Вы находитесь на странице: 1из 692

ARCHIVAL PRACTICE 15

Publisher:
Arhiv Tuzlanskog kantona
Drutvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona
For Publisher:
dr. Izet aboti
Organisational Board:
dr. Izet aboti (president),
Eefa Begovi, Nijaz Brbutovi, dr. Walter
Brunner, Marijana Galui, Tunjo ordi,
Omer Zuli, dr. Azem Koar,dr. Peter Pavel
Klasinc, dr. Sead Selimovi, dr. Izet aboti.
Editors:
Sejdalija Gui, dr. ivana Hebeli, Selma Isi,
dr. Azem Koar, dr. Miroslav Novak, dr. Sead
Selimovi, dr. Izet aboti, Omer Zuli, dr.
Peter Wiesecker
Editor-in-Chief:
dr. Izet aboti
Editor:
dr. Azem Koar
Lektor:
Hatida Fetahagi
Proff Readers:
Eefa Begovi
Nermana Hodi
Selma Isi
English Translation:
Adnan Tinji
Print:
OFF-SET
For OFF-SET
Sadika Muri
Edition:
500 copies
Ministry of Education, Culture and Sport of
Tuzla Podrinje Canton has given approval No
10/1-452-20-2/98, on May 8.1998. to publish
this magazine.
Sead of the Editorial Board Archives Canton
Tuzla,
Franjo Leder 1, 75000 Tuzla,
Tel/fax ++387 35 252 620
e-mail: arhiv.tk@bin.net.ba
ARHIVSKA PRAKSA 15
Izdavai:
Arhiv Tuzlanskog kantona
Drutvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona
Za izdavae:
dr. Izet aboti
Organizacioni odbor:
dr. Izet aboti (predsjednik), Eefa Begovi, Nijaz
Brbutovi, dr. Walter Brunner, Marijana Galui, Tunjo
ordi, Omer Zuli, dr. Azem Koar, dr. Peter Pavel
Klasinc, dr. Sead Selimovi.
Redakcija:
Sejdalija Gui, dr. ivana Hebeli, Selma Isi,
dr. Azem Koar, dr. Miroslav Novak, dr. Sead
Selimovi, dr. Izet aboti, Omer Zuli, dr. Peter
Wiesecker
Odgovorni urednik:
dr. Izet aboti
Urednik:
dr. Azem Koar
Lektor:
Hatida Fetahagi
Korektori:
Eefa Begovi
Nermana Hodi
Selma Isi
Prevod na engleski jezik:
Adnan Tinji
tampa:
OFF-SET
Za tampariju:
Sadika Muri
Tira:
500 primjeraka
Saglasnost za izdavanje asopisa dalo je Ministarstvo
za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Tuzlanskog
kantona pod brojem 10/1-452-20-2/98, od 08.05.1998.
godine.
Sjedite Redakcije je u Arhivu Tuzlanskog kantona,
Franje Ledera 1, 75000 Tuzla,
Tel/fax: ++387 35 252 620
e-mail: arhiv.tk@bih.net.ba
UDK 930.25 ISSN 1512-5491
ARHIVSKA PRAKSA
ARCHIVAL PRACTICE
ARHIVSKA PRAKSA, GOD. 15/2012, STR.1-680 TUZLA, 2012.
15
SADRAJ
UMJ ESTO PREDGOVORA ................................................................................... 1
INTRODUCTORY REMARKS .............................................................................. 5
I ARHIVISTIKA I ARHIVSKA STRUKA ............................................... 9
Stanislava BLAEVI
Zanimanje arhivist-aktuelnost ili ne! ..................................................................... 11

Almira ALIBAI
Obrazovan arhivski kadar kao neophodan preduslov za uspjeh arhivske struke
sluaj u Bosni i Hercegovini .............................................................................. 23

Selma ISI
Obrazovanje i edukacija arhivista i multidisciplinarna znanja ............................. 31

Omer ZULI
Uticaj strune osposobljenosti arhivara na ureenost arhivskog poslovanja -
primjer organa lokalne samouprave na podruju Tuzlanskog kantona ................. 39

Kristijan KARAJ I
Djelatnici zadueni za gradivo kategoriziranih stvaratelja - struktura i struna
osposobljenost ........................................................................................................ 49
Svetlana PEROVI-IVOVI
Edukacija konzervatorsko-restauratorskog kadra u oblasti zatite
pisanog kulturnog naslea u Srbiji ........................................................................ 63

Dr. Peter Pavel KLASINC, doc.
Master studij arhivistike i dokumentologije (nova i dopunska znanja za arhivski
struni rad u profesionalnim arhivima i arhivskim slubama kod stvaralaca
arhivske i dokumentarne grae) ............................................................................ 75
Dr. Azem KOAR
Arhivistiko znanje u programima visokog obrazovanja
Bosne i Hercegovine .............................................................................................. 87
Dr. sc. Izet ABOTI, doc.
Projekat: Arhivska praksa u funkciji edukacije arhivskih kadrova ................. 101

Hatida FETAHAGI
Struno-nauni sadraji Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona kao
vaan podsticaj edukaciji arhivskih kadrova ....................................................... 119

Saneta ADROVI
Doprinos godinjih postdejtonskih arhivskih savjetovanja unapreenju arhivske
djelatnosti Bosne i Hercegovine ........................................................................... 131

Bojana ARISTOVNIK, Mojca HORVAT,
Pedagoka djelatnost u Historijskom arhivu Celje i Pokrajinskom arhivu Maribor
............................................................................................................................... 139

Ljiljana RADOVAC
Reforme obrazovnog sistema u Habsburkoj monarhiji za vreme vladavine Marije
Terezije (1740. -1780.) ........................................................................................... 161

II
Marija TODOROVI
Primarna zatita javne arhivske grae u Republici Srbiji na osnovu predloga
zakona o arhivskoj grai i arhivskoj slubi .......................................................... 171
Dr. Aco ANGELOVSKI
Stanje i zatita registraturne grae imalaca, koji se nalaze u fazi statusnih
promjena (steaj, likvidacija, privatizacija, reorganizacija) ............................... 181
Chiara ARTICO
Privatizacija javnih ekonomskih subjekata i njen uticaj na konzervaciju i zatitu
arhivske grae ...................................................................................................... 191
Ivana POSEDI
Problematika vrednovanja arhivskog i registraturnog gradiva
izvan arhiva .......................................................................................................... 209
Lenka PAVLKOV, Mria MUNKOV
Zatita registraturne grae u sluajevima likvidacije ili bankrota u Republici
Slovakoj .............................................................................................................. 217
Dr. Gorazd STARIHA
Arhivska graa privrednih preduzea u steaju i likvidaciji ............................... 221
J ugoslav VELJ KOVSKI
Problematika zatite i preuzimanja arhivske grae registratura u steaju (iskustva
Istorijskog arhiva Grada Novog Sada) ................................................................ 233



- 25.
.............................................................................................................. 243
eljko MARKOVI
Sudbina i status nepreuzete arhivske grae bivih drutveno-politikih organizacija
u SFRJ .................................................................................................................. 253
Mag. Gaper MID, arko TRUMBL
Evidentiranje arhivske grae u inostranstvu ....................................................... 261
III
Dr. Miroslav NOVAK
Metode oblikovanja nivoa popisa, u skladu sa ISAD (g) standardom ................. 269
Sinia DOMAZET
Izazovi digitalne prezervacije .............................................................................. 287
Dr. sc. ivana HEBELI, doc. , Nikola MOKROVI, Aleksandar RADNI,
Informacijski sustav DOCUMENTE .................................................................... 295
Mr. Leila SMAJ LOVI
Znaaj informacijskih sistema za razvoj arhivistike ............................................ 305
Adnan TINJ I
Open Source Software za arhive iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona ............. 311
Dr. Alenka AUPERL, van. prof., mag. Zdenka SEMLI-RAJ H
Znaaj podruja identikacije popisnih jedinica i sadraja
prema standardu ISAD (g) u slovenskoj bazi podataka Sira_net ....................... 323
Monika PKOV
Arhivski standard ISAD(g) i situacija u slovakoj arhivistici .............................. 335
Mag. NADA IBEJ
ISO/TR 13028:2010 informatika i dokumentacija upotreba smjernica za
digitalizaciju dokumenata .................................................................................... 343
Nina GOSTENNIK
Upotreba mree 2.0 u arhivskim institucijama - primjer Pokrajinskog arhiva
Maribor ................................................................................................................ 353
Dr. sc. Draen KUEN
Vanost intelektualne zatite integriteta arhivskog fonda kod imatelja koji su u fazi
statusnih promjena ............................................................................................... 367
Nenad EGULJ EV
Fotograja kao istorijski dokument (Formiranje zbirke fotograja u
Dokumentacionom centru Nikola Mirkov) ...................................................... 373
Katarina MARKOVI, Svetlana LJ UBLJ ANAC
Iskustvo pri radu na korienju arhivske grae u javne i privatnopravne svrhe
............................................................................................................................... 381
J ovan P. POPOVI
Mesto i uloga graanina u procesu koritenja arhivske grae sa posebnim osvrtom
na moralna naela, zakonske norme i pravne praznine ....................................... 389
Zoran VUKELI
Uloga arhiva u Zakonu o vraanju oduzete imovine i obeteenju
u Republici Srbiji ................................................................................................. 401
Slobodanka CVETKOVI, mr. Ljubinka KODRI,
Iskorak u javnost izlobena delatnost arhiva .................................................... 407
Amela BEDAKOVI
Najvanija sporedna djelatnost Arhiva - rad sa strankama ................................. 425
Danijela BRANKOVI
Istorijski i lingvistiki aspekti arhivske grae na njemakom jeziku iz 18. i prve
polovine 19. veka .................................................................................................. 429
Nenad PREDOJ EVI
Doprinos izdavako-izlobene delatnosti popularizaciji arhivskih ustanova i
strukovnog udruenja (DARV)u Vojvodini ........................................................... 437
II IZ DRUGIH ASOPISA ....................................................................... 449
Zdenka SEMLI-RAJ H,
Arhivsko zakonodavstvo kao preduvjet za uspjeno obavljanje arhivske djelatnosti
............................................................................................................................... 451
III GRAA ............................................................................................... 463
Dr. Safet BANDOVI,
Ratovi i deosmanizacija Balkana (1912.-1913.) .................................................. 465
Mina KUJ OVI
Incident pred damijom u Gornjoj Tuzli decembra 1880. godine ........................ 499
Dr. sc. Sead SELIMOVI, doc.
kolstvo u Bijeljini za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.-1929.
godine) ................................................................................................................. 505
Mr. sc. Salkan UIANIN, dr. sc. Adnan VELAGI, doc.
Djelatnost hrvatske nacionalne omladine na podruju Bosne i Hercegovine u
vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ...................................................... 531
Esaf LEVI
Rad Sreskog erijatskog suda Tuzla 1938. godine .............................................. 551
Nermana HODI
Analitiki inventar: Srpsko pjevako drutvo NJEGU Tuzla ...................... 559
Eefa BEGOVI,
Sumarni inventar: Narodni odbor optine Lukavica (1952.-1958.) ................... 569
Elma DERVIBEGOVI
asopis Vatan, kao historijski izvor (1884.- 1897.) ............................................. 575
IV PRIKAZI I OCJENE ........................................................................... 583
Esaf LEVI
Zbornik radova Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega
arhiviranja, Pokrajinski arhiv Maribor, Maribor 2012., str. 661. ........................ 585
Selma ISI
Atlanti, 21, Revija za modernu arhivsku teoriju i praksu, Intitut arhivistikih
znanosti, Trst-Maribor, Trst 2011., str. 429 .......................................................... 589
Nermana HODI
Glasnik arhiva i arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, XLI/2011.,
Sarajevo 2011., Str. 306 ...................................................................................... 595
Omer ZULI,
ARHIVSKI ZAPISI, asopis za arhivsku teoriju i praksu, godina XVIII, broj 2,
Dravni arhiv Crne Gore, Cetinje 2012., str. 273. ............................................... 599
Dr. sc. Izet ABOTI, doc.
Muhidin Pai, STARE TUZLANSKE PORODICE,
BZK Preporod Opinsko drutvo Tuzla, Tuzla 2012, str. 318. ......................... 603
Eefa BEGOVI
VODI KROZ ARHIVSKE FONDOVE I ZBIRKE ARHIVA TUZLANSKOG
KANTONA, Izdava JU Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2012., 427 str. .......................................................... 615
Nijaz BRBUTOVI
Mr. Kemal Nurki i Dr.sc. Izet aboti, TAPU ZABIT DEFTERI GRADAAC
DEFTER NEKRETNINA GRADAAC IZ 1875. (1292.h.godine),
Izdavai: Arhiv Tuzlanskog kantona, Opina Gradaac,
Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, Tuzla 2011, str. 125. .......... 619
Hadija HADIABDI
Adnan J ahi, ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI ZA VRIJEME
MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE (1918-1941), Bonjaka nacionalna zajednica
za Grad Zagreb i Zagrebaka upanija, Islamska zajednica u Hrvatskoj, Medlis
Islamske zajednice Zagreb, Zagreb 2010., str.664. ............................................. 623
Senad BEGOVI
J an Kempenaers, Spomenik: The end of history, Roma publications, Amsterdam
2010. str. 72. ......................................................................................................... 627
Elvir SELIMOVI
Suoavanje s jugoslavenskim kontroverzama: inicijativa naunika.
(Priredili: Charles W. Ingrao i Thomas A. Emmert),
Sarajevo, Baybook: 2010, 435 str. ....................................................................... 629
V IZVJETAJI .......................................................................................... 633

Adnan TINJ I,
Kulturno obrazovna djelatnost Arhiva Tuzlanskog kantona u toku 2011. godine
............................................................................................................................... 635
Eefa BEGOVI,
Zapisnik o toku 24. savjetovanja Arhivska praksa 2011.,
Tuzla, 6. i 7. oktobar 2011. godine (Hotel Tuzla) ............................................ 645
Hatida FETAHAGI
Promocija publikacija Arhiva Tuzlanskog kantona na 3. meunarodnom
sajmu knjiga u Tuzli, 24. i 25. maja 2012. (Mercator Tuzla) ............................... 651
Sejdalija GUI
Izvjetaj sa Meunarodne konferencije arhivistikih udruenja Bosne i
Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Biha, Bosna i Hercegovina, 10. i 11. 05. 2012.
godine ................................................................................................................... 655
Mr. sc. Salkan UIANIN, Zenita FAZLI
Nauni skup Pedagoki i nauni rad prof. dr. Azema Koara,
Motel Rudar u Tuzli, 19. 11. 2011. godine ....................................................... 659
Omer ZULI
Promocija knjige AHOVII 1924. Kad su vakat kaljali insani autora
akademika dr. erbe Rastodera Tuzla, 28. april 2012. godine ............................ 665

1
UMJESTO PREDGOVORA

Trajanje jednog asopisa punih petnaest godina je potvrda njegove potrebnosti,
kvalitete i istrajnosti na planu unapreenja struke i nauke. asopis Arhivska praksa,
punih petnaest godina svojim sadrajima daje doprinos unapreenju raznih aspekata
arhivske struke, a posebno njene praktine komponente. U vremenu od petnaest
godina asopis je postao prepoznatljiv struni i nauni arhivski sadraj, ne samo u
Bosni i Hercegovini, ve i u okruenju. asopis je dio vanog projekta Arhivska
praksa, koji u posljednjih petnaest godina prati meunarodno savjetovanje pod
istovjetnim nazivom, na kojem se okupljaju arhivski i informatiki strunjaci iz
dvadesetak zemalja Evrope. Na stranicama dosadanjih petnaest brojeva asopisa
svoja razmiljanja predstavilo je oko 200 vrsnih arhivskih i informatikih strunjaka,
na vie od 6000 stranica teksta. Na stranicama asopisa predstavljeni su za arhivsku
struku vani i prijeko potrebni sadraji, kojim su se otvarala aktuelna pitanja sa
kojima se sretala arhivska struka, s ciljem da se da odgovor na ista, te valjano usmjeri
tok arhivske struke u Bosni i Hercegovini, pratei pri tome izazove savremenog
doba, koji su uticali na dinaminost razvoja arhivistike.
J ubilarni petnaesti broj asopisa plod je potrebe arhivske struke da se da
doprinos unapreenju iste u odreenim njenim segmentima. asopis je u strukturalno
konceptualnom pogledu ostao isti kao i prethodnih nekoliko brojeva, prezentujui
sadraje kroz pet ustaljenih poglavlja: Arhivistika i arhivska sluba, Iz drugih
asopisa, Graa, Prikazi i ocjene i Izvjetaji.
Prvo poglavlje asopisa, je osnovno i ini dvije treine istog, a odnosi se
na saopenja prezentovana na 25. meunarodnom savjetovanju Arhivska praksa
2012. Ovo poglavlje shodno dosadanjoj praksi tretira tri vana struna tematska
pitanja: Edukacija arhivskih kadrova, Registraturna graa u nastajanju i Aktualna
pitanja arhivske teorije i prakse.
Vaan segment uspjenosti svake djelatnosti predstavljaju njegovi kadrovi.
Tako je kada je rije i o kadrovima u arhivskoj djelatnosti. U Bosni i Hercegovini
ovo pitanje je sloeno, kompleksno, ali i stalno aktualno, reklo bi se, od samog
osnivanja arhivske slube pa sve do danas. Iz tog razloga, ono je predmetom
stalnog interesovanja struke, pa e u vie navrata biti predmetom strunih rasprava.
No, zbog njegove vanosti i ovog puta smo smatrali potrebnim i opravdanim
otvaranje ovog pitanja, ponukani injenicom neodgovarajueg stanja u ovoj
oblasti u Bosni i Hercegovini i potrebom prevazilaenja istog. Stoga e se u ovom
broju asopisa nai nekoliko veoma zanimljivih promiljanja na ovu temu, poput:
arhivske kadrovske politike, zanimanje arhivista, programski sadraji obrazovanja
arhivista, postdiplomski programski studij arhivistike, proli arhivskih kadrova u
registraturama, edukacija arhivskih kadrova kroz raznovrsne programe, edukacija
specijaliziranih arhivskih zanimanja, struna zvanja i dr. Tu su zanimljiva promiljanja
o perspektivama obrazovanja arhivskih kadrova kroz redovni obrazovni sistem s
ciljem to vee izvjesnosti i uspjenijeg obavljanja arhivske djelatnosti. Ova pitanja
2
su fundamentalna i u funkciji su denisanja stanja u ovoj oblasti i davanja prijedloga
da se isto popravi.
Drugo, u ovom poglavlju, postavljeno pitanje vezano je za zatitu registraturne
grae u nastajanju. Isto tretira raznovrsnu strunu problematiku ove provenijencije,
pri emu je u fokusu panje bilo nekoliko vanih pitanja, poput: stanja i zatite
arhivske grae u nastajanju, problematika zatite i preuzimanja arhivske grae, pitanje
vrednovanja registraturne grae u nastajanju, zatita arhivske grae privatiziranih
registratura, registraturna graa stvaralaca u steaju i likvidaciji. O ovim pitanjima
u asopisu promiljaju arhivski strunjaci iz: Hrvatske, Srbije, Italije, Slovake i
Bosne i Hercegovine. Svakako promiljanja data na ovaj nain predstavljaju vaan
iskorak ka sveobuhvatnijem i uspjenijem rjeavanju problematike zatite arhivske
grae u nastajanju.
Trea tematska grupa pitanja odnosi se na kompleksnu i vanu arhivsku
problematiku, kako onu klasine, tako i moderne provenijencije. Svoje mjesto u
ovom poglavlju nala su raznovrsna pitanja, kao to su: intelektualna zatita arhivske
grae, evidentiranje i zatita arhivske grae van matine drave, izazovi digitalne
ere, primjena standarda u arhivskoj djelatnosti, upotreba informacijskih mrea
u arhivskoj djelatnosti, kao i niz drugih vanih pitanja arhivske teorije i prakse.
Svakako da su ovako odabrani i predstavljeni struni i nauni sadraji znaajan
doprinos boljem razumijevanju arhivske struke i poboljanju stanja iste ne samo u
Bosni i Hercegovini ve i ire.
U rubrici Iz drugih asopisa predstavljen je rad mr. sci. Zdenke Semli Rajh
Arhivsko zakonodavstvo kao preduvjet za uspjeno obavljanje arhivske djelatnosti
Primjer arhivskog zakonodavstva u Republici Sloveniji, objavljen u Glasniku arhiva
i Arhivistikog udruenja BiH, br. 41, Sarajevo 2011. godine.
Rubrika Graa u ovom broju asopisa posebno je bogata i sadrajna. Ista
tretira vie vanih historijskih pitanja, te prezentuje zanimljive historijske izvore
pohranjene u Arhivu Tuzlanskog kantona. Neka pitanja su posveena vanim
historijskim dogaajima kakvi su balkanski ratovi, ali predmetom interesovanja
bila je i historijska problematika lokalne i nacionalne provenijencije, poput: razvoja
kolstva na irem tuzlanskom podruju, djelatnosti nacionalistikih organizacija na
bosanskohercegovakom prostoru izmeu dva svjetska rata, te odreeni dogaaji
lokalnog karaktera iz vremena austrougarske uprave. U ovoj rubrici predstavljeni su
historijski izvori vanih fondova pravosudne i upravne provenijencije, pohranjenih u
Arhivu Tuzlanskog kantona, te ukazano na znaaj odreenih glasila kao historijskih
izvora. Ovi sadraji zbog svoje izvornosti predstavljaju znaajan doprinos razvoju
bosanskohercegovake historiograje.
U rubrici Prikazi i ocjene predstavljeno je desetak zanimljivih arhivistikih i
historiografskih publikacija, objavljenih u Bosni i Hercegovini i zemljama okruenja
u poslednje dvije godine. Iste omoguavaju praenje arhivistikih, informatikih i
historiografskih dostignua u ovim vanim naunim oblastima.
3
U rubrici Izvjetaji dat je presjek kulturno-izdavakih sadraja Arhiva
Tuzlanskog kantona realiziranih u posljednjih godinu dana, te predstavljeni
sadraji vezani za 24. meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2011. Osim
toga, predstavljeno je prezentovanje izdavakih projekata Arhiva TK na Treem
meunarodnom sajmu knjige u Tuzli, te dat izvjetaj o meunarodnoj konferenciji
posveenoj sukcesiji arhivske grae, odranoj u Bihau maja 2012. godine.
J ubilarni petnaesti po redu broj asopisa Arhivska praksa uistinu predstavlja
zanimljivo i veoma raznovrsno struno i nauno arhivistiko i historiografsko tivo,
koje ima zadatak dati doprinos unapreenju arhivistike, informatike i historije, kao
znaajnih naunih disciplina. Garancija tome jesu predstavljeni struni i nauni
sadraji sa velikim brojem vanih i za arhivsku djelatnost potrebnih injenica, koje
mogu biti vaan iskorak u rjeavanju brojnih otvorenih pitanja arhivske teorije i
prakse. Ukupnost, kvaliteta, nain i stil predstavljanja problematike je potvrda da
je asopis Arhivska praksa za ovih petnaest godina stasao u jedan respektabilan
struni asopis, sa zadatkom da svojim sadrajima doprinosi unapreenju arhivske
struke. Nadamo se da smo u tome uspjeli, te da e asopis Arhivska praksa i ubudue
prezentovati arhivska znanja i umijea neophodna arhivskoj struci i nauci.
Izdavai
5
INSTEAD OF THE FOREWORD
Running a magazine for fteen years is conrmation of its necessity, quality
and persistence in terms of improving the profession and science. J ournal of
Archival Practice, a full fteen years its facilities give contribution to various
aspects of the archival profession, particularly its practical component. In a time
of fteen years the magazine has become a recognizable professional and scientic
content, not only in Bosnia and Herzegovina, but also in abroad. The journal is an
important part of the project Archival Practice, which in the last fteen years took
place as the conference, internationally monitored under the identical name, where
archivists and IT experts from some twenty countries in Europe gather to exchange
their knowledge. At the site of previous fteen numbers of the journal about 200
excellent archival and IT professionals wrote more than 6000 pages of text. Issues
presented on the pages of the magazine are important and much-needed, which have
opened up the current issues of archival profession, with the aim to answer the same,
and properly direct the ow of the archival profession in Bosnia and Herzegovina,
following the fact challenges of modern times who have contributed to the dynamic
development of archival science.
Fifteenth jubilee issue is also the result of the needs of archival profession to
contribute to improving the same in some of its segments. The journal is in conceptual
terms remained structurally the same as the previous few issues, presenting the
contents of the customary ve chapters: Archival science and archival services,
from other periodicals, Archival material, Reviews and Reports.
The rst section of the journal, is the basic and makes two thirds of it, and
refers to presentations held at the 25th International Symposium Archival Practice
2012. This section is under the previous practice of treating three important topical
professional issues: Education of archival personnel, Current registry material and
emerging issues of archival theory and practice.
An important segment of the success of any business is its staff. So when it
comes to human resources in the archives in Bosnia and Herzegovina, this question
is complicated, complex and continuous among the archive service establishment
until today. For this reason, it is a subject of permanent interest in the profession, so
it will many times be subject to dispute. However, because of its importance, and this
time we thought it necessary and justied the opening of the issue, stimulated by the
fact inappropriate in this eld in Bosnia and Herzegovina and the need to overcome
it. Therefore, in this issue found some very interesting thoughts on this subject, such
as archival personnel policies, interest archivists, program content of education
archivist, archival studies graduate program, proles of archival staff in agencies,
training of archive staff through various programs, specialized training archival
profession, professional titles, etc. There are interesting reections on the prospects
of archival education staff through the regular education system with the aim of
greater certainty of successful and archive services. These issues are fundamental
6
in the denition of the situation in this area and provide suggestions to improve the
same.
The second chapter in this question is related to the protection of current
records in the making. It treats a variety of technical issues of provenance; with
the focus of attention were several important issues, such as status and protection
of archives in the emerging issues and taking care of archival materials, the issue
of valuation of current records in the making, the protection of archives privatized
registry, registry structure of the creator in bankruptcy and liquidation. These issues
of the journal contain works from archival experts of Croatia, Serbia, Italy, Slovakia
and Bosnia-Herzegovina. Certainly considerations given in this manner represent an
important step towards more comprehensive and successful resolution of problems
of protection of archival material in the making.
The third group of subjects, issues related to the complex and important
archival issues, such as those of classical and modern provenance. Various issues
are presented in this chapter, such as: intellectual protection of archival material,
records and protection of archival material outside of the countries, the challenges of
the digital era and the application of standards in the archives, the use of information
networks in the archives, as well as other important questions archival theory
and practice. It is certain this selected and presented to professional and scientic
activities signicant contribution to a better understanding of the archival profession
and the improvement of the same not only in Bosnia but also beyond.
The Archival material chapter in this issue is particularly rich in content.
The same treats a number of important historical questions, and presents interesting
historical sources stored in the Archives of Tuzla Canton. Some issues are devoted
to important historical events such as the Balkan wars, but the object of interest
was the historical issues of local and national provenance, such as the development
of education in the wider area of Tuzla, the activities of nationalist organizations
in the Bosnian area between the two world wars, and some local events. This
section presents the major historical sources of funds, judicial and administrative
provenance, stored in the Archives of Tuzla Canton, and points to the importance of
certain newspapers as historical sources. These papers because of their origin are a
signicant contribution to the development of Bosnian history.
The Reviews section presents reviews of a dozen interesting historiographical
and archival publications, published in Bosnia and Herzegovina and neighboring
countries in the last two years. It follows the same track of archival, IT and
historiographical achievements in these important elds of science.
In the Reports there is an overview of cultural and publishing content that the
Archives of Tuzla Canton realized in the last year and presented related facilities for
24th International Conference Archival Practice 2011. Besides that, a presentation
of publishing projects that the Archives of Tuzla Canton did at the Third International
Book Fair in Tuzla as well as a report on the international conference dedicated to the
succession of archives held in Biha May 2012. year are also included.
7
J ubilee fteenth consecutive issue of Archival Practice really represents a
very interesting and diverse professional and scientic archival and historiographical
reading, which has the task to contribute to the improvement of archival science,
computer science, and history, as major scientic disciplines. We can guarantee that
they represented the professional and scientic facilities with a number of important
archival activities and the relevant evidence, which may be an important step
forward in addressing the many outstanding issues of archival theory and practice.
In totality, quality, style and way of presenting issues are a certicate to the journal
Archival Practice of past fteen years, as it grew up in a respectable journal, with
a mission to contribute to the improvement of archival profession. We hope that we
have succeeded in this mission, and that the journal presents practical and future
archival knowledge and skills necessary for the advancement of archival profession
and science.
The editors
I
ARHIVISTIKA I
ARHIVSKA SLUBA
11
Stanislava BLAEVI
Arhiv Vojvodine, Novi Sad
ZANIMANJE ARHIVIST-AKTUELNOST ILI NE!
Abstrakt: Poznato je da, usled konstantnih drutvenih i politikih
previranja, kako onih relativno skoranjih, tako i onih koji su onemoguavali
ozbiljniji sociokulturni kontinuitet Srbije, jo od osvita modernog doba, veoma teko
objektivno i u celini sagledati realno stanje arhivistike struke u njoj i na osnovu
toga odrediti prioritete razvoja. O ovoj temi u strunoj arhivistikoj literaturi dosta
se pisalo i pie, a vode se i este rasprave na skupovima arhivista, kako u nas, tako i u
svetu. S tim u vezi i ovaj pisani rad zamiljen je kao pokuaj da se iznesu dosadanja
saznanja i neka lina promiljanja o tome kako treba izgledati zanimanje arhivista,
kako se za to zanimanje obrazujemo, kakav nam je status odredio zakonodavac,
kakav drutvo, a kakav mi sami i ureenje u kome delujemo i kako posao koji radimo
obavljati to bolje.
Kljune rei; Arhivistika, arhivska struka, arhivski kadrovi u sadanjosti,
arhivisti-intelektualci, identitet arhivista, struka i elektronski dokument.
Uvodne napomene
Otkada postoji pisana re, ovek se osea odgovornim da je uva i prenosi
buduim generacijama. U tom smislu, ovek je nastojao i nastoji da kod lanova
svoje zajednice razvije svest o vrednosti onoga to je zapisano i svest o odgovornosti
za trag i verodostojnost svedoanstva ivota i delovanja same zajednice. Sa druge
strane, ukoliko eli zatrti trag drugoga, ovek tokom istorije i danas nastoji otuiti
ili unititi njegove pisane tragove. Sve se to posebno odnosi na one dokumente koji
imaju posebnu vrednost i dokazanu snagu, bilo za pojedinca, bilo za zajednicu.
Pozitivan stav prema pisanoj rei takvog sadraja, vremenom je oblikovao
arhivsku slubu i delatnost, koja se u poslednjih stotinjak godina unapredila kao
nauna disciplina i kao struka koja ima odreenu ulogu u ureenom drutvu.
Arhivi i arhivski radnici u kontekstu svoga rada i brige koju preduzimaju,
u prolosti i danas, u velikoj su meri stvarni vrednovaoci, odabiraoci i uvari
memorije drutva. Tim svojim delovanjem, oni stvaraju temelj za oblikovanje slike
o odreenom vremenskom razdoblju, jer selektivnim pristupom odabiraju i uvaju,
odnosno izluuju i unitavaju dokumente i informacije o tom vremenu. Oni tako
utiu na iroku populaciju, na sveukupnu zajednicu i njen odnos prema istoriji. U
tom smislu je njihova odgovornost za sliku drutvene zajednice, a time i za njenu
budunost koja se gradi na korenima prolosti i pozornici sadanjosti, itekako velika.
12
Stanislava BLAEVI
No, koja je to problematika kojom se arhivski strunjaci u dananje vreme
prvenstveno trebaju baviti? ta je to, to se od njih oekuje i kako to ostvariti u
interesu cele zajednice.
Arhivistika kao nauka
Nauka je utvrivanje stanja sadanjosti, radi predvianja budunosti, kao i
menjanje stvarnosti prema idealnim uslovima ljudskog razvoja. Polazei upravo od
ovog lozofskog gledita ta je nauka, a ta nije, i naunih injenica koje upuuju na
to da se arhivska delatnost pre svega temelji na nauno-istraivakom radu, sledi da
je arhivistika takoe, nauka.
Dok je bila u razvoju, odnosno, dok je arhiv svoju delatnost ograniavao
na preuzimanje, smetaj i izdavanje arhivske grae na korienje, arhivistika se
smatrala pomonom istorijskom naukom. Znamo da se nauka, od svih oblika svesti,
najvie razlikuje po svojim metodama, objektu i predmetu rada.
Objekat rada arhivistike je arhivska graa, kao i registraturski materijal,
sve dok iz njega ne bude odabrana arhivska graa. Takoe, je potrebno istai da
svaka drutvena nauka ne mora imati posebno svoj metod rada, to se odnosi i na
arhivistiku. Ono to arhivistiku ini posebnom jeste sam objekat rada, kao i predmet
i zadatak istraivanja.
Predmet i zadatak arhiviste dopunjavan je u skladu sa razvojem potreba
drutva koje su uslovljene dinamikom drutvenih promena, kao i potreba same
nauke u korienju arhivske grae, kao prvorazrednog izvora saznanja. Ta potreba
i stalno poveavanje broja stvaralaca i koliina arhivske grae uslovljavaju razvoj
arhivistike kao nauke kako bi uspela odgovoriti na sve vee izazove, koji se pred nju
postavljaju. Neki od novih izazova koji proiruju predmet prouavanja arhivistike,
su nova vrsta dokumenata, kao i njihove podloge na kojima se zabeleeni i nova
tehnika sredstva koja se koriste u njihovom nastanku i korienju. Arhivska graa
se izmeu ostalog koristi kao kulturno dobro, ali i kao operativna dokumentacija
neophodna za dalji razvoj mnogobrojnih drutvenih delatnosti. Ovo su samo neki
osnovni pokazatelji koji govore u prilog tome da se delokrug istraivanja arhivistike
kontinuirano proiruje.
Nauno-istraivaki rad u arhivima ima zadatak da arhivsku misao pretoi
u arhivsku praksu i obrnuto. Bez istraivanja i teorijsko-praktinih rezultata,
arhivistika kao nauka ne bi postojala, ve bi ostala na nivou pomone nauke. Nauno
istraivaki karakter savremenog arhiva je veoma uoljiv i predstavlja isprepletenost
naunog i strunog rada arhivskih naunih radnika.
Iz navedenih tvrdnji, jasno moemo zakljuiti da nauno-istraivaki rad
trai i odgovarajue kadrove, koji pre svega moraju biti struno osposobljeni da bi
obavljali tako odgovorne poslove.
Prol arhivskih radnika u naem drutvu je tema stalnih diskusija u arhivskim
krugovima i njihovim javnim skupovima, o kojoj se ni ne moe rei sve potpuno i
Zanimanje arhivist-aktuelnost ili ne!
13
iscrpno. Nije ak ni zahvalna uvek, jer su aspekti za njeno sagledavanje razliiti.
J edni polaze od praktinih potreba prema stanju arhivskih fondova i stepena razvoja
pojedinih arhivskih ustanova, a drugi od same potrebe koje namee savremena
arhivistika, kako u naim tako i u irim svetskim razmerama.
Zbog toga se ovom pitanju prilazi i sa praktine i sa teoretske osnove.
Meutim, ako se praktine potrebe arhivskih ustanova i stanje grae koja se u njima
nalazi, usaglase sa potrebama savremenog drutva i zahtevima savremene arhivistike
u irim razmerama, teoretska razrada ove teme nee biti apstraktnog karaktera.
Naprotiv, ona e biti bliska nama i prihvatljiva za svakog pojedinca, jer moe da
se realizuje i dovri u svojim razradama, kako bi se formulisala jasna percepcija i o
ovom strunom prolu, jednom od neophodnih inilaca naeg drutvenog procesa.
1
Svakodnevna praksa i susreti u vezi sa razmenom iskustava, ukazuju nam
na mnoge propuste, pa nam se nameu ozbiljne obaveze u pogledu izgraivanja
arhivskog strunjaka za savremeno drutvo. Ovde nije re samo o naunom radniku
i istraivau, mada se i na njega odnosi, kada se postavlja pitanje individualnog rada
za svakog radnika koji se bavi poslovima u arhivskoj struci, poev od arhivskog
pomonika do arhiviste.
Najvei broj radnika u arhivskim ustanovama radi na poslovima sreivanja
i obrade arhivskih fondova i zbirki, a onaj manji, ambiciozniji, okree se naunom
i istraivakom radu. Tako se ovaj vei broj radnika smatra operativno-tehnikim
licem, a oni to nisu i ne treba da budu. Zastarelo shvatanje u arhivskim krugovima
zastupa miljenje da su radnici koji rade na sreivanju, izluivanju i ostalim
pripremnim poslovima za nauni rad, operativci. Ovakvo zastarelo shvatanje u
velikoj meri, vlada i kod nas, jer veina arhivskih radnika tretira arhivske pomonike
kao arhivske tehniare, u bukvalnom smislu rei, a i oni sami, arhivski pomonici,
kao da su se povinovali ovakvom stavu, pa ga razvijaju i prihvataju svojim, linim
odnosom prema sopstvenom izgraivanju.
Arhivski radnik, mora pre svega da poznaje nau stvarnost, da bude orijentisan
prema interesima drutva, da poseduje odreeni stepen strunog obrazovanja i
obavezno mora da prati razvoj kulturnih i tehnolokih dostignua. Znanje steeno
redovnim kolovanjem bilo kog stepena, struno usavravanje kroz arhivski teaj ili
struni arhivistiki ispit, nije dovoljno da se postane dobar arhivski strunjak. Posle
teoretskog obrazovanja tek predstoji uenje kroz neposredan praktini rad, uz stalno
praenje strune i ire literature, ime bi se dopunjavala i obogaivala, ve usvojena
teoretska podloga. Arhivski radnik ne sme da se ogranii samo na jednu ili dve faze
strunog rada, ve mora da se upozna sa svim poslovima, da bi bio dobar strunjak.
2

J ednostavnije reeno, nie faze arhivistikih poslova nee biti celishodno uraene,
ako radnik nema predstavu o poslovima koji predstoje u viim i sloenijim fazama
i njihovoj svrsi i namenama. To vai i obrnuto, moraju se poznavati sve nie faze
arhivskih poslova da bi se radilo kvalitetno i u viim i sloenijim.
1 Miroslava Simonovi, Arhivski radnik u naem samoupravnom drutvu, Arhivski pregled, 1974.,
2 Bogdan Leki, Arhivistika, Beograd 2006. god .
14
Stanislava BLAEVI
Arhivistika ima izuzetno plemenitu i drutveno korisnu ulogu. Njena uloga
je u svakom momentu praktiki dokazana, poev od drutvenih potreba, naunih
argumenata pa sve do sitnih elementarnih podataka za line i drutvene svrhe.
Desetine pa i stotine hiljada ljudi je ostvarilo svoja lina i graanska prava na
osnovu podataka iz arhivskih ustanova irom nae zemlje. Saznanje da ova prljava
i pranjava hartija, nagomilana na tone, kako u samim registraturama, tako i u
arhivskim depoima, slui za korisne i plemenite namene, uslovljava da je arhivski
radnik osea kao deo sebe i kao trag svoga postojanja.
Arhivski kadrovi u sadanjosti
Problematika kadrova, njihovo usavravanje i kolovanje, bila je stalno
prisutna u praksi rada arhiva. U poetku je njihov broj u arhivima bio skroman,
malobrojan, pa i sada je jo nedovoljan, te je sudbina daljeg razvoja arhivske
slube usko vezana sa pitanjem na koji nain emo pripremati arhivistike kadrove
s obzirom na nova tehnika dostignua, modernizaciju same tehnike nastanka spisa
i na nove probleme sa kojima se susreu arhivski radnici u dananjim uslovima.
3
Da
bi se sagledala sva ozbiljnost ovog problema, moramo konstatovati da u R. Srbiji,
ni dan-danas, ne postoje specijalizovane kole za obrazovanje arhivistikog kadra.
Bitno je to uvek naglasiti, kako bi se nadlene institucije konano pozabavile ovim
pitanjem i u sklopu opteg razvoja prola naih kola, nale mesto i za ustanove u
kojima bi se kolovali budui arhivski kadrovi.
Nesumnjivo je da su arhivi proteklih decenija postigli bitne rezultate u
prikupljanju, obradi, sreivanju i publikovanju arhivske grae, ali oni nisu takvi, da
bismo dosadanjim razvojem arhivske slube bili u potpunosti zadovoljni, naroito
radom i opremljenou lokalnih i regionalnih arhiva, a isto tako i stanjem njihove
kadrovske strukture.
Veina arhiva zapoela je svoj rad sa jednocifrenim brojem zaposlenih, da bi
se kasnije, vremenom, taj broj poveavao, ali kod veeg broja arhiva ni do danas taj broj
nije ni priblino zadovoljavajui. Upravo, zbog oskudice u kadrovima mnogi arhivi
su u nemogunosti da svoju unutranju organizaciju poboljaju i uine je ekasnijom
za izvrenje osnovnih funkcija i zadataka. Zbog toga mnogi meuoptinski arhivi jo
uvek svoju delatnost obavljaju angaovanjem svih raspoloivih radnika, a ne samo
specijalizovanih slubi.
4
Problematika kadrova i kadrovske politike bila je i ostala
stalan problem arhiva i arhivskih radnika u proteklim godinama. To je razumljivo
kada se ima u vidu da je broj kadrova u arhivima bio mali (i jo uvek je takav), te da
je postojei broj po strukturi nedovoljan (u nekim sluajevima nezadovoljavajui), da
su mnoga kljuna mesta kod pojedinih poslova nezastupljena i da ne postoje posebne
3 ore Stamenkovi, Kadrovi u arhivskoj slubi njihovo kolovanje i struno usavravanje,
Arhivski pregled, 1976., 1-2, str.178-183.
4 Bogdan Leki, Razvoj arhivske slube u SR Srbiji bez pokrajina, Arhivski pregled, 1976., 1-2, str.37.
Zanimanje arhivist-aktuelnost ili ne!
15
kole koje pripremaju arhivistiki kadar, ve se on regrutuje sa raznih fakulteta, viih
i srednjih kola. J edino se na nekadanjem teaju, a danas polaganjem strunog ispita
za arhivske radnike, vri redovna obuka i pripremanje kadrova za rad u arhivskim
ustanovama.
Arhivistiki kadrovi u bliskoj budunosti
J asno je da se problem kadrova ne moe reiti preko noi. Vano je nai
pravilnu orijentaciju za to u buduem programu razvoja arhivske slube R. Srbije.
Svesni smo da e to biti period prestrojavanja, i da emo tek za deceniju ili dve u
naim arhivima iz osnova izmeniti prol kadrova i saobraziti ga potrebama nove
arhivske tehnike i nove tehnologije nastanka spisa.
Shvatanje da arhivistike kadrove treba kolovati i obrazovati samo za
rad na ve preuzetim i evidentiranim arhivskim fondovima u depoima, mora se iz
temelja revidirati. U sadanjem trenutku razvoja naeg savremenog i demokratskog
drutva nastaju spisi sa novim tehnikim osobinama, koji jo nisu stigli u arhive, ali
koji ve uveliko kucaju na vrata depoa i trae nove naine sreivanja, kartiranja,
obrade, korienja i zatite.
Dakle, mora se na nov nain reavati pitanje kadrovske specijalnosti naih
arhivskih radnika. Vie nije potrebno da arhivist moe biti onaj koji sve zna, dakle
nee vie biti potrebe za arhivistom sa enciklopedijskim znanjem, ve za arhivistom
sa uom specijalnou, koji e kao strunjak u svom delokrugu uestvovati u
ekipnom radu na odreenim poslovima.
Razvoj informatiko-digitalne tehnologije doneo je novi pristup gotovo
celokupnom drutvenom ivotu, pa tako nije izostavio ni arhive ni arhivistiku
praksu.
5
Nove tehnologije nude nova orua i alatke kojima se otvaraju vrata i
mogunosti za nesluena unapreenja kvaliteta i ekasnosti rada u svim segmentima
nae struke. J edna od glavnih funkcija svakog arhiva je da zadovolji tenje i potrebe
korisnika i istraivaa koji svakodnevno upravo iz sauvane grae crpe i koriste
informacije. Zbog toga arhivi permanentno moraju da tee pronalasku primenljivih
reenja za njihovu zatitu od nestanka, jer su oni esto, kao jedina originalna
svedoanstva o minulom vremenu, nezamenljivi.
Digitalizacija arhivskih dokumenata zasluuje veliku panju zato to
predstavlja jednu od najveih promena u arhivistici, jo od njenih poetaka. Potrebe
savremenog drutva postavile su pred arhive zadatak delovanja koji izlazi van okvira
tradicionalne uloge uvara arhivske grae, te je arhivima pripala odgovornost da
na savremene zahteve odgovaraju savremenim interesima pojedinaca i drutva.
Pretpostavlja se da e takvo drutvo promeniti odnos prema arhivima, ali da e i
5 Stevan Makovi, Arhivi i digitalizacija, problemi i perspektive, Arhivski glasnik, decembar 2009.,
dvobroj 7-8.
16
Stanislava BLAEVI
klasian prol arhiviste biti izmenjen. Svi se slau da budui moderni arhivi moraju
imati tehniki kadar i to svih nivoa obrazovanja. Oni bi bili usmereni na tehniku
podrku u pogledu kupovine i odravanja hardvera i dizajniranja softverskih
aplikacija. Takoer, neophodna je simbioza tehnikog i arhivistikog kadra. Samo
timski rad tehnikog i arhivistikog kadra zaduenog za rad sa korisnicima moe
arhivima da obezbedi mesto u umreenom drutvu i da transformie arhive iz
klasinih u informativne institucije.
Preka je potreba da se sistematskom kadrovskom politikom ponu menjati
nai podzakonski akti o sistematizaciji radnih mesta, u tom smislu, to bi se
predvideli novi proli strunih radnika, koji e se baviti zatitom, preuzimanjem i
obradom arhivskih fondova, kakvih do sada u naim arhivima nismo imali. Mora se
napomenuti da su dosadanji, iako pozitivni, oblici strunog usavravanja, bili dosta
uski i konzervativni i da je potrebno stvoriti nove, savremene oblike obrazovanja
i usavravanja. Svako dalje raspravljanje o obrazovanju arhivista, nezaobilazno se
povezuje sa pitanjem samog identiteta i profesije arhivista.
6

U poslednje vreme esto se pitanje identiteta arhivista postavlja prvenstveno
s obzirom na nove tehnologije (elekronske medije) i nove oblike informacija
(virtualni arhivi). U takvoj vrsti rasprave sueljavaju se dva osnovna naina gledanja.
Prvo je vezano za anglosanksonske arhiviste, koji u prikazivanju uloge arhivista
istiu znaenje informatike i novih elekronskih medija ne samo kao izazov arhivskoj
slubi, nego ih prikazuju kao temeljno odreenje u obrazovanju arhivista i stvaranju
nove uloge u drutvu. Nasuprot tome, evropski arhivisti ne doputaju da se previde
osnovna obeleja identiteta arhivista, a to je njihova funkcija da zatite memoriju
nekoga naroda i ouvaju arhivsku grau kao deo kulturne batine.
Savremeni identitet arhivista
Problem identiteta arhivista, a time i pitanje profesije arhivista treba
sagledati mnogo ire i sveobuhvatnije, u okviru funkcije koju ta sluba ima u svakom
razvijenom drutvu, njenog poloaja u drutvu, obrazovanja arhivista i stvaranja
odreene sopstvene svesti samih nosioca arhivske profesije. U tom pogledu,
savremeni i propulzivni razvoj informacionih nauka i tehnologija, a time i znaenje
informacije i njena obrada su u arite postavile i pitanje same arhivske slube.
Premda se na naunim skupovima dosta esto govori o krizi identiteta, pre bi se
reklo da je u pitanju samo stvaranje identiteta arhivista i arhivistike slube koja
ima vekovno naslee, ali joj je moderno, informatiko doba postavilo nove zahteve
i novu ulogu.
Ako se samo na kratko osvrnemo na taj problem u R. Srbiji, videemo i to
vrlo jasno, da identitet arhivista nije nikada ni stvoren, niti je dovoljno drutveno
6 Magdalene Csevej, Zolte Bodija: The special Media Archivist: A Crisis of Identity. Archivum XXXIX :
Actes du 12 Congres internationaldes Usp, Arhives 1994, str. 99-109.
Zanimanje arhivist-aktuelnost ili ne!
17
priznat. Uvek je to nae mesto bilo negde na marginama, nedovoljno vrednovano ni
u pravnom niti u obrazovnom smislu. Arhivskoj je slubi, jednostavno reeno, dato
samo periferno znaenje.
7
U odreenom smislu, moemo tvrditi da se pitanje identiteta arhivista mora
posmatrati iz dva ugla, kako se ta sluba vrednuje spolja, kako na nju gleda drutvo i
kakvo joj znaenje pridaje, i kako mi sami arhivisti doivljavamo svoju profesiju, pa
u skladu sa tim i kako je prezentujemo javnosti tj. buduim korisnicima naih usluga.
Na alost i sam odnos prema sopstvenoj struci nije na zavidnom nivou. Pre svega je
razlog to se pojam arhivista najee povezuje sa pojmom istoriara, to su oni u
ranijim vremenima stvarno i bili, ali i danas se sami arhivisti smatraju vrednijim, ako
se bave istorijom. Takav stav je uticao na to da se arhivistima da i odreeno vreme,
radni sati koji su bili predvieni za njihovo bavljenje istorijskim istraivanjima. Sa
druge strane, kao dodatna negativnost, dogaalo se i to da e arhivista im mu se
prui prilika da se bavi istorijskim ili nekim drugim vrstama istraivanja to i vrlo
rado uiniti, napustivi tako svoje mesto arhiviste.
Moemo dakle zakljuiti da je ipak uloen odreeni napor na podruju
arhivskog zakonodavstva i denisanja znaenja arhivske slube i uloge arhivista u
stvaranju pisane memorije, ali to nije imalo veeg uticaja na drutveno potvren i od
samih arhivista osmiljen identitet vlastite profesije.
Identitet arhivista valja traiti u obavljanju njegove specine uloge, a ona
je da se prvenstveno brine za ouvanje, zatitu i obradu pisane, kolektivne memorije,
te omoguavanje njene upotrebe. Zadatak arhivista se protee i na vrednovanje
arhivske grae, na materijalnu i intelektualnu kontrolu nad tom graom. Arhivist,
konano, memoriju svoga naroda mora sauvati u njenom istorijskom kontekstu i na
svim vrstama medija to ih stvara savremena tehnologija.
Svi ti zadaci zahtevaju razvoj arhivistike kao zasebne nauke, koja je u nekom
smislu osmiljenje celokupne slube i temelj identiteta arhivista. U obavljanju tih
funkcija arhivisti su potrebna i druga pomona znanja (istorija, pomone istorijske
discipline, informatika), ali arhivist nije i ne treba biti, ni istoriar, ni informatiar,
njegov identitet se ostvaruje tako da bude arhivist, to jest, da se u svome radu
rukovodi prvenstveno naelima, metodologijom i primenom arhivistike nauke.
U tome treba traiti pomirenje dveju tendencija i dvaju pogleda na arhivistu,
onu prolih vremena, kada je on imao obeleje istoriara i savremene tendencije
koje bi htele da arhivist bude informatiar. Priroda materijalnoga objekta arhivistike,
kao nauke (a to je nosa informacije) i proroda formalnoga objekta te nauke (zatita,
obrada i upotreba) odreuju identitet arhivista. Njemu su potrebna znanja i istoriara
i informatiara, ali samo kao instrumentarij i pomagala.
Isto tako su mu potrebna i druga znanja (poznavanje jezika, istorijskih
institucija, kao osnove za utvrivanje konteksta nastanka obavetenja).
Pojednostavljeno reeno, kao to arhivist ne moe sauvati i obraditi stare dokumente
bez poznavanja paleograje i istorijskog konteksta nastanka dokumenta, on ne
7 J . Kolanovi, Identitet arhivista: od zanimanja do profesije, Arhivski vjesnik, god. 40 (1997) str. 7-14
18
Stanislava BLAEVI
moe sauvati ni obraditi savremene dokumente bez poznavanja osnova savremene
elektronike paleograje.
Sve ostalo poznavanje informatike arhivisti je potrebno kao i svakom
drugom strunjaku (prenos informacija, nain obrade informacija).
U stvaranju identiteta arhivista potrebno je:
potpuna armacija arhivistike, kao zasebne nauke koja e biti temelj
arhivskoga rada i slube arhivista;
obrazovanje arhivista kao strunjaka s poznavanjem svih potrebnih
znanja u struci;
priznanje i prihvaanje te profesije od strane drutva;
vlastito, rekla bih svesno prihvaanje specinosti i samostalnosti
struke.
Svim nabrojanim se dolazi do jasnog odreenja profesionalizma u arhivskoj slubi.

Arhivista kao profesionalac
J asnim razdvajanjem identiteta arhivista postavlja se i pitanje profesionalizma
u arhivskoj struci. Traiti identitet znai osmisliti i stvarati arhivsku profesiju kao
samostalnu, a time i promovisati arhivistiku kao samostalnu nauku. Kao takva struka
se onda stavlja u slubu i korisnicima i stvaraocima grae, bez obzira na kojem
nosau je ono sauvano. Svaka profesija, pa tako i naa, po sociolokoj deniciji
profesije mora ispunjavati sledee karakteristike:
profesija pokriva odreeno podruje delovanja koje je vano za drutvo
profesija ima skup naunih saznanja i zasebno obrazovanje kojima se
prenose ta saznanja
pripadnici svake profesije se udruuju
svaka profesija ima zajedniku profesionalnu kulturu (terminologiju,
propise, etiku...).
Naravno i kad sa toga gledita razmatramo profesiju arhivista, mogue je
utvrditi da se u naelu armiu sve etiri karakteristike. Meunarodno arhivsko vee
uspelo je povezati napore arhivista celoga sveta u stvaranju osnova za oblikovanje
arhivistike profesije. Ipak, u konkretnim uslovima, ini nam se da je pri armaciji
profesije arhivista i njenoj popularizaciji najspornije pitanje sam poloaj arhivistike
kao nauke i sistemsko obrazovanje arhivskog kadra. Upravo se nesistemsko i
nedenisano obrazovanje smatra najveim nedostatkom u izraavanju jasno utvrene
uloge arhivista u savremenom drutvu.
Suvremeni arhivist mora imati solidno znanje istorije, ili bolje istorijskih i
suvremenih institucija kao osnovnog konteksta u kojem nastaje i u kojem se moe
shvatiti arhivska graa. U tome se svi, verujem slaemo. On mora stei i temeljno
poznavanje informatikih nauka i pomonih istorijsko-naunih disciplina. Ipak,
arhivist ne sme teiti ka tome da bude istoriar ili pak informatiar, on mora u svojoj
biti da se transformie i artikulie kao arhivist.
Zanimanje arhivist-aktuelnost ili ne!
19
Struka i elektronski dokumenti
Ako bi u dananjim uslovima tehnolokog i uopte drutvenog i privrednog
razvoja, obrazlagali potrebu za irokom primenom informaciono-komunikacionih
tehnologija u arhivistici, to bi bilo isto kao kada bismo priali o neophodnosti da se
obavljaju osnovni i ve ustaljeni arhivski poslovi, poput zikog sreivanja arhivske
grae i/ ili njene obrade. Kako se sve vre vezuju i prepliu arhivska delatnost i
informatika, ekspanzivnost tehnolokog razvoja, posebno nakon devedesetih godina
prolog veka, uvodi nove zadatke i dinamiku u sve segmente arhivskog poslovanja.
Promene su na prvom mestu u sferi stvaranja dokumenata, kojih je sve vie u novom,
elektronskom formatu. To povlai za sobom prilagoavanje procesa obrade, uvanja,
vrednovanja, zatite i korienja novih oblika zapisa. Potom, promene su nametnute
i sve rairenijom upotrebom novih ureaja, kako u arhivima, tako i u registraturama,
ali i u svakodnevnom ivotu pojedinaca. Imamo sve savrenije raunare, tampae,
skenere, digitalne aparate i kamere, ureaje ksne i mobilne telefonije.
Njih podravaju sve raznovrsniji kompjuterski programi (softveri). Iz dana u
dan svedoci smo poveane primene komunikacionih, mrenih tehnologija - Interneta,
posebno njegovih najrairenijih servisa: eletronske pote i World Wide Web-a.
ta u stvari sada imamo? Ve dve decenije postoje dokumenta u
tradicionalnom i paralelno u novom, elektronskom formatu, tj. postoje klasini i
elektronski nosioci informacija. Imamo i tradicionalna nauno-informativna sredstva
uporedo sa kompjuterskim programima za obradu arhivske i registraturske grae.
Postoje ve uveliko digitalne kancelarije, imamo e-upravu, e-vladu, e-sudstvo,
e-obrazovanje, e-ekonomiju, e-trgovinu, ali i e-arhiv.
Web tehnologija nudi zamenu za klasini arhivski depo, pa nam je sve
prihvatljiviji virtualni depo, uz ostalo i zbog toga to prua znatno vei kapacitet za
uvanje informacija i to je lako pretraiv. Sasvim sigurno moemo tvrditi da danas
ujedno imamo stvarnu (tradicionalnu) i virtualnu arhivsku delatnost.
Novi prol korisnika arhivske grae, nazovimo digitalni korisnici, kojih
je iz dana u dan sve vie, i koji oekuju da arhivi kao institucije koje treba da
prue informaciju, funkcioniu i zadovoljavaju njihove potrebe na nain kako to
omoguavaju nove tehnologije. Oni oekuju u svakom trenutku i na svakom mestu
da dobiju informaciju koja je uspjena kombinacija komunikacije, audio, video,
web i GPS tehnologija. Dovoljno je podsetiti da, na primer, kroz razvoj drutvenih
mrea (Facebook, MySpace, LinkedIn Twiter itd.), su lini, drutveni i profesionalni
ivoti svakog pojedinca, bitno izmjenjeni. Osim novih neogranienih mogunosti
komunikacije i zabave, web tehnologija kroz ove mree nudi iroke uslove za pristup
raznim informacijama, za nauno istraivanje, za uenje i usavravanje, za obavljanje
raznovrsnih strunih poslova, neprestano obogaujui iskustva i saznanja korisnika.
Nakon svega napred izloenog, jasno je da arhivi moraju da se pozicioniraju
na mesto vanog i nezaobilaznog faktora u svakoj dravi, u aktuelnim procesima
transformacije drutva iz industrijskog u drutvo zasnovano na znanju, tj. u
informaciono drutvo. Ovo pozicioniranje bi trebalo da se odvija u pravcu
20
Stanislava BLAEVI
interaktivnog delovanja kako arhivista na jednoj strani, tako i dravnih struktura koje
donose odluke i nosilaca implementacije informaciono-komunikacijskih tehnologija.
Svest da se mora vriti stalni nadzor nad elektronskim kancelarijskim
poslovanjem i elektronskim zapisima, kao i njihova trajna zatita i da se mora
omoguiti slobodan i ravnopravan pristup informacijama koje su tu sadrane, je
preduslov za pomenutu transformaciju drutva. Odgovarajuom nansijskom i
logistikom podrkom treba kompjuterski opismenjavati arhiviste, poveavati
njihovo poverenje u elektronske puteve komunikacije i obavetavanja.
Treba ih to pre osposobiti da se ukljuuju u sve razvojne strategije kao
njihovi ravnopravni kreatori. Potom, arhiviste treba ukljuiti u edukaciju stvaralaca
elektronske grae, ali i korisnika informacija iz arhivske grae. Edukacija treba
da se vri u kontinuitetu i doivotno. Usvajanjem i prilagoavanjem arhivskog i
drugog zakonodavnog miljea treba poveavati sigurnost u korienju informacija
putem Interneta, odnosno web-a. U tom pravcu treba da se nametne arhiv kao garant
dokazne vrednosti dokumenta, ali i ustanova koja treba da uspostavi zatitu svih
oblika elektronske arhivske grae, pa i web stranica. tavie, vieznanost i slojevitost
arhivske grae, ogranienost postojeih softvera u odnosu na raznovrsnost i broj
informacija sadranih u arhivskom dokumentu, treba da podstakne arhiviste da budu
daleko aktivniji u izgradnji softvera tree generacije Interneta - Semantikog weba.
Zakljuak
Pred arhivima i arhivistima su danas brojni i ozbiljni problemi razvoja
arhivske struke u pravcu prilagoavanja zahtevima savremenih tehnologija. Za sada
se ti procesi u razliitim zemljama odvijaju nejednakom dinamikom, zavisno od
privrednog i drutvenog stadijuma njihovog razvoja. Meutim sutina je da arhivi
vie ne mogu da funkciniu van informatikog miljea. Uostalom, arhivi su ve
godinama deo razvojnih strategija novog, informatinog drutva; one se kreiraju i
usvajaju na svetskom, evropskom, regionalnom i nacionalnom nivou.
No, ako se podsetimo i svih problema iznesenih u ovom radu, koji struku
optereuju po svim osnovama, a koji se naroito odnose na marginalizovan poloaj
u samoj dravi i do skoro nemanje osnovnog zakona o arhivima, koji bi usaglasio
rad arhiva i omoguio mu da se razvija u skladu sa svetskim trendovima i zahtevima
savremenog doba (nemogunost sistematskog obrazovanja arhivskog kadra i sl.), pa
se na osnovu svega, moemo zapitati, kako i kojom dinamikom emo se mi razvijati
i kako struku koju tako sistematski zapostavljamo moemo nazvati aktuelnom!
Smernice za dalje su jasne, ali su isto tako ostvarive samo ako uspostavimo
vrst i jasan sistem obrazovanja, jasnu zakonsku regulativu i stvorimo osnovne uslove
za popularizaciju arhivstike kao nauke, to je pre svega vie nego neophodno. Isto
tako sami arhivisti moraju postati svesni vlastitog identiteta i moi koje poseduju.
Da, navela sam izraz - mo! Re koja se ne vezuje za arhivsku struku, mada bi
Zanimanje arhivist-aktuelnost ili ne!
21
trebalo, jer upravo su arhivisti oni koji uvaju pisane tragove civilizacije, a samim
procesom odabira odluuju i oblikuju kulturnu i istorijsku batinu jednog naroda pa
i ire.
Summary
Archives and archivists are facing numerous, serious problems of the
development of archival profession in a way of adjustment to the demands of modern
technology. For the time being these processes are developing in an unevenly
speed in different countries depending on their economic and social development.
However, the essence of these processes lies within the fact that archives can no
longer function without the IT background. Besides, archives have been a part of
the developing strategies of the new IT society for years now; they are formed and
approved on the World, European, regional and national level.
However, if we recall all the problems presented in this paper, that are
pressing the archival profession from all sides, such as the marginal position within
the country, absence of basic law system on archives which could standardize the
work of archives and enable the archival development in accordance with the World
trends, lack of system of education of archival personnel and so on, one wonders
about the way and level of dynamics this profession can develop. There is also a
question how the profession that has systematically been neglected can be considered
as up-to-date.
The guidelines for the future are clear, but can be achieved only if the solid
and clear system of education is established as well as the legal legislation. It is also
highly necessary that we create basis for the popularization of archival profession as
a science and that the archivists themselves become aware of their own identity and
the power they possess. Yes, I said power! It is a word not so often associated with
the archival profession although it should be because the archivists are the ones that
keep written tracks on civilisations. By the very process of selection the archivists
decide and form cultural and historical heritage of a nation as well as of the entire
civilization.

23
Almira ALIBAI
JU Historijski arhiv Sarajevo
OBRAZOVAN ARHIVSKI KADAR KAO NEOPHODAN
PREDUSLOV ZA USPJEH ARHIVSKE STRUKE SLUAJ U
BOSNI I HERCEGOVINI
Abstrakt: Rad se bavi razmatranjem znaaja akademski obrazovanog
arhivskog kadra za uspjeh arhivske struke u Bosni i Hercegovini, kao i znaaja
permanentne edukacije usvravanja arhivskih radnika uz obavljanje redovnih
djelatnosti u arhivima. Stanje u Bosni i Hercegovini je takvo da gotovo i ne
postoje akademski obrazovani arhivski strunjaci u smislu da su obrazovani na
visokokolskim ustanovama, na katedrama za arhivistiku, poto takve u naoj zemlji
i ne postoje, nego je teite na edukaciji kroz savjetovanja, seminare i strune
skupove slinog tipa. Meutim, postavlja se pitanje koliko se pohaanje odreenih
edukacionih programa uope prepoznaje u arhivskoj slubi Bosne i Hercegovine i
kolika je njihova stvarna svrsishodnost, kako u pogledu stvarnog sticanja strune
naobrazbe, tako i u pogledu njihovog vrednovanja za struno usavravanje na skali
strunih zvanja.
Kljune rijei: Arhiv, arhivski kadar, obrazovanje, usavravanje, edukacija,
modeli obrazovanja, identitet arhivista, batinska struka.
Uvod
Svaka oblast ljudskog djelovanja, pa tako i arhivska napreduje i ostvaruje
dobre rezultate uz obrazovan i struan kadar. Obrazovan arhivski kadar je faktor koji
se ne treba i ne smije zanemariti kada se razmatra uloga razliitih arhivskih institucija.
Nemogue je oekivati uspjenu arhivsku instituciju bez strunih arhivskih radnika
koji e svojim radom i strunom osposobljenou stalno nadograivati i obogaivati
rad arhivskih institucija. Samo se njihovim strunim zalaganjem i napornim radom,
(koji se, usput reeno, ba puno i ne cijeni kada je arhivska struka u pitanju, ne
prepoznaje se esto njegov znaaj za cjelokupnu drutvenu zajednicu), doprinosi
unapreenju rada arhiva, a takoer se armira i cijela arhivska oblast, kao nauna
disciplina.
Brojni su problemi sa kojima se suoavaju arhivi u naoj zemlji kada je u
pitanju arhivski kadar, meutim, najvaniji i osnovni problem je nedostatak potrebnog
kadra, pa tako i manjak strunog kadra, posebno akademski obrazovanog. Kada se
kae akademski obrazovanog, onda se tu prije svega misli, na akademski obrazovane
24
Almira ALIBAI
arhiviste, obrazovane namjenski za ovu oblasti, a ne recimo, akademski obrazovane
historiare, pravnike, bibliotekare i slino koji se zapoljavaju u arhivima. Za ovu
naunu oblast nije izraen veliki interes, ali arhivska struka mora nastojati da i to
promijeni kako bi mogla opstati i dalje se razvijati i nadograivati.
Savremena arhivistika zahtijeva osposobljen kadar
Arhivska struka, kao i svaka druga, djeluje, opstaje i razvija se uz pomo
osoblja zaposlenog u ovoj oblasti. Arhivistika je, po svom karakteru, oduvijek
bila srodna i usko vezana za druge discipline, kao to su historija, diplomatika,
dokumentalistika, paleograja, pravo, kao i one praktine discipline kao to su
kancelarijsko poslovanje, spisovodstvo, restauracija, konzervacija, mikrolmovanje
i dr. U dananjem, tehnoloki naprednom, informacionom okruenju arhivistika je
sve vie usmjerena na informaciono-komunikacione tehnologije, digitalizacijske
procese, mrena (internetska) rjeenja i djelovanja. Meutim, isto tako, arhivistika
se, u zadnjih nekoliko decenija, u dobroj mjeri etablirala i armirala kao samostalna
nauna disciplina u razvijenom svijetu. To znai da ona razvija svoj vlastiti teorijski
korpus znanja koji se izuava i unapreuje na akademskoj razini, uz naravno, i dalje
usku povezanost sa ostalim srodnim naunim disciplinama. U savremenom dobu i
aktuelnom trenutku prisutno je svrstavanje arhivistike u informacijsku grupu naunih
disciplina, zajedno sa bibliotekarstvom i muzeologijom, kao srodnim disciplinama.
Arhivi, muzeji i biblioteke sve vie nastupaju i djeluju zajedno kao batinske
institucije, institucije koje skrbe nad kulturnom batinom, kulturnim naslijeem
zemlje. Takoer, moderne su tendencije digitaliziranja arhivskog, bibliotekog
i muzejskog blaga usmjerile ove institucije da djeluju zajedno poto savremene
tehnologije to omoguavaju i ine lakim razumijevanje njihove meusobne
povezanosti i suodnosa, a bogata graa koju one uvaju postaje dostupna najirem
krugu korisnika preko internet portala i elektronskih nosaa informacija.
Dakle, savremena arhivistika je samostalna nauna disciplina, u potpunosti
svjesna savremenog informatikog okruenja koja na najbolji nain nastoji da iskoristi
to okruenje za svoju sopstvenu prezentaciju i napredak. Ona je komplementarna sa
ostalim batinskim granama sa kojima nastoji da djeluje, kad god je to mogue,
u harmoninom odnosu nastojei sadanjim generacijama prenijeti vrijednosti
prolosti nad kojima straari.
Meutim, pored ovih novih dimenzija koje savremena arhivistika poprima,
ona je i dalje oblast koja je najue povezana sa upravnim granama djelatnosti, sa
administracijom, nadzorom razvoja sistema upravljanja i voenja spisa, dakle, sa
svim onim tradicionalnim aspektima klasine arhivistike. No meutim, i ove oblasti
su pretrpjele znatnu modernizaciju, tako da ih arhivistika mora pratiti u razvoju, to
ona naravno i ini.
Obrazovan arhivski kadar kao neophodan preduslov za uspjeh arhivske struke sluaj u Bosni i Hercegovini
25
Arhivski uposlenici danas trebaju i moraju biti svjesni svih nabrojanih
promjena isto tako kao i sve arhivske institucije. Arhivi moraju biti u toku sa
modernim tendencijama u arhivistici, pratiti ih i nastojati primijeniti, svaki u skladu
sa svojim mogunostima. Sigurno je da sve ove tendencije zahtijevaju i od arhivskog
kadra da bude na visini zadatka. Arhivisti danas, ne samo da trebaju biti upueni u
klasine principe arhivske struke, nego je oigledno da se sve vie moraju baviti i
informatikim pitanjima i tehnologijama koje svoju primjenu nalaze i u arhivistici.
Arhivski radnici, kao profesionalci e se sigurno i u budunosti nastaviti prolirati
sve vie u tom pravcu, poto je ve sada oigledno da je to budunost arhivske
djelatnosti.
Obrazovanje arhivskog kadra u svijetu i u Bosni i Hercegovini
Ope je poznato da je arhivska struka u naoj zemlji zapoela svoj
institucionalni put 1947. godine, kada je osnovan Arhiv Bosne i Hercegovine, a
kasnije i ostali arhivi u zemlji. Od samih poetaka, pored ostalih problema sa kojima
se struka suoavala, pitanje arhivskog kadra je bio gorui problem. Nikada ga nije
bilo dovoljno, a i oni koji su radili u arhivima nisu bili obrazovani na tom polju, ve
se mahom radilo o historiarima, pravnicima, i drugim prolima sa humanistikim
obrazovanjem. No, meutim, i sa ovim i ovakvim strukturama arhivistika je poela
da napreduje i postie zapaene rezultate u svom djelovanju, a poto su to bili poeci,
najvie se uradilo na polju sakupljanja arhivske grae i njenog sreivanja. Stanje
arhivskog kadra u Bosni i Hercegovini nikad nije bilo na zadovoljavajuoj razini,
te je uvijek postojao veliki nesrazmjer izmeu onoga to su stvarne potrebe arhiva
i onoga kakvo je bilo stvarno stanje. Da ne govorimo o tome koliko je bio osjetan
nedostatak strunog kadra, pa su arhivi esto pribjegavali zapoljavanju honorarnih
djelatnika, a takoer i diferencijacija poslova u samim arhivima esto nije pratila
strunu osposobljenost, jer se u dosta sluajeva radilo o tome da svi rade sve.
1

Meutim, na stanje arhivske struke, pa tako i na nivo i nain obrazovanja
arhivskih kadrova utie i stupanj razvijenosti jedne zemlje, odnosno njenog
administrativno-politikog razvoja i nivoa do kojeg je doao obrazovni sistem. Sam
razvoj arhivske slube vezan je za historijski razvoj jedne zemlje. Tako u zemljama
koje imaju dugu tradiciju uvanja historijskih izvora arhivska sluba i arhivi su se
bre razvijali i bili direktno vezani za izuavanje historije, te je arhivistika etablirana
kao pomona historijska nauka. Nain obrazovanja arhivista je bio organiziran ak
i kroz posebne kole za to (kao na primjer u Francuskoj, Italiji). S druge strane, u
zemljama neoptereenim dugom historijom i arhivistika i arhivska sluba su se
vie razvijale kao odvojene discipline od historije (SAD, Australija),
2
i bile su vie
1 Andrej Rodinis, Duan Vrina, Propisi o strunim zvanjima i obrazovanje i usavravanje kadra u
Bosni i Hercegovini. Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, 9, Radenci
(Maribor) 2010., str. 174.-175.
2 Melina Lui, Obrazovanje arhivista i spisovoditelja za novo okruenje: praksa u svijetu i izgledi u
Hrvatskoj, Arhivski vjesnik, god. 44, Zagreb 2001., str. 33.-34.
26
Almira ALIBAI
usmjerene ka administraciji, ali bez nekog posebnog statusa, jer arhivistika tamo i nije
priznavana kao posebna nauka.
3
Meutim, ove zemlje su do danas razvile sisteme
obrazovanja arhivista.
U svijetu su prisutni razliiti modeli obrazovanja arhivista, kao i teorije i
rasprave o tome na koji nain obrazovanje treba da bude organizirano i ta se oekuje
od istoga.
4
Ni u svijetu nije deniran korpus arhivskog znanja, koji dosta zavisi od
datih drutvenih i kulturnih uvjetovanosti odreene zemlje, odnosno, stanja razvijenosti
i svijesti o vanosti takve vrste discipline i djelatnosti kao to je arhivska. Stoga se
govori i raspravlja o razliitim modelima obrazovanja arhivista od kojih svaki ima
odreene prednosti i nedostatke.
Isto tako, pitanje obrazovanja arhivista se uvijek povezuje sa pitanjem identiteta
arhivista, odreivanjem njegove uloge u drutvu, preispitivanjem njegove svjesnosti o
samom sebi. Pitanje je kako arhivisti sami sebe doivljavaju i kako ih drutvena zajednica
doivljava. Identitet arhiviste se ne prepoznaje dovoljno od strane drutvene zajednice,
ali ni oni esto sami sebe ne shvaaju dovoljno ozbiljno. Moderne su tendencije u
preispitivanju identiteta arhivista opet bipolarne, odnosno, mogu se uoiti relacije sa
novonastalim promjenama u struci gdje se sve vie koriste informatike tehnologije.
Tako se opet javljaju dva gledanja: o arhivisti kao informatikom strunjaku koji se
kao takav treba i obrazovati i arhivisti koji treba zadrati tradicionalnu ulogu uvara
memorije i kulturne batine zemlje.
5
Rjeenje za ovu dilemu je pomirenje izmeu
dvije krajnosti: arhivist koji e se adekvatno brinuti i biti osposobljen za uvanje
kulturno-historijske batine koja se nalazi u arhivima, uz punu svijest o njenoj vanosti
i znanja o kontekstu te batine za to mu osnov daju tradicionalna obrazovanja u
historijskim, pravnim i drugim naukama, a u isto vrijeme to treba da bude arhivist koje
e biti dostatno upuen i u savremene informatike tehnologije kako bi mogao brinuti
o dokumentima nastalim u novom okruenju i kako bi one stare mogao predstaviti
novim generacijama korisnika. Uz sve ovo, arhivist ne moe i ne treba biti historiar
ili informatiar, on treba ostati arhivist i voditi se naelima arhivistike nauke kao
samosvojne discipline, koje on mora biti svjestan i ne dozvoliti da se povodi na jednu
ili drugu stranu.
6
Da bi arhivist mogao formirati svoj identitet kao takav potrebno je da
se ispotuju odreeni principi:
potpuna armacija arhivistike kao zasebne znanosti koja e biti temelj
arhivskoga rada i slube arhivista,
obrazovanje arhivista kao strunjaka s poznavanjem svih potrebnih znanja
u struci,
priznanje i prihvaanje te profesije sa strane drutva,
vlastito, odnosno svjesno prihvaanje specinosti i samostalnosti struke.
7

3 Theo Thomassen, A small country in the world of archival education: the Dutch case, Arhivski
vjesnik, god. 40, Zagreb, 1997., str. 97.-98.
4 J ozo Ivanovi, Modeli obrazovanja arhivista, Arhivski vjesnik, god. 40, Zagreb, 1997., str. 15.-34.
5 J osip Kolanovi, Identitet arhivista: od zanimanja do profesije, Arhivski vjesnik, god. 40, Zagreb,
1997., str. 8.
6 Isto, str. 12.
7 Isto.
Obrazovan arhivski kadar kao neophodan preduslov za uspjeh arhivske struke sluaj u Bosni i Hercegovini
27
Kada govorimo o obrazovanju arhivista u naoj zemlji moramo biti svjesni
brojnih ogranienja u tom pogledu, ali slobodno moemo ustvrditi da ovdje
nikada arhivska struka i nauka, pa tako i arhivsko obrazovanje nisu bili adekvatno
etablirani. Svakako ovdje treba imati na umu razliku izmeu temeljnog arhivistikog
obrazovanja i strunog usavravanja. Temeljno arhivistiko obrazovanje
podrazumijeva deniranje struke i njezinog korpusa znanja, naravno u skladu sa
datim okolnostima, ranije spomenutim, koje vae u svakoj zemlji, u svakoj sredini,
dok je struno usavravanje obrazovanje uz rad (seminari, edukacije, strune
konferencije), te sticanje razliitih specijalistikih znanja i vjetina.
8
Situacija
u naoj zemlji po pitanju temeljnog arhivistikog obrazovanja nije nimalo sjajna,
dok je strunog usavravanja, edukativnih programa bilo i ima i danas, i tano je
da su ove edukacije, u nedostatku stvarnog strunog obrazovanja, mnogo pomogle
arhivsku struku u Bosni i Hercegovini.
9
No, one ne mogu biti i nisu zamjena za
ozbiljno akademsko obrazovanje, mada se esto deava.
Ranije spomenuta razlika izmeu temeljnog obrazovanja i strunog
usavravanja ne smije se izgubiti iz vida ni kada se analizira stanje po tom pitanju
kod nas. Evidentno je da se u Bosni i Hercegovini radilo na tom planu, ali to se
uglavnom svodilo na strune edukacije, bez ozbiljnijih pokuaja za uvoenjem
akademskog arhivskog obrazovanja. Ranije, a i danas u naoj zemlji organiziraju
se struni seminari i konferencije na kojima se tretiraju vana arhivska pitanja i
problemi, te se postavljaju i odreene smjernice u radu arhivskih ustanova. Postojea
arhivska struna udruenja u naoj zemlji organiziraju, kao to su to radila i u
prijeratnom periodu, strune skupove na kojima se izlau struni radovi, vrlo esto sa
kolegama iz inostranstva, te je to prilika za razmjenu najnovijih saznanja i iskustava
u radu. Postojanje strunih arhivistikih asopisa dalje doprinosi edukaciji arhivskih
djelatnika, kao i dostupnost i razmjena inostranih strunih izdanja. Zakonska rjeenja
iz oblasti arhivske djelatnosti u naoj zemlji naglaavaju vanost strune izobrazbe
i usavravanja i daju okvire za sprovedbu istih. Zakonski je regulirano i polaganje
strunih arhivistikih ispita, to svakako spada u polje strunog obrazovanja i
usavravanja arhivista.
10

Pa ipak, iako postoje sluajevi strune edukacije arhivskih djelatnika u naoj
zemlji, pa ak i sluajeva da se to usavravanje odvijalo izvan zemlje (na strunim
arhivskim kolama, i slino), interesantno je da u Bosni i Hercegovini nikada nije
uspostavljen, niti zakonski ozvanien, sistem nekog bodovanja ili vrednovanja
odreenih edukacijskih programa. U tom sluaju se postavlja pitanje kakvu svrhu
imaju bilo kakva educiranja i usavravanja, ako ona nee na neki nain biti prepoznata
i valorizirana od strane bilo arhivske institucije u kojoj odreeni arhivski djelatnik
radi, bilo od strane strune arhivske zajednice (nekog od arhivskih strunih udruenja
8 Melina Lui, Navedeni lanak, str. 34.
9 Azem Koar, Osobenosti postdejtonske tranzicijske edukacije arhivskih djelatnika Bosne i
Hercegovine (1996-2011). Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja,
Radenci (Maribor) 2012., str. 171.-180.
10 Isto, str. 174.-179.
28
Almira ALIBAI
ili jo uvijek nepostojeeg arhivskog vijea)? Da li je u pitanju nezainteresiranost,
neznanje ili potreba da se odri monopol na napredovanje u struci na neki nain, ili je
neto drugo u pitanju? Moda je kombinacija svega navedenog, plus politika, koju
smo skloni za sve kriviti. Kako god bilo, vjerovatno je najvea odgovornost na nama
samima, arhivskim uposlenicima (ako se moemo tako nazvati) za postojee stanje.
Da i ne govorimo o tome da se arhivisti jo uvijek akademski ne obrazuju kod nas i
da je status arhivistike na naim univerzitetima i fakultetima minoran.
Arhivska djelatnost u naoj zemlji bremenita je brojnim problemima, koji su
posljedica objektivnih i subjektivnih prilika. injenica je da arhivska djelatnost, kao i
ostale batinske djelatnosti u naoj zemlji prolazi kroz dugotrajan proces tranzicijskih
prilagodbi i da ona stalno mora braniti i obrazlagati ak i razloge zbog kojih je uope
potrebna ovom drutvu i dravi.
11
Meutim, vrijeme je nemilosrdno i sve se danas
odvija tako brzo, pa tako i arhivska djelatnost ako eli uhvatiti korak sa savremenim
svijetom, mora ozbiljno i odgovorno rjeavati probleme. Arhivska djelatnost danas
je svjesna informatikog okruenja u kojem se nalazi, ovdje i u svijetu. Obrazovanje
arhivskih kadrova time vie postaje jedan od imperativa struke. Arhivistika kod nas
mora da postane dio akademskih programa na fakultetima, jer je samo to nain da
se pravilno shvati njen znaaj i obezbijedi dalji napredak, ako ne ak i opstanak.
Arhivistika, kao i ostale batinske grane srodne s njom kod nas jo uvijek nemaju
razvijen nauni diskurs, nisu etablirane na univerzitetima i nemaju status kakav bi
trebale imati. Arhivistika se, na primjer, kod nas jo uvijek izuava kao pomona
historijska nauka, i to kao dio tog predmeta na prvoj godini studija historije i nakon
toga, prestaje svako bavljenje istom. Da ne govorimo o tome da se ona ne tretira niti
u okviru informacijskih nauka, a slabo je prepoznat i njen batinski aspekt.
12
Ovdje
kao izuzetak moemo navesti Odsijek za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli, gdje
se arhivistika izuava kroz tri predmeta: Arhivistiku (osnovni), Arhivsku praksu I i
Arhivsku praksu II (izborni predmeti). Postavlja se pitanje: kako onda oekivati, u
ovakvim okolnostima, bilo kakav napredak i poboljanje? Kako oekivati sistematski
napredak struke kada je nema u obrazovnim programima? A u svijetu se promjene
odvijaju nesmanjenom brzinom.
Odgovor bi bio to hitnije djelovanje i nastojanje da se arhivistika: prepozna
kao autohtona nauna disciplina, kao batinska disciplina i kao nauka u oblasti
informacijskih nauka; nastojanje za ukljuivanjem iste u akademske obrazovne
programe, armacija akademskog obrazovanja meu samim arhivskim djelatnicima,
uz naravno obavezno i dalje usavravanje uz rad. Arhivistika, kroz djelatnost arhiva,
mora postati aktivna i nametnuti se svojom djelatnou iroj zajednici kako bi bila
prepoznata i priznata, a na taj nain i sami arhivski djelatnici ostvarie svoj puni
identitet i postati svjesni svoje uloge, to e im dati daljeg podsticaja za ozbiljno
struno napredovanje i usavravanje.
11 Haris Zaimovi, Obrazovanje i edukacija kao dio strategije razvoja batinskih ustanova u Bosni
i Hercegovini. Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, 10, Radenci
(Maribor) 2011., str. 102.
12 Isto, str. 108.
Obrazovan arhivski kadar kao neophodan preduslov za uspjeh arhivske struke sluaj u Bosni i Hercegovini
29
Zakljuak
U dananjoj, savremenoj praksi, arhivistika je etablirana kao samostalna
nauna disciplina u okviru informacijskih nauka. J o uvijek nije potpuno razraen
njen korpus znanja, ali se na tome konstantno radi. U skladu s tim razvijeni su razliiti
modeli akademskog obrazovanja arhivista, obezbijeeni su programi i metode
po kojima se arhivistika izuava na fakultetima i visokim kolama. Istovremeno
sa promjenama obrazaca u razvoju arhivistike, uslijed ukljuivanja u savremene
informatike tokove, mijenjaju se i samosvijest i identitet arhiviste kao strunjaka.
I ovdje dolazi do razvoja svijesti o njegovoj izmijenjenoj ulozi, te se esto dogaa
da se arhivista sada prepoznaje kao informatiki strunjak i denira samo na taj
nain, to je pogreno, jer pravi identitet arhiviste ostaje ukorijenjen u tradicionalnim
znaajkama, uz prihvatanje novih odrednica nastalih u skladu sa savremenim
zbivanjima. Kao to se arhivistika dalje razvija uz pravilne obrazovne procese i
izmjene u radu, tako se i identitet arhiviste mijenja u obrazovnim obrascima.
U Bosni i Hercegovini akademsko obrazovanje arhivista nije zaivjelo
iz brojnih objektivnih i subjektivnih razloga. Struna usavravanja i educiranja
su prisutna i treba ih podrati, ali smo miljenja da samo uz akademske i druge
institucionalne programe arhivski kadrovi i arhivska struka u naoj zemlji mogu
dalje napredovati i razvijati se. Svakako, ne treba stati sa razliitim formama
permanentne edukacije uz rad, to dananje savremene tehonologije omoguavaju
i na individualnom planu, ali je uspostavljanje akademskih programa i katedri za
arhivistiku (bilo samostalno ili sa drugim batinskim granama) neophodan i najbolji
preduslov za dalji napredak i opstanak arhivske struke u naoj zemlji.
Summary
In the modern world, archival science is an independent discipline within
the eld of information science, and is undergoing constant development. Because of
this, different educational models have been developed, as well as different programs
and methods by which archival studies are taught at colleges and universities. Due to
its inclusion in a modern IT environment, the self-concept of archival professionals is
changing too. Archivists are now often thought of and dened as IT experts, which is
incorrect, since the work of the archivist remains rooted in traditional approaches, even if
it may employ modern information technology.
The education of archivists on Bosnia and Herzegovina in the academic sphere
did not develop for a number of reasons. But professional training within the eld exists
and should be supported, because the archival eld can continue to thrive and prosper in
our country only with the existence of trained archival staff. Certainly, we should continue
to support the kinds of training programs that do exist, both for groups and for individuals,
within the eld. But the establishment of real academic programs and departments for
archival science either alone or with other heritage sectors is an essential prerequisite
for the further progress and survival of the archival profession in our country.
31
Selma ISI
JU Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla
OBRAZOVANJE I EDUKACIJA ARHIVISTA I
MULTIDISCIPLINARNA ZNANJA
Abstrakt: Pitanje obrazovanja i edukacije arhivista je jedno od pitanja koje
je posljednjih godina u ii interesovanja moderne arhivske znanosti, kako u svijetu,
tako i kod nas. Postojanje odgovarajueg kadra je bitan preduslov obavljanja bilo
koje djelatnosti, pa tako i arhivistike. Obrazovanje i edukacije direktno utiu na
strukturu arhivskog kadra u arhivskim ustanovama, posebno na arhiviste kao osnovne
nosioce strunog djelovanja arhiva. Obrazovanje i edukacija arhivista je sloeno i
bitno pitanje sa svaki arhiv i svaku arhivsku slubu od kojih ovisi obavljanje osnovnih
poslova i zadataka arhiva - zatita, uvanje, upravljanje i koritenje arhivske grae,
ali i ukupna djelatnost i razvoj arhiva kao ustanova. Koja je osnova obrazovanja i
edukacije arhivista i uopte arhivskog kadra u arhivskoj djelatnosti i na koji nain
ona djeluje na razvoj moderne arhivistike?
Kljune rijei: Arhivisti, arhivski kadrovi, obrazovanje i edukacija,
arhivistika i multidisciplinarna znanja.
Uvod
J edan od bitnijih preduslova za uspjeno i ekasno obavljanje arhivske
djelatnosti je postojanje odgovarajueg kadra, od kojeg zavisi i sama funkcija arhiva
kao ustanova. Pitanje edukacije i obrazovanja je u samoj ii interesovanja i jedno
je od najaktuelnijih problema moderne arhivske djelatnosti u svijetu. Kako i na koja
znanja usmjeriti mlade arhiviste je ono od ega zavisi moderna arhivistika, ali i njena
budunost.
Obrazovanje i educiranje jedni su od najvanijih elemenata koji trebaju
stvoriti uvjete za unapreenje i za adekvatno poboljano obavljanje arhivske
djelatnosti. Pri tome kadrovska politika itekako ima veze s postojeim programima
obrazovanja i educiranja. Struno osposobljeni kadrovi jedan su od osnovnih
preduvjeta uspjenog planiranja i obavljanja svake djelatnosti, pa i arhivske. Ujedno
ona je bitan vid garancije za uspjeno izvravanje svih arhivistikih zadataka.
Kako obrazovati, educirati i na koja struna znanja usmjeriti arhivski kadar
zavisi od potreba arhiva i uslovljen je specinostima poslova koje arhivi kao
ustanove obavljaju. Pored glavnih strunih poslova u arhivima: zatite i evidentiranja
registraturne grae u nastajanju, odabiranja, preuzimanja i zatite arhivske grae
32
Selma ISI
u arhivima, obrade i sreivanja i publikovanja arhivske grae, vaan dio poslova
arhiva je i kulturno-obrazovna djelatnost, te u moderno doba upotreba informacijskih
tehnologija u arhivistici, koja uvodi niz promjena u klasinu arhivistiku, ali i nudi
niz mogunosti promocije arhiva i prezentacije arhivske grae, te daje i irok spektar
mogunosti upotrebe iste. Sve to od arhivista zahtjeva posebna struna znanja.
Na arhivistiku, kao struno-naunu i praktinu disciplinu, i njenu dinamiku
razvoja i djelovanja imaju uticaja sve promjene koje se odvijaju u drutvu, i lokalnog
i globalnog karaktera. Po prirodi i karakteru djelatnosti arhivistika zadire u sve
drutvene sfere, pa se stoga veoma esto morala prilagoavati novim nametnutim
okolnostima kako bi predmet svog zadatka stavila pod kontrolu i uinila ga izvjesnim.
No, na svom primarnom zadatku, arhivistika je veoma esto imala potrebu prilagoditi
se nekim novim situacijama i okolnostima, ponekad i sutinskog karaktera, to je
posebno dolo do izraaja razvojem informacionih tehnologija. Nove, moderno-
dinamine promjene nastale kao rezultat tehnolokog napretka i voenja globalne
politike imale su velikog uticaja na oblast arhivske djelatnosti. Ovim promjenama
su manje-vie optereene, kako arhivske slube zemalja razvijenog svijeta, tako i
arhivske slube zemalja u razvoju. U takvim okolnostima neophodno je iznai
najekasnija rjeenja, kako bi arhivska djelatnost pratila sve promjene koje sa sobom
nose razvoj nauke i tehnike i savremena drutvena kretanja, te tako bila u funkciji
drutva i zajednice. Sa aspekta struke postavlja se pitanje: Kako arhivsku djelatnost
uiniti funkcionalnom i korisnom za drutvo i dravu? Brojni su uslovi koje treba
na tom planu ispuniti i zadovoljiti. No, jedan od kljunih jesu osposobljeni arhivski
kadrovi, spremni da se ukljue u sve pore i oblasti arhivske problematike.
1
Do
osposobljenog kadra se dolazi adekvatnim i na sistematski nain rijeenim pitanjem
obrazovanja i edukacije arhivskih kadrova, te posebno arhivista kao osnovnih
nosilaca strunog posla u arhivima.
Obrazovanje i edukacija arhivista
ta ustvari podrazumijevamo pod pojmom obrazovanja u oblasti arhivske
djelatnosti? Da li su to adekvatni programi obrazovanja u srednjokolskom i
akademskom sektoru (dodiplomski i postdiplomski i doktorski studiji) ili odgovarajui
edukacijski programi, osmiljeni i organizirani od strane samih arhivskih institucija
ili njihovih asocijacija za djelatnike u istim, ali i za sve druge zainteresirane koji su
direktno ili indirektno vezani za ovu oblast.
U tom se kontekstu moe postaviti pitanje, to je osnovna svrha obrazovanja:
prenoenje nekog znanja, to god to bilo, proizvodnja radne snage ili reprodukcija
neke zajednice. Ako pretee zadnja komponenta, znaenje sadraja moe biti
relativizirano i svedeno na minimalnu prepoznatljivost. Kljuno pitanje odnosi se na
to to i zato uiti, pa ak i kako se pojedina rjeenja odraavaju na status struke, dok
1 Izet aboti, Arhivist izmeu klasinog i suvremenog, Tehnini in vsebinski problemi
klasinega in elektronskega arhiviranja, Maribor 2009., str. 128. i 129.
Obrazovanje i edukacija arhivista i multidisciplinarna znanja
33
se manje panje poklanja problemu kako organizirati obrazovni proces. Stoga je za
raspravu o obrazovanju od velike vanosti utvrditi to se od njega oekuje.
2
Obrazovanje arhivista jedno je od osnovnih pitanja svake arhivske slube
u svijetu i glavnih tema brojnih arhivistikih skupova i kongresa. Razliiti modeli
obrazovanja i edukacije danas variraju od zemlje do zemlje, a razlikuju se kako
po sadraju, tako i po obliku, trajanju i nainu na koji se provode. Razlozi za to su
mnogobrojni, a uglavnom su posljedica neslaganja oko samog deniranja arhivistike
i krajnjeg cilja obrazovnog procesa.
esto ak i unutar jedne arhivske slube postoji vie modela obrazovanja
arhivista koji se razlikuju po sadraju, obliku, trajanju, nainu na koji se programi
izvode i ciljevima koji su postavljeni pred obrazovni proces. Takvo stanje je posljedica
nedovoljne odreenosti samoga predmeta i razliitih tumaenja o tome to je
arhivistika ili to bi trebala biti. S druge strane, u pravilu se poistovjeuju arhivistika
i djelatnost arhiva, to dodatno oteava deniranje arhivistike kao sredinjeg
predmeta arhivistikog obrazovanja. Razlozi za takvo stanje su mnogobrojni, a prije
svega odreuje ga trenutno stanje arhivske teorije, te njezin odnos prema srodnim
disciplinama s kojima se ponekad i poistovjeuje, zajedno s istaknutim ciljevima i
oekivanjima od pojedinih oblika obrazovanja i pripadajuih programa, osnovni su
inioci koji utjeu na to kakvi e modeli u nekoj sredini biti odabrani.
3
U veem broju zemalja u svijetu, za rad u dravnim slubama, potrebno
je fakultetsko obrazovanje arhivista i poloen struni arhivistiki ispit. Po tom
obrazcu arhivistiko obrazovanje u Bosni i Hercegovini uglavnom se nadovezuje
na neki drugi temeljni tip obrazovanja. To su uglavnom historija (povijest), pravo,
bibliotekarstvo ili u novije doba informacijske znanosti. Po tome obrazovanje
arhivista ustvari predstavlja neku vrsta nadogradnje na neki drugi oblik ve steenog
obrazovanja. U tom sluaju pitanje je da li uope moemo govoriti o arhivistikom
obrazovanju ili samo edukaciji.
Razvijene zemlje svijeta, sa razvijenom drutvenom svijeu o znaaju
arhiva i arhivske djelatnosti uopte, svoje obrazovanje podiu na vii nivo. Imaju
programski i organizovano visokokolsko obrazovanje arhivskog kadra (diplomske,
master i doktorske studije), to je dobar preduslov za uspjeno obavljanje i razvoj
arhivske djelatnosti.
Klasino obrazovanje arhivista je uveliko prevazieno. Dananje potrebe
drutva i same arhivistike upuuju na potrebu multidisciplinarnih znanja u ovoj
kompleksnoj i zahtjevnoj djelatnosti. Poznavanje klasine arhivistike i tradicionalnog
upravljanja dokumentima ni izbliza ne zadovoljava moderne potrebe arhiva i
drutvene sredine. Danas se od modernog arhiviste oekuje prije svega poznavanje
informacijskih tehnologija, te mnotva specinosti, odnosa arhivskih dokumenata
i novog informatikog okruenja u kome dokumenti nastaju i pomou kojih se
na moderan nain upravlja i koristi dokumentima. Pored toga posebnost moderne
arhivistike ogleda se u usmjeravanju i usvajanju posebnih specijalistikih znanja
2 J ozo Ivanovi, Modeli obrazovanja arhivista, Arhivski vjesnik, br. 40, 1997. god., str. 19.
3 Isto., str.15.-16.
34
Selma ISI
koji omoguavaju usmjerenje ka radu i obradi dokumenata specinog perioda
(poznavanje posebnih historijskih zbivanja u kojima su odreeni dokumenti nastajali,
poznavanje pomonih historijskih nauka koje omoguavaju rad sa posebnom vrstom
dokumenata, i sl.).
Pored toga, vanu kariku u sticanu znanja i vjetina za modernog arhivistu
ima edukacija ili bolje reeno konstantno usavravanje, koje bukvalno nikad ne
prestaje. Za modernog arhivistu edukacija je trajan oblik usvajanja znanja i vjetina
koji nikad ne prestaje. Raznolik je, interdisciplinaran i traje tijekom itavog radnog
vijeka, jer je prisutna konstantna potreba usvajanja novih potrebnih znanja i vjetina
koji omoguavaju izvravanje zadaa i zahtjeva koji se stavljaju pred arhive.
Vremenom se popisi potrebnih znanja mjenjaju i dodaju se novi predmetni sadraji
u nastavne programe.
Ovisnost arhivista o multidiscioplinarna znanja
Zapravo, svako raspravljanje o obrazovanju arhivista, a ono je jedna
od kljunih tema brojnih skupova arhivista, i rasprava o arhivistici kao znanosti,
nezaobilazno se povezuje s pitanjem identiteta i profesije arhivista. U posljednje
vrijeme esto se pitanje identiteta arhivista postavlja prvenstveno s obzirom na
nove tehnologije (elektroniki mediji) i nove oblike informacija (virtualni arhivi).
U takvoj raspravi u nekom smislu sueljavaju se dva gledita, ono anglosaksonskih
arhivista, koji u prikazivanju uloge arhivista istiu znaenje informatike i novih
elektronikih medija, ne samo kao izazova arhivskoj slubi nego ih prikazuju kao
temeljno odreenje u obrazovanju arhivista i stvaranju njegove uloge u drutvu.
Nasuprot tome, evropski arhivisti ne doputaju da se previde osnovna obiljeja
identiteta arhivista, a to je njegova funkcija da zatiti memoriju nekoga naroda i
ouva arhivsko gradivo kao dio kulturne batine.
4
Prol modernog arhiviste treba traiti u obavljanju njegove specine
uloge, a ona se prvenstveno bazira na ouvanju, zatiti i obradi pisane kolektivne
memorije, te samim tim i stvaranjem uslova za njeno koritenje. Arhivist ima zadau
da memoriju drutva, tanije memoriju svog naroda sauva u njenom izvornom
historijskom kontekstu i na svim vrstama medija to ih stvara suvremena tehnologija.
U obavljanju tih funkcija arhivisti su potrebna i druga pomona znanja (historija,
pravo, pomone povijesne znanosti, informatika, komunikologija), ali arhivist pri
tome nije i ne treba biti, ni historiar, ni informatiar, njegov identitet se ostvaruje
tako da bude arhivist, to jest, da se u svome radu rukovodi prvenstveno naelima,
metodologijom i primjenom arhivistike znanosti.
U tome treba traiti pomirenje dviju tendencija i dvaju pogleda na arhivistu,
onu prolih vremena, kada je on imao obiljeje povjesniara i suvremene tendencije
koje bi htjele da arhivist bude informatiar. Narav materijalnoga objekta arhivistike
kao znanosti (a to je nosa informacije) i narav formalnoga objekta te znanosti
4 Josip Kolanovi, Identitet arhivista: od zanimanja do profesije, Arhivski vjesnik, br. 40, 1997., str. 7.
Obrazovanje i edukacija arhivista i multidisciplinarna znanja
35
(zatita, obrada i upotreba) odreuju identitet arhiviste. Njemu su potrebna znanja
i povjesniara i informatiara, ali samo kao instrumentarij i pomagala. Isto tako su
mu potrebna i druga znanja (poznavanje jezika, povijesti institucija, kao osnove
za utvrivanje konteksta nastanka obavijesti). Pojednostavljeno reeno, kao to
arhivist ne moe sauvati i obraditi stare dokumente bez poznavanja paleograje
i povijesnoga konteksta nastanka dokumenta, on ne moe sauvati ni obraditi
suvremene dokumente bez poznavanja osnova suvremene elektronike paleograje.
Sve ostalo poznavanje informatike arhivisti je potrebno kao i svakom drugom
strunjaku (prijenos informacija, nain obrade informacija).
5
Za razliku od klasinog prola arhiviste koji se bavi zatitom i uvanjem
arhivske grae, obradom i sreivanjem, te publikovanjem obavjetajnih pomagala
i arhivske grae od modernog arhiviste se oekuje da zbog raznolike prirode posla,
organizacije rada i radnog okruenja, modernizacije posla ima irok spektar znanja
i vjetina.
Arhivski kadrovi rade sa arhivskom graom iz raznih vremenskih perioda i
raznovrsnih oblika drutvenog ivota, nastalih na razliitim nosiocima informacija
(papir, audio-video zapisi, mikrolmovi, suvremeni nosioci informacija), to
neminovno zahtjeva posebna specijalistika i multidisciplinarna znanja. Prije svega
to zahtjeva poznavanje arhivistike, ope i nacionalne historije, pomonih historijskih
disciplina (paleograje, diplomatike, hronologije i dr.), zatim administrativno
ureenje i historijat ustanova u zemlji, kancelarijsko i arhivsko poslovanje, jezik
grae sa kojom radi, te naravno karakteristike i osobenosti nosioca informacija,
poznavanje savremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija i sl.
U zavisnosti od konkretne vrste posla koji arhivist obavlja na svom radnom
mjestu zavisi i vrsta znanja i vjetina koji su mu potrebni za obavljanje istog. Oni koji
rade na referentnim i pristupnim pozicijama, koji su u stalnom kontaktu s korisnicima
moraju imati dobre vjetine komunikacije i biti dobri u odnosima sa ljudima, kako bi
bili sposobni pomoi im u njihovim istraivanjima, ili drugim zahtjevima.
Za arhivistu ili lice zaposleno na poslovima tehniko-tehnoloke zatite potrebne
su osnovne konzervatorske vjetine kako bi se produio ivotni vijek vrijednih
kulturnih artefakata. Neki tipovi medija (kao to su fotograja, kiselinski papir,
pergamena, audio ili video nosai i dr.) mogu propasti ukoliko nisu prikladno
pohranjeni i uvani.
Premda se veina arhivske grae koja se uva u arhivima sastoji iskljuivo od
papirnih spisa, sve vie arhivista mora se suoiti sa izazovima zatite elektronske
grae. Takoer, zbog vrste posla i ogromne koliine sortiranja, grupisanja i
popisivanja, arhivist mora bit dobro organiziran i analitian, te imati sposobnost
uoavanja detalja. Pri tome vano je da arhivisti imaju razvijene istraivake vjetine,
koje im pomau u popisivanju grae i izradi informativno-obavjetajnih pomagala,
jer na taj nain pribliavaju arhivsku grau korisnicima i olakavaju njeno koritenje.
5 Isto, str. 12.
36
Selma ISI
Nivo i stepen obrazovanja i usvajanja multidisciplinarnih znanja od strane
arhivista u Bosni i Hercegovini
Procesi obrazovanja i edukacije arhivista i uope arhivskog kadra u Bosni i
Hercegovini nisu na zadovoljavajuem nivou. Tanije pitanje je da li uope moemo
govoriti o nekom organizovanom institucionalnom obrazovanju, jer u redovnom
sistemu obrazovanja na srednjem i visokom nivou uope ne postoji obrazovanje za
arhivsku struku. Redovnog srednjokolskog obrazovanja arhivskog kadra u Bosni i
Hercegovi nema, a neke administrativne kole, koje su dijelom bile bliske arhivskoj
struci su ukinute.
6

to se pak tie univerzitetskog obrazovanja situacije nije znatno bolje,
naime u Bosni i Hercegovini nema organizovanog obrazovanja arhivske struke
na visokom nivou. J edini napredak, koliko ga moemo tako zvati, je izuavanje
predmeta Arhivistike kao samostalnog predmeta ili izuavanje arhivistike kao dio
predmeta Pomone historijske nauke, u okviru studija historije na univerzitetima
u Sarajevu, Tuzli, Bihau i Banja Luci.
7
U sutini ipak nakon navedenog ispita
prestaje svako bavljenje arhivistikom na odsjecima za historiju/ povijest/ istoriju.
Treba ipak napomenuti to da se, kada je ovaj predmet u pitanju, radi samo i iskljuivo
o izuavanju arhivistike kao pomone historijske discipline.
Obrazovanje arhivista u Bosni i Hercegovini se danas zasniva na
osposobljavanju visokoobrazovanog kadra koji poinje rad u arhivima i obavezi
polaganja strunog ispita. Isto se odvija po posebnim podzakonskim aktima. Kao i u
veini zemalja u svijetu tako i u Bosni i Hercegovini za obavljanje poslova arhiviste
potrebno je fakultetsko obrazovanje (kod nas je to jo uvijek najvei broj historiara
i pravnika) i poloen struni arhivistiki ispit, koji se polae nakog godine dana
provedenih na obavljanju osnovnih strunih arhivskih poslova (zatite arhivske
grae u nastajanju, preuzimanja, procesa obrade i sreivanja arhivske grae). Nain
ureenja obrazovanja i edukacije u arhivskoj struci Bosne i Hercegovine uveliko bi
trebalo da se ureuje i usklauje i sa potrebama arhiva, ali i arhivske struke uope.
to se tie edukacije arhivskih djelatnika Bosne i Hercegovine u
postdejtonskom periodu ona se zasnivala na prijeratnom iskustvu (odravanje
savjetovanja razliite vrste i znaaja)
8
, ali i na uvoenju nekih novih edukativnih
6 Primjetno je ukidanje upravnih, birotehnikih kola i sl. koje su djelimino bile bliske arhivskoj
struci. Pored toga bitno je naglasiti da su, to se tie obrazovanja arhivskog kadra u BiH tokom 80-tih
godina, izale dvije generacije.
7 Na fakultetu u Tuzli predmet arhivistike ne samo da je izdvojen kao zaseban, nego se zadnjih
godina studentima kao izborni predmet nude predmeti Arhivska praksa I i Arhivska praksa II gdje se
sutina arhivske djelatnosti na praktian nain pokuava pribliiti studentima organizovanjem preda-
vanja i vjebi u prostorijama samog Arhiva.
8 Tu se svakako istie doprinos Dravnog savjetovanja arhivskih radnika Bosne i Hercegovine i
objavljivanje radova sa istog u asopisu Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja BiH, te svakako
Meunarodno savjetovanje Arhivska praksa i istoimeni asopis koji je posebno u postratnom periodu
dao nemjerljiv znaaj razvoju struke i edukaciji arhivskog kadra, ali i strunog kadra zaposlenog u
registraturama.
Obrazovanje i edukacija arhivista i multidisciplinarna znanja
37
modela. Ti noviteti se prije svega odnose na opredjeljenje da se arhivskim zakonima
svih nivoa striktno utvrde obaveze posjedovanja odgovarajue strune spreme za
obavljanje arhivskih poslova, da se uredi obaveznost polaganja strunog arhivistikog
ispita, te da se uini obaveznom kontinuirana edukacija arhivskih djelatnika svih
vrsta.
9

Zakljuak
Pitanje obrazovanja i edukacije arhivista je jedno od pitanja koje je
posljednjih godina u ii interesovanja savremene arhivske znanosti u svijetu, pa i u
Bosni i Hercegovini. Postojanje odgovarajueg kadra je bitan preduslov obavljanja
bilo koje djelatnosti, pa tako i arhivistike. Obrazovanje i edukacije direktno utiu
na strukturu arhivskog kadra u arhivskim ustanovama, posebno na arhiviste kao
osnovne nosioce strunog djelovanja arhiva.
Danas u svijetu postoje razliiti modeli obrazovanja i edukacije koji variraju
od zemlje do zemlje, a razlikuju se po sadraju, obliku, trajanju i nainu na koji se
provode. U veini sluajeva, za rad u dravnim slubama, potrebno je fakultetsko
obrazovanje arhivista i poloen struni arhivistiki ispit. Na taj nain arhivistiko
obrazovanje uglavnom se nadovezuje na neki drugi temeljni tip obrazovanja,
uglavnom historiju, pravo, bibliotekarstvo ili pak u novije doba informacijske
znanosti. Po tome obrazovanje arhivista predstavlja neku vrstu nadogradnje na neki
drugi oblik ve steenog obrazovanja.
Za prol i identitet modernog arhiviste posebno vanu ulogu ima edukacija,
koja je vana karika u sticanju znanja i vjetina. Model konstantnog usavravanja,
odnosno trajan oblik usvajanja znanja i vjetina koji nikad ne prestaje je osnovna
odlika modernog arhiviste.
Prol modernog arhiviste treba traiti u obavljanju njegove specine
uloge. Iako se ona prvenstveno bazira na ouvanju, zatiti i obradi pisane kolektivne
memorije i stvaranjem uslova za njeno koritenje to neumanjuje zadau arhiviste da
memoriju drutva sauva u njenom izvornom historijskom kontekstu bez obzira na
vrstu medija na kojima je ona nastala. U obavljanju tih funkcija arhivisti su potrebna
razliita struna multidisciplinarna znanja (historija, pravo, pomone povijesne
znanosti, informatika, komunikologija) i vjetine.
Summary
The issue of education and training of archivists is one of the issues that
gained momentum in recent years regarding archival science in the world, including
Bosnia and Herzegovina. Having adequate personnel is an essential prerequisite
9 Istie se slanje mladog arhivskog kadra na razliite oblike strunog usavravanja u zemlji i
inostranstvu. (Arhivska jesenja kola u Trstu, razne radionice i sl.)
38
Selma ISI
for performing any activity, including archival one. Education and training directly
affects the structure of archival staff in archival institutions, especially since the
archivist is main protagonist in expertise archives.
Today in the world there are different models of education and training which vary
from country to country, but they differ in content, format, duration and manner
in which they are implemented. In most cases, to work in the civil service, it is
a university education archivists and archival passed expert examination. In this
way, archival education generally builds on another fundamental type of education,
mainly history, law, library science, or more recently the Information sciences. In
that education archival science is a kind of an upgrade in some other form, but not
primary education that is received.
In the prole and identity of the modern archivist education has a particularly
important role, which is an important link in the acquisition of knowledge and skills.
Model of constant improvement and lasting form of acquiring knowledge and skills
that never ends is a basic feature of the modern archivist.
Prole of modern archivists should seek to perform his specic role. Although
it is primarily based on conservation, protection and processing of written collective
memory and creating the conditions for its use, it does not diminish the duty of
an archivist to preserve the memory of society in its original historical context,
regardless of the type of media on which it was created. In carrying out these functions
archivists need different expert multidisciplinary knowledge and skills (history, law,
auxiliary historical sciences, information technology and communication).
39
Omer ZULI
JU Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla
UTICAJ STRUNE OSPOSOBLJENOSTI ARHIVARA NA
UREENOST ARHIVSKOG POSLOVANJA - PRIMJER
ORGANA LOKALNE SAMOUPRAVE NA PODRUJU
TUZLANSKOG KANTONA
Abstrakt: Ureenost arhivskog poslovanja u registraturama zavisi od niza
faktora, koji se prvenstveno odnose na adekvatan prostor, (arhivski depo), opremu,
te posebno arhivski kadar, kao najvaniji faktor. Arhivari moraju biti pokretaka
snaga na planu ureenja arhivskog poslovanja. Da bi odgovorili zadatku, oni
moraju biti struno osposobljeni za samostalan rad u arhivi, s ciljem pozitivnog
kanalisanja tokova ureenja arhivskog poslovanja. Organi lokalne samouprave
su za arhiv znaajne registrature, te su stoga predmetom analize ovoga rada. Cilj
je da se na osnovu rezultata izvrene analize, doe do zakljuka u kolikoj mjeri
je presudan ljudski faktor, odnosno arhivari, te njihova struna osposobljenost za
navedene poslove.
Kljune rijei: Arhivari, organi lokalne samouprave, opine, arhivsko
poslovanje, struna osposobljenost, Arhiv TK.
Uvodne napomene
Organi lokalne samouprave, odnosno opine predstavljaju najznaajnije
stvaraoce registraturne grae na lokalnom nivou. S obzirom na njihov znaaj iste
su svrstane u Prvu kategoriju. Naime, uzimajui u obzir znaaj arhivske grae istih
za drutvenu zajednicu, funkciju i ovlatenja, nadlenosti, te hijerarhijske veze sa
drugim organima lokalnih i viih vlasti, kako na zakonodavnom tako i izvrnom
nivou, opine su kategorisane kao znaajnije registrature, odnosno registrature Prve
kategorije. Samim time, opine su predmetom kontinuiranog nadzora od strane
Arhiva TK, a u cilju stalnog praenja stanja i stepena sreenosti registraturne grae
i kontinuirane edukacije arhivara.
Da bi se uspjelo na tom zadatku opine, kao stvaraoci registraturne grae
obavezne su obezbijediti osnovne pretpostavke normalnog funkcionisanja sistema
arhivskog poslovanja, kao to su prostor, oprema, normativna ureenost, a svakako
najznaajniji preduslov jeste arhivski kadar, odnosno lice koje e raditi na provoenju
svih neophodnih procesa u arhivi. S druge strane, nadleni arhiv i njegovi struni
40
Omer ZULI
zaposlenici moraju raditi na kontinuiranom obrazovanju arhivara, kako bi isti mogli
samostalno preuzeti provoenje procesa vezanih za arhivsko poslovanje. Kada i
jedna i druga strana (opine i arhivi) obezbijede osnovne pretpostavke, onda krajnji
rezultat zavisi iskljuivo od samog arhivara, njegove strunosti i spremnosti da uloi
maksimalan napor i struno znanje, entuzijazam i volju, kako bi poslovi iz njegove
nadlenosti bili ureeni u skladu sa propisima.
Uviajui znaaj strune osposobljenosti arhivara na planu sveobuhvatne
ureenosti arhivskog poslovanja, to se naroita panja Arhiva TK usmjerava na
polje edukacije arhivskog kadra. Naini edukacije arhivskih kadrova u opinama su
raznovrsne, od stalnih obilazaka od strane strunih zaposlenika Arhiva TK u smislu
edukacije arhivara i davanja uputa i praktine obuke, zatim kontakata telefonom,
elektronskom potom. Edukacija se provodi i kroz planirane i stalne konsultacije,
te seminare, savjetovanja, strune ispite, kao i sve druge vidove strunih, kulturnih
i naunih sadraja, kao to su okrugli stolovi, nauni skupovi, izlobe, predavanja,
itd. Naime, cilj ovako iroko postavljenih strunih aktivnosti na planu edukacije
i osposobljavanja arhivara, ogleda se u injenici ne samo pukog prenosa strunih
znanja, nego prije svega jaem vezivanju arhivara za arhiv, kulturno naslijee i u tom
smislu jaanje svijesti arhivara o znaaju kulturnog blaga uope, a posebno onog
koje je u njihovoj nadlenosti.
Svrha i cilj ureenosti arhivskog poslovanja, ne smije se posmatrati samo
kroz prizmu pukog provoenja zakonskih odredbi. U tom smislu arhivari moraju
biti daleko vie od zaposlenika zaduenih za arhivu. Oni u svojoj radnoj sredini
moraju raditi na irenju svijesti o znaaju arhivske grae, ne smiju dozvoliti da im
drugi, nekompetentni i nestruni referenti ureuju sistem arhivskog poslovanja.
Meutim, da bi to postigli oni moraju imati zavidan nivo znanja, kako teorijskog tako
i praktinog, kako bi se na taj nain nametnuli u svom radnom okruenju. injenica
je da su nedovoljno struni i osposobljeni arhivski kadrovi, podloni uticajima, pa i
pritiscima u svom radnom okruenju, koji koristei nesigurnost ili nedovoljno znanje
arhivara, nastoje nametnuti svoja pravila igre odnosno neke svoje standarde u
arhivskoj djelatnosti. To je naroito bilo prisutno u ranijim periodima. Meutim,
zahvaljujui strunosti, arhivari danas sve vie utiu na provoenje procesa u
arhivskom poslovanju. Evidentni su primjeri u kojima arhivari, insistiraju na
dosljednom provoenju propisa, a to je u odreenim sluajevima rezultiralo ak i
reakcijama od strane nadlenih organa, u kojima se od Arhiva Tuzlanskog kantona
trailo oitovanje u smislu ispravnosti njihovih postupaka. U tom smislu su nadleni
struni zaposlenici Arhiva TK, uvijek kada je to trebalo, davali podrku arhivarima,
a sve u cilju propisnog obavljanja arhivske djelatnosti. Stoga ovaj rad ima za cilj da
na osnovu argumentovane analize stanja i stepena ureenosti arhivskog poslovanja u
odreenim vremenskim periodima, doe do odreenih zakljuaka, vezanih za znaaj
strune osposobljenosti arhivara na planu ureenja arhivskog poslovanja.
Uticaj strune osposobljenosti arhivara na ureenost arhivskog poslovanja...
41
Analiza uticaja strune osposobljenosti arhivara na ureenost arhivskog
poslovanja za vremenski period 2000.-2012. godina
1
Da bi se argumentovano prikazao uticaj strune osposobljenosti arhivara,
na ureenost arhivskog poslovanja, bilo je neophodno izvriti odreenu analizu.
Analizom je obuhvaena i komparirana ureenost arhivskog poslovanja opina iz
2000. godine, sa sadanjim stanjem. Na taj nain se nastojalo doi do odgovora,
u kolikoj mjeri je struna osposobljenost arhivara imala uticaja na ureenost
arhivskog poslovanja. Stoga e se u nastavku rada u znaajnoj mjeri obraivati
pitanje ureenosti arhivskog poslovanja, ali sve s ciljem da se utvrdi u kolikoj mjeri
je struna osposobljenost arhivara, imala uticaja na predmetnu ureenost.
Arhiv Tuzlanskog kantona vri struni nadzor nad 13 opina na podruju
Tuzlanskog kantona. Od ukupnog broja, etiri su novoformirane opine,
2
a to su
eli, Doboj Istok, Sapna i Teoak. Da bi arhivsko poslovanje bilo ureeno u skladu
sa propisima, neophodno je obezbjeenje prostornih pretpostavki, a najznaajniji
preduslov jeste struni arhivski kadar.
Nadleni arhiv mora beskompromisno insistirati na obezbjeenju osnovnih
preduslova za ureenje arhivskog poslovanja, da bi se moglo pristupiti njegovom
ureenju. Pitanje prostora, ali i opreme mora biti dugorono, sutinski rijeeno, jer je
rije o registraturama Prve kategorije, koje trebaju biti uzor ostalim registraturama
na datom lokalnom podruju. Pitanje izbora osobe zaduene za arhivsko poslovanje
je takoer, vano. To se prije svega ogleda u injenici da osoba mora biti odgovorna,
da je spremna na usvajanje novih znanja, koja vremenom, a posebno danas, trae
ak i multidisciplinarna znanja, u smislu poznavanja informacionih tehnologija,
pomonih historijskih nauka i dr. Budui da je rije o specinoj djelatnosti, arhivar
mora biti taj koji e sam sebi postavljati norme na izvrenju poslova, koji e stalno
otvarati odreena nerijeena pitanja, traiti odgovor na iste, te biti u stalnom kontaktu
sa strunim zaposlenicima nadlenog arhiva.
Da bi se struno i na osnovu injenica analiziralo postavljeno pitanje,
razmatrano je stanje i stepen ureenosti arhivskog poslovanja u opinama do 2000-
te godine, u odnosu na sadanje stanje ureenosti arhivskog poslovanja. Naime,
period do 2000-te godine, uzet je za razmatranje i poreenje iz vie razloga. Prije
svega to je period kada je donijet novi Zakon o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog
kantona.
3
Ubrzo po donoenju temeljnog Zakona, donijet je Pravilnik o polaganju
strunih arhivistikih ispita.
4
To je vrijeme kada su nadleni arhivi, nakon zavretka
1 Rezultate analize pogledati u Prilogu br. 1.
2 Opine formirane u okviru teritorijalno-administrativnog ureenja Bosne i Hercegovine, po
Dejtonskom principu. Vidi: Zakon o konstituisanju novih opina u Federaciji Bosne i Hercegovine i
izmjeni podruja opina podijeljenih meuentitetskom i meukantonalnom crtom, Slubene novine
Federacije Bosne i Hercegovine, br. 6/98.
3 Slubene novine Tuzlanskog kantona, br. 15/00.
4 Pravilnik o arhivistikim ispitima, uslovima i nainu sticanja osnovnih zvanja u arhivskoj djelatnosti,
Slubene novine Tuzlanskog kantona br. 9/01.
42
Omer ZULI
agresije, radili na pripremi zakonske regulative, te stvaranju osnovnih pretpostavki za
normalno funkcionisanje, po pitanju kadrova, materijalne baze, te utvrivanja stanja
na terenu, kako bi se moglo prei na fazu sistemskog ureenja arhivskog poslovanja
u opinskim organima. U istom periodu, nakon agresije i opinama je trebalo
vrijeme, kako bi sve neophodne segmente funkcionisanja lokalne samouprave, pa
time i arhivsko poslovanje, dovele na neophodan nivo.
Razlog zato je 2000-ta godina uzeta kao godina za komparativnu analizu,
lei i u injenici da su 1998. godine, zvanino konstituisane nove opine u Federaciji
Bosne i Hercegovine, pa samim time i u Tuzlanskome kantonu.
5
Na taj nain je,
u skladu sa zakonskim odredbama, zaokruen nadzor nad 13 opina Tuzlanskog
kantona. Iste, 1998. godine, na snagu su stupili i novi propisi o kancelarijskom
poslovanju, koji su na odreen nain uveli novine u sistem kancelarijskog poslovanja.
6

To se prije svega odnosi na sistem evidencija, ali i nove klasikacijske oznake akata
i predmeta. Vrijeme od njihovog uvoenja do 2000. godine, je realno vrijeme u
kojem su iste morale usaglasiti normativna akta, te uskladiti sistem kancelarijskog i
arhivskog poslovanja. Iz gore navedenih razloga period od 2000. godine uzet je kao
polazina odrednica za uporednu analizu stanja i ureenosti arhivskog poslovanja, u
organima lokalne samouprave.
Analizirajui stanje i stepen ureenosti arhivskog poslovanja u opinama na
prostoru Tuzlanskog kantona, 2000-te godine dolo se do slijedeih rezultata. Ukupna
koliina arhivske grae i registraturskog materijala, koja je bila predmetom nadzora
u navedenih 13 opina iznosila je oko 6000 dunih metara grae. Od navedenih
opina po obimu, vanosti i starosti registraturne grae isticale su se opina Tuzla,
Lukavac, Srebrenik i Graanica. Uzme li se u obzir znaaj opina za iru drutvenu
zajednicu, sa aspekta znaaja arhivske grae, iste su svrstane u Prvu kategoriju. S
obzirom na utvrenu kategorizaciju pristupilo se utvrivanju injeninog stanja
u opinama, s akcentom na obezbjeenje prostora, arhivskog kadra, te njihovo
struno osposobljavanje. Rezultati koji su utvreni analizom su najblae reeno
nezadovoljavajui i vie su rezultat improvizacije, nego li sistemskih rjeenja, na
polju ureenja arhivskog poslovanja.
5 Vidi fus notu br. 2.
6 Uredba o vrenju kancelarijskog poslovanja u organima uprave i slubama za upravu u Federaciji
Bosne i Hercegovine, Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 20/98; Uputstvo o
kancelarijskom poslovanju u organima uprave i slubama za upravu u Federaciji Bosne i Hercegovine,
Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 30/98. i Uputstvo o izmjenama i dopunama
Uputstva o kancelarijskom poslovanju u organima uprave i slubama za upravu u Federaciji Bosne i
Hercegovine Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 49/98.
Uticaj strune osposobljenosti arhivara na ureenost arhivskog poslovanja...
43
Anali
za
uticaj
a
struc.
ospos.
arhiva
ra
Sredenost
grade
Lista
kategorija
Arhivar Arhivska
knjiga
O
d
a
b
i
r
a
n
j
e
i
z
l
u
c
i
v
a
n
j
e

P
r
e
u
z
i
m
a
-
n
j
e

a
r
h
i
v
s
k
e

g
r
a
d
e

Strucni
arhivarski
ispit
Arhivski
depo
b
r
o
j

r
e
g
.


%

b
r
o
j


%

b
r
o
j


%

b
r
o
j


%

b
r
o
j


%

b
r
o
j


%

b
r
o
j

%

b
r
o
j

%

2000.
4

3
0

6

4
6
,
2

9

6
9
,
2

0

0

0

0

2

1
5
,
4

0

0

0

0

2012.
1
2

9
2
,
3

1
3

1
0
0

1
3

1
0
0

1
0

7
6
,
9

1
1

8
4
,
6

1
2

9
2
,
3

1
0

7
8
,
6

1
2

9
2
,
3

Prilog br. 1. Analiza uticaja strune osposobljenosti arhivara na ureenost arhivskog
poslovanja organa lokalne samouprave
7
Rezultati analize su pokazali da su po osnovu normativne ureenosti gotovo
sve opine ureivale kancelarijsko i arhivsko poslovanje na osnovu ranijih starih
Listi kategorija. Uvidom u dosijee opina u Vanjskoj slubi Arhiva TK, vidljivo je da
su neke opine ureivale kancelarijsko i arhivsko poslovanje na osnovu normativnih
akata iz 1974. i 1985. godine, to je apsolutno neprihvatljivo. Izuzetak ini Opina
Tuzla koja je 1999. godine donijela novu Listu kategorija, usklaenu sa propisima
koji su u meuvremenu stupili na snagu, to je bila obaveza i svih drugih opina, jer
sve Liste donijete do 1998. godine, nisu bile primjenjive u novonastalim uslovima
ureenja kancelarijskog poslovanja. Od novoformiranih opina, samo je Opina
Sapna donijela Listu kategorija, dok ostale to uope nisu uradile. Uzimajui u
obzir navedeno, na terenu je bilo primjetno arenilo standarda i normi koji su
primjenjivani u sistemu kancelarijskog i arhivskog poslovanja. Neke od opina su
i dalje koristile kartice predmeta i akata, neke su prele na sistem djelovodnika i
upisnika, neke su primjenjivale stare, nevaee klasikacijske oznake, dok neke nisu
uope primjenjivale sistem klasikacija.
Od ukupnog broja opina, etiri nisu uope imale arhivara, dok su ostale
imale arhivare, koji su navedene poslove uglavnom obavljali uz druge svakodnevne
poslove. Zbog svakodnevnih poslova, arhivari se nisu mogli posvetiti pitanju
ureenja arhivskog poslovanja. U takvim okolnostima, pitanju njihovog strunog
usavravanja, nije pridavana vanost, od strane opina. To je objektivno uticalo na
stepen njihovog angamana na zadatim poslovima, te kvalitet izvrenih zadataka.
U tretiranom periodu, nijedna opina nije dostavljala prepis arhivske knjige, niti
7 Analiza je uraena na osnovu predmeta iz dosijea trinaest opina sa prostora Tuzlanskog kantona,
nad kojima Arhiv Tuzlanskog kantona vri struni nadzor i koji se nalaze u Vanjskoj slubi Arhiva TK
Tuzla.
44
Omer ZULI
je redovno vrila izluivanje, to dovoljno govori o stepenu ureenosti arhivskog
poslovanja. Od trinaest opina, njih est uope nije imalo prostor za arhiviranje
grae, dok su ostale imale prostore, od kojih veina nije, sa aspekta uslovnosti i
opreme, zadovoljavala ni minimalne standarde. Radilo se o neuslovnim podrumskim,
tavanskim ili garanim prostorima. O arhivskoj opremi da se i ne govori. Samo je
npr. opina Gradaac imala instaliranu ekonom opremu, dok je veina drugih opina
koristila nestandardne drvene stalae, a ak i njih nije bilo u dovoljnoj mjeri.
Tome treba dodati i injenicu, da je odreeni broj opina, u periodu
agresije, egzistirao na linijama razgranienja, usljed ega su znatne koliine grae
unitene, a da se pri tome uope nije moglo odrediti niti priblino u kolikoj mjeri je
odreena fondovska cjelina sauvana ili ne. Dakle, pred arhivarima je stajalo pitanje
rekonstrukcije fonda, to je zahtijevalo njihovo struno usavravanje, koje oni nisu
imali. Stoga se na polju edukacije arhivara moralo krenuti od osnovnih, elementarnih
oblika edukacije.
Struni zaposlenici Arhiva TK, su kontinuiranim nadzorom na terenu
pokrenuli aktivnosti na strunom osposobljavanju arhivskih kadrova, a u cilju
konanog ureenja arhivskog poslovanja u svim opinama. Arhiv TK pokrenuo
je sveobuhvatne aktivnosti, na obezbjeenju neophodnih preduslova za ureenje
arhivskog poslovanja, od strane stvaralaca, od prostora i opreme, do arhivskog
kadra. Poetna edukacija arhivara svodila se na praktinu obuku arhivara, prilikom
redovnih obilazaka. Ta edukacija je kasnije proirena stalnim konsultacijama
arhivara sa strunim zaposlenicima arhiva. Na taj nain su arhivari vre vezani
za Arhiv, nakon ega su oni odgovornije pristupili ureenju arhivskog poslovanja.
Nakon to su usvojili neophodna osnovna znanja, vezana za arhivsko poslovanje,
moglo se krenuti na strunu nadgradnju. Rezultat dodatnih edukacijskih sadraja,
odnosio se na osposobljavanje arhivara, za njihovo uee u segmentu valorizacije
grae, donoenja normativnih akata, itd. Zahvaljujui strunosti, veina arhivara
ne predstavlja samo izvrioce poslova. Oni pokreu odreene strune aktivnosti,
uestvuju aktivno u rjeavanju odreenih problema, kanaliu u pozitivnom smjeru
arhivsko poslovanje, daju konstruktivne prijedloge.
Edukacija arhivara vrena je i putem godinjih, strunih Savjetovanja,
pod nazivom Arhivska praksa. U kolikoj mjeri je Arhiv Tuzlanskog kantona
posveivao panju strunom osposobljavanju arhivara, govori i podatak da je
svima pruena mogunost aktivnog uea na Savjetovanjima, u smislu izlaganja
i objavljivanja strunog rada, pri emu isti imaju mogunost otvoriti odreena
pitanja, koja smatraju znaajnim ili ponuditi rjeenja za iste. U programe strunog
osposobljavanja putem projekta Arhivska praksa, ukljuivali su se svake godine,
arhivari gotovo svih opina sa prostora nadlenosti Arhiva TK.
8
Usvojena struna
znanja, te prakse zemalja u okruenju, arhivari su esto primjenjivali u praksi, kod
ureenja arhivskog poslovanja. Stoga se moe konstatovati da je navedeni struni
sadraj znatno doprinio ureenosti arhivskog poslovanja.
8 Osim arhivara opina Kladanj i Kalesija, koji su strunom osposobljavanju prisustvovali neredovno.
Uticaj strune osposobljenosti arhivara na ureenost arhivskog poslovanja...
45
Donoenjem propisa o obaveznom polaganju strunog arhivarskog ispita,
kao vida strune edukacije, Arhiv Tuzla se ukljuio u edukaciju kadrova i njihovu
pripremu za polaganje istog. Struni arhivarski ispit je svojevrstan vid edukacije i
nadgradnje steenih praktinih znanja. Proirenje tih znanja i na teorijskoj osnovi,
po pitanju poznavanja informacionih tehnologija, pomonih historijskih nauka,
historije, uticalo je na znatno vii nivo znanja arhivara. Struni arhivarski ispit je
uspjeno poloilo 11 arhivara (iz 10 opina), to iznosi oko 80%.
9
Osim toga, Arhiv je
nastojao vezati arhivare za Arhiv i njegove druge strune, naune i kulturne sadraje,
nastojei na taj nain pruiti dodatna znanja, ali i ukazati na znaaj i odgovornost
posla kojeg arhivari obavljaju u svojim matinim opinama.
Stanje i stepen ureenosti arhivskog poslovanja, konstatovanog analizom
za vremenski period do 2000-te godine, nije se moglo urediti, odnosno popraviti
niti brzo, niti lahko. To je proces koji je trajao godinama, a u manjem broju opina
i danas traje. Ureenju arhivskog poslovanja se pristupilo sistemski, na nain da se
krenulo od opeg prema posebnom. Nakon openitog ureenja, koje se ogledalo
u obezbjeenju prostora, opreme, normativne ureenosti, imenovanju arhivara,
u daljim fazama pristupilo se detaljima, koji su se izmeu ostaloga ogledali u
analitikom popisivanju ratne produkcije arhivske grae.
Rezultat pomenutih, obostranih aktivnosti Arhiva Tuzlanskog kantona i
opina, prije svega po pitanju strune osposobljenosti arhivara, kao najbitnijih karika
u tom lancu, ogledaju se u slijedeem: od trinaest opina na prostoru nadlenosti
Arhiva TK Tuzla, gotovo sve opine imaju, u najveoj mjeri sreenu registraturnu
grau, u skladu sa vaeim propisima i utvrenom metodologijom.
10
Ureeno stanje
u oblasti arhivskog poslovanja, rezultat je izmeu ostaloga i injenice da su gotovo
sve opine obezbijedile adekvatne prostore za arhiviranje grae, koji su u najveem
broju sluajeva opremljeni adekvatnom arhivskom opremom.
11
Sve opine su
normativno uredile oblast kancelarijskog i arhivskog poslovanja, te imenovale
arhivare zaduene za provoenje obaveza iz domena arhivskog poslovanja. Struna
osposobljenost arhivara ogleda se u injenici da se u preko 70% sluajeva dostavlja
redovno prepis arhivske knjige, te da se u 92% sluajeva vri odabiranje arhivske
grae i izluivanje bezvrijednog registraturskog materijala.
Strunost arhivara ogleda se i na polju sreivanja, evidentiranja, popisivanja
i primopredaje arhivske grae Arhivu TK Tuzla. Od svih opina preuzeta je,
najveim dijelom, arhivska graa starija od trideset godina, a od jedanaest
9 Struni arhivarski ispit nisu poloili arhivari opina Lukavac, Banovii i Srebrenik. Navedeni
procenat se odnosi na broj arhivara koji su poloili struni ispit, u odnosu na ukupan broj arhivara (14),
a ne na broj registratura.
10 Od pomenutih opina, samo Opina Kladanj ima jo uvijek potpuno nesreenu grau, a to je
rezultat nepostojanja adekvatnog namjenskog prostora za arhiviranje grae, to posljedino uzrokuje
nemogunost sistemskog djelovanja na polju ureenja arhivskog poslovanja. Veina drugih opina
imaju ureeno arhivsko poslovanje, osim manjeg broja istih, kao to je npr. Opina eli ili Kalesija,
koje su u fazi ureenja arhivskog poslovanja.
11 Tako npr. opine Tuzla i ivinice koje su bile kolski primjer neadekvatne arhivske opreme i
prostora, danas mogu posluiti kao pozitivni primjeri svim ostalim opinama.
46
Omer ZULI
opina (84%), preuzeta je i arhivska graa nastala u ratnom periodu. Znaajno je
napomenuti da je arhivska graa ratne provenijencije popisivana sumarno-analitiki,
to predstavlja iskorak, koji je mogao biti realizovan zahvaljujui dodatnoj edukaciji
i dobroj strunoj osposobljenosti arhivara.
12
Cjelokupna arhivska graa koja je bila
predmetom preuzimanja je registraturno sreena, a za istu su uraeni i odgovarajui
popisi. Ukupna koliina preuzete arhivske grae organa lokalne samouprave iznosi
2.170,31 m
1
arhivske grae. Poreenja radi, do 2000-te godine preuzeta je samo
arhivska graa Opine Tuzla, 1989. godine, ukupne koliine cca 200 metara dunih
(bez popisa), te arhivska graa Opine Graanica, preuzeta 1995. godine, ukupne
koliine 100 metara dunih.
Umjesto zakljuka
Na osnovu analize ureenosti arhivskog poslovanja moe se zakljuiti da su
struni arhivski kadrovi jako vaan i u veini sluajeva presudan faktor u ureenju
arhivskog poslovanja. Naravno, da bi strunost i znanje arhivara dola do izraaja,
moraju postojati odreene pretpostavke, koje se prvenstveno odnose na prostor i
opremu. Arhivari se danas, s obzirom na strunost, ukljuuju i u najsloenije poslove
koji se odnose na valorizaciju registraturne grae, to je svakako rezultat njihove
strunosti i iskustva. Meutim, pitanje ureenosti arhivskog poslovanja zahtijeva
kontinuirane procese, koje s vremenom zahtijevaju i dodatna znanja i iskustva.
Stoga je pitanje edukacije i usvajanja novih znanja, proces koji kontinuirano
mora bit prisutan. U tom smislu Arhiv Tuzlanskog kantona, stalno organizuje
edukativne sadraje s ciljem upoznavanja arhivara sa novim dostignuima na polju
arhivistike. To se naroito odnosi na segment informacionih tehnologija, koje su s
obzirom na brz tehnoloki razvoj, generator mnogih novina i promjena, a naroito
u arhivistici. Stoga e usvajanje novih znanja u sferi informacionih tehnologija, u
budunosti biti neminovno. S druge strane evropske norme i smjernice nas svakako
vode u smjeru stalnog uenja, usvajanja i primjene novih znanja i iskustava. Stoga
arhivari u budunosti trebaju biti ne samo osobe za ureenje arhivskog poslovanja,
nego inicijatori novih ideja, a koji e na temelju vaeih propisa olakati i uiniti
ekasnijim njihov rad, a sami tim i rad organa lokalne samouprave.
12 U J U Arhiv TK Tuzla preuzeta je arhivska graa slijedeih opina: Opina Tuzla (1955.-1980.
i 1992.-1995.) u ukupnoj koliini 579,21 m
1
, Opina Lukavac (1948.-1980. i 1992.-1995.) ukupne
koliine 244 m
1;
Opina Banovii (1946.-1977.) ukupne koliine 203 m
1
; Opina Srebrenik (1947.-1978.
i 1992.-1995.) ukupne koliine 168 m
1
; Opina Kalesija (1901.-1975. i 1992.-1995.) ukupne koliine
21 m
1
; Opina ivinice (1941.-1973. i 1992.-1995.) ukupne koliine 235 m
1
; Opina Gradaac (1915.-
1980. i 1992.-1995.) ukupne koliine 225 m
1
; Opina Kladanj (1945.-1976. i 1992.-1995.) ukupne
koliine 145 m
1
; Opina Graanica (1955.-1980. i 1992.-1995. godina) ukupne koliine 292 m
1
; Opina
Doboj Istok (1992.-1995.) ukupne koliine 1,6 m
1
; Opina Teoak (1992.-1995.) ukupne koliine 2,5
m
1
i Opina Sapna-Zvornik (1992.-1995.) ukupne koliine 36 m
1
. Vidi: Izet aboti, Nermana Hodi
i Selma Isi, Vodi kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona, Tuzla 2012., str. 98.-117.
Arhivska graa ratne provenijencije nije preuzeta od Opina Banovii i eli.
Uticaj strune osposobljenosti arhivara na ureenost arhivskog poslovanja...
47
Summary
Based on the analysis of archival arrangement of business it can be
concluded that the professional archival staff is very important and in most cases, a
crucial factor in the regulation of archival operations. Of course, that expertise and
knowledge archivists came to the fore, there must be some conditions, which are
primarily related to premises and equipment. Archivists today, given the expertise,
including in the most complex tasks related to the evaluation of current records,
notably as a result of their expertise and experience. However, the question of
organization of archival operations requires a continuous process, which eventually
require additional knowledge and experience. Therefore, the issue of education and
the adoption of new knowledge is a process that must be continuously present. In
this sense Archives of Tuzla Canton is constantly organizing educational activities
aimed at informing archivists with the achievements in the eld of archival science.
This especially applies to the segment of information technology, which are due
to the rapid technological development, the generator of many innovations and
changes, particularly in the archival science. Therefore, the acquisition of new
knowledge in the sphere of information technologies in the future will be inevitable.
On the other hand the European standards and guidelines certainly lead us in the
direction of continuous learning, adoption and application of new knowledge and
experiences. Therefore archivists in the future should not be just people arranging
archival operations, but also the initiators of new ideas, which will be based on the
existing regulations to facilitate and make more effective their work, and their own
team and the work of local government.
49
Kristijan KARAJI
Hrvatski dravni arhiv

DJELATNICI ZADUENI ZA GRADIVO KATEGORIZIRANIH
STVARATELJA - STRUKTURA I STRUNA
OSPOSOBLJENOST
Abstrakt: Pruanje strune pomoi u upravljanju i zatiti dokumentacije
jedna je od osnovnih zadaa Hrvatskog dravnog arhiva, kao i podrunih arhiva u
Republici Hrvatskoj. U svrhu polaganja strunog ispita te kontinuiranog educiranja
i usavravanja djelatnika u pismohranama, redovno se organiziraju teajevi,
seminari, radionice i drugi edukacijski programi iz svih podruja arhivske struke.
U radu e biti prikazani pregledni podaci o strukturi djelatnika zaduenim na
poslovima zatite i obrade arhivskoga i registraturnoga gradiva u kategoriziranim
tijelima u R Hrvatskoj, te njihovoj strunoj osposobljenosti.
Kljune rijei: Djelatnici u pismohrani, kategorizirani stvaratelji, struno
osoblje, edukacijski programi, struno usavravanje, struni ispit, zatita i obrada
dokumentacije.
Uvod
U dananje vrijeme veina kategoriziranih stvaratelja arhivskog i
registraturnog gradiva suoava se s osnovnim problemom nedovoljnog broja
strunog osoblja koji bi se bavio obradom i zatitom dokumentacije. Ono to treba
svim kategoriziranim tijelima su strune kompetencije i dovoljan broj djelatnika
za obavljanje odgovarajuih arhivskih poslova. Radi velike koliine spisa koje
svakodnevno nastaju kod stvaratelja i imatelja arhivskog i registraturnog gradiva
dolazi i do svijesti o vanosti posla pravilnog rukovanja, pohrane, evidentiranja
i zatite arhivskoga i registraturnoga gradiva. Potreba za osposobljavanjem i
usavravanjem djelatnika u pismohranama kategoriziranih stvaratelja danas je
osobito vano zbog breg ritma promjena u nainu rada, uvoenjem novih tehnologija
i openito promjena u okruenjima u kojima se arhivska struka trenutno nalazi.
Pruanje strune pomoi u upravljanju i zatiti dokumentacije jedna je od
osnovnih zadaa Hrvatskog dravnog arhiva, kao i podrunih arhiva u Republici
Hrvatskoj. U svrhu polaganja strunog ispita, te kontinuiranog educiranja i
usavravanja djelatnika u pismohranama, redovno se organiziraju teajevi, seminari,
radionice i drugi edukacijski programi iz svih podruja arhivske struke.
50
Kristijan KARAJ I
U radu e biti prikazani pregledni podaci o strukturi djelatnika zaduenim
na poslovima zatite i obrade arhivskoga i registraturnoga gradiva u kategoriziranim
tijelima u R. Hrvatskoj, te njihovoj strunoj osposobljenosti. Takoer, u radu e
biti analizirani razliiti edukacijski programi koje trenutno nude nadlene arhivske
ustanove, u svrhu stjecanja osnovnih znanja i vjetina potrebnih u svakodnevnom
rukovanju i obradi dokumentacije. Na kraju u pokuati dati i praktine smjernice za
pravilno oblikovanje i razvrstavanje spisa, voenju uredskih evidencija, organizaciji
i praenju spisa, te drugih poslova vezani uz zatitu i obradu dokumentacije.
Struktura djelatnika zaduenih na poslovima zatite i obrade arhivskoga i
registraturnoga gradiva
S obzirom da za radna mjesta djelatnika u pismohranama ne postoji redovno
zanimanje niti kolovanje, ve se radi o dokolovanju, stvaratelji i imatelji javnoga
i kategoriziranog privatnoga arhivskog i registraturnog gradiva moraju zaduiti
odreene radnike za obavljanje poslova primarne zatite i poslove predaje gradiva
arhivu.
1
U suradnji s nadlenim arhivom rjeenje su pronali u osoblju koje je bilo
zadueno na organizaciji i voenju cjelokupnog rada opih, pravnih i kadrovskih
poslova, te poslova pisarnice i pismohrane. Takvo osoblje u svojem svakodnevnom
radu bilo je upoznato sa uredskim poslovanjem i upravljanjem spisima od trenutka
njihova nastanka do konane pohrane u pismohranu.
Zadueni djelatnici za poslove zatite i obrade arhivskog i registraturnog
gradiva u ustanovama sistematizirani su na razliitim radnim mjestima, a najee
su to ovi radnici: referent (administrativni referent, upravni referent, referent za
kadrovske poslove, referent u arhivi), arhivar, tajnik, voditelj pisarnice, voditelj opih,
pravnih i kadrovskih poslova, daktilograf, struni suradnik za arhivu, knjigovoa,
knjiniar, dokumentarist i raunovoa. U novije vrijeme pojavljuju se i drugi proli
djelatnika kao to su: informatiki referent i tehniar za obradu podataka.
2
etiri najzastupljenija prola djelatnika koji polau struni ispit za djelatnike
u pismohranama su: referent, arhivar, tajnik, voditelj pisarnice, voditelj opih, pravnih
i kadrovskih poslova. Radne zadae ovih radnih mjesta omoguuju savladavanje
problematike upravljanja gradivom u svojoj ustanovi. Svakako, neka radna mjesta
prije pristupanju samom ispitu omoguuju bolje razumijevanje uredskog poslovanja
i voenje uredskih evidencija, dok druga pak sam nain tehnikog opremanja i
pohranjivanja gradiva.
3
1 l. 8. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima NN br. 105/97.
2 Kristijan Karaji, 15 godina djelatnika u pismohranama tipologija i tendencije, radovi s Treeg
kongresa hrvatskih arhivista Arhivi, uprava i razvoj, Osijek 2009., str. 373.
3 Ibid, str. 374
Djelatnici zadueni za gradivo kategoriziranih stvaratelja - struktura i struna osposobljenost
51
0%
5%
10%
15%
20%
25%
30%
35%
40%
45%
50%
Referent Arhivar Tajnik Voditelj pisarnice
Grakon 1. etiri najzastupljenija prola djelatnika s poloenim strunim ispitom
za djelatnike u pismohranama u R Hrvatskoj (razdoblje od 1993. -2011.g.)
Analizirajui stvaratelje javnoga i privatnoga arhivskoga gradiva koji su
sa najveim brojem djelatnika pristupili strunom usavravanju i polaganju ispita,
dolazimo do ovakvih podataka: najvei broj djelatnika s poloenim strunim ispitom
za djelatnike u pismohranama zaposlen je u dravnim upravnim organizacijama,
slijede: prosvjeta i kolstvo, gospodarske ustanove, zatim: sredinja tijela dravne
uprave, gradovi, opine i upanijska tijela, privatna poduzea, pravosudna tijela,
kulturne i znanstvene ustanove, novarske ustanove.
Danas, velika veina kategoriziranih stvaratelja jo uvijek nema zaduenih
djelatnika za djelokrug pismohrane, dok neke vee gospodarske ustanove i
neka sredinja tijela dravne uprave u R Hrvatskoj imaju i po nekoliko struno
osposobljenih djelatnika.
Struna osposobljenost djelatnika
Kako bi djelatnici mogli pristupiti strunom ispitu moraju imati najmanje
srednju strunu spremu kako je i propisano u lanku 8. Zakona o arhivskom gradivu
i arhivima.
4
Analizirajuu kolsku spremu, od ukupnog broja djelatnika koji su
pristupili strunom ispitu u razdoblju od 1993.2011. godine, sa zavrenom srednjom
kolom je 80%, s fakultetom 12%, a s viom kolom 8%. Od fakulteta i kola koje
4 NN br. 105/97.
52
Kristijan KARAJ I
su djelatnici prethodno zavrili, najzastupljeniji su: Pravni, Filozofski i Ekonomski
fakultet, a od viih kola: Via upravna kola i Via ekonomska kola, te srednje
kole raznih prola.
5
0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80%
Srednja struna
sprema
Visoka struna
sprema
Via kola
Grakon 2. kolska sprema djelatnika s poloenim strunim ispitom
za djelatnike u pismohranama u R Hrvatskoj (razdoblje od 1993. -2011. g.)
Najbolje rezultate na strunom ispitu postiu djelatnici sa visokom i viom
strunom spremom, odnosno djelatnici koji su zaposleni na rukovodeim mjestima
unutar ustanove zaposlenja. Razumljivo je da ta radna mjesta omoguavaju bolje
razumijevanje najsloenijih uredskih poslova. Uglavnom su to djelatnici na radnim
mjestima: tajnici ustanova, voditelji pisarnica te voditelji opih, pravnih i kadrovskih
poslova.
Treba napomenuti kako u Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima, pa tako
ni u Pravilniku o strunom usavravanju i provjeri strune osposobljenosti djelatnika
u pismohranama
6
jo uvijek nije jasno denirano koji to tono djelatnici moraju
pristupiti ispitu i na kojem postojeem sistematiziranom radnom mjestu moraju
raditi, osim da moraju imati najmanje srednju strunu spremu i poloen struni ispit
za djelatnike u pismohranama.
7
Danas, u veini sluajeva kategorizirane ustanove
suoene su sa osnovnim problemom koje radnike moraju poslati na struno
osposobljavanje i koju razinu prethodnog osnovnog obrazovanja u podruju zatite i
obrade arhivskoga i registraturnoga gradiva moraju posjedovati. J edina radna mjesta
5 Ibid, str. 375
6 NN br. 93/04.
7 Ibid, str. 379
Djelatnici zadueni za gradivo kategoriziranih stvaratelja - struktura i struna osposobljenost
53
koja od poetka imaju jasno deniran opis poslova u podruju zatite i obrade gradiva
su arhivari, ali takvih radnih mjesta u veini ustanova nema, ili ih nema dovoljno.
Najkvalitetnije osoblje za polaganje strunog ispita za djelatnike u
pismohranama nalazimo na ovim sistematiziranim radnim mjestima: tajnik/ce
ustanova, arhivar, voditelj pisarnice, voditelj opih, pravnih i kadrovskih poslova, te
referent u pisarnici i pismohrani.
Da bi se izbjegli sluajevi da ispit polau radnici koji osim poslova u pismohrani
obavljaju i poslove skladitara, vozaa i domara, nuno je neke odredbe u Pravilniku o
strunom usavravanju i provjeri strune osposobljenosti djelatnika u pismohranama
izmijeniti. Takva radna mjesta posjeduju povrno i nedovoljno znanje u rukovanju s
dokumentacijom i modernim informacijskim tehnologijama.
Edukacijski programi
Potreba za osposobljavanjem i usavravanjem djelatnika u pismohranama
kategoriziranih stvaratelja danas je osobito vana zbog breg ritma promjena u nainu
rada, uvoenjem novih tehnologija i openito promjena u okruenjima u kojima
se arhivska struka trenutno nalazi. Razvojem novih tehnologija i informatizacije
slube, postavljaju se i dodatni zahtjevi pred djelatnicima u pismohrani. Kako bi
se odgovorilo tim novim zahtjevima, permanentno se treba ulagati u kolovanje
djelatnika u pismohranama. Da bi djelatnik bio potpun u svome radu, mora poznavati
svaki segment poslovanja te u svome radu biti strunjak.
Ako se poslovna aktivnost eli podii na viu razinu, osim permanentne edukacije
zaduenih djelatnika za poslove pismohrane nuno je organizirati i edukacije na
razini najviih elnika ustanova/poduzea.
Pruanje strune pomoi u upravljanju i zatiti dokumentacije jedna je od
osnovnih zadaa Hrvatskog dravnog arhiva, kao i podrunih arhiva u Republici
Hrvatskoj. U svrhu polaganja strunog ispita te kontinuiranog educiranja i
usavravanja djelatnika u pismohranama, redovno se organiziraju teajevi, seminari,
radionice i drugi edukacijski programi iz svih podruja arhivske struke.
U podrunim arhivima redovno se odravaju teajevi za djelatnike u
pismohranama koji pokrivaju cjelovita podruja, kao to su: arhivsko zakonodavstvo,
uredsko poslovanje i spisovodstvo, sreivanje i opis gradiva, zatita gradiva i ureenje
pismohrane, organizacija rada pismohrane, vrednovanje gradiva i utvrivanje rokova
uvanja, te dostupnost i koritenje dokumentacije. Najaktivniji arhivi u tom podruju
su: Dravni arhiv u Zagrebu, Dravni arhiv u Rijeci, Dravni arhiv u Zadru, Dravni
arhiv u Splitu, Dravni arhiv u Dubrovniku, Dravni arhiv u Pazinu i Dravni arhiv
u Sisku.
U Hrvatskom dravnom arhivu su se poetkom 2012. god. pokrenuli osnovni
i napredni programi za osposobljavanje i struno usavravanje osoba koje rade u
uredskom poslovanju, dokumentacijskim slubama ili sudjeluju u obradi i zatiti
poslovne ili slubene dokumentacije. Programi omoguuju stjecanje osnovnih znanja
54
Kristijan KARAJ I
i praktinih vjetina potrebnih u svakodnevnom rukovanju i obradi dokumentacije
u upravi, javnim slubama i privatnom sektoru. Sadraji programa obuhvaaju
ove cjeline: osnove uredskog poslovanja, sreivanje i popisivanje dokumentacije,
vrednovanje arhivskog gradiva, zatitu i uvanje gradiva, upravljanje elektronikim
dokumentima, komunikacijske vjetine u uredskom poslovanju, te praktian rad na
obradi spisa. Programi se izvode kao klasina ili konzultativno-instruktivna nastava,
a provode kroz vjebe i praktian rad. Po zavretku Programa stjee se struno
zvanje spisovodstvenog slubenika koje se upisuje u radnu knjiicu. Do 2012. god.
i Hrvatski dravni arhiv je redovno odraavao pripremne teajeve za polaganje
strunog ispita za zatitu i obradu arhivskog gradiva.
Treba spomenuti i seminare koje ne odravaju nadlene arhivske ustanove
ve nadleno Ministarstvo uprave Republike Hrvatske, a slui za pripremu
polaganja Dravnog strunog ispita. Dravni struni ispit sastoji se od dva dijela
opi i posebni. Opi dio ispita sastoji se od provjere znanja iz slijedeih predmeta:
a) Ustavno ureenje; b) Sustav dravne uprave; c) Slubeniki odnosi; d) Sustav
lokalne i regionalne samouprave; e) Upravni postupak i upravni sporovi; f) Uredsko
poslovanje; g) Osnove sustava EU.
8
Iz programa je vidljivo da samo jedan segment
pokriva upravljanje zapisima/dokumentacijom Uredsko poslovanje. Bilo bi dobro,
ali i poeljno da se i u program dravnog strunog ispita ukljue i predmeti vezani za
obradu i zatitu arhivskog gradiva.
U dananje vrijeme, arhivskim ustanovama, odnosno njihovim vanjskim
slubama najvie problema stvara upravo injenica o neinformiranosti i neznanju
odgovornih osoba kategoriziranih tijela. Kako bi se to promijenilo, nuno je educirati
i najvie elnike ustanova. Naravno, u praksi je to neizvedivo, jer veina elnika nije
zainteresirana za edukaciju koja se tie poslova pisarnice i pismohrane. Kako bi se
ukljuile i takve osobe na edukacije, obveza je svih arhivskih ustanova da putem
svojih vanjskih slubi redovito ukazuju na potrebu educiranja svih osoba koji su
posredno ili neposredno ukljuene u upravljanju dokumentacijom svoje ustanove.
Najvei problem za pravilno upravljanje dokumentacijom predstavljaju upravo
elnici ustanova koji svojim nerazumijevanjem i nepoznavanjem zakonskih propisa
ne omoguavaju pravilno rukovanje dokumentacijom svoje ustanove.
Smjernice za pravilno rukovanje dokumentacijom
U ovom poglavlju pokuat u dati kratke smjernice za pravilno rukovanje
dokumentacijom, a koje mogu posluiti svim djelatnicima zaduenim za gradivo
svoje ustanove. Naravno, neu detaljno obraivati problematiku cjelovitoga
upravljanja arhivskim i registraturnim gradivom, ve u se zadrati na uputama
koje mogu koristiti djelatnicima koji se ele upoznati s osnovnim postupanjima s
gradivom i usvojiti najosnovnija znanja iz arhivske djelatnosti.
8 Mreni izvor: http://www.uprava.hr/Osnovne informacije o Dravnom strunom ispitu
Djelatnici zadueni za gradivo kategoriziranih stvaratelja - struktura i struna osposobljenost
55
Arhivsko zakonodavstvo
Sve odredbe o arhivskom gradivu i arhivima, registraturnom gradivu
i uredskom poslovanju sadrane su u dvije grupe pravnih akata: u zakonima i
provedbenim propisima o arhivskoj djelatnosti i u zakonima i provedbenim propisima
o stvarateljima arhivskog gradiva.
Arhivski propisi koji se odnose na sve kategorizirane stvaratelje i imatelje
arhivskog i registraturnog gradiva u R Hrvatskoj su:
a) Zakon o arhivskom gradivu i arhivima
9

b) Pravilnik o predaji arhivskoga gradiva arhivima
10

c) Pravilnik o zatiti i uvanju arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva
11

d) Pravilnik o strunom usavravanju i provjeri strune osposobljenosti
djelatnika u pismohranama
12

e) Pravilnik o vrednovanju te postupku odabiranja i izluivanja arhivskog
gradiva
13

Temeljni je Zakon o arhivskom gradivu i arhivima
14
u kojem su regulirana
obveze stvaratelja i imatelja arhivskog gradiva, pitanja zatite i koritenja arhivskoga
gradiva, ustroja arhivske slube u Republici Hrvatskoj kao i mehanizmi pravne
zatite.
Svi arhivski propisi dostupni su na mrenim stranicama Narodnih novina
d.d. (www.nn.hr) i Arhinet sustava: http://arhinet.arhiv.hr/Stvaratelji/Upravljanje
dokumentacijom. Za dodatne informacije vezane za arhivsko zakonodavstvo moe
se koristiti i Prirunik iz arhivistike I. dio, autora J oze Ivanovia, poglavlje:
Arhivsko i srodno zakonodavstvo.
15
Poeljno je poglavlje iz Prirunika za zatitu
o obradu arhivskog gradiva: Pravni okvir zatite i obveze stvaratelja i imatelja
arhivskog gradiva, autorice Pavice Antolovi i Vlatke Lemi.
16
Prirunici se mogu nabaviti u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu, ili se
mogu kupiti putem narudbenice. Vie informacija na: www.arhiv.hr / Javne usluge.
Uredsko poslovanje
Uredsko poslovanje ine poslovi na organizaciji dokumenata u sklopu
slubene korespondencije. Svrha uredskog poslovanja je pretraivanje. Osnovni
9 NN br. 105/97., 64/00., 65/09.
10 NN br. 90/02.
11 NN br. 63/04., 106/07.
12 NN br. 93/04.
13 NN br. 90/02.
14 NN br. 105/97.
15 J ozo Ivanovi, Prirunik iz arhivistike I. dio, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, 2010.
16 Struni ispit za zatitu i obradu arhivskog gradiva Prirunik, II. izdanje, Hrvatski dravni arhiv,
Zagreb, 2010.
56
Kristijan KARAJ I
postupci u uredskom poslovanju su: primanje i pregled akata, razvrstavanje,
registracija, upisivanje i evidentiranje akata.
Sva sredinja tijela dravne uprave, jedinice lokalne uprave i samouprave, te
pravne osobe s javnim ovlastima u R Hrvatskoj duna su voditi uredsko poslovanje
u skladu s Uredbom o uredskom poslovanju
17
i Pravilnikom o jedinstvenim
klasikacijskim oznakama stvaralaca i primalaca akata.
18
Za stvaratelje koje Uredba
o uredskom poslovanju ne obavezuje, poeljno je donoenje i potivanje internih
propisa o uredskom poslovanju, u cilju stvaranja kvalitetnog sustava. Donoenje
takvih propisa zakonska je obveza sukladno l. 17. i 18. Pravilnika o zatiti i uvanju
arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva.
19
.
Uredba o uredskom poslovanju
20
dostupna je na mrenim stranicama Narodnih
novina d.d. (www.nn.hr), a Pravilnik o jedinstvenim klasikacijskim oznakama
stvaralaca i primalaca akata
21
na mrenoj stranici http://cadial.hidra.hr. Preporua se i
Standardni projekt elektronikog uredskog poslovanja (SPEUP) - Verzija 1.0 iz 2010.
god. Dostupan je na mrenoj stranici: http://ehrvatska.neomedia.hr/hr.
Fiziko - tehnika zatita arhivskoga gradiva
Svaki kategorizirani stvaratelj i imatelj arhivskog gradiva u R Hrvatskoj
duan je osigurati primjeren prostor i opremu za smjetaj i zatitu arhivskoga
i registraturnog gradiva. Materijalna (ziko-tehnika) zatita arhivskoga i
registraturnog gradiva obuhvaa ziko-tehniku zatitu od oteenja, unitenja ili
nestanka.
Arhivsko se gradivo uva u optimalnim uvjetima, a oni znae iskljuivanje
svih tetnih utjecaja, pravilan odabir zatitne ambalae, pravilno rukovanje s
dokumentacijom, zatitu izvornog arhivskog gradiva kopiranjem na druge medije i sl.
Odgovarajuim prostorom za pohranu arhivskoga i registraturnog gradiva
smatraju se prostorije koje su suhe, prozrane, osigurane od poara i krae, udaljene
od mjesta otvorenog plamena i od prostorija u kojima se uvaju lako zapaljive
tvari, bez vodovodnih, kanalizacijskih, plinskih i elektrinih instalacija te razvodnih
vodova i ureaja centralnog grijanja bez odgovarajue zatite, ukljuujui i zatitu
od nadolaska nadzemnih i podzemnih voda.
Pravilnikom o zatiti i uvanju arhivskog i registraturnog gradiva izvan
arhiva
22
ureuju se uvjeti uvanja i zatite javnog arhivskog i registraturnog gradiva
izvan arhiva i privatnog arhivskog gradiva za koje je utvreno da ima svojstva
17 NN br. 7/09.
18 NN br. 38/88.
19 NN br. 63/04., 106/07.
20 NN br. 7/09.
21 NN br. 38/88.
22 NN br. 63/04., 106/07.
Djelatnici zadueni za gradivo kategoriziranih stvaratelja - struktura i struna osposobljenost
57
kulturnog dobra, a dostupan je na mrenoj stranici Narodnih novina d.d. (www.
nn.hr). Takoer, preporua se i Prirunik za polaganje strunog ispita za zatitu i
obradu arhivskog gradiva poglavlje: Zatita arhivskog gradiva, autorice Tatjane
Munjak. Prirunik se moe nabaviti u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu, ili se
moe kupiti putem narudbenice. Vie informacija na: www.arhiv.hr / Javne usluge.
Sreivanje i tehniko opremanje arhivskoga gradiva
Arhivsko gradivo se moe srediti i opisati na razliite naine ovisno o
zadanom cilju i sukladno pravilima koja pomau kod sreivanja, a nazivaju se
arhivistikim naelima. Gradivo treba biti sreeno tako da korisniku struktura bude
pregledna i razumljiva, a da se gradivom lako upravlja.
Arhivsko se gradivo organizira u dokumentacijske zbirke ili cjeline.
Dokumentacijsku zbirku ili cjelinu ini arhivsko gradivo nastalo djelovanjem istoga
stvaratelja, zbirka dokumentacije odreene vrste ili namjene ili dokumentacija nastala
obavljanjem odreene djelatnosti. Dokumentacijska zbirka ili cjelina u pravilu se
oblikuje sukladno izvornoj organizaciji, odnosno klasikaciji dokumentacije koju
sadri.
U praksi su najee etiri razine na kojima se obavlja sreivanje: fond, serija,
predmet (dosije) i pojedinani dokument. Na poetku postupka sreivanja treba
obaviti osnovni uvid u gradivo njegov sadraj, porijeklo i stanje. Osim uvida u
samo gradivo, treba prouiti popise, primopredajne zapisnike i drugu dokumentaciju
koja sadrava informacije o gradivu.
Arhivsko gradivo mora biti tehniki opremljeno i oblikovano u arhivske
jedinice. Arhivska se jedinica obvezno ulae u zatitni omot ili drugu prikladnu
ambalau. Tako uloene u zatitni omot, odlau se u tehnike jedinice (mapa, fascikl,
arhivska kutija i dr.).
Pravilnikom o zatiti i uvanju arhivskog i registraturnog gradiva izvan
arhiva
23
ureen je nain organizacije i evidentiranja arhivskog i registraturnog
gradiva, te nain tehnikog opremanja i odlaganja gradiva. Pravilnik je dostupan
na mrenoj stranici Narodnih novina d.d. (www.nn.hr). Preporua se i Prirunik za
polaganje strunog ispita za zatitu i obradu arhivskog gradiva poglavlje Sreivanje
i opis arhivskoga gradiva, autorice Meline Lui. Isto tako, korisno je koristiti i
Prirunik iz arhivistike I. dio, autora J oze Ivanovia, poglavlje: Arhivsko gradivo/
Arhivistika naela. Prirunici se mogu nabaviti u Hrvatskom dravnom arhivu u
Zagrebu, ili se mogu kupiti putem narudbenice (www.arhiv.hr / Javne usluge).
23 NN br. 63/04., 106/07.
58
Kristijan KARAJ I
Dostava popisa gradiva nadlenom arhivu
Temeljem l.7. st.2. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima
24
svaki kategorizirani
stvaratelj i imatelj arhivskog i registaturnog gradiva duan je dostaviti nadlenom
arhivu popis cjelokupnoga gradiva, u svim segmentima poslovanja.
Pravilnikom o dopunama Pravilnika o zatiti i uvanju arhivskog i registraturnog
gradiva izvan arhiva
25
uveden je novi nain dostave popisa dokumentacijskih
zbirki i gradiva koje one sadre, tako da se oni nadlenom arhivu dostavljaju u
elektronikom obliku. Dostava u elektronikom obliku omoguuje aurno voenje
evidencija gradiva i znatno poboljava mogunosti pretraivanja i iskoristivost
podataka, bez suvinog ispisa i prepisivanja podataka. Predviena su dva naina
dostave navedenih popisa u elektronikom obliku: izravnim upisom u bazu podataka
nadlenog arhiva (Arhinet sustav) ili u obliku elektronikog obrasca (xml datoteke
sa strukturiranim podacima popisa) koji utvruje Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu.
Zakon o arhivskom gradivu i arhivima
26
i Pravilnik o dopunama Pravilnika o
zatiti i uvanju arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva
27
dostupni su na
mrenoj stranici Narodnih novina d.d. (www.nn.hr). Takoer, vie informacija o
samoj dostavi podataka u elektronikom obliku i Arhinet sustavu dostupno je na
mrenoj stranici: http://arhinet.arhiv.hr/_Pages/Stvaratelji_DostavaPopisa.aspx.
Preporua se i Prirunik za polaganje strunog ispita za zatitu i obradu arhivskog
gradiva poglavlje: Arhinet nacionalni arhivski informacijski sustav, autorice
Vlatke Lemi. Prirunik se moe nabaviti u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu,
ili se moe kupiti putem narudbenice (www.arhiv.hr / Javne usluge).
Odabiranje i izluivanje gradiva
Odabiranje arhivskog gradiva je postupak kojim se iz registraturnog gradiva
temeljem utvrenih propisa odabire arhivsko gradivo za trajno uvanje. Izluivanje
je postupak kojim se iz neke cjeline gradiva izdvajaju jedinice iji je utvreni rok
uvanja istekao.
Svaki kategorizirani stvaratelj gradiva obavezan je redovito provoditi izluivanje
gradiva iji je rok uvanja istekao, a najkasnije 5 godina od posljednjeg provedenog
postupka.
Postupak odabiranja i izluivanja obavlja se temeljem Pravilnika o vrednovanju
te postupku odabiranja i izluivanja gradiva
28
Pravilnik je dostupan na mrenoj
stranici Narodnih novina d.d. (www.nn.hr). Preporua se i Prirunik za polaganje
24 NN br. 105/97., 64/00., 65/09.
25 NN br. 106/07.
26 NN br. 105/97., 64/00., 65/09.
27 NN br. 106/07.
28 NN br. 90/02.
Djelatnici zadueni za gradivo kategoriziranih stvaratelja - struktura i struna osposobljenost
59
strunog ispita za zatitu i obradu arhivskog gradiva poglavlje: Odabiranje i
izluivanje gradiva, autora Sinie Lajnerta.
Predaja gradiva nadlenom arhivu
Imatelji javnoga arhivskoga gradiva predaju gradivo nadlenom arhivu u skladu
sa odredbama Zakona o arhivskom gradivu i arhivima.
29
Arhivi mogu preuzeti i
privatno arhivsko gradivo od pravnih i zikih osoba ako im one to gradivo daruju,
daju na pohranu ili ponude na otkup.
J avno arhivsko gradivo predaje se nadlenom arhivu u roku koji u pravilu ne
moe biti dulji od 30 godina od njegova nastanka. Prije predaje nadlenom arhivu,
stvaratelji, odnosno imatelji, duni su obaviti odabiranje i sreivanje gradiva.
Pravilnikom o predaji arhivskog gradiva arhivima
30
utvren je nain predaje
javnoga i privatnoga arhivskoga gradiva arhivima. Pravilnik je dostupan na mrenoj
stranici Narodnih novina d.d. (www.nn.hr). Korisne informacije mogu se pronai
i u Priruniku za polaganje strunog ispita za zatitu i obradu arhivskog gradiva
poglavlje: Predaja arhivskoga gradiva arhivima, autora Boruta Gulia.
Elektroniki dokumenti

Elektroniki dokument je bilo koji elektroniki medijski sadraj (osim raunalnih
programa i sistemskih datoteka) koji je namijenjen koritenju u elektronikom ili
pisanom obliku. Dokumenti u elektronikom obliku mogu sadravati hipertekst,
te koristiti zvune efekte i animacije. Elektroniki dokumenti ine svakodnevnu
suvremenog ivota koja se brzo razvija.
U organizacijama koje stvaraju dokumente i upravljanju njima koriste se razne
vrste elektronikih uredskih sustava. Takvi dokumentacijski sustavi jame odravanje
i zatitu autentinih, pouzdanih i dostupnih dokumenata kroz vrijeme.
Svaka kategorizirana ustanova mora prihvatiti i uvati elektronike dokumente
o svojim poslovnim funkcijama da bi udovoljili poslovnim potrebama i pravnim
zahtjevima. Glavna svrha stvaranja i upravljanja takvih dokumenata je osiguranje
dokazne vrijednosti.
Ukratko, da bi podravao poslovne funkcije i osiguravao dokaznu vrijednost,
elektroniki dokument mora imati nekoliko bitnih znaajki: autentinost, pouzdanost,
cjelovitost i iskoristivost. Uloga djelatnika zaduenih za gradivo svoje ustanove je da
ove znaajke primjene i u praksi.
29 NN br. 105/97., 64/00., 65/09.
30 NN br. 90/02.
60
Kristijan KARAJ I
Dodatne informacije mogu se pronai u Elektroniki dokumenti: Prirunik za
arhiviste studije, ICA, 2005. g. i ISO normi 15489-1:2001. Materijali se mogu
nabaviti u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu (www.arhiv.hr).
Zakljuak
Kategorizirane ustanove u Republici Hrvatskoj raspolau razmjerno malobrojnim
osobljem koje je osposobljeno za rukovanje dokumentacijom svoje ustanove. U
dananje vrijeme, veina bi kategoriziranih ustanova najradije zaposlila novu osobu
sa traenim kompetencijama i rijeila problem upravljanja gradivom svoje ustanove.
Meutim, to esto nije mogue, jer se posljednjih godina u R Hrvatskoj ne otvara
puno radnih mjesta ve upravo zatvara. Takoer, na tritu postoji i mali broj osoblja
s potrebnim vjetinama i znanjima u upravljanju dokumentacijom. J edini kadar
koji je trenutno osposobljen za obavljanje takvih poslova su arhivisti i djelatnici
u pismohranama s poloenim strunim ispitom za zatitu i obradu arhivskog i
registraturnog gradiva, a takav kadar je ve zaposlen u svojim ustanovama.
Kako bi se rijeio problem nedovoljno kvaliciranog kadra, nuna je jo vea
suradnja nadlenih arhivskih ustanova i kategoriziranih tijela. J edno od glavnih
ogranienja obrazovne strukture djelatnike u kategoriziranim tijelima je i vrlo
skromna ponuda obrazovanja. Arhivska zajednica se mora potruditi da osigura to
vie programa kontinuiranog obrazovanja namijenjen djelatnicima koji su zadueni
za obradu i zatitu gradivom svoje ustanove, jer su oni ve dio sustava i potrebno
im je pruiti dobro znanje i poznavanje suvremenih trendova na podrujima
upravljanja zapisima, elektronikih dokumenata, ziko-tehnike zatite gradiva itd.
U programe bi trebalo ukljuiti i to vie rukovodeeg kadra kategoriziranih tijela,
jer veliki utjecaj na motiviranost pojedinca ima i organizacijska kultura i podrka
koju organizacija prua osoblju.
Prijenos znanja od arhivista do djelatnika u pismohranama ima velik utjecaj na
opu razinu strunih kompetencija.
Summary
Categorized institutions in the Republic of Croatia have relatively few staff
who are trained to handle the documentation of an organization. Nowadays, most
institutions prefer to hire a new person with the required competencies and to address
the problem of managing their material facilities. However, it is often not possible
because in the past years jobs did not open, but usually close. Also, the market
there is also a small number of staff with the necessary skills and knowledge in
the management of documentation. The only staff who is qualied to perform such
Djelatnici zadueni za gradivo kategoriziranih stvaratelja - struktura i struna osposobljenost
61
jobs as archivists and staff in registries with state exam for the care and treatment of
archival and current records, and such staff are already employed in their institutions.
In order to solve the problem of insufcient qualied staff, it is necessary to
even greater cooperation between the competent archival institutions and authorities
categorized in Croatia. One of the major limitations of the educational structure
of employees of the bodies was categorized and a modest supply of education.
The archival community must strive to ensure that as many continuing education
programs for employees who are responsible for processing and preservation of
records of their institutions, because they are already part of the system and they need
to provide good knowledge and understanding of contemporary trends in the areas of
records management, electronic documents, physical and technical security material,
etc. the programs should include as many managerial staff of the body categorized
as a major inuence on the motivation of the individual and the organization has a
culture and an organization that provides support staff.
Knowledge transfer to an archivist of the staff in registries has a great impact
on the general level of professional competence.
63
Svetlana PEROVI-IVOVI
Arhiv Jugoslavije
EDUKACIJA KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKOG
KADRA U OBLASTI ZATITE
PISANOG KULTURNOG NASLEA U SRBIJI
Abstrakt: lanak raz ma tra je dan od ak tu el nih pro ble ma u za ti ti pi sa ne
kul tur ne batine ne a de kvat nu or ga ni za ci ju ko lo va nja i obra zo va nja kon zer va tor-
sko-re sta u ra tor skog ka dra. Is tak nu ta je po tre ba or ga ni zo va nja mul ti di sci pli nar nog
obra zo va nja na aka dem skom nivou pre ma smer ni ca ma evrop skih kon zer va tor skih
or ga ni za ci ja: Evrop ske sa ve zne organizacije EC CO (Euro pean Confederation of
Con ser va tor Re sto rers Or ga ni za ti ons) i Evrop ske mre e za kon zer va ci ju, re sta u-
ra ci ju, obra zo va nje EN Co RE (Euro pean Net work for Con ser va tion Re sto ra tion).
Kljune rei: Kon zer va tor, re sta u ra tor, edu ka ci ja, pi sa no kul tur no na sle e
i multidisciplinar ni pristup.
Uvod
Da bi se mo gli bo lje uoi ti pro ble mi ve za ni za edu ka ci ju u obla sti kon zer-
va ci je, ko ri sno je podsetiti se ta se oe ku je od pro fe si o nal nog kon zer va to ra-re sta u-
ra to ra i ko je me re tre ba preduze ti ka ko bi se upo zna li sa sa vre me nim na u nim i teh-
ni kim do stig nu ima, ko ji se mo gu pri me ni ti u za ti ti ar hiv skih do ku me na ta i knji ga.
Pre ma Pro fe si o nal nim smer ni ca ma Evrop ske sa ve zne or ga ni za ci je za
konzervacije resta u ra ci je EC CO (Euro pean Con fe de ra tion of Con ser va tor-Re sto-
rers Or ga ni za ti ons) ko je su usvojene na Ge ne ral noj skup ti ni u Bri se lu, 1. mar ta
2002. godine stoji:
Kon zer va tor-re sta u ra tor je pro fe si o na lac ko ji tre ba da ima obu ku, zna nje,
ve ti ne, iskustvo i raz u me va nje da de lu je u ci lju ou va nja kul tur ne ba ti ne za do-
bro bit sa da njih i bu du ih ge ne ra ci ja. Kon zer va tor-re sta u ra tor do pri no si per cep ci ji,
uva a va nju i raz u me va nju kul tur ne bati ne u po gle du nje go vog i vot nog kon tek sta
i na sle a, kao i zi kih oso bi na. Pre u zi ma odgovor nost, vr i stra te ko pla ni ra nje,
di jag no sti ka is pi ti va nja, pra vlje nje pla no va, pred la ga nje kon zer va tor sko-re sta u ra-
tor skih tret ma na, tret ma na pre ven tiv ne za ti te, do pri no si stva ra nju dokumen ta ci je o
za te e nom sta nju ili in ter ven ci ja ma.
Kon zer va ci ja i re sta u ra ci ja je kom plek sna di sci pli na koja se ve o ma br zo raz-
vi ja, ta ko da stru njak u ovoj obla sti ima pro fe si o nal nu od go vor nost da bu de u to ku
64
Svetlana PEROVI-IVOVI
sa no vim do stig nu i ma i da obez be di ade kvat nu prak su u skla du sa eti kim nor ma-
ma profesije. Sa vre me na kon zer va ci ja obuhvata tim ski rad iz me u broj nih spe ci ja-
li sti kih di sci pli na, kao i ko ri e nje svih re sur sa prirod nih i dru tve nih na u ka. Sto ga
je ko lo va nje kon zer va to ra-re sta u ra to ra slo en i od go vo ran po sao.
Pre ma re i ma Do na te le Ka va ce li iz Vi so kog in sti tu ta za kon zer va ci ju u Ri-
mu IS CR: Re sta u ra to ru - kon zer va to ru se da nas pri zna je ulo ga pro fe si o nal ca sa
auto nom nom tehnikonau nom spre mom ko ja se ba zi ra na eti kom ko du i pre ci zno
de ni sa nom po na a nju u od no su na kul tur no do bro, na po to va nju kon cep ta auten-
ti no sti, re ver zi bil no sti, prepoznatljivosti za hva ta re sta u ra ci je, uz po to va nje isto ri-
je kon zer va ci je i ma te ri ja la kul tur nog na sle a.
Raz voj kon zer va ci je u po sled njih e zde set go di na, a po seb no po sled nje dve
de ce ni je ukazu je na pro ces pro fe si o na li za ci je. To kom ovog pe ri o da na stali su mno gi
aka dem ski, stu dij ski pro gra mi za kon zer va ci ju i re sta u ra ci ju kul tur nog na sle a.
Istorijat obrazovanja konzervatorskog kadra u Srbiji
Po e ci sa vre me ne kon zer va ci je u Sr bi ji da ti ra ju s kra ja XIX ve ka i ve zu ju
se za Dru tvo srp ske slo ve sno sti i Srp sko ue no dru tvo i nji ho va na sto ja nja da se
sistematski pro u a va ju i zatite srp ske sta ri ne. U okvi ru Dru tva srp ske slo ve sno sti
po kre nu to je i ne ko li ko na u nih poduhva ta, is tra i va nja isto rij skih po da ta ka u ze mlji
i ino stran stvu ta ko da se, izmeu ostalog, od manastira Hi lan da r trailo oba ve te nje
o njegovim ru ko pi si ma i sta ri na ma. Ove ak tiv no sti se mogu sma tra ti pr vim ko ra ci ma
srpske kon zer va tor ske slu be.
Posle stvaranja Kra lje vi ne Sr ba, Hr va ta i Slo ve na ca po e lo se sa sa ni ra njem
spo me ni ka kul tu re, po kret nih i ne po kret nih, to se mo e vi de ti iz ra znih do pi sa upu-
e nih Mi ni star stvu prosve te, Mi ni star stvu ve ra i Kan ce la ri ji dvo ra.
Te me lji kon zer va ci je pi sa nog kul tur nog na sle a po sta vlje ni su 1925. go di ne
u Dr av noj ar hi vi Sr bi je. Ta da nji uprav nik Ri sta Oda vi do no si iz Bri se la for mu le
za re sta u ra ci ju ar hiv skih do ku me na ta, od no sno re cep te i de talj ne opi se po stu pa ka
za re sta u ra ci ju do ku me na ta raz li i tog ste pe na ote e no sti. Na osno vu po je di nih za-
pi sa, ko ji se u va ju u Ar hi vu Sr bi je, kao to su Predlog bu de ta za 1928.1929.
i Pred log bu de ta za 1929.1930., mo e se vi de ti da je uprav nik Dr av ne ar hi ve
od Mi ni star stva pro sve te tra io po sta vlje nje pre pa ra to ra, fo to gra fa i resta u ra to ra, ali
ni je na i ao na raz u me va nje nad le nih.
Or ga ni zo va na i plan ska za ti ta po i nje da se ostva ru je od mah posle Dru gog
svet skog rata, kada su do ne ti va ni prav ni ak ti iz obla sti za ti te kul tur nog na sle a.
Nad le no Mi ni star stvo pro sve te po ve ra va Umet ni kom mu ze ju u Be o gra du (Na rod ni
mu zej) po slo ve u va nja i za ti te spo me ni ka kul tu re, a u te svr he se for mi ra Ode lje nje
za za ti tu i na u no pro u a va nje spo me ni ka kul tu re. Ubrzo potom, 1947. go di ne Ode-
lje nje za za ti tu i na u no pro u a va nje spo me ni ka kul tu re o dva ja se od Umet ni kog
Edukacija konzervatorsko-restauratorskog kadra u oblasti zatite pisanog kulturnog naslea u Srbiji
65
mu ze ja i ustanovljava se pr va in sti tu ci ja za ti te u Sr bi ji Za vod za zati tu i na u no
pro u a va nje spo me ni ka Na rod ne Re pu bli ke Sr bi je.
Po et kom 1953. go di ne Za vod do bi ja pr vog stru nja ka za kon zer va ci ju i
re sta u ra ci ju pisa nog kul tur nog na sle a ko ji je specijalizirao u Pu blic Re cord Of ce,
u Lon do nu, ta ko da se mo glo ot po e ti sa kon zer va tor sko-re sta u ra tor skim ra do vi ma,
kao i sa obu kom no vih ka dro va. Kon zer vi ra no je vi e ba kro re za ra e nih za iz lo bu
po sve e nu Prvom srpskom ustanku pod vostvom Ka ra or a, raz ne po ve lje, pi sma,
ma pe, knji ge, 11 ru ko pi sa i je dan ru ko pis na pergamen tu. Od ta da da ti ra zna aj na
edu ka tiv na mi si ja ove in sti tu ci je. U Za vo du su odr a na tri kur sa na ko ji ma je za
ru nu re sta u ra ci ju ospo so bljen iz ve stan broj rad ni ka ko ji e potom svoja znanja i
umea primenjivati po bi bli o te ka ma, ar hi vi ma i mu ze ji ma Sr bi je i dru gih re pu bli ka
ta da nje SFRJ .
Sa ve zni in sti tut za za ti tu spo me ni ka kul tu re osno van je 1950. go di ne, a od
1963. go di ne nosi naziv Jugoslovenski in sti tut za za ti tu spo me ni ka kul tu re, i imao je
zna aj nu ulo gu u obrazova nju i usavra va nju kon zer va tor sko-re sta u ra tor skih ka dro-
va. Pri o ri tet ra da In sti tu ta bi lo je ko lo va nje stru nja ka za od re e ne obla sti u svet ski
po zna tim in sti tu ci ja ma u Pa ri zu, Bri se lu, Londo nu i Rimu.
Posle osnivanja La bo ra to ri je za kon zer va ci ju i re sta u ra ci ju Dr av nog ar hi-
va FNRJ , angaovana su dva di plo mi ra na he mi a ra ko ja su ot po e la svo ju obu ku u
He mij skom in sti tu tu Srpske aka de mi je na u ka, a spe ci ja li za ci ju su na sta vi li u Pa ri zu
(Ate lje za kon zer va ci ju dokumena ta i knji ga pri Fran cu skom na ci o nal nom ar hi vu),
Gre no blu (ko la za har ti ju) i na Institu tu za pa to lo gi ju knji ge Al fon so Ga lo u Ri mu.
Pro ble mi u oblasti zatite ote e ne ar hiv ske gra e i naini njihovog reavanja
bili su i predmet broj nih strunih sa ve to va nja i kon fe ren ci ja. To kom 80-ih go di-
na pro log ve ka u J ugoslaviji je sprovedena re for ma kol stva i u okviru Sred njeg
usme re nog obra zo va nja uvedena je stru ka ar hiv ski pre pa ra tor. U Be o gra du su ge ne-
ra ci je ue ni ka, uz te o rij ski, imale i prak ti ni pro gram ra da, ko ji se od vi jao u Ar hi vu
J u go sla vi je.
Pe da go ki rad Ar hi va Sr bi je je za po eo 1979. go di ne, od ka da su re dov no
odravana preda va nja na te a ju za ar hi vi ste i ar hiv ske po mo ni ke. Bu du i stru nja ci
su upo znavani sa elemen ti ma in di rekt ne i di rekt ne za ti te, na i nom ra da u la bo ra-
to ri ji i teh ni ka ma ko je se primenju ju. Ka dro vi za za ti tu pi sa nog kul tur nog na sle a
iz biv e SFRJ si ste mat ski su ob u a va ni u labo ra to ri ja ma Ar hi va Ju go sla vi je, Ar hi va
Sr bi je i Na rod ne bi bli o te ke Sr bi je.
66
Svetlana PEROVI-IVOVI


Ar hiv Jugos lavije
Pr va i je di na vi so ko kol ska institucija na ko joj se obra zo vao kon zer va tor-
sko-restauratorski ka dar sa pro sto ra ta da nje J u go sla vi je bio je Kul tu ro lo ki fa kul tet
na Ce ti nju. Ovaj fakultet je osno van 1981. go di ne, s osnovnim ci ljem da se usvo-
je zna nja i do stig nu a u za ti ti kultur nog na sle a i da se ob u e stru nja ci, ko ji bi
se po sve ti li kon zer va ci ji i re sta u ra ci ji spomeni kog bla ga pre o sta log posle ra zor-
nog ze mljo tre sa u Cr noj Go ri, 15. apri la 1979. godine.
1
Ka ko bi se is pu ni li svi za-
hte vi stru ke stu di je su bi le za sno va ne na in ter di sci pli nar nom prin ci pu, iz u a va nju
pri rod nih i hu ma ni sti kih na u ka, kao i na prak ti noj obu ci ko ja je podrazume va la
ori gi nal ne pred me te. O to me ta se oe ki va lo od bu du eg pro fe si o nal ca naj bo lje
sve do e re i de ka na Pa vla Mi jo vi a izgovorene na sve a nom otva ra nju fa kul te ta:
Sa mo se po se bi ra zu mi je da spre ma nje stru nja ka ko ji ma je du nost da vra te i vot
ugro e nom spo me ni ku pretposta vlja so lid no isto rij sko-umjet ni ko, et no i sto rij sko i
et no graf sko obra zo va nje kao neizbjenu pred spre mu za je dan ve o ma de li ka tan i od-
go vo ran po sao ko je ga e se pri hva ti ti uzima ju i u ru ke do ku ment isto ri je, spo me nik
na e pro lo sti.
Posle za vr e nog e tvo ro go di njeg ko lo va nja na Kul tu ro lo kom fa kul tetu
stu den ti su stica li zva nje di plo mi ra ni kon zer va tor - re sta u ra tor. Meutim, se dam go-
di na ka sni je, Kultu ro lo ki fa kul tet Od sjek za kon zer va ci ju i re sta u ra ci ju uki nut je
i tran sfor misan u Fa kul tet likov nih umjet no sti.
1 Ze mljo tre som je, pre ma ta da njim sta ti sti kim po da ci ma, na te ri to ri ji Cr ne Go re ote en 1641 ne-
po kret ni spo me nik, 33.000 mu zej skih eks po na ta u 18 mu ze ja i ga le ri ja, 238 ar hiv skih fon do va sa 2000
du nih me ta ra ar hiv ske gra e i vi e hi lja da pri me ra ka iz knji nih fon do va.
Edukacija konzervatorsko-restauratorskog kadra u oblasti zatite pisanog kulturnog naslea u Srbiji
67
O oprav da no sti po sto ja nja jed ne ta kve in sti tu ci je na ovim pro sto ri ma naj-
bo lje govori poda tak da ve li ki broj njenih di plo mi ra nih kon zer va to ra-re sta u ra to ra
da nas ra di u vo de im institucijama za ti te kulturnog naslea ce log re gi o na (ar hi vi,
bi bli o te ke, mu ze ji, ga le ri je, za vo di za za ti tu spo me ni ka kul tu re, Cen tral ni in sti tut
za kon zer va ci ju i dr.).
Zgrada francuskog poslanstva na Cetinju u kojoj je bio smeten Kulturoloki fakultet
Postojei edukativni programi
Danas u Sr bi ji jo uvek ne po sto ji ni je dan ade kva tan pro gram ko ji pru a
vi so ko obrazova nje iz oblasti kon zer va ci je i re sta u ra ci je pisanog kul tur nog na sle a
u Sr bi ji.
Pred u slov da bi se ne ko ba vio kon zer va ci jom pi sa nog na sle a u Sr bi ji jeste
da ima zavren ne ki od fa kul te ta na ko ji ma se iz u a va kon zer va ci ja i re sta u ra ci ja, ili
da ima fa kul tet sko obra zo va nje bi o lo kog, he mij skog ili teh no lo kog usme re nja, i
da posle od re e nog vre me na prove de nog u ne koj od kon zer va tor sko-re sta u ra tor skih
la bo ra to ri ja po lo i stru ni is pit za zva nje kon zer va tor. Is pit za zva nje kon zer va tor
pi sa ne kul tur ne ba ti ne se po la e u Na rod noj bi bli o te ci Sr bi je, dok se zva nja vi i
kon zer va tor i kon zer va tor sa vet nik sti u u Na rod nom mu ze ju u Beogradu.
Pre pa ra to ri ili teh ni a ri re sta u ra to ri ima ju sred njo kol sko obra zo va nje he-
mij skog grakog usme re nja. Posle ade kvat ne obu ke po la u zva nja za pre pa ra to ra/
re sta u ra to rateh ni a ra, a nakon iz ve snog bro ja go di na pro ve de nih u prak si mo gu
po la ga ti za vi eg re sta u ra to ra teh ni a ra.
68
Svetlana PEROVI-IVOVI
U Sr bi ji je prak sa da se u in sti tu ci ja ma za ti te pi sa nog kul tur nog na sle a
na ziv konzervator ko ri sti za stru nja ke sa fa kul tet skom di plo mom, dok na ziv re sta u-
ra tor nije u upotrebi, osim za re sta u ra to re teh ni a re. Ka ko se, meutim, po slo vi kon-
zer va ci je i re sta u ra ci je proimaju i ka ko kom ple tan po sao obavlja je dan stru njak
naj bo lje bi bi lo ko ri sti ti na ziv kon zer va tor - restaura tor ko ji je inae ar mi san 1984.
go di ne na ICOM-ovom kon gre su u Ko pen ha ge nu.
2
Na ziv kon zer va tor je po tvr di-
la Evrop ska kon fe de ra ci ja kon zer va tor sko-re sta u ra tor skih or ga ni za ci ja EC CO na
Op toj skup ti ni odranoj u Bri se lu 1993. godine.
Period 70-ih i 80-ih go di na XX ve ka karakteristian je po tome to se u i ta-
voj Evro pi osni va ju no ve ko le za kon zer va ci ju i re sta u ra ci ju vi so kog kva li te ta, kao
to su: Ha mil ton Ke r Insti tu t na Uni ver zi te tu u Kem bri du, ko la pri Kra ljev skoj
aka de mi ji le pih umet no sti u Kopenha ge nu, Od sek za re sta u ra ci ju na Aka de mi ji le pih
umet no sti u Dre zde nu, na uni ver zi te ti ma u paniji (Ma dri d), Ho lan di ji i Bel gi ji. U
Sr bi ji je situacija bila takva da se kra jem 70-ih go di na pro log ve ka pr vi put skrom-
no uvo di obra zo va nje za kon zer va to ra-re sta u ra to ra na univerzitetskom ni vou i to na
Fa kul te tu pri me nje nih umet no sti u Be o gra du.
Danas se u Sr bi ji na aka dem skom ni vou kon zer va ci ja, restauracija i pre ven-
tiv na za ti ta iz u a vaju na Fa kul te tu pri me nje nih umet no sti u Be o gra du, Kon zer va-
tor skoj aka de mi ji Srp ske pra vo slav ne cr kve i Cen tral nom in sti tu tu za kon zer va ci ju
(CIK) u Be o gra du.
Fa kul tet pri me nje nih umet no sti je 1978. go di ne uveo u osnov ne stu di je (IV i
V go di na) pred me te iz obla sti re sta u ra ci je sli ka na plat nu, dr ve tu (iko na), kon zer va-
ci ju i re sta u ra ci ju zid nih i pod nih sli ka (fre ske i mo za i ci). Od 2003. go di ne for mi rani
su Od sek za kon zer va ci ju i restauraciju i tri ate ljea:
ate lje za kon zer va ci ju sli ka
a) kon zer va ci ja i re sta u ra ci ja zid nog sli kar stva
b) re sta u ra ci ja i kon zer va ci ja ta fe laj nog sli kar stva
sli ke na plat nu
sli ke na dr ve nom no si o cu
ate lje za konzervaciju skulp tu ra
ate lje za kon zer va ci ju umet ni kih de la na pa pi ru.
Kon zer va tor ska aka de mi ja Srp ske pra vo slav ne cr kve ima obra zov ne pro gra me
re sta u ra ci je sli ka na plat nu, dr ve tu, mal te ru, pa pi ru, ali se to od no si sa mo na cr kve na
do bra.
Cen tral ni in sti tut za kon zer va ci ju u Be o gra du re a li zu je po seb ne edu ka tiv ne
pro gra me iz re sta u ra ci je i kon zer va ci je kul tur nog na sle a na ni vou aka dem skog i
post di plom skog obrazovanja.
2 Veina evropskih drava imala je drugaiji pristup: na engleskom govornom podruju koristio se
naziv konzervator, a u germansko-romanskim zemljama restaurator. Godine 1978., na 5. trijenalnom
sastanku ICOM-CC u Zagrebu, izabrana je radna grupa koja je trebala da denie profesiju konzervator-
restaurator. Posle est godina rada, saradnje i diskusija lanova ICOM-a, UNESCO-a, IIC-a i ICCROM-a
u Kopenhagenu je 1984. godine jednoglasno usvojen naziv konzervator-restaurator.
Edukacija konzervatorsko-restauratorskog kadra u oblasti zatite pisanog kulturnog naslea u Srbiji
69
Osni va nje di plom skih i aka dem skih stu di ja pre ven tiv ne kon zer va ci je ini ci ra lo
je nekadanje Ode lje nje za pre ven tiv nu za ti tu, Di ja na Na rod nog mu ze ja u Be o gra du,
a stu di je su u pe ri o du 2008.2011. godine re a li zo va ne kao za jed ni ki pro gram Uni-
ver zi te ta u Be o gra du i Univer zi te ta u Pa rizu 1 Pan teonSor bo na. Od 2009. godine
osni va njem Cen tral nog instituta za kon zer va ci ju or ga ni zo va nje na sta ve prelo je u
nad le nost Cen tra za edu ka ci ju no vo o sno va nog in sti tu ta. Od akademske 2011/2012.
pro gram se ostvaruje u sa rad nji sa Uni ver zi te tom Sin gi du num u Be o gra du.
Pro gram je osmi ljen kao mul ti di sci pli na ran, sa ci ljem uvo e nja pre ven tiv-
ne za ti te u arhi ve, bi bli o te ke, mu ze je i ga le ri je. Ra di se o jed no go di njem pro gra mu
zasnovanom, u ve li koj me ri, na prak ti nim ve ba ma ko ji se od vi ja ju u in sti tu ci ja ma
kul tu re be o grad ske re gi je i Vojvodine dok se pre da va nja re a li zu ju u pro sto ru Uni-
ver zi te ta Sin gi du num. Pre da va i su strunja ci u obla sti kon zer va ci je iz Sr bi je i ino-
stran stva, kao i pro fe so ri srp skih i stra nih univerziteta iz obla sti koje su od in te re sa
za pre ven tiv nu kon zer va ci ju.
Ovaj pro gram je u skla du sa pri stu pi ma ko je pro mo vi u mno ge me u na rod-
ne in sti tu ci je i or ga ni za ci je ko je se ba ve kon zer va ci jom kao to su IC CROM, Ka nad-
ski kon zer va tor ski in sti tut, In sti tut za kul tur no na sle e Ho lan di je i dru gi.
U Evro pi sli ni pro gra mi po sto je sa mo na tri uni ver zi te ta: Uni ver zi tet Pa riz 1
Sor bo na (Fran cu ska), Univerzitet u Kar di fu i Uni ver zi tet Nor tum bri ja u Nju ka slu (Ve-
li ka Bri ta ni ja).
U okviru Cen tra za obra zo va nje CIK-a postoje re gi o nal ni edu ka tiv ni pro gra-
mi u oblasti za ti te ba ti ne, sa sle de im osnov nim ci lje vi ma i za da ci ma:
stva ra nje i ro ke ba ze pro fe si o nal nih stru nih ka dro va ko ji e se ba vi ti za ti-
tom na sveobu hva tan na in;
ob u a va nje pro fe si o nal nih ka dro va iz Sr bi je i ze ma lja re gi o na;
in te gri sa nje is tra i va kog ra da, pre ven tiv ne za ti te i kon zer va tor skog tret-
ma na u programe stu di ja na Uni ver zi te tu;
or ga ni zo va nje spe ci ja li za ci ja i stal nih stru nih osa vre me nji va nja iz svih
obla sti za ti te bati ne;
us po sta vlja nje tim skog ra da i in si sti ra nje na pri me ni pro fe si o nal ne eti ke;
sti mu li sa nje is tra i va nja u pre ven tiv noj za ti ti kon zer va tor skim tret ma nima,
dokumentaci ji, mar ke tin gu i od no si ma sa jav no u, pre zen ta ci ji ba ti ne i
osta lim aspektima za ti te;
edu ka tiv ni pro gra mi za jav nost i pu bli ku zbog po di za nja ni voa sve sti i ro ke
pu bli ke u vezi sa bri gom o ba ti ni.
70
Svetlana PEROVI-IVOVI
Diplomirani konzervator na obuci u CIK-u, u Ateljeu za konzervaciju slika na papiru
Ka ko bi se pre va zi li pro ble mi u obla sti za ti te, edu ka ci je konzervatorsko-
re sta u ra tor skog ka dra u Sr bi ji i u skla du sa sa vre me nom evrop skom prak som neo p-
hod no je po di i stepen visokokol skog obra zo va nja na vii ni vo pra te i pro fe si o nal-
ne smer ni ce ko je da ju pri o ri tet univer zi tet skom obra zo va nju.
Evrop ska sa ve zna or ga ni za ci ja kon zer va ci je re sta u ra ci je EC CO ob ja vi la
je osnov ne pro fe si o nal ne smer ni ce, ko ji ma se zah te va da obu ka za kon zer va to ra - re-
sta u ra to ra bude orgnizova na na uni ver zi tet skom ni vou. Ovaj zah tev je 1997. go di ne
pre for mu li san i u okvi ru Doku men ta iz Pa vi je
3
ko ji se ba vi op tim prin ci pi ma ko je
tre ba pred lo i ti Evrop skoj uni ji radi pri zna va nja i pro mo vi sa nja kon zer va ci je i re-
sta u ra ci je kao di sci pli ne ko ja se iz u a va na univerzitet skom ni vou ili na ni vou ko ji
je pri znat kao ekvi va lent uni ver zi tet skom. Od ta da je na evrop skom ni vou pro fe si ja
kon zer va to ra - re sta u ra to ra priznata pa ra lel no sa pri hva ta njem pre po ru ka za obu ku
ko je se za sni va ju na ga ran to va nju pe to go di njeg obra zo va nja po evropskom mo de lu
spe ci ja li sti kih stu di ja, uz mo gu nost stu di ra nja na dok tor skom ni vou.
Od 1997. go di ne po sto ji i EN Co RE - Euro pean Net work for Con ser va tion
Re sto ra tion (Evrop ska mre a za kon zer va ci ju, re sta u ra ci ju), ko ja je osno va na sa
osnov nim ciljem da promovi e is tra i va nje i obra zo va nje kul tur nog na sle a, to je
3 Do ku ment iz Pa vi je, Sa mit Za ti ta kul tur nog na sle a ka evrop skom pro lu re sta u ra to ra kul tur nih
do ba ra 1997., obja vljen u Bil te nu Udru e nja Se ko Su ar do, do da tak br. 3.
Edukacija konzervatorsko-restauratorskog kadra u oblasti zatite pisanog kulturnog naslea u Srbiji
71
za sno va no na uputstvima i preporu ka ma da tim u pro fe si o nal nim smer ni ca ma Evrop-
ske sa ve zne or ga ni za ci je kon zer va ci je re sta u ra ci je i do ku men ta iz Pa vi je, ok to bra
1997. godine.
Volonteri u laboratoriji Arhiva Jugoslavije
Pri li kom edu ka ci je kon zer va to ra-re sta u ra to ra tre ba ima ti u vi du da su i te o-
rij ska i praktina obu ka od ve li kog zna a ja. Prak ti na obu ka pod ra zu me va tret man
ori gi nal nih pred me ta, a ka da je re o te o rij skoj obu ci potrebno je us po sta vi ti rav no-
te u iz me u pri rod nih i dru tve nih na u ka.
Te o rij ski pred me ti ko je tre ba sva ka ko iz u a va ti su sle de i:
eti ki prin ci pi kon zer va ci je i re sta u ra ci je;
pri rod ne na u ke: he mi ja, bi o lo gi ja;
hu ma ni sti ke: isto ri ja, pa le o gra ja, isto ri ja umet no sti, lo zo ja, et no lo gi ja,
ar he o lo gi ja;
isto ri ja ma te ri ja la i teh ni ka, teh no lo gi ja pro cesa pro iz vod nje;
iden ti ka ci ja stu di ja pro ce sa pro pa da nja;
iz la ga nje i tran sport kul tur nih do ba ra;
te o ri ja teh ni ka i me to de kon zer va ci je re sta u ra ci je i pre ven tiv ne za ti te;
pro ce si re pro du ko va nja;
me to de do ku men ta ci je;
me to de na u nog is tra i va nja;
isto ri ja kon zer va tor skih tret ma na;
72
Svetlana PEROVI-IVOVI
prav na pi ta nja;
me nad ment;
zdra vlje i bez bed nost, uklju u ju i i pi ta nje za ti te i vot ne sre di ne;
ko mu ni ka cij ske ve ti ne, uklju u ju i i in for ma ci o ne teh no lo gi je.
Zna a jan seg ment u una pre e nju za ti te pi sa nog kul tur nog na sle a jeste
spro vo e nje progra ma obu ke i usa vr a va nje pro fe si o na la ca na in ter di sci pli nar nom
prin ci pu.
Ka ko po sto je i kon zer va tor sko-re sta u ra tor ski ka dar ima zna aj nu ulo gu u
for mi ra nju novih ka dro va, od ne pro ce nji ve je va no sti obra zo va nje pro fe si o na la ca,
od no sno edu ka ci ja eduka to ra. To se moe postii pu tem se mi na ra, spe ci ja li sti kih
kur se va, spe ci ja li za ci ja, stal nom sa rad njom sa uni ver zi te ti ma. Osa vre me nji va nje i
usa vr a va nje zna nja u obla sti te o ri je za ti te, meto do lo gi je kon zer va ci je i pre zen-
ta ci je na sle a, spro vo e nje obu ke iz obla sti pre ven tiv ne za ti te i kon zer va tor skih
tret ma na treba da budu u skla du sa mul ti di ci pli nar nim pri stu pom kon zer va ci ji i sa
me u na rod nim stan dar di ma i pre po ru ka ma.
Zakljuak
Obra zo va nje i obu ka kon zer va to ra - re sta u ra to ra su neophodni da bi se odr-
ali stan dar di pro fe si je. Pro fe si o nal na edu ka ci ja kon zer va to ra - re sta u ra to ra na uni-
ver zi tet skom ni vou ma ster ili pri zna ti ekvi va lent tre ba da budu pri o ri tet za obra zo-
va nje ovog ka dra u Srbiji.
U skla du sa smer ni ca ma evrop skih udruenja ko ja pro mo vi u obra zo va nje
konzervatora -re sta u ra to ra tre ba pri stu pi ti izradi ozbilj nih vi so ko kol skih pro gra ma,
bi lo da se studi je or ga ni zu ju kao od se ci pri ve po sto je im fa kul te ti ma ili da se
or ga ni zu ju po seb ne stu di je, ko je bi bi le zajedni ke za kon zer va to re i re sta u ra to re
svih spe ci jal no sti, jer sa mo do bro ko lo va ni stru njak mo e do no si ti is prav ne od lu ke
u po gle du za ti te kulturnog naslea. Uz obra zo va nje stude na ta bitna je i edu ka ci-
ja pro fe si o nal no ospo so blje nih konzervatora - restauratora ra di da ljeg usavravanja,
naunog i obra zov nog ra da. Tre ba uvek ima ti u vi du da sa mo pro fe si o nal no ob u e ni
ka dro vi mo gu da omo gu e kre i ra nje i spro vo e nje ja sno osmi lje ne na ci o nal ne stra te-
gi je za ti te pisa ne ba ti ne.
Raz vi ja nje sve sti o zna a ju ou va nja pi sa nog kul tur nog na sle a i kre i ra nje
stra te gi je obra zo va nja ka dro va u oblasti zi ke i pre ven tiv ne za ti te tre ba da pred-
sta vljaju mo ral ni imperativ za sve in sti tu ci je i po je din ce ko ji se ba ve za ti tom.
Summary
For the existing educational program in Serbia should be noted that there
still is no adequate program that provides higher education in conservation and
Edukacija konzervatorsko-restauratorskog kadra u oblasti zatite pisanog kulturnog naslea u Srbiji
73
restoration of cultural heritage in Serbia. Education and training are required to
maintain the standards of the profession. Professional education of conservators-
restorers at the university level or recognized equivalent master, should be a priority
for conservation-restoration education personnel in our country.
There is a requirement to organize a multidisciplinary academic education
at the academic level according to the guidelines of European conservation
organizations: ECCO European Confederaction of Conservator-Restorers
Organizations and Encore European Network for Conservation - Restoration.
In accordance with the guidelines of European associations that promote the
education of conservators-restorers to approach making a serious academic program,
whether studies are organized as departments at existing universities, or to organize
a separate study, which would be common for conservators and restorers of all
specialties, because only well-trained professional can make an informed decision
regarding protection. In addition to education of students, it is very important
professional training also, of qualied conservator-restorers, for further improvment,
scientic and educational work. Always bear in mind that only professionally trained
staff can provide design and implementation of clearly dened national strategy for
the protection of the written heritage.
Raising awareness on the importance of the written cultural heritage and
creating a strategy for education of personnel in the eld of physical and preventive
care, what should be a moral imperative for all institutions and individuals involved
in the protection.
75
Dr. Peter Pavel KLASINC, doc.
Meunarodni institut arhivskih nauka Univerziteta u Mariboru (CIMRS)/
Meunarodni institut arhivskih nauka Trst/Maribor
MASTER STUDIJ ARHIVISTIKE I DOKUMENTOLOGIJE
(Nova i dopunska znanja za arhivski struni rad u profesionalnim
arhivima i arhivskim slubama kod stvaralaca arhivske i
dokumentarne grae)
Abstrakt: Autor predstavlja najprije akademsku zajednicu, koju predstavlja
Evropski centar Maribor (kratko ESM), koja je kao neprotna, nedravna ustanova
registrovana za izvravanje visokokolskog obrazovanja i izvoenje istraivakih
projekata. Na ESM je do sada akreditirano vie studijskih programa I, II i III stepena
tako da trenutno pokriva nekoliko nacionalnih i meunarodnih istraivakih
projekata.
Studij II stepena Arhivistike i dokumentologije je novi program, koji e po
zavrenom studiju omoguiti studentima da dobiju titulu magistar(ica) arhivistike
i dokumentologije. Program je bio pripremljen u saradnji s naim i stranim
arhivskim strunjacima. Dobio je potporu mnogih pojedinaca, slovenskih arhiva,
kao i srodnih institucija i drutava u zemlji i inostranstvu. Studij je namijenjen u
svrhu sticanja znanja iz oblasti arhivistike, arhivske teorije i prakse, informatike,
dokumentologije, dakle tih novih i dopunskih saznanja, koja trebaju zaposleni
u profesionalnim arhivskim ustanovama ili u arhivskim slubama kod stvaralaca
arhivske i dokumentarne grae, kao i svim, koji se bave s bilo kojim procesima u vezi
sa dokumentacijom, ne gledajui na to u kojem obliku i na koji nain zapisi nastaju
i skladite se.
Kljune rijei: Studij arhivistike i dokumentologije na II stepenu po Bolonji,
Evropski centar Maribor - Alma Mater Evropaea, nastavni plan, uslovi studija, opte
informacije o studiju.
Uvod
Podnositelj magistarskog studijskog programa Arhivistika i dokumentologija
na drugom stepenu je ALMA MATER EUROPAEA EVROPSKI CENTAR
MARIBOR (kratko ESM). ESM je akademska zajednica, organizovana kao
neprotna nedravna ustanova, registrovana za izvravanje visokokolskog
obrazovanja i istraivakog programa. Posveena je istraivakim i visokokolskim
studijskim programima s podruja ekologije, reintegracije, kulturne i meukulturne
relacije, te zdravstva i socijale.
76
Dr. Peter Pavel KLASINC, doc.
ESM ima ve niz godina akreditaciju za status visokokolskog instituta,
odluku za upis u evidenciju istraivakih organizacija, te akreditaciju ve 11
visokokolskih studijskih programa. ESM je osnovalo 8 meunarodnih istraivakih
grupa, te se kandidovao na konkurse za meunarodne istraivake i razvojne
projekte. Meu kljune ciljeve ESM, koji od 2011. godine nastupa pod imenom
ALMA MATER EUROPAEA EVROPSKI CENTAR MARIBOR spada, takoer,
i promocija evropskih studija u dravama srednje i june Evrope, koje se jo nisu
prikljuile Evropskoj uniji, ali e uskoro postati dio nje. S tom namjenom je ESM
razvila i akreditirala kvalitetne studijske programe s ueem profesora iz drava
srednje i june Evrope, posebno Podunavlja, istovremeno je uspostavila i pojaala
dvostrane i viestrane kontakte meu univerzitetima. ESM djeluje tako da podupire
razvoj kulturnih elemenata, razvoj profesionalnih standarda, razvoj evropskih
vrijednosti, ouvanje prirodnih izvora, ekologije, trita robe, usluga, kapitala i rada,
te kao akademska zajednica daje svoj doprinos kod razvoja zajednike evropske
privrede, politikog i kulturnog prostora.
ESM postaje meunarodni evropski univerzitet, centar kvaliteta u
obrazovanju i istraivanju, tako da e sa stratekim i primjenjivim razvojem
kreativno rjeavati privredne tehnoloke, socijalno-politike, ekoloke okvire i
meukulturne probleme Centralne i J une Evrope, naroito Podunavlja i Balkana.
Akademska zajednica ocjenjuje, da je poboljani program edukacije u Podunavlju
preduslov za njegovu reintegraciju. Poboljani program svih generacija je danas
mogu s uvoenjem novih informacijskih tehnologija u obrazovanju, koji je naroito
interaktivna informacijska tehnologija i sl.
S tom namjenom i na osnovi tih rezultata je, takoer, bio razvijen
magistarski studijski program Evropske poslovne studije/Europen business studies,
koji pokriva podruja: Evropske integracije/European Integrations, Evropski
projektni menadment/European project management i Privredni razvoj regija i
mjesta/Regional development and urban planing. Evropska akademija znanosti
i umjetnosti (EASA Salzburg) je s utemeljenjem Alma Mater Europaea, postavila
organizacijski okvir i sadrajni program za kulturnu i profesionalnu obnovu regije
s mreom veom od 250 univerzitetskih profesora i 40 akademskih institucija iz 12
drava iz Podunavlja.
Evropska akademija nauke i umjetnosti u Salzburgu (dalje EASA), koja
povezuje 1400 vrhunskih naunika, u pravilu univerzitetskih profesora, meu
kojima brojni od njih, su odlikovani Nobelovom nagradom, je 2009. godine
dodijelila Evropskom centru Maribor akademski patronat, te pozvala sve lanove
EASA, da uestvuju u razvoju institucije i izvoenju programa. Godine 2011. EASA
je dodijelila Evropskom centru Maribor institucionalni patronat i tako ga ukljuila
u novoosnovani univerzitet Alma Europaea za Podunavlje. Pored pedagokih
programa iz podruja ekologije, reintegracije, meukulturnog i meugeneracijskog,
koegzistencije te kulture, arhivistike i dokumentologije, zdravstva i socijale,
Evropskom centru Mariboru, povjerena je i organizacija projekta Regonal Interactive
Educational Network (REIN).
Master studij arhivistike i dokumentologije (nova i dopunska znanja za arhivski struni rad...)
77
ESM se osim toga uspjeno kandidovala na domaim i meunarodnim
natjeajima s prekograninim inovacijskim mreama, te uspjela napraviti vrijednosnu
analizu za podrku inovativnim alatima za poveanje uspjenosti slovenskih i
austrijskih poduzea/Wertanalyse Landerubergreifendes Innovations-Netzwerk fur
den Einsatz der Wertanalyse als Innovationswerkzeug zur Steigerung des Erfolges
slowenischer und osterreichischer Unternehmen.
Na ESM su, do sada, bili akreditirani slijedei akademski programi: studijski
program I i II bolonjski stepen Upravljanje i voenje poslovnih sistema, studijski
program I bolonjskog stepena Finansijske usluge, studijski program II bolonjskog
stepena Evropski poslovni studij, studijski program I bolonjskog stepena
Ekoremedijacije, studijski program I bolonjskog stepena Zdravstvena njega,
studijski program I bolonjskog stepena Fizioterapija, studijski program I, II i III
bolonjskog stepena Socijalna gerontologija, studijski program II bolonjskog
stepena Arhivistika i dokumentologija.
Studij Arhivistike i dokumentologije
Uz podrku lokalne zajednice, te privrednih subjekata i saradnju stranih
partnera, bio je osnovan samostalni zavod Evropski centar Maribor, s namjenom
da razvija aplikativne, interdisciplinarne, evropski orijentisane visokokolske
dodiplomske i postdiplomske programe, koji su komplementarni postojeim
programima, a decitarni na domaem i evropskom tritu.
Razvoj te vrste programa je potreban radi sve veih potreba znanja u vezi s
problemima poslovanja s dokumentacijom. Slovenija, kao i iri prostor, hitno treba
studijski program Arhivistika i dokumentologija, koji podrava drugaije, trajnije
i odgovornije odluivanje, to je od kljunog znaaja za savlaivanje poslovanja s
arhivskom i dokumentarnom graom u svakom sluaju, nova i dopunska znanja za
arhivski struni rad u profesionalnim arhivima i arhivskim slubama kod stvaralaca
arhivskog i dokumentarnog materijala, bez obzira u kojim oblicima i nainu je
zapisan dokument.
Predstavljanje novog studijskog programa II bolonjskog stepena Arhivistika
i dokumentologija
Arhivistika i dokumentologija predstavljaju znanja koja su potrebna za
savladavanje poslovanja s arhivskom i dokumentarnom graom od njenog nastanka
preko upotrebljivosti, vrednovanja, uvanja do dugogodinjeg skladitenja, te
arhiviranja kod stvaralaca ili profesionalnih arhivskih ustanova. Ta znanja su
potrebna radi postojanja razliitih sistema procesa kod poslovanja s dokumentacijom
u cjelosti, to predstavlja osnovu za nesmetano poslovanje s dokumentacijom u
cjelosti, te izvoenje daljeg skladitenja samog arhivskog gradiva.
78
Dr. Peter Pavel KLASINC, doc.
Dodatne vrijednosti savlaivanja znanja s podruja arhivistike i
dokumentologije su u tome, da donose red u procese poslovanja s dokumentacijom i
s nadgraenim postojeim postupcima, vraaju dokumentaciji njenu vrijednost, tako
da ju je mogue upotrijebiti za vlastiti razvoj i poboljanje poslovanja, kao i za
razvoj drugih djelatnosti.
Saznanja s podruja arhivistike i dokumentologije donose ravnoteu u
okolini gdje nastaje najvie dokumenata, te rjeavaju probleme u vezi s poslovanjem
s dokumentacijom u svim svojim segmentima postojanja i trajanja. Postupci
popravljanja teta u vezi s unitenim, izgubljenim ili loe ouvanim tj. oteenim
dokumentima su jako skupi i esto komplikovani, ak i nepouzdani u poreenju s
mogunou, koju nude ureeni postupci kod pravilnog poslovanja s dokumentima.
Znanje iz podruja arhivistike i dokumentologije daje mogunost
razumijevanja djelovanja procesa nastanka dokumentacije i njeno praenje (na
primjer od nastanka, oblika, koliine, nosilaca, vrednovanja, rokova uvanja, struno
tehnikih uslova dugogodinjeg skladitenja itd.) sve do konanog uvanja arhivske
grae kao pisanog kulturnog naslijea ouvanog u profesionalnim arhivskim
institucijama.
Procesi za poslovanje s dokumentacijom zahtijevaju uvijek ponovo sasvim
nova saznanja i strune odluke, koje u poslovanju s dokumentima moraju vaiti dui
vremenski period. Moraju biti izraeni sistemi za smanjenje i otklanjanje posljedica
ekscesnih situacija, prirodnih katastrofa, poplava, poara, nesavjesnog, nestrunog
djelovanja itd.
Arhivisti i dokumentalisti moraju biti osposobljeni tako da znaju i mogu
obraditi gradivo po vaeim meunarodnim standardima, tako da su arhivistika i
dokumentologija odgovarajui, aktualni, dinamini i sa istraivakog vidika, takoer,
vrlo zanimljiva djelatnost. Poto se radi o podruju, koje je u prolosti bilo manje
zanimljivo s vidika obrazovanja, u studijskom programu nudimo struno znanje,
koje e kandidatima omoguiti dovoljno dobre i postojane temelje za dalji praktini
istraivaki rad.
Osnovni ciljevi programa i opte kompetencije
Osnovni cilj studijskog programa Arhivistika i dokumentologija, je
osposobiti kandidate za najzahtjevnije strune i rukovodstvene poslove u arhivima i
slubama, koje se bave s uvanjem dokumentacije.
Ope strune kompetencije:
osposobljenost za voenje arhiva i odgovarajuih ustanova, koje se bave
sakupljanjem, uvanjem i posredovanjem informacija,
osposobljenost za promovisanje i irenje uticaja arhiva i slinih ustanova,
koje se bave sakupljanjem, skladitenjem i posredovanjem informacija,
Master studij arhivistike i dokumentologije (nova i dopunska znanja za arhivski struni rad...)
79
osposobljenost za kritiku upotrebu novosti u teoriji i praksi svog strunog
i radnog podruja,
osposobljenost za samostalno istraivanje i objavljivanje istraivakih
rezultata,
sposobnost upravljanja s dokumentima, arhiviranje i dugorono uvanje,
sposobnost odreivanja postupaka kancelarijskog poslovanja, te praenje
razvoja i toka ivotnog ciklusa dokumenta,
osposobljenost pri izvoenju postupka ponude popisa inventara, te novih
metoda kao rezultat istraivake vjetine,
sposobnost interdisciplinarnog povezivanja sadraja s podruja arhivistike i
dokumentologije, te sposobnost eksibilne upotrebe znanja u praksi,
sposobnost organizovanja i planiranja institucionalnih okvira raznih
ustanova stvaralaca gradiva,
sposobnost inicijativnog, ambicioznog, kreativnog i autonomnog djelovanja
u sredinama u kojim e se baviti s pitanjima poslovanja s dokumentima,
student e stei sposobnost usmenog i pismenog komuniciranja s korisnicima
arhivske grae i dokumenata, sposobnost prilagoavanja, te savjetovanja
korisnika u pogledu daljnjih smjernica traenja dokumenata, diplomant e
savladti organizacione i vodstvene vjetine za poslovanje s dokumentima,
osposobljenost za upotrebu najrairenijih programa informacionih
tehnologija, kao i oblika komunikacijske tehnologije,
osposobljenost za potpuno savlaivanje problema u vezi arhivistike i
dokumentologije, praenjem dokumenata, odluivanje o sudbini dokumenata,
te razumijevanja procesa dugogodinjeg uvanja, procesa vrednovanja i
procesa obezbjeivanja pristupa informacijama na dokumentima.
Nastavi plan studijskog programa
Postdiplomski studijski program drugog stepena Arhivistike i
dokumentologije traje 2 godine (4 semestra) i obuhvata 120 ECTS kreditnih
bodova. (NAPOMENA: Takvo stanje predstavlja samostalni segment studija, koji
e moi nastaviti s doktorskim studijskim programom treeg stepena Arhivistike i
dokumentologije u obimu 180 ECTS kreditnih bodova).
Obavezni predmeti su rasporeeni u etiri semestra u toku dvije godine
postdiplomskog programa u obimu 79 ECTS kreditnih bodova. Dopunjavaju se
s izbornim predmetima u obimu 21 ECTS kreditnih bodova, koje obezbjeuju
vlastitu selektivnost studenata koji su uvrteni u trei semestar. U zadnjem, etvrtom
semestru je magistarski rad u obimu 20 ECTS, to zajedno znai 120 ECTS. Izbornih
predmeta ima 11 i svi su vrednovani sa po 7 ECTS. Biraju se sa spiska predloenih
izbornih predmeta.
80
Dr. Peter Pavel KLASINC, doc.
Opis OBAVEZNIH PREDMETA s obzirom na sadraj (ukratko OP)
***OP/Znanja sa podruja arhivske teorije koja zahvataju poznavanje
osnovnih naela i principa arhivske struke, koja se upotrebljavaju u arhivima i kod
stvaralaca arhivske grae u cjelokupnom ivotnom ciklusu dokumenta, principa
porijekla i principa prvobitnog ureenja; koncepta fonda arhivske grae, serije,
spisa/predmeta, dokumenta; standardizacije; pozicioniranja arhivske nauke u opti
sistem nauke i istraivanja; odnosa arhivistike kao nauke i strunog rada, naela
etike arhivskog strunog i naunog dijela, implementacija u ivotne situacije.
***OP/Razvoj pojma dokument u vremenu i prostoru; pojavni oblici
dokumenata u odnosu na upotrebljene tehnologije kancelarijskog poslovanja;
elementi vjerodostojnosti dokumenata kroz historiju i danas; sistemi za razvrstavanje
sadraja dokumenata; sistemi za vrednovanje sadraja i pojavnih oblika dokumenata;
odravanje dokumenata i odreivanje njihove dostupnosti kod stvaralaca i u
nadlenim arhivskim ustanovama; meunarodni standardi i saradnja; nacionalni
standardi i saradnja.
***OP/Predmet daje osnove prava i pravne drave. Poznavanje dravne
organizacije i njenog djelovanja mora biti jedan od osnova obrazovanja arhiviste,
jer arhivsko gradivo mora to bolje da pokae karakteristike drutva u vremenu i
prostoru. Upravo zato je potrebno poznavanje djelovanja Evropske unije, iji dio
je i Republika Slovenija od 2004. godine. Pravo sa svojim pravilima i normama,
odreuje dravu kao organizaciju, odreuje njen sistem i nain djelovanja, kao i
drugih uih drutvenih zajednica, raznovrsnih organizacija u okviru drave na jednoj
strani i irih zajednica, odnosno organizacija na drugoj strani. Glavne teme predmeta
su pravno pravilo, grane prava, pravni odnosi, pravni akti, pravni red, pravo i drava,
evropa i pravo, arhivi i arhivsko pravo.
***OP/Analiza i razvijanje arhivskih evidencija; analiza i razumijevanje
znaaja i uloge arhivske grae u vremenu njegovog nastanka, te analiza i
razumijevanje postupaka, u kojima je graa nastajala, analiza i razumijevanje
postupaka po kojim e se arhivska graa uvati i skladititi, dizajn, evidencija na
osnovu karakteristika i postupaka; struktura i organizacija zbirki podataka; struktura
i organizacija informacija; postupci organizacije informacija; meunarodni standardi
i saradnja; nacionalni standardi i saradnja; odravanje evidencija (informacionih
zbirki) i obezbjeivanje dostupnosti u pogledu potreba korisnika svih vrsta;
klasikacije i klasikacijske oznake; tezaurusi; gradnja tezaurusa; povezivanje
sadraja; normativne kontrole.
*** OP/Analiza i razvoj e-arhiva kao entiteta odgovarajueg drutva; analiza
i razumijevanje razvoja dugoronog uvanja elektronskih oblika dokumenata, te
Master studij arhivistike i dokumentologije (nova i dopunska znanja za arhivski struni rad...)
81
procesa, stanja i njihovih statusa; koncepti, modeli, perspektive i interoperabilnosti
dokumenata u elektronskim kancelarijama; karakterisitke i znaenje DIP, SIP, AIP
u postupcima dugoronog uvanja e-dokumenata; arhivsko struno popisivanje
digitalne arhivske grae; meunarodni standardi i saradnja; nacionalni standardi i
saradnja.
***OP/Osnovni pojmovi marketinga; poloaj arhiva sa stanovita marketinga;
zadaci i ciljevi arhiva; trina usmjerenost prema proizvodnoj usmjerenosti;
dosadanja nastojanja za bolje iskoritavanje arhiva; osnovna naela marketinga;
nekomercijalni marketing; marketing na podruju arhiva; uvoenje marketinkog
koncepta u arhive; trina analiza; analiza vlastitih prednosti i slabost; konkurencija
i kooperanti, segmentacija; marketinki ciljevi; alati marketinga (ponuda, cijena,
distribucija, komunikacija); procjena, kontrola, mjerenje uspjenosti; problemi kod
uvoenja marketinga u arhive.
***OP/Skladitenje zapisa kao dokaz i sjeanja od antike do danas s
posebnim isticanjem historije arhivske djelatnosti u srednjoj Evropi; posebne
metode, povezane sa stvaranjem, ponaanjem i skladitenjem zapisa od antike do
danas; pravni i kulturni faktori koji su uticali na skladitenje arhivske grae i arhiva
u razliitim historijskim periodima i u razliitim pravnim sistemima s posebnim
isticanjem srednje Evrope i Slovenije; historijski razvoj arhivske djelatnosti u
srednjoj Evropi; historijski razvoj arhivske djelatnosti u Sloveniji.
***OP/Znaaj arhivskog i drugog grakog gradiva; strukturni elementi
knjige, dokumenata, fotografskog gradiva i drugih vrsta srodnih zapisa; materijali, koji
sastavljaju arhivsku i graku grau; uzroci i vrste oteenja; uslovi odgovarajueg
skladitenja razliitih vrsta gradiva; naini odgovarajueg skladitenja i upotrebe
(zgrada, oprema, upotreba); dostupnost, sigurnosne kopije, reprodukcija (prednosti
i slabosti); preventivne i kurativne mjere u sluaju nezgoda i nesree; organizacija
uvanja pisanog naslijea u zemlji i u svijetu; zakonodavstvo i pravno ureenje u
zemlji i u svijetu.
Opis IZBORNIH PREDMETA s obzirom na sadraj (kratko IP)
***IP/Standardi i zakonodavstvo s podruja dostupnosti informacija; alati
za dostup informacijama; logika djelovanja odgovarajuih informacionih sistema;
kontekstnog sadraja; model komunikacionog kanala; ogranienja; perspektive;
tehnoloko rjeenje izvoenja pristupa informacionim izvorima; studije korisnikih
sueljavanja; tipovi i struktura korisnika; zamke i opasnosti u odgovarajuim
komunikacijama.
82
Dr. Peter Pavel KLASINC, doc.
***IP/Period Karla V (1519-1556), period panske vrhovne vlasti i vjerskog
rata, vjerski period, period francuske vrhovne vlasti, Evropa u periodu suprostavljanja
i prosvjetiteljstva, period kneevskog apsolutizma, Evropa u periodu engleske
vrhovne vlasti, politika ravnotee i prosvjeenog apsolutizma, evropske kolonije do
poetka 19. stoljea, Evropa u 18. stoljeu, (Amerika revolucija i osnivanje SAD),
Francuska revolucija, Napoleonova vladavina i novi red u Evropi nakon Bekog
kongresa, restauracija i revolucija, osnovni pokreti 19. stoljea, period nacionalnih
drava, svijet oko 1890. godine, vrijeme imperijalizma, Prvi svjetski rat, svijet
izmeu dva rata (Drugi svjetski rat).
***IP/Istraivaki procesi - teorija i lozoja; uloga istraivanja u razvoju
nauka, disciplina i podruja; induktivni i deduktivni modeli i pristupi; kvalitativni
prema kvantitativnim; etine zamisli kod upotrebe istraivakih metoda i izvoenja
istraivanja. Historijski razvoj istraivake djelatnosti u arhivistici, dokumentalistici
i drugim informacionim strukama; odnos izmeu podruja i istraivanja; praksa i
struke; individualna i timska istraivanja; identikacija i ocjenjivanje istraivakih
problema; osnovni drutveno-nauni istraivaki model i njegovo uvoenje:
eksperimentisanje, uzrokovanja, pregled, posmatranja, fokusiranje, usporedne
studije itd.
***IP/Denicija karte i kartograje; podjela na topografske, geografske i
tematske karte; sadraj i elementi geografskih i tematskih karata; historija kartograje;
matematiki elementi karte; kartografske projekcije; kartografski sistemi; projekt
karte, kartografska redakcija, kartografska generalizacija, kartografska komunikacija
i oblikovanje kartografskih izraznih sredstava znakova; tehnologija izrade i
reprodukcije karata; klasine i odgovarajue tehnologije i upotreba karata.
***IP/Standardizacija - predstavlja znaajan entitet kod upravljanja
dokumenata bez obzirana na njihov status u ivotnom ciklusu. Poznavanje rjeenja
i implementacije standarda s podruja kancelarijskog poslovanja (npr: ISO 15489),
implementacija arhivskih strunih standarda (ISAD(g)2, ISAAR CPF2, ISDF i
ISDIAH); standardi s podruja upravljanja kvaliteta u arhivima (TQM,TQA, ISO
9000, itd.); pravila popisivanja (RAD, Mad, itd.) vana polazna taka oblikovanja
prola odgovarajueg menadera iz oblasti dokumentacijske djelatnosti.
***IP/Nastanak arhivske grae je usko povezan s djelatnou pojedinanih
stvaralaca. Razumijevanje njihovih historijskih konteksta predstavlja osnovu
razumijevanja sadraja, koji su zapisani u arhivskoj grai. Zato je neophodno
poznavanje strukture institucija u vremenu i prostoru, njihove naine uredskog
poslovanja i odlaganja dokumentacije, upotrebljenih pomagala, te nadlenosti.
Master studij arhivistike i dokumentologije (nova i dopunska znanja za arhivski struni rad...)
83
***IP/Konzervatorsko-restauratorske smjernice; metode konzerviranja
i restauriranja pisanog i grakog naslijea (gradiva); principi masovnog i
polumasovnog konzerviranja grae; postupci lijeenja zaraene grae; metode
vrednovanja arhivskih depoa; kriterijumi za izvoenje konzervatorsko-
restauratorskih zahvata na pisanom i grakom naslijeu; planiranje programa
zatite, konzerviranja i restauriranja i odgovarajue dostupnosti za pojedinane vrste
arhivske i dokumentarne grae.
***IP/Vrednovanje dokumentarne i arhivske grae je jedan od osnovnih
zadataka javnih arhiva i stoga najosnovnijih saznanja, koje treba arhivist. Radi velike
koliine dokumentarne i arhivske grae nije mogue u javne arhive smjestiti cjeline,
nego je potrebno izabrati ta je od te grae, potrebno trajno sauvati. Glavne teme su:
historijski pogled na valorizaciju arhivske i dokumentarne grae kako u zemlji tako
i u inostranstvu; evropski i ameriki model valorizacije; makro i mikro valorizacija;
razliiti pristupi ka valorizaciji.
***IP/Kulturni odnosi u prahistoriji na slovenskom etikom podruju
(osnovna hronologija, kulturni uspjesi); kulturni uspjesi antike na teritoriji Slovenije
(materijalna i duhovna kultura); doprinosi hrianstva u razvoju kulture na teritoriju
Slovenije, kulturni odnosi u srednjem vijeku; najvanije feudalne porodice na
slovenskom podruju i njihov doprinos kulturi; razvoj slovenske kulture; uticaj
drave na kulturne odnose na slovenskom tlu; bitka za samostalnu slovensku kulturu;
uvaavanje jednakopravnog poloaja slovenskog jezika u kolama i uredima; razvoj
kulturnih i naunih institucija na teritoriju Slovenije.
***IP/Arhivska graa u slobodno vrijeme je izloena mnogim faktorima
rizika. Oni mogu biti vanjski (okolina, zagaenje, prirodne nesree, itd.), unutranji
(postojanost materijala i sredstava za zapisivanje) ili proizilaze iz drutva (nemiri,
ratovi, krae, nezadovoljstvo zaposlenih). Svi ti faktori rizika trebaju odgovarajue
poznavanje u kriznim situacijama, mjere za smanjenje posljedica, te poznavanje
metoda, postupaka i naina ograniavanja njihovih uticaja na dugorono uvanje
arhivske grae. Primjeri i rjeenja iz prakse.
***IP/Procesi dobivanja arhivske grae, bez obzira na medij, format i oblik
zapisa; saradnja meu stvaraocima grae i arhiva, koja ukljuuje i dokumentaciju
koja pri tome nastaje; analiza vanjske i unutarnje strukture fonda; vrste informativnih
pomagala; vodii, inventari i drugi popisi; naela i pretpostavke, na kojima se zasniva
razvoj pravila za arhivsko popisivanje; upotreba primljenih strunih standarda; izbor
taaka pristupa u skladu sa vaeom arhivskom teorijom i praksom, kao i druga
pitanja iz oblasti arhivske teorije i prakse.
84
Dr. Peter Pavel KLASINC, doc.
Studijski program predvia saradnju s gostujuim profesorima kod veine
predmeta, koji e se izvoditi na tom studiju, i koji dolaze iz uvaenih univerziteta,
na kojima se izvodi studij arhivistike kao samostalni predmet ili kao predmet studija
historije i slinih znanja. Izmeu ostalih, predvia se saradnja sa predavaima sa
Univerziteta u Ljubljani, Zagrebu, Beu, Gradcu, Trstu, te Monash University
(Australija), Universy of Los Angeles (SAD), Unverzitet u Britanskoj Kolumbiji
(Kanada), Univerziteta u Manitobi (SAD), LUCAS-Univerzitet u Liverpulu,
Univerzitet La Sapienza u Rimu i drugima.
U okviru studija e biti uspostavljeni struni odnosi i kontakti sa slubeno
imenovanim lanovima Meunarodnih arhivskih nauka Trst/Maribor/Moskva sa
sjeditem u Moskvi. Sruni odnosi i kontakti e biti organizovani s nekim drugim
pojedincima, koji predstavljaju visoke strune autoritete na podruju arhivske teorije
i prakse tj. na podruju arhivistike i dokumentologije.
Obaveze i naziv. Studenti zavravaju studij nakon to poloe 8 obaveznih predmeta
(79 ECTS), 3 slobodno izabrana predmeta (21 ECTS), magistarski ispit (20 ECTS).
Prilikom zavretka studija kandidat dobiva naslov magistar, odnosno magistrica
arhivistike i dokumentologije.
Zakljuak
Razvoj studijskog programa Arhivistika i dokumentologija na II stepenu je
hitno potreban radi sve neophodnijih novih znanja, koja su povezana s problemima
poslovanja s dokumentacijom. Slovenija i iri prostor hitno trebaju studijski program
Arhivistika i dokumentologija, koji podrava drugaije, trajnije i odgovornije
odluivanje u vezi s tom problematikom, to je od kljunog znaaja za odnos, prema
savlaivanju poslovanja s arhivskim i dokumentarnim gradivom. U svakom sluaju
trebaju nova i dopunska znanja za arhivski struni rad u profesionalnim arhivskim
slubama kod stvaralaca arhivskog i dokumentarnog gradiva, ne gledajui na oblike
i nain na koji je dokument zapisan.
Novi studijski program II bolonjskog stepena Arhivistika i dokumentologija
predstavlja ona znanja, koja su potrebna za savlaivanje poslovanja s arhivskom
i drugom dokumentarnom graom u razvoju, koji tee od njenog nastanka, preko
upotrebljivosti, vrednovanja, uvanja, do dugogodinjeg skladitenja, te arhiviranja
kod stvaralaca ili kod profesionalnih arhivskih ustanova. Ta znanja su potrebna radi
postojanja razliitih sistema i procesa kod poslovanja s dokumentacijom u cjelosti,
to znai, takoer, i osnovu za nesmetano poslovanje s dokumentacijom u cjelosti, te
izvoenje daljeg trajnog uvanja same arhivske grae.
Znanja iz oblasti arhivistike i dokumentologije omoguavaju razumijevanje
djelovanja procesa nastanka dokumentacije i njeno praenje (na primjer: od nastanka,
oblika, koliina, nosilaca, vrednovanja, rokova uvanja, struno tehnikih uslova
Master studij arhivistike i dokumentologije (nova i dopunska znanja za arhivski struni rad...)
85
dugogodinjeg skladitenja itd.) sve do konanog skladitenja arhivske grae kao
pisanog, kulturnog naslijea ouvanog u profesionalnim arhivskim institucijma.
Procesi za poslovanje s dokumentacijom zahtjevaju uvijek iznova sasvim
nova znanja i strune odluke, koje u poslovanju s dokumentima moraju vaiti dui
vremenski period. Moraju biti izraeni sistemi za smanjenje i uklanjanje posljedica
ekscesnih situacija, prirodnih katastrofa, poplava, poara, nesavjesnog i nestrunog
rukovanja i sl.
Arhivisti i dokumentalisti moraju biti osposobljeni tako, da znaju i
mogu obraditi grau po vaeim meunarodnim standardima, jer su arhivistika
i dokumentologija odgovarajue, aktuelne, dinamine i iz istraivakog ugla
posmatrano, vrlo zanimljive djelatnosti. Poto se radi o podruju koje je bilo u
prolosti manje zanimljivo sa stajalita obrazovanja, u studijskom programu nudimo
struno znanje, koje e kandidatima omoguiti dovoljno dobre i stabilne strune
temelje za dalji praktini rad.
Postdiplomski studijski program drugog stepena Arhivistika i
dokumentologija traje 2 godine (4 semestra), i obuhvata 120 ECTS kreditnih
bodova. Predstavlja samostalni segment studija, koji se nastavlja s doktorskim
studijskim programom treeg stepena Arhivistika i dokumentologija u obimu 180
ECTS kreditnih bodova.
Postdiplomski studijski program sadri nastavni plan, koji obezbjeuje
temeljne sadraje, koje nadgrauje istraivaki rad na doktorskom studijskom
programu treeg stepena. Pojedinani predmeti su grupisani u pojedinana tematska
podruja i zahvataju znanja s podruja teoretskih osnova arhivske nauke i arhivske
etike, osnov dokumentologije, ureenja pravne zatite arhivske grae, osnov ureenja
informacija, standardizacije na podruju arhivske struke, informacijskog marketinga,
materijalnog obezbjeenja arhivske i dokumentarne grae, historijskog razvoja
arhivske djelatnosti, istraivakih metoda, razvoja struktura i institucija, strunih
postupaka i procesa pri arhivskom radu, te neto znanja s podruja historije. Nastavni
plan je usklaen s odgovarajuim studijskim programima priznatih evropskih i van
evropskih postdiplomskih univerzitetskih studijskih programa arhivistike.
Summary

Development of curriculum of Archivistics and document management
on the second level is urgent for all needed new knowledge, which is linked to
business problems with documentation. Slovenia and the wider area urgently need
study programme of archival science, which supports a different, more durable and
responsible decision making regarding this issue, which is of key importance for the
relationship, by overcoming business with archival and documentary material. In
any case, there should be new and additional knowledge for professional archival
work in professional archival services for the creators of archival and documentary
material, without looking at the form and manner in which the document was written.
86
Dr. Peter Pavel KLASINC, doc.
New Study II program of the Bologna degree would provide the knowledge
that is needed for mastering business with archival and other documentary material in
the development, which ows from its inception, over usability, validation, storage, and
long-term storage and archiving of or at professional creators of archival institutions.
This knowledge is necessary for the existence of different systems and processes in
business with the documentation in its entirety, which means also the basis for the
smooth operations of the documentation in its entirety, and further implementation of
permanent preservation of archival materials themselves.
Knowledge in the eld of archival science and document management creates
an understanding of the process of action and its follow-up documentation (for example:
the origin, shape, volume, carriers, evaluation, scheduling information, expert technical
conditions of long-term storage, etc.) until the nal storage of archives as written, cultural
heritage preserved in archival institution in a professional way.
The processes for doing business with the documentation always require a
completely new knowledge and professional decisions, as business documents must
be valid for longer period of time. Systems must be designed to reduce and eliminate
consequences of accident situations, natural disasters, oods, res, negligence,
mishandling, etc.
Archivists and documentalists must be trained so that they can understand
and process the material under the applicable international standards, because they are
relevant, current, dynamic and viewed from a research point of view. Since it is an area
that has been in the past less interesting from the standpoint of education, the study
program, should offer the expertise that will enable the candidates that are good enough
with stable technical foundation for further practical work.
Postgraduate course of the second degree archival science and document
management would last 2 years (4 semesters) and include 120 ECTS credit points.
It represents the independent segment of the study, which continues to doctoral study
program of the third degree to the extent of 180 ECTS credit points.
Postgraduate study program includes a curriculum, which provides basic
facilities, which upgraded the research work at the doctoral study program of the
third degree. Individual items are grouped in individual thematic areas and affect the
knowledge in the eld of theoretical foundations of archival science and archival ethics,
document management basis, planning and legal protection of archival materials, basic
design information, the standardization of the archival profession, marketing information,
nancial support of archival and documentary material, historical development of
archival activities, research methods, development of structures and institutions,
professional practices and processes for archival work, and some knowledge in the eld
of history. The curriculum is aligned with the respective programs of study recognized
in Europe and outside EU as a graduate university degree programs in archival science.
*Slian tekst je bio objavljen u nekim strunim publikacijama kao to su ATLANTI (Trst/Maribor);
DOK-SIS (Ljubljana/Kranjska gora), Tehniki i sadrajni problemi klasinog i elektronskog arhiviranja
(Maribor/Radenci). Dio teksta je bio napravljen za postupak akreditacije studija arhivistike i
dokumentologije na drugom stepenu po Bolonji predloen na NAKVISU 2011. i 2012. godine
87
Dr. sc. Azem KOAR
Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
ARHIVISTIKO ZNANJE U PROGRAMIMA VISOKOG
OBRAZOVANJA BOSNE I HERCEGOVINE
Abstrakt: U radu se govori o karakteru arhivistikog znanja i njegovoj
zastupljenosti u programima visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine. Na osnovu
krae analize karaktera arhivskog znanja, koja, po autoru nisu samo struna, ve
i nedvojbeno nauna, to potvruju stajalita o Arhivistici kao zasebnoj naunoj
disciplini u klasikacijama na opoj razini naunog znanja, autor prezentira
istraivanja o prisutnosti arhivistikog znanja u programima visokog obrazovanja
Bosne i Hercegovine.
Rezultati tih istraivanja potvruju injenicu o neodgovarajuoj, veoma
reduciranoj, prisutnosti arhivistikih znanja, ak i u programima iz oblasti
Historije, u kojima su ona jo uvijek prisutna. To je, po miljenju autora, posljedica
neadekvatnog statusa Arhivistike i arhivistikog znanja u drutvu, ali i neadekvatnog
odnosa prema naunim osobenostima arhivskog znanja unutar struke. Birokratske
strukture u akademskom prostoru Bosne i Hercegovine, jo uvijek nisu prepoznale
znaaj arhivistikog znanja u sistemu globalizacije znanja koji se treba realizirati
putem pune implementacije Bolonjskog procesa, tako da se inicijative struke i
nauke iz baze (arhivi, arhivske asocijacije) ne prihvataju. Autor izlaz iz postojeeg
nezadovoljavajueg stanja, vidi u daljim nastojanjima arhivista da se stanje pobolja.
Kljune rijei: nauka, nauno znanje, arhivistika, arhivistiko znanje,
arhivi, arhivisti, Bosna i Hercegovina, Evropska unija, Bolonjska deklaracija,
visoko obrazovanje, studijski program, historija, pravo, ekonomija, informacijske
znanosti, univerzitet, univerziteti u Tuzli, Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, Bihau,
Filizofski fakulteti u Tuzli, Sarajevu, Banjaluci, Pedagoki fakultet u Bihau, Fakultet
humanistikih nauka u Mostaru, Nastavniki fakultet u Mostaru.
Ope napomene

Obrazovni sistem svake zemlje je odraz shvatanja, stanja i potreba za
znanjima odreene vrste (osnovnokolskog, srednjokolskog i visokokolskog
nivoa), koja se u okviru visokog obrazovanja konano uobliavaju i iskazuju u
dobijanju odreenog zvanja tj. diplome. U savremenom svijetu globalizacije, radi
se na adekvatnom protoku znanja iz razvijenih u manje razvijene djelove svijeta, a
time i na ujednaavanju znanja u cijelom svijetu. To u osnovi znai da visokokolsko
88
Dr. Azem KOAR
znanje svake zemlje svijeta, treba da bude u velikoj mjeri meusobno kompatibilno,
kako po obimu tako i po sadraju (to naravno ne znai da mora biti i identino),
ime se osigurava odgovarajua prohodnost nosilaca tih znanja, tj. dobitnika
univerzitetskih diploma, na globalnoj razini.
Taj proces odreene standardizacije znanja u sferi visokog obrazovanja,
na prostoru integrirane Evrope (zemlje Evropske unije), ureen je odredbama
Bolonjske deklaracije, donijete na sastanku ministara Evropske unije u Bolonji
19.06.1999. godine. Njome je univerzitetima data centralna uloga u kreiranju i
unapreenju strunih i naunih znanja koja se stiu putem univerzitetske nastave.
Univerziteti su obavezani da se, ostvarujui svoju autonomiju, prilagode drutvenim
zahtjevima i potrebama, te da doprinesu unapreenju sistema stvaranja novih znanja
putem fundamentalnih i drugih tipova istraivanja. U Deklaraciji se izmeu ostalog
konstatuje da vitalnost i ekasnost bilo koje civilizacije moe biti mjerena uticajem
njene kulture na druge zemlje.
1
Radi se, dakle, o pokuaju izgradnje sistema
univerzitetskih vrijednosti koji e vaiti na irem prostoru i za razliite civilizacije, a
to se u praksi doivljava kao priznavanje univerzitetske diplome.
Zemlje u tranziciji, meu kojima i Bosna i Hercegovina, pristupile su
Bolonjskoj deklaraciji i time se obavezale na njeno provoenje. Svi dravni
univerziteti su, u skladu sa preuzetim obavezama najviih dravnih organa, pa otuda
i njihovih osnivaa, pristupili, prije ili kasnije, prilagoavanju svojih obrazovnih
programa (od generalne strategije misije i vizije) pa do konkretnih nastavnih
planova i programa. Donijeti su pedagoki standardi od strane nadlenih nivoa
vlasti. Slijedila je interna (koja je na nekim univerzitetima provedena) i eksterna
evaluacija svakog univerziteta, a putem evaluacije svakog studijskog programa.
Meutim, raskorak izmeu postojeeg stanja na univerzitetima (prostor, oprema,
kadrovi i sl.) i projiciranih bolonjskih standarda, usporila je provoenje bolonjskog
procesa, ili je dovela do odreenih improvizacija, tako da do danas, nakon vie puta
prolongiranih rokova, nije izvrena ni jedna eksterna evaluacija. Iako je teret reforme
na univerzitetima, teret odgovornosti za proputeno je takoer, i na osnivaima,
koji nisu stvorili materijalne predpostavke da se bolonjski proces implementira na
odgovarajui nain i odgovarajuom dinamikom. Dakle, na makro planu postoje
potekoe na implementaciji bolonjskog procesa na univerzitetima Bosne i
Hercegovine, to u krajnjem znai nemogunost osiguranja odgovarajueg kvaliteta
univerzitetskih znanja, kako u realizaciji postojeih programa tako i, posebno, u
organizaciji i implementaciji novih drutvu potrebnih programa i programskih
sadraja (znanja).
Postavlja se pitanje postojanja arhivistikog znanja u visokokolskim
programima na bosanskohercegovakim univerzitetima, kako prije reforme
(bolonjskog procesa) tako i u toku reforme koja jo uvijek traje?
Prije konkretnog odgovora na ovo pitanje, potrebno se osvrnuti na karakter
i znaaj arhivistikog znanja i na njegovu povezanost sa znanjima koja su potrebna
odreenim univerzitetskim programima u obrazovanju i osposobljavanju za
1 Vidi adresu: http//www.umige.ch/cra/activities/Bologna% 20 Forum / bologne % 20 declaration. htm.
Arhivistiko znanje u programima visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine
89
konkretna zanimanja, to se manifestira kroz sticanje znanja uoblienog u okviru
jedne univerzitetske diplome.
Prvo to treba pojasniti je injenica da se u okvirima studijskih programa
univerzitetske nastave stiu opa i posebna (struna i nauna) znanja. U obje
komponente znanja se, u zavisnosti od studijskog prola, tj. zanimanja, mogu nai
u odreenoj (veoj ili manjoj mjeri) znanja iz razliitih struka i nauka, pa tako i
arhivistika znanja. Poto u Bosni i Hercegovini ne postoji studij arhivistike:
niti dodiplomski (prvi ciklus po bolonjskom procesu), niti magistarski (drugi, tj
master, ciklus po Bolonji), a niti doktorski studij, postavlja se pitanje u kojim su
to zanimanjima (zvanjima) visokokolskog ranga, prisutna arhivistika znanja, i u
kojoj mjeri, te u emu su potekoe, odnosno kako je mogue postii bar odreena
poboljanja?
Prije analize konkretnog stanja (uzroka i posljedica), ovdje treba, ukazati
na jedno nedopustivo marginaliziranje, ili minoriziranje, arhivskih znanja, bilo da
se radi o njihovoj strunoj ili naunoj dimenziji. Ta marginalizacija i minorizacija,
dolazi od strane srodnih struka (zanimanja), ali i iz same arhivske struke.
Naime, osporavanja arhivistici atributa nauke su i dalje prisutna u Bosni i
Hercegovini, kao i u nekim drugim balkanskim zemljama u razvoju, to je apsolutno
pogreno i nedopustivo. To se najoitije manifestira u nepostojanju arhivistikih
studijskih visokokolskih programa (studija), sva tri ciklusa (dodiplomski,
postdiplomski, doktorski po predbolonjskom sistemu obrazovanja, odnosno prvi,
drugi (master) i doktorski studij po Bolonji). Meutim, osporavanja razliite vrste,
svjesno ili nepromiljeno, dolaze i iznutar struke. Tu se vie radi o nepoznavanju
naunih stajalita na iroj razini, to je za armaciju svake nauke fundamentalno, ve
se polazi najee od stanja na nekoj mikrorazini, iz okvira nerazvijenih arhiva.
2
to se makro (svjetskih) stajalita tie ona su dvojaka: po Univerzalnoj
decimalnoj klasikaciji (UDK) arhivistika je smatrana pomonom historijskom
naukom, to se izmeu ostalog manifestiralo pri klasikaciji svakog strunog i
naunog teksta iz oblasti arhivistike u domaim (Glasnik arhiva i Drutva arhivskih
radnika Bosne i Hercegovine i dr.) i stranim asopisima (Sodobni arhivi i dr.).
Krajem 19. i poetkom 20. stoljea u klasikaciji znanja iz arhivistike uvodi se
dvostrana praksa: za znanje iz oblasti tzv. klasine arhivistike se i dalje koristi
UDK klasikacija za arhivistiku kao pomonu historijsku nauku, a za znanja iz
oblasti informatike arhivistike uvodi se klasikacija (svrstavanje) arhivistike
u informatike znanosti. Takav pristup je jo uvijek u praktinoj primjeni, jer u
zemlje u razvoju relativno sporo prodiru promjene u globalnim naunim znanjima,
a u ovom sluaju i one koje su rezultat nove klasikacije nauka, donijete u mjestu
Fraskati u Italiji, po kojoj je arhivistika implicitno svrstana u informacijske nauke,
2 esto se i danas meu arhivistima raspravlja o pitanjima klasine i informatike arhivistike, pri
emu se atributi nauke daju iskljuivo ovoj drugoj, dok se klasina arhivistika vie smatra strukom.
Meutim, pri tome se nema u vidu nauna arhivistika doktrina, to je jedino relevantan odgovor na
pitanje naunosti arhivistike. Svaka nauka mora imati i teoretski i iskustveni pristup u istraivanju, a to
ima, uslovno reeno, i klasina i informatika arhivistika.
90
Dr. Azem KOAR
zajedno sa komunikologijom i dr. Ovu klasikaciju je prihvatila veina zemalja koje
provode Bolonjsku deklaraciju u visokom obrazovanju, te se ona moe smatrati
prihvatljivom i obavezujuom i za Bosnu i Hercegovinu: kako za arhive i arhivsku
djelatnost, odnosno bosanskohercegovaku arhivistiku, tako i za univerzitete koji
primjenjuju bolonjski proces reformirane visokokolske nastave, te postaju centri za
nauna istraivanja iz oblasti svih naunih znanja koja su sadrana u nastavnim (pa
otuda i istraivakim) prolima.

Struna i nauna dimenzija arhivistikog znanja
U Bosni i Hercegovini je arhivistika uglavnom smatrana pomonom
historijskom naukom. Taj recidiv prolosti prisutan je jo uvijek i na univerzitetima
i u arhivima, koji od donoenja Zakona o arhivskoj grai Bosne i Hercegovine
1974. godine,
3
imaju pravo i obavezu bavljenja naunim radom, uz napomenu da je
koordinirajuu funkciju na tom planu imao Arhiv Bosne i Hercegovine Sarajevo.
4

Pravna regulativa u vezi sa nadlenostima arhiva da se bave naunim radom je
postepeno uobliavana. Meutim, struna i nauna sfera u pravnoj regulativi nisu
razdvojene, ve su ureene kao tijesno meusobno povezane: bilo da se meusobno
dopunjavaju ili da se nauna dimenzija nadovezuje na struni rad. To je svakako odraz
shvatanja zakonodavca s jedne strane i arhivista s druge strane o karakteru poslova
koje arhivisti obavljaju. Sve dileme su uglavnom posljedica proimanja strunog i
naunog, tako da se u procesu strunog usavravanja u ophoenju sa arhivalijama
sve vie oblikuje nauna dimenzija arhivistikih poslova. Meutim, ako se imaju
u vidu predmet, cilj i zadatak arhivistike kao nauke uope (kako klasine tako i
naroito informacijske), onda se moe konstatirati da su ova stajalita nedostatna i uz
to praktino prevaziena. Naime, s obzirom na brze promjene u sferi informatikih
tehnologija, koje se na arhivistiku reektiraju prije svega dinaminom promjenom
nosioca informacija (umjesto papira to su razliiti nosioci elektronskih zapisa), uloga
arhiva se sve vie kree ka njihovom uobliavanju u moderne multimedijske centre.
Ta svojevrsna pretvorba arhiva iz klasinih ustanova u posrednike izmeu korisnika
informacija (ne i same arhivske grae) poela je prije nekoliko decenija ali ona jo
uvijek traje i izvjesno je da e jo dugo trajati.
5
To je na naunom planu novi izazov,
novi sadraj strunog i naunog rada. Izmeu ostalog, arhivistika nauna doktrina
se sve vie okree informacijskim umjesto drutvenim i humanistikim naukama
6
.
3 Zakon je objavljen u Sl. listu SR BiH, br. 21/87.
4 U l. 39., stav 3 Zakona o arhivskoj grai Bosne i Hercegovine stoji: bavi se naunoistraivakim
radom iz oblasti arhivske djelatnosti i objavljuje rezultate toga rada.
5 Peter Pavel Klasinc, ivana Hebeli, Vizija strategije dostupnosti registraturnog i arhivskog
gradiva, Zbornik radova sa Prvog kongresa arhivista Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2006., 351.-361.
6 Azem Koar, Nauna dimenzija arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine, Arhivska praksa, br.
12, Tuzla 2009., 371.
Arhivistiko znanje u programima visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine
91
Na svjetskim razinama posmatrano, Arhivistika je danas zaokruena
nauna disciplina, koja ima svoj predmet istraivanja, svoje jasno denisane
ciljeve i zadatke, te sredstva i metode kojima iste ostvaruje. Bavi se prouavanjem
unapreenja metodologije strunog rada u arhivskoj djelatnosti, utvrivanjem
strunih i naunih principa, propisa i standarda u ophoenju sa arhivskom graom
kao predmetom svog rada od njenog nastajanja do valorizacije svih oblika njene
vrijednosti.
7
Arhivistika je nauka prije svega zato to u prouavanju sloene
arhivske problematike primjenjuje znanstvenu metodologiju, bilo da teorijske
postavke primjenom utvrenih znanstvenih principa i naela potvruje u arhivskoj
praksi ili da kroz praktina iskustva dolazi do znanstvenih sinteza.
8

Karakter predmeta izuavanja arhivistike ini je vie praktinom nego
teorijskom naunom disciplinom, to se prije svega ogleda u poimanju arhiva
kao ustanova primijenjene arhivistike, a to u javnosti pa i meu arhivistima jaa
predstavu o strunoj u odnosu na naunu dimenziju arhivistike. Ovo je jedan od
razloga da o atributima arhivistike kao nauke, arhivisti nedovoljno piu, tj. ne istiu
njena teorijska nauna svojstva koja ona zaista posjeduje. Naime, danas je sve manje
tzv. istih nauka, ve stremljenja idu u smijeru razvijanja specijalistikih znanja,
koja su nerijetko na granici dvaju ili vie naunih disciplina. To dodirivanje vie
naunih disciplina kroz nastajuu novu uu naunu disciplinu, dovodi do njihove
integracije i u krajnjem se sliva u jedinstven krug naunog znanja.
9
Arhivistika je danas integrirajua nauna disciplina, kako u sferi drutvenih
i humanistikih nauka, tako i u sferi informacijskih nauka. Promjene koje je donijelo
informatiko doba uinile su da se arhivistika prestrojava od sfere klasine
drutvene nauke u sferu informatikih nauka. injenica da se u manje razvijenim
zemljama svijeta arhivistika bavi vie klasinim nego informatikim naunim
pitanjima, na teorijskoj razini ne moe uticati na njenu degradaciju na nivo odreene
struke, koja je od pomoi da neke druge ranije prolirane nauke lake ostvare svoj
istraivaki zadatak. Naprotiv, na tu injenicu treba gledati kao na prednost a ne
nedostatak, kao vanu integrirajuu funkciju arhivistike u sistemu nauka uope.
Toga treba da se pridravaju arhivi i arhivisti, ali i univerziteti koji imaju primarno
istraivaku misiju u drutvu. Sve je to moguno i potrebno prepoznati i ugraditi
u reformirano visoko obrazovanje u skladu sa smjernicama i obavezama koje ima
univerzitetski bolonjski proces.
10
Naune atribute arhivistike potvruju stajalita savremenog svijeta o
shvatanju sutine pojma nauke i naunog znanja. Naime, nauku i nauno znanje je
teko sveobuhvatno denirati, o emu su, izmeu ostaloga, poznata stajalita istaknutih
7 A. Koar, Nauna dimenzija arhivske djelatnosti BiH, 367.
8 A. Koar, Nauna dimenzija arhivske djelatnosti BiH, 367.
9 Azem Koar, Arhivistika kao integrirajua nauka, Atlanti, br. 16, Trieste 2006., 210.-211.
10 U Strategiji razvoja Univerziteta u Tuzli 2001.-2005., Tuzla 2000., bilo je utvreno da se dugorona
razvojna strategija Univerziteta temelji i na unapreenju stanja kulturno-historijskog naslijea, kako
bi se ono moglo vie i racionalnije koristiti u istraivake svrhe. Sobzirom na sve bolju poziciju
drutvenih i humanistikih nauka na Univerzitetu, smatramo da je ovo opredjeljenje nalo svoje mjesto
i u aktuelnoj strategiji razvoja.
92
Dr. Azem KOAR
teoretiara i metodologa. U najkraem, nauka je istina, i to potpuna (apsolutna) istina,
ali i tenja da se ta istina dosegne, to nije nimalo jednostavan zadatak. Zato neki
naunici tvrde da je svaka nauka istinoidna, tj. da tei istini.
11
Svaka nauka ima svoju
strukturu koju ine: predmet, cilj (zadatak) i metod istraivanja, nauno saznanje
o predmetu i metodu, te zablude i pogreke. Nauka ima svoja svojstva, tj. ono to
je ini naukom (predmetnost, provjerljivost, relativna istinitost, sistematinost,
drutvena svrsishodnost, razvojnost, neutralnost itd.).
12
Metodi istraivanja su
instrumenti naunog saznanja, koje ine: principi i pravila istraivanja (teoretska
strana) i faktika primjena metoda (iskustvena strana) istraivanja.
Ovaj krai osvrt na karakter nauke i naunog znanja, nedvojbeno potvruje
da arhivistika ima sve atribute nauke: jasno odreen predmet i cilj istraivanja, a
to se tie metoda istraivanja evidentne su neke njegove specinosti. U osnovi
uspjena arhivistika metoda je ona koja moe da odgovori na dva fundamentalna
zahtjeva: da osigura najpotpunije, najracionalnije i najsavrenije uvanje i ouvanje
ukupne arhivske grae, i da omogui najbri, najjednostavniji i najekasniji
pristup do injenica i informacija iz registraturne i arhivske grae.
13
Dakle, sve
dileme i osporavanja naune dimenzije arhivistike i arhivistikog znanja su danas
neopravdane, bilo da dolaze spolja (iz drutva) ili iznutar (iz arhiva). Meutim,
zbog novih postmodernistikih shvatanja zapisa, arhivistici je potrebna nova
nauna paradigma, a to u praksi znai sve vie okretanje izazovima informatike
arhivistike.
14
Arhivistika znanja u studijskim programima iz oblasti Historije

Tradicionalno je arhivistika u Bosni i Hercegovini smatrana pomonom
historijskom naukom, pa su otuda, logino, arhivistika znanja na univerzitetskoj
nastavi uglavnom vezana za studijske programe iz historije.
Prvi studijski program iz Historije otvoren je na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu (osnovan 1950.), koji je obrazovao profesore historije (VII stepen).
15
Neto
kasnije na Pedagokim akademijama u Banjaluci i Mostaru otvoreni su dvogodinji
(dvopredmetni) studijski programi Historija Geograja, koji su obrazovali
nastavnike historije i geograje (VI stepen) za rad u osnovnim kolama. Takvo stanje
je potrajalo u vrijeme socijalistike epohe, tj do kraja 1991. godine. Koncepcija tog
sistema visokog obrazovanja je bila da se fakultetski obrazovani kadrovi obrazuju
po sistemu koncentracije (primata) u sredinama u kojima su najpotrebniji. Tako su
11 uro unji, Metodologija nauke, kritika nauke, Beograd, 1999., 134.-140; Prema Oksfordskom
rjeniku Znanost je znanje (scientia) ili stanje znanja (Ante Simonji, Znanost najvea avantura i
izazov ljudskog roda, Rijeka 1999., 13.-15).
12 Devad Termiz, Metodologija drutvenih nauka, Sarajevo 2003., 12.-14.
13 Azem Koar, Ivan Balta, Pomone historijske znanosti i Arhivistika, Tuzla 2004., 135.-136.
14 Terry Cook, Arhivistika i postmodernizam: nove formulacije za stare koncepte, Archival Science,
br. 1/2000., 3.-24.
15 Spomenica (1950 1980.) Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 1980., 27.-30.
Arhivistiko znanje u programima visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine
93
rudarski ininjeri jedino obrazovani na Rudarsko-geolokom fakultetu Univerziteta
u Tuzli, ljekari u poetku u Sarajevu, potom u Tuzli i Banjaluci itd. Poto je Historija
oblast iz tzv. nacionalne grupe predmeta, to je obrazovanje profesora historije imalo
vanu ulogu u tom ideologiziranom sistemu. kolovalo se upravo onoliko koliko
je i bilo potrebno za rad u obrazovanju, za dva instituta za istoriju (u Sarajevu i
Banjaluci), za institucije kulture i sl.
Skromna arhivistika znanja studenti su sticali u okviru nastavnog predmeta
Pomone historijske nauke, a kroz oblast kritike historijskih izvora u jo skromnijoj
mjeri iz nastavnog predmeta Uvod u historijsku nauku. Meutim, u nastavnim
planovima i programima nakon uspostavljanja samostalne i nezavisne drave Bosne
i Hercegovine 1992., a naroito nakon uspostave mira 1995. godine, arhivistika
znanja su dobila na znaaju. Arhivistika je izuavana u okviru nastavnog programa
Pomone historijske nauke i arhivistika sa po 15 asova predavanja i 15 asova vjebi
u etvrtom semestru studija. Ta doza arhivistikog znanja pruana je studentima
Historije na sva tri usmjerenja (jednopredmetni studij i dva dvopredmetna studija),
svuda sa istim brojem nastavnih sati i sa ustaljenim nastavnim sadrajima. Radilo se
uglavnom o najopijim arhivistikim znanjima teorijske ali i praktine prirode, jer se
dio nastavnih vjebi obavljao u Arhivu Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
16
Novim studijskim programima donijetim 2008. godine, arhivistika znanja su
potisnuta iz studijskih programa Historije svih vrsta (jednopredmetni i dvopredmetni
studij), tako to je na prvom ciklusu studija zadran nastavni predmet Pomone
historijske discipline (30 sati predavanja u drugom semestru), u kojem nisu predvieni
nastavni sadraji iz Arhivistike. Ipak, odreeni znaaj izuavanju Arhivistike dat je
na jednopredmetnom studijskom programu iz Historije na drugom ciklusu studija
(nauni smijer novi vijek oblast osmanski period), gdje je Arhivistika uvedena
kao zaseban nastavni predmet u 9. semestru sa 30 sati predavanja i 15 sati vjebi.
Meutim, nastavni program je isuvie skroman i obuhvata: Razvoj arhivistike kao
pomone historijske nauke. Pojam arhiva i arhivske grae: arhivski fondovi i zbirke.
Spoljna sluba arhiva (registrature). Unutranje ureenje arhiva. Sreivanje arhivske
grae: tematski sistem, fondovski sistem, registraturni sistem i sistem slobodne
provenijencije. Konzervacija i restauracija arhivske grae. Mikrolmovanje.
Publikovanje arhivske grae.
17
Dakle, arhivistika znanja reducirana su u odnosu
na ranije stanje Nastavnim planom i programom Odsjeka za historiju iz 2008/09.
godine, ali su poveana u drugom ciklusu studija uvoenjem jednosemestralnog
predmeta Arhivistika, i to samo za nauni smijer studija. Meutim, kada se ima na
umu sva ogranienost nastavnog programa iz ovog predmeta, onda postaje jasno da
savremeni znaaj arhivistikog znanja (informatika arhivistika) nije prepoznat u
sistemu znanja na ovom studijskom prolu, koji ima najveu tradiciju obrazovanja
historiara, kao zanimanja koje je, kako se do sada smatralo, najblie pozivu arhiviste.
16 Vodi kroz studij na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo
2003., 13.,19.,25.
17 Odsjek za historiju, Nastavni plan i program, akademska 2008/09. godina, Filozofski fakultet
Univerziteta Sarajevo, Sarajevo 2009., 5, 12, 13, 24, 61, 70.
94
Dr. Azem KOAR
Neto vei znaaj arhivistikim znanjima pridaje se na studiju historije
Fakulteta humanistikih nauka Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru.
Ovaj studij koji postoji oko jedne decenije, arhivistika znanja izuava u okviru
jednosemestralnog nastavnog programa Pomone historijske nauke i arhivistika (sa
30 asova predavanja i 15 asova vjebi) u kojem Arhivistika ini oko 50 % sadraja.
Nastavni program je aktuelan, dotie se svih relevantnih arhivistikih sadraja, mada
je isuvie uopen, tako da ne prua mogunost svrenim studentima - profesorima
historije, raspolaganja nekim nivoom optimuma znanja iz ove oblasti.
18

Na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Banjaluci se arhivistikim
znanjima ne pridaje poseban znaaj, ona su samo taksativna u okviru predmeta
Pomone historijske nauke. Neto vie panje u programskim sadrajima istoimenog
nastavnog predmeta pridavalo se na Odsjeku za bosanski jezik i knjievnost i
historiju, Pedagokog fakulteta Univerziteta u Bihau. Program je sadravao
znanja iz Pomonih historijskih nauka (15 sati predavanja) i iz Arhivistike (15 sati
predavanja), ali je Historija poslije nekoliko godina postojanja potisnuta sa tog
studijskog odsjeka.
19
Najvei znaaj arhivistici i arhivistikim znanjima, kada su u pitanju studijski
programi iz Historije, dat je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, koji je
osnovan 1993. godine a u okviru njega i Studijski odsjek: Historija Geograja.
U okviru tog studijskog programa Arhivistika je izuavana u okviru
nastavnog programa Pomone historijske nauke i Arhivistika, sa 30 sati predavanja i
15 sati vjebi u etvrtom semestru. Program je bio jasno odreen, ukljuujui pitanja
i domete koji se tiu savremene Arhivistike. Meutim, ogranien fond nastavnih
sati nije omoguavao studentima sticanje optimuma arhivistikih znanja, mada je,
pokazalo se to kasnije, bio znaajno kvalitetniji od svih dotadanjih programa ove
vrste.
20

U sklopu Nastavnog plana i programa jednopredmetnog studijskog odsjeka
za Historiju (od ak. 1999/2000.), Arhivistika je nala svoje zapaeno mjesto. Ono to
je Arheologija za Historiju starog i srednjeg vijeka, to je Arhivistika za historijsko
razdoblje novog vijeka i savremenog doba. Arhivistika je odvojena od Pomonih
18 Nastavni plan i program iz nastavnog predmeta Pomone historijske nauke i arhivistika, Odsjeka
za historiju na Fakultetu humanistikih nauka Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru. Autor ovog
priloga je uestvovao u oblikovanju ovog nastavnog programa, koji je veoma podudaran sa istoimenim
nastavnim programom Odsjeka za historiju i geograju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, koji
je bio u primjeni od ak. 1993/94. do 1999/2000. godine, tj. do formiranja zasebnih odsjeka: za Historiju
i za Geograju.
19 U izradi Nastavnog programa iz Pomonih historijskih nauka na Pedagokom fakultetu u Bihau,
uestvovao je i autor ovog priloga.
20 Filozofski fakultet Tuzla.Prol studija i programska orjentacija (priredio Sead Omerbegovi),
Tuzla 1999.
U ovoj publikaciji naznaeni su samo nastavni programi studijskih odsjeka, pa tako i Odsjeka za
historiju i geograju (str. 46.-48.), odnosno Odsjeka za historiju (str. 88.) i Odsjeka za geograju.
U oblikovanju programa Pomone historijske nauke i Arhivistika, aktivno je uestvovao autor ovog
priloga, koji je do 1998. u svojstvu zamjenika efa Odsjeka vodio programe organizacije nastave za
historijsku grupu predmeta (ef odsjeka je bio prof. dr. Salih Kulenovi).
Arhivistiko znanje u programima visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine
95
historijskih nauka, ime su dobile na znaaju obje naune oblasti. I programi su
se vie puta mijenjali. U poetku su oba predmeta bila zastupljena sa po 30 asova
predavanja i 15 asova vjebi u po jednom semestru, da bi se kasnije poveavao fond
nastavnih sati, kako za Pomone historijske nauke ( 60 sati predavanja i 30 sati vjebi
u dva semestra trei i etvrti), tako i za Arhivistiku (90 sati predavanja i 60 sati
vjebi u petom i estom semestru). U duem vremenskom razdoblju od ak. 2003/04.
do ak. 2010/11. godine, Arhivistika je izuavana kao obavezan nastavni predmet
u petom (potom u estom) semestru studija sa 60 asova predavanja i 30 asova
vjebi. Osim toga (prvo u estom semestru) uveden je izborni predmet Arhivska
praksa sa 30 sati predavanja i 30 sati vjebi, da bi ovaj program ubrzo bio podijeljen
na dva: Arhivska praksa I (30 sati predavanja i 30 sati vjebi) u petom, i Arhivska
praksa II (30 sati predavanja i 30 sati vjebi) u estom semestru. Takav program je
omoguavao razradu i unapreenje odreenih arhivistikih znanja, tako da su ta tri
studijska programa omoguavala solidna arhivistika znanja svrenim studentima
profesorima historije. I ova injenica je kasnije dobrano potvrena zapoljavanjem
jednog broja tih studenata u Arhiv Tuzlanskog kantona, u Muzej istone Bosne i sl.
Ti kadrovi nisu poinjali iz poetka uiti arhivistiku, ve su nastavili sa sticanjem
novih znanja tamo gdje su se zavravali studijski programi.
21

Korigovanim nastavnim planovima i programima Odsjeka za historiju u
toku 2011. godine, arhivistika znanja su znatno reducirana, bolje rei oskrnavljena.
Zadrani su svi nastavni programi ali sa znaajno manjim fondom sati. Arhivistika
se kao obavezan nastavni predmet izuava sa svega 15 sati predavanja u estom
semestru, a Arhivska praksa I (peti semestar) i Arhivska praksa II (esti semestar), kao
izborni predmeti, izuavaju se sa po 15 sati predavanja i 15 sati vjebi. Na taj nain je
umjesto 60 sati predavanja i 30 sati vjebi obavezne nastave i 60 sati predavanja i 60
sati vjebi izborne nastave, Arhivistika je svedena na 15 sati predavanja obavezne
nastave i 30 sati predavanja i 30 sati vjebi izborne nastave, sve sa tendencijom,
koliko se to moe naslutiti, da bude apsolutno ukinuta.
22

Na ovakvu odluku, za koju su prijedlozi doli iz dekanata Fakulteta,
reagovalo je Predsjednitvo DAR Tuzlanskog kantona. U dopisu Odsjeku za historiju
iz septembra 2011. godine se izmeu ostalog konstatira:
Od osnivanja Odsjeka za historiju i geograju na Filozofskom fakultetu u
Tuzli 1993. godine Arhiv Tuzla je pruao svakodnevnu i nesebinu pomo studentima
i nastavnicima ovog, i drugih, odsjeka. Kasnije je ta saradnja dobijala na intenzitetu i
kvalitetu.
Na osnovu strune literature, arhivske grae, periodinih i drugih publikacija
Arhiva Tuzla, napisani su brojni diplomski radovi historiara, te magistarski radovi
21 Unapreenju arhivistikih programa na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u
Tuzli doprinjelo je, s jedne strane, opredjeljenje autora ovog priloga da okona doktorat iz Arhivistike
na Odsjeku informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu 1998. godine, ime je
kadrovsko rjeenje bilo osigurano na due vrijeme, i, s druge strane, stasavanje Arhiva kao ustanove na
koju se naslanjala nastava Arhivistike.
22 Nastavni program Studijskog odsjeka za historiju za ak. 2011/12.
96
Dr. Azem KOAR
i doktorske disertacije. Studenti su u Arhivu redovno odravali arhivsku praksu. Svi
oni koji su izuavali ili izuavaju historiju novoga vijeka i savremenog doba to mogu
osobno potvrditi. To znai da je ta saradnja bila potrebna i korisna i za vas historiare
kao korisnike, i za nas arhiviste kao profesionalce i po prirodi posla prve i najvanije
saradnike vas historiara, kako nastavnika tako i studenata. Takoer, je arhivistika
bila primjereno zastupljena u Nastavnom planu i programu Odsjeka.
Meutim, umjesto da se takav trend saradnje nastavi, dogodilo se neto sasvim
suprotno i neoekivano. Prilikom izmjene postojeih nastavnih planova i programa
u toku minule akademske godine, Arhivistika je najblae reeno oskrnavljena.
Umjesto 4 asa predavanja i 2 asa vjebi u petom semestru, predvieno je da se
ovaj nastavni predmet slua u estom semestru sa svega jednim asom predavanja.
Takoer je, kako saznajemo, novim planom predvieno da se Arhivska praksa kao
izborni predmet slua takoer u estom semestru (sa 1 as predavanja i 1 as vjebi).
Sve u svemu, sa 4 +2 obaveznih i 4+4 izbornih asova Arhivistike, ona je svedena
na svega jedan as obavezne nastave i dva asa izborne nastave, tj. reducirana je u
obaveznoj nastavi sa 6 asova na jedan, to jest svega na 16 %, a u izbornoj nastavi
sa 8 asova na 2 asa, tj. na 25 %. Ovim komparacijama nije potreban nikakav
komentar.
Ovim putem elimo ukazati na neloginost naznaenih izmjena, odnosno na
srozavanje nastave arhivistike ispod svakog razumnog nivoa. Molimo da to to prije
otklonite, kako ne bi dolo do konanog raskida saradnje to bi bilo obostrano tetno
a za studente kojima su arhivistika znanja neophodna i potpuno neprihvatljivo.
23

Meutim, iako je Predsjednitvo DAZ-a predlagalo kompromis, tj. redukciju
programa Arhivistike za 50 % u odnosu na stanje prije korekcija, do toga nije dolo. Ni
odluke vijea Odsjeka za historiju da se Arhivistika slua u estom semestru sa 30 sati
predavanja i 15 sati vjebi, nije uspjela probiti okove okotalih birokratskih struktura
Fakulteta i Univerziteta. Tako su dekreti centara moi bili jai od potreba nosilaca
nastavnih programa. Ovakva stajalita ne smiju i ne mogu biti prihvaena od strane
arhiva i arhivistikih asocijacija. Analiza postojeih programa i analiza potreba za
znanjima ove vrste, koja se, to nije sluaj sa mnogim drugim znanjima, naslanjaju
na Arhiv TK kao ustanovu koja je pruala, i prua, mogunost kvalitetnog izvoenja
nastavnih vjebi, odnosno sticanja praktinih znanja, to je u ovom studijskom
programu veoma vano i osobeno, pokazuje svu anahronost i konzervativnost ovih
odluka donijetih od strane postojee upravne strukture Filozofskog fakulteta Tuzla.
U razdoblju od 1999. do 2009. godine, injeni su pokuaji da se u okviru
Odsjeka za historiju arhivistika znanja na dodiplomskom i postdiplomskom studiju
znaajno unaprijede.
U okviru dodipilomskih programa etvorogodinjeg studija Historije ak.
2003/04. godine sainjen je Nastavni plan i program dva dvopredmetna studijska
prola: Historija Arhivistika i Historija Arheologija, uz postojei studij
Historije. Svreni studenti studijskog prola Historija Arhivistika, dobijali bi
zvanje diplomirani historiar i arhivista i bili bi kompetentni za obavljanje poslova
23 Dopis je usaglaen na sjednici Predsjednitva DAZa 23.9.2011. godine.
Arhivistiko znanje u programima visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine
97
istraivake prirode iz historije i arhivistike: u arhivima, institutima i drugim naunim
i kulturnim ustanovama. Taj program je nakon duih usaglaavanja prihvaen od
strane Nauno-nastavnog vijea (NNV) Fakulteta, ali ne i na Senatu Univerziteta.
24

Znaajna aktivnost, voena je i na organizaciji magistarskog studija iz
Arhivistike, po starom (mentorskom) postdiplomskom sistemu studiranja, tako da
bi svreni postdiplomci dobijali zvanje magistra arhivistike. Ovaj program je imao
punu podrku arhivskih asocijacija iz Bosne i Hercegovine, Meunarodnog instituta
arhivskih znanosti Trst/Maribor, i brojnih arhivskih kolektiva i arhivista. Program
je uoblien tako da ga je 2008. godine prihvatilo NNV Fakulteta, ali ne i Senat
Univerziteta. Pokazalo se po ko zna koji put da u ovoj sredini arhivistika znanja
nemaju odgovarajue mjesto i znaaj. Kada se pouzdano zna, to je u pripremi ovog
studija potvreno od strane mnogih arhivskih kolektiva, da bi postdiplomski studij
Arhivistike bio veoma uspjean: kako sa aspekta broja polaznika (raunalo se na vie
desetina polaznika sa cijelog jugoslovenskog prostora), tako i sa aspekta angamana
kvalitetnog nastavnog kadra, onda ima mjesta konstataciji da je nedostatak
arhivske tradicije ostavio traga i na univerzitetske strukture, bilo da se radi o
linim animozitetima ili o drugim kvazirazlozima osporavatelja ovog studijskog
programa.
25

Arhivistika znanja u programima drugih univerzitetskih studijskih programa
to se tie programa na drugim studijskim prolima, arhivistika znanja
sadri program Kulturne historije Bosne i Hercegovine (30 sati predavanja i 30
sati vjebi) koji se izuava na vie odsjeka Filozofskog fakulteta u Tuzli (Razredna
nastava, urnalistika, Pedagogija i psihologija, Socijalni rad, Bosanski jezik,
Tehniki odgoj i informatika). U njima je predviena zasebna tematska cjelina
o arhivima i arhivskoj grai.
26
Na odsjeku za Turizam Prirodnomatematikog
fakulteta Univerziteta u Tuzli, izuava se Kulturno naslijee i Kulturna historija.
Meutim, i u tim programima arhivistikih znanja ima malo, dok se vie govori o
nepokretnom kulturnom naslijeu, tj. o onome to je za ovaj studijski prol vanije.
24 Programom je predvieno da prve dvije godine budu zajednike za sva tri studijska programa za
sva tri zvanja, a da u treoj i etvrtoj godini: profesori historije izuavaju pedagoku grupu predmeta,
diplomirani historiari i arhivisti arhivistiku grupu predmeta, a diplomirani historiari i arheolozi
arheoloku grupu predmeta. U treoj godini studija Historija - Arhivistika bila su predviena tri
obavezna i dva izborna arhivistika predmeta a takoer i u etvrtoj godini. Tako bi kroz est obaveznih i
etri izborna predmeta, diplomirani historiari i arhivisti bili zaista poeljan kadar za arhive i historijske
institute. (Nastavni planovi i programi u posjedu autora).
25 Nastavni plan i program postdiplomskog studija arhivistike za ak. 2008/09. godinu u posjedu
autora.
26 Nastavni program Kulturne historije Bosne i Hercegovine. Ovaj program je jedno vrijeme bio
u primjeni i na Odsjeku za Razrednu nastavu Nastavnikog fakulteta Univerziteta Demal Bijedi
u Mostaru. Korekcijama Nastavnih planova 2011. godine Kulturna historija Bosne i Hercegovine se
prestala izuavati na odsjecima Pedagogija-Psihologija i Bosanski jezik i knjievnost.
98
Dr. Azem KOAR
Slian nastavni program pod nazivom Kulturnohistorijsko naslijee Bosne
i Hercegovine, izuava se na studijskom prolu Razredna nastava Edukacijskog
fakulteta Univerziteta u Travniku (privatni univerzitet) sa 45 sati predavanja i 15 sati
vjebi. Program je dobro primljen od studenata, meu kojima je veina vanrednih,
kojima konkretno pomae u realizaciji nastave iz nastavnog predmeta Moja
okolina, tj. iz historije zaviaja.
27
Na Pravnim fakultetima se izuava kancelarijsko (registraturno) poslovanje
u okviru drugih programa ili kao zaseban nastavni predmet. Tako se na Pravnom
fakultetu u Tuzli, na magistarskom studiju, izuava nastavni predmet pod
nazivom Dokumentacija. Sadraji se uglavnom odnose na pravnu regulativu u
ophoenju sa dokumentima, to jeste vaan segment i arhivistikih znanja, mada
cjelovit arhivistiki aspekt ovaj nastavni program ne sadri. Ipak, koristan je i od
pragmatinog je znaaja za budue diplomirane pravnike.
28
Odreena arhivistika znanja sadrana su i u nekim drugim nastavnim
programima, kakav je nastavni program Kultura i civilizacija, koji se izuava na
kulturalnim studijima, na studijima knjievnosti, sociologije i sl. Meutim, osobenost
svih tih nastavnih sadraja arhivistike prirode je da su nedostatni, da su povrni i
da se svode na ture informacije o arhivima, dok se predmet rada arhiva arhivska
graa, najee veoma malo spominje.
Zakljuak
Arhivistika znanja su od velikog znaaja za vie studijskih programa
visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine. Ona ih upotpunjavaju i u korelaciji sa
znanjima srodnih naunih disciplina u konanom doprinose poboljanju kvaliteta
odreenih studijskih prola.
Na univerzitetima u Bosni i Hercegovini ne postoje studijski programi
iz Arhivistike. Najvei kvantum arhivistikih znanja sadre studijski programi iz
Historije, mada i u njima ima znaajnih razlika. Najstariji bosanskohercegovaki
studijski program iz Historije, osnovan na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, sve do
2008/09. godine imao je odreene (ne ba cjelovite) sadraje iz Arhivistike u okviru
predmeta Pomone historijske nauke i Arhivistika (dodiplomski studij kao prvi
ciklus u Bolonjskom sistemu obrazovanja). U najnovijim nastavnim programima
ova znanja su potisnuta, ali je napredak uinjen na nivou drugog ciklusa (nauni
smjer) obrazovanja, gdje se Arhivistika izuava kao zaseban jednosemestralni
nastavni predmet.
Najvei kvantum arhivistikih znanja sadravali su programi studija
Historije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, gdje se Arhivistika due
vrijeme izuavala u okviru tri nastavna predmeta (Arhivistika, Arhivska praksa I i
27 U konanom oblikovanju sadraja ovog nastavnog programa uestvovao je i autor ovog priloga.
28 Nastavni program Dokumentacija na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Arhivistiko znanje u programima visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine
99
Arhivska praksa II). Nastavne vjebe iz ovih predmeta su dominantno izvoene u
Arhivu Tuzlanskog kantona i u nekim registraturama. Meutim, korekcijom ovih
nastavnih planova i programa ak. 2011/12. dolo je do znaajne redukcije kvantuma
arhivskog znanja koja su svedena na svega oko 15 % ranijeg programa. Kantonalno
arhivistiko udruenje je tim povodom reagiralo, traei odreenu uravnoteenost
izmeu ranijih i postojeih programa. Meutim, birokratski centri moi na Fakultetu
i Univerzitetu ostali su na svojim stajalitima.
Stanje arhivskih znanja na drugim studijskim odsjecima Historije je takoer
veoma skromno. J o skromnija su znanja u okvirima drugih studijskih prola, koja
se stiu iz nastavnih predmeta Kulturna historija Bosne i Hercegovine, Kulturno
historijsko naslijee Bosne i Hercegovine, Dokumentacija i sl.
Razlozi za takvo stanje su u neadekvatnom shvatanju potreba za arhivistikim
znanjima u drutvu uope, ali i u okvirima akademske zajednice. Dokaz tome
su dva neuspjela pokuaja da se organiziraju studijski programi iz Arhivistike na
Filozofskom fakultetu u Tuzli: kao dodiplomski (studij Historija Arhivistika), i
kao postdiplomski studij Arhivistike. To, meutim, ne znai i kraj nastojanjima ove
vrste. Vrijeme akademizma, bar u mjeri u kakvoj ga generiraju procesi globalizacije
i bolonjskog procesa, treba da doe i na univerzitetima Bosne i Hercegovine, tako
da, umjesto dosadanjih birokratizama, egoizama, nepotizama, korupcije i drugih
deformacija koje vladaju akademskim prostorom, treba oekivati uspostavljanje
drutva znanja u kojem e i arhivistika znanja imati svoje pravo mjesto i znaaj.
Summary

Archival knowledge is of great importance for many courses of higher
education of Bosnia and Herzegovina. It is complemented and correlated them
with the knowledge of related disciplines in the nal contributions to improving the
quality of certain academic prole.
At universities in Bosnia and Herzegovina, there are study programs from
archive. The largest quantum of archival knowledge includes curricula for history,
although even in these there are signicant differences. The oldest Bosnian course
of history, founded the Faculty of Philosophy in Sarajevo, until 2008/09. he has had
some (not complete) content from archive into the subject of auxiliary historical
science and Archive Sciences (bachelors degree as the rst cycle in the Bologna
system of education). The latest curriculum this knowledge is suppressed, but
progress has been made at the level of the second cycle (science course) education,
where archival science is studied as a separate one-subject.
The largest quantum of archival knowledge contained programs of study at
the Faculty of History at the University of Tuzla, where archival science is taught
in the three subjects (Archival science, Archival Practice I and Archival Practice
II). Teaching practice in these cases is predominantly performed in the Archives of
100
Dr. Azem KOAR
the Tuzla Canton and in some registries. However, during the correction of these
curricula from 2011/12. there was a signicant reduction in quantum of archival
knowledge that has been reduced to only about 15% of the previous program.
Cantonal Archival Association has reacted in this regard, seeking a certain balance
between the previous and current programs. However, bureaucratic power centers at
the Faculty and the University remained in their positions.
Conditions of archival knowledge in other departments of study of history
are also very modest. More modest in terms of the knowledge of other study proles,
which are gained from the subjects of cultural history of Bosnia and Herzegovina,
cultural and historic heritage of Bosnia and Herzegovina, documentation, etc.
The reasons for this are inadequate understanding of the need for archival
knowledge in society at large, but also within the academic community. Proof of
this are the two failed attempts to organize study programs on archival Faculty of
Philosophy in Tuzla as an undergraduate (study History archival science), and as
archival science graduate studies. This, however, does not mean the end of efforts
of this kind. Time academic, at least in so far as what kind of generating processes
of globalization and the Bologna process, to come and at the universities of Bosnia
and Herzegovina, so that, instead of red tape, egoism, nepotism, corruption and other
deformities that govern academic space, the establishment of a society should be
expected knowledge that will have the knowledge and archival its proper place and
importance.
101
Dr. sc. Izet ABOTI, doc.
JU Arhiv Tuzlanskog kantona Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
PROJEKAT: ARHIVSKA PRAKSA U FUNKCIJI
EDUKACIJE ARHIVSKIH KADROVA
Abstrakt: Jedan od osnovnih faktora uspjenosti svakog posla i djelatnosti
jesu kadrovi. Tako i u arhivskoj djelatnosti uspjenost u velikoj mjeri zavisi od
osposobljenosti arhivskog kadra. Arhivski kadrovi se osposobljavaju kroz razliite
strune, naune i praktine forme i sadraje djelovanja. U Bosni i Hercegovini
arhivski kadrovi se ne obrazuju u redovnom sistemu obrazovanja, ve se u ovu
djelatnost ukljuuju razni proli strunjaka, ponajvie profesori historije, jezika i
pravnici. Svi oni ulaze u oblast arhivske djelatnosti sa neadekvatnim predznanjem,
pa je neophodna stalna struna nadogradnja, usvajanjem dodatnih znanja. To je
posebno izraeno kada je rije o arhivskim kadrovima u registraturama. Oni se na
ova mjesta najee postavljaju bez ikakvog predznanja o arhivskoj problematici.
Sve to ima velikog uticaja na sudbinu arhivske grae. Iz tih razloga, arhivi poseu
za raznim formama edukacija arhivskih kadrova. Arhiv Tuzlanskog kantona dugi niz
godina realizuje raznovrsne strune edukacione sadraje. No svakako najznaajniji
struno-edukacioni sadraj je projekat Arhivska praksa, koji traje punih 25 godina
i kroz koji je prolo vie od hiljade arhivara i arhivista iz Bosne i Hercegovine i
okruenja. Sve je to imalo pozitivnog uticaja na njihovu strunu osposobljenost, a
samim tim i na uspjenost obavljanja arhivske djelatnosti.
Kljune rijei:Arhivska praksa, edukacija arhivskih kadrova, obrazovni
sadraji, meunarodno savjetovanjeArhivska praksa, asopis Arhivska praksa,
arhivski strunjaci, arhivisti, arhivari, struni sadraji i dr.
Uvodne naznake
Postojanje odgovarajuih kadrova, kao nosioca odreene djelatnosti,
krucijalno je pitanje za napredak svake djelatnosti. Za sve arhivske ustanove i za
svaku slubu ovo je veoma vano, sloeno, i otuda, u svakom trenutku vrlo aktualno i
specino pitanje. Njegova specinost odreena je karakterom arhivske djelatnosti,
ija raznolikost funkcija i zadatak zahtijevaju raznovrsne, ponajvie visoko strune
prole kadrova. Zbog svega toga, adekvatna kadrovska rjeenja u ovoj oblasti
zahtijevaju postojanje odgovarajuih sistema, tj. odgovarajue kadrovske politike,
102
Dr. sc. Izet ABOTI, doc.
kako na razini svake arhivske ustanove, tako i na nivou osnivaa, odnosno na nivou
arhivske slube jedne zemlje.
1

Arhivski kadrovi su bili i ostali limitirajui faktor u razvoju arhivske struke,
na nivou arhivske slube Bosne i Hercegovine, pa tako i Arhiva Tuzlanskog kantona.
Arhivi u Bosni i Hercegovini, pa smim tim i Arhiv Tuzlanskog kantona nisu nikada
raspolagali dovoljnim brojem arhivskih kadrova. Osim toga, veoma vano je i pitanje
kvaliteta arhivskih kadrova, na to je velikog uticaja imao sistem obrazovanja,
odnosno, nivo znanja sa kojim su kadrovi dolazili u arhive i registrature, ali i od
mogunosti daljeg strunog usavravanja i osposobljavnja u okviru arhivske struke.
U Bosni i Hercegovini nije postojao, niti danas postoji, sistem obrazovanja kadrova
za arhivsku struku bilo kojeg nivoa. To je doprinijelo da se u arhivima i registraturama
zapoljavaju pojedinci bez kvalitetnog prethodnog obrazovanja. Kada su u pitanju
registrature, dugi niz godina na poslovima arhivara upoljavao se kadar koji je
uglavnom bio struno neadekvatan za obavljanje arhivske djelatnosti. Takva arhivska
kadrovska politika u registraturama imala je uticaja na ukupno stanje arhivske grae,
koje je bilo nezadovoljavajue, u nekim situacijama, ak i posljedino. Stoga su
arhivi pribjegavali raznim formama strunog djelovanja i obrazovanja arhivskih
kadrova kako u arhivima, tako i registraturama. Ova obaveza bila je utvrena i
arhivskim zakonodavstvom. To je znaajnije izraeno u periodu nakon 1995. godine,
gdje se stvorila zakonska obaveza organiziranja polaganja strunog ispita za radnike
arhiva, ali po prvi puta i radnike registratura. Sve to je imalo za cilj podizanje
nivoa znanja arhivskog kadra kako u arhivima, tako i registraturama. No, poseban
znaaj na planu edukacije arhivskog kadra imali su neki, posebno organizovani,
struni sadraji. Takav je svakako projekat Arhivska praksa, koji traje punih 25
godina, a sa neto jaim i struno izraenijim intenzitetom od 1998. godine. Ovaj
projekat je posveen edukaciji arhivskog kadra, sa posebnim naglaskom na kadar
u registraturama. Zahvaljujui istom, u proteklom vremenu plasirana su i usvojena
brojna arhivska znanja, koja su u mnogome uticala na status i sudbinu arhivske grae
u nastajanju, ali i na ukupnu arhivsku struku na podruju Tuzlanskog kantona, Bosne
i Hercegovine, pa i ire.

Projekat Arhivska praksa od ideje do realizacije
Iako u toku svoga ezdesetogodinjeg rada Arhiv Tuzlanskog kantona nikada
nije imao odgovarajuu kadrovsku strukturu, ipak se kontinuirano posvetio svim, pa i
najsloenijim pitanjima arhivske struke i nauke, realizujui vrijedne strune, kulturne
1 Vera Truji, Kadrovska politika, Prol savremenog arhiva u SFR Jugoslaviji (projekat), Beograd
1984., str.123., Grupa autora (Azem Koar), Pedeset godina Arhiva u Tuzli 1954.-2004., (dalje: A.
Koar, Pedeset godina Arhiva u Tuzli), Tuzla 2005., str. 29. Adekvatna arhivska politika u osnovi
zahtijeva: 1. Osmiljavanje kadrovske problematike u kratkoronim i dugoronim planovima, 2. Izbor,
prijem i rasporeivanje kadrova; 3. Organizacija redovnog kolovanja, strunog osposobljavanja i
usavravanja; 4. Utvrivanje strunih arhivskih zvanja, ukljuujui i donoenje transparentnih pravila
za napredovanje u struci.
Projekat: Arhivska praksa u funkciji edukacije arhivskih kadrova
103
i naune sadraje koji se meusobno proimaju i dopunjuju. Posebna panja na tom
planu posveivana je realizaciji raznovrsnih struno-arhivistikih sadraja vezanih
za imaoce arhivske grae. Ovi sadraji su poeli sa realizacijom osamdesetih godina
prolog stoljea. Od tada su gotovo svake godine organizirana savjetovanja koja su
po svom sadraju, istraenosti tema, renomeu predavaa, broju uesnika znaajno
prevazilazila obrazovno-edukacijski karakter arhivara. Po dostignutim rezultatima
izdvajaju se posebno arhivistiki skupovi odrani: 1986., 1987., 1991., 1994. i
1997. godine.
2
Svim ovim skupovima prisustvovao je znaajan broj zaposlenika na
arhivskim poslovima u registraturama. Na istim su realizovani aktualni i zanimljivi
struni arhivistiki sadraji, to je imalo pozitivne efekte na poboljanje nivoa
educiranosti arhivara i zatite arhivske grae u nastajanju.
Uviajui potrebe za brim razvojem ustanove i primjenjivanja savremenih
dostignua u arhivskoj struci, to bi pomoglo brem oporavku arhivske slube
Bosne i Hercegovine, Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo arhivskih radnika Bosne
i Hercegovine Ogranak Tuzla, eljeli su neke stvari pokrenuti s mrtve take. U tom
smislu 1998. godine pokrenuli su struno-nauni projekat pod nazivom Arhivska
praksa. Rije je o sadraju koji je trebao biti nastavak dotadanjih edukacionih
sadraja Arhiva, sa neto jaom formom, sadrajem i posebnim akcentom na
komponentu registratura. Naime, projekat Arhivska praksa, podrazumijevao je
irok spektar strunog djelovanja na planu unapreenja arhivske struke, sa izraenijim
usmjerenjem na educiranost arhivskih radnika u registraturama i unapreenju zatite
arhivske grae u nastajanju. Pored brojnih sadraja u ovom projektu dva su bila i ostala
osnovna i temeljna. J edan koji se odnosio na odravanje godinjeg meunarodnog
savjetovanja Arhivska praksa, a drugi je podrazumijevao izdavanje asopisa pod
istim nazivom.
Ideja za realizaciju ovih programskih sadraja nastala je u vremenu kada
je cjelokupno bosanskohercegovako drutvo bilo zaokupljeno brojnim ivotnim
problemima, koji su bili rezultat ratnih dogaanja, pri emu ni kultura nije poteena, a
posebno arhivska djelatnost koja se suoila sa brojnim recidivima rata.
3
To je vrijeme
kada su brojni odnosi i relacije u dravi bile optereene neposredno okonanim ratnim
zbivanjima, to je uticalo na pokidanost veza meu kolegama i strukama. Tako je bilo
i u arhivskoj djelatnosti. Stoga, pokretanje jednog ovakvog projekta predstavljalo je
ne samo izazov, ve i vanu premosnicu koja je imala izmeu ostalog i zadatak da
povee struku, da je unapreuje i nadograuje, te prolira u pozitivnom pravcu.
Projekat Arhivska praksa je pokrenut prije svega, iz strunih i naunih razloga,
sa jasnim ciljem da doprinese na planu saniranja, ratom uzrokovane, posrnule
arhivske slube Bosne i Hercegovine, te da na odreen nain oivi ovu djelatnost i
da joj podari neophodan struni impuls koji e pomoi povezivanju strunih snaga u
zemlji, ali i hvatanju koraka sa strunim arhivskim dostignuima zemalja okruenja.
Stoga smo vjerovali da jedan projekat dobro osmiljen i koncipiran moe u dobroj
mjeri zadovoljiti nae nakane i potrebe arhivske struke u Bosni i Hercegovini.
2 A. Koar, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str. 59.
3 Izet aboti, Deset godina asopisa Arhivska praksa (1998-2007), (dalje: I. aboti, Deset godina
asopisa Arhivska praksa) Tuzla 2007., str. 5.
104
Dr. sc. Izet ABOTI, doc.
Vaan momenat jeste samo vrijeme poetka realizacije ovog projekta. Ono
se poklapa sa vremenom kada je aktualno stanje ouvanosti i zatite arhivske grae u
Bosni i Hercegovini bilo nezadovoljavajue, posebno se to odnosilo na arhivsku grau
u nastajanju. Tome su u velikoj mjeri doprinijeli brojni uzroci, posebno posljedice
etvorogodinjeg rata (1992.-1995.), gdje se arhivska graa, kao pisano kulturno
naslijee, nala na udaru, pri emu su stradale znaajne koliine arhivske grae u
nastajanju. U poslijeratnom periodu zbog odreene kadrovske reduciranosti, dolo
je do vakuma na planu ozbiljnijih strunih zahvata na saniranju postojeeg stanja,
a posebno na saniranju stanja arhivske grae u nastajanju. Takvu situaciju struni
zaposlenici Arhiva u Tuzli su u dovoljnoj mjeri spoznali, te e to biti dovoljnim
razlogom i potrebom da se u okviru strunih organa i tijela Arhiva, pokrene inicijativa
o realizaciji projekta Arhivska praksa. Takva inicijativa je prihvaena i od strane
Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine - Ogranak Tuzla. Zamisao je bila da
projekat Arhivska praksa, kroz sadraje odravanja meunarodnog savjetovanja
i publikovanje asopisa, tretira najaktualnija arhivistika teoretsko-pragmatina
pitanja sa kojima se susretala arhivska struka u Bosni i Hercegovini i u okruenju.
U tom vremenu, pred bosanskohercegovakom arhivskom strukom stajali
su brojni drugi odgovorni i veoma zahtjevni poslovi i zadaci, sa bezbroj otvorenih
strunih, organizacijskih i tehnikih pitanja. To je vrijeme kada je bilo neophodno
suoiti se sa stvarnou, u smislu iskazivanja vee potrebe za snanijim ukljuivanjem
strunog esnafa sa svim svojim strunim i profesionalnim potencijalom u rjeavanju
nagomilanih arhivskih problema.
Zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona, predvoeni tadanjim direktorom
dr. Azemom Koarom, odluili su da kroz projekat Arhivska praksa pokuaju
snanije uticati na sudbinu arhivske zbilje na podruju nadlenosti Arhiva Tuzlanskog
kantona, ali i Bosne i Hercegovine. Naime, zamisao je bila dati doprinos, a to je
bila i profesionalna obaveza, brem i strunijem pristupu rjeavanja nagomilanih
pitanja. J edno od vanih pitanja, bilo je pitanje educiranja arhivskih kadrova i
zatite arhivske grae, posebno one u nastajanju. Svjesni da kapaciteti i snage, kako
kadrovske, tako i materijalne nisu tolike da bi garantovale potpuni uspjeh na tom
planu, od samog poetka raunalo se na meuarhivsku i meunarodnu saradnju i
pomo, koja je bezrezervno uslijedila od jednog broja istaknutih arhivskih strunjka,
ali i prijatelja arhivske struke i nae zemlje, na emu smo im bezrezervno zahvalni. U
takvim okolnostima i ambijentu je nastajao i razvijao se projekat Arhivska praksa,
od kojeg se puno oekivalo.
Edukaciono-obrazovni efekti (rezultati) projekta Arhivska praksa
U maju 1998. godine Arhiv je napravio prvi, ali vaan korak na tom planu,
odravanjem meunarodnog savjetovanja pod nazivom: Arhivska praksa 1998.
Bilo je to 11. po redu arhivsko savjetovanje koje je organizirao Arhiv. Savjetovanje je
Projekat: Arhivska praksa u funkciji edukacije arhivskih kadrova
105
odrano u punoj dvorani Radnikog univerziteta u Tuzli.
4
Ono to je vana struna
novost u odnosu na prethodna savjetovanja, jeste pojavljivanje prvog broja asopisa
Arhivska praksa u kome su publikovana saopenja sa savjetovanja. Problematika
prezentovana na Savjetovanju pobudila je veliki interes arhivske javnosti, a posebno
predstavnika registratura. Tome su u svakom sluaju doprinijele prezentovane teme,
koje su bile praktine naravi i sa kojima su se svakodnevno susretale registrature u
svom radu.
5
Stoga je Savjetovanje bilo dobra prilika da predstavnici registratura
saznaju vie o nekim pitanjima iz arhivske prakse, a to im je moglo biti od pomoi
kod rjeavanja brojnih nagomilanih problema.
Naslovnica prvog broja asopisa
Arhivska praksa
Savjetovanje je, po sutini problematike
koja je prezentovana, nainu na koji je to
uraeno, predstavljalo zanimljivu edukativnu
formu frontalnog i otvorenog tipa, gdje su
uesnici mogli u neposrednom kontaktu sa
predavaima, razgovarati o sutinskim
pitanjima iz arhivske struke.
6
Vana novost u radu sa predstavnicima
registratura odnosila se na injenicu da
je ovaj struni edukativni sadraj pratio
i asopis Arhivska praksa br. 1.
7
To je
znailo dodatno pribliavanje prezentovane
problematike arhivskim radnicima u arhivima
i registraturama, ali i upoznavanje sa vanim
pitanjima iz arhivske struke, koja su bila
4 Prvo poslijeratno Savjetovanje Arhivska praksa 1998, a jedanaesto po redu, odrano je 29. i 30.
maja 1998. godine. Na istom je, od strane arhivskih strunjaka iz nekoliko bosanskohercegovakih
arhiva, prezentovano ukupno 13 strunih saopenja, koja su tretirala raznovrsnu arhivsku problematiku.
Akcenat je dat na zatitu arhivske grae u nastajanju. Savjetovanje je bilo sa meunarodnim ueem i
na istom su aktivno uestvovale kolege iz Slovenije, Marijan Dobernik i Valter iek.
5 Na Savjetovanju je otvoreno nekoliko zanimljivih praktinih pitanja, poput: normativna akta
imalaca o kancelarijskom i arhivskom poslovanju, zatita i sreivanje ratne produkcije registraturne
grae, arhivska knjiga, rukovanje registraturnom graom u registraturama, predaja registraturne grae,
registraturna graa privatiziranih registratura, skeniranje i mikrolmiranje arhivske grae, arhivska
oprema i dr.
6 Na samom Savjetovanju bila je zastupljena forma da su uesnici mogli putem pripremljenog
listia postavljati pitanja predavaima, ali i direktno uestvovati u diskusijama, koje su upriliene
nakon realizacije odreenih tematskih cjelina i na kraju skupa.
7 Organizacioni odbor Savjetovanja Arhivska praksa, je ve poetkom maja 1998. godine odredio
glavnog i odgovornog urednika i formirao redakciju asopisa. Za glavnog i odgovornog urednika izabran
je dr. Azem Koar, a Redakciju prvog broja asopisa sainjavali su: Azem Koar, Eefa Begovi, Nijaz
Brbutovi, Nermana Hodi i Izet aboti.
106
Dr. sc. Izet ABOTI, doc.
zastupljena u strukturi asopisa.
8
Ve prvi susret sa ovim asopisom, pored strunog,
predstavljao je i pravi vizuelni dogaaj, a osim prezentovanih saopenja koja su
prezentovana u posebnoj tematskoj rubrici Arhivistika i arhivska sluba, asopis
je itaocima ponudio i druge zanimljive sadraje strune i informativne naravi. Tako
je u rubrici Iz drugih asopisa, od strane referentnih arhivskih strunjaka dr. Petera
Pavela Klasinca iz Pokrajinskog arhiva Maribor i J oze Ivanovia iz Hrvatskog
dravnog arhiva, predstavljeno jedno, za bosanskohercegovaku arhivsku javnost,
u tom trenutku, novo pitanje Uticaj savremenih informatikih tehnologija i novih
nosilaca informacija na arhivsku djelatnost. Arhivske i druge publikacije nastale
u Bosni i Hercegovini i okruenju u ovom periodu pribliila nam je trea posebna
rubrika Prikazi i ocjene, dok nas je rubrika Izvjetaji upoznala sa nekoliko strunih
i naunih sadraja, odranih u Bosni i Hercegovini i okruenju u ovom vremenu.
Tekstualni dio sadraja obogaen je i dopunjen zanimljivim fotograjama, tabelama i
grakim crteima, to je inilo jo jednu vrlo vanu dimenziju za ozbiljno nametanje
i proliranje ovog asopisa strunoj i kulturnoj javnosti u Bosni i Hecegovini, ali i
ire.
Rezultati 11. po redu savjetovanja i prvog broja asopisa Arhivska praksa,
pokazali su se viestruko pozitivnim, posebno u edukativno-obrazovnom smislu. Na
ovaj nain otvorena su neka vana pitanja arhivske struke, ali i nauene lekcije koje
su bile od velike pomoi arhivistima i arhivarima u rjeavanju brojnih otvorenih
pitanja vezanih za sudbinu arhivske grae, posebno one u nastajanju. To su bili
mali, ali znaajni pomaci koji su nagovjetavali jedan novi kurs na planu edukacije
arhivskog kadra i brige za arhivskom graom u nastajanju. Upravo pozitivni efekti
ovih sadraja dali su podstrek, za dalji i jo uspjeniji rad na tom planu, to e se i
desiti.
Tako je ve naredne 1999. godine, 27. i 28. maja, u hotelu Konjuh u
ivinicama odrano 12. meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 1999. Uee
na ovom skupu pored domaih arhivskih strunjaka uzele su i kolege iz Slovenije.
Problematika o kojoj se raspravljalo na Savjetovanju bila je veoma aktualna, a odnosila
se na nekoliko pragmatinih pitanja, poput: odnosa registratura i arhiva, perspektive
razvoja kompjuterizacije, problemi arhiviranja i upravljanja dokumentacijom
primjenom savremenih tehnika i tehnologija, uloga i znaaj arhiva u procesu
tranzicije, ophoenje sa tehnikom dokumentacijom, evidentiranje ratom stradale
arhivske grae, rekonstrukcija stradalih fondova i dr. Sva ova pitanja nosila su sa
sobom nova znanja i umijea, posebno ona na planu ophoenja sa arhivskom graom
u nastajanju i bila su veoma vana za veliki broj uesnika, prije svega predstavnika
registratura,
9
na planu primjene istih u praksi. Da se radilo o zanimljivom strunom
8 Sadraj prvog broja asopisa Arhivska praksa, obuhvatao je etiri struna poglavlja: Arhivistika i
arhivska sluba, Iz drugih asopisa, Prikazi i ocjene i Izvjetaji. asopis je izaao u izdanju Historijskog
Arhiva Tuzla, tampan je od strane tamparske kue Harfo-graf Tuzla, na ukupno 169 stranica, formata
B-5. Prvi broj asopisa je promoviran i predstavljen javnosti 29. maja 1998. godine u Tuzli u sklopu
Savjetovanja Arhivska praksa 1998, a promotor je bio Mevludin Hajdarhodi, pomonik ministra u
Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi Tuzlansko-podrinjskog kantona.
9 Na Savjetovanju je uestvovalo vie od 220 predstavnika registratura.
Projekat: Arhivska praksa u funkciji edukacije arhivskih kadrova
107
sadraju ukazuje interes prisutnih iskazan kroz postavljena brojna pitanja izlagaima
na Savjetovanju. Ustanovljeno je da su uesnici Savjetovanja ponijeli sa sobom nove
strune spoznaje koje e im pomoi u radu na obavljanju sloenih pitanja zatite i
upravljanja arhivskom graom u nastajanju. Za uee na savjetovanju isti su dobili
prigodne certikate.
10
Usvajanju prezentovanih znanja i upoznavanju sa drugom arhivskom
problematikom doprinio je i sadraj drugog broja asopisa Arhivska praksa, koji se po
svojoj strukturi nije mijenjao. asopis je pratio sadraje Savjetovanja i u cijelosti se
zasnivao na prezentovanju rezultata savremene arhivistike i primjeni iste u rjeavanju
aktualnih pitanja, sa kojima se suoavala arhivska struka u Bosni i Hercegovini.
11

Ovim brojem asopisa obuhvaene su zanimljive autorske interpretacije sagledane
kroz nekoliko vanih strunih pitanja, te dato nekoliko znaajnih informacija o
strunim i naunim sadrajima odranim u Bosni i Hercegovini i okruenju.
Edukacija arhivskog kadra nastavljena je i naredne godine, kada se 1. i 2. juna
2000. godine u hotelu Bristol u Tuzli odralo 13. po redu meunarodno savjetovanje
Arhivska praksa 2000. Ovo Savjetovanje je zbog aktualnosti problematike
pobudilo veliki interes od strane predstavnika registratura, pa je na istom uestvovalo
vie od 200 njihovih predstavnika. Na Savjetovanju je prezentovana interesantna i
raznovrsna arhivska problematika vezana za nekoliko vanih pitanja, poput: zatite
arhivske grae u nastajanju u vremenu tranzicije, vrednovanja arhivske grae, te
oblici i forme obrazovanja arhivskog kadra. Osim toga, posebna panja je posveena
nekim pitanjima savremenih trendova u arhivistici, poput zatite arhivske grae na
novim nosaima i dr.
12
Ovakvom, strunom i sadrajnom, strukturom Savjetovanja
organizator je teio doi do konzistentnih rjeenja koja bi bila provediva u praksi, te
bila na fonu poboljanja stanja zatite arhivske grae u nastajanju. Struni sadraji
prezentovani na Savjetovanju objavljeni su u asopisu Arhivska praksa br. 3. Tako se
navedena problematika mogla detaljnije sagledati kroz tiva predstavljena u asopisu.
Struktura ovog broja asopisa je ostala ista, a u istom su prikazana zanimljiva struna
i nauna tiva,
13
neophodna za proirivanje znanja arhivskih zaposlenika.
10 Certikat je bio dobra prilika da se od strane Arhiva prate edukacione aktivnosti predstavnika
registratura, a istovremeno isti je davao odreenu potvrdu i stimulans za uesnike Savjetovanja.
Arhiv je po osnovu certikata putem prigodnih evidencija pratio edukacioni razvoj i struni napredak
predstavnika registratura.
11 Na 12. meunarodnom savjetovanju Arhivska praksa 1999, prezentovano je ukupno 13 strunih
saopenja. Ista su objavljena u asopisu Arhivska praksa br. 2 u rubrici Arhivistika i arhivska sluba.
Osim toga, u rubrici Iz drugih asopisa objavljen je rad dr. Branka Bubenika, Arhiviranje audovizuelnih
dokumenata i promjene televizijskih tehnologija, u rubrici Prikazi i ocjene, predstavljene su ukupno
etiri publikacije historijske i arhivistike provenijencije, a u rubrici Izvjetaji data su etiri saopenja
sa naunih i strunih skupova odranih u zemlji i inozemstvu u toku prethodne i 1999. godine.
12 Na Savjetovanju je prezentovano ukupno 18 strunih saopenja od strane referentnih arhivskih
strunjaka iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Republike Austrije.
13 U treem broju asopisa Arhivska praksa, pored 18 radova prezentovanih na Savjetovanju,
objavljenih u poglavlju Arhivistika i arhivska sluba, objavljen je jedan rad u poglavlju Iz drugih
asopisa, dva rada u poglavlju Prikazi i ocjene, te sedam saopenja sa domaih i meunarodnih
skupova objavljenih u poglavlju Izvjetaji.
108
Dr. sc. Izet ABOTI, doc.
Na 14. po redu meunarodnom savjetovanju Arhivska praksa 2001, odranom
u Domu armije u Tuzli, 9. novembra 2001. godine, kroz 15 strunih saopenja
tretirana je arhivska problematika koja je vezana za nekoliko vanih problema iz
domena bosanskohercegovake arhivske zbilje, kao to su: modaliteti zbrinjavanja
ugroene arhivske grae, problematika funkcioniranja arhivske mree, odnos arhiva
i javnosti i znaaj arhivske grae u ostvarivanju ljudskih i graanskih prava.
14
Sve su
to sadraji iz kojih se moglo dosta toga nauiti i primijeniti u praksi, to je i uinjeno
od strane uesnika Savjetovanja. Sadraji prezentovani na Savjetovanju publikovani
su u asopisu Arhivska praksa br. 4. Pored toga zanimljivi su sadraji publikovani
i u ostalim rubrikama asopisa.
15
Tako da moemo kazati da ovaj broj asopisa
predstavlja jedno zanimljivo i korisno struno-arhivistiko tivo namijenjeno
arhivskim radnicima.
I 15. meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2002 imalo je sadraj
edukativnog karaktera. Savjetovanje je odrano oktobra mjeseca 2002. godine u
Domu Armije u Tuzli u prisustvu vie od 250 uesnika, predstavnika registratura.
Na Savjetovanju su prezentovana ukupno 22 struna saopenja posveena vanim
i praktinim pitanjima kao to su: arhivski propisi i problemi njihove primjene,
valorizacija registraturne grae, te uticaj informacijskih tehnologija na arhivsku
djelatnost.
16
Problematiku arhivskog zakonodavstva tretiralo je vie autora, koji su
ukazali na sloenost i potrebu jedinstvenog arhivskog zakonodavstva na prostoru
Bosne i Hercegovine, usaglaenog sa meunarodnim pravnim normama za ovu
oblast. Neka pitanja su se odnosila na potekoe primjene arhivskog zakonadavstva,
te na neusaglaenost istog na odreenim nivoima u Bosni i Hercegovini.
I pitanje valorizacije registraturne grae je na zanimljiv nain predstavljeno
na ovom strunom skupu. Po miljenja autora u postupku valorizacije treba racionalno
i funkcionalno, ali nauno i utemeljeno, osigurati maksimum validnih informacija
na minimumu arhivske grae svake vrste. Zanimljiva promiljanja su se odnosila
i na utvrivanje kriterija i naela vrednovanja arhivske grae, to je kao problem
jako izraeno u bosanskohercegovakoj arhivskoj teoriji i praksi. Dio prezentovanih
saopenja na ovom skupu odnosio se na primjenu savremenih trendova, koji upuuju
na shvaanje arhivske grae kao kontinuiteta za iju su sudbinu podjednako odgovorni
arhivari u registraturama i arhivski radnici u arhivima. Nekoliko pitanja se odnosilo
na primjenu meunarodnih sandarda, poput standarda ISO 15489. Savjetovanje je,
po miljenja uesnika, bilo veoma sadrajno, sa puno novina koje mogu znaajno
pomoi arhivskim zaposlenicima u arhivima i registraturama.
14 Na 14. meunarodnom savjetovanju prezentovano je ukupno 15 strunih saopenja, od strane
arhivskih strunjaka iz Bosne i Hercegovine, Slovenije i Hrvatske. Na Savjetovanju je, pored 50
arhivskih radnika iz arhiva, uee uzelo i 220 predstavnika registratura.
15 Pored 15 saopenja predstavljenih u rubrici Arhivistika i arhivska sluba, u ovom broju je
objavljeno: jedan rad u rubrici Iz drugih asopisa, posveen eletronskom poslovanju, est radova
objavljeno je u rubrici Prikazi i ocjene, te u rubrici Izvjetaji sedam saopenja sa meunarodnih i
domaih arhivskih skupova odranih u irem okruenju u 2001. godini.
16 Na 15. meunarodnom savjetovanju Arhivska praksa 2002, svoja saopenja imala su 22 arhivska
strunjaka iz: Austrije, Hrvatske, Slovenije, Turske, Srbije, te sa cijelog prostora Bosne i Hercegovine.
Projekat: Arhivska praksa u funkciji edukacije arhivskih kadrova
109
I ovo Savjetovanje je propraeno asopisom Arhivska praksa br. 5, koji je
ostao pri ranijoj strukturi, gdje su osim radova prezentovanih na Savjetovanju, koji
su objavljeni u poglavlju Arhivistika i arhivska sluba, objavljeni zanimljivi prilozi
u poglavljima: Iz drugih asopisa, Prikazi i ocjene i Izvjetaji,
17
a u asopisu je
objavljen i In memoriam, posveen nekadanjem direktoru Arhiva u Tuzli, prof.
Sulejmanu Ramiu.
Sadraj 16. meunarodnog savjetovanja Arhivska praksa 2003, predstavlja
kontinuitet ranije zapoetih edukacionih sadraja. Savjetovanje je odrano u oktobru
2003. godine u Hotelu Tuzla u Tuzli. Na istom je prezentovana iznimno zanimljiva
arhivska problematika, koja se odnosila na tri vane tematske cjeline, i to: Mjesto
i uloga arhivske djelatnosti u demokratskim drutvima, Uloga arhiva u procesu
tranzicije i Problematika elektronskih zapisa.
18
O svim postavljenim temama vrlo
ozbiljno se razgovaralo, na nain da je valjano markirana navedena problematika, te
da su istaknuti dalji pravci djelovanja na poboljanju statusa arhivske struke. Posebna
panja sa puno serioznosti, posveena je pitanju primjene meunarodnih standarda
ISAD (G) i ISAAR (CPF), te pitanjima hibridnog arhiviranja i informatizaciji u
oblasti arhivskog i kancelarijskog poslovanja. Ova i druga na Savjetovanju otvorena
pitanja su veoma pouna i korisna za arhivsku struku i predstavljaju znaajan vid
strune nadgradnje za arhivske zaposlenike u arhivima i registraturama.
Dodatni impuls Savjetovanju dat je pojavljivanjem asopisa Arhivska
praksa br. 6. Ovaj broj asopisa je obuhvatio saopenja sa Savjetovanja, ali i dao niz
znaajnih sadraja objavljenih u drugim rubrikama asopisa.
19

Sedamnaesto po redu meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2004
odrano je u oktobru 2004. godine, u godini jubileja, tj. obiljeavanja 50-te
godinjice rada Arhiva u Tuzli. Savjetovanje i asopis bili su dio programa kojim je
obiljeen ovaj znaajni jubilej. Teme kojima se bavilo Savjetovanje bile su rezultat
potrebe i traganja za najoptimalnijim rjeenjima brojnih otvorenih pitanja sa kojima
se suoavala arhivska bosanskohercegovaka struka. To je ostavilo velikog traga
na arhivsku djelatnost u Bosni i Hercegovini. Stoga su na ovom arhivskom skupu
otvorena tri vana struna pitanja: Registraturna graa u vremenu tranzicije,
Primjena meunarodnih standarda u oblasti arhivske djelatnosti i Prilagoavanje
arhivske djelatnosti zahtjevima savremenog informacijskog razvoja. Za pitanja na
17 asopis Arhivska praksa br. 5 je objavljen na ukupno 246 strana. U rubrici Arhivistika i arhivska
sluba objavljena su 22 rada, u rubrici Iz drugih asopisa jedan rad, u rubrici Prikazi i ocjene
predstavljeno je pet publikacija koje se bave raznovrsnom arhivskom i historijskom problematikom. U
rubrici Izvjetaji, data su dva saopenja sa domaih i inozemnih strunih skupova.
18 Na Savjetovanju je svoja saopenja dao ukupno 31 strunjak iz nekoliko drava: Austrije,
Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Po broju izlagaa i uesnika (uestvovalo vie od 300
uesnika) ovo je bilo najvee do tada odrano Savjetovanje.
19 Pored 31 strunog arhivistikog rada u prvoj rubrici asopisa Arhivistika i arhivska sluba, u
asopisu su objavljeni i drugi zanimljivi radovi: u rubrici Iz drugih asopisa objavljen je rad ivane
Hebeli, Privatno arhivsko gradivo, u rubrici Prikazi i ocjene, dato je sedam zanimljivih izvjetaja
o publikacijama iz oblasti arhivistike i historiograje izalih u posljednje dvije godine u Bosni i
Hercegovini i inozemstvu, i na kraju u rubrici Izvjetaji, dat je Zapisnik o toku 15. meunarodnog
savjetovanja Arhivska praksa 2002.
110
Dr. sc. Izet ABOTI, doc.
navedene teme iskazano je znaajano interesovanje od strane uesnika Savjetovanja.
Saopenja, sugestije i prijedlozi su bili veoma pouni, zanimljivi i korisni i dio istih
naao je primjenu u praksi, kako u arhivima, tako i u registraturama. Ovi sadraji imali su
znaajan struni, ali i edukativni domet i doprinijeli su boljem sagledavanju i rjeavanju
praktinih problema. Sadraje Savjetovanja je pratio asopis Arhivska praksa broj. 7.
20
Kontinuitet edukacije arhivskog kadra u Bosni i Hercegovini kroz program
Arhivska praksa, nastavljen je i 2005. godine odravanjem 18. meunarodnog
savjetovanja Arhivska praksa 2005. Za ovaj edukaciono-struni sadraj predviena
je obrada tri tematske cjeline: Zatita arhivske grae u nastajanju, Koritenje arhivske i
registraturne grae i Zatita, upravljanje i primjena elektronskih zapisa, u sklopu teme
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse.
21
O svim navedenim temama predoeno
je vie zanimljivih razmiljanja i pogleda s ciljem da uesnici Savjetovanja dobiju nova
saznanja o formama i metodama zatite arhivske grae u nastajanju, koritenju arhivske
grae za razne potrebe i svrhe, te da izgrade pravilan struni odnos prema elektronskim
zapisima u svrhu njihove zatite, upravljanja i koritenja. Predmetom Savjetovanja bila
su i druga pitanja, poput onih iz domena prezentovanja arhivske grae kao vrijednog
kulturnog naslijea. Sva prezentovana znanja predstavljala su znaajan pomak na
edukacionom planu uesnika.
Program Savjetovanja pored asopisa Arhivska praksa br. 8.,
22
obogaen je i
drugim strunim i kulturnim sadrajima.
23
20 Ovaj broj asopisa Arhivska praksa predstavljen je na ukupno 284 stranice, sa nepromijenjenom
strukturom u odnosu na prethodne brojeve. U poglavlju Arhivistika i arhivska sluba, objavljeno je
ukupno 27 strunih radova od strane arhivskih strunjaka iz: Austrije, Italije, Slovenije, Hrvatske, Crne
Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine. U rubrici Iz drugih asopisa, preuzet je rad mag. Natalije Glaar,
Arhivsko podruje i evropska unija - Preporuke Meunarodnog arhivskog vijea i UNESCO-a. U rubrici
Prikazi i ocjene, prikazano je ukupno sedam arhivistikih i historiografskih publikacija, a u rubrici
Izvjetaji, predoen je Zapisnik sa 16. meunarodnog savjetovanja Arhivska praksa 2003. U ovom broju
asopisa napisana su i dva In memoriama posveeni rano preminulim kolegama Enveru engiu i
Slobodanu Kristiu.
21 O navedenim pitanjima svoja razmiljanja sa uesnicima Savjetovanja podijelilo je 28 strunjaka iz
sedam drava: Austrija, Maarska, Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, od ega
je vie od 60 % bilo iz inozemstva, to u potpunosti intenzivira meunarodni karakter skupa.
22 Arhivska praksa br. 8, na odreen nain je doivjela strukturalno-koncepcijsku promjenu, u smislu
da je asopis pored postojeih rubrika dobio jednu novu pod nazivom Graa, kojom je u asopisu
zastupljena historiografska komponenta, nastala uglavnom na temelju rada sa dokumentima. Po miljenju
strune javnosti ovaj broj asopisa je po kvantitetu i kvalitetu u strunom smislu korak ispred u odnosu
na dosadanje brojeve. Tako je pored 28 radova posveenih arhivskoj teoriji i praksi u rubrici Arhivistika
i arhivska sluba i u drugim rubrikama objavljeno zanimljivo arhivistiko i historiografsko tivo. U
rubrici Iz drugih asopisa, objavljen je zanimljiv rad Silvije Babi iz Hrvatskog dravnog arhiva na
temu: Mikrovrednovanje - kanadska metoda funkcionalnog vrednovanja. U novoj rubrici Graa, data su
etiri zanimljiva rada historiografskog karaktera, zasnovana na prvorazrednim historijskim izvorima, to
predstavlja krajnju destinaciju i jedan od znaajnih ciljeva arhivske djelatnosti. U rubrici Prikazi i ocjene,
prikazano je est zanimljivih strunih i naunih publikacija iz oblasti arhivistike i historiograje, a rubriku
Izvjetaji u ovom broju ini nekoliko vanih saopenja o naunim i strunim sadrajima odranim u
Bosni i Hercegovini i okruenju u 2005. godini.
23 U sklopu programskih sadraja Savjetovanja izvrena je i promocija asopisa Arhivska praksa br.
8, prezentacija arhivske i informatike opreme vie domaih i stranih kompanija, te posjeta kulturno-
historijskim destinacijama Tuzlanskog kantona.
Projekat: Arhivska praksa u funkciji edukacije arhivskih kadrova
111
I slijedee 19. po redu meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2006,
predstavlja ustrajnost tima, koji stoji iza ovog projekta, na planu unapreenja arhivske
struke kroz ovu formu edukacionih sadraja, ne samo u Bosni i Hercegovini, ve i u
okruenju. Na ovom Savjetovanju panja je usmjerena na tri nova tematska pitanja:
Stanje arhivske grae u nastajanju, Privatna arhivska graa i Digitalni i drugi
nekonvencionalni nosai informacija.
24
Predoena saopenja pobudila su veliku
panju. Ista su u najveoj mjeri vezana za brojne pragmatine situacije sa kojima
se sreu, kako zaposlenici u arhivima, tako i u registraturama. Neka od pitanja
rezultirala su konkretnim sugestijama i prijedlozima za rijeavanje jednog broja
problema arhivske teorije i prakse. Da se radilo o zanimljivim pitanjima najbolje
potvruje zainteresiranost uesnika i njihovo izravno sudjelovanje u ocijelnom
dijelu Savjetovanja.
Svakako da je i ovaj sadraj bio edukativnog karaktera i da je doprinio
usvajenjem novih strunih spoznaja koje e biti od pomoi arhivskim radnicima.
Savjetovanje je kao i do sada pratio asopis Arhivska praksa br. 9,
25
ali i drugi
zanimljivi struni i kulturni sadraji.
26
Dvadeseto jubilarno savjetovanje Arhivska praksa 2007, odrano je 18.
i 19. oktobra 2007. godine. To je bila dobra prilika da se sagledaju i analiziraju
postignuti rezultati, a kako bi se imala jasna predstava da li je projekat ispunio
oekivanja arhivske struke, odnosno da li su rezultati na razini oekivanog. U odnosu
na to trebalo je dalje usmjeravati ovaj sadraj sa aspekta njegovog edukativnog,
strunog i organizacionog karaktera, a kako bi isti bio funkcionalan i odriv. Stoga
se sadrajima ovoga skupa eljelo, ne samo obiljeiti znaajan jubilej, ve dati jedan
novi karakter istom. Iz tih razloga smo na istom otvorili neka nova struno-aktuelna,
edukativna i funkcionalna pitanja bitna za arhivsku struku. Doprinos realizaciji ovog
sadraja dale su kolege iz skoro svih arhiva u Bosni i Hercegovini, ali i kolege i
saradnici iz arhiva nekoliko evropskih drava. J ubilarno 20. savjetovanje se fokusiralo
na tri tematske cjeline: Aktualnosti iz registraturne grae, Arhivsko zakonodavstvo
i Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse.
27
Svaka od navedenih tema nosila je u
sebi puno edukativnog i u praksi primjenljivog. Eminentni strunjaci prezentovali
su znanja koja su vezana za gorue probleme, kao to su: zatita registraturne
grae u nastajanju, kategorizacija stvaralaca, anomalije bosanskohercegovakog
arhivskog zakonodavstva, potekoe u primjeni arhivskog zakonodavstva, oblici
tehniko-tehnoloke zatite arhivske grae, forme zatite elektronskih zapisa i dr.
24 Na Savjetovanju je prezentovano ukupno 25 strunih saopenja od strane arhivista iz: Austrije,
Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, a uee je uzelo vie od 300 uesnika.
25 U ovom broju asopisa objavljen je po rubrikama slijedei broj radova: Arhivistika i arhivska
sluba (25), Iz drugih asopisa (1), Graa (3), Prikazi i ocjene (6) Izvjetaji (6). Sve je ovo uraeno
na ukupno 432 stranice teksta.
26 U sklopu Savjetovanja izvrena je promocija asopisa Arhivska praksa br. 9, te prezentacija
arhivske i informatike opreme referentnih kua iz zemlje i inozemstva.
27 Na jubilarnom 20. savjetovanju Arhivska praksa 2007, uee je uzelo 30 strunjaka iz Austrije,
Bosne i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Na Savjetovanju je uestvovalo oko 350
uesnika, sa cijelog prostora Bosne i Hercegovine i gore navedenih drava.
112
Dr. sc. Izet ABOTI, doc.
Sva navedena, i druga na Savjetovanju tretirana pitanja pomogla su, ne samo da se
doe do novih saznanja, ve i da odreena iskustva primijenimo u praksi, to izmeu
ostalog, predstavlja direktan doprinos ovoga projekta razvoju praktine komponente
arhivistike. Znaajan doprinos tome dao je i deseti jubilarni broj asopisa,
28
kao i
drugi brojni sadraji
29
koji su pratili ovaj znaajan jubilej.
Program 20. savjetovanja Arhivska praksa 2011.
Na 21. meunarodnom savjetovanju Arhivska praksa 2008, odranom 9. i
10. oktobra 2008. godine u Tuzli, uesnicima je prezentovana veoma zanimljiva i sa
arhivistikog aspekta vana problematika, koja se odnosila na tri odabrane strune
teme: Zatita arhivske grae u nastajanju, Meunarodni sistem zatite arhivske grae,
28 asopis Arhivska praksa br.10, objavljen je na ukupno 503 stranice. Po rubrikama je objavljeno:
Arhivistika i arhivska sluba (30), Iz drugih asopisa (1), Graa (4), Prikazi i ocjene (5),
Izvjetaji (5). i In memoriam, posveen rano preminulom kolegi Edinu Prgudi iz Arhiva Federacije
Bosne i Hercegovine.
29 U sklopu programskih sadraja Savjetovanja odrana je promocija dviju publikacija, asopisa
Arhivska praksa broj 10, te publikacija Deset godina asopisa Arhivska praksa (1998-2007), Tuzla
2007., autora mr. Izeta abotia, izala u izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona i Drutva arhivskih
zaposlenika Tuzlanskog kantona. Osim toga, izvrena je prezentacija arhivske i informatike opreme,
odrana Skuptina DAZ-a, te sjednica UO Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine. Prvi dan
Savjetovanja uesnici su izvrili organiziranu turistiku posjetu kulturno-historijskim znamenitostima
Tuzlanskog kantona.
Projekat: Arhivska praksa u funkciji edukacije arhivskih kadrova
113
te Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse.
30
Ponuene teme dale su mogunost da
se, iz strunog ugla, prezentovana arhivska problematika sagleda iroko i slojevito.
Na strunom repertoaru Savjetovanja nala su se brojna aktualna pitanja, poput
zatite arhivske grae u raznim oblastima (uprava, pravosue, obrazovanje, privreda
i dr.), uslovi i provoenje mjera primarne zatite registraturne grae, zatita tehnike
dokumentacije, uticaj vrednovanja i kategorizacije na zatitu arhivske grae, primjena
meunarodnih pravnih i drutvenih akata u Bosni i Hercegovini, meunarodne osnove
u sistemu zatite arhivske grae vjerske provenijencije, primjena informacijskih
sistema u arhivskoj djelatnosti, prezentovanje arhivske grae. Sva ova pitanja bila su
dobra osnova za sagledavanje nivoa sopstvenog znanja i stanja registraturne grae u
nastajanju, ali i potrebe da se na isto pozitivno utie. Ovo Savjetovanje je ponudilo
neka nova razmiljanja na planu sagledavanja i potivanja meunarodnih pravnih
normi u oblasti arhivske djelatnosti, ali i odreivanja odnosa stvaralaca i imalaca
spram elektronskih zapisa, te druge veoma zanimljive sadraje koji nam mogu biti
od znaaja u praktinom radu na ophoenju sa arhivskom graom. Zbog kvaliteta
i obima, te poluenih rezultata ovo Savjetovanje je ocijenjeno veoma uspjenim od
strane strune arhivske javnosti. Uesnici Savjetovanja su na istom mogli nauiti
neke bitne stvari iz oblasti zatite i upravljanja dokumentima, provoenju neophodnih
proceduralnih postupaka na tom planu i sl.
Saopenja prezentovana na skupu predstavljena su u asopisu Arhivska
praksa br.11, koji je sadravao i druge zanimljive strune i naune sadraje objavljene
u stalnim rubrikama asopisa.
31

Dvadesetdrugo meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2009,
odrano je u godini jubileja, obiljeavanja 55-te godinjice rada Arhiva Tuzlanskog
kantona. Uvaavajui tu okolnost, te posebno injenicu izraene dinaminosti
drutvenih procesa koji su se u znaajnom obimu reektovali i na arhivsku djelatnost,
organizatori Savjetovanja su se odluili da za ovaj skup kandiduju, tri zanimljive
strune teme: Vrednovanje arhivske grae, Zatita arhivske grae u nastajanju, te
u sklopu teme, Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse poseban akcenat je dat na
primjenu meunarodnih standarda u oblasti arhivske djelatnosti. Navedene teme
su probudile veliki interes uesnika Savjetovanja.
32
Najvei broj prezentovanih
30 Na Savjetovanju su predstavljena ukupno 32 saopenja od strane eminentnih arhivskih strunjaka
iz vie zemalja okruenja: Slovenije, Hrvatske, Srbije, Kosova, Crna Gore i Bosne i Hercegovine. Na
Savjetovanju je uee uzelo vie od 300 uesnika, od ega vie od 80 odsto njih su bili predstavnici
registratura.
31 U 11. broju asopisa Arhivska praksa objavljena su 32 rada u rubrici Arhivistika i arhivska
sluba, jedan rad u rubrici Iz drugih asopisa, pet radova u rubrici Graa, predstavljeno je pet
zanimljivih arhivistikih i historiografskih publikacija u rubrici Prikazi i ocjene, te dato ukupno 10
saopenja o strunim i naunim sadrajima odranim u naoj zemlji i inozemstvu u 2008. godini. Ovaj
broj asopisa promovisan je 9. oktobra 2008. godine u sklopu programa Meunarodnog savjetovanja
Arhivska praksa 2008.
32 Meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2009, odrano je 8. i 9. oktobra u Tuzli. Na istom
su prezentovana ukupno 34 struna saopenja, a predavai su bili eminentni strunjaci iz: Bosne i
Hecegovine, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Albanije, Italije i Kosova. U sklopu Savjetovanja
postavljena je izloba 55 godina Arhiva u Tuzli, te izvrena promocija asopisa Arhivska praksa br. 12.
114
Dr. sc. Izet ABOTI, doc.
saopenja odnosio
se na razliita
praktina iskustva
vr ednovanj a
arhivske grae i
razliitih formi
i modela njene
zatite, posebno
one u nastajanju.
Znaajnu panju
uesnika privukla
su i saopenja
koja su se odnosila
na primjenu
me unarodni h
standarda za opis
funkcije stvaralaca
arhivske grae (ISDF) i opis ustanova koje posjeduju arhivsku grau (ISDIAH). Sva
saopenja prezentovana na Savjetovanju objavljena su u 12. broju asopisa Arhivska
praksa.
33

I na 23. meunarodnom savjetovanju Arhivska praksa 2010, prezentovana
je veoma zanimljiva i pragmatina problematika. Interes za istu podjednako su
iskazali i struni radnici arhiva, ali i arhivski radnici iz registratura, to najbolje
pokazuje broj od oko 300 uesnika. Promiljanja i stavovi autora vezani su za tri
pragmatine i zanimljive teme: Vrednovanje arhivskih poslova, Zatita arhivske grae
u nastajanju, te Savremeni trendovi u oblasti arhivistike i informacijskih sistema.
34

Autori su ukazali na neadekvatno vrednovanje arhivskih poslova kako u arhivima,
tako i registraturama, te na potrebu poboljanja statusa arhivskih radnika. U oblasti
zatite arhivske grae u nastajanju vodilo se nekoliko zanimljivih rasprava vezanih
za aktuelnu problematiku u ovoj oblasti, poput: zatite arhivske grae steajnih i
likvidacionih stvaralaca, uspostave validnih sistema kontrole zatite arhivske
grae, produkcije i zatite nekonvencionalnih nosaa informacija. Na Savjetovanju
su znaajnu panju privukla i pitanja vezana za uspostavu kompleksnih arhivskih
informacijskih sistema, sa moguom primjenom istih u Bosni i Hercegovini. Tu
su i pitanja struno-arhivistikog karaktera, poput osobenosti obrade i sreivanja
33 asopis Arhivska praksa broj 12. sadri ukupuno 532 stranice teksta. Struktura asopisa u odnosu
na prethodni je ostala ista. Najvei broj radova, njih 34 objavljen je u rubrici Arhivistika i arhivska
sluba, jedan rad je objavljen u rubrici Iz Drugih asopisa, u rubrici Graa objavljeno je est radova,
dok je pet prikaza arhivistikih i historijskih publikacija predstavljeno u rubrici Prikazi i ocjene, te dato
ukupno sedam saopenja o odranim strunim, kulturnim i naunim sadrajima u Bosni i Hercegovini i
okruenju u 2009. godini u rubrici Izvjetaji.
34 Svoja struna razmiljanja na 23. savjetovanju Arhivska praksa 2010 dala su ukupno 35 arhivska
strunjaka iz: Austrije, Maarske, Rusije, Ukrajine, Slovenije, Hrvatske, Albanije, Kosova, Srbije, Crne
Gore i Bosne i Hercegovine.
Uesnici 22. savjetovanja Arhivska praksa 2009
Projekat: Arhivska praksa u funkciji edukacije arhivskih kadrova
115
nekonvencionalne grae, izrada rjenika arhivske terminologije, te vanosti
publiciranja dokumenata. Sva ova pitanja su se pokazala interesantnim, najvie
zbog svoje aktualnosti i pragmatinosti. Ista su edukativnog karaktera i u mnogome
predstavljaju vanu strunu nadogradnju arhivskog kadra. Sadraji prezentovni na
Savjetovnju zajedno sa drugim sadrajima, objavljeni su u asopisu Arhivska praksa
br. 13.
35
Dvadesetetvrto po redu meunarodno savjetovanje Arhivska praksa
2011 svojim strunim i naunim sadrajima imalo je znaajan edukativni karakter.
Prezentovani sadraji su se pokazali interesantnim za arhivsku javnost. Na
Savjetovanju su predstavljena ukupno 33 struna saopenja, koja su se odnosila na
tri zasebne tematske grupe pitanja: Zatita arhivske grae u nastajanju, Zatita i
znaaj ratne produkcije arhivske grae i Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse.
36

U oblasti zatite arhivske grae u nastajanju predstavljen je set raznovrsnih i
zanimljivih pitanja, gdje su prezentovana razliita iskustva na planu zatite arhivske
grae u posjedu stvaralaca, to je sa aspekta primjene istih u praksi veoma vano. Na
zanimljiv nain tretirana je i problematika ratne produkcije arhivske grae, pri emu
je otvoreno nekoliko vanih pitanja, kao to su: arhivistiko-historiografski aspekti
zatite grae ratne produkcije, zatita nekonvencionalne grae ratne provenijencije,
uticaj zakonodavstva na sudbinu grae ratne produkcije, problematika sreivanja
i preuzimanja grae ratne produkcije i dr. U treoj tematskoj skupini, nalo se,
takoer, nekoliko znaajnih pitanja iz oblasti moderne i postmoderne arhivistike,
poput: predstavljanja kooperativnih rjeenja za publiciranje digitaliziranih arhivskih
sadraja, upotreba Web aplikacija, te digitaliziranje arhivskih dokumenata u skladu
sa meunarodnim standardima. Pitanja prezentovana na Savjetovanju su sadrajna,
pouna, instruktivna i zanimljiva i data su u svrhu boljeg razumijevanja arhivske
problematike od strane arhivskih radnika, kako u arhivima, tako i registraturama.
Jednostavnijem usvajanju ovih znanja pomogao je i asopis Arhivska praksa br. 14.
37

Dvadesetpeto jubilarno meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2012,
planirano je da se odri 26. i 27. septembra 2012. godine. U vremenu pisanja ovog
rada izvrene su skoro sve neophodne strune pripreme za odravanje istog. Ono to
raduje, jeste veliki interes za Savjetovanje, to potvruje i broj pristiglih strunih
35 U 13. broju asopisa Arhivska praksa na ukupno 502 str. objavljeno je u rubrici Arhivistika i
arhivska sluba 35 radova, u rubrici Iz drugih asopisa jedan rad, u rubrici Graa sedam radova, u
rubrici Prikazi i ocjene et radova, te u rubrici Izvjetaji sedam priloga sa domaih i meunarodnih
strunih i naunih skupova.
36 Na 24. meunarodnom savjetovanju Arhivska praksa 2011 predstavljena su ukupno 33 struna
saopenja, od strane referentnih strunjaka iz: Slovenije, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Italije,
Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kao sastavni dio programa Savjetovanja organizirana je promocija
asopisa Arhivska praksa br. 14. i Glasnika arhiva i Arhivistikog udruenja u Bosni i Hercegovini, br.
40., te izvrena posjeta turistikim destinacijama Banovia.
37 Arhivska praksa br. 14. sadri ukupno 33 struna arhivska rada objavljena u rubrici Arhivistika i
arhivska sluba, jedan rad u rubrici Iz drugih asopisa, 11 radova u rubrici Graa, 7 predstavljenih
knjiga u rubrici Prikazi i ocjene, i 9 izvjetaja sa meunarodnih i domaih strunih i naunih skupova
odranih tokom 2011. godine u rubrici Izvjetaji.
116
Dr. sc. Izet ABOTI, doc.
Program sa 25. Savjetovanja
radova.
38
Na ovogodinjem jubilarnom Savjetovanju u
fokusu interesovanja prema ranije ustaljenoj praksi bit e
zastupljene tri strune teme: Zatita arhivske grae u
nastajanju, Obrazovanje i educiranje arhivskog kadra i
Aktualana pitanja arhivske teorije i prakse. Rije je o
vanim pitanjima za arhivsku struku, koja u mnogome
kanaliu tok razvoja arhivske struke u jednoj zajednici.
Sadraji pristiglih radova garantuju nam da e ovo
Savjetovanje, kao i prethodna predstavljati istinsku
prezentaciju znanja, koja su nam neophodna za dalje
unapreenje arhivske struke. U toku su i pripreme 15.
broja asopisa Arhivska praksa,
39
koji e i ovaj put kao i do
sada biti vjerni pratilac Savjetovanja, te zajedno sa njim
doprinijeti prezentaciji znanja i boljoj osposobljenosti
arhivskog kadra.
Na osnovu prezentovanih injenica, moemo sa
zadovoljstvom konstatovati da su kroz sadraje savjetovanja
i asopisa u velikoj mjeri ostvareni ciljevi ovoga projekta.
Projekat je prezentovanim sadrajima doprinio brem
razvoju arhivske struke u Bosni i Hercegovini. Poseban
doprinos ogleda se kroz edukativnu komponentu. Kroz ove sadraje osposobljen je
znaajan broj arhivskih radnika za obavljanje zakonom utvrenih arhivskih poslova.
Sve vie je istih u arhivima i registraturama koji su struno osposobljeni za obavljanje
raznovrsnih strunih odgovornih poslova, koa to su: praenje procesa kancelarijskog
poslovanja, praenje ivotnog ciklusa dokumenta, upravljanje dokumentima, arhiviranje
i dugorono uvanje, voenje arhivskih evidencija, praenje i provedba procesa koji su
rezultat razvoja informacijskih tehnologija, procesa vrednovanja i koritenja arhivske
grae, primjena novih meunarodnih standarada, primjena novih modela i formi obrade
i zatite arhivske grae i niz drugih vanih strunih zadataka. Sve to je doprinijelo boljem
statusu arhivske grae, kako u nastajanju tako i u arhivima. Zbog svega toga smatramo da
je projekat Arhivska praksa u dobroj mjeri ispunio oekivanja arhivske i ire kulturne
javnosti, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u regionu.


Zakljuna razmatranja
Projekat Arhivska praksa koji traje punih 25 godina u mnogome je doprinio
i dao vidan peat razvoju arhivske struke u Bosni i Hercegovini. Vizija projekta da
se kroz realizaciju razliitih strunih i naunih formi i sadraja unapreuju osnovne
38 U vremenu pisanja ovog rada pristiglo je vie od 60 strunih radova od strane arhivskih i
informatikih strunjaka iz: Slovenije, Hrvatske, Italije, Srbije, Maarske, Slovake, Kosova,
Makedonije i Bosne i Hercegovine.
39 Redakcija asopisa u vremenu pisanja ovog priloga radi na pripremi istog za objavljivanje.
Izvrena je redaktura i dio ureivakih poslova.
Projekat: Arhivska praksa u funkciji edukacije arhivskih kadrova
117
komponente arhivske struke u Bosni i Hercegovini je uspjela. Koncepcija projekta
prepoznata kroz dva vrijedna struno-nauna i izdavaka sadraja bila je usmjerena
ka snaenju arhivske struke u svim njenim segmentima. Projektom Arhivska praksa
u proteklih 25 godina otvorena su brojna krucijalna pitanja arhivske teorije i prakse,
i ne samo to, stavovi, zakljuci, smjernice i sugestije djelovale su usmjeravajue na
tokove razvoja arhivske struke u Bosni i Hercegovini.
Plasirana znanja na savjetovanju i prezentovana u asopisu Arhivska praksa
bila su vana osnova strune nadogradnje znanja arhivskih kadrova, kako onih u
arhivima, tako i u registraturama. Ta nadgradnja traje punih 25 godina, a svake
godine bili smo bogatiji za neko struno znanje i iskustvo. To nam je pomoglo da
isto primijenimo u odgovornom i zahtjevnom poslu brige prema arhivskoj grai kao
nezamjenljivom pisanom kulturnom naslijeu. Zahvaljujui tim znanjima spaeno
je i zbrinuto na hiljade metara dunih arhivske grae. Na znaaj ovog projekta za
razvoj arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini, ali i okruenju struka otvoreno
podsjea i ukazuje. Projekat Arhivska praksa je postao vrsta poveznica izmeu
arhiva i registratura, te arhivskih radnika i radnika u registraturama. Zajednikim
snagama i znanjem usvojenim na savjetovanjima rjeavana su veoma sloena pitanja
sa kojima je optereena arhivska struka u Bosni i Hercegovini. Znanja usvojena kroz
programe Arhivske prakse bit e na zavidnoj razini. Kroz ove sadraje nauene su
mnoge lekcije iz arhivske teorije i prakse, koje e nai primjenu u praksi, vrlo esto
na izvoru, tamo gdje se dobija ili gubi bitka za arhivsku grau.
Analize ukazuju da je stanje arhivske grae imaoca iji radnici su proli
edukacione sadraje Arhivske prakse mnogo bolje, od onih koji to nisu. Prvi su
usvajanjem znanja na savjetovanjima uinili status arhivske grae, ali i svoj status
izvjesnijim i sigurnijim. Podsticajem dobivenim kroz uee u sadrajima ovog
projekta, razvile su se i druge ideje i motivi za realizaciju brojnih strunih sadraja
koji su danas predmetom moderne i postmoderne arhivistike.
Postignuti rezultati putem projekta Arhivska praksa su dio jednog dobro
osmiljenog strunog sadraja iza kojeg stoji relevantan broj strunjaka iz Bosne i
Hercegovine i dvadesetak drugih evropskih drava. Svi su oni bili na zajednikom
zadatku unapreenja arhivske struke. Iza njih stoje na stotine realiziranih strunih
sadraja, dio istih ugradili su u projekat Arhivska praksa, za ta smo im neizmjerno
zahvalni, jer time su doprinijeli kontinuitetu ovog projekta, koji je uticao na bolju
educiranost arhivskog kadra i veu izvjesnost arhivske grae kao nezamjenljivog
pisanog kulturnog naslijea. Nadamo se da njihova podrka ni u narednom periodu
nee izostati, jer je projekat Arhivska praksa, kao i druge prokjekte, potrebno dalje
razvijati i nadograivati u skladu sa zahtjevima i potrebama savremenih kretanja u
arhivskoj struci. Samo tako, zacrtana vizija unapreenja arhivske struke moe biti
uspjena i moe doprinijeti pozitivnim stremljenjima u arhivskoj struci i drutvu u
cjelini.
118
Dr. sc. Izet ABOTI, doc.
Summary
Archival practice project that lasts for 25 years has contributed greatly and made
a visible stamp of the development of archival profession in Bosnia and Herzegovina.
The vision and mission of the project is that through the implementation of various forms
of content and improve the basic components of the archival profession in Bosnia and
Herzegovina. The concept of the project has been recognized by two valuable scientic
and professional publishing content was in the frame to achieve the dened vision and
mission. The project Archival Practice in the past 25 years dealt with numerous open
crucial questions of archival theory and practice, and not only that, opinions, conclusions,
guidelines and suggestions acted directing the ow of development of archival profession
in Bosnia and Herzegovina.
Placed on counseling skills and presented in the journal was important to upgrade
the knowledge base of professional archival personnel, both in the archives and in the registry.
This upgrade is ongoing for 25 years and each year we were richer for some expertise and
experience. It has helped us to apply the same responsibility and challenging work concerns
the archives written as an irreplaceable cultural heritage. Thanks to these skills have been
rescued and taken thousands of linear feet of archival materials. Representatives of our
profession are constantly pointing out the importance of the project Archival Practice
for the development of archival activities in Bosnia and Herzegovina, as well as abroad.
This project has become a strong link between archives and registry ofces and archives
workers and workers in agencies. They are jointly adopting knowledge in counseling to
resolve highly complex issues that is loaded archival profession in Bosnia and Herzegovina.
Knowledge acquired through programs was commendable and evident. Through these
facilities we have learned many lessons from archival theory and practice, which will nd
application in practice, very often at the source, where it is either won or lost the battle for
the archives. Analyses indicate that the state archives holders whose employees have gone
through educational contents Archival Practices preformed much better than those who
do not. Impetus gained through participation in the contents of archival practices was
developed with other ideas and designs including large amount of content, which are now
the subject of modern and postmodern archival science.
The results achieved through the project Archival Practice are part of a well
thought out professional content backed by the relevant number of experts from Bosnia and
Herzegovina and about twenty other European countries. They were all on the same mission
to improve the archival profession. Behind them are realized hundreds of professional
content, some of these are incorporated in the project Archival Practice, for which we are
immensely grateful to them, because it contributed to the continuation of this project, which
has contributed to a better education of the archival staff and greater certainty of archives
as irreplaceable written cultural heritage. We hope that their support for the following
period will not fail because the project Archival Practice should be further developed and
upgraded in accordance with the requirements and current needs of the archival profession.
Only in that way will the mission of improving the archival profession be successful and
can contribute to positive trends in the archival profession and society at large.
119
Hatida FETAHAGI
JU Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla
STRUNO-NAUNI SADRAJI DRUTVA ARHIVSKIH
ZAPOSLENIKA TUZLANSKOG KANTONA
KAO VAAN PODSTICAJ EDUKACIJI ARHIVSKIH
KADROVA
Abstrakt: U radu se govori o aktivnostima Drutva arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona u deset godina postojanja i rada sa posebnim osvrtom na
znaaj struno-naunih sadraja, koji su vaan podsticaj edukaciji arhivskog kadra.
Udruenja su vaan imbenik u realizaciji programskih aktivnosti neke struke, jer
predstavljaju dodatnu snagu koja, ako je dobro organizovana, moe dati veliki
doprinos u rjeavanju vanih pitanja kao to je kontinuirana struna edukacija
kadrova, to ovo Drutvo i ini, ne samo za zaposlenike u ovom kantonu ve i ire.
Kljune rijei: Drutvo arhivskih zaposlenika TK, struno-nauni sadraju,
edukacija arhivskih kadrova.
Uvod
Osnovna funkcija arhiva i arhivista je da zatite memoriju nekog naroda,
tj. sauvaju arhivsku grau (dokumentaciju) kao dio nacionalne kulturne batine.
Meutim, postavimo li pitanje koju kolu treba zavriti da bi se radio takav
posao, odgovor nije jednostavan. Obrazovanje arhivista esta je tema rasprava na
arhivistikim skupovima. Iskustva su razliita od zemlje do zemlje, ali uglavnom je
to fakultetsko obrazovanje i poloen struni arhivistiki ispit. U Bosni i Hercegovini
fakultetsko obrazovanje ukljuuje najee odsjek historije, gdje obino ima nastavni
predmet arhivistika sa skromnim brojem sati predavanja i vjebi. Meutim to moe
biti dovoljno samo za poetak, ali nije mogue obavljati sloene i zahtjevne poslove
arhivske struke sa tako steenim znanjem, posebno u posljednje vrijeme, kada je
napredak tehnike uslovio obavezu sticanja novih znanja, kako bi strunjak bilo koje
brane, ostao u korak sa napretkom profesije. Arhivi i arhivska udruenja esto
pruaju mogunosti dodatne edukacije svojim lanovima i drugim zainteresiranim
kandidatima.
Obrazovanje arhivskog kadra uglavnom zavisi od organizacije arhivske
slube i njenog razvoja. Ova sluba se, kao i druge, kroz historiju mijenjala i
usavravala. Arhivisti su u poetku bili uglavnom samo uvari arhivske grae da bi
kroz evoluciju same struke i drutva njihova uloga i djelovanje postajalo sve sloenije
120
Hatida FETAHAGI
i specijaliziranije. Nekada su arhivisti bili uglavnom arhivisti historiari, ali u
drugoj polovini prolog stoljea sa usavravanjem tehnikih disciplina i pojavom
raznih novih nosioca informacija, proliraju se i novi kadrovi arhivista kao to su:
arhivisiti - informatiari, arhivisti sa osnovnim znanjima iz hemije ili biologije,
prava ili neke od pomonih historijskih nauka. Na alost kod nas se jo nisu stekli
uslovi za dovoljnim brojem arhivskog kadra koji bi mogao biti i usko proliran, tako
da i dalje najvei dio aktivnosti nose arhivisti historiari, koji pored tih osnovnih
znanja moraju usvojiti i sva druga, kao to su informatika, strani jezici, znanja iz
oblasti tampanja publikacija i izlobi, te usvojiti znanja i vjetine javnih nastupa u
radio i televizijskim emisijama i drugim oblicima javnog predstavljanja struke.
Tako se arhivisitika pretvorila u pomonu historijsku nauku, da bi danas
traila jo vee priznanje i veu slobodu, teei da postane samostalna disciplina.
1

Arhivistika je u svijetu proirila svoje polje djelovanja i postala samostalna disciplina,
ali u Bosni i Hercegovini jo uvijek nije uspjela da zauzme odgovarajue mjesto i
ulogu, ni kada je u pitanju obrazovni sistem, ni u odluujuim centrima politike
moi. J o uvijek nije mogue studirati arhivistiku, niti postoji srednja kola koja bi
obrazovala arhivare.
Kako je arhivistika sve vie multidisciplinarna djelatnost to neizostavno pred
arhiviste i arhivare postavlja obavezu kontinuiranog educiranja i usavravanja, ne
samo na polju arhivistike, ve i na drugim ranije navedenim poljima uloga udruenja
arhivskih zaposlenika mogu biti od velike pomoi u stalnom istraivakom radu, a
sve radi bolje zatite arhivskog naslijea.
S obzirom da arhivsko obrazovanje u drutvu bitno utie i na poloaj
arhivske struke, arhivski djelatnici, preputeni sami sebi, ogranizuju svoje djelovanje
osim putem javnih ustanova i organizacija i putem stukovnih udruenja, raunajui
tako na entuzijazam, sposobnost i ljubav koju posjeduju svi pravi strunjaci za
profesiju kojom se bave. Temeljno arhivistiko obrazovanje bi trebalo da se stie u
obrazovnoj instituciji, da bude jasno denisano i da pripremi budui arhivski kadar
za samostalan rad u arhivskim institucijama. Tokom praktinog rada se stie struno
iskustvo i usavravanje, te ako je dobro organizovano, usvajaju se razliita usko
specijalizirana znanja i vjetine. Znai i nakon zavrenih studija i zapoljavanja,
arhivisti nastavljaju svoje obrazovanje i to svakodnevno, uz rad i stjecanje raznih
iskustva, isto kao to to rade i strunjaci drugih struka i djelatnosti. Pored osnovnog
obrazovanja arhivskih kadrova u sistemu obrazovanja potrebno je odreene kadrove
usko specijalistiki obrazovati za obavljanje posebnih strunih poslova: poput
restauracije, konezervacije, mikrolmiranja arhivske grae, zatite lmske grae i
drugih specijalnosti i specinosti arhivske struke. No, isto tako vano je da arhivski
kadrovi danas posjeduju multidisciplinarna znanja i umijea iz razloga to je
arhivistika danas u svojoj strukturi i sutini vieslojna disciplina.
2
1 Melina Lui, Obrazovanje arhivista i spisovoditelja za novo okruenje: praksa u svijetu i izgledi
u Hrvatskoj, Arhivski vjesnik, br. 44., str. 33.
2 Izet aboti, Arhivist izmeu klasinog i suvremenog, Tehnini in vsebinski problemi
klasinega in elektronskega arhiviranja, Radenci 2009., str. 130.
Struno-nauni sadraji Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona kao vaan podsticaj...
121
Kvalitetno obrazovanje jaa samu struku i podie svijest njenih pripadnika,
dajui veu mo u podizanju svijesti lanovima struke, titei je od onih koji ne
pripadaju toj struci, a mogu bitno uticati na razne tokove i odluke. Obrazovanjem
i usavravanjem prenosimo nova znanja i napredne prakse na nove generacije
strunjaka i znatno utiemo na ulogu i funkciju struke u drutvu. Samo uz pomo
dobro osposobljenih i samouvjerenih arhivskih strunjaka moemo se nametnuti
drutvu kao sluba koja je veoma vana, to zapravo i jesmo, za ouvanje kulturne
batine i identiteta koji treba prenijeti na nove generacije.
Obrazovanje i kontinuirana nadogradnja znanja, kao i pozitivna iskustva
u radu sa dokumentacijom nee dati rezultata ukoliko se ne radi kontinuirano na
sreivanju dokumentacije. Redovno se novi dokumenti moraju odlagati na propisan
nain i provjeravati da li se predmeti koji su na reversu vraaju u arhivu i na njihovo
mjesto. esto puta se u praksi sree da arhiva koju su sloili arhivisti nadlenog
arhiva nakon nekog vremena ne samo da nije u urednom stanju, nego joj nedostaje
dokumentacija koja je prije bila na popisima i u arhivskoj knjizi. Formula za uspjeh
bi bila uiti i usvajati nova znanja i obavezno ih primjenjivati u praksi.
Razlozi za lou kvalitativnu, ali i kvantitativnu sliku arhivskog kadra u Bosni
i Hercegovini lee u neizgraenom sistemu, a to se ukratko moe sagledati kroz niz
segemata, kao to su:
- povran, nedoreen i uopen zakonodavni okvir,
- nezavidan i potinjen status arhivskih ustanova da samostalno kreiraju svoj
razvoj i napredak,
- nedostatak obrazovnih ustanova koje bi obrazovale strune kadrove, ne
samo za arhivske ustanove, ve i za sve stvaraoce arhivske grae.
Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona (DAZ TK) u funkciji
edukacije arhivskih kadrova
Osnovni zadaci DAZ TK
Arhivski kadar i potovaoci arhivistike u Tuzlanskom kantonu su zvanino
osnovali Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona (DAZ TK) 18.10.2002.
godine, mada je prije toga na podruju ovoga kantona bio registriran Ogranak Drutva
arhivskih radnika Bosne i Hercegovine. Namjera za osnivanjem drutva je proizala
iz potrebe da se koordiniraju i podstiu aktivnosti vezane za arhivsku djelatnost te
da bi se putem programskih aktivnosti i ciljeva rjeavala bitna pitanja iz arhivske
prakse i urgentne situacije proizale iz novonastalih tranzicijskih i globalizacijskih
promjena. Zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona su na osnovu kontinuiranog
praenja stvaratelja arhivske grae uvidjeli potrebu osnivanja strukovnog udruenja
uz iju pomo bi se intenzivnije saraivalo sa arhivarima, koji bi bili lanovi
udruenja, a koji brinu za arhivsku grau. Zajednikim snagama je hitno trebalo
122
Hatida FETAHAGI
nai odgovore na sve promjene do kojih je dolo u drutvu nakon 1995. godine i nove
naine rada, koje namee savremeno drutvo i brzi razvoj nauke i tehnike. Uz pomo
Drutva mogu se stvoriti i nove mogunosti za usvajanje novih znanja i vjetina.
Drutvo u petom poglavlju Statuta, lan 11, koji govori o ciljevima, zadacima
i djelatnosti kae da su njegovi programski ciljevi:
- unapreenje arhivistike, arhivske slube i ukupne arhivske djelatnosti na
podruju Tuzlanskog kantona, Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i
Hercegovine,
- struno osposobljavanje i usavravanje svojih lanova,
- popularizacija arhivske djelatnosti i razvijanje svijesti o drutvenom znaaju
arhivske grae i arhivske slube,
- razvijanje saradnje sa nadlenim organima vlasti i drugim zainteresiranim
subjektima na pripremi propisa i drugih mjera za unapreenje arhivske
djelatnosti, kao i drugim pitanjima iz djelokruga rada arhivskih ustanova,
- saradnja sa srodnim organizacijama i ustanovama,
- zatita radnih, strunih i osobnih interesa arhivskih zaposlenika kao i rjeavanje
drugih pitanja, u skladu sa zakonom,
- izdavanje asopisa i drugih publikacija iz arhivkse djelatnosti,
- rad na podizanju strunog digniteta arhivske djelatnosti i statusa arhivskih
djelatnika u drutvu, kao i armacija arhivske djelatnosti,
- organizovanje strunih seminara, teajeva, savjetovanja, simpozijuma,
predavanja i dr. iz oblasti arhivske djelatnosti,
- organizovanje struno-informativnih i naunih ekskurzija u zemlji i van nje,
- organizovanje izlobi,
- prikupljanje materijalno-nansijskih sredstava, kao i drugih sredstava za
egzistiranje Drutva, u skladu sa zakonom.
3
Jedan od prioritetnih zadataka Drutva je kontinuirano arhivistiko obrazovanje,
jer je to jedini nain da se promijene stare navike i naini rada koji su pravazieni u
svijetu. Arhivski kadar dobro obuen i osposobljen treba preuzeti nove uloge koje nam
namee nova arhivistika. Tradicionalni nain rada mora biti prevazien, ako elimo
uspjeno i ekasno odgovoriti na probleme koje je stvorilo novo drutveno, ekonomsko
i informatiko okruenje. Sve ovo naravno nee doi samo od sebe, ve je potrebno
marljivo, uporno i dugo raditi uz dobro osmiljenu strategiju razvoja arhivske struke.
Kvalitetno obavljanje arhivistikih poslova, kao i svakih drugih, tijesno je povezano
sa kvalikacionom strukturom, tj. posjedovanjem odgovarajuih strunoarhivistikih
znanja arhivskih djelatnika u arhivima i registraturama. Meutim, ovo pitanje nije
bilo nikada adekvatno rijeeno u arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine. Otuda je
konstantno, od osnivanja do danas, bilo neophodno tako negativno stanje popravljati
primjenom odgovarajuih edukativnih programa.
4

3 Statut Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, str. 3.
4 Azem Koar, Osobenosti postdejtonske tranzicijske edukacije arhivskih djelatnika BiH (1996.-
2011.), Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, Maribor 2012., str. 179.
Struno-nauni sadraji Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona kao vaan podsticaj...
123
Posebno arhivari u registraturama trebaju odgovarajua znanja za obavljanje
poslova oko uvanja i zatite arhivskog i registraurskog materijala o kome vode
brigu. Oni su prva karika u lancu zatite trajne arhivske grae i veoma je znaajno
da oni budu svjesni vrijednosti arhivske grae i budu obueni za njeno uvanje i
zatitu. Odgovarajua edukacija i kontinuirano nadograivanje znanja su podjednako
znaajni i za arhiviste i arhivare, jer ukoliko arhivari ne obave struno svoj dio posla
i propisno sauvaju arhivsku grau do predaje nadlenom arhivu, onda vrhunsko
znanje i iskustvo arhivista nee imati svrhe. Stoga je osnivanje strukovnih udruenja,
iji e arhivari biti aktivni lanovi od velike pomoi. Najtei dio posla je uiniti
arhivare aktivnim i probuditi senzibilitet za naklonost, odgovornosti i ljubav prema
poslu koji obavljaju, posebno ukoliko su oni na taj posao doli kaznom od strane
poslodavca, privremenim rjeenjem do odlaska u penziju ili nekim drugim nainom,
gdje zaposlenik nije imalo izbora. Situacija moe biti i tea ukoliko dokumentacija
nije u sreenom stanju, pa pored nespremljenosti i neobuenosti za posao arhivara
naemo i arhivu koja nema ni opremu niti je ureena.
Struno-nauni sadraji DAZ-a od 2002-2011.
5
Tokom deset godina postojanja i rada Drutvo je samostalno ili kao
suorganizator realizovalo brojne strune i naune sadraje koji su svakako znaajan
doprinos razvoju arhivske struke i nauke, ne samo na Tuzlanskom kantonu ve i ire.
Daz TK je zajedno sa Arhivom TK pripremio i odrao devet Meunarodnih
arhivskih savjetovanja Arhivska praksa od 2003. do 2011. godine.
lanovi Drutva su aktivno uestvovali na savjetovanjima arhivskih radnika Bosne
i Hercegovine koja su se odravala svake godine sa strunim prilozima, gdje su
razmijenjena iskustva i saznanja sa drugim kolegama iz zemlje i inozemstva.
lanovi drutva aktivno su sudjelovali u radu Organizacionog odbora za
pripremu i odravanje Prvog kongresa arhivista Bosne i Hercegovine (2006. godine).
Drutvo je bilo suorganizator sa Arhivom Tuzlanskog kantona dravnog
savjetovanja arhivskih radnika BiH, 7.-8. maja 2009. u Lukavcu, koje je od strane
strune i naune javnosti ocijenjeno kao vrlo uspjeno.
Sa Univerzitetom u Tuzli i Drutvom historiara TK, Drutvo je uestvovalo
u realizaciji nekoliko skupova (NVO, 2007., Sto godina aneksije BiH, 2008., Bosna
i Hercegovina od dolaska Osmanlija do danas, 2010., 100 godina od Bosanskog
ustava, 2011., i drugi).
Na opinskom nivou doprinos je dat strunim izlaganjima na naunim
skupovima Kulturno historijsko naslijee Banovia, 2010. godine u Banoviima,
90 godina Husinske bune, 2010. godine u Tuzli, za koju je u saradnji sa Muzejom
istone Bosne u Tuzli izraena i istoimena izloba i katalog.
5 Podaci uzeti iz Godinjih izvjetaja Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, pripremio
Omer Zuli
124
Hatida FETAHAGI
Na planu meunarodne saradnje uinjeni su dodatni pomaci. Najvie
saradnje kroz uee na naunim skupovima (seminari, savjetovanja, okrugli stolovi
i sl.) ostvareno je sa arhivima Republike Slovenije, Republike Hrvatske i Vojvodine.
Predstavnici DAZ TK uestvovali su na istima sa odgovarajuim strunim radovima.
Ostvareno je prisustvo na svjetskom kongresu arhivista u Beu (2004.), i Kuala Lumpuru
(2008.), na 74. njemakom arhivskom danu (2003.), Meunarodnom arhivskom danu
u Mariboru (2004.), jubilarnom Savjetovanju arhivskih radnika Maarske odranom
u Veszprmu (2006.), Drugom kongresu Hrvatskih arhivista odranom u Dubrovniku
(2005.) i dr. Iz razgovora koji su u tim kontaktima ostvareni rezultirao je odziv stranih
arhivista na savjetovanja Arhivska praksa i publikovanje velikog broja priloga u
asopisu Arhivska praksa. Saradnja i razmjena iskustava je ostvarena sa Slovenijom,
Hrvatskom, Austrijom, Turskom, Maarskom, Italijom, Rusijom, Srbijom, Crnom
Gorom, Kosovom, Albanijom i arhivistima drugih zemalja. U saradnji sa Arhivom
Tuzlanskog kantona uspostavljena je saradnja sa mnogim strukovnim uduenjima gore
navedenih zemalja.
Drutvo je uspostavilo odlinu sinergiju sa Arhivom Tuzlanskog kantona i
registraturama koje djeluju i stvaraju arhivsku i registratursku grau. Ono je vaan
kohezioni faktor unapreenja arhivske struke na ovim prostorima. Drutvo je prvo
arhivsko udruenje Bosne i Hercegovine na nivou teritorijalne nadlenosti Arhiva i
prvo poslijeratno arhivsko regionalno udruenje, koje je nastavilo unaprijeivati
edukativne programe koji su ranije provoeni na nacionalnom nivou i u okviru Drutva
arhivskih radnika Bosne i Hercegovne Ogranak Tuzla.
Pozicija arhivara, ali i arhivista u drutvu i cjelokupne arhivske djelatnosti
nikada nije bila na zavidnom nivou, niti kod nas, niti u svijetu. Zaposlenici koji se
brinu za arhivsku grau uvijek su morali da se nametnu i pokuaju dokazati, onima koji
odluuju, znaaj i potrebu stvaranja odgovarajuih uslova za dokumentaciju trajnog
karaktera. Nametnuti se moemo samo znanjem i koliko mi inteligentno djelujemo i
poznajemo nau djelatnost toliko e i oni od kojih zavisimo shvatati arhivsku struku
ozbiljnije. Ukoliko nastupamo nesigurno i bez poznavanja struke i pravnih okvira odnos
prema naoj djelatnosti od strane drutva uopeno e biti nezadovoljavajui. Stoga je
veoma vano da jaamo nae udruenje, ali i da stvaramo i jaamo nae veze sa drugim
udruenjima u okruenju, te da sa zajedniki osmiljenim projektima nastupamo i na
evropskom nivou i realiziramo projekte koje bi podrali raspoloivi fondovi Evropske
unije. Vrednovanje i priznanje na evropskoj razini naeg rada i djelatnosti, svakako bi
osnailo nau poziciju i imid i u nacionalnim i lokalnim okvirima.
Izdavatvo
to se tie publikacija, Drutvo je bilo suizdava sa Arhivom Tuzlanskog
kantona devet brojeva asopisa Arhivska praksa, od br. 6 do broja 14.
U saradnji sa Arhivom Tuzlanskog kantona Drutvo se pojavljuje kao suizdava
ili kao promotor publikacija kao to su:
Struno-nauni sadraji Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona kao vaan podsticaj...
125
- Pomone historijske znanosti, autora dr. Azema Koara i dr. Ivana Balte,
Tuzla 2004.,
- Pedeset godina Arhiva Tuzla 1954.-2004., grupa autora, Tuzla 2005.
- Arhivistika u teoriji i praksi knj. 2, autora dr. Azema Koara, Tuzla 2005.,
- promocija knjige autora mr. efkije Mutevelia Tuzlanske historijske
minijature, Tuzla 2005.,
- promocija knjige i izlobe Mogu li se jo spasiti, konzervacija i restauracija
pisanog blaga; Tuzla 2006.,
- Deset godina asopisa Arhivska praksa, autora mr. sci. Izeta abotia, Tuzla
2007.,
- Tuzlanski, bijeljinski i srebreniki sidil 1641-1883. autora doc. dr. Tufana
Gndza, Tuzla 2008.,
- Popis bijeljinskog kadiluka, mulkovna dobra, knjiga I, autor mr. Kemal
Nurki, Tuzla 2009.
- Salih Safvet Bai - jedan osmanski intelektualac u Bosni i Hercegovini, autora
dr. Genc Osman Gecera, Tuzla 2009.,
- Defter nekretnina Gradaac iz 1875., autora mr. Kemala Nurkia i dr. Izeta
abotia, Tuzla 2011.,
- Stari niani u Vukovijama, autora Sejfulaha Imamovia, Tuzla 2011.,
- promocija knjige Nemiri mira, autora Zlatka Dukia, Tuzla 2011.,
- Arhivistika br. 3, autora dr. Azema Koara, Tuzla 2011.
Izlobe
Izloba Kapija 25.5.1995. je raena zajedno sa Arhivom Tuzlanskoga kantona
i Komisijom civilnih rtava rata 1992.-1995. Opine Tuzla, a s ciljem sjeanja i
odavanja poasti paloj mladosti, kada je granata sa Ozrena pala u sami centar grada i
ubila 71 mladi ivot, a radnila 124. Prosjena starost poginulih je bila 23 godine.
Izloba i katalog Nuraga Softi Put umjetnika postavljena je u Arhivu
Tuzlanskog kantona 15. februara 2011. godine, a povodom obiljeavanja 60-godinjeg
uspjenog bavljenja fotograjom ovog mnogo puta nagraivanog umjetnika iz
Banovia, ije fotograje su obile svijet i osvojile znaajne nagrade. Nuraga Softi je
dio svoje bogate zbirke fotograja pohranio u Arhiv Tuzlanskog kantona.
Edukacija
Ubrzani razvoj i napredak arhivistike nalau uvoenje i kontinuirano
obrazovanje arhivskih kadrova. Poto smo ve napomenuli da obrazovni sitem
nema obrazovne planove i programe za profesije arhvisiti i arhivari Drutvo je u
saradnji sa Arhivom TK poduzelo aktivnosti da profunkcionira sistem polaganja
strunog arhivistikog ispita. Svi potrebni prijedlozi i dokumenti (novi pravilnik
126
Hatida FETAHAGI
programa, prijedlog lanova Komisije i dr.) dostavljeni su Ministarstvu i ve
sedam godina kontinuirano arhivisti i arhivari polau struni arhivistiki ispit, to
je od velikog znaaja za priznavanje arhivske struke i njenog kadra. Struni ispit
pomae arhivarima da bolje shvate kancelarijsko i arhivsko poslovanje, kruenje
dokumenata od njihovog nastanka do arhiviranja, kako bi bili spremniji brinuti se
o dokumentaciji koju registratura u kojoj rade stvara. Ono to bi trebalo svakako
uvesti i to lanovi Drutva ve neko vrijeme dogovaraju sa Arhivom Tuzlanskog
kantona je organizacija predavanja koja bi pohaali kandidati prije izlaska na
ispit, gdje bi teoretski i praktino mogli stei neophodna znanja i gdje bi mogli uz
pomo predavaa otkloniti sve nejasnoe i nepoznanice koje se javljaju u njihovom
praktinom radu. Raspoloivost za ovu inicijativu postoji, potrebno je samo dobiti
potrebne saglasnosti nadlenog ministarstva.
lanovi Drutva su uestvovali u edukaciji zaposlenika u registraturama iz
oblasti uprave i pravosua sa prostora TK, a u organizaciji Agencije za edukaciju iz
Sarajeva i Ministarstva pravde Tuzlanskog kantona (Tuzla, juna 2004), te u edukaciji
arhivara sa podruja Brko Distrikta BiH (seminar na J ezeru Modrac avgusta
2004).
Od velikog znaaja je takoer, bila i ICARUS radionica odrana u Tuzli
pod nazivom Informatizacija arhiva, na kojoj su uee uzeli arhivisti iz Bosne i
Hercegovine i nekoliko susjednih zemalja, a predavai su bili istaknuti arhivisti i
informatiari iz R Hrvatske.
Okrugli stolovi
Obiljeavanje Dana arhiva i arhivske slube Bosne i Hercegovine, te dana
ljudskih prava, 2007. godine obiljeeno je od strane DAZ-a TK organizacijom
Okruglog stola na temu ,,Dostupnost informacija: Zakonski okvir i stvarna praksa,,
Na samom skupu aktivno uee u izlaganjima i diskusijama uzeli su lanovi Drutva,
kao i predstavnici lokalne i izvrne vlasti, nevladinih organizacija, zdravstva, itd.
Sam skup je izuzetno propraen kako od strane posjetilaca tako i od strane medija.
Pristup informacijama je od velikog znaaja za dananjeg ovjeka, te iako postoji
zakon koji to regulie u praksi se esto sreu suprotni primjeri. Upravo je cilj ovog
okruglog stola bio poziv da se rijeimo tradicionalnih, naslijeenih navika zabrane
pristupa informacijama i zatvaranja vrata pred zahtjevima pravnih i zikih lica u
svim institucijama.
Praksa obiljeavanja Dana arhiva i arhivske slube Bosne i Hercegovine
nastavljena je 2008. godine organizacijom Okruglog stola na temu Zatita
industrijskog naslijea i izlobe po nazivom Industrijsko naslijee-treba li nam?.
Na okruglom stolu osam strunjaka iz oblasti arhivistike, muzeologije, historije i
uprave (dr. sc. Izet aboti, doc. dr. Senaid Hadi, Vesna Isabegovi, Benjamin
Bajraktarevi, dr. Omer Hamzi, mr. Suad Buljugi, Omer Zuli, Mirsad Bakalovi)
prezentiralo je strune radove na temu ouvanja i zatite industrijskog naslijea,
Struno-nauni sadraji Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona kao vaan podsticaj...
127
to je izazvalo veliku panju posjetilaca i ire javnosti kao i medija. Industrijsko
naslijee je zapostavljeno i nagriza ga zub vremena, ali i ljudska nebriga, upravo je
zbog toga cilj ovoga okruglog stola bio alarmirati javnost, jer je upravo to industrijsko
naslijee dugi niz godina predstavljalo ivot, preivljavanje, pa i blagostanje na
ovim prostorima.
Okrugli sto na temu ,,Fotografska graa-historiografska i umjetnika
vrijednost,, realizovan je 2009. godine te izloba ,,Fotograjom protiv zaborava,,
autora dr. Izeta abotia, Sanete Adrovi i Hatide Fetahagi, koji su takoer, sa
prilozima uestvovali i na okruglom stolu zajedno sa Farukom Ibrahimoviem,
vrhunskim majstorom fotograje, priznatom i na internacionalnom nivou i
Ozrenom Boanoviem, predsjednikom Kluba fotografa Bosne i Hercegovine,
koji su o fotograji govorili sa profesionalnog aspekta, te o umjetnikoj vrijednosti
fotograje, itd. Sponzor navedenog projekta je bilo Ministarstvo civilnih poslova
Bosne i Hercegovine. Cilj okruglog stola je bio pribliiti fotograju, kao historijski
izvor, arhivskom kadru, ali i naglasiti njen znaaj graanima, to je starija, vrijednija
je, a nikako ne moe biti materijal za bacanje.
15.12.2010. godine realizovan je okrugli sto na temu Stvaralatvo abana
Hodia. U radu okruglog stola uee su uzeli slijedei izlagai: dr. sc. Izet aboti,
dr.sc. Sead Selimovi, mr. Kemal Bai, evko Sulejmanovi, mr. Midhat Spahi,
dr.sc. Azem Koar, Nermana Hodi i Omer Zuli. Isti je izuzetno dobro medijski
propraen, a sa uesnicima okruglog stola realizovana je i TV emisija Hod vijekova.
Cilj okruglog stola je bio odati priznanje i naglasiti vrijednost strunog i naunog
djelovanja abana Hodia, iji je rad od izuzetne vanosti za nae prostore.
8. decembra 2011. godine Drutvo je sa Arhivom TK organizovalo okrugli
sto Zatita i znaaj linih i porodinih zbirki, povodom obiljeavanja Dana arhiva
i arhivske slube u Bosni i Hercegovini. Uee u izlaganjima su uzeli: dr. sc. Izet
aboti, Hatida Fetahagi, Sejfulah Imamovi, Zlatko Duki, Esaf Levi, Atah
Mahi, te Omer Zuli. Izlagai su prije svega nastojali ukazati na znaaj linih i
porodinih zbirki, koje predstavljaju vrijednu arhivsku grau, odnosno kulturno-
historijsko naslijee, te o potrebi da se isto sauva za budue narataje. Takoer je
otvorena i izloba starih razglednica pod nazivom Pozdrav iz Donje Tuzle. Izloba
predstavlja izbor digitaliziranih razglednica koje se uvaju kao dio line zbirke
Ataha Mahia iz Brkog pohranjene u Arhivu Tuzlanskog kantona. Cilj okruglog
stola je bio popularizirati line i porodine zbirke i naglasiti njihov znaaj bilo da
se one uvaju u Arhivu ili i vlastitim domovima, te poruiti da se one nikakao ne
smiju bacati nakon smrti onih koji su ih godinama s ljubavlju sakupljali i esto puta
ljubomorno uvali.
Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona je takoer, uestvovalo
2005. godine u radu okruglog stola Rekonstrukcija i zatita kulturnog naslijea u
BiH 1995.-2005. odranog u okviru manifestacije Dani evropskog naslijea, a pod
pokroviteljstvom Savjeta Evrope i u organizaciji Federalnog ministarstva za kulturu
i sport.
128
Hatida FETAHAGI
Saradnja sa medijima
Uspostavljena je saradnja sa medijskim kuama na podruju TK, te
realizovano nekoliko sadraja: uzeto uee u realizaciji emisija iz kulture na RTV
TK (Hod vijekova), TV Tuzla (Saga o gradu), Radio Tuzla (od Kulina Bana do
dananjih dana) i dr. Pojavljivanja na medijima su od velike vanosti jer omoguavaju
slanje poruka irem krugu gledalaca, to u isto vrijeme moe biti informisanje, ali i
edukacija stanovnitva i skretanje panje na vane procese i dogaaje. Putem medija
struka se dobro armie i ako je dobro predstavljena zauzima bolje mjesto i vee
potovanje u drutvu.
Ostale aktivnosti i sadraji DAZ-a TK
Odreene su aktivnosti voene i na ureenju pitanja statusa arhivske
djelatnosti (iz sfere kulture u sferu uprave), za ta su povod bila nastojanja strunih
slubi Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport TK da se pristupi izmjenama
i dopunama Zakona o arhivskoj djelatnosti TK iz 2000. godine. Na ovome planu
podrana su nastojanja Arhiva TK da se izvri vertikalna sinhronizacija arhivskih
propisa od drave do kantona, ali ne na nain da se prvo kantonalni propisi (Zakon
i dr.) usaglaavaju sa anomalijama koje sadri Zakon o arhivskoj grai i Arhivu
Federacije BiH. Uraeno je toliko da je zaustavljen negativni trend promjena, mada
ostaje obaveza da se na stajalitima struke istraje do kraja. I u narednom periodu
Drutvo se trudilo da izvri uticaj na sve zakonske izmjene i dopune koje su uslijedile
na polju arhivskog poslovanja.
Uspostavljena je izvrsna struna saradnja sa Arhivistikim udruenjem Bosne
i Hercegovine, Arhivistikim udruenjem radnika RS, Drutvom arhivskih radnika
USK Biha, J avnim registrom Brko Distrikta i svim arhivima u BiH. Protokol o
saradnji je potpisan izmeu Drutva arhivskih radnika Vojvodine i Drutva arhivskih
radnika USK-a.
Naznaene aktivnosti Drutvo je ostvarilo putem Predsjednitva i odgovornih
i ovlatenih pojedinaca: predsjednika i zamjenika predsjednika i sekretara Drutva,
te dijela lanstva.
Brojne navedene aktivnosti su realizovane zahvaljujui nansijskim
sredstvima, koje je Drutvo dobilo putem apliciranja pripremljenih projekata kod
Ministarstva civilnih poslova BiH, Federalnog ministarstva za kulturu i sport,
Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport TK, Opine Tuzla, kao i od
drugih sponzora.
Svaka tema koja se obradila, bilo za neko savjetovanje, okrugli sto, izlobu,
ili kao emisija na medijima je bila prilika, kako za arhivski kadar koji je uestvovao
u realizaciji istih te dodatno istraio taj poseban aspekt ili pitanje iz arhivske
djelatnosti, tako i za prisutne ili publiku koja je sluala predavanja i rasprave. Bila je
Struno-nauni sadraji Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona kao vaan podsticaj...
129
to prilika za obje strane da obogate svoja saznanja i promijene praktian rad na bolje.
U dobrom dijelu programskih aktivnosti uestvovali su arhivski zaposlenici iz zemlje
i inozemstva, ali i drugi strunjaci, poto je arhivistika postala miltidisciplinarna
oblast, te su znanja i iskustva iz drugih oblasti koje direktno ili indirektno utiu na
arhivistiku vrlo poeljna. U narednom periodu treba nastojati da postane obavezna
kontinuirana edukacija arhivskih djelatnika svih vrsta. Savjetovanja za arhivske
zaposlenike i publikovanje priloga sa istih su vana sredstva edukacije arhivskih
kadrova i razmjene steenih znanja i iskustava. Potrebno je uraditi i mnogo vie,
izmeu ostalog, kako je to uinio dr. Azem Koar Za adekvatno, pak, rjeavanje ove
problematike, neophodno je sainiti strategiju kadrovske politike, iji bi nezaobilazni
segmenti bili projekti obrazovanja (kolovanja) i projekti edukacije. Arhivska
djelatnost Bosne i Hercegovine treba da se orjentie prema poznanstvenjenju, ka
otvaranju istraivakih, menaderskih, edukativnih i drugih odsjeka pri arhivima,
te njihovom znaajno kvalitetnijem objedinjavanju i usmjeravanju putem strukovnih
udruenja, kako bi oni postali i motiv i obaveza svih arhivskih djelatnika.
6
. Sigurni
smo da u okruenju, kakvo je sada, zadugo neemo imati priliku da se projekti ove
vrste prihvate i realizuju.
Drutvo arhivskih zaposlenika TK ujedinjuje arhiviste i arhivare sa podruja
Tuzlanskog kantona u jednu jedinstvenu snagu, monu da se zajedniki bori za
bolje danas i bolje sutra arhivske djelatnosti na ovim prostorima. Kvantitet i kvalitet
rezultata e zavisiti od nae ukljuenosti i portvovanja, ali e svakako rezultati i
anse uspjeha biti bolji, ukoliko nastupamo na dva fronta, institucionalnom (Arhiv i
registrature) i nevladinom (DAZ TK i druga udruenja).
Zakljuak
Kontinuirano arhivistiko obrazovanje mora biti osnovni zadatak, jer
je to jedini nain da se promijene stare navike i naini rada koji su prevazieni
u svijetu. Samo sa strunim kadrom mogue je preuzeti nove uloge koje nam
namee savremena arhivistika. Tradicionalni nain rada mora biti prevazien, ako
elimo uspjeno i ekasno odgovoriti na probleme koje je stvorilo novo drutveno,
ekonomsko i informatiko okruenje. U okruenjima kakvo je nae, strukovna
udruenja, ako su dobro organizovana mogu nadomjestiti propuste i nedostatke koje
uprava i politika ne mogu ili ne ele rijeiti. Drutvo arhivskih zaposlenika TK je za
deset godina postojanja i rada dalo podrku i doprinos Arhivu Tuzlanskog kantona,
svojim lanovima i drutvu u cjelini na polju arhivskog poslovanja.
Svaka tema koja se obradila, bilo za neko savjetovanje, okrugli sto, izlobu,
ili kao nastup na medijima je bila prilika, kako za arhivski kadar koji je uestvovao u
realizaciji istih te dodatno istraio taj poseban aspekt ili pitanje iz arhivske djelatnosti,
tako i za prisutne ili publiku koja je sluala predavanja i rasprave. Bila je to prilika
6 Azem Koar, Osobenosti postdejtonske tranzicijske edukacije arhivskih djelatnika BiH (1996.-
2011.), Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, Maribor 2012., str. 179.
130
Hatida FETAHAGI
za obje strane da obogate svoja saznanja i promijene praktian rad na bolje. U
dobrom dijelu programskih aktivnosti uestvovali su arhivski zaposlenici iz zemlje
i inozemstva, ali i drugi strunjaci, poto je arhivistika postala multidisciplinarna
oblast, te su znanja i iskustva iz drugih oblasti koje direktno ili indirektno utiu na
arhivistiku vrlo poeljna. Slijedei, osnovni zadatak je uvesti kontinuiranu edukaciju
arhivskih djelatnika svih vrsta kao obavezu. Drutvo arhivskih zaposlenika
osim savjetovanja za arhivske zaposlenike i publikovanje priloga sa istih, koji
predstavljaju vana sredstva edukacije arhivskih kadrova i razmjene steenih znanja
i iskustava, trebalo bi raditi vie na realizaciji kraih seminara i radionica za arhivare
iz registratura, na kojima bi se teoretski i praktino obraivale sve aktuelne teme i
problami iz prakse.
Summary
Continuous archival education should be a basic task, because it is the only
way to change old habits and old ways of working. Only with a professional way we
can take on new roles that are imposed on us contemporary archival. The traditional
way of working has to be overcomed, if we are to effectively and efciently
respond to the problems that created new social, economic and IT environment. In
environments such as our own, professional associations, if they are well organized
to compensate for failures and shortcomings that government and politics can not or
will not solve. Society of archivists in Tuzla Canton employee for ten years of work
and gave its support and contribution to the Archives of Tuzla Canton, its members
and the society at large in the eld of archival operations.
Any topic that is dealt with, either for a consultation, a round table,
exhibition, or performance of the media is an opportunity for both the archival
staff who participated in the implementation thereof and further investigate this
particular aspect or issue of archival activities, and for present or the audience
who listened to lectures and discussions. It was an opportunity for both sides to
enrich their knowledge and practical work to change for the better. Throughout
much of the program activities participated archival staff from the country and
abroad, and other experts, as the archival become a multidisciplinary eld, and
have knowledge and experience in other areas that directly or indirectly affect the
Archive Administration highly desirable. Next, the main task is to introduce the
continuous education of employees of all types of archives as an obligation. Society
of archivists except counseling for employees and archival articles from the same
publication, which represent an important means of archival personnel training and
exchange of knowledge and experience, they should work more on the realization of
short seminars and workshops for the Registrar of the registry system, in which the
theoretical and practical tilled all current topics and problems.
131
Saneta ADROVI
JU Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla
DOPRINOS GODINJIH POSTDEJTONSKIH ARHIVSKIH
SAVJETOVANJA UNAPREENJU ARHIVSKE DJELATNOSTI
BOSNE I HERCEGOVINE
Abstrakt: U radu se govori o sadrajima i rezultatima postdejtonskih
arhivskih savjetovanja, odranih u organizaciji udruenja arhivskih radnika Bosne i
Hercegovine. Govori se o temama i efektima Savjetovanja na struno osposobljavanje
arhivskih kadrova. Analizira se uee bosanskohercegovakih arhivista, meu
kojima arhivista iz Arhiva Tuzlanskog kantona, te arhivista iz inostranstva. Na kraju
se sve to daje u vidu tabelarnog prikaza stanja uz odgovarajuu analizu.
Namjera autora je da istrai doprinos ovih savjetovanja unapreenju arhivske
djelatnosti Bosne i Hercegovine, da na to ukae sa ciljem da se dobre strane i u
budunosti razvijaju i unapreuju a da se loe otklanjaju.

Kljune rijei: Bosna i Hecegovina, arhivi, arhivisti, arhivari, registrature,
savjetovanja, Drutvo arhivskih radnika BiH, Udruenje arhivskih radnika BiH,
arhivska struka, arhivska djelatnost Bosne i Hercegovine, Arhiv Tuzlanskog kantona.


Uvod
Uspostavljanje arhivske slube Bosne i Hercegovine bio je dug i sloen
proces koji su pratili brojni izazovi, nedovoljna briga dravnih vlasti na planu
obezbjeenja optimalnih uslova za rad, meu kojima su od su znaaja prostor i
kadrovi. U nedostatku kolovanih arhivista, prinueni da permanentno rjeavaju
tekua struna pitanja, arhivski radnici su se sastajali na strunim skupovima
(savjetovanjima), posebno od kada je formirano arhivistiko udruenje, koje je bilo
organizator tih skupova.
Savjetovanja arhivskih radnika Bosne i Hercegovine imala su veliki uticaj
i odraz na ukupni razvoj bosanskohercegovake arhivske struke, kako prije ratnih
zbivanja (1992.-1995.), tako i u poslijeratnom periodu (1996.-2011.). Poto je o
arhivskim savjetovanjima do 1991. godine bilo rijei u okviru arhivistikih tekstova,
u ovom prilogu se govori samo o doprinosu postdejtonskih arhivskih savjetovanja.

132
Saneta ADROVI
Savjetovanja arhivskih radnika BiH odravana su u organizaciji Drutva
arhivskih radnika Bosne i Hercegovine (DAR BiH)
1
do zakljuno sa 2003. godinom, a
od 2004. godine u organizaciji Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine (AU BiH).
Struni prilozi sa savjetovanja objavljivani su u asopisu Drutva Glasnik arhiva i
Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine (Glasnik arhiva i DAR BiH), koji je
uglavnom izlazio jednom godinje. Od svog prvog objavljenog broja 1961. godine.
2

pa sve do posljednjeg 41. broja (2011.), asopis je, najznaajniji struni asopis
bosanskohercegovake arhivistike
3
, kojim su otvorena i rjeavana struna pitanja iz
oblasti arhivistike u Bosni i Hercegovini pa i ire.
asopis ima svoje stalne rubrike kao to su:
Arhivistika i arhivska sluba,
lanci,
Graa,
Prikazi i ocjene,
Vijesti,
Inventar i u novije vrijeme rubriku Iz drugih asopisa.
Svaka od ovih rubrika posebno i sve one zajedno daju prepoznatljivu sliku ovog
asopisa u Bosni i Hercegovini, ali i ire.
Savjetovanja arhivskih radnika Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu
Ratna razaranja u Bosni i Hercegovini su izmeu ostalog ostavila traga i na
arhivsku djelatnost. Ipak, bez obzira na veoma teku situaciju u Bosni i Hecegovini u
posdejtonskom periodu je nastavljena praksa organizovanja savjetovanja arhivskih radnika
BiH, sa ciljem da se struno djelovanje arhivske slube Bosne i Hercegovine unaprijedi
1 Osnivanjem 1954. godine Drutvo je prvobitno nosilo naziv Drutvo arhivista Bosne i Hercegovine,
da bi 1964. godine promijenilo naziv u Drutvo arhivskih radnika Bosne i Hercegovine (DAR BiH).
Drutvo je upisano u registar udruenja graana rjeenjem Sekretarijata za unutranje poslove BiH,
br. 29379 od 1954. god. Drutvo je djelovalo na cijeloj teritoriji BiH, sa sjeditem u Sarajevu. DAR
BiH je struno udruenje u koje se udruuju radni ljudi koji su zaposleni u organizacijama arhivske
slube Bosne i Hercegovine i drugi graani koji su zainteresirani za unapreenje i armaciju arhivske
djelatnosti.
2 Prvi broj Glasnika, tampan je 1961. godine, pod nazivom Glasnik arhiva i Drutva arhivista
Bosne i Hercegovine. Promjenom imena Drutva od 1964. godine Glasnik mijenja naziv u Glasnik
ahiva i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine. Od 2004. godine, osnivanjem arhivistikog
udruenja pod nazivom Arhivistiko udruenje Bosne i Hercegovine, asopis izlazi pod nazivom
Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine.
3 U postdejtonskom razdoblju pojavilo se vie arhivskih asopisa u Bosni i Hercegovini. Prvi i
najznaajniji je asopis Arhivska praksa koji izlazi od 1998. godine (do sada izalo 14 brojeva) u
izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona i Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona. Ovaj asopis
objavljuje radove sa meunarodnog savjetovanja Arhivska praksa koje se svake godine odrava u Tuzli.
Pored ovog Drutvo arhivskih radnika Republike Srpske izdaje Glasnik arhiva RS (izala tri broja), a
Arhiv Bosne i Hercegovine takoer izdaje asopis Graa (izala tri broja).
Vie o arhivstikoj praksi vidi u: Azem Koar, Pedeset godina arhivistike periodike u Bosni i
Hercegovini, Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, Maribor, 2011.,
str. 151.-163.
Doprinos godinjih postdejtonskih arhivskih savjetovanja unapreenju arhivske djelatnosti...
133
i pobolja. Prvih pet poslijeratnih godinjih savjetovanja je oznaeno rednim brojem od
prvog (1996.) do petog (2002.), dok se sa tom praksom kasnije prestalo, a da nisu nigdje
naznaeni razlozi, to meutim, nije ni relevantno za odravanje ovih skupova.
Prvo poslijeratno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine odrano
je 5. i 6. 9. 1996. godine na Zlai (opina Banovii). Ovo je, koliko je poznato, bilo prvo
poslijeratno savjetovanje u okvirima bilo koje struke na nivou Bosne i Hecegovine, pa
mu i zbog toga pripada veliki znaaj. Na savjetovanju su obraene tri tematske cjeline i
to:
- Normativna regulativa i statusna pitanja arhivske djelatnosti Bosne i
Hercegovine u vremenu tranzicije,
- Stanje i perspektive zatite arhivske grae Bosne i Hercegovine i
- Meunarodna saradnja , sukcesija arhivske grae i izdavaka djelatnost.
Podnijeto je vie strunih saoptenja, a na kojem su usvojeni i veoma znaajni
zakljuci i to
4
:
1. Zatita arhivske i registraturske grae (u arhivima i registraturama) je prioritetno
struno pitanje arhivske slube Bosne i Hercegovine i svake arhivske ustanove
ponaosob.
2. Za valjano rjeenje pitanja zatite arhivske grae neophodna je konkretna briga
Vlade Bosne i Hercegovine, koja bi se ogledala u sljedeem:
a) U usvajanju prijedloga Zakona o arhivskoj djelatnosti kojim se osigurava
promjena statusa arhivske djelatnosti kao uvjet za dalji djelotvoran rad,
b) U osiguravanju novog prostora za arhive kako bi se mogla preuzimati starija i
ugroena graa sa terena,
c) U valjanom opremanju arhivskog prostora (nabavci arhivske opreme i procesne
tehnike za mikrolmovanje, konzervaciju i sl.),
d) U prijemu i kolovanju optimalnog broja arhivskih kadrova,
e) U osiguranju adekvatnog nansiranja arhivskih ustanova.
5

Drugo poslijeratno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine odrano je
30. i 31.10. 1998. godine u Jablanici. Obraene su slijedee teme:
- Arhivska djelatnost Bosne i Hercegovine, pitanje njenog statusa,
uspostavljanje funkcionalne arhivske mree i zakonska regulativa,
- Evidentiranje, preuzimanje i zatita arhivske i registraturne grae u zemlji
i van njenih granica.
Savjetovanje je bilo dobro posjeeno, proteklo je u radnoj i konstruktivnoj
atmosferi. Na savjetovanju je odrana i konferencija DAR na kojoj su usvojen
Izvjetaj o radu (1996.- 1998.) i Program rada (1998.- 2000.).
6
4 Vidi o tome: Azem Koar, Prvo posijeratno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine i
konferencija arhivskih radnika Bosne i Hecegovine, Glasnik arhiva i DAR BiH, br. 34, Sarajevo 1997.,
str. 175.- 191.
5 Isto, str. 178.
6 Izvjetaj, Program i Zapisnik sa Drugog poslijeratnog savjetovanja arhivskih radnika Bosne i
Hercegovine (Jablanica, 30. i 31.10. 1998.) objavljeni su u Glasniku arhiva i DAR BiH, br. 35, Sarajevo
2000, str. 242-260.
134
Saneta ADROVI
Detalj sa Drugog savjetovanja arhiviskih radnika Bosne i Hercegovine,
odranog u Jablanici, 30. i 31.10.1998. godine.
Tree poslijeratno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine
odrano je 24. i 25.6.1999. godine u Bihau. Obraene su slijedee teme:
- Arhivska graa u arhivima Bosne i Hercegovine o promjenama vlasnikih
odnosa nakon 1945. godine i
- Prol savremenog kantonalnog arhiva.
I ovo Savjetovanje je imalo radan i veoma konstruktivan karakter.
7
etvrto poslijeratno Savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine
odrano je 18. i 19.1. 2001. godine u Olovu. Obraene su slijedee teme:
- Valorizacija i kategorizacija registraturne i arhivske grae Bosne i
Hercegovine i
- Aktuelna pitanja arhivske slube Bosne i Hercegovine.
Radovi sa ovog skupa objavljeni su u Glasniku arhiva i DAR BiH br. 36, Sarajevo
2004. godine. U predgovoru ovoga broja se istie:J o uvijek arhivska struka Bosne i
Hercegovine djeluje u veoma sloenim okolnostima: nerijeenim statusom djelatnosti,
neustrojenom arhivskom mreom na cijelom podruju drave, nedostatkom strunih
kadrova, prostora i opreme, neadekvatnim provoenjem zatite arhivske grae na
7 Prilozi sa Drugog i Treeg savjetovanja objavljeni su u Glasniku arhiva i DAR BiH, br. 35, Sarajevo,
2000. str. 250-255.
Doprinos godinjih postdejtonskih arhivskih savjetovanja unapreenju arhivske djelatnosti...
135
terenu itd..
8
Ove konstatacije potvrene su i u mnogim radovima sa ovoga skupa.
Peto poslijeratno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine
odrano je 12. i 13.12. 2002. godine u Bihau. Na ovom savjetovanju obraene su
dvije teme i to:
- Statusna pitanja arhiva u Bosni i Hercegovini , i
- Problematika uspostave teritorijalne nadlenosti arhiva.
9
Naredne, 2005. godine odrano je Savjetovanja arhivskih radnika u Vogoi
(16. i 17.12. 2003.). Na Savjetovanju su razmatrane teme i to:
- Osnovni principi vrednovanja arhivske i registraturne grae, i
- Digitalizacija arhivskih fondova i zbirki.
10
Naredno Savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine odrano je na
Vlaiu (Travnik), 30.11.- 1.12.2004. godine. Na ovom savjetovanju obraene su
sledee teme:
- Normativno ureenje kancelarijskog i arhivskog poslovanja,
- Standardizacija u arhivskoj djelatnosti, i
- Obrazovanje kadrova za arhivsku djelatnost.
Radovi sa ovog i narednog savjetovanja odranog u Laktaima 2005.godine
objavljeni su u Glasniku arhiva i AU BiH, br. 37-38, Sarajevo, 2007.
Na savjetovanju arhivskih radnika Bosne i Hercegovine odranom u
Laktaima 15. i 16.12. 2005. godine razmatrana je jedna tema i to:
- Stanje i problemi zatite arhivske i registraturne grae kod stvaralaca
i imalaca.
11

Na Savjetovanju arhivskih radnika Bosne i Hercegovine odranom u
Sarajevu, 12. i 13. 2007. godine razmatrana je jedna tema i to:
- Informatizacija arhivske slube Bosne i Hercegovine.
12
Na Savjetovanju arhivskih radnika Bosne i Hercegovine odranom u
Lukavcu, 7. i 8. 5. 2009. godine razmatrane su dvije teme i to:
- Arhivska graa o Bosni i Hercegovini van njenih granica,i
- Uticaj tranzicije na stanje arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini.
13
Usljed potekoa sa odravanjem savjetovanja, arhivisti Bosne i Hercegovine
su u Glasniku arhiva i AU BIH, br. 40., Sarajevo 2010. objavili radove kao i radove
kolega iz drugih zemalja. Ovim je nastavljen kontinuitet izdavanja asopisa.
8 Glasnik arhiva i DAR BiH, br. 36, Sarajevo, 2004., str. 7.
9 Prilozi sa ovog skupa objavljeni su u Biltenu Arhiva USK, br. I i II, Biha, 2002.
10 Radovi sa ovog skupa koji je odran u sjeni izborne konferencije arhivskih radnika Bosne i
Hercegovine nisu objavljeni u cjelosti, osim to je jedan broj njih objavljen u Glasniku arhiva i AUBiH,
br. 37-38.
11 U ovom dvoboju Glasnika AUBIH, nije objavljen Zapisnik niti zakljuci sa Savjetovanja, to je
ranije bila ustaljena praksa. Dobro je, meutim, da je u ovom broju objavljen prikaz Prvog kongresa
arhivista Bosne i Hercegovine, odranog na Ilidi od 2. do 4.11. 2006. godine. Demila eki, Prvi
kongres arhivista Bosne i Hercegovine, Sarajevo, hotel Terme Ilida, 2.-4.11.2006, Glasnik arhiva
i AUBiH, br. 37-38, Sarajevo, 2007., str. 497-514.
12 Nije poznato gdje su i da li su objavljeni struni prilozi sa ovog arhivskog skupa.
13 Radovi sa ovog arhivskog savjetovanja objavljeni su u Glasniku arhiva i AU BiH, br. 39, Sarajevo,
2009.
136
Saneta ADROVI
Posljednje (zakljuno sa 2011.) poslijeratno Savjetovanje arhivskih radnika
Bosne i Hercegovine odrano je na Vlaiu (Travnik), 15. i 16.12. 2011. godine, a na
njemu su razmatrane dvije teme i to:
- Arhivsko zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini i
- Aktuelna pitanja arhivske teorije i prakse.
14
Iz navedenih podataka evidentno je da je u minulih 16 godina (1996.- 2011.)
odrano 11 arhivskih bosanskohercegovakih savjetovanja. Savjetovanja nisu
odrana 1997, 2000, 2008. i 2010. godine. Nakon svih gore navedenih podataka
moe se konstatovati da je sa aspekta kvantiteta odran znaajan broj skupova
ove vrste i da je na njima obraen znaajan broj strunih tema. Pored bosansko-
hecegovakih arhivskih radnika veliki doprinos u njihovom radu dali su i arhivisti
iz drugih zemalja (Hrvatske, Slovenije , Makedonije, Srbije, Crne Gore, Austrije
itd). Na njima su uestvovali i drugi istaknuti kulturni radnici, historiari iz zemlje
i inostranstva, te arhivari iz registratura. Brojane podatke o nekim najznaajnijim
pitanjima sa ovih arhivskih skupova, objavljenih u arhivskim asopisima donosimo
u slijedeoj tabeli:
Broj
casopisa
R U B R I KE I O B J A V LJ E N I P R I L O Z I
Arhivistika
i arhivska
sluba

Clanci i
rasprave
Grada Prikazi i
ocjene
Vijesti Inventar Iz drugih
casopisa
Svega
34. 12 3 7 4 1 1 - 28
35. 23 1 1 6 6 1 - 38
36. 14 4 2 3 4 - - 27
37 38. 32 2 2 9 4 - - 49
39. 25 - 3 6 6 - 2 42
40. 9 - 8 9 8 - - 35
41. 23 - 5 9 4 - - 41
Ukupno 138 10 28 46 33 2 2 249
Kako se iz podataka moe vidjeti najvei broj radova ine arhivski radovi
koji se, odnose na svakodnevna pitanja struke (138 radova). Radovi u rubrikama
lanci i rasprave i Graa su kombinovano arhivistiko-historiografski, ali
su takoer veoma znaajni. Rublike Prikazi i ocjene i Vijesti, od velikog su
znaaja za praenje promjena i noviteta u meunarodnoj arhivistikoj teoriji i praksi,
ali i zbivanja unutar arhiva i arhivskih udruenja. Objavljena su svega dva inventara
i prenijeta iz drugih asopisa dva po ocjeni redakcije vana arhivistika teksta.
Od znaaja za pravilno razumijevanje znaaja arhivskih skupova i objavljenih
arhivskih radova je analiza uea arhivista iz Bosne i Hercegovine (i Arhiva Tuzla) i
iz inostranih arhiva. Brojani pokazatelji pokazuju sljedee vrijednosti:
14 Prilozi sa ovog skupa objavljeni su u Glasniku arhiva i AU BiH, br. 41, Sarajevo, 2011.
Doprinos godinjih postdejtonskih arhivskih savjetovanja unapreenju arhivske djelatnosti...
137
Broj
casopi
sa
Godina
izdanja
BROJ OBJAVLJENIH RADOVA
Iz BiH Iz
inostranstva
Iz Arhiva TK Iz registratura Svega
34. 1996-97. 29 1 2 1 33
35. 1998-99. 24 - 6 30
36. 2004. 16 - 6 1 23
37-
38.
2007. 33 - 5 38
39. 2009. 26 2 8 1 37
40. 2010. 12 2 6 1 21
41. 2011. 24 4 7 - 35
Ukupno 164 9 40 4 217
Kao to se iz tabele vidi najvei broj uesnika podnosilaca strunih priloga je iz
Bosne i Hercegovine i to 164, a meu njima je i iz Arhiva Tuzlanskog kantona 40
(oko 25 %), meu kojima je veina isto arhivistikih radova. Dakle, kolektiv od
12 zaposlenika to ini manje od 10 % arhivskih zaposlenika Bosne i Hercegovine,
uspio je pripremiti oko 1/4 arhivskih radova za Glasnik. Ovo i pored toga to Arhiv
TK od 1998. redovno (godinje) odrava savjetovanje i izdaje asopis Arhivska
praksa, u ijem radu znaajan doprinos daju arhivisti iz Bosne i Hercegovine i
inostranstva. Ovo je dokaz da su zajedniki projekti (savjetovanja, asopisi i dr.)
ne samo mogui, ve poeljni i veoma korisni za edukaciju arhivista i unapreenju
struke.
Na bosanskohercegovakim savjetovanjima prisustvovao je i jedan broj
kolega iz inostranstva, ponajvie iz Slovenije. Njihov doprinos je bez sumnje
ogroman, mada, stie se dojam da je po broju uesnika znaajno skromniji u odnosu
na uee istih na savjetovanju Arhivska praksa u Tuzli. Analiza uzroka tome je na
organima arhivistikog udruenja. Neznatno uee u pripremi strunih radova od
strane arhivara (iz registratura), takoer zahtijeva dodatne analize uzroka takvoga
stanja.
Zakljuak
Godinja savjetovanja arhivskih radnika Bosne i Hercegovine nastavila su
se organizirati i nakon okonanja rata 1995. godine, tj. od 1996. do 2011. godine. U
proteklih 16 godina odrano je 11 savjetovanja. Na njima je podnijeto 175 strunih
priloga, od ega je od strane arhivista Arhiva Tuzlanskog kantona 40 radova.
Po obraenim raznovrsnim temama moe se konstatovati da su savjetovanja
predstavljala znaajnu smotru arhivskog znanja i dala doprinos popularizaciji
arhivske struke. Nema ni i jednog vanijeg arhivskog pitanja, a da ono na neki nain
nije tretirano na ovim strunim skupovima.
J edna od slabosti odranih savjetovanja je neodgovarajua primjena
dogovorenih i struno oblikovanih stavova, koje je esto trebalo ugraditi i u arhivsko
138
Saneta ADROVI
zakonodavstvo (primjer zakljuaka sa Zlae). Meutim, to se nije uvijek i na
cijelom prostoru dogaalo. Miljenja smo da je razlog toga to arhivisti nisu uspjeli
da nametnu svoja struna stajalita organima vlasti i osnivaima od kojih arhivi
materijalno i kadrovski zavise. To otvara i druga pitanja koja se tiu mjesta i uloge
arhivske djelatnosti u drutvu, pitanja njene autonomnosti i profesionalnosti, to
se u krajnjem, direktno ili indirektno, odraava na status ove djelatnosti u drutvu.
Tranzicijsko bosanskohercegovako drutvo u tome pokazuje krupne slabosti. Na
arhivistima je da ih prepoznaju i uporno trae njihovo adekvatno rjeavanje.
Summary
Annual Conferences of archivists in Bosnia-Herzegovina continued to be
organized after the completion of war in 1995., that is from 1996. to 2011. In the past
16 years 11 conferences were held. A total amount of 175 articles were submitted,
including 40 by the archivists of Archives of Tuzla Canton.
Consideting a vast variety of topics it can be concluded that signicant consultation
of mustered archival knowledge is present as it contributed to popularizing the
archival profession. And there is no important archival issues that was left untreated
at these symposia.
One of the weaknesses of the consultation held in the inappropriate use of agreed and
skillfully shaped attitudes, which often be incorporated into the archival legislation
(for example the conclusions of Zlaa). However, this is not always the case. We
think the reason for this is the fact that archivists failed to impose their expert
views to the authorities and the founders of which the archive material and human
resources depend. This opens up other questions concerning the place and role of
archival activity in society, the question of its autonomy and professionalism, as a
last resort, directly or indirectly reect on the status of activities in society. Transition
of Bosnian society shows major weaknesses. Archivists must recognize them and
constantly seek their proper resolution.
139
Bojana ARISTOVNIK, Historijski arhiv Celje
Mojca HORVAT, Pokrajinski arhiv Maribor
PEDAGOKA DJELATNOST U HISTORIJSKOM ARHIVU
CELJE I POKRAJINSKOM ARHIVU MARIBOR
Abstrakt: U radu je predstavljena pedagoka djelatnost arhiva u Sloveniji,
s posebnim osvrtom na rad Historijskog arhiva Celje i Pokrajinskog arhiva
Maribor. Prikazana je struktura posjetilaca, sati uenja u arhivu s regionalnog i
starosnog aspekta, naini, kako se kole informiu o mogunostima saradnje s
nadlenim arhivom, prije svega predstavljeno je kako teku posjete kolskih grupa
u pojedinanim arhivima. Najei oblik saradnje sa kolama u oba arhiva je sat
opeg obrazovanja. Predstavljanje arhiva je uvijek prilagoeno grupama s obzirom
na nivo predznanja, koje imaju, kao i regiji iz koje dolaze. Takoer, se uzima u obzir
i kakve su mogunosti za dalji razvoj pedagoke djelatnosti u oba arhiva.
Kljune rijei: Pedagoka i obrazovna djelatnost u slovenskim arhivima,
sati uenja u arhivu, kolske grupe, arhivska radionica, pedagoki programi za
grupe osnovne kole, pedagoki programi za srednjokolske grupe.
Uvodne naznake
J edan od zadataka, koje odreuje slovenski arhivski zakon,
1
je prezentovanje
kulturnih vrijednosti u vezi s arhivskom graom, iroj javnosti. U tu djelatnost,
takoer, spada pedagoka djelatnost. Arhivsko drutvo Slovenije je 2010. godine
izdalo knjiicu Slovenski arhivi se predstavljaju,
2
u kojoj je ukratko opisana
pedagoka djelatnost u slovenskim javnim arhivima, tj. u sredinjem dravnom
arhivu (Arhiv Republike Slovenije), est regionalnih arhiva (Pokrajinski arhiv
Koper, Pokrajinski arhiv Maribor, Pokrajinski arhiv u Novoj Gorici, Historijski arhiv
Celje, Historijski arhiv u Ptuju) i tri arhiva katolike crkve (Nadbiskupski arhiv u
Ljubljani, Nadbiskupski arhiv Maribor i Biskupski arhiv Koper). Rije je o knjizi
koja je, prije svega, pomagala uiteljima i profesorima, kada se odluuju kako
organizovati kulturni dan za svoje uenike. Pored opisa pedagoke aktivnosti svaki
arhiv, takoer, nudi osnovne podatke i kontaktne informacije, u uvodu je dobro
objanjena arhivska mrea. S tom knjiicom su arhivi u Sloveniji prvi put pokazali,
da su svjesni znaaja i sati uenja u arhivu. U svakom arhivu te sate uenja
organizujemo kako znamo i umijemo, jer nekih zajednikih smjernica na tom
1 Zakon o sigurnosti dokumentarnog i arhivskog gradiva te arhiva(ZVDAGA), Ur.1. RS., 30/2006.
2 Slovenski arhivi se predstavlaju (ur. Bojan Himmelreich i Katja Zupani), Ljubljana, Arhivsko
drutvo Slovenije, 2010.
140
Bojana ARISTOVNIK, Mojca HORVAT
podruju nema. Zato smo u
Slika 1: Katja Zupani (Historijski arhiv u
Ptuju), Nina Gostennik i Mojca Horvat (obe iz
Pokrajinskog arhiva Maribor) na Kulturnom sajmu
predstavljaju aktivnost arhiva.
spomenutoj knjiici realno mogli
prvi puta proitati kako se sa
zadatkom nose kolege u drugim
arhivima. Poetkom 2012. godine
bila je osnovana meuarhivska
grupa, u kojoj su uestvovali
arhivisti iz pojedinanih arhiva
(dravnog i regionalnih), koji u
svom arhivu brinu za pedagoku
djelatnost.
Svojevrsnu mogunost
za saradnju arhiva sa kolama
nudi Kulturni bazar (sajam),
koji svako proljee organizuje
Ministarstvo za obrazovanje,
nauku, kulturu i sport u
Cankarovom domu u Ljubljani.
Na sajmu se na tandovima predstavljaju slovenske kulturne institucije, a pozvani
su i uitelji i profesori iz kola, da pregledaju svu ponudu. Na radionicama i
predavanjima koji se odvijaju uporedo, mogu se uti pozitivna iskustva o saradnji
pedagoga i kulturnih radnika. Predstavljeni su projekti saradnje, koji su postavljeni
ire, a takoer, imaju i nansijsku potporu. Arhivi na Kulturnom sajmu nastupaju
zajedno. Na tand je dobro posjeen, prije svega zbog predstavljanja kaligrafskog
pisma i izrade peata, tako da se kod nas uvijek neto dogaa, uvijek je ivo.
Pedagoka aktivnost u Historijskom arhivu Celje u periodu 2001. do 2011.
godine
Historijski arhiv Celje je nadlean za stvaraoce sa podruja 14 upravnih
jedinica u tajerskoj. Organizovano smo poeli obavljati pedagoku djelatnost
tek 2001. godine, nakon preseljenja u nove prostorije u Teharskoj ulici br.1. Na
staroj lokaciji (Trg Celjskih knezova 10) su nas posjeivale samo manje grupe i
neki historijski kruoci, koji su eljeli pogledati primjerke historijskih izvora ili
istraivake grupe, koje je zanimala odreena problematika (npr. historija saobraaja
na podruju Celja, gradnja gradskih kua, historija djetinjstva, historija kola, itd.).
Radi uskog prostora nismo obavljali kolsku djelatnost.
U desetogodinjem periodu, koji predstavljamo, postepeno smo gradili
veu prepoznatljivost arhiva. kolama smo ponudili uestvovanje i predstavili smo
nae programe. Povezali smo se sa Zavodom R Slovenije za kolstvo, koji uitelje
historije povezuje u kolske grupe. Na njihovim radnim susretima smo predstavili
Pedagoka djelatnost u Historijskom arhivu Celje i Pokrajinskom arhivu Maribor
141
djelatnost i zadatke arhiva, a posebno mogunost saradnje i izvoenja asova uenja
u arhivu. Na kraju smo veoj grupi uitelja, predstavili pedagoku djelatnost svih
slovenskih arhiva na sjednici Saveza historijskih drutava Slovenije 2010. godine
u Kopru. kolskoj sekciji smo predstavili publikaciju Arhivskog drutva Slovenije
Arhivi se predstavljaju,
3
u kojoj su predstavljeni obrazovni programi svih slovenskih
arhiva za osnovne i srednje kole. Veoj prepoznatljivosti arhiva doprinose, takoer,
predavanja, koja mi arhivisti imamo izvan arhiva (predavanja za drutvo uitelja
historije, u kolama, kod pojedinanih drutava) i saradnju na priredbama, kao to
su Kulturni bazar u Ljubljani, Dan kulture u Celju, gdje se predstavljaju sve celjske
kulturne institucije. Predstavili smo djelatnost arhiva i takoer, poziv arhivist.
Posjetioci su bili prije svega uenici osnovnih kola, koji su sa zanimanjem gledali
nae predstavljanje, prije svega oni koji u arhivu jo nisu bili.
U svrhu povezivanju kola sa arhivom su navedeni svi opi ciljevi predmeta
historija, zapisani u nastavnom planu i programu za osnovnu kolu iz 1998. godine
4

koji izmeu ostalog navode:
Uenici upoznaju znaaj arhiva i muzeja;
Upoznaju se s ulogom izvora i literature kod pojanjavanja prolosti i
osposobljavaju se za jednostavnu upotrebu historijskih karti, gradiva
putem slike i rijei, te razvijaju sposobnost upotrebe jednostavnih metoda
historijskog prouavanja;
Ue se kritinoj procjeni historijskih dogaaja, raznovrsnih saoptenja i
aktualnih dogaaja;
Stiu vjetinu usmenog, pismenog i ilustrovanog predavanja historijskih
informacija.
Slino tako opte ciljeve navodi, takoer, i odgovarajui plan obuke iz 2011.
godine,
5
te prati promjene u drutvu i izmeu ostalog navodi:
s upotrebom i uenjem uz raznovrsne historijske izvore, treba razvijati
spretnosti jednostavne upotrebe historijskih istraivakih metoda,
prilagoenih starosti i mogunostima uenika;
razvijati mogunosti jednostavne analize, sinteze i interpretacije upotrebnih i
vjerodostojnih podataka iz historijskih izvora i literature iz razliitih medija,
za istraivanje i poznavanje ivota ljudi u prolosti;
razvijati mogunosti oblikovanja samostalnih osnovanih zakljuaka,
pogleda, miljenja i stajalita, uivljavanja u razliite perspektive i zasnivanja
izvornih prijedloga i rjeenja.
Operativni cilj za 6. razred na temu Ostatci prolosti (Upoznajemo historiju)
nagovaraju uenike i uitelje da posjete arhiv:
3 Slovenski arhivi se predstavljaju (ur. Bojan Himmelreich i Katja Zupani), Ljubljana: Arhivsko
drutvo Slovenije, 2010.
4 http://www.zrss.si/pdf/ZGO_zg.pdf
5 http://www.mss.gov.si/leadmin/mss.gov.si/pageuploads/podrocje/os/prenovljeni_UN/UN_zgodovina.pdf
142
Bojana ARISTOVNIK, Mojca HORVAT
nabrajaju niz vrsta arhivskih izvora za historiju i opisuju njihove karakteristike;
pojanjavaju znaaj historijskih izvora za historiju;
obrazlau koje ustanove uvaju historijske izvore.
Takoer, plan i program za gimnazije iz 2008. godine
6
u svojim ciljevima
daje osnovnu polaznu taku saradnje kola i arhiva. Ciljevi, koji se odnose na razvijanje
spretnosti i vjetina, sugeriu uenicima, da se u okviru izabranih sadraja provjere pri
istraivanju prolosti svog kraja s istraivakim zadatkom, koji bi izradili uz istraivanje
arhivskog gradiva.
Slika 2: Uenici paljivo prate
predstavljanje izlobe
Umjetnost hebrejskog pisma
U razmatranom desetogodinjem
periodu u Historijskom arhivu Celje
smo pripremili samostalne izlobe,
izlobe u saradnji s drugim kulturnim
institucijama, ugostili takoer, izlobe
drugih slovenskih arhiva, kao i izlobe
arhiva iz inostranstva, tako da se nadam
da smo bar djelimino doprinijeli u
realizaciji navedenih ciljeva. Posjete
izlobama su bile vrlo dobre, kako
osnovnih kola, tako i grupa iz srednjih
kola, i vrlo je bitno da su oni izlobe
vidjeli pod strunim vodstvom autora.
Kada je, na osnovu zakona,
7
u
kolskoj 2001/2002. godini u svim
osnovnim kolama bilo uvedeno devetogodinje kolovanje, bilo je za oekivati da e
zbog svih navedenih injenica posjete kolskih grupa biti vea. Posjetu arhivima
preporuuje uiteljima historije i Zavod R Slovenije za kolstvo, s kojim arhivi dobro
sarauju kod promocija naih izlobi na njihovoj mrenoj stranici. Godine 2011., Zavod
R Slovenije za kolstvo za uitelje historije osnovnih kola pripremio je predstavljanje
Historijskog rada na terenu pri uenju historije,
8
gdje je, takoer, predstavljena arhivska
mrea i mogunost ukljuenja arhivskih satova uenja i radionica, kao sastavnog dijela
historijskog terenskog rada. Historijski rad na terenu, kao uspjena metoda za upoznavanje
novih sadraja je u skladu sa upoznavanjem vicarskog pedagoga (Johana Heinricha
Pestalozzija, 1746-1827), koji je za najvei kvalitet u procesu spoznavanja postavio
saznanja i posmatranje predmeta na samom mjestu in situ.
Historijski arhiv Celje je tako u kolskoj 2006./2007. godini sudjelovao u
projektu Ljeto kulture, koje su zajedno pripremili misnistri za kulturu, kolstvo i sport,
ija je namjena bila dii svijest o znaaju kulturnog odgoja u kolskom i javnom prostoru.
6 http://portal.mss.edus.si/msswww/programi2008/programi/media/pdf/un_gimnazija/un_zgodovina_280_
ur_gimn.pdf
7 Zakon o osnovnoj koli, Slubeni list Republike Slovenije (Ur. 1.RS), 12/1996, lan 105.
8 Mag. Vilma Brodnik in PRS za historiju: Historijski terenski rad kod uenja historije, Zavod
R Slovenije za kolstvo, april 2011.
Pedagoka djelatnost u Historijskom arhivu Celje i Pokrajinskom arhivu Maribor
143
Historijski arhiv Celje se, takoer, ukljuio sa svojim programima, to se moe vidjeti na
web stranici: http://www..zac.si/izobrazevanje/delavnice/
Za uenike prva tri razreda osnovne kole i djecu najstarijih grupa iz vrtia smo
kao pomo pri predstavljanju arhiva pripremili zanimljivu, bogato ilustrovanu priu
Mika Mica u arhivu.
9
Knjiga je motivacija, da ponemo nagovarati i nae najmlae,
koji su obino najzahvalnija i iskrena publika.
kole, koje su meu prvima uvele devetogodinje kolovanje, poele su se
interesovati za mogunosti izvoenja arhivskih radionica za manje grupe uenika.
Izradili smo programe i imali arhivske radionice na teme: cehovi, opskrba sa namirnicama
i prehrana graana Celja u periodu od 1914. do 1945. godine, kaligraja i izrada
dokumenata, poplave u Celju 1990. i 1998. godine.
Za uenike iz zainteresovanih kola pripremamo arhivske radionice sve od
2002. godine, koje uenici posjeuju u okviru svojih interesnih djelatnosti, kulturnih
dana, odnosno kruoka istraivake djelatnosti. Svake godine Komisija za rad
historijskih kruoka Saveza prijatelja omladine Slovenije za osnovne kole raspie teme
za istraivaki rad i u okviru tog projekta kolama, koje nam se obrate, pomaemo sa
strunim savjetima. Najei oblik saradnje sa kolama je jo uvijek ope predstavljanje
asova u Arhivu. Program kolske nastave u arhivu su zajedno pripremili arhivisti
slovenskih arhiva, koji pokrivaju pedagoko-obrazovnu djelatnost, u saradnji sa Zavodom
R Slovenije za kolstvo. Mi, arhivisti program kolskih asova pripremamo kako za grupe
iz osnovnih, tako isto i grupe uenika srednjih kola. acima se odredba da posjete arhiv
upisuje u udbeniku za prvi razred gimnazije.
10
U uvodnom poglavlju s naslovom Zato
je vana historija su, takoer, spomenuti arhivi uz nastavnu jedinicu Znaaj historijskih
izvora, koji na kraju poglavlja predlae acima: Posjetite najblii arhiv i napiite krae
objanjenje o gradivu koje uva. Zakljuujemo da je meu srednjokolskim grupama
ve nekoliko uenika, koji su posjetili Arhiv u periodu osnovnog kolovanja i da neki
meu njima ve dosta dobro poznaju Arhiv, kao i njegovu djelatnost. Donja tabela
prikazuje statistiku posjeta u periodu od 2001. do 2011. godine.
Posjeta u periodu 2001. do 2011. u Historijskom arhivu Celje
Godina Osnovnokolci Srednjokolci Studenti Drugi Ukupno
2001. 24 / / 62 86
2002. 537 442 / 263 1242
2003. 577 341 / 299 1217
2004. 144 782 / 707 1633
2005. 545 1420 / 1534 3499
2006. 454 1226 / 904 2584
2007. 416 1107 52 682 2257
2008. 50 310 / 444 804
2009. 297 495 19 350 1161
2010. 530 568 / 329 1427
2011. 440 417 / 342 1204
2001. do 2011. 4014 7108 71 5921 17114
9 Nataa Budna Kodri, Barbara Peek Mikec: Mika Mica u arhivu, Preserje: Morfem, 2010.
10 Mag. Vilma Brodnik, Robert J erneji, Sreko Zgaga: Zgodovina, udbenik za prvi razred
gimnazije, DSZ, Ljubljana, 2009.
144
Bojana ARISTOVNIK, Mojca HORVAT
Najee pripremimo as za ope predstavljanje, koji se nikada ne moe
sasvim ponoviti. Uenici iz razliite okoline imaju i razliito predznanje, neki uitelji
vrlo dobro pripreme uenike za posjetu Arhivu, dok druge grupe u Arhiv dou samo
ne pripremljeni. Izlazimo iz predznanja uenika i predavanja pripremamo se s
obzirom na njihove odzive i odgovore. Svakako pratimo osnovnu zamisao i krajnji
cilj nastavnog asa, a kod svake grupe razliitim putem dolazimo do novih spoznaja.
Kada nam uspije as izvesti tako, zadovoljstvo je na obje strane daleko vee, nego
kada samo slijedimo planirani program nastave i asa. Prije svega uenici osnovne
kole vrlo rado sudjeluju, ele doi do novih saznanja na konkretnim primjerima
samih izvora, zato prije svega za mlae grupe koristimo induktivne metode
predavanja novih znanja, svakako kada su uenici dobro motivirani i pripremljeni za
oblik uestvovanja u uenju.
Djeca pri posjeti Arhivu, njegovom razgledanju i kod predstavljanja Arhiva
upoznaju puno novih, zanimljivih injenica, povezanih s graom koju uva Arhiv.
Mnogi se prvi puta susreu s pergamentom i vrlo su iznenaeni, kada saznaju,
da je rije u stvari o obraenoj ivotinjskoj koi i da je za nastanak dokumenta u
prolosti bilo potrebno rtvovati kozu ili ovcu. Vrlo zanimljivo im se ini dodirnuti
pergament. Mnoge iznenadi injenica, da je papir, koji sebi zamiljaju kao krhku,
brzo prolaznu stvar, u stvari najsigurniji nosilac zapisa. U vrijeme njihove sadanje
zanesenosti sa DVD-ovima i drugim nosiocima digitalnih zapisa, to saznanje je vrlo
korisno. Djeca i omladina pri ostatku injenica od prije mnogih desetljea ili ak
stoljea, postaju svjesni brzine, s kojom vrijeme prolazi i kako prolost utie na
sadanjost. Ne samo nosioci zapisa, takoer neke vrste grae u Arhivu sa svojom
jedinstvenou privlae interesovanje nadobudnih posjetilaca i tako im se slike iz
Arhiva jae utisnu u sjeanje. Iznenaeni su s upustvom za sakupljanje koprive, koju
su preraivali u tkaninu u vrijeme Prvog svjetskog rata, ili sa zbirkom naljepnica,
koje su se u punionici osvjeavajuih pia lijepili na ae. Svakako su oduevljeni,
kada vide dokument s velikim peatom i kada vide pismo, goticu, koje ne znaju
proitati. Uenicima pokazujemo to vie razliitih izvora (dokumente, kolske
hronike, zlatnu knjigu uenika, plakate, fotograje, imenike uenika, razglednice,
planove, itd.) to sve dodatno poveava njihovo interesovanje. Uenici u Arhivu
prvi puta upoznaju historijske izvore i ude se njihovim oblicima i veliini. ude se,
takoer, lijepom pismu i ne mogu vjerovati, da su ljudi nekada pisali tako lijepo. Ve
vie grupa je pri pogledu na upise u zlatnu knjigu uenika, pitalo da li je to napisano
na kompjuteru? Posjet Arhivu nadograujemo s pregledom dokumenata, koji se
odnose na historiju zaviaja. Uenici gledaju razglednice, slike, podatke svoga kraja
nekada i porede ih sa sadanjim stanjem. Trae slinosti i razlike. Zanimljiv je,
takoer, spisak drutvenog poretka iz 20. stoljea i njemake ocjene za to. Uenici
sa zanimanjem itaju prezimena, koja poznaju iz domaeg kraja, sa zanimanjem
proitamo i nekoliko upisa opravdanja uzrok izostanka uenika iz godina odmah
poslije Drugog svjetskog rata. Takoer, ih mnogo oduevi bogato ilustrovana knjiga
uspomena pukovnika Milana Majcna. Uenici u Arhivu vide dragocjene dokumente
na razliitim nosaima, koji su posebno zanimljivi radi izgleda ili sadraja. To im
Pedagoka djelatnost u Historijskom arhivu Celje i Pokrajinskom arhivu Maribor
145
puno znai, jer vlastitim oima vide originale i na mjestu osjete vanost dokumenata,
te oblikuju vlastiti odnos prema uvanju arhivske grae.
Vrlo je vano kako su pripremljene posjete Arhivu. Da citiram jednu od
uiteljica osnovne kole iz predmeta historija kako priprema uenike za posjetu
Arhivu: Vrlo je vano da su uenici prije posjeta motivirani. Moraju znati gdje
idu, ta e tamo vidjeti. Shvatiti kakav je znaaj arhiva i moraju poznavati osnovne
pojmove. Samo ako su uenici motivirani, uspjeh posjete arhivu je zagarantovan!.
11

Uiteljica prije posjete Arhivu meu uenicima napravi anketu, ta podrazumijevaju
pod pojmom rijei arhiv. Uenici sebi arhiv obino predstavljaju kao neto staro,
zapraeno, mrano, s hrpama starih papira, starih stvari itd. Nakon posjete Arhivu
znaju rei da arhiv nisu samo dokumenti nego, takoer, i fotograje, plakati, slike,
nacrti, diskete, ploe, lmovi itd. Znaju ko je arhivist, ta je arhivski fond, razlikuju
pergament od papirusa, upoznaju znaaj dokumenata, peata. Uope dobiju predstavu
o ulozi arhiva, prije svega da je to mjesto gdje e nai izvore za otkrivanje prolosti
(takoer svoga kraja i mjesta).
kole posjeuju arhive u okviru kulturnog dana ili ekskurzije i na isti dan
posjete bar jo jednu kulturnu ustanovu (biblioteku, muzej, celjsku tvravu, ovneku
tvravu, velenjsku tvravu-stari grad) i tako na samom mjestu upoznaju ustanove
koje uvaju historijske izvore.
Slika 3: Uenici u restauratorskoj radionici
prilikom izrade peata (foto:ZAC)
Ve od godine 2002.
pripremamo arhivsku
radionicu o cehovima za
Osnovnu kolu Frana
Kranjca iz Celja. kola u
okviru UNESCO ovog
dana, svake godine u maju
mjesecu pripremi terenski
rad za sve uenike na
razliitim lokacijama po
gradu. J edna od grupa doe
u Historijski arhiv Celje na
radionicu s nazivom Susret
s celjskim runim
izraivaima, kakav je
takoer, bio naziv izlobe
u Historijskom arhivu
Celje 2002. godine. Uenici su za uvod pregledali izlobu, upoznali cehovska
udruenja, njihova pravila, rad na cehovskim sastancima, zanatske dokumente i
11 Zlatka Avner, Osnovna kola VrnaskoTabor: Arhiv kao izvor informacija. Doprinos razvijanju
odnosa prema vrednovanju i ouvanju kulturnog naslijea u Zborniku: Partnerstvo i nove kompetencije
za pouavanje historije u viekulturnom drutvu: skup predavanja, Ljubljana: Pedagoki institut, 2010.
(uredila Andreja Rihter)
146
Bojana ARISTOVNIK, Mojca HORVAT
razliite zanatlije, a zatim su zajedno sa mentorom i arhivistom ponovili znanje o
cehovima (zanatskim udruenjima). Podijelili su se u tri grupe i radili onako kako se
vidi iz pripreme VIZ priprema za izvoenje UNESCO dana za 7. d razred. Godine
2003., su sedmi razredi u dodatnoj etvrtoj grupi pripremili i prikazali dramatizaciju
cehovskog sastanka s nazivom Begavka.
12
Scenarij za predstavu su po tom tekstu,
zajedno sa svojim mentorom, pripremili jo u koli. Zadnjih godina pripremamo
radionicu tako da uenici upoznaju faze svih grupa, to je za njih jo vea motivacija,
jer svako od njih napravi neki proizvod sam (napie dokument, izradi peat i mapu
za dokument). Na kraju radionice slijedi zajedniko fotograranje s izraenim
predmetima za uspomenu.
Za istu kolu smo 2004. godine pripremili arhivsku radionicu o prehrani
graana Celja u kriznim i ratnim vremenima. Uenici su na radionici, takoer nauili
kako se trae odgovarajui izvori u arhivu. Po spiskovima su traili i u arhivskoj
grai pregledali popise trgovina s namirnicama, gradski djeiji restoran, spisak
gostiona, slijedile su statistike cijena mesa iz 1914. i 1918. godine, uporeivali su
cjenovnike razliitih gostiona, hotela. Sve to su nauili u etverosatnoj radionici su
saeli na plakatu u obliku misaonog uzorka.
Slika 4: Uenici sedmih razreda na kraju radionice na kojoj su
izraivali peate (foto: ZAC)
12 Dr. Aleksandar iek, Begavka, zato su pomonici za tavljenje ovije koe, u velikom luku
izbjegavali mjesto uz Savinju ; u Historija za sve, sve za historiju, br. 1., Celje 1997.
Pedagoka djelatnost u Historijskom arhivu Celje i Pokrajinskom arhivu Maribor
147
OSNOVNA KOLA Frana Kranjca & HISTORIJ SKI ARHIV CELJ E
13
VIZ priprema za izvoenje UNESCO dana za 7. d razred
Naziv tema UNESCO dana za 7. d razred:
ZANATI U GOSPODSKOJ ULICI NEKADA
Naziv radionice:
SUSRET S CELJSKIM IZRAIVAIMA RUKOTVORINA (ZANATLIJAMA)
A) UVOD U RADIONICE
S uenicima ponovimo ve poznato o cehovima - udruenjima zanatlija (iz
uenja i izlobe koju su ranije pregledali):
ta su cehovi?
ko se udruuje u cehove, ko su lanovi, ko je vodio ceh?
kakva su bila cehovska pravila, ko ih je potvrivao?
kakve knjige su vodili cehovi?
ta su egrti dobili od cehova po zavretku uenja zanata?
o emu su razgovarali na sastanku cehova?
ta je znaajno za zanatske dokumente?
koji zanati zanatlije su bili predstavljeni na izlobi?
Uenike podijelimo u 3 grupe sa po 4 uenika po sistemu prebrojavanje do etiri
I. GRUPA: Crtanje cehovskih simbola
II. GRUPA: Izrada zanatskog dokumenta ili pogodbe o uenju i zatitnog
ovitka
III. GRUPA: Rad u restauratorskoj radionici, priprema materijala za opremu
dokumenta (visei peat)
B) RAD U GRUPAMA (VIZ ciljevi)
I. Grupa: Crtanje cehovskih simbola
Uenici:
Upoznaju elemente cehovskih simbola,
Upoznaju vrste cehova vrste poziva u srednjem vijeku.
Materijal koji trebaju:
Ekoloki papir, ili crtai list,
Olovka, votanice, bojice.
13 Priprema za radionicu Susret sa celjskim izraivaima rukotvorina, 2003., autori pripreme: Bojan
Rebernak, Osnovna kola Frana Kranjca Celje, dr. Aleksander iek, dr. Bojana Aristovnik, Historijski
arhiv Celje.
148
Bojana ARISTOVNIK, Mojca HORVAT
Slika 5: Fotograja za uspomenu na kraju uspjenog rada
(foto:ZAC)
II. Grupa: Izrada zanatskog dokumenta ili ugovora o uenju
Uenici:
upoznaju elemente cehovskog dokumenta,
upoznaju hijerarhiju lanova ceha,
upoznaju se s detaljima iz vremena kolovanja i rada praktikanata i
pomonika,
upoznaju obaveze lanova ceha.
Materijal koji trebaju:
ekoloki papir,
tu, pero za tu, deblji omaster (ili presjeen kraj pera).
III. Grupa: Rad u restauratorskoj radionici
Uenici:
upoznaju se s pojmom restauriranje u arhivskoj restauratorskoj radionici,
upoznaju se s razliitim vrstama oteenja i uzrocima iste na arhivskoj grai,
upoznaju se s razliitim postupcima restauriranja,
upoznaju se s materijalima, koje restauriraju,
Pedagoka djelatnost u Historijskom arhivu Celje i Pokrajinskom arhivu Maribor
149
upoznaju postupak izrade peata.
Materijal koji trebaju:
vosak (crvena svijea),
upalja,
ue paga,
peatnjak.
Sa sobom mogu donijeti pocijepan, raspadnut dokument (uvjerenje, rodni
list, nacrt itd.), oteenu knjigu koja se raspada, vie puta presloeno staro pismo
koje se raspada, sa selotejpom zalijepljen stari papir.
C) ZAKLJUAK sinteza rada
Izvjetavanje grupe o radu i istraivanjima na zakljuenju UNESCO dana
pred celjskom opinom.
Uenici osnovne kole provjeravaju znanje s testom koji ispune na kraju
rada u arhivu, najee jer su vremenski ogranieni ispune, test iz uenja historije i s
tim ponove ta su nauili na trenskom radu.
asopis za uenje, za osnovnu kolu
14
14 Test za osnovnu kolu, autori: Bojan Himmelreich, Bojan Aristovnik
150
Bojana ARISTOVNIK, Mojca HORVAT
Za uenike srednjih kola jo ne pripremamo arhivske radionice, ali su im
nai arhivisti u koli predavali na temu koju trenutno ue (npr. o cehovima; opskrbi
stanovnitva s namirnicama u Celju u periodu 1914. do 1945. godine; neke oblike
Pedagoka djelatnost u Historijskom arhivu Celje i Pokrajinskom arhivu Maribor
151
represije komunistike vlasti prema Sloveniji u periodu 1945.-1952. godine; itd.).
Nae programe su srednjokolci i njihovi uitelji - mentori mogli proitati u Katalogu
programa obaveznih izbornih sadraja za srednjokolce, koje svake godine izdaje
Zavod Republike Slovenije za kolstvo.
Najvie kolskih grupa doe u Arhiv na as opeg obrazovanja, koje
pripremimo detaljnije i dopunjenije nego ono za uenike osnovne kole i s obzirom
na usmjerenje nastavne grupe.
Zanimljivo je bilo iskustvo s izvedbom takozvanog mini seminara. acima
2. godine Poslovno-komercijalne kole Celje smo u bloku asova predstavili
zadatke Arhiva i rad s dokumentarnim i arhivskim gradivom kako ih predstavljamo
na osnovu pravilnika
15
radnicima javnopravnih lica, koji rade s dokumentarnom
graom. Obrazovanje je teklo u okviru predmeta kancelarijsko poslovanje.
Uenici osnovne kole u pravilu posjeuju arhiv u 6. ili 7. razredu, neke
manje ili vie udaljene kole dolaze nam svake 4 godine s uenicima od 6. do 9.
razreda (Osnovna kola Leskovec). Neke grupe su sastavljene od uenika etvrtog i
petog razreda. Najee nas posjeuju uenici i aci celjskih kola, a dobra posjeta
je, takoer, iz savinjske regije (Vransko, Prebold, empeter, Petrove). U zadnjem
petogodinjem periodu nas posjeuju, takoer, kole iz drugih krajeva Slovenije, koje
teritorijalno ne pokrivamo. Arhiv uglavnom posjete u okviru planirane ekskurzije
Celju.
Srednjokolci nas posjete u pravilu u 1. i 2. razredu, gimnazijalci u 4.
razredu, prije svega oni koji se spremaju za maturu iz historije.
Godina posjete Broj grupa osnovnih kola Broj grupa srednjih kola
Zajedno iz Celja Zajedno iz Celja
2001. 1 / / /
2002. 29 17 22 22
2003. 34 13 19 19
2004. 6 2 38 38
2005. 31 12 66 61
2006. 27 17 66 61
2007. 25 8 48 44
2008. 2 1 10 10
2009. 11 4 18 18
2010. 25 5 18 18
2011. 18 7 17 15
Grupama, koje za posjetu Arhiva odrede malo vie vremena, prikaemo,
takoer, dokumentarni lm o djelovanju Historijskog arhiva Celje.
16
Film se moe
vidjeti na web stranici:
http://www.youtube.com/watch?v0-OQoXInE7oM
15 Pravilnik o strunoj osposobljenosti slubenika javnopravnih lica, te radnika ponuaa usluga,
koji rade s dokumentarnom graom (Ur. 1.RS, 132/2006, 38/ 2008.)
16 Historijski arhiv Celje, DVD, scenarij dr. Aleksander iek, Celje 2006./2007.
152
Bojana ARISTOVNIK, Mojca HORVAT
Pokretne slike pomau da dobijemo bolju predstavu od reenog. Takoer,
izlobe kojima smo u predstavljanje ukljuili lmove na temu izlobe (Grad
u zagrljaju voda, Zima od straha ka radosti, Celjski Olimpijci 1936.-1988.) su
obogatili izlobu, a ujedno su lmovi autorima olakali predstavljanje i uinili ga
dinaminijim.
Slika 6: U restauratorskoj radionici
(foto: ZAC)
Uenicima je vrlo
dojmljiva i restauratorska
radionica. Prilikom predstavljanja
restauriranja saznaju, da to
zahtijeva veliku mjeru preciznosti
i strpljenja, posebno su zaueni
sa podatkom koliko vremena treba
za restauriranje. Uenicima se
takoer, dopada, to u arhivu uu
meu arhivske police, gdje obini
posjetioci nemaju pristupa.
Nakon desetogodinjeg
uspjenog rada na pedagokom
podruju u Arhivu smo kao
nadgradnju u kolskoj godini
2011./2012. izveli projekat Mika Mica u arhivu.
U okviru Meunarodnog dana arhiva, koji obiljeavaju arhivi irom svijeta
09. juna 2012. godine smo u Historijskom arhivu Celje, zajedno sa partnerima: O
Petrove, Srednja kola za ugostiteljstvo i turizam Celje, kola za hortikulturu i
vizualne umjetnosti Celje, te Muzika kola Risto Savin alec u Narodnom domu u
Celju predstavili projekat Mika Mica u arhivu, to se moe vidje ti na web stranici:
http://www.zac.si/2012/05/31/miska-mica-jo-bo-ob-mednarodnem-arhivskem-
dnevu-zbrisala-iz-arhiva-v-narodni-dom/
Mika Mica je graninik u arhivskom pedagokom radu, to je sasvim novi
dogaaj, koji e se razvijati i graditi i dalje u slijedeoj kolskoj godini. Projekat je
pokazao znaaj timskog rada, saradnje i suautorstva za kreiranje nae zajednike
sadanjosti.
Pouka u Pokrajinskom arhivu Maribor
Pokrajinskom arhivu Maribor, koji je nadlean za stvaraoce s podruja
trinaest upravnih jedinica u tajerskoj, Korukoj i Prekomurju, u posjet dolaze
kolske i druge zainteresirane grupe u velikom broju s podruja upravne jedinice
Maribor. Iz Slovenj Gradca i Lendave, koji su od Maribora najudaljeniji, nekih 70
odnosno 80 km od Arhiva, zbog ega je razumljivo da se osnovne kole ne odluuju
Pedagoka djelatnost u Historijskom arhivu Celje i Pokrajinskom arhivu Maribor
153
za posjetu. Srednje kole pak samo ponekada, u izuzetnim situacijama posjeuju
navedeni Arhiv. Dislocirane jedinice Pokrajinskog arhiva Maribor za Prekomurje i
Koruku za sada nemaju uslova za organizaciju pouke u arhivu.
Razmiljamo o mogunosti, da mi posjetimo udaljene kole, koje sebi ne
mogu obezbijediti dolazak u Maribor. Sline akcije ve izvode neki muzeji (projekt
se zove Muzej u posjeti), kada muzejski kustos s nekim predmetima i predavanjima
doe u kolu i tamo uenicima predstavi odreene sadraje. Svakako da takav pouk
(predavanje) nije iste vrijednosti kao onaj koji se predstavi grupama koje dou u
arhiv i pogledaju ga. Ipak bi to za mnoge kole bila jedina mogunost (nansijski
dostupna), da njihovi uenici upoznaju rad arhiva.
Za udaljene kole je posjeta arhivu povezana sa trokovima prevoza, a da
o vremenu putovanja i ne govorimo. Arhivist koji e izvoditi takvo predavanje,
priprema samo reprodukciju arhivske grae, koju bi mogao uenicima u koli
pokazati uz pomo power point prezentacije. Za potporu prezentacije potrebni su jo
peatni vosak za izradu peata i moda neki asopis za uenje.
Troak prijevoza bi za arhiv bio isti, kao kod izvoenja vanjske slube. Za
sada ideja o arhivu u posjeti jo nije realizovana, ali se ipak nadamo da e ve
slijedee kolske godine neka od kola pokazati interesovanje i da emo se moi
dogovoriti za izvoenje kulturnog dana u koli.
Godina posjete Broj grupa osnovnih kola Broj grupa srednjih kola
Zajedno iz Maribora Zajedno iz Maribora
2006. 7 5 4 1
2007. 9 7 2 /
2008. 7 5 3 2
2009. 8 4 18 18
2010. 9 5 5 4
2011. 15 6 6 4
Najee Arhiv posjeuju kole, koje su u Arhivu ranije bile i znaju ta
mogu oekivati od posjete. Upitajmo se kako o naoj djelatnosti obavijestiti kole,
koje za nas, odnosno, za mogunost posjete s uenicima i acima uope ne znaju.
Svakako moemo tvrditi da broj posjeta u velikoj mjeri ovisi od truda arhiva za
veom prepoznatljivou.
U septembru 2010. godine smo mariborskim osnovnim i srednjim kolama
poslali dopis s pozivom da dou pogledati izlobu i predavanje u arhivu. Za tu
priliku pripremili smo izlobu o zemljinim knjigama, koja je bila vie za laike (lica
bez predznanja) i zato jo primjerenija za kolsku omladinu. Odziv je bio jako dobar,
jer jo istog mjeseca predavanja i izlobu u Arhivu posjetilo je oko 200 posjetilaca,
u oktobru 160, a u novembru mjesecu 92 posjetioca. Slinu akciju bi trebalo jo
ponoviti za kole iz drugih upravnih jedinica, gdje nas za sada premalo poznaju.
Uitelji i profesori posjetu arhivu u Mariboru veinom kombinuju s
posjetom neke druge kulturne institucije u gradu. esto su to muzej ili knjinica,
154
Bojana ARISTOVNIK, Mojca HORVAT
takve kombinacije u okviru kolskog kulturnog dana su od posebnog znaaja za
udaljenije kole. Za nas u Arhivu je to odgovarajue, jer tako na naim asovima
obuke je samo jedna grupa (u pravilu do 25 posjetilaca) to je s obzirom na nae
prostorne mogunosti odgovarajue, s tim da manje grupe imaju vee mogunosti za
rad i uenje u toj jednoj posjeti (vie im se moemo posvetiti).
Neto slino, sa zajednikim nazivom, smo organizovali zajedno s
Nadbiskupskim arhivom Maribor, kada smo veem broju manjih grupa predstavili
mogunosti za rodoslovno (genealoko) istraivanje u oba arhiva. U Mariboru ima
vie kulturnih institucija, koje nude pedagoku djelatnost, tako da bi bilo mogue
povezivanje s njima i zajednika organizacija tematskih kulturnih dana. Trenutno
se otvara mogunost za saradnju sa Zavodom za zatitu kulturnog naslijea, koji
kolsku grupu vodi po gradu i upoznaje je sa pojedinanim vanim zgradama, a
poslije toga u Arhivu uenici mogu uti neto vie o historiji tih zgrada, pogledati
planove za izgradnju i stare fotograje kua.
U Pokrajinskom arhivu Maribor smo u zadnjih est i pol godina ugostili
cijelu paletu starosnih grupa. Dole su, takoer, grupe djece iz vrtia, kao i grupe
umirovljenika.






Godina Osnovci Srednjokolci Studenti Drugi Ukupno
2006. 268 400 95 10 773
2007. 354 204 / 32 590
2008. 246 284 / / 530
2009. 347 15 20 / 382
2010. 348 211 182 45 786
2011. 706 326 135 111 1278
Slika 7: Uenici Osnovne kole Pesnica pri radu
s originalnom arhivskom graom (materijalom)
Za uenike osnovne kole
imamo pripremljen as sa
demonstracijom, odgovarajueg
sadraja, koji se razlikuje samo u
odnosu na regiju iz koje dolaze.
Uenicima pokazujemo power
point prezentaciju s reprodukcijama
starih razglednica i fotograja
njihovog rodnog kraja, tj., gradske
okoline. Zanimljiva je bila reakcija
uenika, kada smo im pokazali
fotograju njihove kole iz
vremena Drugog svjetskog rata,
kada je zgradu pogodila bomba.
Bili su jako potreeni i zabrinuti, da li su prilikom napada bili povrijeeni tadanji
uenici. ivahna debata se, takoer, razvije uvijek kada grupama pokaemo snimak
Pedagoka djelatnost u Historijskom arhivu Celje i Pokrajinskom arhivu Maribor
155
franjevakog katastra za njihov rodni kraj. Tada porede ta je ostalo od onda, a ta je
novo izgraeno. Interesantno je i kada uenicima pokaemo reprodukciju dokumenta
koji pominje njihov rodni kraj, jer pri tome naue znaaj peata. Poslije toga
pokaemo im kako se napravi peat, a oni, takoer, mogu opipati komadi pergamenta
u restauratorskoj radionici. U skladinim prostorima ih najvie zanimaju pomine
arhivske police na tranicima (tzv. kompaktusima).
Posebnu vrstu posjete arhivu predstavljaju arhivske radionice, na kojima
se uenici vie praktino upoznaju s radom u arhivu. Uenike razdvojimo u vie
manjih grupa i tako se prvi iskuaju u kaligraji, drugi u knjigoveznikoj radionici
prave peate, upoznaju se sa zlatotiskom i pogledaju neke jednostavnije postupke
restauriranja oteenog arhivskog materijala, trea grupa trai informacije uz pomo
mikrolmskih itaa u arhivskoj itaonici, dok ostali uenici rade u parovima s
originalnim arhivskim gradivom. Uenicima razdijelimo tzv. kartice za uenje s
konkretnim zadacima, a svaka grupa radi pod nadzorom arhivista, tj. restauratora,
to znai da pri radu u arhivskim radionicama sarauje vie zaposlenih u arhivu.
Moemo rei da uenici vrlo paljivo i sa potovanjem rukuju s originalnim
arhivskim materijalom. Svoje odgovore iz kartica za uenje na kraju usmeno
predstave svojim kolskim kolegama i uiteljima.
U prvom redu uenicima osnovne kole je namijenjena i biljenica s
osnovnim informacijama o Arhivu i praznim stranicama, slobodnim za biljeke,
koje je Pokrajinski arhiv Maribor dao da se odtampaju 2010. godine. Biljenici
je priloena olovka i niz drugih informacija koje su napisane na jednostavan nain,
gdje su izmeu ostalog: radno vrijeme arhiva, telefonski brojevi i drugi kontakti,
upute za posjetu itaonice itd.
Slika 8: Biljenica za
uenike osnovne kole
Poduavanje aka je usredotoeno na razliite
tipove gradiva, koje uvamo u Arhivu. Pokaemo im,
takoer, naine kako e traiti po arhivskom gradivu, jer
se u svakoj generaciji nau aci koji e pripremati
istraivake zadatke i pri tome e trebati pomo arhiva.
Zato posjeta arhivskoj itaonici za njih nije vie samo
zanimljivost, nego pred priprema za samostalan rad u njoj.
Predstavljanje acima podupiremo s isjecima iz
videa koji je pripremio Historijski arhiv Ljubljana. Film je
napravljen upravo za tu starosnu grupu i pored konkretnog
predstavljanja ljubljanskog arhiva na privlaan nain,
takoer, objanjava osnovne pojmove arhivistike.
Mogunost da ga pogledate je na mrenoj adresi:
http://www.youtube.com/watch?v=InzovNxVUrQ&feature=player_embedded
Takoer, kod uenika srednjih kola predstavljanje prilagoavamo regiji iz
koje dolaze. Pri tome koristimo tzv. tematsko pouavanje, koje je namijenjeno za
unaprijed odreenu temu, za koju se prethodno dogovorimo sa njihovim profesorima,
156
Bojana ARISTOVNIK, Mojca HORVAT
pri emu se otvara cijeli niz mogunosti. Ipak sve je jako ovisno od profesora, koji
moraju znati denisati ta tano ele i sa kakvim predstavljanjem u arhivu bi se
njihov nastavni program najbolje dopunio. Najlake je predstavljanje aktualne
(trenutno postavljene) izlobe. Zanimljivo je bilo predavanje za ake zanatske kole
o restauriranju knjiga, jer su prije toga u koli uili kako se popravljaju motori.
Paralele sa nastavom u koli i poukom u arhivu se mogu povui, samo je potrebno
malo mate. Takoer, za ake smo ve organizovali arhivske radionice, na kojima smo
razdijelili arhivski matrijal i listove za uenje sa zadacima, koji su tano odreivali
ta moraju iz arhivskog gradiva napisati. Uenici su radili u parovima i svaki par je
imao drugaiji zadatak, tako da su na kraju radionice svi predstavili rezultate svojih
istraivanja. Uenici srednje kole su tako dobili zadatak da iz sudskog spisa pri
zaplijenjivanju trgovine popiu inventar tipine seoske trgovine prije 100 godina,
drugi su u meuvremenu pretraivali po asopisima i traili reklamne oglase za
proizvode iz 60. godina 20. stoljea, trei su iz kolske hronike ustanovljavali kakav
je bio ivot uenika u njihovoj koli prije pedeset godina.
Studentske grupe imaju veinom posebne tematske odrednice. Rijetko je
rije o uoptenom predstavljanju, koje je kada ga pripremimo namijenjeno prije
svega upoznavanju istraivakog rada u arhivskoj itaonici, traenju grae, te
manjim savjetima, koji studentima pomau da se bolje snau u arhivu. O tematskim
predavanjima za studente se prethodno manje-vie dogovorimo s njihovim
profesorima. U proloj godini studentima slovenistike predstavili smo starije
arhivske dokumente na slovenskom jeziku i graevinske planove studentima historije
umjetnosti. Saradnja s univerzitetskim profesorima je vrlo poeljna za obje strane.
Arhivisti mogu pri takvim susretima upozoriti na posebno zanimljive dokumente,
koje uva Arhiv, a koje onda profesori ponude na prouavanje svojim studentima.
Drugaije grupe nas posjeuju rijee, ali svejedno bismo predstavili iskustva
koja smo imali sa dvjema posebnim grupama. Prva s najmlaim posjetiocima iz
vrtia i drugu najstariju iz univerziteta za treu ivotnu dob (umirovljenici).
Vaspitaica iz vrtia je prije dolaska grupe rekla da su djeca izraivala
knjige, zato bi prije svega voljeli pogledati nau restauratorsko-knjigovezniku
radionicu. Prilikom dolaska dviju grupa, jednu smo zbog toga poslali u restauratorsku
radionicu, gdje su pogledali izradu razliitih tipova vezivanja knjiga (spiralni povez,
termo povez, ivanje knjiga, pored toga jo kako napraviti zlatotisak, kako se izrauje
peat, kako se restauriraju knjige, kakav je na dodir komadi pergamenta itd.).
Drugu grupu smo u meuvremenu po Arhivu vodili slino kako je opisano
na slikovnici Natae BudnaKodri i Barbare PeakMikec Mika Mica u arhivu.
17

Najprije su pogledali arhivsko skladite, pokazali smo im dokumente s peatom, te
itaonicu. Poto su djeca uzrasta za vrti premalena, da bi u cjelosti sasluala itanje
teksta iz slikovnice, dogaaje su upoznali uz slike i pripovijedanje. Mlau grupu
(3-4 godine) je najvie privukla mogunost, da se iz tame skladita pojavi arhivski
17 Nataa Budna Kodri i Barbara Peak Mikec: Mii Mica u arhivu. Preserje: Morfem, 2010.
Pedagoka djelatnost u Historijskom arhivu Celje i Pokrajinskom arhivu Maribor
157
mali duh, starija grupa (5-6 godina) je ve dobro pratila pripovijedanje i objanjenja,
te ivahno sudjelovala u diskusiji. Grupe umirovljenika iz univerziteta tree ivotne
dobi su bile vrlo zahvalna publika.
Na predstavljanju akcenat je bio na novijoj historiji regije, znai periodu i
prostoru u kojem je veina iz grupe preivljavala djetinjstvo i mladost. Najvie je
bilo prikazano fotografske grae, poto je dokazano da pregled starih fotograja
moe djelovati ak kao terapija, koja starcima olakava posledice demencije i
Alzheimerove bolesti.
18
Svako od njih se jo dobro sjea detalja iz svog djetinjstva, to bi takoer,
zaposlenima u Arhivu moglo pomoi da razrijee moda kakvu nejasnou. Sjetimo
se samo raznih fotograja, koje su sasvim bez opisa i datuma. Saradnju arhiva sa
starijim graanima bi dakle mogli oznaiti kao korisnu za sve uesnike.
Za sve starosne grupe se dobro pokazala kombinacija predstavljanja
digitaliziranih dokumenata i fotograja na projektoru, gdje su takoer, veim grupama
dobro pregledni detalji arhivske grae. Prikaz nekih posebno zanimljivih originala,
gdje najvee oduevljenje pokupi tiftni registar knjiga koja obuhvata 1600
stranica, izuzetno velikih dimenzija, te posjeta skladitu, itaonici i restauratorskoj
radionici.
U budue elimo organizovati jo to vie razliitih tematskih satova uenja.
U okviru izbornih sadraja, koje nude srednje kole, mogli bismo takoer oblikovati
due programe, koji bi ukljuivali vie posjeta, a time bi imali za konani proizvod
istraivaki zadatak.
Za kraj
Predstavljena je destogodinja saradnja sa kolama i rad sa grupama.
Pozitivna iskustva nas obogauju, iz negativnih iskustava u praksi elimo nauiti,
kako u budunosti raditi drugaije.
Omladini elimo u mozaik saznanja dodati i svoj kameni, tj., poznavanje
vanosti ouvanja arhivske grae. Historija je uiteljica ivota (kao to su ve rekli
stari Rimljani). Ko pie svoju priu, takoer, na osnovu prouavanja arhivske grae,
koju uvamo naim naslednicima kao kulturni spomenik, koji svoj ivotni ciklus u
arhivu ne zavre (pogreno misli veina) ipak njihov ivot tu moe ponovo poeti.
Pria se pria kroz razliite interpretacije, naune studije, izlobe, monograje. Kroz
sintezu i analizu arhivske grae u poreenju sa razliitim studijama moemo saznati
uzrono-posljedine dogaaje iz prolosti, na osnovu kojih moemo u sadanjosti
initi drugaije.
18 Aleksande Lavreni, Alternativne mogunosti upotrebe arhivske grae-terapija za pomo starijim
graanima, Tehniki i sadrajni problemi klasinog i elektronskog arhiviranja, 10. skuptina, Maribor
2011., str. 505-514.
158
Bojana ARISTOVNIK, Mojca HORVAT
injenica je da je cijela historija ovjeanstva prepletena s uvaavanjem
aktera drutvene moi. Ti pritisci ine poleinu napretka civilizacije, koju je potrebno
neprestano rekonstruirati i s tim ostvariti uslove za pravednije drutvene odnose.
U odgovarajuem drutvu se pojavljuje pozitivan odnos kako prema individualnoj
razliitosti, tako isto i prema drutvenoj razliitosti.
19
Rekonstrukcijom nepravednih historijskih drutvenih praksi, te priznavanjem
razliitosti i razlike kao vrijednosti, moi emo uinkovito realizirati, takoer s
dobrim poznavanjem i naunom interpretacijom historijskih izvora. Interpretacija
pria s prouavanjem arhivske grae o tome, kako je ovjek ivio u razliitim
periodima historije, te kakav je bio njegov odnos prema drutvenoj okolini, u kojoj
je ivio, u tome nam mogu posredno pomoi iskustva i znanja naih predaka, koja
moemo upotrebiti i primjeniti u sadanjosti.
S predstavljanjem naeg rada, prezentacijom historijskih izvora, radom u
resturatorskoknjigoveznikoj radionici, elimo uenicima pribliiti znaaj arhivske
grae, tako da dobiju odnos potovanja prema naim zajednikim zapisima (u
razliitim oblicima, na razliitim medijima) kulturnom naslijeu, kao zajednikom
sjeanju nacije.
Znaaj arhivske grae najbolje naue uenici i aci, koji u okviru projektnog
rada na odreenu tematiku istrauju arhivsku grau i rezultate predstave u
istraivakom zadatku.
Zajedniki projekat Mika Mica u arhivu je ukazao na znaaj timskog rada i
saradnje za kreiranje nae zajednike sadanjosti.
Summary

We presented a decade long cooperation with schools and work with groups.
Positive experiences enrich us, from negative experiences in practice we learn to
work differently in the future.
Young people want in a mosaic of information and add your stone, then knowledge
of the importance of preserving archival materials. History is the teacher of life (as
was already said, by the Romans). Who writes his story, also based on the study
of archives, which we hold to our successors as a cultural monument, that its life
cycle in the archive is not complete (I think most mistakenly) that though his life
may begin again. His story is told through the different interpretations of scientic
studies, exhibitions, books... Through the synthesis and analysis of archival material
in comparison with different studies we can learn causal events from the past, on
which at present we can do differently.
19 http://www.vrtecvodma.si/data/43.pdf; Robi Kroi, Znaaj umjetnosti u insititucionalnom
pedagokom odgoju kao dio induktivnog pristupa: Vrti Vodmat i uesnici Kulturno oplemenjivanje
najmlaih.
Pedagoka djelatnost u Historijskom arhivu Celje i Pokrajinskom arhivu Maribor
159
The fact is that the whole history of mankind twisted with respect actors of
social power. These pressures take back the progress of civilization, so it is necessary
to continually deconstruct these conditions to achieve more equitable social relations.
The appropriate society appears as a positive attitude toward individual differences,
and so too the social diversity.
Deconstruction of historic unjust social practices, and recognition of diversity and
difference as a value, we can effectively take into account, also with a good knowledge
and scientic interpretations of historical sources. Interpretation of story with a
study of archival material about how the man lived in different periods of history,
and what was his attitude towards the social environment, in which he lived, that we
can indirectly help the experience and knowledge of our ancestors, which we can use
and apply in the present.
With the launch of our work, examples of historical sources, work in
restoration workshop, we want students to approach to the signicance of archives,
so they can get a respectful attitude towards our common records (in different forms
in different media), cultural heritage, as the nations collective memory.
The importance of archives is to learn the best students and pupils, who in
the project work on a specic topic with researched archive material and research
results in the present task.
J oint project Mishka Mica in the archives stressed the importance of teamwork and
cooperation for the creation of our common present.

161
Ljiljana RADOVAC
Arhiv Vojvodine Novi Sad
REFORME OBRAZOVNOG SISTEMA U HABSBURKOJ
MONARHIJI ZA VREME VLADAVINE MARIJE TEREZIJE
(1740. -1780.)
Abstrakt: Marija Terezija je za vreme svoje vladavine sprovela mnoge
znaajne reforme. Meu njima je najvanije bilo uvoenje upravnih organa, koji
nisu predstavljali izvrne organe, ve su imali savetodavnu ulogu. Dravne ustanove
su prolazile kroz odreene promene i prestrukturisanje, a izvravanje njihovih
zadataka nalazilo se u rukama plemia sve dok Marija Terezija nije sprovela upravne
promene, koje je nastavio i njen sin Josip II.Veliki uticaj na sprovoenje reformi pri
rukovodeim organima su imale dve vane linosti toga doba, prvo ministar grof
Haugvic, koji je vodio reforme unutranje dravne uprave, a zatim ministar grof
Kaunic, zaduen za spoljnu politiku. Organi uprave su mogli delimino da donose
sopstvene odluke, i nisu morali vie da budu upueni na vladajue plemstvo. Marija
Terezija, zajedno sa svojim sinom i naslednikom Josipom II, jedan je od najboljih
predstavnika Habsburke dinastije. Reforme koje su ona i njen sin sproveli tokom
XVIII veka, unapredile su sve sfere ivota u Habzburkoj monarhiji. Nakon smrti
Marije Terezije, njen sin Josip II nastavio je sa sprovoenjem reformi, posebno se
zalaui za ostvarenje centralizovane drave, sve do svoje smrti 1790. godine.
Kljune rei: Istorijat dinastije Habsburgovaca do XVIII veka, stanje u
Habsburkoj monarhiji pre vladavine Marije Terezije, reformski rad Marije Terezije,
osnove obrazovnog sistema u Habsburkoj monarhiji, kolstvo kod Srba na dananjoj
teritoriji Vojvodine.
Uvod
Vladavinu Marije Terezije obeleavaju apsolutistika vlast i politika
centralizacije, koje su za cilj imale dravnu konsolidaciju habsburkih zemalja
i sprovoenje reformi prema prosvetiteljskom uzoru. J edno od obeleja njene
vladavine jeste i sprovoenje intenzivne politike germanizacije. Austrija kao
feudalna drava transformie se u jednu veliku inovniku dravu. Formirana su
prva ministarstva, na primer Dvorska kancelarija, kao izvrni organ vladara koji
je vodio brigu o implementaciji vladarske politike, zatim Dvorski ratni savet, koji
je rukovodio vojnim snagama u Monarhiji, kao i Dvorska komora, koja je vodila
nansijske poslove drave. Stvorene su uprave okruga, kao dravni organi koji su
162
Ljiljana RADOVAC
kontrolisali vlastelinstva i njihove sudove, uitelje i svetenike. Znaajan korak
u uvoenju ekasne dravne uprave predstavljalo je popisivanje stanovnitva,
formiranje zemljinih knjiga i uvoenje brojeva na kuama.
U vreme vladavine Marije Terezije dolo je do razdvajanja izvrne i sudske
vlasti. Stvoren je vrhovni sud i jedinstveni kazneni zakon. Za vreme njene vlasti
dolo je do umanjivanja feudalne potinjenosti, a prvi put su uvedeni i porezi za
plemstvo i svetenstvo. Takoe, dravna uprava uzela je na sebe ulogu nadzora nad
Crkvom. Karakteristino za period vladavine Marije Terezije bilo je stvaranje stajae
vojske. Uvedena je regrutacija na doivotno vreme. Formirane su vojne akademije,
kao na primer akademija Vinernojtat (Wiener Neustadt). Dakle, iz svega navedenog
vidi se koliki je bio znaaj reima Marije Terezije za celokupan razvoj zemalja
srednje Evrope u XVIII veku.
Za Srbe u dananjoj Vojvodini, kao podanike Habsburke monarhije,
vladavina carice Marije Terezije predstavljala je jedan od znaajnih perioda u
njihovoj istoriji, jer su kao i narodi u drugim delovima Monarhije bili obuhvaeni
novom reformskom politikom, koja je ila u pravcu formiranja jedinstvene drave,
organa uprave i obrazovnog sistema.

***
Habsburgovci, jedna od najstarijih dinastija u Evropi dobila je ime po
gradu Habzburg (vajcarski kanton Argau). Porodica potie od grofa Guntrama, iji
su potomci ve u XI veku drali velike posede u Elzasu. Godine 1273. Rudolf I
Habzburg izabran je za nemakog kralja, a pobedom nad ekim kraljem Otakarom II
(1278.) osigurao je svojoj dinastiji posede na dananjoj teritoriji Vojvodine, Austrije
i tajerske. U toku XIV veka dinastija proivljava krizu. Ne postigavi uspehe u
spoljnoj politici, Habsburgovci nastoje da se uvrste u svojim naslednim zemljama.
Tek sa Maksimilijanom (Maximilian I) poinje nagli uspon kue Habsburgovaca
1
.
Vetom diplomatijom i enidbenim vezama, Habsburgovci su stekli velike
posede i postali najmonija dinastija u Evropi. Neka drugi ratuju, Ti, srena Austrijo,
eni se (Kriege mgen andere fhren, du, glckliches sterreich, heirate), kae
popularna poslovica toga vremena.
2
Najvei uspon postiu za vreme cara Karla
V, Maksimilijanovog unuka, koji nasleuje veliko carstvo 1519. godine, nastalo
ujedinjenjem dinastija i njihovih zemalja. Carstvo obuhvata dananje teritorije
Austrije, june Nemake, Nizozemske, Fran Konte, paniju sa njenim posedima u
Sredozemlju (Napulj, Sicilija, Sardinija, Baleari), posede u Americi kao i austrijske
nasledne zemlje. Deo tog velikog carstva, prepustio je Karlo V svom bratu Ferdinandu
I, tako da su od tada postojale dve habsburke vladarske linije, panska i austrijska (ili
nemaka). U paniji Habsburgovci vladaju do 1700. godine, odnosno do smrti Karla
II, kada su je denitivno izgubili, uprkos pokuajima austrijske linije da u ratu za
pansko naslee (1704.1714.) osigura za sebe vlast u paniji. Od panskih poseda
1 (www.badische-seiten.de/wissen/habsburger.php) Sajt dostupan (6.12.2010.).
2 Dragoljub ivojinovi, Uspon Evrope, (dalje: D. ivojinovi, Uspon Evrope), Beograd 2000., 95.
Reforme obrazovnog sistema u Habsburkoj monarhiji za vreme vladavine Marije Terezije (1740.-1780.)
163
Habsburgovci su zadrali Napulj, Siciliju, Milano i pansku Holandiju. Austrijska
linija stekla je 1526.1527. eku, Ugarsku i Hrvatsku krunu (Ferdinand I). Smru
Leopolda, sina Karla VI, 1716. godine ugasila se muka linija u toj lozi, te stoga na
presto Habsburke monarhije stupa Karlova kerka Marija Terezija.
3
Ratovima, politikom i rodbinskim vezama, osvojene teritorije Habsburgovci
su nastojali da sauvaju i proire, oslanjajui se na Katoliku crkvu kao na
najvaniji faktor svoje unutranje i spoljne politike. Iako su od 1273. do 1806.
godine dali Nemakim zemljama niz kraljeva i careva, ipak se u njoj nisu uspeli
uvrstiti i postepeno su se morali iz nje povlaiti, naroito u vreme reformacije i
Tridesetogodinjeg rata.
4
Zastupajui samo interese sopstvene dinastije, zapleteni
u sukobe izvan Nemakih zemalja i Austrije i stojei kao izraziti predstavnik
katolicizma u stalnom sukobu sa protestantima, oni nisu uspeli da izmire razliite
stavove u politici nemakih kneeva i vojvoda.
5

Austrija, kao i ostale krunske zemlje Habsburke dinastije (Koruka,
Kranjska, tajerska, Ugarska, Hrvatska, eka i od 1743. Austrijska Nizozemska tj.
dananja Belgija), bila je podignuta na rang velike evropske sile i vodeeg faktora
Nemakog carstva tokom svojih vekovnih borbi za odbranu Centralne Evrope
od osmanskih invazija. Nakon pobede nad Osmanlijama u Velikom bekom ratu
1683.1699., Austrija je veoma ojaala ukljuivanjem u svoje granice veeg dela
Ugarske, dananje teritorije Vojvodine, kao i druge prostrane teritorije osloboene od
Osmanskog carstva. Iako je, poetkom XVIII veka, zajedno sa Pruskom, inila veoma
vaan dravni i politiki centar u nemakom svetu, poloaj Austrije je bio znaajno
oslabljen u okviru nemakih zemalja, tako da vie nije bilo izgleda za centralizaciju
Rimsko-nemakog carstva pod njenim vostvom. Posle proterivanja Osmanlija iz
najveeg dela Ugarske, Habzburki vladari poveli su politiku centralizacije Austrije.
To je u razdoblju 1703.1711. godine, ba u vreme rata za pansko naslee, izazvalo
estok oruani otpor ugarskog plemstva (Rakocijev pokret
6
), ali je on energino
slomljen. To je kasnije dovelo do izgradnje apsolutistikog dravno-politikog
sistema u Austriji. Denitivnu pobedu taj sistem je odneo za vreme carice Marije
Terezije.
7

Marija Terezija (Maria Theresia Walburga Amalia Christina; 13. maj
1717.29. novembar 1780.), bila je najstarija kerka cara Karla VI (Franz
Joseph Wenzel Balthasar Johann Anton Ignaz) i njegove supruge Elizabete
Kristine od Brunsvik-Volfenbutla (Elisabeth Christine Brunswick-Wolfenbttel).
3 Uporediti: Arneth Von, 1863., knj.1, 5; D. ivojinovi, Uspon Evrope, 96.
4 Tridesetogodinji rat (1618.1648.) posledica je verskih, drutvenih, ekonomskih, politikih i
ideolokih sukoba koji izbijaju na povrinu u XVII veku. Po zavretku Tridesetogodinjeg rata, mir
je zakljuen u vestfalskim gradovima Minsteru i Osnabriku (oktobra 1648. godine) izmeu cara
Ferdinanda III, s jedne, i Francuske i vedske, s druge strane. (Uporediti: Zirojevi, 1998., Republika,
Ogledi. Broj 202203.
5 Uporediti: Tejlor, 2001., 13.
6 Ferenc II Rkczi ugarski knez, u borbi protiv Habsburgovaca predvodio je maarsko plemstvo.
(www.ookaboo.com/o/pictures/topic/2543613/Francis_II_Rakozi) Sajt dostupan (6.12.2010.)
7 Uporediti: D. ivojinovi, Uspon Evrope, 217218.
164
Ljiljana RADOVAC
Hrvatsko-ugarska kraljica i rimsko-nemaka carica (stekla titulu brakom), a po
pragmatinoj sankciji
8
i naslednica svog oca.
9
Obrazovana je na staromodan nain
od strane njene guvernante i privatnih uitelja koji je nisu pripremili za bavljenje
politikom.
Stupila je na presto u najteim prilikama za carstvo 1740., sa nepune 24
godine. Njena armija je bila poraena i demoralisana, blagajna prazna, Ugarska,
eka i druge provincije nezadovoljne politikom Habsburgovaca. Bavarska je odbila
da prihvati Mariju Tereziju kao caricu, dok je pruski kralj Fridrih II
10
traio ustupanje
veeg dela lezije. Marija je to odbila, zbog ega je dolo do rata. Saksonija je takoe
odbacila pragmatinu sankciju, a 1741. koalicija panije, Francuske, Bavarske,
Pruske, Saksonije zahtevala je deobu eke. Ugarski sabor je bio nezadovoljan
svojim poloajem i nastojao je da od carice dobije ustupke.
11

Obrazovni sistem u Habsburkoj monarhiji
U oblasti obrazovanja, Zakonom o optem obrazovanju iz 1774. godine
izvrena je sveobuhvatna reforma kolstva u Habsburkoj monarhiji. Napravljena je
mrea osnovnih, srednjih i specijalizovanih kola koja je inila najbolji obrazovni
sistem u Evropi. Fuseneger kae: Marija Terezija je oseala pravu radost i
zadovoljstvo kada je u itavoj carevini uspela da uvede osnovnu kolu. kolu za
narod, kolu za sve. Uskoro nee postojati nijedno selo, ni u dalekom Erdelju ni u
divljim planinskim dolinama Tirola, niti u nesrenoj Galiciji, u koje nee stii uitelj,
okupiti oko sebe decu i uiti ih da piu, itaju, crtaju i veronauku. () naredila je da
decu iz svakog kraja treba poduavati na njihovom maternjem jeziku, a ako na tom
jeziku ili nareju ne postoje knjige, treba ih stvoriti.
12

8 Pragmatina sankcija 19. aprila 1713. godine Karlo VI proglaava Pragmatinu sankciju,
dokument u kojem se potvruje da posle njegove smrti sve nasledne zemlje i kraljevine pripadaju
njegovom mukom nasledniku u skladu sa primogeniturom. U sluaju da nema mukih naslednika,
kruna prelazi u ruke enskog naslednika prema stareinstvu. Karlo dobija dve keri, a time i pitanje
prihvatanja pragmatine sankcije stie veliki znaaj. On upuuje tekst svim saborima (1720.) i trai
njihovu saglasnost. Stalei svih nemakih zemalja, eka, Moravska, italijanski posedi i Nizozemska,
prihvataju Karlov zahtev. Ugarski sabor raspravlja o dokumentu od 1722.1723. godine i u elji da se
obezbedi od novih turskih provala odobrava ga iste godine. Ugarska se smatra delom carstva iako car
mora da potvrdi da e svaki vladar prilikom krunisanja potvrditi slobode i prava plemstva. Obezbedivi
pristanak svojih poseda Karlo VI preuzima korake da Pragmatinu sankciju priznaju evropski vladari
i dvorovi. Izbornici Saksonije i Bavarske prihvataju Sankciju, panija je prihvata 1725., Rusija 1726.,
Pruska 1728., Engleska poetkom 1731., a nakon rata za poljsko naslee prihvata je i Francuska 1735.
(D. ivojinovi, Uspon Evrope, 402403; Arnet fon, 1863., knjiga 1, 45)
9 Uporediti: Tejlor, 16; www.martinschlu.de/kulturgeschichte/klassik/kaiser/start.htm) Sajt
dostupan (6.12.2010.)
10 Fridrih II poznat i kao Fridrih Veliki kralj Pruske. (www.preussen.de/de/geschichte/1740_
friedrich_ii..html) Sajt dostupan (10.02.2011.).
11 Uporediti: Arneth von, knj.1, 8692.
12 Fuseneger, 280281.
Reforme obrazovnog sistema u Habsburkoj monarhiji za vreme vladavine Marije Terezije (1740.-1780.)
165
U sedamdesetim godinama XVIII veka nastaje potpuni preokret u istoriji
svih kola u Austriji, pa i u istoriji srpskih kola. Marija Terezija po uzoru na Prusku
otpoinje rad na ureenju kola u Habzburkoj monarhiji. Pored opteg pokreta
za ureenje kolskog pitanja, koji je odgovarao tadanjem duhu vremena, caricu
je rukovodila jo i surevnjivost na kulturno-naunom polju sa susednom dravom
(ovde se misli na Prusku i Fridriha II, prim. aut.). Osim toga, verovanje da ove
reforme znae ekonomsko podizanje drave, podsticalo je Mariju Tereziju da to
pre iz osnova sredi kolsko pitanje u Austriji, a takoe i u drugim zemljama, koje se
nalazilo u vrlo loem stanju. Vano je kratko napomenuti da je u Pruskoj otpoeo rad
na ureenju kola jo za vreme Fridriha Viljema I (Friedrich Wilhlem I 1688.1740.),
koji je naroito bio u jeku za vreme njegovog naslednika Fridriha II. Za vreme ovog
vladara izradio je Haker, a 1763. objavljena je i Generalna uredba za seoske kole
(Generallandschulenreglement) za protestantske pokrajine u Nemakoj, kojim je
izmenjen metod u koli, prednost data prirodnim naukama i izbaena je telesna
kazna. Dve godine kasnije objavljena je kolska uredba i za katoliku leziju, koju
je uglavnom izradio Felbiger.
13

U to vreme Marija Terezija je doznala za uspean rad Felbigera na
organizovanju osnovnih kola u leziji, te ga je pozvala u Be kako bi mu poverila
organizovanje austrijskih osnovnih kola. Godine 1774. Felbiger doe u Be gde
odmah postane uitelj Normalne kole
14
i lan kolske komisije.
15
Iste godine
Felbiger izrauje kolsku uredbu o austrijskim nemakim kolama, koju carica
odobrava pod imenom Opta kolska uredba za nemake normalne, glavne i
trivijalne kole u svim naslednim zemljama carske krune (Allgemeine Schulordnung
fr die Deutschen Normal-, Haupt- und Trivialschulen in der smtlichen K.K.
Erblndern). Felbirgerova uredba znaila je veliku dobit za nemake narodne kole
u Austriji, a isto tako i za sve ostale narodne kole austrijskog carstva u koje je
spadala i dananja teritorija Vojvodina.
16
Dr. Popovi takoe navodi da su postojale
i male kole, slovenske kole ili po zvaninom, trivijalne kole koje su se
nalazile pre svega po varoima, a retko po selima. Godine 1776.
17
objavio je Teodor
J ankovi prirunik, namenjen nastavnicima ovih kola, pod naslovom Runaja
knjiga potrebnaja magistrom ilirieskih neunitskih malih kola v cesaro-kralevskih
gosudarstvah (ast vtoraja). To je u stvari, uveni Felbigerov Normativ koji je bio
obavezan za sve kole Habsburke monarhije. Ovim Normativom kola je prela iz
crkvenih ruku u slubu drave.
18

Obrazovni sistem u Habsburkoj monarhiji reformisan je tako da su iz
kola izlazili estiti i korisni graani, a sa univerziteta obrazovani vladini inovnici.
13 Uporediti: Kirilovi, 15.-18.
14 Normalna kola (Normalschule) osnovana u Beu 1771. godine. Uporediti: Kirilovi, 20.
15 Dvorska kolska komisija (Studien-Hofkommission) osnovana u Beu 1760. godine i brinula je o
kolskoj organizaciji. Uporediti: Kirilovi, 20.
16 Uporediti: Kirilovi, 20.
17 Iste godine, Namesniko vee u Pounu (Bratislava) objavljuje rezoluciju o uvoenju novog
sistema kolstva na svim nivoima obrazovnog sistema u dravi. (Gavri, opis br. 430. str. 66)
18 Uporediti: Popovi, 384.
166
Ljiljana RADOVAC
Usko akademski jezuitski teajevi zamenjeni su predmetima koji su bili u skladu sa
zahtevima vremena. Po savetu linog lekara Gerharda vitena (Gerhard von Swieten)
holandskog protestanta koji je preao u katolicizam i postao jansenist, Marija Terezija
je reformisala Beki univerzitet poinjui sa Medicinskim fakultetom 1749. godine.
Od posebnog znaaja za jaanje birokratske drave bila su naimenovanja Karla
Antona fon Martinija (Karl Anton von Martini) za efa Katedre za prirodno pravo
1754. i J ozefa fon Zonenfelsa (Joseph von Sonnenfels) za efa Katedre politikih
nauka 1763.
19

Poloaj Srba u Habsburkoj monarhiji trebalo je da bude reen Privilegijama,
koje su habsburki carevi dodelili krajem XVII i XVIII veka. Pre svega Privilegije
su titile versku slobodu Srba i prava jerarhije svetenstva u odnosu na svoje vernike
(dakle, princip personalnosti prava-jer su Srbi Privilegije uivali kao Srbi i kao
pripadnici Srpske pravoslavne crkve, bez obzira na teritoriju na kojoj su iveli i pravo
koje je na toj teritoriji vailo). Privilegije su potvrivane, ali su prilikom tumaenja i
suavane. Privilegije su dobijali Srbi od Bea u izuzetnoj ratnoj opasnosti od Turaka
i dok su postojale te opasnosti, Privilegije su se potovale, jer su Srbi bili potrebni
kao vojnici.
20

Od dragocenog znaaja za srpski narod u okviru Habsburke monarhije bilo
je osnivanje Ilirske dvorske deputacije IDD
21
i Ilirske dvorske kancelarije IDK
za vreme Marije Terezije, te se iz tog razloga posveuje posebno poglavlje ovoj
instituciji. Takoe, treba istai da je osnivanju Ilirske dvorske deputacije i Ilirske
dvorske kancelarije prethodilo osnivanje posebne Dvorske Komisije. Naime, u
svojoj knjizi, Istorija srpskog naroda orovi navodi: Carica Marija Terezija
obrazovala je 1745. godine posebnu Dvorsku Komisiju, koja je imala da vodi brigu
o srpskim stvarima. Carica je bila dobro obavetena, da ugarski stalei sa svojom
kancelarijom Srbe pritiskuju mimo zakona, ali je nalazila da ih i Dvorski Ratni Savet
suvie zaklanja iz vojnikih razloga. Sa svojom Komisijom ona je htela stvoriti neku
sredinu: da se Srbima odre privilegije, ali da se ne proiruju. `Koliko je taj narod
hrabar i dobar on je i vrlo lukav i sve se dalje iri`, pisala je ona, oevidno s namerom
da se to sprei. U stvari, Srbi bi bili zadovoljni, da su se privilegije tano primenjivale
i poteno tumaile i da su carske vlasti u tom pogledu bile dosledne i pravedne.
Maarske vlasti bile su protivne toj Komisiji i izazvale su sukobe kompetencija zbog
ega je carica 1747. god. tu Komisiju pretvorila u Dvorsku Deputaciju za erdeljske,
banatske i ilirske stvari. Ali je pre toga, 21. decembra 1746. donela odluku, `da
mitropolit nije glava naroda nego crkve, te tube, koje se tiu naroda, neka se ne ilju
preko njega.`
22

ivot srpske pravoslavne crkve osnivao se na obiajnom pravu, optim
kanonskim propisima izloenim u Krmiji i privilegijama. Da bi to vie uticala na
narodni i crkveni ivot, dravna vlast je 1747. godine osnovala instituciju za srpske
19 Uporediti: Arneth von, knj. 4, 116121.
20 Uporediti: Veljanovi, 151.
21 IDD je osnovala Marija Terezija 5. avgusta 1747. Uporediti: Valrabentajn, 6.
22 (www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/6_13.html Sajt dostupan (13.04.2011.)
Reforme obrazovnog sistema u Habsburkoj monarhiji za vreme vladavine Marije Terezije (1740.-1780.)
167
poslove Ilirsku dvorsku deputaciju, ravnu ministarstvu, a koju je kasnije proirila u
tzv. Ilirsku dvorsku kancelariju. Carski komesar naredio je na Saboru od 1769. godine
da narodni poslanici pre izbora mitropolita iznesu svoje miljenje o svim vanijim
pitanjima narodnog i crkvenog ivota, kako bi se dobila podloga za organizovanje
Srpske pravoslavne crkve. Sabor je izneo svoje miljenje o raznim pitanjima, a
ve 1770. izdala je carica Marija Terezija uredbu pod nazivom Regulamenat. Ovaj
Regulamenat zakinuo je prava srpskom narodu, jer su ranije date privilegije bile u
znatnoj meri okrnjene, a saborski zakljuci izmenjeni na tetu naroda. Ogorenje
srpskog naroda je bilo toliko da je dravna vlast bila prisiljena da ga povue. Tada
je dravna vlast poslala Sinodu na miljenje nov nacrt uredbe. Sinod je na njega
stavio svoje primedbe, tako da ih vlada nije prihvatila nego je objavila Regulament
od 1777. godine, koji je jo u veoj meri otetio narod, tako da je pala ak i krv. To
je bio povod da se ukine Ilirska dvorska deputacija i da se Srbi ponovo podvedu
pod Maarsku dvorsku kancelariju. Regulament od 1777. godine je tada povuen, a
dve godine kasnije, 1779., objavljena je nova uredba zvana Deklaratorija
23
, koju je
srpski narod primio, iako je i njome bio nezadovoljan. Tada su izmenjeni i ukinuti
mnogi obiaji, a tzv. Konzistorijalnim sistemom (1782.) zavedene su nove institucije
(konzistorije, duhovni sudovi i dr.)
24

kolstvo kod Srba na dananjoj teritoriji Vojvodine
Na dananjoj teritoriji Vojvodine, kola kao posebna i nezavisna institucija
nije postojala. Postojee obrazovne ustanove nalazile su se pri Crkvi, pre svega u
manastirima. Naime, Crkva je bila centralni kulturni faktor tog vremena, tako da
se i obrazovanje, izmeu ostalog, nalazilo pod njenom kontrolom. Obrazovanje
pod kontrolom Crkve imalo je prvenstveno verski karakter, koji se odravao sve
do najnovijeg vremena, u svim kolama od najniih do najviih. Pod okriljem i
nadzorom Crkve i u njenoj slubi bio je i obrazovni sistem za Srbe na dananjoj
teritoriji Vojvodine, kao to je to bio sluaj i kod svih ostalih evropskih naroda toga
doba. Crkveni organi bili su zakonski, ve po svom poloaju, nadzorni organi kola.
U Karlovakoj mitropoliji
25
je takva praksa postojala sve do kraja XIX veka.
26
(
Pokret reformisanja kola u Austriji takoe je obuhvatio i srpske kole na
dananjoj teritoriji Vojvodine. Njihovo ureenje elela je i sama Marija Terezija, kao
i njen sin, savladar Josip II. Ilirska dvorska deputacija, kao posebna vrsta ministarstva
za srpske poslove pri bekom dvoru, imala je zadatak da rei ovo pitanje. Na sednici
23 Zakon o ureenju srpske crkve u karlovakoj mitropoliji. Izdala ga je Marija Terezija 06.07.1779.
(po gregorijanskom kalendaru), pod imenom Rescriptum Declaratorium Illyricae Nationis. (www.
sr.wikipedia.org/sr-el/Deklaratorija) Sajt dostupan (13.04.2011.).
24 Uporediti: Popovi, 339340.
25 Karlovaka mitropolija (od 1848. Karlovaka patrijarija) je bila pravoslavna crkvena
organizacija Srba u Habsburkoj monarhiji (www.svetosavlje.org/biblioteka/Istorija/SPC02.htm) Sajt
dostupan (10.02.2011.)
26 Uporediti: Popovi, 382383.
168
Ljiljana RADOVAC
Ilirske dvorske deputacije od 22. aprila 1770. godine sloili su se u tome da je u
interesu same drave, da se poprave srpske kole na dananjoj teritoriji Vojvodine.
Podizanjem kola narod bi se vaspitavao u vernosti prema carskom domu i u
hrianskim vrlinama. Regulamentom (Regulament) izdatim 1770., koji regulie sva
crkveno-pravna pitanja Srba u Austriji, Marija Terezija je izvestila srpski narod o
koracima koje je preduzela u pitanju ureenja srpskih kola.
27

Radilo se o potpunijoj izmeni dotadanjeg sistema koji je vladao u srpskim
kolama, a te kole su zahtevale pre svega, jedan detaljno i dobro izraen nov kolski
zakon. Godine 1774. u Austriji se izrauje nov zakon za nemake kole, a dve godine
kasnije 1776. Ilirska dvorska deputacija drei se ve spomenutih Regula, a u duhu
novog zakona o nemakim kolama, izrauje kolski ustav za pravoslavne trivijalne
male kole, koga carica 2. novembra iste godine odobrava. U uvodu kolskog ustava
carica istie kako se odluila da nastavu pravoslavne srpske dece u trivijalnim kolama
popravi i to na taj nain to e se tamo gde se te kole jo ne nalaze uvesti nove, a gde
ve postoje tamo e se one popraviti. Pravoslavna kola je morala postojati u svakoj
optini u kojoj je postojala i pravoslavna parohija. Ako i nije bilo kolske zgrade u
nekoj optini, a ako je postojala, ali nije odgovarala novim uslovima, morala se u
roku od tri meseca popraviti. U onim optinama u kojima nije postojala pravoslavna
parohija ve rimokatolika, pravoslavna deca morala su poseivati rimokatoliku
kolu. Ujedno se dozvoljavalo da pravoslavna deca pohaaju rimokatolike kole,
iako su imala u svojim optinama pravoslavne kole. Roditelji su bili duni da
svoju decu alju u najbliu pravoslavnu ili rimokatoliku kolu, ukoliko u njihovim
optinama nije postojala pravoslavna parohija ni rimokatolika kola.
28
Za uitelje
su mogli biti postavljeni samo uitelji koji ispovedaju pravoslavnu veru, a tek u
nudi i katolici, a takoe su morali biti i austrijski podanici. Izabrani za uitelja su
mogli biti i strani podanici, ali tek nakon deset godina provedenih u Austriji i kada
su stekli potrebne kvalikacije. Time je Austrija elela da se zatiti od ruskog uticaja,
odnosno da sprei dolazak ruskih uitelja u srpske kole. kolskim ustavom su kao
nastavni predmeti zavedeni: itanje tampanih i rukopisnih slova na narodnom
jeziku, pisanje, raun, katihizis i pojanje. Uiteljima koji su bar nekoliko aka uili
nemakom jeziku i u tome pokazali uspeha, pripisivala se naroita zasluga.
29

Verske i obrazovne ustanove bile su izuzetno vane za razvoj srpske kulture
u Podunavlju. Srpska gimnazija u Sremskim Karlovcima osnovana je 1791., a tri
godine kasnije i srpska pravoslavna Bogoslovija. Trea meu noseim kulturno-
obrazovnim ustanovama u Podunavlju, bila je Velika srpska pravoslavna gimnazija
u Novom Sadu (1810.). U njima se kolovala nova srpska elita koja je zauzimala
poloaje u svetenstvu i graanstvu. Rast kulturnih potreba nove graanske klase
doprineo je poveanoj brizi za daljim otvaranjem kola.
30

27 Uporediti: Kirilovi, 230.
28 Uporediti: Kirilovi, 3235.
29 Uporediti: Kirilovi, 3536.
30 Uporediti: Balubdi, 240.
Reforme obrazovnog sistema u Habsburkoj monarhiji za vreme vladavine Marije Terezije (1740.-1780.)
169
Rezime
Austrija kao feudalna drava transformie se u jednu veliku inovniku
dravu. Formirana su prva ministarstva, na primer Dvorska kancelarija, kao izvrni
organ vladara koji je vodio brigu o implementaciji vladarske politike, zatim Dvorski
ratni savet, koji je rukovodio vojnim snagama u Monarhiji, kao i Dvorska komora,
koja je vodila nansijske poslove drave.
Osnovana je Ilirska dvorska deputacija odnosno Ilirska dvorska kancelarija
koja je bila vrhovna politika, upravna i pravna instanca, a naroito se bavila verskim
i kulturno-politikim pitanjima Srba. Stvorene su uprave okruga, kao dravni organi
koji su kontrolisali vlastelinstva i njihove sudove, uitelje i svetenike. Takoe,
austrijska carica izvrila je reformu kolstva. Godine 1776. donet je kolski ustav po
kome je osnovno kolovanje postalo obavezno. Svetenici i jezuiti gube svoj do tada
jak uticaj u kolama, a u kole se uvodi dravni nadzor.
Ipak, sa druge strane srpski narod na dananjoj teritoriji Vojvodine, kao i
ostali narodi u Habsburkoj monarhiji zamerali su carici na politici germanizacije,
militarizacije i birokratizacije, to je naravno kao posledicu imao i dalji rad i
angaovanje navedenih, na ostvarivanje prava na autonomiju u okviru Monarhije, i
pravo na ureenje kolskog sistema adekvatno trenutnim uslovima i mogunostima.
Krajnje neskromno bi bilo da se konstantatuje da su Srbi i ostali narodi, do
kraja uspeli u svojim nastojanjima da se izbore za pravo da obrazovanje direktno
sprovode na jeziku svoje nacionalne manjine. Naravno, to bi sa tadanjeg aspekta
bilo iluzorno, to se i danas moe prihvatiti, ali je nesumljiva injenica, da je u
reformskim aktivnostima Habsburke monarhije, za vreme vladavine Marije Terezije
i njenog sina J osifa II, srpska manjina imala privilegovani poloaj (to potvruje i
bezbroj privilegovanih pisama, dekreta i regulamenata).
Summary
Der Feudalstaat sterreich wurde zu einem groen Beamtenstaat
umgewandelt. Es entstanden die ersten Ministerien, z. B. die Hofkanzlei, die eine
Art von Innenministerium darstellte, die Haus-, Hof- und Staatskanzlei, die alle
auenpolitischen Angelegenheiten des Herrscherhauses bernahm. Ebenso entstand
der Hofkriegsrat, der die Militrangelegenheiten in der Monarchie leitete, sowie die
Hofkammer, die alle Finanzangelegenheiten verwaltete.
Es wurde die illyrische Hofdeputation bzw. die illyrische Hofkanzlei
gegrndet, die eine hohe politische Verwaltungs- und J ustizinstanz war und sich
besonders mit den glaubens- und kulturpolitischen Fragen der Serben beschftigte.
Kreismter wurden als erste staatliche Behrden zur Kontrolle der Grundherrschaften
und deren Gerichte, Lehrer und Pfarrer geschaffen. Zudem fhrte die sterreichische
Kaiserin eine Schulreform durch. Im J ahr 1776. wurde die Schulverfassung
170
Ljiljana RADOVAC
gegegrndet, wodurch der Schulbesuch zur Picht wurde. Die Einfhrung dieser
Massnahme und die in der Folge geltende Staatsaufsicht in den Schulen bewirkte
einen massiven Verlust von Einuss der Pfarrer und J esuiten auf das Bildungssystem.
Die Schulreform selbst wurde von der serbischen Bevlkerung zwar
langfristig durchaus positiv aufgenommen. Auf der anderen Seite verfgte das
serbische Volk - wie auch andere Vlker der Habsburgsmonarchie - aufgrund der
rigiden Germanisierungs-, Militarisierungs- und Brokratiesierungspolitik Maria
Theresias ber keine wirkliche Automie auf seinem Gebiet.
Totz des bestndigen Ringen um mehr Verwaltungs- und Rechtsautonomie
bleibt historisch einwandfrei belegt ist, dass in den Reformaktivitten der
Habsburgsmonarchie whrend der Herrschaftszeit von Maria Theresia und ihren
Sohn J oseph II, die serbische Minderheit - im Vergleich zu anderen Vlkern der
Monarchie - eine privilegierte Position genoss, was auch unzhlige historische
Briefe, Dekrete und Reglements belegen.

171
Marija TODOROVI
Istorijski arhiv umadije Kragujevac
PRIMARNA ZATITA JAVNE ARHIVSKE GRAE U
REPUBLICI SRBIJI
NA OSNOVU PREDLOGA ZAKONA O ARHIVSKOJ GRAI
I ARHIVSKOJ SLUBI
Abstrakt: U radu je izneta problematika zatite javne arhivske grae
u nastajanju na podruju umadijskog regiona, sa osvrtom na stanje arhivskog
zakonodavstva u Republici Srbiji. Istiui znaaj arhivske delatnosti za potrebe ire
drutvene zajednice i arhiva kao ustanova zatite od posebnog drutvenog interesa,
autor smatra da je dobar zakonski okvir primarna karika kvalitetnog sistema zatite
javne arhivske grae i dokumentarnog materijala. Savremena arhivska sluba
zahteva adekvatnu pravnu regulativu. Samo tako moe da odgovori svom zadatku,
da dokumenta nastala u drutvenoj zajednici sauva, arhivistiki obradi i vrati na
upotrebu graanima.
Kljune rei: Zatita javne arhivske grae i dokumentarnog materijala,
zakon, arhivska sluba, pravna regulativa, nadlenost arhiva, neujednaena arhivska
praksa .
Uvod
Zadnjih deset godina osetno je poveano interesovanje graana za arhiv i
arhivska dokumenta. Nesumnjivo da su promenjeni drutveno-ekonomski odnosi
(promena drutvene u privatnu svojinu) uzrokovali odreene procese, za ije se
uspeno okonanje pred drugim dravnim organima moraju pribaviti dokazi u vidu
originalnih arhivskih dokumenata. Svakodnevno se arhivu podnose zahtevi za:
legalizaciju izgraenih graevinskih objekata, restituciju imovine bivih vlasnika,
rehabilitaciju ranije osuenih lica. Najbrojniji su zahtevi za izdavanje potvrda
o linom dohotku i stau osiguranja radnika preduzea u steaju radi regulisanja
penzijskog osnova, a vrlo esto se trae izvodi iz matinih evidencija, fotokopije
zemljino-knjinih uloaka iz raznih katastarskih optina i dr.
Stanje tranzicije vlasnikih odnosa izbacilo je na povrinu arhive, kao
ustanove od posebnog drutvenog interesa. Ne ulazei u valorizaciju arhivskih
dokumenata za potrebe naunog istraivanja, izvesno je da bi danas vei deo graana
Srbije pretrpeo tetu u postupcima pred dravnim organima da nema originalnih
svedoanstava proteklih dogaaja u vidu arhivskih dokumenata. Da bi ona bila
172
Marija TODOROVI
sauvana i u ovo vreme prezentovana javnosti, dugi niz godina naporno su radile
generacije arhivskih uposlenika pod esto, veoma nepovoljnim okolnostima.
Kako originalna arhivska dokumenta verodostojno prikazuju protekla
deavanja, unikatna su i ne mogu se pronai u drugim ustanovama, njihov znaaj je
utoliko vei, jer se koriste u pravnom saobraaju za regulisanje sadanjih drutvenih
odnosa. Da bi se jedan dokument danas primenio u postupku pred dravnim
organom i bio u slubi istine morao je prethodno da pree put od registrature
do ustanove zatite, u kojoj je zahvaljujui radu profesionalnih arhivista dobio
arhivistiku sadrinu. Zato mnogi gree kad na arhive gledaju kao na skladita stare
dokumentacije i pridaju im isto istorijski znaaj.
Savremeni arhivisti tite dokument od momenta nastanka, jo u registraturi.
Vrei struni nadzor kod stvaralaca i imalaca javne arhivske grae i dokumentarnog
materijala neposredno utiu na njihovo kancelarijsko i arhivsko poslovanje.
Odobravanjem Lista kategorija dokumentarnog materijala sa rokovima uvanja
valorizuju arhivsku grau u nastajanju i preliminarno odreuju konture budueg
arhivskog fonda. Sluba zatite arhivske grae van arhiva, kao poetna karika
jedinstvenog sistema zatite negira istorijski karakter ustanova zatite. Zakonodavne
odredbe o strunom nadzoru ovlaenih lica, odreuju javnopravni karakter
arhivskih ustanova. Arhivi su danas ustanove koje vre javna ovlaenja, tzv. javni
servis graana, a ne samo trezori pisane, stare dokumentacije.
S obzirom da se radi o vanoj javnoj slubi, od optedrutvenog interesa,
bilo je krajnje vreme da drava donese poseban propis u ovoj oblasti. Koliko e
se ovim pravnim propisom, koji jo nije konaan, detaljno urediti oblast arhivskog
poslovanja u Srbiji, pokazae vreme?
Nedostaci sadanje pravne regulative i razliita arhivska praksa na poslovima
primarne zatite arhivske grae
Zakon o kulturnim dobrima
1
i dalje je glavni pravni propis, koji pored drugih
zakonskih i podzakonskih akata, regulie oblast zatite arhivske grae u Srbiji. Kako
Predlog zakona o arhivskoj grai i arhivskoj slubi jo nije dobio konanu zakonsku
formu, a u meuvremenu su mnoge odredbe Zakona o kulturnim dobrima zastarele
i postale praktino neprimenljive u procesu zatite, postojei pravni vakum ozbiljno
naruava rad arhivskih ustanova u Srbiji. Normativna reenja vaeeg zakonskog
teksta su sistematskog karaktera, to je uticalo da u jednom delu budu preopirna, a
u drugom delu nedovoljno precizna, kada je u pitanju zatita arhivske grae. Ovaj
zakon regulie rad arhiva i drugih ustanova zatite (zavod za zatitu spomenika
kulture, muzej, kinoteka), a pored arhivske grae objekat zatite su mu pokretna
i napokretna kulturna dobra, kao i dobra koja uivaju prethodnu zatitu. U vreme
njegovog donoenja vaili su socijalistiki drutveni odnosi i drutvena svojina kao
1 Sl. glasnik RS br.71/94.
Primarna zatita javne arhivske grae u Republici Srbiji na osnovu predloga zakona o arhivskoj grai...
173
okosnica nacionalne ekonomije. Zakonska reenja adekvatno su regulisala oblast
zatite arhivske grae i zadovoljavala potrebe arhivske slube u Srbiji. To vreme
karakterie prilino jednoobrazna arhivska praksa ustanova zatite, a nansiranje
arhivske slube vrilo se iz republikog budeta.
Meutim, pojava novih subjekata zatite (akcionarska, komanditna, drutva
sa ogranienom odgovornou i dr.) i promena drutveno-politikog sistema zemlje,
zahtevali su drugaiji reim pravne zatite slubene dokumentacije stvaralaca.
Prelazak meuoptinskih arhiva na nesigurni budet lokalnih samouprava stvorio je
krupne probleme na polju zatite javne arhivske grae i dokumentarnog materijala
registratura, republike provenijencije. Zbog decentralizovane zatite arhivskog
fonda RS, arhivisti slube zatite arhivske grae van arhiva postavili su pitanje
pravnog osnova struno-tehnikih mera zatite, koje meuoptinski arhivi sprovode
u lijalama i ispostavama republikih dravnih organa i organizacija. injenica je
da ve due vreme arhivi u Srbiji vre poslove pregleda arhivske grae, izluivanja
bezvrednog registraturskog materijala i preuzimanje javne arhivske grae u delovima
republikih registratura, koje su u stvarnoj nadlenosti Arhiva Srbije. Meutim,
metodologija strunog rada arhiva je razliita, jer su lokalni arhivi pri reavanju ovih
pitanja u svom radu ispoljili specian dualizam. Budui da se radi o istovrsnim
poslovima koje bi trebalo jednoobrazno realizovati, nepostojanje adekvatne pravne
regulative stvorilo je razliitu arhivsku praksu.
I grupa arhiva sprovodi samostalno mere zatite javne arhivske grae i
dokumentarnog materijala u podrunim jedinicama republikih registratura, iako
one nemaju status pravnog lica i obeleje registrature.
II grupa arhiva je zauzela stav da je ovakav nain rada formalno-pravno
neprihvatljiv, jer kri propise o stvarnoj nadlenosti ustanova zatite, koji su utvreni
zakonom i ne mogu se menjati dogovorom izmeu arhiva. Zbog promenjenog
statusa meuoptinskih arhiva, koji 2001. godine nije propraen odgovarajuim
pravnim propisima, pitanje kolizije nadlenosti izmeu Dravnog arhiva Srbije i
meuoptinskih arhiva nije do danas reeno. Arhivi ove grupe, sprovode mere zatite
arhivske grae primenom instituta pravne pomoi. Oni neposredno pregledaju
bezvredan registraturski materijal u lijalama i ispostavama republikih registratura
i u formi pisanog izvetaja alju struno miljenje dravnom arhivu, u ijoj je
stvarnoj nadlenosti zatita arhivske grae republike provenijencije. Na taj nain
se izbegava krenje propisa o nadlenosti, a sprovode se neophodni postupci zatite
arhivske grae, jer su ove registrature znaajne na republikom i na lokalnom nivou
dravne organizacije.
Na XV sastanku Regionalne podrunice Drutva arhivista Srbije, koji je
odran u Uicu, 10.3.2011. godine arhivisti Slube zatite arhivske grae van arhiva,
pokuali su da ree ovo aktuelno pitanje neujednaene arhivske prakse. Prisutni
predstavnici Dravnog arhiva Srbije zauzeli su stav da ovakav nain rada (izrada
reenja o izluivanju na osnovu strunih izvetaja meuoptinskih arhiva) optereuje
spoljnu slubu nadlenog arhiva, jer znatno poveava obim njenog poslovanja. Ako
174
Marija TODOROVI
se uzme u obzir da na tim poslovima rade samo dva struna arhivska radnika, jasno
je da bi najvei deo njihovog rada inila izrada reenja o izluivanju, na osnovu
izvetaja meuoptinskih arhiva. Meutim, prisutni predstavnici meuoptinskih
arhiva (u Kraljevu, Kragujevcu, aku, J agodini i dr.) ostali su pri svom stavu da
je stvarna nadlenost arhiva utvrena zakonom i da se ne moe menjati dogovorom
direktora i ustanova zatite.
U procesuiranim sluajevima unitenja i oteenja javne arhivske grae,
koji se vode protiv odreenih stvaralaca i imalaca, odnosno steajnih upravnika
preduzea u steaju, aktivnu legitimaciju imaju nadleni arhivi. Vrlo je bitno ko
je sproveo strune mere zatite, ko je verikovao Listu kategorija dokumentarnog
materijala sa rokovima uvanja, na osnovu koje je izvreno izluivanje bezvrednog
registraturskog materijala. Arhivisti ove grupe arhiva, nisu prihvatili stavove o
delegiranoj nadlenosti svojih kolega iz matinog arhiva, ve su zahtevali pisani
akt ovlaenje za izvoenje strunog nadzora u delovima republikih registratura.
Situaciju je dodatno pogorala loa saradnja i nepostojanje koordinacije u
radu izmeu direkcija pravnih lica, sa seditem u Beogradu i njihovih podrunih
organa u unutranjosti. U praksi je evidentno da ispostave republikih organa i
organizacija nastupaju samostalno u pravnom saobraaju i vrlo esto, bez znanja
direkcije upuuju zahteve za izluivanje mesno nadlenim arhivima. Samim tim
ne samo da kre propise o nadlenosti, ve bitno poveavaju obim posla Spoljne
slube arhiva. Ako se potuje princip nedeljivosti arhivskog fonda, onda se mere
zatite moraju sprovoditi istovremeno kod svih organizacionih jedinica pravnog lica,
odnosno na kompletnoj grai arhivskog fonda u nastajanju.
Ako svaka ispostava republikog organa vri izluivanje svojevoljno
i pojedinano, onda e nadlena ustanova zatite umesto jednog doneti vei broj
reenja na godinjem nivou, to nije u skladu sa arhivskim propisima. Profesionalni
arhivisti zatite arhivske grae van arhiva ne bi smeli da dozvole ovakve sluajeve u
praksi, jer su oni indikator nesistematske i nekvalitetne zatite javne arhivske grae. U
ovakvim sluajevima pojedinane zatite, jasno je da se arhivska teorija ne sprovodi
u praksi, jer bi bilo ispravno da direkcija pravnog lica podnese zahtev za izluivanje
bezvrednog registraturskog materijala arhivu, koji je odobrio njenu Listu kategorija.
U prilogu zahteva za izluivanje treba da bude spisak bezvrednog registraturskog
materijala iz svih organizacionih jedinica sloenog pravnog lica. Kako se on pravi
na osnovu arhivske knjige direkcije pravnog lica, logino je da su organizacione
jedinice u obavezi da popis svoje dokumentacije alju centrali, radi upisa u arhivsku
knjigu. Nakon izluivanja, u rubrici arhivske knjige pored izluenog materijala
upisuje se broj i datum reenja o izluivanju jednog, stvarno nadlenog arhiva, koji
je odobrio Listu kategorija. Zato je neprihvatljivo da arhivi u unutranjosti obavljaju
struno-tehnike mere zatite u svoje ime i za svoj raun, odnosno da samostalno
donose reenje o izluivanju, jer to reenje treba da se razvede kroz Arhivsku knjigu
stvaraoca, kao mera legalnog otpisa neoperativne dokumentacije stvaraoca.
Primarna zatita javne arhivske grae u Republici Srbiji na osnovu predloga zakona o arhivskoj grai...
175
Nepotpunost Lista kategorija registraturskog materijala republikih organa
i njihova nepodobnost za izluivanje u podrunim jedinicama, znak je da se prepisi
arhivskih knjiga iz podrunih jedinica, ne dostavljaju centrali pravnog lica (npr.
izluivanje u RZZO Beograd, Filijala Kragujevac je pokazalo da kragujevaka
lijala poseduje dokumentarni materijal, koji nije predstavljen u Listi kategorija
direkcije, koju je odobrio Arhiv Srbije). Pojedine ispostave republikih registratura
ne poseduju uopte Liste kategorija, pa je postupak izluivanja u njima do daljeg
obustavljen, jer nema valjanog pravnog osnova. ( npr. izluivanje u Poreskoj upravi
i Upravi za trezor, lijala Kragujevac).
Arhivisti Slube zatite arhivske grae van arhiva ispoljili su specian
dualizam i kod primo-predaje javne arhivske grae, republike provenijencije.
Neki meuoptinski arhivi vre preuzimanje arhivske grae republikih
registratura na podruju svoje mesne nadlenosti, rukovodei se principom
ekonominosti. Na taj nain preuzeti su parcijalno arhivski fondovi nekih banaka,
Slube za katastar nepokretnosti, konkretno, zemljine knjige odreenih katastarskih
optina.
Druga grupa arhiva, kojoj pripada kragujevaki arhiv, smatra da se ovakvim
preuzimanjem naruava princip celovitosti arhivskog fonda i da kompletan arhivski
fond treba da preuzme ustanova zatite u ijoj stvarnoj nadlenosti je tvorac arhivskog
fonda. U sluaju zahteva za preuzimanje personalnih dosijea Auto banke Beograd,
lijale Kragujevac u steaju, odbijeno je preuzimanje zbog naruavanja integriteta
arhivskog fonda. Meutim, i pored razliitog modela zatite javne arhivske grae,
republike provenijencije, svi lanovi Podrunice DAS-a zauzeli su jedinstven stav o
neophodnosti sprovoenja svih struno-tehnikih mera zatite, do konanog reenja
ovog aktuelnog problema. Notorna je injenica da ustanove zatite ve odavno
nagriza problem besparice.
Konkretno sa ovakvom organizacijom arhivske slube dravni arhiv ne
moe nansijski i kadrovski da sprovede izluivanje bezvrednog registraturskog
materijala na teritoriji Srbije, bez pomoi meuoptinskih arhiva. Iz tog razloga je
potrebno da arhivska sluba Srbije bude centralistiki ureena, da se svi arhivi u
zemlji nansiraju iz republikog budeta. Trenutno zatita arhivskog fonda Srbije
zavisi od samovolje lokalne samouprave i njenih nansijskih potencijala. Najsveiji
primer izluivanja oko 500 metara dunih bezvrednog registraturskog materijala
u Upravi Carina, Carinarnici Kragujevac svedoi o oteanim merama zatite
javne arhivske grae i preplitanju stvarne i mesne nadlenosti ustanova zatite. U
konkretnom sluaju, neposredni pregled dokumentarnog materijala za izluivanje,
obavila je sluba kragujevakog arhiva i struni izvetaj o tome dostavila Arhivu
Srbije, radi donoenja reenja o izluivanju. Meutim, kako Carinarnica Kragujevac
ima u svom sastavu carinske referate u J agodini, Parainu i Smederevskoj Palanci,
koji nisu na podruju mesne nadlenosti kragujevakog arhiva, bilo je neophodno
radi donoenja reenja o izluivanju angaovati strune radnike pomenutih arhiva.
Problem je ovde reen primenom instituta pravne pomoi, ali dugorono on se mora
reiti donoenjem Zakona o arhivskoj grai i arhivskoj slubi.
176
Marija TODOROVI
Iz napred izloenog jasno se vidi da postojea organizacija arhivske slube
ne zadovoljava potrebe arhivske prakse. Na jednoj strani nalaze se Arhiv Srbije,
Arhiv J ugoslavije i J ugoslovenska kinoteka, iji je osniva Republika Srbija. Na
drugoj strani su ostale arhivske ustanove u zemlji iji su osnivai pokrajina i organi
lokalne samouprave. Arhiv Srbije ima dominantno mesto u hijerarhijskoj organizaciji
arhivskih ustanova, a radi ujednaenja arhivske prakse u zemlji ima pravo da donosi
obavezujua uputstva, jer je matini arhiv. Neujednaena arhivska praksa ustanova
zatite neposredno je prouzrokovana razliitim ovlaenjima i dravnim statusom
pojedinih arhiva.
Arhiv Srbije ima status dravnog organa, odnosno upravne organizacije,
dok meuoptinski arhivi i arhivi jedinica lokalne samouprave imaju status ustanova
u kulturi, koje vre javna ovlaenja. Oni vre zatitu javne arhivske grae i
dokumentarnog materijala, koji su nastali u radu organa jedinica lokalne samouprave
i drugih stvaralaca i imalaca, iji su osnivai jedinice lokalne samouprave. Arhivi
koji vre delatnost na prostoru vie optina dobili su Odlukom Vlade RS status
meuoptinskog arhiva. Koliko je drava bila nezainteresovana za reavanje
problema arhivske struke vidi se po tome to ni jednim kasnijim pravnim aktom nije
regulisala nain, obim i rokove meuoptinskog nansiranja, kao da se ne radi o
delatnosti od optedrutvenog interesa.
Zato se sada u Republici Srbiji istovrsni poslovi na zatiti javne arhivske
grae razliito spovode od arhiva do arhiva, a razliiti su i cenovnici pojedinih
arhivskih usluga. Razliiti novani iznosi za nabavku polica za smetaj arhivske grae
u arhiv i razliita metodologija rada na primo-predaji arhivskih fondova, naroito
zbunjuju steajne upravnike, koji rade na teritoriji razliitih optina, na prostoru
mesne nadlenosti razliitih ustanova zatite. Kako cenovnike donose Upravni
odbori arhiva, uz saglasnost osnivaa, visina naplate odreenih arhivskih usluga u
krajnjem sluaju zavisi od razvijenosti pojedinih optina. U dananje vreme mnogi
arhivi su zbog nansijske oskudice pribegli komercijalizaciji arhivske delatnosti. Da
bi se domogli potrebnih nansijskih sredstava vrlo esto preuzimaju registraturski
nesreenu arhivsku grau stvaralaca, koja se naplauje po metru dunom. Posledice
prinudnog i neplanskog preuzimanja arhivske grae ogledaju se u zatrpavanju arhiva
nepotrebnom nansijskom dokumentacijom stvaralaca, koja se ne moe izluiti dui
niz godina, jer joj nisu istekli rokovi uvanja. Sa druge strane posmatrano, struni
radnici arhiva su u ovim sluajevima prinueni da poslove registrature realizuju
u ustanovi zatite. Razliito ponaanje arhiva u okviru postojeeg sistema zatite
najveim delom je uslovljeno neadekvatnom pravnom regulativom i pravnim
prazninama vaeeg Zakona o kulturnim dobrima, koji uopte ne regulie obaveze
stvaralaca i imalaca privatne arhivske grae, kao ni oblast elektronskog poslovanja.
Primarna zatita javne arhivske grae u Republici Srbiji na osnovu predloga zakona o arhivskoj grai...
177
Pravna regulativa javne arhivske grae na osnovu predloga Zakona o arhivskoj
grai i arhivskoj slubi
Predlog zakona o arhivskoj grai i arhivskoj slubi u Republici Srbiji ima
karakter specijalnog propisa, koji kompletno regulie oblast zatite arhivske grae
u zemlji. Osnovna namera zakonodavne komisije koja je izradila zakonski tekst
bila je da se zakonodavnim odredbama ree aktuelni problemi u oblasti arhivskog
poslovanja i eliminiu pravne praznine trenutno vaeeg zakona. Meutim, posledice
neadekvatne pravne regulative u oblasti primarne i sekundarne zatite arhivske grae
ne mogu se lako otkloniti. Fragmentarnost arhivske grae u nastajanju vidljiva je na
polju zatite arhivske grae van arhiva i u arhivistikoj obradi preuzetih arhivskih
fondova. Najnovija verzija zakonskog teksta sadri znaajne novine, odnosno
moderna reenja o zatiti privatne arhivske grae, pravni reim zatite arhivske grae
privatizovanih preduzea, novu organizaciju arhivske slube, institut Arhivskog
fonda Srbije, zatitu elektronske arhivske grae i dr.
Neki lanovi Predloga zakona zasluuju posebnu panju, jer su vrlo znaajni
za oblast zatite arhivske grae:
- lan 2., st. 2: Delatnost zatite arhivske grae je od opteg interesa za
Republiku Srbiju:
- lan 4: Arhivski fond Republike Srbije ine sva arhivska dokumenta
na teritoriji Republike Srbije, koja se privremeno uvaju kod stvaralaca
arhivske grae, a trajno u ustanovama zatite;
- lan 6: Arhivska graa i dokumentarni materijal tite se u skladu sa
odredbama zakona, bez obzira u ijem su vlasnitvu ili posedu, odnosno
kod koga se nalaze i da li su registrovani ili evidentirani;
- lan 16: Stvaraoci javne arhivske grae u elektronskom obliku imaju
obavezu da urede procedure upravljanja dokumentima, na nain koji
garantuje autentinost, verodostojnost, celovitost i upotrebljivost
elektronskih dokumenata, da bi predstavljala javne isprave.
- lan 20. st. 3: Prilikom unitavanja bezvrednog registraturskog materijala
stvaralac mora preduzeti neophodne mere zatite tajnosti podataka, koji
bi mogli povrediti javni interes i interes nepovredivosti linosti. Stav 4.
istog lana predvia da se izvorna arhivska graa ne sme unititi ni u
sluaju kada je mikrolmovana ili reprodukovana na neki drugi nain.
Svojevremeno su arhivi izluivali originalna, mikrolmovana dosijea
penzionera u Republikom fondu penzionog osiguranja i njegovim
podrunim jedinicama na teritoriji Srbije, pa je kasnije naputena ova
praksa;
- lan 57: predvia da se na korienje daju mikrolmske ili digitalne
kopije javne arhivske grae, a samo izuzetno, na korienje e se dati
originalna javna arhivska graa, iako postoje kopije te grae, ako to
zahteva nauni metod rada. U praksi arhivi vrlo esto daju na korienje
originalnu arhivsku grau, jer ista nije mikrolmovana, ni digitalizovana.
178
Marija TODOROVI
Iako nova zakonska reenja predstavljaju nesumnjivo veliki korak u razvoju
nacionalne arhivistike, oblast strunog nadzora, kao znaajan segment primarne
zatite javne arhivske grae i dokumentarnog materijala nije precizno denisana. Po
miljenju autora, kontradiktornosti i nejasnoe ovog dela zakonskog teksta mogu biti
kamen spoticanja razvoju arhivske slube u Srbiji u narednom periodu.
Novim Predlogom zakona, tanije lanom 4. jasno su utvrene i taksativno
navedene obaveze stvaralaca i imalaca javne arhivske grae i dokumentarnog
materijala. Izmeu ostalog predvieno je da stvaraoci moraju da postupaju u skladu
sa merama i rokovima, koje nadleni arhiv utvrdi reenjem. Meutim, ovaj lan
zakona je protivrean lanu 35. zakonskog teksta, koji pravo na donoenje reenja
daje samo Dravnom Arhivu Srbije, i to samo u sluaju kada registrature ne ispune
svoje zakonske obaveze, naloene zapisnikom nadlenog arhiva.
lanom 35. Predloga zakona predvieno je da ovlaeno struno lice u
vrenju poslova strunog nadzora sainjava zapisnik, u kome predlae mere i rok za
otklanjanje utvrenih nedostataka. Ovaj lan dozvoljava stvaraocu da u roku od 3
dana od prijema zapisnika stavi prigovor na zapisnik. U daljem tekstu se navodi da
ovlaeni predstavnik arhiva ima obavezu kontrole izvrenja predloenih mera zatite
i u sluaju negativnog nalaza, treba da dostavi Dravnom arhivu Srbije, odnosno
Pokrajinskom arhivu miljenje, na osnovu koga e ove ustanove zatite doneti
reenje o naloenim merama zatite. alba na reenje ne odlae izvrenje reenja.
lan 35. je u vezi sa lanom 73. st. 16. Predloga zakona koji obavezuje Dravni arhiv
Srbije da kao matini arhiv utvrdi metodologiju vrenja strunog nadzora, a u lanu
73. st. 17. predvieno je da Dravni arhiv Srbije ima obavezu da razmatra izvetaje
o strunom nadzoru na teritoriji Republike Srbije i da nalae odgovarajue mere.
Dakle, Dravni arhiv ima ovlaenje da donosi reenja o naloenim merama zatite.
Poslove iz st. 16. i st. 17. navedenog lana obavlja kao poverene.
Arhivi u Srbiji pri obavljanju poslova strunog nadzora razliito postupaju.
Neke arhivske ustanove u registraturama sainjavaju samo zapisnike sa naloenim
merama zatite, a druga grupa arhiva nakon sainjenog zapisnika kojim se utvruje
stanje javne arhivske grae i dokumentarnog materijala, donosi reenje kojim
nareuje stvaraocu ispunjenje utvrenih mera zatite. Praksa je pokazala da se vei
procenat ispunjenih naloga dobija donoenjem reenja o naloenim merama.
Iz napred izloenog vidi se da su odredbe o strunom nadzoru sporne ne
samo sa aspekta arhivske prakse, ve i sa aspekta arhivske teorije. Ako ovlaenje
za donoenje reenja o naloenim merama ima samo dravni ahiv, a ostale ustanove
zatite u ovom delu donose zapisnike, kakav je karakter zapisnikog naloga
deklarativni ili obavezujui? Ukoliko arhivi u procesu zatite ne mogu da donose
reenja i nareuju izvrenje mera zatite, onda je njihova delatnost preventivnog
karaktera. Kaznene odredbe zakona bie mrtvo slovo na papiru, jer se postupak
pred prekrajnim sudom obustavlja ako ustanova zatite nije donela reenje o
naloenim merama. Sa druge strane posmatrano, Dravni arhiv Srbije bi na osnovu
ovakvih odredaba zakona znatno proirio obim poslovanja, jer bi donosio reenja
Primarna zatita javne arhivske grae u Republici Srbiji na osnovu predloga zakona o arhivskoj grai...
179
o naloenim merama za veliki broj registratura, lokalne provenijencije koje nisu
izvrile zakonske obaveze zatite arhivske grae. Kako e se sprovoditi zatita
Arhivskog fonda Srbije, ako arhivske ustanove u procesu zatite nemaju ista
ovlaenja? Da li arhivi uopte vre javna ovlaenja, ako ne mogu donositi reenja
o naloenim merama? Nelogino je da arhivi vre izluivanje neoperativne slubene
dokumentacije stvaralaca ili primo-predaju njihove arhivske grae, ako reenjem
ne mogu izdejstvovati registratursku sreenost dokumentacije, koja je uslov za
izvoenje pomenutih struno-tehnikih mera zatite.
Sva ova pitanja potvruju da odredbe o strunom nadzoru nisu dobre za
klasino kancelarijsko poslovanje i da se ne mogu adekvatno primeniti u postupku
primarne zatite javne arhivske grae i dokumentarnog materijala. Arhivisti Slube
zatite arhivske grae van arhiva u Srbiji, oekuju odgovore na postavljena pitanja,
a razliita arhivska praksa namee potrebu standardizacije mera i postupaka struno-
tehnike zatite.
I pored iznetih tekoa u poslovanju i navedenih nedostataka vaee
legislative, kragujevaki arhiv je nametnuo stvaraocima sa svog podruja
delovanja, pozitivnu arhivsku praksu. Blagovremeno dostavljanje prepisa arhivskih
knjiga arhivu, sistematsko odabiranje arhivske grae i izluivanje neoperativne
dokumentacije stvaralaca, propraeno adekvatnim listama kategorija, svedoi o
dobroj registraturskoj sreenosti tvorca arhivskog fonda. Sve ovo pokazuje da je
kvalitetna primarna zatita, van arhiva uslov uspene arhivistike obrade, odnosno
sekundarne zatite javne arhivske grae u arhivu.
Zakljuak
Aktuelni problemi arhivske slube u Srbiji, analizirani na brojnim strunim
skupovima arhivista u okviru Drutva arhivista Srbije, nisu se mogli reiti postojeim
pravnim propisima u ovoj oblasti, kao ni dogovorom izmeu arhivskih strunjaka i
nadlenih ustanova zatite. Na osnovu procene srpskih arhivista zauzet je opti stav
da bi bilo necelishodno i neracionalno korigovati i dopunjavati pojedine odredbe
Zakona o kulturnim dobrima, koje su pozitivno-pravno zastarele i nefunkcionalne.
U uslovima promenjenog drutveno-ekonomskog i pravnog sistema i
pojave novih informatikih tehnologija treba doneti nov poseban propis, koji bi
sadravao savremena reenja aktuelnih problema, implementirao odredbe prava
Evropske unije i na sveobuhvatan nain regulisao oblast zatite javne arhivske grae
i dokumentarnog materijala.
U cilju breg otklanjanja postojeeg pravnog vakuuma Radna grupa za
izradu Predloga zakona je sainila njegov nacrt, koji je po odranoj javnoj raspravi,
po hitnom postupku dostavljen Narodnoj skuptini RS. Iako predloeni tekst zakona
sadri savremena zakonska reenja u oblasti zatite i nesumnjivo predstavlja veliki
napredak u razvoju srpske arhivistike (npr. institut Arhivskog fonda Srbije, zatita
180
Marija TODOROVI
elektronskog dokumenta, institut privatne arhivske grae, nova organizacija arhivske
slube i dr.), neke njegove odredbe nisu dovoljno precizne i ne mogu se uspeno
primeniti u praksi. Po miljenju autora, nejasnoe i kontradiktornosti predloenih
zakonodavnih reenja u delu Strunog nadzora arhiva moraju se modikovati, jer bi
u suprotnom znatno produbile postojee razlike u radu ustanova zatite u Republici
Srbiji i bitno osujetile primenu standardizovanih metoda, na polju primarne zatite
javne arhivske grae i dokumentarnog materijala.
Summary
Current issues in archival services in Serbia, analysed at numerous expert meetings
of archivists within the Society of Serbian Archivists, Belgrade, could be resolved
neither by existing regulations in this area nor by the agreement between archival
experts and institutions responsible for protection.
According to their estimation, Serbian archivists took a general stand assuming that
it would be inexpedient and irrational to correct and amend certain provisions of
Cultural Property Law ( Ofcial Gazette of the Republic of Serbia No. 71/94 ),
which are legally and positively outdated as well as non-functional. In conditions
of a modied socio-economic and legal system and the emergence of new types
of information technology, a new special legal regulation shall be brought in. This
regulation would contain modern resolutions od current issues, implement the
provision od the European Union rights and regulate, in a comprehensive way, the
area of protection of public archival and documentary materials.
In order to quickly eliminate the existing legal vacuum the Working Group drafted
the proposal for the Law, which was, after the public discussion, submitted to the
National Assembly of the Republic of Serbia under urgent procedure.
On the one hand, the proposed text of the Law contains modern legal resolutions
in the area of protection and undoubtedly represents substantial progress in the
development of Serbian archival science (The Institute of the Archival Fonds of the
Republic of Serbia, protection of electronic records, The Institute of Private Archival
Materials, the new organization of archival services, etc ) . On the other hand,
some provisions of the Law are not sufciently precise and cannot be successfully
implemented in practice.
According to the author, all obscurities and contradictions of the proposed legislative
resolutions in the excerpt titled Expert Supervision of Archives shall be
modied.Otherwise they would substantially deepen the existing differences in the
functioning of protection institutions in the Republic of Serbia. In addition, they
would signicantly hinder the implementation of standardized methods in the eld
of primary protection of public archival and documentary materials.
181
Dr. Aco ANGELOVSKI
Dravni arhiv Republike Makedonije
STANJE I ZATITA REGISTRATURNE GRAE IMALACA,
KOJI SE NALAZE U FAZI STATUSNIH PROMJENA
(STEAJ, LIKVIDACIJA, PRIVATIZACIJA,
REORGANIZACIJA)
Abstrakt: Autor u navodu teksta ima za cilj da analizira uzroke stanja
i zatite arhivske grae i registraturskog materijala kod imalaca koji su u fazi
statusnih promjena. Odreena saznanja utvrena su na osnovu stvarnog stanja kod
imalaca, koja proistiu iz dugogodinjeg iskustva, rada na terenu i u arhivama. Cilj
je da odgovorni imaoci u Republici Makedoniji, zajedno sa Dravnim arhivom, budu
informisani i animirani kako bi se pronaao odgovarajui nain za poboljanje
statusa i zatitu arhivske grae i registraturskog materijala kod ove vrste imalaca.
Rjeavanje ovog pitanja trai promjenu svijesti i u nainu shvatanja kod svih nas,
kako ne bismo doli u situaciju da drava i historija zapoinju sa nama.
Kljune rijei: Ahivska graa, registraturski materijal, stanje i zatita,
steaj, likvidacija, privatizacija, reorganizacija, pravna regulativa, perspektive.
Uvod
S promjenama koje su nastale u Republici Makedoniji, sa privatizacijom
drutvenih preduzea, promijenio se i vlasnik imovine, a time se promijenilo i
stanje zatite arhivske grae i registraturskog materijala kod imalaca. Statusnim
promjenama oni su se privatizirali, reorganizirali, odnosno formirala su se dionika
drutva, mjeovita preduzea i preduzea sa ueem stranog kapitala. Novonastala
situacija doprinijela je da dio preduzea ode u steaj i likvidaciju. Drava vie nije
imala interes da vodi brigu o dokumentaciji, kao ranije kada je sve bilo dravno. U
dobrom dijelu zatita dokumentacije bila je preputena pojedincima koji nisu bili
zainteresirani za ovu dokumentaciju. Njih je interesiralo iskljuivo dokumentacija
kojom su postali vlasnici imovine i objekata. Takozvana stara dokumentacija samo
im je zauzimala prostor, te su se trudili da je se po svaku cijenu oslobode, ne birajui
sredstva. Kod imalaca koji su bili u steaju ili likvidaciji, upravnici su bili miljenja
da je jedino vrijedna dokumentacija koja se odnosi na uposlenike, a da preostala
nema nikakvu vrijednost.
Neusklaenost propisa i njihovo nestruno tumaenje doveli su do toga da
se izgubi svaki trag obimnoj i znaajnoj grai, a da za to niko nije odgovarao.
182
Dr. Aco ANGELOVSKI
Status i tretman arhivske grae i registraturskog materijala u Republici
Makedoniji
Prema Zakonu o arhivskoj grai
1
uvanje i koritenje arhivske grae je
od javnog interesa. Arhivska graa je od posebnog kulturnog i historijskog znaaja
i kao dobro od opeg interesa posebno se titi prema propisima o zatiti kulturnog
naslijea (l. 4.). Arhivska graa zajedno sa registraturskim materijalom tite se
neovisno od vremena, mjesta i naina njihovog nastanka, vlasnitva i evidencije
(l. 3.).
Zakon u lanu 6. utvruje da arhivska graa i registraturski materijal,
nastali u radu dravnih organa, javnih preduzea i jedinica lokalne samouprave,
predstavljaju dravno vlasnitvo Republike Makedonije.
U Glavi III Zakona o pravima i dunostima imalaca registraturskog
materijala i arhivske grae (u l. 28, 29 i 30.) date su obaveze imalaca.
Naveemo samo neke: vri i odreuje nain prijema, pregledanje i rasporeivanje
registraturskog materijala; obiljeava, datira i vodi osnovnu evidenciju i vri njegovu
administrativnu tehniku obradu; obezbjeuje vraanje na vrijeme okonanih
predmeta; klasicira registraturski materijal; donosi i na vrijeme dostavlja arhivu
Plan arhivskih oznaka, Listu arhivske grae i Listu registraturskog materijala; daje
podatke i informacije o materijalu; dozvoli uvid u stanje materijala; izvjetava Arhiv
o svim pravnim i faktikim promjenama; obezbjeuje uslove uvanja, poduzima
posebne mjere zatite u ratnim i vanrednim okolnostima; predaje arhivsku grau
arhivu. Imalac ima pravo (prema lanu 27.) uvanja i zatite materijala u izvornom
i bezbijednom stanju; koritenje materijala, odnosno grae, strunu pomo bez
nadoknade u vidu zatite uvanja i koritenja.
Prava i i obaveze arhiva dati su u Glavi IV Nadlenost arhiva (l. 35.
i 36.) da prima i vodi evidenciju arhivske grae; vri odabir arhivske grae iz
registraturskog materijala; sreuje i obrauje arhivsku grau u arhivu; vodi
evidenciju imalaca registraturskog materijala i arhivske grae; sarauje, vri
razmjenu i ustupa arhivsku grau; daje strunu pomo imaocima; uva, struno
odrava i preduzima tehnike i tehnoloke mjere zatite arhivske grae; objavljuje
arhivsku grau; nauno-informativna sredstva i druge publikacije; organizuje
predavanja, izlobe i druge propagandne oblike kulturno-vaspitne, obrazovne i
naune djelatnosti.
Radi trajnog uvanja i zatite arhivske grae, dravni organi, preduzea
i druga pravna lica, predaju grau arhivu u izvornom, kompletnom i sreenom
stanju, sa popisom i opisom grae u arhivskim kutijama, uz prethodnu provjeru
stanja grae i evidencije iste.
1 lan 1a. Zakona o arhivskoj grai (Sl. novine Republike Makedonije, br. 36/90. i 36/95)
Stanje i zatita registraturne grae imalaca, koji se nalaze u fazi statusnih promjena...
183
Uslovi koji su doveli do promjene vlasnitva imovine drutvenih organa
I u prethodnom periodu, u Republici Makedoniji postojale su privredne
organizacije koje su dolazile u steaj i likvidaciju iz niza razloga ekonomske prirode.
Ovaj trend je posebno uzeo zamah u periodu od 1970. do 1980. godine, kao i prilikom
promjena imovinskih odnosa od 1988. 1989. godine.
Nastale drutveno politike promjene odrazile su se i na ekonomski i
privredni ivot u zemlji, kao i na drutveni (dravni) kapital kod privrednih subjekata.
Sve to je nametnula privatizacija drutvenih preduzea, odnosno, promjenom
vlasnitva nad imovinom pojavio se i problem zatite arhivske grae kod imalaca.
Ovaj proces posebno dolazi do izraaja poslije osamostaljenja Republike Makedonije,
posebno sa promjenama koje su nastale u politikom sistemu, vlasnikim odnosima,
ratnim dejstvima u susjedstvu, ekonomskim blokadama. Svi ovi faktori doveli su
privredu do ruba ekonomskog kolapsa.

Steajni i likvidacioni imaoci

U periodu 1990. 2010. godina, u mnogim privrednim organizacijama bio
je uveden steajni i likvidacioni postupak, a stim je zatita arhivske grae postala
aktuelna. Na teritoriji Republike Makedonije otvoren je steajni i likvidacioni
postupak u 11.382 organizacije.
2
Zatita arhivske grae bila je preputena steajnim
i likvidacionim upravnicima ija je preokupacija, uz asne izuzetke, bila stavljena
na ekonomskom, odnosno, na nansijskom segmentu (podmirivanje obaveza prema
povjeriocima i doprinosi prema uposlenima), dok se zatiti arhivske grae davao
sekundarni znaaj.
Otvaranje steajnih postupaka podrazumijeva da su organizacije poslije
uspjene reorganizacije i utvrivanja novih programa rada produile sa radom pod
istim imenom ili pod imenom pravnog sljednika. Naalost, skoro da i ne pamtimo
da je neka organizacija u kojoj je otvoren steajni postupak u Republici Makedoniji,
nastavila da radi pod istim ili drugim imenom.
Odabiranje i evidentiranje arhivske grae, odnosno, obaveza predaje arhivske
grae nadlenom Dravnom arhivu i njegovim odjeljenjima, bili su ostavljeni na
margini aktivnosti steajnih i likvidacionih upravnika. Za ovakvo nesigurno stanje,
izmeu ostalog, izdvojili bismo sljedee segmente: nepostojanje koordinacije izmeu
nadlenog suda, Dravnog arhiva i steajnog upravnika, u smislu blagovremenog
informisanja o poetku steajnog postupka u odreenoj organizaciji; este promjene
steajnih i likvidacionih upravnika u okviru jedne organizacije; davanje vie steajnih
i likvidacionih organizacija jednom steajnom odnosno likvidacionom upravniku,
bez prethodnog zavravanja istih; kao i dozvoljavanje steajnim i likvidacionim
upravnicima da po okonanju steajnog i likvidacionog postupka da ne predaju
arhivsku grau Dravnom arhivu i njegovim odjeljenjima. Ovim nainom, esto
2 Prema podacima dobivenih od Centralnog registra RM.
184
Dr. Aco ANGELOVSKI
puta, Dravni arhiv je doveden pred svren in. Ovo je, svakako, izmeu ostalog,
rezultat injenice to su obaveze steajnog i likvidacionog upravnika oko predaje
arhivske grae nadlenom Arhivu neprecizne i nedoreene.
Ova problematika, o nainu i toku postupka predaje arhivske grae po
okonanju steajnog postupka, nije konkretno razraena u zakonskim odredbama i
starim propisima.
3
U Zakonu o steaju iz 1997. godine ova problematika je tretirana
samo u nekoliko reenica i to u l. 26. gdje se o dunostima steajnog upravnika u
taci 12. kae: Steajni upravnik je obavezan posebno da izvri auriranje poslova
oko odabira i evidentiranja arhivske grae i njene predaje nadlenom arhivu.
Naalost, sve to je dovelo do unitenja i nestanka dijela dokumentacije koju
je trebalo predati Arhivu. Od mnogih steajnih organizacija, u kojima je zavren
steajni postupak dokumentacija nije predata u Arhiv i tako se istoj gubi svaki trag.
Sa druge strane u novom Zakonu o steaju
4
u Glavi V okonanje steajnog
postupka Rjeenje o okonanju steajnog postupka u l. 200 stav 5 taka 2 kae
se: da sredi arhivsku grau u skladu sa Zakonom o arhivskoj grai u izvornom,
kompletno sreenom stanju sa popisom i opisom, kao i registraturni materijal sa
duim rokovima uvanja, platne liste, EVT 2 kartoni, obrasci M 4 i prijave i
odjave uposlenika da preda Dravnom arhivu Republike Makedonije. Da bi podatak
bio opirniji u istom lanu stav 7 kae se steajni sudija nee odobriti steajnom
upravniku naknadu ukoliko ne izvri obaveze iz stava (5) ovog lan.
injenica je da veliki broj okonanih steajnih postupaka nije predao
arhivsku grau Arhivu, a ono to je pradato nije arhivska graa nego u najveoj
mjeri samo registraturski materijal sa duim rokovima uvanja i to samo odreeni
dokumenti ili kartoni o plaama i dosijea zaposlenika, ili obrasci M 4 sa kartonima
i poneto platnih listi.
Ne treba zaboraviti injenicu da je, radi niza okolnosti, Arhiv posljednja nada
za veliki broj uposlenika u steajevima koji preko ove arhivske grae i registraturskog
materijala, ostvaruju i dokazuju svoja prava iz oblasti penzijsko invalidskog i
socijalno zdravstvenog osiguranja. Ovakvim velikim prilivom registraturskog
materijala sa produenim rokovima uvanja Arhiv se od nauno istraivake i
kulturne institucije pretvorio u servis graana za ostvarenje njihovih potreba iz
radnog odnosa. Samo po ovom osnovu godinje Arhiv usluuje po nekoliko hiljada
pravnih i zikih lica.
Meu drugim organizacijama u kojima se vie godina vodi steajni postupak,
a gdje je prisutan problem sa zatitom arhivske grae, spadaju i nekadanji giganti
u makedonskoj privredi: Hemteks, Kuprom, Staklara, Fakom, Mljekara,
J ugosirovina, Nae dijete, Magro, Slavija, Zem promet, Centro
promet, Koara, Goce Delev, Gazela, FAS 11 Oktobar, GP Mavrovo,
GP Pelagonija, Treska mebel, Tipo, dijelovi MZT Skopje i drugi.
3 Zakon o prisilnom poravnanju, steaju i likvidaciji, (Sl. list SFRJ br. 84/89.), i Zakon o steaju
(Sl.vjesnik RM, br. 55/97.).
4 Slubeni vjesnik R. Makedonije, br. 34/2006, 126/2006, 84/2007, i 47/2001).
Stanje i zatita registraturne grae imalaca, koji se nalaze u fazi statusnih promjena...
185
U periodu od 1990. 2011. godine u Dravnom arhivu Republike
Makedonije i njegovim odjeljenjima (Bitolj, Veles, Kumanovo, Ohrid, Prilep,
Skoplje, Strumica, Tetovo i tip), preuzeta su 383 arhivska fonda od steajnih i
likvidacionih organizacija. Ova dokumentacija odnosi se na period od 1944. 2011.
godine a sastoji se od 3.116 knjiga, 11.755 arhivskih kutija, 2.500 geolokih karata,
216 fascikli, 130 poveza i 129 registratora.
5

U najveem broju, ova dokumentacija se odnosi za dokumente iz radnih
odnosa (dosijea uposlenih, kartoni o linom dohotku, obrasci M 4 i platne liste).
Od ovih fondova, kao karakteristian primjer, izdvojili bismo dokumentaciju
Geolokog zavoda Republike Makedonije za period 1944. 2007. godine, u koliini
od 1.300 arhivskih kutija i 2.500 geolokih karata sa razliitim izvjetajima za
regionalna geoloka geoelektrina ispitivanja, zavrni geoloki elaborati, geoloke
i geohemijske karte, katalozi eksponata, skice i pregledne karte, obrauni rudnih
rezervi i dr.
Privatizovani i reorganizovani imaoci
Paralelno sa problemom oko statusa i zatite arhivske grae kod steajnih i
likvidacionih organizacija javlja se i problem kod privatizovanih i reorganizovanih
(transformisanih) organizacija.
Proces privatizacije u Republici Makedoniji zapoeo je jo u okvirima bive
J ugoslavije donoenjem Zakona o drutvenoj imovini.
6
Drutvena preduzea sa
drutvenim kapitalom na osnovu tzv. internih dionica transformisala su se u preduzea
sa mjeovitom svojinom, odnosno u dioniarska drutva. Sa ovim procesom,
paralelno je tekao proces stvaranja privatnih malih i srednjih preduzea. Zavisno
od veliine preduzea (broj uposlenika i godinji prihodi) vrila se transformacija
preduzea sa drutvenom imovinom na mala, srednja i velika preduzea.
Zakonom o privatizaciji i Zakonom o dionicama promijenilo se vlasnitvo
preduzea kao i unutranja organizaciona struktura. Pojavila su se mjeovita
preduzea i preduzea sa ueem stranog kapitala.
Privatizacijom drutvene imovine, obezbjeivanje adekvatnog prostora za
smjetaj, sreivanje i voenje propisanih evidencija, nije se provodilo u okvirima
propisa. Dokumentacija je smjetena u neadekvatne prostorije, najee u
podrumske i tavanske prostorije, garae, hodnike i magacine. Uposleni u arhivama
nisu bili struno obueni, niti osposobljeni za rad, niti je njihov trud bio adekvatno
vrednovan. Ima puno primjera gdje su radili u arhivama po kazni ili im je arhiva bila
usputna stanica za neko drugo radno mjesto. U najveem broju uposleni na takvim
mjestima su sa srednjom strunom spremom, skoro da i nema uposlenih sa visokim
obrazovanjem.
5 Ovi podaci su preuzeti iz godinjih izvjetaja o radu, Arhivskih fondova i zbirki u RM 1994. i
2006. g. i usmene informacije od rukovodilaca Sektora i Odjeljenja
6 Sl.list SFRJ , br. 46/90.
186
Dr. Aco ANGELOVSKI
U prethodnom periodu u nekim organizacijama su postojale posebne
slube centri za evidenciju i zatitu arhivske grae (kao na pr. Rudnici i eljezara,
MZT Skoplje, Rade Konar i dr.) koji su nestali sa transformacijom, odnosno
smanjio se broj uposlenih. Promjenom drutvenog vlasnitva formirala su se nova
drutva, ime je nastalo vie pravnih subjektata u okvirima ranijih organizacija. Kod
novoformiranih pravnih subjekata pojavio se problem tretmana ranije zajednike
arhive.
Ovisno od podjele drutvenog kapitala, odnosno od toga koji pravni subjekt
je naslijedio zajedniku arhivu. Ista je smjetena u jednu ili vie prostorija, a radi
izvjesnih ekonomskih pojedinanih interesa postoji razliit tretman po ovom pitanju,
tako da je logian zakljuak da e spomenuta zajednika arhiva dobiti neizvjesnu
sudbinu. Na to navodi injenica da novi vlasnici, esto puta iz linih ekonomskih
interesa, nisu zainteresirani da zatite dokumentaciju arhivsku grau iz prethodnog
perioda, zato to se njihov interes svodi na dokumentaciju koja je nastala njihovim
dolaskom i preuzimanjem objekta.
Zakon o arhivskoj grai
7
je jasan i decidan. U lanu 14 spomenutog Zakona
kae se: Kada dravni organ, javna sluba, javno preduzee i jedinica lokalne
samouprave prestane sa radom, njihov registraturski materijal u sreenom stanju
i poslije okonanog odabira arhivske grae predaje se dravnom organu, javnoj
slubi, javnom preduzeu i jedinici lokalne samouprave koji preuzimaju njihova
prava i obaveze.
Od pravnog nasljednika treba traiti da se naslijeena arhiva dovede
u sreeno stanje. Takoer, treba da istaknemo tretman zatite arhivske grae u
osnovnim organizacijama gdje je strani kapital dominantan u upravljakom paketu
dionica. Tu se esto puta ne potuje pravna regulativa Republike Makedonije koja
tretira ovu problematiku.
Paralelno sa preuzimanjem dokumentacije steajnih i likvidiranih
organizacija u Dravni arhiv Republike Makedonije i njegova odjeljenja preuzimana
je takoer dokumentacija od drutveno politikih organizacija koje su, tako rei,
prestale sa radom (Savez komunista, Socijalistiki savez radnog naroda Makedonije,
Savez socijalistike omladine Makedonije, sindikati, SIZ ovi, sekretarijati, savjeti,
komiteti, zavodi, komisije, kao i Zavod platnog prometa, Osnovni sud udruenog
rada, Drutveni pravobranilac samoupravljanja, Centar za idejno teoretske poslove
i marksistiko obrazovanje i dr.). Po ovom osnovu preuzeto je 299 fondova sa
ukupnom koliinom od 1.386 knjiga, 1.390 arhivskih kutija i 274 fascikle.
Karakteristian je fond Agencije RM o transformaciji preduzea sa
drutvenom imovinom gdje ima podataka za 2.852 preduzea. Ova dokumentacija
je smjetena u 4.684 registratora, 156 fascikli, i 112 skica i podijeljena je na nekoliko
grupa:
Miljenja i rjeenja: miljenja o transformaciji i rjeenje od Vlade RM,
razni programi i izvjetaji;
7 Sl.novine SRM br. 36/90. i Sl.novine RM br. 36/95.
Stanje i zatita registraturne grae imalaca, koji se nalaze u fazi statusnih promjena...
187
Ugovori o realizaciji, odluke o transformaciji, potvrde od Agencije o
stepenu privatizacije, o primljenim sredstvima za kupovinu dionica, spiskovi
uposlenih;
Odluke Vlade o transformaciji;
Programi o realizaciji transformacije;
Procjena: vrijednosti, odluke o osnivanju, posjedovni listovi, bilansi
stanja;
Sudske registracije: sudska dokumentacija;
Dokaz o vlasnitvu (druga dokumenta): pregled nepokretne imovine,
stepen privatizacije, ugovor o privatizaciji, lokacija sa odobrenjem za
gradnju, izgradnja kupoprodaja poslovnih prostora, koecijent uea
dionica sa drutvenim kapitalom, spisak dioniara kao i pregled strukture,
spisak ponuaa, dostava i potvrde o uplati, potvrde o prioritetnim dionicama,
obine dionice i uplaene dionice.
Dravni arhiv Republike Makedonije i uposleni u Sektoru za inspekcijski
nadzor i zatitu arhivske grae kod imalaca uloili su veliki napor kako bi preuzeli
ovu dokumentaciju i adekvatno je zatitili. Ostaje prisutna dilema da li smo bili
dovoljno uporni, prisutni i uticajni, dovoljno struni, pripremljeni, te kada emo
konano imati dovoljno prostora da preuzmemo i zatitimo ostalu dokumentaciju.
Istina je da vei dio preuzete dokumentacije nije arhivska graa, nego registraturski
materijal. Na alost, jo uvijek nismo nali rjeenje za registraturski materijal iji
rok uvanja nije istekao, a nalazi se kod steajnih i likvidacionih upravnika i nakon
okonanja postupka, iz razloga to Arhiv ne moe da izda saglasnost za njegovo
unitenje, a ne moe ni da ga preuzme.
Kod privatizovanih i reorganizovanih preduzea, novi vlasnici nisu
zainteresirani za staru dokumentaciju koja je nastala prije njihovog dolaska i po
pravilu ele u cjelosti da je predaju nadlenom arhivu ili prijete da e je baciti. Njihov
negativan pristup, kao i nedovoljna struna obuenost, pripremljenost uposlenih
u arhivama kod imalaca ili nemotiviranost za rad imat e dalekosene negativne
posljedice nad stanjem i zatitom dokumentacije. Status i tretman uposlenih u
arhivama kod imalaca ostao je nepromijenjen. Ostao je i dalje nedovoljno cijenjen
i vrednovan. Isto tako postoje odreene nedoreenosti i neodgovarajua regulativa
(Zakon o steaju, Zakon o poreznoj politici, protokoli sudova i dr.) gdje je pristup
i vrednovanje istih dokumentata razliit. Sve ovo ide u prilog potrebi za donoenje
nove pravne regulative (ve je uraen Zakon o arhivskom materijalu) kojim treba
da se razrijee odreene dileme, da se razgranii ta je javni arhivski i registraturski
materijal, a ta je privatni arhivski i registraturski materijal, koja e organizacija biti
i zato nadlena, da se oforme centri za dokumentaciju i sl.
Ovaj tekst nema za cilj da analizira uzroke koji su doveli do ovakvog
stanja. Cilj je da odgovorni imaoci budu animirani i zajednikim naporima
iznaemo odgovarajua rjeenja kako bi se poboljao status i zatita arhivske grae
i registraturskog materijala kod imalaca koji su u fazi statusnih promjena. U tom
188
Dr. Aco ANGELOVSKI
pravcu od gore navedenoga nameu se odreene preporuke za koje mislimo da idu u
prilog ka poboljanju ovog stanja. A to su:
- Da uposleni iz ovog Sektora budu na vrijeme informisani o imaocima koji
su u steaju ili likvidaciji,
- Vea prisutnost i aktivnost inspekcije i strune slube Dravnog arhiva RM i
njegovih odjeljenja kod onih imaoca koji su u fazi stausnih promjena,
- Da nadleni organi (Arhiv, Sud, Steajni savjet i steajni upravnik) nau
zajedniko rjeenje o zatiti arhivske grae i registraturskog materijala kod
imalaca u steaju i likvidaciji,
- Da se steajni i likvidacioni upravnici ne razrjeavaju od strane steajnih
sudija u osnovnim sudovima, sve dok ne dostave zapisnik o izvrenoj
primopredaji arhivske grae u nadleni arhiv (do donoenja nove pravne
regulative),
- Da se donesu odgovarajui zakonski i podzakonski propisi u kojim e se
prevazii odreene dileme u odnosu prema javnoj i privatnoj arhivskoj grai,
registraturskom materijalu, odreenim pravima, dunostima i nadlenostima
u kojima bi se denirali, a sve u funkciji poboljanje stanja dokumentacije
kod imalaca.
Zakljuak
Iako iz dobre namjere, ideja da se u Arhiv preuzima i registraturski materijal
sa duim rokovima uvanja (dosijea uposlenih, platne liste, EVT 2 kartoni, obrazac
M 4), s ciljem da uposlenici iz steajeva i likvidacija, kao i iz privatiziranih i
reorganizovanih organizacija ostvare svoja prava iz radnog odnosa, pokazalo se kao
loa ideja.
Sa eljom da pomogne, u poetku je Arhiv postepeno preuzeo ingerencije
Fonda za penzijsko invalidsko i Fonda za socijalno i zdravstveno osiguranje i
doao je u situaciju da bude servis graana za ostvarivanje njihovih prava. Arhiv je
ostao kao posljednja nada za hiljade otputenih uposlenika. Institucije koje su bile
nadlene za rjeavanje ovog problema, sada sve stranke koje trae da ostvare neko
pravo, neovisno od toga da li organizacija postoji ili ne, iz navike upuuju ih u Arhiv.
Neovisno to je dobar dio depoa napunjen ovom vrstom dokumenata injenica je da
su isti zatieni i da su u funkciji.
Naalost, este su pojave kada se dokumentaciji od mnogih imalaca (koja
nije preuzeta) gubi svaki trag, kao da nije postojala. Baena i unitena ili lei u
nepristupanim prostorijama i objektima zaboravljena od svih. Dugi postupci
steajeva i likvidacija, este promjene steajnih i likvidacionih upravnika, okonanje
steajeva i likvidacionih postupaka bez predaje arhivske grae nadlenom arhivu,
nesreenost i neaktuelnost starih arhiva kod privatiziranih i reorganiziranih
Stanje i zatita registraturne grae imalaca, koji se nalaze u fazi statusnih promjena...
189
organizacija, nedoreenost i neadekvatna pravna regulativa, doveli su do unitenja i
nestanka ove dokumentacije. U prilog gore iznesenom stoji injenica da u veem broju
arhiva kod ove vrste imalaca uposlenici su sa neadekvatnom strunom naobrazbom.
Nedovoljna struna pripremljenost, bez adekvatne edukacije i obuke, neodravanje
odgovarajuih seminara, simpozija, savjetovanja kao i nedostatak adekvatnog
prostora za preuzimanje odgovarajue dokumentacje u arhivama doprinose jo vie
da ovaj problem eskalira.
Radi to breg rjeavanja postojeeg problema treba hitno da se donese nova
pravna regulativa (zakonski i podzakonski propisi) koji e decidno denisati koji je
interes i o emu e se brinuti drava. Isto tako, kakve bi bile nadlenosti Arhiva, a
ko e biti odgovoran za privatni arhivski i registraturski materijal. U ovu aktivnost
svakako trebaju biti ukljueni i drugi relevantni faktori s ciljem da se ouva i zatiti
ono to je ostalo od ove dokumentacije.
Summary
With the good intentions, the idea that in the Archives that takes registry
material with longer periods of storage (les of employees, payroll, EVT - 2 records,
the form M - 4), in order that employees of bankruptcies and liquidations, as well
as privatized and organizations exercise their employment rights, proved to be a bad
idea.
With a desire to help in the beginning of the archive is gradually taken over
jurisdiction of the Pension - Disability Fund for social and health insurance and came
into a situation to serve citizens for exercising their rights. Archive has remained
as the last hope for thousands of laid-off employees. The institutions that were
responsible for solving this problem, now all the parties who seek to exercise a right,
regardless of whether the organization exists or not, the habit of pointing them in the
archive. Notwithstanding the good part depots lled with this kind of documents the
fact that they are protected and that they are operational.
Unfortunately, the frequent occurrence when the documentation of the many
holders (not taken), without a trace, as if it never existed. Dumped and destroyed or
lying in inaccessible areas and objects forgotten by all. How long bankruptcies and
liquidations, frequent changes in the bankruptcy trustee and liquidation, termination
of bankruptcies and liquidation procedures without having to hand over archives
to the competent archives, the unclear and the absence of actuality old archives
with privatized and reorganized companies, incompleteness, and inadequate legal
framework, have led to the destruction and the disappearance of this documentation.
In support of the above the above is the fact that in most of the archives of these
types of holders are employees with inadequate professional education. Lack of
preparedness expert, possessing adequate education and training, failure to maintain
190
Dr. Aco ANGELOVSKI
adequate seminars, symposiums, conferences as well as possessing adequate space
to take the appropriate dokumentation to the archives contribute even more to this
escalating problem.
For the rapid resolution of existing problems we urgently need to adopt new legal
regulations (laws and secondary legislation) which will clearly dene who is interested
and what will be taken care of by the state. Also, what would be the responsibility of
archives, and who will be responsible for private archival material. In this activity
other relevant factors should denitely be involved in order to preserve and protect
what is left of this documentation.
191
Chiara ARTICO
Dravni arhiv u Trstu, Italia
PRIVATIZACIJA JAVNIH EKONOMSKIH SUBJEKATA I
NJEN UTICAJ NA KONZERVACIJU I ZATITU ARHIVSKE
GRAE
Abstrakt: Poetkom devedesetih godina prolog stoljea, u Italiji, drava
da bi spasila javni bilans, poinje naputati tradicionalni sistem direktnih ulaganja,
privatizujui preduzea, javne ustanove i cijele sektore uprave. Politika privatizacije
ima posljedice na pravno stanje arhivske grae, koja se u prvom momentu nalazi
podlona duplom reimu, javnom za dio nastao u ranijem periodu i privatnom za
period koji slijedi.
Kljune rijei: Privatizacija, javni subjekti, arhive, zatita, Arhivska
uprava, Dravni arhivi, Arhivsko nadzornitvo, historija duhana, Dravni monopol.
Proces privatizacije u Italiji (1990.-2005.)
U Italiji se postavio, ve od poetka 20. stoljea, jedan tradicionalan
uticaj drave na ekonomiju, kao direktni proizvoa dobara i usluga, ali i putem
povjeravanja cijelih sektora specijalnim ili samostalnim (neovisnim) preduzeima
1

koje je vodilo neko ministarstvo ili neki javni subjekt, bez pravnih ovlasti, ali sa
posjedovanjem samostalnosti u organizovanju i pravom upravljanja dohodcima
proizalim iz vlastite aktivnosti. Mnogi e se sjetiti Neovisne uprave dravnog
monopola (AAMS), osnovane 1927. godine kao organ Ministarstva ekonomije i
nansija sa zadatkom da obavlja usluge monopola dravne proizvodnje, uvoza i
prodaje soli i duhana i proizvodnje i prodaje kinina (hemijski prozvod koji se koristi
protiv malarije), Samostalno preduzee dravnih eljeznica, osnovano 1945. godine
i voeno od strane Ministrastva za transporte, Samostalno preduzee dravnih
cesta (AASS), osnovano 1946. godine, a koje je 1961. godine postalo Nacionalno
samostalno preduzee cesta (ANAS), koje vodi Ministarstvo za javne radove.
Na ovaj nain se od tridesetih godina pridruuje, na osnovu inicijative
ekonomiste Alberta Beneduea (Alberto Beneduce) direktno uee Drave u
kontroli kapitala preduzea, upravljanjanjem putem javnih subjekata, kao pravnih
javnih subjekata uz iroku samostalnost, podloni neznatnim formalnim kontrolama
i vezanim za politiku i stranke. U periodu faizma imamo primjere kao Institut
1 M. COMEI, Privatizacija javnih ekonomskih subjekata izmeu nansijske krize i novi internacionalni
kontekst (1980.-1995.), Reforme u toku Javni arhivi i arhive preduzea izmeu transformacije,
privatizacije i fuzije, D. PORCARO MASSAFRA, M. MESSINA, G. TAT, Bari 2006, str. 35-45.
192
Chiara ARTICO
italijanskog namjetaja (IMI), osnovan 1931. godine i Institut za industrijsku
rekonstrukciju (IRI), osnovan 1933. godine, ali trend se nastavlja i u periodu republike,
nakon 1948. godine, to potvruju, izmeu ostalih, Dravna ustanova hidrokarburanata
(ENI), osnovan 1953. godine, Dravna ustanova elektro-enregije (ENEL), osnovana
1962. godine
2
. Voenje ustanova i preduzea u posjedu drave je 1956. godine
povjereno Ministarstvu dravnog uea, koje je ukinuto 23.6.1993. godine Zakonom
br. 202, nakon opozvanog referenduma.
Uloga drave u ekonomiji Italije je imala vee uee u odnosu na vodee
evropske zemlje, pa osamdesetih godina, uoi procesa privatizacije, osim rijetkih
izuzetaka sve utilities su javnog karaktera. Upravo tih godina se nagovjetava kriza
organizacionog modela preduzee - organ (ili samostalno preduzee), to svjedoi
transformacija javnih ekonomskih subjekata kao to su Preduzee dravnih eljeznica
sa Zakonom br. 210, od 17.5.1985. godine, Uprava pote i telekomunikacija sa
Dekretom br. 390, od 30.9.1993. godine, preobraenim u Zakon br. 71, od 29.1.1994.,
ANAS u Nacionalnu ustanovu za ceste (ENAS) sa Dekretom br. 143, od 26.2.1994.
godine.
Krajem osamdesetih godina ve je uao u krizu i model dravnog uea
preko ekonomskih javnih subjekata i sezona privatizacije je zapoela upravo sa
reformom instituta za kreditiranje sa tzv. zakonom Amato (Zakon br. 218, od
30.6.1990.), koji nalazi u akcionarskom drutvu najbolji organizacioni model za javno
preduzee. Na poetku slijedee decenije, zavrava tzv. period Prije Republike i
poklapa se sa periodom ekonomske krize i reakcije na politiku korupciju proizale iz
istrage poznate pod nazivom Mani pulite (iste ruke). Poveanje decita bilansa,
privremeni izlazak lire iz Monetarnog evropskog sistema 1992. godine i urba da se
spase dravni rauni, to je uslov da se ponovo ue meu evropske zemlje pripadnice
euro zone, doprinose u odreivanju prelaska imovine pravnih subjekata i preduzea
u ruke privatnih lica, kao jedno od rjeenja u spaavanju dravne ekonomije, uz koju
se pridruuje i prodaja nepokretnih dobara u dravnom vlasnitvu.
Podsticaj procesu privatizacije doao je takoer, i od strane Evropske
unije. Ugovor iz Maastricht (1992.), postavljen od Evropske unije, naglasio je da je
nekompatibilno sa zajdnikim tritem ako drava pomae preduzeima i proizvodnji,
kada isti utiu na razmjenu izmeu drava lanica na nain da lairaju konkurenciju
(l. 92.). Ugovor je predstavljao podsticaj ureenju intervencija drave u ekonomiji.
Naredne godine, tadanji ministar vanjskih poslova, Beniamino Andreatta, potpisuje
protokol koji obavezuje italijansku vladu da smanji zaduenja javnih preduzea do
ziolokog nivoa, tj., nivoa prihvatljivog za privatnog investitora koji djeluje u
uslovima ekonomije trita do kraja 1996. godine. Ugovor takoer, zabranjuje, jer
moe izmijeniti konkurenciju, da Drava u ulozi jedinog partnera daje garancije na
zaduenja kontrolisanih privrednih drutava na 100 % iznosa. Italijanskoj dravi je na
ovaj nain postavljena cesija udjela kapitala u javnim preduzeima
3
.
2 C. GHISALBERTI, Lo Stato, in Riforme in corsa, cit., pp. 27-33.
3 Libro bianco sulle privatizzazioni, a cura del Ministero del tesoro, del bilancio e della
programmazione economica, Roma 2001.
Privatizacija javnih ekonomskih subjekata i njen uticaj na konzervaciju i zatitu arhivske grae
193
Drava na ovaj nain pokree progresivno naputanje uloge direktnog proizvoaa,
poevi od sektora manufakture i nansija, sa ciljem poboljanja ekasnosti
i smanjenja trokova rukovoenja.
4
Naputanje je realizovano kako putem
privatizacije ekonomskih okvira povjerenih direktnom dravnom rukovoenju, tako
i putem privatizacije ekonomskih javnih pravnih subjekata. U hitnoj situaciji krize,
proces pokrenut od vlada, radi razliitog politikog odvajanja i razliitih subjekata
i brzog smjenjivanja, ne slijedi jedan pravi plan. Ipak, je mogue odvojiti prvu
fazu tzv. cold privatization, koja se sastoji od transformacije javnih preduzea u
akcionarska drutva u vlasnitvu drave, od naredne calda (vrue) faze, prodaje na
tritu namjetaja akcionarskog kapitala u javnom vlasnitvu.
Inicijativa prelazi 1992. godine od javnih pravnih subjekata u centralnu
politiku mo. Sve do tada zakon Amato je predviao transformaciju kreditorskih
ustanova u akcionarsko drutvo, dozvoljavajui cesiju manjinskih kvota privatnom
vlasnitvu. U kreditorskom sektoru nestanak ekonomskih javnih subjekata zavisio
je, barem formalno, od slobodne odluke pojedinih kreditorskih instituta
5
. Iste
godine ministar trezora, Guido Carli, imenuje parlamentarnu komisiju sa ciljem
spaavanja javnih nansija, proirenja nacionalnog akcionarskog trita, privlaenja
vanjskog kapitala i poboljanja, smjetavajui u konkurentski reim, ekasnost
javnih preduzea.
Program reorganizovanja IRI, ENI, ENEL, IMI, BNL i INA je prihvaen
od Savjeta ministara 30.11.1992. godine: drava bi zadrala 51% kvota drutva, a
privatizacije bi zapoele od konkurentskih preduzea poeljnih na tritu, dok za
preduzea u tekim nansijskim uslovima prvo je bilo predvieno ozdravljenje.
U ovoj prvoj fazi formalnih ili nesklonih privatizacija drava se odrekla dijela
vlastitih aktivnosti, na osnovu kojih je odravala jedan oblik kontrole putem
mogunosti imenovanja nekih lanova upravnih odbora i izvravanja od strane istih
mogunosti davanja veta na odreene argumente.
iampijeva (Ciampi) vlada (1993.-1994.), koja 1993. godine naslijeuje Amatovu
(Amato) vladu, nastavlja istim putem i sa Zakonom br. 474, od 30.7.1994. godine,
tzv. Zakonom privatizacije, denira tehnike prodaje (dozvoljene su javne ponude
i privatni pregovori), postavljajui obaveze na cesije uea i odreuje pravo
prvenstva u korist drave. Za aktivna preduzea u sektorima odbrane, transporta,
telekomunikacija, energije i javnih usluga predviena je golden share, jedna
privilegovana kvota uea koja garantuje Ministarstvu trezora imenovanje barem
jednog upravnika i jednog lana sindikalnog vijea, osiguravajui istima mo veta
na operacije fuzije, dijeljenja, promjena drutvenog predmeta. Za aktivna drutva
nabrojanih sektora, kojima se pridruuju osiguravajue i bankarske kompanije,
moe biti uveden jedan limit akcionarskog posjedovanja od 5%.
Prva Prodijeva vlada (1996.-1998.) slijedi nastavak programa privatizacije
sa glavnim ciljem pristupanja euru sa prvom grupom drava lanica Evropske
4 E. BARUCCI-F. PIEROBON, Le privatizzazioni in Italia, Roma 2007., pp. 144.
5 M. CLARICH, Privatizzazioni e trasformazioni in atto nellamministrazione italiana, in Studi e
note di economia, n. 1/1996., pp. 21-42.
194
Chiara ARTICO
unije. Debata se pomjera na neophodnost nastavka liberalizacije, preliminarnih
privatizacija, u sektorima kao to su telekomunikacije i isporuka energije. Nakon
1994. godine Italija je predmet jedne procedure prekraja od strane Evropske unije
na prirodu golden share, koja je time bila ograniena i ureena sa tri zakonodavne
intervencije (Zakon br. 488, od 23.12.1999.; Zakon br. 350, od 24.12.2003., tzv.
Finansijski zakon za 2004 i Zakon br. 266, od 23.12.2005, tzv. Finansijski zakon
za 2006).
Proces privatizacije nastavlja suzdranim ritmom do kraja devedesetih
godina prolog stoljea, kada zakonodavni Dekret br. 300, od 30.7.1999. godine
osniva, za rukovoenje funkcijama koje su vrili zavodi za prihode, carine, teritoriju
i one vezne funkcije koje su vrili drugi uredi ministarstva, etiri poreske agencije:
Agenciju za prihode, Agenciju za carine, Agenciju za teritoriju i Agenciju za dravno
dobro. Agencijama su prebaene pravne ovlasti, moi i nadlenosti.
U nastavku su nabrojani glavni normativni akti koji su oznaili proces
privatizacije od 1990. do 2005.
6
:
Zakon br. 218,
30.7.1990., tzv.
Zakon Amato
Odredbe za oblast prestrukturiranje i integraciju imovine
kreditorskih instituta sa javnim pravom.
Zakon nalae transformaciju kreditorskih subjekata u
akcionarskom drutvu koje radi u kreditnom sektoru.
Zakonodavni
Dekret br. 356, od
20.11.1990.
Odredbe za oblast prestrukturiranja i ureivanja
kreditorskih grupa.
Primjena zakona nalae transformaciju javnih banki u
akcionarska drutva i cesiju manjinskih i privatnih kvota.
Zakonodavni
Dekret br. 386,
od 5.12.1991.,
preobraen u
Zakon br. 35, od
29.1.1992.
Transformacija javnih ekonomskih subjekata, otputanje
dravnog uea i otuenje imovinskih dobara podlonih
ekonomskom rukovoenju.
Predvianje mogunosti transformiranja subjekata za
voenje dravnog uea, drugih javnih ekonomskih
subjekata i samostalnih dravnih preduzea u akcionarska
drutva i cesije uea privatnim licima, putem odobrenja
od strane Savjeta ministara.
Zakonodavni
Dekret br. 333,
od 11.7.1992.,
preobraen u
Zakon br. 359 od
8.8.1992.
Hitne mjere za spaavanje javnih nansija.
Transformacija subjekata za rukovoenje (IRI, ENI, INA,
ENEL) u akcionarska drutva, ije akcije su dodijeljene
Ministarstvu trezora.
6 Cfr. BARUCCI-F. PIEROBON, Le privatizzazioni, cit., p. 39.
Privatizacija javnih ekonomskih subjekata i njen uticaj na konzervaciju i zatitu arhivske grae
195
Zakonodavni
Dekret br. 340, od
18.7.1992.
Suspenzija Ustanove za uee i nansiranje zanatske
industrije EFIM.
Rjeenje Savjeta
ministara od
30.12.1992.
Prihvatanje programa preureenja predstavljenog od
ministra trezora; privatizacija subjekata: Credito italiano,
INA, SME.
Rjeenje CIPE od
30.12.1992.
Direktive koje sadre naine i procedure cesije uea Drave
u akcionarskim drutvima proizalim iz transformacije
javnih ekonomskih subjekata i samostalnih preduzea.
Denisanje procedure privatizacija, putem javnih ponuda
prodaje, javnih licitacija i privatnih pregovora.
Direktiva
predsjednika
Savjeta ministara
od 30.6.1993.
Pokretanje privatizacije subjekata: ENEL, INA, Comit,
Credit, IMI, STET, AGIP.
Zakon br. 432, od
27.10.1993.
Osnivanje Fonda za amortizaciju vrijednosnih papira
Drave.
Fondu su dodijeljeni dohodci od otputanja.
Zakon br. 474, od
30.7. 1994.
Norme za ubrzavanje procedura otputanja uea Drave
i javnih subjekata u akcionarska drutva.
Tzv. Zakon o privatizacijama. Tehnike dozvoljenih prodaja
su javna ponuda i privatni pregovor; predviene su obaveze
za cesiju uea i pravo prvenstva i prednosti Drave.
Direktiva
Ministarstva
trezora od
novembra 1994.
Razvrstavanje aktivnosti bankovnih fondova, u roku od pet
godina, i cesija kontrole dodijeljenih banaka.
Zakon br. 481. Od
14.11.1995.
Norme za konkurenciju i regulisanje usluga javne koristi.
Osnivanje Organa za regulisanje slubi javne koristi.
Denisanje opih principa za osnivanje neovisnih organa
ureenosti; osnivanje Organa za elektrinu energiju i gas i
Organa za telekomunikacije.
196
Chiara ARTICO
Zakonodavni
Dekret br. 58, od
24.2.1998.
Jedinstveni tekst odreivanja materije nansijske
intermedijacije.
Zakonodavni
Dekret br. 300, od
30.7.1999.
Reforma organizacije Vlade, prema normi l. 11, Zakona
br. 59, od 15.3.1997.
Osnivanje etiri poreske agencije.
Zakon br. 488, od
23.12.1999.
Odredbe za formiranje godinjeg i viegodinjeg bilansa
Drave (Finansijski zakon 2000).
Ogranienja za izvoenje golden share.
Zakon br. 350, od
24.12. 2003.
Odredbe za formiranje godinjeg i viegodinjeg bilansa
Drave (Finansijski zakon 2004).
Dodatno denisanje izvoenja golden share.
Zakon br. 266, od
23.12.2005.
Odredbe za formiranje godinjeg i viegodinjeg bilansa
Drave (Finansijski zakon 2006).
Predvianja mogunosti putanja akcija rezervisanih za
neke akcionare u drutvu gdje je Drava akcioner.
Dravna uea su predstavljala znaajan dio u sektorima za transport,
infrastrukture, javne usluge i kreditne institute. Na kraju procesa slika dravnog
uea u ekonomiji je znaajno promijenjena. U periodu od 1992. do 2005. godine
bilo je 125 privatizacija ija ukupna vrijednost cesije je bila preko 140.000 miliona
eura; vrijednost privatizacije i direktnog uea Ministarstva za ekonomiju i IRI-ja,
od ega od godinjeg rauna iz Izvjetaja Parlamentu o privatizacijama, objavljenog
od Ministaratva trezora, je 122,236 miliona eura.
7
. Prihodi od privatizacija
prvenstveno se ulijevaju u Fond za amortizaciju dravnih vrijednosnih papira, koji
ine znaajan izvor izdravanja i namijenjeni su smanjenju duga.
8
Meu glavnim
privatizovanim subjektima i preduzeima pojavljuju se: Credito italiano (1993),
Komercijalna italijanska banka (1994), IMI (1994), INA (1994), SME (1994), ENI
(199), Bankarski institut San Paolo (1997), il Banco di Napoli (1997), Telecom Italia
(1997), BNL (1998), ENEL (1999), Finmeccanica (2000), Italijanski duhan (2003).
7 Od 1994. godine, prve operativne godine, 31. decembra 2010. godine, ukupne sume pristigle
u Fond za amortizaciju dravnih vrijednosnih papira su iznosile 121.102 miliona eura. Podaci se
preuzimaju iz izvjetaja Parlamentu o privatizacijama, koje je godinje inilo Ministarstvo za trezor (od
2001. godine Ministarstvo za ekonomiju i nansije).
8 Cfr. Izvjetaji o privatizacijama, sainjen od Ministarstva za ekonomiju i nansije, Rim 2011.
Privatizacija javnih ekonomskih subjekata i njen uticaj na konzervaciju i zatitu arhivske grae
197
Arhive privatizovanih subjekata i agencija
Sa privatizacijom su se javni subjekti direktno transformisali u akcionarska
drutva, dok su samostalne uprave i specijalna dravna preduzea prvo bila
transformisana u javne subjekte, a zatim naknadno u akcionarska drutva. Akcije su
na poetku dodijeljene u potpunosti Ministarstvu tresora, a nakon toga su stavljene
na trite akcijama. Promjena pravnog reima ukljuenih subjekata, iz javnog u
privatni sektor, imala je posljedice i na ureenje njihovih arhiva, tj., arhivske grae.
U Italiji arhivska graa podrvgnuta zatiti Arhivske uprave regulisana je
reimom koji razlikuje arhivsku grau proizvedenu od drave i arhivsku grau
proizvedenu od javnih subjekata. Normativni tekst vezan za artikulaciju i zadatke
Arhivske uprave u godinama privatizacije bio je Dekret Predsjednika Republike br.
1409, od 30.9.1963. godine, nakon kojega je uslijedio Dekret br. 42, od 22.1.2004.
godine Kodeks o kulturnim dobrima i okolini.
Za dravnu arhivsku grau (arhivska graa proizvedena od pravnih i
administrativnih ureda), zatita je povjerena Komisijama za nadzor, nadlenim da
prave prijedloge za kartiranje. Poto se radi o dokumentaciji dravnoga dobra
9
,
nadleni subjekt za odobrenje prijedloga je Generalna direkcija za arhive. Kada
tzv. historijska dokumentacija (arhivska graa) napuni etrdeset godina od njenog
nastanka, predaje se na dalje uvanje Draavnom arhivu nadlenom za teritoriju.
Arhivsko nadzornitvo je nadleno za nadzor arhiva javnih subjekata, kao i
za odobravanje kartiranja dokumentacije. Nadzor pokriva takoer, arhive privatnih
subjekata proglaenih od kulturnog interesa; odluka o proglaenju obavezuje
vlasnika, izmeu ostaloga, da garantuje zatitu, te da ne smije pomjerati ili izgubiti
arhivsku dokumentaciju, te da ne izvozi dobra van nacionalnog terena, kao i da
nadzornitvu prijavi eventualna pomjeranja vlastite arhivske dokumentacije.
Na kraju, arhive privatnih subjekata koje nisu proglaene kulturnim interesom
nemaju zatitu drave i stvaralac nema nikakvu obavezu zatite dokumentacije koju
proizvodi.
Nadlenost zatite arhivske dokumentacije je promijenjena sa
transformacijom subjekata stvaraoca u akcionarska drutva, podlona sada privatnom
reimu: za javne subjekte nadzorni organ je ostalo Arhivsko nadzornitvo, dok u
sluajevima gdje je privatizacija ukljuila sektor Dravne uprave nadlenost je prela
od Dravnog arhiva na Arhivsko nadzornitvo, gdje je rad postao znatno pogoran.
10

Sve arhive javnih subjekata bile su ureene lanovima od 30 do 35 Dekreta
Predsjednika Republike br. 1409, od 30.9.1963. godine (Nadzor nad arhivama
javnih subjekata), bez mogunosti primjene, u sluaju o kome govorimo, odredbe
9 U smislu l. 822.-833. Civilnog kodeksa, arhive, kao pokretna dobra proglaena od historijskog,
arheolokog i umjetnikog znaaja, smjetena u muzeje, galerije slika i biblioteke pripadaju javnom
dravnom dobru. J avna dravna dobra su neotuiva i ne mogu, prema normativima, biti predmet prava
treih lica.
10 M. E. MARINELLI, Le privatizzazioni e i loro riessi sulla tutela degli archivi, in Rassegna degli
Archivi di Stato, n. s. III (2007) I, pp. 171-179.
198
Chiara ARTICO
lana 32, koji je predviao predaju Dravnom arhivu dokumentacije ugaenih javnih
subjekata. Nakon promjene u akcionarsko drutvo, ureenje se vrilo odredbama od
lana 36 do lana 45 istoga Dekreta (Nadzor nad privatnim arhivama od znaajnog
historijskog interesa). Nadzornitvo je pribavilo proglaenje o interesu za drutva
koja su naslijednici prethodnih javnih subjekata i preuzelo je njihovu arhivsku
dikumentaciju.
Arhivska uprava je pokuala koordinirati prelaz sektora Dravne uprave
u javne ekonomske subjekte i dalje u akcionarska drutva
11
: komisije za nadzor,
prethodno imenovane, dale su uputstva kako bi zatitile u reimu prorogatio
(odgoda), poslove kartiranja i preuzimanja (gdje je bilo mogue komisije su bile
integrisane jednim predstavnikom u Arhivsko nadzornitvo). Kako se radilo o
materijalu od dravnog znaaja, kartiranje je moralo biti odobreno od nadlene
Slube Generalne direkcije za arhive, a ne i od Arhivskog nadzornitva, koje e biti
nadleno za odobrenje kartiranja dokumentacije nastale nakon privatizacije.
Razjanjenje se desilo 1997. godine, pomou miljenja Dravnog savjeta br.
2653/94, prema kojem: privatizacija nije naslijedni dogaaj... nego je vie jedan
dogaaj transformacije pravnog statusa nekog subjekta, koji u svom postojanju,
ostaje isti, a mijenja mu se samo reim vezan za dokumente i odnose. Ono to slijedi
je da institucionalna transformacija subjekta stvaraoca ne utjee na pravnu prirodu
arhiva: za ve proizvedenu dokumentaciju priznaje se poseban znaaj navedenog
reima za javne arhive. Prenos arhivske grae subjektima sa privatnim pravom ne
mijenja njen status i relativne obaveze ostaju na teret novih vlasnika, kako e biti
potvreno od slijedeeg Kodeksa za kulturna dobra.
12.

Arhiva privatizovanog subjekta se tako nala podinjena dvojici razliitih
reima, za raniji period i onaj nakon privatizacije. Za raniji period, reim nastavlja
biti javnog karaktera, ali sa razlikom izmeu arhivske dokumentacije ve
proizvedene od dravnih bivih uprava, koja ostaje dravno dobro (na koji se ne
primijenjuje miljenje Dravnog savjeta), i arhivske dokumentacije proizvedene
od javnih privatizovanih subjekata. U prvom sluaju, dokumentacija nije vie
operativna u djelovanju novoosnovanih drutava i trebala je u smislu l. 24, Dekreta
Predsjednika Republike br. 1409, od 30.9.1963, biti predata nadlenim Dravnim
arhivima, koji su se nali u situaciji nedostatka prostora, te su se esto odbijala nova
preuzimanja dokumentacije. Kada je nedostatak prostora proizveo odbijanje novih
prijema dokumentacije uzaludan je bio posao nadzornikih komisija, te se nala u
opasnosti budunost dokumentacije, koja je povjerena subjektu stvaraocu. U drugom
sluaju, arhiva ve proizvedena od javnih privatizovanih subjekata ostaje neotuiva
i neophodno podlona javnom reimu i nadzoru Arhivskog nadzornitva. Za period
11 M. E. MARINELLI, Problemi di tutela tra vecchie e nuove trasformazioni degli enti pubblici
economici in Riforme in corsa, cit., pp. 159-163.
12 M. G. PASTURA, La legislazione per gli archivi, pp. 20-22, dispense del corso tenuto nellanno
accademico 2009-2010 alla Scuola speciale per archivisti e bibliotecari dellUniversit degli studi di
Roma La Sapienza disponibili allindirizzo
<http://w3.uniroma1.it/ssab/new/programmi2010/slide_pastura/legislazione_archivi.pdf>.
Privatizacija javnih ekonomskih subjekata i njen uticaj na konzervaciju i zatitu arhivske grae
199
nakon privatizacije razvijanje arhive spada pod privatni reim. Cilj koji je slijedio
Dravni savjet je bio da se obezbijedi kontinuitet u zatiti arhivske dokumentacije
nastale prije privatizacije, ipak ostaje nedoslijedan, prekren je princip jedinstvenosti
arhive
13
.
Dekret br. 42, od 22.1.2004. godine i Kodeks kulturnih dobara i okolia
su denisali pitanje, predviajui da za kulturna dobra nabrojana u l. 10, stav 2,
meu kojima se pojavljuju arhive i pojedinani dokumenti drave, regija, drugih
teritorijalnih javnih subjekata, kao i svakog drugog subjekta i javnog instituta nije
potreban zahtjev za proglaenje kulturnog interesa. Osim toga, ta dobra ostaju
podinjena zatiti i kada subjekti kojima pripadaju promijene na bilo koji nain
svoju pravnu prirodu (l. 13). Na ovaj nain nestaje dupli reim, koji se stvorio
za arhive javnih privatizovanih subjekata, zajedno sa posljedinom potrebom
proglaenja kulturnog interesa.
Primjer spaavanja arhive Ustanove italijanski duhani (ETI): sluaj
Manifakture duhana u Trstu
Nova drutva nastala privatizacijom esto su pokazivala interes zatite
vlastite dokumentacije starijeg datuma i ulagala sredstva za valorizaciju vlastite
arhivske dokumentacije, povjeravajui voenje poslova i privatnim licima. Arhivska
uprava se obavezala dati tehniko-naunu saradnju i konsultacije, putem sklapanja
ugovora i stvaranjem komisija sainjenih od arhivista Generalne direkcije za arhive
i Arhivskog nadzornitva i predstavnika nadlenog ministarstva. Meu primjerima
saradnje, pamte se la Cassa per il Mezzogiorno, koja je 1992. godine postala Agencija
za promociju razvoja juga (AGENSUD), Uprava pote, pretvorena 1993. godine u
javni ekonomski subjekt Poste italiane, a poslije u e Poste italiane spa, Bankarski
institut San Paolo iz Torina
14
, Italijanski duhani (ETI).
ETI je osnovan 1998. godine kao naslijednik Samostalne uprave dravnog
monopola (AAMS)
15
. AAMS, od kojeg ETI preuzima nadlenosti za materiju
proizvodnih i komercijalnih aktivnosti (izuzetak su loto i lutrije), predstavlja
13 I.P. TASCINI, Lattivit di vigilanza sugli archivi degli enti privati: alcune riessioni in Le carte
preziose. Gli archivi delle banche nella realt nazionale e locale: le fonti la ricerca, la gestione e le
nuove tecnologie, a cura di G. TAT, Trieste 1997, pp. 267-274.
14 Sullarchivio del Gruppo Sanpaolo IMI cfr. M. BRIGNONE, A. CANTALPPI, M. DE LUCA PICIONE, Gli
archivi del gruppo Sanpaolo IMI dalla privatizzazione alle fusione del 2002, in Riforme in corsa,
cit., pp. 303-308. Sugli archivi delle banche in relazione ai processi di fusione e concentrazione cfr. S.
CARDARELLI, Archivi delle Banche, processi di concentrazione e cultura: alcune riessioni in Riforme
in corsa Riforme in corsa, cit., pp. 287-290.
15

Sulla storia dellAmministrazione autonoma dei Monopoli di Stato e del successivo Ente tabacchi
italiani cfr. A. PETROCCELLI, Il Monopolio di Stato ed evoluzione dei suoi rapporti con la Tabacchicoltura
Italiana. Amministrazione Autonoma dei Monopoli di Stato, Cava de Terreni 1997. Sul recupero
dellarchivio cfr. M. SQUADRONI, Il recupero e la salvaguardia di alcuni archivi dellex Ente tabacchi
italiani gi Amministrazione autonoma dei Monopoli di Stato, in Riforme in corsa , cit.,, pp. 149-
158.
200
Chiara ARTICO
posljednje poglavlje historije posjedovanja soli i duhana od strane italijanske drave,
zapoete 1865. godine, odmah nakon ujedinjenja Italije, stvaranjem monopola
na uzgajanje duhana. Proizvodnja duhana i pitanja vezana za monopol bili su
koncentrisani i povjereni 1893. godine Generalnoj direkciji za oduzimanje, od koje
su zavisili Centralni tehniki ured za uzgoj, na perifernom nivou, Direkcije odjeljaka
za uzgoj duhana. Svaki periferni ured se bavio upravljanjem i tehniko-skalnim
nadzorom uzgoja i koordinacijom slubi za nabavku sirovima i razgranavao se u zone
za nadzor (vie zona je formiralo odjel za nadzor). Ovo teritorijalno razgranavanje
odnosilo se i na Trst, poevi odmah nakon rata, kada je grad postao dio Italijanskog
kraljevstva.
Godine 1920. Generalna direkcija za monopol osniva u glavnim gradovima
provincija sa preko 100 hiljada stanovnika dravne preprodaje, koje je vodila direktno
Uprava. Prve dravne preprodaje dravnog i stranog duhana, imale su sjedite u
Rimu, Milanu, Torinu, Veneciji, enovi, Firenci, Napulju, Trstu i Kataniji.
16
Transformacijom Generalne direkcije od oduzetih posjeda nastaje AAMS,
Dekretom br. 2258, od 8.12.1927. godine, preobraenim u Zakon br. 3474, od
6.12.1928. godine Uprava ima zadatak obavljanja usluga monopola proizvodnje,
uvoza i prodaje soli i duhana i proizvodnje i prodaje kinina u dravi. Ista ima
neovisno ureenje, daje impuls istraivakim aktivnostima pri uzgoju, transformaciji
i industrijskoj obradi duhana. to se tie uzgoja duhana, Uprava se ralanjuje na 11
odjelnih direkcija, 15 agencija za uzgoj i 875 specijalnih koncesija.
Postojanje AAMS-a se zavrava 1998. godine sa nastankom ETI-a (Dekret
br. 283, od 9.7.1998.), preobraenjem u akcionarsko drutvo, to je predvieno da
se zavri u roku od dvadesetetiri mjeseca od osnivanja novog Upravnog savjeta,
tj., 2000. godine. Proces privatizacije zavrava se zatvaranjem proizvodnih objekata
rasprostranjenih na cijelom nacionalnom teritoriju, meu kojima i onaj u Trstu. ETI
je kupljen 2004. godine od strane British American Tobacco, kada se mijenja i njen
naziv u British American Tobacco Italia.
Poslove oko preuzimanja arhive bivega ETI je ilustrovao Mario Squadroni
uporeujui podatke sa istoimenim direkcijama u Milanu, Bolonji, Firenci, Perui,
Veroni i Agenciji u Carpan (Vicenza). U jednu akciju preuzimanja je takoer, bio
ukljuen i Dravni arhiv u Trstu, koji je 2011. godine radio na odabiru i preuzimanju
arhivske dokumentacije podrune direkcije u Trstu, ija aktivnost je zavrena odmah
po osnivanju ETI-a.
U Trstu su postojale odmah nakon rata Podruna direkcija za uzgoj duhana
i sjedite jedne Dravne prepodaje. Sjedite Manufakture duhana
17
se javlja mnogo
kasnije, nakon Drugog svjetskog rata, tokom industrijske ekspanzije grada koji je
vraen pod italijansku upravu.
16

G. DIANA, La storia del tabacco in Italia II. La coltura e lindustria del tabacco dalla Regia
Cointeressata agli inizi del novecento in Il Tabacco 2000 n. 8, pp. 77-90; ID, La storia del tabacco
in Italia. III. Dalla formazione del Monopolio di Stato no alla 2a guerra mondiale, in Il Tabacco
2000 n. 8, pp. 91-103.
17 Cfr. S. CENZON, Il peso del fumo nel vento. Storia della Manifattura Tabacchi di Trieste, Trieste
2011, pp. 156.
Privatizacija javnih ekonomskih subjekata i njen uticaj na konzervaciju i zatitu arhivske grae
201
Projekt napravljen od inenjera Salvator Rosa Grazi, iz februara 1957.
godine, predvia prostore za proizvodnju, ali i prostore za vrti, obdanite i osnovnu
kolu za djecu uposlenika, te prostore za smjetaj osoblja premjetenog iz drugih
sjedita. Sjedite je sagraeno u industrijskoj zoni, izmeu Opina Trst, Mua i
San Dorligo della Vale, kako bi mogao koristiti i ve postojeu eljezniku prugu.
Poslovi izgradnje su se vrili u dva dijela i zavrili 1964. godine, te je slijedee godine
Manufaktura zapoela sa radom. Objekat jo uvijek postoji i zauzima povrinu od
52.300 m. Prenosom vlasnitva nekretnine nansijskom drutvu Fintecna s.p.a.,
koje kontrolie Ministarstvo ekonomije, 1999. godine, zapoelo je zatvaranje
Manufakture. Ostao je samo jedan sektor za depozit zaplijenjenih duhanskih
prozvoda iz inozemstva (zatvoren 2011.).
U ovom prelasku se dogodio gubitak najveeg dijela arhive. Ono to
je ostalo spaeno je 2011. godine od strane zaposlenog osoblja Dravnog arhiva
u Trstu, koje je izvrilo kontrolne preglede u gotovo ve ispranjenim objektima,
u namjeri da obezbijedi zatitu ono malo dokumentacije koja je ostala: radi se o
desetak metara dunih sa vremenskim periodom od 1919. do 1998. godine, nastalih u
radu Podrune direkcije iz Trsta. Svjedoenja prvog dijela dokumentacije, iz perioda
prije Drugog svjetskog rata, su neznatna
18
i odnose se na oblast cijele Provincije
Trst, koja je dvadesetih godina prolog stoljea obuhvatala i dio sadanje Slovenije.
Nadlenosti Manufakture duhana su bile iroke i ukljuivale su proizvodnju
duhana (do 1970.), dostavljanje pastorizovane i jestive soli za industrijske potrebe,
kontrole, licence za preprodaju, borbu protiv krijumarenja duhanskih proizvoda.
Dokumentacija pohranjena u Dravni arhiv sadri i serije verbalnih procesa vezanih
za krijumarenje, dostavljanje pastorizovane i jestive soli za industrijske potrebe,
kretanja duhana, dostavljanje uvoznog duhana, licence za otvaranje preprodaje soli
i duhana. Nedostaje kompletna dokumentacija vezana za zaposleno osoblje, pa je
mogue pretpostaviti da je predata novim vlasnicima. Ono to je spaeno i preuzeto
predstavlja neznatan dio, ali ipak raprezentativan, pozamane arhive koja se sigurno
formirala tokom cijele aktivnosti Manufakture.
Zakljuci
U Italiji od tridesetih godina je na snazi sistem mijeane ekonomije, u kojoj
drava pridruuje uz ministarsku upravu i upravu javnih subjekata, sa nadlenostima
u stratekim sektorima. Na poetku devedesetih godina prolog stoljea, da bi se
poboljala ekasnost i smanjili trokovi rukovoenja, poinje prestanak dravnog
uplitanja u ekonomiju. Proces privatizacije zapoinje pokretanjem tzv. Zakona
Amato (Zakon br. 218, od 30.7.1990.), a vezan je za kreditne institute, da bi se
ukljuio zatim i sektor osiguranja, energetike, eljeznica, pote i rukovoenja
mreom autoputeva.
18 Iz ovoga prvog dijela su odabrane broure i reklamni materijal predstavljen u ilustracijama
ovoga rada.
202
Chiara ARTICO
Institucionalna promjena donosi probleme vezane za nadlenost nad
arhivama koje su prele iz javnog reima u privatni. U Italiji dravne arhive su
potinjene nadzoru Dravnih arhiva, dok su arhive javnih subjekata i privatnih
subjekata proglaenih od kulturnog interesa potinjene nadzoru Arhivskog
nadzornitva.
Akcionarska drutva nastala iz privatizacije su naslijedila dokumentaciju ve
potinjenu zatiti Arhivske uprave, kojoj je Dravni savjet (miljenje br. 2653/94, od
8.10.1997.) priznao poseban znaaj javnog obiljeja. to se tie dokumentacije koja
je nastala poslije privatizacije, novi Kodeks za kulturna dobra (Dekret br. 42, od
22.1.2001.) je odredio da arhive ostaju potinjene zatiti, bez potrebe proglaenja
istih kulturnim interesom.
to se tie perioda prije privatizacije, za nadzor i zatitu primjenjuje se
razliit tretman, za arhive nastale od dravnih privatizovanih uprava i arhive nastale
od javnih privatizovanih subjekata: prvi, prethodno su bili pod nadzorom Komisija
imenovanih u Dravnim arhivima i ostaju dobra od dravnog znaaja namijenjena
da se predaju nadlenim Dravnim arhivima (koji esto nisu u stanju da ih preuzmu
zbog nedostatka prostora); drugi zadravaju javni karakter i njihova zatita je
u nadlenosti subjekta stvaraoca ili onoga ko je nakon fuzije i cesije postao njen
vlasnik.
Dokumentacija stvorena nakon privatizacije u oba sluaja je pod privatnim
reimom: arhive ostaju kod subjekta stvaraoca, a nadzor i zatita su u nadlenosti
Arhivskog nadzornitva.


Summary
Since the 1930s Italy has had a mixed economy with Government Ministries
supported by an administration supervising public bodies which were tasked to
oversee strategic sectors. At the beginning of the 1990s, with a view to improving
efciency and reducing costs, the State decided to reduce its involvement in the
economy. The process started with the Amato law (30 J uly 1990, Law 218) which
concerned banks and then passed to the insurance sector, energy, railways, postal
service and management of the motorways.
This institutional change raises the problem of responsibility for archives
which have passed from State control to the private sphere. In Italy State public
records and documents archives are supervised and protected by State Archives
while the archives of public bodies and private citizens of cultural interest are subject
to the supervision of Archival Authorities.
Companies formed by the process of privatisation have thus inherited
documents already protected by Archival Administration which have been recognised
as retaining their public nature under the new law regarding cultural patrimony
(22 J anuary 2001, Law 42). This law provides that the archives remain subject to
Privatizacija javnih ekonomskih subjekata i njen uticaj na konzervaciju i zatitu arhivske grae
203
protection, with no need for a declaration of cultural interest, even if the owners
change their juridical nature.
Before the privatisation, with regard to preservation and safeguarding
a distinction should be made between archives produced by privatised State
administrations and archives produced by privatised public bodies: the former,
previously subject to the supervision of Committees appointed by the State Archives,
remain State property to be sent the pertinent State Archives, which often are not
able to accept them because of lack of space; the second are of a public nature and
their preservation is the responsibility of the producer or whoever, as a result of
mergers and/or transfers, becomes the owner.
Documents and records successive to privatisation are in both cases subject
to a private regime and are subject to the protection of the Archival Authorities.


Prilog 1 Sign of an authorized dealer of cooking salt. The State monopoly administration was
the only producer and supplier of salt and tobacco. s.l., (1935 c.)
(Dravni arhiv Trst, Manifattura tabacchi, b. 73)
204
Chiara ARTICO
Prilog 2. Kako se razlikuju biljni i ivotinjski paraziti, Borgo San Lorenzo, Tipograa
Mazzocchi, 1935, str. 48. (Advertisement for an insecticide made from nicotine and
instruction for use. The insecticide was produced and sold by the State monopoly
administration.) Dravni arhiv Trst, Manifattura tabacchi, b. 73.
Privatizacija javnih ekonomskih subjekata i njen uticaj na konzervaciju i zatitu arhivske grae
205
Prilog 3. FRANCESCO MAIOCCO, Pasterizovana so za prehranu ivotinja,
Borgo San Lorenzo,
Tipograa Mazzocchi, 1936 , str. 20. (Advertisement for breeding salt.)
Dravni arhiv Trst, Manifattura tabacchi, b. 73
206
Chiara ARTICO
Prilog 4. Roma, November 24 1936 Tarifa javne prodaje ibica.
(Selling price of matches.), Dravni arhiv Trst, Manifattura tabacchi, b. 73
Privatizacija javnih ekonomskih subjekata i njen uticaj na konzervaciju i zatitu arhivske grae
207
Milano, April 7 1933., Advertisement for cigarettes.
Dravni arhiv Trst, Manifattura tabacchi, b. 73
209
Ivana POSEDI
Dravni arhiv u Varadinu
PROBLEMATIKA VREDNOVANJA ARHIVSKOG I
REGISTRATURNOG
GRADIVA IZVAN ARHIVA
Abstrakt: S obzirom da se u dananje vrijeme razvojem tehnologije
pojednostavila i pojeftinila izrada velike koliine pisanog i elektronskog gradiva,
neophodno je uiniti i vrednovanje kod stvaratelja, da se redovito odabire gradivo sa
ogranienim rokovima uvanja, kako bi se u arhiv ubudue preuzelo samo gradivo
od trajnog znaenja. U lanku se obrauje stanje na terenu s kojim se susreemo
prilikom vrednovanja gradiva i izrade posebnih popisa koje su duni obaviti
stvaratelji.
Kljune rijei: Arhiv, popisi, stvaratelji, vrednovanje, izluivanje.
Uvod
Kao samostalne ustanove arhivi poinju djelovati u 18. stoljeu kada im
je osnovna djelatnost u pravilu bila trajno uvanje gradiva. Razvojem tiskarstva i
novih tehnologija zapoela je era velike produkcije spisa, kojom su arhivi uvidjeli
da nije dovoljno samo uvati gradivo ve je potrebno voditi rauna o gradivu u
nastajanju. S obzirom da je nakon 1945. godine unitena velika koliina arhivskog
gradiva za razdoblje od 1850. do 1945. godine uvidjela se vanost postojanja arhiva i
povezanost arhivske slube i pismohrana. Iako se u tadanje vrijeme nastojalo spasiti
arhivsko gradivo od unitenja zbog premalog broja arhiva i arhivskih djelatnika
dolo je do samovoljnog i neodgovornog unitavanja arhivskog gradiva, pa je tako
prema nekim izraunima uniteno ak 90% cjelokupnog arhivskog gradiva nastalog
u periodu 1850.1945. godine s podruja sjeverne Hrvatske.
1

Takav razvoj dogaaja nakon 1945. doprinio je osnivanju veeg broja arhiva
u kojima se osim brige o arhivskom gradivu unutar arhiva, poinje voditi i briga
o gradivu u nastajanju, te se unutar arhiva osnivaju takozvane vanjske slube koje
su ustrojene radi zatite arhivskog gradiva izvan arhiva.
2
Od tada se pokuavaju
donijeti propisi koji bi potaknuli stvaratelje na brigu o gradivu u nastajanju.
1 Kreimir Nemeth: O nekim pitanjima organizacije arhivske slube u NR Hrvatskoj, Arhivski
vjesnik, br. 1, Zagreb, 1958., str. 394.
2 Darko Rubi: Stanje i prioriteti rada arhivske vanjske slube u Hrvatskoj, Arhivski vjesnik, br. 45,
Zagreb, 2002., str. 11.
210
Ivana POSEDI
S obzirom na razvoj dogaaja, postupno se uvidjela nunost vrednovanja
gradiva, te se pokuavaju utvrditi uloge arhivista u vrednovanju arhivskoga gradiva,
koje je dovelo do razliitih teorija, ciljeva i metodologije vrednovanja, pri emu
imamo tri osnovna tipa teorijskog pristupa:
a) uprava odreuje to e se uvati, a arhivisti su samo uvari onoga to
su dobili od uprave (naglasak je na primarnoj vrijednosti zapisa);
b) arhivisti utvruju vrijednost svih zapisa (polazi se prvenstveno od
sekundarne vrijednosti) i
c) suradnja uprave i arhivista ili rad profesionalnih arhivista u tijelima
stvaratelja arhivskog gradiva.
3
Takav teorijski pristup koji se poeo razvijati u 19. i 20. stoljeu aktualan je i
danas, s tim da smo u sustav uveli obvezu dostave posebnog popisa i popisa gradiva
za izluivanje na odobrenje arhivima, ime smo potvrdili odabir teorije suradnje
uprave odnosno stvaratelja i arhiva. No je li to doista tako i u praksi?
Da bi ustanovili koji su to dokumenti znaajni za povijest i druge drutvene
potrebe, stvaratelji gradiva se prema Pravilniku o vrednovanju te postupku odabiranja
i izluivanja arhivskog gradiva
4
svrstavaju u tri osnovne kategorije prema kojima
se utvruje znaaj cjeline gradiva koje nastaje njihovim djelovanjem. Samim time
to se prema kategorizaciji odreuju i kriteriji po kojima se odreuje obveza, potreba
i interesi te pojedinana i ira drutvena korist od uvanja gradiva do isteka ili po
isteku odreenog roka.
5
Takoer je istim Pravilnikom
6
propisano da stvaratelji
trebaju izraditi posebni popis gradiva s rokovima uvanja, to samim time zahtjeva
i vrednovanje pojedine vrste gradiva. Problem postaje to vei to prema nekim
procjenama samo u posljednjih 50 godina vie se negoli ustostruila koliina zapisa
na papiru.
7

Zakonska obveza stvaratelja

Iako je zakonom propisano da kategorizirani stvaratelji trebaju izraditi
posebni popis s rokovima uvanja, tek stupanjem na snagu zakona i uredbi o
skalnoj odgovornosti dio stvaratelja je shvatio da trebaju izraditi vlastiti Pravilnik
o zatiti i uvanju arhivskog i registraturnog gradiva s posebnim popisom. Pa tek
sad i oni koje su arhivi ranije upozorili prilikom nadzora na zakonsku obvezu izrade
pravilnika s posebnim popisom s rokovima uvanja, pristupaju izradi pravilnika.
3 J osip Kolanovi: Vrednovanje arhivskog gradiva u teoriji i praksi, Arhivski vjesnik, br. 38, Zagreb,
1995., str. 11.
4 Pravilnik o vrednovanju te postupku odabiranja i izluivanja arhivskog gradiva, Narodne
novine, br. 90/02, l. 5.
5 Isto, l. 3.
6 Isto, l. 11.
7 J osip Kolanovi: Vrednovanje arhivskog gradiva u teoriji i praksi, Arhivski vjesnik, br. 38, Zagreb,
1995., str. 8.
Problematika vrednovanja arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva
211
Tako da arhivi sada dobivaju ee upite stvaratelja trebaju li i oni izradi pravilnik.
8

Vrlo je zanimljivo da neki stvaratelji koji nisu upisani u kategorizaciju trae od arhiva
dozvolu za izluivanje gradiva, pa stoga izrade i pravilnik s posebnim popisom,
budui da ne mogu izluiti gradivo bez pravilnika, a isto tako naalost kategorizirani
stvaratelji izluuju gradivo bez odobrenja arhiva.
Kako izrada pravilnika zahtijeva puno truda, jer je Pravilnikom o vrednovanju
te postupku odabiranja i izluivanja arhivskog gradiva postupak vrednovanja
propisan ovako: Vrednova nje je postupak kojim se procje njuje vrijednost zapisa
i utvruje rok do koje ga e se uvati odreena vrsta gradiva ili jedinice gradiva,
te se odreuje postupak sa svakom vrstom odnosno jedinicom gradiva po isteku
roka uvanja.
9
To bi znailo da stvaratelji trebaju ui u svoja spremita i popisati
pojedine vrste gradiva koje posjeduju, to nekima ne pada na pamet, jer misle da je to
nepotrebno, drugi nemaju vremena za to, a trei misle da to ionako nije nikoga briga,
da je to njihovo gradivo i da e oni bez obzira na sve raditi s gradivom to se njima
prohtije. Pri tome naravno zaboravljaju na zakonsku obvezu prema kojoj bi trebali
voditi brigu o gradivu u nastajanju.
Iako smo do danas donijeli veliki broj zakona i pravilnika, je li se stanje na
terenu promijenilo i jesmo li uspjeli natjerati stvaratelje da se odgovornije odnose
prema gradivu?

Izrada Pravilnika o zatiti i uvanju arhivskog i registraturnog gradiva izvan
arhiva kod stvaratelja
Iako samo dosada zakljuili da ima problema oko toga da stvaratelji ne znaju
za obvezu izrade pravilnika, neki arhivi su se odluili obavijestiti ih pisanim putem
o njihovoj obvezi.
10

No prilikom izrade pravilnika dolazi do dodatnih problema. Mnogim
stvarateljima je izrada pravilnika, koji bi im trebao pomoi u radu optereenje, a ne
pomo s obzirom da je zakonska obveza svakog stvaratelja vriti izluivanje gradiva
kojemu je istekao rok uvanja najkasnije svakih 5 godina od posljednjeg provedenog
postupka
11
, no bez obzira na zakone mnogi stvaratelji se ne odluuju na izluivanje
gradiva dok god nisu primorani izvriti ga zbog premalo spreminog prostora, a neki
se ak i hvale da nita ne bacaju, te na taj nain izbjegavaju obvezu vrednovanja
gradiva, a samim time i obvezu izrade pravilnika i posebnog popisa s rokovima
uvanja.
8 U tekstu su koriteni podaci koje smo dobili prilikom anketiranja voditelja vanjskih slubi u
sijenju 2012. godine.
9 Pravilnik o vrednovanju te postupku odabiranja i izluivanja arhivskog gradiva, Narodne
novine, br. 90/02, l. 2, st. 1.
10 Podatak dobiven anketiranje voditelja vanjskih slubi u sijenju 2012. godine.
11 Pravilnik o vrednovanju te postupku odabiranja i izluivanja arhivskog gradiva, Narodne
novine, br. 90/02, l. 12.
212
Ivana POSEDI
Najee stvaratelje prisili, osim novodonesenih zakona i uredbi, na izradu
pravilnika, pretrpano spremite, te su zbog toga, ako su svjesni odgovornosti koju sa
sobom nosi izluivanje gradiva, primorani izraditi pravilnik s posebnim popisom i zatraiti
odobrenje nadlenog arhiva kako je to zakonom propisano. Uz to moramo naglasiti da
pojedini stvaratelji nisu svjesni odgovornosti koju za sobom povlai izluivanje gradiva,
pa pojedini stvaratelji izlue gradivo na svoju ruku, a kad ih se pita to ukoliko se zakon
ponovno promjeni i produe se rokovi uvanja kako e oni dokazati koje su i kada gradivo
izluili. K tome trebamo rei da pojedini stvaratelji nisu uli da je izaao novi Zakon o
raunovodstvu, koji i nije tako novi s obzirom da je iz 2007. godine, kojim su se produili
rokovi uvanja nancijsko-raunovodstvenoj dokumentaciji, koja zapravo ne bi trebala
interesirati arhive, ve prvenstveno stvaratelje, jer zbog nje mogu snositi nancijske
gubitke. Kako zapravo natjerati stvaratelje na njihove obveze vezane uz arhivsko gradivo
kad ih ne brine ni registraturno gradivo zbog kojeg mogu snositi nancijske gubitke?
Kad se stvaratelji odlue na izradu pravilnika s posebnim popisom susreu se
s novim problemima prilikom izrade posebnog popisa s rokovima uvanja, jer najee
stvaratelji ne razumiju bit izrade tih popisa. Tako da stvaratelji najee prepisuju pravilnike
i posebne popise od drugih stvaratelja, i dobro je kada su to stvaratelji srodne djelatnosti,
jer se u protivnom izrade posebni popisi koji su prilikom izluivanja gradiva gotovo
neupotrebljivi. Pojedini stvaratelji trae da im arhivi izrade pravilnik i posebni popis uz
odreenu naknadu, a pojedini stvaratelji shvate bit izrade posebnih popisa te ih izrade sami
uz pomo arhivista.
12
Prilikom izrade posebnog popisa stvaratelji koji nisu obvezni primjenjivati Uredbu
o uredskom poslovanju imaju veih problema sa izradom posebnih popisa, jer osobe koje su
zaduene za pisarnicu i pismohranu esto imaju neodgovarajue obrazovanje i ne poznaju
uredsko poslovanje, a nadreeni na teajeve za djelatnike u pismohrani poalju djelatnika
koji odrauje samo jedan dio poslova vezan na primjer uz uvanje gradiva u pismohrani.
Tek se prilikom nadzora ustanovi da zapravo ni nije mogue izraditi upotrebljiv popis,
jer gradivu zbog neadekvatnog voenja uredskog poslovanja i nepostojanja nikakvog
razradbenog plana nije ni mogue izraditi upotrebljiv popis, iako se prema Pravilniku o
vrednovanju te postupku odabiranja i izluivanja arhivskog gradiva navodi da: izradba
posebnog popisa s rokovima uva nja sukladno razredbenom nacrtu obveza je svakog
stvarate lja gradiva.
13

Angamanom arhiva oko izrade popisa, shvaaju li stvaratelji vrijednost
gradiva?

Arhivi se trude pomoi stvarateljima prilikom izrade popisa. Izraen je Opi
popis gradiva sa rokovima uvanja
14
koji moe pomoi stvarateljima kod odreivanja
12 Podatak dobiven anketiranjem voditelja vanjskih slubi u sijenju 2012. godine.
13 Pravilnik o vrednovanju te postupku odabiranja i izluivanja arhivskog gradiva, Narodne novine,
br. 90/02, l. 11, st. 3.
14 http://www.arhiv.hr/arhiv2/Arhivskasluzba/Novosti/J avnarasprava/index.htm,
Problematika vrednovanja arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva
213
rokova uvanja za dokumentaciju koja nastaje obavljanjem opih i administrativnih
poslova, a namijenjen je prvenstveno stvarateljima javnog arhivskog i registraturnog
gradiva i ostalim kategoriziranim stvarateljima, no koristiti ga mogu svi.
15
Neki
arhivi su ak za pojedine kategorije stvaratelja izradili ogledne primjerke posebnih
popisa koje im daju kao pomo pri izradi njihovih pravilnika.
Kad pogledamo situaciju na terenu pitamo se hoe li stvaratelji bez obzira
na sav na trud uspjeti izraditi posebne popise? Stvaratelji koji nemaju razraen
razradbeni plan, a u tu grupu stvaratelja spada veina stvaratelja koji nisu obveznici
Uredbe o uredskom poslovanju, jer oni koji nemaju izraen nikakav razradbeni
plan, vrlo esto spise dijele ili na ulaznu i izlaznu potu, ope spise, ili se spisi
jednostavno odlau prema rednom broju iz urudbenog zapisnika, tako da se zapravo
ni ne formiraju predmeti, a kamoli neke dokumentacijske cjeline. Pojedini stvaratelji
koji i jesu obveznici Uredbe o uredskom poslovanju koriste manje od 10 kasa za
cjelokupno poslovanje, to je s obzirom na posao koji obavljaju zasigurno premalo.
Da bi se pomoglo stvarateljima pri izradi klasikacijskih planova ak je i Opi popis
gradiva sa rokovima uvanja
16
izraen tako da prema tom popisu stvaratelji mogu
izraditi klasikacijski plan dokumentacije, jer je popis ureen hijerarhijski.
S obzirom na tako kaotinu situaciju u voenju uredskog poslovanja pitamo
se bi smo li moda trebali pomoi stvarateljima oko izrade klasikacijskih planova,
ukoliko se oni ne budu mogli snai i odrediti rokove uvanja gradivu prema Opem
popisu gradiva sa rokovima uvanja?
17
Kakav cilj zapravo arhivi misle postii
takvim svojim angamanom? S obzirom na sve navedeno jesmo li uspjeli uvjeriti
stvaratelje u vrijednost gradiva koje kod njih nastaje?
Odgovornost arhiva i stvaratelja pri vrednovanju gradiva
Arhivi se trude pomoi stvarateljima kako savjetima vezanim uz opremanje
spremita, tako i uz davanje sugestija pri izradi pravilnika i posebnih popisa, kod
izluivanja gradiva, pa ak i kod voenja uredskog poslovanja. No vide li stvaratelji
bit tog naeg angamana? Znaju li da arhivi to ine samo da bi zatitili trajno gradivo?
Nekako se ini da veina stvaratelja ne vidi koja je njihova odgovornost
pri vrednovanju gradiva, jer ih uglavnom zanimaju rokovi uvanja za gradivo s
ogranienim rokovima uvanja, koje zapravo arhive i ne bi trebalo zanimati, a u isto
vrijeme zanemaruju arhivsko gradivo. S obzirom da dio stvaratelja nema djelatnika
zaduenog za pismohranu, a ukoliko neki djelatnik i ima to zaduenje nema poloen
ispit za djelatnika u pismohrani, tako da veina i ne shvaa to je zapravo arhivsko, a
to registraturno gradivo, a ne znaju ni odrediti koje gradivo je od povijesne vanosti,
te kojih se arhivskih zakona i propisa moraju drati. Neki arhivi koji aktivno pomau
15 http://www.arhiv.hr/arhiv2/Arhivskasluzba/Novosti/J avnarasprava/index.htm, Opi popis gradiva
s rokovima uvanja str. 2.
16 http://www.arhiv.hr/arhiv2/Arhivskasluzba/Novosti/J avnarasprava/index.htm,
17 Isto,
214
Ivana POSEDI
stvarateljima u izradi pravilnika i posebnih popisa osim to primjenjuju arhivska
naela esto itaju zakone vezane uz stvarateljevu djelatnost da bi odredili rokove
uvanja odreenom gradivu i popunili nedostatke koji su nastali zbog jo neizraenih
granskih popisa.
18
A vrlo esto arhivisti i prilikom odobravanja pravilnika moraju
otkrivati koje se gradivo krije iza odreenih naziva.
Zbog svega navedenog stvaratelji olako shvaaju svoju odgovornost pri
vrednovanju gradiva i krivo tumae da su arhivi odgovorni ukoliko se utvrdi neki
nedostatak, tek pri izluivanju se ustanovi da su rokovi uvanja iz posebnog popisa
prekratki, smatraju da su arhivi odgovorni, ako oni izlue gradivo kojem nije istekao
rok uvanja, a desilo se u nekoliko sluajeva da su arhivi dobili prigovor zbog
povrede interesa pojedinaca.
19
S obzirom na takvu situaciju na terenu moemo
primijetiti da uloga arhiva u oima javnosti nije onakva kakva bi trebala biti, jer
bi se po pravilu arhivi trebali brinuti da se zatiti i uva gradivo trajnog znaenja,
a ne da su arhivi odgovorni za vrednovanje i izluivanje gradiva s ogranienim
rokovima uvanja, po nekima moda i vie od stvaratelja, iako bi stvaratelji trebali
biti oni koji odgovaraju za potivanje zakonom propisanih rokova, za gradivo sa
ogranienim rokom uvanja. Veinu stvaratelja zanimaju ba rokovi uvanja gradiva
s ogranienim rokovima uvanja, i to najee za nancijsko-raunovodstvenu
dokumentaciju zbog koje mogu snositi materijalnu odgovornost, a i prilikom
odobravanja pravilnika stvaratelji najee krivo odrede rokove uvanja upravo
nancijsko-raunovodstvenoj dokumentaciji.
Zakljuak
Vrednovanje gradiva izvan arhiva postalo je kljuno, s obzirom da nastaje
sve vea koliina gradiva u dananje vrijeme, a arhivi esto preuzimaju aktivnu ulogu
u vrednovanju gradiva, jer stvaratelji nisu svjesni vrijednosti pojedinog gradiva. S
obzirom da smo izradili Opi popis gradiva sa rokovima uvanja,
20
a trebali bi
izraditi i granske popise, vrlo esto odradimo i posao stvaratelja, te im izraujemo
itave pravilnike i posebne popise. Ne mislimo li da bi bilo bolje da se ograniimo
na izradu popisa koji bi se odnosili samo na trajno gradivo? Svakom promjenom
pojedinih zakona promjenit e se i rokovi uvanja gradiva sa ogranienim rokom
uvanja pa bi mi trebali ponovo izraivati nove ope i granske popise.
Stvaratelji bi trebali sami odrediti vrijednost gradivu koje kod njih nastaje,
a arhivi upotpunjavati vrednovanje koje predloe stvaratelji primjenom opih
arhivskih naela, s tim da bi se ti prijedlozi trebali odnositi prvenstveno na trajno
gradivo. To bi prema prije navedenim teorijskim pristupima znailo suradnju arhiva
i stvaratelja, da arhivi odrede vrijednost gradivu od povijesnog znaenja, a stvaratelji
gradivu s ogranienim rokovima uvanja.
18 Podatak dobiven anketiranje voditelja vanjskih slubi u sijenju 2012. godine.
19 Podatak dobiven anketiranje voditelja vanjskih slubi u sijenju 2012. godine.
20 http://www.arhiv.hr/arhiv2/Arhivskasluzba/Novosti/J avnarasprava/index.htm,
Problematika vrednovanja arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva
215
No arhivi su prisiljeni s obzirom na nezainteresiranost veine stvaratelja
brinuti o cjelokupnom gradivu u nastajanju, pa se pitamo s obzirom da arhivi pomalo
preuzimaju posao stvaratelja pri vrednovanju gradiva, jesu li arhivi spremni preuzeti
i odgovornost za mogue neeljene posljedice koje su mogue zbog neadekvatnog
vrednovanja gradiva, a kojima se mogu otetiti javni interesi i interesi pojedinaca.
Ne bi li bilo bolje da ostavimo stvaratelje da sami odreuju rokove uvanja gradivu
s ogranienim rokom uvanja i na taj nain ih natjeramo da sami snose odgovornost,
a i posljedice vrednovanja i izluivanja gradiva, pa bi se moda i oni poeli s
odgovornou odnositi prema gradivu, a ne da arhivi odrauju umjesto njih sve
poslove koji su vezani uz vrednovanje gradiva, i ne samo to nego ih jo i molimo
da se odgovornije odnose prema gradivu koje je u nastajanju. J e li to doista smisao
arhiva?
Summary
The creators who nowadays produce large amounts of records due to the rapid
development of technology are obliged to appraise their records and the archives
ought to help them in doing that. However, situation in the eld is quite different,
the archives take on more and more duties, from making general and branch lists
to helping in making special lists and appraising the material with limited storage
period together with the records of archival value. Should the situation really be
like this or should the Archives only focus to making general and branch lists which
would comprise only the records of archival value?
Now, when we have created general and are creating branch lists, will the
problem of appraisal be solved considering the situation in record ofces where
creators lightly accept their duty to produce the special list with retention periods,
which is intended to be a help in their work, not a burden, so they shift the obligation
to the Archives and the Archives, in order to preserve the records with permanent
value, also take over the care to evaluate all emerging material, therefore, there is
an impression in the public that Archives also bear responsibility for the damage
caused by the disposal of records with limited storage periods, although legally this
responsibility lies on the creator.
217
Lenka PAVLKOV, Mria MUNKOV
Ministarstvo unutranjih poslova Republike Slovake
ZATITA REGISTRATURNE GRAE U SLUAJEVIMA
LIKVIDACIJE ILI BANKROTA U REPUBLICI SLOVAKOJ
Abstrakt: Uredsko poslovanje u Republici Slovakoj je regulirano Zakonom
o arhivima i registraturama, br. 395/2002., te izmjenama i dopunama odreenih
akata i Uredbom br. 628/2002 kojom se sprovode neke odredbe Zakona o arhivima
i registraturama. Namjera Zakona u Republici Slovakoj jeste osigurati sustav
uredskog poslovanja za razliite kreatore kao tijela dravne uprave, samouprave
i pravnih osoba. Zakon takoer, prati sluaj likvidacije ili reorganizacije pravne
osobe i jasno denira pravila kako se nositi s trenutnim podacima registra, odnosno
s arhivskim dokumentima. U skladu s ovim Zakonom je takoer, Zakon o steaju,
br. 7/2005., koji donosi druge obveze. Ovaj lanak dodatno informira o obvezama
pravnih osoba u fazi likvidacije, reorganizacije ili steaja koji donosi gore navedeni
akt i analizira situaciju u Republici Slovakoj u praksi.
Kljune rijei: Sistem uredskog poslovanja, prava i obaveze stvaralaca grae,
bankrot, likvidacija, reorganizacija.
Zakon o arhivima i registraturama, br. 395/2002.
Uredsko poslovanje u Republici Slovakoj je regulirano Zakonom o arhivima
i registraturama, br. 395/2002., te izmjenama i dopunama odreenih akata i
Uredbom Ministarstva unutranjih poslova br. 628/2002., kojim se sprovode neke
odredbe Zakona o arhivima i registraturama.
Ovim Zakonom ureuje se ustrojstvo i nadlenost tijela dravne uprave u
podruju arhiva i registratura, organizacija arhiva, prava i obveze osnivaa arhiva,
posjednici arhiva, pristup arhivu, kao i prava i obveze stvaralaca.
1
Zakon je
donio novi sistem privatnim arhivama i javnim arhivima u Republici Slovakoj. Po
odredbama ovog Zakona duni su osigurati sustav uredskog poslovanja za razliite
kreatore kao tijela dravne uprave, samouprave i pravnih osoba. Njihova prava i
obveze sadri lanak 16. Zakona br. 395/2002.
2
1 HANUS, J ., PKOV, M., PAVLKOV, L.: Access to archives in Slovak archival legislation,
Atlanti, vol. 20, 2010, str. 77.
2 l. 16. Zakona o arhivima i registraturama, br. 395/2002. i amandmani na lanove.
218
Lenka PAVLKOV, Mria MUNKOV
Prava stvaratelja (registrature):
Obratiti se Ministarstvu, putem Sredinjeg dravnog arhiva i Dravnog arhiva s
teritorijalnom nadlenosti, za informacije, strune savjete ili upute;
Povjeriti upravljanje registraturom drugoj osobi stvaratelju je dozvoljeno
prenijeti administraciju nad registraturom na drugu osobu ukoliko ista njemu
vie nije potrebna, a period retencije za nju nije istekao. J edino osoba sa
zavrenim drugim stepenom obrazovanja i trogodinjim radnim iskustvom ili
osoba sa fakultetskom diplomom ima dozvolu prema l. 6., paragrafu 3., da
upravlja registraturom drugog stvaratelja.
Obveze stvaratelja (registrature):
Izraditi smjernice za uredsko poslovanje i raspored zadravanja i vrednovanja
zapisa te isti dostaviti Dravnom arhivu, odnosno odjelu s teritorijalnom
nadlenou za izdavanje odobrenja;
Registrirati zapise nastale djelovanjem stvaratelja, kao i one primljene od drugih
lica tokom rada stvaratelja;
Osigurati sustav upravljanja zapisima - to znai da mora postojati normativni,
kadrovski i materijalno-tehniki sistem upravljanja zapisima;
Osigurati postojanost registraturne grae - moe ukljuiti preventivne i
specijalizirane aktivnosti kako bi se osigurala dugovjenost i dobro ziko
stanje grae. Ukoliko se registar zapisa izrauje na papiru, isti mora biti u skladu
sa zahtjevima utvrenim od strane tehnikih standarda. U ovom kontekstu ne
smijemo zaboraviti pitanje postojanosti elektronikog registra evidencija ili
elektronskih arhivskih dokumenata;
Osigurati da sustav evidencija za upravljanje vodi osoba sa zavrenim srednjim
obrazovanjem, kao minimum;
Locirati registraturnu grau u dijelu objekta u kojem e biti sigurna;
Omoguiti struni/dravni nadzor nad graom;
Redovno se rjeavati registraturne grae po odobrenju Ministarstva u skladu
sa procedurom. Stvaratelj e predlagati registraturnu grau kojoj je istekao
operativni period za unitenje. Ukoliko je dio dokumentacije i dalje potreban,
produiti e se rok operativnosti u toku procedure. Stvaratelj ne smije u proceduru
ukljuivati grau kojoj nije istekao rok, a isti je odreen aktima za razliita
pravna lica, npr.: Zakon o zatiti privatnih podataka, Zakon o raunovodstvu i
Zakon o zdravstvenom osiguranju. Svaki stvaratelj je duan rijeiti se nepotrebne
registraturne grae bar jednom u pet godina. U sluaju potrebe, stvaratelj moe
dobiti i drugaiji vremenski period.
3
Identicirati zapise kojima eli ograniiti pristup sa natpisom ogranien pristup,
navodei i vremenski period za koji ogranienje vai;
3 l. 18. i 19. Zakona o arhivima i registraturama, br. 395/2002. i amandmani na lanove.
Zatita registraturne grae u sluajevima likvidacije ili bankrota u Republici Slovakoj
219
Informirati odmah Ministarstvo, preko Dravnog arhiva ili regionalni arhiv sa
teritorijalnom nadlenosti o promjenama imena stvaratelja ili promjeni lokacije
registrature, promjeni pravne forme i drugim bitnim injenicama i promjenama
u radu stvaratelja;
Predati arhivske dokumente, nakon procedure rjeavanja i unitavanja,
nadlenom Arhivu zajedno sa listom arhivskih dokumenata koji su predani i
obavjetajnim pomagalima u skladu sa sistemom upravljanja zapisima.
U sluaju gaenja pravnih lica (registrature) odmah predati dokumentaciju
legalnom nasljedniku, a ukoliko isti ne postoji:
Predati dokumentaciju sa trajnom vrijednosti Ministarstvu, u skladu sa uputama
koje je dao Dravni arhiv ili odjeljenje sa teritorijalnom nadlenosti;
Zadrati registraturnu grau koja nema trajnu vrijednost do isteka perioda za
uvanje, obavijestivi Ministarstvo gdje se ona uva.
Likvidacija
U praksi se susreemo sa dvije forme gaenja pravnih lica (kompanija):
likvidacija i bankrot.
Termin likvidacija kompanije mora se posmatrati kao likvidacija njene imovine. Cilj
iste jeste da preduzee:
- Zadovolji potraivanja kreditora i vlasnika tj., potraivaa,
- Da se podijeli imovina meu vlasnicima dioniarima.
Likvidacija je bila dominantna forma gaenja dravnih preduzea nakon 1990. godine.
Odvijale su se takozvane holandske aukcije, pri kojima je cijena preduzea padala, a
ne rasla. Iste su prodavane za simboline iznose svakodnevno novim vlasnicima. To
su bila teka vremena za arhive, jer nije bilo informacija o organima koji sprovode
gaenje ti podaci su za nas bili tajna. Novi vlasnici bi u pravilu promjenili namjenu
zgrada te izbacivali vani registraturnu grau, kao i arhivsku grau, to je uzrokovalo
probleme za mnoge kojima je dokumentacija bila neophodna za penzionisanje.
Bankrot
Drugi nain na koji je prestajalo postojanje pravnog subjekta jeste bankrot.
Bankrot predstavlja stanje gdje zadueni nije u stanju izmiriti dugovanja, najee
prema vie pozajmljivaa, i nakon 30 dana nisu u stanju ispuniti svoje obaveze. O
tome kako postupati sa registraturnom graom u sluaju bankrota bavi se Zakon o
bankrotu, br. 7/2005.

220
Lenka PAVLKOV, Mria MUNKOV
Likvidator je obavezan uraditi slijedee:
Objaviti (status likvidacije) u roku od mjesec dana Ministarstvu unutranjih
poslova Slovake putem Dravnog centralnog arhiva ili regionalnih arhiva;
Sastaviti prijedlog za rjeavanje registraturne grae u roku od est mjeseci i
podnijeti isti nadlenom arhivu;
Predati registraturnu grau arhivima, odnosno arhivsku grau nadlenom arhivu;
Osigurati uvanje i unitavanje registraturne grae koja nema trajnu vrijednost,
dok njen rok uvanja ne istekne i informirati nadleni arhiv gdje se ista uva.
4
Ovaj nain uglavnom ne funkcionira i stvarnost je drugaija. U praksi razlikujemo
tri grupe likvidatora:
1. Likvidatori koji ne znaju za svoje obaveze prema Zakonu br. 7/2005. i
nikako ne slijede njegove smjernice;
2. Likvidatori koji zadue drugu osobu da upravlja registraturom i plaaju za
uvanje dokumentacije, ali nikad ne prebace tu arhivsku grau u nadleni
arhiv;
3. Likvidatori koji osiguravaju uvanje registraturne grae kojoj nije istekao
rok, a arhivsku grau predaju u nadleni arhiv.
Zakljuak
I pored obveze da se pozabave pitanjem dokumentacije pravnih lica u procesu
likvidacije, zadueni za likvidaciju ignoriu te smjernice Uredbe. Niti jedan likvidator
do danas nije kanjen radi ovog propusta. Istovremeno, zakonski nije mogue
brisanje pravnog lica iz Registra bez njihovog ispunjavanja obaveza propisanih
zakonom. Ovo je ipak samo teorija. Moemo zakljuiti da trenutna legislativna
situacija u Slovakoj moe posluiti kao dobra osnova za zatitu registratura lica u
steaju ili likvidaciji, ali je u praksi esto nedovoljna.
Summary
Despite the obligation to deal with the registry of dissolving or transforming
bodies liquidators ignore these provisions of the Act. Any liquidator to this day
has not received penalty for it. At the same time the law does not perform to delete
the legal person from the Commercial Register without fullling obligations
stipulated by the law. But this is only theory. In summary we can say that current
legislative preconditions in Slovakia constitute a good basis for protection of
registry of such entities, their practical following is still insufcient.
4 l. 90., Zakona o bankrotu, br. 7/2005.
221
Dr. Gorazd STARIHA
Istorijski arhiv Ljubljana, Jedinica za Gorenjsku, Kranj
ARHIVSKA GRAA PRIVREDNIH PODUZEA U STEAJU I
LIKVIDACIJI
Abstrakt: Nakon prelaska (koji je poeo 1992. godine), novi vlasnici
privrednih preduzea nisu htjeli preuzimati odgovrnost za stare arhive. To se
posebno izrazilo kod preduzea koja su bila pod steajem, gdje su arhivisti uvijek
iznova zastajali ispred planine od neureene dokumentarne grae, koju su morali
rjeavati vrlo esto sami, jer u naputenim prostorijama nije bilo vie nikoga...
Ovdje su zato opisani najznaajniji primjeri preuzimanja arhivske grae preduzea
u steaju na sjeverozapadnom podruju, a koji su pod nadlenou Istorijskog arhiva
Ljubljana, u Gorenjskoj.
Kljune rijei: privreda, privatizacija, steaj, likvidacija, arhivska graa,
Slovenija, Gorenjska.
Pregled zakonodavstva o arhivskoj grai preduzea u steaju
S izmjenom drutvenog ureenja i eliminisanja drutvenog vlasnitva nakon
1991. godine, kod stvaralaca arhivske grae na podruju privrede s privatizacijom
je dolo do bitnih statusnih promjena, poto su poduzea u drutvenom vlasnitvu
postala posebno vlasnitvo i upravo tako njihova, ponovo nastajua dokumentarna
graa.
Na poetku prelaska (tranzicije) u vezi arhivske grae bio je na snazi Zakon
o prirodnom i kulturnom naslijeu iz 1981. godine
1
, koji je odreivao, da moraju:
drutveno-politike zajednice i njihovi or gani, samoupravne interesne zajednice,
organizacije udruenog rada, drutveno-politike i druge organizacije, brinuti za
ouvanje, materijalnu sigurnost i ureenost izvorne i reproducirane dokumentarne
grae, koju primaju ili koja nastane tokom njihovog rada, dokle god se iz tog gradiva
ne odabere arhivska graa.
2
Arhivsku grau, koja je bila u drutvenom vlasnitvu, je
trebalo predati arhivu, ako se posjednik i arhiv nisu meusobno dogovorili drugaije.
Za grau radnih i drugih organizacija iz oblasti privrede i drutvenih djelatnosti bio
je odreen rok preuzimanja u nadlenom arhivu po isteku 10 godina od momenta
nastanka.
3

1 Zakon o prirodnom i kulturnom naslijeu (Ur. l. SRS, br. 1/81).
2 Ib., 57. lan.
3 Ib., 66. lan.
222
Dr. Gorazd STARIHA
Na osnovu pomenutog zakona u Slubenom listu Gorenjske izala je Odredba
o drutvenim pravnim licima i drutvima, iju arhivsku grau e preuzimati Istorijski
arhiv Ljubljane,
4
u kojim su bili nabrojani svi stvaraoci arhivske grae, koji su ga
bili duni predati Istorijskom arhivu Ljubljana, J edinici za Gorenjsku, Kranj. Meu
njima takoer, i privredna preduzea, izbor je bio tipa uzorak, odreen od strane
arhiva.
U poetku steaja arhivsku grau propalih drutvenih preduzea titio je samo
lan 61. Zakona o prirodnom i kulturnom naslijeu: Ako je imaoc arhivske ili
dokumentarne grae iz 57. lana ovog zakona prestao postojati i nema pravnog
nasljednika, tada tu arhivsku grau preuzima na dalje upravljanje - arhiv. Zakon o
prisilnom poravnanju, steaju i likvidaciji (Ur. l. br. 67/93) je izmeu ostalog odredio
da u steajnu masu dunika, koji je pravno lice, spada sav posjed koji je imao dunik
u momentu poetka steajnog postupka, dakle i arhivska graa.
5
Taj zakon takoer,
odreuje da vlasnitvo, koje nije mogue prodati ili razdijeliti povjeriocima, gdje
spada i arhivska graa, uruuje se zakonom odreenom dravnom organu ili organu
lokalne zajednice, na ijem podruju je dunikovo sjedite.
6
Steajna praksa nekadanjih preduzea u drutvenom vlasnitvu se
odraavala kroz samostalni arhivski Zakon o arhivskoj grai i arhivima.
7
U njemu
je bilo najprije odreeno da su u pogledu biveg drutvenog vlasnitva vaile jo
odredbe prijanjeg zajednikog zakona, o uvanju prirodnog i kulturnog naslijea,
s tim, da je odreivao da u radno podruje Arhiva Republike Slovenije i regionalnih
arhiva spadaju i zadaci uvanja arhivske grae nekadanjih dravnih, autonomnih,
samoupravnih i drugih organa, te pravnih lica, za koje su ti arhivi bili nadleni
po Zakonu o prirodnom i kulturnom nasljeu.
8
Najprecizniji u pogledu steaja i
likvidacije bio je lan 25. novog arhivskog zakona, koji je odreivao, da je u sluaju
prestanka postojanja javnopravnog lica, bez poznatog pravnog naslijednika, arhivsku
grau treba izruiti arhivu jo prije prestanka postojanja javnopravnog lica. Zatim,
da mora organ koji vodi postupak prestanka, odnosno izvodi statusnu promjenu
javnopravnog lica, garantovati odabiranje i izruenje javne arhivske grae, arhivu
u skladu s odredbama zakona, te na osnovu obaveznih uputstava upravljanja
4 Slubeni vjesnik Gorenjske, 1981. godine, br. 35 (za podruje J esenice); Slubeni vjesnik
Gorenjske, 1981. godine, br. 36 (za podruje Kranja i Radovljica); Slubeni vjesnik Gorenjske,
1982. godine, br. 4 (za podruje opine Tri).
5 Drugi stav lana 104. Zakona o prisilnom poravnanju, steaju i likvidaciji.
6 Drugi stav 157. lana pomenutog zakona.
7 Ur. l. RS, br. 20/97.
8 lan 64. Zakona o arhivskoj grai i arhivima.
Za uvanje arhivskog i dokumentarnog gradiva biveg drutvenog vlasnitva bili su vani takoer,
lan 62: Arhivsko gradivo koje se na dan stupanja na snagu toga zakona ve nalazi u arhivima, osim
arhivskog gradiva koje je preuzeo na skladitenje i uvanje u obliku depozita od zike osobe, arhivi
su duni preuzeti na osnovu zakona o prirodnom i kulturnom naslijeu ono je javno vlasnitvo.
I lan 63: Kada ima dokumentarno gradivo pravnog lica, koje upravlja s drutvenim vlasnitvom,
svojstva arhivske grae, po tom zakonu, ministar na prijedlog arhiva odlui, da se upotrebljavaju za to
dokumentarno gradivo odredbe zakona o javnom arhivskom gradivu. (Slubeni list SRS, br. 1/81.,
42/86. i Slubeni list RS, br 8/90. i 26/92.).
Arhivska graa privrednih preduzea u steaju i likvidaciji
223
s javnom arhivskom graom. Upravo tako, morao se pobrinuti za dalje uvanje
dokumentarne grae kojoj nije jo istekao rok uvanja.
9
Steajnog upravitelja je
u pogledu arhivske i dokumentarne grae obavezivao i Pravilnik o odabiranju i
izruivanju javnog arhivskog gradiva arhivu (Ur. l. RS, br. 59/99), koji je u lanu 16.
odreivao, da mora organ, koji izvodi postupak prestanka, odnosno izvodi statusnu
promjenu javnopravnog lica bez poznatog pravnog naslijednika, prije prestanka sa
radom i postojanja javnopravnog lica, duan je o tome obavjestiti nadleni arhiv
i pobrinuti se za odabiranje i izruenje arhivske grae u skladu sa zakonom i tim
pravilnikom.
U sada vaeem Zakonu o zatiti dokumentarnog i arhivskog gradiva te
arhiva (Ur. l. RS, br 30/06) nadlenost arhiva za nekadanje drutveno vlasnitvo je
mogue otkriti samo jo u lanu 53.: U javnu slubu arhiva spadaju takoer, poslovi
zatite arhivske grae nekadanjih, autonomnih, samoupravnih i drugih organa
te pravnih lica, za koje su ti arhivi ili njihovi prethodnici nadleni po prijanjim
arhivskim propisima.
To je bio kratak pregled zakonodavstva, koji je ureivao i ureuje sluajeve
zatite i preuzimanja arhivske grae propalih preduzea. Sada pogledajmo konkretna
pojedinane primjere.
Tekstilindus, Kranj, 1919 1996., 14 dm
10
Preduzee je prestalo sa radom novembra 1991. godine, kada je poeo
steajni postupak. To je bio prvi vei steajni sluaj u Kranju, koji zbog ne mogunosti
prodaje svega (preostalog) posjeda, jo nije zakljuen. To je bio prvi vei steajni
sluaj takoer, i za gorenjsku jedinicu Istorijskog arhiva Ljubljana, koja je htjela
uspostaviti odnose i kontakte sa propalim stvaraocima arhivske grae, ali on ipak
nije uvaavao uputstva. S druge strane je saraivao sa Gorenjskim muzejem, koji
mu je predao predmetno nasljedstvo, npr. uzorak knjiga roba. Saradnju sa arhivom
je moda odbijao zato, jer nije htio predati poslovnu dokumentaciju.
Arhivsku grau je tako naao u tvornikim prostorijama kupac, koji ih je
otkupio od Tekstilindusa i o tom nalasku je obavijestio Istorijski arhiv 1994. godine
kada je dolo do prvog preuzimanja. Arhivska graa nije bila ureena i popisana.
Kupac objekta je neto gradiva (dva albuma fotograja, nacrti, publikacije) zadrao
i kasnije ga 2000. godine prodao arhivu za 100.000 SIT (417 EUR).
Grau nije valorizovao ni odabrao niti stvaralac sam, niti kasniji kupac
tvornikih objekata, a takoer, nije bilo nikakve strune pomoi od strane stvaraoca
9 lan 25. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima.
10 Kod pojedinanih konkretnih sluajeva su navedena takoer, godita uskladitenog arhivskog
gradiva i njegova koliina u dunim metrima. Iz ega je vidljivo, da se je srazmerno dug vremenski
period ouvala srazmejrno mala koliina arhivske grae. S jedne strane, jer je sve to ve odabrano
arhivsko gradivo, a izmeu nema niega neodabranog gradiva, koje bi trebalo jo pregledati i izdvajati.
S druge strane je koje kuda, to bilo sve to je ostalo od arhivske grae.
224
Dr. Gorazd STARIHA
ili kasnijeg kupca. Sav posao u vezi sa tom arhivskom graom je morao obaviti
arhiv. Radi izuzetnih steajnih odnosa, gradivo je bilo uvano u neodgovarajuim
uslovima. Prilikom prvog preuzimanja 1994. godine arhivistica je valorizirala grau s
obzirom na oznaku sadraja sa tehnikim jedinicama. Radi velike koliine neureenog
dokumentarnog gradiva, kojeg je morala pregledati u kratkom vremenskom
periodu istovremeno s preuzimanjem, obavljen je odabir i izdvajanje duplikata i
koncepata kasnije u arhivu. U 2001., 2003. i 2008. godini, manje koliine arhivske
grae, Istorijskom arhivu je izruilo preduzee Tekstilindus u steaju. Kod zadnjeg
preuzimanja se izruitelj (Tekstilindus) pismeno obavezao da e po zavrenom
steajnom postupku izruiti arhivu i steajni bilans i konani izvjetaj, ali ipak, kao
to je ve pomenuto steajni postupak jo nije zavren (niti nakon dvadeset godina).
Ako pomenemo arhivsku grau, koja je sauvana samo radi odluke kupca
tvornikih zgrada, koji je jednostavno mogao to i preutati i gradivo jednostavno
unititi, recimo i da su u zapisnicima organa upravljanja sauvani takoer, detalji o
poslovnim tekoama i prestanku poslovanja, dalje bogata tehnoloka dokumentacija,
uzorci robe, fotograje, graa o nonom radu ena, socijalnim nevoljama, kretanju
zaposlenosti ukratko gradivo koje omoguava istraivanje socijalne i privredne
istorije Gorenjske.
Pamuna predionica i tkaonica Tri, 1852.-1999., 15 dm
1991. godine bio je uveden steajni postupak i za Pamunu predionicu i
tkaonicu Tri. Otpustili su veinu radnika i nastavili proizvodnju u manjem obimu,
najprije kao drutvo s ogranienom odgovornou, a 2000. godine su osnovali radniko
drutvo. Izluivanje gradiva odvijalo se redovno, dok je bio stvaralac arhivske grae
jo u drutvenom vlasnitvu. Nakon privatizacije gradivo nisu vie odabirali sami,
nego je novi vlasnik samo obavijestio arhiv, tek toliko da je ispunio obavezu prema
zakonodavstvu. Takoer, nije bio dostupan struni radnik, koji bi se brinuo za arhivu,
nego je vlasnik odredio nekoga, ko je bio potpuno neosposobljen i optereen s drugim
zaduenjima, tako da je odabir i izluivanje ponovo bilo preputeno arhivu.
Izruilac je zadrao matine knjige zaposlenih i tehniku dokumentaciju,
nastalu nakon 1980. godine to je predstavljalo dosta veliki dio arhivske grae, kao
i opasnost da se uprkos urgencijama za izruenje, radi daljnjih izmjena vlasnika i
izgubi.
Almira Radovljica, 1945. 2004., 4,8 dm

Slijedee u nizu tekstilnih preduzea, koja su pala pod steaj je Almira iz
Radovljice, gdje je bio steajni postupak uveden 2003. godine. Odabir arhivske grae
iz dokumentarnog je tekao slijedee godine. Radnika stvaraoca osposobljenih za rad
s dokumentarnim gradivom nije bilo, zato su predstavnici arhiva obavili cjelokupan
Arhivska graa privrednih preduzea u steaju i likvidaciji
225
pregled grae i valorizaciju. Radi ogranienog vremena, bio je napravljen izbor na
nivou tehnikih jedinica , detaljniji pregled i dodatno izdvajanje je obavljeno kasnije
u arhivu.
U sluaju Almire se pokazao praktian problem u pogledu dokumentarnog
gradiva eliminisanog preduzea, a koje treba uvati i skladititi trajno. Tu je
Istorijski arhiv morao posegnuti za upozorenjem u odnosu na zakonodavstvo, poto
je nadlena upravna jedinica u poetku branila preuzimanje samo tog gradiva bez
vlasnika. Ali nakon urgencije od strane Istorijskog arhiva ipak ga je morala preuzeti:
(...) Ako eliminisana tvornica nema pravnog naslednika, koji bi preuzeo poslovno
aktualno dokumentarno gradivo eliminisane tvornice, radi pravne sigurnosti, ljudi
koji su bili zaposleni u toj tvornici (regulisanja radnog staa, odreivanje mirovine,
itd.) i drugih jo tekuih postupaka primjereno je da se takvo gradivo u saglasnosti
s organom koji postupak odluivanja, uva kod upravnog organa, koji djeluje na
podruju eliminisane tvornice.
11
Industrija pamunih proizvoda Kranj, 1932.-2008., 16,2 dm
U IBI-ju su zaustavili proizvodnju i otpustili sve zaposlene 2008. godine.
Preduzee je bilo likvidirano, arhivska graa je 2008. godine odabrana, ureena
i popisani su slubenici dionikog drutva IBI Kranj u likvidaciji; graa preuzeta
2010. godine. Veinu arhivskog gradiva je 2008. godine odabrala, uredila i popisala
slubenica dionikog drutva IBI Kranj u likvidaciji; gradivo preuzeto 2010. godine
je uredila arhivistica Istorijskog arhiva. Izruioc je zadrao dio arhivske grae,
potrebnu pri poslovanju (kao to su matine knjige zaposlenih, zapisnici i gradivo
sa skuptina dioniara, gradivo o likvidaciji), ali se svakako oekuje izruenje i tog
dijela gradiva.
Primjer IBI-ja bi mogli navesti kao primjer uzorne saradnje s arhivom.
Preduzee je uzelo u obzir uputstvo arhiva, tako da je imalo ureenu i popisanu
grau u momentu izruenja arhivu. S arhivom je saraivalo jo u vrijeme vlasnitva,
koje je dugo trajalo, ve tada su novi vlasnici dobili arhivska uputstva, uvaili ih i
ak sponzorisali Istorijski arhiv u toku pripreme izlobe o poduzetnitvu u Kranju.
ivila Kranj, 1950.-2002., 1,5 dm
Kao dobar primjer saradnje s Istorijskim arhivom, kao i sa IBI-jem, bismo
mogli navesti i saradnju sa preduzeem ivila Kranj (Hrana, Kranj) koje nije
bilo ba na glasu i poznato kao stvaralac arhivske grae, ipak ju je bilo spremno
pripremljenu predati nadlenom arhivu. Preduzee se vlasniki preoblikovalo 1995.
godine u dionoarsko drutvo, poslije ega je drutvo ivila 2004. godine u cjelosti
11 Iz urgencije Upravnih jedinica Radovljica
226
Dr. Gorazd STARIHA
postalo vlasnitvo Mercatora d.d., a 2007. godine izruilo je i ostatak arhivske grae
biveg drutva ivila (do 2005. godine).
Arhivsku grau je odabirala arhivistica Arhiva zajedno s arhivarkom
preduzea. Radi velike koliine dokumentarnog gradiva bez evidencija ureda,
koje je bilo sloeno na razliitim mjestima, bilo je potrebno istovremeno odabirati,
valorizirati, izdvajati, ureivati i popisivati.
Gorenjski sajam Kranj, 1956.-2002., 1,5 dm
Ako se drutvo ivila dobro pobrinulo za svoju arhivsku grau, to nije
vailo za arhivsku grau preduzea, koje je preuzelo od drutva Gorenjski sajam
Kranj. Prestalo je sa poslovanjem 2002. godine, svi objekti su postali vlasnitvo
preduzea ivila Kranj. Arhivsku grau Poslovnog centra Gorenjski sajam Kranj
u neureenom stanju, izruilo je drutvo ivila Kranj 2004. godine. Imalac (novi
vlasnik) nije odabirao arhivsku grau iz dokumentarne grae, jer nije imao za
to struno osposobljenih radnika. Odabrao je tek dio dokumentarnog gradiva,
koje je jo trebao pri poslovanju. Radi slabe zatite gradiva od unitenja, bilo je
potrebno gradivo u najkraem roku kod posjednika valorizirati, odabrati i preuzeti.
To je obavila arhivistica Arhiva. Uslovi za strunu obradu arhivske grae su bili
vrlo neugodni (tijesan prostor, bez stola, praina, velike koliine nearhivskog
gradiva, neureenost). Posjednik je naime, dokumentarnu grau strpao u ruevnu
zgradu, koju nisu mogli prodati zbog postupka denacionalizacije, tako da su se u
naputenim prostorijam ve sakupljali narkomani, koji su izmeu ostalog naputeno
dokumentarno gradivo uptrebaljvali i kao ogrev za grijanje.
Kmetijsko ivilski kombinat Kranj, 1956.-2002., 1,5 dm
U kakvim nemoguim uslovima se uprkos svim mjerama zakonodavstva
uva dokumentarna i arhivska graa, mi arhivisti smo ponovo odmahivali glavom u
sluaju KK Kranj.
Seoski kombinat hrane Kranj se ve 1985. godine pridruio poslovnom
sistemu Mercator, koji se 1990. godine reorganizovao u vie samostalnih drutava.
Osnovnu seosku djelatnost na podruju Kranja i kofje Loke su organizovali u
drutvo Mercator - KK Kmetijstvo Kranj d.o.o., ali pri tome procesu arhivsku
grau nisu uredili, odabrali ni popisali. uvali su i arhivsku grau zajedno sa ostalim
dokumentarnim gradivom u drvenom, zatvorenom taglju na farmi Hrasjah (blizu
Kranja). Radnika, koji je bio zaduen za rad s dokumentarnim i arhivskim gradivom
ve due vrijeme nisu imali. Prilikom preuzimanja grae, 2002. godine direktor
je za kontaktnu osobu odredio slubenika, koji je bio jo prvi dan prisutan kod
odabiranja, poslije ega su 15 dana odabirali, istili, ureivali i tehniki opremali, te
Arhivska graa privrednih preduzea u steaju i likvidaciji
227
popisivali arhivistica i manipulant Istorijskog arhiva sami. U izuzetno tekim radnim
uslovima (praina, kukci, pauina, malo radnog prostora) su morali najprije odabrati
arhivsko gradivo iz priblino 80 duinskih metara dokumentarne grae pohranjene u
registratore. Radi pomanjkanja i netanih oznaka trebalo je otvarati i pregledati svaki
registrator posebno. Registratori su bili sloeni u potpunom neredu, zbog ega je bilo
nemogue dosljedno objedinjavanje predmeta. Nakon zavrenog arhivskog odabiranja
preostalo je dokumentarno gradivo ostalo u skladitu na farmi.
Zvezda Kranj, 1948.-2010., 2 dm

U tekstilnom preduzeu Zvjezda je bio zakljuen proces promjene vlasnitva
i registrovano dioniko drutvo 1997. godine. U martu 2010. godine je na prijedlog
veinskog vlasnika bio prihvaen ugovor o poetku dobrovoljne likvidacije, a u aprilu
2010. godine je likvidacijska upraviteljica uloila prijedlog za prekid likvidacije i
poetak steaja. Steajni postupak je poeo 12.5.2010. godine i ovaj primjer bi mogli
oznaiti kao uzornu saradnju izmeu posjednika arhivske grae i nadlenog arhiva,
gdje nas je o steajnom postupku obavijestio steajni upravnik, uprkos injenici
da to preduzee nije bilo na glasu stvaraoca arhivske grae. Za odabir, ureivanje i
popisivanje je preduzee dalo na raspolaganje svoju radnicu, koja je posao obavila
zajedno sa arhivisticom Istorijskog arhiva. I ovdje je izruitelj zadrao dio arhivske
grae, koju treba prilikom svog poslovanja (dio matinih knjiga zaposlenih i gradivo o
likvidaciji) tako da i tu jo oekujemo konano izruenje kompletnog gradiva.
Vezenine Bled, 1922 .-1985., 4,4 dm
U nekim sluajevima propalih tekstilnih tvornica smo spominjali neodaziv
preduzea u steaju i likvidaciji s obzirom na pripreme i predavanje gradiva nadlenom
arhivu, ali smo ipak u tim sluajevima nekako doli do gradiva nakon poetka steaja.
U Vezeninama Bled je bilo zadnje preuzimanje arhivske grae 1993. godine prilikom
privatizacije. Tada su bili odnosi jo sasvim korektni, preduzee je samo obavijestilo
arhiv o vlasnikom promjeni. Imali su jo arhivarku i ureivali gradivo po arhivskim
upustvima. Novi vlasnik je vremenom ukinuo djelatnost, a da o tome nije obavijestio
arhiv i zbog unitene arhivske grae su bivi radnici preduzea imali probleme kod
ostvarivanja svojih prava koji proizilaze iz njihovog ranijeg rada.
Planika, Kranj, 1948.-2004., 2,4 dm
Slino kao i sa Vezeninama dogaalo se s arhivskom graom u Planici.
Dok su jo bili drutveno preduzee, dobro su saraivali sa Arhivom, imali su svog
arhivara. Meutim, poslije su zaboravili na sve to podrazumijeva arhivsko gradivo.
228
Dr. Gorazd STARIHA
Tako da su uglavnom unitili svo gradivo jo prije uvoenja steaja (2004. godine).
U cjelosti su se sauvale matine knjige zaposlenih, dok su ostali dokumenti samo
fragmentarno sauvani, neto gradiva je zapeaeno radi policijske istrage i sumnji
za krivine radnje oteivanja zaposlenih i bogaenja. Za preuzimanje u Arhiv ostalo
je minimalno i taj dio gradiva je zadrao posjednik radi steajnog postupka, tako da
se oekuje dodatno preuzimanje. Kod odabira i popisivanja preostale arhivske grae
je bila prisutna tajnica preduzea.
Opte graevinsko preduzee Gradbinec Kranj, 1923.-1999., 13,1 dm
Preduzee je otilo pod steaj 2000. godine (kupilo ga je Primorje Ajdovina,
koje danas isto tako propada). Tehnika i tehnoloka dokumentacija je bila preuzeta
ve 1981. godine, nakon samog poetka steajnog postupka, a 2002. godine je primilo
pisana uputstva o upravljanju dokumentarnom i arhivskom graom u sluaju steaja,
koje nije uvaavalo. Pravnica preduzea je u avgustu 2002. godine poruila da su svo
gradivo unitili, osim gradiva koje se odnosilo na radne odnose, koje su otpremili
nekoj rmi. Predstavnica te rme javila je arhivu 2008. godine da uvaju neto
dokumentarnog gradiva SGP Gradbinec Kranj i dolo je do preuzimanja. Ouvani
su bili zakljuni rauni s poslovnim izvjetajima, raunovodstvena dokumentacija,
platne liste za 1948. godinu. Svo ostalo gradivo, kako je ve reeno, stvaralac je
unitio prije 2002. godine.
Iskra Telematika Kranj, 1951.-2000., 8,1 tm
Iskra Telematika se ve 1989. godine podijelila na samostalna preduzea, a
1990. godine su se ta preduzea udruila u korporaciju Iskra Telekom holding d.d.
Steajni postupak za Iskru Terminali Kranj uveden je 1997. godine. U slijedeim
godinama osnivala su se nova preduzea za razvoj telekomunikacija. Arhivsku
grau je izruilo preduzee Iskratel Kranj u dva dijela 2002. godine i 2003. godine.
Odgovorni za arhivske prostorije u preduzeu Iskratel i direktor preduzea Iskra
Arhivska graa privrednih preduzea u steaju i likvidaciji
229
SSD su rekli, da od reorganizacije Iskre ve od prije nekoliko godina nemaju
zaposlenog radnika, koji bi brinuo za dokumentarnu grau u zajednikom arhivu.
Radi jo nedovrenog procesa privatizacije nekada jednog preduzea, arhiva je vie
liila na zaputeno skladite, nego na ureenu arhivu. Za arhivsku grau se nije
brinulo prema uputstvima za arhiviranje, ista nije bila razvrstana i odabrana. Zato
se arhiv dogovorio, da dou odgovorni s pojedinanih odjela, kojim je pripadalo
spremljeno gradivo i pregledaju ga. Nemogue je bilo dobiti ovjeka, koji bi odabrao
arhivsku grau i uredio je. Radi pomanjkanja vremena, u roku dvije sedmice su
eljeli arhivski prostor isprazniti i neupotrebljivo gradivo odvesti na otpad. Tada se
arhivistica odluila da sama pone s odabirom, odnosno traenjem arhivske grae.
Najprije je odreivala oblasti dokumentarne grae, pregledala oko 200 dunih
metara spremljenog gradiva u registratore, nastalih u periodu 1951.-1995. godine.
Najpopunjenija zbirka je bila tehnoloka dokumentacija, gradivo ostalih odjela bilo
je nepotpuno i neureeno. Najvie arhivske grae je nala u kartonskim kutijama
direktora, koji su napustili preduzee (zapisnike zajedno s gradivom). Skladite
je bilo zaputeno, prljavo, gradivo zapraeno. Sakupila je 94 registratora arhivske
grae, koje je po dogovoru ostalo privremeno u susjednoj prostoriji. Od te grae je
nestala priblino polovica registratora s preteno povjerljivim arhivskim gradivom
o poslovnim odlukama iz perioda reorganizacije preduzea, uprkos tome (ili upravo
zbog toga) to je gradivo bilo oznaeno kao povjerljivo. Ostalih 50 registratora je
bilo struno obraeno u arhivu.
Veriga Lesce, 1912.-1991., 7,6 dm
(Veriga =lanac)
J o jedna klasika. Prije steaja je preduzee imalo arhivara, gradivo je bilo
ureeno. Godine 2000., kada je pokrenut steajni postupak, steajni upravitelj se
obratio Istorijskom arhivu, arhivara vie nije bilo, dokumentarnu grau su iz ranijeg
prostora prenijeli u drugu halu, tako da je prilikom preuzimanja sve bilo haotino
. Iz te hrpe je Istorijski arhiv sa svojim radnicima odabrao arhivsku grau, dok je
ostalo vlasnik najvjerovatnije unitio.
Plamen Kropa, 1895.-2001. 12 dm
Od marta 1991. do 1998. godine, kada je pokrenut steajni postupak, bila
je tvornica vijaka Plamen Kropa d.o.o. u dravnom vlasnitvu. 1998. godine radnike
su otpustili i tvornicu zatvorili, a steajni upravnik je pripremao prodaju tvornice. U
maju 1998. godine je Istorijski arhiv poslao steajnom upravniku obavijest o uvanju
arhivske grae tvornice Plamen. Ponovo je steajni upravnik postavio rok, do kada
je morao Istorijski arhiv odabrati i pokupiti arhivsku grau (radi prodaje tvornice),
ponovo bez radnika propalog preduzea. Graa nas je ekala u potkrovlju, pranjava
230
Dr. Gorazd STARIHA
do neizdrivosti. Kod odluivanja vanosti po pitanju tehnoloke dokumentacije mi
arhivisti smo bili u tekoama, tada je steajni upravnik molio biveg zaposlenog
tehnologa, te je on vlastitom dobrom voljom i osjeajem za gradivo, za vlastite
proizvode, vlastitu pamet tvornice, gdje je stvarao, doao pomoi arhivistima kod
odluivanja u pogledu konzervacije tehnoloke grae, kojeg je bilo zaista previe da
bi sauvali sve.
Na kraju pregleda dogaaja s arhivskom graom nekadanjih drutvenih
preduzea u steaju i likvidaciji, bi moda spomenuli jo preduzea, koja su upravo tako
u slinoj situaciji, ali jo uvijek djeluju. Tako je do raznoraznih preoblikovanja dolo
i u elezarni J esenice i Istorijski arhiv je rukovodstvo eljezare najprije opomenuo,
izdao uputstva za ureenje, ali nikakvog odziva nije bilo, zbog ega je predloio
nekoliko mogunosti i ideja za hitno ureenje gradiva. Kako se osim obeanja i sve
vie izmjeane grae nije dogodilo nita drugo, arhiv je poeo ostvarivati kontakte
i odnose s nekim bivim radnicima i arhivarima srodnog preduzea. Tako je hitno
sakupio nekoliko potrbenih strunih ljudi i krenuo sa odabirom arhivske grae.
U sluaju Peko Tri, su postupci odabira, ureivanja, popisivanja i
preuzimanja radi velike koliine dokumentarne grae u cjelosti tekli u arhivskom
skladitu tvornice Peko. Ipak je tu rad tekao uz saradnju osposobljenih radnika
preduzea.
Meutim, sve se drugaije odvija sa biom Savom Kranj, koja je danas dio
holdinga Poslovna grupa Sava. Arhivska graa, dok je bila jo drutveno vlasnitvo
izruena je Istorijskom arhivu 2008. i 2009. godine, odabrao ga je i uredio u cjelosti
arhivar preduzea. Tu je novi vlasnik pokazao puno sluha za arhivsku grau, ak je
nove vlasnike, iako strance (ili upravo radi toga) zanimalo ta je s pravima prema
gradivu nastalom prije privatizacije. Bili su ak zainteresirani uvati i gradivo
preduzea od prije njihovog preuzimanja.
Zakljuak
Iz navedenih primjera moemo vidjeti, da su svi uprkos nekim zajednikim
karakteristikama, u stvari vrlo razliiti. Odmah na poetku imamo razliite statuse
preduzea prije privatizacije, nisu sva bila proglaena za stvaraoce arhivske grae. U
pogledu saradnje preduzea s nadlenim arhivima nakon privatizacije pokazalo se,
da najvie ovisi od odnosa novih vlasnika prema arhivi. Zakonodavstvo, odnosno
oekivanje dosljednog izvravanja zakonodavstva se pokazalo nedovoljnim, odnosno
za neko vrijeme na red doe, obino tek kada je prekasno, kada je arhivska graa ve
unitena. Kao to smo vidjeli primjeri su bili razliiti. Od toga da su se Istorijskom
arhivu obraali novi vlasnici preduzea, koji uopte nisu bili proglaeni stvaraocima
arhivske grae, pa preko novih savjesnih vlasnika bivih stvaralaca arhivske grae, koji
su uzorno saraivali s arhivom, do na alost najvee grupe novih efova privatiziranih
Arhivska graa privrednih preduzea u steaju i likvidaciji
231
tvornica, kojima je arhiva predstavljala samo troak i optereenje prilikom prodaje
tvornikih prostora. Vrlo razliito je bilo takoer, ponaanje steajnih upravitelja,
koji bi se u stvari morali najbolje drati vaeeg zakonodavstva. Po pitanju druge
faze saradnje s nadlenim arhivom, to je bilo u pogledu odabiranja i ureivanja
arhivske grae za preuzimanje, gdje smo imali razliita iskustva u praksi. Na tom
podruju vai arhivsko zakonodavstvo, ve od samog poetka je propisano, da mora
stvaralac na odgovarajui nain pripremiti arhivsku grau za preuzimanje, to je bilo
od preduzea koja su propadala za oekivati. Pri emu moemo govoriti o pretenoj
veini preduzea. Ako su se odluili za prvi korak, to je bilo za obavjetavanje i
saradnju s nadlenim arhivom po pitanju njihove arhive kao takve, bilo ih je vrlo
malo spremnih obezbijediti bar radnika s njihove strane, da pomagne kod pripreme
gradiva za preuzimanje. Nema sluaja meu propalim preduzeima, da je neko
od njih sam pripremio arhivsku grau za preuzimanje i dostavilo ga u arhivsko
skladite nadlenog arhiva dosljedno zakonodavstvu (jedini takav sluaj je kao
to smo vidjeli Sava koja jo danas djeluje). U veini sluajeva je teret traenja,
odabiranja, popisivanja, tehnikog opremanja, kao i prevoza arhivske grae, palo
na ramena nadlenog arhiva. Pri emu je bio obavljen zaista ogroman posao u vrlo
loim uslovima. Najprije je trebalo traiti grau praktino svuda po tvornici, jer ga je
bilo puno po raznim kancelarijskim prostorijama. Koliine sve dokumentarne grae
su bile zaista velike i meu njima je bilo potrebno nai srazmjerno malo arhivske
grae, posebo poglavlje je predstavljala tehnoloka dokumentacija i odluivanje
ta od nje odabrati. Pored toga su novi vlasnici, tj. steajni upravitelji, radi prodaje
prostora postavljali vrlo kratke rokove za zabavljanje s arhivom. Ipak je J edinica za
Gorenjsku ustrajala i praktino sav posao obavila na terenu. Dosljedno je izbjegavala
trpanja cijelog dokumentarnog gradiva propalih preduzea u arhivska skladita, jer
si to radi nedostatka prostora nije ni mogla dozvoliti. Sem toga kada je gradivo
jednom ve u arhivskom skladitu, dalja obrada je dosta spora i uz brojne primjere
steaja bili bi rasporeeni jednoj arhivistici, odreenoj za privredu.
Uz takav odnos prema arhivskoj grai, pitamo se da li smo zaista mi
arhivi duni obavljati sve te poslove, koje zakonodavstvo u stvari nalae drugima?
Odgovori iz prakse su u stilu uzmi ili ostavi, pri emu kakve ozbiljne kazne za
kritelje arhivskih propisa ne moemo oekivati. Da se pone ozbiljno raspravljati o
vaeem arhivskom zakonodavstvu, mora biti upletena i pogoena politika, odnosno
pojedinci iz politikog vrha. Tada su mediji spremni obavjetavati javnost o svakom
papiriu koji se pojavi, odmah. injenica je da su se vozili na otpad teretnjaci
dokumentarnog i arhivskog gradiva propalih tvornica, tako da danas imaju probleme
s dokazivanjem radnog staa (za penzionisanje), brojni radnici propalih tvornica,
iako to ne zanima nikoga. Samo napisano zakonodavstvo je za odravanje reda,
odnosno za pravnu dravu premalo, to se vidi na drugim podrujima drutvenog
ivljenja. Oito imamo takav odnos prema arhivskoj grai, kakav kao drutvo i
zasluujemo.
232
Dr. Gorazd STARIHA
Tako da nama arhivistima ostaje jedinstveno iskuenje etnje po naputenim
tvornikim halama koje su nekada vrvile od ivota. Onaj ko je bio prije u takvim
prostorijama, dok su jo bile pune maina i radnika, kada je sve bilo stisnuto, tek pri
pogledu na svu tu prazninu postaje svjestan dimenzija tih prostora u sred kojeg ga
eka hrpa rasutog papira. Kako je bila prije nesnosna buka, sada je nesnosna mrtvaka
tiina, razbacan alat, najee neupotrebljiv, ako ga ne bi ko privatizovao. A na
drugoj strani u urbi naputene kancelarije, preko naslona stolice su objeene jaknice
za dodatno grijanje, pod stolovima radne papue, na stolovima nepospremljeni
sitni kancelarijski alati, na policama nezalivene uvenule lonanice slubenice
su jednostavno samo ustale, uzele torbice i kapute, te otile, bez bilo kakvog
pospremanja, zakljuivanja posla. Isto tako je bilo s dokumentarnim i arhivskim
gradivom, ostalo je tamo gdje je bilo, na stolu, u kancelariji, u skladitu, samo to
je ono u skladitu bre propadalo, jer se zaboravljalo gdje je, ili se je raznosilo radi
trenutnih potreba, ili su ga jednostavno bacili negdje drugo, da su mogli isprazniti
prostorije za prodaju.
Summary
Archives of the industrial undertakings which went bankrupt or windingup.
After abolishment of common ownership, in so-called transition which began in the
year 1992, many industrial undertakings, till then in state or common ownership,
became privat properties. Before, as being common industrial undertakings, they
were obliged by the law to dispose and transfer their archives to the competent
archives institutiones. Becoming privat properties, they were obliged as well, to take
the proper care for the archives of the undertakings till privatization. They were
obliged by the law, but in real life it become evident, that only written legislation
is not enough to obey legal orders in fact. This was the most evident at the industrial
undertakings went bankrupt or windingup, where at most cases nobody wanted to
take responsibility for the old archives. The cruel nature of prot showed at once,
that it takes the cultural heritage only for (unnecessary) expense. Records were
important no longer as being useful or have some meaning for current business. So
in practice transfering the archives to the competent archives institutiones went in
stile take it or live it, because some serious punishment for tortfeasors of archival
legislation was not to be expected. In such cases archivists stopped short at the
mountain of unarranged records and have to take the proper care about them by
themselves, because the records managers of the industrial undertakings were usually
among the rst dispensable workers for the new (unsuccessful) owners. In the article
there are described some of the most typical cases of transfering and arrangeing of
archives of the industrial undertakings which went bankrupt in the northwest region
of competence of Historical Archive Ljubljana, that is in Upper Carniola.
233
Jugoslav VELJKOVSKI
Istorijski arhiv Grada Novog Sada
PROBLEMATIKA ZATITE I PREUZIMANJA
ARHIVSKE GRAE REGISTRATURA U STEAJU
(ISKUSTVA ISTORIJSKOG ARHIVA GRADA NOVOG SADA)
Abstrakt: Ovaj rad tretira problematiku zatite i preuzimanja arhivske grae
pravnih lica u steaju od strane arhiva. Jedan od proizvoda tranzicije u Srbiji je i slom
velikog broja nekadanjih privrednih subjekata, nad kojima je usled nemogunosti
daljeg poslovanja otvoren steajni postupak. I pored postojanja zakonskih normi
koje reguliu pitanje steajne arhivske grae, Istorijski arhiv Grada Novog Sada se
susree sa razliitom praksom na terenu i sa odreenim problemima. U zavrnim
razmatranjima dati su neki predlozi u vezi poboljanja delatnosti u smislu zatite
ove arhivske grae.
Kljune rei: Tranzicija, steajni postupak, zatita arhivske grae, zakonska
regulativa.
O tranziciji i mestu arhiva u tranziciji
Tranzicija u bivim socijalistikim zemljama, kao pojava sa kraja
dvadesetog veka promenila je u velikoj meri sudbinu i dalje tokove privrednih
aktivnosti preduzea i drugih poslovno orijentisanih subjekata. Privatizacija je kao
proces postala kategorija epohalnih promena u drutveno-politikom, socijalnom i
ekonomskom pogledu. U tranziciju kao procesu transformacije vlasnike strukture,
dravnog u privatno vlasnitvo, polagane su mnoge nade, bez obzira to je bilo
oekivano da e ona proi sa puno neizvesnosti i kontroverzi. Kao konani proizvod
ovog procesa nije se stiglo do ureene pravne drave zasnovane na principima
zapadne demokratije, ve smo proli kroz traumatino iskustvo dvodecenijske
tranzicije obeleene ratovima, inacijom, revolucijama i pseudorevolucijama. I
danas moemo konstatovati da nae drutvo tek treba da proe kroz sveobuhvatnu
promenu politikog, institucionalnog, ekonomskog, kulturnog i socijalnog sistema.
Poevi od 1989. godine i donoenja novog Zakona o preduzeima, kojim je prestalo
vaenje Zakona o udruenom radu, na delu imamo tranziciju koja je imala za cilj
da izvri promene u tri segmenta: drutveno-ekonomskom, politikom i kulturnom.
Drutveno-ekonomska tranzicija je trebala da promeni svojinske odnose u privredi i
da uspostavi novi sistem koji je trebao da bude napredniji i uspeniji od prethodnog,
socijalistikog. Dobijen je krah privrede i potpuni slom svih drutvenih vrednosti.
234
J ugoslav VELJ KOVSKI
Ukinula se jedna drava, stvorena je nova, odnosno nekoliko novih u drugim
pakovanjima, promenjena je drutvena struktura i od socijalizma smo uli u divlji
kapitalizam i ekonomsku tranziciju. Politika tranzicija je trebala da nas oslobodi
stege jedne partije, ali je trenutni proizvod zapravo suprotan. Umesto jedne, imamo
potpunu dominaciju vie politikih partija koje upravljaju svim domenima u stilu
feudalnih gospodara. Najzad, kulturna i nauna tranzicija je trebala da ukine uticaj
jednoumlja na polju ljudskog miljenja. Opta ocena srpske tranzicije je da je ona
Republiku Srbiju proizvela u privredno devastiranu, kulturno izmenjenu i socijalno
pauperizovanu dravu. Dvadeset godina traenja pravog modela privatizacije,
obeleio je nedostatak dobre volje da se ona i sprovede.
Kada se govori o mestu arhiva u tranziciji, prevashodno se razmiljalo o
modernizaciji rada arhiva koji bi se oitovao u prenosu klasinih, analognih, zapisa
u digitalne, kao i otvaranje arhiva, kao ustanove prema iroj javnosti. Trenutno stanje
u naim arhivima govori da su ovi ciljevi i dalje potpuno otvoreni i da su injeni
sasvim mali koraci ka njihovom reavanju. Uzroci se obino trae u neobuenosti
kadrova, tehniko-tehnolokom zaostatku, nedostatku novca, optoj drutveno
politikoj klimi, itd.
Pitanje zatite arhivske grae u nastajanju, u ustanovama i privatizovanim
preduzeima, poslednjih dvadesetak godina moemo posmatrati iz tri razliita
ugla. Prvo, kroz analizu stanja i stepena ouvanosti i sreenosti arhivske grae i
registraturskog materijala pre tranzicionih promena u ustanovama i privatizovanim
preduzeima (zateeno stanje). Drugo, uvidom u stanje arhivske grae kod stvaratelja
i njena zatita u vreme tranzicionih promena i tree, spoznavanjem odnosa arhiva
prema ovoj grai u vreme tranzicije.
Optim uvidom u stanje arhivske grae i registraturskog materijala organa
uprave u periodu pre tranzicionih promena, vidi se da je ono bilo zadovoljavajue.
Razvijeno arhivsko zakonodavstvo SAP Vojvodine je normativno bilo uredilo itav
spektar poslova na zatiti arhivske grae. Samo jedan manji broj registratura nije
ispunjavao redovno svoje zakonske obaveze. Svaki arhiv je posedovao razvijenu
Slubu za zatitu arhivske grae van arhiva, koja je uspevala da pokrije najvei
deo stvaratelja. Prema popisu aktivnih registratura iz 1990. godine, koje su pod
nadlenou Istorijskog arhiva Grada Novog Sada,
1
bilo je neto vie od 1.300
aktivnih registratura. Kod veine kontrolisanih registratura vrilo se redovno
odabiranje arhivske grae i izluivanje bezvrednog registraturskog materijala,
arhivska graa uredno je bila evidentirana u arhivsku knjigu i dostavljen prepis
iste arhivu.
2
Veina registratura ni tada nije imala odgovarajui prostor za smetaj
arhivske grae, nedostajala je i adekvatna arhivska oprema, ali su u saradnji sa
nadlenim arhivom injeni napori za reavanje ovih problema.
1 Registar aktivnih registratura, interna arhiva Istorijskog arhiva Grada Novog Sada.
2 Samo arhivska graa verskih organizacija nikad nisu obilaene niti kontrolisane iako su
registrovane i za njih postoje dosijei u arhivi Spoljne slube. Slabije su obilaene i pojedine registrature
manje veliine, razne samostalne zanatske radnje i manji ugostiteljski objekti, koji su po automatizmu
bili evidentirani.
Problematika zatite i preuzimanja arhivske grae registratura u steaju (iskustva Istorijskog arhiva...)
235
Kada posmatramo period posle 1990. godine, celokupno drutvo se suoilo
sa krizom uslovljenom raspadom zajednike drave. I dravna, i drutvena, i
privatna preduzea posluju u izuzetno tekim ekonomski uslovima, gde je borba za
pukim ekonomskim preivljavanjem potisnula u drugi plan brigu o arhivskoj grai.
Period poslednjih dvadesetak godina karakterisala je tendencija da pojedina pravna
lica ne postupaju sa arhivskom graom u skladu sa propisima, te da je sve vie
pojava da se postojea dokumentacija ne evidentira, ili izluuje i ak unitava bez
saglasnosti arhiva. Stanje arhivske i registraturske grae najvie je zavisilo od struno
osposobljenih radnika koji su radili na ovim poslovima, odnosno njihove dobre volje,
a ovakvom stanju doprinele su i simboline sankcije za prekrioce odredbi o zatiti
arhivske grae u Zakonu o zatiti kulturnih dobara. Najei problemi sa kojima su
se radnici slube za zatitu arhivske grae susretali na terenu bili su: nepotovanje
propisa iz arhivske delatnosti od strane stvaralaca i imalaca, nedovoljno praenje
tranzicionih promena od strane arhiva, nedovoljna briga novih vlasnika, nedovoljni
smetajni prostori.
Kakva je bila uloga arhiva u radu na zatiti arhivske grae ustanova i
privatizovanih preduzea u periodu tranzicije? Svi napori da se zateeno stanje
prevazie i uspeno ree problemi, koji su nastajali u tranzicionom periodu, teko
su se otklanjali zbog injenice da nije pravno regulisan poloaj arhiva u novim
uslovima. Period tranzicije pokazao je nedostatak iskustva i sposobnosti od strane
arhiva da se uhvate u kotac sa nastalim promenama. Pojava novih politikih i
ekonomskih odnosa i organizacione promene u drutvu koje su karakteristine u
viepartijskom sistemu i novim organima vlasti, imale su za posledicu naruavanje
ranije uspostavljenog sistema zatite arhivske grae.
Nepostojanje osavremenjene kategorizacije stvaralaca arhivske grae dovelo
je u pitanje i neke od osnovnih zadataka arhiva - vrenje strunog nadzora i politike
preuzimanja arhivske grae. Nadzor se i dalje vrio nad organima i preduzeima
koja su davno izgubila znaaj, dok su se nove rme evidentirale i kontrolisale vie na
principu sluajnog uzorka, nego kao rezultata istraivanja stvarnog znaaja arhivske
grae pojedinih stvaralaca. Treba napomenuti i da su poslove na zatiti obavljala
samo dva radnika. Znai nije postojala ni teoretska pretpostavka da se sva ova pravna
lica obiu i da se utvrdi na koji nain i kako obavljaju poslove na zatiti arhivske
grae. Imajui u vidu sve ove probleme sa kojima se susreu radnici u slubi zatite
arhivske grae van arhiva, moe se konstatovati da su najsreenije arhive organa
uprave, pre svega zbog postojanja uredbi i uputstava o kancelarijskom poslovanju
i rokovima uvanja organa dravne uprave,
3
dok su u procesu tranzicije najgore
prole arhive privrednih organizacija, nekadanji giganti koji su danas gotovo listom
nestali. Arhivari su bili prve rtve tranzicije tako da danas samo mali broj registratura
poseduje struno osposobljenog radnika na poslovima arhivara. Nedoreenost
postojeeg zakona o kulturnim dobrima, odnosno onih delova tog zakona koji govori
3 Slubeni glasnik RS, 80/92, 10/93, 44/93.
236
J ugoslav VELJ KOVSKI
o arhivskoj slubi i arhivskoj grai, kao i nepostojanje potrebnih podzakonskih akata
koji su trebali da ree ove probleme doveli su do stagnacije arhivske slube, njene
neusaglaenosti i zaostalosti u odnosu na savremene svetske arhivske tendencije.
Pravna regulativa u vezi arhivske grae privrednih drutava u steaju
Tematikom prestanka rada pravnog lica bave se pre svega Zakon o privrednim
drutvima
4
i Zakon o steaju.
5
Prema lanu 52. Zakona o privrednim drutvima,
steaj je samo jedan od devet sluajeva prestanka sa radom privrednog drutva,
odnosno brisanja iz privrednog registra. U ovom zakonu se ni jednom reju ne
spominje arhivska graa niti njeno preuzimanje po gaenju drutva. Zakon je i svim
pravnim licima doneo obavezu preregistracije kod Agencije za privredne registre,
sa ciljem da jasno razgranie aktivna od neaktivnih pravnih lica. Istovremeno je sa
izmenama i dopunama pomenutog Zakona regulisano da e sva pravna lica koja su
due od godinu dana u blokadi rauna ili im je dug vei od procenjenog kapitala biti
podvrgnuta prinudnoj likvidaciji i brisanju iz registra Agencije za privredne registre,
drugim reima ostae bez dozvole za rad.
Zakon o steaju brigu o arhivskoj grai pravnog lica nad kojim je pokrenut
steajni postupak preputa steajnim upravnicima. lan 4. pomenutog Zakona
predvia da se steajni postupak pokree, ali se ne provodi, ve se postupak odmah
obustavlja kada je steajna imovina manja od visine trokova steajnog postupka. U
praksi to znai da je steajni postupak obustavljen, a da arhivska graa nije predata
nadlenom arhivu, nego se i dalje nalazi u prostorijama preduzea, u loem stanju,
dobrim delom oteena ili unitena.
Na osnovu lana 14. stav 8. Zakona o steajnom postupku, ministar
privrede je 2005. godine doneo Pravilnik o utvrivanju Nacionalnih standarda za
upravljanje steajnom masom,
6
gde je Nacionalnim standardom br. 9. - uveden
standard o voenju i uvanju evidencije steajnog upravnika. Nakon donoenja
novog izmenjenog i dopunjenog Zakona o steaju,
7
donet je i novi Pravilnik koji je
pod Nacionalnim standardom br. 8 unekoliko izmenio poslove steajnih upravnika
prilikom voenja i uvanja dokumentacije pravnih lica u steaju.
8

4 Slubeni glasnik RS, 125/04. Ostali uslovi za brisanje su odjave, gubitak poslovne sposobnosti,
neobavljanje delatnosti neprekidno jednu godinu, istek vremena, ako je obavljanje delatnosti bilo
registrovano na odreeno vreme, obavljanje delatnosti u vreme privremenog prekida po odluci nadlenog
organa, kanjavanja vie od tri puta za obavljanje delatnosti za koje ne ispunjava propisane uslove,
izreene mere zabrane obavljanja delatnosti zbog neispunjavanja uslova za obavljanje delatnosti, a u
roku odreenom u izreenoj meri ne ispuni te uslove, odnosno ne promeni delatnost, promene pravne
norme u pravnu formu privrednog drutva, u skladu sa ovim zakonom.
5 Slubeni glasnik RS, br. 104/2009. i 99/2011.
6 Slubeni glasnik RS, br 43/05. Ovi standardi su bili sainjeni na osnovu Zakona o steajnom
postupku (Slubeni glasnik RS, br. 84/04.)
7 Slubeni glasnik RS, br. 104/09.
8 Slubeni glasnik RS, br. 13/2010.
Problematika zatite i preuzimanja arhivske grae registratura u steaju (iskustva Istorijskog arhiva...)
237
Slabosti ovih zakonskih i podzakonskih akata ogledaju se pre svega u
nejasnoama i pravnim nepreciznostima koje direktno utiu na kvalitet zatite
arhivske grae u nastajanju, odnosno onog njenog dela koji je dospeo za preuzimanje.
Ve iz uporedne analize dva pravilnika o nainu voenja i uvanja evidencija
steajnog upravnika, videemo kako se i koliko promenio odnos prema arhivskoj
grai. Standard iz 2005. godine kao jednu od obaveznih evidencija steajnih
upravnika podrazumeva arhivsku knjigu, ali i zapisnike o pregledu arhivske grae
i izluivanju bezvrednog registraturskog materijala kao i eventualne zapisnike
o ranijim preuzimanjima arhivske grae od strane nadlenog arhiva. Upravnik je
potom duan da po preuzimanju dokumentacije koja se uva u skladu sa zakonom
kojim se ureuje arhivska graa, zatvara poslovne i arhivske knjige i otvara
nove. Po zakljuenju steajnog postupka, a u sluaju bankrotstva, dokumentacija
se predaje dravnom arhivu u skladu sa zakonom kojim se tretira arhivska graa,
dok se u sluaju reorganizacije arhivska graa uz primopredajni zapisnik predaje
ovlaenim licima. Steajni upravnik ima pravo da za svoje potrebe kopira bitne
delove arhivske grae koji se tiu osnivanja, vlasniko-imovinskih odnosa ili zarada
zaposlenih i uva kao deo svoje evidencije. Svu svoju evidenciju u vezi voenja
steajnog postupka, upravnici su duni da uvaju najmanje tri godine. Izmenjeni
standard iz 2010. godine i dalje obavezuje upravnike da u svoju osnovnu evidenciju
uvrste i arhivske knjige, ali bez striktne odredbe da se stare arhivske knjige imaju
zatvoriti i otvoriti nove. Stari arhivski zapisnici o stanju arhivske grae i izluivanju
bezvrednog registraturskog materijala vie ne spadaju u obaveznu evidenciju.
Meutim, uvodi se odredba po kojoj steajni upravnik mora da preda dravnom
arhivu svu dokumentaciju steajnog dunika kojom raspolae u skladu sa zakonima
koji reguliu ovu oblast. Predaja se vri im se za to steknu uslovi, a najkasnije
po zakljuenja steajnog postupka. Novost predstavlja odredba da, ukoliko steajni
upravnik ne raspolae svom dokumentacijom preduzea u steaju, duan je da o tome
obavesti arhiv. Ostala je i obaveza da se dokumentacija upravnika uva najmanje tri
godine nakon ega se ima predati dravnom arhivu u skladu sa zakonom.
Istorijski arhiv Grada Novog Sada u sistemu zatite arhivske grae subjekata
u steaju
Istorijski arhiv Grada Novog Sada u skladu sa l. 41. Zakona o kulturnim
dobrima
9
vri preuzimanje arhivske grae kao i registraturskog materijala, nastalog
u radu organa, ustanova, preduzea i drugih pravnih lica koji su ukinuti ili su prestali
s radom, ako niko nije preuzeo njihova prava i obaveze, samim tim preuzima i grau
pravnih lica iji steajni postupak je zavrio bankrotom.
Prilikom preuzimanja steajne arhivske grae potuje se interna arhivska
procedura koja nalae da se odmah po saznanju o otvaranju steajnog postupka
9 Slubeni glasnik RS, br. 71/94.
238
J ugoslav VELJ KOVSKI
nad nekim pravnim licem, stupa u kontakt sa Trgovinskim sudom i steajnim
upravnikom odreenim za voenje tog postupka. Ve u uvodnom dopisu se steajni
upravnici podseaju koje su njihove zakonske obaveze u vezi arhivske grae i
koje aktivnosti je potrebno uiniti radi obezbeivanja i zatite arhivske grae. Nakon
toga arhivisti zaposleni na poslovima zatite arhivske grae van arhiva, kontinuirano
prate sve pravne radnje u vezi steaja i u stalnom kontaktu sa steajnim upravnikom
dogovaraju vreme i uslove predaje arhivske grae arhivu. Tom prilikom se sastavlja
zajednika komisija sastavljena od arhivista nadlenog arhiva i steajnog upravnika
koja ima zadatak da jo jednom pregleda sav arhivski materijal, utvrdi da li je sreen
i popisan, da li se predaje u celosti ili fragmentarno i da li zateeno stanje odgovara
popisu, koji se pridodaje Zapisniku kao sastavni deo. Zapisnik o primopredaji postaje
validan potpisivanjem predavaoca steajnog upravnika i primaoca arhiviste
nadlenog arhiva.
Ve smo spomenuli da je kao rezultat tranzicije veliki broj pravnih lica prestao
sa radom, bilo postupkom likvidacije, bilo nakon okonanja steajnog postupka putem
bankrota. Iz ovoga proizilazi i problem sa preuzimanjem arhivske grae. Preuzimanje
arhivske grae predstavlja zavrni korak u procesu zatite arhivske grae van arhiva.
U uslovima slabije odraenih faza zatite arhivske grae, nesreenih ili delimino
sreenih fondova, neredovnih izluivanja bezvrednog registraturskog materijala,
nepostojanje i nepotovanje odredbi optih akata Pravilnika o kancelarijskom
poslovanju i Liste kategorija registraturskog materijala, primopredaja arhivske grae
od ugaenih pravnih subjekata se morala obavljati paljivo i uz pojaanu kontrolu.
Bez obzira na veliki trud zaposlenih u Arhivu, ipak je jedan deo te grae primljen u
fragmentarnom stanju, pa kao rezultat toga danas imamo nepotpune fondove. Pitanje
preuzimanja arhivske grae je postalo gotovo alarmantno nakon provoenja odredbi
Zakona o privrednim drutvima koja se tiu prinudne likvidacije pravnih lica koja
su dui vremenski period nelikvidna i iji dug prelazi ukupnu vrednost kapitala.
Prema sajtu Narodne banke Srbije
10
koja vodi ovu evidenciju, trenutno je u Srbiji
u postupku prinudne likvidacije preko 24 hiljade pravnih lica, od toga tri hiljade na
teritoriji koju pokriva Istorijski arhiv Grada Novog Sada. ak i kada odbacimo veliki
broj pravnih lica kao drutva sa ogranienom odgovornou ili samostalne trgovake
radnje pod verovatnoom da nemaju trajnu arhivsku grau (iako bi striktno potujui
Zakon o kulturnim dobrima i oni kao stvaraoci nekog registraturskog materijala
trebali da budu pod sistemom nadzora Istorijskog arhiva), ostaje nam preko 100
registratura koje su bile evidentirane kod Istorijskog arhiva jo u ranijem periodu.
Ne treba ni spomenuti da ukupna koliina arhivske grae koja ova lica poseduju
prema poslednjim izvrenim arhivskim nadzorima iznosi na stotine dunih metara
koje bi Istorijski arhiv trebao preuzeti u svoje depoe. Iz ovoga proizilazi i itav niz
problema sa kojima se suoavamo:
- Problem smetajnog prostora. Smetajni prostor je hronini problem arhiva
u Srbiji. Situacija u Istorijskom arhivu Grada Novog Sada je takva da zahtevi za
preuzimanje arhivske grae stiu gotovo svakodnevno. Na teritoriji koju pokriva
10 http://www.nbs.rs/internet/latinica/67/index.html
Problematika zatite i preuzimanja arhivske grae registratura u steaju (iskustva Istorijskog arhiva...)
239
Istorijski arhiv trenutno pratimo steajne postupke u petnaestak rmi, nekadanjih
privrednih giganata, od ranije evidentiranih i kontrolisanih, dok su neki ve ranije
preuzeti. Sa druge strane, svi postojei smetajni kapaciteti na Petrovaradinskoj
tvravi su prepuni, do te mere da se preuzeta graa ve odlae na pod. Zahtevi za
preuzimanje se ne mogu odbiti, poto ni sami steajni upravnici ne mogu okonati
postupak ukoliko ne predaju celokupnu arhivsku grau. Treba naglasiti da zbog
nedostatka prostora Arhiv nije u stanju da izvrava jednu svoju drugu zakonsku
obavezu, preuzimanja sreene i popisane arhivske grae starije od 30 godina.
Dobijanjem u zakup na korienje atomskih sklonita samo naizgled reava problem,
poto tu Arhiv nastupa samo kao podstanar tako da taj prostor ne moe predstavljati
trajno reenje. Problem je toliki da se isti moe reiti samo direktnom intervencijom
osnivaa, odnosno izgradnjom nove arhivske zgrade, gde su i nainjeni prvi koraci.
- Pitanje valorizacije arhivske grae. Problem predstavlja i nepostojanje nacionalne
politike u pogledu valorizacije arhivske grae. Videli smo da nacionalni standardi
nalau steajnim upravnicima da svu dokumentaciju pravnog lica u steaju predaju
dravnom arhivu. Na terenu to dovodi do paradoksalne situacije da se ionako mali
smetajni prostor neracionalno i stihijski popunjava sa fondovima od male vanosti,
dok na terenu postoji jo velika koliina arhivske grae pravnih lica koja vie ne
postoje, niti imaju pravnih sledbenika. Ovde se misli na nekadanje privredne
gigante, koji su svojevremeno zapoljavali na hiljade radnika i iji je znaaj za iru
drutvenu zajednicu bio ogroman.
- (Ne)potovanje pravne regulative. Nacionalni standardi koji se tiu naina
voenja i uvanja evidencije steajnog upravnika predviaju da se steajni upravnik
po preuzimanju dokumentacije stara o njoj u skladu sa zakonom kojim se ureuje
arhivska graa. Ovo najee nije sluaj poto iz nae prakse vidimo da se arhivska
graa predaje nesreena ili sreena u meri u kojoj je to bila u prethodnom periodu.
Sve je ei sluaj da se arhivska graa predaje u fragmentarnom stanju, uz tvrdnje
steajnih upravnika da je upravo tako i zateena. Sem konstatovanja te izjave,
Istorijski arhiv teko da moe neto vie da uradi. Po okonanju steajnog postupka
prilikom reorganizacije, kada pravno lice nastavlja da posluje, steajni upravnik je
duan da arhivsku grau preda ovlaenim licima uz odgovarajuu dokumentaciju,
pretpostavlja se u sreenom i bezbednom stanju, ali se to u praksi retko deava.
Kao najdrastiniji primer mogli bi navesti AD Baka trans iz Vrbasa, transportno
preduzee, u kojem su u zadnjih 15 godina bila pokrenuta tri steaja, ali je rma
nakon reorganizacije nastavljala sa radom, a da arhivska graa stoji nesreena od
1992. godine. esta smena steajnih upravnika u ovoj rmi je obespredmetila svaku
albu Trgovinskom sudu ili Agenciji za steaj zbog njihovog nepotovanja odredbi
nacionalnih standarda.
Problemi nastaju i u oblasti uvanja dokumentacije steajnog upravnika. Nacionalni
standardi propisuju da steajni upravnik deo dokumentacije koji se odnosi na
osnivanje, bitne odluke organa upravljanja, isplata zarada kao i dokaze o svojinskim
pravima, kopira i uva kao deo svoje evidencije, dok se originali predaju na uvanje
arhivu. U praksi, upravnici ovu grau ne predaju arhivu, ak ni posle tri godine
240
J ugoslav VELJ KOVSKI
od dana prestanka vrenja dunosti steajnog postupka, kako je to predvieno
standardom, nego prolongiraju te rokove, obrazlaui to strahom od nekog novog
potraivanja ili kontrole. Na predlog za prevazilaenje ovih problema bi bilo
temeljno upoznavanje steajnih sudija sa arhivskom problematikom kako bi i oni
pritisli upravnike da se dre slova zakona
- Preuzimanje arhivske grae u elektronskom obliku. U lanu 24. Zakona o
kulturnim dobrima denisano je da: Arhivsku grau ine izvorni i reprodukovani
pisani, crtani, kompjuterizovani, tampani, fotograsani, lmovani, mikrolmovani,
fonograsani ili na drugi nain zabeleeni dokumentarni materijal od posebnog
znaaja za nauku i kulturu koji je nastao u radu dravnih organa i organizacija, organa
jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, politikih organizacija i
njihovih organa, ustanova i drugih organizacija, verskih zajednica, kao i pojedinaca,
bez obzira na to kad je i gde nastao i da li se nalazi u ustanovama zatite ili van njih.
lan 38. istog Zakona u taki tri propisuje da: Dravni organi i organizacije, organi
jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, ustanove, preduzea i druga
pravna lica utvruju nain zatite i korienja podataka i dokumenata nastalih u
procesu automatske obrade podataka. U lanu 4. Zakona o elektronskom potpisu
11
je
regulisano da: ako je zakonom ili drugim propisom predvieno da odreeni dokument
treba uvati, to se moe uiniti i u elektronskom obliku, pod uslovom da je elektronski
dokument: dostupan i da je na raspolaganju za kasniju upotrebu; sauvan u obliku
u kome je formiran ili primljen; sauvan na nain koji omoguava identikaciju
vremena i mesta nastanka ili prijema, i lica koje ga je formiralo; formiran primenom
tehnologije i postupaka koji omoguavaju da se na pouzdan nain moe utvrditi bilo
kakva izmena u elektronskom dokumentu. Primenom novih raunarskih tehnologija
u registraturama sve vie dolazi do pohranjivanja arhivske grae i registraturskog
materijala u elektronskom obliku na razliite nosioce digitalnih informacija. Do
pre nekoliko godina, to su uglavnom bile diskete formata 5,25 i 3,5 ina, a sada su
to optiki nosioci digitalnih informacija kao to su CD-ovi i DVD diskovi. Neka
iskustva sa ovim nosiocama zapisa koji su bili primljeni u elektronskom obliku u
Arhiv grada Novog Sada, govore nam da se nalazimo na vrlo osetljivom terenu, jer
mnogi od tih nosilaca informacija vie nisu bili upotrebljivi, bilo iz razloga to su
bili ziki oteeni, bilo zbog toga to nije preuzet i softver kojim bi moglo da se
izvri iitavanje i eventualno tampanje pohranjenih podataka. Naravno, kako se
poveava vremenski raspon izmeu skladitenja podataka na raunarske medije i
njihovog preuzimanja od strane arhiva, opada i verovatnoa da e biti uopte mogue
da se bilo ta koristi od ovih podataka. Iz tog razloga mislimo da je dobro, uvek
kada je to mogue, izvriti tampanje pohranjenih podataka na papir. Ako ovo nije
mogue, a to je esto sluaj, u arhivu bi trebalo odmah pokuati iitati ove podatke
i tampati ih, odnosno prebaciti na neki od novijih nosilaca digitalnih podataka. Isto
tako je interesantno i pitanje dokazne snage i punovanosti dokumenta koji je u
elektronskom obliku, a koji je preuzet od strane Arhiva, ali se time ovde neemo
baviti.
11 Sl. Glasnik RS, br. 135/04.
Problematika zatite i preuzimanja arhivske grae registratura u steaju (iskustva Istorijskog arhiva...)
241
Zavrna razmatranja
Imajui u vidu trenutno stanje tranzicije u Srbiji gdje smo suoeni sa
velikim brojem pravnih lica nad kojima e po raznim osnovama biti sproveden
steajni postupak, Istorijski arhiv mora nastaviti da kontinuirano radi na merama
koje bi maksimalno pojednostavile praksu preuzimanja steajne arhivske grae,
ali istovremeno, odgovorno nastupati prema zatiti arhivske grae. Na tom planu
neophodno je uraditi sledee:
- Uticati na nadlene ustanove da dopune propise koji tretiraju tematiku
zatite arhivske grae, pre svega u smislu donoenja jedne kategorizacije
stvaralaca arhivske grae (kategorizaciju stvaralaca donose struna tela
arhivske slube) u skladu sa kojom bi se radila i Lista prioriteta prilikom
preuzimanja steajne arhivske grae;
- Produbiti i uiniti ekasnim uspostavljene odnose sa Agencijama za
privatizaciju i steaj, kao i Trgovinskim sudom u Novom Sadu sa ciljem
to bolje zatite arhivske grae subjekata nad kojima se provodi steaj. U
sklopu ove saradnje bi se svakako trebala izvriti edukacija svih licenciranih
steajnih upravnika u vezi zatite arhivske grae;
- Kontinurano prisustvo arhiva na terenu radi to boljeg praenja svih faza
steajnog postupka. Intenziviranje aktivnosti i saradnje sa svim akterima
steajnog postupka: Trgovinskim sudom, steajnim sudijom i steajnim
upravnikom;
- Obezbeivanje adekvatnog prostora i opreme za preuzimanje arhivske grae
od strane osnivaa, po mogunosti dodatno ljudstvo.
Summary
This is the work about protection issues and the acquisition of archival records of
legal persons in bankruptcy. After the collapse of a large number of former economic
subjects, over which is due to the lack of further business bankruptcy proceedings.
The question was how to protect archives of these companies. Despite the existence
of legal rules governing the issue of bankruptcy archives, the Historical Archives
of the City of Novi Sad faces with different practices in the eld and with certain
problems. The concluding remarks are given some suggestions about improving the
business in terms of protection of archive material.
243



-
25.
A: e
25. 1950.
, , 1452 06.
, 1950. . ,
, ,
,
.
1957.
, :
,
.
, .
.
,
25. , 1975. 1985. .

: , , 25. , ,
, , , , ,
.

25.
,
1452 06. 1950. .
,
, .
, , 1957.
,
a,
: 25.
. :
, ,
244

,

,

.
1

624/57.
,
, 1964. ,

, , , ,
, ,
.

25. 1975. 1985. .
29.09.1957. .
388
90 % ,
1950. 1957. .
2


1/1 29.09. 1957.
, ,

,
.
1 98; 1;
25. 514/1 05.05.
1967.
2 98; 1;
1/1 29.09. 1957.

245
10.05.1966. 717/1
3

1950. ,
. ,
, . ,
31.03.1967. ,

, 514/1
, , .
4

, , ,
,
,
, ,
,
, .
5
1/1 29.09.1957.
2/1 10.05.1966.
3/1 31.03.1967.
8/1 18.05.1976.
12/1 18.04.1977.
14/1 24.07.1978.
15/1 23.11.1979.
22.01.1979.
16/1 08.04.1980.
17/1 11.12.1980.
19/1 19.11.1981.
20/1 24.12.1981.

23/1 10.12.1984.
26/1 26.03.1987.
27/1 05.09.1990.
35/1 03.04.2008.
36/1 12.05.2008.
,
, ,
.
3 98; 1;
717/1 10.05.1966.
4 98; 1;
514/1 31.03.1967.
5 . . , 12/67;
. . , 6/90; . . , 71/94;
. . , 28/96.
246

,
1990. ,
2008. , .

, T
, . . 3/2007 23.03.2007.
25.
, , .
.
6

,
, .
2/14 03.04.2008.
:
1. 25.
, ,
23.03.2007. ,
25. . . .
,
,
, .
2. 25. . . ,


.
7



,
14. 12. 1990. .
3. . ,
, ,
.
4. , .
1993. .
.

.
6 ; WWW. apr.gov.rs; stecajne. mase@apr.
gov.rs
7 , 71/94.

247
5.
,
26.04.1994. 1993. .
6. ,
, 27.04.1994.
1980. 1990. .
7. ,
,
.
. , .

.
, ,
,
, , .
8.
22.
25.
8
5/7 14.12.1990. (
25.
, , ).
9. ,
, 500 .
, . 37.

9
:
1.
,
8 98; 2;
25. 22:
.
, , .
, ,
, ,
.
.
9 . , 71/94 37. ( ,
, ,
, :
1. ;
2. ;
3.
4.


.)
248



1990. 5/7 14.
12. 1990.
,
5/16 24.07.2008. .
2. , ,
1993.
23.03.2007. ,
.
, ,


(
).
3. 1993. 2007.

(

, ,
).
4. ,
,

,

(

)
5.
.
, ,
, . ,
, .
6. ,
(,
)
.

8/17 12.05.2008.
.

249
8/17 12.05.2008.

. ,
7/22 04.06.2008. ,
,
.
138/2008 23.05.2008.
7/22 04.06.2008.
25.
, ,
,
. ,
,

500 .
,
10

,

,



25.
. ,
,
.
11

31.12.2008. .

, ,

.
.
12

-
..
25.
, , ,
.
10 266/2008 19. 11. 2008.
11 98; 1; 266/2008 19.11.2008.
12 98; 1; 7/92 16.11.2011.
250


13
, ,
,


.
,


.
,
, 321 90
84 .
80 ,
180 25.
, , .


03.04.2008. ,
, ,
, ,
, 130 13. 12. 2011. .
14
, , ,
2012. .

25 . ,
e
, ,


, .
,
, ,
() ()
() 01.06.2012. .
15
13 7/92 16.11.2011.
14 2011. 130.
15 ,
() () ()

251
Pe
p.
Ma1nunn
poj
Hasnn yannxa a1yu
noxpe1ana
Cy C1euajnn
poj
Hpece.
c1eu.
neha
C1eu.
cynja
C1euaj.
ynpan.
1 08028699 uoxa nnycrpnja
meca y creuajy
26. 11.
2001. r
3p. Cr.
594/01
Paomnp
Paojunh
Mnnonanuen
Mnpjana
Bapnan
Fena Pyon]
2 08019487 Tpancnopr
xonnnr A y
creuajy
05. 02.
2003. r
3p. Cr.
1111/02
Mnpjana
Hannnxa
m
Jennna
Faxonnh
Bapnan
Fena Pyon]
3 08036438 Bnennnja H 21. 09.
2005. r
3p. Cr.
28/05
Paomnp
Paojunh
Anexcanap
Crojnxonc
xn
Fajnh Mnnan
Heojma
4 08036390 25 maj MK A 23. 03.
2007.
3p. Cr.
3/07
Paomnp
Paojunh
Anexcanap
Cronxoncx
n
Foxnh
paran Jono
5 08021686 Hpnma A 10. 01.
2008. r
3p. Cr.
13/07
Paomnp
Paojunh
Anexcanap
Cronxoncx
n
Cnooan
Crenan
Cyapon
6 08036705 Xemnx A 24. 03.
2008.
3p. Cr.
4/08
Anexcan
ap
Cronxon
cxn
Paomnp
Paojunh
parnna
Herap Apcnh
7 08043914 Henenxa HK 30. 06.
2009. r
3p. Cr.
5/2009
Anexcan
ap
Cronxon
cxn
Mnnan
Hajramen
Bapnan
Fena Pyon]
8 08043817 Cnacoje Crejnh HK
A
15. 04.
2010. r
3p. Cr.
34/10
Paomnp
Paojunh
parnna
Herap Apcnh
9 08043906 9.oxroap y
nnxnnannjn
12. 04.
2010. r
3p. Cr.
33/10
Paomnp
Paojunh
parnna
Herap Apcnh
10 08130418 Fanarcxo
Apanhenono 33
09. 07.
2010. r
3p. 1
Cr.
355/10
Anexcanap
Cronxoncx
n
Cnooan
Crenan
Cyapon
11 08017590 Teppa Pycrnxa
OO
09. 07.
2010. r
3p. 1
Cr.
313/10
Anexcanap
Cronxoncx
n
Paonan
Mnnnnoj
Cannh
12 08038872 Ayronpenos 23.06.
2010. r
3p. Cr.
333/201
0
Paomnp
Paojunh
Byxonnh
nnojnn
Jennna
13 08021929 Mapxo Opemxonnh
33
21 .07.
2010. r
3p. 2
Cr
317/10
Paomnp
Paojunh
Cnooan
Crenan
Cyapon
14 08249725 Ceramica Unica 30. 07.
2010. r
3p. Cr
447/201
0
Paomnp
Paojunh
Cnooan
Crenan
Cyapon
15 20209470 KO JA Company 11. 08.
2010. g
3p. 1Cr
446/10
Anexcanap
Cronxoncx
n
Hasnh Mnnan
yman
16 08043850 Opannne arpap
A
13. 10.
2010. r
3p. Cr
457/201
0
Paomnp
Paojunh
Hasnh Mnnan
yman
17 08043876 Tpomeha A 03.11.
2010. r
3p. Cr
465/201
0
Paomnp
Paojunh
Hannh
Cnerosap
Tnxomnp
18 08043884 Mnnn Honn
Knexenan
16. 03.
2011. r
3p. Cr
129/201
1
Paomnp
Paojunh
Apcnh Herap
parnna
19 08121842 Menra Haej 15. 04.
2011. r
3p. 2Cr
120/11
Paomnp
Paojunh
Byxonnh
Jennna
20 08021708 Hexapa A 13. 04.
2011. r
3p. 2 Cr
6/11
Paomnp
Paojunh
Forynonnh
Mnopar
Mnnnna
21 08456941 Ynnnpom OO 13. 07.
2011. r
3p. Cr
149/11
Paomnp
Paojunh
Apcnh Herap
parnna
22 08177511 Ipanre A 28. 09.
2011. r
3p. Cr
191/201
1
Iopana
Konnh
Cannh
Mnnnnoj
Paonan
23 08584362 Hera OO 28. 09.
2011. r
3p. Cr
142/201
1
Iopana
Konnh
Foxnh Jono
paran
24 20016809 Kym npoyxr OO 23. 12.
2011. r
3p., Cr
202/201
1
Iopana
Konnh
Forynonnh
Mnopar
Mnnnna
25 08177759 Hnrep npomer
OO
03. 02.
2012. r
3p. Cr
214/201
1
Iopana
Konnh
Cyapon
Crenan
Cnooan
252

a
, 25.
, , ,
e
, .
, 2007.
, 2012. .
,
500 ,
,
- , 180
. ,
,
.
,
, .

,
,
, ,

.
Summary
The fate of registry, 25. May DMK Kikinda stock company for production
machinery, equipment, tools and equipment Kikinda after bankruptcy, which was once
the biggest one in North Banat was an ideal example of good business relations and
hospitality to employees, and its not yet fully completed. The bankruptcy proceedings
are opened in March, 2007. and progressed slowly up to its closure, but by June 2012. it
did not happen.
Current records and archives, in the initial quantity of 500 linear meters, after a
break in the archive depot by unknown persons and its partial destruction is assumed, as
an ofcial letter from the emergency services and police have not received, was reduced
to 180 linear meters. Only after taking over the existing archival units, the Department
for processing and sorting of archives of the Historical Archives Kikida will be able to
establish what type of documentation is preserved.
This example delays of bankruptcy proceedings, intentional or unintentional,
is unfortunately not an isolated example in the North Banat. Lack of storage space until
recently by the Historical Archives of Kikinda, lack of nancial resources to take registry
units, and often a lack of good will to get things done in the economy until the end, leads
to the fact that some evidence of a registry ofce, a signicant rst for the employees and
then for future researchers to be completely lost.
253
eljko MARKOVI
Istorijski arhiv u Uicu
SUDBINA I STATUS NEPREUZETE ARHIVSKE GRAE
BIVIH DRUTVENO-POLITIKIH ORGANIZACIJA U SFRJ
Abstrakt: Drutveno-politiki sistem Socijalistike Federativne Republike
Jugoslavije bio je jedinstven u svetu po mnogim odlikama. Jedan od relevantnih
inilaca tog sistema bile su drutveno-politike organizacije. Monopol politike
misli Saveza komunista, doprinosio je funkcionisanju tog sistema. Fundus arhivske
grae nastao njihovim radom razdeljen je po dravama regiona nastalih disolucijom
SFRJ. Na odreen nain ova graa ini deo jedinstvenog fonda, a samim tim i
iskustva na njenoj zatiti i obradi su zajednika i nedeljiva.

Kljune rei: drutveno-politike organizacije, Socijalistika Federativna
Republika Jugoslavija, Savez komunista Jugoslavije, Socijalistiki savez radnog
naroda Jugoslavije, Savez sindikata Jugoslavije, Savez udruenja boraca
narodnooslobodilakog rata Jugoslavije, Savez socijalistike omladine Jugoslavije.
Uvod
J ugoslavija je naziv za tri drave u jugoistonoj Evropi koje su postojale
izmeu 1918. i 2003. godine. Socijalistika Federativna Republika J ugoslavija,
pod kolokvijalnim imenom Druga Jugoslavija ili Titova Jugoslavija postojala je od
1943. do 1991. godine. Na Drugom zasedanju AVNOJ -a, 29. novembra 1943. godine
zbaena je monarhija i proglaena Demokratska Federativna Republika J ugoslavija.
Ustav donet 31. januara 1946. godine promenio je naziv drave u Federativna
Narodna Republika J ugoslavija. Novi ustav je donet 7. aprila 1963. godine i tada je
drava promenila ime u Socijalistika Federativna Republika J ugoslavija.
U procesu disolucije Slovenija i Hrvatska su proglasile nezavisnost 25. juna
1991. godine. Nezavisnost su proglasile i Bosna i Hercegovina (6. aprila 1992.) i
Makedonija (08.09.1991).
Nakon to su Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Makedonija
proglasile nezavisnost, Srbija i Crna Gora su 27.4.1992. formirale vlastitu zajedniku
dravu pod nazivom Savezna Republika J ugoslavija, pa je tako proces raspada SFRJ
formalno zavren tog dana.
Raspadom drave, raspala se i zajednika misao o njoj. Ta rascepana
misao se preobratila u razliite politike, kulturne, socioloke, istorijske koncepte.
S istorijskim slomom nepobedive misli i uloge radnike klase, personikovane u
drutveno-politikom sistemu SFRJ , kao iza dinosaurusa ostao je rasparan neizmeran
254
eljko MARKOVI
i neiscrpan fond arhivske grae, na jugoslovenskom teritorijalnom prostoru. Taj, u
mnogome jedinstveni, autonomni i autohtoni trezor dokumenta, predoen nam je
u aktima privrednih i vanprivrednih jugoslovenskih pravnih subjekata. J edan od
tvoraca tog specikuma, bile su drutveno-politike organizacije
1
.
O drutvenopolitikim organizacijama
Drutveno-politike organizacije u SFRJ , su organizacije u koje su se,
na osnovu Ustava, radni ljudi slobodno organizirali na klasnim socijalistikim
osnovama i u kojima su vrili svoju politiku delatnost, u skladu s ciljevima i
zadacima utvrenim njihovim programom i statutom. Te organizacije bile su:
2
Savez komunista J ugoslavije (SKJ );
Socijalistiki savez radnog naroda J ugoslavije (SSRNJ );
Savez sindikata J ugoslavije (SSJ );
Savez udruenja boraca narodnooslobodilakog rata J ugoslavije
(SUBNOR);
Savez socijalistike omladine J ugoslavije (SSOJ ).
Veliki pravni prirunik
3
od DPO-a pojanjava samo Savez komunista,
Socijalistiki savez radnog naroda i Savez sindikata. Pravna enciklopedija
4

navodi da su DPO: drutvene organizacije kojima je cilj bavljenje politikom, tj. ili
neposredno vrenje vlasti putem odgovarajueg politikog mehanizma. Dalje navodi
da su najvanije takve organizacije politike stranke, ali ima i drugih, kao to su
ideoloke organizacije (politika udruenja, politiki klubovi i sl.). Akcenat je dat na
karakter i ulogu DPO u samoupravnom, socijalistikom drutvu SFRJ : Drutveno-
politike organizacije imaju posebne funkcije, koje ih najizrazitije odvajaju od
klasinih politikih organizacija tipa politikih stranaka.
DPO se shvataju kao usmeravajui inilac drutvenog razvoja, mobilizator
radnike klase, radnih ljudi i graana, agregat za povezivanje pojedinanih
interesa u opte i dugorone interese. Kao izrazit cilj istaknuta je uloga u razvoju
samoupravljanja kao celovitog drutvenog sistema.
Savez komunista Jugoslavije, do 1952. godine djelovao je pod nazivom
Komunistika partija J ugoslavije. Partija je osnovana 1919. godine u Beogradu pod
nazivom Socijalistika radnika partija J ugoslavije (komunista), a 1920. godine
menja naziv u Komunistika partija J ugoslavije (KPJ ). Na VII kongresu, odranom
u Zagrebu 1952. godine, menja naziv u Savez komunista J ugoslavije. Poslednji
pokuaj ouvanja jedinstva pokuan je na XIV vanrednom kongresu SKJ u Beogradu
1990. godine. Oko ponoi 22. januara 1990. kongresna dvorana je ispranjena. Tako
1 U daljem delu teksta: DPO uobiajena kratica za navedene ustanove.
2 U DPO ubrajamo i: Antifaistiki front ena (AF), Savez rezervnih vojnih stareina J ugoslavije
(SRVSJ ), Savez ratnih vojnih invalida J ugoslavije (SRVIJ ; od 1. VII. 1961. u sastavu SUBNOR-a).
3 NIGP Privredni pregled, Beograd 1977., str. 99.-114.
4 Savremena administracija, Beograd 1985., str. 301.
Sudbina i status nepreuzete arhivske grae bivih drutveno-politikih organizacija u SFRJ
255
se Savez komunista J ugoslavije politiki dezintegrisao i formalno prestao da postoji,
a uskoro je poeo raspad SFRJ i s njim povezani ratovi.
5
Socijalistiki savez radnog naroda Jugoslavije (SSRNJ ) je naziv za
najmasovniju drutveno-politiku organizaciju koja je delovala u SFRJ . Nastao
je pod nazivom Narodni front J ugoslavije 1945. godine, odnosno na temeljima
J edinstvenog narodnooslobodilakog fronta, krovne organizacije koja je za vreme
Drugog svetskog rata okupljala sve pojedince i organizacije koji su simpatizirali
partizane. Na etvrtom kongresu 1953. godine promenio je naziv u SSRNJ . Kao
i sve organizacije u Titovoj J ugoslaviji, SSRN je bio pod punom kontrolom i
dominacijom Saveza komunista. S radom je prestao 1990. godine nakon raspada
SKJ i uvoenja viepartijskog sistema.
6

Savez sindikata Jugoslavije (SSJ ), nastao je januara 1945. godine, kada je
u J ugoslaviji obnovljena sindikalna organizacija, pod nazivom J edinstveni sindikat
radnika i nametenika J ugoslavije, a 1948. godine je na Prvom kongresu promenio
naziv u SSJ . SSJ je okupljao delovanje svih sindikata u socijalistikoj J ugoslaviji.
Organizovani na principima dobrovoljnosti, te organizacione i nansijske
samostalnosti, sindikati su imali znaajnu ulogu u obnovi zemlje, rekonstrukciji
industrije i izgradnji socijalizma. Savez je 1957. godine bio glavni nosilac pripreme
i organizacije Prvog kongresa radnikih saveta J ugoslavije. Savez sindikata
J ugoslavije prestao je da deluje 1990. godine usled opteg stanja u dravi, a rad
republikih ogranaka nastavili su sindikati pod starim ili novim nazivom.
Savez udruenja boraca narodnooslobodilakog rata Jugoslavije
(SUBNOR) je osnovan 30. septembra 1947. godine pod nazivom Savez boraca
narodnooslobodilakog rata i okupljao je sve borce i uesnike NOR-a. Na svom
etvrtom kongresu, odranom od 29. juna do 1. jula 1961. godine, ujedinio se
sa Savezom ratnih vojnih invalida J ugoslavije i Udruenjem rezervnih ocira
i podocira FNR J ugoslavije.
7
Cilj organizacije je bila borba za ouvanje i
razvijanje tekovina narodnooslobodilakog rata i socijalistike revolucije. lanstvo
u borakim organizacijama bilo je dobrovoljno i pojedinano, a lan je mogao biti
svaki graanin J ugoslavije koji je uestvovao u NOP-u, bio u zatvoru, internaciji
ili na prinudnom radu zbog pomaganja NOP-u, bio zarobljen, a u zarobljenitvu
se opredelio za NOP i svojim dranjem i radom zalagao se za ostvarivanje NOP.
lan je mogao biti i svaki graanin J ugoslavije koji se van zamlje s orujem u ruci
borio protiv faizma, kao i bivi uesnici graanskog rata u paniji, pokreta otpora
u Francuskog i dr. Sedamdesetih godina prolog veka SUBNOR je imao oko milion
lanova. Nakon raspada J ugoslavije 1991. godine, SUBNOR J ugoslavije je prestao
da postoji u dotadanjem obliku, a njegovu tradiciju u novonastalim dravama
nastavile su dotadanje republike organizacije SUBNOR-a.
5 U stranoj literaturi sukobi devedesetih na ovom podruju su oznaeni kao Ratovi za jugoslavensko
naslee
6 Neke njegove organizacije su se transformirale u politike stranke socijalistike orijentacije, od
kojih je najpoznatija Socijalistika partija Srbije (nastala ujedinjenjem SK Srbije i SSRN Srbije).
7 Od estog kongresa SUBNOR-a Savez rezervnih vojnih stareina J ugoslavije delovao je kao
posebna organizacija.
256
eljko MARKOVI
Savez socijalistike omladine Jugoslavije (SSOJ ) je nastao 1948. godine
ujedinjenjem Ujedinjenog saveza antifaistike omladine J ugoslavije (USAOJ )
8
i
Saveza komunistike omladine J ugoslavije (SKOJ )
9
u jedinstvenu organizaciju.
Ova organizacija je promenila naziv 1963. godine u Savez omladine J ugoslavije, a
1974. godine u Savez socijalistike omladine J ugoslavije. Ova organizacija postojala
je sve do 1990. godine, kada se raspala zajedno sa Savezom komunista J ugoslavije.
U okviru SSOJ -a je delovao i Savez pionira J ugoslavije. SSOJ je praktino bio
omladinski ogranak Saveza komunista J ugoslavije od 1974. do 1990. godine.
Mesto, uloga i znaaj arhiva DPO
U Istorijskom arhivu u Uicu vreno je, naroito tokom sedamdesetih
godina minulog veka, intezivnije preuzimanje arhivske grae DPO. Granine
godine te preuzete arhivske grae kreu se najveim delom od 1944, odnosno 1945.
godine, do 1955, odnosno 1959. godine. U neznatnom broju fondova gornja granica
pomerena je na 1967. godinu. Ukupno je preuzeto iz tog perioda 74 fonda. Od tog
broja, SKJ je zastupljen u 1 oblasnom komitetu, 10 sreskih komiteta i 16 optinskih;
preuzeto je, takoe, 8 sreskih odbora SSRN-a i 10 optinskih; SSJ 5 sreskih vea
i 4 optinska vea; SUBNOR 4 sreska odbora i 2 optinska i SSOJ 1 oblasni
komitet, 6 sreskih komiteta, 4 optinska komiteta i 1 savet saveza pionira, kao i 1
sreski komitet SKOJ -a.
10

Glavni odbor Socijalistike partije Srbije doneo je 30.10.1990. godine
odluku o prestanku rada meuoptinskih konferencija Saveza komunista Srbije i
meuoptinskih konferencija SSRN Srbije.
11
Pod takom 8, navedene odluke, kae
se da sreenu arhivsku grau meuoptinskih konferencija SKS i meuoptinskih
konferencija SSRNS zapisniki treba predati podrunim arhivima. Nesreena
arhivska graa, navodi se dalje, predae se optinskom odboru SPS u seditu
meuoptinske konferencije SKS i meuoptinske konferencije SSRNS, koji e je
uvati do sreivanja i predaje podrunim arhivima. Najveim delom, arhivska graa
je ostala na brizi kod staralaca.
Tokom devedesetih godina minulog veka, nije vreno preuzimanje arhivske
grae DPO-a koje su prestale sa radom. Redovno je vren pregled ove dokumentacije
8 USAOJ je jo 1946. godine promenio naziv u Narodna omladina, ali je ujedinjenjem sa SKOJ -em
organizaciono izmenjen decembra 1948. godine.
9 SKOJ je osnovan u Zagrebu 10. oktobra 1919. godine kao politika organizacija revolucionarne
omladine, koja je sledila politiku Socijalistike radnike partije J ugoslavije (komunista). Savez
komunistike omladine J ugoslavije (SKOJ ) je bio omladinski ogranak Komunistike partije J ugoslavije
(KPJ ) od 1919. do 1948. godine. Nakon to su Sile Osovine okupirale J ugoslaviju 1941. godine, SKOJ
je organizovao ujedinjeni omladinski front Antifaistike omladinske komitete, sa ciljem borbe protiv
faizma, koji su se na kongresu Antifaistike omladine J ugoslavije u Bihau 1942. godine ujedinili u
Ujedinjeni savez antifaistike omladine J ugoslavije (USAOJ ). SKOJ je postao deo ire organizacije,
ali je nastavio da nezavisno deluje u njoj.
10 Podaci iz Vodia Istorijskog arhiva Titovo Uice, Istorijski arhiv Uice, Uice 1990.
11 Odluka broj 675/1 pod navedenim datumom.
Sudbina i status nepreuzete arhivske grae bivih drutveno-politikih organizacija u SFRJ
257
i kroz zapisnike konstatovano kod koga se arhivska graa nalazi na uvanju. Pored
stranakih prostorija Socijalistike partije Srbije, arhivska graa ostavljena je na
staranje i drugim pravnim subjektima. Obino su to bila pravna lica koja su se
uselila u prostorije bivih DPO, ili su personalno bila sa njima povezana. Nije bilo
sluajeva da je SPS vrio predaju sreene arhivske grae, koja je obaveza proisticala
iz navedene odluke Glavnog odbora stranke.
Uiki arhiv prostire svoju nadlenost nad 10 optina. U naem sluaju, to
znai da prati stanje, odnosno vri nadzor nad 10 optinskih konferencija SSRN-a,
10 optinskih komiteta SKS-a, 10 optinskih organizacija SUBNOR-a, 10 optinskih
komiteta SSO i isto toliko optinskih vea Saveza sindikata. Pored toga prati i
meuoptinske konferencije SKS-a i SSRN-a, to ukupno ini 52 fonda.
Od ova 52 fonda, preuzeta su samo etiri i to OO SUBNOR Priboj, MOK
SKS Titovo Uice, OK SSRN Titovo Uice i OK SKS ajetina. Arhivska graa OO
SUBNOR Priboj je predata, odnosno dopremljena u zgradu Istorijskog arhiva od
imaoca (staraoca) arhivske grae. MOK SKS Titovo Uice preuzet je 2010. godine
iz prostorija J KP Toplota u Uicu, dok se arhivska graa OK SSRN nalazila
u objektu Pote, u uikom prigradskom naselju Bela Zemlja. Ista je preuzeta
nesreena. Prilikom preuzimanja OK SSRN Titovo Uice, izluen je bezvredni
registraturski materijal, manjeg obima, nansijske prirode. Prilikom preuzimanja
arhivske grae SO ajetina, u toku 2007. godine, izvren je i prijem arhivske grae
OK SKS ajetina.
Za dva fonda konstatovano je da je dolo do njihovog unitenja i to: MOK
SSRN Titovo Uice i OK SSRN Prijepolje.
Preostalih 46 fondova deli razliite sudbine. Za najvei broj njih zna
se da je arhivska graa na uvanju u prostorijama SPS-a. Kako su DPO u vreme
svoga funkcionisanja, uobiajeno delile istu zgradu za svoje prostorije, tzv. zgrada
komiteta, to se i danas najvei deo dokumentacije nalazi u prostorijama ovih
zgrada.
12
U praksi zatiemo i sluaj da se graa uva u Domovima kulture
13
ili
depoima skuptina optina.
Prilikom obavljenih pregleda u proteklom periodu, konstatovana je
sauvanost arhivske grae u optini Nova Varo, Prijepolje i Uice. U pojedinim
optinama nismo mogli dobiti relevantne podatke ta se sa graom desilo u toku
njenog seljenja, adaptacije prostorija, njihovog stavljanja u zakupni odnos i sl.
Obino je pouzdana informacija o dokumentaciji bila usko povezana sa odreenim
zikim licem koje je nekada bilo u radnom odnosu u jednoj od DPO. Kako su ta
lica u velikom broju sluaja u meuvremenu otila u penziju, to je najpre trebalo do
njih doi. Arhivska graa, koja je pronaena, uglavnom je bila necelovita. U jednom
broju sluajeva radi se o koliinama koje ne prelaze jedan metar duni.
14
J edan broj
fondova, obino zaturen pronae se nakon dueg traganja.
12 To je sluaj u Bajinoj Bati, Prijepolju, Uicu.
13 Sluaj zabeleen u optini Kosjeri.
14 Pojedini fondovi pronaeni u zgradi komiteta u SO Prijepolje, odnosno u prostorijama SPS-a
u Novoj Varoi.
258
eljko MARKOVI
Uiki arhiv je u poslednjem periodu nastojao preuzeti ove fondove,
smatrajui da su najznaajniji oni kod kojih je koliina arhivske grae sauvana
u veem obimu
15
, te je sam postupak njihovog preuzimanja bio povezan sa
odreenim trokovima. Napominjemo da jedinice lokalne samouprave nisu bile
spremne da u konkretnim sluajevima obezbede materijalna sredstva neophodna za
pokrie trokova prijema arhivske grae. Smatrajui Socijalistiku partiju Srbije za
sledbenika odreenih DPO, obratili smo se i njima istovetnim zahtevom, ali odgovor
nije dobijen. Zahtevajui obezbeenje sredstava i od imaoca, odnosno staraoca nad
arhivskom graom, krenuli smo u postupak prijema nepreuzetih fondova. Pojedini
od njih se nalaze u tako katastrofalnom stanju, da im preti potpuno unitenje.
16

Preuzimanje grae je ravno u tim sluajevima sa avanturizmom.
17
Podseajui na napred iznet podatak koji govori o graninim godinama
ranije preuzete arhivske grae ovih stvaralaca, a gornja granica je 1955, odnosno
1959. godina, dobijamo realniju sliku o koliini nepreuzete arhivske grae. To je
raspon od 50 godina rada organizacija i stvaranja arhivske grae. Tih 50 godina rada
u pojedinim sluajevima sabilo se u jednu kartonsku kutiju dokumenata. Negde je
i ta kartonska kutija toliko sabijena da joj se izgubio trag i nije pronaena.
Analizirajui sadraje fondova ovih stvaralaca, shvatamo da su podaci u
njima sadrani jedan od najtransparentnijih nosilaca zapisa o vremenu iz postojanja
SFRJ . Kroz njihovu aktivnost, ideologija rukovodee snage drave, pretakala su
u svoj materijalni vid, odnosno u konkretnu delatnost. Zbog toga je briga o ovoj
arhivskoj grai, briga o jednom od najrelevantnijih istorijskih izvora.
Dozvoliete da ovde napomenemo i druge institute karakteristine za pravni
sistem J ugoslavije. Najpre spomenimo samoupravne interesne zajednice, drutvenog
pravobranioca samoupravljanja, organizacije udruenog rada, radnike savete i dr.
Koncept samoupravljanja, koliko napadan i osporavan, toliko hvaljen i uzdizan,
istorijski je fakat. Govorei dananjom terminologijom, to je brend jugoslovenske
drave socijalistikog perioda. Nita o tom periodu i njegovoj unikatnosti u svetskim
razmerama ne govori kao za njim preostala arhivska graa. Podruni arhivi su jedni
od najvanijih uvara te i takve grae. Ona sama, kao takva, razdeljena u svim tim
arhivima u dravama nastalim odlaskom SFRJ sa istorijske pozornice, predstavlja
jedinstvenu i nerazdvojivu riznicu dokumenata. Vrednost tih dokumenata e,
oekujemo, privlaiti sve veu panju istraivaa, svih interesovanja i struka.
Znaaj i obaveza uvanja ove arhivske grae, istovrstan odnos prema njoj,
obaveza je svih arhiva koji su za nju nadleni. Takoe, iskustva koja nastaju u
15 Dozvoljavamo i iznoenje suprotne teze, da je najneophodnije preuzeti one koji su sauvani u
najmanjem obliku.
16 Npr. OK SSO Titovo Uice. Graa fonda se nalazi na tavanu Ferijalnog saveza u Uicu.
17 Prilikom prijema zbirke fotograja OK SSO Titovo Uice, zbog visokog plafona u zgradi gde
se graa nalazila, nije u gradu bilo tako lako pronai merdevine odgovarajue visine. U Vatrogasnom
drutvu su dobijene jedne stare Elanove merdevine, podesne za transport. Na tavanu bez osvetlenja,
starih greda i plafona od trske, vrena je potraga za navedenim materijalom. Tom prilikom konstatovano
je i stanje samo arhivske grae.
Sudbina i status nepreuzete arhivske grae bivih drutveno-politikih organizacija u SFRJ
259
radu sa ovom graom, rad na njenoj obradi, aktivnosti na zatiti i prijemu, ona su
profesionalna obeleja koja nas upuuju jedne na druge. U sluaju izrade jednog
zajednikog informativnog sredstva, u kome bi bio naveden popis fondova ovih
stvaralaca, predlaemo da se izvri i kategorizacija ovakve vrste grae. To bi
doprinelo njenoj daljoj valorizaciji.
Kako svako vreme ima, pored svog pravnog okvira, i onaj ljudski, nezavisan
od svake regule, koji ga pretae u venost, to je sada na nama jedna nova obaveza:
da duh jednog vremena sauvamo i pronesemo do onog mesta gde se politika
preobraava u kulturnu batinu. U smislu svrsishodnosti, namera nam je da iznesemo
i ideju o potrebi osnivanja jednog zajednikog tela, odnosno organizaciji skupa, koji
bi redovno pratio problematiku zatite, obrade i korienja ove arhivske grae, kao i
napred navedenim aktivnostima. Tako bi odrali, odnosno ubatinili u nae aktivnosti
jedno vreme prepuno kontraverzi, gorine i meda.
Summary
Archival material, resulting from the work of socio-political organizations
in the former Yugoslavia, according to many characteristics presents a unique fund
that is now stored in the archives, founded after the collapse of the state, partly is
kept by a tutor and partly is destroyed. Taking into consideration the characteristics
o