Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
THE AMBARKANTA
And when she rises above the Walls of the Sun it is Dawn, and when she sinks behind the
Mountains of Valinor it is evening.
But days are otherwise in Valinor than in Middle-earth. For there the time of greatest light
is Evening. Then the Sun comes down and rests for a while in the Blessed Land, lying upon
the bosom of Vaiya. And when she sinks into Vaiya it is made hot and glows with
rosecoloured fire, and this for a long while illumines that land. But as she passes toward the
East the glow fades, and Valinor is robbed of light, and is lit only with stars; and the Gods
mourn then most for the death of Laurelin. At dawn the dark is deep in Valinor, and the
shadows of their mountains lie heavy on the mansions of the Gods. But the Moon does not
tarry in Valinor, and passeth swiftly o'er it to plunge in the chasm of Ilmen, 5 for he pursues
ever after the Sun, and overtakes her seldom, and then is consumed and darkened in her
flame. But it happens at times that he comes above Valinor ere the Sun has left it, and then
he descends and meets his beloved, and Valinor is filled with mingled light as of silver and
gold; and the Gods smile remembering the mingling of Laurelin and Silpion long ago.
The Land of Valinor slopes downward from the feet of the Mountains, and its western shore
is at the level of the bottoms of the inner seas. And not far thence, as has been said, are the
Walls of the World; and over against the westernmost shore in the midst of Valinor is Ando
Lmen6 the Door of Timeless Night that pierceth the Walls and opens upon the Void. For
the World is set amid Kma, the Void, the Night without form or time. But none can pass
the chasm and the belt of Vaiya and come to that Door, save the great Valar only. And they
made that Door when Melko was overcome and put forth into the Outer Dark; and it is
guarded by Erendel.
The Middle-earth lies amidst the World, and is made of land and water; and its surface is
the centre of the world from the confines of the upper Vaiya to the confines of the nether.
Of old its fashion was thus. It was highest in the middle, and fell away on either side into
vast valleys, but rose again in the East and West and again fell away to the chasm at its
edges. And the two valleys were filled with the primeval water, and the shores of these
ancient seas were in the West the western highlands and the edge of the great land, and in
the East the eastern highlands and the edge of the great land upon the other side. But at the
North and South it did not fall away, and one could go by land from the uttermost South
and the chasm of Ilmen to the uttermost North and the chasm of Ilmen. The ancient seas lay
therefore in troughs, and their waters spilled not to the East or to the West; but they had no
shores either at the North or at the South, and they spilled into the chasm, and their
waterfalls became ice and bridges of ice because of the cold; so that the chasm of Ilmen
was here closed and bridged, and the ice reached out into Vaiya, and even unto the Walls of
the World.
Now it is said that the Valar coming into the World descended first upon Middle-earth at its
centre, save Melko who descended in the furthest North. But the Valar took a portion of
land and made an island and hallowed it, and set it in the Western Sea and abode upon it,
while they were busied in the exploration and first ordering of the World. As is told they
desired to make lamps, and Melko offered to devise a new substance of great strength and
beauty to be their pillars. And he set up these great pillars north and south of the Earth's
middle yet nearer to it than the chasm; and the Gods placed lamps upon them and the Earth
PRIJEVOD:
Ambarkanta
Oblik Svijeta
Rmil
Izgled Svijeta
Svijet okruuju Zidovi Svijeta, Ilurambar. Izraeni od stakla i leda, ponad svake mate
Djece Ilvatarove hladni su, prozirni, i tvrdi. Ne mogu se vidjeti, niti ih se moe prijei,
osim kroz Vrata Noi.
Unutar Zidova Zemlja je okrugla; iznad, ispod, i na svim stranama nalazi se Vaiya,
Okruujui Ocean. Slian je moru pod Zemljom i zraku nad Zemljom. U Vaiyi pod
Zemljom ivi Ulmo. Nad Zemljom je Zrak, zvan Vista, u kojem lete ptice i prolaze oblaci.
Zbog toga je u visinama nazvan Fanyamar, ili Dom Oblaka; a blie Zemlji Aiwenr ili
Kraljevstvo Ptica. Ali takav zrak lei samo nad Meuzemljem i Unutarnjim morima, a
granice su mu Planine Valinora na Zapadu i Zidovi Sunca na Istoku. Zbog toga oblaci
rijetko dolaze u Valinor, a smrtne ptice ne prelaze vrhove tih planina. Ali na Sjeveru i Jugu,
gdje je najhladnije i najtamnije i gdje se Meuzemlje iri blizu samih Zidova Svijeta,
Vaiya, Vista i Ilmen susreu se i mijeaju.
Ilmen je bistar i ist zrak jer je proiman svijetlou, premda sam ne daje svijetlo. Ilmen
lei iznad Viste, i nije iznimno dubok, ali najdublji je na Zapadu i Istoku, najmanje na
Sjeveru i Jugu. U Valinoru zrak je Ilmen, ali Vista ponekad dopire osobito u Vilindomu, iji
je dio na istonom podnoju Planine; a ako je Valinoru tama i zrak nije oien svjetlou
Blagoslovljenog Kraljevstva, pretvara se u sjene i sivu maglu. Ilmen i Vista se mijeaju jer
su sline prirode, ali Ilmen diu Bogovi, i proien je prolaskom svjetleih tijela; u Ilmenu
je Varda odredila putove zvijezdama, a kasnije i Mjesecu i Suncu.
Iz Viste nema izlaska ni bijega osim za Manwove sluge, ili onima kojima daruje mo, koju
ima njegov narod, koja ih moe odrati u Ilmenu ili vioj Vaiyi, gdje je hladno i zrak je
rijedak. S Viste moe se spustiti na Zemlju; s Ilmena, u Valinor. Valinor se protee skoro do
Vaiye, koja je najua na Zapadu i Istoku Zemlje, ali najdublja na Sjeveru i Jugu. Zapadne
obale Valinora nisu daleko od Zidova Svijeta. Valinor i Vaiyu razdvaja ponor ispunjen
Ilmenom, i tim putem moe se doi iz Ilmena nad Zemljom u podzemna podruja, i do
Korijena Zemlje, gdje se nalaze peine i grotla koja su temelji zemalja i mora. Tu ivi
Ulmo. Od tuda dolaze vode Meuzemlja. Te se vode sastoje od Ilmena, Vaiye i Ambara (to
je Zemlja), jer Ulmo objedinjuje Ilmen i Vaiyu i alje ih kroz vene Svijeta da proiuju i
osvjeavaju mora i rijeke, jezera i izvore Zemlje. Zbog toga, tekua voda sadri uspomene
dubina i visina, Ulmove mudrosti i glazbe, i svijetlost nebeskih tijela. Nad Ulmovim
predjelima zvijezde su ponekad skrivene, i tamo Mjesec esto zaluta i ne moe se vidjeti s
Meuzemlja. Ali Sunce se ne zadrava tamo. Ona brzo prolazi pod zemljom, da se no ne
bi oduila i da zlo ne bi ojaalo; na samom kraju Vaiye povlae je Ulmovi sluge, i tamo
postaje toplo i puno ivota. Tako se dani raunaju po putanji Sunca, koja plovi od Istoka do
Zapada kroz nii Ilmen, zatamnjujui zvijezde; prolazi nad sreditem Meuzemlja i ne
zaustavlja se, i zakrivljuje svoj put sjeverno ili juno, ne putujui samovoljno nego u
utvrenom redu i dobu. Kad se uzdie nad Zidovima Sunca Zora je, a na Veer uranja iza
Planina Valinora.
Dani su drukiji u Valinoru nego u Meuzemlju. Tamo je vrijeme najvee svijetlosti Veer.
Tada Sunce silazi i odmara se kratko vrijeme u Blagoslovljenom Kraljevstvu, leei u krilu
Vaiye. A kada zaranja u Vaiyu , ocean postaje vru i plamti arkom vatrom, to dugo
obasjava cijelu zemlju. Ali kad ona proe put Istoka ar nestaje, Valinor je otuen od
svijetlosti, i obasjan je samo zvijezdama; tada Bogovi najvie ale smrt Laurelina. U zoru
mrak je dubok u Valinoru, i sjene planina teko lee nad dvorovima Bogova. Ali Mjesec se
ne zadrava u Valinoru, i prolazi brzo nad njim i zaranja u Ponor Ilmena , jer uvijek
proganja Sunce; ali rijetko ju dostie, a tada je iscrpljen i zamraen pod njenom vatrom. Ali
nekad se dogodi da doe iznad Valinora prije nego Sunce ode, tamo se sputa i susree
svoju dragu, a Valinor je ispunjen objedinjenom svjetlou srebra i zlata; i Bogovi se
smijee sjeajui se mijeanja Laurelina i Silpiona prije puno godina.
Zemlja Valinora strmo pada od podnoja Planina, a zapadne su obale na istoj razini kao dna
unutranjih mora. Nedaleko, kako je bilo reeno, nalaze se Zidovi Svijeta; a preko
najzapadnije obale u stoji Ando Lmen , Vrata Bezvremene Noi koja probijaju Zidove i
otvaraju se u Prazninu. Svijet je postavljen u sreditu Kme, Praznine, Noi bez oblika ili
vremena. Ali nitko ne moe prijei ponor pojasa Vaiye i doi do vrata, osim velikih Valara.
Oni su napravili ta vrata kad je Melko bio poraen i prognan u Vanjsku Tamu; a uva ih
Erendel.
Meuzemlje stoji usred Svijeta, stvoreno od zemlje i vode; povrina mu je sredite svijeta
od granica gornje Vaiye do njenog kraja. Od davnina ovako je izgledalo. Najvie je bilo u
sreditu, i padalo je sa svih strana u prostrane doline, ali opet se podizalo na Istoku i
Zapadu, te je opet padalo u ponore na njihovim krajevima. Dvije doline bile su ispunjene
pradavnim vodama, a obale tih drevnih mora su bile na Zapadu zapadne uzvisine, a na
Istoku istone uzvisine. Ali na Sjeveru i Jugu zemlja nije padala, i moglo se preko kopnom
doi od krajnjeg Juga i ponora Ilmena, sve do krajnjeg Sjevera i ponora Ilmena. Drevna
mora su dakle leala u udolinama, i njihove vode nisu se razlijevale u Istok i Zapad; ali
nisu imali obala ni na Sjeveru ni na Jugu, i tamo su se ulijevali u ponor, stvarajui ledene
vodopade i mostove zbog prodorne hladnoe koja je tamo vladala; tako je Ponor Ilmena
ovdje bio zatvoren i premoen, a led je dopirao do Vaiye, ak i do Zidova Svijeta.
Kae se da su se Valari dolazei u Svijet spustili prvo u Meuzemlje, u samom sreditu,
osim Melka koji se spustio na najdaljem Sjeveru. Valari zauzee dio zemlje, napravie otok
i blagoslovie ga, i poloivi ga u Zapadno More, tamo su prebivali, dok su bili zauzeti
istraivanjem i prvim ureivanjem Svijeta. Takoer je reeno da naumie napraviti
svjetiljke, a Melko se ponudio da izradi novu tvar iznimne snage i ljepote da im budu
stupovi. I postavio je te velebne stupove na sjeveru i jugu, blie sreditu Zemlje nego
ponoru; i Bogovi postavie svjetiljke na njima i Zemlja je imala svijetlosti neko vrijeme.
Ali stupovi bijahu varljivo napravljeni, jer su bili od leda; i otopie se, a svjetiljke se urue,
i njihovo se svijetlo zgasne. Ali otapanje leda naini dva mala unutranja mora, sjeverno i
juno od sredita Zemlje, i tako nastane sjeverna, sredinja, i juna zemlja. Tad se Valari
preselie na Zapad i napustie svoj otok; i na uzvienju zapadne strane zapadnog mora
naslagae silne planine, a iza njih postavie zemlju Valinor. Planine Valinora zakrivljuju se
unatrag, i Valinor je najprostraniji u sredini, gdje planine prolaze uz rub mora; a na sjeveru i
jugu planine dolaze ak i blizu ponora. Postoje dva podruja Zapadnih zemalja koji nisu
dio Meuzemlja i lee izvan planina: mrana su i prazna. Sjeverno podruje zove se
Eruman, a na Jugu je Arvalin; i samo uski prolaz dijeli ih od kutova krajeva Meuzemlja, a
ti prolazi ispunjeni su ledom.
Da bi se bolje zatitili Valari pomaknue sredite Meuzemlja prema istoku, tako da je
zavijeno, i veliko more Zapada tako postane iznimno je iroko, najire od svih voda
Meuzemlja. Oblik Zemlje na Istoku je bio slian kao i na Zapadu, osim suenja Istonog
mora, i pomaknute zemlje. Preko Istonog mora lei Istona zemlja, o kojoj malo toga
znamo, a zovemo je Zemlja Sunca; planine u toj zemlji, Zidovi Sunca, vrlo su visoke,
premda ne kao i planine Valinora. Zbog zakrivljenosti zemlje te planine ne mogu se vidjeti,
osim od ptica koje visoko lete, preko mora koje ih dijeli od obala Meuzemlja.
Naguravanje zemalja podiglo je etiri gorska lanca, dva na Sjeveru i dva na Jugu; na
Sjeveru je bilo Modro gorje sa zapadne strane, i Crveno gorje s istone strane, a na Jugu
Sivo gorje i uto. Ali Melko utvrdi Sjever i tamo sagradi Sjeverne Kule, takoer nazvane
eljeznim gorjem, koje su gledale prema jugu. U sreditu Meuzemlja se nalazi Vjetrovito
gorje, jer tamo su puhali jaki vjetrovi s Istoka prije Sunca; i Hildrien, zemlja gdje su se
prvi put probudili Ljudi, leala je izmeu tih planina i Istonog mora. Ali Kuivinen, gdje
je Orom pronaao Vilenjake, nalazi se sjeverno uz vode Helkara.
Simetrija Zemlje bijae ponovno slomljena u drugoj bici, kad je Melko bio ponovno
zbaen, i stalno se mijenjala prolaskom brojnih godina. Ali najvea promjena se dogodila
kad je Prvi Nacrt bio uniten, i Zemlja je postala okrugla, i zauvijek se odvojila od
Valinora. To se dogodilo u vrijeme napada Nmenrejaca na zemlju Bogova, kao je reeno
u Povijesti. A od tada svijet je zaboravio to bijae u davnini, a imena i sjeanja na drevne
zemlje i vode zauvijek su nestala.