PROGRAMSKE I POSLOVNE SMJERNICE HRVATSKOGA

NARODNOG KAZALITA U ZAGREBU U RAZDOBLJU OD

2014. DO 2018. GODINE









Dubravka Vrgo






HNK NACIONALNO KAZALITE U 21. STOLJEU

Kao jedno od sredinjih mjesta hrvatske kulture i zasigurno sredinje mjesto
hrvatskoga teatra, Hrvatsko narodno kazalite u Zagrebu tijekom svoje stoljetne
povijesti reflektiralo je na pozornici i oko nje najrazliitije drutvene i kulturne silnice,
bivajui zrcalom svih onih povijesnih zbivanja to su se prelamala na ovim
prostorima. No, tek ponekad ono je ispisivalo smjerove ili vizionarskom hrabrou
mijenjalo izglede drutva kojem je pripadalo. Primjerice, kao moderno oblikovana
ustanova zagrebaki HNK je sa Stjepanom Miletiem na elu zapoeo 20. stoljee
jo prije njegova kalendarskog nastupa i tako zacrtao novu razvojnu etapu
cjelokupnoga hrvatskoga glumita. Na alost, model koji je tada uspostavljen nije se
do danas promijenio. I dok je Stjepana Mileti kazalinim reformama doveo hrvatsko
glumite na kraju 19. stoljea do onog stupnja razvoja koji je kazalinoj organizaciji s
lakoom omoguavao ulazak u novo stoljee i inio ju ravnopravnim partnerom u
kontekstu tadanjega europskog teatra, malo se toga u promiljanju nacionalnog
teatra, napose u njegovu organizacijskom izgledu, tijekom proteklih sto godina
izmijenilo. Model kazalita preuzet jo iz Austro-Ugarske, koji datira s kraja 19.
stoljea i koji je tada odgovarao zahtjevima tadanjeg vremena, danas zasigurno ne
moe vie zadovoljiti zahtjevima vremena u kojem ivimo. To je model glomaznih
institucija, jedinstvene scene koju, kao trenutano u Hrvatskome narodnom kazalitu
u Zagrebu, dijele Opera, Balet i Drama, s velikim brojem zaposlenika i fiksnim
ansamblima. Taj model podrazumijeva proizvodnju predstava, a ne osmiljavanje
projekata koji e anticipirati nove poglede i ponaanja u promjenjivome estetskom,
kulturnom i drutvenom okruju. Taj je model ve odavno naputen u veini
europskih zemalja, jer podrazumijeva golem financijski troak razmjeran broju
zaposlenika, to veinom pokriva plae zaposlenika, a u vrlo malom omjeru
program. On je produkcijski neefikasan, nudi organizacijske rutine i estetske
rezultate koji ne odgovaraju funkciji teatra u kojem nastaju.
Stoga je prije svega potrebno propitati u kojoj mjeri taj model moe opstati u vrijeme
jednoga drugoga organizacijskog iskustva, drugaijih oekivanja i umjetnika i publike,
napose drugaijega umjetnikog i kulturolokog senzibiliteta o kojem svjedoe
kulturni rasporedi u ostalim europskim metropolama. Istodobno potrebno je postaviti i
neka pitanja koja se nuno nameu uz ideju nacionalnog teatra u 21. stoljeu,
primjerice, koliko se od nacionalnog kazalite danas moe zahtijevati kulturna
svojstvenost, koliko ono treba njegovati kulturnu tradiciju i koliko ono danas treba,
tonije, moe biti aritem ili simbolom nacionalnog identiteta, te to to znai u
kontekstu Europe. ivimo u vremenu u kojem su se drastino promijenili drutveni,
kulturni i ekonomski uvjeti, u vremenu sveope globalizacije, kozmopolitizacije,
kulturne integracije, multikulturalizma, novih poimanja identiteta, multilingvizma i
novih tehnologija. I dok mnogi teoretiari, ali i kazalini praktiari istiu da je danas
nacionalno u imenu kazalinih kua tek arbitrana i potroena etiketa, a da su takve
kue samo anakronine te istroene ideoloke konstrukcije, loginim se namee
pitanje moe li nacionalno kazalite opstati u 21. stoljeu i s kakvim to
organizacijskim i umjetnikim modelom?
Osnivana u Europi u 17. i 18. stoljeu, nacionalna kazalita predstavljala su visoko
pozicionirane kue u glavnim gradovima, ispunjene graanskim ponosom i kulturnom
odlinou. Ona su veinom producirala drame domaih autora od nacionalne
vanosti u produkcijama visoke kvalitete koje su bile financirane dravnim novcem.
Svaki je nacionalni teatar bio jedinstven i reflektirao je specifian i autentian
trenutak nastanka, lokaciju, brojne ciljeve jedne nacije, jezik, povijest i mitologiju. Nije
stoga udno da su takvi teatri nastajali upravo u doba prosvjetiteljstva kada kazalina
kultura, i to ona koja odraava nastojanja i htijenja nacije, postaje interesom onih koji
su na vlasti, kada raste znaenje buroazije, kada se Europa prvi put naziva
kulturnom zajednicom i kad nastaje suvremeni nacionalizam. Comdie-Franaise
utemeljena je 1680. godine u doba Louisa XIV., kako bi izvodila djela vodeih
francuskih pisaca Molirea, Racinea i Corneillea. U Beu je Burgtheater osnovala
carica Marija Terezija 1741. godine kako bi njime jo vie istaknula vanost i presti
svoje monarhije. Kraljevsko kazalite u Kopenhagenu osnovano je 1748. takoer
kao autokratski i elitistiki prostor, zrcalo onih koji su bili na vlasti, a umjesto
francuskih i talijanskih autora ponajprije je promicalo danske dramatiare. I
Nacionalno kazalite u Hamburgu, kojem zapoinje povijest osnivanja njemakih
nacionalnih kazalita, godine 1767., okrenulo se prije svega graanstvu radi irenja
nacionalnih vrijednosti i kulture, znanja o njemakoj povijesti i jeziku.
Sva su ta kazalita u svom vremenu bila prva od prvih u promicanju onih vrijednosti
to su predstavljale identitet jedne nacije i razdvajajui je od drugih inile je
autentinom u europskim rasporedima toga doba. U dananjim pak rasporedima
ujedinjene Europe ini mi se da nacionalno kazalite takoer mora biti prvo meu
prvima, ali sada ve s nekim drugim vrijednostima koje prije svega moraju biti ne
ideoloke nego estetske. Tragajui za novim kazalinim formama, to je cilj koji si
danas, to se teatra tie, zadaje i cijela Europa, zagrebako Hrvatsko narodno
kazalite trebalo bi ponuditi upravo Europi nove modele i forme kazalinog iskaza i
po tome hrvatsku kulturu u kontekstu nacionalnoga promicati u europskome
kulturnom prostoru. Ono po emu je Mileti bio moderan na prijelazu 19. u 20.
stoljee i ravnopravan u kontekstu europskog kazalita, a po emu smo mi danas po
teatarskim modelima i formama blii njegovu nego svom vremenu, trebalo bi prevesti
u nau suvremenost i HNK predstaviti Europi kao prostor iznalaenja suvremenosti u
kazalinom izriaju.

ULOGA I MISIJA KAZALITA
Za uvrivanje izgleda Hrvatskoga narodnog kazalita danas u drutvu (u dravi i
gradu) ponajprije u reafirmirati njegovu misiju i ulogu te jasno odrediti kome se
ono obraa i za koga ono postoji. ini mi se da se tijekom proteklih godina u
neartikuliranosti ne samo njegova programa nego i njegove funkcije u drutvenom
kontekstu, izgubila ideja o njegovoj misiji kao vodeoj kazalinoj, pa i kulturnoj
instituciji koja se predstavlja kao identifikacijski znak nacionalne kulture u Hrvatskoj,
Europi i svijetu. Stoga se kod svih koji su okupljeni oko tog pojma (umjetnici, kulturni
djelatnici i graani, odnosno publika) treba osnaiti ideju da su aktivni kreatori slike
kazalita (u dravi i gradu) koju neprestance valja iznova promiljati u svjetlu drutva
koje se ubrzano mijenja i koji kultura ne smije samo pratiti, ve mu je duna zadavati
poseban, estetski ritam. Kazalite, napose ono nacionalno, ne smije ostati u
raskoraku s onim to se dogaa u drutvu, ve mora raunati na povijesne i druge
mijenje u tome istom drutvu. Stoga u preispitati nae prakse, predlagati i djelovati
kako bi kazalite ne samo svojim repertoarom ve svojim djelovanjem i irom misijom
postalo prostorom individualnih sloboda ojaanih jedinstvenim osjeajem pripadnosti
zajednikoj avanturi, razmjeni fizikih i mentalnih iskustava: mjesto susreta, dodira i
borbe za kulturnu demokraciju.
HNK-u u stoga iznova odrediti njegovo funkcionalno mjesto, izgraditi valenciju i
osigurati znak prepoznavanja koji izostaje godinama, jer se kazalite obraalo
iskljuivo lokalnoj publici te nije bilo prepoznatljivo ak ni u dravi niti u regiji, a kamoli
u Europi. Ono se nije uspjelo pozicionirati niti u rasporedima domaih kazalita kao
mjesto okupljanja onih progresivnih ideja koje bi odredile smjer kazalinoga govora
na naim prostorima i time pripomoglo definiranju cjelokupne slike hrvatskog
kazalita u hijerarhijskim postavljenostima, koje bi omoguile i ostalim kazalitima da
se odrede prema sredinjemu nacionalnom teatru.

ODNOS DRAVA/GRAD I KAZALITE
I dok suvremeno urbano iskustvo izaziva osjeaj podvojenosti na razliite naine s
obzirom na proizvodnju i potronju, spektakle i nadzor, opasnost i sigurnost...
iskustvo drutva/grada takoer je, na podvojen nain, u doba kozmopolitizma,
istodobno i lokalno i globalno. Grad je lokalan kad djelujemo lokalno - primjerice, kad
dijelimo svakodnevna iskustva sa susjedima na ulici ili u kazalitu. Globalno je kad
prepoznajemo njegovu povezanost onkraj njegovih granica, primjerice, u strancima
koji posjeuju Zagreb, u razliitim jezicima, razliitim kulturnim susretima i dodirima, u
kulturnim razmjenama. Stanovnici grada su publika, ili barem potencijalna publika,
koja dijeli prostor gledalita, na nain na koji dijeli i prostor grada - sa svim svojim
razlikama i svim klasnim, rodnim i drugim podjelama. Stoga e napetosti koje u gradu
stvaraju, tajne koje uvaju, putovanja na koja se otiskuju, stvari koje prieljkuju ili
kojih se pribojavaju, poeljeti vidjeti uveane, proirene, razotkrivene ili presloene
na pozornici. Stoga je oito kako ono to bismo mogli nazvati privremenom
zajednicom gledalita (svake veeri ugovorenom s pozornice) odraava i prelama
privremene zajednice izvan njega. Kazalite, a napose ono koje ima atribute
sredinjega i nacionalnoga to mora iskoristiti.
Jednako tako kazalite je materijal koji se neprestance mijenja, on je estetska i
socijalna struktura koja okuplja mnoge sudionike - kroz posao i razonodu - u sloene
drutvene aktivnosti; kazalite je, takoer, smjeteno u neki prostor drave/grada.
Kazalite je stoga na neki nain simptomatino za urbani proces, zorno prikazuje
strukture, dinamiku drutvene moi, politike i ekonomije koje djeluju u prostoru
drave/grada. Zapravo, kazalite ini vie od pukog prikazivanja urbanog procesa:
kazalite je dio urbanog procesa, ono proizvodi urbano iskustvo i tako proizvodi i
sliku drutva, odnosno grada samog. Kao to i publika na pozornici oekuje sliku
drave/grada, tako i drava/grad i teatar izravno i posredno ulaze u dijalog,
uzbudljivost toga dijaloga ovisi o tome koliko se drava/grad prepoznaje u teatru i
teatar u dravi/gradu, odnosno koliko su oni bliski jedno drugomu.
Stoga e nacionalno kazalite ponajprije prikupljati u sebe sve te drutvene silnice te
ih kroz umjetniko iskustvo prelomiti i transformirane ponuditi gledateljima kao sliku
one stvarnosti koju svi zajedno ivimo. Teatar, a napose Hrvatsko narodno kazalite
u Zagrebu, ne moe biti neki izdvojeni mehanizam koji generira nostalgina povijesna
sjeanja, ve iv organizam koji se, registrirajui promjene u drutvu, mijenja. Kroz
zagrebaki HNK kao sredinje hrvatsko kazalite prelamat e se znakovi ovoga
vremena i ovoga prostora (u suglasju oekivanja umjetnika i oekivanja publike), te
e ono svojim istraivakim dometima u iznalaenju novih umjetnikih forma,
autentinih u nacionalnom iskazu, biti i putokazom europskom teatru koji jo traga za
novim formama, ali i sadrajima to bi kazalitu osigurali opstojnost na turbulentnom
poetku 21. stoljea.

HNK U REGIONALNOM OKRUJU
Hrvatsko narodno kazalite u Zagrebu bi umjetnikom kvalitetom, brojem i
profiliranou svojih programa trebalo biti dramski, operni i baletni centar itave
regije. Uz geografsku poziciju i povijesno pamenje, raznolikou umjetnike ponude
koja ni po emu ne bi smjela zaostajati za ponudom u sredinjim teatrima europskih
metropola, zagrebaki HNK mogao bi biti ogledni primjer kazalita u regiji, i to onoga
koji zadaje smjernice ostalim kazalitima, ali i istrauje bliskost i razliitost
zajednikog nam kulturnog prostora. Pojedinanim postojeim programima
(dramskim, opernim i baletnim), ovisno dakako o sadrajima i estetskim afinitetima,
kazalite e se jae povezati s ostalim regionalnim centrima. HNK u Zagrebu bi tako
zbog raznolikosti i visoke kvalitete kulturne ponude mogao biti pokretaem i
nositeljem znaajnih projekata u regiji, a za koje treba osigurati sredstva iz EU
fondova namijenjenima regionalnoj suradnji i lokalnoj samoupravi. Povezivanje s
teatrima u Grazu, Mariboru, Ljubljani, Sarajevu, Novom Sadu ili Beogradu preko
pojedinanih zajednikih projekata (u koprodukcijskim suodnosima) osiguralo bi
zagrebakom HNK-u sredinju kulturnu poziciju u regiji i vano mjesto u kulturnim
rasporedima suvremene Europe.

HNK U EUROPSKOM OKRUJU
Postavi li se zagrebako Hrvatsko narodno kazalite kao sredinje, ali i po repertoaru
postojano mjesto istraivanja novih umjetnikih forma i sadraja koje e okupiti neke
od vodeih hrvatskih i europskih umjetnika u zajednikom promiljanju i kreiranju
smjernica teatra 21. stoljea, ono e svojim djelovanjem nametati kriterije u regiji te
u ovom dijelu Europe. U Drami HNK reirat e redatelji kao to su Thomas
Ostermeier, Pippo Delbono, Luc Perceval, Ivo van Hove, Luc Bondy..., u Operi, koja
bi zasigurno po kapacitetima trebala biti operno regionalno sredite, nastupati neki
od najveih europskih pjevaa i dirigenata, kao to bih u Baletu, napose u
suvremenim kreacijama, pozvala koreografe poput Philippea Decoufla, Angelina
Preljoaja, Anne Terese De Keersmaeker, Alaina Platela....
S mogunou jo snanije nazonosti na europskoj kazalinoj sceni, s obzirom na
na nedavni ulazak u Europsku uniju, te s pristupima razliitim fondovima za
poticanje kulturne suradnje i integriranje novih lanica, zagrebaki HNK, do sada
gotovo nepoznat Europi, zasigurno e biti prepoznat u europskome kulturnom
prostoru. S obzirom na funkciju predsjednice Europske kazaline konvencije te na
svoje kontakte s kazalitima iz europskih i svjetskih zemalja, uspostavit u izravnu
suradnju s vodeim europskim kazalitima preko razmjene glumaca, dramaturga,
pjevaa, plesaa, lanova orkestra i zbora te tehnikog osoblja. Osobnim kontaktima
razvijat u suradnju, gostovanja i razmjene s kazalitima i festivalima: Deutsche
Theatre Berlin, Barbican - London, Schaubhne am Lenin Platz - Berlin, Volksbhne
am Rosa Luxemburg Plaz - Berlin, TNB Rennes, Thtre Liege, Teatro Due Parma,
Dravno kazalite Dortmundt, Kazalite radionica Pjotra Fomenka - Moskva,
Kazalite Oskarasa Korunovasa - Vilnius, Dramski teatar Varava, Kazalite La
MaMa u New Yorku, Drama SNG-a Ljubljana, Slovensko narodno gledalie Maribor,
Crnogorsko narodno pozorite - Podgorica, Jugoslovensko dramsko pozorite -
Beograd, Srpsko narodno pozorite - Novi Sad. Suvremenu svjetsku dramsku
literaturu HNK e predstaviti u uskoj suradnji i partnerskim odnosima s inozemnim
nacionalnim centrima za suvremeno kazalite kakvi u razliitim oblicima postoje u
europskim kazalinim sredinama. Takva suradnja otvara vrata koprodukcijskim
projektima, gostovanjima i openito razmjeni iskustava na iremu europskom planu i
jo snaniju prisutnost zagrebakoga HNK u kazalinoj Europi.
No, ono to u prije svega uspostaviti jest snano otvaranje prema suvremenim
oblicima kazalinih kreacija to se ostvaruje koprodukcijskim projektima sa slinim
teatrima ili festivalima, ime e se HNK u Zagrebu predstaviti kao jedan od
najznaajnijih koprodukcijskih partnera u ovom dijelu Europe. U domaem kontekstu
tu praksu valja proiriti na festivale poput Dubrovakih ljetnih igara ili Splitskog ljeta,
ali i srodna kazalita iz inozemstva (uz ve spomenuta jo i kazalita poput bekog
Burgtheatrea, i Residenz teatra u Mnchenu, Teatra Thalia u Hamburgu, National
Theatrea u Londonu, Kazalita Odeon u Parizu, Kraljevskoga dramskog kazalita u
Stockholmu, Nacionalnog kazalita u Bratislavi...) te na meunarodne festivale poput
onoga u Edinburghu, Avignonu, Salzburgu, Wiener Festwochenu u Beu,
Kunstenfestivaldesartsu u Bruxellesu, Ruhrskom triennalu....

NOVI MODEL KAZALITA
U sluaju Hrvatskoga narodnog kazalita u Zagrebu potrebno je to prije razdvojiti
Operu i Balet od Drame. Opera i Balet trebaju ostati u sadanjem prostoru zbog
tradicijskih navika i povijesnoga sjeanja, dok bi se Drama preselila u neki od ve
postojeih prostora (primjerice naputene industrijske arhitekture kao to je tvornica
Gredelj u blizini Autobusnog kolodvora) ili e se za nju izgraditi nova zgrada. Time
se ne bi samo rijeio dugogodinji problem nedostaka prostora za pokuse, reprizne ili
premijerne naslove triju ansambala, nego bi se prije svega pojaao funkcionalni znak
tih triju kazalinih segmenata i profilirala njihova uloga u kazalinom, ali i
kulturolokom kontekstu.
Prostor u koji bi bila smjetena Drama Hrvatskoga narodnog kazalita trebao bi i sam
biti interdisciplinarni prostor, centar koji e osim teatra ne samo predstavljati ve i
okupljati razliite kulturne sadraje. Poput Centra Barbican u Londonu, Lincoln
centra ili Brooklyn Academy of Music u New Yorku, Centra Georges Pompidou,
Cankarjeva doma u Ljubljani i ostalih slinih centara u europskim kulturnim
metropolama, taj bi centar uz teatarski program, koji bi u najveem prostoru pripadao
Drami HNK, u manjim i mobilnijim prostorima bio mjesto prezentacije nezavisnih
kazalinih i plesnih grupa, ime se ne bi umanjivala vanost ni institucije niti
nezavisne scene, dapae, razliitost njihovih iskaza i interesa u konanici e stvoriti
iznimno zanimljivu cjelinu. No, takav centar mora sadravati i izlobene prostore,
prostore za seminare, razgovore, predstavljanja knjiga i razliitih projekata, prostore
za koncerte i filmske projekcije ( za umjetnike europske filmove koji se rijetko mogu
vidjeti u zagrebakoj kino ponudi) te za edukacijske sadraje namijenjene najmlaoj
publici. Tako e se u Zagrebu stvoriti jedno trajno mjesto okupljanja s najrazliitijim
kulturnim sadrajima, ali i s jedinstvenim vodstvom koje e omoguiti da svi ti sadraji
imaju zajedniki nazivnik ne komercijalnih, ve umjetnikih istupa. U takvu
istraivakom kontekstu koji e pratiti modele suvremene europske umjetnosti i
Drama HNK, uz kontinuitet potvrivanja svoje prosvjetiteljske uloge, imat e
mogunost drugaijih postavki i svakako konzistentnijega i smionijega kazalinoga
govora.
Naime, umjesto povijesnoga, potroenoga i odve zatvorenog modela kakav danas
pripada zagrebakomu Hrvatskom narodnom kazalitu, planiram model teatra
otvorena tipa s manje zaposlenika, s fleksibilnim ansamblima koji odgovaraju
etverogodinjim planovima intendanta ili ravnatelja, s fleksibilnim popratnim
slubama te angamanom potrebnih slubi (dizajnera, marketinkih i reklamnih
agencija...) izvan institucije. S jedne strane otvoreni teatar je onaj koji je po svojoj
formi posve fleksibilan i time nudi nov model organizacije, a s druge se strane po
naelu demokratske prakse umjetnikog rada u interesu javnosti otvara svima onima
koji u umjetnikom procesu promiljaju novo kazalite, ono koje ulazi u izravan
dijalog sa stvarnou i time se okree od efekata masovnih medija i njihovih
reklamnih strategija te ideologija komunikacije. Takvo kazalite nudi gledatelju
mogunost odmaka od poruka koje mu se prikazuju kako bi sauvao svoju slobodu
pogleda, vlastito miljenje i sud. Ne postoji samo jednoznaan izbor kazaline
estetike kao zabave, odobravanja istomiljenika i uivanja ili, nasuprot tome,
osporavanja i prokazivanja istoga. Naini na koje se kazalite odnosi prema onima
koji ga stvaraju i onima koji ga gledaju, s pripadajuim sadrajima i s estetskim
postupcima nisu bitno drukiji od funkcioniranja drutva openito. Naime, kazalite
koje je u svojim projektima oslonjeno na autorski pristup na svim razinama realizacije
daje sebi mogunost istraivanja, oblikovanja i izraavanja ideja angairanih u
konkretnoj drutvenoj, graanskoj i politikoj stvarnosti. Autor, odnosno umjetnik u
takvu teatru nije u poloaju reprezentiranja neega za neodreenog nekoga, kao
karika u lancu prenoenja smisla s jedne razine na drugu, ve pojedinac s punom
odgovornou za rad, zajedno sa svojim timom, pred javnim pogledom i sudom
publike, kritike i profesije. Otuda, kao i u demokratskoj politikoj odluci, gledatelj
postaje odgovoran za izbor i podrku kazalinim projektima, odnosno djelima koja su
ponuena kao umjetniki doivljaj.
Najvea ambicija intendanta kazalita, koji ulazi u rizik da nacionalno u naslovu
teatra prevodi u pojam progresivnoga, a time zadri nacionalno obiljeje u kontekstu
autentinog prinosa hrvatske kulture europskoj, zapravo je u tome da omogui
ostvarenje susreta izmeu autora, odnosno autorskog djela i gledatelja, kako bi taj
odnos bio to bogatiji i uzbudljiviji. On jami slobodu umjetnikog stvaranja te
njegovu dostupnost to je mogue veem broju ljudi. Kazalite postaje mjestom na
kojem e se okupljati cijela kazalina profesija, s umjetnicima i publikom, da bi
zajedno odredili budunost umjetnosti u danome drutvenom okviru. A ono to je pri
tome moda trenutano i najvanije jest omoguiti i susret domaih i stranih
umjetnika kako bi upravo taj susret rezultirao onim umjetnikim pomakom koji bi
zagrebako Hrvatsko narodno kazalite pozicioniralo europske kazaline kue.

RAZVOJ ANSAMBALA
Ansambl Drame zagrebakoga Hrvatskoga narodnog kazalita okupit e
najperspektivnije glumce razliitih generacija koji e se dokazati u svim oblicima
kazalita od klasinog, realistinog do suvremenih forma glume, vizualnog,
mimskog, pjevakog i plesnog teatra. Vano je pri tome prije svega ustrajati u
konsolidaciji ansambla, njegovu potpunom angamanu od velikih predstava do
komornih forma u kojima bi do izraaja dola virtuoznost glumca, a za to je potrebna
nova scena Drame HNK koja bi omoguila razvoj ansambla. Do izgradnje nove
zgrade treba osmiljavati predstave u razliitim gradskim prostorima koje e imati
eksperimentalnu formu, odnosno istraivaki karakter, ali e omoguavati glumcima
da propitaju svoje sposobnosti upravo kroz razliite glumake stilove, u razliitim
anrovima i formama. Vodit e se rauna da u glumakom razvoju pomau domai i
gostujui redatelji, koreografi, pisci, skladatelji i pjevai osobitih iskustava i
najrazliitijih estetika.
Operni ansambl usmjerit u prema nastojanjima da se Opera zagrebakoga
Hrvatskog narodnog kazalita razvije u regionalno operno sredite. To prije svega
znai konsolidiranje orkestra s popunama onih mjesta koja danas nedostaju. Potom
je tu i rad s mladim pjevaima, a to je napose vano kad je rije o koprodukcijskim
projektima i razmjenama, to podrazumijeva visoku kvalitetu u ravnopravnom
suodnosu opernih partnera. U suradnji s Muzikom akademijom u Zagrebu sustavno
e se i pedagoki utemeljeno raditi s mladim glazbenicima, ime e se osigurati
budunost opernog podmlatka u svim njegovim aspektima, od pjevaa, sviraa do
zborista. Podizanjem kvalitete postojeeg kadra, razliitim vrstama usavravanja
(radionicama, razmjenama, koprodukcijama), operni ansambl tako ni po emu ne bi
trebao zaostajati za ansamblima onih europskih kua koje po svom repertoaru i
pozicioniranju u kulturnom prostoru u kojem djeluju odgovaraju zagrebakomu
Hrvatskom narodnom kazalitu.
Balet zagrebakoga HNK-a u sljedee etiri godine uspostavio bi intenzivnu suradnju
s baletnim kolama radi zajednikog ulaganja u budue narataje. Pri tome bi se
mnogo truda uloilo u profiliranje mladih plesaa i odreivanje njihova puta prema
prvim rolama te buduim novim zvijezdama. Vrijeme je stoga za odgajanje nove
generacije plesaa i postupno pomlaivanje plesakog ansambla.

RAZVOJ PUBLIKE
Razvoj publike kao jedan od stratekih ciljeva dananje europske kulture, naznaen
kao prioritet novog programa Europske komisije Kreativna Europa, trebao bi biti i
strateki cilj u promiljanju budunosti zagrebakoga Hrvatskog narodnog kazalita.
Ono danas okuplja u gledalitu publiku u prosjeku iznad 50 godina, veinom publiku
tradicionalnog poimanja umjetnosti. Digitalni pomak, sve obrazovanija populacija,
vee natjecanje za slobodno vrijeme, demografske promjene ukljuujui osipanje i
starenje publike za pojedine umjetnike forme, te ograniavanje izvora javnog
financiranja odreuju neizvjesnost budunosti kulturnih institucija, napose onih velikih
poput HNK-a u Zagrebu. Takve su institucije danas pod golemim pritiskom
neprestana produciranja inovacija i prilagodbe u kontekstu privlaenja publike.
Tu se ponovno dogaa ona promjena paradigme o kojoj sam ve govorila. U
prolosti su kulturne institucije poput zagrebakoga HNK stvorene da bi se osnaio i
odraavao nacionalni ponos te da bi se irile dominantne kulturne vrijednosti, dok su
u praksi djelovale kao posrednici izmeu umjetnika i publike, kao uvari onoga emu
bi javnost mogla i htjela pristupiti ili svjedoiti. Danas se kreemo prema naglaenije
viedimenzionalnom i interaktivnom svijetu, uglavnom zbog tehnologije koja mijenja
nain na koji stvaramo, distribuiramo, pristupamo i unovujemo kulturne sadraje,
nudei potencijal za transformaciju publike iz pasivnih recipijenata u tvorce i/ili
aktivne korisnike kulturnih sadraja, bez potrebe da im itko posreduje. Publika se
osnauje na nove naine, i fenomeni poput drutvenih medija pridonose toj promjeni
paradigme mijenjajui ponaanje i oekivanja ljudi. Danas ljudi ele jau interakciju i
dijalog u svim podrujima ivota, i kad je rije o umjetnosti vie nisu voljni biti pasivni
gledatelji. Sve je vea potreba za dijalogom, raspravom i interakcijom. Osim to
donosi uitak, nadahnue i osobno ispunjenje, kulturna participacija korisna je za
kreativnost pojedinca, to je sve bitnije u drutvu koje se zasniva na znanju i prelijeva
se i u druge sfere ivota, ukljuujui i radne ivote ljudi, ak i onih koji nisu zaposleni
u kulturnom sektoru. Ugroenim mladima i djeci moe pomoi da se ponovno
poveu s obrazovnim sustavom i drutvom. Pristup kulturi koncept je koji se
temelji na pravima, dok kulturno obrazovanje podrazumijeva ukljuenost kola i
povezanost s obrazovnim programima. Marketing umjetnosti i kulturna inkluzija vie
su monodimenzionalni i fokusiraju se ili na ekonomske ili na socijalne aspekte, dok
razvoj publike integrira kulturne, ekonomske i socijalne dimenzije i odnosi se na
prostor u kojem kazalite moe izravno djelovati.
Ono to je trenutano potrebno ostvariti u kontekstu zagrebakoga Hrvatskog
narodnog kazalita je:
razvoj ili poveanje publike u principu privlaenje nove publike istoga
sociodemografskog profila kao to je trenutana publika. To moe ukljuivati rad s
onima koji bi mogli postati buduom publikom, poput djece i mladih
produbljivanje veza s postojeom publikom - intenziviranje njihova proivljavanja
kulturnog dogaaja i/ili poticanje da otkriju srodne ili ak nepovezane, sloenije
umjetnike forme, te poticanje na vjernost kazalitu i ponovne posjete
diversifikacija publike - privlaenje osoba sociodemografskih profila razliitih od
postojee publike, ukljuujui i ne-publiku, odnosno onih bez prethodnog kontakta s
umjetnou
Na taj nain ne samo da bi se izmijenila slika publike ve bi se prije svega izmijenila
slika institucije iji okotali model ne uspijeva vie uspostaviti relaciju ni sa
suvremenom umjetnou, ni sa samom suvremenou. U interakcijskom odnosu s
publikom koja bi takoer sudjelovala u promiljanju teatra 21. stoljea, stvorili bi se
uvjeti da taj teatar bude doista prostorom usuglaenih umjetnikih, ali i graanskih te
drutvenih oekivanja.

UNUTARNJA STRUKTURA
DRAMA
Kao nae sredinje kazalite HNK u Zagrebu svoj e repertoar pomaknuti iz
oekivanih, tradicionalnih okvira scenskih iitavanja klasika i rijetkih uprizorenja
domaih tekstova. Ako propitujemo pojam nacionalnoga u ovom vremenu i
mijenjamo paradigme, potrebno je na neki nain izmijeniti i oekivanja u kontekstu
klasinog repertoara, a time nuno i funkcije nacionalnog kazalita kao uvara nekih
tradicionalnih vrijednosti (to se esto prezentiralo upravo potroenim, anakronim
modelima). Nacionalno kazalite koje u 21. stoljeu eli Europi ponuditi nove
dramske forme autentinog iskaza mora ui u rizik smionog iitavanja klasinog
repertoara i propitivanje suvremenoga domaeg pisma. Ono se mora baviti temama
(i preko klasinih i preko suvremenih tekstova) kao to su globalizacija, viktimizacija,
neoliberalni pristup svijetu, pitanja gubitka sredita, pozicioniranja pojedinca,
prihvaanja razliitosti, europeizacije i naeg odnosa prema Europi... i te teme u
suglasju s dramskom literaturom uiniti razumljivim gledateljima. Smatram da
nacionalni teatar danas ima dunost, ali i odgovornost da zajedno s publikom postavi
neka bitna pitanja svom vremenu.
Stoga je vano na pozornici istraiti dramsku, a potom i scensku klasiku na uzbudljiv i
nov nain. Potrebno je suvremenim kazalinim govorom prepriati prie iz prolih
stoljea koje bi bile interpretirane kao prie ovog prostora i vremena, aktualni
fragmenti ispisani iz nae svakodnevice. Na taj nain bi se uspostavio dijalog izmeu
onoga to je poznato u sadraju i formu te novoga, a zanimljivost toga dijaloga za
umjetnike i gledatelje bit e upravo u prepoznavanju, odnosno utvrivanju
identifikacijskih modela istoga te u iznalaenju novoga u neemu to nam se inilo
prihvaenim ili ak potroenim. Izabiranjem onih klasinih djela svjetske i hrvatske
dramske literature koja izravno upuuju na neke drutvene probleme ili opsesivne
teme odreenog trenutka, dobiva se ne samo jedno u nizu scenskih reinterpretacija
klasika, nego i dogaaj koji pokree itavu zajednicu, te time na odreeni nain
mijenja percepciju i drutva i teatra.
Predstavljanje hrvatskih dramatiara na pozornici te poticanje razvoja novoga
hrvatskoga dramskog pisma drim glavnom zadaom HNK u Zagrebu. Pri tome mi se
ini znaajnim da proslavljeni europski redatelji kao Thomas Ostermeier, Luc
Perceval, Luc Bondy, Ivo van Hove, Martin Kuej, Krzysztof Warlikowski, Romeo
Castellucci... postavljaju hrvatsku dramsku batinu, propitujui njezinu utemeljenost
u kontekst europske dramske literature i teatra, no time je i promiu u dananjoj
kazalinoj Europi u kojoj je ona posve nepoznata.
No, ono to je takoer iznimno vano jesu praizvedbe novih dramskih tekstova
suvremenih hrvatskih dramatiara koji bi trebali biti narueni za zagrebaki HNK.
Predlaem i predstavljanje pomno pripremljenih itanja novih dramskih tekstova, a
njihova provjera kod glumaca, redatelja i publike navest e nas na pravilan odabir.
Pozvat u najzanimljivije hrvatske dramatiare, prozaike i pjesnike da svoje nove
tekstove piu i predlau upravo HNK-u. Prijevodi novih hrvatskih dramskih tekstova
bit e ponueni za razmjenu u okviru Europske kazaline konvencije. Takoer u
uvesti program za mlade dramske pisce koji e biti otvoren za sve izmeu 13 i 25
godina, a poticat e mlade autore da prepoznaju, odnosno piu o aktualnim
problemima naega doba.
S obzirom na potencijal nezavisne kazaline scene, HNK kao sredinje hrvatsko
kazalite u jednom segmentu posvetit e se njegovanju umjetnikog kazalita u svim
njegovim estetskim pojavnostima, to zadovoljava publiku razliitih generacija od
djece i mladei, studenata do odraslih. U promicanju i ouvanju te ideje bit e
angairani redatelji razliitih narataja senzibilizirani oko koncepta umjetnikog
kazalita kao to su Bobo Jeli, Oliver Frlji, Anica Tomi, Rene Medveek, Borut
eparovi.., dakle oni koji bi repertoarno promicali autorsko kazalite u svim
njegovim vidovima te ono to se naziva redateljskim teatrom.
Na praktinoj razini takav program podrazumijeva, uz promiljeni repertoar ne samo
za postojeu scenu HNK ve i za pomone scene koje emo pronai u razliitim
gradskim prostorima (od muzeja, naputenih tvornica...), i gostovanja inozemnih
kazalita u HNK-u te ansambala HNK na pozornicama svjetskih kazalinih metropola
s jo veim naglaskom na zajednikim projektima koprodukcijama sa slinim
europskim teatrima i festivalima. Koprodukcije, kazalini model danas prihvaen u
cijeloj Europi, omoguavaju razmjenu iskustava i veu teatarsku otvorenost prema
novim idejama, drugaijim pogledima te onim umjetnikim istraivanjima koja esto
rezultiraju novim formama i iznimnim interesom publike. S druge pak strane
omoguavaju i financijsku pomo te olakavaju financiranje kazalinih projekata to
je iznimno vano u recesijskim prilikama. Nastavit e se i s uspostavom kontakata s
bliskim kazalitima u Europi i svijetu, te iz tih teatara pozvati redatelje koji bi unijeli
razliite, radikalne autorske pristupe, osiguravajui HNK-u poziciju kreatora
originalnih tendencija.

PRIJEDLOG REPERTOARNIH NASLOVA
1. Klasina literatura

William Shakespeare: Othello/ Kralj Lear/Richard III.
J. B. P. Molire: Umiljeni bolesnik/Don Juan
F. Schiller: Razbojnici
Alexander Dumas: Dama s kamelijama
Pierre Marivaux: Igra ljubavi i sluaja
Mihail Ljermontov: Maskerata
Aleksandar Nikolajevi Ostrovski: Oluja
Fjodor Mihajlovi Dostojevski: Kockar
Anton P. ehov: Ujak Vanja/ Prosidba, Medvjed, O tetnosti duhana
Henrik Ibsen: Neprijatelj naroda/ena s mora
Arthur Schnitzler: Rondo

Marin Dri: Novela od stanca/Griula/Tirena
August enoa: Ljubica
Ivo Vojnovi: Gospoa sa suncokretima


2. Moderna klasika (20. stoljee)

Frank Wedekind: Lulu
dn von Horvth: Vjera, ufanje, ljubav
Lillian Hellman: Male lisice
Luigi Pirandello: Tako je (ako vam se ini)
Tennesse Williams: Maka na vruem limenom krovu
Albert Camus: Stranac
Harold Pinter: Povratak / Prijevara
Marguerite Duras: Indijska pjesma

Josip Kosor: Poar strasti
Miroslav Krlea: Vujak/U agoniji
Milan Begovi: Pustolov pred vratima
August Cesarac: Sin domovine
Ranko Marinkovi: Kiklop

3. Suvremeno dramsko pismo
Thomas Bernhardt: Trg heroja
Botho Strauss: Jedna i druga
Bernard-Marie Koltes: Zapadno pristanite
Michel Houellebecq: Elementarne estice
Caroly Churchill: Dovoljno pijan da kaem volim te?
Elfride Jelinek: Princeze
Vaan repertoarni segment ine najnoviji dramski tekstovi mlae generacije hrvatskih
pisaca: Ivana Vidia, Filipa ovagovia, Ivane Sajko, Tene tivii, Tomislava Zajca,
Lade Katelan, Ivora Martinia, Damira Karakaa, Vedrane Klepice...

Redatelji: Ivica Buljan, Bobo Jeli, Oliver Frlji, Anica Tomi, Borna Baleti, Franka
Perkovi, Jernej Lorenzi, Paolo Magelli, Janusz Kica, Eduard Miler, Tomi Janei,
Oskaras Korunovas, Thomas Ostermeier, Pippo Delbono, Ivo van Hove, Krzystof
Warlikovski, Diego Debrea, Luc Perceval, Katie Mitchell, Stanislas Nordey

Kazalita partneri: Deutsche Theatre Berlin, Barbican, London, Schaubhne am
Lenin Platz, Berlin, Volksbhne am Rosa Luxemburg Plaz, Berlin, Hau Berlin, TNB
Rennes, Thtre Liege, Teatro Due Parma, Dravno kazalite Dortmundt, Kazalite
radionica Pjotra Fomenka, Moskva, Kazalite Oskarasa Korunovasa, Vilnius,
Dramski teatar Varava, Kazalite La MaMa, New York, Drama SNG-a Ljubljana,
Slovensko narodno gledalie Maribor, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica,
Jugoslovensko dramsko pozorite, Beograd, Srpsko narodno pozorite, Novi Sad

Nacrt repertoarnog izbora odgovara konceptu otvorenog kazalita, dakle fleksibilan je
i podreuje se teatarskim izborima trenutka u kojem nastaje, drutvenim zadatostima
i oekivanju publike, jer program se promilja u oslukivanju razliitih silnica to se
prelamaju u teatru kao i u izravnom suodnosu svih onih (od ansambla do publike) koji
aktivno sudjeluju u kreiranju takva kazalita, te ga je teko unaprijed odrediti i fiksirati
za sljedee etiri godine.

OPERA
Stopedesetogodinja povijest HNK graena je na tradiciji umjetnike kvalitete, dok je
sadanji identitet kazalita gradi na tradicionalnim opernim produkcijama veinom
preuzetih iz klasinog i romantinog repertoara. Opera naeg vremena trebala bi u
umjetnikom senzibilitetu donekle promijeniti svoje smjerove kako bi se dostigli
zajedniki ciljevi da se opera prevede u nae stoljee. U sljedee etiri godine
Opera HNK trebala bi zahvaljujui koprodukcijama i gostovanjima preuzeti jednu od
vodeih uloga u rasporedima europskoga glazbenog teatra.
U praksi to bi znailo:
- progresivno obnavljanje repertoara s tri do etiri nove produkcije u sezoni koje e
uprizoriti proslavljeni ili mladi redatelji ve prepoznati na europskoj glazbenoj sceni
- razvoj glazbenog teatra i originalne operne forme koja propituje operni anr i
njegovo znaenje u 21. stoljeu. U tom kontekstu HNK e postati jedno od vodeih
europskih sredita glazbene umjetnosti
- razvoj europske perspektive u Operi HNK pomou koprodukcija s vodeim
europskim opernim kuama kako bi HNK postao opernim stoerom u regiji i istonoj
Europi
- privlaenje vodeih opernih umjetnike (dirigenti, redatelji i solisti) i poveanje
umjetnike kvalitete ansambla pomou raznolikosti repertoarne ponude
- pronalaenje ravnotee izmeu tradicije i razvoja novih anrova kako bi se privukla
nova i mlada publika

Uzimajui u obzir produkcije koje su ve na repertoaru HNK, selektirat u opere iz
postromantinog razdoblja ili s poetka 20. stoljea (veina djela nastala izmeu
1880. 1930.) iz talijanskog, francuskog i njemakog repertoara. Za te u produkcije
pozvati vodee operne redatelje dananjice. Odabrane opere trebaju prije svega
konsolidirati ansambl Opere HNK, one e ne samo proiriti repertoar ve i potaknuti
veu umjetniku kvalitetu orkestra i zbora. U suglasju novih naslova i tradicionalnih
produkcija koje su ve na repertoaru uspostavit u most do modernije i suvremenije
vizije opere u Zagrebu. Ideja je da sredinje, velike operne produkcije budu i
financijski najzahtjevnije, dok bi ostale produkcije, koje bi reirali mladi, obeavajui
redatelji, bile financirane u manjem opsegu.
Projekti u svakoj sezoni bit e posveeni obnavljanju opernog anra. Primjerice, u
sezoni 2014./2015. projekt Mimi propitao bi kako Puccinijevo remek-djelo odzvanja
u naem vremenu. I u sljedeim sezonama u programu HNK bit e predstavljeno
nekoliko djela smjetenih na granici dvaju iskaza opere/teatra kako bi se postavila
neka od bitnih pitanja o budunosti opere, ali i teatra.
Jedan od glavnih ciljeva bit e privui mladu publiku, zato e se u sljedeim
sezonama predstaviti nekoliko djela koja nikada nisu viena u Zagrebu i ponuditi
gledateljima posve suvremen pristup operi. Svake sezone e se organizirati nekoliko
izvedaba iskljuivo za mladu publiku i sa slobodnim pristupima generalnim pokusima,
razgovorima s umjetnicima, organiziranim specijalnim dogaajima.

Donosim precizniju razradu prve sezone kao primjer prakse kojom u se voditi:
- Otvaranje operne sezone u sijenju 2015.: Mimi (koprodukcija HNK, Zagreb s
Theatre des Bouffes du Nord, Pariz), adaptacija opere Giaccoma Puccinija La
bohme, skladatelj Frederic Verrieres, libretto Bastien Gallet, redatelj
Guillaume Vincent; HNK e biti koproducent te nove opere, ime e se snano
naglasiti europska perspektiva i nov izgled modernosti i umjetnike
avangardnosti zagrebakoga HNK
- oujak/travanj operna premijera u reiji francuskog redatelja Pascala
Ramberta, djelo s njemakoga repertoara
- svibanj 2015. izvedba Debussyjeve opere Pelleas i Melisande u produkciji
Opere Comique iz Pariza, reija S. Braunswheig. Tom operom, s dirigentom
Pascalom Ropheom, otvorit e se Francuska sezona u Zagrebu

Nove opere na repertoaru:
Mozart: Cosi fan tutte/Otmica iz saraja
Beethoven: Fidelio
Weber: Strijelac vilenjak
Janaek: Iz mrtvog doma/Njezina pastorka
Gounod: Faust/Romeo i Julija
Bartok: Dvorac Modrobradog
Berg: Woyzeck, Lulu
Schnberg: Iekivanje
Ravel: Dijete i arolije
Stravinski: ivot razvratnika
Britten: Nasilje nad Lukrecijom/San ivanjske noi/Peter Grimes
Dallapicola: Zatvorenik

BALET
Kao na vodei plesni ansambl, Balet zagrebakoga HNK proteklih je godina izgradio
bogat repertoar klasinih naslova, ne uzimajui dovoljno u obzir oplemenjivanje
izbora predstava s vie djela neoklasike 20. stoljea kao i naslovima suvremenijih
koreografa. To je rezultiralo zastojem u upoznavanju publike s veim dijelom vanih
tendencija koje su se dogodile u posljednjih dvadesetak godina u okvirima svjetskog
baleta, te uskraivanjem prava publike na informiranost o razvoju baleta kasnog 20.
i poetka 21. stoljea. Balet HNK u dugom razdoblju nije slijedio novitete: iz tog, a i iz
razloga to se propustilo razvijati korpus domaih koreografa koji bi svijetu mogli
ponuditi autentini plesni iskaz, te stoga to se nije kvalitetno razvijao i domai i
strani plesaki kadar, ne postoji meunarodno prepoznatljiv identitet toga Baleta.
Otvoriti ansambl prema inozemstvu i poeti stvarati novu sliku Baleta Hrvatskoga
narodnog kazalita u Europi nameu se kao prioriteti.
Potujui tradiciju dugu vie od stoljea baletne umjetnosti u Hrvatskoj, kao i
nastojanja da se formira vrsta klasina repertoarna jezgra trebalo bi klasiku
suprotstaviti novim baletnim izriajima, ostavljajui i jednima i drugima prostor da se
u zajednitvu stvori nova slika baletnoga repertoara. Klasini e spektar biti
zastupljen i kroz brojne reprize, dok e nove premijere biti orijentirane na razliitost
izriaja. No, prvenstveni je cilj poveati kvalitetu, a ne kvantitetu repertoarnih naslova,
jer HNK zasluuje samo najbolji izbor iz klasike, suvremenoga i modernog izriaja.
Rad na posve novim koreografijama kao i onima ve etabliranima u svjetskim
okvirima omoguit e Baletu HNK efikasniji ulazak na vee svjetske pozornice. Ono
to je vano je nastaviti praksu upoznavanja publike s velikim gostujuim plesakim
zvijezdama te organizirati da jedno od etabliranih gostujuih imena sudjeluje na nekoj
inozemnoj turneji HNK, to bi nedvojbeno ubrzalo na put ka meunarodnoj
afirmaciji. Zagrebaki HNK svakako e bre u inozemstvu dobiti termin s modernijim
baletnim naslovima budui da je trupa sposobna nositi se sa zahtjevnou njihova
izvoenja. Afirmacije naega bijelog baleta na elitnim svjetskim pozornicama bit e
mogua tek kada se izvri rekonstrukcija plesakog kadra, odnosno kada se osnae
pozicije baletnih prvaka i solista. Namjera je da radna sezona HNK u Zagrebu bude
fleksibilna ne samo za ona unaprijed planirana viednevna i inozemna gostovanja,
ve i za povremene kratke odlaske u sredine kao to su Varadin i Osijek koje
nemaju profesionalnu baletnu trupu, te za gostovanja i koprodukcije u regiji.
Inzistirat u i na sudjelovanju na domaim nacionalnim festivalima, Splitskom ljetu i
Dubrovakim ljetnim igrama, te potom na prestinim europskim festivalima.
Jedna od novina u radu Baleta HNK bio bi Tjedan baleta kao sedmodnevni festival
raznolikog programa. Uz kvalitetan gala program, taj bi festival ugostio jednu
gostujuu baletnu kuu te predstavio dva do tri repertoarna naslova. S tim gostujuim
kuama kao to su Preljocajeva kompanija iz Francuske, Balet Eifman iz Rusije, ali i
Nacionalni balet iz Madrida radili bi i plesai zagrebakoga Baleta. U ljetnim
mjesecima, na kraju sezone, organizirala bi se i jedna izvedba postojeeg
repertoarnog naslova na pozornici pod vedrim nebom, primjerice, u parku Maksimir.
Balet HNK u sljedee etiri godine uspostavit e intenzivnu suradnju s baletnim
kolama, koje trenutano djeluju u krajnje neadekvatnim prostorima, a u smislu
zajednikog ulaganja u budue narataje. Razmiljajui dugorono prioritet je
svakako odgajanje novih generacija i postupno pomlaivanje kadra. I dok se dugi niz
godina nije radilo s mladim talentima, generacije domaih plesaa zapostavljene su
to je danas vidljivo iz omjera domaih i stranih plesaa u ansamblu. Uostalom,
generacija koja je zadnjih deset godina stasala zakinuta je nekim loim, zastarjelim
pedagokim pristupima koji ne uzimaju u obzir individualnu psihologiju i ne
stimuliraju dovoljno plesaku posebnost koju svaki plesa posjeduje.
U sklopu djelatnosti Baleta uspostavila bih Edukacijski program u kojem e se
organizirati sudjelovanje plesaa na raznovrsnim dogaanjima od izloaba, javnih
sveanosti, do televizijskih nastupa u specijalnim programima. Mogu se organizirati i
radionice, kratka predavanja o baletu uz plesne brojeve za ustanove predkolskog
odgoja, te osnovne i srednje, ne samo baletne kole. Time bi djeca stekla uvid u
osnove baleta, ali i sve repertoarne naslove u HNK-u, to je svakako poticaj novim
naratajima za bavljenje tom umjetnou. Posebna pozornost posvetit e se suradnji
Baleta HNK Zagreb s javnom televizijom, poglavito s HRT 3, u smislu TV prijenosa
baleta, kao i intenzivnijega gostovanja plesaa u razliitim kulturnim emisijama na
tom programu. Takoer e se organizirati Klub oboavatelja Baleta HNK. Povlastice
Kluba oboavatelja, to prakticiraju mnoge europske kue, za lanove su, primjerice,
mogunost dolaska na otvorene scenske pokuse i tribine, otvorene razgovore s
plesaima i slino. Moderni i suvremeni plesni izriaj publici treba paljivo i s
uvaavanjem marketinki prezentirati kroz sve platforme koje nam se nude, od web
stranica HNK, oglaavanja u medijima i javnih nastupa, edukacijskog programa...
Rije je o segmentu repertoara kojim e se u HNK privui i neku novu, drugaiju
publiku.

Baletni premijerni naslovi:

B. Eifman: "ajkovski" ili G. Balanchine - J.Robbins - C.Tippet: "Veer amerikih
autora"
M. Bigonzetti: nova kreacija
V. Malakhov: "Bajadera"
Triptih: P. Lightfoot: nova kreacija, J. Kylian: "Petit Mort", J. Inger: "Walking Mad
J. Neumeier: "Pepeljuga" ili "Oraar"
A. Preljocaj: "Snjeguljica"
Praizvedba hrvatskog klasika u koprodukciji zagrebakog, rijekog i splitskog HNK i
kreaciji hrvatskog koreografa
P. Bart: "Oraar ili "Labue jezero"
J. Bubenicek: "Le Souffle de lEsprit"
Triptih: P. Decoufl, S. L.Cherkaoui i S. Zurovac


CJELOVITA INOVATIVNA KONCEPCIJA


FILOZOFSKI TEATAR
Premijere djela svjetskih filozofa / debate u kazalitu o kazalitu i drutvu
Filozofija i kazalite roeni su na istome mjestu u istom trenutku: u antikoj Grkoj u
estom stoljeu prije Krista. Prvi filozof, Tales, umro je oko 546. godine prije Krista.
Samo desetak godina poslije, Thespis, prvi dramatiar, osvojio je prvu nagradu za
neto to danas nazivamo glumom. Veza izmeu filozofije i kazalita uvijek je bila
jaa nego veza izmeu filozofije i bilo kojega drugog medija. Najpoznatija i
najutjecajnija djela Jean-Paul Sartrea nedvojebno su njegove drame, kao to je i
Bertolt Brecht promiljanju radikalne politike pristupio upravo kroz kazalite i putem
njega razradio svoju filozofiju otuenja zvanu epski teatar. Premda je u svojoj
Republici Platon napao tadanje atensko kazalite, svi Platonovi dijalozi mogu se
itati i kao drame, a najraniji izvor iz kojeg prvi put upoznajemo Sokrata ponovo je
jedno dramsko djelo Aristofanova komedija Oblaci. Mnogi su filozofi, ukljuujui
Aristotela, Hegela i Nietzschea, pisali o kazalitu, a mnogi meu njima, poput
Machiavellija, Voltairea i Susan Sontag pisali su i vlastite drame. Ukratko, od svog
zaetka, filozofija i kazalite razvijaju se u meusobno neraskidivoj vezi. Prepiske
izmeu Nietzschea i Strindberga ili susret Brechta i Benjamina nisu samo obiljeili
povijest filozofije, ve i promiljanja o kazalitu. Meu suvremenim filozofima koji ne
samo da su pisali o kazalitu nego su i sami autori drama, svakako se istiu Alain
Badiou, Antonio Negri ili Tariq Ali.
Originalnim programom Filozofski teatar zagrebaki HNK pokree jedinstveni
projekt ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. U selekciji i pod umjetnikim vodstvom
Sreka Horvata, koji je na slian nain teorijski program Subverzivnog festivala
pretvorio u svjetski relevantne debate i dogaaje, vodei svjetski filozofi bit e
pozvani da ponude nova ili ve postojea dramska djela ili da reinterpretiraju poznate
klasike, u suradnji s hrvatskim i regionalnim redateljima i glumcima.
Uz godinje premijere HNK e jedanput mjeseno odravati debate o kazalitu i
drutvu, vraajui filozofiju u kazalite i kazalite filozofiji. Kako trenutano na svijetu
ne postoji ni jedno nacionalno kazalite sa slinim programom, cilj je ovog programa
da postane i izvozni brend HNK koji e zasigurno stei mnogo poklonika ne samo
meu kazalinom i filozofskom nego i irom publikom.

Izbor iz premijernih predstava u produkciji HNK :
Slavoj iek: Antigona
U mnogim svojim djelima poznati slovenski filozof svjetskoga glasa Slavoj iek
predloio je razliita tumaenja Antigone, kao i mogue nove verzije. Tumaei
Antigonu kao jednu od sredinjih drama filozofije otpora, iek na tragu Brechtovih
triju verzija iste prie (Jasager, Neinsager, Jasager 2) predlae ponovno ispisivanje
Antigone.

Tariq Ali: Nove avanture Don Quijotea
Premijerno izvedene u studenom 2013. u njemakom kazalitu Schauspiel Essen,
Nove avanture Don Quijotea postavljaju klasino Cervantesovo djelo u suvremeni
kontekst. Ve vie od 400 godina Don Quijote i Sancho Pansa putuju svijetom u
borbi za odavno izgubljeni ideal vitetva. Sada su dospijeli u suvremeno vrijeme, u
kojem je zemlja utopije odavno nestala sa svih zemljovida, u globalizirani svijet koji
odreuje kapitalizam i novi ratovi. Nove pustolovine Cervantesovih junaka, u
interpretaciji Tariqa Alija, ikone britanske ljevice, odvijaju se na domjencima velikih
banaka, pa sve do pustinja Somalije.

Elfriede Jelinek: Ulrike Maria Stuart
Radnja ove predstave odvija se oko ivota Ulrike Meinhof i Gudrun Ensslin, koji se
igraju kroz ivote Marije Stuart i Elizabeth I. Pri tome se povijesne dimenzije vodeih
lanica njemake teroristike skupine RAF dovode u vezu s povijesnim figurama
jedne druge epohe. Elfriede Jelinek austrijska je knjievnica, esejistica i scenaristica,
ivi u Beu i Mnchenu. Dobitnica je Nobelove nagrade za knjievnost 2004. godine.

Alain Badiou: Platonova Republika
Jo otkad je Vanity Fair objavio vijest da poznati francuski filozof Alain Badiou pie
scenarij za filozofski blockbuster u kojem bi Sean Connery glumio Sokrata, interes za
Platona ne jenjava. Platonova Republika vjerojatno je najpoznatija i najprevoenija
filozofska knjiga svih vremena. Ali kako prikazati istinu tog djela danas, 2500 godina
nakon to je napisana? Alain Badiou odluio je izmisliti novi anr kako bi Platon
ponovno postao relevantan i univerzalan. Iznova je preveo Republiku i uklonio sve
reference na antiko grko drutvo. Sokrat i njegovo drutvo sada citiraju Becketta,
Pessou, Freuda i Hegela. Kao to je pokazao u svojoj knjizi Rapsodija za teatar,
kazalite je za Badioua mjesto za proizvodnju istinskoga kolektivnog emancipatornog
subjekta.

Howard Zinn: Marx u Sohou
Jo sa 17 godina, jedan od najznaajnijih amerikih povjesniara i drutvenih
aktivista Howard Zinn napisao je da su se Karl i Jenny Marx preselili u London
nakon to su bili izgnani iz gotovo svih zemalja Europe. ivjeli su u prljavoj etvrti
Soho, gdje su obitavali i drugi revolucionari iz cijele Europe. Taj zamiljeni prizor
Marx kod kue, Marx sa svojom suprugom, Marx sa svojom kerkom Eleanor me
fascinirao. Drama koja je 1999. postavljena po Zinnovu predloku, predoava Marxa
koji u dananjoj etvrti Soho u New Yorku promilja iste nepravde kapitalizma koje
su ga muile prije 150 godina. Marx raspravlja o trenutnoj ekonomskoj i politikoj
situaciji SAD-a, alei se na sve veu razliku izmeu bogatih i siromanih, uputa se
u estoke debate s Bakunjinom i drugim radikalima ija se ideja revolucije razlikovala
od njegove. Na tragu Howarda Zinna, primijenjena na kontekst Hrvatske i Balkana,
Marx u HNK bi jo jedanput istraio to nam Marx moe rei o nama danas.

Antonio Negri: Trilogija otpora: ovjek koji se smije (kritika politike), Renzo Partizan
(kritika oruja) i Kitharion (kritika egzodusa)
S Trilogijom otpora politiki filozof Antonio Negri proiruje svoje intervencije u
suvremenoj politici i kulturi te ih premjeta u novi medij - kazalite. U najboljoj
tradiciji Bertolta Brechta i Heinera Mllera, Negrijeve politike drame osmiljene su
da provociraju debatu o kljunim pitanjima otpora, nasilja i tiranije. U prvom dijelu
trilogije, protagonist traga za pravim oblikom aktivizima, te uz pomo kora iskuava
razliite uloge, od bombaa-samoubojice pa do partijskog aparatika i sve do
mnotva. Drugi dio smjeten je u faistiku Italiju i usredotoava se na drvosjeu
koji se prepili na pola i svoje podijeljeno tijelo koristi kao oruje protiv rata. U treem i
vjerojatno najambicioznijem dijelu trilogije, Negri reinterpretira Euripidove Bakhe i
istrauje okolnosti pod kojima bi moglo biti roeno novo drutvo. Antonio Negri
talijanski je marksist, politiki filozof.
Izbor iz debata o kazalitu i drutvu:
1. Slavoj iek & Nadeda Tolokonikova/Pussy Riot: Moe li umjetnost pruiti
otpor?
2. Vanessa Redgrave & Tariq Ali: Od rata do rata: 100 godina od Prvog svjetskog
rata i antiratni angaman
3. Peter Brook & Terry Eagleton: Shakespeare danas
4. Naomi Klein & Francis Fukuyama: Nakon kraja povijesti?
5. Ken Loach & Costas Douzinas: Gdje je nestala radnika klasa?
6. Zygmunt Bauman & Eva Illouz: Fluidna ljubav
7. David Graeber & Maurizio Lazzarato: Dug
8. Franco Berardi Bifo & Boris Buden: to ako je budunost umrla?
9. Judith Butler & Amos Oz: Izrael/Palestina
10. Wendy Brown & Henry Giroux: Spasite univerzitet!
11. Julia Kristeva & Silvia Federici: Feminizam danas
12. Marina Abramovi & Bob Wilson: (Auto)biografija svakodnevice


FESTIVAL SVJETSKOG KAZALITA
Festival svjetskog kazalita koji sam 2003. godine utemeljila s Ivicom Buljanom,
rukovodi se naelima na kojima funkcioniraju manifestacije slinoga sadraja u
europskim metropolama. Smisao Festivala svjetskog kazalita jest profesionalnoj
kazalinoj publici, kulturnoj javnosti i najiroj publici grada Zagreba, te gostima,
predstaviti recentna kazalina ostvarenja, i stvoriti ozraje kreativnosti, dijaloga,
kulturnih navika. Dugi niz godina grad Zagreb patio je od nedostatka stalnih
kontakata s maticama trendova u suvremenome svjetskom kazalitu. Dani mladog
teatra, IFSK, Tjedan suvremenog plesa i slini festivali popunjavali su vane
segmente suvremenih scenskih umjetnosti, meutim, onaj dio kazaline produkcije
koji je usmjeren dramskom i postdramskom izriaju, ostao je, iako dominantan na
scenama europskih gradova, u manjini. Tijekom devedesetih godina 20. stoljea, za
vrijeme Domovinskog rata, Zagreb je bio izbrisan iz kljunih kazalinih tijekova, te je
zbog nedostatka interesa o svjeim teatarskim preokupacijama koje su vladale u
svijetu, ostao bez kljunih informacija.
Od vremena kad se Zagreb definira i kao glavni grad nove europske zemlje, javila se
potreba za njegovim ukljuenjem u mreu onih sredina koje svojoj publici nude
vrhunska kazalina djela. Danas je Festival svjetskog kazalita prepoznat na
kulturnom zemljovidu Europe kao manifestacija donoenja aktualnih hitova,
prepoznavanja novih teatarskih tendencija, koja poziva mona redateljska imena to
su nepovratno promijenila sliku scenske umjetnosti, dokazane majstore teatra i
njihove ponajbolje uenike, ali i one koji su u svojim poetcima pokazali originalnost i
elju za propitkivanjem kazalita kao mjesta intrigantnoga nadahnua. Vano je
naglasiti i demokratinost i otvorenost Festivala u odabiru predstava, to omoguuje
irok raspon teatarskih pristupa s dominantnim kriterijem da u sebi sadre potencijal
promjene i zauzimanje za gorue i raznolike teme, nimalo jednostavnoga drutvenog
trenutka kojega smo svjedoci.
Stoga ne udi da Festival svjetskog kazalita ima svoje vjerne prijatelje u redovima
europske redateljske elite kao to su proslavljeni njemaki redatelj Thomas
Ostermeier, multidisciplinarni umjetnik Jan Fabre, ruski maestro pozornice Lev Dodin
ili belgijski koreograf Alain Platel, koji mu se uvijek vraaju. Dapae, Thomas
Ostermeier je i otvorio Prvi festival svjetskog kazalita svojom radikalnom
reinterpretacijom Ibsenove Nore, to je bio prvoklasni dogaaj u hrvatskoj kulturi,
ba kao to je i Festival ponio titulu apsolutnoga medijskog kulturnog dogaaja to se
potvruje i dalje, svake jeseni novim uzbudljivim programom.
Od svoje prve sezone Festival svjetskog kazalita prikazao je profesionalnoj
kazalinoj publici i kulturnoj javnosti Zagreba radove najznaajnijih imena
suvremenoga svjetskog kazalita poput predstava Thomasa Ostermeira, Roberta
Lepagea, Jozefa Nadja, Laure Betti, Eimuntasa Nekroiusa, Antonija Latelle, Luca
Bondyja, Piotra Fomenka, Reza Gabriazea, Andreja oldaka, Francois-Michel
Pesentija, Rimasa Tuminasa, Leva Dodina, Petera Brooka, Oskrasa Korunovasa,
Jana Fabrea, Danija Manfredinija, Luca Percevala, Krystiana Luppe, Eugenija Barbe,
Francesca Sframelija, Spira Scrinonea, Jana Lauwersa, Arpada Schillinga, Diega de
Brea, Ovliakulija Koakulijeva, Joela Pommerata, Alvisa Hermanisa, Dimitrja
Goeva, Silvija Purcaretea, Tamasa Aschera, Heinera Goebelsa, Jana Lauwersa,
Christopha Marthalera, grupe Peeping Tom, Stanislasa Nordeya, Falka Richtera,
Alaina Platela, Constanze Macras, Franka Castorfa, Ive van Hovea, Bastiana Krafta,
Elizabethe Swados, Pipa Delbona, Katie Mitchell i Lea Warnera, Christine Letailleur,
Gabriele Carizzo i Francka Chartiera, Young Jean Lee, Pascala Ramberta i Tima
Etchellsa.
U proteklih deset godina postojanja, Festival svjetskog kazalia dokazao se kao
nezaobilazna kulturna injenica u gradu Zagrebu, projekt koji pridonosi integriranju
hrvatskoga kazalita u europske kulturne tijekove. Znaenje Festivala svjetskog
kazalita vidljivo je u uspostavi novih kazalinih proeuropskih vrijednosti u kontekstu
domae produkcije, upoznavanju s bitnim svjetskim smjernicama, a svaki novi rujan
ponajbolje dokazuje koliko Festival znai zagrebakoj kulturnoj ponudi te koliko
gledatelja privlai iz inozemstva.
Stoga e Festival svjetskog kazalita, koji bi organizacijski bio pod Hrvatskim
narodnim kazalitem u Zagrebu, biti neodvojiv dio repertoara toga teatra, nudei
publici mogunost uvida u svjetska kazalina zbivanja, a kazalinim ansamblima
mogunost suradnje s vrhunskim umjetnicima.
Festival svjetskog kazalita od prole godine dio je prestinoga kazalinog networka
Prospero koji ine: Schaubhne am Lenin Platz iz Berlina, TNB - Centre Europen
Thtral et Chorgraphique Rennes, Thtre Liege, Teatro Modena, Dravno
kazalite Goeteborg i Meunarodni festival Atena, a iji je cilj suradnja izmeu
kazalita i kazalinih festivala u uspostavljanju novih kazalinih forma.











PRIJEDLOG FINANCIJSKOG I KADROVSKOG PLANA
HRVATSKOGA NARODNOG KAZALITA U ZAGREBU OD
2014. DO 2018. GODINE








Dubravka Vrgo





FINANCIJSKI OKVIR
Sukladno financijskom okviru sredstava predvienih Projekcijom Davnog prorauna
i prorauna Grada Zagreba u razdoblju od etiri godine sa zadanim godinama 2014.
84.771.683,00 kuna, 2015. 84.169.240,00 kuna i 2016. 83. 121. 202,00 kuna
od kojih svota odreena koeficijentima odlazi na plae, dio na materijalne trokove, a
dio na program, nastojat u prije svega osigurati sredstva i od vlastitih prihoda
(ulaznice, gostovanja, sponzorstva). Tendencija pada koja se vidi u navedenim
brojkama za trogodinje razdoblje ponajprije e se reflektirati na programska
sredstva i u nekoj mjeri na materijalne trokove. I dok su 2012. godine vlastita
sredstva iznosila 5.949,244,00 kuna, u 2013. su se poveala i iznosila su 6. 978.
627,00 kuna, no ona bi u sljedeem razdoblju trebala biti jo i vea te dosei
europska kazalita slinog profila ija vlastita sredstva ine 25% cjelokupnog budeta
kazalita. Uz koritenje programskih sredstava, vlastita sredstva u uloiti i u projekte
te koprodukcije koje zbog razmjene iskustava i susreta razliitih pogleda i miljenja
obogauju sliku hrvatskoga teatra. Dio vlastitih sredstava uloit u i za sanaciju
zgrade Hrvatskoga narodnog kazalita te kupnju tehnike opreme nune za
normalno funkcioniranje kazalita.
S iskustvom dobivanja sredstava iz fondova Europske unije, napose iz programa
Kultura 2007.-2013., smatram da dio vlastitih prihoda treba priskrbiti iz novog
programa za kulturu projektima Kreativna Europa 2014.-2020., i to upravo kroz one
potpore namijenjene koji ukljuuju suradnju izmeu kazalita razliitih zemalja,
temeljenu na njihovoj inovativnosti u traganju za novim umjetnikim iskazima. Veu
panju u ovim recesijskim vremenima posvetit u traenju sponzora, i to onih koji e
prepoznati specifinost ovoga teatra. Sponzorskim sredstvima financirali bi se
odreeni projekti, napose oni istraivaki, ime bi se obogatio program, a istodobno
uspostavili i neki novi modeli financiranja nacionalnih kua.
to se Baleta tie, u dogovoru s Gradom i Ministarstvom kulture te uz pomo
sponzora treba iznai nain drugaijega financijskog vrednovanja solista i prvaka, a
onda i samog ansambla, jer trenutni platni razredi ne omoguuju angairanje
kvalitetnih pojaanja, dok zbog tog problema HNK gubi mlae talentirane plesae.
No, najvanije je da bi Ministarstvo kulture i Grad Zagreb u sljedee etiri godine
trebali izgraditi novu scenu HNK u Zagrebu kako bi se rasteretili ansambli te
omoguio njihov razvoj, a sredinji hrvatski teatar po svome novom organizacijskom
modelu odgovorio estetskim i drutvenim izazovima 21. stoljea.

KADROVSKI OKVIR
U sljedee etiri godine prioritetno je konsolidirati ansamble Hrvatskoga narodnog
kazalita, i to primanjem onih kadrova koji trenutano nedostaju u svim trima
ansamblima. Potrebno je provesti i reorganizaciju kadrova, to nuno ne znai
otputanje, ve premjetanje nekih djelatnika na druga mjesta, ime bi se dobila vea
efikasnost ansambala, ali poveala i izvedbena kvaliteta. Upravo zbog efikasnosti
treba smanjiti baletni ansambl i zbor Opere, a orkestar popuniti kako se ne bi
dogaalo da se sredstva troe na gostujue umjetnike, napose u onom segmentu u
kojem to nije potrebno.
Specifino je stanje u Baletu gdje je trenutano zaposleno nekoliko prvaka koji nisu
u stanju obavljati svoj posao zbog plesakih godina ili ozljeda. Kad je rije o
organizaciji rada Baleta HNK, do donoenja novih pravnih regulativa vezanih za
prijevremene mirovine ili drugaije ugovorne statuse plesaa, takvi bi plesai bili
ukljueni u edukacijske programe te pedagoke aktivnosti studija to bi se pokrenuli
unutar kazalita, te baletne produkcije na drugoj sceni HNK. U tom bi sluaju HNK
osnovao studio za one koji su jo polaznici srednje baletne kole, napose zbog
usavravanja vlastitoga mlaeg kadra. Balet HNK mogao bi se ukljuiti i u projekt
osnivanja novog Baletnog centra u Zagrebu koji bi objedinio sve razine kolovanja
baletnih umjetnika, od osnovne preko srednje baletne kole do Akademije, a u kojem
bi mogli raditi plesai Baleta HNK s diplomom baletnog pedagoga. Dio baletnih i
opernih umjetnika zaposlit e se tako u kolskom sustavu u svojstvu glazbenih i
baletnih pedagoga.
to se mladih glumaca i pjevaa tie, kazalite bi po ve ustaljenome modelu
uspostaviti oblik stipendiranja za nekolicinu studenata glume na Akademiji dramske
umjetnosti te pjevaa/solista na Muzikoj akademiji. Tako bi se studentima omoguilo
da svoje znanje provjere na pozornici u radu s profesionalnim ansamblom, a
kazalitu da prepozna one mlade glumce i operne pjevae/soliste koji e se svojim
senzibilitetom uklopiti u ansambl.
Provest u nikad odraenu analizu strukture zaposlenih po logici administracije,
tehnike i umjetnika kako bi se promijenio omjer u korist umjetnika.