- hardvera (sve fizičke komponente) - softvera (programi po kojima računar radi) Softver: -sistemski softver -operativni sistemi -aplikativni programi Operativni sistem Operativni sistem predstavlja skup programa nastao s ciljem da računar kao celina bude što efikasnije iskorišćen, što ostvaruje tako što računar vidi kao skup resursa. Resursi računara – procesor, memorija, datoteke i periferni uređaji -deljivi (može ih koristiti više programa u isto vreme) – datoteke & memorija -nedeljivi – procesor i periferni uređaji Funkcije operativnog sistema: -kontrola procesima -upravljanje memorijom -upravljanje jedinicama Struktura operativnog sistema: -mikrokod – BIOS – skup programa koji omogućava intraliranje jezgra operativnog sistema na određeni način -jezgro – kernel – operativni sistem u užem smislu, omogućava sve funkcije - ljuska – shell – grafički i korisnički interfejs – povezuje dve komponente; komunikacija korisnika sa operativnim sistemom Podela operativnih sistema: Prema načinu zadavanja komandi: -operativni sistem komandnog tipa (DOS, UNIX) -operativni sistem grafičkog tipa (Linux, Windows) Prema broju programa: -monoprogramski -multiprogramski (Windows) Prema broju korisnika koji istovremeno koriste operativni sistem: -jednokorisnički (Windows) -višekorisnički (mrežni operativni sistem) Sa stanovišta prenosivosti na različite arhitekture računara: -prenosivi (Windows, DOS) -neprenosivi (Apple Mac OS) Virtuelna memorija je tehnika koju operativni sistem koristi da bi obezbedio višeprogramski rad; postoji iluzija da je neograničena memorija; straniče se program i podaci Time slice delić vremena Time sharning deljenje vremena