Behar 119 PDF

BEHAR
GODINA XXIII l 2014. l BROJ 119 l CIJENA 20 KN
ÂSOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA
U AST PROFESORA
ESADA DURAKOVIA
SEAD BEGOVI:
U predveernjem purpuru
duhovna ivota
Meunarodni simpozij
OD ORIJENTALIZMA DO ORIJENTOLOGIJE
PROF. DR. MUHAMED ARNAUT

PROF. DR. SALAH JARRAR
PROF. DR. FETI MEHDIU
PROF. DR. ISA MEMISHI
PROF. DR. ELMA DIZDAR
DOC. DR. AMRA MULOVI
PROF. DR. MUNIR MUJI
DR. MIRZA SARAJKI
Intervju:
PROF. DR. ESAD
DURAKOVI
Bremenite poruke
od orijentalizma
do orijentologije
udnja za tekstom
duhovna autobiografija
KNJIEVNI PODLISTAK:
Muallaqe Sedam zlatnih arabljanskih oda
Kuran s prijevodom na bosanski jezik
BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis

za kulturu i drutvena pitanja
Nakladnik:
Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske
PREPOROD
SADRAJ
Fotografija na naslovnici: Denat Drekovi
Glavni i odgovorni urednik:

Sead BEGOVI
Izvrni urednik:
Filip Mursel BEGOVI
RIJE UREDNIKA
3
Urednik Ekonomskog podlistka:

Faris NANI
Meunarodni simpozij
u ast profesora Esada Durakovia
(9. 10. 2013, Univerzitet u Sarajevu)
Grafiki urednik: Selma Kukavica

Urednitvo: Remzija HADIEFENDI
PARI, Rusmir AGAEVI, Edin Urjan
KUKAVICA, Senad NANI, Sena KULENOVI, Azra ABADI NAVAEY, Edib
AHMETAEVI
Prof. dr. Muhamed Arnaut, WISE University, Amman:

Od orijentalizma do orijentologije:
tri znaajna doprinosa sa Balkana
10
Prof. dr. Salah Jarrar, WISE University, Amman:

Jedno itanje knjige Orijentologija
Esada Durakovia
13
Prof. dr. Feti Mehdiu, Univerzitet u Pritini:

Specifinosti albanske orijentalistike
i uloga dr. Esada Durakovia u opstanku
orijentalistike u Pritini
15
Prof. dr. Isa Memishi, Univerzitet u Pritini:

Profesor Esad Durakovi u odbrani
Odsjeka za orijentalistiku u Pritini
19
Prof. dr. Elma Dizdar i doc. dr. Amra Mulovi,

Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu:
Arabistika u Bosni i Hercegovini:
od arapske gramatike tradicije do
savremenih istraivanja
23
Prof. dr. Munir Muji i dr. Mirza Sarajki,

Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu:
Imanentno itanje teksta i kulture:
djelo Esada Durakovia kao primjer
Rukopisi i fotografije se ne vraaju

Adresa:
BEHAR
KDBH Preporod
Ulica Grada Vukovara 235,
10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: casopisbehar@gmail.com
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
web: www.behar.hr
Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,
godinja pretplata 120 kn
Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,
godinja pretplata 30 KM.
Kunski iro-raun:
ZABA 2360000-1101441490
Sead Begovi:
U predveernjem purpuru duhovna ivota
Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X:

703000-280-3755185
(S naznakom: Preporod, za Behar)
Tisak: Grafomark d.o.o.
Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnog
prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske
ISSN 1330-5182
Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu
nuno i stavovi urednitva.
INTERVJU PROF. DR. ESAD DURAKOVI

28
Bremenite poruke od orijentalizma

do orijentologije
(Razgovarao: Sead Begovi)
IZ DJELA PROF. DR. ESADA DURAKOVIA

41
udnja za tekstom - duhovna autobiografija
KNJIEVNI PODLISTAK
Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900.,
a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg
Baagi, a vlasnik Ademaga Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i
pouku, izvorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar ocijenjen
najboljim to su Bonjaci dosad imali. On je najbolji izraz povezanosti
nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju (1992.2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik dr.
Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tu
slubu obnaao do ljeta 2006. godine.
BEHAR119
67
Esad Durakovi:
Prevoenje kao duhovno putovanje
68
Muallaqe Sedam zlatnih arabljanskih oda
79
Kuran s prijevodom na bosanski jezik
83
BIBLIOGRAFIJA PROF. DR. ESADA DURAKOVIA
RIJE UREDNIKA
U predveernjem purpuru
duhovna ivota
vaj broj Behara u cijelosti je posveen akademiku Esadu Durakoviu, kao kreativna replika
na simpozij koji je odran njemu u ast u oktobru prole godine u organizaciji Rektorata Univerziteta u Sarajevu i Filozofskog falulteta (na inicijativu Odsjeka za orijentalnu filologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu). Nadamo se da Behar baca novostaro svjetlo na ovog izuzetnog znanstvenika (teoretiara arabistike), prevoditelja i publiciste, ali i afirmativnog
i odgojno poticajnog profesora te lana ak triju akademija znanosti te jednog od najpoznatijih arabista u svijetu. Odabir mnogobrojnih njegovih radova izuzetno je
teak, odgovoran i sloen posao jer u reprezentativnom
obliku (nadamo se, barem za itaa) predstavljamo njegovo kritino, etino i rafinirano spisateljsko, kritiko,
odnosno prevodilako umijee koje konvenira ovoj, a
bome i mnogim drugim epohama. Rije je o provjerenoj, ali i inovativnoj znanstvenoj matrici briljivoj prema stilu i humanistici. U potonjoj Durakovi ak odreuje granice onoga to je svojstveno ovjeku, a zatim,
prepoznavajui (u nekim djelima) ono to je neljudsko,
otkriva da dobro zna to je to antihumanizam.
O
Sead Begovi,
glavni urednik
Ovaj e broj Behara pokazati kakvo je znaajno mjesto

zauzimao i zauzima Esad Durakovi u dekonstrukciji
predrasuda spram islama, upravo putem orijentalistikih
studija na primjer u opiranju beogradskoj koli
orijentalistike (u polemici s Darkom Tanaskoviem) koja je
pogubnim stavovima spram BiH i islama irila misao da je
taj predmet izuavanja neosvjeteni objekt.
Treba upamtiti, Esad Durakovi nikada nee anulirati nau italaku znatielju jer smatra da jedino znanje moe kolonizirati nau svijest te, slobodni smo rei,
misao moe postojati i bez tijela (Lyotard). Njegova
tematsko motivska koherencija odjednom e (naoigled) zadobiti bogatu irinu dostojnu nekoliko intelektualnih ivota. Ovaj e broj Behara, nadalje, pokazati
kakvo je znaajno mjesto zauzimao i zauzima Durakovi u dekonstrukciji predrasuda spram islama, upravo
putem orijentalistikih studija na primjer u opiranju
beogradskoj koli orijentalistike (u polemici s Darkom
Tanaskoviem) koja je pogubnim stavovima spram BiH
i islama irila misao da je taj predmet izuavanja
neosvjeteni objekt.
Ne treba zapostaviti ni drutveno angairani rad
ovog uglednika koji je imao veliki senzibilitet za pro-
bleme svoga vremena te je svojim napisima djelovao

ak i u dnevnom tisku i periodici. Posebno kad je rije
o zadnjem ratu, dakle, u tekim ivotnim, ideolokim i
pogibeljnim danima koje je usporedio s antikim dramama. Tim je istupima samo potvrivao da nije utirkani (parnasovski) akademski spisatelj. Nije se ustruavao kritizirati ni autoritete pa ak i one koji su bili institucija Islamske zajednice u Bosni Hercegovini. Sve su to
zapravo reflektirali u svojim izlaganjima sudionici reenog simpozija.
Dr. Muharem Alispahi, rektor Univerziteta u Sarajevu, na primjer, izrekao je dojmljivo saete misli o
Esadu Durakoviu: Izgleda da je trebalo da padne Berlinski zid da bi neke od naih najznaajnijih linosti
dobile priliku da rade i stvaraju u Sarajevu... Ve 22.
godine u sklopu svoje profesure njegova su radna
dostignua postala akademskom batinom Sarajevskog univerziteta i njegova prosperiteta. On naprosto
predstavlja glas javnosti.
Ministar kulture Federacije BiH Salmir Kaplan istaknuo je njegov veliki doprinos izuavanju arapskog jezika i kulture te njegovo uvoenje (prevodilatvom)
najvanijih tekstova iz arapske i islamske civilizacije:
Hiljadu i jedna no, Muallagat i Kuran asni.
Obraajui se rijeima zahvalnosti na ukazanoj
pozornosti koju je izazvao njegov cjelokupan pregalaki rad, Durakovi je tom zgodom, izmeu ostalog,
rekao: U nastavniki i nauni rad treba ulagati jer on
jaa nae institucije. Pojedinci su vani samo onoliko
koliko ulau sebe i svoje djelo u institucije... Zato vjerujem da naunici nemaju pravo na aroganciju, jer gordost pripada naim institucijama... Bartovski kazano,
mi smo stalno i sudbinski izloeni samoi pisanja... Durakovi je stoga reeni simpozij (skup) nazvao danom
etve citirajui ajet: Reci. Samo vi radite, a va e rad
vidjeti Bog, Njegov poslanik i pravovjernici. Naalost,
zakljuio je, jo se ne moe oteti dojmu da je ovdanja
orijentologija pod nekom vrstom embarga jer jo uvijek nailazimo na razne opstrukcije.
Na simpoziju su bile tretirane teme iz oblasti arabistike, islamistike, orijentalno-islamske kulture i civilizacije, bliskoistonih studija te bosansko hercegovake
batine na orijentalnim jezicima. Znaajni obol skupu
jo su pridonijeli i dva uglednika: Prof. Dr. Yasir Suleiman (University of Cambridge) s temom Orijentalizam
i knjievnost pod embargom i prof. dr. Haris Silajdi
(Univerzitet u Sarajevu) s temom Orijentologija: transn
formacija objekta.
BEHAR119
Meunarodni simpozij OD ORIJENTALIZMA DO ORIJENTOLOGIJE
Meunarodni simpozij
u ast profesora Esada Durakovia

(9. 10. 2013, Univerzitet u Sarajevu)
4
BEHAR119
Prof. dr. Muhamed Arnaut, WISE University, Amman
Od orijentalizma
do orijentologije:
tri znaajna doprinosa sa Balkana
Moe se govoriti o tri znaajna doprinosa Orijentalizma Edwarda Saida, te da je on
rezultirao novim vanim spoznajama o Balkanu koje su se izdigle na svjetski nivo, a
to su djela Imaginarni Balkan Marije Todorove, Bonaparta musliman Katrin Fleming i
Orijentologija Esada Durakovia.
Pojavljivanje knjige Orijentalizam
Edwarda Saida 1978. godine predstavljalo je znaajan nauni i kulturni
dogaaj na svjetskome nivou,1 posebno u vezi sa orijentalnim studijama
na Zapadu i odnosima izmeu Istoka i
Zapada, tako da je godina u kojoj je
izala ta knjiga postala godinom datiranja onoga to je bilo prije Orijentalizma i onoga to je bilo poslije Orijentalizma. Imao sam sreu da sam u vrijeme pojavljivanje knjige boravio na
najmlaem Odsjeku za orijentalistiku
u bivoj Jugoslaviji (Univerzitet u Pritini), koji je otvoren 1973. godine
nakon to je osnovan Odsjek za orijentalistiku u Beogradu (1926) i Odsjek u
Sarajevu (1950) a koji je nosio izvjesno obiljeje beogradske i sarajevske
kole.2
Tada je Odsjek u Pritini krasila
grupa orijentalista koji su predstavljali Jugoslaviju na zalasku, u vrijeme

njenoga odlaska u neizvjesnost (Hasan Kalei, Feti Mehdiu, Rade Boovi, Haris Silajdi, Esad Durakovi i
dr.) i otuda su bile razliite reakcije na
pojavljivanje Orijentalizma. Haris Silajdi je bio vie od svih nas otvoren
prema Zapadu, zaslugom njegova
izvrsnog poznavanja engleskog jezika,
tako da je on prvi proitao Orijentalizam na engleskom jeziku i jedan od
prvih koji je tu knjigu predstavio u
Jugoslaviji i na arapskom jeziku, budui da je objavio njen prikaz u sirijskom asopisu al-Marifa, u februaru
1981. godine,3 odnosno u predveerje
objavljivanja prijevoda na arapski
jezik.4 Meutim, duh Edwarda Saida
iz Orijentalizma, tanije njegova snana kritika evrocentrizma, ubrzo je
Edward W. Said, Orientalism, Pantheon Books, New York,

1978.
O beogradskoj i sarajevskoj orijentalistikoj koli, kao i u
bivoj Jugoslaviji openito, vie vidjeti u mojoj knjizi: Mur\aa
al-istirq: l uniyya al-rt/al-kar numra\ Yguslfiy, alMdar al-islm, Bayrt, 2002.
Haril Slj\it, Masliyya al-istirq: qira f kitb al-Istirq
li Adwrd Sad, al-Marifa, no, 288, Dimiq, 1981, pp.
218/226. Potom je Silajdi objavio dva prikaza ove knjige u
objelodanjen u tekstovima Esada Durakovia, koji su bili usmjereni protiv

eksponiranja evrocentrizma u jugoslovenskoj orijentalistici (tanije u beogradskoj koli), to je u predveerje
sloma Jugoslavije doprinijelo produbljivanju raskola izmeu beogradske
kole i sarajevske kole, raskola koji
je imao ideoloko-politike domaaje.5
Knjiga Orijentalizam bila je svjedok uvlaenja Jugoslavije u fragmentaciju. Umjesto jednog prijevoda za
jedno veliko trite, to je primjereno
ovakvim studijama, prijevodi Orijentalizma su kasnili zbog teke situacije koja je zavladala Jugoslavijom
nakon Titove smrti (1980), a krunisana je nizom tenzija i ratova koji su
trajali do 1999. godine, tako da se
prvo izdanje pojavilo u Sarajevu
1999. godine a prijevod je uradio
asopisima Pregled (br. 71, Sarajevo, 1981) i Knjievna re, (br.

162, Beograd, 1981).
Adwrd Sad, al-Istirq: al-marifa, al-sulta wa al-in,
tar\ama Kaml Ab Db, Bayrt, 1981.
Vie o tome vidjeti moju knjigu: Mur\aa al-istirq... str. 3240.
O beogradskoj koli i njenoj ulozi u ratu vidjeti: Dr. Norman
Cigar, Uloga srpskih orijentalista u opravdanju genocida nad
muslimanima Balkana, Sarajevo, 2000.
BEHAR119
Reid Hafizovi,6 drugo u Zagrebu

iste godine, u prijevodu Biljane Romi,7 a tree u Beogradu 2000. godine u prijevodu Drinke Gojkovi,8
dok je makedonski prijevod uradio
Zoran Anevski9 a albanski, takoer
u Skopju, u prijevodu Xhevat Llosh.10
Stoga se moe rei da je utjecaj
Orijentalizma ostao ogranien na prostoru Jugoslavije, bilo zbog tekog
poloaja koji je pratio njegovo objavljivanje do raspada Jugoslavije i njenog
posljednjeg rata (rat na Kosovu 1999),
ili zbog zakanjelosti prijevoda na glavne jezike (srpskohrvatski, prije svega, a potom na posebne jezike: srpski,
hrvatski i bosanski). Uprkos tome,
moe se govoriti o tri znaajna doprinosa Orijentalizma Edwarda Saida, te
da je on rezultirao novim vanim spoznajama o Balkanu koje su se izdigle
na svjetski nivo, a to su djela Imaginarni Balkan Marije Todorove, Bonaparta musliman Katrin Fleming i
Orijentologija Esada Durakovia.
Imaginarni Balkan
Marija Todorova (roena 1949)
pripada generaciji Harisa Silajdia i
Esada Durakovia. Poput njih dvojice,
bavila se profesurom u balkanskoj izolaciji do 1988. godine, kada je poela
raditi na evropskim i amerikim univerzitetima gdje se upoznala u okviru svoga zanimanja za identitete, sa
Orijentalizmom koji je izazvao obrat u
njenom akademskom ivotnom putu.
Oigledno je bila pod utjecajem Saidova Orijentalizma u otkrivanju balkanskih zaostalosti i upotrebe imaginiranja Istoka, ili kanoniziranja predstave o imaginarnom Istoku, da bi ona
lino ustanovila ono to odgovara pojmu balkanizacija, i to objavljivanjem
(1997) knjige Imagining the Balkans10
6
10
koja ju je proslavila u svijetu i uinila

da nastavi svoju akademsku karijeru
drugim slinim knjigama, poput knjige Balkan Identities: Nation and
Memory.12
Todorova u predgovoru svojoj knjizi priznaje kako ne bi mogla napisati
ovakvu knjigu da je ostala u Bugarskoj, da knjige ne bi bilo da se na
Zapadu nije upoznala sa Orijentalizmom, te da bi, poput ostalih, pisala o
izuzetnim nacionalnostima na Balkanu. Iako priznaje u Predgovoru svoj
U poreenju s bugarskom autoricom Todorovom, koja je dospjela u

kontakt sa Orijentalizmom tokom rada na Zapadu, Amerikanka
Katherine Fleming (profesorica historije na Univerzitetu u Njujorku)
u knjizi Bonaparta musliman, koja je objavljena 1999. godine,
otkriva domaaje argumentacije orijentalizma u vezi sa Balkanom,
odnosno ukazuje da je ona imala koristi od Edwarda Saida u tom
smislu to je njegovo djelo primjenjivala na balkansku situaciju koja
je vrlo neugodna za Zapad: na poziciju albanskog valije Ali-pae koji
je vladao paalukom Janina, a koji je obuhvaao otprilike
kontinentalni dio Grke 1787-1820.
veliki dug Edwardu Saidu, ona takoer priznaje kako je savjetovana da

se okani direktnog kulturalnog svrstavanja uz Edwarda Saida kako ne
bi primila na vlastita plea teret rastue kritike njegovih ideja. Najzad,
Todorova rezimira svoj odnos prema
Edwardu Saidu navodei da je njegov
utjecaj na nju bio nesumnjivo vaan.
Osim toga, ili upravo zbog toga, trudila se da se razlikuje od Saida i da ponudi vlastiti doprinos pojmu balkanizaciji, za ta joj je veoma koristio pristup Saidovog Orijentalizma.
Milica Baki-Hajden u svojoj studiji Orijentalizam: sluaj bive Jugo-
Edward Said, Orijentalizam. Zapadnjake predodbe o Orijentu, preveo Reid Hafizovi, Svjetlost, Sarajevo, 1999.
Edward W. Said, Orijentalizam, prevela Biljana Romi, Konzor,
Zagreb, 1999.
Edward W. Said, Orijentalizam, prevela Drinka Gojkovi, Beograd, 2000.
Edward W. Said, Orijentalizam, preveo Zoran Anevski, Skopje, 2002.
Edward W. Said, Orijentalizam, preveo XhevatLlosh, Logos,
Shkup, 2008.
BEHAR119
slavije, koja je objavljena 1995. godine,13 prethodila je Todorovoj u prouavanju veze izmeu balkanizacije i
orijentalizma, polazei sa toga stanovita da postoji vie od jednog orijentalizma, odnosno da postoji dominacija orijentalizama, i da zapadnjaki govor o Balkanu samo je druga
forma orijentalizma, jer ono to ini
orijentalizam i balkanizaciju, kao dva
lica jednog te istoga, jeste ustanovljavanje iste logike koja formira njihovu
zajedniku osnovu. Todorova odbija
11
12
13
apriornu predstavu o postojanju jednoga Balkana, jednoga Istoka i jednoga Zapada, i ona utvruje da postoji
neto zajedniko u zapadnjakom govoru o Balkanu i o Istoku: stvaranje i
kanoniziranje imaginarne, izmiljene
predstave zato da bi sluila odreenoj
agendi. Tako Todorova analizira u
svojoj knjizi osnove imaginiranja Balkana kako je to izgledalo tokom balkanskih ratova 1912-1913. godine, te
ono u emu je zavrio Balkan tokom
ratova u bivoj Jugoslaviji 1992-1995.
godine kanoniziranjem predstave
koja opravdava ono to se tamo dogodilo, smatrajui Balkan Drugim,
Maria Todorova, Imagining the Balkans, Oxford University

Press, 1997.
Dvije godine kasnije, pojavio se prijevod na srpski jezik: Marija Todorova, Imaginarni Balkan, preveli Dragana Starevi i
Aleksandra Bajazetov-Vuen, XX vek, Beograd, 1999.
Maria Todorova, Balkan Identities: Nation and Memory, C.
Hurst & Co.Publishers, London, 2004.
Milica Bakic-Hayden, Nesting Orientalism: the Case of Forner
Yugoslavia, Slavic Review, 54, 1999, pp. 917-931.
razliitim od Evrope/Zapada, kao i

odnos Evrope/Zapada prema razliitom Drugom (Balkanu).
Istina je da su balkanski ratovi
1912-1913. godine, kako navodi Todorova, rezultirali pojmom balkanizacija koji znai cijepanje velikih drava
na entitete, ali je ponaanje Zapada
tada bilo drukije od njegova ponaanja u jugoslovenskim ratovima. Na
Zapadu su se odmah pojavile inicijative za uspostavljanje mira na Balkanu,
a meu najznaajnijima je inicijativa
fondacije Carengie organizacije da
poalje grupu poznatih linosti na
Balkan 1913. godine kako bi obila
podruje i donijela rezoluciju o uzrocima rata i o putevima za uspostavljanje mira, te je rezolucija objavljena
1914. godine. Meutim, sa rasplamsavanjem ratova u Jugoslaviji 19921995. godine, a u okviru toga i rata u
Bosni koji je bio najtraginiji, te oklijevanja Zapada u intervenciji radi postavljanja granice jednom od najteih
stratita muslimana u Evropi od Drugog svjetskog rata, bilo je znaajno da
je poznata fondacija Carengie, koja je
poslala svoju misiju na Balkan tokom
rata 1913. godine, zadovoljila se time
da samo ponovo izda svoju rezoluciju
iz 1914. godine s novim predgovorom
poznatog amerikog diplomate Georga Kennana, inae biveg diplomate
Sjedinjenih Drava u Moskvi i Beogradu, i jednog od simbola hladnog
rata (autor teorije containment).14
Prema Todorovoj, Kennanov Predgovor (koji se smatra ekspertom za
Istok zbog njegove diplomatske karijere) ustalio je apriornu, ili imaginarnu predstavu o Balkanu kao Drugom i razliitom od Zapada, predstavu u kojoj je balkanizacija izraz za
fragmentaciju velikih drava, a pos14
15
16
tao je i izrazom za povratak u iskonsko stanje, retrogradno i barbarsko, u

kome se olakava opravdavanje ubijanja i klaonica. Oslanjajui se na ovu
kanoniziranu predstavu o Balkanu,
dodaje Todorova, zapadnjaki autori
postali su u mogunosti da se oslobode zakljuivanja poput onoga da ideja
o ubijanju ljudi, u dogaaju koji se
zbio 1495, ne potjee sa Zapada ve
ona potjee sa Balkana. Drugim rijeima, jarost i genocidnost jest odlika
Balkana i Istoka, ali Todorova podsjea G. Kennana da je njegova drava
imala koristi od Edwarda Saida u

tom smislu to je njegovo djelo primjenjivala na balkansku situaciju koja je vrlo neugodna za Zapad: na poziciju albanskog valije Ali-pae koji je
vladao paalukom Janina, a koji je
obuhvaao otprilike kontinentalni dio
Grke 1787-1820. godine, odnosno na
njegovu pobunu protiv Visoke Porte u
nastojanju da izgradi novi entitet
inspirirajui se u tome Zapadom, ali
ga je Zapad odbio zbog imaginarne
predstave o Balkanu i Istoku a koja
slui drukijoj agendi.
Durakovi je postao poznat na nivou jugoslovenske orijentalistike

svojim kritikim napisima o evrocentrizmu i njegovom
eksponiranju u jugoslovenskoj orijentalistici (beogradske kola), pri
emu se oslanjao na teze Edwarda Saida, a uz to je poznat po svojim
autoritativnim radovima i po svojim pionirskim prijevodima samih
vrela arapske knjievnosti od Imru-ul-Qaysa do Debre Ibrahima
Debre i Mahmuda Dervia. U tome kontekstu, smatram da je i
njegova knjiga Orijentologija: Univerzum sakralnoga Teksta jedno
od najvanijih izdanja na podruju bive Jugoslavije.
tokom 70 dana pobila u Zaljevskom

ratu 1991. godine polovinu onog broja
ljudi koji su poginuli u svim balkanskim ratovima 1912-1913. godine.15
Bonaparta musliman
U poreenju s bugarskom autoricom Todorovom, koja je dospjela u
kontakt sa Orijentalizmom tokom
rada na Zapadu, Amerikanka Katherine Fleming (profesorica historije na
Univerzitetu u Njujorku) u knjizi Bonaparta musliman, koja je objavljena
1999. godine,16 otkriva domaaje
argumentacije orijentalizma u vezi sa
Balkanom, odnosno ukazuje da je ona
The Other Balkan Wars A 1913 Carengie Endowment Inguiry in

Etrospect Withe e New Introduction and Reflections on the Present
Conflisct by George Kennan, Washington, 2007. Za vie informacija o G. Kennanu povodom objavljivanja njegovih memoara u vrijeme slubovanja u Beogradu vidjeti moj tekst: Dars diplms
min Baligrd, al-Mustaqbal, Bayrt, 1. 10. 2011.
Todorova, Imagining the Balkans, p. 18.
Katherine E. Fleming, The Muslim Bonaparte: Diplomacy &
Orientalism in Ali Pashas Greece , Priceton University Press, 1999.
Ova knjiga prevedena je samo na albanski jezik s obzirom na
17
U Predgovoru se jasno se vidi inkliniranje autorice Fleming Edwardovom Orijentalizmu, jer ona kae da je
orijentalizam, kako ga je objasnio
Said, u sluaju Ali-pae, kome je uinjena nepravda, izraz imperijalne i
kulturalne pozicije, te u izvjesnoj mjeri politike: to je izraz za novu formu
dominacije nad historijom i ideologijom. Fleming priznaje da historiari
njene generacije ne tee ka tome da se
oslanjaju na orijentalistiku literaturu nakon to ju je demaskirao Edward
Said, smatrajui kako ona ima cilj da
stvori odreenu predstavu o nezapadnjakim narodima.17
zanimanje Albanaca za predstavu o Ali Pai: Katherine E. Fleming, Bonaparti Musliman: Diplomacia de Orientalizmi ne
Gerqine e Ali Pashes, per. Venera Domi, Tirane (Dituria), 2003.
to se tie drugih jezika, prevedena je njena studija Orijentalizam. Balkan i Historija, koja je objavljena 2000. godine u Amerikom historijskom asopisu, te na srpski jezik u asopisu
Filozofija i drutvo, koji izlazi u Beogradu: Kathryn E. Fleming, Orijentalizam, Balkan i balkanska istoriografija, Filozofija i drutvo, XVIII, Beograd, 2005, str. 11-31.
Fleming, The Myslim Bonaparte..., p. 26.
BEHAR119
Fleming navodi da je Balkan do tada smatran dijelom imaginarnog Istoka, ili geografskim i kulturalno-ekonomskim mostom izmeu Zapadne
Evrope i osmanske drave, te da je,
shodno tome, paaluk ili drava Alipae protezala se u vanom susjedstvu Zapada: od june Albanije do
oblasti Atine.
Drugim rijeima, Ali-paa Albanac, ili evropski musliman, postao je
najblii susjed Zapadnoj Evropi
koja je bdjela nad imenovanjem svojih konzula u prijestolnici Janjini, a
ta brinost je predstavljala podrku
Ali-painoj pobuni, odnosno nezavisnosti od osmanskog sultana. Pobuna Ali-pae protiv sultana bila je vana evropskim zemljama koje su bile
konfuzne u ponaanju prema osmanskoj dravi (u pogledu izbora da li
je dotui, ili odgaati njenu podjelu).
Za evropske zemlje je bilo razlono
da daju podrku Ali-pai koji se nadahnjivao evropskim progresom, ali
njegovo pojavljivanje upravo u toj osjetljivoj oblasti podudaralo se sa filohelenskom orijentacijom nakon to
se poslije Italije antika Grka
poela uzimati kao kolijevka evropske civilizacije.
Tako se u orijentalistikim napisima o Ali-pai formirala na Zapadu
druga predstava koja slui projektu za
oivljavanje filohelenstva a ne projektu modernizacije evropskog muslimana: predstava o samovoljnom orijentalcu ogrezlom u surovost i erotske
naslade sa enama (sa oko 500 konkubina) i djecom, a ne predstava o pobunjeniku protiv osmanske vlasti i ovjeku eljnom modernizacije na evropski
nain, vjerski tolerantnom, i td. U
stvari, ova jednoslona i ciljana predstava o Ali-pai formirala se zajedno s
jednom drugom predstavom nepreciznom predstavom o oblasti kojom je
18
19
20
ini se da bi bilo korisno

objaviti novo izdanje
Orijentologije..., nakon
ovlane redakture, i
organizirati vie rasprava o
njoj na arapskim
univerzitetima kako bi
dolo da nunih uzajamnih
reakcija i kako bi se
realizirala namjera da se
iskorai iz dosadanjih
predstava i ustaljenih
ablona u prouavanju i u
predavanju arapske
knjievnosti.
on vladao (mit o Grkoj), smatrajui je

temeljem evropske civilizacije i u kojoj
je duh grkoga jo uvijek prisutan.
Stoga je pojavljivanje Ali-pae upravo
u toj oblasti s njegovim planom o
nezavisnosti i modernizaciji kompliciralo novu predstavu o grkom mitu i
dovodilo je Evropu pred dva mogua
izbora ili pred dvije historije, kako to
kae Fleming:
1. Izbor diplomatske povijesti (utemeljene na realnosti), koja je pretpostavljala podrku Zapadne Evrope
projektu Ali-pae o nezavisnosti od osmanske drave i osnivanje modernog
entiteta na Balkanu/Istoku a koji bi
bio drukiji od postojeeg osmanskog
modela (vjerska mjeavina koja bi
ukljuivala Albance i Grke i koja bi
bila religijski tolerantna) a koja bi se
mogla postepeno ukljuiti u Evropu.
2. Izbor kulturalne povijesti (imaginarna predstava) koja slui projektu
filohelenstva radi reanimacije Grke
kako bi se utvrdio povijesni kontinuitet izmeu antike Grke kao kolijev-
Ibid., pp. 16-21.

Vie o njegovim originalnim radovima i prijevodima vidjeti predgovor prevodioca
posljednjem djelu Durakovia koje je objavljeno na arapskom jeziku: Asad Drkft,
Dirst f adab al-Busna wa al-Harsak wa f al-adab al-arab, tar\ama wa taqdm:
|aml al-Dn Sayyid Muhammad, al-Markaz al-qawm li al-tar\ama, al-Qhira, 2011,
pp. 21-33.
Esad Durakovi, Orijentologija. Univerzum sakralnoga Teksta, Tugra, Sarajevo, 2007.
BEHAR119
ke evropske civilizacije i moderne

Grke iju nezavisnost od osmanske
drave treba i silom podrati.
Drugim rijeima, Fleming ovdje
vidi konflikt dva mogua izbora: jedan
kao povijesno diplomatski, realistini;
drugi kao povijesno-orijentalistiki,
nerealistini, a koji trasira put ka dominaciji nad tom oblau: uz orijentaciju filohelenizma/orijentalizma, pojavila se snana elja za prevjeravanjem Balkana, odnosno otrgivanjem
Balkana od osmanske drave kako bi
se realizirao utvreni povijesni kontinuitet izmeu antike i moderne Grke. Stoga je bilo nuno rtvovati Alipau za koga Fleming misli da mu je
uinjena nepravda, kako od strane
evropskih historiara tako i od suvremenih Turaka.18
Orijentologija
U poreenju s Todorovom i Fleming koje su dospjele do Orijentalizma iz aspekta historije, za Esada
Durakovia je karakteristino da je
doao do Orijentalizma u bivoj Jugoslaviji, budui da je diplomirao na
Odsjeku za orijentalistiku u Beogradu
1976. godine, radio je na Odsjeku za
orijentalistiku u Pritini (1976-1991),
potom je preao na Orijentalni institut u Sarajevu (1991-1994), i najzad
na Odsjek za orijentalnu filologiju
Univerziteta u Sarajevu, gdje radi i
sada. S druge strane, Durakovi postao je poznat na nivou jugoslovenske
orijentalistike svojim kritikim napisima o evrocentrizmu i njegovom eksponiranju u jugoslovenskoj orijentalistici (beogradske kola), pri emu se
oslanjao na teze Edwarda Saida, a uz
to je poznat po svojim autoritativnim
radovima i po svojim pionirskim prijevodima samih vrela arapske knjievnosti od Imru-ul-Qaysa do Debre
Ibrahima Debre i Mahmuda Dervia.19 U tome kontekstu, smatram da
je i njegova knjiga Orijentologija: Univerzum sakralnoga Teksta20 jedno od
najvanijih izdanja na podruju bive
Jugoslavije, od vremena Orijentalizma, a posebno nakon prijevoda Orijentologije... na engleski i arapski je-
zik, tako da ona je ona viestrano akademski dostupna balkanskoj, zapadnjakoj i arapskoj akademskoj javnosti.
U biti, moe se rei da ova znaajna knjiga, koja sadri i teorijski i
praktini aspekt, upuuje na Durakovievu studiju Orijentalistika: problemi metodologije i nominiranja, koju je
objavio 2000. godine21 a koja je sukus
njegova iskustva u oslobaanju od orijentalizma a koga naziva evroocentrizmom u odnosu prema svijetu i traga
za odgovarajuom zamjenom imena i
metode, do ega je dospio 2007. godine
terminom orijentologija. Ovim terminom pri kome je ostao, umjesto
pri terminima orijentalizam, orijentalistika i orijentalne studije Esad
Durakovi je htio povratiti pozornost
na znanstvenost i na zahvaanje predmeta (arapska knjievnost) iznutra,
imanentno.
U teorijskom aspektu knjige, koji
je sadran na nekoliko stranica Predgovora, Durakovi poinje od toga da
su njegovi radni domaaji tokom tri
decenije prouavanja arapske knjievnosti doveli ga do toga da se kritiki
postavi prema spoljanjem, filolokom zahvaanju ove knjievnosti,
zahvaanju u kome uestvuju i arapski naunici i evropski orijentalisti, a
to ga je nagnalo da istrauje ovu knjievnost imanentno i inovativno. U
tom kontekstu, Durakovi tereti orijentalistiku i orijentalne studije, smatrajui da su ideoloki kontaminirane, te preputa itaocu da u tome
prepozna utjecaj Edwarda Saida; on
predlae u toj oblasti termin orijentologija, umjesto evrocentrizma.22
Izuzimajui Predgovor koji ima
ovaj izravni teorijski aspekt, knjiga
predstavlja originalan doprinos pristupu koji eli Esad Durakovi da to
bude model orijentologije a ne orijentalizma. Durakovi polazi od toga da
je osnovni problem u zahvaanju
21
22
Haris Silajdi je bio vie od

svih nas otvoren prema
Zapadu, zaslugom njegova
izvrsnog poznavanja
engleskog jezika, tako da je
on prvi proitao
Orijentalizam na engleskom
jeziku i jedan od prvih koji je
tu knjigu predstavio u
Jugoslaviji i na arapskom
jeziku, budui da je objavio
njen prikaz u sirijskom
asopisu al-Marifa, u
februaru 1981. godine, odnosno u predveerje
objavljivanja prijevoda na
arapski jezik. Meutim, duh
Edwarda Saida iz
Orijentalizma, tanije
njegova snana kritika
evrocentrizma, ubrzo je
objelodanjen u tekstovima
Esada Durakovia, koji su bili
usmjereni protiv
eksponiranja evrocentrizma
u jugoslovenskoj
orijentalistici (tanije u
beogradskoj koli), to je u
predveerje sloma
Jugoslavije doprinijelo
produbljivanju raskola
izmeu beogradske kole i
sarajevske kole, raskola
koji je imao ideolokopolitike domaaje.
arapske knjievnosti kako od strane

Arapa tako i orijentalista u njihovom filolokom pristupu knjievnosti,
Esad Durakovi, Orijentalistika: problemi metodologije i nominiranja, Znakovi vremena, 9-10, Sarajevo, 2000, str. 275294.
Asad Drkft, Ilm al-arq, tar\ama: Adnn Hasan, Muassasa al-Bbtn, alKuwayt, 2010. p. 6.
koji nesumnjivo jest doprinio tumaenju mnogih lingvistikih aspekata

knjievnosti, ali se oni nisu zanimali
za imanentni, kreativni pristup knjievnosti. Drugim rijeima, bilo je
nuno zanimati se za njene umjetnike vrijednosti i za vjekovni kontinuitet njenih kreacijskih, umjetnikih
vrijednosti, umjesto vjetake periodizacije te knjievnosti prema periodima vladajuih dinastija. Na temelju
toga, Durakovi dospijeva do dva znaajna zakljuka koji se ine razliitim
na prvi pogled:
1. Kolijevka arapske knjievnosti je
njeno antiko doba, ili tzv. dahilijjetski period; taj antiki period kasnije
utjecao na arapsku knjievnost na slian nain na kakav antika grka
knjievnost utjecala na ono to je kasnije poznato kao evropska knjievnost.
2. Stoerni tekst arapske knjievnosti je kuranski tekst koji je vrio tu
ulogu stotinama godina u razvoju arapske knjievnosti, tako da je cjelokupna knjievnost poslije Kurana, a naroito poezija, bivala njime odreena.
Ovako znaajna knjiga, ije prevoenje na arapski jezik nije bilo nimalo
lahko, zahtijeva veu panju od strane
akademske kritike na arapskim univerzitetima koji su uobiajili decenijama ve da prouavaju arapsku knjievnost na jedan nain koji s pravom kritizira Durakovi u ovoj svojoj knjizi.
Prvo arapsko izdanje (Kuwayt, 2010),
uprkos znaaju knjige, ima ogranien
tira (500 primjeraka), to je nedostatno za univerzitetske biblioteke i za
prodaju u knjiarama jer je objavljena
u nekomercijalnoj organizaciji (Muassasa al-Babtin). Stoga se ini da bi bilo
korisno objaviti novo izdanje Orijentologije..., nakon ovlane redakture, i
organizirati vie rasprava o njoj na
arapskim univerzitetima kako bi dolo
da nunih uzajamnih reakcija i kako
bi se realizirala namjera da se iskorai iz dosadanjih predstava i ustaljenih
ablona u prouavanju i u predavanju
arapske knjievnosti.
n
Preveo: Esad Durakovi
BEHAR119
Prof. dr. Salah Jarrar, WISE University, Amman
Jedno itanje knjige

Orijentologija Esada Durakovia
Knjiga Orijentologija Esada Durakovia je, uz najvee pohvale, jedna sasvim nova knjiga. Proeta je
inovacijama i to poevi od nekonvencionalnog naslova, pa preko polazita njenog autora, njegova
pristupa i glasnog nezadovoljstva ranijim konceptima i terminima, pa sve do rezultata koji su otkrili
jedno novo lice arapske poezije i arapskog knjievnog naslijea, lice kakvo nisu predstavili mnogi
historiari arapske knjievnosti i njeni istraivai - arapski i orijentalistiki. Ovi divljenja vrijedni rezultati
ukazuju na briljantnost, otroumnost, dubinu vizije i naunu pronicljivost autora koji nije donio ni
jedan sud a da ga nije potkrijepio brojnim analitikim i logikim dokazima. Knjiga Orijentologija
nalikuje nekoj vrsti reformistikog pokreta u polju arapskih knjievnih studija.
Bezbroj je studija i knjiga na arapskom i mnogim drugim jezicima koje
obrauju arapsku knjievnost, openito.
Pristupi ovih studija su raznovrsni.
Neke od njih vre historijsku periodizaciju arapske knjievnosti, poevi od prijeislamske i zavravajui sa savremenom epohom; druge, pak, knjievnost
klasificiraju na poeziju, prozu, pa onda,
opet, svaku od njih razvrstavaju prema
poznatim konvencionalnim anrovima.
Poeziju razvrstavaju u poznate anrove
panegirik, gazel, elegija, pohvalnica,
satira, deskriptivna poezija, dok prozu
razvrstavaju na divanske poslanice,
poslanice prijateljstva, upute, savjete,
kratke prozne forme kojima se iznosio
lini stav i drugo. Postoje i onakve studije koje obrauju poznata knjievna i kritika pitanja, poput stiliziranih lirskih
preludija, formalne organizacije kaside,
knjievne krae, pitanja vezanih za stil
ili nain izraavanja. Neki istraivai
objedinjuju sve ove istraivake metode.
Meutim, ne gleda se s mnogo povjerenja na ovakve openite studije arapske
knjievnosti, jer rijetko kada im se ne
moe zamjeriti zbog povrnosti i neusredsreenosti, kao i zbog donoenja
openitih sudova koji ne poivaju na
uvjerljivim argumentima. Ovome treba
pridodati i lijenost da se pogleda u izvorna djela radi izravnog kontakta s knjievnim tekstovima, i to zbog obilja ovih
10
BEHAR119
tekstova i njihove rasprostranjenosti

kroz vjekove, usljed ega dolazi do pozivanja na stavove koje su iznosili raniji
arapski autori. To se jasno moe vidjeti
u knjigama zapadnih istraivaa, poput
Hamiltona Gibba u njegovoj knjizi Arapska knjievnost (Arabic Literature); Nicholsona u njegovoj knjizi Knjievna
historija Arapa (A Literary History of the
Arabs) i drugih.
Meu knjigama o arapskoj knjievnosti openito kojima se moe prigovoriti su i Opa historija arapske knjievnosti (al-mi f trk al-adab alarab) koju je napisao Hann al-Fkr,
zatim Historija arapske knjievnosti
(Trk al-adab al-arab) Umara Farrua, Historija arapske knjievnosti (Trk
al-adab al-arab) awq Dayfa; Historija arapske knjievnosti (Trk al-adab
al-arab) Ahmada Hasana al-Zayyta,
knjige Abd al-Munima Kafja i jo
mnoge druge. Naime, ove knjige skoro
da imaju jedini cilj deskriptivni pristup;
one ne obiluju analizama i zakljucima
ve iznose samo openite sudove premda
su ti sudovi ponekad tani i mada te
knjige predstavljaju vrijedne napore u
izuavanju arapske knjievnosti te ukazuju na neka sutinska pitanja.
Primjetno je da veina ovakvih arapskih i nearapskih knjiga poinje od
opeg i pokuava doi do posebnog.
Meutim, rijetko kad se udubljuju u
prouavanje odreenih knjievnih pitanja, kao to i rijetko kada dolaze do

novih otkria, injenica ili rezultata.
Upravo u navedenom se i krije prva razlika izmeu ovih knjiga i knjige Orijentologija Esada Durakovia, jer Durakovi poinje iznutra (od posebnog) kako
bi stigao vani (do opeg), ne optereuje
se historijskim pregledom arapske knjievnosti, niti knjievnim karakteristikama svakog doba, ve polazi od suptilnih
pitanja, kao to su poetika arabeske,
deduktivna poetika asnog Kurana,
pohod kuranskog teksta u tradiciju, pa
sve do metaforikog naina izraavanja
u Kuranu i stasanja postkuranske poetike, kako bi putem ovih delikatnih knjievnih pitanja doao do novih i suptilnih
zakljuaka u vezi s metaforom, poreenjem i poetikom.
itaocu se, dok ita naslove pojedinih poglavlja ove knjige, moe uiniti da
autor tretira uobiajena pitanja, koja se
stalno prouavaju, kao to su poreenje,
nadnaravnost kuranskog stila, kuranska metafora, ali kada se zadubi u sama
poglavlja, nailazi na nova prosvjetljenja
i nova otkria, nove rezultate i uglove
gledanja, malokad ranije obraivana. U
poglavlju koje nosi naslov Figura poreenja u staroj arapskoj poeziji - svijet na
distanci Durakovi izlae nova delikatna pitanja kao to su: realistinost ili
materijalistinost stare arapske poezi-
je, figure opisa i bogatstvo tema u pjesmi, parcelacija tekstnog prostora, gradacija tekstnog vremena, usredsreenost na plonost fizikoga, tipinost pred
deskripcijom, figure opisa i bogatstvo
tema u pjesmi, konstituenti poreenja
kao neimari pozitiviteta. Ovakva delikatna pitanja u okviru govora o poreenju
u staroj arapskoj poeziji skoro da u potpunosti predstavljaju inovaciju i ukazuju na inteligenciju, briljantnost, duboku
kritiku, ispitivaku i dubokoumnu viziju autora ove knjige.
I uprkos tome to Durakovieva knjiga obrauje arapsku poeziju, ne usredseujui se samo na neko odreeno vrijeme ili prostor, Durakoviev pristup
nije stereotipan niti tradicionalistiki,
ne analizira tradicionalne teme, kao to
su to radili drugi istraivai, ne pridaje
vanost periodizaciji, niti ponovnom
otkrivanju opih motiva, niti poznatoj
klasifikaciji arapske knjievnosti na
poeziju i prozu, niti podjeli poezije na
poznate anrove, ve traga za nedostatno obraivanim temama, ne optereujui ovu knjigu stavovima i iroko rasprostranjenim sudovima kakve prenose
druga djela koja obrauju arapsku knjievnost. U tome smislu, nai emo da
autor zamjera istraivaima arapske
knjievnosti, arapskim i orijentalistikim, to arapsku knjievnost strogo
historijski i politiki sistematiziraju, te
nisu u stanju razumjeti je kao umjetniku vrijednost i parcelirati je na knjievne epohe, a ne na politike epohe vezane za vladajue dinastije, kao to je recimo umajadska knjievnost, abassidska
knjievnost, fatimidska knjievnost i td.
Autor konzistentno izbjegava kruti historijski metod i pristupa svojoj temi kroz
prizmu umjetnikoga i traga za estetskim postulatima stare arapske knjievnosti posredstvom odgovarajueg naunog metoda, kako to sam naglaava.
Razlog koji je potakao autora ove knjige
na odustajanje od metoda periodizacije i
prihvatanje estetskog metoda u prouavanju stare arapske poezije je taj to on
smatra da je stara arapska knjievnost

univerzum koji poiva na osobenoj poetici, to jest da on posjeduje svojstvenu unikatnost.
Polazei od izbjegavanja historijskog
pristupa, te oslanjanja na poetoloki,
Durakovi je obradio teme koje predstavljaju umjetnike karakteristike stare
arapske poezije, kao to su: poetika arabeske, deduktivna poetike Kurana, normativna poetika i problem periodizacije
knjievnosti, poetski motivi, pjesnika
inspiracija i tehnika i drugo. Na taj nain on izraava svoje razmimoilaenje sa
pristupima svojih prethodnika; tavie,
on zamjera takvim pristupima i argumentirano im se suprotstavlja.
Najistaknutiji dokaz autorovog udaljavanja od stereotipa i tradicije, te njegovog nepodlijeganja pojedinim dominirajuim shvaanjima u prouavanju
arapske knjievnosti ogleda se u injenici da on ne samo to se ne zadovoljava
odbijanjem historijske periodizacije arapske knjievnosti zasnovane na politikim zbivanjima, ve ne prihvata ni
mnoge druge koncepte i termine, kao to
je termin prijeislamska knjievnost, te
smatra da su joj historiari knjievnosti
dali ovo neadekvatno ime.
Meu postavkama koje Durakovi
ne prihvata, te dokazuje njihovu neutemeljenost, jeste i ona o materijalistinosti stare arapske poezije. Durakovi
smatra da su ovakvi sudovi nastali zbog
nesposobnosti razumijevanja estetskih
postulata ovog naslijea, te sugerira da
se stara arapska poezija opie kao realistina, a ne materijalistina, i u prilog
tome nudi brojne dokaze. Autor smatra
da postoje mnogi fenomeni u arapskoj
knjievnosti, u potpunosti razliiti od
onoga do ega se dolazi oslanjanjem na
tradicionalistike pristupe.
Durakovieva polazita u ovoj knjizi
su racionalna i duboka. On pravi razliku
izmeu orijentalistike i orijentologije,
jer smatra da su termini orijentalistika i
orijentalistike studije dva ideoloki kontaminirana termina. Stoga koristi ter-
Kuran asni se ne suprotstavlja poeziji kako bi dokinuo arapsku poeziju

kao knjievnu formu, ve kako bi opovrgao ideoloku dimenziju poezije,
iako se suprotstavio poeziji kao knjievnom izrazu nudei Arapima izazov
da donesu jednu suru slinu kuranskoj, u smislu da ona sadri nedostinost
kuranskog teksta. Autor potcrtava da je poruka Kurana i Hadisa
dubokomislena i racionalna, dok su sadraj i poruka poezije emocionalni.
min orijentologija, dajui takav naslov i

svojoj knjizi. Pod orijentologijom autor
podrazumijeva nauku koja slijedi utemeljen nauni pristup vrednovanju i
prosuivanju.
Ba kao to su Durakovieva polazita u istraivanju racionalna i duboka, i
kako ne prihvata vladajue koncepte i
terminologiju, tako su i njegovi instrumenti i pristup istraivanju novi, jer
arapsku knjievnost posmatra iz novih
uglova na koje se mnogi prije nisu ni obazirali. Naime, on posmatra staru arapsku knjievnost kroz prizmu poetike,
arabeske, motiva, tema, poetske inspiracije, intertekstualnosti, stilistike, estetike, tekstualnog prostora, poetske tehnike i drugog, vrei poreenja izmeu
arapske i zapadne knjievnosti, te druga
poreenja izmeu kuranskog i teksta
stare poezije, i tako dolazi do novih i
zadivljujuih rezultata. Meu najznaajnijim rezultatima svakako su i ti da je
kolijevka arapske knjievnosti njena
stara epoha, koja se obino naziva prijeislamsko doba i da je ovo doba kasnije
utjecalo na arapsku knjievnost, slino
kao to je stara grka knjievnost utjecala na evropsku knjievnost u srednjovjekovlju. Autor takoer dolazi do zakljuka da je arapska knjievnost u velikoj mjeri bila pod utjecajem kuranskog
teksta, nakon objave Kurana asnog.
Jedan od rezultata do kojih je autor
doao jeste i taj da stara arapska poezija obiluje poetskim kvalitetima i razliitim poetskim tehnikama, to je suprotno stavovima mnogih istraivaa
kako arapskih, tako i onih iz reda orijentalista.
Autor takoer dolazi do zakljuka da
je prijeislamska poetika, posebno, i poetika cijelog islamsko-arapskog poetskog
naslijea, openito, ustvari poetika arabeske. Jer kaside sa oko stotinu ili vie
stihova sainjene su tako da je svaki distih, ili dva distiha, predstavlja neovisnu
punozanu cjelinu, ili niz ovakvih cjelina
formira jednu znaenjsku cjelinu na
viem nivou, a sve je uokvireno jednom
rimom i jednim metrom.
Jo jedan od rezultata do kojih je
autor doao jeste i taj da se Kuran asni ne suprotstavlja poeziji kako bi dokinuo arapsku poeziju kao knjievnu formu, ve kako bi opovrgao ideoloku dimenziju poezije, iako se suprotstavio poeziji kao knjievnom izrazu nudei AraBEHAR119
11
pima izazov da donesu jednu suru slinu

kuranskoj, u smislu da ona sadri nedostinost kuranskog teksta. Autor potcrtava da je poruka Kurana i Hadisa
dubokomislena i racionalna, dok su
sadraj i poruka poezije emocionalni.
Autor takoer opaa dominaciju poreenja u staroj arapskoj poeziji, te staroj arapskoj poeziji daje ime poezija distance, jer je pjesnik, zbog svog nastojanja da opie stvari jasno i transparentno, bio prisiljen biti van scene i napraviti distancu izmeu sebe i prizora koji
opisuje, kako bi kao udaljeni promatra,
na neki nain bio van svijeta, a ne uronjen u njega, niti u svoja putovanja. Ovo
je bio rezultat poreenja koje je kao
uslov postavljalo stabilnu distancu, kako bi ista doprinijela deskriptivnim slikama. Ova distanca moe biti prostorna
ili vremenska. Vremenska distanca dovodi do nagomilavanja deskriptivnih slika i to rezultira time da se pjesnik ne zadovoljava opisom jedne voljene, ve opisuje i druge svoje ljubavi iz prolih dana.
Autor smatra da je arapska poezija, koja
se karakterizirala jasnoom, transparentnou, realistinou, bila puna opisa
i poreenja, te uvala udaljenost izmeu
pjesnika i opisivanog svijeta, nakon
objave Kurana prela u jednu drugu
etapu. Umjesto eksplicitnosti, otvaraju
se neki beskrajni svjetovi, nejasnih vanjskih obrisa, koji potjeu od metafore kojom je svijet i arapski jezik bio doivio
preporod. Realistini opisi opipljivih
stvari pretvorili su se u opise nevidljivih
stvari, poput onih u Dennetu, i to uz
upotrebu metafore. Tako je metafora ula u svijet jezika i uz poreenje postala
najvia karakteristika arapske stilistike. U tome smislu autor poziva lingviste
i filozofe jezika da obrate panju na vezu
izmeu novog razvoja u arapskom ivotu nastalog pojavom islama i izmeu
jezika u sedmom vijeku nove ere.
Durakovi smatra da je kuranski
tekst mogao, putem metafora koje nosi u
sebi, preokrenuti indikativnu poetiku u
deduktivnu.
Naposljetku, knjiga Orijentologija
Esada Durakovia je, uz najvee pohvale, jedna sasvim nova knjiga. Proeta je
inovacijama i to poevi od nekonvencionalnog naslova, pa preko polazita njenog autora, njegova pristupa i glasnog
nezadovoljstva ranijim konceptima i terminima, pa sve do rezultata koji su
12
BEHAR119
otkrili jedno novo lice arapske poezije i

arapskog knjievnog naslijea, lice kakvo nisu predstavili mnogi historiari
arapske knjievnosti i njeni istraivai arapski i orijentalistiki. Ovi divljenja
vrijedni rezultati ukazuju na briljantnost, otroumnost, dubinu vizije i naunu pronicljivost autora koji nije donio ni
jedan sud a da ga nije potkrijepio brojnim analitikim i logikim dokazima.
Knjiga Orijentologija nalikuje nekoj
vrsti reformistikog pokreta u polju arapskih knjievnih studija, jer je reformatorski zahvatila veliki broj pojmova, koncepata i sudova iz irokog polja arapske knjievnosti, kako poezije tako i proze, Kurana asnog i njegove veze sa
arapskom knjievnou.
Ona je, pored toga usporediva sa otkrivalakim poduhvatom, jer je njen autor uspio svojim karakteristinim utemeljenim pristupom otkriti mnogo injenica povezanih s arapskom knjievnou
i posmatrati mnoge fenomene za koje je
prezentirao dokaze i neupitne injenice
jednim preciznim naunim pristupom u
kojem je obuhvatio analitiki, kontrastivni, kulturoloki, etimoloki, praktini i
druge metode.
Knjiga, uz ovo, prouavaocima arapske knjievnosti nudi obrazac o nainu
na koji se pojave trebaju iitavati i tumaiti. Na koji se nain mogu uspostavljati veze izmeu njihovih dijelova i dimenzija, kao i itati tekstovi, analizirati
ih, izvoditi nove dokaze iz njih, vodei
pritom rauna o kulturnim i socijalnim
aspektima.
Za nastanak ove knjiga koritena je
obilna i raznovrsna literatura: kulturoloka, socijalna, filozofska, historijska,
knjievna, kritika, vjerska, lingvistika, filoloka. Knjiga takoer sadri razliite izvore i grau: stare i nove, arapske, bosanske i evropske tekstove i studije. Raznovrsnost i obilje bibliografskih
jedinica i literature dodatno jaa povjerenje u ovaj izvrstan nauni rad iji se
rezultati i zakljuci zasnivaju na dubokom i istinskom znanju i razumijevanju.
Ova knjiga nosi brojne odlike, poevi od toga da predstavlja i sveobuhvatan
pregled i precizno analiziranje pojedinih
detalja, te obuhvata, kako knjievne,
tako i kritike studije i tretira ih jednom
novom savremenom metodom.
Svakako treba kazati da Orijentologija objektivnim pristupom tretira pita-
nja iz oblasti knjievne kritike, kao npr:

pitanje kuranske metafore, za koje se,
opet, vezuju analize odreenih vanih
teolokih pitanja.
Kada poredi karakteristike stare
arapske poezije koja se temelji na poreenju, eksplicitnosti, transparentnosti i
objektivnosti sa specifinostima kuranskog teksta koji se temelji na metafori,
autor poredi kuranske ajete i stihove i
tako stie do novih rezultata u razumijevanju kuranskog teksta i teksta stare
arapske poezije.
Neophodno je napomenuti da autor
u ovoj knjizi komunicira sa starim poetskim tekstovima, kuranskim tekstom i
knjievno-kritikim tekstovima, kao to
su Amidijevo djelo Usporeivanje, zatim
Knjiga o umijeu poezije i proze Abu
Hilala al-Askarija, Posredovanje izmeu
al-Mutenabbija i njegovih oponenata alDurdanija, Kritika poezije Kudame
ibn Dafera, Osnova poetske vjetine,
njenih vrsta i njene kritike Ibn Raika,
te Put rjeitima i svjetionik knjievnicima Hazima al-Kartadannija. Svemu
ovome treba pridodati i savremene knjige iz oblasti knjievnih studija na arapskom i drugim jezicima, te divane starih
arapskih pjesnika.
Knjiga Orijentologija moe se smatrati specifinim i jedinstvenim naunim postignuem u oblasti izuavanja
arapskog naslijea. Sve dok nisam zavrio s njenim itanjem, nisam mogao razumjeti zato je autor knjizi dao naslov
Orijentologija, jer knjiga obrauje odreene aspekte stare arapske poezije i njene veze sa Kuranom asnim i sa naslijeem drugih naroda. Shvatio sam da
razlog lei u tome to se rezultati do
kojih je autor doao i tvrdnje koje je obznanio proteu i na kasnije epohe arapskog knjievnog naslijea i to njegov
pristup izuavanju jedne specifine epohe moe posluiti za izuavanje drugih
epoha arapske knjievnosti.
Najzad, ova knjiga ne predstavlja samo jedan novi dodatak studijama arapske knjievnosti u Bosni i Hercegovini,
ve svojevrstan doprinos biblioteci arapskih studija irom svijeta. Stoga pozivam sve istraivae, Arape i druge, da se
okoriste njenim pristupom, vizijom i
rezultatima.
n
Prevela: Suada Muharemovi
Prof. dr. Feti Mehdiu, Univerzitet u Pritini
Specifinosti albanske orijentalistike

i uloga dr. Esada Durakovia u
opstanku orijentalistike u Pritini
Kao nastavnik, u prvom redu, pa i kao rukovodilac Odsjeka za orijentalistiku jedno vrijeme, ili dok
je bio na drugim odgovornim funkcijama na Filozofskom fakultetu i na Univerzitetu, Esad
Durakovi se svojim diskusijama i jasnim stavom zalagao za uvanje koncepta orijentalistike kao
naune discipline. Zahvaljujui upravo tom zalaganju, uspeli smo da na Univerzitetu u Pritini
sauvamo do danas orijentalistiku kao naunu disciplinu. Imajui u vidu okolnosti u kojima smo
se nalazili, tj. u periodu 1982-1987. godine, kada je pritinski Univerzitet proglaen bastionom
albanskog nacionalizma, konstruktivnost i hrabrost kolege Durakovia je mnogo znaila za nas i
za opstanak orijentalistike, jer je njegov glas kao nealbanca predstavljao veliku pomo.
Cijenjeni gospodine rektore, uvaeni gosti, uesnici ove sveanosti!
Ja bih se ukratko osvrnuo na neke
specifinosti albanske, odnosno pritinske orijentalistike, u koju je kolega
Durakovi bio ukljuen na svome naunikom putu.
Orijentalistika, odnosno orijentalno-islamske studije, kao nauna disciplina ima vrlo dugu historiju i veoma
bogatu tradiciju na evropskom kontinentu. Moe se rei da su temelji ove discipline udareni ve u 12. vijeku (1142.
godine, kada je preveden Kuran asni
na latinski jezik), odnosno 1543. godine, kada je u Bazelu objavljen prvi put
na latinskom jeziku prijevod Kurana
asnoga. Zatim slijedi osnivanje prve
katedre za arapski jezik u Parizu, 1250.
godine, a kasnije su nastale i prve gramatike arapskog jezika u Parizu, i td.
Kao nauna oblast, orijentalistika
se razvijala vjekovima sve do 21. vijeka, te se razvila i u junom dijelu Evrope, meu Bosancima i Albancima, gdje
se i dan-danas rade veoma uspjene
studije iz ove oblasti, uprkos tendencijama da se ove studije zloupotrebe i da
im se prilijepi etiketa misionarskog
karaktera koji pokriva pojam orijentalizam. Ja sam siguran da je albansko i
bosansko podneblje daleko od toga.

Bosanska i albanska orijentalistika imaju niz zajednikih karakteristika. Zajedniki imenitelj im je njemako poreklo. Orijentalistika, odnosno
islamsko-orijentalne studije - nikako
orijentalizam - utemeljena je po uzoru
na beku kolu (uporedi njemaki
Orientalistik, talijanski orientalistica).
U Tubingenu se 1521. godine osniva Orientalische seminar. Navodei
ovo, imam u vidu da je, po mome uvjerenju, utemeljiva orijentalnih studija
- orijentalistike - u junom dijelu
Evrope dr. Fehim Bajraktarevi, koji
je 1926. godine udario temelje na Filozofskom fakultetu Beogradskog univerziteta instituciji pod nazivom Orijentalni seminar, sada Odsek za orijentalistiku pri Filolokom fakultetu.
Do posljednjeg rata (1991-1999) bilo
je uobiajeno da se upotrebljava naziv
jugoslovenska orijentalistika. Meutim, poslije 1991. godine, kada je izbio
rat u Hrvatskoj, potom u Bosni i Hercegovini, najzad i na Kosovu (1997), to
je okonano, na neki nain, u Makedoniji, 2001. godine Ohridskim sporazumom, ova se disciplina razvija nezavisno - kao bosanska i albanska orijentalistika.
Historija osnivanja im je takoer zajednika. Naime, sve one osnivaju se na

odgovarajuim univerzitetima: u Beogradu 1926. godine orijentalistiku pokree beki ak Fehim Bajraktarevi; u
Sarajevu 1950. godine air Sikiri, te
u Pritini 1973. godine Hasan Kalei.
Sarajevskoj, tj. bosanskoj, i pritinskoj, odnosno albanskoj orijentalistici,
zajedniko je to to je na ovim prostorima i prije toga bilo generacija koje su
imale solidno znanje iz ove oblasti: postojale su kole, ope i posebne, za izuavanje arapskog, turskog, perzijskog
jezika i odreenih islamskih disciplina,
ali izuavanje tih jezika i kulture nije
organizirano na univerzitetskom nivou, a jezici su bili nosioci drugih disciplina, bilo filolokih ili teolokih.
Dodue, u Tirani je ve dvadesetih
godina bilo veoma ozbiljnih pokuaja
za organiziranje i razvijanje ovakvih
studija, pa je pokrenut asopis Zani i
nalt (1924. godine), koji je 1935-1936.
godine izvrio razmjenu sa Glasnikom
IVZ. ak 1916. godine objavljen je
udbenik arapskog jezika autora hafiza Ali Kore, ali on nije uspeo osnovati poseban odsjek za studij ove oblasti.
Valja imati u vidu da u to vrijeme
nije bilo ni univerziteta u dananjem
BEHAR119
13
smislu rijei. Osnivanjem spomenutih

odsjeka u Sarajevu i u Pritini, znatno
se promijenio pristup studijama ovih
disciplina. Tek poslije ovoga sledi
osnivanje Orijentalnog instituta, Islamskog teolokog fakulteta u Sarajevu,
FS-i u Pritini, FIN-a u Skoplju, te niza vrlo cijenjenih priloga. Kurani-kerim na bosanskom i albanskom, Sahihu-l-Buhari na bosanskom, udbenici
arapskog i turskog jezika, i td.
Kao specifinost albanske orijentalistike, treba navesti da je to najmlaa
orijentalistika institucija na Balkanu
na ovome nivou.
Odsjek za orijentalistiku osnovan
je 1973. godine na Filozofskom fakultetu u Pritini. Treba rei i to da je
njegov osniva Hasan Kalei (uenik i
saradnik Fehima Bajraktarevia), a to
je indirektna veza s njemakom - bekom kolom. ak i moja malenkost,
nakon prof. Kaleija, pripada uenicima Fehima Bajraktarevia, a postao
sam na Odsjeku za orijentalistiku u
Pritini prvi saradnik osnivaa Odsjeka prof. Hasana Kaleija.
Ima jo jedna karakteristika ovoga
Odsjeka. Naime, od 1973. godine pa do
1991, to jest do trenutaka kada su
albanski studenti i nastavnici istjerani
iz univerzitetskih objekata od strane
prinudne uprave, nastava se odvijala
na dva nastavna jezika: albanskom i
srpskohrvatskom (tako se ovaj drugi
tada zvanino nominirao). U tim okolnostima, pritinska orijentalistika ima
jedan svoj dio i iz Bosne i Hercegovine (neto slino tome imali su i drugi
odsjeci), jer je postala izvjesna razmjena kadrova. Bila je to sretna okolnost
da se moja saradnja s kolegom Esadom
od studentskih dana u Beogradu produi i produbi na pritinskom Univerzitetu od 1976. do 1989. ili 1990. godine. Albanska orijentalistika prolazila
je kroz veoma teke okolnosti za vrijeme neobjavljenog rata na Kosovu. To je
razdoblje 1990-1999. godine. Za ovo
vrijeme se moe rei da je vrlo specifino za razvoj nauno-prosvjetnih institucija na Kosovu. Tokom cijelog ovog
perioda, tj. tokom 10 godina, albanski
studenti pritinskog Univerziteta - to
znai i studenti orijentalistike, kao i svi
drugi albanski studenti, pohaali su
14
BEHAR119
nastavu po damijskim prateim prostorijama po mektebima, ili drugim

neadekvatnim prostorijama.
Mi smo bili sretni kad smo imali
prilike da drimo asove u mektebu
Sudi-efendijine damije ili u kancelariji urednitva Dituria Islame, jer smo
bili prinueni drati druge asove sjedei po ciglama i koristili smo, umjesto
crne kolske table, improvizirane lasonit table. Ali je i u to vrijeme na pritinskoj orijentalistici odbranjen izvjestan broj magistarskih i doktorskih
disertacija, a kasnije se pokazalo da su
upravo ti kadrovi postali nosioci orijentalistike u albanskom podneblju. Kolega Durakovi zasigurno lake od drugih moe da shvati ovu situaciju, jer je
Bosanska i albanska
orijentalistika imaju niz
zajednikih karakteristika.
Zajedniki imenitelj im je
njemako poreklo.
Orijentalistika, odnosno
islamsko-orijentalne studije nikako orijentalizam utemeljena je po uzoru na
beku kolu (uporedi njemaki
Orientalistik, talijanski
orientalistica).
bio ivi svjedok vrlo napete situacije
na Kosovu poslije 1981. godine.
Upravo to elim rei. Pretpostavljam, naime, da ovaj dio njegovih aktivnosti nije dovoljno poznat iroj kulturnoj i naunoj javnosti uope. Vjerovatno od toga perioda akademik Esad
Durakovi suoava se sa raznim tendencijama da se izoblii pojam orijentalistike, odnosno da se kontaminira
terminom orijentalizam. Toga se kolega Durakovi rasteretio objavljivanjem izvrsne knjige Orijentologija:
univerzum sakralnoga Teksta, kao i
vrlo jasnim pristupom u naunom radu Orijentalistika problemi metodologije i nominiranja. Upravo tu se najbolje pokazala njegova uloga i doprinos ouvanju naunog naziva, ili, kako
je meni milije rei, moraju se imeno-
vati pojave, razni dogaaji ili discipline, pravim imenom. Uprkos injenici da je albanska orijentalistika osnovana tek 1973. godine, posle smrti
njenog osnivaa, Hasana Kaleija, a
pogotovo posle 1982. godine, pokrenuta je itava kampanja za preinaenje
koncepcije orijentalnih studija.
Pojedinci su se angairali da seju
razdor izmeu Albanaca i Turaka, pri
emu se koristio navodni argument da
se turska narodnost na Kosovu uzme u
zatitu od albanskog nacionalizma.
Pod parolom reformiranja Odsjeka, nastojalo se podijeliti Odsjek na arabistiku i turkologiju, pod izgovorom da je
ova podjela u funkciji stvaranja kadrova za potrebe turskih institucija na
Kosovu, za novine, TV i td. Takoer,
pojavljuju se ideje za izuavanje dijalekata arapskog jezika, to je u datim
okolnostima pritinske orijentalistike
bilo neprihvatljivo. U ovim prilikama je
kolega Durakovi dokazao da je njegov
karakter stabilan i da je spreman da se
rtvuje za odbranu naune istine. Kao
nastavnik, u prvom redu, pa i kao rukovodilac Odsjeka za orijentalistiku jedno vrijeme, ili dok je bio na drugim
odgovornim funkcijama na Filozofskom fakultetu i na Univerzitetu, Durakovi se svojim diskusijama i jasnim
stavom zalagao za uvanje koncepta
orijentalistike kao naune discipline.
Zahvaljujui upravo tom zalaganju, uspjeli smo da na Univerzitetu u Pritini
sauvamo do danas orijentalistiku kao
naunu disciplinu. Imajui u vidu okolnosti u kojima smo se nalazili, tj. u periodu 1982-1987. godine, kada je pritinski Univerzitet proglaen bastionom albanskog nacionalizma, konstruktivnost i hrabrost kolege Durakovia
je mnogo znaila za nas i za opstanak
orijentalistike, jer je njegov glas kao
nealbanca predstavljao veliku pomo.
To mi daje pravo da se i sada, posle
tri decenije osjeam ponosan to sam
imao ovakvog konstruktivnog kolegu,
i koristim ovu priliku da kolegi Esadu
Durakoviu izrazim iskrenu zahvalnost, uz najbolje elje za dug ivot,
dobro zdravlje i za jo vee uspjehe u
ivotu i na dobrobit nauke u cjelini a
posebno za razvijanje orijentalistike i
n
islamskih studija.
Prof. dr. Isa Memishi, Univerzitet u Pritini
Profesor Esad Durakovi

u odbrani Odsjeka za
orijentalistiku u Pritini
Osma decenija prolog vijeka za Kosovo, pritinski Univerzitet, Odsjek za orijentalistiku koji je
tada vodio profesor Esad Durakovi, predstavljala je jedan od najteih perioda. Nakon svih
pritisaka profesor Durakovi je odluio da napusti Pritinski Univerzitet i vratio se u Sarajevo.
Meutim, treba istai da profesor Durakovi nijednog trenutka nije popustio pod vrlo opasnim
nasrtajima nosilaca ideje o cijepanju Odsjeka za orijentalistiku. On je u saradnji sa ostalim
kolegama uspio da sauva Odsjek za orijentalistiku, ba onakav kakav je i osnovan. Te godine
preivljavanja Odsjeka pamte se kao najtee godine, ali istovremeno se pamte i kao godine
ponosa zbog nepodlijeganja klevetama i nasrtajima pojedinih intrigantnih i nekompetentnih
orijentalista.
Potovani gospodine rektore Univerziteta u Sarajevu, potovani uesnici konferencije, cijenjeni profesore Durakoviu!
Imam ast da sve vas pozdravim u
ime dekana Filolokog fakulteta Univerziteta u Pritini, prof. Sedata Kuija, i svih profesora, uz elje profesoru
Esadu Durakoviu za dobro zdravlje i
uspjeh u njegovom daljem naunom
radu.
Kada se u Evropi u XV vijeku poela razvijati orijentalistika nauka,
Osmanska imperija zapoela je stvaranje nove realnosti. Prisustvom Osmanske imperije na Balkanu, u to vrijeme
skoro svi osmanski pisci, bez obzira na
nacionalnost i jezik, svoja djela su pisali na osmanskom jeziku, koji se sastojao od turskog, arapskog i perzijskog
jezika. Veliki je broj autora iz raznih
naroda koji su prihvatili islam na Balkanu, a koji su pored knjievnog stvaralatva na osmanskom, arapskom i
perzijskom, pisali i na maternjem jeziku arapskim pismom.
Poetkom dvadesetog vijeka, po

zavretku Balkanskih ratova, stvorena
je nova realnost. Prvi svjetski rat je
rezultirao stvaranjem Kraljevine Srba
Hrvata i Slovenaca, a koja se sastojala
od nekoliko nacija-drava. Ona je ukljuivala i Bosnu sa ostalim teritorijama naseljenim Bonjacima, na primjer
u Srbiji i Crnoj Gori, kao njene sastavne dijelove. Samim tim, i Kosovo i drugi dijelovi naseljeni Albancima, kao u
Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, bez volje albanskog naroda, na Konferenciji
velikih sila u Londonu (1913.) definitivno su ustupljene Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
Za izuavanje orijentalnih jezika i
knjievnosti, dakle turskog, perzijskog i
arapskog, 15. jula 1926. godine, kao Seminar za orijentalnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, otvorena je Katedra za orijentalistiku. Njen
osniva i prvi profesor bio je tada u
Evropi ve afirmirani Fehim Bajraktarevi. Koncepcija studija bila je prilagoena kulturno-historijskoj tradiciji obi-
ljeenoj dugotrajnim orijentalno-islamskim utjecajem. Na toj Katedri su se

izuavali orijentalni jezici i knjievnost
Turaka, Perzijanaca i Arapa, s prvenstvenim ciljem razumijevanja orijentalnog kulturnog nasljea jugoslovenskih
naroda. Bajraktareviev utjecaj na razvoj orijentalistike na podruju bive Jugoslavije je veoma velik. Katedra za orijentalistiku u Beogradu, do otvaranja
Odsjeka za orijentalistiku u Sarajevu
(1950.) i Odsjeka za orijentalistiku u
Pritini (1974.), bila je jedina katedra
gdje su se obrazovali orijentalistiki kadrovi. Jedan od tih kadrova je bio i osniva Odsjeka za orijentalistiku u Pritini, prof. dr. Hasan Kalei.
Prof. Kalei je bio svjestan injenice da bez orijentalistike nije mogue
izuavati niz pitanja iz oblasti albanskog jezika, knjievnosti, historije, kulture uope, etnologije i folklora, te se
svim svojim intelektualnim biem angairao na otvaranju Odsjeka za orijentalistiku na pritinskom Univerzitetu.
BEHAR119
15
Prof. Kalei je iskoristio politiku

klimu stvorenu posle studentskih demonstracija 1968., kada je poloaj Kosova u bivoj Jugoslaviji unaprijeen
ustavnim promjenama od 1974. godine,
te se poeo angairati na osnivanju
Odsjeka sa orijentalistiku. Sa ovim promjenama, Kosovo je novim Ustavom
postalo dio jugoslovenske Federacije.
Time je poboljan i poloaj Albanaca.
Pritinski Univerzitet, koji je osnovan
1969. godine, obogatio se novim smjerovima. Nastava je poela da se dri,
pored srpskog, i na albanskom jeziku.
Odlukom tadanjih pokrajinskih
organa, u okviru Filozofskog fakulteta
je osnovan Odsjek za orijentalistiku, te
e 1974. godina ostati zapamena i po
tome. U to vrijeme, Kalei je bio jedini
orijentalista na Kosovu, te je morao
pokrivati sve predmete iz oblasti orijentalistike.
Pritinski Univerzitet je bio jedan
od najspecifinijih univerziteta u bivoj
Jugoslaviji. Za razliku od drugih univerziteta, gdje se nastava odravala
samo na jeziku veinskog naroda federalne jedinice, na Univerzitetu u Pritini nastava se izvodila na dva jezika,
na albanskom i srpskom. To je za profesora Kaleija predstavljao dodatni teret. Bilo je nemogue da profesor Kalei pokrije nastavu na oba jezika i stoga
je on traio nove kadrove za nastavu
na srpskohrvatskom jeziku.
Profesor Kalei, iako je ivio i radio
u Pritini, bio je u aktivnom odnosu sa
svim univerzitetskim centrima bive
Jugoslavije. On je bio veoma dobro informiran o vrijednostima novih kadrova
iz oblasti orijentalistike. Odravao je
stalne kontakte sa oba univerzitetska
centra gdje se studirala orijentalistika sa Beogradom i Sarajevom. Planirao je
da u to kraem roku kompletira akademski kadar na Odsjeku za orijentalistiku, i to kvalificiranim kadrom. U
okviru tih napora, izabran je i Esad
Durakovi za asistenta arapskog jezika
na Filozofskom fakultetu u Pritini.
Godina 1976. e se pamtiti na Odsjeku za orijentalistiku po tome to je
poeo sa radom u zvanju asistenta
Esad Durakovi, ali je te godine umro
profesor Kalei, osniva Odsjeka i nosilac nastave za sve predmete iz oblasti
arabistike. Kadrovi koji su tek bili zapoeli akademsku karijeru, na primjer
16
BEHAR119
tadanji asistenti Feti Mehdiu, Esad

Durakovi, Ismail Ahmedi i drugi, morali su da nose sav teret u odravanju
nastavnog procesa na Odsjeku za orijentalistiku na oba nastavna jezika.
Stoga je 1977. godine Esad Durakovi
izabran u zvanje predavaa na Filozofskom fakultetu u Pritini.
Od osnivanja Odsjeka za orijentalistiku 1974. pa do 1981. godine, na
Kosovu je vladala relativno mirna politika klima, koja je omoguavala kadrovima pritinskog Univerziteta da se
Za izuavanje orijentalnih
jezika i knjievnosti, dakle
turskog, perzijskog i arapskog,
15. jula 1926. godine, kao
Seminar za orijentalnu
filologiju na Filozofskom
fakultetu u Beogradu,
otvorena je Katedra za
orijentalistiku. Njen osniva i
prvi profesor bio je tada u
Evropi ve afirmirani Fehim
Bajraktarevi. Koncepcija
studija bila je prilagoena
kulturno-historijskoj tradiciji
obiljeenoj dugotrajnim
orijentalno-islamskim
utjecajem. Na toj Katedri su se
izuavali orijentalni jezici i
knjievnost Turaka,
Perzijanaca i Arapa, s
prvenstvenim ciljem
razumijevanja orijentalnog
kulturnog nasljea
jugoslovenskih naroda.
specijaliziraju u inostranstvu. Ovaj period je iskoristio i profesor Esad Durakovi, te je akademske 1977/1978. bio
na specijalizaciji u Kairu. Godina 1981.
je bila godina studentskih demonstracija na pritinskom Univerzitetu, gdje
profesora Esada Durakovia i njegove
kolege oekuje, pored akademike djelatnosti, i otra politika bitka.
Profesor Esad Durakovi, zajedno
sa ostalima iz Odsjeka za orijentalistiku, pored svojih obaveza u akadem-
skom ivotu, morao je i da brani

Odsjek za orijentalistiku i studente od
orkestriranih napada iz onih krugova
koji nisu eljeli dobro Katedri za arapski jezik i knjievnost. Kosovske institucije i Univerzitet u Pritini, kao i
Odsjek za orijentalistiku kao dio Univerziteta u Pritini, nakon studentskih
demonstracija poetkom osamdesetih
godina prolog veka, bili su meta napada dravnog aparata tadanjeg komunistikog reima.
Odreeni pojedinci koji su prilikom
otvaranja Odsjeka za orijentalistiku
izrazili rezerve u vezi s tim, ipak nisu
imali smjelosti da javno izraze svoje
neslaganje i protivljenje. Meutim, politika klima koja je stvorena nakon
demonstracija 1981. ohrabrila ih je u
njihovom nasrtaju na Odsjek za orijentalistiku na pritinskom Univerzitetu.
Najjednostavniji nain za njih je bilo
pozivanje na navodnu diskriminaciju
turske manjine na ovome Odsjeku. Poto nisu posjedovali intelektualne kapacitete i naune sposobnosti za debatu u organima Fakulteta, oni su izabrali tampu za napad i izmanipulirali
su nekoliko novinara lista Tan za nasrtaj na nastavni kadar Odsjeka, a posebno na profesora Esada Durakovia,
tadanjeg efa Odsjeka za orijentalistiku. Ovu bitku oni su zapoeli na pragu
obiljeavanja desetogodinjice osnivanja i rada ovog Odsjeka.
Na Odsjeku za orijentalistiku od
njenog osnivanja pa do devedesetih godina prolog vijeka, kako nastavni kadar, tako i nacionalna struktura studenata u veini su bili Albanci i Bonjaci
te simbolian broj Turaka. Veina njih
su bili diplomirani kadrovi Gazi Husrev-begove medrese i Medrese Alaudin u Pritini. Zbog toga zlonamjerni
ljudi i protivnici Odsjeka, u cilju degradiranja Odsjeka i njegova kadra, irili
su glasine da je, navodno, na ovome
Odsjeku vjerski kadar, odnosno hode.
Ove glasine su veoma brzo dospjele do
partijskih krugova Saveza komunista,
koji je bio jedina partija u to vrijeme,
kao dravna partija, koja se svom
snagom borila protiv islamskih vrijednosti. Zbog toga je profesor Durakovi
morao da u tadanjoj tampi informira
iru javnost o nastavnom planu i programu ovoga Odsjeka.
U intervjuu datom listu Zri i Rini-
s, od 21 marta 1984. godine, profesor

Esad Durakovi struno i kompetentno
je informirao iru javnost o sadraju
nastavnog plana i programa, o ciljevima
i potrebama osnivanja ovog Odsjeka, o
perspektivi diplomiranog kadra na
Odsjeku, o potrebama tadanjeg drutva za specijaliste iz oblasti albanskog
i bosanskog jezika, knjievnosti, historije i kulture, etnologije i folklora. Pojedinim kolegama unutar Fakulteta, koji su
se bili ohrabrili da napadaju Odsjek i
njegove profesore, profesor Esad Durakovi je odgovorio nabrajajui uspjehe
postignute na ovom Odsjeku. On je u
tadanjoj tampi iznio injenicu da je
Odsjek za orijentalistiku upravo u to
vrijeme ubirao prve plodove svoga rada. Pojedine diplomirane kadrove sa
visokom ocjenom ovaj Odsjek je uposlio
kao asistente. U tome intervjuu, on je
iznosio i perspektivu kadrova uope, navodei da nijedan diplomirani student s
toga Odsjeka u to vrijeme nije ostao nezaposlen. Zatim je dodao da su potrebe
za orijentalistikim kadrom jo uvijek
daleko od zasienosti.
U tom intervjuu, profesor Durakovi je u odbrani Odsjeka kao glavni
argument iznio naunu djelatnost akademskog kadra Odsjeka za orijentalistiku, koji je tek bio napunio jednu deceniju rada, a kome su zavidjeli i
Odsjeci koji su imali daleko vie iskustva u odnosu na na Odsjek za orijentalistiku. Profesor Esad Durakovi je
znao za glasine koje su kruile u vezi
otvaranja Katedre za turkologiju u okviru Filozofskog fakulteta. Veina nastavnikog kadra Odsjeka za orijentalistiku bili svjesni su injenice da otvaranje Katedre za turkologiju u tadanjim okolnostima je istovremeno predstavljalo i prvi korak ka zatvaranju
Odsjeka za orijentalistiku. Ovim pokuajima pojedinaca, koji su se svesrdno
zalagali za slabljenje pozicije Odsjeka
za orijentalistiku, profesor Esad Durakovi je odgovorio u nastavku intervjua
izjavom da on nije protiv otvaranja Katedre za turkologiju, ali da je protiv toga da se to uslovljava zatvaranjem Odsjeka za orijentalistiku. Profesor Esad
Durakovi je te inicijative bio suptilno
predosjetio, a to se i dogodilo ve u jesen 1991.godine, kada je prof. Durakovi ve bio preao u Sarajevo. Mrane
srpske nacionalistike snage, septem-
bra 1991. godine, iskljuile su sav nastavni kadar Odsjeka za orijentalistiku,

zajedno s kolegama drugih odsjeka
ovog Fakulteta, te su zatvorili Odsjek
za orijentalistiku.
Intervju profesora Esada Durakovia u listu Zeri i Rinis bio je povod da
pojedinci, koji su bili protiv Odsjeka za
orijentalistiku, ponu surovu kampanju u dnevnoj tampi toga vremena
protiv profesora Esada. Neki kadrovi
na ovome Odsjeku, koji nisu raspolagali validnim akademskim kompetencijama, intelektualnom hrabrou, i poto
nisu bili obavijeteni o orijentalnim
studijama u evropskim univerzitet-
Godina 1976. e se pamtiti na

Odsjeku za orijentalistiku po
tome to je poeo sa radom u
zvanju asistenta Esad
Durakovi, ali je te godine
umro profesor Kalei, osniva
Odsjeka i nosilac nastave za
sve predmete iz oblasti
arabistike. Kadrovi koji su tek
bili zapoeli akademsku
karijeru, na primjer tadanji
asistenti Feti Mehdiu, Esad
Durakovi, Ismail Ahmedi i
drugi, morali su da nose sav
teret u odravanju nastavnog
procesa na Odsjeku za
orijentalistiku na oba
nastavna jezika.
skim centrima, koji su u osnovi imali
najmanje dva orijentalna jezika, nastojali su promijeniti strukturu i profilizaciju Odsjeka. Oni nisu uzeli u obzir
ni tu injenicu da je sama ideja osnivaa Odseka, profesora Kaleija, bila da
kadrovi sa ovoga Odsjeka moraju raspolagati odgovarajuim znanjem i arapskog i turskog jezika. Njegov je cilj bio
da se ti kadrovi bave vjerskim, kulturnim, knjievnim i jezikim nasljeem.
To se nije moglo postii bez poznavanja
ovih jezika, dakle arapskog i turskog.
To je i bio razlog to se profesor Esad
Durakovi svesrdno zalagao za ouvanje jezgra Odsjeka za orijentalistiku i
to je bio protiv ideje za podjelu Odsje-
ka na turkologiju i arabistiku.
Kadrovi koji nisu eljeli jedinstven
Odsjek za orijentalistiku ve su bili poeli voditi kampanju za podjelu ovog
Odsjeka. Profesor Esad Durakovi sa
veinom kolega Odsjeka stao je u odbranu cjelovitosti orijentalnih studija
na ovome Odsjeku. Te lukave snage,
koristei veoma zaotrenu politiku
klimu, bazirali su svoje namjere oslanjajui se na odluke Pokrajinskog Komiteta Saveza komunista Kosova, koje
su, navodno pozivale na nacionalu ravnopravnost. Ukoliko paljivo itamo
novinske lanke u listovima Tan, Jedinstvo i Zeri i Rinis, vidjet emo da spomenuti novinar profesora Durakovia
optuuje da je, navodno, on protiv otvaranja Katedre za turkologiju, te ga
optuuje da je on protiv principa Saveza komunista, koji je, po lankopiscu,
bio za nacionalnu ravnopravnost.
Autor teksta je, zajedno s mentorima
unutar Fakulteta, imao za cilj istovremenu dezintegraciju i Odsjeka i dezavuiranje profesora Durakovia. Ovaj je
lankopisac bio instrumentaliziran od
strane krugova koji su na sve mogue
naine pokuavali da izvre napad na
Odsjek za orijentalistiku, a u isto vrijeme i na njegovog efa, pa su poeli
izmiljati i optube da je, navodno, profesor Esad Durakovi protiv kolovanja
turske manjine na njihovom maternjem jeziku. Ove optube osamdesetih
godina prolog vijeka bile su veoma
opasne i mogle su imati nesagledive
posljedice za profesora Esada Durakovia, za nastavni kadar Odsjeka za orijentalistiku, kao i za studente i za Filozofski fakultet uope.
Namjere ovog lankopisca i njegovih
mentora za gaenje Odsjeka za orijentalistiku su oite, jer se u istom lanku s
nostalgijom govori o bivoj Katedri za
turski jezik i knjievnost na Vioj pedagokoj koli u Pritini, iz vremena prije
osnivanja Odsjeka za orijentalistiku.
Oni su nastojali da po svaku cijenu
putem cijepanja Odsjeka za orijentalistiku ugase ovaj Odsjek koji je tek bio
zapoeo davati prve specijalizirane
kadrove iz oblasti orijentalnih studija.
Pisac ovog lanka ide tako daleko sa
napadom na profesora Esada Durakovia da iznosi podatak kako je on sasvim
nov itelj Pritine, nastojei time da mu
se oduzme pravo da brani ovaj Odsjek,
BEHAR119
17
gdje je on poeo svoju akademsku karijeru i dao znaajan doprinos u podizanju kadrova na ovom Odsjeku.
Godina 1984. za akademski kadar
Odsjeka za orijentalistiku, naroito za
profesora Esada Durakovia, bila je
godina njegovog zalaganja za cjelovitost Odsjeka. Profesor Esad Durakovi,
umjesto da se brine samo za studente i
nauni rad, morao je da se angaira
oko adekvatnog reagiranja u tadanjoj
tampi, da bi odgovorio na neosnovane
optube i klevete o njemu i Odsjeku.
Da je kampanja protiv profesora Durakovia i protiv Odsjeka za orijentalistiku bila dobro organizirana i dirigirana unutar Fakulteta i politikih krugova izvan Fakulteta, koji nisu eljeli dobro orijentalnim studijama, govori i injenica to je i list Jedinstvo, dnevnik na
srpskom jeziku, koji je bio preuzeo ulogu tuioca prema kadrovima pritinskog Univerziteta, isti lanak novinara
erefedina Omerija objavio bez ijedne
izmjene. Ovaj novinar je, po direktivama njegovih mentora, u cilju alarmiranja ire javnosti u kampanji protiv profesora Esada Durakovia, taj lanak
objavio i u listu Zeri i Rinis.
Tako se, u toj fazi, kampanja protiv
profesora Esada Durakovia vodila na
tri jezika - na turskom, srpskom i albanskom.
Profesor Durakovi je svim ovim
optubama i ovoj kampanji koja je bila
dirigirana od strane protivnika Odsjeka za orijentalistiku odgovorio lankom
kojeg je poslao listu Tan od (7. 4. 1984),
dajui pri tom iroj javnosti na znanje
da su tendenciozne i sumnjive namjere
autora lanka, erefedina Omerija, te
da su iste struno neosnovane i da im je
namjera da se okalja njegova intelektualna reputacija. Autor lanka nije ni
blizu nivoa profesora Esada Durakovia, ak ni u oblasti novinarstva. Profesor Esad smatra autora spomenutog
lanka novinarom arijskog mentaliteta. Meutim, uprkos tome, profesor
Esad pie da je zbog ire javnosti primoran da objasni kako je erefedin
Omeri svojim lancima izmanipulirao i
obmanuo javno mnijenje. Profesor Durakovi ve na poetku odgovora na lanak . O. kae da se radi o loe strukturiranom lanku. Dok profesor Durakovi u svome intervjuu datom listu
Zeri i Rinis brani cjelovitost Odsjeka
18
BEHAR119
za orijentalistiku, ovaj novinar optuuje profesora da je protiv ravnopravnosti

turske nacionalne manjine da se koluje na svom maternjem jeziku.
Kao to sam ve istakao, specifinost pritinskog Univerziteta prije
1991. bila je odravanje nastave na
albanskom i srpskom za sve studente.
Zbog toga je i profesor Durakovi svojim
reagiranjem informirao javnost da je
Ukoliko paljivo itamo

novinske lanke u listovima
Tan, Jedinstvo i Zeri i Rinis,
vidjet emo da spomenuti
novinar profesora Durakovia
optuuje da je, navodno, on
protiv otvaranja Katedre za
turkologiju, te ga optuuje da
je on protiv principa Saveza
komunista, koji je, po
lankopiscu, bio za nacionalnu
ravnopravnost. Autor teksta je,
zajedno s mentorima unutar
Fakulteta, imao za cilj
istovremenu dezintegraciju i
Odsjeka i dezavuiranje
profesora Durakovia. Ovaj je
lankopisac bio
instrumentaliziran od strane
krugova koji su na sve mogue
naine pokuavali da izvre
napad na Odsjek za
orijentalistiku, a u isto vrijeme
i na njegovog efa, pa su poeli
izmiljati i optube da je,
navodno, profesor Esad
Durakovi protiv kolovanja
turske manjine na njihovom
maternjem jeziku.
njegovo zalaganje za cjelovitost Odsjeka, kao profesora i efa Odsjeka za orijentalistiku, bilo usmjereno za odbranu
cjelovitosti orijentalnih studija, a nikako protiv ravnopravnosti turskog jezika,
te izjavljuje da ak ni metaforino nije
prikazivao takav osjeaj. Profesor Durakovi je bio svjestan toga da namjere
novinara . O. i njegovih mentora unutar Filozofskog fakulteta nisu bile u

cilju navodnog poboljanja poloaja turskog jezika i knjievnosti, ve je njihov
cilj bio otvaranje Katedre za turkologiju
a time bi se neizbjeno zatvorio Odsjek
za orijentalistiku. To se jasno vidi i iz
same konstatacije profesora Durakovia
u njegovom reagiranju u listu Tan - da
novinar . O. nije se potrudio da dobije
informacije od efa Odsjeka ili od nekog
drugog slubenog lica Fakulteta, nego
je sve svoje napise sastavio po nalogu
njegovih mentora unutar Fakulteta.
Profesor Durakovi podsjea Redakciju
lista Tan da to nalae i novinarska
etika - da se svaka informacija osigura
iz prve ruke. Treba istai da profesor
Durakovi u svome reagiranju daje do
znanja iroj javnosti da se on potrudio
svim svojim intelektualnim biem da se
studenti turske nacionalnosti oslobode
ispita iz srpskohrvatskog i eventualno
albanskog jezika.
Osma decenija prolog vijeka za
Kosovo, pritinski Univerzitet, Odsjek
za orijentalistiku koji je tada vodio profesor Esad Durakovi, predstavljala je
jedan od najteih perioda. Nakon svih
pritisaka profesor Durakovi je odluio
da napusti Pritinski Univerzitet i vratio se u Sarajevo. Meutim, treba istai da profesor Durakovi nijednog trenutka nije popustio pod nasrtajima nosilaca ideje o cijepanju Odsjeka za orijentalistiku. On je u saradnji sa ostalim kolegama uspio da sauva Odsjek
za orijentalistiku, ba onakav kakav je
i osnovan. Te godine preivljavanja
Odsjeka pamte se kao najtee godine,
ali istovremeno se pamte i kao godine
ponosa zbog nepodlijeganja klevetama
i nasrtajima pojedinih intrigantnih i
nekompetentnih orijentalista. Za sav
trud i zalaganje profesora Durakovia,
cio nastavniki kadar i studenti bit e
vjeno zahvalni. Profesor Esad Durakovi e ostati meu najvie cijenjenim
i nezaboravnim u etrdesetogodinjem
djelovanju Odsjeka za orijentalistiku
na Filolokom fakultetu u Pritini.
Potovane kolege, dozvolite mi da
ovo svoje skromno izlaganje zavrim
izraavajui najbolje elje da doekamo
jo mnogo manifestacija za profesora
Esada Durakovia; elimo mu dobro
zdravlje i uspeh u njegovom daljem
n
bogatom stvaralatvu.
Prof. dr. Elma Dizdar i doc. dr. Amra Mulovi, Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu
Arabistika u Bosni i Hercegovini:
od arapske gramatike tradicije

do savremenih istraivanja
Prouavanje arapskog jezika znanstvena je praksa prisutna u Bosni stoljeima. Tokom duge i
bogate tradicije, njen je kontinuitet povremeno bivao ugroen. Sprva se, potaknuta historijskim, ideolokim i vjerskim razlozima, razvijala na orijentalnim jezicima kao dio zajednike prakse jedinstvenog kulturno-civilizacijskog kruga u koji je Bosnu osvajanjem ukljuila Osmanska
imperija. Kad se Bosna zatekla izvan tog kruga, zaljubljenici u arapski jezik pronali su naine
oplemenjavanja ove prakse novom metodologijom i svjeim znanstvenim pristupom
izuavanju arapskog jezika, pri tom ne zaboravljajui blago sauvano na orijentalnim jezicima.
Rukopisna djela
osmanskog perioda
Smjetena na rubnim dijelovima
Osmanskog carstva, Bosna je u periodu od sredine 16. stoljea do sredine
18. stoljea iznjedrila niz stvaralaca,
koji su svoja postignua u knjievnosti,
pjesnitvu, filozofiji, teologiji i nauci
odjenuli u novi duhovni i kulturni izraz
- emu je i temelj i okvir - jezik, tj. jezici, budui su oni svoja djela pisali na
arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Treba imati na umu da je ovaj
neobini i specifini duhovni i kulturni
univezum nastao daleko od centara politike moi i kulturnog ivota prostrane imperije. Arapski jezik, jezik nauke,
prava, teologije, knjievnosti, poezije i
gramatikih djela, bio je i medij poduavanja i predmet prouavanja. Nauka
1
o tome jeziku se, stoga, formirala motivirana najistijim epistemofilnim tenjama, a razvijala kao posljedica vrlo
praktine i pragmatine potrebe.
U ovom vremenu ve odmakle historijske i geografske oseke islamske
kulture deava se uzmak, koji se moe
ilustrirati i promjenom znanstvenog fokusa: do tada je to bila spoznaja, strastveno traganje i otkrivanje, a sada je
vrijeme sistematiziranja, slaganja znanstvenih otkria u sehare, pa je, na neki nain i nauka tako zatvorena. Istraivanje i otkrivanje u tim vremenima
imaju pomalo heretiki prizvuk, dok je
interpretiranje i komentiranje prihvatljivo i podsticano. Nastalo je doba preobrazbe, kako to kae Durakovi, horizontalne kulturne tradicije u vertikalnu kulturnu tradiciju1. Zato su ko-
Esad Durakovi, Mustafa Ejubovi - prilog vrednovanju, u: Prolegomena za historiju

knjievnosti orijentalno-islamskoga kruga, Connectum, Sarajevo, 2005., str. 163.
Muhamed dralovi, Gramatiar ejh Jujo i mostarska tradicija uenja arapskog jezika (od XVI. do druge polovice XIX. stoljea), u: Mudrost raa toleranciju: Nauni skup
povodom 350 godina od roenja Mustafe Ejubovia - ejha Juje i 400 godina predavanja Mesnevije u Mostaru, 2002., str.38.
Ovdje nije spomenuta prebogata kolekcija rukopisa na orijentalnim jezicima Orijentalnog instituta u Sarajevu, koja je gotovo potpuno unitena nakon namjernog granatiranja 1992. godine. Vrijedi napomenuti kako nam, iako je teta neprocjenjiva, reference,
natuknice i kratki opisi nekih djela u sekundarnim izvorima ipak omoguavaju znaajan uvid u ovu zbirku.
mentari (al-arh), superkomentari (alarh al al-arh), glose (al-hiya), superglose (al-hiya al al-hiya) kompendijumi (al-muktasar) i saeci (al-talks) najee forme djela. Ove forme
djela rezultat su posvemanje okrenutosti uenjaka prema arapskim srednjovjekovnim dostignuima. Ne smijemo zaboraviti spomenuti udbenike i
prirunike koji su se takoer naslanjali na djela autoriteta, slavnih arapskih
gramatiara klasinog perioda, a koja
su se izuavala u kolama osnovanim
irom Bosne, ponajvie zahvaljujui vakufima, u nekoliko jaih obrazovnih i
kulturnih centara - Sarajevu, Mostaru,
Pruscu, Banjaluci, Tuzli, Travniku i dr.
Muhamed dralovi navodi kako
se biljei da je ve 1573. godine neki
Bosanac Sinan, sin Ejnbega, prepisao
Ibn Hibovu sintaksu al-Kfiya.2
Rukopisne kolekcije Gazi-Husrev begove biblioteke, Bonjakog instituta,
razliitih arhiva, tekija i damija, one
u privatnim, ali i razasute po svjetskim bibliotekama, kriju rukopisna
djela uenjaka koji su dali vrijedan
doprinos izuavanju arapskog jezika u
Bosni.3 Meu najznaajnijim autorima koji su stvarali djela posveena
BEHAR119
19
izuavanju arapskog jezika su Ahmed

Sudi (16. stoljee), Muhamed Musi
Allamek (17. stoljee), Abdulkerim
Ismail Travnianin (17. stoljee), Mustafa Ejubovi ejh Jujo (17.-18. stoljee) Ibrahim Opija (17.-18. stoljee).
Dakako, nabrojanim imenima se ne
iscrpljuje lista autora koji su u svojim
opusima imali jedno ili vie djela iz
arapske gramatike.
Arapska gramatika tradicija u
Bosni bila je neosporno pod snanim
utjecajem srednjovjekovne arapske
gramatike tradicije. Pisana djela iz
arapske gramatike direktno ili indirektno se oslanjaju na rezultate i domete
klasine arapske ili arapsko-islamske
nauke, kulture i tradicije, ponekad u
izmijenjenoj, adaptiranoj ili dograenoj formi. Zato imamo stalnu obavezu
istraivanja i prevrednovanja zajednikog nasljea koje se reflektira u eksplicitnoj intertekstualnosti ovih djela bila ona originalna ili ne. Svaki tekst ili
pak metatekst, ukoliko se radi o komentarima i glosama, odraava autorove
temeljne znanstvene i kulturne stavove. Parafrazirajui i citirajui odreene
segmente najznaajnijih izvornih djela,
bosanski autori komuniciraju sa dominantnim predstavnicima razliitih klasinih filolokih kola kao to su Ibn alHim, al-Fris, al-Mubarrad, al-Taftzn, al-Zamahar, al-Farr, alAhfa, al-ur\n, al-Mutarriz i drugi.
Moemo rei da se tako na jednom mjestu okupljaju svi autoriteti u saglasju,
imamo cijelu tradiciju u jednome djelu.
U takvom postupku odraava se itavo
jedno vrijeme koje karakterizira vie
interpretativnost, nego kreativnost.
Najee citirana i komentirana djela
U vrijeme kada se jedna generacija arabista povukla pred sudom

vremena, a njeni nasljednici mahom napustili Bosnu u njenim
najteim danima, Durakovi je kao jedini nastavnik decenijama
vodio Katedru za arapski jezik i knjievnost, poduavajui studente,
izgraujui nove nastavne kadrove i istovremeno, kroz mentorski
rad, podiui nove generacije znanstvenika arabista.
su Ibn H\ibova djela al-Kfiya i alfiya, Mula |mjevo djelo arh alKfiya, al-Zamaharjevo djelo al-Anmra\ f al-nahw, al-urnjevo djelo
arh al-Awmil al-mia, al-Mutarrizjevo djelo al-Misbh i druga.
Ono to elimo naglasiti jest prisustvo multijezikog miljea u Bosni u to
vrijeme. Spomenuti autori, kao i mnogi izostavljeni ovom prilikom, znali su
u izvjesnoj mjeri sva tri orijentalna
jezika. Meutim, zanimljivo je da se
bonjaki autori nisu bavili izuavanjem turskog jezika, vjerovatno zato
to je osmanski turski sluio kao lingua franca Osmanskog carstva. Nasuprot tome, arapski jezik se iscrpno
izuavao i pouavao, kako na arapskom tako i na turskom jeziku. Na primjer, Ahmed Sudi Bonjak je autor
irom svijeta poznatih i priznatih komentara klasine perzijske poezije napisanih na turskom jeziku. Meutim,
njegova djela iz gramatike se odnose
iskljuivo na arapski jezik, budui da
je na turski preveo i komentirao Ibn
H\ibova djela al-Kfiya i al-fiya.
Djela bonjakih autora u ovom
ranom periodu tretiraju raznovrsne
teme iz irokog polja arapske gramatike. Jedna od najznaajnijih karakteristika ovih djela jest izvrsno poznavanje arapske gramatike tradicije. Me-
Znanstvena praksa prouavanja arapskog jezika u Bosni u velikoj

je mjeri dijelila i dijeli sudbinu zemlje u kojoj je nastala i razvijala
se. Tako se u njenoj dugoj historiji smjenjuju periodi intenzivnog
znanstvenog djelovanja i tihog postojanja. Pred kraj 20. stoljea,
pak, ona se, skupa s cjelokupnom orijentolokom znanstvenom
praksom, po prvi put u viestoljetnoj historiji stvaranja suoava s
historijom unitenja. Na samom poetku rata u Bosni i
Hercegovini, u plamenu nestaju rukopisi koji su stoljeima uvali
dio historije Bosne.
20
BEHAR119
utim, kako smo ranije spomenuli,

imitacija klasinih uzora i interpretativnost prevladale su originalnost i
kreativnost. Razliita klasina djela
postala su obrasci prema kojima ogledaju i mjere svoje tekstove bonjaki
autori. Tako autori rijetko iznose svoje
miljenje, ak i kada navode dijametralno suprotne poglede. Kada navode
rasprave kufske i basranske kole o
razliitim pitanjima, pristaju uz ovo ili
ono stajalite, preuzimaju ulogu arbitra, ali rijetko istiu svoje stavove. Nekada njihov opis problema zavrava
savjetom itatelju da razmisli i sam
izvede zakljuke. Oni se, dakle, rijetko
ponaaju sukladno slici koja se da iitati iz izvornih djela zlatnog doba arapske nauke, slici inventivnih i smjelih
klasinih gramatiara spremnih na
polemiziranje sa autoritetima, pa i
uiteljima. Mogue je izvesti drugaije
zakljuke detaljnijim uvidom u cijeli
opus bonjakih autora o arapskom jeziku, kojim bi se pojaao slabani glas
ove zanemarene i zapostavljene tradicije u okvirima visoko sofisticirane
znanstvene prakse orijentalno-islamskog kruga i na taj nain tek prepoznati istinske vrijednosti ovih djela.
Ka novim poecima
u modernom dobu
Poslije bogatog stvaralatva i intenzivnog dijaloga sa arapskom gramatikom tradicijom u doba Osmanlija,
prouavanje arapskog jezika u Bosni
se, svjedoei burnom razdoblju njene
politike historije na razmeu carstava
i epoha, povlai iz centra znanstvenog
interesovanja. Tako se period od gotovo
dva stoljea koja su uslijedila moe
nazvati periodom njegovog tihog postojanja. Veze s arapskim jezikom nisu
Arapska gramatika tradicija

u Bosni bila je neosporno pod
snanim utjecajem
srednjovjekovne arapske
gramatike tradicije. Pisana
djela iz arapske gramatike
direktno ili indirektno se
oslanjaju na rezultate i
domete klasine arapske ili
arapsko-islamske nauke,
kulture i tradicije, ponekad u
izmijenjenoj, adaptiranoj ili
dograenoj formi. Zato
imamo stalnu obavezu
istraivanja i prevrednovanja
zajednikog nasljea koje se
reflektira u eksplicitnoj
intertekstualnosti ovih djela
bila ona originalna ili ne.
Muhamed dralovi navodi

kako se biljei da je ve 1573.
godine neki Bosanac Sinan, sin
Ejnbega, prepisao Ibn
Hibovu sintaksu al-Kfiya.
Rukopisne kolekcije GaziHusrev begove biblioteke,
Bonjakog instituta, razliitih
arhiva, tekija i damija, one u
privatnim, ali i razasute po
svjetskim bibliotekama, kriju
rukopisna djela uenjaka koji
su dali vrijedan doprinos
izuavanju arapskog jezika u
Bosni.
bile pokidane, on se i dalje poduavao u

Bosni, rukopisna djela nastala u
osmanskom periodu prikupljana su i
pohranjivana, a Bosanci su odlazili na
kolovanje u arapske zemlje. Ipak, ono
to ovom periodu nedostaje jesu djela
koja bi nastavak davno zapoete tradicije izvela iz tiine.
Snani poticaj novom razvoju i stasanju prouavanja arapskog jezika u
modernom dobu dala su dva dogaaja
s polovine 20. stoljea koji su obiljeili
i u mnogome odredili njegovu noviju
historiju. Bilo je to osnivanje Odsjeka
za orijentalnu filologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i osnivanje Orijentalnog instituta u
Sarajevu, dviju institucija koje e
postati i ostati najznaajnija uporita
prouavanja arapskog jezika do danas. U njima ue i stasaju, ali i objavljuju i dostiu zrelost generacije znanstvenika arabista, ija djela odluno i
iznova primiu prouavanje arapskog
jezika centru znanstvenog interesovanja u Bosni. asopis Prilozi za orijentalnu filologiju, kojeg je pokrenuo Orijentalni institut u Sarajevu, uskoro je
postao glas bosanskohercegovake
arabistike, ali i njen izlaz u svijet i
mjesto susreta s prouavanjem arapskog jezika u drugim tradicijama.
Radovi koji nastaju u ovom periodu mogu se okvirno podijeliti u dvije
grupe. Prvu grupu ine radovi u ijem
je centru interesovanja bosansko nasljee na arapskom jeziku, koji se prihvataju prijeko potrebne katalogizacije,
prijevoda i analize ranih rukopisa nastalih na arapskom jeziku. Zahvaljujui njima, cijela jedna epoha u kulturnoj historiji Bosne izlazi iz mraka
zaborava i tiine i otvara se za znanstvenu analizu i reinterpretaciju u okviru moderne znanstvene misli, te interakciju s njom. Ipak, iako je njihov
znaaj za kasniju historiju prouavanja arapskog jezika neosporan, promatrani iz perspektive lingvistike
misli, ovi radovi jo uvijek su daleko
od iscrpne analize budui da, osim prijevoda, obino daju tek kodikoloke
napomene i objanjenja jezinih formulacija u tekstu rukopisa.
Drugu grupu radova ine studije

koje za centralnu temu odabiru opis
razliitih lingvistikih fenomena u
arapskom jeziku. One su uglavnom
okrenute kao modernom standardnom arapskom jeziku, iako jedan broj
studija ima dijahronijsku perspektivu, a nekolicina njih ulazi u strukturu
arapskih dijalekata, uspostavljajui
odnos izmeu dijalekta i standardnog
jezika. Studije u ovoj grupi mogue je
podijeliti i na osnovu upotrebe izvora.
Dok se jedan broj njih, analizirajui
lingvistike pojave u arapskom jeziku,
oslanja prevashodno na literaturu,
odnosno sekundarne izvore, dotle vei
broj studija osim upotrebe sekundarnih izvora koristi i primarne izvore, tj.
odabrani korpus uglavnom iz modernog standardnog arapskog jezika.
Upotreba primarnih izvora u najnovije vrijeme ukljuuje sve vie raznolikosti, tako da predmet lingvistike
analize, uz prvobitno zastupljeni knjievnoumjetniki i novinski stil, postaju i drugi stilovi, kao to su administrativni, znanstveni i sakralni. Konano, lingvistike pojave koje su predmet studija pripadaju najrazliitijim
oblastima, od semantike i leksikologije, preko razliitih nivoa gramatike
analize - od fonetike i fonologije do sintakse - sve do sociolingvistike i pragmatike.
Historija stvaranja
i unitenja
Znanstvena praksa prouavanja
arapskog jezika u Bosni u velikoj je
mjeri dijelila i dijeli sudbinu zemlje u
kojoj je nastala i razvijala se. Tako se
u njenoj dugoj historiji smjenjuju
periodi intenzivnog znanstvenog djelovanja i tihog postojanja. Pred kraj
20. stoljea, pak, ona se, skupa s cjelokupnom orijentolokom znanstvenom
praksom, po prvi put u viestoljetnoj
historiji stvaranja suoava s historijom unitenja. Na samom poetku rata u Bosni i Hercegovini, u plamenu
nestaju rukopisi koji su stoljeima uvali dio historije Bosne. Time se Orijentalni institut u Sarajevu sa svojom
zbirkom rukopisa, arhivskih dokumeBEHAR119
21
nata i bibliotekom pridruuje mranoj

listi biblioteka spaljenih u historiji
ovjeanstva u pokuaju ovjeka da
izbrie dio te iste historije i nepovratno izmijeni njen tok. U isto vrijeme,
Odsjek za orijentalnu filologiju ostaje
gotovo naputen, suoen s prijetnjom
zatvaranja. Dvije institucije koje su u
pola stoljea najintenzivnijeg razvoja
prouavanja arapskog jezika u moderno doba imale centralni znaaj izloene su prijetnji potpunog unitenja.
U ovom odsudnom trenutku u
historiji prouavanja arapskog jezika
u Bosni, stvaranje i snaga ljudskog
uma suprotstavili su se unitenju.
Znanstveni rad nastavljen je i u ratnim godinama. Nastavljen je i nastavni rad sa studentima. U poslijeratnom periodu stasaju nove generacije
mladih znanstvenika, donosei nove
ideje i pristupe prouavanju. Jo jednom u dugoj i vijugavoj historiji prouavanja arapskog jezika poinje period
intenzivnog djelovanja.
Iako je veliki broj arabista dao
znaajan doprinos prouavanju arapskog jezika u modernom dobu, imena
dvojice znanstvenika istiu se po izuzetnoj, presudnoj ulozi koju su imali.
Teufik Mufti obogatio je modernu
bosansku arabistiku kako monumentalnim leksikografskim poduhvatom,
tako i temeljnim prirunicima za izuavanje arapske gramatike, klasine
stilistike i ortografije. Njegov rjenik,
koji objedinjuje znaenja leksikih
jedinica iz klasinog i modernog standardnog arapskog jezika, zajedno sa
drugim njegovim djelima, od neprocjenjivog je znaaja kao prirunik za uenje arapskog jezika, ali i kao nezaobi-
lazno referentno djelo kojim se slue

generacije znanstvenika arabista.
Muftiev enciklopedijski pristup obradi lingvistikih specifinosti arapskog
jezika, njegova interakcija sa sekundarnim izvorima i izuzetna produktivnost istinski su obiljeili prouavanje
arapskog jezika u modernom dobu.
Esad Durakovi, ije se ime prvenstveno vezuje kako za monumentalne
prevodilake poduhvate tako i za
veoma produktivno znanstveno stvaralatvo u oblasti arapske knjievnosti i stilistike, imao je ujedno presudnu ulogu u preivljavanju prouavanja arapskog jezika, u njegovom spaavanju od unitenja u najteim godinama u Bosni. U vrijeme kada se jedna generacija arabista povukla pred
sudom vremena, a njeni nasljednici
mahom napustili Bosnu u njenim najteim danima, Durakovi je kao jedini
nastavnik decenijama vodio Katedru
za arapski jezik i knjievnost, poduavajui studente, izgraujui nove nastavne kadrove i istovremeno, kroz mentorski rad, podiui nove generacije
znanstvenika arabista. tavie, njegov izuzetan doprinos u prevoenju
arapskog knjievnog nasljea na bosanski jezik, ali i pomjeranje i izmjetanje granica knjievnih studija ka
podruju lingvistike i lingvostilistike
daju snaan poticaj lingvistikim, posebno kontrastivnim studijama, te
otvaraju nove prostore lingvistikim
istraivanjima.
Pogled u budunost
Moda bi, umjesto zakljuka, u
ovakvom kratkom pregledu historije
prouavanja arapskog jezika u Bosni
Snani poticaj novom razvoju i stasanju prouavanja arapskog

jezika u modernom dobu dala su dva dogaaja s polovine 20.
stoljea koji su obiljeili i u mnogome odredili njegovu noviju
historiju. Bilo je to osnivanje Odsjeka za orijentalnu filologiju na
Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i osnivanje
Orijentalnog instituta u Sarajevu, dviju institucija koje e postati i
ostati najznaajnija uporita prouavanja arapskog jezika do
danas.
22
BEHAR119
najprimjerenije bilo naznaiti njene

budue pravce. Tri su glavna pravca
koji se autoricama ovog teksta nameu kao prioritetni. Prvi podrazumijeva
obnovljeno i kvalitativno novo stavljanje bosanskog nasljea na arapskom
jeziku u centar znanstvenog interesovanja, pri emu je neophodno napraviti pomak od katalogizacije ka temeljitoj analizi i reevaluaciji rukopisa, te
uspostavljanju dijaloga izmeu njih i
moderne znanstvene misli. Drugi pravac, iako podrazumijeva nastavak
istraivanja lingvistikih pojava u
arapskom jeziku, ukljuuje mnogo
snanije prisustvo kontrastivnih i korpusnih studija s ciljem osvjetljavanja
na sasvim novi nain lingvistikih konstrukcija i pojava kako u arapskom
jeziku tako i u jezicima s kojima se on
kontrastira. Konano, kako svako putovanje koje prelazi granice ovjeka
neizbjeno vodi dalje od poznatog i vienog u svijet nepoznatog i novog,
tako i izlazak izvan granica lingvistike kao znanstvene discipline i istraivanja u kojima se njena dostignua
sueljavaju i sudjeluju sa dostignuima drugih znanstvenih disciplina gotovo sigurno obeavaju nova saznanja
i nove ideje.
n
LITERATURA:
Durakovi, Esad, Mustafa Ejubovi - prilog
vrednovanju, u: Prolegomena za historiju knjievnosti orijentalno-islamskoga
kruga, Connectum, Sarajevo, 2005.
Ljubovi, Amir, Grozdani, Sulejman, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na
orijentalnim jezicima, Posebna izdanja
XVII, Orijentalni institut u Sarajevu,
Sarajevo, 1995.
abanovi, Hazim, Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973.
dralovi, Muhamed, Gramatiar ejh
Jujo i mostarska tradicija uenja arapskog jezika (od XVI. do druge polovice
XIX. stoljea), u: Mudrost raa toleranciju: Nauni skup povodom 350 godina
od roenja Mustafe Ejubovia - ejha
Juje i 400 godina predavanja Mesnevije u Mostaru, 2002., str. 37-52.
Prof. dr. Munir Muji i dr. Mirza Sarajki, Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu
Imanentno itanje
Teksta i Kulture:
djelo Esada Durakovia kao primjer
U ovom radu nastojat emo ukazati na imanentno itanje Teksta i Kulture kao na odliku Durakovieva
naunog pristupa. U svome plodnom naunom radu na polju arabistike, po kojem je postao poznat
domaoj i svjetskoj akademskoj javnosti, a o emu najbolje svjedoi lanstvo u tri akademijae nauka,1
Durakovi je prepoznatljiv kao autor koji ne ide tragom ranije etabliranih teorijskih pristupa i koncepata.
On ne traga za prikladnim teorijskim modelima kako bi potkrijepio vlastite stavove, ve itajui Tekst i
Kulturu iznutra, na nain koji bismo mogli nazvati imanentnim, dolazi do vrijednih nalaza o odnosu Teksta
i Kulture. O ovom Durakovievom pristupu govorit emo prije svega na temelju njegova dva najzapaenija
djela, Orijentologija. Univerzum sakralnoga teksta2 i Stil kao argument. Nad tekstom Kurana, s tim to emo
se osvrnuti i na neka druga njegova djela, te na Durakovieve prijevode sa arapskog jezika.
Djelo Orijentologija. Univerzum
sakralnoga teksta3 predstavlja najveim dijelom svojevrsnu poetiku stare
arapske knjievnosti, ali je, zahvaljujui autorovom pristupu, znatno ireg
tematskog spektra u odnosu na djela
koja se bave pitanjem poetike stare
arapske knjievnosti. Za oekivati bi
bilo da se autor koji kani napisati poetiku neke knjievnosti opredijeli da li
e ii u smjeru opisivanja umjetnike
tehnike ili u smjeru predstavljanja
filozofije knjievnosti. Durakovi se u
pisanju ovoga djela ne zadovoljava ni
jednim od navedenih ciljeva. Jednostavno, ve iz samog sadraja da se vidjeti kako autor ne uzima za glavni zadatak bavljenje onim skoro definiranim
brojem pitanja koja se obino sreu u
djelima posveenim poetici stare arap1
ske knjievnosti, a kakva su strukturalna organizacija qaside, teme koje se

sreu u qasidi, pjesnike krae i slino.
Ne bez razloga, Durakovi zapoinje
knjigu razmatranjem o poetici arabeske
(u poglavlju uraenom u koautorstvu sa
M. Katni-Bakari) i nalazi da je poetika arabeske (parcelacija elemenata i njihova ponovljivost, odsustvo naglaenog
poetka i kraja i sl.) strukturalni i estetiki princip koji oduvijek vlada islamskim umjetnostima, ime ujedno ukazuje i na put kojim treba razumijevati te
umjetnosti.
Jedno od pitanja koje nikada nije
prestajalo zaokupljati one koji se bave
orijentalno-islamskom kulturom jeste
odnos Kurana i umjetnosti i naroito
odnos Kurana i poezije. Durakovi pokazuje kako se u arapskoj knjievnosti,
Esad Durakovi lan je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i

Hercegovine, Arapske akademije nauka u Damasku i Arapske
akademije nauka u Kairu.
Svakako je jedno od najvanijih Durakovievih nastojanja ono da
pokae kako rije nema samo retoriku vrijednost ve i ontoloku.
Rije nipoto nije samo ukras, ona je dio svijeta i kulture. Ona je
dio univerzuma, otuda i pojavljivanje koje dakako nije sluajno
rijei univerzum u naslovu ovog Durakovieva djela posve sigurno pokazuje jednu takvu tendenciju.
a i u cjelokupnoj arapsko-islamskoj kulturi manifestira snaga kuranskog teksta, odnosno kako duh cjelokupne arapsko-islamske tradicije treba posmatrati
kao Univerzum sakralnog Teksta.
Imamo li na umu da je poezija u prijeislamskih Arabljana predstavljala
ope stanje duha, a qasida kao pjesnika forma nain vienja svijeta, onda je
naroito dragocjeno kako autor pojanjava silazak Kurana u takvu tradiciju. Polazei od toga da u staroj arapskoj
poeziji dominira figura poreenja (svijet
na distanci) dok u kuranskom tekstu
dominira metafora (svijet iznutra),
autor nalazi da je prevladavanje figure
poreenja u qasidi izraz horizontalnog
pogleda na svijet, koji je usto i pogled sa
distance. U takav svijet Kuran je unio
neponovljivu promjenu koja bi se mogla
Ovo djelo doivjelo je vie izdanja. Pored bosanskoga, objavljeno

je i na engleskom i arapskom jeziku: Orijentologija. Univerzum
sakralnoga Teksta, Tugra, Sarajevo 2007.; Orientology. The Universe of the Sacred Text, prev. Amila Karahasanovi, The Foundation al-Babtin, Kuwait 2010.; Ilm al-arq, Muassasa iza alBbtn, prev. Adnan Hasan, al-Kuwayt, 2010.; Orientology. The
Universe of the Sacred Text, prev. Amila Karahasanovi, Filozofski fakultet u Sarajevu, e-edition, 2012.
BEHAR119
23
opisati kao metaforiki obrat. Svijet

oitosti i preglednosti zamijenjen je svijetom koji je neuporediv i neopisiv. O
transcendentnosti i nenazonosti drugoga svijeta kadra je govoriti jedino metafora, kojom kuranski tekst obiluje. Ta
promjena (prevlast metafore umjesto
prevlasti poreenja) predstavljala je nezapameno revolucioniranje Svijeta i
Miljenja. Umjesto plonosti i odreenosti svijeta, kuranski tekst je nainio
obrat tako to je istakao njegovu nedovrenost svijetu je oduzet totalitet, tako da je ovjeku preostalo jedino da
traga za mogunou ostvarenja totaliteta samo u jedinstvu sa Drugim svijetom. Nadalje, Durakovi elaborira odnos Kurana i prijeislamske poezije na
razini forme. Ovdje je primjetno kako
nije dolo do apsolutnog odbacivanja i
negacije forme, ve do fenomena u kome
se tekst, kako navodi Durakovi, optimalno slui iskustvom tradicije. Kuran
se koristi poetskim jezikom kao instrumentarijem, posebno za iskazivanje
onostranih tema i prizora. I dok na
planu sadraja Tekst apsolutno odbacuje tradicionalne tekovine, primjetno je
uvaavanje i kompromis sa tradicijom
kada je u pitanju forma. Posebno je vrijedno autorovo razmatranje kuranske
nadnaravnosti idaz (iz), gdje se
Durakovi ne miri sa ustaljenim definicijama nadnaravnosti Teksta iskljuio u
domenu jezika i stila. On ove definicije
ne odbacuje, ve vidi o idaz kao idealnu formu ija je funkcija polivalentna
kao i njeno polje djelovanja. Idaz djeluje izvan korica Mushafa i on je iri i vei
od lingvostilistikog obrazlae Durakovi. Njegov stav jeste da je Kuran i
danas potpuno iv i itan tekst, za raz-
I Orijentologija i Stil kao

argument otvaraju nove
perspektive u razumijevanju
arapske i islamske kulture,
te na taj nain predstavljaju
znanstveni podvig.
Temeljnim pitanjima
arapske i islamske kulture
Durakovi prilazi na
najpoeljniji nain,
prouavajui ih imanentno
ili iznutra.
24
BEHAR119
liku od antikih muallaka. tavie, on

predstavlja kohezioni faktor arapskog
jezika i svijeta. S tim u vezi, prirodna je
autorova zabrinutost zbog prevodilakog nemara kada je u pitanju Kuran,
kao i zbog neshvatljivog ustuknua prevodilaca Kurana da ukau na jedinstvenu formu Kurana kroz prijevode, ili
da se serioznije posvete tom aspektu.
Svakako, vrlo su interesantna i
ostala pitanja koja su obraena u ovoj
knjizi, kao to su utjecaj Kurana na
razvoj filologije, utjecaj Kurana na normativni i induktivni karakter arapske poetike, izostanak utjecaja Aristotelove Poetike i dr.
Vrijednost Durakovieva pristupa
lei u pomjeranju gravitacionog teita
metodologije prouavanja arapske poetike. Ne pristajui da gravitaciono sredite bude na metodolokom kako,
jer se tada po obiaju nude rezultati to
su po karakteru formalistiki i deskriptivistiki, autor se opredjeljuje za
pristup koji se temelji na metodolokom zato i time izbjegava onaj iroko prisutni apriorizam koji nalae da
se o poetici stare arapske knjievnosti
moe pouzdano govoriti jedino ako se
teme i postavke koje su, uz manje ili
vee preinake, prisutne vjekovima
uzmu kao empirijske injenice.
Bez sumnje, Durakovi je ovim djelom pomakao granice u prouavanju
arapske knjievnosti i arapsko-islamske kulture, to mu je polo za rukom
prije svega jer se uspio oteti uvjerljivosti
kako tradicionalistikih, tako i evropocentristikih pristupa i odvano se dao
u potragu za zakonitostima po kojima
se upravlja univerzum arapske knjievnosti i arapsko-islamske kulture.
Piui djela iz oblasti arabistike, kao
to su Poetika arapske knjievnosti u
SAD: proimanje knjievnih tradicija;
Arapska stilistika u Bosni. Ahmed Sin
Hasanov Bonjak o metafori; Prolegomena za historiju knjievnosti orijentalno-islamskoga kruga; Stil kao argument. Nad tekstom Kurana; Kuran:
stilsko i matematiko udo, pokazuje se
kako je konstanta u autorovom pristupu to to nije popustio pred razliitim
teorijskim modelima koji su se nudili
kao preovlaujui, ili barem najprihvatljiviji u vremenu u kojem su nastajale
njegove knjige i radovi, te to nije vlastiti pristup podredio tim teorijskim mode-
lima. Durakovi se ipak, u mjeri u kojoj

to nalazi svrsishodnim, koristi postavkama odreenih teorijskih modela, to
e rei da njegov maloprije spomenuti
pristup nije izraz pukog nepovjerenja
prema tim teorijskim modelima, niti
izraz ubjeenja u samodovoljnost vlastitoga pristupa, ve prije svega izraz stratekog opredjeljenja za imanentni pristup, odnosno izraz naunog opredjeljenja koje daje prednost volji teksta/Teksta nad voljom vlastitog tumaenja.
Ukratko, rije je o opredjeljenju da treba iznalaziti naine na koji e se tekst i
kultura sami predstaviti, i opredjeljenju
da treba odbaciti primamljivo ablonsko
primjenjivanje unaprijed zadanih modela, u kojima tekst slui tek da potvrdi
vlastita teorijska polazita i stavove.
Veoma znaajno i obuhvatno djelo
Esada Durakovia jeste Stil kao argument. Nad tekstom Kurana koje predstavlja svojevrsnu stilistiko-semiotiku interpretaciju i analizu sakralnoga
teksta Kurana. Izmeu ovog djela i ve
spominjanog djela Orijentologija
postoji nekoliko bitnih anologija koje
vrijedi naglasiti. Oba djela, osim svoje
naune avangardnosti, nesumnjivo su
veliki iskorak u poimanju arapske
knjievnosti, ali i kulture orijentalnoislamskoga kruga uope. I Orijentologija i Stil kao argument otvaraju nove
perspektive u razumijevanju arapske i
islamske kulture, te na taj nain predstavljaju znanstveni podvig. Temeljnim pitanjima arapske i islamske kulture Durakovi prilazi na najpoeljniji
nain, prouavajui ih imanentno ili
iznutra. Ustvari, to mu i omoguava da
tako uspjeno revalorizira neke bazine premise u krugu jedne osebujne
kulture, ali i doe do novih, veoma
signifikantnih zakljuaka o njoj.
Ono to posebno privlai panju
jeste autorova spremnost da se bori na
dva fronta. Ba kao i u Orijentologiji,
Durakovi eli raskrinkati brojne orijentalistike predrasude i vjeto fabricirane stereotipije o Kuranu. S druge
strane, on se odluno suprotstavlja tradicionalistikom interpretacijskom monopolizmu nad tekstom Kurana i epigonskoj uahurenosti koji dolaze od samih muslimana. Ove, naalost, veoma
prisutne tendencije generiraju redukcionistiki pristup u tumaenju Kurana, odnosno sputavaju svaki inovativan
pokuaj da se otkrije to je vie mogue

ljepote i posebnosti iz beskrajnog prostranstva Teksta. Kao to sam naslov
upuuje, ideja koja je u ovome djelu vodila Durakovia bila je izrazita argumentativnost kuranskoga stila. Ona je
vieznaajna, pogotovo to, izmeu ostalog, otkriva specifikum Kurana kao sakralnoga Teksta. Za razliku od knjievnoumjetnikog teksta u kojem stil ima
prvenstveno estetsku ulogu kao ukras,
Kuran naglaava poruku, odnosno Ideju. Njoj je sve podreeno u Tekstu, pa se
i sam stil preobraava u argument.
Iznalazei brojne aspekte stilogenosti u nepreglednoj semiosferi kuranskih sura, Durakovi djelom Stil kao
argument ispisuje temeljitu studiju koja
se moe promatrati kao izvanredan
semiotiko-stilistiki tefsir.
Na polju recepcije sakralnoga Teksta, Durakovi minuciozno potcrtava
ivu dijalektiku Teksta i auditorija na
dijahronom i sinhronom planu. Veza
izmeu njih jeste primarno ideologijska, a ne estetska kao u sluaju profanih tekstova. Uzviena i sudbonosna
poruka koju Tekst prenosi na recipijenta/ovjeanstvo zahtijeva potpunu posveenost i odanost. Ona je esencijalno
obavezujua za razliku od umjetnikih
tekstova, pa ak i onih najangairanijih.
Ukratko, idealni Tekst zahtijeva idealnog recipijenta zakljuuje Durakovi.
Autor primjeuje kako je zajedniko
pamenje Teksta i auditorija najizravnija posljedica ove vibrantne i sloene
dijalektike. Ono potvruje neprestano
pulsiranje Boije poruke u ljudskom
rodu od prvog ovjeka do danas. Naravno, to pulsiranje se deavalo u razliitim formama i strukturama, a okrunjeno je i sintetizirano u Kuranu. Zajedniko pamenje dodatno ilustrira bliskost
Teksta i auditorija o kojoj je Durakovi
govorio na vie mjesta, a posebno tretirajui izvanredno obogaenu i proirenu
figuru retorikog obrata (al-iltifat).
U knjizi Stil kao argument Durakovi nas znalaki vodi kroz nepreglednu
semiosferu Teksta ili beskraj sakralnih
znakova. U nijansama znaenja i
kaleidoskopskim finesama uzvienog
Teksta, on pronalazi raskoni svijet
Poruke udomljene u savrenu jeziku
konstrukciju i sve to prenosi itatelju
na jedan sofisticiran znanstveni nain,
jasno i uvjerljivo.
Nikako ne treba predvidjeti niti

posebnost Durakovievog vokabulara,
kao ni njegov jedinstven, briljivo
odnjegovan stil naunog kazivanja.
Taj stil nije markiran hladnim akademskim tonom. U njima se vide proplamsaji neupitnog knjievnog dara
autora ove izuzetne naune studije. To
unosi dodatnu ar u iitavanje ovoga i
drugih Durakovievih djela. Moda je i
to odsjaj neponovljivog i nadahnjujeeg
stila Kurana s kojim je autor neraskidivo vezan. Sam nain na koji strukturira knjigu Stil kao argument. Nad tekstom Kurana podsjea na svojevrsnu
arabesku.
U djelu Kuran: stilsko i matematiko udo4 Durakovi zakljuuje da se i
sami matematiki jezik, kada je rije o
konsonantskim enigmama sa poetka
kuranskih sura, moe smatrati sugestivnim, metaforikim i konotativnim.
Dvije poetike, knjievna i matematika, pokazuje Durakovi, nisu suprotstavljene, ostavljaju mogunost naporednosti i simultanosti. Durakovi, po
prvi put kada su u pitanju analize
zagonetnih konsonantskih skupina u
Kuranu, istie vanost sagledavanja
ovih konsonanta u kontekstu. I to
uistinu daje vrijedne rezultate. Prvo,
konsonantske skupine se redovito pojavljuju na poetku sura. Poto sure
nemaju naslove, konsonantske skupine se pojavljuju kao jake pozicije teksta.
Sve to obogauje njihove stilske potencijale, jer iznenauju itatelja. Drugo,
sve skupine, osim jedne, nalaze se na
proelju duih sura i njihov zadatak je
da pojaaju stilsku vrijednost upravo
tih sura. Tree, poslije svake enigmatine skupine uz dva izuzetka slijede
rijei koje sinonimski ukazuju na
Kuran. etvrto, imenicu Kuran i njene
sinonime, koji dolaze poslije konsonantskih enigmi, uvijek prate sinonimi
istog semantikog polja: jasni, istiniti...
Durakovi smatra kako stilski snano
4
Djelo je objavljeno na bosankom jeziku

(dva izdanja) i na engleskom jeziku:
Esad Durakovi, Lutvo Kuri, Kuran:
stilsko i matematiko udo, Svjetlostkomerc, Sarajevo, 2006.; Esad Durakovi,
Lutvo Kuri, Kuran: sinteza stilskog i
matematikog, Tugra, sarajevo, 2010.;
Esad Durakovi, Lutvo Kuri, Quran:
stylistic and mathematical miracle,
prev. Lamija Kulenovi, Filozofski
fakultet u Sarajevu, e-edition, 2014.
Jedno od pitanja koje nikada

nije prestajalo zaokupljati one
koji se bave orijentalnoislamskom kulturom jeste
odnos Kurana i umjetnosti i
naroito odnos Kurana i
poezije. Durakovi pokazuje
kako se u arapskoj
knjievnosti, a i u cjelokupnoj
arapsko-islamskoj kulturi
manifestira snaga kuranskog
teksta, odnosno kako duh
cjelokupne arapsko-islamske
tradicije treba posmatrati kao
Univerzum sakralnog Teksta.
markirane konsonantske skupine
signaliziraju da je Kuran sainjen od
slova/glasova iz ljudskog alfabeta ili
sistema glasova. Nadalje, ove skupine
upuuju na samu sutinu teksta, pa se
mogu posmatrati, podvlai Durakovi,
zatitnim znakom Kurana.
Djelo o kojem je rije jeste odlian
primjer kako na temeljit i znanstven
nain valja otkrivati nova obzorja kuranskog univerzuma. Ova knjiga, neobinog (knjievno-matematikog) spoja,
izuzetno je znaajna jer pomjera granice u tumaenju Teksta i iznalazi nove
pristupe, te se, s druge strane, odluno
suprotstavlja neprimjerenoj interpretacijskoj iskljuivosti, odnosno epigonskoj
interpretacijskoj uahurenosti.
Djelo Prolegomena za historiju knjievnosti orijentalno-islamskoga kruga
sadri Durakovieve radove koji su
nastajali u duem vremenskom periodu u kojima je autor nastojao da vrednuje odreena pitanja iz bonjake
knjievne batine na orijentalnim jezicima, kao i neka pitanja odnosno djela
iz arapske knjievnosti koja se mogu
nazvati predstavnima za tu knjievnost. Izdvojit emo kao primjer Durakovievu kritiku knjievno-kritikog
metoda Tahe Huseina. Naime, Durakovi kritikuje njegov kauzalni metod u
knjievnohistorijskim studijama koji
ga je tjerao da presudnu ulogu pripisuje drutveno-historijskim okolnostima,
a kritikuje i njegov odnos prema tradiciji. Dubranovu otvorenost strujanjima Istoka i Zapada, Durakovi tumai,
izmeu ostaloga, povlaei paralele
BEHAR119
25
izmeu Dubranovog jezika i stila i

Emersonovog transcendentalizma i
individualizma, te panteizma i dubranovski preraene verzije misticizma, i
td. O palestinskoj poeziji otpora, autor
govori kao o poeziji koju treba posmatrati kao simultan dvostruki otpor: s
jedne strane, kao otpor izraelskom potiranju palestinske kulturne samosvijesti, a s druge strane kao otpor tradicionalistikim i larpurlaristikim strujama u arapskoj knjievnosti i dr.
Durakovievi stavovi u ovoj knjizi
su snano utemeljeni, ali ne sputani
oprezom; o mnogim pitanjima govori
hrabro i pomalo nekonvencionalno u
pozitivnom smislu ove rijei razmiui ve poznate granice. Odatle i prevodilac ovog djela na arapski u predgovoru kae kako e se nai naih (itaj
egipatskih ili arapskih) autora i kritiara koji se nee posve slagati sa stavovima iznesenim u knjizi.5
Iako ova knjiga ukljuuje vie razliitih tema, u Durakovievom pristupu
uvijek je prisutna svojevrsna dinamika ravnotea rukovodi se imanentnim pristupom, odnosno itanjem
iznutra i istovremeno ne isputa iz
vida iri kontekst, kako knjievni, odnosno poetiki, tako ni onaj historijski.
Zahvaljujui ovakvom pristupu, dometi
ove knjige ne zaustavljaju se samo na
naznaenim temama. Isto tako, iako je
rije o knjizi koja sadri raznolike teme,
navedeni je pristup preporuuje kao
hvalevrijedan opi uvid u najznaajnija
pitanja vezana kako za stvaralatvo
Bonjaka na orijentalnim jezicima tako
i za arapsku knjievnost.
U djelu Arapska stilistika u Bosni.
Ahmed Sin Hasanov Bonjak o metafori Durakovi razmatra epistemoloka i
metodoloka polazita klasine arapske
stilistike koja je u arapsko-islamskoj
tradiciji imala i ima vrlo znaajno mjesto, budui je nezaobilazna u tumaenju
teksta/Teksta.
Iz svih Durakovievih tekstova
vidljivo je da ovaj naunik, ije nauno
polje bavljenja, najire uzeto, jeste orijentologija (ne orijentalistika), ne pristaje na pristupe to se oslanjaju na ilu5
26
Asad Drkfit, Dirst f adab alBusna wa al-Harsak wa f al-adab alArab, al-Qhira, al-Markaz al-qawm
li al-tarama, 2012., 424 str., prev.
amluddn Sayyid Muhammad.
BEHAR119
ziju, koja izvire iz samouvjerenosti filologije, tako prisutnu u prouavanju orijentalnih jezika i knjievnosti, a koja
nastoji zavarati da se moe doi do stepena razumijevanja teksta poslije kojega nas tekst vie ne stavlja na iskuenje. Autor, upravo suprotno, istrajava
na tome da uvijek treba tragati za vjerodostojnijim smislom teksta/Teksta.
Otuda njegova razumijevanja knjievnih tekstova s vremenom postaju sve
vie okrenuta semiotici teksta i razumijevanju teksta unutar kulture, odnosno razumijevanu teksta kao kulture.
Premda smo u ovom radu nastojali
iznijeti najznaajnije odlike Durakovieva naunog pristupa, prije svega u njegovim najznaajnijim djelima Orijentologija. Univerzum sakralnoga teksta i
Stil kao argument. Nad tekstom Kurana, smatramo da treba kazati nekoliko
rijei i o njegovom doprinosu na polju
prevoenja, gdje je postigao izuzetne
rezultate prevodei temeljna djela arapske kulture: Kuran, Hiljadu i jednu
no, Sedam zlatnih arabljanskih oda.
Iz Durakovieva prevodilakog stila
vidljivo je da on iz reda uobiajenih zahtjeva koji se stavljaju pred prevodioca
posebno vodi rauna o adekvatnosti, pri
emu nikada, kada govori o svojim prijevodima, ne tvrdi da su ti prijevodi
vjerni originalu, ve uvijek, manje ili
vie direktno, ukazuje na to da je za
razumijevanje teksta koji prelazi iz jednog u drugi jeziki idiom potrebno obezbijediti ne doslovnost, ve mogunost da
tekst doivi svoje ponovno poetsko raanje. Nauna i kulturna javnost upoznate su sa vrijednostima i vanostima
Durakovievih prijevoda Kurana,
Hiljadu i jedne noi i Sedam zlatnih
arabljanskih oda. Ovdje emo skrenuti
panju na Durakovieve prijevode brojnih antologija i izbora arapske poezije.
U tome smislu valja imati na umu kako
nevolja sa prevoenjem jeste upravo u
tome to adekvatnost uvijek znai neto
drugo, odnosno podrazumijeva zbir raznovrsnih postupaka. Otuda prevoenje
poezije razliitih pjesnika primjerice,
u sluaju knjige Poezija Kuvajta XX vijeka radi se o sedamnaest pjesnika znatno uslonjava posao prevodioca. Prevesti antologiju pjesama nije isto to i prevesti zbirku pjesama nekog odreenog
autora. U prevoenju antologije prevodilac se mora sa svakim novim pjesni-
kom dovijati u emu traiti formulu da

se prenese eho originala. Durakovi,
kao darovit i priljean prevodilac, uspjeno se nosi s tim zadatkom u prijevodima koje donosi u knjigama: Savremena
poezija Palestine (u saradnji sa Radetom Booviem), Poezija Kuvajta XX
vijeka (u saradnji sa Muhamedom
Mufakuom), Savremena poezija Sirije
(u saradnji sa Muhamedom Mufakuom), Savremena poezija Jordana (u
Saradnji sa Muhamedom Mufakuom),
izbor iz poezije Mahmuda Dervia pod
naslovom Otpori, Poezija arapskog istoka XX vijeka. U svim ovim antologijama
i izborima Durakovi na vrlo vjet nain
nijansira razlike u stilovima pjesnik i
omoguava im da i u jeziku prijevoda
pjevaju svojim jezikom. Pored nabrojanih naslova, Durakovi je preveo i djela
Halila Dubrana, Hanan al-ajh, Tahe
Husaina, Debre Ibrahima Debre. n
LITERATURA:
Durakovi, Esad i Kuri, Lutvo, Qur'an:
stylistic and mathematical miracle,
Filozofski fakultet u Sarajevu, e-edition, 2014., prev. Lamija Kulenovi
Durakovi, Esad, Orientology. The Universe of the Sacred Text, prev. Amila
Karahasanovi, Filozofski fakultet u
Sarajevu, e-edition, 2012.
Drkfit, Asad, Dirst f adab alBusna wa al-Harsak wa f al- adab alArab, al-Qhira, prev. amluddn
Sayyid Muhammad, al-Markaz alqawm li al-tarama, 2012.
Durakovi, Esad, Orientology. The Universe of the Sacred Text, prev. Amila Karahasanovi, The Foundation al-Babtin,
Kuwait 2010.
Drkfit, 'Asad, Ilm al-arq, Mu'assa
'iza al-Bbn, prev. Adnan Hasan,
al-Kuwayt, 2010.
Durakovi, Esad, Stil kao argument. Nad
tekstom Kurana, Tugra, Sarajevo, 2009.
Durakovi, Esad, Orijentologija. Univerzum sakralnoga Teksta, Tugra, Sarajevo
2007.
Durakovi, Esad, Kuri, Lutvo, Kur an:
stilsko i matematiko udo, Svjetlostkomerc, Sarajevo, 2006.
Durakovi, Esad, Prolegomena za historiju
knjievnosti orijentalno-islamskoga
kruga, Connectum, Sarajevo 2005.
Durakovi, Esad, Arapska stilistika u Bosni.
Ahmed Sin Hasanov Bonjak o metafori,
Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna
izdanja, XXIII, Sarajevo 2000.
Durakovi, Esad, Poetika arapske knjievnosti u SAD, ZID, Sarajevo, 1997.
BEHAR119
27
INTERVJU prof. dr. Esad Durakovi
Intervju:
prof. dr. Esad Durakovi
Foto: Denat Drekovi
Razgovarao: Sead Begovi
Bremenite poruke
od orijentalizma
do orijentologije
U ast akademiku Esadu Durakoviu godine 2013. odran je u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu meunarodni simpozij,
uz bogati program, pozdravne govore i s nekoliko sesija pod zajednikim naslovom Od orijentalizma do orijentologije.
To odista ne udi imamo li u vidu bogatu i pregalaku biobibliografiju ovog uglednog znanstvenika, spektralnog
prevodioca, njegov velik broj referata i recenzija te aktualna kritika reagiranja, intervjua, ureivakog i prireivakog
posla, uee u naunim skupovima, ali nadasve njegov prilog orijentalnoj filologiji. Interesantno je za primijetiti da se
velik broj pitanja naprosto namee iz samih naslova njegovih djela i kritikih napisa to je vjerodostojna potvrda tonoj
stigmatizaciji teme koju ovaj vrijedni autor obrauje.
28
BEHAR119
Koliko se koristi tekstualno nasljee arapske umjetnike pisane rijei i je li to za nas

uope neki kapital koji sintetizira jednu
specifinost kanoniziranih korisnih djela,
rekli bismo, za tako toniranu elementarnu
pismenost?
Arapska pisana umjetnika rije
ima zaista neobinu poziciju, rekao bih
ak: ima neobinu sudbinu u naoj batini i njenoj recepciji, ali takvu sudbinu
ima i u svijetu openito. Ona se moe
posmatrati, dakle, na razini bonjake
batine na orijentalno-islamskim jezicima, ali i u okvirima recepcije arapske
umjetnike knjievnosti u svijetu. U
oba sluaja, ili na obje razine, ta umjetnost je znaajno hendikepirana. Tokom
nekoliko stoljea, Bonjaci su intenzivno i kvalitetno stvarali na orijentalnoislamskim jezicima (arapskom, perzijskom i turskom) i taj kapital, ta batina, nesumnjivo ima veliki znaaj za
Bonjake, ali i za povijest klasine knjievnosti openito. Upravo o tome zavravam studiju, pod radnim naslovom
Poetika klasine knjievnosti na orijentalno-islamskim jezicima. No, batina o kojoj je rije, u znaajnoj mjeri je
odmaknuta od nas jer je za nas zagubljena njena vokalna komponenta,
njen kontekst, naprosto ona je na vaan nain zatoena u drugi jezik i u
drugo vrijeme. Prijevodi preko kojih
upoznajemo dijelove te knjievnosti
tragino su nekompetentni, uglavnom
zato to djela prevode filolozi koji,
najee, uope nemaju osjeaj za
umjetnost, ne shvaaju na koji nain
knjievno umjetniko djelo funkcionira, pa, na primjer, briljantnu poetsku
formu neke mesnevije ili kaside prenose u proznom filolokom zapisu, nastojei da prenesu, kako vele, sadraj,
smisao djela, a ne znaju da umjetniko
djelo ne postoji samo kao sadraj ve
ono pulsira u istovremenosti, da se
posluim Croceovim jezikom, intuicije i
ekspresije, sadraja i forme. Ta knjievnost jo uvijek ami, strpljivo eka
da bude adekvatno predstavljena.
S duge strane, arapska knjievnost u
povijesti openito najuspjenije se izrazila u pjesnitvu, ali je ono mahom prenoeno na jezike Zapada u istim, estetskim
nemutim i neutraliziranim prijevodima, tako da je ogromna arapska knji-
evnost, dijahrono i sinhrono, sasvim

neadekvatno predstavljena Zapadu.
to se tie moderne arapske knjievnosti, smatram da je njenu aktualnu
poziciju na Zapadu sjajno predstavio taj
lucidni i izvrsno informirani Edward
Said, u tekstu pod naslovom Knjievnost pod embargom. Ona je zaista
u znaajnoj mjeri pod embargom na
Zapadu. ak i u zemljama bive Jugoslavije, ona je pod jednom vrstom
embarga. Prije nekoliko godina, predlagao sam direktoru V.B.Z., pokojnom B.
Zatezalu, da za tu kuu radim, zajedno
sa svojim suradnicima arabistima, u
okvirima svojih kompetencija, na predstavljanju arapske knjievnosti tako to
bi V.B.Z. svake godine u mome izboru,
kao specijaliste za arapsku knjievnost,
objavio 3-5 knjiga. Direktor se bio
zagrijao za to, ali je na dogovor ubrzo
potonuo u utnju i ostao je tamo.
Moe li se uope suvereno progovoriti o
izrazito poetskoj impostaciji Kurana, naravno u prijevodima, s obzirom na evanelja, uope Bibliju ili pak na vedaistiku
tradiciju. Ili, opet, jeste li moda primijetili
pogubnu pojavu skripturalizma?
Upravo je Kuran izvrstan primjer
za ovo o emu sam maloas govorio,
iako se on u nekim znaajnim aspektima uvijek razlikuje od umjetnike
knjievnosti. Njegov sadraj, koji je po
sebi sakralan, uzvien, objavljen je u
tako briljantnoj formi da muslimani
koji poznaju izvornik, ali i neki nemuslimani, govore ak o nadnaravnosti
njegove ekspresije. Tekst je u rimovanoj i ritmiziranoj prozi koja je inae
obiljeila povijest arapske knjievnosti
a u odnosu na koju se Kuran pokazao
izrazito superiornim. Tekst Kurana
obiluje udarima rime i ritma, inverzijama, paralelizmima, eufonijom i nizom
drugih stilskih sredstava koja naprosto
zahtijevaju da se on glasno ita (da se
ui, kako se to kae u muslimanskoj
tradiciji). Njegov stil je impresivan, bez
ikakva pretjerivanja to velim. Uostalom, o tome sam objavio knjigu (Stil
kao argument. Nad tekstom Kurana,
Sarajevo, 2009). Svi nai prijevodi na
bosanski/hrvatski/srpski jezik, ali i
prijevodi u svijetu, koliko mi je poznato, koncentriraju se na prijenos sadra-
ja, znaenja toga teksta silno otealog

estetskim vrijednostima koje prevoditeljski potpuno zanemaruju. Stoga nijedan prijevod da parafraziram Platona nije ni sjenka izvornika. Ti prijevodi su ak i u prijenosu sadraja tragino redukcionistiki. Na primjer, za
tzv. Sudnji dan, u Kuranu ima mnotvo izraza: Dan Vjere, Dan Ustanua,
Dan proivljenja, as odsudni i td.,
dok nai prijevodi sve to veliko bogatstvo reduciraju na sintagmu Sudnji
dan, koje, zapravo, i nema u Kuranu.
Navedene sintagme izvornika bremenite su pozitivitetom, a Sudnji dan zapravo obiluje negativnim konotacijama. Znajui za tu kardinalnu neosjetljivost prevoditelja, godinama sam
ispisivao i objavljivao tekstove o stilu
Kurana i onda sam se odluio, s velikom zebnjom, na vlastiti prijevod u kome sam nastojao prevladati neoprostive prevoditeljske grijehe u vezi sa
sakralnim Tekstom. Istrajavao sam u
svome prijevodu na rimama (ak sam
naveo strukturu rima po poglavljima),
istrajavao sam na ritmizaciji openito,
na unutarnjoj ritmizaciji duih paragrafa/ajeta, na inverzijama kojima se
karakteriziraju sakralni tekstovi, na
obilju konektora koji djeluju i kao snani fonemi, i td. Znam da moj prijevod
nije savren; znam da nema konanih
prijevoda velikih tekstova, ve je prevoenje stalni proces, ali sam htio barem
ukazati na neke stilske vrijednosti
izvornika. Nemamo pravo ignorirati te
vrijednosti ako tekst tako snano insistira upravo na njima.
Dakle, arapska kultura je i u ovome
aspektu zaista neadekvatno predstavljena na Zapadu, ali i u drugim dijelovima svijeta. Kao arabist koji je posvetio cijeli svoj vijek prouavanju i predstavljanju arapske kulture, svjestan
sam te goleme prikraenosti obje strane: arapska Kultura Rijei je u prevoditeljski onesposobljenom i nekompetentnom obraanju drugim kulturama
i tradicijama osujeena, a ove druge ne
uspijevaju spoznati, ak ni naslutiti, to
utavo svileno ruho kojim se, s razlogom, dii arapska kultura. Saidovski
orijentalizam odigrao je vrlo negativnu
ulogu u tome svojevrsnom interkulturalnom krivotvorenju.
BEHAR119
29
Za one koji Vas nisu itali bit e zanimljivo

uti u emu se sastoji epigonstvo u orijentalistici ex-Jugoslavije?
O tome sam svojevremeno, ve kao
asistent i docent, vodio javnu polemiku
sa orijentalistima u asopisima bive
Jugoslavije. Rije je o tome to su jugoslavenski orijentalisti u studiju orijentalistike forsirali epigonski odnos prema kanoniziranim evropskim orijentalistikim djelima a ova su, opet, bila
vrlo snano kontaminirana ideologijom
u ijoj osnovi je bila netrpeljivost prema
Drugome, posebno prema islamskom
kao Drugome. Bili su to nedodirljivi
autoriteti u domaoj orijentalistici, iako
esto islam predstavljaju kao vjeru nasilja, srdbe (Gib, Nicholson, Gabrieli i
dr.) sa svim to iz toga proizlazi, i istovremeno su sasvim neadekvatno prenosili arapske knjievne tekstove u
svoje jezike, o emu sam upravo kazivao. Ja sam se na poetku akademske
karijere zalagao na Meukatedarskim
susretima jugoslavenskih arabista
(kratko su trajali), a onda i u periodici,
za odbacivanje te epigonije, za imanentni pristup arapsko-islamskoj kulturi,
za rekanonizaciju djela i td., uvjeravajui kako smo duni ak i historije knjievnosti stalno itati i stalno ih iznova
pisati. Znanost i epigonija su nespojivi,
valjda je to jasno. Naiao sam na silovit
otpor. No, ja sam ostao zauvijek odan
toj potrebi za istraivakom samostalnou, a na kraju sam doivio i vane
satisfakcije: UNESCO je 2013. godine
dodijelio mi priznanje za doprinos
arapskoj kulturi. Jedna od posljednjih
mojih knjiga (Orijentologija. Univezum sakralnoga teksta, Sarajevo,
2004.) proglaena je najboljim naunim
djelom u BiH za 2007. godinu. U toj

knjizi sam ak naslovnom rijeju orijentologija nainio otklon od pojma
orijentalistika, s obzirom na snane
ideoloko-politike konotacije i kontaminacije toga pojma. Dozvolite da
istaknem naroitu satisfakciju u svome
cjeloivotnom sukobu sa epigonstvom u
orijentalistici. Naime, ova knjiga (Orijentologija...) nedavno je dobila dvije
afirmativne recenzije kod uglednog britanskog izdavaa Routledge i potpisali
smo ugovor o izdavanju te knjige na
engleskom jeziku (pod malo izmijenjenim naslovom, ali sa istim sadrajem:
The Poetics of Ancient and Classical
Arabic Literature: Orientology).
Kuda vodi velikoduna donkihoterija i
uzdizanje onih koji se u nas trude ne bi li
sastavili povijest islama, a znaju arapski ili,
na primjer, njemaki i engleski pa su u mogunosti napisati za kratko vrijeme svoju
kompilaciju te povijesti (bez veeg istraivanja) jer radnih predloaka u svijetu (ne
samo u arapskom) ima zaista mnogo?
Odgovor na ovo pitanje nuno je povezati s Vaim prethodnim pitanjima i
mojim odgovorima. Naime, valja imati
u vidu realnost da su orijentalistike
studije s malim izuzecima bremenite djelima koja su pisali ljudi sa snanim ideolokim optereenjima prema
orijentalnoj, odnosno islamskoj kulturi.
Te studije su, naravno, imale utjecaja
na pisanje povijesti islama. I tu je nuno vriti rekanonizaciju. Potrebno je
veliko znanje da bi se u tome obilju
moglo razluiti autentino od krivotvorenoga, a to nije u stanju postii kompilacija kao takva. No, da bi se pisala validna povijest uope (tako i povijest isla-
Moe zvuati nevjerovatno, ali je istina da je ak i Odsjek za

orijentalnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pod
neprobojnim kadrovskim embargom: godinama ve uzalud
molim, aljem dopise, pokuavam ak lobirati, da se objavi
konkurs makar za jednog asistenta jer na Katedri za arapski
jezik i knjievnost danas nema nijednog asistenta, dok na
nekim odsjecima za evropske jezike i knjievnosti ima
dvostruko vie nastavnika nego kod nas. To snano indicira
poziciju moi, evrocentrine arogancije i supremacije,
kulturalne diskriminacije i svata jo.
30
BEHAR119
ma), nuno je ovladati metodologijom

historiografije, poznavati izvornu grau (u ovom sluaju onu arapsku), a druge vrste grae, ili izvora, na drugim
jezicima, treba koristiti tako da se one
meusobno sueljavaju, da se provjeravaju u odnosima jednih prema drugima. Mislim da nije dobro ako historiar
pie povijest na temelju dokumenata
samo jedne provenijencije jer se tako
izlae, kao znanstvenik, ogromnim rizicima a poznavanje jezika na kojima su
dokumenti jest preduvjet za pristup
tome zadatku. Ja nisam historiar, ili
povjesniar, da bih mogao sasvim kompetentno govoriti o toj znanosti, ali mislim da je svako pisanje povijesti jedna
vrsta njene interpretacije, odnosno
jedna vrsta interpretacije injenica i
njihovih meuodnosa, a to je ve otvorena opasnost od makar i minimalne subjektivnosti i izlaganja onoj vrsti utjecaja na interpretaciju kojima je izloen
svaki subjekt u skladu s poznatim
uvjerenjem kako nema diskursa koji je
ideoloki sasvim neutralan. Kompilacije nisu ozbiljan intelektualni, pogotovu
nisu znanstveno-istraivaki rad; one
su samo fiziki posao...
Kuran je imao presudan utjecaj na cjelokupni razvoj kulture i knjievnosti u Arapa. Osim na vjersku kontemplaciju, kakav je utjecaj Kurana na kulturu, a posebno na knjievnost Bonjaka, posebno
kada je rije o naem dobu?
Vae pitanje zbog ozbiljnosti zahtijeva obiman odgovor i obrazlaganje.
Uostalom, upravo spomenuta knjiga
Orijentologija... posveena je tome
problemu. Pokuat u odgovoriti u najkraem.
Cjelokupna orijentalno-islamska
kultura, tako i knjievnost, kreu se u
univerzumu toga stoernog, izuzetno
monoga Teksta. tavie, on je na jedinstven nain uspio poetiki preurediti, u znaajnoj mjeri, i pjesnitvo koje je
zatekao (korpus Muallaqe i dr.). Ljudi esto pogreno shvaaju pojam utjecaja: uglavnom pod njim podrazumijevaju direktan, vidljiv utjecaj, u ovom
sluaju, recimo, utjecaj Kurana na
stvaranje pobonjake (uslovno: religijske) knjievnosti. Bilo je i te vrste
utjecaja, naravno, ali sutinski utjecaj
Kurana na knjievnost ispoljio se u

jednoj vrsti poetike opozicije, kontrarnosti. Naime, Kuran je dokinuo
profetsku funkciju pjesnitva i time ju
je poetiki temeljito preuredio jer se,
pod njegovim utjecajem, pjesnitvo posvetilo vie formi nego sadraju, beskonanom izumijevanju i usavravanju
formi, tako da je klasina knjievnost,
zapravo, nevjerovatno bogato carstvo
lirskih formi. Znatno kasnije, pojavit
e se velianstven korpus sufijske poezije koja iznova stavlja u prvi plan sadraj pjesnitva, i to religijski sadraj:
bijae to je veliki poetiki obrat u tradiciji, to zahtijeva itavu studiju.
U klasino doba, Bonjaci su znaajno participirali u knjievnosti na orijentalno-islamskim jezicima, i to upravo u okvirima spomenute poetike koju
je kreirao kuranski tekst. Poto je
islam stigao u nae krajeve u vrijeme
kada je zaslugom otomanske kulturalne imperije ve uveliko afirmirana
sufijska poezija, to znai da su se i Bonjaci suvereno izraavali upravo u toj
vrsti lirike. U modernom dobu, pogotovu u suvremenosti, ne vidim izrazit
utjecaj Kurana na knjievnost Bonjaka, osim u sporadinim, gotovo incidentnim sluajevima, pri emu oduzimam
negativne konotacije pojmu incident.
Ima li uope interesa u nas za povijeu
arapske knjievnosti s obzirom na nau
asimilacijsku sklonost pri upijanju susjedskih poetika ili je ona pisana kao privilegija za izabrane?
Mislim da sam ve kazao da je arapska knjievnost kako klasina, tako
i moderna pod jednom vrstom embarga kod nas. Pri tome mislim na povijesno predstavljanje te knjievnosti u formi pisanja historj knjievnosti) i na
predstavljanje umjetnike produkcije.
Uvjeren sam da su te injenice tragine, bez pretjerivanja. Moe zvuati nevjerovatno, ali je istina da je ak i Odsjek
za orijentalnu filologiju na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu pod neprobojnim
kadrovskim embargom: godinama ve
uzalud molim, aljem dopise, pokuavam ak lobirati, da se objavi konkurs
makar za jednog asistenta jer na Katedri za arapski jezik i knjievnost danas
nema nijednog asistenta, dok na nekim
UNESCO je 2013. godine dodijelio mi priznanje za doprinos

arapskoj kulturi. Jedna od posljednjih mojih knjiga
(Orijentologija. Univezum sakralnoga teksta, Sarajevo,
2004.) proglaena je najboljim naunim djelom u BiH za 2007.
godinu. U toj knjizi sam ak naslovnom rijeju orijentologija
nainio otklon od pojma orijentalistika, s obzirom na snane
ideoloko-politike konotacije i kontaminacije toga pojma.
odsjecima za evropske jezike i knjievnosti ima dvostruko vie nastavnika

nego kod nas. To snano indicira poziciju moi, evrocentrine arogancije i supremacije, kulturalne diskriminacije i
svata jo. Ta injenica, zastraujua za
budunost, uope se ne dotie ni naih
(ne)odgovornih ljudi niti Arapa koji razbacuju novac kojekuda, i zbog toga sam
veoma frustriran.
Orijentalno-islamska, posebno arapska, kultura najuspjenije se izrazila
u lirici a ve sam kazao da je na Zapadu predstavljena apsolutno neadekvatno i nekompetentno. Danas na Zapadu,
na primjer, vlada pomama za Rumijevom Mesnevijom, a teko je i zamisliti
kakva srea bi bila, koliko bi bila unaprijeena ta recepcija da se Mesnevija prevede u formi makar i nalik na
onu izvornu. U susretu tih dviju kultura u povijesti, uvijek su stvarani enormni prirataji, epohalne vrijednosti, jer
kulture imaju jedan neobian dar, ak
instinkt da se uzajamno oplemenjuju,
da se kaleme, a ne da se potiru. Ideologije su neto drugo ideologije nastoje
da ih (zlo)upotrijebe. Uostalom, u tome
znamenitom interkulturalnom kontaktu inicirana je evropska renesansa, a
ona je ishodite modernoga svijeta. ta
bi svijet bez romantizma, a znamo da
se on nadahnjivao kulturnom, duhom
Orijenta?! Jo da su ga upoznavali kako
valja! ta bi Goethe bez svoga Hafiza a
ta bismo mi bez svoga i takvoga Goethea?! Dubran je to to jest zahvaljujui injenici da su se u njegovome velikom duhu i u vibrantnoj dui susrela ta
dva velika sistema vrijednosti. Pa i danas, pogledajte nisu li najitaniji oni
pisci koji batine iskustva i jednog i
drugog svijeta: od Karahasana preko
Halida Husejnija do Amina Malufa?!
Susreti velikih kultura uvijek daju
izvanredno pozitivne rezultate. No, mi

ivimo u doba demonije ekonomije i politike, pa se ulau ogromna sredstva u
doslovno razaranje, u ravnanje sa zemljom orijentalno-islamskoga svijeta,
umjesto u prevodilake centre, u neke
Kue Mudrosti i sl. ak i kad se navodno ekspertski prilazi toj kulturi, veoma esto ini se sve da se ona satanizira, i stoga nije tek tako kazao Said u
svome Orientalismu kako se danas
na Zapadu u mnotvu koleda i studija
tvrdi da je svaka druga rije u arapskom jeziku vezana za nasilje. Tragine
su te predrasude, ta potpuno iracionalna mrnja. Kazao sam ve na kadrovski embargo pod kojim je Odsjek za orijentalnu filologiju. Osim toga, ja i moji
saradnici arabisti gotovo da nismo u
stanju objaviti bilo ta iz arapske knjievnosti. tavie, u nas je jo uvijek vidljiva golim okom predratna inercija po
kojoj je bilo kakva vezanost za harf
osnova za podozrenje, a da bi apsurd
bio potpun to je inercija kolektiviteta,
inercija tradicionalnog kulturalnog nepovjerenja. Nema sumnje, islamofobija
ubrzano jaa na Zapadu (njen eho
moe se registrirati i u BiH), ali jaa i
talibanizacija Bliskog istoga; i jedno i
drugo, udruenim snagama, vode u sunovrat... Gdje je tu mjesto kulturi?! Mi
ve prisustvujemo, naalost, sukobu
dva kulturalna kruga. Kakvog smisla
ima palestinska poezija otpora, kakvog smisla ima umjetnost uope u svijetu nakon skoranjeg pogroma u Gazzi i
gotovo nikakve reakcije toga istog svijeta?! Sistem vrijednosti, principa, humanosti, meunarodnog prava i td.
sve se to temeljito razara.
Na sceni je jedna nova percepcija, to jest,
da je islam religija pravde i vjere, a kranstvo da je religija ljubavi i pratanja
BEHAR119
31
(prema Bogu, blinjima i neprijateljima), a

idovstvo da je religija nade i oekivanja.
Zato sve nije proeto Jednim i zato se
isti predikati ne pripisuju islamu kada je
oito da on to sve saima u sebi?
Upravo moj prethodni odgovor je
uvod u ovo to mi valja kazati u nastavku, u odgovoru na Vae pitanje. To lijepljenje etiketa na vrlo sloene religije,
na sisteme kao na kakve tegle na policama snano dehumanizirajue suvremenosti nema nikakvoga smisla i u
osnovi je netano. To su krajnja pojednostavljena zato da bi se lahko manipulirano i jednim i drugim i treim.
Nijedna religija ne moe se svesti samo
na to to rekoste. Znameniti britanski
orijentalist Nicholson, na primjer, tvrdi
upravo tako da je kranstvo religija
ljubavi i pratanja a da je Allah bog
mrnje i bijesa. On falsificira injenicu
da svako poglavlje u Kuranu zapoinje
invokacijom U ime Allaha svemilosnog
i samilosnoga; da svaki musliman
neizostavno tim rijeima zapoinje
svaki svoj posao; da Allah eksplicite
kae kako je u stanju oprostiti svaki grijeh osim viebotva; ak veli na nekoliko mjesta kako je Samome Sebi propisao milost i td. U osnovi kranstva jest
pratanje i ljubav, ali su u ime kranstva i pod njegovim znamenjem nemilosrdno unitene itave kulture irom
Planete; muslimani se danas na Bliskom istoku meusobno unitavaju do
istrjebljenja i na taj nain ine nasilje
nad samom biti islama, a pogledajte ta
rade idovi s Palestincima... U Dehennemu ili u Paklu bit e prevelika guva,
zaista, a rajski perivoji bit e poluprazni. Svaka od navedenih religija ima sve
te komponente koje se, kako rekoste,
pripisuju samo jednoj od njih, kao njihova odlika, ali istovremeno pripadnici
svake od njih bili su ili jesu svojom praksom, velikim dijelom, u dramatinom
sukobu s naelima vlastite vjere. O
Kuranu znam dosta pa na temelju toga
zakljuujem bez dvojbe: Poslije sedde,
najvii in pobonosti (ibadeta) jest
dobro djelo uinjeno bezinteresno.
Poznato Vam je poimanje islama u povijesti. Kakvo je ono danas?
Osnovni problem islama danas i
ovdje jest njegovo ne/razumijevanje
32
BEHAR119
moderniteta. Najveu odgovornost za to

snosi njegova institucijska ulema koja
nije u stanju odvano kroiti u moderno
doba nego su nepokolebljivo okrenuti
dubokoj prolosti sve do prve ili druge
generacije muslimana koje situiraju
kao bespogovorne uzore u doslovnom
smislu. To je bit selefizma koji je u islamskom svijetu vrlo snaan. Dakle, uopeno gledano, islam je danas u tekoj
stagnaciji; muslimanske zemlje su neproduktivni i u osnovi servilni konzumenti zapadnjake tehnologije, posveeni (tamo gdje su bogati) podizanju faraonskih projekata vlastitim sujetama... Zasad je Turska u tome izvrstan
izuzetak. Islamu je nuna reinterpretacija u modernome dobu, demaskiranje
dominantnog ulemanskoga konzervativizma (ast izuzecima!). Pod reinterpretacijom ne mislim na dogmatska
pitanja, ve valja iznova otkrivati ono
to je u islamu zapravo jasno onome ko
eli ispravno gledati a to je njegova kontekstualizacija u vremenu. On je bio u
poetku, a takav bi trebao biti i danas,
bitan dio suvremenosti u smislu da nju
u nekim aspektima prima, ali i da je
istovremeno kreira...
Prevodili ste pjesme s arapskog ve zarana (od 1973.) i prie (od 1975.) S ime se
problematski suoavate u tom poslu to

se tie metrike, semantike, harmonije, ritma, slovopisa, frazeologije, onog fonetskog i fonolokog, akcenatskog, leksikolokog, koloritsko slikovitog (figurativnog), morfolokog i sintaksikog?
Pitanje je vrlo sloeno, odnosno ono
zahtijeva itavu elaboraciju, ali u nastojati da odgovor samem na sljedei
nain.
Svaki valjan prijevod je kreacija, i
ja mislim da bi bolje bilo, kada je rije
o umjetnikoj knjievnosti, koristiti
termin prijenos nego prijevod. Prevoditelj (ostat u uz tu rije jer smo
navikli na nju) mora osjetiti gdje, odnosno ime pulsira umjetniko djelo kao
estetsko i da to prenese ne samo u svoj
jezik nego u svoju kulturu, jer je ovaj
drugi nivo mnogo vii. Nije isto prevoditi, recimo modernu arapsku poeziju
koja ima relaksiranu formu, slobodan stih, i klasinu poeziju koja je nastajala u nevjerovatnoj i neprenosivoj
strogosti arapske metrike koja je kvantitativna, dok je naa kvalitativna:
svaki klasini bejt ima tano odreen
broj otvorenih i zatvorenih slogova koji,
u tano odreenom broju, grade odreeni metar i td. Na drugoj strani, nije
isto prevoditi, recimo, modernu arap-
Jedan ste od rijetkih bonjakih intelektualaca koji ne oklijeva javno iznositi svoje miljenje o dnevno-politikim problemima. Moete li nam ocrtati stanje duha bonjakih intelektualaca nakon zadnjeg rata? Jesmo li zanijemili?
Moda u biti odve pesimistian, ali valja biti realan. Duh onog stalea u
BiH koji bi htio da se zove intelektualcima je toliko jadan i emeran da je
dostojan istinskog prezira. Situacija u BiH je vrlo, vrlo teka, u svijetu stvari
ne idu kako valja, a ti ljudi su se zavukli u zavjetrinu, ili su uprtili ruksake na
lea pa jurcaju za honorarima. Ne reagiraju ni na ta. To je zaista bijedno!
Udavi nas birokratija i oportunizam. Akademska zajednica se tragino birokratizirala. Time ta sorta hermafrodita pokazuje da, zapravo, nisu intelektualci: osnovno svojstvo intelektualca jest da nepristrasno, u skladu sa svojim obrazovanjem i savjeu, djeluje kao korektiv drutva. Obrazovan ovjek
nije isto to i intelektualac; moe neko biti akademik, ali ne mora biti istovremeno i intelektualac. Meni znaju katkad progovoriti iz toga klase samoivih zato tako esto reagiram javno kad nema fajde od toga. Ja velim da,
izmeu ostaloga, intelektualac mora ostati u skladu s vlastitim biem, a to
znai reagirati ak i onda kada zna da nee biti neke fajde.
sku prozu i Hiljadu i jednu no. Ovo

djelo uzet u ga kao primjer jer ono u
svakom pogledu jest neto izuzetno
prevodio sam s arapskog jezika s kraja
15. stoljea. Dakle, to je vrlo star jezik,
poteak i za Arapina. Na hiljadama
stranica toga teksta (takav je bio klasini arapski jezik) nema ni jednog interpunkcijskog znaka (take, zareza...),
novog reda, a to pismo inae ne poznaje
velika i mala slova... Nevjerovatan je
napor koji djelo zahtijeva od prevoditelja. Poslije nekog vremena, da se naalim, prevoditelj pone trzati nogama u
snu, s malim izgledima da mu to ikada
prestane. Moda je to jedan od razloga
zato, na primjer, ak i velika ruska
kultura do sada ima samo jedan prijevod Noi (Salje, 1939) iako je upravo
on gotovo neupotrebljiv, a na naim jezicima, ovdje, do moga prijevoda, nije
bilo nijednog prijevoda integralnog
teksta izravno sa arapskog jezika...
Preveli ste orijentalnu pripovjedaku
fresku Hiljadu i jedna no koja je asimilirala poune izabrane prie iz mnogih
tradicija, a knjiga definitivni oblik poprima u 15.-16. stoljeu (nakon 5 stoljea
njenog zaetka). emu zahvaljujemo
njen opstanak do naih dana? Je li to
zbog pounosti ili bajkovitosti? Kako to

da ni jedno od toga ne zastarijeva? U emu se sastoji univerzalizam te knjige?
Ja bih taj monument knjievnosti
nazvao arabeskom, u skladu s mojim
uvjerenjem da je poetika arabeske u
osnovi svih orijentalno-islamskih umjetnosti, posebno knjievnosti, ak i
Kurana koga ne smatram umjetnikim
djelom, ali ga smatram tekstom koji
maestralno koristi iskustva knjievnosti i istovremeno ih silno unapreuje.
Preporuio bih itateljima da proitaju
briljantan Borgesov tekst Prevodioci
Hiljadu i jedne noi kako bi vidjeli u
emu on pronalazi njenu ljepotu.
Noi su sabrale naracijska iskustva veine znamenitih antikih kultura: njena forma potjee iz antike indijske knjievnosti na sanskritu; sabrala
je najbolja iskustva perzijske kulture
na njenome sjajnome pahlavi platou
(u predislamskom iranskome dobu), a
potom je stotinama godina sabirala naracijska i kulturalna iskustva u islamskom halifatu sve dok nije sainjena
njena konana redakcija u Egiptu krajem 15, odnosno poetkom 16. stoljea.
Pri tome treba imati u vidu da je ivjela u usmenoj predaji a upravo to je najbolji nain da se stalno obogauje i da
ubatini sva ta golema iskustva.
Vrlo teko je dati jednostavan odgovor na pitanje otkud Noima popularnost do dananjih dana. tavie, ona
postaje sve popularnijom, jer mislim da
danas nije mogue na Zapadu zamisliti
naratologiju bez ovoga djela. Nije naodmet upozoriti da na Istoku Noi nemaju popularnost kao na Zapadu, i to je
jo jedan efektan dokaz kako su kulture blagodarne u uzajamnom otkrivanju, o emu sam ve kazivao poneto.
Zapadna kultura je oarana prije svega
izvrsnim eherzadinim naracijskim
moima, ali i injenicom da se u njenome naracijskom univerzumu tako spretno susree ono to mi nazivamo realnim i nadrealnim, ljudske i nadnaravne sile. Naprosto, to je svijet u kome je
nebo mnogo blie zemlji nego to je to
na Zapadu, a upravo o toj priblienosti
Zapad snatri...
to nam poruuje mudrica eherezada.
Ljubavnu strategiju spasa, politinost,
bajkovitost ili pak perfidnu ljubavnu

igru?
Sve to to ste kazali, ali i ono to sam
maloas naveo! To djelo je itav univerzum. U Sarajevu je prije koju godinu
odbranjen jedan magistarski rad o tome
kako su Noi gotovo monstruozno
djelo mukog ovinizma i okrutnosti,
orijentalskog, odnosno arapskog odnosa
prema eni kao robi stvorenoj samo za
nasladu i/ili zlostavljanje, i td. Magistrica navodi kao crvenu nit svoga djela
da je ena u Noima udovino predstavljena. Onome ko nije proitao to
djelo, ili ga ne umije interpretirati ve
se oslanja na takva nauna uitavanja, zgadit e se i to djelo i svijet koji jest
u njemu. Na taj tekst reagirao sam vrlo
otro (Novi Izraz, 45-46, juli-decembar
2009). Moda je zgodno da upravo u
kontekstu Vaeg pitanja izvuem jednu
od poanti ovoga djela a potencirao sam
je u svojoj spomenutoj reakciji.
Noi su monumentalni spomenik
eni; to je literarni Tadmahal. U okvirnoj prii (dakle, u poanti djela), eherzada (ena) spaava Svijet svojom
mudrou, obrazovanou, spretnou,
odanou (pazite na te kvalitete!) i
uspjeno kroti opaku narav Mukarca
(cara ahrijara). Ta muka prijetnja
svijetu susprezana je iz noi u no, veoma dugo, da bi najzad, ne nasilno ve
svim onim udesnim sredstvima enine mudrosti i enstvene mehkoe, bila
zauvijek ukroena, da bi okrutni car
ahrijar neopozivo stavio svoj ma u
korice. To je eherzada, odnosno to je
jedna od glavnih poruka djela. Feministice bi morale afirmirati djelo a ne
blatiti ga ovako kako je uinila ova sarajevska feministica.
Bavili ste se i semiotikom prostora u
Kuranskom tekstu. Moj profesor, akademik Ante Stama (prevodilac Prirunika
semiotike od Winfrieda Notha), rekao mi
je jednom zgodom da je svako takvo djelo
zapravo svojevrsna povijest svijeta. Da li
znakoslovlje, kako on prevodi (u irem
poimanju prouavanje znakovnih sustava), moe to biti? Zapravo, pitanje glasi
to je to semiotika u sakralnom tekstu?
O semiotici prostora u kuranskome
tekstu pisao sam malo, nastojei sugerirati i takav pristup Kuranu. Ja vje-
BEHAR119
33
rujem, zapravo, da treba prevladavati

tradicionalne egzegetske pristupe
Kuranu. Ne treba ih naputati, ali moderne metode, u kakve spada, po
onome to znam, i semiotika, mogu dati izvanredne rezultate u interpretaciji
Kurana, sakralnih tekstova openito.
Slaem se s akademikom Stamaem
da su sakralni tekstovi zapravo povijest svijeta, a to znai da su izuzetno
otvoreni semiotikom pristupu. Ja sam
se malo bavio semiotikom prostora u
Kuranu na primjerima grada, sela,
naselja, ali je to mogue proirivati gotovo enormno sve do one znamenite
sintagme Put uspravni u al-Fatihi.
Vrlo esto, ti pojmovi u sakralnim tekstovima zalaze u sfere etikoga (prirodno je to s obzirom na njihovu sakralnost), oni koriste potencijale metaforskih transfera i td. Put uspravni je
izvanredan semiotiki stilem, kao to
su semiotiki stilemi i grad, selo, naselje i sl. Jedna od specifinosti semiotike
sakralnih tekstova prema mome
miljenju zbiva se upravo u onoj
energetskoj taki u kojoj se povijest
svijeta (i hijeropovijest) sakralizira,
a to su enormno velika oneobiavanja u odnosu na realni svijet, njegovu geografiju i semiotiku. Tek predstoje uzbudljiva otkria u pristupu Kuranu tom metodom i afirmiranjem semiotike stilistike u tome
stoernom tekstu cijelog
jednog kulturalnog univerzuma.
Zato Kuran moe biti
uzrok podvajanja u islamskom svijetu?
Nije to karakteristino za Kuran. I u drugim religijama je dolazilo
do raskola, nastajale su
sekte i frakcije, ak su
voeni dugotrajni sektaki ratovi u okvirima iste
religije. Rije o razliitim
interpretacijama odreenih vjerskih postavki i,
naroito, kljunih povijesnih dogaaja u povijesti
islama. U islamu je bilo frakcija ve od najranijih njegovih
34
BEHAR119
dana, ali su one bile efemerne u odnosu na onaj monolit kojim se islam irio
u prostoru i u vremenu. No, dananji
meumuslimanski sukobi su izuzetno
obimni i isto toliko surovi, tako da
izgledaju kao da im je cilj potpuno uzajamno unitenje. Mislim na taj kataklizmini sukob iizma i sunizma u
islamskome svijetu. Znate, Iranci su
imali vrlo razvijenu kulturu prije nego
to su, pod halifom Omerom, islamizirani, tako da ih nikada u povijesti nije
napustio taj predislamski osjeaj kulturalne supremacije. Stoga su teili da
ak i od islama naprave vlastitu vjeru tako to su neke kljune stvari u
njoj preinaili u odnosu na ono kako su
ih postavili suniti. To je izvor dananje
muslimanske kataklizme. Osim toga,
u te vjerske sektake konfrontacije
uplie se politika, tako da je politika u
funkciji sektaenja, i obrnuto, a nita
ne moe rezultirati tako surovim neprijateljstvima kao ta
vrsta upotrebe
vjere i politike.
Smatram prirodnim da u svakoj religiji postoje sekte, mezhebi, razliite
interpretacije to je tako ljudski! ali

to postaje neljudski i nevjerski onoga
asa kada se pree u iskljuivosti one
vrste u kojoj ljudi preuzimaju Boije
ingerencije i sude o ispravnosti tueg
vjerovanja toliko odvano da su u stanju bespotedno ubijati druge, vjerujui, ak, da su na taj nain u nekoj vrsti
misije. O razlikama se mogu voditi filozofske, akademske, teoloke rasprave,
ali se danas muslimani opasuju dinamitom i ulaze u damije da dignu u
zrak i sebe i druge muslimane... To je
potpuno pomraenje uma i stravino
unienje vjere! To je tragina zabluda,
jer o svaijoj vjeri i u Kuranu to stoji
jasno sudi samo Bog! Meni je nepojmljivo kako ljudi pojedinci, narodi ili
grupe ne mogu sjediti mirno jedni uz
druge u razliitim vjerskim uvjerenjima uzdajui se u Boiji sud o njihovoj
vjeri i znajui da ne smiju uzurpirati
Njegove ingerencije jer je ve i to jedna
vrsta irka, ili kompeticije.
Kako ste dennet doivjeli kao Kuransku metaforu?
O tome sam objavio itav jedan
znanstveni rad. U najkraem, Kuran
je prepun metafora meu kojima je
Dennet vrlo sloena metafora, ak
Palestina je apsolutno jedinstvena

pojava u modernome svijetu, u svakom
pogledu. Odlika njene moderne
knjievnosti je tzv. knjievnost otpora
(adab al-muqwama). Arapska kultura je
inae Kultura Rijei od prijeislamskog
aira (pjesnika) koji je magijom
Rijei komunicirao, kao medij, s
metafizikim silama, preko
izvrsne ekspresije Kurana pa
nadalje, do poezije
otpora. Taj svijet
izuzetno vjeruje u mo
rijei. Palestinci su narod koji knjievnom
rijeju poezijom otpora, prije svega
nastoji da istovremeno memorira
jedinstveno kolektivno stradanje u
modernoj povijesti i da kultivira otpor
tome stradanju.
alegorija. Ta kategorija metafora

nema samo, ili nema u prvome redu,
stilsku ve naglaeno kognitivnu vrijednost. Ja uope ne zamiljam Dennet u doslovnom smislu onako kako ga
je Kuran opisao. Ako bih ga tako shvatio, onda bih Kuran (u vezi sa Dennetom) uzimao kao deskripciju, bez metaforskih transfera. Meutim, teko je
zamisliti (za mene je to i nemogue) da
je ivot na onome svijetu puka repriza ovoga svijeta, nekakva njegova replika. Prema opisima u Kuranu, zamislite da tamo sjedimo u nekoj hladovini, okrueni hurijama, mlaahna
posluga nas posluuje zlatnim peharima, ljuljamo se na ljuljakama a nadohvat ruke su nam svi plodovi, i td.!
Bilo bi to neizmjerno dosadno s obzirom na vjenost! Uostalom, takvo darivanje i nije ba na pretpostavljenom nivou Boanskog Darivanja... Bog je
Dennet predstavio oazno zato to je
oaza bila tadanjem beduinu SUMA
najviih dobara. Rije je o kvalitetu, a
ne o kvantitetu. Vrijednosti onoga svijeta zaista su onostrane, nespoznatljive naim ulima i umom, s onu stranu
svih naih iskustava, budui da e to
biti, vjerovatno, u nekoj dimenziji koja
je nama nepoznata u ovoj egzistenciji, i
zato se te vrijednosti predstavljaju, metaforski, najveim vrijednostima ovoga
svijeta a prvim muslimanima u Saudijskoj Arabiji, na ondanjem nivou
razvoja i svijesti, svakako je oaza bila
najvea suma poeljnih vrijednosti.
Neke stvari mogu se predstaviti samo metaforama.
U sarajevskom Osloboenju pisali ste o
karikaturama Poslanika Muhammeda. Je
li to jo uvijek uvreda za vie od milijardu
ljudi ili su se strasti izmjestile?
Karikature Poslanika a. s. bile su i
ostale su uvreda. No, one su bile uvertira u mnogo ozbiljnije vrste agresije.
Ja nikada ne bih mogao povrijediti, rugati se bilo ijim, bilo kakvim vjerskim
uvjerenjima, ak ni totemima, ili onoj
situaciji, makar i fikcijskoj, kada Petko
cijelim svojim biem uvjerava Robinsona (neka mi Bog oprosti!) da je Bog
Krokodil. ak i kada neto nije svetinja u realnosti, ono kao takvo moe
postojati u ovjekovoj svijesti, odnosno
dio njegove svijesti je posveen kao

sama uzvienost. Zato nikada se ne
smije to povrijediti ovjeku, inae je on
spreman na sve. Mogu ne prihvaati
neija vjerska uvjerenja, u smisli da ih
ne dijelimo (naglaavam rijei: ne dijelimo), moemo oponirati jedni drugima, raspravljati, ali, pazite uvijek valja imati u vidu da se radi o najvioj
sferi intime, o posveenom dijelu ovjekove svijesti, da je rije o svetinji u punom znaenju te rijei. Sad obratite
panju na rijei koje u kazati: Zar je
civilizirano, zar je humano rugati se
neijoj svetinji, ma kakva ona bila?!
Svetinja i ruganje su apsolutno nepomirljivi; oni su konfliktni na najdramatiniji nain! Autori karikatura,
urednici medija koji su ih objavljivali i
javnost koja je to konzumirala a nije ni
na koji nain sankcionirala zapravo su
na najtei nain, na najosjetljivijoj taki, poniavali (i tu rije naglaavam,
dopustite) cijelu jednu religiju, milijardu i pol ljudi, i na taj nain su, u isti
mah, ispoljavali spremnost za agresivnost prema toj religiji, odnosno prema
njenim sljedbenicima. Bio je to jasan
indikator onoga to je uslijedilo.
Na koncu, oni koji provociraju ne bi li
tako navodno testirali demokratske standarde muslimana zaista su utihnuli. emu crtati karikature kada je dovoljno
upaliti TV i pogledati ta muslimani jedni
drugima rade u Siriji i Iraku? Jesmo li postali karikatura? Ne ini li Vam se da su se
muslimani, u zemljama gdje je cvala
islamska civilizacija, vratili u predislamski period, odnosno da su ponovo postali
sve ono (plemenski divljaci) iz ega ih je
Poslanik islama izveo?
Dobro je da ste mi postavili pitanje
upravo na ovaj nain jer se ne slaem
sasvim s Vaom dijagnozom u vezi sa
stanjem u muslimanskom svijetu, i elim to objasniti.
Karikaturisti nisu utihnuli nego
su svoje ideoloke ostraenosti prenijeli na drugu razinu i u druge forme.
Takoer, oni nisu crtali karikature
Poslanika a. s. zato da bi testirali demokratske standarde muslimana ve
da bi na najgrublji nain izrazili prezir
prema muslimanima u cijelom svijetu,
da bi ih uvrijedili i ponizili, a to je ve
U nas je jo uvijek vidljiva

golim okom predratna
inercija po kojoj je bilo
kakva vezanost za harf
osnova za podozrenje, a da
bi apsurd bio potpun to
je inercija kolektiviteta,
inercija tradicionalnog
kulturalnog nepovjerenja.
Nema sumnje, islamofobija
ubrzano jaa na Zapadu
(njen ehomoe se
registrirati i u BiH), ali jaa i
talibanizacija Bliskog
istoga; i jedno i drugo,
udruenim snagama, vode
u sunovrat...
ozbiljan faktor ideoloke agresije koja
svjedoci smo ovih godina oito prerasta u islamofobiju irom svijeta. Karikature su tek inicijacija i indikator.
Upravo u vezi s tim treba posmatrati i aktualna zbivanja u muslimanskom svijetu. Taj svijet jest prespavao
dobar dio povijesti; on jest u stanju
strane stagnacije (izuzimajui Tursku); zapanjujue je s koliko strasti se
meusobno ubijaju iiti i suniti, pa onda unutar te ope podjele itav niz frakcija i milicija... Sve je to zaista pravi
uas. I surovost koju pri svemu tome
iskazuju jedni prema drugima, i prema treima, za svaku je osudu, ali
znano je dobro da su uvijek najsuroviji
ratovi koji se vode pod vjerskim uvjerenjima i motivacijom.
Meutim! Zapadne zemlje vrlo brzo
i jednostavno formiraju mone vojne
koalicije da bi temeljito razorile muslimanske zemlje na Bliskom istoku, u
Sjevernoj Africi i td. Pri tome imaju
lani izgovor o uvoenju (zapadnjake)
demokracije u te zemlje, a zapravo je
rije o korporacijskim ovladavanjima
energetskim resursima. Poanta je u
sljedeem.
Zapadne koalicije misle da mogu jednostavno demontirati neki reim (Saddama, al-Asada, Gadafija), ali uope
ne vode rauna o tome to oni ne demo-
BEHAR119
35
ntiraju reim ve razaraju vrlo sloena

DRUTVA, ne poznavajui mehanizme na kojima ona stotinama godina
funkcioniraju. Pri tome se trude (upravo ti potomci karikaturista!) da maksimalno ponize narode kojima razaraju cijele kulture, da ih uvrijede urinirajui po Mushafima, konstruirajui sve
uase Abu Graiba i ko zna ta sve jo.
Arapski svijet je dugo bio kolonija i nije
bilo takvih problema kao sada zato to
se sada temeljito razaraju njihova drutva i kulture, naroito zato to se poniavaju i vrijeaju do udovinih razmjera. Zbog toga se sada odjednom pojavljuju na Bliskom istoku u ii javnosti vjerske skupine i narodi za koje nikada velik dio svijeta nije ni uo, jer su
bili nauili, stotinama godina, da mirno ive jedni s drugima... Sada se stvaraju odbrambena tijela tome opem
pogromu i ponienju. Uas je poeo
unitavanjem Iraka zato da bi, kobajagi, raketama zaveli demokraciju, a
uope nisu bili svjesni ta razaraju. Da
zakljuim, muslimanski svijet jest u
fazi totalnog meusobnog rata, i to je
ono to na prvi pogled vidimo, ali je zlo
sjeme posijano najprije besprizorno poniavajuim odnosnom prema Palestini a potom i potpuno neadekvatnim
pristupom zemalja Zapada toj regiji
izuzetno sloene povijesti, multietnikih i multireligijskih drutava koja su
iznjedrila i same religije.
S obzirom na Va znanstveni (prije svega
knjievno povijesni i kritiki) ugled, te slijedom toga i utjecajnosti u drutvu, niste
se libili suprotstaviti i replicirati, u oblandi jednostavnijeg diskursa, onima koji su
angairano polemizirali, ali bi pritom nemuto srozavali knjievni milje u politike i dnevne svrhe, one koje ugaaju
publici na nacionalnom, odnosno irem,
upitnom, poimanju cjelovitosti BiH. Niste
tedili ni Islamsku zajednicu za vrijeme
Mustafe ef. Ceria.
Moda je posrijedi moj intelektualni ili akademski tersluk. alu nastranu, od asistentskih dana do danas
vodio sam javne polemike o nekim vrlo
vanim stvarima. Kao asistent u Pritini, na primjer, javno sam zagovarao
rekanonizaciju tzv. temeljnih djela u
orijentalistici budui da su snano, u
36
BEHAR119
Osnovni problem islama danas i ovdje jest njegovo

ne/razumijevanje moderniteta. Najveu odgovornost za to
snosi njegova institucijska ulema koja nije u stanju odvano
kroiti u moderno doba nego su nepokolebljivo okrenuti
dubokoj prolosti sve do prve ili druge generacije muslimana
koje situiraju kao bespogovorne uzore u doslovnom smislu. To
je bit selefizma koji je u islamskom svijetu vrlo snaan. Dakle,
uopeno gledano, islam je danas u tekoj stagnaciji;
muslimanske zemlje su neproduktivni i u osnovi servilni
konzumenti zapadnjake tehnologije, posveeni (tamo gdje su
bogati) podizanju faraonskih projekata vlastitim sujetama...
Zasad je Turska u tome izvrstan izuzetak.
veini, kontaminirana evrocentrizmom
kao ideologiziranom znanou koja
svaku kulturu smatra inferiornom
ukoliko se razlikuje od evropske. Tada
jo uvijek Said nije bio napisao svoj
Orientalism. Ja sam kao asistent,
bez ikakvog zalea, rizikovao da nikada ne doktoriram jer sam to mogao uiniti samo u Beogradu, a tamo je bio
utjecajan moj oponent D. Tanaskovi.
Jedna od posljednjih mojih vanijih polemika jest ona koju sam prije nekoliko
godina vodio u vezi s recepcijom djela
Ive Andria. No, zanimljivo je da su se
s najvie ostraenosti javno obruavali na mene (vie na moju personalnost
nego na argumente) iz jednog krila
Islamske zajednice u BiH. Otuda me
je, na primjer, jedan moj drug iz Medrese optuivao u Osloboenju da djelujem zamislite! antibonjaki i antiislamski... Glavni urednik lista Preporod i neki drugi nositelji vanih
funkcija i institucijskih pozicija u IZ
javno su me anatemisali. O selefijama
da ne govorim. U posljednje vrijeme,
iiti me takoer markiraju...
Biveg reisa Ceria jesam kritizirao (nikada ga nisam vrijeao) jer je,
objektivno, bio na poziciji na koju su
usmjereni reflektori javnosti, posebno
akademske, intelektualne, a na toj poziciji je uradio mnotvo pogrenih stvari, ili nije uradio ono to je trebalo da
uradi. Navest u samo jedan primjer: u
vrijeme njegova preduga mandata, u
BiH su dobro uhvatile korjena i selefijske i iitske misije, a to je sjeme koje e
jednoga dana tradicionalno tolerant-
nim Bonjacima zadati grdne nevolje.

U vezi s mojim javnim angamanom zanimljivo je da me gotovo istom
sranou napadaju i jedni i drugi.
Jedan dio IZ u BiH zaista se tako okomio na mene da je to, po rijeima jednog bonjakog akademika, nacionalna sramota. U dijelu IZ imam i izvrsne prijatelje, ljude koji imaju razumijevanja za moju akciju: Gazina Medresa dala mi je izvrsno odlije, na primjer. S one druge strane, proskribiraju me kao bonjakog nacionalistu,
ili kao islamskog fundamentalistu, u
onom predratnom znaenju, a ja nisam, zaista, ni jedno ni drugo ve ljudi
vole lijepiti etikete, otkrivajui i branei time vlastitu poziciju koja je zapravo
ideoloko krivotvorenje. U polemikama
nikada ne vrijeam sugovornike jer
bih time degradirao i samoga sebe.
Ukoliko smatram da je rasprava moga
oponenta ispod nivoa, onda ne ulazim
u dijalog s njim. Gotovo nita nije dostojno prezira kao primitivizam.
Mislite li da je mogue da uz postojee
graanske pravne institucije (jedno) Hadis zajedno s Kuranom postane osnovni
izvor prava ili su Bonjaci ve s obje noge,
ali i milju, u Europi?
Nije mogue kombinirati tzv. graansko pravo (svjetovno) sa erijatskim
pravom, naprosto zbog toga to svako od
njih tei da iz vlastitih pozicija bude na
razni reguliranja ba svih aspekata
ovjekova individualnog i drutvenog ivota a ne postoji odnos preklapanja
izmeu ta dva pravna sistema. No, Vae
pitanje indicira neto vrlo vano, a to je

pozicija muslimana kao vjernika u drutvima gdje objektivno nije realna vladavina erijatskog prava. Tu je nuno
otkloniti neke zablude koje muslimane
izvan tzv. islamskoga svijeta uvode u
konflikte s drutvima u kojima ive. Nije nuno da se u cijelosti i u doslovnome
pridravate erijatskog prava da biste
bili musliman, vjernik. Na primjer, ovjek ne postaje nevjernik ako se ne bori
za to da se u drutvu u kome ivi odsijeca aka kradljivcu. No, on kao vjernik
mora zagovarati neku vrstu sankcije za
krau; ako je odobrava, onda ima ozbiljan problem sa svojom vjerom. Neophodno je razdvajati dogmatske stvari, koje
su neupitne, od odreenih erijatskih
odredbi. Muslimani treba da znaju, a
vrlo esto ne znaju, da je islam izuzetno
fleksibilna vjera (uvijek izuzimam dogmatske stvari), u smislu da je izrazito
kontekstualan. ak je i Kuran snano
afirmirao instituciju derogacije nekih
vlastitih odluka (ne u dogmatskome!),
ali ne zato to zazvuat e ovo blasfemino Bog nije znao ta e biti pa je
dokinuo vlastitu prethodnu odluku
nego zato da bi mnoge Svoje odluke i
norme kontekstualizirao, da ih u kontekstu uini oiglednima te da bi tako,
istovremeno, optimalizirao komunikabilnost Objave. Mnogi muslimani ne razumijevaju to naelo Kurana koje,
izvorno, u biti, ini islam izrazito dinaminom i fleksibilnom religijom. Najveu odgovornost za to snosi, paradoksalno, institucijska ulema koja, umjesto da
bude generator progresa, djeluje bitno
konzervacijski, ak retrogradno. Oni su
i Poslanika a. s. kojeg Kuran postavlja
kao uzor prekrasni shvatili doslovno

pa je Hadis uzet kao krajnje limitirajui faktor, kao non plus ultra. Suprotno
tome, Poslanika a. s. treba da uzimaju
kao uzor u jednom drugom znaenju: ne
da se bave verbaliziranjem korpusa njegovih rijei (hadiskih zbirki), ve da se
bave smislom njegove akcije u vremenu,
tanije Poslanika a. s. treba uzeti kao
uzor u tom smislu da muslimani budu
avangarda u svome vremenu onako kako je on, sa svojim Drugovima, bio avangarda u svome vremenu. Uvijek: plus
ultra! To je smisao uzora; on je u kvalitetu, a ne u kvantitetu. U takvome
shvaanju, vjera postaje dinamika, a
ne konzervirajua snaga. O tome sam
govorio prije godinu dana pred prepunom dvoranom Doma Armije u Sarajevu. Ulema ne treba da se bavi time, na
primjer, da li u damiju kroiti desnom
ili lijevom nogom, ak ni hidab nije utemeljen u Kuranu, ve ulema mora biti
avangardna. uti itab jest dobar kao
sinonim za vrijednost tradicije, ali mi je
neizmjerno drag miris tek odtampane
knjige... Da zakljuim: musliman moe
vrlo komotno ivjeti kao vjernik u zapadnjakim graanskim pravnim sistemima.
U Hrvatskoj se krajem sedamdesetih prevodila suvremena palestinska poezija
(zagrebako Oko). Ima li ta poezija jo
uvijek neki potresni uinak ili ju je posve
zamijenila iva i zastraujua slika?
Palestina je apsolutno jedinstvena
pojava u modernome svijetu, u svakom
pogledu. Odlika njene moderne knjievnosti je tzv. knjievnost otpora (adab
al-muqwama). Arapska kultura je
U tome znamenitom interkulturalnom kontaktu inicirana je

evropska renesansa, a ona je ishodite modernoga svijeta. ta bi
svijet bez romantizma, a znamo da se on nadahnjivao kulturnom,
duhom Orijenta?! Jo da su ga upoznavali kako valja! ta bi Goethe
bez svoga Hafiza a ta bismo mi bez svoga i takvoga Goethea?!
Dubran je to to jest zahvaljujui injenici da su se u njegovome
velikom duhu i u vibrantnoj dui susrela ta dva velika sistema
vrijednosti. Pa i danas, pogledajte nisu li najitaniji oni pisci koji
batine iskustva i jednog i drugog svijeta: od Karahasana preko
Halida Husejnija do Amina Malufa?! Susreti velikih kultura uvijek
daju izvanredno pozitivne rezultate.
inae Kultura Rijei od prijeislamskog

aira (pjesnika) koji je magijom Rijei
komunicirao, kao medij, s metafizikim
silama, preko izvrsne ekspresije Kurana pa nadalje, do poezije otpora. Taj
svijet izuzetno vjeruje u mo rijei. Palestinci su narod koji knjievnom rijeju
poezijom otpora, prije svega nastoji
da istovremeno memorira jedinstveno
kolektivno stradanje u modernoj povijesti i da kultivira otpor tome stradanju.
Ta vrsta poezije je, takoer, neto sasvim posebno u arapskoj knjievnosti
openito. Ljetos je moj saradnik na oblasti arapska knjievnost, Mirza Sarajki,
odbranio doktorsku disertaciju pod naslovom Poetika palestinske poezije otpora u djelu Mahmuda Dervia. Dervi je
najpoznatiji palestinski pjesnik i tako je
dobar da bi, vjerujem, da nije Palestinac
dobio Nobelovu nagradu za knjievnost.
Ja sam svojevremeno pokuao u prostoru bive Jugoslavije promovirati tu
poeziju, pa sam, prije tridesetak godina,
sainio izbor i prijevod pjesama Mahmuda Dervia (Kruevac, 1984.), ali je
zbirka prola prilino nezapaeno. U
mome Sarajevu nisu htjeli tada ni da
uju za objavljivanje te zbirke, jednako
kao ni za objavljivanje izvrsnog romana
Palestinca Ibrahima Debre (ovaj drugi
objavljen je u ratnom Sarajevu, ali bi
bilo veoma dobro da doivi pravo, poratno izdanje). Ta knjievnost je pod
embargom, kao to sam ve istaknuo,
ak i u zemljama bive Jugoslavije. Tek
2008. godine uspio sam izdejstvovati da
ovaj znameniti pjesnik doe na Sarajevske dane poezije i prilikom uruivanja nagrade Bosanski steak istakao
sam kako i Dervi i Sarajevo imaju
viak identiteta. Umro je iste te godine.
Palestina je logor; taj narod, njegovo
dostojanstvo i njegova knjievnost su
pod najduom opsadom u povijesti
modernoga svijeta...
Gdje i kada se desio taj famozni poetiki
obrat u arapskoj knjievnosti o kojem ste
pisali u asopisu Odjek?
Do sredine 20. stoljea arapska knjievnost je bila izrazito tradicionalistika, tanije epoha neoklasicizma trajala je sve dotle. Stotinama godina, ili
barem od srednjeg vijeka, knjievnici su
ivjeli u uvjerenju da je stvaranje isklju-
BEHAR119
37
ivo Boija inherencija te da pisci samo

izumijevaju (ibd) u okvirima ve stvorenoga, da su duni podraavati ve
kanonizirana djela u tradiciji. Bijae to
preduga strahovlada induktivne, normativne poetike. No, intenzivnijim kontaktima sa zapadnjakom knjievnom
tradicijom, i sa ruskom, dabome, neki
knjievnici se odvano odluuju da teite sa poetikog kako prebace na poetiko ta: da filotehniku poeziju potiskuju angairanom poezijom koja e avangardno izraavati vlastito vrijeme. To je
ve veliki obrat jer se induktivna poetika zamjenjuje deduktivnom. Takozvani
novi knjievnici uvode u vrijednosni sistem poetiki postulat koji nazivaju
umjetnika iskrenost (al-sidq al-fann)
upravo u znaenju umjetnikog izraavanja vlastitoga vremena i vlastite subjektivnosti. Znaajnu ulogu u tome su
odigrale egipatske knjievne grupe
Dwn i Apolo, ali je kljunu ulogu odigrao mahder, kako se zvala poetiki
unisona grupa arapske knjievne emigracije u SAD izmeu dva svjetska rata.
Na elu te grupe bio je Halil Dubran o
kome naa javnost zna poneto, a najbolji prozaist mahdera i knjievni kritiar koji je eksplicirao poetiku mahdera
bijae Mihail Nuajma (Libanonac kao i
Dubran). Nuajma se prije odlaska u
SAD kolovao u Rusiji i bio je oaran
prozom ruskog realizma, a umjetnika
proza bijae vrlo deficitarna u arapskoj
knjievnoj tradiciji. Prve pjesme u slobodnom stihu u arapskoj knjievnosti
napisala je iraka pjesnikinja Nzik alMalika 1948. godine i iraki pjesnik alBayyt (iste godine). Nama to moe
izgledati danas i ovdje udno, ali je
bilo ravno herezi to uvoenje slobodnoga stiha u filotehniku poetsku tradiciju. Radove knjievnika mahdera uglavnom nisu htjeli objavljivati na Bliskom
istoku, ali su ovi knjievnici, sreom,
imali organiziranu vlastitu izdavaku
djelatnost na arapskom jeziku u SAD (u
periodu izmeu dva svjetska rata, u
SAD je, s povremenim prekidima, izlazilo tridesetak glasila na arapskom jeziku).
U emu se sastoji buntovna narav Halila
Dubrana (kako pie kritika) kad je on
prije svega sentimentalni pjesnik ljubavi
38
BEHAR119
Je li mogua, u perspektivi povijesnih lomova, bonjaka drava?

Nadam se da nije mogua. I ne elim da bude mogua. U vrijeme agresije na
BiH, jedan od ciljeva bio je da se Bonjaci satjeraju u jednu enklavu i da im se
ponudi tzv. fildan-drava. Bilo je tih ideja i ozbiljnih ponuda. Meutim, to je
strana zamka i dobro je da na nju nisu nasjeli glavni protagonisti bonjake
politike u to vrijeme. injenica je, naime, da bi to bila evropska Gazza u kojoj bi
patili Bonjaci, ali bi i ekstremizam jaao kao realna prijetnja Evropi. To bi bilo
potpuno i viestruko pogreno. Ne treba biti nikakve sumnje u to da nema
Bosne i Hercegovine bez Bonjaka, niti Bonjaci mogu opstati bez okvira Bosne
i Hercegovine. U tome jest poanta. To znai da su Bonjaci dravotvoran politiki subjekt koji se nastojao (i jo se nastoji) eliminirati kao takav. Istovremeno,
imamo politiki neosvijetene ili zlonamjerne subjekte meu Bonjacima koji
forsiraju upravo taj smjer: zamjenu dravnih institucija nacionalnim bonjakim, a upravo to ide naruku razbijaima BiH. Bivi reis, na primjer, marljivo je
radio na tome jer se, s pozicije reisa, uporno predstavljao kao suveren i posveen zagovornik bonjakih nacionalnih interesa, to vodi, u krajnjem, ka svoenju Bonjaka na folklorni vjerski element, lien politikog subjektiviteta.
Uostalom, Bonjaci su tradicionalno i povijesno kosmopolitski orijentirani, i
upravo zahvaljujui tome uspjeli su opstati ovdje.
prema eni i ivotu, a pisalo se i o njegovom evropskom romantizmu?

O poetici Halila Dubrana i njegovih suvremenika u SAD odbranio sam
doktorsku disertaciju (obavljena pod
naslovom Poetika arapske knjievnosti u SAD, Sarajevo, 1997). Dubran je
izvrstan pisac koga sam svojevremeno,
jo prije rata, promovirao u Hrvatskoj
(u izdanjima Grafikog zavoda Hrvatske) a i poslije rata kod rijekog izdavaa Leo Commerce. To je jedan od
onih gorostasnih pisaca koji su na najbolji nain sinkretizirali knjievna
iskustva arapskog Orijenta i Zapada.
Vae pitanje je vrlo duga tema, ali u
najkraem odgovor glasi ovako. U Dubranovom djelu dominira poetika romantizma, premda ima i elemenata
simbolizma, jer je u arapskoj knjievnosti kasnio odjek tih evropskih knjievnih epoha. On jest izuzetno lirian
pjesnik, umjetniki predan i ljubavi
prema eni (iako je imao gorko lino
iskustvo neuzvraene ljubavi, ak
uvrede, jer je jedna ena u SAD, koju je
silno volio, uvrijedila ga na rasnoj
osnovi), posveen ponienima i uvrijeenima openito. To je naprosto pjenu-
ava lirska proza koja itaoce osvaja.

No, Dubran je bio zaista veliki
buntovnik. On je to prije svega u poetikom smislu jer je u arapsku knjievnost unosio velike poetike novine, pod
utjecajem engleskih romantiara, a
posebno pod utjecajem W. Whitmana, i
to u vrijeme kada je arapskim svijetom
carevao kruti klasicizam. Istovremeno,
on je bio iskreni, angairani pobunjenik protiv Crkve kao institucije (Dubran je bio kranin Maronit) jer je
osuivao kler zbog izrabljivanja naroda, a pri tome je bio veliki vjernik. Zagovarao je individualnu spoznaju, pa je
bio pod snanim utjecajem amerikog
konkordskog transcendentalizma i R.
V. Emersona. Treba znati da su neka
njegova djela, na poticaj Crkve, javno
spaljivana na trgovima u njegovom
rodnom Libanonu, u Bejrutu.
Sad neto posve pitalaki drugo. U Hrvatskoj se neprestano duma i domilja iji
je Andri pisac? to Vi mislite, je li on
pisac trojak (srpski, hrvatski i bosanski)
ili je samo tipino bosanski, ili ga treba
sagledavati u sklopu neke tetralogije kao
evropskog pisca?
O Andriu su me pitali mnotvo puta, esto i iz svijeta. O tome sam pisao

u vie navrata. Jedan od posljednjih
znaajnih mojih tekstova o tome je polemika sa Ivanom Lovrenoviem, koja
je voena na stranicama Osloboenja
(jula 2009; taj tekst nalazi se i u knjizi
Ogledi o knjievnosti, Sarajevo,
2013). Iako Vae pitanje ne sugerira
potragu za mojim sudom vrijednosti
o djelu Ive Andria, rei u u najkraem, znajui da su pojednostavljena
uvijek rizina, da je Andri veliki majstor u knjievnosti, ali je njegovo djelo
u znaajnoj mjeri i ideoloki kontaminirano; ono je u diskursu saidovskog
orijentalizma, pa se ni svojatanja ili
odguravanja Andria ne mogu sasvim
odvojiti od toga.
Ja smatram da je to etnocentrino
svojatanje pisaca openito pogreno,
neinherentno knjievnosti kao umjetnosti, i ono je u funkciji argumentiranja nacionalnog identiteta neim to je
izrazito nadnacionalno kao to jest
umjetnost. Neprihvatljivo je jer je neimanentno sortirati, ili stavljati u neke nacionalne pretince pisce na osnovu toga gdje su roeni, gdje su odrasli,
naroito po tome za koju naciju su se

deklarirali i td. U vezi sa odvajanjem
djela od autorove personalnosti i njegovim stasanjem u mit, Kafka je dobro
kazao da pisac tek poslije smrti razvija
se na svoj nain. U etnocentrinom prisvajanju pisaca, pogotovu kod nas gdje
su jezici tako slini! brkaju se dvije
razliite vrste injenica: jedna stvar je
gdje je pisac roen i koje nacionalnosti
je po rodnome listu, a druga stvar je
njegova poetika koja se nipoto ne mora preklapati s nacionalnim granicama. tavie, te dvije injenice djeluju
u suprotnim smjerovima: etnocentrino argumentiranje i prisvajanje jest
bitno redukcionistiko, a umjetniki
opus (okanite se rodnog lista, to je druga injenica!), naroito onaj veliki, bitno je univerzalistiki; ak je njegov
znaaj u velikoj mjeri srazmjeran toj
univerzalnosti. Mi se moemo ponositi
to je neki pisac, kao personalnost, roen kod nas, ili je nae gore list, ali je
njegovo djelo neumitno nadpersonalna, nadnacionalna, ak internacionalna vrijednost. Dakle, Andri a pod
tim mislim na njegov opus, pazite!
jest svojina svih nas.
iji je onda Mea Selimovi i kako bi se
deklarirao poslije ovog zadnjeg rata? Budui, njegova je tematika neupitno bonjako teoloka barem kada je rije o
Derviu i smrti?
Evo, upravo sluaj Mee Selimovia dovodi ovo pitanje do apsurda. Kljuna rije u Vaem pitanju je deklarirati. Mea Selimovi se, kao graanin,
kao osoba, deklarirao kao srpski pisac,
pismom upuenom SANU. Nije bitno
da li je to uinio u afektu, zbog nekih
frustracija u Sarajevu, ili zbog opinjenosti drugom nacijom. To je nevano.
Koga briga za Meino pismo! E, o tome
brinu oni koji nastoje pokazati kako su
oni, navodno, supernacija, kako im
pripadaju ili im se priklanjaju veliki pisci, kako ak izraavaju svijest o tome
da su muslimani potureni Srbi, i td.
Rije je o jednom vrlo rigidnom ideolokom, ak politikom pristupu. To je
ista zloupotreba umjetnosti. Selimoviev opus ne moe opredijeliti njegovo
(personalno) pismo ono je irelevantno
za taj opus kao umjetnost ve je bitan
njegov jezik, motivika, naroito njegova poetika i td. Dakle, personalno deklariranje je jedna stvar, a sasvim druga
stvar je poetiko pripadanje i poetoloko tumaenje. Da bi apsurd bio potpun treba rei sljedee.
Selimovievo deklariranje, kako ga
nazvaste, moe se tumaiti njegovim
razliitim personalnim motivima. To
moe biti politiki ili neki drugi hir,
moe biti izraz krajnje samoivosti
(Kusturica!), i td. Pisac ne mora biti
znanstvenik u oblasti knjievnosti, ali
je u znanstvenom smislu tragedija, ili
apsurd, da najvia znanstvena institucija (SANU) nije svjesna ta je personalnost pisca a ta njegov opus, i ta s
njihovim svrstavanjima. Time ta
(znanstvena?!) institucija otkriva da je
zapravo potpuno ideologizirana.
I opet neto pitalaki drugo. to podrazumijeva naslov Vaeg lanka Kolektivna
odgovornost za genocid?
Hvala Vam za ovo pitanje jer je ono
vano i sloeno a ljudi su ga pojednostavili i sveli na ili-ili. Osim toga, pruate
mi priliku ovim pitanjem da pojasnim
vlastiti stav u vezi sa tzv. problemom
kolektivne odgovornosti za genocid.
Naime, danas svijet, pogotovu onaj pravniki, ali i politiki s indignacijom
reagira na pojam kolektivna odgovornost za genocid, tvrdei kako ne postoji tako neto ve se moe govoriti, navodno, samo o individualnoj odgovornosti.
Zagovornici i jednog i drugog poimanja,
ili stava, grijee jer u samoj biti stvari
projiciraju neku svoju aprioristiku
poziciju koja je neusklaena, neizvedena iz masovnog pomora, odnosno eliminiranja jednoga naroda. Odgovornost
za genocid nikada nije kolektivna u
tom smislu da su ga ba svi pripadnici
jednoga naroda vrili nad nekim drugim narodom, ili etnikom zajednicom
kao takvom. Uvijek ima izuzetaka, manje ili vie, a dovoljno ih je i samo nekoliko pa da se ne moe govoriti o kolektivnoj odgovornosti u apsolutnim kategorijama. Meutim, projicirana zabluda je kada se govori i o tome da postoji
samo individualna odgovornost, jer se
time falsificira realnost i ona se uvodi u
jedan naglaeno ideologijski ili politiki
diskurs. Pogledajmo, kao primjer, zbi-
BEHAR119
39
vanja u Bosni i Hercegovini devedesetih godina. Srpsko-srbijanski genocid

nad Bonjacima u Bosni i Hercegovini
nije kolektivni u apsolutnome, jer ne
smije se previdjeti izuzetno pozitivno
angairanje, recimo, Srba Jove Divjaka, Mire Lazovia i znatnog broja drugih. Bilo ih je, itekako.
Na drugoj strani, kako govoriti o
individualnoj odgovornosti za genocid
kad znamo (ak po presudi Meunarodnog tribunala) da su Bonjake u
BiH unitavale, sistematski, najvie
dravne organizacije i institucije Srbije: njena Armija (u kojoj je hrlilo
ogromno mnotvo ostraenih individua-krvoloka), MUP, paravojne organizacije pod pokroviteljstvom dravnih
organa, predsjednik drave, razna ministarstva i td. Dakle, upregnuti su svi
mehanizmi drave. Zar je to individualno?! Genocid inae ne vre pojedinci
ve institucije, itave drave, odnosno
njihovi aparati. Dakle, genocid je kolektivan u smislu da to kaem uvjetno masovne i organizacijske intersubjetktivnosti. Rije je neizbjeno o
odreenom kolektivu, ak o sumi
udruenih kolektiva koji se nadahnjuju neim sasvim iracionalnim u
ovom sluaju mitovima, epskom svijeu, svakovrsnim falsifikatima povijesti i dr. Nisu odgovorne samo tenkovske posade, na primjer, koje su u koloni tenkova polazile iz Srbije u razaranje Hrvatske ve odreenu odgovornost svakako nosi i onaj kolektiv koji
ih je ispraao cvijeem i klicanjem.
Tenkovska kolona polazila je u akcije
u kojima su nastala stravina stratita
Vukovara i Ovare, a mnotvo srbijanskih civila obasipali su ih, upravo u toj
misiji, cvijeem i ushitom. Gdje je tu
individualna odgovornost?! Nije dovoljno izmaknuti se i rei da ne snosim
odgovornost za istrjebljenje jednog
naroda koje vre moji sunarodnici ve
sam, da ne bih bio odgovoran, duan
pruiti odgovarajui otpor tako masovnom i zastraujuem zloinu kakav
jest genocid. Ja govorim o sutoj stvarnosti a ne o njenoj interpretaciji pravnikim ujdurmama. Inae, to je dramatino brkanje razliitih razina
stvarnost, izdignuto na odve opasne
razine upravo kolektivitt.
40
BEHAR119
to je to bonjaki nacionalizam? Gledam

to iz hrvatske i srpske perspektive gdje ta
pojava vie ne izaziva nikakvu sablazan.
Djelomino sam odgovorio na ovo pitanje u prethodnom izlaganju, ali u
rado pojasniti jo neke stvari u vezi s
tim. Obratite panju na redoslijed u
ovome kauzalitetu: Nema BiH bez Bonjaka niti ima Bonjaka bez BiH. U ovu
injeninost za mene nema nikakve sumnje. U konsekventnom promiljanju,
to znai da su Bonjaci povijesno i sudbinski osueni na kosmopolitizam, lokalni i openito, jer je on uvjet njihova
opstanka. Nadalje, to znai da odgovorni djelatni i pozitivno orijentirani bonjaki politiki subjekti, akademska zajednica i dr., ne zagovaraju bonjaki
nacionalizam, budui da je to smrtna
opasnost po njihovu budunost. Ukoliko
ima nacionalizma, a ne tvrdim da ga
uope nema, onda je on efemeran, ekscesan, a nije pojava niti je strategija.
Hrvatski i srpski nacionalizam (bilo
onaj u matinim zemljama ili i BiH)
imaju drugu vrstu uporita i utoita
u matinim zemljama a Bonjaci imaju sasvim drukiju realnost koja ih nuno upuuje na jednu vrstu kosmpolitizma u kome zaista imaju znaajno povijesno iskustvo. Oni moraju maksimalno
paljivo artikulirati svijest o toj svojoj
realnosti i djelovati u skladu s tim.
Danas glavne tenzije u BiH proizlaze iz toga to, recimo, voe SNSD-a i
ovoga HDZ-a u BiH forsiraju nacionalizam do traginog separatizma (oni u
osnovi nisu odustali od sna o ratnom
plijenu) u tome se udruuju i nalaze
zajedniki interes dok odgovorni bonjaki politiki subjekti nastoje afirmirati BiH kao dravu sa svim onim to
taj pojam znai, iako joj danas podosta
toga nedostaje. Bonjaci u ovome vrtlogu moraju biti dovoljno mudri: oni istinski i srano moraju osujeivati vlastiti
nacionalizam kao samoivost i iskljuivost prema drugima, ali moraju shvatiti i to da realnost ne doputa unitarnu
dravu. Treba sa mnogo mudrosti njegovati kompozitni karakter BiH.
I za kraj, zaduili ste nas prijevodom
Arapske poezije XX. vijeka. Spremate li
moda proireno izdanje koje obuhvaa
mlade i najmlae autore?
Na alost, nemam vremena. Prestiu me projekti, zatrpavaju me obaveze,

a ja sam, realno, uveliko ve u ikindijskoj ivotnoj dobi, moda ak predakamskoj. Bilo bi dobro barem tu knjigu ponovo izdati. Evo, nudim je potencijalnom izdavau...
Objavljivali ste kod uglednih izdavaa i u
Srbiji i u Hrvatskoj i u Bosni. Gdje Vam je
odziv, za Va radni poziv bio najdrai i
najskloniji?
Uvijek je najtee sa svojima, ali
vam i radost rijetko ko moe prirediti
kao svoj. Bit u vrlo jasan i konkretan,
radi ibreta...
Primjer prvi. Moj prijevod Hiljadu
i jedne noi objavljen je u 10.000 kompleta (svaki komplet sadri etiri knjiarski izvanredno uraena toma). Za
to svoje ivotno djelo, koje je i UNESCO zapazio i promovirao, nikada nisam dobio ni marke od izdavaa Ljiljan kojeg je vodio Mensur Brdar. Nakon dugotrajnog suenja, dobio sam
sudski spor, ali je Ljiljan u meuvremenu ugaen, bez pravnog sljednika, a
meni je (ba kao u volebnom eherzadinom svijetu) ponueno, za kompenzaciju, nekoliko ratimanih i pohabanih kaua na kojima su se isjeavali
Ljiljanovci (namjerno to ispisujem velikim poetnim slovom). Potraivat u
im to, itekako, na Ahiretu!
Primjer drugi. Jednu od posljednjih
mojih knjiga (Duhova autobiografija)
vlasnik izdavake kue Dobra knjiga
(Izedin ikalo, ovjek koji se, kao rijetko ko, izdano zaklinje Allahovim
imenom), poeo je distribuirati odbijajui ak i da ugovor saini sa mnom a
djelo je u agenciji Sine Qua Non registrirao kao svoje djelo i sebe kao iskljuivog nosioca autorskih prava. Jedva
sam dobio spor na Dravnom sudu BiH
tek drugostepenom presudom.
Moju Orijentologiju..., koja ve ima
dva izdanja na arapskom i jedno na
engleskom jeziku a potpisao sam ugovor
za izdanje s londonskim izdavaem
Routledge, odbila su objaviti dva sarajevska izdavaa. I neka druga moja djela odbijaju se. No, imam i sjajna iskustva, recimo sa sarajevskom Tugrom koji
vodi Ismet Veladi i Svjetlou koju je
tada vodio efik Zupevi...
n
IZ DJELA prof. dr. Esada Durakovia
ESAD DURAKOVI
UDNJA ZA TEKSTOM:
DUHOVNA AUTOBIOGRAFIJA
Ulomci
ZAVIAJ
ivot u Medresi
U Medresi je u to vrijeme kolovanje trajalo osam
godina. U nju sam doao kao dijete odmah nakon zavretka etiri razreda osnovne kole. Vano je napomenuti
da sam ivio kao i najvei broj uenika u internatu.
Drugim rijeima, bilo je to ipak prerano odvajanje od roditelja u hladnou i strogost internatskoga ivota. Uslovi su
bili prilino loi, jer nije bilo u koli, odnosno u internatu,
nikakvih popratnih sadraja, neke sportske dvorane ili
kakvog drugog prostora za relaksaciju, za djeije radosti.
Ipak smo bili djeca! Iz velikih spavaonica odlazili smo
pravo u uionice i gotovo cijeli dan provodili smo u njima.
Nastava se odvijala dvokratno prije i djelomino poslije
podne. Ulazna kapija u Ul. Dobrovoljaka 50 bila je
zakljuana i u grad smo mogli izlaziti nedjeljom i srijedom poslije podne. Ukratko spartanski uvjeti! Potrebe
kakve uvijek zahtijeva djetinje odrastanje bile su, zbog
datih okolnosti, unekoliko nezadovoljene, osujeene. No,
uprkos svemu, za mene je to bio novi svijet, rekao bih ak
univerzum. Prebrzo se odrastalo! Prerano i naglo smo
bili upueni na sebe, na osamostaljivanje, sazrijevanje. U
vrijeme ramazana, na primjer, odlazili smo irom Bosne i
Hercegovine na praksu te smo kao djeca predvodili demat, obavljali imamske (predvodnike) poslove, drali
vazove, ukratko predstavljali smo na terenu etike i
praktike uzore, ak autoritete, iako smo bili djeca. Takva
neobina pozicija obiljei ovjeka za cijeli ivot.
Tih godina sam definitivno i nepovratno utonuo u svijet knjige: moja italaka udnja postala je nezasita jer se
nisam odvajao od knjige. Moram rei da sam u tom pogledu bio uglavnom preputen sam sebi jer nisam imao
nastavnika koji bi me usmjeravao u lektiru primjerenu
mojoj ivotnoj dobi. Tako sam gotovo istovremeno itao,
recimo, Robinsona Krusoa i historijske romane Valtera
Skota, sve do olohova i Dostojevskog. U itanju sam osjeao neizreciv uitak, gotovo pomamu. U koli su me proz-
vali gutaem knjiga, jer dok su druga djeca, normalno,

odlazila da igraju lopte, ili aha, ja sam se znao uuriti
s knjigom u kakvom uglu u tome internatu spartanskih
uvjeta a zapravo sam plovio u neizrecivo bogatom svijetu
knjiga. Bijae to gotovo nestvarno. Ekstatino, iako prerano.
Valjda zbog te moje sklonosti, vaspita Muhamed
Radoni odredio me je za bibliotekara ija dunost je bila
da brine o krajnje skromnom bibliotekom fondu Medrese
i da uenicima izdaje knjige. Osjetio sam to kao privilegiju, jer dok su drugi uenici odlazili na spavanje prema
strogom kunom redu ja sam se iskradao i zakljuavao
se u maloj itaonici u kojoj su stajale knjige. Bojei se da
e vaspita zapaziti upaljeno svjetlo, tu bih upalio svijeu,
zaklonio sam njen plamen i itao. Kao da su svijee moja
BEHAR119
41
sudbina! Naime, nisam mogao zamisliti da u gotovo vjenost nakon toga, u vrijeme agresije 1992. godine, u
opsjednutom Sarajevu, takoer pod svijeama, hiljadama
sati prevoditi Hiljadu i jednu no!
Svijea za mene, dakle, ima naroitu vanost, ona je u
mome ivotu mnogo vie od oskudne treperave svjetlosti!
Ona mi je neka vrsta vlastitoga mita; treperavo obasjanje
puta ka neizrecivim predjelima i draima Teksta. Poto
biblioteki fond Medrese bijae skroman, istovremeno
sam bio lan dvije biblioteke u gradu. Najvie sam knjiga
iznio iz biblioteke Hasan Kiki, koja se nalazila u zgradi gdje je danas Iranska ambasada. Jo pamtim predusretljivu bibliotekarku Boriku.
Meu uenicima Medrese postao sam poznat po neemu posebnom a to je vezano za moje nezasito itanje. I
danas mi to spomenu neki bivi uenici Medrese. Naime,
u pubertetskom dobu, u kakvom smo tada bili, kontakti s
djevojicama, ili sa sasvim mladim djevojkama, bili su
nam, uglavnom, nepoznatno iskustvo za kojim smo neizmejrno eznuli. Uenici Medrese, softe, nisu imali iskustvo kakvo su u tom pogledu imali uenici drugih kola:
softe su boravili u muk om internatu, prikraeni i za
sasvim nedune a vane kontakte s djevojicama. Meutim, kada su odlazili na teren, na ramazansku praksu,
bili su u centru panje cijelog demata, posebno djevojaka. Po povratku u kolu, u internat, nastavljali su komunicira ti pismima sa svojim izabranicama. Tu su mnogi
traili moju pomo.
Naime, znao sam tako su govorili pisati izvanredna
ljubavna pisma, a i danas pamtim kako mi je uzor u tome
bilo Pismo nepoznate ene Stefana Cvajga. Stoga su me
djeaci u tome dobu, u kome se pomame sva ula, znali
zamoliti da piem ljubavna pisma njihovim djevojkama.
Ja bih uzeo poneki detalj iz njihova aikluka, pa bih tako
nakitio pismo da su moji klijenti odstajali bez daha, a
djevojke su im uzvraale sa ushitom. Naravno, oni su potpisivali pisma, ali nita tu nije bilo krivotvoreno jer sam
uistinu ispisivao ono to oni jesu osjeali, ali nisu umjeli
izraziti. Ponekad bih dobio okoladu za pismo, to je tada
bila ozbiljna stvar. U to vrijeme sam se osvjedoio, dakle,
koliko je enskom biu vana njena, ak plemenita rije.
One imaju znatno razvijeniju tu vrstu osjeaja od mukaraca u kojih je, opet, podraaj oka znatno snaniji. Ali
da se prisjetim naas jo nekih svojih prvih pisaca.
Tokom osam godina toga gotovo pomamnog itanja
mogao sam proitati mnotvo knjiga iz razliitih oblasti,
utoliko prije to je to doba intenzivnog sazrijevanja pa se i
italake naklonosti mijenjaju u skladu s tim. Jedna od
prvih knjiga koje sam proitao, ako se dobro sjeam, bila
je knjiga o egrtu Hlapiu, zatim knjiga o Kekecu, potom
Hromadieva djela, i td. No, relativno brzo sam dosegnuo
ak Kafku, Dostojevskog i druge teke pisce, ali sam
mnogo godina kasnije shvatio da je to vrijeme bilo prerano za pisce toga formata. Tih godina u Medresi, strastveno sam pokuavao i ja napisati poneku kratku priu, ali
nisam objavio nijednu, niti sam ih, naalost, sauvao.
42
BEHAR119
Moj najvei san tada bilo je da postanem pisac, da

objavim neku priu. Redovno sam itao izvanredne asopise za knjievnost i kulturu sarajevski Odjek, novosadska Polja, beogradske Vidike. Bez pretjerivanja, ti asopisi izgledali su mi arobno. Prvi knjievnici koje sam uivo
vidio, gledao u njih kao u istinska uda, kao neto
nestvarno, bili su na jednoj knjievnoj veeri, ini mi se
na Radnikom univerzitetu u Sarajevu Mak Dizdar,
Abdulah Sidran i Rajko Petrov Nogo. Dizdar je u to vrijeme bio ve afirmiran knjievnik, a ova dvojica su osvajali
knjievni prostor. Takva je bila i koncepcija knjievne
veeri: jedan afirmirani pisac nastupa zajedno s dvojicom
pisaca koji su tek u fazi stasanja.
Nikada ne mogu za boraviti to prvo vienje ivih pisaca i sluanje njihove ive rijei. I danas kada vidim Sidrana, prisjetim se kako je bio moj junak te veeri, ali on je
to i danas: veliki je pisac Avdo Sidran. Jednom prilikom
putovao sam kao djeak u istom autobusu s Makom Dizdarom koga sam gledao sa distance, naravno s neizmjernim divljenjem, sretan to sam tako blizu njega. Zaista bilo je to za mene kao da gledam svete ljude, istinske heroje, otprilike onako kako mladi ljudi fanovi, kako
bi se to danas kazalo, globalizacijski - doivljavaju blizinu
najveih muzikih ili filmskih zvijezda.
Moda je ta moja pregolema elja da budem, zapravo:
da postanem pisac, dovela me dotle da ispiem i ovu autobiografiju: kao na domjestak za onu udnju koja je u meni
treperila postojano, cijeloga vijeka. Prepustio sam se sudbini pisanja kao istinskom razbijanju i ponovnom graenju svjetova u jedva podnoljivoj osamljeno sti, ali i odgovornosti kakvu trai samo taj neizreciv in pisanja.
Moda je bolje to nisam postao knjievnik, ve sam
postao prevodilac knjievnih djela, prevodei tako vlastiti
san u stvarnost. Pisanjem se bavim i kao naunik.
Danas znam: sve te vrste odns prema pisanju zapravo su razliiti naini kultiviranja iste udnje za pisanjem,
za vjeno ivuim i vjeno ireim univerzumom Teksta,
udnje za djelom i za jezikom. Takav moj put sada to
mogu rei uistinu je, za mene, i velianstven i zastraujui: velianstven je zato to je moja neutaiva udnja za
pisanjem stalno kultivirana, ali je istovremeno i odmicana; zastraujui je stoga to je pisanje po sebi najneobinija vrsta sudbinske samoe iako se pisac svakog teksta
paradoksalno obraa zamiljenom sagovorniku. Pisanje
je ljudsko stvaranje svjetova, u osamljenosti.
elim rei - bez pretjerivanja, jer tako sam ivio i osjeao - da sam odve rano i veoma strasno, nepovratno, utonuo u svijet pisane rijei, u svijet knjievnosti. Svoj ivot
smatram nekom vrstom ekstaze, jer mi je dosueno da se
cijelog vijeka bavim onim to me tako rano i tako snano
fasciniralo. Svjestan sam te privilegije. Ali pored Rijei,
imao sam jo jednu golemu strast
Za nauku je bilo prerano. U ovjekovu ivotu najprije
se otkrivaju beskrajno mehki, barunasti predjeli duevnosti. To je umee, plimno doba mladosti, koja je osjetljivija na podraaje umjetnosti nego na bilo ta drugo.
Velika je srea ako se taj refleks i to iskustvo ne zagube u

kasnijoj zbiljnosti, ve ostanu da je oplemenjuju, makar
bila i naunika u punom znaenju njene strogosti.
Sinteza ta dva aspekta ovjekova bia daje mu istinsku jedrinu. Dakle, u doba dok sam se kolovao u Medresi, strastveno sam gledao filmove. Svake srijede i nedjelje
kada je bilo doputeno izlaziti iz internata u grad gledao sam neki film. Bili su to nezaboravni doivljaji. Dogaalo se da nekome ustupim, tanije da prodam, dio
svoga ruka u zamjenu za bioskopsku ulaznicu, ukoliko
nisam imao novaca, to se esto dogaalo. to se tie izbora repertoara, rado sam gledao historijske filmove, ali su
apsolutnu prednost imali kaubojci, vesterni. Bilo je to
doba jo ivoga Gari Kupera, Dona Vejna, Riarda Vidmarka i drugih velikih glumaca vesterna. Herojsko doba
nae mladosti! I herojsko doba amerike povijesti!
Meutim, suoavali smo se i sa odreenim problemima, budui da je Medresa u komunistikoj Jugoslaviji bila
jedan ideoloki otok, izolirana u sistemu koji je poivao na
potpuno drukijoj ideologiji. U vrijeme kada sam se kolovao u Medresi, komunistiki reim bio je u zenitu.
Budui da sam jo uvijek bio dijete, mnoge stvari ni sam
mogao zapaziti, ali sam neke zapaao. Vjerski ivot nije
bio zabranjivan, ali jest bio na mnogo naina obiljeen,
naravno u negativnom. Iako smo bili djeca, mi smo osjeali tu vrstu izoliranosti iz drutva, bolje rei marginalizaciju, i ona nam nije bila ugodna jer ovjeku nikada nije
ugodna drutvena marginalizacija. Forme naeg izdvajanja bile su mnogostruke i sinhronizirane. Prije svega,
ogromna veina uenika ivjela je u internatu, u Ulici
Dobrovoljaka 50, u uvjetima oskudnosti, skuenosti koja
nam nije doputala ni nune djeije radosti.
Nismo imali prostora za igru i zabavu, nastava se izvodila i prije i poslije podne. Na zakljuanu internatsku
kapiju moglo se izai u grad, u svijet, dva puta sedmino.
Razumije se da je takav kuni red idealno saraivao sa
drutvenom tendencijom marginaliziranja uenika, i to u
najosjetljivijoj fazi njihova razvoja. Ni danas ne znam da
li su tadanji Rijaset i uprava kole tako postupali zbog
pomanjkanja osjeaja za potrebe mladih ljudi, ili su tako
radili svjesno podravajui tu opu drutvenu marginalizaciju uenika. Zapravo, sklon sam da to danas tumaim
kao rezultat nedostatka osjeaja tadanje uprave za
suvremenost, budui da su i oni sami bili na neki nain
proskribirani u tome drutvu.
S druge strane, tradicionalizam je bio tada, a i danas
je, gotovo kobna bolest veeg dijela islamskoga svijeta
openito, kao naroit vid njegove autistinosti. Uz sve
navedeno, uprava je od te djece u vrijeme njihove naglaene i instinktivne potrebe za drutvenou zahtijevala
da se iaju na nulu, u vrijeme kada su bitls-frizure vladale svijetom; strogo su zabranjivane farmerice u doba
kada su nezadrivo osvajale svijet. Bio je to itav niz potpuno beskorisnih, ak tetnih zabrana, predstavljenih
kao internatski propisi. Neshvatljiva je ta upornost uprave u drutvenom izoliranju uenika u vrijeme kada je reli-
gija inae bila izolirana. Bila je to greka, nesumnjivo.

No, dogaale su se i gore stvari. U vrijeme moga kolovanja u Medresi, tadanji Rijaset na elu sa reisom
Sulejmanom Kemurom odluio je da veinu vanih svjetovnih predmeta iskljui iz nastavnog plana Medrese. Time
je izoliranje Medrese dovedeno do vrhunca; teoloko
usmjerenje kole optimalizirano je a time je u bitnome
reducirano i obrazovanje uenika. Takav potez potpuno je
anahron, tetan, ak je sutinski suprotan Gazi Husrevbegovoj Vakufnami kojom je vakif naloio da se u koli
izuavaju znanosti u skladu s vremenom. Vakuf je tako
oskrnavljen.
To smo doivjeli kao sudbinski udarac, te je u Medresi nastupio trajk, vjerovatno najvei, najozbiljniji u njenoj povijesti. Pobunu uenika sjajno je predstavio moj vrli
prijatelj u Medresi, Ejub titkovac, u svome odlinom
romanu pod naslovom Zlovrh (2005.). No, u Medresi je
bilo i nekoliko izvrsnih profesora. Jedan od njih, Husein
ozo, obiljeio je svoje vrijeme; on je od onih rijetkih intelektualaca i pedagoga kakvi se raaju u vie od stotinu
godina. Kazat u neto o jo jednom meni vanom profesoru, pored Huseina oze. Danas vjerujem da su nam
profesori openito mogli posveivati vie panje. Ali, elim
spomenuti jednog profesora koji je snano utjecao na moj
ivotni put profesora matematike, Bojia.
Naime, matematika mi naprosto nije ila. S tom
naukom nikada nisam bio u prijateljskim, ak ni u snoljivim odnosima. Nainio sam propuste u savladavanju
gradiva, u nekim vanim fazama, i poslije se nisam
mogao uklopiti, nisam mogao pratiti naredne faze. Valjda
je to tako s matematikom, a u takvim sluajevima javi se
otpor prema materiji. Meutim, Boji je bio divan profesor koji je uoio neke druge moje sposobnosti pa mi je na
kraju polugodita, ili na kraju godine, na Nastavnikom
vijeu, popravljao ocjenu za koji stepen, da mi ne pokvari
prosjek, a bogami katkad i da ne padnem. Da nije bio
takav, ja vjerovatno ne bih zavrio kolu i vratio bih se u
zaviaj, poraen, dotuen, osuen na neobrazovanost, a to
bi bila uasna sudbina. Neka Bog podari Dennet mome
profesoru Bojiu! Njegove postupke i danas uzimam kao
pouku da ovjeku treba dati ansu tamo gdje misli da je
dobar.
Drugi profesor koji je odigrao izuzetnu ulogu u mome
ivotu bio je Husein ozo. Ne sjeam se njegovih lekcija
pojedinano, ne bih mogao kazati ta sam nauio konkretno iz nastavnog programa kod njega, ali nam je davao
naprosto velianstvene lekcije o slobodi miljenja, o potrebi za ljudskom otvorenou, o vrlini otvorenog uma, o
tome kako treba nastupati protiv svih vrsta zatucanosti.
Nikad vie nisam imao takvog profesora! Od profesora
oze nauio sam kako je samo Boija Rije neupitna, ali
je ak i ona otvorena ljudskoj reinterpretaciji; monoteizam je neupitan a o svemu drugom moe se razgovarati.
ozo je bio izvanserijski, netipian alim: ovjek koji je bio
maksimalno slobodouman, veoma obrazovan, otvoren,
ovjek nesumnjivo renesansnog duha i znaaja u vrijeme
BEHAR119
43
kada je u Bosni i Hercegovini, kao i u cijelom islamskom

svijetu, carevao rigidni tradicionalizam, zapravo konzervativizam. Dragocjeno je to smo imali takvog profesora
upravo u toj ivotnoj dobi.
Naime, srednjokolska dob je dob romantiarske pobune, uzleta, otpora klieima i stereotipima; to je vrijeme u
kome se sloboda duha omili mladome ovjeku kao najvea vrijednost, tako velika da se pobunjuje protiv tradicionalnih autoriteta, ak i protiv roditelja. Nije presudno
vano ta su neposredni povodi pobune, njeni konkretni
objekti, ve je rije o tome to ovjek u toj ivotnoj dobi
spozna dragocjenost, ak nunost slobode kao takve, spozna kako je osvajanje slobodeapsolutni uslov osvajanja
identiteta i subjektiviteta. Stariji obino ne razumiju
sutinu tih zbivanja pa se rogue zbog navodne mladike
osionosti, ali ve tu, zapravo, izbija u mladom ovjeku ona
klica koja e se formirati kao plod avangardnosti, progresa, individualiteta. To je bio ozo, i zato smo ga neizmjerno voljeli i potovali.
U naem uzajamnom odnosu, mi smo kao uenici
instinktivno prepoznali te nemjerljivo dragocjene vrijednosti koje uspijevam, ini mi se, tek danas potpuno objasniti. Jer, ono jest bilo vrijeme zanosa a tek u ovo doba
moe se taj zanos potezima pera skicirati. U ovoj ivotnoj
dobi sve postaje preglednije, sa jasnijim konturama. Oaravajui predveernji purpur zapravo je koncentrirano
iskustvo vascijeloga dana. Nakon dosadanjeg izlaganja,
neumitno iskrsava pitanje zato nisam, poslije zavretka
Medrese, ostao u slubi Islamske zajednice. Naime, istina
je da sam u ranoj mladosti imao strastven odnos prema
vjeri. Ulaskom u vrtlono pubertetsko doba, nametnule
su se i neke druge vane stvari, ili osjeanja koja nikada
nisu istisnula taj temeljni osjeaj, ali su i ona traila svoje
zadovoljenje. U vrijeme kada sam zavravao Medresu,
organiziranost Islamske zajednice nije bila ni priblino na
nivou na kome je danas, i to je vaan faktor koji me je
odbijao. No, glavni razlog zato nisam ostao u slubi
Islamske zajednice bila je neutaiva e za daljim obrazovanjem.
Nisam mogao zamisliti da ostanem na imamskoj diplomi: u srednjoj koli tek su se otvarali preda mnom horizonti koje sam morao istraivati. Nagon je bio nesavladiv. Moj
put iz sela Glavice kod Bugojna u Medresu u Sarajevu
uistinu je bio sudbinski ulazak u svijet o kome sam
sanjao i u kome sam se uznio u prostore duevne uzbibalosti i duhovnoga uspinjanja. Ali kada ovjek otkrije
drai toga gotovo vertikalnog uspona, ne moe se vie
zadovoljiti stagnacijom, niti plonou. Na neki nain, bio
sam osuen na stalno kretanje naprijed, navie.
Kazivao sam na poetku koliko sam udio za dolaskom
u Sarajevo, ali - koliko god je bio vaan moj dolazak u
Sarajevo, toliko mi je bio vaan i izlazak iz njega - kao
potraga za novim iskustvima. Ni slutio nisam ta me eka
na tome novom obzorju, na jo jednoj iznimno vanoj dionici ivotnoga puta. Kako bi kazala eherzada ono to
ste uli nije nita prema onome to ete tek uti...
44
BEHAR119
PUT U BEOGRAD
Zlopaenje i radosti u Beogradu
Beograd vie nije ni nalik onome to je bio. U vrijeme
kada sam studirao u Beogradu, bio je to kosmopolitski
grad, ili ja nisam mogao pravilno zapaati. Vjerovatno je
moja studentska pozicija bila takva da iz nje nisam mogao
zapaziti srpski nacionalizam. U svakom sluaju, injenica
je da tokom est godina ivota u Beogradu (etiri godine
dodiplomskog i dvije godine postdiplomskog studija) nisam
doivio nikakvu neugodnost na toj osnovi. Naprotiv, bila su
to skladna multinacionalna studentska drutva.
Ujesen 1968. godine, jo uvijek je odzvanjao eho internacionalnog studentskog pokreta. Okupljali smo se i solidarizirali na toj osnovi. Gledajui sve to sa dananjeg
odstojanja, neshvatljivo mi je kako se taj grad mogao preobraziti u ono to je bio u vrijeme Miloevia, od ega se ni
danas nije izlijeio. U Beogradu sam ivio vrlo teko, pri
emu mislim na novanu situaciju, ali sam istovremeno i
istinski bio sretan. Ja inae ne pamtim brojeve, ali nikada
neu zaboraviti broj 228 broj moje prve (trokrevetne) studentske sobe u prvom bloku u Studentskom gradu. Kada
sam dobio indeks i domsku knjiicu, svijet je zaista bio moj;
radost mi je bila beskrajna.
Dok sve to posmatram sa dananje distance, zakljuujem kako je izvor moje neizmjerne radosti zbog dobivanja
indeksa i domske knjiice bio, zapravo, u vrlo pozitivnoj
promjeni moga drutvenog statusa. U tome asu, ini mi
se, nisam bio svjestan toga, ve sam se samo preputao
plavljenju sree. Naime, kazivao sam kako smo kao uenici Medrese bili ipak drutveno obiljeeni, osujeivani, pa i
frustrirani zbog svega toga. Nije nas niko napadao, nije
nam niko ometao kolovanje i td., ali smo bili sasvim svjesni a to je za mlade due znailo mnogo da imamo poseban status u drutvu, jer se posveujemo neemu to je
ipak drutveno proskribirano. Stoga su moj indeks i domska knjiica bi li stvarni dokazi, pa i sredstva, otklanjanja
tih barijera i frustracija osjeao sam to kao neopoziv i
sudbinski iskorak u svijet bez ikakvih ogranienja.
Objektivno, moj otac nije mogao pomoi mi da se kolujem, niti sam to oekivao od njega. Tada su se davali studentski krediti, pod uslovom da opine iz kojih dolaze studenti participiraju u kreditiranju studenata sa svoga
podruja. Opina Bugojno prihvatila je obavezu da participira za neke studente, poimence, ali na spisk nisu stavili i
moje ime, to znai da nisam imao bilo kakvih sredstava za
ivot. Postojavli su svi izgledi da u morati ponovo se vratiti u zaviaj, na selo, zauvijek onemoguen da studiram.
Doputovao sam u Bugojno i traio sam prijem kod prvog
ovjeka Komunistike partije, koja je tada bila svemona.
ovjek na elu Komunistike partije u naem razgovoru
(zapravo, nije to ni mogao biti razgovor s obzirom na
ogromnu distancu meu nama, na distancu moi) nije
pokazao nikakvo razumijevanje za moju muku i udnju, a
mogao je tako jednostavno ukljuiti na spisak jo jednog

studenta, jer je Opina Bugojno u to vrijeme bila meu
nekoliko privredno najjaih opina u Bosni i Hercegovini.
U jednome trenutku, svjestan svoje oajnike situacije,
rekao sam mu: Pa, kada ste ve stavili na spisak toga i toga
(naveo sam mu imena nekoliko Hrvata koje sam lino poznavao a jedan od njih bio je ak moj cimer, student na Odsjeku za germanistiku, divan ovjek), zato ne pomognete i
meni da studiram? Komunistiki monik je skoro pomahnitao. Podigao je partijski ton do plafona. Skoio je prema
meni viui kako ja njemu podmeem nacionalni protekcionizam i sl. Doslovce me izbacio iz kancelarije. Dobro sam
proao, jer sam mogao biti uhapen pod fatalnom optubom
za nacionalizam. injenica je da sam tada bio jedini, kao
Musliman iz Bugojna, na studiju u Beogradu za koga Opina nije participirala i zato nisam mogao dobiti studentski
kredit. Vratio sam se u Beograd, slomljen, u beznau. Kako
bijae jesen, povremeno sam uzimao malu putnu torbu pa
sam po Beaniji i Zemunskom Polju ubirao malo kukuruza
i kuhao ga u studentskom domu. U rijetkim prilikama,
neko od prijatelja poveo bi me u studentsku menzu da
doslovce podijeli ruak sa mnom. Nekoliko puta sam pjeaio iz Studentskog grada na Savski kej da bih istovarao
teke tovare sa rijenih lepera. Mislim da je to udaljeno
negdje oko sedam kilometara, u jednome pravcu.
No, poto nikada nisam bio naroite fizike snage, nisu
mi davali posao na leperima, pa sam se bez ikakva rezultata, osim pojaane gladi i iscrpljenosti, vraao u Studentski grad, opet pjeice. Od studija nisam odustajao. Bio je to
moj apsolutni, ivotni cilj. Sretna okolnost je bila to sam
barem imao krevet u studentskom domu. Onda je ipak
dolo do preokreta. Jedan moj vrli prijatelj i kolega s Fakulteta, Petar Kai, raznosio je mlijeko za PKB (Poljoprivredni kombinat Beograd) u jednoj beogradskoj etvrti,
ispod Botanike bate, odnosno s onu stranu Ul. 29. novembra. Pera je u meuvremenu nekako rijeio svoje egzistencijalne probleme i namjeravao je ostaviti mjesto raznosaa
mlijeka u PKB-u. Ponudio je da mene preporui na to mjesto. Prihvatio sam, presretan. To je ve bila druga godina
studija. Od te vrste zaposlenja u PKB-u imao sam redovne
prihode, kakve-takve.
Neka mi bude doputeno da ukratko ispriam u emu
se sastojao posao jer je to vana faza u mome ivotu. U toku
noi su kamioni PKB-a ostavljali po Beogradu, na odreenim punktovima, plastine gajbe s mlijekom u tetrapaku, a
onda su, u rano jutro, dolazili raznosai kao to sam i ja
postao i raznosili su mlijeko stalnim pretplatnicima, stavljali im tetrapak pred vrata kako bi imali mlijeko im se
probude, prije nego to pou na posao. Svakog jutra bez
obzira na vremenske prilike, a znalo je biti snjegova, studeni, kia, dok je mladom ovjeku najmilije nono bdijenje i
jutarnje spavanje morao sam biti u autobusu u etiri
sahata da bih stigao na vrijeme do svoga punkta (od druge
godine studija, stanovao sam u studentskom domu Slobodan Penezi, na Zvezdari). U jednome dvoritu sam ostavljao dragocjena nosaka kolica, osigurana lancem i katan-
cem kako ih ne bi neko ukrao, jer su mi znaila vie nego

to mi danas automobil znai. Tovario sam na njih gajbe s
mlijekom i razvozio ga po usnulome gradu: sve je moralo
biti na svome mjestu prije nego to se ljudi probude i ponu
se spremati za posao. Mene su takoer ekale obaveze na
fakultetu. Povremeno je bilo problema s kiselim mlijekom,
jer je jedan broj pretplatnika, iako mali, traio da im se
dostavljaju i aice s kiselim mlijekom. Radnici PKB-a su
sve ostavljali na ulici, bez bilo kakve zatite. U te rane
jutarnje sahate, u cik zore, ili prije nje, vraali su se kuama ljudi koji su no provodili u kafanama, pijui, pa su
znali uzeti poneko pakovanje kiselog mlijeka da bi lijeili
mahmurluk, a sve je to ilo na moj raun. Dogaalo se i
bilo je to gotovo dirljivo da pijani ovjek koji je uzeo aicu kiselog mlijeka (nikada slatkog!) ostavi u gajbi novac.
Jednom prilikom, zbila se prava drama kada su na me
kidisala dvojica Albanaca, tvrdei da sam ukrao njihova
kolica, a naslijedio sam ih od Kaia koji je bio uzorno
estit, poten ovjek. Zakljuio sam da su se laima htjeli
domoi mojih dragocjenih nosakih kolica za koja sam se
ipak izborio. Radio sam taj posao otprilike godinu dana.
Jednom, dok sam sakupljao pretplatu na isteku mjeseca
(tada sam zauvijek shvatio vrijednost bakia!), pljutala je
kia, a ja sam obilazio pretplatnike, sav mokar iako sam
nosio ukavac mantil.
Doao sam na vrata Jovana ijaka u Ul. ure Strugara 13/III i on me pozvao da uem u stan. Ponudio me
kafom, interesirao se za to ta studiram. Onda me pitao da
li bih htio raditi s njim korektorske i lektors ke poslove,
umjesto da raznosim mlijeko. ijak je bio, kako sam kasnije saznao, jedan od najcjenjenijih profesionalnih lektora i
korektora u Beogradu. Pristao sam s radou, naravno.
Bila je to ogromna promjena u odnosu na ono to sam radio
do tada. Ne samo da sam na laki nain dolazio do novca za
izdravanje nego sam uz ijaka nauio mnogo toga. Redovno smo radili lekturu i korekturu izuzetnog asopisa Trei
program Radio Beograda. I danas pamtim neke briljantne
tekstove koji su tamo objavljivani, kao to je, recimo, Filozofija palanke Radomira Konstantinovia. Sjeam se lektoriranja Hegelove Estetike (Kultura, 1970.), radio sam indekse za Dedijerov Dnevnik i za asopis Knjievnost koji je
tada ureivala Svetlana Velmar-Jankovi, i dr. Bilo je to
zaista sjajno iskustvo.
Sentimentalno sam vezan za injenicu da mi je taj
izvanredni ovjek, Jovan ijak, na kraju kolske godine
platio odlazak na more s Ferijalnim savezom, ali je sve to
platio i mojoj djevojci s kojom sam zajedno otputovao na
svoje prvo ljetovanje u ivotu u studentsko odmaralite u
Trpnju. Bio je to i moj prvi odlazak na more uope. Morska
voda mi nikada poslije toga nije bila tako slana i gorka.
Pamtim kako je ijak veoma volio razgovarati o politici a
bio je nepartijski ovjek; ak u tim godinama kada se sve
inilo sasvim idilinim na jugoslovenskoj sceni, silno je
strahovao od krvavog raspada Jugoslavije nakon komunizma. U to vrijeme, meni je tako neto izgledalo sasvim
nerealno, ali sam se prisjeao ijakovih strepnji mnogo
BEHAR119
45
godina kasnije u vrijeme kada se raspadala Jugoslavija

na nain traginiji od svake ijakove slutnje. On je imao
ravniarski mentalitet: porijeklom iz Vojvodine, bio je
miroljubiv ovjek, nagodan, kako bi kazali kod nas.
U vezi s boravkom u Beogradu, na dodiplomskom studiju, elim istai drugu stranu toga ivota, suprotnu egzistencijalnom stradanju kroz koje sam prolazio. Moj duhovni ivot u to vrijeme bio je prebogat, sav u bujanju. Uio
sam i saznavao veoma mnogo a nisam prestajao itati literaturu na koju me niko nije obavezivao. itao sam gotovo
sve odreda od Golsvordijeve Sage o Forsajtima do Otrice
brijaa Somerseta Moma; od arapske do haiku poezije.
Entuzijazam drutva u kome sam se kretao bio je impresivan. Osnovali smo studentsko knjievno udruenje Generacija 68., u Studentskom gradu, pa smo vlastite pjesme (i
ja sam tada pisao pomalo, bezbeli) itali na Radiju Studentski grad. Po Beogradu smo prireivali veeri poezije;
u posebnim prigodama organizirali smo mitinge poezije,
gdje je katkad prisustvovala masa svijeta. Posebne prilike
bile su osmomartovske proslave: ene ta vjeno suptilnija bia bile su zahvalne za poetsku rije. Inae se do knjievne rijei dralo neuporedivo vie nego danas. Dok gledam u ovome dobu kako mladi ljudi svode svoje spisateljske navike i estetsko obrazovanje na SMS-poruke, kako
su izgubljeni u praumama interneta, obuzme me tuga,
utoliko prije to sam profesor knjievnosti.
U Beogradu je u to vrijeme u srcu njegovome u doslovnom i prenesenom znaenju djelovala Skadarlija, a u
Skadarliji jedinstveni Rale Damjanovi. U toj pjeakoj
zoni, na tome poetskom ostrvu, uveer je Rale recitirao
okupljenom svijetu prekrasne pjesme. Mislim da ih je znao
na pamet na stotine, a u recitatorskoj interpretaciji nije mu
bilo ravnoga. Tamo smo odlazili da poudno sluamo Raleta Damjanovia koji se nadmetao sa sekstetom Skadarlija. Takoer, nikada nismo proputali priliku da odemo na
knjievne veeri na kojima je uestvovao na profesor Nikola Miloevi: naprosto se nismo mogli zasititi njegove uenosti i oratorskih sposobnosti. Bili smo ponosni na njega
kao svoga profesora. Nikada nisam saznao da li je i njega,
kao to mnoge jest, ideoloki i karakterno izobliilo to mitsko zlo, udovite koje je u zadnjoj deceniji 20. vijeka zaeto u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti i u Francuskoj
br. 7. Moda je i bolje to o tome ne znam nita.
Danas mi se ini kako je u to vrijeme Sarajevo bilo daleko od mene, ne samo u fizikom smislu. Tanije, bila je to
faza u mome ivotu sarajevsko obrazovanje i iskustvo u
kojoj je zauvijek zasijana jedna vrsta sjemena koje e
kasnije davati plodove, ali sam tada bio predan beogradskoj fazi: osvajanju svijeta i znanosti koje nisam stekao u
Sarajevu, to i jest prirodno s obzirom na injenicu da sam
u Sarajevu zavrio samo srednju kolu. Taj tegobni put studija nastavio sam upisom na postdiplomski studij na Filolokom fakultetu, knjievnohistorijski smjer. Moglo bi se
kazati da je to prst sudbine, a ja vjerujem da je to djelo
Meleka. Jer, dok se danas, sa ovoga platoa, osvrem na
svoju ve podugaku ivotnu stazu i kada paljivo osmo-
46
BEHAR119
trim cijeli niz vanih pojedinosti na toj stazi, uoavam konzistentnost; povremena zavirivanja na sporedne puteve,
ili - na puteve sporednosti, uvijek su bila osujeivana u
odluujuem trenutku: kao da me neka ruka blagovremeno vraala na magistralni put. Tako je bilo i sa postdiplomskim studijem na koji uope nisam mislio dok sam bio na
dodiplomskom, ve sam jedva ekao da odem u prevodioce
na libijskom tritu.
Ali meni je bilo namijenjeno, kao to se pokazalo, neto
drugo, neto emu sam istinski posvetio svoj ivot, shvaajui to kao neku vrstu naloga, a istovremeno i kao neizrecivo zadovoljstvo, jer bez pretjerivanja svoj ivot koji je u
cijelosti posveen struci i nauci smatram ekstatinim. Ma
koliko to moglo izgledati pretenciozno, moda neskromno,
ja sam doivio izuzetnu milost koja je cijeli moj ivotni vijek
odredila kao ekstazu. Svjestan sam toga, i Bogu sam
beskrajno zahvalan za to.
DUGO PUTOVANJE U PRITINU

U JO JEDAN NOVI SVIJET
Asistent profesora Hasana Kaleija
Boravak u Pritini predstavljao je sasvim novo iskustvo.
Taj period moga ivota znaajan je, i stoga je potrebno kazati neto vie o njemu. Postoji vie razloga zato vjerujem da
je boravak u Pritini naroito vaan. S jedne strane, tu sam
zapoeo univerzitetsku karijeru, ak sam joj, nadam se,
udario solidne temelje jer sam tamo ostao 16 godina (1976.1991.). S druge strane, u Pritini sam upoznao strahote
nacionalizma, neprevladive iskljuivosti, netrpeljivosti
meu narodima, tanije meu Albancima i Srbima.
Istovremeno, iznova sam upoznavao osjeaj marginalizacije, sporednosti, suvinosti, jer su ta dva naroda bili vrsto rijeeni da do kraja idu jedan protiv drugoga, a svi ostali meu njima i moj narod, Bonjaci bili su drutveno i
politiki nebitni u tome velikom sueljavanju rivala na
Kosovu. U Pritini sam zasnovao porodicu. Oenio sam se
Enisom Rami, farmaceuticom iz Bugojna, s kojom sam se
usrdno dopisivao dok sam boravio na specijalizaciji u
Kairu. Poeli smo, doslovce, od nule. I danas smo u vrlo
uspjelom braku. U Pritini nam se rodilo dvoje djece sin
Tarik (1980.) i ker Aida (1981.). Konano, u Pritini sam
poeo formirati svoj vrlo kritiki stav prema orijentalistikom diskursu, zapravo prema kanonskim orijentalistikim djelima koja su bila, istovremeno, temeljna i autoritativna literatura na mome studiju.
Taj kritiki odnos prema orijentalistici ostao je mojom
konstantom do dananjih dana, do objavljivanja knjige Orijentologija. Univerzum sakralnoga Teksta 2007. godine.
Spomenut u i to da sam u Pritini godinama bio u prijateljstvu sa Harisom Silajdiem. Morat u kasnije kazivati
neto vie o tome, jer je nae prijateljevanje bilo vano.

Dakle, boravak u Pritini je viestruko znaajan: kao da je
to prostor na kome se na neki gotovo voleban nain
prelamaju sudbine i naroda i pojedinaca; kao da se na
njemu optimalno izotravaju bridovi povijesti, jednako kao
i bridovi individualnih sudbina. Postoje mjesta u povijesti i
prostori u geografiji naroito podesni za nastajanje mitova.
Postavlja se pitanje kako sam se, nakon svega, obreo na
Kosovu. U orijentalistikim institucijama u Sarajevu nije
bilo mjesta za svrenike Gazi Husrev-begove medrese, ne
samo u to vrijeme nego i decenijama kasnije. Bile su to zaista strane ideoloke predrasude i diskriminiranje koje su
me pratile, vie-manje, tokom cijeloga ivota.
Dakle, nije uope bilo vano ta su ljudi zavrili poslije
Medrese mogli su biti izvanredni strunjaci, ali uvijek
su ostajali nepodobni, naroito u Sarajevu. Danas to moe
izgledati apsurdno, ali je istina da na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za orijentalistiku, nikakva akademska zvanja nisu mogla neutralizirati injenicu da je
eventualni kandidat za zaposlenje zavrio Gazi Husrevbegovu medresu. Oigledno, to takoer snano svjedoi o
drutvenoj proskribiranosti tih ljudi, o emu sam ranije
govorio. Muslimani u Sarajevu (tada se nisu zvali Bonjacima) dokazivali su svoju partijsku pravovjernost i navodni
kosmopolitizam i takvim odnosom prema Medresi, odnosno njenim bivim uenicima. injenica je da medreslijama nisu dali ni priviriti u Sarajevo, pa tako ni meni, ni
Harisu Silajdiu. Uzalud moj opus, doktorat iz arapske
knjievnosti u 31. godini ivota, moje zvanje docenta,
potom i vanrednog profesora.
Kada sam poslao pismo Orijentalnom institutu s molbom da dobijem radno mjesto u njemu, odgovorili su mi
kako nemaju potrebe za vrstom kadra kojoj sam pripadao,
to uope nije bilo tano. Sarajevo je vrlo dugo ostalo moj
nedostini cilj. Na drugoj strani, Beograd je imao svoju
kadrovsku politiku. Valja rei da mi je Rade Boovi dugo
godina nakon moga boravka na Kosovu ponudio da radim
na njihovom Odseku za orijentalistiku. Ni da nas ne znam
koliko je to bilo realno, ali su moji odnosi s Booviem u to
vrijeme bili dobri i vjerujem da je njegova ponuda bila
osnovana i ostvarljiva. No, odbio sam zahvaljujui jer sam
ja ipak nianio na Sarajevo. Znao sam da su doslovce otjerali sa Odsek a za orijentalistiku mladoga vrlo perspektivnog asistenta Hasana Kaleija.
Kalei je na Filozofskom fakultetu u Pritini godine
1973. osnovao Odsjek za orijentalistiku, te su mu bili potrebni mladi kadrovi. Onaj isti vrli Vojislav Simi preporuio
je Kaleiju moje ime, i tako je sve krenulo. Zaputio sam se
u Pritinu iskljuivo zbog odanosti struci. Stigao sam u
grad u kome nikada ranije nisam bio i gdje nisam poznavao ljude. Na autobuskoj stanici raspitivao sam se za bilo
kakvo prenoite, jer nisam imao novaca ni toliko da platim prenoite u hotelu. Jedna prodavaica karata rekla mi
je da priekam dok se zavri njeno radno vrijeme pa me je
povela u susjedno Kosovo Polje i smjestila me kod svoga
komije Balabana (zaboravio sam mu ime) u sobicu velii-
ne 3x3, otprilike. Prava samica. Bili su to preteki dani I

predugo je trajalo to zlopaenje. No, entuzijazam je bio
nepobjediv.
S profesorom Kaleijem radio sam jedva jednu kolsku
godinu, jer je on preminuo u naponu intelektualne snage,
1976. godine, u radnome mantilu u Istanbulu. Toga iroko
obrazovanog i neumornog naunika pamtim samo po
dobru, i kao profesora i kao ovjeka. Od svojih saradnika,
mladih ljudi, odluno i strogo je traio da rade i da napreduju. Pri tome im je nesebino pomagao. Kalei je zaista
bio pravi profesor, u smislu da je bio vrlo autoritativan i
kompetentan, te da je srano podsticao svoje mlade saradnike da napreduju. I danas kada razmiljam o tome ta je,
ko je, zapravo, openito pravi univerzitetski profesor, onda
mislim, naravno, najprije na profesorsku kompetentnost u
struci, zatim na to da nesebino pomae svojim mlaim
saradnicima u napredovanju, te da ima to mi se ini posebno vanim a deficitarnim akademsko dostojanstvo, u
smislu da vlastitim primjerom, radom, stalno pokazuje
kako je uzvien poziv kojim se bavi, te da sve drugo njemu
podreuje. Nastavnici koji nezasito tezgare nisu, po mome
sudu, pravi profesori a upravo danas je to masovna po java.
Stoga mi je drago da sam u fazi asistentskog stasanja imao
profesora kao to je bio Kalei.
Imponirala nam je njegova osobina da nam se nikada
ne obraa kritiki pred drugima, ve nas je u prisustvu
drugih hvalio i titio, ali je nama samima znao kazati sve
to treba znao je izrei ak i ozbiljna, ali uvijek profesorska upozorenja. Naalost, prerano smo ostali bez njega.
Nakon Kaleijeve smrti, bio sam preputen sebi. Iako
mlad, tek stasali magistar, morao sam preuzeti teret voenja i arapskog jezika i arapske knjievnosti na Odsjeku za
orijentalistiku, poto je on jo uvijek bio u fazi formiranja.
Naravno, zadrao sam i intenzivne kontakte s beogradskom Katedrom za arapski jezik i knjievnost, tanije s
dvojicom nastavnika na Katedri. Jedan od njih je Vojislav
Simi s kojim sam ostao u prijateljskim odnosima, ali me
on nije mogao voditi u nauci budui da su mu neke kolege
s njegova Odsjeka, diverzijom, onemoguili da doktorira.
To mu je unitilo zdravlje.
U naunom napredovanju u izradi disertacije vodio
me je Rade Boovi. S njim sam sjajno saraivao, i valja
rei da me je snano podsticao. Vremenom smo postali prijatelji i ostali smo u takvim odnosima godinama. On mi je
bio mentor u izradi doktorske disertacije, pod naslovom
Poetika mahdera u SAD. To prijateljstvo bilo je stabilno,
njegovano sve do agresije na Bosnu i Hercegovinu. Nevjerovatno je kako i ljude od kojih se to uope ne oekuje znaju
preobraziti krupni povijesni dogaaji kakvi su bili oni to
su se zbili devedesetih godina u tadanjoj Jugoslaviji.
Podivljali srpski nacionalizam preobrazio je dotle uzornoga
R. Boovia koji je postao Miloeviev dekan i ostraeni
ideolog. Sjeam se: dok je srbijanska Armija bjesomuno
razarala Sarajevo, Boovi mi je kazao telefonom koji je jo
uvijek radio: Dobili ste to ste traili! Mislio je na bosanskohercegovaki referendum o nezavisnosti. Te rijei do
BEHAR119
47
ivio sam kao no u srcu; upravo tim rijeima on je muki

ubio nae prijateljstvo. No, da se vratim Kosovu.
Tih godina, kada sam stigao u Pritinu, vladalo je veliko nepovjerenje izmeu Albanaca i Srba. Napetost je bila
stalna i gotovo zastraujua. Valja rei da prema meni nisu
bili neprijateljski raspoloeni ni jedni ni drugi. tavie,
svaki tabor pokuavao me privui na svoju stranu. Objektivno, ja sam znao za nepravdu i represiju koju su Srbi vrili nad Albancima decenijama i stoga sam imao razumijevanja za refleks meusobnog solidarisanja Albanaca, koje je
naprosto zadivljujue funkcioniralo kao instinkt samoodranja. Bio sam svjestan da je to nuno i razumljivo s
obzirom na stalnu izloenost opasnosti. U tome sam vidio
garanciju za budunost Albanaca i esto sam tim povodom
govorio: Kada bi Bonjaci bili takvi, ne znam gdje bi im bio
kraj! Naalost, Bonjaci nisu uspjeli kultivirati taj instinkt
ni onda kada im je zaprijetila smrtna opasnost sa iste strane s koje je prijetila i Albancima.
No, ve sam kazao da sam u sutini bio politiki marginaliziran. Muio me je taj osjeaj iaenosti, nepripadanja
i povremenih pokuaja da budem upotrijebljen. Albanci i
Srbi su bili vrsto organizirani u svoje zajednice, naprosto
su bili oklopljeni, a svi drugi bili su tu sporedni, nebitni u
politikom i openito u drutvenom znaenju. Zahvaljujui
tome, u meni se izgradio muni osjeaj privremenosti. To je
neugodan osjeaj koji stalno prijeti da ovjeku u bitnome
formira identitet kao identitet marginalnosti, ak identitet
privremenosti. Da nevolja bude vea, takva sudbina pratila me je tokom cijeloga ivota do te faze, jer sam u Sarajevu, zapravo, bio u stanju privremenosti i drutevene marginalizacije kao uenik Medrese; u Beogradu takoer nikada nisam ni nasluivao mogunost uspjenog i trajnog
uzglobljavanja. Sve to kulminiralo je na Kosovu. Neko bi
mogao kazati kako je ta relativno uestala promjena kulturalnih ambijenata prednost, budui da ovjeka obogauje
novim iskustvima. To jest jednim dijelom tano, jer danas
vidim da je dobro to imam iskustva tako razliitih kulturalnih ambijenata.
Meutim, postojala je snana tenzija izmeu takve
vrste iskustvenog oplemenjivanja i faktiki stalne politike
i drutvene represije koja u ovjeku ne vidi Drugost kao
bogatstvo, kao dragocjenu razliku, ve kao potencijalnu
prijetnju, ili, u najboljem sluaju, kao nepoeljnu smetnju.
Dakle, u svim tim prilikama koje su trajale due od pola
moga ivotnoga vijeka na jednoj strani sam sticao iskustvo o/u razlikama kultura, a na drugoj strani su svi ti
ambijenti bili bremeniti samoivou u tolikoj mjeri da su
te tenzije teile ka ponitenju pozitiviteta u sticanju novih
iskustava i da ga preobraze u osjeaj inferiornosti Drugoga.
Mislim da su u takvoj situaciji mogua dva ishoda: ili da
ovjek, pogubno, i sam skrene u iskljuivost, ili da, suprotno tome, usvoji vrijednosti kosmopolitizma. Branei se od
te konstantne opasnosti, izabrao sam, ini mi se, najkorisnije i najefikasnije rjeenje. Izgradio sam poziciju brinog
posmatraa krize koja e kasnije dramatino eskalirati.
Koristim sintagmu brini posmatra jer elim i njome
48
BEHAR119
ukazati na specifinost svoje pozicije. Naime, nisam mogao

utjecati na zbivanja u svome politikom ili ideolokom
ambijentu, budui da su Srbi i Albanci, kao glavni protagonisti, bili uaneni u vlastite politike i ideoloke rovove.
Moja pozicija bila je vrlo sloena i zbog toga to su me jezik,
pa i mnogi elementi kulture, inili u nekim aspektima bliskim srpskoj strani, ali sam takoer bio blizak na druge
i vane naine sa albanskom pozicijom, zahvaljujui elementima zajednike islamske batine, a naroito zahvaljujui punoj svijesti o tome da se srpska strana na Kosovu
decenijama postavljala hegemonistiki, ak nasilniki, to
se ne moe prihvatiti ni u kom sluaju. Dakle, nisam
mogao utjecati na konfrontaciju u stalnom napredovanju
pa sam u tom smislu bio posmatra, ali sam bio brian
jer me se i te kako ticalo sve to se zbivalo, budui da se tu,
zapravo, pripremao krvavi jugoslavenski rasplet koji je
nedugo zatim uslijedio.
Stoga sam odluio da moj boravak na Kosovu bude privremen, da traim odstupnicu prema Sarajevu. Istovremeno
sam vrsto rijeio da tu svoju prinudnu marginalizaciju
pretvorim u prednost tako to u sve raspoloivo vrijeme i sve
svoje potencijale iskoristiti za struni i nauni rad. Godinama kasnije mislim ak i sa dananje distance pokazalo
se kako je to bila pravilna odluka i dobra investicija.
Knjievno prevodilatvo kao lepet krila,

ili prijevodi kao mrtve ptice
Knjievno prevodilatvo je duga i sloena tema, a
pojednstavljivanje takvih tema uvijek nosi velike rizike
nepreciznosti, pa i greaka. Svjestan tih rizika, ipak u
navesti makar u tezama svoje prevoditeljske postulate.
Osnovna greka mnogih ljudi koji se prihvaaju knjievnog
prevodilatva je u tome to vjeruju kako je dovoljno za tako
naroit i odgovoran posao poznavanje jezika. To je fatalna
greka. itao sam dosta prijevoda sa arapskog jezika koje
su sainili dobri znalci jezika, ali su izvornici u njihovim
prijevodima stilski neadekvatni, estetski nemuti. Jedna
prevoditeljica Dubranovih djela, na primjer, dobra je poznavateljica arapskog jezika, odlina je lingvistica, ali je
Dubranov tekst u njenome prijevodu jedva prepoznatljiv.
Izvornik je dubranovski pjenuav da se posluim figurativnim jezikom sav je od meandriranja i u slapovima, a u
njenom prijevodu nema nita od toga, ve je tekst nekako
suzdran, prisilno smiren, osujeen u svojim estetskim
uzletima. Tekstovi jesu jeziki korektno prevedeni, ali su
estetski pasivizirani.
Ukratko, za knjievno prevodilatvo nije dovoljno poznavanje jezika izvornika, ve je nuno i veliko znanje o knjievnosti, o tome kako knjievno djelo pulsira, na koji nain
ivi kao umjetnina. Poznavanje jezika je preduslov, naravno; to je neto ega prevodilac katkad nije ni svjestan
budui da je to neka vrsta podrazumijevajue podloge za
njegov rad. Meutim, autentian prevodilaki posao realizira se kao kreacija na vioj razini onda kada se prevodi-
lac prepusti stvaralakom otkrivanju na koji nain taj

jezik, odnosno tekst u jeziku, oivljava kao umjetnost, na
koji nain se on ostvaruje kako estetsko djelo, a ne samo
kao niz lingvistikih injenica. To ne znaju mnogi prevodioci, i mnogi uope nemaju dara za to. Stvaralako-otkrivalaki pohod prevodioca zbiva se najprije u njegovoj
recepciji izvornika, koja se mora realizirati u optimalnoj
kompetenciji (ne moe svaki italac biti prevodilac, makar
i poznavao oba jezika!).
Meutim, druga faza je specifino prevoditeljska, jer
prevodilac u toj fazi nastoji dati sve od sebe da prijevod
bude kreativan, odnosno tei, kao svome konanom cilju,
da estetsko pulsiranje teksta u jeziku izvornika i u njegovoj kulturi prenese u svoj jezik i u drugu kulturu na takav
nain da u tome drugom jeziku i kulturi ne bude obogaljen,
ve da, naprotiv, funkcionira slino kao u izvornikovoj kulturi. Imajui u vidu te dvije sloene faze recepcije i prijenosa, knjievno prevodilatvo ukoliko je autentino i kompetentno nikada nije samo prevodilatvo, ve je ono uvijek
stvaralaki in. Stoga bi i termin prevodilatvo bilo uputno
zamijeniti nekim adekvatnijim terminom, kao to je prijenos. (U arapskoj prijevodnoj literaturi esto pie na prvoj
stranici knjige prenio na arapski, umjesto preveo na arapski.)
Mogli bismo, dakle, u tom smislu govoriti o prevoenju
kao o estetski neutralizirajuem inu i o prevoenju kao
prvorazrednom stvaralakom aktu, ak stvaralakom
podvigu. Veina ljudi nisu svjesni koliko je malo kompetentnih knjievnih prevodilaca, ili valjanih prijevoda:
mnogi izvornici nee nikada uzmahnuti krilima i u drugome jeziku i u drugoj kulturi, iako su prevedeni. Mislim da
u datom kontekstu mogu dovriti razvijanje ove figure:
umjetniki tekst je iv; on ivi ivotom ptice ima neobian
i zanosan pjev, on ima krila kojima uzlijee pravei jedinstven um Velika je odgovornost prenositi u drugi jezik i
kulturu tako neobian ivot ivot koji je istovremeno i
velianstven i veoma loman. Prevodioci koji nisu dovoljno
vini i brini zaista unose u svoj jezik i kulturu mrtve ptice.
Takoer, treba voditi rauna o tome da ak i dobar knjievni prevodilac nije u istoj mjeri dobar za svaku vrstu knjievnog teksta, ili za svaku knjievnu vrijednost.
Jedan prevodilac e, na primjer, s vie uspjeha prevoditi prozna knjievna djela nego poetska, posebno neke pjesnike anrove; nekome vie odgovara klasina ili antika
knjievnost, a nekome moderna knjievnost, i td. Nije
svaki prevodilac na isti nain, u istoj mjeri dorastao svakom knjievnom umjetnikom djelu. Taj odnos nivoa izvornika i nivoa kompetencije prevodioca veoma je vaan i
prava je dragocjenost ako je prevodilac svjestan znaaja te
relacije. Ukoliko se imaju u vidu svi sloeni aspekti prevoditeljsko- prenosilakog procesa u kome nisu interaktivni
samo prevodilac i izvornik, nego su interaktivne ak dvije
tradicije, ili dvije kulture, onda se postavlja u naroitom
svjetlu jedno gotovo laiko pitanje o tzv. vjernosti izvorniku. Kada sam prevodio i zatim promovirao prijevod Hiljadu i jedne noi, na primjer, novinari su vrlo esto postavlja-
li pitanje o tome koliko sam bio vjeran izvorniku. To pitanje inae u vezi s prevoenjem bilo kojeg knjievnog djela
veoma je neodreeno i teko je dati odgovor na njega, a
istovremeno ono jest sutinsko pitanje za tu vrstu posla.
itava povijest prevoenja Hiljadu i jedne noi ostanimo uz primjer ovoga knjievnog monumenta svodi se
na problem vjernosti izvorniku: od doslovnih i zato nesuvislih prijevoda do one vrste prevodilakih kreacija u kojima se izvornik jedva moe prepoznati. Rije je o krajnostima koje, kao takve, nisu valjane. Istovremeno, niko u knjievnom prevodilatvu ne moe ni priblino markirati granicu prevodilake slobode. Zato? Naprosto zbog toga to je
u toj akciji rije o stvaralakom susretu dva kreativna
duha, ili o dva svijeta kreacije, o susretu iz koga nastaje
jedan novi svijet, ili jedna nova kreacija. I autorsko i prevodilako pisanje je razgradnja jednog svijeta i sazdavanje
novoga. Nije tu posrijedi neto egzaktno, scijentistiko i td.,
ve je rije o slobodnom, nesputanom kretanju duha, od
jednoga svijeta ka drugome, pri emu se to kretanje realizira kao nova vrijednost, kao novi svijet.
U tom smislu, da ponovim dobar prijevod je uvijek
vie od prijevoda: on je kreacija koja, naravno, zadrava
odreenu srodniku vezu sa tzv. izvornikom. Kreativan,
autentian prijevod knjievnog djela, u krajnjim konsekvencijama i ma koliko to zvualo neobino, na jednoj strani ivi kao autohtona i autentina vrijednost, relativno
osamostaljena u odnosu na izvornik, a na drugoj strani
veliki knjievni prijevodi djeluju tako da ni izvornik nikada vie ne moe biti isti u irokome kulturolokom znaenju. Izvornik i njegov prijenos djeluju u dvjema kulturama
i zbog toga je svaki od njih na poseban nain osamostaljen
u tradiciji u kojoj ivi, ali oni istovremeno djeluju zajedno u
okviru jednog vrlo golemog sistema i iskustva koje zovemo
knjievnou. Izvornik i njegov prijevod djeluju istovremeno, suradniki, u Kulturi kao Tekstu; stoga se moe
ozbiljno problematizirati i sam termin prijevod, odnosno
nae pogrene navike da ga smaramo drugostepenim
moe se problematizirati s obzirom na njegove tvorake
sposobnosti u Kulturi u semiotikom znaenju. Nadam se
da sam ovim izlaganjem pripremio teren za neku vrstu
odgovora na pitanje o vjernosti izvorniku.
Naime, ne postoji utvrena granica prevodilake slobode, ili vjernosti izvorniku, ve se moe govoriti samo o
prostoruu kome se kree estetska a ne samo i ne u prvome
redu lingvistika saradnja izvornika i prijevoda. Taj prostor a ne granica je nuna irina u kojoj se stvaralaki realizira susret dviju vrijednosti a ne faktografskih injenica.
Stoga dobar lingvist ne mora biti i dobar knjievni prevodilac: lingvist samo ima vaan preduslov za pohod u jednu
specifinu akciju i avanturu za ije uspjeno okonanje je
potrebno vie uslova. Prevodilac je duan da pronikne u
duh izvornika, kao estetski pulsirajueg entiteta i identiteta, te da ga upravo u tim njegovim vitalnim funkcijama
prenese u drugi jezik i kulturu, jer samo tako moe ivjeti
i u njima. Prevodilac mora imati u vidu, zaista, i djelovati
u skladu s tim da njegov posao nije samo prevoenje djela
BEHAR119
49
na drugi jezik ve i njegovo prenoenjeu drugu kulturu. Iz

toga proizlaze dalekosene posljedice. Stoga su dobri knjievni prevodioci istinski junaci kulture a esto ne obraaju
panju na njihova imena ak ni ljudi koji bi to morali zbog
vie razloga po prirodi svoga zvanja, obrazovanja i sl.
Pokuajmo zamisliti ta bismo mi bez svih tih djela iz svjetske knjievnosti, a njih ne bi bilo bez prevoditeljskog pregalatva.
U sadanjem trenutku nae kulture inae nema kritike javnosti, nema kreativne kritike, pa tako nema ni kritike knjievnog prevodilatva. Na jednoj strani, esto se prihvaaju prevoenja, oni to uope ne znaju koliko je sloen i
vaan taj posao, a na drugoj strani ni izdavai ne mare
uvijek za valjane recenzije. Katkada ih uope i ne trae. ak
se objavljuju knjige o prevodilatvu, knjige iji autori
demonstriraju veliko neznanje o tome o emu piu. Mogu
navesti karakteristian primjer nekompetentnosti koja je
gotovo dramatina.
Kada je rije o tzv. knjievnom prevodilatvu, predstoji
nam potraga za zamjenom toga termina jer on uope nije u
stanju izraziti bit svega onoga mnogostrukoga to dobivamo
kreativnim prenoenjem velikoga djela iz jedne tradicije u
drugu, a koje zajedno, i to upravo izvornikom i djelom
u prijenosu grade lotmanovsku Semiosferu, ili Kulturu
kao Tekst.
Orijentalizam gradi platformu za agresiju.

Bosna kao primjer
Postoji vrlo snana veza izmeu orijentalizma i zloina
izvrenih u Bosni i Hercegovini. Norman Cigar je 2000.
godine objavio zanimljivu knjigu, pod naslovom Uloga
srpskih orijentalista u opravdavanju genocida nad muslimanima Balkana. Ima i druge zanimljive grae o tome
pitanju. Srpska orijentalistika je pripremala ideoloku
platformu za agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini, a
upravo ta orijentalistika i upravo na tome prostoru imala
je specifian poloaj i motivaciju zbog povijesti na Balkanu.
Njen zadatak je, izmeu ostaloga, da maksimalno potcrta
razliitost izmeu evro-kranskog i orijentalno-islamskog,
do onih razmjera u kojima se razliitost predstavlja kao
totalna i trajna nepomirljivost sve do nunosti odluujueg sukoba. Evropi je upravo tako predstavljen problem na
njenome rubu, a upravo to Evropa i jest eljela da uje. Orijentalisti tu djeluju autoritativno: oni cijelu jednu nauku
svjesno stavljaju u funkciju ideologije i politike koja zavrava ne samo u genocidu, ve u kulturocidu, urbicidu u
totalnom unitenju svega ivoga, ak i mrtvoga (unitavanje grobalja, na primjer) iz jedne druge, navodno smrtno
opasne kulture koja je takoer, eliotovski kazano, zajednika kultura naroda nastala na temeljima iste vjere.
Krajita, ili rubni dijelovi nekog kulturalnog prostora,
nisu samo prepuni vitalnosti u stvaranju novog identiteta i
novih entiteta, ve oni, srazmjerno tome, najvie i stradaju
u sukobima kultura, tanije reeno u sukobima ekstremi-
50
BEHAR119
sta koji nastupaju nepomirljivo, iskljuivo, u ime kulture,

jer ja vrsto vjerujem da u samoj biti stvari kulture ne tee
ovakvoj vrsti sukoba kakav je bio u Bosni, ve one tee ukrtanju kao prirataju vrijednosti. Tzv. kultura koja kidie
na drugu kulturu, u namjeri da je neutralizira i uniti, u
osnovi je tragino oboljela kultura (ako je nekada i bila kultura) koja je izgubila orijentaciju u vrijednostima te na taj
nain postaje antikultura, preobraa se u barbarstvo.
Navest u dva primjera. U povijesti postoje periodi u kojima su se kulture sjajno oplemenjivale donosei nesluene
nove vrijednosti i potvrujui upravo to o emu govorim kao
o tenji kultura da se oplemenjuju.
Kada je arapska kultura dola u iskriavi kontakt sa
perzijskom prijeislamskom kulturom i sa antikom grkom
kulturom, nastala je velianstvena arapsko-islamska kultura. Slino se dogodilo u kontaktu evropske i tzv. maurske, ili arapsko-islamske kulture u paniji. Evropska renesansa nastala je zaslugom arapskog prenoenja Evropi
antike grke kulture, i td. To je jedan vid kontakta meu
kulturama, po naelu semiotikoga djelovanja. Na drugoj
strani, postoje politiki pokreti, vojskovoe i sl. koji djeluju
suprotno tome, jer kreu u istrebljivaki pohod protiv neke
kulture. Bilo je to takoer u paniji, u zemljama Latinske
Amerike, u Bosni. Ne moemo rei da je Karadi, ili Tuman, autentini i samodovoljni predstavnik/nosilac kulture (svaki svoje), ve ih oni ekstremno zloupotrebljavaju
djelujui ne samo nekulturno ve sutinski antikulturalno
i anticivilizacijski.
esto se govori kako je odgovornost za takvu politiku,
odnosno za zloine kao njenu posljedicu, individualna. To je
samo djelomino tano, jer nikada se ne moe optuiti narod
kao takav dakle, ba svi njegovi lanovi ali su se zloini
vrili sistemski i sistematski, institucionalno, to se ne
moe preklapati sa individualnom odgovornou. U pravnom smislu, odgovornost treba utvrivati individualno, ali
s obzirom na ovo to sam kazao, postoji i nadindividualna
odgovornost na razini intersubjektivnoga, ili interindividualnoga. Mi danas znamo ne samo iz Cigarove knjige ve
i iz niza drugih nespornih izvora kako su se ponaali, ta
su govorili i pisali srpski orijentalisti i predratnoj Jugoslaviji, zatim u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali i
poslije toga. Drugim rijeima, ponudit u jo jedan dokaz o
monstruoznoj instrumentalizaciji te nauke i o ponaanju
orijentalista koje je neprimjereno zvati naunicima.
Jedna od prvih i najveih rtava u Bosni i Hercegovini
bio je Orijentalni institut koga su Srbi zapaljivom municijom sa okolnih brda spalili ve u maju 1992. godine. Dok je
gorio, drali su ga pod paljbom da mu se ne bi moglo prii
radi gaenja. Isti sluaj bio je s Nacionalnom i univerzitetskom bibliotekom. ak ni bosanskohercegovaka javnost
nije dovoljno upoznata sa razmjerama gubitka. U Institutu je potpuno izgorjelo sve 5.263 kodeksa manuskripta od
kojih je najstariji bio ak iz 1023. godine, meu njima mnotvo autografa. Izgorjelo je 7.156 dokumenata u zbirci
Manuscripta turcica, u Arhivu Instituta je izgorjelo
200.000 dokumenata i td. To je neprocjenljiva vrijednost
univerzalnog znaaja. U taj Institut su prije rata dolazili i

orijentalisti iz Beograda, radili su u njemu i dobro su znali
za njegove vrijednosti. E, sad da li je uope mogue zamisliti kakvi su to naunici koji su pristali na spaljivanje toga
blaga?! Zar mogu istinski naunik i autentina kultura
unitavati takve riznice, odnosno utjeti o njihovom unitavanju, jer je to blago univerzalnog znaaja, internacionalno
je, to je svjetska batina?! Tako neto mogu uiniti samo
barbari, i oni to ute o tome nisu nita bolji valja to realno kazati.
Istovremeno kada su u Sarajevu spaljeni Orijentalni
institut i Nacionalna i univerzitetska biblioteka, temeljito
su irom Bosne i Hercegovine unitavane damije na stotine njih od kojih su mnoge bile velianstveni spomenici
kulture stari i po vie stotina godina. Jer, bilo koji sakralni
objekt u ovom sluaju, recimo, Alada damija nije
samo damija, ili nije samo sakralni objekt: vrijeme od
njega naini prvorazredni kulturni spomenik ubatinjen u
svjetsku riznicu. Srbijanski orijentalisti nisu digli glas protiv toga, a nisu to osudili ni danas. Nije mi poznato da su
uope i evropski orijentalisti digli svoj glas protiv temeljitog unitavanja elemenata orijentalno-islamske kulture u
Bosni i Hercegovini. Dok bukti taj stravini poar u Bosni
i Hercegovini, dvoje glavnih sarajevskih arabista (Sran
Jankovi i Dragana Kujovi) odlaze iz Sarajeva preko Pala
u Beograd, u naruje tamonjim arabistima, u grad u kome
je osmiljen projekt unitavanja ljudi i materijalne kulture
u Bosni i Hercegovini, i odakle je stizala vojnika sila da
realizira taj projekt. To su Vam orijentalisti! Nije mogue
umai sljedeem zakljuku. Ti ljudi nemaju griu savjesti,
nemaju kajanja; genocid i kulturocid je bio njihov cilj. Da li
je normalno da neki naunik, ili grupa naunika u nekoj
oblasti nauke, ne reagira ako se pet nepunih godina temeljito zatire kultura u prostoru koji je njima susjedni i kome
su oni posveeni kao naunici?! Pravi naunik osjea tugu
ako mu se razbije epruveta s nekim sadrajem, ili mikroskop, a srpski i svjetski orijentalisti uope ne reagiraju na
spaljivanje itavih prebogatih institutskih fondova koje su
i sami koristili, biblioteka, desetina drevnih damija i td. U
pitanju je teka bolest. U krajnjem, to znai da srpski orijentalisti u vrijeme agresije na BiH (kao ni veina drugih)
zapravo nisu naunici ve su ideolozi; oni se ne bave orijentalno-islamskom kulturom zato to je vole, ili zato da bi je
voljeli, ve zato da bi je kompetentno osujetili i temeljito je
unitili.
To su fakta; o tome snano i neporecivo svjedoi njihovo
ratno i poslijeratno ponaanje. Da su zaista naunici, najmanje to su mogli uiniti jest da javno osude taj temeljiti
kulturocid u kome je zatirana kultura kojom se oni bave, da
upute izvinjenje bosansko-hercegovakoj javnosti, pa i
institucijama koje su bile meta srpskog pogroma, moda
ak i pojedincima. Kao naunici, bili bi prisiljeni svojom
naunikom estitou i strau, takoer, da skrueno
posjete zgarite Orijentalnog instituta, recimo, da mu
upute izraze aljenja. Nita od toga nisu uinili, a upravo
time se potvruje priroda njihovoga trajnog djelovanja. To
je naprosto s onu stranu zdravog razuma. Rije je najmonstruoznijim zloinima: zarad nekih viih ciljeva, unitavati sve ivo i mrtvo u jednome prostoru od djeteta i ovjeka uope preko njihove asti, bogomolje, instituta i knjiga,
do njegovih nadgrobnih spomenika. Ta sramna uloga orijentalizma uope a srpskog posebno nikada nee biti
dovoljno predstavljena: ona je sva u krvi i u najdubljem
mraku mitskoga.
Perifernim islamom bavio se, dakle, Aleksandar Popovi. Ugodan i obrazovan sagovornik. U vrijeme kada je on
dolazio na Kosovo i u Makedoniju, nisam bio svjestan svih
prepredenosti orijentalizma, nisam znao za neka njegova
lica. Tako sam i bavljenje perifernim islamom shvaao
kao zanimljiv naunoistraivaki posao koji je ideoloki
sasvim neduan. Mnogo godina kasnije, shvatio sam njegovu bit, kao to sam spoznao da postoje jo neka udovina
lica orijentalizma o tome e biti vie rijei kasnije. Dakle,
bilo mi je ugodno druenje s tim obrazovanim ovjekom
prefinjenih manira. U vrijeme njegovih boravaka na Kosovu, vozio sam ga povremeno svojim automobilom Renault
4 po tekijama, do dervia u Prizrenu, akovici, Kosovskoj
Mitrovici. Zapazio sam da je sjajno komunicirao s derviima, kao njihov stari znanac. Stekao sam dojam da im
imponira to ih posjeuje naunik iz tako znamenite institucije kao to je Sorbona.
Danas mi se ini kako su derviki redovi i njihovi ejhovi po Kosovu i Makedoniji mogli biti zanimljivi u to doba i
zbog sasvim specifinih politikih razloga, a ne samo zbog
islamistikih. Naime, to podruje je bilo veoma osjetljivo
zbog zategnutih odnosa Albanaca i Srba na Kosovu, zbog
albanskih tenji za samostalnou. U Makedoniji su
Albanci takoer bili potencijalno destabilizirajui element.
Istovremeno to je vrlo vano to je doba Enver Hode
preko granice. Dakle, rije je o vrlo trusnoj oblasti. Za dervie u tome prostoru karakteristina je konspirativnost,
snana a diskretna meusobna povezanost koju, vjerovatno, nisu sasvim ometale ni tadanje meudravne i meurepublike granice: meu njima se odvijao ivahan protok
informacija pa ih je to moglo predstaviti s obzirom na
rovitost toga vremena kao zanimljive i vane obavjetajno-politike izvore. Svi konteksti upuuju na to: politiki,
ideoloki, kulturalni i dr. No, moje druenje s Popoviem
nije dugo trajalo. Sjeam se da smo jednom prilikom, dok
sam ga vozio iz Pritine u Prizren, poveli otru raspravu o
bonjakoj batini na orijentalnim jezicima. Popovi je bio
izriit i uporan u tvrdnjama i obrazlaganju da je to osmanska knjievnost, a nikako bonjaka. Ja sam istrajavao na
drukijem stavu. Tvrdio sam, naime, da je to bonjaka
knjievnost, dodue na orijentalnim jezicima, te da ona
predstavlja dio bonjakog kulturalnog identiteta, to znai
da su Bonjaci imali svoju duhovnost mnogo dublje u povijesti, davno prije austrougarskog perioda.
Dodue, ta kultura je pripadala jednom nadnacionalnom sistemu (kao to je to bio sluaj i sa evropskom kulturom latinskog srednjovjekovlja), ali su stvaraoci bili
Bonjaci koji su esto unosili u svoja djela i elemente lokal-
BEHAR119
51
noga, mada je u to doba, inae, vladala estetika istovjetnosti, a ne romantiarskog pojma originalnosti, razlikovnosti. Meni je u Popovievom stavu smetalo previanje estetske i poetike osobenosti kulture toga doba (ponavljam:
neto slino postojalo je i u Evropi), jer takvo previanje
vodi ka tvrdnji da su Bonjaci nekoliko stoljea ivjeli u
naunom i kulturalnom vakuumu, a time se, nadalje, problematizira njihov povijesni identitet, i td. Naa rasprava
bila je vrlo disonantna u odnosu na nae ranije razgovore,
a raspravljali smo o fundamentalnim pitanjima. Tu smo,
zapravo, obojica pokazali nepomirljive stavove. Nedugo
nakon toga, sasvim smo prestali da se viamo i da se dopisujemo. Izlaganje o pritinskoj fazi ukazuje na to da je
pozicija orijentalistike izmeu nauke i ideologije bila u centru moje panje od najranijih dana bavljenja naukom.
Pokazao sam maloas kako su rezultati orijentalizma dalekoseni i pogubni, kako se ispoljavaju ak u genocidu nad
Bonjacima i u spaljivanju bonjake kulture. To je kompleksno tumaenje orijentalizma.
Istovremeno, dosadanje izlaganje ukazuje da je moje
otkrivanje te mnogolike pojave napredovalo u smislu da
sam stalno otkrivao nova lica i negativne uinke orijentalizma. U tom kontekstu sam kazao kako bih o nekim od tih
udovinih lica govorio kasnije. Stoga mi valja osvijetliti jo
neka udovina lica orijentalizma. Moram najprije precizirati neto da ne bih bio krivo shvaen, iako sam to obrazlagao u nekim svojim objavljenim radovima. Orijentalistika
nije sva crna, negativna. U njenim rezultatima ima izvanrednih domaaja, i u njenome krilu ima briljantnih pojedinaca. Ona je dobra u onom dijelu kojim se predstavlja kao
orijentalna filologija, i kada govorim o pozitivnim stranama i rezultatima orijentalistike ja zapravo mislim na orijentalnu filologiju. Ona je zasluna za otkrivanje itave riznice djela iz svih oblasti nauke i umjetnosti, za njihova kritika izdanja i predstavljanje svijetu. To je orijentalna filologija koja je ideoloki neutralna, nauniki dostojanstvena
i odgovorna. Nije mali broj naunika koji su sagorijevali
afirmirajui vrijednosti orijentalno-islamske kulture. Primjera radi, najvii nivo pozitiviteta nosi rad Eve Vitrej de
Mejerovi, ili Anemari imel i dr. Ruska orijentalistika
takoer se moe u vanim aspektima diferencirati od zapadnjakog orijentalizma. Meutim, magistralni pravac orijentalizma je onaj o kome sam do sada govorio. Ovi drugi,
izvrsni poslenici su tek izuzeci.
to se tie moje preokupacije metodologijom i domaajima orijentalizma, ini se prirodnom moja potreba da ih
ire obrazlaem. Naime, rije je o mome temeljnom opredjeljenju, te je stoga nuno kritiki propitivati nauku kojom
se ovjek bavi, njenu metodu, njene rezultate, jer bez toga
se ne moe djelovati u danoj oblasti.
Kao da nema kraja prijetvornosti te znanosti: ona je
svoje metode i metamorfoze usavrila do te mjere da se jedva
moe prepoznati, i naroito negativne uinke ima onda
kada djeluje pod maskom koju ovjek, kao takvu, teko
moe zapaziti. Stoga valja predstaviti to lice, taj karakter u
ijoj biti je sadrana snana autodestrukcija.
52
BEHAR119
DUGI PUT U GOLEMI

GRAD KAIRO
udnja za Sarajevom
Kada sam se vratio u Pritinu, moja elja za prelaskom
u Bosnu, kojoj sam svime pripadao, stasala je sve vie i sve
bre. Meunacionalne tenzije na Kosovu takoer su rasle
brzo i dramatino, i to je bio jedan od dodatnih razloga to
sam se trudio oko povratka u Sarajevo. Haris i ja o tome
smo dugo i stalno razgovarali, gotovo da smo snatrili o
tome. ak smo kupili Haris, ja i na prijatelj Ismet Hrnjica zemlju na podruju opine Vogoa, u naselju Barica,
da bismo poeli praviti kue. Radei u Pritini, ja sam
tokom ljeta gradio kuu na tome placu, uporno i znajui da
e ona biti vana odskona daska za prelazak u Sarajevo.
Sticajem okolnosti, Haris nije nikada tu napravio kuu, a
Ismet jest. U to vrijeme, jednom prilikom mi je Rade Boovi spomenuo mogunost da preem na Odsek za orijentalistiku Filolokog fakulteta u Beogradu. O tome sam ve
kazivao. Zahvaljujui Booviu na ponudi, kazao sam mu
da je moj krajnji cilj Sarajevo, te da bi bio gubitak vremena
da u Sarajevo idem preko Beograda. Boovi je shvatio i
uvaio je moju elju, ali su u Sarajevu digli zid prema meni,
pa i prema Harisu, naravno. Boovi se svojski trudio da
mi pomogne, i na tome sam mu veoma zahvalan.
Sjeam se kako smo jedne od tih godina putovali u
Damask Sulejman Grozdani (tada vodei arabist u Sarajevu i direktor Orijentalnog instituta), Lejla Gazi iz Orijentalnog instituta, Rade Boovi i ja. Bili smo tokom
sedam dana gosti sirijskog Ministarstva za kulturu i Saveza pisaca, a primili su nas na tako visokom nivou i s toliko
panje da to nikada ne mogu zaboraviti. Jednoga dana dok
smo u hotelu u srcu Damska te umajadske kolijevke
arapsko-islamske kulture planetarne vanosti zavravali
ruak i dok su se potom Grozdani i Boovi naslaivali
uvenim sirijskim vinom, u pjesmama opjevanom, upita
Boovi Grozdania, upravo u tome asu stianog orijentalskog hedonizma, da li mu se svia boravak u Siriji. Grozdani se gotovo zagrcnuo pohvalama. Onda mu Boovi
veli, pomalo aljivo, ali i iskre no: Sluaj, pozvao sam te
samo zbog jedne stvari da mi Esada prebaci u Sarajevo.
(U to vrijeme su svi odlasci takve vrste u arapski svijet, kao
i mnogi projekti openito, realizirani preko Beograda koji
ih je dalje distribuirao prema svome nahoenju.)
Grozdani je s lahkoom kazao: Naravno, sve e biti u
redu neka mi se Esad javi za mjesec-dva i bit e OK. Ja
sam se javljao, naravno, ali Grozdani nita nije uradio,
ak je govorio: Neka Esad i Haris uvaju bratstvo i jedinstvo na Kosovu. (Dok ispisujem ovaj tekst, pratim uas
graanskog rata u Siriji, koji traje ve dvije godine, sa sve
gorim izgledima. Pamtim Siriju sa svoga putovanja kao
jednu zanosnu zemlju, a proputovao sam je od Golana do
Halepa i Humsa: zaista predivna zemlja, a narod veoma
kultiviran... Damask je apsolutno neizreciv, neuhvatljiv je

u cijelosti ak bilo kojoj vrsti knjievnosti. On je iznad svakog epa i svakog okvira eherzadinoga. U znana i neznana
doba, u svetaka i osvajaka vremena, hrlila su u taj prostor iskustva rubnih dijelova svijeta kao kulturnom i civilizacijskom centru u kome su se oplemenjivala, ili su se najzad slamala. U dramatinim odnosima rubnog i centralnoga, na tome prostoru se povijest stvarala.
Ne mogu pojmiti, ne mogu prihvatiti da se sistematski
razara ve dvije godine takva zemlja i takva povijest, da se
oni predivni njeni ljudi tako dumanski ubijaju, a sve za
tue, nesirijske interese. Dok sam putovao Sirijom, snano
sam osjeao kako se u njoj oduvijek ukrtava sve: hijeropovijest i povijest, iskustva najveih kultura antikog i modernoga svijeta; u njoj se ukrtaju ak i iskustva geografije, jer na putu od Golana prema sjeveru, ka Halepu dok
i na putnika i na vjenost netremice i dostojanstveno, izdaleka, motri gordo i snjeno libansko gorje ovjek posta ne
svjestan kako se tu susreu ak i kontinenti... To je jedinstven kulturalni, sakralni, geografski prostor u kome se
sada razara sve... Na temelju strahota koje su se zbile u
Bosni i ovih koje se zbivaju u Siriji, dolazim do zakljuka
kako zemlje stradaju utoliko vie i traginije ukoliko su
ljepe kao da su najvee nesretnice upravo najvee ljepotice...) Povratak Sarajevu postao je moj veliki cilj nakon
polijetanja sa aerodroma u Damasku.
Ni zamisliti nisam mogao da e biti tako teko osvojiti
Sarajevo, meni koji sam iz njega ponikao. Nema sumnje
sa svojima je najtee.
NAJZAD U SARAJEVU
Otpor kulturocidu prevoenjem
Hiljadu i jedne noi u opsjednutom Sarajevu
Hiljadu i jedna no je vrlo obimno djelo koje pripada
samome vrhu svjetske batine, a radio sam na njegovom
prijevodu u krajnje nehumanim, u gotovo nadrealnim uslovima. Prevoenje Hiljadu i jedne noi pokazuje, ini mi se,
kako velika vremena predstavljaju podsticaj za velike
radne podvige. U periodu koji je nesumnjivo bio najtei u
mome ivotu, ali i jedan od najdramatinijih u povijesti
moga naroda i moje zemlje, roena je ideja da se pone prevoditi ovo znamenito djelo koje do sada nismo imali u integralnom prijevodu s arapskog jezika. Negdje u zimu 1992.
godine, grupa intelektualaca, meu kojima sam bio i ja,
okupila se u jednoj prostoriji Gazi Husrev-begove medrese
u Sarajevu, uz dobro zagrijanu pe na drva koja je u to vrijeme u Sarajevu djelovala gotovo nestvarno, bajkovito. Jer,
Srbi su do tada uspjeli bombardiranjem grada unititi sva
prozorska stakla u njemu, iskljuiti struju i vodu, gas. Bila
je to uistinu samrtnika oma oko vrata jednome nedunom gradu, humanosti openito.
U takvoj situaciji, uarena pe je imala naroito znaenje, gotovo ritualno i simboliko znaenje za na entuzijazam koji se niim nije dao ubiti. Danas, sa znatne vremenske distance i u blagodati egzistencijalne izvjesnosti, ne
mogu objasniti odakle smo crpili tu silnu snagu iako nas je
svijet bezono prepustio nadmonom neprijatelju, zabranivi nam i naoruavanje. Sve mi to izgleda nekako mitski,
nadnaravno. Nije to bilo samo davljenje Sarajeva, ve je
davljenje time to je postalo centralno pitanje svijeta oliavalo mitsku borbu Dobra i Zla, a mi smo u Sarajevu
makar to moglo izgledati udno ili samohvalno oliavali
Dobro u iju pobjedu smo nepokolebljivo vjerovali. Tragedija svijeta a ne Sarajeva je u tome to ni nakon pobjede
Dobra Sarajevo nije adekvatno nagraeno i zatieno: tragedija je to stoga to takav odnos pouzdano indicira kako e
snage Zla u svijetu upravo nakon Sarajeva dobivati na
snazi, kako e dobivati podrku velikih svjetskih politikih
sistema, i kako je mogue da e svijet sve bre ii u sunovrat. Dakle, uz blagodatnu vatru, sakupili smo se u razgovoru. Koliko se sjeam, tu je bio Alija Isakovi, Enes Kari,
Hadem Hajdarevi, Mehmedalija Hadi i dr. U jednome
trenutku, obrati mi se Alija Isakovi prijedlogom da ponem
prevoditi Noi. Svi drugi prihvatili su njegove rijei na takav
nain da sam imao dojam kako su o tome ve razgovarali,
prije moga dolaska. Osjetio sam onu vrstu zebnje kakvu
osjeti ovjek neposredno suoen sa zadatkom za koji nije
siguran moe li ga uope savladati. Rekao sam: Pa Vi znate
da je to tako veliki posao da je za njega potreban gotovo cijeli ljudski vijek! Alija je utio na moju reakciju, ali vjerujem
ne zbog toga to je pristao na moju zebnju i to je odustao
od svoje ideje, ve je on inae bio vrlo krt na rijeima u razgovoru. Ta ideja zazvuala je autoritativno, kao da je rekao:
Eto, ja tako mislim, a Vi sad vidite ta ete!
(Kada je godinama kasnije preminuo od sranog udara,
naglo i u naponu snage, u punoj afirmaciji autoriteta, bio
sam istinski pogoen; osjetivi se na neki poseban i teak
nain osirotjelim, pitao sam se gotovo u oajanju i blasfemino: Zato nam tako naglo i uestalo odlaze ljudi koji su
nam moralni i intelektualni orijentiri, i to u vremenu kada
su nam najpotrebniji?!)
Neko je rekao da prijevod Noi jest krupan zalogaj za
jednoga ovjeka pa bismo to trebali uraditi timski ja,
Enes Kari i Mehmedalija Hadi. Svi smo to prihvatili
kao rjeenje. Nedugo nakon toga, otiao sam u Gazi
Husrev-begovu biblioteku u Ul. Dobrovoljakoj (tada jo
nisu bili evakuirani njeni fondovi) da tragam za filoloki
pouzdanim izvornikom Noi. Moglo se nai poneko izdanje
Noi kod pojedinaca u Sarajevu, ali su to uvijek bila neka
skraena izdanja, a ja sam rijeio da treba uraditi integralni tekst kritikog izdanja, ili nita. U Biblioteci sam pronaao vie izdanja, ali nijedno nije bilo kompletno. Kada sam
ve poeo gubiti nadu (Sarajevo je bilo u omi, kako rekoh,
i nije se moglo napolju traiti odgovarajue izdanje), ipak
sam pronaao jedan veoma poutjeli kao iz poslovice
komplet bulakog (kritikog) izdanja Noi iz 1905. godine, i
uzeo sam ga na revers od rahmetli Zejnela Faia koji mi se
BEHAR119
53
sa suzdranim osmijehom jadao kako mu je najtee kad

mu dou profesori da tragaju po fondovima.
Poeo sam prevoditi odmah, iekujui da se jave Mehmedalija i Enes, kako bismo podijelili posao i dogovorili
dinamiku rada. No, oni ne samo da se nisu pojavljivali nego
nisu nita spominjali ni kada bismo se sreli. Nastavio sam
raditi sam. Danas vidim da je dobro to se sve dogodilo
upravo tako, jer da smo sva trojica prevodili Hiljadu i jednu
no bila bi to mjeavina stilova koja je neprihvatljiva u
knjievnom djelu takvog znaaja. Istovremeno, valja rei
da sam respektirao stilsku rafiniranost Karievu, da sam
uvijek cijenio njegov tanahni osjeaj za bosanski jezik.
Mehmedalija ipak nema te kvalitete ni kompetencije.
U nekoliko navrata, do mene su dopirale vijesti kako
profesor Muhsin Rizvi izraava uenje zato radim na
tome prijevodu kad ve imamo prevedene Noi. Nisam
mogao shvatiti njegovo uenje, jer znam da je Rizvi bio
profesor i naunoistraivaki radnik prvoga reda, dostojan
potovanja. Jedini razlog njegova neodobravanja vidio sam
u tome to Rizvi nije bio dovoljno upuen u kvalitet prijevoda koji je smatrao dostatnim. To je gotovo neupotrebljiv
prijevod Marka Vidojkovia s ruskog jezika na koji je Noi
preveo Salje. Nikada nisam shvatio kako je takav prijevod
potpisao, kao njegov redaktor, jedan od najznamenitijih
arabista u svijetu ruski arabist Krakovski. Jer, doslovnost koju je ruski prevodilac Salje zastupao uporno i ba po
svaku cijenu u velikoj mjeri je unakazila djelo. Primjerice,
vrlo frekventne sintagme on prevodi doslovno, pa tako
carevi ljubi tlo izmeu carevih ruku (umjesto: pred
carem); on izlazi iz dvorca dok mu briga curi niz lea
(umjesto: ophrvan brigama) i jo mnotvo slinih nesuvislosti. Kako je jedan znameniti Krakovski mogao potpisati
takav prijevod?! Valja dodati da je izdanju na ruskome jeziku napisao uvodni tekst niko drugi do Maksim Gorki.
Kada sam na jednome meunarodnom naunom skupu
u Jordanu razgovarao s uvenim ruskim arabistom i disidentom, Vladimirom agalom, koji je utjecajan u SAD i u
Moskvi, o tome ruskom prijevodu Noi, sloili smo se ve u
prvim reenicama da je Saljeov prijevod veoma lo, te da je
pravo udo kako veliki ruski jezik do danas nije dobio drugi
i bolji prijevod Noi. agal se zagledao u me, irom otvorenih
oiju, u nevjerici, kada sam mu kazao da sam upravo zavrio
prijevod Noi na bosanski jezik. (Inae, agal se odnosio
prema meni s posebnom naklonou kada je vidio da poznajem rusku arabistiku i da mogu komunicirati na ruskom jeziku, makar i s potekoama.) Vaan problem tada mi je bio
pravopis bosanskoga jezika, kao i njegov rjenik. Zapravo, u
to preteko doba tek se govorilo o nunosti standardizacije i
imenovanja bosanskoga jezika (on se do tada slubeno zvao
hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski), o izradi njegova pravopisa, a za pojavljivanje rjenika trebalo je jo mnogo vremena. Od Senahida Halilovia uzeo sam Stavove Pravopisne
komisije (na samo 3-4 strane) i to sam koristio kao neku orijentaciju, jer je izrada Pravopisa bosanskoga jezika bila u
toku. Taj jezik bio je u fazi restandardizacije, pa sam i zbog
toga bio svjestan delikatnosti prijevoda, budui da knjievna
54
BEHAR119
djela tako velikog znaaja kao to su Noi imaju snanog

utjecaja na standardizaciju jezika prijevoda.
Pri svemu tome, uinio sam jo neto to mi se inilo
vanim. Naime, nekoliko desetaka strana prijevoda s poetka djela dao sam, u rukopisu, bosanskom jezikom autoritetu, Senahidu Haliloviu, kako bi na oglednom uzorku
mogao sugerirati neke stvari naelne naravi. Senahid je
vrlo brzo vratio paljivo iitani rukopis, uz rijei ohrabrenja: gotovo da nije imao primjedbi ni sugestija.
Poto sam uvijek nastojao da vie ljudi proita moj rad
prije objavljivanja, uinio sam to i ovom prilikom. Dogovorio
sam se sa knjievnikom Hademom Hajdareviem koga
smatram kreativnim u bosanskome jeziku da mi iita
cijelo djelo, i to tako to u mu davati u komadima svoj prijevod; dogovorili smo se da prati ritam moga rada. Meutim, prolo je vie mjeseci nakon to sam mu dao prve stranice teksta i kada god bismo se vidjeli pri ao mi je kako on
to ita. Najzad mi je sve postalo sumnjivo pa sam insistirao
da mi iznese tekst kako bih vidio ta je uradio. Tako sam
otkrio da nikada nije proitao ni jednu reenicu. U vezi s
prevoenjem Noi, pamtim jo dvije zanimljivosti kakve
nisu pratile moj rad na drugim djelima. Naime, budui da
je rije o ogromnom materijalu, ponestajalo mi je papira za
pisanje, jer u opsjednutom Sarajevu nieg nije bilo u knjiarama, zapravo nije bilo ni knjiara; sve je bilo na ulici: od
knjiga, koje su prodavali neznani ljudi a pokradene su iz
privatnih biblioteka, do stalne smrti pod srpskim snajperima i granatama. U takvoj oskudici slao sam svoju djecu da
mi donesu nekakvih formulara iz razruene banke na
Bistriku (tadanja Ulica Dragice Pravice): formulari su bili
prazni s jedne strane pa sam na njima ispisivao prijevod.
Drugu potekou priinjavala mi je hemijska olovka. Ona
zahtijeva malo jai pritisak na podlogu, a budui da je tekst
trebalo ispisivati nebrojeno mnogo sati, i to u jednome silovitom juriu kroz vrijeme, poeo me hvatati gr u desnom
kaiprstu, pa sam mislio kako e me to ozbiljno ometati u
radu. Imao sam nalivpero, ali se tinta u Sarajevu u to vrijeme nije mogla nabaviti. Kada mi je Teufik Mufti donio pola
jedine flaice tinte koju je imao (polovinu je ostavio za sebe),
doivio sam to kao golem dar, a moj uporni kaiprst je to
primio kao neoekivanu relaksaciju.
Teko mi je padalo rano smrkavanje u zimskom periodu
jer sam morao prerano prekidati s radom, ili raditi pri svijei. Zapravo, to i nisu bile prave svijee, one sa bistrom svjetlou, ve samo ih sami improvizirali umeui kroz ep flaice napunjene jestivim uljem pertlu od cipele kao fitilj.
Takva svijea je emitirala ukastu, zamuenu svjetlost i
silno je dimila, a ni sam ne znam koliko stotina sati sam
pisao pri takvoj svjetlosti. eherzadin svijet dina i ejtana
inio se znatno realnijim u toj sarajevskoj zbilji: mutna svjetlost svijea, glad i studen, nestvarna neprijateljska surovost
i ravnodunost cijeloga tzv. demokratskog svijeta sve to na
jednoj strani, a na drugoj strani na nestvarno snaan
otpor Zlu, naa sranost, rijeenost da se branimo koliko
orujem toliko i kreacijom i tolerancijom, sve je to bilo zaista
bajkovito, udesno i mitski. Stvarnosti u tome svijetu bile su
se izmijeale, obrisi meu njima gotovo da su nestali. Teko

je objasniti nekome makar i uz najbolju rjeitost i veoma
kultiviranu imaginaciju kako se mogao osjeati prevodilac
Noi u Sarajevu u vrijeme kada ga je satirala srpska opsada
koliko i ravnodunost svijeta. Bila je to istinska borba Erosa
i Tanatosa, Kreacije i Ruilatva. Za razliku od znatnog dijela Sarajlija koji su izmjestili u inostranstvo sve lanove svojih porodica (meu njima i tada vodei bonjaki politiari),
morao sam brinuti o dvoje nejake djece, o supruzi, ali ne
samo i ne u prvom redu brinuti o njima da ne umru od gladi
(dvanaestogodinji sin mi je znao esto rei: Da mi je doivjeti da imam hljeba koliko mogu pojesti!), ve jo vie, i jo
tee brinuti o njima svakog dana, svakog sahata da ne izginu, da se ne obogalje. Straan je to teret.
Sjeam se, esto sam molio Boga u koga sam uvijek vjerovao, ali sam tada shvatio da se u Njega naroito vjeruje
kada je ovjek u nevolji; nikada u Sarajevu nije bilo vjernika
kao tokom tih godina stalnog suoenja s patnjom i sa smru
molio sam Boga, ba usrdno, da mi sauva ivot dok okonam prijevod Noi, a poslije nije vano. I pri tome nisam
folirao, ve sam iskreno taj posao shvaao kao svoju misiju,
kao ivotni zadatak; eventualna smrt poslije prevoenja
Noi ne bi tako obesmislila moj ivot. Molitve su mi usliane:
doivio sam, zajedno s porodicom, kraj srpske opsade i
mekoljenje svjetske savjesti, a potom i izdanje svoga prijevoda Noi. U Predgovoru sam ispisao neizmjernu zahvalu
Bogu, ali nikada niko nee shvatiti jer to se ne vidi i ne
moe se materijalizirati kako sam svoje srce, neizmjerno
napaeno i najzad ozareno, umivao suzama radosnicama.
Sarajevska borba Erosa i Tanatosa ak ni epski nije izreciva.
S obzirom na okolnosti u kojima sam radio prijevod, mislim
da se moe naslutiti da moj rad na prevoenju Noi, zapravo, nije bio obian prijevod. To sam doivljavao kao ivotnu
misiju u jednom nezamislivo surovom vremenu, kada su najvee sarajevske biblioteke Srbi pretvarali u lomae. Pamtim
dobro, i pamtit u zauvijek, kako su Srbi sa okolnih planina
zapaljivom municijom zapalili Vijenicu (Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku), pa sam, rizikujui, izlazio na ulicu
na Bistriku, gdje sam tada stanovao, gledao sam to velianstveno zdanje u plamenu i doslovno se guio u suzama.
Boe, kakvi su to pomraeni umovi koji namjerno pale
biblioteke i onda ih dre pod artiljerijskom vatrom da im ne
mogu prii vatrogasci!, govorio sam. Onda sam se vraao u
svoju sobu, iji je jedini prozor ukopan u obalu napravljen
je valjda zato to se mislilo kako jedan zid mora imati neki
prozor iako on nije obavljao svoju funkciju i nastavljao sam
raditi na prijevodu Noi. elim rei, dakle, da je to mnogo
vie od prijevoda: ja sam ivio Hiljadu i jednu no. Katkada
nisam razaznavao koji svijet je realan moj sarajevski, ili
eherzadin. Bilo je trenutaka kada me je mona matica toga
udesnog pripovjednog svijeta nosila tako da mi se inilo
kako nije nemogue da se u sve umijeaju dobri dini pa da
ponu vitlati uspaniene etnike po brdima i da ja pri tome
likujem. Moda e italac pomisliti kako je neozbiljno to u
rei da se i jesu umijeale dobre vinje sile, jer je Sarajevo
spaeno uprkos tome to su mu sve susjedne zemlje i slube-
na Evropa bile namijenile smrt. Na duh otpora i kreacije

izdrao je i nadvladao. U prijevodu mi je naroite potekoe
priinjavalo to to izdanje koje sam koristio nije uraeno po
pravopisu modernog, standardnog arapskog jezika. Naime,
u tome izdanju kao u klasinom arapskom jeziku uope
nema nigdje, u etiri obimna toma, ni jednog pravopisnog
znaka: take, zareza, crtice, niega (arapski jezik i onako
nema velikih i malih slova). Tekst ide in continuo, u beskraj,
ba kao i eherzadina naracija. Tu nastaju prevodioeve
silne muke sa sintaksom gdje poeti a gdje zavriti reenicu, kako je sintaksiki organizirati i sl. Prijevod takvog arapskog izdanja (drugo nisam imao na raspolaganju kao pomo
ili nekakvu orijentaciju) podrazumijeva i naroito teak
redaktorski posao. No, danas mislim da mi je upravo takvo
izdanje nudilo i znaajne prednosti: nudilo mi je, zapravo,
neizmjerne mogunosti kreiranja u sintaksi a time i u domenu lingvostilistike. To je golema prednost, i nadam se da sam
je valjano iskoristio.
Sa gotovim rukopisom, nekoliko godina sam traio izdavaa, budui da je projekt zahtjevan u izdavakom i u knjiarskom smislu. Iznenadilo me da na moju ponudu rukopisa nije pozitivno reagirao nije uope reagirao hrvatski
izdava Nenad Popovi. (Fondacija SOROS odmah je dodijelila 50.000 KM, danas 25.000 Eura, kao potporu.) Najzad
sam sklopio ugovor s Ljiljanom, emu su prethodili veoma
tvrdi pregovori sa urednikom Hademom Hajdareviem i
direktorom Mensurom Brdarom negativcem dostojnim
kakvog lika iz eherzadinoga svijeta, iz nekog njenog tamnoga vilajeta. Valja rei neto i o promociji izdanja. Obrti su
bili udesni i time su, reklo bi se, na neki nain saraivali sa
zakonitostima svijeta u Noima. Organizirana je velianstvena, kultna promocija u velikoj, sveanoj sali Doma Vojske Federacije Bosne i Hercegovine 21. juna 1999. godine.
Dvorana je bila prepuna, stajalo se na nogama, u doslovnom
smislu. Atmosfera veoma sveana. Ne bijae mi moga Alije
Isakovia, da ga podsjetim na onu ugrijanu pe u Medresi i
na njegovu odlunu ideju. On nas je prije toga sve napustio,
zauvijek. Bio je to trenutak izuzetne egzaltiranosti, osvijeenosti. Meutim, i u takvome asu, koji je, koliko znam,
cijelo Sarajevo smatralo izuzetnim, a izdanje je kasnije proglaeno kulturnim dogaajem godine, po mnogima i kulturnim dogaajem decenije i u takvome asu, velim, zbilo se
neto neoekivano. Naime, od dogovorenih promotora, ak
trojica se nisu pojavili na promociji: Haris Silajdi, Devad
Karahasan i Ivan Lovrenovi. Prva dvojica su, dodue, poslali svoje tekstove da bi ih neko proitao na promociji, a Lovrenovi nije uinio ak ni to. Najudnije je to ni jedan od njih
trojice nije smatrao vrijednim da me nazove telefonom ni
prije ni poslije promocije, nikada, da objasni odsustvo, da
estita, da kae bilo ta. Osim toga, nije bio prisutan nijedan
moj recenzent: jedan je, kao to sam rekao, preminuo, a
drugi recenzent, Amir Ljubovi naprosto se nije pojavio.
No, promocija je ipak bila velianstvena (promotori: tadanji ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Fahrudin
Rizvanbegovi, Hilmo Neimarlija, Hadem Hajdarevi), jer
je sm djelo tako mono, tako vano u povijesti svjetske kul-
BEHAR119
55
ture da je ocijenjena velianstvenom ve injenica da se

objavljuje njegov prijevod na neki jezik. Osim toga, najira
javnost je godinama znala (znalo se za to i u svijetu) da
radim na prijevodu Noi i izdanje se oekivalo sa nestrpljenjem. Najzad, vrijedi zabiljeiti jo jedan kuriozitet u vezi s
mojim prijevodom Noi. Da je u pitanju djelo manjeg literarnog znaaja, te da nije tako velik izdavaki poduhvat, ne bi
bilo vrijedno panje ovo to upravo namjeravam kazati.
Naime, djelo je izdato u 10.000 prekrasnih kompleta, ali
izdava Ljiljan, na ijem elu je bio Mensur Brdar, nikada
mi nije isplatio ni marke autorskog honorara, uprkos vrstom ugovoru, a potom i pravosnanoj sudskoj presudi u
moju korist. Tako me je, dakle, Mensur Brdar bezono opljakao. No, satisfakcija je stigla iz svijeta. Budui da su Noi
najznaajnija referenca u mome dotadanjem prevodilakom
opusu, UNESCO mi je 2003. godine dodijelio Sharjah Prize
for Arab Culture(uz koju ide i ek od 25 000 $), a to je, zapravo, priznanje za najboljeg arabistu tokom dvije godine u svijetu. Sveanost uruenja nagrade odrana je, velianstveno,
u sjeditu UNESCO-a, pod bljetavim svjetlima Pariza
(potom i u Rektoratu u Sarajevu, takoer vrlo sveano).
Doivio sam to kao obrt u eherzadinoj naraciji. Naime,
pokazalo se kao istinski dug, podviniki i sudbinski neizvjestan put od rada na prijevodu u bistrikoj sobici u kojoj je
vlaga naprosto curila niz zidove, u sobici ukopanoj u obalu,
pod mutnom svjetlou pertle natopljene jestivim uljem, do
velianstvene i jedinstvene parike svjetlosti, te line estitke generalnog direktora UNESCO-a, Kochira Matsuure.
To je prenio cijeli svijet. Eros je jo jednom i za neko vrijeme
nadvladao Tanatosa.
Prijenos Kurana u bosanski jezik

Moj prvi prijevod s arapskog jezika objavljen je 1973.
godine. Od toga datuma objavljivao sam prijevode tokom trideset godina, stalno proirujui svoja saznanja, obogaujui
iskustvo, usavravajui tehniku i prevoditeljsku poetiku.
Ipak, o prijevodu Kurana uvijek sam mislio samo kao o
tuem prijevodu nikada, ni u najveoj skrovitosti svoje intime, nisam pomiljao da sainim prijevod Kurana: svjestan
sam njegove dubine, mnogoznanosti, otvorenosti, a naroito
osjeam skruenost pred njegovom briljantnom formom
kojoj se nisu usuivali prii mnogi sjajni prevodioci. Podstaknut upravo takvim vrijednostima teksta Kurana, poeo sam
1996. pisati tekstove na temu stilistike interpretacije
Kurana. Od tada sam tokom petnaest godina objavljivao u
svakom goditu Takvima po jedan rad posveen stilistikoj
analizi kuran skoga teksta. Godine 2011. (nakon mojih
javnih polemika s nekim lanovima Islamske zajednice),
izgleda da su najzad odluili u Redakciji Takvima da im je
dosta, da treba prekinuti saradnju sa mnom, jer su mi te
godine odbili oba teksta koja sam im ponudio. Shvatio sam
to kao njihovu odluku za kraj saradnje, utoliko prije to se to
dogodilo valja to ponoviti u kontekstu naglaene netrpeljivosti prema meni iz jednog ali vanog dijela institucija
56
BEHAR119
Islamske zajednice. Dakle, nadnosei se nad stilske virove

Kurana, produbljavala se moja svijest o posebnosti kuranskoga teksta; pokazalo se da sam u ranijim razmiljanjima,
zapravo, samo nasluivao tu posebnost.
Meutim, dogodilo se neto suprotno onome to se
moglo oekivati s obzirom na moje prvotne strepnje u vezi
sa prevodilakim mogunostima kada je u pitanju Kuran.
Naime, za oekivati je bilo da me vlastita saznanja o impresivnoj, udesnoj stilogenosti kuranskoga teksta udalje od
pomisli da ponem prevoditi Kuran, ali se desilo upravo
obrnuto: odluio sam da sainim vlastiti prijevod Kurana.
Zapravo, shvatio sam da je odustajanje od prijenosa izvornikove forme za ta su se a priori odluivali svi nai prevodioci i najvei broj njih u svijetu neopravdano, ak
nepravino prema izvorniku budui da on na tome insistira. Poznajui domaaje naih prijevoda na tome planu
znajui, zapravo, da oni i ne pokuavaju zahvatiti formu
izvornika, njegovu stilogenost odluio sam da sainim
vlastiti prijevod. Pri tome sam, na jednoj strani, bio siguran da mogu ponuditi itaocima prijevoda neto vrijedno i
novo, a na drugoj strani bio sam svjestan da su prevodilaki gubici neminovni, budui da uistinu izvornik ostaje
visoko iznad svakog prevodilakog podviga.
U stvari, nadam se da moj prijevod Kurana predstavlja
prekretnicu u prevoenju Kurana na junoslavenske jezike, jer je on prvi ozbiljan pokuaj da se prenese znaajan
dio njegovih knjievnoestetskih vrijednosti: valjda sam
time prevalio onu kritinu taku na kojoj je afirmiranje tih
vrijednosti smatrano svetogrem. Razumije se, govorim o
naelnim stvarima, a kvalitet moga prijevoda je sasvim
drugo pitanje, i nema sumnje da se moe otii dalje u tome
pravcu. Na ovome mjestu, valja se prisjetiti kazivanja o
tome kako sam od djetinjstva imao knjievnike afinitete i
snove koje nikada nisam realizirao, ali e mi to biti od velike pomoi mnogo decenija kasnije u izradi krune moga
prevodilakog rada.
Vrlo rano kao djeak, ak kao dijete pisao sam pjesmice, prozne lirske zapise, ak nekoliko pria koje sam
kasnije zagubio. No, koji mladi nije imao takvih afiniteta,
ukoliko je bio, kao to ja jesam, potpuno predan itanju?!
ak i danas, u ovoj ivotnoj dobi, tutnem poneki svoj kratki lirski zapis u skrovitost fascikli. Neke sam ipak naveo u
ovome kazivanju, a jednu pregrt objavio sam u asopisu
Behar, na insistiranje tadanjeg urednika i moga prijatelja, dr. Muhameda dralovia. Ali ve na pragu studentskoga doba shvatio sam da nikada neu biti dobar knjievnik. Taj svoj ogranieni dar i nezatomljenu elju potpuno
sam afirmirao u knjievno-prevodilakom radu kome sam
uvijek prilazio sa arom i inventivno, sa onom vrstom poriva i iskustva o knjievnosti koji mi, sreom, nisu doputali
da budem samo prevodilac. Tako sam jednu vrstu mladikoga gubitka pretvorio u veliku prednost u knjievnoprevodilakom radu, osjeajui pri tome potpun smiraj,
ispunjenje u radosti kakvu sam osjeao kada su nastajali
moji knjievni radovi koji su snatrili o izlasku pred javnost.
Za prevoenje djela koja imaju visoku knjievnoumjet-
niku vrijednost nipoto nije dovoljno poznavanje jezika,

miljea ili tradicije u kojoj je djelo nastalo, jer takvo djelo
nije sadrano samo u svojoj lingvistikoj dimenziji i ono ne
opstaje samo u jednoj tradiciji; djelo visoke knjievnoestetske vrijednosti uvijek tei da se uzvisi, to vie i to dalje,
ak da dosegne predjele izvan onih u kojima je nastalo.
Takvo djelo posmatrano u svijetu vrijednosti, jer samo
tako i postoji na pravi nain predstavlja naroitu vrstu
udesnog ivog organizma, sposobnog da sebe i nas velianstveno uzvisuje, oaravajui nas umnim zamasima
krila u letu o kakvome oduvijek snatri naa dua kao o
neemu sebi najslinijem. Uistinu, cijelo vrijeme dok sam
prevodio Kuran, a to je trajalo vie godina potpuno predanog rada, ivio sam u zanosu, ak u ekstazi. Vjerujem da je
dobro to je tako bilo, jer mi se ini da samo u tako intenzivnom i dugotrajnom zanosu mogao sam stei iskustva i
stanja due u kojima se projiciraju oni krilni zamasi o kojima sam maloas govorio. Javnost je iekivala moj prijevod
Kurana jer je viekratno najavljivan u medijima. Kakvu
sudbinu e doivjeti pokazat e vrijeme, ali e svakako
biti i pozitivnih i negativnih odziva.
Objavljivanje prijevoda nije ilo jednostavno iako sam se
prije toga afirmirao kao prevodilac. Islamska zajednica
pokazala se ravnodunom. Tanije, otuda su stizali, iako
posredno, samo znaci zlovolje i zavisti. Prisjeam se tim
povodom kako Islamska za jednica nikada nije stala niti iza
jednoga naeg prijevoda Kurana, od Karabegova do moga.
Reis Ceri nije naao za shodno da na bilo koji nain, ni rijeju, spomene moj prijevod prilikom nekoliko naih susreta,
a kamoli da me slubeno primi, da me pozove na kahvu, jer
ulazak novog prijevoda Kurana u jednu kulturu uvijek je
veliki dogaaj, bez obzira na to koje ime nosi prevodilac. Ne
samo reis Ceri, nego ni jedan dunosnik Islamske zajednice nije naao za shodno da makar telefonom estita na
objavljivanju prijevoda. Zaista je to nevjerovatan svijet! Prijevod sam ponudio za objavljivanje najprije Bonjakom
institutu Adila Zulfikarpaia, ali osioni beg nije smatrao
vrijednim da me primi kako bih mu predstavio rukopis.
Poruio mi je da rukopis ostavim na portirnici njegova Instituta pa e on ve vidjeti. Nikada ne bih pristao na takvu
relaciju: naravno, rukopis nisam odnio na portirnicu niti
sam ga na bilo koji nain dostavio tome Institutu. Mnogo
godina kasnije, Bonjaki institut stavio me je na spisak
lanova svoga Senata, ali sam zatraio da briu moje ime,
djelomino zbog ranijeg Adilova postupka prema meni a jo
vie zbog injenice da je predsjednik Senata bio Zlatko
Lagumdija: bilo mi je neprihvatljivo da eminentno politika osoba (lagumdija znai dinamita sjajno ime za opis
uinkovitosti u politici) bude predsjednik Senata jedne naune ustanove. Tih godina, Adil je u nekoliko navrata emitirao poruku da se eli vidjeti sa mnom, ali nisam prihvatio
jer onda kad je odbio da me primi s ponuenim prijevodom
Kurana zarekao sam se da mu nikada neu otii.
Adilova nedovrena gospodstvenost znatnim dijelom je
posljedica i podanikog odnosa bonjakih intelektualaca
prema njemu. Predsjednik BZK Preporod, air Filan-
dra, kome sam uputio poruku, primio me je, ali mi je uvjetniki sugerirao to me je povrijedilo da iskoristim svoj
navodni utjecaj, odnosno injenicu da imam, kako ree, ime
za koje se zna pa da ponem pisati pisma i moljakati donatore. Poslije toga, nikada se Filandra nije javio meni, a
bogme nisam ni ja njemu. Moji rukopisi su uvijek teko
nalazili put do objavljivanja, i u vezi s tim mogu ovdje spomenuti neke epizode.
Knjigu, odnosno rukopis pod naslovom Orijentologija.
Univerzum sakralnoga Teksta odbio je izdati vlasnik izdavake kue Connectum, Ajet Arifi, a ta knjiga je, nakon objavljivanja u Tugri, proglaena najboljom naunom knjigom u
Bosni i Hercegovini 2007. godine, potom je objavljena na engleskom i na arapskom jeziku te u elektronskom izdanju na
engleskom jeziku. Vlasnik izdavake kue Vrijeme, Muamer
Spahi, prireivao mi je takve pakosti da to uope nije za priu; krajnje uvredljivo, mizerno, ponaao se Salko Zahiragi,
svojevremeno direktor Veselina Maslee, odnosno Sarajevo Publishinga. Imao sam i sjajna iskustva, recimo, sa
Svjetlou (efik Zupevi) i Tugrom (Ismet Veladi). No,
da se vratim izdavanju prijevoda Kurana. Nakon UNESCOve nagrade Sharjah Prize for Arab Culture (2003.), spominjao sam u brojnim intervjuima da traim izdavaa za prijevod Kurana. Tim povodom zvao me ambasador UA Emirata pri UNESCO-u u Parizu i pitao me koliko bi kotalo izdanje. Rekao sam da je predraun negdje izmeu 60 i 70 hiljada eura, a on je kazao kako je to sitnica i da e lino osigurati novac.
Na nekoliko mojih dopisa koji su zatim uslijedili nikada
nije odgovorio. Kontakt je sa mnom uspostavila i iranska
strana. Tanije, gospodin Jasmin Halebi, koji radi u Iransko-bosanskom koledu u Ilijau (nadam se da sam tano
ispisao naziv) i s kojim je komunikacija stalno bila vrlo
korektna, rekao je da u ime iranske strane eli razgovarati o objavljivanju moga prijevoda. Nikada nisam saznao koja
je to strana, odnosno ko je predstavlja. No, Halebi je prenio
njihov zahtjev (iako nisu vidjeli rukopis) da se sastanem s
neimenovanom njihovom ulemom da bismo zajedno razmotrili kako sam preveo neka mjesta podlona diskusiji. Kazao sam da je to u naelu neprihvatljivo. Svaki izdava ima
pravo i obavezu, velim, da imenuje recenzente da bi oni u
statusu eksperata iznijeli svoj sud i sugestije, ali da mi ne
pada na pamet da sjednem pred anonimnu ulemu i da za
oekivati je sluam njihove lekcije. Konano, znam da se u
takvim prilikama radi, zapravo, o tefsirskim interpretacijama a ne o prijevodu. Dok su trajali pregovori sa iranskom
stranom, vie puta je zvao Abduselam Rustempai iz
Svjetlosti, nudei se kao izdava. ekao sam da najprije
izvedem na istinu pregovore sa gospodinom Halebiem, koji
su najzad zavrili neuspjeno. Onda sam prihvatio prijedlog
Svjetlosti, i uvjeren sam da je srea to se sve tako zbilo.
Direktor Svjetlosti, efik Zupevi, i cijela ekipa koja je
godinu dana marljivo radila na pripremi rukopisa za objavljivanje impresionirali su me ozbiljnou i odgovornou na
kakvu nisam naiao ni kod jednoga izdavaa. Svi ljudi u
timu, do direktora Zupevia, pripadaju onoj gardi iz vreme-
BEHAR119
57
na kada je Svjetlost bila najvei jugoslovenski izdava, tako

da je kod njih ostalo mnogo dobroga iz toga vremena.
Pamtim nekoliko zanimljivosti u vezi s prijevodom otkako je rukopis uao u Svjetlost, i te zanimljivosti ine mi se
kao neko znamenje. Konferencija za tampu pri potpisivanju ugovora odrana je uoi petka; cijeli tira uao je u
Sarajevo u petak; velianstvena promocija odrana je u
petak. Petak je izuzetan dan za muslimane. Niko nije svjesno birao sve te petke, ali sam ih uoio i prepoznao kada
sam se osvrnuo: njihovo svearsko nizanje u Svjetlosti
meni na naroit nain obasjava put koji je rukopis proao.
Golem plimni val koji me godinama nosio, nakon promocije me je na osunanoj obali ostavio. Silno bih volio da mi je
jo jedan period ivota proivjeti tako intenzivno i u takvoj
vrsti radosti. No, znam da se tako neto ne moe ponoviti.
Ali imam jo jednu elju: da plimni val zapljuskuje itaoce moga prijevoda i da njih u radost uznese. Budu li itaoci moga prijevoda poeljeli da ga glasno itaju, bit e to
siguran znak da sam uspio: nagon za glasnim itanjem
tako poetinog sakralnoga teksta treba prepoznati kao ono
prevodilako uzmahivanje krilima o kakvom sam ovdje
kazivao. Kada je rije o prevodilatvu, valja naglasiti jo
neto. Prevodilaka aktivnost s arapskog jezika na bosanski relativno je velika u ratnim i poslijeratnim godinama,
naroito u poslijeratnim, ukoliko se ima u vidu da je u
Bosni i Hercegovini u vrijeme Socijalistike Jugoslavije to
prevodilatvo bilo relativno oskudno. Meutim, pada u oi
odmah mada bi bilo zanimljivo napraviti o tome egzaktnu analizu da se s arapskog jezika prevodi uglavnom
vjerska, teoloka literatura, ali vrlo esto jednoga sumnjivoga ranga u pogledu vrijednosti i kompetencija, bez valjanih recenzija i sl. Toga ima veoma mnogo.
Dovoljno je otii na neki sajam knjiga u Sarajevu da bi
se vidjelo kako ima obilje takvih izdanja, ak ima izdavaa
koji su specijalizirani za tu vrstu literature. Dakle, o izdavakom programu u toj oblasti moglo bi se kritiki govoriti, jer se izdaje svata, bez kompetentnih recenzentskih
preporuka, i izdavai se uglavnom rukovode komercijalnim
razlozima koji nipoto nisu uvijek usklaeni s pravim vrijednostima. I sam se iznenadim kada vidim koliko toga se
objavljuje. Mogue je to razumjeti kao jednu vrstu nezasitosti kakva se javlja poslije duih povijesnih perioda apstinencije, prikraenosti i sl. to se tie knjievnog prevodilatva, ono je manje zastupljeno od ovoga o kojem sam upravo govorio, a treba podvui da ima vrlo malo kompetentnih
knjievnih prevodilaca. Jo manje ih je u arapskom svijetu.
Koliko mi je poznato, danas se prevoenjem umjetnike
knjievnosti sa bosanskog na arapski jezik u tome arapskom moru bave samo dvojica prevodilaca Ismail Abu
Bandora iz Jordana i Gamal Sayyid iz Egipta. Obojica su
ve vremeni ljudi, penzioneri, ali imaju izvanredan entuzijazam, odgovornost, ozbiljnost u poslu. Imam zadovoljstvo da kontaktiram sa obojicom. Sve je tu preputeno linoj inicijativi. Sistem uope ne funkcionira, zapravo ga i
nema. Pokuavao sam neto uraditi na tome s nekim
naim resornim ministarstvima, ali bez ikakva rezultata.
58
BEHAR119
Koliko su nai ljudi i institucije nezainteresirani za razvijanje vane strategije u tome pravcu pokazat u na primjeru moga viegodinjeg zalaganja da se u naoj zemlji registrira ISESCO, a to je finansijski mona organizacija
islamskih zemalja; to je islamski UNESCO.
U vrijeme agresije, ISESCO je registrirao svoju Kancelariju u Sarajevu. No, kada se rat zavrio, oni su traili,
naravno, da ih naa Vlada, odnosno Vijee ministara, registrira na nivou drave, jer tako vana meunarodna organizacija funkcionira u kontaktima sa dravama a ne njihovim dijelovima, ili s gradovima. Koliko znam, izuzetak je
Jerusalim. Predstavnici Republike Srpske nisu htjeli da
uju za registriranje ISESCO-a, jer su uvijek protiv svega
to afirmira dravnost Bosne i Hercegovine. Zajedno sa
Muhamedom erbijem, koji je bio na elu kancelarije ISESCO-a u vrijeme agresije, vie puta sam lino traio od
tadanjeg resornog ministra Safeta Halilovia da registriranje ISESCO-a proslijedi na sjednicu Vijea ministara, ali
nikada to, koliko znam, nije stavljeno na dnevni red. Onda
smo erbi i ja ponudili cijeli projekt Gradu Sarajevu. Pisao
sam elaboraciju za sjednicu Skuptine Grada, objanjavao
pismeno i usmeno ta je to ISESCO, i td. Ima ljudi, naime,
koji u tome vide islamsku prijetnju, ali je injenica, i to sam
obrazlagao, da tu zaista nema nikakve prijetnje, jer bi, kao
i u drugim zemljama, sve projekte predlagala naa Komisija za saradnju sa ISESCO-m a ne oni, to znai da moemo predlagati kao projekte restauraciju crkava, damija,
sinagoga, Vijenice, izdavanje knjiga iz svih oblasti, i td.
Nema tu nikakvog islamizma. Uostalom, pisao sam, ISESCO permanentno i detaljno u svim svojim projektima
sarauje sa UNESCO-m, organizacijom Ujedinjenih Nacija. ISESCO nudi velike novce a zauzvrat ne trai nita.
Orijentirali smo se na Grad Sarajevo, obrazlaui kako je
Sarajevo evropski Jerusalim, jer ova organizacija, kao to
rekoh, ne sarauje s federalnim jedinicama ili s gradovima,
osim sa Jerusalimom. Mnotvo mojih kontakata s predstavnicima Grada nije dalo rezultate prijedlog nije izaao na
Skuptinu Grada, uprkos dobroj volji gradonaelnice Semihe Borovac, jer su procjene bile da se ne moe dobiti podrka veine vijenika. Onda smo otili kod kantonalnog
ministra Safeta Kee, razgovarali s njim i cijelu ideju ostavili na njegovom stolu, dok je ISESCO strpljivo ekao. Ni iz
Ministarstva nije bilo nikakve reakcije. Tako sam definitivno odustao, poslije viegodinjeg maltretiranja i moga uvjeravanja odgovornih kako samo treba da uzmemo novac
kojim nam se godinama mae ispred nosa, a iji dio je
mogao biti ukljuen i u podrku knjievnom prevodilatvu
u oba smjera, kao i sa drugih jezika, naravno. No, da se
vratim hronologiji u svojoj autobiografiji.
Orijentalni institut, u kome sam naao pravi smiraj,
Srbi su pretvorili u zgarite na kome smo nastojali podii
novo zdanje. Ali mene je ekao jo jedan vaan zadatak:
doao je u pitanje opstanak Odsjeka za orijentalistiku
istog onog odsjeka na kome nisam mogao ni studirati niti
raditi a napustili su ga vodei arabisti da bi se neasno
obreli u beogradskoj orijentalistici.
POZICIJA ISLAMA
U BOSNI I HERCEGOVINI
Bonjaka odbrana tradicionalizma:
Fetva-i emin u akciji
Nema sumnje islamski svijet stagnira; to je jasno svakome osim onima koji ga dre zatoenim u vremenu. Povijesno gledano, taj svijet je poeo stagnirati vrlo rano, onoga
asa kada je vlastitu povijest uinio svetom, nedodirljivom,
nepromjenljivom u tom smislu to su u dubinama te povijesti situirani (ljudski) autoriteti iji sudovi, ili miljenja, o
islamskoj praksi (ne o akaidskim pitanjima to je neto
drugo) utvruju se kao neprikosnoveni. Tada je u mnogim
znanostima (od stilistike do erijata) zagospodario duh epigonstva, jalove erudicije, viestoljetnog prelijevanja iz
upljeg u prazno. uti itab je posveen. Nevjerovatno je
koliko su muslimani u povijesti izgubili snage u tome epigonskom reproduciranju koje je bilo dvostruko tetno: s
jedne strane, gubila se silna intelektualna energija i vrijeme, a s druge strane i to je jo gore prolost je utvrivana kao najvii autoritet: ona nije, generalno, odreivana
kao batina (turth) ve kao sterilno podraavanje (taqld).
Razumije se, nuno je potovati tradiciju bez koje nema
kontinuiteta, ali je pogreno postavljati je kao apsolutni
uzor u znaenju limitirajueg faktora: time se sutinski
osujeuje napredak. Muslimanski svijet je openito talac
vlastite drevne prolosti koja se, kao autoritet, uvijek vezuje za islam pa se na taj nain odstupanje od nje utvruje
kao blasfemija, ili kao neka vrsta otpadnitva. Naravno, u
islamskom svijetu u vrijeme njegove dekadencije bilo je a
ima i danas znamenitih naprednih ljudi koji nastoje djelovati reformatorski u pitanjima u kojima je to potrebno i
mogue, ali je njihova snaga jo uvijek nedovoljna da zatalasa taj golemi usnuli svijet. Mislim da nigdje kao u islamskome svijetu prolost, tanije: odnos prema prolosti, ne
odreuje sadanjost i budunost toga svijeta. Onoga povijesnog asa kada se na najiroj razini u tome svijetu sve do
mone infrastruk ture hatiba promijeni odnos citatnosti
prema drevnim autoritetima (ne u smislu da se oni prestanu potovati ve da ostanu uzori u poimanju avangardnosti) taj svijet moe oekivati blagotvorne i nune promjene.
Tako promijenjeni odnos prema vlastitoj prolosti teko e
se ostvariti jer su generacije ljudi, stotinama godina, odgajane tako da su posveeni ouvanju prolosti na jedan potpuno pogrean i neproduktivan nain. To traje posvuda, na
najviim razinama, pa i u Bosni i Hercegovini.
Razmiljajui o tim sudbinskim pitanjima sklerotizacije
islamskoga svijeta, obavio sam u aprilu 2010. godine jedan
zanimljiv javni eksperiment, koji je potvrdio moja uvjerenja
o kojima upravo govorim. Vremenom, ovjek naui da se
slui i nekom vrstom trikova kako bi ispitao miljenje nekih
drutveno relevantnih ljudi, i to tako da ga javno iznesu. S
tim ciljem, dakle, obavio sam eksperiment koji je dao sjajne
rezultate to odslikavaju i stanje u Bosni i Hercegovini u

pogledu odnosa izvjesnih vjerskih struktura u njoj prema
tradiciji i tradicionalizmu. Meni se ini da je to mala intelektualna avantura koja bi mogla biti zanimljiva, jer je nadasve
indikativna. U asopisu Preporod, koji izdaje Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, poetkom aprila 2010.
godine, objavio sam tekst pod naslovom Tradicionalizam u
mestvama. U njemu sam pisao upravo o tome o emu sada
govorim: o nunosti avangardnosti, o vrlinama idtihada, o
reinterpretaciji nekih fikhskih pitanja u skladu s promijenjenim okolnostima openito o tetnosti sklerotiziranja
tradicije, njenom preobraanju u tradicionalizam kao tragino ograniavajui faktor. elio sam testirati ulemu jer sam
naveo primjere kako u nekim dijelovima islamskoga svijeta
i danas ljudi zure u Mlaak da bi utvrdili poetak mjeseca
ramazana, umjesto da se pouzdaju u astronomiju (oni u tom
pogledu imaju vie povjerenja u primitivnu praksu staru stotinama godina nego u modernu egzaktnu nauku), a kao
drugi primjer naveo sam upotrebu mestvi pri uzimanju
abdesta, iako Kuran zapovijeda pranje nogu do lanaka.
Takvo strukturiranje moga teksta imalo je sljedei zadatak:
da provjeri kako e se u Bosni i Hercegovini itaoci i ulema
izjasniti o osnovnoj temi moga teksta (jer moja elja je da se
javno i iroko raspravlja o nunosti i mogunostima progresa i antitradicionalizma) a koliko njih e se upecati na ove
dvije prastare, tradicionalistike teme. Naravno, postojala je
vrlo izgledna mogunost da moj tekst ostane nezapaen.
Prije nego to je tekst objavljen, dobio sam upozorenje
da bi moglo biti reakcija, na to sam odgovorio da to i jest
svrha toga teksta. Tekst sam poslao Redakciji, odnosno
postavio sam zamku i ekao sam. Isplatilo se, jer je rezultat nadmaio moja oekivanja. Sve ovo izgleda kao mala
pikanterija, uvjeravam itaoca da sam svojim tekstom i
primjerima koje sam naveo namjeravao indicirati pojavu,
odnosno pojave, a ne baviti se mestvama zbog njih kao
takvih, ili zurenjem u nebo u potrazi za Mlaakom. Mene
ne zanimaju posebnosti, osim ukoliko uvjerljivo svjedoe o
opim pojavama. Upravo to se zbilo u ovome sluaju i zato
treba obratiti panju na pojavu koju e indicirati ove posebnosti. Takoer e se vidjeti kako je mogue na temelju i
nekih naoko bezazlenih simptoma izvui pouzdane zakljuke o ozbiljnoj bolesti organizma. Ve u narednom broju
Preporoda oglasio se izvjesni Nazif Garib: okomio se, ostraeno, ne samo na moju ideju ve jo vie na moju personalnost, tvrdei kako ne poznajem elementarne stvari, kako
sam laov i td. Prvotno, nisam imao namjeru da polemiziram sa oekivanim oponentima, ve samo da ih izmamim
na teren, pod reflektore. Dodatni razlog to nisam reagirao
na Garibov intelektualno neartikuliran govor je to to je
on izrazito arogantan anonimus, koji je, uz sve ostalo, i vrlo
nekulturan. Takvi nisu moji sagovornici. Potom se, u
narednom broju asopisa, oglasio takoer iz nekog intelektualnog i stvarnosnoga sokaka izvjesni Kenan
Osmanbegovi koji sjajno, za kolski primjer, demonstrira
upravo onu metodu o kojoj ovdje govorim: do morbidnosti
jalovo pretresanje tradicije. Dok moj tekst govori o nuno-
BEHAR119
59
sti reinterpretiranja nekih stvari u islamu, o nunosti prevladavanja tradicionalizma, ovaj nepoznati ovjek stavlja
ak u naslov svoga uratka erijatsko-pravno pitanje farbanja kose, idui tim putem sve do Poslanika asnoga,
Muhammeda a. s. Nije li okantno sa stanovita cilja moga
teksta da ovjek, koji je oito izgubljen u vremenu, na cijeloj stranici novine pie tekst o kome najbolje kazuje naslovno problematiziranje kao sudbinski vanog pitanja,
navodno i farbanje kose, te da takav tekst dragi Boe!
hoe da stupi u polemiki odnos s mojim tekstom?! Zbogom
budunosti! Autor zakljuuje tekst imputirajui meni da
pripadam orijentalistima u negativnom znaenju - koji su
mnogo nanijeli zla islamu i muslimanima, ne znajui
kakvu sam javnu bitku bio protiv orijentalizma 80-tih godina 20. vijeka rizikujui univerzitetsku karijeru, kada su
me na jugoslovenskoj sceni javno optuivali za islamski
fundamentalizam, te da i danas piem knjige o opasnosti
od orijentalizma, ali ne stie to do Osmanbegovieva
sokaka. Njegov tekst je, doslovno, antologijski primjer
neproduktivnog tradicionalizma. Nedostojan je odgovora.
No, kada sam ve pomislio da bi se sve moglo zavriti na
tome, u moju zamku je uletio kapitalac! Oito je, oni su
digli hajku na mene hvatajui se za mestve, Mlaak, farbanje kose i sl.; oni pri tome ba nita ne zamjeraju jedan drugome (iako bi imali mnogo ta zamjeriti, ali to ne ine jer su
isti) ve se udruenim snagama obruavaju na me i uope ne
uspijevaju uoiti moje sutinske namjere: da testiram njihovu odanost tradicionalizmu i otpornost na suvremenost, ne
shvaaju ak ni to da je njihova bezuslovna solidarnost u
kidisanju na me snaan indikator stanja u razumijevanju
tradicije i suvremenosti. Da se razumijemo: u Bosni i Hercegovini ima i onih drugih vrlo umnih intelektualaca i naunika s kojima je ast komunicirati i koji su, uz to, koliko
znam, i estiti ljudi, ali je zanimljivo da su oni pozicijski marginalizirani. Dakle, u treem broju asopisa oglaava se
osoba sa najvieg nivoa u Bosni i Hercegovini, fetva-i emin
Enes Ljevakovi. Njegov vrlo obiman tekst gotovo u cijelosti
je posveen kritici mojih primjera o Mlaaku i mestvama.
Sutinu moga teksta (u njemu sam naglasio da su to samo
ilustracije) Fetva-i emin je dobro uoio, ali je to oportunistiki potpuno zaobiao i posvetio se samo pohabanim primjerima. Pri tome je izdaan u kontradikcijama, katkad do
apsurda, a ponekad mu se otme i zluradost sasvim neprimjerena instituciji u ije ime nastupa, poput runog prigovora
da ja, iako sam univerzitetski profesor arapskog jezika, ne
umijem valjano koristiti Muftiev Rjenik, te da se samoproglaavam mudtehidom, to je krajnje runa insinuacija,
nedostojna i muslimana i Fetva-i emina. Dakle, to su akti
omalovaavanja i insinuiranja koji su neprimjereni dostojanstvenoj strogosti pozicije s koje Fetva-i emin javno djeluje.
Kontradikcija u njegovom tekstu ima podosta sve do one
kako u ajetu koji odreuje abdest rije noge moe se itati u
genitivu, to znai da se mesh moe odnositi i na noge. Straan je problem koji ima Fetva-i emin: on veli kako suniti,
kojima i sam pripada, tu rije ipak itaju u akuzativu (to
znai da priznaje kako je pranje nogu farz), a zastupa stav
60
BEHAR119
onih koji je itaju u genitivu. Kada bi ovaj Fetva-i emin itao

rije noge u tome ajetu u genitivu, onda bi njegovo tumaenje bilo uredu, ali je kod njega u pitanju potpuna neusklaenost jasnog kuranskog teksta (jer ga on prihvaa kao
takvog) i njegova tumaenja. Za pravnika na tako visokoj
poziciji, to je tragian nesporazum, nedosljednost.
No, da se ne bavim tim pojedinostima o njima bih
mogao napisati cijeli rad, ve da sve izvedem na razinu
pojave, to i jest bio cilj ove moje intelektualne akcije. Da,
to jest moj cilj, iako je potrebno najprije znati mnogo ta o
drveu da biste predstavili umu. Ovdje u ponuditi
vane zakljuke koji sjajno potvruju ono o emu govorim
kao o odanosti tradicionalizmu u islamskom svijetu, pa
tako i u njegovom dijelu u Bosni i Hercegovini. Prvo, nakon
dvije neprimjerene i nekompetentne reakcije na moj izazov
na razmatranje avangardnosti u muslimanskome svijetu
javlja se tekstom dvostruko obimnijim od moga (a jo veli
da je njegov tekst kratak) Fefva-i emin. Dakle, on stupa na
scenu u svojstvu najviega erijatsko-pravnog autoriteta u
Bosni i Hercegovini. Stvar je ozbiljnija da ozbiljnija ne
moe biti! Poto je njegov tekst vrlo negativan u odnosu
prema mome tekstu, njime se javno izrie sluebno i
institucionalno osuda moga linog stava, to bi, prema
inheriranim intencijama te institucije trebalo da ima za
posljedicu osujeivanje moga javnog djelovanja u oblasti
arabistike, islamistike, orijentologije. Dakle, Fetva-i emin
je sve digao na najvii mogui nivo, s namjerom da izazove
nesagledive posljedice za mene, ali nije uspio razluiti i to
jest tragino za njega personalno i institucionalno, pa mi
personalno imputira mnogo ta, sluei se ak insinuacijama kojima je jedini cilj da me dezavuiraju. U njega su u
potpunoj koliziji dva registra, kako ih naziva stilistika:
personalno-polemiarski i institucionalno-presuditeljski. Iz toga bih mogao izvui niz drugih zakljuaka, ali da se vratim matici izlaganja.
Drugo, Fetva-i emin je potpuno upao u moju zamku a
da nije ni svjestan toga (uvijek treba imati u vidu da on
predstavlja najviu vjersko-pravnu instituciju na nivou
drave!). Naime, bilo bi sjajno da je prihvatio raspravu o
sutini moga teksta o nunosti prevladavanja tradicionalizma u islamskome svijetu. No, on je tu vapijuu sutinu
odgurnuo ustranu reenicom-dvije i prihvatio se mestvi,
tumarajui u njima po dubinama povijesti. Odlina je to
ilustracija neosjetljivosti na sutinska pitanja moderniteta
u islamskome svijetu, ak na pitanje moderniteta kao
takvog; to je takoer sjajna ilustracija kako on nema afiniteta da se bavi opim, ve pojedinanostima do banalnosti,
u emu je zaglibljen islamski svijet ve stoljeima. Dakle,
institucija fetva-i emina ignorira raspravu o bitnim, ivuim pitanjima, odnosno preferira davno pohabane tradicionalistike metode i motive.
Tree, ovjera navedenoga jest i odnos Fetva-i emina
prema tekstovima dvojice prethodnih osvrtnika na moj
tekst. Naime, za oekivati je bilo, radi dostojanstva institucije, da Fetva-i emin ako e se ve obruavati na me personalno skrene panju svome Garibu koji mu je podree-
ni, kao i onome drugome, kako je neprimjereno da bilo

kome pa i univerzitetskom profesoru (!) javno napie da
lae i sl., jer Fetva-i emin eksplicite uvodi svoju intervenciju upravo u dati kontekst. Nijednom rijeju ne spominje
kako onaj drugi polemiar u raspravu o modernitetu
islamskoga svijeta karikaturalno uvodi pitanje farbanja
kose i sl. Fetva-i emin nita od toga ne vidi i ne spominje
ve s njima zajedno obruava se na moju javnu i dostojanstvenu ponudu za raspravu o prevladavanju tradicionalizma te mi podrugljivo, u istaknutom dijelu teksta, insinuira samoproglaenje mudtehidom. Na nivou vrhunskog
pravnika, nema ta! Ja se nikada ne bih bavio, ni jednom
reenicom, Enesom Ljevakoviem, jer je on izvan moga
horizonta, ali se ovdje bavim institucijom Fetva-i emina
koji u tome svojstvu pristaje uz primjerno tradicionalistike tekstove, kako i sam nastupa, na neprihvatljiv nain
kombinirajui personalno i institucionalno. Oni strastveno
raspravljaju o mestvama kao ni o jednome ivotnom pitanju islamske zajednice. To je krunski dokaz kako Fetva-i
emin voli raspravljati o pitanjima koja su ipak davno
raspravljena, ovako ili onako, a koja su njemu postavljena
kao stupica: govoriti o modernitetu ili o mestvama... On se
ne oglaava o neuporedivo vanijim stvarima iz naega
ivota, iz nae obremenjene stvarnosti, ve se on i njegovi
tradicionalistiki predgovornici predstavljaju kao brini
uvari islama, i to u sluajevima kao to su mestve i farbanje kose! Tuna su to vremena za islam.
Navest u tek jedan primjer. Dok Fetva-i emin nairoko
raspravlja o mestvama, pristajui uz onoga to na nekoliko
novinskih stupaca raspravlja o farbanju kose kao o pitanju
od sudbinske vanosti, javna je tajna da se na neuven, na
potpuno netradicijski nain, antierijatski, krmi vakufska
imovina po Bosni i Hercegovini. Fetva-i emin o tome uti.
Da zakljuim: Postavio sam im zamku, a bio bih sretan da
je ostala prazna to bi davalo nadu, bez koje emo jo dugo
ostati.
***
Nakon moga odgovora bilo je jo reakcija, ali nisam
odgovarao na njih, jer kao to rekoh, uesnici u polemici
nisu shvatili sutinu stvari i uope nisu bili principijelni.
Time su se diskvalificirali za ozbiljnu diskusiju. Bez obzira
na to to se ne slaem s Ljevakoviem, pohvalio bih njegovu principijelnost, da ju je ispoljio. Meutim, on ni jednom
rijeju nije spomenuo izvjesnog Gariba, polupismenog skribomana, koji u Preporodu pie kako sam ja jedan od predznaka Sudnjega dana, kako je moja vjera kolebljiva i td.;
tvrdi (pod usklinicima) kako laem jer, navodno, u nas
nikada osim u vrijeme agresije, nije se utvrivao poetak
posta ili Bajram gledanjem u Mlaak. Nije to samo drskost
i nekultura ve i bezoan falsifikat, jer da sam u pravu
govori, izmeu ostaloga, i to to su izmeu dva rata veliku
polemiku o tome vodili Mehmed Handi i Spaho (zapisano je u Sabranim djelima Mehmeda Handia), i td. Taj
ovjek je, rekoe mi, u slubi Islamske zajednice.
Fetva-i emin prelazi preko takvih stvari, iako kae u
svome tekstu da intervenira u polemici. To je strano srozavanje institucije u ije ime nastupa. Istovremeno se dogaa jo neto to je bio znak da se s njima ne moe razgovarati. Naime, pored toga to se oglasio jo jedan anonimus o
pitanju farbanja kose (!), optuujui mene kao jednog od
orijentalista koji su nanijeli mnogo zla islamu, u polemiku se strastveno a nedostojanstveno ukljuio glavni urednik Preporoda, Aziz Kadribegovi. On je zloupotrijebio vlastitu poziciju glavnog urednika i na najistaknutijem mjestu
svoje novine obruio se samo na mene, krajnje pristrasno.
On pri svemu tome nedvosmisleno, razmetljivo govori o
vlastitoj estitosti! Nevjerovatno! Sva tri uesnika u kampanji Kadribegovi posebno prdaju se s mojim titulama, zvanjima, sa svim to sam stjecao cijeloga vijeka i za
ta sam dobio visoka priznanja iz svijeta i u zemlji od
UNESCO-ve nagrade za arabistu godine u svijetu do izbora u Akademiju nauka u Damasku i u Sarajevu, najzad i u
Kairu. Nedavno mi akademik Muhamed Filipovi ree
kako e ta hajka na me u Preporodu ostati zabiljeena kao
nacionalni kulturni skandal. Kada se to paljivo osmotri,
onda ovjek shvati da nije rije o polemici ve o kampanji.
Prisjeam se i na ovome mjestu, jer sam ve kazivao o
tome, kako je u Glasniku IZ Jusuf Rami otprilike godinu
dana ispisivao neuke tekstove protiv mojih radova; sjetio
sam se kako mi nikada iz IZ nijedan zvaninik nije estitao
na prijevodu Kurana, makar kurtoazno. Doda li se tome
injenica da mojih radova nema u programima arapske knjievnosti na njihovim fakultetima, onda doem do zakljuka
kako me otuda nastoje protjerati, ili, u najmanju ruku, da
sam pred nekom vrstom njihove ekskomunikacije. Islamska
zajednica u Bosni i Hercegovini je ovih godina u tekoj situaciji zbog mnotva razloga. Na primjer, za fetvu-i emina a to
je izuzetno vana pozicija postavlja se ovjek problematinog karaktera i zatvorena uma, koji ne umije promiljati
sadanjost ve promilja iskljuivo prolost; Zajednicu predvodi reis (Ceri) koji je izrazito politiki usmjeren; upravo ta
usmjerenost je pogrena jer sutinski doprinosi partijskim i
drugim vrstama podjela meu Bonjacima u odsudnom asu
njihove povijesti, dok se dio reisove uleme institucionalno
uanio u tradicionalizam i dok se u Bosni i Hercegovini
instalira vehabizam, niim ometan, koji je, naravno, najekstremniji oblik tradicionalizma.
Jedan od glavnih uzroka stagnacije u muslimanskome
svijetu jest onaj posebni, brojan i moan sloj koji se u nekim
dijelovima muslimanskoga svijeta naziva mulama, u drugima naprosto ulemom, pri emu oduzimam peorativno
znaenje svakom od tih naziva. Imam pravo i obavezu govoriti o tome kritiki: imam pravo zato to sam i sam zavrio
Medresu, a obavezu zbog toga to mi savjest nalae da kritiki ukazujem na izvore krize koja je odavno postala
nepodnoljiva, iako je oigledno da, govorei o tome, izlaem se velikim rizicima. Prije nego to objasnim zato
mislim da je taj sloj jedan od vanih faktora stagnacije
muslimanskoga svijeta (u ovome kontekstu radije koristim
sintagmu muslimanski svijet nego islamski svijet, jer je
takav svijet, u osnovi, u nekoj vrsti nesporazumijevanja sa
BEHAR119
61
islamom), moram ukazati na to kako sloj o kome govorim

nije intelektualno ni praktiki monolitan, ve se i on sam
diferencira u pogledu intelektualnih domaaja i angairanosti u vlastitoj suvremenosti. Pod pojmom ulema ja podrazumijevam, najprije, istinske naunike o/u pitanjima vjere,
pitanjima koja se tiu islama u najopenitijem smislu, a to
je nepregledno iroko podruje, budui da u islamu, zapravo, i nema podjele na tzv. vjersko i svjetovno (profano):
islam obuhvaa sve.
Ima u nas i u svijetu autentine uleme, ali ih je relativno malo, i to je vanije uglavnom su potisnuti u sferu
akademskog, bez mogunosti snanijeg institucionalnog
utjecaja. Druga vrsta u tome sloju je znatno brojnija i ine
je ljudi koji su, veinom, izvan toga uenjaki svijetloga
kruga. Rijetki su oni koji predstavljaju uspjenu sintezu
imama/hode/mule u znaenju praktino-interpretacijskog
poslanja i naunika; no, oni u naelu u dominantnoj veini nisu pregaoci u nauci, ve su praktiari i ljudi koji se
(opet: u veini) neadekvatno predstavljaju kao interpretatori djl i stavova uleme koju sam spomenuo kao
autentinu. No, ova veina praktiara i interpretatora u
poslanju u naelu se svrstavaju u ulemu, to ostali prihvaaju, i oni tako ine jedan u nizu vanih falsifikata (o drugima u takoer govoriti) zato da bi sebi osigurali poziciju
neprikosnovenog, gotovo sakralnog autoriteta koji im
objektivno ne pripada s obzirom na njihovu nekompetentnost u nauci (ìlm je naukai otuda je imenica ulema). Sljedea greka s krupnim posljedicama je to to ovako neadekvatno definiran pojam uleme dijeli ulemu u nekakvom
teolokom znaenju od uleme u tzv. svjetovnom (profanom)
znaenju. To je takoer vaan falsifikat koji se tie same
biti islama i koji nosi nesagledive posljedice. Ve sam
rekao, naime, da je islam religija koja obuhvaa sve aspekte ivota individue i zajednice, pa je navedena podjela
uleme jedna vrsta ozbiljnog nasilja nad biem islama: na
toj poziciji deformiranja odvaja se svjetovno od vjerskog, i
tu nastaje stagnacija.
Primjera za takvu podjelu ima na sve strane. Taj redukcionizam uleme otiao je tako daleko da se ulemom smatraju, najee, oni koji djeluju u krilu islamske zajednice, vrsto vezani za tzv. teoloke nauke i praksu, a o ulemi u oblasti prirodnih ili tehnikih nauka nezamislivo je i govoriti,
to svjedoi na dramatian nain o islamski neosnovanom
diferenciranju nauka koje osiguravaju progres. Na toj osnovi takoer islam prestaje biti vjera koja se poistovjeuje sa
ivotom u potpunosti: on se usmjerava ka dubokoj povijesti,
koja se sakralizira, i ka eshatolokoj budunosti. Izmeu ta
dva pola je vakuum suvremenosti. Da bismo se u to uvjerili dovoljno je sluati vazove veine hatiba u islamskome
svijetu. To je slika dananjega stanja. Meutim, treba rei
da je ono najvii izraz upornosti tradicije, do one mjere
kada se ona preobraa u tradicionalizam, jer podjela na
vjersko i profano u islamu kao iznevjeravanje njegove biti
nastala je prije mnogo stoljea, a upravo ta podjela bila je
temeljni uslov za nastanak monoga sloja o kome je ovdje
rije (ulemanski sloj). Ali to utemeljenje u drevnoj prolo-
62
BEHAR119
sti ne moe biti izgovor da ne govorimo kritiki o takvoj svojoj suvremenosti ve da krivicu svaljujemo na mrtve davne
prethodnike, ostavljajui tako vrlo vitalnom njihovu praksu
nepodobnu naem vremenu. Argumentacija tipa nisu ovi
dananji krivi ve je i njih neko nakriviomoe doprinijeti
osvjetljavanju problema, ali to nikako nije put za njegovo
prevladavanje. Ova fatalna i u islamu neutemeljena greka
o razvrstavanju uleme osigurava tzv. ulemi auru sakralnosti (stoga je ahmedija izuzetan stilem u semiotici!), a to
znai najvii autoritet i autonomnost u odnosu na ostale
sfere, ili jednu vrstu distanciranosti i hermetike zatvorenosti koja nije, naravno, pozitivna, jer bez snanog intelektualnog i duhovnog provjetravanja nema napretka.
U skladu s navedenim, mogao bi se razlono problematizirati naziv reisu-l-ulema (poglavar uenjaka, uleme). On
se tradicijski tako predstavlja i tako se percipira u Bosni, ali
faktiki on nije uvijek poglavar uenjaka, jer veina onih
koji su u Bosni i Hercegovini nosili tu titulu nisu napisali
nijednu knjigu, pa zbog toga objektivno ne mogu biti prvi
(poglavari) u krugu uleme. Takvo imenovanje je posljedica
neadekvatnog postavljanja pojma ulema, to uope nije
bezazleno jer permanentno proizvodi druge negativne
posljedice. Opravdano bi bilo titulu reisu-l-ulema prevesti u
reisu-l-muslimn. Time bi se izbjegle barem dvije temeljne
greke. Prvo, oznailo bi se da je on poglavar svih muslimana u Bosni i Hercegovini, to znai da je poglavar vjernika,
a to uope nije isto to i poglavar uleme. Drugo, i u vezi s
prethodnim, ako je neko poglavar uleme (reisu-l-ulema),
onda se postavlja pitanje da li je on poglavar i onih muslimana koji nisu ulema. Titula reisu-l-ulema morala bi se
razumijevati, po elementarnoj logici, kao neto to pripada
prvome, najboljem meu uenjacima, i ne bi smjeli biti imanentni toj tituli organizacijsko-administracijski sadraji, ili
ovlasti, ve bi ona morala biti iskljuivo duhovnog karaktera. Ovdje treba spomenuti jo neto, makar to izgledalo
unekoliko digresivno. Naime, aura sakralnosti koju sam
spomenuo kao naroit znak, semiotiki stilem (ahmedija,
djelomino i dubba), znaajno je proirena u imidu, ak u
nekoj vrsti rekvizita, aktualnog reisu- l-uleme, i o njoj bi se
dalo posebno kazivati u okviru semiotike. Za ovu priliku,
samo u spomenuti da je rije o gotovo ekstremnom obogaivanju aure sakralnosti bijelom dubbom koju reis
danas nosi, uprkos dugoj tradiciji koja je do njega vaila u
Bosni i Hercegovini (nosila se crna dubba). Implikacije su
brojne, a ovdje u kazati samo toliko da se time reis temeljito i formom izdvaja od uleme i uleme - ovim proirenjem
aure na cijelu figuru, to je neprimjereno ne samo tradiciji ve je neprimjereno i islamskom naelu o jednakosti ljudi
po spoljanjosti (ne i po umnim kvalitetima), jer, koliko
znam, ni Poslanik se nije diferencirao od uleme i vjernika
posebnom odjeom, ve duhov nim i etikim kvalitetima.
Osim toga, ova proirena aura snano komunicira, u
domenu semiotike, s diferencirajuom odorom svetoga oca
(to je neprimjereno islamu) i ukljuuje posebne aspekte
moi na nain koji ne pripada islamu. Rije je o krupnom,
gotovo ekscesnom, iskoraenju iz vlastite tradicije i o ekspli-
kaciji moi. No, to je tema koja eka na ire obrazlaganje.

U vezi s povijesno-religijskim falsifikatima, ili deformacijama, treba rei jo neto. Naime, onaj sloj o kome govorim
kao o klasi u muslimanskome svijetu takoer nema utemeljenje u islamu, jer on izvorno ne poznaje kler, poto musliman komunicira izravno s Bogom bez klera i bez institucije. Dakle, rije je o jednoj golemoj i utjecajnoj profesiji ije
postojanje nije u skladu s naelima islama. Istina je da
postoji odreena potreba za njima u nekim dijelovima muslimanskoga svijeta, ali bi se ona morala redefinirati. Primjera
radi, imami/hode su nunost u Bosni i Hercegovini radi
obreda koji se ne bi mogli obavljati bez njih, iako su upravo
oni umnoili i komercijalizirali obrede. Problem postaje jo
sloeniji kada je u pitanju njihova verbalna (ne ritualna)
interpretacija islama koja je najee anahrona, nekompetentna u domenu suvremenosti, aktualiteta. Stoga je nuno
da se vrhovnitvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
(i u svijetu openito) optimalno angaira na osposobljavanju
svojih kadrova kako bi kompetentno interpretirali islam, u
duhu najaktualnijega stanja. Svjestan sam da je to veliki
zahtjev, da mnogi kadrovi nisu dorasli tome, ali bi vrh Zajednice/zajednica morao brinuti o tome da u odreenim sluajevima tamo gdje hatibi nisu u stanju da sami djeluju kompetentno distribuiraju ak pripremljene besjede, kao autoritativne poruke koje zahvaaju bit suvremenosti. S obzirom
na okolnosti, neki imami ili hode zasluuju potovanje, i
nipoto ne elim da ih povrijedim, ali mnogi nisu uope svjesni ovoga o emu govorim: njihove namjere su dobre, oni su
u osnovi estiti, ali makar i nesvjesno djeluju u sloenom
mehanizmu koji ne vodi naprijed.
Ilustrirat u to odgovorom na jedno pitanje koje s razlogom iskrsava upravo na ovome mjestu: Zato autentina
ulema ne utjee na osvjeivanje tih praktiara/interpretatora koji treba da prosvjeuju mase u smislu u kome govorim?
Svakako je jedan od razloga u tome to praktiari openito
ne itaju dovoljno, ne obrazuju se adekvatno. Drugo, i vanije od prvoga, jeste to to su nai autentini alimi pozicijski,
u strukturi Islamske zajednice, znaajno marginalizirani
upravo stoga to ukazuju na velike probleme nae suvremenosti, na greke aktualnih nosilaca najviih pozicija u Islamskoj zajednici. Oni su sklonjeni u sferu akademskog, a kada
pokuaju ukazati na probleme u muslimanskoj praksi, ili na
greke nekih struktura Islamske zajednice, onda i najvie
institucije Islamske zajednice kidiu na njih, potiskujui ih
iznova u relativno izoliranu sferu akademskog. Sve u svemu,
taj sistem proskribira na razne naine ljude koji kompetentno i odgovorno ukazuju na njegove greke, a poto se sistem
predstavlja aurom svetosti mase su sklone da njemu vjeruju. I odnos prema meni moe biti primjer. Kada sam ovog
proljea inicirao javnu raspravu o tetnosti muslimanskog
tradicionalizma, na mene su naprosto nasrnuli ti zupanici monog mehanizma (jer tradicionalizam je viestoljetni
SISTEM) i ostao sam na brisanom prostoru, usamljen, kada
je na mene krenuo glavni urednik Preporoda, Aziz Kadribegovi, tjerajui skandaloznu egu u svome urednikom uvodniku s mojim titulama i zvanjima; fetva-i emin je takoer
krajnje rigidno i neprincipijelno nastupio, ali branei tradicionalizam kao vlastitu utvrdu, slino Kadribegoviu; uz
njih je javno u vie navrata stao slubenik Islamske zajednice, izvjesni skriboman Nazif Garib koji preuzima Boije
kompetencije proglaavajui, javno, problematinost moje
vjere i odreujui takoer javno moju linost i moje djelo
kao najavu Sudnjega dana.
Taj sistem je, dakle, oklopljen i reagira krajnje netrpeljivo na svaki pokuaj da mu se kae neto kritiki. (O
stavu ljudi postavljenih na vane pozicije u Islamskoj
zajednici u inat njihovoj ne/kompetentnosti mogu navesti jo jedan, demonstriran u drugoj prilici povodom
rasprave o pojmu gazija. Mehmedalija Hadi u jednom
intelektualno i logiki mucavom tekstu /Osloboenje, 31.
maj 2011./, a on je urednik Glasnika Rijaseta Islamske
zajednice, pie ak da se ja svojim tumaenjem pojma gazija pridruujem onima koji promiu i tite konstruiranje
historija diskontinuiteta i muslimana kao povijesnog
vika.) Uzgred i inae zanimljivo je da se danas u naem
kulturalnom prostoru ne vode rasprave na poeljni nain,
kao to su, uglavnom, voene u vrijeme prijejugoslovenske
kataklizme. Naime, ako neko danas pokrene raspravu o
temeljnim pitanjima drutva, nauke i td., ljudi koji bi mogli
dati doprinos tome ne ukljuuju se kao da ih se to ne tie:
oni to smatraju Vaom linom akcijom, problemom pojedinca a ne sutinskim pitanjima od opeg znaaja, tako da
ovjek nije u stanju uope pokrenuti jednu iroku i temeljitu javnu raspravu. Isti ti ljudi, koji su u odreenim pitanjima kompetentni, privatno e podrati ovjeka, tapati ga
po ramenu, ali se ne ukljuuju javno, to rjeito govori o
temeljnoj krizi intelektualaca, njihove savjesti, o njihovoj
neautentinosti i poljuljanoj etinosti.
S druge strane, kada se neke rasprave povedu, one u
veini sluajeva poprimaju karakter hajke, to su rasprave
ad hominem, i tako izostaju pozitivni rezultati. Dakle, da
poem ka rezimeu: Ogroman broj ljudi u muslimanskome
svijetu onih koji nastupaju kao neprikosnoveni autoriteti
u najirem interpretiranju vjere, ak religije - mimikrijski
ulazi u krug uleme, pribavljajui autoritet koji im objektivno ast izuzecima! ne pripada kao naunicima. No, oni
su u poziciji da tumae islam masama sa aurom sakralnosti, ali oni to ine, naravno, u skladu sa vlastitom klasnom i profesionalnom pozicijom, u skladu sa svojim interesima i, naroito, u skladu sa svojim najee neadekvatnim razumijevanjem odnosa svijeta i vjere, svijeta u vjeri,
i vjere u svijetu. Stotinama godina, oni istrajavaju na dvije
fatalne greke (govorim o utjecajnoj veini, naravno). Prvo,
oni svojom interpretacijom vjere kao i samim svojim
biem, svojim postojanjem vre neosnovanu i tetnu
podjelu na vjersko i svjetovno, iznevjeravajui time bit
islama. Podjela se postie istrajavanjem na tumaenju vrlo
razuenog obredoslovlja kao da je sav islam sadran u
tome, posveivanjem prvih generacija muslimana i pripovijestima o zagrobnom ivotu. Suvremenost je pretvorena u
vakuum. Na osnovu ega je, onda, uope mogue oekivati
napredak muslimanskoga svijeta?!
BEHAR119
63
Drugo, i u vezi s prethodnim, takvom interpretacijom,

oni islam guraju preduboko u povijest do prve i druge
generacije muslimana koje idealiziraju ne samo kao autoritete njihova doba ve i vlastitoga vremena, u jednome
morbidnom epigonstvu. Time islam biva zatoen u povijesti, a muslimani ostaju taoci te klase koja se maksimalno
profesionalizirala i kao takva vrsto dri svoje pozicije.
Napredak je osujeen. Sutina je u neadekvatnom nainu
interpretiranja Teksta od strane monih struktura. Pogledajmo, arapsko-islamski svijet je bio u jednome povijesnom
periodu planetarno najnapredniji. Danas je do ponienja
dekadentan, a u oba sluaja poivao je na istome Tekstu,
na istoj Knjiz i, to znai da progres i stagnacija proizlaze
iz razliitih interpretacija istoga Teksta.
Obuhvatno i odgovorno razmatranje poloaja islama u
Bosni i Hercegovini i Islamske zajednice u njoj ne moe
prei preko jedne vane pojave o kojoj sam se vie puta izjanjavao. Mislim na tzv. vehabije, na selefijski pokret instaliran u Bosni i Hercegovini. Tema je vrlo aktualna, s perspektivom da bude sve aktualnija i zato joj treba posvetiti
odgovarajuu panju.
Instaliranje vehabizma u Bosni i Hercegovini

Prije nego to iznesem svoj sud o vehabizmu i njegovom
djelovanju u Bosni i Hercegovini, elim ukazati na jo jednu
zanimljivu pojavu koja je tijesno povezana sa instaliranjem
vehabizma. Naime, rije je o organiziranom djelovanju iitske zajednice u Bosni i Hercegovini. Nisam zapazio da o njoj
govori bilo ko, iako je prisutna od vremena agresije i djeluje
organizirano. Svi reflektori usmjereni su na vehabizam zbog
toga to njegove pristalice i promotori djeluju grubo, ak
surovo, primitivno, nasilno. iiti su njihova suprotnost: veoma su obrazovani, kultivirani, nenametljivi, ali su uporni i
odluni. Stoga se njihovo djelovanje u ovoj fazi ne zapaa
ne zapaa ga ira javnost, a nisam siguran ni za eksperte.
Iako iitska zajednica jo nije dala nijedan povod za skretanje panje na svoje djelovanje, Islamska zajednica bi trebalo
da djeluje prosvjetiteljski i vizionarski, gledajui dalje od sadanjeg trenutka, odnosno anticipirajui budunost, jer obje
zajednice zasluuju ozbiljnu panju barem iz dva razloga.
Prvo, iiti kao i selefije radikalno interveniraju u muslimanskoj obiajnosti u Bosni i Hercegovini; oni razbijaju taj
izuzetno vaan aspekt monolitnosti i homogeniziranosti
Bonjaka kao veinskih muslimana. Valja imati u vidu da
je povijesna harmoniziranost Bonjaka kao muslimana
(obiajna, mezhebska i td.) izuzetan faktor njihova opstanka, pa je, srazmjerno tome, razbijanje te vrste njihova sklada u funkciji njihova ozbiljnog oslabljivanja, na emu objektivno iako nesvjesno rade i selefije i iiti. Drugo, selefije i
iiti, oito je, odnose se prema Bosni i Hercegovini kao prostoru za vlastita osvajanja (u religijsko-kulturalnom pogledu koji u islamu uvijek ima i politiku dimenziju), a to znai
automatski razaranje bonjakog muslimanskog tradicionaliteta koji ih je odrao na ovome prostoru. Drugim rijei-
64
BEHAR119
ma, na djelu je vie faktora koji u osnovi kratkovido djeluju dezintegrativno u bo njakom muslimanskom korpusu koji je ionako na velikim kunjama u mnotvu aspekata.
Najzad, model dezintegriranja, ak sukobljenosti do
istrebljenja, moe se vidjeti u stranome ratu izmeu iita i
sunita na Bliskom Istoku: oni su sasvim nepomirljivi. Njihove zajednice u Bosni i Hercegovini jo uvijek su male i zato
nisu u direktnome sukobu, ali je jasan njihov smjer i neosnovano je vjerovati da oni u nekoj budunosti, eventualno, ive
slono i u ljubavi u Bosni i Hercegovini, dok se po Bliskom
Istoku nemilosrdno ubijaju. U svakom sluaju gubitnici su
Bonjaci i islam u Bosni. Danas se jo ne moe govoriti o
terorizmu u Bosni i Hercegovini kao masovnoj pojavi, ali se
marljivo radi na pripremi uslova za to. Jaanje vehabizma u
Bosni i Hercegovini je izuzetno vano pitanje, rekao bih ak
da bi moglo biti od sudbinskog znaaja za Bonjake i za
Bosnu i Hercegovinu, to e zavisiti od pozicioniranja zdravih snaga naspram kojih se postavlja vehabizam. Tu od lino
funkcionira rije instaliranje kao termin u kompleksnom
ideoloko-politikom i religijskom znaenju. Vehabizam u
Bosni i Hercegovini je moan mehanizam zavjere protiv
Bonjaka kao politikog subjekta, protiv opstanka Bosne i
Hercegovine, protiv muslimana u njoj, a u krajnjoj liniji i
protiv samih vehabija, ili selefija, ma kako ih zvali, jer su u
posljednje vrijeme uoljiva nastojanja da se evidentan problem marginalizira i eufemizira, da se maskira terminolokim nadmudrivanjima o porijeklu i terminolokom situiranju raznih struja u selefizam, vehabizam, tekfir i sl.
Ti ljudi nisu svjesni, naalost, da su oni samo instrument za ostvarivanje jednog dugoronog politikog projekta
koji ima maloas navedene ciljeve; to su uglavnom neobrazovani, neprosvijeeni ljudi koji nemaju zdravu viziju niti
razumijevaju strategije koje su ovdje na djelu. Jer samo um
koji je potpuno zatvoren moe se nadati, moe se boriti za
erijatsku dravu u Evropi, pogotovu u Bosni koja je oduvijek model multireligijske zajednice. Svi faktori u Bosni i
Hercegovini koji bi se trebali suoiti s ovom pojavom, a ne
suoavaju se s njom, postaju svjesno ili nesvjesno vani faktori te velike zavjere. itava povijest vehabijskog pokreta
svjedoi o njegovoj uasavajuoj nasilnosti i iluzorno je,
neodgovorno je nadati se da je evoluirao. Povijesno gledano,
njegove rtve nisu pripadnici drugih religija ve muslimani
koji vjeruju (najee je u pitanju manifestno vjerovanje)
drukije nego oni: brutalno su pobili, naprosto su potamanili mnotvo muslimanskoga svijeta koji je - u istoj vjeri drukije manifestirao svoje vjerovanje. Pri tome je rije o
krajnjim simplifikacijama, dovedenim do apsurda. Na primjer, propagiraju kao dogmu kako se moraju nositi kratke
pantolone jer e, vele, gorjeti u Dehennemu ljudi koji nose
pantolone preko glenje. Kakva je to predstava o Bogu ije
osnovno svojstvo je milost (u Kuranu kae kako je Sam
Sebi propisao milost) a koji e otpremati ljude u dehennemsku patnju zbog dva-tri centimetra nogavica na hlaama!
To je nevjerovatno preturanje vrijednosti i prioriteta.
S druge strane, nikome ne smeta ta i kako vehabije
nose. Problem je u njihovoj iskljuivosti do krajnje nasilno-
sti: Ako nee kako ja hou, nee te ni biti! Nije to neki od

brojnih (sufijskih) tarikata iji pripadnici imaju svoj odnos
prema Bogu, prakticiraju ga, ali ga ne nameu drugima.
Ali, da se vratim pitanju zato je ta pojava naroito opasna
u Bosni. S obzirom na iskljuivost koja ih karakterizira, oni
e sigurno, ukoliko se osjete dovoljno snanim, krenuti u
estoku konfrontaciju sa tradicionalnim, s normalnim
bosanskim muslimanima koji stotinama godina ovdje ive
toleranciju progonit e tradicionalne muslimane sve do
prihvaanja selefijskog ekstremizma, ili do fizike likvidacije, a obje varijante su krajnje negativne. Dakle, prvi
rezultat bit e dramatian meubonjaki sukob koji vodi
upravo onome cilju za koji su se borili Tuman i Karadi,
uz podrku tadanjih politikih monika Velike Britanije i
Francuske. To je prastaro i vrlo perfidno sredstvo za postizanje cilja otvaranje fronta u samome ciljanom korpusu.
Poto je rije o vrlo radikalnom pokretu, on nije samo vjerski ve je dvostruko politiki: on vodi ka konanoj autoneutralizaciji Bonjaka kao dravotvornog politikog subjekta i takoer vodi ka ugroavanju, ak dekonstrukciji dravnog sistema. Sluaj u Bugojnu koji se zbio krajem juna
2010. godine, napad na Ameriku ambasadu u Sarajevu,
kao i neki drugi sluajevi, nedvosmisleno pokazuju kako su
njihova meta institucije sistema i simboli dravnosti.
Istovremeno, zbog radikalistikih metoda najgore vrste,
Bonjaci e gubiti imid koji su do sada imali u svijetu, a
nisu ga mogli poricati ak ni oni koji im nisu naklonjeni:
ponitava se njihov ugled u svijetu kao izrazito miroljubive, kosmopolitske skupine u Evropi a ta skupina, upravo
kao takva, predstavlja najbolju poruku i dokaz o mogunosti plodotvornog susretanja razliitih kultura i vjera. Umjesto toga, oni e sticati reputaciju neprihvatljivih radikalista, terorista i sl. (a sve se to, naravno, upuuje na adresu
islama u globalnim razmjerama), te e se naknadno po
kazivati kao valjan argument Tumana i Karadia kada
su tvrdili kako ratom protiv Bonjaka tom stranom
agresijom, pa i genocidom staju na branik kranske
Evrope. I to je izuzetno vaan, sinhronizirani cilj onih koji
instaliraju vehabizam u Bosni i Hercegovini. Umjesto rtve
za koju valja imati saosjeanja i pomoi joj, odnos prema
Bonjacima i genocidu izvrenom nad njima revidirat e se
naknadno, povijesno, te e Bonjaci kao veinski muslimanski narod postati gotovo legitimna i markirana meta
raznih oblika sankcija, politikih i moralnih osuda i td.
Nadalje, akcije vehabizma u Bosni i Hercegovini izazivaju refleksan i razumljiv strah kod drugih naroda, kojima
je to krunski argument za tvrdnje kako nije mogue ivjeti u ovakvoj Bosni i Hercegovini, s takvim Bonjacima.
Centrifugalne sile jaaju. Poanta je u tome to e tako rezonirati, naravno, ak i oni nebonjaci koji su inae spremni
za izgradnju i ouvanje ovog drutva i drave. Dakle, uinak je totalno negativan, razarajui, jer svi putevi vode ka
nasilnoj dekonstrukciji, ak unitenju, ali se to vie ne
dogaa spolja, kao to je bilo u prethodnoj agresiji, ve
autoagresijom, suicidom etniteta i kulturalnog identiteta.
Sve to sam kazao nije nikakva spekulacija, nagaanje, ve
potpuno realan i isto toliko mraan scenarij. Poanta je u

tome to vehabije uope nisu svjesni da su oni u svemu
tome samo instrument koji e takoer biti uniten nakon
to bude upotrijebljen. To je jedan od razloga zato se tu
regrutiraju ljudi preteno uskih svjetonazora i skloni nasilnom ponaanju. Radikalizam Bonjaka je potpuno kontraproduktivan; on sigurno nema izgleda na uspjeh. Uvjeren
sam da je uvjet opstanka Bonjaka naravno i Bosne i
Hercegovine jedino puna samosvijest i osvijetenost u
toleranciji. U postojeim okolnostima, kakva je pozicija
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini? U itavom periodu poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu nisam zapazio
da je Islamska zajednica Bosne i Hercegovine reagirala
jasno ili odluno na pojavu i aktivizam vehabija u Bosni i
Hercegovini. Ne znam da li je to tako zato to najvie strukture, odnosno institucije Islamske zajednice, pa i reisu-lulema, nisu svjesni ozbiljnosti situacije, to ne vide kuda to
vodi, ili sve vide i znaju ali svjesno ute. U oba sluaja,
postaju vrlo vaan dio zavjere o kojoj sam govorio i konaan
rezultat je u svakom sluaju fatalan.
tavie, javnost ima dojam da Islamska zajednica koketira s vehabijama, da ih tetoi (oni su novi muslimani i sl.),
i nikako da istupi s rezolutnim stavom. Time vostvo Islamske zajednice preuzima ogromnu i povijesnu odgovornost za
budui razvoj dogaaja, ali nee biti nikakve utjehe kada
stvari sasvim izmaknu kontroli to e se moi kazati kako
je neko odgovoran za tu katastrofu, jer e biti prekasno. Mogue je da odgovorni u Islamskoj zajednici jednostavno nemaju petlju da se suoe sa svojom realnou, pa guraju glavu u pijesak, ali time ne skidaju odgovornost sa sebe. Prema
svemu sudei, stvari su ve otile predaleko jer su vehabije
vrlo duboko i iroko ak i u infrastrukturi Islamske zajednice. Da je rije o nezrelom i neodgovornom odnosu Islamske
zajednice na ijem elu je reis Ceri (ije e kadrove vehabije surovo pomesti prije svih drugih!) govore njene slubene
reakcije nakon teroristikog napada u Bugojnu ljeta 2010.
godine. Naime, viekratna saopenja organa Islamske zajednice i pojedinih njenih dunosnika, pa i reisu-l-uleme, svode
se na uopene osude svakog teroristikog ina, to je izvjesna
vrsta eufemiziranja, jer sutina bi morala biti u tome, ona
to i jest, da se ispita svaki pojedinani teroristiki akt sa
aspekta njegovih motiva, ishodita u nekoj organizaciji,
pokretu i sl. To je pravilna reakcija. U istupima samoga vrha
Islamske zajednice pada u oi jedan stav koji je ve na prvi
pogled nesuvisao a zapravo je veoma tetan, jer naprosto
odbija da vidi realnost i da pravovaljano reagira.
Naime, tamo je reeno kako je to stvar drave, istraiteljskih i pravosudnih organa, te je, navodno, itav sluaj izvan
bilo kakve nadlenosti Islamske zajednice. To je vrlo opasna
greka, pored toga to je ona ogrjeenje o elementarnu logiku. Jer, ako neki ljudi, ili jedan ovjek u ime odreene grupe,
ideoloki homogenizirane i motivirane (upravo to se dogodilo u Bugojnu), izvri teroristiki napad govorei kako to ini
iz vjerskih pobuda jer ne priznaje nikakav sud ni sistem
izvan svoga vjerskog suda i sistema, onda je izvan pameti
tvrdnja kako je to iskljuivo problem dravnih organa. To je
BEHAR119
65
naprosto nevjerovatno! Rije je, izvan svake sumnje, o pojavi koja ima drutveno-politiki, pravni i, naroito, vjerski
aspekt, a to svaljuje ogromnu odgovornost i na Islamsku
zajednicu. Najmanje to bi mogla uraditi Islamska zajednica
preko svoje infrastrukture jest da, akcijom imama, educira
vjernike o vjerskom ekstremizmu i njegovim generatorima.
Ja petkom mijenjam damije po Sarajevu, ali nisam zapazio
da se toj vrsti prosvjeivanja posveuje bilo kakva hatibska
panja: hatibi koje imam priliku sluati, u veini, ponaaju
se kao da se nita vano ne dogaa. To je suicidno.
tavie, najvei broj obinih muslimana koje poznajem
misle kako je svaka osuda vehabijskog ekstremizma zapravo atak na ovdanje muslimane openito (na to ih upuuju
i tekstovi nekih ovdanjih intelektualaca), a to je strana
zabluda. Mi smo svjedoci narastanja jedne velike prijetnje
za budunost ove zemlje i Bonjaka. To je nova i najperfidnija strategija. Prije dvije godine, pozvao me jedan visoki
funkcioner Islamske zajednice, jedan muftija, da bi uo
moje miljenje u vezi sa pripremama za veliko savjetovanje
Islamske zajednice na temu Drutvene okolnosti za ivot
muslimana u Bosni i Hercegovini. Valja cijeniti ljude koji se
ele posavjetovati, bez obzira na to hoe li neto od tueg
miljenja prihvatiti. Uvaavajui tu gestu, kazao sam ugledniku otprilike sljedee. Mogui su razliiti pristupi, odabir
razliitih tema i td. Meni se ini da bi bilo uputno posmatrati onaj aspekt drutvenih okolnosti u kojima ive muslimani u Bosni i Hercegovini a koji sama Islamska zajednica
kreira iz sebe i u sebi samoj. Naime, pozicija Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini moe se posmatrati iz dva
ugla, ali se moe posmatrati i simultano, sintetski, iz oba
aspekta, i ovo drugo smatram korisnijim, efektnijim:
1. Na jednome nunom nivou, Islamska zajednica u
Bosni i Hercegovini mora poteno - kritiki ako zaista hoe
stvarni prosperitet, ma koliko to boljelo - obaviti samoposmatranje, analizu sebe same, svoje propuste, greke, svoje
mogunosti i nunosti. U tome kontekstu je neophodno da se
Islamska zajednica pozabavi, izmeu ostaloga, i pojavom
selefizma u Bosni i Hercegovini. Ne smije se pretvarati da
toga nema. Uostalom, ira drutvena zajednica ukazuje na
to ve neko vrijeme kao na ozbiljan fenomen i problem, a iz
krila Islamske zajednice nema adekvatne reakcije. Ja znam
da se strukture Islamske zajednice ponaaju kao da to ne
vide, a to je uvjet za nazadovanje, uzrok je loeg zdravlja
Islamske zajednice, jer okree glavu od ozbiljnog problema
na koji se ukazuje ve neko vrijeme. Morate biti na nivou
povijesnoga asa u kome jesmo, inae snosit ete svu odgovornost, ali e biti prekasno. Ovdje selefizam i vehabizam
forsiraju snage koje ga ele iskoristiti kao argument za konaan juri na ovdanje muslimane. Uvjeren sam da sam u
pravu. Svi mi znamo da je selefizam neprijateljski raspoloen prema tradicionalnim muslimanima (on e to pokazati u
ekstremnim formama kada se osjeti dovoljno snanim), svi
znamo da je on neprihvatljiv za Evropu i znamo da je duboko uhvatio korijena u Islamskoj zajednici. Kada saberete sve
te oigledne injenice rezultat ete vidjeti Oni djeluju u
obuci nae djece, po medresama, po kolam a openito, na
66
BEHAR119
akademijama, oni su na vanim funkcijama. Tek kada

osmotri vlastito zdravstveno stanje, Islamska zajednica
moe kompetentno prei na djelovanje na drugome nivou.
2. Na drugome nivou, Islamska zajednica treba definirati svoj odnos prema iroj drutvenoj zajednici, svoju poziciju
u njoj. To je takoer iroka tema. Ja mislim da je sutina u
tome da se Islamska zajednica, odnosno reis, uz duno potovanje institucije, ne smije priklanjati politikim partijama a
on je upravo to stalno inio do sada. Islamska zajednica
treba da prati konstantnu politiku strategiju, a ne partiju.
Tu na reis pravi fatalnu greku. Naime, politike partije
nemaju konstantu, nijedna, one vrludaju, meandriraju, mijenjaju saveznike, koalicije sl. (to i jest bit politike!), to znai
da su u naelu nekonzistentne. Ako se reis priklanja partiji,
odnosno partijama, onda je neminovna njegova nekonzistentnost a to sutinski djeluje erozivno na instituciju Rijaseta. U tome je poanta: Rijaset mora biti uz strateku politiku opciju a ne uz bilo koju politiku partiju,ili uz trenutno
kurentnog partijskog lidera to je temeljna razlika koju reis,
po mome uvjerenju, ne uoava i onda samo doprinosi slabljenju svoje institucije i zamagljivanju stratekih politikih
pravaca. Bude li radio onako kako se meni ini da treba,
efekti e biti pozitivni: njegova institucija bit e ishodite, pa
i utoite, politikih partija, bit e svjetionik svima njima,
orijentir Ne treba tu mnogo mudrosti: valja pogledati kako
to radi katoliko rukovodstvo. Uvjeren sam da reisova
udnja za medijskom promocijom i njegova potreba za liderskim autoritetom, to ispoljava na neadekvatan nain, djeluje suprotno od onoga kako bi trebalo, te da ne slijedi, ne pre
poznaje dugorone strateke interese drave Bosne i Hercegovine prije svega a onda i muslimana u njoj, jer to dvoje ne
mogu jedno bez drugoga. Lider vjerske zajednice u najviem interesu vjernika i svojih sunarodnika mora dati sve
od sebe, i time pokazati koliko zapravo jest lider, da bi osujetio sektako cjepkanje svoje zajednice; pristajui uz neku
politiku partiju, on afirmira partikularizaciju koja je u
samome biu partijsko-politikog organiziranja i djelovanja,
a on mora, upravo obrnuto, stalno prevladavati partikularizme. To se postie odanou velikim idejama, poput bezuslovnog patriotizma i nepromjenljivim etikim naelima koja su
takoer preesto u koliziji sa akcijom politikih partija, i
lidera. Nije teko postii to: potrebno je samo ukrotiti svoju
sujetu i uiniti primjerenom svoju ambiciju; na tome tlu
mudrosti buja autoritet, u punoj autentinosti. No, krajem
2012. godine, bit e izabran novi reis. Ceri je bio reis tri
mandata, ini mi se, to je predugo. Ne mogu prognozirati
ta e biti jer ne znam koga e izabrati, ali znam pouzdano
jednu stvar: poodavno ve bilo je vrijeme za promjene.
Uvijek smo radoznali prema budunosti, kao to smo,
najee, do sentimentalnosti naklonjeni prolosti. Sa sadanjicom se uglavnom hrvemo, i pri tome nastojimo da u
n
budunost proniknemo.
Ulomci preuzeti iz: Esad Durakovi, udnja za tekstom

- duhovna autobiografija, Tugra, Sarajevo, 2013.
BEHAR
ÂSOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA
broj 8
KNJIEVNI PODLISTAK GODINA III 2014. BROJ 8

l
SADRAJ:
Esad Durakovi:
Muallaqe
Sedam zlatnih arabljanskih oda
Esad Durakovi:
Kuran s prijevodom
na bosanski jezik
KNJIEVNI PODLISTAK
2014.
Prevoenje kao
duhovno putovanje
ada govorim o svojim prijevodima nekih najvanijih djela arapsko-islamske kulture, valja
spomenuti prijevod Kurana i Muallaqa. Prevoenje ovih djela zapravo je izuzetno duhovno
putovanje, gotovo vertikalno; to su one etape duhovne autobiografije koje su naroito svijetla mjesta u
njoj. Muallaqe su najznaajniji knjievni korpus u
povijesti arapske knjievnosti, a nastao je vrlo davno
ak u 6. vijeku.
One su sama dua arabljanske antike. Znaaj ovih

oda je veliki i zbog toga to su predstavljale, na jednoj strani, najbolje iskustvo arabljanske knjievne
tradicije koja se razvijala do njih, i u tom smislu su
one ishodite arabljanske (induktivne) poetike.
Meutim, one su istovremeno i zaudno poetiki
snano utjecale, ak stotinama godina, na knjievno
stvaralatvo, pa su u tom smislu vrhovni autoritet
arapsko-islamske normativne poetike. Arapima su
one neuporedivo znaajnije od Hiljadu i jedne noi,
dok je na Zapadu recepcija drukija: itaocima na
Zapadu su Noi mnogo znaajnije od Muallaqa.
Odgovor na pitanje zato se ova djela razliito
vrednuju u dvjema kulturama morao bi biti veoma
dug, ali u za ovu priliku kazati u najkraem da te
dvije tradicije imaju potpuno razliita (poetika) isku-
stva te da je stara arapska poezija izuzetno snano

vezana za uslove arapskog jezika i da insistira na
formi toliko da je ona razvijena kao filotehnika poezija koja je u svojim temeljnim estetskim vrijednostima gotovo neprenosiva u bilo koji jezik. Ovo izdanje
prijevoda Muallaqa na bosanski jezik (2004.), koliko
znam, do sada je jedini njihov integralni prijevod na
neki od jezika naroda bive Jugoslavije.
Prevoenje Kurana je moje izuzetno iskustvo. U
tome velikom poslu a podvig je ve i sama odluka
da se on uradi, jer toj odluci predstoje silna, teka
kolebanja angairao sam i kultivirao sve svoje znanje i sve vrste svojih sposobnosti: prevodilake, naunike, vjernike. Bio sam svjestan ogromne odgovornosti. O mome posebnom odnosu prema tome
poslu moda moe dobro posvjedoiti injenica
koju sam izrekao na promociji prijevoda: U svim fazama rada ispisivanje prijevoda, unos teksta u kompjuter, printanja, nekoliko redaktura i njihovi unosi u
kompjuter u svim tim fazama, a to je nebrojeno
mnogo sati, uvijek sam bio pod abdestom koji, kao
takav, uvodi ovjeka u izuzetno stanje duha.
Ulomak iz: Esad Durakovi, udnja za tekstom

duhovna autobiografija, Tugra, Sarajevo, 2013.
BEHAR119
67
KNJIEVNI PODLISTAK
MUALLAQE
Sedam zlatnih
arabljanskih oda
IMRUU-L-QAYS
(Umro 540. ili 565.)
Imruu-l-Qays je sin starjeine plemena Kinda koje je u
VI vijeku uspjelo nakratko okupiti plemena u arabijskoj
oblasti Na\d. Nakon pogibije Imruu-l-Qaysova oca, taj
savez se raspao i pjesnik-kraljevi je proveo svoj vijek traei saveznike koji bi mu pomogli da povrati oevu mo i
dominaciju plemena Kinda. U mladikim danima jezdio je
s grupom prijetelja po Arabijskom poluotoku sladostrasniki predan zabavi i uivanjima.
Mnogi podaci o njegovome ivotu su historijski
nepouzdani, zamagljeni legendama i predanjima. Prema
jednoj verziji, otac je protjerao mladoga pjesnika upravo

zbog toga to se bavio poezijom i to se odao raskalanom
ivotu. Predaja koju prenosi i autoritet Karl Brukalman
navodi da je Imruu-l-Qaysu otac zabranio da se bavi poezijom, a kada je saznao da mladi kraljevi ne dri do
zabrane, otac je naredio jednome slugi da ubije pjesnika i
da mu, kao dokaz, donese njegove oi. Sluga je odveo pjesnika na neko brdo i tu ga sklonio, znajui da e se otac
pokajati zbog surove zapovijesti. Zaklao je ivotinju i njezine oi donio kralju Hu\ru, koji je kasnije saznao da je
njegov sin ipak iv. Traio je da mu ga dovedu i Imruu-lQays se vie nije oglasio kao pjesnik dokle god je njegov
otac bio iv.
Imruu-l-Qays
KASIDA O BEDUINSKIM LJUBAVIMA

Stanite da otplaemo sjeaju se drage i logora njenoga
to bijae nekad ovdje usred nepregleda pjeanoga!
Posvuda su vidljivi, nezameteni ostaci njegovi
Iako su pijeskom usrdno tkali juni i sjeverni vjetrovi:
Gle, tragovi blistavo-bijele gazele po dvoritu su njezinome,
I po koritu, a ti brabonjci nalik su zrnevlju bibernome!
A kada su u nepregled polazili jednog jutra ranoga,
Gorko sam ridao podno otra bunja plemenskoga.
Prijatelji moji pokraj mene deve svoje zaustavie:
U oajanje ne toni, ve se muki dri! - tad mi rekoe.
A meni duu lijei, uistinu, suza prolivena,
No, vrijedi li kukati pokraj doma naputena!
68
BEHAR119
KNJIEVNI PODLISTAK
Prije nje sam isto ovo sa Umm al-Huvejris doivio

I sa kominicom njenom, Umm Rebab, na Meselu kada sam bio:
Njih dvije im bi se pojavile, miris mousa bi me zapahnuo
Poput lahora proljetnog kad bi mirisom karanfila puhnuo,
Pa bi zbog enje neizmjerne iz oiju mi suze linule
Niz prsa - sve dok mi pojas za sablju ne bi skvasile.
Ah, kako esto sam sa enama uivao,
Naroito na Daratu Duldulu kada sam bio
Toga dana kad sam za djevojke devu vlastitu zaklao,
A one sedlo njeno preuzee dok sam ih u udu posmatrao;
Zatim su se djevojke devinim mesom gostile,
Proaranim salom to slii na pramenje bijele svile;
I onoga dana kada sam se u nosiljku Unajzinu uspeo,
Pa mi je kazala: Devu e mi upropastiti, bolan ne bio!
I jo veli, dok se u ritmu milovanja naih nosiljka klati:
Lea si devi nauljao, Kajse, hoe li ve prestati!
A ja uzvraam: Samo ti nastavi jahati i uzde devine opusti Nemoj da prestanem plodove zamamne po tebi ubirati!
Ti si poput one trudnice koju sam, kao dojilju, nou pohodio
I uprkos dojenetu s hamajlijama ljubav s njom vodio:
im bi dijete zaplakalo, zadajala ga je grudima,
A mene je pri tom vrsto stezala podatnim bedrima;
Jednom se ona na dini pjeanoj oko mene strasno svijala
I vrsto se na vjernost vjenu meni zaklinjala.
Lagahno, Fatimo moja, i nemoj me zlostavljati Njena budi ako si ve rijeila me ostaviti!
Zar ti je milo to u ljubavi ne prestajem stradati,
to e svaku zapovijest tvoju srce moje izvriti?!
U prirodi mojoj ako ti se neto runim uini,
Iz srca svog prognaj srce moje i bezduna ostani!
Oi tvoje liju suze samo zato da bi mene potopile,
Da bi srce moje namueno zavijek uguile.
I jo jednom enom svijetle puti, prodiru u gnijezdo njezino,
Dugo sam se naslaivao, uivao u njoj neizmjerno;
Kraj straara sam do nje dopirao i varao druge ljude
to za tihom smru mojom ne prestaju da ude;
Kada god Plejada sine nasred svoda nebeskoga,
Kao pojas dijamantski posred stasa eninoga Tada sam joj dolazio, a ona se za san spremila Pored paravana je u zamamnoj spavaici stajala,
Pa mi veli: Ba se ni lukavstvom ne mogu od tebe spasiti!
Sve mi se ini da uope ne moe na putu ljubavi zalutati!
Potom sam je u etnju izvodio, dok je ona za nama vukla
Skute ogrtaa izvezena da bi tragove nae zamela,
A kada bismo se prokrali plemenskim avlijama
I nali se na sigurnom - meu pjeanim dinama Tada sam je za uvojke uzimao i k meni se svijala ona,
Zanosnih glenjeva sa grivnama i u struku lomna;
Stasa tanahnoga, puti svijetle i stomaka zamamnoga,
A prsa joj poput ogledala sjajnog i glatkoga;
BEHAR119
69
KNJIEVNI PODLISTAK
Nalik je na jaje nojevo - pjegama je, bijela, proarana I napaja se na vrelu pitkome, ija voda nije natrunjena;
Te ona koketno zakree lice i iskosa me pogleduje
Kao gazela mladune svoje koje joj je najmilije,
I pri tom istie vrat kao u gazele bijele to je
Kada ga zanosno, a bez nakita ikakvoga izvije;
A lea joj krase bujni, kao ugljen crni pramenovi,
Raskono kovrdavi kao to su palmini grozdovi;
uperci njezini, neukroeni, uvis se propinju,
Pletenice joj neke uvijene, a neke rasputene vrludaju;
I struk pogledu nudi - tu kou najfiniju, putenu,
I potkoljenice to slie na trsku vitku, tanahnu;
U jutro odmaklo budi se - u postelji joj komadii mousa Dugo spava, njegovana, bez radnoga ruha oko pojasa;
Potom stvari dohvaa tanahnim i njenim prstima,
Mehkim kao crvii, nalik najfinijim vlaknima;
Ona likom tminu veernju spasonosno ozaruje Kao svjetiljka monaha koji se pobono osamljuje;
Mudar ovjek takvu kao to je ona treba gledati Djevojica nije, ve je tek u enu stigla stasati.
Muka oaranost ljubavlju zna presahnuti,
Ali srce moje nikad nee prestati tebe ljubiti.
Mnotvu ljutih protivnika estoko sam uzvraao
I nasrtaje njihove bezopasnim sam smatrao.
Ah, noima su se na me sudbinski obruavali
Talasi briga i na kunje me strane stavljali,
Pa sam noi besjedio, poto se crna opruila,
Poto je zadnjicu izvalila i na prsa se svalila:
Ah, noi preduga, zar se nee najzad jutrom ozariti?!
Ali - ni svjetlost jutarnja laka od tebe nee mi biti!
Ah, zaudne li noi - ba kao da su zvijezde njezine
Uadima lanenim za vrste i stamene stijene vezane!
Koliko puta sam sa prijatelja teret preuzimao,
Trpeljivo ga na leima nosio i dugo putovao!
Koliko sam pustolina, pustih kao magarea utroba, prevalio
Dok je u njima - kao izopenik iz mona plemena - vuk zavijao,
A ja viem vuku to zavija: Uistinu, nama dvojici
Preteko je jer smo oba u divljini pravi samotnici!
im se jedan od nas neeg domogne, odmah bez toga i ostane;
Ko se upinje kao ja i ti, proivjet e dane bijedne!
U cik zore, dok su ptice jo u gnijezdima, idem jaui
Na konju to vrsto gazi, i brzo - zvijeri nadmaujui;
On u boju srano kidie i zna da vjeto povue se Uvijek kao stijena koju bujica gorska s visina donese;
Podsedlica klizi s moga konja vilenoga
Ba kao to pljusak klizi s kamena glatkoga;
Tako vitak, moj konj juri, a topot njegov podsjea,
Dok naprosto leti, na huanje kotla u kom je voda kipua;
On juri neumorno dok su drugi konji u praini,
Malaksali, a nogama jahaa snano podbadani;
70
BEHAR119
KNJIEVNI PODLISTAK
Lagahni mladi na leima njegovim ne moe ostati,

A sa iskusna, sa teka jahaa odjea naprosto leti;
Hitar je kao najbra igraka djeija
to zuji na koncu koji se beskrajno uvija;
Slabine dvije ima kao u gazele, a kao u noja mu potkoljenice
Te juri poput vuka i galopira poput mlade lisice;
vrstih bedara, razmak izmeu nogu je ispunio
Repom kosmatim to se tik iznad tla zaustavio;
Kada se ustremi negdje, sapi njegove izgledaju
Glatke i rie kao kamen gdje nevjeste miroije tucaju;
Krv najbrih lovljenih ivotinja po njegovim je prsima
Kao kna na njegovanim mukim sjedinama.
Pred nama je krdo divljih krava s crnim repovima Graciozne su kao smjerne djevice u ogrtaima;
Pa se kreu tako - nalik na jemenske onikse nanizane
Na vratu djevojke iz plemena mona, djevojke njegovane.
Na konju svome stiem predvodnitvo divljih krava
Dok ni zaelje njihovo je ne shvaa ta se deava;
Jednim skokom od vola do krave konj doskakuje,
Sustie ih a da se ni kapljom znoja orosio nije.
Onda se kuhari mesu posveuju te ga spremaju
Pekui ga na kamenim ploama ili ga u loncima kuhaju.
U no zalazimo, a konja se oi nagledat ne mogu Ne zna ta je na njem ljepe od glave do zadnjih nogu;
No provodi osedlan i stalno pod uzdama:
Uza me je i ne pase jer ezne za putovanjima.
elite li, prijatelji, munju vidjeti, ja u vam pokazati
Kako zna u trenu, u oblaku ogromnome sijevnuti:
Svjetlost munje bljesne poput monahove svjetiljke
to nageo je ulje na fitilje usukane, mnogostruke;
Tako ja i druina izmeu Darida i al-Uzejba sjedimo
Te u daljini taj oblak ogromni posmatramo:
Desni kraj mu na Katanu s kiom i sa munjama,
A lijevi mu nad al-Sittarom i ponad Jazbala nepregledna;
Onda oko Katajfe poinju pljuskovi da liju,
Te pod njima gorostasna stabla na brade padaju;
I na brdo al-Kanan, noeni vjetrom, pljuskovi su tako udarili
Da su zbog huke divojarci sklonita svoja napustili;
U predjelu Tajme pljusak ne potedi nijedno stablo palmino,
Niti zdanje kakvo, osim ako je od kamena sagraeno;
A brijeg Sabir je, odjenut mlazevima pljuska, izgledao
Kao gorostas to se u prugast ogrta beduinski umotao.
Pred izlazak sunca breuljcima se glave ukazae
Oble kao preslice jer bujice ih tako oblikovae;
I taj oblak srui breme na pustinju sedlasto-ulegnutu,
Kao trgovac jemenski kad izrui torbu ruhom bremenitu;
A ptice-pjevice, pred izlazak sunca usred prostrane doline,
Pjevaju zanosno kao da su vinom rujnim omamljene;
I zvijeri to su svuno po bujicama gacale
U divljini su kao divlje kor
BEHAR119
71
KNJIEVNI PODLISTAK
AMR IBN KULLUM

(Umro oko 570.)
Amr Ibn Kullum je roen poetkom 6. vijeka u veoma
utjecajnom plemenu Taglab iz koga je i njegova majka, ker
uvenoga pjesnika al-Muhalhila.
Prema tradiciji, Amr Ibn Kullum je preuzeo starjeinstvo u svome plemenu kada mu je bilo samo petnaest godina, a isticao se kao hrabar ratnik pun samopouzdanja i plemenskoga dostojanstva. Povremeno je posjeivao hiranskoga
kralja Amr Ibn Hinda (554.-569.) kome je recitirao svoje pjesme, ali mu nije pjevao panegirike, kao to su to inili drugi
pjesnici pri posjetama kraljevima. Kralju se nije svidjelo

ponaanje pjesnika punog samopotovanja, pa je u uvenom
poetskom duelu Amr Ibn Kulluma i al-Haril Ibn Hilizze presudio u korist al-Harila. Po svemu sudei, bio je to jedan od
glavnih razloga da pjesnik osvetniki pogubi hiranskoga kralja. Meutim, jedna od dominirajuih predaja o pjesnikovom
odnosu prema ovome hiranskom kralju navodi da je kralj
pozvao Amra i njegovu majku u goste, u namjeri da pokae
pred hiranskim uglednicima kako e Ibn Kullumova majka
sluiti njegovu. Kada je kraljica Hind zatraila da joj pjesnikova majka Layla doda tanjir, Laylin ponos bio je silno povrijeen.
Amr Ibn Kullm
KASIDA O KRALJEVSKOJ GORDOSTI

Probudi se, djevojko s peharom - daj nam zorom vina
Jer bez rujnih vina nikad nije bila Andaruna;
Vina to se, kao afran indijski, s vodom pomijeano zlati,
to i vodom razblaeno zna nas zagrijati;
Vina to ovjeka nujna oslobaa briga
Te se vedrinom ozari im on okusi ga;
I uskogrud uz to vino prestaje krtariti
Pa pone tedro imovinu svoju omalovaavati.
Umm Amr, au si nam na drugu stranu skrenula
Ba kada je, kruei, na desnu krenuti trebala!
Zato bi, majko Amrova, bio gori od ove trojice
Prijatelj tvoj kome jutrom ne nudi vince?!
A mnotvo pehara ispio sam u Baalbeku ravnu,
U Damasku dalekome, ak i u al-Kasirinu!
Jer umai svakako ne moemo smrtnoj sudbini
Koja nam je namijenjena i kojoj smo preputeni.
Prije rastanka devu zaustavi, eno u nosiljci,
Da kazujemo ta smo propatili kao ljubavnici!
Stani da te pitam jesi li se za rastanak odluila
Zbog odlaska neodlona, ili si odanog iznevjerila!
O ratu s mnogo stradanja ja u ti kazivati
Kada su amidii tvoji u pobjedi uspjeli se smiriti.
Dan dananji i dan sutranji nama su nepoznati,
Ni dan preksjutranji ne zna ta e ti donijeti.
Doem li joj kad je sama, pokazuje mi moja dragana,
Kada je sigurna da je ne gledaju oi tuina,
Ruke punake i duge, ruke zanosne boje Svijetla kao boja deve koja jo raala nije;
I njene grudi poput sedefaste kutije Sauvane da ni oko muko jo ih milovalo nije;
72
BEHAR119
I bedra podatna, vitkou to se ponose,

Te polutke stranje uz njih koje bedra jedva nose;
Bokove za koje su vrata ulazna pretijesna
I struk zbog koga mi je pamet pomuena;
I zglobove oble, kao da su mermer ili kost slonova,
Sa kojih se svaka grivna zvukom zanosnim oglaava.
Ah, kako sam ja patio nije patila ni kamila
to je mladune izgubila te se bolno oglaavala;
Niti starica koja je neizrecivo patila
to je devet sinova, sve do posljednjega pokopala;
Ljubav me morila i za dragom sam eznuo
im bih devu njezinu u predveerje vidio.
Sela Jemame pred nama se naglo ukazae Kao da sablje u rukama ljudi odjednom sijevnue.
Abu Hinde, nemoj me u sporu pourivati
Jer o danu odsudnome hou podrobno kazivati Kada smo bajrake bijele u boj otpremali.
A zatim ih u crveno obojene, krvave vraali;
O dogaajima to su za nas znameniti Kada smo i caru samom odbili se potiniti.
Na mnotvo gospodara koji su se krunisali
Krunom carskom i koji su nevoljnike titili Svoje konje da ih gaze mi smo putali
I pri tome uzde smo im pobjedniki kitili;
Zatim smo u kuama svojim na Zi Tuluhu odsjedali U mjestu koje smo od dumana svojih osvojili;
I dok smo prilazili, psi logorski su na nas lajali,
A mi smo zapreke dumaninu svakom postavili;
Jer kad narodu kakvom mlinski kamen nametnemo
Borei se s njim, u brano ga sitno sameljemo;
KNJIEVNI PODLISTAK
Vrea pod tim kamenom su iz Nedda dumani

I aka zrnja koje meljemo u prah braneni;
Te dumane - kao da su gosti nai bili Porazom smo brzo ugostili, da nas ne bi grdili;
Silno smo urili da ih svojski ugostimo Prije jutra da im mlinski kamen darujemo.
Prema svojima smo milosrdni, prava im ne diramo Breme brige na nas su navalili i mi ga nosimo;
Kopljima probadamo junake koji su od nas daleko
A sabljama britkim bijemo je li nam priao neko;
Smeim kopljima slavnoga majstora iz Hazijje,
Il sabljama bijelim to kose sve to pred njima je;
Lobanje junaka njihovih tako krupno izgledaju Kao fetusi devini po tlu kamenitom da padaju;
I te glave mi sabljama strano raspoluujemo,
Il dumanima kao srpovima vratove anjemo:
I mrnja neizmjerna na povrinu izbija
Iz srca obuzdavana - kao snana erupcija.
Od pradjedova svojih ast smo naslijedili,
Pa se kopljima bijemo da bismo i sami slavu osvojili;
Kad su prijatelji napadnuti i atorsko kolje im se rui,
Mi ne doputamo bilo kome da im se priblii;
Glave dumanima odsijecamo bez ikakve milosti,
Pa uope ne znaju kako se od nas zatititi;
Bijemo se tako da su nam i sablje lagahne
Kao igrake drvene u rukama djece razigrane;
Pri tome je odjea naa i njihova grimizna Kao bojom crvenom, krvlju sva je natopljena;
Saplemenici nai kad prestanu napredovati,
Strahujui da ih moe neto iznenaditi,
Mi se tad pojavljujemo kao brdo naikano bodljama
Branei prijatelje i presreu se s dumanima;
I to inimo s mladiima to ast osvajaju u smicanju,
I sa starijima to potpuno su vini ratovanju;
Ba sve ljude smo na mejdanu nadmaili Borimo se s njihovim sinovima da bismo svoje sauvali;
A u asu kada se za eljad svoju uplaimo,
Na konjima se u odredima brojnim rasprimo;
Za vremena kad za eljad svoju strah ne osjeamo,
Tad pod orujem u napade daleko odlazimo,
S vojskom Benu Duam Ibn Bekr plemena Njome ravnicu satiremo i zemlju tla kamena;
Zar svijet ne zna da smo harati nauili
U vrijeme kada smo jo nejaki bili;
Zar ne znaju da nas jo niko izgrdio nije
A da ga mi nismo izgrdili od svih grdnije?!
Amr Ibn Hinde, kako moe traiti ta takvoga Da budemo sluge vaem caru, a on je ranga niega?!
Amr Ibn Hinde, kako moe o nama sluati
Prie klevetnike, i kako nas moe potcjenjivati?!
BEHAR119
73
KNJIEVNI PODLISTAK
Polahko, ne prijeti nam i nemoj kaznu obeavati Jer kako mi moemo tvojoj majci carske sluge biti?!
Amre, mi smo svojim kopljima bespomonim uinili
I dumane mnoge koje smo prije tebe imali,
Kopljima koja ni spravu za glaanje ne podnose
Jer vrstinom svojom snano glaanju prkose;
Takvom vrstinom da kada se u napravi koplje okrene
Ono cikne pa brusaa i po tjemenu i po elu oine.
Zar su ti neki o naem pretku Duam Ibn Bekru priali
Kako su preci njegovi nekakve mahane imali?!
Od Alkame Ibn Sejfa moje pleme slavu naslijedi Neosvojivu tvravu asti on nama sagradi;
ast Muhalhila sam naslijedio, zatim jo boljega Zuhejra, ijoj vrijednosti nema ravnoga;
I Attaba i Kulsuma - sve njih smo naslijedili S koljena na koljeno smo plemenitost nasljeivali;
I Zu-l-Buru o kome si sluao pripovijesti,
Pod ijom smo zatitom, a i sami emo nevoljne tititi;
A prije njega imali smo Kulejba starjeinu Pa kakvu jo nismo naslijedili ast iznimnu!
Hoemo li ve svoju devu-takmaca uetom vezati,
Jer drugoj devi-takmacu ona ue kida i vrat e joj slomiti!
Mi smo ti to drugima svoj harem ne daju,
A kad komijama rije daju - onda je ispunjavaju;
Mi smo u osvit zore u Hazazi oganj ratni rasplamsali
I pomo smo prijateljima iznad svake pomoi dali;
Pomaui im, uspjeli smo u Zu Eratu opstati,
Gdje mlijene deve samo suhu travu mogu jesti.
Prema onom ko nam se pokorava mi smo pravini,
A protiv onog ko nam se suprotstavlja mi smo odluni;
Sve to nam je ogavno mi i ostavljamo,
A ono to nam zadovoljstvo priinjava uzimamo;
Mi smo desno krilo drali kada smo se sukobili,
A lijevo krilo su braa-saborci nai uvali,
Pa su kidisali na one to njih su napadali,
A i mi smo kidisali na one to su na nas juriali;
Potom su se oni vratili s plijenom i sa sunjima,
A mi smo se iz boja vratili s okovanim carevima.
Stanite, ljudi iz plemena Benu Bekr, stanite Zar nae vrline ratnike nisu ve poznate?!
Zar jo ne znate kako nai i vai odredi vojuju,
Kako se kopljima probadaju i strijelama gaaju?!
Pri tom nosimo ruho bijelo i kone titove jemenske,
Te sablje to savijaju se i ispravljaju u aru bitke;
Nosimo sve same iroke i blistave pancire,
Bogate toliko da iznad pojaseva prave nam nabore;
A kada ih junaci najzad jednog dana skinu,
Moe im vidjet zbog pancira kou crnu Kao da su to nabori na potoku nemirnu
Koje mrekaju vjetrovi kad po njemu puhnu.
74
BEHAR119
KNJIEVNI PODLISTAK
U jutro uasa plemeniti konji kratke dlake nas nose,

Koje smo od neprijatelja oteli pa ih odbili od sise;
I nastupaju pod oklopima, s raupanim grivama
to izgledaju kao da su vorovi na starim uzdama;
Te konje smo naslijedili od naih estitih oeva,
A kad umremo - prei e u nasljedstvo naih sinova.
Za nama su uvijek nae ene svijetle puti i zanosne
Jer strahujemo da bi mogle biti zarobljene i poniene;
vrsto obeanje od mueva svojih dobile su one
Da kada sretnu odrede neprijateljske i nasilne,
Na svojim e konjima njihove konje i ene im zarobiti,
Te da e i drugo roblje njihovo u eljezo okovati.
Videi nas kako jezdimo ravnicama,
Svako pleme trai saveznika - ophrvano slutnjama.
Kada se kreu, nae ene imaju korak lagahni Kao kada se leima njiu ljudi pijani;
One hrane nae konje krasne ne prestaju govoriti:
Niste nai muevi ako nas ne uspijete odbraniti!
Iz plemena Benu Duam Ibn Bekr te su ene
U kojima su ljepota, ast i vjera sjedinjene;
A te ene u nosiljkama samo takvi udarci uvaju
to s lahkoom padaju, kao djeca kad drvenim sabljama vitlaju;
Mi smo takvi da svojim isukanim sabljama
Sve ljude branimo roditeljskim instinktima;
I glave posjeene kotrljamo kao to kotrljaju
Djeaci loptu kada je po tlu neravnome utaju.
U Sjevernoj Arabiji ve je znano plemenu svakome,
Otkako atore podiu po tlu njenom neravnome,
Da mi goste nahranimo kada ih cijenimo,
A da one to nas napadaju satiremo;
Da branimo ono ta elimo
I gdje god nam se prohtije da odsjedamo;
Da odbacujemo ono to gnjev na izaziva,
A uzimamo ono to nam zadovoljstvo priinjava;
Da onog ko nam se potinjava mi titimo,
A protiv onog ko nam se suprotstavlja odluni smo;
Da mi smo oni to bistru vodu ispijaju,
A drugi za nama muljavu i zamuenu zahvaaju.
Plemena Benu al-Tammah i Dumijje moe pitati ta misle o nama oni e ti ve kazati!
Kad god e car nepravdu ljudima uiniti,
Mi emo odbiti ponienje prihvatiti.
Kopno smo preplavili te nam je tijesno postalo,
A i more se cijelo laama naim prekrilo.
Pred djeake nae tek od sise odbijene
Svaki strani monik mora niice da padne.
BEHAR119
75
KNJIEVNI PODLISTAK
ANTARA IBN ADDAD

(Umro 614. ili 615.)
U literaturi je Antara poznat i kao Ahil arabljanskog
herojskog doba, jer je nesumnjivo najslavniji ratnik prijeislamskog arabljanskog doba. Njegovo robovsko porijeklo,
njegova silna naprezanja, tokom cijeloga ivota, da na mejdanima izvojuje slavu i status slobodna ovjeka, te tragino
i trajno nesretna ljubav prema roaki Abli - sve to ini
Antaru tragiarem antikih razmjera. Njegovu biografiju,
ratnike podvige i lirsko stradanje detaljno je obradio itav
niz narodnih predanja koja su, vjerovatno, u cijeloj povijesti arabljanske kulture bila najblie stasanju u epos, ali se,
na alost i zbog sloenih razloga koje ne mogu na ovome
mjestu elaborirati, prerastanje predaje u epos - to sudbinsko zbivanje u povijesti knjievnosti - nikada nije ostvarilo,
te je Ahil arabljanskog herojskog doba ostao izvan ili
nadomak totaliteta eposa - samo u usmenim predanjima
sabranim u vie tomova pod zajednikim naslovom Roman
o Antari (Qissa Antara).
U njegovoj biografiji i u njegovome lirskom stasanju
sudbonosna je injenica da se ve u djeakome dobu zalju-
bio u Ablu, ker svoga amide Malika. Kada je sazrio, elio

se oeniti Ablom, ali amida nije pristao da uda ker za
crnoga roba. ak je bio vrlo iritiran time.
Antarina porodica je vremenom postala svjesna njegove
izuzetne sranosti i hrabrosti, pa su ga koristili u borbama
protiv neprijatelja: podsticali su ga na ratovanje, obeavajui
da e mu, zauzvrat, dati Ablu, ali su odbijali da ispune dato
obeanje nakon to bi Antara uspjeno obavio ratne zadatke.
Antara se proslavio i u ratu protiv Perzijanaca, na tzv.
Dan Ru Qara (610. godine).
U borbi koju je njegovo pleme vodilo protiv plemena
Banu Tayy poginuo je ve ostarjeli ratnik i proslavljeni
pjesnik Antara: 614. ili 615. godine pogubio ga je na mejdanu al-Asad al-Rahis Ibn Amr al-Tai. O nainu pogibije
postoje razliite predaje, ali dominira ona po kojoj je ostarjeli Antara, za vrijeme boja, pao s konja, te neprijatelju
nije bilo teko da pogubi ve tada najslavnijeg ratnika u
arabljanskoj povijesti.
Taj korifej ije zvonke pjesme se sluaju stoljeima, i taj
silni ratnik, koji je decenijama sijao strah irom Arabije,
koji je izvojevao ak i status slobodna ovjeka, nikada nije
uspio osvojiti lirsku heroinu Ablu.
Antara Ibn eddd
KASIDA O MEJDANU I VITETVU

Da li pjesnici ostavie neto jo neopjevano;
Jesi l matajui prepoznao pusto boravite draganino?!
O dragoj mi kazuj, dome Ablin u dolini al-Diva Ah, blagoslovljen bio jutrom i Bog neka te uva!
To je dom drage moje pogleda njenoga,
Usana opojnih, nasmijanih, naruja mehkoga.
Kraj doma njena zaustavih devu kao kulu veliku
Da zatomim ono to treba smirenome ovjeku.
U al-Divau je Abla boravila, u plemenu svojemu,
A moje pleme u al-Haznu, al-Sammanu i al-Mutesellimu.
Pozdravljaju me ostaci boravita iz starih vremena,
to opustjee i zametoe se kad otila je Ummu-l-Hejsema;
Nastanila si se u zemlji dumana to riu poput lavova,
Pa mi teko do tebe doi, keri Mehremova.
Zavoljeh te nenadano, jo dok sam tvoje ubijao
I da mi do ivota tvoga oca nije stalo, ja sam priao.
U srcu mome ti si - ne misli da je iko osim tebe Zaposjela mjesto drage i plemenite osobe.
Kako k tebi doi kada pleme tvoje u proljee logoruje
Na Unejzetejnu, a moje pleme u al-Gajlemu ostaje?!
Kada si ve bila rijeila sa mnom se rastati,
Onda ste u mrkloj noi poeli deve spremati;
Nita me uasnulo nije kao vae tovarne deve
76
BEHAR119
to usred logora brste makovima suhim vrhove;

Meu njima ak su muzilice etrdesetdvije Rasne i crne kao najcrnje gavranovo perje;
Draga me raspameuje ustima sa bijelim zubima Sonim mjestom za poljupce i sa slatkim sokovima;
Kao da me od ljepotice mous mirisni zapahne
Kada dah s njenih desni, iz usta joj k meni potekne;
Ili kao da su joj usta lug netaknut, koga kia zaljeva,
U ijoj nedunosti nema ak ni gazelinih tragova;
Bijeli proljetnji oblaci kiom to mjesto natapaju,
Pa uvalicu svaku u srebrenjak okrugli pretvaraju;
Uveer kao pljuskovi po njemu kie padaju,
Ili sitne i dugotrajne romoriti ne prestaju;
Pelice iz njega ne odlaze, ve u njemu zuje
Tiho poput tihe pjesme ovjeka kada vina popije;
Il proizvodei zvuk kad krilom drugo krilo umiva
Kao kad pognuti bogalj radi vatre prihvaa se kresiva.
Draga uveer lijee i osvie u dueku mehkome,
Dok ja bdijem na konju mrkom i zauzdanome;
Moja postelja su lea konja vrsta i stamena
Dok irok trup mu steem velikim kolanom i nogama.
Hoe li me deva edenska donijeti do doma njezina Dabogda joj vime presahlo pa za putovanje bila snana!
KNJIEVNI PODLISTAK
Repom mae veselo nakon duga nonog putovanja

I nogama neizmjerno brzim oslobaa se rastinja;
ak i uveer, meljui ga, kroz rastinje se probija,
Gazi sve pred sobom poput brzonogoga noja
Kome ptiad jure, tome pribjeitu svome Kao krdo deva jemenskih pastiru-Abisincu mucavome;
Glavu njegovu visoku slijede jer im se ona ini
Kao da je gnijezdo pokretno podignuto za njih u visini;
Ti nojevi sitnih glava to u al-Uajri obilaze jaja u gnijezdima
Nalik su na visoke i sakate robove u krznenim ogrtaima.
U al-Duhrudajnu moja deva se vode napila
I tada je od vrela dumanskih bjeati poela Tri kao da pod njenim desnim bokom je
Glas nemani grozne to progoni je u poveerje Glas risa kome ona izmie, srdita,
Dok on kandama svojim i zubima je hvata.
U mjestu al-Rida kad na jednu stranu klekne moja deva
Jekne kao trska pod njom to se praskom oglaava.
Njen znoj je taman poput pekmeza il katrana raskuhanoga
Ispod kog se vatra raspalila pa kipi iz vra velikoga;
Izbija znoj iz uiju deve to vrsta je i dugaka,
Deve to hita poput snanoga mujaka.
Skine li pred nekim drugim veo, moja dragana,
Dovoljno sam spretan da smaknem i viteza oklopljena.
Hvali ih jer tebi su poznate moje vrline Ja sam drueljubiv ako mi nepravdu ne uine;
Uine li mi zulum, pretvaram se u ovjeka nasilna
iji zulum je gori i od najgorega pelina.
Za nesnosnih ega znao sam rujno vino piti,
Za novi uglaani i izgravirani znao ga kupiti,
Iz pehara utoga s mnotvom zagonetnih linijica
S bokalom srebrenim u ljevici, a na bokalu krpica;
I kad pijem, tada se trai moja imovina,
Jer plemenitost moja tada je potpuna;
Ni kada se otrijeznim, ne jenjava moja dobrota Plemenitost a i narav moja tebi je ve poznata.
Mnotvu ljepotica sam mueve po zemlji povaljao Iz grudi im je glasno ikljalo kako sam ih ubijao;
Brzim udarcem koplja moja ruka ih je preticala,
Te se jarko crvena krv prosipala i prskala.
Keri Malikova, trebalo bi vitezove za me pitati
O onome to ve sama nisi uspjela saznati!
Jer ja sam neprestano u lahkome sedlu konja to plovi,
Ogromnoga konja koga, ve ranjena, pogaaju vitezovi;
On as izlazi naprijed da bih kopljem probadao,
as bi se u mnotvo vojske, okrutno i silno, sklanjao.
Ko je bitke posmatrao mogao bi ti kazati
Da esto sam na mejdanu, a izbjegavam plijen uzimati;
Da mnogo naoruanih ratnika koje i hrabri izbjegavaju,
Koji u boju ne uzmiu i koji se ne predaju,
Moja ruka pretekla je ubijajui ih hitro
Kopljem vitim to na vrhu je metalno i sjajno,
BEHAR119
77
KNJIEVNI PODLISTAK
Pa sam poinjao po odjei im strijele nizati Za asna ovjeka asno je na mejdanu poginuti Te sam ih ostavljao kao rtve zvijerima da ih izjedaju,
Njihove lijepe prste i zapea zubima da kidaju;
I mnogo ispletenih pancira uspio sam prorezati
Na uvenim uvarima onog to treba uvati,
Koji za zimskih dana u kocki spretne ruke imaju
I koji, okrivljeni za rasipnitvo, krmama haraju Kada me takav vidi da sjahujem htijui ga ubiti,
U strahu zube pokazuje, a ne to bi se htio osmjehnuti;
Cijeli dan na mejdanu sam se s njim nosio,
A on je i ruke i glavu, kao indigom, krvlju obojio;
Najzad ga na konju pogaam kopljem,
Pa ga savladavam blistavim i britkim indijskim maem;
A na tom junaku je ruho kao na stablu golemome,
Obuu nosi viteku, a snagu nije ostavio blizancu-bratu svome.
Ah, janje moje ulovljeno za onoga kome je dozvoljeno!
Meni je zabranjeno - kamo sree da mi nije zabranjeno!
Rekoh robinji svojoj, odluivi je poslati:
Idi, o dragoj se raspitaj i donesi mi vijesti!
Vrativi se, ona veli: Duman se ponaa neoprezno,
Pa onome kome je do lova janje je dostupno!
A ona prema nama istee vrat kao u mladuneta
Koje ima gazela, s pjegom bijelom na nosu, dugovrata.
Saznao sam da Amr ne blagodari na mojoj dobroti.
A nezahvalnost je mrska dui koja bi htjela dobra biti.
Pamtim amidu to mi jutrom nudi pouku svoju
O tome kako se u strahu usna oputa i zubi se ukazuju
U ljutome boju na iju estinu se junaci ne jadaju,
Ve samo strane ratne poklie putaju;
Kada me prijatelji pred koplja dumanska postave,
Ne plaim se kopalja, ve mi za juri malo mjesta ostave.
Kada sam vidio dumane kako u mnotvu nadiru,
Bodrei jedni druge, opet sam pohitao ratnome piru.
Oni viu: Antara!, dok koplja njihova
Poput uadi bunarskih udaraju u prsa vraneva.
Ne prestajem obarati ih vratom svoga vranca,
I prsima, dok vranca cijela na okupa krvca,
Pa se naginje zbog udaraca kopljima u grudi,
Te mi se suzom jada i hrzanjem to za milou udi;
Kada bi besjediti znao, sigurno bi se meni poalio;
Kada bi znao govoriti, meni bi se sigurno obratio.
Dua mi iscjeljuje i malaksalost njezina iili
Kada mi vitezovi viu: Antara, junae, navali!
Tad konji bezglavo jure po zemljitu mehkome, natuteni,
Sve krupna kobila do krupnoga konja - svi stameni.
ivotinja moja je podatna - ide gdje mi srce prohtije,
Zapovijeu preciznom kuda god navedem je.
Samo zbog jednog me strah da u umrijeti Prije nego to u Damdamova sina dva pogubiti,
Koji psuju sreu moju, a ja njih neu grditi,
Koji prijete, kad me nema, kako e mi pri susretu krv proliti;
I ne udi to tako ine jer sam ostavio njihova oca
Za prehranu zvijeri i svakojakih ptica-grabljivica.
78
BEHAR119
KNJIEVNI PODLISTAK
Kuran s prijevodom
na bosanski jezik
SURA 82.
SURA 84.
RASCJEPLJENJE - AL-INFITAR
CIJEPANJE - AL-INIQAQ
U ime Allaha svemilosnog i samilosnoga
1. Kada se Nebesa pocijepaju,

2. I zvijezde kada se porasipaju,
3. I mora kada se ispreljevaju,
4. I mezari kada se ispreturaju 5. ta su pripremile, a ta propustile due e da saznaju.
6. ovjee, zato si u odnosu na Gospodara Plemenita zaslijepio,
7. Koji te stvorio, pa te uredio i skladnim uinio 8. U obliku u kakvom je htio On te sastavio?!
9. Nipoto! Vi ak smatrate lanom Vjeru,
10. A nad vama zaista uvari bdiju,
11. Pisari koji poast imaju,
12. Ono to inite oni znaju;
13. Zasigurno, estiti e Blagodat da uivaju,
14. A razvratni e, zaista, u Pakao da se smjetaju,
15. Na Dan Vjere gorjet e u njemu,
16. I vie nee da ga naputaju.
17. A ta zna ti o Danu Sudnjemu,
18. I jo jednom: ta zna ti o Danu sudnjemu?!
19. Toga Dana jedna dua nee pomagati drugu; tada e sva
vlast pripadati Allahu.
1. Kada se rascijepi Nebo,

2. I povinuje se Gospodaru svome, a morat e uiniti to,
3. I kada se oprui tlo Zemljino,
4. I izbaci ono to je u njoj, te se ona isprazni potpuno,
5. I povinuje se Gospodaru svome, a morat e uiniti to 6. Ti e svoj trud zatei, ovjee koji se silno trudi zarad
Gospodara:
7. Kome se nae u desnici Knjiga,
8. Taj e lahko raun poloiti,
9. I svojima e se radostan vratiti,
10. A kome se Knjiga dadne iza lea njegovih 11. Taj e propast prizivati,
12. I u Ognju e gorjeti
13. Jer je sa svojima znao likovati
14. Vjerujui da se nee vratiti.
15. Naprotiv! Gospodar njegov u stanju ga je prozrijeti!
16. Purpurom veernjim zaklinjem se,
17. I noi, i onim to ona tamom obavije,
18. I Mjesecom zaobljen kada je 19. Sigurno ete prelaziti iz teeg u tee stanje!
20. Pa ta im je - zato ne vjeruju, /Sedda/
21. I Kuran kada im se ita - zato elima po tlu ne padnu?!
22. Oni to ne vjeruju - poriu,
23. A Allah zna primisao njihovu 24. Zato im radovijesti bolnu kaznu,
25. A oni koji budu vjerovali i dobro inili - oni e dobiti
nagradu neiscrpnu.
BEHAR119
79
KNJIEVNI PODLISTAK
SURA 85.
SAZVIJEA - AL-BURU|
1. Tako Mi Nebesa sa sazvijeima,
2. I Dana obeana,
3. I svjedoka i posvjedoena 4. Prokleti bili vlasnici rovova,
5. I vatre s obiljem goriva,
6. Kad posjedali su gdje bijae ona,
7. I onome to su vjernici radili bili su svjedocima,
8. I svetili im se samo zato to su vjerovali u Allaha Silnoga i
Hvalevrijednoga,
9. Koji gospodari Nebesima i Zemljom; Allah je svjedok ba
svega.
10. One koji budu zlostavljali vjernike i vjernice pa se potom
ne pokaju - njih eka kazna Dehennema, eka ih kazna
ognjena;
11. One koji budu vjerovali i dobro inili - njih ekaju bae
s tekuim rijekama: eto uspjeha najveega!
12. Zaista e surova biti odmazda Gospodara tvoga;
13. On prvobitno stvara i stvorit e iznova;
14. Njemu je svojstveno da prata i da ljubav dariva;
15. On je Uzvieni Gospodar al-Ara;
16. On e uiniti ta Mu je volja.
17. Jesi li uo vijesti o vojskama,
18. Za faraona i za drevni narod Semuda?
19. Oni to ne vjeruju ipak nastavljaju s poricanjima,
20. A Allah e njih zaskoiti, zaista;
21. Ovo je ipak Kuran u kojega je sva slava
22. Na Tabli koja se pomno uva.
SURA 90.
GRAD - AL-BALAD
1. Gradom ovim zaklinjem Se 2. A tebi e u gradu ovome biti doputeno sve 3. I ocem i onim koga porodio je:
4. Mi smo zaista stvorili ovjeka da se upinje;
5. Misli li on da mu niko nita ne moe?!
6. Rei e: Protraio sam blago to nebrojeno je!
80
BEHAR119
7. A zar on misli da ga niko vidio nije?!

8. Nismo li mu dali oka dva,
9. Jezik sa dvjema usnama,
10. I uputili ga na dva puta vrletna?!
11. Ali nije uspio uspon prevaliti,
12. A taj uspon ta je, znade li?
13. To je: roba osloboditi,
14. Ili kada glad hara nahraniti
15. Siroe od roaka koji su bliski,
16. Ili nevoljnika to je u praini,
17. I da se pritom bude od onih to vjeruju, koji se uzajamno
podstiu da budu trpeljivi i koji se podstiu da budu samilosni.
18. To su oni koji e biti na Desnoj strani,
19. A oni to u dokaze Nae ne vjeruju - oni e biti na Lijevoj
strani,
20. Oni e biti vatrom zasvoeni.
SURA 92.
NO - AL-LAYL
1. Tako Mi noi kada tminu razastre,
2. I dana kada bljesne,
3. I Onoga Koji muko i ensko stvorio je 4. Va trud se zbilja razlikuje:
5. Onome ko dariva i bogobojazan je,
6. I dri istinom Ono Najljepe
7. Uinit emo da put do Dobra lagahan je,
8. A ko krtari mislei kako neovisan je,
9. Te smatra lanim Ono Najljepe 10. Uinit emo da njemu put do Tegobe lagahan je,
11. I imovina njegova nee mu koristiti kada propadne.
12. Zaista, uputa ka Putu pravome na Nama je,
13. I zaista budui i ovaj svijet Na je 14. Zato vas upozoravam na oganj koji rasplamsao se,
15. U kome samo najnesretniji prit e se,
16. Onaj ko je poricao i okretao se,
17. A sklonjen od njega bit e ko Allaha bojao se,
18. Ko je od imetka davao, istei se,
19. Ne oekujui da od nekoga nagraen za to bude,
20. Ve samo da se naklonosti Gospodara Uzvienog domogne 21. Taj e biti zadovoljan, nema sumnje.
KNJIEVNI PODLISTAK
SURA 93.
JUTRO - AL-DU HA
1. Tako Mi jutra kada poodmakne,
2. I noi kada utihne 3. Gospodar tvoj nije te napustio, ni omrznuo te;
4. Drugi svijet zaista je bolji od ovoga za te,
5. I Gospodar tvoj sigurno e te darivati i zadovoljiti te!
6. Zar te nije zatekao kao siroe pa ti pruio utoite;
7. Zatekao te kao zabludjela pa naputio te;
8. I zatekao te kao siromaha pa obogatio te?!
9. Zato - nipoto ne ucvili siroe,
10. I nipoto na prosjaka ne dii vike,
11. A o blagodati Gospodara svoga pronosi glase!
SURA 94.
RAZGALJIVANJE - AL-INIRAH
5. Potom emo vratiti ga na stepene najjadnije,

6. Osim onih koji su vjerovali i dobro inili - nagrada neiscrpna
njihova je.
7. Pa jo da Vjeru porie, ta navodi te?!
8. Najpravedniji sudija zar Allah nije?!
SURA 99.
ZEMLJOTRES - AL-ZILZAL
1. Kada se Zemlja silovito potrese,
2. I kada Zemlja izbaci terete svoje,
3. I ovjek kada se zgrane: ta joj je?! 4. Toga Dana ona e kazivati vijesti svoje
5. Jer tvoj Gospodar tako njoj zapovijedio je;
6. Toga Dana ljudi e odvojeno istupati da bi im se djela njihova
mogla pokazati,
7. Jer - ko trun dobra uini, on e ga vidjeti,
8. I trun zla ko uini, on e ga vidjeti.

1. Zar ti nismo grudi razgalili,
2. I breme tvoje s tebe skinuli,
3. Koje ti je znalo plea pritiskati
4. I nismo li spomen na te visoko uzdigli?!
5. Zato - tegobu olakanje prati;
6. Zaista, tegobu olakanje prati!
7. Kada si slobodan, molitvi se prepusti
8. I za Gospodarom svojim udi!
SURA 95.
SMOKVA - AL-T I N
SURA 100.
DEVE KOJE JURIAJU - AL- ADIYAT

1. Tako mi deva to sopui juriaju,
2. Te varnice pod njima sijevaju,
3. I one zorom napadaju,
4. I pri tome prainu uzvitlaju,
5. I pod njom usred gomile upadaju 6. ovjek je zaista nezahvalan Gospodaru svome,
7. A i sam je, uistinu, svjedok tome,
8. I sran je, zaista, u predanosti dobru zemnome!
9. A zar ne zna da kada budu prevrnuti oni u mezarima,
10. I kada se obznani ono to je u srcima 11. Da njihov Gospodar e tada, zaista, znati sve o njima?!
1. Tako Mi smokve i masline,

2. I Gore Sinajske,
3. I grada ovoga to siguran je 4. ovjeka smo stvorili u obliju koje je najljepe,
BEHAR119
81
KNJIEVNI PODLISTAK
SURA 102.
ZGRTANJE - AL-TAK ALUR

1. U zgrtanju nehajni postajete,
2. Sve dok mezare ne pohodite.
3. Ne! Jer, vi ete saznati,
4. Jo jednom: Ne tako! Vi ete saznati!
5. Ne! Trebali biste pouzdano znati:
6. Sigurno ete Dehennem vidjeti;
7. I jo jednom: Sigurno ete ga oima svojim vidjeti;
8. Potom ete - toga Dana - za uivanje odgovarati!
1. Reci: Vi koji krivo vjerujete,

2. Ne klanjam se onome kome se klanjate,
3. Niti se klanjate kome ja klanjam se!
4. Ja nisam poklonik onoga kome ste klanjali se,
5. Niti ste vi poklonici onoga kome klanjam se 6. Vama vaa vjera, a meni moja vjera neka je!
SURA 112.
ISTO VJEROVANJE - AL-IKLAS

SURA 103.
VRIJEME - AL-ASR
1. Reci: On, Allah je jedan,

2. Allah je Apsolutan,
3. Nije rodio, a nije ni roen,
4. I niko Njemu nije ravan.

1. Tako Mi vremena,
2. ovjek je na gubitku, doista,
3. Osim onih koji vjeruju i ine dobra djela, preporuujui Istinu
jedni drugima i strpljivost preporuujui jedni drugima.
SURA 113.
ZORA - AL-FALAQ
SURA 107.
DOBROINSTVO - AL-MAUN
1. Reci: Traim zatitu zorina Gospodara

2. Od zla onoga to On stvara,
3. I od zla sutona kada se u no pretvara,
4. I arobnica koje puu posred vora,
5. I od zla zavidnika kada ga zavist shrva.

1. Zna li ti ko je taj to Vjeru porie?
2. To je onaj to tjera siroe;
3. Da se jadnik nahrani ne podstie!
4. Muka e biti za klanjae 5. Za one koji se na namazu svome ne usredotoe,
6. Koji samo vieni biti hoe
7. I dobroinstvo bi da sprijee!
SURA 109.
KRIVOVJERNICI - AL-KAFIRUN
82
BEHAR119
SURA 114.
LJUDI - AL-NAS
1. Reci: Traim zatitu Gospodara ljudi,
2. Vladara ljudi,
3. Boga ljudi 4. Od zla doaptavanja onoga koji primisli budi,
5. Koji zle primisli unosi ljudima u grudi,
6. Od dina i od ljudi.
BIBLIOGRAFIJA prof. dr. Esada Durakovia
Prof. dr. Esad Durakovi

CURRICULUM VITAE
- Roen 5. aprila 1948. godine u Glavicama kod Bugojna.
- Osnovno i srednje obrazovanje zavrio u Sarajevu.
- 1972. godine diplomirao arapski jezik i knjievnost na Filolokom fakultetu u Beogradu.
-1976. godine zavrio postdiplomski studij na Filolokom fakultetu u Beogradu (knjievnoistorijski smjer) i odbranom magistarskog rada, iste
godine, stekao stepen magistra filolokih nauka.
- 1976. godine izabran za asistenta za Arapski jezik na Filozofskom fakultetu u Pritini.
- 1977. godine izabran u zvanje predavaa na Filozofskom fakultetu u Pritini.
- 1977/78. godine boravio na specijalizaciji u Kairu.
- 1982. godine odbranio doktorsku disertaciju (Poetika mahdera u SAD) na Filolokom fakultetu u Beogradu.
- 1983. godine izabran za docenta za predmet Arapska knjievnost na Filozofskom fakultetu u Pritini.
- 1988. godine izabran u zvanje vanrednog profesora za predmet Arapska knjievnost na Filozofskom fakultetu u Pritini.
- 1991. godine zasnovao stalan radni odnos u Orijentalnom institutu u Sarajevu, u zvanju vieg naunog saradnika.
- 1994. godine izabran u zvanje vanrednog profesora za predmet Arapski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
- 1996. godine izabran u zvanje redovnog profesora za predmet Arapski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
- 1996. godine izabran u zvanje naunog savjetnika u Orijentalnom institutu u Sarajevu.
- 1998. godine povjerena nastava za predmet Arapska knjievnost na Filozofskom fakultetu.
- 1999. godine prijevod Hiljadu i jedne noi proglaen Kulturnim dogaajem godine. /Javna anketa Dnevnog avaza./
- 2000. godine izabran za lana PEN-centra Bosne i Hercegovine.
- 2001. godine izabran za lana Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca.
- 2002. godine izabran za dopisnog lana Arapske akademije nauka u Damasku, Arapska Republika Sirija.
- 2002. godine izabran za predsjednika Naunog vijea Orijentalnog instituta u Sarajevu.
- 2003. godine UNESCO-va meunarodna nagrada SHARJAH PRIZE FOR ARAB CULTURE 2003.
- 2004. godine izabran u zvanje redovnog profesora za oblast arapska knjievnost.
- 2007. godine izabran za lana Drutva pisaca Bosne i Hercegovine po pozivu.
- 2007. godine Udruenje izdavaa i knjiara BiH dodijelilo priznanje Autor 2007. godine za nauno djelo Orijentologija. Univerzum sakralnoga
teksta (Tugra, Sarajevo, 2007.).
- 2008. godine izabran za dopisnog lana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
- 2010. 2012. godine lan Senata Univerziteta u Sarajevu.
- 2011. godine lan Predsjednitva ANUBiH.
- 2012. izabran za dopisnog lana Arapske akademije nauka u Kairu.
- 2012. godine izabran za redovnog lana ANUBiH.
BIBLIOGRAFIJA
(1967)
(1975)
1. Ibni Azam Fuka /pseudonim/, Sabahski ezan. Glasnik Vrhovnog islamskog

starjeinstva, br. 7-8, god. XXX, Sarajevo 1967., str. 379.
4. (trans.) Mahmud Tajmur, Abu Arab /prijevod prie sa arapskog i biljeka o

piscu/. - Politika, Beograd, 30. mart 1975, str. 16.
(1973)
(1977)
2. (trans.) Al-Bejatijeve etiri pjesme /prijevod sa arapskog/. - Knjievna re, br.

20, god. II, Beograd, novembar, 1973.
5. (trans.) Dord Salim, Krv /prijevod prie sa arapskog i biljeka o piscu/. - Politika, Beograd, 14. avgust 1977, str. 14.
(1974)
6. (trans.) Lirika u prevodu /prijevod pjesama sa arapskog Abdul Vehaba alBejatija, Abdul Rezaka Abdul Vahida, Muhameda Ahmeda Azaba i Abdul
Kadira al-Mazinija/. - Stremljenja, br. 2, god. XVIII, Pritina, 1977, str. 271275.
3. (trans.) Dord Salim, Zasluga i greka /prijevod prie sa arapskog i biljeka o

piscu/. - Mostovi, br. 17, god. V, Beograd, 1974, str. 26-31.
BEHAR119
83
(1978)
7. Znaajan pokuaj istorije knjievnosti kod Arapa. - Izraz, br. 5, god. XXII,
Sarajevo, 1978, str. 699-713.
- Isti tekst objavljen je na turskom jeziku u: Cevren, br. 13, Pritina, 1977, str. 45-59.
8. Al-Àqlaniyya al-waqi`yya lada Ibn Kaldun /prikaz knjige: Daniel Buan, Realistiki racionalizam Ibn Kalduna. Ibn Kaldun - iz Mukaddime, JAZU,
Zagreb, 1967/. - Al-Ma`rifa, br. 193-194, Dimiq, 1978, str. 266-269.
9. (trans.) Ismail Baha al-Din, Izvjetaj /prijevod prie sa arapskog i biljeka o
piscu/. - Mostovi, br. 33, god. IX, Beograd, 1978, str. 58-62.
10. Pismo iz Kaira. Sukob starog i novog. -Knjievne novine, br. 564-565, god.
XXX, Beograd, 1978, str. 7.
11. Knjievnost abasidskog perioda u delu Razgovori sredom Tahe Huseina. Zbornik Filozofskog fakulteta, br. XIII, Pritina, 1978, str. 433-455.
(1979)
12. Knjievnost umajadskog perioda u delu Razgovori sredom Tahe Huseina.
Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 27, Sarajevo, 1979, str. 197-224.
13. Savremena poezija Palestine. U saradnji s Radom Booviem. - Bagdala, Kruevac, 1979, 67 str.
Bagdala, Kruevac, 1984, 70 str.

28. Poimanje islama u istoriji /prikaz knjige: Fazlur Rahman, Duh islama, prev.
Andrija Grosberger, Prosveta, Beograd, 1983/. - Kulture Istoka, br. 1-2, Beograd, 1984, str. 102-103.
(1985)
29. Stradanje jednog prikaza. Uz tekst Darka Tanaskovia: Drugo stradanje
Mahmuda Dervia, Odjek, br. 2, Sarajevo, 1985. - Odjek, br. 6, Sarajevo,
1985, str. 10.
30. Al-Yanabi` al-falsafiyya li nazariyya al-ibda` al-mah\ariyya (Filozofska ishodita poetike mahdera). - Al-Ma`rifa, br. 280, Dimiq, 1985, str. 28-49.
31. Poetiki obrat u arapskoj knjievnosti. - Odjek, br. 20, god. XXXVIII, Sarajevo, 15-31. oktobra 1985, str. 8-9.
32. Okviri i pretpostavke knjievnosti mahdera. Prilozi za orijentalnu filologiju,
br. 34, Sarajevo, 1985, str. 45-77.
33. (trans.) Velid Ihlasi, Slonovo uho /prijevod prie sa arapskog i biljeka o piscu/.
- Mostovi, br. 65, god. XVI, Beograd, 1985, str. 272-275.
(1986)
14. O islamu i arapskoj kulturi /povodom poglavlja Islam i arapska kultura u

knjizi: Milan Damnjanovi, Istorija kulture, Gradina, Ni, 1977/. - Knjievna
re, br. 143, god. IX, Beograd, 1980, str. 3-4.
15. (trans.) Savremena poezija arapskog Istoka. U saradnji s Radom Booviem,
Aiom ulizarevi-Simi i dr. Priredio i pogovor napisao Rade Boovi. - Bagdala, Kruevac, 1980, 98 str.
16. (trans.) Savremena poezija arapskog Zapada. U saradnji s Radom Boovoem,
Aiom ulizarevi-Simi i dr. Priredio i pogovor napisao Rade Boovi. - Bagdala, Kruevac, 1980, 92 str.
34. (trans.) Tri sirijska pjesnika /zbor i prijevod s arapskog pjesama Nizara
Kabanija, Saida Rido i Ali Sulejmana. Prijevod i biljeke o pjesnicima E. D./.
- Stremljenja, br. 3, god. XXVII, Pritina, 1986, str. 39-47.
35. Knjievnost - suanj istorije /prikaz knjige: Franesko Gabrijeli, Istorija arapske knjievnosti, Sarajevo, 1985/. - Odjek, br. 18, Sarajevo, 15-30. septembar
1986, str. 24.
36. Na vrelima arapske proze /prikaz knjige: Antologija kratke arapske prie,
izbor, prijevod i predgovor Rade Boovi, Bagdala, Kruevac i Deje novine,
Gornji Milanovac, 1986/. - Knjievna re, god. XV, Beograd, 10. oktobra 1986,
str. 32.
37. Halil Dubran, Mirisni plodovi due. - Bagdala, Kruevac, 1986, Izbor, prijevod
s arapskog i pogovor: E. D., 69 str.
(1982)
(1987)
17. (trans.) Savremena poezija Kuvajta. U saradnji s Muhamedom Mufakuom. Bagdala, Kruevac, 1982, 59 str.
18. (trans.) Jusuf al-Hatib, Mjesec u Jafi /prijevod sa arapskog dvije pjesme i biljeka
o pjesniku/. - Stvaranje, god. XXXVII, Titograd, novembar 1982, str. 123-126.
38. (trans.) Halil Dubran, Mirisni plodovi due. Izbor, prijevod i pogovor E. D. Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1987, 114 str.
- drugo izdanje 1990, 111 str.
39. Halil Dubran /pogovor u: Halil Dubran, Mirisni plodovi due/. - Grafiki
zavod Hrvatske, Zagreb, 1987, str. 103-111.
- drugo izdanje 1990, 111 str.; ponovljeno u drugom izdanju: Grafiki zavod
Hrvatske i Kranska sadanjost, Zagreb, 1990, str. 113-123.
40. (trans.) Halil Dubran, Suza i osmijeh. Prijevod i pogovor E. D. - Grafiki zavod
Hrvatske, Zagreb, 1987, 142 str.
- drugo izdanje 1990, 142 str.
41. Halil Dubran na razmeu epoha i kultura /pogovor u: Halil Dubran, Suza i
osmijeh/. - Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1987, str. 123-139.
- drugo izdanje 1990, 142 strane; ponovljeno u drugom izdanju Grafiki
zavod Hrvatske i Kranska sadanjost, Zagreb, 1990, str. 137-154.
42. Prilog rasvjetljavanju epigonstva u jugoslovenskoj orijentalistici. Uz tekst
Darka Tanaskovia: Nalije prevazilaenja evropocentrizma u jugoslovenskoj orijentalistici. - Sveske, 18-19, Institut za prouavanje nacionalnih
odnosa CK SK BiH, Sarajevo, 1987, str. 499-505.
(1980)
(1983)
19. O jednom manjkavom prevodu /prikaz knjige: Kahlil Gibran, Duhovne izreke, Grafos, Beograd, 1981, prev. Jasmina Puljo/. - Odjek, br. 2, god. XXXVI,
Sarajevo, 15-31. januar 1983, str. 20-21.
20. Uz palestinsku poeziju otpora . - Odjek, br. 9, Sarajevo, 1-15. maja 1983, str. 6.
21. (trans.) Tri palestinska pjesnika /prijevod s arapskog pet pjesama Jusufa alHatiba, pet pjesama Fedve Tukan i tri pjesme Mahmuda Dervia/. Izbor, prijevod i biljeke o pjesnicima E. D/. - Stremljenja, br. 4, Pritina, 1983, str. 312.
22. Savremena poezija Sirije. U saradnji s Muhamedom Mufakuom. - Bagdala,
Kruevac, 1983, 94 str.
23. Hawla al-tatirat fi adab al-mah\ar al-amariki (O utjecajima na knjievnost
arapske emigracije u SAD). - Al-Ma`rifa, br. 262, Damask, 1983, str. 90-118.
(1988)
(1984)
24. (trans.) Mahmud Dervi, Otpori. Izbor, prijevod i predgovor E. D. - Bagdala,
Kruevac, 1984, 63 str.
25. Uz palestinsku poeziju otpora /predgovor, u: Mahmud Dervi, Otpori/. Bagdala, Kruevac, 1984, str. 5-16.
26. Prilog arabistici /prikaz knjige: Dr Rade Boovi, Udbenik arapskog jezika
sa vjebankom, Starjeinstvo IZ, Sarajevo, 1984/. - Odjek, br. 19, god.
XXXVII, Sarajevo, 1-15. oktobra 1984, str. 24.
27. (trans.) Savremena poezija Jordana. U saradnji s Muhamedom Mufakuom. -
84
BEHAR119
43. Zalog budunosti. Nad knjievnim djelom Mihaila Nuajme. - Odjek, god. XLI,
Sarajevo, 1-15. jun 1988, str. 14.
44. Arapska ljubavna lirika /prikaz knjige: Grehota je, nevina je... Najlepe arapske ljubavne pesme. Izbor i prijevod Rada Boovia, Prosveta, Beograd, 1988/.
- Knjievna re, br. 323, god. XVII, Beograd, 10. juna 1988, str. 20-21.
45. (trans.) etiri arapska pesnika /prijevod pjesama s arapskog: Muhamed alFajiz (Kuvajt), Tejsir al-Subul (Jordan), Halid al-Baradii (Sirija) i Mahmud
Dervi (Palestina). Izbor, prijevod i biljeke o pjesnicima E. D./. - Stremljenja,
br. 2-3, Pritina, februar-mart 1988, str. 16-28.
46. (trans.) Nagib Mahfuz, Hanzal i vojnik. - Jedinstvo, Pritina, 26. oktobra
1988, str. 12.
47. Nagib Mahfuz ili zrelost arapske proze /povodom dodjeljivanja Nobelove
nagrade za knjievnost/. - Knjievna re, br. 330, Beograd, 1988, str. 1, 16.
48. (trans.) Nagib Mahfuz, Silnik. - Knjievna re, god. XVII, br. 330, Beograd,
1988, str. 1.
49. (trans.) Nagib Mahfuz, Nesrea /prijevod prie sa arapskog i biljeka o piscu/.
- Stremljenja, br. 8, Pritina, 1988, str. 3-8.
(1989)
50. Nazariyya al-ibda` al-mah\ariyya (Poetika arapske emigracije u Sjedinjenim
Amerikim Dravama). - Ittihad al-kuttab al-Àrab (Savez arapskih pisaca),
Dimiq, 1989, 320 str.
- Objavljeno i na bosanskome jeziku: Poetika arapske knjievnosti u SAD. ZID, Sarajevo, 1997, 317 str.
(1992)
51. Gdje je tvoj potpis? /obraanje beogradskom orijentalisti Daraku Tanaskoviu povodom spaljivanja Orijentalnog instituta/. - Osloboenje, Sarajevo, 1.
avgust 1992.
52. Kratko pamenje i konc-logori /povodom javnog istupa akademika Slavka
Leovca/. - Osloboenje, Sarajevo, 12. avgust 1992.
53. Umri kao Francuz. Muslimanski glas, god. III, br. 62, Sarajevo, 21. septembar 1992.
54. Suivot poslije ivota. - Muslimanski glas, god. III, br. 64, Sarajevo, 21. oktobar 1992, str. 4.
55. (trans.) Halil Dubran, Himna slobodi . /prijevod sa arapskog/. - Muslimanski glas, god. III, br. 64, Sarajevo, 24. oktobar 1992.
(1993)
56. Kolektivna odgovornost za genocid. - Preporod, god. XXIV, 3-4, Sarajevo, 1-15.
februar 1993.
57. Samopouzdanjem ka slobodi. - Muslimanski glas, god. IV, br. 68, Sarajevo, 8.
februar 1993.
58. Imenovanje Bonjaka. - Muslimanski glas, god. IV, br. 71, Sarajevo, 13. april
1993.
59. Barbari, kriari, grobari...- Muslimanski glas, god. IV, br. 73, Sarajevo, 8. jun
1993.
60. Zone sumraka. - Osloboenje, Sarajevo, 10. jun 1993.
61. Kasida o krilatim mravima. - Muslimanski glas, god.IV, br. 74, Sarajevo, 26.
jun 1993, str. 7.
62. Kako utrojiti trojanskog konja. - Muslimanski glas, br. 95, Sarajevo, 14. septembar 1993.
63. Tiha okupacija ili o djelovanju francuskih mirovnjaka u Sarajevu. - Osloboenje, Sarajevo, 23. oktobar 1993.
64. Pogoci kriarske mrnje. Pogibija Starog mosta. - Muslimanski glas, br. 79,
Sarajevo, 6. decembar 1993.
65. Otkud strah od bonjake drave. - Osloboenje, Sarajevo, 10. decembar 1993.
66. Bosanska mitska borba dobra i zla. - Muslimanski glas, br. 73, 8. jun 1993.
74. ehidi juriaju za ive.- Ljiljan, br. 91(12), Sarajevo, 8. jul 1994.
75. Magisterij Mustafe Jahia - afirmacija bonjakog nasljea. - Muallim, Sarajevo, jul 1994., br. 22 str.22.
76. Postrojavanje nezavisnih. - Ljiljan (izdanje za inostranstvo), br. 83, Ljubljana, 17-24. avgust 1994.
77. Karikatura - smijeak genocidu. - Ljiljan (izdanje za inostranstvo), br. 84,
Ljubljana, 1984.
78. Uvodna rije. - Muallim, br. 23, Sarajevo, avgust 1994.
79. Bosna na evropskoj lomai. - Muallim, br. 26, Sarajevo, novembar 1994.
80. Usavravanje zloina bolesnog uma. - Ljiljan, br. 104, Sarajevo, 11. januar
1995.
81. Uvodna rije. - Muallim, br. 27, Sarajevo, decembar 1994.
(1995)
82. (trans.) Debra Ibrahim Debra, U potrazi za Velidom Mesudom /prijevod sa
arapskog i pogovor/. - ZID, Sarajevo, 1995, 360 str.
83. Ibrahim Debra ili stasanje arapske proze /pogovor u: Debra Ibrahim Debra, U potrazi za Velidom Mesudom/. - ZID, Sarajevo, 1995, str. 347-360./
84. Roenje eherzade u bosanskome jeziku. - ivot, god, XLII, br. 1-2, Sarajevo,
1995, str. 101-112.
85. Pruakova poruka dananjim Bonjacima. - Zbornik Ajvatovica 95, Muftijstvo, Travnik, 1995, str. 105-110.
86. Univerzum Hiljadu i jedne noi. Prilozi za orijentalnu filologiju, 4243/1992-93, Sarajevo, 1995, str. 33-68.
87. Pruakovi radovi o arapskoj retorici. - Dijalog, br. 1-2, Sarajevo, 1995, str.
209-213.
88. Arapska proza - poeziji u inat. Uvodnik, izbor tekstova, biljeke o piscima i
prijevodi s arapskog Esada Durakovia, Sulejmana Grozdania i Nijaza Dizdarevia/. - Zidne novine, Sarajevo, jul-avgust 1995, 28 strana. /Prijevodi
pria-odlomaka i biljeke o autorima: Adil Abu eneb, Jutarnja rua; Adil
Abu eneb, Djeca na bojitu; Halil Dubran, Vama va, meni moj Liban;
Dubran, astohlepljiva ljubiica; Dubran, Himna cvijeta; Dubran, Moja
me dua pouavala; Dubran, Smiluj se, duo, smiluj; Dubran, Izmeu noi
i jutra; Dubran, Mi i vi; Taha Husein, Dani; Jusuf Idris, Prijestup; Jusuf
Idris, Kolona; Jusuf Idris, Bijedna no; Velid Ihlasi, Slonovo uho; Nagib Mahfuz, Silnik; Nagib Mahfuz, Hanzal i vojnik; Nagib Mahfuz, Nesrea; Dord
Salim, Zasluga i greka; Dord Salim, Krv; Mahmud Tajmur, Abu Arab;
Muhammed Zafzaf, Udaranje u bubnjeve./
89. Tek otkriveno blago nae kulturne batine. Povodom knjige Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima Amira Ljubovia i Sulejmana Grozdania. - Muallim, br. 39, Sarajevo, decembar 1995, str. 17.
90. Poetski zvjerinjak Rajka Petrova Noge. Pjesniko predskazanje zla. Dnevni
Avaz, 12. 12. 1995.
91. Uvodna rije. - Muallim, br. 28, Sarajevo, januar-februar 1995.
92. Iscjeljujui ubor Kevsera. - Prikaz asopisa za djecu Kevser, izd. Ilmijja
Bosne i Hercegovine. - Muallim, br. 29-30, Sarajevo, februar-mart 1995.
93. Uvodna rije. - Muallim, br. 31, Sarajevo, april 1995.
94. Dr Ismet Ksumovi (1948-1995). /In memoriam/ . - POF, 42-43/1992.-93,
Sarajevo, 1995, str. 12-14.
95. Dr. Ismet Kasumovi. /In memoriam/. - Osloboenje, Sarajevo, 27. 2. 1995, str.
12.
96. Uvodna rije. Muallim, br. 34-35, Sarajevo, juli-avgust 1995.
(1994)
(1996)
67. (trans.) Poezija arapskog Istoka XX vijeka /izbor prijevod, biljeke o pjesnicima
i predgovor E. D./ -Bosanska knjiga, Sarajevo, 1994, 319 str.
68. Uz arapsku poeziju XX vijeka /predgovor u: Poezija arapskog Istoka XX vijeka/. - Bosanska knjiga, Sarajevo, 1994, str. 7-28.
69. Mrzi da bi volio. Ka bonjakom nacionalizmu. - Ljiljan, br. 80(1), Sarajevo,
11. februar 1994.
70. Trei svjetski bosanski rat. - Ljiljan, br. 81(2), Sarajevo, 19. februar 1994.
71. Postupno amnestiranje genocida. - Ljiljan, br. 84(5), Sarajevo, 5. april 1994.
72. Sjeme novog genocida.- Muallim, br. 20-21, Sarajevo, maj-jun 1994.
73. Sjeme za novi genocid nad Bonjacima. - Ljiljan, br. 90(11), Sarajevo, 24.
jun 1994.
97. Promocija bonjake kulturne batine/prikaz knjige: Amir Ljubovi i Sulejman Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima. - Odjek, zima, Sarajevo, 1996, god. XLVIII, br. 1, str. 27.
98. Andrieva literarna otomanizacija Bosne. - Ljiljan, br. 166, Sarajevo, 1996,
str. 34.
99. O metodama i snazi naunikog otpora kulturocidu /prikaz POF-a br. 42-43/.
- Dijalog, br. 5, Sarajevo, 1996, str. 149- 158.
100. Al-Turat al-busnawi bi al-lugat al-arqiyya (Bosanska batina na orijentalnim jezicima). - Al-Nadwa, al-|adad al-tani, Ùmman, nisan 1996, pp. 29-33.
101. Amir Ljubovi i Sulejman Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovi-
BEHAR119
85
ne na orijentalnim jezicima. Prilozi za orijentalnu filologiju,, 44-45/199495, Sarajevo, 1996, str. 465-468.
102. Ka modernom strukturiranju arapskog romana. Uz knjigu: Tajib Salih, Vrijeme seobe na Sjever, prijevod i Pogovor: Delila Dizdarevi, Svjetlost, Sarajevo, 1995, 157 str. - Odjek, jesen, Sarajevo, 1996, god. XLVIII, br. 4, str. 29.
103. Orijentalni institut ili ouvanje digniteta nauke. - Osloboenje, 24. 11. 1996.
str. 14.
104. Uz knjigu o dostojanstvu /povodom knjige Bosna nije san Sulejmana Grozdania, Svjetlost, Sarajevo, 1995/. - Osloboenje, 27. XI 1996, str. 19.
105. O nekim znaajnim prevodilakim pogrekama. - Takvim za 1997. godinu,
El-Kalem, Sarajevo, 1996, str. 33-42.
106. Univerzum Hiljadu i jedne noi. /Uvodni dio Predgovora prijevodu Hiljadu
i jedne noi/, u: Antologija bonjakog eseja XX vijeka. Priredio Alija Isakovi. - ALEF, Sarajevo, 1996, str. 401-410.
107. Genocid nad Bonjacima. Uzroci i perspektive. - Takvim. Sarajevo, 1996, str.
19-24.
108. Traktat o peru i mau. /Uvodnik/. - Muallim, br. 51, Sarajevo, decembar
1996.
109. Sulejman Grozdani. /In memoriam/. - Osloboenje, Sarajevo, 3. 12. 1996,
str. 21.
110. Bajramska dova /Uvodnik/. - Muallim, br. 43, Sarajevo, paril 1996, str. 1.
(1997)
111. Mostarska nazira kao svijest o uoblienoj poetskoj tradiciji. - Odjek, Sarajevo, proljee-ljeto-jesen 1997, god. L, br. 1, 2, 3, str. 77-78.
- Takoer objavljeno u: Hercegovina, asopis za kulturno i historijsko naslijee, br. 9, Mostar, 1997, str.187-193.
- Takoer objavljeno u: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. Starija
knjievnost, knj. I. - ALEF, Sarajevo, 1998. Priredili Enes i Esad Durakovi i
Fehim Nametak, str. 642-646.
112. Andrievo djelo u tokovima ideologije evrocentrizma. - Znakovi vremena,
Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo, Proljee Ljeto, 1997, Vol. I,
br. 2, str. 97-108; Andris Opus in the Wider Context of Eurocentrist Ideology, pp. 195-207.
- Takoer objavljeno u: Andri i Bonjaci. Zbornik radova. Bibliografija. Preporod, Tuzla, 2000, str. 192-206.
113. Dr. Teufik Mufti, Klasina arapska stilistika, El-Kalem, Sarajevo, 1995.
/Prikaz/. Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 46/1996, Sarajevo, 1997, str.
197-199.
114. Peti meunarodni simpozij o islamskoj arhitekturi i umjetnosti, Mafraq, 2024. april 1996. Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 46/1996, Sarajevo, 1997,
str. 190-192.
115. Prilog stilistikoj analizi el-Fatihe. - Takvim za 1998. godinu, Rijaset Islamske zajednice u Bosni I Hercegovini, Sarajevo, 1997, str. 4.-53.
116. Svjetska riznica basni /predgovor/, u: Kelila i Dimna. Stare indijske pripovijetke, preveo Besim Korkut. - Svjetlost, Sarajevo, 1997, str. 5-7.
117. Uvodna rije, u: Nurko Karaman, Arapsko-bosanski rjenik za ake i studente. - BEMUST, Sarajevo, 1997, str. III-IV.
118. Snaga prastarih korijena. /Uvodnik/. - Muallim, br. 58, Sarajevo, jul 1997, str. 2.
119. Prof. dr. Ibrahim Tepi. /In memoriam/. Osloboenje, Sarajevo, 28., 11.
1997., str. 17.; preneseno u Ljiljanu, Sarajevo, 3. decembar 1997., str. 45.
(1998)
120. Deset antologija kulturnog kontinuiteta. - Preporod, God. XXVII, broj 1/627,
Sarajevo 1. januar 1998, str. 26.
121. (trans.) Hanan al-ejh, Zehrina pria /odlomak/. - Odjek, god. LI, br. 2, Sarajevo, Ljeto 1998, str. 47-52. Biljeka o autoru.
122. Taha Husein, Dani. - Svjetlost, Sarajevo, 1998. Preveo, priredio i predgovor
napisao Esad Durakovi, 239 str.
123. Taha Husein - put izmeu tradicionalizma i tradicije /predgovor/, u: 70.
Taha Husein, Dani. - Svjetlost, Sarajevo, 1998, str. 5-14.
124. Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. Starija knjievnost, knj. I. - ALEF,
Sarajevo, 199, 974. str. Prireivanje u saradnji sa Enesom Durakoviem i
Fehimom Nametkom; predgovor u saradnji sa Fehimom Nametkom. E. D. i
86
BEHAR119
F. N.; priredili: Knjievnost na orijentalnim jezicima (str. 119- 861) i Alhamijado knjievnost (str. 861-928).
125. Razvoj knjievnohistorijske i knjievnokritike misli u radovima bonjakih
orijentalista, u: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. Novija knjievnost - knjievna kritika, knj. VI. - ALEF, Sarajevo, 1998. Priredili Enes Durakovi i Fahrudin Rizvanbegovi, str. 7-50.
126. Sulejman Grozdani, u: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. Novija
knjievnost - knjievna kritika, knj. VI. - ALEF, Sarajevo, 1998. Priredili Enes
Durakovi i Fahrudin Rizvanbegovi, str. 466-472.
127. Amir Ljubovi, u: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. Novija knjievnost - knjievna kritika, knj. VI. - ALEF, Sarajevo, 1998. Priredili Enes Durakovi i Fahrudin Rizvanbegovi, str. 702-707.
128. Ogled o asnome. - Takvim za 1999 godinu, Rijaset Islamske zajednice u
Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1998, str. 9-22.
129. (trans.) Hanan al-ejh, Zehrina pria. - Arabica ZID, Sarajevo, 1998, 205 str.
130. Pogovor, u: Hanan al-ejh, Zehrina pria. - Arabica ZID, Sarajevo, 1998, str.
201-205.
131. (trans.) Pria o Alauddinu i arobnoj lampi - Pria o Ali-Babi i etrdeset hajduka. - Ljiljan, Sarajevo, 1998, 207 str.
132. Predgovor, u: Pria o Alauddinu i arobnoj lampi - Pria o Ali-Babi i etrdeset hajduka. - Ljiljan, Sarajevo, 1998, str. 5-9.
132 A Pria o Abu Nuvasu i Harunu ar-Reidu. Lica, God. III, br. 3-4, Sarajevo, mart-april 1998. str. 43-45.
(1999)
133. Nurko Karaman, Arapsko-bosanski rjenik za ake i studente. Prilozi za
orijentalnu filologiju, 47-48, Sarajevo 1999, str. 204-205.
134. Kuranske pripovijesti, I-X. Prilozi za orijentalnu filologiju, 47-48, Sarajevo 1999, str. 256-258.
135. Amir Ljubovi, Logika djela Bonjaka na arapskom jeziku. Prilozi za orijentalnu filologiju, 47-48, Sarajevo 1999, str. 265-267.
136. Hiljadu i jedna no, I-IV. - Ljiljan, Sarajevo, 1999.
137. Kuranska metafora dennet. - Takvim za 2000. godinu, Rijaset Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1999, str. 11-20.
138. Ogled o metafori dennet. - Izraz, br. 6, Sarajevo, zima/99, str. 95-105. /Tekst
je dvostruko dui od onog objavljenog u Takvimu./
139. Prosvjetiteljski zanos Handiev (predgovor, u: Izabrana djela Mehmeda
Handia, I-VI). - Ogledalo, Sarajevo, 1999, str. 5-31.
140. Bibliografija radova Mehmeda Handia. Izabrana djela Mehmeda Handia. - Ogledalo, Sarajevo, 1999, knj. VI, str. 435-462.
141. Tar\amat al-Quran al-karim ila al-luga al-busnawiyya wa qiyamuha al-uslubiyya (Prijevodi kurana asnoga na bosanski jezik i njihove stilske vrijednosti), u: Tar\amat al-Quran al-karim ila lugat al-uùb wa al-\amaàt al-islamiyya, awraq al-nadwa al-duwaliyya allati ùqidat fi |amià Al al-Bayt 1821. ayyar 1998, Manurat |amià Al al-Bayt /al-Urdun/, 1999, pp. 145-151.
142.Darko Tanaskovi opet u Sarajevu?!. - Ljiljan, br. 326, 12-19. april, Sarajevo,
1999, str. 45.
(2000)
143. Arapska stilistika u Bosni. Ahmed Sin Hasanov Bonjak o metafori. - Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XXIII, Sarajevo, 2000, 127 str.
144. (trans.) Najstariji autoritet u arapskoj knjievnosti. /Integralni prijevod
Imruul-Qaysove muallaqe i biljeka o pjesniku/. - Odjek, Sarajevo, zima-proljee 2000, god. LIII, br. 1-2, str. 62-64.
145. Predgovor, u: Nusus wa muhadarat fi al-adab al-àrabi, priredili dr. Salah
Mahdi al-Firtusi i dr. Qasim Àziz al-Wazzani. - Visoki saudijski komitet za
pomo Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2000, str. 18-20.
146. Rjenik, u: Nusus wa muhadarat fi al-adab al-àrabi, priredili dr. Salah Mahdi
al-Firtusi i dr. Qasim Àziz al-Wazzani. - Visoki saudijski komitet za pomo
Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2000, str. 365.-416.
147. Stilske vrednote poglavlja al-Rahman. - Takvim za 2001. godinu, Rijaset
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2000, str. 11-25.
148. (trans.) Halil Dubran, Suza i osmijeh, Mirisni plodovi due /prev. djela u:
Halil Dubran, Vjesnik, Suza i osmijeh, Mirisni plodovi due/. - Ljiljan,
Sarajevo, 2000, str. 105-361.

- Drugo izdanje Tugra, Sarajevo, 2005.
149. Istono-zapadni divan Halila Dubrana, u: Halil Dubran, Vjesnik, Suza i
osmijeh, Mirisni plodovi due. - Ljiljan, Sarajevo, 2000, str. 5-29.
150. Orijentalistika - problemi metodologije i nominiranja. - Znakovi vremena,
Naunoistraivaki institut Ibn Sina, vol. 3, br. 9-10, Sarajevo, 2000, str.
275-294.
- Istovjetan tekst objavljen u: Odjek, Sarajevo, ljeto-jesen-zima 2000, br. 3-4,
str. 56-64.
(2001)
151. (trans.) Prozor 1: Knjizevnost na arapskom /prijevod tekstova sa arapskog:
Ibrahim Debra U potrazi za Velidom Mesudom - ulomak; Nagib Mahfuz,
Silnik; Velid Ihlasi, Slonovo uho; Hanan al-ajh, Zehrina pria - ulomak; Muhamed Zafzaf, Udaranje u bunjeve/, izbor i prijevod sa arapskog
Esad Durakovi/. - Libra Libera, 08/2001, Zagreb, str. 019-051.
152. (trans.) Halil Dubran, Nevjeste lugova. - Leo-Commerce, Rijeka, i Sejtarija
d.o.o., Sarajevo, BiH, 2001, 79 str.
153. (trans.) Halil Dubran, Slomljena krila. - Leo-Commerce, Rijeka, i Sejtarija
d.o.o., Sarajevo, BiH, 2001, 127 str.
154. (trans.) Halil Dubran, Pobunjeni dusi. - Leo-Commerce, Rijeka, i Sejtarija
d.o.o., Sarajevo, BiH, 2001, 144. str.
155. Islamofobni islamolog, KUN. - Osloboenje, Sarajevo, 23. 8. 2001, str. 1. /Prikaz knjige Islam i mi Darka Tanaskovia, Partenon, Beograd, 2000./
- Isti tekst objavljen u: Godinjak 2001 BKZ Preporod, Sarajevo, 2001, str.
283-285.
156. Stilski potencijali elativa u Kuranu. - Takvim za 2002. godinu, Rijaset
- Isti objavljen: Stylistic Potentialis of the Elative in the Quran. - Islamic
Studies, vol. 44, Autumn 2005, Islamic Research Institute, International
Islamic University, Islamabad, Pakistan, pp. 313-325.
157. (trans.) Beskonano ponavljanje istih ideja /prijevod teksta Edwarda Saida,
Opasan idejni incident - Naipaulovo podsticanje na neprijateljstvo prema
islamu; tekst o antiislamskom angairanju posljednjeg dobitnika Nobelove
nagrade za knjievnost/. KUN, Osloboenje, Sarajevo, 15. 11. 2001, str. 4.
- Isti objavljen pod naslovom Naipaulovo podsticanje na neprijateljstvo
prema islamu - Sjena Nobelove nagrade. - Walter, br. 41. god. II, Sarajevo,
26. 12. 2001, str. 36-37.
158. Karabeg, Mustafa Sidki. - Islam Ansiklopedisi, cilt 24, Istanbul, 2001.
(2002)
159. Mustafa Ejubovi - prilog vrednovanju, u: Mudrost raa toleranciju /Zbornik radova sa naunog skupa povodom 350 godina roenja Mustafe Ejubovia - ejha Juje i 400 godina predavanja Mesnevije u Mostaru/. - Muzej Hercegovine, Mostar, 2002, str. 17-22.
160. Hiljadu i jedna no - izabrane prie, preveo s arapskog, priredio i predgovor
napisao Esad Durakovi, /lektira za srednje kole/. - Svjetlost, Sarajevo, 2002.
161. Dawr al-istiraq al-yuguslafi fi tabrir ibada al-\amaìyya (Uloga jugoslovenske orijentalistike u genocidu). - al-Ray, 29. tirin al-lani, p. 26.
162. Stilsko stasanje superlativa u Kuranu. - Takvim za 2003. godinu, Rijaset
163. Upotreba Kurana u funkciji podvajanja u islamskome svijetu. - Preporod,
br. 23/744, Sarajevo, 1. decembar 2002, str. 8.
(2003)
164. Novi prijevod Kurana. Zapis prevodioca /Prijevod sura 77, 8, 82, 84, 95,
100/. - Odjek, Sarajevo, proljee 2003, god. LVI, br. 1, str. 36-41.
165. Boanska upotreba linih zamjenica u Kuranu. - Takvim za 2004. godinu,
Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2003, str. 83-96.
(2004)
166. Muallaqe Sedam zlatnih arabljanskih oda. - Sarajevo Publishing, Sarajevo,
2004, 254 str.

167. Dawr al-istirq al-yuguslafi fi tabrir al-ibada al-\amaìyya (Uloga jugoslovenske orijentalistike u genocidu), u: Mutamar al-istiraq. Hiwar al-laqafat,
al-|amià al-urduniyya, Ùmman, 2004./ Conference on Orinetalism. Dialogue of Cultures, The University of Jordan, Amman, 2004, pp. 177-184.
168. Sedam zlatnih oda ili herojsko doba arapske knjievnosti, u: Muallaqe
Sedam zlatnih arabljanskih oda, str. 7-38.
169. Nita alosnije od mrtvih ptica. - Diwan, god. VII, br. 13-14, Gradaac, juni
2004, str. 326.
170. Kuran s prijevodom na bosanski jezik. - Svjetlost, Sarajevo, 2004.
171. Konsonantske enigme u Kuranu. - Takvim za 2005. godinu, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2004, str. 79-90.
172. Retoriki obrat u Kuranu. - Ostrvo, Univerzitet u Tuzli, br. 2. Tuzla 2004.,
str. 12-19.
- Rhetorical Twist in the Quran, Islamic Studies, Vol. 4, No. 1, Al al-Bayt
Unuversity, al-Mafraq, Jordan, March 2008., pp. 9-15.
173. /trans./ Muhammad al-Arnaut, Jedna arapska recepcija Historije Bonjaka.
- Ljudska prava, God. 5, br. 2-4, Sarajevo, 2004, str. 201-205.
(2005)
174. Prolegomena za historiju knjievnosti orijentalno-islamskoga kruga. - Connectum, Sarajevo 2005, 472 str.
175. Dramatina potraga za identitetom /Predgovor: Hanan al-ejh, Zehrina
pria i ulomak iz Zehrine prie/. - Behar, God. XIV, br. 70, Zagreb, 2005, str.
25-29.
176. Esad Durakovi, Lirske minijature u p/r/ozno doba. - Behar, God. XIV, br.
71-71, Zagreb, III-IV 2005, str. 44-45.
177. Sakralizacija tekstnog prostora. - Takvim za 2006. godinu, Rijaset Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2005, str. 41-52.
- Isti objavljen: The Sacralization of the Textual Space: Some Reflections on
Surah al-Fatihah. - Islamic Studies, vol. 46, Spring 2007, Islamic Research
Institute, International Islamic University, Islamabad, Pakistan, pp. 5-13.
178. Tisuu i jedna no. - V.B.Z., Zagreb, 2005, s arapskog preveo i priredio Esad
Durakovi, Miljenko Jergovi: Pogovor kitab za svaku priu, 346 str.
179. Prof. dr. Teufik Mufti (1918-2003). - Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo, br. 54/2004, str. 11-16.
180. Poetika arabeske. - Novi Izraz, No. 27-28, Sarajevo, 2005, pp. 166-182.
181. Elementi ponavljanja u kuranskim priama. - Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo, br. 54/2004, str. 51-69.
182. Nikad ne znaju ni kad im je Bajram!. - Osloboenje, Sarajevo, 12. 3. 2005,
str. 34.
- Objavljen i na engleskom: They dont know when Ramazan starts. The
News, Islamabad, 5. August 2011.
183. Devastacija visokog kolstva. Zavjesa je pala poslije prvog ina. - Osloboenje, Sarajevo, 23. 7. 2005, str. 29.
184. Novotarije u uenju arapskog jezika. - Preporod, br. 18/812, Sarajevo, 15.
sept. 2005, str. 20.
185. Teko da ima neto zloudnije od nedouenih ili pogreno obuenih ljudi. Osloboenje, 8. 10. 2005, str. 34.
(2006)
185. Semiotika prostora u kuranskome tekstu. - Ostrvo, br. 5, BZK Preporod,
Zajednica opinskih drutava Tuzlanskog kantona, Drutvo pisaca Tuzlanskog kantona, Tuzla, april 2006, str. 71-82.
186. /U saradnji s Lutvom Kuriem/ Kuran stilsko i matematiko udo. - Svjetlostkomerc, Sarajevo, 2006. 147 str.
187. Stylistic Potentialis of the Elative in the Quran. - Islamic Studies, vol. 44,
Islamic Research Institute, International Islamic University, Islamabad,
Pakistan, 2006., pp. 313-325.
188. Gramatika i gramatike figure u stilistici al-Fatihe. - Takvim za 2007. godinu, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2006, str. 9-19.
189. Figura poreenja u staroj arapskoj poeziji: svijet na distanci. - Prilozi za orijentalnu filologiju, 55/2005, Sarajevo, 2006, str. 97-129.
190. Intertekstualnost i kontekstualizacija sakralnog Teksta. - Novi Izraz, 33-34,
BEHAR119
87
jul-decembar, Sarajevo, 2006, str. 167-175.

191. Ljudi na suncu metafora za stradanje, u: Gassan Kanafani, Ljudi na
suncu, prev. Munir Muji, Connectum, Sarajevo, 2006, str. 89-98.
192. Neiskreno pokajanje /O Novaku Kilibardi/. - Osloboenje, 14. 1. 2006, str. 7.
193. Uvreda za vie od milijardu ljudi /O karikaturama poslanika Muhammeda.
- Osloboenje, 11. 2. 2006, str. 13.
194. Pogled na Deklaraciju evropskih muslimana. Krupan korak u pogrenom
smjeru. - KUN, Osloboenje, 18. 3. 2006, str. 15.
195. Vehabije prijetnja koja se nadvila nad BiH. Na najeem udaru nai e se
najprije tradicionalni, umjereni muslimani. - POGLED, Osloboenje, Sarajevo, 18. 11. 2006, str. 2.
196. Religija u BiH je surovo politiki zloupotrijebljena. - Sedmica, Dnevni vaz,
2. 12. 2006, str. 2.
197. Stanje duha bh. intelektualaca, POGLED. - Osloboenje, Sarajevo, 18. 11.
2006, str. 11.
(2007)
198. Orijentologija. Univerzum sakralnoga Teksta. - Tugra, Sarajevo, 2007, 399 str.
199. Problem periodizacije arapske knjievnosti i odnos sakralnoga teksta prema
njoj. - Pregled, br. 1-2, Sarajevo, januar-april 2007, str. 105-118.
200. Gazi Husrev-begova vakufnama za medresu u Sarajevu. - Prilozi za orijentalnu filologiju, 56/2006, Sarajevo, 2007, str. 159-175.
201. /trans./ Muhammed M. al-Arnaut, Bosna i Hercegovina: Tradicija koja traje
oko 1500 godina. - Ljudska prava, God. 7, br. 3-4, Sarajevo, 2006, str. 175178.
202. Paralelizmi u al-Fatihi. - Takvim za 2008. godinu, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2007, str. 9-20.
203. /trans./ Arapska poezija (Naif Abu Ubajd i Musa Hawamda). - ivot, br. 3.
Sarajevo, 2007., str. 38-41.
204. Reagovanje. /Povodom intervjua egipatskog ambasadora al-Hattaba./ .
Student, God. V, br. 47, Sarajevo, novembar 2007, str. 41.
(2008)
205. /rec./ Od umijea do umjetnosti: levhe Osmana Morankia Tenjaka. Novi
Izraz, br. 40, Sarajevo, april-jun 2008., str. 137-141.
206. /trans./ Mahmud Dervi, Karta identiteta. - Osloboenje, Sarajevo, 25. 9.
2008., str. 31.
207. Semiotika sakralnoga teksta. - Novi Izraz, 41., Sarajevo, juli-septembar
2008., str. 25-37.
208. Rhetorical Twist in the Quran. - Islamic Studies, Al al-Bayt University, alMafraq, Vol. 4, No 1, March 2008., pp. 9-15.
209. Semiotika sakralnog teksta. Odjek, Jesen 2008., br. 3., Sarajevo, 2008., str.
84-87.
210. /rec./ Munir Muji, Arapska stilistika u djelu Hasana Kafije Pruaka. - Prilozi za orijentalnu filologiju, 57/2007, Sarajevo, 2008., str. 271-273.
211. Mahmud Dervi: Pjesnik i metafora, u: Mahmud Dervi, Beskraj od
trnja,Priredio i s arapskog preveo: Mirza Sarajki. Zalihica, Sarajevo,
2008., str.119-121.
212. Milodarje kao etiki alibi. - Osloboenje, Sarajevo, 7. januar 2008, str. 27.
(2009)
213. Anatomija jednog paradoksa (O eseju Ivana Lovrenovia Andri, paradoks o
utnji). - Pregled, Univerzitet u Sarajevu, januar-april, br. 1, Sarajevo, 2009,
str. 45-58.
- Isti obvaljen u: KUN, Osloboenje, 16. jul. 2009, Sarajevo, str. 34-36.
214. Meu nama - opsjenar. - Osloboenje, Sarajevo, 27. jul 2009.
215. Estetika i poetika pozicija Kurana u orijentalno-islamskoj kulturi. - Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 58, Sarajevo, 2009., str. 33-72.
216. Stil kao argument. Nad tekstom Kurana. Tugra, Sarajevo, 2009, 394 str.
217. Neimari pozitiviteta u al-Fatihi. Takvim za 2010, Sarajevo, 2009., str. 1525.
218. /rec./ Basim Qurqut, al-Walaq alàrabiyya fi Dar al-mahfuzat bi madina
Dubrufnik. Arapsko izdanje priredio i predgovor napisao: Muhammad al-
88
BEHAR119
Arnaut. - Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 58, Sarajevo, 2009., str. 236238.
219. Orijentalistiko itanje Hiljadu i jedne noi, Novi Izraz, 45-46, juli-decembar 2009., str. 156-165.
220. Butmir je ansa Daytonu. Osloboenje, Sarajevo, 14. oktobar 2009.
(2010)
221. Ka recepciji djela Mee Selimovia u arapskom svijetu. - KUN, Osloboenje,
Sarajevo, 4. 2. 2010., str. 34.-35.
222. Tradicionalizam u mestvama. Preporod, br. 7/921, Sarajevo, 1. april 2010.,
str. 19.
223. Skuptina u lancima, Osloboenje, 3. 3. 2010., str. 10.
224. Bonjaka odbrana tradicionalizma: Fetva-i emin u akciji. - Preporod, br.
16/925, 1. juni 2010., str. 23, 43.
225. Leksikografski podvig /Perzijsko-bosanski rjenik/. Osloboenje, Sarajevo,
11. 6. 2010., str. 32.
226. Orientology. The Universe of the Sacred Text, Translated by Amila Karahasanovi. - The Fonudation of Abdulaziz Saud Al-Babtins Prize for Poetic Creativity, Kuwait, 2010., 341 pp.
- Dr. Asad Drkft, Ilm al-arq. - Muassasa Jiza Abd al-Azz alBbtn li al-ibd al-ir, al-Kuwayt, 2010,. 384 pp., tarjama: Adnn Hasan.
227. Voda. - Ajvatovica. Uredili: Nusret ef Abdibegovi, Mubera Masli-dralovi,
Zoran Filipovi. Naklada Zoro i Muftijstvo travniko, 2010., str. 51-69.
228. Orijentoloki uvid u djelo Mustafe Imamovia. Mustafa Imamovi: 45
godina naunog i publicistikog rada, Sarajevo-Gradaac, 2010., str. 25-28.
229. Godina Mehmeda Handia. Moderno promiljanje islama i muslimanske
prakse. KUN, Osloboenje, 23. 9. 2010., str. 35.
- m Muhammad Khnjt al-Khnj, tarjama: Isml Ab al-Bandr. - alRay, al-Urdun, 17. 10. 2010, p. 57.
230. Poezija Kuvajta XX vijeka, izbor i predgovor: prof. dr. Muhamed Mufaku, prijevod s arapskog: prof. dr. Esad Durakovi. - Fondacija al-Babtin, Kuwayt,
2010, 102. str.
231. Uloga orijentalistike u Bosni i Hercegovini u predstavljanju arapske
knjievnosti. Al-Dawra al-thniya aara Khall Mutrn wa Muhammad
Al/Mak Dizdar. Abhth al-nadwa al-adabiyya: Mutrn/Dizdar,
Muassasa Jiza Abd al-Aziz Sad li al-ibd al-ir, al-Kuwayt, 2010., pp.
467-501.
232. Semantika pomjeranja pojmova rob i robovanje u prostoru sakralnoga teksta. Takvim za 2011, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini,
233. Duhovna biografija /Feljton/. Osloboenje 30. 10. - 30. 11., Sarajevo, 2010.
234. Duhovna biografija. Dobra knjiga, Sarajevo, 2010., 284 str.
235. Tisuu i jedna no. VBZ, Zagreb, 2010, drugo izdanje, 346 str.
236. Tisuu jedna no. Ljubavna i erotska lirika. - VBZ, Zagreb, 2010., 214 str.
237. /U saradnji s Lutvom Kuriem/ Kuran sinteza estetskog i matematikog,
Tugra, 2010. 208 str.
238. Poetike i stilske funkcije mota/epigrafa u romanu Dervi i smrt Mee Selimovia. Pregled, br. 2., Sarajevo, maj-avgust 2010., str. 63.-85.
239. Prostor kao junak u staroj arabljanskoj kasidi. Novi Izraz, br. 49.-50.,
Sarajevo, juli-decembar 2010., str. 133.-142.
240. Imenovanje ovjeka i Svijeta . Znakovi vremena, br. 50, Nauno-istraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo, Zima 2010, str. 118.-131.
241. Pojmovnik lirike. Tisuu i jedna no, izbor, prijevod s arapskog i biljeka
Esad Durakovi. Poezija, god. VI, br. 3.-4, Zagreb, prosinac 2010., str. 153.168.
242. eherzada uhapena. - Osloboenje, Sarajevo, 21. maj 2010., str. 11.
(2011)
243. Osamdeseta godinjica od smrti Halila Dubrana: Poezija u prozi dvije velike tradicije. Osloboenje, 13. 10. 2011., str. 35.
244. Arapsko proljee. Osloboenje, 2. mart 2011., str. 11.
245. O arapskom proljeu, opet. Osloboenje, 7. mart 2011., str. 10.
246. Kontroverze oko gazije. Osloboenje, 4. maj 2011., str. 11.
247. Majstorije neukosti ili neznanje o gaziji. Osloboenje, 1. jun 2011. str., 11.
248. Palestinsko uspravljanje drave . Osloboenje, 19. avgust 2011., str. 10.
249. /rec./ Muhammad Ibn Muhammad al-Busnawi al-Kan\i, Al-|awhar al-alna. Fi
tara\im ùlama wa uàra, al-Busna. Prilozi za orijentalnu filologiju, br.
60/2010, Orijentalni isntitut, Sarajevo, 2011, str. 499-502.
250. /rec./ Muhammad Ibn Muhammad al-Busnawi al-Kan\i, Min akbar Misr wa
tarikiha. - Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 60/2010, Orijentalni isntitut,
Sarajevo, 2011, str. 511-513.
251. Mogu li se islamski radikali zaustaviti u ruenju BiH. www.depo.ba 5.11.
2011.
252. Space as a Hero in Old Arabian Qasida. International Journal for Arab
Studies, Vol. 3, No 1, Februari 2011.
253. Govor o neizrecivom. Osloboenje, 14. jula 2011, str. 35
254. Tradicionalizam ili dinaminost tradicije: anr tahmis u orijentalno-islamskoj
knjievnosti. Pismo. asopis za jezik i knievnost, br. IX/1, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo, 2011., str. 167-185.
255. Dirasat fi adab al-Busna wa al-Harsak wa fi al-adab al-àrabi, prev. |amal alDin Sayyid Muhammad, al-Qahira, 2011. 422 pp.
(2012)
256. Kultura, vizija i BANU. Osloboenje, 3. jaunar 2012., str. 10-11.
257. Krvava sirijska proljea . Osloboenje, 3. mart 2012., str. 32-33.
258. Neka iskuenja integrirajueg Univerziteta. Osloboenje, 3. maj 2012, str.
10-11.
259. D. Asàd Durakufit, Mahmud Darwi... aìr wa ma\az, pp. 43-44. Afkar,
No 279, nisan 2012., Ùmman.
260. Andrigrad: zidanje mita. Osloboenje, 25. jun 2012, str. 10.
261. Iz zaliva na poetsku puinu. /Uz knjigu izabranih pjesama U dubinama poetskih mora Suad al-Sabah/. Suad al-Sabah, U dubinama poetskih mora, sa
arapskog preveo i prepjevao Mirza Sarajki, Izdavaka kua Suad al-Sabah
Kuvajt, Sarajevo, 2012, str. 112-115.
262. Orientology. The Universe of the Sacred Text. Filozofski fakultet u Sarajevu,
2012., e-izdanje dostupno na adresi: www.ff.unsa.ba
263. O izboru rektora ili autonomiji Univerziteta. ta hoe Vlada. Osloboenje,
21. jul 2012, str. 4.
264. Licemjerje prema BiH. Osloboenje, 19. novembar 2012, str. 10.
265. Arapska metrika u semiotici prostora i prostor u arapskoj metrici. Novi
Izraz, br. 55-56, Sarajevo, 2012, str. 31-40.
(2013)
266. Svjetski bonjaki kongres kao paradoks. Osloboenje, 8. januar, 2013.,
str. 10.
267. Kalendarom protiv astronomije ili zbrka oko Bajrama. Osloboenje,
POGLEDI, 19. januar 2013., str. 28-29.
268. Patriotizam nam je najvea vrijednost. Osloboenje, KUN, Sarajevo, 2.
mart 2013, str. 24-25.
269. Autorska prava u Bosni i Hercegovini. Kad se tue djelo registruje kao svoje.
Osloboenje, POGLEDI, Sarajevo, 2013, str. 35.
270. Bosanski apsurdi. Osloboenje, Sarajevo, 10. maj 2013, str. 10.
271. Kapitalna kulturalna injenica (Fehim Nametak, Historija turske knjievnosti, Orijentalni institut, Sarajevo, 2013). Osloboenje, KUN, Sarajevo,
18. juli 2013, str. 35.
272. Egipatska drama. Osloboenje, Sarajevo, 1. avgust, 2013, str. 10.
273. Egipat ili destabiliziranje stoera arapskog svijeta. Osloboenje, Sarajevo,
19. avgusta 2013, str. 11.
274. Ogledi o knjievnosti. Svjetlost, Sarajevo, 2013, 198. str.
275. Svjedoenje o vremenu. Svjetlost, Sarajevo, 2013, 314. str.
276. udnja za tekstom. Duhovna autobiografija. Tugra, Sarajevo, 2013, 342 str.
277. Zamke i zablude u nacionalnom izjanjavanju. Osloboenje, Sarajevo, 2. 9.
2013, str. 11.
278. Komunalno pospremanje ANUBiH. Osloboenje, Sarajevo, 19. 9. 2013, str. 10.
279. In memoriam: Avdija Hadrovi. Izgubili smo prijatelja i patriotu. Osloboenje, Sarajevo, 21. 11. 2013, str. 11.
(2014)
280. Knjievnohistorijska i poetika upotreba mahlasa. Sarajevski filoloki susreti II, Zbornik radova, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo, 2014, str. 13-23.
281. Cerieva kandidatura proizvodi nemjerljivu tetu za BiH i Bonjake.
http://www.klix.ba 2. 6. 2014.
NAGRADE / PRIZNANJA
Povelja za pregalake godine saradnitva sa Bagdalom. Za doprinos knjievnom
stvaralatvu i irenju knjige. Bagdala, Kruevac, 1984.
Kulturni dogaaj godine. /Prijevod 1001 noi/ Anketa Dnevnog avaza 1999. godine.
Najbolji prevodilac. Priznanje Poslovnog udruenja izdavaa i knjiara Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 2000.
Zahvalnica za izuzetan doprinos u odravanju kntinuiteta Filozofskog fakulteta u
toku agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2000.
Priznanje za najbolja predavanja na Odsjeku, Asocijacija studenata Filozofskog
fakulteta u Sarajevu i studenti Odsjeka za orijentalistiku Filozofskog fakulteta, Sarajevo, 2001.
Sharjah Prize for Arab Culture, UNESCO, 2003.
Plaketa za poseban doprinos afirmaciji Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Srajevo, 2004.
Nagrada Udruenja izdavaa i knjiara BiH za najboljeg autora u 2007. godini. Za
knjigu Orijentologija Univerzum sakralnoga teksta, Sarajevo, 8. 12. 2007.
Plaketa Kantona Sarajevo za doprinos u oblasti nauke i obrazovanja kao i u ostvarivanju izvanrednih rezultata u nastavno-naunom procesu i originalnim
znanstvenim radovima koji bitno doprinose ugledu nae arabistike na podruju Kantona Sarajevo, Bosne i Hercegovine i u svijetu. Skuptina Kantona
Sarajevo, 26. 3. 2008.
Nagrada za najuspjenijeg profesora u akademskoj 2008/2009. godini, Senat Univerziteta u Sarajevu.
UEE NA NAUNIM SKUPOVIMA

Godinjica roenja Hasana Kafije Pruaka. Referat: Pruakovi radovi o arapskoj stlistici. Orijentalni institut, Sarajevo, 9. 3. 1995.
Fifth International Seminar on Islamic Art and Architecture - Islamic Arts Resources in Central Asia and Eastern & Central Europe. Referat: Uniteni rukopisi u Orijentalnom institutu u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Simpozij odran na Univerzitetu l al- Bayt u Jordanu 20-24. aprila 1996.
Nauni skup Mostar kroz vijekove. Referat: Mostarska nazira kao svijest o uoblienoj poetskoj tradiciji. Mostar, 9-10. septembra 1996.
Meunarodni nauni skup Translations of the Holy Quran into the Languages of
the Muslim People and Communities. Odran na Univerzitetu l al-Bayt
(Mafraq), Jordan 18-21. maja 1998. Moj referat (na arapskom jeziku) proitao je prorektor Muhammad al-Arnaut, pod naslovom Tar\amat maàni alQuran ila al-luga al-busnawiyya min haylu simatiha al-uslubiyya.
Pedeset godina Orijentalnog instituta u Sarajevu. Referat: Orijentalistika problemi metodologije i nominiranja. Skup odran u Sarajevu 2000. godine.
Nauni skup Mudrost raa toleranciju - 350 godina roenja Mustafe Ejubovia ejha Juje i 400 godina predavanja Mesnevije u Mostaru. Referat: Mustafa Ejubovi - prilog vrednovanju. Odran 29. 9. 2001. u Mostaru.
Orientalism: Dialogue of Cultures, odran u Ammanu (Jordan) 22-24 oktobra
2002. godine povodom proglaenja Ammana prijestonicom arapske kulture.
Referat Dawr al-istiraq al-yuguslafi fi tabrir ibada al-\amaìyya /Moj referat proitao na arapskom Dr. Muhammad al-Arnaut./
Mustafa Imamovi - 45 godina naunog i publicistikog rada. Nauni skup u organizaciji Instituta za Istoriju (Sarajevo) i JU Javna biblioteka Alija Isakovi
(Gradaac). Skup odran u Gradacu 23. 25. oktobra 2009. godine. Referat:
Orijentoloki uvid u djelo Mustafe Imamovia.
12. meunarodni samit kulture i dijaloga civilizacija pod sloganom Halil Mutran
BEHAR119
89
i Mak Dizdar. Fondacija Abdulaziz Saud a-Babtin i Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 19-21. 2010. Referat: Uloga bosanskohercegovake orijentalistike u upoznavanju s arapskom knjievnou.
Sarajevski filoloki susreti I, org. Bosansko filoloko drutvo i Filozofski fakultet u
Sarajevu, 9-10. 12. 2010. Referat. Poetike i stilske funkcije mota/epigrafa u
romanu Dervi i smrt Mee Selimovia
CAMBRIDGE IN SARAJEVO Kembrid u Sarajevu. Perspectives on Islamic
and Middle Eastern Studies. Teme iz islamskih i bliskoistonih studija.
Nauni simpozij u organizaciji University of Cambridge i Univerzitet u Sarajevu. Sarajevo, 10-11. Maja 2011. Tema: Deduktivna poetika Kurana.
Intertekstualnost i kontekstualizacija.
Sarajevski filoloki susreti II, org. Bosansko filoloko drutvo i Filozofski fakultet
u Sarajevu, 13-14. 12. 2012. Referat: Knjievnohistorijska i poetika upotreba
mahlasa.
Od orijentalizma do orijentologije. Meunarodni nauni simpozij u ast Esada
Durakovia. Sarajevo, 9. oktobra 2013. Organizator Rektorat Univerziteta u
Sarajevu.
Balkanologija danas. Meunarodna nauna konferencija, organizator: Akademija
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Centar za balkanoloka ispitivanja, Sarajevo, 24-25. oktobar 2013. Referat: Poetika slinosti u osmanskoj
divanskoj knjievnosti.
RECENZIJE, UREIVANJE, PRIREIVANJE

1. Amir Ljubovi i Sulejman Grozdani, Knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima. - Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja XVII,
Sarajevo, 1995. /Recenzent i glavni urednik./
2. Amir Ljubovi, Logika djela Bonjaka na arapskom jezik. - Orijentalni institut
u Sarajevu, Posebna izdanja XVIII, Sarajevo, 1996. /Glavni urednik./
3. Muharem Omerdi, Prilozi izuavanju genocida nad Bonjacima (1992-1995). El- Kalem, Sarajevo, 1999. /Recenzent./
4. Ibn al-Mukafa, Kelila i Dimna. - Svjetlost, Sarajevo, 1997. /Prireiva./
5. Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 44-45/1994-95, Sarajevo, 1995. /Glavni urednik./
6. Fehim Nametak, Divanska poezija /Urednik./
7. Beir Daka, Historija perzijske knjievnosti od nastanka do kraja 15. vijeka. Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo, 1997. /Recenzent./
8. Nurko Karaman, Arapsko-bosanski rjenik. - BEMUST, Sarajevo, 1997. /Recenzent i autor predgovora./
9. Lamija Hadiosmanovi, Behija Zlatar i dr., Bonjaka kultura ponaanja. Svjetlost, Sarajevo, 1997. /Negativna recenzija./
10. Munis Rezaz, ivi u Mrtvome moru. - ZID, Sarajevo, 1998, prev. Kico Mehmed.
/Urednik./
11. Tariq Ali, Sjene narova drveta. - Ljiljan, Sarajevo, 1997. /Recenzent./
12. Dr. Amir Ljubovi, Nad Baagievom zaostavtinom: Baagieva kolekcija orijentalnih rukopisa u Univerzitetskoj knjinici u Bratislavi i njen znaaj za
opu i kulturnu historiju Bosne i Hercegovine. - Arhiv Hercegovine, Mostar,
1998. /Recenzent./
13. Emina Memija i Lamija Hadiosmanovi, Antologija bonjake poezije na orijentalnim jezicima. - ALEF, Sarajevo, 1997. /Recenzent./
14. Mehmed Handi, Izabrana djela, I-VI. - Ogledalo, Sarajevo, 1999. /Urednik i
prireiva knj. I-III./
15. Nusus wa muhadarat fi al-adab al-àrabi, priredio dr. Salah Mahdi al-Firtusi i dr.
Qasim Àziz al-Wazzani. - Visoki saudijski komitet za pomo Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2000. /Recenzent./
16. Kevser, mjesenik za djecu, izdava NIP Novi Kevser, Sarajevo, recenzija upuena Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta Federacije Bosne i
Hercegovine, 1999.
17. Divani Hafiza i irazija, prev Beir Daka. - El-Kalem, Sarajevo, 2000.
/Recenzent./
18 Tatjana Pai-Vuki, Ljudi na suncu Gassana Kanafanija. - Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 46, Sarajevo, 1997. /Recenzent./
19. Adnan Kadri, Da li su estice i gramatika ili iskljuivo semantika kategorija. -Prilozi za orijentalnu filologiju, 1997. /Negativna recenzija./
20. Hatida ar-Drnda, erìye sicillari. - Prilozi za orijentalnu filologiju, 1997.
90
BEHAR119
/Negativna recenzija./
21. Ista, Drutveno-pravni aspekt islamskog reformizma. Prilozi za orijentalnu
filologiju, 1997. Negativna./
22. Medida Selmanovi, O jednoj minijaturi... . - Prilozi za orijentalnu filologiju, 1997. /Negativna recenzija./
23. Boris Nilevi, O uticaju islamske umjetnosti na pravoslavnu u Bosni i Hercegovini. Prilozi za orijentalnu filologiju. 1997. /Negativna recenzija./
24. Mustafa Imamovi, Engleski egiptolog i arhitekt John Gardner Wilkinson u
Hercegovini 1844. godine. - Prilozi za orijentalnu filologiju, 1998. /Negativna recenzija./
25. Zulkaida Hadibegovi, Opis i analiza rukopisnog teksta iz astronomije koji je
pripadao Orijentalnom institutu u Sarajevu. - Prilozi za orijentalnu filologiju, 1999. /Negativna recenzija./
26. Hafiz, Divan, prev. Beir Daka. - Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo /Recenzent./
27. Mustafa Kutlu, Trpjeti ili otii /roman/. - El-Kalem, Sarajevo, 2001., prev .
Amina iljak- Jesenkovi. /Recenzent./
28. Postmodernistika poetika. /Recenzija djelu Steci vie ne apuu Fahrudina
Filipovia,/. - Bonjaka zajednica kulture Preporod, Zenica, 2002, str. 185187.
29. Mejra Softi, Rjeenje zagonetke na blagajskoj tekiji Ibrahima Opijaa
Mostarca . - Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 51/2001, Sarajevo, 2003.
/Recenzent./
30. Alija Izetbegovi, Problemi islamskog preporoda. OKO, Sarajevo, 2005.
/Recenzent./
31. Ejub titkovac, Zlovrh, Sarajevo, 2005. /Recenzent./
32. Delila Babovi, Na razmeu sakralnog i naunog funkcionalnog stila:
Rasprave Mustafe Pruaka. - Prilozi za orijentalnu filologiju. /Negativna
recenzija./
33. dr. Mejra Softi, Problemi definiranja i utvrivanje specifinih obiljeja i znaenja nunacije na ortografsko-fonolokom i morfolokom nivou rijei u arapskom knjievnom jeziku. - Prilozi za orijentalnu filologiju, 55/2005, Sarajevo, 2006. /Recenzent./
34. Mustafa Jahi, Glagoli nawasik al-ibtida u arapskom jeziku. Prilozi za orijentalnu filologiju, 55/2005, Sarajevo, 2006. /Recenzent./
35.Mejra Softi, Kompendij arapske sintakse Ibrahima Opijaa Mostarca. Islamska pedagoka akademija, Zenica, 2002. /Recenzent./
36. Munir Muji, Arapska stilistika u djelu Hasana Kafije Pruaka. Filozofski
fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2007. /Urednik i recenzent./
37. Mustafa Jahi, Partikule kao vrsta rijei u arapskom jeziku, recenzija za POF,
negativna.
38. Mejra Softi, Sintaksike osobine predikata imenske reenice u knjievnom
arapskom jeziku, recenzija za POF, negativna.
39. Mahmud Dervi, Beskraj od trnja, izbor i prijevod: Mirza Sarajki. Zalihica,
Sarajevo, 2008 /recenzija/
40. Salah Abd al-Sabur, Lejla i Mednun, prijevod i prepjev: Mirza Sarajki.
Dobra knjiga, Sarajevo, 2009.
41. Vedad Spahi, Prokrustova veernja kola. - bosniaARS, Tuzla, 2008. /Recenzent./
42. Hafiz irazi, Divan, prev. Beir Daka, Naunoistraivaki institut Ibn Sina,
Sarajevo, 2009.
43. azim Hadimejli, Umjetnost islamske kaligrafije, ITD Sedam, Sarajevo,
2009. /Recenzent/
44. Salah Abd al-Sabur, Halladova tragedija. /Drama/ Prev. Munir Muji.
Dobra knjiga, Sarajevo, 2010. Recenzent.
45. Mirza Sarajki, Gazeli Ahmeda Hatema Bjelopoljaka na arapskom jeziku.
Orijentalni institut, Posebna izdanja XXXIX, Sarajevo, 2011. /Glavni urednik
i recenzent/
46. Delila Babovi, Recepcija arapske knjievnosti u Bosni i Hercegovini u periodu 1950-2005. Orijentalni institut, Posebna izdananja, XXXV, Sarajevo,
2011. /Glavni urednik i recenzent/
47. Denita Kari, Paletinski postkolonijalni roman i novela u djelima |abre Ibrahima |abre i Gassana Kanafanija. Orijentalni institut, Posebna izdanja,
XXXVI , Sarajevo, 2011. /Glavni urednik i recenzent/
48. Munir Muji, Tropi i figure u arapskoj stilistici. Orijentalni institut, Posebna
izdanja, XXXVII, Sarajevo, 2011. /Glavni urednik i recenzent/
49. Elma Dizdar, Stilski potencijali atributa u arapskom jeziku. Orijentalni institut, Posebna izdanja, XXXVIII, Sarajevo, 2011. /Glavni urednik i recenzent/
INTERVJUI
1. Intervju o Hiljadu i jednoj noi, Fokus, god. II, br. 7, Sarajevo, 11. 1. 1996, str.
30-31.
2. Preporod, god. XXVII, br. 6/589, Sarajevo, 1. jun 1996, str. 14-15.
3. Dnevni avaz, god. II, br. 361, Sarajevo, 26. i 27. 10. 1996, str. 13.
4. eherzada pred vratima Bosne, Slobodna Bosna, god. II, br. 34, Sarajevo, 15.
12. 1996. str. 37-39.
5. eherzada na optuenikoj klupi, Slobodna Bosna, god. III, br. 54, Sarajevo,
21. 9. 1997, str. 56-57.
6. Ovaj prijevod moj je odgovor na barbarstvo. /O Hiljadu i jednoj noi/, Ljiljan
br. 319, Sarajevo, 22. februar 1999, str. 46-48.
7. Al-Mustariq al-busnawi d. Asàd Durakufit (Bosanski orijentalist Esad Durakovi), al-|il, No 3, Bayrut-Baris, 1999, pp. 76-79.
8. ta bi Zapad bez Alibabe i Aladina? /Intervju povodom izlaska Hiljadu i jedne
noi./ Bosanskohercegovaki dani, br. 113, Sarajevo, 30. 7. 1999, str. 8-11.
9. Prijevodom Hiljadu i jedne noi ostvario sam svoj studentski san, Dnevni avaz,
Sarajevo, 21. juni 1999.
10. Handieva prosvjetiteljska misija.. /Intervju pred izlazak iz tampe Izabranih djela Mehmeda Handia/, Preporod, god. XXX, br. 23/672, 1. decembar
1999. Sarajevo, str. 20.
11. Pria o 1001 noi filoloki je triler, Slobodna Dalmacija. /Neutvreni datum
u maju 2000./
12. Sumrak bh. izdavatva, Slobodna Bosna, br. 193, Sarajevo, 27. 7. 2000, str. 55.
13. Intervju TV Kantona Sarajevo /30 minuta/, juni (?) 2000.
14. Intervju TV Vogoa (40 minuta), 16. 11. 2000.
15. eherzadine suze i Markovi vitezovi. /Intervju o Hiljadu i jednoj noi./ Osloboenje, Sarajevo, 13. januar 2001, str. 16. Novinar Memnun Idakovi.
16. Studenti e u Aleksandriji mati i deparac. /Intervju povodom pomoi Egipatske Vlade obrazovanju kadrova na Odsjeku za orijentalistiku/, Dnevni avaz,
Sarajevo, 8. 3. 2001. str. 12. Novinarka Eminom Sidran.
17. Plemenit gest i in mudrosti i dalekovidosti. /Intervju povodom egipatske
pomoi u obrazovanju arabistikih kadrova/. Preporod, br. 8/705, Sarajevo,
15. april 2001, str. 20.
18. I danju i nou s njom je drugovao... /Intervju povodom promocije Hiljadu i
jedne noi u Ljubljani; intervjuirala Alenka Auersperger. Bonjak, god. II, br.
6, Ljubljana, decembar 2001, izd. Bonjaka kulturna zveza - Bonjaki kulturni savez Slovenije, str. 8-10.
19. Intervju TV Hayat povodom izbora za lana Arapske akademije nauka u
Damasku/, 2. april 2002.
20. Intervju TV Federacije Bosne i Hercegovine, u emisiji Slika slova, povodom
izbora za lana Arapske akademije nauka u Damasku; emitirano 6. juna 2002.
21. Druil se je z njo podnevi i ponoi..., Nova revija, Mesenik za kulturo, letnik
XX, december 2001, glavni urednik Niko Grafenauer, br. 236, Ljubljana, anex
Forum, str. 24-30, razgovor vodila Alenka Auersperger.
22. Osmominutna izjava za Federalnu TV o prijevodima Kurana na bosanski
jezik. Emitirano 30. 11. 2002. u 16.15. sati.
23. Intervju o Hiljadu i jednoj noi, Radio Bosne i Hercegovine. Emitirano u 20.
sati 21. 4. 2003. Razgovor vodio Miralem Ovina.
24. Jednoasovni intervju o prijevodu Kurana na bosanski jezik, Radio Bosne i
Hercegovine. Emitirano sredinom maja 2003. godine u 20 sati. Razgovor
vodio Miralem Ovina.
25. Kuran je Allahov govor a ne umjetniko djelo, SAFF, 15. maj 2003, br. 96,
Sarajevo, str. 38-40.
26. TVBiH (informacija na Dnevniku u 19.30 o dodjeli UNESCO-ve nagrade Sharjah Prize for Arab Culture). Emitirano sredinom septembra 2003.
27. TVSA (dvadesetminutni razgovor povodom nagrade Sharjah Prize for Arab
Culture). Emitirano 19. septembar 2003.
28. TVBiH jednominutna informacija povodom Sharjah Prize for Arab Culture).
Emitirano, 20. sept. 2003.
29. Arapski jezik i kultura otkrili su mi se u punome sjaju, Osloboenje, 20. 9.
2003.
30. Nisu nevane nagrade koje BiH dobiva za afirmaciju kulture i civilizacije,
Dnevni avaz, 17. 9. 2003. (Povodom nagrade Sharjah Prize for Arab Culture.)
31. Durakufit: Al-Tasamuh fi al-buldan al-àrabiyya la nazira lahu fi Uruba (Durakovi: Tolerancija u arapskom svijetu nema paraalelu u Evropi), al-arq alawsat London, 11. septembar 2003, p. 14.
32. Radio Federacije Bosne i Hercegovine (dvadesetminutni razgovor povodom
nagrade Sharjah Prize for Arab Culture). Emitirano sredinom septembra
2003.
33. TVBiH (desetminutni razgovor povodom Sharjah Prize), emitirano 9. 10. 2003.
34. Moj prijevod Kurana je bez izdavaa, Walter, br. 95, god. IV, Sarajevo, 25. 11.
2003, str. 38-40.
35. TV Hayat, Sarajevo, desetminutna emisija na temu U posjeti poznatim linostima. Emitirano 9. decembra 2003.
36. Srpski orijentalisti gradili su ideoloku platformu za napad na Bosnu i Hercegovinu, Novi horizonti, Udruenje graana Selam, Zenica, januar 2004,
br. 53, god. 5, str. 9-11.
37. Od Bonjaka nema veih kosmopolita, Dnevni avaz, Sarajevo, 25. marta 2004,
str.5.
38. Polusatni intervju TV Kantona Tuzla. Emitirano, 24. marta 2004. u 18 sati.
39. Promocija razliitosti kultura danas je sudbinski vana, Novi horizonti, br.
54. januar 2004; ponovljeno u: Selman Selhanovi, Bonjaki odgovori, 2,
Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 2004, str. 173-182.
40. IRNA Iranska novinska agencija, intervju dat 5. maja 2004. godine u Sarajevu.
41. Tar\amtu Alf layla wa layla àla daw al-umu` (Hiljadu i jednu no preveo
sam pod svjetlou svijea), Akbar al-adab, No 558, al-Qahira, 21, mart 2004.
pp. 12-13. /Intervju vodio: Dr. |amal al-Din Sayyid Muhammad./
42. Al-arq al-awsat, London, 14. juna 2004. Intervju povodom izdanja prijevoda
Muallaqa - Sedam zlatnih arabljanskih oda, Sarajevo Publishnig, 2004.
Intervju vodio Àbd al-Baqi Kalifa.
43 Intervju TV Kantona Sarajevo povodom objavljivanja prijevoda Kurana, (voditelj Nedad Grabus), emitiran 24. septembra 2004, trajanje 40 minuta.
44. Dobri prijevodi Kurana danas imaju i nezamjenljivu civilizacijsku misiju,
Dnevni avaz, Sarajevo, 29. septembar 2004, str. 5.
45. Za prijevod Kurana nisu nuni teolozi, Preporod, Rijaset Islamske zajednice,
br. 27/791, 1. novembar 2004, str. 28.
46. Intervju povodom objavljivanja prijevoda Kurana, Dani (oktobar 2004).
47. Ne slaem se sa mnotvom stvari koje ini na reis, Start, br. 155, Sarajevo,
2. 11. 2004, str. 53-55.
48. Intervju povodom 27. noi ramazana, Radio FBiH, 9. 11. 2004, od 22.00 do
23.30. Voditeljica Zehra Alispahi.
49. Uistinu, nema smrti za Arafata, Dnevni avaz, 12. i 13. novembar 2004., str. 27.
50. NTV Hayat, Ramazanski program, 13. novembar 2004.
51. Intervju TV Kontaona Tuzla, 45 minuta, intervju dat 27. 1. 2005, emitiran 6.
2. 2005.
52. Al-Istiraq al-urubbiyy mu\aff li al-haqiqa wa kain li al-amana al-ìlmiyya,
al-Mu\tama`, no 1627, al-Kuwayt, 26. novembar 2004, pp. 42-43. Intervju
vodio Àbd al-Baqi Kalifa.
53. Nar tahta al-rimad (ar pod pepelom), intervju al-Àrabiyy (sa drugim uesnicima), br. 563, al-Kuwayt, October 2005, str. 70.
54. Intervju u emisji Portret TV SA, emitovan 27. marta 2006. od 21-22 asa.
Novinar Mufid Memija.
55. Intervju Radiju BH, 1. 6. 2006, od 20.30-21. Tema: O prevoenju Kurana.
Novinar: Ekrem Tucakovi.
56. Intevju: Asàd Durakufit: Nahta\ ila da`m al-muassasat al-àrabiyya li altar\ama al-mutabadala (Esad Durakovi: Potrebna nam je potpora arapskih
institucija za uzajamno prevodilatvo), al-Ahram, al-Qahira, 2. 5. 2006. Novinar: Ibrahim Fargali.
57. Intervju SAFF-u , br 177, Sarajevo, 25. avgust 2006, str. 28-30. Novinar: Anes
Dunuzovi
58. Napad iz vrha SDA na reisa je savren autogol, intervju Dnevnom avazu,
Sarajevo, 7. 9. 2006, str. 5. Novinarka: Edina Sara.
59. Religija u BiH je surovo politiki zloupotrijebljena, Sedmica, Dnevni avaz, 2.
12. 2006, str. 2. Novinarka: Edina Sara.
60. Rijaset u vehabijskom maniru, izjava za Dane, br. 494, Sarajevo, 1. 12. 2006,
str. 20.
BEHAR119
91
61. Kitab àn al-i`\az al-bayani wa al-raqmi fi al-Quran al-karim bi al-luga albusniyya (Knjiga na bosanskome jeziku o stilskoj i matematikoj nadnaravnosti u Kuranu asnome), al-Mu\tama`, No. 1727, al-Kuwayt, 18-24.
novembar 2006, pp. 48-49. Novinar: Àbd al-Baqi Kalifa.
62. Meu Bonjacima nema dovoljno merhameta, Zemzem, god. XXXVIII, martapril 2007, br. 4/154, Sarajevo, str. 12-16.
63. Dnevnik, Sedmica, Dnevni avaz, Sarajevo, 13. 10. 2007, str. 13.
64. Kosovo e biti nezavisno, i to je najtea kazna Srbiji, Sedmica, Dnevni avaz,
Sarajevo, 15. 12. 2007, str .2.
65. Radio BIR, jednoasovni intervju 15. 2. 2008.
66. Pone li se BiH parati, Bonjacima je odzvonilo, Avaz, Sedmica, Sarajevo, 13.
9. 2008., str. 4. Razgovarala Edina Sara
67. Radio BIR, jednoasovni intervju povodom Orijentologije i izbora u
ANUBiH.Emitiran 12. 11. 2008.
68.Inìkasat al-harb àla al-ibda` al-laqafi fi al-Bulqan. - al-Mujtama`, 1-7.
novembar 2008, al-Kuwayt, pp.48-49. Novinar Àbdulbaqi Kalifa.
69. Tihieve tragine zablude. Osloboenje, Sarajevo, 27. 12. 2008, str. 5.
70. Izetbegovi bi trebao odustati od predsjednike kandidature. POGLEDI,
Osloboenje, Sarajevo, 16. maj 2009.
71. Jednoasovni razgovora za NTV Hayat (program za dijasporu), 13. maja 2010.
Novinarka Dika Bekti.
72. Intervju o prijevodima Kurana. Kuvajtska Dravna TV. Poetak maja 2010.
Novinar Afaneh Imad.
73. Radikalizam je tragina zabluda Bonjaka. Pogledi, Olsoboenje, Sarajevo,
29. 5. 2010., str. 28-29.
74. Meusobno upoznavanje civilizacija: Halil Mutran i Mak Dizdar. KUN,
Osloboenje, 30.9. 2010., str. 30-31. Novinarka: Angelina imi.
75. Knjievno djelo Tisuu i jedna no najvei je spomenik eni. Veernji list,
dodatk Obzor, 16. listopada 2010., str. 39. Novinar: Denis Derk.
76. Problem je u dvoritu HDZ-ova. Osloboenje, Sarajevo, 27. 1. 2011., str. 5.
Novinarka: Vildana Selimbegovi
77. Da sam ja reis. DANI, br. 711, Sarajevo, 28. 1. 2011., str. 14.-17., 80. Novinarka: Vildana Selimbegovi.
78. ao mi je to Kari nije kandidat. Osloboenje, 18. I 19. 8. 2012, str. 4-5.
79. Komentator TV Dnevnika. TV Sarajevo, 22. 5. 2011.
80. BiH mora biti zemlja istinske ravnopravnosti. Osloboenje, 29/30. 8. 2011,
str. 6.7. Novinarka: Vildana Selimbegovi.
81. Najvei krivac za paralizu BiH je meunarodna zajednica. Osloboenje, 21.
5. 2012., str- 2-3.
82. Intervju za Anadolu Agency, 25. 12. 2012. Novinar: Faruk Vele.
83. Put nauke trajno opredjeljenje. - Intervju u knjizi: Kemal Balihodi, Abceda uspjeha i dobrog ivota & tajne i vrline uspjenih, IP Svjetlost, Sarajevo,
2012., str. 45-50.
84. Ivo Andri Eurozentrist und Heilige Kuh. Intervju o Ivi Andiu.
http://www.novinki.de/html/zurueckgefragt/Interview Durakovic.html
Januar, 2013. Novinarka: Ksenija Cvetkovi-Sender.
85. Intervju za emisiju Specijal, TV1, Sarajevo, 4. marta 2013. Novinar: Sanjin
Beiragi
86. Nemamo glasake alternative za istinski progres. Novo vrijeme, Sarajevo,
02. Avgust 2013, str. 22-23. Novinar: Orhan Hadagi.
87. Gost Dnevnika TV1, 8. avgusta 2013.
88. Sasvim iskreno. Intervju (50 minuta) TV Igman, 7. septembar 2013. Novinar: Anes Dunuzovi.
89. Tema, TV 1, Sarajevo. Uee u emisiji posveenoj popisu stanovnitva. Emitirano 26. 9. 2013. u 21-22.30. Novinarka: Nikolina Vejovi (?)
90. Fakulteti se pretvaraju u carstva birokratskog i tehnokratskog uma. DANI,
, br. 854, Sarajevo, 25. 10. 2013, str. 14-17, 79. Novinarka: Amila KahroviPosavljak.
91. Klub 21. Intervju TV Sarajevo u trajanju od 50 minuta. Emitirano 31.
Marta 2014. Novinar: Mirza Sulejmanovi
92. Radio Slobodna Evropa. Intervju.
http://www.slobodnaevropa.org/content/durakovic-ocekujem-reaktiviranje...
17. april 2014. Novinarka: Marija Arnautovi
92
BEHAR119
SPISAK RADOVA OBJAVLJENIH

O RADOVIMA ESADA DURAKOVIA
1. /Anonim/ Al-Qari al-yuguslafi yakif |ubran (Jugoslovenski italac otkriva
Dubrana. - al-Watan, 11. 2, Kuwayt, 1986.
2. Al-Arnaut, Muhammad, U potrazi za Velidom Mesudom. - al-|il, br. 2, Bayrut,
1977, p. 146 /na arapskom/.
3. Al-Arnaut, Muhammad, Stradanje orijentaliste Esada Durakovia zbog spaljivanja Orijentalnog instituta u Sarajevu, al-|il, 7, Bayrut, 1993, pp. 97-99
/na arapskom/.
4. Boovi Rade: Plodovi due. Halil Dubran: Izabrana djela (Prorok, Suze i
osmijeh, Isus sin ovjeiji), Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1987. / Odjek,
br. 8, Sarajevo, 1988, str. 24-25.
5. Rade Boovi, Poetika Rabite. Esad Durakovi, Nazarijatul-ibdai al mahderije, Damask 1987, str. 217. Kulture Istoka, god. VIII, br. 28, Deje novine,
Gornji Milanovac, 1991, str. 67.
6. Danko, Muhidin, Umjetnika iskrenost i individualnost. Esad Durakovi. Poetika arapske knjievnosti u SAD, Zid, Sarajevo, 1997. - Lica, br. 6, Sarajevo,
1997, str. 94-5.
7. Adib Ìzzat, Kutub \adida (Nove knjige. Prikaz knjige Poetika mahdera). al-Mawqif al-adabi, no. 214, Dimiq, 1989, pp. 145-152.
7. A Ìzzat Dalla, Nazariyya al-ibda` al-mah\ariyya. - al-Usbu` al-adabi, NO
208,[Dimiq?]
8. Amir Ljubovi, Savremena poezija arapskog Istoka. - Preporod, Islamske informativne novine, br. 6/577, Sarajevo, 1995, str. 20-21.
9. Amir Ljubovi, Debra Ibrahim Debra, U potrazi za Velidom Mesudom. Prijevod s arapskog i pogovor: Esad Durakovi. - Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 44-45/1994-95, Sarajevo, 1996, str. 458-459.
10. Amir Ljubovi,Poezija arapskog Istoka XX vijeka. Izbor, prijevod s arapskog,
predgovor i biljeke o pjesnicima: Esad Durakovi. - Prilozi za orijentalnu
filologiju, br. 44-45/1994-95, Sarajevo, 1996, str. 460-462.
11. Minka Memija, Poezija mijena: Savremena poezija Kuvajta. Izbor i predgovor: Muhamed Mufaku, prevod: Esad Durakovi, Bagdala, Kruevac, 1982. Odjek, br. 7. Sarajevo, 1983, str. 23-24.
12. Muhammad Mufaku, Fenomen Dubran Halil Dubran u Jugoslavij. - alQabas, Kuwayt, 20. 4. 1987 /na arapskom/.
13. Haris Silajdi, Poetika mahdera. /Uz pojavu knjige Esada Durakovia Poetika mahdera u knjievnoj kritici, Damask, 1989/. - Odjek, god. XLII, br. 21,
14. Hajrudin Somun, Neka polemike - ali kakve. /Uz tekst Darka Tanaskovia
Drugo stradanje Mahmuda Dervia. - Odjek br. 2, i Esada Durakovia
Stradanje jednog prikaza, Odjek, br. 6./ Odjek, br. 10, Sarajevo, 1985, str. 9.
15. Darko Tanaskovi, Drugo stradanje Mahmuda Dervia. Mahmud Dervi,
Otpori, izbor, prevod i predgovor: Esad Durakovi, Bagdala, Kruevac,
1984. - Odjek, br. 2, Sarajevo, 1985.
16. Darko Tanaskovi, Nalije prevazilaenja evropocentrizma u jugoslovenskoj
orijentalistici. - Sveske, Institut za prouavanje nacionalnih odnosa CK SK
BiH, br. 16-17, Sarajevo, 1986, str. 307-324.
17. Darko Tanaskovi, Fenomen Dubran Halil Dubran: Mirisni plodovi due,
Izbor i prevod: Esad Durakovi, Bagdala, Kruevac, 1986. - Odjek, br. 7, Sarajevo, 1987, str. 22.
18. Ismaìl Abu al-Bandura, Asàd Durakufit wa laqafa al-tahadda (Esad Durakovi i kultura izazova). - al-Àrab al-yawm, Ùmman, 15. 9. 1997.
19. Ahmad Qasim al-Husayn, Kalimat... gayr mutaqatià (Rijei nerazdvojne)
/Prikaz Poetika mahdera/. - Tirin, 3. 9. 1994, p. 7, br. 6025, Dimiq.
20. Haris Silajdi, Beskrajno udo Arapskih noi. /Tekst sa promocije izdanja
Hiljadu i jedne noi/. - Veernje novine, Sarajevo, 29. juni 1999. dodatak Kultura i oblici, str. 4.
21. Devad Karahasan, Prevodilako bogaenje jezika. /Tekst sa promocije izdanja Hiljadu i jedne noi/. - Veernje novine, Sarajevo, 29. juni 1999, dodatak
Kultura i oblici, str. 4.
22. Marina Katni-Bakari, udesni svjetovi Hiljadu i jedne noi. - Osloboenje,
Sarajevo, 27. juni 1999, str. 7.
23. Literarna arolija. /Kratka biljeka o promociji Hiljadu i jedne noi/. - Osloboenje, Sarajevo, 22. juni 199, str. 32.
24. Promovirana Hiljadu i jedna no na bosanskom jeziku. Stasala bosanska
eherzada. /Biljeka o promociji Hiljadu i jedne noi/. - Veernje novine,

Sarajevo, 23. juni 1999, str. 10.
25. Fehim Nametak, Arapska knjievnost u knjievnoj kritici Esada Durakovia.
- Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritci , VI, str. 736-739.
26. Muhidin Danko, Umjetnika iskrenost i individualitet. - Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici . VI, str. 740-742. /Preneseno iz Lica, II/1997, br. 6,
str. 94-94.
27. Marina Katni-Bakari, Narativne arolije Hiljadu i jedne noi. Hiljadu i
jedna no, knj. I-IV, prijevod i predgovor Esad Durakovi, Sarajevo, Ljiljan,
1999. Novi Izraz, br. 7., Sarajevo, proljee 2000, str. 102-1907; objavljeno
takoer u: Vedad Spahi, itanka za etvrti razred gimnazije, Sarajevo
Publishing, 200, str. 242-244.
28. Rade Boovi, Poetika Rabite. Esad Durakovi, Nazarijetul-ibda al mahderije (Stvaralaki pogledi mahdera), Damask 1987, str. 217. - Kulture Istoka,
God. VIII, br. 28, april-juni 1991, Deje novine, Gornji Milanovac, str. 67.
29. Kerima Filan, Na korist lingvistima (Esad Durakovi, Arapska stilistika u
Bosni - Ahmed Sin Hasanov Bonjak o metafori, Orijentalni institut u Sarajevu). - Osloboenje, KUN, Sarajevo, 20. 8. 2000. str. 4-5.
30. Katni-Bakari, Marina, The Wondrous World of the Thousand and One
Nights (Review: Hiljadu i jedna noc. Transl. and ed. by Esad Durakovic. Frist
complete translation of The Thousand and One Nights (Alf layla wa Layla)
into Bosnian. Sarajevo: Ljiljan, 1999. - Dostupno na Internet adresi:
http://www.h-net.msu.edu/midmed (H-MIDEAST-MEDIEVAL) (1. decembar 1999.)
31. Abu al-Bandura, Ismaìl, Asàd Durakufit wa al-istiraq al-busnawi (Esad
Durakovi i bosanska orijentalistika). - al-Ray, 22. 9. 2000.
32. al-Arnaut, Muhammad M., Sarayifu tatanassamu al-arq (Sarajevo odie Orijentom). al-Hayat, Bayrut, 8. 11. 2000.
33. Katni-Bakari, Marina, Esad Durakovi, Arapska stilistika u Bosni. Ahmed
Sin Hasanov Bonjak o metafori, Orijentalni institut, Sarajevo 2000.. Priozi za orijentalnu filologiju, 49/1999, Sarajevo, 2000, 315-317.
34. Muhidin Danko, Esad Durakovi, Arapska stilistika u Bosni. Ahmed Sin
Hasanov Bonjak o metafori, Orijentalni institut, Sarajevo 2000.. Prilozi
za orijentalnu filologiju, 49/1999, Sarajevo, 2000, 318-321.
35. Amina iljak-Jesenkovi, Nad Oplemenjivanjem Dragulja. - Znakovi vremena, Naunoistraivaki institut Ibn Sina , vcl. 3. br. 9-10, Sarajevo, 2000,
str. 356-359.
36. Lejla Gazi, Osvrt na Izabrana djela Mehmeda Handia. - Prilozi za orijentalnu filologiju, 49/1999, Sarajevo, 2000. 293-308. /Osvrt /
37. Muhammad al-Arnaut, Tar\ama Alf layla wa layla ta`bir àn al-huwiyya albusnawiyya al-\adida (Prijevod Hiljadu i jedne noi izraz novog bosanskog
identiteta). - al-Mustaqbal, al-\umà, 19 yanayir 2001. p. 17.
38. Muhammad M. al-Arnaut, Kayfa asbahat tar\ama Alf layla wa layla ta`biran
àn al-huwiyya al-busnawiyya al-\adida?(Kako je Hiljadu i jedna no postala izrazom novog bosanskog identiteta). - al-Mustaqbal, Bayrut, 25. 1. 2001.
39. Enes Kari, Muhammad Kan\it - hayatuh wa muallafatuh. - al-Faysal, no
293, fabrayir 2001. [Riyad], pp. 97-106.
40. Muhidin Danko, Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kritiar: pionir
bonjake nauke o knjievnosti. - Razlika/Differance, br. 1. Tuzla, 2001, str.
93-120. /Povremeno osvrtanje na moj rad Razvoj knjievnohistorijske i knjievnokritike misli... u Hrestomatiji Enesa Durakovia./
41. Brigitte Kleidt, Die Reise Wrter. - bersetzer, April-Juni 2001, Jahrgang,
Nr. 2, Kln. /O prijevodu Hiljadu i jedne noci./
42. Muhammad M. al-Arnaut, Kitab Adward Saìd yuarrik li... (Knjiga Edwarda Saida datira...). - al-Hayat, London, 20. avgust 2001, No 14038.
43. Edina Sidran, Priznanje prof. dr. Esadu Durakoviu - Izabran za lana najstarije Akademije nauka. /Tekst povodom izbora za dopisnog lana Arapske
akademije nauka u Damasku/. Dnevni avaz, 16. mart 2002, str. 9.
44. Hiljadu i jedna no na sudu, str. 14-15, Bosanskohercegovaki dani, br. 249,
Sarajevo, 22. 3. 2002.
45. Vijest iz Damaska - Visoko priznanje prof. Esadu Durakoviu. /Informacija
povodom izbora u lanstvo Arapske akademije nauka u Damasku/. - Ljiljan,
br. 479, Sarajevo 25. mart 1. april, 2002, str. 11.
46. Priznanje naem arabisti od arapske akademije nauka. /Informacija povodom
izbora u lanstvo Arapske akademije nauka u Damasku/. - Preporod, god
XXXII, br. 7/728, Sarajevo, 1. april 2002, str. 4.
47. LINOST DANA. Zaljubljenik arapske kulture. Dnevni avaz, 16. 9. 2005, str.
5. (Povodom Sharjah Prize for Arab Culture.)
48. Akademik Esad Durakovi dobio nagradu SHARJAH . Dnevni avaz, 16. 9.
2003, str. 9.
49. Priznaje prof. dr. Esadu Durakoviu. - Osloboenje, 16. 9. 2003, str. 5.
50. Nagrada Sardah prof. Esadu Durakoviu. - Osloboenje, 25. 9. 2003, str. 7.
51. Linost sedmice: Nagraeno duhovno bogatstvo. - Osloboenje, 27. 9. 2003,
str. 3. (Povodom Sharjah Prize for WSrab Culture.)
52. Nagrada Sharjah akademiku Esadu Durakoviu. - Preporod, 1. 10. 2003,
str. 4.
53. Nagrada za arapsku kulturu. - Jutarnje novine, Sarajevo, 16. 9. 2003, str. 18.
54. Mustafa Spahi, Ko moe biti akademik. - Ljiljan, 26. 9. 2003. str. 36-7 (Povodom Sharjah Prize for Arab Culture.)
55. |aiza al-ariqa li al-laqafa al-arabiyya (Nagrada Sharjah za arapsku kulturu). - al-Faysal, No. 326, oct. 2003. /Riyad, Saudijska Arabija/, p. 131.
56. Al-|amia al-busnawiyya tastaqbil ramadan bi manh d. Asad Durakufit |aiza
al-Yunasku li kidma al-laqafa al-arabiyya (Univerzitet u Bosni doekuje
ramazan uz primanje UNESCO-ve nagrade Esadu Durakoviu za arapsku
kukturu). - al-arq al-awsat, London, 28. 10. 2003, p. 18.
57. M. Muhammad al-Arnaut, al-Mustariq Asàd Durakufit hayat fi kidma allaqafa al-àrabiyya (Esad Durakovi ivot u slubi arapskoj kulturi). - al|il, Bayrut, Yanayir 2004, no 1, pp. 30-34.
57A Marina Katni-Bakari, Retoriki efekti kumulativnosti figura u kuranskom tekstu (na materijalu prijevoda Kurana Esada Durakovia, Svjetlost,
Sarajevo, 2004). - Ostrvo, br. 2, Tuzla, decembar 2004, str. 4-11.
58. Dr. Jusuf Rami, S im nisam zadovoljan u Durakovievom prijevodu?. - Ljiljan, 12-19. mart 2004, str. 54-55. /Prikaz knjige Muallaqe Sedam zlatnih
arabljanskih oda./
59. Muhammad M. al-Arnaut, 110 godina nakon prvog prijevoda novi prijevod
znaenja Kurana na bosanski jezik. - al-Hayat, Bayrut, 23.10. 2004. /Prikaz
prijevoda Kurana./
60. Marina Katni-Bakari, Nad stranicama prijevoda Kurana Esada Durakovia. - Dijalog, 3, Sarajevo, 2004, str. 199-203.
Objavljeno takoer u: Behar, God. XIV, br. 70, Zagreb, 2005, str. 33-35.
61. Prof. dr. Jusuf Rami, Prijevod Kurana od Esada Durakovia. - Preporod, br.
22/792, Sarajevo, 15. novembar 2004, str. 27.
62. Prof. dr. Jusuf Rami, Mnoina u znaenju jednine. - Preporod, br. 23/793,
Sarajevo, 1. decembar 2004, str. 22.
63. Enes Kari, Prijevod Kurana Esada Durakovia kulturni je dogaaj 2004.
godine. Dnevni avaz, Sarajevo, 19-20. januar 2005, str. 15.
64. Hasnija Muratagi-Tuna, Novi prijevod Kurana, Prevodilac Esad Durakovi. - Znakovi vremena, br. 25, Sarajevo, jesen 2004, str. 206-212.
65. Prof. dr. Jusuf Rami, Durakoviev knjievno-estetski sloj Kurana. - Glasnik
Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, br. 1-2, januar-februar,
Sarajevo, 2005, str. 99-103.
66. Prof. dr. Jusuf Rami, Durakoviev prijevod Kurana i povodi Objave. - Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, br. 3-4, mart-april,
Sarajevo, 2005, str. 337-342.
67. Dr. Hilmo Neimarlija, Prijevod Kurana sa punom prevodilakom svijeu. Muallim, br. 21, Sarajevo, 29. mart 2005, str. 81-82.
68. Jusuf Rami, Mjesec kao nebesko tijelo i vremenska jedinica, Preporod, br.
18/812, Sarajevo, 15. sep. 2005, str. 19.
69. Jusuf Rami, Durakoviev prijevod i stil kuranskog izraza. - Glasnik, Rijaset
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, br. 7-8, Sarajevo, 2005, str. 759767.
70. Marina Katni-Bakari, Nesvakidanje prevodilako i znanstveno pregnue.
Prikaz knjige: Esad Durakovi. Sedam zlatnih arabljanskih oda. Sarajevo
Publishing, Sarajevo, 2004. - Radovi, XIII, Filozofski fakultet, Sarajevo,
2004, str. 408-411.
70. Dr. Muhammad al-Arnaut, al-Busna bayna al-arq wa al-Garb (Bosna izmeu
Istoka i Zapada), Dimiq, 2005, pp. 61-71.
71. Àbd al-Baqi Kalifa, Tar\ama maàni al-Quran al-Karim fi al-Busna. Awwal
ta\ama li al-Quran al-Karim bi al-luga al-busniyya kanat àla yad ahad alqasawisa al-urluduks (Prijevod Kurana asnoga u Bosni. Prvi prijevod
Kurana asnoga bio je iz pera jednoga pravoslavnog sveenika). - alMu\tama`, No 1679, Kuwayt, 3. 12. 2005.
BEHAR119
93
72. Prof. dr. Jusuf Rami, Antonimi u Kuranu i Durakovievom prijevodu

Kurana. - Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, br. 1112, novermbar-decembra, Sarajevo, 2005, str. 1113-1121.
73. Hasnija Muratagi-Tuna, Novi prijevod Kurana. Prevodilac Esad Durakovi, Svjetlost, Sarajevo 2004. - Almanah, br. 29-30, Podgorica 2005, str. 335340.
74. Prof. dr. Zilhad Kljuanin, Iskuavanje slobode osobnosti koju je ovjeku dosudio Bog. - Osloboenje, Sarajevo, 6. 7. 2006, str. 36. /Prikaz knjige: Esad
Durakovi Lutvo Kuri, Kuran stilsko i matematiko udo, Svjetlostkomerc, Sarajevo, 2006./
75. S/elhan/ Selhanovi, U smjeru dokazivanja nadnaravnosti kuranskog teksta.
- Preporod, Rijaset Islamske zajednice u Bisni i Hercegovini, br. 14-15/832833, Sarajevo, 15. juli 2006, str. 47. /Prikaz promocije knjige Kuran stilsko
i metametiko udo./
76. Mirza Sarajki, Pred vjetrenjaama Bliskog istoka. Osvrt na roman U potrazi za Velidom Mesudom Debre Ibrahima Debre. - Odjek, br. 3.-4, jesenzima, Sarajevo, 2006., str.156.-158.
77. Hasnija Muratagi-Tuna, Vrijedan doprinos prouavanju Kuranskog teksta.
- Znakovi vremena, br. 33, Sarajevo, jesen 2006., str. 219.-225.
78. Muhammad M. al-Arnaut, al-Istiraq al-busnawi: Asàd Durakufit
numuza\an (Bosanska orijentalistika: Esad Durakovi kao egzemplar). - alGad, Ùmman, 4. huzayran 2007.
79. Zilhad Kljuanin, Literarna i matematika poetika Kurana. - Diwan, br. 2122, Gradaac, jun 2007, str. 176-177.
80. Zilhad Kljuanin, Nakon orijentalizma Orijentologija. Esad Durakovi: Orijentologija, Tugra, Sarajevo, 2007. - Muallim, god, VIII, br. 30, Sarajevo,
2007, str. 82-83.
81. Munir Muji, Orijentologija. Univerzum sakralnoga teksta. - Pismo, IV/I/2006,
Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo, 2007, str. 302-307.
82. Delila Babovi, Orijentologija univerzum sakralnoga teksta. Prilozi za
orijentalnu filologiju, 56/2006, Sarajevo, 2007, str. 205-211.
83. Prof. dr. Zilhad Kljuanin, Nakon orijentalizma orijentologija. - ivot, God.
LV, br. 2, Sarajevo, 2007., str. 117-118.
84. Akademik dr. Muhammad M. al-Arnaut, Min al-istiraq ila ìlm dirasa alarq min al-dakil (Od orijentalizma do orijentologije). - al-Hayat, Bayrut,
22. 12. 2007.
85. Munir Muji, Poetika stare arapske knjievnosti, KUN, Osloboenje, Sarajevo, 22. 5. 2008., str. 36.
86. Muhammad al-Arnaut, Hara al-Kufitsh allari la yastahiqq al-isaa, al-Àrab,
No 7306, 13. jun 2008., p. 17.
87. Mirza Sarajki, Originalna poetika arapske knjievnosti i kulture. Esad Durakovi, Orijentologija univerzum sakralnga teksta, Tugra, Sarajevo, 2007.. Novi Izraz, Sarajevo, br. 40, april-jun 2008., str. 143.-151.
88. Mirza Sarajki, O udesnoj otvorenosti Teksta. Esad Durakovi, Lutvo Kuri,
Kuran: stilsko i matematiko udo, Svjetlostkomerc, Sarajevo, 2006.
Pismo, V/1, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo, 2007., str. 386.-.389.
89. Marina Katni-Bakari, Od orijentalizma do orijentologije: Ka poetici orijentalno-islamske umjetnosti, Pregled, br. 1. Sarajevo, januar-april 2008., str.
225.-229.
90. Munir Muji, Esad Durakovi, Lutvo Kuri, Kuran stilsko i matematiko
udo. - Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 55/2005., Sarajevo, 2006, str. 285.288.
91. Àbd al-Baqi Kalifa, Dirasat àrabiyya wa islamiyya fi Balqan. /PrikazProlegomene.../ . Al-Islam al-yawm. 15. (?) novembar 2008.
92. Nazif Garib, Znaju li Arapi arapski.Preporod, br. 8/922, Sarajevo, 15. april
2010. /Povodom teksta: Esad Durakovi, Tradicionalizam u mestvama.
Preporod, br. 7/921, Sarajevo, 1. april 2010., str. 19./
93. Enes Ljevakovi, Mestve, tradicija i/ili tradicionalizam, Preporod, br. 10/924.,
Sarajevo, 15. maj 2010., str. 30-31.
94. Nazif Garib, Zna li prevoditelj Kurana arapski jezik. Osloboenje, 27.5.
2010., str. 11.
95. Aziz Kadribegovi, ta e nama Fetva-i emin?!. Preporod, br. 16/925., Srajevo, 1. juni 2010., dtt. 5.
96. Dr. Enes Ljevakovi, Uvreda argumenata i(li) argument uvrede, Osvrt na reagovanje akademika dr. Esada Durakovia. Preporod, br. 12/926., Sarajevo,
15. juni 2010., str. 26.
94
BEHAR119
97. Nazif Garib, U nedostatku sile argumenata argumenti sile. - Preporod, br.
12/926, Sarajevo, 15. juni 2010., str. 27.
98. Lutvo Kuri, Zablude tradicionalista. - Preporod, br. 12/926., Sarajevo, 15.
juni 2010., str. 26.
99. Almir Fati, Nad tekstom Stil kao argument. Godinjak 2009., BZK Preporod, Sarajevo, 2010., str. 415.-422.
100. Mirza Sarajki, Ka novoj poetici arapske knjievnosti i kulture. - POGLEDI,
Osloboenje, 31. juli 2010., str. 32-33.
101. Munir Muji, Metaforiki obrati. Dani, br. 688., Sarajevo, 20.8. 2010., str.
67.
102. Miljenko Jergovi, Tisuu noi i jo jedna turska. Jutarnji list, Zagreb, 23.
10. 2010., str. 59.
103. Kalid Àrb, Ìlm al-arq min Taha Husayn ila Idward Saìd wa Durakufit,
al-Hayat, Bayrut-Lundun, 18. 12. 2010.
104. Marina Katni-Bakari, Stil kao argument. Nad tekstom Kurana. Prilozi za orijentalnu filologiju, 59/2009, Sarajevo, 2010., str.279.-281. 281.-284.
105. Denita Kari, Stil kao argument. Nad tekstom Kurana. Prilozi za orijentalnu filologiju, 59/2009, Sarajevo, 2010., str. 281.-284.
106. Nedad Ibrahimovi, Treba li spaliti Andria?. - DANI, br. 712, Sarajevo, 4.
2., 2011., str.70.-71.
107. Mustafa Àbd Allah, al-i`r luga li hiwar al-hadarat wa al-islam, al-Àrabi, No
267, fabrayir 2011., pp. 120-129.
108. Àbd al-Baqi Kalifa, Ìlm al-arq: tahliq kari\ sirb al-istiraq al-muadli\, alarq al-awsat, 15. Mars 2011., p.
109. Muhammad M. al-Arnaut, Asàd Durakufit fi Sira ruhiyya: tahawwulat alistiraq fi Yuguslafija al-titawiyya. al-Hayat, 12. Mars, 2011.
110. Ismaìl Abu al-Bandura, Sira al-ruh. Al-Ray, al-Urdun, 29. Nisan 2011.
111. Ahemt Alibai, U islamskoj tradiciji nema kontroverzi oko gazija. Osloboenje, 11. 5. 2011., str. 12.
Isti, Preporod, br. 10/948, 15. maj 2011., str. 7.
112. Mehmedalija Hadi, Jo o gazijinom semantikom vrelu. Osloboenje, 31.
5. 2011., str. 11.
113. Mehmedalija Hadi, Istrajavanje na opasnom krivotvorenju. Osloboenje,
27. avgust 2011., str, 8-9.
114. Eid M. al-Thakafi, ambasador, udne izjave prof. Durakovia. Osloboenje, 7. 9. 2011., str. 10.
115. Amra Mulovi, Asàd Durakufit, Ìlm al-arq. Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 60/2010, Orijentalni institut, Sarajevo, 2011. str. 479-481.
116. Munir Muji, Poezija Kuvajta XX vijeka. - Prilozi za orijentalnu filologiju,
br. 60/2010, Orijentalni institut, Sarajevo, 2011. str. 486-489.
117. Mirza Sarajki, Vrijedno priznanje za akademsku zajednicu. Osloboenje,
POGLEDI, 9. jun 2012., str. 37.
118. |amal al-Din Sayyid Muhammad, Al-Musta`rib al-busni Asàd Durakufit,
fi: , Asàd Durakufit, Dirasat fi adab al-Busna wa al-Harsak wa fi al-adab alàrabi, tar\ama wa taqdim: |amal al-Din Sayyid Muhammad, al-Markaz alqawmi, al-Qahira, 2011, pp. 21-36.
119. Munir Muji, Studije o bosanskohercegovakoj i arapskoj knjievnosti. Knjiga akademika Durakovia objavljena u Kairu. Osloboenje, Sarajevo, 26.
januar 2013., str. 38.
120. Muhammad al-Arnaut, As`d Durakufit wa al-ta`rif bi al-adab al-àrabi fi alBusna. al-Hayat, 26. 3. 2013.
121. Munir Muji, Autor u borbi za istinu. Esad Durakovi, Ogledi o knjievnosti,
Sarajevo, IP Svjetlost, d.d.; Esad Durakovi, Svjedoenje o vremenu, Sarajevo, IP Svjetlost, d.d.. Osloboenje, POGLEDI, Sarajevo, 20. juli 2013, str.
36.
122. Selman Selhanovi, Pojedinci su vani samo onoliko koliko ulau sebe ili
svoje djelo u institucije. Prikaz meunarodnog simpozija Od orijentalizma
do orijentologije. Preporod, br. 21/1007, Sarajevo, 1. novembar 2013, str. 37.
123. Salih Smajlovi, udnja za tekstom duhovna autobiografija. Preporod,
br. 1/1011, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1.
januar 2014, str. 44.
REFERATI/RECENZIJE
1. Ocjena podobnosti teme magistarskog rada Amira Dervievia Lingvistiki i
knjievni termini u standardnom arapskom jeziku - tvorba arapskih i adaptacija stranih termina. Nastavno-nauno vijee Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 2000. /Predsjednik Komisije/
2. Ahmetagi Ibrahim, izbor za asistenta za arapski jezik na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Nastavno-nauno vijee Filozofskog
fakulteta u Sarajevu, 1997. /Predsjednik Komisije./
3. Munir Muji, izbor za asistenta za predmete arapska knjievnost i stilistika sa
osnovama metrike na Odsjeku za orijentalistiku, Nastavno-nauno vijee
Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 2000. /Predsjednik Komisije./
4. Ocjena podobnosti teme magistarskog rada Elme Dizdar Kontrastivna analiza
relativne reenice u standardnom arapskom i bosanskome jeziku, Nastavnonauno vijee Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 2000. /Predsjednik Komisije./
5. Reizbor za asistenta za arapski jezik na Odsjeku za orijentalistiku /kandidati
Jasmina Puli i Amra Mulovi/, Nastavno-nauno vijee Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 2000. /Predsjednik Komisije./
6. Reizbor asistenta za arapski jezik i historiju arapskog jezika sa uvodom u semitistiku /kandidatkinja Elma Dizdar/, Nastavno-naunom vijeu Filozofskog
fakulteta u Sarajevu, 2000. /Predsjednik Komisije./
7. Ocjena podobnosti teme magistarskog rada Mejre Softi Kompendij arapske sintakse autora Ibrahima Opijaa - Mostarca, Nastavno-nauno vijee Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 1999. /Predsjednik Komisije./
8. Ocjena podobnosti teme magistarskog rada Amine Zeki Obrada gramatikog
djela Mustafe Ejubovia - ejha Juje arh ala Awamil al-nahw, Nastavno-naunom vijeu Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 1999. /Predsjednik
Komisije./
9. Ocjena magistarskog rada Mejre Softi Kompendij arapske sintakse autora Ibrahima Opijaa - Mostarca. /Predsjednik Komisije E. D., lanovi: prof. dr. Amir
Ljubovi i prof. dr. Senahid Halilovi/ Prihvaen izvjetaj na Nastavno-naunom vijeu F. Fakulteta 30. 10. 2001; odbrana pred istom komisijom 20. 12.
2001.
10. Izbor dr. Ismaila Ahmedija u zvanje redovnog profesora za predmete Arapska
knjievnost i arapski jezik na Filolokom fakultetu Univerziteta u Pritini,
26. 12. 2002. godine. /Predsjednik Komisije/.
11. Izbor dr. Feti Mehdiu u zvanje redovnog profesora za predmet arapski jezik na
Filolokom fakultetu Univerziteta u Pritini, decembar 2002. godine. /Predsjednik Komisije/.
12. Izbor mr. Elme Dizdar za vieg asistenta na predmetima Arapski jezik i Historija arapskog jezika sa uvodom u semitistiku. Komisija: Esad Durakovi
(predsjednik), prof. dr. Amir Ljubovi (lan) i prof. dr. Fehim Nametak (lan).
Februar 2004. Vijee, 31. marta 2004.
13. Ocjena magistarskog rada Elme Dizdar Kontrastivna analiza relativne reenice u standardnom arapskom i bosanskom jeziku. Komisija: Esad Durakovi
(predsjednik), prof. dr. Marina Katni-Bakari (lan) i prof. dr. Amir Ljubovi (lan). Vijee, 13. I 2004, odbrana 12. II 2004.
14. Ocjena podobnosti teme doktorske disertacije Atribut u arapskom jeziku mr.
Elme Dizdar. Komisija: prof. dr. Esad Durakovi (predsjednik), prof. dr. Marina Katni-Bakari (lan) i prof. dr. Amir Ljubovi (lan). Vijee, septembra
2004.
15. Izbor dr. Elme Dizdar za docenta na predmetu Arapski jezik. Komisija: Esad
Durakovi (predsjednik); dr. Muhamed dralovi (lan), vii znanstveni
suradnik u Orijentalnoj zbirci Arhiva HAZU, Zagreb; prof. dr. Amir Ljubovi
(lan), i prof. dr. Marina Katni-Bakari, lan.
16. Izbor dr. Mustafe Jahia u zvanje naunog saradnika u oblasti orijentalna filologija arabistika. Oijentalni institut u Sarajevu (25. 12. 2007). Komisija:
Prof. dr. Esad Durakovi (predsjednik), prof. dr. Amir Ljubovi, (lan), doc. dr.
Lejla Gazi (lan).
17. Izbor dr. Munira Mujia u zvanje docenta za oblast arapska knjievnost. Komisija: prof. dr. Esad Durakovi (predsjednik), prof. dr. Fehim Nametak (lan) i
prof. dr. Amir Ljubovi (lan). Oktobar 2009.
18. Ocjena podobnosti teme magistarske radnje Tahmis Abdulaha Salahudina

Uakija Bonjaka na al-Busirijevu poemu Qasida burda. Berina Bajria.
Komisija: Prof. dr. Esad Durakovi (predsjednik), Fehim Nametak (lan) i
prof. dr. Namir Karahalilovi (lan). Oktobar 2009.
19. Ocjena podobnosti teme magistarske radnje Tahmis Abdulaha Salahudina
Uakija Bonjaka na al-Busirijevu poemu Qasida burda Mirze Sarajkia.
Komisija: prof. dr. Esad Durakovi (predsjednik), prof. dr. Fehim Nametak
(lan) i prof. dr. Namir Karahalilovi (lan). Oktobar 2009.
20. Ocjena podobnosti teme magistarske radnje Palestinski postkolonijalni roman
i novela u djelima Ibrahima Debre i Gassana Kanafanija. Denite Kari.
Komisija: prof. dr. Esad Durakovi (predsjednik), prof. dr. Fehim Nametak
(lan) i prof. dr. Namir Karahalilovi (lan). Oktobar 2009.
21. Izbor dr. Mejre Softi u zvanje docentice na Islamskom pedagokom fakultetu
u Zenici.
UEE U KOMISIJAMA ZA IZRADU

I ODBRANU DOKTORSKIH DISERTACIJA
Elma Dizdar, Atribut u arapskom jeziku, mentor, odbranjena 2007.
Amra Mulovi, Red rijei u arapskom jeziku, mentor, odobrena 2008.
Munir Muji, Tropi i figure u arapskoj stilistici, mentor, odbranjena 27. maj 2009.
Lejla Gazi, Nauno i struno djelo dr. Safvet-bega Baagia, lan.
Alena atovi, Orijentalno-islamska tradicija u knjievnom stvaralatvu Hasana
Zijaije Mostarca, lan komisije u izradi i predsjednik u komisji za odbranu,
3. jun 2009.
Mirza Sarajki, Poetika palestinske poezije otpora u djelu Mahmuda Dervia, mentor, odobrena 2010.
Delila Babovi, Kaside bonjakih autora na arapskom jeziku od 16. do 18. Stoljea, mentor, odobrena 2011.
Denita Kari, Bonjaki hodoasni putopis, mentor, odobrena 2011.
UEE U KOMISIJAMA ZA IZRADU

MAGISTARSKIH RADNJI
Mustafa Jahi, Gramatika obrada akuzativa u djelu al-Fawaid al-àbdiyya
Mustafe Ejubovia ejha Juje, lan, 1994.,lan komisije.
Mejra Softi, Kompendij arapske sintakse autora Ibrahima Opijaa Mostarca,
mentor, odbranjena 2001.
Mirza Sarajki, Gazeli na arapskom jeziku Ahmeda Hatema Bjelopoljaka, mentor,
odbranjena 2010.
Amra Mulovi, Regens u sintaksi arapskog jezika u djelu Mustafe Ejubovia
ejha Juje, mentor, odbranjen 2007.
Delila Babovi, Recepcija arapske knjievnosti u Bosni i Hercegovini u periodu
1950-2005, mentor, odbranjen 2008.
Munir Muji, Arapska stilistika u djelu Hasana Kafije Pruaka, mentor, odbranjen 2005.
Berin Bajri, Tahmis Abdulaha Salahudina Uakija Bonjaka na al-Busirijevu
poemu Qasida burda, odbranjen 2011.
Denita Kari, Palestinski postkolonijalni roman i novela u djelima Ibrahima Debre i Gassana Kanafanija, odbranjen 2010.
Medina Danbegovi, Transpozicija tradicije u djelu Nediba Mahfuza, lan, 2009.
Amir Dervievi, Lingvistiki i knjievni termini i standardnom arapskom jeziku
tvorba arapskih i adaptacija stranih termina, mentor, prijavljena 2000.
Elma Dizdar, Kontrastivna analiza relativne reenice u standardnom arapskom
jeziku, mentor, odbranjen 2004.
BEHAR119
95
BERIET RIJEI
Od Medrese u Dobrovoljakoj br. 50 do Instituta na Marijin dvoru razdaljina je veoma mala, ali su meni
bila potrebna desetljea da je preem. Kroz Sarajevo sam petnaestak godina samo prolazio dok sam
radio u Pritini i ve na Bentbai ga ostavljao tuna srca, urei preko Romanije. Zaklinjao sam se istina
je da u onoga dana kada dobijem posao u Sarajevu kleknuti na njegovom prilazu i poljubiti tlo.
Ni zamisliti nisam mogao da e biti tako teko osvojiti Sarajevo, meni koji sam iz njega ponikao. Nema
sumnje sa svojima je najtee.
ovjek je drutveno bie a to znai da sve svoje sposobnosti treba da ulae u prosperitet zajednice, jer
samo u prosperitetnoj zajednici moe biti njemu i njegovima zaista i zadugo dobro. Tako je i u nauci koja
zahtijeva neizmjerno mnogo vremena i snage: njoj posveujemo najvei i najvaniji dio sebe radi nje, a
to znai radi opeg kretanja naprijed. Malo je stvari koje su dostojne prezira kao to je to samoivost.
Znanost i svjetlost ne idu uvijek zajedno: znanost umije biti sumrana i sunovratna, ponizna slukinja
destruktivnim ideologijama, ratovima, razaranjima. Orijentalizam je jednim svojim monim krilom
meu takvim znanostima.
U sadanjem trenutku nae kulture inae nema kritike javnosti, nema kreativne kritike, pa tako
nema ni kritike knjievnog prevodilatva. Na jednoj strani, esto se prihvaaju prevoenja, oni to uope
ne znaju koliko je sloen i vaan taj posao, a na drugoj strani ni izdavai ne mare uvijek za valjane recenzije. Katkada ih uope i ne trae. ak se objavljuju knjige o prevodilatvu, knjige iji autori demonstriraju veliko neznanje o tome o emu piu. Mogu navesti karakteristian primjer nekompetentnosti koja je
gotovo dramatina. Kada je rije o tzv. knjievnom prevodilatvu, predstoji nam potraga za zamjenom
toga termina jer on uope nije u stanju izraziti bit svega onoga mnogostrukoga to dobivamo kreativnim
prenoenjem velikoga djela iz jedne tradicije u drugu, a koje zajedno, i to upravo izvornikom i djelom u prijenosu grade lotmanovsku Semiosferu, ili Kulturu kao Tekst.
Islamski svijet je u nepodnoljivoj stagnaciji. On je zatoen u drevna vremena, u povijesni as u kome
je njegova kultura doivjela jedinstven planetarni bljesak. Tako se okovao tradicionalizmom, posveivanjem prolosti koja dugo ve dominira njegovom sadanjou. Valja tragati za uzrocima takvog stanja.
U drutvu openito vlada prava pometnja u sistemu vrijednosti, kriteriji i standardi su pali, pogotovu u
akademskoj zajednici koja nikada nije bila na nioj razini. Neizvjesnost je sveopa, gotovo je dramatina.
Budunost je konstanta; ona je trajna makar i neprozirna bila. Budunost ima ak i ovjek na izmaku
ivota: na putu ka Dverima Onostranosti jer dveri su uvijek znak prostora, i prostor je znak budunosti;
budunost ima i njegovo djelo koje je uspio u magnovenju to se ivot zove za sobom ovdje ostaviti.
Na Uzaludnost se ne smije pristajati.
ESAD DURAKOVI
udnja za tekstom - duhovna autobiografija
CIJENA: 20 KN / 5 KM / 2,5 EUR

Behar 119 PDF

Загружено:

Сведения о документе

Оригинальное название

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

Behar 119 PDF

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

BEHAR

GODINA XXIII l 2014. l BROJ 119 l CIJENA 20 KN

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA

PROF. DR. MUHAMED ARNAUT

Kuran s prijevodom na bosanski jezik

BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis

Fotografija na naslovnici: Denat Drekovi

Glavni i odgovorni urednik:

Urednik Ekonomskog podlistka:

Grafiki urednik: Selma Kukavica

Prof. dr. Muhamed Arnaut, WISE University, Amman:

Prof. dr. Salah Jarrar, WISE University, Amman:

Prof. dr. Feti Mehdiu, Univerzitet u Pritini:

Prof. dr. Isa Memishi, Univerzitet u Pritini:

Prof. dr. Elma Dizdar i doc. dr. Amra Mulovi,

Prof. dr. Munir Muji i dr. Mirza Sarajki,

Rukopisi i fotografije se ne vraaju

Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X:

INTERVJU PROF. DR. ESAD DURAKOVI

Bremenite poruke od orijentalizma

IZ DJELA PROF. DR. ESADA DURAKOVIA

udnja za tekstom - duhovna autobiografija

Muallaqe Sedam zlatnih arabljanskih oda

Kuran s prijevodom na bosanski jezik

BIBLIOGRAFIJA PROF. DR. ESADA DURAKOVIA

Ovaj e broj Behara pokazati kakvo je znaajno mjesto

bleme svoga vremena te je svojim napisima djelovao

Meunarodni simpozij OD ORIJENTALIZMA DO ORIJENTOLOGIJE

u ast profesora Esada Durakovia

Meunarodni simpozij OD ORIJENTALIZMA DO ORIJENTOLOGIJE

Prof. dr. Muhamed Arnaut, WISE University, Amman

grupa orijentalista koji su predstavljali Jugoslaviju na zalasku, u vrijeme

Edward W. Said, Orientalism, Pantheon Books, New York,

objelodanjen u tekstovima Esada Durakovia, koji su bili usmjereni protiv

asopisima Pregled (br. 71, Sarajevo, 1981) i Knjievna re, (br.

Meunarodni simpozij OD ORIJENTALIZMA DO ORIJENTOLOGIJE

Reid Hafizovi,6 drugo u Zagrebu

koja ju je proslavila u svijetu i uinila

U poreenju s bugarskom autoricom Todorovom, koja je dospjela u

veliki dug Edwardu Saidu, ona takoer priznaje kako je savjetovana da

Maria Todorova, Imagining the Balkans, Oxford University

Meunarodni simpozij OD ORIJENTALIZMA DO ORIJENTOLOGIJE

razliitim od Evrope/Zapada, kao i

tao je i izrazom za povratak u iskonsko stanje, retrogradno i barbarsko, u

imala koristi od Edwarda Saida u

Durakovi je postao poznat na nivou jugoslovenske orijentalistike

tokom 70 dana pobila u Zaljevskom

The Other Balkan Wars A 1913 Carengie Endowment Inguiry in

Meunarodni simpozij OD ORIJENTALIZMA DO ORIJENTOLOGIJE

ini se da bi bilo korisno

on vladao (mit o Grkoj), smatrajui je

Ibid., pp. 16-21.

ke evropske civilizacije i moderne

Meunarodni simpozij OD ORIJENTALIZMA DO ORIJENTOLOGIJE

Haris Silajdi je bio vie od

arapske knjievnosti kako od strane

koji nesumnjivo jest doprinio tumaenju mnogih lingvistikih aspekata

Preveo: Esad Durakovi

Meunarodni simpozij OD ORIJENTALIZMA DO ORIJENTOLOGIJE

Prof. dr. Salah Jarrar, WISE University, Amman

Jedno itanje knjige

tekstova i njihove rasprostranjenosti

prouavanje odreenih knjievnih pitanja, kao to i rijetko kada dolaze do