Вы находитесь на странице: 1из 149

MATEMATIKA I

Skripta za studente Mainskog fakulteta



Autor: Dr. sc. Almir Huskanovi















2


1. Skupovi
Skup je osnovni pojam u matematici i kao takav se ne definie. Skupove oznaavamo velikim slovima latinice:
, , ,... A B C Skupove treba shvatiti kao neke cjeline koje se sastoje iz vie dijelova. Te dijelove zovemo elementima
skupa. Ako element a pripada skupu A, piemo: . a A e U suprotnom, piemo: . a A e Mogue je i da skup nema
nijednog elementa. Takav skup zovemo prazan skup i oznaavamo oznakom . C Ako skup S ima konano mnogo
elemenata i npr. njegovi elementi su , , , , a b c d to piemo pomou para zagrada { } { } : , , , . S a b c d = Meutim,
ako skup S ima mnogo elemenata, nekad ih ima beskonano mnogo, takav nain zapisivanja skupa nije praktian.
Obino tada uoimo neku osobinu koju posjeduju svi elementi tog skupa i piemo: ( ) { }
S x P x = skup svih
elemenata x koji imaju osobinu ( ). P x
Ako su svi elementi nekog skupa A ujedno elementi i skupa B, kaemo da je skup A sadran u skupu B i piemo:
. A B _ Kaemo jo da je tada skup A podskup skupa B.
Skupovi A i B su jednaki ako i samo ako imaju iste elemente. Alternativno, moemo rei da je A B = ako je
A B _ i . B A _
Ako smo pomou zadanih skupova A i B napravili skup C, uzimajui za njegove elemente sve elemente skupa A i
skupa B, kaemo da smo napravili uniju ta dva skupa i piemo: . C A B =
Za skup D kaemo da je presjek skupova A i B, ako taj skup sadri sve elemente koji se nalaze i u skupu A i u skupu
B i piemo: . D A B =

Ako je presjek dva skupa prazan skup, kaemo da su ti skupovi disjunktni.

Razlika skupova A i B, u oznaci \ A B je skup koji sadri sve elemente skupa A koji nisu u skupu B.
Ukoliko je A B _

i

, A B =

dakle skup A je strogo sadran u skupu B (oznaka: A B c ), tada se skup \ B A zove
komplementom skupa A i oznaava se jo sa .
c
A
Skup ( ) ( ) \ \ A B A B B A A = zovemo simetrinom razlikom skupova A i B.
Primjer 1: Dati su skupovi { } { } { } 1, 3, 5, 7 , 1, 2, 3, 4, 5 , 2, 4, 6 . A B C = = = Tada je

Odrediti za vjebu skupove: , , , \ , \ , \ , , . A C B C B C C B B A A C A B B C A A






{ } { } { } 1, 2, 3, 4, 5, 7 , 1, 3, 5 , , \ 1, 3, 5 . A B A B A C B C = = = C =
3


1.1 Skup realnih brojeva
Studentima su ve poznati pojmovi skupova prirodnih, cijelih, racionalnih i realnih brojeva, koje oznaavamo
simbolima , , , . N Z R Podsjetimo se koje elemente ukljuuju ovi skupovi:
{ } 1, 2, 3,... = N
{ } 0, 1, 2,... = Z
Skupove racionalnih i realnih brojeva ne moemo navesti njihovim elementima, nego ih zadajemo opisno. Svaki
kolinik dva cijela broja ,
m
n
pri emu je 0, n = zovemo racionalnim brojem. Otuda piemo da je
{ } , \ 0 .
m
m n
n

= e e
`
)
Z Z
Svaki prirodni broj je ujedno i cijeli, a svaki cijeli broj je ujedno i racionalan, jer
2
...
1 2
a a
a a e = = = Z dakle,
oito se svaki cijeli broj moe napisati kao kolinik dva cijela broja.
Oito je . _ _ N Z
Vrlo vaan pojam u skupu prirodnih i cijelih brojeva je pojam djeljivosti.
Definicija 1: Kaemo da je cijeli broj a djeljiv cijelim brojem 0, b = u oznaci , b a ako postoji cijeli broj c takav da
je . a b c =
Primjeri: 312; 2 0; 7 91 itd.
Postojanje brojeva koji nisu racionalni bilo je poznato jo u vrijeme antike Grke. Ve tada je bilo poznato da
duina d dijagonale jedininog kvadrata (kvadrata stranice 1) nije racionalan broj. Oito je
2
2. d = Pretpostavimo
da je , ,
m
d d
n
e = pri emu su m i n relativno prosti prirodni brojevi, tj. razlomak
m
n
se ne moe skratiti. Tada
je
2
2 2 2 2
2
2 2
m
d m n m
n
= = = je paran, pa je onda i broj m paran. Dakle, postoji , k eN tako da je 2 . m k =
Iz jednakosti
2 2
2 m n = slijedi:
2 2 2 2 2
4 2 2 k n n m n = = je paran broj, pa je onda i n paran. Ali, poto su m i
n parni brojevi, razlomak
m
n
se moe skratiti sa 2. To je nemogue zbog polazne pretpostavke, pa zakljuujemo
da broj d nije racionalan.
Ako broj nije racionalan, kaemo da je on iracionalan. Skup iracionalnih brojeva oznaavamo slovom . I Oito je
. I = C
Skup realnih brojeva R dobijemo kao uniju skupova racionalnih i iracionalnih brojeva. Svaki realni broj moemo
prikazati u decimalnom obliku. Npr.
4

3
0, 75
4
5
1, 66666... 1, 6
3
=
= =
-

58
0, 585858... 0, 5 8
99
= =
- -

2 1, 414213562373...
3,141592654... t
=
=

Oito racionalni broj u decimalnom prikazu ima ili konano mnogo decimala, ili beskonano mnogo decimala sa
periodinim ponavljanjem. Iracionalni brojevi imaju uvijek beskonano mnogo decimala koje se ne ponavljaju
periodino.
Skup realnih brojeva zadovoljava sljedee osobine:
1) S obzirom na operaciju sabiranja (+)
( ) ( ) ( ) ) , , a x y z x y z x y z + + = + + eR (osobina asocijativnosti sabiranja);
) b Broj 0 ima osobinu da je 0 x x + = za sve xeR(osobina postojanja neutralnog elementa za sabiranje);
) c Za svaki realni broj x postoji njemu suprotni broj ( ) x takav da je ( ) 0 x x + = (osobina postojanja suprotnog
elementa);
( ) ) , d x y y x x y + = + eR (osobina komutativnosti sabiranja);
2) S obzirom na operaciju mnoenja ( - )
( ) ( ) ( ) ) , , a x yz xy z x y z = eR (osobina asocijativnosti mnoenja);
) b Broj 1 ima osobinu da je 1 x x = za sve x eR(osobina postojanja neutralnog elementa za mnoenje);
) c Za svaki realni broj 0 x = postoji broj
1
x

sa osobinom da je
1
1 x x

= (osobina postojanja inveznog


elementa);
( ) ) , ; d xy yx x y = eR
( ) ( ) ) , , e x y z xy xz x y z + = + eR (osobina distributivnosti mnoenja u odnosu na sabiranje);
3) S obzirom na relaciju s
( ) ) a x x x s eR (refleksivnost relacijes);
) b Ako za neka dva realna broja x i y vai x y s i y x s tada je x y = (antisimetrinost relacije s);
) c Ako za neka tri realna broja x,y,z vrijede nejednakosti x y s i , y z s tada je x z s (tranzitivnost relacije s);
5

) d Za svaka dva realna broja x i y ili je x y s ili je ; y x <
( ) ) , , ; e x y x z y z x y z s + s + eR
( ) ) i 0 , , f x y z x z y z x y z s s s eR
) g Ako su X i Y neprazni podskupovi skupa R i ako je x y s za sve i , x X y Y e e tada postoji broj ceR takav
da je x c y s s (osobina potpunosti).
S obzirom na grupu osobina 1), kaemo da je struktura ( ) , + R Abelova (komutativna) grupa. Zbog osobina iz 2),
struktura { } ( )
\ 0 , R je takoe Abelova (komutativna) grupa.
Zbog osobina iz 1) i 2) struktura ( ) , , + R je polje.
Imajui u vidu sve nabrojane osobine, skup R moemo zvati ureeno potpuno polje.



1.2 Funkcije (preslikavanja), prebrojivi i neprebrojivi skupovi
Skup koji sadri tano dva elementa, a i b, ali sa utvrenim redosljedom, da znamo koji element je prvi, a koji
drugi, zovemo ureeni par. Oznaavamo ga oznakom ( ) , . a b Element a zovemo prva komponenta (prva
koordinata), a b druga komponenta (druga koordinata) skupa ( ) , . a b
Oito je ( ) ( ) , , , a b b a = dok je { } { } , , . a b b a = Osim toga, ( ) ( ) , , a b c d = ako i samo ako je a c = i . b d =
Neka su A i B neprazni skupovi. Definisaemo Dekartov proizvod skupova A i B kao skup
( ) { }
, , . A B a b a A b B = e e
Ako je , A B = tada Dekartov proizvod A A piemo krae
2
A i zovemo ga Dekartovim kvadratom skupa A.
Bilo koji neprazni podskup Dekartovog proizvoda A B zovemo relacijom na . A B Meutim, ako je f A B _
relacija sa osobinama:
1) Za svaki x A e postoji bar jedan , y B e tako da ( ) , x y f e i
2) Ako su x A e i , y z B e elementi takvi da ( ) ( ) , , , , x y x z f e tada je , y z =
relaciju f zovemo funkcijom ili preslikavanjem sa A u B, simbolino : . f A B
Za skup A kaemo da je domen ili oblast definisanosti funkcije f, a skup B je kodomen te funkcije.
Elemente skupa A zovemo originali, a elemente skupa B zovemo slike.
6

U sluaju relacije, slike se mogu pridruiti originalima na proizvoljan nain. Ali, u sluaju funkcije, svakom originalu
mora biti pridruena tano jedna slika.
Umjesto ( ) , x y f e obino se pie da je ( ). y f x = Pri tome smatramo da je x argument ili nezavisna
promjenljiva, dok je y zavisna promjenljiva ili funkcija.
Ako je ( ) ( ) : i , f A A f x x x A = e kaemo da je f identino preslikavanje skupa A.
Vrste preslikavanja:
1) Za funkciju : f A B kaemo da je sirjekcija (preslikavanje na) ako je ( ), B f A = tj. za svaki element b B e
postoji bar jedan element , a A e tako da je ( ). b f a =
2) Za funkciju : f A B kaemo da je injekcija ako ( ) ( ), a b f a f b = = tj. razliitim originalima odgovaraju
razliite slike.
3) Za funkciju : f A B kaemo da je bijekcija ako je ona istovremeno injekcija i bijekcija.
Ukoliko su A i B konani skupovi i postoji bijekcija : , f A B jasno je da tada dati skupovi imaju isti broj
elemenata. Oigledno vrijedi i obrnuto, ako dva skupa imaju isti broj (konaan) elemenata, izmeu njih postoji bar
jedno bijektivno preslikavanje.
Openito, ako postoji bijekcija : f A B kaemo da su skupovi A i B ekvipotentni ili ekvivalentni ili da imaju istu
mo.
Ukoliko je neki skup beskonaan, moe se desiti da je on ekvivalentan sa nekim svojim podskupom.
Primjeri:
a) Skup prirodnih brojeva N je ekvivalentan skupu svih parnih prirodnih brojeva { } 2 2, 4, 6,... . = N Dovoljno je
posmatrati funkciju ( ) ( ) : 2 , 2 . f f n n n = e N N N
b) Skup prirodnih brojeva je ekvivalentan skupu cijelih brojeva. Napravimo sljedee preslikavanje: svakom
negativnom cijelom broju pridruimo tano jedan parni prirodni broj, a svakom nenegativnom cijelom broju
pridruimo tano jedan neparan prirodni broj. Naime, posmatramo funkciju ( )
2 , 0
: ,
2 1, 0
n n
f N f n
n n
<
=

+ >

Z
za sve . neZ

Ta funkcija je oito bijekcija. ematski:
... 3 2 1 0 1 2 3 ...
... ...
... 6 4 2 1 3 5 7 ...

+ + + + + + +
c) Skup racionalnih brojeva je takoe ekvivalentan skupu prirodnih brojeva. Svaki racionalni broj piemo u obliku
( ) , , , 0 .
m
m n n
n
e = Z

Pri tome se uzima da se taj razlomak ne moe skratiti. Poredajmo sve nenegativne
racionalne brojeve u niz, tako da prvo napiemo one za koje je zbir brojnika i nazivnika jednak 1 ( ) 1 , m n + = pa
zatim one za koje je taj zbir jednak 2, itd. Na taj nain dobijamo sljedei niz:
7

0 1 1 2 1 3 1 2 3 4
, , , , , , , , , ,...
1 1 2 1 3 1 4 3 2 1

Ovaj dokaz je prvi dao Kantor (Georg Cantor, 1845. 1918., njemaki matematiar). On je prvi dokazao i da skup
realnih brojeva nije ekvipotentan skupu prirodnih brojeva.
Kaemo da su svi beskonani skupovi, koji su ekvivalentni skupu prirodnih brojeva, prebrojivi.
Ako je neki skup beskonaan, a nije prebrojiv, za taj skup kaemo da je neprebrojivo beskonaan. Takav je npr.
skup realnih brojeva, skup iracionalnih brojeva i svaki od nepraznih intervala.
Dokaimo da skup svih realnih brojeva koji su vei od 0, a manji od 1, u oznaci ( ) { }
0,1 0 1 x x = e < < R nije
prebrojiv (pa samim tim ni skup R nije prebrojiv).
Pretpostavimo da se ipak svi brojevi iz ovog skupa mogu poredati u niz. Tada bi se svi elementi iz skupa ( ) 0,1
mogli nabrojati ovako:
11 12 13
0, ... a a a
21 22 23
0, ... a a a
31 32 33
0, ... a a a
...
1 2 3
0, ...
n n n
a a a
....
Pri tome su { } 0,1, 2,..., 9
ij
a e decimale navedenih brojeva (tj. cifre). Formirajmo sad broj
1 2 3
0, ... b b b gdje su
{ } 0,1, 2,..., 9
i
b e decimale izabrane na sljedei nain. Za svako 1, 2, 3,... i = uzmimo 2,
i
b = ako je 1,
ii
a =

odnosno 1,
i
b = ako je 1.
ii
a = Tada se dobijeni broj
1 2 3
0, ... b b b razlikuje od svih gore navedenih brojeva, a s
druge strane i taj broj je oito iz skupa ( ) 0,1 . Dobijena kontradikcija pokazuje da je skup ( ) 0,1 neprebrojiv.
Neka su a i b konani realni brojevi i pri tome je . a b < Intervali su sljedei podskupovi skupa realnih brojeva:
( ) { }
, a b x a x b = e < < R otvoreni interval:
| | { }
, a b x a x b = e s s R zatvoreni interval ili segment;
| ) { }
, a b x a x b = e s < R poluotvoreni (poluzatvoreni) interval;
( | { }
, a b x a x b = e < s R poluotvoreni (poluzatvoreni) interval;
( ) { }
, ; a x x a = e < R
( ) { }
, ; a x x a + = e > R
8

( | { }
, ; a x x a = e s R
| ) { }
, ; a x a x + = e s R

Funkcija ( ) ( ) : 0,1 , f a b definisana jednakou ( ) ( ) ( ) ( )
0,1 f x a b a x x = + e je bijekcija (to se direktno
provjerava). Zbog toga, svaki interval ( ) , , a b a time i svaki interval oblika | | | ) ( | , , , , , , a b a b a b pri emu su
, , , a b a b e < R je neprebrojiv skup.
Najzad, funkcija ( ) ( )
1 1
arctg
2
F x x x
t
= + eR preslikava bijektivno skup realnih brojeva na interval ( ) 0,1 pa je
jasno onda da je i skup R neprebrojiv i da svaki interval ( ) , a b ima istu mo kao skup R a to je tzv. mo
kontinuuma. Mo kontinuuma se obino obiljeava slovom c.
Mo skupa prirodnih (cijelih; racionalnih) brojeva oznaava se oznakom
0
(ita se: alef nula). Jasno je da je
0
. c < Postoji li beskonani skup ija je mo vea od
0
i manja od c? Taj problem nazvan je problem
kontinuuma. Ovaj problem u matematici jo uvjek stoji kao nerijeen.
Definicija 2: Kompozicija (slaganje) preslikavanja : f A B i : g B C je preslikavanje : , h g f A C =
definisano relacijom ( ) ( ) ( ) ( ). h x g f x x A = e
Za funkciju nastalu kompozicijom dvije (ili vie) funkcija kaemo da je sloena funkcija. Operacija slaganja funkcija
u optem sluaju nije komutativna, tj. , f g g f = ali jeste asocijativna, ( ) ( ) . f g h f g h =
Primjeri: Ako je ( ) ( )
2
f x x x = eR i ( ) ( ) sin g x x x = eR tada je
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
2
2
sin sin sin f g x f x x x x = = = eR i
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
2 2
sin . g f x g x x x = = eR
Definicija 3: Neka je preslikavanje : f A B bijekcija. Tada za preslikavanje
1
: f B A

kaemo da je
inverzno preslikavanju f, ako vai:
( ) ( ) ( )
1
, . f b a f a b a A b B

= = e e
Kompozicija preslikavanja f i
1
f

je komutativna i daje identino preslikavanje, tj.
( ) ( ) ( ) ( )
1 1
. f f x f f x x

= =
Primjeri:
a) Ako je ( ) 3 5: , f x x = + R R odredimo njegovo inverzno preslikavanje. Najprije njegovu formulu napiemo
u kraem obliku 3 5, y x = + a zatim zamijenimo slova x i y, tj. 3 5. x y = + Sada ovu jednainu treba rijeiti po y.
Oito je
5
.
3
x
y

= Zakljuujemo da je ( ) ( )
1
5
.
3
x
f x x


= eR
9

b) Inverzna funkcija eksponencijalne funkcije ( ) ( ) 2 : 0,
x
f x = + R je funkcija
( ) ( )
2
log : 0, . g x x = + R Naime,
2
2 2 log .
x y
y x y x = = =
c) Odredite inverzne funkcije funkcija ( )
3
4 : f x x = R R i ( ) { }
1
: \ 3 .
3
x
g x
x
+
=

R R
1. 3 Apsolutna vrijednost realnog broja
Definicija 4: Modul ili apsolutna vrijednost realnog broja x, u oznaci x je broj
, 0
0, 0.
, 0
x x
x x
x x
>

= =

<


S obzirom na definiciju 4, lako se dokazuju sljedee osobine apsolutne vrijednosti:
1) ( ) , xy x y x y = eR
2) ( ) , , 0
x
x
x y y
y y
= e = R
3) ( ) , x y x y x y + s + eR
4) ( ) , . x y x y x y s eR
Osobine 1) i 3) se mogu pooptiti na proizvoljan, konaan broj faktora, odnosno sabiraka:
5) ( )
1 2 1 2 1 2
... ... , ,..., ,
n n n
x x x x x x x x x n = e e R N
6) ( )
1 2 1 2 1 2
... ... , ,..., , .
n n n
x x x x x x x x x n + + + s + + + e e R N
Skup realnih brojeva je ekvivalentan skupu taaka brojne orjentisane ose, pa ako svakom realnom broju
pridruimo odgovarajuu taku na brojnoj orjentisanoj osi, tada apsolutna vrijednost nekog realnog broja
predstavlja upravo udaljenost take koja odgovara tom broju na osi od take koja odgovara broju 0.
S obzirom na ovu injenicu, sljedee osobine su oigledne (ali se mogu dokazati takoe po definiciji 4):
7) 0 i ; a x a a x a > < < <
8) 0 i ili . a x a x a x a > > > <




10

2. Princip potpune matematike indukcije
Talijanski matematiar Giuseppe Peano (1858. 1932.) je prvi matematiar koji je zasnovao skup prirodnih
brojeva N aksiomatski. Peano je uspostavio sljedei sistem aksioma:
1) 1 , eN
2) Sljedbenik svakog prirodnog broja je prirodan broj, tj. ( ) ' ' 1 , n n n n e e = + N N
3) Ako su jednaki sljedbenici neka dva prirodna broja, tada su i ti brojevi jednaki, tj. ( ) ' ' , , m n m n m n = = eN
4) Broj 1 nije sljedbenik nijednog prirodnog broja, tj. ( ) ' 1 , n n = eN
5) Ako je M podskup skupa Nsa osobinama 1 M e i ' , n M n M e e tada je . M N =
Metoda potpune matematike indukcije je zasnovana na petom Peanovom aksiomu. Ona nam pomae da
dokazujemo tvrdnje oblika ( ) T n koje vrijede za sve (ili skoro sve) prirodne brojeve n. Ova metoda sastoji se u
tome da dokaemo da tvrdnja vrijedi za broj 1 (ili neki drugi cijeli broj
0
1 n = ) i ako iz pretpostavke da tvrdnja
vrijedi za neki cijeli broj 1 k > ( )
0
odnosnok n > slijedi da je tvrdnja tana i za 1. n k = +
Napomena: Ako bi dokazivali da tvrdnja ( ) T n vai za sve neN tako da dokaemo da je ona tana za 1, n = pa
za 2, n = 3, n = itd., tj. da dokaemo da je tvrdnja ( ) T n tana za nekoliko prvih prirodnih brojeva n, takvo
zakljuivanje zovemo nepotpunom matematikom indukcijom. Ovakvo zakljuivanje nije ispravno u matematici,
jer ako je tvrdnja tana za nekoliko prvih prirodnih brojeva, ona ne mora biti tana za sve prirodne brojeve.
Primjer 1: Tvrdimo da je
2
41 n n + prost broj za sve . neN
2
1 41 41 n n n = + = prost
2
2 41 43 n n n = + = prost
2
3 41 47 n n n = + = prost, itd.
Meutim, za 41 n = imamo da je
2 2 2
41 41 41 41 41 , n n + = + = a to je oito sloen broj.
To onda znai da postavljena tvrdnja nije tana.
Primjer 2: Oito je
2 2 2
1 1 , 1 3 2 ,1 3 5 3 ,... = + = + + = dakle sabiranjem uzastopnih neparnih prirodnih brojeva
dobije se kvadrat prirodnog broja. Nepotpuna indukcija nam moe u ovom sluaju pomoi da naslutimo tvrdnju
( ) ( )
2
1 3 5 ... 2 1 . n n n + + + + = eN Meutim, da bismo se uvjerili da je ova tvrdnja tana, moramo koristiti
potpunu matematiku indukciju.
Tvrdnja je oito tana za 1, n = jer se svodi na identitet 1 1. = Pretpostavimo da je za neki prirodan broj 1 k >
tana tvrdnja ( )
2
1 3 5 ... 2 1 . k k + + + + = Tada je ( ) ( ) ( )
2
2
1 3 5 ... 2 1 2 1 2 1 1 . k k k k k + + + + + + = + + = +
11

Prema tome, poto je tvrdnja tana za 1 n = i iz pretpostavke da tvrdnja vrijedi za n k = slijedi da je tvrdnja tana
i za 1, n k = + principom potpune matematike indukcije zakljuujemo da je tvrdnja tana za sve prirodne brojeve
n.
Primjer 3: Dokazati da nejednakost
1 3 5 2 1 1
...
2 4 6 2 2 1
n
n n

<
+
vai za sve . neN
Za 1 n = ova nejednakost se svodi na
1 1
,
2 3
< to je ekvivalentno sa 2 3, > odnosno 4 3. >
Pretpostavimo da je za neko 1 k > tana tvrdnja
1 3 5 2 1 1
... .
2 4 6 2 2 1
k
k k

<
+
Zatim pogledajmo kako
glasi odgovarajua tvrdnja za 1: n k = +
( )
( )
( )
2 1 1 1 3 5 2 1 1
... .
2 4 6 2 2 1
2 1 1
k k
k k
k
+
<
+
+ +

Ovu tvrdnju treba dokazati, koristei napravljenu pretpostavku. Ako pretpostavku
1 3 5 2 1 1
...
2 4 6 2 2 1
k
k k

<
+

pomnoimo sa
( )
( ) ( )
2 1 1
2 1
,
2 1 2 1
k
k
k k
+
+
=
+ +
imamo da je
( )
( ) ( )
2 1 1
1 3 5 2 1 1 2 1
... .
2 4 6 2 2 1 2 1 2 1
k
k k
k k k k
+
+
<
+ + +

Sad zakljuujemo da je dovoljno dokazati da je
( )
( )
1 2 1 1
.
2 1 2 1 2 1 1
k
k k k
+
<
+ + + +

Kvadriranjem i zatim oslobaanjem razlomaka i zagrada dobijemo niz ekvivalentnih nejednakosti:
( )
( ) ( ) ( )
( )( ) ( )
2
2
2 2
2 1
1 2 1 1
2 1 2 3 4 1
2 3 2 3
2 1 4 1 4 1
k
k
k k k
k k
k k k
+
+
< < + + < +
+ +
+ + +

( )
2 2 2 2
4 6 2 3 4 2 1 4 8 3 4 8 4 3 4, k k k k k k k k k + + + < + + + + < + + <
to nam potvruje tanost date tvrdnje.
Napomena: sumu
1 2
...
n
S a a a = + + + od n realnih brojeva, , neN moemo krae zapisati u obliku
1
.
n
k
k
S a
=
=


12

Slovo k u ovoj oznaci zove se indeks sumiranja i ono se uvijek moe promijeniti, jer vrijednost sume ne zavisi od k.
Naime,
1 1 1
,
n n n
k j r
k j r
S a a a
= = =
= = =


itd.
Oito se ta suma moe napisati i kao
1 1
1 1
0 2
n n
k k
k k
S a a
+
+
= =
= =

itd.
Lako je provjeriti da vae i sljedee formule: ( )
1 1 1
,
n n n
k k k k
k k k
a b a b
= = =
+ = +

te
1 1
n n
k k
k k
ca c a
= =
=

za svako . ceR

Zadaci:
Dokazati potpunom matematikom indukcijom tvrdnje
1. ( )( )
( )( )( ) 1 2 3
1 2 3 2 3 4 3 4 5 ... 1 2 , .
4
n n n n
n n n n
+ + +
+ + + + + + = eN
2. ( ) ( ) 1
2
2
2 2
2
1
log log log 2, , 0 .
k k
n
k
n
x x x n n x
n

= > e >

N
3. ( )
1
1
2 4
2 2
1 2 4 2 1 2
... 0, .
1 1 1 1
1 1
n n
n n
a n
a a a a
a a
+
+
+ + + + = + > e
+ + +
+
N
4. ( ) ( )
2
1
sin
sin 2 1 .
sin
n
k
nx
k x n
x
=
= e

N
5. ( )
1 2 ( 1)
.
1 3 5 3 5 7 (2 1)(2 1)(2 3) 2(2 1)(2 3)
n n n
n
n n n n n
+
+ + + = e
+ + + +
N
6. ( )
2 2
1 1 1 1
... .
2 2 2 2 2 2 2 2
n n n n
x x x x
tg tg tg ctg ctgx n + + + = eN
7. ( )( ) 3 1 5 , . n n n n + + eN
8. ( )
( )
( )
1
1
2 3 1
1 1
1 ... 1 , .
1
n
n
n
n
x
x x x x x n
x


+
+ + + = e e
+
R N
9.
( )
24 2 7 3 5 5 , 0,1, 2,...
n n
n + =
10.
( )
4 3 2
12 3 14 21 10 , . n n n n n + eN
11.
( )
( )
( )
2
1 1 1 2
1 1 ... 1 .
4 9 2 1
1
n
n
n
n
| |
+ | || |
= e |
| |
|
+
\ .\ . +
\ .
N
12. Broj 6 5
n
n pri djeljenju sa 25 daje ostatak 1 za sve . neN





13

3. Binomna formula
Neka su a i b proizvoljni realni brojevi. Poznate su nam odranije formule za kvadrat zbira i kub zbira:
( )
2
2 2
2 a b a ab b + = + + i ( )
3
3 2 2 3
3 3 . a b a a b ab b + = + + +
Formule za ( ) ( )
4 5
, ,... a b a b + + moemo lako izvesti mnoenjem kuba zbira ( )
3
a b + polinomima
( ) ( )
2
, ,... a b a b + + .
Meutim, elimo da izvedemo formulu za opti sluaj ( ) ,
n
a b + gdje je n proizvoljan prirodni broj. Analizirajui
lanove koji se pojavljuju u gornjim formulama, moemo lako zakljuiti da e se u formuli za ( )
n
a b + pojaviti
sljedei monomi:
1 2 2 1
, , ,...., , .
n n n n n
a a b a b ab b

Glavni problem je odrediti brojeve koji stoje uz te lanove (tzv.
koeficijente) u sumi koja odgovara izrazu ( ) .
n
a b +
Napravimo emu tih koeficijenata u vidu trougla, tako da u prvom redu napiemo jedini koeficijent 1 u razvoju
sume ( )
0
1, a b + = pa zatim u drugom redu koeficijente 1 i 1 iz razvoja ( )
1
1 1 , a b a b + = + u treem redu
koeficijente 1, 2, 1 iz razvoja ( )
2
2 2
1 2 1 , a b a ab b + = + + itd.
Dobijena ema zove se Paskalov trougao (Blaise Pascal, francuski matematiar, 1623. 1662.)

Na poetku i kraju svakog reda je broj 1, a preostali brojevi dobiju se sabiranjem dva odgovarajua broja iz
prethodnog reda. Sada je lako napisati formule:
( )
4
4 3 2 2 3 4
4 6 4 ; a b a a b a b ab b + = + + + +
( )
5
5 4 3 2 2 3 4 5
5 10 10 5 , a b a a b a b a b ab b + = + + + + + itd.
Ako nam treba formula za prirodni stepen razlike dva realna broja, onda iskoristimo postojee formule, s tim da
naizmjenino mijenjamo znakove + i -. Naime,
( )
3
3 2 2 3
3 3 ; a b a a b ab b = +
( )
4
4 3 2 2 3 4
4 6 4 ; a b a a b a b ab b = + +
( )
5
5 4 3 2 2 3 4 5
5 10 10 5 , a b a a b a b a b ab b = + + itd.
No ipak, da bismo napisali optu formulu za ( )
n
a b + potrebni su nam neki novi pojmovi.
14

Definicija 1: Proizvod svih prirodnih brojeva koji su manji ili jednaki od datog prirodnog broja k zove se
faktorijelom broja k i oznaava se kratko sa !. k Dakle, ( ) ! 1 2 3... . k k k = eN Specijalno se definie da je
0! 1. =
Primjer 1: 1! 1; 2! 1 2 2; 3! 6; 4! 24; 5! 120 = = = = = = itd. Oito je ( ) ( ) 1 ! ! 1 n n n + = + za sve . neN
Definicija 2: Neka su n i k prirodni brojevi takvi da je . k n s Binomni koeficijent je broj
( ) ( ) 1 ... 1
.
!
n n n n k
k k
+ | |
=
|
\ .

Specijalno za 0 k = uzima se da je 1
0
n | |
=
|
\ .
za svaki . neN
Ako je , k n > tada je 0.
n
k
| |
=
|
\ .

Napomena: Ako su n i k prirodni brojevi i , k n s tada broj
k
n
n
C
k
| |
=
|
\ .
predstavlja u kombinatorici broj kombinacija
k te klase od n elemenata bez ponavljanja. To je broj naina na koji izmeu n objekata iste vrste moemo
izabrati k objekata, koji se ne ponavljaju.
Direktno iz definicije binomnog koeficijenta slijedi da je 1
n
n
| |
=
|
\ .
za sve . neN
Primjeri 2:
8
8 7
28;
2 1 2
| |
= =
|

\ .

8
8 7 6 5 4 3
28;
6 1 2 3 4 5 6
| |
= =
|

\ .

7
7 6 5
35;
3 1 2 3
| |
= =
|

\ .

7
7 6 5 4
35;
4 1 2 3 4
| |
= =
|

\ .


Teorem 1 (osobine binomnog koeficijenta): Za sve prirodne brojeve n i k, , n k > vrijede jednakosti

b)
n n
k n k
| | | |
=
| |

\ . \ .


Dokaz: izveden u zbirci, str. 10 i 11.
!
a)
!( )!
n
n
k k n k
| |
=
|

\ .
1
c)
1
n n n
k k k
+ | | | | | |
+ =
| | |

\ . \ . \ .
15

Lako je primjetiti da su svi brojevi u Paskalovom trouglu upravo binomni koeficijenti. Npr., red koji ine brojevi 1,
3, 3, 1 moe se zapisati ovako:
3 3 3 3
, , , .
0 1 2 3
| | | | | | | |
| | | |
\ . \ . \ . \ .
Naredni red:
4 4 4 4 4
, , , , ,
0 1 2 3 4
| | | | | | | | | |
| | | | |
\ . \ . \ . \ . \ .
itd. Namee se
oigledno pravilo: koeficijenti u razvoju binoma ( )
n
a b + su:
, , ,..., , .
0 1 2 1
n n n n n
n n
| | | | | | | | | |
| | | | |

\ . \ . \ . \ . \ .

Na taj nain moemo formulisati
Teorem 2:
1 1
( ) ,
0 1 1
n n n n n
n n n n
a b a a b ab b
n n

| | | | | | | |
+ = + + + +
| | | |

\ . \ . \ . \ .
ili krae
( )
0
( ) , ,
n
n n k k
k
n
a b a b a b n
k

=
| |
+ = e e
|
\ .

R N
Ova formula zove se binomna formula. esto se u literaturi spominje i kao Njutnova binomna formula (Isaac
Newton, 1642. 1727., poznati engleski matematiar i fiziar).
Poto smo ovu formulu naslutili nepotpunom indukcijom, treba je dokazati potpunom matematikom indukcijom.
Dokaz: Ako je 1, n = formula se svodi na ( )
1
. a b a b + = +
Pretpostavimo da je binomna formula tana za 1, n k = > tj. ( )
0
.
k
k
k j j
j
k
a b a b
j

=
| |
+ =
|
\ .

Tada je
( ) ( ) ( ) ( )
1
1 1
0 0 0
k k k
k k
k j j k j j k j j
j j j
k k k
a b a b a b a b a b a b a b
j j j
+
+ +
= = =
| | | | | |
+ = + + = + = + =
| | |
\ . \ . \ .


( )
1
1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
1 0 1 1
1
k k k k
k j k k j j k j j k k k j j j k
j j j j
k k k k
a a b a b b a a b a b b
j j j j

+ + + + + + + +
= = = =
| | | | | | | |
= + + + = + + +
| | | |

\ . \ . \ . \ .


1
1 1 1 1 1 1 1
1 1 0
1 1
.
1
k k k
k k j j k k k j j k k j j
j j j
k k k k
a a b b a a b b a b
j j j j
+
+ + + + + + +
= = =
( + + | | | | | | | |
= + + + = + + =
( | | | |

\ . \ . \ . \ .


To znai da je binomna formula tana i za 1, n k = + tj. ona je tana za sve prirodne brojeve n.
U dokazu smo iskoristili osobinu c) binomnog koeficijenta iz Teorema 1.
Teorem 3: Za sve , , a b c R e i sve n N e je
!
( ) .
! ! !
n i j k
i j k n
n
a b c a b c
i j k
+ + =
+ + =


Ova formula zove se trinomnom, jer nam daje stepen trinoma.
Dokaz: ( ) ( )
0 0 0
.
n n n k
n n k
k n k j j k
k k j
n n n k
a b c a b c a b c
k k j


= = =
| | | | | |
+ + = + =
` | | |
\ . \ . \ . )


16

Neka je , n k j i = dakle . i j k n + + = Uzimajui jo u obzir da je pri tome
( )
( )
( )
!
! !
,
! ! ! ! ! ! !
n n k n k
n n
k j k n k j n k j i j k
| | | |
= =
| |

\ . \ .
direktno se zakljuuje da vai tvrdnja teorema. Oznaka
sumiranja u sumi
i j k n + + =

znai da se umjesto jednog indeksa sumiranja, kao to je uobiajeno, posmatraju 3


indeksa: i, j, k, pri emu su to cijeli brojevi u granicama od 0 do n i sa osobinom . i j k n + + =

Zadaci:
1. Izraunati x ako je u binomnom razvoju
9
log
7 2
1
x
x
x
| |
+
|
\ .
trei lan jednak 360000.
2. Nai n ako se zna da je u razvoju
4
4
1
2
3
n
| |
+
|
\ .
odnos petog lana sprijeda prema petom lanu ozada jednak
6 :1.
3. Nai brojeve , , a b n ako se zna da su prva tri sabirka u razvoju binoma ( )
n
a b + jednaki redom 729, 7290 i
30375.
4. Odredi x u izrazu
( )
6
1 1
log 1 12
,
x
x x
+
| |
+
|
|
\ .

ako je etvrti lan u razvoju tog binoma jednak broju 200.
5. Izraunati x ako u binomnom razvoju
6
1
3
3
2
4 2
2
x
x

| |
+ |
|
\ .
vai:
3 5
9 240. T T =
6. Nai sve racionalne lanove u razvoju binoma a)
( )
72
3 4
3 2 +

b)

( )
10
4
3 2 ,

c)
( )
100
7 8
2 3 . +
7. Odrediti peti lan u razvoju binoma
2
n
y x
x
| |
+
|
|
\ .
ako se binomni koeficijent drugog lana odnosi prema
binomnom koeficijentu treeg lana u omjeru 2:11.
8. Izraunati x ako u binomnom razvoju
8
16
16
2 32
8
2
x
x
| |
+ |
|
\ .
dobijemo 56 kad oduzmemo esti od etvrtog lana.
9. Izraunati x ako je etvrti lan u razvoju binoma
7
log
log
1
10
10
x
x
| |
+
|
\ .
jednak 3500000.
10. Za koje x je etvrti lan razvoja binoma
1
3
1
2
2
n
x
x

| |
+
|
\ .
jednak 20n , ako je binomni koeficijent etvrtog
lana pet puta vei od binomnog koeficijenta drugog lana.






17

4. Skup kompleksnih brojeva
Znamo da kvadratna jednaina
2
1 0 x + = nema realnih rjeenja, jer je tada
2
1, x = a kvadrati realnih brojeva su
uvijek nenegativni. Rjeenje te jednaine oznaavamo slovom i, a zovemo ga imaginarna jedinica. Svaki broj oblika
{ } , \ 0 ai aeR zovemo isto imaginarnim brojem. Sasvim je jasno da se ti brojevi ne mogu pojaviti u stvarnom
ivotu kao rezultat nekog mjerenja npr., njima ne moemo opisivati osobine predmeta i osoba iz stvarnog ivota,
nego ih razmatramo samo teoretski. Skup svih brojeva oblika , a bi + pri emu su a i b realni brojevi, zovemo skup
kompleksnih brojeva i oznaavamo simbolom . C
Ako je ( ) , z a bi a b = + eR dati kompleksni broj, tada prvi sabirak, broj a, zovemo realnim dijelom broja z i
piemo ( ) Re , a z = dok se broj b zove imaginarnim dijelom broja z i piemo ( ) Re . b z =
Skup realnih brojeva R sadran je u skupu kompleksnih brojeva, jer je svaki realan broj ujedno i kompleksan.
Naime, ako je u broju z a bi = + imaginarni dio nula, tada je oito . z a = eR
Sam izraz a bi + zovemo algebarskim oblikom broja z. U srednjoj koli ste imali priliku da upoznate operacije sa
kompleksnim brojevima u algebarskom obliku. Podsjetimo se, ako su
1
z a bi = + i
2
z c di = + dva poznata
kompleksna broja, pri emu je
2
0, z = tada je
( ) ( )
1 2
; z z a c b d i + = + + +
( ) ( )
1 2
; z z a c b d i = +
( ) ( ) ( ) ( )
2
1 2
; z z a bi c di ac adi bci bdi ac bd ad bc i = + + = + + + = + +
( ) ( )
( ) ( )
1 2 2 2 2 2 2 2 2
: : .
ac bd bc ad i a bi c di ac bd bc ad
z z a bi c di i
c di c di c d i c d c d
+ + + +
= + + = = = +
+ + +

Broj
2 2
z a b = + zovemo modulom ili apsolutnom vrijednou kompleksnog broja . z a bi = + Broj z a bi =
zovemo konjugovanim brojem broja . z a bi = + Oito je
2
2 2 2 2 2
, z z a b i a b z = = + = pa je to razlog da se
prilikom dijeljenja dva kompleksna broja u algebarskom obliku, razlomak proiruje konjugovanim brojem broja iz
nazivnika. Cilj je da se u nazivniku dobije realan broj, jer se tada bez problema dobijeni kompleksni broj razdvaja
na realni i imaginarni dio.
Neka su u nekoj ravni odabrane dvije orjentisane ose, x osa i y osa, koje su meusobno okomite i imaju
poetak u istoj taki O. Ove ose emo jo zvati realna ( x osa) i imaginarna (y osa). Ravan odreena ovim
osama zove se Gaussova* ili kompleksna ravan. Svaki kompleksni broj se moe na jedinstven nain prikazati
jednom takom u kompleksnoj ravni, na nain slian traenju take u realnom koordinatnom sistemu. Naime, ako
je ( ) , z a bi a b = + eR dati kompleksni broj, nai emo taku ija je apscisa (prva koordinata) broj a, a ordinata
(druga koordinata) broj b. Za taku ( ) , M a b kaemo da je slika broja . z a bi = +


* Johann Carl Friedrich Gau (1777. 1855.) njemaki matematiar
18

S druge strane, za broj z a bi = + se kae da je on afiks take M. Na ovaj nain uspostavljeno je bijektivno
preslikavanje izmeu skupa svih taaka u Gaussovoj ravni i skupa kompleksnih brojeva.
Posmatrajmo vektor , OM
,
koga zovemo radijus vektorom take M. Njegova duina jednaka je upravo modulu
broja z, to se direktno dobije iz Pitagorine teoreme. Oznaimo sa tu duinu. Dakle,
2 2
. z a b = = +

Neka je ugao kojeg vektor OM
,
zaklapa sa pozitivnim dijelom realne ose. Broj zovemo argumentom broja z
i piemo ( ) arg . z =
Brojevima i u potpunosti je odreen poloaj take M u Gaussovoj ravni. Osim toga, iz pravouglog trougla na
slici imamo da je cos i sin , a b = = pa se dati kompleksni broj z moe napisati i u obliku:
( ) cos sin cos sin . z i i = + = + Kaemo da je ovo trigonometrijski oblik broja z.
Izraz cos sin i + se skraeno pie u obliku cis ili
i
e

, prema zamisli vicarskog matematiara Leonharda


Eulera (1707. 1783.). Dakle,
i
z e

= Eulerov ili eksponencijalni oblik kompleksnog broja.


Kad elimo transformisati broj iz algebarskog u trigonometrijski ili u Eulerov oblik, trebaju nam brojevi i . Sa
slike je oito , 0.
b
tg a
a
= = Za tano odreivanje ugla treba nam i podatak u kom kvadrantu je taj ugao.
Specijalni sluajevi:
1) Ukoliko je 0, 0 ;
2
a b
t
= > =
2) Ukoliko je
3
0, 0 ;
2
a b
t
= < =
3) Ukoliko je 0, 0 0; b a = > =
4) Ukoliko je 0, 0 . b a t = < =
Primjeri 1:
a) 3 3 3, 3 3 9 2 3. z i a b = + = = = + =
19

Poto je tg 3 = i ,
2
t
t < < imamo da je
2
,
3 3
t t
t = = znai
2
3
2 2
2 3 2 3 cos sin .
3 3
i
z e i
t
t t | |
= = +
|
\ .

b) 3 0, 3, z i a b = = =
3
2
3 3 3
3, 3 3 cos sin .
2 2 2
i
z e i
t
t t t

| |
= = = = +
|
\ .

Ako je P slika kompleksnog broja ( ) , , z a ib a b = + eR

a Q je slika broja ( ) , w c id c d = + eR u kompleksnoj
ravni, tada je vektor OP OQ OR + =
, , ,
(na duoj dijagonali paralelograma OPRQ ) radijus vektor take R koja je
upravo slika zbira brojeva ( ) ( ), z w a c i b d + = + + + dok je vektor QP
,
(na kraoj dijagonali paralelograma
OPRQ ) jednak radijus vektoru take koja bi bila slika razlike ( ) ( ). z w a c i b d = +
Prema pozntoj formuli za udaljenost taaka u koordinatnom sistemu u ravni, imamo da je duina dui QP (tj.
intenzitet vektora QP
,
) jednaka: ( ) ( )
2 2
, QP a c b d = + a s druge strane to je oito modul broja . z w
Dakle, udaljenost izmeu slika dva kompleksna broja u Gaussovoj ravni jednaka je modulu razlike ta dva broja.


4.1 Operacije sa kompleksnim brojevima u trigonometrijskom obliku
Neka su
( ) ( ) cos sin , 1, 2
i j j j
z i j = + = dva zadana kompleksna broja, razliita od nule. Tada je
( ) ( )
1 2 1 1 1 2 2 2
cos sin cos sin z z i i = + + =
( )
2
1 2 1 2 1 2 2 1 1 2
cos cos cos sin cos sin sin sin i i i = + + + =
( ) ( )
1 2 1 2 1 2 1 2 2 1
cos cos sin sin cos sin cos sin i = + + = (


( ) ( )
1 2 1 2 1 2
cos sin . i = + + + (


Dakle, mnoenje dva kompleksna broja u trigonometrijskom obliku svodi se na mnoenje njihovih modula i
sabiranje argumenata. Jo lake se to dokazuje preko eksponencijalnog oblika, jer je
20

( )
1 2 1 2 1 2
1 2 1 2 1 2 1 2
.
i i i i i
z z e e e e


+ +
= = =
( )
( )
( ) ( )
1 1 1 1 2 1 2 1 2 2 1
2 2 2
2 2 2 2 2 2 2 2 2
cos sin cos sin cos sin
cos sin cos sin cos sin
i i z i
z i i i


+ +
= = =
+

( ) ( )
1
1 2 1 2
2
cos sin i

= + (

ili:
( )
1
1 2 1 2
2
1 1 1 1
2 2 2 2
.
i
i i i
i
z e
e e
z e




= = =
Zakljuujemo da se dijeljenje dva kompleksna broja u trigonometrijskom obliku svodi na dijeljenje njihovih
modula i oduzimanje njihovih argumenata.
Ako je ( ) cos sin , z i = + primjenjujui pravilo za mnoenje, dobili bismo da je ( )
2 2
cos 2 sin 2 , z i = +
( )
3 3
cos3 sin3 , z i = + itd. Lako se izvodi generalni zakljuak:
( ) cos sin , .
n n
z n i n n = + eN
Ovu formulu zovemo Moavrovom formulom (Abraham de Moivre, 1667. 1754., francuski matematiar).
Moavreva formula vai i za negativne cijele eksponente, tj. ako je n prirodan broj, tada je
( ) ( ) ( ) cos sin cos sin , .
n
i n i n n

+ = + eN
Zaista, za z = cos + i sin, pri emu je z u, |z| = 1 imamo
(cos + i sin)
-n
=
1
(cos + i sin)
n
= _
1
cos + i sin
]
n
= _
1
cos + i sin

cos i sin
cos i sin
]
n
= _
cos i sin
cos
2
i
2
sin
2

]
n
= |cos() + i sin ()]
n
= cos(n) + i sin(n) ,
to je i trebalo dokazati. Moavrova formula se vrlo lako dokae iz eksponencijalnog oblika, jer
( ) , cos sin .
i n n in n
z e n z e n i n

= e = = + Z
Specijalno, za n = 1 je ( ) ( ) ( )
1
cos sin cos sin cos sin , i i i

+ = + =

pa emo uvijek smatrati da je
broj cos sin i napisan u trigonometrijskom obliku, sa argumentom ( ). Meutim, ako elimo da
argument bude pozitivan, moemo mu dodati 2 (ili 4, 6, itu.) zbog peiiouinosti sinusa i kosinusa.
Primjer 2: Napisati u trigonometrijskom obliku kompleksne brojeve
1
sin cos
9 9
z i
t t
= i
2
tg 1 . z i =
Broj
1
z nije napisan u trigonometrijskom obliku, jer realni dio mora biti izraen preko kosinusa, a imaginarni
preko sinusa. Iz trigonometrije je poznato da je sin cos
2
t
o o
| |
=
|
\ .
i cos sin
2
t
o o
| |
=
|
\ .
za sve . o eR Poto
je
7
,
2 9 18
t t t
= imamo da je
1
7 7
cos sin .
18 18
z i
t t
=
21

2
sin1 sin1 cos1 1
tg 1 cos 1 sin 1 .
cos1 cos1 cos1 2 2
i
z i i i
t t ( | | | |
= = = = +
| | (
\ . \ .


Pogledajmo sada kako se kompleksni brojevi mogu korjenovati u trigonometrijskom obliku. Poznato je da ,
n
x
gdje je , , n x e e N C ima n vrijednosti u skupu . C
Primjeri 3:
a) 4 2 = u skupu realnih brojeva, jer je 0 x > za sve , 0. x x e > R Ako je 0, x x < ne postoji u skupu . R
Meutim, 4 2, 4 2i = = u skupu . C
b)
3
1 1 = u skupu . R Osim te oigledne vrijednosti,
3
1 u skupu C ima jo dvije vrijednosti. Njih moemo dobiti
ovako: ako je
3
1, z = tada je ( )( )
3 2
1 1 1 0 1 0 z z z z z = + + = = ili
2
1 0. z z + + = Otuda se dobije
1 2,3
1 3
1, .
2
i
z z

= =

Ako ova 3 broja prikaemo u Gaussovoj ravni, lako je uoiti da njihove slike ine jednakostranini trougao.

Neka je ( ) cos sin w i = + zadani kompleksni broj i neN je fiksan. Jednaina
n
z w = u skupu C ima n
vrijednosti. Skup svih tih vrijednosti oznaavamo kratko sa .
n
w

Slike koje odgovaraju dobijenim kompleksnim
brojevima u Gaussovoj ravni odreuju jedan pravilni n tougao, koji je upisan u krugu polurenika . R w =
Neka je ( ) ( ) ( ) cos sin cos sin cos sin ,
n n
z r i z r n i n i u u u u = + = + = + pa je oito
, cos cos , sin sin .
n
r n n u u = = = Otuda slijedi: , 2 ,
n
r n k u t = = pri emu je k eZ proizvoljan. No,
obzirom da mi elimo dobiti tano n razliitih vrijednosti za z, odabraemo da { } 0,1, 2,..., 1 . k n e Iz svega
reenog zakljuujemo da je
( ) { }
2 2
cos sin cos sin , 0,1, 2,..., 1 .
n n
k k
i i k n
n n
t t

+ + | |
+ = + e
|
\ .

Primjer 4: Rijeiti jednainu
6 3
2 1 0 z z + = u skupu kompleksnih brojeva.
Za poetak uzmimo smjenu
3
. z t = Tada je ( )
2
1,2
2 2 4 2 2 2
2 1 0 1 .
2 2 2
i
t t t i

+ = = = =
Vraanjem smjene dobijemo dvije jednaine po z: ( )
3
2
1
2
z i = + i ( )
3
2
1 .
2
z i =
Poto je 1 2 cos sin ,
4 4
i i
t t | |
+ = +
|
\ .
slijedi da iz prve jednaine dobijemo tri rjeenja
( )
1,2,3
2 2
4 4
cos sin 0,1, 2 .
3 3
k k
z i k
t t
t t + +
= + = Otuda je
1
6 2 6 2
cos sin ;
12 12 4 4
z i i
t t +
= + = +
22

( )
2
9 9 3 3 2
cos sin cos sin 1 ;
12 12 4 4 2
z i i i
t t t t
= + = + = +
3
17 17 5 5 6 2 6 2
cos sin cos sin
12 12 12 12 4 4
z i i i
t t t t +
= + = =
2 6 6 2
;
4 4
i
+
=
Preostala tri rjeenja polazne jednaine dobiemo rjeavanjem jednaine
( )
3
2 2
1 2 cos sin cos sin ,
2 2 4 4 4 4
z i i i
t t t t | |
= = =
|
\ .

tj.
3
4,5,6
2 2
4 4
cos sin cos sin , 0,1, 2.
4 4 3 3
k k
z i i k
t t
t t
t t
+ +
= = + =
4
6 2 2 6
cos sin ;
12 12 4 4
z i i
t t +
= = +

5
7 7 5 5 2 6 6 2
cos sin cos sin ;
12 12 12 12 4 4
z i i i
t t t t +
= + = + = +
( )
6
15 15 5 5 2
cos sin cos sin 1 .
12 12 4 4 2
z i i i
t t t t
= + = + = +
Primjer 5: Nai sve vrijednosti korjena 3 4i + u skupu kompleksnih brojeva.
Ako stavimo da je 3 4 , z i = + tada je
2 2
3 4 5. = + = to se tie argumenta ( ) arg , z = imamo da je
4
tg ,
3
= dakle
4
arc tg .
3
= Pomou kalkulatora se moe dobiti da je
0
53 7 48 ' '' ~ ali nam to nee pomoi da
rijeimo ovaj zadatak. Ne koristite kalkulatore u ovoj lekciji za priblina raunanja! Naime, ne moemo raditi sa
uglom
0
53 7 48 ' '' ~ jer je to priblina, a ne tana vrijednost ugla .
Imamo da je ( )
3 4
5 5 cos sin
5 5
z i i
| |
= + = +
|
\ .
i to je prikaz broja z u trigonometrijskom obliku, vodei rauna
da je
4
arc tg .
3
= Osim toga, jasno je da je
3 4
cos i sin .
5 5
= = Dalje imamo:
2 2
5 cos sin , 0,1.
2 2
k k
z i k
t t + + | |
= + =
|
\ .

Ako je 0, k = tada slijedi 5 cos sin .
2 2
z i
| |
= +
|
\ .

23

Oito je 0, ,
2
t

| |
e
|
\ .
tj. ugao je u prvom kvadrantu, pa je tu onda i njegova polovina. Zato je
3 3
1 1
1 cos 2 1 cos 1
5 5
cos i sin .
2 2 2 2 2 2 5 5

+
+
= = = = = =
Dakle,
2 1
0 5 2 .
5 5
k z i i
| |
= = + = +
|
\ .

Ako je 1, k = tada je
2 2
5 cos sin 5 cos sin 5 cos sin
2 2 2 2 2 2
z i i i
t t
t t
+ + ( | | | | | | (
= + = + + + =
| | | ( (
\ . \ . \ .

( )
2 1
5 2 2 .
5 5
i i i
| |
= = = +
|
\ .

Zakljuak: ( ) 3 4 2 . i i + = +
Primjer 6: Napisati u algebarskom obliku broj
( )
( )
22
44
23
1 3
2
2 2
.
3 4
i i
z
i
| |

|
\ .
=


Poto je
1 3
cos sin ,
2 2 3 3
i i
t t
= to je
22
1 3 22 22 4 4 1 3
cos sin cos sin ,
2 2 3 3 3 3 2 2
i i i i
t t t t
| |
= = = +
|
|
\ .
jer je
22 4
6 .
3 3
t t
t = +
S druge strane, ( ) ( ) ( ) ( )
22
22
44 2 22
2
2 2 4 4 3 4 , i i i i i
(
= = + =

znai
( )
( )
22
23
1 3
1 3 3 3 3
3 4
2 2 3
2 2
3 4 3 4 3 3 3 4
2 2 2 2
.
3 4 3 4 9 16 50 50
3 4
i
i i
i i
i
z i
i i
i
| |
+
|
+ +
+ +
\ .
= = = = +
+ +


Primjer 7: Izraunati
0
tg36 .
Ako je
0
36 rad,
5
t
o = = tada je ( )
5
cos sin cos5 sin5 1. i i o o o o + = + = S druge strane je
( )
5
5 4 3 2 2 3 4
cos sin cos 5 cos sin 10cos sin 10 cos sin 5cos sin i i i o o o o o o o o o o o + = + + +
( )
5
sin ... * i o +
24

Imaginarni dio ovog broja je 0, tako da je
4 2 3 5
5cos sin 10cos sin sin 0. o o o o o + =
Ako ovu jednainu podijelimo sa
5
cos , o dobiemo
5 3
tg 10tg 5tg 0, o o o + = odnosno zbog tg 0 o =
4 2
tg 10tg 5 0. o o + =
Smjenom
2
tg t o = dobije se kvadratna jednaina
2
1,2
10 4 5
10 5 0 5 2 5.
2
t t t

+ = = = Uzimajui u
obzir da je
0 0
0 tg36 tg 45 1, < < = zakljuujemo da je
0
tg36 5 2 5. =
Primjer 8: Izraunati vrijednosti sinusa i kosinusa za uglove
5
t
i
2
.
5
t

Poimo od jednaine
5
1. x = Ona je ekvivalentna sa:
( )( )
5 4 3 2
1 1 1 0. x x x x x x = + + + + =
Jedno rjeenje je oigledno
1
1. x = Ostala etiri se dobiju rjeavanjem simetrine jednaine
2
/:
4 3 2 2
2
1 1
1 0 1 0.
x
x x x x x x
x x
+ + + + = + + + + =
Ako uzmemo smjenu
1
x t
x
+ = i uoimo da je tada
2 2
2
1
2, x t
x
+ = slijedi:
2
1 5
1 0 .
2
t t t

+ = =
Dalje rjeavamo dvije kvadratne jednaine:
( )
2
1 1 5
2 5 1 2 0
2
x x x
x
+
+ = + = i
( )
2
1 1 5
2 5 1 2 0.
2
x x x
x

+ = + + + =
Iz prve dobijemo rjeenja
2,3
5 1
10 2 5,
4 4
i
x

= + a iz druge
4,5
5 1
10 2 5.
4 4
i
x

=
25

S druge strane, iz
5
1 x = slijedi
5 5
1 cos 0 sin 0, x i = = + pa se postupkom korjenovanja kompleksnog broja
dobije skup rjeenja:
2 2
cos sin , 0,1, 2, 3, 4.
5 5
k k
i k
t t
+ =
`
)
Uporedimo ova rjeenja sa ranije dobijenim
rjeenjima u algebarskom obliku kompleksnog broja, tj. izjednaimo njihove realne, odnosno imaginarne dijelove.
Treba pri tome uzeti u obzir da je
4 4
cos cos cos , sin sin
5 5 5 5 5
t t t t t
t
| |
= = =
|
\ .
,
6 6
cos cos cos , sin sin ,
5 5 5 5 5
t t t t t
t
| |
= + = =
|
\ .
te
8 2 2 8 2
cos cos 2 cos , sin sin .
5 5 5 5 5
t t t t t
t
| |
= = =
|
\ .

Osim toga, potrebno je znati da je
2
cos cos 0
5 5
t t
> > i
2
0 sin sin ,
5 5
t t
< < jer je funkcija sin x rastua, a
funkcija cos x opadajua za 0, .
2
x
t | |
e
|
\ .
Tako se zakljuuje da je
5 1 10 2 5
cos , sin ,
5 4 5 4
t t +
= = odnosno
2 5 1 2 10 2 5
cos , sin .
5 4 5 4
t t +
= =

Zadaci:
1. Napisati brojeve
1
1 2
2
1 cos sin , 1 cos sin ,
z
z i z i z
z
o o o o = + + = + = u trigonometrijskom obliku.
Razlikovati dva sluaja: ( ) 0, o t e i ( ) , 2 . o t t e

2. Napisati u trigonometrijskom obliku broj 1 sin cos , z i o o = + + ako
a) 0,
2
t
o
| |
e
|
\ .
, b) , ,
2
t
o t
| |
e
|
\ .
c)
3
, 2 .
2
t
o t
| |
e
|
\ .

3. Odrediti sve kompleksne brojeve z iji je argument ( )
5
arg
4
z
t
= i 2 3. z + =

4. Neka je
2 2
cos sin
5 5
i
t t
c = + i
4
. z c c = + Dokazati da je
2
1. z z + = Koristei to, izraunati
2
cos .
5
t

26

5. Neka je
2 2
cos sin
7 7
i
t t
c = + i
3 5 6
. z c c c = + + Dokazati da je
2
2. z z + =
6. Izraunati: a)
( )
6
2 2 2 2 , i + + b)
( )
( )
15
22
3
1 3
3
1 3
,
1
i
i
i
i
| |
+

|

\ .

c)
( ) ( )
( )
6 3
4
1 3 3 3 3
,
4 4
i i
i
+ +
+

d)
2000
6 2
,
2 2
i
i
| |
+
|
|

\ .

e)

( )
24
12
3
1 2 3 ,
2
i
| |

+
|
|
\ .
f)
( )
4
1 3 1 3
,
1
i
i
(
+ +
(
(

g)
( ) ( )
( )
4
54 53
52
1 1
.
1
i i
i
(
+ +
(
+ (


7. Nai sve vrijednosti korjena u skupu : C
a)
5
10 4
1 3
2 2
,
3
1
2 2
i
i
| |
+
|
\ .
| |

|
\ .
b)
( )
( )
7
6
4
3 1
,
1 4 3
i
i i

+
c)
6
64, d)
4
7 24 , i + e)
( ) ( )
( ) ( )
3 3
4
2 2
1 1
1 1
i i
i i
+
+

f)
( )
( )
3
, 1 3 1 cos sin
12 12
z z i i i
t t | |
= + +
|
\ .
, g)
8
16, h)
3
, z ako je
( ) ( )
5 13
1 3 3 , z i i = +
i)
6
27.
8. Izraunati obje vrijednosti broja , z ako je
( )( )
2
.
1 9 13
i
z
i i
+
=
+

9. Napisati u trigonometrijskom obliku broj ,
a b ib a
z
b a ai b
+
=

pri emu su a i b pozitivni realni brojevi i


zatim izraunati . z
10. Ako je
1 3
,
2
i
a

= nai sve kompleksne brojeve z za koje je
3
10 2 3
1
.
1
i
a z a
i
+ | |
=
|

\ .

11. Ako je
1 3
,
2 2
z i = izraunati sve vrijednosti korjena
5
3
1
. z i
z
| |
+ +
|
\ .


12. Rijeiti jednainu u skupu : C
a)
4 2
2 9 0, z z + = b)
( )
6 6
8 8 3, iz i z + = c)
4
2 3 1 5
,
1 2
i i
z
i
+ +
=

d)
( )
( )
3
3 23
4
1 3
9
3 ,
4
3
1
3
i
z i
i
+
= +
| |

|
\ .

e) ( ) ( )
6 12
2 1 , z i i + = + f)
( )
4
8
2
1
3
,
1
16
3
i
z
i
(

= (
(
+
g)
9
3 1234
2
8 1
1 3
z i
i
| |
+ =
|

\ .
, h)
4 2
2 4 0 z z + + =

i)
4 2
30 289 0. x x + =

27

13. Izraunati
0
cos18 i sin
0
18 rjeavajui jednainu
5
. x i = (Uputa:
5
i i = ).
14. Izraunati
0
tg18 . (Uputa: iskoristiti (*) za
0
18 o = ).
15. Dva vrha jednakostraninog trougla su take koje odgovaraju brojevima
1
2 z i = i
2
4 . z i = + Nai broj
koji odgovara treem vrhu.
16. Centar kvadrata je u taki koja odgovara broju 1 , z i = + a jedan vrh je u taki kojoj odgovara broj
1
4 . z i = Odrediti poloaj ostalih vrhova kvadrata.


5. Determinante
Determinanta drugog reda je broj ,
a b
ad bc
c d
= pri emu su , , , a b c d proizvoljne realne konstante.
U pravougaonoj emi
a b
c d
kaemo da brojevi a i b ine prvu vrstu (redak), a brojevi c i d drugu vrstu (redak)
determinante. Za brojeve a i c kaemo da ine prvu kolonu (stubac), a b i d ine drugu kolonu (stubac) date
determinante. Za brojeve a i d kaemo da lee na glavnoj dijagonali, a za b i c da su na sporednoj dijagonali. Otuda
moemo rei da je vrijednost determinante drugog reda jednaka razlici proizvoda brojeva na glavnoj i sporednoj
dijagonali te determinante.
Pojmovi vrste, kolone, glavne i sporedne dijagonale se analogno koriste i u determinantama vieg reda. Elemente
determinanti reda 3 i vieg oznaavaemo sa dva indeksa: prvi broj predstavlja redni broj vrste, a drugi je redni
broj kolone dotinog elementa. Determinanta treeg reda ima tri vrste i tri kolone, ali njeno raunanje je dosta
komplikovanije od determinante drugog reda. Jedan nain raunanja ove determinante je tzv Sarusovo pravilo.
11 12 13 11 12
21 22 23 21 22 11 22 33 12 23 31 13 21 32 31 22 13 32 3 11 33 21 12
31 32 33 31 32
.
a a a a a
D a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a
a a a a a
= = + +
Ovo pravilo je vrlo jednostavno i praktino za determinantu treeg reda, ali se ne moe koristiti za determinante
vieg reda. Openito se za raunanje determinante n tog reda ( ) 3 n > koristi tzv. Laplasov razvoj determinante.
11 11 12 12 13 13
D a A a A a A = + + razvoj determinante D po prvoj vrsti
12 11 22 22 32 32
D a A a A a A = + + razvoj determinante D po drugoj kolini, itd.
Moemo odabrati bilo koju vrstu ili kolonu determinante i vriti razvoj po toj vrsti ili koloni. Pri tome su
11 12 33
, ,..., A A A brojevi koje zovemo kofaktori (algebarski komplementi), koje raunamo ovako:
( )
11
1 1
22 23
11
32 33
1 ,
M
a a
A
a a
+
=
_
( ) ( )
33 12
1 2 3 3
21 23 11 12
12 33
31 33 21 22
1 ,..., 1 .
M M
a a a a
A A
a a a a
+ +
= =
_ _

28

( ) , 1, 2, 3
ij
M i j = je determinanta koju zovemo subdeterminantom ili minorom determinante D. Dobije se iz D
krianjem i te vrste i j te kolone. Da bismo dobili kofaktor
ij
A iz minora ,
ij
M minor se treba pomnoiti sa 1 (tj.
ij ij
A M = ) ukoliko je zbir indeksa i j + paran broj, a sa ( ) 1 (tj.
ij ij
A M = ) ukoliko je zbir indeksa i j +
neparan broj. Znai,
22 23 21 23 21 22
11 11 12 12 13 13 11 12 13
32 33 31 33 31 32
a a a a a a
D a A a A a A a a a
a a a a a a
= + + = + =
( ) ( ) ( )
11 22 33 32 23 12 21 33 31 23 13 21 32 31 22
, a a a a a a a a a a a a a a a = +
a onda se lako uvjeravamo da je to isti rezultat dobijen Sarusovim pravilom.
Za vjebu razvijte determinantu D po nekoj drugoj vrsti ili koloni i pokaite da se dobije isti rezultat!
Naroito je znaajno da se Laplasovim razvojem mogu raunati i determinante iji je red vei od 3. Ako u
determinanti uoimo neku vrstu ili kolonu u kojoj ima nula, zgodno je razvijati determinantu upravo po toj vrsti ili
koloni, jer se raun znaajno ubrzava.
Primjer 1:
3 2 0 0
5 0 0 4 0 0
4 5 0 0
3 7 2 3 2 6 2 3
6 7 2 3
9 3 7 8 3 7
8 9 3 7
= = (razvili smo determinantu po prvoj vrsti, jer imamo u njoj
dvije nule; determinante treeg reda koje smo dobili takoe imaju dvije nule u prvoj vrsti, pa ih razvijamo po toj
vrsti) ( ) ( ) 3 5 14 9 2 4 14 9 75 40 35. = = =
Da nismo imali ove 4 nule u determinanti, morali bismo raunati determinantu preko 4 determinante treeg reda,
a svaku od njih preko tri determinante drugog reda. To znai da bismo ukupno morali izraunati 12 determinanti
drugog reda.
5. 1 Osobine determinanti
1. Ako su svi elementi jedne vrste ili kolone determinante nule, determinanta je jednaka nuli.
2. Ako su elementi u dvije vrste (kolone) determinante meusobno proporcionalni, determinanta je jednaka
nuli.
3. Ako u determinanti zamjenimo mjesta dvjema vrstama (kolonama), ona e promijeniti znak.
4. Determinanta nee promijeniti svoju vrijednost ako se svim elementima neke njene vrste (kolone) dodaju
odgovarajui elementi neke druge vrste (kolone), pomnoeni nekim brojem.
5. Determinanta se mnoi brojem tako da se svaki element jedne i samo jedne njene vrste (kolone) pomnoi
tim brojem.
6. Ako su u determinanti svi brojevi iznad ili ispod glavne dijagonale nula, takvu determinantu zovemo
trougaonom. Njena vrijednost jednaka je proizvodu brojeva na glavnoj dijagonali.
7. Determinanta nee promijeniti svoju vrijednost ako joj se zamijene vrste i kolone.

Primjeri 2:
29

a) ( )
2 1 3 2 1 3
4 3 8 3 2 0 17 10 17 7.
1 0 5 1 0 5
v v
II I

= = = + =


Odluili smo se na razvijanje determinante po drugoj koloni, ali najprije su u toj koloni obezbjeene dvije nule.
Takoe, bilo bi lako namjestiti dvije nule u treoj vrsti, jer jednu nulu ve imamo u toj vrsti,
( )
2 1 3 2 1 7
4 3 8 5 4 3 28 28 21 7.
1 0 5 1 0 0
k k
D III I

= = + = = =


b)
2 3 3 8 3 3 1 3 3 1 3 3
3 2 3 8 2 3 8 1 2 3 8 0 1 0 8 1 8.
3 3 2 8 3 2 1 3 2 0 0 1
v v
k k k
v v
II I
I II III
III I

= + + = = = = = =


c) Izraunati determinantu:
2
2
1 1 2 3
1 2 2 3
2 3 1 5
2 3 1 9
x
D
x

, a zatim rijei nejednainu


2
3( 4). D x <

( ) ( )
2
2 2
2 2
2
1 1 2 3
1 2 3 1 2 3
0 1 0 0
1 2 1 5 1 0 3 1
2 3 1 5
2 1 9 0 3 3
2 3 1 9
x
D x x
x x
x

= = = =


pa
( )
2 2 2 2
3( 4) 3( 4) 1 3( 4) D x x x x < <

( ) ( )
2 2 2 2
3( 4) 1 1 0 3 4 0. x x x x < <

Poto je
2
3 0 x s za sve xeRimamo da je ( ) ( )
2 2
4 0 4 2 , 2 2, . x x x x > > > e +
d) Izraunati vrijednost determinante
2 2
2 4
2
1
1
1 1
D
c c
c c
c
= ako je
1
.
2
i
c
+
=
Oduzmimo drugu vrstu od tree:
( ) ( )( ) ( )
2 2 2 2
2
2 4 4 2 4 4 4 4
4
1 1
1 1 1 1 1 1 .
0 1 0 0 1 0
D
c c c c
c c c c c c c c
c
= = = =


Poto je
2 cos sin
4 4
cos sin ,
4 4 2
i
i
t t
t t
c
| |
+
|
\ .
= = + slijedi:
( )
2
4
cos 4 sin 4 cos sin 1 1 1 4.
4 4
i i D
t t
c t t = + = + = = + =



( )( ) ( )( )
2 2 2 2
1 9 3 3 3 4 1 , x x x x = + =
30

Zadaci
1. Izraunati determinante
a)
3 6 5 6 4
5 9 7 8 6
6 12 13 9 7
4 6 6 5 4
2 5 4 5 3
, b)
24 11 13 17 19
51 13 32 40 46
, 61 11 14 50 56
62 20 7 13 52
80 24 45 57 70

c)
4 3 4 6 2
4 4 3 2 6
6 2 2 6 1
i i i
i i i
i i
+

+

2. Dokazati pomou osobina determinanti da je
a) ( )
3
2 2
2 2 .
2 2
a b c a a
b b c a b a b c
c c c a b

= + +


b) ( )( )( )( )
0
0
.
0
0
x y z
x z y
x y z x y z y z x x z y
y z x
z y x
= + + + + +
c)
2
2 2
2 2
2 2
0
0 .
0
b c ab ca c b
ab c a bc c a
ca bc a b b a
+
+ =
+

3. Rijeiti nejednainu:
1 1 1 1
1 2 1 1
0.
1 1 4 1
1 1 1 6
x
x
x

>


4. Izraunati vrijednost determinante
2
2
1 1
1 1 ,
1
D
c
c
c c
= ako je
1 3
.
2 2
i c = +
5. Nai sve kompleksne brojeve z takve da je
1 0 0 0
2 0 0
1. 3 0 0
4 0 0
9 0 0 0
z
z z
z z
z z
z





31

6. Matrice
Matrica je, slino kao i determinanta, pravougaona ema brojeva. Za razliku od determinante, matricu ne
moemo izraunati i svesti je na jedan broj. Osim toga, uoite bitnu razliku u oznaavanjima matrice i
determinante. Najzad, matrica ne mora imati jednak broj vrsta i kolona, kao to je to sluaj kod determinante.
Matrice emo uvijek oznaavati velikim slovima latinice.
Proizvoljnu matricu koja ima m vrsta i n kolona moemo napisati u skraenom obliku ovako:
ij
m n
A a

( =

dok se
detaljnije to moe napisati ovako:
11 12 1
21 22 2
1 2
...
...
.
. . . .
...
n
n
m m mn
a a a
a a a
A
a a a
(
(
(
=
(
(


Kad navodimo elemente matrice, umjesto zagrada [ ], mogu se koristiti i zagrade ( ) ili .
Za matricu koja ima m vrsta i n kolona kaemo da ima format m n ili da je tipa ( ) , . m n Ukoliko je , m n =
kaemo da je matrica kvadratna. Svakoj kvadratnoj matrici M moemo pridruiti njenu determinantu, koju emo
oznaiti sa ( ) det . M
Primjer 1: ( )
3 4 3 4
det 24 8 16.
2 8 2 8
M M
(
= = = =
(


Ako matrica nije kvadratna, ona nema svoju determinantu.
Matrice
ij
m n
A a

( =

i
ij
p r
B b

( =

su jednake ako i samo ako imaju isti format, tj. i m p n r = = i osim toga svi
odgovarajui elementi na istim pozicijama su im meusobno jednaki, tj. ( ) 1, 2,..., , 1, 2,..., ;
ij ij
a b i m j n = = =

Matricu koja je sastavljena samo od nula zovemo nula matricom i oznaavamo sa O.


3.1 Operacije sa matricama
1) Sabiranje matrica
Moemo sabrati samo dvije matrice istog tipa. Matrice se sabiru tako da se saberu elementi na istim pozicijama.
Naime, ako su date matrice
ij
m n
A a

( =

i ,
ij
m n
B b

( =

tada je .
ij ij
m n
A B a b

( + = +


Sabiranje matrica oigledno ima osobine komutativnosti i asocijativnosti. Osim toga, ako je O nula matrica istog
tipa kao matrica A, imamo da je . A O O A A + = + =

2) Oduzimanje matrica
32

Moemo oduzeti samo dvije matrice istog tipa. Matrice se oduzimaju tako da se oduzmu elementi na istim
pozicijama. Naime, ako su date matrice
ij
m n
A a

( =

i ,
ij
m n
B b

( =

tada je .
ij ij
m n
A B a b

( =


3) Mnoenje matrice (realnom ili kompleksnom) konstantom
Matricu mnoimo (realnom ili kompleksnom) konstantom tako da svaki njen element pomnoimo sa datom
konstantom, tj. , .
ij ij
m n m n
A a A a o o o

( ( e = =

C
Mnoenje matrica konstantom ima sljedee osobine:
a) 1 A A =
b) ( ) A B A B o o o + = +
c) ( ) A A A o | o | + = +
d) ( ) ( ) A A o| o | =
za proizvoljne konstante , o | i matrice A i B.
4) Mnoenje matrica
Matrice A i B se mogu pomnoiti, u oznaci ili , A B AB samo ako je broj vrsta matrice B jednak broju kolona
matrice A. Ako je , ,
ij jk
m n n p
A a B b

( ( = =

tada je
| | ,
ik
m p
A B C c

= = pri emu je
( )
1
1, 2,..., ; 1, 2,..., .
n
ik ij jk
j
c a b i m k p
=
= = =


Primjer 2: Neka je
2 2 1 2 2 14 4 8 12 4
, ,
4 6 7 4 4 42 8 24 46 32
A B AB
( ( ( (
= = = =
( ( ( (
+ +

dok je
2 8 2 12 10 10
.
14 16 14 24 30 10
BA
+ + ( (
= =
( (
+ +


Oito je , AB BA = dakle mnoenje matrica nije komutativno. Meutim, vrijede sljedee osobine:
a) ( ) ( ) AB C A BC = - asocijativnost mnoenja matrica
b) ( ) A B C AC BC + = + - distributivnost mnoenja u odnosu na sabiranje s desne strane
c) ( ) A B C AB AC + = + - distributivnost mnoenja u odnosu na sabiranje s lijeve strane
d) ( ) ( ) ( ) det det det . AB A B =

6) Transponovanje (transponiranje) matrica
33

Radi se o operaciji u kojoj zamijenimo mjesta vrstama i kolonama matrice. Oznakom
T
A oznaavamo
transponovanu matricu matrice A. Imamo da je .
T
ij ji
m n n m
A a A a

( ( = =


Primjer 3:
9 1
9 3 8
3 2 .
1 2 0
8 0
T
A A
(
(
(
= =
(
(

(


Operacija transponovanja matrica ima sljedee osobine:
a) ( )
T
T T
A B A B + = +
b) ( )
T
T
A A o o = za sve o eC
c) ( )
T
T T
AB B A =
d)
( )
.
T
T
A A =
5) Stepenovanje matrica
Koristei operaciju mnoenja matrica, moemo definisati i stepenovanje (kvadratne) matrice prirodnim brojem.
Naime, ako je A kvadratna matrica, tada je
2 3 2
, , A A A A A A = = itd. Openito je
1
, 2.
n n
A A A n

= >

6.2 Inverzna matrica
U ovoj lekciji radiemo iskljuivo sa kvadratnim matricama. U prethodnoj lekciji definisali smo osnovne operacije
sa matricama. Pri tome nismo definisali operaciju dijeljenja matrica. Ta operacija se ne moe definisati u skupu
matrica, zbog poznate injenice da mnoenje matrica nije komutativno i da je mnoenje matrica mogue samo
kad je broj kolona prve matrice jednak broju vrsta druge, tako da se moe desiti da proizvod matrica AB postoji, a
ne postoji BA. No operaciju dijeljenja matrica moe donekle da zamijeni pojam inverzne matrice. U skupu realnih
(i skupu kompleksnih) brojeva znamo da je
1
x
xy
y

= za sve , x y eR (ili , x y eC) pri emu je 0. y = Za broj
1
1
y
y

= kaemo da je inverzni broj broja y. Oito je


1
1, y y

= dok broj 1 ima osobinu: 1 x x = za sve xeR


(isto tako za sve xeC). Zato kaemo da je broj 1 neutralni element u skupu R i u skupu C u odnosu na
operaciju mnoenja. Zbog toga je opravdano definisati pojam inverzne matrice i pratee pojmove kao to emo
sad uraditi.
Definicija 1: Kvadratna matrica koja na glavnoj dijagonali ima samo jedinice, a svi ostali njeni elementi su nule,
zove se jedinina matrica. Oznaava se slovom I ili slovom E. Preciznije, sa , ,
n
I neN oznaavamo jedininu
matricu n tog reda, tj. jedininu matricu formata . n n
Dakle,
2
1 0
;
0 1
I
(
=
(


3
1 0 0
0 1 0 ;
0 0 1
I
(
(
=
(
(

itd. su jedinine matrice formata 2 2, 3 3, itd.
34

Za vjebu: dokaite da je
1 0 1 0
0 1 0 1
a b a b a b
c d c d c d
( ( ( ( (
= =
( ( ( ( (

te
1 0 0 1 0 0
0 1 0 0 1 0 .
0 0 1 0 0 1
a b c a b c a b c
d e f d e f d e f
g h i g h i g h i
( ( ( ( (
( ( ( ( (
= =
( ( ( ( (
( ( ( ( (


Openito, jedinina matrica
n
I za svako neN u skupu
n
M svih kvadratnih matrica formatan n ima osobinu
da je
n n
A I I A A = = za sve .
n
AeM Dakle, u skupu matrica, jedinina matrica ima onu ulogu koju ima broj 1
u skupu (prirodnih, cijelih, racionalnih, realnih ili kompleksnih) brojeva. To je razlog da tu matricu nazovemo
jedininom.
Definicija 2: Kvadratnu matricu zovemo regularnom, ako je njena determinanta razliita od nule. U suprotnom,
kaemo da je ta matrica singularna.
Definicija 3: Neka je A regularna matrica. Za matricu B kaemo da je inverzna matrica matrice A i piemo
1
, B A

= ako je . A B B A I = =
Iz ove definicije odmah slijedi da, ako je B inverzna matrica matrice A, tada je A inverzna matrica matrice A, tj.
tada su matrice A i B meusobno inverzne. To znai da je
( )
1
1
A A

= za svaku regularnu matricu A.


Jedinina matrica je regularna (oito je ( ) det 1 I = ) i sama je sebi inverzna, jer je
1
. I I I I I

= = Osim toga,
vrijede i sljedee osobine:
a) ako su A i B regularne matrice, tada je AB regularna matrica i ( )
1
1 1
. AB B A


=
b) ( )
1
1
1
A A o
o


= za svaku regularnu matricu A i sve 0. o =
c)
( ) ( )
1
1
T
T
A A


= za svaku regularnu matricu A.
Definicija 4: Neka je
ij
n n
A a

( =

regularna matrica. Za matricu A* kaemo da je adjungovana matrica ili adjunkta
matrice A ako je * ,
T
ij ji
n n n n
A A A

( ( = =

pri emu su ( ) , 1, 2,...,
ij
A i j n = kofaktori matrice A.
Teorem 1: Ako je A regularna matrica, tada je
( )
1
1
*.
det
A A
A

=
Ukoliko je matrica A singularna, tj. ( ) det 0, A = iz same formule je oigledno da se tada ne moe raunati
inverzna matrica
1
. A





35

Primjeri 4:
a) Ako je
1 1 1 1
1 1 1 1
,
1 1 1 1
1 1 1 1
A
(
(

(
=
(
(


dokazati da je
1
1
.
4
A A

=
Uputa: dovoljno je dokazati da je
1
.
4
A A I =
b) Data je matrica
1 0 0
5 1 0 .
0 0 1
M
(
(
=
(
(

Nai njenu inverznu matricu i njen kvadrat
2
. M M M =

Oito je ( ) det 1, M = jer je M trougaona matrica. Iz teorema 1 slijedi onda da je
1
*. M M

=
Kofaktori ove matrice su:
11
12
13
1
5
0
M
M
M
=
=
=

21
22
23
0
1
0
M
M
M
=
=
=

31
32
33
0
0
1.
M
M
M
=
=
=

Adjungovana matrica, a time i inverzna onda glasi:
1
1 0 0
* 5 1 0 .
0 0 1
M M M

(
(
= = =
(
(


Za matricu koja je jednaka svojoj inverznoj matrici kaemo da je involutivna. Matrica M je dakle involutivna. Oito
je
2 1
. M M M M M I

= = =

6.3 Matrine jednaine
Oznaimo sa A, B, C, ... poznate matrice, a sa X (eventualno Y ili Z) nepoznatu matricu u jednaini u kojoj se
pojavljuju te matrice. Prilikom rjeavanja matrinih jednaina treba voditi rauna o osobinama matrica i
osobinama operacija sa matricama. Neke jednaine se rjeavaju na isti nain kao jednaine sa brojevima.
Primjeri 5: ; A X B X B A + = = ; A X B X A B = = itd.
Meutim jednaine A X B = i X A B = ne moemo rjeavati kako smo navikli raditi sa brojevima. Naime, ne
moemo rei da je rjeenje ovih jednaina ,
B
X
A
= jer znamo da se u skupu matrica ne moe definisati operacija
dijeljenja.
Pretpostaviemo da je matrica A regularna i da se onda moe nai njena inverzna matrica
1
. A

Ako jednainu
A X B = pomnoimo slijeva matricom
1
A

tada se dobije da je
1
, X A B

= dok jednainu X A B = treba


pomnoiti takoe matricom
1
A

ali s desna, pa je
1
. X B A

=
36

U jednaini oblika AXB C = (pri tome A i B su regularne matrice) izvrimo mnoenje jednaine s lijeva matricom
1
A

a s desna matricom
1
, B

pa emo dobiti da je
1 1
. X A CB

=
Primjeri 6:
a)
0 1 2
2 3 4 , 2 , ?
1 0 1
A AX A X I X
(
(
= = + =
(
(


( ) 2 2 . AX X A I A I X A I = + = +
Ako stavimo da je 2 , , A I B A I C = + = tada imamo ve pomenuti tip jednaine
1
. BX C X B C

= =
0 1 2 2 0 0 2 1 2 0 1 2 1 0 0 1 1 2
2 3 4 0 2 0 2 1 4 ; 2 3 4 0 1 0 2 4 4 .
1 0 1 0 0 2 1 0 1 1 0 1 0 0 1 1 0 2
B C
( ( ( ( ( (
( ( ( ( ( (
= = = + =
( ( ( ( ( (
( ( ( ( ( (


( ) ( )
2 1 2 2 1 2
det 2 1 4 4 0 2 1 4 2 6.
1 0 1 1 0 1
B

= = = =


11 12 13 21 22 23 31 32 33
1; 6; 1; 1; 0; 1; 2; 12; 4. B B B B B B B B B = = = = = = = = =
1
1 1 2 1 1 2 1 1 2 1 1 2
1 1
* 6 0 12 6 0 12 6 0 12 2 4 4
6 6
1 1 4 1 1 4 1 1 4 1 0 2
B B X

( ( ( (
( ( ( (
= = =
( ( ( (
( ( ( (


1 1
1
1 2 2 1 4 2 4 4 3 3 6
2 2
1 1
6 12 6 12 24 18 6 36 3 1 6 .
6 6
1 2 4 1 4 2 4 8 3 3 6 1 1
1
2 2
X
(
(
+ + + + + ( (
(
( (
= + + = =
(
( (
(
( ( + + +

(


b)
2 1 1 3 4 2
, , , , ?
5 3 1 2 16 16
AX XB C A B C X
( ( (
+ = = = = =
( ( (


Ovdje ne moemo koristiti osobinu distributivnosti (mnoenja matrica prema sabiranju) kao u prethodnom
primjeru. Nepoznatu matricu X ne moemo izraziti preko poznatih matrica , , . A B C Zato emo pretpostaviti da je
.
a b
X
c d
(
=
(

Kad uvrstimo u zadanu jednainu i izjednaimo matrice, dobiemo sistem jednaina sa 4
nepoznate:
37

3 4
3 4 2
5 4 16
5 3 5 16.
a b c
a b d
a c d
b c d
+ + =
+ + =
+ + =
+ + =

Rjeavanjem ovog sistema dobijemo
1 1
.
2 3
X
(
=
(



6.4 Rang matrice
Minor ili subdeterminanta neke determinante dobije se kad iz te determinante izbacimo neke vrste i neke kolone.
Ukoliko matrica nije kvadratna, ona nema svoju determinantu, ali moemo uoavati minore drugog ili veeg reda,
zavisno od formata matrice.
Primjer 7: Data je matrica
1 2 3 4 5 6
0 1 2 3 4 5 .
1 2 3 4 5 6
M
(
(
=
(
(

Ova matrica nema svoju determinantu, ali ima minore,
najvie treeg reda. Poto su prva i trea vrsta u matrici M identine, svi minori treeg reda oito bi imali istu prvu
i treu vrstu, pa su svi ti minori nula. Meutim, meu minorima drugog reda mogu se nai minori razliiti od nule,
npr.
1 2
1.
0 1
=
Definicija 5: Rang matrice je red njenog najveeg regularnog minora. Rang matrice A oznaavamo oznakom
( ). r A
Matrica M iz primjera 7 ima rang jednak 2.
Najee je vrlo nepraktino raunati rang matrice pomou definicije, zbog velikog broja determinanti koje treba
izraunati. Umjesto toga, datu matricu svodimo na trougaoni oblik (ispod ili iznad glavne dijagonale matrice su
samo nule) pomou elementarnih transformacija. Naime, elementarne transformacije na matrici ne mijenjaju
rang te matrice. U elementarne transformacije matrica ubrajamo:
1) Zamjenu mjesta dvije vrste (ili kolone) matrice;
2) Mnoenje svih elemenata bilo koje vrste (kolone) matrice realnim brojem razliitim od nule;
3) Zbir ili razliku dvije ili vie vrsta (kolona) matrice,
kao i kombinaciju ovih postupaka.
Ako smo elementarnim transformacijama matricu A transformisali u matricu B, kaemo da su matrice A i B
ekvivalentne ili sline i to oznaavamo sa: . A B ~
Kad je matrica dovedena na trougaoni oblik, njen rang jednak je broju vrsta u kojima nisu svi elementi nula.
38

Primjeri 1: a) Nai rang matrice
24 19 36 72 38
49 40 73 147 80
.
73 59 98 219 118
47 36 71 141 72
A
(
(

(
=
(
(






(3)
1 2 1 3 4
0 29 12 0 58
.
0 0 11 0 0
0 0 0 0 0
(
(

(
(
(

~
Oito je ( ) 3. r A =
Postupci koje smo koristili:
(1) Prva vrsta je pomnoena sa ( ) 2 i dodana na drugu vrstu, pomnoena sa ( ) 3 i dodana na treu vrstu,
pomnoena sa ( ) 2 i dodana na etvrtu vrstu.
(2) Zamjena prve i druge vrste.
(3) Prva vrsta je pomnoena sa ( ) 24 i dodana na drugu vrstu, od tree vrste je oduzeta prva vrsta, sabrane su
prva i etvrta vrsta.
b) Diskutovati rang matrice
2 3 1 1
3 4 2 2
3 2 16 16
1 2 4
4 5 5
B
o
|
(
(

(
( =
(

(
(


u zavisnosti od parametara i . o |
(1) (2) (3)
1 2 4 1 2 4 1 2 4
3 4 2 2 0 2 3 2 14 0 1 2 1 7
3 2 16 16 0 4 3 16 28 0 4 3 16 28
2 3 1 1 0 1 2 1 7 0 2 3 2 14
4 5 5 0 3 4 5 16 0 3 4 5 16
B
o o o
o o
o o
o o
| o | o |
( ( (
( ( (
+
( ( (
( ( (
( ( (
+
( ( (
( ( (
+ +

~ ~ ~ ~
(1) (2)
24 19 36 72 38 24 19 36 72 38 1 2 1 3 4
49 40 73 147 80 1 2 1 3 4 24 19 36 72 38
73 59 98 219 118 1 2 10 3 4 1 2 10 3 4
47 36 71 141 72 1 2 1 3 4 1 2 1 3 4
A
( ( (
( ( (

( ( (
=
( ( (
( ( (


~ ~ ~
39

( )
( )
( 4) (5) (6)
1 2 4 1 2 4 1 2 4
0 1 2 1 7 0 1 2 1 7 0 1 2 1 7
0 0 4 0 . 0 0 5 20 0 0 0 4 0
0 0 5 4 0 0 0 4 0 0 0 0 0
0 0 2 4 5 0 0 2 8 5 0 0 0 5
o o o
o o o
o o o
o o
o | o | |
( ( (
( ( (
+ + +
( ( (
( ( (
( ( (

( ( (
( ( (


~ ~ ~
(1) zamjena prve i etvrte vrste
(2) pomnoena prva vrsta redom sa ( ) ( ) ( ) ( ) 3 , 3 , 2 , 4 i zatim dodana na drugu, treu, etvrtu i petu vrstu
(3) zamjena druge i etvrte vrste
(4) pomnoena druga vrsta redom sa ( ) ( ) ( ) 4 , 2, , 3 i zatim dodana na treu, etvrtu i petu vrstu
(5) zamjena tree i etvrte vrste
(6) pomnoena trea vrsta redom sa ( ) ( ) 5 i 2, i zatim dodana na etvrtu i petu vrstu
Diskusija:
1. ( ) 4 5 4; r B o | = . = =
2. ( ) 4 5 3; r B o | = . = =
3. ( ) 4 5 3; r B o | = . = =
4. ( ) 4 5 2. r B o | = . = =
Zadaci:
1. Dokazati da je
1
1
za sve .
0 0
n
n n
n
a a na
n
a a

( (
= e
( (

N
2. Dokazati da je determinanta involutivne matrice 1 ili ( ) 1 .
3. Dokazati da je matrica
2
1
1
a a
T
a
(
=
(


involutivna za sve . aeR

Odrediti

1
. T


4. Rijeiti matrinu jednainu , AX XB C = ako je
2 1 1 1 1 1
, , .
1 2 1 1 1 1
A B C
( ( (
= = =
( ( (



5. Rijeiti matrinu jednainu
1 1 1 1 1 4 3
1 0 1 1 0 3 2
, , .
0 0 1 0 0 1 0
0 0 1 1 0 2 1
AX B A B
( (
( (
( (
= = =
( (
( (


6. Nai rang matrice
17 28 45 11 39
24 37 61 13 50
. 25 7 32 18 11
31 12 19 43 55
42 13 29 55 68
A
(
(

(
( =
(

(
(



40

7. Nai inverznu matricu matrice
2
2
1 1 1
1
1 ,
3
1
M a a
a a
(
(
=
(
(

pri emu je
2 2
cos sin .
3 3
a i
t t
= +
8. Rijeiti matrinu jednainu
1 1
, AX B C AX

= ako je
1 1 2 2 1 1 2 1 0
0 1 2 , 0 1 1 , 0 1 2 .
0 2 1 0 0 1 0 0 1
A B C
( ( (
( ( (
= = =
( ( (
( ( (


9. Diskutovati rang matrice u zavisnosti od parametra
8 2 3
1 9 4
.
1 2 10
1 2 3
A


(
(

(
=
(
(


10. Rijeiti matrinu jednainu ( ) ( )
1
, XA B XC B C

+ + = ako je
1 2 3 2 1 1 1 1 2
0 2 1 , 0 1 1 , 0 1 2
0 0 3 0 0 1 0 0 2
A B C
( ( (
( ( (
= = =
( ( (
( ( (

.


7. Sistemi linearnih jednaina
Neka su nam poznati realni brojevi
11 12
, ,..., .
mn
a a a Ove brojeve moemo sve istovremeno prikazati oznakom
( ) 1, 2,..., ; 1, 2,..., .
ij
a i m j n = = Njih zovemo koeficijentima sistema jednaina
(1)
11 1 12 2 1 1
21 1 22 2 2 2
1 1 2 2
...
...
.....
... ,
n n
n n
m m mn n m
a x a x a x b
a x a x a x b
a x a x a x b
+ + + =
+ + + =
+ + + =

u kome su
1 2
, ,...,
n
x x x nepoznate veliine, a
1 2
, ,...,
m
b b b poznati realni brojevi koje zovemo slobodnim lanovima
sistema (1). Preciznije, za sistem (1) kaemo da je to sistem od m linearnih jednaina sa n nepoznatih.
Ukoliko su svi slobodni lanovi sistema (1) jednaki nuli, za sistem kaemo da je homogeni, a u suprotnom kaemo
da je (1) nehomogeni sistem linearnih jednaina.
Za sistem (1) kaemo da je saglasan, ako ima bar jedno rjeenje. Vidjeemo poslije da, ako je saglasan, sistem (1)
moe imati tano jedno ili beskonano mnogo rjeenja. Ako sistem jednaina ima beskonano mnogo rjeenja,
kaemo za njega da je neodreen. Moe se desiti i da sistem (1) nema rjeenja, kada se za sistem kae da je
nemogu ili protivrjean.
Upoznaemo dvije metode za rjeavanje sistema linearnih jednaina metodu determinante i Gaussovu metodu


41

7.1 Metoda determinante
Ova metoda se koristi samo ako je broj jednaina jednak broju nepoznatih, dakle ako je m n = u sistemu (1).
Najee emo rjeavati sisteme za sluaj 3, m n = = pa emo sad vidjeti postupak rjeavanja takvih sistema. Ako
je 3, n > postupa se analogno zakljucima koje emo donijeti.
Posmatrajmo sistem jednaina sa tri nepoznate x, y i z:
(2)
11 12 13 1
21 22 23 2
31 32 33 3
.
a x a y a z b
a x a y a z b
a x a y a z b
+ + =
+ + =
+ + =

Uz ovaj sistem posmatraemo 4 determinante treeg reda:
11 12 13 1 12 13 11 1 13 11 12 1
21 22 23 2 22 23 21 2 23 21 22 2
31 32 33 3 32 33 31 3 33 31 32 3
; ; ; .
x y z
a a a b a a a b a a a b
D a a a D b a a D a b a D a a b
a a a b a a a b a a a b
= = = =

Determinantu D zovemo determinantom sistema (2) ili glavnom determinantom.
Pretpostavimo da je ( ) , , x y z jedno rjeenje sistema (2). Tada je
11 12 13
21 22 23
31 32 33
a x a a
D x a x a a
a x a a
= =(pomnoimo drugu kolonu sa y, a treu sa z, pa ih dodamo na prvu kolonu)
11 12 13 12 13 1 12 13
(2)
21 22 23 22 23 2 22 23
31 32 33 32 33 3 32 33
.
x
a x a y a z a a b a a
a x a y a z a a b a a D
a x a y a z a a b a a
+ +
= + + = =
+ +

Analogno se dobije: , .
y z
D y D D z D = =
Iz formula , , ,
x y z
D x D D y D D z D = = = koje zovemo Kramerove formule (Gabriel Cramer, vicarski
matematiar) o rjeivosti sistema (2) zakljuujemo sljedee:
1) Ako je 0, D = sistem (2) ima tano jedno rjeenje ( ) , , , , .
y
x z
D
D D
x y z
D D D
| |
=
|
\ .

2) Ako je 0 D = i bar jedna od preostale tri determinante , ,
x y z
D D D je razliita od nule, sistem (2) nema
rjeenja.
3) Ako je 0,
x y z
D D D D = = = = za sistem (2) ne moemo odmah zakljuiti da li ima ili nema rjeenja.
Eliminacijom jedne nepoznate iz sistema (2) moemo dobiti sistem od dvije jednaine sa dvije nepoznate za koga
se lako utvrdi da li je nemogu ili neodreen. Naime, lijeve strane u obje jednaine tog sistema se mogu namjestiti
da budu identine. Ako su slobodni lanovi sistema (na desnoj strani u obje jednaine) isti, sistem je neodreen, a
ako su razliiti, sistem je nemogu.
42

Primjeri 1:
a)
4 2 1 ...(3)
3 1 ...(4)
10 2 ...(5)
x y z
x y z
x y z
+ =
+ =
=

Lako se provjeri da su sve 4 determinante vezane za ovaj sistem jednake nuli. Pomnoimo jednainu (4) brojem 4 i
dodamo na jednainu (3), te saberemo jednaine (4) i (5). Na taj nain dobijamo sistem jednaina po nepoznatim
x i z:
13 2 3
13 2 3.
x z
x z
=
=

Poto smo dobili dvije identine jednaine, zakljuujemo da je sistem neodreen. Da bismo nali sva njegova
rjeenja (kojih ima beskonano mnogo), jednu nepoznatu moemo uzeti proizvoljno, a ostale nepoznate se izraze
preko nje. Oito je
2 3
.
13
z
x

= Iz jednaine (4) slijedi:
2 3 7 4
3 1 3 1 .
13 13
z z
y x z z

= + = + =
Ako uzmemo da je z c = proizvoljna realna konstanta, oito su sva rjeenja sistema data ureenim trojkama
2 3 7 4
, , , .
13 13
c c
c c
| |
e
|
\ .
R
b)
5 2 3 1
10 4 6 0
25 10 15 2.
x y z
x y z
x y z
+ + =
+ + =
+ + =

Sve determinante sistema su nula. Ako prvu jednainu pomnoimo sa ( ) 2 i dodamo na drugu, dobiemo
2 0, = pa je oito da sistem nema rjeenja. Da sistem nema rjeenja moemo se uvjeriti i ovako: podijelimo
drugu jednainu sa 2, a treu sa 5, pa slijedi
5 2 3 1
5 2 3 0
2
5 2 3 .
5
x y z
x y z
x y z
+ + =
+ + =
+ + =

Lijeve strane u sve tri jednaine su jednake, a desne nisu. Za te jednaine kaemo da su protivrjene
(kontradiktorne), pa je i sistem protivrjean, to znai da on nema rjeenja.
c)
5 2 3 1
10 4 6 2
25 10 15 5.
x y z
x y z
x y z
+ + =
+ + =
+ + =

Vidimo da je ovaj sistem sasvim slian prethodnom. Razlika je samo u slobodnim lanovima. Podijelimo drugu
jednainu sa 2, a treu sa 5, pa se dobije
43

5 2 3 1
5 2 3 1
5 2 3 1.
x y z
x y z
x y z
+ + =
+ + =
+ + =

Poto smo dobili tri iste jednaine, odmah se zakljuuje da sistem ima beskonano mnogo rjeenja. Faktiki, na
raspolaganju imamo samo jednu jednainu sa tri nepoznate. U toj situaciji dvije nepoznate emo uzeti proizvoljno,
a treu emo izraunati.
Npr., neka je ., ., x a const y b const = = = = tada je
1 5 2
5 2 3 1 .
3
a b
a b z z

+ + = =
Sva rjeenja sistema su
1 5 2
, , , , .
3
a b
a b a b
| |
e
|
\ .
R

Za vjebu: Diskutovati broj rjeenja sistema linearnih jednaina
1
1
x ay bz
ax y bz
x y abz b
+ + =
+ + =
+ + =

u zavisnosti od parametara a i b.


7.2 Homogeni sistemi
Sistem linearnih jednaina sa nepoznatim x, y i z:
(6)
11 12 13
21 22 23
31 32 33
0
0
0
a x a y a z
a x a y a z
a x a y a z
+ + =
+ + =
+ + =

je homogeni. Kad raunamo determinante , ,
x y z
D D D tog sistema, oito je jedna kolona samih nula u tim
determinantama (ona sa slobodnim lanovima). Dakle, 0.
x y z
D D D = = =
Primjetimo da ovaj sistem ima uvijek rjeenje ( ) 0, 0, 0 , neovisno od kooeficijenata sistema. To rjeenje zovemo
trivijalno rjeenje.
Poto je za homogeni sistem iskljuen sluaj da on bude nemogu, zakljuujemo:
1. Ako je 0, D = sistem (6) ima samo trivijalno rjeenje.
2. Ako je 0, D = sistem (6) ima beskonano mnogo rjeenja.
Ova dva zakljuka analogno se primjenjuju kod homogenih sistema reda veeg od 3.
44

Primjer 2: Odrediti ako postoje, netrivijalna rjeenja sistema
2 3 0
2 4 0
3 3 2 0
6 3 7 0
x y z t
x y z t
x y z t
x y t
+ =
=
+ + =
+ =

Najprije emo nai determinantu sistema,
2 3 1 1 2 3 1 1
7 13 2 7 22 33
1 1 2 4 7 13 2 0
1 5 5 1 0 0 0.
3 1 3 2 1 5 5 0
8 18 7 8 22 33
6 3 0 7 8 18 7 0
D



= = = = =




Zakljuujemo da sistem ima netrivijalnih rjeenja. Iz prve jednaine imamo da je 2 3 . t x y z = + Uvrstimo to u
preostale 3 jednaine:
( )
( )
( )
2 4 2 3 0
3 3 2 2 3 0
6 3 7 2 3 0
x y z x y z
x y z x y z
x y x y z
+ =
+ + + =
+ + =

odnosno, poslije sreivanja:
7 13 2 0
5 5 0
8 18 7 0.
x y z
x y z
x y z
+ =
+ =
+ =

Iz druge jednaine ovog sistema dobijemo ( ) 5 , x z y = pa uvrtavanjem u prvu i treu jednainu slijedi:
( )
( )
35 13 2 0
40 18 7 0,
z y y z
z y y z
+ =
+ =

tj. 22 33 0 2 3 y z y z = = dobijemo iz obje jednaine.
Znai,
3 3 5 5 3 3
, 5 , 2 3 ,
2 2 2 2 2 2
z z z z z z
y x z t z
| | | |
= = = = + =
| |
\ . \ .
a z moemo uzeti proizvoljno. Rjeenja
sistema su ureene etvorke
5 3 3
, , , , .
2 2 2
c c c
c c
| |
e
|
\ .
R




45

7.3 Gaussova metoda
Ova metoda nam omoguava da rjeavamo sve sisteme oblika (1), dakle i one u kojima je . m n = Posmatrajmo
matrice
11 12 1 1 1
21 22 2 2 2
1 2
...
...
, , .
. . . . ... ...
...
n
n
m m mn n m
a a a x b
a a a x b
A X B
a a a x b
( ( (
( ( (
( ( (
= = =
( ( (
( ( (


Matricu A zovemo matricom sistema (1). Sistem (1) moe se pisati i u vidu matrine jednaine . AX B =
Matricu
11 12 1 1
21 22 2 2
1 2
...
...
. . . . .
...
n
n
m m mn m
a a a b
a a a b
A B
a a a b
(
(
(
=
(
(

zovemo proirena matrica sistema (1). Proirenu matricu sistema
emo dovesti na trougaoni oblik pomou elementarnih transformacija, s tim da se sve transformacije rade
uglavnom na vrstama. to se tie kolona proirene matrice, smijemo samo zamijeniti dvije kolone, ali meu njima
ne smije biti zadnja kolona (kolona slobodnih lanova). Tada e i matrica A biti dovedena na trougaoni oblik i moi
emo istovremeno oitati rang matrice A i matrice . A B Veoma je bitno da se zna rang jedne i druge matrice zbog
sljedeeg teorema.
Teorem Kroneker Kapeli (Kronecker Capelli):
Sistem (1) je saglasan ako i samo ako je ( ) ( )
. r A r A B =

to se tie rjeivosti sistema (1) moemo detaljnije rei sljedee:
1) Ako je ( ) ( )
r A r A B n = = broj nepoznatih u sistemu, sistem (1) ima tano jedno rjeenje.
2) Ako je ( ) ( )
, r A r A B n = < sistem (1) ima beskonano mnogo rjeenja. Razlika ( ) n r A izmeu broja
nepoznatih i ranga matrice sistema u ovom sluaju predstavlja broj nepoznatih koje moemo uzeti proizvoljno pri
odreivanju skupa rjeenja sistema. Inae, tu razliku zovemo broj stepeni slobode sistema (1).
3) Ako je ( ) ( )
, r A r A B = sistem (1) nema rjeenja.
to se tie zadnjeg sluaja, jasno je da je tada ( ) ( )
. r A r A B < Naime, matrica A je sadrana u proirenoj matrici
, A B pa je openito ( ) ( )
. r A r A B s

Primjer 3: Rijeiti sistem jednaina i diskutovati njegova rjeenja u zavisnosti od parametara i , o |
15 8 3 4 7
10 9 8 5 10
5 12 23 2 1.
x y z t
x y z t
x y z t o |
+ + =
+ =
+ =

46

(1)
15 8 3 4 7 5 12 23 2 1
| 10 9 8 5 10 10 9 8 5 10
5 12 23 2 1 15 8 3 4 7
A B
o |
o |
( (
( (
=
( (
( (

~ ~
(2) (3)
5 12 23 2 1 5 12 23 2 1
0 33 54 2 5 4 8 0 33 54 2 5 4 8 .
0 44 72 3 4 6 4 0 0 0 8 2 20
o | o |
o | o |
o | o |
( (
( (
+ +
( (
( ( + +

~ ~
(1) zamjena prve i tree vrste
(2) pomnoiti prvu vrstu redom sa 2 i sa ( ) 3 i onda dodati na drugu i treu vrstu
(3) pomnoiti drugu vrstu sa 4, a treu sa 3, pa sabrati
Oito je ( )
2, 8
,
3, 8
r A
o
o
=
=

=

dok je ( )
2, 8 10
| .
3, 8 10
r A B
o |
o |
= . =
=

= v =


Razlikujemo sljedea tri sluaja:
I sluaj
( ) ( ) 8, 10 | r A r A B o | = = = sistem nema rjeenja;
II sluaj
8, o | = je proizvoljno ( ) ( ) 3, r A r B = = pa poto imamo 4 nepoznate, sistem je neodreen, s tim da se
jedna nepoznata moe uzeti proizvoljno. Sistem glasi:
( )
( )
5 12 23 2 1
33 54 2 5 4 8
8 2 20
x y z t
y z t
t
o |
o |
o |
+ =
+ = +
= +

Ako odaberemo proizvoljno ., z c const = = tada je
( )
( )
( )
( )
( ) 8 2 14 10 2 10
37 17 18 16
, , .
55 55 8 55 11 11 8 11 8
x c y z t
o | |
o o o

= + + = + =


III sluaj
( ) ( ) 8 10 2, r A r B o | = . = = = pa i u ovom sluaju je sistem neodreen, s tim da se dvije nepoznate
uzimaju proizvoljno. Za vjebu nai rjeenja sistema u ovom sluaju.




47



Zadaci:
1. Dokazati da je matrica
1 1 2
2 0 2
1 3 4
a
A b
c
(
(
=
(
(

ekvivalentna sa matricom
1
1 0 1
2
1
0 1 1 .
2
0 0 0 3
b
B a
b
b c a
(
(
(
(
=
(
(
+
(
(


Zatim rijeiti sistem jednaina
2
2 2
3 4
x y z a
x z b
x y z c
+ =
+ =
+ =
i diskutovati rjeenja tog sistema u zavisnosti od parametara a, b, c.
2. Rijeiti sistem jednaina i diskutovati rjeenja u zavisnosti od parametara a i b:
4 12 2
9 18
2 3 1.
x ay z
ax y z b
x y az
+ =
+ =
+ =

3. Rijeiti sistem jednaina i diskutovati rjeenja u zavisnosti od parametra
( )
( )
1 0
1 1
1.
x z
x y z
y z

+ =
+ =
+ =

4. Rijeiti sistem jednaina
1 2 3 4
1 2 3 4
1 2 3 4 5
1 2 3 4 5
24 9 33 15 21
8 3 11 5 7
40 15 55 25 213 35
56 21 77 35 197 49.
x x x x
x x x x
x x x x x
x x x x x
+ + =
+ + =
+ + + =
+ + + =

5. Odrediti tako da sistem jednaina
( 1) 0
(2 1) 2 0
0
x y z
x y z
x y z

+ + =
+ =
+ =

ima netrivijalna rjeenja, pa zatim nai ta rjeenja.
6. Diskutovati rjeenja sistema za razne vrijednosti parametra aeR i nai ta rjeenja ukoliko postoje
2 3
0
0
2 4 8 0
3 9 27 0
x ay a z a u
x y z u
x y z u
x y z u
+ + + =
+ + + =
+ + + =
+ + + =

7. Odrediti vrijednost parametra k tako da sistem
8 3 6
2 4
4 3
z x y kx
x y z ky
x y z kz
=
+ + =
+ + =

48

ima beskonano mnogo rjeenja. Zatim nai ta rjeenja za najveu dobijenu vrijednost parametra k.
8. Rijeiti sistem jednaina i diskutovati rjeenja sistema u zavisnosti od parametra:

( )
( )
4 2
5
3 3 7 3
x y z
x y z
x y z

+ + + =
+ + = +
+ + + =

9. Rijeiti sistem jednaina i diskutovati rjeenja sistema u zavisnosti od parametra:
1
2
2
x y bz b
x by z
bx y z b
+ + =
=
+ =

10. Rijeiti sistem jednaina i diskutovati rjeenja sistema u zavisnosti od parametra:
( )
( )
( )
2 0
2 1
2 3.
x m y z
m x y z
x y m z m
+ + =
+ + =
+ + = +

11. Rijeiti sistem jednaina i diskutovati rjeenja sistema u zavisnosti od parametra:
( ) ( )
( )
1 2 2 2
2 2 2
1 1.
m x y m z m
x my z
m x y z m
+ + + =
+ =
+ =

12. Rijeiti sistem jednaina i diskutovati rjeenja sistema u zavisnosti od parametra:
( )
2
2 1
3 2 1 4
0.
x y mz
x y m z m
x y z
+ =
+ + =
+ =



8. Vektori u prostoru
8.1 Osnovno o vektorima ponavljanje injenica iz srednje kole
Sve veliine u matematici, fizici i ostalim prirodnim naukama, a isto tako u tehnikim naukama, dijele se na
skalarne i vektorske.
Skalarne veliine (kratko skalari) su one koje su odreene samo svojom brojnom vrijednou. Npr. povrina i obim
geometrijske figure, masa tijela, itd.
Vektorske veliine (kratko vektori) se karakteriu sa tri znaajne karakteristike: duina, pravac i smjer.
Vektore definiemo kao orjentisane dui, tj. du kod koje je odreena poetna i zavrna taka. Ako je A poetna,
a B zavrna taka vektora, onda vektor moemo oznaiti sa . AB
,
S obzirom na definiciju, imamo da je . AB BA =
, ,

Vektori se mogu oznaavati i jednim, malim ili velikim slovom latinice, ali uz obaveznu strelicu iznad slova. Npr.
, , , a x V
, , ,
itd. U ovoj varijanti oznaavanja vektora ne znamo poetnu i zavrnu taku.
49

Udaljenost taaka A i B zovemo duinom ili normom ili intenzitetom vektora . AB
,
Za proizvoljni vektor , a
,
njegov
intenzitet oznaavamo sa . a
,

Pravu na kojoj lei vektor a
,
zovemo nosaem tog vektora i kaemo da je pravac vektora a
,
odreen tom pravom.
Naime, u matematici, pod pravcem koji je odreen nekom pravom p (u ravni ili prostoru) podrazumijevamo sve
prave (u ravni ili prostoru) koje su paralelne pravoj p. Otuda, da bi dva vektora imala isti pravac, oni ne moraju
leati na istoj pravoj dovoljno je da budu na paralelnim pravima. Za dva vektora koji imaju isti pravac kaemo da
su kolinearni.
Smjer vektora AB
,
je utvren da ide od take A prema taki B. Vektor BA
,
ima suprotan smjer od take B
prema taki A. Oito se na svakoj pravoj (kao nosau vektora) smjer moe izabrati samo na dva naina. Zato ima
smisla porediti dva vektora po smjeru jedino ako su oni kolinearni. Rezultat tog poreenja e biti da vektori imaju
isti ili suprotan smjer.
Vektor je u potpunosti odreen tek kad mu znamo intenzitet, pravac i smjer. Dva vektora su jednaki ako i samo
ako imaju isti intenzitet, pravac i smjer. Dva vektora su suprotni ako imaju isti intenzitet i pravac, a smjer im je
suprotan. Vektor koji je suprotan vektoru a
,
oznaavamo sa . a
,

Vektor koji ima istu poetnu i zavrnu taku, npr. , AA TT
, ,
i sl. zovemo nula vektor. Moe se oznaiti sa 0.
,

Njegova duina je oito nula, dok mu pravac i smjer nisu definisani.
Operacije koje ste upoznali sa vektorima u srednjoj koli su: sabiranje vektora, oduzimanje vektora i mnoenje
vektora realnim brojem.
Dva vektora se mogu sabrati ako su nadovezani jedan na drugi, tj. ako se poetak jednog vektora podudara sa
krajem drugog. Imamo da je , AB BC AC + =
, , ,
mada moe biti i vie vektora nadovezano, npr.
. AK KR RP PL AL + + + =
, , , , ,

Zbir nadovezanih vektora (rezultanta) je vektor kojem je poetak u poetku pravog nadovezanog vektora, a kraj u
krajnjoj taki zadnjeg nadovezanog vektora.
Dva vektora oduzimamo tako da se prvi vektor sabere sa suprotnim vektorom drugog, tj.
( )
. a b a b = +
, , , ,

Sabiranje vektora ima osobine komutativnosti i asocijativnosti, dok nula vektor 0
,
ima ulogu neutralnog elementa,
slino kao to broj 0 ima ulogu u skupu realnih (kompleksnih, cijelih, iracionalnih) brojeva, tj. 0 , a a + =
, , ,
za
proizvoljni vektor . a
,

Sabiranje i oduzimanje vektora moe se objasniti i pomou pravila paralelograma. Naime, ako smo dva
nekolinearna vektora doveli na isti poetak i ako smo nad njima konstruisali paralelogram, tada vektor pruen po
veoj dijagonali paralelograma predstavlja zbir datih vektora, a po kraoj dijagonali moemo dobii razliku datih
vektora.
Mnoenje vektora a
,
i skalara definiemo na sljedei nain:
1) Ako je 0 a =
, ,
ili 0, o = tada je 0. a o =
, ,

50

2) Ako je 0 a =
, ,
i 0, o = proizvod a o
,
je vektor koji je kolinearan vektoru , a
,
njegov intenzitet je , a o
,
a
smjer mu je isti kao vektora , a
,
ako je 0, o > odnosno suprotan smjeru vektora , a
,
ako je 0. o <
Upamtite da izmeu dva kolinearna vektora a
,
i , b
,
razliita od 0,
,
postoji veza: a b o =
, ,
za neko . o eR
Za vektor kaemo da je jedinini ili da je ort, ako je njegova duina jednaka jedinici. Ako je 1 i 0 a a = =
, , ,

moemo vrlo jednostavno dobiti jedinini vektor koji ima isti pravac kao vektor . a
,
To je vektor
0
.
a
a
a
=
,
,
,
Njega zovemo jedininim vektorom vektora . a
,


8.2 Linearna zavisnost i nezavisnost vektora; koordinatni sistem
Definicija 1: Linearna kombinacija vektora
1 2
, ,...,
n
a a a
, , ,
je vektor
1 1 2 2
... ,
n n
a a a a o o o = + + +
, , , ,
pri emu su
1 2
, ,...,
n
o o o proizvoljni skalari, koje zovemo koeficijentima linearne kombinacije. Kaemo tada da je vektor a
,

razvijen ili rastavljen u vidu linearne kombinacije datih vektora
1 2
, ,..., .
n
a a a
, , ,

Definicija 2: Za vektore
1 2
, ,...,
n
a a a
, , ,
kaemo da su linearno zavisni ako postoje skalari
1 2
, ,..., ,
n
o o o od kojih je
bar jedan razliit od nule, tako da je
1 1 2 2
... 0.
n n
a a a o o o + + + =
, , , ,
U suprotnom, za vektore
1 2
, ,...,
n
a a a
, , ,
kaemo
da su linearno nezavisni. Tada je jednakost
1 1 2 2
... 0
n n
a a a o o o + + + =
, , , ,
mogua samo ako je
1 2
... 0.
n
o o o = = = =
Primjeri 1:
a) Na pravoj su svaka dva razliita vektora a
,
i , b
,

linearno zavisni, jer su kolinearni, pa je a b o =
, ,
za neko , o eR
tj. 1 0. a b o =
, ,

b) U ravni se mogu nai dva linearno nezavisna vektora, ako izaberemo dva nekolinearna (ne nula) vektora.
Meutim, bilo koja tri vektora u ravni su linearno zavisni. Dokaz ove injenice moete nai u prateoj zbirci
zadataka [1], str. 63, z.1.
c) U prostoru se mogu nai tri linearno nezavisna vektora, ako odaberemo tri nekomplanarna vektora (koji ne lee
u istoj ravni). Meutim, bilo koja 4 vektora u prostoru su linearno zavisni.
U modernoj matematici vektor se definie kao element vektorskog prostora. Pri tome je vektorski prostor
neprazni skup nekih objekata izmeu kojih se moe uspostaviti operacija sabiranja, koju zovemo unutranjom, jer
se sabiranjem objekata iz tog skupa (vektorskog prostora) opet dobije neki objekat iz istog skupa. Osim toga,
definisana je vanjska operacija mnoenja elemenata vektorskog prostora realnim ili kompleksnim brojevima, a
rezultat je iz vektorskog prostora, tako da ove dvije operacije, unutranja i vanjska, imaju odgovarajue osobine
koje imaju sabiranje vektora (u ravni ili prostoru) i mnoenje vektora (u ravni ili prostoru) skalarima. U knjizi [2]
(vidi popis literature na kraju skripte) na str. 62. i 63. moete vidjeti spisak tih osobina, tj. definiciju vektorskog
prostora nad poljem . R Na taj nain, moe se desiti da i skup realnih ili kompleksnih brojeva, skup matrica, itd.
bude vektorski prostor, pa se na taj nain proiruje pojam vektora.
51

Kad je definisan pojam vektorskog prostora, definie se pojam dimenzije tog prostora, kao maksimalni broj
linearno nezavisnih vektora koji postoje u tom prostoru.
S obzirom na prethodne primjere, moemo konstatovati da je skup svih vektora jedne prave vektorski prostor
dimenzije 1, skup svih vektora u ravni ini vektorski prostor dimenzije 2, a prostor (u kome ivimo) je dimenzije 3.
U nastavku se bavimo iskljuivo vektorima iz naeg trodimenzionalnog prostora.
Definicija 3: Trijedar vektora je ureeni skup od tri nekomplanarna vektora.
Ako su vektori trijedra meusobno ortogonalni (okomiti), za trijedar kaemo da je ortogonalan. U prostoru uvijek
moemo nai tri meusobno okomita vektora koji imaju zajedniki poetak.
Definicija 4: Ureeni skup tri meusobno okomite ose koje prolaze kroz jednu taku O, koju zovemo poetak,
obrazuju Dekartov pravougli koordinatni sistem.
Ose o kojima se govori u definiciji 4, oznaavamo slovima x, y i z i zovemo ih redom osa apscisa, ordinata i
aplikata. Sa , , i j k
, , ,
oznaavaemo ortove (redom) x ose, y ose i z ose. S obzirom na raspored osa, odnosno
njihovih ortova, razlikujemo dvije vrste trijedara, odnosno dvije vrste koordinatnih sistema: lijevi (francuski) i
desni (engleski).
Kod desnog pravouglog sistema (koga emo mi koristiti), rotacija x ose prema y osi oko z ose najkraim
putem bi ila u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na satu. Kod lijevog sistema pomenuta rotacija bi se vrila u
smjeru kretanja kazaljke na satu.
Ako je
( )
, , i j k
, , ,
trijedar ortova koordinatnih osa u desnom koordinatnom sistemu, tada kaemo da je to trijedar
vektora desne orjentacije. Analogno definiemo trijedar vektora lijeve orjentacije.
Ravni koje prolaze kroz dvije (od tri) koordinatne ose zovemo koordinatne ravni. Tako bismo imali: xOy ravan,
yOz ravan i zOx ravan. Ove ravni dijele prostor na 8 dijelova koje zovemo oktanti.
Poloaj svake taka u prostoru moe se odrediti jednoznano pomou tri broja koja zovemo koordinate take.
Prva koordinata (apscisa) je udaljenost take od yOz ravni, druga koordinata je udaljenost take od xOz ravni, a
trea je udaljenost take od xOy ravni.



52






U tabeli je dat znak prve, druge i tree koordinate take u zavisnosti od oktanta u kome se nalazi ta taka.
Definicija 5: Za proizvoljnu taku P u prostoru, vektor OP
,
zovemo vektor poloaja ili radijus vektor take P.
Za proizvoljni vektor a
,
u prostoru mogu se nai brojevi
1 2 3
, , a a a takvi da je
1 2 3
. a a i a j a k = + +
, , , ,
Ta tri broja su
jedinstveni sa tom osobinom. Njih zovemo koordinatama ili komponentama vektora a
,
i piemo krae
( )
1 2 3
, , . a a a a =
,

Kad znamo koordinate vektora, onda je veoma lako vriti operacije sabiranja i oduzimanja vektora i mnoenja
vektora skalarom. Naime, ako su nam zadani vektori ( ) ( )
1 2 3 1 2 3
, , , , , , a a a a b b b b = =
, ,
tada imamo:
( )
1 1 2 2 3 3
, , , a b a b a b a b + = + + +
, ,

( )
1 1 2 2 3 3
, , , a b a b a b a b =
, ,

( )
1 2 3
, , . a a a a o o o o =
,

U sluaju kad je ishodite O poetak vektora, koordinate vektora poloaja OP
,
take ( )
1 1 1
, , P x y z podudaraju se
sa koordinatama te take. Naime (prema slici) ako je Q projekcija take P na xOy ravan, tada je
( )
1 1 1 1 1 1
, , . OP OQ QP x i y j z k x y z = + = + + =
, , , , , ,

Sada emo odrediti koordinate vektora iji poetak nije taka O. Neka su date take ( ) ( )
1 1 1 2 2 2
, , , , , . A x y z B x y z
Tada je ( )
2 1 2 1 2 1
, , . AB AO OB OB OA x x y y z z = + = =
, , , , ,

oktanti x y z
I + + +
II + +
III +
IV + +
V + +
VI +
VII
VIII +
53

Koristei se Pitagorinom teoremom, moemo dobiti duinu vektora poloaja OP
,
take ( )
1 1 1
, , P x y z iz
pravouglog trougla OQP. Oito je
2 2 2
2 2 2 2 2 2
1 1 1 1 1 1
. OP OQ QP x y z OP x y z = + = + + = + +
, , , ,

Analogno se zakljuuje za proizvoljni vektor ( )
1 2 3
, , a a a a =
,
da je njegov intenzitet
2 2 2
1 2 3
. a a a a = + +
,

Otuda se moe izvesti formula za udaljenost dvije poznate take u prostoru, odnosno duinu dui. Ako su poznate
take ( ) ( )
1 1 1 2 2 2
, , i , , , A x y z B x y z vidjeli smo da je tada ( )
2 1 2 1 2 1
, , . AB x x y y z z =
,
Zato je
( ) ( ) ( )
2 2 2
2 1 2 1 2 1
. AB AB x x y y z z = = + +
,

Na kraju rijeimo problem podjele dui u datom omjeru. Neka su nam poznate koordinate krajeva dui , AB
( ) ( )
1 1 1 2 2 2
, , , , , . A x y z B x y z Neka je M unutranja taka te dui tako da je : . AM MB = elimo nai koordinate
take M. Dovoljno je nai koordinate njenog radijus vektora . OM
,
Poto je
( )
1 ,
1 1 1 1 1
OA OB
OM OA AM OA AB OA OB OA OA OB


+ | |
= + = + = + = + =
|
+ + + + +
\ .
, ,
, , , , , , , , , ,
slijedi
1 2 1 2 1 2
, , .
1 1 1
x x y y z z
M


+ + + | |
|
+ + +
\ .

Specijalno, ako je M sredite dui , AB oito je tada 1, = pa je
1 2 1 2 1 2
, , .
2 2 2
x x y y z z
M
+ + + | |
|
\ .

Iz formule
1 1
OA OB
OM


= +
+ +
, ,
,
i injenice da je
1
1,
1 1


+ =
+ +
moemo izvesti i sljedei zakljuak:
Ako taka M lei na dui , AB tada postoje pozitivni skalari , o | tako da je 1 o | + = i . OM OA OB o | = +
, , ,
Pri
tome se umjesto take O (ishodita) moe uzeti bilo koja taka u prostoru.
Zadaci:
1. Nai vektor intenziteta 5 2 , koji sa vektorom j
,
gradi ugao od
0
60 , a sa vektorom k
,
ugao od
0
120 .
(Uputa: koristiti zadatak br. 5 u [1]).
2. Izvesti formulu za koordinate teita trougla kod koga znamo koordinate njegovih vrhova.
3. Dokazati da je etverougao ABCD kvadrat, ako je ( ) ( ) ( ) ( ) 5, 2, 6 , 6, 4, 4 , 4, 3, 2 , 3,1, 4 . A B C D
4. Du AB podijeljena je na 5 jednakih dijelova. Prva taka podjele je ( ) 3, 5, 7 , C a zadnja je
( ) 2, 4, 8 . F Odrediti koordinate taaka A i B i svih ostalih taaka podjele.
5. Teinica tetraedra je du koja spaja bilo koji vrh tetraedra sa teitem naspramne strane. Dokazati da se
sve 4 teinice sijeku u istoj taki, koju zovemo teite tetraedra i koja dijeli svaku teinicu u omjeru 3:1,
raunajui od vrha tetraedra.
6. Nai taku koja se nalazi u yOz ravni, koja je jednako udaljena od taaka ( ) 3,1, 2 , A ( ) 4, 2, 2 , B
( ) 0, 5,1 . C
7. Dati su vrhovi ( ) ( ) 4, 1, 2 , 3, 5, 6 A B trougla ABC. Nai trei vrh C, ako se sredite strane AC nalazi
na y osi, a sredite strane BC je u xOz ravni.
54

8. Vektori a
,
i b
,
su nekolinearni i 11, 23, 30. a b a b = = + =
, , , ,
Izraunati . a b
, ,

9. Vektori a
,
i b
,
imaju isti poetak. Odrediti jedinini vektor simetrale ugla koji obrazuju ti vektori. (Uputa:
Posmatrati paralelogram koji je konstruisan nad jedininim vektorima
0
a
a
a
=
,
,
, i
0
.
b
b
b
=
,
,
, )
10. U trouglu ABC dati su vektori c AB =
, ,
i . b AC =
, ,
Taka D se nalazi na stranici , BC tako da je AD
simetrala ugla . BAC Napisati vektor AD
,
u vidu linearne kombinacije vektora i . b c
, ,
(Uputa: koristiti
prethodni zadatak i Talesovu teoremu ili slinost trougla).


9. Skalarni proizvod dva vektora
Definicija 1: Skalarni proizvod vektora a
,

i

, b
,

u oznaci a b
, ,
ili , ab
,,
je broj koji se definie kao proizvod intenziteta
datih vektora i kosinusa ugla izmeu njih. Dakle,
( )
cos , , a b a b a b = =
, , , , , ,
X
Kad je rije o uglu izmeu vektora a
,

i

, b
,

podrazumijeva se da je 0 t s s i da su vektori a
,

i

b
,

dovedeni na
isti poetak.
Direktno iz definicije moemo dobiti nekoliko znaajnih osobina skalarnog proizvoda dva vektora.
1) Ako je , a b =
, ,
oito je 0, = pa iz definicije 1 slijedi:
2
cos 0 , a a a a a = =
, , , , ,
tj.
2 2
. a a =
, ,

Pri tome smo uveli oznaku kvadrata vektora, analogno kvadratu (realnog) broja:
2
. a a a =
, , ,

2) Za koje vektore a
,

i

b
,

je

0? a b =
, ,

Oito 0 0 0. a b a b = v = =
, , , , , ,

Ako je 0 0 a b = . =
, , , ,
moe desiti da je 0 a b =
, ,
ukoliko je cos 0, = tj.
0
90 . =
Dakle, skalarni proizvod dva nenulta, meusobno okomita vektora jednak je nuli. Vrijedi i obrnuto: ako je
skalarni proizvod dva nenulta vektora jednak nuli, ti vektori su okomiti.
3) Skalarno mnoenje vektora je komutativno, jer za proizvoljne vektore a
,

i


vai

( ) ( )
cos , , , . b a b a b a a b b a a b = = = =
, , , , , , , , , , , ,
X X
Iskoritena je osobina parnosti funkcije kosinusa.
4) Ugao izmeu dva vektora se moe dobiti direktno iz definicije 1, tako da najprije izraunamo njegov kosinus:
cos .
a b
a b

, ,
, ,
, b
,
55

5) Projekcija vektora a
,

na vektor b
,

se moe raunati pomou skalarnog proizvoda. Dovedimo date vektore na
zajedniki poetak. Neka je
( )
, . a b =
, ,
X Oznaimo sa Pr
b
a
,
,
(skalarnu) veliinu projekcije vektora a
,

na vektor
. b
,

Tada je
Pr
cos Pr cos .
b
b
a
a b a b
a a a
a a b b


= = = =

,
,
,
, , , ,
, , ,
, , , , Dakle,
Pr .
b
a b
a
b

=
,
, ,
,
,

Pr
b
a
,
,

nam daje samo duinu dui koja je dobijena projekcijom vektora a
,

na vektor . b
,

Ako elimo da projekciju
izrazimo u vidu vektora, jasno je da je taj vektor kolinearan sa vektorom . b
,

Ukoliko je
0
,
b
b
b
=
,
,
,

imamo da je
vektorska projekcija vektora a
,

na vektor b
,

jednaka
0
Pr .
b
a b
,
, ,

Zapazimo da se pomou formule za Pr
b
a
,
,

skalarni proizvod vektora a
,

i

b
,
moe definisati i ovako:
Pr .
b
a b b a =
,
, , , ,

Ali zbog komutativnosti skalarnog mnoenja vektora, zamjenom uloga vektora a
,

i

b
,

oito vrijedi i
Pr .
a
a b a b =
,
, , , ,

6) Skalarno mnoenje dva vektora je distributivno u odnosu na sabiranje vektora, tj.
( )
. a b c a b a c + = +
, , , , , , ,

Ova formula se moe izvesti pomou formule Pr
b
a b b a =
,
, , , ,
i injenice da je
( )
Pr Pr Pr .
c c c
a b a b + = +
, , ,
, , , ,

Dokaite ovo za vjebu!
7) Skalarni proizvod dva vektora ima osobinu asocijativnosti u odnosu na skalarni faktor, tj.
( ) ( ) ( )
. a b a b a b o o o = =
, , , , , ,

Ova osobina dokazuje se direktno po definiciji 1, dokaite za vjebu.
8) Pogledajmo kako se meusobno skalarno mnoe ortovi koordinatnih osa, , , i j k
, , ,
:
1, i i j j k k = = =
, , , , , ,
zbog osobine 1) i 0, i j j k k i = = =
, , , , , ,
zbog osobine 2).
9) Neka su nam dati vektori a
,

i

b
,

pomou koordinata: ( ) ( )
1 2 3 1 2 3
, , , , , , a a a a b b b b = =
, ,
tada koristei 6), 7) i 8)
slijedi:
( )( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) 1 2 3 1 2 3 1 1 1 2 1 3 2 1 2 2
a b a i a j a k b i b j b k a b i i a b i j a b i k a b j i a b j j = + + + + = + + + +
, , , , , , , , , , , , , , , , , ,

56

( ) ( ) ( ) ( ) 2 3 3 1 3 2 3 3 1 1 2 2 3 3
. a b j k a b k i a b k j a b k k a b a b a b + + + + = + +
, , , , , , , ,

Dakle, ( ) ( )
1 2 3 1 2 3 1 1 2 2 3 3
, , , , , . a a a a b b b b a b a b a b a b = = = + +
, , , ,

Primjeri 1:
a) Koristei skalarni proizvod vektora i njegove osobine, moemo izvesti poznati kosinusni teorem za trougao.
Neka je dat trougao ABC i neka su dati vektori: , , . a BC b CA c BA a b = = = = +
, , , , , , , ,
Ako je
, , , , a a b b c c ACB = = = =
, , ,
X tada je
( )
, cos cos , a b t = = =
, ,
X pa je
( )
2 2 2 2
2 2 2 2 2
2 2 cos 2 cos , c c a b a ab b a ab b a b ab = = + = + + = + + = +
, , , , ,, ,
ime smo dokazali kosinusni
teorem. Oito se on moe transformisati u formulu
2 2 2
cos .
2
a b c
ab

+
=

b) Izveemo formule za duine teinica trougla, ako se znaju duine stranica trougla , , . a b c
Neka su u trouglu ABC dati vektori: a CB =
, ,
i , b CA =
, ,
a taka
1
C je sredite dui . AB Tada je
( )
, a b =
, ,
X i
1 1 1 1
i . CC CA AC CC CB BC = + = +
, , , , , ,

Sabiranjem zadnje dvije jednakosti dobijemo
( ) 1 1 1 1
0
2 .
2 2
CA CB a b
CC CA CB AC BC CC
+ +
= + + + = =
,
, , , ,
, , , , , ,
_

Kvadriranjem ove jednakosti dobijemo (uz oznaku
1 c
t CC =
,
duina teinice iz vrha C):
2 2
2 2
2
2 2 cos
,
4 4
c
a ab b a ab b
t
+ + + +
= =
, ,, ,
pa kad uvrstimo cos iz kosinusnog teorema ( izveden u a)),
dobijemo
2 2 2
2 2
2 2 2
2
2
2 2
2
.
4 4
c
a b c
a ab b
a b c
ab
t
+
+ +
+
= = Najzad, imamo formulu
2 2 2
2 2
2
c
a b c
t
+
= i analogno
2 2 2
2 2
2
a
b c a
t
+
= i
2 2 2
2 2
.
2
b
a c b
t
+
=
c) Dokazati da se prave na kojima lee visine trougla sijeku u istoj taki (tu taku zovemo ortocentar).
Neka se visine iz vrhova A i B u trouglu ABC sijeku u taki H. tada je 0 HA BC =
, ,
i 0. HB CA =
, ,
Slijedi:
( ) ( )
0
0 i 0
0
HABH HAHC
HA BH HC HB CH HA
HBCH HBHA

+ =

+ = + =

+ =

,, ,,
, , , , , ,
,, ,, pa sabiranjem dobijemo
( )
0 0 0 , HBCH HAHC HC HA BH HC BA HC BA + = + = =
,, ,, , , , , ,
to znai da i trea visina prolazi
kroz taku H.
57

d) U trouglu ABC dati su vektori c AB =
, ,
i . b AC =
, ,
Taka D se nalazi na stranici , BC tako da je AD simetrala
ugla . BAC Napisati vektor AD
,
u vidu linearne kombinacije vektora i . b c
, ,

Neka je
0 0
i .
b c
b c
b c
= =
, ,
, ,
, , Poto je
( ) ( )
( ) , , ,
2
c AD AD b BAC
o
o = = =
, , , ,
X X X oito je
0 0
. b AD c AD =
, , , ,

S druge strane, take , , B D C su kolinearne sa rasporedom B D C pa zato postoje pozitivni realni brojevi
, o | tako da je 1 o | + = i . AD AB AC c b o | o | = + = +
, , , , ,
Kako je
( ) 0 0 0 0
b AD b c b b c b b o | o | = + = +
, , , , , , , , ,

( ) 0 0 0 0
c AD c c b c c c b o | o | = + = +
, , , , , , , , ,

slijedi:
( ) ( ) 0 0 0 0 0 0 0 0
b c b b c c c b b c c c c b b b o | o | o | + = + =
, , , , , , , , , , , , , , , ,


( ) ( ) 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
1 1
1 1 b c c c c c c b b b b b c b c b b c o | o |
| | | |
= = | |
| |
\ . \ .
, , , , , , , , , , , , , , , , , ,

.
b
c b
c
|
o | o = =
,
, ,
,
Ovo uvrstimo u jednakost 1, o | + = pa se dobije .
c b
b c b c
| o = =
+ +
, ,
, , , ,
Time je .
b c
AD c b
b c b c
= +
+ +
, ,
, , ,
, , , ,

e) U trouglu ABC dati su vektori a CB =
, ,
i . b AC =
, ,
Taka D se nalazi na stranici , BC tako da je AD visina na
stranicu . BC

Napisati vektor h AD =
, ,
u vidu linearne kombinacije vektora i . b a
, ,

Oito je
( )
( )
0 0 0 0
Pr , .
a
a b
a b a
h AD AC CD b b a b a b a a
a a a


= = + = + = + = =
,
, ,
, , ,
, , , , , , , , , , , ,
, , ,


Zadaci:
1. Dokaite pomou osobine 9) osobine 6) i 7).
2. Dokazati pomou skalarnog proizvoda vektora da je zbir kvadrata svih stranica paralelograma jednak zbiru
kvadrata njegovih dijagonala.
3. Ako su dijagonale paralelograma okomite, taj paralelogram je romb. Dokazati.
4. Ako su , AD BE i CF teinice trougla ABC, izraunati . BC AD CA BE AB CF + +
, , , , , ,

58

5. Nai ugao izmeu vektora a
,
i , b
,
ako je
( ) ( )
7 5 a b a b +
, , , ,
i
( ) ( )
7 2 4 a b a b
, , , ,
.
6. Za vektore , , a b c
, , ,

vrijedi: 0, 3, 1, 4. a b c a b c + + = = = =
, , , , , , ,

Izraunati . ab bc ca + +
, , ,, , ,

7. Zadan je trougao ABC u kome je
0
2, 3, 60 . AB AC BAC = = = X Izraunati pomou vektorskog rauna
duine teinica u datom trouglu.
8. Odrediti ugao izmeu simetrala dvije strane pravilnog tetraedra.
9. Odrediti ugao izmeu dvije glavne dijagonale u kocki.
10. U trouglu ABC taka D je sredite dui . BC Dokazati da je
( )
2 2 2 2
2 . AB AC AD BD + = +

10. Vektorski proizvod dva vektora
Definicija 1: Vektorski proizvod vektora a
,
i b
,

je vektor , c a b =
, , ,
sa osobinama:
a) Njegov intenzitet jednak je povrini paralelograma konstruisanog nad vektorima a
,
i ; b
,

b) Njegov nosa je prava okomita na ravan tog paralelograma;
c) Njegov smjer je takav da vektori , , a b c
, , ,
ine trijedar vektora desne orjentacije.
Poznato je iz geometrije da se povrina paralelograma moe raunati po formuli sin , P ab = pri emu su a i b
duine stranica paralelograma, a je ugao izmeu njih. Otuda, zbog stavke a) u definiciji 1, imamo da je
( )
sin , , . a b a b a b = =
, , , , , ,
X
Ova formula nam daje samo intenzitet vektorskog proizvoda. Ako elimo dobiti vektorski proizvod dva vektora,
pomenuta formula bi nam mogla koristiti jedino ako znamo jedinini vektor
0
c
,
eljenog vektora . c a b =
, , ,
Sada
koristei definiciju vektorskog proizvoda i izvedenu formulu za intenzitet vektorskog proizvoda dva vektora,
moemo dobiti nekoliko znaajnih osobina vektorskog proizvoda.
1) Vektorski proizvod nije komutativan, zbog osobine 3) u definiciji 1. Naime, zamjenom dva vektora u trijedru,
dolazi do promjene orjentacije, pa zato imamo osobinu antikomutativnosti: . a b b a =
, , , ,

2) Vektorski proizvod a b
, ,
je nula vektor ako i samo ako je 0 0 sin 0, a b = v = v =
, ,
tj. ako i samo ako je
0 0 0. a b = v = v =
, , , ,

Prva dva sluaja su trivijalni, a trei nam je najznaajniji, jer ako je 0, = to znai da su vektori i a b
, ,
kolinearni.
Prema tome, moemo zakljuiti da je 0 a b =
, , ,
uslov kolinearnosti vektora i . a b
, ,
Specijalno, moemo zapaziti da
je 0. a a =
, , ,

3) Iz stavke b) u definiciji 1) imamo da je a b a
, , ,
i . a b b
, , ,

4) Vektorsko mnoenje dva vektora je komutativno i asocijativno u odnosu na mnoenje jednim ili vie skalara,
naime
( ) ( ) ( )
a b a b a b o o o = =
, , , , , ,
i
( ) ( ) ( )
. a b a b o | o| =
, , , ,

59

5) Vektorsko mnoenje je asocijativno u odnosu na sabiranje i lijevo i desno, tj.
( )
a b c a c b c + = +
, , , , , , ,
i
( )
. a b c a b a c + = +
, , , , , , ,

6) Kako se mnoe vektorski ortovi koordinatnih osa, , , ? i j k
, , ,

Prema osobini 2) je 0, i i j j k k = = =
, , , , , , ,
dok iz definicije 1 direktno slijedi , i j k j k i k i j = . = . =
, , , , , , , , ,

pa je zato zbog osobine 1) . j i k k j i i k j = . = . =
, , , , , , , , ,


Teorem 1: Ako su dati vektori ( ) ( )
1 2 3 1 2 3
, , , , , , a a a a b b b b = =
, ,

tada je

( ) ( ) ( )
1 2 3 2 3 3 2 1 3 3 1 1 2 2 1
1 2 3
.
i j k
a b a a a i a b a b j a b a b k a b a b
b b b
= = +
, , ,
, , , , ,

Dokaz: Za poetak iskoristimo osobinu distributivnosti vektorskog proizvoda koja nam omoguava sda mnoimo
po principu svaki sa svakim:
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) 1 2 3 1 2 3 1 1 1 2 1 3 2 1 2 2
a b a i a j a k b i b j b k a b i i a b i j a b i k a b j i a b j j = + + + + = + + + +
, , , , , , , , , , , , , , , , , ,
( ) ( ) ( ) ( ) 2 3 3 1 3 2 3 3
. a b j k a b k i a b k j a b k k + + + +
, , , , , , , ,

Zatim iskoristimo injenice iz 6) i nakon toga direktno se dolazi do traene tvrdnje.
Formula iz teorema 1 nam omoguava da raunamo vektorski proizvod dva vektora kod kojih znamo njihove
komponente. Ne treba pamtiti razvijeni oblik te formule, zbog njene sloenosti, nego skraeni oblik, preko
determinante treeg reda. Svaki put raunaemo tu determinant razvijanjem po prvoj vrsti, pomou Laplasovog
pravila.
Znaajna je primjena vektorskog proizvoda u geometriji, za raunanje povrina mnogouglova u ravni. Znamo ve iz
definicije da se moe raunati povrina paralelograma
P a b =
, ,

konstruisanog nad

vektorima


i . a b
, ,

Otuda ako imamo trougao konstruisan nad tim vektorima, njegova je povrina upola manja, dakle
1
.
2
P a b =
.
, ,

Za raunanje povrine etverougla i mnogouglova sa veim brojem stranica, moemo ih pomou dijagonala
podijeliti na trouglove, pa sabrati povrine tih trouglova.
U sljedeem primjeru vidjeemo jo jednu primjenu vektorskog proizvoda u geometriji, jer emo dokazati sinusni
teorem za trougao vektorskim raunom.

Primjeri 1:
a) Neka su u trouglu ABC ozna eni vektori , , . BC a CA b BA c = = =
, , , , , ,

O ito je . c a b = +
, , ,

Slijedi : sin sin a c a a a b a b a c a b a c a b | = + = = =
, , , , , , , , , , , , , , , ,

.
sin sin
b c
|
=
, ,

60

Analogno se dokae da je
,
sin sin
a c
o
=
, ,
znai ,
sin sin sin
a b c
o |
= =
, , ,
ime smo dokazali sinusni teorem za trougao.

b) Dati su vrhovi etverougla ABCD: ( ) ( ) ( ) ( ) 3, 2, 4 , 5, 2, 8 , 3, 1, 2 , 5, 1,1 . A B C D Izraunati povrinu tog
etverougla i udaljenost take D od prave AB.
Imamo da je ( ) ( ) ( ) ( ) 8, 0, 4 , 8, 3, 6 , 2, 0, 1 , 2, 3, 3 . AB BC CD DA = = = =
, , , ,
Poto je 4 , AB CD =
, ,

zakljuujemo da je , AB CD | dok vektori BC
,
i DA
,
nisu kolinearni, tako da dati etverougao ima jedan par
paralelnih stranica. To konkretno znai da je etverougao ABCD trapez. Njegovu povrinu najlake je dobiti
vektorskim putem, kao zbir povrina trouglova ABD i BCD. Povrina trougla ABD je
1
1
.
2
P AB AD =
, ,

Imamo da je ( ) ( ) 8 0 4 12,16, 24 4 3, 4, 6
2 3 3
i j k
AB AD = = =

, , ,
, ,

1
4 9 16 36 4 61 2 61. AB AD P = + + = =
, ,

Povrina trougla BCD je
2
1
.
2
P BC BD =
, ,

( )
2
241
8 3 6 3, 14, 6 9 196 36 241 .
2
10 3 7
i j k
BC BD BC BD P = = = + + = =

, , ,
, , , ,

Traena povrina etverougla ABCD je
241
2 61 .
2
P = +
Udaljenost take D od prave AB je upravo visina h datog trapeza. Poto se povrina trapeza rauna po formuli
,
2
a c
P h
+
= pri emu su a i c duine osnovica (paralelnih stranica) i poto je
64 16 4 5, 4 1 5, a AB c CD = = + = = = + =
, ,
slijedi:
2 4 61 241
.
5 5
P
h
a c
+
= =
+



Zadaci:

1. Koristei teorem 1 dokazati osobine 4) i 5).
2. Koristei teorem 1, dokazati da vai formula:
( ) ( ) ( )
a b c a c b a b c =
, , , , , , , , ,
za tri proizvoljna vektora
( ) ( ) ( )
1 2 3 1 2 3 1 2 3
, , , , , , , , . a a a a b b b b c c c c = = =
, , ,

Nakon toga izvesti formulu za
( )
. a b c
, , ,

3. Koristei formulu iz prethodnog zadatka dokazati da vai formula
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
, a b c d b d a c b c a d
(
=

, , , , , , , , , , , ,
za etiri proizvoljna vektora
( ) ( ) ( ) ( )
1 2 3 1 2 3 1 2 3 1 2 3
, , , , , , , , , , , . a a a a b b b b c c c c d d d d = = = =
, , , ,

4. Dokazati da je
( ) ( )
2 2 2 2
. a b a b a b + =
, , , , , ,

5.
U trouglu ABC dati su vektori a CB =
, ,
i . b AC =
, ,
Taka D se nalazi na stranici , BC tako da je AD visina
na stranicu . BC

Ako je , h AD =
, ,

dokazati da je
( )
2
1
. h a b a
a
=
, , , ,
,

61

6. Date su take: (1,1, 2), (2, 1, 5), ( , 7, 4), (2, 1, 5) A B C D o .
a) Odrediti o tako da etverougao ABCD bude trapez.
b) Za naeno o izraunati povrinu i visinu tog trapeza.
7. Izraunati sve visine u trouglu ABC ako je
( )
2 , 3 , 2, 1, , .
6
AB p q BC q p q p q
t
= = = = =
, , , , , , , , ,
X
8. Vektori 3 d v w =
, , ,
i 2 5 e v w = +
, , ,
su dijagonale paralelograma. Izraunati povrinu paralelograma ako je
( )
0
1, 2, , 30 . v w v w = = =
, , , ,
X
9. Izraunati unutranje uglove, sve tri visine i sve tri teinice, te poluprenik opisane i upisane krunice
trougla iji su vrhovi ( ) ( ) ( ) 4, 4, 4 , 2, 4, 2 , 3, 3, 6 . A B C
10. Neka je T teite trougla ABC. Dokazati da je: CA TC BC TB AB TA = =



11. Mjeoviti vektorski proizvod tri vektora
Neka su , , a b c
, , ,

dati vektori. Izraz
( )
a b c
, , ,

zovemo mjeoviti proizvod vektora , , a b c
, , ,

i koristimo oznaku
( )
, , . a b c a b c
(
=

, , , , , ,

Poto je
( )
a b
, ,

vektor, oito je
( )
a b c
, , ,

broj, za bilo koji izbor vektora , , . a b c
, , ,

Taj broj nam je znaajan zbog
njegove geometrijske interpretacije.
1) Pretpostavimo da je
{ }
, , a b c
, , ,

trijedar vektora desne orjentacije. Pretpostavimo osim toga, da se nad tim
vektorima moe konstruisati paralelopiped. Konkretno, to znai da ti vektori nisu komplanarni (ne lee u istoj
ravni) i da je paralelopiped takav da vektori , , a b c
, , ,
predstavljaju 3 ivice paralelopipeda koje polaze iz istog vrha.
Radi jednostavnijeg rauna stavimo da je . d a b =
, , ,

Tada je
( )
Pr .
d
a b c d c d c = =
,
, , , , , , ,

Poto je d a b =
, , ,
povrina baze paralelopipeda (tj. paralelograma razapetog nad vektorima i , a b
, ,

a
Pr
d
c H =
,
,
je upravo visina paralelopieda koja odgovara toj bazi, oito je
( )
a b c V =
, , ,
zapremina
parelelopipeda konstruisanog nad vektorima , , . a b c
, , ,

2) Pretpostavimo da je
{ }
, , a b c
, , ,

trijedar vektora lijeve orjentacije. U odnosu na prethodni sluaj, razlika je u tome
to je sada visina paralelopipeda jednaka
( )
Pr Pr ,
d d
H c c

= =
, ,
, ,
pa je zato
( )
. a b c V =
, , ,

Oito je
( )
V a b c =
, , ,

formula koja bi odgovarala u oba sluaja.
62

Dakle, mjeoviti vektorski proizvod tri nekomplanarna vektora po apsolutnoj vrijednosti jednak je zapremini
paralelopipeda konstruisanog nad tim vektorima.
Ukoliko bismo nad (nekomplanarnim) vektorima , , a b c
, , ,

konstruisali tetraedar, njegova zapremina bila bi
( )
1
6
t
V a b c =
, , ,

jer je baza tetraedra trougao, ija se povrina dobije kao polovina povrine odgovarajueg paralelograma, a osim
toga zapremina piramide je 3 puta manja od zapremine prizme, koja ima istu bazu i istu visinu kao piramida.
I u ovoj formuli uzet je znak apsolutne vrijednosti, jer zapremina (figure u prostoru) mora biti pozitivna.

Meutim ako bismo znali da je trijedar vektora
{ }
, , a b c
, , ,
desne orjentacije, ne bi nam trebao znak apsolutne
vrijednosti. Iz dosadanjeg razmatranja jasno je da sad moemo raunskim putem odrediti da li trijedar vektora
{ }
, , a b c
, , ,

ima lijevu ili desnu orjentaciju, pomou mjeovitog proizvoda tih vektora. Ako je , , 0, a b c
(
>

, , ,
taj
trijedar je desne, a ako je , , 0, a b c
(
<

, , ,
trijedar je lijeve orjentacije.
Ukoliko znamo koordinate vektora u trijedru, ( ) ( ) ( )
1 2 3 1 2 3 1 2 3
, , , , , , , , , a a a a b b b b c c c c = = =
, , ,

moemo dobiti
formulu za , , . a b c
(

, , ,
Najprije, znamo da je ( )
2 3 3 2 3 1 1 3 1 2 2 1
, , . a b a b a b a b a b a b a b =
, ,

Slijedi: ( ) ( )
2 3 3 2 3 1 1 3 1 2 2 1 1 2 3
, , , , , , a b c a b a b a b a b a b a b c c c
(
= =

, , ,

( ) ( ) ( )
1 2 3 3 2 2 1 3 3 1 3 1 2 2 1
c a b a b c a b a b c a b a b = + =
1 2 3
1 2 3
1 2 3
,
a a a
b b b
c c c
= to se oito dobije razvijanjem determinante po treoj vrsti.
Znai,
( ) ( ) ( )
1 2 3
1 2 3 1 2 3 1 2 3 1 2 3
1 2 3
, , , , , , , , , , .
a a a
a a a a b b b b c c c c a b c b b b
c c c
(
= = = =

, , , , , ,

Ukoliko bi neka vrsta u determinanti bila linearna kombinacija preostale dvije vrste, npr. da se trea vrsta moe
dobiti pomou prve i druge vrste, kad se prva vrsta pomnoi nekim brojem razliitim od nule i druga vrsta se
pomnoi nekim nenultim brojem i tako pomnoene da se saberu i dadnu treu vrstu, znamo da je tada
determinanta jednaka nuli. No, to bi s druge strane znailo da se neki od vektora , , a b c
, , ,
moe izraziti kao linearna
kombinacija preostala dva vektora, to povlai da su ti vektori komplanarni (a ujedno i linearno zavisni). To nas
vodi do vrlo vanog zakljuka:
( )
0 , , su komplanarni vektori . a b c a b c =
, , , , , ,

63

Ako u determinanti zamijenimo mjesta prvoj i drugoj vrsti, a nakon toga, drugoj i treoj vrsti, vrijednost
determinante se nee promijeniti (jer, kao to znamo, jedna zamjena mjesta dvije vrste mojenja znak
determinante). Tako se zakljuuje da ciklika zamjena vektora u mjeovitom vektorskom proizvodu tri vektora ne
mijenja vrijednost proizvoda, tj.
, , , , , , . a b c b c a c a b
( ( (
= =

, , , , , , , , ,

Isto tako, , , , , , , . a c b c b a b a c
( ( (
= =

, , , , , , , , ,

Generalno, , , , , , , , , , , , , . a b c b c a c a b a c b c b a b a c
( ( ( ( ( (
= = = = =

, , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Primjeri:
a) Ako je zapremina paralelopipeda konstruisanog nad nekomplanarnim vektorima , , a b c
, , ,
u prostoru jednaka 2,
izraunati:
( ) ( ) ( )
2 . I a b c a b a b c
(
= +

, , , , , , , ,

S obzirom na to ta je zadano, moemo konstatovati da je , , 2 a b c
(
=

, , ,
ili je , , 2. a b c
(
=

, , ,

U nastavku koristimo osobine skalarnog, vektorskog i mjeovitog proizvoda vektora,
( ) ( ) ( ) ( )
0 0
2 2 a b c a b a b c a b c a a a b a c b a b b b c
| |
(
+ = + + + =
|

\ .
, ,
, , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
2 2 2 . a b c b a a c b a b c a b c a c b c a b c b a c = + + + = + + =
, , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Pri tome smo uzeli u obzir da je
( ) ( ) ( ) ( )
0, a a c b b c c a c c b c = = = =
, , , , , , , , , , , ,
zbog osobine da je vektorski
proizvod dva vektora okomit na oba vektora u tom proizvodu.
Najzad, poto je i
( ) ( )
b a c a c b = =
, , , , , ,

, , , , , a c b a b c
( (
= =

, , , , , ,
slijedi da je 3 , , 6, I a b c
(
= =

, , ,
ako je
{ }
, , a b c
, , ,
trijedar vektora desne orjentacije,
odnosno, 6, I = ukoliko je
{ }
, , a b c
, , ,
trijedar vektora lijeve orjentacije.

b) Izvesti obrazac za skalarni proizvod dva vektorska proizvoda,
( ) ( )
. a b c d
, , , ,

Neka je . x a b =
, , ,
Tada je
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
, , , , . a b c d x c d c d x d x c d x c c d a b
( ( (
= = = = =

, , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Poto je

( ) ( ) ( )
a b c a c b a b c =
, , , , , , , , ,

(zadatak 2 u zadacima za vjebu iz prole lekcije), slijedi
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
.
a c a d
a b c d c a b d b a d a c b d b c a d
b c b d

(
= = =


, , , ,
, , , , , , , , , , , , , , , , , , ,
, , , ,


Zadaci:

1. Provjeriti da li vrijede formule:
a)
( ) ( ) ( )
2
, , . a b b c c a a b c
( (
=

, , , , , , , , ,

b)
( ) ( ) ( ) ( )( )
2
. a b a c a b c a b a c =
, , , , , , , , , , ,



( ) ( )
, , , , a b c b c a b c a a b c
( (
= = =

, , , , , , , , , , , ,
64

c)
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
. a b c d a d b c a c b d + =
, , , , , , , , , , , ,


d)
, , 2 , , . a b b c c a a b c
( (
+ + + =

, , , , , , , , ,


e) , , 4 , , . a b c b c a c a b a b c
( (
+ + + + =

, , , , , , , , , , , ,


f) , , , , 0. a b c b c a b a c c a b
( (
+ + = =

, , , , , , , , , , , ,


2. Dati su vektori ( ) 8, 4,1 a =
,
i ( ) 2, 2,1 . b =
,
Nai vektor c
,
koji je okomit na vektoru , a
,
komplanaran sa
vektorima a
,
i , b
,
sa vektorom b
,
gradi otar ugao i 2 . c a =
, ,

3. Data je etverostrana piramida ABCDE, ija je baza paralelogram ABCD. Ako je
( ) ( ) ( ) ( ) 2, 3,1 , 4,1, 2 , 6, 3, 7 , 5, 4, 8 , A B C E izraunati zapreminu piramide i visinu povuenu iz vrha
E.
4. Nai sve vrijednosti parametra m tako da vektori ( ) 0, ,1 , a m =
,
( ) 1, 1, 3 , b m = +
,

( ) ,1 ,1 c m m =
,
budu komplanarni. Za dobijenu cjelobrojnu vrijednost parametra m izraziti vektor c
,

kao linearnu kombinaciju vektora a
,
i . b
,

5. Take ( ) ( ) ( ) ( )
1
2, , 3 , 1, 3, 2 , 2, 4, 3 , 4, 2, 1 A y C D D su vrhovi paralelopipeda
1 1 1 1
ABCDA BC D .
Odrediti koordinate nepoznatih vrhova paralelopipeda i nepoznatu koordinatu take A tako da zapremina
paralelopipeda bude jednaka 10.
6. Dati su vektori: 2 , 2 3 , 4 a i j k b i k c j k = + = =
, , , , , , , , , ,
.
a) Nai tako da vektori
( )
, i a a b b c +
, , , , ,
budu linearno zavisni.
b) Nai tako da se nad vektorima i a b c +
, , ,
moe konstruisati pravougaonik. Za koliko se
razlikuje povrina tog pravougaonika od povrine paralelograma konstruisanog nad
vektorima i b c
, ,
?


OBLAST: ANALITIKA GEOMETRIJA U PROSTORU
12. Jednaina ravni u prostoru
Poznata je injenica iz geometrije da je ravan jedan od osnovnih geometrijskih pojmova i kao takva, ona se ne
definie. Posmatrana kao geometrijska figura, ravan je beskonana i dijeli prostor na dva dijela koje zovemo
poluprostorima. U prostoru postoji beskonano mnogo ravni, ba kao to svaka ravan sadri beskonano mnogo
pravih, a svaka prava sadri beskonano mnogo taaka. Podsjetimo se da se ravni oznaavaju slovima grkog
alfabeta ( , , ,... o | ), prave malim slovima latinice (a, b, c, ...), a take velikim slovima latinice (A, B, C, ...).
Da bismo doli do jednaine neke ravni u prostoru, trebali bismo poznavati bilo koji vektor koji je okomit na tu
ravan. Zvaemo ga vektorom normale na ravan. Poto je ravan beskonana, postoji beskonano mnogo vektora
okomitih na datu ravan, ali nama je dovoljan bilo koji, nenulti vektor, okomit na ravan, da ga proglasimo vektorom
normale.
65

Neka je data ravan i neka je ( ) , , n A B C =
,
vektor normale na tu ravan. Pretpostavimo da osim vektora
normale, znamo i jednu taku ( )
1 1 1 1
, , M x y z u toj ravni, a
1
r
,
neka je vektor poloaja te take. Za proizvoljnu
taku ( ) , , M x y z o e (tzv. tekua ili pokretna taka ravni) iji je vektor poloaja , r
,
imamo da je
1
, r r o c
, ,
jer
je
1 1 1 1
. r r OM OM OM M O M M = = + =
, , , , , , ,

Poto je , n o
,
slijedi da je
( ) ( )
( )
1 1
0 .... 1 n r r r r n =
, , , , , ,

Kad se oslobodimo zagrada, iz (1) slijedi:
1
0. r n r n =
, , , ,
Jasno,
1
r n
, ,
je skalar, oznaimo ga sa ( ). D Tada
jednaina ravni glasi:
( ) 0 ... 2 r n D + =
, ,

Za jednainu (2) kaemo da je opti vektorski oblik jednaine ravni.
Ako pomnoimo skalarno vektore ( ) , , r x y z =
,
i ( ) , , n A B C =
,
iz (2) slijedi:
( ) 0 ... 3 Ax By Cz D + + + =
Ovo je opti oblik jednaine ravni . U toj ravni nalaze se sve take, ije koordinate zadovoljavaju jednainu (3).
Preciznije reeno, taka ( ) , , T u v w nalazi se u ravni (tada piemo: T o e ) ako i samo ako je
0. Au Bv Cw D + + + =


Primjeri 1:
a) Taka ( ) 2, 0, 3 A nalazi se u ravni 5 4 3 1 0, x y z + + = jer je ( ) 5 2 4 0 3 3 1 0. + + = Taka
( ) 1, 2, 3 B nije u toj ravni, jer ( ) 1 2 2 0 3 3 1 0. + + =
b) Ako elimo nai jednu ili vie taaka (koliko god elimo) u nekoj ravni, proizvoljno izaberemo vrijednosti
dvije od tri promjenljive , , , x y z a treu izraunamo iz jednaine ravni. Npr. za ravan
: 2 2 5 0, x y z t + = ako uzmemo da je 5, x z = = dobijamo 5 0 5. y y + = = To znai da
( ) 5, 5, 5 . T t e Ako pak odaberemo da je 1, 0, y z = = tada je ( ) 2 4 0 2 2,1, 0 , x x P t + = = e
itd.
Ako je 0 D = u jednaini (3), ravan oito prolazi kroz koordinatni poetak ( ) 0, 0, 0 . O
Oznaimo sa , , , a b c redom brojeve koje dobijemo na x, y i z osi u presjeku sa ravni ija je jednaina data sa
(3). Te brojeve emo zvati odsjecima ili segmentima ravni na koordinatnim osama.
Ako je 0 D = oito je tada 0. a b c = = =
Pretpostavimo da je 0 D = i da su , , A B C takoe razliiti od nule.
66

Poto ravan sijee x osu u taki ( ) , 0, 0 , a uvrtavanjem ovih koordinata u (3), dobijamo:
0 .
D
Aa D a
A
+ = = Analogno se dobije: , .
D D
b c
B C
= =
S druge strane, jednaina (3), nakon dijeljenja sa brojem 0 D = glasi:
1 0 1,
A B C x y z
x y z
D D D
D D D
A B C
+ + + = + + =


odnosno, uzimajui u obzir izvedene formule za a, b i c:
1 ...(4)
x y z
a b c
+ + =
Ovo je segmentni oblik jednaine ravni.
Ako je u jednaini (3) 0, A = oito u toj jednaini nema varijable x, pa onda nema te varijable ni u
segmentnom obliku (4). U tom sluaju, ravan ne sijee x osu, dakle odsjeak a ne postoji. To se deava ako i
samo ako je ravan paralelna sa x osom.
Analogno, ako je 0, B = ravan je paralelna sa y osom i tada ne postoji odsjeak b.
Ako je 0, C = ravan je paralelna sa z osom i tada ne postoji odsjeak c.
Ako je 0, A D = = imamo ravan koja je paralelna sa x osom i prolazi kroz ishodite, koje inae lei na x osi.
Zato za ravan 0 By Cz + = zakljuujemo da sadri x osu.
Izvedi analogno zakljuke za ravni 0 Ax By + = i 0. Ax Cz + =
Ako je 0, 0, A B C = = = imamo ravan 0, Cz D + = koja je paralelna sa x osom i y osom. Ta je ravan onda
paralelna sa xOy ravni i oito se njena jednaina moe transformisati na oblik , z c = gdje je c odsjeak
ravni na z osi. Ostala dva odsjeka ravni, a i b, ne postoje.
Ako je 0, 0, A B D C = = = = imamo ravan paralelnu xOy ravni, koja prolazi kroz ishodite ( ) 0, 0, 0 . O To
je onda upravo sama xOy ravan. Dobijenu jednainu 0 Cz = moemo podijeliti brojem 0, C = dakle
imamo da je 0 jednaina ravni . z xOy =
Izvedi analogno zakljuke u sluajevima 0, 0 A C B = = = i 0, 0. B C A = = = ta se moe zakljuiti o tim
ravnima ako je i 0? D = Kako glase jednaine i yOz xOz ravni?

12.1 Izvoenje jednaine ravni
1) Jednainu ravni najjednostavnije i najbre moemo dobiti ukoliko poznajemo njen vektor normale
( ) , , n A B C =
,
i jednu taku ( )
1 1 1 1
, , M x y z u ravni. Ovu smo situaciju ve analizirali na poetku i zakljuili da
tada vai vektorska jednaina (1). Ako uzmemo u obzir koordinate vektora ( ) , , r x y z =
,
i ( )
1 1 1 1
, , , r x y z =
,

dobijamo jednainu
67

( ) ( ) ( ) ( )
1 1 1
0 5 A x x B y y C z z + + =
2) Ako ne znamo vektor normale ravni, njenu jednainu moemo dobiti i ako znamo tri nekolinearne take u
toj ravni. Neka su ( ) ( ) ( )
1 1 1 1 2 2 2 2 3 3 3 3
, , , , , , , , M x y z M x y z M x y z poznate take u ravni . o Ako je
( ) , , M x y z proizvoljna taka u toj ravni, tada su
1 2 3
, , , M M M M komplanarne take, pa su i vektori
1 1 2 1 3
, , M M M M M M
, , ,
komplanarni i zato je
( ) 1 1 2 1 3
0, M M M M M M =
, , ,
a ako uzmemo u obzir koordinate
dobije se jednaina:
1 1 1
2 1 2 1 2 1
3 1 3 1 3 1
0.
x x y y z z
x x y y z z
x x y y z z

=


3) Ako ne znamo vektor normale n
,
ravni , o ali znamo da je on okomit na dva poznata vektora a
,
i , b
,
tada je
n
,
kolinearan vektorskom proizvodu , a b
, ,

dakle
( )
, 0. n a b = =
, , ,

Pri tome, broj moemo odabrati
proizvoljno (samo da nije jednak nuli).
Takoe, ako znamo da u ravni o lee vektori a
,
i , b
,

ili da je ta ravan paralelna vektorima a
,
i , b
,
vektor
normale ravni o

se takoe nalazi po formuli
( )
, 0. n a b = =
, , ,

4) Ako se ravni o i | sijeku i odreuju neku pravu a i ako nam treba jednaina ravni t koja sadri tu pravu i
zadovoljava neki dodatni uslov (npr. prolazi kroz datu taku, okomita na neku ravan itd.), ravan t moemo
nai pomou pramena ravni. Naime, kroz pravu a prolazi u prostoru beskonano mnogo ravni. Skup svih ravni
koje prolaze kroz datu pravu zovemo pramen ili snop ravni.
Ako su date jednaine ravni
1 1 1 1
: 0 A x B y C z D o + + + = i
2 2 2 2
: 0, A x B y C z D | + + + = tada je jednaina
pramena svih ravni koje prolaze kroz pravu a: ( )
1 1 1 1 2 2 2 2
0, A x B y C z D A x B y C z D + + + + + + + = gdje je
eR promjenljivi parametar.
Primjer 2: Nai jednainu ravni koja prolazi kroz x osu i kroz taku ( ) 31, 0,1 . M
I nain: Konstatovali smo da svaka ravan koja prolazi kroz x osu ima jednainu oblika 0 By Cz + = za neke
realne konstante B i C. Iskoristimo injenicu da taka ( ) 31, 0,1 M lei na traenoj ravni. Imamo da je
0 1 0 0. B C C + = = Dakle, 0 0 By y = = je traena ravan. To je xOz ravan.
II nain: Ako na x osi izaberemo dvije take ( ) 0, 0, 0 O i ( ) 1, 0, 0 , A onda imamo tri take kroz koje prolazi
ravan, pa emo jednainu traene ravni nai po formuli izvedenoj u 2).
0 0 0
1 0 0 0 0 0 0 0 0 0.
0 1
31 0 0 0 1 0
x y z
y z
y y

= = = =


68

III nain: Poto ravan sadri x osu, ona sadri i njen ort ( ) 1, 0, 0 . i =
,
Oito traena ravan sadri i vektor
( ) 31, 0,1 . OM =
,
Prema onome to smo rekli u 3), vektor normale traene ravni je kolinearan vektoru
( ) 1 0 0 0, 1, 0 .
31 0 1
i j k
i OM = =
, , ,
, ,
Moemo odabrati da je ( )

0, 1, 0 0,1, 0
B A C
n
| |
= =
|
\ .
,
i
1 1 1
0. x y z = = =
Prema formuli (5) slijedi: ( ) ( ) ( ) 0 0 1 0 0 0 0 0. x y z y + + = =
IV nain: Ovaj zadatak moemo rijeiti i pomou pramena. Naime, x osa se dobije u presjeku xOy ravni
0 z = i xOz ravni 0. y = Zato se moe postaviti jednaina pramena svih ravni koje sadre x osu u obliku
0 z y + = ili 0, y z + = parametar. Koristei podatak da traena ravan sadri taku ( ) 31, 0,1 M iz
jednaine 0 z y + = bi slijedilo 1 0, = to znai da u tom pramenu nema nijedne ravni sa zadanim
osobinama. No iz oblika 0, y z + = slijedi 0 1 0 0 0. y + = = =

12.2 Odnos dvije ravni
Iz geometrije je poznato da se dvije razliite ravni u prostoru sijeku po nekoj pravoj ili su paralelne. Neka je
ravan sa vektorom normale
1
, n
,
a ravan okomita na vektoru
2
. n
,

1) Ako je , o | | tada je i
1 2
. n n
, ,
| Moemo rei da je
1 2
0 n n =
, , ,
uslov paralelnosti ravni i , o | ili
( ) ( )
1 1 1
1 1 1 1 2 2 2 2
2 2 2
, , , , , .
A B C
n A B C n A B C
A B C
= = = =
, ,

Udaljenost izmeu dvije paralelne ravni moe se raunati kao udaljenost bilo koje take jedne ravni od druge
ravni. Ako je ( )
1 1 1
, , M x y z taka van ravni : 0, Ax By Cz D o + + + = tada je udaljenost take M od ravni
jednaka
1 1 1
2 2 2
.
Ax By Cz D
d
A B C
+ + +
=
+ +

Ovu injenicu emo dokazati poslije.
2) Ako se ravni i o | sijeku, one zatvaraju neki ugao , 0 . t < < Tada je
( )
1 2
1 2
1 2
, cos .
n n
n n
n n


= =

, ,
, ,
X , ,
Specijalno,
1 2 1 2
0 n n n n o | =
, , , ,
ili
( ) ( )
1 1 1 1 2 2 2 2 1 2 1 2 1 2
, , , , , 0. n A B C n A B C A A B B C C = = + + =
, ,


Primjeri 3:
a) Odrediti ugao izmeu strana ABC i ABD tetraedra ABCD ako je ( ) ( ) 2, 5, 0 , 1, 6, 2 , A B ( ) ( ) 1, 4,1 , 1, 4, 3 . C D
69

Pomou formule za jednainu ravni koja prolazi kroz tri nekolinearne take moemo nai jednaine ravni ABC i
ABD, ali nama je dovoljno znati njihove vektore normale. Kad imamo tri nekolinearne take u ravni, od njih
moemo formirati dva nekolinearna vektora, pa je vektor normale te ravni kolinearan njihovom vektorskom
proizvodu (vidi 3) u 9.1).
Dakle, za ravan ABC moemo raunati ( )
1
1 1 2 3, 5, 4 ,
3 1 1
i j k
AB AC n = = =

, , ,
, , ,
a za ravan ABD
( )
2
1 1 2 5,1, 2 .
1 1 3
i j k
AB AD n = = =

, , ,
, , ,

Ako je traeni ugao, tada je
1 2
1 2
15 5 8 18 18 9 9 15 3 15
cos ,
75 25 9 25 16 25 1 4 5 2 30 10 15 5 15
n n
n n

+
= = = = = = =
+ + + +
, ,
, , dakle,
3 15
arccos .
25
=

b) Nai jednainu ravni koja je paralelna ravni 2 2 3 0 x y z + + = , a od take ( ) 1, 2, 1 A ima udaljenost 3.

Obzirom da za dvije paralelne ravni moemo uvijek odabrati da imaju isti vektor normale, jednainu traene ravni
moemo napisati u obliku: 2 2 0, x y z m + + = gdje je m nepoznata konstanta. Tada je udaljenost date take A
od te ravni jednaka:
2 4 1 7
,
3 4 4 1
m m
d
+ + + +
= =
+ +
pa poto se trai da bude 3, d = onda je
7
3 7 9 7 9 2 16.
3
m
m m m m
+
= + = + = = v =

Zadaci:
1. Take ( ) ( ) ( ) ( ) , , , , , , , , , , A a b c B b c a C c a b a b c = = su vrhovi trougla. Dokazati da je taj trougao
jednakostranian i odrediti jednainu ravni tog trougla.
2. Nai jednainu ravni koja prolazi kroz take ( ) ( ) 1, 2, 1 i 3, 0, 2 A B i paralelna je x osi.
3. Nai jednainu ravni koja je okomita na ravan : 2 2 3 0 x y z o + + = i sijee ravan po pravoj koja lei u
xOz ravni.
4. Kroz taku ( ) 2, 1, 3 A postavljene su dvije ravni. jedna od njih sadri x osu, a druga sadri y osu.
Odrediti ugao izmeu te dvije ravni.
5. Taka ( ) , , P a b c se projicira u take A, B, C redom na , , yOz xOz xOy ravan i u take A', B', C' redom na
x, y i z osu. Ravan prolazi kroz take A, B, C, a ravan kroz take A', B', C'. Dokazati da su ove ravni
paralelne i izraunati njihovu udaljenost.
70

6. Nai jednainu ravni koja je od ishodita koordinatnog sistema udaljena za 6 jedinica, a njeni odsjeci na
koordinatnim osama su u omjeru : : 1: 3: 2. a b c =
7. Dat je jedan vrh paralelopipeda ( ) 1,1,1 A i jednaine triju njegovih strana: 2 1 0, x y z + + =
2 3 2 0, x y z + + + = 3 0. x y z + = Napisati jednaine preostale tri strane paralelopipeda.
8. Nai centar i poluprenik sfere koja je upisana u tetraedar koga gradi ravan 2 3 6 4 0 x y z + = sa
koordinatnim ravnima. (Uputa: centar sfere je taka koja je jednako udaljena od ravni trouglova koji
formiraju tetraedar, a poluprenik je jednak toj udaljenosti).
9. Koja od koordinatnih ravni prolazi kroz presjek ravni 4 2 6 0 x y z + = i 6 5 3 9 0? x y z + + =
10. Odrediti brojeve a i b tako da ravan 2 0 ax y z b + + = prolazi kroz presjek ravni 2 3 0 x y z + + = i
3 5 0. x y + =


13. Jednaina prave u prostoru
Kod uvoenja jednaine ravni u prostoru vidjeli smo da je uz svaku ravan vezan jedan vektor, tanije vektor
normale ravni. Ako elimo nai jednainu ravni ili rijeiti neki drugi problem oko ravni, najee se baziramo na
vektorski raun.
Kod uvoenja jednaine prave u koordinatnom sistemu u prostoru takoe emo koristiti vektore. Sada emo
vidjeti da je za dobijanje jednaine prave dovoljno poznavati jednu taku na toj pravoj i jedan vektor. Odabraemo
vektor koji je paralelan datoj pravoj. Za svaku pravu postoji beskonano mnogo vektora koji su s njom paralelni
(kolinearni). Moemo izabrati bilo koji od njih i zvaemo ga vektor pravca ili vektor smjera prave.
Neka je data prava a u prostoru i neka je ( )
1 1 1 1
, , M x y z neka fiskna taka na pravoj a sa radijus vektorom
1
, r
,
a
vektor ( ) , , p l m n =
,
neka je njen vektor pravca, tj. . p a
,
| Za proizvoljnu taku ( ) , , , M x y z iji je radijus vektor
, r
,
na pravoj a ( tzv. tekua taka prave), oito je vektor
1
r r
, ,
kolinearan pravoj a, a time i vektoru , p
,
pa zato
postoji skalar , t eR takav da je
1
...(1) r r t p =
, , ,

ili, ekvivalentno vrijedi:
( ) 1 1
0 ...(2) r r p r p r p = =
, , , , , , , ,

Jednaine (1) i (2) zovemo vektorskim oblikom jednaine prave u prostoru.
Iz (1) slijedi: ( ) ( )
1 1 1
, , , , , x x y y z z t l m n = odnosno
1 1 1
...(2)
x x y y z z
t
l m n

= = =
Jednainu (2) zovemo kanonskim ili simetrinim oblikom jednaine prave u prostoru.
Ako jednainu (2) rijeimo po varijablama x, y i z, imamo:
71


1
1
1
(3)
x x lt
y y mt
z z nt
= +

= +

= +


Ovo je parametarski oblik jednaine prave u prostoru. Pri tome je t parametar.
U jednaini (2) dozvoljeno je da neki od nazivnika budu nula, jer je neminovno da jedna ili dvije koordinate
vektora pravca neke prave budu nula. Npr., ako imamo pravu
1 1 1
0
x x y y z z
t
m n

= = =

tada je
1 1 1
, , , x x y y mt z z nt = = + = + to nam govori da sve take na toj pravoj imaju prvu koordinatu istu, to je
broj
1
. x
Najzad, prava se moe napisati i kao presjek dvije ravni, tako da se kao jedan oblik jednaine prave moe smatrati
i skup od dvije jednaine neparalelnih ravni:
1 1 1 1
2 2 2 2
0
...(4)
0
A x B y C z D
A x B y C z D
+ + + =

+ + + =


Ako je

1 1 1
2 2 2
,
A B C
A B C
= =

jednaina (4) ne predstavlja pravu.

Primjer 1: Pravu a, koja je data kao presjek ravni 3 14 0 x y z + = i 2 3 0 x y z = elimo napisati u
kanonskom obliku. Ovo se moe uiniti na dva naina. U prvom nainu raunamo vektor pravca prave i odabiremo
jednu taku na pravoj, a u drugom nainu direktno dolazimo do kanonskog oblika, pogodnim transformacijama
datih jednaina.
I nain: Oitamo vektore normala datih ravni, ( )
1
3, 1,1 n =
,
i ( )
2
2, 1, 1 . n =
,
Vektor pravca p
,
prave a je
kolinearan vektorskom proizvodu ( )
1 2
3 1 1 2, 5, 1 ,
2 1 1
i j k
n n = =

, , ,
, ,

pa moemo odabrati da je ( ) 2, 5, 1 . p =
,

Da bismo napisali pravu a u kanonskom obliku, treba nam jedna, bilo koja taka na toj pravoj. Zato treba rijeiti
sistem od dvije jednaine sa tri nepoznate,
3 14 0
2 3 0
x y z
x y z
+ =
=
(*)
koji inae ima beskonano mnogo rjeenja. Za poetak se eliminie jedna nepoznata. Dovoljno je sabrati ove dvije
jednaine, pa imamo da je 5 2 17. x y = Kad imamo jednainu sa dvije nepoznate, jednu nepoznatu odaberemo
proizvoljno, a drugu izraunamo. Uzmimo npr. neka je 1, x = tada 5 2 17 2 12 6. y y y = = = Iz prve
jednaine je 3 14 3 6 14 5. z x y = + + = + =
72

Dakle, dobili smo taku ( ) 1, 6, 5 . T a e Otuda imamo jednainu
1 6 5
: .
2 5 1
x y z
a
+
= =


II nain: Eliminisaemo jednu nepoznatu iz sistema (*), npr. z. Dobijemo kao u I nainu da je 5 2 17. x y = Sada je
( ) 5 3 5 17 5 15 2 1 3
1 .
2 2 2 2 5 2
x x x y x
y y
+
= = + = =
Dalje,
5 17 11 3 8 3 4 3
3 14 3 14 4 .
2 2 2 2 2 1 2
x x x x z x
z x y x z
+ +
= + + = + + = = + = =


Otuda je
3 1 4
: .
2 5 1
x y z
a
+
= =


Na prvi pogled, dobili smo razliite jednaine prave a u I i II nainu. To je zbog izbora take koja lei na pravoj, jer
smo oito u oba naina dobili isti vektor pravca. Nije teko pokazati da su ove dvije jednaine ekvivalentne. Npr.
jednainu koju smo dobili kao rezultat u I nainu,
1 6 5
: ,
2 5 1
x y z
a
+
= =

moemo napisati ovako:


3 2 1 5 4 1 3 1 4 3 1 4
1 1 1 .
2 5 1 2 5 1 2 5 1
x y z x y z x y z + + + + +
= = + = + = + = =




13. 1 Odnos dvije prave u prostoru
Dvije razliite prave u prostoru mogu biti paralelne ili mimoilazne u tim sluajevima one nemaju nijednu
zajedniku taku i mogu se sjei, ako imaju jednu zajedniku taku.
Ako su prave a i b paralelne, paralelni su (kolinearni) i njihovi vektori pravca, to se lako prepoznaje po njihovim
koordinatama, koje su u tom sluaju proporcionalne. Alternativno, moemo izraunati vektorski proizvod vektora
pravca datih pravih. Ako su prave paralelne, taj proizvod e dati nula vektor.
U zbirci zadataka, na stranama 89. i 90. objanjen je postupak provjere da li se prave u prostoru sijeku.
Takoe, u zbirci moete nai izvoenje formule za udaljenost take od prave i udaljenost dvije mimioilazne prave.
Ugao izmeu dvije zadane prave raunamo kao ugao izmeu njihovih vektora pravca.

Primjeri 2:
a) Na pravoj
8 2
:
8 6 0
x y z
a

= =

nai sve take ija je udaljenost od take A(3,1, -1) jednaka 2 7


.
Datu pravu napiimo u parametarskom obliku:
8 2
: 8 8 6 2 0.
8 6 0
x y z
a t x t y t z

= = = = + . = + . =


73

Tada moemo rei da je prava a predstavljena (beskonanim) skupom taaka
( ) 8 8, 6 2, 0 , .
t
M t t t + + eR Taku
t
M zovemo pokretnom ili kliznom takom prave a. Udaljenost
izmeu take
t
M i take A iznosi:
( ) ( ) ( )
( )
( ) ( )
2
2 2 2 2
2
8 8 3 6 2 1 2 8 5 1 6 2 100 68 28. d t t t t t t t = + + + + = + + + = + +
elimo nai take na pravoj za koje je
( )
2 2
1 2
17
2 7 100 68 28 2 7 100 68 0 0, .
25
d t t t t t t t = + + = + = = =
( ) 0 8, 2, 0
t
t M = = i
17 64 152
, , 0 .
25 25 25
t
t M
| |
= =
|
\ .

b) Nai najkrae rastojanje izmeu pravih
1
1 1
:
1 1 2
x y z
p
+
= = i
2
1 2
: .
1 3 4
x y z
p
+
= = Zatim nai njihovu
zajedniku normalu.
Date prave oito nisu paralelne, jer je
1 1 2
.
1 3 4
= = Direktno se provjeri i da se prave ne sijeku, jer je
( ) 1 0 0 1 1 2
1 1 2 0.
1 3 4

=
Dakle, prave
1
p i
2
p su mimoilazne. U zbirci na str. 93. i 94. je izraunata udaljenost tih pravih pomou
formule. Ovdje emo vidjeti metodu klizne take. Prava
1
p u parametarskom obliku glasi:
1 2 1, x t y t z t = . = . = + a prava
2
: 3 1 4 2. p x s y s z s = . = . = +
To znai da se prava
1
p moe predstaviti takom ( ) 1, , 2 1 , ,
t
A t t t t + eR a prava
2
p takom
( ) , 3 1, 4 2 , .
s
B s s s s + eR Udaljenost taaka
t
A i
s
B za proizvoljne , t s eR iznosi:
( ) ( ) ( ) ( )
2 2 2
2 2
, 1 3 1 2 4 1 6 26 24 4 4 3 d t s t s t s t s t s ts t s = + + + = + + + =
( )
2 2
6 24 4 26 4 3; t t s s s = + + + +
Oznaimo:
2
6; 24 4; 26 4 3; a b s c s s = = = + +
Potkorjena funkcija je kvadratna po varijabli t i dostie svoj minimum za
24 4 6 1
.
2 12 3
b s s
t
a
+
= = =

Veliina minimuma iznosi
( ) ( )
( ) ( )
2
2
2
2
2
4 6 26 4 3 24 4
4 1 1 1
... 6 12 7 6 1 .
4 4 24 3 3 6
s s s
D ac b
s s s
a a
+ + +
(
= = = = + = +
(


Posljednji izraz je kvadratna funkcija po varijabli s i ona dostie svoj minimum za 1. s =
74

Dakle, za
7
1
3
s t = . = je ( )
1 1 3
, 2 .
6 3 3
d t s = = =
To je najmanja udaljenost datih pravih.
Iskoristiemo dobijeni rezultat da naemo jednainu zajednike normale datih pravih. Naime, sad znamo da ta
normala sijee pravu
1
p u taki
t
A za
7
,
3
t = tj.
7 7 14 4 7 17
1, , 1 , , ,
3 3 3 3 3 3
A
| | | |
+ =
| |
\ . \ .
te na pravoj
2
p u taki
s
B za
1, s = tj. ( ) 1, 2, 6 . B
Traena normala je prava
1 2 6
:
1 1 1
3 3 3
x y z
AB

= =


1 1 1
jer je , ,
3 3 3
BA
| | | |
=
| |
\ . \ .
,
ili jednostavnije:
1 2 6
: .
1 1 1
x y z
AB

= =


Zadaci:
1. Na pravoj

7 3
:
1 2 1
x y z
a
+
= =

nai taku koja je najblia taki ( ) 3, 2, 6 . P (Uputa: napisati pravu a u


parametarskom obliku, tj. preko klizne take, pa nai udaljenost te take od take P. Zatim uoiti kvadratnu
funkciju u zavisnosti od parametra, itd.)
2. Nai jednainu prave koja prolazi kroz taku ( ) 7, 3, 8 P i koja sijee prave
1 1 3
:
2 6 3
x y z
a
+ + +
= = i
2 3
: .
3 1 1
x y z
b
+
= =


3. Taka ( ) 1, , 3 P y lei na pravoj
1 1 4
: .
2 1 1
x y z
a

= = Nai jednainu prave koja prolazi kroz taku P i
koja sa pravom a i pravom
4 3 5
:
6 4 2
x y z
b

= = obrazuje trougaonpovrine
3 3
.
2
P =
4. Izraunati udaljenost izmeu pravih
1
:
2 3
x y z
a
x z
+ =

+ =

i : 1. b x y z = =
5. Koji uslov zadovoljavaju konstante , , a b c da bi jednaine , , x cy bz y az cx z bx ay = + = + = + odreivale
tano jednu pravu.
6. Nai pravu koja prolazi kroz taku ( ) 5, 2, 1 M i sijee pod pravim uglom pravu

2
2
5 3
1

+
= =
z y x
.
7. Nai taku A koja lei na pravoj : 3 0, 2 0 a x y y z = + = , a od prave : b x y z = = je udaljena 6.
8. Nai taku na pravoj
2 1 3
:
6 2 4
x y z
a
+ +
= =

koja je podjednako udaljena od ravni


75

: 2 2 0 x y z o + = i : 2 2 6 0. x y z | + =
9. Nai taku D koja se nalazi na pravoj : 1 1 a x y z = = + , tako da je zapremina tetraedra ABCD
jednaka 1, ako je ( ) ( ) ( ) 3, 2, 0 , 1, 2, 0 , 0, 0, 3 . A B C
10. Date su prave
( )
2
2
1 1
:
1
z a
x y
l
a a


= = i : .
1 1
x y z
m
a
= = Odrediti a tako da se te prave
a) sijeku, b) mimoilaze, c) paralelne, d) poklapaju.


14. Prava i ravan u prostoru
Proizvoljna prava a i proizvoljna ravan u prostoru se mogu nai u sljedeim poloajima:
1) Prava lei u ravni, a o c
U ovom sluaju prava i ravan imaju beskonano mnogo zajednikih taaka, jer svaka taka prave je ujedno i taka
date ravni. Osim toga, vektor pravca prave je okomit na vektor normale ravni. Simbolima:
0 T a T n p o e e . =
, ,
(uz pretpostavku da je i p a n o
, ,
| ).
2) Prava sijee (probada, prodire) ravan, { } a S o =
Prava i ravan imaju u ovom sluaju jednu zajedniku taku S, koju zovemo takom prodora. Ako je n
,
vektor
normale ravni, a p
,
vektor pravca prave, imamo da je 0. n p =
, ,

U specijalnom sluaju kad je a o (prava je okomita na ravan), vektori n
,
i p
,
su kolinearni.
Openito, ako je ( ) , , a o = < tada je
( )
, sin .
2
n p
n p
n p
t


= =

, ,
, ,
< , ,
Ako je
1 1 1
:
x x y y z z
a t
l m n

= = =

i : 0, Ax By Cz D o + + + = taka S se nae tako da se parametarske
jednaine prave
1
1
1
:
x x lt
a y y mt
z z nt
= +

= +

= +

uvrste u jednainu ravni, dakle, ( ) ( ) ( )


1 1 1
0, A x lt B y mt C z nt D + + + + + + =
pa rijeimo jednainu po t. Dobijeno t se uvrsti u parametarske jednaine prave a.
3) Prava i ravan nemaju zajednikih taaka, a o = C
Moe se govoriti i o paralelnosti prave i ravni, , a o | s tim da su i u prvom sluaju, 1), prava i ravan paralelni.
Vektori n
,
i p
,
su okomiti, dakle, 0. n p =
, ,

76

Teorem: Ako je ( )
0 0 0
, , M x y z taka iji je radijus vektor
0
, r
,
a koja lei van ravni : 0, Ax By Cz D o + + + = tada
je udaljenost date take M od ravni jednaka
0
0 0 0
2 2 2
,
n r D
Ax By Cz D
d n
n A B C
+
+ + +
= =
+ +
, ,
,
, je vektor normale ravni
.
Dokaz: Povucimo pravu a koja prolazi kroz taku M, okomito na ravan . Njena jednaina u vektorskom obliku
glasi
0
, r r tn = +
, , ,
jer je vektor normale date ravni paralelan pravoj a. Poto je jednaina date ravni 0, n r D + =
, ,

za zajedniku taku prave a i ravni vrijedi:
( )
2
0 0
0 0, n r tn D n r t n D + + = + + =
, , , , , ,
tj.
0
2
.
n r D
t
n
+
=
, ,
,

Pretpostavimo da je M' projekcija take M na ravan . Radijus vektor take M' je
0
0 2
' ,
n r D
OM r n
n
+
=
, ,
, , ,
,
pa je
onda
0 0
0 0 2 2
' ' .
n r D n r D
MM MO OM r r n n
n n
| |
+ +
|
= + = + =
|
|
\ .
, , , ,
, , , , , , ,
, ,

Traena udaljenost take M od ravni je
0 0 0
2 2
' ,
n r D n r D n r D
MM n n
n
n n
+ + +
= = =
, , , , , ,
, , ,
,
, ,
odnosno
0 0 0
2 2 2
.
Ax By Cz D
d
A B C
+ + +
=
+ +
Teorem je dokazan.
Primjeri 1:
a) Odrediti udaljenost pravih
1 2
:
2 3 1
x y z
a
+
= =

i
1 1 5
: .
2 3 1
x y z
b
+
= =


Poto obje prave imaju isti vektor pravca ( ) 2, 3, 1 , p =
,
one su paralelne.
I nain: Uoimo taku ( ) 1, 2, 0 . A a e Udaljenost te take od prave b je traena udaljenost. Korisitemo formulu
p BA
d
p

=
, ,
, (zbirka, str. 91), gdje je ( ) 1,1, 5 . B b e
( ) ( ) 0, 3, 5 2 3 1 12,10, 6 ,
0 3 5
i j k
BA p BA = = =

, , ,
, , ,
pa je
144 100 36 280
20 2 5.
4 9 1 14
d
+ +
= = = =
+ +

77

II nain: Postavimo ravan koja prolazi kroz taku ( ) 1, 2, 0 A i okomita je na pravu a. Tada je okomita i na
pravu b, pa ako prava b sijee ravan u taki C, ta taka predstavlja upravo projekciju take A na pravu b. Traena
udaljenost pravih a i b je duina dui . AC
( ) 2, 3, 1 a n p o = =
, ,
vektor normale ravni . Jednaina te ravni onda glasi:
( ) ( ) ( ) 2 1 3 2 0 0 2 3 4 0. x y z x y z + + = + + =
Traimo sad presjek prave { }
1 1 5
: 2 1, 3 1, 5
2 3 1
x y z
b t x t y t z t
+
= = = = + = + =

i ravni :
( ) ( ) ( ) 2 2 1 3 3 1 5 4 0 14 14 0 1. t t t t t + + + + = + = =
Presjek je taka ( ) 1, 2, 4 . C
Najzad, ( ) ( ) ( )
2 2 2
1 1 2 2 0 4 20 2 5. d AC = = + + + + + = =
III nain: Ovaj zadatak moemo rijeiti i pomou klizne take. Prave a i b napiemo u parametarskom obliku, ali sa
razliitim parametrima, ( ) { }
2 1, 3 2, a s s s s = + eR i ( ) { }
2 1, 3 1, 5 . b t t t t = + + eR
Udaljenost proizvoljne take na pravoj a od proizvoljne take na pravoj b jednaka je
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
2 2 2 2
, 2 2 3 3 3 5 ... 14 28 34. d t s s t s t t s s t s t = + + + = = +
Ako stavimo da je , s t u = tada je potkorjena veliina u izrazu ( ) , d t s kvadratna funkcija od u:
( )
2
14 28 34, f u u u = + koja svoj minimum postie za
0
28
1.
2 14
u

= =

Poto je ( ) 1 14 28 34 20, f = + =
najmanja vrijednost izraza ( ) , d t s je 20 2 5. d = = To je najmanja udaljenost paralelnih pravih a i b, a postie
se kada je 1. s t =

b) Odrediti vrijednost parametra m tako da prava
2 1 3
:
4 4
x y z
a
m

= =

lei u ravni : 4 3 6 13 0. x y z o + =
I nain: ( ) , 4, 4 p m =
,
vektor pravca prave a, ( ) 4, 3, 6 n =
,
vektor normale ravni .
0 4 12 24 0 3. a p n m m o c = + = =
, ,

II nain: Posmatraemo pramen svih ravni koje prolaze kroz pravu a. Zatim emo odrediti vrijednost parametra
u jednaini pramena, da bi u tom pramenu bila ravan .
2 1
4 8 0
2 1 3
4
: ,
4 0 1 3 4 4
4 4
x y
x my m
x y z
m
a
y z y z m

=

+ =
= =

+ =


pa jednaina pramena glasi:
78

( ) ( ) 4 8 4 0 4 8 4 0. x my m y z x y m z m + + + = + + + =
Ravan nalazi se u ovom pramenu kada je
4
.
4 3 6
m
= =

Oito je 6, = pa je 6 3 3. m m = =

Zadaci:
1. Nai ravan koja prolazi kroz taku ( ) 1, 2,1 A paralelno pravoj :
2 3
x y
a z = =

i obrazuje ugao od
0
60
sa pravom : , 0. b x y z = =
2. U zavisnosti od parametara a i m diskutovati odnos prave
1 2
:
2 1
x y z
p
a

= =

prema ravni
: 2 ( 2) 0. x a y z m o + + + + =
3. Data je prava
( )
( )
1
2
1 0
:
2 2 0
x y z
a
x y z
t
t
+ + =

+ + =

i prava
1 1
: .
1 2 2
x y z
b
+
= =

Ako se ravan
1
t sijee sa
pravom b u taki A, a ravan
2
t sijee pravu b u taki B, nai ravan koja sadri pravu a i sredite dui AB.
4. Nai jednainu prave koja lei u ravni : 4 2 7 0 x y z o + = , prolazi kroz taku u kojoj ravan o sijee
pravu
2 4 3 0
:
2 3 1 0
x y z
a
x y z
+ =

+ + =

i normalna je na pravu a .
5. Zadani su taka ( ) 3, 0, 2 , A prava
1 1
:
2 1 1
x y z
a
+
= =

i ravan : 2 2 2 1 0. x y z t + + + = Nai taku T na


pravoj a tako da ravan t polovi du . AT
6. Date su prave
1 2 3
:
2 1 3
x y z
a
+
= =

i
3 2 9
: .
2 1 3
x y z
b
+
= =

Nai jednainu ravni u odnosu na koju


su te prave meusobno simetrine.
7. Odrediti taku ravni : 0, Ax By Cz D o + + + = koja je najblia koordinatnom poetku.
8. Data je kocka ivice 1. Izraunati udaljenost bilo kojeg vrha kocke od glavne dijagonale kocke, koja ne
prolazi tim vrhom.
9. Ravan sijee x osu u taki ( ) , 0, 0 , A a y osu u taki ( ) 0, , 0 B b i z osu u taki ( ) 0, 0, . C c Oznaimo
sa
1 2 3
, , , P P P P redom povrine trouglova , , , . OBC OCA OAB ABC Dokazati:
a) Ortogonalna projekcija take O (koordinatni poetak) na ravan je upravo ortocentar trougla
. ABC
b)
2 2 2 2
1 2 3
. P P P P + + =
10. Date su ravni : 0, : 0, : 0, : . my nz nz lx lx my lx my nz p o | o + = + = + = + + = Ove ravni odreuju
prave , , . a b c o | | o = = =
a) Odrediti take u kojima prave a, b, c prodiru ravan . o
b) Odrediti zapreminu tetraedra kojeg obrazuju 4 date ravni.
79

15. Elementarne funkcije
U osnovne elementarne funkcije se ubrajaju:
1) Polinomi
2) Racionalne funkcije
3) Eksponencijalne funkcije
4) Logaritamske funkcije
5) Opta stepena funkcija (opa potencija)
6) Trigonometrijske funkcije
7) Ciklometrijske (arkus) funkcije
Kod svake osnovne elementarne funkcije treba poznavati njen domen i kodomen, nul take (tj. take u kojima je
funkcija jednaka nuli, a to su ujedno take presjeka grafika funkcije i x ose), najvanije osobine te funkcije
(parnost, neparnost, periodinost, ogranienost, rast ili opadanje), te grafik. Vie o ovim osobinama pogledajte u
zbirci zadataka na stranama 124. 138.
Pod elementarnom funkcijom podrazumijevamo sve osnovne elementarne funkcije, kao i funkcije koje se mogu
dobiti pomou osnovnih elementarnih funkcija uz pomo konanog broja aritmetikih operacija +, -, ., :, kao i
konano mnogo kompozicija elementarnih funkcija.
1) Polinom (u jednoj varijabli) definiemo kao funkciju ( )
1
1 1 0
... ,
n n
n n n
P x a x a x a x a

= + + + + gdje je
0,1, 2,... n = cijeli broj kojeg zovemo stepen polinoma;
0 1
, ,...,
n
a a a su realni brojevi koje zovemo koeficijentima
polinoma i pri tome je 0.
n
a =
Domen i kodomen polinoma je skup . R
Specijalni sluajevi polinoma su y ax b = + linearna funkcija i
2
y ax bx c = + + kvadratna funkcija. Ove
funkcije e se esto pojavljivati u zadacima, pa trebate znati sve njihove znaajne osobine.
to se tie polinoma potrebno je poznavati njihove dvije znaajne osobine:
a) Dva polinoma u varijabli x su jednaki ako i samo ako imaju isti stepen i ako su im meusobno jednaki
koeficijenti uz ( ) 0,1, 2,..., ,
k
x k n n = stepen polinoma.
b) Svaki polinom stepena n u skupu C ima n nula. Ako su
1 2
, ,...,
n
x x x sve nule polinoma
( )
1
1 1 0
... ,
n n
n n n
P x a x a x a x a

= + + + + tada je ( ) ( )( ) ( )
1 2
... .
n n n
P x a x x x x x x =
2) Racionalna funkcija je kolinik dva polinoma, ( )
( )
( )
,
m
m
n
P x
R x P
Q x
= polinom stepena m,
n
Q polinom stepena
n. U skladu sa tim terminom, za polinom se nekad kae da je cijela racionalna funkcija.
Ako je , m n < kaemo da je ( ) R x prava racionalna funkcija. Ukoliko je pak , m n > dijeljenjem polinoma
moemo funkciju ( ) R x prikazati kao zbir prave racionalne funkcije i polinoma.
80

Domenu racionalne funkcije odreujemo rjeavanjem nejednaine ( ) 0.
n
Q x =
Nul take funkcije ( ) R x odreujemo rjeavanjem jednaine ( ) 0.
m
P x =
3)Eksponencijalna funkcija je , 0 1.
x
y a a = < =
Domena joj je skup , R a kodomena ( ) 0, .
+
= + R
Ako je 1, a > funkcija je rastua, a za 0 1 a < < ta funkcija je opadajua.

4) Logaritamska funkcija je log , 0 1.
a
y x a = < =
Domena joj je ( ) 0, ,
+
= + R a kodomena skup . R Nula funkcije je 1. x =
Ako je 1, a > funkcija je rastua, a za 0 1 a < < ta funkcija je opadajua.

5) Opta stepena funkcija (opa potencija) je funkcija , .
c
y x c = eR
Ako je , c eN ova funkcija je specijalan sluaj polinoma.
Ako je c negativni cijeli broj, tada imamo pravu racionalnu funkciju. Npr.
1
1 . c y
x
= =
Ako je c racionalan broj (koji nije cijeli), imamo korjenu funkciju. Npr.
1
.
2
c y x = =
Ako je c iracionalan broj, domena i kodomena funkcije je .
+
R

-1
0
1
2
3
4
5
-3 -2 -1 1 2
-1
0
1
2
3
4
5
-2 -1 1 2 3 4
-3
-2
-1
0
1
2
-1 1 2 3 4 5
-3
-2
-1
0
2
3
4
-1 1 2 3 4 5
81


Na prvoj slici crvenom bojom je nacrtan grafik funkcije
1
, y
x
= plavom bojom je nacrtan grafik funkcije
2
1
, y
x
= a
zelenom
3
1
. y
x
=
Na drugoj slici plavom bojom je nacrtana parabola
2
, y x = a crvenom grafik korjene funkcije . y x =
Na treoj slici crvenom bojom je nacrtan grafik funkcije
c
y x = za
2
,
3
c = a plavom za
2
.
3
c =

Na zadnjoj slici zelena boja odgovara vrijednosti 2, c = crvena za 2, c = a plava za 3. c =
6) 4 osnovne trigonometrijske funkcije su:
a) sin y x = domen joj je skup , R kodomen interval | | 1,1 , neparna je, periodina sa osnovnim periodom
2 T t = i ograniena je. Nule funkcije su , . k k t eZ
-3
-2
-1
0
1
2
3
-3 -2 -1 1 2 3
-1
0
1
2
4
y
-1 1 2 3
x
-1
0
1
2
3
5
-4 -2 2 4
-1
0
1
3
-2 -1 1 2 3
82


b) cos y x = domen joj je skup , R kodomen interval | | 1,1 , neparna je, periodina sa osnovnim periodom
2 T t = i ograniena je. Nule funkcije su , .
2
k k
t
t + eZ

c)
sin
tg
cos
x
y x
x
= = nije definisana u nulama funkcije kosinus, dakle , .
2
k k
t
t + eZ Kodomen joj je skup . R
Neparna je, rastua i periodina sa osnovnim periodom . T t = Nul take su joj , . k k t eZ

d)
cos
ctg
sin
x
y x
x
= = nije definisana u nulama funkcije sinus, dakle , . k k t eZ Kodomen joj je skup . R Neparna
je, opadajua i periodina sa osnovnim periodom . T t = Nul take su joj , .
2
k k
t
t + eZ
83


7) U ciklometrijske ili arkus funkcije ubrajamo
a) arcsin y x = domen joj je interval | | 1,1 , a kodomen interval , .
2 2
t t (

(

Funkcija je neparna, rastua i
ograniena. Nul taka je 0. x =

b) arccos y x = domen joj je interval | | 1,1 , a kodomen interval | | 0, . t Funkcija je opadajua i ograniena.
Nul taka je 1. x =

c) arctg y x = domen joj je skup . R Kodomen je interval , .
2 2
t t (

(

Funkcija je neparna, rastua i ograniena.
Nul taka je 0. x =
-2
-1
0
1
2
-2 -1 1 2
-1
0
1
2
4
-2 -1 1 2
84


d) arcctg y x = domen joj je skup . R Kodomen je interval | | 0, . t Funkcija je opadajua i ograniena. Nema
nul taaka.


Sve elementarne funkcije moemo podijeliti na algebarske i transcedentne.
Algebarske funkcije su polinomi, racionalne funkcije, te funkcije koje se dobiju pomou kompozicije racionalnih
funkcija i stepenovanja racionalnim eksponentom i pomou 4 osnovne raunske operacije.
Transcedentne funkcije su one koje nisu algebarske. Tu ubrajamo eksponencijalne, logaritamske,
trigonometrijske, ciklometrijske, hiperbolike i area funkcije.

15.1 Hiperbolike funkcije
U hiperbolike funkcije ubrajamo
1) Hiperboliki sinus sh
2
x x
e e
x

= definisana za sve , x eR kodomen takoe skup , R neparna je i rastua.


Nul taka 0. x =

-2
-1
0
1
2
-6 -4 -2 2 4 6
-1
0
1
2
4
-6 -4 -2 2 4 6
-4
-2
0
2
4
-4 -2 2 4
85

2) Hiperboliki kosinus ch
2
x x
e e
x

+
= definisana za sve , x eR kodomen je interval | ) 1, . + Funkcija je
parna, nema nul taaka.

3) Hiperboliki tangens
2
2
sh 1
th
ch 1
x x x
x x x
x e e e
x
x e e e


= = =
+ +
definisana za sve , x eR kodomen je interval ( ) 1,1 .
Funkcija je parna i strogo rastua, te ograniena. Ima jednu nul taku 0. x =

4) Hiperboliki kotangens
2
2
ch 1
cth
sh 1
x x x
x x x
x e e e
x
x e e e

+ +
= = =

definisana za sve { } \ 0 . xeR Kodomen je skup
| | \ 1,1 . R Funkcija je parna i opadajua. nema nul taaka.

S obzirom na formule kojima smo definisali hiperbolike funkcije lako je dokazati sljedee tvrdnje:
(1)
2 2
ch sh 1. x x =
(2) ( ) sh sh ch sh ch . x y x y y x =
(3) ( ) ch ch ch sh sh . x y x y x y =
-1
0
1
2
3
4
-2 -1 1 2
-2
-1
0
1
2
-3 -2 -1 1 2 3
-3
-2
-1
0
1
2
3
-3 -2 -1 1 2 3
86

(4)
( )
th th
th .
1 th th
x y
x y
x y


(5) ( ) sh 2 2sh ch . x x x =
(6) ( )
2 2
ch 2 ch sh . x x x = +
Iz ovih formula uviamo veliku slinost sa trigonometrijskim funkcijama, pa otuda dolaze nazivi za hiperboliki
sinus, kosinus, itd.


15. 2 Area funkcije
Area funkcije su funkcije inverzne hiperbolikim funkcijama.
1) Area sinus hiperboliki Arsh y x =
Ova je funkcija inverzna funkciji sh ,
2
x x
e e
y x

= =

pa je zato .
2
y y
e e
x

= Ako ovu jednainu pomnoimo sa


2 ,
y
e dobije se kvadratna jednaina
2
2 1 0,
y y
e xe = tj.
2
2 1 0, .
y
t xt t e = =
Njena su rjeenja
2
1,2
1. t x x = + Poto je 0,
y
t e = > imamo da je
2
1, t x x = + + jer je
2
1 0 x x + < za
sve . xeR Otuda je
( )
2
Arsh ln 1 . x x x = + + Ova funkcija je neparna i rastua, ima nul taku 0. x = Domen i
kodomen joj je cijeli skup realnih brojeva.

2) Area kosinus hiperboliki Arch y x =
Ova je funkcija inverzna funkciji h ,
2
x x
e e
y c x

+
= =

pa je zato .
2
y y
e e
x

+
= Ako ovu jednainu pomnoimo sa
2 ,
y
e dobije se kvadratna jednaina
2
2 1 0,
y y
e xe + = tj.
2
2 1 0, .
y
t xt t e + = =
Da bismo dobili inverznu funkciju hiperbolikog kosinusa moramo se ograniiti na 0, x > tj. desnu polovinu
grafika (vidi grafik funkcije ch y x = ). Tada je 1, y > tj. imamo da tzv. suenje funkcije ch y x = preslikava
interval | ) 0, + na interval | ) 1, . + Zato | ) | ) Arch : 1, 0, . y x = + +
To znai da je 0 1.
y
y e > >
87

Njena su rjeenja
2
1,2
1. t x x = Poto je 1,
y
t e = > imamo da je
2
1, t x x = + jer je
2
1 1 x x < za
sve | ) 1, . xe + Otuda je
( )
2
Arch ln 1 . x x x = + Ova funkcija je rastua, ima nul taku 1. x =

Na slici plavom bojom je oznaen grafik funkcije ch , y x = a crvenom Arch . y x = Ova dva grafika su simetrini u
odnosu na pravu . y x =
3) Area tangens hiperboliki Arth y x =
Ova je funkcija inverzna funkciji

2
2
1
th ,
1
x
x
e
y x
e

= =
+

pa je zato
2
2
1
.
1
y
y
e
x
e

=
+
Otuda slijedi
2
1 1 1 1
ln ln .
1 2 1 1
y
x x x
e y
x x x
+ + +
= = =


Domen: ( ) 1,1 , kodomen: . R Funkcija je neparna i rastua. Ima nul taku 0. x =

4) Area kotangens hiperboliki Arcth y x =
Ova je funkcija inverzna funkciji

2
2
1
cth ,
1
x
x
e
y x
e
+
= =


pa je zato
2
2
1
.
1
y
y
e
x
e
+
=

Otuda slijedi
2
1 1 1 1
ln ln .
1 2 1 1
y
x x x
e y
x x x
+ + +
= = =


Domen: | | \ 1,1 , R kodomen: { } \ 0 . R Funkcija je neparna.
-1
0
1
2
3
4
-2 -1 1 2 3 4
88



U prateoj zbirci zadataka [1], na stranama 124. 138. moete nai zadatke koji se odnose na osnovne osobine
funkcija (definiciono podruje, parnost, neparnost, monotonost i periodinost funkcija, nule funkcije i crtanje
grafika nekih funkcija). Osim toga, preporuuje se da uradite sljedee zadatke:
1. Nai definiciono podruje funkcije:
a)
( )
2
10 18 y x x x x = +
b)
( )
2
log 2 5 3
3 2
x x
y
x
+ +
=
+

c)
2
arcsin
1
x
y
x
| |
=
|
+
\ .

d) ( ) ( )
ctg arccos 2
x
y x t = +
2. Nai nule funkcije:
a)
( )( ) ( )( ) 1 2 3 4
2 2
x x x x x
y
x x

=
+

b)

1
log
2
e
y x
x
| |
= +
|
|
\ .

c)

2
2
5 5 31 1
5 1
x x
y
x x

= +


d)

4 2 2
9 12 2 4 3 . y x x x = + +

3. Odrediti znak funkcije, tj. odrediti na kojim intervalima je funkcija pozitivna, a na kojim je negativna:
a)
4 3 2
2
2 4 9 4 2
6
x x x x
y
x x
+ +
=
+

b)
( )( ) ( )( )
2 2
3
12 3 3 9 2 1
4
x x x x
y
x x
+ +
=


b)
2
3
ln
2
x
y
x x

=


c)
10
.
3 2
x x
x x
e e
y
e e


=



89

16. Nizovi
Rije niz u matematici ima slino znaenje kao u svakodnevnom govoru: skup od nekoliko objekata koji su
poredani po nekom pravilu. Niz moe biti konaan ili beskonaan. U matematici nas interesuju uglavnom
beskonani nizovi iji su lanovi neki brojevi. Npr. niz prirodnih brojeva: 1,2,3,4,... ili niz cijelih brojeva: ...-2,-
1,0,1,2,3,...
Niz se u matematici uvijek definie kao funkcija : , x S N koja svakom prirodnom broju n pridruuje element
( )
n
x n x = (opi lan niza) iz nepraznog skupa S. Skup S je najee skup realnih brojeva R ili skup kompleksnih
brojeva . C U daljem tekstu podrazumijeva se niz : , x N R koga krae oznaavamo s { }
n
x ili ( ).
n
x
Postoje nizovi koji nisu odreeni svojim optim lanom. Niz se moe zadati i opisno, bez ikakve formule. Npr. niz
svih decimala broja , t ili bilo kojeg iracionalnog broja.
Primjeri 1:
Izraunati traene lanove datog niza zadanog preko opteg lana
( )
3
4
11
2 1 2 3 1 7;
n
a n n a
a
a
= + e = + =
=
=
N

2
2
5
8
2
n
b n n b
b
b
= =
=
=

2 2
4
12
3 1
n
n
c c
n n
c
c
= =
+ +
=
=

3
22
885
n
n
d i d
d
d
= =
=
=

Definicija 1: Kaemo da je niz { }
n
x ogranien odozgo ako postoji realna konstanta M tako da je
n
x M s za sve
. neN Broj M zovemo gornje ogranienje (gornja mea, majoranta) niza { }.
n
x
Kaemo da je niz { }
n
x ogranien odozdo ako postoji realna konstanta m tako da je
n
x m > za sve . neN
Broj m zovemo donje ogranienje (donja mea, minoranta) niza { }.
n
x
Niz { }
n
x je ogranien ako je ogranien odozgo i odozdo, tj. postoje realne konstante m, M tako da je
n
m x M s s za sve . neN Ekvivalentno, moemo rei da je niz { }
n
x ogranien ako postoji konstanta 0 L >
tako da je
n
x L s za sve . neN
90

Ako niz { }
n
x ima majorantu, oito ima jo beskonano mnogo drugih majoranti (svaki broj vei od majorante
niza je takoe majoranta tog niza). Analogno vai za minorante niza. Posebno nas interesuje najmanja
majoranta, koju emo zvati supremum niza i oznaavati oznakom sup
n
x i najvea minoranta, koju zovemo
infimum niza, u oznaci inf .
n
x
Broj sup
n
M x = je karakteriziran sljedeim osobinama:
a) ( ),
n
x M n s eN
b) Za svaki realni broj L M < postoji
0
n eN tako da je
0
.
n
x L >
Broj inf
n
m x = je karakteriziran sljedeim osobinama:
a) ( ) ,
n
x m n > eN
b) Za svaki realni broj L M > postoji
0
n eN tako da je
0
.
n
x L <
Ako je sup
n
x lan niza { },
n
x zovemo ga maksimumom niza { },
n
x u oznaci max .
n
x
Ako je inf
n
x lan niza { },
n
x zovemo ga minimumom niza { },
n
x u oznaci min .
n
x
Definicija 2: Za niz { }
n
x kaemo da je monoton ako vai jedan od sluajeva:
a) ( )
1 n n
x x n
+
s eN - niz je neopadajui
b) ( )
1 n n
x x n
+
< eN - niz je (strogo) rastui
c) ( )
1 n n
x x n
+
> eN - niz je nerastui
d) ( )
1 n n
x x n
+
> eN - niz je (strogo) opadajui.

Za izvoenje zakljuka da je niz { }
n
x ogranien esto se koriste poznate osobine nekih realnih (elementarnih)
funkcija kao i osobine nejednakosti realnih brojeva. Za svaki xeR vrijede nejednakosti:
2
2
2
2
sin 1,
sin
cos 1,
arctg x ,
2
4
0 ,
4
4
0 .
4
x
x x
x
ac b
a ax bx c
a
ac b
a ax bx c
a
t
s
s
s
<

< + + s

> + + >

91

Primjeri 2:
1) Ogranienost niza
Dokazati da je niz { }
n
x ogranien:
( ) 1
1
1
n
n n
x x
n n

= = s
( )
2
2
sin 4
2 3
n n
n
y y
n n
+
= s
+ +

( )
( )
( )
( )
( ) ( )
2
2
2 2 2 2
1 2 7 2 1 5
4 8 2 5
1 1
1
1 1 1 1
n
n n n
n n
z
n
n n n n
+ + + + +
+ +
= = = + = + + s
+
+ + + +

Oigledno je ,
n
z > pa je niz ogranien.
2
2
2 1
2
n
n
u
n

= =
+

Niz je ogranien jer je .
n
u s s
( ) 1
3 1
n
n
n
v
n
+
= =


Niz je ogranien jer je .
n
v s s
2) Neogranienost niza
2
,
n
a n = !,
n
b n =
2
2 3
3 ,
1 1
n
n n
c n
n n

= = +
+ +
su oigledni primjeri neogranienog niza.
Pronai jo bar 5 slinih primjera neogranienog niza.

Neogranieni niz moemo vrlo lako konstruisati poznavajui funkciju koja nije ograniena. Npr. nizovi
{ } { } { } log , 2 ,
n
n chn nisu ogranieni zbog odgovarajue osobine logaritamske, eksponencijalne i hiperbolike
funkcije.
3) Monotonost niza
Dokazati da su sljedei nizovi monotoni:
1. ( )
1
n
n
x n
n
+
= eN
Imamo nekoliko naina da dokaemo monotonost niza. Dokaimo da dati niz opada.
Prvi nain:
( )
( ) ( )
2 2
1 1
2 2 1
2 1 1
0 .
1 1 1
n n n n
n n n n
n n
x x x x
n n n n n n
+ +
+ + +
+ +
= = = < <
+ + +

92

Drugi nain:
1
1 1 1 1
1 1 1 0 1.
1 1
n n
x x n n
n n n n
+
= + > = + > < + <
+ +

Trei nain:
( )
2
1 2 2
1
1
1 1
1 1 .
2
2 2
1
n
n n
n
n
n x
n
x x
n
x n n n n
n
+
+
+
+
= = = + > >
+
+ +
+

Osim toga, vrlo esto moemo koristiti i metodu matematike indukcije, te osobine elementarnih funkcija. Npr.
funkcija
x
y e = je rastua, pa je i niz
{ }
n
e rastui.
2.
2
1
n
n
y
n
=
+
( ) neN
3.
3
3 2 2 1
2
n
n n n
n
z
(
| |
= =
(
|
\ .
(

( ) neN
4.
2
!
n
n
w
n
= ( ) neN


16. 1 Granina vrijednost niza
Primjer 1: Posmatrajmo niz ( ).
1
n
n
a n
n
= e
+
N Nekoliko prvih lanova tog niza su:
1 2 3 4
, , , ,...
2 3 4 5

Oito je niz rastui jer je
1 2 3 4
...
2 3 4 5
< < < < .
Veina lanova niza grupisana je u blizini broja 1. Ta blizina se moe konkretno izraunati:

9
9
10
a = i
9
1
1
10
a =
15
15
16
a = i
15
1
1
16
a =
19
a = i
19
1 a =
999
a = i
999
1 a = ,
99999
a = i
99999
1 a =

Iz ovih jednakosti moemo zakljuiti da je apsolutna razlika lanova niza i broja 1 sve manja i blie broju nula
ukoliko je indeks lana (redni broj) vei.
93

Definicija 1: Kaemo da niz { }
n
a konvergira ka realnom broju a i piemo lim
n
n
a a

= ako za svako 0 c >


postoji prirodan broj
0
n koji zavisi od c tako da je
n
a a c < im je
0
. n n >

U ovoj definiciji moe se umjesto znaka < uzeti znak , s odnosno umjesto znaka >, moemo uzeti i znak >, a da se
ne promijeni sutina definicije.

Poto je 0 c > proizvoljno, za c se moe uzeti i npr. 0, 001, c = ili 0, 00000000000000001 c = , pa ako je
n
a a c < , tada je razlika
n
a a skoro pa nula.
Ako elimo dokazati relaciju lim
n
n
a a

= po definiciji, to bi znailo dokazati da razlika


n
a a tei nuli kad se n
neogranieno uveava.

Primjer 2: Na osnovu primjera 1 moemo konstatovati da je lim 1
1
n
n
n

=
+
. Formalni dokaz bi izgledao ovako. Za
unaprijed zadano c imamo da je
( ) 1 1 1
1 ,
1 1 1 1
n n n n n
n n n n
c
+
= = = <
+ + + +
to je ekvivalentno sa
1 1
1 1. n n
c c
+ > >
Ako je npr. 0, 01 c = , tada je
1 1
1 1 99,
0, 01 c
= = pa je
0
99. n =
Drugi nain uvoenja limesa niza je koritenjem pojma okoline realnog broja.
U skupu realnih brojeva okolina take a (preciznije c okolina) je interval oblika ( ) , , 0. a a c c c + >

Primjer 3: 0,5 okolina take 3,2 je interval ( ) 2, 7;3, 7 .
Nai 0,21 okolinu take (-4).

Kao okolinu take + moe se uzeti interval ( ) , M + , a okolina take je svaki interval ( ) , , M gdje je M
proizvoljan realni broj.
Nejednakost
0 n
x x c < povlai da je ( )
0 0
, ,
n
x x x c c e + tj. da
n
x pripada c okolini take
0
x . Osim toga,
ako niz ima neku osobinu koja vai za sve
0
, n n n e > N , kaemo da skoro svi lanovi niza imaju tu osobinu.
Definicija 1: Niz realnih brojeva { }
n
x konvergira ka realnom broju
0
x ako se u svakoj okolini take
0
x nalaze
skoro svi lanovi datog niza.
94

U daljem tekstu koristiemo oznaku za proireni skup realnih brojeva { }. = + R R
Definicija 2: Taka
0
x eR je taka gomilanja niza { }
n
x ako svaka okolina take
0
x sadri bar jedan lan
niza { }
n
x razliit od
0
x .
Direktno iz ove definicije slijedi da svaka okolina take gomilanja sadri beskonano mnogo elemenata tog niza.
Simboliki moemo zapisati da je
0
x taka gomilanja niza { }
n
x ovako:
( ) 1 ( )( ) ( )
( )
0
0 0 0
0 .
n
n n n n x x c c > e - e > . < N N
Iz same definicije take gomilanja jasno je da je granina vrijednost niza ujedno i taka gomilanja tog niza, ali
obrnuto ne vrijedi u opem sluaju. Taka gomilanja niza moe biti granina vrijednost tog niza samo ako niz
nema drugih taaka gomilanja, konanih ili beskonanih.
Primjeri 4:
a) Niz svih prirodnih brojeva 1,2,3,... ima jednu (beskonanu) taku gomilanja ( ). +
b) Niz ( ) ( ) 1 1
n
n
x n = eN ima dvije take gomilanja, 0 i 2, jer su njegovi lanovi 2,0,2,0,2,0,
c) Nizovi ( )
1
n
a n
n
= eN i ( ) ( ) 1 1
n
n
b n n
(
= e

N imaju jednu konanu taku gomilanja, broj 0. Niz { }
n
a je
konvergentan, a niz { }
n
b nije, pa je to primjer niza koji ima tano jednu (konanu) taku gomilanja, a nije
konvergentan. Naime, osim broja 0, taka gomilanja niza { }
n
b je i ( ). +
Ako niz { }
n
a nije konvergentan, kaemo da je on divergentan. To se deava u jednom od sljedea tri sluaja:
1. Limes niza { }
n
a ne postoji. To je uvjek sluaj ako niz ima vie od jedne take gomilanja, npr. niz
( ) ( ) 1 1 .
n
n
x n = eN
2. lim
n
n
a

= + ako za svaki pozitivni realni broj M postoji prirodan broj


0
n takav da je
n
a M > za sve
0
. n n > Npr. , takvi su nizovi:
2
, ,...
n n
x n y n = =
3. lim
n
n
a

= ako za svaki pozitivni realni broj M postoji prirodan broj


0
n takav da je
n
a M < za sve
0
. n n > Npr. , takvi su nizovi:
2
, ,...
n n
x n y n = =

U prvom sluaju kaemo da je niz { }
n
a neodreeno divergentan, a u ostala dva sluaja odreeno divergentan.
Definicija 3: Neka je { }, : ,
k
n n N N monotono rastui niz prirodnih brojeva, a { }, :
n
x x N R dati realni niz.
Tada niz : x n N R zovemo podnizom datog niza i oznaavamo krae s
{ }
k
n
x .
Jasno je da je svaki podniz nekog niza takoe niz. Podniz niza dobijamo tako da iz polaznog niza izbacimo neke
lanove, a preostali lanovi zadravaju prijanji meusobni poredak.
95

Npr. ako izbacimo sve lanove niza { }
n
x sa neparnim indeksom, dobiemo podniz { }
2
.
k
x Ako izbacimo sve
lanove niza { }
n
x sa parnim indeksom dobijemo podniz { }
2 1
.
k
x

Moemo onda rei da je niz { }
n
x razbijen
(razdvojen) na dva podniza { }
2k
x i { }
2 1
.
k
x


Ako niz { }
n
x ima konvergentan podniz, limes tog podniza je oigledno jedna taka gomilanja datog niza. No
vrijedi i obrnuto, svaka taka gomilanja niza je granina vrijednost nekog podniza datog niza.
Teorem 1: Neka su nizovi { }
n
y i { }
n
z konvergentni sa istim limesom,
0
lim lim .
n n
n n
y z x

= = Ako za skoro sve
neN vae nejednakosti ,
n n n
y x z < < tada je
0
lim .
n
n
x x

=
Dokaz: Za proizvoljno 0 c > moe se izabrati dovoljno veliko
0
n eN tako da za
0
n n > lanovi nizova { }
n
y i
{ }
n
z pripadaju c okolini take
0
. x No tada zbog nejednakosti ,
n n n
y x z < < imamo da skoro svi lanovi niza
{ }
n
x pripadaju c okolini take
0
. x Zato je
0
lim .
n
n
x x

= Teorem je dokazan.
Definicija 4: Za niz kaemo da je nula niz, ako je on konvergentan i njegova granina vrijednost je 0. Nula nizove
zovemo jo i beskonano malim veliinama.
Teorem 2: Ako je { }
n
x nula niz, a { }
n
y je ogranien niz, tada je { }
n n
x y nula niz.
Dokaz: Neka je 0 c > proizvoljno. Jasno, postoji
0
, n eN tako da je
n
x c < za
0
. n n > Osim toga, postoji
konstanta 0, K > tako da je ( ).
n
y K n < eN Zato je ,
n n
x y Kc < im je
0
. n n > To povlai da je lim 0.
n n
n
x y

=
Teorem je dokazan.
Primjer 5: Nizovi
sin n
n
o

`
)
i
cos n
n
o

`
)
za 0 o > se uklapaju u tvrdnju Teorema 2, tako da su to nula nizovi.
Teorem 3: Konvergentni niz ne moe imati vie od jedne granine vrijednosti.
Dokaz: Neka je niz { }
n
x konvergentan i neka su a i b njegove granine vrijednosti, a pri tome . a b = Odaberimo
.
2
a b
c

= Tada postoje prirodni brojevi
1
n i
2
n tako da za sve
1
n n > ,
n
x pripada c okolini take a, a za
2
n n > ,
n
x pripada c okolini take b. Ako odaberemo prirodan broj n koji je vei od
1
n i vei od
2
, n imamo da
n
x pripada istovremeno c okolinama take a i take b, a to je nemogue zbog izbora broja . c Teorem je
dokazan.
Teorem 4: Svaki konvergentni niz je ogranien.
Dokaz: Neka je
0
lim
n
n
x x

= . Tada za 1 c = postoji prirodan broj


0
n tako da je
0 0
1,
n
n n x x > < tj.
0 0 0
1 1 .
n
n n x x x > < < + Ako uoimo meu lanovima
0
1 2
, ,...,
n
x x x najmanji lan
0
m i najvei
0
M i ako
odaberemo { }
0 0
min ,1 m m x = i { }
0 0
max ,1 , M M x = + tada je ( ).
n
m x M n < < eN Teorem je dokazan.
96

Iz ovog teorema je jasno da je ogranienost niza potreban uslov za konvergenciju. Meutim, taj uslov nije i
dovoljan, jer npr. niz { } sin n je ogranien, ali nije konvergentan.
Teorem 5: Neka je
0
lim
n
n
x x

= i ( )
0 0 0
lim , , .
n
n
y y x y

= eR Tada je
a) ( )
0 0
lim ;
n n
n
x y x y

+ = +
b) ( )
0
lim ;
n
n
cx cx c

= eR
c)
0 0
lim ;
n n
n
x y x y

=
d)
0
0
lim
n
n
n
x x
y y

= (ako je
0
0 i 0
n
y y = = za sve . neN )

Dokaz. Sve tvrdnje teorema se mogu dokazati pomou definicije konvergentnog niza.
Prve dvije tvrdnje u teoremu moemo zamijeniti tvrdnjom
( ) ( )
0 0
lim , , .
n n
n
ax by ax by a b

+ = + eR
Za proizvoljno 0 c > i dovoljno veliko
0
n eN imamo da
( )
0 0 0
.
n n
n n x x y y c c > < . <
Tada je ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
0 0 0 0 0 0
.
n n n n n n
ax by ax by a x x b y y a x x b y y a b c + + = + < + < +

c) Prema Teoremu 4, postoji konstanta M takva da je ( ).
n
y M n < eN
Za proizvoljno 0 c > i dovoljno veliko
0
n eN imamo da
( )
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
.
n n n n n n n n n
n n x y x y x y x y x y x y y x x x y y M x c > = + < + < +
d) Slino kao prethodna tvrdnja, dokaz slijedi direktno iz nejednakosti:
0 0 0 0 0 0 0
0 0 0
,
n n n n n
n n n
x y y x y x x x y y x x
y y y y y y
+
= s
te kako je 0,
n
y = postoji 0, o > tako da ( ) ,
n
y o o e , tj.
n
y o > za dovoljno veliko n.
Za dato 0 c > postoji
0
n eN tako da za dovoljno veliko n vrijedi:
( )
0 0
0
0 0
0 0
.
n
n n
n
x y
x x
x x y y
y y y
c c c
o
+
< . < <
97

Teorem je dokazan.
Teorem 6: Neka je { }
n
x monoton niz. Tada postoji konaan ili beskonaan lim .
n
n
x

Ako je niz { }
n
x uz to i
ogranien, on je konvergentan.
Dokaz.
0
1 Neka je niz { }
n
x neopadajui i ogranien odozgo i neka je
0
sup .
n
x x = Jasno je da je
0
x konaan, pa
za proizvoljno 0 c > postoji
0
n eN tako da je
0
0 0
.
n
x x x c < < Uzimajui u obzir da je niz neopadajui tada
0 0 0 0
.
n n
n n x x x x x c c > < < < To povlai da je niz { }
n
x konvergentan i
0
lim .
n
n
x x

=
0
2 Neka je niz { }
n
x neopadajui i neogranien odozgo. Tada za svako M eR postoji
0
n eN tako da je
0
.
n
x M > A poto je niz nerastui, imamo da
0
0
.
n n
n n x x M > > > Zato je
lim .
n
n
x

= +
Potpuno analogno dokazuje se tvrdnja teorema ako je niz nerastui. Teorem je dokazan.

Primjer 6: Koristei Teorem 6 moemo dokazati da je niz ( )
1
1
n
n
a n
n
| |
= + e
|
\ .
N konvergentan. Naime, taj niz je
rastui i ogranien. Da bismo dokazali monotonost niza, uoimo najprije po Bernoullijevoj nejednakosti da vai:
( )
( )
( )
1
2 2
1 1 1
1 1 1 1 ,
1
1 1
n
n
n
n n
+
| |
> + = |
|
+
+ +
\ .
a s druge strane
( )
1
1 1
2
1 1 1
1 1 1 ,
1 1
1
n
n n
n n
n
+
+ +
| |
| | | |
= + |
| |
|
+ +
\ . \ . +
\ .
pa se dobije
( ) 1 1 1 1 1
1
.
1 1 1 1 1 1
1 1 1 1 1 1
1 1 1 1 1 1
n n n n n
n
a
n n n n n n
+ + + +
+
| | | | | | | | | |
+ > = + > =
| | | | |
+ + + + + +
\ . \ . \ . \ . \ .

Poto je
1 1
1 ,
1 1
n n n
n
n n
a
n n n

+ | | | | | |
= = =
| | |
+ +
\ . \ . \ .
vrijedi nejednakost
1
.
n n
a a
+
>
Dokaimo jo da je ( ) 3 .
n
a n < eN Zaista,
0
1 1
1 ,
n
n
n k
k
n
a
k n n
=
| |
| |
= + =
| |
\ .
\ .

dok je
( ) ( )
1
1 ... 1
1 1 1 1 1 1 1 1
,
! ! ! 1 2 1 2 2 2 2
k
k k
n n n n k
n n n k
k n k n k n n n k k

+ | | + | |
= = < = < =
| |

\ .
\ .

za sve { } 1, 2,... . k n e Slijedi:
1
1
1
1
1 1 1 1 2
1 1 ... 2 3.
1
2 4 2 2
1
2
n
n n
a

| |

|
\ .
< + + + + + = + <


98

Granina vrijednost niza
n
a je broj e, koga uzimamo kao bazu prirodnog logaritma. Pokazuje se da je e iracionalan
i transcedentan broj ija je priblina vrijednost 2, 718281828459045. e ~ Ovaj broj ima vrlo vanu ulogu u
matematikoj analizi. Broj e je granina vrijednost i niza ( )
0
1
.
!
n
n
k
b n
k
=
= e

N Naime, iz gornjeg razmatranja je


oigledno ( )
0 0
1 1
.
!
n n
n n k
k k
n
a b n
k n k
= =
| |
= < = e
|
\ .

N Zbog toga je lim lim .
n n
n n
e a b

= s Ako je meN neki fiksan broj,
tada za sve n m > imamo da je
0 0
1 1 1 1 1 1
1 ... 1 1 ... 1 ,
! !
n m
n
k k
k k
a
k n n k n n
= =
| | | | | | | |
= >
| | | |
\ . \ . \ . \ .

pa putajui da
, n slijedi
0
1
lim ,
!
m
n m
n
k
a b
k

=
> =

tj.
m
e b > vai za sve . meN Zato je lim .
n
n
e b

> Najzad, iz lim


n
n
e b

s i
lim
n
n
e b

> zakljuujemo da je lim .


n
n
e b

= Broj e moemo priblino izraunati uzimajui dovoljno veliko n u izrazu


niza
n
a ili .
n
b Pri tome se bolji rezultati postiu za niz .
n
b Npr. za 5 n = imamo da je
5
2, 48832, a = dok je
5
2, 71667, b = za
6 6
6: 2, 52163, 2, 71806 n a b = = = itd. (zaokrueno na 5 decimala). Moemo rei da niz { }
n
b
bre konvergira ka broju e nego niz { }.
n
a
Na kraju ovog poglavlja slijedi lista nekih znaajnih limesa, koji bi mogli biti veoma korisni za rjeavanje sloenijih
limesa. Preporuuje se studentima da dokau sve ove rezultate, koristei definiciju granine vrijednosti niza, kao i
teoreme navedene u ovom poglavlju.
1. Ako je
0
lim ,
n
n
x x

= eR a lim
n
n
y

= + ili lim ,
n
n
y

= tada je lim 0.
n
n
n
x
y

=
2. Ako je lim 0,
n
n
x

= tada je
1
lim .
n
n
x

= +
3. Ako je lim 0
n
n
x

= i ( ) 0 ,
n
x n < eN tada je
1
lim .
n
n
x

=
4. Ako je lim
n
n
x

= + i 0, 0, o | > < tada je lim i lim 0.


n n
n n
x x
o |

= + =
5.
, 1
lim 1, 1
0, 1 1
n
n
q
q q
q

+ >

= =

< <

, a ako je 1, q s tada lim


n
n
q

ne postoji.
6. 0 lim 1.
n
n
a a

> =
7. lim 1.
n
n
n

=
8. 1 lim 0.
n
n
n
a
a

> =
9. ( )
1
1
ln lim 0, 5772156649 - Ojlerova (Euler) konstanta.
n
n n
n
k
x n n x
k

=
= e = ~

N
10.
log
0 lim 0.
a
n
n
a
n

> =
11. 0 lim 0.
!
n
n
a
a
n

> =


99


17. Granina vrijednost (limes) funkcije
Za proizvoljni neprazni skup X _ R moe se definisati pojam take gomilanja tog skupa, analogno tom pojmu
definisanom za nizove.
Definicija 1: Kaemo da je
0
x X e taka gomilanja skupa X _ R ako svaka okolina te take sadri bar jedan
element skupa { }
0
\ . X x
Zapravo, bilo koja okolina take gomilanja
0
x skupa X sadri beskonano mnogo elemenata iz skupa { }
0
\ . X x
Ekvivalentni iskaz definicije 1 je da za svaku taku gomilanja
0
x skupa X postoji niz { }
n
a elemenata iz X tako
da je
0
lim .
n
n
a x

=
Ako
0
x X e nije taka gomilanja tog skupa, kaemo da je to izolovana taka skupa . X
to se tie pojma granine vrijednosti funkcije, najprije emo vidjeti standardnu definiciju granine vrijednosti
( )
0
0
lim ,
x x
f x y

= ako su
0 0
, . x y eR
Definicija 2: Neka je : f X Y funkcija realne promjenljive i
0
x eR je taka gomilanja skupa . X Kaemo da je
0
y eR granina vrijednost funkcije ( ) f x u taki
0
x ili da funkcija ( ) f x tei ka
0
y kad x tei ka
0
x i piemo:
( )
0
0
lim ,
x x
f x y

= ako
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
0 0
0 0 0 . x X x x f x y c o o c o c > - = > e < < <
U sluaju da je
0
x = + ili

tada bismo imali sljedee definicije.
Definicija 3: Neka je : f X Y funkcija realne promjenljive, te neka je + taka gomilanja skupa X. Tada je
( )
0
lim ,
x
f x y
+
=
0
, y eR ako
( ) ( ) ( )( ) ( ) ( ) ( )
0
0 0 . x X x f x y c o o c o c > - = > e > <
Definicija 4: Neka je : f X Y funkcija realne promjenljive, te neka je taka gomilanja skupa X. Tada je
( )
0
lim ,
x
f x y

=
0
, y eR ako
( ) ( ) ( )( ) ( ) ( ) ( )
0
0 0 . x X x f x y c o o c o c > - = > e < <

Sljedee definicije nam objanjavaju pojavu kad je granina vrijednost funkcije beskonana.
100

Definicija 5: Neka je : f X Y funkcija realne promjenljive i
0
x eR je taka gomilanja skupa X. Ako funkcija
( ) f x nije definisana u taki
0
, x x = tada je ( )
0
lim ,
x x
f x

= + ako
( )( )( ) ( ) ( ) ( ) ( )
0
0 0 0 . M x X x x f x M o o > - > e < < >
Ako bismo htjeli definisati ( )
0
lim ,
x x
f x

= ova definicija se izmjeni, umjesto ( ) ( )


f x M > pisali bismo
( ) ( )
. f x M <
Definicija 6: Neka je : f X Y realna funkcija realne promjenljive i + je taka gomilanja skupa X. Imamo da
je ( ) lim ,
x
f x
+
= + ako
( )( )( ) ( ) ( ) ( ) ( )
. M N x X x N f x M e - e e > > R R
Imamo da je ( ) lim ,
x
f x
+
= ako
( )( )( ) ( ) ( ) ( ) ( )
0 0 . M N x X x N f x M > - > e > <
Definicija 7: Neka je : f X Y realna funkcija realne promjenljive i je taka gomilanja skupa X. Imamo da
je ( ) lim ,
x
f x

= ako
( ) ( )( ) ( ) ( ) ( ) ( )
0 0 . M N x X x N f x M > - > e < <
Imamo da je ( ) lim ,
x
f x

= + ako
( ) ( )( ) ( ) ( ) ( ) ( )
0 0 . M N x X x N f x M > - > e < >
Naredna definicija obuhvaa sve prethodne sluajeve. Zovemo je Cauchyjeva definicija granine vrijednosti
funkcije.
Definicija 8: Neka je : f X Y realna funkcija realne promjenljive i
0
x eR je taka gomilanja skupa X, pri
emu ( ) f x nije definisana u taki
0
. x Kaemo da je
0
y eR granina vrijednost (limes) funkcije ( ) f x u taki
0
x eR i piemo ( )
0
0
lim ,
x x
f x y

= ako za svaku okolinu V take


0
y postoji okolina U take
0
x tako da vrijedi:
( ) ( ) ( ) ( )
0
. x X x U x x f x V e e . = e
Ako je U okolina take
0
, x skup { }
0
\ U x zovemo upljom okolinom take
0
x i oznaavamo sa . U

Osim toga
uvodimo oznaku: { } ( )
0
\ .
X
U x X U =

Ovaj skup zovemo upljom okolinom take
0
x u skupu X.
101

Tada se moe rei da je ( )
0
0
lim ,
x x
f x y

= ako za proizvoljnu okolinu V take


0
y postoji okolina
X
U

take
0
x takva
da je .
X
f U V
| |
_
|
\ .


Definicija 9 (Heineova definicija granine vrijednosti): ( )
0
0
lim ,
x x
f x y

= pri emu su
0 0
, x y eR ako za svaki niz
{ } { }( )
0
, \
n n
x x X x n e eN koji konvergira ka
0
x vai: ( )
0
lim .
n
n
f x y

=
Teorem 1: Cauchyjeva i Heineova definicija granine vrijednosti funkcije su meusobno ekvivalentne.
Dokaz:
0
1 Pretpostavimo da je ( )
0
0
lim
x x
f x y

= po definiciji Cauchyja,
0 0
, . x y eR Neka je V proizvoljna okolina
take
0
y . Tada se moe nai okolina U take
0
x takva da je

( )
.
X
f U V _ Neka je { }
n
x proizvoljan niz sa
elementima iz skupa { }
0
\ X x takav da je
0
lim .
n
n
x x

= Tada postoji prirodan broj


0
n takav da

n X
x U e za sve
0
, n n > a to povlai da je ( )
n
f x V e za sve
0
. n n > Poto izabrani broj
0
n zavisi od okoline U, a ta okolina zavisi
od okoline V, zakljuujemo da za proizvoljnu okolinu V take
0
y postoji prirodan broj
0
n takav da je ( )
n
f x V e
za sve
0
. n n > To povlai da je ( )
0
lim .
n
n
f x y

= Prema tome, ako je ( )


0
0
lim
x x
f x y

= po definiciji Cauchyja, onda


ta relacija vai i po Heineovoj definiciji.


0
2 Pretpostavimo sada da je ( )
0
0
lim
x x
f x y

= po definiciji Heinea i pretpostavimo da tada relacija ( )


0
0
lim
x x
f x y

=
ne vai po definiciji Cauchyja. Tada se moe nai okolina V take
0
y takva da za svaku okolinu U take
0
x vrijedi:

( )
.
X
f U V . Dakle, za proizvoljnu okolinu U take
0
x postoji element
0
, ,
U U
x U X x x e = tako da
( ) .
U
f x V e Za svaki prirodni broj n odaberimo okolinu
n
U take
0
x na slijedei nain: ako je
0
, x eR neka je
n
U
1
n
okolina take
0
x ; ako je
0
, x = + stavimo da je ( ) , ,
n
U n = + a ako je
0
, x = stavimo da je
( ) , .
n
U n = Tada za svaki neN postoji

n X
x U e tako da ( ) .
n
f x V e No tada imamo niz
{ } { }( )
0
, \
n n
x x X x n e eN takav da je
0
lim
n
n
x x

= i ( )
0
lim ,
n
n
f x y

= a to je nemogue po Heineovoj definiciji


granine vrijednosti. Zbog dobijene kontradikcije zakljuujemo da relacija ( )
0
0
lim
x x
f x y

= vai i po definiciji
Cauchyja. Teorem je dokazan.


Primjeri 1:
a) Dokazati da je: ( )
2
lim 5 1 9.
x
x

=
102

Poto je 5 1 9 5 10 5 2 , x x x = = za proizvoljno zadano 0 c > odaberimo .
5
c
o = Tada
2 5 1 9 5 2 5 . x x x o o c < = < =

b) Koristei Heineovu definiciju granine vrijednosti moemo dokazati da ne postoji limsin .
x
x

Naime ako
odaberemo dva niza { } ( ) ,
n n
a a n n t = eN i { } ( ) , 2 ,
2
n n
b b n n
t
t = + eN imamo da je lim lim .
n n
n
n
a b


= = +
Meutim, ( ) sin 0 limsin 0
n n
n
a n a

= e = N i ( ) sin 1 limsin 1.
n n
n
b n b

= e = N

c)
0
sin
lim 1,
x
x
x

= jer za , 0 0,
2 2
x
t t | | | |
e
| |
\ . \ .
moemo dokazati nejednakosti:
(1)
2
sin
cos 1
x
x
x
< < i sin , x x <
tako da je
2 2 2
sin
1 1 cos sin .
x
x x x
x
< = < Ako za proizvoljno 0 c > odaberemo , o c = tada
2 2
sin
1 .
x
x x
x
o o c < < < =
Da bismo dokazali (1) dovoljno je, zbog parnosti funkcija koje se pojavljuju u nejednakostima, uzeti 0, .
2
x
t | |
e
|
\ .



Neka je O ishodite koordinatnog sistema. Za proizvoljno 0,
2
x
t | |
e
|
\ .
taka ( ) cos , sin B x x lei na
trigonometrijskoj krunici. Neka je ( ) cos , 0 . C x Opiimo krunicu sa centrom u taki O i poluprenikom cos x i
neka je D taka u kojoj ta krunica sijee du . OB Oigledno je (prema slici) povrina krunog isjeka OCD manja
od povrine trougla OAB, a ta povrina je manja od povrine krunog isjeka OAB. Time dobijamo nejednakosti:

1 1 1
/ 2
2 2 2
OC CD OA BC OA AB < <
103

cos cos 1 sin 1 / : x x x x x x < <
2
sin
cos 1.
x
x
x
< <
d) Dokaimo da je
2
sin
lim 0.
100 3000
x
x x
x x

=
+
Pretpostavimo da je 200. x > Za takve x je
( )
2
2 2
100 3000 100 100 ,
2
x
x x x x x x + > = >
jer je ( ) ( )
2
2
100 200 0 0 200 ,
2
x
x x x x x x > > < v > pa je onda
2 2
sin 2
.
100 3000
2
x x x
x x x x
< =
+

Ako za dato 0 c > izaberemo konstantu
2
max 200, , o
c

=
`
)
tada je
2
sin
100 3000
x x
x x
c <
+
im je , x o > to
dokazuje tvrdnju.
e) Znamo da je
1
lim 1
n
n
e
n

| |
= +
|
\ .
definisan kao granina vrijednost niza. Meutim, ta relacija vai i ako se
posmatra kao limes funkcije, tanije
1
lim 1 .
x
x
e
x

| |
= +
|
\ .
Neka je 0 x > proizvoljno i neka je n x = (

- najvei cijeli
broj koji nije vei od x. Tada vrijede nejednakosti:
1 1 1 1 1 1
1 1 1 1
1 1
n x n
n x n n x n
s < + < s + < + s +
+ +

(2)
1
1 1 1
1 1 1 .
1
n x n
n x n
+
| | | | | |
+ < + s +
| | |
+
\ . \ . \ .

Ako sad pustimo da , n tada i . x Imajui u vidu da je
1
1
1
1 1
lim 1 lim
1
1
1
1
n
n
n n
n
e
n
n
+

| |
+
|
+ | |
\ .
+ = =
|
+
\ .
+
+
i
1
1 1 1
lim 1 lim 1 lim 1 ,
n n
n n n
e
n n n
+

| | | | | |
+ = + + =
| | |
\ . \ . \ .
iz (2) slijedi da je
1
lim 1 .
x
x
e
x
+
| |
= +
|
\ .
No ova relacija vai i ako
, x jer
1
1 1 1 1
1 1 1 1 ,
1 1 1 1
x x x x
x
e
x x x x x

| | | | | | | | | |
= = + = + +
| | | | |

\ . \ . \ . \ . \ .
ako x + ( a tada
x ).

Teorem 2: Neka je : f X Y realna funkcija realne promjenljive i
0
x eR je taka gomilanja skupa X, pri emu
( ) f x nije definisana u taki
0
. x Ako postoje limesi ( )
0
0
lim
x x
f x y

' = i ( )
0
0
lim ,
x x
f x y

'' = tada je
0 0
. y y ' '' =
Dokaz. Tvrdnja oigledno slijedi iz Definicije 9 i Teorema 3 iz poglavlja o nizovima.
104

Ako se u Definiciji 2 ograniimo na
0
, x x < odnosno
0
, x x > dolazimo do pojma lijevog, odnosno, desnog limesa.
Definicija 10: Neka je : f X Y funkcija realne promjenljive i
0
x eR je taka gomilanja skupa X, tako da se u
svakoj okolini take
0
x nalazi bar jedan element iz skupa X manji od
0
x . Kaemo da je
0
y lijeva granina
vrijednost funkcije ( ) f x kad x tei ka
0
x i piemo ( )
0
0
lim
x x
y f x

= ako
( )( ) ( )( ) ( ) ( )
0 0 0
0 0 . x X x x x f x y c o o c > - > e < < <
Za lijevi limes koristimo oznaku ( ) ( )
0
0
lim .
x x
f x f x

=
Ako je
0
x eR taka gomilanja skupa X, tako da se u svakoj okolini take
0
x nalazi bar jedan element iz skupa X
vei od
0
x , kaemo da je
0
y desna granina vrijednost funkcije ( ) f x kad
x tei ka
0
x i piemo ( )
0
0
lim
x x
y f x
+
= ako ( )( ) ( )( ) ( ) ( )
0 0 0
0 0 . x X x x x f x y c o o c > - > e < < + <
Za desni limes koristimo oznaku ( ) ( )
0
0
lim .
x x
f x f x
+
+ =

Iz Definicija 2 i 10 direktno slijedi injenica da ( )
0
lim
x x
f x

ne postoji ako je ( ) ( )
0 0
f x f x = + ili
( ) ( )
0
0
lim
x x
f x f x

= ili ( ) ( )
0
0
lim ,
x x
f x f x

= + naravno ako postoje ( )


0
f x i ( )
0
f x + . Dakle, ukoliko postoje
limesi ( )
0
lim
x x
f x

, ( )
0
f x , ( )
0
f x + , oni moraju biti jednaki.

Teorem 3: Neka je funkcija ( ) : , f a b R monotona. Tada u svakoj taki ( )
0
, x a b e postoji ( )
0
f x i
( )
0
f x + . Specijalno, ako je f rastua, tada je ( ) ( ) ( )
0 0 0
, f x f x f x s s + a ako je f opadajua, tada je
( ) ( ) ( )
0 0 0
. f x f x f x > > +

Dokaz: Neka je funkcija f rastua na intervalu ( ) , . a b Tada je skup
( ) ( ) { }
0
, S f x x a b x x = e . <
ogranien odozgo brojem ( )
0
, f x pa postoji sup . M S = To povlai da je ( ) f x M s za sve ( )
0
, , x a b x x e < i
za svako 0 c > postoji element ( )
0
, , x a b x x
c c
e < tako da je ( ). M f x
c
c < Ako odaberemo
0
0 x x
c
o = >
i ( ) , x a b e takav da je
0 0
, x x x o < < imamo da
( ) ( ) ( )
0
. x x x M f x f x M M f x M
c c
c c c < < < s s < + < Dakle, za svako 0 c > postoji 0 o >
105

tako da za sve ( )
0 0
, , x a b x x x o e < < vrijedi nejednakost ( ) . f x M c < To nam pokazuje da je
( )
0
. M f x = Postupajui analogno za skup
( ) ( ) { }
0
, T f x x a b x x = e . >
dokazalo bi se da je ( )
0
inf . f x T + = Najzad, ako je funkcija f opadajua, tada je funkcija : g f = rastua, pa
primjenjujui upravo dokazane injenice na funkciju g, zakljuujemo da vai ( ) ( ) ( )
0 0 0
. f x f x f x > > +
Teorem je dokazan.

Primjeri 2: a) Ako je ( )
1
, f x
x
= tada postoje lijevi i desni limes te funkcije u taki 0, x = ali oni nisu jednaki, jer
je ( ) ( ) 0 , 0 . f f + = + = Zato ne postoji
0
1
lim .
x
x


b) Ako je ( )
2
1
, f x
x
= tada je ( ) ( ) 0 0 , f f + = = + pa
2
0
1
lim
x
x

postoji i jednak je . +
c) Ako je ( )
2
1 , f x x = tada je funkcija definisana na skupu | | 1,1 . D = U taki 1 x = postoji samo lijevi limes
( )
1
lim 0,
x
f x

= tako da je i ( )
1
lim 0.
x
f x

= Analogno, u taki 1 x = postoji samo desni limes date funkcije i on je


takoe 0 i ( )
1
lim 0.
x
f x

=
Slijedei teorem slijedi direktno iz Teorema 5 u poglavlju o nizovima i definicije 9.
Teorem 4: k
0
lim ( )
x x
f x A

= ,
0
lim ( ) , , ,
x x
g x B A B

= eR za proizvoljne realne konstante o i | vae sljedee


tvrdnje:

1)
0
lim( ( ) ( ))
x x
f x g x A B o | o |

+ = +
2)
0
lim( ( ) ( ))
x x
f x g x A B

=
3)
0
lim( ( ) : ( )) :
x x
f x g x A B

= ako je 0 B = i ( ) 0. g x =

Teorem 5: Neka je { }
0
lim ( ) \ 0
x x
f x A

= eR ,
0
lim ( )
x x
g x

= +. Tada je
1)
0
lim( ( ) ( ))
x x
f x g x

+ = +
2)
0
, 0
lim( ( ) ( )) sgn
, 0
x x
A
f x g x A
A

+ >
= =

<


106

3)
0
( )
lim( ) 0.
( )
x x
f x
g x

=
Teorem 6: Neka je
1 2
( ) ( ) ( ) f x f x f x s s za
0 0
( , ), 0. x x x c c c e + > Ako je ( ) ( )
0 0
1 2
lim lim
x x x x
f x f x A

= = eR,
tada je i ( )
0
lim .
x x
f x A

=

Dokaz: Ovaj teorem je analogon Teorema 1 u poglavlju o nizovima. Slijedi direktno iz tog teorema ako se iskoristi
definicija granine vrijednosti po Heineu.
Teorem 7: Neka je lim ( ) ( , )
x a
g x b a b

= eR u nekoj okolini take a. Pretpostavimo da je ( ) g x b = za x a = i da


je ( ) f t funkcija takva da je lim ( ) ,
t b
f t A

= a da je funkcija ( ) ( ( )) h x f g x = definisana u nekoj okolini take a.


Tada je lim ( ) lim ( )
x a t b
h x f t A

= = .

Dokaz: Neka je { }
n
x proizvoljan niz realnih brojeva takav da je lim
n
n
x a

= i
n
x a = za skoro svako n. Neka je
( )( ).
n n
t g x n = eN Tada je lim
n
n
t b

= i
n
t b = za skoro svaki n. Otuda je ( ) ( ) ( ) lim lim .
n n
n n
f g x f t A

= = Zato
je ( ) ( )
lim .
x a
f g x A

= Teorem je dokazan.

Upravo dokazani teorem omoguava nam uzimanje smjene promjenljive u limesu. Prilikom rjeavanja limesa
( ) ( )
lim
x a
A f g x

= moemo uzeti smjenu ( ) : g x t = i dobiti limes lim ( ),


t b
A f t

= pod uslovom da taj limes postoji


i da je lim ( ).
x a
b g x

=

Primjeri 3:
a)
( )
2
1
2
sin 1 2
lim
4 1
x
x
L
x

moemo rijeiti smjenom 1 2 . x t = Naime, funkcije ( ) 1 2 g x x = i ( )


( )
sin
2
t
f t
t t
=


zadovoljavaju uslove Teorema 7 za
1
2
a = i 0. b = Dakle, imamo da 0 t i osim toga
( )( ) ( )
2
2 1 4 1 2 1 2 1 2 . x t x x x t t = = + =
Dalje slijedi:
( )
0 0 0
sin sin 1 1 1
lim lim lim 1 .
2 2 2 2
t t t
t t
L
t t t t

= = = =



107

b) Ako u limesu koji definie broj
1
lim 1
x
x
e
x
+
| |
= +
|
\ .
uzmemo smjenu
1
, x
t
= tada 0 t i vrijedi ( )
1
0
lim 1 .
t
t
e t

= +
Koristei ovaj limes moemo rijeiti limes
2
1
ln
lim .
1
x
x
l
x


Najprije odaberimo smjenu
2 2 2
1 1 1. x t x t x t = = + = + Jasno, 0 t pa slijedi:
( ) ( ) ( )
1 1
0 0 0 0
ln 1 1 1 1 1 1 1
lim lim ln 1 limln 1 ln lim 1 ln .
2 2 2 2 2
t t
t t t t
t
l t t t e
t t

+
= = + = + = + = =
c) Neka je
3
0
sin
lim .
sin
x
x x
l
x

= Odaberimo smjenu 2 0. x t t = Tada je


( )
( ) ( )
3 3 3 3 3
0 0 0 0
2 sin 2 sin cos 1 sin cos sin sin 1
lim 2lim lim lim
8sin cos 4 sin cos
sin 2
t t t t
t t t t t t t t t t
l
t t t t
t

+
= = =
( )
2
3 3 2
0 0
2sin
sin 1 cos 1 sin 1
2
lim lim .
4 sin sin 4 sin
t t
t
t t t t
l
t t t

| |
| | |
= + = +
| |
\ .
|
\ .

Poto je
2
2
2
2
2sin sin
1 1
2 2
2 2 1
sin sin 4 2
2
2
t t
t
t
t t
| |
|
| |
= =
| |
\ .
|

\ .
kad 0, t dobijamo jednainu:
1 1
,
4 2
l l
| |
= +
|
\ .
odakle
se dobije da je
1
.
6
l =
Zadaci izraunati limese:
1. a)
3
2
3 1
lim
2 6
x
x
x

+
+
b)
3 2
3
2
3 2 24
lim
1 1
x
x x x
x

+ +

c)
2 2
2
3
2 6 2 6
lim
4 3
x
x x x x
x x

+ +
+

d)

2
2
2
16 3 2 2 3
lim
4 2 2
x
x x x x
x x x

| | +
+
|
+
\ .
e)
2
2 2
1
4 6 4
lim
5 4 3 9 6
x
x x x
x x x x

| | +
+
|
+ +
\ .

f)
3 3 2
1
7 3
lim
1
x
x x
x

+ +

g)
2 3
1
...
lim , .
1
n
x
x x x x n
n
x

+ + + +
e

N
2. a)
2
0
cos cos 2 1
lim
x
x x
x

b)
2
lim
ctg 2cos x
x
x x
t
t

| |

|
\ .
c)
3
0
tg sin
lim
x
x x
x

d)
4 3 2
1
lim( ) sin
x
x x x
x
+
| |

|
\ .

d)
3
2
0
cos cos
lim
sin
x
x x
x

e)
x
2
2xcos x ctgx
lim
2ctgxcos x
t

t
f)
6
2
cos
3
lim
3 2cos x
x
x
t
t

| |

|
\ .

g)
( )
4
2 2 0
1 cos 5
lim .
9 16 2 4
x
x
x x

+ +

3. a)
tg
0
1
lim
x
x
x
+
| |
|
\ .
b)
2
5 3
2
3 1
2
2 3 1
lim
2 1
x
x
x
x x
x
+

| |
|
+
\ .
c)
tg
0
lim(sin )
x
x
x
+
d)
2
1
0
tg
lim
x
x
x
x

| |
|
\ .
e)
( )
0
1
3
lim 2
x
x
x
e x

+
f)
( )
2
1
sin
0
lim
x
x
x
e x

g) ( )
2
1
0
lim 3 cos cos 2 . x
x
x x


108

18. Neprekidnost funkcije
Pojam neprekidnosti funkcije u uskoj je vezi sa pojmom granine vrijednosti. S obzirom na postojanje vie naina
za definisanje graninih vrijednosti, jasno je da se i neprekidnost moe definisati pomou nekoliko ekvivalentnih
definicija. Govorei intuitivno, radi se o funkciji : f X Y ija se vrijednost ( )
0
f x u proizvoljnoj taki
0
x X e
po volji malo razlikuje od vrijednosti ( ) f x im je taka x dovoljno blizu taki
0
. x
Definicija 1: Neka je : f X Y funkcija realne promjenljive i
0
x eR je taka gomilanja skupa X. Kaemo da je
funkcija ( ) f x neprekidna u taki
0
x ako je ( ) ( )
0
0
lim .
x x
f x f x

=
Ako je zadovoljena slabija relacija ( ) ( )
0 0
f x f x = (odnosno ( ) ( )
0 0
f x f x + = ) kaemo da je funkcija ( ) f x
neprekidna u taki
0
x slijeva (odnosno zdesna). Da bi funkcija ( ) f x bila neprekidna u taki
0
, x

potrebno je i
dovoljno da ona bude neprekidna u toj taki i slijeva i zdesna.
Definicija 1': Neka je : f X Y funkcija realne promjenljive i
0
x eR je taka gomilanja skupa X. Kaemo da je
funkcija ( ) f x neprekidna u taki
0
x ako za svaku okolinu V take ( )
0
f x u skupu Y postoji okolina U take
0
x u
X tako da je ( ) . f U V _
Ukoliko je
0
x izolovana taka funkcije f, tj. nije taka gomilanja, posljednji uslov je ispunjen za svaku okolinu V
take ( )
0
f x jer je ( ) ( )
0
. f U f x = Moemo rei da je ovo trivijalan sluaj i da nas zato interesuje samo
neprekidnost funkcije u njenoj taki gomilanja.
Definicija 1'': Neka je : f X Y funkcija realne promjenljive i
0
x eR je taka gomilanja skupa X. Kaemo da
je funkcija ( ) f x neprekidna u taki
0
x ako ( )( )( ) ( ) ( )
0 0
0 0 . x X x x f x f x c o o c > - > e < <
Definicija 1''': Neka je : f X Y funkcija realne promjenljive i
0
x eR je taka gomilanja skupa X. Kaemo da
je funkcija ( ) f x neprekidna u taki
0
x ako za svaki niz { },
n
x ( ),
n
x X n e eN koji konvergira ka
0
x imamo da
je ( ) ( )
0
lim .
n
n
f x f x

=
Moe se rei da je funkcija ( ) f x neprekidna na otvorenom intervalu ( ) , a b ako je neprekidna u svakoj taki tog
intervala. No ako imamo zatvoreni interval (segment) | | , , a b uslovi za neprekidnost su sloeniji.

Definicija 2: Neka je funkcija f definisana na segmentu | | , . a b _ R Kaemo da je f neprekidna na | | , a b ako
postoji otvoreni interval I _ R i funkcija : g I R tako da vrijedi
1. | | , a b I c
2. | | ( ) ( ) , x a b f x g x e =
3. Funkcija g je neprekidna na intervalu I.
109


Ekvivalentna definicija neprekidne funkcije na segmentu | | , a b je da funkcija bude neprekidna na intervalu ( ) , a b
i da bude neprekidna zdesna u taki a, odnosno neprekidna slijeva u taki b.
Analogno se definie neprekidnost funkcije na intervalima oblika | ) , a b i ( | , . a b
Za dati neprazni skup S _ R oznakom ( ) C S oznaavamo skup svih neprekidnih funkcija na skupu S. Specijalno
ako je S interval ( ) , S a b = (ili | | , S a b = ), koristimo oznaku ( ) , C a b (odnosno | | , C a b ).

Za fiksno
0
x X e i proizvoljno x X e razliku
0
x x x A = zovemo prirataj argumenta, a izraz
( ) ( ) ( )
0 0 0
f x f x x f x A = + A prirataj funkcije f u taki
0
. x
Direktno se provjerava da je svaka elementarna funkcija neprekidna na svakom skupu na kome je definisana. Za
dokazivanje te neprekidnosti zgodno je koristiti

Teorem 1: Neka je : f X Y funkcija realne promjenljive i
0
x eR je taka gomilanja skupa X. Funkcija f je
neprekidna u taki
0
x ako i samo ako je ( )
0
0
lim 0.
x
f x
A
A =

Dokaz. Najprije konstatujmo da
0 0
0. x x x x x = + A A Zato je
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
0
0 0 0 0 0
0 0
lim lim lim 0.
x x x x
f x f x f x x f x f x x f x
A A
= + A = + A = Teorem je dokazan.
Primjeri 1:
a) Funkcija sin y x = je definisana i neprekidna za sve , x eR jer za proizvoljno, ali fiksno
0
x eR imamo:
( )
0
0 0
0 0
2
lim sin sin lim 2 sin cos 0.
2 2
x x
x x x
x x x
A A
+ A A
+ A = = (


No ovu neprekidnost moemo dokazati lako i po definiciji 1''. Uzimajui proizvoljno 0 c > i odabirui
odgovarajue o c = u proizvoljnoj, ali fiksnoj taki
0
, x eR za sve xeR za koje je
0
: x x o <
0 0 0 0
0 0
sin sin 2sin cos 2 sin 2 ,
2 2 2 2
x x x x x x x x
x x x x o c
+
= s s = < = to dokazuje neprekidnost
u taki
0
. x
b) Eksponencijalna funkcija , 0 1
x
y a a = < = je definisana i neprekidna za sve , x eR jer za proizvoljno, ali
fiksno
0
x eR imamo:
( ) ( )
0 0 0
0 0
lim lim 1 0.
x x x x x
x x
a a a a
+A A
A A
= =
110

c) Logaritamska funkcija ( ) log , 0 1
a
y x a = < = je neprekidna za sve 0. x > Dokaimo to po definiciji 1'.
Uzimamo proizvoljno, ali fiksno
0
0 x > i proizvoljnu c okolinu ( ) 0 c > take
0
log ,
a
x tj.
( )
0 0
log , log .
a a
V x x c c = + Treba nai odgovarajuu okolinu U take
0
x koja se preslikava datom funkcijom u
okolinu V. Do nje emo doi preko nejednakosti:
( )
0 0 0
0
log log , log , log log
log
a a a a a
a
x x x x x
x
x
c c c
c
e + <
<

0
log
a
x
x
c c < <
0
x
a a
x
c c
< <
0 0
. x a x x a
c c
< <
Dakle, traena okolina je
( )
0 0
, . U x a x a
c c
=
Ako funkcija : f X Y nije neprekidna u taki
0
, x X e kaemo da funkcija f u toj taki ima prekid. Jasno, tada
moemo oekivati da je ( ) ( )
0
0
lim .
x x
f x f x

=
S obzirom na Definiciju 1' moemo rei da funkcija f ima prekid u taki
0
x ako postoji okolina V take ( )
0
f x tako
da u svakoj okolini U take
0
x postoji element ' x za koji ( ) ' . f x V e
S obzirom na Definiciju 1'' moemo rei da funkcija f ima prekid u taki
0
x ako
( )( )( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) 0 0
0 0 , x X x x f x f x c o o c - > > - e < . >
ili, s obzirom na Definiciju 1''', ako postoji niz { },
n
x ( ),
n
x X n e eN koji konvergira ka
0
, x tako da je
( ) ( )
0
lim .
n
n
f x f x

=
Razlikujemo take prekida prve i druge vrste.
Definicija 3: Neka je : f X Y funkcija realne promjenljive i
0
x eR je taka gomilanja skupa X. Kaemo da je
u taki
0
x
1) prekid prve vrste ako postoje i konani su ( )
0
f x i ( )
0
f x + , ali je neki od njih razliit od vrijednosti ( )
0
. f x
Specijalno, ako je ( ) ( )
0 0
f x f x = + , kaemo da je taj prekid otklonjiv;
2) prekid druge vrste ako taj prekid nije prve vrste, tj. ako bar jedan od limesa ( )
0
f x i ( )
0
f x + ne postoji ili je
beskonaan.

111

Kad je rije o prekidu prve, odnosno druge vrste, moemo biti i precizniji pa govoriti o prekidu prve vrste slijeva ili
zdesna, odnosno prekidu druge vrste slijeva ili zdesna.
Naime, prekid prve vrste slijeva funkcije ( ) f x u taki
0
x x = imamo ako postoji konaan lijevi limes ( )
0
, f x
razliit od ( )
0
. f x Analogno bismo imali za prekid prve vrste zdesna.
Ako je pak limes ( )
0
f x beskonaan ili ne postoji, kaemo da funkcija ( ) f x u taki
0
x x = ima prekid druge
vrste slijeva. Analogno se definie prekid druge vrste zdesna.
Primjeri 2:
a) Dirichletova funkcija ( )
1,
0, \
x
D x
x
e
=

e


R
ima prekid u svakoj taki i to je prekid druge vrste. Naime, ako je
0
, x e moemo odabrati niz { }, \
n n
x x eR koji konvergira ka
0
. x Meutim, tada je
( ) ( ) ( ) ( )
0
0 lim 0 1.
n n
n
D x n D x D x

= e = = = N
Analogno, ako je
0
\ , x eR odaberimo niz { } ( )
0
, , .
n n n
x x x x n e Tada je
( ) ( ) ( ) ( )
0
1 lim 1 0.
n n
n
D x n D x D x

= e = = = N
Dokaimo jo da datu funkciju moemo drugaije napisati u obliku:
( ) ( )
2
lim limcos ! .
n
m n
D x m x t

(
=


Naime, ako je , x e postoje , , 0 p q q e = Z tako da je ,
p
x
q
= pa za dovoljno veliko m imamo da je ! m (a
zatim i ( ) ( ) 1 !, 2 !,... m m + + ) djeljivo sa q, tako da je ! m x cijeli paran broj i zato je
( ) ( ) ( ) cos ! 1 1. k x k m D x t = > =
Ako je pak x iracionalan, tada je sigurno ( ) cos ! 1, m x t < a to dalje povlai da je
( ) ( )
2
limcos ! 0 0.
n
n
m x D x t

= =
b) Riemannova funkcija, ( )
1
, ako je , 0, i uzajamnoprosti
0, \
m
x n m n
R x
n n
x

= e =

R

ima prekid u svim racionalnim brojevima, a neprekidna je u svim iracionalnim brojevima. Naime, neka je
0
p
x
q
= e proizvoljno. Tada je ( )
0
1
. R x
q
= Posmatrajmo niz { } ( )
1
, .
n n
np
x x n
nq
+
= eN Poto je
( ) ,
n
x n e e N imamo da je ( ) ( )
1
0 .
n
R x n
nq
= No kako je oito
0
lim ,
n
n
p
x x
q

= = a s druge strane
( ) ( )
0
lim ,
n
n
R x R x

= jasno je da funkcija ima prekid u svim racionalnim takama.


112

Ako je
0
\ , x eR uzmimo proizvoljni niz
{ } ( ) , ,
n
n n
n
p
x x n
q
= e e N koji konvergira ka
0
. x Tada je lim
n
n
q

=
i
( ) ( )
0
1
lim lim 0 ,
n
n n
n
R x R x
q

= = = to znai da je funkcija ( ) R x neprekidna u svim iracionalnim takama.
c) Funkcija ( )
1
sin , 0
0, 0
x
f x
x
x

je neprekidna u svim takama osim u taki 0, x = u kojoj je prekid druge vrste.


Naime, ne postoji nijedan od limesa ( ) ( ) 0 , 0 , f f +
( )
0
lim
x
f x

.

d) Funkcija , y x x = e (

R predstavlja najvei cijeli broj koji nije vei od x. Ova funkcija ima prekid u svim
cjelobrojnim takama x. U pitanju je prekid prve vrste. Detaljnije, moemo rei da je ova funkcija neprekidna
zdesna u cjelobrojnim takama x, ali ne i slijeva, jer je za , x n = eZ lim 1
x n
x n

= (

i lim .
x n
x n
+
= (



Teorem 2: Ako su realne funkcije
1 2
, ,...,
n
f f f definisane na skupu X _ R i neprekidne u taki
0
, x X e tada su i
funkcije
1 2
...
n
f f f i
1 2
...
n
f f f neprekidne u taki
0
. x
Posljedica: Ako su realne funkcije
1 2
, ,...,
n
f f f definisane na skupu X _ R i neprekidne u taki
0
, x X e tada je
proizvoljna linearna kombinacija tih funkcija
1
, ,
n
k k k
k
f
=
e

R neprekidna u
0
. x

Definicija 4: Neka je : f X Y funkcija realne promjenljive i S proizvoljni neprazni podskup skupa . X Kaemo
da je funkcija f ravnomjerno (uniformno) neprekidna na skupu S ako za svako 0 c > postoji ( ) 0 o o c = > koji ne
zavisi od x, tako da
( ) ( ) ( ) , . x x S x x f x f x o c ' ' ' e . < <
Direktno iz ove definicije jasno je da ravnomjerna neprekidnost funkcije f na skupu S povlai neprekidnost
funkcije f na skupu S, ali obrnuto ne mora biti tano.

Primjer 3: Neka je data funkcija ( )
1
f x
x
= i skupovi ( ) | )
1 2
0,1 , 1, . S S = = + Jasno je da je funkcija ( ) f x
neprekidna na oba zadana skupa, jer za proizvoljno
0
0 x = imamo da je
0
0
1 1
lim .
x x
x x

= Dokaimo da je ( ) f x
ravnomjerno neprekidna na skupu
2
, S ali ne i na skupu
1
. S Naime, ako je 0 1 c < < i ako izaberemo dva niza
taaka iz ( )
1
: , ,
1
n n
S x x n
n n
c c
' = = e
+
N tada je ( ) ( )
1 1
1,
n n
n n
f x f x
c c c
+
' = = > dok je
( )
( ) 0 .
1
n n
x x n
n n
c
' =
+
To pokazuje da f nije ravnomjerno neprekidna na skupu
1
. S
113

No ako odaberemo dva proizvoljna broja | ) , 1, , x x ' '' e + imamo da je
( ) ( )
1 1
.
x x
f x f x x x
x x x x
' ''
' '' ' '' = = <
' '' ' ''
Sada za proizvoljno 0 c > odaberimo . o c = Oito je tada
x x o ' '' <
( ) ( ) , f x f x c ' '' < to znai da je f ravnomjerno neprekidna na skupu
2
. S

Teorem 3 (Cantorov teorem) Ako je funkcija : f X Y neprekidna na zatvorenom intervalu
| | ( ) , , , a b a b a b e . < R ona je na tom intervalu i ravnomjerno neprekidna.

Primjer 4: Funkcija ( )
2
f x x = je neprekidna, pa time i ravnomjerno neprekidna na svakom konanom intervalu
| | , . a b Meutim, ta funkcija je neprekidna i na beskonanom intervalu | ) 0, , ali na tom intervalu nije
ravnomjerno neprekidna. Naime, ako je uzeto proizvoljno 0 c > i o tako da je 0 2 2 , o c < < za brojeve
1
2
4
x
o c
o
= + i
2
2
4
x
c o
o
= imamo da je:
1 2 1 2
0, 0, ,
2
x x x x
o
o > > = < ali
2 2
1 2 1 2 1 2
4
2 ,
2
x x x x x x
o c
c
o
= + = = to znai da funkcija ( )
2
f x x = nije ravnomjerno neprekidna na
intervalu | ) 0, . To dalje povlai da se prethodni teorem ne moe pooptiti da vrijedi i na beskonanim
intervalima.
Teorem 4: Neka je ( ) : , f a b R monotona funkcija. Funkcija f moe imati najvie prebrojivo mnogo taaka
prekida i to iskljuivo prekida prve vrste.

Zadaci:
1. Odrediti take prekida funkcije i vrste taaka prekida:
( )
2 1
1 4
x
f x
x

=
+

2. Odrediti parametre a i b tako da funkcija
1 sin
, 0
2
( ) , 0
, 0
2
x x
ax
x
x
f x b x
e e
x
x

+ <

= =

>

bude neprekidna.
3. Odrediti brojeve a i b tako da funkcija
114

( )
2sin ,
2
sin ,
2 2
cos ,
2
x x
f x a x b x
x x
t
t t
t

= + < <

>


bude neprekidna i skicirati njen grafik.
4. Odrediti , a beR tako da funkcija ( )
2
, 1
1
, 1
ax bx x
f x
x
x
+ <

=

>

bude neprekidna i zatim nacrtati grafik tako


dobijene funkcije.

5. Ispitati neprekidnost funkcije
( )
( ) ( )
( )
3 2
2
, ;
3
3 2
sin , , 0 ;
4 3
ln 2, 0, 2 ;
1
1, 2,
2
,
( )
.
x
x
x x
x e x
x
x
e
f x
t
+
e
e
+ + e
e +

(
=


6. Dokazati da je funkcija ( )
3
f x x = ravnomjerno neprekidna na segmentu | | 0,1 .

19. Izvod (derivacija) funkcije
Gottfried Wilhelm Leibniz (1646. 1716.) je rijeio problem nalaenja tangente na proizvoljnu krivu u datoj taki
te krive. Rjeenje ovog problema je motiv da se uvede pojam izvoda funkcije.
Neka je funkcija ( ) y f x = definisana i neprekidna na intervalu ( ) , . a b Neka je ( ) , x a b e proizvoljan i 0 x A >
tako da je ( ) , . x x a b + A e Ako povuemo pravu koja sijee grafik date funkcije u takama ije su apscise x i
, x x + A tada je koeficijent pravca te prave (sekante) jednak upravo koliniku prirataja funkcije
( ) ( ) y f x x f x A = + A i prirataja argumenta : x A





y y + A
o |
| ( , ) M x y
1
( , ) M x x y y + A + A
x A
x x +A x
y A
t
s
115

( ) ( )
tg ,
f x x f x y
x x
|
+ A A
= =
A A
jer sekanta sijee x osu pod uglom . |
Putajui da 0, x A sekanta prelazi u poloaj tangente postavljene na grafik u taki ( ) ( ) , , . M x y y f x = Ako
pretpostavimo da ta tangenta sijee x osu pod uglom o, oito je
( ) ( )
0
tg lim .
x
f x x f x
x
o
A
+ A
=
A


Isaac Newton (1643. 1728.) je rijeio problem odreivanja brzine tijela u datom vremenu
0
t , ako se zna da se
tijelo kree tako da je ( ) s t duina puta koju pree tijelo u vremenskom intervalu | | 0, . t Put koji tijelo pree u
vremenu , 0, t t t + A A > je ( ). s t t +A Otuda je prosjena brzina kojim se tijelo kretalo u vremenskom intervalu
| |
0 0
, t t t + A jednaka
( ) ( )
0 0
s t t s t s
t t
+ A A
=
A A
i putajui da 0 t A moe se zakljuiti da je brzina tijela u
momentu
0
t t = jednaka ( )
( ) ( )
0 0
0
0
lim .
t
s t t s t
v t
t
A
+ A
=
A

Definicija 1: Izvodom funkcije ( ) y f x = u taki x intervala ( , ) a b naziva se konaan limes kolinika
y
x
A
A
kada x A
tei nuli, ako taj limes postoji. To piemo na slijedei nain:

' '
0
( ) ( )
( ) lim .
x
f x x f x
y f x
x
A
+ A
= =
A

Izvod funkcije zove se jo i derivacija funkcije. Sam postupak raunanja izvoda funkcije (u nekoj taki) zove se
deriviranje ili diferenciranje. Ukoliko funkcija ( ) y f x = ima konaan izvod u taki
0
, x kaemo da je ona
diferencijabilna (ili derivabilna) u toj taki. Ako je pak funkcija diferencijabilna u svakoj taki intervala ( , ) a b rei
emo da je funkcija diferencijabilna na tom intervalu.
Napomena 1: Nekad se umjesto pojma izvod govori o prvom izvodu funkcije, jer postoji, kako emo vidjeti, i
drugi, trei i openito, izvodi vieg reda. Umjesto oznake x A u definiciji 1 esto se pie slovo h. Dakle, moemo
napisati da je
'
0
( ) ( )
( ) lim .
h
f x h f x
f x
h

+
=
Napomena 2: Limes u definiciji 1 nekad postoji, ali je beskonaan. Poto smo dokazali da je koeficijent pravca
tangente na grafik funkcije ( ) y f x = u nekoj taki ( ) ( )
0 0
, x f x jednak izvodu ( )
0
, f x ' ukoliko je ( )
0
f x ' = +
ili ( )
0
, f x ' =

mogli bi zakljuiti da je tada tangenta u taki ( ) ( )
0 0
, x f x okomita na x osu.
Napomena 3: Ako u definiciji 1 pustimo da 0 x A + (tei ka nuli sa desne strane) i ako dobijemo konaan
rezultat, dobijeni limes se zove desni izvod funkcije ( ) y f x = u taki x. Analogno definiemo lijevi izvod funkcije u
taki. Da bi postojao izvod funkcije u nekoj taki
0
, x potrebno je i dovoljno da postoje (i konani su) lijevi i desni
izvod u toj taki i da su jednaki.
Teorem 1: Ako je funkcija diferencijabilna u nekoj taki, ona je i neprekidna u toj taki.
Dokaz: Neka postoji i konaan je
'
0
( ) ( )
( ) lim .
h
f x h f x
f x
h

+
= Stavimo da je
116

( )
( ) ( )
( ).
f x h f x
h f x
h
c
+
' =
Oito je ( )
0
lim 0.
h
h c

= Poto je ( ) ( ) ( ) ( ) , f x h f x hf x h h c ' + = + oito je i ( ) ( ) ( )


0
lim 0.
h
f x h f x

+ = To
upravo znai da je funkcija ( ) y f x = neprekidna u taki x.
Napomena 4: Imajui u vidu teorem 1, moemo rei da je neprekidnost funkcije u nekoj taki potreban uslov za
diferencijabilnost funkcije u toj taki. Taj uslov meutim nije i dovoljan. Npr. funkcija y x = je neprekidna u taki
0, x = ali u toj taki nije diferencijabilna, jer lijevi i desni izvod funkcije y x = u taki 0 x = postoje, ali nisu
jednaki.
Primjeri 1:
a)
0
. lim 0.
h
c c
y c const y
h

' = = = =
b)
0
lim 1.
h
x h x
y x y
h

+
' = = =
c)
( ) ( )
2
2 2
2
0 0 0
2
2
lim lim lim 2 .
h h h
x h x h x h
xh h
y x y x
h h h

+ +
+
' = = = = =
d)
( ) ( )
3 2 2
3 2 2 3
3 2
0 0 0
3 3
3 3
lim lim lim 3 .
h h h
h x xh h
x h x
x h xh h
y x y x
h h h

+ +
+
+ +
' = = = = =
e)
( )
( )
( )
2
0 0 0
1 1
1 1
lim lim lim .
h h h
x x h
x x h h
x h x
y y
x h h hx x h x

+

+
+
' = = = = =
+

f) ( )
( )
0 0
1
, 0 1 lim lim ln .
x h
x h x
x x
h h
a a
a a
y a a y a a
h h
+

' = < = = = =
Posmatrajui rezultate koje smo dobili u primjerima b), c) i d) moglo bi se naslutiti da je
( )
1 n n
x nx
'
= za sve
. neN Zaista, ako iskoristimo Newtonovu binomnu formulu, imamo da je
( )
( )
1 2 2
0 0
...
2
lim lim
n n n
n
n
n
h h
n
nx h x h h
x h x
x
h h


| |
+ + +
|
+
' \ .
= = =
1 2 1
1
0
...
2
lim .
n n n
n
h
n
h nx x h h
nx
h

| | | |
+ + +
| |
\ . \ .
= =
S obzirom na primjer e), vidimo da tvrdnja
( )
1 n n
x nx
'
= vrijedi i za 1. n = Dokazaemo poslije da ta tvrdnja
vrijedi ne samo za cijele brojeve n, nego za svako . neR
Izvode osnovnih elementarnih funkcija treba upamtiti. Napisaemo ih na jednom mjestu, zovemo ih tablinim
izvodima.

117

TABLINI IZVODI
1. ( )
1
( ) x x
o o
o o

' = eR
2.
2
1 1
x x
'
| |
=
|
\ .

3.
( )
1
2
x
x
'
=
4. ( ) sin cos x x
'
=
5. ( ) cos sin x x
'
=
6. ( )
2
1
tg
cos
x
x
'
=
7. ( )
2
1
ctg
sin
x
x
'
=
8.
( )
2
1
arcsin
1
x
x
'
=


9.
( )
2
1
arccos
1
x
x
'
=


10. ( )
2
1
arc tg
1
x
x
'
=
+

11. ( )
2
1
arcctg
1
x
x
'
=
+

12.
( )
ln
x x
a a a
'
=
13.
( )
x x
e e
'
=
14. ( )
log
log ,
a
a
e
x
x
'
= ( 0, 0) x a > >
15. ( )
1
ln , ( 0) x x
x
'
= >
16. ( ) sh ch x x
'
=
17. ( ) ch sh x x
'
=
18. ( )
2
1
th
ch
x
x
'
=
19. ( )
2
1
cth
sh
x
x
'
=

Teorem 2: Neka funkcije f i g imaju u taki x konane izvode ( ) f x ' i ( ). g x ' Tada u taki x konaan izvod ima i
funkcija
1) , f g + te vrijedi: ( ) ( ) ( ) ( ) ( ). f x g x f x g x
'
' ' + = +
2) cf (za proizvoljnu konstantu ceR) i vrijedi: ( ) ( ) ( ). cf x cf x
'
' =
118

3) , f g te vrijedi: ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ). f x g x f x g x f x g x
'
' ' = +
4) ,
f
g
te vrijedi
( )
( )
( ) ( ) ( ) ( )
( )
2
,
f x f x g x f x g x
g x
g x
'
| | ' '
=
|
|
(
\ .

ukoliko je ( ) 0. g x =
Dokaz:
1) Slijedi direktno iz definicije 1 i jednakosti
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
,
f x h g x h f x g x f x h f x g x h g x
h h h
+ + + + ( + +

= +
putajui da 0. h
2) Slijedi direktno iz definicije 1 i jednakosti
( ) ( ) ( ) ( )
, ,
cf x h cf x f x h f x
c c
h h
+ +
= eR
putajui da 0. h
3) Slijedi direktno iz definicije 1 i jednakosti
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( )
( ) ( )
,
f x h g x h f x g x f x h f x g x h g x
g x h f x
h h h
+ + ( + +

= + +
putajui da 0. h
4) Slijedi direktno iz definicije 1 i jednakosti
( )
( )
( )
( )
( ) ( )
( )
( ) ( )
( )
( ) ( )
,
f x h f x
f x h f x g x h g x
g x f x
g x h g x
h x
h g x h g x
+
+ +


+
=
+

putajui da 0. h
Napomena 5: U sluaju da imamo vie od dvije funkcije koje su sve diferencijabilne u taki x, npr. n funkcija
1 2
, ,..., ,
n
f f f tada je lako zakljuiti matematikom indukcijom da je za svako neN
1) ( ) ( )
1 1
.
n n
i i
i i
f x f x
= =
'
| |
' =
|
\ .


2) ( ) ( ) ( )
1 2
1 1
, , ,..., .
n n
i i i i n
i i
c f x c f x c c c
= =
'
| |
' = e
|
\ .

R
3) ( )
1 2 1 2 1 2 1 2
... ... ... ... ... .
n n n n
f f f f f f f f f f f f
'
' ' '
= + + +
119

Teorem 3: Neka su date funkcije f i g takve da postoji sloena funkcija g f i neka funkcija g ima izvod u taki
( ), f x a funkcija f ima izvod u taki x. Tada funkcija g f ima takoe izvod u taki x i vrijedi:
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ). g f x g f x g f x f x
'
'
' ' = =
Dokaz: ( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
( )
( )
0 0
lim lim
x x
g f x x g f x g f x f x g f x f x
g f x
x f x x
A A
+ A + A A
'
= = =
A A A

( ) ( ) ( ). g f x f x ' ' =
Primjeri: Uz pretpostavku da postoji konaan izvod ( ) , f x ' imamo da je
1) ( )
{ }
( ) ( )
1
.
n n
f x n f x f x
'
' = ( (


2)
( ) ( )
( ).
f x f x
e e f x
'
( ' =


3)
( ) ( ) ( )
ln ln ln 1
1
.
x x x
x e e e x
x
o
o o o o
o o

'
' '
= = = =
4) ( )
( )
( )
( )
( )
1
ln .
f x
f x f x
f x f x
'
'
' = = (


Teorem 4: Neka je ( ) y f x = neprekidna strogo monotona funkcija u nekoj okolini take
0
x i neka je ( ) x y =
njena inverzna funkcija. Ako je funkcija ( ) y f x = diferencijabilna u taki
0
x i
'
0
( ) 0 f x = , onda je i funkcija ( ) y
diferencijabilna u taki
0 0
( ) y f x = . Pri tome vai:

'
0 '
0
1
( )
( )
y
f x
= .
Dokaz: Poto su ( ) y f x = i ( ) x y = inverzne funkcije, imamo da je ( ) ( )
f x x = u nekoj okolini take
0
. x
Diferencirajui ovu jednakost po x i pri tome primjenjujui teorem 3 (izvod sloene funkcije), dobijamo da je
( ) ( ) ( ) 1 f x f x ' ' = za sve x iz pomenute okoline take
0
. x Specijalno, za
0
, x x = dobije se
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
'
0 0 0 0 0 '
0
1
1 1 ( ) .
( )
f x f x y f x y
f x
' ' ' ' = = =
Primjeri 2:
a) Za proizvoljno a, 0 1, a < = elimo nai izvod logaritamske funkcije log .
a
y x = Jasno,
log 1 1
log ln .
ln ln
y y a
a y x y
e
y x x a x a a y
a a x a x
' ' = = = = = =
b) arcsin y x = (rijeeno u zbirci, str. 159.)
c) arctg y x = (rijeeno u zbirci, str. 159.)
120


Zadaci:
1. Nai definiciono podruje funkcije ( )
( )
2 2
1 arctg ln 1 , f x x x x x = + + + njen izvod ( ) , f x ' te
provjeriti parnost neparnost funkcija ( ) f x i ( ). f x '
2. Nai izvod funkcije: a)
3
1 1
ln tg 4
2 4 sin 3sin
x
y
x x
t | | | |
= + +
| |
\ . \ .
b)
2
4
2
arcsin
1
x
y
x
=
+

c)
2
sin 1 sin
ln
cos cos
x x
y
x x
+
= + d)
2
2x
2
arctge ln
2 1
x
x
e
y
e
= +

e)
2
arctg
1 1
x
y
x
=
+

f) ( ) ( )
2
1 1 1 2 1
ln 1 ln 1 .
3 6 3 3
x
y x x x arctg

= + + +
3. Dokazati da je za funkciju
( )( )
2 4 2
3
tg 1 tg 10tg 1
3tg
x x x
y
x
+ +
= prvi izvod jednak
4 4
1
.
sin cos
y
x x
' =

4. Odrediti o i | tako da funkcija ( )
, 0
cos sin , 0
x x
f x
x x x
o |
o |
+ <
=

+ >

bude neprekidna i diferencijabilna za


svako . xeR
5. Odrediti a i b tako da funkcija ( ) ( ) ( )( )
2 2, 1
1 2 , 1 2
1, 2
2
x x
f x a x x x b x
x
x

= < <

>

bude
diferencijabilna za sve . xeR




19. 1 Diferencijal funkcije
Ako je funkcija f diferencijabilna u taki x, znamo da je tada
'
0
( ) ( )
( ) lim .
x
f x x f x
f x
x
A
+ A
=
A

Neka je ( ) ( )
( ) ( )
, .
f x x f x
W x x f x
x
+ A
' A =
A
Tada ( ) , 0 W x x A kad 0 x A i
( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( ) , , f x f x x f x x f x W x x ' A = + A = A + A odnosno
( ) ( ) ( ) ( ) , .... 1 f x x f x xW x x ' A = A + A A
Formulu (1) zovemo formulom razlaganja prirataja funkcije. Prirataj je razloen na dva sabirka, od kojih se prvi
sabirak ( ) x f x ' A moe smatrati glavnim dijelom, jer drugi sabirak ( ) , xW x x A A oigledno tei ka nuli kad
0. x A
121

Definicija 1: Glavni dio prirataja funkcije ( ) y f x = zovemo diferencijalom funkcije i oznaavamo oznakom dy
( ) ( )
ili . df x
Dakle, ( ) . dy f x x ' = A
Ako posmatramo identinu funkciju , y x = znamo da je tada 1, y' = pa je onda 1 . dx x x = A = A Znai,
dx x dy y dx ' = A =
Napomena 1: Iz formule dy y dx ' = slijedi da je .
dy
y
dx
' = To je jo jedan nain oznaavanja (prvog) izvoda
funkcije.
Napomena 2: Kao i kod pojma izvoda, diferencijal koji smo definisali je zapravo diferencijal prvog reda. Poslije
emo vidjeti i pojam diferencijala vieg reda.
Primjer 1: sin cos . y x dy xdx = =

Geometrijsko znaenje diferencijala ( )
0
df x je da je on upravo prirataj ordinate tangente na krivu ( ) y f x =
postavljene u taki ( ) ( )
0 0
, , A x f x vidi sliku.
Inae, jednaina tangente na slici glasi:
( ) ( )( )
0 0 0
. y f x f x x x ' =
Taku A zovemo dodirnom takom.
Prava koja prolazi kroz dodirnu taku i okomita je na tangentu zove se normala na krivu. Jednaina normale na
krivu ( ) y f x = u taki ( ) ( )
0 0
, A x f x glasi:
( )
( )
( )
0 0
0
1
. y f x x x
f x
=
'

Teorem 1 (Osnovne osobine diferencijala): Neka su ( ) u u x = i ( ) v v x = diferencijabilne funkcije. Tada je:
122

a) 0, ., dc c const = =
b) ( ) , d cu cdu =
c) ( ) , d u v du dv =
d) ( ) , d uv vdu udv = +
e)
2
.
u vdu udv
d
v v
| |
=
|
\ .


Dokaz: Slijedi direktno iz formule za diferencijal funkcije i odgovarajuih pravila diferenciranja.

Poto smo ve rekli da je drugi sabirak na desnoj strani u formuli (1) zanemarljiv, moemo zakljuiti da je
( ) ( ). f x x f x ' A ~ A S obzirom da je ( ) ( ) ( ) f x f x x f x A = + A moemo smatrati da je
( ) ( ) ( ) . f x x f x x f x ' + A ~ + A
Ova formula nam moe pomoi u priblinom izraunavanju nekih vrijednosti.
Primjeri 2:
a)
3
1001 ? =
Ako je
1
3 3
, y x x = = tada je
2
3
3 2
1 1
.
3
3
y x
x

' = =
Odabraemo da je ( )
3
1000, 1, . x x f x x = A = = Prema gornjoj formuli je onda
3 3
3 2
1 1
1001 1000 1 10 10, 00333
300
3 1000
~ + = + ~

zaokrueno na 5 decimala.
b)
15
1, 002 ? =
19. 2 Izvodi i diferencijali vieg reda
Definicija 1: Drugi izvod y'' (derivacija) funkcije y je izvod njenog prvog izvoda.
Detaljnije, za funkciju ( ) y f x = imamo da je ( )
( ) ( )
0
lim ,
h
f x h f x
f x
h

' ' +
'' = ukoliko limes na desnoj strani
postoji i konaan je. Za funkciju ( ) y f x = kaemo tada da je dva puta diferencijabilna.
Analogno, trei izvod se dobije diferenciranjem drugog izvoda, itd.
Openito, za proizvoljno neN definiemo n ti izvod funkcije ( ) : y f x =
( )
( )
( )
( ) ( )
1
.
n n
f x f x n
'
(
= e

N
Pri tome se smatra da je
( )
( ) ( )
0
, f x f x = tj. nulti izvod funkcije jednak je samoj funkciji.
Primjeri 1:
a)
( ) ( ) 5 6 4 3 2
4 12 24 24 4! ... 0.
IV
y x y x y x y x y y y ' '' ''' = = = = = = = = =
123

b) ( ) ( )( )
1 2 3
, 1 1 2 ...
n n n n
y x n y nx y n n x y n n n x

' '' ''' = e = = = N
Oito je
( )
( )( ) 1 2 ...2 1 !
n
y n n n n = = i
( )
0,
m
y = ako je . m n >
c) ( )
1 2
, 1 ... y x y x y x
o o o
o o o o

' '' = e = = R
( )
( ) ( ) ( ) 1 ... 1 .
n n
y n x n
o
o o o

= + eN
Zapazimo da, ako , o eN nijedan izvod ove funkcije nije identiki jednak nuli.
d) ,
x x x
y e y e y e ' '' = = = itd. Oito je
( )
( )
( ).
n
x x
e e n = eN
e) sin cos sin sin sin 2 ,
2 2
y x y x x y x x
t t | | | |
' '' = = = + = = +
| |
\ . \ .
itd.
Tvrdimo da je ( )
( )
sin sin
2
n
x x n
t | |
= +
|
\ .
za sve . neN
Dokaimo ovo matematikom indukcijom.
Za 1 n = tvrdnja vrijedi prema prethodno napisanom.
Pretpostavimo da je tvrdnja tana za 1, n k = > tj. ( )
( )
sin sin .
2
k
x x k
t | |
= +
|
\ .
Tada je
( )
( ) 1
sin cos .
2
k
x x k
t + | |
= +
|
\ .
Poto je cos sin ,
2
t

| |
= +
|
\ .
stavljajui da je ,
2
x k
t
= + slijedi:
( )
( )
( )
1
sin cos sin sin 1 .
2 2 2 2
k
x x k x k x k
t t t t + | | | | | |
= + = + + = + +
| | |
\ . \ . \ .
Time je ova tvrdnja dokazana.
f) Dokazati na slian nain da je ( )
( )
cos cos .
2
n
x x n
t | |
= +
|
\ .

g)
1 2 3 4
1
ln 2 6 ,
IV
y x y x y x y x y x
x

' '' ''' = = = = = = itd.
Moe se naslutiti da je
( )
( ) ( )
( )
1
1 1 !
.
n
n
n
n
y n
x


= eN
Dokaz (matematikom indukcijom): Za 1 n = tvrdnja glasi
1
, y
x
' = to je oito tano.
Neka za neko 1 k > vrijedi:
( )
( ) ( )
1
1 1 !
.
k
k
k
k
y
x


= Tada je
( )
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
( ) 1 1
1 1
1
1 !
1 1 ! 1 1 ! .
k
k k
k k k
k
k
y k x k k x
x

+
+

'
= = = Tvrdnja je dokazana.
124

Definicija 2: Drugi diferencijal (ili diferencijal drugog reda) funkcije ( ) f x je diferencijal njenog prvog
diferencijala, u oznaci ( )
2
. d f x Trei diferencijal funkcije je diferencijal njenog drugog diferencijala, itd.
Openito, za proizvoljni neN diferencijal n tog reda funkcije ( ) f x je diferencijal njenog diferencijala reda
( ) 1 . n Piemo:
( ) ( ) ( ) ( )
1
.
n n
d f x d d f x n

= eN
Pri tome je ( ) ( )
0
. d f x f x =
Direktno iz definicije 2 izveemo formulu za diferencijal drugog i vieg reda. Naime,
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
2
2
0
. d f x d df x d f x dx df x dx f x d dx f x dx ' ' ' '' = = = + =
_

Pri tome smo koristili poznatu osobinu za diferencijal proizvoda i injenicu da dx ne zavisi od x. Po dogovoru,
uzimamo krau oznaku ( )
2
2
, dx dx = pa je ( ) ( )
2 2
. d f x f x dx '' =
Analogno se dobije ( ) ( )
3 3
, d f x f x dx ''' = itd. Openito je
( )
( )
( ) ( ).
n n n
d f x f x dx n = eN
Dokaite ovu tvrdnju metodom matematike indukcije za vjebu.
Primjeri 2:
a)
( )
! ! .
n n n n
y x y n d y n dx = = =
b) ( )
( )
sin sin sin .
2 2
n n n n n
y ax y a ax n d y a ax n dx
t t | | | |
= = + = +
| |
\ . \ .

c)
2
1
...., ....,..., ....
n
y dy d y d y
x
= = = =
d)
2 3
...., ....,..., ....
n
y x dy d y d y = = = =
e) 1 2 ?
n
y x d y = + =


Zadaci:
1. Nai drugi izvod funkcije
( )
2
arctg + 1 . y x x = +
2. Pokazati da funkcija
4
2
x x
y e e

= + zadovoljava jednainu ''' 13 ' 12 0 y y y = .


3. Pokazati da funkcija
2
2 y x x = zadovoljava jednainu
3
'' 1 0 y y + = .
125

4. Izraunati n ti izvod funkcije: a) , 0 1,
x
y a a = < =

b) { } , \ 0
x
y e

= eR


c) ( ) ( ) , , ,
k
y ax b a b k = + e e R N

d) ( ) ln , ,
ax b
y a b
ax b
+
= e

R

e) ( ) ( ) sin , , y ax b a b = + eR

f)
2
1
3 2
y
x x
=
+

g)
3
sin . y x =

5. Dokazati metodom matematike indukcije ili na neki drugi nain da je n ti izvod funkcije
( ) ( )
2
0 ,
ax
f x x e a = > jednak:
( )
( ) ( ) ( )
2 1 2
2 1
n ax n n n
f x e a x na x n n a

= + + za sve neN.



20. Osnovne teoreme diferencijalnog rauna
Definicija 1: Za funkciju ( ) f x kaemo da ima lokalni minimum, odnosno lokalni maksimum u taki a, ako postoji
c okolina take a ( ) 0 c > tako da je ( ) ( ) f x f a > za sve ( ) , , x a a c c e + odnosno ( ) ( ) f x f a s za sve
( ) , . x a a c c e +
Lokalni minimum i lokalni maksimum jednim imenom zovemo lokalni ekstrem funkcije.
Teorem 1: Neka je funkcija ( ) f x definisana i diferencijabilna na intervalu ( ) , . a b Ako je ( ) 0 f x ' > (odnosno
( ) 0 f x ' < ) za sve ( ) , , x a b e tada je funkcija ( ) f x rastua (odnosno opadajua) na intervalu ( ) , . a b
Dokaz: Neka je ( ) 0 f x ' > za sve ( ) , . x a b e Za dovoljno malo h je
( ) ( )
0.
f x h f x
h
+
>
Ako je 0, h > odavdje slijedi da je ( ) ( ) 0, f x h f x + > tj. ( ) ( ) f x f x h < + ako je 0. h >
Ako je 0, h < odavdje slijedi da je ( ) ( ) 0, f x h f x + < tj. ( ) ( ) f x f x h > + ako je 0. h <
Time je dokazano da je funkcija rastua na intervalu ( ) , . a b Druga tvrdnja teorema (sluaj kad je ( ) 0 f x ' < ) se
dokazuje analogno.
Teorem 2 (Fermaov* teorem): Ako funkcija ( ) f x dostie svoj lokalni ekstrem u taki a i ako je u toj taki funkcija
( ) f x diferencijabilna, tada je ( ) 0. f a ' =
* Pierre Fermat (1601. 1665.) francuski pravnik i matematiar
Dokaz: Neka je u taki a lokalni maksimum funkcije ( ), f x tj. ( ) ( ) f x f a s za sve x iz neke okoline take a. Za
dovoljno malo h vai sljedee
1) ( ) ( )
( ) ( )
0 0.
f a h f a
h f a h f a
h
+
> + s s
126

2) ( ) ( )
( ) ( )
0 0.
f a h f a
h f a h f a
h
+
< + s >
Putajui da 0 , h + odnosno 0 , h slijedi iz gornjih nejednakosti da je ( ) 0 f a
+
' s i ( ) 0. f a

' > No kako je


( ) f x diferencijabilna u a, imamo da je ( ) ( ) ( ), f a f a f a
+
' ' ' = = znai ( ) 0 f a ' s i ( ) 0, f a ' > a to povlai da
je ( ) 0. f a ' = Teorem je dokazan.
Obratna tvrdnja ne vrijedi, tj. ako je ( ) 0 f a ' = to ne mora da znai da je a taka lokalnog ekstrema funkcije
( ). f x
Primjer 1: za funkciju
3 2
3 0 y x y x ' = = = samo ako je 0. x = Meutim, poto je 0 y' > za sve , x eR data
funkcija nema ekstrema.
Ipak, s obzirom na Teorem 2, jasno je da kad traimo lokalne ekstreme neke funkcije, najprije traimo sve take u
kojima je prvi izvod te funkcije jednak nuli.
Definicija 2: Sve take u kojima je izvod date funkcije ( ) f x jednak nuli zovu se stacionarne take.
Ukoliko je funkcija ( ) f x

diferencijabilna u taki , x a = ona u toj taki ima ekstrem ako je ( ) 0 f a ' = i ako izvod
( ) f x ' u okolini take x a = mijenja znak, tj.
1) Ako je ( ) 0 f x ' < za ( ) , x a a c e i ( ) 0 f x ' > za ( ) , x a a c e + (pri emu je 0 c > ), tada je u taki x a =
lokalni minimum ili
2) Ako je ( ) 0 f x ' > za ( ) , x a a c e i ( ) 0 f x ' < za ( ) , x a a c e + (pri emu je 0 c > ), tada je u taki x a =
lokalni maksimum.
Napomena: Moe se desiti da funkcija nije diferencijabilna u nekoj taki, ali jest u nekoj njenoj okolini, a da u toj
taki funkcija ipak ima ekstrem. Da bismo to dokazali, koristili bismo isti postupak (1) i 2)).
Primjer 2: Funkcija y x = nije diferencijabilna u taki 0, x = ali u toj taki ipak ima minimum.
Postoji jo jedan nain da utvrdimo da li je u stacionarnoj taki ekstrem, i to pomou drugog izvoda funkcije.
Teorem 3:
a) Ako je funkcija ( ) f x

dva puta diferencijabilna u taki x a = i ako je ( ) 0 f a ' = i ( ) 0, f a '' > u taki x a =
funkcija ima lokalni minimum.
b) Ako je funkcija ( ) f x

dva puta diferencijabilna u taki x a = i ako je ( ) 0 f a ' = i ( ) 0, f a '' < u taki x a =
funkcija ima lokalni maksimum.
Teorem 4 (Rolov* teorem): Ako je funkcija ( ) f x neprekidna na intervalu | | , , a b diferencijabilna na intervalu
( ) , a b i ( ) ( ), f a f b = tada postoji ( ) , a b e tako da je ( ) 0. f ' =
127

Drugim rijeima, uz nabrojane uslove funkcija ( ) f x na intervalu ( ) , a b ima stacionarnu taku.
* Michel Rolle (1652. 1719.) francuski matematiar
Teorem 5 (Lagranov* teorem): Ako je funkcija ( ) f x neprekidna na intervalu | | , , a b a diferencijabilna na
intervalu ( ) , , a b tada postoji ( ) , a b e tako da je ( ) ( ) ( )( ). f b f a f b a ' =
* Joseph Louis Lagrange (1736. 1813.) francuski matematiar
Dokaz: Funkcija ( ) ( ) ( )
( ) ( )
( )
f b f a
g x f x f a x a
b a

zadovoljava uslove Rolovog teorema. Zato postoji


( ) , a b e takav da je ( ) 0. g ' =
Poto je ( ) ( )
( ) ( )
,
f b f a
g x f x
b a

' ' =

imamo da je za , x =
( ) ( )
( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( ) 0 .
f b f a
g f f b f a f b a
b a

' ' ' = = =

Teorem je dokazan.
Napomena: Teorem 5 zove se jo teorem srednje vrijednosti funkcije, a moe se u literaturi nai i pod nazivom
teorem o konanim priratajima funkcije.
Teorem 6 (Koijev teorem): Ako su funkcije ( ) f x i ( ) g x neprekidne na intervalu | | , , a b a diferencijabilne na
intervalu ( ) , a b i ( ) 0 g x ' = za sve ( ) , , x a b e tada postoji ( ) , a b e tako da je
( ) ( )
( ) ( )
( )
( )
.
f b f a f
g b g a g

'
=
'

* Augustin Louis Cauchy (1789. 1857.) francuski matematiar
Dokaz: slijedi direktno iz Lagranovog teorema.
Teorem 7 (Lopitalovo* pravilo): Neka su funkcije ( ) f x i ( ) g x neprekidne na intervalu | | , , a b a diferencijabilne
na intervalu ( ) , a b

i neka je ( )
0
, x a b e tako da je ( ) ( )
0 0
0. f x g x = = Neka je osim toga ( ) 0 g x ' = za sve
( ) { }
0
, \ . x a b x e Ako postoji
( )
( )
0
lim
x x
f x
g x

'
'
tada postoji i
( )
( )
0
lim
x x
f x
g x

i vrijedi jednakost
( )
( )
( )
( )
0 0
lim lim .
x x x x
f x f x
g x g x

'
=
'

* Guillaume Franois Antoine de l' Hospital (1661. 1704.) francuski matematiar
Dokaz: Funkcije f i g zadovoljavaju uslove Koijevog teorema na intervalu | |
0
, a x i osim toga je
( )
( )
( ) ( )
( ) ( )
0
0
.
f x f x f x
g x g x g x

Prema Koijevom teoremu postoji ( )


0
, a x e

takav da je
( ) ( )
( ) ( )
( )
( )
0
0
.
f x f x f
g x g x g

'
=
'

Meutim, kad

0
, x x

tada i

0
, x

pa je

( )
( )
( )
( )
( )
( )
0 0 0
lim lim lim .
x x x x x
f x f f x
g x g g x


' '
= =
' '

128

Teorem 8 (drugo Lopitalovo pravilo): Neka su funkcije ( ) f x i ( ) g x neprekidne na intervalu | | , , a b a
diferencijabilne na intervalu ( ) , a b

i neka je ( )
0
, x a b e tako da je ( ) ( )
0 0
lim lim .
x x x x
f x g x

= = Neka je osim toga
( ) 0 g x ' = za sve ( ) { }
0
, \ . x a b x e Ako postoji
( )
( )
0
lim
x x
f x
g x

'
'
tada postoji i
( )
( )
0
lim
x x
f x
g x

i vrijedi jednakost
( )
( )
( )
( )
0 0
lim lim .
x x x x
f x f x
g x g x

'
=
'

Primjeri 3:
1) Rijeiti nejednainu
9 5
2 2. x x x + >
Neka je ( )
9 5
2 . f x x x x = + Tada je ( )
8 4
18 5 1. f x x x ' = + Ako stavimo da je
4
, x t = tada je
( )
2 4
18 5 1, . f x t t t x ' = + = Obzirom da je diskriminanta kvadratnog trinoma
2
18 5 1 t t + negativna
( ) 25 72 47 , D = = zakljuujemo da je ( ) 0 f x ' > za sve , x eR tj. funkcija f je rastua.
Kako je ( ) 1 2, f = imamo da zbog rasta ( ) ( ) ( )
9 5
1 1 2 2 . x f x f x x x x > > + > eR
Rjeenje nejednaine: 1. x >
2) Dokazati da jednaina
5
20 1 0 x x + + = ima tano jedno realno rjeenje.
Poto je stepen ove jednaine neparan, ona sigurno ima bar jedno realno rjeenje. Pretpostavimo da ona ima vie
od jednog realnog rjeenja. Neka su a i b realna rjeenja date jednaine i neka je ( ) ( )
5
20 1 . f x x x x = + + eR
Tada funkcija f zadovoljava sve uslove Rolovog teorema na intervalu | | , a b (prema uinjenoj pretpostavci imamo
da je ( ) ( ) 0 f a f b = = ).
Zbog toga postoji ( ) , a b e tako da je ( ) 0. f ' =

No to je nemogue jer je ( )
4
5 20 0 f x x ' = + > za sve . xeR
Dakle, data jednaina ne moe imati vie od jednog realnog rjeenja.
3) Izraunati
3
0
sin
lim .
sin
x
x x
l
x

=
Uvrtavanjem se odmah vidi da je limes neodreenog oblika
0
.
0
Primjeniemo Lopitalovo pravilo dva puta.
( ) ( )
3 2 3 2
0 0 0 0
sin 1 cos sin 1
lim lim lim lim
sin 3sin cos 3 2sin cos sin 3 2cos sin
x x x x
x x x x
l
x x x x x x x x


= = = = =


1
.
6
=



129

Zadaci:
1. Izraunati pomou L'Hospitalovog pravila limese:
a)
2
0
2
1 1
lim
sin
4sin
2
x x
x

| |
|

|
|
\ .
b)
2
2
1
1
3 ln
2 2
lim
1
ln
2 2
x
x
x
x
x
x

| |
+ +
|
\ .
| |
+
|
\ .
c)
1
0
2
lim arccos
x
x
x
t

| |
|
\ .
d)
1
1
1
lim
x
x
x


2. Data je funkcija ( )
3 2
3 2 f x x x = + . Provjeriti da li vai Rollova teorema za datu funkciju na intervalu
| | 1, 2 . Ukoliko je odgovor potvrdan, primjeniti teorem da se nadje odgovarajua konstanta c.
3. Treba napraviti kutiju sa poklopcem, zapremine 72 cm
3
, ije bi osnovne ivice stajale u omjeru 1:2. Kolike
moraju biti dimenzije kutije sa minimalnom povrinom?
4. Lijevak u obliku konusa ima duinu izvodnice 20 cm. Kolika mora biti visina lijevka da bi njegova
zapremina bila maksimalna? (10 bodova)




21. Asimptote funkcije
Definicija 1: Kaemo da je prava , x a a = eR desna vertikalna asimptota funkcije ( ) f x ako je ( ) lim
x a
f x
+
= +
ili ( ) lim .
x a
f x
+
=
Analogno, prava , x a a = eR je lijeva vertikalna asimptota funkcije ( ) f x ako je ( ) lim
x a
f x

= + ili
( ) lim .
x a
f x

=
Ukoliko je prava x a = i lijeva i desna vertikalna asimptota neke funkcije, za nju kaemo kratko da je vertikalna
asimptota.
Primjeri 1:
a)
2 2
1 1
lim , lim
2 2
x x
x x
+
= + =

to znai da je 2 x = vertikalna asimptota funkcije
1
.
2
y
x
=


b) ( ) ( )
1 1
1 1
1 1
lim 2 , lim 2 0
x x
x x
x e x e
+ +
+
+ = + + = znai da je prava 1 x = desna vertikalna asimptota funkcije
( )
1
1
2 .
x
y x e
+
= +
c) Prave ,
2
x k k
t
t = + eZ su vetikalne asimptote funkcije tg . y x = Ovaj primjer pokazuje da funkcija moe
imati beskonano mnogo vertikalnih asimptota, a s druge strane ima funkcija koje nemaju nijednu vertikalnu
asimptotu. Takve su npr. sve funkcije koje su definisane na cijelom skupu realnih brojeva.
130

Definicija 2: Kaemo da je prava , y b b = eR horizontalna asimptota funkcije ( ) y f x = ako je ( ) lim
x
f x b
+
=
ili ( ) lim .
x
f x b

=
Preciznije, ako vrijedi samo prva, a ne i druga jednakost, kaemo da je prava y b = desna horizontalna asimptota.
Ukoliko pak vai samo druga jednakost, onda je y b = lijeva horizontalna asimptota.
Primjeri:
a)
2 2
2 2
3 5 3 5 1
lim lim ,
2 1 2 1 2
x x
x x x x
x x x x
+
+ +
= =
+ + + +
to znai da je prava
1
2
y = horizontalna asimptota funkcije
2
2
3 5
.
2 1
x x
y
x x
+
=
+ +

b) lim arctg , lim arctg ,
2 2
x x
x x
t t
+
= = to znai da funkcija arctg y x = ima dvije horizontalne asimptote,
desnu
2
y
t
= i lijevu .
2
y
t
=
Definicija 3: Kaemo da je prava y kx n = + kosa asimptota funkcije ( ) y f x = ako je ( ) ( )
lim 0
x
f x kx n
+
=
ili ( ) ( )
lim 0.
x
f x kx n

=
Slino kao kod horizontalne asimptote, ovdje bi razlikovali desnu i lijevu kosu asimptotu.
Teorem 1: Prava y kx n = + je kosa asimptota funkcije ( ) y f x = ako i samo ako je
( )
lim
x
f x
k
x
+
= i
( ) ( )
lim
x
n f x kx
+
= ili
( )
lim
x
f x
k
x

= i ( ) ( )
lim .
x
n f x kx

=
Dokaz: Dokazaemo samo dio koji se odnosi na . x + Tvrdnja koja se odnosi na x dokazuje se
analogno. Ako je prava y kx n = + je kosa asimptota funkcije ( ) y f x = tada je po definiciji:
( ) ( )
lim 0.
x
f x kx n
+
=

Otuda direktno slijedi da je ( ) ( )
lim .
x
n f x kx
+
= Dijelei ovo sa x i uzimajui u obzir da 0
n
x
kad , x +
dobijamo da je
( ) ( ) ( ) ( )
lim 0 lim 0 lim 0 lim .
x x x x
f x kx f x f x f x kx
k k
x x x x x
+ + + +
| | | |
= = = =
| |
\ . \ .

Obratna tvrdnja je oigledna.
Da bi postojala kosa asimptota funkcije ( ) f x , potrebno je da su limesi
( )
lim
x
f x
x
+
(ili
( )
lim
x
f x
x

) i
( ) ( )
lim
x
f x kx
+
(ili

( ) ( )
lim
x
f x kx

) konani i osim toga,


( )
lim 0
x
f x
x
+
= (
( )
lim 0
x
f x
x

= ).
131

Ako funkcija ( ) y f x = ima i lijevu i desnu horizontalnu asimptotu, oito je da ona nema kosih asimptota, jer
( )
( )
lim lim 0,
x x
f x
f x b
x
+ +
= e = R

analogno za

. x

Meutim, moe se desiti da funkcija ima istovremeno i horizontalnu i vertikalnu asimptotu, npr. da ima lijevu
horizontalnu i desnu kosu ili lijevu kosu i desnu horizontalnu.
Primjer 2:
Nai asimptote funkcije
2
1 . y x x x = + +
Definiciono podruje je odreeno nejednakou ( | | )
2
0 , 1 0, . x x x + > e +
Funkcija nema vertikalnih asimptota, jer su brojevi ( ) 1 i 0 ukljueni u definicionom podruju.
Dalje,
( ) ( )
( ) ( )
2
2
2
2 2
2 2
1
1
lim 1 lim 1 lim
1 1
x x x
x x x
x x x
x x x x x x
x x x x x x

+ +
+ + +
+ + = + + = =
+ + + + + +

/:
2 /:
1
1
1 1
lim lim .
2 1 1
1
1 1
x
x x x
x
x
x x x
x x
+ +
+
+
= = =
+ + +
+ + +

Znai, funkcija ima desnu horizontalnu asimptotu
1
.
2
y =
Funkcija nema lijevu horizontalnu asimptotu, jer je
( )
2
lim 1 .
x
x x x

+ + =
to se tie kosih asimptota, znamo odmah da funkcija ne moe imati desnu kosu (jer ima desnu horizontalnu), pa
emo ispitati samo da li postoji lijeva kosa asimptota.
2 2
1 1 1 1
lim lim lim 1 1 2.
x t t
x t
x x x t t t
t x t t t
+ +
| | =
+ +
= = = + + =
|
|
+
\ .

Dakle, 2. k = Raunamo broj n:
( ) ( )
2
2 2
2
1
lim 1 2 lim 1
1
x x
x x x
n x x x x x x x
x x x

+ +
= + + = + =
+ +

( ) ( )
2
2
/:
2 2 2 /:
1
3 1 1 3
lim lim lim
1 1 1
t
x x t t
x x x
x t
x t
t
x x x x x x t t t

+
=
+ +
= = = = =
+
+ + + + + +



To znai da imamo lijevu kosu asimptotu
3
2 .
2
y x = +

Zakljuak: data funkcija ima desnu horizontalnu i lijevu kosu asimptotu.

Napomena: Pojam asimptote funkcije moemo definisati u jednoj definiciji, koja se odnosi na sve tri vrste
asimptota (vertikalne, horizontalne i kose).

Definicija 4: Za pravu u koordinatnom sistemu xOy u ravni kaemo da je asimptota funkcije ( ) f x ako rastojanje
take M od te prave tei ka nuli kada se taka M beskonano udaljuje, ostajui stalno na krivoj ( ). y f x =

1
3
3
lim .
2 1 1
1 1
t
t
t t

+
= =
+ +
132

Zadaci za vjebu: Nai asimptote funkcija

1.
3
2
1
.
2 2
x
y
x
+
=


2.
4 2
1
.
8 15
y
x x
=
+

3.
1
2
.
4
x
e
y
x

=


4.
( )
2
ln 5 7 .
x x
y e e = +



22. Konveksnost i konkavnost funkcije
Definicija 1: Za funkciju ( ) f x kaemo da je konveksna na intervalu ( ) , a b ako za svako
| | 0,1 e i za sve
| | , , x y a b e vai nejednakost
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) 1 1 . f x y f x f y + s +
Ako za svako
| | 0,1 e i za sve
| | , , x y a b e vai nejednakost
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) 1 1 , f x y f x f y + > +
za funkciju ( ) f x kaemo da je konkavna na intervalu ( ) , . a b
Umjesto otvorenog intervala ( ) , a b u ovoj definiciji moe se uzeti i zatvoreni ili poluotvoreni interval, a takoe i
neki beskonani interval.
Ako je funkcija ( ) f x konveksna na nekom intervalu, tada je funkcija ( ) f x (

konkavna na tom intervalu i
obrnuto.

Lako je zapaziti da, povlaenjem tetive AB na grafik funkcije (take A i B lee na grafiku), take koje se
nalaze na grafiku izmeu taaka A i B nalaze se ispod tetive, ako je u pitanju konveksna, odnosno iznad tetive u
( ) f x
133

sluaju konkavne funkcije. Da bismo se lako uvjerili da je definicija 1 u skladu sa ovim injenicama, zgodno je uzeti
u definiciji 1 da je
1
.
2
=
Teorem 1: Neka je funkcija ( ) f x diferencijabilna na intervalu ( ) , . a b Ona je konveksna na tom intervalu ako i
samo ako je funkcija ( ) f x ' neopadajua na ( ) , . a b
Posljedica: Neka je funkcija ( ) f x dva puta diferencijabilna na intervalu ( ) , . a b Ona je konveksna na tom
intervalu ako i samo ako je ( ) 0 f x '' > za sve ( ) , , x a b e a konkavna je na tom intervalu ako i samo ako je
( ) 0 f x '' s za sve ( ) , . x a b e
Definicija 2: Neka je funkcija ( ) f x konveksna (konkavna) na intervalu ( )
0 0
, , 0, x h x h > a konkavna
(konveksna) na intervalu ( )
0 0
, . x x h + Tada kaemo da je
0
x prevojna taka ili taka infleksije date funkcije.
Ako funkcija ( ) f x ima drugi izvod u prevojnoj taki
0
x tada je oito ( )
0
0. f x '' =
Primjer 1:
2 2 2 2
4
3 2 3 2
6 6 6 6
2
3 3
6 3
x x x x
x x
y x e y x e x e e x
| |
| |
' = = + =
| |
\ .
\ .

2 2 2
4 3 5 3
2 3
6 6 6
2 4 4
3 6 6
6 3 3 9 3
x x x
x x x x x
y e x e x e x x
| | | | | |
| |
'' = + = + + =
| | | |
\ .
\ . \ . \ .

( ) ( )
2 2
2
5 3
6 6
5 3 4 2
6
7
6 21 54 21 54 .
9 3 9 9
x x
x
x x e e
e x x x x x x x

| |
= + = + = +
|
\ .

Slijedi: 0 y'' = ako je
4 2
0 21 54 0. x x x = v + =
Smjenom
2
x t = druga jednaina se svodi na kvadratnu,
2
1 2
21 54 0 3, 18, t t t t + = = = tj. imamo ukupno 5
kandidata za prevojne take,
1 2,3 4,5
0; 3; 18 3 2. x x x = = = =

Analizom znaka drugog izvoda funkcije lako se pokae da funkcija ima 5 prevojnih taaka.


Zadaci:
1. Nai intervale konveksnosti i konkavnosti i prevojne take funkcije:
a)
2
2 1
4
x
y
x
+
=

b)
2
5 2 x
x
y xe

=

c)

( )
2
2
1
ln 1 ,
1
y x
x
= +


d)

( )
3
2
2
.
1
x
y
x x

=
+ +

2. Dokazati da na grafiku funkcije
2
2
2
2 2
x
y
x x
+
=
+
postoje tri prevojne take koje lee na istoj pravoj.


134

23. Neodreeni integral
Pojam neodreenog integrala u uskoj je vezi sa izvodima i diferenciranjem funkcije. Naime postupak integriranja
(nalaenja neodreenog integrala funkcije) je inverzan (obrnut) postupku diferenciranja funkcije. Ukoliko znamo
da je 2 y x ' = za neku funkciju ( ), y y x = mogli bismo odmah pogoditi da je
2
, y x = ali jasno je da su i funkcije
2 2
1, 2 3,..., y x y x = = + openito sve funkcije oblika
2
, ., y x C C const = + = rjeenje jednaine 2 y x ' =
(po nepoznatoj funkciji y).
Definicija 1: Primitivna funkcija ili prvobitna funkcija funkcije ( ) f x je funkcija ( ) F x sa osobinom
( ) ( ). F x f x ' =
Tada se pie i:
( ) ( ) , f x dx F x C = +
}

gdje je C proizvoljna konstanta. Izraz ( ) f x dx
}
zovemo je neodreeni integral funkcije ( ). f x Kaemo da je tada
( ) f x podintegralna funkcija, a ( ) f x dx je podintegralni izraz.
Napomena 1: Ako funkcija ( ) f x ima svoju prvobitnu funkciju ( ) , F x jasno je da onda postoji beskonano
mnogo prvobitnih funkcija ( ) . F x C + Podintegralni izraz ( ) f x dx je upravo diferencijal funkcije ( ) , F x jer je
( ) ( ) ( ) dF x F x dx f x dx ' = = i zato je

odnosno, ( )
( )
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) 0 . d f x dx d F x C dF x dC F x dx f x dx ' = + = + = + =
}
Dakle,
( )
( )
( ) . d f x dx f x dx =
}

Ovo pokazuje inverznost operacija d i .
}

Primjeri 1: ( ) sin cos cos sin ; x x xdx x C
'
= = +
}

( )
,
x x x x
e e e dx e C
'
= = +
}
itd.
Najvanije primjere neodreenog integrala, one koje emo esto koristiti napisaemo na jednom mjestu. Zovemo
ih tablini integrali. Veina njih je dobijena iz liste tablinih izvoda.


( ) ( ) dF x F x C = +
}
135



TABLICA OSNOVNIH INTEGRALA

1.
1
, 1.
1
n
n
x
x dx C n
n
+
= + =
+
}

2. ln .
dx
x C
x
= +
}

3.
1 2 2
1 1
,( 0).
dx x x
arctg C arcctg C a
x a a a a a
= + = + =
+
}

4.
2 2
1
ln , ( 0).
2
dx x a
C a
x a a x a

= + =
+
}

5.
1
2 2
arcsin arccos , ( 0).
dx x x
C C a
a a
a x
= + = + >

}

6.
2
2
ln , ( 0).
dx
x x a C a
x a
= + + + =
+
}

7. , (1 0);
ln
x
x
a
a dx C a
a
= + = >
}
spec. odatle je .
x x
e dx e C = +
}

8. sin cos . xdx x C = +
}

9. cos sin . xdx x C = +
}

10.
2
.
cos
dx
tgx C
x
= +
}

11.
2
.
sin
dx
ctgx C
x
= +
}

12. . shxdx chx C = +
}

13. . chx shx C = +
}

14.
2
.
dx
thx C
ch x
= +
}

15.
2
.
dx
cthx C
sh x
= +
}




136

Za neodreeni integral vrijede sljedee osobine:
( ) ( ) , ( , 0). kf x dx k f x dx k k = e =
} }
R
| | ( ) ( ) ( ) ( ) . f x g x dx f x dx g x dx =
} } }

One slijede direktno iz odgovarajuih osobina za izvode. Naime,
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) , f x dx F x C F x f x kF x C kf x kf x dx k f x dx
'
' = + = + ( = =
} } }
odnosno,
( )
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
1 2
( ) ( ) ( ) ( ) f x dx F x C g x dx G x C F x f x G x g x ' ' = + . = + = . =
} }

( ) ( ) ( ) ( ) | | ( ) ( ) ( ) ( ) . F x G x C f x g x f x g x dx f x dx g x dx
'
+ ( = =
} } }

Pomou ove dvije osobine lako se dokae optija tvrdnja:
Teorem 1: Ako su funkcije ( ) ( ) ( )
1 2
, ,...,
n
f x f x f x definisane na istom intervalu | | , a b i na tom intervalu svaka
od njih ima svoju primitivnu funkciju, tada je
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
1 1 2 2 1 1 2 2
... ... .
n n n n
k f x k f x k f x dx k f x dx k f x dx k f x dx + + + = + + +
} } } }


23. 1 Metoda zamjene (supstitucije) u neodreenom integralu
Integral ( ) f x dx
}
se nekad moe znaajno pojednostaviti uzimanjem smjene ( ), x g t = pri emu je g
monotona i diferencijabilna funkcija promjenljive t na nekom intervalu, koja preslikava taj interval na skup na
kome je definisana funkcija ( ). f x Imamo da je
( ) ( ) ( ) ( ) . f x dx f g t g t dt ' =
} }

Nakon rjeavanja ovog integrala u varijabli t, vraamo se na varijablu x, jer iz smjene ( ) x g t = moe se odrediti
( )
1
. t g x

=
Primjeri 1:
1) ( )
2 2
1 1 1 1
sin sin cos cos .
dx
t dt t dtx t C C
x x x x x
| |
= = = = = + = +
|
\ .
} }

2) ( ) ( ) ( ) ( )
3 2
3 3 3 2 3 3 3
3
1 3
2 1 1 2 1 1 3 3 3 2
1
x t dx t dt
x xdx t t t dt t t dt
x t
= =
(
+ = = + = =

=
} } }

( ) ( )
4 7
3 3 4 7
3 6
9 1 6 1
9 6 9 6 .
4 7 4 7
x x
t t
t dt t dt C C

= + = + + = + +
} }

137

3)
2
2
2 2
/: 2
4 2 2
/:
2
2 2 2 2
2
2 2
1 1
1
1
1
1
1
7 1 9
1 1 1
7
2 2
x
x
x t dx dt
x dt x x
x
dx dx
x x t
x
x x t x t
x
x x x
| |
= + =
+ |
+
\ .
= = = =
+ + +
+ +
+ = + = +
} } }

2
1
1 1 1 1
arctg arctg arctg .
3 3 3 3 3 3
x
t x
x
C C C
x


= + = + = +
Za integrale oblika
( ) ( )
2 2
2 2
, , , ,
Ax B dx Ax B dx dx dx
ax bx c ax bx c
ax bx c ax bx c
+ +
+ + + +
+ + + +
} } } }
pri emu su
, , , , , 0, a b c A B a e = R potrebno je kvadratni trinom
2
ax bx c + + dovesti na kanonski oblik:
2
2
2
4
.
2 4
b ac b
ax bx c a x
a a
(
| |
+ + = + +
(
|
\ .
(

Nakon toga se uzima smjena .
2
b
x t
a
+ =
Poto za svaku diferencijabilnu funkciju ( ) f x vai: ( ) ( )
( )
( )
ln
f x
f x
f x
'
'
= i ( )
( )
( )
( )
,
2
f x
f x
f x
'
'
= zgodno je
uoavati i primjenjivati sljedea pravila:
( )
( )
( ) ln
f x
dx f x C
f x
'
= +
}
i
( )
( )
( ) 2 .
f x
dx f x C
f x
'
= +
}

Primjeri 2:
1)
( )
( )
1
2
1 2 2 2 2
4 2 2 6 8 2 4 2
2 6 2ln 2 2 1 6 .
2 2 1 2 2 1 2 2 1 2 2 1
I
x x x dx
I dx dx dx x x I
x x x x x x x x
+ +
= = = = + +
+ + + + + + + +
} } } }
_

2
2
1 2
2
1
1 1 1 1 1 1
2 2 1 2 arctg 2
1 1 1
2 4 2 2 2
1 1
4 2 2
2 4
x t dx dt t
x x x I C
t
dx dt
x
(
+ =
| |
+ + = + + = = = = + =
(
|
\ .
| | (
+
=
+ +
|
\ .
} }

( ) ( ) arctg 2 arctg 2 1 . t C x C = + = + +
( ) ( )
2
2ln 2 2 1 6arctg 2 1 . I x x x C = + + + +
2)
( )
1
2
1
2 2 2 2
2 1 1 2 1 1 1 1 1 1
2 2 .
2 2 2 2 2
2 2 2 2
I
x dx x dx x dx
I x x I
x x x x x x x x
+
= = = =

} } } }
_

( )
2 2
2 2
1
2
1
1 9 9 1
2 2
2
2 4 4 2
9 1
4 2
x t dx
x x x x x x I
dx dt
x
(
+ =
| | | |
= + = + = + = = =
(
| |
\ . \ .
(
| |
=
+
|
\ .
}

138

2
2 2 1
arcsin arcsin arcsin .
3
3 3 9
2
4
dt t t x
C C C
t
+
= = + = + = +

}

2
1 2 1
2 arcsin .
2 3
x
I x x C
+
= +

23. 2 Metoda parcijalne integracije
Neka su ( ) u x i ( ) v x diferencijabilne funkcije. Tada je
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) , u x v x u x v x u x v x
'
' ' = + (


odakle slijedi, mnoenjem sa dx:
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ), d u x v x v x d u x u x dv x = +
a zatim integriramo po x:
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ), d u x v x v x d u x u x dv x = +
} } }

odakle se dobije: ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
. u x dv x u x v x v x d u x =
} }

Ova formula se uobiajeno pie u kraem obliku
. u dv uv v du =
} }

To je formula parcijalne integracije u neodreenom integralu.
Primjeri:
1)
1
1
3
2
1
arcsin
1 1 1 1
arcsin arcsin .
1
1
2
1
1
I
u dv dx
x
I dx x x dx
x x x
x du x dx v x
x
x

= =

'
= = =
| |

= =
|
\ .

} }
_

2
1
1 1 1 1 1 2
1 .
2 1 2 2 2 1
x t x dx t dt
I dx t C x C
x x t dx t dt x
=
= = = = = + = +
=
} } }

1
arcsin 1 . I x x C
x
= + +
2) Neka je
( )
2 2
, .
n n
dx
I n
x a
= e
+
}
N
139

1 2 2
1
arctg .
dx x
I C
x a a a
= = +
+
}

( ) ( ) ( ) ( )
( )
2 2 2 2 2 2
2 1 2 2 2 2 2 2 2
2 2 2 2 2 2 2 2
1 1 1
.
A
dx x a x x a x
I dx dx dx I A
a a a
x a x a x a x a
(
(
+ +
(
= = = =
(
+ + + +
(

} } } }
_

( )
( )
( )
( )
2
2 2
2 2
2
2 2
2 2 2
2 2
1
...
1
2
2
xdx
u x dv
x a
xdx
A x
x a t
x a xdx
du dx v
x a xdx dt
x a
= =
+
= = =
+ =
+
= = = = =
+ =
+
}
}

( ) ( )
2 2 2 2 2 2
1 1
arctg .
2 2 2 2
x dx x x
C
x a a a x a x a
= + = + +
+ + +
}

( ) ( )
2 2 3 2 2 2 2 2
1 1 1
arctg arctg .
2 2 2 2
x x x x
I C C
a a a a a x a a x a
(
( = + + = + +
+ +
(


Izraunati analogno
3
I i
4
. I

Na slian nain moemo raunati integrale

( )
2 2
, .
n
dx
n
x a
e

}
N
3)
2 2
2 2
2 2 2
1
1 ln 1 .
1 1 1
J
x x dx
I x dx dx dx J x x C
x x x
+
= + = = + = + + + +
+ + +
} } } }
_

2
2 2 2
2
2
2
1
1 1 1 .
1
1
1
xdx
u x dv
xdx x
J x x x x dx x x I
xdx
x
du dx v x
x
= =
+
= = = + + = +
+
= = = +
+
} }
}

2 2 2 2
1 ln 1 2 1 ln 1 I x x I x x C I x x x x C = + + + + + = + + + + +
( )
2 2
1
1 ln 1 .
2
I x x x x C = + + + + +



140

23. 3 Integracija racionalnih funkcija
Podsjetimo se jo jednom pojma racionalne funkcije: racionalna funkcija je kolinik dva polinoma,
( )
( )
( )
,
m
m
n
P x
R x P
Q x
= polinom stepena m,
n
Q polinom stepena n. Ako je , m n < kaemo da je ( ) R x prava
racionalna funkcija. Ukoliko je pak , m n > dijeljenjem polinoma moemo funkciju ( ) R x prikazati kao zbir prave
racionalne funkcije i polinoma.
Definicija 1: Rei emo da je racionalna funkcija ( )
( )
( )
m
n
P x
R x
Q x
=

nesvodljiva ako su polinomi
m
P i
n
Q relativno
prosti, tj. ako nemaju zajedniki faktor, razliit od konstante. U tom sluaju se razlomak
( )
( )
m
n
P x
Q x

ne moe skratiti.
Definicija 2: Racionalne funkcije
( )
( )
( )
2
2
, , , , , , 0, 4 0,
n n
A Ax B
A B a b c a b ac n
ax b
ax bx c
+
e = < e
+
+ +
R N
zovemo parcijalni ili prosti razlomci.
Teorem 1: Svaka nesvodljiva prava racionalna funkcija moe se napisati na jedinstven nain kao zbir konano
mnogo parcijalnih razlomaka.
Prema tome, integracija pravih racionalnih funkcija svodi se na integraciju parcijalnih razlomaka.
- Integracija razlomaka oblika
( )
( ) , , , , 0,
n
A
A a b a n
ax b
e = e
+
R N vri se metodom zamjene promjenljive,
treba uzeti smjenu . ax b t + =
- Integracija razlomaka oblika
( )
( )
2
2
, , , , , 0, 4 0,
n
Ax B
A B a b c a b ac n
ax bx c
+
e = < e
+ +
R N
Kvadratni trinom u nazivniku dovedemo na kanonski oblik i uzmemo smjenu .
2
b
x t
a
+ = Nakon toga
podintegralna funkcija se transformie na oblik
( )
( )
1 1
1 1
2
, , .
n
At B
A B d
t d
+
e
+
R
( )
1
2
n
At dt
t d +
}
se lako rijei smjenom
2
. t d z + =
Ako je 1, n = integral
( )
1
2
n
B dt
t d +
}
je tablini, a ako je 1, n > treba koristiti metodu parcijalne integracije, vidi
Primjer 2) u metodi parcijalne integracije.
Primjeri:
141

1)
4 3
6
.
1
dx
I
x x x
=
+
}

( ) ( ) ( )( ) ( ) ( )( )
4 3 3 3 2
1 1 1 1 1 1 1 1 x x x x x x x x x x x x + = + + = + = + +
4 3 2
6
1, 3, 2, 2.
1 1 1 1
a b cx d
a b c d
x x x x x x x
+
= + + = = = =
+ + +

Rez.:
( )
3
3
1 2 1
ln 2 3 arctg .
3 1
x x
I C
x
+
= +
+

2)
( ) ( )
4 3 2
3 2
3 9 4 34 1
.
2 3
x x x x
I dx
x x
+ +
=
+
}

( ) ( ) ( ) ( )
( )
( )
4 3 2
3 2 2 3 2
3 9 4 34 1
2 3
2 3 2 2 3
x x x x A B C D E
x x
x x x x x
+ +
= + + + +
+
+ +

1, 0, 3, 2, 5. A B C D E = = = = =
Rez.: ( ) ( )
( )
3
2
5 3
ln 2 3 .
3
2 2
I x x C
x
x
= + + + +
+


3)
5
3
7 3
.
3
x x
I dx
x x
+
=
+
}

( ) ( )
( )
5 3 2 2
3 2
2 3 2 3
7 3 : 3 3 3 ;
3 3
x x
x x x x x x
x x x x
+ +
+ + = + = +
+ +

( )
2 2
2 3
1, 1, 2.
3 3
x a bx c
a b c
x x x x
+ +
= + = = =
+ +

Rez.:
3
2
2
3 ln arctg .
3 3 3
3
x x x
I x C
x
= + + +
+







142

23. 4 Integracija iracionalnih funkcija
I tip
Neka je podintegralna funkcija oblika
( )
1 2
1 2
, , ,..., , , ,..., , , .
k
n n n
k
R x ax b ax b ax b n n n a b + + + e e N R Pri tome
je R neka racionalna funkcija. Ako je broj n najmanji zajedniki sadrilac brojeva
1 2
, ,...,
k
n n n tada treba uzeti
smjenu .
n
ax b t + =
Ukoliko se pod korjenima nalazi racionalna funkcija oblika
ax b
cx d
+
+
(pod svim korjenima isti izraz), uzimamo
analogno smjenu .
n
ax b
t
cx d
+
=
+

II tip
Ako je ( )
n
P x polinom stepena n, tada se integral
( )
( )
2
, , , 0
n
P x
A dx a b c a
ax bx c
= e =
+ +
}
R rjeava metodom
Ostrogradski ( , 1801 1862., ruski matematiar).
Moe se predvidjeti da e polazni integral biti jednak zbiru izraza
2
1 1
,
n n
Q ax bx c Q

+ + neki polinom stepena
( ) 1 n i integrala
1
2
,
dx
A
ax bx c
=
+ +
}
pomnoenog nekom konstantom . Tu konstantu, kao i koeficijente
polinoma
1 n
Q

otkriemo diferenciranjem po x jednaine
( )
( )
2
1
2 2
.
n
n
P x dx
dx Q x ax bx c
ax bx c ax bx c

= + + +
+ + + +
} }
Dobijamo:
( )
( ) ( )
2
1 1
2 2 2
2
.
2
n
n n
P x ax b
Q x ax bx c Q x
ax bx c ax bx c ax bx c


+
'
= + + + +
+ + + + + +

Nakon mnoenja ove jednaine sa
2
2 , ax bx c + + dobijamo jednakost dva polinoma.
III tip
Integrale oblika
( )
( )
2
, , , , 0,
n
dx
a b c a n
x ax bx c
o
o
e = e
+ +
}
R N rjeavamo smjenom
1
. x
t
o =

IV tip
Integral oblika
( ) ( ) , ,
p
m n
I x a bx dx m n p = + e
}
zovemo integral binomnog diferencijala. Njega moemo
rjeavati samo u 3 sluaja, u zavisnosti od vrijednosti brojeva m, n i p.
Ukoliko je broj p cijeli broj, dati integral bi spadao u I tip. Prema tome, ako je , peZ treba uzeti smjenu ,
s
x t =
pri emu je s najmanji zajedniki sadrilac za nazivnike razlomaka m i n.
143

Pretpostavimo da . peZ U polaznom integralu odaberimo smjenu
1 1
1
1
.
n
n n
x t x t dx t dt
n

= = = Tada je:
( ) ( )
1 1 1
1 1
1 1
.
m
m
p p
n n n
I t a bt t dt t a bt dt
n n
+
| |
= + = +
|
\ .
} }

Neka je
1
1
m
q
n
+
= i ( ) , , .
r
p r s
s
= eZ Oito je ( )
1
.
r
q
s
I t a bt dt
n
= +
}

Ukoliko je , qeZ tj.
1
,
m
n
+
eZ odaberimo smjenu
1
1
.
s s
a bt z dt sz dz
b

+ = = Tada je
( ) ( )
1 1
1
1 1
,
q
r s
q
s s s r s
s
q
z a s
I z sz dz z a z dz
n b b b n
+
+
| |
= =
|
\ .
} }
to je oigledno integral racionalne funkcije.
Ukoliko , qeZ ako napiemo ( )
1 1
,
r
r
r
s q
q
s
s
a bt
I t a bt dt t dt
n n t
+
+ | |
= + =
|
\ .
} }
te ako je ,
r
q
s
+ eZ to znai da je
1
,
m
p
n
+
+ eZ uzimanjem smjene ,
s
a bt
z
t
+
= dolazimo opet do integrala racionalne funkcije.
Time smo dokazali
Teorem: Integral binomnog diferencijala
( ) ( ) , ,
p
m n
I x a bx dx m n p = + e
}
svodi se na integral racionalne
funkcije u sljedeim sluajevima
a) , peZ uzimanjem smjene ,
s
x t = pri emu je s najmanji zajedniki sadrilac za nazivnike razlomaka m i n.
b)
1
,
m
n
+
eZ uzimanjem smjene ,
n s
a bx t + = s je nazivnik racionalnog broja p.
c)
1
,
m
p
n
+
+ eZ uzimanjem smjene ,
n s
ax b t

+ = s je nazivnik racionalnog broja p.


Napomena: Ruski matematiar ebiev je dokazao da se integral binomnog diferencijala svodi na integral
racionalne funkcije samo u jednom od ova 3 navedena sluaja.

V tip
Ukoliko se pod integralom pojavljuje korjen
2 2
, a x zgodno je koristiti trigonometrijsku smjenu sin x a t = (ili
cos x a t = ).
Ukoliko se pod integralom pojavljuje korjen
2 2
, a x + zgodno je koristiti trigonometrijsku smjenu tg x a t = ili
hiperboliku smjenu sh . x a t =
Ukoliko se pod integralom pojavljuje korjen
2 2
, x a zgodno je koristiti hiperboliku smjenu ch . x a t =
144

Primjeri:
1) Metodom Ostrogradski rijeiemo integral
( )
2
2 2
2 2
1
1 1 .
1 1
x dx
I x dx dx ax b x
x x

+
= + = = + + +
+ +
} } }

Diferencirajmo po x:
( ) ( )
2
2 2 2 2
2 2 2
1 2
1 1 1 ,
1 2 1 1
x x
a x ax b x a x ax bx
x x x


+
= + + + + + = + + + +
+ + +
tj.
2 2
1 1
2 1 , 0, .
2 2
ax bx a x a b + + + = + = = =
2 2
1 1
1 ln 1 .
2 2
I x x x x C = + + + + +
Ovaj integral se moe rijeiti i smjenama:
- tg x t =
- sh x t =
-
2 2
1 x t

+ = (integral binomnog diferencijala)


a moe se rijeiti i metodom parcijalne integracije (to je pokazano u toj lekciji).
2)
2
6 25 x x dx +
}
takoe moemo rijeiti metodom Ostrogradski. Meutim,
( )
2
2 2 2
3 4
6 25 3 16 16 16 4 16 1 ,
4
x t
x x dx x dx t dt t dt
dx dt
=
+ = + = = + = +
=
} } } }
pa ako iskoristimo
rezultat u primjeru 1), imamo:
2 2
2
3 3 3 3
6 25 8 1 ln 1
4 4 4 4
x x x x
x x dx C
(
| | | |
(
+ = + + + + + =
| |
(
\ . \ .

}

( )
2 2
1
3 6 25 8ln 3 6 25 .
2
x x x x x x c = + + + + +
3)
1
1 1 3 4 3
2 4
1
1
x
I dx x x dx
x
| |
+
= = +
|
\ .
} }
je oito integral binomnog diferencijala sa parametrima
1 1 1
, , .
2 4 3
m n p = = = Poto je
1
1
2
2,
1
4
m
n
+
= = u pitanju je drugi sluaj. Treba uzeti smjenu
145

( ) ( )
1 1
4 3
3 3 3 3 2
4 4
1 1 1 4 1 3 , x t x t x t dx t t dt + = = = = pa je
( ) ( ) ( ) ( )
1
1 7 4
4 3
2
3 3 3 2 3 3 6 3
3
1 4 1 3 12 1 12 12 12
7 4
t t
I t t t t dt t t dt t dt t dt C

| |
(
= = = = +
|
(

\ .
} } } }

( ) ( )
7 4
3 3 4 4
12
1 3 1 .
7
I x x C = + + +
4)
2 2
2
3 2 2 2
2 3 2
1
1
1 1
1
1 1
1 1 1
1
x
dt
dx t t
t
t
I dt dt
x x t t
dx dt
t t t
=
+
= = = = = =
+ + +
= +
} } } }

2 2 2 2
2
1 1
1 1 ln 1 ln 1
2 2
1
dt
t dt t t t t t t
t
= + + = + + + + + + =
+
} }

( )
2 2
1 1
ln 1 1 , .
2
t t t t C t
x
= + + + + =
Ovaj integral se moe napisati i u obliku
( )
1
3 2
2
1 , I x x dx

= +
}
dakle kao integral binomnog diferencijala sa
parametrima
1
3, 2,
2
m n p = = = i onda se moe uzeti smjena
2 2
1 . x t + = No ovo se moe zakljuiti i nakon
oigledne transformacije:
( ) ( )
2 2
2 2
3 2 4 2 2 2
1
.
1 1 1 1
x t dx x dx t dt dt
I
x dx t dt
x x x x t t t
+ =
= = = = =
=
+ +
} } } }

Poto je
( )
( ) ( ) ( ) ( )
2 2 2 2 2
2
1 1 1 1
, .
1 1 4 4
1 1 1 1
1
a b c d
a b c d
t t
t t t t
t
= = + + + = = = =
+
+ +


( )
2
2 2 2
2 2
1
1 1 1 1 1 1 1 2
ln ln 1 1
4 1 4 1 1 4 4 1 1
t
t t
I C C t x t x
t t t t t
+
+ | |
= + + = + = = + =
|
+ \ .

( )
2
2
2 2 2
2 2 2
1 1
1 1 1 1 1 1 1
ln ln .
4 2 2
x
x x x
C C
x x x x
+ +
| |
+ + + +
= + = + |
|
\ .


23. 5 Integracija trigonometrijskih funkcija
1) Integrali oblika ( ) sin cos ,
m n
x x dx m n e
}
Z
a) Ukoliko je m ili n neparan cijeli broj, integral se jednostavno rijei smjenom cos x t = (ako je m neparan) ili
smjenom sin x t = (ako je n neparan).
Primjer 1:
146

( ) ( )
3 6 2 6 2 6
cos
sin cos sin 1 cos cos 1
sin
x t
x x dx x x x dx t t dt
x dx dt
=
= = = =
=
} } }

7 9 7 9
6 8
cos cos
.
7 9 7 9
t t x x
t dt t dt C C + = + + = + +
} }

Primjer 2:
( )
2 2 2
2 3 4
2
sin
sin sin cos
,
cos cos cos
1
x t
x x x t dt
dx dx
x dx dt x x
t
=

= = =
=

} } }
itd. Dobili smo integral racionalne funkcije koji
moemo rijeiti razlaganjem podintegralne funkcije na parcijalne razlomke.
2) Ako su m i n parni prirodni brojevi ili nula, tada koristimo trigonometrijske formule:
( )
( ) ( )
2 2
1 cos 2 1 cos 2
sin 2 2sin cos , sin , cos .
2 2
x x
x x x x x
+
= = =
Ukoliko su m i n parni cijeli brojevi, od kojih je bar jedan negativan, moemo uzeti smjenu tg x t = ili ctg x t = ili
iskoristiti poznati identitet ( )
2 2
cos sin 1 . x x x + = eR
Primjer 3:
2
2 2 3 3
2
2
4 2 2
2
sin
tg
sin tg tg
cos
.
cos cos cos 3 3
cos
x
x t
x x t x
x
dx dx dx t dt C C
dx
x x x dt
x
=
= = = = = + = +
=
} } } }


Primjer 4:
( )
2 2
2 2
2 4 2 4 2 4 2 4 4 2 2
sin cos
sin cos
.
sin cos sin cos sin cos sin cos cos sin cos
x x dx
dx x x dx dx
dx dx
x x x x x x x x x x x
+
= = + = +
} } } } } }
Poto je
2 2 2
2
2 2 2
sin cos sin 1
1 tg 1 ,
cos cos cos
x x x
x
x x x
+
+ = + = = slijedi:
( )
3 3
2
2
4 2
2
tg
tg
cos
1 tg ,
cos cos 3 3
cos
dx
x t
dx t x
x
t dt t C x C
dx
x x dt
x
=
= = = + = + + = + +
=
} } }
dok s druge strane imamo:
( )
2 2
2 2 2 2 2 2
sin cos
tg ctg .
sin cos sin cos cos sin
x x dx
dx dx dx
x x C
x x x x x x
+
= = + = +
} } } }

Znai,
3
2 4
tg
2tg ctg .
sin cos 3
dx x
x x C
x x
= + +
}

3) Integrali oblika ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) sin cos , sin sin , cos cos , x x dx x x dx x x dx o | o | o | o | e
} } }
R svode se na
tabline ako proizvod trigonometrijskih funkcija pretvorimo u zbir pomou odgovarajuih formula.
147

( ) ( )
1
sin cos sin sin ;
2
o | o | o | = + + (


( ) ( )
1
sin sin cos cos ;
2
o | o | o | = + (


( ) ( )
1
cos cos cos cos .
2
o | o | o | = + + (


Primjer 5:
( ) ( )
3 2
sin 2 cos 3 . I x x dx =
}

Imamo da je ( ) ( ) ( )
( )
( ) ( ) ( ) ( )
3 2
1 cos 4 1
sin 2 sin 2 sin 2 sin 2 sin 2 sin 2 cos 4
2 2
x
x x x x x x x

= = = = (


( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
1 1 1
sin 2 sin 6 sin 2 3sin 2 sin 6 .
2 2 4
x x x x x
(
= = (
(


Do istog rezultata mogli smo doi koritenjem formule za sinus trostrukog ugla:
( )
( )
3 3
3sin sin 3
sin 3 3sin 4sin sin ,
4
o o
o o o o

= = dakle ( ) ( ) ( )
3
1
sin 2 3sin 2 sin 6 .
4
x x x = (


Poto je ( )
( )
2
1 cos 6
cos 3 ,
2
x
x
+
= slijedi da je
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
3 2
1 1
sin 2 cos 3 3sin 2 sin 6 1 cos 6
4 2
x x x x x = + = ( (


( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
1
3sin 2 3sin 2 cos 6 sin 6 sin 6 cos 6
8
x x x x x x = + = (


( ) ( ) ( ) ( ) ( )
1 3 3 1
3sin 2 sin 8 sin 4 sin 6 sin 12 .
8 2 2 12
x x x x x
(
= +
(


Otuda je
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
3 3 3 1 1
cos 2 cos 8 cos 4 cos 6 cos 12 .
16 128 64 48 192
I x x x x x C = + + + +

4) Ako je R racionalna funkcija, integrale oblika ( ) sin , cos R x x dx
}
rjeavamo tzv. univerzalnom smjenom
tg .
2
x
t = Tada je
2 2
1 2
arctg .
2 2 1 1
x dt dt
t dx dx
t t
= = =
+ +

Osim toga,
2
2
/:cos
2
2
2 2 2 /:cos
2
2sin cos 2tg
2
2 2 2
sin ;
1
sin cos tg 1
2 2 2
x
x
x x x
t
x
x x x
t
= = =
+
+ +

148

2
2
2 2 2
/:cos
2
2
2
2 2 2 /:cos
2
cos sin 1 tg
1
2 2 2
cos .
1
sin cos tg 1
2 2 2
x
x
x x x
t
x
x x x
t


= = =
+
+ +

Primjer 6:
( )
( )
2
2
2 2 2
2 2 2
2
1
1
tg ,
3 2 cos sin 2 1 2 3
2
1 1 1
dt
dx x dt t
t
t dt
t x x t t t t
t
t t t
+
+
= = = = =
+ + | | +
+
|
+ + +
\ .
} } } }
itd.
5) Ako je R racionalna funkcija, takva da je ( ) ( ) sin , cos sin , cos , R x x R x x = preporuuje se umjesto
univerzalne smjene koristiti smjenu tg . x t = Istu smjenu moemo koristiti i kod integrala oblika ( ) tg R x dx
}
ili
( ) ctg . R x dx
}


Primjer 7:
( )
2 2
3 3 5 3 3
cos cos
.
sin cos sin cos
sin cos
dx dx
dx
x x
x x x x
x x
= =
} } }

Poto je
2
2
/:cos
2 2 2
/:cos
sin cos tg
sin cos ,
sin cos 1 tg
x
x
x x x
x x
x x x
= = =
+ +
uzimanjem smjene
2
tg ,
cos
dx
x t dt
x
= = slijedi:
( )
3
2
3 3 5 3
2
1
,
sin cos
1
t
dx dt
dt
x x t
t
t
+
= =
| |
|
+
\ .
} } }
itd.

Primjer 8:
5
5 5 3
2 2 2
2
tg arctg
tg
1 1 1
1
x t x t
dt t t
x dx t dt t t dt
dt
t t t dx
t
= =
| |
= = = = + =
|
+ + + =
\ .
+
} } } }

( )
4 2 4 2
2
1 tg tg
ln 1 ln cos .
4 2 2 4 2
t t x x
t C x C = + + + = +




149

Zadaci
Rijeiti sljedee integrale:
2 2 3
,
x
A x e dx
+
=
}

( )
,
1
x x
dx
B
e e
=
+
}

( )( )
2 1
,
2 3
x
C dx
x x

=

}

3
arctgx
, D dx
x
=
}

( )
2
arctg ln
,
ln
x
E dx
x x
=
}
( )
2
2
ln
,
1
x x
F dx
x
=
+
}

2
,
1 1
xdx
G
x
=

}

( )
2 3
,
cos tg 4tg
dx
H
x x x
=
+
}

3 3
,
1
dx
I
x
=
+
} 6 6
,
sin cos
dx
J
x x
=
+
}

( )
3 2
2
2 2
1
,
1
x x
K dx
x x
+ +
=
+
}

2 2
sin (9 ) cos (5 ) cos , L x x xdx =
}

2
2 2
1
,
( 3)( 4)
x
M dx
x x
+
=

}

( )
1 tg
,
sin 2
x
N dx
x
+
=
}

( )
2
sin 4
,
sin 5sin 6
x dx
O
x x
=
+
}

arctg ,
x x
P e e dx

=
}
arcsin ,
1
x
Q dx
x
=
+
}

3 3 4
,
2
dx
R
x x x
=
+ +
}

2 2 2
(6 2 5) ,
x
S e x dx = + +
}

3 2
cos 3 sin 6 , T x xdx =
}

5
4 2
1
,
8 16
x
U dx
x x
+
=
+
}

3
4 2
2 3
,
1
x x
V dx
x x
+
=
+ +
}

3 3
5 3 , W x x x dx = +
}

2
3 2
21
,
2 8 4
x x
X dx
x x x

=
+
}

2
4 2, 4
,
0, 2 0,17
x
Y dx
x x

=
+
}
( )
ln
2ln 1 .
x
Z x x dx = +
}



LITERATURA
[1] D. Zei, A. Huskanovi, H. Alajbegovi, Matematika I za tehnike fakultete, Univerzitet u Zenici, Zenica,
2009.
[2] D. Zei, A. Huskanovi, H. Alajbegovi, Matematika za ekonomiste, Univerzitet u Zenici, Zenica, 2009.
[3] D. S. Mitrinovi, D. Mihailovi, P. M. Vasi, Linearna algebra, polinomi, analitika geometrija, Graevinska
knjiga, Beograd, 1988.
[4] B. Lui, Lj. Peji, Zbirka zadataka iz Matematike, I dio, Ekonomski fakultet u Sarajevu, I dio, Sarajevo, 2005.
[5] . . , , . I, II ." , 1981.
[6] . . , . . , . ., . . ,
, , 2003.
[7] . . , . . , . . , . . , : ,
, , , , 2001.
[8] T. M. Apostol, Mathematical Analysis, Addison Wesley Publishing Company, 1981.
[9] M. Merkle, Matematika analiza - teorija, Akademska Misao, Beograd, 2001