You are on page 1of 68

P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 7 JULI 2009 • ISSN 1840-0930 • CIJENA: 3 KM

GOSPODARU,
UČINI DA TE VOLIMO

VRIJEDNOST
ABDESTA

TEZKIJJE
(ČIŠĆENJE DUŠE)

DOŠAO MI
JE DŽIBRIL

HAKIKI AŠK
stvarna ljubav
ONA, BEZ RUKE, IZ MJESTA SREBRENA
Bože dragi, zašto toliko molih da odraste Koliko sam Te samo molila
Kada sam ga rodila ni puna tri kilograma Da mi odraste
Nije imao Što prije da mi poraste
Bilo je to desetak godina Da ga vodim po komšiluku i rodbini
Možda koja više Da ga svima pokazujem
Prije ovoga rata Onakvog – bijelog kao snijeg
Bio je sav na babu mu Da ga spremam za školu
A majka od čovjeka moga govorila Da s babom u džamiju
Da je i njen sin bio tako omalehan Pođu njih dvojica
I žmirkav Ruku pod ruku
Bojala se da je slijep Da ga na velike škole ispratim
Baš kao i ja Da ga oženim i nena da postanem
Za svoga sina Da li sam to ja, majka njegova, skrivila
Možda je i nijem ne daj Bože Što sam požurivala
Pomišljala sam Što sam u radovanju svome pretjerala
Jer se nije čuo ni danju ni noću I sve to tražila
Ustajala sam sva izluđena od nesanice Kada su došli i počeli da odvode
Privijala ga uza se Odraslo muškinje
Osluškivala preko malih grudi On mi izdžik’o višlji od mene, k’o jelika
Kuca li mu srce Držim ga za ruku, a ona igra
Diše li to moje dijete K’o srce njegovo dječinje
Disalo je i kucalo mu je srce Koje sam osluškivala
A ja mahnita od radosti Tek petn’est ima
Zapjevala bih onako na glas Ma, nema ni petn’est, mucam smetena
Što mi je živ I u suzama
Davala bih mu da doji Za čovjeka haman nisam ni znala
Nutkala ga Izgubi mi se dok molim
On je ne progledavajući ćapćao Usrdno molim
I on je bio ja Da mališan i budne mališan
Pa je njegovo srce bilo moje Da zažmiri i ne plače, baš k’o nekada
A čovjek u mene bi se budio Da ni tri kilograma nejma
Zbog mog glasnog pjevanja Da visina njegova ostane u zraku
Zbog moje glasne radosti I da je vjetar sakrije
I suza mojih bristrih i veselih Dok belaj ne prođe
Što nam je sinčina Dok ga se ne okanu
Prosisao i prodisao Dok mu se babo ne vrati
Bože moj Veliki i Jedini Njegova ruka u mojoj znojna
To strah – znojni, hladan i sve hladniji Pa mi možda u stranom svijetu
Grlo mi moje preplavlja Kroz koji me vodaju
I slutnja smrtna ne da mi ni da prozborim I ne mogu da prepoznam nijednu od glava
Pa samo krkljam Koje su se prema meni okretale
Dok mi otimaju, iskidaju moju ruku i njegovu A sve su bile glave mog sina
Dok me guraju
I da li sam što skrivila
I julska prašina mi oči ispunja
Što sam požurivala da odraste
Prašnjavim vidom ga nijemo ispraćam
Pa mi je možda k’o brdo narast’o
Ob’zire se, glava mu meni leti
I dalje raste
Krilu na koje je navikla
Da ga majka prašnjavim okom i obuhvatiti
Nestaje u gomili glava koje se okreću
Svi muški okrenutih glava na leđima Ne može
Odlaze Samo se pitam zašto ga ne mogu
I sve glave prema meni idu Prepoznati drugi – boljeg vida
I sve su glave od moga sina Koji na nebesima plove na raketama
Ja sve ih tako osjećam I koji se nisu utrunili prašinom Potočara
I prema svima njima sam kriva Tog jula devedeset pete godine
K’o majka kada je molila Tog dana kada je moj sin ponio moju ruku
Da joj sin što prije odraste Da ga ugrije
Ispod plavog neba mjesta srebrena Od hladnog drhtavog znoja
Da su svi oni bili u bešikama
A bilo je sunce tog jula
Majka bi ih sve
Koje je ledilo sve oko sebe
Svih osam hiljada iznijela
I zato sam ja zaleđena
I ne bi bilo toliko noći neprospavanih
Ostala
I brige o svima njima
Gdje su i šta su Tražeći sina jedinog među brdima
U pustarama punim akrepa Brda su sitna odozgo iz raketa
I zašto se već jednom ne vraćaju I zato i oni u raketama ništa ne znaju
Zašto ih ne vraćaju oni koji su ih odveli Za njih sam ja samo ledenica
Dok su im glave nazad, a ne naprijed gledale Samo prašina i k’o trun u oku
Možda su se zato i izgubili Oni govore i drugim jezicima
Pa lutaju sa onom mojom rukom I obadvije ruke imaju.
Otrgnutom
Tražeći mene da mi je vrate (Iz knjige:
Prašinu nikako iz òka da isperem Ibraković, Dželal: Teret,
Suze trunja pune k’o potok za mnom rumore Centar za kulturu i obrazovanje,
I zato i ne vidim i ne čujem dobro Tešanj, 2008.)
UREDNIK
Hakiki ašk
P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 7 JULI 2009 • ISSN 1840-0930 • CIJENA: 3 KM

GOSPODARU,
UČINI DA TE VOLIMO Ljubav je snaga koja pokreće. A srce je stvoreno takvim da voli ono-
VRIJEDNOST ga ko se prema njemu lijepo ophodi, ko je prema njemu dobar i ple-
ABDESTA
menit. Ako malkice razmislimo, brzo ćemo zaključiti da svaka blagodat
TEZKIJJE
(ČIŠĆENJE DUŠE) u kojoj uživamo, poput života, zdravlja, prijatelja, sluha, vida i ostalog,
DOŠAO MI dolazi od Allaha Dobročinitelja.
JE DŽIBRIL

Poštovani čitaoci, SEMERKAND u ovom broju obrađuje istinsku/pra-


vu ljubav (hakiki ašk). Istinska ljubav pripada istinskom Gospodaru, a
HAKIKI AŠK oni koji tu ljubav posjeduju oni radi Njega vole, radi Njega mrze (a ne
STVARNA LJUBAV zbog svojih egoa/nefsova), radi Njega daju i radi Njega uskraćuju.
U prijašnjim objavama je zapisano da Allah najviše voli one koji Ga
umiljavaju Njegovim robovima. Zato nam je najvažnije da na tom polju
SEMERK AND radimo, ali i da strogo vodimo računa kako to radimo. Samo oni koji
PORODIČNI MAGAZIN
imaju istinsku ljubav mogu istinsku ljubav i dati, oni koji posjeduju istin-
Udruženje SEMERKAND ski iman.
14. MAJA 92 br. 14
Ilidža / Sarajevo Iman, kako veli poznati arif Jahja ibn Muaz er-Razi, se sastoji iz tri di-
Tel/Fax: +387 33 624 883
jela, i to: straha, nade i ljubavi. Pa se strahom bježi od grijeha, a u čemu
.
ISSN 1840-0930 je spas od vatre. Nada aktivira dobra djela i pokornost, a što rezultira
ulaskom u džennet, dok se u ljubavi nalazi podnošenje neugodnosti,
Za izdavača
ENVER HADžIAHMETOVIĆ problema i belaja, a u čemu se nalazi Allahovo zadovoljstvo. Oni kojima
je Allah zadovoljan su pravi ašici, posjednici žarke ljubavi. Da nam Allah
Glavni i odgovorni urednik
NEDŽAD ĆEMAN
poveća ljubav prema njima.

Redakcija
Allame el-Munavi je napisao komentar na Sujutijevu zbirku hadisa
Dr. hfz. DžEMAIL IBRANOVIĆ (El-džamiu’s-sagir). Nastojat ćemo da objavljujemo te poslaničke mu-
Dr. ALMIR FATIĆ
Mr. MERIMA ČAMO drosti, uz Munavijeva lijepa tumačenja. Ovom prilikom Vam donosimo
MEHMED ĆEMAN
EDIN TOPČIĆ komentar hadisa „Došao mi je Džibril“.
Design & DTP Imam Rabbani nam, opet, u svom pismu koje objavljujemo objašnja-
MUHAMED MULAOSMANOVIĆ
va neophodnost čišćenja duše (tezkijje), pa prihvatimo njegov savjet i
Lektor
ALDINA VEISPAHIĆ
osjetimo „slast šećera“ (imana). U rubrici pismo prijatelju pročitajte i o
Allahovom Miljeniku, neka je na njega i njegovu porodicu stalni salat i
Marketing
DŽENAN ZUBEROVIĆ selam.
062 105 430

Počinjemo pisati i o počastima ummeta Muhammedovog, a.s., da


Distribucija
ENIZ SKEJIĆ nas Uzvišeni učini da budemo njegovi dostojni članovi. Jedna od tih
062 410 492
počasti je abdest. Pročitajte u ovom broju o vrijednosti abdesta. Da nas
Cijena: Svemoćni počasti čistotom (duše) i čistoćom (tijela).
BiH: 3 KM


Turska: 4 YTL
Hrvatska: 15 Kn
U sljedećem mjesecu nam dolazi ramazan. Učinimo pripreme za


Srbija: 2 EUR
Europa: 3 EUR
ovaj mubarek mjesec.
USA: 4 USD
Neka Vam Allah od Sebe podršku i rahmet pruži...
Štampa: Bemust urednik@semerkand.com.ba

Redakcija zadržava pravo


dorade objavljenih materijala.
Poslani materijali se ne vraćaju nazad.
Magazin ne preuzima odgovornost
za sadržaj i tačnost objavljenih reklama.
SADRŽAJ SEMERKANDJULI2009

UVODNA RIJEČ PRIRODNA LJUBAV I NAŠA STREMLJENJA


4
Seyyid Mübarek Erol
TEMA GOSPODARU, UČINI DA TE VOLIMO
6
Dr. Almir Fatić
STVARNA LJUBAV - HAKIKI AŠK
12
Dr. hfz. Džemail Ibranović
DOMINACIJA NEFSA I ŠEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO
14
Imam el-Gazali
DA´VA POJEDINCIMA
El-Kandehlevi 16

VRIJEDNOST ABDESTA

6
Sejjid Muhamed Alevi el-Haseni
19
GOSPODARU, SURA EL-KAFIRUN
UČINI DA TE VOLIMO Ibn Adžibe el-Haseni 20
DOŠAO MI JE DŽIBRIL
Allame el-Munavi 22
TAKO MI KUR’ANA
Emina Ćeman 24

HILJADU I JEDNA KAP 26


VELOVI MAŠTE
Mr. Nezir Krčalo
28

PISMO PRIJATELJU
Imam Rabbani, k.s.
30

GOVOR STANJA 32

24
ISLAMSKA ARHITEKTURA - DŽAMIJA
34
TAKO MI Erol Zubčević

KUR’ANA BEZ PREDAHA


Mehmed Ćeman 38
DEVIJACIJA, DELINKVENCIJA, PROSTITUCIJA - RECESIJA
Dr. Dželal Ibraković 42
PRODAVAČ SJEKIRA
Es-Semerkandi 45

SAFURIJA, KĆER ŠUAJBA a.s. 46

PRVE SUZE
Edin Topčić 50

NAUKA I TEHNIKA
Ismail Nezirović 54
MOGLI SMO KOME U GOSTE (II)
Sevret Mehmedćehajić 56

38
55
ZENICA
BEZ Mr. Merima Čamo 58
PREDAHA SJETVA I ŽETVA
Aida Begić-Zubčević
61

HEPATITIS
Suad Šendelj 62
Seyyid Mübarek Erol | UVODNA RIJEČ

Prirodna
ljubav i naša
stremljenja
S
ve stvoreno u kosmosu kreće se u skladu svoje onaj svijet. Kao što se masnoća nalazi u svakoj kapljici
gravitacijske sile, a sâm kosmos se kreće po Bo- mlijeka, tako je i muhabbet sadržan u svakom dijelu i
žijoj odredbi. Svako to kretanje događa se u skla- domenu našega života. Međutim, da bi osjećaj ljubavi –
du apsolutne moći Gospodara svjetova i vodi Njemu. koji je prisutan kod svakog čovjeka – polučio pozitivne
Sve stvoreno spominje i veliča svoga Gospodara i na rezultate, mora se usmjeriti prema Onome Koga je do-
svoj način teži Njemu. Kada je riječ o čovjeku, on sa lju- stojan. Usmjeriti ljubav prema nečemu što je prolazno,
bavlju pohranjenom u svojoj čistoj prirodi (fitret) također nedostatno i beznačajno na kraju donosi poniženje i
teži svome Gospodaru. Došao je od svoga Gospodara propast. Iz istog razloga naša Vjera zabranjuje veziva-
i sigurno će se opet Njemu vratiti. nje i bliskost sa ovim svijetom u mjeri koja bi nas učinila
nehajnim prema Uzvišenom Hakku. Naš Gospodar nas
U osnovi svih tih kretanja nalazi se ljubav (muha-
obaviještava o vjernicima koji su svoj iman upotpunili
bbet). Kada bi se ljubav odvojila od kosmosa i čovjeka,
sa „ljubavlju“, opisujući ih na sljedeći način: „(...) On
kosmos bi postao besmislen, besciljan i prazan, a ljudi
voli njih, a oni vole Njega (...)” (Maide, 54.)
bi postali beživotna trupla bez energije, nade i nastoja-
nja. Može se reći da je ljubav srž i duša našeg života. Samo islamom ljubav može zadobiti Božanski i sta-
Sve zapovijedi i naredbe našeg Gospodara izražavaju bilan tok i preći iz apstraktne u konkretnu i potpunu for-
poziv bliskosti Njemu, upućen sa ljubavlju. Svaka na- mu ljubavi prema Allahu (muhabbetullah). Do tog cilja
redba je poput duhovnog užeta koje približava Njemu, čovjeka ne može dovesti nijedna druga religija, pravac,
a svaka zabrana je uklanjanje prepreka koje mogu pre- svjetonazor ili filozofija. Ova Božanska vrijednost, koja
je pohranjena u čovjeku, može dobiti svoje stvarno zna-
kinuti uže ljubavi (muhabbeta) pruženo prema Njemu.
čenje samo prihvatanjem islama. Samo ljubav jednog
I tijesto čovjekovog bića je zamiješeno sa ljubavlju. muslimana, nakon što postane jedna vrsta nura (svje-
Iman je stepen na kojem svjedočenje postojanja Uzvi- tla), može teći prema drugim stvorenjima, i poput svje-
šenog Hakka prelazi u ljubav prema Njemu. Naša vjera tlosti Sunca može osvijetliti cijeli kosmos. Međutim, ljudi
islam predstavlja savršen put koji s tom ljubavlju objaš- koji pripadaju nekom drugom svijetu, mimo islama, bez
njava kosmos, život i događaje i koji im daje smisao i obzira na njihovu ljubavnu poeziju, mogu voljeti samo
dovodi ih u potpunu harmoniju. Što se tiče djêla (amel), sebe i nikoga drugog. U ljubavi (muhabbetu) mnoštvo
ona su sredstvo kojim se naši organi usmjeravaju cilju ne predstavlja nikakvu smetnju u pogledu „jedinstva“
svog stvaranja i kojim dokazujemo svoju ljubav prema (tevhida). Jer stvorenje se voli zbog Stvoritelja. U tom
Uzvišenom Hakku. A smrt, budući da najbrže vodi do slučaju mnoštvo voljenih ne može umanjiti muhabbe-
bliskosti sa Hakkom, predstavlja vrhunac ljubavi. tullah (Allahovu ljubav), a u pogledu marifetullaha, koji
Čovjekov život na ahiretu i njegovo stanje na Danu uzrokuje nastanak muhabbetullaha, postiže se jedna
proživljenja bit će ili u njegovu korist ili na njegovu štetu. nova vrsta bogatstva. Jer, gledanje sa uzimanjem pou-
Džennet i džemalullah (viđenje Allahove ljepote) po- ke i u muhabbetu vodi putem od traga ka Izvoru.
stižu se kao posljedica ljubavi (muhabbeta). Jednom U našoj Vjeri ljubav (muhabbet) zauzima tako značaj-
rječju, muhabbet u sebi nosi tajnu koja oblikuje i ovaj i no mjesto da se slobodno može reći da je ona temelj

04
vjere, ukras imana, energija ibadeta i pokretačka snaga od zamke pokuđenih osobina i vrtloga niskih želja duše
promišljanja. Iman i teslimijet, čiji je vrhunac žrtvovanja (nefsa). „Smrt nefsa“ u ovom hadisu ima značenje kon-
na Allahovom putu – džihad, mogu se objasniti samo trole i dominacije nad njim (tj. nefsom).
muhabbetullahom (ljubavlju prema Allahu).
U kojoj mjeri rob umanji svoje negativne osobine, u
Naš Uzvišeni Gospodar u jednom kudsi hadisu toj mjeri se i približi svome Gospodaru. Da bi u tome
kaže: „Bio sam skrivena riznica, pa Sam (sa ljubavlju polučio uspjeh, potrebno je da se u skladu moguć-
– muhabbetom) poželio da budem upoznat i stvorio nosti svoga srca okrene i usmjeri Uzvišenom Hakku.
Sam svjetove.“
Na ovom mjestu treba odmah podsjetiti da će prilikom
Naš Gospodar, koji je sva stvorenja stvorio sa ljubav- usmjeravanja Hakku ljubav (muhabbet) biti izložena
lju, svako od njih je učinio dokazom Svoga savršenog raznim opasnostima i zamkama. Hazreti Musaov, a.s.,
umijeća stvaranja. Čovjek, koji je čudo Božijeg stvara- tedžellijat je primjer tog stanja. Taj trenutni, ali i veliki,
nja, predstavlja savršenu realizaciju Njegove ljubavi. tedžellijat koji je istopio snagu jednog vjerovjesnika
On Uzvišeni je zbog čovjeka stvorio i ukrasio svjetove iz ukazuje na potrebu postupnosti, odnosno postepeno
Svoje riznice. Zato svoj stvarni ugled i dostojanstvo čo-
napredovanje u pogledu muhabbeta. Srcu su potreb-
vjek može postići samo u onoj mjeri u kojoj opravdava
ne vježbe koje će postepeno uvećavati i jačati njegove
cilj svoga stvaranja.
mogućnosti u pogledu stremljenja Božanskoj ljubavi. A
Budući da je muhabbet uzrok postojanja, stremljenje to, opet, podrazumijeva odgoj pod nadzorom Božijih
muhabbetu je smješteno u prirodi svakog živog bića. prijatelja i istinskih učenjaka, koje će se realizovati u
To stremljenje dostiže vrhunac kod čovjeka, najčasni-
njihovim mektebima. Jer, srce korak po korak uveća-
jeg stvorenja. Uprkos tome, na ovom svijetu iskušenja,
va svoje mogućnosti i stremljenje muhabbetu, te na taj
čovjekov uspjeh zavisi od toga da li je ono što on voli ui-
način postaje čisto i postiže snagu koja ga čini dostoj-
stinu dostojno njegove ljubavi. Čovjekova iskušenja na
nim Božije ljubavi. Sve naše blagodati i sve materijalne
koje ga stavlja njegov Gospodar povezana su sa nači-
i duhovne vrijednosti koje posjedujemo, među kojima
nom na koji on ispoljava svoju ljubav. Zato je Uzvišeni
u njegovu prirodu pohranio stremljenja prema onome je ljubav prema roditeljima, djeci, suprugama, prijatelji-
što je pozitivno i korisno, ali i prema onome što je ne- ma i dr. predstavljaju izraz Božije dobrote prema nama.
gativno i štetno za njega. U tom smislu, naš Uzvišeni Međutim, sve te ljubavi trebaju biti radi Uzvišenog Ha-
Gospodar je čovjeku darovao dio od Svojih svojstava kka i sredstvo na Njegovom putu. Naše srce ne smije
(sifata): apsolutno Biće, apsolutna ljepota i apsolutno biti njihov zarobljenik. Jer, oni koji vole cjelovitom lju-
dobro, ali i njihove suprotnosti: apsolutno ništavilo, ap- bavlju ne mogu voljeti dijelove, dok su zaljubljenici u
solutna odvratnost i aposlutno zlo. On Uzvišeni u ajetu dijelove lišeni cjelovite ljubavi.
kaže: „I nadahnuo ga (čovjeka) onome što je dobro i Posjednik zdravog razuma, koji misli na svoj Ahiret,
onome što je zlo!“ (Šems, 8.) Dakle, čovjek se u svom
lahko će shvatiti da je potrebno postaviti granicu be-
jedinom životu kreće u pravcu onoga što ga privlači:
skonačnim željama, uživanjima i prolaznim ljubavima.
prema dobru ili prema zlu.
Svoju ljubav će usmjeriti onome čime je njegov Gos-
Za čovjeka pravu opasnost predstavlja usmjerava- podar zadovoljan, jer samo tako će opravdati cilj svoga
nje onome što je negativno i zlo po njega. Jer, ljudi koji stvaranja. Apsolutna ljepota pripada Uzvišenom Ha-
krenu tim pravcem postanu poput slijepca: vole samo
kku, a druge ljepote, koje sa zanosom posmatramo,
sebe i svoje postupke. To stanje odražava čovjekov
samo su odraz zrna ljepote veličanstvenog dženneta.
veliki nemar i slabost koji ga spriječavaju da vidi svo-
ju „ljudsku bespomoćnost i ovisnost“. U tom stanju on Pravilo je jednostavno: sve vrste ljubavi su dozvo-
ne opaža Božiju moć, nego umišlja da je on posjednik ljene ukoliko su radi Uzvišenog Hakka. Dovoljno je da
moći i oholo govori – „Ja!“ srce bude apsolutno mjesto i posljednja stanica ljubavi
Prema tome, stvarno značenje hadisa u kojem se (muhabbeta) i da ne bude uzrok obmane i propasti.
kaže: „Umrite prije smrti!“, ukazuje na potrebu čuvanja Sa uputom i pomoći našeg Uzvišenog Gospodara…

05
Dr. Almir Fatić | TEMA

06
Gospodaru,
učini da Te
volimo!
Gospodaru moj, učini da Te volim, i da volim onoga
koji Tebe voli, i da volim ono što će me približiti ljubavi
prema Tebi, i učini da mi ljubav prema Tebi bude milija
od vode hladne.

07
Lj
ubav prema Allahu, dž.š., Gospodaru svih
svjetova, jeste temelj ljudske pokornosti i
robovanja. Ona je i prethodnica, i pratilja, i
rezultat pokornosti i iskrenog robovanja prema Onome
Koji jedino zaslužuje našu istinsku ljubav. Ljubav prema
Uzvišenom Gospodaru, Kojem dugujemo život, zdrav-
lje, imetak, evlade ili, jednom riječju, sve što imamo,
samo je naša „uzvratna ljubav“ na neizmjernu ljubav
koju Gospodar ima prema nama, Svojim robovima i
svim ljudima, zapravo prema svemu stvorenom. Jer bez
Božije Ljubavi, bez plemenitosti i darežljivosti Rahmana
i Rahima, mi ne bismo ni znali za sebe; ovoga svijeta i
njegovih ukrasa ne bi ni bilo! Dakle, svijet je proistekao
i počiva na Božanskoj Ljubavi. Veli se, s pravom, da je
ljubav pokretačka i motivirajuća sila koja počiva u osnovi
svega stvorenoga.
Ljubav prema Allahu, dž.š., nužno podrazumijeva
spoznaju Njega i znanje o apsolutnoj ovisnosti o Njemu
kao našem Rabbu – Odgajatelju i Uzdržavatelju – te
svijest o neprestanim i neizbrojivim Njegovim blago-
datima koje nam svaki momenat pristižu i život čine
radosnim. Ljubav je – vele znalci islama – plod i rezultat
spoznaje, i ona je jaka ili slaba onoliko koliko je slaba ili
jaka spoznaja, tako da tamo gdje nema spoznaje nema
ni ljubavi. Vrijednost spoznaje nečega se mjeri prema
vrijednosti onoga što se spoznaje, a budući da spoznaja
Allaha, dž.š., predstavlja najveću moguću spoznaju,
onda je i ljubav prema Allahu, dž.š., najuzvišenija i naj-
plemenitija ljubav.

Pet uzroka ljubavi


prema Allahu, dž.š.
Imam Ebu Hamid el-Gazali u svom grandioznom
djelmi’du Ihja’ ulu-din (Oživljavanje vjerskih znanosti) u
posebnoj knjizi opširno tretira temu ljubavi prema Allahu,
dž.š., na jedan svestran, znalački i neprevaziđen način.
Njegov pristup je veoma poticajan za razmišljanje, po-
sebno u naše vrijeme, pa smo odlučili da makar sažeto
interpretiramo povode ili uzroke ljubavi kao takve, pa i
ljubavi prema Allahu, dž.š., onako kako ih vidi ovaj veliki
znalac islama. Naime, on navodi da postoji sljedećih
pet uzroka ljubavi:
1. Ljubav prema samome sebi
Čovjek je naklonjen prema samome sebi i svom živo-
tu te osjeća prirodnu odbojnost prema smrti ili nestanku,

08
a prema sebi i svom životu ljubav. A kad spozna samoga učenjacima te ljudima pohvalnih osobina koji su nam
sebe i svog Gospodara, onda mu postaje jasno da on poznati iz historije. Ovdje je riječ o duhovnoj ljubavi jer mi
ne opstoji sam po sebi već da svoje postojanje duguje ne poznajemo njihova lica ili izgled. Mi ih volimo zbog nji-
svome Stvoritelju Allahu, dž.š. Iz toga onda proizlazi hovih djela koja su pokazatelji njihovih lijepih svojstava.
krajnja ljubav i zahvala prema Stvoritelju i Darovatelju Onome ko, naprimjer, voli knjige, poeziju, lijepu sliku ili
života. Kako čovjek može voljeti samoga sebe a da ne građevinu otkrit će se duhovna ljepota koja, u konačnici,
voli svoga Gospodara, od Koga zavisi? pripada njihovim autorima, odnosno njihovom znanju i
2. Ljubav prema onome ko nam čini dobro sposobnosti. A gdje je znanje ljudi u odnosu na Allaho-
vo, dž.š., znanje i Njegovu moć? Krajnje savršenstvo i
Također je prirodno da čovjek osjeća naklonost i lju-
ljepota pripadaju jedino Allahu, dž.š. Stoga se ljubav i
bav prema onome ko mu čini dobro, ko ga pomaže
naklonost zahtijeva samo prema Njemu.
materijalno ili moralno, ko mu se odaziva u slučaju po-
trebe i nužde, ko mu pomaže da otkloni neugodnosti 5. Ljubav prema osobi zbog duhovne sličnosti
ili, pak, da dosegne neke ciljeve. Međutim, u suštini, Poznato je da se međusobno slične i podudarne
čovjek treba biti zahvalan jedino Allahu, dž.š., jer je On stvari privlače. Tako je dijete sklono drugom djetetu,
u stvarnom smislu jedini Dobročinitelj, čija dobra nije a odrasla osoba odrasloj. Učeni je sklon više učenom
moguće nabrojati. Ljudi su dobročinitelji samo u pre- nego zanatliji; stolar je sklon više stolaru nego zemljo-
nesenom smislu te riječi. Kad čovjek spozna ovu istinu, radniku itd. Međusobna sličnost ili podudarnost može
onda će svoju ljubav usmjeriti prema Stvoritelju dobra biti fizička ili duhovna. Ovo se odnosi i na ljubav prema
i istinskom Dobročinitelju. Allahu, dž.š., u kontekstu duhovne sličnosti, zapravo
3. Ljubav prema onome ko čini dobro dru- duhovnih svojstva. Naime, ljudima je naređeno da opo-
gima našaju svoga Gospodara u Njegovim lijepim imenima i
U ljudskoj prirodi je da osjeća ljubav prema dobro- svojstvima. Time se ljudi približavaju Allahu, dž.š., ne u
činitelju, pa makar to dobročinstvo i ne bilo usmjereno prostornom već u duhovnom smislu. Do stepena poi-
prema nama. Ako čujemo, naprimjer, za neki humani stovjećivanja sa Uzvišenim Gospodarom čovjek doseže
gest nekog vladara, učenjaka ili bilo kojeg drugog čo- ustrajnošću, pored obaveznih, i dobrovoljnim ibadetima,
vjeka, tj. da pomaže druge ljude, da je pravedan, blag na što ukazuje sljedeći kudsi hadis: „Rob mi se pribli-
i prijatan u ophođenju prema drugim ljudima i sl., a ne žava dobrovoljnim ibadetima sve dok ga ne zavolim, a
živi među nama, u nama će se javiti simpatija i naklonost kada ga zavolim, postanem sluh kojim čuje, vid kojim
prema tom čovjeku. A isto tako, osjećat ćemo odbojnost vidi i jezik kojim govori.“ (Buhari: 6021.)
ili averziju prema nekome ko je zao, ohol i nemoralan, Ovim je el-Gazali na sebi svojstven način pokazao i
bez obzira gdje živio. Ovdje se, dakle, radi o ljubavi pre- dokazao kako jedina istinska ljubav pripada našem Gos-
ma dobročinitelju zbog njegovog dobročinstva uopće, podaru, potcrtavajući da se ovi poznati uzroci i povodi
a ne zbog njegovog dobročinstva prema nama. I ovdje ljubavi „istinski, a ne metaforički, manifestuju kad je riječ
se zahtijeva ljubav i zahvalnost isključivo prema Allahu, o Allahu, dž.š., i to u najvećoj mjeri, a ne u najmanjoj“.
dž.š. Jer On nam je podario kako one neophodne i (Šire vidjeti u: Ihja’ ulumi’d din, knjiga 8.)
potrebne stvari i blagodati tako i one koje to nisu.
4. Ljubav prema svemu onome što je lijepo Allah, dž.š., voli Svoje robove
Čovjeku je urođena ljubav prema svemu onome što je Ljubavlju prema Allahu, dž.š., čovjek zadobiva uzvrat-
lijepo zbog same ljepote, a ne zbog nekog interesa koji nu ljubav svoga Gospodara. Iz kur’anskih ajeta izravno
se eventualno krije iza te ljepote. Postoji vanjska (fizička) spoznajemo da Allah, dž.š., voli:
ljepota koju saznajemo putem čula vida, i unutarnja
(duhovna) ljepota koju spoznajemo srcem i unutrašnjom 1. dobročinitelje – muhsinin (el-Bekare, 195; Ali
moći zapažanja. I svaka je ljepota draga onome ko Imran, 134, 148; el-Ma’ide, 13, 93.)
je spozna. Ako se, naprimjer, spoznaje srcem, draga 2. one koji se kaju i čiste – tevvabin i mutetahhirin
je srcu. Tu spada, recimo, ljubav prema poslanicima, (el-Bekare, 222.)

09
3. one koji slijede Muhammeda, a.s.: Reci: „Ako generacija, da onaj ko spozna Uzvišenog Allaha, on Ga i
Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti zavoli. Zato je Allahov Poslanik, a.s., najviše volio Allaha,
i grijehe vam oprostiti!“ (Ali Imran, 31.) dž.š., od svih ostalih ljudi jer Ga je on najbolje poznavao,
4. bogobojazne – muttekin (Ali Imran , 76; et-Tevbe, kao što je i sam rekao: „Ja od vas najbolje poznajem
4, 7.) Allaha.“ (Buhari) Čuveni Hasan el-Basri je rekao: „Ko
spozna svoga Gospodara zavoli Ga, a ko spozna ovaj
5. strpljive – sabirin (Ali Imran, 146.)
svijet ostavi ga.“ Vidjeli smo da Uzvišeni Allah voli, a
6. one koji se na Njega oslanjaju – mutevekkilin onaj koga Allah voli sa njim je: pomaže mu, čuva ga i
(Ali Imran, 159.) pod Njegovom je zaštitom. U Kur’anu, naprimjer, čita-
7. pravedne – muksitin (el-Ma’ide, 42; el-Hudžurat, mo: „Allah je zaista sa onima koji su bogobojazni i koji
9; el-Mumtehane, 8.) dobra djela čine.“ (en-Nahl, 128.)

8. one koji se čiste – muttahhirin (et-Tevbe, 108.) To „bivanje sa Allahom“ odlika je kojom se posebno
ističu Njegovi miljenici i evlije, ali i odlika svakog onoga
9. one koji se na Njegovu putu bore u redovima –
ko se Njega sjeća: „Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas
jukatilune fi sebilihi saffa (es-Saff, 4.)
sjetiti.“ (el-Bekare, 152.) U jednom kudsi hadisu veli
Ovi kur’anski ajeti otkrivaju nam sigurne staze i pu- Uzvišeni: „Ja Sam onakav kakvog Me zamišlja Moj rob
teve do Uzvišenog Allaha i Njegove ljubavi. Dakle, to i Ja Sam sa njim kad Me spomene.“ (Buhari: 6856.)
su putevi: dobročinitelja, onih koji se kaju, sljedbenika
Zapitajmo se na trenutak – želimo li biti sa našim
sunneta, bogobojaznih, pravednika itd. Jasno je da svi
Voljenim?! Da li Ga spominjemo?
ovi putevi robovanja, kao i mnogi drugi, počivaju na
pokornosti Allahu, dž.š., tj. izvršavanju Njegovih na-
redbi i ostavljanju Njegovih zabrana. Krajnja pokornost Allah, dž.š., je
u robovanju Gospodaru sadrži i krajnju ljubav prema El-Vedud – Svevolitelj
Njemu. Zapravo, i ljubav se, poput pokornosti, zahtijeva Jedno od devedeset devet Allahovih lijepih imena je i
od svakog vjernika i vjernice. Zato će neki kazati da je El-Vedud, a što znači da je On Onaj Koji voli dobro svim
i ona sastavni dio vjerovanja (imana). Dokaz za takvu stvorenjima, pa im čini dobro i hvali ih. Ovo Allahovo,
tvrdnju je, pored hadisa Resulullaha, a.s., i kur’anski ajet dž.š., ime spominje se dva puta u Kur’anu: U devede-
u kome Uzvišeni veli: Reci: “Ako su vam očevi vaši, i setom ajetu sure Hud: „I tražite oprost od Gospodara
sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja svoga, i onda Mu se pokajte! – Gospodar moj je, ui-
vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete stinu, svemilostan i pun ljubavi (Rahimun Vedudun)“,
da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno zajedno sa Njegovim imenom Er-Rahim (Svemilosni).
osjećate – miliji [tj. ako ih volite više – ehabbe] od Allaha Ta dva imena su bilska i ime El-Vedud, uvjetno rečeno,
i Njegova Posalnika i od borbe na Njegovom putu, onda značenjski prethodi imenu Er-Rahim u smislu Božanske
pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah Stvaralačke Ljubavi, koja podrazumijeva da Njegova
grešnicima neće ukazati na pravi put.“ (et-Tevbe, 24.) ljubav sadrži Njegovo htijenje/volju za dobročinstvo i
Naravno, apsurdno je govoriti o ljubavi prema Goas- blagodarnost prema svemu stvorenome. U četrnaestom
podaru, a ne biti Mu pokoran, odnosno oglušivati se o ajetu sure el-Burudž: „I on prašta, i pun je ljubavi (ve
Njegove naredbe i zabrane. Huve’l-Gafuru’l-Vedud)“, zajedno sa Njegovim imenom
El-Gafur (Sveopraštatelj). Kada objašnjava udio ljudi u
Ko spozna Uzvišenog Allaha, ovom Allahovom, dž.š., lijepom imenu, el-Gazali u svome
djelu el-Maksadu’l-esna (Komentar Allahovih lijepih ime-
on Ga i zavoli. na), između ostaloga, kaže: El-Vedud među robovima je
Na početku smo kazali da je ljubav prema Allahu, onaj koji želi Allahovim stvorenjima ono što želi samome
dž.š., povezana sa spoznajom. Znano je, na temelju sebi, a više od toga je onaj koji im daje prednost nad
Poslanikovih, a.s., hadisa i brojnih svjedočanstva i ličnih samim sobom. Savršenstvo toga je da srdžba, zavist,
iskustava mnogih sljedbenika islama iz prvih i potonjih uznemiravanje i uvrede ne spriječe činjenje dobra, kao

10
što je Allahov Poslanik, a.s., kada su njegovi zubi bili
polomljeni a lice zaprašeno i udareno, rekao: „Bože,
oprosti mome narodu, oni zaista ne znaju.“ (Muslim:
1792.) Dakle, njihov loš postupak nije ga spriječio da im
on želi dobro. Ili kao što je on naredio Aliji, r.a., riječima:
„Ako želiš da pretekneš one koji su Allahu bliski, onda
uspostavi vezu sa onima koji su je s tobom prekinuli,
podaj onome ko tebi ne daje i oprosti onome ko te je
uvrijedio.“ (imam Ahmed u: Musned, IV, 158.) Sami se
zapitajmo: Da li volimo druge ljude ili ih možda mrzimo?
Volimo li one oko sebe? Da li se radujemo susretu s
Njima? Da li druge ljude volimo zbog njihova bogatstva,
položaja ili koristi od njih, ili ih volimo da bismo stekli udio
u Allahovom lijepom imenu El-Vedud?

Mehhabbet (ljubav) –
velika tema islama
Makar uzgredno, a uz dužnu ispriku, valja napomenu-
ti da je mehabbet, tj. duhovna ljubav prema Allahu, dž.
š., velika tema islama o kojoj su nabolje, najprofinjenije
i najiskrenije stranice tomova knjiga ispisali veliki sufijski
umovi i iskreni zaljubljenici u Allahovu Ljepotu. Radi se
o plejadi zaljubljenika koji su nam u naslijeđe ostavili
prekrsno zdanje vrhunske literature koja je bez premca
u drugim duhovnim tradicijama čovječanstva. Isto tako,
ta raskošna i žanrovski razuđena literatura pruža nam
uvide u njihove sopstvene domete i stanja u duhovnoj
ljubavi i dragocjene spoznaje koje nam mogu pomoći u
gradnji vlastitog hrama ljubavi u našim dušama. Također,
u njihovim djelima pronaći ćemo najbolje teorijsko-spo-
znajne uvide o duhovnoj ljubavi, njezinom intenzitetu, vr-
stama, stanjima, načinima i putevima njezina stjecanja.
Duhovna iskustva ljubavi i djela Zu’n-Nuna el-Misri-
ja, Ebu Hamida el-Gazalija i njegovog brata Ahmeda,
nesvakidašnje Rabije el-Adevije iz Basre, Ebu Mensura
el-Halladža, Ebu Hasana ed-Dejlemija, Ebu Kasima el-
Kušejrija, Ruzbehana Bakli Širazija, Dželaluddina Rumija
i mnogih drugih izvanrednih likova u historiji islama o
čijim životima i iskustvima znamo manje ili više, pred-
stavljaju prave zdence spoznaje i dragulje koji i danas
blistaju, osvjetljavajući mnoga srca i duše širom Planete.
Ja ne robujem Allahu iz straha od džehennema,
niti mu robujem zbog dženneta...
Robujem Mu iz ljubavi i zbog čežnje za Njim.
(Rabija el-Adevija)

11
Dr. hfz. Džemail Ibranović

Stvarna ljubav -
Hakiki Ašk
„Ali pravi vjernici još više vole Allaha!“
(el-Bekare, 165.)

P Dinska ljubav među


okušavajući dosegnuti ovu temu, ovdje ćemo
ponuditi nekoliko definicija ljubavi koja je bezin-
teresna u ovosvjetskom pogledu i isključivo je
Allahovim robovima
vezana za Allaha Uzvišenog i Njegove odabrane robove. Jedan od vrhunskih stepena vjerovanja jeste ljubav
radi Allaha. Komentarišući ajete u kojima se spominju
Stanje u kojem Allah želi da Svoga roba počasti Svojom
Allahove evlije, Ibn Kesir prenosi predaju u kojoj se kaže:
blizinom i posebnim odlikama naziva se mehabbet. Su-
„Oko Arša su načičkane minbere od svjetla sa ljudima
fije kazuju kako je Allahova ljubav prema robu, ustvari,
na njima u odjeći i licima od svjetla. Nisu to ni vjerovje-
Njegovo hvaljenje tog roba i obasipanje blagodatima. snici ni šehidi, ali njihov položaj priželjkuju i vjerovjesnici
Neki su mehabbet definisali i kao naklonost ljudi jednih i šehidi. Zamoljen riječima: ‘Allahov Poslaniče, opiši
prema drugima i opuštenost jednih uz druge ili stanje nam ih!’, Poslanik, a.s., je rekao: ‘To su oni koji se u
koje osjeća onaj koji voli prema objektu svoje ljubavi. Allahovo ime vole, u Allahovo ime druže i u Allahovo
Po nekima sama riječ mehabbet je izvedena iz riječi ime obilaze.’“
habab a koja ima značenje „bujice poslije kiše“. Ovo bi Ljubav radi Allaha kako na ovom svijetu, donosit će
značilo da ljubav podrazumijeva srčanu uznemirenost i plodove i na budućem. Allahov Poslanik, a.s., kazuje:
veliku želju za susretom sa onim koga se voli. Upitan o „Sedmerica su onih koje će Allah staviti u Svoj hlad na
mehabbetu Džunejd je rekao: „Mehabbet se ogleda u dan kada neće biti drugog hlada do Njegovog: prave-
tome da se svojstva onoga koji voli zamijene svojstvima dan vladar, mladić koji svoju mladost provodi čineći
ibadet Allahu, dž.š., čovjek čije je srce vezano za dža-
voljenog. Ovim je htio ukazati na to da Voljeni zavlada
miju od kada iz nje izađe dok se u nju ponovo ne vrati,
čitavim bićem onoga koji Ga voli tako da njegovo srce
dvojica ljudi koji se u ime Allaha vole pa se u to ime i
bude obuzeto spominjanjem svojstava Voljenog i potpu-
sastaju i rastaju, čovjek koji se u samoći sjeti Allaha pa
nim zanemarivanjem svojih svojstava i osjećanja.“ Zato mu tako poteku suze, čovjek kome se ponudi ugledna i
se kaže: „Oni koji vole Allaha su pridobili i ovosvjetske i lijepa žena pa joj kaže: ‘Ja se bojim Uzvišenog Allaha!’
onosvjetske počasti, jer je Poslanik, a.s., rekao: ‘Čovjek i čovjek koji podjeli sadaku, krijući to toliko da mu lijeva
je s onim koga voli.’“ ruka ne zna šta daje desna.“

12
Edebi u Ljubav spram Allaha
bratskoj ljubavi i Njegovog poslanika
Polazeći od šerijatske osnove u biranju osobe za din- U piramidi bezinteresnih ljubavi, svakako je na vrhu
skog brata pretpostavka je da je posve psihički zdrava ili prvom mjestu ljubav spram Allaha, dž.š., i Njegovog
osoba. Druga važna stvar na koju ćemo staviti težinu Poslanika, a.s. Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je
jeste edeb, tj. da je osoba odgojena tako da nećemo Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Ko priželjkuje i voli susret
strahovati od njene eventualne štete. Treća stvar, također sa Allahom i Allah voli susret sa njim, a ko ne voli i ne
jako bitna, jeste da je osoba bogobojazna (muttekija).
želi susret sa Allahom, ni Allah ne voli susret sa njim.“
Ovo sve podrazumijeva spremnost izabrane osobe na
svaku eventualnu žrtvu. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da Od Enesa ibn Malika, r.a., se prenosi da je Vjerovje-
mu je došao jedan čovjek i rekao: „Htio bih se s tobom, snik, a.s., prenio od Džibrila, a on da je njegov Gospodar
u ime Allaha, pobratimiti.“ Pa ga je Ebu Hurejre pitao: rekao: „Onaj ko ponizi i nipodaštava Mog evliju, taj Me
„Znaš li ti kakve su dužnosti prema pobratimu?“ Na pozvao na rat! Ni oko čega se ne ustežem kao što se
što mu je ovaj rekao: „Upoznaj me sa njima!“, pa mu ustežem da uzmem dušu Svome robu vjerniku koji ne
je rekao: „Da na svoj dinar i dirhem nemaš od mene voli smrt, a ja ne želim da ga povrijedim, mada je smrt
veće pravo.“ Čuvši to, čovjek je odgovorio: „Nisam još neizbježna! Moj rob Mi se ne približava ničim što Mi
dostigao takav stupanj.“, te mu je Ebu Hurejre rekao: je draže od provođenja onog čime sam Ga obavezao.
„Onda me se prođi!“ Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne
Od edeba prema svome dinskom bratu, kada je u zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh i vid,
pitanju dinska ljubav, jeste i to da se savjetuje van druš- podrška i pomoć.“
tva kako ne bi bio osramoćen. Imam Šafija je govorio:
Muhammed, a.s., kaže: „Kada Allah zavoli Svoga
„Ko svoga brata savjetuje tajno, taj ga krasi i kako treba
roba, kaže Džibrilu: ‘Džibrilu, volim tog čovjeka pa ga
savjetuje, a ko ga savjetuje javno, taj ga sramoti i ocr-
i ti voli!’ Džibril ga zavoli, a onda Džibril kaže onima na
njuje.“ Ovdje ćemo napomenuti i obavezu prema svo-
nebesima: ‘Allah voli tog i tog čovjeka, pa ga i vi voli-
me bratu koja podrazumijeva i nedruženja sa njegovim
neprijateljem. U tom smislu imam Šafija je rekao: „Ako te!’ Zavole ga nebeski stanovnici, a onda on postane
se tvoj prijatelj povinuje tvome neprijetelju, obojica su omiljen i kod stanovnika Zemlje.“
ti neprijatelji.“ Ahmed el-Harraz je rekao: „Usnio sam Muhammeda,
Od znakova dinskog bratsva su i sljedeći. Da tu nema a.s., i rekao mu: ‘Božiji Poslaniče, oprosti mi, ljubav
ukočenosti i pretvaranja, jer Muhammed, a.s., kaže: prema Allahu me je obuzela pa sam zapostavio ljubav
„Ja i pobožni sljedbenici moga ummeta smo daleko prema tebi.’ On, a.s., je rekao: ‘O ti zasljepljeni, ko voli
od toga da bi se pretvarali.“ U praktičnom smislu neki Allaha voli i mene.’“
od islamskih alima su kao primjer navodili da ukoliko
Na kraju, spomenut ćemo i onaj poznati slučaj Sulej-
se čovjek komotno može kretati u kući svoga dinskoga
mana, a.s., i vrapca koji se udvarao ženki, želeći ukazati
brata: slobodno jede sa njegovom čeljadi, klanja, spava
specifičnost ovog stanja i njegovih posljedica. U ljubav-
i obavlja ostale potrebe – ovo je pokazatelj potpunog
nom zanosu vrabac se udvarao ženki a Sulejman, a.s, je
dinskog bratstva. U protivnom, riječ je samo o pretva-
ranju. Sa odlaskom sa ovoga svijeta dinsko bratstvo se slušao i razumijevao taj govor. U jednom trenutku vrabac
ne prekida jer vjernik čini dovu za svog brata koji je u je rekao: „Kad bih htio srušio bih ovaj šator na Sulej-
kaburu i nakon što su ga njegovi krvni srodnici napustili. mana, a.s.“ Nakon toga Sulejman, a.s., ga je pozvao i
On u tamnoj noći u svojim dovama spominje dotičnog upitao: „Šta te navelo da kažeš to što si rekao?“ Vrabac
i moli Allaha da mu oprosti. Muhammed, a.s., kaže: mu je odgovorio: „Allahov Poslaniče, zaljubljenima se
„Kada čovjek u odsustvu svoga brata za njega nešto ne uzima za zlo ono što kažu.“, na što mu je Sulejman,
zamoli, melek kaže: ‘I tebi isto to.’“ a.s., reče: „Istinu si rekao.“

13
Imam el-Gazali | MUKAŠEFETU’L-KULUB

Dominacija
nefsa i šejtansko
neprijateljstvo

N
efsanski prohtjev pametan čovjek treba slomiti Pa kod koga prohtjev nadvlada razum on je gori od
glađu. Glad savladava Allahovog neprijatelja, životinje, a kod koga razum nadvlada prohtjev on je
jer su šejtanska sredstva prohtjevi, jelo i piće. bolji od meleka!
Kao što Vjerovjesnik, a.s., kaže: „Šejtan kôla kroz Ade-
Hikaja:
movog sina kao što kôla krv, pa mu suzite prolaze gla-
đu.“ Najbliži čovjek Uzvišenom Allahu na kijametskom Ibrahim el-Havvas je ispričao: „Bio sam na Likam-
danu bit će onaj ko je najduže gladovao i u žeđi ostajao. planini. Ugledao sam drvo nâra i poželio jesti njegovih
plodova. Otkinuo sam jedan nâr i razrezao ga. Međutim,
Najveća propast za Ademovog sina je prohtjev sto-
bio je kiseo. Ostavio sam ga i nastavio svoje putovanje.
maka. Zbog njega su iz kuće postojanosti (iz dženne-
ta) u kuću poniženja i ovisnosti (na dunjaluk) izvedeni Potom sam vidio ispruženog čovjeka kojeg su okupirale
Adem, a.s., i Havva kad im je bilo zabranjeno da kušaju ose. Nazvao sam mu selam, a on mi je odgovorio: ‘Neka
plodove sa zabranjenog drveta, pa su ih njihovi prohtjevi je i na tebe selam, Ibrahime!’ ‘Otkud me poznaješ?’, upi-
savladali i oni ih okusiše. Onda im se i njihova stidna tah ga. Odgovorio mi je: ‘Onaj ko poznaje Allaha njemu
mjesta ukazaše. Stomak je, u suštini, izvor prohtjeva. ništa nije skriveno!’ Onda sam mu predložio: ‘Vidim da
sa Allahom imaš lijep hâl (stanje), pa si Ga mogao za-
Neko od mudráca je rekao: „Koga nefs potčini, on
postane zarobljenikom prohtjeva. Biva zatočen u zatvoru moliti da te spasi ovih osa!’ A on mi na to reče: ‘I ja vidim
strasti. Do njegovog srca ne dopiru nikakve koristi. A da i ti sa Allahom imaš lijep hâl, pa si Ga mogao zamoliti
onaj ko zalijeva zemlju svojih udova prohtjevima, pa on da te spasi prohtjeva nâra! Jer će čovjek bol nâra naći
sadi u svom srcu drvo kajanja!“ i na ahiretu, a bol od ujeda osa osjećat će samo na
dunjaluku. Ose ujedaju tjelo a prohtjevi ujedaju srce!’
Uzvišeni Allah je stvorio tri vrste stvorenja. Stvorio je
Uzevši poruku, nastavio sam svojim putem.“
meleke kojima je podario razum, a nije im dao prohtjev
(šehvet). Stvorio je životinje i dao im prohtjev, a nije im Prohtjev (šehvet) careve čini robovima, a strpljivost
dao razum. I stvorio je ljude i dao im i razum i prohtjev. (sabur) robove čini carevima!

14
2. džihad protiv zalutalih, a to je džihad znanjem i
dokazom, kao što Uzvišeni kaže: ‘Na put Gos-
podara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i
s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar
tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova.’
(en-Nahl, 125.) i
3. džihad protiv nefsi emmare (duše koja naređuje
zlo), kao što su Njegove riječi: ‘One koji se budu
zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji
Nama vode uputiti.’ ( El-Ankebut, 69.)“

A Vjerovjesnik, a.s., je rekao: „Najvrijedniji džihad je


džihad protiv nefsa!“ Ashabi su, neka je Allah svima
njima zadovoljan, po povratku iz bitke sa nevjernicima
govorili: „Vraćamo se iz male u veliku bitku!“
A džihad protiv prohtjeva, nefsa i šejtana je najveći
zbog toga što je to stalni džihad, dok je džihad protiv
nevjernika privremen, nekad ga ima a nekad nema.
I zato što gázija vidi dušmana a ne vidi šejtana, a
borba protiv onoga koga vidiš je lakša od borbe protiv
Sjeti se priče o Jusufu, a.s. , i Zulejhi. Jusuf, a.s., je
svojim saburom postao sultan Egipta, a Zulejha je sa onoga koga ne vidiš. I zato što šejtan ima pomoć od
svojim šehvetom postala ponižena, siromašna, stara i tvog nefsa, a to je prohtjev, a nevjernik nema pomoći
slijepa. Zulejha se nije strpila od ljubavi prema Jusufu, od tvog nefsa.
a.s.
Zato je džihad protiv nefsa žešći. I na kraju, zato što
Ebu el-Hasen er-Razi je vidio svog oca u snu dvije kad ubiješ nevjernika dobiješ pobjedu i plijen, a ako
godine nakon njegove smrti. Na njemu je bila odjeća od nevjernik ubije tebe postaneš šehid, pa nađeš džennet.
katrana. Upitao ga je: „Oče, šta je ovo pa na tebi vidim
Dok, nikada nisi u stanju ubiti šejtana, a ako šejtan ubije
odjeću stanovnika vatre.“ Pa mu je ovako odgovorio:
tebe padneš u Allahovu kaznu.
„Djete moje! Moj nefs me je odveo u vatru, pa ti budi
oprezan da te nefs ne prevari!“ Kao što je rečeno: „Od koga u borbi pobjegne njegov
Hátem el-Esam, Allah mu se smilovao, je rekao: „Nefs konj uhvate ga neprijatelji, a od koga pobjegne iman
je moj okovratnik koji me steže. Znanje mi je oružje. zapadne u srdžbu Silnoga.“
Grijeh je moj neuspjeh. Šejtan je moj neprijatelj. A ja se
Da nas Allah od toga sačuva!
sa nefsom hrvem i savijam.“
Ko zapadne u dušmanske ruke njegovo lice ne po-

Tri vrste džihada crni, ruke mu ne svežu za vrat, noge mu ne okuju, ne


bude gladan, a niti bude bez odjeće.
Neko je od ljudi spoznaje (ma’rifeta) rekao: „Džihad
se dijeli na tri vrste: A onaj ko padne u srdžbu Silnoga njegovo lice pocrni,
1. džihad protiv nevjernika, a to je džihad tijelom, ruke mu svežu oko vrata, a noge mu okuju vatrenim
kao što Uzvišeni kaže: ‘Oni će se na Allahovu okovima. Njegova hrana i piće postane vatra. A i odjeća
putu boriti.’ (el-Maide, 54.); mu bude od vatre.

15
El-Kandehlevi | HAJATU’S-SAHABE

Da’va pojedincima
Vjerovjesnikov, a.s., poziv ostvarit će se i treće što mi je najavljeno, jer je to rekao
Poslanik, s.a.v.s.“2
‘Adijju ibn Hatimu, r.a. Ahmed još bilježi od Adijja ibn Hatima da je rekao:
Ahmed bilježi od Adijja ibn Hatima da je rekao: „Kada „Poslanikova, s.a.v.s., konjica je došla do mog pleme-
sam čuo da se pojavio Allahov Poslanik, s.a.v.s., to mi na, a ja sam bio odsutan. Zarobili su mi tetku, po ocu, i
je bilo jako mrsko i napustio sam svoje mjesto. Otišao još neke ljude. Kada su ih doveli do Poslanika, s.a.v.s.,
sam do oblasti u kojoj su bili Romejci (Vizantinci).“ U kazali su mu o njima. Moja tetka je rekla: ‘Moj skrbnik je
drugoj predaji: „Sve dok nisam došao do samog cara. odsutan, a djece nemam. Starica sam i nemam nikakve
Ali mi je taj položaj bio mrži nego ono zbog čega sam posluge. Budi plemenit prema meni Allah bio prema
napustio svoju domovinu. Tada sam samom sebi rekao: tebi.’ On je pitao: ‘A ko je tvoj skrbnik?’ Ona je rekla:
‘Allaha mi, otići ću tom čovjeku i ako bude lažljivac, neće ‘Adijj ibn Hatim.’ On je rekao: ‘Zar onaj koji je pobjegao
mi moći nauditi, a ako bude iskren u svom pozivu, znat od Allaha i Njegova poslanika?’ Ona je rekla: ‘Budi blag
ću prepoznati istinu.’ Otišao sam do njega i kada sam prema meni i darežljiv.’ Kada se vratio u pratnji čovjeka,
stigao, ljudi su povikali: ‘Adijj ibn Hatim!’ Ušao sam kod mislimo da je bio Ali ibn Ebi Talib, taj joj je rekao: ‘Pitaj
Allahova Poslanika, s.a.v.s., i on mi je rekao: ‘Adijj, sine ga da ti da jahalicu.’ Ona je pitala Poslanika, s.a.v.s., i
Hatimov! Prihvati islam i bit ćeš spašen.’ To mi je rekao on joj je odobrio.“ Adijj priča: „Ona je došla kod mene
tri puta. Ja sam rekao: ‘Ja već imam vjeru.’ A on reče: i rekla: ‘Vidjela sam i doživila postupak koji ni tvoj otac
‘Ja bolje poznajem tvoju vjeru od tebe.’ Pitao sam: ‘Zar nije radio.3 Otiđi do njega, dragovoljno ili ne. Otišao mu
poznaješ moju vjeru bolje od mene?!’ On reče: ‘Narav- je taj i taj i dao mu je nagradu. Otišao mu je i onaj pa
no. Zar nisi rekusija (kršćansko-sabejska sekta) i zar se je i njega nagradio.’“ Adijj priča: „Otišao sam do njega
ne koristiš četvrtinom ratnog plijena koje zaplijene tvoji i uz njega su bili neka žena i djeca, ili je rekao – dije-
saplemenici?’ Ja sam odgovorio potvrdno, a on je pitao: te.“ I onda je pričao o Poslanikovom, s.a.v.s., blagom
‘A to nije dozvoljeno po tvojoj vjeri?’ Odgovorio sam da odnosu spram njih: „Spoznao sam da on nije ni kralj ni
nije. On nije čestito ni izgovorio te riječi a ja sam priznao. car. Rekao mi je: ‘Adijj ibn Hatime, šta te otjeralo? Zar
Onda je rekao: ‘Znam i šta te priječi od primanja islama.’ te otjeralo to što se govori: la ilahe illallah? A da li ima
Govoriš: ‘Njega slijede najslabija kategorija ljudi, oni koji boga osim Allaha? Šta te otjeralo? Otjeralo te to što se
nemaju zaštitnika i koje su odbacili ostali Arapi. Znaš kaže: Allahu ekber! A zar ima išta veće od Allaha?’ Ja
li za Hiru1?’ Ja sam rekao: ‘Čuo sam za nju, ali nikada sam izjavio primanje islama i vidio sam da mu se lice
nisam bio.’ On reče: ‘Tako mi Onoga Koji upravlja mojim ozarilo. Rekao mi je: ‘Oni na koje se rasrdilo su židovi,
životom, Allah će upotpuniti ovu vjeru u tolikoj mjeri da a oni koji su u zabludi i zalutali su kršćani.’“ Adijj priča:
će žena iz Hire doći do Kabe kako bi je tavafila, a neće „Onda su ga pitali i on je zahvalio Allahu i najljepše se
joj biti potrebna ničija pratnja i zaštita. Allah će dati da izrazio o Njemu, a onda rekao: ‘Ljudi, vama će pripasti
padne Persijsko carstvo i da se razdijele riznice Kisre ono što date od vašeg viška. Neki će čovjek dati sav,
ibn Hurmuza.’ Ja sam pitao: ‘Zar Hurmuzovog sina?!’ neko će dati pola, neko će dati pregršt a neko pola
On je rekao: ‘Naravno, Kisre ibn Hurmuza. I imetak će pregršti – Šu’be priča: „A ubijeđen sam i da je rekao:
se toliko dijeliti da ga niko neće htjeti da primi.’“ Adijj ‘Neko hurmu a neko pola hurme.’“ – i neko će od vas
je rekao: „Dočekao sam da žena dođe iz Hire i da ta- sresti Allaha i bit će pitan onako kako ću vas sada pitati:
vafi Kabu i bio sam među onima koji su otvorili Kisrine
riznice. Tako mi Onoga Koji upravlja mojim životom,
2
Ovako je u: Bidaje, 5/66. Begavi bilježi slično u svom djelu
Mu’džem, kao što stoji u: Isabe, 2/468.

1
Stari grad u blizini Kufe.
3
Hatem je bio poslovično poznat po darežljivosti. (op. prev.)

16
Poslanikov, a.s., poziv
Zuldževšenu Dababiju, r.a.
Taberani bilježi od Zuldževšena Dababija da je rekao:
„Otišao sam Poslaniku, s.a.v.s., nakon što je završio sa
učesnicima Bedra sa ždrijebetom od kobile Karha. Re-
kao sam: ‘Muhammede, doveo sam ti potomka Karha
kako bi ga primio.’ On je rekao: ‘Nemam potrebe za
njim, no ako hoćeš naknadit ću ti to sa probranim štito-
vima s Bedra.’ Ja sam rekao da to ne bih mijenjao ni za
Garru. On je rekao: ‘Nemam potrebe za tim.’, a onda je
rekao: ‘Zuldževšene, primi islam pa ćeš biti prvi u ovom.’
Ja sam rekao: ‘Neću.’ On je pitao: ‘A zašto?’ Rekao
sam: ‘Vidim da te tvoji sunarodnici mrze.’ On reče: ‘Šta
si čuo da im se desilo na Bedru?’ Ja sam rekao da mi je
poznat ishod, te on reče: ‘Poklonit ćemo ti.’ Rekao sam:
‘Ako osvojiš Kabu i nastaniš je.’ On je rekao: ‘Ako budeš
poživio i vidjet ćeš to.’ Onda je rekao: ‘Ti, uzmi torbu od
ovoga i napuni je hurmama ‘adžva.’ Kada sam otišao,
rekao je: ‘On je među najboljim ratnicima i vitezovima
Benu Amira.’“ Zuldževšen priča: „Allaha mi, bio sam sa
svojom porodicom u Goru kada je došao neki konjanik i
ja sam ga pitao: ‘Kakve su novosti?’ On je rekao: ‘Allaha
mi, Muhammed je osvojio Kabu i nastanio je.’ Ja sam
rekao: ‘Mati me nemala! Da sam primio islam onog
dana i zatražio da mi da Hiru, sada bih stanovao u njoj.’“
U drugoj predaji: „Pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., re-
kao: ‘A šta te priječi od toga?’ Ja sam rekao: ‘Vidim da
te tvoji saplemenici i sugrađani niječu, da su te protje-
rali i da se bore protiv tebe. A ti gledaj šta ćeš? Ako ih
pobijediš, povjerovat ću u tebe i slijedit ću te, a ako oni
‘Zar te nisam učinio da čuješ i da vidiš? Zar ti nisam pobijede tebe, neću te ni slijediti.’“5
dao i imetak i porod? A čime si ti uzvratio?’ Čovjek će
pogledati pred sebe i iza sebe, na desnu i na lijevu
stranu i neće naći ništa. Neće se moći ničim zaštititi od
Poslanikov, a.s., poziv
džehennema osim samim sobom. Bojte se i štitite se Beširu ibn Hasasijjetu, r.a.
od vatre makar polovinom hurme, a ako ni to nemate, Ibn Asakir bilježi od Bešira ibn Hasasijjeta da je re-
onda makar lijepom i blagom riječju. Ja se ne bojim za kao: „Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i on
vas nemaštine i siromaštva. Allah će vas pomoći i dati me pozvao u islam, a onda mi rekao: ‘Kako ti je ime?’
vam – ili je rekao: ‘I otvorit će vam se.’ – toliko da će žena Rekao sam: ‘Nezir (Upozoritelj).’ On je rekao: ‘Ne, nego
ići između Hire i Jesriba sigurno, a najviše se čovjek boji si Bešir (Muštulukdžija).’ Rekao mi je da budem na sofi,
da bi neko mogao pokrasti njegovu suprugu.’“4 pa kada bi dobio neki poklon, podijelio bi ga s nama,
a kada bi mu došla sadaka, onda bi je podijelio među

4
Ovo bilježi i Tirmizi i kaže da je hasen garib i da ga poznaje
samo preko Semmaka. Bejheki bilježi dio s kraja ovog ha-
5
Hejsemi (6/162.) kaže: „Ovo bilježi Abdullah ibn Ahmed,
disa. Ovako ga bilježi Buhari u skraćenoj verziji. (U: Bidaje, a njegov otac nije naveo tekst, a bilježi i Taberani i njihovi
5/65.) prenosioci su vjerodostojni. Ebu Davud bilježi dio.“

17
nama. Jedne noći je izašao i ja sam ga slijedio. Otišao koji ih odvraća od onog što su obožavali njihovi preci?’
je do Beki’a-mezarja i rekao: ‘Esselamu alejkum vama On reče: ‘To je Allah.’ Ja sam pitao: ‘Čemu pozivaš?’
koji nastanjujete boravište vjernika. I mi ćemo vam se On je rekao: ‘Pozivam Allahove robove Allahu.’ Ja sam
pridružiti. Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Ostvarili pitao: ‘Šta kazuješ?’ On je rekao: ‘Kažem – Svjedočim
ste veliko dobro i izbjegli veliko i dugoročno zlo.’ Onda
da nema boga osim Allaha i da sam ja, Muhammed,
mi se okrenuo i rekao: ‘Ko je to?’ Ja sam rekao: ‘Bešir.’
Allahov Poslanik, da vjeruješ u ono što mi se objavljuje,
On reče: ‘Zar nisi zadovoljan zbog toga što ti je Allah
uzeo vid, srce i sluh u službu islama, i probrao među da zaniječeš Lata i Uzzata, da klanjaš namaz, daješ
svim ratnicima Rebi’ata koji govore da nije njih zemlja bi zekat.’ Ja sam pitao: ‘A šta je zekat?’ On je rekao: ‘Naši
propala sa svim stanovnicima?’ Rekao sam da jesam. bogati daju našim siromašnim od svoga viška.’ Rekao
On me pitao: ‘Šta je tebe dovelo ovdje?’ Rekao sam: sam: ‘Krasno li je to čemu pozivaš.’ Bio je neko od koga
‘Bojao sam se da bi mogao pasti ili da bi te neka noćna mi nije bilo nikog mržeg na zemlji, a brzo mi je postao
životinja mogla uznemiriti.’“ draži i od moje djece i od mojih roditelja i od svih ljudi
Ibn Asakir, Taberani i Bejheki: „Bešire, zar ne zahvalju- zajedno. Ja sam rekao: ‘Priznajem.’ On je pitao: ‘Zar
ješ Allahu koji te uputio na islam izmeđ Rebi’ata, naroda priznaješ?’ Ja sam rekao da priznajem. Rekao mi je:
koji smatra da kada njih ne bi bilo, zemlja bi propala?“6 ‘Svjedočiš da nema boga osim Allaha i da sam ja, Mu-
hammed, Allahov Poslanik, da ćeš vjerovati u ono što mi
Poslanikov, a.s., poziv se objavljuje?’ Ja sam rekao da hoću. Onda sam rekao:
neimenovanom čovjeku ‘Allahov poslaniče, živim u oazi gdje ima mnogo ljudi i
Ebu Ja’la bilježi od Harba ibn Surejdža da je rekao: pozvat ću ih onome čemu si me pozvao. Nadam se da
„Pričao mi je jedan čovjek iz Bel’adevija da mu je govorio će se odazvati i slijediti te.’ On je rekao: ‘Dobro, pozovi
njegov djed: ‘Uputio sam se Medini i zakonačio sam u ih.’ Mnogi iz te oaze su primili islam, muškarci i žene.
jednoj dolini. Tamo sam zatekao dvojicu između kojih
je bila koza. Kupac je govorio prodavaču: ‘Uljepšaj mi
prodaju.’ Ja sam rekao u sebi: ‘Da li je ovaj čovjek Ha-
Poslanik, s.a.v.s.,
šimović koji zavodi ljude?’ Bolje sam ga zagledao i vidio ga je pomilovao po glavi
da je to čovjek lijepa tijela, široka čela, malo povijena Buhari i Ebu Davud bilježe od Enesa, r.a., da se neki
nosa i obrva. Od grla do pupka je bilo kao konac crn
židovski momak koji je služio Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
trag dlake. Bio je obučen u dva dijela iznosane odjeće.
razbolio. Poslanik, s.a.v.s., je otišao da ga obiđe. Sjeo
Približio nam se i rekao: ‘Esselamu alejkum!’ Mi smo mu
odvratili selam. Nije prošlo puno vremena a došao je je uz uzglavlje i rekao mu: „Primi islam.“ Momak je po-
kupac i rekao: ‘Allahov poslaniče, reci mu da mi proda gledao u svog oca koji je bio uz njega, a otac mu je
na lijep način.’ Poslanik, s.a.v.s., je pružio ruku i rekao: rekao: „Poslušaj Kasimovog oca.“ Momak je primio
‘Vaš imetak je vaša stvar. Nadam se da ću sresti Allaha islam. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je izašao od njega i rekao:
a da niko od vas neće ništa tražiti da mu namirim od „Hvala Allahu koji ga je spasio od džehennema.“7
nanesene nepravde u imetku ili krvi ili časti, osim kada
Ahmed i Ebu Ja’la bilježe od Enesa, r.a., da je Vjero-
je to pravda zahtijevala. Allah se smilovao čovjeku koji
je lahke kupnje, lahke prodaje, lahko uzima i lahko daje, vjesnik, s.a.v.s., rekao nekom čovjeku: „Primi islam i bit
lahko sudi i lahko presuđuje.’ Onda je otišao. Ja sam ćeš spašen.“ Čovjek je rekao: „Ne osjećam zadovoljstvo
rekao: ‘Allaha mi, slijedit ću ovoga čovjeka jer lijepo go- u tome.“ Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Makar i ne osjećao
vori.’ Otišao sam za njim i rekao: ‘Muhammede!’ On mi zadovoljstvo.“8
se okrenuo čitavim tijelom i rekao: ‘Šta hoćeš?’ Ja sam
rekao: ‘Ti si onaj koji zavodi ljude, koji ih upropaštava i 7 Ovako je u: Džemu’l-fevaid, 1/124.
8 Hejsemi (5/305.) kaže: „Prenosioci i jednog i drugog su

6
Ovako je u: Muntehab, 5/146. vjerodostojni.“

18
Sejjid Muhammed Alevi el-Haseni | Šerefu’l-ummeti’l-muhammedijje

Vrijednost
abdesta
Od časti kojima je Uzvišeni Allah obdario ovaj ummet je i velika nagrada i vrijednost za uzimanje abdesta.

Abdest sapire grijehe


Abdest sapire čovjekove grijehe i čisti njegove organe, jednog po jednog. Kako god insan opere jedan organ
tako i iz tog organa izlaze grijesi koje je s njim počinio. Poslanik,a .s., je rekao: „Ko se lijepo (sa adabima) abdesti
iz njegovog tijela izlaze grijesi sve dok ne izađu i ispod njegovih nokata.“ (Muslim)
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Kada se abdesti rob musliman – ili mu’min – i
opere svoje lice, sa njegovog lica sa vodom, ili sa posljednjom kapi vode, spadne svaki grijeh u koji je gledao
svojim očima. Pa kada opere svoje ruke, iz njegovih ruku sa vodom, ili sa zadnjom kapi vode, izađe svaki grijeh
kojeg su doticale njegove ruke. Pa kada opere svoje noge, iz njih sa vodom, ili sa posljednjom kapi vode, izađu
svi grijesi prema kojima su išle njegove noge – tako da izađe potpuno čist od grijeha.“ (Muslim)

Povećavanje deredža (stepena)


Abdest u teškim situacijama povećava deredže. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
„Hoćete li da vas uputim na ono s čim će Allah obrisati vaše grijehe i povećati vaše deredže?“ Prisutni rekoše:
„Svakako, Allahov Poslaniče!“ Reče: „Potpuno uzimanje abdesta u teškim prilikama, mnogobrojni koraci prema
džamijama i isčekivanje namaza poslije namaza! To vam je veza, to vam je veza!“ (Muslim)

Sredstvo za ulazak u džennet


Izgovor šehadeta nakon abdesta je sredstvo za ulazak u džennet. Omer ibn Hattab, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, a.s., rekao: „Ko se lijepo (sa adabima) abdesti pa kaže: Ešhedu en la ilahe illallah vahdehu la šerike
lehu, ve enne Muhammeden abduhu ve resuluhu. Allahumme idžalni minet-tevvabine vedžalni minel-mutetahhirine
(Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga i da je Muhammed Njegov rob i poslanik.
Moj Allahu učini me od onih koji se kaju i učini me od onih koji se čiste), otvori mu se osam džennetskih kapija
da uđe na koju god hoće.“ (Muslim, Tirmizi)

19
Ibn Adžîbe el-Haseni | EL-BAHRU’L-MEDID

Sura
EL-KAFIRUN
(Nevjernici)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog


Reci: „O vi nevjernici,
ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate,
a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam;
ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali,
a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam.
A vama – vaša vjera, a meni – moja!“

20
Uzvišeni Hakk kaže: su pojačanje i potvrđivanje onog što je prethodilo.
1. Reci: O vi nevjernici Značenje: vaša propala i pogrešna vjera, a to je poli-
Ove riječi se odnose na one nevjernike za koje Allah teizam, je vezana samo za vas, ona nikada do mene
zna da nikada neće uzvjerovati. neće doprijeti kao što biste vi to željeli. Pa nemojte više
Prenosi se da je jedna grupa uglednika iz plemena imati takvu praznu nadu! To je nemoguće. Kao što ni
Kurejš rekla: „Muhammede, dođi da slijediš našu vjeru
moja ispravna vjera neće doprijeti do vas, pošto ste već
i da mi slijedimo tvoju vjeru; da obožavaš naša božan-
osuđeni na nesreću. A Allah najbolje zna.
stva godinu dana i da mi obožavamo tvog Boga godinu
dana, pa ako tvoja vjera bude bolja udružit ćemo se s
tobom, a ako naša vjera bude bolja udružit ćeš se s Išaret
nama.“
Kada obični puk traži od murida da se vrati dunjaluku
Pa je rekao: „Bože sačuvaj, da Allahu pripišemo
i zauzetosti njime, tada mu se kaže:
sudruga!“ Tada su objavljeni i ovi ajeti. Potom je Po-
slanik, a.s., otišao u Mesdžidu’l-Haram, u kojem su se Reci – o vi nevjernici u put tedžrida (ostavljanja du-
nalazili uglednici Kurejša, pa im je proučio ovu suru,
njaluka), a koji je sebeb za postizanje tevhida (mono-
zbog čega su bili očajni.
teizma) i tefrida (prihvatanja jedine Istine), ja se neću
Reci im:
klanjati onome kome se vi klanjate od dunjaluka i njenih
2. ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate
prohtjeva, tj. neću se njima vratiti u budućnosti.
u budućnosti, tj. neću u budućnosti učiniti ono što
tražite od mene u vezi sa obožavanjem vaših božansta- A ni vi nećete obožavati Onog Koga ja obožavam
va (jer, kada čestica la dođe ispred glagola u sadaš- sa potpunim usmjerenjem ibadeta Hakku ispoljavajući
njem vremenu onda označava buduće vrijeme). mehabbet (ljubav) samo Njemu. To jest – niste u stanju
tako (s ljubavlju) robovati.
3. a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja kla-
A niti ja robujem dunjaluku sada, kao što to vi činite.
njam
Vama vaša vjera, koja se zasniva na vezanosti za uzro-
A niti ćete vi učiniti ono što ja tražim od vas u vezi sa
obožavanjem mog Boga. ke, a meni moja vjera koja se temelji na vezanost za
Onoga Koji daje uzroke.

4. ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali Ili: vama vaša vjera koja je uprljana vesvesama, gri-
To jest – nikada se nisam, ni ranije, klanjao onima ješnim mislima i maštanjima, a meni moja čista vjera
kojima ste se vi klanjali. Nikada se nisam klanjao kipu, koja je izgrađena na jekinu (čvrstom vjerovanju).
pa kako se to može od mene očekivati u islamu?!
Ili: vama vaša vjera koja je izgrađena na dokazivanju,
a meni moja vjera koja se temelji na srčanom viđenju.
5. a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam
„Vlasnici dokaza i dokazivanja su obični puk za vla-
To jest – nikada do sada, ni jednog trenutka, se niste
klanjali Onome kome se ja klanjam. snike duhovnog svjedočenja i duhovnog viđenja.“, re-
kao je Eš-Šazuli, r.a., Allah daje uputu!

A Njegove riječi: Neka je salat i selam na našeg sejjida Muhammeda


6. A vama – vaša vjera, a meni – moja! i njegovu porodicu!

21
Allame el-Munavi | FEJDU’L-KADIR

A Došao
llahov Poslanik, a.s., je rekao: „Došao mi je
Džibril i rekao: ‘Muhammede, živi kako hoćeš
– pa ti si mejjit (smrtnik), voli koga hoćeš – pa
ti ćeš se s njim rastati, radi što god hoćeš – pa za to

mi je
ćeš isplaćen biti. I znaj da je čast vjernika u noćnom
namazu a njegovo dostojanstvo u njegovoj neovisnosti
od ljudi!’“ 1
„Došao mi je Džibril i rekao: ‘Muhammede (...)“, a
nije mu se obratio sa: „Allahov Poslaniče!“, niti sa: „Vje-

Džibril
rovjesniče!“, jer ovaj način dozivanja više priliči situaciji
savjetovanja, opominjanja i ukazivanja na rastanak sa
voljenima, odlazak sa dunjaluka, dolazak na ahiret, po-
laganje računa i uzimanje nagrade ili kazne. Pa je Džibril
počeo sa smrću jer je ona najstrašnije i najopasnije što
će insan sresti, pa kaže:
„(...) živi kako hoćeš – pa ti si mejjit (...)“, tj. pa ti
ćeš ubrzo umrijeti, s obzirom na to da je ono što je u
budućnosti sigurno blizu.
„ (...) voli koga hoćeš [od stvorenja] pa ti ćeš se
s njim rastati (...)“, bilo smrću ili na neki drugi način.
El-Gazali je rekao: „Ovim se ukazuje na odgoj nefsa,
tako da čovjeka ne treba da obuzme silina, zloba a niti
umišljenost zbog dunjalučkih dobara i blagodati, jer
sve to će sa smrću nestati. Kada čovjek spozna da će
ono što voli morati napustiti, a bit će nesretan zbog tog
rastanka, onda svoje srce uposli sa ljubavlju prema ono-
me što ga neće napustiti, a to je zikrullah (spominjanje
Allaha). Zikrullah će biti njegov prijatelj i u kaburu i neće
ga napuštati. A sve se to postiže sa strpljenjem na svega
nekoliko dana, jer ovaj život je jako kratak u odnosu na
ahiret. Zato se svaki insan treba potruditi da napusti
ono što od dunjaluka voli i ono u čemu je od dunjaluka
njegova radost. A to je različito shodno različitošću ljudi.
Pa onaj koga raduje novac, ili ugled, ili prihvaćenost u
vazovima, ili dostojanstvenost u sudstvu i namjesništvu,
ili mnoštvo sljedbenika u poudčavanju prvo će ostaviti
ono čime se raduje, a potom će nastojati biti u stanju
svijesti da ga Allah gleda, tako da neće biti zaokupljen
ničim osim zikrullahom i razmišljanjem. Odagnavat će
strasti i griješne misli sve dok ne isčupa njihov korijen. I
toga će se držati ostatak svoga života, jer džihadu nema
kraja, osim sa smrću.“

1 Edž-Džamiu’s-Sagir, eš-Širazi (Elkab),el-Hakim (Mustdrek),


el-Bejheki (Šuabu’l-Iman od Sehla ibn Sa’da i od Džabira),
Ebu Nuajm (Hil’je)

22
Prenosi se da je kobac krisnuo u prisustvu Sulejmana
na što je on, a.s., rekao: „Da li znate šta kaže?“ Prisutni
rekoše: „Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.“ On
govori, reče poslanik: „Svaki živi je mejjit (smrtnik), a sve
novo stari.“ Jastreb u svom kriještanju kaže: „O čovječe,
radi što god hoćeš ali je tvoj kraj smrt.“
„(...) radi što god hoćeš [od dobra] – pa za to ćeš
isplaćen biti (...)“ onako kako zahtjeva tvoje djelo.
Nakon što je spomenuo smrt i nagrađivanje, i za-
strašio sa onim što je poznato – ko god uradi i trun
dobra vidjet će ga, a ko god uradi i trun zla vidjet će ga
– objasnio je ono što donosi najveći spas od kijametskih
strahota, pa kaže:
„(...) I znaj da je čast vjernika u noćnom namazu
(...)“, tj. oživljavajući noći stalnim tehedždžudom, zikrom,
učenjem Kur’ana i sl. Ovo je i ukazivanje na „rad“ koji se
spominje u riječima – „radi što god hoćeš“.
Pošto su čast i dostojanstvo dva brata, nastavio je
sa objašnjem dostojanstva, pa kaže:
„(...) a njegovo dostojanstvo u njegovoj neovi-
snosti od ljudi (...)“, tj. od onoga što je u njihovim
rukama, njihovim posjedima. Zbog toga je Hatem
rekao Ahmedu ibn Hanbelu, koji ga je pitao o spa-
su od dunjaluka i njenih stanovnika: „Da im oprostiš
njihovo neznanje i da im ne dolijevaš svoje nezna-
nje. Da im daruješ ono što je u tvojim rukama, a da
se sustegneš od onoga što je u njihovim rukama.“
El-Gazali je rekao: „Onaj ko ne daje prednost svome dosto-
janstvu nad prohtjevom svoga stomaka je slabe pameti,
krnjavog imana. U skromnosti je dostojanstvo i sloboda.“
Zbog toga je i rečeno: „Budi neovisan od koga hoćeš,
pa ćeš mu sličan biti. Budi potreban od koga hoćeš, pa
ćeš mu zarobljenikom biti. A budi dobročinitelj prema
kome hoćeš, pa ćeš mu zapovjednikom biti.“ Neko je
rekao: „Siromaštvo je odjeća slobodnih, a neovisnost
Allahom je odjeća Bogu bliskih.“
Značenje sintagme kijamu’l-lejl je: ustrajnost na
noćnom namazu, tj. neprovođenje noći u spavanju i
zabavljanju. Hadis je obuhvatio: upozorenje na kratku
nadu, prisjećanje smrti, iskorištavanje ibadeta, neob-
manjivanje imetkom, poticaj na tehedždžud, Džibrilovo
veliko znanje i dr.
El-Gazali je rekao: „Ove riječi su obuhvatile mudrost
naroda prijašnjih i potonjih.“

23
Emina Ćeman | ZAKLETVA U KUR’ANU

Tako mi
Kur’ana
Yâ-Sîn... Sâd... Hâ-Mîm... Kâf...

U
nastavku serijala o kur’anskim zakletvama Božijem neograničenom znanju. U nastavku ćemo vidje-
navest ćemo ajete u kojima se Allah, dž.š., ti šta su klasični tefsiri rekli o ajetima zakletve Kur’anom.
zaklinje Kur’anom. Jedna od mnogobrojnih “Jâ-Sîn. Tako Mi Kur’ana mudrog, ti si, uistinu, posla-
tefsirskih definicija Kur’ana glasi: „Kur’an je Božiji govor, nik, na pravom putu, po objavi Silnoga i Samilosnoga
nadnaravan i objavljen posljednjem Božijem poslaniku, (...)” (Jâ-Sîn, 1–6.)
Muhammedu, a.s., posredstvom Džibrila, a.s., zapisan Evo primjera kako su mufessiri razmišljali o značenji-
u Mushafu, prenesen vjerodostojno, a samo njegovo ma tajanstvenih harfova, pa, naprimjer, za Ya-sin navode
recitiranje je pobožno djelo.“ (S. Salih i M. Š. Lašin) slijedeća značenja: jedno od Božijih imena; jedno od
Pet je ajeta u kojma se Allah, dž.š, zaklinje Svojom imena Kur’ana; Ya-Insan (čovječe!) ili Ya-Sejjide’l-bešer
objavom. Zajedničko svim ajetima jesto to što su svi prvi (Prvače nad ljudima!) a odnosi se na Muhammeda, a.s.;
ajeti sura kojima prethode tzv. tajanstveni harfovi ili hurûf to su imena četvorice meleka koja nose Arš.
tehedždžî. Mnogo su mufessiri pisali o značenjima tih Imam Kušejri ovako piše o tome: Ya je za Jevmul-
ajeta, ipak njihovo puno značenje zasigurno je ostalo u misak (dan misaka), a Sin za Sirruh (Njegovu tajnu) sa

24
voljenima. U tom slučaju bi cijela zakletva značila: Tako Jedna predaja bilježi: „Kur’anski harfovi su u Levhi
Mi istinitosti dana misaka i Tajne sa Njegovim voljenima Mahfuzu veličine planine Kâf, a ispod svakog harfa je
i Kur’ana plemenitoga.
značenje koje ništa osim Allaha, dž.š., ne može obu-
Ibn Adžibe, pak, navodi hadis u kome je Poslanik,
hvatiti.“
a.s., rekao: „Allah me je u Kur’anu nazvao sa sedam
imena: Muhammed, Ahmed, Ta-Ha, Ya-Sin, Muzzemmil, “Hâ-mîm. Tako Mi Knjige jasne, Mi smo počeli da
Muddesir i Abdullah.“ je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista,
Šejh Ismail Hakki u svome tefsiru donosi originalno opominjemo – u kojoj se svaki mudri posao riješi (...)”
razmišljanje o značenju Siratul-mustekima ili Pravog
(ed-Duhan, 1–4.)
puta. To što se Allah, dž.š., zaklinje da je Muhammed,
a.s., na pravom putu ukazuje na njegovu veličinu u od- Imam Kušejri piše da u ovom slučaju harfovi Hâ-
nosu na ostale poslanike, jer se nijedan drugi poslanik
mîm označavaju Hakkuh (Njegovu Istinu) i Mehabbetuh
ne spominje u tom kontekstu. Jedino Muhammed, a.s.,
posjeduje cijeli Siratul-mustekim, dok ostali poslanici na (Njegovu Ljubav), te da konačna zakletva znači: Kunem
njemu imaju svoje određeno mjesto. Tako je on na mi- se Svojom Istinom i Ljubavlju prema Mojim robovima i
radžu vidio Musaa, a.s., na šestom nebu, Ibrahima, a.s., Svojom veličanstvenom Knjigom da neću kazniti arife
na sedmom, dok je jedino on došao do, kako to Kur’an
rastankom od Sebe.
naziva, kâbi-kavsejna, u ajetu: „(...) zatim se približio,
pa nadnio – blizu koliko dva luka ili bliže“. Mudrost objavljivanja Kur’ana u toku noći je ta što je
“Sâd. Tako Mi Kur’ana slavnog, doista su bahati i noć vrijeme munadžata (dozivanja), tedžellijata (Boži-
inadžije oni koji neće da vjeruju! Koliko smo Mi naroda
jih pojavljivanja) i kerameta (Allahovih počasti). Noć je
prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali je bilo
kasno!” (Sâd, 1–3.)
najbolji dio dana za Allahove, dž.š., bliske (mukarrebin)
i dobre robove (ebrar).
Kur’an se u ovom ajetu opisuje epitetom „slavni“
zbog toga što on liječi bolesna srca, a najteža bolest “Kâf. Tako Mi Kur’ana slavnog, oni se čude što im
je zaboravljanje na Allaha, dž.š., kao što On kaže: „(...)
je došao jedan od njih da ih opominje, pa nevjernici
oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami
sebe zaborave.“ Posljedice ove bolesti su takve da se govore: “To je čudna stvar, zar kad pomremo i zemlja
mir pretvara u tjeskobu, skrušenost u oholost, sklad u postanemo...? Nezamisliv je to povratak!” Mi znamo
razmirice, ljubav u neprijateljstvo. Kur’an daje lijek za šta će od njih zemlja oduzeti, u nas je Knjiga u kojoj
to u ajetu: „(...) spominjite Me, Ja ću vam se odazvati.“
se sve čuva.” (Kâf, 1–5.)
“Hâ-mîm. Tako Mi Knjige jasne, Mi je objavljujemo
kao Kur’an na arapskom jeziku, da biste razumjeli, a Nevjernici se čude što je čovjek došao da ih opo-
on je u Glavnoj Knjizi, u Nas, cijenjen i pun mudrosti.” minje, oni traže meleka. Nezamislivo im je oživljenje
(ez-Zuhruf, 1–4.)
nakon smrti, a Allah, dž.š, kaže da u Knjizi piše šta će
Jedno od mogućih značenja harfova Ha-Mim jeste da zemlja uzeti od njih – to znači da je Gospodaru, dž.š.,
oni označavaju Božija imena El-Hannan (Saosjećajani)
poznato čak i to šta će zemlja pojesti od njihovih tijela,
i El-Mennan (Premilostivi).
kostiju i kose.
Što se tiče Glavne Knjige, tj. Ummu’l-kitab – to je Lev-
hi Mahfuz. Ona je izvor svih nebeskih objava. Stvorena Kur’an je medžid, tj. vlasnik slave i časti nad svim
je od bijelog bisera, korica od rubina, dok su joj slova
ostalim knjigama. Opisati Kur’an slavnim znači da je to
i pero od nura. Allah, dž.š., u nju pogleda svaki dan tri
stotine i šezdeset puta. Sa svakim pogledom On stvara, ustvari svojstvo Onoga Čiji je on govor. Slavan će biti i
usmrćuje, uzvisuje, ponižava i čini šta On hoće. onaj ko govori i radi po njemu.

25
HILJADU I JEDNA KAP

Tortura
embargom
Kada su mušrici Kurejša primijetili da se mnogi muslima-
ni sele u zemlju Habeša (Abesiniju) i tu pronalaze mir, da
su Pejgamber, s.a.v.s., i muslimani ojačali ulaskom hazre-
ti Hamze i Omera u islam i da se islam počeo širiti među
mnogim plemenima, u sedmoj godini poslanstva došli su do
nove odluke. Prema toj odluci trebao je nastati veliki bojkot
Resulullahove porodice i plemena Hašimija i Muttalibija. Sa
njima se neće ostvarivati trgovina, ženidbe i udaje, neće se
pričati i, ukratko, prekidat će se kako svaki kontakt, tako i
uskraćivati sva pomoć i potrebe. Žestoka blokada i ekonom-
ski embargo.
Nakon što su ove odluke precizno napisali, stavili su ih
na jedno mjesto unutar Kabe. Međutim, Mensura ibn Ikrimu,
koji je ovo stvio na papir, stigla je Pejgamberova bed-dova i
ruka kojom je pisao se paralizirala.
Ovom žestokom bojkotu su podlijegali čak i oni koji nisu
bili muslimani a nalazili su se u Pejgamberovoj blizini. Ali se
Ebu Leheb, izdvojivši se od njih, uključio u redove mušrič-
kog bojkota. Muslimani i drugi Pejgamberovi, s.a.v.s., rođaci
prešli su kod Ebu Taliba, koji je nastavljao štititi Resulullaha.
Počeli su živjeti u Ebu Talibovoj ulici po imenu Ši’bu Ebi Talib.
Mušrici su stalnim nadgledanjem muslimanske mahale
onemogućavali bilo kakav unos namirnica ili odlaske u ku-
povinu. Uspijevali su veoma rijetko noću unijeti nešto hrane,
a u kupovinu su mogli otići samo oni fizički i duhovno jaki
muslimani poput hazreti Omera i Hamze. Namjera mušrika
je bila da muslimane sruše od gladi, kako bi im predali Resu-
lullaha, i na taj način ga sklonili od ljudi. Ova tortura je trajala
tri godine, i podnešena su velika mučenja.
Napokon je naš Pejgamber, s.a.v.s., putem objave donio
vijest da je pisani dokument izgrizao i uništio jedan moljac,
ostavivši na papiru samo Allahovo ime. Kada su mušrici to
vidjeli ostali su zaprepašteni. Mnogi savjesni mušrici koje je
dalji bojkot uznemiravao su odustali, te je nastao kraj blokadi
i muslimani su pušteni na miru.
Ensabu’l-Ešraf, 1/270–73; er-Revdu’l-Unuf, 3/353–55; el-
Kamil fi’t-Tarih, 2/87–90; Ibnu’l-Dževzi, el-Muntazam, 2/143–
45.

26
Pobjeda Rukanovo
Bizantijaca hrvanje
U ratu između Irana i Bizantije (613–619) u Mekku je stigla Pejgamber, s.a.v.s., je u svakoj prilici pozivao ljude u islam,
vijest o porazu Bizantije. Ovaj rat koji je počeo u predjelu i na tom putu je pristajao na sve. Jednog takvog dana, u jed-
Sirije, Irancima je donio pobjedu tako što su osvojili teritorije nom dijelu Mekke je sreo poznatog hrvača Rukanu. Znajući
Bizantije sa jedne strane preko Anadolije do Istanbula, a sa kako je on dobar hrvač, Pejgamber, s.a.v.s., mu reče:
druge preko Palestine do Egipta. Tada su Iranci bili vatro- - Rukane! Hoćeš li ti još uvijek nastaviti da ne strahuješ od
poklonici, tako da su mekanski mušrici bili sretni zbog nji- Allaha i da okrećeš glavu mom pozivu u islam?!
hove pobjede nad katoličkim sljedbenicima knjige. Rekli su:
Rukane odgovori:
„Naša braća iz Perzije su pobijedila vašu braću – sljedbenike
knjige. Ako budete ratovali s nama, sigurno ćemo i mi vas - Ne znam da li je to što govoriš istina. Ako me oboriš u

pobijediti. Tada su spušteni prvi ajeti sure er-Rum, i glasili su hrvanju povjerovat ću ti.

ovako: „Elif-lam-mim. Bizantijci su pobijeđeni. U susjednoj - Hoćeš prihvatiti istinu koju ti iznosim, ako te oborim?
zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti. Za - Da, ako me oboriš, postat ću musliman, ili ću ti dati svoje
nekoliko godina – i prije, i poslije, Allahova je odluka – i tada ovce. Ako ja tebe oborim, ti odustani od poslanstva!
će se vjernici radovati.“ (er-Rum, 1–4.)
Rukane se veoma samouvjereno počeo hrvati sa Resulu-
Ebu Bekr, koji je ovo čuo, mušricima Kurejša je rekao: „Ne llahom, s.a.v.s., ali se u jednom trenu nađe na zemlji. Ponovo
radujte se uzalud pobjedi Perzije nad Bizantijom! Vallahi će je predložio hrvanje, i ponovo su se hrvali.
Bizantijci ubrzo pobijediti.“
No, Rukane opet završi na podu.
Ubej ibn Halef, jedan od ljutih mušrika, se suprotstavio
Rukane, koji je tražio još jedno hrvanje, kada opet doživi
ovome. Ebu Bekr, r.a., mu ponudi deset deva ako Iranci
pad, reče: „Vallahi je ovdje nešto veoma čudno.“
budu držali pobjedu duže od tri godine i zatraži deset deva
Resulullah, s.a.v.s., mu reče:
ako Bizantijci u roku od tri godine preuzmu pobjedu, te se na
taj način opkladiše (tada klađenje još nije bilo zabranjeno). - Ima mnogo čudnijih stvari od ovoga. Ako želiš pokazat
Tada Ebu Bekr ode kod Pejgambera, s.a.v.s., te mu prenese ću ti. Zovnut ću ovo drvo iza tebe, i ono će mi doći.
vijesti o opkladi. Resulullah, s.a.v.s., reče: „Fraza ‘za nekoli- Onda Resulullah, s.a.v.s., pozva drvo: „Dođi do mene uz
ko godina’ u ajetu govori o periodu između tri i devet godina. Allahovu dozvolu.“, i ono polahko izvadivši korijenje, dođe
Ti odmah idi, povećaj broj deva i produži period!“ do Resulullaha, a.s., te stade ispred njega. Dok je Rukane
Ebu Bekr se opet dogovorio sa Ubejom. Podigavši broj ovo posmatrao začuđen, Allahov Poslanik, a.s., reče drvetu:
deva na sto, produžiše period na devet godina. 622. godine „Vrati se na svoje mjesto uz Allahovu dozvolu.“, te se drvo
Bizantija na čelu sa imperatorom Heraklom povede napad vrati na svoje mjesto. Ali Rukane, bez obzira na ovu očitu
na Iran, te kroz šest-sedam godina Bizantijci pobijediše. Ebu mudžizu, reče: „Istina je, do sada nisam vidio ovako jaku
Bekr je uzeo sto deva koje su ubijene u Bici na Uhudu od magiju.“
Ubejovih nasljednika. Ali su se one po naredbi Resulullaha, Tada nije mogao prihvatiti Resulullahov, a.s., poziv u vjeru.
s.a.v.s., podijelile siromasima. Napokon je postao musliman pri osvajanju Mekke. Potom
Džamiu’l-Bejan, 21/16–21; M. Hamdi Jazir: Hak Dini se nastanio u Medini.
Kur’an Dili, Istanbul, 2007, 6/259–264; Georg Ostrogorsky: Ibn Hišam: es-Siretu’n-Nebevijje, 1/428–29; Ensabu’l-
Historija Bizantske države, prev. Fikret Išiltan, Ankara, 1999, Ešraf, 1/175; Bejheki: Delailu’n-Nubuvve, 6/250–54; Usdu’l-
str.: 88–89, 94–96. Gabe, 2/199–200.

27
Mr. Nezir Krčalo

Velovi mašte

28
P
rema priznanju I. Fochta, kroz cijelu svoju historiju se pocijepaju velovi mašte koji su vremenom namaknuti
filozofija nije riješila nijedan problem. Ona nije svakovrsnim saznanjima ili „mrtvim“ slikama kojima su
dala konačnog odgovora ni na pitanje šta je biće, podložni u rasuđivanju, te im se stoga Realnost ne može
ni šta je duh, ni šta je istinito, ni šta je dobro, ni šta je pokazati u punom svjetlu.
lijepo. Ona samo pita, a ne odgovara, u sve sumnja i
ni u šta ne vjeruje, samo traga i ne nalazi. Zašto? Zbog Sufija se ne može pomiriti sa filozofskim saznanjima,
pukog umišljanja da je filozofiranje slobodno racionalno jer filozofija ne preduzima nijedan metod u istraživanju
istraživanje ili slobodna djelatnost duha. duha ili duše kako bi došla do pouzdanih saznanja o
Pogreška i zabluda filozofije naslućuje se iz samodefi- njima. S druge strane, ne miri se ni sa naučnim saznanji-
niranja vlastite djelatnosti, a ogleda se u slijedećem: ona ma, jer sve metode koje naučnici koriste u istraživanjima
nikada nije primijenila nijedan metod u području duha i su projekcije mašte koja je satkana od velova prethodno
„njegove djelatnosti“ a, osim pokušaja savremene filo- usvojenih znanja, a saznanja do kojih dolaze su isto tako
zofije, nije to činila ni u odgonetanju zakonitosti prirode, velovi istinske Realnosti.
društva ili kosmosa općenito. U konačnici, takovrsnim
Narav mašte je u biti takva da ona samo odslikava ve-
saznanjima spoznavalac niti spoznaje sebe niti svijet
u kojem živi. love Realnosti, a kako se u naučnim istraživanjima velovi
pokazuju vazda drugačijim, onda ovakva saznanja nisu
Njegovo iskustvo svijeta nije ništa drugo do osjetilno
pouzdana za kreiranje potpune svjesnosti. Rumi, k.s.,
doživljena Realnost koja se manifestira u predjelima
mašte u vidu pounutarnjenih slika vanjskog svijeta i to objašnjava na sljedeći način: „I ovo tijelo je naraslo
pukih informacija o njemu. Ako slijedimo misaoni trag zahvaljujući nesvjesnom. Nesvjesnost je nevjerovanje,
savremenog filozofa R. Rortya, koji osporava filozofiji a vjerovanje nije moguće bez postojanja nevjerovanja,
bilo kakvo saznanje o ljudskom duhu, kao i utemeljenje jer je vjera odricanje od nevjerovanja. Dakle, potrebno
i važenje saznanja u takvoj dimenziji o kojoj ništa ne je da postoji nevjerovanje koga se može odreći...“ (Fihi-
znamo, onda nam ne preostaje ništa drugo osim da ma-fihi, 183.)
posumnjamo i iskažemo nepovjerenje u sva saznanja
koja nudi filozofija od početaka pa do danas. Iz Rumijevih riječi saznajemo da su filozofska i nauč-
na saznanja neumitan proces, čemu smo svi svjedoci.
S druge strane, nauka, za razliku od filozofije, ipak
Ono što razlikuje sufiju u odnosu na filozofa i naučnika
koristi različite metode i tehnički instrumentarij u relaciji
spoznavalac-svijet koji istražuje, a njena otkrića i sazna- jeste da on preduzima metod na vlastitom biću (put
nja su, kako nam je to i predočeno, uglavnom egzaktna, tesavvufa) radi razmicanja velova nesvjesnosti koji su
precizna, sistematična i provjerljiva. Međutim, ukoliko satkani od jednostranog znanja, a Rumi, k.s., to opisuje
naučnici primijene drugačiji metod i instrumentarij na ovako: „Kažu da ima sedam stotina velova tame i sedam
istu, ranije istraživanu pojavu, dolaze do drugačijeg re- stotina velova svjetlosti, ili sedamdeset hiljada velova
zultata. Umnožavanjem metoda i usavršavanjem teh- svjetlosti i tame.
ničkog instrumentarija ranija saznanja bivaju potisnuta
novim, savremenijim, i tako u nedogled. To je istina: sve što prelazi iz mašte u stvarnost pred-
stavlja veo tame; a sve što je u domenu istina sačinjava
Zbog čega se ovo dešava? Najljepši odgovor daje
svjetlosne velove. Sve što je svojstveno sufijama prolazi
hzr. Mevlana Rumi, k.s.: „Učenjaci našeg doba cijepaju
dlaku na četvoro u svojim istraživanjima; oni savršeno kroz maštu prije nego što postane sjedinjenje kada uđe
znaju ono što se ne tiče njih i prihvataju sva znanja. A Voljeni. Ali, ne može se to raspoznati među velovima
što se tiče njihove vlastite ličnosti, o njoj ništa ne znaju...“ tame koji se susreću u mašti; a zbog izuzetne finoće,
(Fihi-ma-fihi, 28.) ne može se razlučivati ni među svjetlosnim velovima.
Drugim riječima, istraživanjima nastoje pocijepati I uprkos tako velikoj razlici, ne može se razlučivati ni
sve velove koji ih ometaju u spoznaji Realnosti ona- među velovima stvarnosti sačinjenim od svjetlosti.“
kvom kakva ona jeste, a ne traže, kao i filozofi, da im (Fihi-ma-fihi, 201.)

29
Imam Rabbani k.s. | PISMO PRIJATELJU

Najbolji od svih
(Ovo pismo je imam Rabbani, k.s., napisao sejjidu Nakibu Feridu i govori o veličini najboljeg od svih ljudi, Muhammeda, a.s.)
Vaše cijenjeno pismo je počastilo ovog siromaha u govoriti. Kad se niko ne bude smio ni pomaknuti, ja ću
najbolje vrijeme. Sretan sam što sam ga čitao. Neka je činiti šefaat. Kad svi izgube svaku nadu, ja ću donijeti
hvala Allahu Uzvišenom Koji vas je blagoslovio tako što radosne vijesti. Toga dana ključevi svih vrata, svake
ste naslijedili fakr1 Muhammeda, a.s. dobrote i svake pomoći će biti kod mene. Livai hamd će
biti u mojoj ruci. Najkorisniji sam, najdarežljiviji i najbolji
Taj tevedždžuh, ta ljubav i ukupno slijeđenje islama,
od svih ljudi. Toga dana, služit će me na hiljade sluga.
prema ovom fakiru potiču iz tog naslijeđa. Ovaj fakir, koji
Na Sudnjem danu bit ću imam, hatib i šefadžija svim
nema ništa, je nesiguran šta vam treba napisati kao od-
poslanicima. Ne govorim ovo da bih se hvalio.“
govor. Napisat ću ovo pismo kao sredstvo spasenja od
muka na budućem svijetu, tako što ću u njemu istaknuti Da nije namjeravao stvoriti njega, Allah Uzvišeni ne bi
vrhunske kvalitete vašeg velikog pretka, koji je najbolji ništa stvorio i tada ne bi bilo objavljeno da je On Jedini
od svih ljudi. Ne pokušavam veličati Resulullaha, a.s., Kojeg treba obožavati. Muhammed, a.s., je bio poslanik
nego njime želim ukrasiti ovo pismo. čak i onda kad je Adem, a.s., bio između vode i gline.

Uzdajući se u Allaha Uzvišenog i tražeći Njegovu Osoba koja slijedi poslanika, koji je najbolji od svih
pomoć, izjavljujem da je Muhammed, a.s., Allahov po- ljudi, zasigurno pripada najboljem ummetu. Stotinu de-
slanik. On je sejjid Ademovih sinova. Na sudnjem danu seti ajet sure Ali Imran: „Vi ste narod najbolji od svih koji
on će doći sa najviše sljedbenika. On je kod Allaha se ikada pojavio (...)“ je radosna vijest za ljude. Oni koji
najbolji među budućim i prošlim ljudima. mu ne vjeruju najgori su od svih ljudi. Sretni su oni koji
su u ovakvom okruženju počašćeni slijeđenjem sunneta.
Na sudnjem danu on će prvi ustati iz kabura, prvi Ko slijedi njegovu vjeru i ko pripada njegovom ummetu,
će činiti šefaat (zagovor), a njegov šefaat će prvi biti taj će za malo truda dobiti velike nagrade. Ashabi kehf
primljen. Prvi će pokucati na vrata dženneta, a ona će su dospjeli na visoke stepena radi toga što su učinili
se odmah otvoriti. U ruci će nositi zastavu koja se zove jedno predivno djelo. Kada se nevjerovanje raširilo, oni
Livai hamd, pod kojom će biti svi vjernici – od Adema, su se odselili da bi sačuvali vjeru u svojim srcima. Vje-
a.s., pa sve do kraja svijeta. rovati mu u ovakvom vremenu i malo ibadetiti, slično je
On je u hadisu rekao: „Ja sam sejjid prošlih i budućih. sitnoj akciji vojnika koja postaje krupna u situaciji kada
Ne hvalim se, govorim istinu.“ neprijatelj napadne i okupira državu. U vrijeme mira,
ogromni napori vojnika na vojnim vježbama nemaju
U drugom hadisu je rekao: „Ja sam Allahov miljenik,
posebnu vrijednost.
poglavar sam pejgambera, ne hvalim se.“
Pošto je Muhammed, a.s., miljenik Allaha Uzvišenog
Takođe je rekao: „Ja sam posljednji Allahov posla-
– svako ko ga slijedi prispijeva na stepen miljenika. Za-
nik, ne hvalim se. Ja sam Muhammed, sin Abdullahov.
ljubljenik voli svakoga na kome vidi znakove voljenog
Uzvišeni Allah je stvorio ljude, a mene je stvorio kao
bića. Ovo nam govori i o stanju onih koji ga ne slijede.
najboljeg. Podijelio je ljude u narode, a mene stavio u
najbolji narod. Zatim je najbolji narod razdvojio u pleme- Onaj ko se ne može iseliti, kao što su to ashabi kehf
na, a mene stavio u najbolje pleme. Zatim je plemena učinili, taj se treba iseliti srcem i dušom. Dok je među
razdvojio u porodice, a mene stavio u najbolju poro- nevaljalcima, musliman treba svoje srce držati daleko
dicu. Najbolji sam od svih ljudi i potječem iz najbolje od njih. Allah Uzvišeni može, na taj način, otvoriti vrata
porodice. Kada, na Sudnjem danu, svi budu šutili, ja ću sreće.
Uskoro će nastupiti Nevruz2. Ti znaš da se toga dana

1
U doslovnom prijevodu sa arapskog jezika riječ fakr ozna- pravi mnogo galame i čine se mnoge neumjerenosti i
čava siromaštvo. U ovom slučaju ta riječ označava ovisnost
samo o Allahu, dž. š., ne stremljenje za dunjalukom i pohit-
2
Prvi dan u perzijskom kalendaru koji su vatropoklonici slavili
nost kada treba drugom udijeliti. kao svoj praznik.

30
gluposti. Nadam se da će me Uzvišeni Allah počastiti Molim Allaha Uzvišenog da nikada ne skreneš sa
susretom sa tobom kada prođu ti mračni dani. Kako te puta tvojih plemenitih predaka. Neka je do Sudnjeg
ne bih dalje opterećavao, završit ću ovo pismo. dana selam na tebe i njih. Amin.
(Mektubati imama Rabbanija, I tom, 44. pismo)

Tezkijje (čišćenje duše)


(Ovo pismo je imam Rabbani, k.s., napisao sejjidu Nakibu Feridu.
U pismu se opisuje postojanje i jedinstvo Allaha Uzvišenog, što je toliko očita činjenica, te o neophodnosti čišćenja nefsa.)

Neka vas Uzvišeni Allah zadrži na putu vaših časnih šerijata, jer je njegova priroda nepodesna za takvo po-
predaka (sejjidâ, sadâtâ). Upućujemo naše dove i se- vinovanje. Ako nefs i svijest neke osobe odbija šerijat,
lame na prvog od njih – sejjida Muhammeda, a.s. – a tada je vrlo teško uvjeriti je u suprotno, bez obzira na
zatim i na sve ostale članove njegove porodice. snagu dokaza koji objašnjavaju njegovu ispravnost.
U takvom slučaju, nama drugog izlaza osim čišćenja
Allah Uzvišeni postoji, On je Jedan, Muhammed je
nefsa i oslobađanja od zla. Ovaj postupak se naziva
Njegov poslanik, a sve vijesti koje je on donio su istina.
tezkijje. Bez tezkijje (čišćenja duše) vrlo je teško zadobiti
To su činjenice jasne kao što je jasno sunce. Nad ovim
ikakvo pozitivno uvjerenje. To je sasvim jasno kazano
se ne treba zamišljati, niti to treba dokazivati. Ko nema
u devetom i desetom ajetu sure eš-Šems: „Uspjet će
problema sa shvatanjem i ko nema duhovnih bolesti,
samo onaj ko je očisti, a biće izgubljen onaj ko je na
on to jednostavno prihvata. Samo oni sa neispravnim i
stranputicu odvodi!“
nezdravim shvatanjem promatraju ove činjenice i raz-
mišljaju o njima. Ako se srce riješi duhovnih bolesti i Sasvim očito, bolesna je ona osoba koja ne vjeruje
ako se uklone zastori ispred očiju, sve će biti jasno. u jasni šerijat kao što je bolesnik osoba koja ne osjeća
Naprimjer, bolesnik ne osjeća okus šećera. Takvom je slatkoću šećera.
neophodno dokazati da je šećer sladak. Međutim, kad Svrha „duhovnog putovanja“ (sejri suluka), „čišćenja
se pacijent riješi bolesti, nema više potrebe za takvim duše“ (tezkijjei nefsa) i „glačanja srca“ (tafsijjei kalba)
dokazivanjem. Potreba za dokazivanjem slatkosti šećera je uklanjanje duhovnih nesreća i odstranjivanje bolesti
bolesnom čovjeku ne umanjuje činjenicu da je šećer srca. Sve dok se ne izliječi srce koje je opisano u de-
sladak. Čovjek sa određenom očnom bolešću sve vidi setom ajetu sure el-Bekare: „Njihova srca su bolesna
dvostruko, pa tako vidi jednu osobu kao dvije i misli da (...)“, iman se neće nastaniti u takvom srcu. Sve dok je
su zaista ispred njega dvije osobe. Iako on vidi dvojicu i ta kuga prisutna, iman koji je ušao u srce osobe nije
misli da su dvojica, pred njim je ipak samo jedan čovjek. pravi iman, on samo tako izgleda, jer se nefs i dalje
suprotstavlja i teži ka nevjerovanju. Takav iman je sličan
Ne može se sve shvatiti samo razmišljanjem i izno-
uvjerenju bolesne osobe da je šećer sladak. Iako govori
šenjem dokaza. Da bi se zadobio iman, potrebno je
o slatkoći šećera, on ga zapravo smatra gorkim. Kad
odstraniti bolesti srca, umjesto korištenja dokaza. Takav
se osoba izliječi, imat će stvarno uvjerenje u slatkoću
je slučaj sa bolesnom osobom. Umjesto da ga uvjera-
šećera. Isto tako, stvarni iman dolazi tek nakon čišćenja
vate kako je šećer sladak, bolje je izliječiti ga od bole-
i umirenja nefsa. Takav iman više ne može biti izgubljen.
sti. Ma kako dobro dokazivali slatkoću šećera, njegovo
uvjerenje u tu činjenicu će biti slabo ili nikakvo. Pošto Radosne vijesti su posjednicima stvarnog imana u
je bolestan, šećer će ostaviti gorak okus na njegovom šezdeset drugom ajetu sure Junus: „I neka se ničega
jeziku pa će ga smatrati gorkim i jedva će prihvatati ne boje i neka ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici.“
uvjeravanja da je sladak. Neka nas Uzvišeni Allah počasti takvim imanom.
Samo slušanje govora neće navesti „dušu koja na- Amin.
ređuje zlo“ (nefsi emmare) da se povinuje odredbama (Mektubati imama Rabbanija, I tom, 46. pismo)

31
GOVOR STANJA

Hadis Pet kula


Poslanik, a.s., je rekao: braniteljki
„Moji sljedbenici će ući, Kažu – Primjer imana je primjer nekog grada oko
Allahovom milošću, kojeg je postavljeno pet kula braniteljki: prva je od
zlata, druga od srebra, treća od gvožđa, četvrta od
u džennet čistotom srca cigle i peta od ćerpiča. Dokle god oni koji su u utvrdi
i zbog samilosti koju su osjećali budu vodili računa o ćerpiču i branili ga, neprijatelj
neće napadati na drugu. Kada zanemare tu kulu
prema svim muslimanima, braniteljku, neprijatelj će navaliti na onu koja je od
a neće ući u džennet samo cigle, a onda na treću, pa na četvrtu i na petu, sve
dok ne razvali i uništi svih pet kula. Tako je i iman
zbog mnoštva namaza i posta.“ okružen sa pet kula braniteljki: prva je jekin – čvr-
sto ubjeđenje, onda je ihlas – potpuna predanost i

Omer ibn iskrenost, a onda provođenje farzova, zatim upotpu-


njavanje sunneta, a potom čuvanje i vođenje računa
o adabima – onome što je lijepo i pohvalno. Dokle

Abdi'l-Aziz god čovjek bude vodio računa o adabima i čuvao ih,


šejtan mu neće moći nauditi. Kada zanemari adabe,
šejtan će navaliti na sunnete, zatim na farzove, zatim
Mugire ibn Hakim priča da mu je Fatima bint Abdi'l- na ihlas i na kraju na jekin. Svaki čovjek bi trebao da
Melik, žena Omera ibn Abdu'l-Aziza, rekla: „O Mu- vodi računa o adabima u svim svojim djelima – u
gire! Među ljudima ima onih koji više klanjaju i više abdestu, namazu, kupoprodaji i svemu ostalom.
poste od Omera, ali nikog nisam vidjela da je ispu-
(sejjid Abdu'l-Kadir el-Gejlani, el-Gun'je)
njen strahom prema Allahu kao Omer. Kada bi za-

Dosta je...
vršio jaciju sjeo bi u mesdžidu i digao ruke, pa bi
plakao sve dok ga ne bi san savladao. Potom bi se
probudio, pa podigao ruke i plakao sve dok ga ne bi
san savladao.“ El-Verrak je ispričao: „Bili smo kraj Abdu'l-Vahida
(el-Bejheki, Šuabu'l-Iman, I/542.) ibn Zejda dok nam je govorio u džamiji, pa mu
je jedan čovjek iz ćoška rekao: 'Dosta je, Ebu

Čistilica
Ubejde! Skinuo si prekrivač moga srca.' Pa se
Abdu'l-Vahid nije obazirao na njega. Nastavio je
s govorom. Čovjek je opet povikao: 'Dosta je,

za grijehe Ebu Ubejde! Skinuo si prekrivač moga srca.' I


dalje Abdu'l-Vahid nije prekidao svoj govor sve
dok, vallahi, čovjeka nije uhvatio smrtni hropac,
El-Haris el-Muhasibi je spomenuo iskušenje, pa je
usljed čega je izašla njegova duša. Prisustvovao
u vezi sa njim rekao: „Ono je za griješnike kazna,
sam njegovoj dženazi. Nisam vidio u Basri da su
za pokajnike čistilica od grijeha, a za čiste duhovna
ljudi više plakali kao toga dana.“
stepenica – deredža.“
(el-Bejheki, Šuabu'l-Iman, I/532.)
(el-Bejheki, Šuabu'l-Iman, I/547.)

32
Odnosili bi znanje Lubanje
Zejd bin Vehb je ispričao: „Dok
„Jedan od učenika šejha Šemsuddina el-Lekanija, k. s., u kojeg ja
smo bili u gaziluku (borbi na Alla-
imam puno povjerenje, pričao mi je da mu je neka osoba jednom
dala sedamnaest dinara dok je držao nastavu, i on je rekao: 'To hovom putu) prolazili smo pored
je poklon ovim ovdje prisutnim!', pa ih je sve podijelio učenicima. lubanja u jednom stravičnom
Svaki od njih je dobio jedan dinar i jedan je ostao viška. On je mjestu. Jedan od nas je na tom
jednog učenika poslao na pijacu da za taj dinar kupi banana i slat- mjestu zaspao pored svoga ko-
kiša, pa je sve učenike okupio oko sebe i oni su jeli i šalili se među nja. Rekli smo mu: 'Allahov robe,
sobom. Sudjelujući u tome sa njima, govorio je: 'Ako sultan ne troši šta ti je?' Upita: 'A šta mi je?' Re-
na svoju vojsku, oni mu postaju neposlušni, oglušuju se o njegove kosmo: 'Zar se spava na ovakvom
naredbe. Da učenjaci postupaju ovako kao ja sada, učenici se ne mjestu?!' Pa je odgovorio: 'Stidim
bi odvajali od njih, okoristili bi se njihovim znanjem i tako bili od
se svog Gospodara da zna da se
koristi i ljudima, i sebi, i svojim učiteljima!'“
plašim bilo čega osim Njega!'“
(Eš-Ša'rani, Et-Tabekat es-Sugra)
(el-Bejheki, Šuabu'l-Iman, I/540.)

Ibn Ko okrivi
Mubarek svoga brata
Nuajm ibn Hammad je rekao: Hasan el-Basri je rekao: „Ko okrivi svoga brata zbog
grijeha za koji se on pokajao Allahu, dž. š., neće
„Kada bi Abdullah ibn Mubarek čitao knjige iz rika-
umrijeti sve dok tim istim grijehom ne bude bio stav-
ka (knjige koje govore o srčanim prefinjenostima), ljen na kušnju.“
postajao bi kao preklan vo ili preklana krava, usljed
(Ibn Dževzi, Esme' hasisen ve la era enisen)
plača. Niko se od nas ne bi usudio da mu priđe ili da

Jer se
ga nešto upita, jer bi ga odgurnuo.“
(el-Bejheki, Šuabu'l-Iman, I/544.)

Melek On stidi
Hasan el-Basri je rekao: „Mi smo ubrajali u škrte

Israfil ljude sve one koji su htjeli pozajmljivati svome


bratu u vjeri, jer mi smo se međusobno poma-
gali. Brat bratu je volio više nego samom sebi.
Resulullah, a.s., je upitao Džibrila: „O Džibrile, zašto Čovjek će biti pitan za sve što potroši, čak i za
ne vidim Israfila da se smije? A svaki drugi melek izdatke na svoje roditelje. Jedino neće biti pitan
koji mi dođe, dođe smijući se!“ Pa je Džibril rekao: za ono što je potrošio na brata u vjeri i u druge
„Nismo vidjeli tog meleka da se smije od kako je pokornosti Allahu, dž. š., jer se On stidi pitati ga
za ono što je u tu svrhu potrošio.“
vatra stvorena!“
(Ibn Dževzi, Esme' hasisen ve la era enisen)
(el-Bejheki, Šuabu'l-Iman, I/521.)

33
FOTO: Erol ZUBČEVIĆ

Erol Zubčević | ISLAMSKA UMJETNOST

Islamska
arhitektura - Džamija
N
ekoliko je relativno jed- meleka i drveća. Novi zakoni koji su s.a.v.s., kuće ili su preuređivali i pri-
nostavnih obreda islama uvedeni šerijatom su zabranjivali lagođavali svojim običajima i propi-
pospješilo jedinstvenu upotrebu ikona te vrste u arhitekturi, sima postojeće građevine.
religijsku arhitekturu koja uključuje a posebno one sa ljudima i životi-
džamije i medrese. Važni među svoj-
stvenim oblicima islamske sekularne
njama.
Utjecaj i stilovi
U VII vijeku su Arapi koji su primili
arhitekture su tvrđave, karavan-sa- Specifičan i prepoznatljiv stil
islam osvojili velike teritorije. Nakon
raji i gradovi čije je planiranje uvijek islamske arhitekture se razvio ubr-
što su muslimani uzeli pod kontrolu
uključivalo brigu o izvorima vode kao zo nakon vremena poslanika Mu-
skoro čitav region, jedna od osnov-
i o stvaranju prikladnih zaklona od hammeda, s.a.v.s., i to iz rimskog,
nih potreba im je bila mjesto gdje će
vrućine. Treći tip građevina koje su egipatskog, perzijskog i bizantiskog
obavljati namaz, odnosno džamije.
značajne u islamskoj arhitekturi su modela. Jedan od najranijih primjera
Jednostavan izgled je morao obe-
mauzoleji (turbeta) koji su služili kao islamske arhitekture je Kupola nad
zbjediti elemente ugrađene u sve
mezari za vladare i evlije (Allahove, stijenom, izgrađena 691. godine
džamije i prve generacije muslima-
dž.š., prijatelje), ali i kao simboli poli-
na su gradile jednostavne građevine u Jeruzalemu. Imao je unutrašnji
tičke moći. Osim ova tri tipa građevi-
zasnovane na izgledu Poslanikove, nadsvođeni prostor, kružnu kupolu
na, postoje i brojne druge građevine
i objekti od manje važnosti kao što
su javna kupatila, fontane i stanbeni
objekti, odnosno kuće.

Historija
630. godine Muhammed, s.a.v.s.,
sa svojim ashabima ponovo ulazi
u Mekku i uzima je od plemena
Kurejša. Centralno sveto mjesto u
islamu – Kaba je obnovljena i pono-
vo je postala najsvetiji hram islama.
Obnova je počela prije preseljenja
Muhammeda, s.a.v.s., 632. godine
od strane etiopskog stolara koji je
preuređivanje uradio po svom na-
rodnom običaju. Ovo sveto mjesto
je bilo prvo važno djelo islamske
arhitekture. Zidovi su bili ukrašeni
slikama Isaa, a.s., hazreti Merjeme,

34
i koristio je ponavljajuću arabesku
(dekorativnu šaru).
Velika džamija Samarre u Iraku,
završena 847. godine, kombinirala je
hipostilizovanu arhitekturu redova i
kolona koji su podržavali ravnu pod-
logu ogromne munare koja je bila
konstruisana iznad same džamije.
Aja Sofija u Istanbulu je također
utjecala na islamsku arhitekturu.
Kada su Osmanlije preuzeli tadaš-
nji Carigrad (Istanbul) od Bizanta,
baziliku su pretvorili u džamiju i pri-
pojili elemente bizantiske arhitekture
u svoja nova djela (npr. kupole). Aja
Sofija se koristila kao uzor za mnoge
osmanske džamije kao što su Šeh-
zada džamija, Sulejmanija džamija
i Rustem-pašina džamija.
drugi kraći trijem i samo sa jednim mihraba, zvano maksura, bilo je re-
Džamija redom stubova (ovdje su boravili zervisano samo za vladare. Iznad
Središte religioznog života u ci- ashabi koji su bili bez svoga doma njega je bio svod poput baldahina
jelome muslimanskom svijetu je kao i musafiri). Privatni dijelovi koji ili se u blizini nalazila loža od boga-
džamija – mesdžid ili mjesto za su bili pridodati kući su se sastojali to izrezbarenog drveta. Ukrašavanje
klanjanje. U prijestolnicama glavne od niza prostorija u kojima su bora- mihraba je često zavisilo od perioda
džamije su označene kao džami vile Poslanikove, s.a.v.s., žene. Javni ili zemlje u kojoj je rađen, tj. ukraša-
– mjesto okupljanja, ili mesdžidu’l- dijelovi su, dakle, postali džamija, te van je radom u kamenu, keramičkim
džuma – praznična džamija. Ne po- je tako ustanovljen prototip džami- pločicama, ornamentikom ili mozai-
stoji, međutim, džamija kao takva, je. Sve džamije su okrenute prema cima. Dekoracija mihraba predstav-
nego samo regionalni tipovi – arap- Mekki – Kabi, centralnome svetom lja najbogatiji ukras u džamiji koji pri
ska džamija, iranska džamija i turska mjestu u islamu. tome nikad nije gizdav.
džamija. Ovome bismo mogli dodati Dok je prostornu jedinicu u dža- Još jedna karakteristika za dža-
mogulsko-indijsku, kašmirsku i kine- miji sačinjavala zona između četiri
mije je i minber. On se nalazi desno
sku džamiju. stuba, elementi koji su uokvirivali
od mihraba i sa njega imam obično
Prototip arapske džamije bila je taj prostor bili su potporni elementi
drži hutbu petkom za vrijeme džume
obična urbana kuća, sagrađena od krova i mogli su se dodavati da bi
namaza. Minbera se uglavnom sa-
cigli sušenih na suncu ili, da bu- se povećao postojeći prostor (Velika
stoji od dva bogato ukrašena drveta
demo tačniji, Poslanikova, s.a.v.s., džamija u Kordobi). Novi elemenat
ili kamena koji zaklanjaju stepenice.
kuća u Medini. Ona se sastojala od dodat tradicionalnoj konstrukciji bio
Ove stepenice vode do male plat-
velikog dvorišta sa nekoliko ulaza. S je mihrab, prava ili improvizovana
forme, vrlo često nadsvođene bal-
jedene strane bio je otvoreni trijem niša u sredini zida okrenutog prema
dahinom poput kupole ili piramide.
koji se protezao cijelom širinom, ali Mekki, tzv. kibla zida. On označava
je bio dubok samo za širinu dva reda dio džamije prema kojem se treba Funkcija harema džamije (sahn)
stubova koji su služili za podupira- okrenuti za vrijeme molitve. Često je istovremeno praktična i estetska.
nje krova. Nasuprot njega se nalazio bogato ukrašeno mjesto pokraj U haremu se obično nalazi česma ili

35
fontana za uzimanje abdesta, koji je dnevno ezan koji poziva vjernike na u odnosu na džamiju. Na mnogim
obavezan prije obavljanja namaza. namaz (molitvu). Minaret kao takav džamijama srećemo dva ili više mi-
Prva karakteristika koja označa- nije obavezan; u Anadoliji, Egiptu i nareta, a na nekima čak i šest.
va građevinu kao religiozno zdanje, Iranu u istu svrhu služe male nat- Minaret je poprimio specifično
tj. džamiju jest toranj pod nazivom krivene platforme na krovu. Sam muslimansko značenje, zbog čega
minaret (tursko-arapski minare). Sa položaj minareta može biti povezan je postao i simbol, a naročito je imao
vrha minareta se oglašava pet puta sa džamijom ili može biti slobodan poseban značaj kada su bile u pi-
tanju velike džamije u Osmanskom
carstvu. Kada je Sultan Ahmed I
odlučio da uz svoju džamiju u Ista-
nbulu podigne šest minareta, broj
minareta u Mekki se morao povećati
na sedam.
Karakterističan oblik džamije
predstavljao je novinu u arhitekturi
i može se posmatrati paralelno sa
drugim oblicima u umjetnosti.

Podstilovi u
islamskoj
arhitekturi
Sino-islamska arhitektura
Prva kineska džamija je podignu-
ta u VII vijeku u vrijeme Tang dinastije

36
u mjestu Xian. Velika džamija Xiana,
čije sadašnje zdanje potječe iz doba
Ming dinastje, ne odražava glavne
karakteristike koje se često povezu-
ju sa tradicionalnim džamijama. Za-
pravo, slijedi tradicionalnu kinesku
arhitekturu. Džamije u zapadnoj Kini
imaju više zajedničkih elemenata sa
džamijama u ostatku svijeta. Dža-
mije u zapadnoj Kini mnogo češće
uključuju munare i kupole, dok dža-
mije u istočnoj Kini mnogo češće
podsjećaju na pagode.
Značajna karakteristika Kineske
arhitekture je naglašavanje simetri-
je koja se veže za osjećaj raskoši.
Ovo se odnosi na sve, od palata do
džamija. Jedan značajan izuzetak sa lučnim nosačima prema minija- četrnaestog djeteta. Velika upotreba
je dizajn bašte koji ima tendenciju turnim kupolama i munarama. dragog i poludragog kamena, ugra-
asimetrije istaknute što je moguće Mogolska arhitektura đenog u Tadž Mahal, i velika količi-
više (princip koji naglašava kom- Još jedan karakterističan podstil na bijelog mramora su skoro dovele
poziciju bašte je dozvoliti vakifu da islamske arhitekture je arhitektura do bankrota Mogulsko carstvo. Tadž
uživa u bašti bez pravila kao u samoj Mogulskog carstava u Indiji u XVI Mahal je skoro savršeno simetričan
prirodi). vijeku koja predstavlja spoj perziskih osim turbeta šaha Ðehana, koji je
Kineske džamije su građene cr- i hinduističkih elemenata. Najpozna- postavljen na centru mezarja, jedan
venom ili sivom ciglom, ali drvene tiji primjer mogulske arhitekture je
sprat ispod prizemlja. Džamija od
konstukcije su najčešće jer su one Tadž Mahal, „suza vječnosti“, izgra-
najotpornije na zemljotrese. Krov đen 1648. od strane vladara šaha ogledala je izgrađena od pješčanog
tipične kineske građevine je zao- Ðehana u znak sjećanja na svoju kamena da upotpunjuje sa vanjske
bljen. Postoje striktne klasifikacije suprugu Mumtaz Mehel, koja je strane sličnu džamiju iz Mekke koja
tipa zabat koje se mogu porediti sa preselila tokom porođaja njihovog je također u cjelosti simetrična.
kalsičnim redom evropskih kolona.
Većina džamija imaju određane
zajedničke karakteristike, ali, kao i u
drugim regionima, kineska islamska
arhitektura odražava lokalnu arhitek-
turu. Kina je poznata po svojim pre-
krasnim džamijama koje odražavaju
dvorce. Ipak, u zapadnoj Kini džami-
je podržavaju one sa Bliskog istoka
sa visokim munarama i kupolastim
krovovima. U sjeverozapadnoj Kini
postoji kombinacija istočnjačkog i
zapadnjačkog stila. Džamije imaju
sjajne krovove u budističkom stilu
iza zazidanih bašta u koje vode ulazi

37
Mehmed Ćeman | OSMANSKO CARSTVO

Bez
predaha
N
akon što je učvrstio azijski Dunav i tako ugrožavati Osmanske
dio države, sultan Murat II vazalske zemlje.
se okrenuo prema Evro-
pi, gdje su osmanske akcije utih- Ustupanje
nule zbog zauzetosti problemima
u Anadoliji, kao i realne opasnosti
prijestolja
od snažnog saveza krstaša i njiho- Pošto je sklopio povoljne mirov-
vog pohoda prema muslimanima. ne ugovore sa Ugarskom i pošto
Za to vrijeme poduzete su akcije je sredio stanje u Anadoliji, sultan
ka slabljenju utjecaja Timurovih na- Murat II je, 1444. godine, ustupio
sljednika na osmansku pokrajinu prijesto svom dvanaestogodišnjem
Karaman. Prva ozbiljnija akcija na sinu Mehmedu. Prema mišljenju za-
Balkanu poduzeta je 1430. godine padnih historičara, sultan Murat se
kada je osvojen Solun, koji je tada na ovaj potez odlučio jer se osjećao je odgovorio da nema posebnih ra-
bio pod kontrolom Venecijanaca. umornim. Tačno je da se sultan Mu- zloga koji ne dopuštaju zauzimanje
Ohrabreni ovim uspjehom, Osman- rat tada povukao, ali to nipošto nije grada, osim što mu nije suđeno, pa
lije nastavljaju sve do Beograda s bilo zbog umora. Iskusni Osmanlija ma kako dugo ga napadao. To je
ciljem protjerivanja Ugara sa teri- je vrlo dobro znao šta očekuje nje- suđeno nekom drugom. Na pitanje
torije Srbije. Međutim, Beograd je govog nasljednika, pa je ranim po- ko je taj koga očekuje tolika čast,
bio snažna otporna tačka Ugarske. vlačenjem sa vlasti otvorio prostor šejh Bajram Veli je pokazao na ma-
Predstavljao je svojevrsna vrata ka mladom princu da stječe dragocje- log Mehmeda, koji se u tom trenutku
dubini Evrope, pa će proći još mno- na iskustva. igrao u njihovoj blizini. Pošto je imao
go godina prije nego li ga Osmanlije Drugi, još važniji razlog sultan veliko povjerenje u prosudbe šejha
osvoje. Ipak, postignut je značajan Muratovog odstupanja bilo je nje- Bajrama Velija, sultan Murat je od
uspjeh. Osmanlije su se učvrstili u govo poštovanje prema mladom tog trenutka počeo ukazivati poseb-
Podunavlju, a Srbiju su pripojili u Mehmedu. U prethodnim brojevi- no poštovanje svome sinu, iako je,
državno-pravni poredak Osmanke ma časopisa smo spominjali kako naizgled, bio nezreo dječak.
države. je sultan Murat II opsjedao Istanbul, Malo koji musliman nije čuo za
Nakon ugarskih pritisaka sa za- ali ga, uprkos realnim šansama, nije hadis Poslanika, a.s., koji glasi: „Zai-
pada i pobuna anadolskih kneževa, mogao osvojiti. Pošto je bio prisan sta će Konstantinopolj (Istanbul) biti
sultan Murat II je bio prisiljen vratiti prijatelj sa šejhom Bajramom Veli- osvojen. Divan li je taj osvajač, divna
Srbiji status despotovine, a Ugar- jem, jednom prilikom ga je upitao li je njegova vojska.“ (Ahmed, 4/235
ska se obavezala da neće prelaziti koji su razlozi neuspjeha. Šejh mu i el-Hakim, 4/422) Odatle zaključu-

38
jemo da se sultan Murat II povukao odmarao. Procjena mladog sultan klonjene opasnosti, prijesto ponovo
sa vlasti zbog dubokog poštovanja Mehmeda je bila vrlo dobra. Janjiča- pripasti njemu, a Murat će se opet
prema osobi koju je Poslanik, a.s., ri, kao elitni dio osmanske armije, su povući u mirovinu. Stari Murat je
tako visoko pohvalio. tražili da se ponovo vrati stari sultan, shvatio ozbiljnost situacije i sa sta-
jer nisu imali dovoljno povjerenja u rim prijateljima došao u prijestol-
Ponovo Murat II sultana Mehmeda. Ispočetka, sul- nicu. Nakon pregovora sa Veneci-
tan Murat nije bio voljan prekinuti jancima, sultan Murat II je teškom
Papa u Rimu pokušava iskoristiti
odmor, ali mu je mladi genij dosko- cijenom platio prevoz vojnika preko
situaciju pa pokreće krstaški pohod
čio ultimativnim fermanom: „Ako si ti moreuza. Za svakog ratnika platio
na Osmanlije. Ugarski kralj Vladislav
sultan, tad dođi i vodi svoju vojsku, a je po jedan zlatnik. Mladi Mehmed
Jagelović krši sporazum sa Osman-
ako sam ja sultan, tad ti naređujem je sve pažljivo posmatrao. Tada je
lijama i odaziva se papinom pozivu.
da dođeš voditi moju vojsku.“ Krat- donio odluku da će, kada se po-
Bizantijci puštaju na slobodu Bajazi-
ko i jasno – kako god bilo, odmah novo vrati na vlast, zauvijek stati u
tovog unuka Orhana, koji preuzima
dolazi i rješavaj belaje kojima nisam kraj nezajažljivim Venecijancima. Ne
neke evropske dijelove Osmanske
dorastao. samo da će uspostaviti kontrolu nad
države, a Venecijanci blokiraju pre-
laz preko moreuza Dardanele. Mladi Svjedok ovih događanja, osman- moreuzom, nego će osvojiti Istanbul
sultan Mehmed II se smatrao ne- ski hroničar Tursun-beg, bilježi da je i svu njegovu okolinu.
spremnim i nedoraslim tako važnom veliki vezir Čandarli Halil-paša savje- Ugarska vojska je već bila u dolini
trenutku, pa poziva oca Murata da tovao mladom sultanu da pozove Dunava. Usput se zadržala pustoše-
se vrati sa planina Ulu Dag gdje se oca uz obećanje da će, nakon ot- ći bugarska i grčka sela. Na kraju,

39
vojska se ulogorila kod Varne. Neko-
Ponovo Mehmed napretka. Trgovina se razgranala, a
osmanski gradovi, kao što su Bursa
liko kilometara od njih Murat je po-
Sve do kraja života sultana Mu- i Jedren, su se znatno razvili. Go-
stavio svoj logor. Otpoče ljuti boj u
rata, Mehmed je ostao u sjenci. dine 1432. putopisac Bertrandon
kome pogibe ugarski kralj Vladislav.
Pridružio se ocu u drugoj Bici na de la Brocquiere je zabilježio da se
Savladao ga je janičar Hodža Hizir i
Kosovu 1448. godine, o kojoj smo
odsjekao mu glavu. Vojvoda Janoš osmanski godišnji prihod popeo na
već govorili. Bila je to prva bitka u
Hunjadi tada pobježe sa Vlasima u 2.500.000 dukata i da bi Murat II,
kojoj je učestvovao. Posljednje go-
ukoliko bi iskoristio sva svoja sred-
noć koja se počela spuštati. Ujutro dine života sultan Murat II je proveo
stva, lahko mogao izvršiti invaziju
Murat napadne ugarski logor koji u Jedrenu. Bilo mu je potpuno jasno
Evrope.
su utvrdili očekujući odbjeglog Hu- da će njegov sin napasti Istanbul.
njadija i tu skoro svi Ugari izginuše. Vjerovatno je to bio glavni razlog Opisujući sultana Murata II, nje-
Nakon bitke Murat je u pratnji Azab- njegovog mirovanja. Nakon burnih govu vojsku, dvor i cjelokupno ta-
ratova koje je vodio, država je tre- dašnje Osmansko društvo, Bertran-
bega prešao preko bojnog polja
bala predah. Pohod na Istanbul će don de la Brocquiere bilježi: „Sultan
gledajući pobijene. „Zar je moguće“
iziskivati ogromne napore i troškove, skoro nikada ne govori u javnosti.
– reče Murat – „da među tolikima
pa je odlučio mirovati i gomilati za- Svega nekoliko ljudi može reći da su
nema nijedne sijede brad?“ Azab-
lihe koje će Mehmed trošiti. Dok je ga čuli kad govori ili da su ga vidjeli
beg mu odgovori: „Da je među nji-
Murat živ, Istanbul će biti miran. U kad jede.“
ma bila neka sijeda brada, ne bi ni
februaru 1451. godine sultan Murat „Oni su vrlo marljivi, ustaju vrlo
započeli ovu bitku.“
II je umro. Oplakivali su ga i prijatelji rano i žive sasvim skromno. Njiho-
Četiri godine kasnije Hunjadi se i neprijatelji. Prijatelji su plakali jer su va hrana je jednostavni hljeb, meso
pokušava osvetiti. Poveo je naj- ga voljeli, a plač neprijatelja je bio sušeno na suncu, mlijeko, med, sir,
bolju vojsku koju je tada Ugarska jer su znali kakav čovjek dolazi na voće, povrće i razne trave. Ako imaju
mogla spremiti, zatim Vlahe, Nijem- njegovo mjesto. samo nekoliko pregršti brašna, to će
ce i Čehe. Kad stigoše na Kosovo Vladavina sultana Murata II je im biti dovoljno za nekoliko dana.
polje, tu iskopaše rovove i utvrdiše razdoblje značajnog ekonomskog Ako neka njihova kamila oboli ili
se. Ubrzo dođe Murat sa svojom
vojskom i katastrofalno ih porazi.
Hunjadi se opet spasio bijegom.
Tako Kosovo po drugi put postade
kršćanska grobnica, a još jedan Mu-
rat postade pobjednik na Kosovu.
Porazi kod Varne i na Kosovu bili
su potpuna katastrofa zapadnih
kršćana. Nakon tristo pedeset go-
dina, ovo su bili posljednji krstaški
pohodi. Osim toga, ovi porazi su
označavali da su Osmanlije čvrsto
stali na Balkansko tlo. Evropa je
bačena u potpuni očaj i beznađe.
Istanbul je sada definitivno samo
jedna mala enklava u Osmanskom
carstvu. Ipak, nije to bila obična en-
klava. Bio je to Istanbul.

40
iznemogne, bez nade u oporavak, svoje zadovoljstvo kao što se to kod njegovi najodaniji prijatelji. Čandarli
onda je zakolju i pojedu. Sasvim su nas čini. Vidio sam sultana kako u Halil-paša se povukao malo nazad,
nezahtjevni kad je u pitanju spava- džamiji obavlja molitvu. Niti je sjedio očekujući reakciju novog sultana.
nje, pa zato liježu na tlo. Odjeća im na nekoj stolici, niti na nekom prije- Na to je sultan Mehmed progovorio:
je jednostavna i pokriva ih od gla- stolju, već se, kao i drugi, smjestio „Zašto se vezir moga oca povlači
ve do pete. Njihovi konji su izuzet- na ćilimu prostrtom po podu. Oko nazad. Neka zauzme svoje uobiča-
no dobri – malo jedu, a galopiraju njega nije bilo nikakvih ukrasa. Na jeno mjesto.“ Znajući da se ranije
brzo i dugo. Hrane ih samo tokom svojoj odjeći ili na svom konju sultan
zamjerio mladom Sultanu, odbijajući
noći, nakon čega ih pokrivaju toplim nije imao neki naročiti znak koji bi ga
njegove planove zauzimanja Ista-
dekama. Imao sam priliku vidjeti ih izdvajao od drugih. Posmatrao sam
nbula, Halil-paša je sada odahnuo.
vrlo svečano obučene i nakićene. To ga na sahrani njegove majke i, da mi
čine samo u posebnim prilikama, Bilo je to 18. februara 1451. godine.
ga nisu pokazali, ja ga ne bih pre-
kao kad Grci prelaze u islam. Takav poznao. Strogo je zabranjeno pratiti U rano proljeće iste godine u
događaj oni posebno obilježavaju, ga ili postaviti se ispred njega, ako provinciji Karaman je izbila pobuna
oblačeći najbolju odjeću i pašući za to nije dobijena izričita dozvola. koju je predvodio namjesnik po-
ukrašeno oružje.“ Izostavit ću mnoge pojedinosti koje krajine Ibrahim. Proglasio je svoju
Georg iz Milenbaha ovako opi- su mi iznijeli o njegovoj ljubaznosti neovisnost i odbijao dalji vazalski
suje sultana Murata II: „Vidio sam u razgovoru. U svojim prosudbama odnos prema Osmanskoj državi.
njihovog vladara koga su pratila pokazuje zrelost i razumijevanje. Sultan Fatih je poslao Karadž-bega
samo dva mlada čovjeka dok ide u Velikodušan je u davanju milostinje sa evropskim trupama da uguši po-
džamiju koja nije blizu njegove pa- i dobronamjeran u svojim postup- bunu. Iskusni ratnik je brzo obavio
late. Takođe sam ga posmatrao dok cima.“ zadatak i vratio se nazad. Vratili su
je išao u kupatilo. Kada se vraćao Smrt sultana je uvijek bio opa- se i janjičari koji su učestvovali u tom
iz džamije, niko se nije priključivao san trenutak za Osmansku državu. pohodu. Kad je sultan Fatih došao
njegovoj pratnji, niko se ne bi drznuo Prema već uhodanoj praksi, ta vi- izvršiti smotru svojih trupa, janjiča-
da ga presreće i da mu kliče: ‘Živio jest se držala u strogoj tajnosti sve ri su se, pod punom ratnom spre-
kralj!’, ili da na neki drugi način izrazi do ustoličenja novog sultana, a sve mom, postrojili sa obje strane puta i
zbog opasnosti od pobuna i prevra-
dočekali sultana uzvicima: „Sultanu,
ta. Brzi glasnik je odmah upućen u
ovo je vaša prva pobjeda, trebali
Manisu da obavijesti Mehmeda o
biste nas za to darovati.“ Bila je to
očevoj smrti. Čim je pročitao pismo,
skoro pa pobuna koju su iscenirali
Mehmed je skočio u sedlo i kratko
janjičarski oficiri, a možda čak i sam
rekao: „Ko me voli neka me slijedi.“
Praćen vjernim prijateljima, pregazio veliki vezir Čandarli Halil-paša. Iako
je Galipolje za samo dva dana. Kad je mogao razriješiti ovu situaciju na
je stupio u ravnicu Jedrena, dočeka- drugi, mnogo teži način, sultan Fatih
la ga je cijela svita njegovog oca. Svi je popustio i darovao janjičare. Nije
su bili tu: veziri, ulema, namjesnici. imao vremena za akciju disciplinira-
Dočekan je u tišini i dopraćen u re- nja svojih elitnih trupa, a nije bio ni
zidenciju. povoljan trenutak za takvo što. Zato
Slijedećeg jutra sultan Mehmed se zadovoljio strogim kažnjavanjem
II je sjeo u očevu stolicu i primao i smjenjivanjem janjičarskih oficira.
dužnosnike. Takve situacije su uvijek Uglavnom, za života sultana Fatiha
bile mučne za sve službenike. Svaki janjičari više nikada nisu ni pomišlja-
od njih je mogao biti potvrđen ili smi- li ni na najmanji oblik neposluha, a
jenjen. Odmah do sultana sjeli su kamo li pobune.

41
Dr. Dželal Ibraković | ČOVJEK I EKOLOGIJA SVJETOVA (VII)

Devijacija,
delinkvencija,
prostitucija –
recesija
N
a planeti Zemlji život u XXI stoljeću bi mogao otkriti istine (res cogitans) svijeta i postati njegovim
da se definira kao nesiguran, tehnološki vi- gospodarima. Njutn (Isaac Newton) je s druge strane
soko razvijen sa tendencijom dalje globalne osigurao i instrumentarije ljudskom rodu da to i urade –
tehnologizacije uz koju ide i pokušaj širenja „standardi- pronašao je matematičku metodu za prikaz mehaničkog
ziranog“ načina života, pa samim time i standardiziranje kretanja. Uz pomoć tri Njutnova zakona formiran je svijet
i ideja, poravnavanje tradicija i reformacija ili „prilago- u kome je uspešno odstranjeno sve što se u bilo kojem
đavanje“ i vjere tome „trendu“. Naime, koncept ljudskih smislu moglo smatrati neurednim, haotičnim i živim,
prava i sekularizacija (odvajanje vjere i države) bili su svijet u kojem su postor i položaj postali jedino važni.
od početka pratioci tehničke i tehnološke revolucije. To Priroda se u njemu više ne pojavljuje u punom sjaju i
se nazvalo i doba prosvjetiteljstva, doba racionalizacije, totalitetu svojih mogućih kvaliteta, već se njeno poten-
doba objašnjavanja svijeta i svemira, prošlosti i buduć- cijalno bogatstvo redukuje na ono što se može mjeriti i
nosti, pa i sadašnjosti kao jednog niza uzročno-poslje- kvantificirati. Paradoks novih naučnih pronalazaka jeste
dičnih odnosa. Među prvima je stav – „Znanje je moć“ u tome da su, mada je to trebalo biti suprotno, oduzeli
istakao Frensis Bekon (Francis Bacon, 1561–1626), njeno izvorno značenje egzistencijalnog temelja čovje-
engleski mislilac, koji se zalagao u svome vremenu za kovog bivstvovanja i time je sve više postajala objekat
„obnovu nauke“ na sasvim novim osnovama. Prvo treba praktične tehnološke i ekonomske manipulacije.
promijeniti njen cilj. Dok je ranije nauka prvenstveno
služila obrazovanju ličnosti, sada njen cilj treba da bude
uvećanje čovjekove moći nad prirodom i dolaženje do
Antropocentrizam i
otkrića koja će unaprijediti svakodnevni život. Pomoću prema drugom i u sebi
znanja čovjek treba da postane gospodar prirode koji Taj početak svojevrsnog antropocentrizma (stavljanje
će njene zakone okrenuti u vlastitu korist. čovjeka u centar svijeta, a sada i svemira) jeste vrlo
To vraćanje u daleku prošlost je potrebno da bi se važno granično područje koje će se nastaviti kasnije
detektiralo stanje svijesti koje će rezultirati Dekartovim sa drugim ideologijskim i filozofskim pravcima, koji su
(Rene Descartes, 1596–1650) stavom da ljudi mogu inaugurirali „napredak“ kao jednosmjerni put na Zemlji i

42
i njegovih „pogodnosti“, kroz širenje lažnih obećanja
kakva su: besmrtnost, neograničenost, moć, gospo-
darenje i slično. Taj zavodljivi set lažnih obećanja se
skoro nije ni mijenjao kroz cijelu ljudsku povijest. Sada
u našem dobu tehnologizacije i globalizacije samo je
postao izgledan(?!), skoro na dohvat ruke. Tu je, zar
ne!? Samo ga treba dohvatiti. Baš kao i ono drvo TAMO.
A zabrane su bile i direktne, i kroz Uputu kao najviši
stepen Milosti Gospodara svjetova. Jer cijene neče-
ga tako naizgled lahkog i brzog su: zaborav, ubijanje
drugih ljudi, prikazivanje loših djela dobrim (prevara na
ugovaranju; lažno svjedočenje; zanemarivanje tegoba
onog drugog i drugačijeg; suza siročeta; plač majke
koja je u bosanskoj Srebrenici izgubila sina, muža, oca,
brata, djevera, dajidžu, amidžu, komšiju, tečića, sestri-
ća, bratića...) Obraz i stid se izgubio i prema drveću,
i prema pšenici i kukuruzu, prema drugom čovjeku,
prema našim čuvarima koje smo do jučer, većina nas,
a danas tako malo, mogli da osjetimo. Znajući tako da
smo pod budnim okom onih koji su upućeni na nas
i s lijeve i s desne strane, i naprijed i nazad, i ispod i
na nebu (čak?) u kojem su vremenske etape historijskog iznad, u samoći nismo bili nagi niti činili išta nepristojno
zbrajanja samo „usputne stanice“ tog napretka i blistave i neprirodno bilo gdje.
izgledne budućnosti umjesto ekosfere (prirodnog datog
Antropocentrizam se prema drugim ljudima označava
okruženja) ljudske tehnosfere. Na početku XXI stolje-
kao etnocentrizam, nacionalizam, fašizam, ali se tu ne
ća je jasno da bezgranični rast i razvoj jesu kategorije
završava ljudsko gospodarenje, nego se to ustoličuje
koje je ljudski um smislio tretirajući okolinu u kojoj se
i u samom čovjeku koji za sebe misli da je najbolji,
nalazi kao samoobnovljivu i nesicrpnu. Tako je tretirao
najljepši, najpametniji, da njega smrt neće dotaći, da
i druge svjetove, ne samo biljne i životinjske i one koje
on može odlučivati o sudbinama drugih ljudi i slično.
i ne poznaje i ne vidi, nego i druge narode (drugi, treći
Jednom riječju, čovjek savremenog doba vrlo rado sebi
svijet ljudi). To se dešava i u XXI stoljeću. Prema ostatku
daje brojne božanske atribute, a to velika masa odanih
svijeta postupa kao prema potencijalnom sirovinskom,
sljedbenika („obožavatelja“ ili fanova) prihvata, pri čemu
energetskom ili sa jeftinom radnom snagom prostoru.
se ljudi na pijaci prodaju kao obična roba: Ronaldo –
Naravno, jasno je da se pod „ljudskim umom“ u ovom
94 miliona, Kaka – 65 miliona, naga glumica – milion,
tretiranju podrazumijeva takozvani razvijeni ljudski svijet,
pjevačicin koncert u Sarajevu – 100.000 itd.
odnosno današnje najbogatije države dunjaluka. To pot-
činjavanje ili gospodaranje okolinom ima svog korijena
u gospodarenju nad ljudima kao prvim oblikom odro- Ljudsko pravo ili
đavanja čovjeka od njegove prvobitne i uzvišene Misije. pravo na nemoral?
Od te prvotne Misije sa Ademom, a.s., kao živim Uz tehnologiju, koja nas je zavravala svojom negra-
nosiocem čovječanstva, zaborav je postajao pratilac ničenošću, išao je i čitav niz ljudskih prava. Pri tome su,
čovjeka, a utjecaj onoga koji odvodi ljude s Pravog puta kao i kod tehnologije, stvari krenule u pravcu nekontro-
se širio kroz razne kanale, a kao jedan od najpouzdanijih lirane bezgraničenosti. Danas se kao jedan od uvjeta
kanala se pokazala nauka, odnosno znanost. Potom se za ukidanje viza Bosni i Hercegovini traži priznavanje
taj utjecaj širio kroz presretanje komunikacija, dehuma- homoseksualnih brakova i njihovo usvajanje djece.
nizaciju nauke, šaputanje o slastima zabranjenog drveta Sutra će to biti legalizacija prostitucije, legalizacija lah-

43
kih droga, alkoholizam kao dio svih svečanih, veselih i nikakve sumnje da se danas nauka slaže u osnovnoj
tužnih rituala, ujednačavanje vjerskih obreda, traženje činjenici da je čovječanstvo sazdano na istom principu
da se reformiše, naprimjer, rad vjerskih zajednica i „mo- na kojem funckioniše čovjek kao jedinka. Takođe nema
dernizira“ sadržaj Objave itd. Uostalom, ti zahtjevi se
nikakve dvojbe da je čovjek stvoren od sastojaka koji
često i spominju u uslovima da Bosna i Hercegovina,
kao jedna od najstarijih evropskih država, bude zvanično se već nalaze kao elementi u Zemlji – kao postojbini
priznata da stvarno i jeste(?!) u Evropi. čovjeka, njegovom staništu, jednom i jedinom raspro-

Kada pogledamo izraze koji se koriste da bi se opi- stranjenom na raznim kontinentima. Istovjetni princip
sale ljudske tvorevine kao što su: nacija, globalizacija, stvaranja od Početka do Kraja svijeta i ovodunjalučkog
inflacija, prostitucija, narkomanija, pedofilija, recesija, života čini jednog čovjeka neophodno upućenog na
secesija, alkoholizam, homoseksualizam i brojni drugi drugog i daje mu dimenziju društvenosti, ali istovremeno
izrazi kojima se opisuju stanja nemorala i dekadenci- i poštovanja jedinke koja za sebe egzistira kao realnost.
je, onda je jasno da je za svoje negativno djelovanje
Od te realnosti jedinke i njene potvrde u drugom čovjeku
čovjek smislio brojne izraze koji mu njegova (ne)djela
(i obratno) stvoreni su svi ideološki odrazi kao određena
čine objašnjivim, pa čak i naučno prihvatljivim. Zar vas,
uostalom, izraz etničko čišćenje ne asocira na higijenu, a „društvena stanja“ i na njima zasnovana ideologija sa
najmanje na izraze koji bi bili mnogo prikladniji: ubijanje svim svojim elementima. U suštini, ima samo jedno
nevinih, mučenje, silovanje, pljačkanje njihove imovine, pitanje na koje treba da se dadne odgovor: Da li čovjek
ubijanje njihove djece, spriječavanje povratka pri čemu svoj superiorni položaj duguje NEKOME ko mu je nami-
se žrtvi nameće nelagoda da o tome i razmišlja. Upo-
jenio upravo takvu ulogu? Taj Neko nije nitko iz njegove
treba pravih izraza bi tražila akciju, tražila bi pravdu, a
okoline, pa ni „moćni“ članovi ovalnih i drugih kabineta,
posredno opisivanje i zaobilaženje istine (a to je laž)
daje nekako drugačiji kontekst koji onda i omogućava razni žreci, sihirbazi, specijalni savjetnici, generali naj-
relativiziranje – „Svi su činili zločine.“, a one koji su ošte- moćnijih vojski, niti direktori multinacionalnih kompanija,
ćeni tjera da se osjećaju nelagodno jer jedino oni stvari pa ni slobodni i neslobodni zidari, niti Kapitoli, kapele,
nazivaju pravim imenima. A to isticanje istinitih navoda ali ni džamije ni bilo koji od vjerskih vođa iz bilo koje
ne odgovoara našem dobu XXI stoljeća. Ljudi sve više vjerske zajednice ili predsjednika i savremenih velikih
vole slatkorječive političare koji im iznose lažna obeća-
i malih vođa. Ta demistifikacija savremenog doba je,
nja, koji im šapuću na uho i čija prsa i njihov sadržaj
oni ne vide. U modernom vremenu se jedna afera ne možda, i najveće rušenje idolatarije u koju je zapalo
završava nego se zaboravlja sa otvaranjem nove afere, savremeno čovječanstvo. Naizgled, podjele koje su
tako da se ima osjećaj da niko ne odgovara ni za šta. među ljudima prisutne su nepremostive, jer je podjela
A kako se samo ljudi varaju! na države, narode, na partije i vjerske zajednice, tajne
Međutim, ukoliko ljudska zajednica bude imala osje- i javne organizacije takvih dimenzija da izgleda nemo-
ćaj za opstanak kao jedinstvena zajednica i ne dozvoli guće formirati zajednicu oslobođenu svih tih vještačkih
da „razlike“, koje su, prije svega, plod ideološke i ilu- granica. A kamoli da se vodi računa i o drugim svjeto-
zionističke ljudske djelatnosti, dovedu do katastrofa
vima i uspostavljanju bioetike. Povratak Izvoru Upute i
kakve je čovječanstvo već doživljavalo u svojoj historiji,
mora da se pozabavi pitanjima „razlika“ na realan i istinit shvatanju da čovjek nije konačni vlasnik ničega, pa ni
način. samog sebe – a to je ponajmanje, jeste put izlaska iz

Taj način podrazumijeva da se ljudski rod odredi ćorskokaka i iskazivanje zahvalnosti Bogu Milostivom
spram činjenice o postojanju Jednog i Jedinog Boga. i Samilosnom i traženja od Njega zaštite od šejtana

To je bitnije određenje nego bilo koja rezolucija i de- prokletog i njegovih spletki koje se kao paukova mreža
mokratska rasprava koja se vodi i koja je ikada vođena u pletu iznad glave svih ljudi. Kod mnogih su, nažalost,
UN-u i drugim tijelima međunarodne organizacije. Nema obuzeli i njihove likove i njihove dunjalučke živote.

44
Prodavač sjekira
M
eđu Israelićanima je bio jedan pobožnjak pitala: „Gdje je zarada od sjekira?“ On joj reče: „Nisam
koji je bio lijep i umiljat. Pravio je sjekire i ništa zaradio.“, te ga ona upita: „A šta ćemo večerati?“
prodavao ih. Jednom je prolazio pored kapije On reče: „Večeras ćemo biti bez večere. Ustani i potpali
kraljevskog dvorca i vidjela ga je kraljicina služavka. peć. Ne bi nam bilo drago da naše komšije, ako ne
Otišla je kraljici i rekla joj: „Pred kapijom sam vidjela vide vatru da je potpaljena, počnu da nas ogovaraju i
najljepšeg čovjeka. Hoda i prodaje sjekire.“ Kraljica joj imaju ružno mišljenje o nama.“ Žena je ustala i potpalila
je rekla: „Otiđi i dovedi mi ga.“ Sluškinja ga je dovela i
ognjište, a onda sjela kod svoga muža.
kada je mladić ušao, kraljica ga je pogledala i veoma
joj se svidio. Rekla mu je: „Ostavi te sjekire i uzmi ovaj Malo zatim je neka komšinica pokucala na vrata i
pokrivač.“ Svojoj sluškinji je rekla: „Donesi nam mirise pitala: „Komšinice, imaš li žeravice?“ Ova joj je rekla:
i kreme. Mi ćemo uživati s njim i on će uživati s nama.“ „Imam, uđi i uzmi je sa ognjišta.“ Ova je ušla i uzela že-
Njemu je rekla: „Ako nam budeš pokoran, nećeš imati ravicu, a onda pitala: „Šta je to s tobom? Sjediš i pričaš
potrebe da prodaješ sjekire.“ On je mnogo puta rekao: sa svojim mužem, a hljeb samo što nije izgorio?“ Ova je
„Ja to ne želim.“, na što mu ona reče: „Ako i ne želiš, ustala i zatekla punu tepsiju hljeba. Uzela ga je u krpu i
nećemo te pustiti vani sve dok ne podmirimo svoju po- otišla svome mužu pa rekla: „Tvoj Gospodar ti ovo čini
trebu s tobom i dok se ne nauživamo tvoje ljepote.“ samo zato što si ugledan kod Njega. Moli Allaha da nam
Naredila je da se sva vrata pozaključavaju.
olakša ostatak života.“
Kada je on to vidio, upitao je: „Da li na krovu vašeg
On joj reče: „Budi zadovoljna ovakvim životom.“ Me-
dvorca ima ikakvo mjesto za uživanje?“ Ona mu je rekla
đutim, ona je navaljivala sve dok on nije rekao: „Dobro,
da ima. Naredila je sluškinji da se ispne s njim na krov i
uradit ću kako želiš.“ Iza pola noći je ustao, klanjao
da se on očisti. Kada su stigli na krov, otišao je do ivice
i vidio je da je dvorac visok te da nema ništa za šta bi i zamolio Allaha: „Allahu moj, moja supruga traži od
se mogao uhvatiti i spustiti se s krova. mene pa joj podari nešto što će joj omogućiti komociju
do kraja života.“ Plafon se otvorio i pojavila se ruka u
Počeo je sam sebe prekoravati: „Moj nefsu, godina-
kojoj je bio dragulj od kojeg se čitava kuća obasjala kao
ma težiš da stekneš zadovoljstvo Plemenitog Gospo-
dara i žudiš za time noću i danju, i za jednu noć sve te od sunčeva svjetla.
godine truda ti mogu propasti. Allaha mi, ti si varalica. On ju je uštinuo za nogu i probudio. Rekao joj je:
Došla ti je ova noć i pokvarila sav tvoj trud i sva tvoja „Uzmi to što si tražila.“ Ona reče: „Nemoj žuriti. Jesi li
nastojanja, a pred Allaha ćeš izaći sa tim grijehom. Tako me zato probudio? Sanjala sam mnoge zlatne fotelje
je korio samoga sebe. koje su bile poredane i ukrašene dragim kamenjem, ali
Poslanik, a.s., je rekao: „Kada se spremio da skoči je jedna od njih bila okrnjena. Pitala sam: ‘Čija je ovo
sa krova, Allah je rekao Džibrilu: ‘Džibrile!’ On reče: fotelja?’ Rekli su mi: ‘To je fotelja tvoga muža koji pripada
‘Odazivam Ti se i hrlim ti.’ Reče On: ‘Jedan od Mojih ostatku društva.’ Pitala sam: ‘A zašto je ova rupa na
robova hoće da izvrši samoubistvo kako ne bi izazvao fotelji?’ Rekli su mi: ‘To je zbog toga što si navaljivala na
Moju srdžbu i kako ne bi počinio grijeh. Dočekaj ga na svoga muža.’ Rekla sam: ‘Ne želim ništa što bi moglo
svoja krila kako ne bi bio povrijeđen zbog skoka.’ Dži-
okrnjiti tvoje mjesto.’ Zamoli svoga Gospodara da to
bril je raširio svoja krila i na njih dočekao tog mladića
vrati kako je i bilo.“
i spustio ga na zemlju kao što samilostan otac spušta
svoje dijete.“ On je zamolio Gopodara i dragulj je bio vraćen kako
je i došao.
Mladić je otišao svojoj ženi a sjekire su mu bile ostale
u onom dvorcu. Već se bilo zanoćalo i supruga ga je Upozorenje nemarnim, Es-Semerkandi

45
ODABRANE ŽENE

SAFURIJA
Jedna od Šuajbovih, a.s., kćeri –
pohvaljena u časnom Kur’anu zbog svoga stida

Š
uajb je poslanik iz reda arap- a.s., se uhvatio u koštac sa ozbilj-
skih naroda. Ibn Hiban u nim društvenim problemom, nemo-
Sahihu navodi hadis o vjero- ralom i homoseksualizmom. Šuajb,
vjesnicima gdje stoji: „Četvorica su a.s., sa ekonomskim problemom
Arapi: Hud, Salih, Šuajb i tvoj Po- varanja na tržištu. Musa i Harun,
slanik, o Ebu Zerre.“ a.s., sa faraonskom tiranijom i tla-
Vodi porijeklo od Medjena, sina čenjem Benu Israila. Svi su svijetli
Ibrahimova. Poslan je gradu koji se primjeri i uzori do Sudnjeg dana,
zvao Medjen i čiji su stanovnici bili koliko može i treba da se bore si-
griješan i raskalašen narod. Imali novi Ademovi za opće dobro sa ma
su svetište gdje su obožavali drvo kakvim nasilnicima i problemima se
Ejku, oko koga je bilo gusto granje. susretali.
Odatle je šejtan činio različita zavo- Šuajb je bio poslan da dugo
đenja i zastranjivanja. Zastranili su opominje svoj narod, ali oni su ga
u trgovačkim malverzacijama i krivo u laž ugonili i sa nevaljalim djelima
mjerili na kantaru. Opominjao ih je. nastavljali. U gradu su moćnici vije-
„Zato pravo na litri i vagi mjerite, ćali kakve mjere da poduzmu protiv
i ljudima na njihovim stvarima ne vjernika.
zakidajte, i red na Zemlji ne remeti- „O narode moj, neka vas nesla-
te kad je već na njoj uspostavljen.“ ganje sa mnom nikako ne dovede
(el-Ea’raf, 85.) do toga da vas zadesi ono što je
Es-Sudejj u svom tefsiru od as- zadesilo Nuhov narod ili Hudov na-
haba prenosi da je Šuajbov narod rod ili Salihov narod. A i Lutov na-
od prolaznika uzimao desetinu iz rod nije mnogo prije vas živio. I tra-
njihove imovine. Ibn Abbas, r.a., žite oprost od Gospodara svoga,
veli: „Oni su bili nasilnici. I prvi koji i onda Mu se pokajte! Gospodar
su to uveli. Riječi: ‘bolje vam je ono moj je, uistinu, Samilostan i pun
što vam Allah ostavlja kao dozvo- ljubavi.“ (Hud, 88–90.)
ljeno’, znače: Allahova opskrba „Moćnici iz njegova naroda, koji
vam je bolja od nasilnog otimanja su bili oholi, rekoše: Ili ćete se vi u
tuđeg imetka.“ našu vjeru vratiti, ili ćemo mi, o Šu-
Svaki poslanik, pored poziva ajbe, i tebe i one koji s tobom vje-
ispravnom vjerovanju, hvatao se u ruju, iz našeg grada istjerati... Ako
koštac sa zastranjenostima u svo- bismo se u vašu vjeru vratili, nakon
me narodu. Ibrahim, a.s., sa robo- što nas je Allah spasio nje, na Alla-
vanjem lideru, čovjeku – Nimrudu ha bismo laž iznijeli. Mi se nećemo
umjesto Gospodaru svjetova. Lut, u nju vratiti...“ (el-Ea’raf, 88–89.)

46
I sa pet stotina vjernika Šuajb na- uglavnom vjernici. To je grad u koji
pusti Medjen i krenu za Ejku. Kazna će doći Musa, a.s.
stiže narod Medjena – „(...) užasan
glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, Susret kod
nepomični osvanuli, kao da na njoj
nikada nisu ni postojali. Daleko
pojilišta
bio Medjen kao i Semud.“ (Hud, Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi
hadis Muhammeda, s.a.v.s., da je
94–95.)
Šuajb, a.s., oslijepio zbog puno
Opomenuo je i narod Ejke ali oni plača iz ljubavi prema Uzvišenom
rekoše: „Ti si samo opčinjen; i ti si Allahu. Zatim mu je Allah, dž.š., po-
samo čovjek kao i mi; za nas si ti, vratio vid i upitao ga: „Šuajbe, je li
doista, lažac pravi; zato spusti na ti plačeš iz straha od džehennema
nas kaznu s neba, ako istinu govo- ili iz želje za džennetom?“ Rekao je:
riš.“ (eš-Šu’ara, 185–187.) „Ne, nego iz ljubavi prema Tebi. Da
I Šuajb napusti Ejke. Nakon od- mi Te je vidjeti svejedno bi mi bilo
laska stanovnici su osjetili kao da šta će sa mnom biti.“ Na to mu je
im je žaravica pala u srca. Očajnič- Allah, dž.š., objavio: „Prijatan ti bio
ki su tumarali unaokolo nadajući se susret sa Mnom, Šuajbe. Zato ću
ti dati Musaa ibn Imrana, s kojim
kakvom olakšanju. Zadesila ih je
Sam govorio, da ti služi.“
žestoka žega i Allah je dao da se-
dam dana ne puše ni povjetarac. Musa, a.s., je napustio Egipat,
Onda se pojavio jedan oblak i oni iščekujući šta će biti, bojeći se da
su napustili svoja skloništa da se ga ne stigne neko od faraonovih
osvježe u njegovu hladu, vjerujući ljudi. Cijeli Egipat ga je tražio. Gdje
da će iz njega pasti osvježavajuća da pobjegne? Zamoli Gospodara
kiša. Kada su se svi sakupili, Allah da ga spasi i reče: „Gospodar moj
će mi pokazati pravi put.“
je dao da ih iz oblaka počne gađa-
ti vatra i plamen, da se pod njima Ibn Abbas, r.a., prenosi da je
zemlja zatrese, a iz neba im dođe Musa došao u Medjen sa pode-
zaglušujući krik. Tako su svi pomrli. ranim tabanima od bosonogog
Zar nisu i tražili komad nebeskog pješačenja. Prešao je put od rijeke
azaba. I dobili su ono što su tražili. Nil do Palestine pješice. Bio je bos
jer je putem poderao obuću. Idući
„Oni koji su poricali Šuajba,
pustinjom lišćem se hranio. Zeleni-
kao da nikad nisu tu ni živjeli.“ (el-
lo od trava i lišća moglo se vidjeti
Ea’raf, 91.) Nakon njihove propasti po ustima. Od gladi mu se stomak
Šuajb im se obratio: „O narode gotovo za leđa zalijepio. Osjećao je
moj, ja sam vam prenio poslanice neodoljivu potrebu da šta pojede,
Gospodara svoga i savjetovao vas, makar polovicu hurme.
pa kako da žalim za narodom ne-
„A kada stiže do vode medjen-
vjerničkim.“ (el-Ea’raf, 93.)
ske, zateče oko nje mnoge ljude
Nakon toga Šuajb se vrati u kako napajaju stoku, a malo poda-
Medjen jer je grad ostao netaknut, lje od njih ugleda dvije žene...“(el-
samo su njegovi stanovnici unište- Kasas, 23.) Začudi se što udaljava-
ni. Živio je tu i nastanjivali su ga ju svoje ovce od pojilišta. Nastojale

47
su da se ne pomiješaju sa drugim šan, a ponosan. Odmah su otišle kćeri Allahovih poslanika, ashaba i
stadima. „Šta je sa vama dvjema?“, da kažu ocu. Neki vele da se Šu- dobrih ljudi.
upita ih. One odgovoriše: „Mi ne na- ajb, a.s., začudio kako su se brzo „I kad mu on dođe i kaza mu
pajamo dok ne odu čobani, a otac vratile. One mu ispričaše slučaj sa šta je doživio, on reče: ‘Ne strahuj,
nam je veoma star.“ Mufesiri kažu: Musaom, a.s., pa on jednoj od njih spasio si se naroda koji ne vjeru-
„Čobani bi, kad bi napojili svoju naredi da ode i da ga pozove. je!’“ (el-Kasas, 26.)
stoku, na otvor bunara stavili veliki
Ibn Mes’ud, r.a., je rekao: „Tri
kamen, pa bi njih dvije pojile svoju
stoku vodom koja bi iza njih prete-
Stid osobe su bile najpronicljivije: Ju-
kla. Tog dana Musa, a.s., je sam „I jedna od njih dvije dođe mu, sufov vlasnik kada je rekao ženi –
podigao taj kamen, izvadio vode i poslije, idući stidljivo i reče: ‘Otac „Učini mu boravište prijatnim.“, Šu-
napojio im stoku, a nakon toga vra- moj te zove da te nagradi zato što ajbova kćer koja je za Musa rekla:
tio kamen kako je i bio.“ Vladar pra- si nam stoku napojio.’“ (el-Kasas, „O oče moj, uzmi ga u najam, naj-
vovjernih halifa Omer, r.a., je rekao: 25.) Ovo je moral muslimanke. bolje je da unajmiš snažna i pouz-
„Za podizanje tog kamena bilo je Ovako idu žene plemenitog roda. dana.“ i Ebu Bekr es-Siddik kada je
potrebno najmanje deseterica lju- Stid, ali jasnog govora da šta ne za svog nasljednika odredio Omera
di! On je izvadio samo jednu veliku bi ispalo sumnjivo. Direktan go- ibn el-Hattaba, r.a.“
kofu vode i to im je bilo dovoljno.“ vor – što govori o njenom odgoju Šuajb je bio siromašan, a i Musa
Potom ode u hlad drveta i zamoli i čednosti. I krenu Musa sa njom je bio bez igdje ičega. Htio je udati
Gospodara svjetova: „Gospodaru Šuajbu. Išao je ispred nje. Od stida kćer za njega, ali on nije imao ni-
moj, ma kakvu mi hranu dao, zai- mu nije riječima kazivala put nego šta za mehr. „Ja želim da te oženim
sta mi je potrebna.“ (el-Kasas, 24.) bi samo prutem naišaretila pravac jednom od ove dvije kćeri moje“ –
Jedna od Šuajbovih kćeri je čula u kojem trebaju ići. Odgoj i stid su reče on – „ali trebaš me osam go-
Musaovu dovu, htjede ga nagradi- potreba svake muslimanke, a naj- dina služiti; a ako deset napuniš,
ti za pomoć vidjevši da je siroma- svjetliji primjeri su majke, supruge i bit će dobra volja tvoja.“ (el-Kasas,

48
27.) Pitali su Muhammeda, s.a.v.s.:
„Koliko je godina Musa služio Šuaj-
Halal imetak ne može izlaziti. Božiji Poslanik,
s.a.v.s., je rekao: „Kad biste prodrli
ba?“ Poslanik reče: „Onoliko koliko Nakon deset godina Musa, a.s., u Šam, naišli bi na ostatke pasmine
je bolje i duže.“ je osjetio želju da ode u Egipat da ovih samaričanskih ovaca.“ Tako je
posjeti majku, braću i sestre. Reče Musa, a.s., svu janjad od te godine
“Neka bude tako između mene
Safurji da zatraži od svog oca nešto
i tebe! Koji god od ta dva roka is- uzeo sebi. Kad je krenuo sa svojom
stoke od koje bi mogli živjeti. Šuajb,
punim, nema mi se šta prigovoriti. porodicom za Egipat, sa sobom je
a.s., im obeća svu janjad koja se te
Allah je jamac za ono što govori- poveo djecu i stoku koju je tamo
godine ojanje, i koja budu druga-
mo.“ (el-Kasas, 28.) za svog boravka stekao. Putujući
čije boje od njihovih majki, a imao
danju, odmarali bi navečer. Jedne
U hadisu se prenosi da je Posla- je lijepe crne ovce. Musa je uzeo
tamne i hladne noći su zagubili put.
nik, s.a.v.s., rekao: „Musa je sam jedan štap i rascijepio ga na jed-
Zastali su i Musa, a.s., je pokuša-
sebe unajmio, zauzvrat sačuvavši nom kraju, a zatim ga stavio na dno
vao da upali kresivo. Mrak i hladno-
čednost i dobivši izdržavanje u hra- korita, pa onda dotjerao ovce da
ća su postajali sve veći. Odjednom
ni.“ Na upit koju je od kćeri oženio, ih napoji. Stojeći sa strane korita,
u daljini, u pravcu brda ugledao je
Allahov Poslanik je rekao: „Mlađu.“ kako je koja ovca prilazila, on ju je
vatru kako gori.
U kakve nas sve situacije stavlja kucnuo sa strane.
„Pričekajte, reče svojoj porodici,
život i koliko je samo Uzvišeni po- Ovce su se bliznile i janjile žen-
vidio sam vatru, možda ću nam od
nudio rješenja kroz kur’anska kazi- sku janjad i sve drugačije boje
nje kakvu vijest donijeti ili zapalje-
vanja! Na nama je da se ugledamo – osim jedne ili dvije. Među novo-
nu glavnju da se ogrijete.“ (el-Ka-
na njih kako bi sačuvali čednost i izjanjenim ovcama nije bilo onih
postigli Allahovo zadovoljstvo. Dugi sa nedostacima, poput prošire- sas, 29.)
niz godina brinuo se Musa o Šuaj- nja mliječnih kanala na dojkama, I Musa, a.s., je u blagoslovljenoj
bu zaimao porodicu i naučio mno- pa da samo mlijeko curi, niti onih dolini Tuva, na Sinaju, razgovarao
go od ovog pejgambera. začepljenih kanala, pa da mlijeko sa svojim Gospodarem.

49
Edin Topčić | PRIČA

Prve suze
„I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas,
od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite,
i što između vas uspostavlja ljubav i samilost.“
(er-Rum, 21.)

S
jećam se jednog Abdurezaka! Nikad prije ni poslije nisam sreo sjeća Allaha. Svako ko bi ga sreo,
On je bio moja prva stanica nekog kao što je to bio naš Abdurre- odmah bi ga zavolio.
u traženju Allaha. Bio sam, i zak. Prije svega to je bio mladić koji Sjećam se jednog Abdurezaka i
sad sam, istinski zaljubljen u svoju je držao namaz, ali i mladić kojeg moga prvog susreta sa njim. Ušao
sadašnju ženu. dnevni poslovi nisu ometali da se sam u sobu studentskog doma, kod

50
svoje buduće žene. Tamo su već „Ono šta mi Allah dadne!“, kratko Živio je na nekom otoku na
bili svi moji prijatelji i moja djevojka. mi reče Hadžija.
kojem je bio samo jedan izvor i
Tamo, na jednom od tri kreveta, sje- Zašutio sam stideći se samog
dio je i Abdurezak. Poselamio sam sebe i svoga srca koje nije bilo do-
nar koji je dnevno rađao samo
se sa prisutnim, a on je gledao u voljno mehko da uzvrati na ovaj dar. jednim plodom. Pustinjak je
mene i blago mi se smiješio.
Bilo kako bilo, zavolio sam ovog dane provodio u ibadetu. Žeđ
Bio je to lijep mladić, duge plave
kose i uredne zlataste brade. Čelo
insana odmah i punim srcem, ono- je gasio vodom sa vrela, a glad
liko koliko sam bio sposoban da
mu je bilo blago, a oči nekako prita- volim. je obuzdavao plodom sa tog
jeno i neopisivo radosne.
Zašto vam o njemu pišem!? Prije drveta. Živio je 500 godina, a
Znali smo se već preko prijatelja, svega, hoću da čuvam uspomenu na kraju, kad je preselio, Allah
ali je ovo bio naš prvi susret. Samo na njega i njegovu dobrotu koja nas
smo se rukovali i nekako sam sjeo
mu ponudi da uđe u džennet
je sve oko njega pokretala i nadah-
preko puta njega. njivala. Nekoliko godina od našeg iz Svoje Milosti. Čovjek Ga
I moji prijatelji su šutjeli i gledali upoznavanja, on je preselio na ahi- zamoli da ne uđe u džennet
ret, a Sarajevo me i danas podsjeća
u nas. Kao da su nešto očekivali od
na njega.
radi Njegove Milosti nego da
ovog našeg prvog susreta. Pomislih,
možda se oni sjećaju svoga prvog Da me sad neko zaustavi na ce-
dobije onu nagradu koju je
susreta sa njim... sti i upita koga sve volim samo radi svojim djelima zaslužio.
Odlučih da prekinem šutnju i re- Allaha, bez razmišljanja bih njega Uzvišeni mu je, iz Svoje
koh mu : „Dobar ti je džemper!“ stavio na prvo mjesto.
Milosti, tri puta nudio, a ovaj je
Nije to bio neki džemper, sintetički To je zaista bila dobra godina. Te
godine, tog ramazana upoznao sam tri puta tražio ono što je svojim
i već pomalo dotrajao. Bio je, kako to
mladi vole reći, „razvaljen“. Razvu-
dvije duše koje su me promijenile djelima zaslužio.
najviše. Moj Hadžija i moja žena.
čenog ovratnika i šarenih boja. Radi
Kao da smo bili nerazdvojni još u
Na kraju, Meleci počeše
svega ovoga, njegov džemper mi se
ezelu, možda smo bili jedni kraj dru- svoditi račun...
zaista svidio.
Hadžija, kako su ga zvali, brzo
gih kad smo Allahu Njega posvje- Prvo dođe na red blagodat vida
dočili. Kažem „možda“ jer Allah to
skinu sa sebe džempar i pruži mi zna, a ja ne!
koju mu je Allah dao, ali svi
ga sa riječima – „Halal olsun!“
Od njega sam dobio mnoge he- njegovi ibadeti nisu bili dovoljni
Osjetih kako mi crvenilo obliva dije koje i danas nosim sa sobom. da „pokriju“ samo to što je
lice. Postidio me do kostiju. Znao To su u početku bila očita pitanja na
sam da je jetim, da je student koji
cijeli život imao vid, zapravo,
koja nisam znao odgovore ili sam
sam sebe finansira, koji radi u nekoj barem mislio da ih znam. što je vidio samo na jedno
piceriji i koji baš nema sredstava za
Sjećam se, sunce se već pripre- oko. Kad se svede račun,
život, a kamoli za studiranje. S dru-
ge strane, ja dolazim iz poprilično
malo za akšam. Bio je ljetni dan i odrediše mu džehennem, a
omara je počela već da popušta.
imućne porodice, koji nikad nisam
Hadžija i ja smo lagano šetali kraj
čovjek vidje da je propao i da
oskudijevao ni u čemu i koji nikad Miljacke i razgovarali smo o dže- je nezahvalan. Na kraju zavapi
nisam zarađivao za život. nnetu i njegovim blagodatima. Tako tražeći Allahovu Milost. I opet
Snebivajući se, rekoh mu da mi mu nekako spomenuh dobra djela
ne nudi to. „Pa, šta ćeš ti?“, upitah i kako je dobro činiti ih jer se njima
mu se reče: „Uđi u džennet iz
ga. zaslužuje džennet. Moje Milosti!“

51
Moj Abdurrezak se malo k’o uoz- „Uđi u džennet iz Moje Milosti!“ i ja sam razmišljao. Razmišljao sam
bilji i kratko reče: „Nećeš ti u džennet Vidiš, reče mi Hadžija, u džennet o tome kolika je Njegova Milost kad
radi dobrih djela!“ „Kako neću?“, se ne ulazi radi dobrih djela nego iz je sam Allah poredi sa beskrajnim
upitah sebe više nego njega. Miljac- Njegove Miliosti. morem, a naše grijehe sa zrnom
ka je i dalje polahko tekla, oplićala i
Shvatio sam poslije da Allah ne prašine u kljunu ptice, zrnom koje
onemoćala radi ljeta i niskog vodo-
gleda u naša djela nego u srca i ko-
staja. Sunce je svjetulucalo u tromim ne može zamutiti more. Kolika li je
liko iskrenosti i ljubavi ima u njima.
valovima usporene rijeke. Do nas je Njegova Ljubav kad nam je darovao
dopirala huka auta i tek poneka pot- Iman je dar, a prijatelj daruje pri-
toliku Milost. U sjećanje mi dozivaju
petica što je ravnomjerno kuckala po jatelja, jer ako u davanju dara ima
imalo interesa, onda on nije dar. A stihove Mevlane Rumija koji kaže:
usijanom asfaltu Sarajeva.
koji interes i potrebu ima Allah kad
Prije nego mi je odgovorio na
nam dadne iman?
moje pitanje, prepričao mi je jedan
hadis o nekom čovjeku koji je cijeli Naš razgovor, kao i šetnja kraj,
život proveo u ibadetu. Miljcke su nastavljeni. Careva dža-
mija je već daleko za nama i mi već
- Živio je na nekom otoku na ko-
nekako planiramo da šetamo do Ali-
jem je bio samo jedan izvor i nar
pašine i da nas tamo sačeka akšam.
koji je dnevno rađao samo jednim
plodom. Pustinjak je dane provodio Volim ovog insana. U toj godini
u ibadetu. Žeđ je gasio vodom sa on i moja djevojka su najbolje što
mi se dogodilo. Bio sam usamljen
vrela, a glad je obuzdavao plodom
i tužan, kao što je golub tužan kad
sa tog drveta. Živio je 500 godina,
mora hoditi među vranama i među
a na kraju, kad je preselio, Allah mu
njima tražiti svog mala. Golub, bez
ponudi da uđe u džennet iz Svoje
obzira na to kako da hoda, ostaje
Milosti. Čovjek Ga zamoli da ne uđe
bez ičega jer su vrane oko njega
u džennet radi Njegove Milosti nego
okretnije i odlete sa ugrabljenom
da dobije onu nagradu koju je svo-
korom hljeba.
jim djelima zaslužio.
Još uvijek mi srce gori od tog ra-
Uzvišeni mu je, iz Svoje Milosti, tri
mazana. U šali volim reći da sam
puta nudio, a ovaj je tri puta tražio
kao postač imao ne dvije, nego tri
ono što je svojim djelima zaslužio.
radosti. Treća mi je bila susret sa
Na kraju, Meleci počeše svoditi ženom koju sam volio i prije ovog
račun... ramazana, koju sam volio prije nego
Hadžija malo zasade pa nastavi: što ću se roditi. Radost je dunjaluč-
ka, ali slatka!
- Prvo dođe na red blagodat vida
koju mu je Allah dao, ali svi njegovi Nije mi trebalo mnogo, tek kratak
ibadeti nisu bili dovoljni da „pokriju“ susret u redu za iftar. Njen osmijeh i
samo to što je cijeli život imao vid, blagost što su se ulijevale u moje oči
zapravo, što je vidio samo na jedno i moje srce bili su dovoljni da osjetim
oko. Kad se svede račun, odrediše da je volim oduvijek. I danas, dok
mu džehennem, a čovjek vidje da je ovo pišem, uživam u ljubavi koja
propao i da je nezahvalan. Na kraju nas krasi.
zavapi, tražeći Allahovu Milost. I opet Šetali smo jedno vrijeme ćutke.
mu se reče: Hadžija me je pustio da razmišljam

52
Ljubav je instrument „Vidim misliš na svoju djevojku, to raspoređuješ svoju ljubav prema
Božijih tajni. Edine!“, Hadžija me prenu iz razmi- meni, a to što si dao stvorenjima je
Ljubav, s jedne ili šljanja. samo jedan mali djelić od onoga
s druge strane, „Da“, rekoh mu tada, „neka mi koliko me Ti Sam voliš?
na kraju pokaže nam pravac Allah oprosti, ali ona je najbolje što U tom trenu krv mi je udarila u
odakle dolazi i kuda vodi... mi se dogodilo i promijenila je moj lice, a suze na oči. Pokušao sam
Kako sam tada pomislio na lju- život na bolje!“ sakriti crvenilo i suspregnuti suze,
bav, pomislio sam na svoju dragu Hadžija me pogledao svojim ali ova slutnja na Ljubav Uzvišenog
i tako sam uzdahnuo iz čežnje za vedrim i blagim očima. Njegovu Gospodara i misao – kad je ovo slut-
njom i večerašnjeg susreta sa njom. zlatastu kosu lagano je milovao po- nja kako li je lijepo doživiti je – nije
vjetarac, a brada mu se presijavala mogla zaustaviti suzu koja je potekla
sunčevim zrakama. Tada pomislih iz moga oka.
da sam sa njim i svojom djevojkom Hadžija me vidio da plačem, ali
zaista darovan od Allaha i zahvalih nije ništa rekao, niti me je pitao išta.
Mu. Možda je i on ovako isto zaplakao...
„Znaš li ti, Edine, da, kada ti ne- Danas moga Hadžije nema.
kog voliš i kada tebe neko voli to Godine su prošle kako je preselio
Allah voli preko tebe i te osobe?!“ na ahiret. Ostala je samo ljubav i
Dostojevskog su jednom pitali sjećanje na njega. Često mu prou-
vjeruje li u vječnost na šta je on od- čim Fatihu. Danas sam u braku sa
govorio da vjeruje u trenutke vječ- djevojkom koju sam upoznao istog
nosti. onog ramazana kad sam upoznao
Abdurezaka.
Ne znam koliko je bio u pravu, ali
često mi se dešava da jedan djelić Nastojim se okružiti ljudima koji
sekunde postane dug kao vječnost. me vole i koje ja volim, još mi je važ-
Lijepi su to trenuci. nije imati oko sebe ljude koji me vole
samo radi Allaha, jer On voli one koji
Klupko mojih misli počelo se od-
se radi Njega vole i tako se poveća-
motavati u traženju onih u čiju ljubav
va broj ljudi koji me vole i koje volim.
mogu biti siguran i ljubav kojom će
me, inšallah, u budućnosti Bog po- U knjizi „Mali princ“ jednom se
častiti. pilotu sve zvijezde na nebu smiju
jer ga one asociraju na zvonki smi-
Pomislih prvo na svoje roditelje,
jeh malog princa što ga je zavolio i
pa na braću i svoju rodbinu. Pomislih
na Hadžiju i iskrene prijatelje, pomi- izgubio.
slih na djevojku... Tada sam pomislio Mene selami i vedri pogledi ljudi
i na djecu kojom ću inšallah biti da- asociraju na Ljubav Onoga Koji daje
rovan i na unuke i... Opskrbu.
Ja Rabi, pomislih, koliko me Ti Bez obzira kako se zovemo,
voliš kad si mi darovao iman, koliko Edin, Sanela, Rizvan, Naser, Se-
me voliš kad tu ljubav raspoređuješ medin, Mubina, Amina, Namik, Na-
na toliko generacija i ljudi, koliko me kib, Kitmir, Aiša... mi smo svi robovi
voliš kad me moja mati voli najve- Onoga Koji je najbolji Opskrbitelj, a
ćom ljubavlju kojom jedno stvorenje kud ćeš bolje opskrbe od Njegove
voli drugo, koliko me voliš pa na sve Ljubavi!!!

53
Ismail Nezirović | NAUKA I TEHNIKA

Ljudski rod koristi samo 10% mozga – mit ili stvarnost?


Pošto mnogi mediji i dalje često ponavljaju da ljudi koriste samo 10% svojih umnih kapaciteta, dosta populacije ovu
tvrdnju uzima zdravo za gotovo. Međutim, istina je da stručnjaci već decenijama negiraju ovu zabludu jasno ističući da ne
postoji nijedan naučni dokaz koji bi potvrdio ovu nevjerovatnu tvrdnju. Kada malo bolje razmislimo, teško je čak i shvatiti šta
zaključak da koristimo samo 10% mozga uopće znači?! To bi se moglo protumačiti da ne bi osjetili nikakve posljedice ako bi
ostali bez 90% mozga ili, opet, da nam je tek svaka deseta moždana ćelija iskorištena ili uopće ima neki esencijalni značaj.
Krenimo od početka. Ovo je duboko ukorijenjen mit i teško je otkriti kada se i gdje prvi put pojavio. Predpostavlja se da
je povezan sa istraživačkim radom Karl Lashleya iz 1920-tih koji je uspio hirurški odstraniti velika područja mišijeg cerebral-
nog korteksa, otkrivši da taj zahvat, navodno, nije spriječio eksperimentalne životinje u izvođenju specifičnih laboratorijskih
zadataka. Činjenica, koju danas medicina sa velikom sigurnošću zna, da čak i šteta
nanesena vrlo malom području mozga može imati katastrofalne posljedice, nedvojbeno
negira rezultate njegovih istraživanja.
Prema pokazateljima skeniranja mozga jasno se vidi da bilo koja umna zadaća, od
komandi za pokretanje udova do procesa razmišljanja, čini regije, koje su raspoređene
u svim dijelovima mozga, aktivnima. To svakako upućuje na činjenicu da je nemoguće
moždanu aktivnost limitirati na samo 10% uma, ili korištenje svega 10% neurona. U
samom mozgu mogu postojati neke regije koje nemaju jasno definisane zadaće ili čije
aktivnosti još uvijek u potpunosti ne shvatamo, ali one nisu neaktivne. Neuroni su konstan-
tno stimulisani iz prostog razloga što bez te stimulacije ne mogu opstati. Prema tome, u
slučaju da koristimo samo 10% našeg mozga, preostalih 90% bi bilo mrtvo. Dobra vijest
za kraj – i pored toga što koristimo sve neurone, moguće je umno napredovati zbog toga
što nije bitno koliko neurona imamo već koliko konekcija oni između sebe ostvaruju.

Nova „5D“ tehnologija obećava spremnike 2000 puta veće od DVD-a


Istraživači u Australiji najavili su tehnologiju koja ima potencijal da pohrani 10 terabajta podataka na disk veličine običnog
DVD-a. „Da bi bolje shvatili o kojoj količini je riječ – to je kapacitet od 2000 DVD-ova“ – tvrdi profesor Richard Evans sa
Univerziteta tehnologije u Melburnu. Očekuje se da će ova nova tehnologija podržana od Samsung Electronicsa biti komer-
cijalno dostupna za 5 do 10 godina.
Postojeći CD, DVD i Blu-Ray diskovi rade na principu pohranjivanja informacija na tanke slojeve sa „tačkama“ (bits) po-
dataka koji se laserski zapisuju i čitaju. Jednoslojni DVD-ovi trenutno mogu pohraniti 4.7 GB. Smanjivanjem veličine „tačaka“
podataka i svjetlosnog snopa povećava se kapacitet diska. Na taj način Blu-Ray diskovi imaju 5 puta više podataka od
DVD-a na jednom sloju. Ipak, kapacitet ovih dvodimenzionalnih tehnologija je nedvojbeno ograničen činjenicom da zakoni
fizike limitiraju koliko mala može biti tačka na koju se fokusira vidljivo svjetlo.
Uspješnim razvijanjem drugog metoda, odnosno primjenom trodimenzionalnog pohranjivanja podataka, ukazuje se
potencijal za eksponencijalno povećanje kapaciteta holografskog spremnika. GE Global Research, tehnološko-razvojni tim
General Electric kompanije, objavio je u aprilu da je uspio izvesti holografsko
pohranjivanje 500 GB podataka na disk veličine DVD-a.
Umjesto tehnike zapisivanja podataka na pojedinačne tačke, holografija ko-
risti dva svjetlosna snopa – prvi koji sadrži informacije; i drugi svjetlosni snop
koji se naziva referentnim snopom, a koji na mediju generiše interferenciju obra-
zaca. Kada se referentni snop fokusira na medij sa pohranjenim podacima, ti
obrazci služe kao „kalup“ koji pravi difrakciju svjetla reproducirajući originalnu
informaciju.
Stručnjaci smatraju da se ove holografske metode ne razlikuju toliko od trenut-
nih tehnologija optičkog pohranjivanja podataka i da će stoga mikroholografski
54 uređaji sutrašnjice omogućiti korisnicima potpunu kompatibilnost sa današnjim
CD i DVD formatima.
Stanislav Petrov – čovjek koji je spriječio nuklearni rat
Jedna od dugo čuvanih tajni Hladnog rata je i incident 26. septembra 1983. godine koji
je čovječanstvo doveo na korak do nuklearnog istrebljenja. Malo ljudi je sve do sada bilo
šta znalo o heroizmu majora Stanislava Petrova čiji je posao bio da, koristeći računarsko
i satelitsko nadgledanje iz vojnog postrojenja nekadašnjeg Sovjetskog Saveza u blizini
Moskve, detektuje i upozori sovjetski vojni i politički vrh o lansiranju američkih balističkih
projektila na SSSR kao uvertiri za sveopći nuklearni napad.
U vremenu kada se incident desio SAD i Sovjetski Savez su bili ogorčeni suparnici čije
nepovjerenje je rezultiralo nagomilavanjem nuklearnih projektila spremnih za napad u slučaju
izbijanja sukoba. Procijenjuje se da bi takvom nuklearnom ratu, u najboljem slučaju, stoti-
ne miliona ljudskih života bilo izgubljeno. U najgorem slučaju, takav zastrašujući scenario
izbrisao bi čovječanstvo sa lica planete Zemlje.
Na dan na koji se dramatični incident desio stvari su 26. septembra, malo poslije ponoći
po moskovskom vremenu, krenule naopako. Iznenada su se računarski alarmi oglasili upozoravajući da je američki projektil ispa-
ljen prema SSSR-u. Major Petrov je hladnokrvno zaključio da je riječ o kompjuterskoj pogrešci, jer bi Amerika u slučaju stvarnog
napada ispalila cijeli nuklearni arsenal, a ne samo jedan projektil. Osim toga, i prije ovoga su se postavljala pitanja o pouzdanosti
sovjetskog satelitskog sistema. Stoga je okarakterisao računarsko upozorenje kao lažnu uzbunu zaključujući da zapravo nijedan
projektil nije ispaljen iz SAD-a.
Malo poslije toga situacija je postala vrlo ozbiljna. Računarski sistem prikazuje drugi projektil ispaljen iz SAD-a kako se približa-
va SSSR-u. Potom alarmima zaglušujuće jačine upozorava na treći, četvrti i peti projektil lansiran od strane Amerikanaca. Ispred
ekrana majora Petrova blješti natpis „START“ kojim se trenutačno aktivira instrukcija za masivni nuklearni kontranapad na SAD.
Mada je imao osjećaj da računarski sistem griješi, Stanislav Petrov to nije mogao pouzdano nikako znati. Sovjetski zemaljski
radari nisu imali sposobnost detektovati projektile preko
linije horizonta i prema tome njihova informacija stizala
je previše kasno da bi bila upotrebljiva. Da stvar bude
strašnija, u zavijanju preglasnih alarmnih sistema imao je
svega nekoliko minuta da odluči šta da kaže sovjetskom
državnom vrhu. Napravio je konačnu odluku – vjerovati će
svojoj intuiciji i proglasiti lažnu uzbunu. Ukoliko je pogrije-
šio, američki nuklearni projektili će za par minuta izbrisati
čitave sovjetske gradove.
Čekao je, dok su sekunde sporo prolazile. Noć se na-
stavila tiho, bez projektila i destrukcije. Svi oko njega su
mu čestitali, bio je u pravu i spriječio globalni nuklearni rat.
Kako je Stanislav Petrov iskazao neposluh spram vojnih
procedura, ignorišući računarska upozorenja, nakon ovog
incidenta prošao je kroz rigorozna ispitivanja nadređenih.
Zbog toga što je zanemario kompjuterske alarme nije više
imao status pouzdanog sovjetskog oficira, jer vojna disci-
plina podrazumjeva neumoljivo slijeđenje naredbi i proto-
kola. Na kraju, sovjetska vojska nije ni kaznila ni nagradila
majora Stanislava Petrova za njegovu akciju, a njegova
obećavajuća oficirska karijera je ubrzo privedena kraju.
Prekomandovan je na manje osjetljivu poziciju i ubrzo
penzionisan.
Hladnokrvno i promišljeno rezonovanje sovjetskog
oficira Petrova je 1983. spasilo čovječanstvo najrazornije
tragedije u historiji ljudskog roda. Mada Stanislav Petrov
sebe ne smatra velikanom zbog onoga što je učinio, po
broju života koje je spasio zasigurno je jedan od 55
najvećih
heroja svih vremena.
Sevret Mehmedćehajić | PORODIČNI ODNOSI

Mogli
smo kome
u goste (II)
M
ogli smo kome u go- to užurbana potraga. No, kako je sjete je bio šef s posla i valjalo je tu
ste noćas!“, prijazno svojevrsno odmjeravanje zaintere- činjenicu uskladiti s kesom u kojoj će
„ i umiljujuće ga je pri- siranosti i iskrenosti izjava i namjera se naći lijepo upakovani pokloni, i to
upitala supruga, nakon još jedne između supružnika još trajalo, uslije- po najmanje jedan odjevni predmet
popodnevne epizode „Inspektora dilo je još jedno poluglasno pitanje, za šefa i za svakog člana njegove
Rexa“, koju su zajedno napola gle- smješteno između dvaju pritisaka na porodice, neki posebni kućni pred-
dali uz kahvu. Mada je to kratko i daljinskom: „Stvarno, kome bismo met za sve njih zajedno, pa sok, pa
hitro izgovorila, bile su to prijaznost mogli?“ keks, pa voće, pa ukrasna ambalaža
i umilnost kojima ne može odoljeti za sve to... Useljenje u kuću jednoga
Kriteriji biranja potencijalnih adre-
niti jedan suprug na svijetu i koje poznanika je opet bilo dobra prilika
sa posjeta su brojni, ali se mogu
automatski od njega sačinjavaju da se vrlo korisno oslobodi zauzeti
klasificirati u dvije vrste: posjete
jedvačekajućeg ispunjivača njezi- prostor u stanu: odnijeli su mu luster
izazvane povodom i obične posjete.
nih želja. Naročito ako se još potrefi koji su oni dobili istim povodom, a
One izazvane povodom zahtijevaju
korespodencija s njegovim željama. koji nisu ugradili, jer se nije nikako
veće pripreme, što znači da će glava
„Mogli smo.“, odgovorio je, na- porodice sam, a često praćen vjer- uklapao u zamišljena enterijeska rje-
izgled nezainteresirano, odlažući nom suprugom, otići u tržni centar, šenja supruge. I slično.
prazan findžan na tacnu.
uglavnom onaj poznat po niskim Obične posjete su uglavnom ad
„Kome bismo mogli?“, pitanje je cijenama, i tamo ispoljiti svoju ku- hoc. To su one fine porodične situa-
koje je, nevažno ko, izgovorilo jedno povnu kreativnost. Ako se oženio cije u kojima se od ideje do realiza-
od njih, a koje je proizvelo onaj tre- prijatelj, potražit će komplet tanjira cije ne trači puno vremena – najviše
nutak u životnoj kolotečini u kojem od materijala koji je trenutno u modi, onoliko koliko je potrebno supruzi da
se poluzainteresiranost pretvara u možda neku šerpu ili lonac, a ako je „popegla“ odjeću za sebe i sve osta-
zanimanje i kada se apstrakcija pre- bilo kakvih vanrednih prihoda u kući, le putnike i da se našminka. Istina je
tvara u konkretizaciju. porodični ponos će potvrditi nekim da katkada, zbog toga baš, zaplati
To je značilo: potraga za odgo- „markiranim“ električnim aparatom. poneki živac glave porodice, ali je to
varajućim primaocima gostiju. I Jednom je bio u nevolji: meta po- uglavnom tzv. usputna šteta. Te su

56
posjete nekada bile obilježene „Lin- iz stana. Spojili su se na izlaznim Kahvu su ispijali šutke. Ustva-
đom“, popularnim keksom iz Čaplji- vratima. ri, bilo je itekako bučno, jer su se
ne, uz koji se prislanjao „Lahor“ sa- Dok su se polahko spuštali niza upravo u to vrijeme na TV-u emitirale
pun i prtokal-dva, ako se u posjetu stepenice, glava porodice je otrčao „centralne vijesti“, koje su domaći-
ide još i starijoj osobi. „Linđo“ se i nu bile haman izuzetno važne, pa
naprijed. Valjalo je u obližnjoj pro-
danas proizvodi, ali je njegovo ho- je stalno pojačavao ton. Tek kada
davnici kupiti hediju: sok, keks, čo-
danje po mahali skoro pa nestalo, se završila i vremenska prognoza,
kolade za malu djecu, pola kilogra-
naprosto zato što nije više u modi. splasnulo je to njegovo zanimanje.
ma mljevene kahve, kilogram šećera
„Idemo komšiji iz drugog ulaza.“, u kocki i kilogram voća. Sjetio se da No, tada je nastupilo dugotrajno i
uvjerljivo je zazvučala supruga, no- komšija kod kojeg idu nije bio tako iritirajuće pretraživanje kanala: ama
seći u kuhinju ostatke ispijene ka- izdašne ruke kada je njima, prije ne- baš mu ništa nije bilo toliko zanimlji-
hve. Prihvatajući ovu rečenicu kao koliko mjeseci, jedva došao, ali se vo da bi odložio daljinski i ostavio da
inicijalnu kapslu za brzo djelovanje, odlučio na očuvanje svoga doma- se gleda ili ne gleda neki program.
glava porodice se odmah prihvatio ćinskog ponosa, bez obzira na to U neka doba je domaćinova ha-
bežičnog telefonskog aparata i za- komšijino škrtarenje. Zato je kupio i numa, ugledna zaposlenica jedne
počeo prvi važni dio posjete: najav- skuplji sok, i skuplji keks, i kvalitetnije ugledne domaće škole, zamijetila
ljivanje. čokolade i voće. prazne findžane kod gostiju i, uz pi-
Javio se komšija. Po glasu bi se tanje „hoćeš li još“, svakome dolila
Vrata im je otvorio komšija, s
kazalo da je iza sna, ili da je neza-
djetetom iza nogu koje se držalo za po još jedan, sada već hladne ka-
interesiran za razgovore bilo kakve
njegove pantalone i provirivalo na hve. Kasnije je, nekako na petnae-
vrste, ili da mu nije drago što čuje
goste. Sjedanje se odvilo po tabijatu stom krugu muževljevog šaltanja TV-
baš ovoga svog komšiju iz prvog
važećem za takve prilike: gosti su kanala, iznijela po jednu čašu soka
ulaza. Bilo kako bilo, glava porodi-
sjeli na trosjed i dvosjed, okruženi od 1,5 dl za svakoga gosta. Muža je
ce je, nakon uobičajenih ispitivanja
svojom stidljivom djecom, dok je pitala hoće li i njemu donijeti.
„šta ima“ i o zdravlju svih ukućana,
domaćin sjeo na fotelju, smješte-
iskazao svoju namjeru da im dođe Razgovor o inkluzivnoj nastavi
nu ispred stola. U neko vrijeme se
u porodičnu posjetu, „na kahvu“. je tekao u znaku uobičajenih fraza
pojavi i komšinica, u novoj novcatoj
Ovu posljednju sintagmu je naroči- i više je bio učiteljičin monolog o toj
kućnoj haljini. Tek što se s hinjenim
to naglasio, kako se komšinica ne temi. Obavezni dio te večernje sje-
bi zahmetila spravljanjem još i ve- građanskim dostojanstvom ispita-
deljke je bila i priča o tek pročitanoj
čere. Posljednje što se moglo čuti la za zdravlje, nanovo je nestala u
knjizi u kući domaćina. Gosti su učti-
u razgovoru komšija bilo je, srednje pravcu kuhinje.
vo saslušali parafraze nekih „važnih
emocionalno iskazano – „bujrum“. Djeca gostiju su pokušala da se sekvenci“ iz te knjige.
Potom je uslijedila druga faza: igraju s djetetom domaćina, ali je
Potom je na hastal postavljeno
oblačenje. Kako je već kazano u borba za igračke ubrzo postala pre-
voće: po jedna jabuka, narandža,
ovome kazivanju, supruga je nakon bučna za obojicu očeva. U pokušaju
jedan grozd grožđa i jedna kruška.
okončavanja svih svojih obaveza u smirivanja te buke, dočekali su ka-
Domaćica je gulila sočne voćke,
porodici pristupila planskom oda- hvu, na blistavim tacnama, u blista-
sjeckala ih na sitne komade i servi-
biranju odjeće za sve njih, dajući voj džezvi i u blistavim findžanima,
rala na staklenoj zdjelici. I ona i njen
prednost djeci. Potom je ustanovila sve skupa kupljenim na Baščaršiji
muž su ih slasno jeli, uz jedno nuđe-
što bi sve od toga trebalo ispeglati, u Sarajevu. Gošća je, s pokušajem
pokazivanja izvježbane učtivosti, pri- nje i gostiju da se pridruže.
da bi se na kraju počela šminkati.
Glava porodice je s djecom pogle- mijetila taj sjaj, baš onako kako se Idući kući, sat i pol vremena na-
dao i „Ben 10“ i još neke nepoznate žene vazda kod nas „dive“ stvarima kon dolaska, glava porodice je sebi
crtiće na Cartoon Networku, obukao u kućama kod žena kojima su otišle obećao da neće nikada upaliti tele-
im obuću i pripremio se za izlazak u goste. vizor kada mu ko dođe u goste.

57
Mr. Merima Čamo | GRADOVI

ZENICA
„Ljudi su ovdje veoma jednostavni, gostoprimivi i pošteni...
Gradić je jednostavno izgrađen, okružen brojnim vrtovima i zelenilom.“
(Iz putopisa D. Lermana, 1916.)

U
plodnom zeničkom polju, omeđenom vranduč- fra Marijana Maravića) stoji da kasaba Zenica ima 300
kom klisurom i lašvanskim kanjonom, na lijevoj turskih kuća i 4 džamije, u drugom pak da kasaba broji
i desnoj obali rijeke Bosne, smješten je grad 330 kuća sa približno 2.000 stanovnika što Zenicu, i u
Zenica. Današnje naselje je novijeg datuma, većinom jednom i u drugom urbanom kontekstu, rangira u ondaš-
izgrađeno u drugoj polovini dvadesetog stoljeća, no nje bosanskohercegovačke gradove srednjeg tipa. U to
poznato je da se zbog pogodnih prirodnih uvjeta ovaj vrijeme kasaba obuhvata čaršiju, određen broj mahala
dio srednje Bosne naseljavao još u periodu neolita. Prvi (Kočeva, Trgovišće, Lonđa, Jalija, Sejmen...) te u njima
poznati stanovnici ovoga kraja su Iliri čiju kulturu kroz nekoliko džamija (Čaršijska, Osman-Čelebijna, Segban-
proces akulturacije potiskuju Rimljani, koji na užem ze- Sejmenska, Jalijska... ), mekteba, hanova i karavan-
ničkom prostoru grade naselje Bastua (Bistua Nuova), saraja. Zenica je tokom 1697. godine, u dva navrata
te monumentalnu ranokršćansku baziliku u Bilmišću, (baš kao i orijentalno Sarajevo), uništena u rušilačkom
drugu po redu identificiranu dvostruku baziliku u čitavoj pohodu Eugena Savojskog, „odbjeglog francuskog
Evropi. U ranom srednjovjekovlju Zenica postaje popri- plemića“, koji se iste godine kao glavnokomandujući
šte značajnih historijskih događaja. Jedan od njih odvio obreo u redovima austrijske vojske, te naredio pljačku
se 1203. godine na Bilinom polju gdje se Kulin Ban, i spaljivanje grada. Pri tome je u potpunosti sravnje-
pred papinim izaslanikom kardinalom Kasamarisom, na „zjenica Bosne“, izuzevši tri objekta sagrađena od
„svečano odrekao“ bogumilske jeresi. Inače, ime grada kamena. Pretpostavlja se da je jedna od najstarijih sa-
prvi put se spominje 20. marta 1436. godine u jednom čuvanih džamija u Zenici Sejmenska džamija (sejmen
dokumentu kojim se ukazuje na provalu osmanlijske perz. segban – pripadnik turske janjičarske pješadije),
vojske. Toponim Zenica je zoonimskog porijekla senize koja se danas nalazi pod zaštitom države i ubraja u red
– sjenica, ptica sjenica i sl., mada ga lokalne legende iznimno vrijednih kulturno-historijskih spomenika na na-
tumače kao „zjenica oka“. šim prostorima. Pored džamije posebnu pažnju privlači
Hadži Mazića kuća, vjerna kopija autentičnog objekta

Zenica u osmanskom periodu karakterističnog za polovinu XIX stoljeća.

U periodu osmanske vlasti Zenica je uključena u sa-


stav vilajeta i kadiluka Brod. U defteru iz 1489. godine
Sjene Evrope
spominje se trg Zenice koji ima devedeset šest do- i (post)moderna
maćinstava (od kojih je osam muslimanskih). Deceniju Krajem devetnaestog stoljeća Zenica postepeno
kasnije, tačnije 1502. godine, a prema Kadićevoj kronici prerasta u industrijsko središte ondašnje Bosne i Her-
iz 1557. godine, ovaj trg se širi i dobija status kasabe. cegovine, koju natkriljuje evropska sjenka, nova, teh-
Sredinom XVII stoljeća u jednom izvještaju (Izvještaj nički dominantnija društvena formacija koju revnosno

58
zastupa i sprovodi austrougarska vlast. Grad sve više ekološkim pokretima. Zenica je tokom agresije na Bosnu
nalikuje srednjoevropskim industrijskim (urbanim) cen- i Hercegovinu imala ulogu pričuvnog (zamjenskog) glav-
trima, kako po vanjskom izgledu tako i po kulturnim sa- nog grada novonastale države, jer su baš u njoj done-
držajima, načinu stanovanja, socijalnoj strukturi stanov- šene neke važne odluke za opstanak zemlje i naroda u
ništva itd. Prema podacima iz 1910. godine, Zenica je uvjetima okupirane bosanskohercegovačke prijestolnice
imala 2.101 kuću sa 7.215 stanovnika (2.941 musliman, – Sarajeva. U ratnom vihoru grad doživljava dvostruku
1.023 pravoslavna, 2.857 katolika i 294 jevreja). Ubrzana odmazdu: maja 1992. i aprila 1993. godine. Granatirana
građevinska djelatnost, tačnije strategija industrijskog je Željezara, a centar grada je brutalno gađan artilje-
urbanizma, vodila je ka ustrojstvu i razvoju industrije rijom HVO-a, pod čijom je razornom silinom stradalo
cigle i crijepa, otvaranju rudnika mrkog uglja i izgradnji prvenstveno civilno stanovništvo. Danas je Zenica jedna
pratećih objekata svojstvenih toj privrednoj grani, te od najvećih općina istog imena u Zeničko-dobojskom
izgradnji tvornice papira oko koje se formiralo manje kantonu te, pored Sarajeva, Banjaluke, Bihaća, Jajca
stambeno naselje (Jatagan naselje). Ipak, posebno i Mostara, obnaša funkciju službenog grada Bosne i
mjesto u historijskom razvoju Zenice imala je izgradnja Hercegovine.
Željezare 1892. godine. U prvoj Jugoslaviji pod utje-
cajem inostranog kapitala grad se i pored izvanrednih Grad do grada –Vranduk
uvjeta nije razvijao u željenom pravcu. Zenica je u tom
periodu bila urbana cjelina „zaustavljena“ na prelomu „Kad dođemo u jedan grad, ne možemo a da ne vidi-
stoljeća čiji su društveni ciljevi umnogome ovisili o Želje- mo i njegovu tvrđavu – ako tvrđave ima; a ako je nema –
zari odnosno o intenzitetu i učincima rada postignutim u njegova je ljepota okrnjena za toliko koliko gradove čine
njenim proizvodnim prostorima. Od 1950. godine grad lijepim njihove gradske zidine i tvrđave. (Ć. Sijarić, Zapisi
proživljava urbani preporod, grade se stambeni, kulturni o gradovima)
i privredni objekti koji postupno mijenjaju njegov izgled Stari grad Vranduk nalazi se oko četrnaest kilome-
i urbani kapacitet. Ovaj tzv. grad-fabrika je platio danak tara od grada Zenice. Izgrađen je na lijevoj strani rijeke
svom najznačajnijem privrednom resursu – Željezari, i Bosne u vrhu strme i nepristupačne klisure. U predo-
to u ekološkom smislu (koncentracija otrovnih gasova smanskom periodu Vranduk je bio jedan od banskih a
u zraku je, u predratnom periodu, uveliko premašila zatim kraljevskih gradova u kome su stolovali bosanski
standarde podnošljivosti) što je rezultiralo formiranjem vladari. Pod ovim imenom (pretpostavlja se da je naziv
Fonda za zaštitu životne okoline (1961) i postratnim grada izveden iz riječi branduk – braniti) prvi put se

59
jedinici Bosanskog sandžaka. Prema defteru iz 1468.
godine Vranduk je bio najsjevernija utvrda pod turskim
patronatom koja vremenom gubi na vojno-strateškom
značaju i postaje teritorijalna jedinica u Zeničkoj nahiji. U
neposrednoj blizini utvrde sagrađena je Careva džamija
posvećena sultanu Mehmedu II el-Fatihu koja pripada
tipu džamije sa drvenim dvostranim mahfilom i drvenim
minaretom. Podignuta je neposredno uz vrandučku tvr-
đavu. Austrijska vojska je 1787. godine zauzela grad
bez borbe, te su se u njegovom utvrđenju sve do 1890.
godine smjenjivale manje austrijske posade. Nakon
naznačene godine tvrđava ostaje prazna i u potpunosti
se gasi kao lokacija od višestoljetnog odbrambenog
značaja. Godine 2005. graditeljska cjelina – Stari grad
Vranduk u Vranduku, općina Zenica, odlukom Povje-
renstva za očuvanje nacionalnih spomenika, proglašen
je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Bilješke:
1. S. Jalimam i D. Vekić: Zenica: fotomonografija,
ZE Company, Zenica, 1999.
2. S. Jalimam: Prošlost Zenice do 1941., „Muzej
grada Zenice“, Zenica, 1996.
spominje 11. marta 1410. godine u žalbi dubrovačkih 3. H. Kreševljaković: „Stari bosanski gradovi“, u:
građana upućenoj ugarskom kralju Žigmundu. Inače, Naše starine I, Sarajevo, 1953.
srednjovjekovno naselje Vranduk je imalo funkciju ču-
4. Raunig, Branka: „Osnovni izvještaj o iskopavanju
vara ulaza u ondašnju Bosnu tj. predstavljalo je vratnicu
srednjovjekovne utvrde Vranduk 1968. godine“,
Bosanskom kraljevstvu prema sjevernom području koje
u: Radovi sa simpozija „Srednjovjekovna Bosna
je bilo pod vlašću Mađara. U tom lijepom naselju već
i evropska kultura“, Radovi III, „Muzej grada Ze-
dugo dominiraju utvrda i podgrađa koja zajedno čine
nice“, Zenica, 1973.
veoma dojmljivu arhitektonsku kompoziciju, dok sa as-
pekta urbane historije ova neobična kamena dispozicija 5. M. Sarić: Zenička čaršija i mahale, Zenica, 2006.
predstavlja posebnu kulturnu vrijednost. Prostorna orga-
nizacija Vranduka sa utvrdom (glavnom kulom i bedemi-
ma) u centru i dvije izdvojene stambene kolonije – Donja
mahala i Prigrad sa Zavtezom svojim izgledom podsjeća
na nekadašnje naselje gradinskog tipa. Glavna kula
utvrde je najvjerovatnije imala tri nivoa (sprata) od kojih
je prvi služio kao ostava, dok su gornji bili namjenjeni
za smještaj posade i vojno djelovanje. S obzirom na
to da uz samu citadelu nije bilo obradivog zemljišta,
veće trgovačko-zanatlijsko naselje nastalo je i razvijalo
se van vrandučkih zidina u selu Varošišću, oko tri ki-
lometra udaljeno od utvrđenja u Vranduku. Od strane
Osmanlija Vranduk je zauzet 1463. godine da bi nakon
toga bio pripojen vilajetu Kraljeve zemlje, teritorijalnoj

60
Aida Begić-Zubčević

Sjetva i žetva
Č
injenica da se sve kreće i da ništa ne stoji je u jednom trenutku povjerujemo u sve glupe i neosno-
ohrabrujuća i zastrašujuća u isto vrijeme. U kre- vane argumente koje izgovaramo onom ko nas je na
tanju je bereket! U kretanju je život! U nama i pomenutu akciju pozvao.
svemu oko nas se događa kretanje. Od krvi koja kola
Bilo bi ljudski i mnogo poštenije sebi priznati da ne-
venama, vazduhu kojeg udišemo, svoj prirodi oko nas.
ćeš i da ti je mrsko, sa sviješću da to nije uredu i da se
Kretati se možemo naprijed, nazad, ukrug. Kako god, trebaš popraviti, nego do kraja života vrititi se u krugu
stajati ne možemo. Ono što smatramo stagnacijom, vlastitih laži i obmana lijene duše.
stajanjem je, zapravo, kretanje unazad. Nazadak.
Opravdanja su uvijek tipična i ista. Muškarci naglo
U našem svakodnevnom životu nam se često doga- postaju odgovorni hranitelji i branitelji porodica, a žene
đa privid kretanja naprijed. Idemo na posao, vraćamo
postaju požrtvovane majke koje bi rado pomogle da im
se kući, odmaramo, onda dođe vikend, pa idemo na
nije te silne ljubavi i brige za nejač kojoj, eto, baš te ne-
vikendicu ili izlet i tako godinama. Iako nam se čini da
djelje moraju priuštiti neki vandredni program presudan
nekud idemo i da napredujemo, život u kolotečini je
za njihov psiho-fizički razvoj.
vrćenje u krug. Život u toj vrsti ustaljene udobnosti je
ustvari nazadak. Zapravo, ovakve situacije nam dokazuju kolika je
Kad nekome ko ima standardne navike i živi u ko- naša sebičnost. Mutavo bezgranična. Samo gledamo
lotečini predložimo da jedno nedjeljno poslijepodne da sebi udovoljimo.
odvoji da uradi bilo kakvu poželjnu aktivnost zvanu hiz- Ali, istinski sebi činiti dobro nije u ispunjavanju primar-
met, naprimjer, da pomogne da se obradi vakufska nih potreba za „hrkanjem“ i „žderanjem“, već u činjenju
zemlja, obiđe bolesni prijatelj ili da se podvrgne bilo onoga što će nam omogućiti kretanje naprijed, prema
kakvom poslu koji se ne naplaćuje na ovom, već na Gospodaru svih svjetova. Računica je jednostavna: ili
onom svijetu, nailazimo na otpor. Hiljadu opravdanja, odmarati i uživati u nedjeljnim popodnevima ovog krat-
objašnjenja i razloga se javi u trenutku kad čovjek treba kog i nimalo slatkog života ili se malo potruditi, pa onda
da razbije ustaljenost. Odmah pominje porodicu koja uživati vječno!
mu je prioritet, a nedjelja je jedini dan koji provodi s
istom. Štaviše, za njegovo ionako krhko zdravlje nije Čak i najokorjelijem dunjalučaru bi ova računica tre-
dobro da radi u njivi. Uostalom, on je iz grada, pa i ne bala biti jasna, jer je veličanstvena u svojoj jednostavno-
zna okopavati, sijati... Ako treba, on će, čini se, radije sti. Malo se pomučiš na pokojoj sjetvi i sličnim akcijama,
oboljeti od smrtonosne bolesti i završiti u bolnici kako a onda plodove žanješ vječno.
bi dokazao sebi i drugima da zaista ima opravdanje da Ali, sve je to lijepo i jasno dok nas ne uhvati nedjeljna
ne dođe na radnu akciju. „fjaka“ – mi kunjamo, na TV-u sport ili kakva sapunica,
Nije ništa neobično da se naša duša i tijelo bune a onaj „Azrail“ baš u tom trenutku nazove da nas pita
protiv razbijanja kolotečine, ali je neobično da mi sami hoćemo li doći da sijemo krompir!

61
Suad Šendelj, homeopata i fitoterapeut | ZDRAVLJE

Hepatitis
P Hepatitis B
ostoji li tačna definicija hepatitisa?

Pod hepatitisom se podrazumijeva inflama-


Tzv. serumski ili inokulacioni hepatitis koji se prenosi
torni (zapaljenski) proces u jetri usljed kojeg do-
preko krvi ili krvnim produktima. Poznato je da se ova
lazi do niza promjena u samoj jetri ali i do odumiranja
vrsta hepatitisa može prenijeti i oralnim, a i seksualnim
hepatocita.
kontaktom. Vrijeme inkubacije virusa poprilično je dugo,
Hepatitisi su izazvani različitim uzročnicima: od 30 do 180 dana, a zabunu unose sve češći oblici bez
• toksične materije (alkohol, lijekovi, hemijske sup- žutila i sa malo karakterističnih znakova.
stance),
Uporna hunjavica, blaža upala grla, bolovi u zglobo-
• virusi, vima, malaksalost, slab apetit, jutarnji umor, neodređen,
• paraziti, tup bol ispod desnog rebarnog luka i nadutost česti su
početni znaci da se bolest udomaćuje u organizmu.
• bakterije.
Virus B pravi je majstor prerušavanja, bolje rečeno pravi
Važno je ustanoviti o kojoj vrsti hepatitisa se radi, tj. je kameleon. Najugroženija grupa su narkomani i homo-
o kojem uzročniku, a kao i kod najvećeg broja bolesti i
seksualci. Dakle, bolest se može prenijeti transfuzijom
ovdje se govori o akutnom i hroničnom obliku.
zaražene krvi, nesterilisanim iglama ili instrumentima,
seksualnim kontaktom itd.
Od velike pomoći su i slijedeći Šta još reći o početku bolesti. Nekada počinje na
vitaminsko-mineralni dodaci: opisani način, a nekada naglo i silovito. U većini slu-
čajeva temperatura je povišena i rijetko prelazi 390C.
vitamin E (2x1 kapsula od 2oo IU), Ovdje nije potrebna izolacija bolesnika. Da li će da leži
vitamin C (1x1 kapsula od 1.000 u postelji ili ne, na samom je bolesniku da odluči, ali bi
za vrijeme akutne, inicijalne faze to bilo poželjno. Nema
mg), čvrstih dokaza da strogo mirovanje ima posebnog dej-
stva u liječenju.
vitamin B13 – orotska kiselina
Bilo kako bilo, svi hepatitisi u jetri stvaraju iste pro-
(najviše ga ima u surutki). cese:
Nije teško zaključiti da je najbolji • zapaljenje u tzv. portnim prostorima,
spoj zvanične i prirodne medicine, • izumiranje i degeneraciju hepatocita.

jer daje najbolje i najkvalitetnije Od jačine promjena zavisi i težina bolesti. Virus hepa-
titisa B jedan je od najpodmuklijih virusa uopće.
rezultate. Jetra je uvećana i osjetljiva, a u laboratorijskim nalazi-
Nepotreban gubitak vremena do ma dominiraju povišene vrijednosti transaminaza (AST,
ALT, GGT), broj leukocita je najčešće normalan, bilirubin
postavljanja dijagnoze i početka povišen kao i urobilinogen.
liječenja samo učvršćuje bolest i Tzv. marker HBsAg obično je pozitivan.
liječenje čini još više otežanim. Pronađena je i upotrebljava se vakcina za zaštitu
od hepatitisa B. Normalno, mišljenja su podijeljena.

62
Prijedlog biljne mješavine za pomoć i liječenje kod hepatitisa B i hepatitisa C
Sikavica sjeme (Silybum semen)....................... 25 grama
Maslačak korjen (Taraxacum radix)................... 15 grama
Djetelina lucerka (Medicago sativa)................... 15 grama
Djetelina crvena (Trifolium pratensis)................. 15 grama
Rosospas žuti (Chelidonium majus).................. 10 grama
Echinacea purpurea radix.................................. 15 grama
Priljepača (Gallium aparine).............................. 15 grama
Neven cvijet (Calendulae flos)........................... 15 grama
Upotreba:
Četiri supene kašike mješavine preliti sa litar hladne vode i ostaviti da stoji
60 minuta. Nakon toga grijati do ključanja. Ohladiti i procijediti. Piti četiri puta
dnevno po dva decilitra čaja.
Izgleda teško i zamorno pronaći pomenuto bilje. Ipak nije, jer svaki trud ima i
nagradu.

Mnogi su za, a mnogi protiv. I jedni i drugi imaju svoje žilama, problemi sa bubrezima ili udruženost kod auto-
argumente. Ko je upravu pokazuju rezultati vakcinisanja. imune bolesti štitne žlijezde.
Inkubacija ovog virusa iznosi od 15 do 50 dana.
Hepatitis C Laboratorijski nalazi pokazuju povišenu aktivnost
Virus hepatitisa C trenutno je najpoznatiji virus na svi- transaminaza (AST, ALT, GGT). Ništa neobično nije da
je aktivnost ALT kod nekih bolesnika normalna. Testom
jetu. Otkriven je 1989. godine i vodeći je uzrok hronične
koji nazivaju PCR otkriva se prisutnost HCV virusa u krvi
bolesti jetre u svijetu. Pravi „tihi ubica“, jer prvi simptomi
ili anti HCV testom (otkrivanje antitjela).
bolesti izostaju.
Ne liječi li se, ovaj oblik hepatitisa vodi u cirozu jetre
Akutni hepatitis C nema simptoma ili su oni tako nes- pa i hepatocelularni karcinom jetre.
pecifični da bolest ostaje neotkrivena. Kod oko 80–90%
Liječenje se, za sada, provodi pegiliranim alfa-2, a
bolesnika razvija se hronični hepatitis C. Najveći rizik od
interferonom i ribavirinom. Pegilirani interferon se daje
zaraze ovim virusom postoji kod transfuzija krvi, kod
u obliku injekcije, a ribavirin u obliku tableta. Postotak
osoba na dijalizi, onih koji opojne droge uzimaju putem
izliječenih je u stalnom porastu. Terapija ljekovitim biljem
injekcija, prilikom seksualnog kontakta sa zaraženom
i preparatima načinjenim od prirodnih sirovina izvrsna je
osobom. Majka inficirana virusom prenijet će hepatitis potporna terapija koja se ne može zaobići. Upotrebljava
svom novorođenčetu. Nisu u potpunosti poznati svi se ljekovito bilje koje utječe na jačanje imunološkog
načini prenosa hepatitisa C, tako da kod nekih bolesnika sistema (imunistimulans), koje štiti jetru od toksičnih
ostaje nepoznanica na koji način su se zarazili. materija (hepatoprotektivi), koje podstiče regeneraciju
Hronični hepatitis C je udružen sa nizom izvan jetre- jetre (hepatorestorativi), potom ljekovito bilje koje po-
nih komplikacija kao što su upalne reakcije na krvnim boljšava izmokravanje (diuretici) te remineralizanti.

63
EHLU-L-KIBLA - PRIPADNICI KIBLE
Autor: Muhammed Zekki Ibrahim

Format: A5, tvrdi povez, 283 str.

Tevessul i vesile - šta je to? Jesu li dozvoljeni? Smiju li se muslimani međusobno


optuživati za kufr? Položaj Šiija u islamu. Šta su o tesavufu rekli Ibn Tejmijje,
Ibn Kajjim el-Dževzijje, Ibn Haldun, Imam Zehebi i drugi.
O posjećivanju kaburova i odabranih mjesta. Kada je dova ibadet?

KO MOŽE BITI ŠEJH?


Autor: dr. Dilaver Selvi

Format: A5, mehki povez, 160 str.

Pošto živimo u vremenu kada ne mali broj ljudi zaziva sposobnost duhovnog
vođenja i odgajanja drugih ljudi, ova knjiga može poslužiti kao svojevrsni kriterij
za odabir ispravnog duhovnog vođe (šejha) na putu postizanja Allahovog dž.š.
zadovoljstva.

SRETNA PORODICA
Autor: S. Muhammed Saki Erol
Format: A5, mehki povez, 312 str.

U ovom djelu sažeto su objašnjena rješenja porodičnih problema, kao i na-


čini postizanja harmonije i sreće u porodici. Prvo je definisan osnovni cilj
porodice, a onda su obrađeni Allahovi propisi i norme lijepoga vladanja (ede-
bi) koji će nas dovesti do toga cilja. Spomenuli smo mjesto muža i žene u
porodici, njihove međusobne obaveze i prava, kao i dužnosti prema djeci
i roditeljima, a potom smo objasnili zikrove, dove, strpljivost, zadovoljstvo
Allahovom odredbom, skromnost, umjerenost, udjeljivanje (sadaku), razne
oblike hizmeta (služenja) našoj vjeri i mnoge druge stvari koje su sastavni
dio lijepog ahlaka, a koje omogućavaju postizanje sreće u porodici.
00