MEURATNA KNJIEVNOST

trajanje: 1914 - 19528

- u ovom razdoblju poinje izlaziti HML
- u punom je jeku ekspresionistiko pjesnitvo (imi, Cesarec, Krlea, Andri, Donadini,
Krklec)
- pisci poinju javno iskazivati nezadovoljstvo stvarnim stanjem u HK, njezinom neplodnou
i nemoi poslije Matoeve smrti
- Donadini 1916. izdaje asopis Kokot za kojeg je karakteristian bunt borbenosti i tenja za
aktualnou
- u HK 30-ih i 40-ih prevladava smirivanje avangardistikih stilova te povratak realistikom
konceptu knjievnosti
- u prvi plan dolazi socijalna problematika, javlja se utilitarni realizam
- jedan od najznaajnijih dogaaja u ovome razdoblju nesumnjivo je i sukob na knjievnoj
ljevici u kojemu i ljevica i desnica napadaju Krleu
- sukob je trajao od 1918. do 1952. kada Krlea dri govor na III. kongresu knjievnika
Jugoslavije
Najznaajniji pisci: Ujevi, Cesari, Tadijanovi, op, Begovi, Kolar, Budak i dr.
DRUGA MODERNA
trajanje: 1952 - 19699
- nakon raskida veza sa Staljinovim socijalizmom nastupa vrijeme oslobaanja umjetnosti od
utilitarizacije i pragmatizma te zapoinje borba za slobodu izraza i za nesputan razvoj
estetskih procesa
- 1952. na hrv. literarnu scenu nastupa nov narataj pisaca KRUGOVAI
dovode HK do preporoda
s njima nastupa vrijeme estetske obnove
- Krugovi prestaju izlaziti 1958., nasljeuje ga Knjievnik, a jo uvijek izlazi i Republika
- od 1957. poinje izlaziti Umjetnost rijei, a 60-ih Forum
- 1961.g. pokrenut je asopis Razlog oko kojeg e se okupljati drugi poslijeratni narataj hrv.
pisaca RAZLOGOVCI
nastavljaju i produbljuju iskustva krugovaa
okreu se pojmovnom pjesnitvu
ZATO SE DRUGA MODERNA ZOVE DRUGA MODERNA?
I knjievnost moderne karakterizirana je supostojanjem razl. poetika i koncepcija, lansiranjem
novih ideja i programa, brzom smjenom stilskih smjerova i njihovom sinkronijskom brojnou.
Upravo se zato naziv druga moderna ini primjerenim za doba estetske obnove HK 50-ih i 60-ih.
POSTMODERNIZAM
trajanje: 1969 1990
- dolazi do eksplozije oblika, pluralizma i disperzije stilova, literarnih koncepata i modela
- ne postoji dominantna literarna paradigma
8 poetak izlaenja Krugova
9 prestanak izlaenja Razloga
- tradicija se vie ne negira: ona se ukljuuje u literarnu igru, na nju se rauna, na njoj se
gradi, u njoj se pronalazi novi smisao
- umjesto osporavanja, s tradicijom se uspostavlja dijalog te ona postaje "materijal" i
inspiracija za nove umjetnike tvorbe
- odatle brojni citati, aluzije, parodije, pastii i intertekstualne veze
- 70-ih se javlja generacija hrv. fantastiara koji njeguju drutveni eskapizam i okreu se
literarnoj fantastici
- i dalje se njeguje stvarnosna proza, dok anrovska proza cvate
- osnovno obiljeje postmodernistike poezije = problematiziranje jezika kao predmeta
pjesme
- pjesnici se okupljaju oko asopisa OFF (Offovci njeguju poeziju semantikog
konkretizma) i QUORUM
- karakteristian je povratak vezanom stihu i tradicionalnim oblicima te oivljavanje artizma
- primjetna je tenja prema jednostavnosti, komunikativnosti i jasnoi izriaja
- dolazi i do pune afirmacije enskog pisma
...............................................................................................................................................
PJESNITVO HRV. EKSPRESIONIZMA
- pojam dolazi od lat. rijei expressio = izraz
- umjetniki pokret u slikarstvu, glazbi i knjievnosti u Europi od 1910-1925
- u Hrv. traje od 1910. do 1928.
- razvio se kao bunt, krik na krizu europskog drutva i njegove duhovne situacije
- uestali su motivi beznaa, boli, patnje, nezadovoljstva, straha i rata
- dolazi do rastakanja i disociranja lir. subjekta
- za ekspresionizam je karakteristina i figura sinegdohe koja je esto povezana s estetikom
rugobe
- vaan je i motiv grada lir. subjekt trai identitet u urbanoj sredini grada, a nalazi ga u
subkulturi (kavane, kabarei)
- izrazita je vizualizacija, prevladava poetika boja
- pjesme su pisane slobodnim stihom, a dolazi i do formalne destrukcije
- najznaajniji pjesnici: Krlea, imi, Donadini, Krklec, Andri, op
- u Hrv. se javljaju 4 vrste ekspresionizma:
1. Aktivistiki predstavnik je Krlea
2. Fenomenologijski predstavnik je imi, tu spadaju i Donadini i Krklec
3. Kozmiki predstavnici su Josip Kosor, Milii te dijelom Cesarec
4. Kaotiki i sutonski predstavnici su op i Sudeta

ANTUN BRANKO IMI
- 1920. g. objavljuje svoju jedinu zbirku pjesama Preobraenja
- zbirka se sastoji od 48 pjesama posveenih djevojci Tatjani Marini
- pisana je slobodnim stihom
- specifinost imieve upotrebe slobodnog stiha oituje se na podlozi na kojoj izgrauje svoj
stih, a to je puki deseterac
- u zbirci stih nerijetko obnaa zadau sintaktike cjeline, no ee se sintaktika cjelina
grafiki paljivo dijeli kroz nekoliko stihova imi pazi na odnos bjeline i teksta
- najzastupljenije imieve teme su smrt, bolest, siromatvo i ljubav
- u imia je krik izriaj, poanta svih sadraja, uzrok i forma pjesme
- dominantna je plava boja, gdje god se javlja, metaforiki ili metonimiki, svjedoi o
irealnome
- osim plave, prisutne su i uta i crvena boja
- lirski subjekt je disociran
- stanje disociranosti i rastrgnutosti preobraava se u duhovno
- zbirkom vlada elja da se prodre u bit stvari, do preobraaja bia u bitak
Najznaajnije pjesme: Pjesnici, Moja preobraenja, Mladi, Mati, Opomena, Rastanak sa sobom,
Molitva za preobraenje, Gorenje

GUSTAV KRKLEC
- njegove prve pjesme nastale su pod dojmom Matoa i Nazora
- u znaku su impresionistiko-simbolistike poetike, himnikog doivljaja prirode, formalne
dotjeranosti, deskripcije i ritmiko-intonacijskog sklada
- taj e stil Krklec sauvati kao konstantu svojeg budueg lirskog opusa slovei kao
tradicionalist i artist, kao majstor soneta
- prve pjesnike zbirke Lirika, Srebrna cesta, Nove pesme ekspresionistiki su intonirane
- njegov je lirski subjekt ekstatian i retorian, osamljen i otuen u svijetu ispraznosti i
besmisla
- motivski kompleks koncentriran je na samou, ljubav, enu, glad, smrt i Boga
- zbirka Lirika je ispovijed o nemirima u ovjeku u jednom burnom vremenu, neposredno
nakon II. svj. rata
- u zbirci Nove pesme naglaenija je egzistencijalnost, prevladavaju komponente traenja i
bijega
- u zbirkama Ljubav i ptica i Izlet u nebo ekspresionistiki stil mijea se sa znaajkama
impresionistikoga
- zbirke San pod brezom, Tamnica vremena i Darovi za Bezimenu proimaju naglaena
socijalna osjeajnost i umjerena refleksivnost
- u sreditu poetske zaokupljenosti nalazi se zaviaj, sagledan u retrospekciji na odmaklo
djetinjstvo i prijeeni put ivotnog iskustva, a tome se pridruuju i reminiscencije na grozote
rata
njegova je zasluga to je iznova popularizirao epigram kao razmjerno zanemarenu knji. formu u
HK

DOBRIA CESARI
- kao 14-godinjak objavljuje svoju prvu pjesmu I ja ljubim u zagrebakom listu Pobratim
pod pravim imenom Dobroslav
- 1923. god. upoznaje Krleu i od tada poinje njihova suradnja
- koristi vezani stih pa ga u formalnom smislu moemo nazvati nastavljaem Matoa i Vidria
- u tematskom je pogledu slinost sa ta dva pjesnika samo prividna kao i Vidri koristi
kontraste, kao i Mato gradi pjesme sa simbolikim karakteristikama, no Cesariu kao
ishodite slui konkretan doivljaj; konkretizacija u pejsau ide gotovo do opipljivosti
- u njegovoj poeziji nalazimo elemente ekspresionizma:
socijalna lirika, ali ne u smislu aktivizma kao kod Krlee
ritmiki stih
teme vidljive iz naziva pjesama poput Oblak, Krik, Poludjela ptica
odsutnost slikovitosti
uvoenje elemenata razgovornog jezika
- nalazimo i elemente romantizma:
romantika emocionalna recepcija
muzikalnost
refren
emocionalna ponavljanja, pitanja, uzvici
- jedna od kljunih tema njegove lirike jest misao o vjenom povratku kao npr. u pjesmama
Povratak, Pjesma mrtvog pjesnika, Kad budem trava
- na nju se nadovezuje i motiv kruga kao ivotnog principa
- kljuni princip u komponiranju esto su ponavljanja, odn. paralelizmi (npr. ponavljanje stiha
u 7. i 10. strofi Vagonaa ili ponavljanje prve strofe u Baladi iz predgraa)
Zbirke:
Lirika Krik, Oblak, Vagonai
Spasena svjetla Slap, Voka poslije kie
Izabrani stihovi Balada iz predgraa
Pjesme Pjesma mrtvog pjesnika, Tiho,o tiho govori mi jesen
Osvijetljen put, Goli asovi, Izabrane pjesme, Moj prijatelju, Slap

DRAGUTIN TADIJANOVI
- prvu pjesmu (Tuna jesen) objavio je u akoj "Omladini" 1922. pod pseud. Margan Tadeon
- pod svojim imenom poinje objavljivati 1930. u "Knjievniku" i "Hrvatskoj reviji"
- jednostavnim i depateriziranim govorom opredjelio se za intimne i zaviajne teme
FAZE:
1. FAZA (1920-35)
- napustivi zaviaj te preavi u Zagreb, ostaje mitski povezan s prirodom i djetinjstvom
rodnoga Rastuja
- u pjesmama Visoka uta ita, Dugo u no, u zimsku bijelu no, Sunce nad oranicama, Moja
baka blagosilje ito itd. on nudi "autentinost izgubljenog djetinjstva kao arhetipske
vrijednosti"
- gubitak zaviajnih veza pokazuje se kao gubitak kontakta s mjestom pripadanja, pa
njegovom lirikom prevladava osjeaj osmljenosti i otuenosti
- prevladava jednostavan i jasan jezik, stil prividne naivnosti i spontanosti te povratak kao
kljuna tema
2. FAZA (1936-45)
- prelazi u novo razdoblje u kojem je oitije suprotstavljanje urbanoga i ruralnoga,
europskoga i zaviajnoga, prolosti i budunosti
- gubitak veza sa zaviajem, djetinjstvom i oranicama sve se jasnije pokazuje kao gubitak
kontakta sa smislom ivota, ime se pjesnik dotie ne samo egzistencijalistike, ve i
ontoloke strane ovjekova ivota
3. FAZA (1951 >)
- lirska fraza postaje preciznija i eksplicitnija
- lirski subjekt postaje kritiki distanciran, nerijetko ironian i autoironian, skeptian i
rezigniran, nenametljivo meditativan i kontemplativan, ali i dalje nesklon i imaginativnosti i
eksperimentu (Elegijoa o pjesniku koji nije dugo godina pjevao ( 1953))
- pozornost sa Slavonije i Rastuja sada se preusmjerava prema novim, u prvom redu
urbanopovijesnim
i metapoetsko-intertekstualnim sadrajima (Prsten, Kad me vie ne bude, Na
grobu George Trakla, Ljudski vijek, eli li napisati pjesmu, Razgovor sa sjenom visoke
planine, Sjeni Julija Klovia).
- sa zbirkom Prijateljstvo rijei (1981.) pjesnik raskida s idealiziranim, bukolikim
karakterom svojeg pjesnitva, a s Kruhom svagdanjim (1986) sasvim prekida izravne veze s
Rastujem
- pie slobodnim stihom
- naroitu ulogu u graenju stiha posveuje pauzama i stilogenome pozicioniranju pridjeva
- prevladava sklonost prema sintaktikim ponavljanjima, sporom tempu i ritmu, narodnom
osmercu i desetercu te daktilskom poetku, a naroito zavretku stiha
- vokabular mu je jednostavan i biran, stil anegdotalan i saet, formiran pod utjecajem Biblije,
narodne pjesme te imia, Leopardija i Holderlina.
- sve to pridonosi komunikativnosti njegove lirike koju je moderno pjesnitvo gubilo.
- naroito je utjecao na krugovaku pjesniku generaciju

IVAN GORAN KOVAI
- napisao je zbirku od 7 novela Dani gnjeva u kojoj u ideolokom smislu slijedi radievsku
politiku okrenutosti selu i pojedincu
- piui o rodnom Lukovdolu i njegovim malim ljudima uspio je iskazati idilian sklad
izmeu seljaka i prirode, ali i sve ono to naruava taj sklad (nepravda, polit. i gospod.
manipulacije)
- napisao je i zbirku kajkavskih pjesama Ognji i roe koja je posthumno objav.
- u njegovim djelima javljaju se i tamni motivi smrti, krvi i jeze, koji e kulminirati u
antiratnoj poemi J ama
- poema se sastoji od 10 pjevanja, pisana je jampskim 11-ercima organiziranima u sestine
- Kovai u njoj progovara o zloinima koji su dolazili iz redova njegova naroda
- lirski subjekt je civil koji je u ratu odveden na masovno gubilite i jedini preivio
pogubljenje
- naknadno govori partizanima osloboditeljima o stradanjima nevinih rtava i o svom
izlasku iz jame
- poema poinje bez uvoda, nakon ega slijedi trodjelni razvoj:
o put prema jami / paklu
o boravak u jami
o izlazak iz jame / put u slobodu
- pad u jamu lociran je u sredinu poeme (5. pjevanje) ime je djelo i simetriki razdijeljeno
- dubinska tema poeme zapravo je prikaz svijesti u graninoj situaciji i posljedice koje taj
dogaaj na svijest ostavlja
- sljepilo lirskog subjekta omoguilo je dublje i dalekosenije vienje od onoga to ga
posjeduje obian pogled
- zbog trodjelne kompozicije, stroge metrike i strofike forme, Jama se esto promatrala kao
odjek Danteove Boanstvene komedije
TIN UJEVI
- knjievni rad zapoinje u Matoevoj poetikoj koli, 1911. raskida s Matoem i okree se
poetici franc. simbolista
- objavljivao je pjesme u Hrv. mladoj lirici (Ogledalo, Kampanil, to ape vodoskok)
- te pjesme karakterizira poetika moderne, dakle, matoevski tematski, stilski i stihovni
elementi
- najpoznatija pjesma je Oprotaj ta je pjesma intrasemiotiki citat (citat iz vlastite
knjievnosti) u njoj ulazi u polemiku s Maruliem jer on stoji na poetku HK
- knjievni mu se opus dijeli na 2 faze:
I. faza
- 1914-1930, novosimbolistika faza
- obiljeena je dvjema zbirkama: Lelek srebra i Kolajna
- najdominantniji su motivi srebra i ene, te teme trpljenja, osamljenosti i ljubavi
- ena je medij posredovanosti izmeu sfere fizikog i ulnog te sfere duhovnog i mistinog
- pjesme su realizirane u strogo zatvorenoj formi (sonet), s klasinom fakturom (pravilni
katreni i tercine, rime, simetrija i red)
- najznaajnije pjesme prve faze su: Pepeo srca, Svakidanja jadikovka, Meni bez mene, ene
meu kraljicama, Vivijani
- u istom vrem. razdoblju pie i retoriko-patetinu poeziju s nacionalnim i socijalnim
temama
- este su bizarne slike, groteske, simultanizmi te futuristiki, dadaistiki i nadrealistiki
ispadi
II. faza
- zapoinje 30-ih kad Ujevi objavljuje 2 zbirke: Auto na korzu i Ojaeno zvono
- oit je zaokret od parnasovske stihotvorne prakse
- radi se o tipu misaone lirike koju Ujevi pie slobodnim stihom i nepravilnom strofinou
- javljaju se kranjevievske teme poput prodora u visinu, u svemirske prostore, u podsvjesno
i otajno, zatim mrnja spram prolosti, novoprobuena nada, vjera u tehniku, osjeanje
socijalne zbilje
- najznaajnije pjesme druge faze: in sputanih ruku, Pobratimstvo lica u svemiru, Visoki
jablani, Nostalgija svjetlosti, Prodavaice cvijea, Ulini pjevai
- 1945. zabranjeno mu je javno djelovanje, 1950. izlaze izabrane pjesme Rukovet, dok je
posljednja zbirka edan kamen na studencu u znaku rezignacije i pomirenosti sa
svemirom i ljudima
UJEVIEVI ESEJI
EL SENTIMIENTO TRAGICA DE LA VIDA
(Biljeke jednog irskog utilitarca)
- esej iz knjige proze Ljudi za vratima gostionice iz dijela Gladni i siti
- pjesnici imaju 2 problema, tj. idealisti i ljudi ista srca (kamo Ujevi i sam sebe uvrtava) glad i
ljubav
- ekonomski inilac pretee nad svima i sapinje erotiku (ni ljubavi nema bez kruha)
- raspravlja o tome to danas ljudi trae u eni: ne samo puko sredstvo uivanja, nego i drugaricu
nabacuje misli o svaemu: o atmosferi u kavani, o nasladi koju nam donose knjige (koje nam
nerijetko ne donose istinu), o nemogunosti slobodnog izbora rada, napetim odnosima izmeu
pjesnika i kritike, o poziciji pjesnika u svijetu openito
- pesimistian stav o svemu reenom:
37
Ovako stupam u ivot, a svuda preda mnom tama.
ISPIT SAVJESTI ( iz Skalpela kaosa)
- za ispit savjesti ovjek mora stvoriti svoj filozofski sistem i to u dobroj prozi
- ispit savjesti = najdublje oitovanje ivota, vrhovni trenutak sabranosti i usredsreenja (ne moe
se ni jesti, ni piti, ni grijeiti bez dodira sa savjeu)
- to nije lino otkrie nego ivotno zanimanje mnogih ljudi u povijesti i u romanu, stanje duha, koje
se naroito pootrilo u suvremenom ruskom drutvu, dok su ga ranije gajili askete, samotnici ili
crkveni ljudi
o miljenju: misao je sama po sebi uivanje, koje nije sasvim obino i koje trai da se katkad od
njega odmaramo
- ivot e biti lijep im se bude moglo misliti (onaj koji u sebi osjea svjea vrela ne boji se sue)
- radost koju mu prua njegov unutranji svijet vs. vanjski, svakodnevni
- on cijeni svaki unutranji rad: Ja ne napisah Keri Lotraka, ali uvaavam svaki rad, kvantum
rada. na samom kraju: Sve ovo gore je jedna mutna, somnabulna suica, napisana jednog udnog i
tekog jesenjeg dana 1919. u ZG-u s mnogo trzaja, vrlo nervozna:
SUMRAK POEZIJE (Otkinuta glava jednog predujma)
(Skalpel kaosa)
- predvia mogunost konanog zalaska poezije ako se jednoga dana iscrpu svi oblici i sve sadrine
- njena propast sudbinski i historijski zapeaena ( kao i rjenih bogova na Olimpu)
- pjesma MORA biti nova! za poeziju vrijedi pravilo: obnoviti se ili umrijeti
- osuuje barbariju futuristikih pjesama bez sadrine
- poezija e umrijeti sa slobodnim stihom, a njene blagodati prei e u nasljedstvo prozi, noveli i
romanu
OROZ PRED ENDIMIONOM ( O udesima i krivudanjima novije knji. umjetnosti)
- poezija je (kao kruna knji. umj.) priroeni dar, ali i 1. magionika nauka ili vjetina za
podraavanje, gojenje i izraavanje osjeaja; poezija = magija
( u sluaju velikog pjesnika, dosta kratka i9 sabita pjesma ima najveu eksplozivnu snagu; u 20
redaka donosi se sadrina cijelog romana)
- poezija i proza, da bi bile umjetnost, moraju biti nove
SAVREMENI OVJEK ISPOVIJEDA SE O POEZIJI
- POEZIJA POVIJEST ONIH TO JE NEMAJU
- SAVJEST VAN POVIJESTI = pounutranjenje pjesniki narataj to je ostvarivao u lirskom
ekspresionizmu
bilo bi vrijeme da moderni pjesnik osvijetli i druge strane svijeta ( a ne samo patnje) ili da nas bar
uputi gdje je izlaz iz tame
- umj. djela ne trebaju imati tendenciju pred sobom, ona je ve nose u sebi; umjetnik je svoju
trenutnu potrebu za oitovanjem iskalio onog trenutka kad je napisao djelo
MRSKO JA (Diskretan odgovor na upite)
- prizna nesklad izmeu onog to smatra idealno lijepim i onoga to sam donosi
- javnost nema prava da se bavi pievim ivotom, nego samo njegovim djelom; piev ivot ne
spada u podruje kritike, a jedva da na njega ima prava knjievna historija
- sva lirska poezija je prava, subjektivna i nu njoj je zamjenica Ja osovina, ali ona nije neposredna
ispovijest, nego samo posredna, ispovijest kroz umjetnost;
- zatim daje kratak pregled svog ivota i rada

NIKOLA OP
- pjesnitvo moemo podijeliti na 2 faze:
1. FAZA
- obuhvaa zbirke: Pjesme siromana sina, Nocturno, Isus i moja sjena, Za kasnim stolom
38
- u toj je fazi izgradio pjesniki svijet malih stvari, bukolikih ugoaja, svijet oskudice,
poniznosti, skromne sree i jednostavnosti
- lirski subjekt progovara o prizemnoj egzistenciji oitujui ljubav i razumijevanje za svijet
malih i prezrenih, skitnica i prosjaka, odbaenih ljudi i ivotinja
- sve te stvari postaju znamen boanskoga reda
- u zbirci Isus i moja sjena afirmira katolicizam, oovjeuje Isusa, dovodi ga meu ljude,
uvodi u krme, gleda ga kako veera ili ita novine
- Isus postaje pjesnikov sudrug, prolazi krini put ljudske svakodnevice i postaje svjedokom
patnje i otuenosti
- pjesme su najee realizirane u katrenima s ukrtenom rimom
- stihovi su djelomice pravilni, izraz jednostavan i bez ukrasa
2. FAZA
- u ovoj fazi dolazi do tematskog zaokreta op se okree svemirskim visinama, astralnim
prostorima, beskonanosti i vjenosti
- obuhvaa zbirke: Kuica u svemiru, Svemirski pohodi, Astralije, Dok svemiri venu,
Nedohod
- lirski je subjekt zaokupljen kozmikim silama
- izraz postaje hermetiniji, apstraktniji i fluidniji
- u pjesmama se osjea borba za izraz, traganje za novim rijeima
- opova lirika ove faze nastavlja se na svemirske uzlete Kranjevia i Ujevia, ali u hrv.
kozmiku liriku unosi i nove akcente: neobino bogatstvo imaginacije, jezinu invenciju i
bogatu simboliku

IVO KOZARANIN
Sam ovjek
- lirski roman
- ispripovjedan u 1. licu
- organiziran je kao ivotna ispovijed glavnoga lika: od njegova ranog djetinjstva pa do
prijelomnog ivotnog trenutka kad ubija svoju enu i doivljava to kao ivotni poraz
- roman zapoinje in ultimas res, a nakon prologa Noni dijalog retrospektivno rekonstruira
Valentinov ivot
- slijede poglavlja Mrana mladost, koje se bavi Valentinovim djeatvom, ranim godinama
provedenim u Posavini, prikazom prilika u njegovoj obitelji te gimnazijskom kolovanju u
velikom gradu, i Buga plae koje je vezano za razdoblje kad Valentin zavrivi gimnaziju
nalazi posao, te za nesretnu ljubav i brak s Bugom
- zavrno poglavlje Sam ovjek opet nas vraa u ispovjedno vrijeme uvoda
- sredinja dva dijela romana predoena su u analeptikoj perspektivi kao svojevrsna
Valentinova retrospekcija
- prvi i zadnji dio su monoloki fragmenti koji uokviruju sredinji dio
- u njima se Valentin obraa imaginarnom sugovorniku, zapravo vlastitom dvojniku
- za Valentina prolost postoji za rekonstrukciju odreenih doivljaja i stanja, analizu
postupaka, potragu za vlastitim duhovnim identitetom
- slinost s Proustovim protagonistom obojica kreativno iitavaju vlastitu povijest u svrhu
samoanalize
- samo ubojstvo uope nije prikazano pripovjeda opisuje Valentinov ulazak u stan kad mu
postaje jasno da ga ena vara, zatim dolazi rez i potom je opisan izlazak ubojice iz stana u
kinu no
- nakon izlaska iz stana Valentin sebe oslovljava u 3. licu i time naznauje da je poinio tako
stravian in koji je potpuno izmijenio njegovu auropercepciju
- itav roman proet je lirskim interludijima u kojima se rekreiraju emocionalna stanja
raspoloenja
- vidi se opijenost rijeima, njihovim zvukom, poretkom, konotacijama
- ponavljanja i lajtmotivi stvaraju napetost izmeu vremena prie i vremena njezine poetske
realizacije, a asociraju i na glazbenu inspiraciju
- razne varijacije motiva samoe i melankolije proimaju itavo djelo
- PRIPOVJEDA ima dvostruku funkciju:
a) osoba koja doivljava i promatra svijet i koja sudjeluje kao akter u prolim
zbivanjima
b) osoba koja pripovijeda
- jedno Ja pripovijeda, a drugo je objekt pripovijedanja i analize
- pripovjedno Ja je starije, zrelije i iskusnije
- Ja koje sudjeluje u zbivanjima i koje je objekt ta iskustva tek treba stei
- ispovjedno vrijeme obuhvaa 15-ak godina
- najranija toka analepse vezana je uz smrt Valentinove majke
- distanca se postupno smanjuje, a u posljednjem poglavlju pripovjedno i doivljajno Ja
gotovo se sjedinjuju
- pejsa je humaniziran, on je korelativ stanja ispovjednog subjekta, slika njegove due
LIRSKI ROMAN
karakteristian anrovski hibrid nastao kao produkt avangardistikih strujanja i tenje za
prevrednovanjem anrovskog sustava
nastao je kao rezultat poetizacije proze
sintagma upuuje da je posrijedi pribliavanja romana strukturi lirike, tj. prenoenje odreenih
oblikovnih postupaka karakteristinih za liriku u fikcionalnu proznu vrstu - roman

URO SUDETA
Mor
- fantastina novela, 1930
- jedino Sudetino znaajno prozno djelo
- podijeljena je u etiri dijela: Grana Jorgovana, Pria, Otajne slutnje i Finale
- ova se novela bavi posljedicama ovjekova raskida s prirodom
- tenja za materijalnim probicima, napredak tehnike i privrede, znai zapravo gubitak
izvorne ljudskosti, prirodne sree i ljudske harmonije
- glavni lik svojom sudbinom pokazuje tu fazu prijelaza kada se humanost i prirodnost
negiraju i ime ideologije napretka
- motiv za svoju pripovijest Sudeta je preuzeo iz narodnih pria i predaja sukob
realistinog i alegorijsko-fantastinog (Grana jorgovana i Pria su realistiki napisane,
svi su likovi realni osim Mora; Otajne slutnje i Finale prodor fantastinog i nadrealnog)
- fantastika prodire u priu o Moru nizom agresivnih prizora koji razbijaju idilinu sliku,
Edenski vrt oko rijeke Plonice (upravnikovo mrtvo pseto s ispijenom krvlju, ubijena stoka
po livadama, zapaljeni stogovi sijena, zatrovani bunari)
- Morova metamorfoza javlja se kao posljedica egzistencijalnog stanja Mor postaje
vukodlak zbog nerealizirane ljubavi i izgubljenog ivotnog smisla, ne moe vie ostvariti
sebe kao ljudsko bie; fantastina materijalizacija tjeskobe, straha, duhovnog nemira, enje
za ljubavlju i razumijevanjem
Na lirski nain opisuje se ljubav Mora, sina upravitelja seoskog imanja, prema lijepoj vlastelinki u.
No, iako se vole, zbog klasnih je razlika njihova ljubav osuena na propast i u se zaruuje s
Arnom. Nakon smrti oca Mor se postepeno pretvara u vukodlaka i nou pravi tetu na vlastelinovu
imanju. Bolesna u odlazi na lijeenje u vicarsku, a Mor se sasvim povukodlaio i izgubio sva
ljudska obiljeja.

VJEKOSLAV MAJER
ivot pua
- animalistiki roman objavljen 1938.
- sastoji se od niza meusobno povezanih feljtonistikih fragmenata te nabacanih refleksija
- svijet je promatran oima pua koji je u glavici kelja dospio u grad
- pueva ispovijest, u Ich-formi, simbolina je projekcija ivotne situacije maloga ovjeka:
osjeaj nemoi, krhkost i nezatienost bia kojemu odasvud prijete opasnosti
- to je metafora urbane otuenosti, klaustrofobije, raskinute veze s prirodom, simbolika grada
koji je neprijatelj ovjeku
- na stilskom planu oituje se tenja prema poetizaciji niskog stila i depoetizaciji visokog stila
- pritom se slui lokalnim zgb. idiomom i govorom periferijskih marginalaca
- fraza je leerna, pomalo i djetinjasta, ali ponekad i u znaku lirske mekoe i sentimentalnih
zanosa

IVO ANDRI
- njegovo pjesnitvo moemo podijeliti u 2 faze:
1. faza
- do 1918.
- pie intimnu liriku s dominantnim osjeajem nemira, melankolije i hipersenzibilnosti
- koristi slobodan stih ili pjesmu u prozi
- pjesmama ove faze pribliuje se ekspresionizmu i to disociranjem lirskog subjekta,
supstantivizacijom, psalminim tonom, motivima smrti i tijela, temama kao to su smrt,
samoa, unutranja tragedija
2. faza
- pie zbirke pjesama Ex ponto i Nemiri
Ex ponto (1918) - je knjiga pjesama u prozi, lirskih proza, ispovjedno molitvenih zapisa,
kratkih pria i lir. meditacija
- podijeljena je u 3 nenaslovljenja poglavlja
- posljednji zapis naslovljen je Epilog i s njim zbirka ima 140 zapisa
- naslov je preuzet od Ovidija, ali ne postoji nikakav drugi snaniji povezni motiv osim
progonstva
- za glavnu temu uzima duevne senzacije, a sve materijalno i konkretno iskljuuje iz djela
- u prvom poglavlju lir. subjekt razmilja o svom ivotu, u drugom i treem poglavlju
razmilja i o opeljudskim problemima kao to su drutvo, umjetnost ili
priroda
- prevladava jednostavan jezik, duboko proivljavanje osjeaja, a kod pjesama u prozi
filozofinost misli
- Milanja tvrdi da to nisu pjesme u prozi jer se odlikuju kronolokim nizanjem motiva, drugi
smatraju da bi to mogli biti pjesniki zapisi jer su tematski vezani uz
autobiografski egzistencijalni problem, a Solar misli da je to vrsta baroknog
plaa
- prevladavaju raspoloenja samoe, melankolije, boli
- lir. subjekt poistovjeen je s pjesnikovim JA
- zapisi su apelativno upueni itatelju, trae identifikaciju
- pejsa ima novosimboliku funkciju, dakle, slui za izraavanje unutarnjih stanja lir.
subjekta
Nemiri (1920) - zbirka je daleko lirinija i harmoninija od Ex ponta
- sastoji se od tri naslovljena dijela: Nemiri od vijeka, Nemir dana i Bregovi
- prvi i trei dio ine pjesme u prozi, dok je drugi dio pjesnika lirska proza
NOVELISTIKA
* Put Alije erzeleza
* Pripovijetke I.
* Pripovijetke II.
* Pripovijetke III.
41
- u ranim pripovijetkama dopunjuju se realizam i psihologija, objektivna i subjektivna
perspektiva, kroniarsko biljeenje vanjskih dogaaja s poetskim doaravanjem irealnih
stanja
- tematski su usmjerene na prolost Bosne i esto se temelje na lokalnim predajama i
kronikama
- u sreditu su zanimanja ljudi u sukobu sa svojom prirodnom okolinom i iji je ivot
obiljeen samoom i porazom
- u kasnijim pripovijetkama smanjuje se udio humora i arolikost prizora
- Andri reducira fabularni sloj i sve izraenije ponire u psihu likova
- u nainu prikazivanja dolazi do polarizacije izmeu epskih kroniarskih i psiholokih
postupaka
- stvara novele kronike u kojima povezuje individualne sudbine sa irim povijesnim
kontekstom
orkan i vabica
- radnja je smjetena u jednu od bosanskih kasaba u trenutku kada u nju dolazi cirkus koji
die na noge sve stanovnike
- najveu panju izazvala je atraktivna plesaica na ici
- za gl. protagonista Andri uzima ovjeka sa samog ljudskog dna, ovjeka kojemu se svi
izruguju i kojega svi zadirkuju orkana
- orkan postaje opsjednut plesaicom i upravo se zahvaljujui njoj izdie iz svog
svakodnevnog svijeta; u njemu se javlja ljubav zbog koje zaboravlja sve oko sebe,
zapostavlja svoje uobiajene poslove, a misli su mu dan i no zaokupljene vabicom
- no, najgore je od svega to ga nitko ne shvaa ozbiljno, svi se izruguju, a on je toga svjestan
- orkan je junak koji ima svoje tenje i snove, koji uzlijee u svojoj mati sve do zvijezda,
da bi na kraju otro tresnuo o zemlju
- iskoriten je kao simbol sudbine uzaludnih ljudskih matanja, neostvarivih tenji i elja
- Andri tako eli istaknuti kako svatko ima pravo na ljubav i moe biti zaljubljen, ma koliko
malen i ma koliko uen bio
- nepobitno i bez sumnje izdie se iznad svojih granica kad ga pitaju to bi radio sa
vabicom da ju dobije na raspolaganje on odgovara morebit, ne bih nita tako se uzdie
na najviu moguu visinu u ovoj prii
Mustafa Maar
- on je junak, ali junak samo dok ubija u trenucima kada se treba suoiti sa samim sobom
pretvara se u ogromnu kukavicu
- Mustafa najveu bitku vodi sa svojom nesanicom i strapi od svake nove noi (stalno ga
proganja san o silovanim djeacima s Krima i on se u snu die da ih hvata, ali uzalud mae
rukama jer je nejak i smijean)
- kakav je u snu takav je i u javi nejak i smijean, i duboko u svojoj nutrini toga je i
svjestan, ali pred drugima se karakterizira kao Mustafa Maar koji se odvalio od stijene pa
mu ne treba ni kruha ni sna
- on je jedan od onih ljudi koji ne mogu podnijeti jae od sebe, a jo manje sluati tue
hvalisanje iz tog razloga i ubija svog suputnika Abdulselam Bega, za kojeg neposredno
prije ubojstva konstatira da je kukavica i laov, a takvi lako ubijaju tom je reenicom vrlo
jezgrovito opisao samog sebe
- njegov beskrajni kukaviluk Andri dokraja uvruje Mustafinim strahom dok putuje
umom bojei se panjeva i stabala u mrkloj noi
- skonava svoj ivot dolaskom u Sarajevo gdje pogiba od ruke jednog cigana kovaa koji ga
je pogodio komadom eljeza u sljepoonicu
- Mustafa simbolizira onu vrstu ljudi koji odaju privid snanog karaktera i koji misle da su
sami sebi dostatni, koji bjesne od muke kada stvari izmiu njihovoj kontroli, a koji su
zapravo najvee kukavice koje hodaju po ovom svijetu

SLAVKO KOLAR
- 1917. objavljuje 1. zbirku novela Nasmijane pripovijesti
- dominantan je povrinski humor, dominiraju rijeu kompromis i ovjek bez fizionomije
- Kolar kreira takav tip junaka koji e postati centralnim njegovim literarnim protagonistom u
sljedeoj fazi njegova stvaralatva
- u meuratnom razdoblju pie dvije zb. pripovijedaka: Ili jesmo ili nismo i Mi smo za
pravicu
- tematski obuhvaaju hrv. selo i provinciju; opisuju malograansku sredinu i njezine ljude
- njegovi junaci su poluinteligenti, mali karijeristi s velikim idejama, laktai te kompromiseri
- ostaju u provincijskoj sredini gdje e se nai u neposrednu dodiru s autohotnim seljakim
elementima i time e najvie pokazati svoje karakterne osobine
- u novelama uglavnom povezuje malograansko-provincijsku i seosku sredinu i ljude
- pritom neprestano izmjenjuje tragino s lirskim i kominim
- te suprotnosti povezuje specifinim humorom, koji se prije svega ostvaruje kao humor
atmosfere
- taj specifini humor atmosfere Kolar najee ostvaruje tako to okvirnom, najee
traginom motivu novele, dade sadraj neega smijenog ili neoekivanog, neloginog
- u posljednjoj stvaralakoj fazi Kolar dolazi do bespotedne satire u knjigama Natrag u
naftalin (1946) i Glavno da je kapa na glavi (1956).
- to su pripovijesti iz gradskoga ivota tijekom II svjetskog rata

MILAN BEGOVI
Djela: zb. pjesama Knjiga Boccadoro
drame: Myrrha
Ga Walewska
Pustolov pred vratima
Hrvatski Diogenes
Bez treeg
novele: Kvartet
Dva bijela hljeba
romani: Dunja u kovegu
Giga Barieva
Bez treeg
- salonska drama, 1931, u 3 ina
- radi se o dramatizaciji posljednjeg poglavlja romana Giga Barieva
- radnja se odvija u jednoj noi krajem veljae 1926.g. u jednoj prostoriji male barokne
katnice na Gornjem gradu
- prostor drame je Gigin salon koji za Marka sadri skup podataka o Gigi on vodi
neverbalnu komunikaciju s tim prostorom, trai znakove nevjere i detektivski analizira
njezin ivotni prostor
- naglaena okrenutost predmetnom svijetu otkriva njegov odnos prema Giginu tijelu on
polae pravo na posjedovanje njezina tijela
- temeljna odrednica drame je antagonizam spolova odnos muko/ensko
- u vrijeme kada Begovi pie dramu popularan je psiholog Otto Weininger koji tvrdi da su
ene amoralna i nelogina bia pa je ova drama polemika s tim tezama
- Giga se tijekom drame osvjetava kao individuum ubojstvom se brani od silovanja jer ne
eli biti tijelo, objekt
- od partnera trai razumijevanje i povjerenje koje ne dobiva
- toka obrata je pismo Gigina oca koje Marka navodi da povjeruje u Giginu odanost
- na Gigu to pismo ima drukije djelovanaje ona je uvrijeena to Marko vjeruje njezinu
ocu, a njoj ne
43
- na temelju pisma Giga postaje ponovno vrijedna u Markovim oima, eli s njom spavati, ali
ona to odluno odbija jer shvaa da je Marko poistovjeuje s predmetom
Giga Barieva
- 1940
- os radnje je Giga vjenana na bojinici s Markom Bariem
- Marko nestaje u ratnom vrtlogu, Giga eka njegov povratak, ivi u strahu, patnji i nadi i
odbija brojne prosce
- idealizira svog Marka, eljno oekuje ponovni susret, a kad se on nakon 8 godina vrati Giga
ga, nakon svae, ubija jo istu no
- u sreditu analize je psihologija spolova, filozofija mukog i enskog principa, razliitosti u
poimanju vjernosti, dunosti, braka i seksualnosti
- prva knjiga Sedam prosaca sastoji se od sedam portreta Giginih prosaca (ime, arko,
Pero)
- sve te prie pripovijeda Giga svojoj prijateljici, ruskoj emigrantkinji Irini Aleksandrovnoj
- sama se Giga u tim priama pojavljuje tek posredno, a svaki prosac predouje svoj svijet
- ti su likovi prikazani i kao simboli odreenog tipa ponaanja, ali i kao projekcije glavne
junakinje, dakle i kao njezin subjektivni doivljaj odreenog ovjeka
- sve su prie ispripovijedane kroz Gigu, osim sedme prie o Peri koja je dana u formi
autoportreta
- druga knjiga Na ratitu donosi burna zbivanja u ratnom vrtlogu te odlino ocrtane likove
kapetana, idovskog djeaka lojmea te starog Baria i njegove prilenice Piroke
- u djelu ima brojnih internih i eksternih analepsi, mijea se prolost i sadanjost
- tek se u posljednjem poglavlju vrijeme prie i vrijeme diskursa poklapaju
Pustolov pred vratima
- HNK 1926.g.
- tragikomedija u 9 slika (prva i zadnja su realne, ostale fikcije)
- dramski svijet je sazdan od dva suprotstavljena dijela: onog iza i onog ispred vrata
- sa stajalita bolesne djevojice, terasa je sumorno i pusto mjesto umiranja, a cesta to se
nazire kroz vrtnu ogradu za nju je put u ivot
- Djevojka u zbilji nikada ne odlazi s terase, ali joj Smrt pomou predstave u predstavi
(privienja) omoguuje da stekne potpun uvid u ivot kakav bi moda proivjela s one
strane vrata
- Smrt se individuira u 10 likova: Neznanac, Profesor s velikim naoalama, Messenger boy,
Najbolji prijatelj, Policajac, Apa, Reiser traginih filmova...
- Smer je tvorac, a Djevojina svijest istodobno i pozornica i gledatelj prikazanja u kojem
njezina teatarska egzistencija Agneza, voena rukom sveprisutnog redatelja, ide krunom
stazom na kojoj je eka 7 postaja (veranda vile, budoar, odjeljak u spavaim sobama
meunarodnoga vlaka, apartman u alpskom hotelu, bolesnika soba, salon kod Glumeve
ene, most u predgrau)
- prikazanim postajama Smrt pridruuje i nekoliko verbalno predoenih dijegetikih postaja:
- Institut gdje se formirao djevojin karakter
- Sanatorij gdje se uoila s boleu
- Groblje
- Kazalite
emu Kazalite???
jer Begovievom imaginarnom pozornicom vlada Pirandellovski duh teatralizma
Privienje je koncipirano i treba biti realizirano kao kazalina ili filmska predstava u
predstavi kojom Smrt nadoknauje Djevojci bioloki ivot to joj ga uzima. Predstava
meutim nije puka opsjena, ona je forma te je kao takva vrednija i istinitija od ivota.
Begovi ustvruje da se pravi ivot moe iskusiti i spoznati samo u kinu (Neznanev Kino
iz 1. slike)
- kao redatelj Privienja, Smrt ureuje i odnose meu likovima osvijetemu enu Agnezu
stavlja izmeu konformista (Mua) i individualista (Neprisutnoga)
- posebnost je drame u tome to se Mu i Neprisutni Agnezin oboavatelj nee izravno
sueliti, Smrt vjeto izbjegava aranirati njihov susret, isto kao to izbjegava urediti i
Agnezin susret s Neprisutnim
- razlog tome su 2 oprena htijenja:
a) Djevojka hoe ivot i sreu
b) Smrt eli Djevojku, ali ne eli ju na nain silnika ve suptilnog zavodnika, eli da
ona umiranje doivi kao svoj izbor i akt
- kao naknadu za ivot koji joj oduzima nudi joj ispunjenje najintimnijih elja u Privienju,
teatru, snu
- no, u toj je igri Smrt vara jer joj usauje elju za nedostupnim idealom i tako je prisiljava da
se baca u zagrljaj nedostojnih ljubavnika sve dok se ne umori te poeli smirenje u smrti
- u trenutku kada se ta dva oprena htijenja poklope drama zavrava
Knjiga Boccadoro
- boccadoro = zlatousta
- zb. pjesama koju je objavio 1900. pod ps. Xeres de la Majana
- sadri sonete, tercine, sestine, balade i dr. pjesnike forme na temu tjelesne ljubavi za
markizicu Zoe Boccadoro, utjelovljenje mladosti i ljepote
- stari su za zbirku rekli da je to bolesna lirika, a mladi su je istaknuli kao reprezentativno
djelo hrv. moderne
- erotski motivi i slobodne ljubavne igre osnovna su pjesnikova opsesija
- temeljna je oznaka njegove lirike gajenje kulta ljepote i ljubavi te izvanredni, profinjeni
lirski artizam

MILE BUDAK
Ognjite
- roman iz likog seljakog ivota u 4 knjige
- zbivanja se, dakle, odvijaju u Lici, otprilike posljednjeg desetljea 19. st. pa do kraja 1. svj.
rata
- roman je zamiljen i sagraen kao lanac epizoda koje se meusobno povezuju glavnom
idejom
- prati nekoliko generacija iz dviju obitelji te njihovu nagonsku elju da ouvaju svoje
ognjite, lozu i kontinuitet zadruge
- centralna idejna os ovog romana jest metafora ognjita i doma ona odreuje gotovo svaku
pojedinanu akciju, to je opsesija svakoga lika
- likovi su oblikovani na temelju elementarnih nagonskih slojeva: njima vladaju strasti,
instinkti, divlji nagon za samoodranjem
- pokreta radnje je Blai, povratnik iz Amerike i gospodar imune zadruge
- svi njegovi inovi proizlaze iz neukrotiva nagona zla, elje za osvetom, prkosom,
zadovoljenjem putenih strasti i ureenjem svijeta po naelu slobodne volje
- po svom demonizmu, beskrupuloznosti i animalnom kultu snage podsjea na mranu figuru
Gue Rigalina iz Kosorova Poara strasti
- svoje etike antipode Blai ima u likovima Lukana i Anere
- Anera je lika seoska heroina koja se istoom ideala i moralnom snagom uzdie iznad
sredine, ali pada kao rtva borbe primitivnih nagona i slijepe strasti na jednoj, a uzvienog
poimanja morala i dunosti na drugoj strani
- roman je napisan kao drama vie od 2/3 teksta zapremaju dijalozi
- likovi su obiljeeni snanom emocionalnou, a odnosi se meu njima postupno zaotravaju
i oblikuju snane dramske konflikte
- dijalog se osamostaljuje, pretee nad naracijom i osnovno je sredstvo karakterizacije likova
45
- tema je uzeta iz neposredne stvarnosti, a likovi su analizirani u neodvojivoj vezi s
drutvenom i prirodnom sredinom
- roman je napisan tokavskom ikavicom

MIROSLAV KRLEA
tokavsko pjesnitvo
- pjesniko mu se stvaralatvo dijeli na nekoliko razdoblja:
1. RANO RAZDOBLJE - 1916-1917
- ini est simfonija pisanih slobodnim stihom kojim se suprotstavlja
tradiciji hrv. versifikacije
- karakterizira ih intenzivan doivljaj prirode a pjesniki je jezik zasien pjesn. figurama
2. RATNA LIRIKA - 1918-1919
- obuhvaa Pjesme I, II i III te zbirku Lirika
- u njima dominiraju motivi vezani za rat, naglaen je socijalni angaman
- lirski subjekt govori o sebi u 1. licu
- ta je lirika bliska pjesnitvu ekspresionizma
- nastajala je uglavnom tijekom rata, tematski je i stilsko-morfoloki raznolika
- prevladavaju teme smrti, prolaznosti, ovjekova straha, boanske pravde
- ostala obiljeja: hiperbolina metaforika, slobodan stih, kompozicijska skokovitost
3. 1930-te - pie zb. pjesama Knjige pjesama i Pjesme u tmini
- svjedoe o promjeni poetikih nazora
- lirski subjekt najee je neosoban, a aktivnost mu je preteito promatraka
- jasno je izraena socijalnokritika dimenzija pjesama
- dominira konzervativnija versifikacija
Pjesme I Pieta, Naa kua, Plameni vjetar, Jesenja pjesma
Pjesme II Badnja no, Crveni suton, Predveerje, Stih
Pjesme III Rat, Kasno popodne, Pjesma naih dana
Pjesme u tmini podijeljene na vie tema: O bijedi, O vremenu i o smrti, O snovima, U
predveerje, Nad otvorenim grobovima, Ranjavi motivi, Lirski motivi u prozi
Simfonije Podnevna simfonija, Pan, Suton, Nokturno, Sodomski bakanal, Ulica u jesenje jutro
Balade Petrice Kerempuha
- prvi put objavljene 1936.10 u Ljubljani (30 pjesama), a drugi put 1946. u Zagrebu (34
pjesme)
- ve su u naslovnoj sintagmi dovedena u odnos dva disparatna pojma: pojam BALADE kao
pjesnike vrste tunog sadraja i pojam humoristinog knji. lika Petrice Kerempuha
- tim postupkom Krlea je najavio samosvojan tip MODERNE BALADE kojoj je u osnovi
baladeskna slika i vizija poremeenog, izoblienog svijeta
- taj izokrenuti svijet predoen je u autorskoj optici humora, ironije, sarkazma, paradoksa,
apsurda i groteske
- tako je stvoren oblik nove lirske vrste ANTIBALADE
- u baladama je rije o ljudskoj patnji, stradanju, stalnoj ugroenosti, socijalnoj inferiornosti
podreenih, a kljuni protagonist djela je anoniman puki kolektiv
- Petrica Kerempuh - sredinji lik djela, javlja se kao kaziva
- kod nas je knjievno promoviran u djelu varadinskog kajk. pisca
Jakoba Lovrenia (Petrica Kerempuh iliti ini i ivlenje loveka
prokenoga)
- Petrica je lik iz kajk. pukih legendi, a preuzet je iz europske
knjievne tradicije (varijanta Tilla Oilenpigela iz Costerova romana)
10 na stotu obljetnicu Danice
46
- Kerempuh u doslovnom smislu rije znai crijeva, drobina, a u prenesenom oznaava
pukog zabavljaa
- Petrica se direktno pojavljuje u uvodnoj baladi Petrica i galenjaki i u baladi
Komendijai
- Petrica je autorov alter ego autor je sveprisutan u djelu (u zavrnoj baladi Planetarijom
ak i dolazi na scenu)
- to se tie jezika, Krlea stvara svoj vlastiti kajkavski idiom koji je spoj dijakronije i
sinkronije
- SINKRONIJA: upoznaje kajkavtinu bake Terezije Gorianec, kajkavtinu iz njezinih
molitvenika, kajkavtina hrv. domobrana
- DIJAKRONIJA: prouavao stare kajkavske rjenike (posebno Belostenev
Gazophylacium), knjievna djela starih kajkavskih pisaca, dijalektoloke studije
Neke balade:
Petrica i galenjaki
Ni med cvetjem ni pravice
Khevenhiller
Po medvednici
V megli
Baba cmizdri pod galgama
Eseji
Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedua
- 1933.
- Krlea brani tezu da ljepota posjeduje metafiziku dimenziju
- umjetnost povezuje sa ovjekovim strahom od prolaznosti
- pitanje umjetnosti i ljepote nije pitanje razuma i mozga
- pisac nije propovjednik ideologije, ve talent
- zagovara individualnost i originalnost
- Predgovor moemo podijeliti u 4 dijela:
a) odgovara na pitanje to je ljepota
b) raspravlja o socijalnoj literaturi
c) daje ocjene novijeg hrv. slikarstva i knjievnosti
d) pokazuje kako je Hegedui praktina primjena teze o socijalnoj tendenciji
- hvali Kranjevia, Kovaia, Starevia, Hegeduia
Dijalektiki antibarbarus
- 1939.
- citira, analizira i kritizira Pricin tekst; govori o banalnosti Pricinih ideja
- ovaj je tekst doivljen kao otvoreni izazov kojim se radikalno osporava autoritet KPJ i
njezinih vodeih intelektualaca
- zaotrio je podjelu na krleijance i antikrleijance meu pripadnicima lijevog pokreta
Knjievnost danas
- govori da je bitna zadaa suvremene knjievnosti svjedoenje o zbilji, ali i dalje inzistira na
vanosti umjetnikog oblikovanja socijalnog angamana
Drame
PRVI DRAMSKI CIKLUS
Legenda, Michelangelo Buonarotti, Kristofor Kolumbo, Maskerata, Kraljevo, Adam i Eva
- u prve tri drame inzistira se na rascijepljenosti i dualitetu linosti u Legendi tako Krist
raspravlja sa svojom sjenom koja je zapravo njegov potisnuti, ovozemaljski Ja; Nepoznati u
Michelangelu B. je utjelovljena projekcija unutarnjeg umjetnikova razdiranja, dilema, a
isto tako je i s Nepoznatim u Kristoforu Kolumbu
- u ove tri drame rije je o izdvojenim, legendarnim biblijskim ili povijesnim linostima
izjedanima sumnjama
- one se prometejski bore za svoja uvjerenja i ideale te doivljavaju intimne poraze
- Krlea integrira elemente suvremene avangardne drame
- tematsko-idejni sloj vezan je za velike povijesne procese, umjetnike projekte genijalnih
umjetnika, za simboliku viziju hrv. krvave zbilje i traumatine povijesti
- obiljeja: simultanizam, vizualna dinamika s ubrzanim kretanjem glumaca, uestale
promjene prostora, prikazi kaotinih zbivanja (tunjava, pijanevanje, pobuna gomile i sl.)
Kraljevo
- 1918.
- jednoinka
- pripada tzv. TOTALNOM TEATRU
to je teatar koji se ne temelji samo na dramskoj rijei, nego na jednakoj
valjanosti i interakciji svih scenskih znakova (grimase, geste, mimika,
kostimi, rekviziti...)
na publiku eli djelovati ekspresivno, eli izazvati dojam
znaajke: sinkretizam, simultanost zbivanja, masa kao lik, element kaosa
(oituje se kao efekt THEATRUM MUNDI cijeli svijet je kaos, pozornica;
Bog je redatelj, dok su ljudi glumci, marionete)
Kristofor Kolumbo
- 1918.
- jednoinka
- u drami dolazi do otvorenog sukoba dvaju oprenih nazora o smislu ivota i ljudskog
kretanja
- kvantiteta mase, u kojoj se gubi pojedinac, suprotstavljena je misaonoj kvaliteti nadmonog
pojedinca
- ovaj odnos kvantitete i kvalitete bitan je dramski pokreta radnje
- Kolumbo ustaje sam protiv svih na svom brodu, oni ga pribijaju na kri, a on vie da je sve
la to je dosegnuto i da se smisao ljudskog postojanja ostvaruje samo u hodu naprijed
- zato on eli otputovati u Nepovrat, u apstrakciju
DRUGI DRAMSKI CIKLUS - PRIJELAZNE DRAME
Galicija, Golgota, Vujak
- u njima se mijeaju veristiki, ekspresionistiki i artistiki postupci
- tematiziraju ideoloka, nacionalna, socijalna i kulturna previranja posljednjih dana Austro-
Ugarske
Golgota
- 1922.
- pet inova
- u drami se radi o sukobu klasa: radnike i graanske klase
- lica nisu karakterno izraena i nemaju individualna obiljeja, ona su dio mase
- dvije su osnovne skupine sudionika drame:
a) lanovi odbora arsenala i Ksaver
b) radnici na oklopnjai Republika i glasovi iz gomile
- istaknutiji likovi su Pavle, Kristijan i Ksaver uz koje povezana i BIBLIJSKA SIMBOLIKA
Golgote, a koji su i nosioci glavnih tematskih tokova drame
- Pavle, kojeg Ksaver usporeuje s Kristom, u sukobu je s Kristijanom (izdajicom - Judom)
- Ksaver u sebi vidi Ahasvera nije htio pomoi Pavlu kao ni Ahasver Isusu
- hajka na Pavla simbolizira vjekovjenu hajku na Krista
- u zavrnom dijelu drame dolazi do obrata s drame mase na dramu pojedinca (Kristijana)
Kristijanov sin je bolestan, dolazi Doktor, koji je zapravo Kristijanovo drugo Ja, njegova
savjest koja ga optuuje i sudi, i zadavi Kristijanova sina
Vujak
- 1923.
- tri ina
- glavni lik je suvremeni ovjek, Kreimir Horvat, koji je odreen samim sobom i svojim
opsesijama i nemirima, ali i iluzijama
- on postoji u posve odreenom prostoru i vremenu i drutvu (dakle, psiholoka i drutvena
karakterizacija)
- drama sadri elemente ekspresionizma (Horvatov san, krik i iluzija izazvani sukobom biveg
i sadanjeg efa Narodne sloge), a posebno elemente naturalizma (Horvat sve vie tone u
seljaki naturalizam, nasilje i opakost)
TREI DRAMSKI CIKLUS
Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda
- Krlea prelazi s kvantitativne drame na kvalitativnu dramu
- to su drame novog realizma:
zanimanje za suvremene psiholoke, socijalne, drutvene i moralne probleme
pomak s ruralne na urbanu scenu
uvodne dramske scene djeluju poput nastavka prijanjih zbivanja
posljednji prizor nije otvoren, ve zatvoren to se postie motivom samoubojstva,
ubojstva ili rasula prikazanog svijeta
u zapletu sudjeluju tri ili etiri individualizirana lika koji predstavljaju odreeni diskurz
(esto suprotstavljen)
- ova je trilogija uvelike povezana s norvekom dramom (Ibsenom i Strindbergom): naglaeni
su psiholoki dijalozi, sukob mukarca i ene je otar, brutalan, iskonski, zbivanja su
ograniena na obitelj kao temeljnu drutvenu jedinicu
- sve dijelove glembajevskog ciklusa povezuje praenje ivota i rasapa jedne graanske
obitelji koje je uzrokovano drutveno-politikim i ekonomskim previranjima
Gospoda Glembajevi
- 1928.
- tri ina
- Krlea uvodi niz likova koji reprezentiraju stalee i profesije koje imaju mo u graanskom
drutvu
- njima je suprotstavljen neurotini intelektualac, koji porijeklom pripada tom svijetu (Leone),
ali je zgaen nad njegovom amoralnou i nehumanou
- Leone je najindividualiziranije lice drame
- kod njega se ne moe predvidjeti kako e se ponaati u sljedeem trenu
- razara ga pripadnost glembajevtini i mrnja prema njoj
- ta unutranja Leoneova borba ujedno je i glavni uzronik i pokreta svih sukoba u drami
- no, Leone na kraju ipak pokazuje da je glembajevtinu samo potiskivao u sebi, ali je nije
uspio unititi (ubija barunicu Castelli)
- govor je individualiziran psiholokom motiviranou lica
- prevladava agromersko-patricijski rjenik krcat njemakim frazama
U agoniji
- 1928.
- tri ina
- troje protagonista (Lenbach, Laura i Kriovec)
- u drami nema akcije, protagonisti ne djeluju, ve govore
- radnja se ne pokree tako to je izazvana vanjskim imbenicima, nego proizlazi iz intimnih
suodnosa likova
- pokreta unutranje dinamike radnje je Lenbachovo samoubojstvo on nije mrtav, ivi u
svijesti Laure i Kriovca, u njihovu meuodnosu
- u tom trokutu Kriovec je taj koji vue konce on manipulira Lenbachom i Laurom, a
nakon Lenbachova samoubojstva Laura shvaa kakav je Kriovec
- vrhunac drame je razgovor Laure i Kriovca koji otvoreno priznaje svoju vezu s Izabelom
Georgijevnom te Laura shvaa da ne postoji vie nikakav izlaz za nju osim smrti
Leda
- 1932.
- etiri ina
- likovi: Klanfar, ena Melita, Urban, Aurel (slikar), ena Klara, Leda (slikarski model)
- Leda je ljepotica iz grke mitologije, ijoj ljepoti nije uspio odoljeti niti sam Zeus
- u drami nema sukoba meu likovima, nema glavnog lika, pravih zapleta
- veliku vanost ima podtekst
- drama je natopljena lirikom
- nagle su promjene raspoloenja i ugoaja likova
- zbog svega navedenog moemo povui vezu s ehovljevim dramama
- razlika je jedino u tome to ehov ima humani odnos dobroutnosti prema svojim likovima,
a Krlea svoje likove komentira satirinim podsmjehom, nesmiljeno ih razgoliuje te
pokazuje njihovu marionetsku narav
ETVRTI DRAMSKI CIKLUS DRAMSKE FANTAZIJE
Aretej, Put u raj
SADRAJI:
KRISTOFOR KOLUMBO (Hrvatska rapsodija, 1918)
Jednoinka
Zbiva se na admiralskoj lai "Sveta Marija" u noi pred otkriem Novoga Kopna. Olujna je
no, veliko nevrijeme i oajni robovi proklinju Admirala (Kristofor Kolumbo) koji ih je uvalio u
ovu plovidbu u Nepoznato. Admiralska falanga pokuava ih urazumiti, ali robovi se osjeaju
izigrani i prevareni velikim obeanjima o Novoj Zemlji pa se bune i otkazuju poslunost te trae
jednakost. Admiral priznaje falangi da ne vjeruje u Zemlju i Stari svijet, pa tako ni u panjolskog
kralja, kojega opisuje kao glupana. Falanga to ocjenjuje kao veleizdaju pa ga mue i razapinju na
jarbol. Utom svie i uoava se kopno na horizontu. Svi pomahnitaju od radosti, a Admiral se u
zavrnom monologu obraa Narodu, njegove rane se razdiru a po palubi curi admiralska krv.
KRALJEVO (Hrvatska rapsodija, 1918)
Jednoinka
Radnja se zbiva na Kraljevskom sajmu, jedne noi u kolovozu u predratnom Zagrebu. Sve je
prepuno neobuzdane vike. Svaaju se seljaci i gradska "gospoda"; sve je izmijeano s vikom
mesara, kobasiara, kolportera i ostalih prodavaa. Uskoro se radnja seli u krmu. Tamo piju none
dame Margit i Stella. U krmu dolazi Madam pa joj se pridruuju. Saznaju da se u bordelu objesio
ovjek. Dolazi Janez - mrtvac koji se objesio. Djevojke vrite od straha. Pojavljuje se i utopljnik
tijef. Poziva Janeza da se vrate na Mirogoj prije izlaska sunca, ali on eka Anku u koju je
zaljubljen. Ona se pojavljuje sa svojim ljubavnikom Herkulesom. Dok ovaj odlazi po pie, Janez
dolazi do Anke i razgovara s njom. Ona ga tjera od sebe jer smrdi kao mrtvac. Kolo mrtvaca s
Mirogoja plee oko uasnute Anke. Vizija se rasplinjuje kad se vrati Herkules. Anka plae u
njegovom naruju, a Janez nasre na Herkulesa. Anka s Herkulesom odlazi, a Janez sam nastavlja
piti dok s prvim pijetlovima ne padne definitivno mrtav. Odvoze ga mrtvaka kola. Opet se plee
kolo i dalje slavi Kraljevo.
VUJAK (Savremenik, 1923)
Malograanski dogaaj u tri ina
Drama u tri ina s predigrom i intermecom
Predigra se dogaa u redakciji Narodne sloge. Razgovaraju suradnici u novinama: Polugan, meter
ipui, Strelec i dr. Dolazi vijest da se u haustoru nalazi mrtvac, a kasnije se ispostavi da je rije o
veletrgovcu jajima, gospodinu Mayeru. U redakciju dolazi Venger-Ugarkovi, bivi urednik i
osniva Narodne sloge. Svaa se sa efom tvrdei da je oteo njegove novine. Tu je i Kreimir
Horvat, apsolvent filozofije i invalid, ujedno i suradnik Narodne sloge koji objavljuje da e se
preseliti na selo.
Prvi in dogaa se usred jake zime u selu Vujak, u kui udovice seoskog uitelja, Marijane
Margetike. Tu su i narednik Pantelija Crnkovi, Juro, stari Hadrovi , andar te Amerikanka Eva,
biva vlasnica crnakog bordela u Chicagu. Udovica se nakon smrti supruga koji je poginuo u ratu
boji deloacije, ali ostali je tjee da je kao udovicu palog ratnika ne smiju izbaciti. Na vrata lupa
ranjeni Horvat koji je postavljen u Vujak za novog uitelja. Na putu su ga napali i orobili
pripadnici Zelenog kadera. Nakon to previju ranjenika, svi se spremaju za spavanje. U noi Horvat
i udovica razgovaraju on ju tjei da ju nee izbaciti iz stana, koji mu sada, kao uitelju pripada.
Horvat se svaa s Lukaem, Tomerlinom i starcem pripadnicima kolskoga odbora koji ga
optuuju da je prodao kolska drva i kaf te trae natrag kolsku imovinu. Zapravo ih je prodala
udovica koju oni ne mogu podnijeti jer je u jednoj prostoriji kole otvorila trafiku. Kasnije se
svaaju Horvat i udovica. Ona tvrdi da nosi njegovo dijete, dok on istovremeno ljubuje s Evom.
Iznenada se u selu pojavljuje Marjanin mu Lazar za kojega se vjerovalo da je poginuo. itavo selo
se udi, a on se vraa prosvijetljen, svima govorei o Bogu.
Trei in dogaa se u Evinom domu. Ona se svaa s majkom jer od zvrjanja njezinog
vretena ne moe sluati glazbu pa joj vreteno baca u vatru. Dolazi Horvat koji joj se jada i pria joj
o svom noanjem snu.
U posljednjem dijelu opisan je bjesomunoskndalozni san Kreimira Horvata: on sanja
svoje vjenanje s nekom gospoicom iz djetinjstva koje pomalo nalikuje karminama. Meu gostima
su i njegovi pokojni roditelji te Marijana prerezanih ila. Svi se svaaju i viu jedni na druge.
Dolazi Eva s brodskim kartama i poziva ga da zajedno otputuju u Ameriku. Ona ima ukradene
dragocjenosti iz crkve s kojima e u Americi kupiti farmu. No Marijana ju je tuila pa dolazi
Pantelija da je uhiti. Eva odlazi da se presvue, ali se iznenada vraa s pitoljem i ubija Panteliju
koji ju je doao uhititi. Ona i Horvat odlaze u Ameriku.
GOLGOTA (1922)
Drama u pet inova
Sjenama Richmonda i Fortinbrasa
U pivnici, u sobi ruskog zarobljenika Andreja, svaaju se lanovi arsenalskog odbora Pavle,
Kristijan, Klement, Petar i Ivan. Pavle optuuje Kristijana da je njihovu namjeru da tunel i most
dignu u zrak izdao policiji i da e jo noas osmorica biti strijeljana. Dolazi Andrej s vijeu da je
dio ljudi ve zarobljen te s papirom koji dokazuje da je policija o tome bila obavijetena. Dakle,
meu njima se nalazi izdajnik. U vrijeme kada se Andrej pojavljuje, Kristijan neopaen bjei.
Drugi in dogaa se u noi u kui arsenalskog radnika Ksavera. Njegova ena uje sumnjive
umove te moli mua da provjeri o emu se radi. U zadanici svoga sina Ksaver pronalazi zadau o
Ahasveru11 i udi se to u koli daju djeci takve teme. Na vrata lupa Pavle kojega progoni konjica.
Ksaver mu eli otvoriti, ali ena to ne doputa (situacija je vrlo slina biblijskoj: Pavle u ulozi Isusa,
a Ksaver kao Ashaver) pa Pavla konjica sustie i objesi na ljivu pred Ksaverovom kuom.
Radnici na poslu u carskoj oklopnjai raspravlju o politici. Tu je i Ksaver koji sjedi kao
izgubljen i bunca o Pavlu koji je pred njegovom kuom objeen na ljivi. Radnici misle da je enuo
pameu. Dolazi Kristijan koji poziva ljude na trajk, ali tu je i Andrej koji ga optuuje kao Judu i
izdajnika koji ih je sve izdao. Jedni stanu na Kristijanovu, a drugi na Andrejevu stranu, nastaje
tunjava na kraju koje Andreja odvode vojnici.
11 Prema biblijskoj legendi Ahasver nije htio Isusu dati vode na njegovu krinom putu do Golgote pa
ga je Isus prokleo
na vjeno prokletstvo i lutanje.
Na groblju pokapaju ubijene radnike arsenala. Ksaver prepriava svoju priu s Pavlom koji
ga je molio da ga spasi pred progoniteljima, a on se to bojao uiniti te optuuje svih kao izdajnike
nakon ega ga ostali zatuku.
Pijani Kristijan se vraa kui. eka ga oajna ena s bolesnim sinom. Kristijan ju tjera na
spavanje i sam eka doktora koji konstatira da e djeak, iako nema nikakvih komplikacija - do
jutra umrijeti. Kristijan trai objanjenje i doktor mu saopava da je to zbog toga to je lano
prisegao na ime svojega djeteta da govori istinu kada je lagao (u prvome inu) i u posljednja dva
dana skrivio smrt tolikih svojih kolega. Oajni Kristijan odjednom postaje i poboan, iako to do
tada nije bio, ali doktor u crnim rukavicama zadavi bolesno dijete, dok Kristijan sve to samo
nemono gleda. Doktor odlazi, a ena se budi, i kada vidi to se dogodilo glasno narie i lupa
glavom o postelju.
GOSPODA GLEMBAJEVI
Drama u tri ina iz ivota jedne agramerske patricijske obitelji
Odvija se jedne noi, kasnog ljeta 1913, u kui imune bankarske obitelji Glembay. Nakon
sveane veere u ast sedam uspjenih poslovnih desetljea obiteljske tvrtke Glemby Ltd, odvija
se niz dijaloga u kojima se karakteriziraju sudionici i uvode kljuni dramski motivi. U sreditu se
nalazi odnos izmeu Leona Glembaya i njegova oca Ignjata. Ignjat je ef tvrtke, bankar i
industrijalac, a Leone je slikar, nervozni ekscentrik koji se nakon jedanaest godina vraa u obiteljski
dom. Leonova majka je prije jedanaest godina izvrila samoubojstvo, kao i njegov brat Ivan i sestra
Alice. Nakon majine smrti, otac se oenio svojom bekom ljubavnicom Charlottom Wernerovom
barunicom Castelli, koja je to iskoristila za put u visoko s drutvo i s kojom je dobio sina Olivera.
Jedini prisan kontakt Leone te veeri uspostavlja s barunicom Zygmuntoviz, udovicom svoga brata,
koja je nakon Ivanove smrti ula u dominikanski samostan kao sestra Angelika. Prvi in zapoinje
njihovim dijalogom (Mutno je sve to u nama, draga moja Beatrice, nevjerojatno mutno.), koja
otvara temu njihova razgovora o odnosu racionalnog i osjetilnog, ali i navjeuje itav niz malih
tajni koje se kriju iza fasade uspjenog poslovnog carstva. U konverzaciju ulazi i stari Fabriczy
(Ignjatov brati), ispovjednik barunice Castelli Slberbrandt i dr. Paul Altman, lijenik. Leone
neprestano podriva tobonju obiteljsku idilu, insistirajui da je njihovo bogatstvo sticano na
zloinima i prevarama. Puba, mladi Fabriczy i pravni zastupnik tvrtke trai ovlatenje za odgovor u
kampanji koja protiv barunice Castelli vodi socijalistiki tisak jer je baruniina koija nesretnim
sluajem usmrtila 73-godinju proleterku Rupertovu s kojom je ivjela nevjenana ena njezina
pokojnog sina Josipa Fanika. Nakon smrti stare Rupertove, Fanika je u interesu tek roenog
djeteta podigla odtetnu tubu protiv barunice, ali je sud odbio njezin zahtjev pa ona ve nekoliko
puta dolazi pred vrata Glembajevih i moli za materijalnu pomo kako bi kupila singericu i tako, kao
velja, preivjela. Leone joj kupuje singericu, ali ona u meuvremenu jo jednom dolazi na vrata
Glembajeva, a kada je posluga opet odbije, penje se na trei kat njihove kue i sa sedmomjesenim
djetetom u naruju, baca na ulicu. Obitelj eli Leonovu gestu iskoristiti kao in glembajevske
dobrohotnosti, ali on to odbija.
Drugi in zbiva se nepunih pola sata nakon provoga: Leone je odluio smjesta otputovati te
se pakira. Silberbrandt ga moli da porekne njegove none posjete barunici koje je Leone maloprije
spomenuo, a stari Glembay uo. Potom i otac ulazi u sobu, dolazi do sukoba: Leone predbacuje ocu
majino samoubojstvo i pokuava ga uvjeriti da je u braku s bludnicom, a kada ga otac udari,
priznaje mu da je i on spavao s njom kao 20-godinjak. Starom Glembayu je nato pozlilo i sruio se.
Trei in dogaa se oko odra starog Glembaya. Leone crta pokojnog oca, a mladi Fabriczy
saznaje da je glembajevsko poslovno carstvo propalo. Barunica Castelli pokuava se pribliiti
Leoneu, ali on je odbija, a ona shvaa da je i sama financijski upropatena jer je Glembay
krivotvorio mjenice i manipulirao novcem s njezinih rauna. Leone pak shvaa da je njegov sukob s
ocem tipini glembajevski konflikt, priznaje da se cijeloga ivota bori protiv vlastite naravi,
pokuavajui pobijediti Glembaya u sebi. Dok trai suut u Angelikinu drutvu, barunica ih vrijea
u napadu bijesa te on pojuri za njom sa karama u ruci. uju se tek rijei jednoga sluge: Gospon
doktor zaklali su barunicu!

U AGONIJI (Hrvatska revija, 1928)
Drama u tri ina
Prvi in odvija se u krojakoj radnji Laure Lenbachove. Njezin mu, barun Lenbach, sklon
kocki i alkoholu, trai od nje novac koji mu Laura odbija dati, a on prijeti da e poiniti
samoubojstvo jer se obvezao da e imati novac do sedam sati. Dolazi dr. Ivan Kriovec, a uskoro
potom Lenbach odlazi. Kriovec i Laura razgovaraju. Ona ne vjeruje da su Lenbachove prijetnje
samoubojstvom ozbiljne jer time prijeti ve godinama. Dolazi Madeleine Petrovna. Laura je poziva
veeras k sebi, ali utom se Lenbach vraa, opet se svaa s Laurom, uzima revolver i poinja
samoubojstvo pucavi si u trbuh.
Kriovec i Laura razgovaraju. Dola je policija. Ona ne skriva da je eljela njegovu smrt, ali
ipak ga nije ubila. Policija odlazi, a ona se nastavlja svaati s Kriovcem koji joj priznaje da je imao
ljubavnice iako je Laura zaljubljena u njega. Ona ga tjera, odlazi u drugu sobu i uju se hici iz
revolvera.
Varijanta svretka drugog ina i trei in (dopisano 50-ih godina): U aru svae s
Kriovcem, Laura telefonira policijskom pristavu i izjavljuje da je ona ubila Lenbacha te poziva
pristava da doe kako bi promijenila iskaz
Kriovec nastoji uvjeriti pristava da je Laura suludu i neistinitu izjavu preko telefona dala u
afektu. itavo vrijeme njihovog razgovora Laura je nezainteresirana i pasivna. Na kraju ipak
priznaje da nije ubila Lenbacha. Pristav odlazi, a uskoro potom mora otii i Kriovec jer ujutro ima
suenje. Ve svie. Laura ostaje sama i nareuje sluavci Mariji da, ukoliko je trae, svima kae da
je otputovala. uje se zvono na vratima, Laura ispaljuje dva hica u sebe. Doli su pogrebnici.
LEDA (Sabrana djela, 1932.)
Komedija jedne karnevalske noi u etiri ina
Radnja se odvija jedna karnevalske noi 1925. Prvi in dogaa se u salonu Melite
Szlouganove, supruge veleindustrijalca Klanfara. U sobi se nalazi bakrorez profesora (akademskog
slikara) Aurela koja prikazuje motiv Lede s Labudom. Melita razgovara s Oliverom Urbanom. Ona
eli napustiti Klanfara. Dolazi Aurel koji je u novinama proitao da je Klanfaru umrla majka.
Potom dolazi i Klanfar koji se ljuti to veera jo nije gotova jer uri na noni vlak da stigne na
majin pogreb. Dolazi do svae izmeu Melite i njega. Klanfar odlazi na vlak.
Drugi i trei in odvija se tijekom noi kod Aurelovih: Aurel i Urban promatraju nacrte za
buduu Aurelovu vilu i razgovaraju. Tu je i njegova supruga Klara zadubljena u svoje misli. Dolazi
pismo od Melite ona moli Aurela da hitno doe. Aurel odlazi, iako su on i Klara planirali na ples.
Sad je Klara ljuta i ne eli vie nikamo te pada u depresiju. Aurel se vraa, a Klara odlazi u krevet.
Urban i Aurel razgovaraju. Aurel saopava da je Melita trudna te da eli oeniti svoj slikarski
model, mladu djevojku Ledu. Zove Melitu no sluavka saopava da je izala.
U noi ulicom prolaze Melita i Urban. Urban ju je dopratio do stana. Pojavljuje se i Klara,
koja ipak nije otila u krevet kako je bila rekla te otkriva Meliti kako se Aurel namjerava oeniti
Ledom. Pojavljuje se Aurel koji misli da se Klara otrovala te izbezumljen i zabrinut juri ulicama.
Klara se za to vrijeme sakrila i slua njihov razgovor. Aurel je oajan pa Klara iz njihovog
razgovora zakljuuje da ju ipak voli kad se toliko zabrinuo za nju mislei da se otrovala. Svi odlaze
doma. Urban susree jednu nonu damu koja mu nudi svoje usluge. On odvraa kako mu je dosta
ljubavi za veeras, ali ipak ju poziva na viski.
Romani
Vraji otok, Tri kavaljera frajle Melanije, Povratak Filipa Latinovicza, Na rubu pameti, Banket
u Blitvi, Zastave
Povratak Filipa Latinovicza
- 1932.
- roman predstavlja varijantu romana o umjetniku i umjetnosti (Kunstlerroman poput
Joycea, Manna)
- sredinji motiv romana je potraga gl. lika za svojim identitetom
- nakon 23 godine izbivanja slikar Filip vraa se u rodni grad
- dva su razloga njegova povratka:
a) da, u ponovnom kontaktu sa zaviajem i oivljenim uspomenama iz
djetinjstva, akumulira novu ivotnu i umjetniku snagu
b) da razrijei tajnu svojega porijekla
- prvi dio romana obiljeen je retrospekcijom Filip se prisjea davno zaboravljenih
predmeta, oivljava traumatine slike iz djetinjstva, priziva prole dogaaje, stanja i
dojmove
- prijelomna toka u romanu jest Filipov susret s Kyrialesom
- podvojenost Filipova karaktera dola je u tim partijama do punog izraaja
- Filip u Kyrialesu prepoznaje duhovnog dvojnika koji e razotkriti tamnu stranu njegove
savjesti; on je mrani glas Filipove sumnje i podsvijesti
- duge i mune debate izmeu Filipa i Kyrialesa zapravo su slika Filipova unutranjeg stanja:
to je borba izmeu dva pola jednoga Ja
- javlja se i lik fatalne ene Boboka ona je puna dubokih strasti, tajanstvena zavodnica i
nimfomanka iji je ivot ispunjen ljubavnim aferama, ubojstvima, brakolomstvima i
kriminalom
- na Filipa djeluje snagom tajanstvene privlanosti
- Filip prema njoj gaji proturjene osjeaje svjestan je njezina bolesnog erosa, no ona u
njemu budi ivotnu i umjetniku snagu
- u finalu romana dogaaji se izmjenjuju filmskom brzinom Kyrialesovo samoubojstvo,
Filipovo saznanje da mu je Liepach otac, Baloanskijevo ubojstvo Boboke
- sam kraj je neoekivan prikazuje se slika krvave Boboke pregrizena grkljana i irom
otvorenih oiju
- najvee novosti uvodi Krlea na planu narativne tehnike
- velika je uloga unutarnjeg monologa koji esto prelazi u slobodni neupravni govor
- u prikazivanju Filipovih misli i psihikih reakcija vanu ulogu ima tehnika asocijacija
odreeni vanjski poticaj izaziva kod njega lepezu reminiscencija (npr. rije frajle budi
uspomene na prva erotska iskustva, iz toga pak kree niz asocijacija: likovna tema prijesnog
enskog trbuha, dogaaji u bordelu, glas koji mu govori da njegova majka ljubaka s
kanonicima i biskupima, itd.)
Na rubu pameti
- 1938.
- tipian esejistiki roman u kome glavninu radnje ine razmiljanja, analize i idejna
previranja
- jedini Krlein roman pisan u prvom licu
- sve to vidimo, vidimo oima narativnog subjekta neimenovanog Doktora
- sve je rezultat njegova sjeanja i njegovih subjektivnih procjena
- do svoje 52. godine Doktor je ivio jednolinim i dosadnim ivotom prosjenoga graanina
- no, u jednome je trenutku (za vrijeme banketa u vinogradu generalnog direktora
Domainskog) sasvim spontano odluio da vie nee biti obina marioneta dok se
Domainski hvalio kako je za vrijeme zelenog kadera ubio etiri seljaka, Doktor je odluio
da vie ne uti i ne klima glavom prigovorio je, iznio optubu i tako pokrenuo protiv sebe
lavinu spletaka, insinuacija i lai
- roman retrospektivno prati posljedice tog ekscesa i tako hajka na ovjeka (motiv i u
Golgoti) postaje sadrajna os romana
- Doktor sada igra novu ivotnu ulogu: ulogu skidaa maski i suca koji podie optunicu
protiv totalitarizma, samovolje pojedinca, nasilja i lai
- vaan je Doktorov susret s Valentom gancem zvanim Vudriga
- to je tipino krleijanski lik ovjeka iz naroda koji svojom vitalnou, lucidnou i
spontanou kontrastira dekadentnom intelektualcu
- kraj je dvosmislen i otvoren narativni konflikt ostaje nerazrijeen naavi se na izmaku
snaga, gl. se lik eli malo rasteretiti i opustiti te otvara radio i mijenja kanale no, umjesto
smirenja, zvuni signali iz etera samo pojaavaju osjeaj izgubljenosti i nervoze
Novelistika
- Krlein novelistiki opus obino se dijeli na 3 ciklusa:
Hrvatski bog Mars
- 1946.
- to je antiratna novelistika zbirka, a sastoji se od 7 novela:
a) Bitka kod Bistrice Lesne
b) Kraljevska ugarska domobranska novela
c) Tri domobrana
d) Baraka Pet Be
e) Domobran Jambrek
f) Smrt Franje Kadavera
g) Hrvatska rapsodija
- tematski su vezane za 1. svj. rat
- predstavljaju jedan od vrhunaca hrv. pripovjedne knjievnosti zbog primjene modernih
naina pripovijedanja i domae hrv. teme
- odigravaju se na samoj bojinici ili pak u ratnoj pozadini
- vrijeme trajanje sredinje zgode uglavnom je kratko: nekoliko minuta bitke (Bitka kod
Bistrice Lesne), par sati na vjebalitu (Kraljevska ugarska domobranska novela) ili
nekoliko dana u bolnici (Baraka Pet Be)
- to su odlomci ivotopisa neije svijesti, obino njezini posljednji trenuci nakon toga slijedi
odlazak na frontu i smrt
- likovi su pripadnici istoga naroda, iste drutvene skupine i nalaze se u istim okolnostima
oni umiru za tue interese i pod tuom zastavom
- dakle, u sreditu su pieve pozornosti hrv. domobrani i njihovo apsurdno stradavanje
- pripovjeda je autorski smjeten je izvan svijeta to ga svojim pripovijedanjem stvara, ali
je upuen u sve njegove pojedinosti
Baraka Pet Be
- jedina novela u domobranskoj skupini koja zapoinje izravnom karakterizacijom lika (grof
Maximilijan Axelrode), a ne naznakama budue radnje
- dogaaji se odvijaju u zatvorenom prostoru bolnice koja je zapravo simbol Austro-Ugarske,
a ivot u njoj predstavlja model stanja u dravi
- ova je novela pravi primjer ostvarenja ekspresionistike poetike znaenjske djelatne
sastavnice su kaotinost i grotesknost
NOVELE MALOGRAANSKOG KRUGA
- nalaze se u zbirci Novele iz 1948.g.
- tu spadaju sljedee novele:
Hodorlahomor Veliki
Veliki metar sviju hulja
Mlada misa Alojza Tieka
Smrt bludnice Marije
Cvrak pod vodopadom
Smrt Florijana Kranjeca
Smrt Tome Bakrana
Na samrti
- tematika je vezana za malograanski drutveni milje
- glavni je lik obino neurotini, socijalno neafirmirani intelektualac opsjednut velikim
idejama i idealima, koje ne uspijeva realizirati, tako da gubitnitvo postaje osnovnom temom
- to gubitnitvo esto nalazi izraz u dominantnom tonu pripovijedanja, pa i u pojavi elemenata
groteske
- vrlo su esto psihiki slomovi likova ili njihova moralna posrnua vezani s motivom smrti
- grad i smrt su dvije vrste odrednice izrazito ekspresionistikoga porijekla
- tematiziraju se rubna stanja, rastrojene svijesti u provincijskom ozraju gdje se mladi
neprestano sukobljavaju sa starijima, a osjetljivi i potinjeni teko nalaze snagu za pobunu
GLEMBAJEVSKI NOVELISTIKI CIKLUS
- obuhvaa 11 novela i proznih fragmenata
- izlazi 1954. u knjizi Glembajevi
- tijesno su povezane s dramama glemb. ciklusa
- bave se povijeu jedne obitelji, njezinim bogaenjem i drutvenom afirmacijom te
financijskim i moralnim slomom
- O Glembajevima, Dobrotvori, Kako je doktor Gregor prvi put u ivotu susreo Neastivoga,
Sprovod u Teresienburgu, U magli, Ivan Kriovec, Barunica Lenbachova, Pod maskom,
Klanfar na Varadijevu, Svadba velikog upana Klanfara

SUKOB NA KNJIEVNOJ LJEVICI
1928 1952
- najraniju fazu sukoba karakterizira rivalstvo dviju politiko lijevo orijetiranih skupina pisaca:
nadrealista (koji su uglavnom grupiranu u BG) i pisaca socijalne literature (lanova KPJ)
- udarna godina sukoba je 1933. kada Krlea pie Predgovor podravskim motivima Krste
Hegeduia
- ubrzo nakon toga socijalni pisci iz KPJ (Nika Milievi, Branko Hermann, ilas, Kardelj) otro
odgovaraju Krlei i konstatiraju da Krlea vie ne moe biti uzor socijalnim piscima
istovremeno, Krlea se sukobljava i s desnicom koja sve vie skree u vode faizma (Ljubomir
Marakovi)
- na Krleinoj strani su Risti, Bogdanov i Cesarec (koji ak daje ostavku na lanstvo u odboru MH
koja sve vie skree udesno)
- Krlein esej Dijalektiki antibarbarus iz 1939. zaotrava podjelu na krleijance i antikrleijance
meu pripadnicima lijevog pokreta
- kraj sukoba oznaava Krlein govor 1952.g. na III. kongresu Saveza knjievnika Jugoslavije kada
on definitivno raskida s poetikom socijalistikog realizma

SOCREALIZAM
1945 1952
socijalistiki realizam
- funkcija knjievnosti je agitacijska, odgojna i socijalno-pedagoka
- koncepcija socrealizma zahtijeva od umjetnika konkretno opisicanje drutvene zbilje i
vrednovanje drutvenih pojava u skladu s potrebama partije
- umjetnost mora sluiti odgoju omladine te obnovi i izgradnji domovine i zato mora biti
pristupana irim itateljskim krugovima
- sama sintagma znai da treba pisati literaturu koja e biti realistika po formi, a
socijalistika po sadraju
- knjievnost se ne smije baviti drutvenom kritikom, intimistikim preokupacijama,
subjektivnim vienjima i traginim osjeajima ne smije bjeati u prostore fantastinog i
iracionalnog
- 1952. oznauje kraj nasilne ideologizacije, a jasan znak drutvenih promjena i prodor novog
duha i senzibiliteta bit e asopis Krugovi
AUGUST CESAREC
Careva kraljevna
- 1925.
- mjesto radnje je istrani zatvor u Zagrebu
- vrijeme radnje obuhvaa manje od 24 sata od predzorja do veeri istoga dana
- ogromna koliina zbivanja zgusnuta je i rasporeena na svega nekoliko likova zatvorenika
ije su sudbine isprepletene, a meusobni odnosi sloeni
- likovi su ocrtani suptilnim psiholokim nijansiranjem, a brojne analepse omoguuju uvid u
pretpovijest zatvorskih dogaanja
- osobito su uspjeli portreti spletkara Raule, politikanta Pajzla i slabia Mutavca
- u liku atentatora Juriia nije teko uoiti glasnogovornika Cesarevih politikih teza
- roman ima autobiografsku podlogu Cesarec je i sam odleao u mitrovikom zatvoru zbog
sudjelovanja u atentatu na cara Cuvaja 1912. g.
- roman snano aludira i referira na konkretne prilike pa ga se moe itati i kao roman s
kljuem: svakome liku i prikazanoj situaciji mogli bi se nai stvarni, historijski ekvivalenti
- na kraju romana revolucionar Jurii, uz bugarenje pogrebnog mara, eka dolazak novog
ovjeka
- djelo ima snanih stranica i odlinih zapaanja, ali ga gui verbalizam, predugi dijalozi, te
nebriga za formu i stil
Zlatni mladi
- 1928.
- roman se bavi tamnim stranama hrv. drutva
- obitelj Smu simbolizira onaj poslijeratni gramzivi sloj ljudi ogrezao u opainama, krai,
zloinima i moralnoj beskrupuloznosti
- to je dehumanizirani svijet okrutan, zao i vulgaran
- tradicionalni moralni poredak potpuno je uniten, a njegovo mjesto zauzima ideologija zla
koju u romanu zastupa zlatni mladi Pankrac
- Pankrac je policijski dounik, cinik, prevarant, ravnoduan prema zlu, hedonist
- on je tipian izdanak bolesnog drutva i prvi pravi negativni junak hrv. proze
- kriminalna djela obavlja gotovo mehaniki, bez ikakvih popratnik osjeaja
- on je domaa inaica Dostojevskijeva Rogoina iz romana Idiot
- svi su likovi ocrtani tamnim bojama svi su divlji, bezobzirni, sebini i meusobno
povezani kriminalnim djelima
- jedini donekle pozitivan lik jest kapetan Brati
- u prikazu mrane i vulgarne sredine, u portretiranju likova s dna ivota i prikazu njihovih
niskih strasti i poroka, Cesarec je sljedbenik naturalistike doktrine i prakse
- ovaj roman je, uz Krlein Na rubu pameti, literarno najsnaniji prikaz moralne strukture
meuratnoga hrv. Drutva
NOVELISTIKA
- u ranoj novelistici pod utjecajem je ekspresionistikog stvaranja
- u toj fazi iskljuivo trai i promatra pozitivne junake, revolucionare, traei kroz njihove
sudbine rjeenja vlastitih dilema, spajajui na taj nain (autobiografskim likom Ilije Korena)
konkretne injenice sa simbolima onoga to prieljkuje
- od 1925. g. sve se vie priklanja realistikoj koncepciji knjievnosti, a zbog estosijeanjske
diktature pribjegava alegorijskom obliku pisanja, tj. samo prividnom bijegu u prolost
- sudbine malih junaka iz malograanske sredine podvrgava sociopsiholokoj analizi
- meu novelama iz tog razdoblja Tonkina jedina ljubav spada meu najuspjelija njegova
djela i predstavlja zaokret u tematiku o malim ljudima, karakteristinu za 30-te godine

UTILITARNI REALIZAM
- model utilitarnog realizma proizaao je iz pokreta socijalne literature, znaajnog za tridesete
godine, a koji su vodili lijevo orijentirani intelektualci propagirajui naelo primarne
drutvene uloge knjievnosti
- oni su toj knjievnosti nametnuli obvezu da se bavi socijalnom tematikom,da uoava i
obrauje socijalne probleme i pridonosi njihovu rjeavanju
- pritom su zanemarili umjetniku, knjievnu stranu obrade socijalne tematike smatrajui
dovoljnim da ta knjievnost iskazuje progresivne drutvene tendencije
- jo se naziva i moderni objektivizam
- najznaajniji autori: Antun Bonifai
Stjepan Mihali
Novak Simi
Danko Angjelovi
- orijentiraju se prema romanu jer su u njemu mogli najjasnije izraziti svoje namjere
- oni roman pretvaraju u nesentimentalni instrument socijalne analize, kritike I klasne borbe
- drutvena funkcija knjievnosti izrazito je naglaena
- u sreditu su zanimanja razliiti oblici drutvenoga ivota: odnosi u obitelji, u kolektivu, na
radu, meu staleima ili politikim grupacijama

AVANGARDA
franc. avant-garde predstraa
- pojam kojim se nastoje obuhvatiti knji. pokreti i pravci s poetka 20.st. (ekspres.,
futurizam, dadaizam i dr.)
- pojam se kod nas udomaio zahvaljujui Flakeru koji je uveo pojam stilska formacija
avangarde
- karakteristike:
* tenja prema posve oprenim idealima
* runo postaje sastavni dio pojma antiljepote
* presturkturiranje anrovskog sustava
* polemian ton prema tradiciji
* zanemarivanje kategorija vremena i prostora
* poetika nesklada, gra i otpora
- prvi avangardni asopis je Kokot Ulderika Donadinija (1916.)
- pretea avangarde je J. P. Kamov
- iako djeluje u razdoblju moderne, njegova poetika je ve uvelike poetika avangardistikog
osporavanja svih zateenih vrijednosti i normi
- u njegovoj zbirci Psovka uoavamo: raskid s tradicijom, otklon od zateenih oblika
knjievnog miljenja i produkcije, ideal antiljepote, poetika koja eli izbrisati granice
izmeu ivota i umjetnosti
....................................................................................................................................................................
OD 1952. DO DANAS
KRUGOVAI
1952 1960
- narataj pisaca roenih izmeu 1920. i 1932. koji se okupljaju oko asopisa
Krugovi (1952-1958)
- njihovu poetiku najbolje izraava krilatica urednika Vlatka Pavletia Neka bude ivost
- afirmiraju duh tolerancije, pravo na razliku i vlastiti izraz
- knjievnost postaje prostorom traenja, kreacije, eksperimenata, potrage za novim estetskim
uporitima
- karakteristina je i kozmopolitska orijentacija HK ponovno se ukljuuje u europske
literarne tijekove (prevode se Lorca, Eliot, Pound, V. Woolf...)
- prevladava osjeaj duhovnog zajednitva, opredijeljenost za autonomiju i slobodu umj.
stvaranja te afirmacija pluralistikog koncepta knjievnosti
POEZIJA
- pjesnitvo ini glavninu knjievne produkcije
- krugovai raskidaju s poezijom drutvene estrade, agitacije i socijalnog angamana
- njihovu poeziju karakterizira irenje tematskih prostora, obnova artizma te
eksperimentiranja na formalnom planu
- pjesniki se govor otvara svakodnevici
- u poeziju prodire kolokvijalni jezik, slang
- metaforika i simbolika se intelektualiziraju, dok je emocionalnost kontrolirana
- racionalnost, analitinost i intelektualna kontemplacija postupno potiskuju poeziju srca i
sentimenta
- poezija se depatetizira i demistificira
- sve vie dolazi do izraaja svijest o jeziku kao gradivnom materijalu pjesme
Pjesnici: Nikola Milievi, Slavko Mihali, Josip Pupai, Vesna Parun, Jure Katelan, Vlatko
Pavleti, Ivan Slamnig
- u Krugovima objavljuju i stariji pjesnici: Ujevi, Cesari, op, Tadijanovi, Krklec
PROZA
- u prozi prevladavaju ratna tematika, suvremena urbana tematika, tematika djetinjstva,
ruralna tematika
- afirmirali su novi tip kratke prie po uzoru na ameriku short-story za koju je
karakteristino unoenje filmskog dijaloga, subjektivne vizure, stilizirane sirovosti,
izbjegavanje metaforike, kolokvijalni gradski jezik i sintaksa
- sve se vie djela temelji na introspekciji i psiholokom poniranju u karaktere gl. likova
- sredite interesa pomie se na osamljenog pojedinca, najee intelektualca, na njegove
etike dileme, sumnje, komplekse i misaone preokupacije
Pisci: Petar egedin, Ivan Raos, Vladan Desnica, Vjekoslav Kaleb, Antun oljan, Ranko
Marinkovi
DRAMA
- dramska produkcija zaostaje za pjesnitvom i prozom
- najznaajnici dramatiari su Ranko Marinkovi i Marijan Matkovi, dok je na kazalinim
daskama jo uvijek najizvoeniji Krlea

RAZLOGOVCI
1961 1969
- oni su druga poslijeratna generacija hrv. pisaca
- okupljaju se oko asopisa Razlog, a rije je o piscima roenima izmeu 1934. i 1941. g.
POEZIJA
- i oni preteno piu poeziju koju karakterizira pluralizam pjesnikih koncepcija
- okreu se pojmovnom pjesnitvu
- njihova je poezija nekomunikativna, hermetina i zasiena filozofskim leksikom i
metajezikom
- u njoj je akcent na intelektualnoj spoznaji
- est je oblik pjesme u prozi (Dragojevi, Zidi, Mrkonji)
- javljaju se i primjeri grafike i vizualne lirike (Vladovi, Koliba)
- raspon tematskih interesa je velik od problematizacije egzistencijalnih i etikih situacija,
paradoksalnosti svijeta, rasapa stvarnosti, iskustva beznaa i praznine pa do okrenutosti
vanjskim ivotnim manifestacijama, predmetnosti, povijesnoj zbilji i urbanom ivotu
- neki se pjesnici istiu i naglaenom svijeu o jeziku i smjelim formalnim
eksperimentiranjem (Mrkonji, Maroevi)
- i dalje se njeguje argonska poezija s urbanom tematikom (Majdak, Majeti)
PROZA
- skromno je zastupljena
- istiu se ostvarenja Zvonimira Majdaka i Milana Miria
- ipak, hrvatska proza ezdesetih godina biljei izrazito visoke estetske domete, a za njih su se
pobrinuli pripadnici starijih narataja: egedin, Marinkovi, Raos, S. Novak, oljan, Krlea
Zastave
- prozu ovoga vremena karakterizira raznovrsnost tematskih i stilskih oznaka
- moe se zamijetiti sve vea zaokupljenost psihologijom suvremenog ovjeka (najee
intelektualca), njegovim etikim dilemama te problemima suvremene civilizacije (npr. ivot
u gradu, osamljenost, otuenost)
- sredinji lik najee je gubitnik, iskorijenjen ovjek, odbaen od sredine i drutva
- fabula u tim djelima dobiva drugorazrednu vanost, a u prvom je planu psiholoka analiza i
intelektualna meditacija
- ezdesetih se poinje oblikovati i novi tip proze jeans proza
DRAMA
- dramska knjievnost u znaku je kritike kulta linosti, propitivanja problema vlasti,
represivnosti sistema te odnosa izmeu pojedinca i dogme
- javljaju se i drugaiji autorski pristupi:
* neverbalni teatar (R. Ivi)
* poetski teatar (V. Parun)
* teatar apsurda (Ivica Ivanec)

PROZA U TRAPERICAMA
- poinje se oblikovati ezdesetih godina
- kao predloak posluio je roman Lovac u itu Jeromea D. Salingera
- Jeans prozu karakterizira sredinji lik buntovnog mladia (koji je najee i pripovjeda),
gradskog frajera i marginalca koji se ne uklapa u drutvenu sredinu i (malo)graansku
kulturu, nego oituje snanu pripadnost manjoj drutvenoj skupini - klapi - s kojom dijeli
sve, od svjetonazora i ideala, do kulture i argona (jezika ulice)
- glavni lik i njegova klapa nainom ivota i tipom ponaanja osporavaju tradicionalne
drutvene i kulturne norme
- oni afirmiraju svoju kulturu (zasnovanu na filmu, stripu i rock glazbi), svoj nain odijevanja
(jeans je za njih i svojevrsni svjetonazor) i svoj jezik (slang)
- pripovijedanje je u jeans prozi nepretenciozno, neusiljeno, komunikativno, lieno svakog
intelektualizma
- zametke ovakvu proznom modelu nalazimo ve u ranim romanima Antuna oljana
(Izdajice, Kratki izlet), ali zlatno doba jeans proze su sedamdesete godine kada nastaju
romani Zvonimira Majdaka (Kui, stari moj, 1970; Stari deki, 1975), Alojza Majetia
(angi off'gottoff; 1970) i Ivana Slamniga (Bolja polovica hrabrosti, 1972).

FANTASTIARI
- Branimir Donat ih naziva i borgesovcima
- javljaju se poetkom 70-ih
- radi se o skupini pisaca roenih izmeu 1945. i 1950. g.
Pavao Pavlii
Goran Tribuson
Stjepan ui
Dubravko Jelai Buimski
Veljko Barbieri ...
- poticaje nalaze kod Borgesa, Kafke, Poea, Gogolja, Calvina, Bulgakova
- odriu se iluzije stvarnosti, slikanja drutvene sredine i psiholokog portretiranja
- njeguju svojstveni drutveni eskapizam i posve se okreu literarnoj fantastici
- tematiziraju iracionalno i bizarno, kreiraju paralelne svjetove, bave se okultnim, spiritualnim
i paraloginim, a upotrebljavaju, grotesku, hiperbolu i bogatu simboliku
- u poetku su njegovali uglavnom anr novele, a kasnije su se okuali i u romanu s
fantastinom tematikom
- zasluga fantastiara je to su svratili panju na sam umjetniki tekst, na znakovitost, na jezik
kao predmet i na njegovu sposobnost da stvara fikcionalnu iluziju

ENSKO PISMO
- ekspandira u Europi 1968.g.
- ene problematiziraju idiologeme patrijarhalne kulture, odnos prema mukom spolu i
njegovoj moi, vlastiti poloaj u drutvu i obitelji
- dolazi do otklona od velikih tema, a afirmira se privatnost, analiza odnosa mukarac-ena,
enska seksualnost, enska psihologija
- odlike .p. su:
subjektivnost
ispovjednost
svijest o rodu
sinkretizam anrova
autoreferencijalnost
asocijativnost
fragmentarnost
prepletanje fikcije i fakcije
u Hrv: Irena Vrkljan, Slavenka Drakuli, Dubravka Ugrei, Irena Luki, Neda Miranda
Blaevi

JURE KATELAN
- uz V. Parun utemeljitelj poratnog pjesnikog modernizma
- javlja se 1940. zb. pjesama Crveni konj
- njegova su tematska usmjerenja crpljena iz drutvenih aktivnosti
- dominantna je tema rata, no, rata kao antibitka zbog toga je razumljivo Katelanovo
zazivanje arhetipskih elemenata djetinjstva kao simbola vitalizma, rasta, mladosti
- tema ljubavi shvaena je u trostrukom aspektu: kao ljubav prema dragoj, prema domovini i
kao kozmika ljubav
- javlja se i tema slobode koja je komplementarna temi rata i domoljublja
- Katelanova poezija zanimljiva je i po stilskim osobinama: upotrebljava iskustvo usmenoga
pjesnitva, rabi iskustva i meuratnog hrv. pjesnitva
- u kasnijim zbirkama Biti ili ne i Malo kamena i puno snova problematizira metafiziku,
stvarnost i san, a to je sve upotpunjeno predajama, pov. zbivanjima, sredozemnim
krajolikom, kozmogonijskim figurama
- u zbirci Divlje oko jo vie arhemitologizira praelemente zemlje i vatre, svjetla i tame, a
arhemitologizira i jezik raznim bajalicama i zaklinjanjima
- autor je i poeme Tifusari u kojoj je tema rata tj. smrti viena kao egzistencijalni i ontoloki
horizont
- 1978. dobiva Goranovu nagradu za knjievnost
Antologijske pjesme: Konjanik, Tvrava koja se ne predaje, Konjic bez konjanika, Jadikovka
kamena, Svjetli u tmini, San u kamenu

VESNA PARUN
- javlja se 1947. zbirkom Zore i vihori u kojoj, s jedne strane, prevladava radost ivljenja,
djetinjstvo, mladost i ljubav, a s druge strane, rat, stradanje i smrt
- u tom je procjepu smjeten Paruniin lirski subjekt
- no, njezin lirski subjekt nije krugovaki (odn. adhezirani), ve se ostvaruje u pannaturizmu
okrenut je izvanjskom, realizira se i ispunjava u prirodnom bitku
- tema ljubavi u punoj se mjeri rascvala u zbirkama Crna maslina, Ropstvo, Ti i nikad i Pusti
da otpoinem
- u Crnoj maslini vraa se kategoriji intimnosti, unutarnjosti
- za razliku od pannaturizma iz prve zbirke, ovdje je rije o feministikom pismu u kojemu je
lirski subjekt utemeljen u svijetu i svijesti zrele ene, ali strategijom tjelesnoga, a ne
platonikoga ideala
- erotska pozicija iz prve zbirke sada je zamijenjena kranskim marijanskim etosom
(nesebino ensko, materinsko rtvovanje)
- lirski subjekt se nije uspio ispuniti u zajednitvu s Drugim
- ljubavni se manjak projicira u volju objekta da se konstituira kao subjekt, pri emu se
inicijalni subjekt svjesno rtvuje nosei na sebi teret neplodnosti i gubitka
- u njezinoj poeziji prevladava i jak doivljaj prirode pa su tako zbirke Vidrama vjerna i
Koralj vraen moru prave himne moru
- jedna od vrhunaca njezine poezije jest knjiga Ukleti dad
- od pjesnikih oblika najvie ju je zaokupio oblik soneta napisala je 6 sonetnih vijenaca i
vie od 500 soneta
- njezina je poezija sretan susret tradicije i modernog izriaja
- u njoj ima jeke gr. i slavenske mitologije te bibl. lirike Staroga zavjeta
- takoer nalazimo odjeke Vidria, Kamova, Sudete, Ujevia i Tadijanovia, a pozornost su
joj privlaili i franc. nadrealisti Apollinaire i Lautreamont te srp. nadrealisti O. Davio i R.
Petrovi
- osim poezije pisala je i basne humoristinog, povijesnog i polit. sadraja, a objavila je i
preko 19 knjiga za djecu
Antologijske pjesme: Ti koja ima nevinije ruke, Balada prevarenog cvijea, Mati ovjekova, Dom
na cesti, Usnuli mladi, Otvorena vrata

SLAVKO MIHALI
- krugova koji je moda najjasnije i najdublje opjevao strahove, osamljenost i nade svoje
generacije
- javio se 1954. knjiicom Komorna muzika koja sadri 12 pjesama, ali gotovo sve imaju
antologijsku vrijednost
- u njoj se predstavio kao refleksivan pjesnik izrazito egzistencijalistike inspiracije
- glavne teme njegove poezije su ovjekova ugroenost, strah, tjeskoba, bezizlaznost, osjeaj
praznine, pustoi i nemoi
- po tome Mihali je moderan nastavlja Kranjevieva pesimizma i potpune deziluzije
- subjekt Mihalievih pjesama je osamljen i ugroen ovjek, suoen sa ivotom kao trajnim
izazovom i neprestanom opasnou
- on strpljivo i dostojanstveno podnosi nesreu i poraz pretvara u vlastitu pobjedu u tome i
jest njegova veliina
- njegov lirski subjekt nije nezainteresirani promatra, nego aktivni sudionik u zbivanjima
sve to se zbiva sa ovjekom u suvremenom svijetu, zbiva se i u njemu samom
- u kasnijem pjesnikom razvoju (zb. Posljednja veera, Pohvala praznom depu, Tihe
lomae) sve se vie okree ivotnoj konkretnosti, svakodnevici i malim ljudima
- Mihalievo je pjesnitvo komunikativno, lieno eksperimentiranja; velika je panja
posveena formi i pjesnikom jeziku; izriaj mu je esto kolokvijalan, a asocijativni ritam
pribliava se govornom jeziku
Antologijske pjesme: Majstore, ugasi svijeu, Metamorfoza, Divlji kesten, ovjek koji je odluio,
Proljee bez namjere

JOSIP PUPAI
- 1955. objavljuje prve zbirke: Kie pjevaju na jablanima i Mladii
- u njima prevladava spontana, djeaka, naivna koncepcija svijeta
- motive crpi iz zaviajnoga pejsaa, a pjesme su povezane i s Majkom Margaritom i
bugarticama
- lirski subjekt nalazi se u poziciji identificiranoj s kolektivnim subjektom
- prijelom se dogodio 1965. zbirkom Ustolienje u kojoj prevladava drukija slika svijeta i
drukije iskustvo toga svijeta
- kolektivni subjekt potpuno se rasuo
- zbirka je vizualno graena simetrimo, slino imievim Preobraenjima, a podijeljena je u
5 ciklusa (Hodoae, Podruje groblja, Poela je sveanost, Tvoja dua uti i govori,
Mimohod pobonosti u zadnja 2 ciklusa prevladavaju ljubavne pjesme)
- u posljednjoj zbirci Moj kri svejedno gori vraa se motivima djetinjstva i zaviaja te
formalno pravilnijem ustroju nekih pjesama
- opredjeljuje se za estetiku funkciju knjievnosti (suprotstavljanje digmatizmu socrealistike
metode)
- Ljepota rijei je za njega cilj kojem pjesnik mora teiti ukljuuje formalnu stilizaciju i
smisao rijei
- Mnoge Pupaieve pjesme potvruju kako je njegov ivotni put bio odreen iznutra
(obiteljske tragedije, krvne veze, tjeskoba vlastita bitka, zauenost pred velianstvom
prirode)
- U ranim pjesmama ne osjea sebe kao osamljenu jedinku, bio je samo jedan od aktera u
drami koju je proivljavao i sve se za njega dogaalo u zajednitvu sa svojim blinjima ili s
pojavama i prizorima u krajoliku
- Kasnije pjesme odlikuje zgusnutost i odmjerenost izraza, slike su tvrde, izravnije, umjesto
pjevanja tei se kazivanju; ovjekova podvojenost izmeu svjetla i tame, oaja i nade,
smrti i lia, kao konstante jedino ostaju zemlja i ljubav

IVAN SLAMNIG
- prve je pjesme objavio u Krugovima 1952. godine, a zatim slijede dvije zbirke 1956. Aleja
poslije sveanosti i Odron
- bitna svojstva njegove poetike podrazumijevaju ravnopravnost pjesnikih poticaja dolazili
oni iz svijeta knjievnosti ili zbilje (zbilja i postojea knjievnost predloak su na kojem
nastaje novi pjesniki tekst)
- poslije preteito upotrebljavanog slobodnog stiha vraa se vezanom stihu
- opisuje dogaaje iz svakodnevnog ivota, naizgled banalne probleme, biblijske, povijesne i
knjievne teme
- esto rabi urbani slang, inaice stranog jezika, dijalekte ili pogreno napisane rijei
prilagoene rimi
- koristi i pokretaku dosjetku, pjesniku naraciju
- Slamnig redefinira hrv. poeziju i zainje novu gramatikalnost te odnos prema fonijskoj i
prostornoj organizaciji pjesme
- autor je i zbirki: Naronska siesta, Limb, Analecta (koja sadri njegove rane tekstove),
Dronta, Relativno naopako
Antologijske pjesme: Ubili su ga ciglama, Barbara, Evanelisti, Djetetu sam doo nekad
intertekstualnost Slamnigov opus kritiari zovu citatnim idiolektom suvremenog hrv.
pjesnitva, a Slamniga liriarem parafraze; ponavljanje, mnogostrukost, isprepletenost,
preosmiljavanje
Bolja polovica hrabrosti
1. hrv. postmodernistiki roman objavljen 1972. g.
- tematizira se problem sudbine romana kao knjievnog oblika i ljudske sudbine kao grae
ljudskog kazivanja
- roman zapoinje okupljanjem stare kolske klape i izletom u Brestovje
- glavni junak i narator romana je Flaks
- njemu Anita, djevojka s kojom je imao avanturu, daje na itanje dijelove romana iji je autor
njezina tetka Matilda
- ona uvlai Flaksa u suptilnu igru koja treba pokazati kako ljudska sudbina postaje graom
romaneskne naracije i kako se literaturom mogu obaviti i izvanliterarne zadae
- Flaks postaje akterom u tetkinoj umetnutoj prii, spoznaje da se prometnuo u ulogu objekta
u fabuli kojoj je jedini cilj ljubavno zavoenje
- kad odgonetne da mu tetka alje ifrirane poruke odabire razuman uzmak iz hipotetike
zbilje teksta u spasonosnu ivotnu zbilju i prihvaa mjesto profesora te odlazi u okolicu
Zagreba
- Slamnigu odnos glavnog junaka i stare spisateljice slui za izraavanje odnosa umjetnosti i
moi, knjievnosti i zbilje
- dva sloja romana simuliraju zbilju i fikciju, a stilskim sredstvima tradicijskog pripovijedanja
i moderne naracije prisvajaju reprezentiranje sukoba tradicije i suvremenosti
NOVELE
Zbirke: Neprijatelj, Povratnik s Mjeseca
- pisane su u prvom licu
- dob kazivaa uglavnom prati pievu dob
- moe se primijetiti napetost izmeu svijeta djece i svijeta odraslih te izmeu pojedinca i
okoline
- zanimanje za djeje vienje stvari slae se s ludikom komponentom u pripovijedanju
- u svim novelama svojstvena je izuzetna gibljivost stila, bogatstvo asocijacija i vjetina
oblikovanja fabule
- najznaajnije novele: Pria o Zvjezdani, Zafrkavanje Frane, No na brodu, Neustanovljeno
umorstvo
PRIA O ZVJEZDANI
Sputa se veer nad zbog rata zamraeni grad. Pripovijeda besciljno hoda ulicama i
susree prijateljicu Zvjezdanu koja je potitena. Susreu jo eljka i Makija te idu na kuhanu
rakiju. Zvjezdana im pria razlog svoje potitenosti: trebala bi dobiti odtetu jer je jo prije rata
izgubila oca. Meutim, to je zbog ratnih neprilika do sada bilo nemogue. Ona je prikupljala svu
potrebnu dokumentaciju, ali odtete nije bilo, iako su je drugi dobili. Onda joj je portir u
Ministarstvu rekao da e odtetu sigurno dobiti ako se poda efu komisije. Zvjezdana je zgroena
tom nemoralnom ponudom. Prijatelji je savjetuju to da radi. Ona je ipak odluila da se ne poda
tom ovjeku kako bi dobila odtetu. Jedan od prijatelja nudi joj posao ilustratorice u projektu
njegova oca s HIBZ-om koji izrauje djeje slikovnice. Drugi (pripovijeda) odluuje kako e o
ovome napisati pripovijest, da bi svi mogli doznati za to to joj se dogodilo i barem u mislima
pljunuti na gada koji joj je ponudio tako neto. Prijatelj joj izjavljuje ljubav. Blii se redarstveni
sat i svi se razilaze kuama. Jedan od njih odlazi sa Zvjezdanom: I tako je Pria o Zvjezdani
sretno svrila. Kako sam moan ja, koji mogu davati sretne svretke.
- u ovoj noveli bitna je tematsko-sadrajna osnova sukob s birokracijom, koji je sadran ne
samo u tematskom, nego i u stlistikom sloju novele
- pripovjeda u pravilu nije predstavnik intelektualnih i jasno odreenih svjetonazorskih
kategorija ak je u najvie sluajeva i dezideologiziran, premda se s ideologijama ne
sukobljava
- redovno se opire bilo kakvom prihvaanju dogmi ili ideologija kao cjelovitih sustava
- u svojim iskazima on nije filozofian, iako je esto sklon rezoniranju koje je naoko
jednostavno i naivno
- zbog toga je njegova sintaksa jednostavna, a jezik kliejiziran i orijentiran na isticanje
predmetnog svijeta masovne kulture i gradske civilizacije
- svjestan svoga pripovijedanja kao modeliranja zbilje, naoko se poigravajui dogaajima i
likovima, zapravo je duboko svjestan svoje pozicije demijurga stvorenog svijeta, kao to to
ini zavrnom reenicom Prie o Zvjezdani: "Kako sam sretan ja, koji mogu davati sretne
zavretke."
MIHALI SLAMNIG
Mihali je predstavnik onog tipa pjesnitva u kojemu je akcent na semantikom planu, dakle na
planu sadraja, dok je Slamnig predvodnik one pjesnike orijentacije koja je ponajprije usmjerena
na prirodu jezika i problematiziranje jezinog iskustva.

VLADAN DESNICA
NOVELISTIKA
- novelistiki opus obuhvaa 32 novele objavljene u etiri zbirke
- te novele moemo podijeliti na dvije glavne grupe:
Regionalne novele
- vezane su uz ruralnu sredinu dalmatinsko-primorskoga kraja i njegova zalea (Oko,
Bunarevac, Od jutra do mraka, Konac dana, ...)
- prevladava tradicionalni, realistini model pripovjednog oblikovanja
- u sreditu je antitetika napetost na liniji selo/grad
- u prvom planu je pojedinac i njegova sudbina
- posrijedi su sasvim banalni dogaaji, ali s razmjerno velikim posljedicama u ivotu
pojedinca (stvaranje bure u ai vode omiljen mu je literarni efekt)
- ove novele zahvaaju ovjeka u kriznoj situaciji kroz koju se sudbinski ocrtava njegov
ivotni poloaj
Psiholoko-meditativne novele
- novele esejistiko-meditativnog karaktera u kojima je u sreditu intelektualna analiza,
promiljanje, esejiziranje i sloenije psiholoko portretiranje (Pravda, Posjeta, Pria o
fratru sa zelenom bradom, ...)
- koristi se modernim tehnikama pripovijedanja introspekcijom, esejizmom i solilokvijem
- likovi i zbivanja u pravilu nisu konkretno situirani
- pripovjedaa postupno zamjenjuje psiholog i esejist, a radnju misao i kontemplacija
- bitna je ideja, filozofija, sve je podreeno misaonoj projekciji
- novela Pravda je npr. posluila kao ilustracija teze o relativnosti pravde, istine i kriterija u
procjeni ljudskih postupaka
- u njegovim novelama nema moraliziranja
- zaplet nikada ne vodi u sentimentalni finale i happy end
- prevladavaju pesimistini tonovi i prigueni tragizam
- esta je pojava deziluzije
- Desniin ovjek je izoliran, usamljen pojedinac
- njegove omiljene teme osamljenost, otuenje, tjeskoba, sloboda izbora, smrt, apsurd, paradoks,
istina, sluajnost korespondiraju s egzistencijalnom literaturom
Proljea Ivana Galeba
- 1957.
- roman esej
- u romanu su u aritu: iskuenja duha, razmiljanja, intimna radoznalost, problem osobnog
pamenja
- Desnica je otvorio prostor za tzv. unutarnju romanesknost: za sadraje svijesti glavnog lika,
psiholoke reakcije, pojedinosti osjeaja
- tako se u romanu oblikuje kontinuiran esejistiko-diskurzivan slijed: misaoni subjekt ne
djeluje, nego razmilja, pa samo to njegovo razmiljanje postaje radnja
- Galeb ne ivi realno vrijeme, ve prolost utiskuje u sadanjost
- umjesto vanjskog kontinuiteta i sukcesije naglasak je na statinim, atemporalnim
kategorijama, na subjektivnom doivljaju vremena
- u romanu moemo govoriti o esejiziranoj naraciji nedostatak pravih dogaaja i dinamikih
motiva nadomjeten je intelektualnom tenzijom, dinamikom sjeanja i misaonog procesa
- Galeb i misli esejistiki za njegovu je aktivnost bitan sam proces, kontinuitet miljenja, a
ne njegov krajnji iskaz
- jednako vrijedi i za Desniina misaonog subjekta: i on esejizira zbog zanimljivosti samog
esejistikog procesa
- Ivan Galeb je umjetnik koji pie svoj ivotopis pa na vie mjesta razmilja o umjetnosti,
literaturi, modernom romanu
- u romanu je rije o sofisticiranoj samosvjesnoj naraciji: poetika romana oblikuje se upravo
jezikom romana
- roman uzima sama sebe za predmet analize
- za roman je karakteristina i personalna monoperspektiva
- cijelo djelo prikazuje dinamiku jedne svijesti sve se vidi Galebovim oima, sve se
vrednuje njegovim iskustvom
- sve druge likove upoznajemo preko Galeba, a svaki prostor postoji samo kao element
njegova sjeanja i opaanja
- Galeb je i subjekt i objekt djela
- kod pripovjednog subjekta dolazi do dupliranja: imamo Ja koje pria o prolom vremenu,
evocira i preputa se asocijacijama i Ja koje ispripovijedano i doivljeno hladno
racionalizira, usustavljuje, logiki povezuje i komentira
- jedno Ja je Galeb-junak prie, akter svih zbivanja; drugo Ja je Galeb-rezoner, esejist, analitik
koji secira vlastitu duu i sjeanjem eli pobijediti prolaznost

EGZISTENCIJALISTIKA PROZA
- javlja se prvih poratnih godina, a najvei uzori su Dostojevski i egzistencijalistika filozofija
i literatura
- egzistencijalistiki roman zaokupljen je analitikom postojanja, ovjekovom moralnom i
duhovnom dramom
- glavne teme: problem ovjeka pred licem vjenosti, (be)smisao ljudske egzistencije, tragika
ljudske osamljenosti, nemogunost komunikacije s vanjskim svijetom, osobna i drutvena
otuenost, problem angamana i odgovornosti
- likovi su otueni, apatini, nesretni, optereeni osjeajima krivnje, kajanja, straha i tjeskobe,
iskljueni iz svijeta
- oni su drutveni autsajderi, antiheroji opsjednuti unutarnjom prazninom, grinjom savjesti,
moralnim dvojbama, problemom samorealizacije i izbora
- u sreditu su njigovi promjenjivi unutarnji doivljaji, sugestivni osjeaji kriznih situacija,
preobrazbe psihikih stanja, dinamika misli, plodni nemir
- na razini narativne tehnike oslanja se na modernistiku paradigmu: redukcionizam,
defabularizaciju, psihoanalizu, asocijativnost, unutarnji monolog
- likovi su ilustracije odreenih idejnih stavova ili njihove sudbine oprimjeruju odreene
filozofske spoznaje
- esto izravno izlau filozofske stavove i teze, ponekad i svojstvenim diskurzom
egzistencijalistike filozofije
- egz. roman se najee realizirao u nekoliko karakteristinih strukturnih tipova: romanuideja,
alegorijskom romanu i romanu-eseju
- predstavnici: Petar egedin, Vladan Desnica, Slobodan Novak, Antun oljan, Krsto poljar

ANTUN OLJAN
I zdajice
- 1961.
- sastoji se od osam relativno samostalnih pria povezanih istim pripovjedaem, likovima,
situacijama i prostorno-vremenskim odnosima
- postavlja se pitanje je li posrijedi uokvirena novelistika zbirka ili roman roman je jer su
prie u jedinstvenoj cjelini
- likovi (Beba, uk, Mogor, Tanja, Grabe) su pripadnici ratne generacije, a predvoeni su
naratorom Petrom Dobroslavom Mogoroviem
- nekad su svi bili lanovi iste klape, a sada su ivotni statisti: nesretne svijesti, bjegunci od
drutvenog konformizma i zbilje
- boje se rizika, nesigurni su, puni predrasuda i trauma, nesposobni za prilagodbu i nalaenje
svog mjesta u drutvu
- ne bjee samo od sebe, nego i od drutvenih konvencija, obveza i odgovornosti
- spoznaju da su premladi za umiranje, a prestari za neke nove poetke
- ivotni im je prostor sve tjenji, volje je sve manje, cilj im uvijek ostaje neuhvatljiv
- osjeaju se poput izopenika i beskunika
- djelo je pisano u 1. licu mn. narator uvijek govori u ime klape kojoj je pripadao, on je
glasnogovornik svoje generacije
- novo u HK je koncepcija naratora: njegovo je vidno polje ogranieno, ne zna sve i govori
samo o onome to tog trenutka proivljava
- na stilskoj razini uoavamo kolokvijalnu sintaksu, saetost, stiliziranu sirovost i leernost
- ovaj roman najavljuje model proze u trapericama
Kratki izlet
- 1965.
- roman govori o putovanju skupine mladih ljudi (povjesniara umjetnosti, arheologa i
novinara) po istarskim cestama
- izlet je motiviran upoznavanjem sa starim srednjovjekovnim freskama, no jasno je da je
autor tim putovanjem htio dati novi prilog u portretiranju svoje generacije
- u romanu nije vaan cilj putovanja, ve sam proces kretanja
- to traganje za neim neodreenim djeluje poput sna i zapravo je projekcija egzistencijalne
strepnje i neuhvatljivosti ljudske egzistencije
- krajnji ishod pustolovine nije nimalo ohrabrujui: kretanje se zapravo odvija u zaaranom
krugu, pitanja o smislu ostaju bez odgovora, a na kraju puta/ivota eka nas nitavilo
- izletnike predvodi zagonetni Roko, neobina i problematian figura voe
- on je i sam dezorijentiran, zbunjen, nesnalaljiv i posve nesposoban za osmiljenu akciju
- budui da ne zna ni puta ni cilja putovanja, Roko utjelovljuje generacijsku nesigurnost,
beznadnost, malodunost, odsustvo svijesti
- no, upravo njegova figura unosi u roman i mogunost da se djelo proita i kao politiku
alegoriju
- otvara se problem suvremenog totalitarizma, samozvanih voa i demagoga, povijesne misije
socijalizma i smisla kretanja lijevim putom

RANKO MARINKOVI
4 faze u knji. stvaralatvu:
a) predratna : knjiga tekstova Proze u kojoj je objavljena predratna drama Albatros
b) prva poratna : zb. novela Ruke, drama Glorija
c) druga poratna : Kiklop, zb. novela Karneval, vodvilj Politea ili Inspektorove spletke
d) trea poratna : roman Zajednika kupka, drama Pustinja, roman fuga Never more
Glorija
- mirakul u 6 slika objavljen 1955. g.
- jedna od posebnosti drame je sam naslov to je zapravo osobno ime, jedan pojedinac
nasuprot kolektivu prethodnog razdoblja (ovu promjenu nalazimo i u Matkovievu
Heraklu i Krleinu Areteju)
- drama svoju posebnost iskazuje i generikom odrednicom ona je mirakul, srednjovjekovni
anr koji pripovijeda o muenikom ivotu i smrti primjerenih krana
- muenica je troimeno bie: sestra Magdalena Glorija Fleche Jagoda Kozlovi
- kao sestra Magdalena Jagoda na sebe navlai ruho i obiljeja Djevice, a kao Glorija ruho i
obiljeje Amazonke
- ona je muenica jer je i don Jere i otac duevno, a na kraju i tjelesno unitavaju jer je ele
podrediti institucijama to djeluju kroz njih (s jedne strane nalazi se crkva, dok je s druge
strane cirkus)
- don Jere eli Jagodu preoblikovati u savrenu imitaciju kipa Bogorodice, a otac u savreno
izveden vratolomni let ljudskog tijela s trapeza na trapez
- to rezultira Jagodinom smru (pada s trapeza)
- muenici sada postaju Kozlovi koji plae nad tijelom svoje keri i don Jere koji je bio
zaljubljen u Jagodu
- jedino udo u ovom mirakulu je ljubav koja se razvija izmeu Glorije i don Jere i koja bi im
mogla spasiti ivot da su je na vrijeme priznali
- ova drama dakle problematizira sukob pojednica, koji udi za slobodom i osobnom sreom,
sa institucijama to ga sputavaju
Kiklop
- roman, 1965.
- tematizira tjeskobnu atmosferu u zgb. boemskom miljeu uoi nadolaska rata
- radnja se odvija uglavnom u kavanama (Dajdam, Ugodan kuti) i na ulici, a prevladavaju
groteskni prizori, situacijski obrati, skandali, promjene raspoloenja
- ozbiljno postaje humorno, tragino sladunjavo to je Chaplinov postupak smijeh nad
apsurdom
- fabula sadri realistiki i mitoloko-simboliki sloj
- u sreditu realistikog sloja je egzistencijalna drama kazalinog kritiara Melkiora Tresia
koji panino eli izbjei novaenje
- uglavnom se potuca po kavanama i ulicama, razmilja o vlastitoj sudbini i svjedoi o provali
barbarstva i novoga kanibalizma
- roman funkcionira u analogiji s gr. mitom i Homerovom Odisejom Melkior je suvremena
inaica Odiseja, Vivijana predstavlja ironinu negaciju vjerne Penelope, a jednooki dov
Polifem simbol je nadolazee ratne opasnosti
- ljudoderski motiv provlai se kao lajtmotiv kroz roman, i to kroz Melkiorove opsesije i
kroz zamiljenu umetnutu dramu Kanibali o brodolomcima s Menelaja
- maniristika obiljeja romana: dvosmislenosti, kontrasti, igre rijeima, stilske bravure i
improvizacije
- isprepleu se sarkazam, groteska, apsurd i simbolike projekcije
- za Marinkovia nita nije sveto i sve podvrgava ironinim izokretanjima i cinikim
opaskama (ironizira Hamletov monolog, biblijske sentencije)
- dijalozi se esto svode na razmjenu literarnih citata, posebice Dostojevskog koji je stalno
nadahnue i junaci Kiklopa se esto poistovjeuju s junacima iz Dostojevskijevih romana
- na kraju se spajaju zbiljski i alegorijsko-simboliki sloj romana Melkior se vraa u
moderan pakao, u svojim snovima zamilja nadolazei rat u obliku jednookog Kiklopa koji
vreba da podere sve oko sebe, od njega nema spasa i da bi opstao Melkior se i sam sputa
na razinu ivotinje, predaje se u ruke Kiklopu i pue u Zoopolis
Novele
karakteristike:
- otoka omeenost i izoliranost (svijet zabavljen vlastitim problemima)
- pirandellovsko shvaanje strukture likova (lica su oblikovana tako da budu ivotno
sposobna i izvan autorovih replika)
- okrenutost sadanjosti i budunosti
- pirandellovski humor i satirinost
- lirizam i emocionalnost
- motrenje kroz kljuanicu
- omeeni prostor radnje
- malene teme
Ruke
- 1953., novela iz istoimene zbirke
- itava pripovjedna konstrukcija poiva na dijalogu izmeu lijeve i desne ruke
- one su personificirane i odvojene od svojeg tijela
- novela zapoinje njihovom prepirkom oko toga to koja ruka radi i to koja moe
- prvo se govori o obinim, svakodnevnim radnjama: brijanju, rezanju noktiju, rukovanju i sl.
68
- no, postupno radnja skree prema nesvjesnom, podsvjesnom i iracionalnom, tj. prema onim
prostorima koji nisu pod kontrolom ruku (ruke rade ono to njihov vlasnik eli, makar esto
ne eli ono to govori)
- dijalog se postepeno pretvara u svau punu predbacivanja
- no, najednom svau prekida glas autorskog pripovjedaa koji donosi presudu u ovom
apsurdnom spoju: za ruke kae da su kao dvije simbiotike ivotinje ili biljke; one su dva
pola jednoga Ja
- rasplet se odvija u tui ruke tuku oca djeaka koji je pljunuo na Lijevu ruku, a Desna je
zato djeaka oamarila
- nakon to su se noge spotaknule, ruke zavravaju na podu, no, sada su slone i ude za
osvetom

PETAR EGEDIN
- prvi njegovi romani Djeca boja (1946) i Osamljenici (1947) zaokupljeni su graninim
egzistencijalnim situacijama i pokuajima njihova prevladavanja
Osamljenici
- radnja se odvija u neimenovanom urbanom prostoru, najvjerojatnije Zagrebu
- roman prikazuje ovjekov strah pred sudbinom
- tri su glavna lika: Arturo, Sreko i Silvije
- oni osjeaju ispraznost i jeku egzistencije te nemogunost da osmisle sebe i svijet u kojem
ive
- mui ih pitanje: to uiniti sa svojim ivotom?
- izlaz nalaze u zloinu, samoubojstvu, ludilu
- Sreko bjei u literaturu, Silvije iskuava domaaje slobode eksperimentirajui s ljudima, a
Arturo egzistenciju nalazi u mitu i pseudoesteticizmu
- svaki lik svojim djelovanjem sugerira neki filozofski stav, neko stanje duha ili svjetonazor,
ili pak ilustrira fundamentalne egzistencijalistike postavke
- djelo se bavi problemom komunikacije, slobode izbora i krizom meuljudskih osjeaja
- Dostojevski je uzor refleksijama, munim solilokvijima, moraliziranju, opisima psiholokih
stanja
- fabula je jednostavna, reducirana na trenutke oaja, bespomonosti i krize
NOVELISTIKA
Mrtvo more, Na istom putu, Orfej u maloj bati, Sveti vrag, A pokojna Pavulina...
- u novelama je dosegao vrhunac svog pripovjedakog umijea
- svaka od njih zatvoren je, jedinstven i cjelovit svijet
- motiv svake novele je svakodnevan, gotovo sitan doivljaj, koji veina ne bi ni zamijetila, a
kamoli se na njemu zaustavila
- suptilnu sposobnost doivljavanja uokviruje ozbiljan intelektualizam, da bi veina malenih
stvari pokazala kako neznaajne pojave u svijetu ni ne postoje postoje samo ogranieni
primatelji tih poruka
- prividno, njegove novele uvijek poivaju na realnom svijetu, ali realnost se katkada
pokazuje toliko zaudnom da dobije odbljesak fantastinoga
A POKOJ NA PAVULI NA...
Krajem ljeta pripovjeda se trajektom vraa kui i slua razgovor svojih suputnika: starice s
djevojicom, jednoga mladia i jo nekoliko ena koje priaju o pokojnoj Pavulini koja se je, jo
dok je bila iva temeljito pripremila za smrt: dala si je saiti odjeu, pripremiti krunicu i ostalu
opremu i to je drala u kutiji na ormaru, da uvijek sve ima na oku. ak si je dala tiskati i osmrtnice.
Kada je u selu umrla jedna druga ena, sveenik je zamolio njezine sinove (Tobiju i Kaimira) da
posude osmrtnice od Pavuline jer je ova umrla ba za vikend pa nisu mogli odmah tiskati nove.
Tako su preko Pavulinina imena zaljepili ime Luce Fjamengove, starice koja je umrla. Ali te noi
padala je jaka kia pa je voda odljepila nalijepljeni papir te se ispod ukazalo Pavulinino ime. Isti
taj dan kad je padala kia doista je umrla i Pavulina.
Trajekt je doao na odredte, putnici se razilaze, a djevojica to je bila sa staricom
zapitkuje o pokojnoj Pavulini. I pripovjeda se vraa sm, preplavljen svojom "tjeskobnom
radou" ini mu se da je neki "Pokojni Ja" "koji se izdvojio iz razgovora o pokojnoj Pavulini s
grupom Pavulin, pa se sad sm vraa planini, tamnoj svojoj planini.

VJEKOSLAV KALEB
Divota praine
- 1954.
- roman govori o dvojici partizanskih boraca Djaak i Goli koji se susreu u divljem
prostoru i pokuavaju zajedniki nai svoju brigadu
- tako gibanje, naporno svladavanje prostora postaje osnovni smisao likova
- kretanje je u romanu i egzistencijalno motivirano njime se dvojac vraa izgubljenoj
brigadi, dakle zajednici, kolektivu
- ono se moe protumaiti kao alegorijski put prema ispunjenju smisla
- s druge strane, kunja tijela je konkretna
- velik dio romana zaokupljen je odnosom izmeu volje duha i energije tijela, svetosti ideje i
zahtjeva organizma
- put Djeaka i Golog u znaku je stalnih duhovnih i fizikih iskuenja
- snagu duha ugroavaju umor, iscrpljenost, hladnoa i osobito glad
- likovi su neprekidno izloeni velikim, nadljudskim naporima i kunjama izdrljivosti
- bez obzira na konkretnu ratnu pozadinu, Kaleb je u romanu inzistirao na opeljudskim
vrijednostima i preokupacijama
- vremensko-prostorni odnosi rijeeni su kao u bajci ili legendi
- dogaaj se mogao zbiti bilo gdje i bilo kada
- nema preciznih vremenskih datacija, kao to nijedno selo, planina ili rijeka nemaju imena
- esto se gube razlike izmeu sna i jave, mogueg i nemogueg
- vrijeme je razbijeno, neodreeno i subjektivno

RADOVAN IVI
Kralj Gordogan
- drama u 5 inova
- inspirirana farsom Kralj Ubu Alfreda Jarryja
- nastala iz tenje za promjenom Ivi je bio nezadovoljan knjievnom, kazalinom i
kulturnom situacijom
- ovo je groteskna farsa o pomami za vlasti nad ljudima, stvarima, prostorom, vremenom i
jezikom
- zaplet je toliko pojednostavljen da farsa djeluje poput lutkarske predstave ili bajke
- vladavina zlog kralja sama po sebi nije negacija bajke sve dok s druge strane postoje
pozitivni likovi (kraljevna Bijela, kraljevi Tinatin, Vitez, Luda)
- ali, kad se ti likovi pred Gordoganom pokau posve nemonima, ak i smijenima, kad ih on
sve redom ubije, nepovratno naputamo svijet bajke i prelazimo u svijet groteske i farse
- glavni lik sumanuti konjuar Gordogan proglaava sam sebe kraljem, sve oko sebe ubija i
razara, a kad vie nitko ne ostane odlazi posijei i umu
- otimljui on ostvaruje sustavni plan likvidacije svijeta cilj mu je zamijeniti sve to, biti
apsolutni negativ
- do posljednjeg asa u drami se odgaa istina, a ona je da nema sretnog kraja, kraj je
Gordogan
- Gordogan se metaforom opisuje kao NITA koje postaje NETO



IVO BREAN
Predstava Hamleta u selu Mrdua Donja
- groteskna tragedija u 2 dijela i 5 slika
- travestija Shakespearove tragedije Hamlet
- svjedoi o primitivizmu i gluposti jednoga sustava
- radnja se odvija 50-ih u Dalmatinskoj Zagori
- seljaci uvjebavaju i izvode izoblienu, degradiranu i vulgariziranu Shak. tragediju
- Shak. tekst preraen je u govor Dalmat. Zagore, likovi su prilagoeni uvrijeenom ruralnom
poimanju mukarca, ene i obitelji
- u drami se i dva puta govori o profesionalnom zagrebakom uprizorenju Hamleta:
1. u prvoj slici svoje puko i snieno vienje Hamleta daje imurina on je nekoliko
fragmenata Hamleta skrpao u nakaradnu cjelinu: kaos u dravi protumaio je onako
kako je njemu Partija preko Mjesnog aktiva na elu s Bukarom protumaila klasne
odnose u drutvu, a kaos u dui onako kako seoska sredina tumai obiteljske i seksualne
odnose
2. zagrebaki radijski kritiar i on je u svojem pristupu Hamletu jednako skuen i
optereen, ali ideologijom, ne obrazovanjem
- mjesni uitelj kunca temeljno prerauje Hamleta i jampski pentametar zamjenjuje
folklornim stihom ganga (rimovani 10-erci)
- u selu se istovremeno odvija i stvarna drama u njoj predstava koju pripremaju seljani ima
funkciju Miolovke koko (Hamlet) iskoristi trenutak uvjebavanja dvoboja i od Maka
iznudi javno priznanje Bukarinih (Klaudije) malverzacija
- no, unato tome to je razotkriven, Bukara ostaje na tronu
- groteska zavrava orgijom, dernekom, kolom ime se slave jelo, pie, seks, nered, glupost

MARIJAN MATKOVI
Heraklo
- drama situacije u 2 ina
- u njoj su sueljeni mit i povijest i to u jednoj osobi Heraklu
- postoji mitski Heraklo kojeg na pozornici predstavlja golemi kip, a suelice njemu nalazi se
povijesni Heraklo, umorni i reumatini starac koji je Matkovieva kreacija
- povijesni Heraklo eli pobjei od nametnute mu uloge poluboanstva jer ga ona
dehumanizira i spreava u obavljanju malih poslova
- budui da ljudi povijesne linosti smatraju istinitijima, mitski Heraklo je la i antagonit, a
povijesni je Heraklo istina i protagonist
- no, mitski Heraklo je neuhvatljiv i besmrtan, stalno se obnavlja i spremno doekuje sve
udarce pov. Herakla i na kraju odnosi pobjedu
- pov. Heraklo umire na lomai, a mitologija tako ima zavrnu rije
- u prvom planu u drami je tijelo naslovnog junaka
- presudna razlika izmeu mitskog i pov. Herakla je ba ta tjelesna razlika
- Heraklovo staro, slabo i bolno tijelo demantira sve mitske prie, pretjerivanja i lai
uvjerljivije od bilo koje njegove rijei
- stoga je nuno da njegovo tijelo nestane u vatri, njegovim nestankom govor postaje
svemoan i mitskog Herakla vie nita ne moe zaustaviti

IVAN SUPEK
Heretik
- 1968.
- drama nije podijeljena na inove
- radi se o ivotopisu Marka Antonija de Dominisa, isusovca, teologa i crkvenog reformatora,
odmetnika od pape, ije je tijelo ekshumirano i javno spaljeno na trgu Campo di Fiori
- o njemu i enoa pripovijeda u romanu uvaj se senjske ruke
71
- Supekov Dominis je primjer dramskog tipa neovisnog i usamljenog intelektualca, ovjeka s
pozivom i objavom, koji je u sukobu sa svim i svakim
- autor ga sa svih strana okruuje neprijateljima i izdajicama:
o monici, svjetovni i crkveni vladari poput papre Urbana III., engl. kralja Jakova I.,
vojvode od Buckinghama, split. plemia koje zastupa Matija Alberti njima
Dominis nekad koristi, a nekad smeta, ovisno o tome trebaju li ga za svoj materijalni
probitak
o kruti ideolozi, dogmatici pater Mutius, otac Ignacije za njih je Dominis, kao
ovjek koji glasno, logino i dosljedno misli, stalna opasnost pa ga moraju nekako
uutkati, kad ga ve ne mogu nagovoriti da se javno pokaje za svoje teoloke zablude
i moralne padove
o neobrazovano mnotvo na sve ti im Dominis nudi ili od njih zahtijeva gledaju kao
na gubitak identiteta, novca, vremena i energije (iznimke su mladi redovnici Ivan i
Matej, Dominisovi uenici i pomonici)
- okosnicu drame ine dijalozi Dominisa, kardinala Scaglie i sestre Fides 1624. godine u
tvravi Sant' Angelo
- Scagliu je papa imenovao istraiteljem ovog sluaja
- on je inteligencijom i znanjem ravan Dominisu, ali iskustvo ga je slomilo i pretvorilo u
pasivnog konformista
- Fides je najslabija toka drame ona je redovnica, ljubavnica i dounica, slabost i izdaja su
nastanjene u tijelu lijepe, prestraene i slabe, a opet podatne ene koja e se iz djevice
preobraziti u bludnicu
- druga je velika slabost drame DIJALOG svi likovi govore istinu, povienim tonom
znanstvenih i ideolokih rasprava
- neprekidno se govori o strasti (vjerskoj, politikoj, seksualnoj), ali nje u dramskom svijetu
nema

MIRO GAVRAN
Kreontova Antigona 12
- prva hrv. postmodernistika drama
- nema inova
- izvedena je 1983.g. u Gavelli
- ve sam naslov upuuje na odstupanje od zadanih likova i odnosa meu njima kako ih je
odredio Sofoklo u svojoj tragediji
- ovdje Antigona i Kreont nisu suprotstavljeni, ve je Antigona Kreontova ona mu na neki
nain pripada i on je na neki nain posjeduje
- u Gavranovoj reinterpretaciji pokazuje se da u povijesti nije bilo nikakva rata, Kreont sam
inscenira rat i urotu ne bi li obmanuo javnost, a tekst tragedije to se na toj prii temelji
Kreontov je scenarij
- Kreont eli da tebanski puk povjeruje u vie stvari:
a) da su se Eteoklo i Polinik (koje on dri zatoene kao i Antigonu) meusobno
poklali u dvoboju
b) kako je buntovna Antigona prekrila zabranu ukopa i mora biti osuena na smrt
c) kako se Kreont kaje i ponitava presudu (no, prekasno)
d) kako si zbog Antigonina samoubojstva Kreontov sin i ena oduzimaju ivot
- dakle, u Kreontovom scenariju zbivanja se odvijaju tono onako kako je to i u Sofoklovoj
tragediji
- mitska pria u Gavranovoj verziji postaje demonska spletka paranoinog tiranina
- Kreont i Antigona i ovdje ostaju antagonisti, ali Antigona ovdje nije mitska junakinja u
prvom dijelu drame ona je mlada, zaigrana, apolitina i sebina djevojka koja moli Kreonta
da je potedi, a ubije njezinu sestru; u drugom dijelu uivi se u lik tragine heroine, ali ne
12 osim Gavrana, Sofoklovu tragediju reinterpretirao je i Toni Petrasov Marovi: Antigona, kraljica
u Tebi (1981)
72
pristaje na to da je odigra za puk, nego pokuava preranim samoubojstvom uiniti djelo
ravno inu njezine navodne pobune
- sueljuje se tiraninu, odbija javno odigrati namijenjenu joj ulogu i rtvuje ivot ne bi li mu
upropastila predstavu
- vlast meutim nije lako izigrati Kreont je predvidio izlaz iz te situacije umjersto
Antigone Izmena e odigrati ulogu, a Antigona umire ne ostavivi za sobom ni traga

SLOBODAN NAJDER
Kamov, smrtopis
- freska, praizvedba 1978. u HNK
- tim je tekstom najder pronaao dramski anr od kojeg u 20-ak sljedeih godina gotovo da i
nee odstupiti
- rije je o biografskoj drami tj. drami biografije koja u sreditu ima mukarca ili enu to se
na ovaj ili onaj nain ivjeli dramu i teatar, a ne samo ivjeli uz teatar i uz svoje ili tue
drame
- u popratnom eseju Protokol za Kamova postavlja pitanje to nam odjednom sada znai
Kamov?
- odgovor je rasporeen u 18 fragmenata najder u njemu vidi i cijeni svojeg starijeg
duhovnog srodnika, suborca u ozbiljnom poslu knjievnog stvaranja, s njim dijeli i pitanje
to je to pisanje te zakljuuje kako prvo treba nauiti itati a zatim pisati
- Smrtopis je tako pisanje novog teatra za 70-te i 80-te, izvedeno iz iitavanja Kamovljevih
pisama, feljtona, pjesama, novela, drama i romana Isuena kaljua
- nain na koji najderova freska provaljuje kanoniziranu formu drame u 3 ili 4 ina svjedoi
o tome da je najder svog buntovnika nakanio provesti kroz ekspresionistiko kazalino
iskustvo
- djelo je namjerno oblikovano kao postajna, mansionska drama, kao neoekspresionistiki
moralitet
- najderov Kamov se do kraja ostvaruje u trenutku smrti, i ivot i knjievnost to ih je
proivio u svoje burne 24 godine dovode se u tom tekstu na istu razinu i postaju ravnopravni
dijelovi istoga iskustva
- sve ima vrsto uporite u ivotnim i knjievnim injenicama, sve se moe provjeriti, iz
svega se razvidi autorova lektira, ali dokumentarizam i faktografija povlae se pred
simbolikim prizorima i vizijama poput Kittyna vjenanja, susreta s Nepoznatim ili pojave
Bijelog Bika, Dioniza
- u kratkom predgovoru drami najder daje do znanja da do moraliteta, smrtopisa, nije dolo
preko srednjovjekovnih prikazanja, ve preko epskog teatra i Brechta
Drama zapoinje u Barceloni 1910.g., u bolnici Santa Cruz, gdje umire mladi Kamov. Radnja se
zatim retrospektivno vraa u rodnu kuu Polievih na Suaku. Jankov otac, Ante, bankrotirao je i
vjerovnici odnose sve vrijedne stvari iz njihove kue. Zbog neprimjerna vladanja i loih ocjena
Janko je izbaen iz gimnazije pa ga otav alje u senjski konvikt Oegoviianum, gdje takoer
dolazi u sukob s nadreenim sveenicima i uiteljima. U Zagrebu upoznaje Kitty i Mihu te sudjeluje
na demonstracijama protiv bana Hedervaryja, zbog ega je osuen na 3 mjeseca zatvora. Potom se
pojavljuje kao prosjak na vjenanju Kitty i Leonarda Farkassyja. Nakon to mu otac umire od raka,
Kamov se pridruuje putujuim glumcima, a neko vrijeme se bavi i prodajom singerica po Lici.
Drugi dio drame zapoinje opet u Barceloni 1910. godine, gdje umiruem Kamovu u posjetu dolaze
Miha i Nepoznati. Na kraju se u dijalogu s Kamovom pojavljuju i Kranjevi i Mato. Kitty u crnini
ide na vlastitu svadbu. Drama zavrava Kamovljevom majkom Gemmom koja iz velike daljine zove
Janka.

LADA KATELAN
Giga i njezini
- nalazi se u knjizi dramskih tekstova etiri drame (1997) u kojoj reinterpretira knjievne
uzore u ovoj drami rije je o reinterpretaciji Begovieva romana Giga Barieva
73
- naslov funkcionira kao znak koji upuuje na posve opreni sadraj on vie ne definira
sredinji lik kao pripadajui, ve kao posjedujui
- posvojna zamjenica njezini odbija determiniranost ene branim statusom te upiuje na
njezin samosvjesni, gotovo dominantni status
- radnja drame zapoinje u spavaoj sobi Gige kojom dominira veliki krevet na kojem
odjeven lei njezin suprug Marko
- no, Marko ne postoji, on ivi s njom osam godina, ali u njezinoj mati on je za nju
nevidljiv, ali nazoan (ona ak razgovara s njim o tome kako ga je ila proglasiti mrtvim jer
je nestao u ratu)
- s njim Giga neprestano vodi neujne dijaloge kroz koje se ogleda njezina bespomonost,
slabost i neodlunost
- nepostojei za sve protagoniste, osim za Gigu, nevidljivi Marko osmiljen je kao Gigina
osobna projekcija onakav kakav je bio prije odlaska u rat
- duevne ralambe kroz koje se iskazuje Gigin napor da se konano opredijeli za jednog
prosca realizirane su kroz dijalog s diskurzivno dominantnijim, monijim Markom on se
ne osvre na Gigine potrebe i neprestano blokira svaki njezin pokuaj da iskae svoj stav
- u prvom prizoru posljednjeg ina radnja se odvija u prostoru spavae sobe no, nevidljivi
za sve, osim za Gigu, postaju sada prosci
- oni, poput Marka, postaju njezinim unutarnjim sugovornicima, dok Marko postaje stvarni
sugovornik
- lik Marka doveden je ovdje do krajnjih granica njegova patoloka ljubomora
nezaustavljivo i razarajue nasre na Gigino zaprepatenje i nevjericu te ne nalazi predaha ni
opravdanja ak niti u pismu Gigina oca
- Giga nakon ubojstva supruga ne naziva advokata Mihu, ve odbacuje bilo kakvu pomo i
govori da ona sve moe sama i da ne treba mukarce
- potpuno osvijetena i samo svoja Giga u zavrnoj sceni nalazi konano rjeenje u
samovoljnom pristanku na zarobljenost u prostorima svoje osamljenike povijesti
- ljubav, osjeajnost, pristanak, vjera i opratanje jedini su prostori ivljenja Gige koja ostaje
zauvijek zarobljena u prostorima samo njezine, samosvojne stvarnosti
- Giga s kraja 90-ih vie nije niija, ve samo svoja, ona je subjekt iskaza koji odluuje koji e
i kakvi biti njezini

SUVREMENA DRAMA
= postmodernistika drama
- u njoj je izraen dijalog s tradicijom
- dolazi do prevladavanja granica trivijalne i visoke literature
- dominiraju individualni projekti i mijeanje stilova
Najznaajniji autori: najder: Hrvatski Faust, Kamov, smrtopis
Miro Gavran: Kreontova Antigona, Zatoenici
Lada Katelan: Giga i njezini
edo Prica: Ostavka
FEA EHOVI
Gorak okus due
- 1983., novopovijesni roman koji objavljuje pod ps. Raul Mitrovich
- tekst romana nije originalan, nego je sastavljan od tuih biljeenja
- pripovijedanje je tematski vezano za Vitaljinu i njezina etiri naselja
- autora zanima etimologija sela Bezbozi pa posee za kronikom fra Mavra Sorkoevia iz
1620.g.
- na temelju te grae napisan je roman o ivotu fra Vincenca i negova neaka Vicka
- roman je orijentiran na univerzalnost koja govori da ljudske mane neiskorjenjive, svaka
politika ima javnu i zakulisnu stranu, ivot je vjena borba izmeu dobra i zla, itd.
- ta univerzalnost posebno je uoljiva na aktancijalnoj razini predstavnici vlasti (kapetan
Nicolo, knez Petar Gritti i njegov biljenik) prikazani su u negativnom, a predstavnici puka
u pozitivnom svjetlu
- osnovna pieva zamisao je da politika nije dobra, jer nije pravedna i humana, jer se ne
temelji na idealima kojima drutvo treba teiti
- u romanu nalazimo razliite tipove diskurza, koji se pojavljuju kao citati: pjesme, biljeke i
izvaci iz kronike

NEDJELJKO FABRIO
Vjebanje ivota
- to je prvi dio Jadranske duologije (drugi dio je Berenikina kosa)
- novopovijesni roman objavljen 1985. g.
- obuhvaa zbivanja izmeu 1820. i 1955. g.
- sredinje poprite zbivanja je Rijeka
- u podnaslovu je nazvan kronisterijom, to je preuzeto iz Danuncijade V. Cara Emina
- roman je napisan u modi maniristikog pisma, vrlo popularnog za to doba
- prati geneologiju dviju obitelji hrvatske i talijanske od trenutka kada Carlo dolazi u
Rijeku
- hrvatska obitelj uvodi se tek u 4. poglavlju
- Fabrio preko te dvije obitelji pokazuje kako povijest vjeba ivote pojedinaca neovisno kada
su, gdje i od koga roeni
- za razliku od povijesnih romana koji zapoinju smjetanjem radnje u vrijeme i godinu
oznaavaju brojem, kod Fabrija su godine napisane kao rijei jer za sudbinu njegovih junaka
nisu bitne ni godine ni prostori povijesnih poprita
- u povijesnim romanima (ukljuujui i roman Vuci) historiografski izvori kao to je
literatura iz prostora historiografije ili arhivski dokumenti, donose se na kraju Fabrijev
pripovjeda te uvjeravake prostore umee izmeu pojedinih pripovijednih dijelova, ali ne
radi se o navedenim izvorima, ve su to izvori iz novinskog tiska (Fabrio ih ili grafiki
odvaja od osnovne prie ili se koristi uobiajenim citiranjem)
- roman je znaajan jer su u njemu mjesto nali slabi junaci kojima drugi svojim terorom piu
povijest
- no, javljaju se, iako ne kao gl. likovi, i povijesne osobe (ban Jelai, Supilo i dr.)

IVAN ARALICA
Psi u trgovitu
- 1979., novopovijesni roman
- govorei o povijesnim likovima Aralica je svjedoio zapravo o nama samima danas jer svi
oblici politikog ponaanja, a osobito oblici tiranije, kroz povijest imaju zajednike crte
- osnovna pripovjedna linija prekida se:
a) retardacijama
b) satelitskim epizodama prie i komentari starih pisaca, iji autor je princ
Mustafa; njihova namjera je da im se prida funkcija parabole u kojoj su sadrani
bitni smislovi tijesno povezani s temom romana (npr. Pria o vladaru itnog
polja u 7. poglavlju II. dijela)
c) pripovjedaevim komentarima
- roman se sastoji od 3 dijela, a svaki je dio relativno zasebna pripovjedna cjelina
Nekamo mora
- glavni lik je Antun Vrani
- Aralica ga prikazuje kao kompleksnu osobu, s vrlinama i manama, bavi se njegovom crkvenom
djelatnou, ali i pokazuje da nije bio pretjerano sklon religijskoj askezi
- karakterizira ga snaan osjeaj pripadnosti zaviaju, ali istodobno i elja za upoznavanjem novih
zemalja
- predstavljen je i kao veliki zavodnik koji vodi ljubav sa enama iz razliitih stalea
- jedine djelatnosti kojima pristupa promiljeno, hladno i lukavo su politika i diplomacija
- prvi dio zavrava prikazom Vrania za njegova boravka meu Turcima dok eka ishod
pregovaranja prikuplja grau za pripovijesti o sultanu Sulejmanu i njegovim sinovima; u tom
trenutku poinje djelovati kao svojevrsni piev alter ego postaje imaginarni pripovjeda nastavka
romana
Ma samosjek
- sredinji lik je Sulejman II.
- prikazan je kao boleljiv i mrzovoljan ovjek, nesklon uicima (totalna suprotnost Vraniu)
- ali Sulejman je obdaren lukavou, pronicljivou, iznimnim nagonom za odranjem vlasti i
sposobnou da vlast odri unato mnogobrojnim iskuenjima
Koa na bubanj
- govori o odrastanju Sulejmanovih sinova Mustafe i Dihangira
- za razliku od drugog dijela gdje dominiraju agresija i okrutnost, ovdje se suoavamo s pozitivnom
i toplom emocionalnou, s iskrenom ljubavlju mukarca i ene (Mustafa ne eli drati harem, ve
odabire monogamnu vezu s Esmom)
- suoavamo se i s prizorima bratske ljubavi u kojoj nema ni trunke rivalstva
u svim dijelovima pripovijeda se u biti o istome: o vladarima i podanicima, o strasti vladanja,
udnji za moi, o demonizmu vlasti
sve je podreeno jednoj strasti: udnji za moi
OSTALI NOVOPOVIJESNI ROMANI: Put bez sna, Due robova, Graditelj svratita

IVAN RAOS
Vjeno nasmijano nebo
- prvi dio autobiografske trilogije Vjeno alosni smijeh koja obuhvaa tri ivotna ciklusa:
djetinjstvo, djeatvo (alosni Gospin vrt) i mladenatvo (Smijeh izgubljenih djevojaka)
- pripovijedanje je povjereno infantilnoj svijesti: djeaku Ivanu Raosu
- luk sjeanja je velik: od prvih doivljaja do odlaska u sjemenite
- vidljivo je da kroz djeaka uvijek progovara netko stariji i iskusniji pa smo povremeno
svjedoci kolizije svijesti djeteta i svijesti autora (to je osobito primjetno kada se uvodi
erotsko-seksualna problematika)
- Raos je svijet djetinjstva ocrtao kao niz arobnih slika, epizoda, samostalnih noveleta
poredanih linearno i u kronolokom nizu
- iako se odvija u skromnosti i siromatvu, djetinjstvo je u Medovu Docu predoeno kao
divno trajanje obiljeeno nasmijanim nebom obiljem sunca, ivotne radosti, slobode,
optimizma i igre
- roman je preplavljen vedrinom, humorom i svjetlou, panateistikim doivljajem prirode i
lirskim naturalizmom
- susreemo i folklorno-mitoloke i socijalne sadraje pripovjeda uva bogatstvo usmenih
oblika svoga kraja (poslovice, izreke, ale, pjesme) i oni postaju vaan dio njegova
romanesknog diskursa
- usput saznajemo i o drutvenom ivotu kraja, o njegovim ekonomskim tekoama iz kojih
se vidi da djetinjstvo i nije sadravalo samo lijepe uspomene
- prvi dio zavrava poeovskim refrenom nikad vie
- drugi dio zapoinje kada djeak naputa svoje vjeno nasmijano nebo i odlazi meu ljude

SLOBODAN NOVAK
Mirisi, zlato i tamjan
- 1968.
- roman je pisan u 1. licu i cijelo se zbivanje prelama kroz prizmu ispovjednog subjekta
- njegovi su monolozi putovanja kroz sebe i vlastite komare, a obiljeeni su interakcijom
misli, osjeaja i sjeanja
- naslov upuuje na to da se roman temelji na dvoplanskom zbivanju: na mijeanju sakralnog
i profanog, doslovnog i alegorijskog
- gotovo svaka situacija koja se zbiva na relanom planu dobiva i simboliki odjek
- pravi je junak djela zapravo ideologija koja zarobljuje pojedinca, vlada njime i odreuje
njegovu egzistenciju
- u romanu je rije o sukobu dviju ideologija: ideologije katolike crkve i komunizma
- tako je i gl. lik Mali dualist, autentian vjernik dviju vjera
- na kraju doivljava njihov potpuni rasap, to je uzrok izgubljenosti, unutarnjih konflikata,
grinje savjesti, pa i shizofrenih situacija (Mali izraava elju da mu se na grob postavi
crvena petokraka zvijezda razapeta na crni kri)
- radnja se zbiva u intervalu izmeu Badnjeg dana i Sveta tri kralja na prijelazu iz 1965. u
1966. godinu, a vrijeme prie obuhvaa razdoblje izmeu dvaju pranjenja Madoninih
crijeva
- tako je blagdan Sveta tri kralja obiljeen grotesknim ritualom ienjem Madonina izmeta
- umjesto mirisa i zlata posvuda samo smrad, fekalije i siromatvo
- jedino je tamjan prisutan, i to na samom kraju kada dolazi sveenik okaditi kuu od smrada i
raspadanja
- Madona je invalid prolosti; ona je simbol starog drutva i njegovih vrijednosti koje su
preko noi bezduno sruene; ona je ostatak povijesti i onaj klasni neprijatelj protiv kojeg su
se borili komunisti
- od likova je zanimljiva i mucava i maloumna Erminija koja izrie otru kritiku komunizma
- Doktor je tipian predstavnik drutva opsjednuta samo materijalnim vrijednostima i zlatom
ovo je roman o razoaranju u svijet i ljude, o munini i gaenju, o ovjeku koji je izgubio ivotni
smisao, o izgubljenim iluzijama!

DALIBOR CVITAN
Polovnjak i Ervin i luaci (1984. / 1992.)
- to je crna duologija posveena analizi negativne egzistencije
- u fokusu je mukarac na pragu 50-ih, doktor sociologije Ervin Lakota
- njemu je dosadilo ivjeti po mjeri drugih te grozniavo traga za autentinom razliitosti u
svijetu
- taj egzistencijalni prostor nalazi u vlastitu oaju i svjesnom pomaku od drutvenih norm
- njegovo osjeanje nesree, tuge i nezadovoljstva, njegovo isijavanje negativne energije,
uzdie se tijekom romana do razine razraene poetike vlastitoga ivljenja
- on je olienje mrzovolje, apatije, nihilizma i mizantropije, a sretan je kad moe rei Idem
sad sve pokvariti
- u romanu se razvija i razrauje filozofija autodestrukcije, gubitnitva i eskapizma
- stalno-se-moi-prepustiti-nesrei postaje vrhovni ideal egzistencije
- Lakota je tipian primjer tzv. intencionalnog autsajdera jer prekorauje drutvene granice i
norme posve voljno
- filozofiju apsolutnog nezadovoljstva projicira na sve to ga okruuje
- objekti njegovih komentara su drutvo, posao, grad, ljudi, feministice, trudnice, djeca,
kultura, obiaji ...
- iz njegova svijeta ljepota je nestala, ona je doslovce prognana, a zamijenila ju je estetika
runoe
- Ervin se kree u okolici koju obiljeuju smee i odbaeni predmeti, Zagreb je za njega ruan
grad s mranim i popianim haustorima, s crnim vreama od smea iz kojih se cijede
pokvarena umanjca
- svemu ovome odgovara i Ervinova socijalna neprilagodljivost u njegovu svijetu nema
topline, prijateljstva i ljubavi
- meuljudski odnosi obiljeeni su zlobom, ogovaranjem, egoizmom i podmetanjem, dok je
veza sa suprotnim spolom svedena na goli sexus, bez simpatija i osjeaja
- na kraju se Ervin pridruuje luacima i u ludilu nalazi autentinu egzistenciju

DANIJEL DRAGOJEVI
zbirke: Kornjaa i drugi predjeli, U tvom stvarnom tijelu, etvrta ivotinja, Prirodopis, Razdoblje
karbona, Zvjezdarnica, Hodanje uz prugu
- u knjievnost je uao kao pripadnik razlogovaca
- ve prvom zbirkom Kornjaa i drugi predjeli svratio je pozornost drukijim odnosom
prema predmetu i jeziku
Osobine njegove poezije:
poetsko iskustvo trai u aktivnom odnosu prema jeziku
problematizira same temelje umjetnikog ina i komunikacije
spaja miljenje, govorenje i djelovanje
nekomunikativnost
u diskurs ukljuuje mnoge intertekstualne referencije
prevladava dekonkretizacija stvari
individualiziran stil, bogat repertoar vlastitih pjesnikih simbola, izrazita matovitost
sklonost prema nejasnome, paradoksalnome govoru i novim kodovima
kombinira stvarno i izmiljeno, mogue i nemogue

JOSIP SEVER
zbirke: Diktator, Anarhokor, Borealni konj
- prva knjiga pjesama obiljeava nadolazak tzv. pjesnitva semioze ili pjesnitva iskustva
jezika
- u njoj nailazimo na dijakroniju hrv. poezije te na intuitivnu upotrebu ideologizacije
nastajue masovne kulture, posebno televizije
- Sever nastupa kao diktator semantike slike i zvuka
- utvruje primarnost zvukovnosti i podvrgava svijet diktatorskoj mati zvuka
- pokuava spojiti fonijsko s parapsiholokim bojama
- razumjeti pjesmu kod Severa prije svega znai UTI
- tei za konkretistikim imenovanjem stvari, gdje rijei prethode stvarima, a zbilja jezika
stvarnosnoj zbilji
- po tome je blizak djejem miljenju koje nastoji govorno ponovno stvoriti svijet
- velik je utjecaj Severa na hrv. pjesnitvo 70-ih i 80-ih, na stvaranje tzv. semantikog
konkretizma13 i pjesnitva iskustva jezika
Sredinji postupci eufonijskoga ozvuenja pjesme u Severa su:
i. anagrami (npr. masa/sama, danu/nadu, gori/rog)- uvlaenje itatelja u
svijet jezinih igara
ii. poetska etimologija koristi etimoloke figure i lanu etimologiju (i
glas mi bude od nerava neravan; razlika te gleda kao
razliak)dokidanje zadanih smislova zvukom
iii. imitativna suzvuja aliteracija i asonanca stvaranje zvune
sugestije (pjesma Kliej kie: s trga od sata/niz praku i vlaku/ila
je kia/ko limena glazba)
neki motivi: feniks, Buddha, Dingis-kan, lice Europe, Dostojevski, inkvizitor, faraon,
vitezovi i vrane, Visina Povijesti.... ti su motivi ispranjeni od nekadanjih sadraja,
pogoduju slici ope rasutosti svijeta; ukidanje jaza oprenih svjetova i kulturaironijska
demistifikacija
cjelokupni Severov poetski rukopis izvire iz montae ponitavanje hijerarhije tobonjih
smislova, dekonstrukcija loginosti i cjelovitosti, diktiranje semantike i ritma pjesme
zvukom
tri razine poetike artikulacije pjesnitva Josipa Severa :
13 sintagma znai da je vaan oznaitelj, a ne vie oznaeno
78
1. ponitavanje jezinih konvencija odustajanje od zadanih formi miljenja i njima
pripadajuih diskurzivnih praksi; to postie oksimoronom (platinasti vjetar, prugasta
krv, ide rat u diplomaciju) i novotvorenicama
2. metajezini opis pisma nalazi se u naslovima, podnaslovima, na razliitim mjestima
u samom tekstu (komentiraju pjesmu, saimaju njen sadraj ili upuuju na predmet
koji e biti podvrgnut ironijskom prevrednovanju), npr. balada o hrvatskom ili
srpskom jeziku, poslanica proleterskim pjesnicima, poema o prostoru s naricanjem
3. konkretizam tenja ka konanom imenovanju stvari, svoenju apstraktnih pojmova
na njihove konkretne pra-slike
vatra i pepeo su ishodini mitemi Severova pjesnitva Severova poezija nastaje na zgaritu
svijeta (vlastitu autorsku poziciju dovodi u vezu s mitskom priom o feniksu)