1.

POJAM KRIVINOG POSTUPKA U teoriji krivinog procesnog prava postoji vie shvatanja o odreivanju pojma krivinog postupka, najznaajniji su realistiki i pravni pojam. Prema realistikom shvatanju, krivini postupak je skup zakonom ureenih procesnih radnji procesnih subjekata, koje u odreenom procesnom cilju preduzimaju procesni subjekti. Krivini postupak posmatran po svojoj unutranjoj strani, odnosno po pravnoj prirodi je pravni odnos, procesnopravni odnos. Krivini postupak je pravni odnos jer je regulisan pravom, a procesne radnje su tako postavljene da se sa pravnog gledita javljaju kao vrenje prava ili ispunjenje dunosti procesnih subjekata. Krivini procesni odnos razvija se izmeu suda, osumnjienog, odnosno optuenog i tuioca (procesnih subjekata). Karakteristike krivinog postupka: krivini postupak je prinudan odnos za stranke i za sud, jer je ureen prinudnim pravom (ius cogens). Tuilac odluuje o pokretanju postupka, ali je obavezan da ga pokrene i vodi ukoliko su uslovi za voenje postupka ispunjeni. Osumnjieni, odnosno optueni se sa svoje strane mora upustiti u procesnopravni odnos i dopustiti da se protiv njega otvori i vodi postupak, a od njegove volje zavisi jedino davanje iskaza i preduzimanje radnji odbrane. Sud je duan, ako su ispunjene zakonske pretpostavke, da postupi po tubi. postupak je u isto vrijeme instrumentalan (formalan), jer nije sam sebi cilj, ve slui utvrivanju jednog drugog odnosa (materijalnopravnog i eventualnih koneksnih nekrivinih odnosa). On je, dakle, sredstvo ili instrument za oivotvorenje krivinog zakona. postupak je sekundarnog karaktera: zasniva se na pretpostavci prethodnog postojanja materijalnopravnog odnosa izmeu drave i osumnjienog, odnosno optuenog, a ima za cilj da utvrdi postojanje ili nepostojanje tog drugog odnosa i, u sluaju postojanja, da ga raspravi. krivini procesnopravni odnos je trostran, jer se zasniva i tee izmeu tri procesna subjekta: suda, tuioca i osumnjienog, odnosno optuenog. krivini procesnopravni odnos je jedinstven, jer se jedinstveno formira od svih meusobnih odnosa procesnih subjekata, ali je u isto vrijeme i sloen, kompleksan. Jedinstven je jer prolazi kroz razne faze i stepene sa istim subjektima i predmetom odnosa, a sloen je jer obuhvata niz pravnih odnosa koje procesni subjekti vre preko procesnih radnji. U naem krivinom zakonodavstvu krivini postupak ima dva stadijuma: prethodni postupak i glavni postupak. Prethodni postupak slui za pripremanje suenja o samoj stvari (glavni pretres) i raspravljanje pitanja da li jedna krivina stvar treba da izae na suenje ili postupak treba obustaviti bez izlaenja na suenje. Ovaj postupak obuhvata istragu i stavljanje osumnjienog pod optubu. Glavni postupak slijedi nakon prethodnog postupka i predstavlja dio postupka u kome se krivina stvar konano raspravlja. Ovaj stadijum obuhvata: glavni pretres, donoenje i objavljivanje presude, postupak po pravnim lijekovima. krivini postupak mora biti tako organizovan da obezbjeuje pravino suenje. Postupak mora biti pravian, odnosno odvijati se u razumnom vremenskom roku i zadovoljavati odreene zahtjeve koji se tiu razmatranja spora i saoptavanja presude.

Osnovne procesne pretpostavke su uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi procesnopravni odnos mogao da se, povodom konkretnog krivinog zahtjeva, obrazuje, razvija i zavri. Osnovne procesne pretpostavke su uslovi neophodni za postojanje procesnopravnog odnosa za omoguavanje procesa i donoenje odluke uopte. Za obrazovanje krivinoprocesnog odnosa neophodno je da postoje tri glavna procesna subjekta: sud, tuilac i osumnjieni, odnosno optueni, te da su radnje koje oni preduzimaju procesne radnje. Ako neki od tih subjekata ne postoji ili ih nema uopte ili radnje koje oni obavljaju nisu procesne radnje, nee se moi zasnovati procesnopravni odnos. Npr: ako je u krivinom postupku umjesto tuioca postupao pripravnik u tuilatvu, jer u tom sluaju nedostaje tuilac. Forme krivinog postupka mogu biti opte i posebne. Opta forma je ona forma postupka koja je utvrena u zakonu kao tipina (normalna). Posebni krivini postupci za odreene kategorije sudova propisuju postupanje razliito od tipinog (normalnog). Krivini postupak se pokree potvrivanjem optunice, a zavrava pravosnanim rjeenjem o obustavi postupka ili pravosnanom presudom.

2. CILJEVI I OPRAVDANJE KRIVINOG POSTUPKA Neposredni cilj krivinog postupka je omoguavanje primjene materijalnog krivinog prava na konkretan sluaj, tj. utvrivanje sudskom odlukom da li je krivino djelo izvreno, da li ga je izvrio optueni, da li se optuenom moe izrei krivina sankcija. Pored ovog neposrednog, krivini postupak ima i konani cilj, koji je istovjetan sa ciljem materijalnog krivinog prava, a sastoji se u odbrani ili obezbjeenju drutvenog poretka od kriminaliteta. Pored ovog opteg cilja, postoje posebni ciljevi pojedinih stadijuma i faza postupka, koji se uklapaju u opti cilj. Opravdanje krivinog postupka nalazi se u injenici da je to najsigurniji nain reagovanja na kriminalitet, jer obezbjeuje da nevin nee biti osuen i da kriv nee izbjei krivinu sankciju.

3. POJAM, PREDMET I DIOBA KRIVINOG PROCESNOG PRAVA Krivino procesno pravo je skup pravnih propisa kojima se odreuju procesne radnje, njihova forma i unutranja vrijednost i kojima se odreuju procesni subjekti kao vrioci tih radnji i njihov pravni poloaj (prava i dunosti). Predmet krivinog procesa je utvrivanje postojanja krivinopravnog zahtjeva drave u pojedinoj krivinoj stvari pokrenutoj povodom uinjenog krivinog djela. Taj se predmet okonava donoenjem pravosnane odluke o toj stvari. Krivino procesno pravo je sadrano u raznim zakonima i drugim propisima. Svi oni se teorijski mogu podijeliti i razvrstati u nekoliko grupa, a uobiajene su sljedee: 1) redovno i vanredno krivino procesno pravo (redovno je zasnovano na savremenim standardima i naelima procesnog sistema, a vanredno odstupa od ovih standarda i naela, iz razloga oportuniteta); 2) opte i posebno krivino procesno pravo (opte vai za sve krivine stvari i sve osumnjiene, odnosno optuene, ukoliko izriito nije propisan izuzetak, a posebno vai samo za suenje odreenih krivinih djela ili za odreena lica);

3) osnovno i dopunsko krivino procesno pravo (osnovno je sadrano u zakonu o krivinom postupku, a dopunsko koje ureuje samo pojedina pitanja krivinog postupka sadrano je u drugim zakonima i propisima krivinog procesnog prava); 4) glavno i sporedno krivino procesno pravo (glavno se odnosi iskljuivo na krivinu procesnu materiju, gdje spada osnovno i dopunsko krivino procesno pravo, a sporedno se odnosi na neku drugu materiju, ne na krivini postupak, ali sadri pojedine odredbe koje se odnose ili imaju uticaja na krivini postupak, npr. odredbe Ustava BiH o pravu na linu slobodu i sigurnost); 5) trajno i privremeno krivino procesno pravo (kriterijum za razlikovanje jeste da li je vrijeme vaenja unaprijed odreeno); 6) unutranje i meunarodno krivino procesno pravo (u unutranje spadaju svi propisi domaeg krivinog procesnog prava, a u meunarodno spadaju ratifikovani meunarodni ugovori i opteprihvaena pravila meunarodnog prava koja se odnose na krivini postupak i krivino pravosue).

4. IZVORI KRIVINOG PROCESNOG PRAVA Izvori krivinog procesnog prava su zakonski i podzakonski propisi i meunarodni ugovori. Oni se mogu podijeliti na izvore krivinog procesnog prava uopte i na konkretne izvore krivinog procesnog prava u BiH. U odnosu na izvore krivinog procesnog prava uopte, treba razlikovati pitanja nastanka i javljanja krivinog procesnog prava. Nastanak krivinog procesnog prava krivino procesno pravo nastaje normativnom aktivnou nadlenih dravnih organa, u obliku zakona, drugih propisa i optih akata. Evropski sud za ljudska prava je zauzeo stanovite da i obiajno pravo predstavlja zakon u smislu Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Isto tako, zakonom se smatraju i drugi pravni akti koje su donijeli nadleni dravni organi (uredbe, podzakonski akti i sl.) Kao izvor prava od donoenja novog krivinog procesnog zakonodavstva u BiH moe se smatrati i pravinost, koja predstavlja prirodno i uroeno osjeanje pravde svakog ovjeka, pa i onoga koji sudi u krivinom postupku. Pravinost je vana za primjenu prava, naroito pri odmjeravanju sankcija, ali ne predstavlja stvaranje norme, ve pravilnu primjenu diskrecione vlasti sudije i pravilnu primjenu interpretativnih i korektivnih ovlatenja koja su data sudiji. Stanovita zauzeta u nauci o krivinom procesnom pravu takoe nisu izvor prava, jer predstavljaju izlaganje teoretskih pitanja i naunu obradu pozitivnog prava i imaju veliki znaaj za primjenu prava. Izvori javljanja krivinog procesnog prava krivine procesnopravne norme mogu biti sadrane u zakonu ili podzakonskom aktu. To su apstraktni izvori krivinog procesnog prava, odnosno forme u kojima se ovo pravo moe javiti. Osnovno krivino procesno pravo javlja se u formi zakona, a sporedno moe biti sadrano i u podzakonskim pravnim aktima.

5. KONKRETNI IZVORI KRIVINOG PROCESNOG PRAVA U BiH unutranji ili meunarodni s obzirom na njihovo porijeklo, ustavni, zakonski ili podzakonski akti s obzirom na njihov rang, glavni ili sporedni u odnosu na pitanje u kojoj mjeri je njihov sadraj posveen regulisanju krivinog postupka.

Glavni unutranji izvor zakonskog ranga ine: ZKPBiH, ZKPFBiH, ZKPRS i ZKPBD. 3

Glavni unutranji izvori podzakonskog ranga su brojni: Pravilnik o unutranjem sudskom poslovanju, Uputstvo o primjeni pravila u postupku ekstradicije za nadlene institucije BiH, Federacije BiH, Republike Srpske i Brko Distrikta, Odluka o naknadi trokova krivinog postupka prema Zakonu o krivinom postupku BiH, Pravilnik o kunom redu u ustanovama za izdravanje krivine sankcije, mjere pritvora ili drugih mjera BiH itd. Glavni meunarodni izvori krivinog procesnog prava su: Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima, Univerzalna deklaracija o pravima ovjeka iz 1948. godine, Odluka o ratifikaciji Drugog fakultativnog protokola uz MPGPP, iji je cilj ukidanje smrtne kazne. Sporedni unutranji izvori krivinog procesnog prava u BiH mogu biti ustavnog i zakonskog karaktera. Ustavnog karaktera su: Ustav BiH, Ustav Federacije BiH, ustavi kantona, Ustav Republike Srpske i Statut Brko Distrikta. Zakonskog karaktera su: Zakon o sudu BiH, Zakon o tuilatvu BiH, Zakon o zatiti svjedoka pod prijetnjom i ugroenih svjedoka, Zakon o programu zatite svjedoka, Zakon o Visokom sudskom i tuilakom vijeu BiH, Zakon o imunitetu BiH, Zakon o sudskoj policiji BiH, Zakon o Obavjetajno-bezbjednosnoj agenciji BiH, Zakon o policijskim slubenicima BiH, Zakon o Dravnoj agenciji za istrage i zatitu BiH itd. Meunarodni sporedni izvori su: Konvencija protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili poniavajuih kazni i postupaka iz 1984. godine, Konvencija Savjeta Evrope o spreavanju terorizma, Meunarodna konvencija o suzbijanju teroristikih bombakih napada, Konvencija Vijea Evrope o borbi protiv trgovine ljudima, Konvencija o pravima djeteta iz 1989. godine, Evropska konvencija o meusobnom pruanju pravne pomoi u krivinim stvarima iz 1959. godine, Evropska konvencija o ektradiciji iz 1957. godine sa dodatnim protokolima iz 1975. i 1978. godine, Sporazum izmeu BiH i SAD-a u vezi sa predajom lica Meunarodnom krivinom sudu itd.

6. KRIVINO PROCESNO PRAVO BiH U Ustav BiH od 14.12.1995. godine, uneseno je niz novih vanih pravila vezanih za krivini postupak, a odreena pitanja ljudskih prava i sloboda rijeena su na drugaiji nain u odnosu na rjeenja koja su bila sadrana u Ustavu SFRJ iz 1974. godine. pitanja vezana su za: pravo na upotrebu svog jezika, pritvor, pravo na odbranu osumnjienog, odnosno optuenog, prava lica lienog slobode, pretres stana, nepovredivost tajne pisama i drugih sredstava optenja, javnost glavnog pretresa, prava na upotrebu pravnog lijeka, ponavljanje krivinog postupka i naknadu tete neopravdano osuenim licima i licima neosnovano lienim slobode. ZKPFBiH, koji je stupio na snagu 28.11.1998. godine, predstavlja novelu Zakona o krivinom postupku SFRJ iz 1976. godine, koji je nakon osamostaljivanja BiH preuzet kao zakon Republike BiH. Nakon donoenja Ustava RS, 28.02.1992. godine, izvrene su i brojne promjene u oblasti zakonske regulative koje se odnose na krivini postupak. Izmijenjen je i sam Zakon o krivinom postupku bive SFRJ, koji se u RS primjenjivao do 01.07.2003. godine, kada je stupio na snagu novi ZKPRS. Dosadanji Zakon o krivinom postupku Brko Distrikta za osnovu je imao ranije zakone o krivinom postupku FBiH i RS. Najvee promjene u ovom zakonu vezane su za ukidanje institucije istranog sudije i za to da se naglasak tokom suenja stavi na optuni postupak. Podsticaj za ovaj novi sudski postupak potekao je iz krivinog postupka koji se koristi u Meunarodnom tribunalu za zloine uinjene u bivoj Jugoslaviji (Hag). Novi ZKPBD usvojila je Skuptina Brko Distikta na zasjedanju odranom 28.05.2003. godine.

7. VAENJE KRIVINOG PROCESNOG PRAVA Krivino procesno pravo, kao i druga pozitivna prava, nije univerzalno, ve je ogranieno i vremenski i prostorno. Mogua su i ogranienja njegovog vaenja u pogledu lica i predmeta na koje se primjenjuje. Vremensko vaenje krivinog procesnog prava Osnovno pitanje koje se ovdje postavlja jeste odreivanje momenta u kome poinje i momenta u kome prestaje da vai krivinoprocesni zakon. U vezi sa prvim pitanjem vai pravilo tempus regit actum, prema kome se zakoni primjenjuju od momenta njihovog stupanja na snagu. Krivini postupak se, prema tome, vodi prema odredbama zakona koji je na snazi u asu preduzimanja radnje. Iz toga pravila izlazi da nije vano to je neko krivino djelo uinjeno prije stupanja na snagu zakona o krivinom postupku, ve se pretpostavke za preduzimanje i valjanost neke procesne radnje odreuju prema zakonu koji je vaio u vrijeme njenog preduzimanja. Zakon o krivinom postupku vai, dakle, od dana njegovog stupanja na snagu, ako nije drugaije propisano. S druge strane, prestaje da vai donoenjem novog zakona, koji se donosi umjesto njega (tzv. abrogacijska klauzula). Novi procesni zakon primjenjuje se i na sve procesne radnje u nezapoetim ili ve zapoetim postupcima, koje treba preduzeti poslije njegovog stupanja na snagu, tako da sve procesne radnje, izvedene po starom zakonu, u potpuno dovrenim ili nedovrenim postupcima, ostaju na snazi. Od ovog pravila najvaniji izuzeci su sljedei: za krivine predmete u kojim je optunica stupila na pravnu snagu, postupci se nastavljaju po dosadanjim propisima ako zakonom nije drugaije odreeno; za krivine predmete koji su ve presueni u drugom stepenu i kod kojih je na taj nain proces skoro pri kraju ; ako je na dan stupanja na snagu zakona o krivinom postupku bio u toku neki rok, on e se raunati po dosadanjem zakonu o krivinom postupku; 5

na ponavljanje krivinog postupka pravosnano dovrenog prije 01.01.1954. godine primjenjuju se jo uvijek odredbe Zakona o krivinom postupku iz 1948. godine; staro krivino procesno pravo primjenjuje se i u pogledu naknade tete neopravdano osuenim i neosnovano lienim slobode prije 01.01.1954. godine.

Prostorno vaenje krivinog procesnog prava U pogledu prostornog vaenja krivinog procesnog prava, vai u osnovi teritorijalni princip (locus regit actum). Krivini postupak na domaoj teritoriji vodi se po odredbama domaih krivinih procesnih propisa, i sudovi i drugi organi koji uestvuju u krivinom postupku smiju u tom postupku primjenjivati samo nae pravo (pravo suda, tzv. lex fori). Dejstvo domaih krivinih propisa moe biti izuzetno iskljueno ili ogranieno na domaoj teritoriji u sljedeim sluajevima: kada se o tome sporazume drave; u sluaju okupacije, bez pristanka domae drave; na sopstvenoj teritoriji domae pravo se ne primjenjuje na neka podruja na kojima se nalaze diplomatske prostorije; to su tzv. eksteritorijalna mjesta, tj. privilegovana mjesta koja su izuzeta od vrenja sudske vlasti, zato to su sjedita lica koja uivaju lini krivinoprocesni imunitet iz meunarodnopravnih razloga; krivini procesni propisi domae drave ne primjenjuju se na strane ratne brodove koji se nalaze u naem obalnom moru po dozvoli domaih vlasti. Eksteritorijalnost ne uivaju ostali strani brodovi u obalnom moru (trgovaki, turistiki). Propisi domaeg krivinog procesnog prava ne primjenjuju se ni na strane vojne vazduhoplove koji se u drugoj dravi nau po dozvoli te drave. Vaenje krivinog procesnog prava u pogledu lica Krivino procesno pravo u BiH vai za sva lica na koja se mogu primijeniti krivini zakoni. Pri tome je svejedno da li su u pitanju domai ili strani dravljani i da li se nalaze u zemlji ili inostranstvu. Od ovog pravila postoje izuzeci u pogledu jednog broja lica. To su lica koja uivaju krivini procesni imunitet, a to znai da se protiv njih ne moe uopte voditi krivini postupak, ili moe, ali samo uz odobrenje odreenog dravnog organa. Krivinoprocesni imunitet iskljuuje krivino gonjenje odreenog lica. Postoji vie krivinih procesnih imuniteta: imunitet je apsolutan (opti) kada spreava gonjenje za svako krivino djelo (npr. diplomatski ili poslaniki imunitet); imunitet je relativan ili funkcionalan kada se odnosi samo na pojedina krivina djela koja se tiu funkcije zbog koje je dat (npr. imunitet koji uivaju sudije i tuioci); imunitet moe biti stalan (traje i po prestanku funkcije) ili privremen, koji prestaje istekom funkcije koja ga je opravdavala; imunitet moe biti bezuslovan (ne moe se oduzeti prije isteka funkcije) ili uslovan, koji vai ako ga nadleni organ ne ukine (bez obzira na to to funkcija jo traje); imuniteti se jo dijele i na unutranje i meunarodnopravne (ili diplomatske). Meunarodnopravni imunitet sastoji se u zabrani da se protiv lica koja ga uivaju pokree krivini postupak u zemlji u kojoj ona vre svoju misiju. Lice koje uiva ovaj imunitet ne moe ga se odrei, jer mu on nije dat kao lina privilegija, nego radi vrenja njegove funkcije. Kada su u pitanju unutranji imuniteti, za krivino gonjenje pojedinih lica, potrebno je prethodno odobrenje nadlenog dravnog organa, s tim da tuilac ne moe sprovesti istragu niti podii optunicu, ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato. 6

Teoretiari se slau da se imunitet pojavljuje u dva oblika: 1) imunitet neodgovornosti i 2) imunitet nepovredivosti. Ova dva oblika zajedno omoguuju punu slobodu vrenja funkcije lanova parlamenta. Imunitet neodgovornosti djeluje automatski, a imunitet nepovredivosti samo ako se parlamentarac na njega pozove. Imunitet neodgovornosti titi parlamentarca kada vri parlamentarnu funkciju, dok imunitet nepovredivosti titi parlamentarca kad ne vri parlamentarnu funkciju. Imunitet neodgovornosti je, u sutini, materijalni imunitet koji spreava svako sudsko gonjenje za akte uinjene u okviru funkcije znai akte preko kojih se odvija radnja institucije. Imunitet nepovredivosti je proceduralni imunitet, koji spreava primjenu opteg prava na nosioca javne funkcije i bez odobrenja nadlenog organa on ne moe da bude lien slobode. Svrha ovog imuniteta je da garantuje slobodu od hapenja (iri od imuniteta neodgovornosti). Prava na imunitet su regulisana u Ustavu FBiH i Ustavu RS. Vaenje krivinog procesnog prava u pogledu predmeta Krivino procesno pravo vai za postupanje i odluivanje o onome to moe biti glavni predmet (causa criminalis) ili sporedni predmet (imovinskopravni zahtjev, prejudicijalna pitanja i trokovi postupka) krivinog postupka. Osim toga, krivino procesno pravo regulie i postupak rjeavanja pojedinih specijalnih i dopunskih procesnih predmeta koji nastaju u toku postupka po glavnom predmetu ili kao posljedica sprovedenog krivinog postupka (meunarodna pravna pomo, ekstradicija i dr.) Propisi krivinog procesnog prava odnose se na postupanje po krivinim djelima, ne na postupanje po prekrajima ili disciplinskim povredama. Ipak, kod ovih vrsta delikata, prilikom suenja, supsidijarno ili dopunski primjenjuju se neki dijelovi ili neke odredbe zakona o krivinom postupku.

8. POJAM I VRSTE PROCESNIH SUBJEKATA Krivinoprocesni subjekti su procesno sposobna fizika ili pravna lica koja na osnovu zakonom predvienih prava i dunosti u krivinom postupku, preduzimanjem odreenih radnji, stupaju u krivinoprocesni odnos, odnosno doprinose ostvarenju krivinoprocesnog zadatka. Procesni subjekti su samo ona lica koja su neophodna da bi se mogao zasnovati, tei i okonati krivinoprocesni odnos. Glavni ili osnovni procesni subjekti su: sud (kao samostalni i nezavisni dravni organ), tuilac (koji vri funkciju krivinog gonjenja) i osumnjieni, odnosno optueni koji vri funkciju odbrane. Tuilac i osumnjieni, odnosno optueni su procesne stranke, tako da su glavni procesni subjekti sud i stranke. Osim glavnih subjekata krivinog procesnog odnosa (sud, tuilac i osumnjieni, odnosno optueni), postoje i sporedni procesni subjekti: oteeni (na strani tuioca), pravno ili fiziko lice (na strani osumnjienog, odnosno optuenog) i organ starateljstva (na strani suda). U okviru krivinog postupka mogu da se pojave i lica koja nisu subjekti krivinoprocesnog odnosa, ve subjekti pripojenog (adhezionog) imovinskopravnog procesnog odnosa. Ovdje se raspravlja i o imovinskopravnom, tj. graanskom zahtjevu proisteklom iz krivinog djela koje je osnovni predmet krivinog postupka. Subjekti ovog sporednog (akcesornog ili adhezionog) procesnog odnosa ne moraju biti identini sa subjektima krivinog procesnog odnosa. 7

9. OSNOVNA PROCESNA NAELA O PROCESNIM SUBJEKTIMA Posmatrano istorijski, krivini postupak je bio: optuni (akuzatorski), istrani (inkvizitorski) i savremeni (mjeoviti, tj. akuzatorsko-inkvizitorski). Optuno (akuzatorsko) naelo Optuno naelo u krivinom postupku postoji ako su osnovne procesne funkcije (gonjenje, odbrana i presuenje) povjerene odvojenim i nezavisnim subjektima. Kao stranke u postupku, tuilac i optueni su potpuno ravnopravni. Postupak se pokree na zahtjev tuioca, koji ne mora biti dravni organ. Optueni, koji vri funkciju odbrane, samostalan je subjekt, sa mogunou vrenja odbrane lino ili preko strunog branioca. Optueni je duan da se upusti u proces koji je protiv njega pokrenut, sa obavezom da se odazove na poziv suda i daje odgovor na tubu. Njegova obaveza da odgovori na tubu sastoji se samo u tome da izjavi smatra li tubu osnovanom. U isto akuzatorskom postupku, koji poiva na racionalnoj osnovi, ako tuilac ne dokae osnovanost svoje tube, sud e optuenog osloboditi optube. Prema tome, u naelu, teret dokaza snosi tuilac. Uloga suda u ovom postupku je pasivna. Postupak je oblikovan kao spor izmeu svije stranke pred nepristrasnim sudom. Objektivan poloaj suda obezbjeuje se injenicom da sud ne moe zapoeti krivini postupak po sopstvenoj inicijativi, nego samo aktom tuioca (nema postupka bez tuioca). Raspravljanje u ovom postupku je: usmeno, neposredno, kontradiktorno, javno, a pri ocjeni dokaza u postupku je primjenjivano slobodno uvjerenje sudije. isti akuzatorski postupak danas je rijetkost (postoji npr. u Engleskoj). Istrano (inkvizitorsko) naelo Ovaj postupak je suta suprotnost akuzatorskom postupku. Osnovna karakteristika istranog (inkvizitorskog) naela je u tome to u istranom postupku ne postoje stranke, te to su sve tri osnovne procesne funkcije (gonjenje, odbrana i suenje) povjerene sudu. Inkvizitorski postupak se dijeli na istragu i suenje. Prebacivanjem teita postupka u istragu, koju sprovodi posebni istraitelj (inkvirent), istrani postupak se zasnivao na naelu tajnosti i pismenosti. Prava optuenog u postupku bila su minimalna, a lina odbrana skoro nemogua. Inkvirent je na poetku istrage stavljao optuenog (inkvizita) u istrani zatvor, koji je u svim sluajevima bio obligatoran. Sudija ne moe da osudi ako nije prikupljena koliina i kakvoa dokaza odreena u zakonu (negativna teorija zakonskih dokaza), odnosno mora da osudi ako je prikupljena koliina i kavoa dokaza odreena u zakonu (pozitivna teorija zakonskih dokaza). Ako inkvirent nije bio u mogunosti da pribavi onu koliinu i kakvou dokaza koja se zakonom trai, to je postizao torturom (fiziko muenje okrivljenog radi dobijanja priznanja). Priznanje je bilo najjai dokaz. Sve radnje obavljene u istrazi morale su se zapisniki konstatovati. Osim osuujue i oslobaajue presude, postojalo je i oslobaanje usljed nedostatka dokaza (absolutio ab instantia), po kome je uinilac i dalje sumnjiv da je uinio krivino djelo, pa se postupak mogao obnoviti. Zasnivanje postupka na inkvizitorskom naelu neprihvatljivo je, prije svega, zbog toga to optuenog pretvara u objekat postupka, a sudiju optereuje dunostima koje ne moe efikasno obaviti. I pored svojih nedostataka, inkvizitorski postupak je imao i korisnih posljedica. Ovaj postupak je doprinio definitivnom shvatanju da je drava duna da se brine da uinioci krivinih djela budu otkriveni i kanjeni i da se to ne smije prepustiti sluaju. U pravilima inkvizitorskog postupka sadrani su temelji dananjih principa oficijelnosti i legaliteta krivinog gonjenja. Znaaj ovog postupka je i u tome to se injenice i dokazi znaajni za postupak prikupljaju po slubenoj dunosti. Krajem XIV vijeka inkvizitorski postupak je postao jedina forma krivinog postupka u Evropi. 8

Mjeovito naelo Savremeni krivini postupak evropskih kontinentalnih zemalja zasniva se na mjeovitom naelu, koji se u prvom stepenu dijeli, prije svega, na dva osnovna dijela: pripremni postupak (izviaj, istraga) i glavni pretres, sa donoenjem i objavljivanjem odluke. Pored ta dva osnovna dijela, postoji i trei prelazni dio (postupak optuenja, sa eventualnom kontrolom ispravnosti optube). Osnovna karakteristika mjeovitog postupka, preuzeta iz akuzatorskog modela krivinog postupka, jeste da su funkcije optube, odbrane i suenja odvojene i predane posebnim organima, u emu je sadrana garancija objektivnog suenja. Gonjenje vri tuilac i postupka nema bez tuioca. Vrenje gonjenja pripada, po pravilu, posebno organizovanom javnom tuilatvu, koje je dravni organ, a pokree postupak po slubenoj dunosti (ex officio), bez obzira na to da li to eli eventualni oteeni graanin. Sam optueni ima neograniene procesne mogunosti odbrane. Na glavnom pretresu vae osnovna krivinoprocesna naela (javnosti, usmenosti, kontradiktornosti, neposrednosti i dr.) i u njemu, pored suda, uestvuju i stranke. Sud donosi presudu na osnovu dokaza koji su izneseni na glavnom pretresu, uz pravo stranaka da ispituju svjedoke i vjetake. Mjeoviti krivini postupak prihvata i elemente inkvizitorskog postupka: podjela na pripremni stadijum, stadijum istrage i stadijum glavnog pretresa, poseban dravni organ goni izvrioce krivinih djela ex officio, bez obzira na volju lica koje je krivinim djelom oteeno, isti organ krivinog postupka vri i krivino gonjenje i istraivanje injenica, pripremni postupak je tajan i pravo odbrane u njemu je ogranieno, pravo suda da na glavnom pretresu ispituje svjedoke i vjetake itd. Novi krivini postupak u BiH ukljuuje kontinentalno pravo mjeovitog tipa i anglosaksonsko, odnosno angloameriko pravo akuzatorskog tipa. Za aktuelno krivino procesno pravo u BiH moe se rei da je rezultat pomirenja dvije pravne kulture: kontinentalne ili evropske i anglosaksonske, odnosno angloamerike. Najvie inkvizitorskih elemenata savremeni krivini postupak u BiH ima u istrazi, ali se u istrazi, naravno, ne primjenjuje tortura. Tuilac u toku sprovoenja istrage vri ne samo funkciju gonjenja, nego i istraivanja krivinih djela. Sve istrane radnje koje su potrebne za postizanje cilja istrage tuilac preduzima po slubenoj dunosti, ali i na prijedlog osumnjienog i njegovog branioca. Tuilac ima pravo da ispita osumnjienog. Osumnjieni i njegov branilac imaju pravo da prisustvuju nekim istranim radnjama, branilac ima pravo da prisustvuje ispitivanju osumnjienog. Akuzatorski elementi u istrazi proizilaze i iz sljedeih elemenata: 1) krivini postupak se ne moe pokrenuti niti voditi bez zahtjeva tuioca, 2) iako u istrazi postoje procesne stranke (tuilac i osumnjieni), nije potrebno da svakoj istranoj radnji mora prisustvovati i osumnjieni, 3) pravo osumnjienog i njegovog branioca da razmatraju spise i razgledaju pribavljene predmete koji idu u korist osumnjienog lica, 4) ako se osumnjieni nalazi u pritvoru, ima pravo odmah komunicirati sa braniocem usmeno ili pismeno, 5) pravo osumnjienog da ne daje iskaz i ne odgovara na postavljena pitanja, vai i u fazi istrage, 6) mogunost osumnjienog i njegovog branioca da pregovaraju sa tuiocem o uslovima priznavanja krivice. 9

10. POJAM I VRSTE KRIVINIH SUDOVA Sudovi su samostalni i nezavisni od zakonodavne i izvrne vlasti i njima pripada sudska vlast. U vrenju sudske vlasti sudovi su duni da tite ljudska prava i slobode, utvrena prava i interese pravnih subjekata i zakonitost. Najzad, sudovi su zakoniti, jer se organizacija, osnivanje, nadlenost i sastav sudova i postupak pred sudovima ureuje zakonom. U savremenim pravnim sistemima sud je pravosudni dravni organ koji vri sudsku funkciju. Primjenu materijalnog krivinog prava na konkretan sluaj moe vriti samo sud. Kao to dravi pripada iskljuivo pravo da propisuje krivine sankcije za odreena ljudska ponaanja, odnosno krivina djela (ius poenale), tako i krivini sud jedini ima pravo da te sankcije izrekne odreenom uiniocu krivinog djela (ius puniendi). Pojam sud ima dva znaenja. Sa ustavnog ili organizacionog gledita, sud je posebna vrsta organa u kojem se vri pravosue. U procesnom smislu, sud je organ koji je ovlaten da raspravlja pojedinu krivinu stvar. U okviru suda moe postojati vie razliitih sudskih organa (sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno sasluanje, sudija pojedinac, vijee za glavni pretres, albeno vijee itd.). Sve sudije jednog suda ne uestvuju u donoenju pojedinih odluka, ve sude ti sudski organi. U sudu se obrazuju, takoe, i sudska odjeljenja, prema sutini materije koju pojedina vijea raspravljaju (krivino odjeljenje, koje obuhvata sva krivina, i graansko odjeljenje, koje obuhvata sva graanska vijea). U odjeljenju se odravaju sjednice na kojima se razmatraju pitanja od interesa za rad odjeljenja, a naroito: organizovanje unutranjeg poslovanja odjeljenja, praenje stanja poslovanja odjeljenja itd. U sudovima se odravaju i opte sjednice svih sudija koje se sazivaju kada je to predvieno pravilima sudskog postupka. Za punovanost odluivanja na optoj sjednici potrebno je prisustvo najmanje dvije treine sudija, a odluke se donose veinom glasova prisutnih sudija, s tim da ovu sjednicu saziva i njenim radom rukovodi predsjednik suda. Vrste krivinih sudova uobiajeno je da se sudovi dijele na: 1. redovne i vanredne, s obzirom na ovlatenja koja imaju u odnosu na suenje. Redovni su oni sudovi iji su organizacija i postupak redovni, jer se zasnivaju na opteusvojenim pravnim standardima. Redovni sudovi mogu biti sudovi opte nadlenosti (sude za sva krivina djela i za sve optuene, sem onih iz nadlenosti specijalizovanih sudova) i specijalizovani sudovi (sude za odreena krivina djela ili za krivina djela odreenih uinilaca ratione materiae ili intuitu personae, npr. vojni sudovi). Vanredni sudovi (osnivaju se kao privremeni ili stalni), u suenju za odreene krivine predmete ili u pogledu organizacije, odstupaju od redovnih sudova. 2. pozivne (bez graana), mjeovite (u kojima graani sude ravnopravno sa pozivnim sudijama) i porotne (graani odluuju o injeninim, a pozivne sudije o pravnim pitanjima). Krivini sudovi u BiH su pozivni. 3. s obzirom na rang i stepen, odnosno instancu: sudove vieg ranga kojima je povjereno suenje sa drutvenog gledita znaajnijih i teih krivinih djela, sudove nieg ranga kojima je povjereno suenje sa drutvenog gledita lakih i manje znaajnih krivinih djela (rang je vezan za prvostepenu stvarnu nadlenost), sudove vie instance koji ispituju odluku drugog suda radi eventualne izmjene (sudovi pravnih lijekova), sudove najnie (prve) instance je prvostepeni sud. 4. istrani i presudni, s obzirom na funkcionalnu nadlenost. Istrani sudovi su oni sudovi koji vode prethodni postupak, a presudni odluuju o krivinoj stvari u meritumu. 10

U BiH postoje 4 prvostepena suda: - sud BiH; - optinski, odnosno osnovni; - kantonalni, odnosno okruni sudovi i - Osnovni sud Brko Distrikta.

11. NEZAVISNOST SUDA I SUDIJA Naelo nezavisnosti suda i sudije znai da su sudovi, a time i sudije u svome radu nezavisni, tj. da na njihov rad ne moe niko uticati. To je nezavisnost prema predstavnicima legislative i egzekutive, kao i prema svakom drugom uticaju. Sudska nezavisnost moe biti shvaena kao: stvarna ili supstancijalna nezavisnost koja treba da obezbijedi nezavisno vrenje sudske funkcije, tj. potinjenost sudije zakonu, lina nezavisnost koja titi sudiju od kontrole i uticaja izvrne vlasti i obezbjeuje njegovu podobnost da se odupre svakom drugom uticaju, kolektivna nezavisnost suda kao dravnog organa, interna nezavisnost koja treba da eliminie uticaj drugih sudija, vieg autoriteta ili vieg ranga na sudiju koji postupa u odreenom sluaju. Nezavisnost sudije treba da se obezbijedi i garantovanjem da on nee biti kanjavan premjetanjem iz jednog suda u drugi, to se postie ustanovom nepokretnosti (nepremjestivosti) sudije. To se osigurava garantovanjem sudiji da moe biti rasporeen na rad u drugi sud istog ili nieg nivoa pod uslovom da na to pristane taj sudija. Od upuivanja u drugi sud uz pristanak sudije, treba razlikovati upuivanje bez pristanka sudije. Sudija ne moe bez njegovog pristanka uputiti u drugi sud da vri dunost sudije na period od najdue tri mjeseca, i to samo u sluaju ako se takvo upuivanje vri u cilju njegovog uea u radu na pojedinanom predmetu u sudu u koji se vri upuivanje ili u sluaju da ni jedan drugi sudija nije pristao na to. Odluku o privremenom upuivanju sudije na rad u drugi sud donosi Visoko sudsko i tuilako vijee BiH, i to na zahtjev predsjednika suda koji eli da se sudija privremeno uputi u sud iji je on predsjednik. Inkompatibilnost sudijske funkcije sa obavljanjem drugih funkcija, poslova i aktivnosti predvia ZVSTV (npr. sudija ne smije biti lan politike partije), kao jednu od garancija sudske nezavisnosti. Postoji i zabrana vrenja javnih dunosti, dunosti iz pravne oblasti i drugih dunosti, na osnovu kojih sudija ne smije npr. biti lan upravnog ili nadzornog odbora javnih ili privatnih preduzea ili drugih pravnih lica. Nezavisnost suda obezbjeuje se i raznim mjerama koje spreavaju meusobni uticaj sudija u istom sudu. Sudske odluke se donose u tajnom zasjedanju suda. Sudija ije se miljenje razlikuje od miljenja ostalih sudija u vijeu ima pravo na zapisniko izdvajanje miljenja. Sudija nieg suda je nezavisan i u odnosu na vii sud, utoliko to mu vii sud ne moe naloiti kako da presudi.

12. BROJNI SASTAV SUDA Kao organ u postupku, sud moe biti sastavljen od jednog sudije (sudija pojedinac) ili od vie sudija (vijee). Zakon odreuje brojni sastav vijea po vrsti poslova, bez obzira na vrstu suda, s tim da broj sudija u vijeu ne moe biti manji ili vei od zakonom odreenog. Brojni sastav suda je zakonom odreen na sljedei nain: 11

1) 2)

3) 4) 5)

6)

7) 8)

u prvom stepenu sudovi sude u vijeima sastavljenim od trojice sudija za krivina djela za koja se po zakonu moe izrei kazna zatvora od 10 godina ili tea kazna; sudija pojedinac u prvostepenom sudu sudi za krivina djela za koja je propisana kao glavna novana kazna ili kazna zatvora do 10 godina. Ovaj sudija sprovodi i postupak za izdavanje kaznenog naloga. Sudija pojedinac, kao sudija za maloljetnike, sprovodi pripremni postupak i vri druge dunosti; u drugom stepenu sudovi sude u vijeima sastavljenim od trojice sudija; u treem stepenu sud sudi u vijeu od trojice sudija; u vijeu sastavljenom od trojice sudija sud odluuje o albama protiv rjeenja kada je to odreeno zakonom i donosi odluke van glavnog pretresa (tzv. vanraspravno vijee); osim sudije pojedinca koji sudi za odreena krivina djela, u prvostepenim sudovima postoje i druge sudije koje ne sude, ve kao pojedinci donose druge odluke, odnosno obavljaju druge radnje u postupku, to su: sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno sasluanje, predsjednik suda i predsjednik vijea; u vijeu sastavljenom od trojice sudija, sud odluuje i o zahtjevu za ponavljanje postupka; o zahtjevu za zatitu zakonitosti Vrhovni sud RS odluuje u vijeu sastavljenom od pet sudija.

13. SUBJEKTIVNA SPOSOBNOST SUDIJE Subjektivna sposobnost sudije javlja se u dva vida: kao apstraktna (opta) sposobnost za uestvovanje u bilo kom procesu i kao konkretna (relativna) sposobnost, tj. sposobnost jednog apstraktno sposobnog sudije da uestvuje u postupku po odreenoj krivinoj stvari. Da bi neko lice bilo sudija i da bi moglo uestvovati u suenju, mora biti imenovano za sudiju, u skladu sa zakonom, i uvedeno u sudijsku dunost kod suda u kojem je sudija. Uvoenje u dunost postie se stupanjem na dunost po datoj sveanoj izjavi. Prije stupanja na dunost, imenovani sudija daje sveanu izjavu usmeno pred predsjednikom Visokog sudskog i tuilakog vijea BiH ili lanom ovog vijea koga ovlasti predsjednik, kao i stavljanjem potpisa na izjavi. Tekst sveane izjave utvren je ZVSTV, a njome sudija prije stupanja na dunost daje obavezu da e se u svom radu pridravati Ustava i zakona, da e donositi odluke po svom najboljem znanju, da e svoju dunost vriti savjesno, odgovorno i nepristrasno u cilju provoenja vladavine zakona i da e tititi slobode i prava pojedinaca zagarantovane Ustavom BiH.

14. KONKRETNA SPOSOBNOST SUDIJE Apstraktna sposobnost sudija (imenovanje i razrjeenje) koji to postaje izborom i uvoenjem u dunost, mora biti i konkretno sposoban (izuzee) da bi uestvovao u postupku po jednoj krivinoj stvari. Da bi mogao suditi u konkretnom sluaju, sudija mora biti objektivan (nepristrasan). Konkretna sposobnost sudije obezbjeuje se raznim oblicima izuzea.

12

Pojam i vrste izuzea Izuzee sudije je ustanova krivinog procesnog prava putem koje se iz krivinog postupka odstranjuje sudija u sluaju kada postoje razlozi koji ga ine nepodobnim za vrenje sudijske funkcije ili pobuuju sumnju u njihovu nepristrasnost i na taj nain se istovremeno doprinosi objektivnom i nepristrasnom ostvarivanju krivinoprocesnog zadatka. Zadatak ove krivinoprocesne ustanove je da iz vrenja sudijske funkcije odstrani sudiju koji se javlja kao nepodoban za suenje u konkretnoj krivinoj stvari. Nepristrasnost sudije se odnosi, prije svega, na odnos prema strankama u sporu, a Evropski sud za ljudska prava to utvruje na osnovu subjektivnog i objektivnog kriterijuma. Subjektivni test se tie linog ubjeenja odreenog sudije u sluaju. To je tzv. lina nepristrasnost koja se pretpostavlja dok se ne dokae suprotno. Objektivni test se odnosi na utvrivanje da li je sudija obezbijedio dovoljne garancije da bi se iskljuile bilo kakve opravdane sumnje u vezi sa postojanjem njegove nepristrasnosti. Izuzee je odstranjivanje sudije iz postupka zbog sumnje u njegovu nepristrasnost, koju izaziva odreena veza izmeu sudije i predmeta suenja ili pojedinih uesnika u postupku. Ta veza prestavlja osnov izuzea i mora biti konkretna. Zato se moe traiti samo izuzee poimenino odreenog sudije, ne i svih sudija jednog suda ili izuzee svih sudova. Neki osnovi zbog kojih inae apstraktno sposoban sudija ne moe uestvovati u radu po konkretnoj krivinoj stvari takvog su znaaja sa, sami po sebi, im postoje izazivaju nepovjerenje u njegovu nepristrasnost i takav se sudija obavezno zamjenjuje drugim. Takvi osnovi su u zakonu taksativno nabrojani, a izuzee koje se na njima zasniva naziva se iskljuenje. Druga grupa osnova manjeg znaaja, a zbog svoje mnogobrojnosti i raznovrsnosti ne nabrajaju se u zakonu. Ti osnovi se u zakonu navode samo uopteno, a poto je vie u pitanju interes stranaka, ostavlja im se mogunost da, ako sumnjaju u njegovu nepristrasnost, trae odstranjenje sudije u konkretnom sluaju. Izuzee iz ovih razloga naziva se odstranjenje. U nekim sluajevima, do izuzea moe doi i na zahtjev samog sudije, ako postoji neki od osnova za iskljuenje ili odstranjenje i tada se radi o uzdranju. Osnovi iskljuenja Osnovi (razlozi) iskljuenja, zbog kojih se sudija obavezno mora uzrdati od vrenja dunosti u konkretnom sluaju, su sljedei: 1) kada je oteen krivinim djelom koje je predmet postupka; 2) kada mu je osumnjieni, odnosno optueni, njegov branilac, tuilac, oteeni, njegov zakonski zastupnik ili punomonik, brani, odnosno vanbrani drug ili srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobonoj liniji do 4. stepena, a po tazbini do 2. stepena; 3) kada je sa osumnjienim, odnosno optuenim, njegovim braniocem, tuiocem ili oteenim u odnosu staraoca, staranika, usvojioca, usvojenika, hranioca ili hranjenika; 4) kada je u istom krivinom predmetu uestvovao kao sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno sasluanje ili je postupao kao branilac, zakonski zastupnik ili punomonik oteenog, odnosno tuioca ili je sasluan kao svjedok ili kao vjetak; 5) kada je u istom predmetu uestvovao u donoenju odluke koja se pobija albom; 6) ako postoje druge okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost (npr. zajedniki imovinski interesi). Postupak izuzea Zahtjev za izuzee mogu podnijeti i stranke i branilac. Izuzee je u javnom interesu i zato ga moe traiti bilo koja stranka. Oteeni nema pravo traiti izuzee, jer nije stranka. Izuzee se ne moe postaviti tako da se trai izuzimanje cijelog suda ili cijelog vijea. Moe se traiti samo izuzee poimenino odreenog sudije koji u predmetu postupa, tj. koji vri sudijsku dunost u odreenom predmetu. 13

Zahtjev za odstranjenje sudije stranka i branilac mogu podnijeti do poetka glavnog pretresa. Zahtjev za iskljuenje sudije moe biti podnesen u svim stadijumima i fazama postupka, ali poslije poetka glavnog pretresa, ako je osnov iskljuenja stranka kasnije saznala i zahtjev podnijela odmah po saznanju, najdalje do zavretka glavnog pretresa. Zahtjev za izuzee za sudiju vieg suda stranka i branilac moe isticati u albi ili odgovoru na albu. Stranka i branilac su duni da u zahtjevu za izuzee navedu okolnosti zbog kojih smatraju da postoje neki od zakonskih osnova za izuzee i ne mogu ponavljati razloge koji su ve isticani u ranijem odbijenom zahtjevu za izuzee. Svaki zahtjev mora kumulativno ispunjavati dva uslova: da je individualno odreen i da je obrazloen. Postupak za izuzee vodi se u okviru krivinog postupka, ali je po svojoj prirodi neka vrsta posebnog upravnog postupka. Zbog toga, po zahtjevu za izuzee koji podnosi stranka ili branilac odluuje opta sjednica. Prije donoenja rjeenja o izuzeu pribavie se izjava sudije ili predsjednika suda ije se izuzee trai, a, po potrebi, sprovee se i drugi izviaji. O zahtjevu se odluuje u formi rjeenja, a zahtjev se moe odbaciti, odbiti ili usvojiti. 1. Zahtjev se odbacuje bez ulaenja u ispitivanje po sutini: - ako je izjavljen od neovlatenog lica; - ako je neblagovremen; - ako stranka nije traila poimenino izuzee sudije ili ako nisu navedeni razlozi zbog kojih se trai izuzee ili su navedeni razlozi koji su ve bili odbijeni. Ovu odluku donosi vijee, a protiv rjeenja o odbacivanju zahtjeva alba nije doputena. 2. Zahtjev se odbija ako se utvrdi da razlozi navedeni u njemu nisu osnovani. Odbijanjem zahtjeva prestaje suspenzija sudije. 3. Rjeenje kojim se zahtjev usvaja donosi se ako se utvrdi da je zahtjev osnovan. U rjeenju kojim se usvaja zahtjev za izuzee ne odreuje se drugi sudija koji e nastaviti postupak. Protiv rjeenja kojim se usvaja zahtjev za izuzee nije dozvoljena alba. Zakon propisuje procesnu sankciju samo u sluaju ako je na glavnom pretresu uestvovao sudija koji je morao biti iskljuen. Tada postoji apsolutna povreda odredaba krivinog postupka. Druga izuzea Odredbe o izuzeu sudije shodno se primjenjuju i na izuzee tuilaca i lica koja su na osnovu zakona ovlatena da tuioca zastupaju u postupku, zapisniare, sudske tumae, struna lica, kao i na vjetake ako za njih nije ta drugo odreeno. Postoji mogunost izuzea ovlatenih slubenih lica kada u sluajevima predvienim u zakonu preduzimaju pojedine istrane radnje. Tuilac je nadlean da odluuje o izuzeu svih onih lica koja su ovlatena da ga zamjenjuju, kao i o izuzeu ovlatenih slubenih lica, a o izuzeu tuioca odluuje kolegij tuilatva. Svjedok je, po prirodi stvari, nezamjenjiv, pa njegovog izuzea nema. O izuzeu zapisniara, tumaa, strunog lica i vjetaka odluuje vijee, predsjednik vijea ili sudija, a do podizanja optunice tuilac.

15. REDOVNE NADLENOSTI Nadlenost je pravo i dunost jednog suda da rasvijetli i rijei odreenu krivinu stvar, u skladu sa zakonom. Nadlenosti u krivinim stvarima mogu biti: redovne (stvarna, mjesna i funkcionalna) i vanredne (nadlenost po meusobnoj vezi krivinih djela, delegirana i nareena).

14

REDOVNE NADLENOSTI I STVARNA NADLENOST Stvarna nadlenost uopte pravo je i dunost jednog suda prvog stepena da sudi odreeno krivino djelo zbog njegove prirode, drugih njegovih osobina i svojstava njegovog izvrioca. Kriterijumi za odreivanje stvarne nadlenosti dati su u zakonima o sudovima. Oni se nalaze u zakonu o krivinom postupku. Prvostepena suenja za krivina djela pripadaju: Sudu BiH; optinskim, odnosno osnovnim sudovima; kantonalnim, odnosno okrunim sudovima i Osnovnom sudu Brko Distrikta. Sud BiH je stvarno nadlean: a) da sudi u prvom stepenu u krivinim stvarima u granicama svoje stvarne nadlenosti odreene zakonom; b) da odluuje o albama protiv odluka donesenih u prvom stepenu; c) da odluuje o ponavljanju krivinog postupka u sluajevima propisanim ovim zakonom; d) da rjeava sukob nadlenosti u krivinim stvarima izmeu sudova FBiH i RS, kao i sudova entiteta i sudova BD; e) da odluuje o pitanjima koja se tiu provoenja meunarodnih i meuentitetskih krivinih propisa, ukljuujui i odnose s Interpolom i drugim meunarodnim policijskim organima, kao i o transferu osuenih lica, izruenju i predaji lica po zahtjevu bilo kojeg organa na teritoriji BiH, druge drave, odnosno meunarodnog suda ili tribunala; f) da obavlja i druge poslove propisane zakonom. Optinski, odnosno osnovni sud je nadlean u krivinim predmetima: da u prvom stepenu sudi za krivina djela za koja je zakonom predviena kao glavna novana kazna ili kazna zatvora do 10 godina, ako posebnim zakonom nije odreena nadlenost drugog suda, zatim za krivina djela za koja je sud BiH prenio nadlenost na optinski, odnosno osnovni sud i u svim krivinim postupcima prema maloljetnicima; da postupa tokom istrage i nakon podizanja optunice u skladu sa zakonom; da odluuje o vanrednim pravnim lijekovima kad je to zakonom predvieno. Dopunska nadlenost optinskih, odnosno osnovnih sudova odnosi se na: odluivanje o brisanju osude i prestanku mjere bezbjednosti i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke; vrenje poslova meunarodne pravne pomoi, ako zakonom nije odreeno da neke od tih poslova vri kantonalni, odnosno okruni sud. Kantonalni, odnosno okruni sudovi su u prvom stepenu nadleni: da sude za krivina djela za koja je zakonom predviena kazna zatvora preko 10 godina ili dugotrajni zatvor, ako posebnim zakonom nije odreena nadlenost drugog suda; da postupaju tokom istrage i nakon podizanja optunice u skladu sa zakonom; da sude za krivina djela za koja je Sud BiH prenio nadlenost na okruni sud. Dopunska nadlenost kantonalnih, odnosno okrunih sudova odnosi se na: odluivanje o priznanju stranih sudskih odluka; 15

odluivanje o brisanju osude na osnovu sudske odluke i prestanku mjera bezbjednosti i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke; rjeavanje sukoba nadlenosti izmeu optinskih, odnosno osnovnih sudova sa svog podruja; pruanje poslova meunarodne pravne pomoi u krivinim stvarima.

Pored navedene prvostepene nadlenosti, kantonalni, odnosno okruni sud je kao drugostepeni sud nadlean da odluuje o drugim redovnim i vanrednim pravnim lijekovima kad je to zakonom predvieno. Vrhovni sud FBiH i Vrhovni sud RS nadleni su da odluuju o: 1. redovnim pravnim lijekovima protiv odluka kantonalnih, odnosno okrunih sudova, ako je to zakonom predvieno; 2. vanrednim pravnim lijekovima protiv pravosnanih odluka sudova, ukoliko je to zakonom odreeno; 3. pravnim lijekovima protiv odluka svog vijea, ako zakonom nije drugaije odreeno; 4. rjeavanju sukoba nadlenosti izmeu sudova, ako zakonom nije drugaije odreeno; 5. odluivanju o prenoenju mjesne nadlenosti s jednog suda na drugi, kada je to odreeno zakonom; 6. obavlja druge poslove odreene zakonom. Osnovni sud Brko Distrikta nadlean je da u prvom stepenu sudi za sva krivina djela, kao i za krivina djela za koja je Sud BiH prenio nadlenost na Osnovni sud BD. Apelacioni sud Brko Distrikta nadlean je da odluuje o: redovnim pravnim lijekovima izjavljenim na odluke Osnovnog suda; vanrednim pravnim lijekovima izjavljenim na pravosnane sudske odluke. II MJESNA (TERITORIJALNA) NADLENOST Mjesna nadlenost je pravo i dunost stvarno nadlenog suda da presudi krivino djelo zbog teritorijalnog odnosa koji postoji izmeu suda i krivinog djela, odnosno njegovog izvrioca. Za razliku od stvarne nadlenosti koja je regulisana odredbama zakona o sudovima, mjesna nadlenost krivinog suda je u potpunosti regulisana zakonom o krivinom postupku. Mjesna nadlenost po mjestu izvrenja krivinog djela (forum delicti commissi) Pravilo za odreivanje mjesne nadlenosti kazuje da je to sud na ijem je podruju krivino djelo izvreno ili pokuano. Kod krivinih djela koja su izvrena ili pokuana na podrujima raznih sudova ili na granici tih podruja ili je neizvjesno na kom su podruju izvrena, odnosno pokuana, nadlean je onaj sud koji je prvi potvrdio oprunicu, a ako optunica nije potvrena onda sud koji je prvi primio optunicu na potvrivanje. U ovom sluaju radi se o nadlenosti po redu prvenstva (forum praeventionis). Ukoliko su neka krivina djela izvrena u BiH, odnosno RS, a druga u inostranstvu i kada postoji subjektivni koneksitet sa razliitim mjestima izvrenja, nadlean je sud koji je nadlean za krivino djelo uinjeno u FBiH, odnosno RS. Ukoliko je krivino djelo uinjeno dok se domai brod ili vazduhoplov nalazio u domaem pristanitu, nadlean je sud na ijem se podruju nalazi to pristanite. Meutim, ako je krivino djelo uinjeno na domaem brodu ili vazduhoplovu van domaeg pristanita, nadlean je sud na ijem se podruju nalazi matina luka broda, odnosno vazduhoplova ili domae pristanite u kome se brod, odnosno vazduhoplov prvi put zaustavi. Prema tome, tri su elementa znaajna za odreivanje mjesne 16

nadlenosti za krivina djela koja su uinjena na brodu: domaa dravna pripadnost broda, matina luka broda i domae pristanite u kome se brod prvi put zaustavio. Mjesna nadlenost po prebivalitu ili boravitu osumnjienog, odnosno optuenog (forum domicilii) Kao pomoni kriterijum, dolazi u obzir u dva sluaja, od kojih je prvi uspostavljen iz faktikih, a drugi iz pravnih razloga. Faktiki razlozi koji dovode do toga da se kao mjesno nadlean pojavi sud prebivalita ili boravita osumnjienog, odnosno optuenog jesu ako nije poznato mjesto izvrenja krivinog djela ili ako je to mjesto van teritorije FBiH, odnosno RS. Pravni razlog za mjesnu nadlenost krivinog suda na ijem podruju osumnjieni, odnosno optueni ima prebivalite ili boravite postoji ako je ovaj sud ve zapoeo krivini postupak. Mjesna nadlenost po mjestu gdje je osumnjieni, odnosno optueni uhvaen ili se sam prijavio (forum deprehensionis) Dolazi u obzir kada se ne zna mjesto izvrenja krivinog djela ili je ono u inostranstvu, a osumnjieni, odnosno optueni u FBiH, odnosno RS nema prebivalite i boravite (skitnice, odbjegli, osuenici i sl.) III FUNKCIONALNA NADLENOST Funkcionalna (poslovna) nadlenost je pravo i dunost jednog suda, odnosno sudskog organa da obavi dio krivinog postupka, dok drugi dio postupka u istoj stvari treba da obave drugi sudovi ili drugi sudski organi u sastavu istog suda. To je raspodjela poslova u postupku na vie razliitih sudskih organa, odnosno sudova. Cjelokupni krivini postupak dijeli se na vie dijelova (faze, stadijumi i instance), koji imaju razliitu sadrinu i procesne ciljeve. Prvostepeni krivini postupak spada u funkcionalnu nadlenost prvostepenog suda, a postupak pred sudom pravnog lijeka u funkcionalnu nadlenost viih sudova (drugog i treeg stepena). Sam prvostepeni krivini postupak dijeli se na razne faze i stadijume, koji spadaju u funkcionalnu nadlenost razliitih organa prvostepenog suda (u fazi istrage i postupku stavljanja pod optubu uestvuju sudija za prethodni postupak i sudija za prethodno sasluanje; glavni pretres vode vijee ili sudija pojedinac; maloljetnicima sudi sudija za maloljetnike itd.). To je funkcionalna nadlenost po fazama ili stadijumima postupka. Ovlatenja sudije za prethodni postupak proteu se, prije svega, na istragu i odnose se na zatitu osnovnih ljudskih prava i sloboda i sudsko obezbjeenje dokaza. Sudija za prethodno sasluanje se javlja nakon podizanja optunice i ima ovlatenja sudije za prethodni postupak. U toku glavnog pretresa sud realizuje funkciju suenja u inokosnom i zbornom sastavu. Tako, predsjednik vijea: odluuje o izuzeu zapisniara, sudskog tumaa, strunog lica i vjetaka; postavlja branioca zbog slabog imovnog stanja; rukovodi vijeanjem i glasanjem i glasa posljednji; odluuje o povraaju u preanje stanje; donosi rjeenje o jemstvu i o njegovom ukidanju; odstupa od redovnog toka raspravljanja na glavnom pretresu zbog posebnih okolnosti; odrava red u sudnici; kanjava zbog naruavanja reda i procesne discipline itd. Vijee, kao zborni sastav, pojavljuje se u funkciji rukovodioca glavnog pretresa i odluuje o razdvajanju postupka, o izuzeu zapisniara, sudskog tumaa, strunog lica i vjetaka, o iskljuenju 17

javnosti itd. U inokosnom sastavu pojavljuje se i sudija pojedinac koji donosi konanu odluku o krivinoj stvari u postupku za izdavanje kaznenog naloga, kao i u postupku prema maloljetnicima. Sudovi pravnog lijeka takoe odluuju o jednoj krivinoj stvari u inokosnom i zbornom sastavu. U inokosnom sastavu pojavljuje se predsjednik vijea koji prima pravni lijek i itav spis krivinog predmeta, ispituje blagovremenost i dozvoljenost, a zatim odreuje sudiju izvjestioca, i sudija izvjestilac iji je zadatak da pripremi predmet za odluivanje. U zbornom sastavu pojavljuje se vijee od trojice sudija. Na kraju, pored upravne funkcije, u vrenju sudijske funkcije uestvuje u odreenoj mjeri i predsjednik suda koji, izmeu ostalog, moe biti predsjednik vijea za odluivanje na glavnom pretresu ili u sjednici vijea, vri nadzor nad izvravanjem pritvora i odreuje dopunske sudije.

16. VANREDNE NADLENOSTI Vanredne nadlenosti, izuzimajui nadlenost po meusobnoj vezi krivinih djela, ustanovljavaju se za pojedini krivini predmet. Za razliku od njih, redovne nadlenosti vrijede za sva krivina djela odreene kategorije. Vanredne nadlenosti su: nadlenost po meusobnoj vezi krivinih djela (forum connexitatis), prenesena (delegirana) nadlenost (forum delegationis), nareena nadlenost (forum ordinatum). I NADLENOST PO MEUSOBNOJ VEZI KRIVINIH DJELA U sluaju kada postoji veza izmeu vie krivinih djela (koneksitet), mogue je njihovo spajanje i suenje u jedinstvenom postupku pred istim sudom. Ta veza krivinih stvari moe biti: subjektivna (kada jedan osumnjieni, odnosno optueni odgovara za vie krivinih djela), objektivna (kada vie osumnjienih, odnosno optuenih odgovaraju za jedno zajedniko krivino djelo), mjeovita (kada postoji objektivni koneksitet, a jedan od osumnjienih, odnosno optuenih odgovara za najmanje jedno svoje samostalno krivino djelo). Mjeoviti (subjektivno-objektivni) koneksitet postoji u sluajevima kada je vie lica optueno za izvrenje jednog ili vie krivinih djela objektivni koneksitet; a neko od tih lica je optueno samo i za jo neko drugo krivino djelo subjektivni koneksitet. U sluaju subjektivnog koneksiteta, ako neka krivina djela spadaju u stvarnu nadlenost nieg (optinskog, odnosno osnovnog), a druga u stvarnu nadlenost vieg (kantonalnog, odnosno okrunog) suda, jedinstven krivini postupak sprovee sud stvarno nadlean na najtee krivino djelo, tj. vii (kantonalni, odnosno okruni) sud. Mjesna nadlenost kod subjektivnog koneksiteta (kada osumnjieni, odnosno optueni odgovara za vie krivinih djela spojenih u jedinstven postupak, koja bi inae trebalo da sudi vie sudova iste vrste) odreuje se prema prvenstvu potvrivanja optunice, a ako optunice nisu potvrene sudu koji je prvi primio optunicu na potvrivanje (forum praeventionis). Odreivanje stvarne nadlenosti kod objektivnog koneksiteta se ne javlja, jer izvrioci i sauesnici o kojima se ovdje radi odgovaraju za isto krivino djelo, a stvarna nadlenost je odreena prema krivinom djelu. U pogledu mjesne nadlenosti kod objektivnog koneksiteta, ako su u pitanju saizvrioci, a radnje preduzete na podruju vie sudova, nadlean je sud koji je prvi potvrdio optunicu, a ako su jedni izvrioci a drugi sauesnici krivinog djela sud koji je mjesno nadlean za izvrioca.

18

Kod mjeovitog koneksiteta stvarna nadlenost odreuje se prema najteem krivinom djelu, a mjesna (ako su djela iste stvarne nadlenosti, a sa podruja raznih sudova) prema prvenstvu potvrivanja optunice, odnosno prvenstvu otpoinjanja postupka. II PRENESENA (DELEGIRANA) NADLENOST Prenoenje (delegiranje) nadlenosti postoji kada se iz razloga odreenih u zakonu oduzima postupanje po jednom odreenom krivinom predmetu od mjesno nadlenog suda i predaje drugom, inae mjesno nenadlenom sudu. Prema razlogu za prenoenje mjesne nadlenosti, postoje dvije vrste prenoenja: 1) nuno prenoenje vri se kada je mjesno nadleni sud sprijeen iz pravnih ili stvarnih razloga da postupa u pojedinom sluaju (npr. situacije kada u sudu nema dovoljan broj sudija za obrazovanje vijea zbog izuzea) i 2) prenoenje ako postoje vani razlozi ovi razlozi nisu navedeni u zakonu, ali se podrazumjeva da ovdje nisu ukljueni razlozi za nuno delegiranje. Razlog za ovo delegiranje mjesne nadlenosti moe da bude u opasnosti od nereda i nemira za vrijeme postupka pred nadlenim sudom ili u tekoama da se obezbijedi nepristrasno i objektivno suenje zbog prevelikog uzbuenja mjesnog stanovnitva ili nekog drugog uzroka koji stvara nepovoljnu atmosferu za normalno suenje (npr. ako se postupak vodi protiv sudije toga suda ili njegovog bliskog srodnika). Postupak prenoenja zbog pravne ili stvarne sprijeenosti moe pokrenuti samo sud kod koga se taj razlog pojavio, s tim da odluuje neposredno vii sud, koji, po sasluanju stranaka i branioca, moe odrediti drugi stvarno nadlean sud na svom podruju da sprovede postupak. Protiv rjeenja o prenoenju nadlenosti alba nije dozvoljena. Prenoenje na drugi sud iz vanih razloga vri sud odreen zakonom ili Vrhovni sud FBiH za voenje postupka na podruju drugog kantona, odnosno Vrhovni sud RS. Rjeenje o prenoenju, protiv koga nije dozvoljena alba, moe se donijeti na prijedlog sudije za prethodni postupak, sudije za prethodno sasluanje, sudije ili predsjednika vijea ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca. III NAREENA NADLENOST Ovdje je rije o nareenoj nadlenosti (ordinacija nadlenosti), kada se nadlenost ne moe odrediti ni po kojem drugom kriteriju. Naime, mogue je, mada su ti sluajevi rijetki (ne zna se tano mjesto izvrenja krivinog djela ili je krivino djelo izvreno u inostranstvu, osumnjieni, odnosno, optueni u BiH nema boravite i prebivalite ili na njenoj dravnoj teritoriji nije uhvaen i sl.), da se prema odredbama zakona ne moe ustanoviti koji je sud mjesno nadlean. Tada e Vrhovni sud FBiH, odnosno Vrhovni sud RS odrediti jedan od stvarno nadlenih sudova pred kojim e se sprovesti postupak, vodei rauna o slinim ve pomenutim vanim razlozima.

17. SUKOB NADLENOSTI Sukob nadlenosti je sluaj u kojem se miljenja vie dravnih organa, odnosno sudova koji nastupaju u krivinom postupku razilaze oko pitanja koji od njih treba rjeavati konkretni krivini predmet. Takva situacija nastupa obino kao posljedica razliite pravne kvalifikacije krivinog djela i tumaenja propisa o odreivanju stvarne i mjesne nadlenosti. 19

Sukob nadlenosti (stvarne ili mjesne) moe nastati izmeu samih sudova ili izmeu sudova i drugih dravnih organa. Pretpostavka za sukob nadlenosti je jednovremenost i istovjetnost krivinog djela, tj. njegovih injeninih elemenata. U povodu sukoba nadlenosti mora se provesti poseban postupak za rjeavanje sukoba nadlenosti, predvien za sluajeve negativnog sukoba nadlenosti. Sud koji se smatra nenadlenim oglasie se rjeenjem nenadlenim, dostavie rjeenje strankama i braniocu i po prvaosnanosti tog rjeenja ustupie predmet nadlenom sudu. Protiv tog rjeenja stranke i branilac mogu izjaviti albu, u kom sluaju e drugostepeni sud svojim rjeenjem utvrditi nadlenost odgovarajueg suda, pod uslovom da je drugostepeni sud u isto vrijeme i sud nadlean da rjeava sukob nadlenosti izmeu tih sudova. Ako albe nije bilo, sud kome je predmet ustupljen, ako smatra sebe nenadlenim, nee donositi rjeenje o tome, ve e pokrenuti postupak za rjeavanje sukoba nadlenosti. U ovom sluaju radi se o negativnom sukobu nadlenosti, koji, dakle, postoji kada se vie sudova oglase nenadlenim. Mogu je, meutim, iako rijetko, i pozitivan sukob nadlenosti, koji postoji kada vie sudova sebe smatraju nadlenim, odbijajui ustupanje predmeta na traenje drugog suda. Sukob nadlenosti izmeu sudova rjeava zajedniki neposredno vii sud. Sud koji rjeava o sukobu nadlenosti trai prethodno miljenje od stranaka i branioca. Svaki od sudova koji se spore o nadlenosti duan je, dok se sukob ne rijei, preduzimati radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. Protiv rjeenja kojim se odluuje o sukobu nadlenosti alba nije dozvoljena.

18. PRAVNA POMO Postoje sluajevi da je za potrebe suda potrebno obaviti neke radnje za koje su nadleni drugi dravni organi, kao i obaviti procesne radnje izvan podruja teritorijalne nadlenosti toga suda (na podruju drugog suda). Obavljanje ovakvih radnji, sudovi i drugi dravni organi vre putem pravne pomoi koja moe biti unutranja (domaem sudu pruaju pomo domai sudovi ili drugi dravni organi) i meunarodna (domaem sudu pomo ukazuju strani sudovi ili strani dravni organi). Unutranja pravna pomo moe biti u uem smislu (uzajamna pomo jednog suda drugom u obavljanju krivinoprocesnih radnji) i u irem smislu (pomo sudovima od drugih dravnih organa u obavljanju drugih pravnih radnji i tehnikih i drugih strunih poslova). Ukazivanje pravne pomo se, po pravilu, vri dostavljanjem pismene molbe sudu ili organu od kojeg se pomo trai. Ostvarivanje pravne pomoi i slubena saradnja u krivinim procesima ureena je Zakonom o pravnoj pomoi i slubenoj saradnji u krivinim stvarima izmeu FBiH, RS i BD, kojim se priznaju, na uzajamnoj osnovi, odluke svih sudova na teritoriji BiH i organa za sprovoenje zakona u tim stvarima. Pod pojmom pravna pomo u smislu ovog zakona smatra se uzajamna pomo sudova, a pod pojmom slubena saradnja uzajamna saradnja organa za provoenje zakona, saradnja izmeu sudova i organa za provoenje zakona, te saradnja izmeu sudova, odnosno organa za provoenje zakona i drugih organa vlasti.

19. STRANAKA I PROCESNA SPOSOBNOST Stranaka sposobnost (legitimatio ad causam) je apstraktna procesnopravna mogunost da se bude tuilac ili osumnjieni, odnosno optueni u postupku. Ova se sposobnost utvruje posebno za svaku stranku. Tuilac ima sposobnost kao stranka u postupku samim tim to je dravni organ. On je izabran u posebnom postupku i pod uslovima koji garantuju da samostalno obavlja krivinoprocesne radnje. 20

Svako lice, prema kome se, po odredbama materijalnog krivinog prava, mogu primijeniti krivine sankcije, ima stranaku sposobnost osumnjienog, odnosno optuenog u postupku. Tu sposobnost imaju fizika i pravna lica, ali osumnjieni, odnosno optueni ne moe biti svaki izvrilac krivinog djela. Tako npr. prema maloljetnom licu ispod 14 godina ne mogu se primijeniti nikakve sankcije. Tu dolaze i druga lica koja po KZBiH ne mogu odgovarati, npr. zastupnici (poslanici). Uinilac krivinog djela, koji u trenutku izvrenja nije bio uraunljiv, moe biti optueni u postupku. Krivina odgovornost ovog lica e izostati ako se utvrdi da nije bio uraunljiv u vrijeme izvrenja djela, a to se moe utvrditi samo u krivinom postupku, u kojem e takav uinilac biti stranka. Inae, lica koja u vrijeme izvrenja krivinog djela nisu bila uraunljiva, nisu kriva i prema njima se ne mogu primijeniti krivine sankcije. Procesna sposobnost (legitimatio ad procesum) je mogunost tuioca ili osumnjienog, odnosno optuenog koji ima stranaku sposobnost, da obavlja radnje u procesu. Procesna sposobnost se ne mora uvijek podudarati sa stranakom sposobnou. Tuilac, kao nosilac funkcije u dravnom organu, uvijek ima procesnu sposobnost za preduzimanje procesnih radnji. Razlog je u tome jer je u dravnu slubu imenovan prema zakonskim uslovima koji garantuju pravilno preduzimanje tih radnji. Ako iz nekog razloga tu sposobnost naknadno izgubi, o tome e se rjeavati izvan krivinog postupka (u postupku razrjeenja od tuilake funkcije). Osumnjieni, odnosno optueni koji je sposoban da bude stranka u postupku, po pravilu, sposoban je i da vri radnje u postupku. U krivinom postupku iskljueno je zastupanje osumnjienog, odnosno optuenog, jer on odgovara lino. Pravna lica u krivinom postupku nastupaju preko svojih zastupnika i branilaca. Uraunljivost osumnjienog, odnosno optuenog cijeni se u momentu izvrenja krivinog djela, a ne u momentu suenja. Ako duevno oboljenje nastupi poslije izvrenja krivinog djela, to ne utie na krivinu odgovornost osumnjienog, odnosno optuenog, ali ima uticaj na tok krivinog postupka. Prema optuenom koji poslije izvrenog krivinog djela duevno oboli, sud e rjeenjem prekinuti postupak i optuenog uputiti organu nadlenom za pitanja socijalnog staranja. Prekinuti postupak se nastavlja kada prestanu smetnje koje su izazvale prekid. Ako se takve injenice utvrde u toku pretresa, pretres se odlae rjeenjem vijea. Ako je osumnjieni uinio krivino djelo u stanju neuraunljivosti, primjenjuje se poseban postupak.

20. PROCESNA NAELA O STRANKAMA Naelo kontradiktornosti (raspravnosti) Ovo naelo znai omoguavanje od suda strankama da iznose svoje navode i tvrdnje i to kako one koji im idu u korist tako i da se suprotstavljaju navodima i tvrdnjama suprotne stranke (audiatur et altera pars) svojim argumentima. Ovim naelom se svakoj od stranaka prua mogunost da se izjasni u pogledu procesnih dejstava druge stranke (da im protivrjei, contradicere) prije nego bude donesena odluka suda. U istrazi ovo naelo dolazi do izraaja prilikom ispitivanja osumnjienog. Naime, tuilac i ovlatena slubena lica u toj fazi mogu uzimati izjavu od osumnjienog lica i ukoliko ova radnja bude preduzeta na nain koji propisuje zakon, zapisnik o takvoj izjavi moe se upotrijebiti kao dokaz. To znai da tuilac i ovlatena slubena lica, izmeu ostalog, osumnjienog moraju pouiti da, izjanjavajui se o djelu koje mu se stavlja na teret, moe iznijeti sve injenice i dokaze koji mu idu u korist. U fazi postupka optuivanja izjavu o krivici optueni daje sudiji za prethodno sasluanje u prisustvu tuioca i branioca. Pored toga, osumnjieni odnosno optueni i njegov branilac mogu 21

pregovarati s tuiocem o uslovima priznavanja krivice za djelo za koje se osumnjieni, odnosno optueni tereti. Naelo kontradiktornosti dolazi u cjelosti do izraaja na glavnom pretresu u kome stranke i branilac imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze. U toj fazi postupka stranke i branilac postavljaju pitanja svjedocima i vjetacima, a u sluaju vie optuenih oni mogu postavljati pitanja jedni drugima. Naelo ne bis in idem Ovo naelo znai da se isto lice u istoj krivinoj stvari ne moe pojaviti (istovremeno ili sukcesivno) dva ili vie puta u svojstvu tuioca ili osumnjienog, odnosno optuenog. Naelo se tie ne samo pravosnanosti presuene stvari, nego i postupka u toku (litispendentio). Naelo ne bis in idem (ne ponovo o istom) u sutini predstavlja zabranu ponovnog suenja u istoj krivinoj stvari. Ovo naelo se ponekad oznaava i kao zabrana dvostruke ugroenosti. Njegov cilj je da obezbijedi pravnu sigurnost graana koji moraju biti lieni neizvjesnosti i straha da e se protiv njih ponovo voditi krivini postupak zbog iste krivine stvari koja je pravosnano rijeena. Naelo ne bis in idem obuhvata dva kumulativna uslova: da je krivini postupak ve voen protiv odreenog lica za odreeno krivino djelo (niko ne moe biti ponovo suen za krivino djelo za koje je ve bio suen) i da je donesena pravosnana sudska odluka u tom krivinom predmetu (za koje je donesena pravosnana sudska odluka). Dakle, zabrana dvostrukog suenja se odnosi i na lice i na djelo za koje je bilo sueno.

21. KRIVINA TUBA Krivina tuba je procesna aktivnost ovlatenog subjekta (tuioca) kojom se od suda trai da otvori krivini postupak i utvrdi postojanje krivinopravnog zahtjeva u konkretnom sluaju i izrekne optuenom odgovarajuu zakonsku sankciju. Krivina tuba nije samo optuni akt (optunica tuba u formalnom smislu), ve i svaka druga radnja ovlatenog tuioca kojoj je cilj otvaranje i odravanje u toku krivinog postupka (tuba u materijalnom smislu). Organizovanje krivine tube Krivina tuba se organizuje na taj nain to se odreuje organ ili lice koje e predstavljati tuilaku stranu kao procesni subjekt, pokretati postupak i podnositi zahtjev o kome sud treba da odlui. Krivini postupak moe zapoeti samo na zahtjev ovlatenog tuioca i ne moe se nastaviti ako ovlateni tuilac odustane od tog zahtjeva. Organizovanje krivine tube zavisi od tipa krivinog postupka. Ako je postupak postavljen na istranom naelu, funkciju suenja i odbrane vri sud i samim tim ne postoji krivina tuba kao samostalna funkcija procesnog subjekta. U optunom postupku, krivinu tubu vri tuilac kao posebni procesni subjekt. Krivina tuba se danas u svijetu organizuje, po pravilu, kao javna tuba koju u javnom interesu vre posebni dravni organi tuilatva. Osnovna procesna naela koja se odnose na krivinu tubu 1. Naelo oficijelnosti utvruje pravo nadlenog tuioca da vodi postupak za ostvarivanje kaznenog zahtjeva drave protiv izvrioca krivinog djela i to po svojoj inicijativi i u javnom interesu bez obzira na to da li to trai ovlateno lice. Naelo oficijelnosti je do kraja dosljedno sprovedeno u 22

sistemu naeg krivinog procesa u ZKPBIH, ZKPFBiH i ZKPBD. to se tie KZRS, naelo oficijelnosti je sprovedeno samo kod nekih krivinih djela. Ogranienja naela oficijelnosti javljaju se u obliku procesne ustanove prijedloga oteenog za krivino gonjenje. U KZRS ima vie krivinih djela za koja tuilac preduzima gonjenje po prijedlogu oteenog, to su sljedea krivina djela: - neovlateno otkrivanje profesionalne tajne, - utaja, - oduzimanje tue stvari, - prevara, - oteenje tue stvari, - oteenje tuih prava, - gonjenje u sluaju kada je uinilac u bliskom odnosu sa oteenim, - krivino djelo samovlae. Prijedlog oteenog za krivino gonjenje treba da predstavlja procesnu pretpostavku koja je neophodna da bi tuilac mogao da pokrene krivini postupak. 2. Naelo legaliteta znai da tuilac mora preduzeti krivino gonjenje im se steknu uslovi predvieni u zakonu bez obzira na to da li postoje neki drugi razlozi koji bi mogli ukazivati da se gonjenje ne preduzme. Uslovi odreeni zakonom koji obavezuju tuioca na pokretanje krivinog postupka mogu biti pravne (ako krivinom gonjenju nema pravnih smetnji) ili stvarne prirode (postojanje osnovane sumnje da je odreeno lice izvrilo krivino djelo). Da li su ispunjeni ovi uslovi cijeni tuilac. Naelu legaliteta suprotno je naelo oportuniteta. Prema tom naelu, tuilac u svakom pojedinom sluaju cijeni da li je cjelishodno krivino gonenje za ije su pokretanje ispunjeni svi uslovi odreeni zakonom. Razlozi oportuniteta mogu biti: obziri prema javnosti i uiniocu krivinog djela ili njegovoj porodici, beznaajnost uinjene tete, procesne ekonomije itd. Zakon o krivinom postupku prihvata naelo legaliteta ne iskljuujui mogunost da se u izvjesnim sluajevima primijeni naelo oportuniteta kada je to izriito propisano zakonom: a) Prvi izuzetak od naela legliteta vezan je za poloaj svjedoka koji bi odgovarajui na pojedina pitanja sebe izloio krivinom gonjenju. U tom sluaju, svjedok ima pravo da ne odgovara na takva pitanja. b) Najvei znaaj u odstupanju od naela legaliteta ima ustanova odobrenja za krivino gonjenje. Radi se o sluaju kada je zakonom, odnosno drugim optim aktom donesenim na osnovu ustava ili zakona propisano da je za krivino gonjenje pojedinih lica potrebno prethodno odobrenje nadlenog organa. Tuilac u takvom sluaju ne moe pokrenuti, odnosno nastaviti istragu, niti podii optunicu ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato. c) Posebni uslovi za krivino gonjenje utvreni su ZKPBiH. d) Odstupanje od naela legaliteta u krivinom postupku postoji i u postupku prema maloljetnicima. e) Izuzetak od naela legaliteta postoji i u sluaju krivinog postupka protiv pravnih lica. f) Mogunost ustupanja krivinog gonjenja stranoj dravi predstavlja isto tako odstupanje od naela legaliteta. g) Ostupanje od legaliteta postoji i u postupku ekstradicije. U tom postupku ministar pravde BiH moe odbiti ekstradiciju rukovodei se razlozima cjelishodnosti, iako je prethodno u sudskom postupku utvreno da su ispunjeni svi zakonski uslovi za izdavanje optuenog. 3. Naelo mutabiliteta sutina je u tome da li tuilac moe da u toku postupka mijena svoj stav u pogledu krivinog gonjenja ili je ta mogunost iskljuena. U prvom sluaju rije je o principu mutabiliteta koji ostavlja mogunost pune slobode ovlatenom tuiocu da do zavretka glavnog pretresa 23

moe odustati od krivinog gonjenja ako zakljui da ne postoje osnovi za dalje gonjenje. U drugom sluaju radi se o principu imutabiliteta koji onemoguuje ovlatenom tuiocu da, poto je pokrenuo postupak, odustane od gonjenja. Naelo mutabiliteta usvojeno je u naem zakonodavstvu o krivinom postupku. Tuilac moe u svakom trenutku obustaviti istragu i to naredbom o obustavi istrage kada je duan o tome u pisanoj formi obavijestiti oteenog kao i osumnjienog ako je ispitan i lice koje je prijavilo krivino djelo. Poseban sluaj odustajanja od krivinog gonjena je kod davanja imuniteta svjedoku.

22. TUILAC Tuilac je stranka u krivinom postupku ali i dravni organ sa zadatkom da goni uinioce krivinih djela. Tuilatvo BiH je samostalan i poseban organ BiH, osnovan u cilju osiguranja efikasnog ostvarivanja nadlenosti drave BiH, kao i potovanja ljudskih prava i zakonitosti na njenoj teritoriji. U okviru svojih nadlenosti, tuilatva tite ostvarivanje ljudskih prava i graanskih sloboda garantovanih ustavom, kao i prava i interese pravnih lica u skladu sa zakonom, te obezbjeuju ustavnost i zakonitost. Tuilatva imaju pravo i dunost da, u okviru ostvarivanja svojih funkcija, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev, izvjetavaju najvie dravne organe o primjeni krivinog zahtjeva, kao i o svom radu. Isto tako, tuilatva putem sredstava informisanja i na drugi nain obavjetavaju javnost o stanju kriminaliteta na svom podruju. Od znaaja je i ovlatenje tuilatva da zahtijevaju odlaganje, odnosno prekidanje izvrenja izvrne sudske odluke ili odluke donesene u upravnom ili drugom postupku kada zakljue da zbog krenja zakona ili meunarodnog ugovora postoje za to ozbiljni razlozi, te ako bi izvrenjem odluke mogle nastupiti neotklonjive tetne posljedice. U pogledu svoje pravne prirode, tuilatvo se razlikuje od suda jer ne vri sudsku funkciju i nije kao sud nezavisan organ. Tuilatvo je nezavisno od policije i sudova i ni jedan dravni organ, institucija ili pojedinac nemaju pravo da nareuju ili na bilo koji nain utiu na tuilatvo u vrenju njegove funkcije. Sud je u zakonu definisan kao samostalni i nezavisni organ a tuilatvo kao samostalni dravni organ. Funkcija tuilatva u sutini je upravna ali tuilatvo nije organ opte uprave, ve poseban upravni organ koji postupa u oblasti pravosua u sprovoenju pravosudne upravne funkcije, koji sarauje sa sudom, podjednako odvojen od suda i od uprave. Moe se rei da je tuilatvo po, svojoj prirodi, poseban upravno-pravosudni dravni organ. Tuilac ima specifinu pravnu prirodu i zbog jo jedne okolnosti on je istovremeno i stranka u postupku i dravni organ. Kao stranka u postupku tuilac ima ulogu koja je u direktnoj vezi sa primjenom naela akuzatornosti po kome se krivini postupak moe pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tuioca. U funkciji dravnog organa tuilac djeluje radi postizanja pravilne i zakonite odluke i sprovoenja zakonitog postupka uopte, opredjeljujui se pri pokretanju, odnosno odravanju postupka, prema postojanju, odnosno ne postojanju zakonskih uslova za voenje postupka. U tom kontekstu, tuilac je ovlaten da izjavljuje redovne i vanredne pravne lijekove kao i da upotrebljava pravne lijekove u korist optuenog. Prava i dunosti tuioca Osnovno pravo i osnovna dunost tuioca je otkrivanje i gonjenje uinilaca krivinih djela koja su u nadlenosti suda. Obaveze tuioca su da: 1) Odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je uinjeno krivino djelo, preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovoenja istrage, pronalaenja osumnjienog, rukovoenja i nadzora nad istragom, kao i radi 24

upravljanja aktivnostima ovlatenih slubenih lica vezanim za pronalaenje osumnjienog i prikupljanje izjava i dokaza. 2) Sprovede istragu u skladu sa zakonom. Istraga e se sprovesti kad postoje osnovi sumnje da je krivino djelo uinjeno. 3) Daje imunitet. Svjedok ima pravo da ne odgovara na pitanja ako bi ga istinit odgovor izloio krivinom gonjenju. Svjedok ipak moe odgovoriti na takva pitanja ukoliko mu se odlukom tuioca da imunitet od krivinog gonjenja. Kada mu se dodijeli imunitet, svjedok ne moe biti krivino gonjenj osim u sluaju davanja lanog iskaza. 4) Zahtijeva dostavljanje informacija od strane dravnih organa, preduzea, pravnih i fizikih lica u BiH. 5) Izdaje pozive i naredbe i predlae izdavanje poziva i naredbi u skladu sa zakonom. Sve pozive osumnjienom do podizanja optunice upuuje tuilac. Kada su u pitanju naredbe, neke samostalno izdaje tuilac ili tuilac predlae izdavanje naredbi. 6) Naredi ovlatenom slubenom licu da izvri naredbu izdanu od strane suda u skladu sa zakonom. 7) Utvruje injenice potrebne za odluivanje o imovinskopravnom zahtjevu i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivinim djelom. 8) Predlae izdavanje kaznenog naloga. 9) Podie i zastupa optunicu pred sudom. 10) Podnosi pravne lijekove. Tuilac je jedini ovlaten da podnese albu kako na tetu tako i u korist optuenog. 11) Obavlja i druge poslove odreene zakonom. Opta je obaveza svih organa koji uestvuju u istrazi da o svakoj preduzetoj radnji obavijeste tuioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu.

23. OSUMNJIENI, ODNOSNO OPTUENI Pojam Osumnjieni, odnosno optueni je procesni subjekt, i to fiziko lice (izuzetno i pravno) u odnosu na koje postoje osnovi sumnje da je izvrilo krivino djelo ili prema kome se vodi krivini postupak zbog osnovane sumnje da je izvrilo krivino djelo, s ciljem da se utvrdi da li je to lice uinilo krivino djelo, da li je za to djelo krivino odgovorno i, u sluaju ako su ti uslovi ispunjeni, da mu se izrekne odgovarajua krivina sankcija. Pojedine istrane radnje, koje ne trpe odlaganje, mogu se obaviti i kada je izvrilac krivinog djela nepoznat, ali se istraga moe pokrenuti i protiv nepoznatog lica, dok se optunica uvijek podie protiv odreenog lica. Individualizacija osumnjienog, tj. odreivanje fizikog lica protiv koga e se voditi krivini postupak, vri se na osnovu linih podataka o tom licu (identifikacija osumnjienog). Identifikacija se vri imenom i prezimenom osumnjienog, nadimkom ako ga ima, imenom i prezimenom roditelja, djevojakim porodinim imenom majke, mjestom roenja, mjestom stanovanja, danom, mjesecom i godinom roenja, narodnou i dravljanstvom, jedinstevnim matinim brojem graana dravljana BiH, zanimanjem, porodinim prilikama, podacima o tome kakve je kole zavrio, da li je, gdje i kada sluio vojsku itd. Identifikacija se postie linom kartom, izvodom iz matine knjige roenih, izvodom iz kaznene evidencije, uporeivanjem daktiloskopskih otisaka, fotografijom, prepoznavanjem i sl. Osumnjieni je lice za koje postoje osnovi sumnje da je uinilo krivino djelo. Pojam optuenog se odnosi na lice protiv kojeg je potvrena jedna ili vie taaka u optunici. Svojstvo osuenog lica pripada onom licu za koje je pravosnanom odlukom utvreno da je krivino odgovorno za odreeno 25

krivino djelo. Pravosnana odluka kojom je utvreno da je lice krivino odgovorno za odreeno krivino djelo, moe biti presuda kojom se lice oglaava krivim, bez obzira na to da li je izreena krivinopravna sankcija, kao i presuda kojom se izrie kazneni nalog. Svojstvo osloboenog osueni dobija kada stupi na pravnu snagu izreena mu oslobaajua presuda. Svojstvo optuenog prestaje pravosnanou rjeenja o obustavi postupka, oslobaajue presude i presude kojom se optuba odbija. To svojstvo on moe stei ponovo samo donoenjem rjeenja o ponavljanju postupka. Lica koja mogu imati svojstvo osumnjienog, odnosno optuenog Procesno pitanje ko moe biti osumnjieni, odnosno optueni u krivinom postupku identino je sa pitanjem ko moe biti krivino odgovoran za izvreno krivino djelo. Ova sposobnost se odreuje po materijalnom krivinom pravu i nju imaju i fizika i pravna lica, odnosno lica koja su krivino djelo izvrila u stanju neuraunljivosti i lica koja su krivino djelo izvrila kao maloljetnici. Pravna lica se mogu javiti i kao sporedni procesni subjekti na strani optuenog, kada im treba izrei mjeru oduzimanja imovinske koristi koja im je krivinim djelom optuenog pripala. Pod osumnjienim licem podrazumjeva se ne samo izvrilac ili saizvrilac krivinog djela, ve i podstreka ili pomaga. Krivini postupak se moe voditi samo protiv ivog osumnjienog, odnosno optuenog, pa ako smrt osumnjienog, odnosno optuenog nastupi u toku postupka, postupak e se obustaviti rjeenjem suda u svakoj fazi postupka. Odstupanje od ovog pravila postoji u sluaju ponavljanja krivinog postupka u korist umrlog osuenog (radi se o rehabilitaciji neopravdano kompromitovane asti mrtvog osumnjienog, odnosno optuenog u postupku koji se vodi sa njegovim braniocem). Prema materijalnom krivinom pravu, ne mogu ni sva fizika lica biti osumnjieni, odnosno optueni u krivinom postupku, a tu dolaze: lica koja su izuzeta od krivinog gonjenja po ustavu, zakonu ili meunarodnom pravu; lica koja su poslije izvrenja krivinog djela oboljela od kakvog trajnog duevnog oboljenja; djeca do 14 godina ivota koja se za izvreno krivino djelo ne mogu goniti i kazniti, ve predati na pojaano staranje roditeljima, starateljima ili kakvoj vaspitnoj ustanovi. Poloaj osumnjienog, odnosno optuenog u zakonu zavisi od stadijuma procesa, s tim da je on uvijek subjekt i stranka u postupku. Najpovoljniju poziciju osumnjieni, odnosno optueni ima na glavnom pretresu, gdje je ravnopravan sa tuiocem i uiva puno pravo odbrane. Upoznavanje linosti osumnjienog, odnosno optuenog Problem upoznavanja linosti osumnjienog, odnosno optuenog zauzima jedno od centralnih mjesta meu pitanjima krivinog zakonodavstva. Pribavljanje podataka o osumnjienom trai se ve u momentu donoenja naredbe o sprovoenju istrage, kada je sasvim jasno u kom smislu treba pribaviti ove podatke. To ne znai da se ti podaci ne mogu prikupljati i dopunjavati i na glavnom pretresu. Prikupljaju se obavezno lini podaci o osumnjienom, navedeni u zakonu. Podatke o linosti osumnjienog prikupljaju, po pravilu, ovlatena slubena lica i tuilac. Prava i dunosti osumnjienog, odnosno optuenog Da bi se mogao pojaviti kao stranka u postupku, osumnjieni, odnosno optueni mora imati izvjesna prava i dunosti. Prava su mu potrebna da bi se mogao efikasno suprotstaviti optubi, a dunosti jer se bez njih ne bi mogao sprovesti krivini postupak. Osnovno pravo koje pripada osumnjienom, odnosno optuenom je pravo na odbranu, iz koga proistiu sva ostala njegova prava. To pravo se obezbjeuje u toku cijelog krivinog postupka i ono postoji ve od trenutka lienja slobode, odnosno od prvog ispitivanja. Propisano je da e se osumnjienom, odnosno optuenom pojaviti branilac u zakonu odreenim sluajevima, ako sam ne 26

uzme branioca (obavezna odbrana). Opravdanje za postavljanje branioca, bez obzira na volju osumnjienog, odnosno optuenog lica, sadrano je u okolnosti da se u tim sluajevima, po miljenju zakonodavca, on ne moe uspjeno braniti. Prava osumnjienog, odnosno optuenog, koja se izvode iz opteg prava na odbranu, po svojoj sutini mogu biti pozitivna ili negativna. Pozitivno pravo odbrane predstavlja skup ovlatenja osumnjienog, odnosno optuenog da preduzima radnje u postupku i druge aktivnosti koje mu omoguuju da se brani od optube. Radi se o sljedeim pravima: a) pravo da bude ispitan u prisustvu branioca koga sam izabere; b) pravo da ve na prvom ispitu bude obavijeten o djelu za koje se tereti i osnovima sumnje protiv njega i da mu se omogui da se izjasni o djelu koje mu se stavlja na teret i iznese sve injenice i dokaze koji mu idu u korist i ako to uini u prisustvu branioca da je takav njegov iskaz doputen kao dokaz na glavnom pretresu i da bez njegove saglasnosti moe biti proitan i koriten na glavnom pretresu; c) pravo da uzme branioca koji e mu pomagati u odbrani od optube uopte i posebno u vrenju pojedinih procesnih radnji; d) pravo preduzimanja radnji u postupku koje slue njegovoj odbrani; e) pravo da u postupku uiva tretman dostojan ovjeka, uz obavezu dravnih organa koji uestvuju u krivinom postupku da to obezbijede. Negativno pravo odbrane predstavljaju ovlatenja osumnjienog, odnosno optuenog da ne obavlja izvjesne procesne radnje, ako bi njihovo vrenje, po miljenju osumnjienog, odnosno optuenog, predstavljalo tetu za njegovu odbranu. Ovdje spadaju: a) pravo osumnjienog, odnosno optuenog da ne iznese svoju odbranu niti odgovara na postavljena pitanja (tenetur prodere se ipsum niko nije duan da sam sebe izda); b) pravo osumnjienog, odnosno optuenog da odbije prijedlog tuioca za zakljuenje sporazuma o priznanju krivice; c) osumnjieni, odnosno optueni nije obavezan da na svome ispitu govori istinu; d) pravo osumnjienog, odnosno optuenog da se odrekne prava na albu ili odustane od ve izjavljene albe na presudu. Osumnjieni, odnosno optueni u krivinom postupku ima sljedee dunosti: 1) da stupi u postupak i da omogui postupak protiv sebe; 2) da se odazove pozivu suda; 3) da dopusti da bude predmet dokaza. Pravo osumnjienog, odnosno optuenog na pravino suenje Pravo na pravino suenje, odnosno pravo pojedinca da se graanska tuba ili krivina tuba protiv njega rijei pred sudom uz prisustvo javnosti, proglaeno je poslije II svjetskog rata univerzalnim ljudskim pravom. Ovo pravo praktino znai obavezu dravne vlasti da svakom pojedicu obezbijedi pristup sudu i zakonit i pravian tretman pred sudom, bez obzira na to zbog ega se neko i protiv koga se sudi, ak i kada su u pitanju najtea krivina djela. Ekspeditivnost u suenju, u relativnom smislu, predstavlja meunardoni pravni standard. Predviena je bilo kao pravo optuenog da mu bude sueno bez nepotrebnog odugovlaenja, bilo kao pravo na sasluanje u razumnom roku ili pravo na raspravljanje sluaja u razumnom roku. U praksi Evropskog suda, za procjenu razumnog roka, posebno su se izdvojila tri kriterija: kompleksnost predmeta, ponaanje podnosioca zahtjeva i ponaanje relevantnih vlasti. Smisao naela prava na pravian postupak jeste da se ponude sutinske garancije samovoljnog gonjenja, presuivanja i kanjavanja. Radi se, u stvari, o zabrani retroaktivnog djelovanja krivinih djela i odgovornosti po tom osnovu. Evropski sud za ljudska prava afirmisao je princip o tome da organ 27

koji primjenjuje krivini propis nee ga tumaiti preiroko, tj. analogijom, osim ako takva primjena ide u prilog optuenom. Pravo na suenje bez odlaganja je pravo koje do sada u naim zakonima o krivinom postupku nije bilo postavljeno na naelan nain. Pravni osnov za njega postoji u meunarodnim pravnim dokumentima o ljudskim pravima. Osnovne karakteristike ovog prava koje su zajednike za sve zakone o krivinom postupku u BiH su: ono predstavlja pravo osumnjienog, odnosno optuenog da u najkraem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude sueno bez odgaanja; sud je duan da postupak provede bez odugovlaenja i onemogui svakom zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja uestvuju u postupku; sud ima obavezu da trajanje pritvora svede na najkrae nuno vrijeme.

24. ODBRANA OSUMNJIENOG, ODNOSNO OPTUENOG Pojam, opravdanje, i vrste odbrane osumnjienog, odnosno optuenog Odbrana je procesna aktivnost kojom se vri potpuno ili djelimino suprotstavljanje optubi. Ona je posljedica procesnog poloaja osumnjienog, odnosno optuenog, kome se stavlja na teret da je izvrio krivino djelo i da je krivino odgovoran, pa mora imati mogunost da se brani, istiui okolnosti suprotne elementima optube. Potreba za odbranom postoji i kada osumnjieni, odnosno optueni nema ta istai protiv optube. Opravdanje odbrane u toku krivinog postupka je viestruka. Odbrana je garancija zakonitosti sudskih odluka i pravilnosti pravosua uopte. Odbrana je potrebna ne samo u sluaju komplikovanih postupaka u kojima tek treba utvrditi da li je osumnjieni, odnosno optueni kriv, ve i u sluaju kada je on nesumnjivo kriv, jer i tada treba onemoguiti tei postupak i tee posljedice prema njemu od onih koje predvia zakon. Odbranom se prua zatita osumnjienog, odnosno optuenog ne samo od napada tuioca, ve i od eventualno pogrene i nezakonite odluke suda. Odbrana osumnjienog, odnosno optuenog moe imati dva oblika: materijalni i formalni. Materijalna odbrana je ona koju osumnjieni, odnosno optueni vri sam i koju za osumnjienog, odnosno optuenog vre druga lica, osim branioca (sud, tuilac...). Odbrana koju osumnjieni, odnosno optueni vri preko svog strunog pomagaa (branilac) naziva se formalnom odbranom. Materijalna odbrana osumnjienog, odnosno optuenog Odbrana koju vri osumnjieni, odnosno optueni lino u vidu pobijanja optube u cjelini ili u pojedinim dijelovima i obaveza dravnih organa koji uestvuju u postupku, formulisana u zakonu, da idu na objektivno utvrivanje stanja stvari i onda kada je ono u korist osumnjienog, odnosno optuenog ini materijalnu odbranu koja je mogua i bez aktivnog dranja osumnjienog, odnosno optuenog. Ako materijalnu odbranu vri sam osumnjieni, odnosno optueni, onda je to lina odbrana. Ako materijalnu odbranu vri lino osumnjieni, odnosno optueni, koji je najvie zainteresovan da se brani i pobija optubu, mogunost za to prua mu se ve na prvom sasluanju, kada mora biti obavijeten o djelu za koje se tereti i osnovima optube i da njegov iskaz moe biti koriten kao dokaz u daljem toku postupka. Osumnjienom, odnosno optuenom mora se omoguiti da se izjasni o svim injenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve injenice i dokaze koji mu idu u korist. Mora mu se osigurati dovoljno vremena za spremanje odbrane. U istrazi osumnjieni, odnosno optueni moe razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete koji mu idu u korist, osim ako je rije o spisima i predmetima ije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage. U postupku optuivanja optueni se upozorava da u roku od 15 dana od dana dostavljanja optunice ima pravo na podnoenje prethodnih prigovora, da 28

e roite o izjanjenju o krivici biti zakazano odmah nakon donoenja odluke o prethodnim prigovorima, odnosno po isteku roka za ulaganje prethodnih prigovora, te da moe navesti prijedloge dokaza koje namjerava izvesti na glavnom pretresu. Na glavnom pretresu optueni uestvuje u kontradiktornom postupku, sa mogunou da izvodi svoje dokaze i iznosi svoje miljenje. Poslije donesene presude optueni ima pravo na redovne pravne lijekove i vanredni pravni lijek. Formalna odbrana osumnjienog, odnosno optuenog Materijalna odbrana nije dovoljna da bi se obezbijedili ciljevi krivinog postupka i zakonom predvieni poloaj osumnjienog, odnosno optuenog. Formalna odbrana, koju osumnjieni, odnosno optueni vri preko strunog branioca, upotpunjava odbranu osumnjienog, odnosno optuenog, slui zatiti i ostvarivanju njegovih prava i, u krajnjoj liniji, boljem funkcionisanju pravosua. Saradnja strunog branioca u nekim sluajevima je samo dozvoljena (fakultativna formalna odbrana), a nekada se nalae (obavezna formalna odbrana). Konano, ako osumnjieni, odnosno optueni ne moe sam uzeti branioca jer ne moe podmiriti njegove trokove, pod zakonskim uslovima moe mu se postaviti, na njegov zahtjev, branilac iz budetskih sredstava, to ini tzv. odbranu siromanih. I Vrste formalne odbrane Zakon predvia 3 vrste formalne odbrane: obavezna, fakultativna odbrana i odbrana siromanih. Obavezna odbrana se propisuje za neke osumnjiene, odnosno optuene koji su oigledno bespomoni i nesposobni da se sami brane ili za neka teka krivina djela. Prema zakonu, sluajevi obavezne formalne odbrane su sljedei: 1) ako je osumnjieni nijem ili gluh ili ako je osumnjien za krivino djelo za koje se moe izrei kazna dugotrajnog zatvora; 2) ako je osumnjienom, odnosno optuenom odreen pritvor; 3) ako se krivini postupak vodi zbog krivinog djela zbog koga se po krivinom zakonu moe izrei kazna od 10 godina zatvora ili tea kazna; 4) ako sud utvrdi da je to zbog sloenosti predmeta, mentalnog stanja osumnjienog, odnosno optuenog ili drugih okolnosti u interesu pravde; 5) u postupku prema maloljetnicima; 6) ako je podignuta optunica protiv osumnjienog koji je izvrio krivino djelo u stanju neuraunljivosti. Fakultativna odbrana je ona formalna odbrana koju osumnjieni, odnosno optueni moe slobodno koristiti ako to eli, to mu zakon ne namee. Osumnjieni, odnosno optueni moe imati branioca u toku cijelog krivinog postupka. Kod odbrane siromanih radi se o injenici da osnovni uslovi koji opravdavaju institut obavezne odbrane u sluaju tekih krivinih djela, mogu da se steknu i u odnosu na osumnjienog, odnosno optuenog koji odgovara za laka krivina djela. Zbog toga je zakon predvidio mogunost postavljanja branioca i u drugim opravdanim sluajevima, i to: da se postupak vodi za krivino djelo za koje je predviena kazna zatvora 3 godine ili tea; kada to zahtijevaju interesi pravinosti, bez obzira na propisanu kaznu; da osumnjieni, odnosno optueni ne moe prema svom imovnom stanju snositi trokove odbrane; da osumnjieni, odnosno optueni podnese zahtjev. Cilj je da se osumnjieni, odnosno optueni koji nema sredstava za plaanje branioca, ne dovede, samo zbog toga, u nepovoljniji poloaj od imunijeg osumnjienog, odnosno optuenog. 29

II Organizovanje formalne odbrane 1) Branilac osumnjienog, odnosno optuenog moe biti samo advokat. 2) Branilac osumnjienog, odnosno optuenog ne moe biti: oteeni, brani, odnosno vanbrani drug oteenog ili tuioca, njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobonoj liniji do 4. stepena ili po tazbini do 2. stepena; lice koje treba da svjedoi u pogledu injenica koje su mu poznate u svojstvu branioca ili je pozvano kao svjedok; ako je u istom predmetu postupao kao sudija ili tuilac, kao to ni sudija ne moe biti lice koje je u istom krivinom predmetu uestvovalo kao branilac. 3) Izbor branioca osumnjienog, odnosno optuenog osim kod odbrane siromanih, branioca potpuno slobodno bira osumnjieni, odnosno optueni kako u sluaju fakultativne, tako i kod obavezne odbrane. Branilac koga je izabrao osumnjieni, odnosno optueni slobodan je, takoe, da se primi odbrane ili da je odbije. Uzimanje branioca vri se izdavanjem pisane punomoi, koju branilac podnosi sudu. Izjava o uzimanju branioca moe biti data i u zapisnik pred organom koji vodi postupak. 4) Postavljanje branioca pored branioca, koga uzima sam osumnjieni, odnosno optueni ili ovlatena lica, postoji i branilac postavljen po slubenoj dunosti. Za postavljanje branioca po slubenoj dunosti nije potrebna izjava osumnjienog, odnosno optuenog da ne eli da uzme branioca. Dovoljno je da nema branioca u vrijeme kada bi obavezno morao da ga ima ili mu ga ne postave. Ako osumnjieni, odnosno optueni u sluajevima obavezne odbrane ne uzme sam branioca, postavie mu ga sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno sasluanje, sudija, odnosno predsjednik vijea za dalji tok krivinog postupka do pravosnanosti presude, a ako je izreena kazna dugotrajnog zatvora i u postupku po pravnom lijeku. Postavljeni branilac duan je da prihvati odbranu i samo iz opravdanih razloga moe traiti da bude razrijeen. Drugi sluaj postavljanja branioca po slubenoj dunosti je kod odbrane siromanih. Osumnjieni, odnosno optueni kod odbrane osumnjienih moe u svako doba izjaviti da mu branilac vie nije potreban i umjesto njega uzeti drugog branioca ili ostati bez branioca. Trokovi branioca siromanih nadoknauju se iz budeta. 5) Vrijeme nastupanja formalne odbrane osumnjieni, odnosno optueni moe imati branioca u toku cijelog krivinog postupka, tj. od njegovog poetka do kraja. Osumnjieni se na to opominje na poetku ispitivanja. To se ini i u prvom pozivu koji se alje osumnjienom. Isto tako, lice lieno slobode od strane policijskog organa mora se odmah pouiti o pravu da uzme branioca. 6) Broj branilaca jedan osumnjieni, odnosno optueni moe imati vie branilaca (viestruka formalna odbrana), a smatra se da je odbrana obezbijeena kada u postupku uestvuje jedan od branilaca. U tom sluaju samo jedan od njih e imati status glavnog branioca. Viestruka odbrana nije mogua kod obavezne odbrane po slubenoj sdunosti i odbrane siromanih. Vie osumnjienih, odnosno optuenih moe uzeti jednog branioca, osim ako branioca postavlja sud u sluaju obavezne odbrane po slubenoj dunosti i odbrane siromanih (zajednika formalna odbrana). 7) Procesni poloaj branioca branilac uestvuje u krivinom postupku, ali nije subjekt tog postupka, jer obavlja svoju aktivnost u tuem procesnopravnom odnosu. On je pomaga osumnjienog, odnosno optuenog, a ne njegov punomonik. U vrenju svoje odbrane branilac je samostalan i u odnosu na sud i u odnosu na tuioca, a u odreenoj mjeri i prema osumnjienom, odnosno optuenom. 8) Prestanak branilake dunosti sporazum o formalnoj odbrani u krivinom postupku osumnjienog, odnosno optuenog i branioca je, po svom sadraju, vrsta graanskopravnog 30

ugovora o punomostvu, iako branilac nije punomonik osumnjienog, odnosno optuenog. I jedna i druga strana mogu istupiti iz tog odnosa prije zavretka krivinog postupka, s tim da osumnjieni, odnosno optueni moe opozvati punomoje, a branilac ga otkazati. Prava i dunosti branioca ne prestaju u sluaju opoziva punomoi, sve dok sudija, odnosno vijee ne razrijei branioca njegovih prava i dunosti. Prava, dunosti i odgovornost branioca U zakonu se govori samo o pravima branioca, ali su to, isto tako, i njegove dunosti. Dunosti branioca proizilaze i iz posebnih odredaba zakona o advokaturi. Neka od tih prava branioca koriste se samo u odreenoj fazi, druga u cijelom krivinom postupku, a najvanija su sljedea: 1. da u toku istrage razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u korist osumnjienom; 2. da se dopisuje i razgovara sa osumnjienim, odnosno optuenim koji se nalazi u pritvoru; 3. da prisustvuje ispitu osumnjienog, odnosno optuenog; 4. da u svim fazama postupka preduzima sve neophodne radnje u cilju utvrivanja injenica i prikupljanja dokaza, radi odbrane osumnjienog, odnosno optuenog; 5. da prisustvuje glavnom pretresu; 6. da u korist osumnjienog, odnosno optuenog podnosi pravne lijekove protiv odluka koje se donose u toku postupka ili kojima se zavrava krivini postupak; 7. da zahtijeva nagradu za svoj rad i naknadu trokova koje je u odbrani osumnjienog, odnosno optuenog imao. Dunosti branioca, koje odgovaraju iznesenim pravima, su: 1. da prihvati odbranu, to uvijek vai kada je u pitanju branilac postavljen po slubenoj dunosti; 2. da osumnjienom, odnosno optuenom prui strunu pomo u postupku; Odgovornost branioca moe biti krivina, graanska ili disciplinska. Branilac moe da koristi samo zakonom dozvoljena sredstva, a ako koristi nedozvoljena, posljedice, u naelu, treba da snosi samo on, a ne i osumnjieni, odnosno optueni. Zato, razlog za iskljuenje branioca postoji i u pogledu lica koje zloupotrebljava kontakt s osumnjienim, odnosno optuenim koji je u pritvoru kako bi osumnjieni, odnosno optueni uinio krivino djelo ili ugrozio bezbjednost ustanove u kojoj se pritvor izvrava. Odluka o iskljuenju donosi se na posebnom sasluanju branioca, kome prisustvuju tuilac, osumnjieni, odnosno optueni, branilac i predstavnik advokatske komore iji je branilac lan. Donoenje rjeenja o iskljuenju je u nadlenosti suda. To rjeenje donosi prije poetka glavnog pretresa vanraspravno vijee. Ako se takva situacija pojavi na glavnom pretresu, rjeenje donosi sudija, odnosno vijee. U postupku pred vijeem drugostepenog suda rjeenje o iskljuenju branioca donosi vijee nadleno za odluivanje u drugostepenom postupku. Protiv ovog rjeenja alba nije doputena.

25. SPOREDNI PROCESNI SUBJEKTI Sporedni procesni subjekti imaju izvjesna ovlatenja u krivinom postupku, osim prava procesnog raspolaganja. Javljajui se uz glavne procesne subjekte, u krivinom postupku, sporedni procesni subjekti su: oteeni na strani tuioca, pravno ili fiziko lice na strani osumnjienog, odnosno optuenog i organ starateljstva na strani suda. I OTEENI pojam To je lice ije je lino ili imovinsko pravo krivinim djelom povrijeeno ili ugroeno. On ima i znaajnu ulogu u krivinom postupku, esto i kao svjedok u dokaznom postupku. Ovo pravo ne mora 31

biti imovinsko, nego moe biti i lino i ne mora biti povrijeeno, ve je dovoljno da je samo ugroeno. Oteeni moe biti i lice koje nije pretrpjelo nikakvu tetu u graanskopravnom smislu pa mu ne pripada imovinskopravni zahtjev. Pojam oteenog u krivinoprocesnom i u krivinopravnom smislu se razlikuje. Krivinoprocesno pravo priznaje status oteenog irokom krugu lica koja u velikom broju sluajeva nisu pasivni subjekti krivinog djela. Krivino pravo poznaje pojam oteenog kao rtve krivinog djela. rtva je pasivni subjekat krivinog djela. Oteeni moe biti pravno i fiziko lice, ali se najee pod pojmom oteenog podrazumjevaju fizika lica. Prava i dunosti oteenog Spadaju: kanjavanje novanom kaznom zbog uvrede suda; itanje zapisnika; dostavlja mu se ovjeren prepis odluke kojom je odlueno o imovinskopravnom zahtjevu; postavljanje imovinskopravnog zahtjeva; u sluaju nepostupanja tuioca po prijavi o izvrenom krivinom djelu, stie pravo na ulaganje pritube uredu tuioca; obavjetava se kad tuilac obustavi istragu i tada ima pravo ulaganja pritube uredu tuioca; obavjetava ga sud o rezultatima pregovaranja o krivici; obavjetava se o povlaenju optunice; da prisustvuje na glavnom pretresu, s tim da ukoliko se iskljui javnost, to se ne odnosi na oteenog; ukoliko je prisutan podnosi imovinskopravni zahtjev na glavnom pretresu; da se obavijesti o vremenu i mjestu ispitivanja svjedoka van sudnice i izvoenju rekonstrukcije; da nakon zavretka dokaznog postupka na glavnom pretresu bude pozvan od strane sudije, odnosno predsjednika vijea radi davanja svoje zavrne rijei i to poslije tuioca; da ga po objavljivanju presude sudija, odnosno predsjednik vijea poui o pravu na albu, kao i o pravu na odgovor na albu; da mu se dostavi ovjeren prepis presude; po zavrenom pretresu i donesenoj presudi oteeni ima pravo albe protiv presude i to samo na odluku o trokovima krivinog postupka i o imovinskopravnom zahtjevu, ne i po drugim osnovima; obavjetava se od strane tuioca da nije cjelishodno pokrenuti postupak prema maloljetniku; poziva se na sasluanje radi utvrivanja injenica koje se odnose na opozivanje uslovne osude. Osim toga, pojam oteeni se vee uz institut izuzea, trokove krivinog postupka, ustupanje krivinog gonjenja stranoj dravi, pretpostavke za izruenje, prava nasljednika na naknadu tete neopravdano osuenom i neosnovano lienom slobode itd.

32

Oteeni kao svjedok Pored prava i dunosti koje se odnose na sve svjedoke, pa i oteenog, postoje neka pravila koja vae samo za oteenog. Rije je ili o posebnim kategorijama oteenih ili o odreenim krivinim djelima. U zakonu postoje 4 takva sluaja: 1) kada se sasluava maloljetno lice (postupa se obazrivo, kako sasluanje ne bi tetno uticalo na psihiko stanje maloljetnika); 2) oteenog krivinim djelom nije doputeno ispitivati o njegovom ranijem seksualnom ivotu prije izvrenog krivinog djela, a ako je takvo ispitivanje obavljeno na takvom iskazu ne moe se zasnivati sudska odluka; 3) oteenog krivinim djelom nije doputeno ispitivati o njegovom seksualnom ivotu prije izvrenog krivinog djela koje je predmet postupka; 4) u sluaju ako se radi o krivinim djelima protiv ovjenosti i vrijednosti zatienih meunarodnim pravom, pristanak rtve se ne moe upotrijebiti u prilog odbrane optuenog. II PRAVNO ILI FIZIKO LICE Pravno ili fiziko lice, kao sporedni procesni subjekti na strani osumnjienog, odnosno optuenog javlja se u sluajevima krivinih djela kod kojih imovinska korist ostvarena izvrenjem krivinog djela ne pripada uiniocu krivinog djela ve nekom pravnom licu najee preduzeu ili drugom organu ili organizaciji uinioca ili licu na koje je imovinska korist prenesena, po pravilu njegovim srodnicima. Tada se imovinska korist ne moe oduzeti od osumnjienog, odnosno optuenog jer nije njegova pa se pravno ili fiziko lice kome je imovinska korist iz krivinog djela pripala mora ukljuiti u krivini postupak da bi od osumnjienog, odnosno optuenog bila oduzeta imovinska korist koju je stekao na protivpravan nain. Zbog veze sa osumnjienim, odnosno optuenim ta lica se javljaju kao sporedni procesni subjekti na njegovoj strani. III ORGAN STARATELJSTVA Osnovna prava i dunosti organa starateljstva, kao sporednog procesnog subjekta na strani suda, utvrena su u ZKP o postupku prema maloljetnicima. Pored toga, organ starateljstva pojavljuje se i kao pomoni organ suda dostavljajui sudu, na njegov zahtjev, izvjetaj o svim okolnostima koje se tiu linosti maloljetnika, sredini i prilikama pod kojim maloljetnik ivi, vrei nadzor nad maloljetnikom u toku pripremnog postupka, dostavljajui obavjetenje o izvrenju vaspitnih mjera, davanjem izvjetaja sudu prije donoenja odluke itd.

26. OSTALI UESNICI U POSTUPKU U krivini postupak ukljuena su i druga lica, sa pravima i dunostima drugaijim od procesnih subjekata. Njihovo uee u krivinom postupku vezano je za realizaciju odreenih zadataka, bez kojih se postupak ne bi mogao odvijati nesmetano. Ta lica su subjekti opteg pravnog poretka i po tom osnovu im pripadaju odreena prava i dunosti, ali nisu subjekti krivinog procesnopravnog odnosa. Radi se o zastupnicima i pomagaima procesnih subjekata i treim licima koja uestvuju u krivinom postupku. I ZASTUPNICI PROCESNIH SUBJEKATA Pravilo je da stranke koje nisu procesno sposobne moraju raditi preko zakonskih zastupnika, te da ako su procesno sposobne ne moraju uopte ili pod odreenim uslovima (zavisno od vrste postupka) raditi lino, ve se mogu posluiti punomonicima, dok je u nekim sluajevima mogua procesna 33

zamjena (procesna supstitucija), pri kojoj odreeno lice istupa u postupku u svoje ime, ali u interesu odreenog procesnog subjekta. Ta lica se nazivaju zastupnicima procesnih stranaka, a mogu biti zakonski zastupnici, punomonici i zamjenici (supstituti) procesnih stranaka. Zakonski zastupnici Zakonski zastupnici su lica koja u postupku preduzimaju procesne radnje u ime i za raun procesno nesposobne stranke koju zastupaju i sa dejstvom za tu stranku. Osumnjieni, odnosno optueni ne moe imati zakonskog zastupnika, jer je njegova odgovornost lina, s tim da mu se u sluaju nesposobnosti za obavljanje procesnih radnji obezbjeuje obavezna odbrana. Postupak koji zakonski zastupnik vodi nema nikakvog dejstva u odnosu na zakonskog zastupnika: ukoliko doe do kakve osude, osuuje se stranka, a ne zakonski zastupnik, a ako se neto dosuuje, dosuuje se stranki, a ne zakonskom zastupniku. Zakonski zastupnici maloljetnika su njegovi roditelji, koji roditeljska prava vre sporazumno, odnosno staratelji kada maloljetnici nisu pod roditeljskim staranjem. Punoljetnicima kojima je potpuno ili djelimino oduzeta poslovna sposobnost zakonski zastupnici su staratelji odreeni u posebnom postupku. Maloljetnom licu i licu lienom poslovne sposobnosti, staraoca odreuje nadleni organ starateljstva, a ne krivini sud. Zakonski zastupnici imaju sljedea prava i dunosti: mogu uzeti branioca osumnjienom, odnosno optuenom; nuni izdaci zakonskog zastupnika oteenog spadaju u trokove krivinog postupka; snose trokove krivinog postupka prouzrokovane svojom krivicom, kao i odgovarajui dio paualnog iznosa; na njih se ne odnose odredbe zakona o iskljuenju javnosti i preko njih se vri pozivanje maloljetnika. Punomonici Punomonik je lice koje je za vrenje procesnih radnji ovlastila procesno sposobna stranka ili zakonski zastupnik procesno nesposobne stranke, koje u njihovo ime i za njihov raun obavlja te radnje, koje se po zakonu ne moraju obavljati lino. Punomonik radi u ime i u interesu vlastodavca koji je jedini subjekt procesnog odnosa, da bi se vlastodavac oslobodio tereta linog uea u krivinom postupku ili da bi u tom postupku bio struno predstavljen. Osumnjieni, odnosno optueni moe imati samo branioca, koji mu pomae, ali ne i punomonika, koji bi, umjesto njega, radio u procesu. Punomonik moe biti svako fiziko lice koje uiva poslovnu sposobnost. Procesni zamjenici (supstituti) Procesni zamjenici su lica koja po svojoj inicijativi i u svoje ime i za raun procesne stranke preduzimaju pojedine procesne radnje u interesu jednog procesnog subjekta, koji je i sam procesno sposoban. Procesni zamjenici i lica u ijem interesu rade su uvijek u nekom bliskom odnosu, najee srodnikom, ali ih moe vezivati i procesni predmet, u kome imaju zajedniki interes. U naem zakonu utvreno je nekoliko sluajeva procesne zamjene. Lica srodna ili bliska osumnjienom, odnosno optuenom (zakonski zastupnik, brani odnosno vanbrani drug, srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, usvojilac, usvojenik, brat, sestra ili hranilac) mogu osumnjienom, odnosno optuenom uzeti branioca. albu na presudu u korist osumnjienog, odnosno optuenog mogu izjaviti zakonski zastupnik, brani odnosno vanbrani drug optuenog, roditelj ili dijete i usvojilac, odnosno usvojenik. Ista lica mogu podnijeti i zahtjev za ponavljanje krivinog postupka poslije smrti osuenog, i to u korist osuenog.

34

II POMAGAI (POMONI ORGANI) PROCESNIH SUBJEKATA Pomagai, odnosno pomonici procesnih subjekata (suda, tuioca i osumnjienog, odnosno optuenog) pomau tim subjektima, na njihov poziv ili po naredbi, u vrenju njihove procesne aktivnosti. Oni nisu ni glavni ni sporedni procesni subjekti i sami nemaju nikakvu procesnu autonomiju, ali njihova aktivnost u procesu ili u vezi sa procesom ima znaaja za krivini postupak. Pomonici suda U ulozi pomonika na strani suda mogu da se pojave: 1. Struno lice koje objanjava organu krivinog postupka i krivinoprocesnim strankama tehnika i struna pitanja i znaaj prikupljenog materijala, da bi se oni mogli opredijeliti u kom pravcu i kojim sredstvima dalje prikupljati dokaze i ta dalje preduzeti. Struna lica, ije miljenje ima samo savjetodavan karakter, najee se koriste kada se radi o rjeavanju da li se neki dokaz uopte moe pribaviti. Najbitnija i sutinska razlika izmeu vjetaka i strunog lica je u sadrini i prirodi njihove djelatnosti u krivinom postupku. Naime, procesna djelatnost vjetaka je uvijek usmjerena na dobijanje novog dokaza, a rezultat njegove djelatnosti se materijalizuje kroz nalaz i miljenje, tj. kroz iskaz vjetaka koji je dokazno sredstvo. S druge strane, djelatnost strunog lica, koja nema karakter dokaznog sredstva, realizuje se u iskazu koji moe biti u formi savjeta ili miljenja o nekom strunom pitanju. 2. Zapisniar je lice koje procesne radnje pismeno utvruje i ozvaniava. O svakoj radnji preduzetoj u toku krivinog postupka sastavlja se zapisnik. 3. Tumai su lica koja, na zahtjev tuioca ili suda, prevode izjave (pismeno ili usmeno) pojedinih uesnika postupka na jezik u slubenoj upotrebi u sudu i obrnuto, kao i mimike znakove kojima se prilikom davanja izjava slue gluhi, nijemi i gluhonijemi uesnici postupka. Uobiajeno je razlikovanje tumaa za usmene i mimike izjave (tuma u uem smislu) i tumaa za pismene izjave (prevodilac). Tuma je jedan, a imenuje ga organ kod koga tumai. 4. Struni saradnici i pripravnici pored sudija koji neposredno vre sudijsku funkciju, u sudovima postoji potreban broj sudijskih pomonika, tj. strunih saradnika i sudijskih pripravnika. Struni saradnik u sudu moe biti samo diplomirani pravnik sa poloenim pravosudnim ispitom. Pored strunih saradnika, u sudovima postoji potreban broj sudijskih pripravnika. Za sudijskog pripravnika moe biti primljen diplomirani pravnik koji ispunjava opte uslove za sticanje svojstva radnika u dravnim organima. Sudovi mogu primati na praksu i pripravnike-volontere. 5. Organi starateljstva. 6. Ovlateno slubeno lice je lice koje ima odgovarajua ovlatenja unutar policijskih snaga u BiH, ukljuujui Dravnu agenciju za istrage i zatitu, Graninu policiju BiH, sudsku i finansijsku policiju, kao i unutar carinskih organa, poreskih organa i organa vojne policije u BiH, istraioci Tuilatva BiH koji rade po ovlatenjima glavnog tuioca BiH. Pomonici procesnih subjekata Pomonici tuioca su ovlatena slubena lica, organi starateljstva, drugi dravni organi od kojih on moe traiti pravnu pomo i struni saradnici i pripravnici u tuilatvu. Struni pomaga osumnjienog, odnosno optuenog je branilac, ija aktivnost predstavlja formalnu odbranu. II TREA LICA U KRIVINOM POSTUPKU Osim do sada pomenutih, u krivinom postupku uestvuju i trea lica (meu njima su najvaniji svjedoci i vjetaci) ili ona samo prisustvuju krivinom postupku (publika, novinari, posmatrai nevladinih organizacija, domaih i meunarodnih). Oni su subjekti odreenih prava i obaveza, ali nikako procesni subjekti, jer sa predmetom procesa i sa glavnim procesnim subjektima ne stoje ni u kakvom pravnom odnosu. 35

27. POJAM I VRSTE PREDMETA KRIVINOG POSTUPKA Predmet krivinog postupka je materija o kojoj se raspravlja u postupku i o kojoj sud treba da donese odluku. Osnovni predmet krivinog postupka je raspravljanje jednog konkretnog krivinopravnog odnosa nastalog izvrenjem krivinog djela izmeu drutvene zajednice predstavljene dravom i osumnjienog, odnosno optuenog. Osnovni predmet krivinog postupka je krivina stvar (causa criminalis), odnosno ustanovljenje da li je izvreno krivino djelo, da li je optueni kriv i da li su ispunjeni zakonski uslovi za izricanje krivine sankcije. Sporedni predmet krivinog postupka pripada drugoj grani prava, a ne krivinopravnoj, a u krivinom postupku javlja se, eventualno, uz osnovni predmet postupka. U krivinom postupku se o sporednom predmetu raspravlja i odluuje zbog veze koja postoji izmeu sporednog i osnovnog predmeta krivinog postupka, jer bi se o predmetima te vrste, inae, odluivalo u drugim sudskim ili nesudskim postupcima. Predmet krivinog postupka su samo krivina djela, ne i prekraji, koji su regulisani zakonom o prekrajima. Ne postoji mogunost spajanja u jedan postupak i suenja pred jednim organom za krivino djelo i prekraj.

28. HOMOGENI KONEKSITET Homogeni koneksitet = veza krivinih stvari meusobno Heterogeni koneksitet = veza izmeu krivinih stvari i stvari nekrivine prirode Homogeni koneksitet postoji kada se u dva ili vie krivinih sluajeva podudaraju njihovi subjektivni ili objektivni elementi, tj. u svakom od ovih sluajeva isti je osumnjieni, odnosno optueni ili krivino djelo. Prema vezi koja postoji izmeu vie krivinih djela, odnosno vie uinilaca, ovaj koneksitet moe biti subjektivni, objektivni ili mjeoviti. Subjektivni (personalni) koneksitet postoji kada je jedno lice optueno za vie krivinih djela. Koneksitet je subjektivan jer je veza izmeu predmeta postupka uspostavljena preko zajednike linosti izvrioca, a izmeu samih krivinih djela nema nikakve veze. Objektivni (realni) koneksitet postoji kada je vie lica, koja su u meusobnoj vezi (saizvrioci, podstrekai ili pomagai) optueno za zajedniko krivino djelo. U ovom sluaju veza izmeu vie posebnih predmeta ostvaruje se preko zajednikog krivinog djela. Mjeoviti koneksitet postoji kada je vie lica optueno za izvrenje vie krivinih djela, ali samo ako izmeu izvrenih krivinih djela postoji meusobna veza. Veza meu krivinim djelima je stvarna, a ne pravna. Procesni uticaj koneksiteta nastupa, po pravilu, po diskrecionoj ocjeni suda. Ukoliko do toga uticaja doe, on se manifestuje u spajanju krivinih stvari u jedinstven postupak. Spajanje predmeta ili provoenje jedinstvenog postupka i donoenje jedne presude mogue je samo u sluaju kada je vie lica optueno za vie krivinih djela, a izmeu izvrenih krivinih djela postoji meusobna veza. Prijedlog za spajanje postupka mogu dati stranke i branilac, ali sud moe i bez takvog prijedloga po slubenoj dunosti odluiti da se izvri objedinjavanje postupka i provede jedinstveni postupak. Prije glavnog pretresa rjeenje o spajanju postupka donosi vanraspravno vijee. Ukoliko se u odvojenim postupcima vode glavni pretresi, rjeenje o spajanju postupka donosi sudija, odnosno vijee. Protiv rjeenja o spajanju postupka nije dozvoljena alba, ali se ono moe pobijati u albi na presudu. Sud moe iz vanih razloga ili razloga cjelishodnosti do zavretka glavnog pretresa odluiti da se postupak za pojedina krivina djela ili protiv pojedinih optuenih razdvoji i posebno dovri. To se deava u sluajevima kada vie nema razloga zbog kojih je spajanje izvreno ili su se pojavili drugi 36

razlozi koji ine da spajanje vie nije pogodno ili nije mogue. Rjeenje o razdvajanju postupka donosi sudija, odnosno vijee po sasluanju stranaka i branioca. Protiv rjeenja kojim je odreeno razdvajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za razdvajanje postupka nije dozvoljena alba, ali stranke i branilac mogu to rjeenje pobijati u albi na presudu.

29. IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV Krivino djelo, osim krivinopravnih, proizvodi i druge, najee graanskopravne posljedice. Mnogobrojne posljedice izvrenog krivinog djela manifestuju se, prije svega, u teti nanesenoj dobrima drugih pravnih i fizikih lica. U takvim sluajevima krivino djelo u sebi sadri i granskopravni delikt, koji oteenom daje pravo da, uz krivinopravni, postavi i imovinskopravni zahtjev. Prema pravnoj prirodi, to je graanski predmet za koji vrijede pravila graanskog prava, uz posebne odredbe zakona o krivinom postupku. Mogunost ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku ima viestruke prednosti. Prije svega, postupak je jeftiniji, jer umjesto dva odvojena postupka vodi se jedan jedinstven. Postupak ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku je bri i jednostavniji, bez sloenih podnesaka koji se trae u parninom postupku. Pored toga, spajanje je korisno i zbog manje mogunosti pojave protivrjenosti u odlukama o krivinoj i graanskoj stvari nego kada se postupak vodi odvojeno. Realizacija imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku ima i tetnih efekata na sam krivini postupak. Raspravljanje o imovinskopravnom zahtjevu dovodi do oduglovlaenja postupka o glavnoj stvari, prijetei da glavni predmet bude potisnut u drugi plan, a sam postupak izgubi svoja krivinopravna obiljeja. Zbog toga se propisuje niz ogranienja ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku, a u zakonu o krivinom postupku ta ogranienja su sljedea: imovinskopravni zahtjev koji je nastao usljed izvrenja krivinog djela raspravie se na prijedlog ovlatenog lica u krivinom postupku ako se time ne bi znatno odugovlaio ovaj postupak; o podnesenom imovinskopravnom zahtjevu sud moe odluiti samo u presudi kojom se optueni oglaava krivim; ako podaci krivinog postupka ne pruaju pouzdan osnov za potpuno ili djelimino presuenje, sud e oteenog uputiti da imovinskopravni zahtjev moe da ostvaruje u parnici; sud ne odluuje o imovinskopravnom zahtjevu prema maloljetniku, osim ako nije prema njemu izrekao kaznu maloljetnikog zatvora; odluivanju o imovinskopravnom zahtjevu data je forma koja omoguava da se postupak pravnih lijekova uprosti i iskljui svaka alba oteenog protiv odluke o imovinskopravnom zahtjevu; od svih mnogobrojnih imovinskopravnih potraivanja, koja bi se u sluajevima izvrenja krivinih djela mogla postaviti u krivinom postupku, dozvoljena su samo tri: za naknadu tete, povraaj stvari ili ponitaj odreenog pravnog posla. Predmet imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku Postavljanje imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku mogue je samo u taksativno odreenim sluajevima, ne za svaku graansku stvar, koneksnu krivinoj. To su zahtjevi koji se odnose na naknadu tete, povraaj stvari ili ponitaj odreenog pravnog posla, a oni se mogu kumulirati. Imovinskopravni zahtjev koji je predmet pripojenog postupka mora da potie iz krivinog djela i da ga postavi zakonom ovlateno lice. Pored toga, imovinskopravni zahtjev u krivinom postupku moe se 37

postaviti samo ako je njegovo ostvarivanje mogue u parninom postupku, a ne i u nekom drugom postupku. Obaveza ispunjenja postavljenog imovinskopravnog zahtjeva mora da pada na optuenog. Povraaj stvari se odnosi na svojinu, dravinu ili detenciju stvari oduzetih krivinim djelom i predstavlja neposredan i najpotpuniji oblik obeteenja. Povraaj stvari u korist ovlatenog lica moe se izrei samo ako je u krivinom postupku postavljen zahtjev u tom smislu. Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na ponitaj odreenog pravnog posla, a sud nae da je zahtjev osnovan, izrei e u presudi potpuni ili djelimini ponitaj tog pravnog posla, s posjedicama koje otuda proistiu, ne dirajui u prava treih lica. Ponitaj pravnog posla u krivinom postupku moe se traiti samo ako je on imovinskopravni, a nastao je neposredno usljed izvrenja krivinog djela. Naknada tete teta je umanjenje drutvenih sredstava ili neije imovine (obina teta) ili spreavanje njihovog uveanja koje se moglo osnovano oekivati (izmakla dobit), kao i nanoenje drugome fizikog ili psihikog bola ili straha (nematerijalna teta). Ako je protivpravnom radnjom oteena imovina, kakav imovinski interes, odnosno fiziki integritet nekog lica, tada je rije o materijalnoj teti, a ako je takvom radnjom povrijeeno neko nematerijalno dobro oteenog, onda se radi o nematerijalnoj teti. Oteeni krivinim djelom ima pravo na naknadu svih ovih teta. Naknada neimovinske tete je specifina naknada koja se sastoji u davanju imovinske satisfakcije koja treba da prui oteenom zadovoljenje koje e kompenzirati trpljenja koja je imao ili koja jo traju. Naknada za nematerijalnu tetu je novana ili moralna. Subjekti imovinskopravnog odnosa su: 1. lice ovlateno na podnoenje imovinskopravnog zahtjeva pravo postavljanja imovinskopravnog zahtjeva ima oteeni u tzv. adhezionom postupku, koji se pridruuje (adherira) krivinom postupku. Pravo na podnoenje imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku priznaje se svakom licu koje je ovlateno da takav zahtjev ostvaruje u parnici; 2. lice prema kome se moe postaviti imovinskopravni zahtjev prema naem zakonu, imovinskopravni zahtjev moe se postaviti samo prema osumnjienom, odnosno optuenom; 3. stranana i procesna sposobnost stranaka imovinskopravnog odnosa u imovinskopravnom odnosu pripojenom krivinom postupku, kao stranke mogu se pojaviti lice ovlateno na postavljanje imovinskopravnog zahtjeva i osumnjieni, odnosno optueni. Stranaku sposobnost za postavljanje imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku ima lice sposobno da bude tuilac u parninom postupku. U pogledu sposobnosti osumnjienog, odnosno optuenog, on ima tu sposobnost i u pripojenom procesnopravnom odnosu, ako je ima u krivinom postupku, naravno pod uslovom da po propisima graanskog prava odgovara za priinjenu tetu. Postupak za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva Strankama je ostavljena mogunost da svoje imovinskopravne odnose rasprave sporazumno, bez uea suda. Ako se, ipak, stranke odlue da takve imovinskopravne odnose trae sudskim putem, to mogu uiniti zasnivanjem imovinskopravnog spora pred parninim sudom ili postavljanjem tog zahtjeva u krivinom postupku, da bi on bio rijeen uz glavnu krivinu stvar, ukoliko nije odreeno drugaije. U oba sluaja raspravljanje o imovinskopravnom zahtjevu mogue je samo na inicijativu ovlatenog lica, a ne i po slubenoj dunosti. Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku podnosi se tuiocu, odnosno sudu. Prijedlog se moe podnijeti najkasnije do zavretka glavnog pretresa, odnosno pretresa za izricanje krivinopravne sankcije. 38

Lice ovlateno na podnoenje prijedloga duno je da odreeno oznai svoj zahtjev i da podnese dokaze. U pogledu stvarne i mjesne nadlenosti za raspravljanje o imovinskopravnom zahtjevu u krivinom postupku, vae odredbe zakona o krivinom postupku kojima se odreuje stvarna i mjesna nadlenost za glavnu krivinu stvar. O imovinskopravnom zahtjevu odluuje sud u formi jedinstvene krivine presude. U presudi kojom optuenog oglaava krivim sud moe oteenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili djelimino, a za ostatak ga uputiti na parnicu. Ako podaci krivinog postupka ne pruaju pouzdan osnov ni za potpuno ni za djelimino presuenje, sud e oteenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini moe da ostvaruje u parnici. Postupak medijacije Sud moe predloiti oteenom i optuenom, odnosno braniocu provoenje postupka medijacije (posredovanje). Prijedlog za upuivanje na medijaciju mogu dati i oteeni i optueni, odnosno branilac, i to do zavretka glavnog pretresa. U pitanju je jedan od oblika alternativnih formi rjeavanja sporova koji je u BiH regulisan Zakonom o postupku medijacije. Iz sudskog ugla, medijacija znai posredovanje i pomirenje, iji je cilj da se izbjegne dug i skup sudski postupak, da se bre rijee stari predmeti, da se ubrza rad na sudeim predmetima, da se smanji optereenost suda manje sloenim predmetima i, naravno, da sve to ima rezultat da stranke do pravde dou u razumnom roku. Medijator je tree, neutralno lice koje posreduje u rjeavanju spora izmeu stranaka u skladu sa principima medijacije, pomaui u nastojanju da se postigne obostrano prihvatljivo rjeenje spora. Postupak medijacije je dobrovoljan i povjerljiv i sprovodi se bez odugovlaenja, a pokree se pisanim ugovorom. Obezbjeenje i izvrenje imovinskopravnog zahtjeva Obezbjeenje se odobrava na prijedlog lica ovlatenog da postavi imovinskopravni zahtjev. O tom zahtjevu rjeava sud. alba protiv rjeenja o privremenim mjerama obezbjeenja nije dozvoljena, a u ostalim sluajevima o albi rjeava vijee. alba ne zadrava izvrenje rjeenja. Zahtjev za obezbjeenje imovinskopravnog zahtjeva postavlja se u parninom postupku ako se ostvaruje u tom postupku. Obezbjeenje se moe traiti od podnoenja prijave do pravosnanosti presude. Obezbjeenje vai do donoenja pravosnane odluke krivinog suda i dijeli sudbinu te odluke. Ako oteeni ima zahtjev prema treem licu zbog toga to se kod njega nalaze stvari pribavljene krivinim djelom ili zbog toga to je ono usljed krivinog djela dolo do imovinske koristi, sud moe u krivinom postupku, na prijedlog ovlatenih lica i po odredbama koje vae za izvreni postupak, odrediti privremene mjere obezbjeenja i prema treem licu. Ukoliko se radi o stvarima koje ne slue kao dokaz, a nesumnjivo pripadaju oteenom, te stvari e se predati oteenom i prije zavretka postupka. Meusobni uticaj krivinopravne i graanskopravne stvari U naem pravu, krivini postupak i graanska parnica koji potiu iz istog injeninog stanja mogu se pokrenuti, tei i okonati nezavisno jedno od drugog. Postoji, meutim, i meusobni uticaj krivinopravne i graanskopravne presude, i to u dijelovima koji su im zajedniki. Ako je prethodno pitanje ve rijeio nadleni organ pravosnano, parnini sud je vezan takvom odlukom u granicama njene pravosnanosti, s tim da, ukoliko odluka djeluje erga omnes, slui parninom sudu kao rjeenje prethodnog pitanja, bez obzira na to ko su stranke u parnici, a ukoliko djeluje samo inter partes, parnini sud je vezan njome ukoliko je izmeu istih parninih stranaka rijeen takav pravni odnos.

39

30. PREJUDICIJALNA PITANJA Prejudicijalna ili prethodna pitanja su zapravo pravna pitanja koja sama za sebe nisu predmet krivinog postupka, ali bez ijeg rjeenja nije mogue odluiti o glavnom pitanju krivinog postupka, odnosno donijeti osuujuu presudu. Da bi neko pitanje bilo prejudicijalno mora biti: 1) pravno (postojanje braka, srodstva, dravljanstva, svojstva radnika i dr.), a ne injenino; 2) takvo da se odnosi na materijalno krivino pravo i da od njegovog prethodnog rjeavanja zavisi primjena materijalnog krivinog prava, ne i krivinog postupka; 3) podobno za samostalno rjeavanje u nekom drugom postupku to znai da samostalno predstavlja cjelinu koja se moe rjeavati u tom postupku. Da li je jedno pitanje prejudicijalno za rjeavanje krivine stvari u svakom konkretnom sluaju procjenuje sud po slubenoj dunosti ili na prijedlog stranaka i branioca. Na zakon se u vezi sa ovim pitanjem opredijelio za stav po kome krivini sud ima ovlatenje da sam rijei svako prejudicijalno pitanje koje nije rijeio sud u drugom postupku ili drugi dravni organ, ali da nije obavezan da ga sam raspravi. Raspravljane o prejudicijalnom pitanju krivini sud vri po odredbama koje vae za dokazivanje u krivinom postupku. Na ovaj nain obezbjeuje se jedinstvo krivinog postupka pred istim krivinim sudom i istovremeno izbjegava kombinovanje vie sudskih postupaka. Ako je o takvom prethodnom pitanju ve donio odluku sud u nekom drugom postupku ili neki drugi organ, takva odluka ne vee krivini sud u pogledu ocjene da li je uinjeno odreeno krivino djelo. To znai da ostale odluke o prejudicijalnim pitanjima, donesene od drugih organa i u drugom postupku, veu krivini sud i one ne mogu biti izmijenjene u krivinom postupku. Od prejudicijalnih pitanja treba razlikovati druga prethodna pitanja. To su npr. procesne pretpostavke i druga pitanja.

31. TROKOVI KRIVINOG POSTUPKA Pojam i vrste Trokovi krivinog postupka su izdaci uinjeni povodom krivinog postupka od njegovog pokretanja do zavretka. U trokove krivinog postupka spadaju ne samo izdaci koje sud i stranke imaju u postupku po glavnoj stvari, ve i izdaci za suenje sporednih predmeta (imovinskopravni zahtjev i prejudicijalna pitanja) i voenje incidentnih i posebnih postupaka, kao i izdaci u postupku po krivinoj stvari poslije pravosnanosti presude (trokovi postupka izuzea, postupka izricanja mjera bezbjednosti, ekstradicije, vanrednog pravnog lijeka itd.). Trokovi krivinog postupka obuhvataju: a) trokove za svjedoke, vjetake, tumae i struna lica, kao i trokove uviaja; b) podvozne trokove osumnjienog, odnosno optuenog; c) izdatke za dovoenje osumnjienog, odnosno optuenog ili lica lienog slobode; d) podvozne i putne trokove slubenih lica; e) trokove lijeenja osumnjienog, odnosno optuenog, dok se nalazi u pritvoru, kao i trokove poroaja, osim trokova koji se isplauju iz fonda za zdravstveno osiguranje; f) trokove tehnikog pregleda vozila, analize krvi i prevoza lea do mjesta obdukcije; g) paualni iznos; h) nagradu i nune izdatke branioca; i) nune izdatke oteenog i njegovog zakonskog zastupnika. 40

Prethodno snoenje trokova i naknada uinjenih trokova Da bi se procesna radnja mogla uspjeno obaviti bilo je nuno zakonom propisati ko e trokove postupka snositi privremeno i unaprijed, tj. u toku postupka, te ko e definitivno platiti ove trokove. U zakonu je zato odreeno da se trokovi, kao i nuni izdaci, postavljenog branioca isplauju iz sredstava organa koji vodi krivini postupak unaprijed, a naplauju se kasnije od lica koja su duna da ih nadoknade u smislu zakona. Naknada trokova odreuje se na zahtjev lica koje ima pravo na naknadu. Trokovi krivinog postupka samo izuzetno padaju na odgovarajui budet i, po pravilu, snosi ih odgovorno lice. Zakon utvruje da su trokove krivinog postupka duni da nadoknade: optueni koji je oglaen krivim bez obzira na to da li je osuen na kaznu; budetska sredstva, u sluaju kada se obustavi krivini postupak ili kada se donese presuda kojom se optueni oslobaa od optube ili kojom se optuba odbija; lice koje je svjesno podnijelo lanu prijavu. Odluka o trokovima U svakoj presudi i rjeenju kojim se obustavlja krivini postupak odluie se ko e snositi trokove postupka i koliko oni iznose. Odluka o trokovima krivinog postupka donosi se po slubenoj dunosti. Ako trokove treba da nadoknadi jedna stranka drugoj ili u budet ili da ih snosi sama, o trokovima se odluuje u presudi. Izuzetak su presuda kojom se optuba odbija zbog nenadlenosti i rjeenjem kojim se postupak obustavlja. Ako se pitanje trokova ne moe raspraviti u presudi, ono se u cjelini rjeava posebnim rjeenjem. Ovo pitanje se ne moe djelimino raspraviti u presudi, a ostali dio rjeavati posebnim rjeenjem. alba na rjeene i izvrenje rjeenja o trokovima Ako je o trokovima krivinog postupka rjeavano presudom dozvoljena je alba na presudu. Ako je o tome odlueno posebnim rjeenjem, o albi protiv tog rjeenja odluuje vijee drugostepenog suda. Izvrenje presude, odnosno rjeenja u pogledu trokova krivinog postupka vri nadleni sud po odredbama koje vae za izvrni postupak. Prinudna naplata trokova krivinog postupka u korist budeta vri se po slubenoj dunosti a trokovi prinudne naplate prethodno se isplauju iz budetskih sredstava.

32. O PROCESNIM RADNJAMA UOPTE Procesne radnje su djelatnosti procesnih subjekata obaveznih ili ovlatenih za njihovo vrenje, obavljene u procesu kojima se neposredno utie na zasnivanje, tok ili okonanje procesnog odnosa, a ije su pretpostavke, vrenje i dejstvo odreeni u procesnom zakonu. Procesne radnje su vrsta pravnih radnji zbog toga to proizvode pravne posljedice i regulisane su pravom. Od drugih pravnih radnji one se razlikuju jer su procesnopravne obavljaju se u procesu i posredno ili neposredno slue ciljevima procesa. Procesna radnja je tjelesno dranje, injenje ili ne injenje procesnih subjekata i njihovih zastupnika ili pomagaa. Radnje drugih lica u postupku (vjetaka, svjedoka itd.) nisu njihove procesne radnje, ve radnje subjekata (suda ili stranaka) koji se njima koriste. Da bi imala procesnopravno dejstvo, procesna radnja mora da bude voljno dranje procesnog subjekta da se ostvari ta radnja. Dovoljna je volja subjekta u odnosu na dranje (injenje ili ne injenje), a bez znaaja je da li je postojala volja u odnosu na posljedicu (na procesno dejstvo radnje). Procesna radnja treba da je izvrena za vrijeme trajanja procesa ili u cilju zasnivanja procesa, dakle, u toku ili prije krivinog postupka. Radnje koje nisu neposredno usmjerene u tom pravcu nisu 41

procesne. U toku postupka mogu se pojaviti procesne injenice (npr. smrt ili duevno oboljenje osumnjienog, odnosno optuenog), koje se razlikuju od procesnih radnji time to nemaju karakter voljne djelatnosti procesnih subjekata iako utiu na procesni odnos. Uzevi u obzir procesne subjekte koji ih vre, procesne radnje se dijele na: radnje suda (radnje dokazivanja, radnje procesne prinude, radnje odluivanja, radnje rukovoenja postupkom, radnje dostavljana itd) i radnje stranaka (radnje odbrane koje vre osumnjieni, odnosno optueni i radnje optuenja koje vre tuilac). Procesne radnje se i po formi i po sadrini izvode na nain propisan zakonom (princip zakonitosti procesnih radnji). Meutim, vanost procesne radnje ostaje i onda kada ona nije obavljena u skladu sa zakonom (neperfektna procesna radnja), zbog ega zakon propisuje mjere da se na vrijeme sprijei njihovo nastajanje. S obzirom na taj kriterijum, procesne radnje u krivinom postupku dijele se na pravilne i nepravilne. Polazei od stadijuma preduzimanja, procesne radnje suda mogu biti istrane i sudee. S tim u vezi, treba istai da izuzetno procesne radnje mogu biti i policijske, preduzete u istrazi. S obzirom na mjesto preduzimanja, procesne radnje mogu biti sudske i vasudske. I sudska i vansudska procesna radnja moe biti uviaj.

33. OSNOVNA NAELA KRIVINOG POSTUPKA KOJA SE ODNOSE NA FORMU PROCESNIH RADNJI 1. Naelo usmenosti i naelo pismenosti Naelo usmenosti postoji kada stranke i branilac i drugi uesnici svoje izjave, prijedloge i dokaznu grau daju usmeno sudu i prua im se mogunost da se o njoj usmeno izjasne. Naelo pismenosti postoji kada stranke i branilac izjave i prijedloge podnose sudu u pisanoj formi, a dokazna graa za sudsku odluku zasniva se na spisima predmeta. Naelo usmenosti ne iskljuuje pisanu formu na glavnom pretresu, ali postavlja uslov da se odluka zasniva na usmeno izloenom materijalu, ime usmenost slui kao uslov ostvarenja naela javnosti i neposrednosti. Krivini postupak BiH zasniva se na naelu usmenosti ne iskljuujui i primjenu naela pismenosti. Naelo usmenosti vrijedi naroito za glavni pretres i pretres pred drugostepenim sudom. Zbog njihove bliskosti, naelo usmenosti treba razlikovati od naela neposrednosti. Ta razlika je u prvom redu u tome to se usmenost odnosi na cjelokupni saobraaj uesnika u postupku, a neposrednost samo na dokazna sredstva. Izuzetak od naela usmenosti sadri postupak za izdavanje kaznenog naloga. 2. Naelo javnosti Pojam, svrha i opravdanje javnost krivinog postupka podrazumjeva prava graana da mogu neposredno prisustvovati izvoenju procesnih radnji, kao i da o preduzimanju radnji budu obavijeteni preko sredstava javnog informisanja. Javnost, u uem smislu (neposredna, fizika), znai prisustvovanje procesnim radnjama, a u irem smislu (posredna, opta, tehnika), podrazumjeva mogunost publiciteta i za lica koja su strana procesu. Neposredna javnost moe biti stranaka (pravo prisustvovanja procesnim radnjama ogranieno na stranke) i opta (odnosi se i na trea lica publiku). Zahtjev meunarodnog prava da se potuje naelo javnosti zani da je postupak pred sudom dostupan javnosti za to je uslov da je on usmen i otvoren. Na taj nain, javna priroda postupka pomae da se pravinost suenja osigura zatitom uesnika u sporu od svojevoljnih odluka i omoguavanjem da drutvo kontrolie provoenje pravde. 42

Javnost smanjuje mogunost pogrenog rada pa i zloupotreba. Pored toga, javnost omoguava i pravilnije shvatanje sudskih odluka, jer se graani mogu i lino uvjeriti da su te odluke donesene u skladu sa zakonom. Strankama se prua mogunost da njihove stavove i ocjene uju i druga lica osim uesnika postupka. Pozitivna je strana javnosti i u tome to graani stiu dodatno povjerenje u pravosue i uvruju lini osjeaj pravne sigurnosti. Javnost ima i nesumnjivo negativnih posljedica. Potpuna i nekontrolisana javnost moe se iskoristiti za nedozvoljeno i neodgovorno nametanje miljenja sudu a i osumnjieni, odnosno optueni u takvoj situaciji nije u mogunosti da kae sve to je relevantno za potpuno razrjeenje stvari. Javni postupak moe biti povod znaajnijih i nezasluenih neugodnosti za osumnjienog, odnosno optuenog i oteenog, a nekada i za stranke. Davanje pretjeranog publiciteta krivinom djelu i uiniocu moe doprinijeti irenju kriminaliteta putem sugestije i imitacije naroito kada su u pitanju novi i savreniji naini izvrenja krivinih djela. U principu, javnost istrage i postupka optuenja je ograniena i odnosi se samo na stranke, ali i stranaka javnost nije potpuna. Ukoliko bi strane prisustvovale svim procesnim radnjama u tom postupku, to bi usporavalo postupak i znaajno umanjivalo operativnost i efikasnost organa u prikupljanju dokaza. S druge strane, nije mogue ni potpuno iskljuenje javnosti ovog postupka. Naelo javnosti svoj puni smisao nalazi na glavnom pretresu. Princip je da je glavni pretres javan. Javnost vrijedi i za sjednicu drugostepenog vijea i pretres pred drugostepenim sudom. Pomenuto naelo obuhvata i javno objavljivanje presude od strane suda. Naelo javnosti ne odnosi se na vijeanje i glasanje. Javnost glavnog pretresa podrazumjeva da raspravljanju pred sudom mogu prisustvovati samo punoljetna lica. Glavnom pretresu ne mogu prisustvovati maloljetna lica, osim ako se sasluavaju kao svjedoci ili oteeni. Kada se sudi maloljetniku uvijek e se iskljuiti javnost, ali sudija za maloljetnike moe dozvoliti da glavnom pretresu prisustvuju lica koja se bave zatitom i vaspitanjem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetnikog kriminaliteta, kao i nauni radnici. U optem postupku javnost moe biti iskljuena za konkretan sluaj. Osnovi su sljedei: a) interesi dravne bezbjednosti; b) uvanje dravne, vojne, slubene ili vane poslovne tajne; c) uvanje javnog reda; d) zatita morala u demokratskom drutvu, linog i intimnog ivota optuenog ili oteenog i e) zatita interesa maloljetnika ili svjedoka. Odluku o iskljuenju javnosti sudija, odnosno vijee moe donijeti po slubenoj dunosti ili na osnovu prijedloga stranaka i branioca, ali uvijek po njihovom sasluanju. Ta odluka se donosi u formi rjeenja. Takvo rjeenje se moe pobijati samo u albi na presudu. Stranaka javnost se odnosi na prava stranaka i branioca da uestvuju u preduzimanju procesnih radnji i u raspravi pred sudom. Zato se iskljuenje javnosti ne odnosi na stranke a ni na branioca, oteenog, zakonskog zastupnika i punomonika. Stranake i opte javnosti nema za vijeanje i glasanje u toku i na kraju glavnog pretresa i za rjeavanje u sjednici van glavnog pretresa. U ostalim fazama glavnog postupka naelo javnosti je drugaije ureeno u skladu sa prirodom i ciljem tih dijelova postupka: - postupak donoenja sudske odluke ovaj dio postupka je tajan i nema nikakve javnosti, ni stranake ni opte; - objavljivanje toka glavnog pretresa i donesenih odluka; - objavljivanje presude (izuzetak je uinjen u postupku prema maloljetniku, u kome se, bez dozvole suda, ne smije objaviti tok krivinog postupka, niti odluka donesena u tom postupku, kao ni vriti video i audio snimanje tog postupka). 43

3. Naelo neposrednosti Pojam i znaaj naelo neposrednosti odnosi se na nain na koji se sud i drugi procesni subjekti upoznaju sa procesnom sadrinom. Smisao tog naela je da se dokazi na glavnom pretresu i pri donoenju presude moraju, u naelu, ocjenjivati u njihovom izvornom obliku, a ne posredno iz drugih izvora u sekundarnom obliku. U uem smislu, to naelo odreuje da se dokazi moraju izvoditi pred sudom bez posredovanja drugog organa. Raspravni sud mora uvijek u dokaznom postupku sam ostvariti kontakt sa izvornim dokazom ne smije izvoenje dokaza prepustiti nekom drugom organu i zatim itati zapisnik koji je on o tom dokazu sastavio. Naelo neposrednosti jedno je od garancija dobrog suenja. U neposrednom suenju, sud i stranke i branilac su u najpovoljnijoj situaciji da se upoznaju sa stanjem stvari i dokazima, a stranke i branilac mogu i da se neposredno obraaju sudu i iznose svoje stavove u procesu. Sprovoenje ovog naela omoguava logiku ocjenu dokaza. Neposrednost je u prethodnom postupku izuzetak, jer je u njemu, u stvari, ne moe biti. Neposrednost zato dolazi do punog izraaja na glavnom pretresu, ali je i tamo samo pravilo sa manjim ili veim brojem izuzetaka. Procesne ustanove za sprovoenje naela neposrednosti u zakonu naelo neposrednosti dolazi do izraaja u sljedeim procesnim ustanovama: a) dokazi se na glavnom pretresu izvode, po pravilu, neposredno (izuzetak je ako neposredno izvoenje dokaza nije mogue i u sluajevima posebno predvienim u zakonu, tako: 1. koritenje iskaza datih u istrazi i zapisnika o dokaznom materijalu; 2. mogunost sudskog obezbjeenja dokaza; 3. sud smije odlagati i prekidati glavni pretres, kao i one u kojima je propisane rokove za pismenu izradu presude mogue izuzetno prekoraiti u slubenim stvarima do 30 dana); b) zabrana suenja u odsustvu stranaka, posebno optuenog (Evropski sud za ljudska prava je zauzeo stanovite da je suenje u odsustvu dozvoljeno pod odreenim uslovima, npr. kada se optueni jasno i nedvosmisleno odrekao prava da bude prisutan, u sluajevima bolesti lica protiv kojeg se vodi krivini postupak, ako je on nesposoban da prisustvuje); c) nezamjenjivost sudija u toku glavnog pretresa i pri donoenju odluka (zamjena je mogua ako je u izgledu da e glavni pretres due trajati, odnosno ako se radi o sloenim postupcima. Kada se zamijenu lanovi vijea, takve dopunske sudije uestvuju u cijelom pretresu, smo ne pri donoenju odluka); d) kontinuitet i koncentracija procesnih radnji (procesne radnje glavnog pretresa postavljene su u zakonu tako da teku povezano bez veeg i nepotrebnog vremenskog prekida, a presuda se izrie neposredno po zavrenom glavnom pretresu ili sa kratkim odlaganjem kontinuitet. Kontinuiranosti u sprovoenju procesnih radnji pomae dioba krivinog postupka na stadijume, sa manjim ili veim brojem procesnih radnji koje se moraju obaviti u tom stadijumu, s tim da je suprotno postupanje obino praeno odgovarajuom procesnom sankcijom koncentracija. Zahtjev kontinuiteta moe se u potpunosti sprovesti samo na glavnom pretresu i tako je, u naelu, rijeeno i u zakonu.). 4. Naelo procesne ekonomije Ovo naelo se sastoji u postavljanu krivinog postupka tako da se sa to manjim gubitkom vremena, sa to manjim radom i sa to manje trokova ostvari kako neposredni cilj svake procesne radnje, tako i konani cilj dobijanja pravilne i pravine presude. Ono se obezbjeuje i propisivanjem rokova u kojima sud mora donijeti odluku ili obaviti drugu procesnu radnju, najee u sluajevima kada je osumnjieni, odnosno optueni u pritvoru, a nekada uopte. Pretpostavke za ostvarivanje procesne ekonomije obezbjeuju se, u prvom redu, samim zakonom, izbjegavanjem procesnih formi koje nisu neophodne, koje usporavaju postupak i poveavaju trokove. 44

Za ekonominost postupka poseban znaaj ima ekonomisanje vremenom. Krivini postupak mora se odvijati brzo s maksimalnom utedom vremena, napora i sredstava. Zahtjev za sprovoenje ovog naela mora se dovesti u sklad sa drugim procesnim naelima, naroito naelom istine. 5. Naelo lojalnosti i potenja uesnika u postupku i suzbijanja zloupotrebe njihovih procesnih prava Naelo lojalnosti i potenja uesnika postupka znai da stranke i njihovi zastupnici u vrenju svojih procesnih aktivnosti postupaju ne samo ispravno u skladu sa zakonom, nego i poteno bez zloupotreba. Sud je duan da onemogui svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja uestvuju u postupku. Zloupotreba prava stranaka nastaje zbog toga to se objektivni ciljevi postupka i subjektivni ciljevi stranaka u postupku ne slau. Obaveza ispravnog i potenog postupanja odnosi se i na tuioca. Suzbijanje procesnih zloupotreba zakon vri propisivanjem uslova za nastupanje odreenih procesnih mjera (odlaganje pretresa, povraaj u preanje stanje, izuzee itd.), kao i kroz forme podnesaka. Tom cilju slue i procesne sankcije.

34. FORMA PROCESNIH RADNJI Forma procesne radnje odnosi se na odreivanje naina i mjesta njenog obavljanja. Zakon nema normi o formi koje bi se odnosile na sve procesne radnje, ve posebne odredbe o formi za pojedine radnje (ispitivanje osumnjienog, odnosno optuenog, sasluanje svjedoka, pretresanje stana itd.). U ovom sluaju rije je o posebnim pravilima o formi procesnih radnji (posebne procesne forme). Ako forma za neku procesnu radnju nije propisana, procesni subjekt vri radnju na nain koji smatra najpogodnijim za postizanje cilja, u skladu sa optim odredbama o formama procesnih radnji i u skladu sa osnovnim naelima postupka i osnovnim naelima pravnog poretka. Meutim, postoje i izvjesna opta pravila, izvedena iz osnovnih naela krivinog postupka (javnost, usmenost, pismenost, neposrednost) i optih procesnih ustanova o izvoenju procesnih radnji (jezik i pismo, zapisnici, spisi itd.), koja su optevaea za sve procesne radnje. U pitanju su opta pravila o formi procesnih radnji (opte procesne forme). Znaaj procesnih formi je viestruk. S jedne strane, procesne forme obezbjeuju nesmetano vrenje prava procesnih subjekata, u skladu sa zakonom. S druge strane, kao rezultat viegodinjeg iskustva kako treba obaviti procesnu radnju sa najmanje napora, vremena i trokova, omoguavaju najoptimalniji procesni efekat. To doprinosi da sudske odluke budu sigurnije, objektivnije i kvalitetnije. O tome da li je potrebna neka procesna radnja odluuje se u zakonu. Odreivanje naina procesnih radnji ima razliite ciljeve i moe da slui omoguavanju stvarnog, a ne samo formalnog uea stranaka u postupku. Upotreba jezika i pisma u krivinom postupku Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda garantuju svakom licu koje je optueno za krivino djelo, odnosno uhapeno da odmah bude obavijeteno na jeziku koji razumije, o prirodi i razlozima optube koja je podignuta protiv njega, odnosno o razlozima njegovog hapenja. Treba takoe istai obavezu drave da optuenom obezbijedi uvijek besplatnu pomo tumaa ako on ne razumije ili ne govori jezik na kojem se vodi postupak. Pitanje upotrebe jezika i pisma u krivinom postupku zakon raspravlja kroz tri grupe pitanja: 1. jezik na kome uesnici postupka upuuju tube, albe i druge podneske sudu i drugim organima koji uestvuju u postupku (procesni subjekti u pismenoj komunikaciji sa sudom, tuilatvom i drugim organim koji uestvuju u postupku koriste bosanski, hrvatski ili srpski jezik); 45

2. jezik na kome se vodi postupak (u krivinom postupku u ravnopravnoj su upotrebi slubeni jezici BiH bosanski, hrvatski i srpski jezik, kao i oba pisma irilica i latinica. Ovlatene da koriste engleski jezik pred sudom BiH imaju meunarodne sudije i to u svim postupcima pred tim sudom. Stranke, svjedoci i druga lica koja uestvuju u postupku imaju pravo da upotrebljavaju maternji jezik ili jezik koji razumiju. Osumnjienom, odnosno optuenom koji ne zna jezik koji je u slubenoj upotrebi ili ga ne poznaje dobro mora se obezbijediti sudski tuma i tako omoguiti da ve prilikom prvog ispitivanja, ali i kasnije prati tok postupka na jeziku koji razumije.). 3. jezik otpravaka, odluka i drugih pismena koje upuuju sud i drugi organi koji uestvuju u postupku (pismena se upuuju uesnicima u postupku na bosanskom, hrvatskom ili srpskom jeziku). Podnesci Podnesci su izjave i saoptenja koje stranke i drugi uesnici u postupku upuuju organima pred kojima se vodi postupak. To su optunice, prijedlozi, pravni lijekovi i druge izjave i saoptenja. Izjave i saoptenja podnose se u pisanoj formi ili se daju usmeno na zapisnik. Podnesci sastavljeni u pisanoj formi predaju se organu ovlatenom za prijem, neposredno ili potom ili nekim telekomunikacijskim sredstvom. Podnesci moraju biti razumljivi i sadravati sve to je potrebno da bi se po njima moglo postupati. Kada su u pitanju zapisnici o izjavama stranaka koji zamjenjuju podneske, oni u pogledu forme odgovaraju zapisnicima o slubenim procesnim radnjama, odnosno odgovarajuem pismenom podnesku (prema sadrini). Zapisnici Zapisnik je pisana isprava koju sastavlja nadleni dravni organ radi ozvanienja toka i sadrine procesne radnje obavljene u postupku. Zapisnici su pisani sastavi koji imaju znaenje javne isprave i sastavljaju se prilikom obavljanja procesnih radnji. Zapisnik se sastavlja o svakoj radnji preduzetoj u toku krivinog postupka i to istovremeno kad se radnja vri, ako to nije mogue onda neposredno poslije tog. Zapisnik se mora voditi uredno i u njemu se ne smije nita izbrisati, dodati ili mijenati. Ukoliko se pojedina mjesta precrtavaju, moraju ostati itka. Posebnu vrstu zapisnika predstavljaju tzv. tonski zapisnici koji se sainjavaju uz pomo ureaja za audio ili audio-vizuelno snimanje. Uz tonski zapisnik posebno se vodi i pisani zapisnik. Zapisnik o glavnom pretresu je u sutini podsjetnik o tome ta se dogaa na glavnom pretresu. Zapisnik o vijeanju i glasanju sadri tok glasanja (pitanja o kojima se glasalo i donesena odluka). Spisi Spise postupka u jednom krivinom predmetu ine podnesci stranaka, zapisnici o izvedenim procesnim radnjama, sudske odluke, prilozi uz zapisnike i podneske i svi drugi pisani sastavi koji se odnose na predmet. Odredbe tehnikog karaktera o spisima nalaze se u sudskom poslovniku. Zakon navodi vie oblika u kojima se mogu izraziti spisi i zabiljeke. To su: slova, rijei, brojke ili njihov ekvivalent, bez obzira na koji su nain ostavili trag u vanjskom svijetu. Naini na koje pomenuti oblici mogu biti evidentirani su: rukopis, upotreba pisae maine, tampane, fotokopirane, fotografisane, koritenje magnetnih impulsa, odnosno mehanikih, elektronskih ili nekih drugih oblika sakupljanja podataka. Mjesto procesnih radnji Mjestom procesne radnje oznaava se mjesto u kome se preduzima procesna radnja. Ta mjesta mogu biti npr. odreene prostorije ili mjesto van prostorija, moe biti u mjestu kao naselju, odnosno 46

van naselja i ne moe se odreivati po proizvoljnom nahoenju suda. Odreivanje mjesta procesne radnje zavisi od prirode same radnje i okolnosti sluaja. Van podruja nadlenog organa, procesne radnje se na dravnoj teritoriji BiH preduzimaju putem pravne pomoi, a u inostranstvu preko ustanova meunarodne krivinopravne pomoi.

35. VRIJEME PROCESNIH RADNJI Odredbama zakona o vremenu preduzimanja procesnih radnji tei se obezbijediti procesna disciplina, kontinuitet procesa i koordiniranje i koncentrisanje procesnih radnji. To se obezbjeuje raznim procesnim ustanovama, najprije propisivanjem redoslijeda procesnih radnji. Podjela ukupnog toka krivinog postupka, cjelokupnog slijeda procesnih radnji na pojedine faze postupka, sa posljedicom da se procesna radnja (svaka ili neke) koja se ne izvri u jednoj fazi postupka ne moe obaviti u sljedeim (prekluzija), znai, u krajnoj liniji, uticanje na vrijeme procesnih radnji. Tome slui i zakonsko regulisanje tempa preduzimanja procesnih radnji, kao i vremena trajanja. U ovom kontekstu, najvei znaaj imaju rokovi i povraaj u preanje stanje. Rokovi pojam, cilj i vrste Rok je vremenski period u kojem se odreena procesna radnja mora preduzeti ili se ne smije preduzeti ili je treba preduzeti. Odreivanjem rokova za preduzimanje procesnih radnji obezbjeuje se procesna disciplina i efikasnost krivinog postupka, a time i prava osumnjienog, odnosno optuenog na suenje bez nepotrebnog odugovlaenja i suenje u razumnom roku. Zajedniki cilj svih rokova u krivinom postupku je stvaranje uslova za efikasnije vrenje ovlatenja koja pripadaju strankama. Vrste rokova: 1. s obzirom na to ko ih odreuje: zakonski i sudski. Sudski su oni rokovi koje sudija odreuje na osnovu zakonskog ovlatenja, i to diskreciono, pri emu se rukovodi okolnostima pojedinog sluaja. Pravi sudski rok postoji kad je odreivanje roka u potpunosti preputeno krivinom sudu. Kod sudskog roka u nepravom smislu procesne odredbe doputaju sudu da zakonom predvieni rok, pod odreenim uslovima, produi. Zakonski su oni rokovi ije je trajanje neposredno odreeno u zakonu i oni se ne mogu produiti, osim ako to zakon izriito dozvoljava. Suprotno tome, skraivanje rokova je dozvoljeno ukoliko to zahtijeva osumnjieni, odnosno optueni, a u pitanju je rok koji je zakonom odreen radi zatite prava odbrane i drugih procesnih prava osumnjienog, odnosno optuenog. 2. s obzirom na nain na koji su odreeni: zakonski rokovi odreenog (npr. tri dana, mjesec dana) i neodreenog trajanja. U sluaju kada se radi o zakonski neodreenim rokovima, trajanje roka zavisi od nastupanja izvjesnih okolnosti. 3. s obzirom na to da li je dejstvom roka procesna aktivnost zabranjena, obavezna ili dozvoljena: dilatorni, peremptorni i instrukcioni. Dilatorni (suspenzivni, odloni) rokovi sastoje se u razmaku u vremenu u kome je zbranjeno ostvarivanje odreene procesne radnje, koja je pravno mogua tek po proteku tog vremena. Peremptorni (finalni, prekluzivni) rokovi ograniavaju period vremena u kome se moe obaviti odreena procesna aktivnost, pod prijetnjom prekluzije, kao procesne sankcije, koja sprjeava naknadno preduzimanje procesne radnje. Instrukcioni (ordinatorni, monitorni, opominjui, upuujui) rokovi odreuju period vremena u kome je doputeno ili propisano izvrenje neke procesne radnje, ali nepotovanje tih rokova ne povlai procesnu sankciju, neko prestanak nekih pogodnosti. Instrukcioni rokovi vae za sud i tuioca (kada djeluje kao dravni organ), ne i za stranke. 4. s obzirom na mogunost produavanja: strogi (ne mogu se produiti) i obini (mogu biti produeni). Ukoliko u zakonu nije dato posebno ovlatenje, zakonski rokovi se ne mogu 47

produavati. Sudski rokovi mogu se produiti, ali samo u okviru odreenom zakonom. Zakonski rokovi se, isto tako, izuzetno, mogu i skraivati. Prekid postoji kada se u zakonu priznaje odreenom dogaaju snaga da privremeno zaustavi tok roka, a da se proteklo vrijeme ne niti, tako da se tok roka nastavlja i ne poinje iznova tei kada uzrok prestane. Od roka treba razlikovati roite (termin), koje predstavlja odreeni dan i as predvien za preduzimanje procesne radnje (jedne ili vie), po pravilu uz uee vie ovlatenih subjekata. Roita su vremenski odreena doba u kojima se pred sudom preduzimaju odreene procesne radnje uz uestvovanje stranaka i branioca i drugih procesnih uesnika. Raunanje i tok rokova Rokovi se raunaju na sate, dane, mjesece i godine. Zakonski rokovi se odreuju na sate, dane, mjesece i godine, dok se sudski rokovi najee odreuju na dane. S obzirom na to da od potovanja rokova zavisi ostvarenje mnogih prava, kao i ispunjenje odreenih dunosti procesnih subjekata, zakon je posebno regulisao nain odreivanja rokova, pri emu su posebno znaajni poetak roka i posljednji dan njegovog trajanja, odnosno zavretka. Rok poinje tei od dogaaja odreenog u zakonu i od momenta koji odredi sud, ako su u pitanju sudovi. Kod rokova na sate i dane, ako rok tee od dostavljanja ili saoptenja, odnosno nastupanja dogaaja, sat ili dan kada je dostavljanje ili saoptenje uinjeno, odnosno u koji pada dogaaj od kada treba raunati trajanje roka, ne uraunava se u rok, ve se za poetak roka uzima prvi naredni sat, odnosno dan. Ti rokovi se uvijek zavravaju u puni sat, odnosno u pono. Rokovi se zavravaju, ako su odreeni po mjesecima, odnosno godinama, protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kada je rok otpoeo. Ako toga dana nema u posljednjem mjesecu, rok se zavrava posljednjeg dana tog mjeseca. Kod rokova odreenih na mjesece, mjesec se rauna po kalendarskom vremenu, to znai da rok istie istekom onog dana posljednjeg mjeseca koji po svom broju odgovara broju onog dana kada je rok poeo tei, bez obzira na to koliko je dana imao pojedini mjesec koji ulazi u rok. Ako posljednji dan roka pada na dravni praznik ili u subotu ili nedjelju ili u neki drugi dan kada dravni organ ne radi, rok istie protekom prvog narednog radnog dana. Izjava vezana za rok smatra se datom u roku ako je prije nego to rok istekne predana onom ko je ovlaten da je primi. Povraaj u preanje stanje Povraaj u preanje stanje je pravno sredstvo kojim se odlukom suda otvara mogunost obavljanja proputene procesne radnje uesniku postupka kome je prekluzivni rok istekao bez njegove krivice. Da li postoji krivica uesnika postupka usljed gubitka prava na vrenje procesne radnje, faktiko je pitanje, koje cijeni sud. Cilj ovog sredstva je da se saniraju posljedice opravdanog proputanja nekih rokova za odreene subjekte postupka. Povraaj u preanje stanje opravdava se razlozima pravinosti, ali je i pogodno sredstvo za odugovlaenje postupka i procesne zloupotrebe. Pravo na povraaj u preanje stanje pripada optuenom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu albe na presudu ili na rjeenje o primjeni mjere bezbjednosti ili vaspitne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi. Za povraaj u preanje stanje zakon propisuje dva uslova: materijalni da je optueni iz opravdanih razloga propustio rok za izjavu albe na pomenute sudske odluke; opravdanost razloga je injenino pitanje koje sud ispituje po slubenoj dunosti i formalni: a) da optueni molbu za povraaj u preanje stanje podnese u roku od 8 dana poslije prestanka uzroka zbog koga je proputen rok i 48

b) da sa blagovremenom molbom preda i albu, ali se povraaj u preanje stanje ne moe traiti ako je od dana proputanja roka proteklo vie od 3 mjeseca. Postupak za dozvolu povraaja u preanje stanje pokree se molbom optuenog. O tome odluuje sudija, odnosno predsjednik vijea koje je donijelo presudu ili rjeenje koje se pobija albom. Protiv rjeenja kojim se dozvoljava povraaj u preanje stanje nije dozvoljena alba.

36. NEPRAVILNE PROCESNE RADNJE Propisujui formu, vrijeme i sadrinu procesnih radnji, zakon obavezuje procesne subjekte samo na radnje koje su izvrene saobrazno zakonu (perfektne procesne radnje), tj. koje nisu manjkave (nepravilne procesne radnje). Nepravilne procesne radnje mogu biti vrlo razliite, od beznaajnih do najkrupnijih, pa su i mjere za njihovo otklanjanje raznovrsne. Pravne posljedice neurednih procesnih radnji zavise od stepena i znaaja tih nepravilnosti za krivini postupak. Pored posebnih, postoji i niz otih mjera iji je cilj da se sprijei nepravilno preduzimanje i obezbijedi vjerodostojnost procesnih radnji. Tu spadaju: zakletva svjedoka, vjetaka i tumaa, svjedoci prisutni izvoenju procesne radnje, prepoznavanje lica i stvari, suoenje i rekonstrukcija dogaaja. Zakletva Zakletva je sveana potvrda istinitosti iskaza ili obeanja da e se dati takav iskaz, koji u postupku pred sudom u zakonom propisanoj formi daje lice koje treba da bude sasluano ili je ve sasluano. Cilj zakletve je da onemogui lani iskaz i da, koliko je to mogue, pojaa dokaznu snagu iskaza. Danas zakletvu polau svjedok, vjetak i tuma. Zakletva moe biti data kao obeanje prije sasluanja da e se iskaz dati istinito (obeavajua, promisorna zakletva) ili kao potvrda da je istinit iskaz koji je ve dat (potvrdna, asertorna zakletva). Zakletva moe biti i religiozna (sa pozivanjem na Boga i prizivanjem boanske kazne i osvete za onoga koji je daje i njegove najblie, ako iskaz nije istinit) ili laika (sa pozivanjem na ast i graansku savjest da e se govoriti istina za one koji ne vjeruju). Zakletva se u zakonu moe propisati kao obavezna za svaki sluaj iskaza ili kao fakultativna (sud je nareuje kada smatra da je potrebno). Svjedok zakletvu polae, odnosno izjavu daje, usmeno, itanjem njenog teksta ili potvrdnim odgovorom nakon sasluanog sadraja teksta zakletve, odnosno izjave, koju je proitao sudija, odnosno predsjednik vijea. Svjedoci prisutni procesnim radnjama U zakonu je predvieno prisustvo dva svjedoka, kod procesnih radnji pretresanja lica, odnosno stana i ostalih prostorija i pri otvaranju zadranih potanskih poiljki upuenih osumnjienom, odnosno optuenom ili poiljki koje on upuuje drugom. Ako se pretresanje vri bez naredbe za pretresanje, ono je mogue i bez prisustva svjedoka, pri izvrenju naredbe o dovoenju, prilikom lienja slobode, ako postoji sumnja da to lice posjeduje vatreno ili hladno oruje ili ako postoji sumnja da e sakriti, unititi ili rijeiti se predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivinom postupku. U izboru prisutnih svjedoka slobodan je organ koji vri procesnu radnju. Zakon formalno obavezuje da se kao svjedoci uzimaju punoljetna lica i da su istog pola kao i lica koja se pretresaju. Prilikom pretresanja slubenih prostorija ne postoje prisutni svjedoci i umjesto njih poziva se njihov starjeina ili rukovodilac da prisustvuje pretresanju.

49

Prepoznavanje lica i stvari Prepoznavanje se sastoji u posmatranju lica ili predmeta u formi odreenoj zakonom, da bi se utvrdila njihova istovjetnost sa onim licima ili predmetima koji su ranije vieni ili da bi se provjerio dati iskaz. Prepoznavanje se odnosi na lica ili predmete i moe se zahtijevati od svjedoka. Zakon govori o prepoznavanju kao sloenoj istranoj radnji u okviru radnje dokazivanja sasluanja svjedoka, koja ima elemente uviaja i istrage. Objekt prepoznavanja smije se pokazati licu koje ga treba prepoznati tek nakon to ga ono prethodno opie, jer se jedino tako moe obezbijediti od pogrenog zakljuka da je neko lice prepoznalo ono to je u odreenom trenutku nauilo, a ne ono to mu je odprije bilo poznato. Rezultat prepoznavanja moe biti ili pozitivan ili negativan. Suoenje Suoenje je procesna radnja koja se sastoji u neposrednoj raspravi dva lica, ve sasluana i ispitana, da bi se, u sluaju neslaganja njihovih iskaza u pogledu vanih injenica i okolnosti, utvrdilo ta je istinito. Suoenje ne treba vriti zbog nevanih injenica ili nekih beznaajnih detalja u njihovim iskazima. Suoenje treba da sprijei pogrean ili laan iskaz i da sudiji prui materijal za ocjenu vjerodostojnosti nesaglasnih iskaza. Suoenje nikada nije obavezno za organ pred kojim se vodi postupak, ve se ocjenjuje po slobodnoj ocjeni. Procesna radnja suoenja moe se obaviti kao potpuno suoenje (kada se vri u odnosu na cijeli iskaz) ili djelimino suoenje (kada se odnosi samo na one dijelove iskaza koji sadre kontradiktorne informacije ili objanjenja). Uloga organa postupka u tome je da odredi pitanja o kojima e se izvriti suoenje, da po potrebi podsjeti lica koja se suoavaju na ranije date iskaze, da rukovodi postupkom i u zapisnik unese njegov tok i konane izjave pri kojima su suoavana lica ostala. Rekonstrukcija dogaaja Rekonstrukcija dogaaja (sudski eksperiment) je metod provjeravanja izvedenih dokaza ili utvrivanja injenica koje su od znaaja za razjanjenje stvari. Ona se sastoji u vjetakom ponavljanju radnji ili situacija koje su predmet suenja, pod uslovima pod kojima se, prema izvedenim dokazima, dogaaj dogodio u prolosti. Rije je o simulaciji krivinog dogaaja, koja mora biti praena uslovima mjesta i vremena slinim onima koji su vladali u vrijeme izvrenja krivinog dogaaja. Postoje dvije vrste rekonstrukcije: 1) potpuna ili rekonstrukcija cjelokupnog krivinog dogaaja i 2) djelimina ili rekonstrukcija pojedinih dijelova krivinog dogaaja. Zakon nalae da se rekonstrukcija ne smije vriti na nain kojim se vrijea javni red i moral ili se dovodi u opasnost ivot ili zdravlje ljudi. Rekonstrukcija dogaaja moe se vriti u toku cijelog postupka, i to u istrazi, zatim u fazi glavnog pretresa i pretresa pred vijeem drugostepenog suda. U toku istrage rekonstrukciju preduzima tuilac, a nakon toga rekonstrukciju vri sudija, odnosno predsjednik vijea, a ukoliko je prvostepena presuda ukinuta predsjednik vijea drugostepenog suda. Umjesto predsjednika vijea, rekonstrukciju dogaaja moe obaviti lan vijea. Mjere za olakavanje potovanja procesnih normi osumnjienog, odnosno optuenog ili drugo lice koje uestvuje u postupku koje bi iz neznanja moglo propustiti neku radnju u postupku ili se iz neznanja ne bi koristilo svojim pravima, sud, tuilac i drugi organi koji uestvuju u postupku e pouiti o pravima koja mu po zakonu pripadaju i o posljedicama proputanja radnje. Pouka se ne daje strunim licima koja uestvuju u postupku, jer ako pretrpe tetu, trpe je svojom krivicom. Mjere u pogledu nepravilnih procesnih radnji te su mjere mnogobrojne i mogu se podijeliti u dvije grupe: 50

mjere popravljanja nepravilnih procesnih radnji kojima je cilj da se nedostaci procesne radnje otklone i mjere sankcija koje umanjuju ili iskljuuju procesnu vrijednost ovih radnji i prouzrokuju tetne posljedice za onoga koji je takvu radnju obavio.

Popravljanje nepravilnih procesnih radnji Ovdje spadaju sljedee mjere: 1) konvalidacija ili konsolidacija (konvalidacija je naknadno osnaenje jedne inae nepravilne procesne radnje, bez otklanjanja nepravilnosti, tj. njeno prosto pretvaranje u pravilnu procesnu ranju, kao izuzetka od pravila da ono to je nezakonito, vremenom ne postaje zakonito; konvalidacija je mogua samo ako je zakon doputa, uz, u pravilu, saglasnost subjekta iji interes pogaa nepravilna procesna radnja); 2) ispravka ili popravljanje (na ovaj nain se otklanjaju greke ili proputanja u nepravilno izvrenoj procesnoj radnji, da bi ta radnja kasnije ostala na snazi); 3) opozivanje (procesna radnja se opoziva kada organ koji ju je obavio naknadno ustanovi da je nepravilna ili procesno irelevantna necjelishodna); 4) preinaenje (npr. naredba o zakazivanju glavnog pretresa moe se izmijeniti i odrediti drugi datum glavnog pretresa); 5) ponavljanje (npr. ako je osumnjienog u istrazi ispitao pripravnik u tuilatvu, ispitivanje e se ponoviti pred tuiocem). Sankcije za nepravilne procesne radnje Sankcije za nepravilne procesne radnje su mnogobrojne i raznovrsne i obino se dijele na: a) sankcije izvrenja (ove sankcije se primjenjuju odlukom suda i obezbjeuju prinudno izvrenje nareene radnje); b) graanskopravne sankcije (npr. branilac snosi trokove svog dovoenja); c) disciplinske sankcije (radi se o disciplinskoj vlasti sudije, odnosno predsjednika vijea prema uesnicima postupka za nepravilno postupanje i dranje u postupku); d) krivine sankcije (npr. svjedok, vjetak, prevodilac ili tuma za krivino djelo davanja lanog iskaza) e) procesne sankcije: prekluzija (sankcija se sastoji u zabrani da se izvri odreena procesna radnja koja nije obavljena u odreenom roku ili da se kasnije izvre radnje u postupku, ako prethodno nisu izvrene druge); oduzimanje ili umanjenje pravnog dejstva procesnim radnjama koje su izvrene povredom procesnih normi; nedopustivost (nedopustivost je posljedica neispunjenja propisanih uslova za podnoenje odreenog zahtjeva, koja povlai odbacivanje postavljenog zahtjeva bez uputanja u meritum, sa konstatacijom da se ne moe raspravljati o zahtjevu, jer ne postoje uslovi doputenosti); nepostojee procesne radnje (pravno nepostojee su one procesne radnje koje su donesene u odsustvu procesnih pretpostavki).

51

37. DOKAZI I DOKAZIVANJE UOPTE Radnje dokazivanja su one radnje koje sud vri da bi formirao svoje ubjeenje o postojanju ili nepostojanju injenica koje mogu biti od uticaja na njegovu odluku. Ovdje je rije o dokazu u formalnom smislu, koji se poklapa sa dokaznim postupanjem. Dokaz u materijalnom smislu je svaki dokazni osnov ili razlog sadran u odreenom dokaznom sredstvu koji govori o istinitosti neke injenice vane za postupak. Djelatnost suda pri utvrivanju injeninog stanja sastoji se u utvrivanju odlunih injenica, kako su se zaista odigrale u stvarnosti, odnosno kako postoje u stvarnosti (konkretno injenino stanje) i u zakljuivanju da li se tako utvreno injenino stanje podudara sa apstraktnim injeninim stanjem opisanim u normi (apstraktno injenino stanje). Pravna ocjena sastoji se u ocjeni da li na utvreno injenino stanje treba primijeniti u normi sadranu sankciju. Utvrivanje injenine situacije postie se preduzimanjem radnji dokazivanja. Od pravilnog utvrivanja injeninog stanja zavisi pravilna primjena prava, kao garancija zakonitosti sudskih odluka. Iz definicije dokaza u materijalnom smislu moe se zakljuiti da se pojam dokaza sastoji iz tri elementa: predmet dokaza, dokazni osnov i dokazna sredstva. injenica koju treba dokazati je predmet dokaza. Predmet dokaza je tvrdnja o postojanju, rjee o nepostojanju injenice. injenica koja je ve utvrena i iz koje se izvodi zakljuak o istinitosti injenice koju treba dokazati naziva se dokazni osnov ili razlog. Izvori iz kojih se dobijaju injenice koje predstavljaju dokazni osnov nazivaju se dokazna sredstva. Dokazna sredstva su forme (oblici) u kojima se dokazni osnov pojavljuje. Nain dokaza je posebna karakteristika dokaza u krivinom postupku. Podobnost dokaznog sredstva da uvjeri sudiju u istinitost injenice koja je predmet dokazivanja naziva se dokaznom snagom. Polazei od dokazne snage, dokazi se dijele na: 1) potpune ili nepotpune, zavisno od toga da li se injenice utvruju sa obiljejem istinitosti ili kao vjerovatne. Potpun dokaz je onaj koji u cjelosti potvruje istinitost ili neistinitost neke sporne injenice, a nepotpun ili poludokaz ini to samo djelimino; 2) neposredne ili posredne neposredni dokazi zasnivaju se na neposrednom opaanju injenica, a posredni na saznavanju injenica posrednim putem, preko drugih izvora; 3) dokaze u uem smislu (neposredno, direktno opaanje injenica koje vre organi krivinog postupka o postojanju izvjesne pravno relevantne injenice) i dokaze u irem smislu (indicije), tj. injenice koje nisu pravno relevantne, ali na osnovu ijeg postojanja se logikom argumentacijom dolazi do zakljuka o postojanju pravno relevantne injenice; 4) dokazi optube i dokazi odbrane osnov klasifikacije je u vrijednosti dokaza, dokazi optube potkrepljuju optubu, a dokazi odbrane potkrepljuju odbranu; 5) stvarni (realni, materijalni) i personalni (verbalni) dokazi ova klasifikacija ima svoj osnov u samom izvoru informacije, tj. u tome gdje se nalaze injenice koje e biti iskoritene kao dokaz u krivinom postupku. Pod realnim dokazima podrazumjevaju se razne fizike stvari koje mogu posluiti kao dokaz, a personalni dokazi su iskazi odreenih lica. Zakon propisuje da se dokazi izvode na glavnom pretresu i da sud presudu smije zasnivati samo na injenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.

52

38. PREDMET DOKAZIVANJA Predmet dokazivanja u krivinom postupku su sve injenice od znaaja za sudsku odluku koje zahtijevaju dokazivanje. Predmet dokazivanja u odreenoj krivinoj stvari su samo pravno relevantne injenice (odlune injenice, koje su od znaaja za odluivanje). Predmet dokazivanja su samo injenina, ne i pravna pitanja. Ona se mogu odnositi na krivino materijalno i krivino procesno pravo. injenice koje se tiu materijalnog krivinog prava odnose se samo na krivino djelo, krivinu odgovornost i kanjivost. To su injenice koje se odnose na djelo (objektivne) ili na linost uinioca djela (subjektivne). One se odnose i na kriminoloku linost uinioca i prognozu njegovog dranja u budunosti. to se tie injenica koje se odnose na procesno pravo, to su one koje su vane za rjeavanje pitanja nadlenosti, izuzee sudije, povraaj u preanje stanje, priznavanje svojstva oteenog i sl. injenice mogu biti spoljanje ili unutranje. Spoljanje se manifestuju u spoljanjem svijetu i daju se podvri neposrednom ispitivanju, njihovo utvrivanje je lake od unutranjih, koje se tiu unutranjeg, duevnog ivota linosti. One se utvruju psihijatrijskim i psiholokim ispitivanjima, introspekcijom. Neke injenice se u krivinom postupku ne dokazuju zbog toga to je njihovo dokazivanje nepotrebno ili je zabranjeno. injenice ije je dokazivanje nepotrebno su pravno relevantne injenice koje sud u svojoj presudi koristi kao utvrene i u toku postupka ih ne dokazuje. Po tom osnovu ne dokazuju se: 1. oigledne injenice - to su injenice koje su dokaz same po sebi (npr. dokazivanje punoljetstva, ako je oigledno da je lice odavno izlo iz maloljetstva); 2. notorne injenice - to su optepoznate injenice, koje sud ne dokazuje. Ona mora biti konkretna i odnositi se na konkretan dogaaj; 3. presumpcije - npr. presumpcija uraunljivosti - smatra se da je svaki osumnjieni, odnosno optueni duevno zdrav dok se suprotno ne dokae. Presumpcija nevinosti! 4. pravila iskustva - radi se o definicijama, odnosno sudovima opteg znaaja steenim iskustvom i izvedenim na osnovu posmatranja konkretnih sluajeva (tu spadaju pravila nauke, struke, odreena matematika pravila, fiziki zakoni); 5. pravne norme - one po pravilu nisu predmet dokazivanja, jer je pretpostavka da sudije poznaju pravo. injenice ije je dokazivanje zabranjeno - ne moe se sasluati kao svjedok lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dunost uvanja dravne, vojne ili slubene tajne, dok ga nadleni organ ne oslobodi te dunosti, branilac osumnjienog, advokat, ljekar i sl.

39. DOKAZNA SREDSTVA Dokazna sredstva su izvori iz kojih se dobijaju dokazni osnovi, tj. izvori iz kojih se dobijaju injenice koje slue kao podloga za izvoenje zakljuaka o istinitosti ili neistinitosti onoga to je predmet dokaza. Stranke nemaju apsolutnu slobodu u izboru ta e biti dokazno sredstvo. One su limitativno nabrojane u zakonu. Nedozvoljena dokazna sredstva su ona koja su protivna pravnom poretku, naelima postupka, nekoj izriitoj zakonskoj odredbi ili drutvenom moralu, iako bi inae, bila podobna za utvrivanje injenica koje su predmet dokazivanja. Tako nije dozvoljeno da se prema osumnjienom, odnosno optuenom ili svjedoku primijene medicinske intervencije ili da im se daju neka sredstva kojima bi se uticalo na njihovu volju pri davanju iskaza. Presuda se ne moe zasnivati na iskazu koji je dobijen pod prisilom, prijetnjom, silom, prevarom narkoticima i sl. 53

Sudska odluka se takodje ne moe zasnivati na iskazu ako je kao svjedok sasluano lice koje se ne moe sasluati u tom svojstvu ili lice koje nije obavezno svjedoiti. Pojedina nedozvoljena dokazna sredstva 1. Narkoanaliza - rije je o metodu ispitivanja lica putem ubrizgavanja odreenih narkotikih sredstava koja slabe kontrolne funkcije nervnog sistema ispitanika. 2. Lobotomija - koristi se kod otklanjanja tekih poremeaja u ponaanju kod neizljeivih psihoza. Dozvoljena je samo u interesu pacijenta i pod odreenim uslovima, a zabranjena kada se primjenjuje u cilju djelovanja na volju osumnjienog. 3. Primjena aparata za otkrivanje lai - rezultat poligraf testiranja trebao bi se prihvatiti samo kao jedna dijagnoza o krivici, odnosno orjentacionu indiciju koja usmjerava ka drugim dokazima, a ne kao zamjena za klasino dokazivanje. Posljedice upotrebe nedozvoljenih dokaza - ako su dokazi pribavljeni na zakonom zabranjen nain ili krenjem osnovnih ljudskih prava i sloboda, smatra se da je i sudska odluka koja se temelji na takvim dokazima nevaljana i ukida se. Ako je izvorni dokaz nezakonit, smatra se da je i izvedeni dokaz.

40. POSTUPAK SA DOKAZIMA Postupak sa dokazima sastoji se iz nastupanja dokaza, izvoenja dokaza i ocjene dokaza. Nastupanje dokaza predstavlja izjavu volje nadlenog organa da odreeni dokaz treba izvesti u cilju utvrivanja odreene injenice. O tome kojim e se dokaznim sredstvima koristiti odluuju slobodno stranke. Za neke injenice odreeno je da se mogu dokazivati samo odreenim dokaznim sredstvima. U drugim sluajevima iz dokazivanja su iskljuena neka dokazna sredstva. Uloga suda u nastupanju dokaza zavisi od vrste krivinog postupka. U savremenim krivinim postupcima mjeovitog tipa vlada naelo sudske odgovornosti, ono je posljedica naela oficijelnosti i naela istraivanja materijalne istine, a cilj mu je utvrivanje istine o krivinom djelu i krivcu. Dokaz unesen u postupak, odvaja se od subjekta koji ga je unio i smatra se tekovinom steenom za proces i na raspolaganju je svim procesnim subjektima i moe biti upotrijebljen u svaijem interesu. Izvoenje dokaza predstavlja koritenje, na nain propisan zakonom, dokaznih sredstava, radi saznavanja injenica koje su predmet dokazivanja. Izvoenje dokaza odreeno je posebno za svako dokazno sredstvo (npr. dokaz svjedocima izvodi se sasluanjem svjedoka kao dokaznog sredstva). Izvoenje dokaza se, u pravilu, vri u vrijeme kada on treba da bude upotrijebljen zajedno sa drugim elementima potrebnim za odluku suda, ali je mogue i prije toga. U isto optunom postupku dokaze izvode stranke, u prisustvu sudije. Svjedoka ispituje stranka koja ga je predloila, a zatim suprotna stranka, a moe biti ispitan i od strane branioca optuenog. Sudija ne uestvuje u tom, jer se smatra da bi uzimanjem aktivne uloge povrijedio svoju nepristrasnost. U istranom postupku je suprotna situacija. Ocjena dokaza predstavlja posljednju, zavrnu i najvaniju aktivnost suda, kojom se postie krajnji cilj dokazivanja. Izvedeni dokaz mora da se podvrgne ocjeni. Ocjenu o istinitosti ili neistinitosti injenice vri sud na glavnom pretresu i izlae je u razlozima presude. Ocjenu dokaza mogu da vre i stranke i branilac. Pri ocjeni dokaza sudija se slui logikim i tehnikim ispitivanjem, oni se dopunjuju psiholokom ocjenom. Princip je da se jedna injenica dokazuje sa vie dokaznih osnova. Ako vie dokaznih osnova dokazuje neku injenicu na isti nain, u pitanju je sticaj dokaza. 54

Kolizija dokaza postoji ako vie dokaza predstavlja istu injenicu razliito. Sumnja je najnii stepen ubjeenja u istinitost neke injenice i postoji kada su razlozi koji govore za i protiv istinitosti jednaki ili su razlozi protiv jai od osnova za. Osnovana sumnja je vii stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upuuju na zakljuak da je izvreno krivino djelo. Osnovi sumnje su utvrene injenice i okolnosti koje posredno ukazuju na mogunost postojanja krivinog djela, na odreeno lice kao uinioca kao i na bliu i dalju vezu izmeu krivinog djela i uinioca. Vjerovatnoa se nalazi izmeu izvjesnosti i sumnje i postoji kada sudija nije potpuno uvjeren u istinitost neke injenice koju utvruje, tj. kada nije doao do izvjesnosti, ali su razlozi koji govore za istinitost injenice jai od razloga koji stoje protiv. U tom sluaju, zakon izriito dozvoljava da sud odlui na osnovu takvog nieg stepena uvjerenja. Izvjesnost je postizanje takvog stepena uvjerenja u kome svi razlozi govore za istinitost relevantnih injenica, tako da se u njih ne moe posumnjati.

41. PROCESNA NAELA KOJA SE ODNOSE NA RADNJE DOKAZIVANJA Osnovna procesna naela u vezi sa dokazivanjem su: 1. naelo zakonske ocjene dokaza i ocjene dokaza po slobodnom uvjerenju; 2. naelo istine i 3. naelo in dubio pro reo. 1. Naelo zakonske ocjene dokaza i ocjene dokaza po slobodnom uvjerenju Zakonska ocjena dokaza postoji kada se ocjena izvedenih dokaza i utvrivanje istinitosti injenica koja se njima dokazuju vri po pravilima propisanim u zakonu u kojima je odreeno koja koliina i kakvoa dokaza treba da se stekne da bi se injenice koje su predmet dokaza morale, odnosno mogle uzeti dokaznim. Ona moe biti pozitivna i negativna. Kod pozitivne teorije sud MORA uzeti da je odreena injenica dokazana, dakle, i da je djelo izvreno i da je optueni uinilac, a prema negativnoj sud NIJE MOGAO uzeti da je odreena injenica dokazana. Sudija je slobodan da po svom uvjerenju cijeni da li je injenica dokazana. Zakonska ocjena dokaza vie ne postoji. Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju postoji kada sudija vri ocjenu izvedenih dokaza o postojanju injenica na osnovu sopstvene analize, ne po pravilima utvrenim zakonom. Sud formira svoje slobodno uvjerenje na osnovu logike analize i psiholoke ocjene dokaznog materijala, nevezan nikakvim zakonskim pravilima o cjeni dokaza. O svojoj ocjeni polae raun u obrazloenju svoje odluke. Slobodna ocjena dokaza je ocjena osloboena pravnih pravila. Izuzetak od slobodne ocjene dokaza je i pravilo da se odreena injenica ne moe uzeti kao dokazana ako tome u prilog ne idu odreeni dokazi. 2. Naelo istine Naelo istine izriito je ustanovljeno u ZKP koji propisuje da je sud duan da stranke i branioca tretira na jednak nain i da svakoj od strana prui jednake mogunosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvoenju na glavnom pretresu. Najvaniji procesni instrumenti koji slue pronalaenju istine su: pravo suda, tuioca i drugih organa koji uestvuju u krivinom postupku da ocjenuju postojanje ili nepostojanje injenica nije vezano ni ogranieno posebnim formalnim dokaznim pravilima; na glavnom pretresu se ne izvode samo dokazi koje su predloile stranke i branilac, ve i dokazi ije je izvoenje naredio sud, odnosno vijee; pribavljanje dokaza u krivinom postupku nije vezano ni za kakav rok, oni se mogu izvoditi do zavretka glavnog pretresa, u albi protiv presude i na pretresu pred drugostepenim sudom; 55

optuenom i njegovom braniocu mora se omoguiti da iznoenjem dokaza odbrane pobijaju optubu, zbog toga je zabranjeno suenje u odsustvu optuenog; krivini sud je ovlaten da rjeava i prethodna pitanja; dokazi se cijene po slobodnom uvjerenju sudije; obaveza tuioca je utvrivanje injenica koje terete osumnjienog, kao i onih koje mu idu u prilog i sl.

Postoje izvjesna odstupanja od utvrivanja istine radi zatite individualnih prava osumnjienog, odnosno optuenog, ali ona ne umanjuju znaaj tog naela. Npr. pravo na utnju, oslobaanje od dunosti svjedoenja, zabrana preinaenja presude nagore i sl. 3. Naelo in dubio pro reo Pravilo in dubio pro reo propisano je u ZKP i znai da se dilema oko postojanja svih injenica koje idu u korist optuenog rjeava tako da se u presudi utvruje njihovo postojanje, a dilema u pogledu injenica koje idu na tetu optuenog rjeava na nain da se u presudi uzima njihovo nepostojanje. Naelo je jedna od pogodnosti koja se priznaje osumnjienom, odnosno optuenom, da bi se popravila njegova pozicija u postupku. Skup tih pogodnosti oznaava se kao prednost odbrane. Na ovom principu zasniva se i odredba kojom je utvreno da ako je vijee u sumnji i u sluaju onoga to je za optuenog najnepovoljnije i onoga to je manje nepovoljno, vijee uzima ono to je za optuenog manje nepovoljno.

42. PRETRESANJE STANA, PROSTORIJA I LICA Pretresanje je materijalno istraivanje nad licima ili stvarima u cilju pronalaenja tragova krivinog djela ili predmeta vanih za krivini postupak ili u cilju hvatanja osumnjienog, odnosno optuenog. Objekat pretresanja mogu biti lica (pretresanje lica) ili stan i druge prostorije (pretresanje stana). Pretresanje lica predstavlja istraivanje na tijelu ili u tijelu ili na odjei, obui i linom prtljagu odreenog lica, kada je vjerovatno da je to lice uinilo krivino djelo ili da e se pretresanjem pronai predmet ili tragovi krivinog djela vani za krivini postupak. Pretresanje lica se obavezno vri prilikom privoenja i lienja slobode, ako postoji sumnja da lice ima pri sebi oruje ili orue za napad. Stanom se smatra svaka prostorija ili prostor u kome se boravi ili moe boraviti makar i privremeno, ostale prostorije zakon ne odreuje blie. Pretresanje se moe vriti i na drugim mjestima koja nisu obuhvaena pojmom stana ili prostorije, ali pod uslovima koji vae za vrenje uviaja. Procesnopravne posljedice nezakonitog pretresanja ogledaju se u nemogunosti da se tako pribavljeni dokazi koriste u krivinom postupku za donoenje odluke. Obim i granice istraivanja u toku pregleda prevoznih sredstava, putnika i prtljaga znatno je ui nego kod pretresanja stana, prostorija i lica i nije potrebna sudska naredba. Uslovi za pretresanje: 1. materijalni uslov za pretresanje razlikuje se s obzirom na to da li se vri pretresanje stana i ostalih prostorija ili lica. On mora uvijek postojati da bi se moglo sprovesti pretresanje. 2. pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari se moe odrediti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da e se pri pretresanju: pronai izvrilac krivinog djela ili njegov sauesnik, otkriti tragovi krivinog djela ili pronai predmeti vani za krivini postupak. Materijalni uslov za pretresanje lica odreen je alternativno kao: vjerovatnoa da je to lice uinilo krivino djelo ili 56

vejrovatnoa da e se pretresanjem pronai predmeti ili tragovi vani za krivini postupak. Formalni uslov za pretresanje je neredba suda, koja mora biti u pisanoj formi i obrazloena. Pretresanje bez naredbe i svjedoka - ovlatena slubena lica imaju posebno ovlatenje na ulazak u tui stan i da, po potrebi, izvre pretresanje stana ili dr. prostorija bez sudske narebe i sudskih svjedoka: a) ako dralac stana to eli, b) ako neko zove u pomo, c) ako je potrebno uhvatiti izvrioca krivinog djela koji je zateen na djelu, d) radi sigurnosti ljudi i imovine, e) ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi lice koje se odlukom suda treba pritvoriti, f) ako je u pitanju lice koje se mora prinudno dovesti, g) ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi lice koje se tu sklonilo od gonjena. Prije ulaska u stan ili druge prostorije njihovom draocu e se saoptiti razlog ulaenja bez sudske naredbe i bez svjedoka. Pretresanje lica bez sudske naredbe za pretresanje i bez prisustva svjedoka mogue je ako je ispunjen jedan od zakonom utvrenih alternativnih uslova: prilikom izvravanja naredbe o dovoenju, prilikom lienja slobode, ako postoji sumnja da to lice posjeduje vatreno ili hladno oruje, ako postoji sumnja da e lice sakriti, unititi ili rijeiti se predmeta koji od njega treba da se oduzmu kao dokaz u krivinom postupku. Naredba za pretresanje - zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje moe se podnijeti u pisanom ili usmenom obliku, s tim to je pravilo da se zahtjev podnosi u pisanom obliku. Izuzetno je mogu i usmeni zahtjev za izdavanje naredbe i to kad postoji opasnost od odlaganja. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje moe iznijeti tuilac ili ovlatena slubena lica koja su dobila odobrenje od tuioca da mogu postaviti pomenuti zahtjev. Naredba za pretresanje se mora izvriti najkasnije 15 dana od njenog izdavanja. Uslov za zakoniti pretres je njegovo preduzimanje u vremenskom periodu od 6 do 21 as. Izvrenje naredbe o pretresanju pravo je i dunost tuioca, koje on moe povjeriti ovlatenom slubenom licu. Prije poetka pretresanja ovlateno slubeno lice mora onome kod koga e se ili na kome e se izvriti pretresanje dati obavjetenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje licu kod kojeg e se izvriti pretres, obavijestiti ga da ima pravo da pozove branioca, ako je i nakon toga ovlatenom licu pristup uskraen, on ima pravo upotrijebiti silu. Pretresu prisustvuju dva punoljetna graanina kao svjedoci, prisustvo sudskih svjedoka je obavezno, osim u sluaju pretresanja bez naredbe. U posebna pravila za pretresanje stana ili drugih prostorija spadaju: 1. odstupanje od pravila obavjetavanja u funkciji aktivnog aktera pretresanja i razlozima za pretresanje, 2. pretresanje u prisustvu korisnika stana i drugih prostorija, odnosno drugog lica odgovarajueg svojstva, uz dozvoljavanje izuzetka, 3. pretresanje u slubenim prostorijama, 4. pretresanje advokatske kancelarije, 5. pretresanje vojnog objekta (pretresanje obavlja lice iz organa vojne policije). Postoji i posebno pravilo za pretresanje lica. Pretresanje lica obavlja lice istog pola. 57

Zapisnik o pretresanju stana prostorija ili lica sastavlja se odmah po obavljenom pretresanju, zapisnik potpisuje lice kod kojeg se ili na kojem se vri pretresanje i lice ije je prisustvo obavezno. U zapisnik e se unijeti i tano opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju. Oduzimaju se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja, o tome se izdaje potvrda licu od kojeg su oduzeti. Tuilac se takoe obavjetava o oduzimanju predmeta. Podaci do kojih se dolo pretresanjem mogu se koristiti samo u svrhu krivinog postupka.

43. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA I IMOVINE Privremeno oduzimanje imovine je svojevrsni oblik ograniavanja prava raspolaganja svojinom. Ova radnja dokazivanja specifina je za istragu, ali je njeno preduzimanje mogue i prije zapoinjanja istrage, kao hitne istrane radnje. Sastoji se u privremenom oduzimanju predmeta koji se po krivinom zakonu imaju oduzeti ili mogu posluiti kao dokaz u krivinom postpuku. Ovo je materijalni uslov za privremeno oduzimanje predmeta i imovine koji postoji ako se alternativno radi o dvije grupe predmeta. Takvi predmeti e se privremeno oduzeti i na osnovu sudske odluke e se obezbijediti njihovo uvanje. Onaj ko dri ovakve predmete duan je da ih preda po naredbi suda, tzv. edicijska dunost. U odnosu na odreena lica nije mogue primijeniti navedene procesne mjere u sluaju da odbiju predaju predmeta koje od njih treba oduzeti. To su osumnjieni, odnosno optueni i lica koja su osloboena dunosti svjedoenja. Formalni uslov za privremeno oduzimanje predmeta i imovine je postojanje sudske odluke u formi naredbe. Naredbu izdaje sud, a na prijedlog tuioca ili na prijedlog ovlatenog slubenog lica koje je dobilo odobrenje od tuioca. Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije, u zapisniku e se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda. Privremeno oduzeti predmeti se ne mogu prodati, pokloniti ili sa njima raspolagati na drugi nain. Pohranjuju se u sudu ili sud na drugi nain osigurava njihovo uvanje. Pravo uvida u te predmete i dokumentaciju ima tuilac. Njegova je dunost da o tome obavijesti fiziko, odnosno pravno lice od kojeg su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branioca. U zapisnku o otvaranju i pregledanju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije naznaie se lica koja su prisustvovala ovoj radnji. Sadraj tih predmeta i dokumentacije ne smiju znati neovlatena lica. Predmeti se mogu oduzeti i ako ne postoji naredba kao formalni uslov. U tom je sluaju dovoljan samo odgovarajui materijalni uslov, da se radi o predmetima koje po krivinom zakonu treba oduzeti ili koji mogu posluiti kao dokaz u krivinom postupku, kao i da postoji opasnost od odlaganja. Posebni sluajevi privremenog oduzimanja predmeta odnose se na: a) privremeno oduzimanje pisama, telegrama i drugih poiljki (materijalni uslov jeste da postoje okolnosti zbog kojih se s osnovom moe oekivati da e ove poiljke posluiti kao dokaz u postupku, a formalni uslov jeste postojanje odgovarajue odluke u formi naredbe koju primarno izdaje sud, i to na prijedlog tuioca; sekundarno, naredbu moe izdati i tuilac ako postoji opasnost od odlaganja), b) privremeno oduzimanje finansijskih sredstava u vezi sa naredbom banci ili drugom pravnom licu (materijalni uslov je postojanje osnova sumnje da je izvreno krivino djelo koje je povezano s dobijanjem imovinske koristi i ako bi podaci o bankovnim depozitima i drugim finansijskim transakcijama i poslovima tog lica ili lica koja su ukljuena u te transakcije i poslove mogli biti dokaz u krivinom postupku; formalni uslov se sastoji u odgovarajuoj procesnoj 58

c)

inicijativi u sluaju sumnje da je ispunjen materijalni uslov, odluku u formi naredbe donosi sud), privremeno oduzimanje nezakonito steene imovine (materijalni uslov jeste da se radi o imovini koja se ima oduzeti po krivinom zakonu, kao i da se takvom mjerom sprjeava koritenje, otuenje ili raspolaganje tom imovinom, a formalni uslov je prijedlog tuioca koji se podnosi sudu).

44. ISPITIVANJE OSUMNJIENOG Iskaz osumnjienog je izjava koju on daje u tom svojstvu o krivinom djelu koje mu se stavlja na teret i drugim pitanjima krivine stvari koja je predmet suenja. Iskaz osumnjienog je sredstvo odbrane osumnjienog, ali moe i da poslui i kao dokazno sredstvo. Iskaz osumnjienog koristi se kao vano sredstvo koje moe posluiti za provjeru vjerodostojnosti i istinitosti drugih dokaza. Ono moe biti dokazno sredstvo i kada ne sadri priznanje, jer se elementi dokaza obezbjeuju iz svih dijelova njegovog iskaza koji se odnose na injenice koje su predmet dokaza. Posebni znaaj ima priznanje. Ono predstavlja izjavu kojom osumnjieni tereti sebe za izvrenje krivinog djela, odnosno djelimino ili potpuno prihvata navode optube kojima se oznaava uinilac. Priznanje moe biti: 1. u uem i irem smislu - u uem smislu priznanje je potvrivanje osumnjienog da je uinio krivino djelo, a u irem smislu je svaka izjava osumnjienog da je istinita neka vana injenica koja se tie njegove krivice, a za njega je nepovoljna. 2. vansudsko i sudsko, prema tome da li je dobijeno pred sudom u krivinom postupku ili van postupka, pred tuiocem, policijom ili nekim slubenim ili privatnim licem. I jedno i drugo ima dokaznu vrijednost koje se cijeni po slobodnom uvjerenju, s tim to je dokazivanje vansudskim priznanjem sloenije. 3. prosto i kvalifikovano - prosto je ono kada osumnjieni priznaje ono za ta se optuuje, a kvalifikovano postoji kada osumnjieni priznajui izvrenje djela istie u isto vrijeme okolnosti koje iskljuuju krivino djelo ili krivinu odgovornost ili je bar umanjuju. 4. potpuno i nepotpuno, prema tome da li osumnjieni priznaje sve navode iz tube koje mu se stavljaju na teret ili samo neke. 5. sudsko priznanje u uem smislu - priznanje dato pred sudijom ili sudskim vijeem na glavnom pretresu i sudsko priznanje u irem smislu - priznanje dato pred nekim drugim organom krivinog postupka. 6. dobrovoljno i neizbjeno, prema tome da li osumnjieni slobodno odluuje da prizna ili to ini pod uticajem ve otkrivenih injenica i okolnosti. Sloena pitanja ispita osumnjienog proizilaze iz injenice da on najbolje zna injenice o djelu koje mu se stavlja na teret, ali i da osumnjieni ima interes da ne govori istinu, ako je to za njega nepovoljno. Osumnjienom je preputeno da slobodno odlui da li e dati iskaz, a kad to odlui, slobodan je u ocjeni da li e govoriti istinu. On nije obavezan za davanje zakletve. Osumnjieni moe i porei iskaz koji sadri priznanje. Njemu se u krivinom postupku tolerie la. Meutim, on odgovara za lani iskaz koji sadri obiljeja nekog krivinog djela. Osumnjieni ve na prvom ispitivanju: mora biti obavijeten o djelu za koje se tereti i o osnovama sumnje protiv njega i da njegov iskaz moe biti koriten kao dokaz u daljem toku postupka, zatim mu se mora omoguiti da se izjasni o svim injenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve 59

dokaze i injenice koje mu idu u korist. On nije duan iznijeti svoju odbranu, niti odgovarati na postavljena pitanja. Tim pravom se moe sluiti tokom cijelog postupka. Ispitivanje osumnjienog u istrazi vre tuilac ili ovlateno lice, u svako doba dana ili noi. Kada se osumnjieni prvi put ispituje pita se za osnovne, odnosno opte podatke, a na kasnijim ispitivanjima uzima se samo ime i prezime, a u pogledu ostalog, poziva se na zaspinik sa ranijeg ispitivanja. Osumnjieni e se pouiti da je duan odazvati se pozivu i odmah saoptiti svaku promjenu adrese ili boravita. Na poetku ispitivanja saoptie mu se za koje krivino djelo se tereti i osnove sumnje protiv njega, kao i sljedea prava: da nije duan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja, da moe uzeti branioca po svom izboru, koji moe biti prisutan njegovom ispitivanju, kao i da ima pravo na branioca bez naknade u sluajevima predvienim zakonom, da se moe izjasniti o djelu koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve injenice i dokaze koji mu idu u korist, da ima pravo u toku istrage razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete koji mu idu u korist, osim spisa ije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage, da ima pravo na besplatne usluge prevodioca, ako ne govori ili ne razumije jezik koji se koristi prilikom ispitivanja. Registrovanje iskaza osumnjienog predstavlja njegovo biljeenje koje odraava tok i rezultat procesne radnje ispitivanja osumnjienog, a s druge strane slui kao izvor podataka o tome to je u vezi sa krivinim dogaajem lice opaalo ili inilo i pred tuiocem o tome saoptilo. Sem zapisnika, registrovanje je mogue i snimanjem na audio ili video traku. Iskaz osumnjienog, i kada sadri priznanje, cijeni se kao i svaki drugi dokaz. Za tu ocjenu nema pravnih razlika. Njegov iskaz moe biti pun dokaz, ili nemati nikakve dokazne vrijednosti. Tako da sud s obzirom na cjelokupan dokazni materijal moe osloboditi optuenog koji je priznao, a osuditi optuenog koji nije priznao.

45. SASLUANJE SVJEDOKA Svjedoki iskaz je izjava lica koje nije glavi procesni subjekt, data sudiji u toku postupka o ulnom opaanju neke injenice iz prolosti koja ima znaaj za konkretan predmet krivinog postupka, u cilju dokazivanja injenice. injenice se mogu odnositi kako na izvrenje krivinog djela, tako i na linost uinioca i druge vane okolnosti. Iskaz svjedoka daje se u pravilu u usmenoj formi. Sama obavjetenja mogu da potiu iz neposrednog opaanja ili iz posrednih saznanja. Moe se svjedoiti i o onome to priaju i govore. Iskaz svjedoka treba da bude dat u toku postupka, i to tuiocu, odnosno sudu. Saoptenja data drugim organima, makar uzeta i u formi zapisnika, nisu iskazi svjedoka u smislu krivinog postupka. Ovlateni radnici mogu traiti potrebna obavjetenja od graana, ali ih ne mogu sasluavati kao svjedoke, jer krivini postupak u kome to svojstvo stiu jo nije zapoet. Svjedokom se postaje tek poto je iskaz dat tuiocu, odnosno sudu. Optueni moe u isto vrijeme biti i svjedok. Sa ulogom svjedoka ne slae se, meutim, uloga drugih procesnih svjedoka (tuilac, sudija), kao i tumai i zapisniari.

46. PRAVA I DUNOSTI SVJEDOKA I SANKCIJE ZA NEIZVRAVANJE DUNOSTI Svjedok ima pravo na naknadu putnih trokova i na naknadu za izgubljenu zaradu. Ne pripada mu nikakva nagrada za svjedoenje, on ima pravo na tretman dostojan ovjeka i potovanje ljudske 60

linosti. Ima pravo na zatitu od vrijeanja, prijetnji i napada. Ako se radi o ozbiljnoj prijetnji svjedoku, sudija odnosno predsjednik vijea e obavijestiti tuioca - radi preduzimanja krivinog gonjenja, o emu se donosi odluka o svakom konkretnom sluaju. Posebne mjere zatite svjedoka predviene su zakonom o zatiti svjedoka pod prijetnjom i ugroenih svjedoka. Svjedoenje je opta dunost svih lica domaih i stranih dravljana, koja borave na teritoriji BiH, ukoliko zakonom nisu osloboena te obaveze. Svjedoenje obuhvata obavezu svjedoka da se odazove na poziv, da obavijesti o krivinom djelu, uiniocu i drugim vanim okolnostima, i da ako su ispunjeni uslovi poloi zakletvu, odnosno da da izjavu. Poziv za svjedoenje dostavlja tuilac, odnosno sud. Svjedok je duan da se odazove pozivu tuiocu, odnosno suda i da lino doe kad ga poziva. Odazivanje je njegova dunost. Kada je u pitanju maloljetno lice koje nije navrilo 16 godina, poziv za sasluanje mu se dostavlja preko roditelja ili zakonskog zastupnika, osim u sluaju hitnosti. Osim prijema poziva, roditelj odnosno zakonski zastupnik nema drugih obaveza. Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ne mogu odazvati pozivu mogu se sasluati u svom stanu, bolnici ili dr. U svom iskazu svjedok mora da izloi sve to mu je poznato o predmetu. Obaveza davanja iskaza obuhvata i obavezu suoenja sa drugim svjedokom ili osumnjienim i obavezu prepoznavanja lica i stvari. U zakonu je zakletva svjedoka predviena samo kao mogunost. Lica koja nisu punoljetna u asu sasluanja se ne smiju zaklinjati, kao ni lica za koja je dokazano ili za koja postoji osnovana sumnja da su izvrila krivino djelo, kao ni lica koja zbog duevnog stanja ne mogu da shvate znaaj zakletve, odnosno izjave. Prema svjedoku koji bez opravdanog razloga ne ispunjava svoju dunost primjenjuju se mjere iji je cilj da se on prinudi da uredno i blagovremeno pristupa procesnim radnjama. Ako se svjedok ne odazove pozivu, niti opravda svoj izostanak sud mu moe izrei novanu kaznu do 5.000 KM ili narediti prinudno dovoenje. Rjeenje o novanoj kazni ili naredbu o njegovom privoenju u toku istrage donosi sudija za prethodni postupak. Izuzetno je izdaje i tuilac. Naredbu za dovoenje svjedoka izvrava sudska policija. Svjedok koji odbije da svjedoi moe biti kanjen do 30.000 KM. Za takvo novano kanavanje potrebno je da su ispunjeni sljedei uslovi: da ne postoji neki zakonski osnov zbog kojeg svjedok moe odbiti svjedoenje, da je svjedok koji je upozoren na posljedice, bez zakonskih razloga odbio da svjedoi i da je tuilac stavio prijedlog za novano kanjavanje svjedoka.

47. NESPOSOBNOST ZA SVJEDOENJE I ODBIJANJE SVJEDOENJA U pozitivnim pravima neka lica se smatraju nesposobnim da budu svjedoci u krivinom postupku, tako da od njih ne mogu biti uzimani svjedoki iskazi ni onda kada oni ele da ih daju. Ta ustanova naziva se iskljuenjem svjedoka zbog nesposobnosti. Na drugoj strani, nekim kategorijama lica priznaje se pravo da odbiju svjedoenje. Pored toga, mogue je pravo svjedoka da ne odgovara na pojedina pitanja. U nekim sluajevima krivino procesno pravo iskljuuje neka lica od svjedoenja, a to se zasniva na nesposobnosti odreenih lica da vre svjedoku dunost u bilo kom procesu (apsolutno nesposobni svjedoci) ili na nesposobnost da se kao svjedoci pojave u pojedinom krivinom predmetu (relativno nesposobni svjedoci). Apsolutnu nesposobnost svjedoka propisuje zakon, a relativna neposobnost se podrazumjeva ili je izriito predviena u zakonu. Relativna nesposobnost svjedoka znai da je odreeno lice apsolutno nesposobno da svjedoi u konkretnom sluaju krivinog postupka. Kao prvo, relativna nesposobnost jeste iskljuenje lica kao svjedoka iz konkretnog krivinog postupka kada ono u tom procesu ima drugu procesnu funkciju. Zatim lice moe biti po zakonu izriito iskljueno kao svjedok kada bi svojim iskazom povrijedilo 61

dunost uvanja dravne, vojne ili slubene tajne, dok ih nadleni organ ne oslobodi te dunosti; branilac osumnjienog, u pogledu injenica koje su mu postale poznate u svojstvu branioca; lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dunost uvanja profesionalne tajne; maloljetno lice koje s obzirom na uzrast i duevnu razvijenost nije sposobno shvatiti znaaj prava da ne mora svjedoiti. Svjedoenje mogu odbiti: brani, odnosno vanbrani drug osumnjienog, odnosno optuenog, roditelj ili dijete, usvojilac ili usvojenik osumnjienog, odnosno optuenog. U svakom konkretnom sluaju organ koji vodi postupak treba po slubenoj dunosti provjeriti da li se radi o licu koje spada u ovu kategoriju svjedoka. Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja. To pravo moe koristiti svaki svjedok, a ona se odnosi samo na dio iskaza koji daje svjedok u postupku. Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor izloio krivinom gonjenju. Postoji mogunost da svjedok ipak odgovara i na ta samooptuujua pitanja, ukoliko mu se da imunitet. Imunitet se daje odlukom glavnog tuioca.

48. POSTUPAK PRI DOKAZIVANJU SVJEDOCIMA Sastoji se iz tri faze. 1. nastupanje svjedoka kao svjedoci pozivaju se lica za koja je vjerovatno da e moi da daju obavjetenja o krivinom djelu i uiniocu i o drugim vanim okolnostima. 2. izvoenje dokaza svjedocima iskaz svjedoka pribavlja se njegovim sasluanjem. Propisana je dunost svjedoka da odgovore daje usmeno, prije samog sasluanja svjedok se upozorava na svoju osnovnu dunost i neka svoja prava. On se prethodno opominje da je duan govoriti istinu, da se ne smije nita preutati i da je davanje lanog iskaza krivino djelo. Svjedok e se upozoriti i da nije duan odgovoriti na pitanja koja su samooptuujua. Nakon upoznavanja sa osnovnim dunostima i posljedicama, od svjedoka se uzimaju osnovni podaci, kao i podaci koji se odnose na prirodu i vrstu njegovog odnosa sa osumnjienim, tj. optuenim. Svjedok e se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o emu svjedoi, ako se iskazi svjedoka ne slau u pogledu vanih injenica, svjedoci se mogu suoiti. Od svjedoka se moe traiti i da prepozna pojedina lica ili pojedine predmete. Tekoe zadaje sasluanje maloljetnih svjedoka, posebno djece, ne samo zbog sadrine iskaza, ve i iz proceduralnih razloga. Zato se mora paziti da se sasluanje maloljetnog lica, naroito ako je ono oteeno krivinim djelom, obazrivo odvija, da sasluanje ne bi tetno uticalo na psihiko stanje maloljetnika. Ono se odvija uz pomo pedagoga ili dr. strunog lica. Obzirom na ivotnu dob, tjelesno i duevno stanje ili druge opravdane interese, svjedok se moe sasluati putem tehnikih ureaja za prenos slike i zvuka na nain da mu stranke i branilac mogu postavljati pitanja bez prisustva u prostoriji gdje se svjedok nalazi. 3. ocjena iskaza svjedoka iskaz svjedoka je u praksi najei dokaz u krivinom postupku, ali je ocjena dokazne vrijednosti svjedokog iskaza najtea od svih ocjena dokazne vrijednosti radnji dokazivanja. Osnovni problem pri ocjeni iskaza jeste utvrditi u kojoj mjeri se izjava svjedoka o injenicama podudara sa stvarnim stanjem. Osim istinitog iskaza, postoji i laan i pogrean iskaz. Pogrean je kada ne postoji podudaranje iskaza svjedoka sa realnou iz razloga koji su van volje i svijesti svjedoka. Moe biti usljed greke u percepciji, greke pamenja, greke u reprodukovanju izlaganju. Nepodudaranje iskaza svjedoka sa realnou moe da nastupi iz razloga koji zavise od volje i svijesti svjedoka, i tada je iskaz laan. U pogledu obrazloenja sudske ocjene iskaza svjedoka, vae ista pravila kao i kod drugih dokaza. Istinitost ili neistinitost iskaza svjedoka cijeni se prema njegovoj saglasnosti sa dogaajem (objektivni 62

kriterijum) i prema stvarnom saznanju svjedoka o dogaaju i njegovoj svijesti i htijenju dati laan, odnosno istinit iskaz (subjektivni element). 49. POSEBNA PRAVILA O ZATIENOM SVJEDOKU Svjedoci su esto izloeni prijetnjama, uvredama pa i fizikim napadima. Meunarodne preporuke potenciraju dvije oblasti u kojima je neophodna posebna zatita svjedoka: organizovani kriminalitet i posebno osjetljivi (ranjivi, ugroeni svjedoci). U takvim sluajevima primjenjuje se Zakon o zatiti svjedoka pod prijetnjom i ugroenih svjedoka. Svjedok pod prijetnjom je onaj svjedok ija je lina bezbjednost ili bezbjednost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog uea u krivinom postupku. Ugroeni svjedok je onaj svjedok koji je ozbiljno fiziki ili psihiki traumatizovan okolnostima pod kojima je izvreno krivino djelo ili koje pati od ozbiljnih psihikih poremeaja koji ga ine izuzetno osjetljivim. Zatieni svjedok je onaj svjedok koji se sasluava prema odredbama Zakona o zatiti svjedoka. Prema zakonskoj formulaciji u izuzetnim okolnostima, kada postoji oigledna opasnost za linu bezbjednost svjedoka ili njegove porodice, koja je tako ozbiljna da postoje opravdani razlozi za vjerovanje da nije mogue da se ta opasnost umanji nakon to je svjedok dao iskaz ili je vjerovatno da e se opasnost poveati zbog davanja iskaza, sud moe izuzetno sasluati i zatienog svjedoka. Mjere zatite svjedoka Sud moe odrediti one mjere zatite svjedoka koje smatra potrebnim, a koje su predviene zakonom o zatiti svjedoka. Prilikom odluivanja koja e mjera zatite svjedoka biti primijenjena, sud nee odrediti teu mjeru ako se ista svrha moe postii primjenom blae mjere. Nadleni organ krivinog postupka duan je o ukljuenju ugroenog svjedoka u postupak dati odgovarajue obavjetenje organu nadlenom za pitanja socijalnog staranja i omoguiti pruanje pomoi tog organa, kao i psiholoku podrku svjedoku. Postoji i mogunost njihovog sasluanja van prostorije u kojoj se odrava postupak. Zakon o zatiti svjedoka dozvoljava mogunost udaljavana optuenog iz sudnice. Materijalni uslov za ovaj sluaj jeste da postoji opravdan strah da e prisustvo optuenog uticati na sposobnost svjedoka da svjedoi potpuno i tano. Formalni uslov jeste postojanje odluke suda da optueni bude udaljen iz sudnice, do koje moe doi po slubenoj dunosti ili na prijedlog stranaka i branioca, nakon sasluanja protivne stranke i branioca. Zakon o zatiti svjedoka dozvoljava izuzetno i neka ogranienja prava optuenog i njegovog branioca da pregleda spise i dokumentaciju, u sluaju kada bi otkrivanje nekih ili svih linih podataka svjedoka ili drugih podataka doprinijelo otkrivanju identiteta svjedoka i ozbiljno dovelo u opasnost svjedoka pod prijetnjom. O podnoenju ovog prijedloga tuilac mora odmah obavijestiti optuenog i njegovog branioca. Sud moe utvrditi da je opravdano izvriti sasluanje zatienog svjedoka po slubenoj dunosti ili na zahtjev tuioca, osumnjienog odnosno optuenog ili njegovog branioca. Materijalni uslov za sasluanje zatienog svjedoka ogleda se u postojanju: oigledne opasnosti za linu bezbjednosti svjedoka ili njegove porodice, a opasnost je toliko ozbiljna da postoje opravdani razlozi za vjerovanje da nije mogue tu opasnost umanjiti nakon to svjedok bude sasluan ili ako je vjerovatno da e se opasnost zbog davanja lanog iskaza poveati. Formalni uslov za sasluanje zatienog svjedoka sadran je u potrebi postojanja odgovarajueg procesnog prijedloga za ovakvo saluanje; voenju postupka po tom prijedlogu; odluci suda. Zakonom se utvruje obavezan sadraj prijedloga za ovakvo sasluanje. Prijedlog mora biti podnesen sudu u zapeaenoj koverti, a na spoljnoj strani koverte mora biti jasno naznaeno da se radi o 63

prijedlogu za sasluanje zatienog svjedoka. Ona se bez odlaganja dostavlja predsjedniku suda. Sud e bez odlaganja, najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema prijedloga, utvrditi da li je takvo sasluanje opravdano. Protiv odluke suda doputena je alba u pisanoj formi u roku od 7 dana od donoenja odluke suda. Nakon pravosnanosti odluke da se odri sasluanje zatienog svjedoka sud zakazuje datum, vrijeme i mjesto sasluanja. Sasluanje zatienog svjedoka provodi sud. Zapisnik o sasluanju zatienog svjedoka ne sadri podatke o identitetu ovog svjedoka, u njega se unosi pseudonim za svjedoka koji odreuje sud.

50. UVIAJ I REKONSTRUKCIJA Uviaj je neposredno i u zakonskoj formi preduzeto ulno opaanje organa koji vodi postupak o injenicama vanim za rjeenje konkretnog krivninopravnog sluaja i naknadu tete. ulna opaanja, da bi bila predmet uviaja, moraju biti preduzeta u vrijeme voenja postupka i na nain propisan zakonom. Uviaj vri organ koji vodi postupak. Cilj uviaja je otkrivanje i prikupljanje materijalnih dokaza ili indicija o postojanju i vrsti krivinog djela, koje mogu posluiti pronalaenju i identifikaciji uinilaca djela ili o tome da se te injenice razjasne ili da se utvrde tragovi i posljedice krivinog djela ili provjeri istinitost drugih dokaza. Predmet uviaja mogu biti stvari, lica i mjesta. Uviaj stvari (pokretne i nepokretne, tu spada i pregled lea) moe se odnositi na pokretne i nepokretne stvari osumnjienog, odnosno optuenog i treih lica. Uviaj lica moe se vriti nad osumnjienim bez obzira na njegov pristanak, ako je potrebno da se utvrde injenice vane za krivini postupak, a nad drugim licima, bez njihovog pristanka samo ako se mora utvrditi da li se na njihovom tijelu nalazi odreeni trag ili posljedica krivinog djela. Uviaj se preduzima na svakom mjestu na kome se mogu pronai tragovi i predmeti krivinog djela i injenice vane za krivini postupak. Zakon ne propisuje neki formalnopravni uslov za obavljanje uviaja, kao to je zahtjev, naredba ili rjeenje o uviaju. Dovoljan je samo materijalni uslov, a to je da je za utvrivanje kakve vane injenice u postupku potrebno neposredno opaanje. U okviru uviaja moe biti izvrena i rekonstrukcija dogaaja. Ona se sastoji u provjeravanju izvedenih dokaza ili utvrivanju injenica koje su od znaaja za razjanjenje stvari koja se vri tako to e se ponoviti radnje ili situacije u uslovima pod kojima se prema izvedenim dokazima dogaaj odigrao. Rekonstrukcija se, po pravilu, vri na mjestu gdje se dogaaj zbio, a obavlja se tako da se po mogunosti izvede cijeli dogaaj onako kako slijedi iz sasluanja osumnjienog, iskaza svjedoka i vjetaka i dr. dokaza, kao i injenica koje je organ utvrdio vrastitim opaanjem. Rekonstrukciju odreuje organ koji vodi postupak. Ona nije dokazno sredstvo, ve metod provjere dokaza. Rekonstrukcijom se ne smije kriti javni red i moral, niti se smije dovoditi u opasnost ivot ili zdravlje ljudi. Organizovanje uviaja Uviaj u istrazi je primarno u nadlenosti tuioca koji sprovodi istragu. Sekundarno, nakon obavjetavanja tuioca, uviaj moe izvriti i ovlateno slubeno lice. Nakon podizanja optunice, uviaj obavlja sudija za prethodno sasluanje, uviaj na glavnom pretresu vri sudija, odnosno vijee, a van glavnog pretresa sudija ili predsjednik vijea, odnosno lan vijea. Rekonstrukcija dogaaja moe se vriti u toku cijelog postupka, i to u istrazi, zatim u fazi glavnog pretresa i na pretresu pred drugostepenim sudom. U toku istrage rekonstrukciju dogaaja moe preduzeti samo tuilac, a nakon toga sudija, odnosno predsjednik vijea, a ako je prvostepena presuda ukinuta, onda predsjednik drugostepenog vijea. 64

Na uviaj ili rekonstrukciju moe se pozvati i vjetak, ako je njegovo prisustvo korisno za davanje nalaza i miljenja. Uviaj je najpouzdaniji nain utvrivanja injenica u krivinom postupku, jer organ koji ga sprovodi utvruje injenice vlastitim opaanjem. Najveu dokaznu vrijednost ima uviaj koji sud sprovodi na glavnom pretresu. Nulla est maior probatio, quam evidentia rei = nema boljeg dokaza od uviaja.

51. ISKAZ VJETAKA Iskaz vjetaka je izjava procesno nezainteresovanih lica, koje stranke i branilac i sud uzimaju da na osnovu strune spreme ili vjetine steene vrenjem poziva opaze izvjesne injenice, okolnosti ili pojave ili da o njima daju svoje miljenje, jer za to struna pravna sprema i opte obrazovanje sudija nisu dovoljni. Vjetak, kao posebna vrsta svjedoka, moe svjedoiti davanjem nalaza o injenicama i miljenja koje sadri ocjenu o injenicama. Vjetake obino pozivaju tuilac ili branilac osumnjienog (optuenog). U posebnim okolnostima, ako sudija i nakon svjedoenja vjetaka stranaka ne razumije injenice ili dokaze, sud moe osigurati svoje vlastite vjetake. Vjetaenje je djelatnost vjetaka na prikupljanju nalaza i miljenja. U svoj nalaz on daje ono to je opazio i ispitivanjem utvrdio. Miljenje, koje u cjelini mora biti i osnovano i obrazloeno, predstavlja vjetakovo rjeenje postavljenog zadatka i odgovor na istaknuta pitanja za rasvjetljavanje vanih injenica u konkretnoj krivinoj stvari. Vjetaci pomau strankama i sudu, ali to ne oduzima vjetaenju karakter radnje dokazivanja. Vjetak treba da raspolae strunom i pravnom sposobnou za vjetaenje. Dakle, potrebno struno znanje, tj. strunost koja je uvijek konkretna. Za vjetaka se ne moe uzeti lice prema kome je krivino djelo uinjeno. Lica koja su pravno nesposobna da vre dunost vjetaka su: lica koja ne mogu biti sasluana kao svjedoci, lica koja mogu odbiti svjedoenje, lice prema kome je krivino djelo uinjeno, ne moe se uzeti ljekar koji je lijeio umrlog, on se moe sasluati kao svjedok. Vjetak ima pravo da ostvari uvid u predmet vjetaenja, da dobije odreenu materiju radi analize, da dobije razjanjenja i da mu se dopusti da razgleda spise, da predloi da se izvedu dokazi i pribave predmeti i podaci koji su od vanosti za davanje nalaza i miljenja, da predloi da se razjasne pojedine okolnosti ili da se licu koje se sasluava postave pojedina pitanja, pravo na nagradu i naknadu trokova nije duan da besplatno vri svoju dunost. Vjetak je duan da tuiocu odnosno sudu dostavi svoj izvjetaj, da dostavi nalaz i miljenje kao i radni materijal, skice i zabiljeke organu koji ga je odredio, da detaljno obrazloi kako je doao do odreenog miljenja, da briljivo razmotri predmet vjetaenja, da se odazove pozivu, da podnese nalaz i miljenje i da poloi zakletvu. Osnovni formalni uslov za vjetaenje je postojanje odluke o sprovoenju vjetaenja. Izvoenje vjetaenja sastoji se od 3 faze. Prva je pripremanje vjetaenja (organ upoznaje vjetaka sa predmetom vjetaenja i postavlja pitanja na koja on treba da odgovori), operativna faza (to je rad vjetaka po naredbi, dostavljanje nalaza i miljenja, radnog materijala i zabiljeki. Miljenje je odgovor na postavljena pitanja) i sasluanje vjetaka (na glavnom pretresu vjetak se neposredno sasluava uz izuzetak, on iznosi svoj nalaz i miljenje, a pisani nalaz i miljenje se prihvata kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vjetak svjedoio na glavnom pretresu). Sudija je slobodan da cijeni iskaz vjetaka i moe ga ili prihvatiti ili odbaciti, uz obrazloenje. Postoje i posebni sluajevi vjetaenja, a to su: vjetaenje u sluaju sumnje da je smrt uzrokovana krivinim djelom ili da je u vezi sa izvrenjem krivinog djela; vjetaenje tjelesnih povreda; tjelesni pregled osumnjienog, odnosno optuenog; psihijatrijsko vjetaenje; vjetaenje poslovnih knjiga; analiza DNK. 65

52. ISPRAVE Isprava je predmet na kome su ljudskom djelatnou grafiki, figurativno, slikom ili zvuno utisnuti podaci o injenicama koje su vane za pravne odnose i pravni saobraaj. Isprave nisu samostalno dokazno sredstvo po svom sadraju, jer sadre uvijek neko drugo postojee dokazno sredstvo, tj. specijalni su oblik u kome se javljaju ostala dokazna sredstva, to znai da se same po svojoj formi javljaju kao posebno dokazno sredstvo. Isprave su pisani oblik u kome se javljaju ostala dokazna sredstva. Isprave mogu bit javne i privatne. Javnim ispravama nazivamo isprave koje su u propisanom obliku izdali organi vlasti u granicama svoje nadlenosti. Ostale isprave nazivamo privatnim. Od javne isprave treba razlikovati privatnu ispravu na kojoj je javni organ samo ovjerio potpis autora isprave, a nije izdao ispravu. Javne isprave mogu biti domae i strane. Inostrane javne isprave koje su propisno ovjerene, imaju istu dokaznu snagu kao i domae, pod uslovom uzajamnosti i ako meunarodnim ugovorom nije drugaije odreeno. Postupak dokazivanja ispravom obuhvata: pribavljanje isprave (organ krivinog postupka je ovlaten da zatrai od javnih organa, ustanova, graana pojedinaca da mu predaju isprave), dokazivanje njene istinitosti (provjerava se autor isprave, ko je uestvovao u nastajanju isprave), upotrebu isprave (u postupku se koristi itanjem, prezentacijom i poznavanjem) i dokaznu snagu isprave (dokaznu vrijednost isprava sud cijeni po slobodnom uvjerenju). Ni javne ni privatne isprave nemaju obaveznu dokaznu snagu za sudiju. Vea dokazna vrijednost isprava potie otuda to se one obino sastavljaju u vrijeme kada se dogaaj odigrao, to treba da potvrdi isprava.

53. INDICIJE Indicije (nasluivanje, pretpostavke) ili osnovi podozrenja su injenice koje same nisu predmet dokaza, ija je istinitost utvrena, a iz kojih se moe zakljuiti, tj. posredno utvrditi da je jedna druga injenica koja je predmet dokaza, odnosno koja treba da se dokae, takodje istinita, jer ona prva stoji s njom u tijesnoj logikoj vezi. Da bi injenica bila indicija, ona mora biti nesporno utvrena i mora biti u neposrednoj vezi sa injenicom koja je predmet dokazivanja. Za organe krivinog postupka, indicije predstavljaju izvor saznanja o pravno relevantnim injenicama. One su posredni dokaz, jer se njima ne utvruje nita to je predmet dokaza. Zato se ti dokazi zovu i kritikim i posrednim dokazima, dokazima rezonovanja ili sastavnim dokazima, jer se, po pravilu, trai vie osnova podozrenja da bi se formirao pun dokaz ili da osnovi podozrenja pojaavaju neki drugi dokaz S obzrirom na to da su indicije injenice, one moraju biti utvrene u krivinom postupku, bilo neposrednim opaanjem organa koji vodi postupak ili bilo kojim dokaznim sredstvom. Indicija koja nije utvrena ne moe se uzeti u obzir pri utvrivanju pravno relevantnih injenica. Pri ocjeni dokaza po slobodnom uvjerenju, dokazna snaga osnova podozrenja cijeni se kao i dokazna snaga svakog drugog dokaza. U nekim izuzetnim sluajevima dovoljna je i samo jedna indicija. O tome koliko je indicija potrebno da bi se dobio pun dokaz, zakon ne govori, niti je to mogao ureivati, jer se radi o faktikom pitanju. Jedna indicija dovoljna je samo u sluaju ako za donoenje odluke suda zakon trai samo sumnju ili vjerovatnou.

66

54. POSEBNE ISTRANE RADNJE Znae pravno regulisanje posebnih mjera za borbu protiv najopasnijih oblika kriminaliteta terorizma i organizovanog kriminaliteta. Takvim se mjerama poveava djelotvornost dravnih organa na raun zatite graana, u okvirima meunarodno prihvaenih standarda. Zakonsko odreivanje tih mjera garant je i njihove ograniene primjene. Posebne istrane radnje mogu se odrediti ako se na drugi nain ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo skopano sa nesrazmjernim tekoama. Uslovi za primjenu zakon propisuje iste uslove primjene posebnih istranih radnji u skladu s postulatima pravne drave, to znai da se primjena tih prikrivenih radnji vee za krivina djela: protiv integriteta BiH, protiv ovjenosti i vrijednosti zatienih meunarodnim pravom, terorizma i za djela za koja se prema KZBiH moe izrei kazna zatvora od 3 godine ili tea kazna. Primjenu posebnih istranih radnji nije mogue proiriti na ostala krivina djela. Primjena posebnih istranih radnji ne moe se proiriti na druga lica koja nisu oznaena u sudskoj naredbi kao izvrioci ili da na drugi nain uestvuju u izvrenju tano odreenih krivinih djela. Posebne istrane radnje mogu se odrediti samo ako se na drugi nain ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo skopano s nesrazmjernim tekoama. To predstavlja materijalno pravni uslov za ogranienje osnovnog prava na nepovredivnost linog ili porodinog ivota. Trajanje primjene posebnih istranih radnji ogranieno je na 6, odnosno 3 mjeseca, s tim to njihovu svrsishodnost nadzire sudija za prethodni postupak. Formalni uslov jeste postojanje odgovarajue sudske odluke suda, kojoj prethodi inicijativa nadlenog organa. Izuzetno ako se naredba ne moe dobiti na vrijeme i ako postoji opasnost od odlaganja moe se zapoeti sa izvrenjem mjere i na osnovu usmene naredbe sudije za prethodni postupak. U tom sluaju pisana naredba mora biti pribavljena u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe. Naredbu sudije za prethodni postupak za primjenu posebne istrane radnje izvravaju policijski organi struno osposobljeni za njenu primjenu. Vrste posebnih istranih radnji: 1. nadzor i tehniko snimanje telekomunikacija; 2. pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjavanje podataka; 3. nadzor i tehniko snimanje prostorija; 4. tajno praenje i tehniko snimanje lica, transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi s njima; 5. koritenje prikrivenih istraitelja i koritenje informatora; 6. simulirani i kontrolisani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine i 7. nadzirani prevoz i isporuka predmeta krivinog djela. Tih 7 posebnih istranih radnji moemo razvrstati na mjere tajne opservacije i mjere prodora u kriminalne grupe. Trajanje preduzimanja posebnih istranih radnji odreeno je zavisno od toga o kojoj se radnji radi. Neke radnje mogu trajati u prvom krugu najdue do mjesec dana (kao npr. nadzor i tehniko snimanje telekomunikacija), a neke se odnose na jednokratni akt (npr. simulirani i kontrolisani otkup predmeta). Naredba sudije za prethodni postupak kojom se odobrava izvrenje posebne istrane radnje, kao i prijedlog tuioca uvaju se u posebnom omotu iz razloga tajnosti i efikasnosti. Policijski organ koji je okonao djelatnost provoenja posebne istrane radnje duan je odmah sainiti izvjetaj o tome i predati ga tuiocu. Uz izvjetaj tuiocu se predaju i sve informacije, podaci i predmeti pribavljeni preduzetom radnjom. Materijali dobijeni preduzimanjem posebnih istranih radnji uvaju se dok se uva sudski spis. Koriste se kao dokazi u krivinom postupku, a prikriveni istraitelji, informatori, kao i druga lica koja su provela istranu radnju mogu se sasluati kao svjedoci ili kao 67

zatieni svjedoci. Kao dokaz se ne mogu koristiti informacije i podaci dobijeni preduzimanjem radnji ako ukazuju na neko drugo krivino djelo koje je izvan liste.

55. MJERE ZA OBEZBJEENJE PRISUSTVA OSUMNJIENOG, OPTUENOG I USPJENO VOENJE KRIVINOG POSTUPKA

ODNOSNO

S obzirom na vanost prisustva subjekata u krivinom postupku, zakonodavac je predvidio adekvatne mjere, ijom primjenom se uspjeno obezbjeuje prisustvo svih subjekata u krivinom postupku, posebno osumnjienog, odnosno optuenog. Koja e mjera biti primijenjena u konkretnom sluaju, zavisi od funkcije koju vri subjekt i od njegovog poloaja u krivinom postupku. Predviene mjere se nee primjenjivati prema tuiocu i sudijama, osim mjere obavjetenja. Prisustvo svjedoka i vjetaka obezbjeuje se pozivom i eventualno dovoenjem, kao i graana od kojih se prikupljaju obavjetenja u istrazi. Radnje procesne prinude prema licima sastoje se, u veoj ili manjoj mjeri, u ogranienju line slobode osumnjienog, odnosno optuenog. Lienje slobode bez zatvaranja (dovoenje) i sa zatvaranjem (pritvor) su najtee. Ove radnje pogaaju i druge uesnike postupka (svjedoke, vjetake i tumae). Te mjere su: poziv; dovoenje; mjere zabrane; jemstvo i pritvor. Pozivanje poziv je prva i najblaa mjera za obezbjeenje prisustva osumnjienog, odnosno optuenog i drugih subjekata u krivinom postupku. To je pismena naredba tuioca, odnosno suda kojom se nalae odreenom licu da doe u odreeni dan i sat na odreeno mjesto radi preduzimanja odreene procesne radnje. Poziv moe uputiti samo tuilac, a samo izuzetno i ovlateno slubeno lice. Uesnici postupka snose trokove svog dovoenja, odgaanja istrane radnje ili glavnog pretresa i ostale trokove postupka koje su prouzrokovali svojom krivicom. Od pozivanja treba razlikovati obavjetavanje stranaka o preduzimanju procesnih radnji, koje nije prinudna mjera, ne povlai dunost dolaska, niti tetne posljedice u sluaju izostanka. Pozivanje se vri dostavljanjem zatvorenog pismenog poziva koji sadari: naziv organa koji poziva, ime i prezime osumnjienog, odnosno optuenog, naziv krivinog djela koje mu se stavlja na teret, mjesto gdje osumnjieni, odnosno optueni ima da doe, dan i as kada treba da doe, naznaenje da se poziva u svojstvu osumnjienog. Svjedok koji nije navrio 16 godina poziva se, po pravilu, preko roditelja ili zakonskog zastupnika. Licima koja su liena slobode pozivi se dostavljaju u sudu ili posredstvom uprave ustanove u kojoj su smjetena. Licu koje uiva diplomatski imunitet poziv se dostavlja putem Ministarstva inostranih poslova BiH. Lice koje se poziva kao vjetak duno je da se odazove pozivu. Neodazivanje osumnjienog na uredan poziv povlai sankciju koja se sastoji u njegovom dovoenju. Dovoenje ova prinudna mjera moe se odrediti prema osumnjienom, odnosno optuenom, svjedoku i vjetaku. Naredbu da se osumnjieni dovede moe izdati sud: 1. ako je doneseno rjeenje o pritvoru; 2. ako uredno pozvani osumnjieni, odnosno optueni ne doe, a svoj izostanak ne opravda i 3. ako se nije moglo izvriti uredno dostavljanje poziva. Mjerom dovoenja obezbjeuje se i prisustvo svjedoka, vjetaka i strunog lica, ako se iz neopravdanih razloga ne odazovu urednom pozivu. Dovoenje moe da naredi samo sud, izuzetno tuilac, a odluku suda, odnosno tuioca koja ima formu naredbe, izvrava sudska policija. U hitnim sluajevima, naredbu za dovoenje moe izdati i tuilac ukoliko uredno pozvan osumnjieni ne doe, a svoj izostanak ne opravda. Izdavanje naredbe za dovoenje ne znai da tome treba da slijedi pritvor, jer se moe primijeniti i blaa kazna (npr. zabrana naputanja boravita), ali je mogu i pritvor, to zavisi od konkretnih okolnosti. Mjere zabrane zakon je predvidio mogunost da sud osumnjienom, odnosno optuenom zabrani da bez odobrenja napusti mjesto boravita. U pitanju je mjera koja stoji u sredini izmeu potpune slobode i pritvora. Ta zabrana je relativnog karaktera, s obzirom na to da se mjesto boravita 68

moe napustiti, ali samo ukoliko to odobri sud. Mjera zabrane naputanja boravita je fakultativnog karaktera i moe se odrediti obrazloenim rjeenjem suda ukoliko postoje okolnosti koje alternativno ukazuju na to da bi osumnjieni, odnosno optueni mogao: pobjei, sakriti se ili otii u nepoznato mjesto ili inostranstvo. Materijalni uslov je, dakle: bjekstvo, skrivanje, odnosno odlazak u nepoznato mjesto ili inostranstvo, a formalni uslov predstavlja donoenje obrazloenog rjeenja kojim se odreuje zabrana naputanja boravita. U toku istrage mjere zabrane odreuje i ukida sudija za prethodni postupak, poslije podizanja optunice sudija za prethodno sasluanje, a nakon dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeu u svrhu zakazivanja glavnog pretresa taj sudija, odnosno predsjednik vijea. Mjere mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdue do pravosnanosti presude i najkasnije do upuivanja na izdravanje kazne. Protiv rjeenja stranke odnosno, branilac moe podnijeti albu. U rjeenju kojim izrie mjeru zabrane putovanja sud e narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih putnih isprava. U rjeenju kojim izrie mjeru zabrane posjeivanja odreenih mjesta, sud e odrediti mjesto te udaljenosti ispod koje im se osumnjieni ne moe pribliiti itd. Rjeenje kojim se izrie mjera zabrane naputanja boravita dostavlja se i organu koji izvrava mjeru; kod mjere gdje se izrie mjera zabrane putovanja dostavlja se i graninoj policiji. Ako se osumnjieni ne pridrava naloene mjere, organ koji izvrava mjeru o tome obavjetava sud, a sud moe u tom sluaju odrediti i pritvor. Jemstvo se sastoji u polaganju, odnosno obeanju isplate odreenog novanog iznosa osumnjienog, odnosno optuenog ili drugog lica kao zaloge da osumnjieni do kraja krivinog postupka nee pobjei. Pritvor je preventivno lienje slobode lica za koje postoji osnovana sumnja da je izvrilo krivino djelo, koje odreuje sud, na tano predvieno vrijeme, kada se ispune zakonom propisani uslovi, a radi postizanja odreenih procesnih i vanprocesnih ciljeva.

56. JEMSTVO Osumnjieni, odnosno optueni kojem se pritvor ima odrediti ili mu je pritvor ve odreen samo zbog bojazni da e pobjei, moe se ostaviti na slobodi, odnosno moe se pustiti na slobodu ako on lino ili ko drugi za njega prui jemstvo da do kraja krivinog postupka nee pobjei, a sam osumnjieni, odnosno optueni obea da se nee kriti i da bez odobrenja nee napustiti svoje boravite. Samo jemstvo sastoji se u polaganju, odnosno obeanju isplate odreenog novanog iznosa osumnjienog, odnosno optuenog ili drugog lica kao zaloge da osumnjieni do kraja krivinog postupka nee pobjei. Cilj jemstva u zakonu jeste da se obezbijedi prisustvo osumnjienog, odnosno optuenog tokom trajanja krivinog postupka. Zbog toga se jemstvom moe zamijeniti samo pritvor koji je odreen ili ga treba odrediti zbog opasnosti od bjekstva. Jemstvo je mjera slina zabrani naputanja boravita, jer predstavlja djelimino ogranienje slobode. Meutim, zamjena pritvora ovom mjerom nije uvijek mogua. Jemstvo je stvarno ako se njegov iznos prilikom pruanja jemstva polae u gotovom novcu ili se daje zaloga pokretnih stvari vee vrijednosti ili hipoteka na nepokretnim dobrima onoga koji daje jemstvo. Predmet jemstva mogu biti i papiri od vrijednosti i dragocjenosti. Moe ga dati ili sam osumnjieni, odnosno optueni ili tree lice samo ili sa osumnjienim. Jemstvo je lino ili verbalno kada jedno ili vie lica daju samo obeanje da e u sluaju bjekstva osumnjienog, odnosno optuenog platiti odreeni iznos novca, taj novac se unaprijed ne polae. Jemstvo uvijek glasi na novani iznos, bez obzira da li je stvarno ili lino. Putanje na jemstvo moe traiti samo osumnjieni, odnosno optueni ili neko drugi za njega uz njegovu saglasnost. Nadlenost za donoenje rjeenja o jemstvu zavisi od faze krivinog postupka. U fazi istrage, rjeenje o jemstvu donosi sudija za prethodni postupak, poslije podignute optunice sudija za prethodno sasluanje, a nakon dostavljanja sudiji, odnosno vijeu u svrhu zakazivanja glavnog 69

pretresa, taj sudija odnosno predsjednik vijea. Rjeenje kojim se odreuje i ukida jemstvo donosi se po sasluanju tuioca. Jemstvo propada ako osumnjieni, odnosno optueni pobjegne. Vrijednost koja predstavlja predmet jemstva pripada budetu iz koga se finansiraju sudovi koji odreuju jemstvo. Propalo jemstvo e se vratiti ako se krivini postupak zavri obustavom postupka ili oslobaajuom presudom. Jemstvo postaje slobodno, to znai da se ukida u sljedeim sluaevima: ako vie ne postoje razlozi za pritvor koje jemstvo zamjenjuje ili ako se jemstvo moe zamijeniti blaom mjerom zabrane naputanja boravita; ako se prema osumnjienom, odnosno optuenom odredi pritvor, jemstvo prestaje i zamjenjuje se pritvorom ako: a) osumnjieni, odnosno optueni na uredan poziv ne doe, a izostanak ne opravda, b) ako se sprema za bjekstvo ili c) ako se protiv njega, poto je ostavljen na slobodi, pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor; donoenjem pravosnane odluke kojom se postupak protiv optuenog okonava; kada lice koje je dalo jemstvo odustane od datog jemstva.

57. PRITVOR Je preventivno lienje slobode koje se sastoji u oduzimanju line slobode zatvaranjem lica protiv koga krivini postupak tee, prije pravosnane osuujue presude, radi obezbjeenja odreenih ciljeva krivinog postupka. To je najtea mjera procesne prinude, koja dolazi u obzir samo ako se interesi krivinog postupka ne mogu zatititi nekom drugom blaom mjerom procesne prinude. Osigurava fiziku prisutnost osumnjienog, odnosno optuenog njegovim stalnim dranjem na raspolaganju sudu i spreavanjem da ometa postupak ili ga spreava da zavri zapoeto krivino djelo ili da izvri nova. Nai zakoni od preventivnih oblika lienja slobode poznaju samo pritvor. Upravo teina ove mjere je ini izuzetnom, i to s aspekta nadlenosti za odreivanje pritvora, uslova za odreivanje pritvora, duine trajanja, brzine postupanja svih organa koji uestvuju u krivinom postupku i organa koji im pruaju pravnu pomo, kao i obaveznog sudskog nadzora nad trajanjem ove mjere, kontrole zakonitosti i opravdanosti pritvora, te izdravanje ove mjere. Opti osnov za odreivanje pritvora je postojanje osnovane sumnje da je uinjeno krivino djelo. Pritvor je fakultativan ako protiv lica postoji i neki od posebnih osnova za odreivanje pritvora koji su limitativno nabrojani u ZKP. Osnovi za pritvor su: 1) pritvor radi obezbjeenja prisustva optuenog u krivinom postupku (ako se optueni krije ili postoje injenice koje ukazuju na opasnost od bjekstva); 2) koluzijska opasnost kao osnov za odreivanje pritvora (u sluaju osnovane bojazni da e osumnjieni, odnosno optueni unititi, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove koji su vani za krivini postupak ili ako e ometati krivini postupak uticajem na svjedoke, sauesnike ili prikrivae); 3) pritvor zbog iteracijske opasnosti (opasnost od nove kriminalne djelatnosti optuenog); 4) pritvor zbog prijetnje naruavanja javnog reda; 5) pritvor ako optueni koji je uredno pozvan oigledno izbjegava da doe na glavni pretres i ako prinudno dovoenje nije uspjelo. Od pritvora treba razlikovati druge sluajeve lienja slobode osumnjienog, odnosno optuenog da je izvrio krivino delo, ali bez uea suda, bez zatavaranja i bez rjeenja. Ti sluajevi su sljedei: 70

1) lienje slobode i zadravanje, dato je ovlatenje policijskom organu da lii slobode neko lice i to najdue 24 sata, ako postoje osnovi sumnje da je takvo lice uinilo krivino djelo i ako postoji ma koji zakonski razlog za pritvor. Cilj je da se omogui prisustvo osumnjienog dok ga tuilac ne ispita i donese odluku da li e postaviti zahtjev za odreivanje pritvora. Lienje slobode je faktika mjera o kojoj policijski organ ne donosi nikakvo rjeenje. Licu se moraju saoptiti najznaajnije injenine i pravne osnove za hapenje, tuilac ga mora ispitati bez odlaganja u roku 24 sata, sudija za prethodni postupak u roku 24 sata donijeti odluku o prijedlogu za odreivanje pritvora; 2) opte pravo zadravanja znai zadrati lice koje je zateeno na izvrenju krivinog djela. Moe ga zadrati svaki graanin. Lice se mora odmah predati sudu, tuiocu ili najbliem policijskom organu ili obavijestiti jedan od tih organa, graanin je duan drati to lice dok ne dou pomenuti organi; 3) zadravanje na mjestu izvrenja krivinog djela, sutina je u tome da se ovlatenim slubenim licima daje mogunost da lica zateena na mjestu izvrenja krivinog djela zadre radi prikupljanja obavjetenja vanih za krivini postupak, o emu se obavjetava tuilac; 4) lienje slobode stranaca, u postupku ekstradicije, u hitnim sluajevima, kada postoji opasnost da e stranac ije se izdavanje trai, pobjei ili se sakriti, a po molbi nadlenog organa drave moliteljke, bez obzira kako je upuena, nadleni policijski organi BiH e tog stranca liiti slobode i privesti ga sudiji za prethodni postupak Suda BiH s ciljem odluivanja o privremenom pritvoru. Pritvor se moe odrediti u istrazi, poslije potvrivanja optunice i nakon izricanja presude. Odreuje ga sud rjeenjem, na prijedlog tuioca. Nadlenost za odreivanje pritvora u istrazi pripada sudiji za prethodni postupak, koji e prije donoenja rjeena o odreivanju pritvora preispitati osnovanost zahtjeva za odreivanje pritvora. O odreivanju pritvora nakon potvrivanja optunice odluuje sudija za prethodno sasluanje, a o produenju pritvora vijee. Pritvor poslije izricanja prvostepene presude je mogu kad sud izrekne presudu na kaznu zatvora. Pritvor odreuje sudija, odnosno vijee koje je izreklo presudu. Pritvor odreuje ili produava rjeenjem sud na prijedlog tuioca, nakon to sud prethodno saslua osumnjienog, odnosno optuenog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlae. Trajanje pritvora je razliito u pojedinim fazama postupka. Trajanje pritvora u istrazi: za krivina djela za koja je zaprijeena kazna zatvora do 10 godina, pritvor moe trajati najdue tri mjeseca, a od 10 godina ili tea kazna, pritvor moe trajati najdue 6 mjeseci. U okviru tog roka po rjeenju sudije za prethodni postupak pritvor moe trajati najdue mjesec dana od dana lienja slobode. Poslije tog roka osumnjieni se moe zadrati u pritvoru samo na osnovu rjeenja o produenju pritvora. Pritvor se moe produiti za najvie dva mjeseca. Izuzetno, za krivina djela za koja se moe izrei kazna dugotrajnog zatvora pritvor se moe produiti za jo najvie 3 mjeseca i to dva puta uzastopno. Trajanje pritvora nakon potvrivanja optunice: moe trajati najdue jednu godinu (u sluaju izvrenja krivinog djela za koje je propisana kazna zatvora do 5 godina), jednu godinu i 6 mjeseci (u sluaju izvrenja krivinog djela za koje je propisana kazna zatvora do 10 godina), dvije godine (u sluaju izvrenja krivinog djela za koje je propisana kazna zatvora preko 10 godina) i tri godine (u sluaju izvrenja krivinog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora). Pritvor poslije izricanja prvostepene presude: moe trajati najdue jo 9 mjeseci, izuzetno u sloenim predmetima jo najdue 6 meseci. Pritvor se mora ukinuti u toku cijelog postupka, im prestanu razlozi na osnovu kojih je bio odreen ili su protekli rokovi njegovog najdueg trajanja ili kao posljedica izricanja presuda. O ukidanju pritvora se donosi rjeenje, bez obzira po kom osnovu se pritvor ukida. Pritvor moe biti ukinut na prijedlog stranaka i branioca ili po slubenoj dunosti. Stranke i branilac mogu staviti prijedlog za ukidanje pritvora uvijek i ponavljati ga neogranieno. Optueni koji se nalazi u pritvoru, a 71

presuda kojom mu je izreena kazna zatvora je postala pravosnana, ostae u pritvoru do upuivanja na izdravanje kazne. Poto se pritvor razlikuje od kazne lienja slobode, moraju postojati i evidentne razlike poloaja pritvorenika i osuenih lica. Obavezno je odvajanje po polu. Pritvorenik ima pravo na neprekidan odmor od 8 sati i kretanje na otvorenom prostoru najmanje 2 sata tokom dana. Pritvorenik ima pravo na posjete lica po svom izboru, osim u sluaju kada sudija za prethodni postupak donese pisanu odluku o zabrani odreenih posjeta zbog njihovog tetnog uticaja u toku postupka. Pritvorenik nije ogranien krugom lica sa kojima se moe dopisivati, pod uslovom da ta prepiska nije od tete za postupak. Pritvorenik ne moe koristiti mobitel, ali ima pravo o svom troku obavljati telefonske razgovore. Predsjednik suda, sudija za prethodni postupak, predsjednik vijea mogu u svako doba obilaziti pritvorenike. Tuilac ne moe pritvorenika obilaziti samostalno. U ovom sluaju je on tretiran kao stranka, a ne kao dravni organ.

58. POJAM I VRSTE SUDSKIH ODLUKA Sudske odluke oznaavaju sve oblike odluivanja sudskih organa u krivinom postupku. Njima se, u stvari, izraava volja suda o primjeni zakona na konkretan sluaj koji je predmet odluivanja. Zajedno sa podnescima stranaka i drugih uesnika u postupku, sudske odluke ulaze u spis predmta, s ciljem da poslue kao pisani trag da je neka procesna radnja izvedena. Prema svojoj formi, sudske odluke donesene u krivinom postupku mogu imati oblik presude, rjeenja i naredbe. Presudu donosi samo sud, a rjeenja i naredbe i drugi organi koji uestvuju u krivinom postupku. Presuda je najvanija odluka u krivinom postupku. To je takva sudska odluka kojom se konkretni krivinoprocesni odnos, koji je predmet postupka, raspravlja za tu instancu. Drugi dravni organi ne mogu nikada donositi presudu, ali presuda nije posljednja odluka koja se moe donijeti u postupku. Naime, poslije prvostepene presude, mogua je i presuda suda drugog stepena, a nekada i suda treeg stepena. Presuda postaje konana samo onda kada se vie ne moe pobijati redovnim pravnim lijekovima. Glavni pretres, po pravilu, zavrava presudom. U prvostepenom postupku presudu je mogue donijeti i van glavnog pretresa, ako se izrie krivinopravna sankcija nakon to se prihvati izjava o priznanju krivice, odnosno ako se prihvati sporazum o priznanju krivnje. Rjeenje je odluka kojom se, po pravilu, ne raspravlja glavni predmet postupka, nego rjeavaju pojedina procesna pitanja u toku ili eventualno po zavretku postupka. Iako slue donoenju presude, postoje i neka rjeenja kojima se krivina stvar definitivno razrjeava i postupak okonava. Takav znaaj ima rjeenje o obustavi postupka u sluaju ako tuilac povue optunicu. Glavni pretres se okonava rjeenjem: 1. ako optueni umre; 2. ako se maloljetnku izrekne vaspitna mjera; 3. ako vijee obustavi postupak prema maloljetniku. Osim toga, glavi pretres se prekida rjeenjem ako optueni nakon izvrenog krivinog djela duevo oboli. Procesne situacije u kojima se u zakonu odluuje rjeenjem su mnogobrojne, npr. odreivanje jemstva, odreivanje pritvora, odlaganje glavnog pretresa. Naredba je svaka druga odluka koja u zakonu nije oznaena kao presuda ili rjeenje. To su obino odluke kojima se odreuje primjena nekog sredstva procesne prinude, adresirana na organe dravne izvrne vlasti. Naredbe najee izdaje tuilac, odnosno sudija pojedinac. U odnosu na druge odluke, za naredbu je bitno da se nikada ne mogu pobijati albom. To je posljedica injenice da se naredbama nikada nita meritorno ne odluuje i da se u svako doba, promjenom prilika, mogu opozvati ili izmijeniti. Kakvu e formu imati sam akt pojedinih sudskih odluka i kako izgleda njegova sadrina, u zakonu je propisano samo za presudu. Pravilo je da se sve sudske odluke sastoje od uvoda, izreke 72

(dispozitiva), obrazloenja, pouke o pravnom lijeku i dijela za ozvanienje. Sve ove dijelove moraju imati presuda i neka rjeenja. Struktura odluka uslovljena je i prirodom odluivanja. Uvod slui, u sutini, individualizaciji i identifikaciji odluke. Izreka (dispozitiv) je najvaniji dio odluke, njome se u najsaetijem obliku izraava odluka suda o pitanju koje je predmet odluivanja, s odreenim pravnim posljedicama za stranke i uesnike u postupku. Obrazloenje je dio odluke koji sadri prikaz logikog postupka kojim je sud doao do injeninih utvrenja i na njima zasnovanih pravnih zakljuaka. U njemu e sud iznijeti razloge za svaku taku presude i odreeno i potpuno iznijeti koje injenice i iz kojih razloga uzima kao dokazne ili nedokazne. Znaaj koji se pridaje obrazloenju presude vidi se i po tome to je odreene njegove nedostatke zakon predvidio kao apsolutne povrede krivinog postupka. Pouka o pravnom lijeku sadri uputstvo kakav je pravni lijek doputen, u kom roku, te kome i u kolikom broju primjeraka moe nezadovoljna stranka podnijeti pravni lijek. I konano svaka presuda se mora ozvaniiti, to znai da je potpisuje sudija, odnosno predsjednik vijea i zapisniar.

59. POSTUPAK ODLUIVANJA Kod odluivanja treba razlikovati tri faze: 1. izricanje (donoenje, formiranje) odluke; 2. saoptavanje izreene odluke i 3. pismena izrada odluke. Izricanje odluke postupak donoenja odluke sudije pojedinca je unutranji psihiko-logiki proces sudije, koji nije mogue regulisati pravilima postupka. Zakon sadri odredbe o izricanju odluka vijea, pri kojem uvijek postoji potreba da se usklade miljenja. Odluka vijea donosi se poslije vijeanja i glasanja. U donoenju odluke uestvuju samo sudije ne i zapisniar. Vijeanje je diskusija i izmjena miljenja izmeu lanova vijea. Da bi se odluka donijela u vijeu, u tome treba da uestvuju svi lanovi vijea. Glasanje je izjanjavanje i definitivno opredjeljenje svakog lana vijea za odreenu odluku. Vijeanjem i glasanjem rukovodi predsjednik vijea, koji posljednji glasa i duan je da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. Vijeanje i glasanje vri se tajnim zasjedanjem to je garancija slobodnog odluivanja suda. Za odluku se trai veina glasova svih lanova vijea, tj. apsolutna veina, a svi glasovi jednako vrijede. Glasanje se vri usmeno i u okviru vijea javno. Saoptavanje odluke je upoznavanje sa njenom sadrinom lica koja treba da budu upoznata i imaju interes da je saznaju. Odluke se saoptavaju objavljivanjem ili dostavljanjem ili i objavljivanjem i dostavljanjem. Objavljivanje odluke je njeno usmeno saoptavanje prisutnim zainteresovanim licima. Dostavljanje se sastoji u predaji ovjerenog prepisa odluke zainteresovanim licima kojima se ona po zakonu mora saoptiti. Presude se saoptavaju i objavljivanjem i dostavljanjem, druge sudske odluke samo objavljivanjem ili samo dostavljanjem. Zakon sadri samo odredbe o objavljivanju presude. Presuda se objavljuje odmah poslije izricanja i to ini sudija, odnosno predsjednik vijea. Ako sud nije u mogunosti da istog dana po zavretku glavnog pretresa izrekne presudu, odloie objavljivanje presude najvie za tri dana i odredie vrijeme i mjesto objavljivanja presude. Objavljivanje se sastoji u javnom itanju izreke i kratkom saoptavanju razloga presude, u prisustvu stranaka, branioca, zakonskih zastupnika i punomonika. Uvijek je javno, ak i ako je javnost bila iskljuena na glavnom pretresu. Pismena izrada sudskih odluka poslije izricanja, odluka se sastavlja u pisanoj formi, po pravilu, odmah poslije objavljivanja. Time odluka dobija oblik slubenog akta i snagu javne isprave, 73

pruajui autentian dokaz o svom postojanju i sadrini i omoguavajui kontrolu svoje zakonitosti i ispitivanje pravilnosti u daljem stepenu. Svaka pismena odluka ima svoj prvi pisanoj formi izraeni primjerak (izvornik) i ostale primjerke (prepise, otiske, odnosno otpravke). Presuda koja je objavljena, mora se pismeno izraditi u roku od 15 dana po objavljivanju, a u sloenijim stvarima izuzetno u roku od 30 dana. U postupku prema maloljetniku, presuda kojom se izrie maloljetniki zatvor mora se izraditi u roku od 8 dana, a u posebnim sloenim sluajevima taj rok moe iznositi 15 dana od dana objavljivanja presude. Isti rok vrijedi i za pismenu izradu rjeenja kojim se izrie vaspitna mjera.

60. VRSTE PRESUDA Krivinom presudom rjeavaju se tri osnovna pitanja. Kao prvo, u svakoj krivinoj stvari mora se utvrditi da li su ispunjeni uslovi za voenje postupka, odnosno postoje li smetnje za njegovo voenje. Presuda kojom se optuba odbija je formalna (procesualna), jer se njome konstatuje da nisu ispunjene pretposavke da bi se odluivalo o samoj stvari. Sljedee pitanje na koje sud mora odgovoriti, ako je prethodno pozitivno rijeeno, jeste da li je optueni uinio krivino djelo i da li je krivino odgovoran. Ako na jedno od ovih pitanja odgovori negativno, sud donosi oslobaajuu presudu. Ako, pak, na ova pitanja odgovori potvrdno, sud donosi presudu kojom se optueni oglaava krivim i poslije toga se uputa u tree, osnovno pitanje, tj. odluivanje o krivinoj sankciji. Oslobaajuom presudom i presudom kojom se optueni oglaava krivim rjeava se predmet suenja u sutini i utvruje postojanje ili nepostojanje prava drave na kanjavanje optuenog. Te se presude nazivaju sutinskim. Za svaku vrstu presude data je samo spoljna forma, a za osuujuu presudu i sadrina. Presuda kojom se optuba odbija sud se ne uputa u meritorno raspravljanje stvari koja je predmet suenja, nego samo utvruje da postoje odreene pravne smetnje da se o toj stvari sudi ili da taj sud o toj stvari sudi. O ovim procesnim smetnjama sud vodi rauna po slubenoj dunosti. Obrazloenje ove presude ograniava se samo na razloge za odbijanje optube. Razlozi za odbijanje optube su: 1. ako sud nije stvarno nadlean za presuenje; 2. ako je tuilac od zapoinjanja do zavretka glavnog pretresa odustao od optunice; 3. ako nije bilo posebnog odobrenja ili ako je nadleni dravni organ odustao od odobrenja; 4. ako je optueni za isto krivino djelo ve pravosnano osuen, osloboen od optube ili je postupak protiv njega rjeenjem pravosnano obustavljen, a ne radi se o rjeenju o obustavljanju postupka; 5. ako je optueni aktom amnestije ili pomilovanja osloboen od gonjenja ili se krivino gonjenje ne moe preduzeti zbog zastarjelosti ili ako postoje druge okolnosti koje iskljuuju krivino gonjenje. Presuda kojom se optueni oglaava krivim (kondemnatorna presuda) izrie se kada sud nae da je osnovan krivini zahtjev tuioca, uz odreivanje sankcije koja odgovara odgovornosti optuenog ili bez toga. Presuda kojom se optueni oglaava krivim ne mora uvijek glasiti na kaznu. Mogua je presuda kojom se utvruje kazna bez njenog izvrenja uslovna osuda ili se izreena kazna zatvora zamjenjuje radom za opte dobro na slobodi. Presuda kojom se optueni oglaava krivim moe sadravati i samo konstataciju o utvrenoj krivinoj odgovornosti za izvreno krivino djelo, sa oslobaanjem od kazne. Presuda kojom se optueni oglaava krivim mora sadravati podatke: 1. za koje se djelo optueni oglaava krivim, uz naznaenje injenica i okolnosti koje ine obiljeje krivinog djela, kao i onih od kojih zavisi primjena odreene odredbe krivinog zakona; 2. zakonski naziv krivinog djela i koje su odredbe krivinog zakona primijenjene; 74

3. kakva se kazna izrie optuenom ili da se on po odredbama krivinog zakona oslobaa od kazne; 4. odluku o uslovnoj osudi; 5. odluku o mjerama bezbjednosti, o oduzimanju imovinske koristi i odluku o vraanju predmeta, ako predmeti do tada nisu vraeni vlasniku, odnosno draocu; 6. odluku o uraunavanju pritvora ili ve izdrane kazne; 7. odluku o trokovima krivinog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu, kao i o tome da se pravosnana presuda ima objaviti putem sredstava javnog informisanja. Presuda kojom se optueni oslobaa od optube (oslobaajua presuda) oslobaajuom (liberatornom) presudom sud porie osnovanost krivinog zahtjeva tuioca koji je predmet optube i zbog toga utvruje da nema mjesta izricanju presude kojom se optueni oglaava krivim. Razlozi zbog koji sud moe osloboditi optuenog od optube su: 1. ako djelo za koje se optueni optuuje nije zakonom propisano kao krivino djelo; 2. ako postoje okolnosti koje iskljuuju krivinu odgovornost optuenog; 3. ako nije dokazano da je optueni uinio krivino djelo za koje se optuuje. Oslobaajua presuda moe se donijeti po bilo kom od ovih osnova koji moraju jasno i odreeno biti navedeni u obrazloenju presude.

61. ODNOS PRESUDE I OPTUBE Optuba se odnosi na odreeno lice i odreeno krivino djelo, koji su predmet optube. Oni su injenina osnovica optube, za razliku od pravne osnovice optube, u kojoj tuilac daje svoje miljenje o pravnoj kvalifikaciji krivinog djela koje je izvrio optueni. Presuda mora rijeiti optubu, tako da izmeu predmeta optube i predmeta presude mora da postoji podudarnost i to kako u pogledu obima, tako i u pogledu sadrine. Presuda se ne moe uputati u sutinsko raspravljanje stvari ako doe do izmjena injenine osnovice optube na glavnom pretresu u pogledu djela. Isto tako, ne moe se presudom osuditi lice koje nije optueno, pa i ako sud na glavnom pretresu nesumnjivo utvrdi da je drugo lice, a ne optueni, uinilo krivino djelo. Zahtjev podudarnosti predmeta optube i presude vaan je iz vie razloga. Predmet spora odreuje tuilac, a ne sud i sud moe samo tubu prihvatiti ili odbiti. Suenje o onome to nije obuhvaeno optubom je gonjenje bez tuioca, a takvog gonjenja u optunom postupku ne moe biti, ako za pojedine sluajeve u zakonu ne bi bilo odreeno drugaije. Obuhvatanje novog injeninog stanja, bez izmjene optube, s jedne strane, znai suenje bez optube, a s druge strane, neiscrpljivanje optube. Identitet predmeta optube i presude zahtijevaju i vani praktini razlozi. Bez formulisanja optube i njenog predoavanja optuenom prije glavnog pretresa, optueni ne bi mogao koristiti svoje pravo na odbranu. S tim u vezi, ne postoji, niti je neophodna formalna podudarnost izmeu optube i presude, koja bi znaila obavezu suda da po svakoj optunici donese posebnu presudu, jo manje da se za svako krivino djelo i svakog optuenog, obuhvaeno jednom optunicom, mora donijeti posebna presuda. Sud nije vezan optunim aktom koji se donosi na tuioevu ocjenu nadlenosti. Meutim, presuda se mora podudarati sa optubom u pogledu injeninog stanja. Sud, dakle, nije vezan za prijedlog tuioca u pogledu pravne ocjene djela. Sud takoe nije vezan prijedlozima tuioca o odmjeravanju kazne. Prema tome, mora postojati identitet injenine osnovice optube i presude i to kako subjektivni (u pogledu optuenog), tako i objektivni identitet (u pogledu njegovog djela). Ovaj identitet znai da sud svoju presudu moe izrei samo prema onom licu i samo za ono djelo koji su navedeni u optubi tuioca. Ako tuilac u toku glavnog pretresa nae da izvedeni dokazi ukazuju na to da se izmijenilo injenino stanje izneseno u optunici, on moe na glavnom pretresu izmijeniti optunicu. Radi 75

pripremanja odbrane, sud moe u takvom sluaju odgoditi glavni pretres. Sud se mora drati injeninog opisa u optunici samo kada bi idui mimo njega prekoraio optubu, a da prekoraenja optube nema ako on odluuje o injeninom stanju koje se pokazalo na glavnom pretresu, a povoljnije je za optuenog. Objektivni identitet postoji ako je i u optubi i u presudi rije o istom djelu. Nasuprot tome, identitet je naruen ako je u pitanju drugo djelo u odnosu na ono koje je predmet optube. Obavezu identiteta izmeu injenine osnovice optube i presude utvruje zakon. Presuda suda preko toga je prekoraenje optube, a presuda ispod toga je nepotpuno rjeavanje predmeta optube. Ove situacije predstavljaju apsolutnu povredu krivinog postupka, zbog koje se presuda u albenom postupku ukida.

62. NEDOSTACI U PRESUDI I NJIHOVO OTKLANJANJE Poslije zavrenog glavnog pretresa, sud izrie presudu koja moe da sadri razne nedostatke, poevi od tehnikih greaka i neslaganja nastalih u raznim fazama njene obrade, a moe se dogoditi i da svojom presudom sud potpuno ne rijei predmet optube. Presuda moe biti pogrena ili nezakonita. Ovi nedostaci se otklanjaju ispravljanjem i dopunom presude i upotrebom pravnih lijekova. Ispravljanje presude razlozi za ispravljanje presude su greke u: 1. imenima i brojevima; 2. druge oigledne pogreke u pisanju i raunanju; 3. nedostaci u obliku i 4. nesaglasnost pismeno izraene presude s izvornikom presude. Ovo su formalne ili tehnike pogreke. Ispravku formalnih greaka i neslaganja vri sud koji je donio presudu. Nedostatke ispravlja sudija, odnosno predsjednik vijea koji je donio presudu, na prijedlog stranaka i branioca ili po slubenoj dunosti, nevezan rokom. Ispravka se vri posebnim rjeenjem. Protiv rjeenja o ispravci mogua je alba, koja ne zadrava izvrenje rjeenja. O albi odluuje vii sud. Dopuna presude nisu rijetki sluajevi da sud propusti da u presudi odlui o pojedinom pitanju o kojem je trebalo odluiti. Tada se o tome odluuje naknadno, a to odluivanje predstavlja dopunu presude. Dopuna presude je mogua ako je zakon izrino dozvoljava. Posebno rjeenje donosi sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno sasluanje, sudija, odnosno predsjednik vijea i protiv njega je dozvoljena alba. Naknadno rjeenje o onome to je proputeno da se rijei, faktiki je dopuna presude, iako nema oblik formalnog dopunjavanja presude, ve oblik samostalnog rjeenja. injenine greke i povrede zakona u presudi otklanjaju se upotrebom pravnih lijekova. Do pravosnanosti presude mogu se koristiti redovni pravni lijekovi, a poslije pravosnanosti vanredni pravni lijekovi.

76

POSEBNI DIO

63. PRIJAVLJIVANJE KRIVINOG DJELA Za otkrivanje i utvrivanje krivinih djela odgovorna su ovlatena slubena lica. Ona su duna da samostalno i aktivno djeluju na pravovremenom saznanju za krivine dogaaje, odnosno krivina djela i njihove uinioce. Otkrivanje krivinih djela i uinilaca vana je i sloena, planska i kontinuirana djelatnost ovih lica, ograniena krivinoprocesnim formama. Ovi organi su duni planski tragati i pronalaziti osnove sumnje koji upuuju na postojanje krivinog djela. Sistematsko traganje za osnovama sumnje je trajni zadatak ovlatenih slubenih lica. Radi se o specifinoj represivnopreventivnoj djelatnosti, koju neki nazivaju prevencija kroz represiju. Otkrivanje krivinog djela obavlja se najee putem prijave, a izuzetno i glasom o tome da je uinjeno krivino djelo, ako glas dopre do tuioca. Mada je prijava krivinoprocesni akt koji prua prva saznanja o izvrenom krivinom djelu i esto prouzrokuje i pokretanje krivinog postupka, zakon ne daje njenu definiciju. Nije definisan ni njen sadraj, osim djelimino kad je rije o prijavi ovlatenih slubenih lica. Postupak u vezi sa podnesenom prijavom regulisan je zakonom. Prijava je krivinoprocesni akt kojim fiziko ili pravno lice obavjetava nadlenog tuioca o tome da je izvreno krivino djelo i pri tome ukazuje i na odreeno lice kao eventualnog izvrioca tog krivinog djela. Prema tome ko ih podnosi, prijave mogu biti slubene i privatne. Slubena prijava je akt kojim slubena i odgovorna lica u organima vlasti, preduzeima i ustanovama, obavjetavaju tuioca o krivinom djelu. Najee ih podnose policijski organi. Privatna prijava je akt kojim pojedini graani ili pravna lica obavjetavaju tuioca, neposredno ili preko drugih zakonom odreenih dravnih organa, o krivinom djelu. Moe potei od svakog lica, bez obzira da li je ono oteeno ili ugroeno krivinim djelom, pa i od samog izvrioca, sauesnika krivinog djela. Ova prijava je isto deklarativne prirode i predstavlja apel na svijest i moral graana. Izuzetak se odnosi na lica koja ne podlijeu obavezi prijavljivanja krivinog djela: lice kojemu je uinilac brani partner, brat, sestra i sl. Prijave mogu biti obavezne i fakultativne. Obaveza prijavljivanja je prije svega propisana za slubena i odgovorna lica, koja su duna da prijave krivino djelo. U zakonu nije izriito predviena sankcija za nepodnoenje obavezne prijave, s tim da graani imaju obavezu prijavljivanja krivinih djela samo u sluaju izvrenja krivinih djela za koja je propisana tea kazna, jer neprijavljivanjem ovih krivinih djela ine i samo krivino djelo. Prijava moe biti u pisanoj formi i usmena. U pisanoj formi moe biti potpisana i anonimna. Anonimne prijave mogu nastati iz raznih razloga, neprovjerena anonimna prijava ne moe biti povod za pokretanje krivinog postupka prema odreenom licu, ali svaka anonimna prijava koja daje izgled ozbiljnosti treba da bude provjerena. Postoje jo i istinite i lane prijave, potpune, djelimino potpune i nepotpune. Prijave ovlatenog slubenog lica mogu biti razliite, s obzirom na izvor saznanja za krivino djelo i uinioca. Dakle, postoje: 1. prijave koje ovlatena slubena lica podnose na osnovu sopstvene aktivnosti, 2. prijave podnesene od drugih subjekata koje ovlatena slubena lica prosljeuju tuiocu, 3. angaovanje ovlatenih slubenih lica po podnesenim prijavama i 4. poseban izvjetaj kao dopuna prijave. Prijava se podnosi nadlenom tuiocu, ali je predviena mogunost podnoenja prijave i nenadlenom tuiocu, sudu ili ovlatenom licu, koje je prima i dostavlja nadlenom tuiocu. Prijava je esto prvi izvor saznanja o mogunosti postojanja krivinog djela i eventualno moguem uiniocu i uesnicima, te raspoloivim dokazima. Ona je osnov i povod za pokretanje krivinog progona. 77

Njome se ne dokazuje krivino djelo, niti ona obavezuje tuioca na pokretanje krivinog postupka. Prijavilac nema nikakvog uticaja na postupak, ak ni onda kada je prijavio samog sebe. Krivino gonjenje moe se preduzeti i bez prijave, o krivinom djelu tuilac moe da sazna i na druge naine neposrednim opaanjem ili posrednim putem, tj. posredstvom glasa o uinjenom krivinom djelu.

64. SPROVOENJE ISTRAGE Istraga je faza prethodnog postupka koju sprovodi tuilac protiv odreenog lica, zbog postojanja osnova sumnje da je izvrilo krivino djelo. Istraga se pokree naredbom tuioca za sprovoenje istrage. Naredba za sprovoenje istrage se donosi na osnovu postojanja osnova sumnje da je izvreno krivino djelo to predstavlja materijalni uslov za sprovoenje istrage. Osnovi sumnje se opisuju kao oblik vjerovatnosti koji se temelji na odreenim okolnostima. Protiv naredbe tuioca o sprovoenju istrage nije doputena alba. Za sprovoenje istrage potrebno je i da ne postoje zakonski osnovi koji iskljuuju sprovoenje istrage, kao to je sluaj sa licima koja uivaju pravo imuniteta i na koja se primjenjuju odredbe meunarodnog prava, kao i lica za ije je gonjenje potrebno pribaviti prethodno odobrenje nadlenog dravnog organa. O sprovoenju istrage donosi se naredba koja predstavlja formalni uslov za njeno sprovoenje i ona sadri obavezne elemente: 1. podatke o uiniocu krivinog djela ukoliko su poznati; 2. opis djela; 3. zakonski naziv krivinog djela; 4. okolnosti koje potvruju osnove sumnje za sprovoenje istrage i 5. postojee dokaze. Sadraj istrage odreen je tako da u toku njenog sprovoenja tuilac moe preduzeti sve istrane radnje, ukljuujui ispitivanje osumnjienog i sasluanje oteenog i svjedoka, vrenje uviaja i rekonstrukcije dogaaja, preduzimanje posebnih mjera koje obezbjeuju sigurnost svjedoka i informacija i nareivanje potrebnih vjetaenja. Tuilac donosi naredbu da se istraga nee sprovoditi ukoliko ocijeni da prikupljena saznanja i dokazi o krivinom djelu i uiniocu ne predstavljaju potreban osnov za sprovoenje istrage, a to je kada: 1. iz prijave i prateih spisa je oigledno da prijavljeno djelo nije krivino djelo; 2. ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice uinilo krivino djelo; 3. ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaeno amnestijom ili pomilovanjem ili postoje druge okolnosti koje iskljuuju krivino gonjenje. Naredba o nesprovoenju istrage donosi se u pisanoj formi, o emu se obavjetava oteeni i podnosilac prijave u roku od 3 dana od dana donoenja naredbe o nesprovoenju istrage.

65. NADZOR TUIOCA NAD RADOM OVLATENIH SLUBENIH LICA Materijalni uslov da bi ovlatena slubena lica vrila odreene radnje jeste da postoje osnovi sumnje da je izvreno krivino djelo, pri emu su mogue dvije situacije: prva, ako je u pitanju krivino djelo za koje je propisana kazna zatvora preko 5 godina, i druga, ako se radi o krivinom djelu s propisanom kaznom zatvora do 5 godina. 78

Postoje izvjesni formalni aspekti koji se odnose na dunost obavjetavanja o tome tuioca i omoguavanja da on vri nadzor nad radom ovlatenih slubenih lica. Krivina djela s propisanom kaznom zatvora preko 5 godina ako postoje osnovi sumnje da je izvreno krivino djelo s propisanom kaznom zatvora preko 5 godina, ovlateno slubeno lice je duno odmah obavijestiti tuioca i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere koje se odnose na lica ili dokaze. Ovlateno slubeno lice duno je u sluaju opasnosti od odlaganja preduzeti neophodne radnje da se pronae uinilac krivinog djela, da se sprijei skrivanje ili bjekstvo osumnjienog ili sauesnika, da se otkriju i sauvaju tragovi krivinog djela i predmeti koji mogu posluiti kao dokazi, te da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivinom postupku. O svemu to je preduzeto, slubeno lice je duno obavijestiti tuioca i dostaviti mu prikupljene predmete koji mogu posluiti kao dokazi. Krivina djela s propisanom kaznom zatvora do 5 godina ako postoje osnovi sumnje da je izvreno krivino djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora do 5 godina, ovlateno slubeno lice je duno obavijestiti tuioca o svim raspoloivim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzelo i to najkasnije sedam dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je krivino djelo uinjeno. Raunanje roka od 7 dana treba da otpone od trenutka izvrenja krivinog djela, odnosno od trenutka kada se dolo do saznanja da je krivino djelo uinjeno, a koja saznanja je registrovalo ovlateno slubeno lice, usmeno i pismeno.

66. RADNJE KOJE PREDUZIMA OVLATENO SLUBENO LICE Ovlateno slubeno lice moe obavljati raznovrsne radnje u cilju ostvarenja cilja istrage. U cilju pronalaska uinioca krivinog djela, sprjeavanja skrivanja ili bjekstva osumnjienog, pronalaska tragova i predmeta koji mogu posluiti kao dokazi, kao i prikupljanja potrebnih informacija, ovlateno slubeno lice moe: 1. prikupljati potrebne izjave od lica; 2. izvriti potreban pregled prevoznih sredstava, putnika i prtljaga; 3. ograniiti kretanje na odreenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi odreena radnja; 4. preduzeti potrebne mjere u vezi s utvrivanjem identiteta lica i predmeta; 5. raspisati potragu za licem i stvarima za kojima se traga; 6. u prisustvu odgovornog lica pretraiti odreene objekte i prostorije dravnih organa, javnih preduzea i ustanova i obaviti uvid u njihovu dokumentaciju; 7. preduzeti druge potrebne mjere i radnje. Ovlateno slubeno lice ima pravo da zadri do 6 asova lica zateena na mjestu izvrenja krivinog djela radi prikupljanja obavjetenja ako ta lica mogu dati obavjetenja vana za krivini postupak, moe izvriti fotografisanje, uzimati otiske prstiju i sl. Ovlateno slubeno lice moe preduzeti skoro sve radnje dokazivanja, uz dunost obavjetavanja tuioca, ali obavjetenje tuioca nije zakonski uslov za preduzimanje tih radnji, ve objektivni formalni uslov ocjene njihove zakonitosti. Isto tako, u pogledu optih radnji dokazivanja pretresanja stana, prostorija i lica i privremenog oduzimanja predmeta i imovine ovlateno slubeno lice moe staviti sudu prijedlog za izdavanje naredbe za izvoenje ovih radnji uz odobrenje tuioca, ukoliko ocijeni da su ove radnje neophodne radi dokazivanja injenica u istrazi. Radi obezbjeenja prisustva osumnjienog u toku svoje istrage, ovlateno slubeno lice takoe moe zadrati osumnjienog do 24 sata ako ocijeni da postoji osnov sumnje da je to lice uinilo krivino djelo. 79

O injenicama i okolnostima koje su utvrene pri preduzimanju pojedinih radnji, kao i o predmetima koji su pronaeni ili oduzeti, sastavie se zapisnik ili slubena zabiljeka. Kada je to mogue, izjave od graana treba uzimati u formi zapisnika. Pisanu zabiljeku potpisuje ovlateno slubeno lice, a zapisnik graanin koji je daje i ovlateno slubeno lice.

67. SUDSKO OBEZBJEENJE DOKAZA Sudsko obezbjeenje dokaza dolazi u obzir kada je mogue oekivati da e se pojaviti tekoe u vezi sa prisustvom svjedoka na glavnom pretresu, kao i objezbjeenjem drugih dokaza za koje postoji vjerovatnoa da se nee moi izvesti na glavnom pretresu. Sudsko obezbjeenje dokaza je dozvoljeno u odnosu na: 1. sasluanje svjedoka i 2. druge dokaze. Materijalni uslov za sasluanje svjedoka, prije glavnog pretresa, kako bi se njegov iskaz koristio na glavnom pretresu, jeste da je to u interesu pravde i da postoji mogunost da svjedok nee biti dostupan sudu za vrijeme suenja, to obrazlae ona strana koja predlae sudsko obezbjeenje dokaza. Npr. to bi bili sluajevi kada se radi o svjedoku za koga je zbog zdravstvenog stanja ili pretrpljenih povreda, izgledno da nee doivjeti glavni pretres ili o svjedoku koji je strani dravljanin ije prisustvo na glavnom pretresu moe biti teko ostvarivo ili povezano sa neopravdano visokim trokovima dolaska. Formalni uslov za ovakvo sasluanje svjedoka sastoji se u odgovarajuoj procesnoj inicijativi koja se ogleda u postojanju prijedloga stranaka ili branioca, kao i prihvatanju tog prijedloga od strane sudije za prethodni postupak koji tada donosi naredbu da se izjava tog svjedoka uzme na posebnom sasluanju. I pod uslovom da je izjava svjedoka pribavljena na nain koji se trai za sudsko obezbjeenje dokaza, takva izjava se na glavnom pretresu nee koristiti automatski. Stranka, odnosno branilac koji trai da se izjava uzme u obzir kao dokaz na glavnom pretresu, mora dokazati da je i pored svih uloenih napora da se osigura prisustvo svjedoka na glavnom ptretresu, svjedok ostao nedostupan. U odnosu na druge dokaze koje je potrebno obezbijediti prije glavnog pretresa, ne trae se strogo odreeni materijali i formalni uslovi. Ako sudija za prethodni postupak odbije prijedlog za obezbjeenje dokaza, bilo da se radi o prijedlogu za sasluanje svjedoka ili o inicijativi za obezbjeenje drugih dokaza, donijee rjeenje protiv kojeg se moe izjaviti alba.

68. ZAVRETAK ISTRAGE Istraga se moe zavriti na dva naina, to zavisi od rezultata do kojih se dolo u njenom sprovoenju. Jedan od naina okonanja istrage je njena obustava, do koje dolazi u sluaju kada rezultati istrage ukazuju da nema mjesta optubi. Drugi nain zavretka istrage je okonanje istrage, do koje dolazi u sluaju kada rezultati sprovedenih istranih radnji ukau da ima mjesta optubi. Obustava istrage pravo da obustavi istragu ima samo tuilac, koji istragu obustavlja naredbom o obustavi istrage. Osnovi po kojima tuilac moe obustaviti istragu su pravni i injenini: 1. ako djelo koje je uinio osumnjieni nije krivino djelo; 2. ako postoje okolnosti koje iskljuuju krivinu odgovornost osumnjienog; 3. ako nema dovoljno dokaza da je osumnjieni uinio krivino djelo; 4. ako je djelo obuhvaeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarom ili postoje druge smetnje koje iskljuuju krivino gonjenje.

80

O obustavi istrage kao i o razlozima za obustavu istrage tuilac e u pisanoj formi obavijestiti oteenog (koji ima pravo na podnoenje pritube uredu tuioca u roku od 8 dana), kao i osumnjienog (ako je ispitan) i lice koje je prijavilo krivino djelo. Okonanje istrage tuilac okonava istragu kad nae da je stanje stvari dovoljno razjanjeno da se moe podii optunica. Da li je stanje stvari u istrazi dovoljno razjanjeno da se moe podii optunica, ocjenjuje tuilac. Okonanje istrage zabiljeie se u spisu u formi zabiljeke. Optunica se ne moe podii ako osumnjieni nije bio ispitan, koje vre tuilac ili ovlateno slubeno lice. Ne postoji obaveza sasluanja osumnjienog odmah po donoenju naredbe o sprovoenju istrage, ve se ta mogunost ima sve do samog okonanja istrage. Ako se istraga ne zavri u roku od 6 mjeseci od donoenja naredbe o sprovoenju istrage, potrebne mjere za okonanje istrage preduzet e kolegij tuilatva, koji treba da utvrdi iz kojih razloga istraga nije zavrena u roku.

69. POJAM OPTUNICE, PODIZANJE I SADRINA Optunica je u zakonskoj formi sastavljen akt tuioca kojim se omoguava odvijanje krivinog postupka pred nadlenim sudom i rjeenje krivine stvari koja je predmet postupka. Iako se optunicom, na nain kako je ureeno zakonom, ne stavlja zahtjev za oglaavanje optuenog krivim, optunica sama po sebi podrazumjeva zahtijevanje osude, koja ne obavezuje sud. Optunica je neophodna forma koja slijedi poslije zavrene istrage. Njome se odreuje lice kome treba da se sudi i djelo za koje treba da mu se sudi. To je znaajno za sud, jer se odreuje predmet sudskog raspravljanja, u ijim granicama se sud mora kretati. Pored toga, optunicom se optueni upoznaje sa osnovima optube, da bi sa svojim braniocem mogao pripremiti odgovarajuu odbranu. O djelu za koje se tereti, osumnjieni se upoznaje i prije podnoenja optunice. Podizanje i sadrina optunice krivini postupci u BiH su sagraeni na akuzatorskom (optunom) naelu, tako da sudija ne moe zapoeti postupak ako to ne zatrai tuilac, koji snosi teret prikupljanja dokaza. Kada u toku istrage tuilac nae da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je osumnjieni uinio krivino djelo, pripremie i uputiti optunicu sudiji za prethodno sasluanje. To je materijalni uslov za podizanje optunice koji se svodi na odreenu procjenu tuioca. Za podizanje optunice neophodan je standard dokazivanja koji se sastoji u postojanju dovoljno dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je upravo osumnjieni uinio krivino djelo. Priprema optunice podrazumjeva procesne radnje tuioca koje se sastoje u analizi dokaza prikupljenih tokom istrage, injeninom i pravnom zakljuku i sastavljanju optunice u pisanoj formi. Nakon toga nastupaju dvije vane procesne posljedice: 1. osumnjieni, odnosno optueni i branilac imaju pravo uvida u sve spise i dokaze i 2. stranke i branilac mogu predlagati sudiji za prethodno sasluanje preduzimanje radnji koje se odnose na sudsko obezbjeenje dokaza. Formalni uslov za podizanje optunice odnosi se na dva aspekta: svojstvo lica ovlatenog na podnoenje optunice i sadraj optunice. Ako postoje uslovi za njeno podizanje, tuilac sastavlja optunicu, vodei rauna o njenoj formi i sadrini, koje su odreene zakonom. Sadraj optunice ine 3 dijela. U prvom, uvodnom dijelu navode se podaci o sudu pred kojim treba da se odri glavni pretres, te ime i prezime osumnjienog s linim podacima. Drugi dio sadri pravnu kvalifikaciju krivinog djela, a trei injenini opis djela. Obavezni elementi optunice, bez obzira na to ko je podnosi, jesu sljedei: 1) naziv suda, 2) individualizacija osumnjienog, 3) konkretizacija krivinog djela kao injeninog stanja, 81

4) zakonski naziv krivinog djela (sa navoenjem odredaba krivinog zakona), 5) prijedlog dokaza koje treba izvesti (uz naznaenje svjedoka i vjetaka ili pseudonima zatienih svjedoka, spisa koje treba proitati i predmeta koji slue kao dokaz), 6) rezultat istrage, 7) dokaze koji potkrepljuju navode optunice. Uz navedene obavezne elemente, optunica moe da sadri i neke fakultativne elemente. Oni se odnose na mogue prijedloge tuioca u odnosu na pritvor osumnjienog, u kom smislu tuilac moe staviti 2 prijedloga. Prvo, da se odredi pritvor protiv osumnjienog koji je na slobodi, drugo da se osumnjieni koji je u pritvoru pusti na slobodu ili da se pritvor produi. Jednom optunicom moe se obuhvatiti vie krivinih djela ili vie osumnjienih. Potrebno je pri tome da su ispunjeni isti uslovi kao i kod spajanja postupaka.

70. POSTUPANJE SUDA SA OPTUNICOM U skladu s injenicom da je sastavljanje pisane optunice djelatnost tuioca, kontrola nad formalnostima u tom dijelu postupka pripada sudu. Ovlatenje za to ima sudija za prethodno sasluanje koji razliite greke u sastavljanju i sadrini optunice moe sankcionisati njenim djeliminim ili potpunim odbijanjem. Odmah po prijemu optunice sudija za prethodno sasluanje e ispitati da li je sud nadlean, da li postoje okolnosti da tuilac naredbom obustavi istragu ako ustanovi da je djelo obuhvaeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarom, ili postoje druge smetnje koje iskljuuju krivino gonjenje, te da li je optunica propisno sastavljena. Sudija za prethodno sasluanje ispituje, u ovom smislu, po slubenoj dunosti, i da li optunica sadri navedene formalne elemente, jer bi, usljed njihovih nedostataka, voenje glavnog pretresa bilo oteano ili onemogueno bez uputanja u sadrinu i osnovanost optunice. Ovom procesnom radnjom vri se formalnopravna kontrola optunice. Pri tome sudija za prethodno sasluanje je ovlaten i da, po potrebi, pozove tuioca da ispravi, odnosno dopuni optunicu kako bi se po njoj moglo postupati. Prvu injeninu kontrolu optunice vri sudija za prethodno sasluanje i to po slubenoj dunosti, a predmet ispitivanja je injenini osnov optunice, njen dispozitiv i materijali koje je tuilac dostavio uz optunicu. Time se rjeava pitanje da li dokazi i materijali koje je prikupio tuilac tokom istrage potkrepljuju osnovanost optunice, odnosno da li postoji osnovana sumnja da je osumnjieni uinio krivino djelo u vrijeme i na nain kako mu je to optunicom stavljeno na teret. Sudija za prethodno sasluanje moe potvrditi ili odbiti sve ili pojedine take optunice u roku od 8 dana, a u sloenim predmetima u roku od 15 dana od dana prijema optunice. Ukoliko odbije sve ili pojedine take optunice, sudija za prethodno sasluanje donosi rjeenje koje se dostavlja tuiocu. Protiv ovog rjeenja alba se podnosi u roku 24 sata. Poslije ispitivanja sastava optunice i njenog potvrivanja, postupak po optunici se nastavlja njenim dostavljanjem optuenom i njegovom braniocu. Nain i rokovi dostavljanja optunice optuenom zavise od toga da li se optueni nalazi u pritvoru ili na slobodi. Ako je na slobodi, dostavlja se odmah, ako je u pritvoru u roku 24 sata po potvrivanju optunice. Uz dostavu potvrene optunice, sudija za prethodno sasluanje obavjetava optuenog da u roku 15 dana od dana dostavljanja ima pravo na podnoenje prethodnih prigovora, da e roite o izjanjenju o krivici biti zakazano odmah nakon donoenja odluke o prethodnim prigovorima, odnosno po isteku roka za ulaganje prethodnih prigovora, te da moe navesti prijedloge dokaza koje namjerava izvesti na glavnom preteresu.

82

71. PRELIMINARNI STAV OPTUENOG U ODNOSU NA NAVODE IZ OPTUBE Preliminarni stav optuenog u odnosu na navode iz optube predstavlja njegov stav u odnosu na potencijalnu krivnju za krivino djelo koje je predmet optube, a zavisno od toga da li on prihvata krivnju ili je negira, zavisi i mogui tip postupka. Prilikom izjanjavanja o krivnji, optueni iznosi svoj stav u odnosu na navode u optubi. Dalji tok postupka odvija se zavisno od toga da li se optueni izjasnio kao kriv (prihvata optune navode u cjelosti) ili da se ne smatra krivim (u potpunosti ili djelimino odbija optune navode). Zakonom je regulisana i situacija ukoliko se optueni na izjasni o krivici. Tada postoji apsolutna pretpostavka da se optueni izjanjava da nije kriv, odnosno da porie krivicu, pa e sudija za prethodno sasluanje po slubenoj dunosti unijeti u zapisnik da optueni porie krivicu. Izjavu o krivici optueni daje sudiji za prethodno sasluanje u prisustvu tuioca i branioca. Prije izjave o priznanju krivice optueni e se upoznati o svim moguim posljedicama priznanja krivice. U sluaju da optueni nema branioca, sudija za prethodno sasluanje e provjeriti da li optueni razumije posljedice izjanjavanja o krivici, kao i da li postoje uslovi za postavljanje branioca. Izjava o krivici i datim upozorenjima unosi se u zapisnik. Ovo je prvo neposredno pojavljivanje optuenog pred sudom od kada je zapoeo krivini postupak protiv njega, i to ako se brani sa slobode. Izjanjavanje optuenog da je kriv u krivinopravnom smislu, izjava optuenog kojom on prihvata krivicu predstavlja jedan vid njegovog priznanja pred sudom. Ako se optueni izjasni da je kriv, sudija za prethodno sasluanje upuuje predmet sudiji, odnosno vijeu radi zakazivanja roita za razmatranje izjave o priznanju krivice. Zakon ne odreuje rok u kome postupa sudija za prethodno sasluanje, ali je nesporno da se ova radnja mora preduzeti bez odlaganja. Ako je jednom optunicom obuhvaeno vie optuenih, pa se neki od njih izjasne da su krivi, krivini postupak se u odnosu na njih moe razdvojiti. U odnosu na optuene koji su priznali krivicu, nastavlja se postupak izricanja presude bez odravanja glavnog pretresa, i to ako sud prihvati izjavu o priznanju krivice, a prema optuenim koji su negirali krivnju ili sud odbaci njihovu izjavu o priznanju krivice nastavlja se redovan krivini postupak. Ukoliko se optueni proglasi krivim nakon zavretka glavnog pretresa ili promijeni svoju prvobitnu izjavu o negiranju krivice i naknadno prizna krivicu, njegova izjava o poricanju krivice nee biti uzeta u obzir kod odmjeravanja sankcije. U ovom sluaju radi se o zabrani da se uzme u obzir izjava o poricanju krivice, i to kao oteavajua okolnost prilikom odmjeravanja krivinopravne sankcije. Prvobitna izjava o poricanju krivice ne uzima se u obzir kod odmjeravanja sankcije u dva sluaja. Prvo, ako optueni ne promijeni svoju prvobitnu izjavu o poricanju krivice i nakon odranog glavnog pretresa bude oglaen krivim i drugo, ako optueni tokom dokaznog postupka promijeni prvobitnu izjavu o poricanju krivice i naknadno prizna krivicu. Ova zabrana se, prije svega, odnosi na sud i onemoguava da se ranije negiranje krivice optuenog upotrijebi protiv njega na njegovu tetu, prilikom odmjeravanja krivinopravne sankcije. Izjanjavanje optuenog da nije kriv poricanje navoda sadranih u optunici ima znaaj za tok krivinog postupka utoliko to se ne moe svesti na pretres za izricanje krivinopravne sankcije, kao i u sluaju kada optueni prizna krivicu. Ukoliko se optueni izjasni da nije kriv, nakon unoenja izjave o poricanju krivice u zapisnik, sudija za prethodno sasluanje prosljeuje predmet sudiji, odnosno vijeu kome je predmet dodijeljen, i to u svrhu zakazivanja glavnog pretresa, a dokaze koji potkrepljuju navode optunice vraa tuiocu. Glavni pretres e biti zakazan u roku 30 dana od dana izjanjavanja o krivici. Ovaj rok se moe izuzetno produiti za jo 30 dana, i to na prijedlog zainteresovane strane, najee optuenog i njegovog branioca radi pripreme odbrane.

83

72. RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVICE Izjava o priznanju krivice je predmet odgovarajue sudske kontrole, izmeu ostalog, i zbog toga jer je mogue da optueni lano prizna krivicu. Pored toga, i iz osnovnih etikih razloga, takva se vrsta priznanja optuenog mora podvri odreenoj kontroli, kako se ne bi dopustilo da optueni prizna djelo u zabludi, bez svijesti o procesnim i faktikim posljedicama tog ina i iz drugih slinih razloga koji bi takvu izjavu kompromitovali kako sa stanovita njenog legaliteta, tako i sa aspekta osnovnog krivinoprocesnog legitimiteta tako znaajne izjave optuenog. Prilikom razmatranja izjave o priznanju krivice sudija, odnosno vijee provjerava vie kumulativno postavljenih elemenata: 1. da se do izjave o priznanju krivice dolo dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem, 2. da li je optueni upoznat i razumio mogue posljedice vezane za imovinskopravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom, 3. da li postoji dovoljno dokaza o krivici optuenog, 4. da li je optueni upoznat i razumio mogue posljedice vezane za imovinskopravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene krvinim djelom, 5. da li je optueni upoznat sa odlukom o nadoknadi trokova krivinog postupka i sa pravom da bude osloboen naknade u sluajevima propisanim zakonom. Odluka suda o prihvatanju izjave o priznanju krivice je konana i ne moe se izmijeniti na pretresu za izricanje krivinopravne sankcije. Protiv presude donesene na osnovu prihvatanja izjave o priznanju krivice dozvoljena je alba zbog odluke o krivinopravnoj sankciji, ali alba nije iskljuena ni po ostalim albenim osnovima. Ako sud odbaci izjavu o priznanju krivice, o tome obavjetava stranke i branioca, na taj nain se zavrava postupak razmatranja izjave o priznanju krivice i nastavlja redovan krivini postupak.

73. PREGOVARANJE O KRIVICI Osumnjieni, odnosno optueni i njegov branilac mogu do zavretka glavnog pretresa, odnosno pretresa pred drugostepenim sudom pregovarati sa tuiocem o uslovima priznavanja krivice za djelo za koje se osumnjieni, odnosno optueni tereti. Sporazum o priznanju krivice ne moe se zakljuiti, ako se optueni na roitu za izjanjenje o krivici izjasnio da je kriv. Krajnji cilj pregovaranja o krivici je zakljuenje sporazuma o priznanju krivice (ugovora u pisanom obliku) koji sainjavaju tuilac, osumnjieni, odnosno optueni i njegov branilac. Sporazum o priznanju krivice je sporazum sui generis, ne i ugovor koji sainjavaju stranke i branilac s ciljem okonanja odreenog krivinoprocesnog predmeta bez odravanja glavnog pretresa koji obavezno podnose sudu, a koji proizvodi pravne posljedice ne posredno, ve putem presude koju donosi sud, nakon to je prethodno prihvatio sporazum. Ovaj sporazum predstavlja prednost ne samo za tuioca, nego i za branioca. Za tuioca je to brzo i jeftino osigurana presuda: sporazumom e utedjeti vrijeme koje bi potroio voenjem redovnog krivinog postupka, a samim tim e smanjiti broj predmeta u sudu i ostaviti dovoljno sredstava za krivino gonjenje uinilaca koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju drutvu. Nagodba je takoe, pogodno sredstvo i za teke predmete, posebno u sluajevima krivinih djela sa meunarodnim elementom (tada tuilac moe usloviti sklapanje nagodbe davanjem istinitog svjedoenja). U drugim situacijama, tuilac moe pregovarati o nagodbi bez prisustva oteene strane, elei, npr. izbjei da rtva silovanja bude izloena suenju. Putem ove nagodbe, tuilac, takoe, moe primorati optuenog da prihvati neku kaznu zatvora, po pravilu, manju od one koja bi mu bila izreena ako bi dolo do suenja. Zakon ne ograniava pregovarae da sankciju precizno odrede, i to prema 84

ustaljenoj sudskoj praksi, ime se smanjuje rizik od odbacivanja sporazuma. Takav sporazum bi morao biti odbaen kao nezakonit. Sporazum o priznanju krivice mora se odnositi na sve take optunice, jer nema djeliminog priznanja krivice i, na bazi takvog priznanja, sainjavanja nepotpunog sporazuma o priznanju krivice. Sporazum o priznanju krivice sainjava se u pisanom obliku i uz optunicu se dostavlja sudiji za prethodno sasluanje, sudiji, odnosno vijeu. O sporazumu odluuje sudija, odnosno vijee. Nakon to se sporazum o priznanju krivice saini u pisanoj formi, potpie od strane uesnika u procesu pregovaranja (tuilac, optueni i branilac) i dostavi sudu na razmatranje, poinje odgovarajua procesna aktivnost suda u cilju usvajanja ili odbacivanja sporazuma. Sam sporazum se moe sainiti i dostaviti sudu tek poslije potvrivanja optunice. Sporazum prihvata ili odbacuje sudija za prethodno sasluanje, sudija pojedinac, odnosno vijee, to zavisi od faze krivinog postupka u kojoj se sporazum podnese na razmatranje. Prilikom razmatranja sporazuma o priznanju krivice, sudija za prethodno sasluanje, sudija, odnosno vijee provjeravaju vie kumulativno postavljenih uslova: 1) da li je do sporazuma o priznanju krivice dolo dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem, kao i nakon upoznavanja optuenog s moguim zakonskim posljedicama, ukljuujui i posljedice vezane za imovinskopravni zahtjev, oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom i trokove krivinog postupka; 2) da li postoji dovoljno dokaza o krivnji osumnjienog, odnosno optuenog; 3) razumijevanje optuenog da se sporazumom o priznanju krivice odrie prava na suenje i da ne moe uloiti albu na krivinopravnu sankciju koja e mu se izrei; 4) da li je izreena krivinopravna sankcija u skladu sa zakonom (tuilac moe predloiti izricanje kazne ispod zakonom odreenog minimuma kazne zatvora za to krivino djelo, odnosno blau sankciju za osumnjienog, odnosno optuenog u skladu sa krivinim zakonom); 5) da li je oteenom pruena mogunost da se pred tuiocem izjasni o imovinskopravnom zahtjevu.

74. ODLUKE SUDA O PRIZNAVANJU KRIVICE Sudsko odobrenje sporazuma je posljednja barijera na putu rjeavanja predmeta nagodbom. U odnosu na sporazum o priznavanju krivice, uloga suda je kontrolna. Sud moe sporazum prihvatiti ili odbaciti. U ovom sluaju osnov presude nije suenje po optunici, nego na osnovu sporazuma, i to putem saglasno izjanjenih volja stranaka za donoenje takve presude. U sluaju prihvatanja sporazuma o priznanju krivice, dalji postupak je isti kao kod izjave o priznanju krivice: izjava optuenog e se unijeti u zapisnik i nastaviti sa pretresom za izricanje krivinopravne sankcije predviene sporazumom. Odluka o prihvatanju sporazuma je konana i ne moe se izmijeniti na pretresu za izricanje krivinopravne sankcije. Ukoliko sud odbaci sporazum o priznanju krivice, on e o tome obavijestiti stranke i branioca i to konstatovati u zapisnik.

85

75. POVLAENJE OPTUNICE Povlaenje optunice je jedno od procesnih prava kojim raspolae tuilac, u skladu sa naelom akuzatornosti. Ono predstavlja odstupanje od principa legaliteta krivinog gonjenja i realizaciju principa mutabiliteta. Ovo pravo tuilac moe koristiti, bez prethodnog odobrenja, do potvrivanja optunice. Nakon toga, pa do poetka glavnog pretresa, optunica se moe povui samo uz prethodno odobrenje sudije za prethodno sasluanje koji je potvrdio optunicu, to predstavlja jedan od vidova sudske kontrole optune funkcije u krivinom postupku. Nakon to je poeo glavni pretres, tuilac ne moe na ovaj nain povlaiti optunicu i njegov odustanak od krivinog gonjenja u toj fazi krivinog postupka predstavlja jedan od razloga za donoenje presude kojom se optuba odbija. Izjava tuioca o odustajanju od daljeg krivinog gonjenja neopoziva je i kao takva predstavlja okolnost koja trajno iskljuuje krivino gonjenje, odnosno predstavlja trajnu smetnju za podizanje optunice protiv istog lica za isto krivino djelo. Bez obzira na to kako je dolo do povlaenja optunice (prije potvrivanja ili nakon potvrivanja, odnosno sa ili bez sudskog odobrenja), procesne posljedice su iste: sudija za prethodno sasluanje donosi rjeenje kojim se krivini postupak obustavlja. O obustavljanju krivinog postupka odmah se obavjetavaju osumnjieni, odnosno optueni i branilac, kao i oteeni. Protiv ovog rjeenja dozvoljena je alba, o kojoj odluuje vijee od trojice sudija. Povlaenje optunice prije potvrivanja ne predstavlja presuenu stvar, pa tuilac uvijek moe podii novu optunicu. Ovo pravo tuilac gubi ukoliko do povlaenja optunice doe nakon potvrivanja, jer je ta procesna situacija identina kao da je do odustanka od optunice dolo na glavnom pretresu.

76. POJAM, ZADATAK I PRETPOSTAVKE ZA ODRAVANJE GLAVNOG PRETRESA Glavni pretres je faza glavnog postupka u kojoj se pred presudnim sudom svestrano i potpuno raspravlja o optunom aktu tuioca, o svim dokazima na kojima e se zasnivati sudska odluka i o svim pravnim pitanjima koja se pojave prilikom suenja u konkretnom sluaju. Po formalnopravnoj prirodi, glavni pretres je roite, skup stranaka u odreeno vrijeme pred sudom u cilju kontradiktornog, usmenog, javnog i neposrednog izvoenja dokaza i raspravljanja o osnovanosti tube. Sudska odluka na osnovu glavnog pretresa moe se donijeti samo na osnovu injenica koje su utvrene dokazima izvedenim na glavnom pretresu. Ako neto nije izneseno na glavnom pretresu, ne moe biti predmet odluivanja. Glavni pretres je neophodna pretpostavka za svako krivino suenje, tako da osnovica presude moe biti samo ono to je obavljeno na glavnom pretresu. Zadatak glavnog pretresa je svestrano i potpuno rasvjetljavanje konkretne krivine stvari, odnosno donoenje adekvatne sudske odluke, kao i da svestrano i potpuno rasvijetli sve injenice do stepena istinitosti neophodnog za donoenje presude. To se ostvaruje primjenom niza krivinoprocesnih naela. Glavni pretres treba razlikovati od zasjedanja suda koje traje svo vrijeme dok je sudee vijee u sudnici i obuhvata glavni pretres i odreene radnje koje glavnom pretresu prethode i sljeduju. Zasjedanje je iri pojam od glavnog pretresa. Otvaranjem zasjedanja glavni pretres jo nije poeo, time je zapoelo zasjedanje glavnog pretresa, ali glavni pretres zapoinje tek itanjem optunice. Osnovna pretpostavka za odravanje glavnog pretresa je prisustvo pozvanih lica. Iako je dolazak pozvanih lica opta pretpostavka za odravanje glavnog pretresa, nedolazak bilo kog od pozvanih nema iste posljedice na mogunost odravanja glavnog pretresa. To zavisi od procesnog poloaja i funkcije pozvanog lica. Subjekti ije je prisustvo obavezno dijele se na dvije vrste: 86

1. 2.

oni ije je prisustvo apsolutno obavezno, jer se bez njih pretres ni u kom sluaju ne moe odrati (sud, zapisniar, tuilac, optueni i branilac); subjekti ije je prisustvo relativno obavezno - glavni pretres, ako je to mogue, se nee odloiti, ve e se odrati i bez njihovog prisustva, a tu spadaju svjedoci i vjetaci.

Nedolazak tuioca Ako tuilac ili lice koje ga zamjenjuje i koje je uredno pozvano ne doe na glavni pretres, isti e se odloiti. Sankcionisanje izostanka tuioca sa glavnog pretresa, pod uslovom da je uredno pozvan, postie se tako to e sudija u tom sluaju pozvati tuioca da iznese razloge svog izostanka sa glavnog pretresa. Na osnovu takve izjave, sudija ocjenjuje da li je nedolazak bio opravdan, a ako nije moe mu izrei novanu kaznu do 5.000 KM. Takva novana kazna se izrie rjeenjem, protiv kojeg tuilac moe izjaviti albu o kojoj odluuje vijee drugostepenog suda. Ako se tuilac kanjava, o tom se obavjetava VSTV BiH. Nedolazak optuenog Glavni pretres se, po nasem zakonodavstvu, ne moe drati bez prisustva optuenog. Nedolazak optuenog proizvodi nekoliko posljedica: 1. prinudno dovoenje optuenog - sudija, odnosno predsjednik vijea e narediti da se na glavni pretres prinudno dovede optueni koji je uredno pozvan, a nije doao, niti je svoj izostanak opravdao. To se ne moe narediti prije odranog glavnog pretresa; 2. odlaganje glavnog pretresa - do odlaganja dolazi u sluaju kada se njegovo prinudno dovoenje ne moe izvriti odmah. Tada sudija, odnosno predsjednik vijea odluuje da se glavni pretres ne odri i nareuje da se optueni na sljedei pretres prinudno dovede, ali ako do privoenja optueni opravda izostanak, sudija, odnosno predsjednik vijea e opozvati naredbu o prinudnom dovoenju; 3. odreivanje pritvora - do odreivanja pritvora dolazi samo u sluaju kada je optueni uredno pozvan na glavni pretres i oigledno izbjegava da doe i ako prinudno dovoenje nije uspjelo. Odluku o odreivanju pritvora radi obezbjeenja prisustva optuenog na glavnom pretresu donosi sudija, odnosno predsjednik vijea. Pritvor odreen po ovom osnovu moe trajati do objavljivanja presude, a najdue 30 dana. Moe biti i ranije ukinut ako prestanu razlozi za njega; 4. zabrana suenja u odsustvu - optuenom se ne moze suditi u odsustvu. Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stav da suenje u odsustvu moe biti dozvoljeno u interesu provoenja pravde ili u sluajevima bolesti lica protiv kojeg se vodi krivini postupak. Nedolazak branioca Glavni pretres se odlae ukoliko je branilac uredno pozvan i ne doe na glavni pretres. Sudija, odnosno predsjednik vijea e pozvati branioca da objasni razloge svog nedolaska i na osnovu izjave e utvrditi da li isti treba biti kanjen. Moe se kazniti novanom kaznom do 5.000 KM ukoliko se nije odazvao na uredan poziv suda i nije opravdao svoj izostanak. Sve pretpostavke moraju zajedno postojati. Kada se branilac kanjava obavjetava se advokatska komora iji je on lan. Nedolazak svjedoka ili vjetaka se sankcionise na dva naina: prinudnim dovoenjem i novanim kanjavanjem. Kazna je do 5.000 KM. Nedolazak oteenog - na oteenog se primjenjuju sve procesne posljedice njegovog nedolaska na glavni pretres o kojem je uredno obavijeten kao i za svjedoka. Glavi pretres se ne moe odrati ni bez prisustva tumaa, ako je po zakonu njegovo prisustvo obavezno. 87

77. RUKOVOENJE GLAVNIM PRETRESOM Rukovoenje glavnim pretresom znai staranje o preduzimanju procesnih radnji iz kojih se sastoji glavni pretres. Glavnim pretresom rukovodi sudija, odnosno predsjednik vijea, ali je vrenje nekih radnji rukovoenja glavnim pretresom povjereno i samom vijeu, kada je to u zakonu izriito propisano. Ako su neke radnje rukovoenja glavnim pretresom date u nadlenost vijeu, u tim sluajevima vijee zamjenjuje predsjednika vijea ili vri svojevrsnu kontrolu njegovog rada u rukovoenju. Rukovoenje glavnim pretresom podrazumjeva ovlatenja, odnosno obaveze sudije, odnosno predsjednika vijea: 1. da se stara o svestranom pretresanju predmeta i otklanjanju svega to odugovlai postupak, a ne doprinosi razrjeenju stvari; 2. da odluuje o prijedlozima stranaka i branioca; 3. da se stara o odreivanju redoslijeda radnji glavnog pretresa; 4. da se stara o odravanju reda u sudnici i dostojanstvu suda; 5. da se stara o redu i procesnoj disciplini; 6. odluuje o dopustivosti pitanja ili dokaza; 7. odluuje o prekidu glavnog pretresa; 8. stara se o zapisniku sa glavnog pretresa i prepisu zapisnika o iskazu svjedoka ili vjetaka; 9. daje rije strankama i braniocu za direktno i unakrsno ispitivanje svjedoka i vjetaka, te vri dodatno ispitivanje ukoliko je potrebno; 10. ukoliko je potrebno, nareuje sasluanje svjedoka, odnosno vjetaka van sudnice; 11. objavljuje da je dokazni postupak zavren; 12. daje zavrne rijei tuiocu, oteenom, braniocu i optuenom i 13. objavljuje da je glavni pretres dovren. Odluke sudije, odnosno predsjednika vijea se uvijek objavljuju, i s kratkim obrazloenjem razmatranih injenica, unose u zapisnik o glavnom pretresu.

78. TOK GLAVNOG PRETRESA Redovan tok glavnog pretresa odreen je Zakonom o krivinom postupku. Meutim, sudija, odnosno predsjednik vijea moe odrediti da se odstupi od redovnog toka raspravljanja zbog posebnih okolnosti, a posebno zbog broja optuenih, broja krivinih djela i obima dokaznog materijala. O odstupanju od propisanog redoslijeda procesnih radnji donosi se rjeenje koje se unosi u zapisnik o glavnom pretresu i protiv kojeg nije dozvoljena alba. Za vrijeme redovnog toka glavnog pretresa preduzima se niz procesnih radnji i on obuhvata: otvaranje zasjedanja, poetak glavnog pretresa, dokazni postupak i rije stranaka. Otvaranje zasjedanja znai objavljivanje strankama i publici da je sudija, odnosno vijee spremno da pone sa radom po predmetu koji spada u njegov djelokrug, a po kome je zakazan glavni pretres za taj dan, oznaavajui blie taj predmet. Otvaranjem zasjedanja glavni pretres jo ne poinje; on poinje itanjem optunice. Zasjedanje otvara sudija, odnosno predsjednik vijea u prisustvu lanova vijea, lica pozvanih na pretres i publike. Po otvorenom zasjedanju sudija, odnosno predsjednik vijea objavljuje predmet glavnog pretresa utvrujui prozivkom da li su dola sva pozvana lica, pored toga treba objaviti i sastav vijea i to zbog mogueg postavljanja zahtjeva za izuzee. Zatim, odluuje da li e se glavni pretres odrati bez pozvanih lica koja nisu dola ili e se isti odloiti. Nakon toga poziva optuenog i od njega uzima line podatke, radi utvrivanja njegovog identiteta. 88

Nakon utvrivanja identiteta optuenog, sudija, odnosno predsjednik vijea ima sljedee obaveze: a) upitae stranke i branioca da li imaju primjedbe na sastav vijea i nadlenost suda i b) dae odreena uputstva svjedocima i vjetacima. Dunost je sudije, odnosno predsjednika vijea da preduzme neophodne mjere kako bi sprijeio meusobno komuniciranje svjedoka, vjetaka i stranaka, to na samom glavnom pretresu ini odravanjem reda u sudnici. Sudija, odnosno predsjednik vijea je duan da prui odreene upute i pouke. Ukoliko je prisutan oteeni, ali jo nije podnio imovinskopravni zahtjev, sudija, odnosno predsjednik vijea e ga pouiti da moe podnijeti taj zahtjev do zakljuenja glavnog pretresa. Poseban znaaj ima davanje pouka optuenom, i to bez obzira na to da li optueni ima branioca. Sudija, odnosno predsjednik vijea e pouiti optuenog da moe dati iskaz u toku dokaznog postupka u svojstvu svjedoka i ako odlui dati takav iskaz, da e biti podvrgnut direktnom i unakrsnom ispitivanju. U tom sluaju optueni kao svjedok ne polae zakletvu, odnosno ne daje izjavu. Prije poetka glavnog pretresa mogu da se jave i neka preliminarna pitanja koja se moraju rijeiti prije glavnog pretresa da ne bi dolo do povrede postupka i on se bespotrebno vodio. Poetak glavnog pretresa glavni pretres poinje itanjem optunice, to je pravo i obaveza tuioca. Ona se ita i pored toga sto je strankama i sudiji, odnosno predsjedniku vijea poznata, jer sa njenom sadrinom treba da se upoznaju i ostali lanovi vijea, uesnici u postupku i publika. Nakon itanja optunice, sudija, odnosno predsjednik vijea upitae optuenog da li je razumio njene navode, a ako ustanovi da je optueni nije razumio ukratko e je izloiti optuenom na nain koji mu je razumljiv. Nakon toga e tuilac ukratko iznijeti dokaze na kojima temelji optunicu; ovo uvodno izlaganje je obaveza i pravo tuioca kojeg se on ne moze odrei i to je prva njegova mogunost da sudu navede vrste i jasne dokaze na kojima zasniva optubu i koji e biti izvedeni na glavnom pretresu. Nakon toga se prua mogunost optuenom ili njegovom braniocu da izloe koncept odbrane. Karakteristike dokaznog postupka, u kome se preduzimaju odgovarajue procesne radnje kojima se daju odgovori na sva pitanja materijalnopravne i procesnopravne prirode kako bi se donijela odluka o krivinoj stvari (krivino djelo, krivina odgovornost i krivinopravna sankcija), su javnost, usmenost, neposrednost i kontradiktornost glavnog pretresa, s tim da je kontradiktornost vodei princip izvoenja dokaza na glavnom pretresu. Dokazi se izvode redoslijedom utvrenim zakonom, a svi dokazi se mogu svrstati u tri osnovne grupe: dokazi optube, dokazi odbrane i dokazi suda. Dokazi se na glavnom pretresu izvode sljedeim redoslijedom: 1. dokazi optube, 2. dokazi odbrane, 3. dokazi optube kojima se pobijaju navodi odbrane (replika), 4. dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje (duplika), 5. dokazi ije je izvoenje naredio sudija, odnosno vijee, 6. svi dokazi relevantni za izricanje krivinopravne sankcije. Sasluanje svjedoka na glavnom pretresu svi svjedoci prije svjedoenja polau zakletvu ili daju izjavu koja zamjenjuje zakletvu. Prilikom izvoenja dokaza dozvoljeno je direktno, unakrsno i dodatno ispitivanje. Direktno ispitivanje obavlja strana koja poziva svjedoka, ali sudija, odnosno vijee moe u svakom trenutku postaviti pitanje svjedoku. Direktno ispitivanje postoji kada svjedoka ispituje stranka, odnosno branilac koji je predloio i pozvao svjedoka kao svoj dokaz. Pitanja treba da budu jasna i razumljiva za sve uesnike u sporu, a iskaz svjedoka potpun, ime se iskljuuje ili suava prostor za unakrsno ispitivanje. Tokom direktnog ispitivanja tuilac, odnosno odbrana se moraju uzdrati od 89

postavljanja sugestivnih pitanja, tj. pitanja kojima se navodi na odgovor, odnosno koja ve sadre traeni odgovor. Unakrsno ispitivanje je ispitivanje svjedoka od suprotne stranke, naziva se i neprijateljsko ispitivanje svjedoka, jer ima za cilj da dokae da svjedok nije govorio istinu. Dodatno ispitivanje je tzv. drugo direktno ispitivanje koje se preduzima nakon to je svjedok unakrsno ispitan od suprotne stranke. U tom ispitivanju stranka koja poziva svjedoka moe traiti da svjedok objasni ili razjasni odreene take koje su se pojavile u unakrsnom ispitivanju, a djeluju nepovoljno za njihov predmet. Cilj ovog ispitivanja je ublaavanje ili eliminacija efekata unakrsnog ispitivanja. Sudija, odnosno predsjednik vijea e u odgovarajuoj mjeri kontrolisati nain i redoslijed ispitivanja svjedoka i izvoenja dokaza, vodei rauna o sljedeim ciljevima: a) da ispitivanje i izvoenje dokaza bude efikasno za utvrivanje istine, b) da se izbjegne nepotrebno gubljenje vremena i c) o zatiti svjedoka od uznemiravanja i zbunjivanja. Ako ta obaveza nije iskljuenja zakonom, opta je dunost svakog graanina da svjedoi u krivinom postupku i da usmeno odgovara na postavljena pitanja. Odbijanje svjedoenja povlai novano kanjavanje svjedoka, i to do 30.000 KM. Uslovi za novano kanjavanje svjedoka na glavnom pretresu postavljeni su kumulativno: 1) da svjedok odbije da svjedoi bez opravdanog razloga i 2) da je to uinio nakon upozorenja suda na posljedice takvog odbijanja. Vjetaka na glavnom pretresu mogu angaovati stanke, branilac i sud. Vjetak polae zakletvu, odnosno daje izjavu prije svjedoenja, i to usmeno. Da bi pisani nalaz i miljenje vjetaka mogao biti prihvaen kao dokaz, vjetak mora svjedoiti na glavnom pretresu. Nakon ispitivanja na glavnom pretresu od strane stranaka i branioca, svjedoci i vjetaci mogu da budu djelimino ili potpuno otputeni. Svjedoci i vjetaci se nakon ispitivanja od strane stranaka i branioca otputaju i ekaju ispred sudnice, ukoliko sudija, odnosno predsjednik vijea ne odlui da ih potpuno ne otpusti. Svjedoci i vjetaci se mogu sasluati i van sudnice ako su ispunjeni odreeni uslovi i to: postojanje odreenih tekoa koje opravdavaju ispitivanje van sudnice (materijalni uslov), a formalni uslov je donoenje sudske odluke. Zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijea proitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u sluaju nekih od sljedeih alternativno navedenih okolnosti: ako su ispitana lica umrla, ako su ispitana lica duevno oboljela, ako se ispitana lica ne mogu pronai ili ako je dolazak pred sud ispitanih lica nemogu ili znatno otean iz vanih uzroka. Sudija, odnosno predsjednik vijea e zabraniti pitanje i odgovor na pitanje koje je ve postavljeno, ako je to pitanje po njegovoj ocjeni: a) nedoputeno (ako se odnosi na zakonom zabranjen nain pribavljanja dokaza, na dokaz ija upotreba po zakonu nije doputena ili na injenicu koja se po zakonu ne moe dokazivati) ili b) nevano za predmet (ako je injenjica koja bi se trebala pitanjem utvrivati ve utvrena ili nije vana za utvrivanje).

90

Zavrna rije je posljedni dio glavnog pretresa, u kome stranke daju zavrnu rije, tumaei injenice i pravo i izjanjavajui se o materijalu iznesenom na glavnom pretresu. Redoslijed izlaganja u ovom dijelu glavnog pretresa je odreen zakonom, optueni govori posljednji, tako da je efekat njegovog govora najsnaniji. Poslije svih zavrnih rijei, obaveza je sudije da objavi da je glavni pretres zavren, nakon ega se sud povlai na vijeanje i glasanje radi donoenja presude.

79. ODLAGANJE I PREKIDANJE GLAVNOG PRETRESA Glavni pretres se, po pravilu, odvija bez prekida, meutim, od ovog pravila postoje izuzeci, kada dolazi do odlaganja i prekidanja glavnog pretresa. Glavni pretres se moe odloiti samo ako su ispunjeni zakonom propisani formalni i materijalni uslovi. Formalni uslov za odlaganje glavnog pretresa jeste da postoji odreeni zahtjev na koji su ovlateni stranke ili branilac, kao i da taj zahtjev prihvati sudija, odnosno predsjednik vijea, i to donoenjem rjeenja o odlaganju glavnog pretresa. Materijalni uslov za odlaganje glavnog pretresa postoji: 1. ako treba pribaviti nove dokaze, 2. ako je optueni nakon izvrenog krivinog djela nesposoban da prisustvuje glavnom pretresu, 3. ako postoje druge smetnje da se glavni pretres uspjeno provede. Potrebu pribavljanja novih dokaza procjenjuje sudija, odnosno predsjednik vijea. Rjeenje kojim se odlae glavni pretres unijee se u zapisnik i po mogunosti odredie se dan i sat nastavka glavnog pretresa. Sudija, odnosno predsjednik vijea e takoe narediti obezbjeenje dokaza koji se mogu izgubiti ili unititi zbog odlaganja glavnog pretresa. Protiv rjeenja o odlaganju nije dozvoljena alba. Odloeni pretres se moe nastaviti, to je redovna procesna situacija ili poeti iznova to predstavlja vanrednu procesnu situaciju. Za dalji tok odloenog glavnog pretresa vana su dva momenta: protek vremena i sastav suda. Ako se glavni pretres koji je bio odloen dri pred istim sudijom, odnosno vijeem, isti e se nastaviti, a sudija, odnosno predsjednik vijea e ukratko iznijeti tok ranijeg glavnog pretresa. Sudija moe odrediti da glavni pretres pone iznova. Glavni pretres koji je odloen mora poeti iznova ako se izmijenio sastav vijea ili ako je odlaganje trajalo due od 30 dana, ali uz saglasnost stanaka i branioca vijee moe odluiti da se u ovakvom sluaju svjedoci i vjetaci ne sasluavaju ponovo i da se ne vri novi uviaj, nego da se koriste ranije dati iskazi na glavnom pretresu. Ako se glavni pretres dri pred drugim sudijom, odnosno predsjednikom vijea, on mora poeti iznova i svi dokazi se moraju ponovo izvesti. Izuzetno, ako se pretres dri pred drugim predsjednikom vijea, uz saglasnost stranaka i branioca, vijee moe odluiti da se ranije izvedeni dokazi nee ponovo izvoditi. Sudija, odnosno vijee moe bez saglasnosti stranaka i branioca, a po njihovom sasluanju, odluiti da se iskazi svjedoka i vjetaka dati u ranijem pretresu, koriste kao dokaz ukoliko su svjedoci ili vjetaci umrli, duevno oboljeli ili se ne mogu pronai ili je njihov dolazak pred sud nemogu ili je znatno otean iz drugih razloga. Prekid glavnog pretresa predstavlja kratkotrajni zastoj u njegovom odvijanju koji moe trajati najdue 8 dana. Zakon o krivinom postupku navodi razloge prekida glavnog pretresa: 1. zbog odmora, 2. zbog isteka radnog vremena, 3. da bi se pribavio neki dokaz u kratkom vremenu, 4. zbog pripremanja optube ili odbrane. 91

Prekinuti glavni pretres se nastavlja uvijek pred istim sudijom ili vijeem. O prekidu glavnog pretresa sudija, odnosno predsjednik vijea mora donijeti rjeenje koje se unosi u zapisnik o glavnom pretresu, a protiv njega nije dozvoljena alba. Takvo rjeenje sudija, odnosno predsjednik vijea donosi na vlastitu inicijativu, kao i na prijedlog lanova vijea, odnosno stranaka ili branioca.

80. DONOENJE I OBJAVLJIVANJE PRESUDE Po zavretku glavnog pretresa, sud donosi presudu. Kada sudija, odnosno predsjednik vijea objavi da je glavni pretres zavren, sud se povlai na vijeanje i glasanje, radi donoenja presude. Vijeanju i glasanju pristupa se odmah, koji se obavljaju u tajnom zasjedanju, ime se onemoguava spoljni uticaj i omoguava koncentrisanje lanova vijea na donoenje presude. Prilikom vijeanja prvo se raspravlja pitanje nadlenosti, zatim da li je potrebna dopuna podataka, kao i o ostalim pitanjima. Potrebno je ne samo da se odluka odmah donese, nego i da se odmah javno objavi. Ta potreba proizilazi iz injenice da su utisci sudije neposredno po zavretku glavnog pretresa najsvjeiji, a postoji i mogunost raznih uticaja na sud. Izuzeci od ovog pravila postoje samo u komplikovanim sluajevima, kada se objavljivanje presude moe odloiti. Presuda se izrie i objavljuje u ime drave, ime se daje sveaniji izgled i vei autoritet ovom aktu. Objavljivanje presude svi prisutni sluaju stojei, a prilikom kratkog usmenog obrazlaganja presude svi prisutni u sudnici sjede. Usmeno obrazloenje presude trebalo bi biti kratko i sadravati osnovne razloge donoenja ba takve presude, a od saoptenja koja tom prilikom sudija, odnosno predsjednik vijea treba dati, tu je samo ono o pravu na albu i obavezi odgovora na albu. Ako je optuenom izreena uslovna osuda, on treba biti upozoren na njeno znaenje i na uslove kojih se mora pridravati.

81. POJAM, ZNAAJ I ZADATAK PRAVNIH LIJEKOVA Pravni lijekovi su vrsta pravnih sredstava kojima stranke i druga ovlatena lica u krivinom postupku pobijaju odluku suda o krivinoj stvari koju smatraju nepravinom ili nezakonitom, traei od suda pravnog lijeka da je izmijeni ili ukine. Pravni lijekovi su procesne radnje subjekata u krivinom postupku kojima se pobija sudska odluka, s ciljem da se ukine ili izmijeni donoenjem nove sudske odluke. Pravni lijekovi su upravljeni protiv odluka suda, njima se odluka suda pobija, dokazuje se njena nezakonitost i po tom osnovu se od neposredno vieg nadlenog suda trai preinaenje ili ukidanje te odluke. Pravni lijek je mogu samo pod uslovom da je donesena odluka u prethodnom stepenu i da ne postoji mogunost da drugostepeni sud donese odluku umjesto prvostepenog. Kad se zavri postupak u prvom stepenu, suenje u daljim stepenima uslovljeno je upotrebom pravnih lijekova. Postojanje postupka pravnih lijekova zavisi od volje lica ovlatenih za njihovo podnoenje, ta lica odreuju i obim i predmet odluivanja. Opravdanje upotrebe pravnih lijekova sadrano je i u izvjesnosti donoenja pravilnije odluke u postupku pravnog lijeka, koja se ogleda u vie vanih injenica: 1. izjavom pravnog lijeka krivini se predmet iznosi pred viu instancu u kojoj su sudije sa veim znanjem i iskustvom, 2. pravilnost donesene odluke podvrgava se ocjeni dvaju razliitih foruma, 3. drugostepeni sud je kvalitativno bolji, 4. druge sudije ponovo ispituju istu stvar, to znai da se odluka formira kroz vie ispitivanja raznih lica, 5. postoji mogunost iznoenja novih injenica i novih dokaza i sl. 92

Ustanova pravnog lijeka motivisana je nastojanjima da svaka krivina stvar bude zakonito rijeena, odnosno da se stvore procesne mogunosti odluivanja i dovoenja do pravilne i zakonite odluke. To se ne moe uvijek postii u postupku pred prvostepenim sudom. Greke su mogue, bilo zbog proputanja i nezakonitosti radnji samih stranaka, tako i drugih uesnika u krivinom postupku. Bolja odluka drugostepenog suda oekuje se i zbog toga to je sporni predmet izloen ocjeni dvije instance. Pravni lijekovi znaajno doprinose ujednaavanju i pravilnijem shvatanju pojedinih instituta materijalnog i krivinog procesnog prava.

82. OSNOVI I VRSTE PRAVNIH LIJEKOVA Osnovi pravnog lijeka su nedostaci kako u samoj odluci, tako i u postupku njenog donoenja, na osnovu kojih se od vieg suda moe traiti ukidanje ili preinaenje odluke nieg suda. Osnovi pravnog lijeka se, uglavnom, zasnivaju na neprimjeni ili na pogrenoj primjeni zakona, kao i na nepravilno ili nepotpuno utvrenom injeninom stanju. Kod neprimjene ili nepravilne primjene zakona radi se o pravnim nedostacima, gdje je sud prilikom donoenja odluke povrijedio odredbe krivinog postupka, tako da postupak u kome je odluka donesena nije u skladu sa zakonom. Kod nepravilno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja radi se o injeninim grekama, na taj nain to sud nije imao u vidu sve potrebne injenice ili ih je uzeo u obzir, ali ih pogreno ocijenio, pa nepravilno izrekao krivinu sankciju. Pravni lijekovi se uobiajeno dijele na redovne i vanredne. Redovni pravni lijekovi se odnose na odluke koje jo nisu postale pravosnane i njima se onemoguava stupanje na pravnu snagu odluke nieg suda, da bi odluku donio vii sud. Vanredni pravni lijekovi odnose se na odluke koje su stupile na pravnu snagu. Kod redovnih pravnih lijekova konkretna sudska odluka moe se napadati zbog svih, kako injeninih, tako i pravnih nedostataka, sa ciljem da se krivina stvar ponovo ispita. Vanredni pravni lijekovi mogu se koristiti samo izuzetno, u zakonom tano odreenim sluajevima, i to tek kada su iskoriteni redovni pravni lijekovi. Moemo razlikovati i potpune i nepotpune pravne lijekove. Kod potpunog pravnog lijeka odluka se moe pobijati i po pravnom i po injeninom osnovu. Nepotpunim pravnim lijekom odluka se moe pobijati samo zbog povrede zakona, tako to e se navesti da je krivini postupak nepravilno voen ili da je nepravilno primijenjen. injenino stanje se ne moe ponovo ocjenjivati, jer vii sud moe cijeniti samo pravilnost primjene zakona prilikom utvrivanja injenica. Podjela pravnih lijekova nekad se vri prema njihovom uticaju na izvrenje odluke koja se pobija (pravni lijekovi sa suspenzivnim i nesuspenzivnim dejstvom), prema organu pred koji pravni lijek iznosi stvar na rjeavanje (pravni lijek sa devolutivnim i nedevolutivnim dejstvom) ili prema obimu do koga se moe ii u ispitivanju odluke povodom pravnog lijeka u viem stepenu (ekstenzivno i neekstenzivno dejstvo). Ova podjela nema veeg znaaja.

83. SUBJEKTI PRAVNIH LIJEKOVA Svojstvo subjekta pravnog lijeka priznato je tuiocu i optuenom, s tim da subjekti pravnog lijeka mogu biti i neka druga lica, kako u odnosu na odluku o glavnoj stvari, tako i na sporedne predmete. alba najprije postoji radi optube ili odbrane, pa subjekti albe najee i jesu tuilac i optueni sa svojim braniocem. Najpotpunije pravo albe ima tuilac, jer je moe izjaviti i na tetu i u korist optuenog. Svi subjekti pravnih lijekova nemaju ista prava na njihovu upotrebu, takoe, svaki subjekt pravnog lijeka ne moe pobijati odluku po svim osnovama. 93

Iako se pravni lijek vezuje za interes subjekta koji ga izjavljuje, to nije prepreka da tuilac izjavi pravni lijek i u korist optuenog, jer se radi o subjektu pravnog lijeka koji je duan da se stara o objektivnom utvrivanju istine i donoenju pravilne presude. Zakon doputa da vie podnosilaca albe podnese vie albi protiv iste presude i to na istoj procesnoj strani, npr. u korist optuenog sam optueni, njegov branilac, tuilac ili na tetu optuenog. Tada se radi o tzv. konkurenciji albi. Do konkurencije albi na tetu optuenog moe doi onda kada na njegovu tetu, protiv iste presude, albe podnesu tuilac i oteeni. Kolizija ovih albi rjeava se tako to se prednost daje albi tuioca. Pravni lijek tuioca - tuilac moe izjaviti albu kako na tetu tako i u korist optuenog, to proistie iz njegove opte dunosti da tokom krivinog postupka sa jednakom panjom istrauje injenice kako koje terete optuenog, tako i one koje mu idu u korist. Pravni lijek optuenog - optueni ne moe izjaviti albu na presudu, na svoju tetu. Uz optuenog, pravni lijek u njegovu korist mogu izjaviti i njegov branilac i procesni zamjenici. Pravni lijek oteenog - oteeni kao sporedni procesni subjekt ima ogranieno pravo na albu protiv presude, jer on presudu moe pobijati samo zbog odluke suda o trokovima krivinog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Pravni lijek lica kome je oduzet predmet ili lica od koga je oduzeta imovinska korist pribavljena krivinim djelom, moe se uloiti po svim osnovama, ali u granicama odgovarajueg pravnog interesa.

84. OBIM POBIJANJA I RAZMATRANJA ODLUKE POBIJANE PRAVNIM LIJEKOM Pravnim lijekom odluka se moe pobijati samo u okviru sadrine koju zakon daje svakom pravnom lijeku, po osnovima koje pojedini pravni lijek obuhvata, kao i u granicama pravnog interesa subjekta ovlatenog na pobijanje odluke. Subjekt pravnog lijeka je potpuno slobodan na njegovo podnoenje, kao i u pogledu toga ta e obuhvatiti svojim pravnim lijekom. On je ovlaten da odluku pobija u cjelini ili u pojedinim dijelovima. Prema zakonu, drugostepeni sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija albom. Sud tada mora voditi rauna o osnovama pravnog lijeka, obrazloenju i prijedlogu iz albe, jer od toga ovisi okvir, odnosno pravac ispitivanja presude. Tako se iz sadraja albe moe zakljuiti da li se presuda pobija u cjelosti ili djelimino, iz kojeg osnova se pobija, iz kojih razloga i u kojem pravcu. Vii sud razmatra pobijanu odluku polazei od osnova istaknutih u albi za pobijanje presude. Preko tih osnova vii sud moe ii samo u sluajevima izriito propisanim zakonom. Ako drugostepeni sud, povodom ma ije albe, utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist jednog optuenog od koristi i za koga od saoptuenih koji nije izjavio albu ili je nije izjavio u tom pravcu, postupie, po slubenoj dunosti, kao da takva alba postoji. Kada se radi o pitanju da li vii sud moe odluivati nasuprot prijedlozima albe, vii sud razmatra samo ono to su stranke iznijele pred taj sud, ako zakon drugaije ne propisuje. Ukoliko se prilikom ispitivanja albe zakljui da treba ukinuti presudu i odrediti odravanje pretresa zbog postojanja bitne povrede odredaba krivinog postupka, drugostepeni sud se ne moe uputati u ocjenu opravdanosti nekog drugog albenog osnova. Ako sud ustanovi da, u smislu albenih prigovora nije uinjena bitna povreda odredaba krivinog postupka ili je uinjena ali je on ne moe uzeti u obzir, jer se na nju ne ukazuje albom, onda on mora ispitati albene prigovore iz osnova pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Ako je injenino stanje pogreno, drugostepeni sud e, takoe, uvaavajui albu, rjeenjem ukinuti presudu i odrediti odravanje pretresa. Tek nakon to utvrdi da nisu opravdani albeni prigovori iz osnova postojanja bitne povrede odredaba krivinog postupka, odnosno nepotpuno utvrenog injeninog stanja, drugostepeni sud moe ispitati albene prigovore u pogledu povrede krivinog zakona i odluke o krivinopravnoj sankciji, trokovima krivinog postupka, imovinskopravnom zahtjevu i objavljivanju presude. 94

Zabrana preinaenja nagore (zabrana reformatio in peius) Preinaenje nagore je drugostepeno preinaenje neke prvostepene odluke na tetu one stranke u iju je korist izjavljen pravni lijek. Takvo preinaenje je u zakonu zabranjeno, a pravda se pravinou i procesnom potrebom ouvanja slobode optuenog pri ulaganju pravnih lijekova, eljom da se stvori situacija u kojoj e se optueni, pri odluivanju da li upotrijebiti pravni lijek, rukovoditi iskljuivo svojim shvatanjem o pravilnosti ili nepravilnosti odluke, nesputan strahom da e moda sopstvenom albom pogorati svoj poloaj. Zabrana preinaenja nagore postoji ne samo u sluaju ako su optueni ili njegov branilac izjavili albu, ve i u sluajevima ako su albu izjavila lica koja mogu izjaviti albu u korist optuenog ili ako je albu u korist optuenog podnio tuzilac. Ispitivanje presude van okvira albe Od pravila da sud ispituje presudu u okviru dijelova koji se pobijaju albom i po osnovima istaknutim u albi izuzeci postoje u sluajevima objektivnog i subjektivnog proirenja ispitivanja presude preko albe. Sluaj objektivnog proirenja ispitivanja presude preko albe, po kome alba izjavljena u korist optuenog zbog nepotpuno ili pogreno utvrenog injeninog stanja ili zbog povrede krivinog zakona, sadri u sebi i albu zbog odluke o krivinopravnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi. Kada je u pitanju subjektivno proirenje ispitivanja presude preko albe, ispitivanje se ne proiruje na dalje dijelove ili take presude, ve se, pored alioca, proiruje na saoptuene, putem ustanove pogodnosti pripajanja (beneficium cohaesionis).

85. DEJSTVO PRAVNOG LIJEKA Pod uslovom da je doputen i blagovremen, redovni pravni lijek ima devolutivno, suspenzivno i ekstenzivno dejstvo. Pravni lijekovi u krivinom postupku BiH su uspostavljeni i kao: jedinstveni (licima ovlatenim za njihovo izjavljivanje daju mogunost pobijanja injeninih i pravnih pogreaka) i dvostrani (na podnesenu albu stranke, uvijek ima pravo odgovoriti suprotna stranka). Devolutivno dejstvo pravnog lijeka sastoji se u tome to o ovom lijeku odluuje drugi organ, a ne onaj koji je donio odluku. Devolutivno dejstvo, po pravilu, imaju redovni pravni lijekovi. Povodom redovnog pravnog lijeka, po pravilu, odluuje vii sud, a ne sud koji je donio pobijanu sudsku odluku. Izuzetak su alba na presudu drugostepenog suda, po kojoj u nekim sluajevima odluuje isti sud i alba na rjeenje, gdje, takoe, postoje sluajevi u kojima odluuje isti sud. Do ovakvih ogranienja devolutivnog dejstva dolazi uglavnom iz razloga hitnosti ili iz razloga koji lee u organizaciji sudova. Sa nedevolutivnim dejstvom je vanredni pravni lijek zahtjev za ponavljanje krivinog postupka. O ponavljanju krivinog postupka odluuje vijee suda koji je u ranijem postupku sudio u prvom stepenu, s tim to i prilikom odluivanja u vijeu nee uestvovati sudija koji je uestvovao u donoenju presude u ranijem postupku. Suspenzivno dejstvo pravnog lijeka postoji ako sprjeava da odluka stupi na pravnu snagu, a time i da se izvri. Po svom dejstvu, redovni pravni lijekovi su, po pravilu, suspenzivni, tj. odlau izvrenje pobijane odluke. Izuzetak su samo neka rjeenja koja se izvravaju odmah poslije donoenja. Izuzeci od pravila da je pravni lijek sa suspenzivnim dejstvom su sljedei: 1) zakonski je princip da alba protiv rjeenja odlae njegovo izvrenje (ima suspenzivno dejstvo), te da suspenzivno dejstvo ona nema samo ako je izriito propisano da alba ne odlae izvrenje. Takav karakter imaju neka rjeenja donesena u prethodnom postupku i postupku ekstradicije; 95

2) suspenzivno dejstvo nema vanredni pravni lijek ponavljanje krivinog postupka. Razlozi tome su u injenici da tvrdnje stranaka koje ulau ovaj vanredni pravni lijek jo nisu dokazane, kao i postojanje pravosnane presude kojoj je prethodio kompletno sproveden krivini postupak; 3) osueni je u mogunosti, kada to eli, ako su ispunjeni zakonski uslovi, da stupi na izdravanje kazne i prije pravosnanosti presude. Isto tako, alba protiv rjeenja kojim se izrie vaspitna mjera koja se izdrava u ustanovi, zadrava izvrenje rjeenja ako sudija za maloljetnike, u saglasnosti sa roditeljima maloljetnika i po sasluanju maloljetnika, ne odredi drugaije. Ekstenzivno dejstvo pravnog lijeka sastoji se u institutu pogodnosti pridruivanja. Sastoji se u obavezi drugostepenog suda da, kada, povodom ma ije albe, utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuenog od koristi i za kojeg drugog saoptuenog koji nije izjavio albu ili je nije izjavio u tom pravcu, postupi po slubenoj dunosti kao da takva alba postoji. U teoriji je to dejstvo poznato kao pravilo ekstenzivno dejstvo albe, nasuprot implicitnom dejstvu albe, samo u korist onog u iju korist se ulae.

86. FORMALNOSTI UPOTREBE PRAVNIH LIJEKOVA Odreene formalnosti koje moraju biti ispunjene da bi se mogao upotrijebiti pravni lijek, propisuju se u svim zakonodavstvima. Razloge koji opravdavaju podnoenje albe treba razlikovati od osnova zbog kojih se presuda moe pobijati. Osnovi se koriste za oznaenje sutine pobijanja (povreda krivinog zakona, pogreno ili nepotpuno utvreno injenino stanje), a razlozi da opravdaju albene navode i prijedloge. Navoenje osnova albe ne moe zamijeniti isticanje razloga, ali je mogue obrnuto. Zakon odreuje ta alba treba sadravati, odnosno kakve ona elemente mora imati da bi se smatrala valjanom i da bi vii sud o njoj mogao ispravno odluivati. alba koja sadri sve propisane elemente predstavlja valjan osnov za odluivanje. Ti elementi su: a) oznaenje presude protiv koje se podnosi alba, b) osnov za pobijanje presude, c) obrazloenje albe, d) prijedlog da se pobijena presuda potpuno ili djelimino ukine ili preinai, e) potpis lica koje podnosi albu. Zakon, dalje, odreuje koji su od tih elemenata obavezni i iji izostanak ini albu nevaljanom, koje od njih i u kojim sluajevima sam zakon nadomjeta svojom pretpostavkom, te koji elementi nisu neophodni i mogu izostati bez ikakvih tetnih posljedica. Sadraj albe ne mora biti naveden zakonskim redoslijedom. Bitno je da se svi elementi nalaze u albi. alba se mora posmatrati kompleksno, a ne kroz izdvojene pojedine dijelove. Ako su albu, koja ima sadrajne nedostatke, podnijeli oteeni koji ima punomonika ili tuilac, nije predviena obaveza suda da pozove alioca na dopunu albe. alba sa ovim nedostacima podnesena u korist optuenog koji ima branioca dostavie se drugostepenom sudu ako se moe utvrditi na koju se presudu odnosi. Zakon doputa da se u albi iznose nove injenice i novi dokazi, tzv. beneficium novorum, koji i pored dune panje nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. Za koritenje takvih injenica i dokaza zakon postavlja aliocu uslov da je duan navesti razlog zato ih ranije nije iznio. Pozivajui se na nove injenice, alilac je duan navesti dokaze kojima bi se te injenice imale dokazati, a pozivajui se na nove dokaze duan je navesti injenice koje pomou tih dokaza eli dokazati. Tako, sudija 96

izvjestilac drugostepenog suda moe preko nieg suda provjeravati navode albe u vezi sa novim injenicama i dokazima, njihovim postojanjem i vanou. Rokovi za izjavu pravnog lijeka Redovni pravni lijekovi podnose se u odreenom roku. Za razliku od redovnih, vanredni pravni lijek ponavljanje postupka ne vezuje se za rok, iako istek odreenog vremena moe imati znaaja u pogledu mogunosti njegovog izjavljivanja. Rokovi za pravne lijekove mogu se razlikovati u pogledu pojedinih vrsta odluka, s tim da u tom smislu postoje razlike i izmeu odluka iste vrste. Rok za albu protiv presude donesene u prvom stepenu je 15 dana, raunajui od dana dostavljanja prepisa presude, i taj rok vai za stranke i branioca. Drugim licima koja mogu podnijeti albu u korist optuenog sud ne dostavlja presudu, ali ona imaju isti rok za albu koji poinje tei od dana dostavljanja prepisa presude optuenom. Lice, iji je predmet oduzet ili od kojeg je oduzeta imovinska korist, moe izjaviti albu u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. U sloenim stvarima, na zahtjev stranaka i branioca, sud moe produiti rok za albu najvie za 15 dana. Rok za albu na rjeenje je 3 dana od dana dostavljanja rjeenja, ako zakonom nije drugaije odreeno. Rok za presudu vai i za rjeenje o sudskoj opomeni, kao i za rjeenje o vaspitnim mjerama. Rokovi za podnoenje albe su prekluzivni, ne mogu se produavati i njihovim istekom ovlateno lice gubi pravo na albu. Predaja pravnog lijeka i dostavljanje na odgovor Pravni lijek se podnosi viem sudu, a predaje sudu koji je izrekao prvostepenu odluku. Zakon dozvoljava dostavljanje albe i preko pote, preporuenom poiljkom, telegrafom. Ako se optueni nalazi u pritvoru, moe albu dati na zapisnik kod suda ili je predati upravi zatvora, a lice koje se nalazi na izdravanju kazne ili se nalazi u nekoj ustanovi radi primjene mjere bezbjednosti ili vaspitne mjere, moe takvu izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smjeteno. Ako se radi o albi na presudu, alba se predaje u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branioca radi davanja odgovora. Primjerak albe prvostepeni sud dostavlja protivnoj stranki i braniocu, koji mogu u roku od 8 dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na albu, koji se zatim sa albom i svim spisima i prepisom zapisnika sa glavnog pretresa dostavlja drugostepenom sudu. Odricanje i odustanak od pravnog lijeka i dopuna pravnog lijeka U sluaju odricanja od pravnog lijeka, stranka izjavljuje da ne eli koristiti pravni lijek. Izjava se daje podneskom ili u zapisnik kod suda, a odricanje je mogue prilikom objavljivanja odluke ili nakon to je odluka dostavljena. Ako stranka propusti rok za izjavu pravnog lijeka, smatra se da se time preutno odrekla njegove upotrebe. U redovnom postupku optueni se moe odrei prava na albu samo nakon to mu je presuda dostavljena. Tog prava optueni se moe odrei i prije, ako se tuilac odrekao prava na albu, osim ako bi optueni po presudi imao da izdrava kaznu zatvora. Tuilac se moe odrei prava na albu od trenutka objavljivanja presude pa do isteka roka za podnoenje albe. Branilac se moe odrei prava na albu samo uz pristanak optuenog, ne i protiv njegove volje. Odustati od albe mogu optueni i tuilac. Odustanak mora biti izriit i izjavljen nadlenom sudu, pismeno ili usmeno neposredno na tom sudu. Ako doe do odustanka, sud donosi rjeenje o odbacivanju pravnog lijeka. Odricanje i odustajanje od albe ne moe se opozvati, bez obzira na razlog zbog kojeg su uinjeni. Mogua je i dopuna pravnog lijeka u naknadnom podnesku, pod uslovom ako je uinjena u roku za albu. Poslije isteka roka za albu, takvi dodaci nisu mogui. Dopuna albe koja je podnesena poslije isteka roka za albu, smatra se novom albom, pa je, kao takvu, treba odbaciti. 97

87. ALBA NA PRESUDU PRVOSTEPENOG SUDA

U naem krivinom postupku postoje tri REDOVNA PRAVNA LIJEKA: 1) alba na presudu prvostepenog suda, 2) alba na presudu drugostepenog suda i 3) alba na rjeenje. alba protiv prvostepene presude odnosi se na sve vrste presuda prvostepenih sudova, a osnovi ove albe su jednaki. Ova alba ima devolutivno dejstvo i po njoj uvijek rjeava neposredno vii sud. Isto tako, alba protiv prvostepene presude ima suspenzivno dejstvo. alba protiv prvostepene presude je potpuni pravni lijek, kojim se moe pobijati i pravna i injenina osnovica presude, jer je u zakonu propisano da se presuda moe pobijati: 1. zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka, 2. zbog povrede krivinog zakona, 3. zbog pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja, 4. zbog odluke o krivinopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, trokovima krivinog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o objavljivanju presude putem sredstava javnog informisanja. Stranke ili druga ovlatena lica presudu mogu pobijati iz svih ili samo nekih albenih osnova, ali uvijek u okviru svog neposrednog pravnog interesa. I Bitne povrede odredaba krivinog postupka kao osnov pobijanja presude albom U bitne povrede odredaba krivinog postupka, kao osnov pobijanja presude albom, spadaju apsolutne i relativne povrede. U apsolutno bitne povrede odredaba krivinog postupka spadaju: 1. povrede zakona koje se odnose na sud: - ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude uestvovao sudija koji nije uestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravosnanom odlukom izuzet od suenja, - ako je na glavnom pretresu uestvovao sudija koji se mora izuzeti, - ako je sud donio presudu, a nije bio stvarno nadlean ili ako je nepravilno odbio optubu zbog stvarne nenadlenosti; 2. povrede zakona koje se odnose na tuioca i optubu: - ako je sud povrijedio propise krivinog postupka o postojanju odobrenja nadlenog organa, - ako sud svojom presudom nije potpuno rijeio predmet optube, nijedan dio optube ne smije ostati bez odgovora, - ako je optuba prekoraena; 3. povrede zakona koje se odnose na optuenog: - ako je glavni pretres odran bez lica ije je prisustvo na glavnom pretresu po zakonu obavezno ili ako je optuenom, braniocu ili oteenom protivno njegovom zahtjevu, uskraeno da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa, - ako je povrijeeno pravo na odbranu; 4. povrede zakona koje se odnose na presudu: - ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama zakona ne moe zasnovati presuda,

98

- ako je izreka presude nerazumljiva, protivrjena sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopte ne sadri razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlunim injenicama. Nedostaci se moraju nalaziti iskljuivo u pisanom sastavu presude; 5. ostale bitne povrede zakona: - ako je protivno zakonu bila iskljuena javnost na glavnom pretresu. Relativne povrede odredaba krivinog postupka postoje ako sud u toku glavnog pretresa ili prilikom donoenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio neku odredbu zakona, a to je bilo ili je moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno donoenje presude. II Povrede krivinog zakona Povrede krivinog zakona se jo nazivaju i povredama materijalnog prava, a postoje ako je krivini zakon povrijeen u pitanju: 1) da li je djelo za koje se optueni goni krivino djelo, 2) da li ima okolnosti koje iskljuuju krivinu odgovornost, 3) da li ima okolnosti koje iskljuuju krivino gonjenje, a naroito da li je nastupila zastarjelost krivinog gonjenja ili je gonjenje iskljueno usljed amnestije ili pomilovanja ili je stvar ve pravosnano raspravljena, 4) da li je u pogledu krivinog djela koje je predmet optube primijenjen zakon koji se ne moe primijeniti, 5) da li je odlukom o kazni ili uslovnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri bezbjednosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoraeno ovlatenje koje sud ima po zakonu, 6) da li su pravilno primijenjene odredbe o uraunavanju pritvora i izdrane kazne. III Pogreno ili nepotpuno utvreno injenino stanje kao osnov albe na presudu Utvrivanje injeninog stanja je najznaajnija i najdelikatnija djelatnost suda u krivinom postupku. Kao injenice za potrebe krivinog postupka oznaavaju se dogaaji i pojave koji su postojali ili postoje i ije se postojanje mora u tom postupku rekonstruisati. Odlune injenice su one na kojima se neposredno zasniva primjena zakona, dakle, one o kojima neposredno ovisi primjena prava. Odlune injenice mogu se podijeliti na procesnopravne odlune injenice i materijalnopravne odlune injenice. injenino stanje obuhvata skup odlunih injenica. Utvrenim injeninim stanjem smatra se samo ono koje je sud utvrdio u svojoj presudi. Pogreno utvreno injenino stanje postoji kada je u presudi neka odluna injenica ili vie njih pogreno utvrena. Neka odluna injenica pogreno je utvrena kada nije utvrena onako kako se dogodila u stvarnosti. injenino stanje je nepotpuno utvreno kada je izostalo utvrenje neke odlune injenice, koje je u datom sluaju bilo potrebno. Nepotpuno utvreno injenino stanje postoji i kada na to upozoravaju nove injenice ili novi dokazi. Najblaa procesna posljedica pogrenog, odnosno nepotpunog utvrenja injeninog stanja ogleda se u tome to stranka takvo utvrenje moe pobijati albom, ime drugostepeni sud stie mogunost ispitivanja ispravnosti njegovog utvrenja.

99

IV Pobijanje presude zbog odluke o krivinopravnoj sankciji, trokovima krivinog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o objavljivanju presude U pogledu kazne i uslovne osude, povreda postoji ako je sud glavnu ili sporednu kaznu odmjerio bez prekoraenja zakonskih ovlatenja, ali je, u granicama zakona, nije pravilno odmjerio s obzirom na okolnosti koje utiu da kazna bude manja ili vea ili to je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublaavanju kazne, o oslobaanju od kazne ili o uslovnoj osudi, iako su za to postojali zakonski osnovi. Kada su u pitanju mjere bezbjednosti, zakon propisuje da se odluka o njima moe pobijati ako ne postoji povreda zakona, ali je sud nepravilno donio ovu odluku ili nije izrekao mjeru bezbjednosti, iako su za to postojali zakonski osnovi. Iz istih razloga moe se pobijati odluka o trokovima krivinog postupka. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju presude putem sredstava javnog informisanja moe se pobijati kad je sud o ovim pitanjima donio odluku protivno zakonskim odredbama. Postupak po albi na presudu pred sudom prvog stepena Postupak po albi na presudu prvostepenog suda obuhvata niz zakonom predvienih radnji, od kojih se neke preduzimaju od strane suda, ija se presuda pobija (prvostepeni sud), dok su druge radnje u nadlenosti suda pravnog lijeka (drugostepeni sud). U vezi sa albom, prvostepeni sud vri neke tehnike radnje i neke radnje odluivanja. Tehnike radnje obuhvataju prijem albe i ispitivanje njene tehnike ispravnosti. alba se podnosi viem sudu, od koga se trai odluka, ali se predaje sudu prvog stepena, koji je donio presudu koja se pobija, i to u dovoljnom broju primjeraka, za sud, protivnu stranku i branioca, radi davanja odgovora. Prijem se ne moe odbiti zbog toga to je alba neblagovremena ili nedoputena, a jo manje zbog toga to je neosnovana. Sudija, odnosno predsjednik vijea prvostepenog suda ovlaten je da rjeenjem odbaci neblagovremenu i nedoputenu albu. Ukoliko ne odbaci albu dostavlja je protivnoj stranki na odgovor i to najkasnije u roku od 8 dana od dana prijema, a po prijemu odgovora, odnosno proteka roka za odgovor, dostavlja albu sa svim spisima i prepisom zapisnika sa glavnog pretresa drugostepenom sudu. Postupak po albi pred drugostepenim sudom Postupak pred drugostepenim sudom zapoinje onog trenutka kada spisi po albi pristignu u ovaj sud. Vijee drugostepenog suda donosi odluku u sjednici vijea ili na osnovu odranog pretresa. U okviru ovog postupka, razlikujemo: postupak van sjednice, rjeavanje u sjednici vijea i rjeavanje na pretresu. U postupku van sjednice ili pripremnom postupku za sjednicu drugostepenog suda meritorno se nita ne rjeava, ve se vre potrebne pripreme da bi se stvar rijeila u sjednici vijea ili na drugostepenom pretresu. Sjednica vijea drugostepenog suda je javna i o njoj se obavjetavaju tuilac, optueni i njegov branilac. Sjednica vijea poinje izlaganjem podnosioca albe, a nakon toga druga stanka izlae odgovor na albu. O sjednici vijea vodi se poseban zapisnik. Pretres pred drugostepenim sudom e se odrati ako drugostepeni sud ukine prvostepenu presudu. Zakazani pretres se ponavlja samo u onom dijelu u kome se ponovo sudi, a to moe biti u cjelini (ako je rjeenjem ukinuta prvostepena presuda) ili u pojedinim dijelovima (kada je presuda ukinuta djelimino). O drugostepenom pretresu vodi se zapisnik. 100

Odluke drugostepenog vijea po albi drugostepeni sud moe u sjednici vijea: odbaciti albu kao neblagovremenu, odbaciti albu kao nedoputenu, odbiti albu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu, preinaiti prvostepenu presudu ili ukinuti prvostepenu presudu i odrati pretres. Te odluke se, s obzirom na sadraj mogu podijeliti na procesne i materijalne. Formalne odluke su rjeenja koja drugostepeni sud donosi ne uputajui se u razmatranje sadraja i osnovanosti albe, a materijalne odluke e drugostepeni sud donijeti u obliku presude kada odbije albu kao neosnovanu i potvrdi prvostepenu presudu ili ako uvaavajui albu preinai prvostepenu presudu ili ako ukine prvostepenu presudu i odredi odravanje pretresa. Sve ove odluke drugostepeni sud moe donijeti samo na osnovu odrane sjednice vijea. Meutim, ako uvai albu i rjeenjem ukine prvostepenu presudu, drugostepeni sud mora odrati pretres. Svaka sudska odluka, pa i drugostepenog suda mora imati obrazloenje u kojem se navode i objanjavaju razlozi kojima se sud rukovodi pri donoenju odluke. U obrazloenju presude, u dijelu kojim se ukida prvostepena presuda ili u rjeenju kojim se ukida prvostepena presuda, navee se samo kratki razlozi za ukidanje.

88. ALBA NA PRESUDU DRUGOSTEPENOG SUDA Noviji krivini postupci sve vie suenje svode na svega dvije instance: prvostepenu i drugostepenu. Oni doputaju pobijanje prvostepene presude na samo jednu viu instancu. Na zakon doputa samo u nekim sluajevima i pobijanje drugostepene presude pred jo jednom instancom. Na zakon predvia dva sluaja u kojima se albom moe pobijati drugostepena presuda, a to su: 1) ako je drugostepeni sud preinaio prvostepenu presudu kojom je optueni osloboen od optube i izrekao presudu kojom se optueni oglaava krivim i 2) ako je drugostepeni sud povodom albe na oslobaajuu presudu na pretresu donio presudu kojom se optueni oglaava krivim. Treestepeni sud odluuje u vijeu sastavljenom od trojice sudija. U ovom vijeu ne mogu uestvovati sudije koje su uestvovale u donoenju presude koja se pobija albom. Za postupak pred treestepenim sudom vrijede odredbe koje su predviene za drugostepeni postupak. Pred ovim vijeem ne moe se odrati pretres. alba na treu instancu predaje se prvostepenom sudu, koji je sa spisom dostavlja drugostepenom sudu, a ovaj je uz svoj spis prosljeuje sudu treeg stepena. O podnesenoj albi sud treeg stepena odluuje meritorno, kao i drugostepeni sud.

89. ALBA NA RJEENJE Pored presuda i meritornih rjeenja kojima se odluuje o samoj krivinoj stvari, donose se i brojna druga rjeenja, kako prije samog pokretanja krivinog postupka, tako i u njegovom toku, pa i poslije njegovog zavretka. Takvim rjeenjima priprema se sprovoenje krivinog postupka i upravlja se tim postupkom, te odluuje o pojedinim incidentnim pitanjima u toku i van samog postupka, kao i poslije njegovog okonanja. To je potreba konstruisanja posebnog pravnog lijeka albe na rjeenje koji postoji pored pravnog lijeka albe na presudu. 101

Za razliku od albe na presudu, alba na rjeenje nije mogua protiv svakog rjeenja. Sluajevi kad alba nije doputena izriito su propisani zakonom. Zakonom su predviene tri grupe albi na rjeenje: 1. na rjeenja na koja je alba uvijek doputena, ukoliko to pravo nije zakonom izriito zabranjeno; 2. na rjeenja na koja alba uopte nije doputena i 3. na rjeenja gdje pravo na albu nije iskljueno, ve je samo odgoeno. Devolutivnost albe protiv rjeenja, kao i protiv svih ostalih sudskih odluka, ogleda se u tome to o albi odluuje uvijek vii sud kao drugostepeni. Meutim, postoje sluajevi u kojima o albi protiv rjeenja odluuje vijee istog prvostepenog suda koji je donio rjeenje. U takvim sluajevima, odluku o albi donosi vanraspravno vijee. U vezi sa rokom za izjavljivanje albe na rjeenje, zakon razlikuje opte i posebne rokove. alba se podnosi sudu koji je donio rjeenje. Opti rok za podnoenje albe na rjeenje je tri dana od dana dostavljanja rjeenja. Zakon odreuje za albu protiv nekih rjeenja posebne rokove (due od 8 dana, a protiv drugih, zbog potrebe to hitnijeg rjeavanja - 24 sata). Rok za albu od osam dana predvien je protiv tzv. meritornih rjeenja, i to samo u jednoj situaciji (kod rjeenja o izricanju vaspitne mjere i o obustavi postupka prema maloljetnicima). Skraeni rok od 24 sata vrijedi za albu protiv pojedinih rjeenja o pritvoru, te protiv rjeenja o izricanju disciplinske kazne za prestupe pritvorenika. Pravo na podnoenje albe protiv rjeenja, zakon, u prvom redu, prua strankama i braniocu i ostalim licima predvienim zakonom. Meutim, pojedinim vrstama rjeenja mogu biti tangirana i pojedina druga lica svjedoci, vjetaci i tumai, te lica koja prisustvuju pretresu, odnosno javnoj sjednici, donoenjem rjeenja o novanoj kazni, zatim vlasnik predmeta koji se oduzima i dr. Zato zakon propisuje da albu protiv rjeenja mogu podnijeti i druga lica ija su prava rjeenjem povrijeena. U pogledu pobijanja rjeenja, zakon je omoguio pobijanje rjeenja iz svih razloga iz kojih ona mogu biti nepravilna i nezakonita. U albi protiv rjeenja mogu se iznositi nove injenice i novi dokazi. alba protiv rjeenja ne dostavlja se protivoj stranki, pa nije omogueno podnoenje odgovora na albu. alba se podnosi sudu koji je donio rjeenje, a ovaj je, skupa sa svojim spisom, prosljeuje sudu koji odluuje o noj. alba mora biti blagovremena i doputena. O albi protiv rjeenja drugostepeni sud odluuje u sjednici vijea. Sjednica je nejavna. Izuzetno je doputeno odravanje javne sjednice, kada je u pitanju alba protiv tzv. meritornih rjeenja. Pri odluivanju o albi na rjeenje, vii sud se kree u granicama albe. Sud koji rjeava po albi moe odbaciti albu kao neblagovremenu ili nedozvoljenu, a moe albu odbiti kao neosnovanu ili je uvaiti i u tom sluaju prvostepeno rjeenje preinaiti ili ukinuti i, po potrebi, predmet uputiti na ponovno odluivanje.

90. POJAM I VRSTE PONAVLJANJA KRIVINOG POSTUPKA U naem krivinom postupku postoje dva VANREDNA PRAVNA LIJEKA: 1) zahtjev za ponavljanje postupka i 2) zahtjev za zatitu zakonitosti. Ponavljanje krivinog postupka zahtijeva se zbog toga to se, usljed novih injenica i dokaza koji se sada iznose pred sud, a kojima sud nije ranije raspolagao, injenino stanje utvreno pravnosnanom odlukom pokazuje kao pogreno. Njime se pravosnana sudska odluka pobija zbog 102

nedostataka u utvrenom injeninom stanju, s tim da se u ponovljenom krivinom postupku ovi nedostaci otklone i donese zakonita i pravedna sudska odluka. Osnovna karakteristika ponavljanja postupka je postojanje novih injenica koje se mogu pojaviti u razliitim oblicima: novi dokazi, izvrenje krivinog djela od strane procesnih subjekata (tuilac, svjedok, vjetak, tuma, ovlateno slubeno lice ili sudija), nove injenice i novi dokazi i odluke Ustavnog suda BiH, Doma za ljudska prava ili Evropskog suda za ljudska prava. Zahtjev za ponavljanje ne moe se postaviti radi ponovne ocjene starog dokaznog materijala, niti po osnovu toga to je sud pogreno primijenio zakon. Kao vanredni pravni lijek, ponavljanje krivinog postupka slui da otkloni greke sadrane u injeninoj osnovici pravosnane presude krivinog suda, ako se pojave nove injenice ili dokazi poslije pravosnane odluke, u korist ili na tetu optuenog. Propisuje se da se krivini postupak koji je dovren pravosnanim rjeenjem ili pravosnanom presudom moe ponoviti samo u sluajevima i pod uslovima predvienim u zakonu i samo na zahtjev ovlatenog lica. Ponavljanje krivinog postupka postoji i u posebnim postupcima; prema maloljetnicima, prema pravnim licima i u pogledu mjere oduzimanja imovinske koristi. Nepravo ponavljanje krivinog postupka Usljed primjene ili neprimjene odredaba krivinog zakona koje se odnose na odmjeravanje kazne za sticaj krivinih djela, postoji nekad potreba za izmjenom odluke o kazni koju sadri pravosudna presuda, i to ne zbog nastupanja novih injenica ili dokaza, ve radi usklaivanja izreene kazne sa odredbama krivinog zakona. Ti sluajevi lie na ponavljanje postupka, jer se omoguuje odreena izmjena presude, ali se od ponavljanja bitno razlikuju, jer se pravosnana odluka o kazni mijenja bez formalnosti predvienih za pravo ponavljanje krivinog postupka. Ovdje se radi o preinaenju pravosnane presude bez ponavljanja krivinog postupka. Prema zakonu, pravosnana presuda se moe preinaiti i bez ponavljanja krivinog postupka ako je u dvije presude ili u vie presuda protiv istog osuenog pravosnano izreeno vie kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju. Da bi odredbe KZ o odmjeravanju kazne koje nisu primijenjene naknadno, ipak bile primijenjene, potrebno je izrei novu presudu kojom e se preinaiti ranije presude u pogledu odluka o kazni i izrei jedinstvenu kaznu. Za donoenje nove presude nadlean je prvostepeni sud koji je sudio u stvari u kojoj je izreena najstroija vrsta kazne, a kod istovrsnih kazni, sud koji je izrekao najveu kaznu, ako su kazne jednake - sud koji je posljednji izrekao kaznu. Novu presudu donosi sud u sjednici vijea, i to na prijedlog tuioca ili osuenog, odnosno branioca, a po sasluanju protivne strane. Pretres se ne dri, jer se ne dira u injenino stanje. Nastavljanje krivinog postupka obustavljenog zbog procesnih smetnji ne predstavlja pravo ponavljanje krivinog postupka, ve se postupak zavren rjeenjem ili procesnom presudom samo nastavlja kad se za to steknu potrebni faktiki i zakonski uslovi. Tu je obuhvaen sluaj u kojem je krivini postupak rjeenjem pravosnano obustavljen ili je presudom optuba pravosnano odbijena zato to nije bilo potrebnog odobrenja. U tom sluaju postupak e se, na zahtjev tuioca, nastaviti im prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke. Pri tome je postupak jednostavan, ovlateni tuilac podnosi svoj zahtjev sudu koji treba da nastavi postupak, iznosei dokaze o prestanku procesnih smetnji. Na zahtjev tuioca, sud donosi odmah rjeenje o nastavljanju postupka, a postupak se nastavlja u onoj fazi u kojoj je bio obustavljen, odnosno u kojoj je donesena presuda kojom se optuba odbija, zbog ega se i ne moe govoriti o ponavljanju krivinog postupka u uem smislu. Osueni ima pravo albe protiv takvog rjeenja, jer se ono uvijek donosi na njegovu tetu. O albi protiv rjeenja vanraspravnog vijea, kojim se donosi odluka o nastavljanju krivinog postupka, odluuje vijee drugostepenog suda.

103

Ponavljanje krivinog postupka zavrenog pravosnanim rjeenjem Radi se o dva sluaja: 1. Ponavljanje obustavljenog postupka zbog novih dokaza - tu dolaze u obzir sluajevi kada je pravosnanim rjeenjem krivini postupak obustavljen prije poetka glavnog pretresa. Ponavljanje postupka u ovim sluajevima moe se dopustiti na zahtjev tuioca. Osnov za ponavljanje postupka su podneseni novi dokazi, na osnovu kojih se sud moe uvjeriti da su se stekli uslovi za ponovno pokretanje krivinog postupka. 2. Ponavljanje postupka obustavljenog usljed zloupotrebe slubenog poloaja tuioca - zakon trai kao uslov za ovakvo ponavljanje postupka da krivino djelo zloupotrebe slubenog poloaja tuioca, koje ini osnovu za ponavljanje, bude dokazano pravosnanom presudom. Ako se postupak protiv tuioca ne moe sprovesti, krivino djelo se moe utvrivati i drugim dokazima. Ponavljanje krivinog postupka zavrenog pravosnanom presudom mogue je kako u korist osuenog, tako i na njegovu tetu, odnosno na tetu lica osloboenog optube i lica za koje je optuba odbijena. Ponavljanje postupka u korist osuenog ima za cilj da se on oslobodi optube za krivino djelo za koje je osuen ili da se odbije optuba za to krivino djelo ili da on bude osuen po blaem krivinom zakonu. Ponavljanje na tetu ima za cilj da se osloboeno lice, odnosno lice za koje je optuba odbijena osudi ili da se osueni osudi po stroem krivinom zakonu. Sluajevi ponavljanja krivinog postupka zavrenog pravosnanom presudom u korist osuenog su: 1. ako se dokae da je presuda zasnovana na lanoj ispravi ili na lanom iskazu svjedoka, vjetaka ili tumaa, 2. ako se dokae da je do presude dolo usljed krivinog djela sudije ili lica koje je vrilo istrane radnje, 3. ako se iznesu nove injenice ili podnesu novi dokazi, a koji su sami po sebi ili u vezi sa ranijim dokazima podobni da prouzrokuju oslobaanje lica koje je bilo osueno ili njegovu osudu po blaem krivinom zakonu, 4. ako je nekom licu za isto djelo vie puta sueno ili ako je vie lica osueno zbog istog djela koje je moglo uiniti samo jedno lice ili neko od njih, 5. ako se u sluaju osude za produeno krivino djelo ili za drugo krivino djelo koje po zakonu obuhvata vie istovrsnih ili vie raznovrsnih radnji iznesu nove injenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osueni nije uinio radnju koja je obuhvaena djelom iz osude, a postojanje ovih injenica bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne, 6. ako Ustavni sud BiH, Dom za ljudska prava ili Evropski sud za ljudska prava utvrdi da su u toku postupka krena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda zasnovana na tom krenju. Krivini postupak se moe ponoviti na tetu osuenog: ako je presuda kojom se optuba odbija donesena zbog odustanka tuioca od optube, a dokae se da je do ovog odustanka dolo usljed krivinog djela korupcije ili krivinog djela protiv slubene i druge dunosti tuioca. Odustanak tuioca od optube treba da je uinjen na glavnom pretresu, jer je samo u tom sluaju mogue donoenje presude kojom se optuba odbija. Podnoenje zahtjeva za ponavljanje nije ogranieno rokom, ali oigledno je da ova odredba ima smisla samo dok je optueni iv.

104

91. POSTUPAK I ODLUIVANJE PO ZAHTJEVU ZA PONAVLJANJE KRIVINOG POSTUPKA Sam postupak po ovom vanrednom pravnom lijeku ima dvije faze: - prvu ini formalno i meritorno odluivanje o zahtjevu, - a drugu sam tok ponovljenog krivinog postupka. Prema zakonu, o zahtjevu za ponavljanje postupka odluuje vijee od trojice sudija suda koji je u ranijem postupku sudio u prvom stepenu. Pri rjeavanju o zahtjevu, u vijeu ne uestvuje sudija koji je uestvovao u donoenju presude u ranijem postupku. U zahtjevu se mora navesti po kom se zakonskom osnovu trai ponavljanje i kojim se dokazima potkrepljuju injenice na kojima se zahtjev zasniva. Nakon sto vijee primi zahtjev, ono o njemu odluuje formalno - to moe razultirati odbacivanjem zahtjeva i meritorno - to rezultira njegovim uvaavanjem ili odbijanjem. Ako vijee nae da je zahtjev nedoputen, odbacuje ga rjeenjem u sljedeim sluajevima: 1) ako je zahtjev podnijelo neovlateno lice; 2) ako nema zakonskih uslova za ponavljanje postupka; 3) ako su injenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva ve bili izneseni u ranijem zahtjevu za ponavljane postupka koji je odbijen pravosnanim rjeenem suda; 4) ako iznesene injenice ili dokazi oigledno nisu podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje; 5) ako se podnosilac zahtjeva nije odazvao pozivu suda da u odreenom roku otkloni nedostatke u zahtjevu. Ako vijee ne odbaci zahtjev, njegov prepis se dostavlja protivnoj stranki, koja ima pravo da u roku od 8 dana odgovori na zahtjev. Nakon to odgovor na zahtjev stigne sudu, predsjednik vijea odreuje da se izvide injenice i pribave dokazi na koje se podnosioci pozivaju u zahtjevu, odnosno u odgovoru na zahtjev. Ovo izvianje sprovodi, u pravilu, lan vijea koga odredi predsjednik vijea. Izvianje se odnosi samo na injenice i dokaze koji su izneseni u zahtjevu i odgovoru na zahtjev, a ne na neke druge injenice ili dokaze koji nisu izneseni u tim aktima. Nakon izvianja, predsjednik vijea moe odrediti, po potrebi, i dopunu izvianja, a poslije provedenih izvianja, sud e rjeenjem odmah odluiti o zahtjevu za ponavljanje postupka. Odluke po zahtjevu za ponavljanje postupka Svoje meritorne odluke o zahtjevu vijee donosi u nejavnoj sjednici, dakle uvijek u odsustvu stranaka i branioca. Kada vijee uvai zahtjev i dopusti ponavljanje postupka, ono svojim rjeenjem odluuje da se odmah zakae novi glavni pretres. Protiv ovog rjeenja dozvoljena je alba o kojoj odluuje vijee drugostepenog suda. Na novom glavnom pretresu e se krivina stvar ponovo raspraviti i presuditi. To e se desiti ne samo kada je raniji postupak zavren presudom, nego i kada je okonan rjeenjem o obustavi postupka. Ponavljanje postupka i izvrenje kazne Podrazumjeva se da samo podnoenje zahtjeva za ponavljanje postupka u korist osuenog ne moe uticati na izvrenje kazne zatvora na koju je on pravosnano osuen. Zakon, iz obzira prema osuenom i radi predostronosti da do odluke o zahtjevu on ne izdri kaznu od koje e biti osloboen ili da je izdri due nego to e to biti odreeno novom presudom, predvia da e sud, ako smatra, s obzirom na podnesene dokaze, da osueni u ponovljenom postupku, moe biti osuen na takvu kaznu prema kojoj bi se, kada bi se ona uraunala u ve izdranu kaznu, imao pustiti na slobodu ili da moe biti osloboen optube ili da optuba moe biti odbijena odrediti da se izvrenje presude odloi, odnosno prekine. 105

Situacija je drugaija kada rjeenje kojim se doputa ponavljanje postupka postane pravosnano. Tada se u svakom sluaju obustavlja izvrenje kazne. Zakon predvia i izvjesne rezerve, kao osiguranje da osueni ne bi ostajanjem na slobodi izigrao pruenu mu pogodnost. Sud e, u sluaju kada treba obustaviti izvrenje kazne, na prijedlog tuioca, odrediti pritvor protiv osuenog ako za to postoje uslovi. Protiv rjeenja o odreivanju pritvora dozvoljena je alba, o kojoj odluuje vijee drugostepenog suda. alba protiv rjeenja po zahtjevu za ponavljanje postupka i odluke po albi Protiv rjeenja o zahtjevu za ponavljanje postupka stranka ima pravo albe. Rok za podnoenje albe je tri dana, a o albi odreuje drugostepeni sud. Podnesena alba odlae izvrenje rjeenja. Ako osueni umre prije isteka roka za albu, albu mogu podnijeti tuilac i srodnici. Donosei odluku o albi, drugostepeni sud moe albu odbaciti kao neblagovremenu ili nedoputenu, moe je odbiti kao neosnovanu ili uvaiti, pa pobijano rjeenje preinaiti ili ukinuti, i po potrebi, stvar uputiti na ponovno odluivanje. Odluivanje na osnovu novog glavnog pretresa Prema zakonu, za novi postupak vae iste odredbe kao i za prvi postupak. Na novom suenju dolazi u obzir izvoenje novih dokaza i ranije iznesenih dokaza, odnosno svih onih dokaza koji su bitni za svestrano pretresanje predmeta. U novom postupku mogu se angaovati novi vjetaci ili svjedoci. Novo suenje u obnovljenom postupku zavrava se presudom. S obzirom na rezultat sprovedenog pretresa, sud moe ocijeniti da se ponovljeni postupak nije odrazio na injenino stanje utvreno u ranijoj presudi i da ta presuda ostaje neizmijenjena, pa je svojom novom presudom ostavlja na snazi. Ukoliko se ponavljanje postupka zavri uspjeno, rezultat glavnog pretresa prui drugaije injenino stanje, sud novom presudom izrie i novu kaznu. U takvom sluaju ranija presuda se u cjelosti stavlja van snage. U novoj presudi, sud moe izrei i neku sporednu kaznu, koja nije bila u ranijoj presudi, odnosno, moe ispustiti sporednu kaznu izreenu u ranijoj presudi. Protiv odluka donesenih u ponovljenom postupku dozvoljeni su svi redovni i vanredni pravni lijekovi, kao i protiv odluka donesenih u prvobitnom postupku. albu mogu podnijeti sva lica (predviena zakonom). Pravnim lijekom pobija se nova presuda, a to nije nitenje stare. Nakon pravosnanosti nove presude, moe se ponovo traiti ponavljanje postupka.

ZAHTJEV ZA ZATITU ZAKONITOSTI Moe se podnijeti protiv pravosnane presude u sljedeim sluajevima: zbog povrede krivinog zakona i zbog povrede odredaba krivinog postupka. Ovaj zahtjev nije mogue uloiti: ako nije izjavljena alba, ako povrede nisu bile iznesene u albi na prvostepenu presudu, osim ako su uinjene u albenom postupku, protiv presude Vrhovnog suda RS donesene u treem stepenu. Mogu ga podnijeti tuilac, osueni i branilac u roku od tri mjeseca od dana prijema pravosnane presude. Podnosi se Vrhovnom sudu RS. Sudija, odnosno predsjednik vijea prvostepenog suda odbacie rjeenjem zahtjev ako je: 106

1) podnesen protiv presude suda iz lana 349 stav 2 i 3 (zahtjev nije mogue uloiti ako nije izjavljena alba i ako povrede krivinog zakona i povrede odredaba krivinog postupka nisu bile iznesene u albi na prvostepenu presudu, osim ako su poinjene u albenom postupku; zahtjev takoe nije mogue uloiti protiv presude Vrhovnog suda donesene u treem stepenu); 2) uloen od neovlatenog lica i 3) podnesen neblagovremeno. Protiv ovog rjeenja doputena je alba Vrhovnom sudu. Vrhovni sud e rjeenjem odbaciti zahtjev za zatitu zakonitosti ako postoje razlozi, a ako ne, onda e zahtjev dostaviti protivnoj stranki i braniocu koji mogu u roku od 15 dana od prijema zahtjeva podnijeti odgovor na zahtjev. Vrhovni sud zahtjev moe odbaciti, odbiti ili usvojiti.

92. PRAVOSNANOST I IZVRNOST SUDSKIH ODLUKA Donesena sudska odluka moe proizvoditi odreeno pravno dejstvo tek kada postane pravosnana i izvrna, a ove odlike ona stie ili posredstvom redovnih pravnih lijekova ili protekom roka potrebnog za njihovo ulaganje. Za razliku od redovnih pravnih lijekova, koji treba da obezbijede pravosnanost sudskih odluka, vanredni pravni lijek ponavljanje postupka treba da omogui da se sudske odluke, koje su postale pravosnane, usklade sa izvjesnim okolnostima nastalim poslije pravosnanosti. Pravosnanost eliminie mogunost da se u istoj krivinoj stvari donesu razliite odluke i oslobaa sud eventualnosti da bespotrebno ponovo raspravlja o neemu to je ve presueno. Opravdanje pravosnanosti je u potrebi da se svakom procesu uini kraj, da bi se znalo ta je presueno i da se o tome vie nee suditi, te da bi presuda konano mogla da proizvede svoja pravna dejstva. Uobiajeno je razlikovanje formalne i materijalne pravosnanosti, a kriterijum za ovo razlikovanje je uticaj koji presuda ima na pravni odnos koji se njom utvruje. Formalna pravosnanost sudske odluke je njeno svojstvo da se vie ne moe ili uopte ne moe pobijati redovnim pravnim lijekovima, a materijalna pravosnanost se sastoji u stvaranju prava izricanjem presude, to iskljuuje mogunost donoenja nove, drugaije ili istovjetne odluke. Redovni pravni lijekovi su sredstva za sticanje formalne pravosnanosti presuda, a vanredni za provjeru njihove materijalne pravosnanosti. Iz toga proistie i osnovna razlika izmeu redovnih i vanrednih pravnih lijekova, prvi se ulau protiv nepravosnanih sudskih odluka, a drugi protiv pravosnanih. Izvrnost sudskih odluka je njihovo posebno svojstvo, koje se ogleda u odsustvu smetnji za njihovo izvrenje. Izvrnost sudske presude nastupa kada ona postane pravosnana i kada za njeno izvrenje ne postoje zakonske smetnje. Od ovog pravila postoji samo jedan izuzetak, koji omoguava izvrenje kazne zatvora prije pravosnanosti presude kojom je ona izreena. Uslovi za primjenu ovog izuzetka jesu da se optueni nalazi u pritvoru i da on zahtijeva upuivanje u ovu ustanovu. Izvrnost rjeenja zavisi od toga da li je protiv njega dozvoljena alba i, po pravilu, nastupa poslije pravosnanosti rjeenja. Meutim, do izvrenja rjeenja moe doi i prije njegove pravosnanosti. Takva mogunost predviena je u postupku prema maloljetnicima, gdje sud, u saglasnosti sa roditeljima maloljetnika i po sasluanju maloljetnika, moe odluiti da alba protiv rjeenja kojim se izrie vaspitna mjera koja se izdrava u ustanovi ne zadrava izvrenje rjeenja. Izvrnost naredbe podrazumjeva posebna pravila, zbog nemogunosti njenog pobijanja albom i odsustva pravosnanosti. Naredbe su izvrne momentom njihovog donoenja. Kod ovih odluka mogue je, ipak, odloiti njihovo izvrenje, ukoliko to naredi organ koji je naredbu izdao. 107

Zakon utvruje, naredbe se izvravaju odmah, ako organ koji je naredbu izdao ne naredi drugaije, npr. nije doputena alba pa se odmah pristupa izvrenju naredbe tuioca i sudske naredbe. Procesni organ koji je izdao naredbu moe je i opozvati, ako to zahtijevaju konkretne okolnosti.

93. POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA Postupak za izdavanje kaznenog naloga spada u posebne krivine postupke, koji je u osnovi jedna vrsta skraenog postupka, i to za relativno laka krivina djela. Cilj je da se izbjegne glavni pretres, ime se postie pojednostavljenje i racionalizacija sudskog postupka, s namjerom da se sudski postupak ubrza i uini uspjenijim, a istovremeno da postupak bude podjednako dobar i siguran kao redovni sudski postupak. Da bi tuilac bio u mogunosti da zahtijeva pokretanje i sprovoenje postupka za izdavanje kaznenog naloga moraju biti ispunjeni odreeni preduslovi. Prvi materijalni uslov je da je za odnosno krivino djelo propisana kazna zatvora do 5 godina ili novana kazna kao glavna kazna. Drugi materijalni uslov je da tuilac raspolae sa dovoljno dokaza koji formiraju osnov zbog koga je mogue tvrditi da je osumnjieni uinio predmetno krivino djelo. Materijalni uslov je identian uslovu za podizanje optunice u redovnom postupku, to potvruje i injenica da tuilac izdavanje kaznenog naloga trai od suda u formi optunice. Formalni uslov za izdavanje kaznenog naloga sastoji se u odgovarajuoj procesnoj inicijativi tuioca koja je fakultativnog karaktera, tako to tuilac moe u optunici zatraiti od suda da izda kazneni nalog u kojem e optuenom izrei odreenu krivinopravnu sankciju ili mjeru bez provoenja glavnog pretresa. Prijedlog tuioca za sudiju nije obavezan, ali presudu kojom se izdaje kazneni nalog on ne moe donijeti bez ovog prijedloga. Tuilac moe da zatrai jednu ili vie taksativno pobrojanih krivinopravnih sankcija: novanu kaznu, uslovnu osudu ili mjeru bezbjednosti. Novana kazna je ograniena na iznos do 50.000 KM. Stav suda u odnosu na zahtjev za izdavanje kaznenog naloga moe biti pozitivan (kada se zahtjev tuioca prihvata) i negativan (kada se zahtjev ne prihvata). Sudija nije duan da prihvati zahtjev za izdavanje kaznenog naloga, ali ima obavezu da ispita formalnu ispravnost i materijalnu opravdanost zahtjeva. Presuda kojom se izdaje kazneni nalog je identina presudi koja se donosi po odranom glavnom pretresu. Obrazloenje presude kojom se izdaje kazneni nalog ograniava se na razloge koji opravdavaju izdavanje kaznenog naloga i oni trebaju biti ukratko navedeni. Rok za albu na presudu kojom se izdaje kazneni nalog je 8 dana od dana dostavljanja presude optuenom i njegovom braniocu. alba se praktino moe izjaviti samo zbog odluke o krivinopravnoj sankciji, s obzirom na to da je krivica priznata. Presuda kojom se izdaje kazneni nalog dostavlja se optuenom i njegovom braniocu ako ga ima, kao i tuiocu, kao i svaka druga presuda. Kazneni nalog je izdat, a dostavlja se presuda o njegovom izdavanju .Ukoliko lice kome je presudom, kojom se izdaje kazneni nalog, izreena novana kazna, plati tu kaznu prije isteka roka za albu na presudu, to plaanje se nee smatrati odricanjem od prava na albu.

94. OSNOVNE KARAKTERISTIKE POSTUPKA PREMA MALOLJETNICIMA Krivini postupak prema maloljetnicima spada u posebne krivine postupke. Osnovne karakteristike ovog postupka su: 108

dunost obazrivog postupanja podrazumjeva da pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik, a naroito pri njegovom ispitivanju, svi organi koji uestvuju u postupku duni su postupati obazrivo, vodei rauna o duevnoj razvijenosti, osjetljivosti i linim svojstvima maloljetnika, kako voenje krivinog postupka ne bi tetno uticalo na razvoj maloljetnika. Organi koji uestvuju u postupku, u isto vrijeme, ne smiju da dozvole bilo kakvo nedisciplinovano ponaanje maloljetnika i pogodnim mjerama moraju ga sprijeiti; obavezna odbrana - zakonom je propisano da maloljetnik mora imati branioca od poetka pripremnog postupka. Izbor branioca vri maloljetnik, kao i lica koja su mu bliska. Ukoliko oni ne iskoriste ovu mogunost, branioca po slubenoj dunosti postavlja sudija za maloljetnike; mogunost osloboenja od dunosti svjedoenja u odnosu na odreeni predmet svjedoenja - u postupku prema maloljetnicima od dunosti svjedoenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duevne razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove linosti i prilika u kojima ivi osloboeni su samo roditelji, staralac, usvojilac, socijalni radnik, vjerski ispovjednik i branilac; uloga organa starateljstva - organ starateljstva ima pravo da se upozna s tokom postupka, da u toku postupka stavlja prijedloge i da ukazuje na injenice i dokaze koji su od vanosti za donoenje pravilne odluke; pozivanje maloljetnika i dostavljanje pismena maloljetniku uvijek se vri preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika; objavljivanje toka krivinog postupka - procesna diskrecija ima dva osnovna oblika: iskljuenje javnosti sa suenja i procesna ogranienja u pogledu obavjetavanja javnosti. Ne smije se objaviti tok krivinog postupka prema maloljetniku, ni odluka donesena u tom postupku. Pravosnana odluka suda moe se objaviti, ali bez navoenja linih podataka maloljetnika iz kojih se moe utvrditi njegov identitet; dunost hitnog postupanja - organi koji uestvuju u postupku prema maloljetniku duni su najhitnije postupati, kako bi se postupak to prije zavrio; sastav suda - u postupku prema maloljetnicima u prvom stepenu sudi sudija za maloljetnike, koji vodi i pripremni postupak i obavlja i druge postupke u postupku prema maloljetnicima. Za sastav suda u drugostepenom postupku karakteristino je da je takoe specijalizovan i da sudi u zbornom sastavu. Vijee za maloljetnike u sastavu od trojice sudija odluuje po albama protiv odluke sudije za maloljetnike; pribavljanje podataka o linosti maloljetnika - podatke o linosti maloljetnika pribavlja sudija za maloljetnike, a on moe zatraiti da te podatke prikupi odreeno struno lice; princip oportuniteta krivinog gonjenja u postupku prema maloljetnicima - u odreenim situacijama i pod odreenim pretpostavkama zakon preputa ocjeni tuioca da li e prema maloljetniku zahtijevati pokretanje krivinog postupka. Mora se, prije svega, voditi rauna o krivinom djelu za koje je zaprijeena novana kazna ili kazna zatvora do 3 godine. Samo u tom sluaju tuilac je ovlaten da ocijeni svrsishodnost pokretanja postupka, a takoe moe i zatraiti od organa starateljstva miljenje o cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku. O svojoj odluci, da iz razloga oportuniteta, prema maloljetniku ne zahtijeva pokretanje krivinog postupka, tuilac je duan obavijestiti ne samo osteenog, ve i organ starateljstva, a ta obavijest mora sadravati razloge zbog kojih je tuilac donio takvu odluku; pritvor i privremeni smjetaj maloljetnika - na osnovu rjeenja sudije za maloljetnike, pritvor moe trajati najdue mjesec dana, s tim da je vijee za maloljetnike duno obaviti kontrolu neophodnosti pritvora svakih 15 dana. Protiv 109

rjeenja o pritvoru koje je donio sudija za maloljetnike, dozvoljena je alba koja nema suspenzivno dejstvo i to u roku od 24 sata od prijema rjeenja. O albi na rjeenje o pritvoru odluuje vijee za maloljetnike u roku od 48 sati; iskljuenje javnosti - u postupku prema maloljetnicima javnost je uvijek iskljuena, bez obzira da li je rije o pripremnom postupku, roitu ili glavnom pretresu. Sudija za maloljetnike moe dopustiti da glavnom pretresu prisustvuju: lica koja se bave zatitom i vaspitanjem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetnike delikvencije, kao i naunici.

95. PRIPREMNI POSTUPAK Pripremni postupak prema maloljetniku predstavlja prvu i obaveznu fazu postupka prema maloljetnicima, a zavisno od njegovog ishoda moe doi do glavne faze postupka, koji se moe okonati izricanjem odreene krivinopravne sankcije ili obustavom postupka. Svrha pripremnog postupka je kako prikupljanje dokaza i podataka o krivinom djelu, tako i prikupljanje injenica i okolnosti potrebnih za ocjenu linosti maloljetnika, kako bi zatim tuilac mogao donijeti odluku. Prije donoenja odluke hoe li podnijeti zahtjev za pokretanje krivinog postupka, tuilac je duan razmotriti mogunost i opravdanost izricanja vaspitne preporuke u skladu sa zakonom. Ako se tuilac odlui izrei vaspitnu preporuku, u rjeenju e, izmeu ostalog, pored izricanja jedne ili vie preporuka konstatovati da se nee zahtijevati pokretanje postupka prema maloljetniku. Protiv ovog rjeenja tuioca alba nije dozvoljena. Pripremni postupak zapoinje podnoenjem, od strane tuioca, zahtjeva za pokretanje pripremnog postupka, a zahtjev se podnosi sudiji za maloljetnike. Ako odlui da izrekne vaspitnu preporuku, sudija za maloljetnike nee pokrenuti postupak protiv maloljetnika, a protiv njegovog rjeenja nije doputena alba. Ako se sudija ne sloi sa zahtjevom za pokretanje pripremnog postupka, on e zatraiti da o tome odlui vijee za maloljetnike, sastavljeno od trojice sudija. Odluka vijea je u formi rjeenja, na koje nije dozvoljena alba. Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni tuilac i branilac. Zakonom se omoguava da se ispitivanje maloljetnog lica, kad je to potrebno, obavlja uz pomo pedagoga. Osobitost je u postupku prema maloljetniku da, po odobrenju sudije za maloljetnike, radnjama u postupku mogu prisustvovati organ starateljstva i roditelj. Pripremni postupak se zavrava nakon to je sudija za maloljetnike ispitao sve okolnosti koje se odnose na izvrenje krivinog djela i linost maloljetnika. Tek tada sudija za maloljetnike moe spis zavrenog pripremnog postupka dostaviti na odluku nadlenom tuiocu. Po prijemu spisa, tuilac raspolae sa 3 mogunosti: moe sudiji za maloljetnike vratiti spis, sa zahtjevom da postupak dopuni u odreenom pravcu, izjaviti da odustaje od postupka i podnijeti prijedlog za obustavu postupka ili staviti prijedlog za izricanje sankcije. Na osnovu zakona, tuilac je duan da prijedlog za izricanje sankcije maloljetniku, ili eventualno za dopunu pripremnog postupka, dostavi sudu u roku od 8 dana od dana kada mu je spis dostavljen. Ovako kratak rok zakon je predvidio zbog hitnosti postupka, ali se ne radi o prekluzivnom nego samo o instruktivnom roku.

110

96. PRVOSTEPENI POSTUPAK Postupak pred sudijom za maloljetnike moe se odvijati na roistu i na glavnom pretresu . Sudija za maloljetnike je duan u roku od 8 dana od dana prijema obrazloenog prijedloga tuioca, odnosno donoenja odluke da se odri glavni pretres, zakazati glavni pretres ili odrati roite za izricanje vaspitne mjere. Za svako produenje ovog roka sudija za maloljetnike mora imati odobrenje predsjednika suda. Da li e na osnovu prijedloga tuioca za izricanje vaspitne mjere ili, izuzetno, odluke vijea za maloljetnike, sudija za maloljetnike zakazati roiste ili glavni pretres, zavisi iskljuivo od njegove ocjene. U praksi, odluka sudije za maloljetnike da zakae roiste ili glavni pretres, ponekad ovisi i od prijedloga tuioca. Ako tuilac predlae da maloljetniku bude izreena kazna ili se u prijedlogu za izricanje vaspitne mjere predlae zavodska vaspitna mjera, to e opredjeljivati sudiju za maloljetnike da zakae glavni pretres, jer se kazna i zavodska mjera mogu izrei samo nakon odranog pretresa. Roite Ako tuilac predlae izricanje vaspitne mjere, bez naznake njene vrste, sudija za maloljetnike e, nakon to proui spis predmeta, morati ocijeniti da li dolazi u obzir izricanje zavodske ili vanzavodske vaspitne mjere. Ako se odlui da zakae roiste, to znai da je ve unaprijed ocijenio da nije vjerovatno izricanje zavodske vaspitne mjere. Na roite e se pozvati tuilac, maloljetnik, branilac, roditelj, odnosno staralac maloljetnika, a o roitu e se obavijestiti i moe biti prisutan predstavnik centra za socijalni rad. Ovom roitu obavezno prisustvuje tuilac i branilac maloljetnika, a ukoliko oni neopravdano izostanu s roita, sudija za maloljetnike obavjetava kancelariju tuioca, odnosno advokatsku komoru. Sudija za maloljetnike e zakazati glavni pretres i onda kad smatra da prikupljeni dokazni materijal treba razmotriti na glavnom pretresu, jer e izvoenjem dokaza na glavnom pretresu injenino stanje biti jasno. Da se odri glavni pretres moe se odluiti i na roitu. Glavni pretres Ako sudija za maloljetnike zakae glavni pretres umjesto roita, duan je na pretres pozvati roditelje maloljetnika i predstavnike organa starateljstva, ali nedolazak tih lica ne sprjeava odravanje glavnog pretresa. Glavni pretres ne moe se sprovesti u odsustvu maloljetnika, uz to, mora mu prisustvovati tuilac, ako je stavio prijedlog za izricanje kazne ili vaspitne mjere, kao i branilac. Na glavni pretres se primjenjuju odredbe o glavnom pretresu iz redovnog krivinog postupka. Odluke sudije za maloljetnike Sudija za maloljetnike donosi svoju odluku u obliku presude samo kada se maloljetniku izrie kazna. Sve ostale odluke sudije za maloljetnike donose se u obliku rjeenja. Sudija moe rjeenjem postupak obustaviti ili maloljetniku izrei vaspitnu mjeru. Rjeenje o obustavi postupka sudija za maloljetnike e donijeti kada: se u optem postupku donosi presuda kojom se optuba odbija, kada se u optem postupku donosi oslobaajua presuda i kada nae da maloljetniku nije cjelishodno izrei ni kaznu ni vaspitnu mjeru. Rjeenje o izricanju vaspitne mjere sadri izreku u kojoj se samo navodi vrsta vaspitne mjere, ali se maloljetnik ne oglaava krivim za krivino djelo koje mu se stavlja na teret. Presuda kojom se izrie kazna maloljetnikog zatvora jedina je kazna koja se moe izrei maloljetniku. Ta kazna se izrie u formi predvienoj za osuujuu presudu u optem postupku. Sudija za maloljetnike moe maloljetnika obavezati na plaanje trokova krivinog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznu maloljetnikog 111

zatvora. Ako je izreena vaspitna mjera, trokovi postupka padaju na teret budetskih sredstava, a osteeni se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upuuje na parnini postupak.

97. PRAVNI LIJEKOVI U zakonu je regulisano da je doputena alba protiv odluke sudije za maloljetnike prvostepenog suda kojom je maloljetniku izreena kazna ili vaspitna mjera, te protiv rjeenja o obustavi postupka. O albama protiv odluke prvostepenog suda odluuje vijee za maloljetnike drugostepenog suda, sastavljeno od trojice sudija. Lica ovlatena na albu protiv presude kojom je maloljetniku izreena kazna, protiv rjeenja kojim je maloljetniku izreena vaspitna mjera i protiv rjeenja o obustavi postupka su ona lica koja imaju pravo albe po zakonu. Subjekti albe su, u stvari, lica koja ovo pravo imaju i u postupku protiv punoljetnog izvrioca. Branilac, tuilac, brani, odnosno vanbrani drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojilac, staralac, brat, sestra i hranilac mogu podnijeti albu u korist maloljetnika i protiv njegove volje. Organ starateljstva nije ovlaten na podnoenje albe, dok roditelji maloljetnika mogu podnijeti albu samo u korist maloljetnika. Tuilac moe podnijeti albu i na tetu i u korist maloljetnika. Razlozi za ulaganje albe su isti kao u postupku protiv punoljetnih lica. Rok za albu u postupku prema maloljetniku je 8 dana od dana prijema presude, odnosno rjeenja. Prema zakonu, alba protiv rjeenja, kojim se izrie vaspitna mjera koja se izdrava u ustanovi, zadrava izvrenje rjeenja, ako sud, u saglasnosti s roditeljima maloljetnika i nakon sasluanja maloljetnika ne odlui drugaije. Prije donoenja odluke, sud je obavezan da saslua maloljetnika, ali njegov pristanak, iako poeljan nije neophodan. Drugostepeni sud donosi odluku u sjednici vijea ili na osnovu odranog pretresa. Na sjednicu vijea za maloljetnike uvijek e se pozvati maloljetnik i njegov branilac, ali njihov nedolazak ne sprjeava drugostepeni sud da odri sjednicu. Tuilac se takoe obavjetava u skladu sa zakonom. Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu, odnosno rjeenje, u dijelu u kojem se ono pobija albom. Na sjednici vijea za maloljetnike iskljuena je javnost. U postupku prema maloljetnicima moe se koristiti i vanredni pravni lijek ponavljanje krivinog postupka, kao i u optem postupku, uz odreene specifinosti utvrene zakonom.

98. POSTUPAK PROTIV PRAVNIH LICA Ako drugaije nije odreeno, u krivinom postupku protiv pravnog lica primjenjuju se odgovarajue odredbe zakona o optem krivinom postupku, ak i u sluaju ako se postupak vodi samo protiv pravnog lica. Ovakvo rjeenje je ogranieno u primjeni, zbog toga to sve odredbe zakona o optem krivinom postupku nije mogue primijeniti na pravna lica zbog bitno razliitih svojstava fizikih i pravnih lica. Pravilo je da se zbog istog krivinog djela, protiv pravnog lica pokree i vodi krivini postupak zajedno s postupkom protiv uinioca. Prilikom voenja jedinstvenog postupka, da bi postojalo krivino djelo pravnog lica, mora se dokazati veza izmeu uinioca krivinog djela i pravnog lica koja se sastoji ili u povredi dunosti pravnog lica ili u ostvarivanju protivpravne imovinske koristi pravnog lica. Izuzetno, zakon dozvoljava mogunost da se postupak samo protiv pravnog lica moe pokrenuti kada postoji neka od dvije alternativno propisane smetnje: ako protiv uinioca krivini postupak nije mogue pokrenuti iz zakonom propisanih razloga, ako je protiv njega krivini postupak ve proveden. 112

Kada se vodi jedinstven postupak protiv optuenog pravnog lica i optuenog fizikog lica, podie se jedna optunica i izrie jedna presuda. Sadraj ovakve optunice je proiren u odnosu na sadraj optunice koja se odnosi samo na fiziko lice. Za gonjenje pravnih lica vai kao osnovno naelo, naelo legaliteta krivinog gonjenja. Kada je u pitanju gonjenje pravnih lica, naelo legaliteta je vie ogranieno nego za gonjenje uinilaca krivinih djela, tako da su granice primjene naela oportuniteta kod pravnih lica postavljene znatno ire u odnosu na fizika lica. Zakon je predvidio situaciju kada tuilac ima mogunost da ne pokrene krivini postupak, i to u sluajevima kada okolnosti sluaja ukazuju da voenje postupka ne bi bilo cjelishodno zbog toga to: 1. je doprinos pravnog lica izvrenju krivinog djela bio neznatan, 2. pravno lice nema imovine ili ima tako malo imovine da ne bi bila dovoljna ni za pokrie trokova postupka, 3. je protiv pravnog lica pokrenut steajni postupak, 4. je uinilac krivinog djela jedini vlasnik pravnog lica protiv kojeg bi se krivini postupak inae pokrenuo. Svaki od razloga se utvruje slobodnom procjenom tuioca u konkretnom sluaju. Zakon dozvoljava mogunost da se u krivinom postupku protiv pravnih lica mogu pojaviti i odreena fizika lica. Radi se o zastupniku i braniocu pravnog lica, koji se u krivinom postupku javljaju na strani odbrane. Svako pravno lice u krivinom postupku mora imati svog zastupnika, koji je ovlaten za preduzimanje svih radnji za koje je po ovom zakonu ovlaten osumnjieni, odnosno optueni i osueni. Prisustvo branioca u krivinom postupku je fakultativno, pravno lice moe pored zastupnika imati i branioca. Pravo na branioca je pravnom licu dato kao mogunost. Jedino ogranienje je da pravno i fiziko lice, kao osumnjieni, odnosno optueni, ne mogu imati istog branioca. Zastupnik pravnog lica u krivinom postupku je onaj ko je ovlaten zastupati pravno lice: po zakonu; aktu nadlenog dravnog organa ili po statutu; aktu o osnivanju; ili drugom aktu pravnog lica. Ukoliko je unutar pravnog lica odreeno vie lica za zastupanje pravnog lica, pravno lice je duno odrediti samo jedno lice meu tim licima koje e ga zastupati u krivinom postupku. Optunica protiv pravnog lica mora sadravati elemente koji su obavezni: naziv pravnog lica pod kojim pravno lice nastupa u pravnom prometu, sjedite pravnog lica, opis krivinog djela i osnov odgovornosti pravnog lica. U toku glavnog pretresa, a na osnovu injenice da je optueni centralna figura krivinog postupka, prednost je data fizikom licu, tako da se prvo sasluava optueni, a potom zastupnik pravnog lica. Posebno je ureen i redoslijed izlaganja u odnosu na zavrne rijei stranaka i drugih subjekata krivinog postupka. Po zavrenom dokaznom postupku, kao i zavrnoj rijei tuioca i osteenog, sudija, odnosno predsjednik vijea daje rije braniocu, zatim zastupniku pravnog lica, te braniocu optuenog i na kraju optuenom. to se tie presude pravnom licu, ona u uvodnom dijelu mora sadravati: naziv pod kojim pravno lice u skladu s propisima nastupa u pravnom prometu i sjedite pravnog lica, identifikacijske podatke o zastupniku. Izreka presude mora da sadri: naziv pod kojim pravno lice, u skladu s propisima, nastupa u pravnom prometu i sjedite pravnog lica i zakonski propis po kojem je pravno lice optueno, po kojem se oslobaa optube za to djelo ili po kojem se optuba odbija. Primjena odgovarajuih mjera obezbjeenja izvrenja krivinopravne sankcije pravnom licu je fakultativnog karaktera i zavisi od procjene suda. U formalnom smislu, potrebno je da postoji odgovarajua procesna inicijativa tuioca. Da bi se obezbijedilo izvrenje kazne, oduzimanje imovine ili oduzimanje imovinske koristi, data je mogunost sudu da protiv pravnog lica u krivinom postupku odredi privremeno obezbjeenje. Da bi sud postupio na ovakav nain, potrebno je da postoji prijedlog tuioca, koji mora biti obrazloen. 113

Kada postoji opravdana bojazan da se unutar pravnog lica ponovi uinjeno krivino djelo, sud moe pravnom licu zabraniti obavljanje jedne ili vie odreenih djelatnosti na odreeno vrijeme. Propisane su i odreene mjere iji je cilj sprjeavanje eventualnih zloupotreba u vezi pravnog statusa pravnog lica protiv kojeg je pokrenut krivini postupak. U tom sluaju, sud moe, na prijedlog tuioca ili po slubenoj dunosti, zabraniti statusne promjene pravnog lica koje bi za posljedicu imale brisanje pravnog lica iz sudskog registra, a odluka o ovoj zabrani se upisuje u sudski registar, to podrazumjeva da sud treba dostaviti svoju odluku mjesno nadlenom sudu kod kojeg je izvrena registracija pravnog lica i upis pravnog lica u sudski registar.

99. IZRICANJE SUDSKE OPOMENE Sudska opomena izrie se rjeenjem iako je rije o presuenju krivine stvari. Tako se rok za albu na rjeenje o sudskoj opomeni odreuje prema roku za ulaganje albe na presudu. Prema zakonu, taj rok iznosi 15 dana od dana dostavljanja prepisa rjeenja. Rjeenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po okonanju glavnog pretresa. Tom e prilikom sudija upozoriti optuenog da mu se za krivino djelo koje je uinio ne izrie kazna, jer se oekuje da e i sudska opomena ne njega dovoljno uticati da krivina djela vie ne vri. Ako se rjeenje o sudskoj opomeni objavljuje u odsustvu optuenog, sud e ovakvo upozorenje unijeti u obrazloenje rjeenja. Izreka rjeenja o sudskoj opomeni treba da sadri sljedee podatke: line podatke o optuenom, navoenje da se optuenom izrie sudska opomena za djelo koje je bilo predmet optube i zakonski naziv krivinog djela. Obrazloenje rjeenja o sudskoj opomeni treba da sadri razloge kojima se sud rukovodio prilikom izricanja sudske opomene. Iz obrazloenja se mora vidjeti da krivino djelo postoji i da ga je izvrio optueni, jer se bez tog i ne bi mogla izrei sudska opomena, ve oslobaajua presuda. Zakon o krivinom postupku ne odreuje izriito rok za albu na rjeenje o sudskoj opomeni. Polazei od primjene, na sudsku opomenu, odredbi zakona koje se odnose na presudu kojom se optueni oglaava krivim, rok za albu na sudsku opomenu je 15 dana. Predviena je i mogunost odricanja od prava na albu i pismenu izradu rjeenja. Rjeenje o izricanju sudske opomene moe se pobijati albom, zbog istih osnova kao i alba protiv prvostepene presude: zbog povrede odredaba krivinog postupka, pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja i povreda krivinog zakona, kao i zbog toga to nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene. U postupku po albi na rjeenje o izricanju sudske opomene, drugostepeni sud moe donijeti dvije odluke: 1. da odbije albu kao neosnovanu i da potvrdi prvostepeno rjeenje o sudskoj opomeni, 2. da uvai albu kao osnovanu i da rjeenje o sudskoj opomeni preinai na dva naina: moe donijeti oslobaajuu presudu ili moe donijeti presudu kojom se tuba odbija. Sud moe donijeti oslobaajuu presudu i optuenom izrei kaznu ili uslovnu osudu pod sljedeim uslovima: da postoji alba tuioca na tetu optuenog; da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlune injenice i da, po pravilnoj primjeni zakona, dolazi u obzir izricanje kazne. Presudu kojom se optuba odbija ili oslobaajuu presudu sud moe donijeti ako su ispunjeni sljedei uslovi: da postoji alba bilo kog ovlatenog lica; da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlune injenice i da, po pravilnoj primjeni zakona, dolazi u obzir izricanje jedne od ovih presuda. 114

100. POSTUPAK U NEURAUNLJIVOSTI

SLUAJU

NASTUPANJA

DUEVNE

BOLESTI

Ako je kod optuenog, nakon izvrenja krivinog djela, nastupila takva duevna bolest da nije sposoban uestvovati u postupku, sud e rjeenjem, nakon psihijatrijskog vjetaenja, prekinuti postupak i optuenog uputiti organu nadlenom za pitanja socijalnog staranja. Postupak e se prekinuti ako su ispunjena tri kumulativno postavljena uslova: da je kod optuenog nakon izvrenja krivinog djela nastupila duevna bolest, da je do te bolesti dolo nakon izvrenja krivinog djela i da optueni usljed toga nije sposoban uestvovati u postupku. U toku ovog postupka optueni mora imati branioca zbog svog mentalnog stanja. Nakon donoenja rjeenja o prekidu postupka, dolazi do njegovog zastoja. Krivini postupak e se nastaviti kada se zdravstveno stanje optuenog pobolja i to pod uslovom da poboljanje zdravstvenog stanja bude takvog stepena da je optueni sposoban uestvovati u postupku. Ako tokom prekida postupka nastupi zastara krivinog gonjenja, vijee e donijeti rjeenje o obustavi postupka. Protiv svih rjeenja ima se pravo izjaviti alba o kojoj odluuje vijee i to ako je rjeenje donio sudija za prethodni postupak, odnosno sudija za prethodno sasluanje. O albama protiv ovih rjeenja donesenih u stadijumu glavnog postupka odluuje vijee drugostepenog suda. Protiv osumnjienog koji je protivpravno djelo uinio u stanju neuraunljivosti i postoje zakonom odreeni uslovi za odreivanje prinudnog smjetaja lica sa teim duevnim smetnjama u zdravstvenu ustanovu, tuilac u optunici postavlja prijedlog da sud utvrdi navedenu okolnost. Presudom se utvruje da je osumnjieni uinio protivpravno djelo u stanju neuraunljivosti, kao i da mu se privremeno odredi prinudan smjetaj u zdravstvenoj ustanovi uz obavjetenje ove ustanove. Protiv osumnjienog, odnosno optuenog moe se odrediti i pritvor, na obrazloen prijedlog tuioca, a ako je isti odreen ili produen izvrava se u zdravstvenoj ustanovi i moe trajati dok postoje razlozi za pritvor. Ako sud nakon provedenog glavnog pretresa utvrdi da je optueni uinio protivpravno djelo u stanju neuraunljivosti, donijee presudu kojom se utvruje da je optueni uinio protivpravno djelo u stanju neuraunljivosti i posebnim rjeenjem e mu se privremeno odrediti prinudni smjetaj u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od 6 mjeseci. Protiv ovog rjeenja dozvoljena je alba u roku od 15 dana od dana dostavljanja rjeenja. Po pravosnanosti ovog rjeenja, tuilac e u skladu sa posebnim zakonom koji regulie pitanja zatite ovih lica, nadlenom sudu dostaviti obavjetenje za pokretanje postupka o prinudnom smjetaju teko duevno bolesnog lica u zdravstvenoj ustanovi. Uz ovo obavjetenje dostavie se medicinska dokumentacija i pravosnano rjeenje o privremenom odreivanju prinudnog smjetaja u zdravstvenu ustanovu. Ako se u toku glavnog pretresa dokae da je optueni uinio krivino djelo u stanju uraunljivosti, smanjene uraunljivosti ili bitno smanjene uraunljivosti, tuilac e nastaviti postupak i izmijeniti optunicu. U sluaju smanjene ili bitno smanjene uraunljivosti, tuilac moe predloiti izricanje mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja, koja se izrie uz neku drugu krivinopravnu sankciju. Mogua je i situacija da sud utvrdi da optueni u vrijeme poinjenja djela nije bio u stanju neuraunljivosti, a tuilac ne odustane od prijedloga, tada e sud donijeti presudu kojom se optuba odbija. Poslije podnoenja prijedloga da sud utvrdi da je osumnjieni uinio krivino djelo u stanju neuraunljivosti, osumnjieni, odnosno optueni mora imati branioca. To predstavlja poseban vid obavezne odbrane, s obzirom na mentalno stanje osumnjienog.

115

101.

POSTUPAK U SLUAJU OBAVEZNOG LIJEENJA OD ZAVISNOSTI

Uslovi za izricanje mjere bezbjednosti obaveznog lijeenja od zavisnosti, kao i vrste krivinopravnih sankcija uz koje se mjera moe izrei, odreeni su KZBiH. O mjeri se ne moe odluivati bez nalaza i miljenja vjetaka, koji treba da se izjasni o mogunosti za lijeenje optuenog. U svom pisanom nalazu i miljenju vjetak psihijatar treba da se izjasni o postojanju zavisnosti od alkohola ili opojnih droga, kao i potrebi, mogunostima i prognozi lijeenja optuenog. Da bi pisani nalaz i miljenje vjetaka bio prihvaen, vjetak mora biti neposredno sasluan na glavnom pretresu. O mjeri bezbjednosti odluuje sudija, odnosno vijee na glavnom pretresu i to prilikom donoenja odluke o glavnoj stvari. Zakon regulie situaciju kada je mjera bezbjednosti obaveznog lijeenja od zavisnosti izreena uz uslovnu osudu, a lijeenje se sprovodi na slobodi. Ukoliko se optueni ne podvrgne lijeenju ili ga samovoljno napusti, sud je ovlaten da po slubenoj dunosti ili na prijedlog ustanove u kojoj se uinilac lijeio ili trebao da se lijei, odredi opozivanje uslovne osude ili prinudno izvrenje mjere bezbjednosti. Prije donoenja odluke, sud je obavezan sasluati tuioca i uinioca, a po potrebi moe pribaviti i miljenje ljekara. Ne trai se pribavljanje nalaza i miljenja vjetaka, nego samo miljenje ljekara ustanove u kojoj se uinilac lijeio, odnosno trebao da zapone sa lijeenjem. Ako se uslovna osuda opozove, sud moe presudom izrei krivinopravnu sankciju, o emu odluku donosi sudija, odnosno vijee, a protiv presude je dozvoljena alba o kojoj odluuje vijee drugostepenog suda. S druge strane, ako se utvrdi da nisu ispunjeni uslovi za opozivanje uslovne osude ili prinudno izvrenje mjere bezbjednosti obaveznog lijeenja od zavisnosti, sud e rjeenjem obustaviti postupak.

102.

IZRICANJE MJERE BEZBJEDNOSTI ODUZIMANJA PREDMETA

Predmeti koji su upotrijebljeni ili namijenjeni izvrenju krivinog djela ili koji su nastali izvrenjem krivinog djela, po pravilu, oduzimaju se u osuujuoj presudi, izricanjem mjere bezbjednosti oduzimanja predmeta. Ovi predmeti se mogu oduzeti i putem posebnog rjeenja i to kada se krivini postupak ne zavri presudom kojom se optueni oglaava krivim i kada je sud propustio da to uradi u presudi. U sluaju kada se krivini postupak ne zavri presudom kojom je optueni oglaen krivim, predmeti koji se moraju oduzeti, obavezno se oduzimaju posebnim rjeenjem, ali samo pod uslovom da to zahtijevaju interesi opte bezbjednosti i interesi morala. Predmeti koji se po KZBiH moraju oduzeti mogu biti samo oni za koje je kod pojedinih krivinih djela propisano njihovo obavezno oduzimanje. Tri su osnovna uslova za donoenje posebnog rjeenja: - oduzimanje predmeta mora biti zakonom predvieno kao obavezno, - krivini postupak nije zavren presudom kojom se optueni oglaava krivim i - oduzimanje predmeta zahtijevaju interesi opte bezbjednosti. Posebno rjeenje o oduzimanju ovih predmeta donosi sudija, odnosno vijee pred kojim se vodio postupak, u asu kada je postupak zavren, odnosno kada je obustavljen, i to u postupku u kom ne uestvuju stranke, branilac i ostali uesnici u krivinom postupku. Ukoliko se pojavi spor u vlasnitvu oduzetih predmeta, posebno pravosnano rjeenje kojim je oduzet predmet moe se izmijeniti u parninom postupku. U sluaju kada sud u presudi kojom se optueni oglaava krivim propusti da odlui o mjeri oduzimanja predmeta, on moe donijeti posebno rjeenje o oduzimanju predmeta samo pod uslovom da se radi o predmetima ije je oduzimanje po krivinom zakonu obavezno i pod uslovom da to zahtijevaju interesi opte bezbjednosti. Posebno rjeenje donosi sudija, odnosno vijee koje se ve upoznalo sa dokazima i izvrilo njihovu ocjenu prilikom donoenja presude kojom se optueni oglaava krivim. 116

Ovjereni prepis odluke o oduzimanju predmeta dostavie se vlasniku predmeta, ako je vlasnik poznat, ali i strankama i braniocu. Ta lica su ovlatena na podnoenje albe protiv rjeenja o oduzimanju predmeta o kojoj odluuje vijee drugostepenog suda. Protiv rjeenja o oduzimanju predmeta, vlasnik predmeta ima pravo na albu, i to zbog nepostojanja zakonskog osnova za oduzimanje predmeta.

103.

IZRICANJE MJERE ODUZIMANJA IMOVINSKE KORISTI

Uslovi mjera oduzimanja imovinske koristi sastoji se u oduzimanju svake imovinske koristi koja je pribavljena krivinim djelom. Primjenom ove mjere oduzima se novac, predmeti od vrijednosti i svaka druga imovinska korist. Prvi uslov koji mora biti ispunjen da bi se imovinska korist mogla oduzeti od uinioca krivinog djela je da se utvrdi da ona uopte postoji, odnosno da je uinilac uopte pribavio protivpravnu imovinsku korist. Da bi se izrekla ova mjera, nije dovoljno da je samo nain pribavljanja imovinske koristi protivpravan, ve je potrebno da je i sama pribavljena imovinska korist protivpravna. Drugi uslov koji mora da bude ispunjen da bi dolo do oduzimanja imovinske koristi jeste da postoji sudska odluka kojom je utvreno izvrenje krivinog djela. To moe biti: presuda kojom se optueni oglaava krivim, sudska opomena, rjeenje o primjeni vaspitne mjere i presuda kojom se utvruje da je optueni uinio krivino djelo u stanju neuraunljivosti. To ne moe biti oslobaajua presuda, jer se ovom presudom ne utvruje postojanje krivinog djela. Obaveznost oduzimanja imovinske koristi sud je obavezan da oduzme imovinsku korist im utvrdi da je ona nastala izvrenjem krivinog djela. Imovinsku korist sud utvruje po slubenoj dunosti u krivinom postupku koji se vodi za odnosno krivino djelo i za to nije potreban prijedlog oteenog ili tuioca. U izreci sudske odluke sud mora navesti koji se predmet, odnosno novani iznos oduzima ovom mjerom. Zbog toga to je oduzimanje imovinske koristi obavezno i to se vri po slubenoj dunosti, tuilac je duan da u toku postupka prikuplja dokaze i izvia okolnosti koje su od vanosti za utvrivanje imovinske koristi. Sud je u ovom sluaju osloboen izvoenja dokaza, ali je ovlaten izvoditi dokaze ije izvoenje sam naredi. Prilikom oduzimanja imovinske koristi, sud je ovlaten da po slubenoj dunosti odredi privremene mjere obezbjeenja, po odredbama koje vae za izvrni postupak. Sud e tako postupiti ako postoji vjerovatnoa da je ostvarena imovinska korist i opasnost da se ona kasnije nee moi oduzeti od uinioca krivinog djela. Prijedlog za odreivanje privremene mjere obezbjeenja moe podnijeti i oteeni ili ako je oteena drutvena imovina organ koji je po zakonu duan da se o njima stara. Privremena mjera obezbjeenja moe biti upravljena bilo prema optuenom, bilo prema licu na koje je prenesena, kao to moe biti upravljena i prema pravnom licu i ona se sastoji u zabrani otuenja odreene imovine, a kada je u pitanju pravno lice u blokiranju njegovog iro rauna do odreenog iznosa. Obaveza suda je da oduzme imovinsku korist, bez obzira na njenu veliinu. Mjera oduzimanja imovinske koristi je supsidijarnog karaktera u odnosu na imovinskopravni zahtjev. Oduzimanje imovinske koristi od pravnog lica u sluaju kada je izvrenjem krivinog djela uinilac pribavio imovinsku korist za pravno lice, ta se korist oduzima od pravnog lica. U pogledu poloaja lica na koje je imovinska korist prenesena, kao i predstavnika pravnog lica, sud je obavezan da ih pozove na glavni pretres, ali njihov nedolazak ne sprjeava provoenje postupka. Predstavnik pravnog lica ispitae se na glavnom pretresu poslije optuenog. Na isti nain postupie se u odnosu na lice na koje je imovinska korist prenesena, ako to lice nije pozvano kao svjedok. Predmet ispitivanja su relevantne injenice vezane za imovinsku korist.

117

Ukoliko bi utvrivanje visine imovinske koristi koju je steklo lice na koje je imovinska korist prenesena, kao i pravno lice bilo skopano sa nesrazmjernim tekoama ili znatno odugovlailo krivini postupak, sud mora visinu te imovinske koristi odmjeriti po slobodnoj ocjeni. Takoe, ako doe do oduzimanja imovinske koristi od lica na koje je imovinska korist prenesena, kao i pravnog lica, sud je obavezan da im dostavi ovjereni prepis presude, odnosno rjeenje kojim je oduzeta ta imovinska korist. Razlog je to oni imaju pravo albe na tu odluku, kao i pravo da zahtijevaju ponavljanje krivinog postupka u pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi, iako se inae za imovinskopravni zahtjev ne moe dobiti ovo ponavljanje. alba se moe izjaviti bez obzira na to da li su navedena lica uestvovala u postupku, i to po svim albenim osnovima. Zakon predvia izuzetan nain ponavljanja postupka, gdje omoguava licu, od kojeg je pravosnanom odlukom oduzeta imovinska korist, pribavljena krivinim djelom, da trai ponavljanje krivinog postupka, samo u pogledu te odluke.

104. POSTUPAK OPOZIVANJA USLOVNE OSUDE ZBOG NEISPUNJAVANJA OBAVEZA ODREENIH U USLOVNOJ OSUDI Postupak za opozivanje uslovne osude moe se sprovesti ako osueni u odreenom roku ne ispuni utvrene obaveze koje su odreene u uslovnoj osudi, ne vrati imovinsku korist pribavljenu krivinim djelom, ne nadoknadi tetu ili ne ispuni druge obaveze. Postupak za opozivanje uslovne osude moe se pokrenuti po slubenoj dunosti ili na prijedlog tuioca. Postupak sprovodi sudija, odnosno vijee koje je sudilo u prvom stepenu. Da bi se utvrdilo postojanje ili nepostojanje uslova za opozivanje uslovne osude, sud je obavezan zakazati posebno sasluanje radi utvrivanja injenica. Na ovo roite obavezno se pozivaju tuilac, osueni i oteeni. Odluke povodom zahtjeva za opozivanje uslovne osude zavise od toga da li je sud utvrdio da je osueni izvrio obaveze koje su mu naloene u uslovnoj osudi. Ako sud nae da nema osnova za donoenje koje od tih odluka, rjeenjem e obustaviti postupak za opozivanje uslovne osude. Meutim, ako utvrdi da osueni nije ispunio obavezu koja mu je bila odreena u uslovnoj osudi, on ne mora uvijek da opozove uslovnu osudu. Ako sud utvrdi da optueni nije ispunio obavezu koja mu je bila odreena presudom, donijee presudu kojom e opozvati uslovnu osudu i odrediti da se utvrena kazna izvri ili produiti rok za ispunjenje obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajuom obavezom ili osloboditi osuenog ispunjenja izreene obaveze. Ako sud nae da nema osnova za donoenje koje od tih odluka, rjeenjem e obustaviti postupak za opozivanje uslovne osude. Pravo albe imaju stranke, branilac i oteeni. O albi na presudu i albi na rjeenje odluuje vijee drugostepenog suda. Protiv pravosnane presude moe se podnijeti i zahtjev za ponavljanje krivinog postupka.

105.

POSTUPAK ZA BRISANJE OSUDE

Brisanje osude nastupa po sili zakona ili na osnovu sudske odluke, u zavisnosti od vrste sankcije koja je izreena osuenom. Ono je mogue na dva naina, i to po slubenoj dunosti i po prijedlogu, odnosno molbi osuenog. Kad su ispunjeni zakonski uslovi, odluku o brisanju donosi organ nadlean za voenje poslova kaznene evidencije ili sud po prijedlogu osuenog, ako nadleni organ ne donese rjeenje o brisanju. Po molbi osuenog pokree se postupak za brisanje osude. U uvjerenju koje se izdaje graanima na osnovu podataka iz kaznene evidencije, brisana osuda i brisane pravne posljedice osude ne smiju se spominjati. One ostaju u kaznenoj evidenciji, budui da se ne ponitava upis osude. To se odnosi na sva uvjerenja koja se izdaju graanima. Ipak, mogunost 118

davanja svih podataka iz kaznene evidencije dozvoljena je pojedinim dravnim organima. Bez obzira na to to do brisanja osude na osnovu zakona dolazi automatski, nadleni organ mora o tome donijeti rjeenje po slubenoj dunosti, u odgovarajuem postupku. Takvo rjeenje donosi po slubenoj dunosti organ nadlean za voenje poslova kaznene evidencije. Ako nadleni organ ne donese rjeenje o brisanju osude, osueni moe traiti da se utvrdi da je brisanje osude nastupilo po zakonu. Meutim, ako nadleni organ ne postupi po ovom zahtjevu osuenog u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva, osueni moe traiti od suda, koji je u prvom stepenu izrekao presudu, da donese rjeenje o brisanju osude. Molbu moe podnijeti samo osueni, ona se podnosi sudiji koji je sudio u prvom stepenu. Prije donoenja rjeenja, sudija koji je za to odreen zakazae i provesti sasluanje tuioca i osuenog. Izvjetaj o ponaanju osuenog sudija moe zatraiti od policijskog organa ili uprave ustanove u kojoj je osueni izdravao kaznu. Poslije provedenog postupka provjeravanja, koji nije obaveznog karaktera, vijee prvostepenog suda donosi odluku o molbi za brisanje. Protiv donesene odluke pravo albe imaju stranke i branilac, a o albi odluuje vijee drugostepenog suda. Ako sud odbije molbu zato to oteeni svojim ponaanjem nije zasluio brisanje osude, osueni moe molbu ponoviti po isteku jedne godine od dana pravosnanosti rjeenja o odbijanju molbe.

106. POSTUPAK ZA PRESTANAK ODREENIH MJERA BEZBJEDNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE Molba za prestanak primjene mjera bezbjednosti podnosi se sudu koji je sudio u prvom stepenu. Zakonom nije odreen krug lica koja su obuhvaena pojmom podnosioca molbe, ali to je iri krug lica od samih procesnih stranaka ili lica ovlatenih za podnoenje albe u korist optuenog. Molilac se moe pozvati samo na injenice koje idu u prilog ukidanju mjera bezbjednosti i pravnih posljedica osude i nije obavezan da prui dokaze o tome. S druge strane, sud utvruje injenice na koje se molilac pozvao, pazei samo na sadrinu molbe. Po molbi postupa sudija kojeg odredi predsjednik vijea ili sudija pojedinac. Sud moe donijeti dvije odluke: odbiti molbu kao neosnovanu ili je prihvatiti i odrediti prestanak mjere bezbjednosti ili pravne posljedice osude. Odluka se donosi u formi rjeenja, protiv koga je dozvoljena alba. albu mogu izjaviti podnosilac molbe i tuilac, a o albi odluuje vijee drugostepenog suda. Ukidanje pravnih posljedica osude je uvijek potpuno, bezuslovno i neopozivo. U sluaju kada sud donese odluku o odbijanju molbe, nova molba se moe podnijeti tek poslije isteka roka od jedne godine od dana pravosnanosti rjeenja o odbijanju molbe.

107. POJAM, ZNAAJ I PRAVNO REGULISANJE MEUNARODNE KRIVINO PRAVNE POMOI Prema zakonu, meunarodna pravna pomo obuhvata: opte vidove pravne pomoi, posebne vidove pravne pomoci, izruenje osumnjienih, optuenih i osuenih lica, ustupanje i preuzimanje krivinog gonjenja i priznanje i izvrenje stranih sudskih odluka. Meunarodna krivino pravna pomo prua se po odredbama zakona, ukoliko meunarodnim ugovorom nije drugaije odreeno ili meunarodni ugovor ne postoji. Ova pomo prua se u svim 119

postupcima u pogledu krivinih djela za ije je krivino gonjenje u vrijeme podnoenja zamolnice za pravnu pomo nadlean pravosudni organ drave moliteljke. Meunarodna pravna pomo, saglasno zakonu, prua se i u prekrajnim postupcima pred sudovima u pogledu prekraja za koje su prema propisima u BiH predviene zatvorske ili novane kazne, kao i u sluajevima kada u navedenim postupcima odluka upravnog organa moe da dovede do pokretanja postupka pred sudom koji je stvarno nadlean za krivine stvari. Ona se prua kad je to odreeno meunarodnim ugovorom i u odnosu na meunarodne sudove i dr. meunarodne organizacije iji je lan BiH. Tuilatvo BiH je organ nadlean za primanje zahtjeva za meunarodnu pravnu pomo u krivinim stvarima i to u skladu sa zakonom, multilateralnim i bilateralnim sporazumima i konvencijama, ukljuujui i zahtjeve za izruenje ili predaju traenih lica od strane sudova ili organa na teritoriji BiH i drugih drava, odnosno meunarodnih sudova ili Hakog tribunala.

108.

MEUNARODNA KRIVINO PRAVNA POMO U UEM SMISLU

Meunarodna krivinopravna pomo u uem smislu obuhvata preduzimanje pojedinih radnji krivinog postupka od strane domaih sudova na molbu stranih procesnih organa, odnosno stranih procesnih organa na molbu domaih sudova. Taj postupak je pravno ureen, ali nije dio domaeg krivinog postupka i na njega se, kao i kod ekstadicije, odnose propisi meunarodnog i unutranjeg prava. Zahtjev za meunarodnu pravnu pomo donosi se u formi zamolnice, a zamolnica stranog pravosudnog organa kao i pratei akti moraju biti prevedeni na jedan od jezika u slubenoj upotrebi u BiH. Prevod mora ovjeriti sudski tuma. Zamolnica za meunarodnu pravnu pomo mora da sadri: naziv organa koji je sainio zamolnicu, oznaku predmeta, taan naziv zamoljene drave, a po mogunosti i naziv zamoljenog organa, taan opis radnje meunarodne pravne pomoi koja se trai i razlog za podnoenje zamolnice za meunarodnu pravnu pomo, zatim zakonski naziv krivinog djela i kratak opis injenica, precizne line podatke i dravljanstvo lica za koje se trai pomo i njegovo svojstvo u postupku, naziv akta i ime ili naziv i adresu primaoca, ako se radi o dostavljanju sudskih i dr. akata i ostale podatke koji mogu biti znaajni za postupanje po zamolnici. Zamolnice domaih pravosudnih organa za meunarodnu pravnu pomo dostavljaju se stranim pravosudnim organima posredstvom Ministarstva pravde BiH, koje e bez odlaganja zamolnicu dostaviti na postupak nadlenom domaem pravosudnom organu, osim ako je oigledno da zamolnicu treba odbiti. Odluka o odbijanju zahtjeva za pruanje meunarodne pravne pomoi, kao i neizvrenje zamolnice moraju biti obrazloeni. Zamolnici za meunarodnu pravnu pomo pravosudnog organa drave sa kojom BiH nema zakljuen ugovor o meunarodnoj pravnoj pomoi bie udovoljeno samo ako se na osnovu garancija koje je dala drava moliteljka moe oekivati da bi ta drava izvrila slinu zamolnicu domaih pravosudnih organa. Ova garancija nee se traiti radi izvrenja dostavljanja sudskih odluka, podnesaka i dr. isprava. Naknada trokova pruanja meunarodne pravne pomoi nee se traiti, osim u sluajevima: znaajne naknade za izvreno vjetaenje i druge znaajne trokove nastale povodom vjetaenja troskova privremene predaje lica lienog slobode radi svjedoenja ili suoenja u dravi moliteljki, znaajnih i vanrednih trokova. Svjedoku ili vjetaku koji se odazove pozivu domaeg pravosudnog organa pripada pravo na naknadu putnih trokova i trokova boravka, u skladu sa domaim propisima. Vjetaenje se moe usloviti prethodnim polaganjem predujma, ako trokove vjetaenja snosi stranka. 120

109.

POSTUPAK ZA IZVRENJE KRIVINE PRESUDE INOSTRANOG SUDA

Generalno je pravilo da e domai sud postupiti po molbi drave izricanja kazne za izvrenje sudske presude u krivinim stvarima samo ako je to predvieno meunarodnim ugovorom i izvrie pravosnanu presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao strani sud, na nain da presudom izrekne sankciju prema krivinom zakonodavstvu BiH. Strana sudska presuda u krivinim stvarima moe se izvriti i prema dravljaninu BiH i prema licima koja na teritoriji BiH imaju prebivalite. Izvrenje sudske presude u krivinim stvarima koja podrazumjeva zatvor mogue je: po molbi strane drave, u sluaju kada je osueno lice nedostupno toj dravi, a dravljanin je BiH i ima prebivalite u BiH ili ima samo prebivalite u BiH, po molbi dravljanina BiH koji izdrava kaznu zatvora u dravi izricanja kazne, za premjetanje u BiH, s ciljem daljeg izdravanja kazne zatvora izreene u dravi izricanja kazne. Strana sudska presuda u krivinim stvarima izvrie se samo ako su ispunjeni sljedei uslovi: ako je presuda pravosnana i ako ju je izrekao nadleni pravosudni organ, ako je krivino djelo predvieno kao krivino djelo i po zakonima BiH, ako u vrijeme podnoenja molbe osueno lice treba da izdri jo najmanje 6 mjeseci od izreene kazne zatvora, ako osueno lice da saglasnost za izvrenje, da lice za koje se trai izvrenje strane sudske presude u krivinim stvarima nije ve osueno za to krivino djelo u BiH ili se za to djelo u BiH vodi krivini postupak ili je u BiH osloboeno od optube i da izvrenje krivine sankcije nije zastarjelo prema zakonima drave izricanja kazne i BiH. Pokretanje postupka za izvrenje krivine presude inostranog suda u nadlenosti je Ministarstva pravde BiH. U toku cijelog postupka lice za koje se trai izvrenje strane sudske presude u krivinim stvarima moe imati branioca po svom izboru, a ako to ne uini, sud e mu postaviti branioca po slubenoj dunosti, ako se radi o krivinim djelima za koje je zaprijeena kazna za koju je, prema zakonodavstvu BiH, odbrana u krivinom postupku obavezna. Nadleni sud odluuje o molbi za priznanje i izvrenje strane sudske presude u krivinim stvarima u vijeu sastavljenom od trojice sudija, van pretresa. O sjednici vijea na kojoj se donosi odluka obavjetavaju se tuilac, osueni i branilac. Prilikom odluivanja po molbi, sud je vezan injeninim stanjem utvrenim u stranoj presudi, te e u izreci presude koju donosi unijeti potpunu izreku i naziv suda iz strane presude i izrei e sankciju, pri emu se odluka o sankciji zasniva na krivinom zakonodavstvu BiH, a razloge kojima se sud rukovodio pri izricanju sankcije unijee u obrazloenje presude. Priznata strana sudska presuda u krivinim stvarima izvrie se na isti nain kao da ju je izrekao sud koji je tu presudu priznao. Pri izricanju presude, sud ne moe izrei teu kaznu od one koju je izrekao strani sud. Protiv ove presude imaju pravo albe tuilac, osueni i njegov branilac u roku od 30 dana od dana prijema presude. U albi se ne moe pobijati presuda inostranog suda, ve samo presuda domaeg suda. O albi odluuje vijee suda nadleno za odluivanje po albi na presudu. Pravosnana presuda kojom se priznaje strana sudska presuda u krivinim stvarima dostavlja se preko Ministarstva pravde BiH dravi izricanja kazne i osuenom licu, njegovom braniocu i tuiocu. Meunarodni ugovori i unutranje pravo predviaju i postupak podnoenja zahtjeva za prenos izvrenja krivine presude u inostranstvo. Ako strana drava preuzme izvrenje presude domaeg suda u krivinim stvarima, nadleni pravosudni organ u BiH privremeno e obustaviti izvrenje danom zapoinjanja izvrenja u dravi izdravanja kazne. Meutim, ako je nakon preuzimanja od strane drave izvrenja sudske presude u krivinim stvarima u BiH dolo do izmjene ili obustavljanja od izvrenja te presude, o tome e biti obavijetena drava izvrenja presude. Ako osueno lice u dravi izvrenja presude, koja je priznala domau sudsku presudu u krivinim stvarima, izbjegne izvrenje presude izvrenje e se nastaviti u BiH.

121

110.

USTUPANJE KRIVINOG GONJENJA STRANOJ DRAVI

Da bi dolo do ustupanja krivinog gonjenja stranoj dravi, potrebno je da budu ispunjene odreene pretpostavke, na meunarodnom i unutranjem planu. Kada se radi o unutranjem pravu, drava moliteljka mora imati odgovarajue propise koji organu krivinog gonjenja omoguavaju ocjenu cjelishodnosti ustupanja. U pogledu zamoljene drave, trai se ispunjenje uslova koji omoguavaju uspostavljanje njene jurisdikcije. Pored toga, trai se i ispunjenje nekih drugih pretpostavki, npr. da se oteeni, ako je dravljanin BiH ne protivi ustupanju. Ustupanje se moe izvriti za krivino djelo iz nadlenosti suda s propisanom kaznom zatvora do deset godina, ako meunarodnim ugovorom nije drugaije odreeno ili ako ne postoji uzajamnost s tom dravom, koja se pretpostavlja, dok se drugaije ne dokae. Ako je oteeni dravljanin BiH, ustupanje nije dozvoljeno ako se on tome protivi, osim ako je dato obezbjeenje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva. Ustupanje se nee dopustiti ako bi se njime stranac izloio nepravednom postupku, nehumanom i poniavajuem postupanju i kanjavanju. Ustupanje krivinog gonjenja zapoinje podnoenjem zahtjeva koji, po svojoj meunarodno pravnoj formi, predstavlja molbu propisanog sadraja. Uz zamolnicu treba dostaviti prikupljene dokaze u dravi moliteljki, kako bi se zamoljenoj dravi omoguilo pokretanje i voenje krivinog postupka. Po prijemu zamolnice za preuzimanje krivinog gonjenja, Ministarsvo pravde BiH e zamolnicu, sa svim spisima krivinog predmeta, proslijediti nadlenom organu zamoljene drave, te ga zamoliti da Ministarstvu pravde BiH dostavi povratnu informaciju o odluci nadlenog stranog pravosudnog organa zamoljene drave po zamolnici.

111. IZDAVANJE OSUMNJIENIH, ODNOSNO OPTUENIH I OSUENIH LICA (EKSRADICIJA) Ekstradiciju moemo definisati kao pravni posao meu dravama, kojim se stranac ili lice bez dravljanstva, na osnovu pravom ureenog postupka, izruuje drugoj dravi da bi mu se tamo sudilo za neko kanjivo djelo ili da bi se nad njim, zbog tog djela, izvrila kazna. Ona predstavlja najvaniji vid meunarodne krivinopravne pomoi, u cilju da se onemogui uiniocima krivinih djela da izbjegnu krivino gonjenje, odnosno izvrenje kazne bjekstvom iz jedne drave u drugu. Ekstradicija se vri na osnovu zakona, odluku o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ekstradiciju donosi sud BiH, ali konanu odluku o tome da li e se izdavanje izvriti donosi ministar pravde BiH. Potrebno je da budu ispunjeni svi uslovi za ekstradiciju, a nepostojanje ma i jednog uslova iskljuuje mogunost izruenja. Izruenje stranaca drugoj dravi dozvoljava se radi krivinog gonjenja ili izvrenja pravosnano izreene kazne zatvora, a dozvoljava se samo za krivina djela kanjiva kako prema zakonima BiH, tako i prema zakonima drave moliteljke, za koje je predviena kazna zatvora od najmanje jedne godine. Izruenje radi izvrenja pravosnano izreene kazne zatvora dozvoljava se ako trajanje izreene kazne ili njen preostali dio koji treba da se izvri iznosi najmanje 4 mjeseca. Pretpostavke za eksradiciju koje utvruje sud su: da lice ije se izruenje trai nije dravljanin BiH, da lice ije se izruenje trai ne uiva pravo azila u BiH, da djelo za koje se izruenje trai nije izvreno na teritoriji BiH, protiv nje ili njenog dravljanina Redovno pokretanje postupka za izruenje osumnjienih vri se po molbi strane drave, koja se upuuje diplomatskim putem ili direktno Ministarstvu pravde BiH, ako je to predvieno meunarodnim ugovorom. Ukoliko sa zamoljenom dravom postoji reciprocitet, molba se podnosi diplomatskim 122

putem. U molbu za izdavanje moraju se priloiti: sredstva za utvrivanje istovjetnosti osumnjienog, uvjerenje o dravljanstvu stranca, izvod iz lana Krivinog zakona drave moliteljke za djelo za koje se trai izruenje i presudu u originalu ili ovjerenom prepisu, ukoliko je lice ije se izruenje trai pravosnano osueno. Po prijemu molbe za izruenje i propratne dokumentacije, Ministarstvo pravde BiH ih odmah prosljeuje Tuilatvu BiH. Ako Tuilatvo BiH utvrdi da je drava moliteljka uz molbu dostavila i kompletnu dokumentaciju o izruenju, ona se bez odgaanja prosljeuje sudu BiH na rjeavanje. Lice ije se izruenje trai bie lieno slobode na osnovu raspisane meunarodne potjernice ili na osnovu molbe drave moliteljke, u sladu sa zakonom. Pritvor protiv lica ije se izruenje trai odreuje se rjeenjem sudije za prethodni postupak na prijedlog tuioca u sljedeim situacijama: ako postoji opasnost da e on izbjei postupak izruenja ili sprovoenje izruenja, ukoliko postoje okolnosti koje ukazuju da e optueni unititi, sakriti ili falsifikovati tragove krivinog djela, ukoliko posebne okolnosti ukazuju da e lice ije se izruenje trai ometati krivini postupak ili postupak izruenja uticajem na svjedoke, sauesnike ili prikrivae. Pritvor moe trajati najdue do izvrenja odluke o izruenju, ali ne due od 6 mjeseci od dana pritvaranja. Pritvor nee biti odreen ako je iz same molbe za izruenje oigledno da nema mjesta izruenju. Kada se odredi pritvor, sudija za prethodni postupak e obavijestiti o pritvoru Ministarstvo pravde BiH, kako bi o tome bila obavijetena strana drava. Sudija za prethodni postupak pustie na slobodu stranca kad prestanu razlozi za pritvor ili ako molba za izruenje ne bude podnesena u roku od 30 dana od dana pritvaranja stranca. Postupak izruenja stranca u hitnim sluajevima se sprovodi kada postoji opasnost da e stranac ije se izruenje trai pobjei ili se sakriti. Tada po molbi nadlenog organa drave moliteljke, bez obzira kako je ona upuena, nadleni policijski organi BiH e liiti stranca slobode i privesti ga sudiji za prethodni postupak BiH, s ciljem odluivanja o privremenom pritvoru. Privremeni pritvor moe trajati 18 dana i moe se produavati na zahtjev drave moliteljke, ali ne moe prei 40 dana. Ako zamoljena drava ne dostavi molbu za izruenje i dokumentaciju u predvienim rokovima, sud BiH e donijeti rjeenje o ukidanju pritvora licu ije se izruenje trai. Ako lice ije se izruenje trai bude puteno iz pritvora zbog proteka rokova, ne moe se vie odrediti ekstradicioni pritvor po osnovu molbe za privremeno pritvaranje, ve iskljuivo na osnovu podnesene molbe za izruenje.

112. POSTUPAK ZA NAKNADU TETE, REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA LICA NEOPRAVDANO OSUENIH I NEOSNOVANO LIENIH SLOBODE Lice se smatra neopravdano osuenim ako se ispune u zakonu odreene pozitivne i negativne pretpostavke. Pozitivna pretpostavka da bi se neko lice smatralo neopravdano osuenim jeste da je prema njemu bila pravosnano izreena krivinopravna sankcija ili da je proglaeno krivim, a osloboeno od kazne, a kasnije je povodom vanrednog pravnog lijeka ponovljeni postupak pravosnano obustavljen ili je pravosnanom presudom osloboeno od optuzbe. Negativne pretpostavke su: da osueni nije svojim lanim priznanjem ili na drugi nain namjerno prouzrokovao svoju osudu, osim ako je na to bio prinuen, da do obustave postupka kojom se optuba odbija nije dolo zbog toga to je u ponovljenom postupku tuilac odustao od krivinog gonjenja, a do odustanka je dolo na osnovu sporazuma sa osumnjienim i da u ponovljenom postupku 123

optuba nije odbijena zbog nenadlenosti suda, a ovlateni tuilac je preduzeo gonjenje pred nadlenim sudom. Lice neosnovano lieno slobode je: lice nezakonito lieno slobode od strane policijskog organa, lice neopravdano pritvoreno, lice koje je izdravalo kaznu lienja slobode koja je po vanrednom pravnom lijeku smanjena, lice nezakonito pritvoreno, lice koje je provelo u pritvoru due nego to iznosi kazna zatvora na koju je osueno. Pravo na postavljanje zahtjeva za naknadu tete zbog neopravdane osude, odnosno neosnovanog lienja slobode pripada za ivota osteenog iskljuivo njemu, koji moe raditi preko zakonskog zastupnika. Nasljednici ovih lica nasljeuju samo pravo ovog lica na naknadu imovinske tete, oni mogu pokrenuti ili nastaviti postupak za naknadu tete samo ako je oteeno lice umrlo prije isteka roka zastarjelosti i ako se od zahtjeva nije odreklo. Postupak za naknadu tete ovih lica odvija se odvojeno od postupka za ponavljanje krivinog postupka i raspravlja se po njegovom zavretku. On ima dvije faze: upravnu, koja je obavezna i ima za cilj da se postigne sporazum o naknadi tete i sudsku, koja nije obavezna, a odvija se pred parninim sudom, ukoliko se sporazum o naknadi tete ne postigne. Zakon predvia da pravo na naknadu tete zastarjeva u roku od 3 godine. Rok se rauna razliito, od dana pravosnanosti ili od dana prijema odluke vieg suda. U ovom roku mora biti pokrenut ne samo postupak pred organom uprave, ve i parnica pred sudom. Pored naknade moralne (neimovinske) tete, koja se (kao i imovinska) daje u novcu, zakon omoguava jo neka prava ovim licima, da bi popravio tetne posljedice koje su pretrpjeli zbog neopravdane osude, a to su: obavjetenje javnosti o neopravdanosti ranije osude, odnosno neosnovanosti lienja slobode, ponitavanje upisa neopravdane osude u kaznenoj evidenciji, posebno pravo na priznavanje radnog staa, odnosno staa osiguranja.

113.

POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE

Ako se ne zna prebivalite ili boravite osumnjienog, odnosno optuenog, kada je to po odredbama zakona neophodno, tuilac, odnosno sud e zatraiti od policijskih organa da ga potrae i sud obavijeste o njegovoj adresi. Potjernica predstavlja akt traganja za odreenim licima, za razliku od objave, koja je akt traganja radi pronalaenja predmeta koji su u vezi sa krivinim djelom. Potjernica se izdaje za osumnjienim, odnosno optuenim u toku krivinog postupka ili ako osumnjieni, odnosno optueni pobjegne iz ustanove u kojoj izdrava kaznu. Sud pred kojim se vodi krivini postupak, moe narediti izdavanje potjernice za osumnjienim, ako je krivini postupak pokrenut za krivino djelo za koje je predviena kazna zatvora od 3 godine ili tea kazna, ako je osumnjieni u bjekstvu i ako postoji naredba za dovoenje osumnjienog ili rjeenje o odreivanju pritvora. Izdavanje potjernice je fakultativno, tako da sud u svakom pojedinom sluaju cijeni da li e je narediti ili e koristiti neku drugu mogunost radi ostvarenja ovog cilja. Izdavanje potjernice naredie se i u sluaju bjekstva osumnjienog, odnosno optuenog iz ustanove u kojoj je izdravao kaznu, bez obzira na visinu kazne. Za razliku od potjernice koja se izdaje u toku krivinog postupka, izdavanje ovakve potjernice je obavezno. Naredbu, u takvom sluaju izdaje upravnik zatvora. Naredba kojom se izdaje potjernica, dostavlja se radi izvravanja policijskim organima koji raspisuju potjernicu. Bez naredbe suda ili upravnika ustanove, policijski organi ne mogu raspisati potjernicu. 124

Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezani za krivino djelo ili ove predmete treba pronai, narocito ako je to potrebno redi ustanovljavanja istovjetnosti pronaenog nepoznatog lea, organ koji vodi krivini postupak naredie izdavanje objave, kojom se trai da se ovi podaci dostave organu koji vodi postupak. Cilj objave je da se pronau predmeti koji su u vezi sa krivinim postupkom, odnosno da se oni identifikuju. Objavu nareuje organ koji vodi postupak, a raspisuje je ili policijski organ ili taj organ. Policijski organi mogu objavljivati i fotografije leeva i nestalih lica, ako postoje osnovi sumnje da je do smrti, odnosno nestanka dolo usljed krivinog djela. Organ koji je naredio izdavanje potjernice duan je da istu odmah povue: kada se pronae traeno lice ili predmet, kada nastupi zastarjelost krivinog gonjenja ili drugi razlozi zbog kojih potjernica ili objava nisu vie potrebni. Povlaenje se vri na isti nain kao i raspisivanje. Postoji i tzv. meunarodna potjernica koju raspisuje Ministarstvo bezbjednosti BiH, u ijem je sastavu Nacionalni ured Interpola. Ovo Ministarstvo moe raspisati potjernicu ako je vjerovatno da se lice za kojim je izdana potjernica nalazi u inostranstvu.

125