Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
ALIJA ISAKOVI
Glavni urednik
IVAN LOVRENOVI
Recenzenti
IVAN LOVRENOVI
ALIJA ISAKOVI
Autor predgovora
VERA KRINIKBUKI
Znak biblioteke
NENAD DOGAN
Likovno oblikovanje
MUSTAFA IBRULJ
VERA KRINIKBUKI
CAZINSKA BUNA
1950
SVJETLOST SARAJEVO
PREDGOVOR
Ova knjiga nastajala, je punih sedam godina i zahvaljujui
mnogim okolnostima. Okolnostima i uslovima koje sam duna ov
dje pomenuti.
Radei u Institutu za istoriju u Banjaluci na istraivakim za
dacima posebno istorijskog perioda nakon 1945. godine, opredije
lila sam se za prouavanje arutveno-ekonomskih i politikih od
nosa u agraru i na selu kao fundamentalnih za polazno istoriografsko razmatranje poluprolosti klasine seljake zemlje kakvom
sam procijenila Jugoslaviju, njen bosanskohercegovaki dio te jo
ui segment Bosansku krajinu, tj. podruje koje sam izabrala
kao metodoloki uzorak na kome se prelamaju glavne karakteristi
ke razvoja itave zemlje u prvom poslijeratnom razdoblju. Na ova
kav tematski izbor istraivanja odluila sam se i zato jer je istoriografija o poslijeratnom razdoblju u BiH bila i bukvalno na sa
mom poetku pa je, dakle, ipak trebalo krenuti sa utvrivanjem os
novnih empirijskih saznanja. Na slijedu tih i takvih mojih istrai
vakih napora pojavio se jedan istorijski dogaaj i jedan itav splet
posebnih zbivanja u vezi sa njim koji su za mene znaili veliko ot
krie, a koji su u hronoloki prvoj ue-strunoj istoriografskoj oc
jeni o temi nezadovoljavajue i nedovoljno protumaeni kao pobu
na seljaka na Cazinskoj krajini do koje je dolo u prvom redu
pod uticajem hoda i svetenika (Istorija SKJ, 1985). Ti doga
aji su u narodu tih krajeva poznati pod imenom Cazinska buna
1950 i dobro su upameni po seljakim stradanjima.
Kao istoriara (i ovjeka) tokom istraivanja, vremenom, ta
me je tema toliko zainteresirala da sam odluila da je zasebno ob
radim. Uz to, Cazinska buna 1950. godine i u ue-strunim krugo
vima pominjana je kao tabu-tema, to je bio dodatni podstrek
prvom profesionalno-istoriografskom istraivakom poduhvatu.
Vie godina bila sam podsticana i iskazanim velikim zanimanjem
v
prikupio znaajne podatke sa pobunjenikih podruja biveg velikokladukog sreza. To je Drago Crndak, takoer penzioner, iz
Banjaluke, nekadanji partijski funkcioner u Srpcu koji je, po do
govoru sa autorom, obavio mnogo razgovora sa mjetanima Srpca
u vezi sa, u ljeto 1950. godine, tamo interniranim na stotine i
stotine Cazinjana i Kladuana. Imena desetina i desetina cazinskih
pobunjenika ili lanova njihovih porodica s kojima sam po selima i
zaseocima Krajine razgovarala o mnotvu pitanja oko Bune iz
1950. godine, ovdje ne bih ni navodila. Veina njih spomenuta je u
5ojedinim glavama knjige. Ako ni za ta drugo moram javno zavaliti svima na domainskoj gostoljubivosti koja mi je svugdje
aez izuzetka ukazivana, kao to mi nije ni u jednoj kui odbijen
razgovor na temu zbog koje sam dola. Ipak smatram potrebnim
istai ovdje nekolicinu svjedoka, uglavnom i samih uesnika Bune,
iji iskazi su naime bili od posebne vrijednosti za ovu knjigu, a ne
ki meu njima svjedoili su i u dva navrata. To su, redom, Dedo
ovi Mulan, zatim alim Bilki, obojica iz turlia, Ismail Ajki iz aria, Husein Kovaevi iz ajia i dr.
Potpuno pogrenu sliku stekao bi, meutim, onaj tko bi po
mislio da su pripadnici nekadanjih organa vlasti odbijali razgova
rati s autorom ili drugaije davati svoja sjeanja na Bunu iz 1950.
godine. Bila su etvorica koji nisu prihvatili kontakt sa autorom, ili
su npr. odustali nakon prethodnog pristanka, pa i na, po dogovo
ru, pismeno upuena im pitanja. Kako, oito, ne ele imati vie ni
kakve veze sa temom Bune iz 1950, to njihova imena i ne navodim.
Ali svi ostali, njih bar deset puta vie, i to sve kljunih ljudi neka
danje vlasti, saradnju jesu prihvatili. Poneki ak sa velikim entuzi
jazmom i rekla bih linom odgovornou da to je mogue vie pri
pomognu u razrjeavanju dogaaja oko Bune iz 1950. Najvredniji
doprinos je u tom smislu svakako onaj nekadanjeg ministra unut
ranjih poslova BiH Ugljee Danilovia. Ne samo to se potrudio
da u linoj arhivi pronae svoje 1950. autentino nainjene biljeke
o Buni, poslavi mi njihovu fotokopiju, ve je, pored osobnog raz
govora na temu, i kroz dva opirna pisma, neka pitanja nastojao i
dodatno osvijetliti. Na odreeni nain jo znaajnija je bila pomo
autoru nekadanjeg pripadnika cazinske Udbe, Mile Milia (Kenjala). Naime, on je bio meu prvima koji mi je u detalje priao i
obrazlagao ta se to zapravo desilo 1950. godine na Cazinskoj kra
jini. Duge pa i dvodnevne razgovore vodili smo u vie navrata u
Bihau i Banjaluci od 1986. do 1990. godine. Njemu dugujem u
svakom sluaju veliku zahvalnost za napore i strpljivost koje je
uvijek iskazivao, i sam zainteresiran da se do kraja ispita stvar,
VII
XII
XVII
XIX
tek usputno pominje, za jedan udni i ravno etiri decenije mistifikovani dogaaj: cazinsku majsku pobunu 1950. godine. Ovak
vom kvalifikacijom dat je i prihvatljiv opti okvir onog sadraja
koji su pomenuti novinari pripremili, koristei se pri tome roma
nom Devada Sabljakovia Omaha 1950, procurilim izvjeta
jem Safeta Filipovia i Davida Lauevia, odreenim poslijeratnim
zakonskim normativima, nekim rezultatima istraivanja cazinskog
profesora Murata Tatarevia te obiljem lino prikupljenih sjeanja
na terenu. Bajrieva i Bievi, ograujui se od davanja punih i
definitivnih odgovora na mnoga jo otvorena pitanja oko Bune da
li su kroz feljton ako se i zanemari nemali broj faktografskih
greaka koje meutim i nisu toliko bitne da bi ih trebalo isticati
nesumnjivo jedan zanimljiv i popularan prikaz dogaaja kojima je
posveena ova moja knjiga. Trebalo bi ipak da reagujem na kon
stataciju autora u vezi sa tematikom tekog poslijeratnog ivota se
ljaka posebno zbog otkupa: Istoriografija, meutim, okree gla
vu, a dokumenti u istrebljenim arhivima i uspomene svjedoka vre
mena mame istraivae. (drugi nastavak feljtona od 28. maja
1990). Istina je da se posebno iz objektivnih razloga (rok od 25 ili
30 zadnjih godina kojim je zakonski utvreno da se arhivska gra
a ne moe koristiti za istraivanje ili, u praksi, ak neogranieni
broj godina kad su u pitanju neke arhive, kao ona SUP-a npr, za
tim, a u vezi sa prednjim, do sada relativno daleko najmanji broj
istraivaa koji se bave ovom poslijeratnom poluprolou, pa os
jetljivost i delikatnost pojedinih tema) malo istraivalo agrar i selo
poslije rata, no ve kroz nekoliko ire koncipiranih knjiga je u Ju
goslaviji o tome ipak ve pisano. U Bosni i Hercegovini je pak
uopte prvo historiografsko djelo koje tretira poslijeratno razdob
lje upravo posveeno agraru i selu. Autor knjige Seljatvo u soci
jalizmu Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju na
podruju Bosanske krajine 1945-1948 (1988), istoriar koji se ba
vi i openito tim periodom, nije sluajno izabrao tu tematiku, ve
je naprosto, profesionalno odgovorno, poao, morao poi od date
situacije. Od jedne zemlje i od jedne sredine koja je klasino agrar
na, tipino seljaka. A u toj knjizi ba je otkupu poljoprivrednih
proizvoda posveeno stotinjak stranica teksta, zasnovanog na istoriografskom, tj. konkretnom istraivanju prilika u Bosanskoj kraji
ni (primjerak ove knjige se u proljee 1990. nalazio ak u izlogu
centralne bihake knjiare). Osjeam da je potrebno dodatno na
pomenuti jo i to da ni problematici Cazinske bune iz 1950. histo
riografija (makar u licu jednog istoriara) nije okrenula lea ali
treba imati u vidu da komplikovanost, kompleksnost i irina istra
XXII
Moj je zadatak iskljuivo taj da kompleksnu istorijsku doga^ajn'ost oko Cazinske bune 1950. rekonstruiram, svestrano prikaem, historiografski objasnim i protumaim.
XXIV
DIO PRVI
tugoslovenske i krajike prilike
PRIJE BUNE
Glava prva
JUGOSLOVENSKI DRUTVENO-EKONOMSKII
POLITIKI KONTEKST U PRVOM POSLIJERATNOM
PERIODU KAO PODLOGA SOCIJALNIH NEMIRA NA
SELU
Drugi svjetski rat nije prouzrokovao nikavih bitnih promjena
u socijalnoj strukturi jugoslovenskog stanovnitva. I pored velikih
ljudskih gubitaka kojih je bilo relativno najvie na selu, Jugoslavi
ja, ipak i nakon rata ostaje izrazito seljaka zemlja. Preko 3/4 sta
novnitva se bavi zemljoradnjom i stoarstvom. Poljoprivreda, ko
ja uoi rata daje oko 50% nacionalnog dohotka zemlje, u prvim
poslijeratnim godinama ne samo da zadrava ve i uveava svoj re
lativni udio u ukupnom proizvodu Jugoslavije. Naime, ratna raza
ranja su srazmjerno jo vie pogodila neagrarnu privrednu infras
trukturu pa je tako i zbog toga agrarna proizvodnja 1945. godine
osnovno i daleko najvanije izvorite opte privredne akumulacije.
Poznato je, meutim, da je Jugoslavija smatrana u Evropi jo prije
rata kao zaostala agrarna zemlja. Agrarna zaostalost Jugoslavije
ogledala se u vie komponenata a posebno u pogledu tzv. agrarne
prenaseljenosti kao i na tehnikom planu. Rat je priinio agraru
velike tete. Osim to je bezbroj gazdinstava popaljeno i uniteno,
pri emu su mnoga sela prosto zbrisana sa zemljine povrine, po
ljoprivredno zemljite zaputeno ili veoma slabo obraivano, pro
cijenjeno je da je uniteno 56% poljoprivrednog inventara, unite
no i oteeno 20,7% kua, uniteno 24,2% vonjaka, broj konja
pao za 60%, ovaca za 63,2%, goveda za 55,6%, svinja za 58,7%. 1 )
Stoka je bila i iznurena, mrava, bolesna. Uz to treba imati u vidu
) Reparaciona komisija, ljudske i materijalne rtve Jugoslavije, Beograd, 1946.
cit. prema V. Begovi, Naa poljoprivreda i pitanje njenog socijalistikog preobraaja,
Komunist, 1, januar 1949, 83.
Novi agrarno-politiki kurs nedvojbeno je u vezi s vanjsko-politikim pritiskom Informbiro-zemalja i optubama koje su
Sovjetski Savez, odnosno drave lanice IB jo od prve polovine
1948. godine upuivali na adresu CK KPJ i Jugoslavije openito.
Jugoslovenska agrarna politika optuena je za porast kapitalisti
kih elemenata na selu, a KPJ proglaena kulakom partijom.
Odbacujui sve te optube na Petom kongresu KPJ, juna 1948, ju
goslovenska agrarna politika se praktino ne mijenja, mada je bilo
i u samoj Partiji, kako pokazuju dokumenta iz tog vremena, nasto
janja da se forsiraju SRZ kao najvii tip zemljoradnikih zadruga.
Unutarpartijska zalaganja za brzom agrarnom kolektivizacijom po
sovjetskom uzoru, argumentovano i odluno su na konferenciji
pobijali Kardelj, ocjenjujui ih potpuno pogrenim i samotetnim zbog nevoenja rauna o postojanju ili nepostojanju odgova
rajuih potrebnih uslova, i Kidri, detaljno objanjavajui onu bit
nu razliku izmeu istorijskog posjedovnog statusa seljaka i njego
ve uloge u ruskoj revoluciji 1917. godine, odnosno jugoslovenskoj
1941 1945.
Meutim, generalna partijska linija u odnosu na agrar i selja
tvo ipak poputa ve nakon samo pola godine. Kroz dokumenta
Drugog plenuma CK KPJ, ve vie puta ocijenjenog u jugosloven
skoj istoriografiji kao prelomnog na tom planu, ne moe se dodu
e dokazati da je partijski vrh, posebno E. Kardelj kao njegov tada
ve glavni ideolog i po agrarnom pitanju, sutinski promijenio os
novne stavove, ali je injenica da praksa, neposredno nakon tog
Plenuma na kome je u sreditu panje bio upravo tzv. socijalistiki
preobraaj poljoprivrede i sela, kree bitno radikalnijim putem.
Oito pod daljnjim sve raznovrsnijim i sve jaim pritiskom IB na
Jugoslaviju, kao i jo vie izraenim, sigurno i pod uticajem tog
pritiska, unutarpartijskim shvatanjima o potrebi bre klasne dife
rencijacije na selu tzv. raskulaivanjem ili, drugim rijeima, o po
trebi breg jaanja socijalistikog, tj. dravnog i zadrunog sekto
ra u agraru, CK KPJ na svom Drugom plenumu krajem januara
1949. donosi u tom pravcu ve dobro poznatu Rezoluciju prema
kojoj je potrebno i moguno prii stvaranju seljakih radnih za
druga s vie smjelosti i brim tempom. 7 )
Osim, dakle, iskazivanja, kako na planu odnosa sa Staljinom
tako i unutar zemlje, ideoloke pravovjernosti, forsirana kolektivizacija imala je meutim i, moda prije svega, isto pragmatike ci
7) Sjednice Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije 19481952, Iz
vori za istoriju SKJ, Komunist, Beograd, 1985, 271279.
10
12
13
J0)
14
Glava druga
Stara vremena
Arheolozi su utvrdili da je na podruju Cazinske
krajine postojao ivot jo u neolitu. Nekoliko stoljea prije nae
ere, ovdje se pominje ilirsko pleme Japoda. ivjelo se tu i u doba
Rimljana kada i jedna od glavnih cesta, od Salone do Siscije, pro
lazi Pounjem. U ranom srednjem vijeku, u Krajinu, valjda kao na
15
nijem
prosperitetu
pokazuju
statistiki
podaci
i
drugi
pokazatelji
prema kojima Krajina u narednom razdoblju biva jedno od najzaostalijih
podruja
nove
dravne
zajednice,
Kraljevine
Srba,
Hrvata
i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije.
I
Kordun kroz vijekove doivljava slinu sudbinu kao Cazinska krajina. Predstavlja obrambeni pojas s nizom utvrenja na gra
nici prema turskim posjedima u Bosni, koji je od druge polovice
15.
stoljea
branio
jugozapadnu
Hrvatsku,
zatim
habsburke
zem
lje openito od provale Turaka. I Kordun je podruje koje je stal
no optereeno biljegom rubnog to nije znailo samo jako udalje
nog ve i rizinog u pogledu nekog privrednog investiranja.
Za
vrijeme
Kraljevine
Jugoslavije
itava
Cazinska
krajina
je
administrativno-teritorijalno
u
sastavu
jednog
sreza,
cazinskog.
Cazinski srez, ukljuujui dakle tada i cazinsko i veliko-kladuko
bodruje
pripada
Vrbaskoj
banovini.
Statistike
pokazuju
da
je
Vr
aka banovina skoro u svakom pogledu bila pri dnu i na samom
dnu
razvijenosti
meu
devet
jugoslovenskih
banovina.
Kako
se
je
dan
od
osnovnih
pokazatelja
razvijenosti
neke
sredine
mjerio
ta
danjim
industrijskim
kapacitetima
i
brojem
radnika,
to
je
Cazinu
pripadalo
u
sklopu
Vrbaske
banovine,
opet
ubjedljivo
posljednje
mjesto. Tako je, po statistici iz 1938. u to malo industrije u Vrbas
koj banovini radio 9.651 radnik ili 1,46% stanovnitva, a na cazinskom
srezu od toga samo 62 radnika odnosno: 0,13% stanovni
2
tva. )
Na
Cazinskoj
krajini,
teritoriji
kasnijeg
cazinskog
i
kladukog sreza, je po propisu od 31. marta 1931. ivjelo 47.283 stanov
nika. Najvei dio ove populacije okupljen je u 7.960 samostalnih
poljoprivrednih
domainstava.
Najvie
je
3.222,
bilo
domainstava
koja su posjedovala 2-5 ha zemlje, to je relativni iznos od 40,48%.
Njih 1789 ili 22,47% imalo je zemlje od 5-10 ha, 1373 ili 17,25% 1Enciklopedija Jugoslavije, II, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1982, odredni
ca Cazin, A. Ravli, C^zin, FK Krajina, Cazin, 1983; isti, Velika Kladua kroz sto
ljea, SO Velika Kladua, 1987.
J) Upor. M. Konjevi, Privredne i drutvene prilike u Bosanskoj krajini u vrijeme
etvrte i Pete konferencije KPJ za Bosnu i Hercegovinu, u etvrta i Peta konferencija
KPJ za Bosnu i Hercegovinu u istorijskom razvitku revolucionarnog pokreta
'9381941, Zbornik radova, Institut za istoriju Sarajevo, Sarajevo, 1980, 254255.
17
2 ha, 584 ili 7,34% 10-20ha, 558 ili 7,01% 0,5-1 ha. Do 0,5 ha zem
lje imalo je 330 ili 4,15% domainstava a njih 102 ili 1,28% posjede
s povrinom izmeu 20 i 50 ha. Samo dva domainstva ili 0,02%
raspolagala su sa zemljinim posjedom iznad 50 ha. 3 ) Dakle onih
sa zemljinim posjedom do 5 na bilo je neto vie od 2/3 to govo
ri o sitnoseljakoj posjedovnoj strukturi i inae preovladavajuoj u
Bosni i Hercegovini i prije i poslije drugog svjetskog rata. Podatak
je potrebno posmatrati i u kontekstu kvalitete zemljita koje, bu
dui breuljkasto, ne moe spadati u znaajnije itorodne predjele
ve je prirodno vie orijentirano na stoarstvo. Kladuki teren je s
obzirom na vei procenat ravniarskih predjela plodniji od cazinskog. Seljatvo je u periodu izmeu dva rata, meutim, najvie op
tereeno silnim dugovanjima. Na cazinskom srezu, zbog postoja
nja jo od prije prvog svjetskog rata velikog procenta inokosnih se
ljaka, ona nisu u toj mjeri kao drugdje u Bosni i Hercegovini po
sljedica otkupa iz strukturne kande feudalnih odnosa, ve su ta
dugovanja i ovdje vie posljedica prodora zelenakog kapitala u
agraru i na selu, toliko karakteristinog procesa u jugoslovenskoj
Kraljevini.
U nedostatku egzaktnih pokazatelja ekonomskog siromaenja seljatva na Cazinskoj krajini prije drugog svjetskog rata po
osnovu tzv. dunike krize, bar priblino mogu posluiti statistiki
podaci o konstantnom smanjivanju stoke na Krajini. Da bi namiri
vali obaveze i vraali dugove bankarima i trgovcima seljaci su pri
nueni sve vie prodavati stoku, osnovicu svoje egzistencije. Prema
statistici u cazinskom srezu je u razdoblju 1921-1939. godine broj
konja smanjen sa 4.422 na 3.898, goveda sa 27.963 na 15.394, ova
ca sa 22.282 na 19.366. 4 ) U cilju zatite seljaka od ovog finansijskog iskoritavanja, na srezu je sredinom 1940. godine, znai ve
pred sam rat, osnovana Cazinska zemljoradnika stoarska zadru
ga, na elu sa uglednim i povjerljivim mjetanima zemljoradni
cima. 5 )
Stanovnitvo Cazinske krajine, posebno poslijeratne generaci
je, optereeno je kompleksom kako su ovi krajevi kojoj god dravi
kroz istoriju pripadali, uvijek bili nekako zapostavljeni. U tom
kontekstu istie se momenat uloge pojedinaca, za razvoj Krajine.
Meu njima poasno mjesto nesumnjivo pripada prijeratnom po
5)
18
19
20
na njoj, narod se, tako, u oba ova podruja naveliko bavio npr. kirijanjem, prijevozom razne robe. Ekonomskog karaktera bila je,
takoer s obje strane Korane, pojava djeijeg sluganstva koje su
prola brojna djeca iz siromanih porodica.
Bilo je i vrlo slinih obiaja. Meu njih, mada kasnije s mogu
om razliitom sudbinom po mladu, mogla bi se ubrojati npr. i
kraa djevojke. Taj bi in, na slunjskom srezu shvaen kao po
kusni brak, nerijetko zavravao, kako pie S. Livada, gotovo bez
razlonim otjerivanjem ene to je izazivalo ire konflikte. Na
drugoj strani, meu Muslimanima, ena se uglavnom ne otjeruje,
ve dodaje. Udati se na enu, znai postati druga ili trea supru
ga, bila je po erijatskom pravu uobiajena pojava, ne rijetka i na
kon drugog svjetskog rata. I pored toga to su vjerski obiaji i
praznici na relativno malom prostoru bili razliiti, ve zavisno od
toga da li su u pitanju muslimani, katolici ili pravoslavci ipak je up
ravo taj zajedniki prostor i isprepleo svakodnevni ivot njegovih
stanovnika te se poneto i slavilo zajedno. Upravo takav je bio 6.
maj koji su kao urevdan slavili Srbi, kao Jurjevo Hrvati, kao
Jurjev Muslimani Cazinske krajine.
Ratni period
22
12)
23
24
4 Cazinska buna
25
26
polovici 1943. godine Huka se opet koleba, sada zbog sve veih
uspjeha partizana i mada mjesecima obeaje vjernost Nijemcima,
poetkom februara 1944. sa svojom vojskom prelazi u partizane,
istie dalje . Bijedi. Jedan od uslova koje je Huka postavio za
prelazak u partizane bio je da on ima za jedan stepen vii in od
majora Hamdije Omanovia (istaknutog prvoborca i partijca Cazinske krajine), oito iz konkurentskih motiva na planu musliman
skih kadrova u partizanskoj vojsci. Naredbom Vrhovnog koman
danta NOV i POJ Josipa Broza Tita 11. novembra 1945. Huka je
unaprijeen u in pukovnika, svjedoi Hakija Pozderac. 25 ) Glavni
tab za Hrvatsku od Huskine vojske formira Unsku operativnu
grupu s Huskom kao komandantom i upuuje u nju stotinjak par
tizana Muslimana radi politikog rada s huskinovcima; Ali parti
zanski politiki komesari, primorani da prihvate simbole Milicije
nailaze, pri svom pokuaju prevaspitavanja huskinovaca, na jak
otpor uglavnom nepismenih Muslimana.
No, glavni problem ostala je stvarna vojna pozicija huskino
vaca jer ih i Huka, i po njegovom uzoru i njegovi oficiri i vojnici,
kako kae . Bijedi, politiki komesar Unske operativne grupe, i
dalje sjede na dvije stolice: Do podne sa partizanima, po podne sa
ustaama. Pored velikog autoriteta i moi kojima je raspolagao
meu Muslimanima Cazinske krajine, i mada moda ba zbog to
ga, Husku Miljkovia krajem aprila 1944. godine, po nareenju
Nijemaca, podmuklo ubijaju dvojica njegovih bliskih pristaa. Ni
jemci Huskine ubice bogato nagrauju i meu narod Cazinske
krajine, duboko dirnut iznenadnim gubitkom svog idola, ubacuju
propagandu i la da su Husku ubili partizani. I onako kolebljiv na
rod nije preteko dezorijentirati pa se nakon Huskine smrti dio
njegove bive milicije, njih dvjestotinjak odmee iz partizanskih
redova u koje ih je bio Huka u februaru doveo. Tako nastaje ze
leni kadar, zelenci, koji su veliko zlo nanijeli ovom narodu ne sa
mo do kraja rata ve jo i vie, kako svjedoi prvoborac Mio Ca
revi, narednih godina. Nisu posve iskorijenjeni ni 1950. godine,
mada nikakva neposredna veza izmeu njih i ustanika iz 1950. go
dine nije utvrena.
Fenomen Huske. Miljkovia i njegove Muslimanske milicije
ukratko iznijet po osnovu pomenute knjige . Bijedia i jo nekih
sjeanja, ne bih iznijela ovdje a da ne smatram da postoje elementi
koji su u vezi sa temom Cazinske bune 1950. godine. Ti e odnosi
biti shvatljiviji nakon detaljnijeg izlaganja o zbivanjima 1950 godi
) Isto.
27
) U avgustu 1944. zaredala su dva takva poziva. Dana 17. avgusta Predsjednik
NKOJ-a Josip Broz Tito pozvao je sve Jugoslovene koji se nalaze u neprijateljskim for
macijama da stupe u NOVJ, dok je 30. avgusta Tito uputio poziv svim hrvatskim i slovenakim domobranima, etnicima, i pripadnicima drugih neprijateljskih oruanih for
macija da napuste okupatora i predu na stranu NOVJ. U pozivu se izjavljuje da e svi
oni koji se poslije 15. septembra 1944. zateknu u kvislinkim vojnim formacijama biti iz
vedeni pred ratni sud i kao izdajnici naroda kanjeni najstroom kaznom, Hronologija
oslobodilake borbe naroda Jugoslavije 1941 1945, Vojno-istorijski institut, Beograd,
1964.
>0) Sjeanje Gojka Jotia, u arhivi autora.
) Sjeanje ure Zatezala, u arhivi autora.
30
Glava trea
Kolonizacija
37
38
40
41
42
43
Atmosfera mentalitet
44
45
Status ene
teta to popis stanovnitva iz 1948. godine nije pratio polnu
strukturu pismenih odnosno nepismenih jer bi s obzirom na po
znati ukupni tadanji drutveni status ene, posebno muslimanske,
sigurno otkrio naroito kad se ima jo u vidu da su ene na oba
sreza Cazinske krajine 1948. godine brojano ak prednjaile
meu njima tek neznatan procenat pismenih. Indirektno se mo
e priblino tano ipak odgovoriti i na to pitanje poto je utvre
no, istim popisom, da od 17.139 enskih stanovnika (svih, i onih
do 10 godina) njih 16.157 nema nikakve kolske naobrazbe, 900
ima osnovnu kolu, 66 niu srednju i 15 viu srednju. Po ovom po
pisu tada nijedna ena na srezu nije posjedovala visokokolsku
spremu. 12 ) Slino je bilo i na Kladui. Od 11.343 njih 10.626 bilo je
bez ikakve, 679 sa osnovnom kolskom spremom, 29 sa niom
srednjom i 9 ena sa viom srednjom naobrazbom. Ni ovdje nijed
na ena nije imala fakultetsku diplomu. 33 )
Poznato je da se u patrijarhalnim sredinama enska djeca spu
tavaju u sticanju kolskih znanja. Tradicionalno i iskljuivo mjesto
ene je u kui i porodici, pa enskoj djeci kola ne treba. One su i
inae od najmanjih nogu ukljuene u teke kune i seoske poslove
pa za obrazovanje ni vremena nema. Po obiaju vrlo rano se udaju
i zauvijek odlaze iz roditeljske kue. enina nova ivotna uloga
ogleda se, onda, u suprunitvu, majinstvu te danononom iscrpljujuem radu u kui, uz stoku i na polju gdje predstavlja glav
nu radnu snagu, za razliku od bihakog sreza, na primjer, gdje se,
po sjeanju V. Popovia, ene rijetko vide na radu u polju. Zena u
javnom ivotu, po pravilu, nema. Svega 13 ena, nekoliko njih u
gradu i nekoliko uiteljica, su 1950. godine na cazinskom srezu
lanovi KPJ, to je najmanji broj u itavoj Bosni i Hercegovini. 34 )
A po podacima u jesen 1949. godine meu enama lanovima KPJ
na cazinskom srezu samo su 4 ene. 35 )
) Statistiki godinjak NR BiH, 19451954, 51.
) Isto, 55.
54) A CK SKJ, V, k-III/10. Na proljee 1^50. na banajalukoj oblasti od 16728 la
nova KPJ 2549 su ene, od ega njih daleko najmanje na cazinskom srezu.
>5) A CK SKJ, V, k-III/3. Izvjetaj o obilasku partijske organizacije banjaluke ob
lasti od 18. oktobra 1949. godine.
46
47
_______________ I___
_____ _________
A CK SKJ, V, k-III/3.
ABK, f OK Banjaluka, k 30. Informacija o skidanju zara i ferede na terenu ob
lasti od 16. novembra 1950. godine. Jedna ena na Ostrocu, cazinski srez, uhapena je i
skinula je zar tek kad je administrativno kanjena.
45) V. Pjani se sjea da ni u Kladui ni u Cazinu, u vrijeme 19481950, gradske
Muslimanke gotovo uopte nisu vie nosile feredu i zar, za razliku od seljanki koje bi
nekim poslom dolazile u grad.
4 ) Sjeanje Ahnieta ovia, u a. a.
4?) Sjeanje Vahide Pjani, u a. a.
44)
49
50
52
A CK SKJ, V, k-III/3.
53
Cazinska buna
57
58
i'>)
59
60
61
63
69
DIO DRUGI
USTANAK
Glava etvrta
73
Mile Devrnja, prvoborac i nosilac Partizanske spomenice 1941, idejni inicijator seljake
bune na Cazinskoj krajini i Kordunu i voa hrvatskog dijela ustanka. Odbio pomilova
nje. Strijeljan 22. 8. 1950. (sliku ustupila autoru Milina sestra Draga Boi)
74
7*
75
Milan Boi, prvoborac, Komandant Cazinske bune, strijeljan 6. novembra 1950. (Skica
uraena po sjeanju Salima Bilkia iz turlia u ljeto 1991.)
76
odlazi u nedjelju 5. marta kod Boia gdje taj dan nije bilo najav
ljenih ljudi, a tek mu je na kraju posjete Boi u povjerenju rekao
da u narednu nedjelju 12. marta, treba da se odri kod njega, u
Crnaji, sastanak sa predstavnicima odmetnike organizacije, s ko
jom je on povezan i koja na teritoriji Bosne radi na organizovanju
ustanka sa ciljem da se silom svrgne rukovodstvo u Jugoslaviji, sru
i postojee ureenje. Ta organizacija ima svoje ljude u ustanova
ma narodne vlasti te veze i podrku u inostranstvu. Boi je zadu
io Devrnju da s tim upozna povjerljive i bistrije ljude neprijatelj
ski orijentirane prema narodnoj vlasti i postojeem ureenju u
FNRJ te da ih dovede na taj sastanak. 8 ) Devrnja je zaista po po
vratku u svoje selo, s druge strane Korane i tri do etiri kilometra
udaljenom od Crnaje, u roku od nekoliko dana upoznao s ovim
razgovorom nekolicinu najpovjerljivijih ljudi. Prije svih svog brata
Milana, pa ratne drugove, takoer poznate mu nezadovoljnike
dravnim poretkom Nikolu Beuka iz Koranjskog Luga i uru Bo
ia iz Basare. Uskoro zatim za ideju bune protiv postojee drave
saznaje i Miljkovi Dane iz Kordunskog Ljeskovca. Svi oni su se
sloili da odmah pristupite organizaciji.
U tom prenoenju poruka se mnogo improvizovalo. Naime,
kroz sam Devrnjin iskaz uoava se da on u tom pridobijanju ljudi
za ideju ustanka pomalo navijaki dodaje kako e, na primjer, ru
kovodioci organizacije detaljno upoznati uesnike sastanka sa
svojim planom i radom, zatim da treba okupiti to vie ljudi itd.
Mada se insistiranje na ovom povrno gledano, ini suvinim, up
ravo je ono jako bitno. Naime, na dimenzijama dodavanja navod
nih injenica, svakojaka pretjerivanja i napirivanja datih okolnosti,
u slinim situacijama dodue razumljivima i sigurno ne originalni
ma, gradila se itava ustanika organizacija, njena strategija i takti
ka djelovanja, planirale aktivnosti. Stoga mi se inilo neophodnim
na samom poetku podvui te apriori klimave temelje koji e se
kao takvi stalno reproducirati pa ni zbog toga projekat nije mogao
imati nikakvih ansi na uspjeh. Koliko je bilo istine i u Boievim rijeima Devrnji oko bosanske odmetnike organizacije najbo
lje e pokazati daljnji tok dogaaja. No, ini se da je u prevelikoj
subjektivnoj elji obojice za nekom osvetom reimu, mrnji prema
poretku i jednoj istinskoj tenji da se on svrgne i uspostavi neki
novi, pravedniji, bar u jednakoj mjeri bilo prisutno i obmanjivanje
i samoobmanjivanje u pogledu uspjene realizacije planirane akci
je. Stoga je itavo to dogaanje oko ustanka 1950. godine i veoma
') Isto.
78
i
Ale ovi, huskinovac i partizan, najistaknutiji voa Muslimana Cazinske krajine u buni
1950. i zamjenik komandanta Milana Boia. Strijeljan 6. 11. 1950.
,0)
80
81
Glava peta
ORGANIZACIONE PRIPREME
Ideja o dizanju ustanka seljaka protiv drave, razmatrana naj
prije u susretima Milana Boia i Mile Devrnje te zatim u njihovim
kontaktima sa nekim drugim njima povjerljivim licima, od aprila,
ili jo od marta postaje osnovna tema sastanaka koji se svi organizuju u blizini kue Milanove, a to se mjesto razliito opisuje; kao
umarak, gaj, Boino kuite. Odravanje tih sastanaka kojima
prisustvuje po 15, 20 vie desetina, sto pa prema nekima i sto pede
set ljudi, oznaava fazu planiranja priprema za ustanak meu izab
ranim seljacima (i eventualno drugim licima) koji su prethodno ug
lavnom prihvatili ideju ustanka i iji e zadatak biti da za uee u
Buni pridobiju svoje suseljane, najprije samo one povjerljive, te da
paralelno rade na prikupljanju oruja.
Iskazi dvadesetak za Bunu glavnookrivljenih, na Udbinim
sasluanjima a u vezi termina odravanja pobunjenikih sastanka,
toliko se meusobno razlikuju kao uostalom i zvanini izvjetaji o
Buni, da je vjerovatno vie nemogue objektivno odrediti taan da
tum, posebno prva dva sastanka, mada ta preciznost u prikazu
ukupnih pripremnih aktivnosti za Bunu i nije toliko bitna. Prema
najobimnijem izvjetaju to su ga za potrebe vrha Partije i Drave
sainili poetkom juna pukovnici Udbe Safet Filipovi i David Lauevi, prvi organizovani sastanak nakon prethodnih susreta i
sastanaka odran je poetkom aprila. 1 ) Devrnja u svom uvjerlji
vom iskazu termin prvog organizovanog sastanka precizira sa 12.
martom, dok druga dvojica vodeih protagonista Bune, Ale ovi i
Nikola Boi, taj isti sastanak, smjetaju naveer 15. aprila. Anali
zirajui sadraj iskaza A. ovia i N. Boia, naroito prvog, za
') A CK SKJ, V, k-III/9.
82
' ) Vojni sud u Sarajevu, Centralna arhiva vojnih sudova SFRJ, k308/50, (u dal
jnjem: CAVS), zapisnik o sasluanju Ale ovia od 12. maja 1950. I, isto, Zapisnik o sas
luanju Nikole Boia od 12. maja 1950.
83
Prvi sastanak
84
gradu pronalaziti oruje. Na narednom sastanku koji je, po Devrnji, M. Boi zakazao opet na Crnaji za narednu nedjelju, trebalo
je izvijestiti o uraenom i, naravno primiti nove zadatke.
Izmeu pojedinih zajednikih sastanaka njihovi uesnici pro
vode razne dogovorene i druge aktivnosti u pravcu pripreme bune.
U roku od dva dana nakon prvog sastanka Devrnja je, na primjer,
pridobio za daljnje provoenje priprema za ustanak ratnog druga
Nikolu Beukovia Beuka iz Koranskog luga i uru Boia iz
Basare koji je u meuvremenu i od dvojice Muslimana iz turlia
uo kako se kod njih naveliko radi o organizaciji oko ustanka.)
Za dalji tok priprema je bila, meutim, najznaajnija injenica
to je Milin brat Milan onih dana polazio radi nekog lijeka u Be
ograd pa su se braa dogovorili kako da taj put Milan iskoristi i za
rad na ustanku. U Beogradu je trebalo da izvidi preko jednog
ovjeka, s kojim je bio u ratnom zarobljenitvu u Njemakoj, a ko
ji je nakon rata kao veoma obrazovan radio u jednom ministarstvu
a neprijateljski je orijentiran prema dananjem dravnom uree/ nju u FNRJ, kakva je politika situacija u Beogradu i okolini, da
li tamo ima priprema za ustanak i uopte da se posavjetuje sa tim
pametnim ovjekom. Milan je trebalo da posjeti i ujaka u Beogra
du koji bi se, po Milinom planu, mogao vratiti kui u Koranski lug
i tu pomoi Milinoj porodici kad Mile ode u ustanak. Mile je po
sebnu misiju namijenio bratu, na povratku, meu nekim slunjskim
kolonistima u Vojvodini, oko Indije. Oni su Mili bili poznati kao
etniki nastrojeni i neprijateljski raspoloeni prema narodnoj
vlasti, koji su se tamo u prilinom broju okupljali posebno oko
Mie Sekulia i Miladina Tepavca Bajina, sluajui zapadne
radio-stanice i prieljkujui povratak kralja Petra. Po dotadanjim
Milinim saznanjima oni jo nisu bili tamo i organizovani za usta
nak, a bilo im je moda i tee jer je na neke motrila i Udba. Milu
je naroito ohrabrivao sluaj Mie Sekulia tamonjeg koloniste,
rodom iz Moila, slunjski srez, inae ve kanjavanog zbog ne
prijateljskog ponaanja koga je navodno jedan namjetenik jed
nog ministarstva u Beogradu posjetio kod kue, pohvalio ga zbog
njegovog neslaganja sa sistemom i savjetovao da okuplja ljude oko
sebe koji su spremni za borbu protiv vlasti, da prikuplja oruje, da
sve to radi u tajnosti, da e uskoro doi momenat kada e se u na
oj zemlji dii ustanak i da e se tada Mii javiti jedan ovjek i
pruiti mu pomo. Milan je trebalo da svrati i u Putince i Rumu
) Isto, zapisnik o sasluanju M.Devrnje.
86
I
Isto.
") Isto.
IJ) Zapisnik o sasluanju Nikole Boia.
87
nizatora neprijateljske akcije kako opet, potom, dogaaj karakteriu Udba, vojni tuilac i vojni sud. Glavni izvor dananjeg
saznanja predstavljaju u maju 1950. godine provedena sasluanja
Udbe, od kojih smo se sa jednim takvim, Devrnjinim, ve obilato
upoznali. Za razliku od njegovog, druga su ipak dosta neuvjerlji
va, to moe i u ovom istraivanju i tumaenju rezultirati propusti
ma i grekama, no autor se nada ne isuvie bitnim.
Posebno nepouzdano je, ini se, na sasluanjima svjedoio
Nikola Boi, po autorovim nalazima, uz Devrnju kljuni ovjek
Bune. 13 ) Tu su injenicu dijelom ustanovili jo isljednici Udbe, a
dobro je vidljiva i kroz analizu iskaza sasluavanih drugih okrivlje
nih. Upravo njihove izjave pokazuju da je kroz svoj iskaz Nikola
itavo vrijeme umanjivao, odnosno pokuao to vie umanjiti svoju
ulogu u pripremama ustanka.
Na tom je prvom zajednikom sastanku, po Nikoli, bilo pri
sutno pored njega, i oca mu, vie ljudi: dva iz Koranskog luga, e
tiri iz Liskovca, po jedan iz turlia, Trake Platnice, Kladue,
Vrnograa, Todorova, (sve ih je imenovao), kao i nekolicina nje
mu nepoznatih. Nikola se sjea izlaganja svog oca, Devrnje i A.
ovia kao i glavnih, a svog uea na tom sastanku po tome da
je preuzeo zadatak da se u sklopu priprema za bunu povee u Ca
zinu sa edom Bogunoviem, direktorom rudnika u Pjaniima,
obrazovanim i dobrim ovjekom. Kako je Nikola zbog umora
od posla propustio da prisustvuje narednom sastanku, 23. aprila, i
bio ponovo tek na onom koji je odran 30. aprila, to se na printer
ne slae sa svjedoenjem Devrnje i Bogunovia, ali se slae sa Covievim, to nije mogao, praktino, do kraja aprila govoriti na za
jednikim sastancima o vrlo vanim vezama, posebno inostranim,
koje uspostavlja u korist njihovog ustanka edo Bogunovi iz Ca
zina, a o emu je, ipak, svog oca Nikola izvijestio nekoliko dana
ranije. Taj detalj istiem zbog toga jer je po Devrnji na drugom
sastanku, recimo 15. aprila, Nikola Boi opirno govorio o svojim
vezama sa edom Bogunoviem. I iz svjedoenja Bogunovievog,
po kome su o stvarima ustanka i irih veza njih dvojica razgova
rali u prvoj polovici aprila, proizlazi da je o tome najvjerovatnije
Nikola govorio na zajednikom sastanku 15. aprila. No, po Ali
oviu, o istim meunarodnim vezama na tom zajednikom sas
tanku izlagao je Devrnja a ne Nikola Boi. Nije, u krajnjoj liniji,
u razmatranju priprema za ustanak bitno ko je o tome govorio,
obojica su bili moda podjednako autoritativni, a obojica su u tom
lJ)
88
Isto.
Drugi sastanak
Cazunka buna
89
95
96
97
nija unien ili, ako jo postoji, nije dospio, iz ovih ili onih razloga,
istraivau na uvid. Ali, na kraju krajeva, moda je ta itava Sabljakovieva pria o Groznikovoj radio-stanici ipak samo fantazija,
zasnovana na oito nekim kasnijim prepriavanjima ondanjih gla
sina ljudi koji su pravu radio-stanicu snano prieljkivali, inili
moda i napore da je za potrebe ustanka pribave, pa su u toj preve
likoj elji prosto i stvarno zamiljali da ona negdje na Krajini po
stoji.
U svakom sluaju, istinu o (ne)postojanju radio-stanice mog
lo je znati samo troje do etvoro ljudi dok su ostali ustanici vjero
vali u ono to im kae vodstvo. Zanimljivo je, na primjer, da je u
svom iskazu pred Udbom ak Mile Devrnja naveo da je Boie vi
e puta poblie pitao za tu radio-stanicu ali su oni uvijek izbjega
vali konkretne odgovore. edo Bogunovi, oko ijeg se imena ona
najvie vrtjela, inae od 1989. vie nije meu ivima.
Zato sam toliko istraivala ovo pitanje radio-stanice? Zato
jer je ona, postojala stvarno ili ne, odigrala faktiki veoma znaaj
nu ulogu u pripremanju ustanka, a bilo je zbog nje i drugih poslje
dica.
Trei sastanak
101
103
etvrti sastanak
9 Cazinska buna
105
S
obzirom da na ovom sastanku jo nije dato dovoljno eleme
nata o ljudstvu iz pojednih sela, kao ni o njihovim moguim ruko
vodiocima, pitanje izbora komandira ete ostavljeno je za naredni
sastanak kad je trebalo odrediti i neke druge pojedinosti. Kao va
an operativni zakljuak na ovom sastanku prihvaen je jo i pri
jedlog ulage umara 6 likvidaciji telefonskih linija. On se to oba
vezao uiniti u Trcu, jedan se javio da prekine liniju Cazin-Biha
u Gnjilavcu, a jo jedan, takoer iz Peigrada, liniju Cazin-Kladua. 51 )
Voe pobune, svjesni vanosti uspjenog izvoenja akcija na
podrujima sva tri sreza ve su se na ovom sastanku dogovorili i o
meusobnoj ispomoi. Bilo je oito da je na cazinskom srezu situa
cija najpovoljnija, da ima manje ljudstva i oruja na kladukom, a
da je najtanje na slunjskom srezu, a pogotovo na bihakom gdje
je bilo u igri tek nekoliko sela u graninom podruju prema ca
zinskom srezu. I dok su Cazinjani i Kladuani bili rijeili da na
padnu i zauzmu Cazin i Kladuu, Devrnja je, po sopstvenom iska
zu, planirao sa svojih 30-tak naoruanih ljudi razoruanje tek
mjesnih stanica Narodne milicije u Laevcu, Rakovici i Dreniku,
a kasnije moda i u Primilju, dok za napad na Slunj nije bio
spreman. S tim u vezi Mirko Radoaj je, po Mili, izjavio da je on
kasno saznao za sve te pripreme, da je on, kad bi imao oruje,
spreman za borbu pokrenuti tri do etiri stotine ljudi i da ako bi
se mogao ustanak odgoditi do 15. maja na primjer, on bi s obzi
rom na svoj uticaj mogao mnogo toga uiniti. Ali, kako je poetak
pobune ve odreen, na Milanovo traenje, Ale se sloio i obeao
poslati Mili u Kordun svojih 20 naoruanih ljudi.
Socijalni program
108
Isto.
) Izvjetaj... pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia. Oni navode inae samo etiri
sastanka, a etvrti, tj. zadnji da je odran 3. maja. U ovom izvjetaju ima dosta nepreciz
nosti i paualnih ocjena, pa ga stoga u rekonstrukciji priprema za ustanak autor nije
mnogo koristio.
*4) Zapisnik o sasluanju Ale ovia.
**) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.
1 10
Peti sastanak
113
kako se na cazinskom srezu odvijaju pripreme. 60 ) Takvo samouvjerenje proizlazi na primjer i iz izjave Rame Karajia koju priznaje
za svoju i Hasica, a to je da ako bude svuda ustanak i mi emo la
ko zauzeti Kladuu. ini se meutim, da pritisak koji je vren ra
di pridobivanja Hasice nije uspio, pa je on ostao van aktivnog an
gamana oko ustanka^ Svi vodei kladuki pobunjenici najvie su
kontaktirali sa Alom oviem, slijedivi njegova uputstva, dok su
znatnog uticaja na njih imali jo i Milan i N. Boi.
Nakon to se sa Ramom vratio sa zajednikog sastanka 3. ma
ja, i po dogovoru s njim koji je stalno govorio kako je kod njega
sve spremno i kako ima 30-tak puaka, Hasan Keki se u naredna
dva dana snano angauje da na svom malokladukom terenu
okupi ljudstvo. Kod malokladuke damije je 5. maja upoznao bli
zu 20 mjetana s pripremama za ustanak, a jo prije toga trojicu iz
Gornje Vidovske. Govorio im je o potrebi voenja borbe protiv
narodne vlasti i dravnog poretka, o novoj vlasti s Kraljem, o ustanikoj organizaciji, u kojoj je on lan operativnog taba, o vezama
na sve strane, sa Beogradom, Sarajevom, i drugim mjestima, zatim
sa inostranstvom, o tome da je njihov zadatak razoruati terensku
miliciju, popaliti arhivu u MNO-ima, a robu iz zadrunih prodavnica treba koncentrisati na jednom mjestu te podijeliti je nakon ak
cija njihovim uesnicima podjednako. Zatim, kako treba udariti
na Malu Kladuu, a pomoi i Rami Karajiu pri zauzeu Velike
Kladue. Rekao mu je da Ramo organizuje sav narod u Velikoj
Kladui, da mu pomau Bukarica Husein i Karaji Hasica, da ima
ju vezu u gradu i radi dobivanja novog oruja i da inae ve imaju
30 puaka. Keki je ljude pozivao da dou naveer svi spremni za
ustanak na zborno mjesto Sanac u blizini njegove kue i da pone
su oruje koji ima a koji nema neka ponese noeve, rogulje i dr.
Paljenje vatre koje e i oni izvesti na brdu Glavica, isto kao i ostale
grupe po drugim brdima cazinske krajine u 22 asa, bio je dogovo
ren znak za poetak akcije, nakon ega bi se krenulo prema Veli
koj Kladui. 61 ) Kekia je oito ponijelo i obeanje koje su mu pre
nijeli Ramo Karaji i Ale ovi da e nakon pada Kladue on biti u
Kladui komandant.
Za razliku od Hasana Kekia, Ramo Karaji, Kladuanin s
najduim staom u ustanikim pripremama, nije lino poduzeo
praktino nita ni u pogledu pridobivanja novih ljudi ni u pogledu
prikupljanja oruja. ak bi se moglo rei da je nekako zakoio ak
60)
Glava esta
(NE)REAGIRANJE DRAVE
Poznato je da je 1950, u vrijeme najveih problema zbog eko
nomskih, politikih i vojnih pritisaka zemalja IB-a, u Jugoslaviji
svugdje poveavana pa i hipertrofirana budnost organa Drave i
Partije u vrebanju unutranjeg neprijatelja. ta bi se odnosom
svih tih oficijelnih subjekata prema vie nego jednomjesenim up
ravo opisanim zbivanjima na podruju cazinske krajine i slunjskog
sreza? Ako poemo od tadanjih konstatacija viih partijskodravnih organa o samom dogaaju na urevdan, u Banjaluci,
Karlovcu, Sarajevu, Beogradu, u pitanju je bilo jedno kompletno
iznenaenje. Stoga je logino da svi oni, pogotovo o samim priremama za ustanak, pojma nisu imali. Neto drugaija situacija
ila je, bar normalno bi bilo da je mogla biti, u pogledu terenskih,
lokalnih dravno-politikih institucija, naroito Udbe i Partije na
cazinskom srezu, odakle je uostalom, itava ustanika aktivnost i
potekla. Time, praktino, prelazimo na pitanje funkcioniranja
Drave na terenu. Da li su naroito sreska Udba, milicija, Partija
primijetile neko neobino i, naravno, protivdravno djelovanje na
terenu? Da li su pojedinci iz dravnih organa znali za neke stvari
oko ustanka, ak bili moda sami u njih umijeani!? Na ta i slina
pitanja odgovor je dala dijelom Udbina istraga, a dijelom su tada
neke stvari ostale sluajno ili namjerno (?) nerazjanjene.
injenica to je zbog neprijateljske akcije, neprijateljskog
ispada dolo do znatnih personalnih smjena i na cazinskom i na
kladukom srezu ne i na slunjskom, gdje je bilo pria ali ne i sa
mog kadrovskog smjenjivanja svjedoi bar o objektivnoj odgo
vornosti tamonjih sreskih rukovodilaca (ali ne i viih dravnopartijskih) za to to se desilo, znai zbog nebudnosti, odgovara
juih dravnih slubenika. Autorov kasniji, neto sistematiniji
120
*0 Cazinska buna
121
) Isto.
) Sjeanje Mikana Garae, u a.a.
) Sjeanje Sulje Zunia, u a.a.
pravo ujutro se naao opkoljen u gradu. 10 ) Ovaj dio pukovnikog izvjetaja iziskuje vie komentara. Da li je bio saradnik sa if
rom uma Ramo Odobai, mladi iz turlia, ili neki drugi Udbin dounik? Odobai je doao kod Lukaa po svoj prilici 4. ma
ja i dao izjavu da se priprema kod njih ustanak. Luka je to otku
cao na mainu, Ramo potpisao i izjava je data Vukainoviu. On je
s njom otiao odmah u Banjaluku, sjea se M. Mili (Kenjalo). Po
to nije znao odgovoriti na neka pitanja zamjenika efa oblasne
Udbe M. Garae ovaj ga vraa natrag da stvar provjeri, o emu
smo slino sjeanje samog Garae ve ranije naveli. Jo iz Banjalu
ke, po Mili, Branko telefonira Bogdanu da ode tamo i vidi preko
tih ljudi u Trcu. Bogdan je otiao ali kada se vratio izjavio je da
nita nije primijetio, sjea se dalje M. Mili. 11 ) Hajro Kapetanovi,
sekretar Oblasnog Komiteta Banja Luka, tumai da opunomoe
nik Udbe (B. Vukainovi) nije (pukovnicima S. Filipoviu i D. Laueviu) mogao svjedoiti jer je povuen u upravu, a u stvari
zbog toga jer htjelo se zabauriti odgovornost pa su ga povukli u
Sarajevo. 12 ) Kapetanovi tvrdi, dalje, da je najvie kriv zamjenik
Oblasnog odjeljenja Udbe (Mikan Garaa) koji Vukainovia vra
a u Cazin, ne informiui dalje i ne poduzimajui nita sam sa
svoje oblasne funkcije.
4. Safet Filipovi i David Lauevi izvjetavaju o jo jednom
upozorenju sa terena koje takoer nije postiglo svrhu. Na dan 3.
maja predsjednik MNO turli, sa ijeg terena je uestvovalo 80%
odraslih mukaraca u ovoj akciji poslao je jednog lana KP (uite
lja) sekretaru Sreskog komiteta Cazin da ga o dogaajima na tere
nu obavijesti, tj. o pripremama seljaka na pobunu. Sekretar kad je
sasluao uitelja, rekao je da je to stvar Udbe i da ode kod opuno
moenika. Kako opunomoenik nije bio u Opunomostvu uitelj
se vratio u selo. 13 )
5. Obavijetenost Partije i Udbe o tim zbivanjima modifikovano je predstavljana u izvjetaju o neprijateljskoj akciji u Cazinu
koji je podnio Ugljea Danilovi, ministar unutranjih poslova NR
BiH i lan Politbiroa CK KP BiH na sjednici Politbiroa 16. maja u
Sarajevu. U itavoj ovoj stvari krajnju nebudnost i nedoraslost
l0)
Isto.
) CA, vojnih sudova, 301/5016, Zapisnik sa sasluanja Muharema Dervievia
od 12. maja 1950.
) Izjava Topagi Sulejmana.
2) Sjeanje Hasana Hadipaia, u a.a.
sinu edi, koga smo ve upoznali posebno oko sluaja sa radio-stanicom, zbog njegove relativno visoke naobrazbe u krajikoj
sredini, povjereno je rukovoenje rudnikom u Pjaniima. edo
Bogunovi nije bio u nekim prisnim odnosima sa ljudima u Partiji i
vlasti ali sluajna je bila injenica da je bio sumjetanin sa Bran
kom Vukainoviem, koji je u Vrelu i roen, pa su njih dvojica bili
dobri poznanici. Moda je ovaj momenat presudio kada je, valjda
dan uoi Bune, prema svjedoenju Mile Milia (Kenjala), edo za
traio od Branka da mu posudi jahaeg konja (crn, punokrvni
konj Udbe) jer mora poslom hitno u Pjanie, u rudnik. edo je, po
Milievoj prii, stvarno odjahao u Pjanie, ali ne rudnika radi, ve
kako se kasnije ispostavilo zbog toga da to ubjedljivije privue
ljude u ustanak. Dvadesetorici okupljenih govorio je kako bi tre
balo podii ustanak, da se vraa kralj u Jugoslaviju, da su sa na
ma vojni garnizon u Bihau, Komitet KP u Cazinu i Udba u Ca
zinu koja mu je i dala konja da to prije svri posao, sjea se Mile
Mili prie koja je u vezi s edom prepriavana kasnije u cazin
skoj Udbi. 28 ) Upravo taj Udbin konj koga su ljudi znali trebalo je,
dakle, kao neki doker da poslui lukavoj svrsi. Vukainovieva
posudba konja edi Bogunoviu ne indicira, naravno, neku vezu
opunomoenika cazinske Udbe sa ustankom, ali je ipak, ini se,
zanimljiv sluaj ili nesposobnosti i neopreznosti najodgovornijeg
predstavnika drave za mir i bezbjednost terena za koji je zaduen
ili je, ukoliko je bila ista konstrukcija, zanimljiv primjer neije
mate. Mislim, prije ovog drugog, jer ni kroz kasniju istragu ni na
samom suenju edi Bogunoviu taj dogaaj nikada nije pominjan.
11.
Ali, dok je dravni slubenik edo Bogunovi i s nekom
osnovom mogao biti pomalo sumnjiv u onim inae osjetljivim vre
menima i dok su, ako ni zbog ega drugog ono zbog linog podba
aja na svojim funkcijama bar objektivno bili za sve skupa i odgo
vorni Hase Beganovi, Branko Vukainovi, Bogdan Luka, to je,
pogotovo u ono vrijeme, teko pojmljivo ponaanje Stojana Starevia, komandira Milicije u Trcu, koji je po nekim indicijama jo
u toku priprema za Bunu, odluio, izgleda, da pree na stranu us
tanika. Taj nalaz iznio je sredinom maja Ugljea Danilovi. Sa
komandirom Stanice bili su ve prije u dogovoru, stoji u zapisni
ku sa ve pominjane sjednice Politbiroa SK KP BiH. 29 ) Na Starevievu jo raniju povezanost sa organizatorima Bune dijelom uka
) Sjeanje M. Milia, u a.a.
) Zapisnik sa sjednice Politbiroa SK KP BiH od 16. maja 1950. godine.
130
ima nekih pria o pobuni ali Petrakovi se nije za tu stvar zainteresovao, niti mu je sekretar Sreskog komiteta to detaljnije objanja
vao. 3 *) Mada Petrakovi zaista nije ozbiljno shvatio unievo
upozorenje, ukoliko ga je uopte stvarno i bilo, etiri decenije kas
nije Petrakovi u svom sjeanju taj kontakt sa uniem ni ne pomi
nje. 39 ) U svakom sluaju svoju nebudnost grupa je sutradan, i
kasnije, skupo platila.
if. #
133
Glava sedma
stupu obradi grae, i odgovornosti autora koja se uveava osjetljivou teme. Meutim, to je istoriografija, drugaijeg puta nema.
Cazinski srez
logino
je
zakljui
I.
Dogaanja na urevdan iz ugla ustanika. Oko 21 as 5.
maja
okupilo se izmeu turlia i Crnaje na dogovorenom zbor
nom mjestu Bare, jedni ih zovu Korajske, drugi turlike, jezgro
ustanika s glavnim voama Milanom Boiem i Alom oviem.
Kako su okupljani pobunjenici? Vrlo razliito. Koji su im bili
motivi? Takoer razliiti. Ova pitanja i odgovori esto su bili i u
neposrednoj vezi, pogotovo kad se radi o onima koji su kasnije u
istrazi
ili
pred
sudom
ili
pred
prekrajnom
komisijom
izjavljivali
da su bili natjerani, prinueni, ucijenjeni da pou. Takvih je bilo,
zapravo, ponajvie. Na taj nain su naravno htjeli to je mogue vi
e ublaiti svoju odgovornost. Druga je stvar u kojoj su in mjeri
subjekti, pred kojima su ove izjave davane, i uvaavali. Arbitrima
sigurno nije bilo jednostavno procjenjivati istinu o ovome, no ug
lavnom, oni su takve iskaze tretirali kao nevjerodostojne, kao neis
krene.
Nemogue je analizom ak svih pismeno sauvanih iskaza do
prijeti do zaista pouzdanih odgovora na pitanje o motivima poje
dinaca da se prikljue Buni. Pogotovo zato to se u tom pogledu i
nije mogao predvidjeti njihov zaista iskreni iskaz. Stoga, kombinujui vie elemenata, ali ipak u prvom redu tadanje line iskaze us
tanika,
zatim
kontekst
dogaanja
pred
samu
Bunu,
opte
prilike
na
Krajini,
sauvana
usmena
predanja
te
neka
kasnija
svjedoenja,
motive ili razloge onih koji su kasnije proglaeni i optueni za us
tanike, svrstala sam u vie grupa.
Prvo, motivi iz ubjeenja, tj. da je zaista krajnje vrijeme da
se skine jaram sa vrata. Ovakvim osnovnim motivom su bili sifgurno inspirirani ne samo voe, ve nesumnjivo i veina drugih sejaka kod kojih su u odsutnom momentu moda mogli prevagnuti
jo i neki drugi razlozi, ali je osnovni motiv ipak bio, u veoj ili
manjoj
mjeri,
prisutan.
Drugo,
motivi
patrijarhalno-autoritarnog
tipa. Dosta ljudi polo je na ustanak jer su to uinili, odnosno zvali
136
11 Ca/inska buna
137
138
139
140
141
Cazin 1957. godine. Prema sjeanju starih Cazinjana grad sedam godina nakon bune nije
nimalo promijenio svoj lik. Izvor fotografija: Aleksandar Ravli, Ljetopisi Cazin FK
Krajina, Cazin, 1984.
fera, to su bili Milan Petrakovi iz Banjaluke, Muhamed Dupanovi iz Cazina, Nurija Nadarevi iz Cazina i blagajnica OK Banja
luka Fatka Pai iz Banjaluke. 19 ) Radi se o ve pominjanoj partij
skoj komisiji Oblasnog komiteta koja se slubeno petnaestak dana
nalazila na terenu Cazinske krajine te je 6. maja ujutro krenula iz
**) ofer dipa je bio Ibrahim Mujagi iz Cazina. S obzirom da je onda, mada vjerovatno pod prisilom, vozio pobunjenike, poslije ustanka kanjen je administrativno sa
dvije godine prinudnog rada u rudniku Breza kamo je kasnije i odselio, sjeanje S. Lulia
dato autoru u oktobru 1989. godine u a.a.
142
143
Cazina prema Velikoj Kladui, takoer poslom, ili su ako bi se povjerovalo iskazu M. Petrakovia, gotovo etiri decenije kasnije datog, on, Dupanovi i Fatka krenuli iz Banjaluke 5. maja, prespavali
u Cazinu i u Kladuu poli ujutro oko 6 sati. 20 ) Kada smo od
makli od grada Cazina nekoliko kilometara, uli smo veu pucnja
vu iz puaka, sjea se dalje M. Petrakovi. Da li to znai da je ve
neto iza 6 ujutro, poto nije stigao odgovor iz Cazina, a po nare
enju komandanta M. Boia, zapoeo napad na grad? Teko je
vjerovati da je to bilo tako rano jer i Suljo uni, predsjednik
SNO (i sekretar SK Cazin) se sjea da mu je uruen papir sa za
htjevom za predaju oko 6 ujutro. 21 ) Kako se pak kurir s odgovo
rom nije vratio, nareeno je da se napada Cazin. 22 ) Zanimljivo je
da o tom jutarnjem napadu M. Boi u svom svjedoenju pred Udbom, svakako, zaslugom isljednika, ne kae ni jednu jedinu ri
je, dok A. ovi nastavlja: Budui da je milicija iz Cazina zapu
cala, ljudstvo je ostupilo i razbjealo se kud-ko. 23 ) Ni ovi ne
pominje vrijeme kad se to sve deavalo, ali je oito bilo u prijepod
nevnim asovima poto je, po M. Boiu, oko 12 asova milicija
poela pripucavati iza lea, iz pravca Peigrada. Moji su se ljudi
sa njima borili ali poslije 13 asova M. Boi je dao nareenje da
se sve ljudstvo sa Cazina povue na zborno mjesto kod Begovih
Kafana. 24 )
ta bi s Petrakovievim dipom? Tu nekih velikih i sutinskih
razlika izmeu svjedoenja ustanika, sa jedne, i sjeanja Petrakovi
a, s druge strane, nema. Na jednom mjestu put je bio preprijeen
i pred nas su izali neki naoruani ljudi. Uperenim pukama u nas
naredili su nam da iziemo iz kola. Mi smo bili svi bez oruja. 25 )
premetaini njihovih stvari u autu oduzet im je jedan pitolj. 26 )
Takoer su im oduzete line legitimacije, i poto su odbili ponudu
da se prikljue Buni, njih troje (bez ofera) sprovedeni su pod stra
om u pritvor, u kuu kod jednog seljaka, izvjesnog Kapia u Krivaji, gaje su ostali do oko 16 asova poslije podne. 2 ) Tada su Pet
rakovi, Dupanovi i Fatka navodno po nareenju puteni i kre
nuli su pjeke prema Cazinu. Kada smo stigli na mjesto gdje su
20)
a. a.
!l)
144
5)
146
150
vijest o pobuni na Cazinu javljena u Banjaluku, tu je, u politikovojnom vrhu Oblasti, zavladalo ne samo veliko i opte iznenaenje
ve i strah od stvarno mogueg po dravu opasnog razvoja zbiva
nja. Stoga su sve raspoloive snage momentalno stavljene u mobil
no stanje.
Meu nekolicinom ljudi, tada na odreenim dravno-politikim poloajima u Banjaluci, koji su mi gotovo etiri decenije na
kon Bune iznosili svoja sjeanja na 6. maj 1950. godine i ondanja
zbivanja, jednu od kljunih uloga sigurno je imao Hajro Kapetanovi, sekretar OK Banjaluka, koji je tu funkciju primio 30. aprila,
naslijedivi je od Rudija Kolaka. 51 )
Dakle H. Kapetanovi pria: 5. maja oko 15 asova je doao
kod mene Mikan Garaa, zamjenik naelnika Udbe i saoptio da
oko 700 seljaka diglo bunu na Cazinu i dijelu kladukih sela, da je
jedan dio naoruan, da su u Trcu napali milicionersku stanicu i
zauzeli je, da je dao otpor i oteo. mitraljez ratni invalid Stojan Zori koji se tu zatekao, da su zapalili neke zadruge i opljakali ih,
podijelili robu narodu, da su u Peigradu zarobili instruktorsku
grupu s Petrakoviem, da su doli 3 km pred Cazin, i da se pripre
maju da napadnu grad, da izvikuju parole da su Beograd i Biha
ve zauzeti i jo neke, o kralju itd. Tada mi je Mikan prvi puta re
kao da su kod njega 3. maja bili iz Cazina rukovodilac Udbe i Suljo Zuni, da su ga oni obavijestili da se priprema oruana akcija
na Cazinskoj krajini i traili da se neto poduzme. Niti Suljo Zu
ni ni rukovodioc Udbe nisu doli u Oblasni komitet ili Oblasni
narodni odbor da to tamo prenesu, odnosno upozore a isto tako i
Mikan Garaa ni uro trbac nisu nikog obavijestili. Jer, ova dvo
jica su bili njima rekli da se to sprema za urevdan pa je tako bi
lo vremena da se neto preduzme. Ja sam se tada sjetio buna u Ru
siji i da su ih tamo guili te zakljuio da pobunjenici ne smiju zau
zeti grad. ta sam uradio? Bez konsultacija sa bilo kim povukao
) Prvi sekretar OK Banjaluka bio je Rudi Kolak 19491950. Za njim dolazi Haj
ro Kapetanovi 19501951, a potom Niko Jurini do pred kraj 1952. godine, kada se
OK inae ukida. U Jugoslaviji je 1949. godine oblasna instanca uvedena kao teritorijalno-administrativna transmisija izmeu republikog i sreskog nivoa s ciljem podravanja i
uvrivanja vlasti, ali je shodno ukupnim tokovima drutveno-ekonomskog razvoja na
kon nepune etiri godine instanca ONO-a ukinuta poto se smatralo da koi samostal
nost i inicijativu sreskih narodnih odbora. U sklopu banjalukog ONO-a bilo je 20
SNO-a, kojom je administrativno-teritorijalnom organizacijom zahvaena itava Bosan
ska krajina. ire, V. Krinik Buki. O administrativno-teritorijalnoj organizaciji po
oblastima 1949. godine, s posebnim osvrtom na konstituisanje Oblasnog komiteta KP
BiH Banjaluke, Istorijski zbornik, 11, 2, Institut za istoriju Banjaluke, Banjaluka, 1981.
godine
- Cazinska buna
153
154
55
S obzirom da je ve bila no, za bezbjedno sletanje aviona na Garavicama kod Bihaa trebalo je, prema sjeanju pripadnika bihake
Udbe Jusufa Lipovae, potpaliti vatre. 57 ) urekan je saekao u Bi
hau drvarski bataljon, poveo jo nekolicinu udbovaca iz Bihaa i
u pratnji Lipovae nou stigao u Cazin. Neki sat kasnije, takoer
jo nou, na elu sa Mijiem i Iliem, stigla je i vojska iz Banjalu
ke. Zanimljivo je svjedoenje Drage Dodika, tada naelnika grad
skog odjeljenja banjaluke Udbe koji je zajedno sa vojskom kre
nuo iz Banjaluke. Kad smo poli iz Banjaluke obavijeten sam da
pobunjenika ima stotinjak, na prolazu u Novom reeno da ih ima
300, u Krupi kazano da ih ima 500, a kad smo stigli u Cazin da ih
ima 1000. ) U toku noi izmeu 6. i 7. maja stiglo je, uglavnom,
nekoliko stotina vojnika i udbovaca iz Banjaluke, Drvara i jo po
neko iz Bihaa, a danju dospjeli su i udbovci iz Sarajeva i Beogra
da.
I mada je bila, kako smo vidjeli, najprije alarmirana partijska
vertikala Kapetanovi Pucar Rankovi, ovaj posljednji u fun
kciji lana Politbiroa i organizacionog sekretara CK KPJ, bio je i
ministar unutranjih poslova FNRJ. Stoga je odmah proradila i
povratna dravna linija. Vrijedi zabiljeiti ovdje iskaz dugogodi
njeg partijskog funkcionera sa Kladue i prvoborca Mie Carevia,
koji mi je citirao uru Pucara, da tu Republika nita nije radila
bez Federacije. 59 ) Osim to je poslao na Cazin nekoliko svojih
udbovaca iz Beograda (meu njima S. Filipovia i D. Lauevia, a
moda i samo njih dvojicu), Rankovi je odmah izdao nareenje
Ugljei Daniloviu, ministru unutranjih poslova BiH da preduzme sve potrebne mjere. Ugljea se sjea kako se esto uo sa Rankoviem oko pitanja Cazina. Odmah je poslao na teren svog po
monika, pukovnika Slobodana akotu, i inae zaduenog za
dravnu bezbjednost. 60 )
No, ustanka vie nigdje nije ni bilo. Relativno jakim snagama
preostao je posao ienja terena, hvatanje odbjeglih pobunjeni
ka, njihovo privoenje, zatvaranje. 61 ) Naravno, kad se bio u Banja
luci organizovao pokret vojske prema Cazinskoj krajini nije se
znalo da su praktino same lokalne snage ustanak ve rasprile.
Koliko pristigle snage vojske, Udbe i milicije iz drugih krajeva, u
sutini nisu vie imale pravog posla, govore izvjetaji Udbe i Parti
5 )
susjednog bihakog sreza, uhvatile su na najneuralginijim takama, ini se, kontrolu nad situacijom u svoje ruke.
One su, tako, u Trcu jo ujutro 7. maja privele veliki broj
Trana u krug tamonje Stanice milicije jer su, navodno, gotovo
svi mjetani i uestvovali u Buni. Po sjeanju M. Kenjala Milia,
pohvalio ih je iz Sarajeva upravo pristigli V. olovi, naelnik ja
kog Drugog odjeljenja Udbe ije je polje djelovanja bilo otkrivanje
i borba protiv tzv. unutranjeg neprijatelja. 64 ) oloviev zadatak
bio je otkrivanje, dublje operativne pozadine i davanje ocjene o
dogaaju. Trebalo je odgovoriti na pitanje da li je dogaaj stihijnog, sluajnog, spontanog karaktera, da li je i koliko umijeano
etnikih, ustakih i slinih elemenata, da li stoji iza pobune neka
proinformbirovska ili prozapadnjaka sila. Hakija Pozderac koji je
isto tako doao iz Sarajeva, ljut to se tako neto dogodilo u nje
govom kraju, pitao je uplaene Trane, koji su u Hakiji vidjeli
mogueg spasioca, ta to napravie i ko im je kriv. Krivi smo sa
mi odvratio je jedan, zato ete i odgovarati, zakljuio je Hakija
kad se vratio u Cazin, dok je jo prije njega olovi nastavio za
turli, sredite Bune na srezu. To jutro je i Vajan Popovi dobio
nareenje da se vrati u Biha, poto se strahovalo da se Buna ne
prelije na bihaki srez, te je trebalo i tamo uspostaviti pojaanu
kontrolu. U samom Trcu ostalo je 40-tak knojevaca. 65 )
Navela sam primjer Trca. Slino se je privoenje seljaka od
vijalo i u turliu, turlikoj Platnici, Liskovcu, Trakim Ratelima, Pjaniima, Krivaji, oraliima, Skokovima, Peigradu. Poseb
na panja posveena je Crnaji, selu komandanta Bune Milana Bo
ia. Ne postoje pismeni materijali o tim neposrednim aktivnosti
ma (ako su i postojali uniteni su ili su nedostupni). Trebalo je ra
diti brzo i efikasno pa nekog pisanja osim telegrama i kasnijih su
marnih izvjetaja nije bilo. No, sigurno su postojali spiskovi selja
ka po selima koje su za potrebe potjere stvarali odbornici. Kao
dnevno-operativni in najvjerovatnije oni nisu nadivjeli ni 1950.
godinu. Ukoliko je takvih materijala neto i ostalo oni su stradali u
raznim premjetanjima arhivske grae u vatri (za potrebe grijanja
ili prosto da ti bezvrijedni papiri ne smetaju) ili 1964. godine ka
da je, iz odreenih razloga, arhiva Udbe desetkovana. 66 ) Da mo
da pisani izvori o tim aktivnostima nikada nisu ni nastali potvri
vao bi npr. iskaz S. akote, koji je, prema sopstvenom sjeanju,
64)
Sjeanje M. Milia, u a. a.
). Isto.
) Izjava Riste Baia, Naelnika za kadrove u RSUP BiH data autoru u aprilu
1990. godine.
158
161
lovi zapovijeda: Bez ubijanja! Ako stoji Miliev iskaz, taj sasta
nak je odran nekoliko dana nakon Bune. Ne vie, jer na liskovakom terenu, prema mom istraivanju, ienje nije iscrpljeno pomenutom dvojicom, bilo je ubijenih jo nekoliko, ili narednih dana
ili ve do tada, pa A. Kulenovi moda to nije znao ili tada nije
htio rei. Ali o tome vie kasnije.
Ovdje treba, meutim, istai ipak jo jedan vaan detalj u
vezi sa primjenom represije, naime iskaz R. Ilia, objavljen u nje
govoj knjizi Opredijeljeni za izdaju, detalj koji je proputen u
njegovom razgovoru s autorom. Govorei o sastanku udbovaca sa
odbornicima u Trcu neposredno nakon Bune on svjedoi: Na
sastanku smo prenijeli direktivu: ukoliko se ustanici ne povuku u
roku od 24 sata i ne predaju oruje vojska e intervenirati, a ukoli
ko se sami vrate kuama postupak e biti samo u skladu sa zako
nom. 73 ) Znai ipak je postojala konkretna naredba u vezi sa pri
mjenom represije. A direktiva takve vrste svakako se mogla i zlou
potrijebiti!
Po izjavama jo ivih udbovaca, pobunjenici sigurno nisu ubi
jani iz ista mira. Kad se pojedinci nisu htjeli mirno predati i kad
bi upravo zato do nekog okraja i dolo, u njemu bi poneko
smrtno stradao, odnosno bi bio ubijen zbog bjekstva. Ali u naro
du je ostalo i drugaije sjeanje. ak su razliita sjeanja i iskustva
samih udbovaca. Ve pominjanog Dragu Dodika zapala su Traka Ratela. Kad su udbovci i milicionari stigli, tamo nisu zatekli
muke glave. Samo su nali ene i djecu, dok su se mukarci oi
to posakrivali u umu i okolinu. Moda neki nisu imali nikakve ve
ze sa Bunom. Na sva upuena im pitanja ene su utale kao zalive
ne, plaei se za mueve, oeve, sinove, brau. 74 )
Ipak je najvei dio ustanika priveden mirnim putem. Ali i tu su
iskrsavali problemi. O emu je rije? Nakon to su po osnovu ve
pomenutih pripremljenih spiskova seljaniustanici ili pod sum
njom da su na neki nain uestvovali u Buni putem patrola pokup
ljeni od svojih kua ili eventualno u umi, sprovedeni zatim na od
reeno mjesto okupljanja u selu, pri emu su vezanih ruku i nao
igled suseljana od milicije, Udbe ili vojske fiziki maltretirani,
grupe njih su potom to pjeke, to zaprenim kolima, to kamio
nima iz svojih sela tjerani prema Cazinu u zatvor. etvrti dan to
ga svega bilo je u zatvoru 600700 ljudi, sjea se R. Ili. Drali
73
74)
162
) Sjeanje R. Ilia, u a. a.
) Isto.
163
Sjeanje M. Milia, u a. a.
) Sjeanje D. Dodika i R. Ilia, u a. a.
166
168
,7)
3 Cazinska buna
Kladuki srez
Sjeanje . Joila, u a.
Isto, 308/50, zapisnik sa sasluanja Hasana Kekia.
M) Isto, 306/50, zapisnik sa sasluanja Nezira Barjaktarevia,
,!)
171
174
175
177
ne.
"') Isto.
178
179
180
Slunjski srez
Sjeanje M. Milia, u a. a.
182
183
tajer 9 mm sa 8 metaka, Mirko Radoaj sa lovakom dvocijevkom, 5 metaka i jednom engleskom defanzivnom bombom, Niko
la Pamuga sa talijanskim karabinom i 8 metaka, uro Boi sa
karabinom Mauzer i 10 metaka, Rade Miljkovi sa lovakom
dvocijevkom i 6 metaka, Nikola Turkalj sa talijanskim karabinom
i 1 metkom, Ivica Turkalj sa pitoljem Gaser sa 3 metka, Branko
Boi sa pitoljem tajer sa 6 metaka, Ilija Peri sa vojnikim ka
rabinom i 8 metaka, Zec Dane sa karabinom Mauzer i 16 meta
ka, Ilija Radeka sa vojnikom pukom Mauzer i 8 metaka, Mile
Pozdan s karabinom Mauzer i 8 metaka, uro Bjeljac s istim
karabinom i 16 metaka. Bez oruja bili su slijedei ljudi; Mane,
Mile i Duan Bjeljac iz Koranskog Luga, Mile Boi i Dragutin
Miljkovi iz Basare, Milan Boi (sin Anelije) iz Mavine, Rade
(Milin), Rade (Markov), Rade (Draganov), Duan, uro i Dragan
Mandi, Mile Bari, Pero gela, Grga Turkalj, Slavko Pani i To
mo Radoaj, svi iz Furjana.
Nakon to su etvorica po zadatku presjekli ice izmeu Ra
kovice i Slunja, Mile je, u neposrednoj blizini mjesta Rakovice
(300 metara), podijelio ljude u tri grupe. Dvije su bile naoruane,
jedna pod vodstvom Nikole Beukovia, druga na elu sa Radoajem Mirkom. Njihov zadatak je bio da izvre razoruanje, jedna
milicionara Seki Mile, druga milicionara ok Mate, poto su znali
gdje oni stanuju i da stanuju odvojeno. Trea naoruana etvorka
upuena je prema milicijskoj stanici u Rakovici sa zadatkom da
sprijei udruivanje dvojice milicionara iz stanice sa dvojicom koju
su trebali razoruati oni iz prve dvije grupe. Mile je isplanirao da
se milicionari ok i Seki iskoriste, zatim, za po mogunosti mirno
preuzimanje Stanice milicije od ustanika. Ostali pobunjenici, bu
dui nenaoruani, zauzeli su, na elu sa Milom Devrnjom, osmatraki poloaj pokraj ceste Rakovica Slunj. Ukoliko bi i pored
poziva na predaju milicionari pruali otpor, naoruani pobunjenici
iz pomenute tri grupe imali su nareenje da ih likvidiraju. Sta se
dogodilo? Do pucnjave izmeu milicionara i pomenutih pobunje
nikih grupa je u toku noi u Rakovici ipak dolo i naoruani usta
nici su se povukli u pravcu poloaja nenaoruane veine. U toj je
pucnjavi jedan milicionar ranjen. Prema iskazu Milana Devrnje ra
nio ga je Nikola Pamuga. 149 )
Spojivi se opet u cjelinu 7. maja oko 4 sata ujutro slunjska
kraljeva vojska povratila se nakon ove neuspjele akcije prema
Mavinskoj umi. Ali na njenom rubu, na mjestu zvanom Gradina,
Zapisnik o sasluanju Milana Devrnje.
Cazinska buna
185
186
14*
187
13. maja vrate i svi opet spoje na gelinom kuitu kod Furjana.
Pod Milinim vodstvom preostala etvorica u narednim danima kri
ju se uglavnom u jednoj peini u blizini Kordunskog Lijeskovca i u
mavinskoj umi, snabdijevajui se povremeno s pokojim hljebom i
pokojim komadom peka u oblinjim seljakim kuama. Na geli
nom kuitu su se 13. maja uveer sa Milinom grupom sastali samo
Radoaj i Pamuga, dok se Ilija Peri ve bio predao miliciji, a Ni
kola Turkalj bio pobjegao ispred jedne milicijske zasjede. Radoaj
i Pamuga su jo ispriali da se vri mobilizacija ljudi, da po selima
krstari vojska, da hapse i da od naroda uzimaju ivene namirnice.
Njih dvojica su i uli da se u jo nekim kotarevima die ustanak,
ali u kojima nisu znali. Pamuga je predloio da se prebace u
inostranstvo to su i ostala estorica prihvatili kao najbolje rjeenje
u datoj situaciji. Zatim su Pamuga i Radoaj zatraili da opet odu
etiri dana svojim kuama kako bi se jo dodatno pripremili i snabdjeli za put. Namjeravali su donijeti i jednu geografsku kartu te
pronai novaca. 155 ) Mile se sloio da oni odu kui na etiri ili pet
dana i dogovoreno je novo sastajanje 18. ili 19. maja kod Koranskog mosta. Njima nisam rekao gdje emo mi biti do toga vreme
na, ispriao je Mile u istrazi pred Udbom.
Nakon to su ostavili hrane i cigarete, Radoaj i Pamuga su
otili od grupe koja se i narednih dana, slino kao i prethodnih,
potuca i krije po umi od mjesta Otoka pored Korane, preko sela
Basare i ume Savina Glavica u blizini Gornje Mavine. Hranu su
uzimali kao i do tada od pojedinih seljaka, a jednom su im je doni
jeli i Radoaj i Pamuga. Zadnji dan, 19. maja, kruh je donio od
jednog Muslimana s bosanske strane Korane uro Boi. Naveer
su po dogovoru stigli Radoaj i Pamuga koji su donijeli hrane i
cigareta za put, pominjane geografske karte nisu bili nali te su
preko bara krenuli prema cesti. Planirali su da kroz Mavinu pou
prema Kapeli, iz Kapele da preu u Sloveniju, a iz Slovenije da se
prebace preko granice. 156 )
Na mjestu gdje su izali iz ume na cestu, u blizini Koranskog
mosta, Devrnja i njegovi sljedbenici upali su u zasjedu. U pitanju
je bila izdaja. Izdaja za koju su, i po etiri decenije kasnije datim
iskazima nekolicine, odgovorna dvojica istaknutih pobunjenika:
M. Radoaj i N. Pamuga. Ve tada, u danima umske odiseje Mi
line grupe, bilo je vie indicija za takvo njihovo ponaanje. Prvo,
Radoaj i Pamuga su u dva navrata po vie dana odlazili svojim
1SS)
1!)
189
193
194
195
196
Glava osma
od narednih glava. S obzirom da su ocjene o buni na Krajini dava ne istovremeno i od strane partijskih organa i od strane Udbe, da
su one praktino nastajale u jednom komplementarnom sadejstvu
partijskih i udbakih kadrova, to emo se upoznati sa tim izvori
ma, dakle s onima s kojima autor raspolae, po uglavnom hronolokom kriteriju.
I. Prvi relevantni sauvani a arhivski dostupan zapis o doga
aju je onaj sa sjednice Biroa OK KP BiH Banjaluka od 9. maja
koji je uz tada priloeni a ne sauvani detaljniji izvjetaj upuen
i u Sarajevo. Iz zapisnika je vidljivo da je to drugi izvjetaj, a da je
prvi ve ranije takoer poslan CK KP BiH. Nakon to se, oito,
ponavlja tana konstatacija nesnalaljivosti partijskog rukovod
stva, odnosno SK i partijskog lanstva u gradu i na selu, kao i or
gana dr. bezbjednosti i konstatuje njihova krajnja nebudnost, a
to se vidi po tome to je njihova intervencija po ovom sluaju usli
jedila poslije hitne i energine intervencije od strane OK i poto
se openito kritikuju Partija i narodna vlast za greke u sprovoenju privrednih mjera, OK karakterie dogaaj kao banditsku
pobunu koju je trebalo likvidirati poduzimajui u generalnom
ienju situacije najradikalnije mjere to ih je i iziskivala ozbilj
nost takvog jednog banditskog pokuaja (neprijateljskog). 1 )
II. Nakon nekoliko dana, 15. maja, OK izlazi sa neto konkretnijim konstatacijama. Ocijenjeno je da je ova mjera neprijate
lja isto etniko-ustako-kulakog karaktera, da veina njenih
uesnika po svom socijalnom stanju pripada naem klasnom nepri
jatelju, da su i u pokretakoj grupi bili ostaci etnikih i usta
kih elemenata, zelenci i drugi koji su esto i krvno vezani sa naim
neprijateljima, da je po osnovi raznih podvala i parola u tome
uestvovao i jedan broj sirotinje koja je pola uglavnom radi
pljake ali i prisilno zastraivana osvetom za 1941. godinu. Pljaka
zadruga ocijenjena je kao prva manifestacija ove akcije, ija je sla
bost bila da ljudi koji su u njoj uestvovali nisu znali sprovesti li
niju koja im je servirana. Navodei razne parole, meu njima da
je Tito i dalje komandant vojske, a kralj vrhovni komandant,
Pukovnik u Bihau predaje garnizon, Hakija se bori u Kladui. OK konstatuje da rukovodstvo ove akcije ne ine informbirovci mada je ono raunalo na pomo informbirovskih elemenata.
No, u onom momentu OK smatra da ova hajka nije ni autohtoni
produkt onih u Cazinu niti Mile Dervonje (Devrnje nap. auto) Arhiv Bosanske krajine, f. Oblasni komitet Banja Luka, k 30, zapisnik sa sjednice
OK KP BiH Banja Luka, od 9. 5. 1950. godine.
198
199
5 Cazinska buna
201
') ABK, f. OK KP BiH Banja Luka, k 30, zapisnik sa sjednice OK od 17. 5. 1950. godine.
) Historijski arhiv u Karlovcu, f. Kotarski komitet Slunj, k-2 zapisnik sa sjednice KK
Slunj od 31. 5. 1950. godine.
202
203
207
208
Glava deveta
212
Isto.
u a. a.
J)
Svjedoenje Steve Boia dato Ahmetu oviu u junu i septembru 1990. godine
213
Isto.
Isto.
) Isto.
) Isto.
!)
214
216
217
218
219
221
223
Svjedoenje M. Carevia.
) Svjedoenje Petra Zinajia dato autoru u januaru 1990. godine u a. a.
) Svjedoenje Jusufa Lipovae, dato autoru u oktobru 1989. u a. a.
1 ) Svjedoenje Ahmeta Kulenovia dato autoru u oktobru 1989. godine u a. a.
) Svjedoenje Hasana Puria dato autoru u decembru 1989. godine u a. a.
224
Svjedoenje M. Milia.
Sjeanje Vajann Popovia dato autoru u septembru 1986, u februaru 1988. i u
aprilu 1990. godine u a. a.
42)
225
44)
226
a.
227
228
229
Glava deseta
KONTEKST SLUAJEVA
Da bi se blie razumjela seljaka pobuna na Krajini do sada
su injeni napori da se prikau razne komponente ondanje stvar
nosti u Jugoslaviji, upoznavali smo se s tradicijom i prolou tih
krajeva openito, navoeni su mnogi primjeri iz raznih oblasti
ljudskog ivljenja. No, sline nevolje i tegobe navodile su meu
tim, seljake i iz drugih predjela zemlje na otvoreno ispoljavanje ne
zadovoljstva, pa ponegdje i oruani otpor protiv takve u sutini ne
narodne vlasti i drave. Ipak nigdje u Jugoslaviji, bar koliko je do
sada poznato, nije organizovana i sprovedena pobuna koja bi sad
ravala takve dimenzije kao to ih je imala ova naa krajika.
Sva ta izraena nezadovoljstva su ili na vrijeme otkrivena i pre
sjeena ili su bila relativno malog obima i posve lokalnog karakte
ra. Vie njih bilo je obojeno i jakim konkretnim ideoloko-politikim elementima u ratu poraenih snaga odnosno ostataka tzv. do
maih neprijateljskih vojnih formacija (etnika, ustaa itd.). ini se
da je u Bosni i Hercegovini svega toga bilo najvie. Da bismo si, s
jedne strane, nekako jo pribliili ukupan kontekst u kome je do
lo do krajike pobune 1950. i da bi, s druge strane, razumljivija
bila otra reakcija drave na ovu Bunu, upoznaemo se sa jed
nim brojem tadanjih buntovnih sluajeva u Jugoslaviji koji su ta
koer bili usmjereni na ruenje dravnog poretka, a s kojima je,
svojim uzgrednim istraivanjem, autor dolazio u kontakt. S ob
zirom da su indikativni, a neki od njih moda i u direktnoj organi
zacionoj povezanosti sa naom Bunom, prosto je obavezno da se
navedu ili ak poblie predstave. Posebno mjesto u tom ukupnom
prikazu, iz vie razloga, pripada tzv. glinskom sluaju s kojim e
mo se malo poblie upoznati, dok su u drugom dijelu ovog poglav
lja brojni ostali buntovni sluajevi, i zbog slabe istraenosti, tek
ukratko prikazani ili neki ak samo ilustrativno navedeni.
230
I
Radi eventualno mogue neke vrhovne zajednike koordina
cije sa naim ustankom posebno mjesto u kontekstu raznih slu
ajeva pripada Radu neprijateljskih elemenata na glinskom sre
zu, kako sluaj nazivaju pukovnici Safet Filipovi i David Lauevi u onom svom nama ve dobro poznatom izvjetaju. Do 8. ju
na bilo je uhapeno oko 100 lica sa glinskog i neto sa petrinjskog
sreza, od kojih je izvjestan broj puten. Zapravo do 3. juna bilo je
otkriveno 69 aktivnih sauesnika. Do ovog vremena nisu otkrivene
nikakve veze sa Cazinskom krajinom ili Slunjem, saoptavaju pu
kovnici. Zaista, nai pobunjenici (sa Cazinske krajine i Slunja) ni
pred Udbom ni na tada upravo zavrenim vojno-sudskim procesi
ma nisu pominjali tu teritorijalno takvu blisku banijsku vezu. Ni u
Historijskom arhivu u Karlovcu autoru dostupan materijal istra
nog postupka koji je provodila hrvatska Udba, ne ukazuje na to da
su banijski pobunjenici kontaktirali sa cazinskim. Ipak, ne mogu se
prenebrei bar neki koincidirajui momenti. Prvo, motorna snaga
pripremajue se banijske pobune bilo je takoer socijalno nezado
voljstvo tamonjih seljaka dravnim poretkom. Drugo, radi se o
teritorijalno susjednim podrujima i o vremenski paralelnim orga
nizacionim pripremama. Tree, propaganda u vezi planiranja po
moi ustanicima u zemlji i iz inostranstva bila je u svim tim krajevi
ma veoma slina. etvrto, u istranom zatvoru nala su se, makar
kasnije nisu i suena, trojica roene brae ede Bogunovia.
Pukovnici pronalaze korijene banijskom sluaju inae jo u
1947. godini kada je postojala u Velikom Gradecu, Trnovi, irovcu itd. neprijateljska ilegalna organizacija u kojoj je bio jedan
od rukovodilaca neki Dreki. Udba nije znala za postojanje ove
organizacije, ali se ona rasturila, jer je Dreki bio osuen godinu
dana radi privredne sabotae. 1 ) Meu rukovodee ljude pripre
mane banijske pobune pukovnici su ubrojili: Stevu Drekia, u
NOB-i komandanta bataljona i kulaka, pa prvoborca Duana
Miljevia, zatim Miloa Bunia koji je u toku rata bio u Srbiji i
radio za etnike, Peanca koji je u toku priprema izvrio samoubistvo i iji su sin i brat 1950. godine bili u JA, ratnog izbjeglicu Rajia i Iliju Glamoliju, biveg andarmerijskog narednika, kako sve
ove ljude oni opisuju. Meu uhapenima bilo je 8 rezervnih ofici
ra, 14 povratnika (kakvih povratnika(?), valjda u Partiju, nap. au
tora) i 11 lanova KPJ. Uhapeno je i nekoliko milicionara. Svi
uhapeni bili su Srbi osim Perice Panjana, Hrvata i biveg jugoslovenskog oficira. Zaplijenjena su 3 majsera, 12 pitolja i 10 vojni
*) Izvjetaj pukovnikaS. Filipovia i D. Lauevia.
Isto.
) Historijski arhiv Karlovac, Glinski sluaj, dokumentacija jo nesreena, a uvid u
nju omoguen je autoru zahvaljujui predusretljivosti direktora Arhiva. U daljnjem Glin
ski sluaj navodimo sa materijali...
4) Glinski sluaj, materijali..., Prijedlog za produenje pritvora preko 3 dana (gru
pa od 6 lica Srba, 4 iz Gline i po jedan iz Petrinje i Dvora na Uni).
s) Isto, Rjeenje Udbe za oblast Karlovac od 23. 5. 1950.
232
17 Cazinska buna
233
' ) Glinski sluaj, Materijali..., iskaz Adema Borojevia od 11. 5. 1950. godine.
) Isto, spisak osuenih.
234
235
236
237
238
jala, irenje letaka i si. ili planove nisu uspjele i realizirati. 35 ) Ako i
nisu zahvaeni kroz ovaj izvjetaj ba svi sluajevi neprijateljskog
rada u Republici 1950. godine, to je najvei broj njih ipak bar pomenut.
5.
Neke od,, u ovom izvjetaju, Udbe navedenih sluajeva pominju u svom izvjetaju i pukovnici S. Filipovi i D. Lauevi, ne
samo poblie opisujui, ve i identifikujui vei broj njih i sve do
vodei u neku vezu sa cazinsko-krajikom neprijateljskom akci
jom, tj. kao zapravo neki njen odjek. Tako je rad neprijateljskih
elemenata otkriven u Cazinskoj krajini i susjednim srezovima,
Bosanskoj Krupi, Sanskom Mostu, Bosanskom Novom, Bosan
skom Petrovcu.
U srezu Bosanska Krupa, tj. u selima prema Podgrmeu, ne
zadovoljni neprijateljski elementi poeli su se okupljati i 14. maja
odran je sastanak kome je prisustvovalo est lica (rukovodioci:
Zec Janko, Zec Lazo i Pratalo Mirko). Pratalo je borac od 1941.
tri puta ranjavan, iz JA otputen kao fiziki nesposoban, invalid.
Janko Zec je neposredno pred sastanak stigao iz Hrvatske (iz Sla
vonske Poege gdje je radio u drvnoj industriji i prepriavao je si
tuaciju u tom kraju i o ustanicima). Na sastanku su postavili pi
tanje dizanja ustanka s obzirom na situaciju u Cazinskoj krajini, o
oruju, o povezivanju s drugim selima.
Razloge za ustanak povezivali su sa privrednim mjerama
drave, posebno otkupom, dok o porezu ni ovdje ni na drugim
mjestima nije bilo govora. U radu na pripremama ove akcije ues
tvovali su siromani seljaci, istaknuta je potreba povezivanja sa ofi
cirima JA sa ovog terena, kao i demobilisanim oficirima prije Re
zolucije IB-a. Najvie se raunalo na rezervnog kapetana urainovia, prvoborca demobilisanog na svoj zahtjev, koji je nedavno
predao partijsku knjiicu, a poznat je meu seljacima kao nezado
voljnik. Oni su ga ak odredili za komandanta to on nije znao. Za
akciju je znao i bivi poslanik Zemljoradnike zadruge Trivo
Drljaa. Akcija je otkrivena preko saradnika Udbe. 22. maja uslije
dilo je hapenje 49 lica, od toga 3 Muslimani i ostali Srbi. Meu
ovim licima neki su govorili da e akcija ii teko, a neki da e naj
veu smetnju ustanku predstavljati komunisti te da ih radi toga tre
ba likvidirati. Operisalo se sa parolom da su Anglo-Amerikanci i
kraljeva vojska preli granicu i da ve djeluju u Jugoslaviji. Oruje,
prema izvjetaju, na ovom sektoru nije pronaeno.
) Isto.
240
242
243
na selu, znatno je podgrijavala i aktivnost na skidanju zara i ferede Muslimanki. Ve smo ranije na Cazinskoj krajini pominjali
probleme oko donoenja tog zakona ali je u nekim drugim krajevi
ma BiH bilo, izgleda, jo gore. U tuzlanskoj oblasti hode su sna
no agitovali i uspjeli mobilizirati muslimanski narod protiv Zako
na o skidanju zara i ferede, bilo je hapenja, predsjednik SNO
vadio je na konferenciji revolver u samoodbrani. Otkrivena je or
ganizacija koja je pripremala oruanu akciju povodom ovog Zako
na. Od 12 uhapenih 10 ih je osueno. U Lukavcu je jedan lan KP
Musliman poslije partijskog sastanka ubio drugog lana Partije
i ranio njegovog oca to su se zalagali za skidanje zara i ferede. U
Doboju je takoer jedan lan KP Musliman javno napao partij
skog sekretara iz istih razloga. Zbog neskidanja zara unapeno je
1950. i dosta ena u istonoj Bosni. U selu Bratunac njih 50, u dobojskom srezu 32 i u tuzlanskom kanjeno je 37 ena. 44 )
U kontekst neprijateljskog rada pa moda i neprijateljskih
sluajeva organi vlasti su ubrajali i reakcionarnu potu koja je
ljudima stizala od roaka iz inostranstva, sa Zapada. Sumnjivi su
bili oni koji su primali takva pisma i pakete.
I tako dalje i tako dalje. Po sadraju neprijateljska aktiv
nost je bila veoma raznovrsna a ni svi mogui sauvani dokumenti
i sva svjedoenja sigurno ne mogu iscrpiti bogatstvo podozrivosti i
konfliktnosti kojom je zbog svih tih elemenata optereivan dru
tveni ivot.
8. U itavom tom sklopu od posebnog je interesa bilo pitanje
da li su slomom ustanka na Krajini bar ti predjeli smireni. Odgo
vor ba ne bi mogao biti potvrdan. Na slunjskom srezu npr., ve u
junu izvrene su opet tri provalne krae dravne imovine, a jedan
makedonski oban je jednom prilikom ak ubijen (na dobru Sadilovac). 45 ) Veoma zanimljiv je meutim, jedan dogaaj koji se desio
na cazinskom srezu u prvoj polovini 1951. godine. Naime, tada je
uhapen zemljoradnik Husein (Omera) Agi iz sela Koprivne (is
toni dio cazinskog sreza) i okrivljen to je radio na organizaciji
ljudi da bjee u umu, a pogotovo ako im doe poziv na vojnu
slubu u JA u cilju borbe protiv dananjeg poretka. 46 ) Dakle, i po
red svih uasnih kazni koje su izreene na Cazinu za pobunu na
urevdan Jurjev 1950. godine, narod se i dalje ne miri sa
Dravom.
4<)
45)
dine.
46)
244
Arhiv Bosanske krajine, f. OK, k, 38, Bilten br. 39 (25. 4. do 25. 5. 1951).
Glava jedanaesta
249
") NAUS, D/S, Secrete file 768.00/71750, telegram br. 36 od 17 jula 1950. godi
ne.
261
1
zapadnih
diplomata
poslani
njihovim
vladama,
i
pobudio
optimis
tika
vjerovanja
u
realnu
mogunost
brzog
i
radikalnog
stratekog
zaokreta Drave u odnosu na seljatvo, sva su bila u krivu. Jo bar
godinu
dana
nakon
seljakih
nemira,
ak
uvaavajui
neka
mogu
a sitna poboljanja poloaja seljatva u kritinim hrvatskim kraje
vima, ipak je ukupni status jugoslovenskih seljaka i dalje uasava
jui, emu je pridonijela sa svoje strane jo i katastrofalna sua
1950. godine.
I dok bi svakako trebalo jo provjeravati pomenute navode o
izvjesnim
oblicima
poputanja
ekonomskog
pritiska
makar
u
lokal
nim okvirima, bez rezerve moglo bi se prihvatiti obavjetenje iz is
tog telegrama, da su mjesne vlasti, takoer u cilju umirenja stanov
nitva, po prvi put nakon rata seljacima dozvolile da na dan 8. ju
na praznuju svetkovinu tijela Hristovog. Taj dan je bilo dozvolje
no i da su trgovine zatvorene kao i odsustvo sa poslova zaposlenih
u Dravnoj upravi, izvjetava na kraju W. A. Fawler.
Ameriki
telegram
od
9.
avgusta
1950.14)
Isti
diplomata
potpi
suje u avgustu mjesecu izvjetaj poslan u Vaington o nezadovolj
stvu seljatva u Jugoslaviji, ovaj puta na podruju Bosanske Gra
dike.
Konzularna
sekcija
Amerike
ambasade
u
Beogradu
je
pri
mila naime, tijekom jula preko 100 veinom pismenih molbi od se
ljaka s podruja Bos. Gradike koji su traili ulaznu vizu za Sjedi
njene
Amerike
Drave.
Osoblje
jedne
zapadne,
u
ovom
sluaju
Amerike ambasade, dobilo je, tako, idealnu ansu da pojavu neposredno
ispita,
dakle
da
bez
ulaganja
nekih
posebnih
napora
i
ez bilo ijeg dodatnog angamana istrai stvar koja je bila, po
sebno s obzirom na ve provjerene vijesti i glasine o vie seljakih
nemira u Bosni i Hrvatskoj, i te kako interesantna. ef konzularne
sekcije iz prve ruke dobija obrazloenje motiva seljaka koji ele
da se isele u SAD. Mada nije nainjena detaljna analiza podnesaka
i usmenih molbi, koja bi sigurno pokazala kompleksniju sliku, na
vedeni su ipak toliko karakteristini primjeri, i u pogledu pitanja
motivacije i u pogledu spleta okolnosti, u kojima su se podnosioci
molbi obraali Ambasadi, da su, ini se, dati i kljuni i objektivni
odgovori na bitna pitanja koja su u vezi sa ovom pojavom mogla
zanimati Zapad.
U nekim pismima ljudi se ale ve na same postupke lokalnih
vlasti
kojima
one
pokuavaju
da
obeshrabre
potencijalne
emigran
te. Prema jednom izvoru svi ti ljudi pozivaju se u narodne odbore
l4)
ne
263
19 Cazinska buna
265
kim nemirima u Hrvatskoj. U svakom sluaju, Zapad nije prihvatao zvanine ocjene jugoslovenske Partije i vlasti da su ministri
agenti Informbiroa (to je ionako bilo u kontradikciji s optubom
njihovog intezivnog protivljenja politici na selu koja je, meutim, i
te kako bila upravo na liniji sovjetske zvanine strategije). U pomenutom telegramu ameriki ambasador Allen ocijenio je optubu
za kominformovsku agenturu pretjerivanjem.
U tom smislu jo izriitiji jedan francuski dokumenat. To je,
dvije sedmice kasnije nastali opirni izvjetaj sa lica mjesta, dip
lomate Guya Radenaca, francuskog konzula u Zagrebu, koji za
vrava tvrdnjom: Ukratko, izgleda da su svi u Hrvatskoj uvjereni
da gospoda Zigi, Brki i Opai nisu kominformisti. 17 )
Jasno je da su sa posebnim interesovanjem zapadni diplomati
u Jugoslaviji, ve koliko je bilo u njihovoj moi, budno pratili ta
Istok, odnosno zemlje IB-a ine ili spremaju u vezi sa zbivanjem i
naroito u pogledu bezbjednosti jugoslovenske drave. Prema jed
nom takvom tajnom saznanju amerike ambasade planirano je da
specijalno obuena diverzantska grupa, po nalogu iz sjedita IB-a
u Bukuretu, organizira u Jugoslaviji petu kolonu, zakuha po
litiku situaciju i eka izbijanje imperijalistikog rata. Tako, ot
prilike analizira, taj dokumenat Amerike ambasade D. Beki u
knjizi Jugoslavija i hladni rat. Pomenuti diverzanti, tj. sedmorica
Jugoslovena, ubaeni su u zemlju iz Bugarske, ali su uhvaeni i su
eno im je u Okrunom sudu u Niu za pijunau i subverziju u
korist bugarske obavjetajne slube u ljeto 1950. Ovdje se upoz
najemo s tim dogaajem zato jer bi ipak mogao da bude u nekoj
vezi sa Cazinskom bunom, u vezi sa eventualnim pokuajima IBzemalja da isforsiraju seljake nerede u Jugoslaviji, to bi se moglo
iskoristiti kao izgovor za vojnu intervenciju Istonog bloka. D. Be
ki, tako, pozivajui se na pomenuti ameriki dokument izvodi
npr. slijedeu hipotezu: Ako je vjerovati pouzdanim izvorima
Amerike ambasade u Beogradu, onda se ne moe iskljuiti mo
gunost da su u centrali Informbiroa doista radili na pripremama
vojne intervencije, koja bi, slino korejskoj, bila predstavljena kao
nuan odgovor na imperijalistike provokacije. 18 )
Da li je IB-ovska agentura na djelu i u sluaju Cazinske bune i
(ili) u sluaju jo nekih drugih seljakih nemira? Razumije se da
tvrdnja o eventulnoj umijeanosti tajnih obavjetajnih slubi IBw ) Archives diplomatiques fran^aises, Ministre des relations extrieures, Paris,
EU/YOUGO (19491955), Vol. 25, Izvjetaj o hapenju gospode Brkia, igica i Opaia, upuen 27. septembra 1950. godine ministru vanjskih poslova Robertu Schumanu.
) D. Beki, Jugoslavija u hladnom ratu, Globus, 1988, 179.
19*
267
270
271
Dio trei
KANJAVANJE I POSLJEDICE
Glava dvanaesta
276
277
Oni najkrivlji naime, imali su, ini se, jedan sasvim poseban
tretman od samog poetka. Logino je da je u isljeivanju njima
posveena naroita panja. Jo prije hapenja direktiva je bila, da
se opet podsjetimo Ilievog svjedoenja, iz Rankovieve depee, da
se oni ivi uhvate kako bi se ustanovila pozadina pobune. Trebalo
ih je temeljito ispitati, po potrebi suoavati. Svatko od glavnih
sasluavan je u vie navrata. Valjda stoga oni nisu proli proceduru
provedenu kod veine uhapenih, kod njih nije primijenjeno ono
ipak olako utvrivanje krivice po kriteriju soba 1, odnosno so
ba 2. No, Udba je oito glatko obavila svoj posao. Istraga je pro
vedena brzo i bez problema poto su glavni ustanici sutinu kri
vice vie-manje lako priznavali, bez veeg sustezanja opisivali do
gaanja u kojima su uestvovali, optereivali se meusobno. To
dokazuju, kako sauvani iskazni materijali sami, tako i etiri dece
nije kasnije data svjedoenja nekih udbovaca. 11 )
Meutim, i kod glavnih se oito teilo to prije obaviti su
enje. Jer, kako inae tumaiti podatak iz protokolne knjige Kri
vinog upisnika 19491950. Okrunog suda u Banjaluci. U tom je
upisniku pod rednim brojem 144, zapremljenim 15. 5. 1990. godi
ne, upisan Boi Mile, srez Cazin, sa oznakom krivinog djela iz
l. 3. i l. 7. ZKND. 12 ) Znai, kakav-takav optueniki materijal je
ve u prvoj polovini maja stigao u Banjaluku pa je ak valjda u ob
liku nekakve optunice i registrovan u Okrunom sudu. Kakva je
mogla biti optunica protiv Boi Mile upisano je i pogreno
ime jer se oito radi o Boi Milanu a ne Mili uraena do 15. 5.
uopte, nije jasno ve zato jer je sredinji istrani materijal o Boi
Milanu Udba u Bihau (isljednik Drago Slijepevi) nainila upra
vo tek 15. maja. Ili je, pak, bila u pitanju praksa da u krivini upisnik Udbe ue tek optueniki prijedlog uz samo naznaku inkrimi
nacije po odreenom lanu ZKND? Da je itav taj optueniki
materijal tada ipak jo nekako visio u zraku svjedoi i iza Boi
Mile ostavljenih 11 praznih upisnih mjesta koja je oito trebalo na
knadno (nakon izvrene ukupne istrage) popuniti s a l i naredno
okrivljenih, tj. Boievih saradnika u krivinom djelu, vjerovatno
takoe po osnovu iste inkriminacije. A s obzirom da se tim praz
nim upisnim mjestima i inae zavrava knjiga Krivinog upisnika,
ak je moda predvieno da se i u narednu protokolnu knjigu
eventualno unesu imena jo i nekih drugih okrivljenih u ovom slu
) Autoru su u tom smislu svjedoili npr. Jusuf Lipovaa i Vojo olovi, u a. a.
Arhiv Vieg suda u Banjaluci, Krivini upisnik 1949 1950 (1 144), Podnosi
lac optuenikog prijedloga je Oblasni javni tuilac b. 242/50
1J)
280
Isto.
A CK SKJ, sjednica Politbiroa, III/40, od 22. 3. 1945. godine.
15) Sjeanje Mie Carevia dato autoru u julu 1989. godine u a. a.
14)
20 Cazinska buna
281
20*
283
2)
Glava trinaesta
290
za ovi, supruga Alina, sva tri dana glavnog procesa, suenju pri
sustvovala. Isto tako na suenju je bila i supruga optuenog Mila
na, majka optuenih Nikole i Steve Boia. I vjerovatno je bilo pri
sutno i inae vie osoba iz blie porodine okoline optuenih kao i
svih onih slubenih lica koja su bila radi sreivanja prilika na Kra
jini i upuena tada u Cazin. Sigurno su suenju prisustvovalii bar
neki mjetani. Po sjeanju ljudi u vrijeme odvijanja procesa u Cazi
nu je bio na snazi policijski as. Kad se poeo sputati mrak, valjda
od est predvee, po gradu bi se mogla vidjeti samo uniformirana
lica, dok bi tada mjetani, i inae ve isprepadani zbog tolike voj
ske koja se kretala gradom, virili kroz prozore. Na svoj, knjiev
niki nain, atmosferu oko suenja plastino je opisao Devad
Sabljakovi u Omahi 1950.
Zadnji cazinski proces, proces glavnooptuenima, odran je
poetkom juna, istovremeno kad i jedini vojnosudski proces usta
nicima sa Slunja. Mada se radilo o drugoj personalnoj slubenoj
sudskoj garnituri, slunjski vojnosudski proces po svemu je mnogo
liio na osam cazinskih. Razmatraemo ga na kraju ove glave i za
to to je bio hronoloki posljednji i zato to se ipak radilo o okriv
ljenima iz druge sredine, iz Korduna. Ali da istaknemo - po znaa
ju suenja prvooptuenom, Mili Devrnji, taj se proces mogao nai
i u centru panje prikaza ukupnog suenja.
4) Sudije - porotnike:
a) porunika Ignjata Lonarevia i
b) vodnika, Milana Milovanovia.
SMRT FAIZMU SLOBODA NARODU 6 )
Kako je bilo najvie pobunjenika sa mjesnog podruja turli,
to je prvo grupno suenje obavljeno turlianima. Optueno je
njih 51, sudski proces glavni usmeni pretres, tj. itanje optuni
ce i izjave svakog pojedinanog optuenog na optunicu, dokazni
postupak i izlaganje tuioca i branioca, zatim tajno sudsko vijea
nje, izricanje i obrazloenje presude te izjave tuioca i optuenih o
presudama trajao je ukupno 2 dana, 22. i 23. maja.
296
20.671 dinara
300 dinara
20.800 dinara
53.368 dinara
450 dinara
Gotova novca
Ambalae
41.261 dinara
Gotova novca
Prodajni karata
7.440 dinara
28.343 dinara
2.280 dinara
7.290 dinara
35.380 dinara
800 dinara
6.000 dinara
5. Iz prodaonica STP, koje se nalaze u Selu Trac i Pjaniima, opljakano robe garantnog snabdjevanja u vrijednosti 155.561
dinara.
6. Potrgana telefonska linija Cazin Biha, Cazin Trac,
Cazin Velika Kladua i u tome poinjeno tete u vrijednosti
10.000 dinara.
7. Zarobljeni 1 dip i 4 dravna slubenika u istom.
8. Doekali jedan autobus koji je opljakan i uniteno mnogo
pote, ali nije tano ustavljeno kolika je bila teta.
9. Opljakali magazin ita delegacije itnog fonda koji se na
lazio u oralii, iz istog odnijeli 2000 kg kukuruza. 10 )
Da je zaista veliki neki strah vladao meu optuenima govori
injenica da niko od njih nije prigovorio proitanom aktu o prii
njenoj teti i pored toga to je I oito da se neke radnje kao one
u Liskovcu nisu mogle pripisati ovoj optuenikoj grupi.
Kako prijedloga za dopunu dokaznog postupka nije bilo, sudija je proglasio postupak dovrenim, pa se prema uobiajenoj
proceduri prelo na govore stranaka.
Vojni tuilac ostao je u svemu pri podnetoj optunici istiu
i jo posebno odgovornost hode Muhameda Huskia koji um
jesto da im ukae na zloinaki karakter radnji on ih je jo
podsticao i hukao na takve sramne radnje. Optueni su svesni
izvrioci tekih krivinih dela uperenih protivu Narodne vlasti te
smatram da treba da osete da se u naoj zemlji ne sme niko drznuti
d o
,0)
k. 301/5052.
21 Cazinska buna
297
299
a) birakog prava,
b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organiza
cijama i udruenjima,
v) prava javnog istupanja,
g) prava noenja poasnog zvanja, ordena i odlikovanja,
a) prava na dravnu ili drugu javnu slubu,
) prava na penziju,
e) roditeljskog prava.
l. 42 KZ dopunjava se Kazna gubitka graanskih prava:
(1) Kazna trajnog gubitka graanskih prava izrie se kao
sporedna, kazna samo uz smrtnu kaznu, uz kaznu lienja slobode
s prinudnim radom u doivotnom trajanju i uz kaznu gubitka
dravljanstva.
(2) Kazna trajnog gubitka graanskih prava poinje tei od
dana pravosnanosti presude.
l. 48 KZ ureuje se Kazna gubitka ina:
(1) Kazna gubitka ina je trajna.
(2) Oficirima i podoficirima u aktivnom svojstvu sud e pri
svakoj osudi na smrtnu kaznu, na kaznu lienja slobode s prinud
nim radom, lienjem slobode u trajanju preko jedne godine ili na
kaznu gubitka dravljanstva, izrei kaznu gubitka ina.
(3) Ovu kaznu sud moe izrei i onda kad je izreena kazna
lienja slobode ispod jedne godine, ako se uinilac pokazao nedos
tojnim ina.
Dakle, po osnovu pomenutih zakonskih propisa Sud je optu
ene osudio kako slijedi:
Optuene ovi Dedu, orali Agana i Dervievi Muharema na kaznu smrti streljanjem, trajan gubitak svih graanskih
prava iz l. 3 KZ i na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuene: orali Pau, Dehverovi Muju, Dehverovi
Hasu, Trii Ramu, Huski Muhameda, Beirevi Medana, Dervi
evi Redepa, ovi Hasana i Ajki Smaju na kaznu lienja
slobode sa prinudnim radom U trajanju od po -20- dvadeset godi
na. Gubitak graanskih prava i to: a) birakog prava, b) prava na
sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udrue
njima, c) prava javnog istupanja, d) prava noenja poasnog zva
nja, ordena i odlikovanja i e) prava na dravnu ili drugu javnu
slubu u trajanju od -5- pet godina i na konfiskaciju celokupne
imovine.
Optuene: Seferagi Muju, Odobai Sulju i Dervievi Ibrahima na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju
od po -18- osamnaest godina, gubitak graanskih prava iz l. 37
300
303
305
htio pucati ni iz puke koju je bio uzeo od Krmpota poto je Stareviev pukomitraljez zakazao. Tako se Krmpot i nije mogao bo
riti, dok je Ajki priznao da se bojao i svoju puku dao bratu koji
se nalazio u bandi.
Na glavnom usmenom pretresu optuenima je omogueno da
daju, opet, samo krae iskaze. Jer, oito, trebalo je kao i prvi sud
ski proces, odnosno zatim trei i sve ostale, zavriti po kratkom
postupku, za dan, dva. Svi optueni su, prema zapisniku izjavili,
da razumiju optunicu, 41 je izjavio da se osjea krivim i da se ka
je, samo zadnja trojica prozvanih negirala je svaku svoju krivicu
(Muri Hasan, Deli Muhamed i Nadarevi Hasan), od kojih su
prva dvojica isticala svoje prinudno uee.
Nakon takoer kratkog dokaznog postupka, slino kao na
prvom ve opisanom procesu, tuilac je ponovio svoje uvjerenje o
krivici svih optuenih traei za njih najstroe kazne po Zako
nu.
Neto zanimljiviji je istup branilaca po slubenoj dunosti. I
mada su se obojica sluili slinim argumentima kao i u prvom pro
cesu u pogledu olakavajuih okolnosti (da su neki ili samo radi
pljake a ne da obaraju sistem, da su neki mladi, zavedeni, da se
kaju) branilac prvih 25 optuenih nabraja redom sve koji su bili u
ratu u neprijateljskim redovima istiui da su vaspitani nepra
vilno u faistikom duhu da se nisu jo odvikli takvih starih i na
zadnih shvatanja niti se saiveli sa naom dananjom socijalisti
kom stvarnou te moli Sud da im njihove sklonosti ka izvrenju
ovih krivinih dela prilikom odmjeravanja kazni uzme kao olakavajuu okolnost. Branilac je, vjerovatno, takvim metodom od
brane iskreno htio pomoi optuenima, no, sa druge strane, on ih
je i sam ekspiicitno okrivio za gotovo sve radnje kojima su optue
ni tereeni. Iz Zapisnika se ne bi moglo naslutiti ali, prema svjedo
enju civilnog branioca Muhameda Sadikovia, koji od narednog
(treeg po redu) procesa obavlja slubenu dunost odbrane, vojni
branioci (oficiri Milivoje Divovi i Nikola MrvoJ su na pretresu
umjesto da brane zapravo krivili, i to jo dosta grubo, svoje branje
nike, pa je meu prisutnima u sudnici dolo ak do reagovanja
zbog takvog njihovog nastupa. I poto je, valjda na nekom vi
em mjestu, ocijenjeno da ne udovoljavaju povjerenom im zadat
ku, smijenjeni su, pa od treeg glavnog javnog pretresa funkciju
odbrane do kraja ukupnog suenja obavljaju trojica novih, civilnih
branilaca. 14 ) No, svi optueni su usvojili odbranu branilaca, uz ne
u)
nom), u a. a.
306
307
309
312
trai to blae kazne za preostale optuene, za njih etvoricu (Nuhanovi Omera, Beganovi Hasana, Ajki Smaila i ogi abana)
ak oslobaanje od tube.
Zanimljiva je replika tuioca, prva takve vrste od poetka su
enja u Cazinu, na izlaganje branilaca, posebno dr Groznika. On
kae da ekonomski momenat nije mogao nikako uticati na optu
ene i da niko od njih nema nekih zasluga u narodnooslobodilakoj borbi a ukoliko je neko od optuenih i uestvovao to je dolazi
lo to je bio u takvoj situaciji. Zapamtimo, za sada, ovu argumen
taciju tuioca! Sa njom emo se jo susretati.
U daljnjoj sudskoj proceduri svi optueni su se redom izjasni
li da prihvataju odbranu svojih branilaca. Nakon tajnog sudskog
vijeanja, proglaeni su krivima. Osim trojice (Beganovi Osmanov
Hasan, Barjaktarevi Omer i Ajki Mehmedov Smail) sve ostale
sud je ovako osudio:
1. Opt. Beganovia Hasiba na kaznu smrti strijeljanjem, tra
jan gubitak graanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.
2. Opt. Beganovi Memaga, Miski Hasana, Miski Ale, Delalovi Mae, Miski Agana, Avdi Mehmeda, Beganovi Omera,
krgi Reda, Beganovi Jusu, Beganovi Ibru, Beganovi Redu,
Nuhanovi Hasiba, Nuhanovi Fazlinog Hasana, Poi Selima,
Abdi Ale, Poi Mehmeda i Ahmetaevi Hasana na kaznu lienja
slobode s prinudnim radom u trajanju od po 20 godina, gubitak
graanskih prava u trajanju od po 5 godina i to: a) birakog prava,
b) prava na sticanje i vrenje funkcije u drutvenim organizacijama
i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili
drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
3. Opt. Abdi Arifa, Babi Rama, Abdi Bajra, Avdi Maa,
Beganovi Ala, ogi Mehmeda, Beganovi Haima, Beganovi
Hasana, Nuhanovi Sulejmana, ogi abana, Kovaevi Bajru,
Mujagi Beira, Avdi Huseina, Sinanovi Huseina, i Kudi Aliju
na kaznu lienja slobode s prinudnim radom u trajanju od po 18
godina, gubitak graanskih prava u trajanju od po 5 godina i to:
(isto kao prethodna grupa).
4. Opt. Nuhanovi Hasu, ari Sulejmana, ari Hasana, Aj
ki Hasiba, ari Alu, Ahmetaevi Mehmeda i aji Hasiba na
kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od po 17 go
dina, gubitak graanskih prava u trajanju od po 5 godina i to: (isto
kao prethodna grupa).
5. Opt. Avdi Sulju na kaznu lienja slobode s prinudnim ra
dom u trajanju od 19 godina, gubitak graanskih prava u trajanju
od 5 godina, i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje
22 Cazinska buna
313
314
315
CAVS, k. 308/5053.
) Svi spisi sa vojnosudskog procesa koji je odran 30. maja podvedeni su pod istu
signaturu: k. 305/50.
317
306/50.
321
Optueni
Bajramovi
Suljo,
Bajramovi
Mustafa,
Mui
Ha
san,
Barjaktarevi
(Ramin)
Hasan,
Kendi
Memija,
Jai
Husein,
Barjaktarevi
Juso,
Barjaktarevi
Mehmed,
Barjaktarevi
Hasan,
Barjaktarevi Ibrahim, to su 6. maja 1950. godine pristupili orua
noj bandi i sa pukom u ruci uestvovali u napadu na Veliku Kla
duu, u grupi bande koja je izvrila pljakanje magacina MNO u
Maloi Kladui.
Optueni Deli Ale, Durmi Arif i Barjaktarevi Ramo, to su
6.
maja 1950. godine pristupili oruanoj bandi i kao pripadnici iste
uestvovali
u
pljakanju
magacina
predvojnike
obuke
MNO
u
Maloj Kladui, a zatim u napadu na Veliku Kladuu gdje su ues
tvovali u napadu na organe narodne milicije u Salakovcu.
Optueni
Medved
Mile,
Medved
Jure,
Barjaktarevi
Sejdo,
Durmi Husein, Alagi Hasan i Kendi Haso, to su, nakon to su
saznali za oruanu bandu i njene ciljeve, istoj pristupili i 6. maja t.
g. uestvovali u akciji na Maloj Kladui i Velikoj Kladui, optueni
Alagi jo i to to je pozivao druge ljude u ovu akciju, kojom prili
kom je opljakan magacin MNO u Maloj Kladui.
Bai Hasan i optueni Barjaktarevi Alaga, to su 6. maja t.
g. pristupili oruanoj bandi i akciji na Veliku Kladuu u grupi ban
dita koja je izvrila pljakanje magacina MNO u Maloj Kladui.
Odmjeravajui
kazne
pojedincima,
Kladuane
su
na
osnovu
l. 4. st. 1 ZKND u vezi l. 28. t. 1, 2, 6, 7 KZ, u vezi l. 66 KZ i l.
27 st. 2, l. 37 KZ; te l. 89. st. 1 ZKP sudili i osudili:
1.
Tabakovi Mehmeda i Barjaktarevi Nezira na kaznu smrti
strijeljanjem,
trajan
gubitak
graanskih
prava
i
konfiskaciju
cjelo
kupne imovine.
2.
Sulejmanagi
Sulejmana,
Jui
Hasiba,
Dani
Mehmeda,
Sagrkovi Ibrahima, (nije rije o Ibrahimu ve o Daferu radi
se o tehnikoj omaci u presudi), Barjaktarevi Rama na kaznu li
enja slobode s prinudnim radom u trajanju od po 20 godina na
gubitak graanskih prava u trajanju od po 5 godina i to: a) biraog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim or
ganizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na
dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
3.
Sadikovi Mustafu, Behri Beira, Bai Rama, Deli Husu
i
Barjaktarevi
Hasana
na
kaznu
lienja
slobode
s
prinudnim ra
dom u trajanju po 18 godina na gubitak graanskih prava u traja
nju od po 5 godina i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i
vrenje
funkcije
u
drutvenim
organizacijama
i
udruenjima,
v)
prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu
i konfiskaciju cjelokupne imovine.
23 Cazinska buna
329
331
'*) CAVS, 308/5051. Na dopisu je datum 2. VII 1950. godine, ali se oito radi o
junu i ne o julu mjesecu, tj. u pitanju je greka nastala prilikom kucanja.
!7) Spisi suenima 3. juna nalaze se u fasciklu k. 307/50.
332
336
>0) Za razliku od Albina ibenika Enver Krzi nije bio spreman autoru svjedoiti o
vojnom suenju u Cazinu.
5I) Po Zakonu o vojnim sudovima, l. 7. (SI. 1. FNRJ, br.105 od 10. XII 1947) u po
gledu pravne pomoi, naela, postupka i suenja te u ostvarivanju zadataka vojnih sudo
va primjenjuju se propisi koji vae za redovne sudove. Tako je, u ovom sluaju vaio
337
339
345
svojim izlaganjem ak znatno umanjio znaaj tog dijela Groznikovog izlaganja? A taj dio Groznikovog izlaganja je u zapisniku za
biljeen na sljedei nain: U pogledu odmeravanja kazne istie da
smo svi pod utiskom dogaaja, da vlada nervoza, to ometa da bi
ovek mogao trezveno da gleda na stvari. Tokom vremena druga
ije e se gledati na optuene kao izvrioce krivinog dela, treba se
obazreti na decu, koja e upitati gde su njihovi roditelji poli. Sud
treba da se izdigne iznad te nervoze i afekta, jer on sudi za istoriju
u kojoj stalna mena je. Jedino veliko izlaganje na vojnom suenju
u Cazinu! Jedino neideologizirano, jedino humano, jedino filozof
sko! Dr Anton Groznik, Cazinjanin, jedini je branio na svih osam
procesa. Bio je branilac koji se sigurno i duom unio u zadatak,
dok su svi-'ostali, bilo vojni ili civilni, u Cazin na suenje doli po
slubenoj dunosti i svoj posao odradili kao takvi.
No, kakvi su bili efekti Groznikove odnosno odbrane u cjeli
ni? Smatram da je, iz vie razloga, od presudnog znaaja na od
mjeravanje kazni bila argumentacija i utisak koji je ostavila ekipa
branilaca u cjelini, ukoliko je naravno rije samo o dejstvu odbra
ne. Naime, nisam sigurna da je odbrana, tj. da su tri branioca, i za
ista imali mogunost da nezavisno utiu na sudsko vijee. Nisam
sigurna da nije bilo i raznih vansudskih pritisaka, o kojima meu
tim, ne mogu govoriti vie, jer su ipak nedokazivi. Osim, ukoliko
se principijelno prihvati teza, ve jednom izreena, po onoj narod
noj i u Bosni nastaloj: kadija te tui, kadija te sudi, a u ulozi ka
dije prepozna Drava. O ulozi Drave ipak na drugom mjestu. I
temeljitije.
Presude grupi optuenih na zadnjem procesu bile su, prema
oekivanjima, i najtee. Prihvaene su kvalifikacije iz optunice pa
su prva estorica i okrivljeni kao inicijatori i organizatori stvara
nja oruane bande i izvoenja neprijateljske oruane akcije, a
preostala desetorica kao njihovi istaknuti pomagai i uesnici u
njoj... I navodi krivice podincima nalikuju gotovo kao jaje jajetu
navodima iz optunice te bi njihovo iznoenje predstavljalo nepot
rebno ponavljanje pa ih ovdje izostavljam. Svi su okrivljeni po ve
nam dobro poznatim takama 7 i 13 iz lana 3 ZKND. Prva sed
morica optuenih kanjeni su maksimalno: Boi Milan, ovi
Ale, Boi Nikola, Miljkovi Mile, Karaji Ramo, Keki Hasan,
Starevi Stojan osueni su na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gu
bitak graanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine. Trojica,
Beganovi Selim, Karaji Hasica i Bajramovi Osman osueni su
na najvie mogue vremenske kazne, uz odgovarajui tj. petogo
dinji gubitak graanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.
346
347
*) CAVS, 308/5049.
) Svjedoenje Nikole i Steve Boia dato Ahmetu oviu, u ljeto 1990. godine, u
a. a.
.350
351
354
356
360
Glava etrnaesta
PREKRAJNO KANJAVANJE
Za ustanak protiv drave odnosno za neprijateljsku akci
ju na Krajini u maju 1950. godine, na vojnosudskim procesima u
Cazinu i Slunju sueno je samo onima za koje je ocijenjeno da su
najvei i vei krivci. Veina uesnika, meutim, nije osuena voj
no.
U ranijem pokuaju rekonstrukcije reakcije dravnih organa
na urevdanski" ustanak seljaka sa Cazinske krajine ustanovila
sam da je ta reakcija u pogledu kanjavanja pobunjenika bila dvoetapna. U prvi mah, nakon njihovog hapenja i dovoenja u Cazin,
po vrlo kratkom postupku koji je proveden u prostorijama Sreskog
narodnog odbora, gdje su krivlji odreeni za sobu 1 a manje kri
vi za sobu 2, veina seljaka ustanika kao malo kriVa putena
je kui. No, oni su evidentirani, te bi kao takvi bez obzira kolika i
kakva je bila njihQva stvarna umijeanost u dogaaj, sigurno kasni
je snosili odreene negativne posljedice, i na ekonomskom i na po
litikom planu. Meutim, njihovo putanje kuama u onom mo
mentu je ipak znailo da nee biti direktno sudski gonjeni. Ali ka
ko je, da se podsjetimo, odozgo nareeno da se imaju svi ues
nici strogo kazniti, putanje kuama veine shvaeno je kao gre
ka, te su poduzete ve opisane mjere da se oni vrate, da ih se opet,
ovaj put dobrovoljno, okupi. U tome su tada odluujui politiki
faktori u Cazinu, uglavnom zbog dogaaja specijalno sa strane
pridoli oficir Udbe, i uspjeli. Naime, ve kuama puteni seljaci,
ne sumnjajui u neku opasnost, odazvali su se pozivu da se u zaka
zano vrijeme okupe pred mjesnim uredom u svojim selima radi do
bivanja nekih novih uputstava. Ovako okupljene vlast je opet
uhapsila. No, s obzirom na nepostojanje ili ve unitenje dokume
nata U vezi sa ovim novim hapenjem, pretpostavljam da moda
25 Cazinska buna
361
J)
362
4)
25*
363
na, pa bilo ono stvarno osnovano ili ne, bilo je kobno za svakog
okrivljenog. Provjeravanja nije bilo ni na razini vojnog, a kamoli
prekrajnog suenja.
Za provoenje postupka prekraja suenja u ono vrijeme nisu
postojali specijalizirani pravosudni organi. Suenje po Zakonu o
prekrajima valjda se je pri pominjanju tog zakona mislilo na
Osnovni zakon o prekrajima donesen krajem 1947. godine bilo
je u nadlenosti administrativnih komisija koje su postojale pri
sreskim narodnim odborima. Naime, s obzirom da se proporcio
nalno najvei broj graanskih prekraja na selu odnosio posebno
na povrede propisa iz oblasti tzv. obaveznog otkupa poljoprivred
nih proizvoda, to je zakonodavac jo 1945. godine za oito i oeki
vano neispunjavanje zakonskih odredbi o otkupu Zakonom o suz
bijanju nedoputene pekulacije i sabotae, predvidio i odgovara
jue pravne sankcije. 5 ) Te su se sankcije, kad je otkup u pitanju,
vremenom, posebno od 1947. godine, stalno pootravale, a za rea
lizaciju kaznenog postupka bile su zaduene tzv. administrativne
komisije, zvanino komisije za prekraje pri SNO-ima. Te komisi
je bile su 1950. godine vezane, vertikalno, za Vijee za prekraje
pri Ministarstvu za unutranje poslove, da bi bile od 1952. godine
najvia nadlenost po liniji prekrajnog suenja centralizirana u
tada ustanovljenom Upravnom odjeljenju Vrhovnog suda NR
BiH, svjedoi Kota Kova, dugogodinji arhivski radnik u Cen
tralnoj arhivi vojnih sudova, dobar poznavalac poslijeratnog pra
vosua openito. 6 )
Koje su konkurentne kaznene odredbe primijenjene u sue
nju manje krivima za Bunu 1950? Do sada smo se sreli uglav
nom sa tri u to vrijeme vaea zakona koji ureuju tematiku ka
njavanja: ZKND iz 1946, KZ iz 1947, ZKP iz 1948. Nijednim od
njih nije predvien tzv. drutveno-korisni rad, kazna koja je odre
ena u rjeenjima manje krivim iz ove Bune. Zanimljivo je da
ova kazna nije predviena ak ni Osnovnim zakonom o prekraji
ma, s kraja 1947. godine. 7 ) Zakona, dakle, koji bi, po logici stvari,
trebalo da bude primijenjen u postupku protiv naih pobunjeni
ka koji, svi do jednog, i ne samo oni, u kasnijim sjeanjima svjedo
e da je to bilo prekrajno suenje. Vidjeli smo, takoer, uosta
lom, da i sva sauvana dokumentacija iz 1950. godine pominje
prekrajni postupak, prekrajno suenje ili samo prekraj5)
uneeno. Najvie takvih upueno je na rad u Drvar, u rudnike Kakanj, Breza, Zenica itd. Oni su se nakon izdrane kazne povratili
kuama a neki su ostali i da rade kao rudari. 9 )
Slino gotovo do u detalje svijedoi i tadanji uitelj u Vrnograu, Smail Topi. Posebno istie, tako, primjer Jakupa Keserovia
iz sela Trnovi kod Velike Kladue, koji nije imao nikakve veze sa
Bunom, ali je ipak proao kao da je bio pobunjenik. Keserovi bio
je od 1943. aktivista u NOR-u, a 1950. odbornik. Domainstvo bi
lo je dosta bogato za one prilike. Imali su par konja, nekoliko
krava i vie ovaca. Kako se Keserovi protivio mjerama otkupa
uhapen je i osuen na dvije godine drutveno-korisnog rada, koje
je proveo, skupa sa pobunjenicima iz 1950. godine, u Brezi. Istov
remeno, porodici koja je ostala u selu oduzeta je stoka, osim dvije
krave, kao i sav poljoprivredni inventar. Tako, makar nije bio
uesnik bune, Keserovi i njegova porodica proli su kao i da je
bio jedan od njih 9 ). I ovaj primjer pokazuje da je vlast pobunu is
koristila ne samo kao pogodan momenat da se obrauna sa svim
zemljoradnicima koji su e protivili mjerama otkupa, ve i da se
okomi na takve seljake od kojih se ima ta oteti, s kakvim smo se
tvrdnjama i konstatacijama, uostalom, ve i do sada nerijetko sre
tali, a o tim i takvim bezobzirnim uzimanjima od bogatijih bie
kroz nekolicinu svjedoenja jo govora.
injenica da su vlasti iskoristile priliku pobune pa drutveno-korisnim radom kanjavale i mnoge druge seljake koji nikak
ve veze nisu imali sa dogaajem, moe se ubrajati u za ono vrijeme
uobiajeno ponaanje organa vlasti. Vie je poznato, paralele radi
kako su i koliko je posve nedunih ljudi u Jugoslavi kanjavano
po liniji Informbiroa. Ali, i cazinska buna bila je zloupotrebljena. Mada je, tako sigurno dobro pretjeran broj od 1200 ljudi,
za koje 1950. godine svjee demobilizirani oficir iz Osretka, sela
blizu Cazina, Zivko Banjac, etiri decenije kasnije kae da su zbog
bune upueni u Brezu, meu kojima je bio i on sam, injenica je da
ih je stvarno ba zbog bune bilo nekoliko stotina a moda jo toli
ko i zbog etikete bune 10 )
Sam postupak prekrajnog kanjavanja nije, ini se, na sva tri
sreza u praksi proveden na istovjetan nain. Vidjeli smo da su na
kladukom srezu rjeenja (radilo se o praznim formularima) potpi
sivana od lanova komisije za prekraje bjanko, da bi se broj
Pismeno svjedoenje Mie Carevia iz avgusta 1989. godine u a. a.
) Iskaz Jakupa Keserovia, dat Smailu Topiu u februaru 1991. g. u a. a.
,0) Veernje novine, Sarajevo, Feljton o Cazinskoj buni, nastavak od 9. i 10. 6.
1990. godine.
366
i
368
369
gog propisa, openito nije bilo ono kanjavanje koje sam narod
za razliku sigurno od ljudi individualno pogoenih i sa razlo
gom dobro pamti. Jer, prekrajno kanjavanje bilo je zbog opte
privredne i posebno politike situacije prema selu i inae u onim
godinama oko 1950. godine u Jugoslaviji svakodnevna pojava. Za
razliku od vojno suenih kojima je, ako su jo decenijama ivjeli,
etiketa pedesetara ostala, pa i lijepljena uz ime praktino jo e
tiri decenije, prekrajno sueni za Bunu su se vjerovatno utopili
u ogroman broj drugih prekrajno kanjavanih i poslije Bune. Taj
broj se, izgleda, ne smanjuje. To je vidljivo iz vie sauvanih doku
menata narodnih odbora iz prvih mjeseci 1951. godine. U'zimskim
mjesecima se zalihe hrane inae tanje, potranja za itom i hranom
openito je vea, cijene ita i brana, odreivane administrativno,
vie. 17 ) S tim u vezi su i razumljivi konkretni podaci o zemljorad
nikim neizmirivanjima administrativno utvrenih otkupnih oba
veza. Komisija za prekraje SNO Velika Kladua izvjetava, tako,
poetkom marta 1951. godine Oblasni narodni odbor Banjaluka
da je nastao znatan porast dijela prekraja, da je ostalo iz janua
ra nerijeeno 53 od 106 predmeta, a u februaru 105 novih.
Prekraji su se veinom odnosili na povredu propisa iz oblasti oba
veznog otkupa mesa i masti. 18 ) I cazinska Komisija za prekraje u
martu 1951. godine konstatuje da je po prekrajnoj liniji u odnosu
na januar u februaru 16 predmeta vie. 19 )
Ovim malim ekskursom u vrijeme neposredno nakon Bune ni
sam htjela samo pokazati kako se prekrajno suenje Seljacima na
stavlja, pa se tako na neki nain gube oni koji su 1950. godine
Sueni samo za Bunu, ve sam bar uzgred, eljela ukazati da je os
nova za motiv, koji je u sutini 1950. na Krajini i okupio seljake na
pruanje otpora protiv postojeeg poretka, i dalje ostala. Sigurno
su teke represivne mjere Drave na pobunjenikom terenu dopri
nosile samo jaanju mrnje naroda protiv takve narodne, njinove drave. No, bune skoro na ovim terenima vie nije moglo biti.
Prekrajni postupci protiv seljaka u ovim krajevima nakon Bune
samo mogu biti izraz njihove stvarne teke neimatine i bijede a ni
kako bilo kakvog protesta protiv Drave. Jer, sve to se desilo
1950. godine svima je dobro natjeralo strah u kosti.
,?) V. KrinikBuki, Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju na pod
ruju Bosanske krajine 19451948, Institut za istoriju u Banjaluci, 1988. Vidjeti poseb
no potpoglavlje Cijene, 304308.
) ABK, f. Oblasnog narodnog odbora Banjaluka, k. 120, bb, Izvjetaj o radu Ko
misije za prekraje SNO V. Kladua od 8. 3. 1951. godine.
) Isto, izvjetaj od 10. 3. 1951. godine.
Glava petnaesta
taj tretiran bar dijelom i kao kazna za nebudnost i si. u Buni jer
je zbog toga i iskljuen 1950. godine iz Partije. Sluaj Adema Pja
nia bio je, meutim, pomalo kontradiktoran jer je, prema prvim
ocjenama OK, od tog organa predvien da kao jedini ak ostane u
SK Cazin. 8 ) Na odluku o iskljuenju iz Partije Pjani se alio. 9 )
Uskoro je vraen u Partiju. Pjani je, inae, u ljeto 1950. godine sa
enom i djetetom iz Cazina krenuo pod normalnim okolnostima,
kamionom i sa svim stvarima koje su mogle stati u njega. 10 ) Dalja
sudbina A. Pjania i njegove porodice je, mislim, ba Bunom bila
odreena. Moda se inae nikada ne bi vratio u uitelje, niti na
putao Cazinsku krajinu. Nakon Srpca, uiteljovanje je nastavio u
Karanovcu kod Banjaluke (i drugdje), pa zatim dokolovavanjem
postao ak uvaeni profesor na Pedagokoj akademiji u Banjalu
ci. 11 ) Zanimljivo je, uzgred, pomenuti da je Sulejman Smlati iz se
la Luka (Peigrad), poznat pobunjenik, vojno osuen na ak 10
godina robije 12 ) nakon svih ivotnih peripetija, nakon to je i do
ktorirao na banjalukoj Pedagokoj akademiji dugo godina radio i
postao poznati strunjak u oblasti geografije i urbanizma. Moda
je na neki nain i njemu Cazinska buna pomogla u ivotu.
No, takvi su ipak bili rjei. Kanjavanje se uglavnom negativ
no odrazilo na veinu kanjenih. Povjerenik cazinskog odjeljenja
unutranjih poslova Hase Beganovi kanjen je na dvije godine
drutveno-korisnog rada, nakon ega se iz Breze vratio u Cazin.
Nije se, meutim, vratio Rasim Kurtovi, sekretar SNO-a Cazin,
kanjen istom kaznom. Nakon njenog isteka ostao je tamo i jo
dan-danas ivi u Brezi. U Brezi je nakon izdrane kazne, ostao da
ivi npr. i erif Kajtazovi, povjerenik SNO-a Cazin, kao jo i do
sta drugih Cazinjana, svjedoi Suljo uni. 13 ) Sigurno su tome do
prinijeli razliiti razlozi. U rudnicima Brezi ili Kaknju dobili su po
sao ili nastavili raditi na nekim drugim radilitima. Moda su nji
hov povratak na rodnu Cazinsku krajinu sputavali i izvjesni psiho
loki momenti. Plaili bi se, recimo, tamonjeg prijema, poprijekog
gledanja, vjerujui da bi ih u ivotu i radu na Cazinskoj krajini
mogao pratiti neki nametnuti osjeaj sramote a i diskriminatorski
postupci vlasti. S druge strane, mnogima se njihov zaviaj grdno
*) Isto.
) ABK, f. SK Srbac, 1950, k. 7, 206. Dopis SK Srbac SK-u Cazin po pitanju albe
Adema Pjania.
I0) Sjeanje Vahide Pjani (supruge Ademove) dato autoru, u a. a.
) Isto.
) CAVS, k. 305/50.
'*) Svjedoenje Sulje unia, dato autoru, u a. a.
374
376
i
26 Cazinska buna
377
godine.
>l)
379
380
381
45)
382
Glava esnaesta
J)
ne.
383
385
a.a.
) Biljeke Ugljee.Danilovia (kopija), u a.a.
) Pismo U. Danilovia od 15. oktobra 1990. godine.
387
388
J0)
) Sjeanje H. ovia.
) Isto.
) Sjeanje Hasana Hadipaia dato autoru u oktobru 1989, u a.a.
) Sjeanje Ale krgia dato autoru u julu 1990, u a.a.
390
392
393
Nakon vie od jedne godine ivota u izuzetno tekim uslovima posjetili su nas neki ljudi iz Sarajeva. (Jedan se zvao Ekrem.)
Ispitivali su nas o svemu, kako i od ega ivimo, ta loimo, napa
da li nas neko, ko i gdje radi i si. To sve su pisali u svoje notese.
Rekli su da za nas nisu znali, inae bi i ranije doli da nam pomog
nu. Bili smo prema njima nepovjerljivi, jer se za nas niko nije interesovao niti je ko pomagao. Bili su uporni obilazei i biljeei vie
familija o tekom ivljenju. Rekli su da prostorije u kojima spava
mo nemaju ni 1 m 2 po ovjeku. Odmah tu no odrali su sastanak
u Mjesnom odboru i sutradan nam je podijeljeno neto ita i takice onim koji nisu radili. Tad nam je bilo neto lake. Zadnja kua
u kojoj smo stanovali bila je po prianju kua biveg umara koji je
takoe odselio. Ovdje su me jedno jutro obavijestili da doem u
Mjesni odbor, a pozvali su predstavnike i drugih familija. Strah je
ponovo zavladao meu nama, jer se proulo da e nas ponovo vo
diti u neku drugu sredinu. To je bilo pred Novu godinu i otru zi
mu. U odboru su nas propitivali o brojnosti familije, bolesnim, sta
rim, zaposlenim i si. Rekoe nam da e najugroenije familije vra
titi u Cazin i da se pripremimo. Meni su saoptili da se sigurno vra
am da spremim familiju i da e me besplatno prebaciti kamionom
iz mog preduzea do voza, a i dalje obezbijediti besplatan prevoz.
Pohvalno su govorili o nama kao ljudima i radnicima i da smo za
sluili njihovu brigu. Tako je i bilo. Za nekoliko dana doao je ka
mion, ali i snijeg. Kao i u dolasku kamioni puni djece i staraca sa
mo ovaj put bez plaa sa smijehom i pjesmom i do CazinSrbljana gdje nas je doekao snijeg do pojasa. Prevoza do Cazina nikak
va. Kad se svanulo pojavili su se privatni prevoznici sa saonicama.
Smjestila sam kod jedn 9 g stvari i djecu manju, a ja sa odraslim
krenula sam pjeice do Cazina. Pred no smo stigli u Cazin gdje
smo se smjestili kod familije Bilki (mua moje Starije zaove). Pre
noili, osuili, odmorili i jeli, a onda ujutro u petak otila sam
na pijacu i kupila limenu pe varcakua da bin mogla zagrija
ti bar jednu sobu. Bilki je mojim djeverovima javio da dou saoni
cama, po nas i oni su doli. Bila je no kad smo stigli u Liskovac.
Doekao nas je moj brat Ferid koji je odmah osjekao jednu ljivu i
pripremio drva za loenje. Djecu smo slali kod strica na spavanje,
ali ovi od radosti nisu htjeli izuzev dvoje najmlaih. Ni ove noi
nije bilo spavanja. San je poremetila hladnoa zimska i radost bo
ravka na svom ognjitu. Ujutro su dole komije sa hranom. Za
na povratak se nije znal 9 pa oni koji su mislili da se neemo nikad
vratiti i brzo su raskrmili nau imovinu bili su neprijatno iznenae
ni.
27*
395
Sjeanje Bejze ovi zapisao njen sin Ahmet u maju 1990, u a.a.
) Sjeanje Hanife Beganovi dato autoru u julu 1990, u a.a.
) Sjeanje Paime ari dato autoru u julu 1990, u a.a.
Jl) Sjeanje Kino ari dato autoru u julu 1990, u a.a.
) Sjeanje Hanke Nadarevi dato autoru u julu 1990, u a.a.
396
U Sitnee na Srpcu protjeran je sav turli, tu su bili i Kladuani, a porodice iz Srpca bile su u Martincu i Noikom. Nas 15ro Triia otilo je iz turlia za Srbac. Nekoliko ih tamo umrlo
od gladi, Rekan Mujagi npr. Tjeralo nas da radimo u dravnom
dobru. U poetku nije nita davalo, kasnije malo bonova i si. Vrlo
dobri ljudi iz Srpca. Uvijek udijelilo komad kruha. Od drave ni
ta. Sjeam se protjeranih porodica Dede ovia, Salima Bilkia,
abanagi Huseina, Dehverovi Mujage, Dehverovi Muharema, Beirevi Medana. Raselilo nas na 23 mjesta. Ja dolazio kriom desetak puta iz Srpca u Cazin i pjeke ponesem neto ita ^
Srbljana pa nazad vozom za Srbac, sjea se Trii Began, brat Ra
min, koji je osuen na 20 godina. 33 )
Izgleda da se ve pominjani kriterij za iseljenje porodica u Sr
bac, osuda Vojnog suda od preko 15 godina, nije uvaavao u svim
sluajevima. ari Hasan, osuen na 18 godina lienja slobode s
prinudnim radom kazuje da njegova porodica nije ila u Srbac
zbog brata mu koji je bio odbornik, pa je zato Hasanova porodica
poteena. 34 ) Porodica jo jednog aria, Ale aria, osuenog na
17 godina robije takoer nije otjerana u Srbac. 3 *) Po drugoj strani
Srbac je prola porodica Velage (Mujaginog) Dervievia koji je
bio, inae, suen samo 18 mjeseci, na Brezu. Vjerovatno je bilo
na Cazinu jo nekih slinih sluajeva ali bi bilo za njihovu tanu
identifikaciju potrebno obimno istraivanje koje moda vie nije ni
izvodivo.
Da pomenuti kriterij od 15 godina robije lica ija porodica
onda treba da se protjera u Srbac, nije bio ba vrst, potvruje i vi
e primjera sa kladukog sreza. Prema sjeanjima koja je 40 godi
na kasnije prikupio Smail Topi, na visoke vremenske kazne, na
po 18 godina, osueni su s podruja Male Kladue Dizdarevi Os
man, Dani Medo i erimovi Redo, a njihove porodice nisu
uznemiravane. Ni dvije porodice sa Johovice, Agice (Osmanov) i
Hasana (Ramin) Barjaktarevia, nisu protjerane, makar obojica bi
li osueni, prema sjeanju, na po 20 godina zatvora. A s podruja
Vidovske ak je bilo, opet po sjeanju, etvoro onih sa kaznama
od po 15 18 godina ije porodice nisu prinudno iseljene, i to:
Osmana Bajramovia, Huseina Juia, Memije Kendia i Mustafe
Bajramovia. I mada usporedba sjeanja i dokumenata na visinu
kazni pojedinaca potvruje nepreciznost sjeanja, ipak velikih od
) Sjeanje' Begana Triia dato autoru u julu 1990, u a.a.
Sjeanje Hasana aria dato autoru u julu 1990, u a.a.
,s) Sjeanje Ale aria dato autoru u julu 1990, u a.a.
>4)
397
398
godine.
402
403
Porodice iz Liskovca:
starjesina
Abdi Ahmet
Abdi Bajro
Abdi Hasan
Abdi Husein
Abdi Mehmed
Abdi Sulje
Beganovi Hasan
Beganovi Ibrahim
Beganovi Memaga
ovi Ale
ogi Mehmed
ogi abo
Kovaevi Mae
Kovaevi Mue
Miski Sulejman
Mujaki Rekan
Mujaki Beir
Mujaki Hasan
Mujaki Hasib
Mujaki Hasan hadija
ari Hajdar
ari Hasan
ari Ramo
ari Sejdo
ari Sulejman
ari Velaga
ari Mustafa, udovica
15
8
8
6
10
7
6
9 (1 umro u Srpcu)
8 (1 umro u Srpcu)
9
6
8
9 (jedno umrlo)
7
4 (Rekan umro u Srpcu)
4
8
5
6
6
3
4
6 (ena umrla u Srpcu)
10
5
2
404
Porodice iz turlia:
starjeina
Beirevi Nazif
Bilki alim
ovi Dedo
Dervievi Muharem
Dervievi Mujaga
Odobai Suijo
abanagi Husein
Topagi Suljo
Trii Imir
7
7
6
7
10
15
ukupno porodica: 9, ukupno lanova: 73
3
10
6
7
5
5
ukupno porodica: 7, ukupno lanova: 46
Porodice iz Trca:
broj lanova porodice
starjeina
8
Harba Huse
7
Mehonji Fehim
7
Mehonji Mahmut
5
Nadarevi Arif
10
Nadarevi Huse (Haseija)
5
Nadarevi Ibro
9
umar ulaga ___________
ukupno porodica: 7, ukupno lanova: 51
s' Porodicu Dehverovi Hase tadanji predsjednik MNO turli opisuje, kako
smo vidjeli ranije, kao jedinstvenu i mnogobrojnu (25 lanova) dok porodica Beganovi
identifikuje 4 porodine starjeine Dehverovi (sa ukupno 23 lana). U oba sluaja radi
se ipak o priblino istom broju protjeranih ljudi.
405
Porodice iz Peigrada:
starjeina
Buljubai Huse
Smlati Suljo
7
7
5
5
8
4
5
10
Porodice iz oralia:
starjeina
Huremagi Agan
Kapi Hase Sari
Porodica iz Kapia:
starjeina
Kapi Husein
Porodice iz Mutnika:
starjeina
Hui Hamid
Hui Hasib
Hui Husica
Hui Ibrahim
Hui Mumin
Hui Ramo
4
6
7
ukupno porodica: 6, ukupno lanova: 34
Porodice iz Todorova:
starjeina
broj lanova porodice
Behri Beir
4
Jui Alaga (Fejzin)
2
Jui Bajro zv. Bajraga
8
Jui Hasib (Main)
4
Sulejmanagi Sulejman (Suljagin) 7
Tabakovi Mehmed
6
ukupno porodica: 6, ukupno lanova: 31
Porodica iz Vidovske:
starjeina
broj lanova porodice
Bajramovi Osman____________5 (otac, mati, 2 brata i snaha)
ukupno: 5
408
Bai Mustafa
Bai Ramo
Bai erica
7 (ena i 6 djece)
1 (ena)
___ 1 (ena)___________
ukupno porodica: 5, ukupno lanova: 16
Porodica iz Trnova:
starjeina
lanova porodice
Karaji Ramo ____________________ 2 (ena i dijete)_______
ukupno: 2
Porodica iz ijmatca:
starjeina
emi Arif
lanovi porodice
_______________ 5 (ena i 4 keri)_______
ukupno: 5
409
Glava sedamnaesta
SUDBINA OSUENIKA
U kontekstu svih ovih dogaanja nakon Bune jo je jedna te
ma takoer nezaobilazna pitanje pojedinih sudbina. Rije je o
vojno suenima na dugogodinju robiju, na konfiskaciju njihove
imovine i dr. Te smo ljude ostavili, da se podsjetimo, nakon iz
reene presude, na osam cazinskih i jednom slunjskog vojnom
procesu, odnosno u trenutku kada su osuenici iz Cazina deportovani za zeniki i sarajevski zatvor, a slunjski, prema iskazima svje
doka za onaj u Staroj Gradici. ta bi sa njima dalje? Bilo bi ne sa
mo preambiciozno ve i objektivno nemogue pratiti svaiju poje
dinanu sudbinu. No, sauvana, takoer vojnosudska, dokumenta
cija omoguava ipak dobar uvid posebno u pogledu trajanja iz
dravanja zatvorskih kazni.
Ali, na prvom mjestu potrebno je da se upoznamo sa sudbi
nom na smrt osuenih, njih 16 sa Cazinske krajine i dvojice sa
slunjskog sreza. Dakle njih ukupno 18 a ne.20, tj. 17 sa Cazinske
krajine i 3 sa slunjskog sreza, kako proizlazi iz izvjetaja pukovni
ka S. Filipovia i D. Lauevia. To su bili: Milan i Nikola Boi te
Mile Miljkovi Branko iz sela Crnaje. Ale ovi iz sela turlika
Platnica, Dedo ovi Mulan, Agan Corali i Muharem Dervievi iz sela turli, ulaga umar iz sela Trac, Hasib Beganovi iz
sela Liskovac, Husein Zenkovi iz sela Krivaja, Husein Kapi iz
sela Kapii (svi cazinski srez), Ramo Karaji iz sela Trnava (u dru
goj zvaninoj dokumentaciji to se selo ne naziva Trnava ve Trnavi), Hasan Keki iz sela Mala Kladua, Nezir Barjaktarevi iz sela
Gornja Vidovska (po sudskoj dokumentaciji rije je o Gornjoj Vidovskoj, a sama porodica Barjaktarevi svojim tadanjim mjestom
prebivanja smatra Johovicu. Zaselak Barjaktarevii je izmeu sela
Gornja Vidovska i sela Johovica, pa je tako bilo mogue tumaiti
28*
411
pripadnost ili jednom ili drugom selu. Iz istih razloga Alu ovia
tretiralo je ili kao stanovnika sela Liskovac ili kao stanovnika sela
turlika Platnica) i Mehmed Tabakovi iz sela Todorovo (svi srez
Velika Kladua) te Mile Devrnja i Nikola Beukovi, obojica iz sela
Koranski lug (slunjski srez).
Prema sauvanoj sudskoj dokumentaciji svi su oni, osim M.
Devrnje, jo na kraju glavnog sudskog pretresa najavili albe na
ove presude. Prema svjedoenjima, etiri decenije kasnije, vie njih
je na sudu izjavilo da se nee aliti na presudu. Tako, prema Stevi
Boiu npr. odbili su da se ale M. Boi i A. ovi, dakle obojica
na smrt osuenih, ali i on S. Boi (17 godina robije) i valjda jo
neki. Ismail Ajki, jedan od onih takoer osuenih na najduu vre
mensku kaznu zatvora, svjedoi o ak jednom verbalnom duelu iz
meu M. Boia i advokata Groznika po pitanju albe na presudu
u momentu nakon njenog izricanja na glavnom pretresu. Po Ajkiu, desilo se slijedee. Sudija pita Milana hoe li se aliti na kaznu
(kaznu smrti strijeljanjem), a ovaj odvrati: Neu. Umijea se ad
vokat: Ja u se aliti. Milan mu odbrusi: Nenla se pravo aliti
protiv moje glave. Autor je, meutim, duan pomenuti, da je mo
gao Ajki $voju priu zasnovati samo na nekom posrednom izvo
ru, poto on nije lino prisustvovao momentu izricanja presude na
procesu 6. juna (sueno mu je u jednoj ranijoj grupi).
Kako bilo da bilo, u zakonskom roku od osam dana albe
svih na smrt osuenih, osim Devrnjine (napisane uglavnom po bra
niocima) dostavljene su Vojnom sudu u Sarajevu, odnosno Voj
nom sudu u Zagrebu. Ti sudovi su naime bili propisani posrednici
adresiranom subjektu Vrhovnom vojnom sudu. Po Zakonu o
vojnim sudovima Vrhovni vojni sud bio je druga i istovremeno za
dnja predviena vojnosudska albena instanca: Protiv odluka
prvostepenih vojnih sudova doputena je alba Vrhovnom vojnom
sudu. 1 ) S obzirom da je sada rije samo o na smrt osuenima tre
ba jo dodati da su sve takve presude obavezno morale biti po
tvrene od strane Vrhovnog vojnog su<da: Presude prvostepenih
vojnih,sudova kojima su izreene smrtne kazne, bez obzira da li je
protiv njih podignuta alba ili ne, pravosnane su tek kada ih po
tvrdi Vrhovni vojni sud. 2 )
Sve albe, osim one Nikole Beukovia, otkucane su na pisaoj
maini. No, prisustvo branilaca u stvaranju albi vidi se, meutim,
posebno iz samog njihovog teksta koji je tekst svih cazinskih
') SI. 1. FNRJ, br. 105 od 10. decembra 1947, l. 6, st. 1.
Isto, l. 6, st. 4.
J)
412
SI.
) SI.
) SI.
Drave.
414
protiv naroda i
416
Nikola Beukovi (trei s desna) prvoborac, ovjek br. 2 hrvatskog dijela ustanka, lan
taba, rukovodilac akcije na slunjskom srezu. Lino pisao molbu za pomilovanje. Strijelja
22. 8. 1950. (sliku ustupio Petar Zinaji).
417
419
421
422
CAVS, 343/50, br. dopisa Udbe 5042. od 26. jula 1950. godine.
Hasib Beganovi, (prvi s lijeva) komandir 3. ete (liskovake) u Cazinskoj buni. Isticao se
u svim akcijama te na sudu sve redom priznao. Strijeljan 6. 11. 1950. (sliku ustupio sin
Hasan Beganovi).
29 Cazinska buna
425
427
m.
429
431
'
433
i
CAVS, 305/50102.
CAVS, npr. k 304/50101, od 19. aprila 1954. godine.
434
i
435
Isto.
CAVS, k 302/50 od 17. juna 1953. godine.
45) CAVS, k 307/5085, od 28. oktobra 1953. godine.
46) CAVS, k 305/50116, od 28. oktobra 1953. godine.
) CAVS, k 302/50, od 28. oktobra 1953. godine.
) CAVS, k 302/50103, od 27. juna 1953. godine.
49) CAVS, k 304/5082, od 6. juna 1953. godine.
so) CAVS 306/50113, od 19. novembra 1953. Nisu izvaeni podaci o pitanju sud
bine molbi za pomilovanje na svih osam vojnosudskih procesa, dok bi se u protivnom
moglo zakljuiti da su na dnevnom redu SIV-a bile takve molbe iz svih naih grupa.
44)
436
CAVS, k 301/50.
u a.a.
60) CAVS, k 343/50, uporediti vei broj spisa iz domena postupka za pomilovanje.
) Zakon o krivinim delima protiv naroda i drave, l.
439
l. 36 KZ
(1) Kazna konfiskacije imovine sastoji se u oduzimanju bez
naknade u korist drave celokupne imovine (potpuna konfiskacija)
ili tano odreenog dela imovine (delimina konfiskacija) fizikog
ili pravnog lica.
(2) Ako u zakonu nije izriito odreeno kakva e se konfiska
cija izrei sud moe izrei s obzirom na prirodu i drutvenu opas
nost dela i uinioca potpunu ili deliminu konfiskaciju. 62 )
Vojni sud je, kako dobro znamo, i onaj sarajevski (u Cazinu)
i zagrebaki (u Slunju) svim osuenim na lienje slobode s prinud
nim radom, bilo osuenim na smrt, na doivotni zatvor, 20 ili 5
godina robije, odredio potpunu konfiskaciju odnosno konfis
kaciju celokupne imovine. Ako se je i moralo po zakonu i imovi
nu konfiscirati, sigurno se nije svima osuenima moralo dosuditi
potpunu konfiskaciju. Zakon bi se zadovoljio i djeliminom kon
fiskacijom imovine. ta, znai, pokazuju i dokazuju u tom pogledu
odluke Vojnih sudova? Pokazuju i dokazuju da su djela svih osu
enih tretirana kao izrazito teka krivina djela, a poinioci istih
kao veoma opasni ljudi. Pokazuju, dalje, da je bio u pitanju jedan
linearni sudski pristup koji bi se, kao takav, sigurno mogao dovesti
pod znak pitanja. No, to ve nije stvar naeg razmatranja i ocjenji
vanja.
Meutim, za razliku od zatvorske, tj. glavne kazne, ija se re
alizacija prema sauvanoj vojnosudskoj dokumentaciji moe us
pjeno pratiti velikim dijelom gotovo za svakog pojedinog osue
nika, sasvim je druga situacija u pogledu mogunosti uvida u pro
blem provoenja presuene konfiskacije.
kripila je naime komunikacija u izvjetajima izmeu organa
vlasti na terenu, koji su inae trebali da obave taj posao, sreskih
sudova u Cazinu i Kladui te Vojnog suda u Sarajevu. Sreski sudo
vi u Cazinu i Kladui izvjetavali su o rezultatima konfiskacije ne
redovno, uglavnom tek odgovarajui na upite i insistiranja Vojnog
suda da se izvjesti o tom pitanju. Svakako nije se radilo samo o od
reenoj aljkavosti sreskih sudskih organa, ve, moda jo i vie, o
tekoama i sporosti prilikom realizacije samog ina konfiskacije
koji, s obzirom da se u stvarnosti godinama sprovodi, prerasta za
pravo u svojevrstan proces.
Kako je, s druge strane, u raznim prilikama i povodima posli
jeratna arhivska graa nekadanjih sreskih vlasti i Cazina i Kladue unitavana i ukljuno do poetka sedamdesetak godina uglav
) Krivini zakonik, l. 36.
440
Cazinska buna
441
444
Glava osamnaesta
446
447
O
slinom slavljenikom raspoloenju kao to je bilo ono u
Cazinu, javlja OK-u u Banjaluku i SK iz Kladue. Tamo se na
zboru okupilo oko 4.600 ljudi, uz zapaene mnogo enske musli
manske omladine. Otkriven je spomenik i poloeni vijenci na
grob palih boraca. Na fiskulturnom igralitu pripremljena je izlo
ba i prodaja industrijske robe, hrane i pia. Odrana je i konjska
trka. I to je valjda bilo najvanije, ocijenjeno je, kao i ranije za
Cazin, da je bilo raspoloenje naroda dobro. 10 )
Da, meutim, sve skupa moda ipak nije bilo tako, tj. da je
bar neko nepovjerenje visilo u zraku, otkrivaju glasine koje su se
tada i kasnijih godina provlaile u narodu, da Tito koji je onih julskih dana 1951. posjetio Drvar, Martin Brod, Biha, Krupu, Bo
sanski Novi i odrao govor na Kozari, u cazinski kraj navodno na
mjerno nije svraao, ljut zbog godinu dana ranijih tamonjih nemi
ra seljaka. 11 ) U svakom sluaju ostaje injenica da je Tito 1951. go
dine posjetio krajike dijelove Bosne i Hercegovine i Hrvatske, i
slunjski srez (!), a na Cazinsku krajinu zaista nije svraao.
Ekonomske prilike se na Cazinskoj krajini (pa i na Slunju)
nakon Bune, koja je njima preteno i uslovljena, jo vie pogora
vaju. Zahvaljujui, dodue, i nezapamenoj sui koja je u ljeto
1950. pogodila inae itavu Jugoslaviju. Trave uopte nije bilo, a
kukuruz je na itorodnom prijedorskom srezu iznikao iz zemlje
20 cm umjesto uobiajena 2 m. 12 ) Ali da i katastrofalne sue nije
bilo, zar bi se na Cazinskoj krajini bolje ivjelo nakon to je stoti
ne i stotine vojno i prekrajno ouenih ljudi, mukaraca pri naj
boljim fizikim sposobnostima, odstranjeno iz radova u poljopriv
redi? Zar bj se v moglo bolje ivjeti kad su, istovremeno, i dalje na
snazi omrznute mjere otkupa i mobilizacije radne snage, a proces
agrarne kolektivizacije kroz nametnuto i nasilno stvaranje selja
kih radnih zadruga, 1950. godine ak pojaan. To je posebno izra
eno na slunjskom srezu, mada je i na Cazinskoj krajini 1950. i
1951. nastalo vie SRZ nego to ih je ukupno bilo ranije. (U te dvi
je godine oformljeno ih je 14). 13 ) Tu je, zatim, bio i porez koji se
10)
Isto.
") O Titovim posjetama ovim krajevima upor. Arhiv Josip Broz Tito, II 1/24 i
II 2/28. O pomenytim glasinama u narodu svjedoio je autoru Devad Sabljakovi u
maju 1989, godine, u a.a.
) Sjeanje D. Boria, u a.a.
15) Informativni prirunik o Bosni i Hercegovini, 78, novembardecembar
1951. I na jednom i na drugom srezu stvoreno je po 7 SRZ. No, one su bile naroito na
Cazinu patuljaste i po veliini samih zadruga i po obimu unesene zemlje od strane
seljaka najmanje na banjalukoj oblasti.
449
451
godine.
2S) ABK, f. OK Banjaluka, k 30, Zapisnik sa savjetovanja sekretara SK U OK od
30. septembra 1950. godine.
) ABK, f. OK Banjaluka, k 39, Zapisnik sa sastanka SK Cazin, uz prisustvo la
nova viih partijskih organa, decembar 1950. godine. Nedostaje prva stranica Zapisnika
pa se ne moe utvrditi taan datum nastanka Zapisnika.
27) Isto. Cazinsko dravno poljoprivredno dobro, 1950. godine osnovano, bilo je
inae jedno od njih 23 u Bosni i Hercegovini. Njihova funkcija je mogla biti prije svega
oglednog karaktera jer su zauzimala samo 1,9% ukupne zemljine, 3,18% obradive i
1,23% svih sjetvenih povrina. Upr. Informativni prirunik o BiH, br. 56, septembar
oktobar 1951. godine.
454
457
458
Iskaz Azize Barjaktarevi dat Smailu Topiu u martu 1991. godine, u a.a.
Sjeanje urada Zeca dato autoru u oktobru 1989. godine u a.a.
) Sjeanje Dragana Misaljevia dato autoru u oktobru 1989. godine u a.a.
41)
31
459
460
461
) A. Ravli, Velika Kladua kroz stoljea, SO Velika Kladua, 1987, 370371 464
Glava devetnaesta
473
Da li su nekad kasnije konkretno saznali ili nauli tko je
izmislio i naredio iseljavanje porodica u Srbac? Koliko porodica i
koje (po mogunosti i koliko lanova porodica) je protjerano u Sr
bac? Kako je porodica Boia prola u Srpcu? Kada se vratila?
Stevini odgovori na ova pitanja bili su slijedei:
Na naem sastanku u Crnaji je odlueno da se ustanak digne
uoi 6. maja i promjene ovog termina nije bilo. Ovaj dogovor o da
nu i asu dizanja ustanka postignut je osam dana prije. O tome da
ustanak nee uspjeti i da nam nee stii pomo saznao sam 6. maja
od tri oficira i to u Coraliima (Begove kafane) koji su mene lino
i Alu obavijestili. U Begovim kafanama je bilo sjedite naeg glav
nog taba i tu su se trebale slivati sve informacije, vriti raspored
jedinica i slino. Sva nareenja su trebala odavde dolaziti. Ja sam
bio deurni u tabu i vidio sam da dolaze tri oficira preko brda (iz
pravca Liskovca), iziao sam pred njih, i samo su mi rekli da je
stvar propala i izgubili su se. U tabu su bili Ale i Branko Miljko
vi. Ale je na sat vremena prije dolaska oficira otiao u Mutnik,
gdje je bila rasporeena jedna jedinica. Moj otac je bio tada na Lojiki (prema Cazinu), direktno je komandovao sa jedinicama.
2a ustanak su znali svi politiari, a i drugi. Npr. Husein Dupanovi, sekretar Komiteta iz Banjaluke, na dan ustanka se naao
u Cazinu i tada je izjavio da je bio zarobljen od ustanika, a u stvari
bio nam je doao u pomo. Kasnije je bio suen.
Dan pobune 6. maj odreen je na zadnjem sastanku na Crnaji
i tada je reeno da e u isto vrijeme biti i u drugim centrima u Jugi,
i tu nije bilo dileme i odstupanja. Reeno je da e eventualne pro
mjene u tih 8 dana biti dojavljene, a ako se nita ne javi promjena
nema. Tako je i bilo. Pomjeranja datuma ustanka nije bilo. Za us
tanak u Makedoniji nismo znali. Istina, govoreno je da se narod
buni na sve strane. Sastanak je bio i pred Prvi maj i isto je prisus
tvovalo onih sedmoro ljudi od kojih je jedan bio Vuleti (Canicu
lino poznajem i znam da ni tada, a ni ranije nije prisustvovao). To
su bili snani i razvijeni ljudi, vrlo odvani i teoretski potkovani.
Mislim da se radilo o generalima, iako su bili u civilnim odijelima.
O njima se i tada nismo raspitivali, jer smo vjerovali Devronji, Beuku i Vuletiu da su pravi i od povjerenja.
Poslije mog zadnjeg sastanka pitao sam Devronju ko je glavni
u Beogradu? On se nasmijao i upitao me znam li idu?, a kad sam
potvrdno odgovorio rekao mi je Centar. (Mislim da su idi obe
ali pomo iz Londona i da su izigrali).
Ale i Rade igi (bio je glavni za Slavoniju) su se dobro po
znavali. Da to nije bila ozbiljna stvar ne bi general igi tek tako
32*
475
gotovo strijeljan. Oni koji su vie ili sve znali morali su biti stri
jeljani.
U Osijeku je bila pobuna u isto vrijeme kada i kod nas. Nama
je reeno da e pobuna biti u cijeloj Jugoslaviji. Izdaja je bila svug
dje prisutna. Recimo, u Kladui je vojska tu no stigla u etiri sata
po ponoi upravo kada je Karaji Ramo trebao krenuti na Kla
duu. O ustanku se toliko znalo u javnosti da nekada pomislim da
ga je Tito sam organizovao kako bi se uvrstio na vlasti.
U razgovor se ukljuila i Stevina ena: 1941. godine Titovi
partizani su u naem kraju poubijali sve pismenije i vienije ljude.
Tada je poginuo Mitar Kovaevi i dr., a prijetila je i opasnost Mili
Devronji. On se danima krio u jednoj peini gdje mu je mama no
sila hranu. Nisam sigurna da nije bilo osvete i 1950. godine i na
mjernog zavoenja, a i radi uvrivanja na vlasti.
Nama je bilo reeno da e nam stii u pomo sa Zapada, ali
se to nije desilo. Da li nani je namjerno nametnut namet da nas
lake dignu na ustanak? (anica, ilas, Dedijer sve znaju ako ho
e rei?)
Stevo je nastavio: Na sastancima je spominjana radio-stanica,
a ja sam upozoravao da se o tome pred tolikim ljudima ne smije
govoriti. Istina je edo Bogunovi je imao radio-stanicu. Ona
je 6. maja bila na brdima prema Liskovcu blie tabu gdje je bio
Ale, ja i drugi. Nju je odnijela vojska (ona trojica oficira to su me
obavijestili o izdaji). Za radio-stanicu su znali tata, Ale, Nikola,
edo, Devronja, Beuk i ia. Nikola je govorio na sastancima da
imamo radio-stanicu, a gaje se ona nalazi to nije govorio. Stanicu
je, ini mi se, nabavio edo Bogunovi, i mislim da je i vezu odra
vao.
Sumnje u uspjeh ustanka nije bilo. Naprotiv 1000% smo vje
rovali u uspjeh. Mi smo Slovenca za vezu imali kao eventualnu re
zervu za bjekstvo u sluaju izdaje, jer smo znali da neuspjeh
znai i smrt. Kod Begovih kafana je bio na krajiki tab, a za
Hrvatsku je bio u Furjanu. Saoptenje oficira da je stvar propala
djelovalo je kao grom iz vedra neba. To je bio znak da se odmah
krene prema Mikinoj kui (oko 23 km od oralia). Prema ovoj
kui kretao se i Devronja. Miljkovi i ja, po saznanju za neuspjeh,
smo odmah luksuznim kolima (vozio nas je ofer Dizdarevi iz
Udbe) otili do Koranskog mosta i dalje kurirom Devronji poslali
pismo i saoptili mu datu nam obavijest. Potom smo se odmah vra
tili ponovo u oralie, a u meuvremenu je obavijeten i Milan da
se povue sa Lojike. Brzo je cijeli tab bio obavijeten i odmah su
povukli sve jedinice nazad. Meutim, sve je to opet bilo kasno, jer
477
ne u Sturliu, u a.a.
482
Svjedoenja Dede ovia Mulana data autoru u dva navrata u julu 1990. godi
484
488
489
nas je prevezlo kamionima na eljezniku stanicu Cazin Srbijani. Strpali su nas u teretne vagone i zatvorili. Do Breze smo puto
vali tri dana, bez dobivanja hrane ni vode.
U Brezi smo smjeteni u logor, koji je bio izgraen za nas. Iz
graeno je oko 12 baraka, sa drvenim palaama (bez kreveta) i bez
slame. Hrana je bila veoma slaba. Izvjesno vrijeme nismo radili.
Jednog dana su nas postrojili i tada sam vidio da nas dosta ima.
Rasporedili su nas po vodovima (po barakama) i odredili vodnike i
sobne starjeine. Poslije su nas pitali, tko bi iao raditi u rudnik?
Za dobrovoljce u rudnik odreen je itav kruh na dan, a ko radi na
drugom mjestu svega 1/4 kruha. Tada se puno javilo da radi u
rudniku. Ja sam se opredijelio da radim vani, jer sam se bojao rud
nika. Meutim, nakon mjesec dana, glad me je natjerala da se pri
javim da i ja radim u rudniku.
Boravei u Brezi, oko osam mjeseci nismo smjeli da se javimo
kui, da nam ne bi sluajno poslali ta za jesti ili da nas ne bi tko
obiao. U krugu logora nismo se smjeli sakupljati u grupe. Kasnije
smo dobili odobrenje da pjevamo po logoru. Upravnik logora bio
je Crnogorac, koji nije ni gledao u ovjeka. Milicija nas je pratila
na posao, okrueni sa svih strana. Odjea naa bila je sva pocijepa
na. Kada je dola zima, morali smo bosi prelaziti oko tristo metara
do ulaska u rudnik, gdje smo obuvali cipele ili izme koje je ostav
ljala ranija smjena za nas. Morali smo pjevati, kao da bi nam bilo
lake. Ja sam bio zaduen za pjesmu, pa su me zvali Panda pjeva.
tampe nismo imali nikakve.
Ja koliko se sjeam, iz Todorova je tada kanjeno 11 lica, pre
ko 10 godina, ije su porodice iseljene u Srbac, a imovina oduzeta.
Moj brat Pandi Hase kanjen je 20 godina, ali naa porodica ni
je uznemirivana.
Oruani sukob ustanika sa milicijom i vojskom bio je na pod
ruju sreza Cazin. U Todorovu, ustanici su se sukobili sa milicijom
i Udbom iz Velike Kladue. U tom sukobu nije bilo poginulih. Je
dini je poginuo Jui Alaga (Fejzin) koji je bio i organizator i to od
strane uesnika ustanka Mehurovi Sulje sa terena Optine Vrnogra.
U Brezi je sa mnom bilo oko 50 lica iz Todorova, koji su pre
krajno kanjeni. Meu kanjenicima bilo je 17 hoda (imama) sa
terena Cazina i Velike Kladue.
Osueni sa drutveno-korisnim radom, proveli su u Brezi od
3 mjeseca do 2 godine i 3 mjeseca, kojih je ostao manji broj.
Meni je uee u ovom ustanku smetalo da napredujem u voj
sci koju sam kasnije sluio, kao i u preduzeima u kojima sam kas
490
n ije
493
Albin ibenik, Slovenac, bio je 1950. vojni tuilac na vojnosudskim procesima u Cazinu. Autoru je svjedoio 1989. godine bez
ikakvog sustezanja. 9 )
Roen sam 1919. u blizini Postojne. Studirao sam pravo u
Ljubljani. U maju 1944. postao sam vojni tuilac brigade, zatim
proleterske divizije. Godine 1948. diplomirao sam i po depei u avgustu mjesecu iste godine upuen na slubu u Sarajevo, u vojno tu
ilatvo. Jednog dana u maju 1950, zajedno sa Blagojem Bokoviem, pozvan sam kod Ugljee Danilovia. Ovaj nam je odmah ka
zao: Na Cazinu je bio ustanak. Idite tamo, bie vojno suenje.
Najprije smo otili u Zenicu, gdje su bili uesnici tog ustanka pri
tvoreni. Tamo smo otili da vidimo o emu se radi ali sa akterima
nismo kontaktirali. Zatim smo otili u Biha. Tu smo ja, Enver
Krzi i jo neko, ne sjeam se ko je jo bio, oko 15 dana sastavljali
optunicu. Do glavnog pretresa sa optuenima nisam imao kon
takta. Zakon o krivinom postupku je, gledajui sa dananjeg sta
novita, bio naravno reakcionaran. Bio je na liniji Viinskog, kopi
ja sovjetskih kaznenih zakona.
Inae, zapisnici iz istrage i suenja odraavali su stvarna zbi
vanja. Stekao sam utisak da su pobunjenici jedva ekali da mogu
togod opljakati i pokrasti. Svi su govorili otprilike ovako: Bili
smo gladni, otkup nas je unitavao, morali smo kupovati pri susje
du da bi dali za otkup, i si. Na par dana pred ustanak Cazinjani
su javno govorili da dinari vie ne vrijede, da e doi kralj Petar ili
da je na putu. Politiko usmjerenje pobunjenika nije razmatrano,
mada...
Pravosue bilo je u slubi Drave poto je Drava bila partij
ska. Dokaznog postupka nije bilo jer su pobunjenici meusobno
sve priznali i teretili se ali jo posebno zbog toga jer je Udba imala
takve postupke da e optueni imati koristi ako kae istinu. Enver
Krzi je bio pomonik javnog tuioca BiH ali zaduen za istragu o
Odjeljenju Udbe. Faktiki, optunicu su drugi pripremili, vjerovat) Sa Albinom ibenikom razgovarala sam u Ljubljani u novembru 1989. godine u
a.a.
499
no nijedne nisam pisao ja. Bio sam predstavnik Drave. Svi adkovakti nisu govorili sa optuenima i pred glavni pretres nisu se pri
premali. Vailo je da treba pomoi sudu da nae pravu istinu. Sje
am se situacija kad optueni nije znao odgovoriti, sirota nije znao
rei ta je htio. Dobro se sjeam da je bio njihov strah veliki pa su
zato svi redom svjedoili. Sam postupak bio je ishitren. Malo je bi
lo slubenog osoblja, jer, da je bilo 30-ak isljednika, 30-ak advo
kata i vie drugih mjerodavnih elemenata i proces bi se i u onim
vremenima pravednije okonao. Dosta toga je, inae, raeno od
klipa. Presuda bila je uglavnom prepisana iz optunice, sjea se
Albin ibenik, ni ne pokuavajui da i u onovremenom kontekstu
bilo ime pravda Dravu.
Ugljea Danilovi, 1950. ministar unutranjih poslova NR
BiH, osim to je u Sarajevu 1989. s autorom razgovarao, 1990. go
dine uputio mi je i dva zanimljiva pisma. Prenosim ih, uz njegovo
odobrenje, prvo u cjelini, a drugo bez navoenja dijelova, obrae
nih u ranijim glavama knjige. 10 )
Primio sam Vae pismo od 23. pro. mjeseca. U razgovoru u
Sarajevu obeao sam da u pogledati moje line biljeke iz tog vre
mena i vidjeti da li je tu zabiljeeno neto vie od onoga to ste mi
pokazali u zapisniku sjednice CK KP od 16. maja 1950. I zaista
sam naao zabiljeku pod datumom od 29. maja 1950. i pod naslo
vom Ustanak u cazinskom srezu. Dakle, zabiljeka 13 dana po
slije te sjednice kada su se tamonje prilike sasvim smirile. Negdje
sam zaturio fotokopiju toga zapisnika koju ste mi pokazali, pa ne
mogu da vrim uporeenja. Zato sam odluio da Vam uputim fo
tokopiju moje zabiljeke.
Mislim da ete tu nai odgovore na neka od pitanja i dilema
koje ste mi uputili, a to je mnogo vjerodostojnije nego naknadna
sjeanja.
...Nemojte mi zamjeriti to u moda i kritiki procijeniti ne
ka Vaa pitanja. Vi se, prvo, alite da ne moete da doete do mo
ga pismenog izvjetaja koji sam navodno priloio na sjednici
CK. Nisam stoprocentno siguran, ali sam duboko uvjeren da takav
izvjetaj i ne postoji. Nije postojala takva praksa u radu CK-a, a si
tuacija je bila toliko akutna da se nije moglo ekati na neke pisme
ne izvjetaje, nego se na sjednicu ilo to prije. Mislim da je zapis
nik u cjelini obuhvatio sve relevantne injenice, a Vi to uporedite
sa mojom zabiljekom.
10) Prvo pismo Ugljee Danilovia autoru od 6. seprembra 1990. i njegovo drugo
pismo autoru od 15. oktobra 1990. godine u a.a.
500
504
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
505
507
svojoj knjizi Seljatvo u socijalizmu (1988).-U toj sam knjizi istoriografski pokazala, i za sada neoboreno dokazala, da je jugoslovenski seljak u novoj dravi ne samo stvarno ve i, formalno
pravno, ekonomski i politiki zapravo graanin drugog reda.
3.
I mada je ve u Seljatvu u socijalizmu veoma obimno
analizirana ekonomska diskriminacija seljatva i ve tamo izreena
okvirna politiko-ekonomska ocjena o kontradiktornosti izmeu
socijalistikog sistema i mogueg uspjenog drutveno-ekonomskog razvoja drutvene zajednice, daljnjim svojim istraivanjem is
te problematike, upravo u sklopu promiljanja uzrono-posljedinog konteksta Cazinske bune, zaokruila sam i uvrstila svoje uv
jerenje o sutinskoj ekonomskoj podlozi naelne nemogunosti us
pjeha socijalistikog poretka. Jugoslovenski drutveno-ekonomski
odnosi u agraru i na selu osnovno su polje za razumijevanje nemi
novnog istorijskog promaaja socijalizma. Uz to, i veoma oito
ilustrativno polje za pojanjenje izreene tvrdnje. Naime ovako.
Privatno vlasnitvo na zemlju, za razliku od sovjetskog modela iz
1917. u Jugoslaviji iz poznatih razloga ipak ostaje formalno osnov
ni drutveno-ekonomski vlasniki odnos. I u tome i jeste poenta
problema. Sutinska protivrjenost, konfliktnost. Jer, ekonom
skim mjerama (otkup, kolektivizacija itd.) Drava praktino ne
priznaje privatnu svojinu na zemlju i u agraru openito. Ona nju
kroz te mjere (te, zatim, kroz njihovo dosljedno provoenje) po
nitava. Privatna svojina seljaka javlja se zato u njihovom ivotu
kao neki neostvariv san, kao iluzija. Meutim, istini za volju, ita
va stvar ipak nije tako prosta. Kamuflae: Eto, vidite seljaci, ni
smo vam komunisti dirali u vau privatnu svojinu, u sutini nisu
bili, ini se, dovoljno svjesni ni u samom vrhu Partije, mislim po
gotovo na Tita. Dok su, s druge strane, seljaci sami bili bar u po
etnim godinama novog poretka posve dezorijentirani u svom raz
umijevanju vlastitog poloaja. Ali, da li Cazinska buna oznaava
seljako samoosvjeenje tog poloaja? Sigurno ne u jednom
ukupnom smislu tog pojma, to je meutim, vie stvar teoretskog
problematiziranja. Sutinu stvari su seljaci bar instinktivno i intui
tivno osjeali, neki meu njima sigurno i jasnije svjesni situacije.
Dakle, osjeali su ili shvatali da i ne moe biti prava pljaka ako
npr. hoe da se gladni doepaju hrane iz zadruge, hrane koju je
prethodno otkupom Drava njima samima otela. (No, da bi se
privid pljake izbjegao, voe Bune, dakle, svjesniji seljaci, su ak
traili da se u prvom ustanikom talasu zadruge ne pljakaju. Ali
ova i inae slabo artikulirana ideoloka maksima u konkretnom
510
se onda toliko seljako stanovnitvo, koje se valjda mjeri i milionima ljudi, iz evropskog dijela Sovjetskog Saveza proganjalo u speci
jalne logore u Sibir? Jedan seljaki ustanak dogodio se i u socijalis
tikoj Jugoslaviji. To je bila Cazinska buna 1950. godine.
Iz svega to je o tom dogaaju reeno u ovoj knjizi nedvojbe
no proizlazi da je to bila prije svega i (ili) samo, dakle, seljaka bu
na.
II.
Neprijateljska akcija, neprijateljski ispad. Druga istina ili
istina sa stanovita Drave, takoer objektivna istina o dogaaju
od 6. maja 1950. na Cazinskoj krajini i Kordunu, je ona da je to
bila neprijateljska akcija, neprijateljski ispad. Pomenute kvalifika
cije koritene su u dravnim dokumentima: Udbe, Partije, tuila
tva, sudstva, narodne vlasti, Narodnog fronta, Saveza boraca i
drugih institucija sistema. Koriste se i u komunikaciji predstavnika
Drave s narodom u tim krajevima mjesecima neposredno nakon
dogaaja ali i u narednim godinama i decenijama.
Pripreme za oruani bunt seljaka (sa ili bez izvanjskog ili ak
nekog stvarnog inostranog uticaja). te sam centralni dogaaj na
Durevdan 1950. godine predstavljaju prema svim tadanjim (rani
jim i kasnijim) postojeim zakonskim normama nedozvoljiv i ka
njiv in. To je jasno i tu se nema ta dodati. I svaka drava bi se u
takvim situacijama ponaala jednako: branila bi se. Takoer je ra
zumljivo da je, u ono vrijeme, Drava, komunistika drava reagi
rala i postupala onako kako je to inila, a to je u knjizi opirno
opisano. Sa stanovita tzv. dravne bezbjednosti Drava je u tada
njim datim optim i posebnim okolnostima imala osnova ili mogla
nai osnova da pravda veinu svojih postupaka. Pogotovo kad se
ima u vidu taj famozni strani uticaj. Tog uticaja bilo na liniji In
formbiroa, bilo na liniji zapadnih imperijalista, bilo na liniji
zloinakih emigrantskih krugova u sprezi sa Kraljem, bilo na li
niji iz rata zaostalih neprijateljskih elemenata dravi ni tada ni
kasnije nikada nije uspjelo i dokazati. No, razumije se da se je ona
takvim kvalifikacijama sluila na svim nivoima i u svakoj prilici,
nastojei time svu i gotovo svaku krivicu svaliti sa sebe i svojih or
gana praktino sa svih zvaninih institucija sistema. Ako bi (je)
taj neki strani uticaj stvarno postojao, to bi bila u svakom sluaju
izvjesna olakavajua okolnost u procjenjivanju opravdanosti
dravnih represalija u povodu Bune.
S
aspekta, dakle, Drave, na djelu je bila ta druga istina:
dogaaj od 6. maja 1950. na Cazinskoj krajini i Kordunu jeste ne
prijateljska akcija. Samo njeni najistaknutiji vidovi su, suma sumarum, slijedei. Prvo, grupa graana se tajno sastaje u cilju sprema
515
i
visno datih sjeanja jo nekolicine pobunjenika. Malo je vjerovatno, meutim, da bi se one ikada mogle i dokazati. Ali bez obzira
na gotovo nikakvu vjerovatnou dokazivosti tih tvrdnji nekog na
vlaenja seljaka na Bunu ipak je bilo. U kojoj mjeri i na koji nain
teko da e se ikada konkretno saznati. Indirektna potvrda ovoj
opciji bila bi istorijska injenica da je seljatvo u prolosti svih glo
balnih drutava uvijek koriteno iskoritavano vie kao socijal
na amorfna masa, orue i oruje za provoenje neijih odreenih
nakana, za ostvarivanje interesa nekoga drugog, nego to je ono
prihvaeno kao socijalni partner subjekat sa legitimnim sopstvenim interesima. A ako je vjerovati iskazu Devrnje, bilo je kontakata (u Sremu) izmeu ponekog oficira (velika veina oficirskog kad
ra u Jugoslovenskoj armiji su Srbi) i ponekog istaknutog nezado
voljnika meu seljacima u cilju poveavanja i irenja nezadovol
jstva meu seljacima kao i na planu prikupljanja oruja uz obea
nje kasnije svakojake pomoi odozgo. Takoer, ne moe se sas
vim zanemariti bihaka oficirska veza, 1950. nedokazana, ali u
odvojenim sjeanjima svjedoka etiri decenije kasnije toliko istica
na. Mislim da treba vjerovati da u istrazi i na sudu nije reeno sve.
Pojedini pobunjenici su se s razlogom 1950. godine plaili da bi
eventualno otkrivanje kakve ire veze moglo imati jo pogubniji
uticaj na izricanje presuda. Dok je, s druge strane, takoer logino
da bi ba otkrivanjem u Bunu umijeanih viih faktora moglo
djelovati na ublaavanje kazni za optuene. Nije iskljueno da se
moda zaista radilo o nekom ljudskom, drugarskom moralu koji
je nekome zabranjivao da izda? Koga? Ako nije bila u pitanju
IB-pozadina (kao u individualnim sluajevima mogui izraz istorijskog sindroma bliskog odnosa izmeu Rusa i Srba, sindroma koji
je u odreenoj socijalnoj grupi pojaan zbog sukoba Jugoslavije sa
IB-om), bihaka oficirska veza ili neki drugi sluaj veze izmeu
pobunjenika i Jugoslovenske armije mogao je biti izraz jo postoje
e ali naravno prikrivene oficirske monarhistike linije u JA.
Prilikom posmatranja te eventualne seljako-monarhistike
veze u Cazinskoj buni, vano je istai da ova hipotetska veza, bar
prema indicijama sadranim kako u dokumentima tako jo i po
sebno u svjedoenjima etiri decenije kasnije, puca dakle u monar
histikoj karici, ostavivi po ko zna koji put u slinim istorijskim
situacijama, na cjedilu, a koga drugog do narod, seljake. Selja
tvo je, uostalom, istorijski provjereno, taj zahvalni eksperimentalni
medij koji bilo kakve neuspjele pokuaje samo i najmeke amorti
zira. Ono je ta najjeftinija mogua rtva u politikoj kombinatori
ci. Ukoliko bi se ta monarhistika veza stvarno mogla i dokazati,
521
523
526
Biljeka o autorici
Vera KrinikBuki roena je 1949. u Ljubljani gdje je zavrila
sve stupnjeve kolovanja. Poslije klasine gimnazije, na Filozof
skom fakultetu diplomirala istoriju i sociologiju. Za diplomski rad
iz istorije primila Preernovu nagradu. Na FSPN magistrirala
1981. s radom Interesi i politika kultura. Doktorat istorijskih zna
nosti, s tematikom seljatva u socijalizmu u prvom jugoslovenskom poslijeratnom razdoblju, od branila 1987. Od 1967. ivi u Ba
njaluci gdje najprije radi kao profesor istorije na srednjoj koli, a
od 1980. u Institutu za istoriju, preavi tu put svog naunog raz
voja od asistenta do vieg naunog saradnika. Dr Vera Krinik
Buki objavila je vei broj radova iz oblasti istoriografije i politi
kih nauka, uestvovala na vie jugoslovenskih i meunarodnih na
unih skupova. Godine 1988, u izdanju banjalukog Instituta za is
toriju, objavljuje knjigu Politika KPJ prema agrarnom i seljakom
pitanju na podruju Bosanske krajine 19451948 (Uvod u proble
matiku agrara i seljatva u ranom socijalizmu), to je znatno proi
rena njena doktorska disertacija, i, inae, prva istorijska monogra
fija koja obrauje bosanskohercegovaku istoriju nakon drugog
svjetskog rata. Ovom openito pionirskom studijom, ve povoljno
ocijenjenom u vie jugoslovenskih strunih asopisa, utemeljuje
bitne nauno-strune i metodoloke pretpostavke i za svoju drugu
knjigu Cazinska buna 1950.
5 27
INDEKS
A
Abdagi Huso, 147
Abdakovi Atif, 375, 444
Abdakovi Latif, 316, 437
Abdakovi Meho, 316, 444
Abdi Ahmet, 404
Abdi Ale, 313
Abdi Arif, 313, 396, 486
Abdi Bajro, 313, 404
Abdi Hasan, 404
Abdi Husein, 404
Abdi Mehmed, 396, 404, 486
Abdi Mujo, 335
Abdi Osme, 89, 104
Abdi Suljo, 314, 404
Adem (iz Omahe), 96, 97, 98
Afri Dafer, 375
Agi Husein (Omerov), 30, 244, 342
Agi Sulejman, 375
Anmetaevi Hasan, 313
Ahmetaevi Mehmed, 313
Aia (odbornica), 50, 123
Ajki Bajro, 314
Ajki Hasib, 145, 313
Ajki Ismail, 139, 277, 412, 428, 429
Ajki Mehmed, 145
Ajki Smail, 313, 314
Ajki Smajo, 300, 304, 429
Ajki Sulejman, 138, 139, 305, 306, 307,
344 436
Ajki aha, 139
Akvinski Toma, 524
Alagi Hasan, 323, 329, 330, 342
Alagi Jusuf, 481
Aliaji Hasan, 305, 307, 436
Aliaji Muharem, 307, 436
Aliaji Omo, 316, 436
Aliaji Suljo, 316, 444
Alija, 90
Allen George, 266, 267"
Andeli Dane, 369
Arh Silva, 96, 97
Arh Silvester, 96, 97, 98, 99
36 Cazinska buna
Aristotel, 524
Avdi Ale, 429
Avdi Husein, 313
Avdi Mao, 313
Avdi Mehmed, 313
Avdi Suljo, 313
B
Babi Ramo, 309, 313
Bajramovi Arif, 319, 443
Bajramovi Mustafa, 323, 329, 330, 397
Bajramovi Omer, 367
Bajramovi Osman, 340, 346, 397, 408,
442
Bajramovi Suljo, 323, 329, 330
Bajri Amira, XXI, XXII
Bajri Hasib, 428
Bakari Vladimir, 12, 13, 219, 220, 226,
245, 253, 254, 257, 258, 259, 260, 265,
338
Bala Slavko, 419
Banjac Boo, 333
Banjac Ivan, 18
Banjac ivko, 336
Banjac Perica, 236
Bari Mile, 105, 182, 185
Barjaktarevi Adii (Ramin), 368
Barjaktarevi Agica (Osmanov), 397
Barjaktarevi Alaga, 175, 323, 329, 330
Barjaktarevi Alije (Nezirova), 398
Barjaktarevi Azize unka (Nezirova
supruga), 398, 458, 459
Barjaktarevi Dervie (Nezirova), 398
Barjaktarevi Hanife (Nezirova), 397
Barjaktarevi Hasan (Alagin), 368
Barjaktarevi Hasan (Mehmedov), 175,
323, 329, 330, 408
Barjaktarevi Hasan (Ramin), 175, 177,
323, 329, 330, 397
Barjaktarevi Huso, 330
Barjaktarevi Nezir (Huseinov), 398
Barjaktarevi Ibrahim, 323, 329, 330
Barjaktarevi Juso (Jusin), 323, 408
529
36*
Damjani arko, 54
Danilovi Ugljea, VII, 48, 130, 131, 132,
147, 148, 149,
151, 156, 157, 200, 237,
238, 242, 276,
281, 282, 283, 290, 359,
363, 370, 384,
385, 386, 387, 403, 498,
499, 500, 502,
503, 523
David Frederik, 419
Dedijer Vladimir, IX, XXI, 212, 213, 472,
476,
477, 479
Dejanovi (pop), 105
Dejanovi Mile, 24
Delalovi Mae, 313
Delanovi Mustafa, 367
Deli Ale, 329
Deli Huso Kovaevi, 177, 323, 328,
329, 367
Deli Ismet, 455
Deli Mehmed, 308
Deli Muhamed, 306
Deli Mumin, 367
Demonja Jovan, 234
Demonja Stevan, 234
Denil (pukovnik), 470
Deronja Mile, 35
Dervievi Agan, 302
Dervievi Anf Kljapo, 469
Dervievi Haim, 301
Dervievi Ibrahim, 300
Dervievi Meho, 301
Dervievi Muharem, 100, 104, 127, 215,
216,
294, 295, 296, 300, 304, 309, 340,
390, 405, 411, 424, 482, 483
Dervievi Mujaga, 390, 405
Dervievi Omer, 217
Dervievi Redep, 100, 104, 106, 107,
300, 482
Dervievi Smajo, 127, 302, 303
Dervievi Velaga (Mujagin), 217, 397
Devrnja Draga, 73
Devrnja Ljuba (Milina), 496
Devrnja Milan, 33, 84, 91, 103, 182, 185,
202, 354, 358, 439
Devrnja Mile, 33, 61, 62, 73, 74, 75, 77,
78, 79, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90,
91, 94, 100, 101, 103, 104, 105, 106,
107, 108,
109,110, 111, 112, 113, 114,
117, 118,
128,129, 132, 137, 138, 145,
166, 181,
182,183, 184, 185, 186, 188,
189, 190,
191,194, 198, 199, 200, 202,
204, 205,
208,212, 215, 216, 217, 219,
261, 262,
266,283, 286, 292, 295, 338,
350, 351,
352,353, 354, 356, 357, 358,
380, 412,
418,421, 422, 423, 427, 438,
439, 451,
461,463, 464, 467, 469, 472,
473, 474,
475,476, 477, 482, 483, 493,
494, 495,
496,497, 520, 522
533
I
Ibrahim, 84
Ibrahimagi Hasan, 148
Ibrii Arif, 332, 335
Ikanovi Huso, 335
Ili Ratko, Vili, XXI, 50, 123, 155, 159,
160,
161, 162, 163, 164, 165, 166, 167,
223, 228, 275, 276, 279, 280, 281
Ili M 167
Isakovi Alija, XI
J
H
Hadi Ramo, 307
Hadipai Hasan, IX, 127, 148, 159', 378,
389, 390
Hamuli Haso, 314
Harba Huse, 405
Hasagi Zaim, 321, 432
Hasanagi Sulejman, 335
Hasanagi Zaim, 434
Hasojli Adii, 320, 432, 444
Haii, 117
Hati Hasan, 406
Hati Husein, 307, 406
Hati Medo, 307
Hebrang, 178
Hitler Adolf, 25, 294, 295, 310
Hodi Latif, 443
Horvat Tone, 24
Hozanovi Ejub, 169
Hrni Agica, 315, 316, 444
Hrni Ibrahim, 317
Hrnjak Mane, 238, 495
Hrnjica Mujo, 45
Huremagi Agan, 407
Huremagi Beir, 335
Huremagi Huse, 335, 436
Huremagi Juso, 335
Husi Hasan, 301, 304, 437, 444
Husi Ramo, 367
Huski (hoda), 428, 470, 481
Huski Ahmi, 68
Huski Bejza, 402
Huski Ibro, 402
Huski Mehmed, 390
Huski Muhamed, 297, 300, 304, 393,
406, 471
Huski Nurija, 401
Hui Hamid, 407, 436, 444
Hui Hasib, 316, 407, 436, 444
Hui Husein, 316, 444
Hui Husica, 407
Hui Ibrahim, 407
Hui Mumin, 407
Hui Ramo, 407
534
535
O
Odobai Ramo, 125, 126, 127
OdobaSi Selim 302
Odobaii Suljo, 390, 405, 437
Omanovi Hamdija, 27, 470
Opai Stanko anica, IX, 73, 131, 212,
213,
216, 217, 218, 219, 220, 225, 226,
265, 266, 267, 286, 287, 478, 475, 477,
483, 494, 518
Ordagi Osman, 330
Ordagi aban, 176, 323
Orli Ilija, 301
Orli Mane, 190, 194, 495, 496
Ostoji Milan, 64
P
Pajazetovi Ibrahim, 367
Pandi Haso, 173, 322, 328, 330, 488,
490
Pandi Mehmed, 455, 498
Pandi Osman Panda pjeva, 368,
488,
490
Pani Pero, 439
Pani Slavko, 182, 185, 354, 355, 358
Pani Stipe, 182
Panjan Perica, 231
PaSi Fatka, 142, 144
Pamuga Nikola, 87, 104, 118, 182, 183,
185,
187, 188, 189, 296 353, 356, 494
Paveli Ante, 24, 137, 294, 295, 469
Pavkovi Milan, X, 131
Pavuli Emil, 232, 233
Peak Charles, 247, 256, 257, 258, 259, 260,
261
537
Peanac, 231
Pera, 129
Perenjin M., 22
Peri uro, 355, 358, 439
Peri Ilija, 185, 187, 188
Perunii B., 7, 9
Peut Marko Vujo, 355, 356, 358, 439
Peut Vujo, 186, 187
Petrakovi Milan, 132, 133, 142, 144, 146,
153, 373
Petranovi, XX
Pijade Moa, 386, 424, 470
Pilipovi Milan, 24
Pirjevi, XX
Pjani Adem, 96, 147, 148, 155, 373, 374
Pjani Husein, 307
Pjani Husnija, 305
Pjani Mahmut, 375
Pjani Ramo, 307
Pjani Salkan, 315, 317, 375, 429, 444
Pjani Suljo, 148, 436
Pjani Vahida, VIII, 43, 44, 48, 49, 57,
326, 374
Plaanin, 494
Poi Halil, 316, 437
Poi Mehmed, 313, 314
Poi Muho, 316, 444
Poi Selim, 313
Poi Suljo, 316, 444
Polak uro, 351, 420
Polimac Mile, 235, 236
Popara Ostoja, 234
Popivoda Krsto, 200, 446
Popovi Vajan, VIII, 46, 105, 120, 131,
151,
152, 154, 155, 158, 159, 161, 167,
178, 225, 252, 253, 266
Poti Stevan, 105
Pozdan Mile, 182, 185, 187, 189, 354, 356,
357, 358, 439, 494
Pozderac Hakija, IX, 25, 26, 27, 59, 157,
158, 159, 198, 213, 214, 218, 219, 223,
277, 278, 279, 281, 375, 448, 468, 470,
471, 472, 476, 478, 485, 498
Pozderac Nurija, 18, 19, 23
Pozderci, 469, 481
Pratalo Mirko, 240
Prelevi Nada, X
Pucar uro, 13, 154, 156, 222, 523
Purgar aban, 60
Puri Hasan, 19, 25, 29, 40, 41, 42, 43, 66,
159, 183, 224, 381, 407
Purii, 41
Pukar Huse, 437
Pukar Musa, 320
538
R
Rai Ramo, 308
Radakovi Dragi, 469, 494
Radasovi Pavle, 236
Radeka Ilija, 182, 185, 186, 354, 355, 358,
439
Radeka Milovan, 216
Radi, 509
Radoaj Mirko, 87, 100, 104, 107, 108,
111, 112, 118, 182, 183, 185, 187, 188,
189, 209, 296, 353, 356, 467, 494
Radoaj Tomo, 185
Radosavi Pavle, 234
Raji Milo, 231, 234, 236
Rali Mile, 106, 187
Rankovi Aleksandar, 124, 154, 156, 164,
190, 196, 202, 204, 220, 222, 275, 279,
280, 281, 282, 338, 428, 434, 435, 436,
446, 473, 499, 501, 504, 517, 523
Rastak Ostoja, 494
Rai Mile, 235, 236
Ravli Aleksandar, XXI, 17, 18, 23, 40,
142, 464
Rain Stjenka, 514
Reams Robert, 253, 255
Redi E., 26
Redepagi Muhamed, 278, 342
Redii, 117
Rekii, 41
Rizvanovi Selim, 129, 320
Rizvi aban, 307, 436, 438
Rodi Goran, X
Ronevi Bogdan, 181
Roi Hasan, 307
Roi Hasib, 318, 319, 321
Roi Ibrahim, 443
Roi Meho, 321, 443
Roi Ramo (Ibrahimov), 320, 321, 432,
434, 444
Roi Sejdo (Ibrahimov), 320
Roi Suljo, 321, 432, 434
Rus Josip, 424
Runi Huka, 302, 483
Runi Juso, 301
Runi Omer, 112, 115, 126, 127, 138,
216,
217, 218, 296, 351, 375, 483
Runi Osman, 301
S
Sabitovi Fatka, 373
Sabljakovi Devad, IX, XXI, XXII, 57,
96,
97, 134, 135, 150, 151, 157, 292
Sablji Duka, 377
Sadikovi Muhamed, IX, 286, 291, 306,
310, 312, 325, 344
540
222,
476,
127,
213,
374,
SADRAJ
PREDGOVOR
UVOD - OSVRT NA IZVORE I LITERATURU
I D io : JUGOSLOVENSKE I KRAJIKE PRILIKE PRIJE BUNE
Glava prva
Jugoslovenski drutveno-ekonomski i politiki kontekst u prvom
poslijeratnom periodu kao podloga socijalnih nemira
naselu
Glava druga
Istorijsko nasljee Cazinske krajine i
Glava trea
Opte prilike pred Bunu
slunjskog podruja
II Dio: USTANAK
Glava etvrta
Sazrijevanje ideje o ustanku
Glava peta
Organizacione pripreme za ustanak
Glava esta
(Ne)reagiranje drave
Glava sedma
urevdan Jurjev na Krajini i likvidacija ustanka
Glava osma
Neprijateljski ispad ili neprijateljska akcija kao
ocjena dravnih organa
Glava deveta
Pozadina pobune s posebnim osvrtom na dimenziju izvanjskog
uticaja u svjedoenjima etiri decenije kasnije
Glava deseta
Kontekst sluajeva
Glava jedanaesta
Cazinska buna u svjetlu zapadnih izvora
III D i o : KANJA VANJE I POSLJEDICE
Glava dvanaesta
Istraga i kanjavanje pobunjenika u dva ina
str.
I XII
XIII XXIV
3 14
15 30
31 69
73 81
82 118
119 133
134 196
197 2C8
209 229
230 244
245 271
275 287
541
Glava trinaesta
Vojno suenje u Cazinu i Slunju
Glava etrnaesta
Prekrajno kanjavanje
Glava petnaesta
Kanjavanje po partijskoj i drugim dravnim linijama
Glava esnaesta
Protjerivanje porodica osuenih u Srbac
Glava sedamnaesta
Sudbina osuenika
Glava osamnaesta
ivot na Krajini nakon ustanka
Glava devetnaesta
Izabrana sjeanja, svjedoenja, pisma
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Biljeka o autorici
Indeks
289 360
361 371
372 382
383 410
411 444
445 465
466 504
505 526
527
529 540
Vera KrinikBuki
SAVO ZIROJEVI
Za izdavaa
GAVRILO GRAHOVAC
Tehniki urednik
READ DINDO
Lektor
DUBRAVKA URI
Korektor
SLOBODANKA MARKOVI
tampa
PREDUZEE TAMPARIJA ..OSLOBOENJE SARAJEVO
1991.
ISBN 86-01-03066-1