DR.

ALEKSA IVI: SRBI ZA VRIJEME UROTE ZRINJ-

SKOGA I FRANKOPANA
Naprezanje, da sauva pravoslavnu vjeru od unije i nastojanje, da pribavi
potovanje privilegijama, dobivenim pii dolasku iz Turske, to dvoje karakteriSe
ivot srpskog naroda u Hrvatskoj i Slavoniji tokom XVII. vijeka. Izmedju mnogih
bumih trenutaka, koje su hrvatsko-slavonski Srbi proivjeli zajedno sa svojom
jerarhijom, iznosim dogadjaje oko urote grofa Petra Zrinjskog i drugova. Kao
Hrvati, ispili su i Srbi u to vrijeme mnogu gorku au. Ako doivljaji srpski i ne
stoje u neposrednoj svezi s urotom Zrinjskoga, ipak doprinose poznavanju onih
okolnosti, pod kojima je urota poela i radi kojih je nesreno ispala.
Oktobra 1661. godine umre srpski episkop u Slavoniji Sava Stanislavi.
Odmah poslije njegove smrti izadje arhimandrit lepavinski Simeon Kordipred
austiijskog vrhovnog zapovjednika slavonskog Leslije-a, pokaza mu preporuku
od mnogih vojvoda srpskih i izjavi, da Srbi njega hoe za svog episkopa. General
Leslije javi to ratnom savjetu, koji zakljui novembra t. g., da Kordia odmah
potvrdi na episkopatsko mjesto, dok se nije umijeSao peski patrijarka. No nabrzo
se pokae, da narod nije naklonjen Kordiu, nego da jedni ele za episkopa djurskog
kaludjera Gavrila Mijakia, 1 a drugi opet nekog komoranskog arhimandrita Maksi-
milijana. Kordia nije htio niko i ona preporuka srpskih vojvoda bila je neistinita.2
Kordise obrati i direktno na cara s molbom, da ga postavi za episkopa. Iz-
vjetaji, Sto su stigli o drugoj dvojici kandidata, koje je i narod htio, naime o ko-
moranskom arhimandritu Maksimilijanu i o gjurskom kaludjeru Gavrilu Mija-
kiu, bili su vrlo povoljni. Obojica su bili estiti i poboni ljudi, te i sam ratni
savjet iznese miljenje, da bi najbolje bilo postaviti Mijakia za episkopa.
Videi nesporazum u srpskom narodu odlui car, da za ovaj mah ostavi na strani
popunjenje episkopske stolice, ali naloi svojim krajikim zapovjednicima, da
razaberu, zaSto narod ne e Kordia, nego trai tog kaludjera gjurskog i da to
nije moda utjecaj patrijarkin?
Od nekog vremena imali su kaludjeri u Lepavini i Mari, manastirima srp-
skim, mjesenu potporu 30 for. od diave. Biskup zagrebaki Petretiupotrebi
priliku, dok je prazna srpska episkopska stolica, te predloi caru, da se oduzme
ova potpora sve dotle, dok Srbi ne priznadu uniju sa katolikom vjerom. Ujedno
je traio, da se za srpskog episkopa postavi samo onaj, koji najprije izjavi, da e
izvesti sjedinjenje svoje crkve s rimskom. Car zapita u ovoj stvari za savjet sla
vonskog vrhovnog zapovjednika generala Leslije-a. Isti odgovori, da ne moe
nikako preporuiti predlog biskupov, jer <5e Srbi onog episkopa, koji se bude izjavio
za uniju, ubiti. Ovom miljenju generalovu pridrui se i dvorski ratni savjet, jer
sluSajui zagrebakog biskupa mogli bi veliku bunu izazvati.8 No car, pod-
1 U djelu Manojla Grbia Karlovako vladianstvo govori se u prvoj knjizi od 208. do
214. strane o episkopu Mijakiu. Prianje Grbievo je medjutim prepuno pogrjeSaka. Tako n. pr.
episkop Stanislavinije umro 1672., ve1671. g., Mijakinije bio maranski arhimandrit, ve
kaludjer u Djuru, Kordinije bio kandidat zagrebakog biskupa, nije nigda izjavio, da e biti
unijat i nije ieznuo s 1663. g. kao to Grbimisli i t. d.
* Beki ratni arhiv, Inner oest Kriegs-Expedition, Windica za g. 1665., str. 155-
*Windica za god. 1662., str. 47.
739
*
loen utjecaju katolikog sveenstva, izda u septembru 1662. godine nalog, da se
mjesena potpora kaludjerima u Mari uskrati, dok se ne popuni episkopska stolica
i dok kaludjeri ne priznadu uniju.1
Medjutim je Mijakidobio posvetu za episkopa. U toku god. 1662. htio je
on u stvari posvete da ide u Pek srpskom patrijarki, ali to sprijei biskup Petreti.
Na to ode Mijakiu Moldavsku, gdje ga zavladii arhijepiskop moldavski Sava
i vrativi se, poe da vri episkopske funkcije. Kad se ovo doznalo u Beu, naloi
car februara 1663. godine vrhovnom zapovjedniku slavonskom, da isti zapovjedi
svima podlonim graniarskim komandantima, da Mijakinije dobio od cara po-
tvrde, te ga prema tome treba sprijeiti u vrSenju episkopske vlasti. Ali nabrzo
iza ovog dodje do izmirenja. Mijakiode lino u Bei nastojanjem grofa Zrinjskoga
i generala Leslije-a potvrdi ga dvor za episkopa, poto je najprije usvojio neke
zahtjeve beke. Vrativi se natrag nastavio je mimo svoju slubu.*
Godine 1665- i 1666. ispunjene su bumim dogadjajima za srpski narod u Sla-
voniji. Na povrinu izlazi jedan nemiran, revolucijonaran ovjek, Stevan Osmokrug,
koji je mnogo utjecao na svoj narod i nanio mu mnogo nesree. Prvih dana 1665.
godine poele su u Bestizati vijesti, d? Osmokrug dri medju slavonskim grani-
arima potajne sastanke, koji imaju opasan vid, da se na te sastanke skupljaju
mnogi Srbi i da Osmokrug prijeti onima, koji ne e da dodje na sastanak. Ne zna-
jui, u kolikoj se mjeri pokret ovaj rairio, zapitaju iz Bea Petia Zrinjskog i Ka-
spara Orakovskog, zapovjednike u Hrvatskoj, da li se i kod njih opaaju znakovi
bune. Oba zapovjednika odgovorie, da ne primjeuju nita.
iz sauvanih dokumenata vidimo, da je Osmokrug vodio parbu s nekim voj-
vodom Gvozdanom. Dokazivao je, da mu je taj vojvoda oduzeo komad zemlje i
mlinove. Bausred pokreta podnio je Osmokrug tubu i caru, a osim toga ode u
Koprivnicu, da lino tui Gvozdana grofu Trautmansdorfu. Ovaj ga medjutim
baci u tamnicu i pustio ga je tek uz jamevinu i uz obeanje vladike Mijakia, da e
umiriti svijet.* Tako se stiao pokret za ovaj mah.
ldue godine ponove se ovi dogadjaji u jaoj mjeri. Onaj dio slavonske granice,
u kome su Srbi stanovali, podijeljen je bio u to vrijeme na tri kapetanije, kopriv-
niku, krievaku i ivaniku. U svakoj od tih kapetanija birali su Srbi po jednog
velikog sudiju (Gross-Richter), koji je, okruen s osam pomonika, dijelio pravdu
i pazio na red u toj kapetaniji. Vlast velikog sudije trajala je godinu dana, pa se
onda obnavljao izbor, a svaki sudija je morao poslije izbora da zatrai potvrdu
od slavonskoga vrhovnog zapovjednika.
Godine 1666. izaberu Srbi u krievakoj kapetaniji Osmokruga za velikog
sudiju. Slavonski vrhovni zapovjednik javlja, da e Osmokrug doi skorim u Ko
privnicu radi potvrde, no dodaje, da izbor njegov ne e izai na dobro. U isti mah
javlja, da je Osmokrug odagnao nekog vojvodu Emerika s imanja i prisvojio ga
sebi. *
Nabrzo se pokaza, da je slavonski zapovjednik imao pravo. Osmokrug nije
dugo mirovao. Za njegovim ledjima stojao je vladika Mijaki, u ijoj se okolini
1 0. c. str. 8.
*Windica za god. 1663-, str. 18 i 19.
8 Windica za g. 1665., str. 27.
4 Windica za g. 1666., str. 3638 i 4951-
740
nalazio Osmokrugov brat i jedan sin, obojica kaludjeri. Osmokrug se okrui sa 30
pomonika mjesto sa 8, pone sazivati sastanke i govoriti narodu protiv pojedinih
zapovjednika, koji su svojim vladanjem doista davali obilato povoda nezadovolj-
stvu. Stupi u sporazum i s velikim sudijama, koprivnikim Ilijom Romanoviem i
ivanikim Nikolom Vukoviem. Zajedniki podnesu caru tubu protiv Mijakieva
rivala arhimandrita Kordia, jer je, kako tuba tvrdi, nepravedno prisvajao sebi
episkopsko dostojanstvo, osim toga je narod podsticao na bunu i inae vodio rdjav
ivot. Podnesu tubu protiv mnogih vojvoda, protiv oficira i drugih poglavica
svojih, dokazujui, da im vrijedjaju privilegije, da hn nasilno otimaju zemlju i
ume i nanose svako zlo. Na posljetku tue i jezuite, dokazujui i njima razne
krivice.
Narod je dakle izaao na srijedu sa svima molbama i gravaminama svojim.
Car naredi, da se odmah povede istraga. S Kordiem je brzo bilo gotovo, jer je
ovaj po nalogu caievu protjeran s granice. U ostalim tokama tube donijela je
istraga nepovoljan rezultat po Osmokruga i njegove pristalice. Zapovjednici na gra-
nici uspjee da uvjere cara 0 neistinitosti tube.1Na to bude Osmokrugu oduzeta
sudska ast i pod pritiskom vlasti izabere narod nekog vojvodu Vukosava za ve-
likog sudiju. Osmokrug ne htjede priznati ovaj izbor, nego povede estoku agita-
ciju u narodu protiv toga vojvode Vukosava. Tim izazva vladu na energinije
mjere. Obrstar Josif grof Herberstein baci u tamnicu Osmokruga i jonekoliko
drugova njegovih, medju tima i drugu dvojicu velikih sudija. Ovaj postupak me-
djutim izrodi pravu bunu. Pristalice Osmokruga, predvodjeni kaludjerom, bratom
Osmokrugovim, stanu paliti i ubijati protivnike. Iz okoline krievake za as se
sakupi oko 1500 srpskih graniara, te ubiSe novog sudiju Vukosava i jednog nje-
govog pomonika. Pokfet se rairi na sve strane, no i austrijske vlasti preduzeSe
hitne korake, da ga to prije ugue. Giof Hei berstein uz pripomozagrebakog
biskupa sabere na 4000 vojnika, napadne na ustae i u toku od 8 dana razbije
ih i povrati mir. Na mjestu, gdje je ubijen vojvoda Vukosav, pogube sad estoricu
glavnijih ustanika. Osmokrug i zarobljeni drugovi izvedeni su u Varadinu pred
sud, koji ih osudi na smrt.*
U toku ove bune pokazalo se u nekoliko maha, da je s ustanicima imao izvjesna
dodira i episkop Mijaki. Kako se on osim toga diao pravoslavne vjere i time
prevario nade biskupa zagiebakog i drugih katolikih poglavica, postao mu je
poloaj vrlo nesiguran. Pod pritiskom opasnosti, u kojoj se nalazio, ode Mijakiu
Rim, te zamoMi papu, da ga posveti za episkopa. Ne zna se, da li je u Istini dobio
posvetu. Diploma 0 tom nigdje se nije mogla nai i u Beu nijesu priznavali ni
vjerovali, da je Mijakidobio posvetu. Vrativi se iz Rima nastojao je episkop,
da zadobije shnpatije novog zagrebakog biskupa Borkovia, kao to se vidi iz
pisma Mijakia od 19-aug. 1668. No sve to nije nita pomoglo. Kad sredinom 1668.
polje Mijakiiz svog manastira Mare (sv. Mihajila kod Ivania) jednu molbu
na cara Leopolda, da mu dopusti uivati ukinutu potporod 30 for. mjeseno,
upotrebi tu piiliku austrijska vlada, da razrauna s neposlunim rematikom.
1 Rad. LopaSi, Spomenici hrvatske krajine II. ima na str. 317 322. opimu odbranu
grofa Herbersteina od optuibe Osmokrugove. Ovo je ime itao LopaiOsmokru, jer se u listi-
nama, koje je on publikovao, piSe to ime Osmokruch". U Windica-ma stoji svugdje Osmokruck.
*Lopai, 0. c. str. 314317, zatim 322324. i Windica za g. 1666., str. 64. i 65-
741
Vlada zatrai od episkopa, da ode opet u Rim i donese od pape potvrdu na episkopsko
dostojanstvo, zatim da prizna jedinstvo svoje vjere s katolikom. U tom sluaju
e dobiti mjesenu plau, inae e ga svrgnuti. Mijakine pristane na zahtjev
austrijski, na to cai rezolucijom svojom skine episkopa Mijakia avgusta 1668.
godine i postavi na njegovo mjesto Pavla Zoria. Molba vojvoda i asnika srpskih
graniara u Krievcima, da njihova vladiku ne diraju, ostala je bez utjecaja.1
No s odstranjenjem episkopa Mijakia nije ipak ilo brzo. Revnosne poglavice
katolike crkve u Hrvatskoj, a naroito biskup Borkovi, savjetovali su bez pre*
stanka, da se protiv Mijakia postupa Sto prije, ali je medju pograninim zapovjed-
nicima bilo obazrivih ljudi, koji su mislili, da ovo vrijeme nije podesno, da se pre-
duzima to protiv Mijakia i pravoslavne vjere, te su piedlagali, da se rjeSenje
toga pitanja odgodi. Ovo usvoji car Leopold, te juna 1669. naloi grofu Jovanu
Josipu Herbersteinu, da za taj mah obustavi eksekuciju nad episkopom, ali da se
ona ipak preduzme joprije zime.* Kiajem ove godine naloiSe iz Bea ponovo
eksekuciju, no poradi nezgodne situacije, izazvane prikupljanjem turske vojske
na granici, predloi Brajner, da se za neko vrijeme nita ne preduzima protiv Mi*
jakia. Ratni savjet medjutim ponovi svoju naredbu, te Brajner pozove Mijakia
preko kiievakog zapovjednika grofa Trautmansdorfa u Koprivnicu. Episkop se
izvini, da zbog bolesti ne moe doi. Na to pozove Trautmansdorf episkopa u
Krievce, a kad se ovaj i sada izvini, podnese Tiautmansdorf ratnom savjetu
prijedlog, da za ovaj mah napusti eksekuciju zbog smutnja, koje su izbile na po-
vrinu. *
Car Leopold ne pristane na ovaj prijedlog, venaloi odluno Trautmansdorfu,
da stavi u zatvor Mijakia. Ovaj ispuni zapovijest i sredinom veljae nalazio se
episkop u kiievakom zatvoru.* Izvjesno je, [da je Mijakiimao veza r grofom
Zrinjskim, no kakve su te veze bile, nemogue mije utvrditi. Zarobljenog episkopa
otprave iz Krietaca u senjsku tamnicu i kako su u to vrijeme imali zbog urote
Zrinjskoga pune ruke posla, ostave ga neko vrijeme na miru. Pred kiaj ove godine
zapita ratni savjet vrhovne zapovjednike, slavonskog i hrvatskog* kako je narod
srpski primio vijest 0 zatvoru episkopa Mijakia. Prvi izvijesti u prosincu 1670.,
da su Sibi mirni, od njih se nita ne uje, nego samo uvijek pitaju, zaSto je njihov
vladika odveden u senjsku tamnicu i to hoe da ga vode ak u dvor.5 Hrvatski
zapovjednik odgovori medjutim na gornje pitanje, da je potajno ispitivao preko
svojih oficira, ta narod misli 0 zarobljenju vladike Mijakia. Na pitanje naroda,
zato je episkop baen u tamnicu, odgovarali su oficiri, da je bio umijean u zavjeru
Zrinjskog i Frankopana. Na to je svijet odgovarao: onda mu tako i treba.*
U Beu nijesu znali, ta da otponu sa zarobljenim episkopom, pa se obrate
na hrvatskog zapovjednika, koji im predloi, da Mijakia umore gladju ili da ga
otprave na onaj svijet per occultam justitiam. Nooviprijedlozinijes uus vojeni.7
1 Windica za g. 1668., str. 118120.
*Windica za g. 1669., str. 122124, zatim 141. i 171.
*Windica za g. 1670, str. 1416.
4 o. c. str. 22. i 29-
*o. c. str. 152.-153-
*BeCki ratni arhiv, Inner oestereich. Kriegsraths expedition, Croatica za g. 1670., str. 91. i 92.
7 Croatica za g. 1670., str. 101140.
742
Zatvor episkopa Mijakia izazove nabrzo vrijenje u narodu. Kaludjeri u ma-
nastirima Mari i Lepavini uinili su svoje, te se svijet opet poe da kree. Mnogi se
vratie natiag u Tursku, jer im se inilo lake pod Turinom, nego pod austrijskom
upravom. Slavonski kaludjeri, njih tri na broju, uprave molbu na cara, da im ne
naturuje za episkopa Pavla Zoria, jer se to protivi privilegijama, darovanim
srpskom narodu pri dolasku iz Turske, a protivi se i statutima njihova reda. Zori
je i inae nesposoban za to mjesto, a osim toga njihov episkop je joiv i oni ne e
drugoga za njegova ivota.
Sve to ne pomogne nita. Car popusti i ovaj put neprestanim molbama za-
grebakog biskupa Martina Borkovia, da Pavla Zoria to prije instalira i da
kaludjere, koji bune, stavi u zatvor. Odlukom carevom odveden je kaludjer Proko-
pije s jojednim drugom iz manastira Mare u ivaniku tamnicu, a zagrebaki
biskup uz asistenciju vrhovnog zapovjednika slavonskog grofa Trautmansdorfa
i vojske dodje u manastir Maru, da uvede u zvanje episkopa Zoria. Kaludjeri
se odluno protivili tome, ali kad vidjee svu ozbiljnost situacije, oni se pokoiie.
Odmah poslije instalacije krene Zoiiu Rim, da od pape zatrai posvetu. U isto
vrijeme, u sijenju 1671., protjeraju austrijske vlasti po elji zagrebakog biskupa
oba zarobljena kaludjera u Tursku.1
Novi episkop Zoristigne u Rim i zamoli papu, da ga posveti u episkopskom
dostojanstvu. No papa ne htjede izdati posvetu, dok je stari episkop iv. Na to car
zamoli kolovoza iste godine hesenskog kardinala, da se zauzme kod pape i izradi
potvrdu za Zoria,* to ovaj i uini. Joprije toga izdao je car naredbu, da
Mijakia prenesu iz senjske tamnice u Grac. Aprila mjeseca 1671. g. uhvaeno je
jedno pismo Mijakievo, koje je poslao Srbima u svojoj dijecezi. Sadrina pisma
uznemirila je austiijsku vladu, koja predloi caru, da prenesu Mijakia u Grac,
jer e on inae i dalje odravati vezu sa Srbima.8 Car pristane na taj prijedlog
i u lipnju t. g. bio je Mijakiveu Ljubljani na putu za Grac. Imanje i stvari svrg-
nutog episkopa razgrabili su i razvukli na sve strane. Vojnicima, koji su pratili i
uvali svrgnutog episkopa, dale su vlasti 6 konja njegovih, a novac i haljine njegove
prisvojio je joranije novi episkop Zori.4
Poetkom 1672. vratio se Zoriiz Rima. Kaludjeri srpski u manastiru Mari
ne htjedoe primiti vladiku unijata, na Sto krievaki kapetan grof Trautmans-
dorf svee i okuje u gvodje pet kaludjera. U isto viijeme javi i ivaniki lajtnant
Marin, da su ostala 4 kaludjera pokuali da pobjegnu, poneavi vei dio crkvenih
utvari, no on ih je pohvatao i zatvorio. Car izda zapovijest, da svih devet kaludjera
kao buntovnike i kradljivce svetih utvari otpreme ad dies vitae na malteSke
galije i naloi, da u manastir dovedu druge mime i vjerne kaludjere. Na dvoru se
bojali, da ovi strogi koraci ne izazovu narod na bunu, te su s toga naroito stavljali
zapovjednicima u dunost, da narod umiruju i da ga odre u vjemosti i dobrom
raspoloenju. No poslije krvava zavretka bune Zrinjskog i Frankopana razvile
su vojnike vlasti na krajini uasnu strogost, koja je kao olovo pokrivala itavu
Hrvatsku i Slavoniju i nikome nije na pamet padalo, da die nov ustanak. Kraj sve
1 Windica za g. 1671-, str. 39.
*o. c. str. 139140.
8 o. c. str. 62.
4 Windica za g. 1672., str. i i 13 i 5254.
743
nepravde, izvrene nad Srbima, zapovjednik krievaki mogao je u oujku 1672.
da javi, da je narod srpski miran. U isti mah javlja caru i to, da su kaludjeri ve
otpravljeni iz Ivania i Krievaca prema Karlovcu, a odatle e dalje na Maltu.1
Dok je tako uinjeno s kaludjerima, episkopu Pavlu Zoriu odredio je car 15 for.
mjeseno potpoie i ukazivao mu predusretljivost svoju na svakom koraku.*
Idue godine sastavio je episkop Zoripravila za reformiranje kaludjera
i naroda srpskog. Ovo je reformiranje sprovedeno brachio militari. Osim toga
je usvojen prijedlog istog vladike, da se nekoliko srpske djece poSlje u seminar
u Grac. Kad ova djeca odrastu, moi e, veli episkop, s pouzdanoSu njima povjeriti
manastire mjesto dosadanjih buntovnikih kaludjera.8
744