Вы находитесь на странице: 1из 78

DR OKO SLIJEPCEVIC

Srpska oslobodilaka ideja

M iinchen 1983

SR PSK A O SLO BO D ILA CK A ID E JA

Druck: Iskra GmbH, 8 M unohen 90, Ohlmiillerstr. 16, Rgb.

UVOD S rp sk a oslobodilaka id eja bila je tra jn o sr srpskog'a p ita n ja , k o je je im alo in te re s a n tn u isto riju svoga n a sta ja n ja i ra z v ija n ja . U zim alo se, obino, da je srpsko p itan je , u svom e m od ern o m obliku, n a sta lo te k u X IX v e k u n a sta ja n je m K a ra o r e v e S rb ije i, k asn ije, a k tu e ln im p o stav ljan je m n a d n ev n i red p ita n ja podele i n asle a T u rske. M ala S rb ija , svega n ekoliko okruga, p o sta ja la je sve vie i duhov n i i p o litik o -n acio n aln i c e n ta r srp stv a, koje je i d alje, svojim n ajv eim delom , bilo pod tu rsk o m vlau. N esta ja n je te v lasti tre b a lo je da znai osloboenje svih S rba, koji su bili pod tom v lau i n jiho vo u je d in je n je sa S rbijom , fcoja je poela da na sebe p riv la i sve veu pan ju, p re svega tr i velik e sile: T ursk e, R u sije i A u stro -U g arsk e. Iz pojm ljiv ih razloga za ovaj p ro sto r poele su se in tere so v ati i V elika B rita n ija i F ra n c u sk a : B alk an , p o d riv en p o tm u lim p o b u n am a svo jih n aro d a, n e m ira n i b u n to v an , po stajao je sve vie p o p ritem suko ba in te re s a velik ih sila, koje su, osim T ursk e, u v e ra v a le svet d a nose slobodu i progres. Od k a d a je n astala , kroz v elike n a p o re i rtve, esto n esh v aen a i n ep riz n ata , S rb ija je bila p ro no silac slobode n a B alkan u, im p uls i p o d rk a svih, koji su eleli da se oslobode, da n a u sebe i svoj p u t u bu dunost. I sam a n a po p ritu su ko b a in te re sa v elik ih sila, n a p u tu k ojim su vekovim a p ro lazili n a ro d i i o d v ijali se rato v i, S rb ija je b ila vie neshvaena, nego sok oljena za d a lje oslobodilake zam ahe. ak ni R usija, i p o red k rv n ih veza i zajed nike vere, to je ta d a znailo m nogo, n ije esto im ala ra z u m e v a n ia za srp sk e in te re se i za srp sk u oslobodilaku borbu. S u tin u srpskoga p ita n ja od p oetk a X IX veka pa d alje p re ts ta v lja sukob i te n ja i n a s to ja n ja srpskog n a ro d a da se oslobodi od u g n je ta v a n ja i u jed in i u je d n u d ra v n u zajednicu, sa in te re sim a i te n ja m a velik ih sila, n a p rvom m es tu T u rsk e i A u stro-U garsk e, koje su, svak a sa svoga gledita, i tak e svojih in teresa, om etale srp sk e te n je i nastoja n ja . U svojoj b itn o sti ovo je bio sukob sp leta in te resa im p erijalizam a, kako su se oni ta d a od raav ali na B alkanu, sa p riro d n im te n ja m a jedn og a n arod a, da o stv ari ono to

su ve d ru g i n aro d i im ali: svo ju d r a v u i svoju sam ostalnost. D uboko u dui, sam p re d sobom , u ovom e svom e nacionalnom sv e titu u kom e je in tim n o iveo, srp sk i n arod je ceo dugi p erio d ro p stv a pod T u rc im a sm a tra o neim p riv rem en im i p ro lazn im i n ik a d a se n ije m irio sa njim : n jegovi oslobodilaki ra to v i bili su odraz i izraz ovoga shvata n ja . N a svom e p ro sto ru , p re d sam o p o rtv ov an im oslobodilakim n ap o rim a, su sretao se srp sk i n a ro d sa tekoam a, koje su bile v elik e i teko o tk lo n jiv e; esto su bile vee o onih k oje su dolazile sa tu rs k e stra n e . D a ru i tu rs k u c arev in u sm a tra o je srp sk i n aro d svojim isto rijsk im prizivom . A li da se, jo tee, nosi sa h rian sk im silam a, k oje su istu p a le kao zatitn ici T urske, p adalo m u je v eom a teko i zbunjivalo ga je. Jo tee ga je pogaalo to njegovi srp sk i napori, da sa b e re i u jed in i svoje etnioko i nacio naln o podruje, ne sam o da n isu p rav iln o sh v a tili i pom alagi, nego su ove n jegove napore, i p riro d n e i ra z u m ljiv e , poeli da naziv aju velikosrpskom ek sp an zijo m 1 1 . K a d a su ovi nap ori, ipak, bili o stv aren i i k ad su se S rb i n ali o k u p ljen i u jednoj zajednikoj dravi, onda je izm iljen m it o srpskom hegem onizm u . U ova o badva slu a ja ilo se zatim , da se srpskom e n a ro d u onem ogui ono to je svim a bilo p rizn ato : p ravo na puno nacio n aln o u je d in je n je i n a iz g ra d n ju svoje sopstvene n acio n aln e drave. P o sto ji li, i u k cm e obliku, d an as srpsko p ita n je? O nima, k oji b u dno p ra te razvoj d o g a aja n a B alk an u , jasno je da srpsko p ita n je ne sam o postoji, nego se ono nalazi u svojoj n a ja k u tn ijo j fazi: ceo je d a n n arod, isto rijsk i po p revashodstvu, baen je d an as u proces u n ita v a n ja i u n u tra n je g a dekom ponovanja. N a jk a ra k te ris ti n ije je u dananjoj fazi srp sk o g a p ita n ja to, da su se sve ko m p o n en te ovoga u n ita v aju eg a procesa, koji bez m ilosti i obzira sa tire srp ski n arod, zaele ra n ije , sta sa le i ojaale do zam aha i snage koje dan as im aju : na izv estan nain, po m nogo em u, moglo bi se rei, da su se p o v am p irile one an tisrp sk e sile, koje su tra ile u n ite n je S rb a jo p re P rv o g a svetskoga ra ta. S rp sk i n a ro d je ig rao g lav n u ulogu i u ra z b ija n ju T u rsk e i u slom u A u stro -U g arsk e m o n arh ije. Po p riro d n o m daru da u n ajsu d b o n o sn ijim isto rijsk im p re k re tn ic am a , onda k ad a se sm en ju ju epohe, vidi i d a lje i ja sn ije nego drugi narodi, srp sk i n aro d i u p o sled n jem ra tu , p re nego m nogi drugi, sh v atio je sav ogrom ni su d b in ski znaaj d an a n jih ra d ik a ln ih ideolokih o b rau n a u svetu. I sam porobljen, 6

i rasko m ad an , u n ita v a n jed no m divljom bezobzirnou, on je svesno i odluno p rih v a tio te k u b o rb u sa kom unizm om i vodi je, pod okolnostim a, k o je su teske, i danas. On je to urad io po svom e u n u tra n je m isto rijsk o m prizivu. Po m nogo em u se moe rei, da d a n a n ja srp sk a dram a, po tresno k rv a v a , n ije ni po em u slu ajn a: ona je neotklon jiv i odraz svega onoga to se godinam a p rip re m a lo i to je nesm etan o u zrastalo iz s ta rih a n tisrp sk ih brloga, snailo se p o tstic a jim a spo lja i ostiglo d a n a n ju m e ru i d a n an ji stra vini zam ah. J e r kao to T u rci nisu m ogli zagospodariti B alk anom dok nisu p o k o rili srp sk i narod, i kao to A u stro U garsk a n ije m ogla o stv a riti svoje zavo jevake ten je n a B alk an u dok n e pokori srp sk i narod, dok se ne obrauna sa S rb im a i dok ih ne pok ori i unizi, ta k o ni kom unistiko za v o jev an je n a B a lk a n u n ije m oglo b iti ostvaren o p re nego se obesnaio srpski n aro d do m ere da n e m oe da p ru a odgo v araju i o tp o r i da p o in je p re s ta ja ti b iti i d a lje isto rijski fa k to r n a B alk a n u i p re la z iti u gom ilu bez izrazite nacionalne svesti i bez svoga isto rijsk o g a cilja. ivo telo n acije, vek ov ni osnovi njezinoga ivota, ona kao celina, u g ro eni su danas duboko i neposredno. K ad a se razlan e sve k om p o n en te d a n an je srp sk e dram e, u kae se p re d nam a je d a n uasan prizo r: kao na okovanoga dina n a srn u la ie dan as n a telo srpsko ga n a ro d a tm u n a g ra b ljiv ic a jedni m u k id a ju kom ade tela, d ru g i v ad e oi ive, tre i isecaju srce, e tv rti poroe d u u i p e h a rim a p iju srps'ku krv. K ao i n e k a d a ta k o n ije ni dana.s srp sk i n aro d shvaen. I d anas se m oe rei za srpski n a ro d ono to je, u svoje v re me, rek ao A. K ubah, ovek koji je do-bro poznavao Srbe, zajedno iveo i etovao sa srp sk im u sta n ic im a po H ercegovini, vojevao uz k ra lja N ikolu i bio p rija te lj sa N ikolom Paiem . On je uoio skoro tra g i n u ko m p o n en tu srpske sudbine, da b u d e nesh v aen i pisao: . . . Izuzim ajui C rnu G oru n a jm a n je je od p re o rije n ta c ije m ilje n ja k o ristila S rb ija. U zrok je u tom e da je, jo uvek, srazm ern o m alo poznato o ovoj zem lji. P rilin o se intereso v alo za n jezin u isto riju i geo grafiju , za n je zin u p o litik u i n jezine ekonom ske tenje, ali, ipak, vrlo m alo za s tv a rn e osobine k a ra k te ra i psihe srpskoga n aroda. N av ik n u li su se ve na to da p rim e kao istin ito ono to jedn a, n aroito zaintereso van a, tu a tam pa n a e za zgodno da o tom e obavesti jav no st. . . . J a sam se m nogo i esto k re ta o po svim k ra je v im a srpskoga n a ro d a i m ogu posvedoiti, da on ni za im enjivije ne eli, nego da p ravin o b u d e shvaen". 7

Cilj je ovoga eseja da tom e doprinese. On se moe nazvati bu k eto m injenica, koje govore sam e za sebe. N jih im a toliko m nogo da n isu sve m ogle b iti u tk a n e u ovaj tek st; uzim ano je iz b ogate riznice in jen ica ono to n ajn ep o sred n ije sto ji u vezi sa p roblem om ovoga eseja . . . P isac nag laava, da n ije ni V elikosrbin" (u ozloglaenom sm islu rei), n iti uop te ,,H rv ato fo b (u bilo kom e sm islu rei). On je S rbin, jugoslov en sk i o rijen tisan , koji sm atra, n a osnovu stv a rn o sti, d a je su d b in a S rba, H rv a ta i S lovenaca zajedno povezana. Iz izn etih injen ica vidi se sva kob i fata ln o st njih o v e ra z je d in jen o sti i o k re n u to sti je d n ih p ro tiv d rugih. I jo se je d n a vana s tv a r vidi iz ovih injenica: oslobodilaki podvizi S rb ije om oguili su i H rv a tim a i S lovencim a da od lu aju o sebi i da se sak u p e i sjed in e n a svom e nacionalnom p ro sto ru i o stv are ono to je danas S rb im a onemogueno. I ba u toj injenici je d an as sr i d u b in a srpske tra g e d ije i srp s k e dram e.

RAZVIJANJE SRPSKE OSLOBODILAKE IDEJE U obiajeno je, k ad a se govori o srpskoj oslobodilakoj ideji, d a se poin je sa P rv im srp sk im u stan k o m (1804), koji je n azv an srpskom rev o lu c ijo m . To je, m eutim , sam o delim ino tano. Tano je, da je P rv i srp sk i u stan ak , n a elu sa K a ra o r e m P etroviem , p rv i zapalio b u k tin ju pobune na B a lk a n u p ro tiv p o ro b lja v a ju e tu rsk e vlasti. U svojoj P osveti p ra h u oca S rb ije ista k n u o je P e ta r II P etro v iN jego da su tim u stan k o m S rb i isp u n ili svoj istorijski zavet. Taj zav et k o ji bi se m ogao n az v a ti i V idovdanskim , vek o v n a je te n ja S rb a da se oslobode od tu rs k e v la sti i ponovo ujedine. P e ta r II Petnovi-N jego je pevao: A l h e ro ju Topolskom e, K a ra o r u besm rtnom e, Sve p re p o n e n a p u t b je h u cilju dospje velikom e: Die n arod, k rs ti zem lju, a v a rv a rsk e lan ce skrui, E to ta jn e b e sm rtn ik a : dade S rb u sta ln e grudi, Od v ite tv a o d v ik n u ta u n jim lafsk a srca budi. F a ra o n a istonoga p re d o r ijem se m rz n u sile, orem su se srp sk e m ice sa v itetv o m opojile, Od ora se S tam b o l trese, k rv o e d n i otac kuge, S ab ljo m m u se T u rci ku nu , k le tv e u n jih n em a d ru g e ".1) Diui p rv i u sta n a k p ro tiv T u ra k a b ila je sloboda prvo to su S rb i traili. Sa izv o jev an jem i p ro ire n je m slobode tre b a lo je da doe vaspostavljanje onoga to je n e k a d a bilo: uspostavljanje n e k a d a n je srp sk e drave. O va oslobodilaka srp s k a ideja, k o ja se ra z v ija la i u o b liav ala u X IX veku, im a la je, po je n im a (S vetozar M arkovi) isto revolucionarni karakter, a po d ru g im a (Ilija G araanin ) bilo je vasp o sta v lja n je isto rijsk o g a k o n tin u ite ta i ra z v ija n je p rincipa leg aliteta. S v etozar M arkovi je, 1871. godine, pisao: ,,A poetak nove srp sk e drave, a n aro ito n je n a glav n a id eja: oslobo e n je i u je d in je n je celog srpskog n a ro d a n a sta je od prvog u sta n k a n a dahije. O dm ah u p rvo m e u sta n k u na dahije,
1) Cjelokupna djela Petra Petrovia-Njegoa. Uredio dr Danilo Vuovi, Beograd 1935, str. 5.

srp ski n aro d misli na osloboenje svoje b rae u Bosni, vodi p reg o v o re sa C rnom G orom i zapoinje r a t sa tu rsk o m carevinom , stu p a ju i v a n g ran ica B eogradskog pailuka. U isto vrem e, srp sk i n aro d u A u striji pom ae srp sk u rev o lu ciju novcem , debanom , srp sk i oficiri u a u strijsk o j vojsci k ra d u topove sa g rad o v a i d o d aju svojoj brai, i sam i dolaze da se b o re p ro tiv T u rak a, a p rv i srp sk i n au n ik toga v rem en a, otac srp ske kn jievn osti, D ositije, dolazi d a bude m in ista r p ro sv e te u novoj srpskoj dravi. M isao i n ad a da e srpska revolucija u um ad iji u je d in iti ceo srpski narod, bila je opta u svim a k ra je v im a srp skim . . . Je d a n od n a jp re te n ijih p re v ra ta u. um nom ra z v itk u srpskog n a ro d a to ga je donela prva srpska revolucija, bez su m n je je ona re v o lu cio n arn a m isao poko ren e ra je , m isao da stv o ri srpsku n a ro d n u d rav u koja e o b u h v a ta ti ceo srp sk i n a ro d .2) l'lija G araan in , koji je dugo odlu u jue uticao na srp sk u i u n u tra n ju i sp o ljnu politiku, i ko ji je stvo rio plan spoljne politike S rb ije, p cz n ate pod im enom N aertan ije", miislio je sasvim d ru k ije. O n je nadovezivao n a ono to je n e k ad a bilo i traio da srp sk a d rav a b u d e ob no vljena i v aspostavIjena. On je pisao: S rpsk a d r a v a k o ja je ve sreno poela, no koja se ra s p ro s tra n i i a ja a ti m ora, im a svoj osnov i tem elj tv rd i u c a rstv u srp sk om e 13. i 14 sto lje tija i u bogatoj i slavnoj srpskoj i s t o r ij i. . . S rb i e p re d sv et izai kao p ra v i nasledn ici v e lik ih n aih otaca, koji nita novo ne ine no svoju dedovinu ponavljaju. N aa dak le sad anjost nee b iti bez sojuza sa prolou, nego e ova initi jedno zavisee sastav n o i u stro jen o celo, i zato Srpstvo, njegova n a ro d n o st i njegov d rav n i ivot stoji pod zatitom svoga p ra v a istorieskog. N aem te e n ju n e m oe se p reb aciti, da je ono neto novo, neosnovano, da je ono revolucija i prevrat, nego sv ak i m o ra p riz n a ti da je ono po litiki potrebno, da je u p ra sta ro m v re m e n u osnovano i da k o ren svoj u p rean jem d rav no m i n aro d n o m ivo tu S rb a im a, koji koren sam o nove g ra n e te ra i na novo p ro c v e ta ti poinje. S rb i su se m eu svim a Slovenim a u T u rsko j p rv i sopstv en im sre d stv im a i snagom za svo ju slobodu b orili; sljedstveno oni im aju p rv i i p un o p ra v o k to m e da ovaj posao i d a lje u p ra v lja ju . Ve sada na m nogim m estim a i u nekim k a b in e tim a p re d v id e i slute to: da S rb im a v elik a budunost p re d sto ji i to je ono to je pozornost cele E v rop e n a S rb iju navuklo. K ad m i ne bi d a lje m isli nego sam o na knjaev2) Svetozar Markova, Odabrani spisi, Zagreb, str. 29-30.

10

stvo kao to je sad, i k ad ne bi u ovom k n ja e v stv u klice buduega srp sk o g a c a rstv a leale, onda n e bi se sv et vie i due sa S rb ijo m zanim ao nego to je sa M oldavskim i V lakim k n ja e v stv im a inio, u k o jim a nem a sam ostalnog naeia ivota i koji se d akle sam o kao p riv jesci R usije sm a tra ju . . . N ova srp sk a d r a v a n a J u g u p o d av ala bi E v ro pi sve garan c ije da e ona b iti v rsn a i k re p k a d r a v a i k o ja e se m oi m e u A u strijo m i R usijom odrati. G eopolitieskoje p oloenije zem lje, p o v rin a zem aljska, b og atstv o n a p riro d ne proizvode i v o jeni duh itelja, d a lje uzvieno i v atren o uvstvo naro d n o sti, jed n ak o poreklo, je d a n jezik sve to p o k azu je na n je n u sta ln o st i v e lik u b u d u n o st1 1 .3) I u jed n o j i u drugoj o rije n ta c iji b ila je b itn o p ro b u en a i isto rijsk i osm iljena srp sk a svest i razb u e n e u sp avane snag e sa te n jo m da nad srp sk im naro d o m zasja svetla M iloeva p ra v d a .4) U n a p o rim a da o stv a re svoj n acio n aln i ideal S rb ija i C rn a G ora, kao organizov an i p re sta v n ic i S rba, im ali su da se nose sa sukofoom in te re sa velik ih sila i n a B a lk a n u i n a n jihovom uem n acionalnom p ro sto ru . N osile su se: T urska, A u stro -U g a rsk a i R usija. D ok je bilo sasvim jasno ta i T u rsk a i A u.stro-U garska ele S rb iji, d r a n je R u sije je esto zbunjivalo. S rb i su poeli sve ja sn ije da s h v a ta ju da je R usija n a k lo n je n ija B u g a rim a nego njim a. Zbog to g a je F ilip H risti, ta d a srp sk i d ip lo m atsk i p re d sta v n ik u C arigradu, p o k u av ao da o trezn i J o v a n a R istia od ru som an ije. On je, 29. a p rila 1877. godine, pisao R istiu": . . . J a sam s velikom tugom , v e ru j mi, u ovo p o sled nje v rem e doao do u b e en ja da n am R usi n e eie dobro, i da n am se s te s tra n e ne tre b a nik ak voj k o risti n ad ati. V elika i ja k a S rb ija ne ide u rau n ru sk o j p o litici i ko zna, n ije li u p o sledn je v rem e s izvesnim pla nom raeno da S rb ija svu svoju, i m a te rija ln u i m o ra ln u sn ag u potroi, i do ove k a ta s tro fe doe. C rn a G ora je om iljeno edo R usije, ne zato to je ona k a d ra da bu d e c e n ta r S rp stv a, i da stv o ri veliku i ja k u srp sk u dravu, no zato to je sposobnija nego iko d ru g i da m isiju S rb ije sprei i paralie" 5).
3) Dr Dragoslav Stranjakovi, Kako je postalo Garaaninovo Naertanije" (Spomenik SKA, XCI, drugi red 70, Beograd 1939, str 77-79). 4) Cjelokupna je la .. . , str. 15. 5) Pisma Filipa Hristia Jovanu Ristiu (1878-1880). Beograd 1953, st. 170.

I nekoliko m eseci kasnije, 2. se p te m b ra 1877. godine, pisao je H risti R istiu: ,,Ne v a ra jte se, ako Boga znate, i ne m islite da em o m i od pobeda ru sk ih k a k v e god v a jd e videti. Mi tre b a d a ne znaim o nita, ili d a budem o u tu im ru k a m a, p a da R u sija sred stv o m B u garsk e, ako je zadobije, svoj cilj postigne. A ko vam car d ru k ije govori, onda se i on sam siro m ah v ara. Z a r ne v id ite k o ja ru k a sada i u R u siji i kod nas to ak okree, i k o ja je i nas za guu b ila u h v a tila i davila? . . . J e li ik ad a S rb ija m a n je sebi p rip a d a la nego danas? I sve to d ogaa se p od m in ista rstv o m R istievim i pod v ladom jedn o ga O b renovia" 6). K ad a je p rip re m a n srpsko-tursiki r a t 1876. godine, nam era K neev in e S rb ije je b ila osloboenje neosloboenih srp sk ih k ra je v a i njih ov o u je d in je n je sa S rb ijo m . O tom e je d isk u to v an o i na sednici M inistarsko g saveta, koja je dran a 1. m a ja 1876. godine i re a v a la da se ,,po m ogunosti postigne u je d in je n je srpskog n a ro d a u tu rsk o m c a r s tv u 7). Im ali su u v id u B osnu i H ercego vin u i Ju n u i S ta ru S rb iju . Bio je n a in je n i ra tn i p la n ,,i u koliko je sa tim nuno p re tre s a ti osnove i p ra v c e o p eracija srp sk e vojske, k ako bi posle p rem a tom e G lavni tab nainio p la n i sprem io sve to tre b a 8). R ato v i S rb ije i C rn e G ore u drugoj polovini X IX veka i poetkom X X veka bili su n a sto ja n ja da se o stv ari srpsko osloboenje i u je d in je n je . Pod sloenim u tje c a je m razvoja n a ro d n e p ro losti a osobito u sp je h a u b a lk a n sk im rato v im a 1912. i 1913, slu b en a p o litik a S rb ije ila je osnovno za oivlja v a n je m srp sk e n acion alne m isli, to je s t o k u p lja n ja svih S rb a oko S rb ije. R at 1914. znaio je za S rb iju b o rb u za n jezino p ro ire n je i oiv o tvo ren je velik e srp sk e d rave n a nain da bi se K ra lje v in i S rb iji p oslije r a ta p risa je d in ili u p rvom e red u C rn a G ora, B osna i H ercegovina, zatim B a n a t ra d i stra te k e od b ran e B eo grad a i konano Ju n a D alm acija zbog izlaska n a m o re 9). To to je treb a lo da se stv o ri i, na k ra ju , bilo i stvoreno, n azvano je V elika Srbija. S v etozar M arkovi, koji se skeptik i odnosio p re m a ovoj ideji, nazvao je najveom politi6) Na istome mestu, st. 188. 7) Zapisi Jevrema Grujia, knj. III, Beograd 1923, st. 159. 8) Na istome mestu, st. 159, sravni: Dr Nikola P. Skerovi, Zapisnici sednica Ministarskog saveta Srbije 1862-1898. Beograd 1952, st. 168. 9) Dr Ante Smith Paveli, Dr Ante Trumbi, Minhen 1959, st. 39-40.

12

kom uto p ijo m " 10). O n je, u svojoj k n jizi S rb ija na Istoku", pisao i ovo: P o litik a m isao: osnovati V eliku Srbiju, tj. od dan a n je srp sk e kneev ine n ain iti v e lik u p o lu n ezav isn u ili sasvim n ezav isn u d rav u, pro stim p risv a ja n je m su sjed n ih srp sk ih zem alja, odgovaralo je potpu no u n u tra n jo j politici S rbije, k o ja je teila da u zem lji u tv rd i n eo g ran ien u vlad u u d in a stiji O brenovia . . . O snovati V eliku Srbiju, znailo je p re n e ti v rh o v n u v lad u n a d Bosnom i H ercegovinom od sulta n a n a v la d a ju u porodicu O brenovia; p re n e ti u B osnu i H ercegovinu srp sk i U stav i srp sk o d ravn o u stro jstv o sa svim njeg ov im k ap etan im a, naelnicim a, sudskim in stan cama, m n o go brojn im k a n c e la rija m a i celokupnim b iro k ra tskim ap arato m . Je d n o m rei, u novim srpsk im zem ljam a n a m e tn u la b i isti p ra v n i i ekonom ski odnoaj, sa svim posledicam a, k o je su p osto jale i postoje u S rb iji" n ). I, dalje: . . . A l i m i pod im enom S rb ija razum em o n aro d to ivi u S rb iji, onaj narod, koji je u p o etk u ovoga v ek a zapoeo re v o lu ciju u T u rsko j, zapoeo b o rb u za osloboenje celokupnog srpsko g n a ro d a od tu rsk o g gospostva. D a je on p rizn avao zak o n ito st tu rsk o g a p o retk a, on ne bi ni poeo svoju re v o lu c iju 12). A n tisrp sk i elem enti, p o tstican i i h ra n je n i iz Bea, in k rim in isali su id e ju srpsk og a osloboenja i u je d in je n ja i o id e je je d n e V elike S rb ije isp re d a li teze o srpskome hegem onizm u ne sam o u Ju g o sla v iji nego i na B alk an u. Ishodite te id eje i izv estan oblik n jezinog o stv a re n ja video je L. fon S u d la n d (Dr. Ivo P ila r) u o b n a v lja n ju P eke p a trija r ije 1557. godine. On je pisao: S rb sk a m isao o ivljuje dodue godine 1577. u crk v en om o bliku u Pekoj p a trija rh iji, doivlju je ak svoj cv at i p ro ira v a n je , ali se ona, za a u strijsk o tu rsk o g r a ta godine 1683-1689 p ok azala nepouzdanom tu rskoj dravi, ku cn u o je i njoj zadn ji as. O statk e naro d n e sv ijesti spasilo je kod H rv a ta pobjeglo plem stvo, ko je se b ija e stisnulo n a uskom p o d ru ju oko Z agreba, a kod S rb a spasila je n a ro d n u sv ije st n a ro d n a crkva, k oja b ija e sa svojim p a trija rh o m p o b jeg la u ju n u U g arsk u " 13). K ad a je, 1914. godine, n a p a d n u ta od A u stro -U g a rsk e p ru ila je K ra lje v in a S rb ija snaan otpor. Bilo je to ak tiv n o ulaenje u zavrnu fazu ne samo osloboenja i ujedinjenja
10) 11) 12) 13) Prikaz Svetozar Markovi, Sabrana dela, st. 114. Na istom e mestu, st. 111-112. Na istom mestu, st. 114. L. von Sudland (dr Ivo Pilar), Junoslovensko pitanje. cjelokupnog pitanja. Zagreb 1943, st. 332.

13

Srba, nego i osloboenja Hrvata i Slovenaca ispod au stro u g arsk e vlasti. T im e su se, tada, o du ev ljav ali i jugoslovenski o rije n tisa n i H rv ati, koji su ispovedali naro dn o jed in stv o Srba, H rv a ta i S lovenaca. J e d a n od njih , svakako veom a u ticajan , F ra n o Supilo, pisao je, 21. o k to b ra 1914. godine, N ikoli P aiu iz L ondona: M oja v je ra i h ilja d e nas, koji stojim o n a n aelu n aro n o g je d in stv a jest, da m i H rvati, S rb i i Slovenci od T rig la v a do T im oka sainjavam o je d an isti n a ro d sa jed n im istim jezikom , a sam o sa tr i im ena. N ije glavno k ako se je d a n n a ro d zove, nego je glavno da ta j n arod ivi, da b u d e svoj i slobodan, je d in stv e n i n ap red u je . N a te m e lju ove id eje zastu pao sam m isao da m eu Ju n im Sloven im a u H ab sb u rk oj m o n a rh iji H rv a ti, kao n ek i depozita r i d r a v n o -p ra v n ih o stav tin a m o ra ju da im a ju vodeu u lo g u kao p rim i in te r pares. To se zbog razn ih tu g a ljiv ih uzro k a v a n jsk ih i n u ta rn jih p ro tiv n ik a S lav en stv a n ije m oglo p ro v a a ti. Izvan H a b sb u rk e m o n a rh ije ista uloga po n arav n o m zakonu p rip a d a ovoj i ovakvoj d an an joj S rbiji. Stog a ova S rb ija , k o ja je ta k o lijepo u z ad n jih deset godina, a n aro ito kroz ove p osled n je tri, dokazala da je dorasla ovakvoj m isiji m o ra d a bu d e ovaj d r a v o tv o rn i fa k to r, koji e sa b ira ti i slije v a ti Ju n e S lo v en e 14). O d uev ljen i srp sk im p o b edam a i stavo m srp sk e vlade pisao je, 3. ja n u a ra 1915. godine F ra n o Supilo D uanu V asiljev iu iz L ondona: ,,A, eto, k a sn ije se obistinilo ono n a jn ev ero v a tn ije : da je bilo daleko vie i bolje, nego ste i Vi sam i priali! Je d n o udo i je d a n ta k a v h isto rijsk i dogaaj, d a sve ono to smo u p o v ijesti uili od T erm op ila u n a p re d n ije nego ig ra rija ! A osobito d r a n je sta ro g a k ra lja i n je govih sinova! Eh, b ra te , bogm e su i m eni m a to ru suze na oi dole dok sam itao one stv ari! Ono je neto veliko, kakvo p o v ije st ne biljei. M oemo m irn e due rei: sad k a k o god b u d e S rb ija je svoje uinila! I m a d a bi s u tr a kojom nesreom i p od legla jaoj sili, kojom p rije te , to je ona ipak ovom p o bjedom sebi o sig urala ne sam o sva p ra v a n a rein teg raciju , nego i n a re v e n d ik a c iju svih ju go slo venskih zem alja n je n a jezika. E v ala joj! K ako je sn ag a n a ro d a p ro b u ja la k ad se uguila p ro k le ta m ilanovitina. Tako e i n ae m izerije osuiti se n a su n cu slobode i b it e novih dokaza snage i svijesti. Vi m e ra z u m ije te " 15). P osle razg o v o ra sa reg en to m A lek sand rom , koji je tra ja o je d a n sa t i po, pisao je Supilo Dr. A n ti T rum biu, 14. fe14) Dragovan epi, Pisma i memoari Frana Supila (19141917). Beograd 1967, st. 9. 15) Na istome mestu, st. 39.

14

b ru a ra 1915. godine, i ovo: . . . U m noge sam ga stv a ri uputio. K ra sa n m i je do jam uinio sa svojom b istrin o m i sa lijepim osjeanjim a. Pozvao m e k sebi opet im se iz R usije vratim . P ai m i je dao za Sazonova je d a n lijep list. M eni se ini da e u m ad ija m oi da bu d e na visini n jenih zadaa u Jun o m S lav en stv u , pa u z tre b a li i do najsam oz a ta je n ih konzek vencija. To je m oja im p re sija iz d an a n je situ acije i rasp o loen ja" 16). N ikoli P aiu pisao je, 28. m a rta 1915. godine, F rano Supilo iz P e tro g ra d a , da sm a tra da H rv ati, a n aroito P rim orci, tre b a da p araleln o m akcijom za o d b ra n u n aih p rav a n a J a d ra n u pom aem o S rb ijin u m isiju u je d in je n ja i oslobo en ja n a te m e lju n aro d n o g a jed in stv a. D rim da izloiti C aru n aa p ra v a na istone obale J a d ra n a sam o moe k o ristiti 17). U svim ovim n a sto ja n jim a i n ap o rim a sa r a n a je ideja Srbije kao P ije m o n ta Ju n ih Slovena. O b av etav aju i regenta A leksan dra, 19. m a ja 1915. godine, da m ora n a p u stiti Ni i poi za P ariz, Supilo m u je pisao: Sve se ini, d a S rb ija u sre d svojih sla v n ih ju n a k ih d jela stu p i sada u novu i v a n re d n o tek u fazu svoje v elike m isije u Ju g o slav en stv u : u fazu u kojoj tre b a d a pam etn o m ali skoro b ih rek ao n a d ovjeanskom odvanou istu p i i p ro tiv u d u m anim a i p re m a b ra i i p rija te ljim a , te koli n a Ja d ra n sk o m m oru, toli s onu s tra n u S ave onem ogui k rista liz a c iju ta k v ih prilik a, koje bi m ogle u n aem n a ro d u opet ra z b u k ta ti p lam en razd o ra i zap rije iti p o tp un o o stv a re n je v elik e jugoslovenske ideje. A ko S rb ija o v dje uspije, onda je u je d in je n je svih Ju g o slo v en a u je d n u n a cio n aln u i d rav n u sn a g u p ita n je v rlo k ra tk o g v re m e n a i ta d a e ovaj d a ro v iti n a ro d u m iru i ra d u da pokae to je k a d a r da priloi k u ltu ri, u lju d b i i n a p red k u . Iz n aih razg o v o ra dobio sam osvjedoenje da je Vae V isoanstvo skroz proeto ovim m islim a i osjeanjim a, p ak m oete m isliti koliko V am elim , da ih sretn o p riv e d e te u djelo i V aim im enom slavno zab iljeite u naoj i svjetskoj is to riji 18). Id e ja S rb ije kao P ije m o n ta Ju n ih S lovena n ije bila nik a k v a ni osvajaka, ni hegem onistika ideja, nego pokuaj b u e n ja n acio n aln e svesti i sp re m a n je n a rtv u za oslobo e n je i u je d in je n je i S rb a i p o ro b ljen ih Jugoslovena. Iako
16) Na istome mestu, st. 58. 17) Na istome mestu, st. 58. 18) Na istome mestu, st. 78.

15

ona n ije b ila tu a sh v a ta n jim a Ilije G a ra a jin a o oslobodilakoj m isiji S rb ije on, k a d a su poeli d a p o p u lariu ovu ideju, bio je su zd rljiv p re m a njoj. On je, 6. m a ja 1861. godine, iz C a rig ra d a pisao Jo v a n u M arinoviu o tom e. Veli: V idim izm eu proeg u naim n o v in am a da se u p o d obljav am o P ijem o n tu , i to se govori jo u onim a rtik lim a , koji se kao u m e ren i s m a tra ju tam o. B udim o P ijem o n t, ja to odobravam i hou, sam o ako smo k a d ri; no bud im o ta k v i i u delu a ostavim o n ek a d ru g i za nas to kau, je r n am a to ne prilii p re k azati nego k a d sm o ve o ru je u ru k e uzeli. N eka se m alo pazi za B oga ta se govori, da ne stv a ra m o sebi tekosti k o je nam vie sm eu nego to n am p o m au 19). P ro a u stro -u g a rsk i elem enti, n aro ito oni kod H rv a ta, gled ali su u ideji P ije m o n ta i p ro ire n je S rbije, odnosno stv a r a n je V elike S rbije, u kojoj su tre b a li d a b u d u u jed in je n i svi S rbi, kao n ek i u m iljen i srp sk i im p e rija liz a m i, tak o isto, n a sto ja n je naturanja pravoslavlja nep rav o slav n o m jugoslovenskom elem entu . L. fon S u dland, (dr Ivo P ilar), n ajiz ra zitiji p re d sta v n ik ovakvoga sh v a ta n ja , pisao je: O pazie da bi silno dobili n a politikoj snazi i moi, k ad bi se sjed in ile sn ag e svih srb sk o -p rav o sla v n ih ele m e n a ta pa i onih izvan S rb ije. Zbog to g a pozvae u pom o n a ro d n o stn a naela, u koliko b ija h u vana kod s tv a ra n ja d rav a: osobito p rouava h u i k o p ira h u p o v iest u je d in je n ja Ita lije , m ieah u n aro d n e te n je s n a sto ja n je m oko p ro ire n ja srpskog p ra v o sla v lja i poee s m a tra ti se P iem o nto m bu d u e Ju g o slav ije, k o ja je u svojoj sri m ogla b iti sam o V elika S rb ija. O vaj razvoj, koji je nadovezivao n a n e k a d a n ju veliin u D uanova carstva, naiao je u itavom n aro d u n a p o tp un o ra z u m ije v a n je i plodno tlo, p a tafco p o stad e n a sto ja n je , d a se p rav o slav n i elem en ti oslobode stra n e v lasti i u je d in e s n acio nalnim sre ditem , m alo po m alo sve vie m ilju vo diljom srb sk e u n u ta r n je i v a n jsk e politike, a napose n ak o n B a lk a n sk ih rato v a ko ji su vojniki i d ip lom atski uspjesi sasvim n e ra z m je rn o i n eu m je re n o podigli srb sk u sa m o sv ije st 20). Ovo sh v ata n je, ije odbleske susreem o i danas u ustakoj i p ro u stak o j tam pi, ra zv ijae se i d a lje i p o sta ti deo velikohrvatskog p ro g ram a, koji je oduhovio A n te Starevi. .. . N a su p ro t velik o srb sk om id e a lu stavio je V eliku H rv a tsku, h tio je itav n a ro d o dueviti tim idealom , p a n a jp rije p re g a z iti sve u n u tra n je p ro tiv n ik e, a zatim p ris tu p iti uje19) Pisma Ilije Garaanina Jovanu Marinkoviu, knj, II, st. 20) L. von Suland (dr Ivo Pilar), Junoslovensko p ita n je.. . , st. 78.

16

dinjenju hrvatskih zemalja. Iz injenice, da su b alk an sk i R om ani v elik im djelom im ali u d je la u p o sta n k u S rbije, iz injenice, da je ono iz p rv a bilo m aleno i da su n jim e v lad ali H rv ati, sazdao je te o riju da S rb i nisu n ik a d a po stojali, ali je p ri to m e prev id eo in jen icu da n ik a d a n ije bilo drave bez snanog naro dn og elem en ta . .. N aro d je tak o sliepo sliedio oveka, kojem su n e d o sta ja la g la v n a sv o jstv a uspjenog p o litiara, p ra k ti k i sm isao za stv arn o st, a tim e i ta k tik a i n a d a re n o st za p ro v o en je zad atak a. On n ik a d n ije izradio p o ta jn ih osnova za p ro v o d b u sv ojih m isli, a to je u tom e p ra v c u u inila n jeg o v a okolina, bijae n e z n a tn e v rije d n o s ti 21). P ro a u stro -u g a rsk e i v e lik o h rv a tsk e teze o v elikosrpstvu" i srp sk o m hegem onizm u" p rim ila je K om u n istik a p a r tija Ju g o sla v ije (K PJ) i dosledno ih i u po rn o ra z v ija la , da bi se tim id e ja m a p o sluila u ra z b ija n ju je d in stv a srp sk o g a te rito rijaln o g i etnikog jed in stv a, to je ozak on jen o o d lukam a P rv o g a (1942) i D rugoga A V N O JA (1943). Z lo u p o treb ljav aju i i netano in te rp re tira ju i osnovne p rin c ip e d e m o k ra tije i sam o o p red elen ja n arod a, K P J je, silom i p rin u d o m ozgo i silom o tete vlasti, onem oguila, i jo uv ek onem oguava, o stv a re n je p ra v a , k o je je p riz n a to svim a n a ro d im a u Ju g o sla v iji osim S rbim a. S rpsko m n a ro d u je onem oguavano, i jo u v ek se onem oguava, d a se sam izrazi i pokae: ta je, ko je i ta eli, da n a p ra v i od sebe. U fazi p rim e n jiv a n ja pseu d o d em o k ratije, ko ristei se sn ag om v lasti i upornom doslednou sistem a, koji se silom odrava, v ri se dosledno i sistem atsk o rasrbljavanje srpskog etnikog p ro sto ra i oporoavanje srp sk e d rav n e i oslobodilake ideje, o ne i onakve k ak o je ona b ila uobliena u X IX v ek u i k a k v a je ostala sve do k ra ja ; i kaiko su je sh v a tili i o b ja n ja v a li sav re m en i stran ci.

KAKO SU STRANCI SHVATALI SRPSKU OSLOBODILACKU IDEJU P rv i i D ru g i u sta n a k S rb a (1804. i 1815. godine), bili su p riro d a n i, po celom e stic a ju u n u tra n jih i spo ljnih okolnosti, n ezad rljiv o d u ak onoga to je veko vim a uzrastalo
21) Na istom e mestu, st. 339.

17

i snailo se u dui i srcu srp sk o g a n aro da. B en jam in fon K alaj n ije im ao p rav o k ad a je P rv i u stan ak , u odnosu n a T u rsku, nazvao lojalnim u stan k o m " *). Ono, to se n je m u inilo lo jaln im bilo je sam o o d raz ta k ta i m u d ro sti voa U stanka: da odre m e ru i da odm ah ne d a ju pu ni zam ah onom e to ih je nosilo i potsticalo. Ono n eu k ro tiv o b u n to v n o zrailo je iz svakog a gesta i p o k re ta lju d i k oji su bili reen i da k id a ju sa starim . Vidi, g ovorili su n a ro d n i p rv a c i A ganliji, da m i ni ti nijesm o k a d ri m ira n ain iti: n aro d u zu lu m dojadio pak sad a ne slu a nikoga, n iti kom e v e ru je , a vai T u rci osilili, p a nee da sjed e s m irom od n arod a, n iti slu a ju ta vi govorite, da se m ir i 2). K a d a je govorio o silam a iz k o jih je iz n je d re n P rv i u sta n a k F ilip V inji je reim a, da je sam a ra ja b ila ra d a kavzi, m islio m nogo vie n a ono to je vekovim a p o k retalo i n a d a h n jiv a lo oslobodilaku b o rb u naega n arod a, nego na k lasn i m o m en at socijalno u g n je te n e ra je ko ja globe d av ati n e moe, n iti tr p je t tu rsk o g a zulum a". K roz duboko in tim an doivljaj naega epa, sh v a tila je gospoa Talvj u n u tra n ji sm isao n ae isto rije i m otive iz k o jih je iznikao U stanak. L ju di v elik e h ra b ro sti, veli ona, ru k o v o d ili su n jim : dugo sreno dok ih p o litik a velik ih sila n ije rtv o v a la i oni bili p rin u e n i d a g le d a ju kako im se k rv lju izbo ren i uspesi n asilno oduzim aju, i da isk u se svirep o st pobedioca" 3). F eliks K anic, ta k o e iz optega p ra v ila o revo lucijarna u k o jim a je, po njem u, novac g lavn i fa k to r, izuzim a srp sk i sluaj i veli: Ovo isk u stv o se, ipak, ne m oe p rim e n iti na srp sk e oslobodilake ratove. R e tk a lju b a v p re m a otadbini i d iv lje n ja dostojno sam o od rican je ine n jih o v e jed in e pom one izvore .. . M alo im a n je svak og a po jed in ca sainjavalo je i a rse n a l i k asu iz kojih je srp sk a osiobodilaka borba crp e la sv o ju sn ag u " 4). Jo je vie u p ra v u Felix B am berg k ad a istie, da je srp sk a re v o lu c ija p ro izala iz n a ju n u tra n ijeg d u h a n a ro d a i da ,,u odnosu na linosti, koje su je vodile ak sto ji kao je d in stv e n a u isto riji h ri a n stv a i skoro p ag a n sk a d iv ljin a, m a n a stirsk i i h a jd u k i ivot, o d raavali su kod S rb a p re d a n je v e re i slobode i ta k o se desilo, da p re 1) Beniamin von Kallay, Geschichte der Serben, st. 89. 2) Vuk Stefanovi-Karai, Graa za istoriju naeg vrem ena i ivoti najznaajnijih poglavara ovoga vremena, Beograd 1898, st. 14. 3) Talvj, Volkslieder der Serben, Bd. I. Halle, 1825, st. XLII. 4) Felix von Kanitz, Serbien historisch-ethnographische Reise aus den Jahren 1859-1868, Leipzig 1?68, st. 498-499.

10

obilje n jih o v ih p a tn ji, um esto da ih sm rvi, eliilo ih je za novi iv o t 5). ,,U srp sk im srcim a oivela je b ila opet id eja v a sp o sta v ljan ja staro g velianstveno g srpskog carstva, koje je zavreno nesrenom K osovskom b itk o m i sm ru c ara L azara. K od jednog ta k o daro v ito g n a ro d a kao to su S rbi m o ra la je ova id eja b iti brzo o fo rm ljen a u je d a n v rst plan, koji, p re z iru i sve sm etn je, d ire k tn o id e svom e cilju p a m a koliko v re m e n a i n a p o ra sta ja lo njegovo o stv a re n je 6). K ada je, kasnije, i sam ovo shv atio doao je B. fon K alaj do u v ere n ja , da m oda n ik a d a n ije bilo je d n e revolucije, k o ja je bez ik ak v ih p re th o d n ih n am era, sam a iz sebe, poela kao srpski U stan a k poetkom n aeg a stoljea,, 7). Iz n ajn iih n a ro d n ih redova, istie J. A. F re ih e rr fon H elfert, uzrastao je po-kret bez ik a k v ih kneev sk ih voa, bez r a tu vinih vojskovoa, bez ta k m a ca za presto. L ju d i koji esto nisu znali ni ita ti n i p isati s ta ja li su m u n a elu. P esm e i p jev an je, ko je su p ro sla v lja le podvige n jih o v ih ju n a k a nisu izale iz k ru g a sam oga naro d a: k n jik i u ena E v ro p a n ije sa n jim a im a la n ik a k v ih d o d irn ih ta a k a i je d v a se, povrem eno, novinskim b elekam a, o sv rta la n a njih. Sve to su velike ev ro psk e sile inile za n jih bilo je, u n a jv iu ru k u , nekoliko d e se tin a h ilja d a ru b a lja goinje, koje je R u sija d a v ala za p ra v o sla v n e crk v en e sv rh e i n ekoliko d e se tin a h ilja d a guldena, koje je A u strija d av ala za kato lik e crk ve i m a n as tir e 8). U ovim oslobodilakim n ap o rim a, koji su nali svoj p u n i izraz u ovim u stan cim a, i k a sn ije se decen ijam a ra z v ija li i p o tp u n ja v ali, b ila je sad r a n a su tin a srp sk e m o d ern e ideje i srp skog a p ita n ja : o stv a re n je vekovne ten je za svojom slobodnom n acionalnom dravom . Z aetk e ove drav e gledao je n a ro d u S rb iji, koja je n a s ta ja la i p o sta ja la d u hovni c e n ta r srp sk ih n acio n aln ih te n ji i nosilac srp sk e oslobodilak e ideje. in jen ica da je n a ovom e p o d ru ju zajedno sa n acio n aln im dolo i socijalno osloboenje od ja rm a tu rsk o g a feu d alizm a uinilo je S rb iju jo p riv la n ijo m za n a ro d iz
5) Felix Bamberg, Geschichte der orientalischen A ngelegenheiten in Zeitraum des Pariser und Berliner Friedens, Berlin 1892, st. 384. 6) Eduard Riiffer, D ie Balkanhalbinsel und ihre Volker vor der Losung der orientalischen Frage. Eine politisch-etnographisch-m ilitarische Skizze, Bautzen, 1869, st. 64. 7) Beniamin von Kallay, Die Geschichte des serbischen A ufstandes, st. 2'60. 8) J. A. Freiherr von Helferr, Bosnisches, Wien 1879, st. 64.

19

neosloboenih srp sk ih k ra je v a . S v ak i p o ra st i p olet ivih sn ag a S rb ije k rila tio je nade p o ro b lje n e srp sk e ra je : ono n a jd ra g o c e n ije to je n a jd u b lje p ro d ira lo u srca n aro d a bilo je u v eren je, k o je se h ra n ilo iz stv arn o sti, d a je tekom robov a n ju doao k ra j. F ilip V inji je ovo sudbinsko, n a n jem u sv o jstv en nain, izrazio reim a: Boe m ili uda velikoga, K ad se ae po zem lji S rb iji P o S rb iji zem lji d a p re v rn e I da d ru g a n a s ta n e su a ja . . . To to je poelo da se deava, n a s ta ja n je jed n e nove epohe, znailo je istin sko i duboko p re in a e n je postojeega s ta n ja stv ari, k ra j je d n e i p o etak d ru g e epohe, k o ju e nositi n a p o ri celoga jedn og a n aro da, da p o stan e svoj, slobodan i sam ostalan . I K a ra o r e i Milo, i n ajb o lji lju d i oko njih, u sv ojim n ajv iim i n a jlep im zam asim a, oseali su se delom srp sk e celine, pozvani da je p red v o d e n a njezin om oslobodilakom p u tu u z ra sta n ja i u je d in je n ja . D a su i sve srp sk e zem lje to tak o osetile i sh v atile vidi se i po to m e to su n a jb o lji lju d i iz sv ih srp sk ih k ra je v a po'leteli da uzm u uea u oslobodilakim b o rb a m a i da tim e posvedoe svoju su d b in sk u p ovezanost sa d ravom k o ja se ra a la iz k rv a v ih podviga. Izm e u K a ra o r e v ih zaleta p re m a C rnoj G ori i H ercegovini i n a p o ra da se srp sk i Ju g duho vno k re p i i onoga ta je ra ja o se tila n a p rv e vesti o srp sk im p o b edam a postoji u n u tra n je duhovno srodstvo ne sam o n a srpsko m p ro sto ru nego i n a celom e B a lk a n u osetilo se bilo neto nadeno i o k re p lja v a ju e: jo 1805. godine voa g r k ih k le fta N ik o tsaras, sp rem ao se d a K a ra o r u priskoi u pomo, a ve idue godine K a ra o r e je n aoruao 5.000 B u g ara. G odine 1819. m onasi m a n a s tira Sv. J o v a n a R ilskog p o tseali su k n eza M iloa n a srpsk o -b u g arsk o b ra tstv o i srod stv o po k rv i, a k a d a je M ilo, n a p u tu za C arigrad, p ro lazio kroz B u g arsk u , n a ro d ga je od uevljeno doekivao i gledao u n je m u sim bol i svoje slobode. U srp sk im k ra je v im a bilo je ovo oseanje jo jae, je r su b rig e S rb ije b ile n e p o sre d n ije n jim a upuene. Ve 1813. godine S rb i iz osloboene S rb ije osnovali su kole u P rile p u i K ievu, a polovinom XIX . v ek a bilo je tih kola u Junoj S rb iji vie od e trd ese t ). B. von K a lla y je zabeleio kako su se S rb i iz Z ap ad n e Bosne, n a vesti o K a ra o r e v im pobe9) st. 216-217. Hermann Wendel, Siidosteuropaische Frage, Berlin 1918,

dam a, zav erav ali n a pobunu. O ni su se, v eli K allay, sak u p lja li u u m am a oko N ovoga i drei je d a n ta n a k ta p u ruci z ak lin jali se tekom k letvom , da se sasue kao ovaj tap, ako n a ru e svoju z a k le tv u 10). S rb i iz a u stro -u g a rsk e v o jske poeli su p re b e g a v a ti u S rb iju i p rila z iti ustan icim a. U a v g u stu 1807 godine, veli K allay , popeo se b ro j d e z e rte ra n a 515 ljudi, m eu n jim a 327 g ra n i a ra i 188 p rip a d n ik a re g u la rn e p ead ije i konjikog p u k a . . . P ra v o sla v n i svetenici i k a lu e ri od vlak e do H rv a tsk e litorale o b a v e ta v a li su sta ln o svoje v e m ik e o p obedam a Rusa, a sta n o v n itv o n ije u opte sa k riv a lo svoju ra d o st zbog ovih uspeha,, n ). ,,Iz S rijem a, veli V uk S tefan ovi-K aradi, p re b je g n u m nogi ljud i, osobito beari, i sta n u se k riju i p re n o siti pom alo deb an e i oruja,, 12). T ako se zaela i, postepeno, u z ra sta la n ova S rb ija : ona je b ila sam o osnov, arite i putokaz. to se, sada, ponovo m ora lo poeti od po etk a, kao to je u svoje v rem e poeo S tev an N em anja, je d n a je od in te re s a n tn ijih k o m p o n e n a ta tra g i n e srp sk e sudbine. Cilj je i sa a bio isti: u je d n u d r a v n u zaje d n ic u sk u p iti sve srp sk e zem lje i v a sp o sta v iti izg u b ljen u dravu , k o ja je staln o ivela u svesti i srcim a naro d a. Sa te lin ije i iz tih o k v ira srp sk i n a p o ri n isu n ik a d a izlazili. U stan ik a S rb ija b ila je sam o z am etak srp sk e drave, k o ju je tre b a lo stv o riti. N jezine granice, i bez est okruga, vrlo suene u p o re e n ju sa s ta rim g ra n ic a m a ze m lje 13) niko od S rb a n ije m ogao s m a tra ti ni tra jn im n i p riro d n im : u svesti svako g a S rb in a one su bile izraz i odraz nude. F e lix K anitz veli: K neevina S rb ija sain jav a je d a n deo sta ro g a srpskoga c arstva. S voje d a n a n je g ra n ic e dobila je po od red b am a m ira u B u k u re tu .14) H. N. B ra itsfo rd e istie, takoe, da je nova S rb ija sam o je d a n deo srp sk o g a p r o s to r a ,,13), a gospoa T alvj, govorei o srp sk o m p ro sto ru , pie: N ije sam o suena zem lja k o ju m i poznajem o pod im enom S rb ija, p o sto jb in a ovih pesam a. Jezik, ko jim su one p isan e i n a kom e se p e v a ju p ro te e se u nekoliko, ne m nogo ra z li itih d ija le k a ta , preko
10) B. von Kallay, Die Geschichte des serbischen A ufstandes, st. 161. 11) Na istom e mestu, st. 367, 368. 12) Vuk Stefanovi-Karadi. Na navedenom mestu, st. 20. 13) Otto von Pirch, Reise in Serbien im Spatherbst 1829, Berlin 1930, st. 28. 14) Felix Kantz, Serbien. . ., st. 547. 15) H. N. Braitsford, Macedonia, Ist races and their future. London 1906, st. 97.

21

Bosne, H ercegovine, C rn e G ore i D alm acije, p rek o S lavonije i jugoistonog dela H rv a tsk e (pogranina ili vo jn ika H rv a tska). Ono, dalje, je v lasnitvo m nogih h ilja d a Srba, koji su n a se ljen i od Z em u n a iznad leve obale D u n av a do St. A n d reje kod B udim a, u tr i dijeceze. Tako on p rip a d a m nogim m ilijonim a od k o jih p rek o polov ina p rip a d a grko m ritu su , a u B osni veim delom islam u. M anji broj, ba tam o, u D alm aciji, H rv atsk o j i S lav o n iji p rip a d a latin sk o j c rk v i le). Srpski je z ik govori od p rilik e 5,000.000 lju d i (to je bilo u vrem e k a d a je T alvj p isala svoje delo). N jiho va te rito rija , sa m alim d ijalek to lo k im v a rija n ta m a , p ro tee se n a tu rsk e i a u strijsk e provin cije, n a S rb iju , Bosnu, H ercegovinu, C rnu G oru i D alm aciju, p rek o S lav o n ije i dela H rv atsk e. On je n acio n aln i je z ik m nogih h ilja d a , ko ji su zbog tu rsk o g ug n jeta v a n ja iselili se i kao kolo nisti nalaze se na jugoistonoj obali D u n av a od Z em u na do St. A n d re je kod B udim a . . . K n eev ina S rb ija n ije jo cela srp sk a zem lja i sam a cela srp sk a zem lja n ije jo ni iz bliza celo slovensko tlo B alk a n skoga P o lu o strv a " 17). D r A lfred F isch er istie, da su se pod Ilirim a razu m ev ali S rb i: Pogreno isto rijsk o sh v a ta n je , da su Srbi i H rv ati, ako ne i svi Sloveni, potom ci sta rih Ilira, bilo je op te ra sp ro stra n je n o , i da su oni svi o b u h v aen i ovim im enom . Italija n sk a , P a p sk a k u rija n a p rv o m m estu, bili se navikli, da sta ro geografsko im e Ilira p rim e n ju ju na sve Slovene ju n o od S av e i D u n av a i n azivali su ih gens illy ric a 18). L azar Soranzi u svom e d elu O tto m an us sive de im perio T u rcico istie, 1610. godine, d a se S rb i p ro s tiru od alb an skih p la n in a do D u n a v a 19). Izjed n au ju i ih sa R aanim a veli da d o p iru do T e m iv a ra i L ip o v e 20). U jedn oj staroj nem akoj h ro n ici iz 1596. godine, iz v re m e n a lju tih srp sk ih b o rb i sa T urcim a, ra z lik u je se M ak ed o n ija od b u g arskog p o d ru ja i p o m in je kao m esto n a kom e je sa h ra n je n car M u rat: za kneza L a z a ra veli H ro n ik a da se sa T u rcim a ,,vitek i b o rio 21) .. . I, k asnije, niko o zb iljan n ije osporavao da S rb i ive v an p o d ru ja, ko je je bilo obeleeno geografskim
16) Talvj, Volkslieder der Serben, I, st. II. 17) Talvj, Ubersichtliches H andbuch.. ., st, 86. 18) Dr Alfred Fischer, Der Panslawism us bis zum Weltkrieg, Stuttgart-Berlin 1919, st. 133.. 19) Na istome mestu. 20) Na istome mestu. 21) Hungarisch und Siebenburgerischer Kriegshandel. Franckfurt/M. 1596, st. 92.

22

po d ru jem S rbije, ali se toj S rb iji o sporava p ravo, d a u svoje d rav n e g ran ice okupi i d rug e srp sk e k ra je v e . Im ao je p rav o E rn s t A n rich k a d a je rekao, da je cilj svih ovih stre m lje n ja S rb ije, svih ogrom nih rta v a i n apora, b ila V elika S rb ija. Sam o to je koncepcija ove V elike S rb ije u svesti i in te rp re ta c iji srpskog n a ro d a i n jeg ov ih vodeih lju d i b ila sasvim d ru k ije shvaena: o-na n ije im ala n ita zajedniko sa onim k ako su je zam iljali i o b ja n ja v a li d ravnici i v elik ih i m alih sila i oni, k oji su b ili u slubi ovih: svi su oni p o k u av ali da nauno postave, objasn e i op rav d a ju svoje s u p ro ts ta v lja n je p riro d n o m u z ra s ta n ju srpske drave. Ono to je ceo srp sk i n a ro d h teo nije, u njegovim oim a, bilo n iti ta novo n iti izuzetno. Cilj, veli E rn st A nrich, n ije bio nov, n ije to bila n ik a k v a du h o v n a u z u rp a cija u oim a S rba, nego je d a n zavet i obaveza. J e d a n zavet, koji je za v rem e celoga tu rsk o g ro pstva, nepisan, sam o u ju n a k im p esm am a i p ri a m a ovog neprosveenog, ali fa n ta zijom obdarenoig i ro m a n ti a rsk i stra stv e n o g n a ro d a ouvan, iveo; zavet, koji je sa p rv im p o p u ta n je m tu rs k ih okova opet bio p rih v a e n od n arod a, vlad e i k ra lja , a n aroito od kn eza M ih a ila . . . O vaj p o k re t je nosio ceo n a ro d iji svi slojevi bezuslovno tee d r a v i kao izrazu, gde se n a n aro d i d rav u g led a kao na p rv e sluge n acio n aln e id e je 22). S vak i S rb in je ovo sm a tra o p riro d n im , je r je kod S rb a jo u sre d n je m v ek u n acio n a ln a i d r a v n a m isao bila neobino razv ijen a. Ono to je sada n asta ja lo , p roizilazilo je iz osnova srp sk e isto rijsk e prolosti. A non D um a, a u stro u g a rsk i g eneral, nazvao je ovo idejom ponovnog u sp o sta v lja n ja isto rijsk ih g ran ica sta ro g srpskog carstva,, 23). O datle je poao i Ilija G araan in . U ivljavajui se u sa v re m e n e m u prilik e, k riti k i p ro c e n ju ju i sm isao i znaaj s tra n ih u tic a ja i u S rb iji i n a B alk an u , G a ra a n in je 1866. godine, na p re d b aciv an je fran cu sk o g konsula, da je S rb ija i suvie po u ticajem R usije, odgovorio, da je to sve za n je g a p rav a b esposlica i da S rb i im a ju sv o ju p o litik u : . Toga smo mi, rek ao je on, i suvie siti, a sada sledujem o so pstvene nae plan o ve i sam o onoga emo za p rija te lja d rati, koji nas u ovom e ne sm eta, a koji nas jo i m o ralno pom ae tom e em o i b la g o d a rn i b iti 24).
22) Ernst Anrich, Die jugoslavvische Frage 1870-1914, Stuttgart 1931, st. 22, 23, 24. 23) Anton Duma, Serbien, Hannover 1894, st. 279. 24) Sravni kod: Dragoslav Stranjakovi, Ilija G araanin.. . , st.46.

23

Ti sopstveni p lan o v i G a ra a n in o v i bili su u ovem e: n a jp r e osloboditi i u je d in iti sve srp sk e zem lje i tek k a d a to bude p o stig n u to onda se moe ii d a lje u je d in je n ju sa B u g arim a s je d n e i sa H rv a tim a sa d ru g e stra n e . Bez ik a k v ih ilu zija o v re m e n u u kom e je iveo, sa v elikom dalekovidnou i realizm om , G ara a n in je prozreo sm isao i dalekosenost svih s tra n ih u tic a ja n a B alk an u . O ni bi, po njem u, m ogli b iti n e u tra lisa n i i, ev en tu aln o , u k lo n je n i sam o ta d a ako se uspe da se n a B a lk a n u stv o ri n eto ,,to bi sam o sobom bilo dovoljno snano d a donekle suzbije tu i uticaj, n eto n a to se n e bi m oglo bez ozbiljnih rta v a n a srn u ti, neto to nem a n u de da sv ak i as p rib e g a v a as jednoj as drugoj zatiti, je d n im slovom neto to b i svoga sopstvenog zd ravog ivota i svoje sopstv ene k re p k e sile im a lo 23). G a ra a n in je isp rav n o shvatio, da u srp skom sluaju p rirodno p rav o jed n o g n a ro d a da se u je d in i i da stv o ri svoju n a cio n aln u d r a v u ide uporedo sa n jegovim isto rijsk im p ra vom n a ob lasti k oje su b ile sastav n i deo s ta re srp sk e drave i jo u v ek su, preten o , n aseljen e S rbim a. N aa dunost, pisao je G araan in , (u svom e N aertan iju ") je ste sada, da iskopam o te m e lje i osnove n e k a d a n je g srpskog ca rstv a i d a postavim o n a u b u d u n o st p od z a titu isto rijsk o g p ra v a . A ko m i budem o nepokolebivo sto ja li n a ovom e sta n o v itu onda n am niko nee m oi p reb aciti, d a n aa politik a p ro istie iz p re v ra ta i revolucije. M orae se p riz n a ti da S rb ija sledi s ta re d r av n e i n acio n aln e tra d ic ije p ri em u ona im a n a to p rav o kao k oja bilo d ru g a d r a v a 26). S am a p riro d a stv ari, sazreli dogaaji, k o ji su p re tv a ra li u p ra h i pepeo turs'k u carev in u , u k aziv ali su na to, da je n a B a lk a n u b ila n a sta la n ova epoha i d a je o stv a re n je dravn e n ezavisnosti Ju n ih Slovena n e sam o neophodno, nego i neotklon jiv o . Svi okovi v azaln itv a, ko jim a je o k iv an a kneev ina S rb ija i, k asn ije, B u g arsk a, ra sp a d a li su se sam i od sebe. Z a o b je k tiv n e lju d e bilo je n erazu m ljiv o d r a n je velikih sila p re m a te n ji i n ap o rim a S rb ije da se osam ostali i da, u svom rav n o m u z ra sta n ju , d ostigne svoj isto rijsk i rast. Jed in o ovakvo sh v atan je , veli F. von H ellw ald, savreno je n a m estu u u stim a O sm anlija, ali ko ta k o govori taj se sp u ta n a k u ltu rn i nivo T u ra k a i n ed o staje m u d u b lje raz u m e v a n je p rav ca, koji p ro v e ja v a d a n a n jim ivotom naroda. Taj n e po jim a d a n acio n aln a ideja, k o ja je stv o rila u jed in je n u Ita liju i u je d in je n u N em aku, po p riro d n o m razv o ju
25) Na istom e mestu, st. 47. 26) Na istome mestu, st. 24.

24

m o ra ta k o e osvojiti i etn ik i n eu je d in je n i Isto k i da se S rb ija, k o ja se od svih d r a v a B alkansko g p o lu o strv a u k u ltu rn o m pogledu n a jv ie uzdigla, ovoj id eji i ovom nacionalnom p o k re tu n iti se m oe p ro tiv iti n iti o t e t i . . . esto su sra v n jiv a li S rb iju sa P ijem on tom , a P ije m o n t ra n ije sa P ru sk om . M islim o ob advoje sa d ubokim p rav o m . . . Ako S rbija, tu rsk o m nam onou, tre b a da bu d e sav ladana, osta je srp sk a nacio n aln a m isao kao neopoziva snag a srpskog u zd izan ja i ona, p re ili k asnije, m o ra doi do n e z au sta v ljivog iz ra a ja u koliko tr u li i p ro p a li reim u S tam b o lu nezadrivo ide svom e, svak od nevn o uoljivom , slo m u .27) K nez M ihailo je bio ivo o lienje ove ideje. M ihaila je n a d a h n jiv a la siln a v e ra i snaga, ko ja je poiv ala u srpstvu, i v e ra u v eliin u srp sk og n arod a. On je bio postavio sebi za cilj, da ono to je njeg ov otac M ilo postigao za B eogradski paalu k , on p ro te g n e n a celo B alk an sk o p o luostrvo" 28). iro k ih oslobodilakih v id ik a i re v o lu c io n a rn e dubine, onoga a ra koji p o tstie n a zam ahe, knez M ihailo je bio jo iri i g oro stasn iji od G a ra a n in a : celo B alk an sk o p o lu ostrvo p ro tk iv a li su n jeg o v i em isari, sejali isk re oslobodilake nade, b u d ili nacio n aln u re v n o st i u sre d sre iv a li poglede porobIjen e slovenske ra je na B a lk a n u p re m a B eo g rad u i S rb iji. H a ro ld W. V. T em p erley istie kako su u ovo doba srpski novac, srp sk i p ro p a g a n d n i m a te rija l i srp sk i u ite lji pom ag ali stan o v n itv o u g n je te n ih zem alja" 29). K ad a je jed n a d e p u ta c ija iz B osanske K ra jin e k re ta la za B eograd govorili su jo j: K ad a b u d e te u B io g rad u zam olite se da u e te svije tlo m kn ezu M ihailu. Z ap laite se i sve m u slobodno ka ite 30). M a koliko d a je G a ra a n in hteo, da srpskoj id eji u tisn e duboko n e re v o lu cio n a rn i k a ra k te r, ona je b ila rev o lu cio n arn a sam im svojim po sto jan jem : n jezin sad raj i n jezini sm erovi bili su b u n to v n i i u ono v rem e neobini. ,,Iz S rb ije je, veli H. H u n g erb iih ler, doao p rv i im puls za p o b u n u p reo stalo ga d ela o b esp ra v lje n e slovenske ra je p ro tiv osm anlij27) Friedrich von Helhvald,, Kulturgeschichte in ihrer natiirlichen Entwicklung: Der Islam, Tiirken und Slawen, Augsburg 1877, st. 52. 28) Johann Albrecht von Reiswitz, Belgrad-Berlin, BerlinBelgrad, 1866-1871, st. 72. 29) Harold W. V. Temperley, History of Serbia, London 1917, st. 257. 30) Vladimir Corovi, Bosna i Hercegovina, Beograd 1925, st. 79-80.

25

skog ja rm a . J e d a n je vodio u sta n ik e u H ercegovini. B unjene B u g a rsk e od stra n e S rb ije i v o en je b u g a rsk ih oslobodilakih b orbi pod srpsk im vostvom bio je g lav n i cilj energinog kneza iz kue O brenovia, ko ji on n ik a d a n ije gubio iz vida, je r je to bio cilj njegove sp o ljn e politike. P ri tom e nisu oni bili n ita drugo, nego org an i izrazite nacio n aln e volje. D a S rb iia obnovi svoj sta ri sjaj, da p o sta n e p redvodnica S lovena n a B alk an u , da ono to je za v rem e otaca p rip ad alo S rb iji ponovo b u d e sjed in je n o sa njom , da srp sk i knez staru , slavom o v en an u k ra lje v sk u k ru n u m e tn e ponovo na svoju glavu i da on p o sta n e n ajm o n iji m e u b a lk a n sk im kneevim a, to su p risn e elje svakog S rb in a 31). A li to nisu bile elje im p e rija listi k e : po svom e geografskom poloaju, isticao je jo S v eto zar M arkovi, S rb ija je c e n ta r rev o lu cio n arn e a.kcije ne sam o u srp sko m narodu, nego i u opte m eu S lovenim a . . . S rp sk i n a ro d nem a drugog izlaza do rev o lu cije n a B alkans'kom p olu ostrvu , revolucije k o ja bi z av rila u n ite n je m sv iju d r a v a to d anas smeu, d a ti n a ro d i n e m ogu da se sjed ine kao slobcdni lju d i i ra v n o p ra v n i radnici, kao savez optina, u p a n ija i d r av a kako im n a jp o d e sn ije b u d e 32). Da se ovo o stv ari m oralo se prv o o stv a riti srp sk o jed instvo . R ev o lucion arn ost srpske id e je je u tom e, da u n iti T u rsk u i A u stro -U g a rsk u i da se iz S rb ije i C rn e G ore, iz neosloboenih srp sk ih k raje v a , stv o ri jed n a n ova srp sk a drav a" 33). ali, opet, sam o kao baza za ire slovensko je d in stv o n a B alk an u . N i G araan in , ni knez M ihailo, ni J o v a n Risti, ni M ilan P iroanac, niko od n jih , n ije u m isiji S rb ije gledao njezino p ro ire n je na ra u n d ru g ih n aro da. R isti je u svojim M em oarim a pisao, d a je S rb ija P ije m o n t B a lk a n a i da ovu m isao 34) svi srp sk i drav n ici tre b a d a im a ju za sv oju m isao vodilju, ali je, 8. d ecem b ra 1884. godine, u razg o v o ru sa E m ilom fon L aveleyom savez b a lk a n sk ih d rav a, govorio je R isti fon L aveleyau, n ije nipoto obina m a ta rija . Za nas Isto n ja k e on je m nogo vie nego je d n o u o b li a v a n je u kom e bi m i m ogli nai jedno sklonite bez koga e n aa b ud u n o st b iti vrlo n esigurna. B alk an sk o p o lu o strv o ne sain jav a sam o sa geo31) H. Hungerbiihler, Die Schweizerische Militarmission nach dem serbisch-bulgarischen Kriegsschauplatze, Frauenfeld 1886, st. 34-35. 32) Svetozar Markovi, Celokupna djela, knj. VI, st. 167-168. 33) Svetozar Markovi, U ,,Radnik, 1871, broj 25. 34) Leopold Mandl, Die Habsburger und die Serbische Frage. Wien 1918, st. 33-34.

26

grafskog, nego i sa isto rijsk o g sta n o v ita je d n a c e lin a . .. Ipak, jedno sje d in je n je kakvo je po zn av ala prolost danas je nem ogue, svejedno d a li bi se rad ilo o jed no m vizantijskom , srpskom ili tu rsk o m carstvu . R asna svest je oivela ponovo i jed in stv o b a lk a n sk ih oblasti m ogue je danas postii sam o kroz savez b a lk a n sk ih n a ro d a u kom e bi ak i T urska, razum e se, sam o u sta v n a T u rsk a, m ogla nai jedn o m esto 33). M ilan P iro an ac je, 1895. godine, isticao: U jed in jen je srp stv a u je d n u p o litik u d r a v u m o ra b iti po etak i k ra jn ji cilj svake srp sk e vlade. S rb ija kao slu ga velike srp sk e m isli ne sm e ra d iti n i za je d a n d ru g i cilj. K ao su sed na drav a A u stro -U g a rsk a d rh ti od u je d in je n ja S rb a i su p ro tstav ie m u se p rem a svojim sila m a 1 1 .36) T reb a podvui jo je d n u osobenost srp sk e ideje: ona n ije bila rev o lu cio n arn a sam o n a nacio naln om plan u , nego isto tak o i na socijalnom . U poredo sa lom ljen jem politikog i nacionalnog ro p stv a, lom io je srp sk i seljak i fe u d a ln e okove i po stajao sve vie slobodan, p o tp un o sam ostalan, sa velikim razv o jn im p riv re d n im m ogunostim a. K a d a se s tra n i svet poeo u p o zn av ati sa novom S rb ijo m bio je z ad iv ljen n ap red nou i ovenou, sav rem en ou i ovenou njezinog p a trijarh a ln o g ' d ru tv e n o g p o retk a. I sam L e n jin bio je zad iv lje n ovim i pisao: E vropa je b ila m o re p rlja v tin e , k apitalizm a i podlosti, ali se u tom e m o ru nalo jedno m alo sunano ostrvce. To je je d a n m ali seljaki n a ro d koji je u dui dem o-kratski i ko ji je um eo da sam sebi s tv c ri tip seljake d em o k ratije, slobode i ra v n o p ra v n o sti do dan as nep o zn at u E vropi. Taj n a ro d u istin u n ije k om un ista, ali je naao tip d e m o k ratsk cg u re en ja , k oji m u bolje odgo vara i koji e m u jo za d ecenije bolje odgovarati. Z ato je ta j n aro d lavovski bran io sv o ju slobodu. T aj n a ro d su S rb i. E m il von L av eley e obilazio je, u dva m aha, nae k ra je v e i bio o du ev ljen onim ta je video. O na (Srbija) im a sve to obeava je d n u s ja jn u b u d u n o st i to o b u h v a ta osnovne uslove jed n e istin sk e civilizacije, koja s tv a ra m o ralne, slobodne, p ro sveene i u pogodnim uslovim a ive ljude. Ovde postoji, jo sa prolou vrsto vezana, slobodna optina, dok istu n a Z ap ad u tre b a iznova stv a ra ti, pro n ai i o iv e ti. . . N arod u p ra v lja sam sobom p rek o od svih k oji porez p laaju iz a b ra n ih p o slan ik a i to savesno i d e m o k ra tija , k o ju na d ru g im m estim a po cenu k rv a v ih p re v ra ta p o k u a v aju da oive, postoji ovde kao neto od d a v n in a nasleeno i done35) Na istome mestu, st. 94. 36) Milan Piroanac, Beleke, Beograd 1896, st. 50.

27

to 37) . .. J e d a n ceo n a ro d dolazi sebi: sloboda, ekonom ski n ap re d ak , sve bri i n ep o sre d n iji u lazak u ev ro p sk u k u ltu ru i civilizaciju o stv a rili su i p ro irili n a ro d n e persp ek tiv e. Z aista, vie nego u m nogim d r a v a m a sam n aro d je vladao, sobom , jo u v ek je d in stv en , klasn o i socijalno d efiren ciran : od o banin a do v la d a ra svaki S rb in je bio sv estan da g ra d i isto riju i da je p ozvan da da svoj doprinos delu osloboenja i u je d in je n ja , i da m u je to n ajv ei i n a jp re i d u g . S tra n i p re d sta v n ici u B eo g rad u videli su ovo: jed n i su to n erad o g led ali i, kao a u stro u g a rsk i k onsul L enk, sm a tra li nas v a rv a rim a ; d ru g i su to sh v a ta li kao p riro d n i odraz p ro b u e n e snage n aro d a. K ad a je, polovinom XIX . veka, obilazio n ae k ra jev e , J . F. N e ig eb au r je ovo jasn o video, uoio i podvukao, da su S rb i ve p o stali snana n acija". P rosveenost, veli on, n a p re d u je rav n o m e rn o u celom e n a ro d u i p o sta je (S rbija) istin sk i i s tv a rn i obrazac za sve Ju n e Slovene. A ko se S rb i b u d u sau v ali od u n u tra n jih n e re d a onda im p re tsto ji lepa budunost. O ni su v rlo sposobni lju d i i sam o p o t in jen i v la d a ru 38). U jed n o m iz v e ta ju pru sk o g k o n sula S chw einitza, od 24. n o v e m b ra 1866. godine, upuenom T hilu, stoji: . .. Vie nego ije d a n d ru g i slovenski n aro d p o k azu je S rb ija p reduslove za jed n o k u ltu rn o sta n je : d aro v ito stanov n itvo , u re en e fin an sije, odline osnovne kole, d o b ar sistem o dbrane, n acion aln a vlada. U k asn ijem ra z v itk u ilirsk ih zem alja im ae o n a da izvri veliki z a d a ta k i to n e sam o n a ra u n T urske, nego, i to m oda jo vie, na ra u n A u strije , k o ja im a oko d v a m ilijo n a srp sk ih g r k o sje d in je n ih p o d a n ik a 1139). ,,U S rb iji se, veli G. K i n k e 1, izv rila p ro m e n a poseda i sada zem lja cv eta i brzo n a p re d u je ev ro p sk a izg rad n ja. Za d ruge oblasti T u rsk e nee ovaj p u t b iti lak, on se u k r ta v a sa ru sk o m nado m n a C arig rad , a o sn iv an je jed n e ja k e jugoslovenske d r av e p rip re m a n e p rilik e A u striji" 40). U p o re en je su d b in e srp sk ih k m eto v a u zaposednutim o b lastim a sa poloajem se lja k a ili p o ro d inih zad ru g a u k ra lje v in i S rb iji d ovoljno je, k od p rv ih razb u dio enju za sli37) Emile von Laveley. Na istom e mestu, st. 102. 38) J. F. Neigebaur, Die Su-Slaw en und deren Lander in Beziehung auf Geschichte, Cultur und Verfassung, Leipzig 1851, st. 294. 39) J. A. Reiswitz. Na navedenom mestu, st. 222. 40) G. Kinkel, Die christlichen Untertanen der Turkei und Bosnien und der Herzegovina, Basel 1878, st. 39.

28

nim slobodnim posedom i da tim e p o jaa ired en tizam " 41). Dr. R asche je n a slu a ju S rb ije dokazivao, da su Ju n i Sloveni sposobni za sam o stalan d rav n i ivot. .,Ova (Srbija) se za ciglih e trd e se t god in a iz p ra s ta n ja v a rv a rstv a , kakvo postoji i d a n a s u d ru g im o b lastim a T urske, uzd ig la do n a jbolje u p ra v lja n ih i n a jslo b o d a rsk ijih o rganizov an ih k u ltu rnih zem alja E vrope. D rav n i U stav S rb ije poiva n a irokoj sam o u p rav i o p tin a " 42). K arlo K a u tsk y istie: D akle, u S rb iji rad ik alizam , a u Bosni apsolutizam . N ije, uopte, bila p o tre b n a n ik a k v a v elik o srp sk a p ro p ag an d a, da bi Bosanei zavideli stan o v n icim a S rb ije 43). I, jo n a dru go m m estu: . .. K a d a se n a ru e v in a m a T u rsk e u zd ig la ja k a i u odnosu p re m a A u striji slobodna S rb ija, p o stala je ona cilj n acionalnih te n ji Ju g o slo v en a A u strije . O ni su sve vie p re sta ja li da u carev in i g le d a ju svoga zatitn ik a. S rbi, a k a sn ije i H rv ati, od n a jv e rn ijih p o d a n ik a A u strije p ostali su veleizdajnici" 44). P o ro b lje n im d elovim a srp sk o g a n aro da, i pod T urskom i pod A u stro -U g arsk o m , izgledali su slobodni su n arodnici u S rb iji kao n ek i n a d lju d i kroz k oje je p ro g o v o rila iskonska snaga nae ra se i P ro v i e n je im se pokazalo do te m e re b lagonaklono, da su p o stali n ezad riv i u svom e oslobodilakom hodu. D ah slobode, k o ji je zraio iz S rb ije i siln a poletnost, kojom se ona uzdizala, o zarav ali su oslobodilake enje p o ro b lje n ih n o v im n a d a m a i ra sp la m sa v a li u n jim a n jih o v u n e m irn u u sta n i k u k rv : u n jih o v a u s tre p ta la srca u liv a la se sve vea v rstin a i h ra b ro st. E m isari iz S rb ije dodavali su svoj deo: v rili o rganizaciju, po vezivali p erife rije sa B eogradom , donosili m a te rija ln a sre d stv a i bodrili u g ledne n a ro d n e lju d e. C rk v e i kole su n icale na sve strane. K ad a je 1869. godine izbio u sta n a k u B oki K otorskoj i nezadovoljstvo u V ojnoj G ran ici p ie p o m en u ti p ru sk i konsul, kako jugoslo v en sk i ivalj sa o b ad va p o d ru ja pogleda na B eo grad i da je tlo za d a lje pob u n e sv ak e v rste gotovo". A n to n F re ih e rr fon M o lin ary svedoi, d a je slovenska m i41) C. Dumba, Dreibund und Entente. Politik in der Alten und Neuen Welt, Ziirich-W ien-Leipzig, 1931, st. 237. 42) Sravni kod S. Gopevi, Die Ttirken und ihre Freunde und die Ursachen der serbisch-bulgarischen Erhebung, Wien 1878, st. 36. 43) Karl Kautzky, Serbien und Belgien in der Geschichte, st.
21.

44) Karl Kautzky, Habsburgs Gliick und Ende, Berlin 1918, st. 31.

29

sao, p re m a B eo g rad u o rije n tisa n a , bila p ro d rla i m eu m lae fra n je v c e u Bosni, koji su n a cio n aln u slovensku id e ju isticali izn ad kon fesio n aln e i eleli p o b ed u S rb ije n ad T urskom ak i u Bosni. M iskatovi, u re d n ik ,,O bzora izjavio je 24. ju la 1876. godine, da bi m u, sa njeg o v e slovenske tak e gledita, bilo m nogo m ilije da S rb ija o k u p ira Bosnu, nego neko d r u g i 43). Jo vie je p rav o slav n o stan o v n itv o B osne i H ercegovine bilo o rijen tisan o p re m a S rb iji, i u n u tra n je vezano za nju. A. K u d rjav cev , ru sk i k onsul u S a ra je v u , izv etava Svesloven sk i kom itet, da n a ro d o ekuje da m u osloboenje doe iz S rbije. D rugog se p te m b ra 1872. godine telefo n irao je isti k onsul u Be, da su se sa ra je v sk i p a trio ti oduevljeni v ra tili sa pro slav e iz B eograda: m nogi u g led n i sa ra je v sk i S rbi doli su n jem u i izjav ili m u svoju gotovost, da e, ,,u slu aju r a ta izm eu S rb ije i T u rsk e p o lo v in u svoga im a n ja rtv o v a ti 46). ivot nae b rae u Bosni, pisao je S v etozar M arkovi, (u d ru g o m b ro ju ,,R ad n ik a za 1871 godinu) tak o je b lizak i vezan sa sudbinom srp sk o g a n a ro d a u Bosni, da ga m i ne m oem o o d v o jiti od n aeg a iv o ta . U B eo g rad u je bio stv o re n ta jn i odbor, k o ji je p rik u p lja o novac i p rip rem ao ete za u p a d u B osnu i u J u n u S rb iju . S lian od bor u Novom S ad u poeo je p o re d novca, d a p rik u p lja i dobrovoljce. L ju b e n K arav elo v , u dogovoru sa S rbim a, sprem ao je u sta n a k u B u g arsk o j. N ikola P ai se lino u p u tio ustan icim a u B osni i H ercegovini. B u k ta lo je n a sve stra n e . P re d sta v n ic i n a ro d a iz Bosne i H ercegovine, 12. se p te m b ra 1875. godine, p re d a li su K onsu larn o j k om isiji a u stro -n e m a k o -ita lija n sk o j u M etkoviu je d n u p re d sta v k u u kojoj su izneli, da oni vie n e m ogu podn ositi tu rs k e zulum e. U M an ifestu stoji: . . . Od dan as p rekidam o sv ak u vezu sa n elju d sk o m vladom u S tam b o lu i delim o su d b in u n ae b rae u S rb iji, nae otadbine, nae Bosne, d a n a n jim danom se p rik lju u je m o k neevini S rb iji kao zakonitoj i p rav o j d rav i n aih s ta rih careva i k ra lje v a i za naeg a g o sp o d ara p ro g lau jem o srpskog kneza M ilana O brenovia IV . 47). U zbudio se bio ceo Ju g . Osealo se d a i tam o p re d sto ji d onoenje je d n e dalekosene odluke. K ao i u B osni i H ercegovini i ovde je b ila opta elja: p rik lju e n je kn eevini S r45) Anton Freiherr von Mollinary, 46 Jahre in osterreich-ungarischen Heer, I. Band, Ziirich 1905, st. 301. 46) Felix Bamberg. Na navedenom mestu, st. 442-443. 47) Freiherr von Helfert, Bosnisches. .. , st. 151-152.

30

biji. Iz svih k ra je v a Ju n e S rb ije sla te su m olbe i p re d sta v k e velikim silam a i o b ja n ja v a n im sluaj srpsko ga n aro d a Ju n e S rb ije. U jednoj, iz v elikoga b ro ja ta k v ih m olbi, podpisanoj 10. m a ja 1878. godine od s tra n e 170 p re d sta v n ik a optina, sv eten ik a, a rh im a n d rita iz o b lasti K ieva, P rile p a i Velesa, stoji: P re izvesnog v rem en a saoptile su nam g rad sk e orbadije, k o ji nas zajedno sa T u rcim a iskoriav a ju od Kosova, da m i tre b a da p o dpadnem o pod v la st b u g arsk e drave, kao da m i nism o p ra v i i isti Srbi, nego n eki B ugari. Mi smo svi, P re sv e tli G ospodine, u n a h ija m a : Skoplje, Tetovo, D ebar, K ievo, Veles, P rile p , B itolj, K ostur, G orica. Solun, Tikve, tip, R adovite, N evrokop, M elnik, K oani, K ratovo , K um anovo, B an jsk a, R adom ir, Sofia, P a lan k a , Sam okov, D up n ica i tak o dalje, p ra v i i istin sk i Srbi. Ovo pokazu ju b e z b ro jn i i sam o sasvim isto srp sk i spom enici, koji se nalaze u svim p o m en u tim n a h ija m a . N avode, iza toga, sve srp sk e zadubine i vele, da oni, nipoto, ne ele, da tu rsk o ropstvo zam ene b u g arsk im , koje e n am b iti tee, lju e i n epodnoljivije, nego d o sad an je tu rsk o i koje e nas p rin u d iti ili d a svoje u k u an e pobijem o, da bi se za ovu nep ra v d u osvetili, ili da n ae sveto tlo, nae crk v e i grobove i sve to n am je m ilo i drago, n ap u stim o to nee b iti korisno n i za E v ro p u n i za n a n a ro d 48). K nezu M ilan u O brenoviu sla te su sline p re d sta v k e 12. ju n a 1878. godine iz o b lasti K um an o v a, K rato v a, P alan k e, tipa, P e tri a, S tru m ic e i K oana, u im e 250 o ptina sa 220 optinskih peata. P otpisnici, opet, tv rd e za sebe ,,da su oni n ajb o lji S ta ro -S rb i i naa zem lja je n a j is tija srps'ka, sam o srce S rb ije, iz koje su proizali n e sam o nai sv eti N em anjii, nego i n aa d r a v a i k n jiev n o st i slava, mo i veliina i sve to je bilo i to je jo srp sk o 49). Iz niza d ru gih, skoro isto vetnih , p re d sta v k i navodim o izvod iz jedne, poslate 15. ju n a 1878. godine K n ezu iz o b lasti K ieva, O hrida, D eb ra i E lsb asan a sa 500 p o tp isa i sa 308 o p tin sk ih p eata: Poto m i nism o, n iti smo bili B ugari, . .. kao S rb i prilazim o Tebi, naem jed in o m G osp o d aru i G ospodinu, i m olim o Te, da nas Ti spase od ove n a p a sti i kao iste, p ra v e i n a jb o lje S rb e p risa je d in i T vojoj k n eevini S rb iji, naoj jedinoj m ajci i u te h i 50).
48) Spiridon Gopevi, Makedonien und A lt-Serbien, Wien 1889, st. 327-328. 50) Na istome mestu, st. 328. 50) Na istome mestu, st. 332.

31

B erlin sk om ko n g resu up uen a je p re d sta v k a sa 800 potpisa i p eata od 169 o p tin a i m a n a stira iz o kru ga K um anova, K rato v a, K oana i P alan k e. Uz J o v a n a R istia, kao njeg o v sa v e tn ik ba za p ita n ja ovih oblasti, nalazio se a rh im a n d rit S ava D eanac, ovek koji je te m e ljito poznavao i ove k ra je v e i rasp o lo enje n aro da. I u ovoj p re d sta v ci svi tra e p risa je d in je n je S rb iji i vele: . . . J e r n iti m oem o da ivim o zajedno sa B ug arim a, n iti su to inili nai preci. Mi n ik a d n e m oem o b iti je d a n n aro d sa B ug arim a, je r sm o m i od d a v n in a isti S rb i i n ita v ie 51). K a d a je ve B erlin sk i kong res doneo sv o ju odluku, kao v ap aj, razlegao se p ro te st n a ro d a iz ob lasti P ritin e , V uitrn a , Pei, akovice i P riz re n a , k oji je, 10. o k to b ra 1878. godine, u pu en k n ezu M ilanu: P re nekoliko m eseci doznali sm o za uasne vesti, da tre b a da p od padnem o ili pod a u strijsk u ili pod b u g a rsk u vlast. Istov rem eno su nam stigli ruski ag en ti sa v rlo m nogo n o v aca i tra e od nas p o tp ise i peate ra d i iz ja n je n ja da smo M akedonci" i da hoem o da se, p re k o B ugarske, sjed in im o sa R usim a" 52). Oni su, razu m e se, sve to odbili, ali svoju su d b in u n isu m ogli izm eniti: ostvariv a n ju srp sk e id e je i iz v re n ju srp sk og a nacionagnog u jed in je n ja b ile su se isp reile v elik e sile i n jih o v i n epom irljivo su p ro tn i in teresi. O na je b ila sp u tan a, ali se n ije ni ugasila n i u ven ula. N ju je nosio ceo n a ro d i zbog toga je b ila i nep o m irljiv a i nepobediva. Im a p ra v o M usulin k ad a veli: S rpsk i p lan o v i n isu se n ik a d a m en jali, oni su se sam o p ro iriv ali. D ok se p rv o b itn o sam o n asto jalo postii h eg em oniju n a d sro d n im n a ro d im a n a B alk an u , p riv u i sebi sve S rb e B alkana. S rpsko asto lju b lje, po dsticano od Rusa, n ije se uskoro zau stav ilo ni p re d g ra n i n im stub ov im a A u strije i po g ran in i jed n o v ern ici iz A u s trije bili su u k lju e n i u srp sk i p ro g ram . N ap o sletk u se p relo p reko k rite rija ortodoksije i k ato lik i H rv a ti i Slovenci su p rim lje n i u p lan iran o sje d in je n je J u n ih S lovena" 53).

51) 52) 53) rungen

Na istom e mestu, st. 334. Na istom e mestu, st. 336. Freiherr von Musulin, Das Haus am Balplatz. Erinneeines osterreichischen Diplomaten, Miinchen 1924, st. 198.

32

VELIKE SILE PREMA SRPSKOJ IDEJI Odnos v elik ih sila p rem a u z ra s ta n ju srp sk e id eje i p rem a ra z v ija n ju srp sk e d rav e bio je. od sam oga poetka, skoro n e p rija te ljsk i. Moglo bi se, u izvesnoj m eri, rei, da su geop o litik i poloaj S rb ije i celoga srpskoga p ro sto ra i otri sukobi in te re sa v elik ih sila, n aroito R u sije i A ustro-U garske, iz n je d ra v a li iz sebe je d a n ta k a v odnos. S v ak a v elika sila, k o ja eli da zav lada B alkanom , ili da solidn ije u v rsti svoj u ticaj na njem u, m o ra se ili n aslo n iti n a srp sk i etn ik i prosto r ili z av lad ati njim e. U sk lad u sa svojim in te re sim a R usiji je vie tre b ao jed an solidan naslon, A u stro -U g arsko j, da ovim p ro sto ro m ovlada ili da n a n je m u d om in ira bez takm aca. Jo 1735. goine A u stro -U g a rsk a je p ri e ljk iv a la da zaposedne S rb iju , B osnu i H ercegovinu, A lb a n iju i D alm aciju. I car Jo sif II koji je S rb im a u M o n arh iji dao z n atn e povlastice, eleo je B osnu i S rb iju za sebe, ali je posle njeg ove sm rti, 20. fe b ru a ra 1790. godine, M o n arh ija u la u d ug u fazu vojnik e neaiktivnosti. Ne kao da je s ta re b a lk a n sk e planove sasvim sa h ran ila , ali se n a n jih gledalo kao na nepogodne i, tre n u tn o , n eizv od ljive J). K ad a je poeo P rv i srp sk i u sta n a k , i pored svega ta se desilo u n edavnoj prolosti, voe U stanka, prek o m itro p o lita S te v a n a S tra tim iro v i a , o b ra tile su se B eu i za pom o i za savete, a im a ozbiljnih p o d a ta k a iz k o jih se da zakljuiti, da je K a ra o r e bio gotov da p rista n e n a u stu p a n je B eograda. To je, u leto 1810. godine, N apoleon savetovao M etern ih u , a Rusi, i iz s tra h a od N apoleona i iz bojazni da se A u stro U g arsk a ne spo razu m e sa njim , p o n u d ili su A u stro-U garskoj n e sam o S rb iju , nego i celu V lak u i zap ad ni deo M o ld a v ije 2). E pski n ap o ri celoga jed n o g a n aro da, da sebi izbori slobodu, lom ljeni su od sam oga po etka surovom bezobzirnou in te re sa v elik ih sila. M alo zauava, da su u to m e p rav c u jed n a k o ra d ili i N apoleon i k o n se rv a tiv n e sile, koje je on unitav ao. Z a srp sk e oslobodilake n a p o re ostalo je tra jn o trag ino, da su se p re d n jih ispreile, od sam oga poetka, v elik e sile sa sukobom svojih in teresa. O stali su bez znaaja svi n a p o ri ru sk ih ro d o lju ba, da se pom ogne S rb iji i srpskom n aro d u . J e d a n od ta k v ih n a p o ra je i M em oar V asilija K a ra sina, p o d n et u p o etk u S rp sko ga u sta n k a g ro fu A dam u ar1) Theodor von Sosnosky, Die Balkanpolitik Oestereich-Ungarns seit 1886. I Band, Stuttgart 1913, str. 42. 2) Na istome mestu, str. 47-48.

toziskom : p re d la g a n a je pom o K a ra o r u i o b n av ljan je srp sk e d rav e u k o ju bi ulazila i M ak ed on ija i A lb a n ija i sve jug oslovenske oblasti, k oje su bile pod vlau M o n a rh ije 3). V lad im ir B ogdanovi B ro nevski ponudio je, 1807. godine, rusk o m m in istru sp o ljn ih poslova je d a n predlo g o pomoi S rb iji: su p ro tn o N apoleonovim pokuajim a, da u Z apadnoj i S rednjoj E vro pi o rg an izu je svoju vlast R u sija tre b a , kao p ro tu teu , da stv o ri je d n u sloven sk u k o n fed eraciju . ,,U sluaju, veli B ronevski. da v lad a nee da pom ogne Srbe, uinie to F ra n c u sk a i tim e stv o riti sebi saveznik a p ro tiv T u ra ka i p ro tiv A u strije. A ko bi p o d u h v a t S rb a b ra tsk o m pom ou bio pom ognut, da izazove je d a n p o k re t u S iebenburgen, M adarskoj i H rv a tsk o j, onda je teko p re d v i e ti i iz ra u n a ti k ak v e e posledice u p olitikom sistem u E v ro p e povui za sobom je d a n opti u sta n a k S lovena" 4). V lad ik a P e ta r I. P e tro v i N jego p red lag ao je iste godine, p rek o jednoga svoga izaslan ik a u P e tro g ra d u , da se osnu je S laveno-srpsko carstvo kom e e te iti svi p ra v o sla v n i n a ro d i B alkana. K ada F ran cu zi b u d u iste ra n i iz Ilirije, onda e D alm acija, H ercegovina, C rn a G ora, B oka K otorska, D u b ro v n ik i cela S ev ern a A lb a n ija moi p o stati je d n a d r a v a sa D u b rov nikom kao prestonicom . V ladika je p red lag ao da c a r A le k sa n d ar uzm e titu lu slaveno -srp sk og a c a ra , a u p ra v u n a d novom dravom p o v eri jed n o m R u su iji bi zam enik bio v la d ik a 5). Ovo su, razu m e se, b ile sam o elje, koje se nisu m ogle o stv ariti. P u n u i b ezrezerv n u pom o S rb i n isu dobili ni od M o n arh ije ni od R usije. N astalo je, m eu tim , neto drugo to e, k asnije, b iti od vrlo velikog zn aaja i za razvoj srp skoga p ita n ja i za odnose S rb ije, k o ja je n a sta ja la , sa Mon a rh ijo m : u sp o stav ljen i su odnosi S rb ije sa R usijom u kojim a, po K alaju , tre b a tra iti klice one slovenske nacionalne ideje, ko ja je kasn ije, sve do n a jn o v ije g a v rem ena, ig ra la tak o v elik u ulogu u rusk oj o rije n ta ln o j p o litic i" 6). S rb ija je p o stala p o p rite rv a n ja ru sk o -a u stro u g a rsk ih in te re sa to je tra jn o p o tresalo ne sam o ceo srp sk i p ro sto r, nego i ceo B alk an . A u stro -U g a rsk u je srp sk i U sta n a k trg n u o iz m rtv ila : Tek srp sk i U stanak, poetkom X IX . veka, opom enuo je opet a u strijsk e d r a v n ik e i g en e ra le n a B a lk an i na n a jv ie za d a tk e koji su ih tam o oekivali" 7).
3) 4) 5) '6) es. . . , 7) Dr. Alfred Fischel, Das Panslavismus. . . , str. 170-171. Na istome mestu, str. 172. Na istome mestu, str. 214. B. von Kallay, Die Geschichte des serbischen A ufstanstr. 65. Theodor von Sosnosky, Na navedenom mestu, str. 128.

34

B a lk a n je, kako slikovito veli T heodor fon Sosnosky, sve vie p o stajao ,,W etterw in k el E uro pas" n a ijem su nebu oblaci p o b u n e b ili sv a k id a n ja pojava. Oni su u bezodm ornoj sm eni dolazili i isezavali. T am onji h o rizo n t n ije bio n ik a d a sasvim ist. J e d a n oblak vie ili m anje, to n ije znailo n ita naroito. ak i onda k ad a se na B a lk a n u iznova sp rem ala bu ra, o stala E v rop a n ije se m o ra la m nogo onespok o ja v ati: oluje su tam o neto sasvim obino i o g ran iavale su se sam o n a B a lk a n 8). Ovo je b ila sam o je d n a od b ro jn ih obm ana E vrope: iz p ro bu en o g B a lk a n a sevale su v a rn ic e p o b un e daleko, a iz ozlojeenog re v o lta n aroda, ko ji je sve ja sn ije sagledao ta sa n jim rade, uobliavao se sve iz ra z itije je d a n p ro te st pobune od n esag led ivih posledica. U pin jui sve svo je snage da se to p re oslobodi ni S rb ija, ni drug'i b a lk a n sk i narodi, nisu m ogli n e v id e ti da su g lav n i zatitn ici T u rsk e postali ba R usija i A u stro -U g arsk a. Sam o zbog toga to se nisu m ogle n ag o diti o njezinoj podeli: gporazum u M iinchengratzu, 18. se p te m b ra 1833. godine, obavezivao je R u siju i A u stro U g arsk u da u v a ju in te g rite t T urske. Posle ovoga sporazuma, grof N eselrode, u pism u velikom knezu K o n stan tin u , ocrtao je sm isao carsk e b a lk a n sk e p o litike ovako: . . . C arevo je m ilje n je bilo, d a je ovo carstvo (tursko) toliko oslabilo, da d a lje m oe sam o pod zatito m R u sije p o sto jati i ispun ja v a ti n jezin e elje, je r bi naim politikim i trg o v ak im in te re sim a bolje odgovaralo, nego bilo koja d ru g a kom binacija, k o ja b i nas p rin u d ila ili da n ae carstv o v rlo poveam o ili da tu rsk o m c a rstv u su p ro tsta v lja m o drave, k o je bi uskoro p o stale n ai riv a li u moi i b o g a tstv u 9). M otiv in te re sa i ravnotee, o sig u ra v a n je od p rem oi rivala, stra h da novo to je izrastalo iz d u h a v re m e n a ne otm e m aha, ostali su tra jn o osnovni p o tstic a jn i m o tiv i i ru sk e i a u stro u g a rsk e b alk a n sk e p olitike, k o ja se n ep osredno o d raav ala n a razvoj srpskoga p ita n ja i srp sk e ideje. Sa svoje s tr a n e E n g lesk a se p laila s tv a ra n ja je d n e slovenske sile i su tin u svoje p o litik e n a B a lk a n u izrazila reim a D izraelija: O pasno je d op u stiti da na B a lk a n u d o m in ira b a lk a n sk a rasa, ko ja je ta k o m alo sklona da b u d e p ra v e d n a p re m a d ru g im a". to je sve ovo bilo uporn o su p ro ts ta v lja n je p riro d i stv ari, to n ije b un ilo d rav n ik e n ijed n e od v elikih sila. U h rianski B alk an , koji se bio poeo u je d in ja v a ti oko oslobodi8) Felix von Bamberg, Na navedenom mestu, str. 384. 9) Theodor von Sosnosky, Na istome mestu, str. 55.

35

lake ideje, unosile su v elike sile, g o njen e jagm om za pozicijam a, sem e ra z je d in je n ja i one pakosno ag resivne ideje iz k o jih su se izrodile sve b ro jn e b a lk a n sk e nesree. S p ra vom je isticao S v eto zar M arkovi (Javn ost" broj VIII, 1874), da je p re z am je ate ljstv a v elik ih sila, izm eu S rb a i B u g ara p o sto jala p ra v a Iju b a v i ,,da se oni onde gde se d otiu u p ra vo i ne sm a tra ju kao d v a n a ro d a no kao je d a n n a r o d . . . oni s m a tra ju svoje zajedniko osloboenje od T u ra k a kao svoj zajed nik i cilj i n ik a d a ne vode ra u n a ni spora: gde e biti g ra n ic e ,,srpskog i ,,b ug arsko g carstv a. To n arodno je d in stvo isp o v ed aju svi obrazovani S rb i u S rb iji". to se b a lk a n sk a is to rija n ije ra z v ija la u ovome, nego u sasvim su p ro tn o m p rav cu , n ije k riv ic a b a lk a n sk ih n aroda, nego v elik ih sila. Ono po em u je B alk an n a z v a t buretom b a r u ta zarodilo se i u zraslo u otrom su kobu su p ro tn o sti in te re sa v elik ih sila. U fazi oslobodilakih b o rb i i m odernog n acionalnog u o b li a v a n ja u m eusobne odnose b alk a n sk ih n aroda, u n jih o v u n acio n aln u sv est p re svega, spolja su u neti ko m ari m egalom anije, ra z b u k ta v a n i i p la n sk i izdano h ra n je n i uski ovinizm i, sejan e om raze i zavade k u ltiv isa n a i p o tstic a n a s tra s t ek spanzije. Ono oseanje h ri a n sk e solid a rn o sti i isto v etn o st in te re sa kao i m euso bn a upuenost je d n ih n a d ru g e i svim a zajed n ik im ten jam a, da se to p re oslobode od T u rak a, ra z b ija n e su u tic a jim a spolja. U ovom e celom e sp le tu d o g a aja i u m eusobnoj igri velik ih sila, srp sk i sluaj bio je ne sam o tipian, nego i vrlo trag ian . Silom sp olja p re k in u ti su i p la n sk i u sp o ra v a n i oslobodilaki zam asi srp sko ga n aroda. Z an ete svojim in te re sim a i n jim a jedino ruko v o ene, velike sile su pojam srpstva ogran iav ale n a p o d ru je S rb ije i s h v a tile kao o stv a re n je vekovn ih srp sk ih tenji, da se oslobode i ujedine. K ad a je S rbija, po sam oj p riro d i stv ari, p o stala sam o ono to je m o ra la posta ti: d u h o v n i i p o litik i c e n ta r srp stv a, onda je ona b ila ne sam o n ap a d n u ta , nego, u p o rno i plan ski, okivana i onem og u avano joj p ro ire n je u p rk os tom e to su p ro ire n je n jezine d r a v n e v lasti udno ekali m ilioni neosloboenih Srba. I to sve u jed no izrazito nacionalno otren jen o v rem e u kom e se sm atralo , da je n acionalno u je d in je n je svakoga n aro d a njegovo osnovno p riro d n o pravo. To to je S rb ija h tela, nazvali su velikosrpskim im perijalizm om iii, naroito na Zapadu, avangardom Panslavizm a. O tom e se, u stv ari, n a jm a n je radilo, ako se uopte o tom e radilo. Po sle n eu sp elih p re g o v o ra izm eu N apoleona III. i g ro fa G oluhovskog (oca) iz 1863, godine, kojom je p rilik o m 36

N apoleon III. nudio A u striji Bosnu, H ercegovinu, S rb iju , V laku i M oldaviju, pod uslovom da Ita lija dobije V eneciju, a p ro je k to v a n a P o ljsk a G aliciju, dolo je do a u stro -ru sk o g spo razu m a u R e ic h sta d tu ju la 1876. godine. R ailo se, opet, 0 podeli srpskoga p ro sto ra. 10. ju la 1876. godine p o stig n u t je sporazum , da u slu a ju da T u rsk a pobedi, m o ra o stati statu s quo, ako p a k T u rsk a po dlegne onda S rb ija dobija istone srezove B osne i deo S andaka, a C rn a G ora po g ran in e delove H erceg o v ine i p ris ta n i te Spi, sve ostalo podru je B osne i H ercegovine d o b ija A u stro -U garsk a. G ro f A n d ra i se, ovom prilikom , odluno pro tiv io istin skom p ro ire n ju S rbije. Sa g led ita in te re sa M o n arh ije on je jasn o video ta m oe da znai za n ju p ro ire n je S rb ije p re m a m oru. A u stro -U g arsk a, istak ao je A n d ra i tada, ne m oe dozvoliti da S rb ija pod izgovorom o sv a ja n ja zaposedne 1 zadri o b last za tv o re n u D alm acijom , H rv a tsk o m i S lavonijom , je r bi je d n a o vakva injenica sa d r a v a la u sebi opasnost za p o g ran in e ob lasti M o narhije, p re svega za dalm a tin sk u obalu, k o ja bi, kao u sk a lin ija, m o ra la b iti ili p rik lju e n a S rb iji ili bi ca rsk a i k ra lje v sk a v lad a b ila sta v lje n a u p rin u d a n poloaj, da a n e k tira sam u S rb iju to je, kao ta k a p ro g ram a, isk lju en o" 10). D akle, jo p re B erlin sk o g a kongresa, b ila je zapeaena su d b in a B osne i H ercegovine i to uz p u n i i b ezrezerv n i p rista n a k R usije. I to u sk lad u sa sebinou v elik ih sila, i p o re d niza n a ro d n ih u sta n a k a , k ojim a je n a ro d jav n o rekao: ta i kakvo re en je eli. K arlo K aucki je pisao: G odine 1875. obili su u stan ei u Bosni i B u garsko j ta k a v polet, a tu rsk e p ro tu m e re dobile m estim ino tak o o d v ra tn e oblike, da se cela E v ro p a uzbunila. S rb ija je vero vala, da je sada dolo v re m e d a n acionalno sro d n u B osnu i H ercegovinu p rip o ji svom e d rav no m o rganizm u. Sa ovim ciljem poela je ona r a t sa T ursk o m 1878. Isto v rem en o su b osanski u stan ici p ro glasili svoje p rip a ja n je srpskoj d r a v i 41). A li n ije bilo tak o : R u sija se o sig u rav ala od izn en a en ja sa s tra n e A u stro -U g arsk e. ,,Da ne bi, veli F e lix B am berg, u slu a ju jednog novog r a ta sa TurSkom , b ila izloena opasnosti u k o ju je A u stro -U g a rsk a b ila dovela ru sk i pohod za v rem e K rim sk o g a ra ta , isk u p ila je R u sija pasiv no st A u strije za v rem e novoga r a ta tim e to joj je p riz n a la zaposedanje B osne i H ercegovine" 12). K oliko je R u siji bilo stalo do tog'a
10) Na istome mestu. 11) Karlo Kautsky, Serbien und B e lg ien .. , st. J6. 12) Felix von Bamberg, Na navedenom mestu, st. 592

37

da A u stro -U g a rsk u zaposli na ovoj s tra n i vidi se i po tom e to se, 27. sep tem b ra 1876. godine, pojavio u Beu, kao lini carev izaslanik, g e n e ra l S am aro k o v sa ponudom F ra n ji Josifu, da A u stro -U g a rsk a zaposedne Bosnu, a R u sija B u g arsku, p re d C arig rad o m da se izvri ja k a d e m o n strac ija flote u em u bi E ngleska ig ra la g la v n u ulogu. Od H ercegovine bi tre b a lo stv o riti n e u tra ln u zonu 13) .. . S rpsko stanovnitvo Ju n e i S ta re S rb ije n ije bilo zadovoljno ovim i ne slutei d a e ga R u sija m irom u S an S te fa n u potp un o p re d a ti B ugarsk oj. N azirui ovu opasnost stan o v n itv o S ta re S rbije, a p rila 1877. godine, podnelo je alb u silam a potpisnicam a P a risk o g m ira i tra ilo da se S ta ra S rb ija p rik lju i Bosni. M ilion i po, veli se u albi, S ta ro -S rb a p re k lin je za svoje spasenje. N jih o v a m olba n ije ni po em u d rsk a: zab o rav ljen i od E v ro p e v a p iju oni za a d m in istra tiv n o m autonom ijom , k a k v a je b ila obeana Bosni ili da se S ta ra S rb ija adm inis tra tiv n o sjed in i sa B osnom " 14). G ledston je p red lag ao adm in istra tiv n o iz d v a ja n je B osne i H ercegovine i B ugarske od T u rsk e 13). Od svega ovoga n ije bilo nita. K ad a je, posle sporazum a u R e ic h sta d tu g e n e ral Ig n a tije v bio u Beu, A n d rai m u je rekao, da e A u stro -U g arsk a o k u p ira ti B osnu i H ercegovinu posle K ongresa, ako do n jeg a doe, ili odm ah ako do njega n e d o e le) .. . R u siji je bilo m nogo vie stalo do toga da spase S an S te fa n sk u B u g arsk u : p re od p o in jan ja ra d a B erlinskog k o n g resa g en eral uv alov je pokuao da za to dobije p o d rk u L ondona, ali n ije im ao m nogo uspeha. u valov i S alsb eri sasta v ili su, 3. m a ja 1878. godine, je d a n zajedniki m em orand u m , koji p red v i a, u treoj taci, da zapadne g ra nice B u g arsk e se odrede p re m a nacionalnoj p rip ad n o sti: Z apadne g ran ice B u g arsk e ne b i sm ele, p re m a Z apadu, prei lin iju p ov u enu od N ovog P a z a ra p re m a K u rsc h b a lk a n u 17). R u sija je zam iljala V eliku B u g a rsk u kao svoju bonu zatitu , i ovde, im ala p re d oim a vie svoje, nego b u g arsk e in terese. R adila je to, m e utim , kao da to ra d i zbog B u g arske. S rpskom p o slan ik u u P e tro g ra d u , k ad a je ovaj doao da saop ti o d lu ku k ra lja M ilana, da e S rb ija b ra n iti Ni i od R usa, odgovorio je G irs: ,,Na p rv o m m estu stoje ru sk i in teresi, zatim dolaze b u g a rsk i i te k iza toga dolaze srpski
13) 14) 15) 16) 17) F elix Bamberg, Na istom mestu, st. 476. Na istome mestu, st. 468. Freiherr von Helfert, Bosnisches. . . , st. 322. Theodor von Sosnosky, Na istome mestu, st. 169. Felix von Bamberg, Na istom e mestu, st. 601.

38

na red, a ima situacija u kojima bugarski interesi stoje na istoj liniji sa ruskim a" 18). Rusi su, kao to je tano rekao V ladim ir orovi, stvarajui San Stefansku Bugarsku, stvarali rusko predsoblje pred Carigradom " 19). Tragedija Srbije i srpskoga naroda bila je u tome to su se na njihovom tlu sukobljavali interesi R usije i A ustroUgarske, koja je na Berlinskom kongresu pomogla Srbiji i tim e htela da iskoristi njezino ogorenje protiv Rusije i da je ima, kao m ostobran, u obraunu sa Rusijom; i je r je, po njihovom meusobnom sporazum u, S rbija u ovo doba ulazila u interesnu sferu A ustro-U garske na B alkanu. Lomei i sam a ivotnu snagu srpskoga naroda, A ustro-U garska se zanosila m ilju, da e ga, ipak, rnoi iskoristiti u svojoj borbi protiv Rusije. U svakom sluaju imao je pravo H erm ann \Vendel kada je pisao: Vodei m otiv politike P etrograda nije bio panslavizam , nego proirenje ruske moi i nije panslavizam naterao Srbe u ruski zagrljaj, nego stostruko neizdrivi austrijsiki p ritisak 20). Jasno je: da ne bi dole u poloaj da se p re vremena, svim raspoloivim sredstvim a, definitivno obraunaju, R usija i A ustro-U garska bile su reile da se ouva Turska, bar kao p rizrak drave. U m euvrem enu A ustro-U garska se sve izrazitije suprotstavljala razvijanju srpske oslobodilake ideje i borbe, da bi je, zaposedanjem Bosne i Hercegovine, sasvim ukoila. Istina, onem oguenje ostvarenja San Stefanske B ugarske ilo je u prilog Srbim a, ali je, psiholoko-politiki, posejano seme jednom neprijateljstvu i iznjedrilo iz sebe jednoga protivnika, koji je Srbim a bio mnogo opasniji od Austro-U garske. Suzbijanje Rusa u istonom delu B alkana imalo je za neposredni cilj, da b ar privrem eno um anji snagu i zamah ruske konkurencije M onarhiji, koja kao da se budila iz sna, sve je vie teila prem a Istoku. Tuena i od Nemake i od Italije, uzdrm ana novim idejam a i tenjam a njezinih naroda za nacionalnom slobodom, ona je m orala da trai spoljne uspehe. Ona je, veli Salvicus, m orala potraiti novo polje rada za svoju politiku aktivnost, nije ga m orala dugo traiti. Ovo polje rada nalazilo se na Jugoistoku, to
18) Dr. Wladan Georgijewitsch, Die Serbische Frage, Stuttgart, 1909, st. 56. 19) U Revue international des Etudes Balkanique, 1935, st. 171. 20) Hermann Wendel, Die Habsburger und Siidslawenfrage. Belgrad 1924, st. 36.
39

je bio Balkan" 21). U Beu su, posle uspeha na Berlinskom kongresu, likovali. Prvo poglavlje aktivnog panslavizm a na B alkanu bilo je zavreno u austrijskom sm islu '2'2). Sprem an da B alkan deli sa Rusima, i to uz punu podrku Zapada, grof A ndrai je matao, da Timok i V ardar budu granice interesnih sfera izm eu Rusije i M onarhije ni malo ne vodei rauna o tome to se tim e ini jedno bezduno im perijalistiko nasilje nad jednim celim narodom. Pored toga, zaposedanje Bosne i zakoraavanje u Sandak bio je samo p rvi korak za dalje napredovanje na Balkanu. ,,U svakom sluaju, veli Theodor fon Sosnosky, van pitanje je, da je A ndrai dobijanje Bosne i Hercegovine sm atrao samo kao etapu svoje orijentalne politike i nije ni pomiljao da u njoj vidi zavretak svojih teritorijalnih tenji kao to hoe da nas uveri njegov biografski W ertheim er 23). Nalazei se u posedu ove pozicije, isticao je Hans Schneller, mogle su austro-ugarske trupe, u sluaju da carstvo polumeseca jednog dana pone da se lomi, laez veih tekoa prodreti niz dolinu V ardara do Soluna i uvrstiti se na Jegejskom m oru 24). Emil fon Laveleye belei da m u je B enjam in K allay objanjavao potrebu okupiranja Bosne i Hercegovine onem oguavanjem da doe do teritorijalnog sjedinjenja Srbije i Crne Gore: Pomou iste udara se istovrem eno i jedan klin izm eu Srbije i Crne Gore i na ovaj nain se ometa stvaranje jedne velike slovenske drave kojoj bi se i H rvati, koji su takoe Sloveni, pridruili" 23). U jednom tajnom Memoaru, raenom po nareenju grofa E rentala za fon Becka, predsednika vlade, 7. avgusta 1908. godine, (Memoar je radio Musulin) objanjena je politika koncepcija A ndraijeva ovako: Prem a teoriji grofa A ndraija, u m om entu raspadanja Turske, mi bi okupirali Sandak da bi spreili stvaranje jednog velikosrpskoga carstva, koje bi se relativno autom atski stvorilo ako bi Srbija i Crna Gora postali u Sandaku neposredni susedi" 26). I znatno kasnije, 27. jula 1913. godine
21) Slavicus, Oesterreich-Ungarn und die Sudslawische Frage, Bern, 1917, st. 16. 22) E. Anrich, Na navedenom mestu, st. 80. 23) Theodor von Sosnosky, Na navedenom mestu, st. 19. 24) Die Staatsrechtliche Stellung von Bosnien und Herzegovina, Leipzig 1892, st. 32-33. 25) Emil von Lavaleye, Na istom mestu, st. 413. 26) Oesterreich-Ungarns Aussenpolitik von er bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914, Band I. Wien-Leipzig 1930, st. 28.
40

ulo se u H errenhausu jedno m iljenje, koje je tano izraavalo sutinu orijentalne politike Bea. Sasvim je dobro, rekao je tada E rnst fon Plener, ako mi dobijemo Bosnu. To emo zadrati, ali to nije cilj i k rajn ji zadatak nae orijentalne politike. Na zadatak je mnogo dalje: zaposedanje Bosne je politika mera, koju mi trebam o, da bi savladali ustanke na granici. Cilj nae politike ide dalje: zapadnu polovinu B alkanskog poluostrva ja neu osvajati treb a je staviti samo pod nau kontrolu" 27). ,,Mi smo, pisao je Stefan grof B urian, Bosnu i Hercegovinu, koje T u rsk a n ije dalje m ogla drati, m orali uzeti, da se ne bi stvorilo jedno nam a neprijateljsko stanje, koje se kao snaan klin duboko uvlai izmeu H rvatske i Dalm acije i potkopava vezu naih starih jugoslovenskih provincija" 28). A ustro-U garska je ila linijom odbrane svojih ivotnih interesa: ona nije mogla da bira put, nego je stvarnou injenica bila gurana njime. Uzimajui Bosnu i Hercegovinu ona je pojaala svoje strategijske pozicije (i privredne), ali je neposredno potstakla revolt naroda kome je dolazila za gospodara. Ona je S rbiju drala u ahu, okovanu i opkoljenu, i vojniki i privredno ugroenu. Ali ideju, koju je Srbija nosila, ona nije mogla ubiti. Okupacija Bosne i H ercegovine, veli Leopold F reih err fon Chlumecky, im ala je za posledicu, da bi bilo kakvo teritorijalno ili politiko pomeran je u blizinu okupiranog podruja m oralo biti praeno trajn im i ozbiljnim posledicama po isto. Mi smo samo tada u stanju ispuniti zadatak, poveren nam na Berlinskom kongresu. Ako se na Balkanu, pod egidom stranih sila, ne izvre nacionalna ili politika grupisanja koja, bi, sadravajui u sebi mogunost sukoba, m orala preneti klice tekih nem ira u Bosnu i Hercegovinu, a verovatno i u sam u D alm aciju i H rvatsku" 29). C onstantin Dumba, jedno vrem e austrijski poslanik u Beogradu, istie, takoe, da je sa take gledita ivotnih interesa M onarhije, zaposedanje Bosne i Hercegovine bilo prirodno, ali da to nije bio jedini cilj. Ilo se za proirenjem uticaja na celu S rbiju i na A lbaniju: ,,Iz geografskog poloaja, veli on, nuno sleduje, da kraljevina Srbija i A lbanija padaju u nau interesnu sferu, dok su Dunavske
27) Theodor von Sosnosky, Na istome mestu, st. 18-19. 28) Stephan Graf Burian, Drei Jahre aus der Zedt meiner Amtsfiirung irn Kriege, Berlin 1923, st. 2!8. 29) Leopold Freiherr von Chlumecky, Oesterreich-Ungarn und Italien. Leipzig-Wien, 1907, st. 61.
41

kneevine kao i B ugarska od strane Rusa sm atrane da podleu njihovom uticaju" 30). I bez m inim alne dalekovidnosti i bez najosnovnijega oseanja pravinosti podkusurivale su velike sile na Berlinskom kongresu svoje interese, cepajui nau nacionalnu teritoriju i igrajui se sudbinom balkanskih naroda. ,,Na nesreu, veli, H arold W. V. Temoereley, diplcm ati Berlinskog kongresa nisu bili naroito dobro upoznati sa istorijom i geografijom zemalja koje su bile u diskusiji i A ustro-U garska je na ovome nedostatku zasnivala svoje uspehe. Grof A ndrai ie bio antislovenski raspoloen, u svakome sluaju antisrpski. Njegov nedvosm isleni cilj bio je, da podeli i ralani srpsku rasu u odvojene fragm ente 31). Ali, uzvikuje H erm ann Wendel, ta su se onih, koji su se pravili vani na Berlinskom kongresu, ticali ivotni interesi balkanskih naroda, koji su bili sarno figure na ahovskoj tabli, na kojoj su velike sile igrale svoju p artiju . . . Upravo, pod dejstvom ovih odluka postao je B alkan arite sve opasnijih nem ira 32). Trebalo je mnogo gorkoga iskustva da se Rusija pone da trezni i da uvia da njezin stav prem a Srbim a nije bio ispravan. Od 1886. godine ona se poinje jae opirati A ustroUgarskoj, ali jo tada nije naputala bugarske interese. Od godine 1894 prestaje austroruska saradnja na Balkanu, to je, ponovnim kontaktom , izm eu njih 1897. godine, potvreno: na obavetenje Rusije da e A ustro-U garska u mom entu, koji bude sm atrala podesnim okupaciju zam eniti aneksijom, odgovorio je Petrograd, 17. m aja 1897. godine, da bi to moglo izazvati dalekosene posledice. Na sastanku u M iirtsegu nije bilo govora o Bosni i Hercegovini" 33) . . . Zagrejanost ruskih slovenofila za bugarsku stv ar nije jo ni sada prestala: Aksakov je zahtevao, da reka M orava bude srpsko-bugarska granica i, sav besan, pocepao k artu K isjakova to je ovaj, toboe, bio ostavio Srbim a mnogo vie terito rije " 34). Ogromna sredstva Sveslovenskog kom iteta ila su n a pom aganje bugarske propagande. Sa take gledita ivotnih interesa, srpska situacija, posle Berlinskog kongresa, izgledala je ovako: Juna i S tara Srbi30) C. Dumba, Na navedenom mestu, st. 157. 31) H. W. V. Temperley, Na navedenom mestu, st. 270. 32) Hermann Wendel, Makedonien und der Friede, Miinchen 1919, st. 17-18. 33) Na istome mestu, st. 17-18. 34) Sravni: Spiridon Gopevi, Makedonien und Altserben, st. 247.
42

ja, ogorene i ozlojeene, ostale su i dalje pod turskoarnautskom vlau i bile preputene na m ilost i nem ilost dobro organizovanoj i izano finansijski pomaganoj bugarskoj propagandi, koja je uivala i tu rsk u i rusku podrku. Da bi tursko ogorenje na Srbiju, izazvano ueem u ratovima, uinila to snanijim i tim e jo vie pogodila srpske interese, A ustro-U garska je gurala S rbiju prem a Jugu. Pojaavajui i onako veliki haos na Jugu velike sile, naroito A ustro-U garska i Italija, bunile su i oruale A rnaute i podstrekivali ih na goloruku srpsku ra ju u krajevim a gde je i onako srpski ivalj bio proreen, ali je, i kod onih koji su bili preverili, ostala bila iva nacionalno-verska tradicija. K ada ie posetio P rizren i Goru J. N. B raitford je zabeleio za poislam ljenje Gorane: Njezini stanovnici (= Prizrenske Gore) govore samo srpski i u koliko sm eju oni odravaju tradicije svoje hrianske prolosti. O velikim godinjim sveanostim a oni idu velikim m anastirim a. Zene esto mole svetenika da se moli za njih i da im da svetu vodicu. Ponekada one legnu na zem lju u crkvi da bi svetenik mogao p rekoraiti preko njih za vrem e velikoga vhoda u nadi da e dobiti preutan blagoslov. Ako ikada odu Turci oni e se v ratiti veri svojih otaca 35). Dogaaji su donosili sve nepodnoljivije ivotne uslove i onom delu srpskog naroda na Jugu koji je i dalje ostajao pod turskom vlau i onome pod austro-ugarskom . S rbija je bila dovedena u veoma teak poloaj. ,,S iedne stran e ukljuena izm eu A ustrije, koja je m orala nastojati da severozapadni deo B alkana sve vie podinjava svojoj vlasti i izmeu m lade B ugarske s druge strane, koja je otevi se ispod vostva ruskog, pomou spolja p-ostavljena na noge, im ala sve vie izgleda da postane najvea balkanska drava, video je srpsiki knez, prvoborac za balkansku slobodu, da je bio potisnut u jedan malo zavidan poloaj. Nije nikakvo udo ako je srpski narod enjivo pogledao na R usiju i ekao priliku, da bi sebi mogao pribaviti vazduha i svetlosti. Budunost srpske drave m orala m u je, u najveoj meri, izgledati ugroena" 36). Nastao je bio takav sticaj okolnosti, da Turska nije vie bila jedini, jo m anje najopasniji, neprijatelj srpskoga naroda i njegove budunosti. Mnogo opasnija bila je A ustroUgarska na koju su se voe Prvoga ustanka n ajpre bili obra35) H. N. Braitsford, Na navedenom mestu, st. 275. 36) H. Hungerbiihler, Die schweizerische Militarmision. .. , st. 57.

tili za pomo. U ime Evrope i pod njezinom zatitom ona je, ne birajui sredstva, ubijala ivotne snage srpskoga naroda gde god je mogla: tokom vrem ena ona je za glavni cilj svoje spoljne politike na B alkanu postavila pronalaenje i povezivanje svih onih, koji su mogli postati neprijatelji srps'koga naroda. Od Berlinskog kongresa uopte pojavio se u m eubalkanskim odnosima jedan nov problem i novo arite nem ira i kavge. Od tada je balkansko pitanje" postalo sinonimom m akedonskog p itan ja kako to, sasvim umesno, istiu N. B uxton i C. L. Leese 37).

HRVANJE DAVIDA I GOLIJATA

Odluke B erlinskoga kongresa i, naroito, razvoj odnosa na Balkanskom poluostrvu, ne samo da je onespofcojio nego j duboko uvredio ceo srpski narod. Ne samo inteligencija i dravnici, nego i prosti ljudi poeli su da shvataju o emu se radi. Cela nacija je poela da bolno osea kako je lome i satiru, kako eree njezinu terito riju i, u ime kulture i civilizacije, vre nasilje nad njom. U kljetena izm eu tri velike sile, uvreena duboko u svome ponosu, Srbija se nala pred jednom stvarnou, koja je bila neobino teka. M onarhija se, kae A lfred Fischer, ispreila ispred nacionalnih tenji srpskoga naroda. Ovaj je pak gledao u njoj svog sm rtnoga protivnika i neprijatelja, koji je stajao na pu tu njegovog astoljublja 4). Spoljnopo'litike nezgode, svestrano teak poraz na Berlinskom kongresu, odravao se i uticao neposredno i na stanje i raspoloenje u zemlji, ruski i austrijski uticaji sukobljavali su se i na pitanjim a u nutranje politike Srbije. U vreen sa ruske strane, a od Bea, ba zbog toga prihvaen, M ilan Obrenovi se sve vie putao niz m aticu interesa M onarhije i tim e jo vie razdraivao Rusiju. Neposredna posleica toga bila je, da su ruski slovenofilski krugovi sa jo vie ara i revnosti pom agali bugarizam u Junoj Srbiji. U Srbiji je M ilan divlje progonio one koji su, i pored svega to se desilo,
37) Noel Buxton and C. L. Leese, Balkan Problems and European peace, London 1919, st. 27. 1) Dr. Alfred Fischer, Na navedenom mestu, st. 217.
44

ostali rusofili i uporni u uverenju da izmeu Srbije i Dvojne M onarhije nije mogue prijateljstvo. To su, na prvom mestu, bili m itropolit Mihailo i Jovan Risti, dugo vezani linim prijateljstvom i istim politikim uverenjem . Realan i bez iluzija, prom iljen i obazriv, Risti je, ne prekidajui line odnose sa Beom, uspevao da trajno ostane dobro vien i cenjen i u P etrogradu. Srcem i duom, celim svojim pravoslavnim oseanjem, duboko i neraskidljivo vezan za Rusiju, m itropolit Mihailo je bio i ostao najugledniji Srbin ovoga vrem ena u Rusiji. Svoje veoma razgranate veze u Rusiji, svoj veliki ugled podvinika i neustraivog revnioca pravoslavlja kao i svoj oreol m uenika za veru pravoslavnu i za slovensku solidarnost, iskoriavao je on, da, koliko-toliko, zatiti nae nacionalne interese na Jugu. Drei jo od ranije sve konce nae nacionalne propagande u naim neosloboenim krajevim a, poznavajui iz neposrednoga rada sve nae vienije narodne prvake iz svih krajeva, m itropolit je znao i svu dalekosenost bugarske propagande u Junoj Srbiji. Iako je voleo B ugare i, im je izbio spor oko egzarhata, opredelio se za njih, on nije previao o ernu se radi na Jugu gde je veliki ruski uticaj, pom ognut bogatim m aterijalnim sredstvima, omoguavao Bugarim a da unitavaju sve tragove srpske k ultu re i sve srpske istorijske spom enike na Jugu. Ipak je vie bio zabrinut za sudbinu onoga dela srpstva, koji se naao pod austro-ugarskom vlau, naroito u Bosni i Hercegovini. Vie nego ijedan od njegovih savrem enika, on je napadan kao stub srpskog konzervatizm a i kao glavni slovenofilski ovek na Balkanu. Iz Bea i Pete razlivao se otrov kleveta protiv njega. Nesebian, asketskog ivota i lika, un u tran je vezan za nauku i knjievni rad, sav predan radu za nacionalnu stvar, m itropolit Mihailo je, zaista, oliavao ne sarno jedan nacionalno-politiki pravac, nego i jedan pO'gled na svet i ivot, jednu produbljenu i odreenu duhovnu orijentaciju. On je bez ikakvih iluzija video kako dolazi val bezboja, prozreo je sve razalake kom ponente m aterijalizm a i sav opustoavajui uas obezboenoga racionalizm a i inilo mu se, da naslonom na Be to sve vie, neodoljivije i bre dolazi. On nije previao ruske greke prem a Srbiji, ali je voleo pravoslavnoga cara i iroku duu pravoslavnih ruskih ljudi i verovao da oni ne mogu biti n eprijatelji njegovog srpskog naroda. Uz to, on je cenio vanost i znaaj ruskog p rijateljstv a i prem a obilnosti m aterijalnih sredstava, koja su dolazila iz Rusije i, preko njega, otakala se i u najzabaenija srpska sela. Verski irok, on je prijateljovao sa
45

trosm ajerom i pomagao bosanske franjevce, dajui im novac da podiu svoje crkve po Bosni. Obaveten o svemu do tanina, on je svojom intuicijom, produbljivao svoje uverenje, da izmeu onoga to, u odnosu na srpski narod, hoe Be i P eta i onoga to sam narod eli i hoe, nem a pom irenja: to su bile dve meusobno nepom irljive koncepcije i dva puta koji se ne susreu. On i Jovan Risti, u vrem e veoma teko, kada se kralj M ilan sve vie zaplitao u mree Bea (C. Dum ba veli: ,,...D e fakto kralj M ilan se bio tako usko i iskljuivo naslonio na nas, da do njegove abdikcije je S rbija bila sm atrana da stoji pod austrijskim pokroviteljstvom " 2), oni ne samo da su nosili, nego su i unapreivali srpsku misao. . . Srpski narod, pisao je Risti, m ora shvatiti da je A ustro-U garska, i u politikom i u ekonomskom pogledu, njegov neprijatelj i da je poboljanje njegovih ekonom skih i socijalnih odnosa mogue samo istiskivanjem austro-ugarskih interesa iz Srbije i sa Balkana". Risti je, u jednom M emoaru knezu M ilanu pisao i ovo: Iskustvo, koje smo im ali posle Berlinskog kongresa, dovoljno je, da nas ubedi, da apetit susedne M onarhije na Istoku raste i da mi Orijentalci, pre svega Srbi, ne moemo zadobiti njezino prijateljstvo. P re ili kasnije m ora S rbija poeti politiku otpora i odbrane" 3). Ni stav m itropolita Mihaila, ni ovako jasno izraavanje i form ulisanje Ristia, ni, kasnije, dranje radikala, nisu bili sluajni, ni proizvoljni. Oni su svi bili veoma dobro obaveteni o tom e ta je, i p re okupacije, austrijska propaganda radila u Bosni i Hercegovini, a neposredno su oseali i kuda sm eraju spoljnopolitiki potezi Bea. Prvi ra t bi i svri se, pisao je Nikola Pai, u jednom proglasu posle drugog rata sa Turcima, Drugi je otpoeo u najteim okolnostima, i on se svri. Istono pitanje dobi nov oblik, i narod srpski ne umnoi svoje p rijatelje i ne olaka mnogo teki praroditeljski zadatak srpskog osloboenja i ujedinjenja. Nezavisnost i proirenje S rbije pravi se tekim i nesrazm erno velikim rtv am a 4). Mnogo pre Berlinskoga kongresa Be je priprem ao za sebe teren u Bosni i Hercegovini. Svoju, planski sprovodenu i dobro finansiranu, propagandu Be je sprovodio naroito m eu bosanskim i hercegovakim rim okatolicim a: produb2) C. Dumba, Na navedenom mestu, st. 159. 3) Kod: Hermann Wendel, Der Kampf der Sudslawen um Freiheit und Einheit, Frankfurt/'M, 1925, st. 420. 4) Na navedenom mestu.
46

ljujui i raspirujui kod njih verski m omenat, Be je smerao na otuivanje katolika od pravoslavnih. Jo poetkom jula 1876. godine G eneralna kom anda u Zagrebu dobila je nareenje od M inistarstva spoljnih poslova iz Bea, da se u Bosni i Hercegovini otpone sa propagandom protiv pripajanja Srbiji. Za ovu svrhu feldm aral fon M ollinary dobio je bio iz Dispozicionog fonda M inistarstva spoljnih poslova 3.000 guldena 5). Neposredne posledice ove propagande bile su protestne peticije rimo<katolika protiv prip ajan ja S rb iji6), a kada se knez Nikola bio spustio niz Hercegovinu, potpukovnik Thommel, zvanini posm atra Bea, bio je, 2. jula 1878. godine, hitno pozvan u Be gde je ostao samo 12 sati. K ada se vratio, prim ivi nove instrukcije, saoptio je knezu Nikoli, da Be nee trp eti njegovo dalje prodiranje niz dolinu N e re tv e 7). Nekoliko dana posle ove saaljenja dostojne komedije, veli Dr. Josef Kotschet, koji je iz neposredne blizine pratio razvoj dogaaja, desio se u M ostaru jedan vaan dogaaj. Kao odgovor na jednu srbijansko-crnogorsku proklam aciju u kojoj su Bosna i Hercegovina traene kao nasledne srpske zemlje, tam pao je katoliki biskup u M ostaru, fra Aneo Kraljevi, u franjevakoj tam pariji u M ostaru, jedan proglas u kome on sveano izjavljuje, da, u sluaju da S ultan ne moe odrati zemlju, katoliko stanovnitvo eli da bude prisajedinjeno A ustriji sa kojom je u n u tarn je vezano kako starim susedskim odnosima, tako i istovetnou vere. A ustrougarski komesar, generalni konsul Vasi, dostavio je svojim kolegama prim erke ove proklam acije i jo istoga dana doznao je za to i Ali-paa. On je u poetku hteo, da preduzm e energine m ere protivu biskupa, ali je odustao od toga na moj savet i zadovoljio se time, da o celoj stvari obavesti Velikog vezira" 8). Iz istih izvora dobile su i rim okatolike kaluerice potsticaj, da izdaju jednu slinu predstavku na talijanskom jeziku, a katolici u Bosni protestovali su protiv jedne eventualne srpske okupacije. Kao grom iz vedra neba, stoji u jenom protestu iz 1876. godine, stigla nam je vest, da Srbija trai od Velike Porte, da prisajedini nau otabinu. Mi, katolici
5) Anton Freiherr von Mollinary, Na navedenom mestu, st. 302. 6) Na istome mestu. 7) Dr. Josef Kotschet, Aus Bosniens letzter Tiirkenzeit, Wien -Leipzig, 1905, st. 58. 8) Na istome mestu, st. 64-65.
47

Bosne, koji brojim o 200.000 dua (nijedna im statistika nije davala toliko) i koji smo odani naem zakonitom vladaru, protestujem o protiv ovakvog prisajedinjenja. Mi ne protestujem o samo iz ovih obzira, nego takoe, i iz religioznih razloga, je r Srbi priznaju samo njihovu veru i u celoj njihovoj zemlji ima samo jedna katolika kapela, pri konsulatu u Beogradu, inae crkve nisu trpljene" 9). A rth u r J. Evans, koji je 1875. godine, proao peice delove Bosne, pom inje da je rim okatoliko svetenstvo bilo nosilac i potpiriva ovoga antisrpskog raspoloenja. ,,Ono bi, istie Evans, najradije volelo obnovljenu bosansku kraljevinu pod sizirenstvom katolike A ustrije. Ako to nije mogue, ono bi radije ostalo pod turskom vlau, nego to bi pristalo da Bosna postane deo srpske drave" 10). Kada je, polovinom XIX veka prolazio kroz Bosnu i Hercegovinu. J. F. Neigbaur je video oko T rebinja jezuite na poslu. On istie njihovu versku netrpeljivost i veli: ,,Od strane pravoslavne crkve prim euje se m anje netrpeljivosti, nego od strane katolika iako ovim izmaticima prikazuju sledei sluaj . . . J1). Feldm aral fon M ollinary istie da su ove, katolike, dem onstracije bile bez praktinih rezultata: Katolici, veli on, sainjavaju samo 1/6 stanovnitva Bosne i Hercegovine i svako m anifestovanje, prireeno sa njihove strane, izazivalo je od strane njihovih ljutih neprijatelja, pravoslavnih, snane kontradem onstracije" 12). R aspirivanje verskog ovinizma i ljute konfesionalne netrpeljivosti staro je oprobano sredstvo i oruje M onarhije protiv Srba. Ona je i sve vie usklaivala konfesionalni imperijalizam Rima sa svojim privrednim i teritorijalnim imperijalizm om . Oivljavanje nacionalnih tenji slovenskih naroda M onarhije, slobodarski i dem okratski duh novog vremena, prirodno pravo naroda svesnih sebe i svoje prolosti za sam oopredeljenje, potsticalo je na ujedinjenje sve otporne snage u borbi protiv M onarhije iji vodei sloj nije nikako mogao da shvati, da je novo vrem e donelo druge odnose i uvelo iroke mase u istoriju. Josef F reiherr fon Eotvos, koji je isticao pijem ontsku ulogu Srbije meu Junim Slovenima, tano je rekao, da se, priznavanjem prava posebnim narodnostima M onarhije na razvijanje, ne moe spreiti njihovo
9) 10) 11) 12)
48

Freiherr von Mollinary, Na navedenom mestu, st. 300. Arthur J. Evens, Through Bosnia. .. , st. 183-184. J. F. Neigebaur, Die S u d -S law en .. ., st. 128 Freiherr von Mollinary, Na istome mestu, st. 301.

ujedinjenje sa sunarodnicim a van M onarhije. ,,To pak, veli on, vuklo bi samo sobom raspad zemlje i to tim sigurnije to bi jedna ovakva nova podela (podela zemlje po nacionalnostima) zemlje ne samo m orala oslabiti one slabe veze, koje veu graane zemlje za zajedniku otadbinu, nego bi, istovremeno, pojedinim delovim a bilo dato sredstvo za realizovanje onih te n ji13). Vojska, crkva, vodei privredni krugovi i plemstvo, u suoavanju sa novim duhom vrem ena i dogaajim a, koji su iz njega proizilazili, ponaali su se kao da ih je Usud bio oslepio: nabujalim ivim snagama, koje je donosilo novo vreme, oni su suprotstavljali istorijska prava, esto vrlo sumnjiva, svoje privredne interese i svoju odlunost da, to je mogue due, dre postojee stanje u M onarhiji. Ali, ukoliko je organski proces raspadanja jednog odivelog poretka sve vie uzimao m aha i bivao sve uoljiviji i sve nezaustavljiviji, u toliko su ovi faktori, poeli da u borbi poteu i drugo oruje: vekovnu k u ltu rn u m isiju M onarhije u Srednjoj Evropi i na B alkanu i ne pom injui nigde da su i S rbi i H rvati, ceo niz vekova, bili glavna vojnika snaga M onarhije i njezina z a tita . . . Da bi se pred Evropom, koja se, kao i uvek, davala obm anjivati, im ali opravdanja i da bi kod nje nali podrku, vlaajui krugovi M onarhije izmislili su s r p s t v o kao faktor, koji ugroava ne samo njezinu ku ltu rn u misiju, nego koje je, toboe, proeto osvajakim duhom, ugroava i m ir Evrope. Postepeno, u celom ovom spletu kompleksa, poeo ,se kristalizovati m it o v e l i k o s r p s t v u , koje je m ilitantno, nem irno i zavereniko: oslobodilake tenje celog jednog naroda degradirane su bile na izm earstvo ruskim interesim a to one, zaista, nisu bile. U darajui po Srbiji i po srpstvu, mislili su i u Beu i u Peti, da zadaju udarce panslavizm u i da sasecaju krila ruskoj moi i ruskom uticaju i ne mogui da shvate da je glavno uporite tome uticaju proizilazilo iz njihovog stava prem a srpskom narodu. Opijeni pobedom posle aneksije Bosne i Hercegovine, kada je trebalo da se jasnije vidi, u Beu su verovali da su aneksijom zadali panslavizm u osetan udarac. Iz besomunog urlanja srpske i panslavistike tam pe uje se opet ponovo isti refren: da e, u koliko aneksija Bosne i Hercegovine ne bude opozvana, srpsko pitanje biti prejudicirano u smislu pojaanja pozicija M onarhije", veli se u jednom privatnom izvetaju iz Bekog
13) Josef Freiherr von Eotveos, Die Nationalitaten-Frage. Budapest, 1888, st. 123.
49

M inistarstva spoljnih poslova, upuenom u B erlin 8. februara 1909. godine 14). Jo 1922. godine, posle sloma M onarhije, pisao je u predgovoru nem akom izdanja knjige Slovenska opasnost od M. Edith Durham , H erm ann Lutz o nam a kao o nekim poludivljim i krvoednim kavgadijam a. italac, veli Lutz, dodiruje skoro nepoznatu novu zemlju, koja esto izgleda kao preostatak srednjega veka, naseljena slepo strastnim ljudim a kakve je uobiajeno p redstavljati u vrem e italijanskog renesansa: zaverenitvo, fanatizam , spletke oko vlasti i, pre svega, k rv 15). Sa gordou, besavesno u najveoj meri, gledali su vodei krugovi Bea i P ete na portvovane i rooljubive napore S rba da se oslobode i ujedine. Linija izrazitog neprijateljstva ostala je dosledno linija odnosa M onarhije prem a Srbiji i srpskom narodu. C onstantin Dum ba navodi, da je celo vrem e svoga boravka u Beogradu, dobio samo jedanput instrukcije od svoje vlade, ali one su bile odreene i jasne: ,,Ni u kome sluaju ne moemo trp eti ujedinjenje kraljevine S rbije sa kneevinom Crnom Gorom. Po cenu jedncga rata mi bismo ga spreili 16) . . . Ovo je, trajno, ostala rukovodea misao Bea. Uoi aneksije Bosne i Hercegovine nju je grof E ren tal pravdao ovako: Bosna bi iz jedne pozicije, koja je treb ala da vodi politikom i m aterijalnom uticaju na Istoku, postala orsokak. Mi bi bili vojniki opkoljeni od neprijateljsiki raspoloenih suseda i trgovako-politiki ukoeni jer svaka eljeznika linija, sva.ki drum , koji bi trebao da nau trgovinu odvodi ka moru, zavisio bi od dofore volje S rbije i C rne Gore ili od obadve zajedno. Budunost bi jo izrazitije uobliila opasnost ovakve situacije" 17). M onarhija je, jo m anje, mogla dozvoliti pripajanje Srbiji onih srpskih krajeva, koji su bili pod njezinom vlau. Jedan status quo, za dui period vrem ena bio je za nju ivotno pitanje. B rojni unutranji problem i ekali su na reenje. N ajvidovitiji ljudi u M onarhiji gledali su to reenje u tome, da se Dvojna M onarhija pretvori u Trojnu, ali su Madari uporno i bez skrupula, osujeivali sve te nam ere bojei se premoi jugoslovenskog, na prvom mestu, srpsko-hrvatskog elementa.
14) Osterreich-ungarische A ussenpolitik.. . , st. 123. 15) M. Edith Durham, Die slawische Gefahr. .. ,st. 11. 16) C. Dumba, Na navedenom mestu, st. 159. 17) Osterreich-ungarische Aussenpolitik, Bd. I, st. 28.

Samim svojim postojanjem Srbija je ugroavala opstanak M onarhije. U jedn.om svom izvetaju iz Beograda, pisanom 7. oktobra 1908. godine, istie Forga: .. .Prem a mome ubeenju p retstav lja Srbija, a verovatno i Crna Gora, u skoroj budunosti pojaanu ra tn u opasnost za nas. Sa tim moramo bezuslovno raunati i zatititi nau bosansku granicu od iznaneenja . . . O braun sa Srbijom, naim najnepom irljivijim neprijateljom , m orae doi, ali, moda, tek posle nekoliko godina, eventualno u vezi sa reenjem jugoslovenskog p itan ja1 1 .18) Oi miliona porobljenih bile su u p rte ba u Srbiju. Iz ljubavi prem a njoj izrastali su i njezin kult i nada u nju: osealo se svuda izvan njezinih granica, da jedino ona moe doneti o'sloboenje. Tuga i ogorenje, kojim a je aneksija Bosne i Hercegovine bila ispunila srca naroda, zam enjeni su radou i sam ouverenjem posle B alkanskih ratova. Posle srpskih pobeda u B alkanskim ratovim a nastao je, veli R. W. Seton Watson, kod Junih Slovena jedan sasvim nov duh: velike pobede njihove brae na B alkanu ogrom no su pojaale nacionalnu svest, ideja jedinstva zahvatila je skroz sve H rvate, Srbe i Slovence. Od bregova K rajine do Boke Kotorske, od Tem ivarskog B anata do H rvatskog P rim orja die jedna jedinstvena dua to je najupadljivije: kod seljaka, ako je mogue, jo vie nego kod inteligencije".19) G eneral L andw ehr svedoi, da je na svome eneraltabnom putovanju po H rvatskoj prim etio, da je srpski uticaj, izraen u k ultu prem a K ralju P etru, prodro i u najzabaeniju seosku kuu. Ve tada, pie on, prim etio sam, da je velikosrpski uticaj tamo uhvatio korena. U Lici, koja je ranije bila tv r av a vernosti caru, moglo se svuda po malim seoskim kavanicam a u kojim a smo noivali nai sliku k ra lja P e tra. K utije od ibica nosile su velikosrpske parole. Svi su znaci ukazivali na to, da je velikosrpska propaganda um ela nai u narodu veliki broj pristalica. J a sam, tada, po pov ra tk u u Be, svojeruno sastavio izvetaj efu G eneraltaba njegovoj ekselenciji K o n ra d u ... Nije ceo hrvatski narod bio velikosrpski ubeen. Naprotiv, hrvatski su se pukovi tukli izvanredno. Veliki deo inteligencije, a u nekim delovima zem lje i narod bili su na velikosrpskoj stran i".20)
18) Na istom mestu, str. 319-320. 19) R. W. Seton-W atson, Die siidslawische Frage in Habsburger Monarchie, str. 451. 20) General Landwehr, Hunger, Die Erschopfungsjahre der Militarmachte 1917-1918, Ziirich-Leipzig-W ien, 1931, str. 55.
51

E rnst A nrich istie, da je cela H rvatska bila proarana srpskim naseljim a i da je srpski uticaj preko Bosne stizao i u ove krajeve. A ustrijska periferija postala je porozna. Bosna, koja je treb ala da postane barijera protiv Srbije, postala je oblast preko koje je prodiralo srpstvo. Sam K allay je priznao slom svoje bosanske politike i polako ju je menjao, ali je bilo i suvie kasno i on je um ro 1903. godine. Jedna od njegovih poslednjih rei bila je: Le serbisme, voila lennem i.21) Kao prolost i budunost, ono to neminovno odlazi i ono to nezaustavljivo dolazi, stajale su Dvojna M onarhija i Srbija jedna prem a drugoj. Obadvije su postajale sve svesnije da se radi o njihovom opstanku. Samo to im pozicije u ovoj sudbinskoj borbi nisu bile jednake: A ustro-U garska je bila velika sila, Srbija, jo uvek, kao David pred Golijatom. Na stran i Srbije bilo je m oralno pravo i priroda stvari, na stran i M onarhije sila i ono to iz nje proizilazi. Znatan deo svojih izgleda zasnivala je S rbija na snanoj nacionalnoj svesti svojih porobljenih sunarodnika. U njoj je poivao neiscrpivi rezervoar revolucionarne energije, koju je stav Srbije ne samo potsticao na aktivnost, nego joj ukazivao i pravac kojim treb a da ide. K ada je izbila aneksiona kriza i Bosna i Hercegovina bile pripojene M onarhiji, u Srbiji nisu klonuli. ,,Po sva/ku cenu, govorio je M. Milovanavi, m ora austro-ugarska drava biti potisnuta sa puta prem a Jegejskom moru, a to se moe postignuti samo onda kada Austro-U garska prestane biti balkanska drava. . . Zaposedanje Bosne i Hercegovine, potiskivanjem Srbije sa Jadranskoga mora, onem oguavanjem veze izm eu nas i C rne Gore, namee Austro-Ugarslka nam a i celome srpstvu, u blioj i daljoj budunosti, dinovsku borbu, borbu na ivot i sm rt.22) Zahtevajui stvaranje jednoga program a, Stojan Novakovi je isticao: .. .U ovo srpsko pitanje, u ovaj nacionalni program , m ora sve biti u n e to ... J e r to nije p itan je momenta, to je p itan je cele nae budunosti. Srbija, koja je 1878. godine bez ikakve svoje krivice, tako strano bila kanjena, im a danas dunost da se osveti za onu nepravdu i da, jasno i razgovetno, postavi svoj nacionalni program ".23) Izmeu nas i Austro-Ugarsike, izmeu balkanskih drava i M onarhije, mogu postojati i dobri odnosi samo onda kada se Au21) Ernst Anrich, Na navedenom mestu, str. 48. 22) Dr. Wladan Georgijewitsch, Die serbische F rage.. . , str. 85, 88. 23) Na istome mestu, str. 92.
52

stro-U garska odree, da bude velika sila, kada se odlui da preuzm e ulogu Istone vajcarske.24) to se vie odmicalo vrem e i to se dublje ulazilo u XX. vek postajalo je sve jasnije, da izmeu M onarhije i Srbije, izm euelja i tenji srpskoga naroda i ivotnih interesa Monarhije, nem a pom irenja. Idejno, jo mnogo pre 1914. godine, u Beu je bila sazrela odluka o unitenju Srbije. Od nje se nije nikada odstupalo. Traeni su samo najpogodniji mom enti i metodi, da ona bude izvrena. Srpsko pitanje je bilo postalo ivotno pitanje M onarhije. Musulin, avek koji je neposredno uticao na razvoj odnosa izmedu Srbije i M onarhije, pie: Jedno se, verujem , ne bi smelo zaboraviti, naime: da je srpsko pitanje bilo veliko politiko i ivotno pitanje M onarhije i da situacija u kojoj se nalazila M onarhija prem a Srbiji i R usiji 1914. godine nije bila ista kao 1868. i 1912. godine, nego upravo politika situacija M onarhije bila je tea nego od stotinu i vie godina. Sukob, koji je Mon arh ija treb ala da izdri sa Srbijom, nije bio sluajan sukob. To je bio sukob od ivotne vanosti za M onarhiju, sukob ije reenje, ako ne bude bilo postignuto u oblasti un u tran je politikih reform i, moralo je postaviti i protivnike i saveznike M onarhije na njihova m esta.25) Naroito posle za S rbiju i C rnu Goru uspeno zavrenih B alkanskih ratova bili su u Beu i Peti naisto sa tim, da se srpsko pitan je m ora reiti u skladu sa interesim a M onarhije. U jednom tajnom raspisu od 1. avgusta 1913. godine grof B erthold je otvoreno istaknuo, a se ovo pitanje m ora reiti to pre: . . ,Od. svih balkanskih problem a, veli on, jugoslovensko ili, bolje reeno, srpsko pitanje, jeste ono, koje za M onarhiju im a najvei znaaj. Ono najneposrednije tangira ivotne interese, njegovo reenje u velikosrpskom smislu moglo bi uslove naega opstanka dovesti u pitanje. .. Sutina s uprotnosti izmeu nas i S rbije sastoji se u tome, da je srpska politika od kada su radikali doli na vlast ip o d tuim uticajem , velikosrpsku ideju uinila vodeom politikom misli i tei, kao krajnjem cilju, ujedinjenju svih Srba u zag rljaju srpske nacionalne drave i tim e odvajanju oblasti naseljenih Srbim a od M onarhije. Ova suprotnost je tra jn a i neprem ostiva poto bi ostvarenje velikosrpske ideje istovremeno pribavilo Srbiji enjivo eljeni i za njezin razvitak potrebni izlazak na more. Danas to nije vie program jedne
24) Na istom e mestu, str. 97. 25) Freiherr von Musulin, Na navedenom mestu, str. 228.
53

partije, nego je postalo nacionalni ideal celoga srpskoga naro d a.26) Ovi m otivi neposredno su inspirisali politiku M onarhije prem a Srbiji posle B alkanskih ratova: ni po koju cenu ne dozvoliti da se Srbija proiri i ojaa. U posebnoj politikoj instrukciji grofu O ttokaru erninu, tada poslaniku u B ukuretu, od 26. novem bra 1913. godine, grof B erthold istie: .. .Izmeu nas i dananje Srbije stoji veliki jugoslovenski problem , koji trai definitivno reenje i traie ga sve neodlonije. Ovo reenje prem a ljudskom predvianju u vezi je sa upornou i sigurnou sa kojom S rbija utie na ostvarenje velikosrpske ideje, moe biti samo putem sile. Ono e ili od dananje dravne zgrade Srbije ostaviti samo m ale tra gove ili e poljuljati M onarhiju u njezinim bitnim osnovama. Da bi se naa suprotnost sa Srbijom to'kom vrem ena mogla ublaiti ili izravnati na to se moe u B ukuretu misliti, o tome kod sadanjeg stanja stvari ne moe biti ni govora".27) U Beu je sve uoljivije sazrevalo uverenje, da svi raniji pokuaji reenja srpskoga pitanja u skladu sa interesim a Mon arh ije nisu doneli nikakve koristi. D rukije nije moglo ni biti kada ni oni, koji su trebali biti najupueniji u prirodu srpskoga pitanja nisu mogli da shvate njegovu sutinu. Constan tu n Dumba se zanosio time, da Sarajevo uini gravitacionim centrom i za Srbe i za H rvate. U svome iluzionizmu on je verovao da bi privlana snaga, koja bi izlazila iz Sarajeva i postala tako velika, da bi mnogi Srbi iz kraljevine g rav itirati prem a Bosni i, u sluaju dueg m irnog razvitka, bilo bi priprem ljeno prikljuenje jugoslovenskih elem enata u n u tar nae M onarhije.28) Na zajednikoj sednici M inistarskog saveta, 27. oktobra 1907. godine, izneo je grof Erental, tada m inistar spoljnih poslova, tezu, da poslovi Hrvatske, Dalm acije i Bosne im aju biti tako voeni da bi gravitacioni centar za srpsko-hrvatski narod leao u n u tar same M onarh ije 29). Ovo su, razum e se, bile jezive iluzije ljudi, koji su se bojali stvarnosti. Jednoj ivoj ideji nije se mogla suprotstaviti adm inistracija. Jo m anje nabujalim snagam a strah za svoje interese. A ba strah ta e biti sutra, pokretao je na
26) Osterreich-Ungarns Aussenpolitik, Bd. VII, str. 1-2. 27) Na istome mestu, str. 592. 28) C. Dumba, Na navedenom mestu, str. 238. 29) Josef Maria Baernreither, Fragmente eines politischen Tagebuches, str. 74.
54

aktivnost vodee krugove Bea: 3. jula 1913. godine, izvestio je nem aki poslanik u Beu fon Tschirischky svoju. vladu, da je bio pozvan od grofa B ertola i da m u je ovaj jasno izneo svu ozbiljnost poloaja u kome se nalazi M onarhija posle srpskih pobeda nad Bugarim a. U depei, kojom Tschirischky izvetava svoju vladu o ovome stoji, da m u je grof Bertold rekao: Jugoslovensko pitanje, tj. neuznem iravano posedovanje oblasti koje naseljavaju Juni Sloveni, ivotno je p itan je M onarhije i Trojnog saveza. P rem a jednoj na Balkan u premonoj Srbiji nee se moi odrati jugoslovenske provincije M onarhije. U tome su ovde svi m erodavni faktori sloni. Saobrazno tome, ako Srbija u savezu sa R um unijom i Grkom, unitavajue tue Bugarsku, M onarhija e m orati um eati se, naroito ako S rbija sebi prisvoji oblasti, koje izlaze iz opsega S tare Srbije. Bitolj ni u kome sluaju ne moe biti prikljuen S rb iji 30). Jedna mala, od neprijatelja tuena Srbija, veli se dalje, bila bi m u (grofu Bertoldu) n ajp rijatn ije reenje pitanja, to bi daleko radije pretpostavio zaposedanju S rbije od strane M onarhije. Ali, ako ova p rv a altern ativa ne bude mogla nastati, onda M onarhija m ora dejstvovati, da bi ouvala svoj posed. Od opasnosti jednog velikog, vojniki jakog (Pijemonta) na granicam a M onarhije, ne sme se predavati nikakvim obm anam a" 31). E rental je auto r ideje da se S rbija moe drati u ahu pomou podravanja velikobugarskih aspiracija na Balkanu, posebno u Junoj Srbiji. Uoi aneksije Bosne i Hercegovine, 9. avgusta 1908. godine, E rental je doao do uverenja, da u svojoj borbi protiv Srbije i srpskog nacionalnog ujedinjenja, mce im ati dragocenog saveznika u velikobugarskim aspiracijam a na Junu Srbiju. U M em orandumu, koji je E rental sastavio po ovome pitanju stoji: Pomaimo u ovome sukobu (srpsko-bugarskom ) bugarsku stvar i povlaujm o stvaranje Velike B ugarske na raun Srbije, onda e biti postignuta potrebna priprem a, da u m om entu povoljnije evropske konstalacije, stavimo ruku i na preostalu S rbiju . .. Jedna pod naom zatitom osam ostaljena A lbanija, C rna Gora sa kojom bi odravali prijateljsk e odnose i Velika Bugarska, koja je nam a obavezna na zahvalnost to je, veli J. M. B aernreiter, bila E rentalova slika budunosti" 32). ,,On je, veli Musulin,
30) bis zur li 1914, 31) 32) Dr. Roderich Gooss, Das Osterreich-ungarisehes Problem Krieserklaerung Oesterreich-Ungarn an Serbien, 28. JuBerlin 1930, str. 130. Na istome mestu, str. 131. Josef Maria Baernreither, Na istome mestu, str. 82.
55

za Erentala, bio svestan, da s obzirom na to kako stvari stoje, samo jedan ratn i obraun moe raistiti sto sa Srbijom " 3:!). Nije jedini E rental bio toga m iljenja, odnosno, nije ono nastalo sa njim. Kada bi se srpsko pitanje, pisao je Leopold fon Chlumecky, moglo odvojiti od celoga balkanskoga problem a i kada bi se htelo njega jedinoga definitivno reiti, ni tada se ne bi smelo zadovoljiti platonskim diplom atskim uspehom. A ustro-U garska je, u odnosu na Srbiju, mogla prim eniti dvojaki m etod od kojih bi obadva trebala da vode istom cilju: trebalo je, jednom zauvek, spreiti da Srbija postane jugoslovenski Pijem ont, koji treba da sve austrougarske June Slovene uoblii u jedno arite razbuktalog u s ta n k a . . . Biti ili ne biti M onarhije bilo je neraskidljivo vezano za reenje jugoslovenskog pitanja" 34). K onrad fon HStzendorf bio je istog m aljenja. Na jednom sastanku kod p rijatelja on je branio m iljenje, da se zategnuti odnosi sa Srbijom m oraju stalno odravati: Rana uvek m ora biti otvorena i, im jedna tekoa bude otklonjena, m orala bi se stvoriti nova, da bi uvek postojao povo za napad. U poveanom obliku S rbija e biti m agnetsko brdo, koje e neposredno vui sebi sve nae Jugoslovene. To m ora biti onemogueno 33). Srbija, isticao je J. M. B arnreitheru H einrich Clam M arintz, mora nam a pripasti ili nai S rbo-H rvati Srbiji. Tree je nemogue" 36). Bilo bi sasvim prirodno, isticao je F riedrich F. G. Kleinw achter, da postanak jedne nezavisne jugoslovenske drave nee moi Jugoslovene M onarhije ostaviti ravnodunim . Da e obadva dela teiti jedan drugom e bilo je, u veku probuenoga nacionalizma, samo po sebi razum ljivo. Radilo se samo o tome, koji e onda od dva dela privui sebi drugi. Postojale su samo mogunosti: ili e se slobodna Srbija prikljuiti M onarhiji, da bi se sjedinila sa svojim sunarodnicim a ili e Jugosloveni M onarhije postati iredenta, koja tei Srbiji. Ovde se radilo o tome: ko bi bio jai m agnet" 3").

33) Freiherr vom Musulin, Na istome mestu, str. 198. 34) Leopold von Chlumecky, Erzherzog Franz Ferdinand. VVirken und Wollen. Berlin 1929, str. 110-111, 165. 35) Josef Maria Baernreither, Na istome mestu, str. 186. 36) Na istome mestu, str. 176. 37)Friedrich F. G. Kleinwaechter, Der Untergang der osterreich-ungarischen Monarchie, Leipzig 1920, str. 156.

HBVANJE DVE IDEJE I DVA SHVATANJA 1.

Srbija i Crna Gora, iako ne uvek saglasne u taktici rada i borbe, im ale su jasan i odreen cilj: ujedinjenje i osloboenje Srba. Kao brojno, privredno i vojniki snanija, a i po svome geopolitikom poloaju vanija, S rbija je bila vaniji faktor i vie kristalizaciona taka Srba. Zbog toga je ona u oima i u politikoj kalkulaciji svih protivnika srpskog osloboenja i ujedinjenja bila najvie napadana i om etana u ostvarenju svoga cilja. Ve je pom enuto da se njezina aktivnost odvijala u okviru sukoba interesa tri velike sile od kojih je jedna, Turska, sve vie jenjavala to je potsticalo i ubrzavalo utakm icu izmeu A ustro-U garske i Rusije oko proirenja u ticaja na Balkanu. Rusija, b ar jedno izvesno vreme, zbog snanog uticaja na Bugare, ijim je nacionalnim pretenzijam a povlaivala, bila je u preim ustvu nad Austro-U garskom , koja se mogla iriti na B alkanu samo i jedino preko srpskoga prostora. To je, razum e se, bilo jasno tadanjim odgovornim ljudim a Srbije. U svome ,,N aertaniju iznosio je Ilija G araanin tadanje izglede Srbije i osobenosti njezinog poloaja. On je pisao: Nova srpska drava na jugu podavala bi Evropi sve garancije da e biti vrsna i krepka drava i koja e se moi meu A ustrijom i Rusijom odrati. Geografieskoje poloenije zemlje, povrina zemaljska, bogatstvo na prirodne proizvode i vojeni duh itelja, dalje uzvieno i vatreno uvstvo narodnosti, jednako poreklo, jedan jezik sve to pokazuie na njenu stalnost i veliku budunost" *). U sastavu, koji je 1845. godine predao knjazu A leksandru K araoreviu, Garaanin, koji nije bio rusofil, izneo je svoje m iljenje o tom e kakvo dranje treb a da im a S rbija prem a A ustriji (njegov se stav prem a A ustriji razlikuje od njegovog stava prem a M aarskoj). On je pisao: O pravim nam eram a A ustrije ne valja se varati; njen interes je taj, da protivu dejstvuje narodnosti slavljanskoj; jer ako taj narod u okupi doe u dvienije i o njem u se bude radilo onda je zdanije M onarhije austrijske u opasnosti naruenija. I zato je naravno, da kabinet beki s negodovanijem, i nepovjerenijem gleda na srpsku narodnost, i da joj gleda prouzrokovati sva mogua utesnenija.
1) Dr. Dragoslav Stranjakovi, Na navedenom mestu, str. 79.
57

A ustrija im a odavno plan prisvojiti sebi u udobno vrem e S rbiju i okrestne zemlje po iskazivanju svoga stanja, a dokle god, i ako ne uzmogne ona tu svoju nam eru u dejstvo privesti, voli videti da S rbija opet pod jaram turski podpadne. P a ako ukazuje A ustrija kadkad znake toboe blagonaklonenija prem a srpskoj narodnosti, ovo samo za to ini, da odvrati Srbe od povodljivosti za Rusijom i da priprei tim uticaj S rba na sonarodnike svoje ivee pod vladanijem austrijskim " 2). I u svojoj prepisci sa Jovanom M arinoviem G araanin se osvrtao na to ka.ko Srbija treba da se dri prem a A ustriji i ta moe od nje oekivati. Iz Lujea (vajcarska) gde je bio na leenju, G araanin je, 24. juna 1853. godine, pisao M arinoviu: . . .A ustriju mi moemo poitovati i uvaavati kao jednu kom ijsku veliku silu evropsku, i to treba svagda da inimo, ali s njom politiku nikakvu, osim obinih snoenija, nikad prav iti ne moemo, niti smemo. U A ustriji S rbija m ora svagdar sm atrati jedan estok otrov, od kog ako se Srbija ne uuva, moe se otrovati bez da vie leka nae za izleenje. A u strija ne moe podpom agati nikad napredak Srbije, no m ora se ovome protiviti koliko vie moe. Ovo je njojzi prirodna politika, koju bi svako na njenom m estu nabljudavati za nuno nalazio i morao. Glupo bi bilo drukije misliti. A ustrija im ajui tolike S rbe i ostale Slovene koji s nam a granie, m ora se bojati od napretka Srbije, m akar da ni jednu jo tu nije joj S rbija povod takvoj sum nji dala, ali drugi ljudi mnogo dalje uviaju nego mi, to se kad dogoditi moe ta li ne, pa ono to dre da im kodljivo biti moe na sto i vie godina naprijed uklanjaju s puta, samo ako rnogu. Ja ipak kaem, da s A ustrijom treb a obino prijateljstvo zadrati, i njene interese nikad i nikako ne vreati, ama izvan ovoga, obinog, ni nokta dalje ne treb a pruati. I sa strane nas sam ih nije tu moguno kakvo p rijateljstvo vezati. A patije naega naroda sprem a A ustriji dobro su poznate, daklem, svaka sveza p rijateljstv a ostala t>i na samim reim a i nikada se to prijateljstvo ne bi dalo u delu udejstvovati 3). Skoro godinu dana kasnije, 8. m aja 1854. godine, pisao je G araanin M arinoviu: . . .Ti dobro zna, bez da ti jakaem , da i svaki vetri koji nam od A ustrije duva, da nam zlobe i pakosti donosi; ti dobro zna da urnali beki u sm otreniju nas nisu nita drugo no prava paskvila za nas, i zato svaki
2) Na istome mestu, str. 109. 3) Pisma Ilije Garaanina Jovanu Marinoviu, knj. I, str. 90.
58

slog koji se o Srbiji u A ustriji tam pa, m a on ta drugo izraavao, treba ga itati kao nesreu S rbiji 4). U A ustriji se, razum e se, sve ovo znalo. Sa panjom i interesovanjem pratio je Be sva politiko-nacionalna i dohovno-kulturna stru jan ja ne samo kod Srba, nego i kod svojih jugoslovenskih podanika kod kojih se odraavalo sve ono to se deavalo u Srbiji i u Crnoj Gori. A to to se deavalo i nagovetaje ta se jo moe desiti zabrinjavalo je odgovorne faktore Blonarhije. Koren tih strahovanja video je L. fon Siidland (Dr Ivo Pilar) ovako: . . . Razlog sukoba sa Srbijom leao je izvan podruja upliva M onarhije, u prirodnom razvoju srbske narodno-crkvene osvajake misli, kao to sam to prikazao u preanjem odjeljku. Taj sukob datira zapravo od godine 1830., od osnutka nove srbske drave prem da on tek godine 1860. stupa u djelatno stanje. Od tog doba postao je taj sukob zapravo neizleiv, je r je prije osnivanja nove srbske drave moglo postojati moda pitanje, moe li jedna grkoistona Srbija postojati u.nutar katolike A ustrije" 5). Srpski uticaj nije se, ipak, mogao zaustaviti. L. fon Siidland kae: Tako se zbilo, da je srbiski prijestolonaslednik na jednom putovanju kroz D alm aciju u rujnu, godine 1910., bio u Splitu doekan razsvjetlom , vatrom etom , oduevljenjem naroda i poklicima: iveo srbski prestolonaslednik, ivjela sloga H rv ata i Srba, i srbskom himnom,, 6). A ustro-U garska je u V atikanu gledala svoju veliku podrku, a V atikan u. Austro-U garskoj svoju veliku nadu. Za celo vrem e Prvoga svetskog ra ta V atikan je ulagao velike diplom atske napore da ouva i osigura opstanak A ustroUgarske m onarhije. Uporedo sa tim nastojanjim a ila je i propaganda protiv Srbije. V atikan se nije ustruavao ni od toga da S rbiju optui za Sarajevski aten tat u kome je gledao zaveru protiv H absburke Mo-narhije i njezine kato-like dinastije".7) K ardinal Pietro Gaspari, jedan od najuticajnijih kardinala, bio je j-o odreeniji. Tvrdio je da je ubistvo u Sarajevu, koje je predstavljalo prvi korak ratu, poinio maloletni Srbin Gavrilo Princip, uz saradnju srpske vojske i verovatnu saglasnost k ra lja 8).
4) Na istome mestu, str. 171. 5) L. von Siiland, Junoslovensko pitanje, str. 298. 6) L. von Siidland, Na navedenom mestu, str. 357. 7) Dragoljub R. Zivojinovi, Vatikan i prvi svetski rat, Beograd 1976, str. 13. 8) Na istom mestu, str. 13-14.
59

Iz toga aspekta V atikan je trajno prosuivao sluaj Srbije i odobravao notu Bea Srbiji, ,,a izrazio aljenje to Dvojna M onarhija nije preduzela takvu akciju mnogo ranije . . . Papa i K urija videli su u Srbiji razornu bolest, koja je mogla, vremenom, da prodre do osnovana nerva M onarhije i da je uniti. . ,9) Oslobodilaku ideju S rbije nije sve ovo moglo zaustaviti. Nisu to mogli ni pokuaji cara K arla da dobije separatni mir, ni izvesna gotovost za uvoenje trajalizm a, ni M ajska deklaracija 1917. godine u kojoj se Zahtevalo ujedinjenje svih Junih Slovena H absburke M onarhije u jedno slobodno i na dem okratskoj podlozi osnovano dravno tjelo pod ezlom H absburko-Lorenske dinastije", sve to nije moglo zaustaviti proces raspadanja M onarhije. P rem a L. fon Siidlandu trijalizm om se htelo rieiti samo hrvatsko-srbsko pitanje i jedva je skloniti odstupiti slovenske zemlje treem p artn e ru u savezu" 10).
2.

Bilo je dosta uticajnih ljudi u M onarhiji, koji su ozbiljno bili ubeeni u mogunost ne samo stvaranja jedne jugoslovenske jedinice u sastavu Dvojne M onarhije, nego i p rikljuenje Srbije i Crne Gore ovoj jedinici. Sm atralo se, da e tim e jugoslovensko p itanje biti najbolje reeno. I R. W. Seton Watson, sasvim povrno, verujui da bi ovu ideju rado primili Srbi iz M onarhije, sm atrao je ovu tezu ostvarivom. Kao to smo videli, veli on, ujedinjenje S rba i H rvata izvan Habsburke M onarhije moe samo u jednom sveoptem ra tu ili tem eljitom revizijom k arte evropskih drava biti postignuto. Dovrenje ovoga ujedinjenja u n u tar H absburke M onarhije mnogo je lake postii putem jedne praktine politike" n ). Zauava do najvie mere, da su se, uprkos jasnom i nedvosmislenom razvoju dogaaja, drali ovoga shvatanja u M onarhiji sve do njezinog sloma. Slavicus je jo 1917. godine isticao, da Srbija i Crna Gora m oraju nestati kao drave i biti pripojene M onarhiji. Ako ona anektira ove zem ljeim ala bi onda pod svojim skiptrom ujedinjene sve June Slovene i stari ilirski" san Jugoslovena postao bi stvarnost. Hrvati, Srbi, bosanski ,,Turci i Slovenci bili bi zajedno . . . P rik lju enje Srbije i C rne Gore Austro-U garskoj ne bi bilo samo za n ju jedino mogue reenje jugoslovenskog pitanja, nego
9) Na istom mestu, str. 17. 10) L. von Sudland, Na istom mestu, str. 367. 11) R. W. Seton Watson, Na navedenom mestu, str. 595.
60

i neto to se samo po sebi razume, jer je diktirano logikom injenica" 12). Ponovno vaspostavljanje Srbije, pisao je Leopold Mandl, protivrei evropskim interesim a, jer Srbija mora i bie ponovo u svojim starim pozicijam a opasna za mir, jer ona ne rnoe i nee moi iveti nijednim drugim ivotom, nego onim koji vodi ra tu 13). Da ovo nije bilo shvatanje samo neodgovornih ljudi vidi se i po tome to je sam car Karlo, u tajnim razgovorim a koje je vodio preko princa Siksta sa francuskom vladom, traio da on osnuje autonom nu jugoslovensku kraljevinu, koja bi obuhvatala Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, A lbaniju, Crnu Goru ,,sa jednim austrijskim princom na elu u okviru austrijske M onarhije" 14). U jednom pismu, koje je princ Sikst predao Poenkareu, pisanom 31. m arta 1917. godine, car K arlo je bio neto skrom niji u zahtevim a i dozvoljavao da se Srbija posle ra ta ponovo vaspostavi. Kao znak nae dobre volje, pisao je ve pobeeni car, mi smo skloni, da joj damo jedan prirodan pristup Jadranskom m oru kao i dalekosena ekonomska preim ustva. Kao glavni uslov, koji se m ora bezuslovno ispuniti, traie A ustro-U garska sa svoje strane, da kraljev ina S rbija u budue prekine svaku vezu sa bilo kakvim drutvom ili grupom, naroito sa Narodnom odbranom, ili da progoni takva drutva, iji je politiki cilj usm eren na razaranje M onarhije. Lojalno i sa svim sretstvim a, koja joj stoje na raspoloenju, treba ona, da spreava svaku takvu agitaciju, bilo u S rbiji bilo van njezinih granica, i da u tom e pogledu preuzm e obaveze pod garantijom A ntante" 15). Ideja o jugoslovenskoj zajednici u okviru M onarhije bila je jedino oruje, koje je ona mogla suprostaviti sve pojaanijem uticaju S rbije na jugoslovensko stanovnitvo M onarhije. Sam a po sebi ova ideja je starija: njezin postanak se vee za Jern eja Kopitara, koji je fantastino mrzeo pravoslavlje i verovao da, b ar na duhovnom planu, moe neto uiniti za otcepljenje S rba iz M onarhije od Srbije. Oformljenje ove ideje, prem a tome, poinje skoro istovrem eno sa nastajanjem i razvijanjem srpskih oslobodilakih borbi. Ta ideja bila je sr Ilirskog pokreta, koji je hteo da Zagreb uini i k ulturnim i politikim centrom Junih Slovena. Od samoga poetka Be i rim okatolika propaganda davali su ovome
12) Slavicus, Na navedenom mestu, str. 28-29. 13) L. Mandle, Na navedenom mestu, str. 176. 14) Herbert Vivian, Kreuzweg eines Kaisers. Karlo I. von Oesterredch, Leipzig-W ien 1935, str. 184. 15) Na istome mestu.
61

pokretu antisrpski karakter. Be, posebno, i antim adarski. Postepeno se dolo dotle, da se u svim srpskim oslobodilakim naporim a poeo gleati neki pravoslavni ekspanzionizam i pokuaj, da se popravoslavne Juni Sloveni. U najkrvavijem ograju Prvog svetskoga rata, u vrem e lju tih progona S rba u M onarhiji, objanjavao je D r Ivo Pilar, advokat iz Tuzle (= L. von Siidland) J. M. B aernreitheru: Srpski duh pravoslavlja sm era direktno protiv A ustrije i uporedo postojanje dananjeg jugoslovenskog sveta A ustrije i Srbije sm atra on da nije trajno mogue 16). E rnst A nrich je uinio napor, da, uglavnom na osnovu Pilara, da jednu saetu definiciju ovako shvaenoga srpskog nacionalizmi. Velikosrpski pokret, veli on, je jedan verski pokret, on je grkopravoslavni, ipak m anje u n u tarn je religiozno, nego u politikoborbenom smislu. U odgovarajuem smislu on je konfesionalno im perijalistiki kao to je kulturno im perijalistiki. Kulturna p o dela jugoslovenskih delova naroda m ora se svesti na raznovrsnost konfesija i kulturne istorije: upravo katolicizam, koji p reti da ukljui jedan deo Jugoslovena u protivniki svet, simbol je ponovnog zadobijanja, slaviziranja, uspostavljanje jedne v ere 17). Iako ovo nije tano, niti se, injeniki, moe dokazati, razvoj austro-jugoslovenske ideje upuen je ovim pravcem. Tragino je, da je sr i saraj ove ideje bila hrvatska ideja i h rvatski nacionalizam. U poetnoj razvojnoj fazi, ovoga buenja hrvatsiki nacionalizam nije bio m anje konfesionalno ofanzivan. Upravo, trebalo je mnogo napora, da se on sadrajno uoblii i oformi. O dnaroenost hrvatske inteligencije bila je tolika, da ona, krajem druge ecenije XIX. veka, nije mogla da konsum ira ni jedan jedini list na hrvatskom jeziku, koji je hteo, 1818. godine, da pokrene Anton Mihanovi, ali je morao da odustane od svoje nam ere, jer nije mogao da nae dovoljno pretplatnika. Grof rakovi je svoju opom enu hrvatskim devojkam a, da ne zaborave svoju narodnost i da budu Hrvatice, morao da tam pa na nemakom jeziku. Tek 1843. goine uo se u H rvatskom saboru prvi govor na narodnom jeziku. Odrao ga je Ivan K ukuljevi-S akcinski18). Nacionaina svest bila je, ako ne sasvim ubijena, ono, sigurno, u irokim narodnim m asam a jako priguena. U gradovima je, tada, skoro nije ni bilo: plem stvo i obrazovaniji
16) Joseph Maria Baernreither, Na navedenom mestu, str. 199. 17) Ernst Anrich, Na navedenom mestu, str. 27-28. 18) Hermann Wendel, Die sudslawische Frage, str. 40-41.
62

svet oseali su se, kulturno, ili Nemcima ili M aarima. A. Fischer, koji je tem eljito prouavao hrvatski preporod, istie, da su se itale samo nem ake knjige i da je u Zagrebu postojalo samo nemako pozorite 19). Jo ni 1843. godine Sakcinski nije mogao prodreti u Saboru sa predlogom, da se hrv atsk i jezik uvede za zvanini jezik. H. F. Neigebaur, koji je polovinom XIX. veka, putovao kroz H rvatsku, veli, da do pre nekoliko godina nije u H rvatskoj bilo slovenskih novin a , nego zagrebake nem ake novine i italijanske na Rijeci zadovoljavale su potrebe ako se nisu upotrebljavale Slovenske novine iz Pete, koje su, pod naslovom Srpske novine ili Serbische Zeitung", izlazile u Peti irilicom" 20).

Prirodno je, da nije ni kod H rvata moglo izostati nacionalno buenje. Ono je dolo, nosei od samoga poetka klice u n utranjeg rascepa u sebi: u samom poetku pojavile su se bile dve stru je S tarohrvati i oni novoga vrem ena. Prvi, mahom posednici, drali su se M adara; drugi su bili radikalniji i traili su ravnopravnost sa M adarim a.21) Ni jedni ni drugi nisu bili, u poetku, antisrpski raspoloeni. U to vrem e n ajk u ltu rn iji i najbolji predstavnici H rvata sm atrali su Srbe i H rvate delovima jednoga naroda. Ban Jelai je, na Saboru 6. juna 1848. goine, govorio: Ovo je sve samo jedna nacija. Ja ne poznajem nikakve razlike izmeu Srba i H rv ata.22) Tkalac je u svojim Uspomenama iz m ladosti pisao: ,,Za mene su Srbi i H rvati uvek bili jedan isti narod i ja m eu njim a nisam mogao oznati nikakvu drugu razliku osim to H rvati idu u katoliku, a pravoslavni u pravoslavnu crkvu i da je tam o liturgija na slovenskom, ove na iatinskom jeziku i da su hrvatski svetenici glatko izbrijani, srpski pak duge brkove i bradu nose.23) F ranjo Raki je neka pisao: ,,Ja posm atram H rvate i S rbe kao dva plem ena jednog istog naroda, koji su samo istorijom bili razdvojeni.21) Josif Ju raj trosm ajer je, u jednom pism u iz 1866. godine, zaeleo je da knez Mihailo bude i srp19) 20) 21) 22) 23) 24) Dr. Alfred Fischer, Na navedenom mestu, str. 130. J. F. Neigebaur, Die Siid-Slaven, str. 240. Na istome mestu, str. 242-243. Dr. Alfred Fischer, Na navedenom mestu, str. 257. Sravni: H. Wendel, Die slidslavische Frage, str. 378. Na istome mestu.
63

ski i hrvatski kralj. Pismo je dolo u ruke grofu A ndraiju i omelo rosm ajerov izbor za zagrebakog nadbiskupa.2 Znatno kasnije, kada je ve i Raki bio poao drugim putem , i kada je novi pravac poeo da otim a m aha u hrv atskoj istoriografiji, dolo je ba po ovome pitan ju do vrlo interesantne prepiske izmeu F ranje Rakoga i V atroslava Jagia. U jednom pism u od 1. m arta 1893. godine pisao je Jagi Rakome: Va V ijenac natee sve vise na panhrvatstvo i srpski listovi na pansrpstvo, ve je olo upravo do bjesnila, koje nam pred stranim svijetom slui na sramotu. to je ono trebalo K lajiu (hrvatskom istoriaru) isticati ime hrvatsko kao neto ope slovensko? Kako on u goru vie tako e iz nje odjekivati, a trebali to? Jesm o li od toga jai, b o lji. . .? Iz lijepog rom ana Osvit alkoga mogla bi naa zaslijepljena m lade nauiti da su stari Iliri i oni nekadanji Slavosrbi mnogo ire poglede imali, nego li ova nova generacija, koja meni nikako ne im ponira. Po m ojem u uvjeren ju niti e rijeti pitanje Srbi bez H rvata niti H rvati bez Srba, ako nee da bude na tetu i jednim i drugim ".26) Ni razvoj hrvatskog nacionalizma, ni upotpunjenje sadraja h rv atske ideje, nisu poli ovim putem . V ernost Rimokatolikoj crkvi i, kao odraz te vernosti m rnja prem a pravoslavlju i Srbim a, postajali su sve vie sadraj hrvatskoga nacionalizma. Koliko se, istorijski posm atrano, mogu razbrati kom ponente ovoga razvoja, ovo dvoje nije proizalo iz narodne due, niti iz objektivne ugroenosti H rvata i njihove vere. Nije, nipoto, puki sluaj, da je ba srpski vladika, uz to i v lad ar jednog srpskog plemena, koje je najintenzivnije ivelo kultom Kosova, iznjedrio iz svoje pravoslavne srpske irine stihove: ,,Ne pita se ko se kako krsti, No ija m u krvca grije prsi, ije 1 ga je mljeko zadojilo.. ,27) Vrlo oaloen negiranjem S rba i tvrenjem da oni na tom e prostoru, uopte i ne postoje, koji su H rvati poeli da sm atraju samo svojim, Jovan Jovanovi-Zm aj ispevao je o~ ve stihove: Dakle, nem a S rba nema, nema, nema, Vele naa braa, veliki Hrvati,
25) Na istom mestu. 26) Kod Jovana Radonjia: Vatroslav Jagi, Skice iz ivota, str. 241, u Radonjievoj zbirci lanaka. 27) Petar Petrovi-Njego, Sabrana djela.
64

A Bog bi ga znao moda nas i nema: Moda ve odavno truhnem o u grobu! A ko je ono to s u Crnoj Gori Za slobodu bori? A ko je ono, tuna li mu m ati to u suznoj Bosni za k rst asni pati? A ko je ono oko Drine, Save? to die b arjak svetitelja Save? A ko je ono to prikuplja moi, I ma svoj otri na Veljkovoj ploi? A ko je ono od P ete do Srema? A ko je ono to se Sremom iri P a ak i u Zagreb jato m u zaviri? . . . Valjda su vam piri!" Ni u jednom od svojih istorijskih razm aha srpski nacionalizam n ije bio antihrvatski. Ali su, zato, i Be i Peta planski iznalazili, povezivali i podsticali ono to se u h rv a tskoj stvarnosti moglo pronai i razviti u antisrpskom pravcu. Uostalom, niko drugi do sam trosm ajer nije shvatio, da ugroavanje nacionalne svesti ne samo obinog naroda, nego i svetenstva dolazi iz Pete, a ne iz Boegrada. K ada je Emil fon Leveley bio kod njega u poseti, alio mu se trosm ajer, da se sistem atski sprovodi odnaroavanje svetenikog podm latka, koji je on spremao za Bosnu. Bogoslovija, koju je on 1857. godine bio osnovao u akovu, da bi se u njoj kolovali bosansko-hercegovaki franjevci u nacionalnom duhu, b ila je 1876. godine prem etena u Gran. O dnjih, alio se trosm ajer, buduih duebrinika Slovena, zahteva se da u sreditu m aarizm a m oraju svravati svoje studije, tam o gde ne m ogu uti ni jednu re svoga jezika, jedinoga, koji e oni u saobraaju upotrebljavati i ije im njegovanje zbog toga na prvom m estu lei na srcu. N esretni Bosanci nisu mogli izdrati u G ranu i pobegli su otuda. Da li se u Peti nadaju, da e se Bosna dati m aarizirati?"28) H rvatska ideja se, postepeno, pocela sve vie razvijati u velikohrvatsku ideju. Naroito od kada je 1894. godine S tarevieva stran k a prava napustiia svoj neprijateljski stav prem a Beu i u svoj program unela prisajedinjenje ne samo Dalmacije, nego i Bosne i Hercegovine H rvatskoj i Slavoniji. Musulin, sam sa hrvatskog podruja, pratio je iz neposredne blizine razvoj ovoga procesa i istakao, da je on imao
28) Emil von Leveley, Na navedenom mestu, st. 305.
65

ove bitne oznake: opoziciju prem a M aarim a i m rnju prema Srbim a. K onflikti izm eu srpskih i hrvatskih studenata, dem onstracije pred srpskom crkvom i pred drugim vlasnitvim a Srba bili su u moje doba na dnevnom redu. Uzroci ove averzije nisu lako objanjivi. Neto u ovome prikazanom stanju doprinosila je i okolnost, da je B udim -Peta, iz politikih i taktikih razloga, povlaivala Srbe prem a H rvatim a. Dalji razlog bi mogao leati u tom e to je, od vrem ena uprave bana M aurania, bila u Saboru form irana srpska partija, koja je negirala politiki princip hrvatstva, naime, u H rvatskoj postoji samo jedna politika nacija i to hrvatska. I religiozni razlozi, takoe, a na k ra ju i raznolikost narodnoga tipa, herojski tip H rvata prem a m erkatilnom tip u Srba, aristokratsko oseanje H rvata prem a demokratskom nainu m iljenja Srba mogli bi biti ovde pomen u ti.29) Razvoj i produbljenje hrvatskoga nacionalizm a i sve izrazitije uobliavanje velikohrvatstva nije injeno ni zbog hrvatstva, ni zbog h rvatske ideje, nego zbog toga da H rvati budu u n utarn je potstaknuti i oduevljeni za borbu protiv Srbije, koju su, m eusobnim interesim a tesno povezani, i Be i Rim sm atrali svojim glavnim neprijateljem na B alkanu. Moglo bi se rei, da je duboku versku revnost i privrenost hrvatskih narodnih m asa rimo-katolicizmu, Be planski iskoriavao i zloupotrebljavao za svoje, viestruko razgranate, im perijalistike interese. Razbueni hrvatski nacionalizam takoe. Jo pre okupacije Be je poeo da na isto konfesionalnoj bazi priprem a sebi teren u Bosni i Hercegovini i da poglede hrvatskih nacionalista usm eruje prem a Bosni. Ako je E rnst A rnich velikohrvatsku ideju bio definisao kao ideju ujedinjenja kraljevine Hrvatske, Dalm acije i Slavonije, opet u starom smislu, tj habsburkom i upravo u otroj suprotnosti prem a pravoslavizm u i srpsko-hrvatskom pokretu",30) onda je to bio samo njezin poetni razvojni stadij: ona se oseala nepotpunom bez Bosne i H ercegovine. A. Fischel podvlai, da su nosioci ideje velikohrvatstva, jo pre okupacije, traili da ove oblasti budu pripojene kraljevini radi potpunog vaspostavljanja nacionalnog jedinstva trojedine kraljevine".31) Na osnovu svojih linih posm atranja dao je Emil fon Leveley ovu definiciju velikohrvatstva: V elikohrvatska misao dostie vrhunac u to29) Freiherr von Musulin, Na navedenom mestu, str. 21. 30) Ernst Anrich, Na navedenom mestu, str. 33. 31) Dr Alfred Fischel, Na navedenom mestu, str. 424.
66

me, da celokupno stanovnitvo, koje govori srpskohrvatskim jezikom, ujedini u jednu monu dravu, tj. H rvatsku, Slavoniju, Dalm aciju, Bosnu i Hercegovinu, C rnu Goru, Srbiju da ih sjedini meusobno, da bi se tako stvorila protutea protiv m aarstva".32) T eritorijalno shvaena, nije ova ideja ni po emu razliita od one, koju je dr A nte Paveli izneo u svojoj knjizi ,,Iz borbe za nezavisnu dravu H rvatsku". Kao hrvatske zemlje, istorijski shvaeno, on je oznaio: C rvenu H rvatsku, Belu H rvatsku, Slavoniju i, razum e se, Bosnu, sasvim netano proteui naziv Turska H rvatska" na Bosnu.33) U in terpretaciji d r Josefa Franka, koji je posle Ante Starevia doao na elo S tranke prava, ideja velikohrvatstva postala je jo ofanzivnijom : kada bi se mogla ostvariti hrvatsk a drava kako su je oni zamiljali, ona bi treb ala da bude jedna tvrav a rim okatolicizm a, koja bi im ala jedini zadatak, da bude uporite Bea u njegovoj borbi protiv slobodarskih ideja, koje je donosila Srbija. U ovako zamiljenoj dravi Srbi bi mogli da budu samo pravoslavni H rvat i , ali ,,ni u kome sluaju istih prava sa vladajuim plem enom. O Srbim a izvan ovoga podruja i o Slovencima hteli su isto tako malo znati kao i o sveslovenskoj misli. Za gorn ji cilj su se zagrejale samo m ase kod kojih je katolicizam igrao istu ulogu kao i kod Poljaka. Isto i veliki deo kolske omladine, koja, kao kod svih m ladih naroda, vri nesrazm erno veliki uticaj, u sve veoj meri. Isti plan sledili su i katolici Bosne, koji su pod vostvom sarajevskog nadbiskupa dr tadlera osnovali stranku Katolika udruga" radi ostv aren ja svojih ciljeva. U jedinjenje kojem u su teili smeralo je na stvaranje jedne jugoslovenske drave sa hrvatsko -katolikom veinom. Ovaj predlog ie bio isto austroslovenski".34)

Cela stv ar je bila jo zam iljena kao protutea ruskom uticaju. Rusija, rezonovali su u Beu, im a Srbiju, a mi emo stvoriti Veliku H rvatsku od koje e se ne samo razbijati rusko-srpske plime, nego koja e biti na udarni odred protiv Srbije kada nastane pogodan mom enat. P rem a ispovesti Rudolfa B artulovia, H rvata, lana i visokog funkcionera Frankove stranke prava, izbijanje aneksione krize se sma32) Emil von Leveley, Na navedenom mestu, st. 250. 33) Dr Ante Paveli, Aus dem Kampf um den selbstandigen Staat Koatien, Wien 1931, str. 18. 34) Dr Alfred Fischel, Na navedenom mestu, str. 452.
67

tralo kao da je doao davno oekivani m om enat vojnog obrauna sa Srbijom. Naa stranka, pie Bartuli, pod vostvom dr. F ranka i arhibiskupa dr. tadlera. . . organizovala je sa odobrenjem kako vlade tako i bekog Dvora, tzv. ,H rvatsku legiju1 , koja je im ala za cilj, da brani m onarhistika i hrvatska prava u jednom eventualnom ra tu sa Srbijom. Naa partijsk a organizacija dobila je vojno-politiki karakter. Svaki lan Legije nosio je na prsim a em aljiranu znaku sa natpisom z a k ra lja i H rvatsku" i koja je, sa ukrtenom pukom i maem, oznaavala hrvatski g rb .35) Za sluaj jednog veleizdajnikog procesa protiv Srba, koje je baron Rauch poeo progoniti istiui, ,,da je dobio m isiju od Bea da pomogne velikohrvatske aspiracije, F rankova stran k a je treb ala da da i tuioce i svedoke.S6) U Beu se verovalo, da e jugoslovenska ideja sa velikohrvatskim sadrajem moi ouvati M onarhiji jugoslovenske posede i da bi ona, kada bi jednom dola do izraza, m orala postati privlana snaga m eu balkanskim Slovenim a".37) Ona je, po E. Anrichu, bila ona stv arn a snaga, koju je kao jedinu A ustrija mogla da suprotstavi srpskom pokretu.38) I u samom naveerju aktivnog raspadanja M onarhije frankovci su verovali, da je oni m ogu spasti i u tom e pravcu su inili napore. Svoje nade polagali su u Franca Ferdinanda sa kojim su odravali veze naroito posle njegovog puta po Dalm aciji gde su ga, na naroito upadljiv nain, bojkotovali i Srbi i hrvatski nacionalisti. Leopold fon Chlumecky, njegov pratilac, na tome putu, veli, da je prestolonaslednik bio d irn u t ovacijama konavljanskih katolika. Tada je, veli Chlumeeky za Ferdinanda, sa njem u svojstvenom irinom pogleda, prestolonaslednik shvatio, da se ovde ne radi o obinoj partijskoj svai, nego o neem mnogo veem: o pitanju da se kroz ujednaenu politiku osigura Jugoslovenim a A ustrije i Ugarske trajn i dom i da se osigura posebni nacionalni ivot, jednako u Hrvatskoj kao i u D alm aciji i u okupiranim zemljama. On je shvatio da hrvatskom stanovnitvu u M onarhiji treb a osigurati tolike slobode, da ni na adresu nezadovoljnih upueni zavodniki pozivi ne bi imali uspeha. Mogue je da se tada, prvi put, u jo nejasnom obliku, pred njegovim oima pojavila vizija trijalizm a. U sva35) Gotfried Beck, Ungarische Rolle im Weltkrieg, Lausanne 1917, str. 170. 36) Na istome mestu, str. 171, 174. 37) Preiherr von Musulin, Na navedenom mestu, str. 204. 38) Ernst Anrich, Na navedenom mestu, str. 32-33.
68

kom sluaju njem u je bilo jasno, da je jugoslovenski problem mnogo znaajniji, nego to je to verovao zvanini Be, koji je gledao kroz ruiaste naoare".39) Pisac veli., da je, pod neposrednim dojmom svega to je doiveo, F ranc Ferdinand tada uzviknuo: ,.. . .Kako su lojalni H rvati i kako su sasvim drukiji od Srba. Va otac im a pravo sada znam na koga se trebam o oslanjati".40) Franc F erdinand se, od sada, poeo ivlje interesovati za jugoslovenski problem i, orijentiui se protiv Srba, naroito za hrvatsko pitanje. P rotiv Srba je bio ,,ne zato to su oni pripadali grko-pravoslavnom obreu, nego zb og toga to su se oni sve vie opredeljivali za srpsku dravnu m isao.41) . . .Na tome planu pribliili su mu se frankovci, koji su u porastu i jaan ju srpske dravne ideje i, naroito, u njezinom pro diran ju m eu Jugoslovene M onarhije, gledali veliku opasnost za sebe i za svoju koncepciju. O tuda i njihov prisni naslon na Be i njihova gotovost da mu, na svim planovim a i pod svim uslovim a slue. Zbog straha od M aara, Be nije imao smelosti, da ih odluno pomogne iako je mnogo cenio hrvatsk u odanost i privrenost M onarhiji. Plem stvo, svetenstvo, hrvatski seljak oseali su se u n u tarn je vezani sa sudbinom dinastije i carstva. Kad je prestolonaslednik Rudolf, osam desetih godina, boravio u Zagrebu i, prilikom polaganja kam ena tem eljca Rudolfovoj kasam i, podsetio na mnoge hiljade h rab rih hrvatskih vojnika, koji su na svim bojnim poljima M onarhije prolevali svoju k rv za Cara i za Carevinu, osetio se jedan besprim eran pokret. N ije to bila nikakva glasna dem onstracija, nego duboka u n u tam ja uzbuenost kao da se kroz hiljaduglavo m notvo razleglo jecanje. Tek posle nekoliko m inuta ono to je priguivalo prolom ilo se kroz urnebesni pokli: ,iveo kralj'. Prestolonasledni'k je plakao, a narod je poeo da se razilazi kao sa jednog sveano tunog bogosluenja. N ikada vie ja nisam doiveo slino uzbuenje.42) Riznicu ovih oseanja mase iskoriavao je Be za svoju politiku i za svoje politike svrhe, a frankovci su verovali da iz njih mogu trajn o uzim ati h ran u za sve svoje politike kalkulacije, koje su uvek bile noene crnoutom opojenou
39) Leopold von Chlumecky, Na navedenom mestu, str. 172173. 40) Na istome mestu, str. 174. 41) Na istome mestu, str. 179. 42) Freiherr von Musulin, Na navedenom mestu, str. 22.
69

i prozelitskom revnou. Spas Dvojne M onarhije bio je za njih iznad linog i nacionalnog ponosa. ,,Mi smo, govorio je, 9. m aja 1913. godine, dr Sachs, zagrebaki prvak, J. M. B aernreitheru, poslednja generacija pomou koje jo moe biti spreeno otpadanje celog jugoslavenskog sveta od Austrije. Ako pak doe do otpadanja, onda e ova Lom bardija poinjati na D ravi.43) I kada je postalo jasno, da se slom A ustro-U garske ne moe izbei, posle atentata u S arajevu za koji je grof Ottok ar Czernin rekao, da je njim e ,,bio dat signal za raspadan je M onarhije,44) bilo je ljudi na hrvatskoj strani, koji su kao i dr Sachs verovali, da su H rvati pozvani da spasavaju i Dvor i M onarhiju. Srbi su, pisao je fra Didak Bunti, pogodili i nas i M onarhiju i vladarsku kuu uprav u srce i sm rtonosnu ranu z a d a li.. . Kako vidite ja sam potpunom a izgubio svaku vie nadu u daljni opstanak M onarhije kao takve. Po mome m nijenju pogrijeke njezine su previe a da bi se popraviti dale. Jedini jo spas i zadnja njezina kabula bila bi kad bi svu onu bagau iz etiri Sabora istjerali, dotino sva etiri dokinula te sve nae zemlje pod jednog pravedna i um na d ik tatora stavila kroz koju godinu dana, a m eutim u tom iznimnom stan ju koga su Srbi stvorili i izazvali, te potpunom a pred svim svietom opravdali. da bi taj d ik tator sveano proglasio narodno jeinstvo, koje eto i Srbi toliko ele i propovedaju. Naim e da se poslije poto je narod jedan im a nositi i jedno ime, H rvat, zem lja Hrvatska, jedan Sabor, jedno pismo, jedna zastava, jedna i jedinstvena obuka. irilicu, srpsku zastavu, konfesionalne kole odm ah dokinuti za sva vrem ena. Slube, napose via m jesta, davati jedino H rvatim a, velim H rvatim a kao to se H rvati zvali i prije te propagande. Kad bi se tako ojaao hrvatski ivalj, osnaila H rvatska, mogla bi gospoda u Beu m irna biti i ne tugovati. Inae. . .4S) Iako se ne bi moglo rei da je ovo jedina kom ponenta hrvatskog nacionalizma moe se, kao sigurno, istai, da je ona ne samo jedna od bitnih, nego da se, traginom igrom dogaaja, ba ova kom ponenta njegova uspela da ojaa i vidljivije istakne. Ba za ovako usko shvaeni nacionalizam tragino je u najveeoj meri, da su njegovi nosioci, od sa43) Josepf Maria Baernreither, Na navedenom mestu, str. 236. 44) Ottokar Czernin, Im Weltkriege, Berlin und. Wien 1919, str. 41. 45) Dr Viktor Novak, Magnum crimen, Zagreb 1948, str. 35
70

moga poetka, stali na gledite, da je ostvarenje hrvatskih nacionalnih ideala mogue samo borbom protiv S rba i pobedom nad njima. Malo se poklanjalo panje injenici, da su sve bitne oznake ovog ekstrem nog hrvatskog nacionalizma trajno bile vernost Rim u i potpuno istovetovanje h rv a tskih nacionalnih interesa sa interesim a Habzburkog dvora i sa opstankom Dvojne M onarhije to je, organski shvaeno, dvostruko ugroavalo pravi hrvatski nacionalizam. 4. Stav Rima, V atikana i Bea prem a Srbiji, prem a srpskim oslobodilakim naporim a i tenjam a da se svi Srbi ujedine, bio je glavna pokretna snaga ba ovoga hrvatskog nacionalizma, koji je sve vie, postajao m alj, kojim su Rim i Be udarali po srpskom narodu, je r su verovali, da je srpstvo sm rtna opasnost i za M onarhiju i za irenje rim okatolicizma na Balkanu. Papa i K u rija1 ', istie grof Moritz Palffy, austro-ugarski poslanik pri V atikanu, u svome izvetaju od 29. ju la 1914. godine, vide u Srbiji razornu bolest, koja m alo po malo nagriza M onarhiju do sri i koja e je, vrem enom, rastoiti. Pored svih drugih pokuaija, koje je K urija preduzim ala u toku poslednjih decenija, A ustro-U garska jeste i ostaje katolika drava p ar excellence, najjai bedem koji je preostao u ovome vijeku Kristovoj crkvi. Ruenje toga bedema znailo bi za crkvu gubitak najvreg oslonca: u svojoj borbi protiv pravoslavlja ona bi izgubila svog najjaega pobornika.4e) Papa odobrava", pisao je baron R itter, bavarski opunomoenik pri V atikanu, ,,to A ustrija vrlo otro istupa protiv S rb ije1 1 .47) Ve je istaknuto, da je Be i zbog ovoga inio sve mogue, da uz sebe zadri nacionalno probuene i osveene Ju goslovene. Tu se elja Bea poklapala sa eljom frankovaca, koji su doaravali vrem e u kome e oni voditi jugoslovenski pokret u M onarhiji. I ovaj pu t su se njiho-ve kalkulacije pokazale kao nerealne: srpski uticaj bio je jai i, kao to je to istakao grof Polzer-Hodutz: Ovaj pokret, koji je dolazio iz Beograda i imao svoj ofanzivni pravac prem a Zapadu, bio je za A ustriju toliko opasniji to je svojim krugom dejstva obuhvatao i stare tenje Junih Slovena za Ujedinjenjem . Ovom pokretu koji je stajao u bratskoj vezi sa panslavistikim pokretom , mogla se odavno suprotstaviti
46) Na istome mestu, str. 22. 47) Na istome mestu, str. 22.
71

druga sila, koja bi, proizilazei iz unutranjosti m asa Monarhije, im ala svoje dejstvo na Istoku. Cilj je bio isti: ono to je velikosrpstvo doaravalo na nau tetu mogli su H rvati postii na nau korist. Vlastodrci M aarske su se bojali da bi Be mogao doi do ovoga sporazum a.48) Osnova i ove koncepcije bila je, da S rbija m ora biti ili unitena ili ukljuena u sastav M onarhije. U najdram atinijim danim a Srbijine borbe i za sam oopstanak i za izvrenje njezine oslobodilake misije, koju nije naputala ni pod najveim tekoama, franaka stranka, noena neutoljivom m rnjom protiv svega to je s r p s k o , donela je na sednici svoga vostva u Zagrebu, feb ru ara 1915. godine, odluku, da poslanika Stjepana Radia, koji je bio poznat i kao pisac i kao politiar i koji je potpuno vladao bugarskim jezikom, poalje u B ugarsku da bi sa hrvatske take gledita stvorio raspoloenje kod bugarskog naroda i zadobio B ugarsku za intervenciju protiv S rbije u korist A ustrije. Radi je bio u M inistarstvu spoljnih poslova prim ljen od barona M usulina kome je on saoptio odluku partije. Baron M usulin je bio vrlo obradovan i sm atrao je ideju vrlo pam etnom . Ovlastio je Radia da se v rati natrag u Zagreb i pored, na izgled tekoga vojnikog poloaja Austrije, odbila je m aarska vlada nam eravani korak u Bugarskoj i onemoguila je davanje isprava gospodinu Radiu, je r su Bugari ve bili sprem ni da pomognu i to ne sa hrvatske nego i sa m adarske take gledita".49) Suprotno svim ovim naporim a, koji, ni sa isto hrvatske take gledita posm atrani, nisu bili rodoljubivi, dogaaji koji su se odvijali i duh novoga doba, koji je sve jae potresao osnove M onarhije, budili su meu H rvatim a, u svim drutvenim slojevima njihovim , nove istinski rodoljubive i napredne snage, koje su bile ne samo za saradnju sa Srbima, nego im je postajalo sve jasnije, da im i budunost i drava m oraju biti zajednioki. Nove generacije, koje su se bile poele pojavljivati na pozornici dogaaija, polazile su od gledita, koje je jo 1876. godine izneo A nte Starevi u svojoj Pasm ina slavosrpska po H rvatskoj" i, nekoliko godina ranije, u jeanom uvodniku, objavljenom u listu ,,Hrvatska" (broj 1, od 1871). Starevi je, nedvosmisleno ista40) Arthur Graf Polzer-Hodutz, Kaiser Karl, Aus der Geheimmappe seines Kabinetschefs. Ztirich-Leipzig-W ien, str. 222223. 49) Gotfried Beck, Na navedenom mestu, str. 136-137.
72

kao, da svo zlo koje snalazi hrvatski narod dolazi od popova: Politiki rad popova sprem a hrvatskom narodu oitu gotovu propast, taj rad dri narod u suanjstvu, ne da mu dihati, rad taj je pravi ubojniki. (Hrvatska", br. 1, 1831). N apredne hrvatske snage, novi Ijiudi koji su dolazili iz naroda, ustajali su protiv klerikalizm a isto tako kao to su ustajali i protiv vlastele i privilegovanih klasa uopte. Oni su to, kao to se veli u P rogram u Puke seljake stranke, radili za to ,,da u hrvatskom dravnom Saboru m jesto fikala, inovnika, velikaa i popova im aju veinu ba seljaci. Nisu ovi ljudi ustajali ni protiv vere ni protiv narodnih tradicija, jo m anje protiv nacionalnih interesa hrvatstva. ,,A ta da kaem", stoiji u brouri Poraz i slavlje", ,,o alosnoj kom ediji politikoga klerikalizm a? Spojivi na silu pojam vere, ne hrianstva, nego ba pojam katolike crkvene organizacije s pojmom hrvatstva, htjela se spasti samo ona H rvatska koja broji veliki dio itelja hrvatske narodniosti, no ne i vjere, ona ista H rvatska kojoj ti ljudi hoe da pripoje i Bosnu, da joj privedu elem enat m uslim anski, da pohrvate elem enat p rav o slav n i... Slobodu misli i uvjerenja neka p rati sloboda iskrenog vjerskog osjeanja, po pitan ju n apretk a naroda, pitanje opih interesa m ora biti uvijek nad interesim a bilo koje grupe, bilo koje organizacije.50) N apredni hrvatski nacionalisti im ali su pred oima trosm ajerovu liniju i verovali su da su najvei n aprijatelji hrvatskog naroda ba oni, koji mu okivaju svest i sputavaju vidike, oni koji od brae, i po krvi i po jeziku, hoe da naprave neprijatelje, a od neprijatelja i po krvi i po jeziku prijatelje i jedini oslonac i podrku svoga nacionalizma. Um'jesto negacija S rba, stoji u istoj brouri, propagiraju pravai, traimo bolje meusobno upoznavanje izm eu Srba i H rvata, a umjesto, da traim o krivca neslozi, nastojmo o tome kako emo izgladiti opreke. K lerikalizm u stavljamo nasuprot slobodu uvjerenja i slobodu m isli. Od pojave ,,Pokreta, organa naprednih H rvata, iji je prvi broj izaao 17. aprila 1904. godine, pod urednitvom dr M ilana Heim erla, preko H rvatskog ak a, pod urednitvom Jurislav a Janupia, sve se jasnije uobliavao ovaj novi hrvatski nacionalizam ije su osnovne tenje bile: borba protiv klerikalne reakcije i suprotstavljanje uticaju jezui50) Viktor Novak, Na navedenom mestu, str. 11.
73

ta, koje su obilno pom agali zvanini crkveni krugovi i napori da se u tre pu t saradnje sa Srbim a, Bugarim a i Slovencima. G rupa oko ,,Pokreta istie, da e budno paziti ,,da od narodnog organizm a odbijemo tetne spoljanje uticaje koji se, zatrti raznim krinkam a, ele uvui u nau narodnu sferu, da nas iznutra ra stru ju i oslabe, a prem a vani ocrne i odvoje od nae brae, htijui nas p rip rav ljati za razne tuinske sv rh e. U prvom broju H rvatskog ak a zavetuje se omladina, da e izgraditi novog hrvatskog intelektualca sa ciljem u tiran ja puta politikom zblienju Slovenaca, H rvata, Srba i Bugara". K ada je V atikan zabranio slovensko bogosluenje, razlegao se ogoren protest hrvatske omladine, koja je zahtevala ak i otcepljenje od Rima. U jednom broju H rvatskog a,ka (7. do 8, 1907) m ladi rodoljubi piu, ,,da je Rim n eprijatelj hrvatskog naroda, dosljedno da od Rima nema h rv atsk i narod vie nita oekivati. Vihor je bio zahvatio sve duhove i osealo se na sve strane, da je duh dvojstva dubo'ko zahvatio hrvatsku inteligenciju. Oluja je , veli V iktor Novak, krenula i ona je zahvatila u svoje virove i vrtloge sva antipodna stru jan ja koja su se nepotedno sudarila i jedan drugoga suzbijala i lomila. Sva su sredstva koriena. Malo je bilo intelektualaca koji su ostali u zav jetrin i".51) Otpor klerikalaca i njihovih pristalica bio je otar i, takoe, snaan, ali se jo tada nije imao utisak da njim a pretstoji izgledna budunost. U najpunijem razm ahu njihovog besa i bezobzirnih udaraca po naprednim H rvatim a, nije se dao obm anuti ni konzervativni ,,Obzor, nego je, krajem 1904. godine, isticao da klerikalno-frankovaki put nije nita drugo, nego prosti stranaoki politiki pokret, prosta frankovtina, u kome pokretu Josef F rank s m itrom na glavi i s biskupskim tapom u ruci vodi hrvatski episkopat i sveenstvo ad lim ina apostolorum u B udim petu1 1 .52) To su jasno uvideli svi pravi hrvatski nacionalisti, koji su um eli d a izvlae pooike iz teke i m une hrvatske prolosti. Natko Nodilo, dr Franko Potonjak i Frano Supilo sve su vie postajali zastavnici ove borbe i ivi putokaz omladini. Potonjakova N arodna m isao i ,,Sloboda, njegova knjiga Pogledi na klerikalizam u H rvatskoj" (1904), Supilov Novi list i njegova Politika u H rvatskoj" nisu sa51) Na istome mestu, str. 14. 52) Na istome mestu, str. 16.
74

mo duhovno otrenjavanje, nego su i razotkrivale ono to se radilo iza kulisa klerikalne reakcije. Sve napore ove reakcije nazvao je Supilo fatam organom velike i slobodne H rvatske, sam ohrvatske i katolike, koja se po takvoj politici nikada ostvariti nee i ne moe.33) Ideja o nunoj potrebi srpsko-hrvatske saradnje jaala je sve vie. Ona se izrazila i stvaranjem srpsko-hrvatske koalicije. ,,To je , pisao je V ladim ir orovi, prva srpskoh rv atsk a tra jn a politika organizacija, koja dosledno i sa planom radi na produbljavanju svesti o naem narodnom jedinstvu, koja u sva politika pitanja ulazi pazei podjednako na interese celoga naroda i koja tei za slobodnom dravom Srba i H rvata, u krajnjoj liniji van dotadanjih okvira. Ona politiku H rvatske orijentie sistem atski ne vie prem a Beu, ne prem a Peti neg'o prem a Beogradu, kao jedinom pravom seditu za reenje jugoslovenskog pitan ja .54) Tako je ideja jedinstva zahvatala sve dublje m aha: ovo to se ulo sada samo je produenje ranije zapoetih napora, koje su, to im slui na ast, inili jugoslovenski socijalisti. Na svome kongresu u L jubljani, odranom 21. i 22 novem bra 1909. godine, oni su doneli Rezoluciju u kojoj stoji, da su svi Juni Sloveni jedan jedinstven narod i treb a da se sjedine u jednu dravu. Kao delovi jednog jedinstvenog naro d a, stoji u Rezoluciji, ele oni da kao jedan narod bez obzira na sve vetaki stvorene granice i naroite autonom ne odnose, konstituiu i tee zajednikom nacionalnom ivotu u okviru jedne dravne potpuno dem okratske federacije".53) U Rijekoj rezoluciji je, 2. oktobra 1905. godine, istaknuto: H rvati i Srbi su po krvi i jeziku jedna nacija. Na kongresu hrvatsko-srpske iomladine, dranom 1911. godine, na kome je uestvovalo 150 delegata, ova tenja je jo jasnije ispoljena. Osealo se, da je u H rvatskoj ve bilo sazrelo jedno novo pokolenje, koje je osealo narod, htelo da m u slui i imalo iroke vidike i prim am ljivu viziju budunosti. to su kasnije, naroito posle napada M onarhije na Srbiju, udarci bivali tei, progoni neobuzdaniji i samovoljniji, rtve brojnije i dragocenije, ova vizija budunosti jednoga pokolenja svesnog da gradi istoriju, postajala je sadrajnijom i biiom svome ostvarenju. Kada smo pokre53) Na istom e mestu. 54) Vladimir orovi, Istorija Jugoslavije, st. 543-544. 55) Vladimir Corovi, Na navedenom mestu.
75

nuli ovaj list i otvoreno stupili u borbu svete stvari i ideje , stoji u splitskoj Zastavi", od 8. jula 1914. godine, mi smo odmah znali ta nas eka. Znademo i danas ali vedra i ponosna ela stupam o napred, visoko vijui zastavu ideje nae: jedinstva Srba i H rvata. Za ideju smo sprem ni i pretrp jeti sve, a progonim a emo se pokoriti i veseliti, jer to e biti za nas najbolje svedoanstvo, da smo svoju dunost vrili odluno i poteno, a to je za nas glavno". U broju Zastave" od 15. jula istie se i ovo: .. .Nas se moe goniti i progoniti, ali unititi na glas i ideju, to se vie ne moe. Naa ieja, ideja narodnog jedinstva Srba i H rvata je ve na p u tu pobjede i trium fa i mi idemo dalje, dok na tornju zgrade te ideje, za koju smo dali sve i rtvujem o sve ne podignemo nau zastavu". Sta je i koliko znailo ovo oduevljenje, kolika je mora la biti dubina rodol'jublja i procvat istorijske svesti kod ovih ljudi, i to u danim a krvavih progona Srba, vidi se n ajbolje ako se im a u vidu ono to su, ba ovih dana, radili oni. delovi H rvata, koji su poli za klerofrankovakom pomamom. Dok su ovi rodoljubi s radou podnosili sve rtve, dokle je zagrebaka ,,H rvatska (broj od 29. juna 1914) poruivala svim a H rvatim a: ,,U naem krugu, na naem tijilu nalazi se sva sila krpua i spodobi S rba i Slavosrba, koji nam prodaju grudu i more, a eto i k ralja ubijaju. S njim a m oram o jedrom za uvijek obraunati i unititi ih. To nek nam bude od danas c ilj... Ubojico, im e ti je Srbin. I jesi Srbin, prokleto ti sjem e i pleme, to ga je v je ta r natrunio po naem hrvatskom tlu, da raa zloin i zlobu, sije neslogu i razbojniki prolijeva k rv . PrO'budeni, otrenjeni, idealizmom zaneti hrvatski intelektualci uviali su, da put frankovakog izm earstva i udvcrnitva crnoutom kom aru, nije niti sme, biti, hrvatski istorijski put. I srce i realno shvaeni interesi hrv atstv a vukli su ove ljude na stran u Srbije. Gusta izm eanost sa S rbima na sopstvenom tlu i ognjitu, govorila im je, da sve to to se vekovim a izgraivalo voljom sudbine, nije moglo biti sluajno. Otuda u srpskoj ideji, u onome to je bio njezin stvarni i istinski sadraj, oni nisu mogli gledati nikakvu opasnost za svoje hrvatske interese. Tim p re to je srpska ideja bila i oslobodilaka i drutveno napredna. Bilo je sasvim prirodno to se kroz borbu protiv trostrukog, politikog, privrednog i konfesionalnog, ugnjetavanja produbljavala svest o nacionalnom jedinstvu i o potrebi utem eljavanja zajednike budunosti. Srpska ideja je ozaravala poti76

tene i porobljene i avala im ne samo snagu i odobrenje, nego ukazivala na jedan svet za kojim su eznuli svi oni koji su bili porobljeni, a im ali su oseanje nacionalnog ponosa i ljudskog dostoj anstva. Ni inteligencija, nit iiroki slojevi naroda, nisu mogli ostati nezadivljeni epskim pregnuem srpskih seljaka. koji u neodoljivim naletim a dovravali, pre jednog stolea zapoeto, unitavanje turske carevine, da bi, kada nastane m om enat za to, bacili se svom snagom na Dvojnu M onarhiju, koja je porobljavala njihovu brau i okivala im i lom ila snagu. U naprednosti i irini srpske ideje bila i ostala tajn a njezine neodoljive prodornosti. I to je bilo ono to je najvie oduevljavalo sve one koji su jo bili u kandam a crnoutog kom ara. ,,Za pobednike kod K um anova kuca srce svih jugoslovenskih plemena. . . Tamo kod atalde vodi se borba i za poslednjeg slovenakog seljak a ugroenog korukog sela, uzviknuo je dr K rek u Bekom parlam entu.56) K ada su, aprila 1912. godine, hrvatski studenti posetili Srbiju, bili su svuda oduevljeno prim ljeni. P rem a zvaninom izvetaju austro-ugarskog poslanika u Beogradu, ovi studenti su na svim stanicam a oduevljeno doekivani. ,,Jedna delegacija graana K ragujevca, stoji u ovom izvetaju, izala je nekoliko stanica napred u susret ovim studentima. G rm ljavina topova oglasila je pribliavanje voza. P rilikom dolaska sveano ih je pozdravio prota Boi. Razume se, bila je prisu tna jed na vojna muzika kapela, koja je svirala h rv atsk u him nu. Srpska vojska kako ovde tako i u K ragujevcu pokazala je veliko interesovanje za posetu i upadljivo uestvovala na sveanim prijem im a1 1 .57) Osealo se na sve strane: srpska ideja donosila je bratstvo i slobodu, uskogrudom konfesionalnom iskljuivou zadojeni Be i Peta potsticali su na meusobno istrebljenje i porobljavanje. U srcim a i duam a m ladih generacija ideja b ratstva i jedinstva bila je ve prerasla u ivotno ubeenje i u jedan nepokolebivi i neustraivi stav. Jedno novo pokolenje, nadahnuto kultom Srbije osloboditeljke, ustajalo da kae svoju re. Ona je bila re srpsko-hrvatskog b ratstv a i sm rtna osuda M onarhiji. Gavrilo Princip, simbol ove generaciie i njezin vitez, i svi oni koji su bili sueni sa njim zajedno, na jednom sudu bez milosti, a sa malo pravde, ispoljili su svoju vernost velikoj misli ujedinje56) Na istome mestu. 57) Oesterreich-Ungarns Aussenpolitik, Bd. IV, str. 135.
77

n ja S rb a i H rvata. Mnogi od njih na pitdnje: koje su narodnosti, odgovorili su da su Srbo-H rvati ili H rvato-Sibi. ,,Ja sam video, rekao je Gavrilo Princip, kako na nai'od sve vie propada. Ja sam sin jednog seljaka i mogao sam se uveriti o bedi naih liudi. Ja sam ga ubio i nije mi ao. Ja sam znao da je on bio neprijatelj Slovena. . . Za ujedinjenje se m oraju rtvovati mnogi lju d i... Ipak, glavni motiv koji me potstakao na delo bio je: osvetiti srpski narod. Trifko Grabe, 19. oktobra 1914. godine, ispoveda da je on bio sprem an da ubije F ranju Ferdinanda, zato to je on bio zao duh Slovena, odluan ovek i protivnik velike ideje jugoslovenstva. Jedan ovakav ovek nije smeo dalje iveti, jedan ovakav ovek je m orao biti uniten". Istoga dana je Cvetko Popovi istakao: Rekao sam odmah, da nisam imao nam eru da ga ubijem zbog njegove linosti, nego to sam verovao da u kroz njega pogoditi sve krugove, koji u g njetavaju Slovene". Im a pravo O ttokar Czernin kada veli, da su Principovi meci dali signal za raspad M onarhije. Sarajevska zvona, veli on, koja su zazvonila pola sata posle ubistva, bila su pogrebna zvona M onarhije . . . Mi srno m orali um reti. Mogli smo samo izabrati nain sm rti i mi smo izabrali najuasniji. . ,58) I baron W. Giesl, poslednji austro-ugarski poslanik u Beogradu, shvatio je bio da je odupiranje i suprotstavljanje ivoj nacionalnoj ideji uzaludan posao: Istorija kao nikada neshvatljiva uiteljica ivota, veli Giesl, ,,potvruje, da je jedinstveno uobliena prodorna snaga nacionalne misli neodoljiva. I u prolim stoljeim a m'Ogla je pobea austrijskih bajoneta samo za nekoliko decenija usporiti ujedinjenje Italije1 1 .59) Naporno, sebi uvek dosledna, uz stalno savlaivanje velikih tekoa, srpska ideja je krila sebi put, je r nije bila ni reakcionarna ni im perijalistika, ni porobljivajua. Da oslobodi svoje saplem enike prinela je S rbija na rtvu svoju najbolju m ladost i ogromne m aterijalne rtve.

58) Ottokar Czernin, Na navedenom mestu, str. 41. 59) Baron Wladimir Giesl, Zwei Jahrzente im Nahen Osten, Aufzeichnungen des Generals der K avallerie Baron W. Giesl, Berlin 1927, str. 287.
78

Вам также может понравиться