Kemija Ruic

Uploaded by:
www.perpetuum-lab.com
1
REPETITORIJ IZ KEMIJE
Renata Rui

Kemija ispituje sastav i svojstva tvari, naine kako od jednostavnih tvari nastaju sloenije i kako
sloene tvari moemo rastaviti na jednostavnije te zakonitosti po kojima se odvijaju te promjene.

TVARI

KEMIJSKA bitno se mijenja sastav tvari tj. produkt kemijske promjene nije vie
PROMJENA
:
ista tvar kao ona prije nje

FIZIKA mijenja se samo oblik odnosno energetsko stanje tvari a sastav tvari ostaje
PROMJENA
:
nepromijenjen

TVAR: bilo koja vrst materije, ima masu i zauzima prostor .Dijele se na homogene i heterogene.
Homogene tvari u cijeloj svojoj masi imaju ista fizikalna svojstva, a heterogene su sastavljene
od raznih homogenih tvari.

HOMOGENE
:
dijele se na iste tvari i homogene smjese
TVARI - iste tvari su homogene tvari tono odreenog i stalnog kemijskog sastava
- homogene smjese se smjese istih tvari ( zrak, more); pojedine sastojke ne moemo razlikovati
golim okom, povealom ili mikroskopom

HETEROGENE - smjese u kojima se mogu uoiti pojedine tvari razliitih svojstava
SMJESE
:
- kae se za njih da su viefazni sustavi (granit, dim, mlijeko*, magla)

ISTE - dijele se na elemente i spojeve
TVARI
:
- elementi su jednostavne iste tvari koje se ne mogu kemijskim reakcijama rastaviti na druge
iste tvari. Svaki je element sastavljen od sitnih estica - atoma
- spojevi su iste tvari koje se kemijskom reakcijom mogu rastaviti na elemente
- iste tvari moemo odijeliti iz smjese isparavanjem, sedimentacijom, filtracijom, sublimacijom,
kristalizacijom, destilacijom, flotacijom, kromatografijom, magnetom, dekantiranjem,
ekstrakcijom

KROMATOGRAFIJA: - tehnika odvajanja komponenata smjese na temelju njihovih razliitih ravnotea
razdiobe izmeu pokretne i nepokretne faze; na temelju razliite brzine putovanja iona po
nepokretnoj fazi (plinska, papirna). Adsorpcija je pojava da se na graninoj povrini izmeu
dviju faza (povrini vrstog tijela okruenog tekuinom ili plinom) nakuplja neka tvar u
koncentraciji veoj nego to vlada u unutranjosti susjednih faza. Tvar na kojoj se vri adsorpcija
naziva se adsorbens. Za dobre adsorbense karakteristino je da imaju vrlo veliku povrinu.
Apsorpcija je pojava da tvar iz jedne faze prolazi graninu povrinu i u drugoj se fazi vie ili
manje jednolino raspodjeljuje u koncentraciji veoj nego to je u unutranjosti prve faze.

FLOTACIJA: postupak odjeljivanja hidrofobne vrste tvari od hidrofilnih pomou mjehuria zraka;
propuhivanjem zraka kroz suspenziju, u koju su dodane tvari za lake stvaranje pjene, stvaraju se
mjehurii zraka koji se hvataju na hidrofobnu tvar i iznose je na povrinu.

SEDIMENTIRANJE: postupak odjeljivanja specifino tee suspendirane tvari od otopine. vrsta tvar se
.hr
Uploaded by:
2
slegne na dno a tekuina se iznad nje odlije (dekantira).
FRAKCIJSKA KRISTALIZACIJA: metoda razdvajanja smjese topljivih spojeva na osnovu razliite
topljivosti spojeva na razliitim temperaturama. Hlaenjem otopine, najmanje topljiva
komponenta e se prva iskristalizirati ostavljajui ostale u otopini.

KEMIJSKA ANALIZA: odnosi se na odreivanje sastojaka nekog uzorka, ali i na rastavljanje spojeva
na elemente. Spojevi se razlau na elemente pirolizom, fotolizom, elektrolizom, termikom
disocijaciojm.
PIROLIZA: razgradnja neke tvari pod utjecajem topline, bez prisustva zraka, npr. suha destilacija.

MINERALNE TVARI: homogeni prirodni sastojci Zemljine kore. Kad ih koristimo za dobivanje metala
nazivamo ih rudama.

RASPROSTRANJENOST - ona ovisi o uvjetima u kojima se tvari nalaze; u svemiru ima najvie H pa
ELEMENATA
:
He, u suncima isto; prema sreditu Zemlje se nalaze sve vie teih
elemenata, tako u jezgri ima najvie Fe (njega po masenom udjelu ima najvie na cijeloj planeti);
U Zemljinoj kori ima najvie O, pa Si pa Al.

AGREGATNO - pojedinih tvari ovisi o privlanim silama koje djeluju izmeu estica od kojih su tvari
STANJE graene; agregatno stanje je naziv za oblike u kojima se moe pojaviti materija.
Postoje tri agregatna stanja: vrsto, tekue i plinovito. Zagrijavanjem prelazi vrsta tvar na
temperaturi talita u tekuinu. Zagrijavamo li tekuinu i dalje, na temperaturi vrelita ona prelazi
u plinovito stanje - paru.

SUBLIMACIJA: prijelaz tvari iz vrstog izravno u plinovito stanje bez prethodnog prijelaza u tekuinu.
suhi led (smrznuti CO
2
) na sobnoj temperaturi sublimira. Sublimiraju naftalen, jod , amonijev
klorid.
TALITE: temperatura pri kojoj vrsta tvar prelazi u tekue stanje pri normalnom tlaku. Mnogo tonija
definicija talita (ili ledita) jest da je to temperatura pri kojoj su vrsta i tekua faza neka tvari
pri odreenom tlaku u ravnotei. iste tvari, za razliku od smjesa, imaju otro definirano talite
karakteristino za tu tvar. Hoe li se koristiti naziv talite ili ledite, ovisi o tome da li se tvar
zagrijava ili hladi.
VRELITE: temperatura kod koje je tlak pare tekuine jednak vanjskom tlaku. Standardna toka vrenja
tekuine je ona kod koje je tlak pare tekuine jednak standardnom atmosferskom tlaku
(101 325 Pa).
TEMPERATURA: veliina koja oznaava mjeru srednje kinetike energije kretanja estica. SI jedinica
temperature je kelvin (K).
VRSTE TOKE: izraz za temperaturu talita i vrelita istih tvari, jer one mogu imati samo jednu
temperaturu talita i jednu temperaturu vrelita za razliku od smjesa.
FAZA: homogeni dio nekog heterogenog sustava koji je odijeljen fizikom granicom od drugih
homogenih dijelova tog sustava u kojoj tvar ima ista fizikalna svojstva. Na granici faza dolazi do
naglih promjena fizikih svojstava.
FAZNI DIJAGRAM: pokazuje ravnotena stanja koja se uspostavljaju, pri odreenim uvjetima, izmeu
pojedinih agregatnih stanja ili faza. Krivulje na faznom dijagramu vode prikazuju ravnotena
stanja izmeu dviju faza. Sve tri krivulje sijeku se u trojnoj toki.
TROJNA TOKA: toka u p,T faznom dijagramu gdje su vrsta, tekua i plinska faza tvari u
termodinamikoj ravnotei.
.hr
Uploaded by:
3
KRITINA TEMPERATURA: krivulja isparavanja vode u faznom dijagramu zavrava u toki K. Iznad
te temperature (kritina temperatura) ni u kojim uvjetima ne moe se vodena para prevesti u
tekue stanje.
ATOM

ATOM: je stabilan sustav jedne jezgre i odreenog broja elektrona; najsitniji dio elementa koji jo
uvijek predstavlja dotini element

NUKLEONI: su protoni i neutroni zajedno (nalaze se u jezgri)

PROTON: elementarna estica ija je masa priblino jednaka atomskoj jedinici mase (1,673 10
-27
kg).
Proton posjeduje elementarni naboj pozitivnog predznaka (1,602 10
-19
C)

ELEKTRON: je elementarna estica ija je masa priblino 1836 manja od atomske jedinice mase
(9,109 10
-31
kg). Elektron posjeduje negativni elektrini naboj (-1,602 10
-19
C).

NEUTRON: nema elektrinog naboja. Masa mu je gotovo jednaka masi protona, odnosno atomskoj
jedinici mase(1,675 10
-27
kg). Oni sljepljuju protone u jezgri smanjujui odbojnu silu izmeu
protona.

ELEMENTARNI NABOJ: najmanji mogui naboj; iznosi 1,602 10
-19
C; oznaka mu je 'e'.

NABOJNI BROJ: oznaka je 'z'; omjer elektrinog naboja Q i elementarnog naboja e.

MASENI BROJ: broj protona i broj neutrona u jezgri. Maseni ili nukleonski broj (A) ukupni je broj
protona i neutrona sadranih u atomskoj jezgri. Oznauje se kao lijevi superskript (
2
H).

ATOMSKI BROJ: oznaava se sa Z; broj protona u jezgri atoma. Broj elektrona u omotau jednak je
broju protona u jezgri atoma. Atomi razliitih elemenata razlikuju se po broju protona u jezgri.
Brojem protona u jezgri odreen je kemijski element kojem pripada taj atom.

IZOTOPI: su atomi istog atomskog ili rednog broja, a razliitog masenog broja; prosjena relativna
atomska masa moe se izraunati ako je poznat izotopni sastav.

IZOBARI: atomi razliitih elemenata istog masenog broja; razlikuju po kemijskim svojstvima, jer su to
razliiti kemijski elementi.

NUKLIDI: su atomi odreenog atomskog i masenog broja.

MONONUKLIDI: su elementarne tvari koje se sastoje od samo jedne vrste nuklida (ima ih 20 u prirodi,
npr. B, F, Na i F). Svi ostali su polinuklidni elementi (kositar ima 10 stabilnih izotopa).
MASENA SPEKTROMETRIJA: analitika tehnika u kojoj se ioni razdvajaju na osnovi odnosa
masa/naboj (m/e) i identificiraju na odgovarajuem detektoru spektrometru (spektrografu)
masa. Razliite molekule mogu se identificirati po njihovom karakteristinom masenom spektru.
SPEKTAR: Elektromagnetski valovi razliitih frekvencija. Spektar je prikaz ovisnosti snage zraenja o
valnoj duljini (ili frekvenciji). Spektri mogu biti kontinuirani i linijski spektar

.hr
Uploaded by:
4
LINIJSKI SPEKTRI: nastaju disperzijom svjetlosti koju emitiraju pobueni jednoatomni plinovi i pare
metala. Pojedinana vrsta atoma, kada je van dometa utjecaja neistovrsnih atoma, emitira
elektromagnetsko zraenje (uglavnom u vidljivom dijelu spektra) pri prijelazu elektrona sa vie
na nie energetske nivoe. Stoga su valne duljine koje se emitiraju karakteristine za danu
vrstu atoma.
KONTINUIRANI SPEKTAR: nastaje disperzijom idealne bijele svjetlosti koja sadri fotone svih valnih
duljina vidljive svjetlosti. Sve uarene vrste tvari daju spektar u kojem jedna boja prelazi u
drugu.

BOHROV ATOM je model atoma koji objanjava emisijski i apsorpcijski spektar kao posljedicu
prijelaza elektrona izmeu dvaju stanja, stacionarnog i pobuenog. Pretpostavlja postojanje
definiranih putanja elektrona unutar atoma, to je u suprotnosti s Heisenbergovim principom
neodreenosti elektrona.

KVANT ENERGIJE: kvant je najmanja koliina energije koja se moe emitirati odreenom
frekvencijom. Energija se predaje ili prima samo u iznosima koji su cijeli broj kvanta. Energija
kvanta (E) iznosi E = h, gdje je h Planckova konstanta s vrijednou 6.6310
-34
J s a
frekvencija elektromagnetskog zraenja.

HEISENBERGOV PRINCIP NEODREENOSTI kae da je nemogue istodobno tono ustanoviti
brzinu elektrona i njegov poloaj u prostoru. Ako se tono odredi poloaj elektrona u prostoru,
potpuno je neodreena njegova brzina i obratno. Ovaj princip neodreenosti dao je 1927.
njemaki fiziar Werner Heisenberg (1901.-1976.).

KVANTNI BROJEVI: oznaavaju energetski nivo, kutni, magnetski moment i spin elektrona u atomu
(opisuju udaljenost, oblik i orijentaciju elektronskih orbitala*). Prva tri kvantna broja (n, l i m)
nazivaju se atomskim orbitalama. Ima 4 kvantna broja; njihovi simboli su n, l, m i s. Svaki
elektron ima specifini, jedinstveni set ovih 4 kvantna broja. Kvantni brojevi su vrijednosti u
jednadbama koje opisuju ponaanje svakog elektrona.

1. Glavni kvantni broj n: n = 1,2,3,4, itd. n ne moe NIKAD biti manji od 1 i uvijek je cijeli broj.
2. Azimutni kvantni broj l: l = 0,1,2,3, n-1 uvijek je cijeli broj i uvijek je manji od n
3. Magnetski kvantni broj m: m = -l,0,+l npr: ako je l= 2 , tad je m 2,-1,0,+1,+2
4. Spin: spin je svojstvo elektrona koja nije u vezi sa sfernim spinom (okretanjem oko svoje osi). U
poetku se tako mislilo, ali je ubrzo izalo na vidjelo da se elektron ne moe vrtiti oko svoje osi kao
Zemlja oko svoje. Kad bi elektron to mogao, njegova povrina bi se morala kretati 10 puta bre od
brzine svjetlosti. Spin je unutranji kinetiki moment osnovne estice i odgovoran je za magnetski
moment estice: s = +1/2 ili 1/2 najprije se elektronu pridoda vrijednost +1/2 s istim
vrijednostima n, l i m, a slijedeem -1/2 s istim vrijednostima n, l i m.

ELEKTRONSKI oko jezgre svakog atoma postoje elektroni i tako ine omota oko jezgre.
OMOTA
:
Promjer elektronskog omotaa jednak je promjeru atoma.
- svi elektroni u atomu nemaju jednaku energiju. S obzirom na sadraj energije pojedinih elektrona
u atomu, elektroni se mogu oko jezgre atoma rasporediti u 7 ljusaka (n): K, L, M, N, O, P i Q.
Najvei mogui broj elektrona u odreenoj ljuski je 2n
2
. Elektroni unutar jedne ljuske nemaju
jednaku energiju. Zato se unutar svake ljuske razlikuju jo i podljuske: s, p, d i f. Unutar pojedine
podljuske elektroni zaposjedaju razliite orbitale.
- energija svake ljuske tono je odreena i zato se energija elektrona moe mijenjati samo skokovito,
pa kaemo da su energije kvantizirane.

.hr
Uploaded by:
5
ORBITALA: matematika funkcija pomou kojih se izraunavaju fizikalne veliine stanja elektrona
(energija); podruje oko atoma ili molekule u kojem je vjerojatnost nalaenja elektrona najvea.
Mogue atomske orbitale odgovaraju podljuskama atoma. Tako postoji jedna s-orbitala za svaku
ljusku (orbital kvantni broj l = 0). Zatim su tu tri p-orbitale (koje odgovaraju trima vrijednostima
l), pet d-orbitala i sedam f-orbitala.
VJEROJATNOST Posljedica naela neodreenosti jest da se elektronu u atomu ne moe pripisati
NALAENJA : orbita oko jezgre. Moe se govoriti samo o vjerojatnosti nalaenja elektrona u
ELEKTRONA odreenom podruju. Taj prostor vjerojatnosti nalaenja elektrona moe se
predoiti kao elektronsko oblak razliite gustoe.

PAULIJEVO NAELO ISKLJUENJA: svaka orbitala moe primiti najvie dva elektrona uz uvjet da
se ta dva elektron elektrona razlikuju svojim spinom.

ELEKTRONSKA KONFIGURACIJA: raspodjela elektrona po ljuskama, podljuskama i orbitalama.
Ge = 2, 8, 18, 4

HUNDOVO PRAVILO: Elektroni tee da se raspodjele na to vie orbitala tako da im spinovi ostanu
paralelni.

VALENTNI ELEKTRONI: elektroni zadnje ljuske (valentne) koja se popunjava u atomu.

PERIODNI SUSTAV ELEMENATA

PERIODNI: odraava grau atoma, tj. njegovu elektronsku strukturu. PSE je sustav tablica u kojoj
SUSTAV su svi elementi sloeni na temelju fizikih i kemijskih svojstava. Lavoisier podjela na
metale i nemetale, Dobereinier trijade na osnovu atomskih masa, Newlands - zakon oktava
(atomske mase + kemijska svojstva), Mendeljejev periodni zakon.
Elementi su svrstani u 18 vertikalnih skupina i 7 horizontalnih perioda. Svaka skupina (kolona
tablice) sadri elemente koji imaju slina svojstva. Broj koji odreuje poloaj elementa u
periodnom sustavu, odnosno vrstu atoma, naziva se redni ili atomski broj. Svojstva elemenata
periodina su funkcija njihovog rastueg atomskog broja. Uzrok periodine promjene svojstava
elemenata jest njihova elektronska konfiguracija. Elementi iste grupe imaju slina svojstva, pa
moemo zakljuiti da o strukturi vanjske ljuske ovise svojstva tvari. Osim kemijskih svojstava
mijenjaju se i fizika svojstva elemenata: radijus atoma, energija ionizacije, kemijski afinitet,
elektronegativnost, i mnoga druga, a veina tih svojstava ovisi o elektronskoj konfiguraciji
atoma.

POLUMETALI: (polukovine, metaloidi) ine prijelaz izmeu metala i nemetala. To su elementi: bor
(B), silicij (Si), germanij (Ge), arsen (As), antimon (Sb), telurij (Te) i polonij (Po). Neki autori
svrstavaju i selen u polumetale (Se). Iako se uglavnom ponaaju kao nemetali, polumetali mogu
u odreenoj mjeri voditi elektrinu struju. Oni su od neprocjenjive vrijednosti u proizvodnji
poluvodia za elektronsku industriju.

PERIODA: Svojstva elemenata periodina su funkcija njihovog rastueg atomskog broja. Elementi su
stoga svrstani u sedam horizontalnih redova koje nazivamo periodama. Svaka perioda poinje
vodikom ili alkalijskim elementom a zavrava plemenitim plinom. Prva vrlo kratka perioda,
druga i trea perioda kratke, etvrta i peta duge, esta je vrlo duga i sedma nedovrena.
.hr
Uploaded by:
6

RADIJUS ATOMA: atomi i molekule nemaju otrih granica. Kao volumen slobodnog atoma obino se
definira onaj volumen koji sadri 90 % elektronskog oblaka. Radijus atoma predstavlja polovicu
meuatomske udaljenosti dvaju istovrsnih atoma, koji su u dodiru, ali nisu meusobno povezani
ni kovalentnom ni ionskom vezom, ve vrlo slabom van der Waalsovom vezom.

ENERGIJA IONIZACIJE: energija potrebna da se oduzme elektron iz atoma koji je u plinovitom stanju.
Ona raste unutar periode i pada unutar grupe.

AFINITET PREMA ELEKTRONU: jest promjena energije koja se dogodi kada se elektron dovede
neutralnom atomu koji je u plinovitom agregatnom stanju. Definira se jo i kao energija
ionizacije aniona. On raste unutar periode (energija se oslobaa) a unutar grupe pada

ELEKTRONEGATIVNOST: sposobnost atoma nekog elementa da oduzme elektron atomu drugog
elementa s kojim je kemijski vezan. Elektronegativnost je snaga kojom atom pojedinog
elementa privlai elektrone. L. Pauling je, odreivanjem energije kemijske veze, dao svoju skalu
relativnih elektronegativnosti. Na toj skali fluor ima najveu elektronegativnost (4), a francij
najmanju (0.7). to atom ima veu elektronegativnost, to jae privlai elektrone, a to je vea
razlika u elektronegativnosti izmeu elemenata, to je vei stupanj ionskog karaktera veze izmeu
njihovih atoma. Kad je razlika u relativnoj elektronegativnosti 1.9, udio je ionskog karaktera
veze oko 50 %.
- povezuje se s energijom ionizacije i elektronskim afinitetom: to je vea energija ionizacije
(tee daje elektron) i vei elektronski afinitet (lake uzima elektron) vea je i elektronegativnost
- raste unutar periode i pada unutar grupe.

KEMIJSKE FORMULE I JEDNADBE

KEMIJSKI SIMBOL: skraeni nain prikazivanja elemenata u formuli ili jednadbi. Svaki simbol
predstavlja kvantitativno jedan atom a kvalitativno vrstu elementa.

KEMIJSKA REAKCIJA: promjena kemijskih svojstava tvari koje meusobno reagiraju. Kemijsku
reakciju moemo prikazati kemijskom jednadbom.

KEMIJSKA JEDNADBA: nain prikazivanja kemijske reakcije upotrebom simbola za reagirajue
estice (atome, molekule, ione itd.). Na lijevoj strani jednadbe piemo formule ili simbole
estica koje stupaju u kemijsku reakciju, reaktante. Na desnoj strani jednadbe piemo formule
ili simbole estica koje nastaju kemijskom reakcijom, produkte. Kod reverzibilnih reakcija
umjesto znaka jednakosti stavlja se dvostruka strelica a kod ireverzibilnih jednostruka. Ako
reakcija sadri vie faza, uobiajeno je staviti oznaku faze u zagrade neposredno iz formule.
aA + bB cC + d.d. Brojevi a, b, c i d pokazuju relativni broj molekula koje sudjeluju u reakciji
i nazivaju se stehiometrijski koeficijenti. Ako je suma stehiometrijskih koeficijenata jednaka
nuli, reakcija je uravnoteena. Poznavanje jednadbe kemijske reakcije omoguuje nam da
odredimo koliine meusobno ekvivalentnih tvari.

ETIRI TEMELJNA 1) Lavoisier: zakon o odranju mase: ukupna masa svih tvari u kemijskoj
STEHIOMETRIJSKA: reakciji ne mijenja se tijekom kemijske reakcije.
ZAKONA 2) Proust: zakon stalnih omjera masa: dva ili vie kemijskih elemenata uvijek se
.hr
Uploaded by:
7
meusobno spaja u stalnom omjeru njihovih masa.
3) Dalton: zakon umnoenih omjera: kada se dva elementa spajaju tako da daju vie od jednog
kemijskog spoja, onda se mase odnose kao mali cijeli brojevi.
4) Gay-Lussac: zakon stalnih volumnih omjera: pri istom tlaku i temperaturi volumeni plinova
koji meusobno reagiraju ili nastaju kemijskom reakcijom, odnose se kao mali cijeli
brojevi.

KEMIJSKA FORMULA: izraz kojim oznaavamo molekule elementarnih tvari i kemijskih spojeva

MOLEKULSKA FORMULA: kemijska formula koja prikazuje pravi sastav molekule (toan broj i vrstu
atoma u molekuli).
EMPIRIJSKA FORMULA: pokazuje vrstu i najmanji omjer broja atoma od kojih je sastavljena tvar

FORMULSKA JEDINKA: pokazuje vrstu i najmanji omjer svih iona u spoju koji ima ionsku vezu

UNIFICIRANA ATOMSKA : 1/12 mase atoma ugljika C-12, koja iznosi:
JEDINICA MASE u = 1,6605 10
-27
kg

RELATIVNA - (A
r
) jest broj koji kazuje koliko je puta vea masa atoma od unificirane atomske
ATOMSKA : jedinice mase.
MASA - A
r
(E) = m
a
/ u

RELATIVNA - jest broj koji pokazuje koliko je puta masa neke molekule vea od 1/12 mase atoma
MOLEKULSKA: ugljikova izotopa C-12. Jednaka je zbroju relativnih atomskih masa svih atoma
MASA od kojih je izgraena molekula (M
r
).

MOL: - je ona koliina tvari definirane kemijske formule koja sadri isto toliko formulskih jedinki
(atoma, molekula, elektrona, iona i drugih jedinki ) koliko ima u tono 12 g izotopa ugljika C -12
- on sadri 6,022 * 10
23
jedinki i taj broj se naziva Avogadrovim brojem (N).
- n = m/M n = N/L n = V/V (mol)

MOLARNA MASA: masa 1 mol bilo koje tvari; omjer mase tvari i koliine tvari: M = m/n
- brojana vrijednost molarne mase jednaka je brojanoj vrijednosti relativne molekulske
mase, odnosno relativne atomske mase izraene jedinicom g/mol: M= M
r
g/mol, tj. M=A
r
g/mol.
AVOGADROVA KONSTANTA: jednaka je omjeru broja jedinki i koliine tih jedinki
N
A
= L = N/n i za 1 mol iznosi 6,022 * 10
23
mol
-1
.

AVOGADROV ZAKON: kae da jednaki volumeni razliitih plinova pri istoj temperaturi i tlaku sadre
jednak broj estica.

MOLARNI VOLUMEN: omjer volumena nekog plina i njegove koliine (V
m
). Uzme li se 1 mol plina,
on e pri standardnim uvjetima zauzimati volumen od 22,4 dm
3
. Standardni uvjeti su 0
o
C i
101325 Pa.

KEMIJSKA VEZA I STRUKTURA MOLEKULE

KEMIJSKA VEZA: Atomi pri meusobnom spajanju nastoje ostvariti elektronsku konfiguraciju
najblieg plemenitog plina, odnosno oktet elektrona u vanjskoj ljusci. Oktet je stabilan jer je tada
.hr
Uploaded by:
8
energije ionizacije prevelika a elektronski afinitet premali da bi bilo energetske prednosti pri
daljnjem premjetanju elektrona. Teorija razvijena na osnovi tog modela poznata je kao
Lewisova teorija kemijske veze. Kako se meusobno vezivanje atoma i molekula moe ostvariti
na vie naina, razlikuju se tri tipa kemijske veze: ionska, kovalentna i metalna.
- kriterij za stvaranje veze je da premjetanje elektrona mora pratiti smanjenje energije

DISOCIJACIJSKA ENERGIJA: energija potrebna za kidanje jedne veze; energija kemijske
veze tj. energija potrebna da se molekula rastavi na atome
IONSKA VEZA: nastaje meusobnim privlaenjem razliito nabijenih iona. Prije toga mora doi do
prelaska elektrona s jednog atoma na drugi. Javlja se izmeu metala i nemetala. Veliina
privlane sile izmeu iona suprotnog naboja ovisi o veliini i meusobnom razmaku iona. to je
naboj iona vei, privlane sile bit e vee. to je razmak meu njima manji, privlane sile su
vee.

IONI: elektriki nabijene estice bez obzira na vrstu naboja. Za svaki ion karakteristina je veliina
njegova radijusa jer i o njemu ovisi (kao i o veliini naboja) jakost privlane sile izmeu iona
Kationi su pozitivno nabijeni ioni, a anioni su negativno nabijeni ioni.

KOVALENTNA VEZA: nastaje tako da atomi zajedniki dijele elektronski par. Javlja se izmeu atoma
nemetala. Jedan zajedniki elektronski par odgovara jednoj vezi. Oni elektronski parovi koji ne
sudjeluju u vezi, tj. nisu podijeljeni izmeu dva atoma zovu se nepodijeljeni elektronski par.
Postoji Lewisova oktetna teorija valencije, teorija valentne veze i teorija molekulske orbitale.
- dva elektronska para odgovaraju dvostrukoj kovalentnoj vezi. Ona je jaa od jednostruke veze, ali
slabija od dvije dvostruke veze jer su elektroni u nepovoljnijem poloaju za vezivanje.
Jednostruka kovalentna veza je veza, a svaka sljedea koja nastaje je veza. Veza je to jaa to
je duljina veze manja a energija veze vea.
- tri elektronska para ine trostruku kovalentnu vezu; slabija je od tri kovalentne veze.

STRUKTURNA FORMULA: pokazuje nain vezivanja i raspored atoma u molekuli.

MOLEKULA: nastaje spajanjem najmanje dvaju ili vie atoma kovalentnom vezom. Elektroni u
molekulama zauzimaju odreene energetske nivoe koji se zovu molekulske orbitale. Molekulske
orbitale nastaju preklapanjem atomskih orbitala.

GEOMETRIJSKA kako su orbitale usmjerene u prostoru, tako i nastale kovalnetne veze imaju tono
STRUKTURA: odreeni raspored. Struktura molekula moe se predvidjeti pomou teorije o
MOLEKULE odbijanju elektronskih parova valentne ljuske (VSEPR). Najjae se odbijaju
nepodijeljeni i nepodijeljeni elektronski par, pa podijeljeni i nepodijeljeni, zatim podijeljeni i
podijeljeni. U metanu je kut 109,5
o
, u amonijaku 107
o
, a u vodi 104,5
o
.

ODSTUPANJE OD - javlja se kad zbroj podijeljenih i nepodijeljenih elektronskih parova nije etiri.
PRAVILA OKTETA Najee se javlja kod molekula koje za stvaranje kovalentne veze osim s i p
orbitala, mogu angairati i d orbitale.

VALENCIJA: svojstvo atoma nekog elementa da se spaja s odreenim brojem atoma nekog drugog
elementa ili svojstvo atoma nekog elementa da se vee s jednim ili vie atoma vodika.
- veza izmeu atoma, a odatle i valencija uzrokovana je elektronskom strukturom atoma, odnosno
valentnim elektronima (elektronima vanjske ljuske). U kovalentnoj vezi valencija je jednaka
broju zajednikih elektronskih parova preko kojih je dotini atom vezan s drugim atomima.
- valencija pojedinog elementa u ionskom spoju jednaka je broju elementarnih naboja to ih nose
.hr
Uploaded by:
9
ioni tog elementa u spoju. Gubljenjem elektrona atom dobija pozitivan naboj; primanjem
elektrona atom dobija negativan naboj.

KOVALENTNI RADIJUS: jednak je polovici udaljenosti izmeu jezgara u molekuli elementarne tvari,
tj. polovini duljine kovalentne veze.

VAN DER WAALSOV RADIJUS: je polovina udaljenosti izmeu jezgara istovrsnih atoma koji su u
dodiru, u tekuini ili kristalnoj reetki, a nisu meusobno povezani kemijskom vezom.

POLARNOST MOLEKULE: nastaje kad su u vezi elementi razliite elektronegativnosti. Tad je teite
zajednikog elektronskog para pomaknuto blie elektronegativnijem elementu i kao rezultat
javlja se negativan pol (viak elektrona na jednom mjestu) i pozitivan pol. Takva molekula se
ponaa kao dipol.

MEUMOLEKULSKE SILE: javljaju se izmeu molekula; njihovo postojanje utjee na povienje
talita i vrelita tvari. Razlikujemo Van der Waalsove, Londonove i vodikove meumolekulske
sile.

VAN DER WAALSOVE SILE: javljaju se izmeu polarnih molekula, uslijed elektrostatskih privlaenja
izmeu razliitih polova. Neki autori sve meumolekulske privlane sile nazivaju zajednikim
imenom van der Waalsovim silama. One su prisutne u svim tvarima. Ovise o meumolekulskom
razmaku (ravnotea privlanih i odbojnih sila) polarnosti i veliini molekula. to su molekule
vee, to je meu njima vie meumolekulskih sila, a svaki dodir pridonosi meumolekulskoj
privlanoj sili.

LONDONOVE - javljaju se izmeu nepolarnih molekula. U nepolarnim molekulama dolazi do
PRIVLANE: trenutane nesimetrine raspodjele pozitivnog i negativnog naboja to je dovoljno
SILE da nastanu ove slabe privlane sile. Ove sile se jo nazivaju disperzijskim silama. One
su posljedica usklaivanja elektronske gustoe u blizini dodira atoma. Dok je u blizini dodira
elektronska gustoa u jednom atomu velika, u drugom je mala i obrnuto. Uvijek je u jednom
atomu jezgra manje zastrta negativnim nabojem nego u drugome, to uzrokuje da se jezgra i
susjedni oblak uvije privlae.

VODIKOVA - nastaje izmeu polarnih molekula koje sadre vodik
VEZA - odgovorna je za poviena vrelita tih polarnih molekula, za anomaliju vode u gustoi te
za elektrinu provodnost leda i vode. Vodikovi atomi, tj. protoni mogu preskakati s jedne
molekule na drugu te tako stvarati privremene oksonijeve i hidroksidne ione - ovakav nain
provoenja struje naziva se protonska provodnost. Led bolje provodi struju od vode.

POLARIZIBILNOST: sposobnost elektronskog oblaka da se u molekuli deformira, pod utjecajem
okolnih molekula. Ona raste s brojem elektrona u molekuli.

METALNA VEZA: Teorija elektronskih vrpci (teorija molekulskih orbitala): kristal koji se sastoji od N
atoma, formirati e N energetskih nivoa analognih molekulskim orbitalama. Atomi donose svoje
atomske orbitale koje se cijepaju na one s viom energijom (nevezne) i one s niom (vezne)
energijom. Svaki energijski nivo moe primiti dva elektrona, a elektroni zaposjedaju one orbitale
s niom energijom. Energijski nivoi u kristalima bliski su po energiji pa kaemo da se formiraju
vrpce nivoa ili zone. Oni energijski nivoi koji su popunjeni elektronima zovu se valentna vrpca, a
prazni energetski nivoi vodljiva vrpca. Teorija elektronskog plina: metalni kristali su kationi
metala uronjeni i more elektrona.
.hr
Uploaded by:
10

KRISTALI

KRISTALI: - su geometrijska tijela pravilne unutranje grae. To su tvari koje imaju visoko ureeni
razmjetaj estica u tri dimenzije. Kristalni oblik karakteristian je za veinu vrstih tvari,
posebno za minerale.

AMORFNE TVARI : tvari stalnog oblika koje nemaju pravilnu unutranju grau (staklo, smola,
plastine mase). Nemaju tono odreenu temperaturu talita.
SIMETRIJA: svojstvo molekule koje se vidi kada se molekula promatra iz razliitih kutova (uvijek ima
isti oblik).

KRISTALNA REETKA: opisuje zakonitost po kojoj se raspored istovrsnih estica periodiki ponavlja
u kristalu. Najmanji dio kristalne reetke kojim se moe izgraditi itava kristalna reetka
periodikim ponavljanjem naziva se elementarnom elijom kristalne reetke.
- ima sedam kristalnih sustava posebnih karakteristika: kubini, heksagonski, tetragonski,
trigonski, (romboedarski), rompski i monoklinski.

ENERGIJA KRISTALNE - utroak energije potreban da bi se razorila kristalna
REETKE reetka

MOLEKULSKI - svi kristali koji su izgraeni od molekula tvari
KRISTALI - svojstva molekulskih kristala posljedica su slabih privlanih sila izmeu molekula;
imaju niska talita i malu tvrdou. Neki autori u molekulske kristale svrstavaju kristale
plemenitih plinova jer iako su napravljeni od atoma, zbog slabe privlane sile Londonove (Van
der Walsove), imaju niska talita i vrelita, to je karakteristika, upravo, molekulskih kristala.

IONSKI - kristali izgraeni od iona. Karakteristino svojstvo ovih kristala je kalavost smjerom
KRISTALI odreenih ploha. Kristali se kalaju smjerom onih ravnina izmeu kojih vladaju najslabije
privlane sile; imaju visoka talita, veliku tvrdou i u vrstom stanju ne vode struju. Privlana
sila izmeu iona suprotnog naboja je to vea to je njihov naboj vei, a razmak meu njima
manji.

ATOMSKI KRISTALI: postoje tri tipa atomskih kristala, jedni samo s kovalentnom vezom (dijamant,
silicij, germanij), drugi s kovalentnom i Van der Waalsovom vezom (grafit) te trei tip koji imaju
amo Van dwr Waalsovu (Londonovu) vezu izmeu atoma (ukapljeni neon ili argon i sl.). Ovisno
o vrsti veze izmeu atoma javljaju se razliita fizikalna svojstva ovih kristala. Kod kristala gdje
je prisutna samo kovalentna veza, tamo je velika tvrdoa, netopljivi su u svim otapalima, vrlo
visoko talite i te tvari su izolatori. Grafit, koji ima i kovalentnu i Van der Waalsovu vezu, je
mekan, masna opipa, topljiv u tekuim metalima, provodi struju i ima visoko talite. Pri
normalnim tlakovima i temperaturama, tekuine i kristali od atoma koji su povezani
Londonovom vezom ne postoje, toliko je slaba ta veza.

KRISTALNA - atomi metala se slau poput kuglica, nastojei pri tome da to je mogue vie ispune
STRUKTURA: prostor. Cu, Ag, Au, i dr. imaju strukturu kubine guste slagaline;
METALA - Mg, Cd, Zn, imaju strukturu heksagonske guste slagaline; Na, K, Rb, i Cs imaju
raspored prostorno centrirane kocke. Mehanika svojstva metala su posljedica prirode metalne
veze meu njihovim atomima. Kada na kristal djeluje vanjska mehanika sila, poinje klizanje
atoma. Klizanje neprekidno prati pokretljivi oblak elektrona, tako da se ne kida nikakva veza.
.hr
Uploaded by:
11
Zato se metali mogu kovati, valjati, itd. Pri tome se samo usitnjavaju kristali i deformira se
kristalna reetka.

VODII: - popunjeni i prazni energetski nivoi su blizu tako da elektroni bez zapreke prelaze iz valentne
u vodljivu vrpcu, ili se te dvije vrpce preklapaju. Prazni energetski nivoi omoguuju elektronima
da pod utjecajem vanjskog elektronskog polja poprimaju vei sadraj energije i da putuju kroz
kristal, pa metal vodi elektrinu struju. Vodii prvog reda su metali (vode struju elektronima) a
vodii drugog reda su elektroliti (vode struju ionima).
POLUVODII: - izmeu valentne i vodljive vrpce postoji energetska barijera, koja je mala pa ovakve
tvari slabo vode struju.

IZOLATORI: - izmeu valentne i vodljive vrpce postoji velika energetska barijera pa ovakve tvari ne
vode elektrinu struju.

STENOOV ZAKON: - zakon stalnosti kuteva meu plohama: kutevi meu plohama jedne te iste tvari
uvijek su jednaki.

BRAGGOV ZAKON: zrake se reflektiraju od mrenih ravnina pod kutem koji je jedna kutu upada;
pomou ovog zakona, tj. pomou difrakcije rendgenskih zraka moe se odrediti struktura
kristala.

KOORDINACIJSKI BROJ: broj istovrsnih estica koje su jednako udaljene od estice druge vrste u
kristalu. Kod jednostavne kubine slagaline svaki atom je u dodiru s ostalih 6 (koordinacijski
broj je 6), kod volumno centrirane reetke svaki atom u dodiru je s drugih 8 atoma, a kod plono
centrirane svaki atom je u dodiru s 12 drugih atoma.

ALOTROPIJA: pojavljivanje elemenata u dva ili vie razliitih molekulskih (kisik i ozon) ili kristalnih
oblika koji imaju razliita kemijska i fizikalna svojstva. Alotropija openito opisuje pojavu
polimorfizma kod elemenata, dok se polimorfija odnosi na svaku tvar koja moe imati vie
kristalnih struktura.

POLIMORFIJA: pojavljivanje vrste tvari u vie inaica s razliitim kristalnim strukturama. Razliiti
polimorfi imaju razliite rasporede atoma unutar jedinine elije i imaju razliita fizikalna
svojstva.

IZOMORFIJA: pojava da dvije ili vie razliitih kristalnih tvari ima istu kristalnu strukturu. Npr. kalcit
(CaCO
3
) je izomorfan s magnezitom (MgCO
3
) i sideritom (FeCO
3
). Svi imaju heksagonsku
strukturu.

LEGURE: - ili slitine, su smjese dvaju ili vie metala. Legiranjem se mijenjaju fizika i kemijska
svojstva metala. U legurama se mogu uoiti kristali metala od kojih je legura dobivena, npr. Kod
legure olova s arsenom. Poznate legure su mjed (mesing) legura bakra i cinka, bronca legura
bakra i kositra, elik legura eljeza i 0,05 % - 1,7 % ugljika, magnalij legura aluminija i
magnezija, duraluminij legura aluminija s bakrom, magnezijem, manganom i silicijem.

INTERMETALNI SPOJ: za razliku od legura kod intermetalnog spoja, tono je definiran kemijski
sastav i kristalna struktura. Svaka vrsta atoma u kristalnoj strukturi zauzima zasebno mjesto. To
su npr. CuZn
3
, Cu
5
Zn
8
, Fe
3
C.

SUPSTITUCIJSKE KRUTE OTOPINE: nastaju kad je u kristalnoj reetki nekog metala, jedan dio
.hr
Uploaded by:
12
njegovih atoma statistiki zamijenjen atomima drugog metala (npr. otopina cinka u bakru ako e
udio cinka manji od 38 %).

INTERSTICIJSKE KRUTE OTOPINE: nastaju kad atomi drugog elementa ulaze u prazne kristalne
reetke metala (npr. ugljik u kristalnoj reetki -eljeza).

FIZIKA SVOJSTVA TEKUINA

TEKUINE: tvari koje su pri sobnoj temperaturi u tekuem agregatnom stanju. Rastaljene soli ili
rastaljeni metali ne smatraju se tekuinama. Tekuine su nestlaive. Porastom temperature
tekuinama se postepeno poveava volumne i raste tlak para, a smanjuje im se gustoa,
viskoznost i napetost povrine.

MEUMOLEKULSKE SILE javljaju se ion-dipol sile (interakcije primjer Na
+
(aq)
), dipol-dipol
U TEKUINAMA interakcije (H
2
O), dipol inducirani dipol (O
2
u H
2
O) te inducirani dipol
inducirani dipol (glicerol). Neki autori sve ove interakcije nazivaju Van der Waalsovim silama.

VISKOZNOST: - unutranje trenje tekuine, tj. svojstvo tekuine da prua otpor promjeni meusobnog
poloaja svojih dijelova. Ovisi o vrsti tekuine i o njezinoj temperaturi; s povienjem
temperature viskoznost opada jer tada privlane sile slabe zbog aktivnijeg gibanja estica.
Tekuine s dugolananim molekulama imaju veu viskoznost od tekuina jednake relativne
molekulske mase ali s molekulama kuglasta oblika.

FLUIDNOST: reciprona vrijednost viskoznosti

SPECIFINA TEINA: specifina teina tekuine je teina jedinice volumena.
Dananji izraz za specifinu teinu je relativna gustoa.

GUSTOA: - omjer mase i volumena pri danoj temperaturi; s porastom temperature tvarima se
poveava volumen pa im se smanjuje gustoa = m/V g/dm
3
Relativna gustoa je omjer gustoe neke tvari kod odreene temperature (obino 20
o
C) i gustoe
vode kod 4
o
C. Mjeri se aerometrom i piknometrom.

SPECIFINI VOLUMEN: reciprona vrijednost gustoe

NAPETOST POVRINE: sila koja djeluje okomito na jedinicu povrine ili rad koji treba uloiti protiv
povrinskih sila da bi se povrina tekuine poveala za jedinicu; to znai da molekule na povrini
imaju veu energiju od molekula u unutranjosti. Napetost povrine javlja se na graninom sloju
izmeu tekue i plinovite faze. Omoguuje da se voda nalije malo preko ruba ae te da su kapi
ive savreno okrugle. Odreuje se stalagmometrom.

TENZIDI: tvari koje smanjuju napetost povrine.

TLAK PARA TEKUINA: broj udaraca isparenih estica tekuine o stjenku posude. Tlak pare iznad
tekuine u stanju dinamike ravnotee naziva se ravnoteni tlak pare. Sve krutine i tekuine
imaju tlak para. Tlak para raste s porastom temperature. Kad tlak para tekuine postane jednak
atmosferskom tlaku tekuina prokljua.

.hr
Uploaded by:
13

OTOPINE

DISPERZNI SUSTAV: sustav u kojima je jedna tvar rasprena u drugoj; dijeli se na:
1. suspenzije, estice su vee od 200 nm, 2. koloidni sustav (1 < > 200 nm) i
3. prave otopine: estice su manje od 1 nm

OTOPINA: - je vrsta ili tekua faza koja se sastoji od dvije ili vie tvari; homogena smjesa otapala
(disperzno sredstvo) i otopljene tvari (disperzna faza); moe biti zasiena, nezasiena i
prezasiena otopina.

ZASIENA OTOPINA: - otopina je zasiena kada se nalazi u dinamikoj ravnotei sa suvikom
neotopljene krute tvari.
SOLVATACIJA: okupljanje molekula otapala oko iona

HIDRATACIJA: okupljanje molekula vode oko iona

HIDRATIZIRANI IONI: ioni okrueni molekulama vode. Kationi su, uglavnom, manji od aniona pa
stoga veom silom privlae molekule vode. Koordinacijski broj kationa ovisio njegovoj veliini.
Tako Be
2+
ini tetrahidrat (Be(OH
2
)
2+
), a vei kationi kao Mg
2+
, Al
3+
, Fe
3+
ine heksahidrate.
Solvatizirani ioni su ioni okrueni molekulama otapala koje nije voda.

ENERGIJA HIDRATACIJE: osloboena energija vezanjem molekule vode na slobodne ione

ENTALPIJA OTAPANJA: jednaka je zbroju entalpija kristalne reetke otopljene tvari i entalpije
hidratacije. Ako je entalpija kristalne reetke vea od entalpije hidratacije, otapanje je
endoterman proces. Ako je entalpija kristalne reetke manja od entalpije hidratacije otapanje je
egzoretman proces.

DIFUZIJA: pojava neprisiljenog gibanja iona, odnosno molekula u otopini koja ima za posljedicu
izjednaavanje koncentracije.

TOPLJIVOST: maksimalna koliina tvari koja se uz danu temperaturu moe otopiti u odreenoj
koliini otapala. Obino se definira kao masa tvari koja se moe otopiti u 100 g vode. Plinovi i
mnoge tekuine se mijeaju u svim omjerima dok se vrsta tvar otapa samo tako dugo dok
otopina ne postane zasiena. U tom momentu dolazi do izjednaenja brzine otapanja i taloenja
tvari, to znai da je zasiena otopina u ravnotei s neotopljenom tvari. Kad se pri otapanju
otopina hladi, odnosno kad je otapanje endoterman proces, onda topljivost tvari raste s porastom
temperature a ako se pri otapanju otopina grije, odnosno otapanje je egzotermno, onda se
topljivost smanjuje s porastom temperature (plinovi). Utjecaj tlaka na topljivost vrstih i tekuih
tvari je zanemariv kod otapanja, no znaajan je kod fizikalnog otapanja plinova. Topljivost
plinova je proporcionalna tlaku tog plina iznad otopine (Henryev zakon). Topljivost plinova koji
kemijski reagiraju s vodom je uvijek vrlo velika i ne podlijee Henryevom zakonu (NH
3
, SO
3
,
HF, HCl, H
2
S, SO
2
, CO
2
i dr.).

NERNSTOV ZAKON - ako neka tvar ima svojstvo da se otapa bez disocijacije i bez solvatacije u dva
RAZDJELJENJA razliita otapala koja se ne mijeaju (jod u vodi i ugljikovom tetrakloridu),
omjer koncentracije tvari u otapalima bit e pri stalnoj temperaturi stalan: k = cD
1
/c D
2
.
Konstanta k je koeficijent razdjeljena i ovisi samo o temperaturi, c D
1
= koncentracija tvari u
otapalu a, c D
2
= koncentracija tvari u otapalu b. Zakon vrijedi samo ako se otopljena tvar
.hr
Uploaded by:
14
nalazi u istom molekulskom obliku u oba otapala.

KOLIGATIVNA SVOJSTVA: svojstva koja ovise o broju ne i o prirodi otopljenih estica. To su npr.
tlak para otopina, povienje vrelita, snienje ledita i osmoza. Treba voditi rauna o broju
estica koji nastaje disocijacijom tvari u otapalu. Ako se 1 mol tvari koja ne disocira otopi u
1000 g vode, ledite vode snizi se za 1,86
o
C. 1 mol natrijeva klorida otopljenog u 1000 g vode
snizi ledite za 2 1,86
o
C, jer takva otopina sadri 2 mola estica otopljene tvari, 1 mol Na
+
i 1
mol Cl
-
.

TLAK PARA OTOPINA: ako se u nekom tekuem otapalu otopi neka tvar, usporiti e se proces
isparavanja i tlak para e se sniziti; zato otopine imaju vie vrelite od istih otapala.

IDEALNE OTOPINE: podlijeu Raoultovom zakonu; otopina u kojoj su meudjelovanja izmeu
istovrsnih estica jednaka onima izmeu raznovrsnih estica.
RAOULTOV ZAKON: tlak para otopina koji se nalazi u ravnotei s razrijeenom otopinom
proporcionalan je koliinskom udjelu otapala u danoj otopini: p
A
= p
o
A
x
A
p
A
= parcijalni tlak para tvari A; p
o
A
= tlak para iste tvari A; x
A
= molni udio tvari A u otopini

DALTONOV ZAKON: zbroj parcijalnih tlakova jednak je ukupnom tlaku.

REALNE OTOPINE: ne podlijeu Raoultovom zakonu, jer interakcije izmeu istovrsnih i raznovrsnih
estica nisu iste. Pokazuju minimum i maksimum tlaka pare, pa se takve smjese ne mogu
razdvojiti frakcijskom destilacijom, za razliku od idealnih otopina ije je razdvajanje mogue.

POVIENJE VRELITA: za danu temperaturu otopina ima nii tlak para od otapala pa je via
temperatura potrebna da otopina zavrije, tj. da tlak pare dosegne vrijednosti vanjskog tlaka.
T = f K
b
b; K
b
= ebulioskopska konstanta. Ebulioksopska konstanta kae za koliko se
stupnjeva povisi vrelite otapala ako je otopina jednomolalna.

SNIENJE LEDITA: ledite tj. talite je temperatura kod koje su tekua i vrsta faza u ravnotei tj.
imaju isti tlak para. Kako je tlak para otapala iznad otopine manji od tlaka para istog otapala,
otopine e se skrutnuti pri nioj temperaturi, tj. kad se tlakovi para tekue i vrste faze izjednae.
Dakle, zbog nieg tlaka pare, ledite otopine je nie od ledita otapala.
T = f K
k
b; K
k
= krioskopska konstanta.

OSMOZA: tenja otapala da protjee iz manje u vie koncentriranu otopinu kad su one odvojene
polupropusnom membranom. Otapalo, gledano samo za sebe, ide iz podruja vee koncentracije
u podruje manje koncentracije.

OSMOTSKI TLAK: javlja se na granici otopina razliitih koncentracija odvojenih polupropusnom
membranom; jednak je po veliini tlaku koji treba primijeniti da se zaustavi proces osmoze:
- Van"t Hoffova jednadba: = cRT . Izotonine su one otopine koje imaju jednake osmotske
tlakove.

SASTAV OTOPINE: iskazuje s masenim udjelima, masenom koncentracijom i mnoinskom
koncentracijom. Jo je vaan molni udio, volumni udio te molalitet. Postoje jo i maseni,
volumni i mnoinski omjer.

MASENI UDIO: omjer mase sastojka i mase smjese (w); w
A
= m
A
/ m
smjese

.hr
Uploaded by:
15
MOLNI UDIO : omjer koliine sastojka i koliine smjese (x); n
smjese
= n
otapala
+ n
otopljene tvari

VOLUMNI UDIO: omjer volumena sastojka i volumena smjese ()

MASENA - omjer mase otopljene tvari i volumena otopine
KONCENTRACIJA -
a
= m
a
/ V (g/L ili kg/m
3
)

MNOINSKA - omjer koliine tvari sastojka i volumena otopine
KONCENTRACIJA - c
A
= n
A
/ V (mol/L)

MOLALITET: omjer koliine tvari i mase otapala; b = n
A
/ m
otapala
[mol/kg]

KOLOIDI

DISPERZNI SUSTAV: kad se jedna tvar jednoliko rasporedi u nekoj drugoj tvari

DISPERZNA FAZA: tvar koja je razdijeljena u disperznom sustavu (ima je manje)

DISPERZNO SREDSTVO: tvar u kojoj se nalazi disperzna faza (ima je vie)

PODJELA DISPERZNIH - grubo disperzni (suspenzije); . > 100 nm
SUSTAVA (prema veliini - koloidno disperzni sustavi; l < . > l00 nm
estica disperzne faze) - fino disperzni sustavi (prave otopine); .< l nm

PODJELA KOLOIDNIH - organski koloidni sustavi (molekulski k.)
SUSTAVA (prema porijeklu) - anorganski koloidni sustavi (disperzijski k.)

PODJELA KOLOIDNIH - disperzijski koloidi
SUSTAVA (prema grai : - asocijacijski koloidi
estica) - makromolekulski koloidi

DISPERZIJSKI - estice disperzijskih koloida su iste strukture kao i glavnina tvari iz koje mogu
KOLOIDI nastati usitnjavanjem. Ovo su, uglavnom, anorganski koloidi (halogenidi srebra, neki
metalni hidroksidi i sulfidi, i dr.). Velika je povrina koloidnih estica u odnosu na njihovu masu.
- tee koagulaciji, skupljanju u vee estice ili agregate s manjom povrinom, a time i niom
povrinskom energijom (termodinamiki su nestabilni zbog velike povrinske energije)
- stabilnost im daju stabilizatori, tvari koje se adsorbiraju na povrinu koloidnih estica smanjujui
time povrinsku energiju. To su tvari s nabojem, povrinski aktivne tvari i makromolekulski
spojevi. Spadaju u liofobne odnosno hidrofobne koloide.
- svaka se tvar moe prevesti u koloidno stanje u otapalu u kojem nije topiva

SUSPENZIJA: smjesa koja sadri krute estice rasprene u tekuini (glina u vodi)

EMULZIJA: smjesa koja sadri rasprene kal+pljice jedne tekuine u drugoj (ulje u vodi)

GEL: disperzijski koloidni sustav kod kojeg su disperzne faze povezane meusobno u mreastu
strukturu tako da u slobodne meuprostore uklapaju disperzno sredstvo (otapanje elatine u vodi)

POVRATNI KOLOIDI: (reverzibilni) koloidi koji zagrijavanjem prelaze u sol, a hlaenjem u gel i
.hr
Uploaded by:
16
obratno

ASOCIJACIJSKI KOLOIDI : nastaju spontanim nakupljanjem malih molekula tvari u nakupine takve
estice, micele, mogu sadravati i vie od stotinu molekula. Stvaraju se u otopinama sapuna,
deterenta, nekih boja, fosfolipida. Stvaranje micela rezultat je meusobnih privlaenja malih
estica a dovodi do smanjenja meupovrinske energije pa su prema tome oni termodinamiki
stabilni sustavi. Oni su liofilni odnosno hidrofilni koloidi.

MAKROMOLEKULSKI - nastaju otapanjem makromolekulskih tvari u odgovarajuem otapalu
KOLOIDI (uglavnom organski koloidi). Vodene otopine proteina, polisaharida,
nukleinskih kiselina; otopine sintetskih polimera u organskim otapalima. Ove su otopine
koloidne ako barem jedna od dimenzija molekule odgovara podruju koloidnih estica.
Stvaraju se spontano mijeanjem tvari i otapala i termodinamiki su stabilni. U polarnom otapalu
ioniziraju. Liofilni su odnosno hidrofilni koloidi.
DOBIVANJE KOLOIDA: asocijacijski koloidi i makromolekulski koloidi nastaju spontano no priprava
liofobnih koloidnih disperzija nije tako jednostavna, pa se koriste posebni postupci: metoda
disperzije i metoda kondenzacije

METODA DISPERZIJE: velike estice se usitnjavaju u manje mehanikim putem. Dobivene male
estice raspruju se u disperznom sredstvu koje obino sadri povrinski aktivnu tvar potrebnu da
zatiti i stabilizira dobiveni koloid.

METODA KONDENZACIJE: male estice se odgovarajuim kemijskim ili fizikalnim procesom
kondenziraju u vee estice odnosno agregate koloidnih dimenzija. Proces treba voditi tako da se
rast estica zaustavi u podruju koloidnih dimenzija kako ne bi dolo do stvaranja grubih
disperzija (ili kristala). Eksperimentalni uvjeti se moraju tako podesiti da dolazi do stvaranja
velikog broja centara kristalizacije no da rast estica bude spor.

PEPTIZACIJA: ve stvoreni talog koloidnih estica djelovanjem disperznog sredstva ili iona koji se u
njemu nalaze prelazi u koloidnu disperziju. Uzrok je adsorbcija istovrsnih iona na talogu, pa se
zbog elektrostatskog odbijanja talog usitnjava. Ovako se obino dobivaju koloidi u analitikoj
kemiji.

SVOJSTVA KOLOIDA: estice koloida su dovoljno male da mogu prolaziti kroz filter papir
ali ne i kroz membrane manjih pora kao to su pergament, celofan i ivotinjske membrane
- karakteristina je ogromna granina povrina odnosno meupovrinski sloj izmeu koloidnih
estica i disperznog sredstva. Uz povrinu koloidnih estica vezane su neke karakteristine
povrinske pojave npr. adsorpcija i stvaranje elektrinog dvostrukog sloja.

POVRINSKA ENERGIJA - ukupna povrina estica koloidnih dispergiranih sustava mnogo
KOLOIDNIH SISTEMA je vea od povrine grubo dispergiranih sustava za istu koliinu
dispergirane tvari. Velikoj povrini koloidnih disperzija odgovara velika povrinska energija to
znai da je povrinski aktivna ali energetski nepovoljna tj. nestabilna. Da bi se smanjila energija
povrine estice se udruuju u vee estice. Tu pojavu zovemo koagulacija. Drugi nain
smanjenja povrinske energije je adsorbcija povrinski aktivnih tvari; sile adsorbcije su kemijske
ili fizikalne prirode to ovisi o naravi obiju tvari.

OPTIKA - svjetlost se kroz koloidni sistem rasipa na povrini koloidnih estica.
SVOJSTVA Rasipa se u svim smjerovima u odnosu na upadnu zraku, to se lako moe uoiti kad se
koloidni sustav promatra sa strane. To je tzv. Tyndallov efekt.
.hr
Uploaded by:
17

TURBIDIMETRIJA: mjerenje mutnoe koloidnih sustava

NEFELOMETRIJA: odreivanje koncentracije koloidnih otopina mjerenjem intenziteta rasprene
svjetlosti pod kutovima 90
o
i 45
o
.

DIJALIZA I - koloidi se mogu odijeliti od malih molekula ili iona na osnovi razlike u difuziji
FILTRIRANJE kroz membrane
- dijaliza: smjesa koju treba rastaviti stavlja se u prostor koji je membranom odvojen od
iste vode. Male estice difundiraju odnosno dijaliziraju kroz membranu u vodu, a koloid
ostaje unutar membrane. Moe se ubrzati stalnim protokom vode ili primjenom elektrinog polja
radi breg uklanjanja elektrolita (elektrodijaliza). Ultrafiltracija: pomou nje koloid se moe
odijeliti i od malih estica i od otapala. Ultrafiltri imaju vrlo male pore koje ne proputaju
koloidne estice dok male estice prolaze.

ELEKTRINA - u polarnom otapalu (voda) koloidne estice dobivaju povrinski naboj.
SVOJSTVA Naboj na micelama nastaje zbog adsorbcije iona iz otopine. Nabijene estice stvorene
u otopini privlae ione suprotnog naboja koji okruuju esticu i dovode do stvaranja tzv.
elektrinog dvostrukog sloja. To je fiksni sloj koji je stalan pratilac koloidne estice. On se giba
zajedno s micelom kao jedna cjelina. Na granici fiksnog dijela dvostrukog sloja (granica s
micelom) javlja se potencijal koji se naziva elektrokinetiki ili zeta-potencijal. Vaan je za
elektrina svojstva (npr. brzinu putovanja u elektrinom polju) i stabilnost koloida. On ovisi o
ionima prisutnim u otopini. Uz male koliine elektrolita, koje micela moe adsorbirati, zeta-
potencijal raste i koloid se stabilizira. No vee koliine elektrolita smanjuju zeta-potencijal a
time i odbojne sile izmeu estica pa se koloid lako koagulira.

ELEKTROFOREZA: zbog elektrinog naboja to ga nose na povrini koloidne estice kreu se pod
utjecajem elektrinog polja prema elektrodi suprotnog naboja brzinom koja ovisi o veliini,
naboju i obliku micele, pH otopine i jakosti elektrinog polja. Njome se mogu odvajati
meusobno slini spojevi, npr. proteini, nukleinske kiseline, aminokiseline, boje i sl.

STABILNOST - kako koloidi imaju veliku povrinu za oekivati je da e biti nestabilni zbog tenje
KOLOIDNIH : da povrina postane to manja i da se izgradi sa to manjim utrokom energije
SUSTAVA - uzrok stabilnosti kod hidrofilnih koloida je hidratni ovoj koji se stvara oko svake
micele i koji onemoguuje skupljanje estica u vee agregate. Kod hidrofobnih koloida uzrok
stabilnosti je naboj na povrini estice i potencijala dvostrukog sloja. Dok na povrini micela
postoji istoimeni naboj, one se odbijaju veim elektrostatskim silama od sila napetosti povrine
koje nastoje smanjiti povrinu estica u otopini.
- hidrofilni koloidi openito su stabilniji od hidrofobnih.

ZATITNO - hidrofilni koloidi kao stabilniji djeluju zatitno kod koagulacije hidrobnih koloida
DJELOVANJE: - emulgatori: tvari koje zatitno djeluju kod emulzija (dvije tekuine koje se ne
KOLOIDA mijeaju ili se mijeaju samo djelomino). Uzrokuju da se komponente koje ine
emulziju ne odijele. Hidrofobni dio okrene se prema ulju, a hidrofilni prema vodi ime se
smanjuje napetost povrine. Mlijeko je stabilna emulzija vode i masti jer kazein u mlijeku djeluje
kao emulgator.
Napomena: veina hidrofilnih solova ima svojstvo geliranja, to znai da u povoljnim uvjetima
lako prelaze u hladetinaste mase tj. u stanje gela.

.hr
Uploaded by:
18

TERMODINAMIKA

TERMODINAMIKA: bavi se energetskim promjenama stanja tvari i odnosima toplinske energije s
ostalim vrstama

OKOLINA: - sve to okruuje sustav

SUSTAV: - dio svijeta koji je odabran kao predmet prouavanja
- izolirani sustav: izmjena energije ili tvari sa okolinom nije mogua
- zatvoreni sustav: postoji prijenos energije iz sustava u okolinu ali ne i
prijenos tvari
- otvoreni sustav: mogua je izmjena tvari i energije
- stanje sistema se definira fizikalnim svojstvima (ekstenzivnim i intenzivnim)

EKSTENZIVNA SVOJSTVA: svojstva koja ovise o koliini tvari; masa, volumen, energija,

INTENZIVNA SVOJSTVA: svojstva koja ne ovise o koliini tvari; temperatura, tlak, napetost povrine
IZOTERMNI PROCES: proces koji tee kod konstantne temperature

ADIJABATSKI PROCES: tee bez izmjene topline s okolinom

IZOHORNI PROCES: zbiva se uz konstantan volumen

IZOBARNI PROCES: zbiva se uz stalni tlak

TOPLINA: energija koja prelazi granice dva sistema zbog razlike njihovih temperatura, sve dok se ne
izjednae temperature tih tijela tj. dok ne nastupi toplinska ravnotea.

TEMPERATURA: mjera za intenzitet toplinskog stanja neke tvari. Mjera za srednju kinetiku energiju
translatornog gibanja estica u sistemu idealnog plina (kinetika teorija plinova)

SPECIFINI TOPLINSKI KAPACITET: toplina koja je potrebna da se jednom kilogramu tvari povisi
temperatura za 1 K.

MOLARNI TOPLINSKI KAPACITET: toplina koja je potrebna da se jednom molu tvari povisi
temperatura za 1 K.

KALORIMETRIJA: eksperimentalna metoda mjerenja prijenosa energije kao topline
- plameni kalorimetar radi pri stalnom tlaku pa izravno daje reakcijske entalpije
- kalorimetrijska bomba radi pri stalnom volumenu i daje promjene unutranje energije tijekom
reakcije. Toplinski kapacitet kalorimetra odreuje se spaljivanjem uzorka eline ice ija je
toplina izgaranja tono poznata.

PRVI ZAKON - energija se ne moe ni stvoriti ni unititi
TERMODINAMIKE - energija moe prelaziti iz jednog oblika u drugi, ali zbroj svih oblika energije u
izoliranom sistemu je konstantan (iskustveni zakon o odranju energije)

UNUTRANJA - energija koja pohranjena u nekom sustavu; zaliha energije u nekom sustavu
.hr
Uploaded by:
19
ENERGIJA - zbroj potencijalne i kinetike energije molekula i atoma nekog tijela (kinetika
energija jednaka je energiji translacije i rotacije molekula te energije unutarmolekulskog
osciliranja atoma; potencijalna energija jednaka je meumolekulskim privlane silama); neko
radno tijelo posjeduje to veu unutranju energiju koliko je vee kretanje estica u tom tijelu.
Ovisi samo o toplinskom stanju tvari tj. ovisi samo o konanom i poetnom stanju sustava bez
obzira na put kojim je proces tekao. Raste s temperaturom; za tehnike probleme nevana je
njena apsolutna vrijednost; dovoljno je izraunati njene promjene. Razlika izmeu unutranje
energije i topline je pojmovna; unutranja energija je zaliha energije nekog sustava, ona je
veliina stanja tog sustava, a toplina se susree samo pri prijelazu kroz granice sustava
- dovoenjem bilo kojeg oblika energije u neki sustav poveava se njegova unutranja energija, a
odvoenjem energije iz sustava unutranja energija se smanjuje
- U = q + w q = toplina w = rad
- kad se energija privede sustavu stalnog volumena kao toplina unutranja energija mijenja se za
U = q
- pri pretvorbi iz jednog oblika u drugi dio energije se pretvara u toplinu koja se rasipa u okolinu i
ne moe se iskoristiti za vrenje rada

RAD I TOPLINA: dva osnovna naina prijenosa energije iz sustava u sustav
- ovise o nainu prijelaza iz stanja 1 u stanje 2
- toplina dovedena sustavu i rad koji se dobije od sustava smatraju se pozitivnim
- toplina koja se odvodi od sustava i rad koji se na sustavu troi smatraju se negativnim

EGZOTERMNI PROCES: toplina se tijekom procesa oslobaa
- egzotermne promjene dogaaju se spontano. Spontano se dogaaju one promjene koje dovode do
poveanja nereda (kaotinosti). Uzrok spontanim promjenama koje dovode do smanjenja nereda
u promatranom sustavu jest poveanje nereda u okolini.

ENDOTERMNI PROCES: toplina se tijekom procesa troi; promatrani sustav prima toplinu iz okoline

ENTALPIJA: toplina prenesena sustavu pri konstantnom tlaku
- modifikacija unutranje energije koja automatski uzima u obzir rad ekspanzije kad se sustav
zagrijava pri stalnom tlaku
- kad se energija prenese sustavu pri stalnom tlaku kao toplina, entalpija se mijenja za H = q
- H = U + p V; promjena volumena koja se zbiva kad se energija prenosi pri stalnom tlaku je
mala, pa je i energija koja se izgubi radom takoer mala, tako su H i U gotovo jednaki. Reakcije
koje ukljuuju plinove, meutim, esto dovode do velikih promjena volumena i zato do velikog
rada na okolinu. Za njih se entalpija i unutranja energija mogu znatno razlikovati. U kemiji se
prijenosi energije preteno izvode pri stalnom tlaku, pa je entalpija dominantan pojam.
- kod egzotermnih procesa promjena entalpije ima negativan predznak
- kod endotermnih procesa promjena entalpije ima pozitivan predznak
- promjena entalpije u bilo kojem nizu kemijskih reakcija ovisi samo o poetnom i konanom stanju
sustava

TERMOKEMIJA: podruje fizikalne kemije koje prouava energetske uinke kemijskih reakcija

TERMOKEMIJSKI - Lavoisier-Laplaceov zakon: reakcija koja je egzotermna kad se odvija
ZAKONI u jednom smjeru, endotermna je kad se odvija u suprotnom smjeru
- Hesov zakon: reakcijska toplina nekog procesa neovisna je o putu kojim se proces vodi ve ovisi
samo o poetnom i konanom stanju

.hr
Uploaded by:
20
STANDARDNO STANJE: svaka promjena veliine iskazuje se s obzirom na neko referentno stanje
- temperatura standardnog stanja nije definirana ali se kao referentna temperatura za
termokemijske podatke obino uzima 298,15 K, kao agregatno stanje ono najstabilnije pri
101325 Pa (1 atm) i danoj temperaturi. Po dogovoru standardne entalpije svih elementarnih tvari
pri tlaku od 1 atm i temperaturi od 298 K jednake su nuli.

STANDARDNA ENTALPIJA - osloboena toplina kada iz elemenata uzetih pri 1 atm i 298 K
STVARANJA nastane 1 mol spoja. Iz poznatih vrijednosti standardnih entalpija
stvaranja moe se izraunati standardne entalpije neke reakcije.

STANDARDNA ENTALPIJA - brojano je jednaka promjeni topline koja se dogodi kad pri
REAKCIJE konstantnom tlaku nastane 1 mol produkata.
- od sume entalpija stvaranja produkata odbije se suma entalpija stvaranja reaktanata.

ENTALPIJA - toplina koja se oslobaa kod potpune oksidacije tvari. Pod potpunom
SAGORIJEVANJA oksidacijom organske tvari koja sadri C, H, i O podrazumijeva se da su produkti
reakcije ugljik-dioksid i voda.

ENTALPIJA - toplina koja se oslobaa prilikom procesa neutralizacije kiselina i baza
NEUTRALIZACIJE - uz nastajanje 1 mola vode entalpija neutralizacije jednaka je za jake kiseline i
baze bez obzira na njihovu kemijsku prirodu (H = - 55,8 kJ/mol).

ENTALPIJA OTAPANJA: toplina koja se oslobaa ili vee prilikom otapanja tvari u vrlo velikoj
koliini otapala. Prilikom otapanja mogu se usporedno zbivati i druge promjene (disocijacija,
hidratacija i dr.) pa e toplina otapanja predstavljati sumu toplina dotinih promjena. Prilikom
otapanja kristalnih tvari dolazi do egzotermnog procesa razaranja kristalne reetke i do
egzotermnog procesa hidratacije osloboenih iona.

ENTALPIJA TALJENJA: toplina koja se utroi za taljenje 1 mola tvari pri temperaturi taljenja
i pri tlaku od 1 atm.; taljenje je uvijek endoterman proces pa je entalpija uvijek pozitivna.

ENTALPIJA - promjena entalpije koja se zbiva po jedinici mnoine tekue tvari
ISPARAVANJA tvari koja isparava; energija se dovodi pri stalnom tlaku pa je entalpija pozitivna.

ENTALPIJA - toplina koja se oslobaa prilikom kristalizacije tvari. Kristalizacija je proces
KRISTALIZACIJE suprotan taljenju i uvijek je egzoterman. Topline koje se izmjene pri taljenju i
kristalizaciji su jednake, ali suprotnog predznaka.

ENTALPIJA - toplina koja se utroi kada se 1 mol tvari razloi na atome u plinovitu stanju.
ATOMIZACIJE Atomizacija je endoterman proces pa je entalpija pozitivna veliina.

ENTALPIJA KEMIJSKE VEZE : toplina koja se troi prilikom kidanja kemijske veze u molekuli;
kidanje veze tee uz apsorpciju energije pa je entalpija uvijek pozitivna. to je entalpija veze
vea, tj. to je vea energija potrebna da izazove kidanje veze, to je veza vra. Energija koja se
utroi za cijepanje neke veze jednaka je energiji koja se oslobodi kad takva ista veza nastaje

KEMIJSKA KINETIKA

.hr
Uploaded by:
21

KEMIJSKA KINETIKA: prouava brzinu kemijske reakcije i uvjete kojima se na tu brzinu moe
utjecati.

BRZINA KEMIJSKE REAKCIJE: je promjena koncentracije reaktanata (ili produkata) podijeljena s
vremenom koje je prolo dok se ta promjena zbivala. Ovako opisanu brzinu neki autori nazivaju
brzinom prirasta koncentracije sastojka i oznaavaju je sa v, a brzinu reakcije oznavaju sa r.
v = c(A)/ t r = c(A)/ t = stehiometrijski koeficijent
Za 2 A + 3 C = A
2
C
3

r = -1/2 c(A)/ t = -1/3 c(C)/ t = c(A
2
C
3
)/ t
Ona se mjeri praenjem vremenske ovisnosti koncentracije pomou spetroskopije, titracije,
mjerenja vodljivosti, pH, tlaka ili volumena. Za odreivanje trenutne brzine, tj. brzine u tono
odreenom vremenu, iz eksperimentom dobivenih podataka valja nacrtati krivulju promjene
koncentracije s vremenom i na tako dobivenu krivulju povui tangentu u toki koja odgovara
traenom vremenu. Vei nagib tangente oznaava veu trenutnu brzinu.
Brzina ovisio broju uspjenih sudara izmeu estica reaktanta. to je vei broj uspjenih sudara
brzina kemijske reakcije je vea. Kako u svakoj reakciji najvie ima reaktanata na poetku,
openito, brzina svake reakcije najvea je na njenom poeku.

BRZINA PRIRASTA - ima jedinicu mol/l s, dok brzina reakcije ima jedinicu mol/s.
KONCENTRACIJE TVARI - ovisi o energiji aktivacije, sferikim faktorima, koncentraciji reaktanata,
temperaturi, dodirnoj povrini reaktanata i prisutnosti katalizatora. Na osnovi stehiometrijske
jednadbe reakcije ne moe se nita zakljuiti o brzini kemijske reakcije.

MEHANIZAM REAKCIJE: veina kemijskih reakcija dogaa se u vie koraka, a svaki korak najee
ukljuuje raspad jedne estice ili meusobnu reakciju dviju estica. Najsporija reakcija u nizu
odreuje brzinu kemijske reakcije.

MOLEKULARNOST: ili molekulnost, je stvaran broj estica reaktanata koje sudjeluju u nekoj
kemijskoj reakciji, tj u danom koraku mehanizma reakcije, a mora biti cijeli broj. Postoje
jednomolekularne (A B), dvomolekularne (2 A A
2
) i tromolekularne (2 A + C = A
2
C)
reakcije.

RED REAKCIJE: govori o ovisnosti brzine reakcije o koncentraciji tvari koje sudjeluju u reakciji.
Ako je brzina neke reakcije r = k [A]
m
[C]
n
, onda je red reakcije suma eksponenata, m+n
Sloena reakcija moe imati red reakcije koji nije cijeli broj, a ako je brzina stalna i ne ovisi o
koncentraciji reaktanata, tada je to reakcija nultog reda (fotokemijske reakcije).
Red reakcije se odreuje eksperimentalno.

REAKCIJE PRVOG REDA: reakcije za koje je brzina proporcionalna koncentraciji jednog reaktanta
Npr. A B r(A) = k [A], k je konstanta brzine reakcije koja ovisi samo o temperaturi
Izraz za konstantu brzine reakcije prvog reda: k = 2,303/t log c
A
o
/c
A
,
c
A
o
= koncentracija reaktanata u vremenu nula, c
A
= koncentracija reaktanata u vremenu t
Izraz za vrijeme polureakcije: t
1/2
= 0,693/k. Vrijeme polureakcije ili poluivot reakcije je
vrijeme potrebno da se koncentracija smanji na polovicu poetne vrijednosti.

REAKCIJE DRUGOG REDA: reakcije za koje je brzina proporcionalna produktu koncentracije dviju
tvari ili o kvadratu koncentracije jedne tvari.
Npr. 2 A A
2
r = k [A]
2

.hr
Uploaded by:
22
ENERGIJA AKTIVACIJE: ili energija aktiviranja reakcije (E
a
) energija je koju je potrebno dovesti
molekulama da meusobno reagiraju. Da bi molekule kemijski reagirale, moraju se sudariti, ali
meusobno mogu reagirati samo one molekule koje imaju veu energiju od energije aktiviranja.
U kemijskoj kinetici energija aktivacije je visina potencijalne barijere koja odvaja produkte od
reaktanata. to je energija aktivacije vea, to manji broj molekula moe prijei vrh energetske
barijere i reakcija je sporija.

REAKCIJSKI PROFIL: grafikon koji pokazuje promjenu potencijalne energije reaktanata

PRIJELAZNO STANJE: nestabilni kompleks reaktanata i produkata, koji kratko vrijeme postoji na vrhu
energetske barijere.

UTJECAJ KONCENTRACIJE brzina kemijske reakcije raste s poveanjem reaktanata, ili s
REAKTANATA NA BRZINU poveanjem tlaka u plinovitim smjesama. Vea koncentracija
reaktanata dovodi do veeg broja uspjenih sudara.

UTJECAJ POVRINE - to je vea dodirna povrina izmeu estica reaktanta, vea je brzina
REAKTANATA NA BRZINU kemijske reakcije. Zbog toga i agregatno stanje utjee na brzinu, pa su
najsporije reakcije izmeu reaktanta u vrstom agregatnom stanju, a najbre su reakcije s
plinovitim reaktantima.
UTJECAJ GRAE ESTICA - najbre su reakcije izmeu iona, zatim izmeu polarnih, manjih
REAKTANATA NA BRZINU molekula, pa polarnih i nepolarnih molekula, a najsporije su reakcije
izmeu nepolarnih molekula, kojim k tome reagiraju samo odreeni dijelovi molekula.

UTJECAJ TEMPERATURE utjecaj temperature na kemijske reakcije opisuje se Arrheniusovim
NA BRZINU REAKCIJE zakonom: k = A e
-E/RT
A = predeksponencijalni faktor,
E = energija aktivacije. Vie se koristi empirijsko Van't Hoffovo pravilo da s porastom
temperature za 10 K, brzina reakcije se povea 2-4 puta.

KATALIZATOR: tvari koje ubrzavaju kemijsku reakciju i nakon reakcije ostaju nepromijenjeni.
Katalizatori koji se nalaze u istoj fazi kao i reaktanti nazivaju se homogeni katalizatori (npr.
enzimi u bioreakcijama). Isto tako, oni katalizatori koji su u razliitoj fazi heterogeni su
katalizatori (npr. metali ili oksidi u plinskim reakcijama). Katalizatori ne mogu izazvati kemijsku
reakciju niti mogu pomaknuti poloaj ravnotee (ubrzavaju podjednako reakciju u oba smjera).
Katalizatori sniavaju energiju aktiviranja reakcije (E
a
), odnosno omoguavaju veem broju
molekula da prijeu energetsku barijeru (E
a
) ime se reakcija ubrzava. Ukupna energija
reakcije (E
reak.
) ostaje nepromijenjena.

INHIBITOR: inhibitor je tvar koja usporava ili zaustavlja kemijsku reakciju.

KEMIJSKA RAVNOTEA

RAVNOTEA: - kemijska reakcija je u ravnotei kad je sustav postojan i kad vie nema tendenciju
reagiranja. Kemijske ravnotee su dinamike ravnotee; jednak broj estica prelazi sa strane
reaktanata na stranu produkata i obrnuto.

KARAKTERISTINA SVOJSTVA - ravnotea se moe uspostaviti samo u zatvorenom sustavu
.hr
Uploaded by:
23
RAVNOTENIH SUSTAVA - u stanju ravnotee pri danim uvjetima tlaka i temperature
makroskopska svojstva tvari se ne mijenjaju, no neprestano se dogaaju procesi na molekulskoj
razini. Ravnoteno se stanje uspostavlja bez obzira na polazno stanje.

HOMOGENE RAVNOTEE: ravnotee u reakcijama u kojima su produkti i reaktanti u istoj fazi

HETEROGENE RAVNOTEE: ravnotee u reakcijama u kojima su produkti i reaktanti u razliitim
fazama. u izrazu za konstantu ravnotee heterogenog sustava uzima se da je koncentracija krute
faze jednaka jedinici.

IREVERZIBILNA REAKCIJA: reakcija koja se dogaa samo u jednom smjeru (od reaktanata ka
produktima).

REVERZIBILNA REAKCIJA: reakcija koja se dogaa u oba smjera; (od produkata k reaktantima i od
reaktanata ka produktima).

ZAKON O DJELOVANJU MASA: promjena koncentracije jednog od reaktanata uzrokuje
promjenu koncentracije ostalih reaktanata u smjesi. Za reakciju aA + bB cC + dD
zakon o djelovanju masa ili zakon kemijske ravnotee glasi: k
c
= [C ]
c
[D]
d
/ [A]
a
[B]
b

a, b ,c d su stehiometrijski koeficijenti a k
c
je konstanta ravnotee

KONSTANTA RAVNOTEE: karakterizira ravnoteni sustav reakcije; govori o omjeru
koncentracije produkata i reaktanata u stanju dinamike ravnotee. Ako je brojana vrijednost
konstante ravnotee velika to znai da e u stanju ravnotee u reakcijskoj smjesi biti vie
produkata; ako je manja od jedinice onda e u stanju ravnotee u reakcijskoj smjesi biti vie
reaktanata. Neovisna je o koncentraciji i tlaku tvari ali ovisi o temperaturi. Konstanta ravnotee
za raspad vrste tvari tako da nastane plin brojano je jednaka disocijacijskom tlaku vrste tvari
pri danoj temperaturi. Katalizatori ne utjeu na konstantu ravnotee
Ako se u smjesi koja je u ravnotei promjeni samo koncentracija jedne tvari, promijenit e se i
koncentracije svih ostalih tvari koje su u ravnotei, konstanta ravnotee e ostati ista
.
NEKE PRIMJENE ZAKONA O - disocijacija slabe kiseline u ovisnosti o pH: iz izraza za konstantu
DJELOVANJU MASA disocijacije slabe kiseline HA; K = [H
+
] [A
-
]/[HA] izlazi da je
koncentracija H
+
iona jednaka [H
+
] = K [HA]/ [A
-
]
- ionski produkt vode: K
w
= [H
+
] [OH
-]
]
- konstanta hidrolize: K

= K
w
/K
kiseline

- produkt topljivosti: odnosi se na ravnotee u heterogenom sustavu koja se uspostavlja prilikom
otapanja neke teko topljive soli; uspostavlja se ravnotea izmeu neotopljene soli i pripadnih
iona u otopini: BA(s) = B
+
(aq) + A
-
(aq) konstanta ravnotee ima oblik K
sp
= c(B
+
) x c(A
-
)
(molni udio tvari u vrstoj fazi, budui da se radi o istoj tvari, konstantan je i jednak jedinici).

LA CHATELIEROVO NAELO: ako se u sustavu, koji se nalazi u ravnotei, promijeni makar jedan od
uvjeta (koncentracija, tlak ili temperatura), tada se dogaaju takve kemijske i fizikalne promjene
koje se protive promjeni uvjeta; sustav se podeava tako da minimizira promjenu. Naelo se
upotrebljava za kvalitativna predvianja.

UTJECAJ VANJSKIH - ako se koncentracija jedinki ukljuenih u ravnoteu umjetno povea, reakcija
IMBENIKA NA prilagoava ravnoteni sustav tako da se promjena smanji
RAVNOTEU - ako se reakcija podvrgne poveanju tlaka, reakcija prilagoava ravnoteni
sustav tako da smanji broj molekula u plinskoj fazi i tako umanji poveanje tlaka; ravnotee koje
.hr
Uploaded by:
24
ne ukljuuju plinove nisu osjetljive na umjerene promjene tlaka.
- poveanje temperature pomie poloaj ravnotee u korist produkata kod endotermnih reakcija, a
u korist reaktanata u sluaju egzotermnih reakcija.

KISELINE, LUINE I SOLI

DISOCIJACIJA: rastavljanje molekula na pripadajue ione

KISELINE: tvari koje u vodenoj otopini poveavaju koncentraciju H
+
iona (H
3
O
+
) ( Arrhenius);
su proton-donori (Brnsted) i elektron-akceptori (Lewis). Jake kiseline su one ije molekule
potpuno disociraju u otopinama, a slabe one ije molekule malo disociraju u vodenim
otopinama; dobivaju se otapanjem nemetalnih oksida u vodi. Gubitkom protona kiselina postaje
konjugirana baza.

LUINE: tvari koje u vodenim otopini poveavaju koncentraciju OH
-
iona; su proton-akceptori
(Brnstad) i elektron donori (Lewis). Postoje jake i slabe baze analogno kiselinama. To su
hidroksidi topivi u vodi. Dobitkom protona baza postaje konjugirana kiselina.

STUPANJ DISOCIJACIJE: udio molekula koje disociraju na ione:
= broj disociranih molekula/ukupni broj molekula
KONJUGIRANI PAR: par kiselina- baza koji je povezan gubitkom odnosno primitkom protona.
Svaka kiselo-bazna reakcija mora sadravati dva konjugirana para. to je kiselina jaa, to je
njezina konjugirana baza slabija. Npr. piridin je slaba baza K
b
(C
5
H
5
N) = 1,5 10
-9
mol/l, a
a jakost konjugirane kiseline piridina je K
a
(C
5
H
5
NH
+
) = 6,6 10
-6
mol/l

PROTOLITIKE REAKCIJE: reakcije u kojima se zbiva prijelaz protona s jedne tvari na drugu

IONIZACIJA: proces u kojem proton iz neutralne molekule kiseline prelazi na molekulu baze

AUTOIONIZACIJA: proton s jedne molekule vode prelazi na drugu molekulu vode. Poto molekule
vode ovdje reagiraju i kao proton-donori i proton-akceptori, za vodu se kae da je amfiprotonska.

IONSKI PRODUKT VODE: oznaava se s K
w
, jest konstanta ravnotee za reakciju autoionizacije vode,
u kojoj se koncentracija nedisocirane vode, poto je konstantna, mnoi sa koncentracijskom
konstantom ravnotee, pa se dobije izraz: K
w
= [H
+
] [OH
-
]. Na vrijednost ionskog produkta
vode, kao i na svaku drugu konstantu ravnotee, utjee samo temperatura. Tako on raste s
porastom temperature. Na 25
o
C iznosi 1 10
-14
mol
2
/dm
6
pa se negativnim logaritmiranjem
gornjeg izraza na ovoj temperaturi dobije nova jednadba: 14 = pH + pOH

pH: mjera za kiselost ili lunatost otopine, to je negativni logaritam koncentracije vodikovih iona. Za
istu vodu pri 25
o
C on iznosi 7. Kad voda ima ovu vrijednost kaemo da je neutralna. pH
vrijednost od 0-7 znai da je otopina kisela, a od 7-14 bazina. pH vrijednost moe biti vea od
14 ili manja od 0. Ako otopina ima pH manji od 0, umjesto pH upotrebljava se mnoinska
koncentracija.

pOH: negativni logaritam koncentracije hidroksidnih iona. Za istu vodu pri 25
o
C on iznosi 7. Kad voda
ima ovu vrijednost kaemo da je neutralna.

.hr
Uploaded by:
25
JAKE KISELINE: o tome koliko je neka kiselina jaka ili slaba, govori njezina konstanta disocijacije
(konstanta ravnotee) ili njezin stupanj disocijacije. Tako jake kiseline imaju konstante
disocijacije vee od 10
-2
, a stupanj disocijacije im je oko 1. Srednje jake kiseline imaju stupanj
disocijacije izmeu 0,01 i 1, a konstante disocijacije izmeu 1 10
-2
- 1 10
-5
, a slabe kiseline
imaju stupanj disocijacije manji od 0,01 i konstantu disocijacije manju od 1 10
-5
. Ovakva
podjela odnosi se i na baze. U jake kiseline spadaju perkloratna, duina (nitratna), klorovodina
(kloridna), bromovodina (bromidna), jodovodina (jodidna), sumporna (sulfatna), kloratna.

SREDNJE JAKE KISELINE: fosforna (fosfatna), sumporasta (sulfitna), fluorovodina (fluoridna),
oksalna (oksalatna).

SLABE KISELINE: sumporovodina (sulfidna), octena (acetatna), cijanovodina (cijanidna), boratna

OKSOKISELINE: kiseline koje u svom sastavu, osim centralnog atoma nemetala, obavezno imaju i
kisik (npr. fosforna, sumporna)

BINARNE KISELINE: sastoje se od vodika i jo jednog drugog elementa (npr. Sumporovodina,
klorovodina)

JAKE BAZE: hidroksidi alkalijskih metala, barijev, stroncijev i kalcijev hidroksid.

SLABE BAZE: amonijev, magnezijev i aluminijev hidroksid

AMFOTERNI ELEKTROLITI: ili amfoliti, daju u vodenoj otopini i oksonijeve i hidroksidne ione. To su
aluminijev, cinkov, kositrov (II) i olovoov (II) hidroksid, tj. svi hidroksidi elemenata kojih je
elektronegativnost oko 1,7 te mogu biti i kiselina i baza.

INDIKATORI: tvari koje mijenjaju boju ovisno o prisutnosti vodikovih i hidroksidnih iona; to su
uglavnom organske molekule koje mijenjaju strukturu u prisutnosti vodikovih ili hidroksidnih
iona, a onda zbog promjene strukture, mijenja se apsorpcija i refleksija vidljive svjetlosti, to mi
doivljavamo kao promjenu boje:
HIn + H
2
O H
3
O
+
+ In
-

boja A boja B

Lakmus (plavi) je u kiseloj otopini crvene boje a u bazinoj plave boje (crveni poplavi).
Fenolftalein je u kiselijoj otopini (pH = 7) bezbojan, a u lunatijoj (pH = 10) ljubiast.
Bromtimolplavo je u kiselijoj otopini (pH = 6) ute boje, a u lunatijoj otopini (pH = 8) plave
boje. Metiloran je u kiselijoj otopini (pH = 3) naranastocrvene boje, a u lunatijoj otopini
(pH = 5) ute boje. Timolftalein je u kiselijoj otopini (pH = 8) bezbojan, a u lunatijoj otopini
(pH = 8) ljubiastoplave boje

NEUTRALIZACIJA: nastajanje molekule vode iz jednake koliine H
+
i OH
-
iona. Reakcija izmeu
kiselina i baza a produkti su voda i sol; neutralizacija je egzoterman proces.

ODREIVANJE KONCENTRACIJA da bi se odredila koncentracija neke nepoznate kiseline ili
OTOPINA KISELINA I BAZA luine koristi se postupak titracije. U tono odreeni volumen
otopine iji sadraj znamo, ali ne i koncentraciju, doda se odgovarajui indikator, te se ulijeva
kap po kap otopine za neutralizaciju poznate koncentracije. Oita se utroeni volumen za
neutralizaciju i izrauna traena koncentracija. Tijekom titracije mijenja se pH otopine. Kad se
u otopinu kiseline doda tono ekvivalentna mnoina baze, postignuta je toka ekvivalencije.
Pri neutralizaciji jakih kiselina s jakim bazama, pH otopine naglo se mijenja u blizini toke
.hr
Uploaded by:
26
ekvivalencije, to signalizira indikator promjenom boje. Za toku ekvivalencije uzima se onaj
indikator koji u tom podruju mijenja boju. Za neutralizaciju jakih kiselina s jakim luinama
moe se koristiti bilo koji indikator. Za neutralizaciju slabih kiselina jakim bazama obino se
upotrebljava fenolftalein kao indikator, a za neutralizaciju jakih kiselina slabim bazama koristi
se metiloran.

SOLI: spojevi sastavljeni od kationa metala i aniona nemetala. Dobivaju se reakcijom metala i
nemetala, metala i kiseline, kiseline i metalnih oksida, kiseline i baze, te luine i nemetalnih
oksida.

HIDROLIZA: kemijska reakcija u kojoj sudjeluju molekule vode. Neki ioni mogu reagirati kao bazini i
kao kiseli, npr. hidrogenkarbonat ion, no kako je konstanta baze za ovaj ion neto vea od
konstane kiseline, otopine hidrogenkarbonata reagiraju vrlo slabo bazino.

TEKO TOPLJIVE SOLI: soli ija je konstanta produkta topljivosti (konstanta ravnotee za disocijaciju
ovih soli u vodi na ione) izrazito mala (npr. manja od 1 10
-10
). Neka pravila za topljivost soli:
Topljivi spojevi:
1. svi spojevi 1 grupe su topivi osim Li
3
PO
4

2. sve soli koje sadre NH
4
+
, NO
3
-
, ClO
4
-
, ClO
3
-
, i Ac
-
su topivi
3. svi Cl
-
, Br
-
, I
-
su topivi osim sa Ag
+
, Pb
2+
i Hg
2
2+

4. svi SO
4
2-
su topivi osim sa Hg
2
2+
, Pb
2+
, Ca
2+
, Sr
2+
, Ba
2+

Netopljivi spojevi:
5. svi OH
-
i svi metalni O
2-
su netopivi osim 1 grupe, Ca
2+
, Sr
2+
, Ba
2+

6. svi PO
4
3-
, CO
3
2-
, SO
3
2-
i S
2-
su netopivi osim 1 grupe i NH
4
+
PUFERI: smjese slabih kiselina i njihovih soli ili slabe baze i njihovih soli. Dodatkom kiseline ili baze
pH pufera se malo mijenja.

OKSIDACIJA I REDUKCIJA

OKSIDACIJA: otputanje elektrona; poveanje oksidacijskog broja

REDUKCIJA: primanje elektrona; smanjenje oksidacijskog broja

OKSIDANS: u toku redoks-reakcije se reducira, odnosno oduzima elektrone drugim tvarima. Moe ih
se definirati i kao tvari koje drugima predaju kisik. To su npr. kalijev permanganat, duina
kiselina, razliiti peroksidi. Permanganat ion (MnO
4
-
) u kiselom mediju se reducira do Mn
2+
, u
neutralnom i u slabo lunatom mediju do manganovog (IV) oksida, a u jako lunatim otopinama
do manganata (MnO
4
2-
). Razrijeena duina kiselina se reducira do duikovog (II) oksida, a
koncentrirana do duikovog (IV) oksida.

REDUCENS: u toku redoks-reakcije se oksidira, odnosno daje elektrone drugim tvarima. Moe ih se
definirati i kao tvari koje oduzimaju kisik drugim tvarima. To su npr. elementarni ugljik, natrij,
aluminij i sl.

REDOKS REAKCIJA: ili oksidoredukcijska reakcija, reakcija koja istovremeno pokazuje oksidaciju
jedne i redukciju druge tvari.

.hr
Uploaded by:
27
OKSIDACIJSKI BROJ: - broj koji kae koliko je neka tvar primila ili otpustila elektrona
- oksidacijski broj svih elemenata u elementarnom stanju jednak je nuli
- oksidacijski broj kisika uvijek je II, osim u peroksidima gdje je jednak - I
- oksidacijski broj vodika jednak je +I s elektronegativnijim elementima, a s elektropozitivnijim je - I
- oksidacijski broj svih iona jednak je naboju iona
- zbroj svih oksidacijskih brojeva u molekuli mora biti jednak nuli
- u spojevima s kovalentnom vezom oksidacijski broj nekog atoma jednak je zamiljenom naboju koji
se javlja na tom atomu kada se zajedniki elektronski par dodijeli elektronegativnijem atomu.

ELEKTROKEMIJA

ELEKTROLITI: tvari koje u rastaljenom stanju i u vodenim otopinama vode struju

ELEKTROLIZA: rastavljanje tvari djelovanjem elektrine struje; putovanje iona kroz otopinu i njihovo
izbijanje na elektrodama djelovanjem istosmjerne elektrine struje. Pri elektrolizi se na
elektrodama, postoji li mogunost vie od jedne kemijske reakcije, dogaa ona koja zahtijeva
najmanji utroak energije.

KATODA: elektroda na kojoj se uvijek dogaa redukcija; kod elektrolize je ona negativan pol, a u
galvanskom lanku pozitivan pol.

ANODA: elektroda na kojoj se uvijek dogaa oksidacija; kod elektrolize je ona pozitivan pol, a u
galvanskom lanku negativan pol.

ELEKTROLIZA VODE: pri elektrolizi vode na katodi se razvija vodik, a na anodi kisik.

ELEKTROLIZA VODENIH - vodene otopine soli imaju, najmanje, dvije vrste kationa i dvije vrste
OTOPINA SOLI aniona. Na elektrodama e se izbijati oni ioni za koje je potrebna
najmanja energija. Za katodu to su one estice iji je redoks potencijal pozitivniji, a za anodu
one iji je redoks potencijal pozitivniji. Uz redoks potencijale, treba znati prenapon dotine tvari
na elektrodama, stoga je jednostavnije pravilo: metali I, II grupe i Al ne mogu se dobiti iz
vodenih otopina njihovih soli, a od aniona izbijat e se oni koji su jednostavniji.

PRENAPON: razlika izmeu teorijskog potencijala lanka i njegova stvarnog potencijala koji je
potreban da bi se dana tvar izluila na elektrodi pri odreenoj struji. Vrijednost ovisi o
elektrodnom materijalu i o gustoi struje.

FARADADAYEVI I - koliina tvari koja se pri elektrolizi izlui na bilo kojoj elektrodi proporcionalna
ZAKONI je koliini elektrike koja je prolazi kroz elektrolit
II - jednaka koliina elektrike izluuje razliite tvari u omjeru njihovih
ekvivalentnih masa

FARADAYEVA - je iznos naboja po jedinici mnoine elektrona
KONSTANTA - F = e * L = 964800 C/mol

ELEKTRODNI POTENCIJAL: pokazuje tenju tvari da prima ili otputa elektrone
.hr
Uploaded by:
28

STANDARDNA elektroda prema kojoj se iskazuju potencijali ostalih tvari. Dogovoreno je da
VODIKOVA: je njen potencijal nula pri svim temperaturama, pritisku od 1 bara i c(H
+
) = 1 mol/L.
ELEKTRODA Sastoji se od platinske ploice uronjene u otopinu vodikovih iona kroz koju se
proputa plinoviti vodik pod tlakom od 101 325 Pa. Reakcija glasi: H
2
(g) 2H
+
(aq) + 2e
-

STANDARDNI ELEKTRODNI POTENCIJAL: (E) (standardni redukcijski potencijal) definiran je
mjerenjem relativnih elektrodnih potencijala uz standardne uvjete (aktivitet 1, tlak 101 325 Pa i
temperatura 25 C) prema standardnoj vodikovoj elektrodi. Po konvenciji lanak se pie tako da
se oksidirani oblik pie prvi. Na primjer,
Pt(s)|H
2
(g)H
+
(aq)|Zn
2+
(aq)|Zn(s)
Elektromotorna sila gornjeg lanka je -0.76 V pa je standardni elektrodni potencijal Zn
2
+|Zn
polu elije -0.76 V.

GALVANSKI LANAK: kemijska energija se pretvara u elektrinu. Sastoji se od dva polulanka
odvojena polupropusnom membranom. Svaki polulanak sastoji se od metala uronjena u otopinu
iona.

ELEKTROMOTORNA SILA: ili napon lanka (e.m.f. ili E
MF
ili EMS) razlika je potencijala izmeu
dviju razliitih elektroda koje su uronjene u isti elektrolit ili izmeu dvaju polulanaka spojenih
elektrolitnim mostom. To je razlika elektrodnog potencijala tvari koja se reducirala i elektrodnog
potencijala tvari koja se oksidirala. Kad je reakcija lanka u ravnotei on ne proizvodi EMS.

AKUMULATOR: ureaj za sakupljanje elektrine energije. Elektrina energija se tijekom punjenja
pretvara u kemijsku energiju produkata koji nastaju u akumulatoru. Najee vrste su olovni
akumulatori i nikal-kadmijjevi akumulatori.
BATERIJA: ureaj koja pretvara kemijsku energiju u elektrinu. To je elektrokemijski lanak,
podijeljen u dva polulanka, a reakcija poinje kad se polulanci spoje elektriki vodljivom
stazom. Elektrini strujni krug zatvoren je elektrolitom, elektriki vodljivom tvari koja je
smjetena izmeu elektroda i prenosi naboj izmeu njih. U takozvanim "mokrim" lancima,
elektrolit je tekueg tipa a sadri otopljene ione, ije gibanje stvara elektrinu struju; u "suhim"
lancima elektrolit je vrstog tipa - s mobilnim ionima kao nositeljima naboja, ili s ionskom
otopinom unutar vrste matrice.

KOROZIJA: je tetno i nepoeljno troenje konstrukcijskog materijala kemijskim djelovanjem okoline.
Korodirati mogu metalni i nemetalni konstrukcijski materijali, ali se u uem smislu esto
odnosi samo na metale. Korozija metala prema mehanizmu procesa dijeli se na kemijsku
(koroziju u neelektrolitima) i elektrokemijsku (koroziju u elektrolitima). Kemijska korozija
nastaje neposrednim djelovanjem molekula nekog elementa ili spoja na metal pri emu izravno
nastaju korozijski produkti. Elektrokemijska korozija metala zbiva se u elektrolitima pri emu
dolazi do oksidacije atoma metala u slobodni kation, koji tek sekundarnim procesima daju
molekule spoja koji je produkt korozije.

GALVANIZACIJA: metal se zatiuje elektrolitskim postupkom tako da se prevlai slojem drugog
metala. Razlikujemo anodnu i katodnu zatitu.

ANODNA ZATITA: postupak zatite u kojem je zatieni metal potencijalna anoda. Na primjer
prevlaenje predmeta od aluminija i slinih metala (tzv. ventilni metali) zatitnim oksidnim
filmom kada ih se u elektrolizi spoji kao anodu.

.hr
Uploaded by:
29
KATODNA ZATITA: je nain zatite metalnih konstrukcija od korozije u kojoj je metal koji se
zatiuje potencijalna katoda (u sluaju eljeza cinkom ili magnezijem). Pri tome e se
elektronegativniji metal otapati, a kad se istroi zamijeni se novim.

ELOKSIRANJE: ili elektrolitika oksidacija, je postupak u kojem nastaje oksidni sloj koji vrsto
prianja uz podlogu i sprjeava daljnju koroziju. Tako se uglavnom zatiuje aluminij.

ORGANSKA KEMIJA

UVOD: dio kemije koji prouava ugljikove spojeve tradicionalno se naziva organskom kemijom (do 19.
st. smatralo se da se tvari koje proizvode ivi organizmi ne mogu sintetizirati izvan tih
organizama); jo se naziva i kemijom ugljikovih spojeva. Atomi su u organskim spojevima
vezani kovalentnom vezom; zbog kovalentnog tipa veze, veina organskih spojeva reagira sporije
od anorganskih, nepostojana je na povienoj temperaturi, ima niska vrelita i talita, moe se na
zraku zapaliti i gorjeti, ne vodi elektrinu struju i najee nije topljiva u vodi.
Ugljik je osnovni element od koga su izgraene ive stanice, pa je bitni sastavni dio svih ivih
organizama; jedini element etvrte grupe koji ini dvostruke i trostruke veze. Veliki broj spojeva
ugljika posljedica je injenice da su energije veze C-C, C-O, C-H priblino jednake veliine, pa
je vjerojatnost nastajanja tih veza podjednaka.

HIBRIDNE ORBITALE: organske molekule imaju prostorno usmjerene kovalentne veze to se
objanjava hibridizacijom orbitala; ugljik ima 2 elektrona u 2s orbitali i 2 elektrona u 2p;
pobuivanjem atoma jedan elektron prolazi iz 2s u preostalu 2p orbitalu; zbog toga bi tri
kovalentne veze nastale s 2p orbitalama trebale biti drukije od one nastale s 2s orbitalom, to
nije sluaj ve su sve etiri jednake (kod metana). To se objanjava nastajanjem hibridnih
orbitala koje se dobivaju mijeanjem jedne 2s i triju 2p orbitala. Tako nastaju 4 podjednake
hibridne orbitale koje se obiljeavaju sa sp
3
. Njihove su osi usmjerene u prostoru prema
uglovima tetraedra. Mijeanjem jedne 2s i dvije 2p orbitale dobijemo tri jednake hibridne
orbitale sp
2
, a mijeanjem jedne 2s i jedne 2p orbitale dobijemo dvije jednake hibridne orbitale
sp.

SIGMA I PI VEZA: postoje dva tipa veze kod ugljikovodika,

- veza i veza:
- - veza nastaje preklapanjem si s orbtale (vodik), s i sp
3
orbitale (metan), p i p orbitale na
pravcu (klor), preklapanjem sp
3
i sp
3
orbitale, sp
3
i sp
2
, sp
3
i sp (veza izmeu dva atoma ugljika)
- - veza nastaje paralelnim preklapanjem p orbitala izmeu dva atoma ugljika (u etenu izmeu 2
C-atoma jedna je veza, a druga -veza)

PODJELA - podjela je napravljena na osnovi njihove strukture odnosno grae osnovnog skeleta to
ORGANSKIH ga ine atomi ugljika:
SPOJEVA 1. acikliki ili alifatski spojevi: atomi ugljika su povezani u otvorene lance, a dijele se
na: - jednostavne lance - razgranate lance
- cikliki spojevi: atomi ugljika su povezani tako da ine zatvorene lance ili prstenove, a dijele se
na: - karbociklike spojeve: prsten je sastavljen samo od atoma ugljika
- heterociklike spojeve: prsten pored atoma ugljika sadri i atome nekih drugih elemenata
2. zasieni spojevi: atomi ugljika su meusobno povezani jednostrukom kovalentnom vezom
- nezasieni spojevi: atomi ugljika su meusobno povezani dvostrukom i trostrukom vezom

OSNOVNE - postoje tri tipa osnovnih kemijskih reakcija: reakcija supstitucije, adicije i eliminacije
.hr
Uploaded by:
30
REAKCIJE - s u p s t i t u c i j a : reakcija zamjene atoma ili grupe atoma u spoju s drugim atomom ili
ORGANSKE grupom atoma (supstituenti)
KEMIJE - a d i c i j a : vezivanje atoma na mjestu dvostruke ili trostruke veze u nezasienim
organskim spojevima. Neke reakcije imaju posebna imena, npr. Hidrogeniranje (adicija vodika),
halogeniranje (adicija halogena) i hidroksiliranje (adicija hidroksidnih iona).
- e l i m i n a c i j a : uklanjanje atoma ili grupe atoma iz organskog spoja ime se od zasienih
dobivaju nezasieni spojevi ili od manje nezasienih vie nezasieni spojevi
- r e d u k c i j u u organskoj kemiji predstavlja adicija vodika ili eliminacija kisika, a oksidaciju,
eliminacija vodika (dehidrogeniranje) ili adicija kisika

FUNKCIONALNE - atomske skupine koje uvjetuju karakter pojedinih organskih spojeva
SKUPINE - zamjenom vodika s funkcionalnim skupinama nastaju derivati ugljikovodika
- dijelimo ih na: a) jednovalentne: zamjena samo jednog atoma vodika u ugljikovodiku (OH, NH
2
, X)
b) dvovalentne: zamjena dva atoma vodika (=O, NH, ...)
c) trovalentne: zamjena tri atoma vodika (N, COOH, CHO,..)

Tablica 3: Funkcionalne skupine
FUNKCIONALNE
SKUPINE
PREFIKS SUFIKS SPOJEVI
- jednovalentne
- OH hidroksi- -ol alkoholi
- NH
2
amino- -amin amini
- NO
2
nitro- - nitro spojevi
- SH - -tiol merkaptani (tiloi)
- X halogen- - halogenidi
- dvovalentne
= O okso- -on ketoni
- CHO - -al aldehidi
- O - -oksa, -alkoksi -eter eteri
trovalentne
- COOH karbiksi- -karboksilna kiselina karboksilne kiseline
- C = N cijano- -nitril nitrili
- COX haloalkanoil- -oilhalid acil-halogenidi
- COO - karboalkoksi- alkil-oat esteri karb. kiselina
- CO - O - OC - -ski anhidrid anhidridi karb. kisel.

NOMENKLATURA: - Meunarodna unija za istu i primijenjenu kemiju (IUPAC) donijela je pravila o
sustavnom imenovanju ugljikovih spojeva jer je poznato vie milijuna organskih spojeva, a
godinje se sintetizira desetak tisua novih spojeva.
- svako ime u sebi sadri korijen koji se tvori na osnovu grkih ili latinskih brojeva kojemu se doda
nastavak karakteristian za odreenu vrstu spoja
- osnovno ime spoja se odreuje tako da C-atom na koji je vezan neki drugi atom (osim vodika) ili
grupe atoma dobije to manji broj
- broj koji oznaava mjesto vezanja funkcionalne skupine za osnovni lanac stavlja se ispred imena;
ako su na istom C-atomu vezane dvije jednake skupine, broj treba ponoviti
- ima li spoj prstenastu (cikliku) strukturu, ispred osnovnog naziva stavlja se prefiks ciklo-
- ako molekula ima vie identinih skupina, njihov se broj oznaava prefiksima -di, -tri, -tetra
- ako u spoju ima vie razliitih funkcionalnih grupa kao sufiks se moe navesti samo jedna
funkcionalna grupa (ona s najveom vanou; npr. ne olamin ve hidroksi-amin); takve spojeve
nazivamo polifunkcionalnim spojevima
- ako u spoju ima vie razliitih funkcionalnih grupa tada se redni broj C-atoma odreuje tako da
ugljik s vanijom funkcionalnom skupinom dobije manji broj
.hr
Uploaded by:
31
- najveu prednost pri numeriranju imaju funkcionalne skupine koje imaju sufiks i moraju biti na
kraju lanca (karboksilne kiseline i njihovi derivati); slijede skupine koje imaju sufiks, a mogu
biti na bilo kojem poloaju u molekuli (hidroksilna i amino skupina); zatim slijede one koje
nemaju sufiksa i zato dobivaju ime kao supstituenti (halogeni). Redoslijed od najmanje vane ka
najvanijoj: alkani, nitro-grupa, halogeni, trostruka veza, dvostruka veza, eteri, amino skupina,
hidroksidna, keto skupina, aldehidna, cijano-skupina, amidi, acilhalogenidi, esteri pa karboksilne
kiseline
- radikali imaju vie znaenja: to su grupe koje su u nekoj reakciji nevane, jer se ponavljaju,
a ne reagiraju; oznaavaju se s R (npr. R-OH). Takoer su to supstituenti ugljikovodika
izvedeni iz osnovnog spoja zamiljenim uklanjanjem jednog atoma vodika; dobivaju nastavak il
na osnovni korijen npr. metan CH
4
, CH
3
metil ili moemo rei da prilikom cijepanja kovalentne
veze, tako da svaki elektron ostaje svom atomu, nastaju grupe koje nazivamo radikali
- C-atom je atom ugljika neposredno vezan uz funkcionalnu skupinu

OKSIDACIJSKA - oksidacijsko stanje svakog atoma ugljika u spoju odreuje se utvrivanjem odnosa
STANJA elektronegativnosti:
ORGANSKIH 1. oksidacijsko stanje ugljika mijenja se za -1 za svaku vezu s atomom vodika,
MOLEKULA 2. oksidacijsko stanje ugljika mijenja se za +1 za svaku vezu s elektronegativnijim
heteroatomom, (heteroatomima se u organskoj kemiji nazivaju svi atomi koji nisu ugljik i
vodik),
3. dvostruke i trostruke veze s heteroatomom daju dva odnosno tri puta veu vrijednost,
4. veze meu atomima ugljika se ne raunaju.

IZOMERIJA: - pojava kod spojeva koji imaju istu molekulsku, a razliitu strukturnu formulu (razliit
raspored i nain vezanja atoma u molekuli), pa prema tome imaju i razliita kemijska svojstva
- postoje strukturni (konstitucijski) izomeri i stereoizomeri
- strukturni izomeri: atomi izomera su spojeni na razliit nain (npr. butan i izobutan)
- u strukturnu izomeriju moe se uvrstiti:
- tautomerija: - pojava pri kojoj jedna tvar istodobno postoji u dva oblika (tautomeri;
npr. keto-enolni tautomeri)
- mazomerija: - istorodni organski spojevi imaju jednaku empirijsku formulu (npr.
dietil-eter i metilpropil-eter)
- stereoizomeri: atomi su na razliit nain smjeteni u prostoru. Dijele se na konformacijske i
konfiguracijske;
- konformacijski pri sobnoj temperaturi lako prelaze u druge stereoizomere rotacijom oko
jednostruke veze; postoji zasjenjena i zvjezdasta konformacija; izomeri koji nastaju
zvjezdastom konformacijom nazivaju se konformeri ili rotameri . Najei oblici
konformacije kod ciklikih spojeva su oblik stolice i oblik kade, pri emu je oblik stolice
energetski povoljniji
- konfiguracijski se dijele na optike i geometrijske izomere (esto se javljaju zajedno)
- optiki izomeri u molekuli sadre asimetrini C-atom (atom na koga su vezana 4 atoma
ili grupe) pa imaju sposobnost zakretanja ravnine polariziranog svjetla;
- enantiomeri su optiki izomeri koji se odnose kao predmet i njegova zrcalna slika;
razlikuju se po smjeru zakretanja ravnine polarnog svjetla (lijevi i desni enantiomer)
- kiralnost: pojava da se molekula i njezin odraz u zrcalu ne mogu meusobno preklopiti
- optiki izomeri su identini u svim kemijskim i velikom broju fizikalnih svojstava
(talite, vrelite, topljivost,...)
- geometrijski izomeri: stereoizomeri nezasienih organskih spojeva koji nastaju uslijed
nemogunosti rotacije oko dvostruke veze izmeu C-atoma; razlikuju se po poloaju
atoma u odnosu na ravninu dvostruke veze; cis-izomer: dvije istovrsne skupine vezane
.hr
Uploaded by:
32
na C-atome koji su povezani dvostrukom vezom, nalaze se s iste strane zamiljene
ravnine to prolazi du dvostruke veze okomito na ravninu papira; trans-izomer:
istovrsne skupine su na suprotnim stranama te zamiljene ravnine.

UGLJIKOVODICI: najjednostavniji organski spojevi, sadre samo ugljik i vodik; smatraju se osnovom
svih organskih spojeva. Dijele se na:
1. zasiene (alkani) i nezasiene (alkeni i alkini) ugljikovodike
2. aciklike, ciklike i aromatske (nezasieni esterolani prsten ugljikovih
atoma)ugljikovodike
3. nerazgranati (normalni, n-) ugljikovodici C-atomi su povezani jedan do drugoga u lancu i
razgranati na osnovni lanac povezane su druge skupine ugljikovodika

HOMOLOGNI NIZ: serija organskih spojeva zajednike ope formule, kod kojih se prethodni
razlikuje od slijedeeg za odreenu atomsku grupu

ALKANI: zasieni alifatksi ugljikovodici ope formule C
n
H
2n+2
s jednostrukom kovalentnom vezom;
dva susjedna lana u homolognom nizu razlikuju se za metilensku skupinu CH
2

- nazivaju se jo i parafini; spojevi ove grupe dobivaju imena tako da se na uobiajeni korijen
doda nastavak an; radikali alkana se nazivaju alkili
- poto su to nepolarne molekule slabe Van der Waalsove sile uzrokuju da alkani imaju najnia
talita i vrelita od svih organskih spojeva sline relativne molekulske mase; alkani s razgranatim
lancem imaju nia vrelitai talita od n-alkana jer su privlane sile meu molekulama slabije
zbog prostornih odbijanja; netopljivi su u vodi i slabo reaktivni; prva etiri lana homolognog
niza su plinovi (metan, etan, propan, butan), alkani s 5-15 atoma ugljika su tekuine, a vii su u
vrstom stanju
- karakteristine reakcije alkana su supstitucije (npr. halogeniranje alkana); gorenjem alkana
dobiju se ugljik(IV)-oksid i voda. Dobivaju se frakcionom destilacijom nafte.

ALKENI: nezasieni ugljikovodici ope formule C
n
H
2n
u kojima su barem dva atoma ugljika
meusobno povezani dvostrukom vezom;
- na osnovni korijen se doda nastavak -en; osnovno ime nekog razgranatog alkena odgovara
najduljem lancu s dvostrukom vezom; ugljik uz dvostruku vezu treba dobiti to manji mogui
broj; broj koji oznaava poloaj dvostruke veze pie se ispred imena; alkeni s dvije ili vie
dvostrukih veza nazivaju se dieni, trieni, itd.
- vrelita alkena slina su vrelitima alkana sa slinom relativnom molekulskom masom; cis i trans
izomeri se razlikuju u vrelitima i talitima; nii lanovi su plinovi, srednji tekuine, a najvii
vrste tvari; vrlo su reaktivni, lako se oksidiraju.
- karakteristine reakcije su reakcije adicije (adicija halogenovodika, halogena, vode,
hidrogeniranje)
- dobivaju se frakcionom destilacijom nafte, a u laboratoriju eliminacijskim reakcijama (npr.
eliminacijom molekule vode iz alkohola)

ALKINI: nezasieni ugljikovodici ope formule C
n
H
2n-2
, sadre jednu ili vie trostrukih veza
- talita, vrelita i gustoe jednostavnih alkina neto su vie nego kod alkena i alkana s istim
brojem ugljikovih atoma
- kemijski su vrlo reaktivni; glavni predstavnik je etin (acetilen)
- karakteristine su reakcije adicije; alkini kod kojih je trostruka veza na kraju lanca reagiraju s
jakim bazama kao kiseline, jedan vodikov atom se zamjenjuje s metalom; ti spojevi se nazivaju
acetilidi
.hr
Uploaded by:
33
- etin se dobiva u reakciji kalcij-karbida s vodom, a vii alkini se dobivaju eliminacijskim
reakcijama od dibromalkana

AROMATSKI - nazivaju se i areni; to su spojevi koji sadre bar jednu benzensku jezgru; glavni
UGLJIKOVODICI predstavnik je benzen (C
6
H
6
); tu spadaju jo naftalen, antracen, difenil i dr.
- oznaavaju se kao derivati benzena; ako su na benzenski prsten vezana dva supstituenta njihov
se poloaj obiljeava numeriranjem ili prefiksima orto (o): supstituenti su u 1,2 poloaju; meta
(m): 1,3 poloaj i para (p): 1,4 poloaj
- supstituent izveden iz benzena zamiljenim uklanjanjem jednog H-atoma (C
6
H
5
-) naziva se fenil
- slabo su topljivi u vodi, njihova gustoa u tekuem stanju manja je od gustoe vode; vrelita rastu
pravilno s porastom relativne molekulske mase, a talita im ovise o simetriji molekule
(simetrine molekule lake se slau u kristale pa su im i talita via)
- karakteristina je reakcija supstitucije, a ne adicije, kao to se oekuje s obzirom na nezasienost
atoma ugljika, stabilnost ovih spojeva se objanjava postojanjem kovalentnih veza u kojima su tri
elektrona lokalizirana, a po jedan je delokaliziran tj. raspren uzdu prstena. est delokaliziranih
elektrona daju stabilnost benzenskom prstenu.
- reakcije supstitucije; halogeniranje, nitriranje, sulfoniranje, alkiliranje
- adicijske reakcije se izvode uz dovoenje energije i katalizatore; katalitiko hidrogeniranje,
adicija klora
- dobivaju se iz katrana kamenog ugljena, nafte i sintetskim postupkom iz destilata nafte
- benzen je bezbojna tekuina, otrovan, netopljiv u vodi, otapa se u benzinu, alkoholu i eteru; otapa
masti, ulja i spole; slian je zasienim ugljikovodicima po tome to ne polimerizira i postojan je
prema oksidacijskim sredstvima; burno reagira s sulfatnom i nitratnom kiselinom dajui
supstitucijske produkte: nitro-benzen i benzensulfonsku kiselinu

ALKOHOLI: hidroksilni derivati alifatskih ugljikovodika (jedan ili vie atoma vodika je zamijenjeno s
OH-skupinom)
- zajednika karakteristika alkohola, fenola i etera je kisikov atom koji je vezan u ovim spojevima
kao to je vezan i u molekuli vode
- prema broju OH skupina dijelimo ih na monole (1 OH), diole (2 OH), triole,...
- prema poloaju C-atoma na koji je vezana hidroksidna skupina dijelimo ih na:
- primarne: OH je vezana na C-atom koji je vezane na jo samo jedan C-atom
- sekundarne: OH je vezana na C-atom koji je vezan s jo dva atoma ugljika
- tercijarne: OH je vezana na C-atom koji je vezan s jo tri atoma ugljika
- imaju nastavak -ol; poloaj OH skupine oznaava se brojem ispred naziva alkohola
- u odnosu na vrelita alkana, alkena i alkina sline relativne molekulske mase vrelita alkohola
su puno via jer izmeu molekula alkohola u tekuem stanju nastaje vodikova veza; u
homolognom nizu primarnih alkohola prva etiri lana su itke tekuine, od petog do
jedanaestog su uljaste tekuine, a vii vrste supstance; nii alkoholi se mijeaju s vodom, a vii
se u vodi ne otapaju
- alkoholi mogu reagirati kao kiseline i kao baze; s metalima reagiraju kao kiseline i daju
alkokside (jake baze i upotrebljavaju se kao nukleofilni reagensi); u jako kiselom mediju
reagiraju kao baze tj. otputaju OH skupinu i zamjenjuju je supstitucijskom reakcijom za,
najee, halogeni element; oksidacijom primarnih alkohola dobivaju se aldehidi, a sekundarnih
ketoni
- dobivaju se suhom destilacijom drveta, sintetski, reakcijama adicije vode na nezasiene
ugljikovodike, alkoholnim vrenjem (dobivanje etanola iz eera)

FENOLI: aromatski spojevi koji sadre hidroksilne skupine direktno vezane na benzenski prsten
- razlikujemo ih prema broju OH skupina vezanih na benzensku jezgru
.hr
Uploaded by:
34
- izmeu molekula fenola dolazi do nastajanja vodikove veze kao i kod alkohola, to utjee na
njihovo vrelite i talite
- vodene otopine fenola reagiraju kiselo, vodikov atom iz OH skupine fenola se puno lake
disocira nego kod alkohola; tu se ubrajaju karbolna kiselina, krezoli, ksilenoli, naftoli i dr.; s
luinama daju fenokside (fenolate)
- glavni predstavnik je fenol ili hidroksibenzen; ima jednu OH skupinu vezanu na benzenov prsten;
slaba je kiselina, a s luinama daje lako topljive fenolate; dobiva se iz katrana kamenog ugljena
destilacijom pri niim temperaturama i sintetski iz benzena; upotrebljava se kao sredstvo za
dezinfekciju, za proizvodnju aromatskih spojeva i dr.

ETERI: opa formula im je R-O-R, mogu se dobiti iz dvije molekule alkohola oduzimanjem jedne
molekule vode
- kemijski su manje reaktivni od alkohola; njihove molekule nisu polarne, pa se ne otapaju u vodi i
lako hlape; nemaju vodikovu vezu meu molekulama pa su i talita i vrelita nia od alkohola s
slinom relativnom molekulskom masom; eteri su slabe baze jer slobodni parovi elektrona na
kisiku mogu privui vodikov ion; u kiselim uvjetima dolazi do cijepanja veze C-O i nastajanja
organskih halogenida
- dietil-eter se dobiva zagrijavanjem etanola i sulfatne kiseline; upotrebljavaju se kao otapala

ALDEHIDI I KETONI: opa formula R:CHO u kojoj je kisik dvostrukom kovalentnom vezom vezan za
ugljik
- na osnovni korijen aldehidi dobivaju nastavak al, a ketoni on; ukoliko su u molekuli prisutni i
keto i aldehidna skupina prednost ima aldehidna grupa
- kisik je elektronegativniji od ugljika pa zbog toga karbonilna grupa ima polarni karakter; to
uzrokuje vodikove veze meu molekulama, stoga via vrelita i talita od alkana sline
molekulske mase; zbog polarnosti aldehidi i ketoni s manjim brojem C-atoma su topljivi u vodi;
to uvjetuje i karakteristine reakcije aldehida i ketona, pri emu su aldehidi reaktivniji od ketona
- redovito su bezbojne tekuine karakteristinog mirisa
- aldehidi oksidacijom prelaze u karboksilne kiseline dok se ketoni teko oksidiraju pri emu se
cijepaju dvije molekule; adicijom alkohola na aldehide nastaju poluacetali i acetali, a adicijom
jednog aldehida na drugi nastaju aldoli. Ta se reakcija naziva aldolna adicija (aldolna
kondezacija).
- ketoni se dijele na jednostavne (dvije iste alkilne skupine vezane za karbonilnu grupu) i
mjeovite (dvije razliite alkilne skupine vezane za karbonilnu grupu); slue kao dobra otapala
plastinih masa, lakova, boja i umjetnih vlakana
- najjednostavniji keton je propanon (aceton)
- reakcijom alkohola s ketonima nastaju ketali

KARBOKSILNE KISELINE: opa formula R-COOH; funkcionalna skupina ove grupe spojeva je
karboksilna skupina; prema broju karboksilnih skupina mogu biti mono-, di- i polikarboksilne
kiseline
- najduljem lancu ugljika doda se nastavak -kiselina; prilikom numeriranja C-atoma karboksilna
skupina ima prednost; soli karboksilne kiseline imaju nastavak -oat; derivati karboksilne kiseline
su: kiselinski halogenidi, anhidridi, esteri i amidi
- kiseline s 1-3 C-atoma su tekuine otrog mirisa, sa 4-8 C-atoma su tekuine neugodnog mirisa;
aromatske, dikarboksilne i vie zasiene kiseline su u vrstom stanju pri sobnoj temperaturi;
kiseline koje u svojoj molekuli na ugljiku imaju okso (keto) skupinu nazivaju se oksokiseline
- slabe kiseline, u vodenoj otopini disociraju, s luinama daju soli; relativno visoka talita i vrelita
u odnosu na odgovarajue aldehide zbog jae vodikove veze izmeu molekula kiselina; kiselina s
.hr
Uploaded by:
35
manjim brojem C-atoma su dobro topljive u vodi; rairene su u biljkama i ivotinjama u obliku
soli, estera ili slobodne (odatle trivijalni nazivi za neke kiseline: mravlja ili metan kiselina,
octena ili etan kiselina, maslana ili butan kiselina, itd.)
- veina reakcija karboksilne kiseline se dogaa upravo na karboksilnoj skupini, pri emu nastaju
soli, esteri (s alkoholima), amidi (iz acilhalogenida, estera i anhidrida s amonijakom)
- dobivaju se oksidacijom aldehida i ketona (pri emu nastaje karboksilna kiselina s manjim
brojem C-atoma nego to ih je imao keton); biokemijskom oksidacijom etanola dobiva se etan-
kiselina
- vie karboksilne kiseline (nazivaju se i masne kiseline) imaju 12 do 20 C-atoma u lancu; kod
prirodnih masnih kiselina taj je broj uvijek paran; mogu biti zasiene i nezasiene:
broj C-atoma
miristinska 14
palmitinska 16
stearinska 18
oleinska (1 dvostruka veza) 18
linoleinska (2 dvostruke veze) 18
- esencijalne masne kiseline su one koje organizam ne moe sam sintetizirati (vitamin F)
- sastojak su masti i ulja
- alkalijske soli viih masnih kiselina su sapuni
K i s e l i h a l o g e n i d: je organski spoj koji sadri grupu -COX, gdje X oznaava atom halogena

A m i d: organski spoj koji sadri karbonilnu grupu vezanu na duik. Primjer su formamid, HCONH
2
i
acetamid, CH
3
CONH
2
. Oni su neutralne vrste tvari pri sobnoj temperaturi, osim formamida koji
je tekuina. Urea, prvi sintetizirani organski spoj, je diamid.
A n h i d r i d i: opa formula im je (RCO)
2
O, dobiju se kondenzacijom dviju karboksilnih kiselina.

ESTERI: derivati karboksilne kiseline ope formule RCOOR; nastaju iz kiselina i alkohola uz odvajanje
vode, ta se reakcija naziva esterifikacija. Esteri takoer nastaju reakcijom alkohola i mineralnih
kiselina. Tako najjednostavniji ester moe imati samo jedan atom uljika. Poznat je ester glicerola
i koncentrirane duine kiseline nitroglicerin. Apsorpcijom nitroglicerina na infuzorijsku
zemlju dobiva se dinamit. Kako nitroglicerin iri krvne ile primjenjuje se kao lijek kod
stenokardije. Od ostalih estera anorganskih kiselina vani su jo esteri sulfatne
(deterenti) i fosfatne kiseline (omekivai). Hidrolizom estera dobijemo poetne reaktante.

Masti i ulja: triacilgliceroli ili trigliceridi ili gliceridi; masti sadre zasiene masne kiseline, a ulja
nezasiene masne kiseline. Alkalnom hidrolizom masti ili saponifikacijom dobiju se alkohol
glicerol i sapun. Sastav masti je za svaki organizam karakteristian. Stupanj nezasienosti masti
odreuje se jodiranjem joda na dvostruke veze nezasienih masnih kiselina i definira se jodnim
brojem: grami joda koji se mogu adirati na 100 g masti.

Aspirin: acetilsalicilna kiselina, koja sadri i estersku skupinu. Slui kao analgetik i antipiretik.

SAPUNI: su smjese natrijevih i kalijevih soli viih masnih kiselina. Meki sapuni su soli kalijevih viih
masnih kiselina, a tvrdi sapuni natrijeve soli viih masnih kiselina. Sapuni daju koloidne vodene
otopine i smanjuju povrinsku napetost vode, pa tako voda lake kvasi neistoe.
DETERDENT: povrinski aktivno kemijsko sredstvo za uklanjanje neistoe (po ovakvoj definiciji i
sapun je deterdent). Pod deterdentima podrazumijevamo spojeve koji na kraju ugljikovodinog
lanca masne kiseline, umjesto karboksilne grupe, ima sulfonsku. Tako su to natrijevi
alkilbenzensulfonati, alkansulfonati ili alkil sulfati.

.hr
Uploaded by:
36
AMINI: su derivati amonijaka u kojem su jedan ili vie vodikovih atoma zamijenjeni s organskim
skupinama. Zamjenom jednog vodikovog atoma nastaju primarni amini (RNH
2
), dvaju
sekundarni (R
2
NH) a svih triju tercijarni amini (R
3
N).

KIRALNE MOLEKULE: molekule koje ne mogu biti prevedene u svoju zrcalnu sliku. Uobiajeni su
primjer za ove molekule organske molekule u kojima se nalazi asimetrino graeni ugljikov
atom, tj. ugljikov atom na koji su vezana etiri razliita atoma ili atomske grupe. Kiralne
molekule razlikuju se jedino u optikoj aktivnosti. Jedan izomer zakreu ravninu polariziranog
svjetla u lijevo a drugi u desno. Smjesa jednakih dijelova lijevog i desnog izomera naziva se
racemat.

KIRALNO SREDITE u organskoj kemiji jest najee asimetrino supstituiran ugljikov atom (C
*
).

OPTIKI AKTIVNA TVAR: ona tvar koja je sposobna zakretati ravninu polariziranog svjetla.
Molekule optiki aktivnih tvari ne mogu se preklopiti s vlastitom zrcalnom slikom, slino kao
lijeva i desna ruka.

BIOKEMIJA

- znanost koja se bavi prouavanjem sustava i kemijskih procesa unutar ive materije
- bavi se sloenim organskim molekulama kao osnovnim graevnim jedinicama svih
ivih bia

UGLJIKOHIDRATI: prvi fizioloki produkti fotosinteze. To su polihidroksi-aldehidi ili polihidroksi-
ketoni ope formule C
n
(H
2
O)
n
(ime im potjee od nekadanje ideje da se molekula vode adira na
atom ugljika u ovim spojevima). Dijele se na: 1) - monosaharide (3-9 atoma ugljika): dijele se
prema broju C-atoma u molekuli (npr. 6 atoma ugljika = heksoza, 5 C-atoma = pentoza, itd.)
- oligosaharide (2-10 povezanih jedinica monosaharida)
- polisaharide (vie od 10 jedinica monosaharida u vezi)
2) - aldoze (ugljikohidrati s aldehidnom skupinom) i ketoze (ugljikohidrati s keto-skupinom)
- nazivi monosaharida imaju nastavak -oza koji se dodaje korijenu koji oznaava aldehid ili keton
- slue kao izvor energije (eer), kao rezervna tvar (krob i inzulin) i kao graevni materijal
(celuloza za ljudsku prehranu vrijednost ima samo mali broj spojeva ove grupe)

Stereoizomerija: klasificiraju se u D ili L spojeve, to ovisi o konfiguraciji nesimetrinog atoma ugljika
koji nosi najvei broj (najdonji asimetrini atom ugljika u Fischerovoj formuli). Molekule koje
imaju jednaku konfiguraciju na nesimetrinom C-atomu koji nosi najvei broj kao i D-
gliceraldehid (OH skupina je na desnoj strani) su D-monosaharidi. Konfiguraciji L-
gliceraldehida (OH skupina je na lijevoj strani) odgovaraju L-monosaharidi; bioloki su vani
samo eeri D-niza.

Ciklika struktura monosaharida: monosaharidi ne daju sve karakteristine reakcije za aldehide i
ketone, ve se samo u nekim reakcijama ponaaju kao pravi aldehidi. Razlog je ciklika struktura
monosaharida s jednim kisikom u prstenu koja nastaje reakcijom jedne OH skupine iz molekule
s aldehidnom (vodik iz OH skupine se adira na karbonilni kisik, a izmeu kisika iz te OH
skupine i ugljika iz karbonilne skupine nastaje veza). Nastala ciklika molekula je poluacetal.
Kako poluacetalna OH skupina moe biti ispod i iznad ravnine prstena razlikujemo - i -
izomere. Ovi izomeri se nazivaju anomerima, a ugljik karbonilne skupine anomerni ugljik. S
.hr
Uploaded by:
37
obzirom na broj lanova prstena monosaharide ubrajamo meu derivate peterolanog furanovog
prstena (1,4 vez; furanoze), odnosno esterolanog piranovog prstena (1,5 vez; piranoze).

Reakcije monosaharida: daju uobiajene reakcije za hidroksi i aldehidnu skupinu: reduciraju Tollensov
reagens, s blagim oksidansima oksidiraju u odgovarajue kiseline, a s jakim u dikarboksilne
kiseline; mogu se reducirati u alkohole s natrijbor-hidridom.
D e o k s i e e r i : nastaju zamijenom jedne OH skupine (najee donje) s H pa je struktura tih
eera siromanija za jedan kisik od osnovnog odgovarajueg saharida.
G l i k o z i d i : struktura ugljikohidrata u kojoj je poluacetalna OH skupina zamijenjena OR-skupinom,
a kemijska veza se naziva glikozidna veza. Glikozid koji nastaje iz manoze naziva se manozid, iz
glukoze glukozid, itd.
D i s a h a r i d i : eeri se mogu spajati na dva naina:
1. reagiraju obje karbonilne skupine, u nastalom disaharidu nema slobodnih karbonilnih
skupina pa je zbog toga izgubio mo redukcije (nereduktivan eer)
2. vezuje se jedna karbonilna i jedna OH-skupina, jedan anomerni C-atom ostaje slobodan koji
moe reducirati Tollensov reagens (reduktivni eer)
- saharoza hidrolizom prelazi u glukozu i fruktozu, laktoza u glukozu i galaktozu, a maltoza u
dvije molekule glukoze
P o l i s a h a r i d i : krob: potpunom hidrolizom daje -D-glukozu, koja nije jednako meusobno
povezana, ali prevladava (1.4) glikozidni vez (povezuje je -poluacetalna skupina jednog
monosaharida i C-4 hidroksilna skupina drugog monosaharida); produkt fotosinteze kao i
celuloza
- celuloza: izgraena je od -D-glukoza povezanih -(1-4) glikozidnim vezom (povezuje se
-poluacetalna skupina i C-4 hidroksilna skupina); upotrebljava se za proizvodnju
bakrene svile, viskoze, celofana i papir
- glikogen: nastaje sintezom vika glukoze u tijelu; molekule su povezane (1-4) i (1-6)
glikozidnim vezom

LIPIDI: naziv za organske spojeve koji se otapaju u nepolarnim otapalima; slino im je biogenetsko
porijeklo i nain izolacije; dijele se na:
1. jednostavne lipide (esteri masnih kiselina i alkohola): - masti i ulja (triacilgliceroli)
- voskovi - sterolni esteri
2. sloene lipide: (esteri masnih kiselina i alkohola povezanih s drugim spojevima /N,S,P/)
- fosfolipidi (masna kiselina + fosfatna kiselina)
- glikolipidi (masna kiselina + eeri)
- aminolipidi (masna kiselina + supstituirani amin)
- sulfolipidi (masna kiselina + sulfatna kiselina)
3. pseudolipide (po svojoj topivosti slie lipidima): - alkoholi dugakog lanca (C14 - C34)
- aldehidi viih masnih kiselina - vitamini A, D, E i K (topovi u mastima)
Funkcija masti:
- gorivo: oksidacijom masnih kiselina iz lipida nastaje vea koliina energije nego oksidacijom
ugljikohidrata (masne kiseline su skoro potpuno reducirani spojevi)
- spremnici energije: hrana koja je ula u organizam u veoj koliini od potrebe pretvara se u
mast i skladiti u tkivima, pri tom 1g masti uskladitava 6 puta vie energije od ugljikohidrata
jer su nepolarne i deponiraju se u bezvodnom obliku
- graevni materijal: -sastojci membrana. Tri glavne skupine membranskih lipida:
~fosfolipidi, ~glikolipidi i ~kolesterol:
- sastavljeni su od hidrofilnog i hidrofobnog dijela pa stvaraju dvostruki sloj (dvoslojna
membrana); lipidni je dvosloj neprolazan za polarne molekule i veinu iona, a opet dovoljno
tekui da mogu biti otapalo za membranske proteine
.hr
Uploaded by:
38

Steroli: kruti cikliki alkoholi; kolesteroli u ivotinjskom organizmu, a fitosteroli u biljnom
- spadaju u steroide, spojeve s tetraciklikim prstenastim sustavom
- iz kolesterola nastaje pet glavnih skupina steroidnih hormona: progestageni, glukokortikoidi,
mineralokortikoidi, androgeni i estrogeni; vitaminD, vaan u kontroli metabolizma kalcija i fosfora,
nastaje iz derivata kolesterola pod utjecajem svjetlosti; suviak kolesterola se moe izluiti iz organizma,
skupljati u tijelu u obliku unih kamenaca ili se taloiti u arterijama, gdje uzrokuje arterosklerozu.

BJELANEVINE: ili proteini; sloene organske molekule sastavljene od mnogo aminokiselina
meusobno povezanih peptidnom vezom (-CO NH-). PODJELA:
- jednostavni proteini; hidrolizom daju samo jednostavne proteine (albumini, globulini, gluteini,
i dr.): skleroproteini (netopljivi u vodi, imaju fibrilarnu strukturu, slue kao potporni elementi;
kolageni i keratini) i globularni (topljivi u vodi, molekula im je kuglasta).
- sloeni ili konjugirani (proteidi): hidrolizom daju i druge supstance: kromoproteini,
glikoproteini, nukleoproteini, lipoproteini, fosfoproteini; takve grupe vezane za proteine
nazivamo prostetskim grupama
F u n k c i j e bjelanevima su: encimska kataliza, prijenos i pohrana tvari, koordinirano kretanje,
mehanika potpora, imunoloka zatita i stvaranje i pohrana ivanih impulsa.
- proteini su amfoterni, optiki aktivni, denaturiraju pod utjecajem kiseline, luine ili nekih
organskih otapala;
G r a a: osnovne graevne jedinice su aminokiseline; one se sastoje od amino-skupine, neposredno
vezane na ugljikov atom, karboksi-skupine i ogranaka (R-skupine) koji se razlikuju veliinom,
oblikom, nabojem, kemijskom reaktivnou i sposobnou stvaranja vodikovih veza
- zbog tetraedarskog rasporeda 4 razliitih skupina oko -C atoma (na njega su povezane amino i
karboksi-skupina) aminokiseline su optiki aktivne; proteini se sastoje samo od L-aminokiselina
- topljive su u vodi, netopljive u organskim spojevima, imaju visoko talite, amfolitne su (mogu
primiti i otpustiti proton; kiseline otopini uzimaju proton, a luine otopini daju proton)
- poznato je vie od 100 prirodnih aminokiselina, no samo ih se oko 30 pojavljuje u ivom
organizmu, ot toga ih je desetak u slobodnom stanju, a 20 su dijelovi proteina; od tih 20
aminokiselina 10 ih je esencijalnih za ovjekov organizam jer ih ne moe sintetizirati pa ih mora
uzimati u hrani
- kod odreenog pH koji je karakteristian za svaku pojedinu aminokiselinu, aminokiselina postaje
dipolni ion i ukupni naboj jednak je nuli; taj pH se naziva izoelektrinom tokom
S t r u k t u r a: primarna: redoslijed aminokiselina; slijed aminokiselina je mlekulska osnova
proteinske bioloke aktivnosti
- sekundarna: konformacija polipeptidnih lanaca; funkcija proteina proistie iz trodimenzionalnog
rasporeda atoma u strukturi proteina (aminokiselinski redoslijed odreuje konformaciju);
-heliks i -nabrana ploa
- tercijarna: nevezne interakcije unutar molekule proteina, izmeu raznih odsjeaka peptidnog
lanca; interakcije mogu biti vodikova veza, disulfidna veza, ionsko privlaenje i hidrofobna veza
- kvarterna: vie podjedinica nekog proteina; vana je za bioloku aktivnost proteina

Enzimi: proteini koji kataliziraju gotovo sve biokemijske reakcije; pripadaju proteidima pa se sastoje od
proteina i prostetske grupe; neki enzimi veu prostetsku grupu reverzibilno pa se takva grupa
naziva koenzim. Supstrati su tvari koje se kemijski mijenjaju djelovanjem enzima.
- korijenu naziva koji govori o njegovom djelovanju ili supstrata na koji on djeluje, doda se
nastavak -aza (npr. lipaza, oksidoreduktaza, itd.)
- enzimi su specifini prema supstratu (reagiraju s tono odreenim produktom metabolizma, a ne
reagiraju ni s vrlo srodnim spojevima) i prema djelovanju (od mnogobrojnih reakcija u koje
moe ui neki spoj katalizirana je samo jedna)
.hr
Uploaded by:
39
- uvjeti djelovanja enzima: - optimalna temperatura; temperatura pri kojoj enzimi najbolje
djeluju, nakon pothlaenja enzimi se mogu povratiti u normalno stanje, dok nakon povienja
temperature enzimi prestaju djelovati zbog denaturiranja,
- optimalni pH razliitih enzima je razliit; ukoliko se pH sredine udaljava od optimalnog,
efikasnost enzima najprije slabi, a pri tom sasvim prestaje.
Kvantitativni odnos izmeu enzima i supstrata: poveanje koliine supstrata ubrzava reakciju; nakon
optimalnog odnosa koncentracija enzima i supstrata, daljnje poveanje koncentracije supstrata ne
vodi poveanju brzine reakcije
Glavne skupine enzima: - oksidoreduktaze ~ enzimi bioloke oksidacije i redukcije
- transferaze ~ enzimi koji prenose grupe
- hidrolaze ~ enzimi koji kataliziraju hidrolitikacijepanja
- liaze ~ kataliziraju reakcije eliminacije uz stvaranje dvostruke veze ili adicije na dvostruku vezu
- izomeraze ~ kataliziraju pregradnju unutar molekula
- ligaze ~ stvaranje veze uz istovremeno cijepanje ATP

ANORGANSKA KEMIJA

ALKALIJSKI METALI: elementi I-A skupine PSE ( Li, Na, K, Ru, Cs i Fr). Mekani su i mogu se rezati
noem, male su gustoe, na zraku nepostojani, kemijski jako reaktivni; reaktivnost im raste
porastom rednog broja (atomske mase)
- jednovalentni su i u vanjskoj ljusci sadre jedan elektron; jaka su redukcijska sredstva
- dobivaju se elektrolizom talina njihovih klorida
- sve soli su im lako topljive u vodi, u vodenim otopinama jako disociraju; grade jake baze ija
jakost raste od natrija prema ceziju
- alkalijski metali boje plamen karakteristinim bojama: litij - crveno, natrij - uto, kalij
ljubiasto, rubidij - crveno, cezij - plavo

ZEMNO- - elementi II-A skupine periodnog sistema (Be, Mg, Ca, Sr, Ba i Ra)
-ALKALIJSKI - u prirodi se ne nalaze slobodni, ve samo u spojevima; talita ovih elemenata uvijek
METALI su via od talita prethodnog alkalijskog metala iz iste periode
- u vanjskoj ljusci atoma imaju dva elektrona; tee prelaze u katione od alkalijskih metala, pa
su postojaniji i manje reaktivni, no na zraku se prevuku tankim slojem oksida i burno reagiraju s
vodom pri emu nastaju luine i vodik. Dobivaju se elektrolizom talina njihovih soli.
- svi kloridi i nitrati dobro su topljivi u vodi; svi karbonati su netopljivi u vodi; svi karbonati su
netopljivi u vodi; barij-sulfat je u vodi netopljiv, a topivost ostalih smanjuje se od berilija do
barija
- berilij-hidroksid i magnezij hidroksid su praktiki netopljivi, a topljivost ostalih raste s porastom
atomske mase, pa tako raste i jakost tih luina. Vodene otopine hidroksida ovih elemenata su
jake baze, ali slabije od alkalijskih.
- zemno-alkalijski metali boje plamen karakteristinim bojama: magnezij-bijelo, kalcij-
ciglastocrveno, stroncij-karmincrveno, barij-zeleno.

HALOGENI - elementi VII-A grupe periodnog sistema (F, Cl, Br, I i As)
ELEMENTI - imaju neugodan miris, jako nagrizaju tkivo, osobito sluzokou organa za disanje
- u vanjskoj ljusci atoma imaju po sedam elektrona, pa su jednovalentni i izrazito
elektronegativni. Spajaju se s metalima stvarajui soli-halogenide. Reaktivnost im opada
porastom rednog broja
- dobivaju se elektrolizom taline halogenida, a osim fluora svi ostali halogeni se mogu dobiti i
.hr
Uploaded by:
40
elektrolizom vodenih otopina halogenida.
- jaki su oksidansi, a fluor je najjai oksidans od svih elemenata uope; oksidacijska sposobnost
halogena smanjuje se od fluora prema jodu
- svi halogenovodici su plinovi; vodene otopine halogenovodika su kiseline.

HALKOGENI ELEMENTI: elementi VI-B grupe periodnog sustava (O, S, Se, Te i Po)
- zastupljeni su u rudama; pokazuju pojavu alotropije; spajaju se izravno s vodikom i metalima
- u posljednjoj ljusci imaju est elektrona; oksidacijski brojevi u stabilnim spojevima su: -2, -+2,
+4, +6 (s izuzetkom kisika). U peroksidima kisik ima oksidacijski broj -1.
- kisik je element kojeg na Zemlji ima najvie; u elementarnom stanju kisik se sastoji od
dvoatomnih molekula, a u visokim slojevima atmosfere prisutan je u obliku troatomnih
molekula, ozona. Ozon je nestabilna modifikacija kisika, te se raspada u obini kisik uz
oslobaanje energije; modifikacija kisika, te se raspada u obini kisik uz oslobaanje energije;
spaja se sa svim elementima (i s plinovitim ksenonom); s metalima ini okside
- peroksidi su spojevi koji u molekuli sadre jednostrukom vezom povezana dva atoma kisika; jaka
oksidacijska sredstva; sa mineralnim kiselinama razvijaju vodik-peroksid
- sumpor u prirodi dolazi u elementarnom stanju i u obliku spojeva; javlja se u dvije alotropske
modifikacije, kao rompski i monoklinski; elementarni sumpor. Upotrebljava se u poljoprivredi
kao sredstvo protiv biljnih tetoina, za proizvodnju sulfatne kiseline, za vulkanizaciju kauuka, u
lijeenju nekih konih bolesti
- sumpor se s vodikom spaja u sumporovodik, plin koji se u vodi otapa i disocira; nastaje slaba
kiselina ije soli nazivamo sulfidi; sulfidi se u prirodi javljaju kao minerali: halkopirit, galenit,
sfalerit i pirit
- prenjem sulfida dobija se sumpor-dioksid, jako redukcijsko sredstvo, on je meuprodukt u
proizvodnji sulfatne kiseline iz sulfidnih ruda; u atmosferi djeluje tetno na dine organe i
vegetaciju (kisele kie)

DUIKOVA - peta grupa periodnog sustava elemenata (N, P, As, Sb, Bi); duik i
GRUPA fosfor su tipini nemetali, arsen je metaloid, a antimon i bizmut su metali
ELEMENATA - u posljednjoj ljusci imaju pet elektrona, oksidacijski stupanj im ovisi o elementima s
kojima stupaju u reakciju; prema elektropozitivnijim elementima oksidacijski broj je -3,a prema
elektronegativnijim je +3 ili +5.
- duik je u elementarnom stanju dvoatomna molekula gdje su dva atoma duika povezana
trostrukom vezom; inertan je plin i s jako reaktivnim metalima daje nitride
- amonijak je reducens i pri povienoj temperaturi reducira metalne okside; nitratna kiselina je
jaka kiselina i oksidacijsko sredstvo; svi nitrati su topljivi u vodi; raspadaju se zagrijavanjem
- fosfor se javlja u vie modifikacija; bijeli je otrovan i samozapaljiv na zraku; crveni je neotrovan
i stabilan na zraku; zagrijavanjem crveni fosfor prelazi u bijeli; fosfor(V)-oksid otapanjem u vodi
daje fosfatnu kiselinu koja je srednje jaka i disocira u tri stupnja

UGLJIKOVA - etvrta grupa elemenata (C, Si, Ge, Sn i Pb); ugljik je nemetal, silicij i germanij
GRUPA polumetali, a kositar i olovo metali; u posljednjoj ljusci imaju 4 elektrona;
ELEMENATA maksimalan oksidacijski broj je +4, a minimalan -4
- svi elementi ugljikove grupe daju monokside (CO); stabilnost ovih spojeva raste u grupi prema
dolje; takoer svi daju diokside (CO
2
) i hidride (CH
4
); Ge, Sn i Pb ine halogenide sastava MX
2
, a
halogenide sastava MX
4
tvore svi elementi osim olova; kositar(II)-spojevi su jaki reducensi, a
olovo(IV)-spojevi jaki oksidansi; svi MX
4
halogenidi silicija, germanija, kositra i olova lako
hidroliziraju
.hr
Uploaded by:
41
- ugljik postoji u tri alotropske modifikacije: kao dijamant, grafit i amorfni ugljik; u prirodi se
nalazi vezan u mineralima (karbonatima), ima ga u prirodnom ugljenu, a u zraku se nalazi u
obliku dioksida
- silicij je tvrdi kristal metalna sjaja; sainjava 27% Zemljine kore pa je poslije kisika najraireniji
element; dobiva se iz silicij(IV)-oksida pri povienoj temperaturi djelovanjem jakih reduktivnih
sredstava; veliku vanost imaju silicijski spojevi: sastojci su stakla, porculana, emajla, cementa,
keramike i dr.
- silikati su alkalijske soli silikatnih kiselina

BOROVA - trea grupa periodnog sustava (B, Al, Ga, In i Tl); svi su tipini metali osim bora koji je
GRUPA polumetal; u vanjskoj ljusci imaju tri elektrona, pa su svi trovalentni, ali kod talija
ELEMENATA prevladavaju jednovalentni spojevi; kako u stvaranju metalnih veza meu njihovim
atomima sudjeluju samo tri valentna elektrona ta je veza slaba, zato su talita tih metala niska
- bazina svojstva oksida i hidroksida elemenata borove grupe poveavaju se s porastom relativne
atomske mase. Dok je bor(III)-hidroksid tipina kiselina, aluminij(III)-hidroksid je amfoteran, a
bazinost dalje raste od galija do talija.
- bor je po svojstvima sliniji beriliju nego boru, otapa se i u kiselinama i u luinama, ali se ne
otapa u nitratnoj kiselini; aluminij-hidroksid je amfoteran jer se otapa i u kiselinama i u
luinama; moe se kovati, valjati u vrlo tanke listie i razvui u fine niti. Dobar je vodi topline i
elektriciteta; na povrini se brzo prevue tankim i nevidljivim slojem oksida koji ga titi od
daljnje oksidacije. U prirodi ga nema u elementarnom stanju, no vrlo je rasprostranjen u obliku
stijena i minerala (glinenci, liskun, ortoklas, korund, boksit, kaolin)
- glavna ruda za dobivanje aluminija je boksit, koji se najprije oslobodi primjesa i u obliku glinice
elektrolizira u posebnim peima uz dodatak kriolita

ELJEZO: prijelazni metal, najrasprostranjeniji metal na planeti Zemlji. Postoji elementarno telurno
eljezo (u Zemljinoj kori) i meteorno eljezo (dospjelo je na Zemlju iz Svemira). To je sjajni,
srebrni, tvrdi i krti metal koji se moe lako kovati, variti u vruem stanju i ispolirati do visokog
sjaja. Zajedno s kobaltom i niklom ini trijadu eljeza. Izloena povrina brzo korodira naroito
u vlanom zraku i pri povienoj temperaturi. Na povrini se stvara crveno-smei oksid (hra).
Otapa se u neoksidirajuim kiselinama. U koncentriranoj sulfatnoj i nitratnoj kiselini eljezo se
pasivira. Feromagnetino je sve do 768 C. Proizvodnja mu je vea nego svih ostalih metala
zajedno.
- elementarno eljezo se javlja u tri alotropske modifikacije: alfa-eljezo -> 907C -> beta-eljezo
> 1400C -> delta-eljezo. alfa-Fe ima prostorno centriranu kubinu kristalnu reetku i
feromagnetino je. Pri temperaturi 770C gubi feromagnetska svojstva, ali ne mijenja strukturu,
pa se naziva beta-Fe. Gama-Fe ima plono centriranu kubinu kristalnu reetku, a delta-Fe
prostorno centriranu kubinu reetku, ali drugih parametara.
- glavne rude eljeza su magnetit (Fe
3
O
4
), hematit (Fe
2
O
3
), limonit (FeOOH) i siderit (FeCO
3
).
- dobiva redukcijom oksida eljeza koksom u visokim peima. Kao isti metal se malo upotrebljava
ve se legira s drugim metalima u razne vrste elika, koji su osnova moderne civilizacije. Cijena
eljeza u komadima istoe 99.97% iznosi 53.00 za 1000 g. Ono je najvanije od svih metala i
uglavnom se koristi kao elik u kojem ima ugljika (do 1,7%). Nehrajui elik je legura sa
drugim metalima, uglavnom niklom. eljezo hra na vlanom zraku i otapa se u razrijeenim
kiselinama. Upotrebljava se na mnogo naina. Za dobivanje eljeza danas se iskljuivo
upotrebljavaju oksidne i karbonatne rude. Iz oksidnih ruda eljezo se dobiva redukcijom ruda
koksom, odnosno ugljik(II)-oksidom u visokim peima. Iz ruda koje su siromane eljezom (npr.
limonita), eljezo se dobiva tzv. kiselim taljenjem i Kruppovim postupkom.
- dobivanje eljeza redukcijom oksidnih ruda u visokim peima odvija se na nie opisani nain.
.hr
Uploaded by:
42
Kroz gornji otvor, grotlo, pe se naizmjenino puni slojevima koksa i rude s talionikim
dodacima. Ovisno o rudi, talioniki dodatak je vapnenac ili dolomit (ako su rude kisele jer j
alovine sadre silikate i aluminijev oksid) ili kvarcni pijesak (ako su rude alkalne jer jalovine
sadre kalcijev oksid). Najdonji sloj koksa se zapali, a dovodi mu se vru zrak (do 800C)
obogaen kisikom. Pri tom koks izgara dajui najprije CO
2
, a zatim prolaskom kroz sljedei sloj
koksa prelazi u CO: C(s) + O
2
(g) -> CO
2
(g)
CO
2
(g) + C(S) -> 2 CO(g)

Nastali ugljikov(II)-oksid glavno je redukcijsko sredstvo koje postupno, ovisno o temperaturi pojedinih
zona pei, sve vie reducira okside eljeza dok konano ne nastane tzv. spuvasto eljezo, a sve reakcije
se sumarno mogu svesti na: Fe
2
O
3
(s) + 3 CO(g) -> 2 Fe(s) + 3 CO
2
(g)
Reakcijama osloboeni CO
2
(koji nastaje raspadom karbonata) reagira s ugrijanim koksom dajui
ponovo CO koji se u manje vruim dijelovima pei raspada na CO2 i fino dispergirani ugljik koji se
otapa u spuvastom eljezu. Ugljik tako snizuje talite reduciranog eljeza na 1100-1200C. Rastaljeno
eljezo se, zbog vee gustoe, slijeva polagano u donji dio pei i skuplja se na dnu odakle se isputa u
kalupe ili vagonete kojima se odvozi na daljnju preradu. Tekua i laka troska pliva na rastaljenom
eljezu i isputa se kroz neto vie smjeten ispust. Proizvodi koji nastaju u visokoj pei su:

a) Sirovo eljezo. Polaganim hlaenjem dobiva se sivo sirovo eljezo iz kojeg se izluio grafit. Naglim
hlaenjem dobiva se bijelo sirovo eljezo iz kojeg se grafit nije stigao izluiti. Meutim, sirovo eljezo
obino se ne hladi nego odmah prerauje u elike.

b) Troska, koja je uglavnom kalcijev alumosilikat, upotrebljava se za proizvodnju cementa i kao
izolacijski materijal.

c) Grotleni plin nastaje kao proizvod navedenih procesa gorenja, a sastoji se od duika, ugljinog
dioksida, ugljinog monoksida, vodika i metana. Koristi se za zagrijavanje zraka koji se upuhuje u pe.

SIROVO ELJEZO: zbog veeg sadraja neistoa i ugljika, jako krhko i nepodesno za obradu ili
primjenu. Moe se koristiti samo za lijevanje najgrubljih masivnih predmeta (npr. postolja) koji
nisu mehaniki ili termiki optereeni. Da bi se dobilo kvalitetnije eljezo ili elik sirovo se
eljezo prerauje, to ukljuuje smanjenje sadraja svih primjesa i podeavanje eljenog sadraja
ugljika koji bitno odreuje kvalitetu elika. elikom se smatra legura eljeza s 0,05 - 1,7%
ugljika. Proieno sirovo eljezo koje sadri vie od 1,7%, a manje od 2,5% ugljika obino
zovemo lijevano eljezo, a koristi se za izradu masivnijih eljeznih odljevaka za razna postolja,
nosae, kostrukcijsko i graevinsko eljezo itd. Mjeanjem sirovog eljeza s talinom kvarcnog
pijeska i pretaljivanjem te smjese u peima obloenim Fe
2
O
3
u talini se dobiva spuvasto,
porozno eljezo u kojem prisutni Fe
2
O
3
oksidira veinu primjesa. Postoji vie postupaka prerade
eljeza u elike, a ovdje emo navesti najei je neposredno propuhivanjem kisika ili zraka
obogaenog kisikom kroz rastaljeno eljezo u konverterima.

SPOJEVI ELJEZA: eljezo pravi spojeve u kojima ima oksidacijski broj +2, +3 i +6, a u najvanijima
i najveem broju spojeva ima oksidacijski broj +2 (fero) i +3 (feri). Stanje +2 je najstabilnije.
esterovalentno eljezo je ferat ion FeO
4
2-
koji je postojan samo u lunatom mediju, a u kiselom
mediju se raspada na Fe
3+
i kisik uz neto ozona. Stvara brojne komplekse, ali veinom nisu stabilni i
teko se prireuju. Najstabilniji su cijanoferatni kompleksi malog spina.
- oksidi eljeza uglavnom su nestehimetrijskog sastava. U eljezovom(II)-oksidu (FeO), kubine
strukture tipa NaCl, odnos eljeza i kisika varira u granicama od 0,87:1 do 0,95:1. eljezo(III)-
oksid (Fe
2
O
3
), tamno smede je boje i postoji u dvije kristalne modifikacije: mineral hematit sa
strukturom korunda i magnetit (gama-Fe) s inverznom spinelnom strukturom.
.hr
Uploaded by:
43
- eljezov(II)-sulfat (FeSO
4
) najvanija je i najdulje poznata sol eljeza(II). Iz vodene otopine
kritalizira kao heptahidrat koji se naziva zelena galica i upotrebljava se kao insekticid i za
proizvodnju tinte i boja. Amonijev eljezov(II)-sulfat-heksahidrat (NH
4
)
2
Fe(SO
4
) x 36H
2
O
poznat je kao Mohrova sol.

BAKAR: to je svijetlo crvenkasti, sjajni metal. Relativno je mekan, lako obradiv (mekan i kovak), ali
ilav i savitljiv. Dobro vodi toplinu i elektrinu struju. Na zraku je stabilan, ali duim stajanjem
dobije zelenu patinu. Otapa se samo u oksidirajuim kiselinama. U prisutnosti kisika iz zraka
otopit e se i u razrijeenoj sulfatnoj kiselini i koncentriranoj kloridnoj kiselini. Bakar se u
prirodi nalazi i elementaran, ali se preteno javlja kao halkopirit (Cu
2
S*Fe
2
S
3
), halkozin
(Cu
2
S), kovelin (CuS), kuprit (Cu
2
O), malahit (CuCO
3
*Cu(OH)
2
), azurit
(2CuCO
3
*Cu(OH)
2
) i bornit (Cu
5
FeS
4
). Oko pola proizvodnje bakra upotrebljava se za izradu
vodia elektrine struje. Zbog dobre toplinske vodljivosti od njega se izrauju kotlovi, grijai i
razni izmjenjivai topline. Vano podruje primjene bakra je dobivanje legura, u prvom redu
mjedi ili mesinga (Cu-Zn-legura) i bronce (Cu-Sn-legura). visoke elektrine vodljivosti to ga
ini idealnim za elektrine instalacije i elektroniku, to mu je najvanija komercijalna upotreba.
Otporan je na vodu i zrak, koristi se kao krovni materijal za javne zgrade gdje polako pod
utjecajem vremena dobija zelenu patinu relativno lijepa izgleda (bakrov karbonat). Povijesno je
vaan kao jedan od prvih obraivanih metala, pogotovo za pravljenje bronce. Jo se uvijek koristi
za pravljenje novia.
Dobivanje bakra: bakar se najee dobiva iz ruda u kojima ga ima relativno malo (2-5%), stoga se
mora prethodno koncentrirati uklanjanjem jalovine. Koncentriranje se vri postupkom flotacije
(lat. fluo - plivati) tako da se sitno samljevena ruda pomijea s puno vode u koju je
dodano sredstvo za pjenjenje (posebna vrsta ulja). Ruda zaostaje u povrinskom pjeneem sloju
jer se ne kvasi, a jalovina tone na dno (premda joj je gustoa manja od gustoe rude). Daljnjim
postupkom izdvaja se ulje i vraa natrag u proces flotacije, a nastali koncentrat ide u daljnju
preradu. Mehanika priprema rude obuhvaa sljedee operacije: drobljenje i klasiranje, suenje,
briketiranje i mijeanje rude s talionikim dodatkom (tj. sastavljanje punjenja pei - smjesa rude
i/ili koncentrata i talionikog dodatka), dok se kemijska priprema svodi na arenje i podeavanje
sastava talionikog dodatka. Nakon proizvodnje bakra, suhom ili mokrom metodom, dobije se
sirovi bakar istoe 94-97% koji sadri primjese: eljeza (Fe), nikla (Ni), sumpora (S), Cinka
(Zn), antimona (Sb), bizmuta (Bi), kositra (Sn), olova (Pb), selenija (Se) i telurija (Te), a
ponekad srebra (Ag), zlata (Au) i platine (Pt). Radi poboljanja svojstava (plastinosti i
elektrine provodljivosti) primjese se moraju ukloniti pri emu se koriste dva postupka rafinacije
bakra: rafinacija taljenjem i elektrolitika rafinacija.
U kadama za elektrolitiku rafinaciju bakra katode su od istog bakrenog lima, a elektrolit je
otopina bakrovog(II)-sulfata (10-14%) i sumporne kiseline (5-10%). Proputanjem elektrine
struje anoda se otapa pri emu bakar i neistoe poput eljeza, nikla, kobalta i Cinka prelaze u
otopinu, a plemeniti metal i i ostale neistoe se taloe i tvore "anodni mulj". Povremeno se ioni
bakra reduciraju na katodi taloei se u gusti crveni sloj istog bakra. Dobiveni anodni mulj je
polazna sirovina u proizvodnji prisutnih plemenitih metala.
Legure bakra: legure bakra su vani tehniki materijali odlinih mehanikih svojstava. Mogu se dobro
lijevati i obraivati metodama tople i hladne deformacije te termikim metodama. Uz to bakrene
legure su vrlo dobri vodii elektrine struje i topline, a izuzetno su otporne prema koroziji i
habanju. Prema sastavu bakrene legure mogu se podijeliti na: tehnike legure bakra, bakar s
manjim dodacima primjesa, mjedi i bronce. Proizvode od bakra (ukljuujui i legure) sve vie
istiskuju razne vrste elika i drugih jeftinijih materijala. Tehniki bakar sadri najmanje 99,5%
bakra, a ostalo su primjese. Najvanije su vrste:
-Visokoprovodljivi elektrolitiki bakar, ETP-bakar (99,90% Cu; 0,4% O), upotrebljava se za
.hr
Uploaded by:
44
izradu elektrinih sabirnica, sklopki i prekidaa, tiskarskih valjaka te kao materijal za izradu
krovnih pokrova i bakrene galanterije u graevinarstvu.
-Visokoprovodljivi bakar bez kisika, OFHC-bakar (99,92% Cu, bez rezidualnog kisika) najii
je konstrukcijski metal koji se danas koristi u industriji za vodie, elektronske cijevi, elektrine
sabirnice, grijae, radijatore, uljna hladila itd.
- Mjedi: mjedi su legure bakra i Cinka kojima se mogu dodati i manje koliine drugih metala (Sn,
Fe, Mn, Ni, Al i Si). Mjedi su se donedavno puno vie koristile u industriji i obrtu
- Bronce: bronce su legure bakra i kositra, a odlikuju se visokom vrstoom i tvrdoom te visokom
otpornou na koroziju. Znaajne su bronce za valjanje (sadre 6-9% Sn) i lijevanje (4-10% Sn).
Nekada su se koristile za lijevanje topovskih cijevi, a danas uglavnom za leajeve, dijelove crpki,
armaturu parnih kotlova i sl.
- od ostalih legura bakra poznato je "novo srebro" (55-60% Cu, 19-31% Zn i 12 26% Ni), bijele
boje i lijepog sjaja, antikorozivno je i lako se obraduje deformacijom, te konstantno (60% Cu i
40% Ni) kojemu se otpor gotovo ne mijenja s temperaturom (tj. ima vrlo mali temperaturni
koeficijent otpora) pa se koristi za izradu reostata i u mjernoj tehnici.
Spojevi bakra: bakar tvori spojeve s oksidacijskim brojem +1 i +2. Vodene otopine bakrovih(II)
spojeva su stabilnije od otopina bakrovih(I) spojeva, a u suviku pojedinih aniona (molekula)
mogu se kompleksno vezati u sol ili ion. Poznati su mnogobrojni spojevi bakra, a neki od
vanijih su:
- bakrov (I)-oksid (Cu
2
O, kuprit i halkotrihit) otapanjem u NH
3
i NH
4
Cl daje bezbojnu otopinu koja
s najmanjom koliinom kisika pomodri pa slui kao reagens na kisik. Na povienoj temperaturi
plinoviti vodik, ugljikov(II)-oksid i ugljik lako ga reduciraju u metalni bakar, a klor i brom ga
oksidiraju u CuO. Upotrebljava se za proizvodnju crvene glazure u keramici, crvenog
(aventurinskog) stakla, tzv. "antifouling" boja (koje spreavaju razvoj morskih organizama i
biljaka na podvodnom dijelu broda) te za zapraivanje sjemena radi unitavanja tetnih gljivica.
- bakrovi (I)-sulfidi: Cu
2
S, (halkozin, bakrov sjajnik) i CuFeS
2
(halkopirit, bakrova pakovina).
CuFeS
2
ima ute tetragonske kristale i najvanija je ruda bakra iz koje se dobiva oko etvrtina
svjetske proizvodnje bakra.
- bakrov (II)-hidroksiklorid (CuCl
2
Cu(OH)
2
) upotrebljava se za pripremanje fungicida (npr. protiv
peronospore na vinovoj lozi), a poznat je po nazivu bakreno vapno (bakreno vapno). Prireuje se
mijeanjem hidroksida s neutralnim supstratima (talkom, vapnencem) i sredstvima koja olakavaju
disperziju u vodi i prijanjanje na listu.
- bakrov(II)-oksid (CuO, paramelakonit i tenorit) crn je kristalian prah netopljiv u vodi. Slabo je topljiv
u amonijaku i amonijevu kloridu, ali je lako topljiv u kiselinama, amonijevu karbonatu i kalijevom
cijanidu. U otopini ima iskljuivo lunat karakter pa otapanjem u kiselinama daje razliite bakrove(II)-
soli. Upotrebljava se za proizvodnju drugih spojeva bakra, zatim crnih, zelenih i modrih stakala, glazura
i emajla te vodia s negativnim koeficijentom elektrinog otpora.
- bakrov(II)-sulfat (CuSO
4
) bezvodan daje zelenobijele ili sivobijele kristale koji na sebe lako veu vodu
dajui stabilne hidrate s jednom,tri ili pet molekula vode. Budui da s najmanjom koliinom vode
pomodri, upotrebljava se za dokazivanje malih koliina vode, npr. u alkoholu.
- bakrov (II)-sulfat pentahidrat (CuSO
4
x 5H
2
O, modra galica) najznaajnija je sol bakra, a bila je
poznata jo starim Egipanima. U prirodi se nalazi kao lazurno modri, triklinski, kristali minerala
halkantita koji su lako topljivi u vodi. Od pet molekula kristalne vode etiri su kompleksno vezane za
bakarni, a peta na sulfatni ion. Industrijski se dobiva otapanjem bakra u razrijeenoj sumpornoj kiselini.
Najvie se upotrebljava pomijeana s gaenim vapnom kao fungicid (bordoka juha) protiv peronospore
na vinovoj lozi i biljnih tetoina na krumpiru, vokama i rajici. Koristi se jo i kao aktivator pri
flotaciji ruda kobalta, olova i cinka, za unitavanje alga u rezervoarima, vodovodima i bazenima, za
konzerviranje drveta, zatim kao elektrolit u galvanskim lancima i kupkama za pobakrivanje, a u
medicini protiv gljivinih infekcija.
.hr
Uploaded by:
45

ALUMINIJ: to je tvrdi, srebrno bijeli metal koji dobro vodi elektrinu struju. Moe se valjanjem razvui
u tanku foliju. Otporan je prema oksidaciji na zraku, u vodi i u oksidirajuim kiselinama, zbog
stvaranja sloja zatitnog oksida na povrini. Aluminij moe reducirati veinu metala iz njihovog
oksida (aluminotermijski postupak). Po rasprostranjenosti u Zemljinoj kori, aluminij je trei
element, odmah iza kisika i silicija. Iako ima mnogo minerala koji sadre aluminij, industrijski
se dobiva samo iz boksita (Al
2
O
3
*xH
2
O) i kriolita (3NaF*AlF
3
). Upotrebljava se za proizvodnju
laganih legura (duraluminij), elektrinih vodova i izradu posua u kuanstvu. isti aluminij je
mekan i kovak, ali se moe uvrstiti ako se napravi legura sa malom koliinom drugih metala,
kao bakar i magnezij. Aluminijski predmeti su zatieni od reakcije sa zrakom i vodom tankim
slojem oksida koji se brzo stvara na povrini. Aluminij je topljiv u koncentriranoj kloridnoj
kiselini i natrijevom hidroksidu. Aluminij i njegove legure se upotrebljavaju na stotine naina u
industriji vozila, aviona, pri izradi konstrukcijskih skeleta, te za mnoge druge namjene. Koristi se
za izradu limenki, bavi, folija, kuanskih pomagala itd.
Dobivanje aluminija: budui da su aluminijevi spojevi rasprostranjeni i ine znaajan sastojak
Zemljine kore, dostupni su, a aluminij se moe izdvojiti iz bilo kojeg od njih. Meutim,
komercijalno se koriste samo boksiti koji sadre visok postotak (najmanje 50 %)
aluminijevog(III)-oksida (Al
2
O
3
) uz istovremeno nizak sadraj silicijevog(IV)-oksida (do 3 %, a
u nekim sluajevima do 10 %). Ime rude boksit potjee od Les Baux, mjesta u Francuskoj gdje je
otkriven. Boksit je smjesa aluminijem bogatih minerala (bemita i dijaspora a katkad i
hidrargilita), a od primjesa najvie ima silicijevog i eljezovih oksida. Crveni boksiti sadre 20-
25% Fe
2
O
3
i 1-5% SiO
2
, a bijeli boksiti do 5% Fe
2
O
3
i do 25% SiO
2
. Da bi se ruda prevela u
bezvodni Al
2
O
3
(glinicu), potrebno ju je oistiti od primjesa. Primjenjuje se vie postupaka, a
daleko se najvie upotrebljava mokri postupak po Bayeru otkriven 1889. g.
U Bayerovom postupku fino samljevena ruda rainjava se u autoklavu pri temperaturi od 160-170C i
tlaku 5-7 atm kroz 6-8 sati pomou 35-50%-tne otopine natrijeve luine. Nerainjeni ostatak kojeg
tvore uglavnom eljezovi oksidi i nastali netopljivi spoj natrijev aluminijev silikat (Na
2
[Al
2
SiO
6
] x
2H
2
O) otpad je, poznat kao "crveni mulj" koji se odlae na posebna, samo za to izgraena odlagalita (iz
tog mulja mogu se izdvojiti drugi pratei elementi). Iz vrueg filtrata iskristalizira se aluminijev
hidroksid cijepljenjem otopine kristalima hidrargilita. Aluminijev hidroksid se arenjem u rotacijskim
peima, na temperaturi iznad 1200C, prevodi u glinicu (Al
2
O
3
) koja se podvrgava elektrolizi. Pri
Bayerovom postupku javlja se znaajan gubitak aluminija i osobito natrijeve luine zbog prisutnosti
silicija pa je dobro da ga u rudi ima to manje.
Elektroliza se provodi u elektrolitikim kupkama s grafitnim elektrodama. Bayerovim
postupkom dobivena glinica otapa se u kriolitu Na
3
AlF
6
radi snienja talita, tako da dobivena
otopina ima talite oko 1000C, to je dvostruko manje od talita same glinice (postupak
Heroulta i Halla). Aluminij se izluuje na katodi i pada na dno kupke, a na anodi se oslobaa
ugljini dioksid. Sam kriolit ne sudjeluje u elektrolitikom procesu, a kako je njegova talina
rijea od aluminija, pliva na povrini i titi aluminij od oksidacije.
Dobiveni aluminij ima primjese drugih metala (titanija, bakra i cinka), a najvie silicija. Daljnje
proiavanje vri se pretaljivanjem aluminija u otpornim ili induktivnim elektrinim peima tako da se
talina aluminija dri nekoliko sati na temperaturi - 700C kako bi primjese isparile ili isplivale na
povrinu, a proieni aluminij isputa se na dnu. Za dobivanje aluminija visoke istoe provodi se
naknadna elektrolitika rafinacija.

Svojstva i upotreba aluminija: Po plastinosti je trei, a po kovnosti esti od tehniki vanih metala.
Aluminij nije otrovan. ali nema niti posebnu bioloku funkciju. Ve pri sobnoj temperaturi se
lako otapa u luinama pri emu nastaju aluminati, i u neoksidirajuim kiselinama kada nastaju
soli. Zahvaljujui navedenim svojstvima aluminij ima vrlo iroku primjenu u graevinarstvu,
.hr
Uploaded by:
46
metalurgiji, strojogradnji i velikom broju drugih djelatnosti. Sam elementarni aluminij ima
znatno uu primjenu jer je mek i krt. Elementarni aluminij koristi se npr. za naparivanje na
glatke plohe gdje stvara visokoreflektirajui sloj - gotovo idealno zrcalo, pa se koristi kao nanos
na teleskopskim zrcalima i drugim reflektirajuim plohama.

Kao tehnoloki metal aluminij se prvenstveno koristi legiran s drugim metalima. Obino su to
viekomponentne legure u kojima su drugi metali u manjim koliinama, a tvore vrstu otopinu s
aluminijem ili su dispergirani u sitnim esticama. Postoje dvije skupine legura aluminija: ljevne i kovne.
Radi poboljanja ljevnih svojstava, aluminiju se dodaje silicij, bakar ili magnezij, pojedinano ili u
kombinaciji. Ove legure imaju vrlo dobra mehanika svojstva i lagane su, pa se koriste u izgradnji
strojnih dijelova, zrakoplova i svemirskih letjelica. Kovne aluminijeve legure sadre bakar, magnezij,
mangan, a ponekad cink i nikal. Pogodne su za izvlaenje i preanje. Posebno su vani durali kod kojih
je termikim postupkom brzog hlaenja kod legiranja zamrznuta metastabilna faza vrste otopine
legirajuih elemenata. Time su "zamrznuta" zaostala unutranja mikronaprezanja koja daju veliku
vrstou na makroskopskoj skali.

Velike koliine aluminija koriste se za izradu industrijske ambalae u obliku folija, zatvaraa, spremnika
hrane i biljnih proizvoda, a takoer i za izradu kuhinjskog pribora. U graevinarstvu se koristi u velikim
koliinama u obliku panela, ploa, pokrova i profilnih elemenata najrazliitijih oblika. Prvenstveno se
koristi za oblaganje zidova i fasada zgrada (u kombinaciji sa staklom), za izradu pokrova i okvira u
formi aluminijske graevne galanterije (prozora, vrata i sl.) U elektrotehnici aluminij slui za izradu
dalekovodnih i telefonskih vodova, za zatitne oplate raznih namjenskih i specijalnih kablova te za
podnoke elektrinih arulja. Velike koliine legiranog aluminija visokih mehanikih svojstava koristi
strojogradnja i industrija transportnih sredstava, od automobila do zrakoplova. Za izradu zrakoplova
aluminij je danas nezamjenjiv materijal, posebno nakon usvajanja novih tehnika varenja i spajanja
aluminijskih elemenata. Osim navedenih najvanijih, stotine dananjih proizvoda sadre aluminijske
elemente u svojoj grai.

Spojevi aluminija: aluminij tvori spojeve u kojima ima samo oksidacijski broj +3. Najvaniji spojevi
aluminija u prirodi su razni mijeani hidratizirani sulfati (alauni), alumosilikati (boksiti i zeoliti),
a osobito oksidi i hidroksidi. Najvaniji spojevi aluminija svakako su aluminijev hidroksid
(Al(OH)3 kao mineral hidrargilit) i aluminijev oksid (glinica, korund).

Aluminijev hidroksid (Al(OH)
3
) bijela je ili ukasta elatinozna masa ako se dobije taloenjem iz
otopina aluminijevih soli amonijakom (u tom sluaju je amorfan i hidroliziran), a u prirodi postoji kao
mineral hidrargilit monoklinske strukture. Iz amorfne mase kristalizira (bre ako se grije) najprije u
rompski bemit (AlOOH) koji prelazi u metastabilni bajerit, Al(OH)
3
a na kraju prelazi u stabilni
hidrargilit. Pored hidroksida postoji i aluminijev metahidroksid, AlO(OH), koji postoji u dvije
modifikacije - kao dijaspor i bemit, oba rompske strukture. Aluminijev oksid (Al
2
O
3
) javlja se u vie
kristalnih struktura (afa, beta i gama). y - Al
2
O
3
nastaje arenjem hidroksida na srednjim temperaturama
(preko 400C) i ima defektnu strukturu spinela. Ima veliku mo adsorpcije pa se koristi kao katalizator u
proizvodnji umjetnog dragog kamenja (npr. korunda ili rubina). Obino se naziva i aktivni korund.
Najstabilnija i najvanija je heksagonska struktura (alfa - Al
2
O
3
) zvana korund. Dobiva se arenjem
hidroksida ili gama - Al
2
O
3
na temperaturi vioj od 1100 C. isti korund je vrlo tvrd bezbojan mineral
koji se jo naziva i hijalin i leukosafir. Talite mu je pri 2045C i kemijski je izuzetno inertan. Ako
sadri male koliine drugih metala obojen je i poznat kao drago kamenje: rubin (crveni), safir (modri),
orijentalni topaz (uti), orijentalni ametist (ljubiasti) i orijentalni smaragd (zeleni). Aluminijev oksid je
tvrd, kemijski i termiki vrlo otporan materijal te se koristi kao abraziv i vatrostalni materijal u
staklarskoj industriji i naroito za dobivanje visokovrijednih keramika postupkom sinteriranja praha.
Keramike mogu biti isti sinterirani Al
2
O
3
ili sinterirana smjesa Al
2
O
3
i drugih materijala (ZrC, ZrO
2
,
.hr
Uploaded by:
47
SiC), a upotrebljavaju se za elemente i dijelove postrojenja koji su izloeni ekstremnim uvjetima
temperature, tlaka, naprezanja i kemijskih utjecaja. Primjeri primjene su rezni alati, automobilske
svjeice, mlaznice mlaznih motora i drugi.

Posebna vrsta alumosilikata su zeoliti. Postoji pedesetak prirodnih i preko 150 umjetnih vrsta, a zbog
svoje jedinstvene strukture oblika kristala koji sadre upljine povezane kanalima upotrebljavaju se kao
kationski izmjenjivai (za uklanjanje tekih metala iz otpadnih voda, amonijaka iz vode za pie,
radioaktivnih kationa iz otpadnih radioaktivnih tekuina), katalizatori (za kreking nafte, razne selektivne
reakcije u organskoj kemiji, konverzija duikovih oksida u ispunim cijevima motora), te kao adsorbensi
vlage i molekulska sita (koja slue za izdvajanje istovrsnih molekula iz smjese razliitih).

Zahvaljujui navedenim svojstvima, neki zeoliti (zeolit A, zeolit X, zeolit P1) upotrebljavaju se umjesto
fosfata u sredstvima za pranje koja popularno zovemo ekolokim deterdentima. Ona su vrlo znaajna u
dananje vrijeme velike ekoloke brige jer nisu bioloki aktivna te puno manje oneiuju okoli.

TEMELJNE PRIRODNE KONSTANTE

naboj protona e 1,602 10
-19
C
Avogardova konstanta L 6,022 10
23
mol
-1

Faradayeva konstanta F 9,648 10
4
C mol
-1

masa elektrona m
e
9,11 10
-31
kg
masa protona m
p
1,673 10
-27
kg

atomska jedinica mase u 1,661 10
-27
kg

LITERATURA:

1. Nothing-Hus i M. Herak: Opa kemija, odabrana poglavlja, kolska knjiga,
.hr
Uploaded by:
48
Zagreb, 1994. godina
2. B. Sever i dr.: Kemija 1, kolska knjiga, Zagreb, 1992. godina
3. M. Herak i dr.: Osnove fizikalne kemije, kolska knjiga, Zagreb, 1991. godina
4. M. Sikirica i B. Korpar-olik: Kemija s vjebama 2, kolska knjiga, Zagreb,
1992. godina
5. I. Bregovac, A. Deljac i D. Sunko: Organska kemija (kemija II), kolska knjiga,
Zagreb, 1991. godina
6. V. Hankony i V. Ondruek: Izabrana poglavlja fizikalne kemije, Medicinski fa-
kultet u Zagrebu, 1990. godina
7. P. W. Atkins i M. J. Clugston: Naela fizikalne kemije, kolska knjiga, Zagreb,
1990. godina
8. I. Filipovi i S. Lipanovi: Opa i anorganska kemija, kolska knjiga, Zagreb,
1987. godina

.hr

Kemija Ruic

Загружено:

Сведения о документе

Оригинальное название

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

Kemija Ruic

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

Uploaded by:

Вам также может понравиться