ANEO

Dobro jutro, majstore. Je li vam bolje? ree snaan momak rumena, bubuljiava lica, a kose kovrave kao u ovna, ulazei u bolesnikovu sobu. Majstor napravi nestrpljiv trzaj glavom i stisne oi kao da ispija ne to gorko. !olje mi je, bolje... promrmlja s ga"enjem ve poznati odgovor na to glupo svakodnevno pitanje ovog zdravog klipana, koji je dugom praksom dobro izvjebao svoje saue e. #ego, do $o sam po kljue od radionice govorio je vrtei kapu u rukama od neprilike. %a bi& ja, ovaj, na posao... nadovee nakon trenutka utnje, koju je iskoristio u ogledavanju kreveta, kao da, toboe, s tim krevetom ne to nije u redu. #a koncu digne pogled na samog bolesnika. %ogled je drzak, gleda ga ravno u lice, u oi, ugasle, mutne, ispijene od bolesti. '(akva odvratna slinost)' Majstor je s uasom motrio mladog pomonika, koji je pod njegovim pogledom lako spustio glavu i ponovo se uzeo baviti krevetom. *leda sve uokolo, zaokruuje, pa onda uzdu i poprijeko, u kri. Mjeri, prenosi tamo u svojoj glavi duinu i irinu, kroji i kombinira, pili i sastavlja daske, zabija avle oima. Majstor protrne. +atee svoje bijele ruke prekriene na prsima iznad pokrivaa i brzo i& rastavi u stra&u, popravi jastuk pod glavom i ostavi i& tako, zabaene. ,li i tu su kod glave leale mrtve, nemone. -ve je slika smrti pod ovim podmuklim pogledom to kroji sanduk i kopa grob. .z oiju mu curi nestrpljivost kao otrov, vidi se, &tio bi sve ubrzati, dosadilo mu je ekanje. /n je ve davno u ovoj kui skrojio svoje nade i sad samo eka i gubi strpljenje. (ad e to ve jednom? Dolazi svako jutro po kljueve, to vise tamo vani, na &odniku, iza kuni& vrata, ali prije se u ulja u sobu, ponizno, neujno, kao dim, i pita zabrinuto0 'Je li vam bolje?' Majstor je ve vi e puta bio spreman sebe prekoriti, pljusnuti i zgaziti svoju sunmnjiavu, poti tenu misao, razoriti tunu poeziju svoje napu tenosti, suvi nosti... 1tio je biti stvaran, objektivan, izvui barem na as tu svoju nesretnu 'jednu nogu' iz groba. +nao je da je jednom nogom u grobu, da mu se iz &orizontale leanja svijet izmijenio, da je sve oko njega izraslo, visoko i nadmono, i str i nad njegovom nemoi. ,li &tio bi se uspraviti u svojim mislima, zaviriti stvarima u oi iz svoje normalne perspektive, iz svoje visine metar i osamdeset u papuama, vratiti svoju optiku, svoj smisao za prostor i volumen tvari pod prstima. 1tio je pogledati normalno, iz perspektive zdravlja i ravnopravuosti s ljudima. (lipan jo uvijek stoji tu pred njim, nasred sobe, zbunjeno vrti kapu u rukama i eka. 2to eka? (lju je za vratima. , moda u njega ima i iskrene suuti, one jednostavne, privrene, pasje suuti, koja se ne zna izraziti pa svojom nespretnom nametljivo u postaje sumnjivom? (ako se sve to izmije alo od ovog prokletog gledanja odozdo) %a zna gdje su kljuevi, 3ojz)

/sjeti o trinu u svom glasu, pa dolije blae0 +ar ne vise tamo iza vrata? , vise, vidio sam i sam. #ego, kao kaem, da prigledam majstora kako mu je. , eto, &vala budi bogu i srcu .susovu, kaete bolje, pa ako bog da i njegova sveta mati, vi ete jo i onog an"ela to pi e u knjigu zavr iti. Ja ga neu dirati dok vi ne ozdravite... #e, i ne smije ga dirati) 2to se to dogodilo? #ije znao. #e zna ni kakvo mu je bilo lice, ni taj glas ne zna odakle je smogao, iz kakvog je rezervoara snage provalio taj urlik. -av se isprijeio u obranu, kao da mu je zasjao no nad glavom, obje ruke je ispruio moleivo, zdvojno preklinjui. 3ojz je od svega toga najprije s&vatio da treba da ustukne u stra&u, a onda, videi majstorove ispruene, mr ave, jadne ruke, poletio k njima, zagrlio i& toplo i stao i& ljubiti vjerno, slinei i& i zalijevajui suzama beskrajne odanosti. Majstor povue ruke. *adila mu se 3ojzova vlaga na njima. (ao da i& je pas polizao, osjeti slinu na rukama i javi mu se elja za toplom vodom i mirisnim sapunom. 4elja za istoom. (ao da bi svoju zamisao &tio oprati od banalnosti, od balavosti rasplakanog an"elia na grobu. 5akve je an"elie klesao majstor prije desetak6petnaest godina po modelu ljupke i kudrave glave maloga egrta 3ojzeka, kad su takvi an"elii bili u modi, pa su i& imuni gra"ani naruivali da im plau ili makar zalivaju cvijee po grobovima. #o sebi, za svoj vlastiti nadgrobni spomenik, majstor je isklesao odraslog 3ojza, velikog, bijelog an"ela od mramora. -tra nog an"ela, koji je na koljenima rastvorio knjigu i upisuje... (ao da je ovaj as sletio iz neki& nepojmljivi& visina na majstorov grob, ogromna su mu krila jo sva u zama&u, naduta vjetrom kao jedra, te se ini kao da je jo sav u zraku, da se jedva dodiruje glatkog ogledala ploe crnoga granita. /gromnim gu jim perom upisuje an"eo u svoju kamenu knjigu urednim, tajnikim rukopisom Albert Knez klesarski majstor. 7 pedantnom pokretu ruke, u paljivo svinutim le"ima, u lakom nagibu glave na lijevo rame i u tome kako je savio palce na bosim nogama vidi se duboka i napeta koncentracija nad poslom. #o lice na kome je &tio majstor, u zami ljenoj grimasi, uklesati tvrdu, mu ku tugu, ostalo je zagonetno, neitljivo, 3ojzovo lice s grubim i surovim crtama, s tvrdim naborima oko usta, koja su se ukrutila u glup i besmislen osmije&, a opet nekako podmuklo tajanstven i nedokuiv. 5aj ne&otini, neitljivi osmije& na ovnujski kudravoj 3ojzekovoj glavi s lukavim majim oima to &itro obigravaju i dodiruju stvari, kao da i& strelovitim pogledima upisuju u pamenje, i dobro izvjebane grimase njegove odanosti spojile su se na an"elovu licu u neku udnu mje avinu gluposti i trijum8a. 9to, to je ovo lice) 2to vi e gleda svoj zagonetni model :koji je mrcao usred sobe i brisao nos i oi masnom suknenom kapom;, sve vi e nalazi tu podmuklu slinost izme"u ovog neobja njivog klipana i svoga an"ela.

3ojz u an"elovu licu) /datle je sve i poelo. <e mjesecima lei s njim u krevetu ta sumnja i pakosno mu ape u u&o0 '1e, an"eo 3ojz, &a, &a, an"eo 3ojzek)' 3ojzek upisuje u knjigu smrt, 3ojzek, a ne an"eo) 3ojzekovo se lice smije i od zadovoljstva) #epodnosiva misao, misao6sotona, muitelj, nemilosrdni, okrutni, bolesni monstrum to se ugnijezdio s njim u postelji i truje mu noi... Majstor se preznojio od muke i potraio mogunost nade u 3ojzovim suzama. .pak, on je plakao) %o rukama su mu kapale njegove tople, iskrene suze... *le, sav se razmazao tom kapom... #o ipak, 3ojz, ako ja prije umrem, postavi ga na moj grob onako, ne dovr ena... ,li ne, majstore, ne) vikne 3ojz nekim glasom kao da ponovo kani plakati. -amo e uklesati u knjigu moje ime i prezime, razumije nastavi majstor sveanim, &ladnim mirom kao da diktira oporuku, Da, ispod imena jo samo klesarski majstor, i ni ta vi e. #ikakvi& datuma, razumije ? %a zar da ja vama?... 9&, majstore moj)... i udno odma&ne rukom da bi pokazao kako se ljuto uvrijedio. %a to? #e ljuti se, 3ojz, to je prirodno, ree majstor s veselom rezignacijom, ak kao i da zadirkuje mladievu stidljivost. +atim doda s mranom ozbiljno u, zajedljivo0 '%rirodno je da ljudi umiru. -tari, nepotrebni, samo smetaju...' Mladi grune u pla. +arije lice u kapu i rida, tuli grubim, magareim glasom. Majstoru krv ivne u ilama, prokola, zastruji, bije u svim bilima, kuca na sva vrata, igra, ivi. Mislio je da e se onesvijestiti. #e, 3ojz, ne plai. 1tio sam samo rei da e ti to bolje uiniti nego tko drugi... =aspiruje mladiev pla, rasplamsava ga kao poar na kome se grije. 5i e to uiniti s vi e zanata, &ou rei, i ljubavi... 3ojz zaglavinja kao da e se onesvijestiti, no spusti se na koljena kod podnoja majstorova kreveta i zarije glavu u pokriva. -av se tresao u grevitom, gorkom plau, te se inilo kao da se nikada vi e on ne moe umiriti. Da e tako ostati plaui i plakati do smrti. >uri taj pla i ubori veselo kao ki a u ljebovima. *oni smee svi& ovi& dana i noi, svi& nemira i sumnja, isti, ispire. ?ist pla iz izvora djetinje nevinosti razlijeva se, natapa ovu krutu, okorjelu samou, golu, oajnu pusto , po kojoj plaze debele i &ladne zmije to truju ovaj jadni ostatak ivota na bolesnikom krevetu. Majstor je ponovo stekao svoju vanu nadmonost, svoj majstorski ugled, kao da je opet uzeo eki i dlijeto u ruke i kle e iz neke tupe i nijeme tvari ovaj an"eoski isti, bijeli pla nad svojim grobom. Jeca ovo kameno, tvrdo bie kao da se pod majstorovom rukom razbudila

topla ljudska du a u kamenu, i sad se du a skru eno klanja pred svojim stvaraocem i lije suze za&valnosti. #ikada majstor ,lbert (nez nije doivio takvo priznanje. !io je doista knez me"u klesarskim obrtnicima@ ak su ga i neki kipari priznavali : to nije mala stvar; i smatrali ga svojim kolegom, a vi e puta je s njima i izlagao svoje granitne i mramorne 8igure i bio cijenjen i &valjen od poznavalaca umjetnosti. #o ovo oslobo"enje jednog srca, to je tu od djetinjstva stajalo vezano na lancu pasje pokornosti, zapu teno i nepoznato pod tupom maskom jednog blesana koji je lukavstvom nadomje tao sve ostale ljudske osobine, to je majstor smatrao svojim najveim i konanim djelom. .di, dragi 3ojz, idi. Moda u ja jo i ozdraviti, a ti me ve oplakuje ... /n ga je oinski otpu tao sa za&valno u i dobrodu nom ironijom. , kad vi, majstore, neprestano mene... kao da sam ja neki... ,& duboko uzda&ne 3ojz iz prepuna srca. 5e ko je to, majstore) +nam, 3ojz, znam da ti je te ko. -ve je palo na tebe. 1ou rei, radionica, poslovi... ,&, ne mislim ja to odma&ne 3ojz gotovo uvrije"eno. #ego vi, tako, u... u bolesti... 5e ko je to. , ti nemoj misliti na mene. Misli na ljep e stvari. Mlad si... .ma li curu? 3ojz pocrveni i obori oi kao djevica. #ije oekivao takvu alu@ on je pokorno trpio. /zbiljno, ne alim se. Majstor je prona ao igru i stao je vui za uzicu. >ura goni sve brige, mani@ gdje god je ubode , prsne smije&... 9&, majstore, grije& je to to govorite mrmlja 3ojz u pod, ne podiui glave. #ije to za mene... #e? , to si ti? -vetac? #isam svetac. #ego... #ego, to? Muenik? (aem ja tebi, 3ojz, na"i curu. %ostat e smije an, momci e te zadirkivati. , ostavi se ti misli@ ja u ve sam ozdraviti... ako budem mogao. 3ojz se nasmije i, kao da ga je majstorovo pouzdanje okrijepilo. Dat e bog, dat e bog, majstore) 9to, i bog e dati, to ti kae , pa emo on i ja zajedniki ve ne to uiniti... 1oe bog, &oe) kliknu 3ojz odu evljeno kao da ga ve vidi na djelu pa navija za uspje&. Molim ga ja jutrom i veerom, inim devetnice, smilovat e se, veliko je njegovo milosr"e)

'. moje strpljenje', pomisli majstor. #ekako nije volio 3ojzovu pobonjaku 8razeologiju@ podsjeala ga je na opijela i druge tune obrede. 9to, sve e jo biti dobro... 1tio je rastjerati crnomisniku, obrednu atmos8eru, koju je razvio ovaj klipan svojim uzdasima. -ve e opet biti kao onda kad smo klesali pastira s 8rulom... -jea li se kako si zaspao kad si mi pozirao za pastira... 9to, na to misli. %a mislim ja, majstore. /nda je jo i pokojna stara gazdarica bila iva, bog joj dao du i lako prevrne 3ojz oima za staru gazdaricu. .&, to sam volio onoga pastira) 5ako pro le noi sanjam ja0 vi, zdrav i jak, kle ete pastira, no on se ne da. 7darite vi po dlijetu :sanjam ja;, a on se izmakne, /pet udarite, opet izmie. '?ekaj, nesretnie, velite mu vi, vidi kako si ruan, a ja te &ou uiniti lijepim)' '%usti me, vie on, dosta si me ve izmuio) #e trebam ja ljepote, nego pravde. 1oe na meni pare zaraditi :slu am ja tako sve u snu;, daj mi moj dio i ja idem)' '*le, bezobraznika', veli pokojna gazdarica koja se nekako tu na la. '?ekaj, ,lberte,' veli, 'ja u ti ga drati, a ti udri.' . doista, udarite vi, no on se trzne, a dlijeto odleti u stranu i tup) gazdarici u elo. +abije joj se do polovice... ,li neu, majstore, neu dalje, vama je zlo. , kako i ne bi, stra an san, kad se samo sjetim... #e, nije mi ni ta, samo priaj. 2to je bilo dalje? !ilo mu je doista slabo, problijedio je, ruke su mu dr&tale pod pokrivaem. %a veli pastir0 '#e trebam ja ljepote...' 5o si ve rekao. 9, a dalje i nema ni ta, probudio sam se... 3ojz ispusti silnu koliinu zraka iz plua, kao da je izronio iz vode. #e, nije istina) Jo si sanjao, ne lai) #e... #ije da laem... uzme 3ojz okoli ati nego je neprilino da se kae... , za to? %a to je san, nisi ti kriv. +nam da nisam, san je. ,li kae se0 to trijezan misli, to pijan govori. , san je kao neko pjanstvo, ovjek ne zna to radi, pa se moe pomisliti... sva ta. 5u ulazi mlada gazdarica, a ja ne bi& &tio... e&, je li tako? Ja elim sve po teno i po pravu, kako bog zapovijeda i kako sram ljudski nalae. , vi ste tada bili zdravi kao dren. /no jest, iver vam je bio uletio u oko, ali inae potpuno zdrav. , to ima tomu? #i sedam godina. 9to, to je ovjek. '9to, to je ovjek, doista, aka ni tavila.' Majstor protrne. 7gleda svoj rasko no sagra"en grob od crnoga granita, a na njemu mramornog 3ojza s krilima ar&an"ela kako upisuje njegovo ime u svoj stra ni 8olijant. %i e 3ojz, i "avolski mu osmije& poigrava na licu. Jest, u ono je vrijeme bio upoznao Aridu, mladu, lijepu, plavu udovicu, a pokojna je Magda ve bila bolesna, porunila, sva nabubrila od srca, ljubomorna i pakosna, te mu se znalo desiti da

pomisli :a&, to je ovjek);, da pomisli na njenu smrt s nekim objektivnim mirom, koga se u isti as i stidio. -avjest ga je muila zbog ti& misli, ali muila ga je i misao na Aridu, lijepu, plavu... Do la je Arida da narui spomenik za pokojnog mua, koji je svirao obou u 8il&armoniji pa je tako i umro, svirajui obou. #aglo mu je pozlilo na koncertu te je umro ondje pred publikom0 nisu ga uspjeli ni iznijeti sa podijuma, a ve je bio mrtav. Arida je traila spomenik koji bi bio nekako u vezi s muzikom :jer pokojnik je bio umjetnik na oboi;, ne to originalno, dirljivo... >ijelo vrijeme je plakala dok je naruivala. /n joj je odma& predloio pastira s 8rulom. !io je i sam potresen njenom tugom. Dan je bio krasan, sunan, a njen pla je cvilio kao daleka pastirska svirka, izgubljena i tuna pod suncem. !io je inspiriran. 5je io ju je, milovao oima, potresenim glasom govorio joj je dobre, prave rijei... ni sam nije znao odakle mu one. !io je svjedokom bezbrojni& ljudski& alosti, smrt je bila njegova inspiracija, njegov medij, jedina stvarnost njegove ma te. 5raio joj je neprestano nove oblike, nove pomodne simbole za ukus svoji& mu terija, kao to se izmi ljaju novi modeli enski& e ira. .sklesao je itave legije kameni& likova0 simbolini& mementa, tuni& vila, ucviljeni& ena, majki slomljeni& tugom, zgrbljeni& staraca to kroe svome grobu a sijeda im se brada vue po zemlji, mno tvo genija, an"ela, an"elia, brkati& bista trgovaca, kuevlasnika, vatrogasaca i pjesnika6 rodoljuba to stoje tamo preko po parcelama groblja kao da su se postavili u pozu za neku igru i ekaju samo da zasvira glazba, da udare budnice, da odjeknu koranice pa da povorka krene na svoj groteskni mar kroz vjenost. ,li glazbe nema, ti ina, svi su zaboravili na nji&. 2u ti oko nji& uvelo, su&o cvijee, i to je sve. . to je sve radio prazna, indi8erentna srca, tu"u alost smatrao je privatnom stvari mu terije i nije osjeao potrebu da ga se ona tie. ,li Aridinu alost osjetio je duboko, kao svoju vlastitu. #jeno ga je uplakano lice nada&nulo, njene su suze otopile obrtniku ravnodu nost klesara nadgrobni& spomenika. /n je bio umjetnik. 5ako je poelo oko pastira s 8rulom. 3ojz je pozirao, a pokojna je Magda psovala :uglavnom 3ojza; to se posao otee, to se tu prave neki kere8eki, a za to? %osao je posao, spomenik kao i drugi, pa neka je i pastir) , to joj je, uostalom, trebalo nekog pastira izmi ljati, onoj muzikantskoj milostivi? Muu joj nee ni nos uve&nuti u grobu, a ve e poi s drugim. (ao da se ne zna kakve su te muzikantske milostive? Daj ti njima samo novaca... 5u cmizdri kao gladna godina, ali nije zaboravila nju ku namazati) (oliko samo toga rua poderu, prasice bezobrazne) Magda je bila sumnjiava i ljubomorna. .nstinktom nevoljene ene tano je nasluivala opasnost i odma& je znala gdje treba udariti. ( tome se pridruila i krtost, stra& da se tu moda ne gubi ne to na poslu, pa je udarala nemilo, ali udarce nije upravljala izravno muu :njega je oboavala;, nego nekako u stranu, 3ojzeku, ljenini bojoj, pospanoj. #ije ga nikako trpjela. Doveo ga k njima uitelj sa sela kao sasvim malog kudravog djeaka da kod majstora izui zanat. 7itelj je vi e puta naglasio da je on prvi otkrio kod maloga talenat, jo u koli... 1tio je da se upamti injenica i da sebi osigura tu prednost za budunost. Jer mali je, po njegovom mi ljenju, a i gospodin upnik se s time slae, mali je 'jedan pravi budui Me trovi'. , sirota, sam na svijetu...

Majstor je zavolio djeaka, a budui da nisu imali djece, &tio ga ak i posiniti. ,li Magda, oprezna, odgodi to dok 3ojzek ne odraste, da se vidi kakav je. '9to ti ga, sad vidi ', govorila je pokojna Magda u 'vrijeme pastira', kad je 3ojzu ve bilo osamnaest godina. '-ad vidi lopova podmuklog. Meni moe svaki as srce stati, i gotovo. ,li, pazi, ,lberte, to ti kaem0 taj e te lopov spremiti u grob.' *rob od granita, velianstven, a na njemu, eto, sjedi 3ojz od mramora. '#e trebam ja ljepote, nego pravde.' Magdi je jedne noi stalo srce i bila je gotova. ,li pazi, ,lberte, taj e te lopov... 5u ulazi mlada gazdarica, Arida. %ostavili su 3ojza s 8rulom oboisti na grob, a zatim se vjenali. -ve po teno i po pravu, kako bog zapovijeda i sram ljudski nalae. 9to, to je ovjek. , bio je tada zdrav kao dren. /no jest, poletjela ispod dlijeta o tra ljuska kamena i povrijedila mu oko, ali inae sasvim zdrav. , to ima tomu? ni sedam godina. 9to, to je ovjek. Daj mi moj dio i ja idem) .di sada, 3ojz, idi a glas je majstorov bio gorak od sjeanja. 3ojz je cijelo vrijeme odgonetao utnju, vrebao je pasjom pozorno u na majstorove misli, &tio se orijentirati. Ma rasrdio sam ja vas, majstore. 9to, ovjek brblja i ne mislei... , vjerujte mi da sam sanjao... !oe, ako nisam... metnuo je ak i ruku na prsa. Majstor ga ne prekine, ostavi mu priliku da se zakune. 3ojz prieka. #i ta, utnja. -pusti ruku u oajanju i uzda&ne kao izgubljen ovjek. '!oe, ako nisi...?' ,li ree naglas s nestrpljenjem0 '<jerujem ti, vjerujem. .di i po alji mi gazdaricu.' 3ojz iza"e snudeno, kao da su mu uskratili zaslueno priznanje. ?ak pro ape 'oprostite' zatvarajui za sobom vrata, a to je trebalo razumjeti kao 'oprostite, neu vam vi e smetati'. '1vala !ogu)' Majstor zaklopi oi i stane prebirati po 3ojzovoj pre"i :sve je isprepleo i zamutio;, a Arida u"e spremno, na znak, kao glumica to iza kulisa eka svoj ulaz na pozornicu. -laba glumica s ude enom zabrinuto u na licu. ?ovjek u kome su bile pokolebane iluzije mogao je, bez osobite pronicljivosti, mjesto zabrinutosti proitati vrlo ne&ajno skriveno nestrpljenje. Majstor je znao itati Aridino lice, zato odma& ponovo zaklopi oi. !oli te, ,lberte?

*las joj je bio svje i ravnodu an. /na se in8ormirala kao da je pogledala u termometar na prozoru. /n joj ne odgovori@ uini samo nervozan trzaj oima. *ledao ju je. !ila je lijepa. (osa joj se prelijevala u zlatnoutim, dugim valovima od ela prema zatiljku, gdje se odjednom propela uvis, kao da je udarila u barae e ljeva i naglo se ru ila nizbrdo u zlatnim slapovima, pr tei uokolo 8inu, iskriavu sumaglicu. -iva, uska &aljina pripila joj se tijesno uz obline tijela i nudila zamamne oblike ljepote kao u nekom rasko nom izlogu. /n osjeti stra nu, bijesnu elju za tim samosvjesnim, gordim tijelom, to se zadovoljno gibalo u prostoru, tu, na do&vatu ruke... .sprui ruku i lako, dr&tavo pre"e dlanom preko obline Aridina boka. %robude se miline nekada nji& dodira, burni nemiri od ljepote ovog tijela to se makasto mazi u prostoru kao da se izlae neprestanom milovanju. #o Arida se odmakne, ukloni se milovanju, i njegova ruka ostane besmisleno ispruena u prazno kao prazna ruka prosjaka. 5o je, dakle, kraj. Arida ree gotovo bez glasa@ stid mu je zagu io glas. Molim, ,lberte? odazove se ona gledajui kroz prozor. =eci mi ne to... Molim? okrenula se, ali je ostala kod prozora. !ojala se njegove blizine. /n je utio gledajui nepomino u pla8on. 7pla i je ta utnja i korakne prema njemu, ali zastane nasred sobe. 2to da ti kaem, ,lberte? #i ta apne on, potpuno odsutan mislima. Molim te, donesi mi tople vode. . sapun... 5ople vode? %obojala se da bunca. #ikad nije bio tako utljiv, tajanstven i udan. 2to e ti topla voda? /na je gubila strpljenje, glas joj je ogrubio. 1tio bi& oprati ruke... 2to tebi ne pada na pamet) -ad &oe ruke prati) #e znam zbog ega? +bog istoe) %ostao je zajedljiv, ak se i nasmije io ironino, kao ovjek koji zna to govori. #o, ako ti je te ko, ne treba. Doista, Arida, ne treba. -amo sam, tako, elio... /na uzda&ne kao rtva besmislenog bolesnikog &ira i iza"e pokoriv i se samozatajno i krotko. 5ko bi na njenu mjestu toliko mogao trpjeti? /na podnosi svoju sudbinu mirom dostojnim divljenja. /n je poali. -a srdbom poku a ublaiti u sebi te ko osjeanje napu tenosti, vratiti Aridi dobrotu i portvovnost, vratiti sebi povjerenje... #o u toj srdbi, kojom se &tio osloboditi

teine, na"e opet nju, mladu, lijepu i pokornu... /sjeao je tu njenu pokornost kao nain predbacivanja, u nju se ona sklonila da saeka kraj... !ilo mu je sada tee. Arida se vrati s umivaonikom, iz koga se pu ila vrua voda@ po sobi se ra iri ugodan miris pare. %reko ruke je prebacila svjei, bijeli runik. Donijela je i sapun. -ve kako je elio. 7mivaonik je poloila na stolicu do kreveta, runik prebacila preko naslona, i sapun je postavila spretno, s desne strane, na do&vat ruke... sve s pomnom tano u savjesne bolniarke, koja po tuje propise op&o"enja s bolesnicima. +atim se udaljila i ponovo se zagledala kroz prozor. - tog se prozora vidjela radionica tamo u dnu dvori ta. ?ulo se klesanje, grubo, silovito kidanje kamena, te se inilo da kamen jei pod bezobzirnim, te kim udarcima. 5upo, zidarski jednolino, kao da te e kamen za gradnju, bez osjeanja, divljaki. '!lesan utiskuje svoju glupost u kamen... =azdrljio prsa, otkrio mi ice, izlae snagu. 7dara da se uje njegov trud) #eka se zna tko tu radi, tko izdrava ovu kuu, na koga je pala ova bolest tu gore i ona jadna, nemona udovica...' , za to, ,lberte, sad ne pere ruke? javi se ona s blagom opomenom, jednako gledajui kroz prozor. (asnije u, kasnije... %ostao je razdraljiv. /ni su ga blesavi udarci lupali po u ima, a morao i& je slu ati. (asnije e se voda o&laditi. 7 njenu je glasu jedva osjetno podr&tavala srdba. #o nije se maknula od prozora. #ee se o&laditi, vrua je... #o to onaj blesan dolje tako lupa? uzvikne odjednom ne mogav i vi e izdrati 3ojzovi& udaraca. /na se okrene i pogleda ga dugo, ironino0 gle i to jo ? 2to bi lupao) =adi) ree zatim naglas i ponovo se okrene prozoru. (ad radi, mora lupati. +na i sam da ne e&a perje, nego kle e. +ar ti nisi lupao kad si klesao? /vo je bio nov ton, dosada nepoznat u njenu govoru. +nai, tu je granica njena svladavanja, tik do 3ojza. Do te granice ona sve podnosi, ona sve razumije@ ona s&vaa i taj &ir pranja ruku, pa ak i to da sada, kad ju je prisilio da mu donese vodu, ne pere ruke, nego zanovijeta to se lupa... , to, zar ne treba vi e ni raditi kad je on bolestan? /staviti sav posao i baviti se samo njime? #e, nije s&vatila to je &tio rei... 1tio sam rei, Arida, da to nisu klesarski udarci. <idim ja po zvuku0 tako se ne obra"uje kamen... #ema on srca za materijal. .ma snage, klipan... otme se Aridi. #o 'klipan' joj je ispao nekako draesno mio, pa zato odma& doda0 '-eljaina) Mogao si mu rei.'

Majstor ne odgovori. 3ojzovi udarci odjekuju u dvori tu snano i bezobzirno, kao da ru e svijet. , ona stoji na prozoru i divi se toj tupoj snazi to divlja me"u kr&kim stvarima. '.ma snage, klipan...' #ije mogao vi e slu ati te udarce. #avue pokriva preko glave da i& ne uje... Arida se odmakne od prozora. /paziv i da se pokrio preko glave, tuno se nasmije i i uzda&ne kao muenica. /& boe) #o dobro, rei u mu da prestane i uputi se urno vratima. #e, Arida, ostani) povie u panici, otkriv i glavu. /na je iza la. -nano je zama&nula vratima, ali i& je u posljednji as zaustavila da ne lupnu. 5renutak zatim prestane i lupa u dvori tu. Mir nalik na nonu ti inu, kad u nesanici lei u mraku, u kome mu svaki um, svaki zagonetni noni zvuk opisuje ogroman i nes&vatljiv svijet prostora izvan njegova do&vata, iznad njegovi& moi, stra an svijet, u kome se ona kree, u kome ona ivi sa svojim mekim tijelom, po kome se lijeno gibaju njeni oblici kao da mu se podaju mazno i razbludno. 7 takvom lanom, podmuklom miru tee njegov jadni, bolesni ivot. %o nekom tajanstvenom redu, koji je uspostavila njegova bolest0 niz sitni& i podmukli& obzira i briga oko te njegove bolesti, kao da se zapravo ona, bolest, njeguje, kao da joj se prua sva mogua udobnost kako bi ivjela s njim tu u krevetu. 7 poetku on se opirao toj vrsti Aridine ljubavi, on je traio nju, njenu ljepotu uporno u oajnika to trai pravo na spas. /nda je molio, i dobio je samilost. /dbio je samilost, traio je ljubav. #o to se vi e opirao i bunio, samilost je bila sve jaa0 to je snaga zdravi&, kojom pokoravaju nemone i podvrgavaju i& svom s&vaanju ljubavi. . on se pokorio. 7 ao je u tajanstveni, udni krug zbivanja oko bolesnikog kreveta, bolesnike sobe, oko kue u kojoj lei te ki, neizljeivi bolesnik. , krug se iz dana u dan stezao, bivao sve ui, sve bezobzirniji. /no revno bdijenje nad njim, ona pobona panja, to se bila iroko rasprostrla oko njega, kao granice nekog nepovredivog carstva, poela je popu tati po rubovima@ u nju su prodirale snage ivota, koji se poput zdravlja ustremio na bolesno mjesto i stao stezati i zacjeljivati ranu. 7 rani je leao on kao krivac i uzronik sve te pometnje, tog odricanja, te ve gotovo glasne i razdraene portvovnosti. 1tio se osloboditi osjeanja krivnje, osloboditi se sumnje da on moda vrije"a i mui Aridinu portvovnost?... 1tio je utvrditi mogunost jedne lai i umrijeti sa sigurno u u asu najveeg ogorenja... 5ada bi ak pri&vatio i smrt kao dobitak i konano oslobo"enje. %oku ao se probiti do izvora sumnje. #o kao da je ona sve natopila i preplavila oko sebe, nigdje joj vi e nije mogao otkriti toka. #igdje one prve, iznenadne pomisli koja bi ga potresla, koja bi stvorila prvu kariku jednog lanca misli.

, ipak, sve je to moralo imati poetka) #o gdje je, gdje je taj poetak? *dje je taj pogled, taj smije ak, to aputanje i u kanje u mraku, to skrovito nono uljanje oko njega?... , ipak jednom je poelo) Jednog jutra ili jedne veeri, kao slutnja, kao osjeanje samoe i napu tenosti... #ejasno, udno, javilo se moda kao elja za Aridinom blizinom, za njenim glasom, njenim da&om, njenom toplinom u &ladnoj pusto i samoe?... , Aride nije bilo... 5ada je moda mislio na 3ojza... 3ojza an"ela, isto, bijelo, bespolno, mramorno bie s golubinjim krilima? 4elja da ga pretvori u mramor, u nestvarno, u simbol) *dje su se srele te dvije elje? *dje su se zagrlile te dvije misli i zadavile njegovo povjerenje? Jo jedno zvonce s groblja@ ovo je danas valjda posljednje, ve pada sumrak. , onaj kome zvoni ve je u kutiji kao lutka, kao da ga alju na dar nekom lu"aku to pravi kolekcije ti& stra ni& igraaka. #o je bolesnikova kao trula daska0 gdje stane, propada sa svojim te kim mislima. Majstor se ne usu"uje mislima zakoraiti u no. (ao da je pozatvarao sve misli u kaveze i pretince, on se obrati svojim malim, te&nikim pitanjima leanja. (revet postane zanimljivim i stra nim svijetom, punim te koa i problema. /znojio se. -ve je oko njega mokro, lepljivo i odvratno. +nojne, zguvane pla&te omotale mu se oko nogu, lijepe se i sapinju, zarobljavaju kretanje. %od nogama topla i vlana guva platna, isprepleteni rubovi, nabori, vijuge... (rpe. #onim palcima ulazi u labirint krpa, ide brazdama kao nekim pro&ladnim klancima@ zavlai se u dubine, u rupe, u neke iznenadne slobodne prostore, gdje se moe okrenuti i susresti tanku struju &ladnoe. #ogama trai izlaz iz ovog &aotinog i prljavog nereda. /n je navikao na glatke dodire, ravne prostrte plo&e, koje je mazio svojim dlanovima kao svjee izbrijano lice. (revet je zdravi& kao bijela ja&ta to plovi s punim jedrima sna. (ad uplovi u Jutro, bodro izlaze putnici ostavljajui za sobom blage tragove odmora. #asisali su se sna, pa se proteu, 'dobro jutro', govore zijevajui. !ez boli, bez sumnja, izlaze iz noi kao izletnici, pjevajui@ zatim marljivo vau svoj doruak kao da ue pjesmicu napamet. %robava i& goni kao povoljan vjetar u krmu i otplove ulicama olak ani, kao istovarene la"e. Maze svoj optimizam kao jabuku koju kane pojesti. #jeguju svoju bradu, svoj brk, svoj vrt, svoje ribice u akvariju i ptiice u kavezu. /ni osjeaju savr enu ravnoteu ivota i smrti0 tro e ivot dok ne prevagne te ki uteg smrti... /nda im majstor ,lbert (nez iskle e dirljivu igraku0 ljupkog an"elia 3ojzeka to plae na grobu... ili zalijeva cvijee. Jedni vi e vole da im plae, drugi da im zalijeva cvijee... ,li ljupki an"eli je lukav, ne lije ni suze ni vodu, on simulira kao glumac, on eka svoj as... Dolje u gradu odbijaju ure na katedrali. 5e ke, tamne ure, kao da se komadi bronce otkidaju i padaju te ko, pljosnato na plonik, !olesniku ne govore o proticanju vremena@ njegovo se vrijeme grije na jastuku pod glavom, a zvuci s tornja samo su signali za pomicanje glave, samo racionalna podjela &ladnoe jastuka na jednake obroke. -vaki& etvrt sata uzima uski napitak svjeine i pije ga licem udno, po&lepno.

.straio je cijeli krevet pomnom marljivo u doivotnog zatoenika na otoku. #o nigdje vi e &lada, nigdje kapi svjeine sve je potro eno. -ve je za&vatio vrui da& groznice i smotao vrtlog besane noi. /krene jastuk kao posljednju nadu i uzme razumno i krto tro iti njegovu svjeinu kao vodu u pustinji. , pustinja je velika, beskrajna kao no. Miu se ruke po noi kao gubavci. %laze, gmiu ruke, trae izlaz iz noi, iz boli, iz svega ovoga to se stislo i zguvalo oko njega u gvalju neizrecive odvratnosti. 5rae ruke svjetlo danje, u kome bi mogle barem odijeliti no od boli, bol od misli i uzeti sve to zasebno, na uzastopno razmatranje. .du ruke do ruba kreveta, eznu za svanuem, za zorom na prozoru, za jutarnjim pijetlom, za zvonom, za prvim tramvajem, za prvim prolaznikom i mi em to bjei u rupu... '/, ljudi lopovi, ljudi mi evi, ljudi prolaznici, pijetli, jutarnji tramvaji)' +apomae majstor, a svuda uokolo glu&i ocean mraka i praznine. =uke rone u mrak i osjeaju jezu od ni tavila oko sebe. '9to, ni ta, kau ruke, nema dodira.' /sjeaju samo sebe u praznini. #i vjetra, ni mu&e, sve je uginulo u tmini@ samo ruke ive u noi i tjeskobno osjeaju svoju nemo. =uke ive u tmini. !ijele, mramorne ruke nad crnim vodama granita. 5amo preko zida, pod kupolama i arkadama, u udnom gradu mrtvi& oblika, bijele ruke rone u mrak sa svojim tunim gestama, kao da mole malo suuti, malo jeze, dvije estite suze u indi8erentnim oima... Majstor se trgne. (ao da je zavirio preko plota rasklimani& nada u svoju ma tu@ ondje jednako sjedi an"eo 3ojz s rasklopljenom knjigom. =utinirano, kao krvnik, eka samo mig da otpone posao... ,li knjiga je jo neispisana, ista, s &rptom me"u an"elovim koljenima, a listovi joj nevino vise s jedne i s druge strane u najprirodnijim valovima lepr ava papira... 5u dolazi ime majstora, autora. /bilazi pogledom svoju zamisao, ogledava stvar, i svi"a mu se. =adost ga obuzima, uiva u ostvarenju. 5o nije mali 3ojzek to budalasto plae, to je veliki, stra ni, 8atalni ,n"eo koji, kad zama&ne krilima, upa ivote iz korijena. Misli majstor na pokoljenja to su zinula pred umjetnikim djelom i ne dolaze k sebi od udivljenja. %a se i sam umije a me"u gledaoce kao nepoznat posjetilac, stranac, i obilazi, prislu kuje, prima po&vale inkognito. (ao da je iz ogromni& daljina neke goleme vjenosti doprla do njega, u ovaj zabaeni, zguvani kuti privremene i rune stvarnosti, potvrda i priznanje. /n osjeti na sebi da& besmrtnosti. #a prijazno raskriljena vrata nasmije i mu se ne to lijepo i slavno, beskonano. #oge su same u le u papue i produljile s njima prema vratima. (ako tijelo ipak slu a, bez boli, bez opiranja) 5lo pod nogama, vrsto, solidno i taj prostor uokolo, usluan, podre"en) /sjeti se stra&ovito vertikalnim, ljudskim, me"u patuljastim, etverononim stvarima, podmuklo sakritim u mraku. 5e&nika kretanja u prostoru se, gle, ne zaboravlja, a njemu se

uri kao na smrt ednu ovjeku koji je zauo uborenje vode. 1tio se napojiti na svom djelu estoke, otrovne snage, kao na otrovanom izvoru... 7 predsoblju je visila njegova stara bunda i klju od radionice. #a dvori tu je mlaka proljetna no i neka nepojmljiva, blaga svjetlost zvijezda. , pod zvijezdama, u opalno plavo nebo urezala se vrsta silueta bedema mrtvoga grada s kupolama, kao bagdadska kubeta u nebo ,la&ovo. Dvori te je ti&o poivali te nero"eni& oblika@ lee posvuda grubi, neistesani blokovi kamenja u svojoj podmukloj amor8nosti kao neukroene zvijeri. %rolazi majstor izme"u jo nero"eni& lica, neoslobo"eni& pokreta kao silni -tvaralac to prolazi kroz (aos. 3ijevo i desno lei mrak i tamne mase nero"eni& svjetova, a on stupa vijugavom mlijenom stazom, posutom bijelom kamenom pra inom, kao da se silna masa sitni& zvijezda prostrla pod njegovim nogama. 7 dnu kaosa, u dnu mraka, gle, tamo u dnu dvori ta malo "avolsko svjetlo titra na prozoriu upe) %la ljivo, slabo svjetlo, kao da se nastoji sakriti u tmini. '*le, tu se ivi)'... 5o govori svjetlo u upi u dnu mraka, a majstora ponese no prema i ku iza onog prozoria gdje svr ava njegova agonija. -mrt oivi u njemu i povede ga ledenom rukom prema 'tako dugo u"enoj izvjesnosti'... . sagne mu glavu do niskog prozoria da zaviri unutra, da se najede 'ogorenja'... %red blijedim, pobono uokvirenim ,lojzijem *onzagom, za titnikom mladosti, nemirno titra kandilo. %ri isposnikom svjetlu mladi se svetac biuje, a mrtvaka mu se lubanja smije iz razvaljeni& eljusti, iz iskopani& oiju, iz odvaljena nosa@ ona se za ivota naderala grije&a, i ruga se svecu. , dolje, ispod te tune slike usrdnog kajanja i podrugljive smrti, u nepouzdanom polusvijetlu titravog kandila vide se na bijelom uzglavlju leaja dvije glave, enjivo sljubljene u snu. #i bijesa, ni mrnje, tek neki &ladan dodir odvrne majstorov pogled. ?ak neka jadna samilost ovlai mu oi. +bog te upe, tog leaja, tog malog nemirnog svjetla, zbog te tune ljubavi na onom bijelom jastuku to je Arida briljivo donijela iz svoga pustog kreveta u ovaj prljavi raj, gdje jedan bijedni an"eo kandilom osvjetljava sveevo bievanje, a sam grli ivot i roni u slatki ljubavni san. 7 san siroma an0 bogu boje, svecu sveevo, a sebi uzima... to mu se daje... 'Jadna Arida)' Majstor krene u mrak. #i staze posute zvijezdama, ni kaosa nero"eni& svjetova) -vega je nestalo) 5ek mrano dvori te s te kim blokovima kamenja i slijepi&, neispisani&, ploa. , tu je radionica, odma& desno, s malim vrata cima u velikim dvokrilnim vratima. (lju je imao u ruci. *ladna, nepodmazana brava prepozna gazdu i zacvili vjerno, pasji. /n pomiluje vrata, pomiluje stare, odane zidove traei elektrini prekida. /djednom, u sjaju svjetla, raskrili se nad njim radosno ogromni bijeli ,n"eo, kao da ga ve odavno eka tako razvijoreni& krila da ga primi u zagrljaj... Majstor ustukne nepovjerljivo pred velikodu no ra irenim krilima i poku a potraiti, razumno i trijezno, ono 'drugo', ono veliko i nepojmljivo na isklesanom 3ojzu, ono besmrtno i stra no, za pokoljenja...

, 3ojz, bijedni an"eo u upi, gle, ve je napisao u knjigu ,3!9=5 (#9+ klesarski majstor-umjetnik =/B9# :s datumom; 7M=/ :bez datuma; krasnim, klesanim slovima, pisanim s mnogo panje i ljubavi, kao da je u njima upisao stra nu bol posljednjeg opro taja. '9to, to je sve0 3ojz, i ni ta vi e) #i besmrtno, ni stra no. !analno i jasno 3ojz)' Majstor se ak i nasmije i na dodatak umjetnik, kao na nadgrobni vijenac s dirljivom vrpcom. 'Jadan 3ojz)' 7zme dlijeto i eki i potrai datum na zidnom kalendaru0 CD.lipnja sv. ,lojzija *onzaga Majstor se pridrui 3ojzovu imendanu i prinese mu veliki posljednji dar ukle e taj datum u an"elovu knjigu kao dan svoje smrti. #akon posljednjeg udarca ekia zavlada mir nad onima u upi. !orba je svr ila. Majstor odbaci oru"e i preda se svom an"elu.