D J - Lundlum R

Ludlum Robert - Direktiva Janson
LUDLUM
DIREKTIVA JANSON
Rijeka, 2003.
Prevela s engleskoga Bojana Zeljko-Lipovak
Robert Ludlum DIREKTIVA JANSON

Naslov izvornika
THE JANSON DIRECTIVE
Copyright 2002 by MYN PYN LLC.
Urednik
Predrag Tomljanovi
837'N, 8822'E
Sjeverni dio Indijskog oceana, 250 milja istono od ri Lanke
Sjeveroistona Anura
No je bila vlana, temperatura zraka jednaka temperaturi tijela i gotovo bez daka
vjetra. Ranije te veeri padala je lagana, osvjeavajua kia, ali sada se inilo
da odasvud odsijeva vruina, pa ak i sa srebrnog polumjeseca o ije su se lice
povremeno oeali pramenovi oblaka. I sama prauma kao da je ispuhivala vruinu
poput vlanog daha nekog grabeljivca koji leei vreba plijen.
Shyam se nemirno promekolji u svom platnenom stolcu. Znao je da je to sasvim
obina no na otoku Anuri u ovo doba godine: na poetku monsunskoga razdoblja zrak
je uvijek bio teak i nosio je osjeaj zle slutnje. Samo su vjeito budni komari
remetili mir. U pola dva ujutro Shyam shvati da ve etiri i pol sata straari na
kontrolnoj toki. Za to vrijeme prolo je tono sedam automobila. Kontrolna se
toka sastojala od dvaju usporednih redova okvira s bodljikavom icom - stalaka za
piljenje - postavljenih dvadesetak metara po cesti sa svake strane kontrolnog i
administrativnog podruja. Shyam i Arjun su bili dvojica straara na izbaenim
poloajima. Sjedili su ispred drvene kuice uz cestu. Dvojica pozadinskih trebali
su biti na strai s druge strane brijega, ali ve nekoliko sati nita se od njih
nije ulo, to je upuivalo na to da drijemaju, jednako kao i oni u provizornim
barakama stotinjak metara niz cestu. Pored svih stranih upozorenja njihovih
nadreenih, ovo su bili dani i noi dosadne monotonije. Sjeveroistona provincija
Kenna bila je u svojim najboljim danima rijetko nastanjena, a ovo nisu bili
najbolji dani.
Sada se, noen povjetarcem, jedva ujno poput zujanja kukca u daljini, uo zvuk
turiranja motora.
Shyam polako ustane. Zvuk se sve vie pribliavao.
Arjun - zazvao ga je kao da pjevui. - Ar-]un. Dolazi automo
bil.
Arjun zavrti glavom kako bi oslobodio ukoeni vrat. - U ovo doba? - Protrlja oi.
Koa mu je zbog vlage bila prekrivena gustim znojem poput nafte.
Shyam je u mraku djelomice umovitog podruja napokon uspio ugledati svjetla. Pored
buke turiranja motora mogli su se uti i glasni razdragani povici.
Mulci s farme - proguna Arjun.
Shyam je zapravo bio zahvalan za sve to bi moglo razbiti monotoniju. Proteklih je
sedam dana proveo u nonoj smjeni na kontrolnoj toki za vozila u Kandaru, i to je
bilo teko. Naravno, njihov im je nadreeni kamena lica emerno naglaavao koliko
je taj zadatak vaan, kljuan i presudan u svakom pogledu. Kontrolna toka Kandar
nalazila se na cesti koja je vodila od Kamene palae, gdje je vlada odravala neki
strogo povjerljiv sastanak. Zato je bilo pojaano osiguranje, a ovo je bila jedina
prava cesta koja je povezivala palau s podrujem to su ga drali pobunjenici, a
koje se nalazilo odmah na sjeveru. No, gerilci Oslobodilake fronte Kagame znali su
za kontrolne toke te su se drali podalje. A tako je bilo uglavnom i s drugima:
vie od polovice seljaka sa sjevera pobjeglo je iz te provincije naavi se u
procijepu izmeu pobunjenika i protupobunjenike kampanje. A poljodjelci koji su
ostali u Kenni imali su malo novca, to je znailo da straari ne mogu mnogo
oekivati to se tie napojnica. Nikada se nita nije dogodilo, i lisnica mu je
ostala tanka. Je li to zbog neega to je uinio u prijanjem ivotu?
Page 1

Kamionet se pribliio; dva mladia gola do pasa nalazila su se u kabini. Krov je
bio sputen. Jedan je momak sada ustao, po prsima si polijevao pivo iz limenke i
klicao. Kamionet - vjerojatno nakrcan nekim jadnim karakkanom, korjenastim povrem
- ulazio je uzbrdo u zavoj brzinom od sto trideset na sat, koliko god je motor uz
bren-anje mogao potegnuti. Tretala je amerika rock glazba s jedne od snanih
otonih kratkovalnih radiopostaja.
Uzvici i urlici veselja odjekivali su kroz no. Kao da zavijaju pijane hijene,
pomisli Shyam u jadu. Veseljaci bez novia u depu: bili su mladi, nemarni, nije
ih bilo briga ni za to. No, ujutro e ih biti briga. Kad se to posljednji put
dogodilo, prije nekoliko dana, tog su jutra vlasnika kamioneta posjetili
posramljeni roditelji tih mladia. Kamionet je vraen zajedno s mnogo, mnogo
kurakkana kako bi se nadoknadila poinjena teta. to se tih momaka tie, nisu
mogli sjediti a da se ne trnu od boli ak ni na mekanom automobilskom sjedalu.
Sada je Shyam izaao na cestu s pukom. Kamionet je i dalje jurio prema njemu i on
korakne unazad. Nikakva korist od izlaganja opasnosti. Ti su momci bili mrtvi
pijani. Jedna je limenka piva odletjela u zrak i uz tupi udarac pala na tlo. Sudei
po zvuku, bila je puna.
Kamionet je zaokrenuo oko prve zapreke na cesti, a zatim i oko druge te nastavio
dalje.
Neka im iva raskida udove - ree Arjun. Tupastim prstima
poeao se po gustoj crnoj kosi. - Nema potrebe da javljamo poza
dini. Ovi se momci uju kilometrima.
to da radimo? - upita Shyam. Oni nisu bili prometni policajci,
a pravila im nisu doputala da otvaraju vatru na svako vozilo koje se
ne eli zaustaviti.
Seoski momci. Gomila seoskih momaka.
Hej - ree Shyam. - I ja sam momak sa sela. - Dodirnuo je
oznaku uivenu u svoju koulju kaki boje: ARA, pisalo je. Armija
republike Anure. - Ovo mi nije utetovirano na kou, shvaa? Kad
odgulim svoje dvije godine, vraam se na farmu.
To sad kae. Imam ujaka koji je zavrio fakultet; ve je deset
godina dravni slubenik. Zarauje pola od onoga koliko mi zarau
jemo.
A ti si vrijedan svakog ruveeja - sarkastino primijeti Shyam.
Samo elim rei da mora zgrabiti prilike koje ti ivot prua. Arjun pritisne palcem limenku koja je leala na cesti. - Zvui kao da
je pivo jo unutra. Eto, o tome govorim. Evo nam osvjeenja, prija
telju.
Arjun - usprotivi se Shyam. - Zajedno smo na strai, to zna?
Nas dvojica, je li tako?
Ne brini se, prijatelju! - naceri se Arjun. - Podijelit emo.
Kad se kamionet udaljio oko pola kilometra od zapreke na cesti, voza otpusti gas,
a mladi koji je zajahao puku sjedne i stane se brisati runikom prije nego to je
stavio na sebe crnu majicu i stao se opasivati. Pivo je bilo smrdljivo, ogavno i
ljepljivo, a zrak je bio teak. Obojica gerilaca izgledala su ozbiljno.
Na ravnoj klupi iza njih sjedio je stariji ovjek. Znojni crni pramenovi padali su
mu na elo, a brkovi mu se sjajili na mjeseini. asnik OFK-a je bio sagnut i nije
ga se moglo vidjeti kad je kamionet projurio kroz kontrolnu toku. Sada je
pritisnuo puce COMMUNI-CATE na svom toki-vokiju, nekom starom, ali pouzdanom
modelu, te promrmljao neke upute.
Stranja su se vrata prikolice uz metalni tropot naglo otvorila te su naoruani
ljudi koji su se unutra nalazili mogli dobiti malo zraka.
*
i*
Obalni breuljak je imao mnoga imena i mnoga znaenja. Hindusi su ga poznavali kao
Sivanolipatha Malai, ivinu stopu, kako bi potvrdili njegovo pravo podrijetlo.
Budisti su ga poznavali kao Sri Pada, Budinu stopu, jer su smatrali da ga je
nainio Buda svojim lijevim stopalom dok je putovao na otok. Muslimani su ga
poznavali kao Adam Malai ili Adamov brijeg: arapski trgovci iz desetog stoljea
smatrali su da se Adam, nakon to je istjeran iz raja, ovdje zaustavio i ostao
stajati na jednoj nozi sve dok Bog nije uvidio njegovo kajanje. Kolonijalni
gospodari - najprije Portugalci, a zatim Nizozemci - promatrali su ga vie s
Page 2

praktine nego s duhovne strane: ovo je obalno predbreje bio idealno mjesto za
utvrdu gdje se topnitvo moglo usmjeriti prema opasnosti to su je predstavljali
neprijateljski ratni brodovi. Prvi je put na breuljku utvrda podignuta u
sedamnaestom stoljeu; kako je u sljedeim stoljeima graevina dograivana, malo
se pozornosti posveivalo oblinjim malim svetitima. Sada e posluiti Prorokovoj
vojsci kao usputne postaje tijekom zavrnog napada.
Predvodnik te vojske, ovjek kojega su nazivali Kalif, obino nikada nije bio
izloen zbrci i nepredvidljivosti oruane bitke. Ali ovo nije bila obina no. Ove
se noi pisala povijest. Kako bi Kalif mogao ne biti nazoan! Osim toga, znao je da
je njegova odluka da se prikljui svojim ljudima na bojnom polju neizmjerno podigla
njihov moral. Bio je okruen sranom Kagamom koja je eljela da on bude svjedok
njihova junatva ili, ako do toga doe, njihova mueni-tva. Promatrali su crte
njegova lica, izglaane poput ebanovine, i njegovu jaku, isklesanu eljust te su
vidjeli ne samo ovjeka poslana od Proroka da ih odvede u slobodu, nego i ovjeka
koji e njihova djela upisati u knjigu ivota za sve kasnije narataje.
I tako je Kalif, zajedno sa svojom posebnom jedinicom, bdio na pomno odabranom
visokom mjestu. Zemlja je bila tvrda i mokra pod tankim potplatima njegovih izama,
ali Kamena palaa - ili tonije, njezin glavni ulaz - bljetao je pred njim. Njezin
se istoni zid sastojao od golemog prostranstva kamena vapnenca, kamenja istroenog
zbog izloenosti vremenskim nepogodama i irokih, svjee obojenih vrata koja su se
kupala u svjetlima to su svakih nekoliko metara bila ukopana u tlo. Palaa je
blistala. Pozivala je k sebi.
- Vi i vai vojnici moete noas poginuti - rekao je Kalif lanovima svog
zapovjednitva prije nekoliko sati. - Bude li tako, vae e se muenitvo pamtiti zauvijek! Vaa e djeca i vai roditelji biti posveeni zbog svoje povezanosti s
vama. Radi sjeanja na vas gradit e se svetita! Hodoasnici e putovati u mjesta
vaeg roenja! Pamtit e vas se i tovati zauvijek i meu oima naeg naroda.
Bili su to ljudi puni vjere, usrdnosti i hrabrosti koje je Zapad prezirao kao
teroriste. Teroriste! Za Zapad, kao krajnji izvor terora u svijetu, ovaj mu je
izraz doputao da na zgodan nain izrazi svoj cinizam. Kalif je prezirao anurske
silnike, ali je iz dna due mrzio zapadnjake koji su omoguili njihovu vlast.
Anurci su barem shvaali da moraju platiti cijenu to su prigrabili mo;
pobunjenici su neprestano isticali tu pouku ispisujui je krvlju. Ali zapadnjaci su
navikli postupati nekanjeno. Moda e se to promijeniti.
Sada je Kalif pogledao brdo na kojem je stajao i osjetio nadu - ne samo za sebe i
svoje sljedbenike, nego i za sam otok. Anuru. Kad jednom ponovo uzme sudbinu u
svoje ruke, to mu nee biti mogue? Same stijene, drvee i obronci s vinogradima
kao da su ga pourivali.
Majka Anura osvetit e svoje zatitnike.
Prije vie stoljea posjetitelji su morali pribjei poeziji kako bi opisali ljepotu
njezine flore i faune. Uskoro je kolonijalizam, pothranjivan zaviu i lakomou,
nametnuo svoju surovu logiku: sve to je zanosno treba oteti, sve to je privlano
treba zarobiti. Anura je
10
11
postala cijena za koju e se boriti velika pomorska carstva Zapada. Ponad stabala
mirodija podignuti su bedemi; na plae meu velike spiralne koljke smjeteni su
topovi. Zapad je na otok donio krvoprolie i tu pustio korijenje irei se posvuda
poput otrovnog korova hranjen nepravdom.
Sto su ti to uinili, Majko Anuro?
Diplomati sa Zapada su uz alicu aja i canapee povlaili crte to su unijele kaos
u ivote milijuna ljudi, a s atlasom svijeta igrali su se kao da je to djeja
igraka.
Nazvali su to neovisnou! Bila je to jedna od velikih lai dvadesetog stoljea.
Sam je reim prerastao u in nasilja prema narodu Kagame za koji je jedini lijek
opet bilo nasilje. Svaki put kad bi neki bomba samoubojica likvidirao ministra u
hinduistikoj vladi, zapadni bi mediji iznosili svoje pompozno miljenje o
Page 3

besmislenom ubijanju, no Kalif i njegovi vojnici znali su da je to bilo i te kako
smisleno. Iza vala bombakih napada - usmjerenih toboe na civilne ciljeve - to je
dobilo najvei publicitet, stajao je sam Kalif. Vozila su postala praktino
neprepoznatljiva zahvaljujui krivotvorenim naljepnicama iroko rasprostranjene
meunarodne kurirske i paketne slube. Kakve li jednostavne prijevare! Vozila su
bila puna umjetnog gnojiva na bazi duika natopljena naftom i taj je teret znaio
samo smrt. U posljednjem desetljeu taj je val bombakih napada izazivao najvee
osude diljem svijeta - to je bilo neobino licemjerje jer je ratnim hukaima samo
osnailo tenje za ratovanjem.
Sada je glavni radiovezist aptao neto Kalifu u uho. Unitena je baza Kaffra, a
njezina komunikacijska infrastruktura rastavljena. Ako i uspiju neto dojaviti,
straari u Kamenoj palai nisu se mogli nadati potpori. Nakon trideset sekundi
radiovezist je dobio jo jednu poruku koju je trebao prenijeti: potvrdu da je narod
zatraio povrat druge vojne baze. Druga javna cesta nalazila se sada u njihovim
rukama. Kalif osjeti kako ga prolaze marci. Za nekoliko e sati cijela provincija
Kenna biti izbavljena iz despotskog smrtnog stiska. Poet e prijenos vlasti.
Nacionalno osloboenje zasjat e na obzoru zajedno s izlaskom sunca.
Ali nita nije bilo vanije od zauzimanja Steenpaleisa, Kamene palae. Nita.
Posrednik je bio nedvosmislen u vezi s tim, a do sada je Posrednik imao pravo u
svemu, poevi od vrijednosti svojih
priloga. Bio je toliko dobar koliko je bila dobra njegova rije - nita bolji. Sa
svojim je orujem i, to je jednako tako vano, svojim obavjetajnim podacima, bio
velikoduan do stupnja raskalaenosti. Nije razoarao Kalifa, a Kalif nee
razoarati njega. Kalifovi su protivnici imali svoje izvore, svoje pristae i
dobroinitelje; zato i on ne bi imao svoje?
Jo je hladno - uzvikne Arjun oduevljeno podigavi limenku s
pivom. Limenka je izvana zapravo bila ledeno hladna. Arjun je pri
tisne na lice i zastenje od uitka. Prsti su mu ostavljali obla udubljenja na ledenom limu to je razdragano svjetlucao pod utim ivinim
svjetlom na kontrolnoj postaji.
I doista je puna? - ree Shyam sumnjiavo.
Zatvorena - odvrati Arjun. - Teka i prepuna zdrava pia! - I
doista je bila neoekivano teka. - Ispit emo gutljaj za nae pretke.
Nekoliko velikih gutljaja za mene i neto kapi to ostane za tebe jer
znam da ne voli ovo pie. - Arjun zagrebe svojim debelim prstima
kako bi podigao otvara, a potom ga snano povue.
Prigueni zvuk detonatora, poput onoga kad se na zabavama iz arobnog tapa
izbacuju konfeti, zauo se nekoliko tisuinki sekunde prije eksplozije. Bilo je to
gotovo dovoljno vremena da Arjun shvati kako je bio rtva malene podvale i da Shyam
shvati kako su njegove sumnje - premda su ostale samo na polusvjesnoj razini
nejasne uznemirenosti - ipak bile opravdane. Kada je eksplodiralo 370 grama
plastinog eksploziva, prekinuto je svako razmiljanje te dvojice mukaraca.
U trenutku eksplozije svjetlo i zvuk naglo su se proirili razarajui sve oko sebe.
Udarni val unitio je dvije cestovne zapreke i drvenu kuicu uz cestu, kao i barake
zajedno s onima koji su u njima spavali. Dvojica straara koji su trebali biti na
strai na drugom kraju cestovne barikade umrli su prije nego to su se probudili.
Zbog velike i nagle vruine zemlja crvenica pretvorila se u neto nalik vulkanskom
staklu. A onda je eksplozija prestala jednako naglo kao to je i zapoela, sa
svojom zagluujuom bukom i zasljepljujuim svjetlom, kao to nestane pesnica kad
ovjek otvori aku. Snaga unitenja je prolazna, ali posljedice su trajne.
12
j
Nakon petnaest minuta, kad je konvoj vozila prekrivenih platnom prevozio vojnike
kroz ostatke kontrolne toke, nisu vie bile potrebne nikakve smicalice.
Prava je ironija, razmiljao je Kalif, to e jedino njegovi neprijatelji potpuno
uvidjeti genijalnost juria pred zoru. Na tlu e ratna magla zasjeniti ono to bi s
udaljenosti bilo oito: obrazac precizno koordiniranih napada kojima kao da
Page 4

upravlja neka nevidljiva ruka. Kalif je znao da e za dan-dva analitiari u
amerikim pijunskim slubama zuriti u satelitske snimke na kojima e se obrazac
djelovanja vidjeti jasno kao udbeniki grafikon. Kalifova pobjeda postat e
legendarna; njegov dug Posredniku - na emu je i sam Posrednik insistirao - ostat
e stvar izmeu njega i Alaha.
Kalifu su donijeli dalekozor kojim je promotrio poasnu strau postrojenu ispred
glavnog ulaza.
Bili su to ljudski ukrasi, lutke izrezane od papira koje se razvlae poput
harmonike. Jo jedan primjer vladine elitistike gluposti. Nono ih je osvjetljenje
uinilo lakim plijenom, a ujedno im onemoguavalo da vide bilo to u okolnoj tami.
Poasna straa predstavljala je ARA-inu elitu. Sastojala se uglavnom od onih koji
su imali roake na visokim poloajima, od lijepo odgojenih karijerista koji su
savreno odravali higijenu i imali naviku uvati crtu na svojim uredno izglaanim
odorama. Creme de la creme brulee, razmiljao je Kalif u sebi s mjeavinom ironije
i prijezira. Bili su to glumci, a ne ratnici. Kroz dalekozor je promatrao sedmoricu
mukaraca kojima su puke bile uspravno objeene o rame tako da izgledaju
dojmljivo, ali su bile potpuno beskorisne. To nisu bili ak ni glumci. Obine
igrake.
Glavni je radiovezist kimnuo Kalifu: zapovjednik poluvoda je bio na svom poloaju i
osiguravao da se vojnici iz baraka ne razmjeste u trupe. Netko iz Kalifove pratnje
priao mu je drei puku na pozdrav: bio je to puki ceremonijalni in to je sam
osmislio, ali ceremonija je bila pomagaica moi. Zato je Kalif trebao ispaliti
prvi hitac iz one iste puke iz koje je pucao veliki borac za neovisnost prije
pedeset godina i ubio nizozemskog vrhovnog guvernera. Ta je puka, Mauser M24 s
runim kliznim zatvaraem, bila savreno
obnovljena, a ciljnik pozorno namjeten. Kad su razmotali svilu u koju je bila
umotana, zasjala je poput Saladinova maa.
Kalif ju je usmjerio na prvog straara i napola izdahnuo tako da se kri ciljnika
zaustavio na straarevim okienim prsima. Pritisnuo je okida i napeto promatrao
straarev izraz lica - najprije zapanjen, a zatim bolan, oamuen. Na njegovu torzu
na gornjoj desnoj strani pojavila se mala crvena ovalna mrlja poput cvijeta u
zapuku.
Sad su i drugi iz Kalifova odjela slijedili njegov primjer i ispalili kratki rafal
dobro naciljanih projektila. Marionete su pale s konca i sedam se asnika sruilo
na tlo.
Protiv svoje volje, Kalif se nasmije. Njihova smrt nije bila dostojanstvena; bila
je jednako apsurdna kao i tiranija kojoj su sluili. Tiranija koja e sad morati
uzmaknuti.
Do izlaska sunca svim e se predstavnicima anurske vlade koji su preostali u
provinciji, dobronamjerno savjetovati da razderu svoje odore jer e ih inae
raskomadati neprijateljski raspoloena svjetina.
Kenna vie nee biti sastavni dio nezakonite Republike Anure. Kenna e pripasti
njemu.
Poelo je.
Kalif osjeti navalu pravednosti, a jasna ga istina ispuni poput svjetlosti. Jedini
odgovor na nasilje jest jo vee nasilje.
U nekoliko sljedeih minuta mnogi e poginuti, i to oni sretniji. Ali u Kamenoj
palai nalazila se osoba koja nee poginuti - jo ne. Bio je to poseban ovjek,
ovjek koji je doao na otok radi pokuaja da posreduje u mirnu rjeenju. Bio je to
moan ovjek kojega su tovali milijuni ljudi, no svejedno bio je predstavnik
neokolonijalizma. Zato je s njim trebalo paljivo postupati. Taj ovjek - taj
veliki ovjek, mirotvorac, ovjek svih naroda, kako su ga nazivali zapadni mediji
- nee biti rtva vojnog okraja. Nee ga ustrijeliti.
Za njega e sauvati prikladne finese.
A onda e mu glava biti odrubljena kao zloincu, to je i bio.
Revolucija e se hraniti njegovom krvlju!
14
01
01
Page 5

r
l_n
1
Svjetska centrala tvrtke Harnett Corporation zauzimala je posljednja dva kata
elegantnog tornja od crnog stakla u ulici Dearborn u Chicago's Loopu. Harnett je
bila meunarodna graevinska tvrtka, ali ona nije podizala nebodere u amerikim
metropolama. Veina je projekata izvedena izvan Sjedinjenih Drava; uz vee
korporacije, kao to su Bechtel, Vivendi i Suez Ljonnaise des Eaux, ugovarala je
projekte kao to su brane, postrojenja za proiavanje otpadnih voda i elektrane s
plinskim turbinama - to ba nije neka glamurozna, ali je ipak nuno potrebna
infrastruktura. Takvi su projekti postavljali vie graevinske nego estetske
izazove, ali zahtijevali su i sposobnost djelovanja stalno promjenjive zone izmeu
javnog i privatnog sektora. Zemlje Treeg svijeta, pod pritiskom Svjetske banke i
Meunarodnog monetarnog fonda da rasprodaju nacionalno vlasnitvo, rutinski
raspisuju natjeaje za telefonske sustave, komunalnu infrastrukturu, eljeznicu i
rudnike. Vlasnitvo se mijenja i potrebni su novi graevinski radovi, a usko
specijalizirane tvrtke kao to je Harnett Corporation dolaze na svoje.
- Do Rossa Harnetta - rekao je mukarac recepcionaru. - Zovem se Paul Janson.
Recepcionar, mlad ovjek s pjegicama i crvenom kosom, kimne i obavijesti
predsjednikov ured. Nezainteresirano baci pogled na posjetitelja. Jo jedan
sredovjeni bijelac sa utom kravatom. to se tu moglo vidjeti?
Janson se ponosio time to ga je rijetko tko dvaput pogledao. Iako je bio sportski
i vrsto graen, izgledao je nezamjetljivo, potpuno bezlino. Naborana ela i
kratko podiane elinosive kose, izgledao je kao tipini pedesetogodinjak. Bilo
na Wall Streetu, bilo na Burzi, znao je kako sebe uiniti nevidljivim. ak je i
njegovo skupo krojeno odijelo od sivog kamgarna bilo savrena kamuflaa jer se
jednako dobro uklapalo u korporacijsku praumu kao to mu se neko zeleno i crno
obojeno lice uklapalo u pravu vijetnamsku praumu. Samo bi izvjebani promatra
mogao uoiti da u odijelu nije imao jastuie za ramena, ve su to bila njegova
prava ramena. I trebalo bi neko vrijeme provesti s njim da bi se uoilo kako
njegove kritike oi sve upijaju i da bi se zamijetilo njegov izraz tihe ironije.
- Potrajat e samo nekoliko minuta - ree mu recepcionar bezbojno te se Janson
uputi razgledati fotografije u predvorju. Na njima se vidjelo kako Harnett
Corporation trenutano radi na mrei vodovoda i kanalizacije u Boliviji, na branama
u Venezueli, na mostovima u Saskatchewanu, na elektranama u Egiptu. Bile su to
slike uspjene graevinske kompanije. A doista i jest bila uspjena - ili je to
bila donedavno.
Izvrni potpredsjednik tvrtke Steven Burt je smatrao da bi tvrtka mogla puno bolje
funkcionirati. Postojali su odreeni aspekti nedavnog pada to su pobudili u njemu
odreene sumnje pa je nagovorio Paula Jansona da se sastane s Rossom Harnettom,
predsjednikom i direktorom tvrtke. Janson je bio rezerviran to se tie preuzimanja
jo jednog klijenta: iako je posljednjih pet godina bio savjetnik za osiguranje
tvrtke, odmah je doao na glas kao neobino djelotvoran i razborit ovjek, to je
znailo da je potraivanje njegovih usluga prekoraivalo njegovo vrijeme i njegovo
zanimanje. Ne bi uope razmiljao o preuzimanju ovoga posla da mu Steven Burt nije
bio stari prijatelj. Poput njega, i Burt je imao drugi ivot koji je ostavio daleko
za sobom onda kada je uao u civilni ivot. Janson ga ba nije htio razoarati.
Barem e otii na sastanak.
Harnettova izvrna pomonica, srdana ena u tridesetima, brzim ga je koracima
otpratila od recepcije do Harnettova ureda. Prostor je bio moderan i tur s
francuskim prozorima to su gledali na jug i na istok. Poslijepodnevno je sunce
filtrirano kroz polarizirano staklo zgrade, bilo svedeno na hladan sjaj. Harnett je
sjedio za svojim rad-
18
19
Page 6

nim stolom i telefonski razgovarao, a ena je zastala na vratima s izrazom pitanja.
Harnett pokae Jansonu neka sjedne, pokretom ruke koji je djelovao gotovo kao poziv
pred vlast. - Onda emo morati ponovo pregovarati oko svih ugovora s
Ingersoll-Random - ree Harnett. Na sebi je imao svijetloplavu koulju s monogramom
i bijelim ovratnikom; rukave je zavrnuo oko debelih podlaktica. - Ako se ne budu
pridravali cijene koju su obeali, nae e stajalite biti da smo slobodni drugdje
potraiti dijelove. Ma goni ih. Ugovor je nite-tan.
Janson je sjeo na konatu crnu stolicu preko puta to je bila nekoliko centimetara
nia od Harnettove - gruba inscenacija koja je Jansonu znaila nesigurnost, a ne
autoritet. Janson otvoreno pogleda na svoj sat, potisne zlovolju i pogleda oko
sebe. Harnettov ured u kutu zgrade na dvadeset sedmom katu imao je irok pogled na
jezero Michigan i sam grad Chicago. Visoka stolica, visoka zgrada; Harnett nije
htio da bude zabune oko toga da je dosegao visine.
Sam je Harnett bio vrst, onizak ovjek snane grae. Govorio je ozbiljnim glasom.
Janson je uo da je Harnett redovito ponosno organizirao obilaske aktivnih
projekata tvrtke tijekom kojih bi razgovarao s predradnicima kao da je i sam jedan
od njih. epirio se time da je zapoeo raditi na gradilitima i svojim se znojem
popeo do ureda u kutu. Ali to nije bilo ba tako. Janson je znao da Harnett ima
diplomu Kellgove kole menadmenta u Northwesternu te da je struan u financijskom
inenjeringu, a ne u graevinarstvu. Harnett Corporation je nastala tako to je
dobio njezine podrunice u vrijeme kad im je nedostajalo novca i kad im je cijena
bila izuzetno niska. Budui da je graevinarstvo bio nadasve cikliki posao,
Harnett je shvatio da e mu pravodobne razmjene dionica omoguiti da izgradi bogatu
tvrtku po snienim cijenama.
Harnett je napokon spustio slualicu i bez rijei nekoliko trenutaka promatrao
Jansona. - Stevie mi kae da imate doista visok ugled - ree preko volje. - Moda
poznajem neke od vaih klijenata. Za koga ste radili?
Janson ga podrugljivo pogleda. Zar je doao na intervju'? -Veina klijenata koje ja
prihvaam - ree i zastane nakon te rijei -dola je k meni po preporuci drugih
klijenata. - Bilo mu je glupo to izgovoriti: Janson nije bio taj koji je isticao
preporuke; po preporuci su morali doi eventualni klijenti. - Moji klijenti mogu, u nekim okolnostima,
razgovarati o mom poslu s drugima. Moja je politika uvijek bila ostati podjednako
skriven.
Vi ste poput drvenog Indijanca, zar ne? - Harnett se doimao
uzrujano.
Oprostite?
I vi oprostite jer imam jak osjeaj da samo oduzimamo jedan
drugomu vrijeme. Vi imate mnogo posla, ja imam mnogo posla, i
ni jedan od nas nema vremena sjediti ovdje i onanirati. Znam da si
je Stevie uvrtio da nam se probuio brod i da nam ulazi voda.
Nije to ba tako. Priroda je posla takva da postoje usponi i padovi.
Stevie je jo prezelen da bi to shvatio. Ja sam izgradio ovu tvrtku,
znam to se dogaa u svakom uredu i na svakom gradilitu u dvade
set i etiri zemlje. Za mene je pitanje trebamo li mi uope savjetnika
za sigurnost. A o vama sam uo i to da vae usluge nisu jeftine. Ja
jako vjerujem u tedljivost. Ekonomiziranje na poetnoj nuli za
mene je zakon. Pokuajte me shvatiti - svaki novi koji utroimo
mora biti opravdan. Ako nita ne pridonosi, nita od toga. To je kor
poracijska tajna u koju vas ne bih uvlaio. - Harnett se zavali u sto
licu poput pae koji oekuje da mu sluga natoi aj. - Ali slobodno
me razuvjerite. Ja sam rekao svoje. Sada u vas rado posluati.
Janson se blijedo nasmijei. Morat e se ispriati Stevenu Burtu. Janson je sumnjao
da ga je itko njemu sklon ikada zvao Stevie, ali bilo je jasno da je ovdje dolo
do kratkog spoja. Janson je ve prihvatio nekoliko ponuda koje je primio i ova mu,
dakako, nije trebala. Oslobodit e se ovoga to je bre mogue. - Doista ne znam
to da kaem, gospodine Harnett. Sluajui vas, ini se da sve imate pod nadzorom.
Harnett kimne bez osmijeha potvrdivi ono to je bilo oito. -Moj brod ne proputa
vodu, gospodine Janson - ree samodopadno. - Nai su poslovi diljem svijeta
prokleto dobro zatieni i uvijek su bili. Nikada nismo imali nikakvih problema.
Nikada nita nije iscurilo, nije bilo otpada i nismo imali nikakvu ozbiljnu krau.
Page 7

A mislim da sam u najboljem poloaju da mogu to rei - slaemo li se u vezi s tim?
Direktor koji ne zna to se dogaa u njegovoj tvrtki nije ba na
kormilu broda, zar ne? - odgovori Janson jednolinim tonom.
20
Tono - ree Harnett. - Tono. - Pogled mu padne na interfon to se nalazio na konzoli na njegovu radnom stolu. - Gledajte,
doli ste s visokim preporukama. Stevie, mislim, nije mogao uzvienije govoriti o vama i siguran sam da dobro obavljate svoj posao.
Cijenim to ste doli do nas i, kao to sam rekao, samo mi je ao
to smo izgubili vrijeme...
Janson zamijeti njegovu uporabu prvog lica mnoine, kao i ono to se time sasvim
oito podrazumijevalo: ao mi je to nas je obojicu lan nae uprave doveo u
neugodan poloaj. Steven Burt e kasnije bez sumnje biti izvrgnut poraznom
korporacijskom ruglu. Janson odlui da si dopusti barem nekoliko rijei na
rastanku, u najmanju ruku za dobro svog prijatelja.
Nita zato - ree ustajui i rukujui se s Harnettom preko stola.
- Drago mi je to je sve u najboljem redu. - Nagnuo je glavu i dodao
gotovo sluajno: - Ah, sluajte, to se tie one 'zapeaene ponude'
koju ste upravo predali za urugvajski projekt...
Sto vi znate o tomu? - Harnettov pogled odjednom postane
oprezan.
Devedeset tri milijuna petsto etrdeset tisua, zar ne?
Harnett pocrveni. - Samo malo, odobrio sam tu ponudu tek
juer ujutro. Kako ste, do vraga, vi...
Da sam na vaem mjestu, zabrinuo bih se oko injenice da vaa
francuska konkurencija, Suez Ljonnaise, takoer zna za iznos. Mislim
da ete utvrditi kako e njihova ponuda biti tono dva posto nia.
Sto?! - Iz Harnetta provali vulkanski bijes. - Je li vam to rekao
Steven Burt?
Steven Burt nije mi dao nikakve informacije niti o raunovod
stvu niti o poslovima. Zna li on uope pojedinosti oko te ponude?
Harnett dvaput trepne. - Ne - ree nakon stanke. - Nikako to nije mogao saznati.
Kvragu, to nitko nikako nije mogao saznati. Poslano je ifriranim e-mailom. Nai su
ga statistiari poslali urugvajskom ministarstvu.
A ipak ljudi to znaju. Jer ovo nee biti prvi put ove godine da
vas nadbiju ponudom, zar ne? Zapravo ste u posljednjih devet mje
seci izgubili desetak puta. Odbijeno je jedanaest od vaih petnaest
ponuda. Kao to kaete, posao je to s puno uspona i padova.
Harnettu su gorjeli obrazi, ali je Janson nastavio avrljati u kolegijalnom tonu. A to se tie vancouverskog sluaja, tu je bilo i drugih razloga. Imali su dojave
od gradskih inenjera da su u betonu to se upotrebljavao za stupove pronali
plastifikatore. Olakavali su lijevanje, ali slabili graevni integritet. Dakako,
nije to bila vaa krivnja. Tu su vae specifikacije bile potpuno jasne. Kako ste
mogli znati da e kooperant podmititi inspektora na gradnilitu da krivotvori svoj
izvjetaj? Podreeni uzima ugavih pet tisua dolara mita, a vi ste izvisili za
projekt vrijedan stotinu milijuna dolara. Ba smijeno, ha? S druge strane, jo ste
manje sree imali s nekim svojim isplatama ispod stola. Mislim, ako se pitate to
je krenulo naopako s poslom u La Pazu...
Da? - Harnett ga pouri. Ustao je neprirodno ukoeno, kao da
je smrznut.
Recimo samo da je Raffy ponovo u igri. Va je menader vje
rovao Rafaelu Nunezu kad mu je ovaj rekao kako e se pobrinuti
da mito doe do ministra unutarnjih poslova. Dakako, to se nikada
nije dogodilo. Jednostavno reeno, izabrali ste pogrenog posrednika.
Raffy Nunez devedesetih je godina preuzeo mnoge tvrtke na prije
varu. Mnogi vai konkurenti sada su se opametili. Smijali su se kad
su vidjeli kako va ovjek veera u La Paz Cabani i ispija tequillu s
Raffvjem jer su tono znali to e se dogoditi. Ali to sad - barem
ste pokuali, zar ne? Pa to ako vam je ove godine zarada trideset
posto manja? Pa to je samo novac, zar ne? Zar to ne govore stalno
Page 8

vai dioniari?
Dok je Janson govorio, opazio je da je Harnettovo lice postalo smrtno blijedo. - O,
tono - oni to ne govore - nastavi Janson. -Zapravo, gomila glavnih dioniara trai
drugu tvrtku - Vivendi, Ken-drick, moda Bechtel - kako bi uskladili neprijateljsko
preuzimanje. Zato gledajte svjetliju stranu. Ako ostvare svoje, sve ovo vie nee
biti va problem.
Pravio se da ne opaa Harnettov snaan udisaj. - Ali siguran sam da vam samo
govorim ono to ve znate.
Harnett ga je gledao oamueno, u panici; sunane su zrake kroz golema polarizirana
stakla osvjetljavale grake hladnog znoja na njegovu elu. - Nek' sve ide kvragu promrmlja. Sada je gledao Jan-
22
23
sona onako kako utopljenik gleda pojas za spaavanje. - Recite svoju cijenu - ree.
to kaete?
Recite, kvragu, svoju cijenu - ree Harnett. Razvukao je osmi
jeh s ciljem da glumljenim veseljem prikrije oaj. - Steve Burt mi je
rekao da ste najbolji, a to sigurno, oito, jeste. Znate da sam vas malo
prije samo cimao. Sluajte sada, veliki ovjee, neete napustiti ovu
prostoriju prije nego to se vi i je ne dogovorimo. Je li jasno? Znoj mu je poeo probijati kroz koulju ispod pazuha i oko ovrat
nika. - Sklopit emo posao.
Ne bih rekao - ree Janson u blagom tonu. - Upravo sam
odluio da ne preuzmem taj posao. To je luksuz koji si mogu priutiti
kao samostalni konzultant. Mogu odluiti koje u klijente preuzeti.
No, doista - puno sree u svemu. Nema nita bolje od borbe zastup
nika u krvavu natjecanju, zar ne?
Harnett se nasilu nasmije i pljesne rukama. - Svia mi se va stil. - ree. - Dobra
taktika pregovaranja. Dobro, dobro, pobijedili ste. Recite mi to elite.
Janson zavrti glavom i nasmijei se kao da je Harnett rekao neto smijeno te krene
prema vratima. Neposredno prije nego to je napustio ured, zaustavi se i okrene. Ipak, samo jedna napomena - gratis - ree. - ena vam zna- Bilo bi bezobzirno da
kae ime Harnettove ljubavnice u Venezueli pa je Janson samo dodao, neizravno, ali
ipak jasno. - Za Caracas, mislim. - Janson ga znaajno pogleda: nije to
podrazumijevalo osudu; rekao je to kao profesionalac profesionalcu jednostavno
upozoravajui na moguu ranjivu toku.
Male crvene toke pojavile su se na Harnettovim obrazima i inilo se kao da mu je
pozlilo: imao je izgled ovjeka koji razmilja o porazno skupoj rastavi na vrhuncu
borbe zastupnika koju e vjerojatno izgubiti. - Spreman sam pregovarati i o
dionicama - zazvao je Jansona.
Ali konzultant je ve grabio hodnikom prema dizalu. Nije htio gledati kako se taj
napuhanko svija od boli; uavi u predvorje, ispuni ga mrzovolja, osjeaj
izgubljenog vremena, prazne jalovosti.
U glavi mu je tiho odzvanjao glas iz davne prolosti, iz drugog ivota. Zar u tome
nalazi smisao ivota? To ga je na tisuu naina pitao Phan Nguven. Bilo mu je to
omiljeno pitanje. Janson je jo
mogao vidjeti male, inteligentne oi, iroko, ogrubjelo lice, mrave ruke poput
djeteta. Sve to je bilo u vezi s Amerikom kao da je pobuivalo znatielju njegova
ispitivaa i u jednakoj se mjeri tomu divio i nad time zgraao. Zar u tome nalazi
smisao ivota? Janson zavrti glavom: Proklet bio, Nguven.
Kad je Janson uao u svoju limuzinu koja ga je s upaljenim motorom ekala na
Dearbornu upravo ispred predvorja zgrade, odlui poi ravno na aerodrom O'Hare;
ondje je mogao uloviti raniji let za Los Angeles. Kad bi samo jednako tako lako
mogao za sobom ostaviti i Nguvenova pitanja.
Dvije ene u odorama stajale su iza pulta kad je uao u ekaonicu Platinum Cluba
agencije Vacifica Airlines. I odore i pult bili su iste plavo-sive boje. ene su na
jaknama imale nekakve epolete, tako omiljene u velikim zrakoplovnim kompanijama. Na
Page 9

nekom drugom mjestu i u nekom drugom vremenu, razmiljao je Janson, one bi
oznaavale zaslugu za golemo ratno iskustvo.
Jedna je ena razgovarala sa zdepastim ovjekom jake eljuste koji je na sebi imao
otkopan plavi blejzer, a za pojasom mu je bio zakvaen dojavljiva. Svjetlucanje
metalne znake iz njegova unutarnjeg depa govorilo je Jansonu da je bio federalni
zrakoplovni inspektor koji se nedvojbeno ovamo doao nakratko odmoriti gdje je
mogao uivati u pogledu. Prekinuli su razgovor kad je Janson pristupio.
Vau kartu za ulazak u avion, molim - ree ena okrenuvi se
prema njemu. Imala je napudrano lice sve do negdje ispod brade, a
kosa joj je zbog nanesenog aplikatora bila poput mjedi. Janson
pokae svoju kartu, kao i plastinu karticu kojom je Vacifica nagrai
vala one koji su se iznimno esto koristili njezinim uslugama.
Dobro doli u Platinum Club Pacifike, gospodine Janson zatrepe ena.
Rei emo vam kad se trebate ukrcati u avion - ree mu tihim,
povjerljivim glasom druga slubenica kestenjaste kose sa ikama i
sjenilom koje se slagalo s plavim ukrasom na njezinoj jakni. Pokazala
je prema ulazu u ekaonicu na nain kao da su to rajska vrata. - U
meuvremenu, uivajte u naim uslugama i opustite se. - Ohrabru-
24
25
jue kimanje glavom i irok osmijeh; ni Sveti Petar ne bi mogao dati vie obeanja.
Takva su sastajalita poput Platinum Cluba agencije Pacifica, ugurana izmeu
traverzi i stupovlja na prenatrpanom aerodromu, bila mjesta gdje su suvremene
zrakoplovne agencije pokuavale ugostiti bolje putnike. Malene zdjelice nisu bile
napunjene slanim kikirikijem kakvim se opskrbljuju les miserables u autobusu, nego
malo skupljim stvarima: indijskim oraiima, bademima, orasima. Na granitnim
pultovima za pie nalazili su se kristalni vrevi ljepljivi od soka kruke i svjee
iscijeena naranina soka. Razmetljivi podovi od mikro-vlakna bili su u sivo-plavoj
boji aviokompanije ukraeni mreama bijele i momarsko plave. Na okruglim stolovima
rasporeenima meu velikim naslonjaima bili su uredno presavijeni primjerci
International Herald Tribunea, USA Todaya, Wall Street ]ournala i Financial Timesa.
Na nekom su terminalu Bloomberg treperile beznaajne brojke i slike, sjenovite
lutke globalne ekonomije. Kroz rebraste rolete jedva se vidio asfalt.
Janson je prelistavao novine bez osobita zanimanja. Kad je doao do stranice
Pregled trita u Journalu, pogled mu stane kliziti niz stupce s poznatim
ratobornim metaforama: pokolj na Wall Streetu kad su lovci na zaradu otpoeli juri
na Dow. U sportskoj rubrici USA Todaya pozabavio se slomom napada Raidersa nasuprot
razbje-njelim strelovitim udarima navalnih igraa Vikinga. U meuvremenu se s
nevidljivih zvunika oglasila pjesma pop dive du jour iz filmskog spektakla o
legendarnoj bitki iz Drugog svjetskog rata. Rijeke krvi i znoja honorirane su
rijekama studijskog novca i kompjutorskom grafikom.
Janson se zavalio u jedan od naslonjaa i promatrao raunalne jedinice gdje su
menaderi i efovi raunovodstva ukljuili svoje lap-tope i prikupljali elektronsku
potu od klijenata, zaposlenika, moguih kupaca, pomonika i ljubavnica, u
beskrajnoj potrazi za akcijom. Iz aktovka su im virili hrptovi knjiga u kojima su
trebali nai marketinke savjete nalik na Sun Tzu, ratnu vjetinu prilagoenu
industriji pakirane robe. Bili su to ljudi zdrave vanjtine, zadovoljni samim
sobom, koji se ne daju niim zastraiti, pomisli Janson promatrajui menadere i
profesionalce oko sebe. Kako li su voljeli mir, no voljeli su i slike rata!
Meutim, ratna se obiljeja lako mogu romantizirati,
jednako kao to zvijeri postaju ukrasom nakon to ih obradi strunjak za
prepariranje ivotinja.
Bilo je trenutaka kada je Janson osjeao da je i on prepariran. Gotovo svaki
grabeljivac sada je na popisu ugroenih vrsta, ne samo bjeloglavi orao, a Janson
je uvidio da je i on neko bio grabeljivac - agresivna snaga protiv snaga
agresije. Janson je poznavao bive ratnike koji su postali ovisnici o adrenalinu i
Page 10

opasnosti i koji su se, kad njihove usluge vie nisu bile potrebne, pretvorili u
olovne vojnike. Vrijeme su provodili tako to su pitoljima-igrakama kradom
slijedili protivnike u Sierra Madri ili, to je jo gore, tako to su se
prostituirali za bljutave tvrtke s bljutavim potrebama, obino u dijelovima svijeta
gdje je baki zakon. Janson je osjeao duboki prezir prema takvim ljudima. A ipak
se katkad pitao nije li visoko-struna pomo koju je pruao amerikim poslovnjacima
bila samo pristojna verzija iste stvari.
Bio je usamljen, u tome je bila stvar, a njegova usamljenost nikad nije vie
dolazila do izraaja nego u povremenim stankama u njegovu prezauzetom ivotu - u
vremenu izmeu prijavljivanja na alteru i polijetanja zrakoplova, u vremenu kad je
ekao u pretjerano ureenim mjestima namijenjenima upravo za ekanje. Na kraju
njegova sljedeeg leta nitko nije oekivao njegov dolazak osim jo jedne limuzine
zatamnjenih stakala i njezina vozaa koji je pogreno ispisao njegovo prezime na
bijelom kartonskom natpisu te jo jednog korporacijskog klijenta, nekog zabrinutog
efa odjela u tvrtki koja se bavi lakom industrijom sa sjeditem u Los Angelesu.
Bilo je to slubovanje koje je Jansona vodilo od jednog do drugog ureda u kutu
zgrade. Nije bilo ni ene ni djece, iako je neko postojala ena i barem nada da e
imati dijete jer Helene je bila trudna kad je umrla. Ako eli nasmijati Boga,
reci mu kakve su ti nakane, znala bi citirati izreku svog djeda. I tako je nastala
maksima. Grozno.
Janson je promatrao jantarne boce za barom i njihove kitnjaste etikete koje su bile
alibi za zaborav to se nalazio unutra. Stalno je odravao svoju borbenu spremnost,
opsesivno trenirao, no i kad je bio u aktivnom sastavu, nikada nije iao iznad
aice ili dvije. to je u tomu loe?
26
27
Poziv na biperu za Richarda Alexandera - pozivao je nazalni
glas putem javnog razglasa. - Moli se putnik Richard Alexander da
se javi na alter Pacifike.
Bio je to pozadinski zvuk kakav postoji na svakom aerodromu, ali ovo trgne Jansona
iz njegova sanjarenja. Richard Alexander je bilo operativno ime kojim se neko
esto koristio. Refleksno se osvrne oko sebe. Mala sluajnost, pomisli, a onda
shvati da mu istodobno duboko u depu na prsima zvoni mobitel. Ukljuio je
slualicu Nokije i pritisnuo SND. - Da?
Gospodine Janson? Ili da kaem, gospodine Alexander? - en
ski glas. Zvuala je napeto, oajno.
Tko je to? - ree Janson mirno. Stres ga je ukoio, barem u
poetku. Smirio ga je. Prola je uznemirenost.
Molim vas, gospodine Janson, hitno je, trebamo se odmah
sastati. Samoglasnici i suglasnici bili su precizno izgovoreni, to je
bilo tipino za nekoga tko je roen u inozemstvu i kolovan. Poza
dinski zvukovi bili su jo sugestivniji.
Recite neto vie.
Rei u kad se sastanemo.
Janson pritisne END i prekine razgovor. Osjeti kako ga obuzimaju marci. Poklapanje
poziva na dojavljiva i mobitel, zahtjev da se odmah sastanu: navodna moliteljica
oito je bila negdje u blizini. Zvukovi u pozadini dok je govorila samo su
potvrdili njegove sumnje. Sada je pogledom prelazio s osobe na osobu i pokuavao
otkriti tko bi ga ovako mogao zvati.
Je li to bila zamka koju je postavio kakav stari neprijatelj koji ne oprata? Mnogi
bi se osjetili osveenima njegovom smru; za nekolicinu moda e za osvetom ne bi
bila u potpunosti neopravdana. Ipak, to se inilo malo vjerojatnim. Nije bio
aktivan; nije tajno, zaobilazei sve legalne kanalske i granine kontrole,
prebacivao nevoljkog dezertera VKR-a kroz Dardanele preko Atene na neku fregatu to
ih je ekala. Ta bio je na aerodromu O'Hare, zaboga. Zato je moda i pozvan na
sastanak. Ljudi se esto osjeaju sigurnima na aerodromu, okrueni detektorima
metala i zatitarima u odorama. Bilo bi lukavo iskoristiti tu iluziju sigurnosti. A
na aerodromu kojim svakodnevno proe gotovo dvjesto tisua putnika sigurnost je
Page 11

doista iluzija.
Razmotrene su mogunosti i brzo odbaene. Pokraj debelog stakla s pogledom na
asfalt, dok se sunce probijalo kroz rebrenice, sjedila je neka plavokosa ena i
oito prouavala financijske kalkulacije i planove na svom laptopu; mobitel je bio
pokraj nje, opazio je Janson, i nije bio prikopan na slualice. Druga je ena,
blie ulazu, bila zabavljena povjerljivim razgovorom s ovjekom iji je vjenani
prsten bio vidljiv samo kao kolut blijede koe na inae potamnjeloj ruci. Jansonov
je pogled i dalje vrludao sve dok nakon nekoliko sekundi nije ugledao enu koja ga
je upravo zvala.
U varavoj mirnoi nekog mranog kuta u ekaonici sjedila je elegantna, sredovjena
ena i drala mobitel na uhu. Kosa joj je bila sijeda, podignuta, a na sebi je
imala mornarski kostim Chanel s diskretnom sedefastom dugmadi. Da, bila je to ona:
bio je siguran u to. Ono u to nije mogao biti siguran bile su njezine nakane. Je
li bila ubojica ili je pripadala ekipi za otmicu? Bile su to neke od stotina
mogunosti koje je, ma koliko bile nevjerojatne, morao iskljuiti. Zahtijevao je to
standardni taktiki protokol koji je u njega usaen tijekom godina provedenih na
terenu.
Janson naglo ustane. Morao je promijeniti lokaciju: bilo je to temeljno pravilo.
Hitno je, trebamo se odmah sastati, rekla je ena; ako je tako, onda e se sastati
pod njegovim uvjetima. Sada je krenuo prema izlazu iz luksuzne ekaonice i u
prolazu dograbio papirnatu alicu s automata za vodu. Zatim je pristupio dolaznom
alteru drei pred sobom papirnatu alicu kao da je puna. Onda je zijevnuo,
zatvorivi pritom oi, i zabio se ravno u zdepastog federalnog zrakoplovnog
inspektora koji je malo posrnuo unatrag.
Oprostite - brzo e Janson djelujui postieno. - O, Boe,
nisam valjda prolio po vama? - Rukama je brzo preao preko ovje
kova blejzera. - Jesam li vas smoio? Boe, doista mi je ao.
Sve je u redu - odgovorio je pomalo nestrpljivo. - Samo, dajte,
pazite kamo hodate. Puno je ljudi na ovom aerodromu.
To je jedna od posljedica kad ne znate u kojoj ste vremenskoj
zoni, ali Boe, jednostavno ne znam to je sa mnom - ree Janson
izrazom tipino zbunjenog putnika s tegobama izazvanima promje
nama vremenskih zona.. - Prava sam olupina.
28
,29
Dok je Janson izlazio iz luksuzne ekaonice i stao silaziti pjeakim hodnikom koji
je vodio prema Dvorani B, mobitel mu ponovno zazvoni, kako je i pretpostavljao.
Mislim da niste dobro shvatili hitnost - javi se ena.
Tono - odbrusi Janson. - Nisam. Zato mi ne kaete o emu
se radi? - U irokom kutu pjeakog hodnika ugledao je uvueni
prostor, dubok oko metar, gdje je oekivao elina vrata to vode
u prostoriju koja nije dostupna putnicima. Na ploi iznad pisalo je:
NEOVLATENIMA ULAZ ZABRANJEN.
Ne mogu - ree ena. - Ne mogu telefonom, bojim se. Ali na
aerodromu sam i mogu se sastati s vama.
U tom sluaju, nazovite me za minutu - prekine je Janson i
zavri razgovor. Dlanom ruke udari poprenu ipku na vratima i
ue. Pokazalo se da je to uska prostorija prekrivena elektrinim plo
ama: LCD displeji mjerili su proizvedenu energiju aerodromskog
sustava grijanja i hlaenja koji se nalazio s istone strane odmah
do terminala. Na kukama su visjele kape i vjetrovke za vanjske
radove.
Trojica aerodromskih radnika u modrim odorama od krepa sjedili su oko stola
izraenog od metala i ultrapasa i ispijali kavu. Oito je prekinuo njihov razgovor.
Sto to radite? - vikne jedan od njih na Jansona kad su se vrata
zalupila za njim. - Ne moete biti ovdje.
Nije ovo jebeni zahod - ree drugi bez daha.
Page 12

Janson se hladno osmjehne. - Mrzit ete me, momci, ali znate to? - Izvukao je
znaku federalnog zrakoplovnog inspektora koju je uzeo zdepastom ovjeku u
ekaonici. - Jo jedna akcija za suzbijanje droge. Nasumce testiramo radnike u
zranom prijevozu koji ne uzimaju drogu, da citiram upraviteljev posljednji
memorandum o toj temi. Vrijeme je da napunite te ae. ao mi je to vas
uznemi-ravam, ali zato dobro zaraujete, ne?
To je budalatina*. - trei mukarac ispusti krik gaenja. Bio je
gotovo elav, osim posijedjelog obruba oko stranjeg dijela glave, a
za uho je zataknuo kratku olovku.
Pomaknite guzice, deki - podvikne Janson. - Ovaj put slije
dimo sasvim nov postupak. Moja ekipa nalazi se kod ulaza dva u
Dvorani A. Nemojte da vas ekaju. Kad postanu nestrpljivi, dogodi se da naprave
pogreku s uzorcima, ako me shvaate.
To je budalatina - ponovi trei mukarac.
elite li da ispunim izvjetaj u kojem e stajati da je jedan lan
Udruge zranih prijevoznika prosvjedovao i/ili htio izbjei slubeno
testiranje na drogu? Ako vam test bude pozitivan, moete poeti
itati oglase. - Janson sklopi ruke na prsima. - Miite se odavde,
brzo.
Ja idem - gunao je elavac. Sada je djelovao manje siguran u
sebe. - Ve sam ondje. - Sva su trojica uz izraz razdraenosti i neza
dovoljstva pourili van i za sobom ostavili podloge za pisanje i kavu.
Trebat e im dobrih deset minuta do Dvorane A, pomisli Janson.
Pogledao je na sat i brojio nekoliko preostalih sekundi dok mu
nije zazvonio mobitel; ena je ekala tono minutu.
Pokraj paviljona za izdavanje voznih karata je restoran - ree
Janson. - Ondje emo se nai. Za stolom skroz do kraja lijevo.
Odmah dolazim. - Skinuo je sako i obukao plavu vjetrovku, a na
glavu stavio kapu te priekao na skrovitom mjestu. Nakon trideset
sekundi ugledao je sjedokosu enu kako prolazi.
Hej, srce - pozvao ju je i istodobno obuhvatio rukom oko
pojasa, a drugom rukom prekrio usta te je ugurao u sada praznu
slubenu prostoriju. Nije bilo nikoga, provjerio je Janson, tko bi
vidio ovaj manevar od tri sekunde; ako je i bilo nekoga, njegov su
se postupak i rijei mogli shvatiti kao romantini zagrljaj.
ena je bila zapanjena i ukoila se od straha, ali nije ni pokuavala vikati te je
time pokazala dozu profesionalnosti koja na Jansona nije djelovala nimalo
umirujue. Kad su se za njima zatvorila vrata, Janson joj odrjeito pokae da
sjedne za stol od ultrapasa. - Recite to vas mui - ree.
ena koja je djelovala neprimjereno elegantno u ovom militaristikom prostoru sjela
je na jednu od metalnih sklopivih stolica. Janson je ostao stajati.
Niste ba onakvi kakvog sam vas zamiljala - ree. - Ne izgle
date kao... - Svjesna njegova iskreno neprijateljskog pogleda, odluila
je ne zavriti reenicu. - Gospodine Janson, doista nemamo vremena
za ovo.
.30.
Kako ja to izgledam? ree on gutajui rijei. Ne znam to vi
umiljate tko ste, ali neu ni nabrajati gdje je sve prekren protokol.
Neu vas pitati kako ste doli do broja mog mobitela ni kako ste
saznali sve to to mislite da znate. Ali bolje bi bilo da do kraja naeg
razgovora saznam sve to elim znati. - Ako je i bila privatna osoba
koja je legitimno traila njegove usluge, ovakvo stupanje u kontakt u
javnosti bilo je sasvim neprikladno. A koritenje njegove legende kao
terenskog operativca, unato tome to ve dugo nije u uporabi, bio je
kardinalan prekraj.
Bili ste jasni, gospodine Janson - ree ona. - Moj je pristup bio,
sloit emo se, slabo promiljen. Morat ete mi oprostiti.
Zar? To je drsko. - Uzdahne i osjeti njezin slabi miris:
Penhaligon's Jubilee. Pogledi su im se sreli i Jansonov se gnjev
malo stiao kad je vidio njezin izraz lica: usne skupljene zbog nape
Page 13

tosti, a zelenosive oi ispunjene nepopustljivom odlunou.
Kao to sam rekla, nemamo mnogo vremena.
Ja imam vremena na pretek.
Peter Novak nema.
Peter Novak.
Trgnuo se na spomen tog imena, to je i bila namjera. Novak, legendarni maarski
financija i filantrop, primio je prole godine Nobelovu nagradu za mir zbog svoje
uloge u rjeavanju sukoba diljem svijeta. Novak je bio utemeljitelj i direktor
Zaklade za slobodu koja je posveena usmjerenoj demokraciji - Novakovoj velikoj
strasti - i ima svoje urede u regionalnim sreditima po cijeloj Istonoj Europi i
drugim dijelovima manje razvijenog svijeta. No, Janson je imao i svoje osobne
razloge zato je pamtio Petera Novaka. A ti su razlozi tvorili dug prema ovjeku
koji je toliko velik da je Janson katkad svoju zahvalnost osjeao kao teret.
Tko ste vi? - upita Janson.
enine sivozelene oi zapiljile su se u njega. - Zovem se Marta Lang i radim za
Petera Novaka. Mogu vam pokazati posjetnicu ako mislite da e to koristiti.
Janson polako zavrti glavom. Na posjetnici e biti neka beznaajna titula koja e
je identificirati kao visoku slubenicu Zaklade za slobodu. Radim za Petera Novaka,
rekla je i Janson je samo iz naina na koji je izgovorila te rijei prepoznao
njezin tip. Bila je
Katica za sve, predvodnica, pomonica; svaki je veliki ovjek imao nekoga takvog.
Ljudi poput nje radije su ostajali u sjeni, iako su imali veliku, premda posrednu
mo. Iz njezina imena i jedva zamjetljiva naglaska bilo je oito da je Maarica,
poput svog poslodavca.
to mi elite rei? - upita Janson stisnutih oiju.
Samo to da mu je potrebna pomo. Kao to ste to jedanput
uinili. U Baaqlini. - Marta Lang je izgovorila ime tog pranjavog
gradia kao da je to bila reenica, odlomak, poglavlje. Za Jansona
je doista tako i bilo.
Nisam zaboravio - ree tiho.
Onda je sve to sada trebate znati to da je Peteru Novaku
potrebna vaa pomo.
Izgovorila je malo rijei, ali bile su dobro pogoene. Gledao ju je u oi.
Kamo?
Moete baciti svoju avionsku kartu. Na je zrakoplov na pisti
spreman odmah poletjeti. - Ustala je, a oajanje joj je nekako davalo
snagu i osjeaj komande. - Moramo poi. Riskiram da se ponavljam,
ali nemamo vremena
Ja u riskirati da se ponavljam: Kamo?
To emo, gospodine Janson, mi vas pitati.
32
33
Maarska ga je, svojim dobrom i zlom, uinila onim to jest. A

Peter ne zaboravlja svoje dugove. - Pogleda ga znakovito.
Ni ja.
Znam to - ree ona. - Zato znamo da se moemo osloniti na
2
Dok ju je Janson slijedio ulazei hrapavim aluminijskim stubama u Novakov
Gulfstream V, pogled mu je pao na natpis ispisan sa strane bijelim kosim slovima
kao blistavi kontrast indigo boji zrakoplova: Sok kicsi sokra megy. Maarski, za
njega bez znaenja.
Pista je bila zid buke sastavljen od vritavog usisavanja zraka i duboke grmljavine
ispusta. No, kada su se vrata kabine zatvorila, zavladala je tiina kao da su uli
u zvuno izoliranu komoru.
Zrakoplov je bio lijepo opremljen, ne previe luksuzno, kao vlasnitvo ovjeka
kojemu cijena nije bila svrha, a rasko mu nije bila vana. Unutranjost je bila
Page 14

boje trule vinje; sjedala presvuena koom bila su prostrana, veliine klupa, sa
svake strane prolaza po jedno; neka su bila okrenuta jedno prema drugom, a izmeu
njih se nalazio niski privreni stoli. Straga u zrakoplovu ve su sjedili
mukarci i ene mrka lica, oito lanovi osoblja Marte Lang.
Marta mu pokae rukom da sjedne nasuprot njoj, ispred kabine, a zatim podigne
slualicu internog telefona i promrmljala nekoliko rijei. Janson je mogao uti tek
tiho zujanje motora to je poveavao broj okretaja kad je zrakoplov poeo rulati po
pisti. Zvuna izolacija je bila izvrsna. Tapecirana pregrada odvajala ih je od
pilotske kabine.
to znai onaj natpis na trupu aviona?
To znai 'Puno malih stvari moe se pretvoriti u neto veliko'.
To je maarska narodna poslovica i omiljeni je moto Petera Novaka.
Sigurna sam da shvaate zato.
Ne moe se rei da je zaboravio svoje podrijetlo.
vas.
Ako on ima za mene zadatak, volio bih to prije uti to je to. I
to od njega, a ne nekog drugog.
Morat ete se zadovoljiti sa mnom. Ja sam zamjenica direktora
Zaklade i s njim sam ve mnogo godina.
Ne stavljam u pitanje vau apsolutnu odanost vaem poslo
davcu - hladno e Janson. - Novakovi ljudi... poznati su po tome.
- Nekoliko redova u pozadini njezino je osoblje, ini se, prouavalo
karte i dijagrame. to se dogaa? Osjetio je sve veu nelagodu.
Razumijem to hoete rei, kao i ono to ste previe uljudni da
kaete. Na ljude poput mene esto se gleda kao na oduevljene sljed
benike, znam. No, molim vas da shvatite da mi, nitko od nas, ne
gajimo iluzije. Peter Novak je samo obian smrtnik. I on oblai noga
vice jednu po jednu, kako vi Amerikanci volite rei. Mi to znamo
bolje nego bilo tko. To nije religija. Ali to je poziv. Zamislite da je
najbogatija osoba koju poznajete ujedno i najpametnija osoba koju
poznajete i najdobrohotnija osoba koju poznajete. Ako elite znati
zato zahtijeva odanost, to je zato to mu je stalo, a stalo mu je do
te mjere da je to doista neto gotovo nadljudski. Jednostavno reeno,
on se i te kako brine. On eli napustiti bolji svijet nego to ga je
naao, a to, ako hoete, moete nazvati tatinom. Meutim, u
ovom sluaju, to je tatina kakve nam to vie treba. I neka vrst vizije.
Odbor za dodjelu Nobelove nagrade nazvao ga je vizionarom.
Tu rije upoptrebljavam uz protest. To je krivotvorina. Svaki
lanak u Fortuneu proglaava nekog diva kabelske televizijie ili direk
tora tvornice bezalkoholnih pia 'vizionarom'. Ali Zaklada za slobodu
je bila Novakova vizija, jedino njegova. Vjerovao je u usmjerenu
demokraciju kad je ta zamisao djelovala kao pusta tlapnja. Vjerovao
je da se civilno drutvo moe ponovo izgraditi u onim dijelovima svi
jeta gdje su mu totalitarizam i sukobi izvadili utrobu. Prije petnaest
godina ljudi su se smijali kad je govorio o svom snu. Tko se sada
smije? Nitko mu nije pomogao, ni Sjedinjene Drave, ni Ujedinjeni
narodi, ali nije vano. On je promijenio svijet.
34
35
Svakako - ree Janson trijezno.
Analitiari u vaem State Departmentu imali su beskrajne izvje
taje o 'prastarim etnikim neprijateljstvima', o sukobima i graninim
sporovima koji se nikada nee moi rijeiti i o tome kako to nitko ne
bi trebao ni pokuavati. Ali on je pokuao. I uvijek je iznova uspije
vao. Donio je mir u podruja gdje se nitko ne sjea da ga je ikada
bilo. - Marta Lang se zagrcne i prestane govoriti.
Oito nije navikla na takav izljev emocija pa joj je Janson uinio uslugu i
Page 15

progovorio dok ona nije ponovo dola k sebi. - Bio bih posljednji koji se ne bi
sloio sa svime to ste rekli. Va poslodavac je ovjek koji trai mir radi mira,
demokraciju radi demokracije. To je sve tono. Tono je i to da njegovo osobno
bogatstvo konkurira bruto domaem proizvodu mnogih zemalja u kojima djeluje.
Langova kimne glavom. - Orwell je rekao da bi svece trebalo smatrati krivima dok se
ne dokau nedunima. Novak je dokazao tko je zapravo, i to bezbroj puta. ovjek za
sva vremena, ovjek za sve narode. Postalo je teko zamisliti svijet bez njega. Sad ga je pogledala, a oi su joj bile obrubljene crvenilom.
Kaite mi - ree Janson. - Zato sam ovdje? Gdje je Peter
Novak?
Marta Lang duboko uzdahne, kao da joj je ono to je morala rei donosilo tjelesnu
bol. - Zarobili su ga kagamski pobunjenici. Trebamo vas da ga oslobodite. Mislim da
to nazivate 'infiltracijom'. Inae e umrijeti ondje, u Anuri.
Anura. Zarobljenik Oslobodilake fronte Kagame. To je jo jedan razlog - glavni
razlog, nema sumnje - to su eljeli da on obavi taj posao. Anura. Mjesto na koje
je u posljednjih pet godina pomiljao gotovo svkodnevno. Bio je to njegov osobni
pakao.
Poinjem shvaati - ree Janson suhih usta.
Prije nekoliko dana Peter Novak je doao na otok u pokuaju
da posreduje u sklapanju mira izmeu pobunjenika i vlade. Bilo je
mnogo naznaka koje su davale nadu. OFK je smatrala Petera pote
nim posrednikom i dogovoreno je mjesto sastanka u pokrajini Kenna.
Delegacija pobunjenika sloila se s mnogo toga to su u prolosti
glatko odbijali. Trajni sporazum u Anuri - okonanje terora - znaio
bi veliku stvar. Mislim da to jako dobro shvaate.
Janson ne ree nita, ali mu je srce poelo jae udarati.
Njihov dom, koji im je pribavilo veleposlanstvo, nalazio se u Vrtovima cimeta, u
glavnom gradu Caligu; podruje je bilo protkano drve-em koje je nekada tvorilo
umski pojas. Na jutarnjem povjetarcu lie je utalo, a ptice su se uznemirile.
Meutim, ono to ga je probudilo iz lakoga sna bilo je kaljucanje u kupaonici, a
potom voda iz slavine. Helene se vratila iz kupaonice ustro etkajui zube. Moda danas ne bi trebala ii na posao - rekao je pospano. Helene odmahne glavom. To se s razlogom naziva jutarnjom muninom, dragi - rekla mu je uz smijeak. Nestaje poput jutarnje rose. - Poela se odijevati za posao u veleposlanstvu. Kad
se smijeila, smijeila se cijelim licem: ustima, obrazima, oima, posebno oima...
Slike su mu prolazile mislima: Helene kako priprema odjeu u kojoj e provesti dan
u uredu lektorirajui izvjetaje State Departmenta. Plava platnena suknja. Bijela
svilena bluza. Helene kako irom otvara prozore spavae sobe i puta da u nju ude
tropski jutarnji zrak koji mirie na cimet, mango i frangipane. Sjaj na njezinu
licu, njezin prasti nos i bistre modre oi. Kad su noi u Caligu bile vrue,
Helene ga je uvijek hladila svojim tijelom. Kako li je onako uljevit i pretuen
djelovao grubo spram njezine barunasto meke koe. - Uzmi slobodan dan, najdraa rekao joj je. Ona je odvratila: - Bolje ne, dragi. Ili u im nedostajati ili im
uope neu nedostajati, a ni jedno ni drugo nije dobro- Na odlasku ga je poljubila
u elo. Da je barem ostala s njim. Da je barem.
Kad se sukobe javni ini i privatni ivot, to su najkrvavija raskrija.
Anura, otok u Indijskom oceanu veliine Zapadne Virginije, s dvanaest milijuna
stanovnika, blagoslovljen je prirodnom ljepotom i bogatim kulturnim nasljeem.
Janson je poslan onamo na osamnaest mjeseci da usmjeri tajne slube na neovisnu
procjenu eksplozivne politike situacije te da pomogne otkriti koje strane sile
potpomau raspirivanje nereda. Razlog tome je bio taj to je proteklo desetljee i
pol raj bio poremeen djelovanjem jedne od najsmrtonosnijih teroristikih
organizacija na svijetu, Oslobodilake fronte Kagame. Tisue mladia, robujui
ovjeku kojeg su zvali Kalif, nosile su konate privjeske s kapsulom cijamda; bio
je to simbol njihove spremnosti da daju svoj ivot za ideju. Kalif je osobito bio
naklonjen bombakim samoubojstvima. Na politikom zboru koji je odrao premijer
Anure prije nekoliko godina neka je djevojka-samoubojica ispod svog sarija donijela
golemu koliinu eksploziva i ostavila vaan trag u povijesti otoka. Ubijen je
premijer zajedno s
36
Page 16

vie od stotinu promatraa. A bile su tu i eksplozije kamiona-bombe u samom gradu
Caligu. Jedna je razorila anurski Meunarodni trgovaki centar. Druga je, utovarena
u kamion za ekspresnu dostavu tereta, usmrtila desetak lanova osoblja amerikog
veleposlanstva u Anuri.
Meu njima je bila i Helene. Jo jedna rtva bezumnog nasilja. Ili su bile dvije
rtve: bilo je tu i dijete koje su trebali dobiti.
Gotovo paraliziran od bola, Janson je zatraio pristup sustavu prislukivanja NSA-e
ukljuujui i prislukivanje razgovora koje su gerilski vode vodili putem
satelitskih telefona. Transkripti su urno prevedeni na engleski, ali nisu mogli
razjasniti glasovnu intonaciju i kontekst; brzi razgovori svedeni su na crna slova
na bijelom papiru. Ali nije bilo zabune kod razdraganih zvukova. Napad na
veleposlanstvo bio je jedan od Kalifovih najponosnijih trenutaka.
Helene, bila si moje sunce.
U zrakoplovu je Marta poloila ruku Jansonu na zapee. - ao mi je, gospodine
Janson. Shvaam kakvu vam to bol stvara.
Naravno da shvaate - ree Janson bezbojno. - Zbog toga ste
me, izmeu ostalog, i odabrali.
Marta nije odvraala pogled. - Petera Novaka eka smrt. Konferencija u pokrajini
Kenna bila je obina zamka.
Bila je to inae ludost - odbrusi Janson.
Zar? Naravno, ostatak svijeta je odustao, osim onih koji kradomice podupiru nasilje. Ali Petera nita ne vrijea vie od defetizma.
Jansonu navre krv u lice. - OFK eli razoriti Republiku Anuru. OFK kae kako
vjeruje u uroenu plemenitost revolucionarnog nasilja. Kako ete pregovarati s
takvim fanaticima?
Pojedinosti su banalne. Uvijek su banalne. U krajnoj liniji,
nakana je bila da se Anura unaprijedi u saveznu dravu koja e pru
ati vie autonomije svojim pokrajinama. Ispravit e se kagamske
nepravde putem nekakve sadrajne verzije samovlade dok se Anurcima nudi graanska zatita. Bilo je to u interesu obje strane. Zastup
ljen je zdrav razum. A katkad zdrav razum nadvlada: Peter je to
dokazao bezbroj puta.
Ne znam kako bih okarakterizirao va stav, kao junatvo ili kao
umiljenost.
Zar se te dvije stvari tako lako razlikuju?
Janson zauti na trenutak. - Toj kopiladi samo treba dati ono to ele - ree
napokon priguenim glasom.
Oni nita ne ele - ree Langova tiho. - Pozvali smo ih da kau
svoju cijenu koju trae da puste Petera ivog. Odbili su i razmatrati
tu mogunost. Ne moram vam ni govoriti koliko je to neobino. To
su fanatici. Stalno dobivamo isti odgovor: Peter Novak je osuen na
smrt zbog zloina protiv koloniziranih, i pogubljenje je 'neopozivo'.
Je li vam poznat tradicionalni sunitski praznik Id ul-Kebira?
Njime se obiljeava Abrahamova rtva.
Langova kimne glavom. - Ovan u trnju. Kalif kae da e se praznik ove godine
proslaviti rtvovanjem Petera Novaka. Bit e H[u odrubljena glava na Id ul-Kebir.
To je ovog petka.
Zato? Zaboga, zato?
Zato - ree Langova. - Jer je zlokobni agent neokolonijalizma tako kae OFK. Jer e se time uti za OFK, postat e zloglasnija
nego to je bila u godinama bombakih napada. Jer je ovjek kojeg
zovu Kalif prerano odviknut od pelena! Ma tko zna zato? Ovo pita
nje podrazumijeva razinu racionalnosti koju ovi teroristi ne posje
duju.
Dobri Boe! - ree Janson. - Ali ako se eli na taj nain veli
ati, ma kakva logika stajala iza toga, zato to nije objavio? Zato to
nije dospjelo u medije?
Prepreden je. Time to ne eli tu stvar objaviti prije nego to
bude izvrena, on izbjegava meunarodni pritisak. Osim toga, on
zna da se mi ne usudimo to objaviti jer bismo si time zatvorili vrata
za svaku mogunost nalaenja rjeenja putem pregovora, ma koliko
to rjeenje bilo daleko.
Page 17

Zato bi na neku od veih vlada trebalo izvriti pritisak kako bi
intervenirala? Ja zapravo jo uvijek ne shvaam zato razgovarate sa
mnom. Sami ste rekli, on je ovjek svih naroda. Ako je Amerika
posljednja supersila, zato se ne obratite za pomo Washingtonu?
To smo prvo uinili. Pruili su nam informacije. I beskrajno su
se ispriavali objanjavajui kako ne mogu pruiti nikakvu slubenu
pomo.
udno. Novakova smrt mogla bi snano destabilizirati na
desetke regija, a Washington eli stabilnost.
Takoer eli sauvati ivote amerikih graana. State Depart
ment vjeruje kako bi svaka intervencija koja bi se mogla povezati s
SAD-om ugrozila ivote desetaka amerikih graana koji se nalaze
na podruju to su ga zauzeli pobunjenici.
Janson je utio. Znao je kako se stvaraju takve procjene; dovoljno je esto i sam
sudjelovao u tome.
Kako su objasnili, postoje i druge... komplikacije. - Marta je
govorila s oitom nesklonou. - Ameriki saveznici u Saudijskoj
Arabiji, na primjer, ve godinama diskretno podupiru OFK. Nisu
osobito oduevljeni zbog toga, ali ne budu li podupirali potlaene
Muslimane u tom muslimanskom jezeru zvanom Indijski ocean, ocrnit e obraz pred ostalim islamskim svijetom. A tu je i problem s
Donnom Hedderman.
Janson kimne glavom. - Studentica antroplogije. Radi na terenu u sjeveroistonoj
Anuri. Sto je i ludo i odvano. Zarobili su je pobunjenici Kagame i optuili je da
je agentica CIA-e. Sto je i ludo i zlonamjerno.
Dre je ve dva mjeseca bez mogunosti komunikacije. Da osta
vimo prazne rijei, Sjedinjene Drave nisu uinile ama ba nita. Nisu
htjele 'jo vie zakomplicirati ve zamrenu situaciju'.
Poinjem shvaati. Ako Sjedinjene Drave odbijaju intervenirati
u korist amerike graanke...
...kako bi to izgledao da se predomisle i poalju spasilaki tim
za maarskog milijardera? Da. Nisu to tako otvoreno rekli, ali to se
podrazumijeva. Trenira se fraza 'politiki neodrivo'.
A zatim ste nainili sve te oite protuargumente...
I neke ne tako oite. Uklonili smo sve ograde. Premda to moe
zvuati arogantno, moram rei da smo obino uspijevali. Ali ne ovaj
put. Onda je pao drugi prijedlog.
Dopustite da pogodim. Odrali ste ono to nazivaju 'krajnje
povjerljivim razgovorom' - ree Janson. - I spominjalo se moje ime.
Mnogo puta. Nekolicina visokopozicioniranih dunosnika u
vladi i CIA-i svesrdno vas je preporuivala. Vie niste u dravnoj
upravi. Slobodan ste agent s meunarodnim vezama povezan s onima
koji su vaeg zvanja ili su to bili. Prema vaim nekadanjim kolegama
iz Konzularnih operacija, Paul Janson je 'najbolji u svom poslu'.
Mislim da su tono tako rekli.
Pogreno je upotrijebljen prezent. Rekli su vam da sam se
povukao. Pitam se jesu li vam rekli zato.
Bitno je da ste sada slobodni agent - ree ona. - Otili ste iz
Konzularnih operacija prije pet godina.
Janson nakrivi glavu. - I naao se u neugodnoj situaciji poput one kad se
pozdravite s nekim na ulici, a onda utvrdite da idete istim smjerom.
Naputanje Konzularnih operacija podrazumijevalo je brojne razgovore od kojih su
neki bili dolini, neki doista neugodni, a neki prilino burni. Razgovor koji mu je
ostao u sjeanju bio je onaj s podtajnikom Derekom Collinsom. On je na papiru bio
direktor Obavjetajnog i istraivakog ureda u State epartmentu; u stvarnosti, bio
je direktor svog tajnog ogranka, Konzularnih operacija. Jo moe vidjeti Collinsa
kako umorno skida svoje naoale crnih okvira i masira hrbat nosa. - Mislim da vas
alim, Jansone - rekao je Collins. - Nisam mislio da u to ikada rei. Bili ste
'stroj', Jansone. Bili ste ovjek koji je umjesto srca imao granitnu plou. A sada
kaete da vam je odbojno ono u emu ste najbolji. To je neshvatljivo! Vi ste kao
Page 18

maj-stor-slastiar koji izjavljuje da vie ne voli slatkie. Kao pijanist koji je
zakljuio da ne moe podnijeti zvuk glazbe. Jansone, nasilje je neto u emu ste
jako, jako, jako dobri. A sada mi govorite da ga vie ne moete podnijeti.
Ne oekujem da me razumijete, Collins - odgovorio je. Recimo da sam se promijenio u dui.
Vi nemate srce, Jansone. - Podtajnikov pogled je bio leden. Zato i inite to to inite. Prokletstvo, zato i jeste to to jeste.
Moda. A moda nisam onakav kakvim me smatrate.
Collins se kratko nasmijao kao da je zalajao. - Ja se ne znam
penjati po uetu, Jansone, ne znam pilotirati prokletim PBR-om, a od gledanja kroz
infracrveni ciljnik mi je muno. Ali poznajem ljude, Jansone. To je moj posao.
Kaete mi da vam je dosta ubijanja. Rei u vam to ete jednoga dana otkriti kod
sebe: da je to jedini nain da se osjeate ivim.
Janson je odmahnuo glavom. Ovo ga je zgrozilo i podsjetilo zato je morao otii,
zato je to trebao jo davno uiniti. - Kakav je to ovjek... - zapoeo je, a onda
se zaustavio jer ga je obuzelo zgraanje.
40
41
j
Duboko je uzdahnuo. - Kakav je to ovjek koji mora ubijati da bi se osjeao ivim?
Collins ga je strijeljao pogledom. - Mislim da u vam i ja to pitanje postaviti,
Jansone.
Sada je, u Novakovu privatnom zrakoplovu, Janson ustrajao na injenicama. - Koliko
znate o meni?
Da, gospodine Janson, kao to pretpostavljate, vai su nam bivi
pretpostavljeni objasnili da u Kagami imate nedovreni posao.
Tako su se izrazili? 'Nedovreni posao'?
Kimnula je glavom.
Komadii tkanine i komadii kosti, rastrgani udovi. To je sve stoje ostalo od
njegove voljene. Ostalo: kolektivizirano, prema sumornoj izjavi amerikog
forenziara. Zajednica smrti i unitenja, krv i tjelesni dijelovi rtava pretvoreni
u smjesu. A zato?
A zato?
Sto emo - ree Janson nakon stanke. - To nisu ljudi s poet
skom duom.
I da, znali su da nam vae ime nije ba nepoznato.
Zbog Baaqline.
Doite - Marta Lang ustane. - Upoznat u vas sa svojom eki
pom. etvero mukaraca i ena koji su ovdje da vam pomognu na
svaki nain. Oni e pribaviti svaku informaciju koja vam je potrebna.
Imamo pune dosjee tajnih poruka i moemo prikupiti sve bitne infor
macije u ovo malo vremena koje nam stoji na raspolaganju. Karte,
skice, arhitektonske rekonstrukcije. Sve vam je na raspolaganju.
Samo jedna stvar - ree Janson. - Znam zato ste se obratili
meni za pomo i ne mogu vas odbiti. Ali jeste li uzeli u obzir da
bi ti isti razlozi mogli znaiti da sam upravo ja neprikladna osoba
za taj posao?
Marta Lang mu uputi elini pogled, ali nita ne odgovori.
Kalif, odjeven u sjajno bijele haljine, prijee preko Velike dvorane, golemog
atrija na drugom katu istonog krila Kamene palae. Svi su znaci krvoprolia ve
bili izbrisani, gotovo svi. Zamreni geometrijski uzorak enkaustikog poploanog
poda kvarila je samo jedva zamjetna hrava nijansa na fugama gdje je krv predugo
ostala.
Sjeo je na elo devet metara dugakog stola gdje mu je natoen aj ubran u
pokrajini Kenna. Njemu s obiju strana stajali su pripadnici njegove osobne zatite,
snani i jednostavni mukarci budnih oiju koji su s njim bili ve godinama.
Page 19

Delegati iz Kagame - sedmorica mukaraca koji su sudjelovali u pregovorima to ih
je inicirao Peter Novak - ve su bili sazvani i tek to nisu stigli. Svi su oni
dobro obavljali svoje dunosti. Upozoravali su na iscrpljenost sukobima, na
uvianje nove stvarnosti te su nametljivog monika i predstavnike vlade
uljuljkivali priama o ustupcima i kompromisima.
Sve je izvreno po planu sedmorice naoko uvjerljivih kagamskih starjeina koji su
svi imali vjerodajnice da ih se posvuda prihvati kao Kalifove glasnogovornike. Zato
e se od njih zahtijevati jo jedan zavrni in slube.
Sahibe, izaslanici su stigli - pristupi mladi glasnik stidljivo
drei pogled prikovan za pod.
Onda ostanite i promatrajte da moete drugima rei to se
dogodilo u ovoj prekrasnoj prostoriji - odvrati Kalif. Bila je to zapo
vijed i kao takvu valjalo ju je potovati.
Na drugom kraju Velike dvorane naglo su se otvorila iroka vrata od mahagonija i
redom su ula sedmorica mukaraca. Zaarili su se od uzbuenja, poletni od
oekivanja Kalifovih izraza zahvalnosti.
Evo mueva koji su tako struno pregovarali s predstavnicima
Republike Anure - ree Kalif glasno i jasno. Ustao je. - Veletovani
asnici Oslobodilake fronte Kagame!
Sedmorica mukaraca ponizno pognu glave. - Bila je to samo naa dunost - ree
najstariji kome je kosa sijedjela, ali iz ijih je oiju izbijao nesmiljeni sjaj.
Osmijeh mu je zatitrao od oekivanja. - Vi ste arhitekt naih sudbina. To to smo
uinili bilo je samo velianstveno ispunjenje vaih...
Tiina! - prekine ga Kalif. - Veletovani pripadnici Oslobodi
lake fronte Kagame koji su izdali povjerenje to smo im ga poklonili.
- Pogleda u pripadnike svoje svite. - Gledajte kako se ovi izdajnici
glupo smijulje i namjeteno smjekaju preda mnom, pred svima
nama, jer nemaju srama. Prodali bi nau sudbinu za zdjelu lee!
Nikada nisu bili ovlateni da ine ono to su pokuali uiniti. To
su lakaji republikanskih tlaitelja, otpadnici od ideala koji je svet u
4.1.
Alahovim oima. Svaki trenutak njihova ivota na Zemlji uvreda je Proroku, salla
Allah u alihi wa sallam.
Svijanjem kaiprsta pokae pripadnicima svoje garde neka postupe po uputama.
Zapanjeni odgovori i prosvjedi delegata bili su prekinuti zgusnutom vatrom iz
strojnica. Njihovi pokreti pretvorili su se u trzaje i grenja. Na njihovim bijelim
tunikama pojavilo se blistavo crvenilo. Dok su prigueni pucnji odjekivali
prostorijom poput slavljenikih praskalica, nekolicina je delegata ispustila
krikove uasa prije nego to su izdahnuli i sruili se nauznak jedni preko drugih
poput trijea za potpaljivanje vatre.
Kalif je bio razoaran; doimali su se poput uplaenih djevojica. Bili su to dobri
muevi: zato nisu mogli umrijeti dostojanstveno? Kalif potapa jednog od svojih
uvara po ramenu. - Mustafa -ree - molim te, pobrini se da se ovaj nered odmah
poisti. Oito su vidjeli to se dogaa s fugama kada krv predugo ostane na podu. Kalif i njegovi zamjenici bili su sada gospodari palae i morali su se pobrinuti da
ona dobro izgleda.
Kako vi kaete - odgovori mladi, duboko se nakloni i opipa
svoj konati privjesak. - Svakako.
Kalif se potom okrene najstarijem lanu svoje pratnje, ovjeku na kojeg se uvijek
moe raunati to se tie najnovijih informacija o stanju stvari. - Kako na ovan u
gutari?
Sahib?
Kako se zatvorenik prilagodio novim uvjetima?
Nije dobro.
Odravajte ga na ivotu! - ree Kalif strogo. - Drite ga na
sigurnom i odravajte ga na ivotu. - Odloio je alicu aja. - Ako
prerano umre, neemo mu moi odrubiti glavu u petak. To bi me
jako ozlovoljilo.
Pobrinut emo se za njega. Obred e se obaviti kako ste naka
nili. U svakoj pojedinosti.
Male stvari bile su vane, ukljuujui i smrt malih ljudi poput izaslanika. Jesu li
Page 20

ti ljudi razumjeli kakvu su slubu svojom smru obavili? Jesu li shvatili kakva je
to ljubav pokrenula kiu metaka? Kalif im je doista bio zahvalan na njihovoj rtvi.
A ta se rtva vie nije mogla odgaati jer je ve poslano priopenje OFK u kojem se
pregovore odredilo kao antikagamsku zavjeru, a one koji su u njoj sudjelovali kao
izdajnike. Delegati su morali biti ubijeni samo zbog toga da priopenje bude
vjerodostojno. Nije im to mogao objasniti prije, ali se nadao da su to neki od njih
naslutili trenutak prije smrti.
Sve je to bilo u istu svrhu. Pogubljenje Petera Novaka i odbacivanje pregovaraa
bit e jamstvo jaanja kagamske odlunosti da ostvari potpunu i bezuvjetnu pobjedu.
Time e zaustaviti sve druge vanjske nametljivce - agente neokolonijalizma u kakvim
se god humanitarnim odorama pojavljivali - koji bi se mogli pokuavati pozivati na
umjerenost i pragmatinost te tako potkopati gorljivost pravednih. Takve
polumjere, takvi ustupci kojima se dobiva na vremenu, uvreda su za samog Proroka! A
uvreda su i tisuama njih u Kagami koji su ve poginuli u sukobu. Nee se ostvariti
sporazum -trait e se samo glave izdajnika.
I svijet e shvatiti da Oslobodilaku frontu Kagame valja ozbiljno shvatiti, da se
njezini zahtjevi trebaju potovati, a njezinih se rijei treba bojati.
Krvoprolie. rtvovanje ivue legende. Kako e drukije gluhi svijet nauiti
sluati?
Znao je da se ova poruka mora prenijeti onima do kojih treba doi u Kagami.
Meunarodni mediji uvijek su neto drugo. Promatraima na Zapadu koji se dosauju
najvanije je pronai neku zabavu. Jasno, borba za nacionalno osloboenje nije se
vodila radi njihove zabave. Kalif je znao kako zapadnjaci razmiljaju jer je neko
vrijeme boravio meu njima. Veina njegovih sljedbenika bili su slabo obrazovani
ljudi koji su plugove zamijenili maevima; nikad se nisu vozili zrakoplovom i malo
su znali o svijetu osim onoga to su uli na strogo cenzuriranim radiopostajama na
lokalnom jeziku.
Kalif je potovao njihovu istou, ali je njegovo iskustvo bilo daleko vee, a to
je i bilo nuno: gospodareva kua moi e se sruiti samo pomou gospodareva alata.
Po zavretku studija na Sveuilitu u Hvderabadu proveo je dvije godine na
postdiplomskom studiju iz tehnike na Sveuilitu u Marvlandu u College Parku; bio
je, kako je volio rei, u sreditu tame. Vrijeme provedeno u Sjedinjenim Dravama
nauilo je Kalifa - Ahmada Tabarija, kako se tada zvao -kako zapadnjaci gledaju
ostatak svijeta. Upoznao se s mukarcima i enama koji su odrasli u monim i
povlatenim domovima gdje se
AA
J.
najvea borba vodila oko daljinskog upravljaa, a najvea opasnost s kojom su se
suoavali bila je dosada. Za njih su mjesta poput Anure, Sri Lanke, Libanona,
Kamira ili Mijanmara bila puka metafora, simboli besmislenog barbarstva
nezapadnjakih naroda. U svakom sluaju, Zapad je posjedovao veliki dar zaborava:
zaboravlja svoju sukrivnju, zaboravlja injenicu da njegova barbarstva bacaju u
sjenu sve drugo.
Zapadnjaci! Znao je da su za mnoge od njegovih sljedbenika oni neto apstraktno,
sablasno, pa ak i demonsko. Meutim, za Kalifa oni nisu bili apstrakcija; mogao ih
je vidjeti i opipati. Znao je kako miriu. Primjerice, tijekom svojih kolskih dana
upoznao je enu nekog dekana koja se silno dosaivala. Na sastancima koje je uprava
organizirala za strane studente ona je iz njega izvlaila prie o tekom ivotu i
dok je govorio, opazio je kako su joj se oi rairile, a obrazi zarumenjeli. Bila
je u kasnim tridesetima, bila je plavua i bilo joj je dosadno; njezin joj je
udoban ivot bio poput kaveza. Ono to je zapoelo kao razgovor uz zdjelu puna
nastavilo se, na njezino insistiranje, razgovorom uz kavu odmah sutradan, a onda i
s jo mnogo toga. Uzbuivale su je prie o progonima, opekline od cigareta na
njegovu torzu; nedvojbeno ju je uzbuivala njegova egzotinost, iako je otvoreno
priznala da je privlai njegova snaga. Kad je spomenuo da su mu jednom spojili
elektrode na genitalije, gledala ga je uasnuto i zadivljeno. Je li to ostavilo
Page 21

kakve trajne posljedice, upitala je ozbiljno. Nasmijao se njezinu neprikrivenu
zanimanju i rekao da e je rado pustiti da sama zakljui. Njezin suprug, sa svojim
smrdljivim dahom i kominim golubljim vratom, nee doi kui jo satima.
Tog popodneva Ahmad je obavio salat, obrednu molitvu, dok su mu njezini sokovi jo
bili na prstima. Jastunica mu je posluila kao prostirka za molitvu.
Tjedni to su slijedili bili su intenzivan teaj iz zapadnjakih obiaja koji se
pokazao kao neto vrednije od bilo ega to je nauio u Marvlandu. Imao je, ili su
njega imale, i druge ljubavnice, premda nisu znale jedna za drugu. S odbojnou su
priale o svojim udobnim ivotima, ali ni jedna nije ni sanjala o tome da napusti
svoj zlatni kavez. S pola oka na plavkastom svjetlu TV zaslona te su razmaene
bijele kuje promatrale dogaaje dana dok su ujedno mahale rukama kako bi ubrzale
suenje laka na noktima. Nije bilo dogaaja koji ame46
rika televizija nije svela na vijest iz svijeta u trajanju od petnaest sekundi:
malo bjesomunog razaranje izmeu kratkih izvjetaja o novoj modi u prehrani i
opasnostima za kune ljubimce te upozorenja o skupim igrakama za djecu to mogu
biti pogibeljne ako se progutaju. Koliko li je Zapad bogat u materijalnom pogledu,
a koliko siromaan u duhovnom! Je li Amerika svjetionik narodima? Ako jest, onda je
to svjetionik koji navodi druge brodove na podvodne prudine!
Kad se dvadesetetverogodinji poslijediplomski student vratio u domovinu, vratio
se s osjeajem vee hitnosti. Ako nepravda potraje, ona se poveava. Nije mogao
dovoljno naglasiti da je jedino rjeenje za nasilje bilo jo vee nasilje.
Iduih je sat vremena Janson proveo listajui dosjee i sluajui prezentacije
etvero suradnika Marte Lang. Veina materijala bila mu je poznata; neke su analize
ak bile odraz njegovih izvjea iz Ca-liga koja je podnio prije vie od pet
godina. Pretprole su noi pobunjenici zauzeli vojne baze, proli kroz kontrolne
toke i djelotvorno preuzeli nadzor nad pokrajinom Kennom. Oito je sve bilo
unaprijed pomno isplanirano pa i inzistiranje da se odri samit u toj pokrajini. U
posljednjem obraanju svojim sljedbenicima OFK je slubeno odbacila kagamsko
izaslanstvo na sastanku na vrhu i nazvala ih izdajnicima koji djeluju bez
ovlatenja. Bila je to, dakako, la, jedna od mnogih.
No, bilo je tu i nekoliko novih pojedinosti. U posljednjih nekoliko godina Ahmad
Tabari, ovjek koga nazivaju Kalif, dobio je opu potporu. Pokazalo se da su neki
od njegovih prehrambenih programa osvojili simpatizere ak i meu seljacima
Hindusima. Nazvali su ga Istrebiteljem - ne zbog njegove sklonosti da ubija civile,
nego zbog kampanje istrebljenja tetoina koju je pokrenuo. U podrujima pod
nadzorom OFK redovito su se poduzimale agresivne mjere protiv velikog poljskog
takora, domae vrste koja je unitavala perad i usjeve. Tabarijevu kampanju
zapravo je potaknulo staro praznovjerje. U klanu Tabarija - irokoj obitelji kojoj
je pripadao njegov otac - veliki poljski takor predstavljao je smrt. Nita nisu
pomagali brojni citati iz Kurana koje je Ahmad Tabari upamtio: taj praiskonski tabu
neizbrisivo se usjekao u njegovu psihu.
47
Meutim, ono to je Jansona zanimalo nije bilo fizioloko, nego fiziko podruje.
Sljedea je dva sata Janson pomno pregledavao detaljne topografske zemljovide,
zrnate satelitske snimke napada pobunjenika to se odvijao u vie faza, kao i stare
nacrte nekadanje kolonijalne zgrade generalnog guvernera te, prije toga, utvrde graevine na Adamovu brijegu koju su Nizozemci poznavali kao Steen-paleis, Kamenu
palau.
Stalno je iznova promatrao nacrte uzvisine Adamova brijega i Kamene palae i stalno
se vraao na tlocrt i graevinske nacrte. Doao je do neizbjenog zakljuka. Ako je
vlada SAD-a odbila poslati svoje marince, politiki razlozi bili su samo dio prie.
Drugi je dio bio taj da je bilo kakva operacija oslobaanja imala neznatne izglede
za uspjeh.
Suradnici Langove znali su to. Mogao je to opaziti po njihovim licima: traili su
od njega da poduzme misiju koja je od poetka osuena na propast. Ali to vjerojatno
nitko nije htio rei Marti Lang. Ili su joj rekli pa je odbila posluati. Bilo je
oito da je Petera Novaka smatrala osobom za koju vrijedi umrijeti. Ona bi poloila
ivot za nj; a ljudi poput nje uvijek su spremni dati i tue ivote. No, je li
mogao rei da nije imala pravo? ivoti Amerikanaca esto bivaju izgubljeni u tenji
za postizanjem smijenih pobjeda - kao to je podizanje mosta preko Dak Nghea,
Page 22

deseti put, koji e biti razoren, deseti put, prije nego svane jutro. Peter Novak
je bio velik ovjek. Mnogi su mu dugovali ivot. I Janson je, premda je to htio
izbaciti iz misli, bio jedan od njih.
Ako ljudi nisu bili spremni izloiti se opasnosti kako bi spasili takvog apostola
prosvjeenosti, to to govori o idealima mira i demokracije kojima je Novak
posvetio svoj ivot? Ekstremisti su se podru-givali zapadnjacima i njihovim krhkim
uvjerenjima; no, nije li ekstremizam koji tei za umjerenou sam po sebi moralno
proturjean? Nije li Jansona upravo uvianje te injenice navelo da se povue?
Iznenada se Janson uspravi. Postojao je nain - moda.
- Trebat e nam zrakoplov, amci i, iznad svega, pravi opera-tivci - ree Langovoj.
Glas mu se odjednom promijenio. Sada vie nije prikupljao informacije, nego je
izdavao naredbe. Ustao je i tiho
koraao.
Presudan
imbenik
bit
e
ljudi,
a
ne
strojevi.
Marta Lang je promatrala druge s oekivanjem, a na trenutak je s njezina lica
nestalo izraza sumorne rezignacije.
Govorim o prvorazrednoj ekipi specijalista - rekao je. - Najbo
ljih u svakom pogledu. Nemamo vremena za uvjebavanje. To e
morati biti ljudi koji su ve suraivali, ljudi s kojima sam ja radio i
u koje imam povjerenje. - Predoio si je niz lica koja su u njegovim
mislima prolazila kao fotografije u dokumentima te ih je prebirao
prema nunim kriterijima sve dok nisu preostala etvorica. Sa svakim
od njih suraivao je u prolosti. Svaki je od njih bio netko za koga je
smatrao da mu moe povjeriti svoj ivot, a doista, svaki od njih,
dugovao mu je ivot i svaki e od njih, po svojoj naravi, potovati
taj dug. A ni jedan od njih, sluajno, nije bio Amerikanac. State
Department e moi lake disati. Dao je Langovoj opis. etiri
mukarca iz etiri razliite drave.
Janson iznenada lupi po stoliu. - O Boe! - gotovo je uzviknuo. - Gdje mi je
pamet? Morat ete precrtati posljednje ime, Sean Hennessv.
Zar je mrtav?
Nije mrtav. Iza reetaka je. U zatvoru Njezina Velianstva.
HMP Woemwood Scrubs. Prije nekoliko mjeseci bio je upleten u
nekakvu optubu oko oruja. Sumnjaju da je pripadnik IRA-e.
Je li to istina?
Ba sluajno nije. Bio je sa esnaest godina, ali vojna policija
svejedno dri njegovo ime u dosjeima. Zapravo je obavljao posao
za Sandline Ltd. da se sauva Republika Kongo od eksploatacije koltana.
Je li on najbolja osoba za posao koji elite obaviti?
Lagao bih kad bih rekao da nije.
Langova otipka niz brojeva na neemu poput telefonske konzole te prinese slualicu
uhu.
Ovdje Marta Lang - ree odsjeno. - Marta Lang. Molim vas,
potvrdite.
Prolo je ezdeset dugih sekundi. Napokon je ponovno progovorila. - Sira Richarda,
molim.
Birani broj oito nije bio u opoj uporabi; nije bilo nuno osobi koja se javlja
napomenuti da se radi o hitnoj stvari jer se to automatski pretpostavlja. Potvrda
je bez sumnje ukljuivala i analizu glasa i
48
.49telefonski trag do ANSI potpisa koji je jedinstven za svaku ameriku telefonsku
liniju ukljuujui i one koji su rabili satelitsku vezu.
Sire Richarde - ree ona malo oputenijim glasom. - Imam ime
zatvorenika u HMP-u koji se zove Sean, S-E-A-N, Hennessv, dva
n, dva s. Vjerojatno se radi o uhienju SIB otprilike prije tri
tjedna. Status: podignuta optunica, nije osuen, eka suenje. Page 23

Pogleda Jansona da joj potvrdi i on kimne glavom.
Morat emo ga odmah osloboditi zbog plana vezanog za...Zastala je predomislivi se. - Na Gatwicku je jedan zrakoplov
LF-a. Neka se odmah ukrca. Nazovi me za etrdeset minuta da mi
kae kad otprilike stie.
Janson zavrti glavom divei se. Sir Richard je sigurno Richard Whitehead,
direktor britanskog ogranka za specijalna istraivanja. No, najvie ga se dojmio
njezin hladno-naredbnodavni ton. White-head ju je trebao nazvati ne zato da joj
kae moe li se udovoljiti njezinu zahtjevu, neko kada e se udovoljiti. Ona je,
kao Novakova glavna zamjenica, oito bila poznata politikim elitama diljem
svijeta. On je bio zabavljen prednostima koje su imali njegovi anurski
neprijatelji, ali ni Novakovi ljudi nisu bili bez izvora.
Janson se kod Langove divio i instinktivnom potovanju operacijske sigurnosti. Nije
otkrila konano odredite; zrakoplov Zaklade za slobodu u Gatvvicku morat e dati
samo procijenjeni plan leta. Tek kad dospiju u meunarodni zrani prostor, pilot e
saznati mjesto sastanka koje je Janson odredio u arhipelagu Nicobar.
Sada je Janson zajedno s jednim od suradnika Langove, ovjekom po imenu Gerald
Hochschild koji je zapravo sluio kao logistiki asnik, poeo sastavljati popis
vojne opreme. Na svaki je zahtjev Hochschild odgovarao ne s da ili ne, nego
vremenskim intervalom: dvanaest sati, etiri sata, dvadeset sati. Bilo je to
vrijeme koje e biti potrebno da se pronae i dopremi oprema u arhipelag Nicobar.
Gotovo da je bilo prelagano, razmiljao je Janson. Zatim je shvatio zato. Kad su
organizacije za ljudska prava odrale konferenciju na kojoj su raspravljale o
problemu trgovanja sitnim orujem u Sierra Leoneu ili o trgovini vojnim
helikopterima u Kazahstanu, Novakova je zaklada imala izravniju metodu za nabavku
pogubne vojne opreme na tritu: jednostavno je pribavila robu. Kako je Hochschild
priznao, im je neki model bio obustavljen i stoga nenadomjestiv, kupila
bi ga Zaklada za slobodu, uskladitila i eventualno reciklirala kao staro eljezo
ili bi ga, u sluaju vojnog transporta, preradila u civilne svrhe.
Nakon trideset minuta zasvijetlilo je zeleno svjetlo na telefonu. Marta Lang
podigne slualicu. - Dakle, na putu je. Kakvo je stanje? - Nastupi stanka, a zatim
ona ree: - U tom sluaju procijenit emo vrijeme polaska za manje od ezdeset
minuta.
Glas joj se smekao. - Bio si divan. Izuzetno to cijenimo. Doista. I molim te,
prenesi moje srdane pozdrave Gillianu. Svima si nam nedostajao u Davosu ove
godine. Moe biti siguran da je Peter napunio premijeru ui o tome. Da. Da.
Nadoknadit emo to poteno - uskoro.
Nadarena ena, pomisli Janson zadivljeno.
Postoji velika vjerojatnost da va gospodin Hennessv prije vas
stigne na sastanak - odmah mu ree im je spustila slualicu.
Skidam kapu - jednostavno ree Janson.
Sunce je kroz avionske prozore izgledalo kao zlatno oko na mekanim bijelim
jastucima od oblaka. Iako su letjeli prema zalasku sunca, vrijeme je polako
protjecalo. Kad je Langova spustila pogled na svoj sat, znao je da ne gleda samo
koliko je sati. Gledala je koliko je jo sati preostalo Peteru Novaku. Uhvatila je
njegov pogled i zastala na trenutak prije nego to je progovorila. - to god da se
dogodi - ree - elim vam zahvaliti na tome to ste nam pruili.
Nisam vam pruio nita - suprotstavi se Janson.
Pruili ste nam neto to je od neprocjenjive vrijednosti - rekla
je. - Pruili ste nam nadu.
Janson krene da kae neto o realnim i dugoronim izgledima, o brojnim mogunostima
da stvar poe naopako, ali se zaustavi. Trebalo je potovati vii pragmatizam. Na
ovom stupnju misije lana je nada bila bolja od nikakve.
..5CL.
.M.
3
Sjeanja su bila stara trideset godina, no mogla su biti i od juer. Navirala su u
Page 24

njegove sne nou - uvijek nou prije kakve operacije, potaknuta potisnutom
tjeskobom - pa iako su poinjala i zavravala na razliitim tokama, inilo se kao
da potjeu iz iste neprekinute petlje na vrpci.
U dungli je bila baza. U bazi je bio ured. U uredu stol. Na stolu list papira.
Bio je to zapravo popis za paljbu Uznemiravanja i zabrane toga datuma.
Mogu napad raketama Vijetkonga, lansiranje u koordinatama AT384342, izmeu 02:00 i
03:00 jutros.
Sastanak politikoga kadra Vijetkonga, selo Loc Ninch, BT4D341, u 22:00 veeras.
Pokuaj infiltracije Vijetkonga ispod rijeke Go Noi, AT404052, izmeu 23:00 i
01:00.
Ova hrpa dobro prolistanih papira na stolu kapetana korvete Alana Demaresta bila je
puna slinih izvjea. Nabavili su ih obavjetajci dunosnika ARVN-a koji su ih
zatim proslijedili MACV-u, zapovjednitvu za vojnu pomo Vijetnamu. I obavjetajci
i izvjetaj bili su oznaenim slovom i brojkom kojim se ocjenjivala njihova
pouzdanost. Gotovo svi su izvjetaji bili klasificirani kao F/6: pouzdanost agenta
neodreena, pouzdanost izvjea neodreena.
Neodreen je bio eufemizam. Izvjetaji su dolazili od dvostrukih agenata,
simpatizera Vijetkonga, plaenih obavjetajaca, a katkad
.52..
ak i od seljaka koji su morali davati ocjene i koji su smislili lak nain da im
netko drugi razori nasip protivnikova riina polja.
Pretpostavlja se da su oni osnova za nau paljbu Uznemiravanja
i zabrane - ree Demarest Jansonu i Maguireu. - No, oni su sranje.
Neki cvikera Charlieu Hanoju napisao je to radi nas te poslao to
kroz kurce u MATCV. Gospodo, na njih je teta troiti pjeatvo.
Znate kako znam? - Digao je tanki papiri i mahao njime po zraku
kao da je zastava. - Na ovom papiru nema krvi. - Kroz siune zvu
nike osmotranog magnetofona svirao je koral iz dvanaestoga sto
ljea, jedna od Demarestovih sitnih radosti.
Dali ste mi prokletog kurira Vijetkonga - nastavi Demarest
pogledavi ga ljutito. - Ne, dali ste mi ih ak tucet. Ako su dobili
papir o njima, vratite ga potvrenog krvlju Vijetkonga. Dokaite
mi kako vojna inteligencija nije kontradikcija pojmova.
Te su se veeri njih estorica otkotrljali preko gornjeg ruba palubne ograde
taktikog napadakog broda SEAL u plitku vodu Ham Lounga ija je temperatura bila
pogodna za kupanje. Gacali su kroz sto metara rijenog mulja i iskrcali se na otoku
oblika kruke. - Vratite se sa zarobljenicima ili se nemojte vraati - rekao im je
njihov zapovjednik. Budu li imali sree, uinit e tako. Otok Noc Lo bio je poznat
po tome to ga je kontrolirao Vijetkong. No, srea je u posljednje vrijeme bila
rijetka.
estorica mukaraca nosila su crne pidame poput njihova neprijatelja. Bez markica,
bez oznake ina ili jedinice, injenice da su ekipa SEAL-a, ak i vanije injenice
da su Demarestovi avoli. Potroili su dva sata putujui kroz gusto raslinje na
otoku, na oprezu na svaki znak neprijatelja - zvukove, stope pa ak i miris umaka
nuoc cham koji je njihov neprijatelj prelijevao preko svoje hrane.
Podijelili su se u tri para: dva naprijed putujui devet metara odvojeno; dvojica
su bila na zaelju zaduena za M60 od 20 kg spremni da im tite lea.
Janson je bio na poloaju u paru s Hardawayem, visokim, krupno graenim mukarcem
tamne smee puti i irom razmaknutih oiju te kose kratko oiane elektrinim
aparatom. Hardawayeva sluba zavrava za ezdeset dana pa je postajao nestrpljiv da
se vrati u zemlju. Prije mjesec dana istrgnuo je iz nekog pornografskog asopisa
duplericu i podijelio je na numerirana polja. Svakoga dana popunio
,53.
bi jedno polje. Kad sva budu ispunjena, povest e svoju djevojku s duplerice kui i
zamijeniti je za pravu. To je bila Hardawayova zamisao.
Sada, tri stotine metara u unutranjosti, Hardaway je pokupio neobian predmet
izraen od gume za automobilske kotae i jedre-nog platna te ga pokazao Jansonu
dobacivi mu upitan pogled. Bile su to cipele za blato. Lagani vijetkongovac
upotrebljavao ih je kako bi bez traga klizio po movarnom terenu. Nedavno odbaene?
Janson je pozvao na trideset sekundi tihe budnosti. Ekipa se smrzavala na mjestu
oslukujui svaki um koji se razlikovao od obinoga. Noc Lo se nalazio u sredini
Page 25

zone slobodne vatre gdje je vatra bila doputena u svako doba bez ogranienja i
nije bilo izlaza od priguenih zvukova dalekih baterija, minobacaa to bi udarali
u razmacima od po pola sekunde. Daleko od raslinja mogli su se vidjeti bijeli
titraji na rubu horizonta. Meutim, nakon trideset sekundi inilo se oitim da nema
aktivnosti u neposrednoj blizini.
Znate li na to me katkad podsjea vatra iz minobacaa? pitao je Hardaway. - Na zbor koji pljee u mojoj crkvi. Kao da je
to neto vjerski.
Posljednja pomast, rekao bi ti Maguire - odgovorio je Janson
blago. On je uvijek volio Hardawaya, no veeras se njegov prijatelj
inio neobino rastresenim.
uj, oni to ne zovu uzalud Crkvom Svetosti. Doi u Jacksonville, povest u te jedne nedjelje. - Hardaway je poskakivao i udarao
ritmiki u svoju glavu. - Oisti od grijeha, Gospodine, oisti, Gospo
dine.
Hardaway - upozori ga Janson stavivi mu ruku na pojas.
Pucanj puke rekao im je da je neprijatelj saznao za njihovu
nazonost. Morat e zaroniti u tlo da poduzmu smjesta akciju sklanjanja.
Meutim, za Hardawaya je bilo prekasno. Iz vrata mu je trcao mali gejzir krvi.
Zateturao je nekoliko metara prema naprijed poput trkaa koji je preao ciljnu
crtu. Zatim se sruio na tlo.
Kad je Maguireov mitraljez poeo ispaljivati streljivo iznad njihovih glava, Janson
je pourio prema Hardawayu. Bio je pogoen u donji vanjski dio vrata blizu desnoga
ramena; Janson mu je zaljuljao
glavu primijenivi pritisak objema rukama na ranu iz koje je iktala krv
pokuavajui oajniki zaustaviti mlaz.
- Oisti me od grijeha, Gospodine - ree Hardaway slabim glasom.
Pritisak nije dao rezultata. Janson je osjetio kako mu koulja postaje topla i
mokra i shvati to ne valja. Bila je to izlazna rana, na stranjoj strani
Hardawayeva vrata, opasno blizu kraljenice iz koje je curila svijetla arterijska
krv.
Pokazavi iznenada snagu, strgnuo je Jansonove ruke sa svoga vrata. - Ostavi me,
Jansone. - Pokuavao je vikati, no te je ispalo kao tiho struganje. - Pusti me! Otpuzao je nekoliko metara, a zatim se posluio rukama da se digne. Dok mu se glava
okretala oko crte stabla, on je pokuavao odgonetnuti oblike svojih napadaa.
Eksplozija mu je taj as udarila u oit sruivi ga na tlo. Janson je vidio kako mu
se abdomen razletio. Oporavak nije dolazio u obzir. Jedan je ovjek pao. Koliko
jo?
Janson se sklupao iza nekog trnovitog grma.
Bila je to prokleta zasjeda!
Vijetkongovac je leao oekujui ih.
Namjetajui bijesno svoj dalekozor, zumirajui kroz movarne trave i palme, Janson
je opazio tri vijetkongovca kako tre stazom u dungli tono prema njemu.
Izravni napad? Ne, zakljuio je: bilo je vjerojatnije da je tektanje iznad glave
iz M60 uzrokovalo da promijene svoj poloaj. Nakon nekoliko sekundi uo je otar
fijuk metaka to su udarali o tlo u njegovoj blizini.
Do vraga! Nije bilo anse da vatra bude tako teka i dobro ciljana, osim ako
Charlie nije unaprijed znao za infiltraciju. Ali kako?
Pomicao je brzo dalekozor na puki u razliitim smjerovima i aritima. Koliba na
stupovima. A ba iza toga neki je vijetkongovac uperio AK-47 u njegovu smjeru.
Malen spretan mukarac koji je zasigurno odgovoran za posljednju eksploziju to je
pogodila Hardawaya.
Pri mjeseini je vidio ovjekove oi i ba ispod njih otvor cijevi AK-47. Znao je
da je svatko od njih vidio drugoga, a to je vatra iz AK-47 propustila u
preciznosti, nadoknadila je u opsegu. Sad je vidio vijetkongovca kako uvruje
kundak na ramenu i priprema se za paljbu ba kad je Janson locirao ovjekov torzo u
svom kriu
54
Page 26

55
na ciljniku. U roku od nekoliko sekundi jedan e od njih dvojice biti mrtav.
Jansonov se svijet ograniio na tri elementa: prst, okida, kri na ciljniku. U tom
je trenutku samo za njih znao, to je bilo sve to je trebao znati.
Dvostruki lagani udarac - dva paljivo naciljana pucnja - i maleni se mukarac s
pukomitraljezom sruio.
No, koliko ih jo ima ovdje?
Izvucite nas, do vraga, odavde! - Janson je poslao poruku
radiovezom u bazu. - Trebamo hitno zatitu! Poaljite amac za iskr
cavanje. Poaljite, do bijesa, bilo to. Samo uinite to odmah!
Samo trenutak - ree radijski operater. Zatim je zauo glas
svoga zapovjednika koji je doao na vezu. - Dri se, sine? - upita
Demarest.
Gospodine, oni nas oekuju - ree Janson.
Nakon pauze Demarestov je glas zapucketao kroz radijske slualice: - Svakako.
Ali kako, gospodine?
Smatraj to testom, sine. Testom koji e pokazati koji od mojih
ljudi ima ono to treba. - Jansonu se uinilo da uje koralnu glazbu u
pozadini. - Nee mi se aliti zbog Vijetkonga, zar ne? Oni su banda
prerasle djece u pidamama.
Unato tekoj tropskoj ezi, Janson je osjetio studen. - Kako su saznali,
gospodine?
Ako si htio utvrditi koliko si dobar u gaanju papirnate mete,
mogao si ostati u Little Creeku u Virginiji.
Ali Hardaway...
Demarest ga prekine: - On je bio slab. Pao je na testu.
On je bio slab: glas Alana Demaresta. Ali Janson nee biti. Otvorio je oi sa
strepnjom kad je avion dotaknuo makadam sletne piste.
Katchall je godinama indijska mornarica proglaavala ogranienim mjestom sa
zabranom ulaza, dijelom zone sigurnosti koja ukljuuje veinu Nikobarskih otoka.
Kad je ponovo podijeljen u zone, postao je obinim trgovitem. Mango, papaja,
durian, PRC-101 i C-130, svi su oni nali put do suncem sprenog jajolikog komada
zemlje i natrag. Janson je znao kako je to jedno od rijetkih mjesta
gdje nitko ne bi ni trepnuo pri iznenadnom dolasku vojnih transportnih vozila i
streljiva.
Nije to bilo ni mjesto gdje bi se primjeivala savjesnost suverene granine
kontrole. Dip ga je odvezao ravno sa zrakoplova do kompleksa du zapadne obale.
Njegova se ekipa zacijelo ve okupila u maslinastosivoj vojnoj polumontanoj
baraci, konstrukciji od rebrastog aluminija iznad okvira od zaobljenih elinih
rebara. Pod i temelji bili su betonski, a unutranjost od preanog drva. Uz nju se
nalazilo maleno montano skladite. Zaklada za slobodu imala je neugledan
regionalni ured u Rangoonu i tako je mogla unaprijed slati agente na mjesta susreta
kako bi bila sigurna da su u redu.
Malo se toga promijenilo otkad se Janson njome posljednji put posluio kao bazom za
operacije. Baraka koju e on unajmiti bila je jedna od mnogih na otoku to ih je
prvobitno podigla indijska vojska, a sad ih je napustila ili preuzela u trgovake
svrhe.
Theo Katsaris je ve stigao kad se Janson zaustavio. Dvojica mukaraca srdano su
se zagrlila. Katsaris, po nacionalnosti Grk, bio je Jansonov tienik i vjerojatno
najvjetiji operativac s kojim je ikad radio. Jedina stvar koja je zbunjivala
Jansona u vezi s njim bila je njegova tolerancija, zapravo volja za rizik. Janson
je poznavao mnotvo odvanih ljudi iz svojih mornarikih dana i znao je njihov
profil. Obino su dolazili iz gradova nekadanjeg podruja teke industrije koja je
sada u krizi i gdje su njihovi prijatelji i roditelji vodili ivot bez ikakve
perspektive. Sve to bi ih spasilo od buenja kartica u tvornici zakovica,
ukljuujui jo slubu na teritorijima pod kontrolom VC-a, bilo im je privlano.
No, Katsaris je imao sve to mu je trebalo u ivotu, ukljuujui i neobino lijepu
enu. Nemogue da mu je bilo loe; imao je aroban ivot, ali to nije dovoljno
cijenio. Njegova prisutnost podigla bi moral; ljudi su uivali u njegovu drutvu.
Imao je pozitivnu auru ovjeka kojem se nita loe nee dogoditi.
Page 27

Manule Honwana se nalazio u susjednom hangaru, ali se vratio kad je uo za Jansonov
dolazak. Bio je bivi pukovnik u mozambi-kom zrakoplovstvu, kolovan u Rusiji i
nenadmaan u niskim letovima iznad tropskih brdovitih terena. Uvijek raspoloen,
apolitian, imao je veliko iskustvo u borbi protiv ukopane gerile. Njegova velika
prednost bila je to je letio brojne borbene letove u krntijama s fik-
56
L
i
siranim krilima jer je njegova siromana zemlja samo to imala. Veina amerikih
letaa diplomirala je na Play Stationu naviknuti da ih okruuju milijuni dolara u
digitalnoj zrakoplovnoj elektronici. Rezultat toga jest da instinkt atrofira. Oni
su vie uvari letjelice; manje su piloti, a vie informatiari. Meutim, taj posao
zahtijeva pilota. Hon-wana bi znao ponovo sastaviti MIG-ov motor vicarskim noiem
i golim rukama jer je morao. Ako bi imao instrumente, to bolje; ako ne bi, ne bi
bio zbunjen. Ako bi bilo potrebno hitno nestandardno slijetanje, Honwana bi bio na
svom terenu: na zadacima na kojima je letio i upravljao, pravo uzletite bilo je
vie iznimka nego pravilo.
I napokon, bio je tu Finn Andressen, Norveanin i bivi asnik u oruanim snagama
svoje zemlje koji je diplomirao geologiju i imao dobro izotren instinkt za
procjenu terena. Projektirao je sigurnosne sustave za rudarske kompanije diljem
svijeta. Stigao je za sat vremena i posluao ukratko naredbu Seana Hennessvja,
veoma svestranog i uvijek spokojnog irskog letaa. lanovi ekipe su se meusobno
pozdravili srdanim tapanjem po ramenima ili mirnim rukovanjem, ovisno o
temperamentima.
Janson im je pokazivao plan napada poevi u irokim crtama, a zatim je preao na
detalje i alternativne opcije. Dok su mukarci upijali tijek zadatka, na obzoru je
sjalo crveno, veliko i nisko sunce koje kao da postaje tee te ga njegova teina
pritie prema moru. Mukarci su ga doivljavali kao golemi pjeani sat to ih
podsjea kako im je malo vremena preostalo.
Sad su se podijelili u parove i krenuli brusiti plan usklaujui nacrte sa
stvarnou. Naslonjeni na sklopiv drveni radni stol, Hon-wana i Andressen su ponovo
gledali zemljovide struja vjetrova te oceanskih struja. Janson i Katsaris su
prouavali plastelinsku maketu Steenpaleisa, Kamene palae.
Sean Hennessv se u meuvremenu podizao rukama na preki i sluao ostale; to je bila
jedna od njegovih rijetkih zabava u kraljevskom zatvoru Wormwood Scrubs. Janson mu
je dobacio pogled: hoe li biti u redu? Nije imao razloga misliti drukije. Ako je
Ireva put bila bljea nego inae, fiziki izgled bio mu je krepkiji. Janson ga je
proveo kroz improvizirani tjelesni pregled na terenu i bio je zadovoljan to su mu
refleksi bili brzi kao uvijek.
Shvaa li - ree Andressen Jansonu okrenuvi se od svojih
zemljovida - da je samo u Kamenoj palai smjeteno najmanje sto
tinu ljudi? Jesi li siguran da imamo dosta ljudstva?
Vie nego dosta - ree Janson. - Da je pozvano pet stotina
Gurkha, to bi znailo da sam ja to traio. Traio sam to mi treba.
Kad bih mogao to uiniti s manje ljudi, uinio bih. Sto manje ljudi,
to manje komplikacija.
Janson se sada okrenuo od plastelinske makete prema detaljnim nacrtima. Znao je da
su ti nacrti iziskivali velike napore. Pripremila ih je u posljednjih 40 sati
interventna jedinica arhitekata i inenjera to ih je okupila Zaklada za slobodu.
Strunjaci su dobili opirne verbalne opise posjetitelja, obilje povijesnih
fotografija pa ak i dananju satelitsku snimku. Konzultirali su se i s
kolonijalnim arhivima u Nizozemskoj. Unato brzini kojom je posao obavljen,
Novakovi ljudi su mu rekli da vjeruju kako je to prilino tono u veini detalja.
Upozorili su takoer da su neki od detalja koji se odnose na rijetko upotrebljavana
podruja graevine manje sigurni te da se neka od analiza grae temelji na
Page 28

pretpostavkama i nesigurna je.
Manje sigurno, nesigurno. To su rijei koje je Janson sluao preesto za svoj ukus.
No, to je druga mogunost? Imali su samo zemljovide i makete. Kompleks nizozemskog
glavnog guvernera bio je preureen iz bive utvrde i prostirao se na predbreju sto
metara iznad oceana. Zidine od vapnenca, debele metar i pol, bile su izraene tako
da izdre topovske kugle portugalskih ratnika u prolim stoljeima. Na bedemima
koji su gledali prema moru nalazila su se krunita odakle se pucalo po
neprijateljskim jedrenjacima i korvetama.
Svatko koga je Janson okupio u limenoj baraci znao je tono to je u igri. Znali su
i za zapreke s kojima se suoavaju pokuavajui dignuti u zrak ono to je Kalif
pokrenuo. Nita se ne bi dobilo kad bi se pomijeala Novakova smrt s njihovom.
Bilo je vrijeme za konani dogovor. Janson je stajao; njegova nervozna energija
oteavala mu je sjedenje. - Dobro, Andressene - ree on. - Razgovarajmo o terenu.
Crvenobradi viking okretao je velike registrirane arke sa zemljovida pokazujui
znaajke dugim kaiprstom. Prst se kretao du masiva, gotovo tri tisue metara na
vrhu Pikuru Takale, a zatim
,58
.,59
i
prema zaravnima kriljevca i gnajsa. Pokazivao je na monsunske vjetrove s
jugozapada. Prikazujui uveanje Adamova brda, Andressen ree: - To su nedavno
kultivirana podruja. Ne govorimo o sofisticiranom promatranju. Mnogo od toga sa
ime se suoavamo jest zatita to je prua prirodni teren.
Preporuena putanja letenja?
Iznad dungle Nikale ako se Burnica slae.
Burnica je bio Honwanin zasluen nadimak zbog njegove sposobnosti da pilotira
zrakoplovom tako da gotovo klizi iznad terena kao to burnica leti iznad mora.
Burnica se slae - ree Honwana dok su mu se kroz razma
knute usne vidjeli zubi boje slonovae bez trunke smijeka.
Ali pazite - nastavi Andressen - dok se moemo braniti do
otprilike etiri sata, bit emo gotovo sigurno zatieni tekim obla
kom. To je oito uputno radi tajnovitosti.
Govori o skoku s velike visine kroz zatitu od tekog oblaka? upita Hennessv. - Skakanje na slijepo?
Skok vjere - ree Viking. - Poput religije. Poput grljenja Boga.
Boe, ja sam mislio da je to operacija komandosa, a ne kami
kaza - ubaci se Hennessv. - Reci mi, Paul, koja e budala uiniti
taj skok? - Irac je pogledao lanove ekipe s istinskom zabrinutou.
Janson je pogledao Katsarisa. - Ti - ree Grku - I ja. Katsaris je zurio u njega
nekoliko trenutaka. - Preivjet u to.
Iz tvojih usta u Boje ui - ree Hennesv.
4
Pakiranje padobrana je bilo gotovo obred, vojno praznovjerje. I kad se zavrilo s
obukom, navika je bila ukorijenjena poput pranja zuba ili pranja ruku.
Janson i Katsaris su otili do susjednog skladita da zavre taj posao. Poeli su
namjetajui platno i snast preko velikog, ravnog betonskog poda. Nasprejali su
silikon preko ruice padobrana, zavrne osovine i petlje. Ostali koraci bili su
rutina. Crno platno je bilo nainjeno od neporoznog najlona. Janson se kotrljao po
nabo-rima istiskujui to vie zraka. Izravnao je stabilizator i koljeno te
preklopio izravnano platno da osigura postupno otvaranje pobrinuvi se da snast ne
bude nabran. Na kraju je skupio crni omotani sveanj istiskujui ostatak zraka kroz
rubni av prije nego to je progurao kopu kroz leptiri.
Katsaris koji je imao okretne prste zavrio je u pola vremena.
Okrenuo se Jansonu. - Hajdemo ti i ja na brzinu provjeriti oruje - ree. - Idemo
do staretinarnice.
Pretpostavka funkcioniranja tima bila je da e svatko prihvatiti osobni rizik kako
Page 29
bi smanjio rizik
favoriziranja je
obraao ljudstvu
elitom, a oni su
izabrani, zlatni

onog drugog. Etos jednakosti bio je kljuan; bilo kakav osjeaj
destruktivan. Stoga, kad bi se sastali kao grupa, Janson se
tonom koji je istodobno bio osoran i prijateljski. Ali ak i meu
bili elita, ak i u najdubljim krugovima izvrsnosti, postojao je
deko.
60
61
Janson je jedanput bio takva osoba, prije tri desetljea. Samo nekoliko tjedana
nakon to je stigao u SEAL-ov kamp za obuku u Little Creeku, Alan Demarest ga je
primijetio meu novacima i prebacio u elitnije borbene skupine, ak zamorniji reim
borbenih drilova. Skupine za obuku postajale su sve manje i manje i sve je vie
njegovih kolega otpadalo svladanih mukotrpnim rasporedom vjebi sve dok ga na kraju
Demarest nije izolirao za intenzivnu poduku jedan na jedan.
Tvoji prsti su oruje! Nemoj ih nikad opteretiti. Pola ratnikove inteligencije
nalazi se u rukama.
Ne stisci ilu, stisci ivac! Zapamti ivane toke sve dok ih ne bude mogao
pronai prstima, a ne oima. Ne gledaj, osjeaj!
Vidio sam ti kacigu iznad ruha. Pa jebote, ti si mrtav!
Ne vidi izlaz? Potrudi se da vidi stvari drukije. Vidi dva bijela labuda umjesto
jednog crnog. Vidi komad pite umjesto pite kojoj nedostaje jedan komad. Baci kocku
prema van umjesto prema unutra. Ovladaj cjelinom, mali. To e te osloboditi.
Vatrena mo to nee moi. Treba smisliti nain kako da se izvue iz ovoga.
Da! Neka tvoj lovac postane tvoj plijen! Ima ga!
I tako je jedan legendarni ratnik stvorio drugog. Kad je Janson prvi put susreo
Thea Katsarisa, prije mnogo godina, znao je, jednostavno je znao, na isti nain na
koji je Demarest znao za njega.
No, ak ni da Katsaris nije bio tako izvanredno nadaren, operacijska jednakost nije
mogla nadomjestiti odanost iskovanu tijekom vremena, a Jansonovo prijateljstvo s
njime bilo je vie od komandos-kih zadaa. Bilo je stvoreno zajednikim sjeanjima
i uzajamnim dugovanjima. Razgovarali bi ustro i iskreno, ali podalje od ostalih.
Njih dvojica su se probili do drugog dijela skladita gdje je prethodno toga dana
bilo skriveno oruje koje je dala Zaklada. Katsaris je brzo rastavio i sastavio
izabrano kratko i dugo oruje provjerivi jesu li dijelovi dobro podmazani, ali ne
prejako - izgaranje maziva moe stvoriti dimne stupove, odati vizualno ili
olfaktivno. Meutim, loe podmazano oruje moe se prebrzo pregrijati. arke
trebaju biti vrste, ali ne prevrste. Punjenje treba kliznuti lako na mjesto, ali
s dovoljno otpora da se sigurno dri. Sklopivi kundaci kao oni MP5K, trebaju se
lako sklopiti.
- Zna zato sve ovo radim? - ree Janson.
Dva razloga - ree Katsaris. - Vjerojatno dva razloga zbog
kojih niti ne bi trebao ovo raditi. - Katsarisove ruke su se micale
dok je govorio, kljocanje i kliktanje metala puke davalo je ritmini
kontrapunkt razgovoru.
A na mom mjestu?
Uinio bih isto - ree Katsaris. Podigao je rastavljenu cijev
karabina prema nosu traei njuhom dokaz prejakog podmazivanja.
Vojno krilo Harkat al-Muqaama al-Islamiya ne uiva ba ugled
da vraa ukradenu imovinu. Ukradena imovina: taoci, osobito oni za
koje se sumnjalo da vrijede amerikoj obavjetajnoj slubi. Prije
sedam godina u Baaqlini u Libanonu, Jansona je otela ekstremistika
skupina; njegovi tamniari su isprva mislili da su oteli nekog ameri
kog poslovnog ovjeka prihvaajui njegovu krinku bez pogovora, ali
lavina reakcija s visokih poloaja potaknula je sumnje. Pregovori su
brzo propali, izjalovili su se zbog borbe za vlast unutar frakcije.
Samo ih je pravodobna intervencija tree strane - Zaklade za slo
bodu, kako se poslije ispostavilo, natjerala da promijene planove.
Page 30

Nakon dvanaest dana zatoenitva, Janson je puten na slobodu.
- Koliko mi znamo, Novak ak nije bio umijean, nita nije znao o
situaciji - nastavio je Katsaris. - Ali njegova Zaklada jest. Ergo,
duguje ovjeku svoj ivot. I tako ta dama dolazi do tebe i kae da
je Baaqlina stigla na naplatu. Mora rei da.
S tobom se uvijek osjeam poput otvorene knjige - ree Janson
dok mu je smijeak nabirao bore oko oiju.
Koja je ispisana jednokratnim iframa. Reci mi neto. Koliko
esto razmilja o Heleni? - Ratnikove smee oi bili su iznenaujue
njene.
Svaki dan - ree Janson.
Bila je arobna, zar ne? Uvijek se doimala tako slobodno.
Slobodan duh - ree Janson. - Moja suprotnost u svakom
pogledu.
Katsaris je provukao najlonsku etkicu kroz cijev jo jednog automatskog oruja
provjeravajui rupe, ostatke ugljika ili druge nepravilnosti, a zatim je pogledao
Jansona ravno u oi. - Jedanput si mi neto rekao, Paul. Prije nekoliko godina. Sad
u to ja tebi rei. - Stavio je ruku na Jansonovo rame. - Nema osvete. Ne na
zemlji. To su bajke.
62
.
63
U naem svijetu postoje udari i odmazde i jo odmazdi. Ali ta ista, besprijekorna

fantazija osvete ne postoji.
Znam.
Helene je mrtva, Paul.
Zato se nije javljala na moje pozive. - Njegova bezizraajnost
nije ba najbolje prikrivala svijet boli.
Katsarisov pogled nije vrludao, ali jae je stisnuo Jansonovo rame.
Ne postoji nita, a ma ba nita, to bi je ikad moglo vratiti.
Uini to god hoe ovim fanaticima iz Kagame, ali to mora znati.
To je bilo prije pet godina - ree Janson tiho.
Zar se osjea da je prolo pet godina?
Rijei su izreene apatom.
Kao da je bilo juer. - Tako nije govorio asnik koji zapovijeda
ljudima. Tako je govorio ovjek s osobom s kojom je bio najblii na
svijetu, osobi kojoj nikad ne bi mogao lagati.
Boji se da ne poludim i saspem srdbu na teroriste koji su
ubili moju enu.
Ne - ree Katsaris. - Bojim se kako misli da je jedini nain da
to raisti, da oda poast Heleni, pustiti da te oni ubiju.
Janson je divlje zatresao glavom, ali se pitao ima li istine u onome to Katsaris
govori. - Nitko nee poginuti veeras - ree. Bio je to obred samouvjeravanja, to
su obojica znali, a ne izjava o vjerojatnosti.
Ironija je da je Helene simpatizirala te Kagamce - progovori
Janson nakon nekog vremena. - Ne teroriste, ne OFK, naravno, ali
obine Kagamce koji su sluajno upali u sve to. Da je iva, bila bi
vjerojatno pokraj Novaka i pokuala dogovoriti mirovni sporazum.
Kalif je vrhunski manipulator, ali on postoji samo zato jer postoji
istinski jad pa on moe manipulirati.
Ako smo doli rjeavati socijalne probleme, onda su nam dali
pogrenu opremu. - Theo je proao palcem po nou ispitujui
otrinu. - Osim toga, Peter Novak je to pokuao i pogledaj kamo
je dospio. Ovo je iskljuivo unutra-van. Ubacivanje i izvlaenje.
Janson je kimnuo. - Bude li sve u redu, provest emo ukupno 100 minuta na Anuri. A
opet, s druge strane, ako ima posla s tim ljudima, mora znati kakvi su.
Doao sam ve u tu fazu - odgovori Katsaris mrko. - Sve e
poi po zlu to moe poi po zlu.
Page 31

Ne bih imao nita protiv da malo provozam ovu igraku - ree
Honwana zadivljeno. On, Janson i Hennessv stajali su u sablasnom
hangaru, a oi su im se privikavale s vanjskog jarkog sunca na mrak.
BA 609 je bila letjelica s nagibnim rotorima opremljena za slijetanje na more; kao
Ospreja imala je propelere koji su omoguavali okomito slijetanje i polijetanje.
Kad su bili nakoeni u vodoravnom poloaju, omoguavali su letjelici da leti poput
zrakoplova s fiksiranim krilima. Bell/Augusta nisu projektirali trup ovog primjerka
od elika, ve od ukalupljene smole. Rezultat je bio izuzetno laka letjelica koja
je mogla putovati puno due s litrom goriva nego obine letjelice - do etiri put
vie. Njezina je pokretljivost bila vana za uspjeh misije.
Sad je Honwana preao prstima preko nereflektirajue povrine.
Lijepa stvarica.
Nevidljiva stvarica, ako bogovi budu s nama - ree Janson.
Pomolit u se precima - ree Honwana s nimalo radosti.
Tvrdokorni ateist kolovan u Moskvi, nije se bavio ni domorodakom
religijom niti religijom koju su irili misionari.
Spremnik je pun. Ako se nisi udebljao otkad smo zadnji put
suraivali, stii emo tamo i natrag.
Sve je pretijesno. Mislim, tolerancije. - Mozambijeve su oi
bile ozbiljne.
Nema izbora. Ja nisam birao raspored, to nije moj teren. Moe
se rei da OFK ovdje vodi igru. Ja samo pokuavam improvizirati
najbolje to mogu. Vie onako: - Djeice, idemo se zabavljati.
Mickev Roonev i Judy Garland na selu - ree Hennessv
estoko.
I to s brdom eksploziva.
Sjeverna obala Anure izgriena je poput izbrazdanog zaljubljenog srca. Istoni dio
je veinom bio dungla i rijetko naseljen. Honwana je nisko letio kroz Nikalsku
dunglu. Kad su doli do mora, zrakoplov se nagnuo prema gore. Letio je nagnut pod
gotovo etrdeset stupnjeva.
Unato udnoj putanji zrakoplova, Honwana je upravljao izuzetno glatko predviajui
i izjednaujui zrane struje i uzgon. Kui,65.
ta motora koja su sad bila vodoravna, emitirala su ravnomjernu buku, neto izmeu
uma i rike.
Andressen i Hennessv nalazili su se naprijed s Honwanom kao posada. Davali su
kljunu navigacijsku potporu, a dvojica pado-branca, odvojena pregradom, bili su
sami odostraga na golim klupama bez jastuka da se dogovore i da prou kroz
posljednje pripreme.
Nakon pola sata leta Katsaris je provjerio svoj Breitling otporan na udarce i
progutao tabletu od 100 mg Provigila. Ona e prilagoditi njegov srani ritam,
pomoi mu da bude budan do kasno u no, bez prejake stimulacije i pretjeranog
samopouzdanja koje uzrokuju amfe-tamini. Dva su ih sata dijelila od toke
iskakanja. Vrovigil e imati maksimalan uinak za vrijeme operacije. Zatim je uzeo
malo tabletu, procholinergic, koja spreava znojenje.
Pokazao je na par debelih crnih aluminijskih cijevi koje je Janson drao kraj uha.
Te stvarice e doista funkcionirati? - upita.
O da - ree Janson. - Dokle god mjeavina plina ne procuri.
Miljenici e biti puni energije. Ba kao i ti.
Katsaris je drao foliju tableta Vrovigil. - Hoe?
Janson je zatresao glavom. Katsaris je znao to radi, ali Janson je znao da
lijekovi mogu imati nepredvidljive nuspojave na razliitim ljudima te je odbio
uzeti tvar s kojom nije imao iskustva. - Reci mi, Theo - ree miui cijevi i
vadei nacrte - kako je gospoja? -Sada kada drugi nisu bili u blizini, oslovio je
prijatelja imenom.
Gospoja? Zna li ona da je tako zove?
Hej, upoznao sam je prije tebe. Lijepa Marina.
Katsaris se nasmijao. - Nema pojma kako je lijepa. Misli da zna, ali ne zna.
Jer sada pozitivno zrai. - Izgovorio je posljednju rije s posebnim naglaskom.
ekaj malo - ree Janson - pa nije valjda...
Page 32

Jo je rano. Prvo tromjeseje. Ujutro ima munine. Ali inae je
dobro.
Jansonu je proletjela glavom Helene i osjeao se kao da mu je divovska ruka vrsto
stisnula srce.
I mi smo zgodan par, zar ne? - Katsaris je to izgovorio aljivom
hvalisavou, ali je to bila neporeciva istina. Theo i Marina Katsaris
bili su meu Bojim miljenicima, savreni primjerci mediteranske snage i simetrije.
Janson se prisjetio tjedna koji je proveo s njima na Mikonosu - sjetio se tog
popodneva kada su naletjeli na bahatu eficu parike modne agencije koja je traila
snanu kombinaciju oskudnih kupaih kostima, obilje bijelog pijeska i aurnog mora.
Francuskinja je bila uvjerena da su Theo i Marina manekeni i traila je ime njihove
agencije. Vidjela je samo njihove savrene bijele zube, besprijekoran maslinasti
ten, sjajnu crnu kosu, a injenica to te atribute nije iskoristila neka modna
agencija, bila je za nju isto traenje vrijednog prirodnog bogatstva.
Znai, postat e otac - ree Janson. Nalet topline, koji je osje
tio kad je uo novosti, brzo se ohladio.
Ne zvui ba preveselo - ree Katsaris.
Janson nije nita prozborio nekoliko trenutaka. - Trebao si mi rei.
Zato? - odgovorio je veselo. - Marina je ta koja je trudna.
Zna zato.
Htjeli smo ti to uskoro rei. Zapravo, nadali smo se da e pri
stati biti kum.
Jansonov je ton bio gotovo okrutan. - Trebao si mi prije rei.
Theo je slegnuo ramenima. - Misli da tata ne smije riskirati. Mislim da se previe
brine, Paul. Jo me nisi ubio. uj, ja znam koji su rizici.
Ja ne znam koji su rizici, k vragu. U tome je stvar. Ne moe ih
se kontrolirati.
Ne eli da mi sin bude siroe. Pa ni ja to ne elim. Postat u
otac i zato sam jako, jako sretan. Ali to mi nee promijeniti nain i
vota. To nisam ja. Marina to zna. I ti to zna. Zato si me uostalom i
odabrao.
Ne znam ba bih li te odabrao da sam znao...
Ne govorim o sadanjosti. Govorim o prolosti. Govorim o
Epidauru.
Bilo je to prije samo osam godina kad je odred od dvadesetorice ljudi iz grke
vojske poslan na vjebu presretanja Konzularnih operacija. Cilj je bio kolovati
Grke da pronau i sprijee trgovinu malokalibarskim orujem to se odvijala na
grkim teretnim brodovima.
67
Brod udaljen nekoliko milja od obale Epidaura nasumce je odabran za tu vjebu. Ali
kao za vraga, otkrilo se da je brod natovaren krijumarenom drogom. I jo gore,
turski ef trgovaca drogom nalazio se na brodu zajedno sa svojom privatnom teko
naoruanom straom. Stvari su krenule loe, veoma loe u spletu nesree i
nesporazuma. Neiskusni ljudi na objema stranama su se uspaniili. Nadzornici iz
Konzularnih operacija mogli su promatrati tijek pomou digitalnih teleskopa i
daljinskih ureaja za prislukivanje na odijelima ljudi aba, ali su u nedoumici
bili predaleko da interveniraju, a da ne ugroze sigurnost vjebenika.
Stojei na maloj fregati usidrenoj pola milje dalje, Janson je bio uasnut
katastrofalnim razvojem dogaaja; posebno se prisjeao tih dvadeset sekundi
ispunjenih napetou u kojima su stvari mogle krenuti bilo kojim putem. Bile su tu
dvije skupine naoruanih ljudi, ravnopravnih. Svaki pojedinac je poveavao
mogunost za opstanak ako prvi otvori vatru. Ali jednom kad pone vatra iz
automatskog oruja, preivjeli lanovi protivnike skupine ne bi imali drugog
izbora nego da uzvrate vatru. Bila je to na neki nain samoubilaka igra koja je
lako mogla rezultirati stopostotnim rtvama na objema stranama. Istodobno nije bilo
izgleda da Turinovi straari odstupe. To bi izgledalo kao izdajnika predaja koju
bi njihovi sunarodnjaci naplatili brzom smru.
Ne pucajte! - zavikao je mladi Grk. Odloio je oruje, ali gesta
nije odavala strah, ve prezir. Janson je uo njegov glas slabano, ali
jasno preko radija.
Page 33

Kreteni! Glupani! Nezahvalnici! Mi radimo za vas.
Turci su se glasno rugali, ali tvrdnja je bila dovoljno udna da su zatraili
daljnje objanjenje.
Stiglo je objanjenje u kojem su bile izmijeane injenice i fikcija, sjajno
improvizirano i teno preneseno. Mladi se Grk pozvao na monog turskog kralja
droge, Orhama Murata, ijem je kartelu pripadao trgovac na brodu. Objasnio je da su
njihovi zapovjednici naredili njemu i ostalim vojnicima da pretrae sumnjive
teretne brodove, ali im je Murat izuzetno dobro platio da njegovo plovilo ne
pretrae i oduzmu. - Velikoduan, velikoduan ovjek - ree mladi asnik sveanim i
pohlepnim tonom. - Moja djeca mu mogu zahvaliti na tri obroka dnevno. A to nam
daje drava? Nita! - Ostali Grci su
isprva utjeli, a njihova se utljivost objanjavala strahom i neugodom. Zatim su
poeli kimati kao da su shvatili da njihov kolega pria priu da bi ih spasio.
Spustili su oruje i gledali prema dolje ne izazivajui.
Ako lae... - zareao je najvii pripadnik turske strae.
Samo vas molimo da to ne javljate - nai nadreeni prislukuju
sve morske veze, a imaju, i vae ifre.
Lae! - izderao se sijedi Turin. Bio je to sam trgovac koji se
napokon pojavio na palubi.
Istina je! Amerika vlada je pomogla naim zapovjednicima.
Ako sad javite, bolje da nas pobijete odmah jer e nas vojska strije
ljati kad se vratimo. Zapravo vas ja molim da nas sad ubijete. Tada bi
bar grka vojska mislila da smo umrli kao junaci i dala mirovine
naim obiteljima. A hoe li Orham Murat biti tako dareljiv prema
vaim udovicama i djeci kad sazna da ste unitili operaciju na koju
je potroio toliko vremena i novca, to prosudite sami.
Nastupila je duga, neugodna tiina. Napokon ju je trgovac prekinuo:
To to tvrdite je apsurdno! Ako bi imali pristup naim komu
nikacijama...
Ako? Ako? Zar stvarno mislite da je sluajnost to su nam na
redili da se ukrcamo na va brod? - Grk je prezirno dobacio: Postavljam vam samo jedno pitanje. Zar vi doista vjerujete u sluaj
nost?
Time je spas njegove jedinice bio osiguran. Niti jedan krijumar - ni jedan koji je
dulje preivio, nikada, nikako, nije vjerovao u sluajnost.
Mladi Grk je odveo ostale ljude abe u vodu i na fregatu pod amerikim nadzorom.
Gubitak ivota. Nula. Nakon sedam sati flota vojne mornarice skupila se oko Minasa;
topnitvo je bilo pripravno i upereno. Pred demonstracijom nadmone sile trgovac
drogom i njegova straa su se predali.
Poslije se Janson osobno predstavio mladom Grku koji je genijalno reagirao i
preokrenuo neprihvatljivu istinu, istinu da su se sluajno iskrcali na brod trgovca
drogom, te tako uinio svoju priu prihvatljivom. Otkrilo se da je taj mladi, Theo
Katsaris, vie nego staloen, pametan i odvaan; bio je obdaren i izuzetnom
fizikom
68
69
pokretljivou kojom je postizao vrhunske rezultate na terenskim testovima. Kako ga
je Janson postupno upoznavao, vidio je koliko je bio neobian. Za razliku od veine
kolega iz slube, potjecao je iz udobnog okruja srednje klase; njegov je otac bio
srednje rangiran diplomat koji je sluio u Washingtonu pa je Katsaris nekoliko
godina kao tinejder pohaao St. Alban. Janson je bio na kunji da ga odbaci kao
ovisnika o adrenalinu, ali je to bio samo jedan dio prie. Nedvojbeno je bilo da je
Katsarisova strast, elja za promjenom u svijetu, bila prava.
Nakon nekoliko dana Janson je bio na piu s grkim generalom kojeg je poznavao jer
je i sam bio proizvod ratne kole vojske Sjedinjenih Amerikih Drava u Carlisleu u
Pennsvlvaniji. Janson je objasnio da je naletio na mladia u grkoj vojsci koji ima
potencijal to se nije mogao do kraja iskoristiti u rutini grke vojske. Predloio
Page 34

je da ga uzme pod svoje i osobno nadzire njegovo kolovanje. U to je vrijeme
vodstvo Konzularnih operacija bilo osobito sklono stratekom partnerstvu,
zajednikim operacijama sa saveznicima NATO-a. S takvim izgledima Konzularne
operacije bi kratkorono dobile vrijednu imovinu, a dugorono bi se Grka
okoristila jer bi imala nekoga tko bi mogao sugraanima prenijeti vjetine i
tehnike antiteroristike borbe. Do treeg koktela posao je bio sklopljen.
Sada je u stranjem dijelu letjelice Janson pogledao otro Katsa-risa.
Marina zna to radi?
Nisam joj rekao pojedinosti, a ona nije insistirala. - Katsaris se
nasmijao: - Hajde, Marina je hrabrija od cijele osamnaeste divizije
grke vojske. To i sam zna.
To doista znam.
Onda mi dopusti da ja odluujem. Osim toga, ako je ova ope
racija prerizina za mene, kako moe mirne savjesti zatraiti od
druge osobe da zauzme moje mjesto?
Janson je samo kimnuo glavom.
Treba me - ree Katsaris.
Mogao sam uzeti nekog drugog.
Ali ne nekog tako dobrog.
To ne poriem. - Niti jedan se vie nije smijao.
I obojica znamo to ti znai ova operacija. Mislim, nije to samo
plaeni posao.
Ne poriem ni to. To vjerojatno dosta znai za svijet.
Govorim o Paulu Jansonu, a ne o planetu Zemlji. Prvo ljudi, a
onda apstrakcije. To je jo neto to smo se dogovorili. - Njegove
smee oi bile su nepokolebljive. - Neu te iznevjeriti - ree tiho.
Janson je bio udno dirnut tom gestom. - Reci mi neto to ne znam - ree.
Kako se bliio kljuni trenutak, gomilao se neizreciv osjeaj tjeskobe. Poduzeli su
sve mjere opreza koje su mogli. Zrakoplov je bio u cijelosti zamraen, bez
svjetlosti i bilo ega to moe reflektirati svjetlost iz nekog drugog izvora.
Katsaris i Janson koji su sjedili pokraj platnenih remena pokraj prljave rampe
zrakoplova, slijedili su isto pravilo: nisu nosili nita reflektirajue. Kako su se
pribliavali zoni izbaaja, stavili su borbene odore od punog crnog najlona,
ukljuujui boje za lice. Da su to uinili puno prije, bio bi to preveliki rizik.
Njihovi pojasevi optereeni opremom djelovali su grbavo ispod letakog odijela, ali
nije bilo druge mogunosti.
Sad je stigla prva kunja. On i Katsaris imali su tri tisue skokova iza sebe. Ali
ono to su morali uiniti noas, bilo je daleko vie od onoga to su iskusili.
Janson je bio zadovoljan samim sobom kada je odmah shvatio da je jedina ranjiva
toka kompleksa nad njim, da e jedina mogunost neprimjetnog dolaska biti iz crnog
neba u sredite dvorita. No, je li postojala ozbiljna mogunost da to postignu,
temeljilo se, s druge strane, iskljuivo na pretpostavkama.
Da stignu neprimijeeni, morali su pasti na tlo tiho, u noi bez zvijezda i
mjeseine koju je omoguavala sezona monsuna. Satelitske vremenske karte
potvrivale su da e u etiri ujutro pa sve do sljedeeg sata nebo biti prekriveno
oblacima.
Ali oni su bili ljudi, a ne likovi iz akcijskih filmova. Da bi uspjeli, trebaju
sletjeti s izvanrednom preciznou. Da sve bude gore, isto vrijeme koji je
omoguavalo prekrivanje oblacima, predvialo je nepredvidljive vjetrove, jo jednog
neprijatelja preciznosti. U obinim okolnostima bila je dovoljna samo jedna od tih
komplikacija pa da Janson odustane od skoka.
70
JI
Bio je to na mnogo naina pucanj u prazno. Ali isto tako, to je bila i jedina ansa
koju je Peter Novak imao.
Honwana je otvorio vrata na visini na kojoj su se dogovorili: sedam tisua metara.
Page 35

Na toj visini zrak je bio hladan, moda trideset stupnjeva ispod nitice. Meutim,
tim e temperaturama biti izloeni relativno kratko. Pomoi e im zatitne naoale,
rukavice, kacige poput uskih plivakih kapa, kao i najlonska letaka odijela.
To je bio jo jedan razlog zato su eljeli iskoiti iznad vode, vie od milje
udaljeni od Kamene palae. Dok su se sputali, trebali su odbaciti stvari poput
ruice padobrana, rukavica i to tako da budu sigurni da te stvari nee popadati po
meti poput letaka za upozorenje.
Vee visine pruit e im vie vremena da se usmjere na toan poloaj ili da budu
beznadno daleko od poloaja. Bez vjebe nisu mogli znati je li to prava odluka. No,
odluku je trebalo donijeti i Jan-son ju je donio.
OK - ree Janson stojei ispred otvorenih vrataca. - Samo
zapamti, ovo ba nee biti tip-top. Vrijeme je da ponemo igrati
slijedi vou.
Nije poteno - ree Katsaris. - Ti uvijek ide prvi.
Godine imaju prednost pred ljepotom - promrsio je Janson i
uputio se do aluminijske rampe visoke oko metar i dvadeset.
A zatim se bacio u crno nebo.
5
Tjeran snanom strujom zraka propelera zrakoplova, udaran s obiju strana hladnim
strujama, Janson se borio da dri udove pravilno poravnatima. Slobodni pad, tako se
to zvalo, a opet nije izgledalo kao pad. Predajui se sili tee, osjeao se
savreno miran, osjeao je kao da je nepokretan na snanim, glasnim vjetrovima to
su fijukali. tovie, slobodni pad, u ovom sluaju, trebao je biti sve samo ne
slobodan. est kilometara pod njim nalazio se zatalasani ocean. Da bi dosegao
potrebnu putanju, gotovo svaka sekunda njegova pada trebala se paljivo nadzirati.
Ako sljedee dvije minute ne budu kako je planirano, misija e biti gotova prije
nego to je zapoela.
Meutim, turbulencije su oteavale nadzor.
Gotovo odmah ga je poeo udarati vjetar, a zatim se poeo okretati, ispoetka
polako, potom bre. Prokletstvo! Obuzela ga je para-lizirajua vrtoglavica i
rastui osjeaj dezorijentacije. Na ovoj visini, to je bila smrtonosna kombinacija.
Licem prema dolje postavio se u luk irei noge i ruke. Njegovo tijelo se prestalo
okretati i vrtoglavica je popustila. No, koliko je vremena prolo?
Kod obinog slobodnog pada vrna brzina dosegla bi 170 kilometara na sat. Sada kad
se stabilizirao, trebao je to vie usporiti pad. Prebacio se u poloaj pauka s
rairenim udovima i kraljenicom svijenom u obliku slova C. Cijelo su mu vrijeme
ledeni vjetrovi, kao razljueni njegovim naporima da ih ukroti, ibali opremu i
odjeu te
72
.JI.
zalazili iza zatitnih naoala i letake kape. Prsti u rukavicama bili su kao da mu
je netko utrcao Novocain. Polako je pokrenuo desni zglob prema licu i provirio
kroz zatitne naoale u veliki, blistavi zaslon visinomjera i GPS-a.
To je bila srednjokolska matematika. Trebao je stii do podruja slijetanja u roku
od etrdeset preostalih sekundi. Inercijski iroskop od fiberglasa e mu rei ide
li u dobrom smjeru, ali mu nee pomoi da sazna kako ispraviti kurs.
Ispruio je glavu da vidi gdje je Katsaris.
Nije mu bilo ni traga. To nije bilo iznenaenje. Kakva je uope bila vidljivost? Je
li se Katsaris nalazio sto pedeset metara od njega? Petnaest metra? Trideset?
Tristo?
To nije bilo beskorisno pitanje: dva ovjeka koja su jurila kroz crni oblak mogu se
sudariti s kobnim posljedicama. Sudar je bio mogu. Cijela je operacija bila
protivna racionalnim izraunima vjerojatnosti.
Ukoliko bi na kraju skoka bili udaljeni od cilja samo est metara, rezultat bi bio
katastrofalan. I tako je taj isti oblak to ih je inio nevidljivima istodobno
nevjerojatno oteavao precizno sputanje. U normalnim okolnostima padobranac bi
sletio na dobro oznaen ZP, signalne rakete su bile uobiajena praksa, i pokuao bi
Page 36

se usmjeriti pomou ruica. Iskusnom padobrancu to je bila stvar instinkta. Ali su
ti instinkti bili od slabe pomoi u ovom sluaju. Dok stigne do tla da vidi bilo
to, moglo bi biti prekasno. Umjesto instinkta, trebaju se pouzdati u naprave sa
sustavima za globalno pozicioniranje zakvaene za orukvice i zapravo igrati
elektronsku igru Marca Pola.
Trideset pet sekundi. Prozor se zatvarao: trebao se to prije postaviti u delta
poloaj.
Janson je zamahnuo rukama unazad i kormilario ramenima i rukama. Beskorisno: olujna
struja ga je zvidei udarila i odvukla na strmi pad. Odmah je shvatio to je polo
po zlu. Brzo se sputao. Prebrzo.
Moe li se ita uiniti?
Njegova jedina nada bila je poveati otpor. No, trebao je napredovati prema
kompleksu to je bre mogue da uope doe do njega. Oboje je bilo nemogue.
Zar je unitio misiju za nekoliko sekundi?
Nije mogue.
Ali, bilo je.
iban hladnim vjetrovima, Janson je shvatio da se struno znanje bori s mranim
unutarnjim optubama. Znao si da nee uspjeti, nije moglo uspjeti. Previe
nepoznanica, previe varijabli izvan kontrole. Zato si uope prihvatio misiju?
Ponos? Ponos profesionalnou? Ponos je neprijatelj profesionalizma: Alan Demarest
je to uvijek govorio i rekao je istinu. Zbog ponosa pogine. Nije uope postojala
ansa za uspjeh. Niti jedna razumna osoba ili vojska ne bi to prihvatila. Zato su
se tebi obratili.
Tihi glas prodirao je kroz mrak. Maksimalna putanja.
Trebao je prijei u stabilni poloaj. Cuo je vlastiti glas od prije nekoliko
desetljea kada je trenirao novake za posebni SEAL-ov tim. Maksimalna putanja.
Moe li uspjeti? Nije pokuao taj manevar ve godinama. I nikad se nije usmjeravao
po GPS-u. Trebao je okretati tijelo poput propelera s pogrbljenim profilom krila
zrakoplova tako da se dobije uzgon. Nekoliko sekundi Janson je ubrzavao s glavom
prema dolje i lagano rairenim udovima. Svinuo je pomalo ruke i struk pa smotao
ramena prema naprijed pripravan da elom dotakne tlo; sastavio je ruke. Napokon,
povukao je glavu unatrag i sastavio noge ispruivi none prste poput baletana.
Nita se nije dogodilo. Nije dolo do trackinga.
Trebalo je deset sekundi ubrzanja prije nego to je osjetio uzgon i primijetio da
je pad oslabio. U maksimalnoj putanji ovjek mora uspjeti dosei kut pada to
iznosi gotovo etrdeset pet stupnjeva vertikalno.
U teoriji.
U maksimalnoj putanji mogue je micati se jednako brzo horizontalno kao to je
mogue vertikalno - tako da svaki metar prema dolje znai gotovo metar naprijed
blie podruju pada.
U teoriji.
U stvarnosti je bio komandos koji je ispod letakog odijela imao dvadeset kila
opreme zakvaene za borbeno odijelo. U stvarnosti je bio etrdesetdevetogodinjak
iji su se zglobovi ukoili na zraku ispod nitice to je puhao kroz letako
odijelo. Maksimalna putanja
iziskivala je da bude ispravan, a on nije znao koliko dugo bi mu miii to
dopustili.
U stvarnosti svaki pogled na visinomjer i GPS ponitavao je taj savreni oblik o
kojem je ovisio. A bez tih naprava doista bi letio naslijepo.
Proistio je svoj um i pomeo svu tjeskobu; zasad je trebao biti stroj, automat
posveen samo izvrenju putanje leta.
Jo jednom je pogledao instrumente na ruci.
Skretao je s kursa; vidio je to po titranju GPS naprave. Koliko s kursa? etiri
stupnja, moda pet. Nagnuo je obje ruke paralelno pod etrdeset pet stupnjeva
lagano deformirajui jastuk zraka to ga je okruivao; bio je nagraen laganim
okretom.
GPS naprava je prestala titrati i osjetio je da ga proima neoprezan nezamisliv
osjeaj nade.
On je tracking, padao kroz crno nebo, zrani jastuk je uvao njegovu visinu dok je
iao prema cilju. Bio je crn, nebo je bilo crno, stopio se sa strujama. Vjetar mu
je iao u lice, ali ga je takoer drao u zraku kao aneoska ruka. Bio je iv.
Page 37

Vibracija na zglobu. Uzbuna visinomjera.
Upozorenje da dosie vertikalnu toku bez povratka - visinu ispod koje je jedino
sigurna bila smrt pri udarcu o tlo. Prirunici su to objanjavali manje dramatinim
rijeima: govorili su o minimalnoj visini za otvaranje padobrana. Visoki, lagano
otvarajui skok davao je samo gruba obiljeja: ako je otvaranje bilo prenisko,
udarac u tlo bio bi kao da ga je udario kamion s prikolicom na pre-tjecajnom traku
autoceste.
No, nalazio se dalje od TS-a nego to je planirao u tom trenutku. Mislio je da e
biti u neposrednoj blizini kompleksa kad je otvorio padobran. S jedne strane,
tekoe u manevriranju zbog promjenjivih strujanja bile su znatno vee s otvorenim
platnom. S druge strane, polagano sputanje prema Kamenoj palai nosilo je sa sobom
veu opasnost da ih otkriju. ovjek koji je padao brzinom od tristo kilometara na
sat bio je manje uoljiv nego ovjek koji se polako sputao ispod velikog
pravokutnog padobrana.
Kako god, postojao je rizik. Trebao je odluiti. Odmah.
Izvio je glavu uokolo pokuavajui neto vidjeti, bilo to u gustoj tami. Pri
slobodnom padu imao je osjeaj na koji se nije navikao: klaustrofobiju.
I ovo je bilo vano: bit e magla. On i njegovo crno platno nee izdrati u noi
bez zvijezda. Savio se u vertikalni poloaj, posegnuo za rukom padobrana i s
naporom je potegnuo. Dolo je do kratkog lepranja kad se vrsto upakirani padobran
rairio po zraku, a linije u cijelosti razvukle. Osjetio je poznati trzaj, osjeaj
da ga je zgrabilo za rame i stranjicu. I um vjetra je prestao, kao da je
pritisnuto puce bez zvuka.
Bacio je ruku i pogledao uvis da se uvjeri je li se platno od crnog najlona
pravilno rairilo. On sam je teko mogao vidjeti njegove obrise na samo etiri i
pol metra iznad sebe. Nekom drugom prigodom to bi ga uznemirilo; veeras ga je to
smirivalo.
Iznenada je osjetio da ga gura sa strane jo jedna provala protu-struje, a u tome
je bilo neto tjelesno, kao da je izazvan. Trebao je paljivo kontrolirati snast;
ako je previe upravljao, bit e mu nemogue vratiti se na TP. Bio je takoer
neprestano svjestan razmjene izmeu upravljanja i brzine: platno je bilo na
najveoj brzini kad su linije za upravljanje bile iznad i nerazvijene.
Sada mu je GPS pokazivao da je znatno odstupio od kursa.
O Kriste, ne!
ak i dok se koprcao u nemirnom zraku, znao je, kao i Katsaris, da je ono to lei
pred njima ak tee: moraju se tiho, neprimijeeno spustiti u ograeno dvorite.
Pogreka samo jednog ugrozila bi obojicu. ak ako i obave svoje zadatke bez greke,
bilo koja od tisua nepredvidivih komplikacija moe biti smrtonosna. Ako neki
vojnik bude u blizini sredinjeg dvorita, a nita nije upuivalo na neto drugo,
oni e poginuti. Misija e propasti. I po svoj vjerojatnosti, objekt misije e
odmah ubiti. To je barem bio standardni postupak terorista. Odgovor na spasilaku
misiju u tijeku bio je unititi objekt spaavanja - urno.
Sad je brzo povukao desnu vodilicu prema dolje. Morao se brzo okrenuti prije nego
to ga drugi udar onesposobi. Uinak povlaenja gotovo se odmah osjetio; poeo se
ljuljati ispod platna poput luka. I veliki, okrugli visinomjer mu je rekao ono to
je mogao osjetiti: da se njegova brzina pada upravo znatno poveala.
76
77
Nije bilo dobro. Nalazio se blie tlu nego to je trebalo. No, jo je uvijek trebao
pretpostaviti da se vratio na pravi kut leta, da je podigao ponovo vodilice
doputajui platnu da se rastegne na osam etvornih metara i maksimizira vertikalno
koenje. Bio je stvoren za manevriranje oko vjetrokaza, ali nepredvidivost zranih
strujanja je obezvrijedila obine izraune. Sve to je znao jest da je izvan linije
vjetra; uhvatiti ga bio je jedini nain da se vrati. Kao to je uinio stotinama
puta prije, prtljao je ruicama da otkrije smjer vjetra. Napokon je shvatio da moe
skretati uhvativi liniju vjetra, drei i trei svaki put kada je skrenuo s
pravca. Postupak je traio potpunu koncentraciju, osobito jer je more izbacivalo
Page 38

termike stupove nesustavno ili se tako inilo. Nebo Anure bilo je poput neukrotiva
konja.
Bilo mu se ubrzalo. Poput jedra ukletog broda, krunita bedema i pukarnice
postajali su vidljivi kroz maglu, a stari bijeli vapnenac sjajio je na bljedunjavoj
svjetlosti to je kapala kroz oblake. Pogled je stigao poput oka. To je bila prva
stvar koju je uope vidio. Brzo je odbacio rukavice i letaku kapu. Sad je u glavi
uvjebavao sputanje. Dio bonog vjetra. Dio donjeg vjetra. Glavni dio. Konani
prilaz.
Da bi smanjio brzinu sputanja, bilo je vano to blie biti uz vjetar. Udar bonog
vjetra ga je odveo tristo metara nadesno. Zatim je odlutao niz vjetar jo sljedeih
sto pedeset metara namjerno proma-ivi cilj. Jo e putovati 75 metara niz vjetar
do konanog pristupa. Bio je to dugaak, ali potreban manevar. Mogao je usporiti
pokret ako povue kutove platna objema ruicama, ali bi uinak mogao biti
neprihvatljivo poveanje brzine pada. Stoga se trebao pouzdati u vjetar da smanji
brzinu.
Molio se da ne bude potreban iznenadni okret radi pozicionira-nja iznad sredinjeg
dijela dvorita jer brzi bi okret takoer opasno pospjeio pad. Posljednjih
petnaest sekundi trebale su biti savrene. Nije bilo mjesta za pogreku; visoki
zidovi kompleksa onemoguavali su niski, plitki pristup.
Iznenada je bio svjestan kako je zrak topao i vlaan, kao da je uao u parnu
kupelj. Voda se kondenzirala na njegovim hladnim ekstremitetima. Prsti su mu bili
mokri kad je posegnuo za ruicama i osjetio probadanje adrenalina. Nije smio
dopustiti da mu se prsti poskliznu.
S ruicama do kraja i potpuno rastvorenim platnom lebdio je prema sreditu dvorita
to ga je vidio samo kao poigravanje crnom bojom. im su mu ruke bile slobodne,
iskljuio je instrumente na ruci da njihov sjaj ne oda njegovu nazonost.
Srce mu je poelo jako kucati: gotovo je stigao. Da samo uspije sletjeti svojim
mokrim, spretnim prstima.
Bilo je kljuno izabrati pravu sekundu. Sada? izme su mu bile etiri i pol metra
iznad tla; to je mogao utvrditi jer mu se inilo da su platno i tlo na jednakoj
udaljenosti od njega. Ne. ak i sa zidovima kompleksa, naleti vjetra su bili
previe nepredvidljivi. Priekat e dok ne bude na pola puta od tla.
Sad.
Postavio je obje ruice na razinu ramena, a zatim je u laganom pokretu okrenuo
zglobove i povukao ruice prema trikou te je tako zaustavljao svoje kretanje. Kako
je tonuo posljednji metar, stisnuo je none miie i rotirao tijelo u smjeru pada
lagano svijajui koljena. Dvije sekunde prije nego to udari u tlo, trebao je
odluiti hoe li sletjeti uz lagano kotrljanje s koljenima i nogama zajedno - ili
e pokuati uspravno slijetanje, to je znailo da ih razdvoji. Zapoeto treba
dovriti.
Opustivi none miie, utonuo je u tlo potplatima izama. Meka guma je bila
stvorena za tiinu, a tako je i bilo. Beumno je odskoio na jagodicama nogu
pripremajui se da padne. Ali nije.
Stajao je. Na tlu dvorita.
Uspio je.
Pogledao je uokolo. U noi bez zvijezda mogao je samo vidjeti konture golemog
praznog dvorita ija je duina bila tri put vea od irine. Velika bijela
graevina, stara fontana kako su i nacrti odreivali - nazirala se nekoliko metara
dalje. Stajao je u sreditu podruja velikog gotovo kao polovica nogometnog
igralita i sablasno tihog. Nije bilo, potvrdio je, nikakve naznake pokreta, nije
bilo znaka da je njegov dolazak primijeen.
Sad je odvezao snast, skinuo letako odijelo i zatim brzo skupio platno s ploa
dvorita. Trebao ga je sakriti prije nego poduzme bilo to drugo. ak ni nebo bez
zvijezda nije bilo neosvijetljeno. Crni najlon, vizualno zatien na nonom nebu,
bio je u kontrastu sa svijetlo-sivim ploama. Nije ga smio ostaviti na podu.
78
12
,
Page 39

Ali gdje je Katsaris?
Janson je pogledao uokolo. Je li Katsaris promaio dvorite? Sletio je na plau,
daleko? Ili na tvrdu ljunanu cestu to je vodila do kompleksa? Bilo koja od te
dvije pogreke bila bi smrtonosna za njega i ostale lanove misije.
Prokletstvo! Opet su bijes i strah skupili snagu u njemu. Bila je to pogreka
samosvjesnog planera kojoj je on, on, od svih ljudi podlegao: pogreka uredskog
crva koji je mislio da e se ono to funkcionira na papiru poklopiti s taktikom
stvarnou. Tolerancije su bile male. Svaki lan tima je to znao; ljudstvo je
jednostavno imalo previe strahopotovanja prema njegovu ugledu da bi mu se bilo
to spoi-talo. Skok je zahtijevao neto blizu savrenstva, a savrenstvo nije bilo
mogue u ovom grenom svijetu.
Janson je osjetio porast frustracije: tko je to znao bolje nego on? Bila je to
ista srea da je uspio doi tako daleko.
Misli mu je prekidalo slabano ukanje - zvuk najlonskog platna koje je lagano
padalo iznad njegove glave. Janson je pogledao na crno nebo. Katsaris je polako
slijetao dok je padobran iao u zvono i sletio njenim, bezvunim valjanjem.
Postavio se na noge i priao Jansonu.
Sad su bila dvojica.
Dvojica. Dva izuzetno iskusna, izuzetno uvjebana operativca.
I sad su bili na mjestu - posred dvorita Kamene palae. Bilo je to, mislio je,
posljednje mjesto gdje bi netko oekivao posjetioce.
Bila su dvojica - protiv cijelog bataljuna naoruanih terorista.
No, to je bio tek poetak.
6
Janson je aktivirao sustav za vezu i siktao u nit mikrofona kraj svojih usta.
Skljocanje i siktanje. Vojni protokol.
Katsaris ga je slijedio: tiho je skinuo letako odijelo i zatim skupio platno u
vrsto klupko.
Njih su dvojica spakirala najlonsko platno i odijelo u vlanu kamenu fontanu to se
nalazila u sreditu dvorita. Neko zadivljujua majstorska skulptura, mramor je
bio fino izrezbaren, sad je skupljala kinicu i alge. Smee koje je upijalo
svjetlost prihvatilo se za stijenke irokog okruglog bazena poput crne presvlake.
To e biti dovoljno. Crno na crno: zatitna boja noi.
Jansonova ruka pipkala je preko prsluka i odore, a prsti su prepoznali kljune
toke opreme. Katsaris je u blizini inio isto; svaki je vizualno prekontrolirao
kamuflau i opremu onog drugog. Bio je to uobiajen postupak u takvim operacijama.
Obojica su proputovala daleko pod burnim uvjetima. Svata se moglo dogoditi za to
vrijeme. Udaran strujom propelera, iiban vjetrovima, padobranac moe izgubiti
opremu kako god da je sigurno privrena za prsluk i odoru. Janson je to znao jo
otkad je bio u SEAL-u; Katsaris je to nauio od njega.
Janson je pregledao partnera. Bjeloonice su se samo krijesile na njegovu
zamaskiranom licu. Ugledao je blijedi komad na desnom ramenu. Katsarisova koulja
se razderala tijekom kotrljanja pri padu i pokazivala njegovu svijetlu kou. Janson
mu je signalizirao da bude miran dok ne izvue nekoliko centimetara crne vrpce
ispod
80
.81
odore. Spojio je dva dijela i svijetli je dio nestao. Kroja u zoni skoka, mislio
je Janson u sebi.
No, ti su detalji mogli biti presudni. Crno odijelo e im pomoi da nestanu u
sjenama sjenovitog dvorita. A s druge strane, samo nekoliko centimetara
srebrnastog mesa moe izdati njihovu nazonost ako ih sluajno osvijetli zraka
uvareve svjetiljke.
Kao to je naglasio na Katchallu, pobunjenici nemaju obranu visoke tehnologije, ali
imaju obranu kakvoj tehnologija jo nije dorasla: peto osjetilo budnih ljudskih
bia. Mogunost da otkriju anomalije na vidnom, slunom i njunom polju, to je
nadjaavalo mogunosti bilo kojeg kompjutora.
Page 40

Padali su veinom kroz vjetrove ispod nitice. Ali na zemlji, ak u etiri ujutro,
bilo je etrdeset stupnjeva i vlano. Janson je osjetio kako se znoji, pravi znoj,
a ne kondenzacija iz atmosfere, i znao je da e ga smrad njegova vlastitog tijela
odati. Bjelanevine koje je luila njegova koa, one zapadnjaka mesojeda, bile su
strane Anur-cima koji su uglavnom preivljavali hranei se povrem i ribljim
kari-jem. Morat e se nadati da e slani povjetarac odagnati bilo kakve njune
znakove njegove nazonosti.
Janson je skinuo noni dalekozor s prsluka i stavio ga na oi; veliko dvorite bilo
je iznenada okupano blagim zelenim sjajem. Pobrinuo se da okulari od crne gume budu
vrsto stisnuti na licu prije nego to je osvijetlio sliku: bilo kakav traak
svjetlosti iz nonog dalekozora moe odmah uzbuniti paljivijeg straara. Vidio je
jedanput kako je jednog lana skupine komandosa ubila ophodnja koja je vidjela
zeleni bljesak i opalila gotovo naslijepo. Zaista je vidio kako je ovjek poginuo
zbog osvijetljenog brojanika sata.
Sad su on i Katsaris stajali leima okrenuti jedan prema drugom, a svaki je
pretraivao suprotne kvadrante nonim dalekozorom.
Na sjevernoj strani dvorita pojavile su se tri naranaste svjetlucave arulje,
jedna pokraj druge. Iznenadni se bijeli bljesak pojavio meu sablasnim obrisima.
Janson je iskljuio dalekozor prije nego to ga je spustio da pogleda vlastitim
okom. ak je i na udaljenosti od dvadeset metara mogao jasno vidjeti treperavi
plamen. ibica je upaljena, inilo se staromodna ibica za kamin, a dva su uvara
njome palila cigarete.
82
Amateri, mislio je Janson. uvar na strai se nikad ne smije osvijetliti i nikad ne
smije opteretiti svoje najvanije oruje, ruke.
No, tko su bili ti ljudi? Postojao je veliki jaz izmeu Kalifa i njegovih vrhunskih
stratega koje su kolovale teroristike elije s Bliskog istoka te njihovih
sljedbenika koji su obino dolazili iz sela punih nepismenih seljaka.
Postojali su zasigurno vrhunski kolovani straari i vojnici. Ali njihova pozornost
usmjerena je prema van. Oni su na krunama bedema i na straarskim tornjevima. Oni
stacionirani du unutarnjeg dvorita imali su relativno nevanu dunost brige za
unutarnju stegu da nikakvo pijanevanje potpaljeno ganjom ne uznemiri san Kalifa i
lanova njegova zapovjednitva.
Iako su bili udaljeni samo metar jedan od drugog, Katsaris je proaptao u svoj
mikrofon, a glas mu je u Jansonovoj slualici u uhu bio pojaan: - Jedan straar.
Jugoistoni kut. Sjedi, klonuo. Vjerojatno napola zaspao.
Janson je odgovorio u poluaptu: - Tri straara. Sjeverna veranda. Izuzetno budni.
Prilikom vaenja talaca, kao to niti jednog od njih nije trebalo podsjeati, jedan
je trebao otii onamo gdje su straari. Osim ako nije zasjeda: vidljivi uvari na
jednom mjestu, pravi na drugom, a jo jedan dio straara pripravan. Meutim, ovdje
nije bilo mjesta sumnji. Nacrti su bili jasni: tamnica je smjetena ispod sjevernog
dijela dvorita.
Janson se polako primicao nalijevo pokraj zida, a zatim ispod izboene zapadne
verande hodajui polupognut ispod niske ograde. Nisu se mogli previe pouzdati u
tamu: svjetlucanje u ljudskoj mrenici moe aktivirati samo jedan foton. ak i u
najcrnjoj noi su postojale sjenke. Janson i Katsaris e ostati u tim sjenkama to
dulje, kretat e se pokraj krajeva dvorita izbjegavajui sredite.
Ali sada, na nekoliko trenutaka, Janson je bio savreno miran; nije ak ni disao:
samo je sluao. uo se udaljeni, meki um mora koje je ispiralo podnoje rta. ulo
se glasanje nekoliko ptica, moda kormorana, a i iz uma na jugu struganje i
zujanje tropskih kukaca. To je bio sluni temelj noi kojeg su trebali biti
svjesni. Bilo je nemogue kretati se u apsolutnoj tiini: tkanina se trljala uz
tkaninu, najlonska vlakna su se irila i skupljala oko udova osobe koja se kretala.
._
..
m.
Potplati ak od debele, meke gume su ostavljali otisak o zemlju; tvrdi oklop mrtve
bube ili cvrka pucketat e kad noga stupi na njega. Nona akustika moda moe
prikriti neke zvukove, ali ne moe neke druge.
Oslukivao je zvukove Katsarisova kretanja trudei se vie nego bilo koji straar,
ali nije uo nita. Je li uspjeno odravao tiinu?
Tri metra pa zatim est metara pokraj zida. uo se zvuk struganja, a zatim oblai
male eksplozije: trei je uvar pripaljivao cigaretu.
Page 41

Janson je bio dovoljno blizu da promatra kretanje: debela, samo-zapaljiva ibica
upaljena je o ciglu, a njezin plamen poput svijee bio je ispod neega to je
izgledalo poput tankog cigarila. Nakon dvadeset sekundi miris duhana dolebdio je
prema njemu. To je doista bio cigarilo - i Janson se malo opustio. Bljesak ibice
ograniit e straa-reve arenice, privremeno smanjiti njihovu vizualnu prodornost.
Duhanski dim e mu onesposobiti njuh. A samo puenje smanjit e mogunost za
odgovor u borbi gdje je djeli sekunde razlika izmeu ivota i smrti.
Sada se nalazio na udaljenosti od etiri i pol metara od sjeverne verande. Pogledao
je propali vapnenac i reetku od kovanog eljeza. Crjepovi od terakote dodani su
poslije i udno su sjedili na graevini to je graena i pregraivana tijekom
stoljea. Postojala su etiri kata. Glavne sobe bile su na drugom katu gdje su
vitraji, ukrasni pokrovi i lukovi opisivali preobrazbu od portugalske utvrde do
onoga to je nizozemski guverner pretenciozno nazvao svojom palaom. Veina
prozora bila je u mraku; iz nekih je dopirala slabana svjetlost. Gdje je Kalif,
arhitekt smrti, spavao veeras? Janson je mogao prilino dobro pogoditi.
To je bilo lagano. Bomba za ive ciljeve ubaena kroz prozor. Stinger projektil
koji bi odletio u spavaonicu. I Ahmad Tabari bi bio mrtav. Od njegova tjelesnog
postojanja ne bi ostalo nita vie nego od Helenina. Odbacio je tu pomisao. Bila je
to samo fantazija koju si nije smio priutiti. Odstupala je od cilja misije. Peter
Novak je veliki ovjek. Ne samo da mu je Janson dugovao ivot, nego mu i svijet
moe dugovati budui opstanak. Moral i strateko kalkuliranje bili su nezamjenjivi:
spasiti velikog ovjeka imalo je prednost pred neza-htijevanim unitenjem zlikovca.
Janson je spustio pogled od guvernerova stana prema sjevernoj verandi.
etiri i pol metra od najblieg uvara vidio je lica. iroka, seljaka lica,
neoprezna i neprofinjena. Mlaa nego to je oekivao. Ali zatim je
etrdesetdevetogodinji operativac razmislio; takvi mu ljudi nisu izgledali mladi
veinu njegove karijere kao terenca. Bili su stariji nego on kad je vodio
diverzantske napade iza Zelene linije pokraj Kambode. Stariji nego on kad je prvi
put ubio i kad je prvi put izbjegao smrt.
Njihove su ruke bile vidljivo uljevite, ali bez sumnje od rada na polju, a ne od
borilakih vjetina. Amateri, da, mrmljao je ponovo; to, meutim, ba nije bila
sasvim uvjerljiva pomisao. OFK je bio predobro organiziran da bi povjerio zatitu
vrijednog blaga ljudima poput ovih. Oni su bili samo prva linija obrane. Prva
linija obrane gdje logino nije trebala obrana.
I gdje je bio Katsaris?
Janson je gledao po dvoritu, kroz osamnaest metara mraka, i nita nije vidio.
Katsaris je bio nevidljiv. Ili je nestao.
Izgovorio je potiho ps u mikrofon pokuavajui uobliiti zvuk poput kukca i ptijih
zvukova noi.
Zauo je odgovor ps u slualici u uhu. Katsaris je bio ondje, na mjestu, spreman.
Tonost prve procjene bila je kljuna: da pobiju ove ljude? Jesu li oni bili samo
mamac, ptice na ici?
Je li ondje bila ica?
Janson se podigao iz unja i provirio kroz prozor iza eljezne reetke. Znoj je
bio na njemu poput sloja blata: vlanost zraka sprjeavala je isparavanje. Sad je
zavidio Katsarisu na prokolinergiku. Zno-jenje ga nije hladilo; samo se hvatalo za
kou kao neeljeni sloj odjee.
Istodobno ga je zabrinjavalo to je ak svjestan takvih pojedinosti. Morao se
usredotoiti; je li postojala ica?
Pogledao je kroz noni dalekozor usmjerivi ga prema eljeznoj reetki iza seljaka
koji su puili. Nita.
Ne, neto. Naranasta toka, premala da predstavlja tijelo. Najvjerojatnije je to
bila ruka koja je pripadala tijelu skrivenom iza kamenog zida.
M.
85
Ljudi na verandi, bila je to razumna pretpostavka, nisu znali da imaju potporu; to
bi smanjilo njihovu ve dvojbenu uinkovitost.
Page 42

Ali, imali su je.
Je li potpora imala potporu? Je li to bio cijeli niz?
Nije bilo vjerojatno. Ali niti nemogue.
Iz dugog depa na bokovima Janson je izvukao zatamnjenu aluminijsku tubu dugaku
trideset centimetara i etrnaest centimetara u promjeru. Iznutra je bila obloena
udobnom elinom mreom to je sprijeilo da iva tvar u unutranjosti stvara buku.
Atmosfera od 90 posto istog kisika sprjeavala je guenje tijekom operacije.
Dolo je vrijeme za buku, za smetnju.
Odvinuo je jedan zapeaeni dio, a brazde prekrivene teflonom kretale su se neujno
jedna preko druge.
Izvukao je glodavca za goli dugaak rep i bacio ga prema verandi u visokoj
paraboli. Sletio je kao da je u svojim nonim putovanjima izgubio oslonac i pao na
krov.
Crni svjetlucavi rep stajao je na kraju, a spodoba je izdajniki zaroktala poput
praseta. Straari su imali posjetioca i to su saznali za etiri sekunde. Mala
glava, iroka njuka, ljuskav rep bez dlaka. Trideset centimetara dugaak, kilu i
pol teak. Indijski poljski takor. Bandicota bengalensis je bilo njegovo slubeno
ime. isto doslovno bete noire Ahmada Tabarija.
Kagamski straari poeli su izmjenjivati kratke uzvike na dravid-skom jeziku.
Ayaiyo, ange paaru, adhu jenna theridhaa?
Aijo, perichaali!
Adha yepadiyaavadhu ozrikkanum.
Andha vittaa, naama sethom.
Anga podhu paaru.
ivotinja je pojurila prema ulazu slijedei instinkt, a uvari su slijedei svoj
instinkt pokuali zaustaviti je. Bili su u kunji da pucaju na divovskog glodavca,
ali to bi probudilo sve u kompleksu i ispali bi glupi. Jo gore, to bi privuklo
pozornost na neuspjeh, i to veliki. Nije se moglo znati kako e Voljeni, koji je
spavao u guvernerovu stanu, reagirati kad naie na glasnika smrti u svojim odajama.
Moe u strahu sam ispuniti proroanstvo i narediti da ubiju straare koji su
dopustili da ue. Znali su to se dogodilo posljednji put.
Zabrinutost je, kako se Janson i nadao, dovela ostale, drugi tim. Koliko? Tri - ne,
etiri.
Pripadnici drugog tima bili su oboruani amerikim M16, podrijetlom vjerojatno jo
iz Vijetnama. Bili su standardna pjeaka oprema u Vijetnamu, a Vijetnamska narodna
vojska ih je prikupila na tisue nakon to je pao Jug. Odatle je M16 uao na
meunarodno trite i postao standardnim poluautomatom slabije financiranih
gerilskih pokreta, onih koji su kupovali na otplatu, koji su krtarili i tedjeli
te nikad nisu rasipali novac na nevano. tedljivi ratnici. M16 je ispaljivao
kratke rafale, rijetko se zaglavio, a s minimalnim odravanjem bio je prilino
otporan na hranje, ak u vlanom podneblju. Janson je potovao to oruje; potovao
je sva oruja. Ali je isto tako znao da oni nee pucati bez ozbiljnog razloga.
Vojnici koji su bilu blizu voa koji su se odmarali nisu buili u etiri ujutro bez
dobrog razloga.
Janson je izvadio drugog indijskog poljskog takora, ak veeg i, dok se svijao i
migoljio u njegovim rukama, gurnuo je u takorov trbuh injekciju punu d-amfetamina.
To e dovesti do hiperaktivnosti pa e takor biti jo odvaniji i bri nego prvi,
a u oima straara jo vea prijetnja.
Niski, potajni ubaaj. Njegove male, otre pande grabile su zrakom i takor je
sletio na glavu jednog od seljaka-straara koji je ispustio kratki, ali prodorni
krik.
To je bilo vie pozornosti nego to je Janson traio.
Nije li pretjerao? Ako uzvik dovede vojnike koji nisu dodijeljeni sjevernom krilu,
to e prouzroiti vlastiti poraz. Za sada nije bilo ni traga tome, premda su
straari, koji su bili ondje, ve bili iivcirani. Pomaknuvi glavu prema kraju
kanala, promatrao je pomutnju i oaj koji su se irili sjevernom verandom. Cilj mu
je bio prostor ispod te verande. Nije bilo skrivenog puta do nje jer su kamene
staze to su ile od istonih i zapadnih zidova kompleksa stale etiri i pol metra
prije nego to su dole do suprotnog zida.
To to su straari sjedili na svjetlu, a on i Katsaris u mraku, prualo je donekle
zatitu, ali ne dovoljnu: ljudsko vizualno polje bilo je osjetljivo na kretanje, a
neto unutranjeg svjetla prosulo se po kamenom poploanom tlu ispred sjeverne
Page 43

verande. Misija je zahtijevala potpunu nevidljivost: koliko god dobro uvjebani i
opremljeni, dvo-
86
87
jica se ne mogu suprotstaviti stotini ili vie gerilaca u vojarnama Kamene palae.
Ako ih otkriju, to je znailo smrt. Jednostavno tako.
Devet metara naprijed i dva metra gore stariji ovjek s izboranim, grubim i
preplanulim licem pojavio se na verandi uivajui u tiini. Tiini: da ne probudi
zaspale zapovjednike koji su odsjeli u palai kao njezini pravi i zakoniti
stanovnici. Kako se Janson usredotoio na postarijeg ovjeka, tako je rastao njegov
nemir. ovjek je traio tiinu, ali je njegovo lice govorilo Jansonu da to nije
njegova jedina ili ak primarna briga. Samo je sumnjiavost mogla objasniti
kiljave oi koje su pretraivale; injenica da se iznenada usredotoio s
uspanienih straara prema dvoritu na sjenku iza njega i zatim na prozore sa
eljeznim reetkama iznad njega, njegov prodorni pogled pokazivao je da je poznavao
posebnosti vidljivosti u mraku; nain na koji je periferni pogled postao
pronicljiviji nego izravni pogled, nain na koji je izravni pogled oblikovao obrise
prema mati. Nou se paljive oi nisu prestajale micati; mozak moe stvoriti sliku
od treperavih obrisa koje su skupljale oi.
Dok je Janson promatrao izborano lice, jo je neto brzo zakljuio. Bio je to
inteligentan, oprezan ovjek koji dogaaje nije uzimao zdravo za gotovo. Kako su ga
sluali ostali ljudi, bilo je oito da je vaan. Drugi znak bilo je oruje objeeno
oko ramena: ruski KLIN, obino oruje, ali manje i neto skuplje od M16.
KLIN je bio pouzdaniji u pucnjavi u gustu masu za razliku od ratrkane paljbe koja
se mogla oekivati od nekog nekolovanog.
Ostali bi ga slijedili.
Janson ga je promatrao jo nekoliko trenutaka. Vidio je da tiho govori na kagamskom
i pokazuje prema zamraenom dvoritu otro prekorivi straara koji je puio. Taj
ovjek nije bio amater.
Otkrivanje je znailo smrt. Zar su ih otkrili?
Trebao je poi od suprotne pretpostavke. Suprotne pretpostavke: to bi kapetan
korvete Alan Demarest uinio s takvim razmiljanjem, nadom da e se svijet pokoriti
operacijskim imperativima, a ne osujetiti ih? Ali Demarest je bio mrtav, poginuo je
pred streljakim vodom i ako je postojala pravda na svijetu, trunuo je u paklu. U
etiri ujutro na sparno anursko jutro u dvoritu Kamene palae, okruen dobro
naoruanim teroristima, nije imao koristi od izraunavanja
mogunosti za uspjeh operacije. Njezine zasade bile su gotovo teoloke. Credo quia
absurdum. Vjerujem jer je apsurdno.
I postariji ovjek s izboranim licem: to je taj mislio? Njega je trebalo prvoga
srediti. Ali, je li prolo dovoljno vremena? Dosad se glas o malom komeanju
proirio medu onima na strai. Bilo je vano da se objanjenje za to - pojava
ukletog indijskog poljskog takora - isto tako proirilo. Jer je postojala i druga
buka. To je bilo neizbjeno. Buka koja se mogla objasniti bila je bezazlena. Buka
koja se nije mogla objasniti poticala je daljnju istragu i mogla je biti
smrtonosna.
Janson je izvukao Blo-Jector, cijev dugaku pedeset centimetara od anodiziranog
aluminija, iz tobolca svoje crne odore. Depovi i tobolci bili su pravi izazov za
operaciju. Nisu si smjeli dopustiti zvuk ika to se trga ili metalni kljocaj pa
je zamijenio takve zatvarae napravama bez zvuka. Zamijenile su ih dvije magnetne
vrpce privrene mekanim vunenim omotaem: magneti su drali poklopce depova
vrsto zatvorenima, a otvarali su se bez zvuka.
Janson je proaptao plan u mikrofon.
On e srediti visokog mukarca i straara s desne strane; Katsaris treba ii na
ostale. Janson je prinio gumeni usnik puhaljke ustima ciljajui preko kraja cijevi.
Strelica je bila dijete tajnih operacija, fina 33-kalibarska igla i kuglica
skrivene u akrilnoj replici ose. Umjetnog insekta e samo rutinski pogledati, a ako
sve bude dobro, rutinski pogled bit e posljednje to e napraviti.
Page 44

Jako je puhnuo, zatim brzo ubacio jo jednu strelicu i opalio. Vratio se u uanj.
Visoki se zgrabio za vrat, izvadio strelicu i zurio u nju na slabanom svjetlu. Je
li ju maknuo prije nego to je kuglica ula? Predmet je vizualno i osjetilno sliio
na velikog insekta sa alcem: vrsti oklop, prugasto tijelo. No, teina je bila
pogrena, osobito ako je u njoj jo bila i tekuina za onesposobljavanje, 1 ml
karfentanilcitrata. ovjek s izboranim licem ju je bijesno promatrao, a zatim
pogledao ravno u Jansona. Intenzivno se usredotoujui, uoio je njegov obris u
mranom kutku.
Vojnikova je ruka posegnula za revolverom zataknutim sa strane, no zatim se sruio
s verande. Janson je uo tupi udarac njegova tijela
o kamene ploe dva metra ispod. Druga dva straara su pala na tlo izgubivi
svijest.
Dva mlaa uvara nalijevo od njega su se uskomeala. Znali su da neto ne valja.
Zar ih Katsaris jo nije pogodio?
Tekuinu za onesposobljavanje nisu upotrijebili samo da bi pokuali biti humani.
Malo je ljudi iskusilo strelicu s karfentanilom; postojao je kratki djeli sekunde
u kojem su mislili da ih je pogodio insekt. Nasuprot tome, u pucnjavi nije bilo
nieg misterioznog ako pucanj iz priguivaa nije odmah izazvao gubitak svijesti,
ako nije uspio prodrijeti do sredinjeg dijela mozga. rtva bi tada parala no
krikovima uzbunivi sve koji bi je mogli uti. U nevidljivim bliskim susretima
guenje icom bi moda uspjelo guei zrak kao i krv, ali to se ovdje nije moglo.
Moda je ispaljivanje strelica bio rizian pristup, ali taktiki optimum nije bio
biranje najboljeg mogueg pristupa, ve najboljeg to postoji.
Janson je usmjerio svoju puhaljku na dva straara koji su brbljali i bio je spreman
odapeti jo jednu strelicu kad su se njih dvojica, osjetivi vrtoglavicu, sruila.
Katsaris ih je napokon pogodio.
Vratila se tiina razbijena samo kretanjem svraka i galebova, zujanjem i
struganjem cvraka i buba. Pravilno je zvualo. Zvualo je kao da je problem
rijeen i da su se ljudi vratili na straarske dunosti.
Meutim, sigurnost koju su sada dobili moe nestati u bilo kojem trenutku.
Informacije do kojih su doli na temelju prislukivanja i onog to su vidjeli
upuivale su da sljedea smjena dolazi za jedan sat - ali nitko nije jamio da se
raspored nije promijenio. Svaka minuta imala je sada golemu vrijednost.
Janson i Katsaris su se probili kroz tamu ispod sjeverne verande kliui ispod
debelih stupova to su je podupirali na razmaku od metra. Prema nacrtima okrugli
kameni poklopac nalazio se u sredini sjevernog zida to je graniio s vapnencem
glavne graevine. Janson je naslijepo pipao tlo, a njegove ruke su se micale du
komadia temelja gdje su se tlo i zgrada sastajali. Iznenada je osjetio da mu neto
gura ruku, a zatim prelazi preko nje poput zategnute gumene cijevi. Odskoio je
unatrag. Uznemirio je zmiju. Veina vrsta na otoku bila je bezopasna; ali one
otrovne, ukljuujui guje i anurske otrovnice, dosta su se esto pojavljivale.
Izvukao je borbeni no iz
odore i zamahnuo njime u smjeru gdje ga je zmija ispipala. No je naiao na otpor u
zraku, udario je u neto. Zatim ga je spustio potiho na kameni zid. No otar poput
britve pomeo je neto ilavo i gusto.
Naao sam - proapta Theo, oko metar dalje.
Janson je upalio malu infracrvenu svjetiljku i zataknuo je na svoj noni dalekozor
prilagoavajui ga s nonog gledanja na infracrveni.
Theo je dopuzao pred veliku kamenu plou. Mala spilja pod njihovim nogama tijekom
godina se upotrebljavala u razliite svrhe. Smjetaj zatvorenika je bila glavna
svrha. U neko druge vrijeme upotrebljavali su je za uskladitavanje predmeta, od
namirnica do streljiva. Ispod svakog tekog krunog zida nalazio se okomiti otvor
koji je trebao sluiti za sputanje. Poklopac je bio napravljen da se moe lako
dignuti, ali godine su uinile svoje.
Bit e dobro ako ga se uope i moe dignuti.
Poklopac je imao ruke s obiju strana. Theo je podigao jednu poduprijevi se jakim
nogama i pokuao podii ravni okrugli kamen. Nita. Jedini zvuk bilo je prigueno
gunanje.
Zatim mu se Janson pridruio savijajui se na suprotnoj strani, drei obje ruke na
prorezima za tu svrhu. Napregnuvi noge, svinuo je ruke to je jae mogao. Mogao je
uti kako Theo polako izdie zrak to je najbolje mogao.
Page 45

Nita.
Okreni ga - proape Janson.
Nije to staklenka maslina - ree Theo, ali se ipak postavi
sukladno tome. Postavio je noge na okomit zid i zatvorivi ruke
oko zatvorenog oboda, povukao poklopac. S druge strane Janson
ga je povukao u istom smjeru kazaljke na satu.
Konano se pomaknuo: struganje kamena o kamen, tiho, ali nepogreivo. Janson je
shvatio to se dogodilo. Kruna podloga na kojoj je leao poklopac bila je od neke
vrste ilovae i tijekom godina, kako se vapnenac troio na tropskoj vlazi,
otopljeni prah od svake materije stvorio je prirodnu buku. Poklopac je zapravo bio
zacementiran na mjestu. Sad kad su okovi slomljeni, zadatak je bio laki.
On i Theo su se ponovo sagnuli iznad poklopca i kao i prije podigli ga u jednom
koordiniranom pokretu. Poklopac je bio 20 centimetara debeo i izuzetno teak.
Trebala su etvorica snanih ljudi da
90
Q1
ga podignu, a ne dvojica. Ali moglo se to uiniti. Upotrebljavajui svu svoju
snagu, podigli su ga i stavili paljivo na tlo na jednoj strani.
Janson je virio u rupu koju su otkrili. Odmah ispod poklopca nalazila se reetka.
Kroz nju se uo kovitlac glasova koji su dolazili iz prostora ispod zemlje.
Neraspoznatljivi, ali i oputeni. Glas obino svojim tonom najvie toga otkriva,
bijes, strah, veselje, ruganje, tjeskobu. Rijei kao takve bile su ures, esto
stvorene da pogreno upute ili ne upute. Poduavanje ispitivanja sastojalo se
uglavnom od uenja da se kroz rijei sluaju karakteristike glasa. Zvukovi koji su
stizali nisu bili glasovi bilo kojeg zatvorenika; Janson je toliko razaznao. I ako
si bio smjeten u tamnici, a nisi bio zatvorenik, znai da si uvao zatvorenika. To
su bili uvari. To je bio neprijatelj.
Leei na ravnom tlu, Janson je naslonio glavu na reetke. Zrak je bio hladan i
osjetio je miris cigareta. Isprva su zvukovi bili poput ubora potoia, ali sad ih
je mogao razaznati izmeu glasova nekoliko razliitih ljudi.
Koliko? Jo nije bio siguran. Niti je mogao pretpostavljati broj govornika ili broj
ljudi.
Prolaz je, znali su, padao uglavnom kroz metar kamena pod etrdesetpet stupnjeva, a
zatim je zavijao i usmjeravao se plitko prema dolje. Kroz slabu svjetlost
filtriranu prema gore kroz reetku nita se nije moglo izravno vidjeti.
Katsaris je pruio Jansonu pribor s kamerom od optikih vlakana to je izgledao
poput pribora za minkanje s dugom icom. Janson koji je uao leima naslonjen na
grubo isklesani vapnenac, provukao je icu kroz reetku, centimetar po centimetar,
pazei da ne promai cilj. Bila je debela poput obine telefonske ice i s vrkom
jedva veim od glavice ibice. U kablu se nalazila dvostruka staklena nit to je
prenosila sliku na sedam puta esnaest centimetara veliki zaslon na drugoj strani.
Janson je pazio na mali displej dok je polako gurao icu niz reetku. Ako itko
dolje primijeti i prepozna to je to, misija je gotova. Zaslon je bio proet sivim
nijansama koje su bivale sve svjetlije i svjetlije. Iznenada je imao pogled iz
ptije perspektive na slabo osvijetljenu sobu. Janson je izvukao icu za dva i pol
centimetara. Pogled je sada bio djelomino zatvoren, ali veina prethodnog pogleda
je jo bila na zaslonu. Vrak se nalazio oko milimetar od
kraja otvora; vjerojatno ga nee otkriti. Nakon pet sekundi automatski program za
fokusiranje maksimalno je izotrio i osvijetlio vidno polje.
Koliko? - upita Katsaris.
Nije dobro - ree Janson.
Koliko?
Janson je pritisnuo dugme koje je okretalo vrh kamere prije nego to je odgovorio.
Sedamnaest uvara. Naoruanih do zuba. Ali zar je broj uope
vaan?
Sranje - odgovori Katsaris.
Slaem se - progunao je Janson.
Page 46

Da su nam samo u vidokrugu, mogli bismo koknuti ove
gadove.
Ali nisu.
A da bacimo runu bombu?
Dovoljno je da jedan preivi i zatvorenik je mrtav - ree Janson
Ve smo sve ovo proli. Bolje mii guzicu prema ulazu A. Ulaz A je, kako je bilo oznaeno na nacrtima, bio naputeni ulaz
koji je vodio do stranjeg dijela tamnice. To je bio kljuni dio plana:
dok je zatvorenik uguran u udubinama drevnog zdanja, tiha granata
od bijelog fosfora e se baciti kroz otvor onesposobljavajui straare.
Razumio - ree Katsaris. - Ako je to tamo gdje treba biti, vratit
u se za tri minute. Nadam se da ih u meuvremenu moe malo sre
diti.
Pouri se - ree Janson rastresen. Ugodio je runo sliku rotira
jui vrh kamere povremeno na novi kut.
Kroz plavetnilo dima cigarete vidio je da ljudi sjede oko dva stola i kartaju. To
su vojnici radili. Snani, naoruani ljudi koji su imali mo da donesu odluke o
ivotu ili smrti, naoruali bi se protiv svog najveeg neprijatelja, vremena,
tankim kartama. On je otkartao vie nego se uope mogao sjetiti dok je bio u
uniformi.
Janson je promatrao povremene pokrete, razmjenu ruku i karata. Znao je tu igru.
Neko ju je igrao satima u dungli na Mauriciusu. Zvala se proter i bio je to
odgovor Indijskog oceana na remi.
92
Budui da je poznavao igru, pogled mu je privukao mladi od osamnaest, devetnaest
godina koji je sjedio za velikim stolom i privlaio poglede ostalih, poluzabrinute,
poluzadivljene.
Mladi je gledao uokolo, a njegovi bubuljiavi obrazi su se skupili u osmijeh
otkrivajui bijele zube i prepredeni izgled pobjede.
Janson je znao tu igru. Ne samo proter. Znao je igru koju je mladi igrao.
Maksimalni rizik za maksimalnu nagradu. To je naposljetku bila igra koju su obojica
igrala.
Redenik neeg to je izgledalo kao meci od sedam mm visio je oko mladieva ramena;
Ruger Mini 14 zibao se na prsima. Tee automatsko oruje. Janson nije vidio
dovoljno da potvrdi marku. Bilo je naslonjeno na stolicu i nesumnjivo razlog za
redenik. Taj koloplet oruja govorio je da je mladi nekakav voa, kako u vojnim,
tako i u rekreacionim stvarima.
Mladi je obrisao dlanove na plavu krpu zavezanu oko tjemena i zahvatio cijelu
hrpu.
Janson je uo uzvike: nevjerica u kartakoj igri.
To je bio neobino autodestruktivan potez u ovom trenutku igre, osim ako igra nije
bio siguran da se moe odjednom rijeiti karata. Takva sigurnost je traila
izvanrednu mo panje i pamenja.
Igra je stala. ak su se i vojnici s manjeg stola skupili da gledaju. Svaki je imao
puku. Janson je vidio dok su ljudi stajali barem jednu naoruanu stranu. Oprema je
izgledala potroeno, ali dobro odravano.
Mladi je bacao karte, jednu za drugom, u nizu besprijekornih sekvenci. To je bilo
kao u biljaru kada majstor ubacuje kuglu za kuglom, kao da igra sam sa sobom.
Mladi je zavrio; nije vie imao karata. Zabacio je glavu i nacerio se. Niz od
trinaest karata: oito njegovi drugovi nisu nikad vidjeli takvo to jer su poeli
pljeskati; ljutnja to su poraeni ustupila je mjesto divljenju zbog spretnosti
kojom je stigao poraz.
Jednostavna igra. Voda kagamske gerile bio je, dakle, i vrstan igra protera. Bi li
bio tako ivahan da nema strojnicu pokraj stolice?
Kroz mali teleskop od fiberglasa Janson je dobro promotrio mladievo lice dok se
dijelio jo jedan krug karata. Mogao je rei tko e pobijediti ako runda uope
zavri.
Isto tako je mogao rei da to nisu obini seljaci, ve prekaljeni veterani. To se
vidjelo ve po tome kako im oruje visi na odjei. Znali su to rade. Kad bi
Page 47

nastupila opsada i kad bi imali samo nekoliko sekundi za pregrupiranje, bilo koji
od njih izvukao bi zatvorenika. Od onoga to je uo prislukivanjem, vjerojatno su
to bile upute.
Zumirao je bubuljiavog mladia, a zatim se ponovo okrenuo. Ovdje je bilo
sedamnaest iskusnih ratnika od kojih je barem jedan imao gotovo nadnaravne moi
zapaanja i pamenja.
Najebali smo - ree Katsaris na mikrofon, bezizraajno i tono.
Dolazim - ree Janson uvlaei kameru nekoliko centimetara u
udubinu otvora. Stegnuo mu se eludac.
Janson je ustao koliko je prostor doputao, a zglobovi su ga boljeli od tolikog
uanja. Bila je istina da je prestar za ovakvu ekspediciju, prestar barem jedno
desetljee. Zato je izabrao ovu ulogu, najopasniju i najzahtjevniju od svih? Sam
je sebi rekao da je jedini voljan suoiti se s rizicima ili jo bolje, ako on nije
voljan, nitko drugi ne smije ili nee. Sam si je rekao da ga je iskustvo uinilo
najboljim za taj posao. Rekao je sam sebi da e nakon to je razvio plan, on biti i
najbolji ovjek da ga izmijeni. No, je li tatina bila u pitanju? Je li sebi htio
dokazati da to jo moe? Ili je toliko oajniki elio izbrisati dug prema Peteru
Novaku donijevi odluku koja je moda ugrozila Novakov ivot kao i njegov? Sumnje
su ule u njegov um kao kia igala i morao se prisiliti da ostane miran. I dalje
hladan kao led, jasan kao voda. To je bila mantra koju si je esto ponavljao
tijekom dugih dana i noi straha i agonije koje je spoznao kao ratni zarobljenik u
Tri-Thienu.
Katsaris je stajao tono na mjestu gdje su nacrti upuivali da e nai drugi ulaz
koji bi omoguio cijelu operaciju.
Ta stvar je ondje gdje bi trebala biti - ree Katsaris. - Vidi
obrise vrata u podu.
To su dobre vijesti. Volim dobre vijesti.
Zazidani su graevnim blokom.
To su loe vijesti. Mrzim loe vijesti.
buka je u solidnom stanju. Nije starija od trideset godina.
Moda katkad ima problema s poplavom, ali zid je vrst. Tko zna?
Znam samo da ulaz A vie ne postoji.
31.
Jansonov eludac se jo vie stisnuo. Jasno kao voda, hladno kao led.
Nije problem - ree Janson - postoji zaobilazni put.
Ali, postojao je problem i on nije imao zaobilazni put. Znao je samo da zapovjednik
ne smije dopustiti da ljudstvo osjeti paniku.
Postojao je problem i on nije imao zaobilazni put. Nisu postojali podaci, potvreni
prislukivanjem, da je Peter Novak u kolonijanoj tamnici. Postojao je zakljuak,
potvren zdravim razumom, da e ga jako uvati. Postojala je mogunost zranog
ubacivanja. Ali kada? Janson nije nikad razmiljao o jednostavnom prednjem pristupu
tamnici - tranjem kroz koridor naoruanih ljudi, to bi jednako ugrozilo
spasitelja i onog kojeg se spaava. Ono na emu se temeljila izvedivost bila je
simultanost: izvlaenje taoca dok se straari onesposobljavaju. Nije postojao
vidljiv stranji ulaz. Stoga niti izvediv plan.
Poi za mnom - ree Janson. - Pokazat u ti.
Njegov um je bjesomuno radio dok su se on i Katsaris vraali do otvora za teret.
Neto je postojalo. Spoznaja se kretala od nerazvijene do gotovo nejasne, ali neto
je bolje nego nita, nada je bolja nego beznae.
Upravljajui zavratkom optikog vlakna, premjestio je vidokrug od vojnika koji je
sjedio prema tronom stubitu to se uzdizalo na kraju sobe. - Stubite - ree. Prekid na zavoju stubita, kanali. Izboina. - Iz srednjovjekovnog prekida virila
je izboina od lijevanog betona. - Relativno novi dodatak iz posljednja dva
desetljea, rekao bih, u vrijeme kada se vodoinstalaterstvo moderniziralo.
Ne mogu otii do tamo a da me ne primijete.
Ne mora biti. Kratko e biti izloen od stubita do betonske
izboine, soba je ispunjena dimom cigareta, a oni igraju krajnje
zanimljivu partiju portera. Jo postoji naelo simultanosti. Moramo
se samo zadovoljiti glavnim ulazom i otvorom.
To je tvoj rezervni plan? - uzvrati Katsaris. - Improvizira vie
nego kvintet Milesa Davisa. Pa Paul, zar je ova operacijama^ session'?
Page 48

Theo? - bila je to molba za razumijevanje.
Tko jami da ne postoji skriveni straar smjeten u tamnici s
zatvorenikom?
Bilo kakav bliski kontakt s Peterom Novakom je opasan. OFK
to zna, uvaju ga, ali su ga izolirali od kagamskih pobunjenika.
ega se boje, da ne ubode uvara komadom lisica?
Boje se njegovih rijei, Theo. U siromanoj zemlji rijei plutokrata su opasna stvar, orue bijega bolje nego bilo koja turpija.
Zato e uvari biti udaljeni od zatvorenika. Ako se zatvorenik zblii
s jednim uvarom, bogzna kakva se manipulacija moe dogoditi. Sjeti
se, Theo, dohodak po glavi stanovnika u Anuri nii je od sedamsto
dolara na godinu. Zamisli kagamskog uvara uvuenog u razgovor
s ovjekom koji vrijedi desetine milijardi. Ti izraunaj. Svi znaju da
Novak dri rije. Recimo da si kagamski pobunjenik i da ti kau
da se ti i tvoja obitelj moete obogatiti vie nego to bilo tko pohle
pan moe sanjati. Poet e razmiljati o tome - to je u ljudskoj pri
rodi. Ideoloka zaslijepljenost moe neke uiniti imunima na kunje;
tako je to s Kalifom. Ali nitko u zapovjednitvu ne rauna na to.
BSN, bolje siguran nego alostan. uva ga, ali ga i izolira. To
je jedini siguran nain.
Neoekivano Katsaris se nasmijao. - Dobro, efe, ti mi samo izdaj zapovijed za
juri - ree. Nijedan se vie nije bojao: uvukla se neobina mirnoa poput Masade,
barem na trenutak.
Da bi pomaknuli reetku, trebala su obojica, a napor je udvostruen imperativom
neka se makne bez buke. Otkad je Janson ostavio Katsarisa ondje, zglobovi i miii
su mu estoko protestirali. Bio je kripav. To je bila istina. inilo se da je
Beretta u uskom nosau ulazila u meso. Znoj se nakupio na njegovoj boji na licu
otpornoj na vodu; potoii su mu se slijevali u oi i pekli ga. Oporavak miia,
shvatio je Janson na tei nain, nije bio kao nekad, miii su mu ostali due
zapetljani, boljeli su u trenutku kad je posljednja stvar koju je trebao bila bol u
tijelu. Neko, posred borbe, osjetio bi kao da je on sam oruje, operativni
automat. Sad se osjeao previe ljudski. Znoj je prouzroio da se najlonsko borbeno
odijelo svezalo oko koljena, meunoja, ispod ruku, lakta.
Ponizna misao mu je prola mozgom: moda je trebao ostati pokraj otvora i pustiti
Katsarisa da uini svoj dio. Uzverao se uz krhotine na potporni zid prema uskom
kvadratnom prolazu to je vodio do unutarnjeg ruba verande. Kvadratni prostor,
jedan od nekoliko du krova, spreavao je skupljanje vode na prvom katu za
96.
91.
velikih kia u sezoni monsuna. Dok se provlaio kroz etrdeset centimetara iroki
otvor kanalizacije, shvatio je da teko die: napor? Strah? Katsaris mu je rekao da
je smislio dobar plan. On je, kao to su obojica znali, lagao. To nije bio dobar
plan. Bio je zapravo jedini koji su imali.
Miii su mu se jo grili, a Janson se probio do hodnika pokraj sveane dvorane u
sjevernom krilu. Sjetio se nacrta, niz hodnik lijevo, est metara. Vrata moraju
biti na kraju hodnika. Razborito. Kamen obloen drvom. Nezamjetna vrata vodila su
do neopisive rupe. Dvije stolice na objema stranama bile su prazne. Ljudi koji su
se skupili na galamu jo su besvjesni ispod verande. Isto tako i dodatni uvari
koji imaju jasan pogled na hodnik. Sedam ih je palo. Jo sedamnaest.
Jansonov puls se ubrzao kad je stao ispred vrata. Brava je bila stara nekoliko
desetljea i puka formalnost. Ako je uljez ve doao dovde, brava na vratima ba ga
i nee zaustaviti. Bila je to, kao to je brzi pregled potvrdio, brava od tankih
komada, vjerojatno izraena sredinom stoljea. Takve brave, znao je Janson, imale
su ravne metalne pravokutnike, a ne igle, dok su se opruge nalazile u cilindru, a
ne u oklopu brave. Napravio je mali klju za zatezanje koji je po obliku sliio
zubarskom priboru, ali je bio neto vei od ibice. Stavio je svijeni dio kljua u
Page 49

kljuanicu gurajui s drugog kraja da pojaa zakretni moment i opipnu osjetljivost.
I jedno i drugo je bilo vano. Jedan po jedan vadio je svaki komad. Nakon deset
sekundi ti su komadi obijeni. No, brava jo nije bila spremna za otvaranje. Sad je
ubacio drugo orue, karbidni elik, tanak, ali nesavitljiv i poeo zakretati u
smjeru kazaljke na satu.
Zadravajui dah, drao je instrumente u kljuanici i uo da je jeziac povuen te
je upotrijebio klju da povue vrata prema sebi samo nekoliko centimetara. Vrata su
se lako otvorila na dobro podmazanim arkama. Te su arke morale biti dobro
podmazane. Kad su se otvorile, vidio je da su vrata debela punih etrdeset pet
centimetara. Iako je glavni guverner smjestio tamnicu ispod svojih odaja, elio je
biti poteen i najmanje jeke bilo kakvih jauka koji bi dolazili iz nje.
Janson je otvorio vrata jo nekoliko centimetra stojei sada trideset centimetara
od ulaza ako je netko moda ekao.
98
Polako, oprezno. Dokazao je da je barem prolaz ist. Uao je do kamenog dijela to
ga je izgladilo vrijeme i vrpcom za izolaciju zakvaio mjedeni jeziac za vrata
tako da se ponovo ne zakljuaju.
Poeo je silaziti niz stube. Barem su bile od kamena, a ne od puc-ketavog drva.
Nekoliko koraka niz stubite nalazila je druga prepreka, eline reetke.
Reetka koja je izgledala poput srednjovjekovne pomine reetke predala se njegovu
oskudnom alatu bez tekoe. No, za razliku od gornjih kamenih vrata, nije ba bila
bezvuna.
Otvorila se kripom metala o kamen kakvu skupljeni uvari nisu mogli a da ne uju.
Zaudo nisu reagirali. Zato? Jo jedan mamac? Ptice na ici -ovaj put cijelo jato.
Bujica misli proletjela je kroz Jansonov um. A zatim je uo rije
Theyilai\
ak i s osnovnim rjenikom anurskog jezika, prepoznao je rije aj. uvari su
oekivali nekog, nekoga tko im je nosio samovar aja. Zato nisu reagirali na buku.
S druge strane, ako aj ubrzo ne doe, postat e sumnjiavi.
Sad je mogao vidjeti izravno ono to je gledao kroz kameru. Golu uarenu arulju
to je pruala svjetlost. uo je kako njeno mrmorenje razgovora jenjava, a
kartaka se igra odvija punom parom. Dim koji se pronio kroz stubino zrcalo
podsjeao je na tucet cigareta koje su se istodobno zapalile.
Sedamnaest uvara na jednog ovjeka. Nije ni udo da se nisu nimalo brinuli za
sigurnost svog taoca.
Janson se sjetio mladog OFK-ova prvaka u proteru koji je s visokim ulozima igrao
igru to je mogla znaiti katastrofu ili trijumf. Nita izmeu toga.
Sve je sad bila stvar vremena. Janson je znao da Katsaris eka zapovijed s tihom
termitnom granatom u ruci. Uobiajeni borbeni postupak znaio bi bljesak i
eksploziju, ali glasna eksplozija moe uzbuniti ostale. Ako se vojnici stacionirani
u vojarnama mobiliziraju, nestalo bi i mravih izgleda za uspjeh bijeg.
I Katsaris i Janson su imali modificirani MP5K, automat od dvije kile to ga je
proizveo Heckler & Koch, s kratkom cijevi, ciljnikom privezanim remenom i
priguivaem zvuka. Spremnik je sadravao
99
trideset punjenja udubljenih na vrhu za blisku, unutarnju upotrebu. Milimetarski
meci Hydra-Shok manje e se odbijati; vjerojatnije je da e unititi meso na koje
naiu, razderati, a ne prodrijeti u ljudsku utrobu. Jansonovi SEAL-ovi sudrugovi
nadjenuli su okrutan nadimak ovom oruju to je moglo ispaliti devetsto punjenja u
minuti: sobna metla. No, ono to se nije moglo utiati, bio je amor rtava. Ali
masivna vrata davala su znatnu akustiku izolaciju, a vie od metar kamena dijelilo
je spilju od kata iznad.
Janson je siao est koraka i zatim se bacio na metar i dvadeset duboku betonsku
izboinu. Bila je, kako se oekivalo, presvuena plastinim cijevima i izoliranim
elektrinim icama, ali sletio je bez zvuka. Za sada dobro. Vojnici su prouavali
karte, nitko nije gledao strop.
Sad je legao uza zid i kretao se oprezno po izboini. to se dalje nalazio od
stubita, manje e oekivati njegov poloaj paljbe i bre e doi do Petera Novaka
u eliji. No, Jansonov poloaj s obzirom na vidljivost bio je daleko od idealnog;
vojnici na jednom kraju veeg stola jo su ga mogli vidjeti ako pogledaju prema
gore i prema izboini u sjenci. No, kako se prisjetio, nije bilo razloga da to
Page 50

uine.
Veda thejilai? - Prvak u proteru, baratajui kartama na kraju
stola, izgovorio je te rijei pomalo iivciran i kako je to uinio, okre
nuo je oi. Je li ita primijetio?
Nakon pauze podigao je pogled gledajui mutnu gornju izboinu. Ruke su mu se
pomakle prema zanjihanom Ruger MinijuAA.
Janson nije pogrijeio o mladievoj moi zapaanja. Skalp mu se najeio. Uspio je.
Sadi - Janson je proaptao u mikrofon i skliznuo nagnut na
prijed u najdalje skrovite betonske izboine gdje je stavio polarizi
rane naoale. Spustio je osigura i namjestio ga na rafalnu paljbu.
Mladi je iznenada ustao viui neto na kagamskom. Ispalio je hitac prema podruju
gdje je vidio Jansona, a metak je zaderao beton samo dva i pol centimetara iznad
Jansonove glave. Drugi se metak zabio u oblinje instalacije.
Iznenada se jedva osvijetljena soba ispunila sjajem od kojeg su boljele oi te
toplinom. Stigla je sporogorea termitna bomba: malo unutarnje sunce zasljepljivalo
je ak i one koji su pokuali svrnuti pogled. Svjetlost je bila viestruko jaa od
one to nastaje pri zavarifoo
vanju i injenica da su oi uvara bile prilagoene loim svjetlosnim uvjetima
uzrokovala je potpuniju i dugotrajniju sljepou. Rasprena paljba bila je usmjerena
na Jansona, ali je zbog kuta bio teka meta, a meci su bili loe naciljani.
Kroz gotovo crne naoale Janson je vidio vojnike u panici i zbrci. Neki su titili
oi rukama i podlakticama, a ostali su naslijepo pucali u strop.
No, ak bi i slijepi hitac mogao biti koban. Kako je cijela soba bila izbijeljena
nadnaravnom svjetlou, uzvratio je vatru usmjerujui automatsku paljbu u skupine.
Ispraznio je spremnik od trideset punjenja i ubacio drugi. Povici su ispunili sobu.
Sad se pojavio Katsaris koji je trao niz stubite s polariziranim naoalama i
MP5K-om to je mekano tektao usmjerujui metke na gerilce iz jo jednog kuta.
Za nekoliko je sekundi sve bilo gotovo. Malo njih je uope, mislio je Janson, imalo
priliku pogledati protivnicima u oi. Poklalo ih je bezlino oruje to je glatko
funkcioniralo izbacujui petnaest metaka u sekundi. Zbog priguivaa zvuka rafali
MP5K nisu samo bili smrtonosni, nego i sablasno tihi. Jansonu je trebalo vremena da
shvati na to ga je podsjeao zvuk: utanje karata prilikom mijeanja. Ubijanje ne
smije tako zvuati, mislio je Janson. Bila je to trivijalna glazbena podloga za
tako ozbiljan boj.
Zavladala je udna tiina. Kako su se vratili polumrak i sjenke, Janson i Katsaris
su skinuli naoale. Gola, pregrijana arulja od 40 vata, primijetio je Janson, bila
je nedirnuta. uvari nisu bili tako sretni. Tijela su bila iskrenuta po podu
zakucana mecima s udubljenim vrhovima. Funkcionirali su kako su i stvoreni,
otpustili su cijelu snagu u tijela koja su pogodili zaustavivi se nekoliko
centimetara u ta tijela, unitivi sve vitalne organe na koje su naili. Kako se
Janson pribliio, vidio je da su neki pogoeni prije nego to su uspjeli otko-iti
svoje M16 puke.
Je li bilo znakova pokreta? Trebalo mu je nekoliko trenutaka prije nego to je
vidio. Po podu se sklizao mladi koji je odigrao zapanjujui niz od trinaest
karata, ovjek koji je podigao pogled prema betonskoj izboini. Trbuh mu je bio
crven i ljepljiv, ali ruke su mu bile rairene i posezale su za revolverom
beivotnog vojnika do njega.
101
Janson je ispalio jo jedan rafal iz svog Heckler & Kocha. Jo jedan trzaj i mladi
se primirio.
pilja je bila klaonica ispunjena bogatim mirisom krvi koji je tjerao na povraanje
i sadrajem rastvorenih probavnih kanala. Janson je dobro poznavao miris: bio je to
miris ivota nakon to je ivot oduzet.
Isuse, Boe! To nije bilo nita drugo nego krvoprolie, pravo klanje. Je li to
uinio? Je li to bilo ono to je sam bio} Rijei starog izvjea o zdravstvenom
stanju vratile su se da mu se rugaju: je li doista bio u svom elementu? Jo
jednom proao mu glavom jedan od njegovih razgovora pri odlasku.
Ti nema srca, Jansone. Zato i radi to to radi. K vragu, zato i
jesi to to jesi.
Moda. I moda ja nisam taj za kojeg me dri.
Page 51

Reci mi da ti je muno od ubijanja. Rei u ti neto to e sam
otkriti jednog dana: to je jedini nain da se ikad osjea ivim.
Kakav je to ovjek koji mora ubijati da bi se osjeao ivim?
Kakav je on ovjek bio?
Osjetio je nekakvo toplo i kiselo pljuskanje u grlu. Zar je to izgubio? Zar se
promijenio tako da je bio nesposoban za zadatak koji je prihvatio? Moda samo zato
jer je predugo pauzirao, a beutnost je omekala.
Htio je povraati. Ali je znao da nee. Ne pred Theom, svojim voljenom tienikom.
Ne usred misije. Ne sad. Njegovo tijelo si ne smije dopustiti takvu popustljivost.
Hladni prosvjedni glas u njegovoj glavi je preuzeo zapovjednitvo: rtve su ipak
bili vojnici. Znali su da su njihovi ivoti potroni. Bili su pripadnici
teroristikog pokreta koji je oteo ovjeka meunarodnog ugleda i sami su se sveano
zakleli da e ga smaknuti. uvajui civila koji je nepravedno bio zatoenik,
stavili su se na liniju bojinice. Zakleli su se Ahmadu Tabariju el Kalifu da e
svi za njega dati ivote. Janson je samo prihvatio ponudu.
Idemo - pozove Janson Katsarisa. Mogao je provjebati izgo
vore u glavi, mogao je prihvatiti da nisu sasvim bezvrijedni, ali niti
jedan izgovor nije vie mogao opravdati klanje.
Gaenje koje je osjeao bila je jedina stvar koja ga je tjeila. Gledati ravnoduno
na ovo nasilje bila je osobina terorista, ekstremista,
102
fanatika, vrste protiv koje se borio cijeloga ivota, vrste kakvom je, bojao se, i
sam na svoj nain postajao. Kakvi god bili njegovi postupci, injenica da nije
mogao o njima razmiljati bez uasavanja, pokazivala je da jo nije postao
udovite.
Brzo se pomaknuo od betonske izboine i pridruio se Katsarisu na eljeznim vratima
tamnice glavnoga guvernera. Primijetio je da su potplati Katsarisovih izama kao i
njegovi ljepljivi od krvi te je brzo
odvratio pogled.
- Ja u biti domain - ree Katsaris. Drao je veliku hrpu starinskih kljueva koje
je uzeo poklanim straarima.
Tri kljua. Tri zasuna. Vrata su se irom otvorila i uli su u uski, tamni prostor.
Zrak je bio vlaan, ustajao, proet mirisima ljudske munine i znoja koji su
postali vie nego ueeni, neto drugo. Dalje od prostora gornje arulje gdje su
ekali uvari, prostor je bio taman i bilo je teko ita razaznati.
Katsaris je premjestio svjetiljku od infracrvenog na optiku svjetlost. Snana je
zraka presjekla tamu.
Sluali su u tiini.
Zvuk disanja uo se negdje u polumraku.
Uski prolaz se proirio i vidjeli su kako izgleda dvjesto godina stara tamnica.
Sastojala se od niza izuzetno debelih reetki na samo metar i dvadeset od kamenih
zidova. Svaka dva i pol metra pregrada od kamena i cementa dijelila je dugi niz
elija. Nije bilo prozora, nije bilo izvora svjetlosti; nekoliko svjetiljki od
kerozina nalazilo se na kamenim pregradama; jednako su svijetlile kao i kad je
tamnica posljednji put bila u funkciji.
Janson se stresao razmiljajui o strahotama prolog doba. Zbog kakvih su sve
nedjela zavravali ljudi u tamnici glavnog guvernera? Ne zbog uobiajenih napada
domorodaca jednih na druge: tradicionalne seoske voe poticane su da se s njima
obraunaju kako uvijek jesu, a ponekad im je reeno da budu civilizirani u
kanjavanju. Ne, oni koji su zavravali u tamnicama kolonijalnih gospodara, Janson
je znao, bili su buntovnici, oni koji su se protivili vladavini stranaca, koji su
vjerovali da domai mogu bolje voditi svoje poslove, osloboeni stega nizozemskog
ogorenog krnjeg carstva.
103
I sad je novi niz pobunjenika zauzeo tamnicu i, poput mnogih pobunjenika, nisu je
ni pokuali raspustiti, nego su je iskoristili za vlastite ciljeve.
Bila je to gorka i neporeciva istina: oni koji su juriali na Bastillu, nali su
naina da je opet stave u uporabu.
Podruje iza reetke bilo je obavijeno tamom. Katsaris je pretraivao svjetiljkom
po kutovima kaveza sve dok ga nije vidio.
ovjeka.
Page 52

ovjeka kojem nije bilo drago da ih vidi. uurio se pokraj zida elije drui od
straha. Kako ga je zraka svjetlosti osvjetljavala, pao je na pod, skvrio se u kutu
poput uplaene ivotinje koja se nada da je postala nevidljiva.
Peter Novak? - upita Janson njeno.
ovjek je sakrio lice rukama poput djeteta koje misli da ga drugi ne vide kad ono
ne vidi.
Iznenada je Janson shvatio: kako li je samo izgledao s licem obojanim u crno i
borbenom odorom te izmama s kojih se cijedila krv? Kao spasilac ili kao napada?
Katsarisova svjetiljka se zaustavila na uurenom ovjeku i Janson je raspoznao
elegantnu koulju od fine tkanine uvrenu ne najfinijom tirkom, nego masnoom i
osuenom krvlju.
Janson je duboko udahnuo i izustio rijei za koje je neko samo matao da moe
izrei.
Gospodine Novak, ja sam Paul Janson. Spasili ste mi ivot.
Ovdje sam da vam uzvratim uslugu.
7
Nekoliko dugih sekundi ovjek je bio nepomian. Zatim je podigao glavu i jo uvijek
uuren pogledao izravno u svjetlost; Katsaris je brzo odmaknuo svjetlost da ga ne
oslijepi.
No, Janson je bio taj koji je bio oslijepljen.
Nekoliko koraka od njega bilo je lice koje je resilo bezbrojne tjednike i novine.
Lik obljubljen poput pape, moda ak i vie u ovom svjetovnom stoljeu. Debeli snop
kose visio mu je preko ela. Vie crn nego sijed. Visoke, gotovo azijatske line
kosti. Peter Novak. Dobitnik prologodinje Nobelove nagrade za mir. Humani-tarac
kakvog nitko na svijetu nije do sada poznavao.
To to je poznavao Novakovo lice uinilo je Novakovo stanje jo okantnijim.
Podonjaci su bili tamni, gotovo ruiasti; neko odluan pogled bio je sad
ispunjen strahom. Dok se ovjek tresui podizao na noge, Janson je mogao vidjeti
male drhtaje koji su grili tijelo. Novakove ruke su se tresle, ak su mu tamne
obrve podrhtavale.
Jansonu je bio poznat taj izgled: bio je to izgled ovjeka koji je izgubio nadu.
Bio mu je poznat taj izgled jer je i on jednom tako izgledao. Baaqlina. Prani grad
u Libanonu. I tamniari koje je mrnja preobrazila u neto ne ba ljudsko. Nikad
nije zaboravio antracitnu okrutnost njihovih oiju, srca. Baaqlina. Bilo je to
mjesto koje je trebalo postati mjestom njegove smrti: nikad nije bio sigurniji u
to. Naposljetku je izaao slobodan nakon to je Zaklada za slobodu intervenirala.
Jesu li podmitili nekoga? Nikad nije saznao. ak i nakon osloboenja proveo je
dosta vremena pitajui se je li njegova
104
sudbina doista promijenjena ili samo odgoena. Te misli i osjeaji bili su vrlo
iracionalni i Janson ih nije nikome otkrio. Ali moda e doi dan da ih kae Peteru
Novaku. Novak e shvatiti da su i drugi proli ono to je sam proao i moda nade
utjehu u tome. To je dugovao Novaku. Ne, sve je dugovao Novaku. Kao i tisue, moda
milijuni drugih.
Peter Novak je putovao svijetom da razrijei krvave sukobe. Sad je netko doveo
krvavi sukob do njega. Netko tko e platiti.
Janson je osjetio toplinu prema Peteru Novaku i jednako intenzivan gnjev prema
onima koji su ga pokuali poniziti. Janson je toliko ivio izbjegavajui takve
osjeaje, stekao je ugled hladnog, smirenog, ovjeka lienog osjeaja - Stroj, kako
je dobio nadimak. Od njegova temperamenta nekim je ljudima bilo neugodno; kod
drugih je budio trajno pouzdanje i povjerenje. Ali Janson je znao da nije stijena:
bio je samo vjet u upijanju, rijetko je pokazivao strah jer se toliko bojao. Krio
je emocije jer su se prejako usplamsale. Jo vie nakon bombe u Caligu, poto je
izgubio jedino to mu je davalo smisao u ivotu. Bilo je teko voljeti kad si vidio
kako ti se lako moe oduzeti ljubav. Bilo je teko vjerovati kad si vidio kako je
lako izgubiti vjeru. Neko, desetljeima prije, postojao je ovjek kojem se divio
vie nego drugima i taj ga je ovjek izdao. Ne samo njega - ovjek je izdao
ovjenost.
Helene mu je jedanput rekla da je traga. Potraga je gotova, rekao joj je. Naao
sam tebe i njeno ju je poljubio u elo, oi, nos, usne, vrat. Ali mislila je na
Page 53

neto drugo: mislila je da trai znaenje, neega ili nekoga to je vanije od
njega. Nekoga, sad je mislio, poput Petera Novaka.
Peter Novak: ruevina od ovjeka sudei po njegovim oima. Ruevina od ovjeka koji
je i svetac. Moda je mogao biti sjajni ekonomist i neki od njegovih teorijskih
lanaka esto su se citirali. Mogao je biti Mida dvadeset prvog stoljea, tetoeni
plejboj, reinkarnacija aha Jahana, mogulskog cara koji je sagradio Taj Mahal. No,
njegov jedini interes bio je ostaviti svijet u boljem stanju nego to ga je naao.
I zasigurno je bio bolje mjesto nego ono na smrtonosnim poljima Drugog svjetskog
rata oko kojeg se rodio.
- Doli smo po vas - rekao mu je Janson.
Oprezno zakoraivi od kamenog zida Peter Novak je zabacio ramena unatrag kao da je
pripremao plua. ak i govoriti znailo je znatan napor.
Doli ste po mene - jeao je Novak i rijei su bile promukle,
moda prve koje je izgovorio u nekoliko dana.
Sto su mu uinili? Je li mu slomljeno tijelo ili duh? Tijelo e, znao je Janson iz
iskustva, bre zacijeliti. Novakovo disanje pokazivalo je da je dobio upalu plua,
oneienje plua prouzroeno udisanjem tamnikog zraka vlanog, ustajalog,
ispunjenog sporama. Rijei koje je sljedee izgovorio inile su se nepovezanima.
Vi radite za njega - ree Novak. - Pa naravno. On kae da
moe biti samo jedanl On zna da e kada mene maknu, on biti
nezaustavljiv. - Rijei su bile intonirane arom koji je zamijenio
razum.
Mi radimo za vas - ree Janson. - Doli smo po vas.
U oima velikog ovjeka bio je smeten pogled: - Vi ga ne moete zaustaviti!
O kome to govorite?
O Peteru Novaku!
Vi ste Peter Novak.
Da! Naravno! - Obgrlio je ruke oko grudiju i drao se ravno
poput diplomata na slubenom primanju.
Zar ga je razum napustio?
Doli smo po vas - ponovio je Janson dok je Katsaris pokua
vao pogoditi klju za eliju Petera Novaka. Reetka se otvorila.
Novak se isprva nije pomaknuo. Janson je pregledao njegove zjenice
da provjeri je li drogiran i zakljuio da je jedina droga kojoj je bio
izloen trauma zatoenitva. Drali su ovjeka u mraku tri dana,
bez sumnje su mu davali hranu i vodu, ali liili su ga nade.
Janson je prepoznao sindrom, prepoznao je elemente posttraumatske psihoze. U
pranom gradu u Libanonu ni sam joj nije uspio izmai. Ljudi su oekivali da taoci
padnu na koljena od zahvalnosti ili se pridrue svojim spasiteljima, ruku pod ruku,
kao u filmovima.
Stvarnost je rijetko bila takva.
Katsaris je mahnito pogledao Jansona lupkajui po Breitlingu. Svaka dodatna minuta
izlagala ih je dodatnom riziku.
107
Moete li hodati? - upita Janson, a ton mu je bio otriji nego
to je to namjeravao.
Nastupila je pauza prije nego to je Novak odgovorio. - Da -ree. - Mislim da mogu.
Moramo ii.
Ne - ree Peter Novak.
Molim vas. Ne moemo si priutiti ekanje. - Novak je najvje
rojatnije bolovao od obine zbunjenosti i dezorijentacije tipine za
novoosloboene zatoenike.
No, je li tu postojalo jo neto? Je li dobio stockholmski sindrom? Zar su Novaka
izdale glasovite granice njegovih moralnih simpatija?
Ne, ovdje je jo netko! - proaptao je.
O emu govorite? - prekine Katsaris.
Ovdje je jo netko - nakaljao se. - Jo jedan zatvorenik.
Tko? - Katsaris ga je pourivao.
Amerikanka - ree. Pokazao je eliju na kraju prolaza - Ne
idem bez nje.
Page 54

To je nemogue - prekine ga Katsaris.
Ako je ostavite, oni e je ubiti. Ubit e je iste sekunde! Humanitareve oi su preklinjale, a zatim su poprimile zapovjedniki
izraz. Nakaljao se, navlaio svoje raspucale usne i jo jednom udah
nuo. - Ne mogu je imati na savjesti. - Njegov je engleski bio ugla
en, precizan, sa samo laganim maarskim utjecajem. Jo jedan teki
uzdah. - Ne treba biti ni na vaoj.
Malo po malo, shvatio je Janson, zatvorenik se pribirao, postajao ono to je bio.
Njegove tamne prodorne oi podsjetile su Jansona da Novak nije obian ovjek. Bio
je pravi aristokrat, navikao da oblikuje svijet po svom shvaanju. Imao je dar za
to, dar kojim se koristio za ciljeve iznimnog dobroinstva.
Janson je promatrao Novakov nepokolebljiv pogled.
A ako ne moemo...
Onda mene morate ostaviti. - Rijei su zapinjale, ali bile su
jasne.
Janson je piljio u njega u nevjerici.
Dolo je do nekontroliranog trzaja na Novakovu licu, a zatim je ponovo progovorio.
Sumnjam da vai planovi za spaavanje ukljuuju neeljenog taoca.
Bilo je jasno da njegov um i dalje brzo sijeva. Odmah je odigrao taktiku kartu
ostavljajui dojam na Jansona da nikakva daljnja rasprava nije mogua.
Janson i Katsaris su se pogledali. - Theo - ree Janson tiho. - Idi po nju.
Katsaris je kimnuo oklijevajui. Zatim su se obojica smrznula.
um.
Struganje elika po kamenu.
Poznata buka: ona elinih vrata koja su otvorili da bi se spustili.
Janson se sjetio vojnikova uzvika punog nade: Theyilai.
Oekivani posjetitelj koji je vojnicima nosio aj.
Janson i Theo su krenuli od tamnice prema krvlju natopljenoj susjednoj prostoriji
gdje su mogli uti lupanje neijeg lanca s kljuevima, a zatim su vidjeli kako
posluavnik ispunjenim metalnim ajni-kom i nekoliko redova malih glinenih alica
dolazi u vidokrug.
Vidio je ruke koje su drale posluavnik - iznimno malene ruke. A zatim mukarca
koji uope nije bio mukarac.
Bio je to djeak. Ako je Janson trebao pogaati, rekao bi da taj djeak ima osam
godina. Velike oi, koa boje kave, kratka crna kosa. Bio je bez koulje i nosio je
kratke hlae od plavog madrasa. Njegove tenisice izgledale su prevelike za njegove
mrave listove; doimao se poput lutke. Djeakove oi bile su pripravne na sljedei
korak: povjerili su mu vaan zadatak i trebao je to opreznije koraati. Nita ne
smije ispustiti. Nita ne smije proliti.
Siao je dvije treine puta po stubama kad je stao. Vjerojatno ga je miris upozorio
da neto nije u redu - ili to ili tiina.
Djeak se okrenuo i vidio pokolj, straare koji su leali u lokvi zgruane krvi.
Janson ga je zauo kako dae. Nehotino, malom djeaku je ispao posluavnik.
Njegov dragocjeni posluavnik. Posluavnik koji su straari trebali primiti s
tolikom zahvalnou i veseljem. Dok se kotrljao poput koluta niz stepenice, alice
su se razbijale po stepenicama, a ajnik je izbacio svoj zapareni sadraj na
djeakove noge. Janson je gledao kako se sve to odvija u usporenoj tehnici.
Sve e pasti. Sve e se proliti. Ukljuujui krv.
108
109.
Janson je tono znao to mora uiniti. Preputen sam sebi, djeak e pobjei i
uzbuniti ostale. Ono to je trebalo uiniti bilo je alosno, ali neprijeporno. Nije
bilo drugog izbora. U jednom glatkom pokretu uperio je Heckler & Koch s
priguivaem u tog djeaka.
Djeaka koji je uzvratio pogled svojim velikim, preplaenim oima.
Osmogodinjak rastvorenih usta. Nevinace koje nije moglo birati ivotne odluke.
Nije bio borac. Nije bio urotnik. Nije bio pobunjenik. Nije bio ukljuen.
Page 55

Djeak. Oboruan ime? Vruim ajnikom s ajem od metvice?
Nema veze. Prirunici su imali naziv za osobe poput njega: ukljueni ne-borci.
Janson je znao to mora uiniti.
Ali njegova ruka nije. Odbila je posluati zapovijed. Njegov prst nije htio
stisnuti okida.
Janson je stajao nepomino, smrznut kao nikad u ivotu, ak i kad su mu se misli
poele komeati. Njegovo gaenje prema rtvama standardnog taktikog protokola
postalo je apsolutno i paralizira-jue.
Djeak se okrenuo od njega i poeo poskakivati uz stubite po dvije stube
odjedanput, natrag na sigurno.
Meutim, njegova je sigurnost bila njihova propast! Protuoptu-be su preplavile
Jansona poput lave: njegove dvije sekunde sentimentalnosti kobno su ugrozile
misiju.
Djeak e oglasiti uzbunu. Dopustivi mu da preivi, Janson je potpisao smrtnu
presudu Peteru Novaku. Theu Katsarisu. Sebi. I vjerojatno drugim sudionicima u
misiji.
Poinio je neopravdanu, neoprostivu, neobranjivu pogreku. Sada je zapravo bio
ubojica i to vie nego jednog djeteta. Njegove grozniave oi ile su od Novaka do
Katsarisa. ovjeka kojem se divio vie nego bilo kome; drugog je volio kao sina.
Misija je zavrila. Sabotirala ju je zastranjena sila koju nije mogao predvidjeti:
on sam.
Sada je vidio Katsarisa kako je jurnuo pored njega, vidio je Kat-sarisove otiske u
krvi; ovjek je krenuo najkraim putem do stubita preskaui preko leeva i
stolica. Djeak je bio na duljinu ruke od vrata kada je Katsaris ispalio prigueni
hitac u srce. ak i nakon to je otvor cijevi zasvijetlio, Katsaris je ostao
spreman na paljbu:
mirna ruka na okidau, poloaj nekog tko si nije mogao priutiti da promai.
Dranje vojnika koji puca u osobu koja ne moe uzvratiti vatru, ali iji je
opstanak bio ista prijetnja.
Jansonov pogled se nakratko zamutio, a zatim ponovo fokusirao. Kad je to uinio,
vidio je beivotno djeje tijelo kako se kotrlja niz kamene stube, gotovo poput
salta.
Potom je legao na posljednju stubu poput krpene lutke nemarno odbaene sa strane.
Kad se Janson primakao nekoliko koraka blie, vidio je da djea-kova glava lei na
metalnom posluavniku to ga je tako ponosno nosio. Mjehur sline stvorio se na
njegovim mekanim, djejim usnama.
Jansonovo je srce tuklo polako, snano. Bilo mu je zlo od njega samog, od onoga to
je dopustio da se dogodi i od onoga to se moglo dogoditi. Unitenjem, rastronou
s jedinom stvari koja je neto znaila na ovom planetu, ljudskim ivotom. Dereci
Collinsi ovog svijeta nikad nee to razumjeti. Sjetio se zato je otiao u
mirovinu. Odluke kao ova, spoznao je, morale su se donijeti. On ih vie nije elio
donositi.
Katsaris ga je pogledao irom razrogaenih oiju: Zato se sledio? Sto mu se
dogodilo?
Osjetio se udno pogoen to je Katsarisov izraz bio uenje, a ne predbacivanje.
Katsaris je trebao biti ljut na njega, kao to je Janson bio ljut na samoga sebe.
Samo je vojnikova ljubav prema mentoru mogla izmijeniti bijes u zaprepatenje i
nevjericu.
Moramo izai odavde - ree Janson.
Katsaris je pokazao prema stubama, izlazu iz promijenjenog plana.
No, Janson je razvio te planove i znao je kad se trebaju promijeniti zbog misije. To je sada preopasno. Moramo pronai drugi put.
Hoe li Katsaris uope vjerovati njegovoj prosudbi? Misija bez zapovjednog asnika
bio je siguran put u katastrofu. Trebao je pokazati da vlada situacijom.
Jednu po jednu stvar. Idemo prvo po Amerikanku - ree mu.
Nakon dvije minute Katsaris je petljao s bravom jo jednih eljeznih vrata dok su
Novak i Janson promatrali. Vrata su se otvorila sa tropotom.
Svjetiljka je zatreperila po kosi bez sjaja koja je neko bila plava.
11CL
Page 56

.111.
Nemojte me ozlijediti, molim vas! - ena je tiho plakala uurivi se u eliji.
Nemojte me ozlijediti, molim vas\
Samo vas vodimo kui - ree Theo postavljajui bateriju tako
da mogu procijeniti njezino fiziko stanje.
Bila je to Donna Hedderman, studentica antropologije; Janson je prepoznao njezino
lice. Kad je OFK osvojio Steenpaleis, oito su i Amerikanku stavili u tamnicu. Dva
istaknuta zatoenika, razmiljali su, zasigurno se mogu lake uvati na jednom
mjestu.
Donna Hedderman je imala velike kosti, iroki nos i okrugle obraze. Neko je bila
krupna, ali ak ni nakon sedamdeset dana zatoenitva nije bila mrava. Kao to je
to bio sluaj s bilo kojim tipom teroristike skupine, OFK se pobrinuo da se
njegovi zatvorenici obilno hrane. Kalkulacija je i sama bila brutalna. Zatvorenik
oslabljen glau moe podlei bolesti i umrijeti. Umrijeti od bolesti znailo je
umai vlasti OFK-a. Zatvorenik koji umre ne moe se smaknuti.
Unato tome, Donna Hedderman je prola pakao: bilo je to oito zbog njezina
izbijeljenog mesa, razbaruene zamrene kose, ukoenih oiju. Janson je vidio
njezine slike u novinskim lancima koji su pisali o otmici. Na slikama iz sretnijih
dana bila je okrugla i sjajila je gotovo poput anela. Visoki duh je bio pridjev
koji se vraa. Ali dugi tjedni zatoenitva sve su to uzeli. OFK-ovo priopenje ju
je suludo nazvalo amerikim obavjetajnim agentom; ako nita drugo, simpatizirala
je ljeviare, to je onemoguavalo takvu vrstu zaposlenja. Simpatizirala je s
patnjama Kagamaca, a zatim je to OFK prezreo kao nerevolucionarni osjeaj.
Simpatija je bila zapreka strahu, a strah je bilo ono to je Kalif iznad svega
traio.
Duga stanka. - Za koga radite? - upita drhtavim glasom.
Radimo za gospodina Novaka - ree Janson. Pogled sa strane.
Nakon stanke Novak je kimnuo. - Da - ree. - Oni su nai pri
jatelji.
Donna Hedderman je ustala i probila se do otvorenih vrata. Na-tekli su joj
zglobovi, zbog ega je njezino kretanje bilo nestabilno.
Janson se potiho dogovarao s Katsarisom. - Postoji drugi put i zasad se ini boljom
mogunou. Trebamo udruiti resurse. Svaki od nas ima uncu Semtexa u svom priboru.
Trebamo obje. - Mali komad Semtexa,
zajedno
s
detonatorom,
nalazio
se u
njihovoj
opremi, a to je bila standardna oprema za posebne operacije u misijama u nesigurnom
okoliu.
Katsaris ga je dobro pogledao i zatim kimnuo. Jansonov ton glasa, specifinost
uputa, iz kojeg god razloga, ulijevali su povjerenje. Janson se nije izgubio. Ili
ako jest, to je bilo samo trenutano. Janson je jo bio Janson.
Kerozinske svjetiljke. - Janson je pokazao prema njima. - Prije
nego to je sve elektrificirano, bile su primarni izvor osvjetljenja.
Zgrada glavnog guvernera sigurno ima spremnik s kerozinom u pod
rumu, neto to se puni izvana. Zasigurno je imao gomilu toga.
Moda su ga izbacili - primijetio je Katsaris. - Napunili cemen
tom.
Moda. Ali vjerojatnije su ga ostavili da zahra, polako. Pod
rumski nivo je golem. Nije da su ba trebali prostor.
Da, to je tono. Kako emo saznati?
Na nacrtu je spremnik negdje dvjesto metara od sjeverozapad
nog potpornog zida. Isprva nisam shvatio emu slui, ali sad je oito.
To je daleko - ree Katsaris. - Hoe li ena izdrati?
Donna Hedderman se uhvatila za eljezne ipke da si pomogne
ostati uspravna; razdoblje nepokretnosti oslabilo je njezine miie, ali njezin
znatan opseg dao im je veliku potporu.
Novak ju je pogledao i okrenuo se u nelagodi. Janson je shvatio kakav se odnos
razvio izmeu dvoje duboko prestraenih zatvorenika koji nisu mogli vidjeti jedan
drugog, ali su mogli komunicirati, aptati kroz cijevi, lupkati ifre po metalnim
Page 57

reetkama, razmjenjivati poruke nakrabane prljavtinom na komadiima tkanine ili
papira.
Ti idi naprijed, Theo. Reci mi kad ga locira, a ja u dovesti
ostale.
Prole su tri minute prije nego to je uo Katsarisove trijumfalne rijei u
mikrofonu u uhu: - Naao sam!
Janson je pogledao na sat: daljnje kanjenje bilo je opasno. Kada stie sljedea
smjena straara da zamijeni one na dunosti? Kada e ponovno uti trljanje elinih
vrata po kamenom meuprostoru?
Poveo je Petera Novaka i Donnu Hedderman kroz vlani podzemni hodnik to je vodio
do starog spremnika s kerozinom. Hed-dermanica se pridravala za Jansonovu ruku dok
je hodala, a ak
112
113
je i tada njezin hod bio polagan i bolan. To nisu karte koje bi izabrao, ali to su
bile karte koje su podijeljene.
Spremnik, oito dugo zanemaren, imao je eljezna vrata s olovnim obodom da budu
vrsto zatvorena.
- Nema vremena - ree Janson. - Idemo opaliti po tome. arke su ionako hrave. Samo
im treba pomoi. - Zatrao se prema vratima zamahujui nogom kako se pribliavao
eljeznim vratima. Ako vrata ne popuste, rezultat e biti vrlo bolno iskustvo. Ali
jesu, pala su u oblaku praine i oksidiranog metala.
Janson je poeo kaljati. - Izvadi svoj Semtex - ree.
Sad je Janson proao kroz ono to je neko bilo spremnik za kerozin. Bakrom
obloena komora bila je proeta mirisom nafte. Rupa za punjenje bila je gotovo
skrivena stvrdnutim ostatkom nalik na katran to je prekrivao zidove, neistoom iz
kerozina to je ostala nakon mnogih desetljea neuporabe.
Udario je kundakom svojeg Heckler & Kocha po vanjskom zidu. Vidio je kako udubljeni
prsten bakra svjetluca. To je bilo to podruje. Vjerojatno metar i dvadeset
uzdignuto iznad zemlje, osim ako nije smanjeno protokom vremena.
Katsaris je omotao kit boje slonovae veliine epia vakae gume oko zahrale
rupe i pritisnuo ga dvostrukim srebrnastim icama, tankim poput vlakna. Drugi dio
ice bio je prikvaen na malu, okruglu litijsku bateriju, slinu onoj koja se
upotrebljavala u satovima i slunim pomagalima. Baterija je visjela nisko i
Katsaris je odluio utaknuti je u Semtex jednostavno da je stabilizira.
Dok je on radio, Janson je pripremio vlastiti epi Semtexa. Zatim mu je trebalo
nekoliko trenutaka da pronae optimalni poloaj druge eksplozije. Poloaj plastike
bio je kljuan za eljeni rezultat pa si nisu mogli priutiti neuspjeh. Dosad bili
su zatieni izolacijom tamnice; naslage kamena titile su ih od ostatka sjevernog
krila.
Dolo je do pustoenja, ali nikakav zvuk nisu uli oni koji nisu bili njegove
rtve. Nisu mogli neujno izai. Doista, podrhtavanje eksplozije odmah e proi
kroz Kamenu palau uskomeavi sve u velikom kompleksu. Pobunjenici e znati odakle
je dola eksplozija, znat e kamo treba poslati vojnike. Put za bijeg treba biti
bez zastoja ili e njihov trud biti uzaludan.
Sad je Janson pritisnuo svoju uncu Semtexa na kut suprotnog zida gdje se spajao sa
zavojitim vrhom spremnika od bakra, metar iznad Katsarisove unce.
Otpao je i Janson ga je zgrabio prije nego to je pao na pod. Bijela smjesa se nije
primala na masnu povrinu.
to sad? Izvadio je no i njime skinuo ljepljive ostatke iz kuta spremnika. Otrica
je uskoro unitena, ali svjetiljka je otkrila dio svjetleeg, ljebastog metala.
Pritisnuo je isti dio epia Semtex na to mjesto. Visio je, ali nesigurno, kao da
e otpasti svaki as.
- Odmaknite se! - viknuo je Janson.
Theo i Janson su izali iz spremnika. Janson je jo jednom pogledao da se uvjeri da
je Semtex jo na poloaju. Kad su se njih dvojica pridruili taocima iza zavoja u
hodniku, istodobno su pritisnuli radio-upravljae koji su aktivirali baterije.
Page 58

Eksplozija je bila zagluujua, jeka zagluujueg tropota poput goleme nakupine
zvunika od etrdeset tisua vata koji udaraju basove. Udarni valovi su proli kroz
njihovo meso, od ega su im se oi tresle. Bijeli je dim sukljao unutra nosei sa
sobom poznati nitratni miris plastike i jo neega: slani okus morskog povjetarca.
Imali su put u vanjski dio kompleksa.
Ako preive da ga upotrijebe.
114
115
1
8
Koliko e proi prije nego to OFK-ove snage budu potpuno mobilizirane? Sto
dvadeset sekundi? Manje? Koliko je straara bilo na dunosti? Koliko je straara
oko krunita bedema?
Uskoro e saznati.
Dio tekog kamena sruio se od eksplozije, a debele, nepravilne metalne ploe bile
su razasute posvuda. Theova svjetiljka potvrdila je ono to je obeavao vlani
morski povjetarac. Otvor je bio dovoljno veliki da se mogu uspeti van ukoliko
povuku i potegnu. Katsaris je krenuo prvi. Janson posljednji. Pomoi e onemoalim
zatoenicima da se uspnu preko ruevina.
Nakon osamdeset sekundi njih je etvero bilo vani. Morski povjetarac je postao
jai, a nono je nebo bilo vedrije nego to je bilo. Pre-kriva oblaka se
razilazio. Vidjele su se zvijezde, kao i komad mjeseca.
Nije bilo dobro vrijeme za noni ushit. Izali su iz tamnice. Ali nisu bili
slobodni.
Jo ne.
Janson je stajao naslonjen na vapneni zid zajedno s ostalima odreujui toan
poloaj. Povjetarac je iistio Jansonove nosnice, iistio ih od krvavog,
pripijenog smrada rtava, kao i ivotinjskog smrada prljavih zatoenika.
Podruje ispod vapnenakog zida zgrade bilo je sigurnije, na neki nain, nego
podruje dalje od njega. Krunita bedema pokraj mora bila su puna naoruanih ljudi;
neki su opsluivali teko topnitvo.
Zato su krunita i sagraena: da pucaju na korvete i kune suparnikih kolonijalnih
carstava. Sto su bili dalje, bili su vie izloeni.
Moete trati? - Janson upita Novaka.
Nakratko?
Samo kratko - ree on umirujue.
Dat u sve od sebe - odgovori milijarder odluno. Bio je u ez
desetim godinama, zatoen pod sumnjivim uvjetima, ali njegova e ga
snaga volje izvui.
Janson je osjetio da se Novaku vraa samopouzdanje s tom vrstom odlunou. Manje
je bio siguran za Donnu Hedderman. Ona se doimala kao osoba koja svaki as moe
doivjeti ivani slom. A bila je preteka da se prebaci preko ramena.
Stavio je ruku na njezino rame. - Hej! - ree. - Nitko ne trai da uini neto to
ne moe. Shvaa?
Jecala je, a oi su joj preklinjale. Komandos s crnom bojom na licu nije ba bio
utjean pogled za nju.
elim da se usredotoi, dobro? - Pokazao je kameni sloj uda
ljen pedeset metara gdje se predbreje pretvaralo u pravi ponor.
Niska preka ograde, bijela i oljutena, okruena liticom, vizualno
razgranienje, a ne fizika zapreka. - Tamo idemo.
Zbog nje nije dalje objanjavao to je traio plan. Nije joj rekao da e prijei
liticu i spustiti se po uadi do broda to je ekao na nemirnim vodama osamdeset
metara nie.
Katsaris i Novak trali su prema kamenoj povrini na grebenu, a Janson ih je,
usporen zbog uplakane Amerikanke, slijedio.
Page 59

U sivilu noi djelovala je poput kraja svijeta. Litica i zatim nita-vilo, potpuno
i apsolutno.
I to nitavilo bilo je njihov cilj, zapravo njihov jedini spas.
Ako dou do njega na vrijeme.
Nai sidro! - Janson je pozvao Katsarisa.
Stijena je bila od gnajsa, vrsta, metamorfna stijena koju su vremenski uvjeti
oblikovali u nepravilne litice. Bilo je nekoliko dopadljivih stijena blizu
izboenja. Upotrijebiti ih bilo je sigurnije i bre nego zabadati klinove u
pukotine. Sigurnim, spretnim rukama, Katsaris je zavezao dvije petlje oko izboine
vrstih stijena nainivi dvostruku omu koju je odozgo osigurao vorom. Ako jedan
bude presjeen trenjem o otru liticu ili zalutalim metkom, drugi e izdrati.
Janson
117
je imao elastino presvueno 9,4 mm Bealovo ue da moe kontrolirati brzinu
sputanja. Bio je kompaktan, ali dovoljno jak za taj posao.
Dok je Katsaris osiguravao sidro, Janson je brzo ubacio Novaka u najlonsku odjeu
za penjanje pazei da oma na nozi i pojas budu dobro zakopani. To nee biti
kontrolirano sputanje; posao e obaviti oprema, a ne ovjek. A oprema nije mogla
biti znatna: trebali su se pouzdati u naprave koje se mogu lagano nositi. Klju
broj osam sluit e kao konica pri sputanju. Bio je to najobiniji komad finog
elika, manji od njegove ruke, s dva prstena sa svake strane sredinje osovine.
Jedan je prsten bio velik, a drugi mali. Nije bilo pokretnih dijelova. Mogao se
namjestiti brzo i lagano.
Katsaris je sproveo petlju ueta za sputanje kroz veliki prsten i zavezao je oko
osovine. Mali prsten je zataknuo u odjeu Petera Novaka s kukom. Bila je to
jednostavna naprava, ali je davala dovoljno trenja da kontroliraju tempo sputanja.
Iz tornja u kutu iznad krune bedema straar je ispalio dugi rafal u njihovu smjeru.
Primijetili su ih.
Isuse, Jansone, nemamo vremena! - vikao je Katsaris.
Meutim, mogao je dobiti na vremenu moda minutu ili manje.
Janson je otkvaio bombu s odore i bacio je na straarski toranj.
Odletjela je polukruno kroz zrak u uvarovu kabinu.
Istodobno je bacio petlju ueta preko stijene. to ga je bre Novak slijedio, to e
biti sigurniji, a ovo ue je bila njegova jedina nada.
Naalost, Kagamac u straarskom tornju je bio brz i vjet: zgrabio je bombu i bacio
je podalje od sebe; nedostajalo je jo nekoliko sekundi. Bomba se rasprsnula u
zraku; bljesak je osvijedio za napad etvero ljudi na rubu litice poput svjetlosti
reflektora sa straarskog tornja.
to sad? - upita Novak. - Ja se ne znam verati po stijenama.
Skoite! - pourivao je Katsaris. - Odmah I
Vi ste ludi! - vikao je Novak zaprepaten i prestraen crnim
nitavilom koje se inilo da se dolje iri.
Katsaris je iznenada podigao velikog ovjeka i, pazei da ne izgubi tlo pod sobom,
gurnuo ga s litice.
Bilo je to nemilosrdno. Bilo je to takoer jedini nain. Humani-tarac nije mogao
usvojiti i slijediti ak ni najosnovniju obuku: pad mu je bila jedina nada. A
izboina je znaila da e litica biti na sigurnoj udaljenosti.
Janson je uo kontrolirano klizanje ueta od 9,4 mm dok se provlailo kroz konicu
broj osam potvrujui da e ue podnijeti pad do stijena opranih morem pri toj
brzini. Strma je litica sada bila Novakova najvea zatita; titila ga je od ljudi
s pukama na kruni-tima bedema. Meci su mogli proi samo pokraj njega, nisu ga
mogli dosei. Novak nije trebao nita initi. Gravitacija e uiniti svoje.
Ostalo e uiniti tim B koji je ekao u amcu na podnoju litice.
Izboenje litice titilo je kompleks od amfibijskog napada stoljeima, ak su i
stijene i pliine onemoguavale bojne brodove da dou preblizu. Lokacija utvrde je
odlino odabrana. No, te su karakteristike davale sigurnost i napadaima.
Page 60

Peter Novak e uskoro biti kod kue.
Ali za ostale to nije bilo tako jednostavno.
Janson i Katsaris su se mogli prilino lagano spustiti niz liticu. Ali to e s
Donnom Hedderman? Nije bilo rezervne konjske opreme i konikog sustava da ga ona
upotrijebi. Janson i Katsaris su razmijenili dugi pogled: bez rijei, plan je
dogovoren utke, razvijen u oaju.
ak i kad je radio dvostruku omu oko drugog roga, Theov je izraz bio dovoljno
jasan. Prokleta Amerikanka! Ali nije dolazilo u obzir ostaviti je.
Rafal iz strojnice razvalio je bolni roj kamenja.
Nije bilo vremena.
Sve vie i vie straara e usmjeriti svoju paljbu prema predbre-ju. Uskoro e
meci pogoditi mete.
Koliko su daleko sletjeli meci? Preblizu da bi to bilo utjeno, ali ne dovoljno
blizu da budu smrtonosni. Tama i magla su nedvojbeno oteavale vidljivost, a rafali
su usmjereni samo priblinom tonou pa na etrdeset metara to nije bilo dovoljno
za pouzdano ubijanje. No, pobunjenici su to nadoknaivali svojom brojnou. Bili su
obasuti s jo vie mitraljeske paljbe. Koliko e jo proi prije nego to metak
pogodi?
- Namjesti se! - naredio je Janson Katsarisu. U meuvremenu Janson je omotao enu
onim to je bio njegov vlastiti jaram, najlon119
skim koncem to je virio zategnut oko njezina trikoa i pozamanog struka. Naglo je
namjestio broj osam. Manje njeno guranje i bila je na putu prema dolje.
Janson je tako ostao bez vlastite kope i naprave za sputanje. Gledajui prema
sidru koje je Katsaris zakvaio, zajahao je ue veui ga oko lijeve butine te
preko boka, prsa i oko glave na desno rame, a zatim okolo i dolje niz lea na
lijevu ruku. Ue je bilo sada u obliku slova s oko gornjeg dijela tijela.
Obuhvativi ue dlanom prema gore, mogao ga je skinuti s leda da povea brzinu te
zavitlati oko boka da uspori. Najlonska odora mu je pruala odreenu zatitu od
ueta. Ipak nije imao iluzija. Jedanput se sputao tijelom, na obuci, i to je bilo
izuzetno bolno.
Funkcionira li to doista? - upita Katsaris skeptino.
Naravno da funkcionira - ree Janson. - To sam ve radio. - I
nadao se da to vie nikad nee raditi.
Nekoliko rafala vatre poput kie olova razderalo je stijenu. Kamen pod njihovim
nogama je eksplodirao na samo nekoliko centimetara; komadii su se zabili u
Jansonovo lice. Nije bilo vremena.
Zaglavila sam - zauo se plani glas Donne Hedderman, moda
devet metara niz liticu.
Stiemo - povikao je Janson dok su se on i Katsaris sputali niz
liticu. Savijajui se oko struka, dva su mukarca drala noge okomito
na strmu povrinu silazei gdje je mogue. Za Jansona je silazak bio
muenje; oklop od najlona je bio dovoljno jak, ali nije pruao
nikakvu zatitu dok mu se ica zabijala u meso. Jedini nain da sma
nji pritisak bilo je poveati optereenje na miie koji su ga boljeli.
Pomozite mi! - Drhtei enin glas odbijao se od stijene.
Na treini puta prema dolje nali su je i vidjeli to se dogodilo.
Njezina duga kosa bez sjaja zapetljala se u napravu broj osam za sputanje. To je
bio rizik to su trebali predvidjeti. Katsaris je izvukao no te se pribliio
odgurujui se nogama sa strane. Ispustila je prodorni krik. Jednim rezom oslobodila
se njezina zapetljana kosa. Ali, bilo je jo kose i to se moglo ponovo dogoditi.
Katsaris je ispustio svoju ruicu konice i aktivirao blokadu. Komad konca to se
sad omotao oko ueta sprijeio je daljnje sputanje.
- Miruj - ree. Pribliivi se, zgrabio je rukom koliko je mogao kose i odrezao je
zanemarujui njezin glasni prosvjed. Kao frizura to je bilo strano, ali kao mjera
opreza, to je bila prava ljepota.
Janson se trudio odrati korak s ostalima krguui zubima kako se optereenje
micalo niz icu. U jednom trenutku stegnulo mu se oko prsa poput pitona oteavajui
mu dah; u sljedeem trenutku zabadalo mu se u miie. Pad tijela je bio prirodan,
pretpostavljao je, kao to je i raanje djeteta bilo prirodno. Agonija ga je
Page 61

uinila stvarnim. Ruke su mu bile prenapregnute; no, pusti li ue, nee biti niega
izmeu njega i stijena pod njim.
Trebao je izdrati jo samo malo. Trebao se prisjetiti da e ga na podnoju litice
ekati ostali lanovi ekipe u superlakom amcu na napuhavanje to je bio zakvaen
na BA 609. Bit e odmorni i spremni. Janson i ostali bit e sigurni u njihovim
rukama. Ako samo uspije doi do njih.
ist poput vode, hladan poput leda.
Sekunde su otkucavale poput sati. uo je zvukove ekipe na vodi dok su skidali
Petera Novaka i polagali ga na amac.
Vrijeme je bilo vano. Ako je uope postojala sumnja kamo su otili, iana sidra
e rei straarima sve to trebaju znati. I ako sasi-jeku ta sidra u sljedeih
nekoliko minuta, troje ljudi e se sunovratiti u smrt. Tama i magla bili su njihov
jedini saveznik, a vrijeme njihov najvei neprijatelj.
Jedina nada za opstanak leala je u brzini da se skinu s ueta i ubace to bre u
amac.
Koliko je vremena proteklo? etrdeset sekundi? Pedeset? ezdeset?
Kad su njegovi miii dosegli toku potpune iscrpljenosti, Janson je osjetio ruke
kako poseu za njim i hvataju ga te je na kraju ispustio ue ivota koje se
pretvorilo u instrument muenja. Dok je sjedao na plovilo ravnog dna, pogledao je
oko sebe. Bilo ih je estoro. Novak. Hedderman. Katsaris. Andressen. Honwana.
Hennessv pilotira BA 609 kao druga smjena.
Motor je jecao dok je plovilo na napuhavanje, Sea Force 490, pojurilo od stijena
drei se obale oko pola milje dok je ilo na jug, a zatim krenulo u maglom
obavijene vode.
120
121
Loa vidljivost onemoguavala je da se uoi plovilo. Izabrali su kurs koji e ih
odmaknuti od pobunjenikog topnitva. - Svi na broju - ree Andressen u svoj
prijamnik obavjetavajui Hennessvja u BA 609 - i jo jedan gost.
Nekoliko metaka je udarilo u vodu na nekoj udaljenosti od njih. To su bili meci
ispaljeni iz oaja, ispaljeni za pokazivanje. Ali takvi zalutali projektili mogu
katkad postii isti rezultat kao i oni paljivo navoeni.
Tek kad su proli pola milje, nisu vie uli zvukove pobunjenikih snaga; OFK-ova
paljba se bez sumnje nastavila, ako nita drugo onda iz iste nemoi, ali dokaz o
tome izgubio se u zvukovima nemirnog oceana.
Sea Force se ljuljao u ritmu valova. Njegov snani motor se napinjao dok se
natjecao s uzburkanim monsunskim vodama. Dok je anurska obala nestajala u
izmaglici, Jansona je obuzeo osjeaj kako je beznaajno bilo njihovo plovilo, mali
predmet od gume i metala to se probijao kroz veliko, prazno more. Ali za one koji
su se brinuli za budunost ovjeanstva na ovom planetu, taj teret je bio doista
vaan.
Peter Novak je bio okrenut prema smjeru kojim su putovali. Prema izrazu lica Janson
je vidio da zadobiva osjeaj identiteta, osjeaj samosvojnosti. No, njegov je izraz
bio prazan; um mu je bio drugdje. Prskanje i pjena oceana odraavali su se u kosi i
na licu, njegova koulja od fine tkanine bila je poprskana morem. S vremena na
vrijeme proao bi rukom kroz krhku kosu.
Heddermaniino je lice bilo prekriveno rukama. Sklupala se. Trebat e joj puno
vremena da izlijei rane, znao je Janson. Njih dvoje su pali u OFK-ove pande u
sasvim razliitim okolnostima i bili su analiza za suprotnost.
Jansonovi ljudi bili su takoer tihi, izgubljeni u mislima ili su uvjebavali
preostale operacijske korake.
Hoe li ih pobunjenici slijediti u gliseru? Bilo je to mogue, ali ne i vjerojatno.
Ako nisi bio vjet u sputanju, Adamov je brijeg bio uasna zapreka.
estoro ljudi u amcu mogli su uti brenanje rotora prije nego to su mogli
vidjeti letjelicu. Jo ih je etvrt milje otvorenog mora dijelio do nje. Andressen
je provjerio svoj sat i smanjio gas. Bili su
u prekovremenim satima operacije: vaenje je trajalo due nego to je bilo
Page 62

predvieno. Mali brod se podizao i padao s valovima poput plu-tajueg drva dok ga
je njegov snani vanjski motor vodio manje-vie ravnom crtom. Sad se letjelica
vidjela. Bila je na plutajuoj platformi od samonapuhujue crne gume. Struja rotora
prouzroila je burkanje mora. Hennessv, koji e upravljati povratnim letom dok se
Honwana odmara, samo je pripremao hidrauliku.
Sad se trup letjelice bez sjaja ocrtavao s prvim tracima novog dana, a ruiasta
mladica iznad horizonta. Nakon nekoliko minuta mladica je postala pomalo nejasna,
ali intenzivan luk svjetlosti proao je kroz zatvorene prste. Zora je pucala u ono
to je sada ve bilo isto nebo. Tamnoljubiasto, tamnei brzo u intenzivno
plavetnilo. Zora na Indijskom oceanu. Prva zora koju je Peter Novak vidio nakon
mnogo dana.
Hennessv je otvorio prozor i zazvao Jansona. - Tko je ta enska? - upitao je
napetim glasom.
Jesi li kad uo za Donnu Hedderman?
Majko Isusova, Jansone. Vaenje je bilo za jednu osobu. U ovu
letjelicu ne stane jo jedna osoba. K vragu, ve smo na granicama
goriva. Ako uzmemo jo osamdeset kila tereta, ostat emo bez goriva
prije zone slijetanja. Toliko je fina tolerancija.
Shvaam.
I treba. Bio je to tvoj plan, avo te odnio. Daj mi alternativnu
zonu slijetanja.
Janson je zatresao glavom. - Ne postoji mjesto u blizini koje bi bilo sigurno da bi
postojala alternativa.
I to kae sad tvoj plan? - traio je Irac.
Ja u ostati - ree Janson. - Ima dovoljno goriva u amcu da
stignem do Sri Lanke. - Hennessv je pogledao u nevjerici, a Janson je
dodao: - Uz smanjenu brzinu i iskoritavajui struje. Vjeruj mi, znam
to radim.
Sri Lanka nije sigurna. To si sam rekao, svih mu svetih.
Rekao sam da nije sigurna za Novaka. Improviziram. Imam
rezervni plan ako se neto dogodi. - To je bila djelomina istina.
Plan koji je naveo e uspjeti, ali to nije bio sluaj koji je predvidio.
122
123
Sad su Donnu Hedderman, koja je teko disala i nesuvislo govorila, ubacili u
zrakoplov. Lice joj se zaarilo, a odjea joj je bila mokra od prskanja oceana.
Gospodine Janson? - Maarev je glas bio piskav i jasan unato
buci motora. - Vi ste hrabar ovjek. Zadivljujete me, a mene nije
lako zadiviti. - Potapao je Jansona po ramenu - Neu ovo zabora
viti.
Janson je pognuo glavu i zatim ravno pogledao u smee oi Petera Novaka. - Molim
vas, zaboravite. Zapravo moram zatraiti od vas da to uinite zbog moje sigurnosti
i sigurnosti mog tima. -Bio je to profesionalan odgovor. Janson je bio
profesionalac.
Duga pauza. - Vi ste dobar ovjek - ree humanitarac. Katsaris je pomogao Novaku da
se uspne u zrakoplov, a zatim je siao.
Grkovo lice bilo je odluno kad se suoio s Jansonom. - Ja u ostati. Ti idi.
Ne, prijatelju - ree Janson.
Molim - ree Katsaris. - Trebaju te ondje. Nadzor misije, je li
tako? Ako neto poe po zlu.
Nita vie ne moe poi po zlu - ree Janson. - Novak je u
dobrim rukama.
160 kilometara na puini u amcu na napuhavanje, to nije ala
- ree Katsaris ukoena pogleda.
Hoe li rei da sam prestar za malo plovidbe?
Katsaris je kimnuo glavom ne smijui se. - Molim te, Paul. Ja bih trebao biti taj.
Njegova crna kosa sjajila se na svjetlosti zore.
K vragu, ne! - ree Janson u napadu bijesa. - Moja misija, moj
Page 63

problem. Niti jedan lan moga tima ne preuzima rizik koji bi trebao
biti moj. Ovaj razgovor je zavrio. - Bila je to toka ponosa onoga to
se smatralo mukou ili au u svijetu sjenki tajnih operacija. Kat
saris je progutao knedlu i uinio kako mu je nareeno. Ali nije
mogao izbrisati brigu s lica.
Janson je stavio motor u niu brzinu: potronja e biti optimalna na umjerenoj
brzini. Provjerio je smjer kompasom na satu.
Trebat e mu tri ili etiri sata da doe do obalnih ravnica jugoistone Sri Lanke.
Ondje je imao vezu koja ga je mogla staviti na kamion do meunarodne zrane luke u
Colombu ako to mjesto
nije ponovo u rukama Oslobodilakih tigrova Tamila Eelama. Nije to bila idealna,
nego ponovo najbolja od mogunosti na raspolaganju.
Promatrao je mali tirkizni zrakoplov kako se podie u zraku opisujui neto uzorka
zigurata dok se poeo uspinjati na visinu prikladnu za podulji let iskoritavajui
vjetrove do dugog puta za Katchall.
Ranojutarnje nebo sad je bilo prekrasno plavo; gotovo se podudaralo s trupom
letjelice i Janson je bio ispunjen osjeajem rastue mirnoe i olakanja dok je
letjelica klizila kroz nebo.
Dopustio si je kratki trenutak ponosa. Bio je to trijumf nad gotovo nemoguim
izgledima. Peter Novak je bio slobodan. Ubojiti fanatici ostali su bez slavnog
zatoenika i nee dobiti nita drugo nego ponienje. Janson se naslonio u amcu i
promatrao kako se zrakoplov uspinje, a zbog okretanja oko triju osi izgledalo je
poput neke prirodne stvari, kukca u letu.
Pristup obalnim ravnicama Sri Lanke u malom amcu iziskivao je njegov oprez;
postojali su neoekivani pjeani prudovi koji su mogli unititi plovilo. Ali iz
Colomba je postojao izravan let do Bombava, a odande e povratak u zemlju biti
jednostavan. Zapamtio je osobni broj Marte Lang, isto kao i Katsaris; moe doi do
nje gdje god da jest. amac nije imao potrebnu telekomunikacijsku opremu. Znao je
da e to Katsaris rijeiti. Za nekoliko minuta Katsaris e obavijestiti Novakovu
zamjenicu da je misija zavrena. Bio je to poziv za koji se Janson nadao da e ga
napraviti, ali Katsaris je imao jednako pravo na njega: bio je izvanredan i
apsolutno dio ovog trijumfa protiv svih izgleda.
Ako je Janson dobro poznavao Zakladu za slobodu, najvjerojatnije e skupiti zranu
flotu dok se BA 609 vrati u Katchall. Janson je nastavio promatrati kako se
zrakoplov uspinje, lebdi i kako je velianstven.
I zatim - ne\ Nije mogue, valjda je to poigravanje svjetlosti! Vidio je bljesak,
bljeteu, plamenu eksploziju i dim u zraku. Traak bijelog izblijedio je
ranojutarnje nebo, a zatim je slijedilo dugi bljesak, uto-bijelo izgaranje goriva.
Komadii trupa zrakoplova poeli su padati u more.
Ne! O Kriste, ne!
.124..
123,,
Nekoliko dugih sekundi Janson se osjeao potpuno omamljen. Zatvorio je oi i ponovo
ih otvorio: je li to samo mata?
Otkinuti propeler vrtio se lijeno prije nego to je sletio u more.
0
blagi Boze!
Bila je to katastrofa kakvu jo nitko nije vidio. utljivi, mirni Manuel Honwana.
Andressen: lojalan, metodian, pouzdan, ljubazan - lako podcijenjen upravo zato jer
nije bio egocentrian. Sean Hen-nessy kojeg je izvukao iz engleske zatvorske elije
samo da bi ga osudio na smrt. Donna Hedderman, takoer, nesretna amerika
samari-tanka.
Otili. Mrtvi zbog njega.
1
Peter Novak. Najvei humanitarac novog stoljea. Div meu
ljudima. Mirotvorac. ovjek koji je neko spasio Jansonu ivot.
I predmet cijele misije.
Mrtav.
Kremiran, devetsto metara iznad Indijskog oceana.
Page 64

Nevjerojatni je trijumf ispao, poto se razdanilo, pravom nonom morom.
Znao je samo da to nije bila nesrea, pogreka na motoru. Dvostruka eksplozija eksplozija koja je prethodila, nekoliko kljunih sekundi, eksploziji goriva, bila
je izdajnika. Ono to se dogodilo bilo je rezultat spretnosti i konstrukcije. I to
takvih da su etvorica najboljih ljudi koje je znao bila ubijena, zajedno s
najboljim ovjekom kojega je itko ikad znao.
Sto se, do vraga, dogodilo? Tko je mogao isplanirati takvo to? Kad je to
isplanirano?
I zato? Za ime Boje, zato?
Janson se spustio na pod amca paraliziran od boli, uzaludnosti, bijesa; za
trenutak se na puini osjeao kao da je u kripti s utegom na grudima. Disanje je
bilo nemogue. Sama krv koja mu je tekla kroz ile kao da se zgruala. Sinje more
ga je pozivalo sa svojim protuotrovom trajnog zaborava. Bio je uznemiren, izmuen i
uplaen i znao je kako to zaustaviti.
Meutim, to nije bila opcija.
Dao bi svoj ivot za bilo koji od njihovih ivota. Znao je to.
Ali, to nije bila opcija.
Samo je on preivio.
I u nekom proraunanom dijelu uma satni se mehanizam okretao vrstom, hladnom
srdbom. Podigao je oruje protiv sloenih fanatika samo da bi podlegao neemu jo
avolskijem. Bijes se ulijevao u njegovu duu gotovo ledenim mrazom. Emocije poput
bijesa i boli trebale su ustupiti mjesto veoj emociji, apsolutnoj i nepopustljivoj
ei za pravdom. To je bila emocija koja mu je zapovijedila da ne podlegne ostalim
emocijama. On je jedini ostao na ivotu. Ostao je saznati to se upravo dogodilo.
I zato.
126
127.,.
01
>
i
9
/
Washington, D.C.
/
Ovdje je temeljna smjernica uvanje tajni - rekao je ovjek iz
Obavjetajne agencije obrane nazonima u sobi. Gustih, tamnih
obrva, irokih ramena i potamnjelih podlaktica, izgledao je kao netko
tko radi rukama; zapravo, Douglas Albright je bio izrazito misaoni
tip predan tekim mislima i razmiljanju. Bio je doktor politikih zna
nosti, a imao je jo i diplomu iz osnova teorije igre.
Diskrecija je prioritet broj jedan, dva i tri. Oko toga ne treba
dvojiti.
Takva dvojba je teko bila mogua; zapovijed je ak objasnila neobino mjesto za
hitno sazvani sastanak. Meunarodni centar Mendian nalazio se na Crescent Placeu,
odmah nakon esnaeste ulice na Meridian Hillu. Spokojno lijepo zdanje u
neoklasicistikom stilu koje je bilo arhitektonska lingua franca slubenog
Washingtona, bilo je sve prije nego uoljivo. Privlanost zdanja bila je diskretna
i zapravo je proizlazila iz udnog statusa zgrade koju ne posjeduje federalna vlada
- centar se reklamirao kao neprofitna obrazovna i kulturna ustanova - iako je
gotovo potpuno bila posveena vrlo povjerljivim vladinim funkcijama. Centar je imao
elegantan prednji ulaz od izrezbarene hrastovine; no, vaniji je bio sporedni ulaz
do kojeg se dolazilo privatnim kolnim prilazom to je omoguavalo
Page 65

vanim osobama da dou i odu neprimijeene. Iako je bio samo milju udaljen od
Bijele Kue, centar je imao bitne prednosti za odreene sastanke, posebice za
meuresorna tajna zasjedanja koja nisu imala formalnog opravdanja. Sastanci koji su
se ovdje odravali nisu ukljuivali papirnati trag, to je zbog osiguranja bilo
nuno u Bijeloj kui, u staroj zgradi izvrne vlasti, u Pentagonu ili u bilo kojoj
obavjetajnoj agenciji. Sastanci su se mogli odrati bez ikakvog traga. Mogli su se
odrati, a da se slubeno zapravo nikad i nisu odrali.
Petorica mukaraca sivih lica koji su sjedili oko malog konferen-cijskog stola
bavila su se slinim poslovima pa ipak, s obzirom na strukturu vladinih agencija,
nikad se u normalnim okolnostima ne bi imali razloga sastati. Ne treba ni rei da
je program zbog kojeg su se okupili bio sve prije nego normalan, a okolnosti s
kojima su se suoili mogle su postati kataklizmike.
Za razliku od svojih pretpostavljenih, oni nisu bili postavljeni po politikoj
liniji; oni su cijeli ivot bili vezani za svoj posao i radili su na programima
koji su trajali puno due od bilo koje odreene administracije. Bili su povezani i
podnosili su izvjetaje mukarcima i enama koji su se mijenjali svake etiri
godine, no doseg njihovih odgovornosti, kako su oni zamislili, protezao se puno
dalje.
Nasuprot ovjeku iz DIA-e sjedio je zamjenik direktora Agencije za nacionalnu
sigurnost. Imao je visokS ostrugano elo i sitne, zguvane crte lica. Ponosio se
time da odrava vanjski dojam smirenosti bez obzira na to u kakvim se okolnostima
nalazio. Taj dojam smirenosti sada je gotovo potpuno nestao, a time i njegov ponos.
- Diskrecija, da. Priroda naredbe je jasna - rekao je tiho. - Priroda naeg
predmeta nije.
- Paul Elie Janson - rekao je podtajnik State Departmenta koji je na papiru bio
direktor Ureda za obavjetajnu i istraivaku djelatnost tog odjela. Neko vrijeme
nije govorio. Mukarac glatkog lica, atletske grae, raskutrane kose boje sijena
ijem su dojmu ozbiljnosti prinosile teke naoale crnih okvira. Podtajnik je bio
neunitiv i drugi su mukarci to znali. A budui da je bio neunitiv, dobro su
zapamtili nain na koji se on postavio u tom pitanju. - Kao to znate, Janson je
bio jedan od naih. Dokumenti koje o njemu imate samo su blago redigirani.
Ispriavam se zbog toga, ali takve dobivamo iz arhiva i
130
131
nismo imali puno vremena za pripreme. U svakom sluaju, mislim da e vam dati opu
sliku.
Jo jedan va prokleti stroj za ubijanje, Derek, eto to je on ree Albright mrko pogledavi podtajnika. Usprkos svom visokom
administrativnom rangu, Albright je proveo karijeru u analizi, a ne
u operacijama i u svojoj je sri ostao analitiar. Ukorijenjeno nepovje
renje koje su ljudi njegova soja gajili prema svojim kolegama u ope
racijama preesto je bilo opravdano. - Stvarate te bezdune dijelove
mainerije, putate ih u svijet i onda ostavljate nekom drugom da
popravi to ste zabrljali. Ja jednostavno ne razumijem kakvu to
igru on igra.
ovjek iz Vlade se zajapurio. - A jesi li moda pomislio da netko drugi igra igru s
njim? - Otar pogled: - Stvaranje pogrenih zakljuaka moe biti opasno. Ja ne
elim tvrditi da je Janson odmetnik.
injenica jest da ne moemo biti sigurni - rekao je nakon
kratke stanke ovjek iz NSA-e,
Sanford Hildreth.
Okrenuo se
ovjeku koji je sjedio do njega, kompjutorskom znanstveniku koji
je kao mladi stekao ugled uda od djeteta kad je gotovo sam redizajnirao glavnu obavjetajnu bazu podataka za CIA-u. - Jesmo li pre
vidjeli neke podatke, Kaz?
Kazuo Onishi je odmahnuo glavom. kolovao se u Caltechu, a odrastao je u junoj
Kaliforniji i zadrao je njihov blagi naglasak zbog kojeg se doimao nesuvislijim
nego to je bio. - Mogu vam rei da smo imali neobine aktivnosti, mogue provale
Page 66

sigurnosnih zatita. Ne mogu nikako identificirati poinitelja. U svakom sluaju,
jo ne ovog trena.
Pretpostavimo da ima pravo, Derek - nastavio je Hildreth. U tom sluaju ga alim. No, ba nita ne smije ugroziti program.
Doug ima pravo. To je glavna naredba. Bezuvjetna i nepopustljiva.
Ili se moemo oprostiti od Pax Americane. Gotovo da i nije vano
to je on mislio da ini. Moemo samo zakljuiti da taj momak Jan
son nema pojma na to je nabasao. - Prinio je alicu kave ustima i
srknuo nadajui se da nitko nije primijetk/drhtanje ruke dok je spu
tao alicu na tanjuri. - I nikad nee ni saznati. - Ove su rijei vie
sliile izjavi nego primjedbi.
To mogu prihvatiti - rekao je ovjek iz Vlade. - Je li Charlotte
upoznata? - Charlotte Ainslev je bila predsjednikova savjetnica za
nacionalnu sigurnost i glavna veza s Bijelom kuom.
Kasnije tijekom dana - rekao je ovjek iz NSA-e. - No, vidite li
neku alternativu koja bi se mogla poduprijeti?
Upravo u ovom trenutku? Upao je u ivi pijesak. I da hoemo,
ne moemo mu pomoi.
Bilo bi lake kad se on ne bi borio - rekao je analitiar DIA-e.
S tim se slaem - ree Derek Collins. - No, koliko ga ja pozna
jem, on e se boriti, i to jako.
Onda e trebati poduzeti krajnje mjere - rekao je analitiar.
Ako program izgori, ako se makar i jedan posto programa
otkrije, onda ne samo da e unititi nas, ve e unititi sve do ega
je bilo kome ovdje stalo. Apsolutno sve. Odvrtjet e se prolih dvade
set godina povijesti i to je ono to se kae ekaj-magare-dok-travanaraste, zgoditak-na-lutriji, scenarij u-najboljem-sluaju. Vjerojatnije
je da e vie nalikovati na jo jedan svjetski rat. Samo to emo
ovaj put mi izgubiti.
Jadnik - rekao je zamjenik direktora NSA-a, listajui Jansonov
dosje. - Umijean je preko glave.
Podtajnik vlade je zatomio drhtaj. - Bogme jest - odvratio je mrko - ali i mi smo.
Atena
Grci su imali izraz za to: nefos. Smog - dar zapadne civilizacije svojoj kolijevci.
Zarobljen prstenom planina, pritisnut atmosferskom inverzijom, smog je zakiselio
zrak pospjeujui propadanje starina te nadraujui oi i plua etiri milijuna
stanovnika grada. Za loih dana leao bi nad Atenom poput otrovnog oblaka. Ovo je
bio lo dan.
Janson je imao izravni let od Bombava do Atene. Sletio je na istoni terminal
meunarodnog aerodroma Ellinikon. Osjeao se mrtvim iznutra; bio je presvueni
zombi koji samo misli na posao. Ti si ovjek koji ima granitnu stijenu na mjestu
gdje hi trebalo hiti srce. Da je barem to bilo tako.
132,
133
Nekoliko je puta zvao Martu Lang, no bez uspjeha. To ga je izluivalo. Rekla mu je
da je uvijek moe dobiti na broj to mu je dala, bez obzira na to gdje se nalazila:
to je bila izravna linija do njezina stola, njezina privatna linija i ako se ne
javi nakon to triput zazvoni, linija e se prebaciti na broj njezina mobitela.
Naglasila je da taj broj ima samo troje ljudi. Meutim, jedino to je dobio bilo je
elektronsko zujanje neodgovorene linije. Zvao je razne podrune urede Zaklade za
slobodu u New Yorku, Amsterdamu, Bukuretu. Gospoice Lang nema, priguenim bi ga
glasom obavijestio nii inovnik. Janson je bio uporan. Radi se o hitnom sluaju.
On joj uzvraa poziv. On je njezin osobni prijatelj. Zove zbog vrlo vane stvari.
Radi se o samom Peteru Novaku. Pokuao je na sve naine, iskuao sve taktike
dodi-javanja pa ipak nije napredovao.
Poruka e biti prenesena, odgovarali bi mu svaki put tom lukavom jezinom
Page 67

konstrukcijom u pasivu koja se nikad nije mijenjala. No, nisu mogli prenijeti
stvarnu poruku, rijei strane i razorne istine. Jer to im je Janson mogao rei?
Da je Peter Novak mrtav? Oni s kojima je razgovarao u Zakladi nisu odavali da su
toga svjesni, a Janson je bio dovoljno mudar da ne daje informacije.
Hodajui kroz istoni terminal uo je kroz aerodromski razglas nadaleko poznatu
ameriku pop zvijezdu s njezinom poznatom pjesmom iz poznate amerike senzacije.
Tako je to s meunarodnim putnicima ovih dana: treba sve ujednaiti, zamotati u
kulturnu kouljicu.
Poruka e biti prenesena.
To je da ovjek poludi! Gdje je? Zar je i ona ubijena? Ili - i sama ta pomisao
pogodila ga je kao da su ga otricom pogodili u oko - zar je i ona bila dio
strane, nedokuive zavjere? Je li Novaka ubio lan ili lanovi njegove vlastite
organizacije? Nije mogao automatski odbaciti tu hipotezu, iako je ona u sebi
sadrala jezovitu implikaciju: da je i on sam bio talac urote. Da je umjesto da
spasi ovjeka koji je jednom spasio njega, posluio kao instrument njegova
unitenja. No, to je bilo suludol To nije imalo smisla - nita od toga. emu ubiti
ovjeka koji je osuen na smrt?
Janson se smjesti u aerodromski taksi koji e ga odvesti do Metsa, predgraa Atene
jugozapadno-ed-Olimpijskog stadiona. Pred njim je bio teak zadatak. Trebao je rei
Marini Katsaris to se dogodilo, trebao joj je to rei u lice i osjeao se kao da mu veliki kamen pritie prsa.
Zrana luka je bila udaljena deset kilometara od njegova cilja u sreditu Atene;
sjedei neudobno na stranjem sjedalu bez dovoljno prostora za svoje duge noge,
Janson je umorno gledao oko sebe. Autocesta koja je vodila od predgraa Glvfada u
kojem je bio smjeten Ellikon do ratrkanih naselja na breuljcima koja su inila
Atenu, sliila je na beskrajni obru automobila, a njihovi su ispuni plinovi
ispunjavali stijenjenu atmosferu punu sumpornog dioksida.
Zamijetio je mali broj 2 na prozoriu taksimetra i njegov se pogled susreo s
pogledom vozaa, zdepastim ovjekom iju su bradu zatamnile ekinje koje su se ve
poele probijati, od one vrste koja se nikad ne moe u potpunosti obrijati.
Je li netko u prtljaniku? - pitao je Janson
Netko u prtljaniku? - veselo je ponovio voza. Ponosio se svo
jim engleskim. - Ha! Nije bilo kad sam posljednji put pogledao, gos
podine! Zato pitate?
Zato to ne vidim nikog drugog na stranjem sjedalu. I poku
avam dokuiti zato ste namjestili taksimetar na dvostruku tarifu.
Moja pogreka - ree voza nakon nekoliko trenutaka dok je
nestajao njegov blistavi izraz lica. Mrzovoljno je namjestio taksimetar,
to je znailo ne samo da je promijenio na niu tarifu, nego je i izbri
sao drahme koje je do tada skupio.
Janson je slegnuo ramenima. To je bio stari trik atenskih vozaa taksija. U ovom je
sluaju to samo znailo da ga je voza procijenio iscrpljenim i nepaljivim kad je
pokuao tu sitnu prijevaru.
U atenskom je prometu trebalo vie za posljednji kilometar puta nego za prethodnih
deset. Ulice u podruju Metsa graene su na strmim obroncima, a kue koje potjeu
iz predratnih vremena - i prije nego to se gradsko stanovnitvo naglo povealo pamtile su ranija i ugodnija vremena. Veinom su bile boje pijeska, pokrivene
crijepom i s crvenim roletama. Dvorita s biljkama u loncima i vanjskim spiralnim
stepenicama skrivala su se iza njih. Katsarisova se kua nalazila u uskoj ulici iza
Voulgareosa, samo est blokova udaljena od Olimpijskog stadiona.
Janson je otpravio vozaa s 2.500 drahmi, pozvonio i ekao pomalo se nadajui da
nitko nee otvoriti.
134
135
Vrata su se otvorila nakon samo nekoliko trenutaka, a na vratima je stajala Marina,
ba onakva kakve se sjeao - zapravo je bila jo i ljepa. Janson je pogledom
obuhvatio njezine visoke jagodice, svijetli ten, mirne smee oi, ravnu i
Page 68

svilenkastu crnu kosu. Zadebljanje trbuha je jedva bilo primjetno, jo jedna putena
oblina koja se jedva nazirala ispod iroke haljine od sirove svile.
Paul! - oduevljeno je uzviknula. Oduevljenje je nestalo kad je
vidjela izraz njegova lica; boja joj je nestala s lica. - Ne - rekla je
tihim glasom.
Janson nije odgovorio, no njegov iscrpljeni izraz nije nita mogao sakriti.
Ne - proaptala je.
Poela je vidno drhtati, lice joj se iskrivilo od boli, a zatim od bijesa. Slijedio
ju je u kuu kad se ona okrenula i oamarila ga. Ponovo ga je udarila irokim,
mlitavim udarcem, kao da uzvraa udarac istini koja joj je razorila svijet.
Udarci bole, iako ne koliko ljutnja i oaj koji su ih uzrokovali. Na kraju ju je
Janson zgrabio za ruku. - Marina - rekao je glasom muklim od boli. - Molim te,
Marina.
Gledala ga je kao da snagom volje moe uiniti da on nestane, a s njim i uasne
vijesti koje je donio.
Marina, nemam rijei kojima bih izrazio koliko mi je ao. - U
takvim trenucima izlaze klieji koji unato tome nisu manje istiniti.
vrsto je zamirio traei rijei utjehe. - Theo je do kraja bio junak.
- Rijei su zvuale kruto ak i u trenutku dok ih je izgovarao jer je
bol koju su Marina i on dijelili bila puno vea. - Nitko mu nije bio
ravan. A to je radio...
Mpa! Thee mou. - Grubo je oslobodila svoju ruku iz njegove i
otrala na balkon koji je gledao na malo dvorite. - Zar ne shvaa?
Vie mi nije stalo do tih stvari. Vie mi nije stalo do tih velikih rijei o
agentima, do tih igara kauboja i Indijanaca. To mi nita ne znai!
Nikad ti i nije znailo.
Nije - rekla je. - Jer sam jednom i ja igrala igru....
Boe, ono to si napravila na Bosporu... to je bilo izuzetno. Ta se operacija odigrala prije est godina, kratko vrijeme prije nego
to je napustila obavjetajnu slubu u svojoj zemlji. Zaplijenjeno je
tajno oruje namijenjeno grupi 17 Noemvri, teroristikoj grupi 17.
studeni, a oni koji su ih opskrbljivali uhvaeni su. - Znam obavjetajne
profesionalce koji se jo dive toj akciji.
I tek nakon toga se upita: Je li ti to bilo to znailo, bilo koja
od tih akcija?
Ali je to spasilo ivote!
Je li? Uhvaena je jedna poiljka kratkog oruja. Koju e zami
jeniti druga, poslana drugim putem. Pretpostavljam da to odrava
cijene visokima, a trgovci dobro zarauju.
Theo je o tome drukije mislio. - Janson je tiho govorio.
Theo to nikad nije tako shvaao. A sada vie i nee. - Glas joj
je poeo drhtati.
Ti mene okrivljuje.
Okrivljujem sebe.
Ne, Marina.
Ja sam ga pustila da ide. Da sam insistirala, on bi ostao. Zar
sumnja u to? No, ja nisam insistirala. Jer da je i ostao kod kue
taj put, pozvali bi ga neki drugi put i onda opet i opet. A ne ii,
nikad vie ne ii, bi ga ubilo. Theo je izvrsno radio svoj posao. Ja
to znam, Paul. Zbog toga se ponosio sobom. Kako sam mu to mogla
oduzeti?
Sami biramo svoju sudbinu.
I kako sam ga mogla nauiti da bi dobro radio i druge stvari?
Da je bio dobar ovjek? Da e biti dobar otac?
Bio je sjajan prijatelj.
Bio je prema tebi - ree Marina. - A jesi li ti bio prema njemu?
To ne znam.
On je tebe volio, Paul. Zato je i otiao.
To znam - ree Janson tmurno. - To zbilja znam.
Ti si mu bio sve.
Janson je na trenutak zautio. - Jako mi je ao, Marina.
Ti si nas spojio. I sada si nas rastavio, na jedini nain na koji
Page 69

smo mogli biti rastavljeni. - Marinine tamne oi gledale su ga zakli
njui i brana u njoj je odjednom popustila. Jecaji su joj bili ivo
tinjski, divlji i neobuzdani; sljedeih nekoliko minuta svijala se u
grevima. Sjedila je na crnoj lakiranoj stolici okruena sitnim stvarima
koje su odavale smisao i ljubav za dom, koje su ona i Theo zajedno
kupovali: rukom tkani tepih, svijetli, svjee prelakirani drveni pod,
136
13.7
udobna kua u kojoj su ona i njezin mu ivjeli - pripremali se, zajedno, da
doekaju drugi ivot. Ratom razrueni otok u Indijskom oceanu, razmiljao je
Janson, na razne je naine liio je i njega i Thea oinstva.
Nisam htjela da ode - rekla je. - Nipoto nisam htjela da ode. Lice joj je sada bilo crveno, a kada je otvorila usta, nit sline joj se
rastegnula izmeu nateenih usana. Za Marinu je bijes bio jedina vr
sta toka, a kad se to sruilo, sruila se i ona.
Znam, Marina - rekao je Janson ije su oi bile suzne. Vidjevi
da e klonuti, obavio je ruke oko nje drei je vrsto zagrljenu.
- Marina. - Izgovorio je njezino ime kao da je aptom zaklinje.
Pogled kroz veliki sobni prozor bio je neprimjereno sunan, a trubljenje frustriranih motorista bilo je gotovo melem, meketava bijela
buka gradskog kasnog popodneva. More putnika koji ure kui
svojim obiteljima: mukarci, ene, sinovi, keri - geometrija obitelj
skog ivota.
Kad ga je sljedei put pogledala, bilo je to kroz suze. - Je li spasio nekoga? Je
li oslobodio nekoga? Reci mi da njegova smrt nije bila uzaludna. Reci mi da je
spasio ivot. Reci mi, Paul!
Janson je nepomino sjedio u pletenom naslonjau.
Reci mi to se dogodilo - rekla je Marina kao da e joj pojedi
nosti o dogaaju pomoi da ostane normalna.
Prola je minuta prije nego to se mogao sabrati i poeti govoriti, no onda joj je
ispriao to se dogodilo. Zbog toga je, zapravo, i doao. Jedini je on znao kako je
zapravo Theo poginuo. Marina je htjela znati, morala je znati, i on e joj to rei.
No, ak i dok je govorio, postao je sasvim svjestan kako je to objanjavanje malo
toga objasnilo. Bilo je jo toliko toga to nije znao. Jo toliko pitanja na koja
nije imao odgovore. Jedino to je znao bilo je da e pronai te odgovore ili e
umrijeti pokuavajui ih pronai.
Hotel Spyrios, smjeten nekoliko blokova od trga Svntagma, sagraen je u neutralnom
stilu meunarodnih turistikih objekata; dizala su bila ukraena travertinom
obloenim smolom, vrata pokrivena furnirom od mahagonija, a pokustvo je
dizajnirano tako da blista u brourama, ali ne prua nepotrebne uitke.
Vaa soba bit e spremna za pet minuta - paljivo mu je rekao
ovjek na recepciji. - Samo sjednite u predvorju, mi emo doi po
vas. Pet minuta, ne vie.
Pet minuta, mjereno atenskim vremenom, izgledalo je vie kao deset minuta, no
Janson je napokon dobio svoj klju-karticu i krenuo do hotelske sobe na devetom
katu. Obred je bio automatski: umetnuo je tanki klju-karticu u prorez, ekao da
bljesne zelena dioda, okrenuo patentnu bravu i gurnuo teka vrata prema unutra.
Imao je osjeaj teine, i to ne samo zbog prtljage. Osjeao je bolove u ramenima i
gornjem dijelu lea. Sastanak s Marinom je bio vrlo neugodan, kao to je i
oekivao. Povezali su se u svojem osjeaju gubitka, ali samo na trenutak: on je bio
neposredni uzrok, od toga nije mogao pobjei, a bol, kad su bili odvojeni, bila je
dvostruko jaa. Kako bi Marina ikad mogla razumjeti kako se osjeao, koliko ga je
muio vlastiti osjeaj krivnje?
U sobi je osjetio miris ustajalog znoja po emu je zakljuio da je istaica upravo
napustila sobu. I zastori su bili navueni u vrijeme kad bi obino trebali biti
rastvoreni. Rastresen kakav je bio, Janson nije donio zakljuke kakve je nauio
donositi. Tuga se uvukla izmeu njega i svijeta poput tanke prozirne mrene.
Page 70

Tek kad su mu se oi privikle na svjetlo, vidio je ovjeka koji je sjedio u
naslonjau leima okrenut zastorima.
Janson je rukom krenuo prema pitolju koji nije imao.
Dugo je prolo od naeg posljednjeg pia, Paul - rekao je
ovjek koji je sjedio.
Janson je prepoznao ovjekov medeni, licemjerni glas, kultivirani engleski s blagim
grkim naglaskom. Nikos Andros. Preplavile su ga uspomene, a malo je bilo lijepih.
ao mi je to si doao u Atenu, a da mi se nisi javio - nastavio
je Andros ustavi i napravivi nekoliko koraka prema njemu. - Mislio
sam da smo prijatelji. Mislio sam da sam za tebe netko koga e uvi
jek potraiti da popijemo pie, po au ouzoa. Da popijemo jedno, za
stara vremena, prijatelju. Zar ne?
Obli obrazi, sitne brze oi: Nikos Andros pripadao je jednom drugom razdoblju u
Jansonovu ivotu, u vremenski odjeljak koji je zapeatio kad je otiao iz
Konzularnih operacija.
138
139
. _,.!....
&5JB&IDG2
Nije me briga kako si uao ovamo. Jedino pitanje koje ti
postavljam jest kako eli izai - rekao je Janson kojeg je proao svaki
izraz veselja. - Najbre bi bilo preko balkona niz devet katova.
Zar se tako razgovara s prijateljem? - Andros je imao vrlo
kratku tamnu kosu; odjea mu je, kao i uvijek, bila skupa, paljivo
izglaana, pedantna: crni sako od kamira, tamnoplava svilena kou
lja, a cipele od mekane, ulatene telee koe. Janson je bacio pogled
na nokat na malom prstu koji je Andros ostavljao dugim, kicoki obi
aj nekih Atenjana to je upuivao na prezir prema fizikom radu.
Prijateljem? Radili smo zajedno, Nikos. No, sve je to prolost.
Sumnjam da moe ponuditi ita to bih ja elio kupiti.
Nema vremena za kupovanje? Bit e da si u velikoj urbi. Nije
vano. Danas se bavim dobrotvornim poslom. Nisam doao ovamo
da ti prodam informacije. Doao sam da ti ih dati. Apsolutno bes
platno.
U Grkoj je Nikos Andros bio poznat kao konzervator nacionalnog blaga. Kao kustosa
u pirejskom arheolokom muzeju i voditelja programa ouvanja, esto su ga citirali
u vezi s povratkom starina u domovinu jer je stalno traio da se Elginov mramor
vrati u zemlju iz koje je odnesen. ivio je u neoklasicistikoj vili u umovitom
atenskom predgrau Kifissia, na niim obroncima brda Pendeli, to se uklapalo u
arenu sliku atenskog elitnog kruga. Zbog strunosti i erudicije na polju klasine
arheologije bio je vrlo traen i rado vien gost u salonima bogatih i monih diljem
Europe. Budui da je dobro ivio i povremeno neizravno spominjao obiteljski novac,
sviao se grkom sveenstvu kao anthropos kales anatrophes, ovjek uzviena odgoja.
Janson je znao da je njegovani kustos odrastao kao sin trgovca u Solunu. Znao je i
da je Androsov teko steeni drutveni ugled bio presudan za njegovu pritajenu
karijeru trgovca informacijama tijekom hladnog rata. To je bilo vrijeme kad je
atenski sektor bio podjednako centar mrea i CIA-e i KGB-a, kad se ljudska imovina
esto krijum-arila kroz Bosporski tjesnac, kad su se zamreni taktiki gambiti,
koji su ukljuivali susjedne zemlje u Maloj Aziji, vodili s egejskog poluotoka.
Andros je bio sasvim odvojen od velikih igara velikih sila; jednako je bio sklon
davati prednost jednoj strani pred drugom kao to su posrednici robom davali
prednost jednom kupcu pred drugim.
Ima li to rei - rekao je Janson - onda to reci i nestani
odavde.
Page 71

Razoarao si me - ree Andros. - Uvijek sam te smatrao sofis
ticiranim, svjetskim, odgojenim ovjekom. Zbog toga sam te i poto
vao. S tobom su transakcije bile zabavnije nego s veinom drugih.
Janson se pak sjeao svojih transakcija s Androsom kao posebno munih.
Jednostavnije je bilo raditi s onima koji su razumjeli vrijednost predmeta i
zadovoljavali se izravnom razmjenom vrijednost-za-vrijednost. Nasuprot tome,
Androsu je trebalo laskati i laskanjem ga prevariti, a ne samo platiti. Janson se
dobro sjeao njegovih beskrajnih, laskavih traenja rijetkih vrsta ouzoa. Tu su,
onda, bile njegove kurve, mlade ene, a ponekad i mladi mukarci koji bi ga pratili
u neprikladnim okolnostima. Sve dok se o njemu brinulo, malo ga je brinulo ugroava
li on sigurnost drugih, kao i integritet mrea s kojima je kontaktirao.
Nikos Andros se obogatio kao profiter hladnog rata; ba tako. Janson je prezirao
takve ljude, no nikako nije mogao pokazati svoj prezir dok je jo moda trebao
njihovu robu i usluge, ali ta su vremena davno prola.
Tko te alje? - pitao je Janson.
Oh, Boe! - ree Andros. - Sad se ponaa kao koinos eglimatias, kao obini razbojnik koji predstavlja opasnost i za sebe i za
druge. Zna, tvoja se poznanstva dijele na one koji misle da si se pro
mijenio od vremena koje si proveo u Vijetnamu... i onih koji znaju da
nisi.
Janson je postao vidno napet. - Nema pojma o emu govori. -Lice mu se zajapurilo.
- Ne znam? Iz tog vremena jo ima prilian broj neprijatelja, a neki od njih bave
se slinim poslom kao i ti. Nekima je teko da ti oproste. Na svojim sam
putovanjima i sam sreo jednog ili dvojicu koji su, nakon jedne ili dvije boce
ouzoa, priznali da te smatraju udovitem. Pria se da si pruio dokaze zbog kojih
je tvoj zapovjednik smaknut zbog ratnih zloina unato injenici da je ono to si
ti uinio bilo barem tako strano, ako ne i gore. Zbilja ima neobian osjeaj za
pravdu, uvijek okrenut prema van, poput topova na utvrdi.
Janson je krenuo naprijed, stavio ruku na Androsova prsa i snano ga udario o zid.
Poelo mu je zujati u glavi - i onda se to sti140
alo samo snagom volje. Morao se usredotoiti. - to si mi ono htio rei, Andros?
Neto poput mrnje zasjalo je u Androsovim oima i Janson je prepoznao prvi put da
je njegov prezir uzvraen. - Tvoji bivi poslodavci ele te vidjeti.
Tko to kae?
Zamolili su me da ti prenesem tu poruku. Zamolili su me da ti
kaem da trebaju s tobom razgovarati. ele da se javi.
]aviti se: umjetniki termin ije je znaenje Andros cijenio kao i svatko drugi.
Doi - javiti se centrali u SAD-u, podvri se analizi, ispitivanju ili bilo kojem
obliku prikupljanja podataka to se smatrao odgovarajuim. - Govori gluposti. Da
je zapovjednitvo Konzularnih operacija htjelo da se javim, ne bi poslali poruku po
maenom sociopatu poput tebe. Ti si osoba koja bi mogla raditi za bilo koga. Volio
bih znati tko je tvoj pravi poslodavac danas, glasonoo.
Glasonoa, kae.
Samo to si uvijek i bio.
Andros se nasmijao, a oko oiju su mu se pojavile mreaste bore.
Sjea li se prie vezane uz izvorni Maraton? U petom stoljeu
prije Krista Perzijanci su pokrenuli najezdu i iskrcali se kod obalnog
grada Maratona. Glasonoa Fidipid je bio zaduen da otri do Atene
i pozove postrojbe. Atenska vojska, koja je bila etiri puta manja,
zapoela je iznenadni napad i ono to je izgledalo kao samoubojstvo,
pretvorilo se u izvanrednu pobjedu. Tisue Perzijanaca leali su
mrtvi. Ostatak je pobjegao na brodove da pokua izravno napasti
Atenu. Trebalo je ponovo poslati tajnu poruku u Atenu da ih se oba
vijesti o pobjedi i o predstojeem napadu. Jo je jedanput zadatak
povjeren glasonoi Fidipidu. Zamisli, on je i sam bio na bojnom polju
od jutra u tekom oklopu. Nita zato. Trao je cijelim putem, trao je
koliko su ga noge nosile, etrdeset kilometara, da donese vijest i
zatim se sruio mrtav. I tako je taj grki glasonoa stvorio pravu tra
diciju.
Iznenadni napadi i tajne poruke - jasno mi je zato ti se svia ta
Page 72

pria. No, nisi odgovorio na moje pitanje, Andros. Zato ti?
Zato, prijatelju, to sam sluajno bio u blizini. - Andros se opet
nasmijao. - Volim zamiljati da je to djeak iz stare Grke bez daha
izgovorio prije nego to se sruio. Ne, Jansone, sve si pogreno shvatio. U ovom sluaju poruka pripada onome tko moe locirati njezina primatelja. Na
tisue je golubova pismonoa odaslano, a ovaj je uspio doi. ini se da su ti tvoje
stare kolege, nakon to su saznali da si stigao u ovu zemlju, izgubili trag.
Trebali su mene, s mojom mreom veza. Poznajem ponekog u gotovo svakom hotelu,
taverni, kaphe-neionu i ouzeri u ovom dijelu grada. Pustim glas i glas mi se vrati.
Misli li da bi i jedan ameriki atae mogao raditi tako brzo?
Andros je otkrio pravilan red otrih, gotovo zvjerskih zubi. No, da sam na tvojem mjestu, ja bih se manje uzrujavao zbog pjes
nika, a vie zbog pjesme. Zna, silno ele razgovarati s tobom jer
hoe da im objasni neke stvari.
Koje stvari?
Andros je teko uzdahnuo, teatralno. - Postavljaju se pitanja u vezi s tvojim
nedavnim aktivnostima koje treba odmah objasniti. -Slegnuo je ramenima. - Gledaj,
ja nita ne znam o tim stvarima. Ja samo ponavljam tekst koji su mi dali poput
ostarjelog glumca u jednom naem epitheorisiju, naoj sapunici.
Janson se prezrivo nasmijao. - Lae.
Grub si.
Nema teorije da bi moji bivi poslodavci tebi povjerili takav
zadatak.
Zato to sam outheteros? Nepristran? No, i ja sam se poput
tebe promijenio. Ja sam novi ovjek.
Ti novi ovjek? - Janson se narugao. - Teko da si nov. Teko
da si ovjek.
Andros se ukoio. - Tvoji bivi poslodavci ... sada su moji poslodavci.
Jo jedna la.
Nije la. Mi Grci smo ljudi agore, trnice. A trnice nema bez
konkurencije. Slobodno trite, konkurencija - ha? To su stvari o
kojima vai politiari samo isprazno govore. Ovaj se svijet uvelike
promijenio u posljednjih deset godina. Neko je konkurencija bila
iva. Sad je agora samo za tebe. Ti posjeduje trite i naziva ga slo
bodnim. - Nagnuo je glavu. - I to emo sad? Moji prijanji istoni
klijenti otvore svoje novanike i izleti samo jedan moljac. Jedini oba
vjetajni podatak koji ih zanima jest hoe li biti dovoljno goriva u
Moskvi ove zime. Ja sam luksus koji si oni vie ne mogu priutiti.
142.
143
KGB je pun tvrdolinijaa koji jo cijene tvoje usluge.
Kakva je korist od onih vrste ruke ako nemaju vrstu valutu?
Dolo je vrijeme kad treba odabrati strane, zar ne? ini mi se da si
mi to esto govorio. Ja sam izabrao stranu sa... koji je ono va lijepi
ameriki izraz?... zelembaima.
To je oduvijek bila tvoja strana. Bio si odan samo novcu.
Vrijea me kad govori na takav nain. - Podigao je obrve. Osjeam se posramljeno
Kakvu igru igra, Andros? eli li uvjeriti ljude da te sada plaa
obavjetajna sluba SAD-a?
Grkove su oi bljesnule ljutnjom i nevjericom. - Misli li da bih rekao
prijateljima da radim za ovu opasnu i nejasnu supersilu? Misli li da bi se Grk
mogao hvaliti takvim im?
Zato ne? Praviti se vaan kao da si pravi igra...
Ne, Paul. Onda bih izgledao kao amerikanofil, kao sluga
Undea Sama.
I to je u tome tako loe?
Page 73

Andros je saalno odmahnuo glavom. - Od drugih bih mogao oekivati takvo
samozavaravanje. Ali ne od tako svjetskog ovjeka kao to si ti. Grci ne mrze
Ameriku zbog onoga to ini. Oni je mrze zbog onoga to ona jest. Ovdje se gnuaju
nad Uncleom Samom. Ali moda ne bih trebao biti iznenaen tvojim nepoznavanjem
stvari. Vi Amerikanci nikad niste mogli shvatiti antiamerikani-zam. Toliko elite
biti voljeni da ne moete razumjeti zato vas toliko malo vole. Upitajte se zato
Amerikance toliko mrze ili je to izvan vaih mogunosti? ovjek nosi velike izme i
udi se zato ga se mravi ispod njegovih nogu boje i zato ga mrze - on prema njima
ne gaji takve osjeaje!
Janson je na trenutak utio. Ako je Andros zacementirao odnos s amerikom
obavjetajnom agencijom, on to nije uinio zato da bi se time razmetao: to je
istina. Ali koliko je drugog jo istina?
U svakom sluaju - Andros je nastavio - objasnio sam tvojim
starim kolegama da ti i ja imamo posebno srdane odnose. Trajno
povjerenje i privrenost koje smo izgradili tijekom mnogih godina.
To je zbilja zvualo kao Andros: neiskrenost, spremne lai, prazna obeanja. Janson
je to lako mogao zamisliti: ako je Andros nauo da bi trebalo uspostaviti kontakt,
lako je mogao odluiti da e se potruditi oko tog posla. Rijei koje dolaze od
prijatelja kojem
vjeruje, Andros je vjerojatno rekao asniku za vezu Konzularnih operacija, lake e
biti primljene bez sumnje.
Janson je netremice gledao u grkog nametljivca i osjeao kako mu raste napetost.
ele da se javi.
Ali zato? Tim se rijeima nisu olako koristili Jansonovi bivi poslodavci. To nisu
bile rijei koje bi se bez posljedica mogle zanemariti.
Ima zasigurno jo neto to mi nisi rekao - poticao ga je Jan
son.
Rekao sam ti to su mi rekli da ti kaem - odgovorio je Andros.
Rekao si mi ono to si mi rekao. A sad mi reci ono to mi jo
nisi rekao.
Andros je slegnuo ramenima. - ujem stvari.
Kakve stvari?
Odmahnuo je glavom. - Ja ne radim za tebe. Koliko novaca, toliko glazbe.
Svinjo jedna - planuo je Janson. - Reci mi to zna ili...
Ili to? to e napraviti? Ubiti me? Napustiti svoju hotelsku
sobu amazanu krvlju amerike vrijednosti s kojom si u dobrim
odnosima? To bi u svakom sluaju raistilo zrak.
Janson je gledao u njega nekoliko trenutaka. - Ja te nikad ne bih ubio, Nikos. Ali
agent tvojih novih poslodavaca bi mogao. Poto saznaju za tvoju vezu s Noemvri.
Njegovo spominjanje grke zloglasne grupe 17. studeni, neuhvatljive teroristike
skupine to ju je dugo traila amerika obavjetajna sluba, izazvalo je trenutanu
reakciju.
Ne postoji takva veza! - odbrusio Andros.
Onda im tako reci. Oni e ti sigurno vjerovati.
Zbilja si odvratan. To je ista izmiljotina. Nije tajna da sam se
suprotstavio pukovnicima, ali da sam imao veze s teroristima? To je
apsurdno. ista kleveta.
Da. - Neto poput smjeka pojavilo se oko Jansonovih usnica.
Dobro. - Andros se nelagodno vrpoljio. - Uostalom, oni ti ne
bi povjerovali.
Samo to im ja to ne bih rekao. Misli da vie ne znam igrati
igre? Godinama sam radio u protuobavjetajnoj slubi. Znam kako
plasirati informaciju a da se nikad ne otkrije da potjee od mene
te da bude sve uvjerljivija i sve udaljenija od svog izvora.
,.
Mi.
Mislim da govori gluposti.
Jedan lan grkog parlamenta povjerio se drugom lanu koji je
bio na platnom popisu CIA-e, a da to ovaj nije znao. Informacija je
zavrila na MemRazu, memorandumu o razgovoru, kod efa mjesne
postaje. Koji, usput, nije zaboravio da su teroristi 17. studeni ubili
jednog od njegovih prethodnika. Procjena izvora: vrlo pouzdan. Pro
Page 74

cjena izvjetaja: vrlo pouzdan. Upitnik je uz tvoje ime, tintom. Sada
tvoji referenti za plau imaju vrlo neugodnu dilemu. ak i sama
mogunost da je suradnik Dhekaeftd Noemvri dobivao sredstva iz
fondova SAD-a izazvao bi skandal u obavjetajnoj zajednici. Bio bi
to kraj karijere za svakoga tko bi bio ukljuen. Da si referent koji
je dobio taj sluaj, mogao bi narediti istragu. No, bi li ti zbilja riski
rao istragu? Jer u sluaju da rezultat bude pozitivan, obavjetajni
referenti bi sami sebe zaklali. Postojao bi interni papirnati trag koji
bi pokazao da ameriki porezni dolari pune depove antiamerikog
terorista. Koja je onda alternativa? - Janson je zadrao pogled na
njemu dok je govorio. - to je sigurna stvar? Nesretni sluaj? Moda
neka od onih kurvi koje dovodi kui ima specijalnu igraku i ti se
vie ne probudi te noi. Kustosa, konzervatora, pogodio kobni
infarkt. To je vijest i svi diu puno lake. Ili e moda izgledati
kao da si rtva ulinog zloina, prepada koji je zavrio naopako?
Ili gruba trgovina koja je postala grubljom nego to si se dogovorio?
Smijeno! - ree Andros prilino neuvjerljivo.
S druge strane, moda se odlui da te se ukloni s liste, izbrie
svaki trag o plaanju i ostavi samog. To je, zapravo, sasvim mogue.
- Udarac. - Hoemo li se kladiti da je to mogue?
Andros je nekoliko trenutaka vrsto stiskao i oputao eljust; vena mu je vidno
pulsirala na elu. - Pria se - rekao je - da ele saznati zato ima esnaest
milijuna dolara na svojem raunu na Cavmanskom otoju. U Bank of Mont Verde.
esnaest milijuna dolara kojih nije bilo ondje prije samo nekoliko dana.
Opet tvoje lai! - zagrmio je Janson.
Ne! - branio se Andros, a strah u njegovim oima bio se sasvim
stvaran. - Bilo da je istina ili la, to je ono to oni vjeruju. A to nije
la.
Janson je nekoliko puta duboko udahnuo i vrsto pogledao Androsa. - Nosi se odavde
- rekao je. - Muno mi je od samog pogleda na tebe.
Andros vie nije progovorio ni rije, nego je izjurio iz Jansonova hotela vidno
potresen onim to je bio prisiljen otkriti. Moda je i shvatio da mu je Janson
naredio da ode zbog vlastite sigurnosti jer je rastui bijes operativca traio
fiziki oduak.
Ostavi sam u sobi, Janson je shvatio da su mu misli zbrkane. To nije imalo smisla.
Andros je bio profesionalni laac, no ova poruka -implikacija da je na sigurno
spremio tajno bogatstvo - bila je la druge kategorije. Jo ga je vie zabrinjavalo
nepogreivo spominjanje rauna na Cavmanskom otoju; Janson je imao takav raun u
Bank of Mont Verde, no uvijek je smatrao tajnom postojanje tog rauna. Nije bilo
slubenog traga o raunu. Nigdje se nije moglo doi do tih podataka. Kako se moglo
objasniti spominjanje rauna za koji je samo on mog'ao znati?
to zapravo smjera Nikos Andros?
Janson je upalio svoj trokanalni beini PDA i ubacio brojeve koji e mu omoguiti
internetsku vezu s njegovom bankom na Cavmanskom otoju. Signali e biti dvostruko
kodirani koristei se sluajnim nizom koji proizvodi Jansonov vlastiti elektronski
ureaj i koji se vie nikad nee biti upotrijebiti. Presretanje poruke nije mogue.
1024-bitno kodiranje usporavalo je proces, no u roku od deset minuta Janson e
skinuti posljednji izvjetaj o stanju svojeg rauna.
Kad je posljednji put provjerio, na raunu je bilo $ 700.000.
Sad je na njemu $ 16,700.000.
Ali, kako je to mogue? Raun je bio zatien od neovlatenih ulaganja, kao to je
bio zatien i od neovlatenih podizanja.
Oni ele da se javi.
Rijei su mu se vraale otricom noa.
Tijekom sljedeih trideset minuta Janson je proeljao cijeli niz transfera koji su
ukljuivali njegov jedinstveni digitalni potpis, niz brojeva to se ne mogu
kopirati i koje je samo on imao, digitalni tajni klju do kojeg ak ni banka nije
imala pristup. To je nemogue. Pa ipak, elektronski je podatak bio neprijeporan:
sam Janson je odobrio prijam esnaest milijuna dolara. Novac je stigao u dvije
rate, svaka od po osam milijuna. Osam milijuna je stiglo prije etiri dana. Osam
milijuna je stiglo juer u 19:21 po istonom vremenu.
Po prilici etvrt sata nakon smrti Petera Novaka.
Page 75

147
10
inilo se da zrak u sobi postaje teak; zidovi su pritiskali. Janson se morao
smiriti, morao je izai. Na podruju oko trga Svntagme bili su ratrkani kiosci i
trgovine i bili su sve otmjeniji to su bili blie samom trgu. Pa ipak, ak su se i
ovdje nalazili standardni nositelji globalizacije: Wendy, McDonald, Arby. Janson je
nastavio dalje probijajui se pored neoklasicistikih fasada otomanskih graevina
iz devetnaestoga stoljea koje su sada uglavnom bile preputene vladinim
ustanovama. Brzo je koraao niz ulicu Heroda Atika, a zatim Vasilisisa Sofiasa i
zaustavio se prije Voulija ili to je sada bio grki parlament, velike,
svijetloute graevine s relativno malim prozorima i dugim trijemom. Ispred nje
Evzone garda, s pukama, nataknutim bajunetama i kestenjastim kapama s kiankom i
kiltovima, dotjerani. Serijom bronanih grbova odavali su priznanje zaboravljenim
pobjedama.
Traio je svjeiji, istiji zrak u Nacionalnim vrtovima koji su bili nasuprot
Vouliju. Ondje su prljavobijele statue i maleni ribnjaci skriveni meu grmljem i
drveem. Stotine je podivljalih maaka lutalo sjenicama, mnoge sa ilavim,
istegnutim bradavicama koje su im str-ale na trbusima. udna stvar: mogao si
jednostavno ne obraati pozornost na njih. Ali, kad si ih zamijetio, onda si ih
vidio posvuda.
Kimnuo je sjedokosom mukarcu na klupi u parku koji je, ini se, gledao u njegovu
smjeru; ovjek je odvratio pogled malo prebrzo, ini se, s obzirom na ljubaznost
veine Grka. Nesumnjivo su u pitanju bili Jansonovi ivci; trzao se na svaki
suanj.
Napravio je krug natrag do Omonie, poneto otrcanog susjedstva sjeverozapadno od
Syntagme, gdje je poznavao ovjeka koji se bavio vrlo specijaliziranim poslom.
Hodao je brzo niz Stadiou pored trgovina i kapheneiona. Ono to mu je u prvi as
privuklo pozornost nije bilo poznato lice, ve jednostavno lice koje se jo
jedanput okrenulo previe brzo kad se pribliio. Jesu li se Jansonu poele
priinjati stvari? Ponovo je u mislima odvrtio tu sliku. Leerno odjeven mukarac
oito je pogledavao na prometni znak kad je Janson doao iza ugla, a zatim je odmah
skrenuo pogled na trgovinu. Jansonu se uinilo da je ovjek to uinio malo
prenaglo, kao promatra koji zna da nije dobro da ga subjekt kojeg nadzire vidi
izbliza.
Sad je Janson ve postao krajnje paljiv prema svemu to ga okruuje. Jedan blok
kua dalje primijetio je enu na suprotnoj strani ceste kako bulji u izlog
draguljarnice; no, neto je ipak bilo neobino u tome. Sunce se snano odbijalo od
stakla i ono je tako postalo bolje zrcalo od izloga. Da je htjela zapravo pogledati
ogrlice i narukvice to su bile izloene u izlogu, trebala je stati u suprotni kut,
leima okrenuta suncu, stvarajui tako sjenu kroz koju bi ponovo dobila
transpa-rentnost izloga. Trenutak prije neki drugi kupac ispruio je eir sa
irokim obodom kako bi blokirao bljetave zrake sunca i vidio u trgovinu. No, to
ako vas je zanimalo samo ono to se reflektiralo u staklu?
Jansonovi instinkti su poeli divlje slati signale. Netko ga promatra: kad je malo
razmislio, trebao je zamijetiti par u cvjearnici nasuprot hotelu koji je
razmetljivo gledao u veliku kartu to im je skrivala lica. Neprimjereno veliku.
Veina turista koji su ili pjeice zadovoljavala se manjom veliinom karte koju
moe staviti u dep.
Sto se, do vraga, dogaa?
Dugim se koracima uputio do mesne trnice Omnia koja se nepravilno rairila unutar
prostranog zdanja iz devetnaestog stoljea sa eljeznim izrezbarenim proeljem.
Unutra su visjela golema ivotinjska trupla na kukama, objeena poput odjee u
istionici. Na podlozi od drobljenog leda nalazile su se hrpe svjetlucavih organa:
srca, jetre, eluci. Netaknuta trupla krava i svinja te neuvjerljivo velika perad
postavljena uspravno stvarajui grotesknu skulpturu od mesa.
148
Page 76

14.
Janson je ibao pogledom oko sebe. Lijevo od njega, nekoliko tandova dalje: kupac
koji je eprkao po svinjskom trbuhu - isti ovjek koji je odvratio pogled u
Nacionalnim vrtovima. Ne odajui da je primijetio promatraa, Janson se brzo
udaljio na drugu stranu pravog zastora od ovetine gdje su kuke s mesom visjele na
dugoj eljeznoj ipci. Izmeu trupla dviju ovaca vidio je sjedokosog kupca kako
naglo gubi interes za svinjetinu. ovjek je hodao du reda objeenih koza
pokuavajui gledati na drugu stranu. Janson je povukao natrag jedan vei primjerak
uhvativi stranje papke i zatim, dok je sjedokosi ovjek mimo prolazio, gurnuo
masivno truplo prema njemu poslavi ga da se isprui na drhtavi leaj od teleih
tripica.
Zauli su se buni uzvici na grkom i Janson si je, urno izbjegavajui gungulu,
krio put prema drugoj strani mesne trnice te ponovo na ulicu. Sad se probio do
oblinje robne kue, Lambropouli Bros., na uglu ulica Eolou i Lvkourgos.
Trokatna graevina bila je sva od stakla i debelih ravnih betonskih ploa.
Zaustavio se ispred robne kue gledajui u staklo dok nije zamijetio mukarca u
irokoj utoj vjetrovki koji se vrzmao u blizini trgovine konim predmetima to se
nalazila nasuprot. Zatim je Janson uao u robnu kuu i uputio se prema odjelu muke
odjee u stranjem dijelu prizemlja. Gledao je odijelo procjenjujui ga, pazei na
vrijeme i pogledavajui na ogledalca na stropu koja su bila strateki postavljena
da sprijee krau. Prolo je pet minuta. Cak i ako su svi ulazi bili uvani, niti
jedan lan grupe za nadzor ne doputa svojem subjektu da nestane na pet minuta.
Rizik nepredvienog dogaanja je prevelik.
I naravno, ovjek u utoj vjetrovki krenuo je u Lambropouli Bros. hodajui du
prolaza dok nije ugledao Jansona. Onda se postavio blizu police za mirise izraene
od stakla i kroma; reflektirajua povrina pomoi e mu da primijeti Jansona ako se
pojavi iz dna trgovine.
Napokon je Janson uzeo odijelo i koulju u kabinu sasvim u dnu prostora. Trgovina
je oito imala premalo osoblja pa je prodava imao vie muterija nego to ih je
mogao posluiti. Janson mu nee nedostajati.
Ali promatrau hoe. Kako minute budu prolazile, on e se pitati, sve zabrinutije,
to bi toliko dugo moglo zadrati Jansona.
Pitat e se je li Janson pobjegao kroz sporedni izlaz, to nije predvidio. Nee
imati izbora osim da ue u kabinu i pogleda.
Nakon tri minute ovjek u vjetrovki je tono to uinio. Kroz prorez na vratima
kabine Janson je vidio ovjeka kako prolazi kroz proirenje sobe s kaki hlaama
preko ruke. ovjek je morao ekati dok u uskom prolazu za kabine ne bude nikoga na
vidiku. No, to je bila okolnost koju su obojica mogli iskoristiti. Upravo kad je
prolazio ispred vrata, Janson ih je naglo otvorio eksplozivnom snagom. Iskoio je i
povukao zaprepatenog promatraa na kraj proirenog dijela te kroz vrata koja su
vodila do prostora rezerviranog samo za zaposlenike.
Trebao je raditi brzo prije nego to netko tko je uo zvukove doe vidjeti, to se
dogaa.
Ni rijei ili u te ubiti - rekao je Janson tiho oamuenom
ovjeku drei noi na njegovoj desnoj karotidi. ak i u tami skla
dita Janson je mogao vidjeti ovjekovu slualicu sa icom koja je
nestajala u njegovoj odjei. Rastvorio mu je koulju i maknuo tanku
icu to je ila do tristo grama tekog radijskog komunikatora Arrex
u depu njegovih hlaa. Zatim je ponovo pogledao ono to je izgle
dalo kao plastina narukvica na ovjekovu zapeu: to je zapravo bio
pozicijski transponder koji je signalizirao njegovu lokaciju onome koji
je upravljao grupom.
To nije bio razraeni sustav; cijeli trud oko praenja bio je napravljen u urbi i
ad hoc s isto takvim ureajima. Takav je bio i ljudski potencijal kojim su se
koristili. Iako su bili kolovani, oni su bili ili nedovoljno iskusni ili
nestrpljivi ili oboje. To je bio posao rezervne ekipe. Odmjerio je ovjeka pred
sobom: istroeno lice, mekane ruke. Poznavao je takav tip - marinac koji je radio
predugo za stolom, pozvan na brzinu, pomonik koji je premjeten zbog iznenadne
potrebe.
Zato si me slijedio? - upita Janson.
Ne znam - rekao je ovjek razrogaenih oiju. Izgledao je kao
Page 77

da ima tridesetak godina.
Zato}
Tako su mi rekli. Nisu mi rekli zato. Nalog je bio gledati i ne
mijeati se.
Tko su oni?
150
151
Kao da ti ne zna.
ef osiguranja u konzulatu - rekao je Janson podiui svog
zarobljenika.
Ti pripada marincima.
ovjek je kimnuo.
Koliko vas ima?
Samo ja.
Sad si me razljutio. - Ukruenim prstima Janson je udario
ovjekov hipoglosalni ivac koji se nalazi u donjem rubu eljusti:
znao je da e mu bol oduzeti dah i istodobno mu je pritisnuo rukom
usta. - Koliko? - pitao je. Trenutak nakon toga maknuo je ruku
omoguivi ovjeku da govori.
est - promatra je glasno uzdahnuo ukoen od boli i straha.
Janson bi nastavio ispitivati ovjeka da je imao vie vremena; ali
ako njegova jedinica za lociranje ne bi javljala kretanje, drugi bi brzo doli
provjeriti zato se ne javlja. Osim toga, sumnjao je da ovjek ima jo informacija
koje bi mogao ponuditi. Marinci su bili dodijeljeni njegovoj sekciji
antiteroristikog odjela. On je dobio samo kratku obavijest i jo manje
objanjenja. To je uobiajeno kod konzularnih hitnih sluajeva.
to im je Nikos Andros rekao?
Trgajui vrpce s ovjekove koulje od oxfordske tkanine, Janson je zalijepio
njegova zapea i glenjeve te mu zaepio usta. Narukvicu transpondera ponio je sa
sobom.
Poznavao je transponderski protokol; upotrebljavali su ga kao dopunu komunikatorima
Arrex koji su bili na glasu kao nepouzdani, posebno na gradskom podruju. tovie,
izgovorena poruka nije uvijek bila upotrebljiva ili odgovarajua. Transponderi su
omoguavali voditelju grupe da prati one koji su se kretali: svaki se pojavljivao
kao pulsirajua toka na zaslonu od tekueg kristala. Kad bi se jedna osoba
odvojila slijedei subjekt, druga bi je mogla slijediti, s verbalnom uputom ili bez
nje.
Sad je Janson obukao ovjekovu utu vjetrovku i nataknuo sivu kapu te se trkom
uputio prema sporednom izlazu iz robne kue.
Promatra je bio priblino iste visine i grae; iz daljine Janson gotovo da se i
nije razlikovao od njega.
No, trebat e se drati na distanci. Sada je trao niz Eolou do Praxitelousa i onda
do Lekka znajui da e se njegovo kretanje pokazivati kao pulsirajua toka.
to im je Andros rekao?
I kako objasniti novac na raunu na Cavmanskim otocima? Je li mu netko postavio
zamku? Ako je tako, onda je to vrlo skupa metoda. Tko uope ima pristup tolikom
novcu? Vladina agencija sigurno ne. Iako to ne bi bilo nedostino za vieg
slubenika Zaklade za slobodu. Pojavilo se staro pitanje: Cui bono? U iju korist?
Sad kad Novaka vie nije bilo, tko bi imao koristi u Zakladi za slobodu? Je li
Novak ubijen zato to je bio na putu da otkrije neku golemu nezakonitost u
vlastitoj organizaciji, neku nezakonitost koju ni on'ni Marta Lang nisu prije
primijetili?
Brza siva divlja maka pretrala je plonikom: Janson se opet pribliavao majem
centru Atene, Nacionalnim vrtovima. Pourio se sustii maku.
Nekoliko pasivnih promatraa zaueno ga je gledalo.
- Greta! - viknuo je podiui maku i ekajui je. - Izgubila si ogrlicu.
Page 78

Zakopao je plastini pozicijski transponder oko vrata ivotinje. Dobro joj je
pristajao. Kad se pribliio vrtovima, oslobodio je ivotinju koja se bijesno
migoljila i jurnula u gutaru u potragu za poljskim mievima. Zatim je Janson uao
u smeu drvenu kolibu gdje su u parku bili smjeteni zahodi te bacio kapu i utu
vjetrovku u crnu eljeznu kantu za smee.
Za nekoliko minuta bio je u trolejbusu broj 1 ne primijetivi da ga nadziru.
lanovi grupe uskoro e se skupiti u sreditu vrtova oneienom majim izmetima.
Da je poznavao atenski sektor, njihova bi stvarna ingenioznost kasnije ula u
izvjetaje koji bi zadrali ugled.
Atenski sektor. Ondje je kasnih sedamdesetih proveo vie vremena nego to je to
elio. Sad je naprezao mozak pokuavajui se sjetiti nekoga tko bi mu mogao
objasniti to se dogaa - iznutra objasniti. Mnogo mu je ljudi dugovalo uslugu; sad
je bio trenutak da to naplati.
Sjetio se lica trenutak prije nego to se sjetio imena: inovnik srednjih godina iz
atenske podrunice CIA-e. Radio je u malom
152
153
uredu na treem katu u Veleposlanstvu SAD-a koje se nalazilo u aveniji Vasilisisa
Sofiasa broj 91 blizu Bizantskog muzeja.
Nelson Agger je bio od one poznate vrste: karijerist nervoznog eluca i malo irih
uvjerenja. Diplomirao je na Northwestemu, a magistrirao komparativnu politiku; iako
su njegove ocjene i preporuke bile dovoljno dobre da se moe prijaviti za cijeli
niz doktorata, one ipak nisu bile dovoljno dobre da dobije stipendiju ili smanjenje
kolarine, to mu je trebalo. Trebao je potporu iz vanjskog izvora - iz zaklade
kojom upravlja State Department, u njegovu sluaju.
Nakon provjere svjedodbi postao je analitiar koji je pokazivao da je potpuno
ovladao nepisanim pravilima pisanja analitikih izvjetaja. Izvjetaji - od kojih
je Janson mnoge vidio - bili su redovito besprijekorni, pouzdani, autoritativni, a
njihova je ispraznost bila kamuflirana zvonkim ritmom. Bili su ukraeni frazama
poput budui da e se sadanji trendovi vjerojatno nastaviti i lukavo se koristio
prilozima poput sve vise i vise. Tako su se identificirali trendovi, a procjena
nije bila ugroena rezultatom. Kralju Fahdu e biti sve tee zadrati kontrolu,
svaki je mjesec pretkazivao saudijskom voi. injenica da se vladar odravao na
vlasti iz godine u godinu dok ga nije onesposobio modani udar - nakon gotovo dva
desetljea vladavine - predstavljala je samo manju neugodnost; napokon, on nikad
nije rekao da e kralj Fahd izgubiti kontrolu unutar nekog odreenog vremena.
Jednom je Agger napisao o Somaliji: Situacija i okolnosti jo nisu dosegle toku
kad bi se priroda vladavine nasljednika ili politika koja e se vjerojatno
primjenjivati, mogle sa sigurnou opisati. Analiza je doista bila dobra - sasvim
dobra, neoptereena znaenjem.
Mrav, proelav, trkljast, Nelson Agger je bio vrsta ovjeka sklon podcjenjivati
operacije na terenu; nedostatak fizike hrabrosti nadoknaivao je vjetinom u
uredskoj politici. Ma kakav birokrat bio, on je uvijek preivio.
Bio je neobino draga dua. Samo po sebi bilo bi teko objasniti zato se Janson
tako dobro slagao s njim. Djelomino sigurno zbog injenice to Agger nije imao
iluzija o sebi. Bio je cinik, ali za razliku od pompoznih oportunista koji su
nastanjivali Foggy Bottom, nije se ustruavao, barem kad je tu bio Janson. Prema
Jansonovu iskustvu, opasni su bili oni s velianstvenim planovima i hladnim oima.
Agger
je, iako to nije priznanje u njegovoj profesiji, vjerojatno uinio vie dobra nego
tete.
No, ako je Janson elio biti poten prema sebi, morao je priznati da je drugi
razlog zbog kojeg su se slagali leao u jednostavnoj injenici to ga je Agger
volio i divio mu se. inovnici, branei svoju ulogu u sustavu, obino su se
milostivo ponaali prema operativcima. Suprotno tome Agger, koji je jednom smijui
se o sebi govorio kao o udu bez petlje, nikada se nije trudio kriti svoje
divljenje.
Page 79

Ili njegova zahvalnost. Prolih se godina Janson vie puta potrudio da Agger bude
prva osoba koja e dobiti odreene informacije; u nekoliko sluajeva Agger je mogao
skrojiti svoje analitike izvjetaje tako da izgledaju dalekovidni u vrijeme kad bi
obavjetajni brzojavi stigli svojim kanalima. Osnovna linija mediokriteta u
obavjetajnoj analizi bila je takva da je slubeniku trebalo samo nekoliko takvih
pomoi pa da stekne ugled izvrsnosti.
Nelson Agger je upravo bio tip osobe koja bi mu mogla pomoi. Bez obzira na
Aggerove nedostatke u svijetu meunarodnih podataka, on je imao izuzetno otro uho
za obavjetajne podatke unutar svoga odjela - tko je bio u milosti, tko nije, koga
se smatralo nervoznim, za koga se smatralo da je u usponu. Priznanje njegovim
politikim vjetinama bilo je to je postao toka za razmjenu podataka u traevima,
a da sam nikad nije traao. Ako je itko to bio u stanju, onda je Nelson Agger mogao
rasvijetliti dogaaj. Nita se nije moglo dogoditi u atenskom sektoru bez znanja
male, gusto ispletene postaje IA-e.
Janson je sjedio u dnu kavane u ulici Vasilisisa Sofiasa, ba nasuprot amerikom
veleposlanstvu srui alicu jake, slatke kave kakvu su Atenjani voljeli i sa
svojeg Ericssona s dva naina rada nazvao telefonsku centralu postaje.
Trgovinski protokol - javio se glas.
Agger a molim.
U nekoliko trenutaka mogla su se uti tri prespajanja; poziv e se snimati i
biljeiti.
Mogu li pitati tko zove?
Alexander - rekao je Janson. - Richard Alexander.
Jo nekoliko trenutaka. Tada se na liniji javio Aggerov glas. - Prolo je mnogo
vremena otkad sam posljednji put uo to ime
154
155
- rekao je. Glas mu je bio neutralan, bez osjeaja. - Drago mi je to te ujem.
Jesi li za au retsine? - Namjerno leerno. - Moe li izai?
Ima tavernos na Lakhitos...
Imam bolju ideju - rekao je Agger. - Kavana na Papadhimi.
Kaladza. Sjea je se? Malo je dalje, ali hrana je izvrsna.
Janson je osjetio lagani ubod adrenalina: protuprijedlog je doao malo prebrzo. A
obojica su znala da je hrana u Kaladzu uasna; to je bio predmet njihova razgovora
kad su se posljednji put vidjeli prije etiri godine. - Najgora hrana u gradu rekao je tada Agger stavljajui u usta sumnjive lignje i zelen u licu.
Agger mu je govorio kako obojica trebaju biti oprezni.
Zvui odlino - Janson je rekao srdano zbog bilo koga tko je
sluao ili bi mogao sluati. - Ima li mobitel?
Tko ga nema u Ateni?
Ponesi ga. Ako se zadrim, nazvat u te.
Dobra ideja - ree Agger. - Dobra ideja.
Iz kavane u ulici Vasilisisa Sofiasa Janson je promatrao Aggera koji je izaao na
sporedna vrata te se uputio niz ulicu prema mornarikoj bolnici i ulici kojom e
doi do Kaladze.
Zatim je vidio ono ega se pribojavao da bi mogao vidjeti. Nakon Aggera ena i
mukarac su izali iz neupadljive zgrade od sive opeke uz veleposlanstvo i uputili
se u njegovu smjeru. Slijedili su ga.
inovnik nije imao ni malo operativnih vjetina da bi to znao.
Ma tko da je prislukivao njihov telefonski razgovor, prepoznao je kodno ime i
odmah reagirao. Jansonov odnos s Aggerom je bez sumnje uzet u obzir, a mogunost da
e kontaktirati s analitiarom predviena.
Sada se Agger pridruio gomili pjeaka koji su ili prema Parko Euftherias, a
mukarac i ena su se izmijeali s gomilom na ploniku.
Kaladza je bila previe opasna; susret bi bio na terenu koji je on izabrao. Janson
je gurnuo smotak drahmi ispod alice za kavu i otiao prema Lvkavittosu. Lvkavittos
je bio najvii breuljak u Ateni i njegov poumljeni vrh nadvio se nad gradom poput
zelene kupole. Lvkavittos je bio jednako dobro mjesto za neuobiajeni brifing kao i
Page 80

bilo koje drugo. Mjesto je bilo privlano posjetiteljima jer je prualo pogled na
grad od kojeg je zastajao dah. Mjesto je bilo privlano i
njemu jer e grupi za nadzor biti teko neprimijeeno zauzeti poloaj na povienom
prostoru - posebno ako ga on prvi zauzme. Ovog asa bio je oboruan samo malim
dalekozorom. Postaje li paranoian kad se boji da mu to nee biti dovoljno?
Ziara je kretala svakih dvadeset minuta s vrha avenije Ploutark-hou u otmjeni
predio Kolonaki. Pazei na bilo kakav znak profesionalnog interesa, Janson se vozio
iarom uzbrdo pored reda briljivo njegovanih terasa; obuzimao ga je osjeaj
zadovoljstva to naputa smog penjui se gotovo tristo metara. Vrh je bio uokviren
podijem za promatranje i kavanama. Na samom vrhu nalazila se bijela kapelica Agios
Georgios, Svetog Jurja, sagraena u devetnaestom stoljeu.
Sad je Janson nazvao Aggera na njegov mobitel. - Promjena plana, stari moj - rekao
je.
Kau da je promjena dobra - ree Agger.
Janson je zastao. Da mu kae da ga prate? Lagani drhtaj u Agge-rovu glasu rekao mu
je da bi bilo bolje da mu ne kae. Agger se ne bi znao otresti svojih pratitelja, a
nestruni pokuaj samo bi ga uinio lakim plijenom. Osim toga, kad bi znao za
njih, to bi moglo biti previe za njegove ivce, moglo bi ga preplaiti, nagnati ga
da se trei vrati u ured. Bolje da mu odredi rutu kojom bi, htio ili ne, imao
mogunost otresti se progonitelja.
Ima li pisalo? - pitao je Janson.
Ja sam pisalo - uzdahnuo je analitiar.
Sluaj paljivo, prijatelju. elim da krene ovim tramvajima. Janson je nastavio detaljno iznositi zamreni slijed presjedanja.
Prilino zaobilazna ruta - rekao je Agger
Vjeruj mi - ree Janson. Ono to e zadrati profesionalnog
promatraa nije bio fiziki zadatak da dri korak s njim; to je bila
sve manja mogunost da slijedei ga ne bude primijeen. U takvoj
situaciji tajni operativac bi radije odustao od nadgledanja nego riski
rao da bude otkriven.
Dobro. - Agger je rekao glasom ovjeka koji zna da je uvuen
preko glave. - Naravno.
Sluaj, kad napokon izae iz iare na Lvkavittosu, krenut e
putem prema Kazalitu Lvkavittos. Nai emo se ispred fontane Elijah.
Trebat e mi nekih sat vremena?
156
1S7,
- Vidimo se tada.
Janson je nastojao zvuati umirujue; Aggerov je glas bio nervozan, ak malo
nervozniji nego inae i to nije bilo dobro. Zbog toga e postati oprezan na
kontraproduktivan nain, previe paljiv prema sitnicama, previe nekritian u
svojoj budnosti.
Janson je proao ispred kavane na breuljku - veselo mjesto sa utim plastinim
stolicama, crvenkastim stolnjacima i terasom od kriljevca. U blizini se nalazio
vrt ispunjen modernim mramornim skulpturama. Vrtom je etao par tinejdera u
bijelim majicama bez rukava koje su iroko leprale oko njihovih slabanih prsa
noene amo-tamo povjetarcem. Jedna ena smuenog izgleda koja je stiskala torbu
punu starog kruha, hranila je ve prehranjene golubove.
Sad se Janson postavio iza debelog debla alpskoga bora i provjerio gdje se nalaze
drugi na tom podruju. Za sparnih dana mnogi su Atenjani ovdje traili utoite od
vruine i bolnih nephosa. Vidio je japanski par; jedan je imao malu videokameru u
ruci veliine stare Instamatic kamere, svjedoanstvo otroumnosti potroake
elektronike. ovjek je namjetao enu uz dramatinu pozadinu - cijela Atena pod
njezinim nogama.
Kako se pet minuta produilo na deset i onda na petnaest, vie je ljudi dolo i
prolo u, kako se inilo, sluajnom slijedu. Ipak, nije sve bilo sluajno. Trideset
Page 81

metara nie s njegove lijeve strane mukarac u koulji nalik kaftanu skicirao je
krajolik na velikom bloku; ruka mu se kretala preko bloka velikim, zakrivljenim
pokretima. Janson je usmjerio dalekozor izotrivi na njegove jake, snane ruke.
Jednom je rukom lagano drao komadi ugljena i ispunjavao blok sluajnim
rkarijama. Ma to da ga je zanimalo, to sigurno nije bio krajolik. Janson je
zumirao na njegovo lice i osjetio gr. Taj ovjek nije sliio Amerikancima koje je
ranije sretao. Snani vrat napinjao se iz ovratnika, mrtve oi - taj je ovjek bio
profesionalni ubojica, revolvera koji se iznajmljuje. Janson se najeio po
tjemenu.
Na drugoj strani, dijagonalno od njega, drugi je ovjek itao novine. Bio je
odjeven kao poslovni ovjek, nosio je naoale i svijetlo sivo odijelo. Janson je
izotrio na njega: usne su mu se micale. Nije itao naglas jer kad je odvratio oi,
nastavio je govoriti. On je odravao vezu - mikrofon mu je mogao biti u kravati ili
na reveru - sa svojim ortakom, s nekim tko je imao slualice.
Ima li jo koga?
Crvenokosa ena u zelenoj pamunoj haljini? Ne, desetero male djece ju je
slijedilo. Bila je to uiteljica koja je izvela djecu na izlet. Niti jedan
operativac ne bi se izloio zbrci i neoekivanim situacijama sa skupinom male
djece.
Tridesetak metara iznad fontane gdje su Agger i on u etiri sata dogovorili
sastanak, Janson je nastavio pregledavati scenu. Oi su mu lutale pjeanim stazama
i divljim, neodravanim prostorom trave i grmlja.
Zakljuak: nestruna amerika ekipa za praenje zamijenjena je lokalnim darovitim
ljudima koji su poznavali teren i koji su mogli brzo reagirati.
Ali kakve su im naredbe?
Nastavio je pozorno promatrati likove na strmom breuljku traei daljnje
anomalije. Poslovni je ovjek sada oito zadrijemao, brada mu se odmarala na
prsima, vjerojatno siesta nakon objeda. Samo povremeni pokreti usnicama promrmljane obavijesti da se obrani od dosade - pokvarili su iluziju.
Dva lika koja je identificirao, poslovni ovjek s novinama i umjetnik s blokom za
crtanje, oito su bili grke nacionalnosti, ne Amerikanci; toliko se moglo
zakljuiti iz njihove fizionomije, odjee, ak i dranja. I jezika takoer: Janson
ba nije dobro itao s usana, ali je vidio da ovjek govori grki, a ne engleski.
Ali za ime Boga, zato mrea potegaa? Samo postojanje inkrimi-nirajueg dokaza ne
objanjava spremnost za prihvaanje njegove vanosti. Janson je bio agent jedne od
najtajnijih obavjetajnih grana Amerike dvadeset i pet godina; njegov je profil bio
jednako temeljito ispitan kao i bilo iji drugi. Da je traio veliki rezultat,
mogao je to srediti prije mnogo vremena na stotinu razliitih naina. A sada, tako
se inilo, o njemu su mislili najgore i uope nisu pomiljali na alternativno
tumaenje dokaza.
Sto se promijenilo - neto to je uinio ili to su vjerovali da je uinio? Je li
to neto to on zna? Zbog jedne takve stvari postao je prijetnja planerima u
Washingtonu, pola svijeta udaljenom od ovog starog breuljka u sreditu Atene.
.._.
1 SR
Tko je jo bio ondje? Zbog kosih zraka sunca bilo je teko vidjeti, no Janson je
pomno pregledavao svaki komadi terena koji je mogao vidjeti dijelei ga na
koordinatnu mreu. Ve su ga oi zaboljele.
U etiri sata se u vidnom polju pojavio Agger koji je izgledao zabrinuto; nosio je
plavu platnenu jaknu prebaenu preko ramena, a na plavoj prugastoj koulji ispod
ruke su se pojavile mrlje znoja, nedvojbeno neugodan proces za pedantnog
analitiara koji je rijetko iao daleko od rashlaenog prostora ureda ili stana.
Sada, kako je Janson mogao vidjeti iz svoje promatranice gore u borovima, Agger je
sjeo na dugaku mramornu klupu uz fontanu teko diui, traei uokolo svojeg
starog kompanjona za pie.
Janson se spustio na zemlju.
ovjek s blokom za crtanje: nabildan? Samo promatra? Brinula ga je injenica to je
bio Grk. Ustanovio je da su promatrai na ulici Amerikanci koji su dio standardnog
vojnog obavjetajnog postava pridodan veleposlanstvima SAD-a. Oni nisu bili
amateri, no nisu ni pokazivali visoki stupanj profesionalnih vjetina. Oni su bili,
kako je zakljuio, najbolje to se u velikoj brzini moglo skupiti. Atenski sektor
Page 82

nije bio unaprijed obavijeten da e on biti u gradu; naposljetku, on sam je tek
prije dvanaest sati odluio bez razmiljanja.
Ali tko su ovi Grci? Vjerojatno nisu vanjski suradnici CIA-e. Ovi kojima je posao
dodijeljen su profesionalci. Vrsta ljudi koja se dri nadohvat ruke - dok ih ne
zatreba. Cesto je to znailo sankcije, in koji se ne moe povjeriti niti jednom
slubenom lanu osiguranja.
No, Janson je otiao predaleko, znao je to: nije bilo razloga za sankcije. Barem
jo ne.
Janson je puzao potrbuke du neukroenog drveta drei se blizu dugakog potpornog
zida napravljenog od naslaganog kri-ljevca. Grmlje makije prijeilo je njegovo
napredovanje. Vlati svraice kakljale su ga po nosu; visoki korov je na svakih
nekoliko koraka nicao u busenima i Janson je pazio da ne oda svoju nazonost
pomiui ih. Nakon dvije minute na brzinu je podigao glavu iznad crte trave
provjeravajui nalazi li se tek oko metar udaljen od ovjeka s blokom za crtanje.
Taj je ovjek sada stajao, a tapi drvenog ugljena je nemarno ispustio na zemlju
poput opuka.
Grk mu je bio okrenut leima i mogao je vidjeti kako je mladi umjetnik bio snano
graen. ovjekov je pogled nepokolebljivo
poivao na Aggeru koji je sjedio na mramornoj klupi ispred fontane, a miii su mu
izgledali napeti i spremni za trenutani odgovor. Zatim je Janson vidio da posee
za neim ispod koulje koja je nalikovala kaftanu.
Janson je s kamene terase podigao veliki komad kriljevca pazei da odri apsolutnu
tiinu; svaka neoekivana buka, poput zvuka dvaju kamena koji se taru jedan o
drugi, naveli bi Grka da se u trenutku okrene. Janson je podigao kamen iznad glave
i bacio ga svom snagom usmjerivi ga na stranji dio njegova vrata. ovjek se poeo
okretati kad ga je kamen pogodio i posrnuo je na zemlju. Janson je prekoraio niski
zid i uhvatio ovjeka za kosu pritisnuvi mu usta dlanom. Prebacio ga je preko zida
i pritisnuo na lea.
Naglo je istrgnuo plosnati revolver - snani automatski pitolj Walther P99 - iz
remena na ovjekovim hlaama i vidio da ima per-forirani cilindar koji je stalno
nataknut. Oruje s priguivaem: namjena mu je bila koritenje, a ne pokazivanje oruje za izvravanje prijetnji, a ne samo za prijetnje. ovjek je bio
profesionalac s profesionalnom opremom. Janson je povukao prstom du ovjekova
izvezenog ovratnika traei mikrofon i uvjerio se da prekida za kontakt nije
aktiviran. Udario je po tkanini i otkrio plavo-crnu plastinu ploicu s bakrenom
icom to je izlazila iz nje.
Reci prijatelju da je hitno! - rekao je apui mu u uho. Znao je
da zadatak ne bi bio povjeren ljudima koji ne govore engleski i koji
bi mogli pogreno razumjeti naredbe. - Reci mu da su te otkrili! Kao
to i jesu!
Den omilo tin Aggliki - rekao je ovjek.
Janson je koljenom pritisnuo ovjekov vrat dok nije zautio. - Ne govori engleski?
Onda mislim da nema razloga da te ne ubijem. ovjekove oi su se rairile. - Ne!
Molim, ja inim to ti kae.
I zapamti. Katalaveno ellinika. Ja razumijem grki. - Poluistina
u svakom sluaju.
Pritisnuvi skriveni kontakt prema prednjem dijelu ovratnika, Grk je aktivirao
mikrofon i poeo govoriti, a hitnost se poveavala kako mu je Janson pritiskao
Walther na sljepooicu.
Nakon to je prenio poruku, tresnuo je grkog ubojicu o zid od kriljevca.
ovjekova je lubanja upila veinu udarca; bit e bez svijesti sat vremena, moda
dva.
IDU
Kroz dalekozor Janson je vidio poslovnog ovjeka u svijetlosivom odijelu kako brzo
ustaje i krupnim se koracima upuuje prema sjenici. Neto je u nainu na koji je
nosio presavijene novine odavalo da slue za skrivanje neeg drugog. Poslovni
ovjek s naoalama oprezno se ogledavao dok je ulazio u sjenicu, a ruka mu je i
dalje bila omotana presavijenim primjerkom Eleftherotjpije, atenskih dnevnih
novina.
Janson je bacio pogled na svoj runi sat. Prolazi previe vremena; Aggera bi lako
Page 83

mogao obuzeti nemir i mogao bi odluiti vratiti se u ured. To je u svakom sluaju
bila standardna procedura kod nepojavljivanja; ne treba ekati dulje od odreenog
vremena.
Janson se brzo smjestio na kraj puteljka koji je vodio do sjenice. Kad se ovjek
pojavio, Janson je nasrnuo zamahnuvi Waltherom P99 i udario ga po licu zdrobivi
mu zube i kost. Krv mu je iktala iz usta i slijevala se na bijelu koulju i kaput;
novine su pale, a oruje s priguivaem koje su skrivale tresnule su na kameni pod.
Janson je brzo okrenuo ovjekov rever i otkrio malu plavo-crnu okruglu ploicu
identinu onoj koju je imao drugi Grk.
Janson je vratio Walther u pojas hlaa i obrisao malu mrlju krvi s ruke. Obuzimala
ga je unutarnja pusto. U posljednjih se nekoliko dana vraao na sve to je neko
elio napustiti - nasilje, gambite, smrtonosne smicalice, karijeru uvrijeenih
navika. Meutim, sada nije bio trenutak za pogled u bezdan. Trebao se sabrati,
analizirati, djelovati.
Ima li drugih? Nikog drugog nije otkrio, no nije mogao biti siguran. Japanski
turist? Moda. Iako nije vjerojatno.
Mora riskirati.
Janson se sada krupnim koracima uputio prema Aggeru koji je jo sjedio na mramornoj
klupi obilato se znojei.
Paul - ree Agger. - Hvala Bogu! Poeo sam se brinuti da ti se
neto dogodilo.
Promet na Vas Sofias. Zaboravio sam kakva je guva u ovo vri
jeme dana. Janson je odluio da je vano ne uznemiriti ga u ovom
trenutku. Agger je ivio u svijetu kablova i tipkovnica; ovakav sasta
nak bio je izvan njegova uobiajenog djelokruga i zapravo krenje
procedure. Prema pravilima, ak i o samom kontaktu s lanom ih'
bivim lanom obavjetajne zajednice SAD-a, trebalo je pismeno izvijestiti. Agger je nategnuo pravila, a vjerojatno i ivce, ve samim time to je
pristao na sastanak.
Boe, sa svim tim presjedanjima po gradu pomislio sam, to
sam ja, pijun? Blijedi smijeak. - Nemoj mi odgovoriti. Zna, ba
mi je drago to si me nazvao, Paul. Brinuo sam se za tebe, doista bri
nuo. Ne moe ni zamisliti kako runo govore o tebi.
Polako, prijatelju stari - ree Janson.
inilo se da Jansonova mirnoa i sabranost smiruju Aggera. - Ali ja znam da mi to
sve moemo razjasniti. Bez obzira na to o emu se radi, znam da to moemo rijeiti.
Ostavi ti meni te washingtonske birokrate. Vjeruj mi, nitko bolje ne poznaje
piskarala od drugog piskarala..
Janson se nasmijao uglavnom zbog Aggera. - ini mi se da sam jutros prvi put
shvatio da se neto dogaa. Hodam niz Stadiou i kao da sam na susretu osiguranja
veleposlanstva. Neko nisam bio toliko popularan.
To je ludo - ree Agger. - No, oni kau da si preuzeo posao,
Paul. Posao koji nisi smio preuzeti.
-I?
Svi hoe znati za koga si obavio posao. Mnogi ljudi hoe znati
zato si to preuzeo. Neki misle da ima esnaest milijuna odgovora na
to pitanje.
Svemogui Boe! Kako itko moe tako neto pomisliti? Pa
mene dobro poznaju.
Aggerov je pogled bio ispitujui. - Meni to ne mora govoriti. Svi su uzbueni zbog
toga. Ali ja znam da mi tu cijelu stvar moemo razrijeiti. - Gotovo srameljivo je
dodao: - Onda... istina je da si preuzeo posao?
Jesam, preuzeo sam posao - za Petera Novaka. Njegovi su ljudi
stupili u vezu sa mnom. Ja sam njegov dunik, veliki dunik. U sva
kom sluaju, mene su uputili. Iz Ministarstva.
Vidi, injenica jest da Ministarstvo to porie.
-to?
Slegnuo je ramenima ispriavajui se. - State Department to porie. I Agencija,
takoer. Oni ak i ne znaju to se tono dogaalo u Anuri. Izvjetaji su
proturjeni, u najboljem sluaju nepotpuni.
Page 84

162
163
Meutim, krui pria da su ti platili da se pobrine da Peter Novak nikad vie ne
napusti otok.
To je suludo.
Jo jedno bespomono slijeganje ramenima. - Zanimljivo je da si ti upotrijebio tu
rije. Nama su rekli da si ti moda poludio, iako su stvarne rijei mnogo
neobinije. Disocijativni poremeaj. Posttraumatsko reagiranje...
Izgledam li ja tebi lud, Aggeru?
Naravno da ne - Agger je brzo odgovorio. - Naravno da ne. Slijedila je neugodna stanka. - Ali, gledaj, svi znamo to si sve pro
ao. Svi ti mjeseci torture Vijetkonga. Mislim, Isuse. Tukli su te,
izgladnjivali, to te moralo poremetiti u glavi. Prije ili poslije, to te
moralo poremetiti. Isuse, ono to su ti radili.... - Tiim glasom je
dodao: - A da i ne spominjemo stvari koje si ti radio.
Jeza je prola niz Jansonovu kraljenicu. - Nelsone, o emu mi govori?
Samo da ima puno zabrinutih ljudi i to visoko u obavjetajnom
lancu.
Jesu li oni mislili da je on lud? Ako jesu, onda si oni ne mogu priutiti da ga
puste slobodno lutati, ne sa svime onime to bivi agent Konzularnih operacija ima
u svojoj glavi: opseno znanje o procedurama, informantima, mreama koje jo uvijek
rade. Povreda sigurnosti mogla bi unititi godine rada i jednostavno se ne bi mogla
prihvatiti. Janson je znao cijeli niz slubenika koji su tako rezonirali.
Unato jakom suncu na vrhu breuljka, Jansonu je odjednom postalo hladno.
Agger se nelagodno pomaknuo. - Ja nisam strunjak za tu vrstu stvari. Rekli su da
e izgledati naoko uvjerljiv, jak, kao da vlada situacijom. I bez obzira na to
to ti se mota po glavi, bit e prilino teko odoljeti esnaest milijuna. Moda ja
samo govorim u svoje ime.
Ja uope nemam nikakvo objanjenje za taj novac - rekao je
Janson. - Moda Zaklada za slobodu ima udan nain na koji obavlja
isplatu. Spominjana je kompenzacija. Nije se pregovaralo, nije se spe
cificiralo. Gledaj, za mene to nije bila glavna motivacija. To je bio
dug asti. Ti zna zato.
Paul, prijatelju moj, ja elim da se to sve razjasni i znam da
emo to razjasniti. Ja ti mogu pomoi. Napravit u sve to mogu,
ti to zna. Ali i ti mora meni pomoi, dati mi neke podatke. Kad su ti Novakovi
ljudi prvi put pristupili?
U ponedjeljak. etrdeset osam sati nakon Novakove otmice.
A kad je uplaeno prvih osam milijuna?
Kamo smjera s tim?
Bilo je uplaeno prije nego to kae da su ti ti ljudi pristupili.
Prije nego to su znali da e rei da. Prije nego to su znali da e
iznuda moda biti potrebna. To nema smisla.
Je li njih bilo tko pitao o tome?
Paul, oni ne znaju tko si ti. Oni ne znaju o otmici. Oni ak i ne
znaju da je ef mrtav.
Kako su reagirali kad ste im rekli?
Nismo im rekli.
Zato niste?
Naredba odozgo. Mi se bavimo prikupljanjem obavjetajnih
podataka, ne bavimo se irenjem podataka. Svatko je dobio jasne
upute o tome. I kad govorimo o skupljanju, zbog toga su ljudi toliko
uvjereni da si ti unutra. To je jedini nain. Ako nisi, stvorit e se
pretpostavke. I po njima e se postupati. OK? Trebam li dalje govo
riti?
Isuse - ree Janson.
Paul, ovo mi mora vjerovati. Sve to sranje moemo rijeiti. Ali
ti se mora predati. Mora.
Page 85

Janson je zaueno pogledao analitiara. Nije mogao a da ne primijeti kako je
postao manje smjeran i uznemiren tijekom razgovora. -Razmislit u o tome.
To znai ne - rekao je Agger bezbojno. - A to nije dobro. Posegnuo je za reverom i pipao zapuak previe leernim pokretom.
Poziva ostale.
Janson je pruio ruku i okrenuo Aggerov rever. S donje strane se nalazila poznata
plavo-crna okrugla ploica. U trenutku se ukoio.
Grci ga nisu slijedili. Oni su mu bili potpora. Nasilna otmica je sljedei korak
akcije.
Sad ja imam pitanje za tebe - rekao je Janson. - Kad je izdan
nalog?
Nalog za pronalaenje? Ne sjeam se.
164
165
Kada} - Stojei tako da sakrije svoje kretnje od bilo kojeg slu
ajnog prolaznika, izvukao je Walther i uperio ga u analitiara.
Oh Isuse, oh Isusel - vikao je Agger. - Paul - to to radi?
Ovdje sam samo kako bih ti pomogao. Samo elim pomoi.
Kada} - Janson je pritisnuo Walther jae u Aggerovu prsnu
kost.
Rijei su grozniavo izlazile. - Prije deset sati. Vrijeme na brzojavu je bilo
10:23 po istonom vremenu. - Agger se ogledao i nije mogao prikriti sve vei
osjeaj zabrinutosti.
A kakve su naredbe ako se odbijem javiti? Je li izdana zapovi
jed da me se ubije? Jae je pritisnuo revolver o Aggerovu prsnu kost.
Prestani! - povikao je Agger. - To me boli. - Govorio je glasno
kao da je u panici; no Agger, iako je rijetko radio na terenu, nije bio
amater i ma koliko uplaen, nije se preputao histeriji. Uzvik nije bio
namijenjen njemu; bio je namijenjen drugima, drugima koji su bili
dovoljno blizu da uju.
Oekuje li drutvo?
Nemam pojma o emu govori. - Agger je lagao mirnim gla
som.
Oprosti. Trebao sam ranije spomenuti da su se tvoji grki pri
jatelji neizbjeno zadrali.
Prokleti gade! - Rijei su provalile iz njega. Agger je bio blijed.
Ne od straha, ve od bijesa.
Oni e se ispriati. im se osvijeste.
Aggerove su se oi stisnule. - Isuse, istina je to govore. Ti si se oteo kontroli!
11
Luka gostionica je bila otrcana i mrana, daske na podu iskrivljene od pia koje
se godinama po njima prolijevalo, a jednostavne drvene stolice i stolci bez naslona
okrhnuti i ulupljeni nepaljivom uporabom i povremenim tunjavama. Janson je polako
iao prema dugakom pocinanom baru dajui si vremena da mu se vid prilagodi tmini.
Lijevo u dnu je sjedio mornar pijui sam, mrgodan. On nije bio jedini mornar u
gostionici, no njemu e biti najlake prii. A Janson vie nije mogao ekati. Morao
je otii iz Grke, sada.
Malo prije opet je radio ono to je postajalo suludi ritual: nazvao je osobni broj
Marte Lang. Nita.
Oni ak i ne znaju da je ef mrtav, rekao je Agger.
No, postojala je osoba koje se Janson sjetio, koja e znati to treba znati i koja
e s njim slobodno razgovarati. Naravno, prvo treba poduzeti mjere opreza kako bi
zatitio i sebe i ovjeka kojeg e posjetiti.
Velika luka u Pireju je bila prostrana, kruna uvala u koju ulazi ocean, tako je to
izgledalo Jansonu, poput otvorenih lisica ili onih koje se zatvaraju. Nuda ga je
dovela ovamo u svakom sluaju. Nije namjeravao otkriti svoje kretanje nikome tko je
bio profesionalno zainteresiran za to.
Page 86

Dva sata je smiljao i odbacio desetak naina kako da napusti zemlju. uvari se sad
sigurno gomilaju u atenskoj zranoj luci i oko nje; vrlo vjerojatno e agenti bili
mobilizirani na veim aerodromima u Solunu i drugdje. U svakom sluaju putovanje s
osobnom
166
putovnicom nije dolazilo u obzir, a budui da je veleposlanstvo bilo ukljueno,
vrlo je vjerojatno da su meunarodne toke za ulazak i izlazak dobile ameriku
uputu. No, kad se uputio do jednog mjetanina za kojeg je znao da se specijalizirao
za krivotvorenje slubenih dokumenata, ovjeka koji je imao stalnu trgovinu blizu
Omonije, vidio je da su agenti za nadzor zauzeli poloaje: posjet bi ugrozio i
njega i njegov kontakt. Odatle njegovo pribjegavanje onima koje su naini njihovih
ivota nauili formalnostima meunarodnog tranzita i kako se te formalnosti mogu
zanemariti.
Janson je imao odijelo, to nije bilo neprimjereno za Perigaili Bar, no razvezana
kravata mu je visjela oko vrata i izgledao je izgubljeno, gotovo maloduno. Istupio
je teturava hoda. Odaberi ulogu i zatim se tako odjeni. Bio je uspjean poslovni
ovjek u nevolji. Ako izraz oaja nije postigao oekivane rezultate, dvije minute u
zahodu i promjena dranja mogle su potpuno izbrisati taj dojam.
Sjeo je na stolac do mornara i iskosa ga pogledao. Bio je vrsto graen, pomalo
mekane, mesnate grae to je govorilo o velikom apetitu. No, esto je to skrivalo
zamjetnu snagu miia. Govori li engleski?
Prokleta albanska kurva - Janson je promrmljao u pola glasa,
tek toliko glasno da ga uje. Psovanje upueno etnikim manjinama,
posebno Romima i Albancima bilo je, znao je to, pouzdani poetak
razgovora u Grkoj gdje je staro shvaanje istoe krvnih veza jo
sada vano.
Mornar se okrenuo prema njemu i promrsio. Njegove su krvlju podlivene oi ipak bile
oprezne. Sto ovjek odjeven poput njega radi u takvoj krmi?
Sve mi je uzela - nastavio je Janson. - Opeljeila me. - Mahnuo
je za pie.
Siptarska kurva ti je ukrala novac? - Momarov je izraz bio lien
suosjeanja, no inilo se da ga zabavlja. Bio je to poetak.
Novac je zapravo jedino to mi je ostalo. Hoe uti ovo? - Na
mornarovoj uniformi vidio je oznake U.K.S. UJEDINJENE KONTEJNERSKE SLUBE. Janson je pozvao konobara. - Donesi pivo
mojem prijatelju.
Zato ne Metaxu? - rekao je mornar iskuavajui sreu.
Tako treba. Metaxul - naruio je. - Duplu!
Za obojicu.
- Neto mu je kod tog mornara govorilo da je to ovjek koji poznaje
egejske luke i luke etvrti te odvratne poslove koji su ondje ukorije
njeni.
Stigle su dvije ae Metaxe, bezbojne, s okusom anisa. Janson je dodatno zatraio
au vode. Uz ljutito mrtenje barmen je gurnuo utu staklenu au prema njemu s
malo mlake vode iz slavine. Bar ne ivi od toga da puni eluce muterija vodom,
osim ako ne rauna vodu kojom se nadopunjuju boce s piem.
Janson je svom kompanjonu poeo priati priu kako je zalutao u ouzeri dok je ekao
trajekt Minojske plovidbe u Zea Marini. - Ba sam izaao sa sastanka koji je trajao
pet sati. Zavrili smo posao koji se razvlaio mjesecima. Zato su me osobno ovamo
poslali, zna. Lokalnim predstavnicima ne moe vjerovati. Nikad ne zna za koga
oni zapravo rade.
A to tvoja radi kompanija, ako te smijem pitati?
Janson se ustro ogledao i zaustavio pogled na poliranoj keramikoj pepeljari. Keramika - rekao je. - Visokootporni neprovodni keramiki potpornji za elektrine
naprave. - Nasmijao se. - Zao ti je to si pitao, je li? Zna, to je prljav posao,
ali netko i to mora raditi.
A kurva - navaljivao je mornar gutajui rakiju kao vodu.
Dakle, bio sam potpuno pod stresom, zna to znai pod stre
som? I ta cura, sva mi se nudila i ja pomislim neka ide sve k vragu.
Zna, ja govorim o oputanju, ne? I ona me odvede do neke rupe,
nekoliko kua nie, ak i ne znam kamo i ...
Page 87

I ti se probudi, a ona te do koe opljakala.
Tono tako! -Janson je mahnuo konobaru da donese jo jednu
rundu pia. - Bit e da sam se onesvijestio ili takvo to i ona mi je
prekopala depove. Srea moja da nije pronala moj pojas s novcem.
Valjda me za to trebala okrenuti, a bojala se da se ne probudim. No,
uzela mi je putovnicu, kreditne kartice... -Janson se uhvatio za prste njak drei ga blizu mornarova lica, supijano pokazujui krajnju uvri
jeenost to su mu skinuli vjenani prsten. Teko je disao taj direktor
prodaje koji se prisjeao uasa.
Zato ne prijavi astynomiji? Luka policija ovdje u Pireju
poznaje kurve.
168
169
Janson je pokrio lice. - Ne mogu. Ne smijem riskirati. Ako prijavim, mogao bih
nastradati. Iz istog razloga ne usudim se otii na veleposlanstvo. Moja je
kompanija jako konzervativna. Ne mogu im pruiti priliku da saznaju - imamo
predstavnike posvuda. Znam da ne izgledam tako, ali moram uvati svoj ugled. A moja
ena, joj Isusel - Odjednom su mu se oi ispunile suzama. - Ona ne smije saznati,
nikada!
Pa ti si velika zvjerka - ree mornar odmjeravajui ga pogle
dom.
I jo vea budala. Na to sam mislio'? - Ispraznio je svoju au
Metaxe ispunjavajui obraze slatkastim piem, a onda je okrenuo sto
licu, prodrmao je i podigao utu au s vodom do usta. Samo bi spo
soban promatra mogao primijetiti da se njezina razina udesno
dizala, iako se nije dolijevala.
Velika glava nije mislila - pomorac je rekao mudro. - Mala
glava je mislila.
Kad bih samo mogao stii do nae podrune centrale u Izmiru,
mogao bih sve srediti.
Pomorac se naglo trgnuo. - Ti si Turin?
Turin? Boe, ne. - Janson je zavrnuo nosom od gaenja. Kako si mogao to pomisliti? Jesi li ti?
Pomorac je pljunuo na pod kao odgovor na to pitanje.
Barem su u Pireju stara neprijateljstva jo tinjala. - Gledaj, mi smo meunarodna
kompanija. Ja sam kanadski dravljanin, sluajno, no nai su klijenti posvuda. Ne
idem na policiju jer ne smijem riskirati da se pojavim u veleposlanstvu. To bi me
moglo unititi. Vi Grci, vi ste svjetski ljudi, vi razumijete ljudsku prirodu, ali
ljudi s kojima radim nisu takvi. injenica jest kad bih samo mogao doi do Izmira,
mogao bih uiniti da cijela ova nona mora nestane. I plivat u do tamo prsno,
budem li morao. - Lupio je debelim dnom ae o pocin-ani ank. Zatim je zamahnuo
novanicom od pedeset tisua drahmi prema konobaru dajui mu znak za jo jednu
rundu.
Konobar je pogledao novanicu i odmahnuo glavom. - Ehete mipos pio psila? Traio je
manju novanicu.
Janson je gledao u novanicu poput pijanca kojem je pogled zamagljen. Novanica je
imala protuvrijednost od vie od stotinu
amerikih dolara. - Oh, oprostite - rekao je spremajui novanicu i pruajui
konobaru novanicu od etiri tisue drahmi.
Greka nije prola neprimijeeno kod njegova kompanjona, to mu je i bila namjera.
Mornarov je interes za njegovu nepriliku odjednom ivnuo.
Daleko je plivati do tamo - rekao je mornar smijuljei se neve
selo. - Moda ima drugi nain.
Janson je gledao u njega preklinjui. - Misli da ima?
Posebni transport - rekao je ovjek. - Nije udobno. Nije jef
tino.
Samo me dopremi do Izmira i ja u ti platiti dvije i pol tisue
Page 88

dolara - amerikih, ne kanadskih.
Mornar je gledao Jansona procjenjujui ga. - I drugi e trebati suraivati.
Te su dvije i pol tisue samo za tebe da to organizira. Ako ima
dodatnih trokova, i njih u snositi.
Ti ekaj ovdje - rekao je mornar, a nalet pohlepe ga je malo
otrijeznio. - Idem telefonirati.
Dok je ekao, Janson je bubnjao prstima po baru; pijanstvo je glumio, ali da bi
pokazao uznemirenost, nije trebalo mnogo glumiti. Nakon nekoliko dugih minuta
mornar se vratio.
Razgovarao sam s kapetanom kojeg znam. Kae ako doe na
brod s drogom, bacit e te u Egejsko more bez pojasa za spaavanje.
Nikako - rekao je Janson zaprepateno. - Nema droge!
Znai da je albanska kurva i to uzela? - uzvratio je mornar
zajedljivo.
to? - Janson je podigao glas s ogorenjem. Poslovni ovjek
bez smisla za humor ije je dostojanstvo povrijeeno. - O emu ti
to govori?
Samo se alim - rekao je mornar mislei na honorar. - No, obe
ao sam kapetanu da u te upozoriti. - Zastao je. - To je teretni brod
s kontejnerima. S licencom U.K.S.-a, kao i moj. I isplovljava u etiri
ujutro. Stie na sidrite broj est u luci Izmir nakon etiri sata, jasno?
Sto e dalje biti u Izmiru, to je tvoja briga. Samo ne govori nikome
kako si stigao onamo. - Napravio je pokret kao da kolje. - Jako
vano. Jo je neto jako vano: platit e mu tisuu dolara na prista
nitu dvadeset tri. Bit u ondje da vas upoznam.
170
171
Janson je kimnuo i poeo odvajati velike novanice drahmi drei ruke ispod pulta.
- Druga polovica kad se sretnemo sutra ujutro.
Mornarove oi su zaigrale. - Poteno. No kasnije, ako te kapetan pita koliko si mi
platio, ispusti jednu nulu. Jasno, prijatelju?
Ti si prokleti spasitelj - ree Janson.
Mornar je zatvorio prste oko smotuljka novanica procjenjujui njihovu teinu i
debljinu pa se nasmijeio. - Mogu li jo togod uiniti za tebe?
Janson je rastreseno odmahnuo glavom hvatajui svoj prstenjak. -Rei u joj da sam
napadnut.
Reci svojoj eni da te Albanac napao - savjetovao mu je mor
nar. - Tko to ne bi povjerovao?
Poslije u izmirskoj zranoj luci Janson nije mogao a da ne razmilja o udnim
oblicima takvih varka. Ljudi su ti vjerovali kad bi objavio koliko si nepouzdan.
rtva vlastite pohlepe ili strasti prije e biti predmet saaljenja nego netko tko
je poteno nastradao. Stojei posramljeno pred britanskim turistikim vodiem
ispriao je verziju prie koju je prodao pomorcu.
Niste trebali biti nestani s tim prljavim curama - govorio mu je
turistiki vodi kokojih prsa i upave, svijetloplave kose. Njegovo je
cerekanje prije bilo sadistiko nego veselo. - Zloo, zloo, zloo. ovjek je imao plastinu ploicu s imenom. Iznad imena, otisnuto
dreavim bojama, nalazilo se ime i slogan jeftine turistike kompanije
za koju je radio: Holidaj Express Itd. - zabavni paketi
Bio sam pijan k'o guzica! - Janson je prosvjedovao skliznuvi
akcent nie srednje klase grofovije oko Londona. - Prokleti Turci.
Ta mi je djevojka obeala privatni show - koliko se sjeam, govo
rila je o trbunom plesul
Siguran sam da je bilo tako - odgovorio je ovjek sa zlobnim
osmjehom. - Siroto nevinace. - Nakon nekoliko dana to je morao
zabavljati svoje tienike, zgrabio je priliku da ubode muteriju.
Ali da me ostavi ovdje! To je bilo ljetovanje u paket-aranmanu, u redu, ali ovo nije trebalo biti dio paketa! Ostaviti me ovdje
Page 89

kao da im uope nije stalo?
Dogaa se. Dogaa se. Jedan momak ode na pijanku ili se
izgubi. Ne moete oekivati da cijela grupa zakasni na let kui
zbog jedne osobe. To nije razumno, zar ne?
Vraga smrdljivog, bio sam totalno glupi idiot. - Janson je govo
rio skruenim glasom. - Pustiti da mala glava misli, a ne velika, ako
znate to mislim.
'Tko meu nama?' kao to pie u Bibliji - odgovorio je ovjek,
a glas mu se smekao. - Ponovite mi svoje ime.
Cavanaugh. Richard Cavanaugh. - Skidanje imena s popisa
putnika Holidaj Expressa odnijelo mu je punih dvadeset minuta u
internet cafeu u ulici Kibrisa Sehitlerija.
Dobro. Dicky Cavanaugh ode na usrano ljetovanje u Tursku i
naui lekciju o urednom ivljenju. - Bockajui nesretnog klijenta, jed
noga zbog ije nesree nee morati evidentirati pritube, ini se da ga
je beskrajno zabavljalo.
Janson je mrko gledao.
ovjek platinaste kose nazvao je sa svog Vodaphona podrunicu Thomas Cook Travela u
Izmiru i objasnio neugodan poloaj klijenta izostavljajui zanimljive dijelove.
Dvaput je ponovio ime. Bio je na liniji deset minuta i to dalje, to je sve manje
govorio, a sve vie sluao.
Nakon to je prekinuo vezu, odmahnuo je glavom smijui se. -Ha! Oni misle da ste
stigli u Stansted prije dva sata sa svojom grupom.
Nije mogue? - Janson je gledao ne vjerujui.
Dogaa se. Ako u popisu putnika pie da stie grupa od dva
deset osoba, nitko ne eli ispravljati sve te papire i tako kompjutor
misli da je svih dvadeset stiglo. To se ne bi moglo dogoditi na komer
cijalnoj liniji, no arteri su malo leerniji. Opa, nemojte rei efu da
sam to rekao. Niske cijene za vrhunske doivljaje, kako mi obino
kaemo. Da kompjutor ima pravo, vi biste zbijali ale u svom optiarskom duanu u Uxbridgeu umjesto to se u svojim izmama vuete
po prokletom Izmiru i pitate hoete li ikad vie vidjeti kuu i ognji
te. - Pogled iskosa. - Je li barem bila dobra?
to?
Komad. Je li bila dobra?
.172
A73L
Janson je bio zbunjen. - To je onaj tuni dio. Bio sam previe ljut da bih se
sjeao.
ovjek mu je kratko stisnuo ramena. - Mislim da to mogu srediti za vas ovaj put rekao je. - Ali pazite, ovo nije aranman usranog odmora. Dri ga u hlaama,
kolega. Kao to moje djevojke kau, pazi da nekome ne iskopa oko. - Urlao je od
smijeha na svoju grubu duhovitost. - I vi sa svojom optiarskom trgovinom!
- Mi je radije zovemo centar za vid - rekao je Janson hladno igrajui ulogu
ponosnog vlasnika trgovine. - Jeste li sigurni da neu imati nikakvih problema kod
dolaska u Stansted?
Direktor turistike agencije rekao je tiho: - Ne, vidite, to vam elim rei.
Holidaj Express e se pobrinuti da ne bude problema. Shvaate me? Mi emo vam
pomoi.
Janson je zahvalno kimnuo, iako je znao to je zapravo motiviralo iznenadnu
demonstraciju altruizma - oaj to ga je poziv turistikog vodia proizveo u uredu
tvrtke. Jansonova lukavtina, to mu je i bila namjera, dovela je kompaniju u
kripac: slubenici kompanije za ljetovanje u paket-aranmanu oito su pogreno
obavijestili britansku carinu da je neki Richard Cavanaugh iz Culvert Lanea broj 43
u Uxbridgeu stigao u Ujedinjeno Kraljevstvo. Jedini nain da izbjegnu reviziju
Page 90

svojih aktivnosti i provjeru licence bio je osigurati da Richard Cavanaugh stigne u
Ujedinjeno Kraljevstvo i to bez one vrste provjere podataka koja bi dovela do
neugodnih pitanja o nemarnom poslovanju. Privremeni dokumenti koje je ovjek s
kokojim prsima pripremio za njega - Hitan transport / Avionsko osoblje - bilo je
grubo rjeenje obino rezervirano za prijevoz hitnih medicinskih sluajeva, no
posluit e svrsi. Holidaj Express e izgladiti mali neugodni propust, a Dickie
Cavanaugh e do veere stii kui.
Turistiki vodi se smijuljio dok je Jansonu davao korice sa uto-naranastim
papirima. - Previe ljut da bi se sjeao, ha? Doe ti da zaplae, ha?
Mali arter avion odvezao ih je do Istanbula gdje su, nakon dva sata prekida,
preli u vei arter avion koji e odvesti tri odvojene turistike grupe Holidaj
Expressa do aerodroma Stansted sjeverno od Londona. Na svakoj je kontroli Cavanaugh
mahnuo utim papirima koje je dobio u Izmiru i predstavnik kompanije za ljetovanje
u paket-aranmanu osobno bi ga dopratio do aviona. Oito su poslali poruku iz
centrale: pazite na ovog tipa ili vam se loe pie.
Let je trajao tri sata, a optiar iz Uxbridgea, okaljan svojom inozemnom avanturom,
drao se povueno. Njegov izgled nesretne zaokupljenosti samim sobom odbijao je
svaki pokuaj razgovora. Nekolicina koji su uli njegovu priu vidjeli su samo
neurotino-moralistinog trgovca koji se zakleo da e njegova indiskrecija ostati
iza njega na Orijentu.
Negdje iznad Europe, zatvorenih oiju, Janson je kunjao i napokon si je dopustio da
utone u san, iako je dobro znao da e ga stari duhovi opsjedati.
Bilo je to prije tri desetljea, ali kao da je bilo sada. Bilo je to u dalekoj
dungli, ali kao da je bilo ovdje. Janson se vratio nakon sloma Noc Loa u
Demarestov ured u logoru baze bez ikakava otpora. Rekli su mu da ga kapetan korvete
eli odmah vidjeti.
Sa smradom i mrljama iz borbe jo uvijek na odjei, Janson je stajao pred
Demarestom koji je zamiljeno sjedio za stolom. Srednjovjekovni napjev - sablasno
jednostavno i polagano nizanje nota - izvirao je iz malenih zvunika.
Napokon je Demarest podigao pogled prema njemu. - Znate li to se upravo ondje
dogodilo?
Gospodine?
Ako to nita ne znai, onda se dogodilo bez razloga. Ne ivite u
svemiru. To to radite mora imati smisla.
Kao to sam vam prije rekao, inilo se kao da znaju da dola
zimo, gospodine.
Izgleda prilino jasno, zar ne?
ini se da niste bili., da niste iznenaeni, gospodine.
Iznenaen? Ne. To je bila moja nitavna hipoteza, pretpostavka
koju sam testirao. No, morao sam biti siguran. Noc Lo je bio, izmeu
ostalog, eksperiment. Ako je trebalo dati planove za napad lokalnom
vezom vijetnamske vojske vijetnamskom zapovjednitvu za vojnu
pomo, kakve je posljedice trebalo oekivati? Koje su povratne infor
macije koje vraaju na lokalnu pobunu? Postoji samo jedan nain da
se to testira. I sada smo neto nauili. Imamo neprijatelja koji je spre
man da nas potpuno uniti, koji je na to spreman i srcem i duom i
174
175
umom. A naa strana? Gomila birokrata koji misle da rade za upravu doline
Tennesseeja ili neto slino. Prije nekoliko si sati, sine, umalo izgubio ivot. Je
li Noc Lo bio poraz ili pobjeda? Nije to ba lako rei, zar ne?
Gospodine, nije izgledalo kao pobjeda. Gospodine.
Rekao sam da je Hardaway umro zato to je bio slabi. Ti si
preivio, a znao sam da hoe, jer si bio jak. Jak poput tvojeg oca;
drugi val iskrcavanja na Crvenu plau, ako se ne varam. Jak poput
tvoga strica koji je u umama i gudurama Sumave skidao asnike
Wehrmachta starom lovakom pukom. Nitko nije ei od tih
Page 91

istonoeuropskih partizana. I ja sam imao takvog strica. U ratu se
pokazuje kakvi smo, Paul. Nadam se da si danas nauio poneto o
sebi. Neto to sam shvatio o tebi jo tada u Little Creeku.
Porunik Alan Demarest posegnuo je za otrcanom knjigom mekih korica koju je drao
na stolu. - Poznaje li Emersona? Htio bih ti proitati jedan odlomak. - Poeo je
itati iz knjige: Veliki ovjek uvijek eli biti malen. Dok sjedi na jastucima
prednosti, on zaspi. Kad ga guraju, mue, poraze, on ima priliku nauiti neto;
njegova doraslost je stavljena na kunju; shvatio je; nauio je koliko ne zna;
izlijeen je ludila tatine. Mislim da je Ralph Waldo neto spremao.
Lijepo je tako misliti, gospodine.
Bojno polje je mjesto za dokazivanje. Ondje ili pogine ili se
ponovo rodi. I nemoj misliti da je to samo slikovito izraavanje.
Jesi li kad razgovarao sa svojom mamom kako je to bilo kad te
raala? ene znaju to taj zasljepljujui bljesak sve znai. One znaju
da njihovi ivoti, ivoti njihovih roditelja, roditelja njihovih roditelja,
svih ljudskih ivota na ovom planetu u deset tisua godina, kulmini
raju u tom mokrom, vrpoljeem, vriteem predmetu. Raanje nije
lijepo. Devetomjeseni ciklus od uitka do boli. ovjek se raa u
mjeavini tjelesnih tekuina, nabrekle utrobe, govna, mokrae, krvi
i to djetece si ti. Trenutak nevjerojatne agonije. Da, porod je gadan,
jest, jer ta mu bol daje smisao. I gledam te kako stoji tu sa smrdlji
vim crijevima drugog vojnika na svojoj koulji i gledam te u oi i
vidim ovjeka koji je ponovo roen.
Janson je zurio zbunjen. Dio njega je bio zaprepaten; drugi dio hipnotiziran.
Demarest je ustao i njegov se pogled nije pomaknuo. Ispruio je ruku i stavio je na
rame mlaeg ovjeka. - O emu se radi u ovom ratu? kolovana elita u State
Departmentu ima debele trostruke omote i prave se da imaju odgovor. Tu je puno
buke, besmislene racionalizacije. Svaki je sukob isti. Radi se o iskuavanju bitke.
U posljednja etiri sata osjetio si vie energije i iscrpljenosti, vie agonije i
ekstaze - vie istog adrenalina - nego to e veina ljudi ikad iskusiti. Ti si
ivlji od zombija u vagonima na kolodvorima koji si govore kako im je drago to
nisu u kripcu kao ti. Oni su izgubljene due. Provode dane usporeujui cijene
peenih odrezaka i kutija deterdenta i pitaju se da li da poprave sudoper ili da
ekaju vodoinstalatera? Mrtvi su iznutra, a da to i ne znaju. - Demarestove su oi
bile bistre. - Koja je svrha rata? Radi se o jednostavnoj injenici da si ubio one
koji su htjeli ubiti tebe. Sto se upravo dogodilo? Pobjeda, poraz? Pogreno
mjerilo, sine. Evo to se dogodilo: umalo si umro pa si nauio to je to ivjeti.
176
Ml,
12
Teki bijeli teretnjak natrpan poluobraenom drvenom graom skrenuo je s prometne
autoceste Mll na Queen's Roadu u Cambrid-geu. Ondje se zaustavio uz nekoliko
parkiranih kamiona to su bili nakrcani graevinskom opremom za neki vei projekt
obnove. Tako je to s velikim i starim sveuilitem kao to je Cambridge - uvijek se
neto pregrauje ili popravlja.
Kad je voza zaustavio kamion, ovjek kojeg je povezao toplo mu je zahvalio na
vonji i siao na ljunak. Umjesto da ode raditi, ovjek koji je bio odjeven u
sivo- smee radno odijelo, uvukao se u jedan od pokretnih zahoda blizu gradilita
motokompanije West Yorkshire. Vodei kroz inovaciju, bilo je napisano na plavim
plastinim vratima. Kad je izaao, imao je na sebi sivi sako od tvida s uzorkom
riblje kosti. To je bila druga vrsta uniforme, onakva zbog koje e biti neprimjetan
dok bude lunjao Backsom, irokim travnjakom to se prostirao du najstarijih
koleda u Cambridgeu: King's, Clare, Trinity Hali i njegova odredita Trinitv
College. Ukratko, samo je sat vremena prolo otkad je Paul Janson stigao na
aerodrom Stansted ijeg se stakleno-metalnog stropa samo mutno sjeao.
Janson je u posljednja dvadeset i etiri sata izrekao toliko lai s toliko
razliitih naglasaka da ga je zaboljela glava. No, uskoro e se susresti s nekim
Page 92

tko e obrisati svu maglu i prijevare. S nekim s kim moe razgovarati u povjerenju,
netko tko je u jedinstvenoj poziciji da ima uvid u tragediju. Njegov pojas za
spaavanje bit e u Tri-nity Collegeu: sjajni sveuilini nastavnik po imenu Angus
Fielding.
Janson je studirao kod njega kao Marshallov stipendist jo ranih sedamdesetih i
ljubazni ga je znanstvenik vesela pogleda uzeo u niz kolegija iz povijesti
ekonomije. Jansona je zaokupilo neto u Fieldin-govu kompliciranom umu, a bilo je
neto i u Jansonu to je znanstveniku bilo istinski zanimljivo. Svih kasnijih
godina Janson nije elio ukljuivati Fieldinga u svoja pogibeljna istraivanja, no
sada nije imao izbora. Njegov stari akademski mentor, strunjak za globalni
financijski sustav, bio je lan trusta mozgova koje je Peter Novak okupio da mu
pomognu voditi Zakladu za slobodu. Sad je takoer bio, Janson je to uo, ravnatelj
Trinity Collegea u Cambridgeu.
Dok je Janson hodao preko mosta Trinity do Backsa, preplavila su ga sjeanja sjeanja na drugo vrijeme, vrijeme uenja, lijeenja i odmora. Sve oko njega budilo
mu je slike tog zlatnog razdoblja njegova ivota. Travnjaci, gotike graevine, ak
i amci to su klizili rijekom Cam ispod kamenih lukova mostova i zastora od grana
alosnih vrba koje su studenti odguravali dugakim motkama. Dok se pribliavao
Trinitvju, uspomene su sve glasnije odjekivale. Ovdje, nasuprot Backsu, nalazila je
blagovaonica sagraena poetkom sedamnaestoga stoljea i velianstvena knjinica
Wren s visokim svodovima i lukovima. Fizika prisutnost Trinityja u Cambridgeu bila
je velika i velianstvena, no predstavljala je samo dio njegova stvarnog bogatstva;
nakon kraljice koled je zapravo bio drugi najvei zemljoposjednik u Britaniji.
Janson je proao uz biblioteku do male poljun-ane povrine to se naslanjala na
ravnateljevu rezidenciju.
Pozvonio je, a slukinja je odkrinula prozor. - Doao si vidjeti ravnatelja,
dragi?
Jesam.
Malo si uranio, zar ne? Nita zato, dragi. Doi na prednja vrata
i ja u ti otvoriti. - Oito je mislila da je on netko drugi, netko tko je
u to vrijeme imao zakazan sastanak.
Nisu to bile ba neke velike mjere sigurnosti. ena ga ak nije pitala ni za ime.
Cambridge gotovo da se i nije promijenio otkad je on ovdje studirao sedamdesetih
godina.
U ravnateljevoj rezidenciji iroko stubite prekriveno crvenim sagom vodilo je du
galerije portreta istaknutih osoba Trinityja iz prolih stoljea: Georgea
Trevelyana s bradom, glatko obrijanog Wil-liama Whewella, Christophera Wordswortha
s ovratnikom od herme-
178
179
lina. Na vrhu stubita s lijeve strane nalazio se salon s ruiastim sagom
obloenih zidova koji su bili bijelo obojeni tako da se ne tuku s portretima to su
ih ukraavali. Nakon te sobe slijedila je jedna mnogo vea s podom od tamnog drva
prekrivenog s nekoliko velikih orijentalnih sagova. Kad je Janson uao, gledao ga
je portret kraljice Elizabete I. u prirodnoj veliini naslikan za njezina ivota,
koji je minuciozno prikazivao detalje njezine haljine i pomalo laskao njezinu
ostarjelom licu. Isaac Newton na susjednom zidu je imao smeu periku i izgledao je
bahato. Nasmijeeni etrnaestogodinjak, neki lord Gloucester, besramno je gledao
oboje sa svoje uljene slike. Sve u svemu, ovo je bila jedna od najimpresivnijih
zbirki te vrste izvan Nacionalne galerije portreta. To je bila sveana povorka
sasvim posebne elite, i politike i intelektualne, koja je oblikovala zemlju, koja
je odredila njezinu povijest i koja se mogla smatrati odgovornom i za njezine
uspjehe i za njezine neuspjehe. Blistava lica veinom su pripadala prolim
stoljeima, ali ni portret Petera Novaka ne bi bio neprimjeren. Poput svih pravih
kvaliteta voe, njegova je izrastala iz osjeaja vlastitih obveza, dubokog i duboko
moralnog osjeaja za misiju.
Janson se uhvatio kako ushien gleda u lica davno mrtvih kraljeva i savjetnika te
Page 93

se trgnuo kad je uo ovjeka koji se nakaljao.
- Nebesa, pa to si ti! - povikao je Angus Fielding svojim pomalo piskavim, pomalo
tuleim glasom. - Oprosti mi, gledao sam te kako promatra portrete i pitao sam se
je li to mogue. Neto u ramenima, dranje. Deko moj, toliko je vremena prolo.
No, doista, ovo je najljepe iznenaenje koje mogu zamisliti. Gilly mi je rekla da
je doao onaj u deset sati i ja sam se pripremao za razgovor s jednim od naih ne
ba sjajnih diplomanata o Adamu Smithu i Condorcetu. Da citiram lady Asquith: 'Ima
brilijantan um dok ga ne izloi.' Kad samo pomislim ega si me spasio.
Jansonov stari akademski mentor bio je napola uokviren u sunevo svjetlo to se
probijalo kroz oblak. Lice mu je bilo izbrazdano godinama, a sijeda kosa rjea nego
se Janson sjeao; no, jo je bio mrav i visok, a njegove blijedoplave oi zadrale
su vedrinu nekoga tko je upravo uo alu - neku bezimenu svemirsku alu - a mogao
bi je i s vama podijeliti. Sada, u kasnim ezdesetima, Fielding nije bio krupan
ovjek, ali ga je njegova duevna snaga takvim inila.
180
Doi, deko dragi - ree Fielding. Poveo je Jansona niz kratki
hodnik pored krne, sredovjene ene koja je radila kao njegova taj
nica u svoj prostrani ured gdje se kroz veliki prozor vidio Great
Courtvard. Jednostavne bijele police na susjednom zidu bile su ispu
njene knjigama i asopisima te separatima njegovih lanaka protu
slovnih naslova: Je li globalni novarski sustav ugroen: makroekonomski pogled, Pozicija likvidnosti strane valute Sredinje banke primjer za transparentnost, Novi pristup mjerenju ukupnih trinih
rizika, Strukturalni aspekti likvidnosti trita i njihov utjecaj na
financijsku stabilnost. Izblijedjela kopija Gospodarske revije Dalekog
istoka mogla se vidjeti na rubu stola; ispod fotografije Petera Novaka
bio je naslov: PRETVARAJUI DOLARE U SITNI.
Oprosti zbog nereda - rekao je ravnatelj miui hrpu papira s
jedne od crnih windsorskih stolica pokraj stola. - Zna, na neki nain
mi je drago to me nisi obavijestio da dolazi jer bih se ja tada pona
ao naduto, kako vi Amerikanci kaete, i obojica bismo bili razoa
rani. Svi kau da trebam otpustiti kuharicu, no sirotica je ovdje prak
tino jo od razdoblja obnove monarhije i nisam imao srca ili moda
eluca. Svi se slau da su njezina predjela posebno otrovna. Ona je
eminence grise, pokuavam rei - masna eminence, domeu moje
kolege. Uici, takvi kakvi jesu, imaju neobinu kombinaciju bogatstva
i strogosti, da ne kaemo ofucanosti, na to se treba naviknuti. Sjetit
e se toga iz vremena kad si bio u ovim dvoranama, rekao bih, ali
nain na koji se sjea kako si se igrao lovice kad si bio dijete, jedna
je od onih stvari koje su bile tako privlane u to vrijeme, a to danas
izgleda potpuno neshvatljivo. - Potapao je Jansona po ruci. - I sada,
dragi moj, ti si to.
Verbalni izljevi i vrtlozi, mirkajue, vesele oi - bio je to isti onaj Angus
Fielding, naizmjence mudar i vragolast. Oi su vidjele vie nego to su odavale, a
njegova akademska priljivost mogla je biti uinkovito sredstvo odvraanja
pozornosti ili kamuflae. Ugled Angusa Fieldinga, lana Ekonomskog fakulteta koji
je proizveo veliine poput Marshalla, Kevnesa, lorda Kaldora i Sena, dopirao je
mnogo dalje od njegova rada na globalnom financijskom sustavu. Bio je i lan Kluba
utorak, skupine intelektualaca i analitiara koji su imali i zadrali svoje veze u
britanskoj obavjetajnoj slubi. Fielding je sluio neko vrijeme kao savjetnik u
MI6 na poetku svoje
......1SL.
karijere pomaui u identificiranju ekonomske ranjivosti Istonog bloka.
Angus - zapoeo je Janson kreketava i blaga glasa.
Bocu crnog vina! - uskliknuo je ravnatelj koleda. - Malo je
rano, znam, ali to si moemo priutiti. Pogleda kroz prozor i vidi
Great Courtvard. No, vjerojatno se sjea, ispod njega je veliki vinski
podrum. Ide ravno preko dvorita i ispod vrta koji je u vlasnitvu
koleda. Katakombe crnog vina. Tekui Fort Knox! Ima jedan ovje
uljak s velikim svenjem kljueva i on je jedina osoba koja te moe
Page 94

pustiti unutra, taj bahati tip. Imamo povjerenstvo za vino koji je
zadueno za odabir, no rastrzano je frakcijama, kao biva Jugoslavija,
samo manje miroljubivim. - Rekao je tajnici: - Pitam se bismo li
mogli dobiti bocu Lynch Bagesa osamdeset dva, mislim da se sjeam
da je sino ostala jedna zatvorena boca.
Angus - Janson je ponovo poeo. - Doao sam razgovarati o
Peteru Novaku.
Fielding je u trenutku postao oprezan. - Nosi mi vijesti od njega?
O njemu.
Fielding je utihnuo na trenutak. - Odjednom osjeam propuh -rekao je. - Prilino
hladan propuh. - Povukao je resicu uha.
Ne znam kakve su vijesti dole do vas - rekao je Janson nesi
gurno.
Nisam sasvim shvatio...!
Angus - ree Janson. - On je mrtav.
Ravnatelj Trinitvja je problijedio i nekoliko trenutaka obamrlo buljio u Jansona.
Zatim je sjeo na drvenu stolicu s naslonom ispred svojeg stola ruei se na nju kao
da nema zraka.
Bilo je ve ranije lanih glasina o njegovoj smrti - rekao je rav
natelj tiho.
Janson je sjeo do njega. - Vidio sam ga kako umire. Angus Fielding je klonuo na
stolcu i odjednom je izgledao kao starac. - To nije mogue - mrmljao je. - To ne
moe biti.
Vidio sam ga kako umire - ponovio je Janson.
Ispriao je Fieldingu to se dogodilo u Anuri teko diui kad je u prianju stigao
do razornog uasa eksplozije u zraku. Angus je
182
jedva sluao bezizraajno, blago kimajui napola zatvorenih oiju, kao da slua
uenika tijekom nastave.
Janson je jednom bio jedan od tih uenika. Ne tipino rumeno dijete iz internata
koje nosi naprtnjau punu knjiga s uima i kemijskih olovaka to su putale tintu i
koje vozi bicikl niz King's Parade. Kad je Janson stigao u Trinitv, zahvaljujui
Marshallovoj stipendiji, bio je fizika ruevina, blijedout i koat, pokuavajui
jo izlijeiti svoje iscrpljeno tijelo te razoreni duh nakon osamnaest mjeseci
patnje kao ratni zarobljenik i svih brutalnosti to su tome prethodile. Bilo je to
1974. godine. Pokuavao je krenuti odande gdje je stao nastavljajui studij
povijesti ekonomije to ga je zapoeo na Sveuilitu Mic-higan u Ann Arboru.
Komandos SEAL-a krenuo je na sveuilite. U poetku se bojao da se nee moi
prilagoditi. No, nije li ga njegova vojna obuka opremila mogunou prilagodbe
okolini, ma kakva ona -bila? Povijesni tekstovi i ekonomske formule zamijenili su
knjige ifara i specijalne geografske karte, a on se bacao na njih jednako
nepopustljivo, odluno i s osjeajem hitnosti.
U Fieldingovu sjeditu u Neville Courtu Janson bi raspravljao o temama koje su mu
dodijeljene i dok je govorio, inilo se da je ravnatelj zaspao. Meutim, kad bi
dolo vrijeme, Fielding bi otvorio oi, mirnuo i pronaao najslabiju toku u
njegovu izlaganju. Jednom je Janson dao prikaz gospodarskih posljedica Bismarckova
ekspanzionizma iz kuta mornarikog podasnika i inilo se da se Fielding trgnuo iz
sna tek kad je on zavrio. Zatim su pitanja pljutala poput strelica. Po emu on
razlikuje ekspanzionizam od regionalne konsolidacije? to je sa zakanjelim
gospodarskim posljedicama pripojenja vojvodstva Schleswig i Holstein od prije
nekoliko godina? U vezi s onim brojevima na koje se oslanjao u premisi svoje
rasprave, devalvacija njemake marke izmeu 1873. i 1877., to nije iz Hodgemanove
studije, zar ne, mladiu? teta jer je stari Hodgeman imao sasvim pogrene brojke.
Dobro, oxfordski ae, to se drugo moe i oekivati? ao mi je to ti moram rei
da mora napustiti svoje premise, dragi moj. Ali, prije nego to pone graditi
svoje zdanje, provjeri zemljite pod njim.
Fieldingov je um bio otar kao britva; njegovo vladanje uglaeno, uvijek spokojno,
ak lakomisleno. esto je citirao Shakespeareovu frazu o smijalici s noem i iako
nije bio licemjer, to je prikladno
183
oznaavalo njegov znanstveniki stil. To to je Janson bio dodijeljen Fieldingu,
Page 95

kako je ravnatelj veselo priznao samo nekoliko mjeseci nakon to je nastava poela,
nije ba bilo sasvim sluajno. Fielding je imao prijatelje u Washingtonu koji su
bili zadivljeni neobinim profilom i sposobnostima koje je pokazivao mladi; htjeli
su da on pripazi na njega. ak i sada je Jansonu bilo teko rei je li ga Fielding
regrutirao u Konzularne operacije ili je samo ovla pokazao u tom smjeru i dopustio
Jansonu da odlui onako kako je osjeao da je pravo. Sjeao se dugih razgovora o
koncepciji samo rat, o meusobnom djelovanju realizma i idealizma u nasilju koje
sankcionira drava. Je li ravnatelj samo vjebao analitike vjetine mladog ovjeka
kad je poticao Jansona u njegovim pogledima o raznim pitanjima? Ili je ravnatelj
suptilno preusmjeravao te poglede potiui uzdrmanog mladog ovjeka da ponovo
posveti ivot sluenju svojoj zemlji?
Sad je Fielding brisao oi rupiem, no one su se jo caklile od suza. - Bio je
veliki ovjek, Paul. Moda nije moderno rabiti te izraze, ali nikad nisam poznavao
nekog poput njega. Moj Boe, vizija, otroumnost, samilost, bilo je neeg apsolutno
izuzetnog u Peteru Novaku. Uvijek sam se osjeao blaenim to ga poznajem. Osjeao
sam da je nae stoljee, ovo novo stoljee, blaeno to ga ima\ -Kratko je
pritisnuo lice rukama. - Blebeem. Postajem obina stara budala. Oh, Paul, nisam
jedini koji mu se divio. Peter Novak kao da je pripadao vioj evolucijskoj razini
od nas ostalih. Dok smo mi ljudi zaokupljeni razdirui jedni druge, on je, ini se,
pripadao rasi koja je napokon nauila pomiriti mozak i srce, estinu i dobrotu. On
nije bio samo genijalac za brojke, on je razumio ljude, brinuo se za ljude.
Vjerujem da mu je isto esto ulo koje mu je omoguavalo da vidi kojim putem ide
trite valuta, da predvidi plime i oseke ljudske pohlepe, omoguilo da tono vidi
kakva je vrsta drutvene intervencije doista potrebna na ovom planetu. Ali ako
pita zato se bacao na probleme koje su svi drugi smatrali beznadnima, onda mora
razum ostaviti po strani. Veliki su umovi rijetki, velika su srca jo rjea. A to
je, napokon, bilo pitanje srca. Filantropija u svojem osnovnom smislu: vrsta
ljubavi. - Sad je Fielding tiho ispuhao nos i mirnuo odluan obuzdati svoje
emocije.
- Sve sam mu dugovao - rekao je Janson prisjeajui se praine Baaqline.
184
Kao to mu i svijet duguje - rekao je Fielding. - Zato sam
rekao da nije mogue. Jer nisam mislio na injenicu, ve na poslje
dicu. On ne smije umrijeti. Previe toga ovisi o njemu. Previe osjet
ljivih napora prema miru i stabilnosti koje je podupirao, koje je vo
dio, koje je nadahnuo. Ako on nestane, mnogi e nestati s njim kao
rtve besmislene patnje i pokolja: Kurdi, Hutu, Romi, prezreni na
svijetu. Krani u Sudanu, muslimani na Filipinima, ameriki Indi
janci u Hondurasu, Ainu u Japanu. Separatisti Casamance u Sene
galu... Ali zato i poinjati listu damnes de la tene} Rune stvari e
se dogoditi. Mnoge, mnoge rune stvari. Oni e pobijediti.
Fielding je sada izgledao manji, a ne samo stariji. ivotna je energije istekla iz
njega.
Moda se igra moe igrati neodlueno - rekao je Janson tiho.
Oaj je obuzeo znanstvenika. - eli mi rei da se Amerika, na
svoj eprtljavi nain, moe sabrati? Moda ak i misli da je duna to raditi. No,
ono to vi Amerikanci nikada niste do kraja shvatili jest koliko daleko ide
antiamerikanizam. U ovoj posthladnoratovskoj eri mnogi ljudi diljem svijeta
osjeaju da ive pod amerikom gospodarskom okupacijom. Vi govorite o
globalizaciji, a oni uju ame-rikanizacija. Vi Amerikanci gledate na televiziji
slike protuamerikih demonstracija u Maleziji ili Indoneziji ili demonstracije u
Genovi ili Montrealu, sluate o bombama koje su eksplodirale u nekoliko McDonaldsa
u Francuskoj i mislite da su to atipina dogaanja. Ba naprotiv. To su glasnici
oluje, nekoliko prvih sitnih kapi prije proloma oblaka.
Janson je kimao. Takva je razmiljanja uo i ranije, a i nedavno. -Netko mi je to
rekao ovih dana: neprijateljstvo ne pobuuje zapravo ono to Amerika ini, ve ono
to Amerika jest.
A upravo je zbog toga uloga Petera Novaka bila neprocjenjiva i
nezamjenjiva. Bijes se pojavio u ravnateljevu glasu. - On nije bio
Amerikanac, niti su smatrali da on slui amerikim interesima. Svi
su znali da je s prezirom odbijao ponude Amerike, da ga je ljutio nje
zin vanjskopolitiki establiment slijedei vlastiti put. Njegova jedina
Page 96

zvijezda vodilja bila je njegova savjest. On je bio ovjek koji je mogao
ustati i rei da smo izgubili orijentaciju. On je mogao rei da se tri
ta bez morala ne mogu odrati, on je mogao rei te stvari i njega bi
uli. Magija trita nije dovoljna. Znao je rei: Treba nam moralni
, 185
osjeaj kamo elimo ii i vrsta odluka da stignemo tamo. Fieldin-gov je glas
poeo pucati i teko je gutao. - To sam mislio kad sam rekao da ovaj ovjek ne
smije poginuti.
A ipak je poginuo - rekao je Janson.
Fielding se polako ljuljao naprijed i natrag, kao da je na moru. Neko vrijeme nije
rekao nita. A onda je irom otvorio svoje svijetlo-plave oi. - Veoma je udno to
nitko nita nije izvijestio o tome, niti o njegovoj otmici, niti o njegovu
ubojstvu. Veoma udno. Dao si mi injenice, no nisi mi objasnio. - Fieldingov je
pogled odlutao prema naoblaenom nebu koje se nadvilo iznad bezvremenske divote
dvorita. Niski oblaci s movare nad grubo klesanim portlandskim kamenjem dvorita:
pogled koji se stoljeima nije mijenjao.
Ja sam se zapravo nadao da ete mi pomoi - rekao je Janson.
- Pitanje je tko bi elio da Peter Novak bude mrtav?
Ravnatelj je polako odmahnuo glavom. - Bojim se da je pravo pitanje tko nije elio?
- Janson je osjeao da mu se mentalni stroj zapleo; njegove svijetlosive oi
postale su otre, a lice napeto. -Naravno da pretjerujem. Malo je smrtnika
zasluilo toliku ljubav i zahvalnost svojih kolega. Pa ipak. Pa ipak. La grande
benevolenza attira la grande malevolenza, kao to kae Boccaccio; prevelika
dobrohotnost uvijek privue preveliku zlobu.
Objasnite mi malo, OK? Upravo sada ste rekli oni - rekli ste
oni e pobijediti. Sto ste time mislili?
Koliko zna o Novakovu podrijetlu?
Vrlo malo. Dijete iz ratom opustoene Maarske.
Njegovo podrijetlo bilo je istodobno i izuzetno povlateno i izu
zetno nepovlateno. On je bio jedan od samo nekoliko preivjelih u
selu koje je likvidirano u borbi izmeu Hitlerovih i Staljinovih voj
nika. Novakov je otac bio prilino mraan maarski plemi koji je
etrdesetih godina sluio u vladi Miklosa Kallava prije nego to je
emigrirao i pria se da se panino bojao za sigurnost svoga jedinca.
Imao je neprijatelje, u to je bio uvjeren, koji e mu se pokuati osve
titi preko njegova potomka. Stari je plemi moda bio paranoian, ali
kao to stara poslovica kae, ak i paranoini ljudi imaju neprijatelje.
To je bilo prije vie od pola stoljea. Kome bi jo moglo biti
stalo, nakon svih tih godina, to je njegov otac smjerao u etrdese
tima?
Fielding ga je pogledao mrkim pogledom profesora. - Oito nisi proveo puno vremena
u Maarskoj - rekao je. - Jo e u Maarskoj nai njegove najvee oboavatelje i
njegove strastvene neprijatelje. A tu su, dakako, i milijuni drugih koji se
osjeaju rtvama uspjeha Petera Novaka kao financijaa. Mnogi obini ljudi u junoj
Aziji krive njega to je pokrenuo lavinu protiv njihove valute, a bijes im
raspiruju demagozi.
Zar ne mislite da je to bez osnove?
Novak je moda najvei meetar valutama u povijesti, no nitko
nije rjeitije denuncirao praksu. On je insistirao na politici unifikacije
valuta koja bi onemoguila tu vrstu spekulacija. Ne moe se rei da je
zastupao vlastite interese. Ba naprotiv. Naravno, neki e rei da je
dobra stara Engleska ponijela glavni teret njegova pekulantskog
umijea, barem u prvo vrijeme. Sjea se to se dogodilo osamdesetih
godina? Bila je to ona velika kriza valuta i svi su se pitali koja e
europska vlada sniziti svoje stope. Novak je podmetnuo milijarde
svojeg novca zbog predosjeaja kako e Britanija pustiti funtu da
potone. To se i dogodilo, a Novakov fond Electra gotovo se utrostru
io. Nevjerojatno uspjean potez! Ondanji je na premijer traio da
MI6 pronjuka. Na kraju je ef istrage rekao Daily Telegraphu, citi
ram: Jedini zakon koji je ovaj momak prekrio jest zakon prosjenosti. Naravno, kad je malezijski ringit potonuo, a Novak zavrio s jo
Page 97

jednim neoekivanim dobitkom, ondanji politiari to nisu ba lijepo
primili. Mnogo je demagogije u priama o manipulacijama tajanstve
nog mranog stranca. I ti sad pita tko bi ga elio vidjeti mrtvog, a ja
ti moram rei da je lista zlotvora duga. Tu je i Kina: stari ljudi te
gerontokracije boje se, vie od svega drugoga, 'dirigirane demokra
cije' kojoj je Novakova organizacija bila posveena. Oni znaju da
on smatra Kinu sljedeom granicom demokratizacije, a oni su moni
neprijatelji. U Istonoj Europi postoji cijela klika magnata - bivih
komunistikih dunosnika koji su opljakali privatizirane indu
strije. Antikorupcijske kampanje predvoene Zakladom za slobodu
najizravnija su im prijetnja u njihovim vlastitim dvoritima i oni su
se zakleli da e krenuti u akciju. Kao to sam rekao, ne moe raditi
dobra djela, a da se njima neki ne osjete ugroenima, posebice oni
koji profitiraju na starim neprijateljstvima i sistematskoj korupciji.
Pitao si to sam mislio pod oni; to bi bilo moje objanjenje.
im.
187
Janson je vidio kako se Fielding bori sjediti uspravno, biti sabran, ne pokazati
osjeaje. - Bili ste u njegovu trusta mozgova - rekao je operativac. - Kako je to
funkcioniralo?
Fielding je slegnuo ramenima. - On bi povremeno zatraio moje miljenje. Moda
bismo jedanput na mjesec razgovarali telefonom. Moda bismo se jednom godinje
sreli licem u lice. Zapravo, on je mene mogao nauiti mnogo vie nego ja njega.
Meutim, bio je izuzetan sluatelj. Nikad se nije nimalo pretvarao osim, moda, da
zna manje nego to je znao. Uvijek je vodio brigu o nenamjernim posljedicama
humanitarnih intervencija. elio je biti siguran da humanitarna pomo u krajnjoj
liniji ne dovede do veeg stradanja, da, recimo, pomaui izbjeglicama ne uvrstimo
reim koji je proizveo te izbjeglice. To nije uvijek pravedno, znao je. Zapravo,
uvijek je tvrdio da sve to zna moe biti pogreno. Onaj njegov lanak o vjeri.
Sve to zna treba u svakom trenutku kritiki propitkivati i ako je potrebno,
napustiti.
Dugake, nejasne sjene poele su padati dok se ranojutamje sunce, probijajui se
kroz oblake, nadvijalo nad kapelicu koleda. Janson se nadao da e suziti krug
sumnjivih; Fielding mu je pokazao koliko je zapravo taj krug velik.
Kaete da ste se s njim sastajali neredovito - Janson ga je
potaknuo.
On nije bio ovjek ustaljenih navika. Nije ba bio samotnjak,
rekao bih, kao nomad. Bio je peripatetik poput Epikrata iz Herakleje, tog mudraca klasine antike.
Ali glavni ured Zaklade je u Amsterdamu.
Prinsengracht jedanaest-dvadeset tri. Njegovo je osoblje u cen
trali obiavalo s tugom rei: 'Kakva je razlika izmeu Boga i Novaka?
Bog je posvuda. Novak je posvuda osim u Amsterdamu.' - Ponovio
je otrcanu alu bez veselja.
Janson je skupio obrve. - Novak je, naravno, imao i druge savjetnike. Bilo je
znanstvenika ija se imena nikad nisu spominjala u medijima. Moda netko od njih
zna neto znaajno, a da i nije svjestan tog znaenja. Sto se mene tie, sama
Zaklada je podigla pomine mostove. Ne mogu doprijeti ni do koga, ne mogu
razgovarati ni s kim tko neto zna. To je jedan od razloga zbog ega sam doao
ovamo. Moram doi do ljudi koji su usko suraivali s Novakom ili
188
,
koji su neko ondje radili. Moda do nekoga tko je bio u uem krugu i onda ispao iz
njega. Ne smijem odbaciti da je Novaka sredila osoba ili osobe bliske njemu.
Fielding je podigao obrvu. - Mogao bi usmjeriti istu radoznalost prema onima koji
jesu ili su bili bliski tebi.
Na to ciljate?
Pitao si me o neprijateljima Petera Novaka, a ja sam ti rekao da
Page 98

su bili raspreni. Dopusti mi da onda nanem jednu neugodnu temu.
Vjeruje li ti ba toliko svojoj vladi? - Fieldingov je ton bio mjeavina
tvrdog i mekanog.
Valjda ne kaete ono to ja mislim da kaete - odgovorio je
Janson otro. Znao je da Fielding, kao stalni posjetitelj znamenitog
Kluba utorak, govori o tim stvarima s iskustvom.
Samo postavljam pitanje - ree Fielding oprezno. - Postoji li
makar i mala mogunost da su tvoje bive kolege iz Konzularnih ope
racija bili ukljueni u ovo?
Janson se trgnuo: ravnateljeve pekulacije pogodile su ga u ivac; pitanje, iako
naizgled nevjerojatno, progonilo ga je jo od Atene. - Ali zato? Kako? - pitao je.
Je li to bilo mogue?
Fielding se nemirno pomaknuo u svojoj stolici s naslonom prelazei vrcima prstiju
po crnoj krokodilskoj koi. - Ja ne tvrdim. Ja ak i ne sugeriram. Ja pitam.
Razmisli malo. Peter Novak je postao moniji od mnogih suverenih naroda. I tako je
moda, svjesno ili nesvjesno, sabotirao neku operaciju koja je nekome prirasla
srcu, pokvario neki plan, zaprijetio nekoj birokratskoj skupini, razljutio nekog
monog igraa... - Fielding je mahao rukom neodreeno pokazujui mogunosti koje su
bile previe neodreene da bi u njih upro prstom. - Moda ga je neki ameriki
strateg smatrao previe monim, previe opasnim, jednostavno neovisnim igraem na
pozornici svjetske politike?
Fieldingova razmiljanja bila su prejaka da bi ga umirila. Marta Lang se sastajala
s vrlo monim ljudima u State Departmentu i drugdje. Uporno su od nje traili da
zaposli Jansona; jer koliko je on znao, Langiini ljudi su se oslanjali na njih za
neke instrumente i opremu. Morala se zakleti da nee nikome rei, naravno,
pozivajui se na politike razloge na koje je Langova aludirala s tolikom
zajedljivou. Nije bilo potrebno da Janson zna podrijetlo hardvera; nije bilo
razloga da Langova ne odri rije danu amerikim dunosnicima s kojima je radila.
Tko su bili ti dunosnici? Imena se nisu rabila; Jansonu je samo reeno da oni
njega \naju ili da su uli o njemu. Konzularne operacije, po svoj prilici. I onda
optuujue prebacivanje na njegov raun na Cavmanskim otocima; Janson je mislio
kako njegovi bivi poslodavci nisu znali za to, no isto je tako znao da amerika
vlada, ako to eli, moe primijeniti njeni pritisak na off-shore bankarske
institucije kad su u pitanju aktivnosti graana SAD-a. Tko bi bio u boljoj poziciji
da se umijea u njegove financijske podatke od visokopozicioniranih lanova
amerikih obavjetajnih slubi? Janson nije zaboravio mrnju i zlonamjernost koje
su pratile njegov odlazak. Njegovo poznavanje jo postojeih mrea i procedura
znailo je da je on, u naelu, potencijalna prijetnja.
Je li to bilo mogue?
Kako je urota skovana? Ili se jedinstvena prilika samo ukazala brzomisleem
taktiaru? Dvije muhe jednim udarcem: ubiti nametljivog magnata, okriviti biveg
neposlunog agenta? No, zato ne ostaviti ekstremistima Kagame da izvre svoj
najavljeni plan? To bi bilo jednostavnije i praktinije: pustiti da ubojiti
fanatizam ide svojim tijekom. Osim ako...
Cuo se prigueni zvuk starinskog mjedenog zvona: netko je bio na stranjim vratima
koja su vodila do ekaonice ispred ravnateljeva ureda.
Fielding se vratio iz svojih misli i ustao. - Oprosti na trenutak, odmah se vraam
- rekao je. - Posjet nesretnog diplomanta u krivi as. No, tako mora biti.
Dijagram se granao. Na jednoj strani Sjedinjene Drave ne ine nita, svijet ne
ini nita i Novak je ubijen. Diplomati i slubenici s kojima se Marta Lang
konzultirala naglasili su opasnost od amerikog ukljuivanja. Meutim, postojao je
rizik i u nedjelovanju - rizik politikih neprilika. Unato protustrujama koje je
Fielding naveo, Peter Novak je bio openito omiljen ovjek. Ako je ubijen, obini
e se ljudi pitati zato su Sjedinjene Drave odbile pomoi svjetovnom svecu kad mu
je bilo potrebno. Zaklada za slobodu mogla bi optuiti Sjedinjene Drave, ljutito i
glasno, da su odbile bilo kako pomoi. Lako bi bilo zamisliti sljedeu provalu
kongresni^ sasluanja, TV
izvjetaja, novinskih lanaka. Velike rijei odjekivale bi diljem zemlje: Da bi zlo
trijumfiralo, dovoljno je da dobri ljudi ne ine nita. U komeanju koje bi nastalo
karijere bi bile unitene. Ono to je izgledalo kao staza opreza, bilo je zapravo
prekriveno razbijenim staklom.
Page 99

No, to ako postoji drugo objanjenje?
Zaklada za slobodu, poznata po svom samotnjakom putu, skuplja svoj meunarodni tim
specijalaca u vratolomnom pokuaju da naglo otpravi zarobljenika. Koga ona moe
kriviti osim sebe same ako stvari krenu po zlu? Zaposlenici srednje razine u State
Depart-mentu pustit e glas udarnim izvjestiteljima koji e se osloniti na njih
kao na neimenovane izvore: Novakovi su ljudi odbili nasu ponudu da odmah pomognemo.
ini se da su se bojali da bi to kompromitiralo njihovu auru neovisnosti. Dravni
je tajnik potpuno slomljen onim sto se dogodilo kao, naravno, i svi mi. No, kako
pomoi ljudima koji apsolutno odbijaju primiti pomo? Je li to njihova arogancija?
Neki bi to mogli rei. U stvari, zar to nije bila kobna pogreka same Zaklade za
slobodu? Svjetski, obavijeteni izvjestitelji za Neto York Times, Washington Post
pa telegrafske slube poslat e izvjetaje lagano proete onim to im je reeno u
povjerenju. Obavijeteni izvori kau da su ponude za pomo bile odbijene...
Jansonov je mozak radio. Je li taj scenarij bio samo fantazija, mrska fikcija? On
to nije znao; nije mogao znati - jo ne. No, znao je da ne moe iskljuiti tu
mogunost.
Fieldingova se minuta protegla na tri, a kad se ponovo pojavio paljivo zatvarajui
vrata za sobom, bio je nekako drugaiji.
- Ranije spomenuti diplomant. - Fielding ga je uvjeravao malo potitenim glasom. Mislim na beznadnog Hala. Pokuava raspetljati prijepor oko Condorceta. Ne mogu ga
navesti da shvati da su kod Condorceta vorovi ti koji su zanimljivi.
Janson se najeio du kraljenice. Neto se promijenilo u ravna-teljevu ponaanju.
Glas mu je bio slab, kao to nikad dotad nije bio i nisu li mu se sad ruke lagano
tresle? Janson je vidio da je neto uznemirilo njegova starog uitelja, i to
duboko.
Sveuilini se profesor uputio do pulta gdje se nalazio debeli svezak rjenika. Ne
bilo kojeg rjenika, znao je Janson. To je bilo vrlo rijetko izdanje iz 1759.
rjenika Samuela Johnsona, tom P - S, pozla-
190
.m.
en du hrpta. Janson ga se sjeao s profesorovih polica iz vremena kad su njegove
sobe bile u Neville Courtu u Trinitvju.
Samo da pogledam jednu stvar - rekao je. No, Janson je zapa
zio napetost ispod ale. Ne napetost zbog boli ili gubitka, nego zbog
nekog drugog osjeaja. Uzbune. Sumnje.
Bilo je neto u njegovu nainu: lagani drhtaj, krhki glas - i? Neto drugo. to?
Angus Fielding ga vie nije gledao u oi: to je to. Neki ljudi gotovo nikad i ne
gledaju; no, Fielding nije bio jedan od tih. Dok bi vam govorio, njegove su se oi
redovito vraale na vas kao da vode rijei kui. Gotovo nesvjesno, Janson je
osjetio kako jedna njegova ruka posee iza njega.
Gledao je hipnotizirano kako Fielding, okrenut leima, otvara svezak i - zar je to
mogue?
Ravnatelj Trinitv Collegea naglo se okrenuo prema Jansonu maui malim pitoljem u
drhtavoj ruci. Odmah iza Fieldinga Janson je vidio izdubljeni dio u pergamentnim
stranicama rjenika gdje je bilo skriveno bono oruje. Bono oruje koje je njegov
stari ravnatelj uperio u njega.
Zato si zapravo doao ovamo? - upitao je Fielding.
Naposljetku se njegov pogled sreo s Jansonovim i ono to je Janson vidio u njegovim
oima, oduzelo mu je dah; bio je to ubojiti bijes.
Novak je bio dobar ovjek - Fielding je rekao drhtavim glasom.
Znanstvenik je zvuao jako daleko. - Vjerojatno veliki ovjek. Upravo
sam shvatio da si ga ti ubio.
13
Stari je ravnatelj u trenutku spustio pogled i uzdahnuo protiv svoje volje. Jer i
Janson je, takoer, drao pitolj u ruci - pitolj koji je brzim pokretom zgrabio
iz korica kada mu je podsvijest uoila ono to je svijest teko prihvaala.
Janson je bez rijei palcem otpustio osigura svojeg kratkocijev-nog oruja.
Page 100

Nekoliko dugih sekundi dva su mukarca u tiini stajala jedan nasuprot drugom.
Ma tko da je bio Fieldingov posjetitelj, taj nije bio diplomant iz povijesti
ekonomije. - Svezak P do S - ree Janson. - Ba odgovara. P za pitolj, S za
streljivo. Zato ne odloite taj antikni predmet u svojoj ruci? Ne pristaje vam.
Ekonomist je prezirno rekao: - Dakle, ubit e i mene, je li?
Oh, za ime Krista, Anguse! - provalilo je iz Jansona. - Upotri
jebite taj svoj velianstveni mozak! Zar ne ujete koliko to ludo
zvui?
Kojeta! Vidim da si poslan ovamo da me prevari, da elimini
ra svakoga tko te predobro poznaje. U to ne sumnjam. Cuo sam
kako o tebi govore kao o 'stroju za ubijanje'. Neki tvoji efovi nadjenuli su ti taj homerski epitet. Oh da, odravao sam veze sa svojim
amerikim kolegama. No, do sada nikad nisam vjerovao toj karakterizaciji. Tvoja je lukavtina zasluila divljenje ovog starog borca pod
reflektorima. Zna, doista zna ojaditi ovjeka. Potpuno sam sluen.
Ne sramim se to rei.
elio sam samo saznati...
192
Gdje se nalaze Peterovi kolege kako bi uhvatio i njih! - stari je
profesor rekao bijesno. - 'Unutarnji krug', kao to si rekao. I kad
jednom ieprka tu informaciju, moi e biti siguran da je Peterova
misija na ovom planetu unitena do korijena. - Nasmijao se hladnim,
stranim osmjehom pokazujui svoje potamnjele, nepravilne zube. Pretpostavljam da sam trebao uzeti u obzir tvoju pamet i znati to
smjera kad si pitao na koga mislim pod oni i njih. No, naravno,
oni i njih su oni za koje ti radi.
Upravo ste se s nekim sastali. Recite mi s kim. - Janson se zaja
purio od bijesa i zbunjenosti. Pogled mu se vratio na oruje ravnate
lja koleda, pitolj a.22 Webley, najmanji i najpraktiniji od onih
kojim su se koristili britanski obavjetajni agenti poetkom ezdesetih
godina. - S kim, do vraga?
To bi ti htio znati. Pretpostavljam da bi elio dodati jo jedno
ime na svoj krvavi popis.
Posluajte to govorite, Anguse. To je ludosti Zato bih ja..
Takva je priroda operacije ienja, zar ne? One nisu nikad
zavrene. Uvijek jo visi neka nit koju treba prekinuti ili odrezati.
K vragu, Anguse. Pa, znate me.
Znam li te? - Nerijeena se situacija nastavljala dok su i profe
sor i njegov nekadanji uenik drali uperene pitolje. - Je li te bilo
tko od nas zbilja upoznao? - Unato ravnateljevoj hinjenoj klonulo
sti, njegov strah i odvratnost bili su stvarni. Ovo nije varka: Angus
Fielding je bio sto posto siguran da je Janson postao odmetnik i
da je ubojica.
A on nije nita mogao rei kako bi dokazao suprotno.
Sto su, zapravo, bile injenice?
Da je on jedini svjedok onoga to se dogodilo. Da je samo on bio zaduen za
operaciju koja je dovela do Novakove smrti. Da su milijuni dolara prebaeni na
njegov raun na nain koji nije imao asno objanjenje. Moni interesi su oito
traili Novakovu eliminaciju; je li bilo nepojmljivo, je li bilo nemogue da bi oni
angairali nekoga poput Jansona, tog razoaranog biveg agenta nesumnjivih
vjetina?
Janson je znao to bi strunjak za izradu psiholokog profila zakljuio iz njegova
dosjea: izdaja i okrutnost koje je doivio u najranijoj mladosti. On je, istina,
preivio, no koliko je duboka bila trauma i moe li se ona aktivirati? Njegovi
efovi nikad nisu spominjali tu mogunost, no on je to mogao vidjeti u njihovim oima; testovi linosti
koje je redovito prolazio. Mevers-Briggsov, test tematske spoznaje, Aristosov
profil linosti smiljeni su kako bi ieprkali i najmanju pukotinu koja je moda
nastala u njegovoj psihi. estina je ono u emu si vrlo, vrlo, vrlo dobar.
Collinsova hladna procjena. Zbog toga je bio neprocjenjiv za svoje efove, no to je
Page 101

bio i razlog zato su vrhunski planeri gajili prema njemu blagu zabrinutost. Sve
dok je poput ukopanog tekog pjeatva bio usmjeren prema neprijatelju, bio je
bogomdan; no, ako bi se ikad morao okrenuti protiv ljudi koji su ga uili, protiv
planera koji su ga angairali, mogao bi postati zla kob kao nitko drugi.
Vratilo mu se sjeanje od prije deset godina, jedno od moda deset slinih. On je
otar pas koji se otrgnuo s lanca, Janson. Treba mu stati na kraj. Dali su mu
predmet: imena, naine kretanja, popis mana da ih zapamti i spali. Previe je toga
bilo u igri da bi se ilo na prijeki sud ili na 'stegovni postupak'; agent je ve
stajao ivota nekoliko dobrih ljudi koji su neko bili njegove kolege i pratioci.
Raskid se plaao malokalibarskim metkom u potiljak; tijelo se pronae u prtljaniku
auta iji je vlasnik ruski kriminalac koji je upravo i sam jezovito skonao. Sto se
svijeta tie, a zapravo ga se i nije ticalo, rtva je bio samo jo jedan ameriki
biznismen u Moskvi koji je mislio da se moe na brzinu izvui od svojih mafijakih
partnera i koji je platio za svoj propust.
Bijesni pas koji se otrgnuo s lanca mora biti uniten: uobiajeni operativni
postupak u Konzularnim operacijama. Janson - koji je vie puta dobio zadatak
likvidatora - znao je to isto tako dobro kao i svi ostali.
Paljivo je birao rijei. - Nema toga to bih mogao rei da rastjeram vau sumnju,
Angus. Ne znam s kim ste sada kontaktirali i zato ne mogu govoriti o
vjerodostojnosti vaeg izvora. Zaprepaten sam to vam je netko ili neka grupa
uspjela prenijeti tako brzo poruku. Zaprepaten sam da su sa samo nekoliko rijei
uspjeli uvjeriti vas da uperite smrtonosno oruje u nekoga koga poznajete godinama,
koga poznajete kao tienika i prijatelja.
- Kao to je netko rekao za Madame de Stael, ti ima neumoljivo pravo. Vie
neumoljivo nego pravo. - Fielding se nasmijao odvratnim
194
195..
smijehom poput sira iz Stiltona. - Ne pokuavaj smisliti argument. Ovo nije
nastavni sat.
Janson je pozorno promatrao lice starog profesora; vidio je ovjeka koji se bojao
da se suprotstavio veoma podmuklom protivniku. No, vidio je i treptaj sumnje vidio je ovjeka koji nije bio apsolutno siguran u svoj sud. Sve to zna, treba
neprestano ponovo procjenjivati, kritiki revidirati. Napustiti, ako treba. Njihova
dva malokalibarska pitolja i dalje su bila jedan nasuprot drugome poput slike u
zrcalu.
Neko ste govorili da su akademske bitke tako silovite zato to
je tako malo toga na kocki. - Janson se osjeao, a i zvuao neobino
mirno. - ini mi se da se stvari mijenjaju. Ali, kao to znate, Anguse,
ima ljudi koji su me za novac pokuavali ubiti. Pokuavali su jer su
imali dobar razlog, katkad, ili barem razumljiv razlog. Veinom su
to radili iz runih razloga. Kad si na terenu, ne razmilja mnogo o
razlozima. Poslije ipak razmilja. Ako si nekog povrijedio, od sveg
se srca nada da si imao dobar razlog. Ne znam to se tono dogaa,
no znam da vam je netko lagao, Anguse. I znajui to, teko mi je i
dalje ljutiti se na vas. Moj Boe, Anguse, pogledajte se. Ne biste
smjeli tu stajati s pitoljem u ruci. Ne bih smio ni ja. Netko je kriv
to smo zaboravili tko smo. - Zatresao je glavom polako, tuno. elite li stisnuti taj okida? Onda biste morali biti vie nego sigurni
da inite pravu stvar. inite li, Anguse? Ja mislim da ne inite.
Uvijek si imao nepromiljenu sklonost stvaranju pretpostavki.
Ma, hajde, Anguse - nastavio je Janson. Bilo je topline u nje
govu glasu, ne estine. - to je Oliver romwell rekao? Zaklinjem
te utrobom Kristovom, razmisli da moda ne grijei. - Ponovio
je staru izreku ironino.
Te su mi se rijei uvijek inile neobino ironinima - rekao je
Fielding - jer su dolazile od ovjeka koji je na tetu svoje zemlje bio
sasvim nesposoban posumnjati u samoga sebe.
Ne prekidajui kontakt oima, Janson je ispruio ruku s pitoljem. Oslobodio je
Page 102

pitolj stiska prstiju i ispruio ruku s dlanom prema gore. Oruje je lealo na
dlanu, ne kao prijetnja, ve kao da ga nudi. - Ako me namjeravate ubiti, posluite
se mojim. Ta bi vaa kremenjaa mogla zatajiti.
Fieldingova ruka sve je jae drhtala. Tiina je bila gotovo nepodnoljiva.
Uzmite ga - Janson je rekao glasom koji je zvuao kao ukor.
Ravnatelj Trinitvja je bio siv poput pepela, rastrgan izmeu
humanitarca kojeg je duboko potovao i biveg aka kojem je neko bio odan. Toliko
je, u najmanju ruku, Janson mogao proitati iz naborana, oronula stareva lica.
Neka se Bog smiluje tvojoj dui - rekao je naposljetku Fielding
sputajui pitolj. Rijei su bile neto izmeu blagoslova i kletve.
etiri ovjeka i jedna ena sjedili su oko stola u Centru Meridian. Njihove su ih
tajnice ostavile zbog raznih obveza izvan ureda: ile su frizeru, na djeju
glasovirsku produkciju, zubaru to su dugo odgaale. Kasnija provjera radnih
dnevnika i kalendara otkrila bi samo dosadne, obine zadatke iz osobnog i
obiteljskog ivota koje ak i najvii dunosnici rukovodeih odjela na najviim
razinama te njihovi pridrueni uredi moraju obaviti. Kriza je bila urezana u
nevidljive pukotine njihovih preoptereenih ivota. Morala je biti. Program Mobius
je promijenio svijet; njegovo otkrie, to su napravili oni iz Zloudne namjere,
moglo bi razoriti svijet.
Ne moemo pretpostaviti najgori scenarij - rekla je savjetnica
za Nacionalnu sigurnost, savreno odjevena, crna ena okrugla lica
i velikih radoznalih oiju. Bio je to prvi takav sastanak kojem je Charlotte Ainslev prisustvovala otkad je poela kriza, no zamjenik direk
tora NSA-e, Sanford Hildreth, ju je redovito izvjetavao.
Prije tjedan dana ja bih to isto rekao - rekao je Kazuo Onishi,
sistem inenjer. U formalnom svijetu washingtonske birokracije ljudi
poput predsjednika Vijea za nacionalnu sigurnost bili su mnogo
stupnjeva iznad kompjutorskog genijalca CIA-e. Meutim, apsolutna
tajnost programa Mobius pomijeana s trenutanom krizom, stvorila
je malu umjetnu demokraciju, demokraciju amca za spaavanje.
Niije miljenje nije bilo vanije od miljenja drugih samo zbog ranga;
snaga je leala u uvjerljivosti.
Oh, kakvu zamrenu mreu pletemo ... - poeo je Sanford Hil
dreth, ovjek iz NSA-e.
196
i...
197
Potedi nas - rekao je zamjenik direktora DIA-e, Douglas
Albright,
odmarajui svoje unkaste podlaktice na stolu.
- to
znamo? Sto smo uli?
On je nestao - rekao je ovjek iz NSA-e masirajui svoje visoko
elo palcem i kaiprstom. - Imali smo ga, a zatim ga vie nemamo.
To je nemogue - rekao je ovjek iz DIA-e mrtei se.
Ne zna ti Jansona - ree Derek Collins, dravni podtajnik i
direktor Konzularnih operacija.
Hvala Bogu na malim sreama, Derek - uzvratio je Albright. On je jebeni golem. Zna li to je to? Moja je baka govorila o njima.
To ti je poput lutke koju napravi od gline i zlih duhova i to se pre
tvara u udovite. Stetl verzija Frankensteinnove prie. Ti si ga stvo
rio i sad e on unititi tebe.
Golem - Collins je ponovio kao jeka. - Zanimljivo. Ovdje
imamo posla s golemom, no svi znamo da to nije Janson.
Tiina se spustila na uznemirene vrhunske pijune.
Ako dopustite - ree Sandy Hildreth - mislim da se trebamo
vratiti na poetak. Prijeti li opasnost da bude otkriven? Hoe li Jan
son biti razlog tog otkrivanja?
Page 103

I kako smo si mogli dopustiti da se dovedemo u ovakvu situa
ciju? - Albright je glasno izdahnuo.
Uvijek je to ista pria - rekla je savjetnica za nacionalnu sigur
nost. - Mislili smo da mi jebemo dok su zapravo nas jebali. - Smee
su joj oi lutale preko lica u sobi. - Moda nam neto promie.
Pogledajmo jo jedanput podatke o vaem ovjeku - rekla je podtaj
niku. - Samo glavne toke.
Paul Elie Janson - ree Collins oiju zaklonjenih iza crnih pla
stinih naoala. - Odrastao u Norfolku, Connecticut, iao u kolu
Kent. Majka mu se zvala Anna Klima, emigrantica iz nekadanje
ehoslovake. Bila je knjievna prevoditeljica u svojoj zemlji; postala
je previe bliska s disidentskim piscima; posjetila je roakinju u New
Havenu i nikad se nije vratila. Pisala pjesme na ekom i engleskom,
objavila dvije pjesme u The Netv Yorkeru. Alec Janson je bio ef u
osiguranju, stariji potpredsjednik Grupe Dalkev prije nego to je
umro. Godine 1969. Paul odjednom naputa Sveuilite Michigan
ba prije diplome i odlazi u mornaricu. Otkriva se da ima dara za
taktiku i borbu, prebacuje se u SEAL i postaje najmlaa osoba
198
koja je prola obuku SEAL-a. Dodijeljen je protuobavjetajnoj jedinici. Govorimo o
napredovanju koje je bilo munjevito.
Priekaj asak - rekao je ovjek iz DIA-e. - Kako to da se takav
cvijet iz staklenika pridruio Prljavoj dvanaestorici? Ne uklapa se u
sliku.
Cijeli se njegov ivot 'ne uklapa u sliku' - odgovorio je Derek
Collins s malo oporosti u glasu. - Doista elite psihijatrijski izvjetaj?
Moda se pobunio protiv oca. Njih dvojica nisu bili bliski. Moda je
uo previe pria o ekom ujaku koji je bio junak pokreta otpora,
partizan koji je skidao naciste u gudurama i umama Sumave. Ni
otac ba nije bio kukavica. Tijekom Drugog Svjetskog rata stari je
Alec bio u mornarici, dobio je konatu ogrlicu Semper FI prije
nego to je postao poslovan ovjek. Moemo rei da Paul ima krvno
podrijetlo, tipino ili netipino. Osim toga, znate kako kau: bitka
kod Waterlooa dobivena je na igralitima Etona. Ili se ni to 'ne
uklapa' u sliku, Doug?
Analitiar iz DIA-e je malo pocrvenio. - Samo pokuavam shvatiti nekoga tko se
poput nevidljiva ovjeka oteo CIA-inu nadzoru.
Imali smo tek malo upozorenje. Cijela je operacija bila impul
zivna, nai su momci imali samo nekoliko minuta da se pripreme i
mobiliziraju - rekao je Clavton Ackerlev, ovjek iz Uprave za opera
cije CIA-e. Imao je rijetku riu kosu, vodenaste plave oi i blijedi
ten. - Siguran sam da su u danim okolnostima uinili sve to su
mogli.
Uvijek ima vremena za uzajamno optuivanje - ree Charlotte
Ainslev s otrim pedagokim pogledom preko naoala. - Ali ne sada.
Idemo dalje, Derek. Jo nemam predodbu.
Sluio je u Grupi etiri SEAL-a, dobio prokleti Mornariki kri
za vrijeme prvog sluenja - rekao je dravni podtajnik. Oi su mu
pale na poutjeli papiri u dosjeu i proitao ga je naglas.
Primjedbe na izvjetaj o radnoj sposobnosti
20. studeni 1970.
Obavljanje dunosti mlaeg porunika korvete Jansona u Zajednikom odjelu
SEAL/Posebne snage A-8, je bilo iznimno. Njegove vjete prosudbe, taktiko znanje,
kreativnost i imaginacija omoguili su mu da planira operacije Brzog napada protiv
neprijateljskih jedinica, gerilaca i neprijateljskih postrojenja, to je izvreno s
minimalnim gubi199
cima. Mladi porunik korvete ]anson pokazao je iznimnu sposobnost prilagodbe i
reakcije na brzu promjenu okolnosti; na njega ne utjeu patnje ivljenja u najteim
uvjetima. Kao asnik pokazuje prirodne kvalitete vode: on ne samo da trai
potovanje, on to nareuje. Porunik Harold Brandy, procjenitelj
Page 104

Mladi porunik korvete Janson pokazuje sposobnosti najvie razine: njegove vjetine
i sposobnost improvizacije u uvjetima nude su izvanredne. Osobno u pripaziti da
se njegov potencijal u potpunosti realizira.
Porunik bojnog broda ovjerovitelj
Na desetke je ovakvih. Momak slui jedan krug za drugim,
stalno je izloen borbama, nema prekida. Zatim velika rupa. Teko
je napraviti ivotopis ratnog zarobljenika. Krajem 1972. zarobio ga
je Vijetkong. Zarobljen osamnaest mjeseci u prilino beznadnim uvje
tima.
Moe li podrobnije? - pitala je Charlotte Ainslev.
Muen vie puta za redom. Izgladnjivan. Dio vremena proveo
je u kavezu, ne u eliji, nego u kavezu poput velike ptije krletke,
metar i pol visoke, moda metar iroke. Kad smo ga nali, teio je
samo etrdeset i jednu kilu. Bio je toliko mrav da su mu jednog
dana lisice skliznule s nogu. Triput pokuao pobjei. Posljednji put
uspjeno.
Je li takav postupak tipian?
Nije - rekao je podtajnik. - Ali toliko nepopustljivo i domi
ljato pokuavati pobjei takoer nije tipino. Znali su da pripada
protuobavjetajnoj jedinici pa su ga pokuavali pumpati prilino
jako. Bili su razoarani kad nisu uspjeli. Imao je sreu to je preivio.
Vraju sreu.
Nije imao sreu kad su ga uhvatili - rekla je savjetnica za nacio
nalnu sigurnost.
E, pa tu se stvari kompliciraju, naravno. Janson je vjerovao da
su mu namjestili. Da su Vijetkongovci dobili informacije o njemu i da
je namjerno odveden u zasjedu.
Da su mu namjestili? A tko? - Ainsleviin je glas bio otar.
Njegov zapovjednik. - Prelistala je do posljednjeg lista naslov
ljenog PRIMJEDBE NA IZVJETAJ O RADNOJ SPOSOBNOSTI
i proitala naglas:
Iako su standardi profesionalnosti porunika Jansona ostali dojmljivi, poele su se
pojavljivati tekoe u njegovoj koncepciji vode: i u nastavnim vjebama i u
obavljanju dunosti propustio je od svojih podreenih zahtijevati slinu razinu
sposobnosti i previdio je oite nedostatke. ini se da se vie brine za dobrobit
svojih podreenih, nego za njihovu sposobnost da pridonesu izvrenju ciljeva
misije. Odanost prema svojim ljudima nadvladava vjernost irim vojnim ciljevima,
kao to su specificirali i iznijeli njegovi zapovjednici.
Tu ima vie nego to pie - rekao je Collins. - Zahlaenje je
bilo neizbjeno.
Zato?
Zato to je, ini se, zaprijetio da e ga prijaviti vrhovnom zapo
vjednitvu. Ratni zloini.
Oprostite mi, trebala sam to znati. Ali, to se tu dogaalo? Rat
niko udo od djeteta doivjelo je psihotini slom?
Ne. Jansonove su sumnje bile tone. Nakon to se vratio kui i
izaao iz bolnice, dignuo je galamu oko toga u odreenim krugovima,
naravno. Htio je da se njegovu zapovjedniku sudi pred vojnim
sudom.
I, je li mu se sudilo?
Podtajnik se okrenuo i zagledao: - eli rei da doista ne zna?
Prekinimo ovo - rekla je ena okrugla lica. - Ako ima to rei,
onda to i reci.
Zar ti ne zna tko je bio Jansonov zapovjednik?
Ona je odmahnula glavom, a pogled joj je bio napet, prodirui.
ovjek po imenu Alan Demarest - odgovorio je podtajnik. - Ili
bih moda trebao rei porunik bojnog broda Demarest?
'Vidim', rekao je slijepac. - Njezin potiskivani junjaki akcent
izbio je van, to se dogaalo u trenucima jakog stresa. - Izvor Nila.
Sljedei put vidimo naeg ovjeka Jansona kao diplomanta s
dravnom stipendijom na Sveuilitu Cambridge. S povoljnim vjePage 105

200
trom vratio se u Konzularne operacije. - Podtajnikov je glas postao saet i
energian.
Pod tobom - rekla je Charlotte Ainslev.
Da. Na neki nain. - Collinsov je ton rekao vie od njegovih
rijei, no svi su razumjeli smisao: da Janson nije bio najpodredeniji
od podreenih.
Vratimo se malo unatrag - rekla je Ainslev. - Vrijeme koje je
proveo kao ratni zarobljenik u Vijetnamu zasigurno je bilo strano
traumatino. Moda se nikad nije sasvim oporavio od toga.
Fiziki je bio sigurno snaniji nego ikad...
Ne govorim o fizikom junatvu ili mentalnoj pronicavosti.
Nego psiholoki, ta vrsta iskustva ostavlja oiljke. Usjeke, pukotine,
slabosti kao na keramikoj zdjeli. Pukotinu koju ne vidi dok se neto
drugo ne dogodi, neka druga trauma. I onda pukne, slomi se ili
prolupa. Dobar ovjek postaje lo ovjek.
Podtajnik je skeptino podigao obrve.
I prihvatit u da je sve ovo na razini nasluivanja - nastavila je
glatko. - No, moemo li si priutiti da pogrijeimo? Priznajem, puno
toga ne znamo. Ali u ovome se slaem s Dougom. Svodi se na ovo:
Radi li on za nas ili protiv nas? Dobro, jednu stvar znamo. On ne
radi za nas.
Tono - rekao je Collins. - Pa ipak...
Uvijek ima vremena za 'pa ipak' - ree Ainslev. - Ali ne u
ovom trenutku.
Ovaj je momak varijabla koju ne moemo kontrolirati - rekao
je Albright. - Na matrici vjerojatnosti koja je ve po sebi sloena i
zbunjujua. Rezultat optimizacije znai da moramo izbrisati tu varija
blu.
'Varijablu' koja je domovini dala tri desetljea svojeg ivota ispalio je Collins natrag. - U naem poslu je smijeno to je jezik visokoparniji, to su djela nia.
Ma, hajde, Derek. Niije ruke nisu tako uprljane kao tvoje.
Osim ruku tvog momka Jansona. Jednog od tvojih prokletih strojeva
za ubijanje. - ovjek iz DIA-e je ljutito zurio u podtajnika. - Treba
okusiti vlastiti lijek. Je li moj engleski dovoljno jasan?
Podtajnik je namjestio crne plastine oale i uzvratio neprijateljski pogled
analitiaru. Pa ipak, bilo je prilino jasno odakle pue vjetar.
Bit e ga teko likvidirati - naglasio je ovjek za operacije
CIA-e jo osjeajui bol zbog atenskog debakla. - Nema boljega
od njega u borbi prsa o prsa. Janson moe nanijeti ozbiljne gubitke.
Svatko je u obavjetajnoj zajednici uo prie i izvjetaje o Anuri,
iako nepotvrene - rekao je Collins. - To znai da su ih uli i tvoji
najistaknutiji agenti isto kao i moji. - Pogledao je ovjeka za opera
cije CIA-e i zatim Albrighta. - Zato ne da svojem kauboju jo jednu
priliku?
Derek, zna pravila - rekla je Ainslev. - Svatko isti u svojoj
kuici. Ne elim jo jednu Atenu. Nitko ne poznaje njegove metode
kao kadar koji ga je uio. Ma daj, tvoj vii naelnik za operacije
sigurno je ve predao plan.
Pa sigurno je - rekao je Collins. - Ali oni pojma nemaju to se
zbilja dogaa.
A ti misli da mi imamo?
Shvaam to govori. - Odluka je donesena; razmiljanje je
zavreno. - Planovi trae slanje posebne skupine sjajno treniranih
snajperista. Oni mogu obaviti posao, i to diskretno. Nitko nema
izgleda protiv njih. - Zatvorio je sive oi iza naoala prisjetivi se
neprekinute serije uspjeha skupine. Tiho je dodao: - Nitko nikad
nije imao.
Page 106

Nalog za ubijanje stupa na snagu?
Sadanji nalog je locirati, promatrati i ekati.
Aktivirati - rekla je ona. - To je zajednika odluka. Gospodinu
Jansonu nema spasa. Dajte zeleno svjetlo sankcijama. Sada
Ja se ne protivim, samo elim biti siguran da su ljudi svjesni
rizika - podtajnik je ustrajao.
Nemoj nama govoriti o riziku - rekao je analitiar DIA-e. - Vi
ste stvorili te proklete rizike.
Svi smo mi pod jakim stresom - tiho je ubacila Hildreth.
Analitiar je prekriio ruke na prsima i uputio jo jedan zlokobni
pogled podtajniku Dereku Collinsu. - Ti si ga stvorio - rekao je Albright. - Radi
svih nas ti ga mora unititi.
14
Plonik londonske ulice Jermvn bio je ispunjen ljudima koji su imali premalo
vremena i ljudima koji su ga imali previe. Pomonik direktora banke NatWest
koraao je onoliko brzo koliko je bilo u skladu s dostojanstvom jer je kasnio na
zakazani ruak s mlaim potpredsjednikom Odjela za fiksni prihod Meunarodne
zaklade kuratora. Znao je da nije smio preuzeti taj posljednji telefonski poziv;
ako ne bude toan, moe se pozdraviti s tim poslom... Krupni predstavnik prodaje
Whitehall-Robinsa imao je ugovoren sastanak sa enom kojoj se sino udvarao u
Odette's Wine Baru napet zbog razoaranja. Na dnevnom su svjetlu obino izgledale
deset godina starije te koke koje su se doimale tako provokativno i privlano u
zadimljenom podrumskom polumraku - no, momak mora saznati na ovaj ili onaj nain,
zar ne? Moda bi zaustavljanje kod kioska za novine bilo u redu: mogao bi ispasti
nestrpljiv ako doe na vrijeme... Zanemarena ena radoholiarskog amerikog
poslovnog ovjeka stiskala je tri vreice pune skupe, ali neukusne odjee za koju
je znala da je vjerojatno nikad nee odjenuti u Americi: plativi sve to njegovom
platinastom American Express karticom nekako je dala oduka svojoj ogorenosti to
ju je vukao sa sobom. Jo mora utuci sedam sati prije nego to e ona i njezin mu
ii gledati trei put Miolovku... Glavni procjenitelj Unutarnjih prihoda
Westmin-sterske podruice laktovima se probijao kroz gomilu neprestano
pogledavajui na sat: nikad nee imati autoritet nad tim tipovima iz Llovdsa ako
zakasni; svi su mu to govorili.
,,_
,204.
Grabei dugim koracima niz ulicu Jermvn, Paul Janson se izgubio meu onima koji su
gledali izloge, meu birokratima i poslovnim ljudima koji su zakrili plonike.
Nosio je tamnoplavo odijelo, koulju otvorenog ovratnika i kravatu na tokice te
izgledao optereen problemima, ali ne nervozan. Izgledao je kao netko tko se
uklapa; njegovo lice i tijelo ostavljali su takav dojam.
Znakove koji su trcali - okrugle i trokutaste iznad glave - registrirao je samo
ovla. Starija imena starijih ustanova - Floris, Hilditch & Key, Irivin - bila su
izmijeana s pridolicama poput Ermenegildo Zegna. Promet je bio napola smrznut,
bljuzgav: visoki crveni autobusi i niski etvrtasti taksiji te reklamna vozila koja
su postala reklame na kotaima. INTEGRON: VA OPERATER ZA GLOBALNA RJEENJA.
VODAFONE: DOBRO DOLI U NAJVEU MOBILNU ZAJEDNICU NA SVIJETU. Skrenuo je lijevo u
ulicu St. James pored Brooksa i Whitea, a zatim opet lijevo na Pali Mali. Meutim,
nije se zaustavio na svojem cilju, ve je nastavio hodati traei pogledom bilo
kakav znak neeg neuobiajenog. Uobiajeni prizori: vojni i mornariki klub od
milja poznat kao Dronjak, Reform Club, Kraljevski automobilski klub, Trg Waterloo,
isti stari bronani kipovi. Bio je tu kip Edvarda VII. na konju s hrpom motocikala
parkiranih uz podnoje: jedan nesmotreni komentar o promjeni naina osobnog
prijevoza. Tu je bio kip Johna Lorda Lawrencea, potkralja Indije iz vik-torijanskih
vremena, koji je stajao ponosno kao ovjek koji zna da ga dobro poznaje onih
nekoliko koji ga poznaju. I, vano sjedei, Sir John Fox Burgovne, feldmaral,
junak Poluotonog rata i poslije Krimskog rata. - Rat je popularan iznad svakog
oekivanja - rekla je kraljica Victoria o krimskom sukobu, to je postala uzreica
za besmislenu patnju. to znai biti krimski heroj? To je bio sukob ije je
izbijanje predstavljalo diplomatsku nesposobnost, a ije je voenje predstavljalo
vojnu nesposobnost.
Dopustio je da mu pogled skrene na odredite, na ugao Trga Waterloo: Klub
Athenaeum. S velikim ukasto-bijelim blokovima, visokim trijemom sa stupovima i
Page 107

frizom nadahnutim Partenonom, bio je to uzor neoklasicistikog stila s poetka
devetnaestog stoljea. Pokrivena kamera osiguranja postavljena sa strane snimala je
iz kuta. Iznad prednjih stupova stajala je boica Atena zlatno obojena. Boica
mudrosti - onoga to je najvie manjkalo. Janson se vraao drugi put
...
205
u suprotnom smjeru prolazei pokraj crvenog kamiona Kraljevske pote, konzulata
Papuanske Nove Gvineje i zgrade s uredima. U daljini se nazirala crveno-naranasta
dizalica iznad nekog nevidljivog gradilita.
Misli su mu se vraale na ono to se dogodilo u Trinity Collegeu: zacijelo je ondje
nabasao na nagaznu minu. Vjerojatnije je da su njegova starog profesora nadzirali
nego da su njega slijedili, zakljuio je. Pa ipak, i veliina mree i brzina
odgovora ulijevali su strah. Vie nita nije mogao uzeti zdravo za gotovo.
Linije opaanja bile su posvuda. Trebao je svoje opaanje prilagoditi onim vrstama
anomalija koje u normalnim okolnostima ne bi zamjeivao. Kamioni koji su bili
parkirani, a nisu trebali biti parkirani; automobili koji su vozili presporo ili
prebrzo. Pogled prolaznika koji se zadrao tren predugo ili je skrenuo tren
prebrzo. Graevinska oprema gdje se nije gradilo. Nita mu nije smjelo promaknuti.
Je li siguran? Uvjerljivih dokaza nije bilo. ak je bilo nemogue rei je li
potansko vozilo doista bilo potansko vozilo. No, njegov mu je instinkt govorio da
u klub moe ui neopaen. To nije bilo mjesto koje bi on izabrao za sastanak. Sad
mu je, meutim, odgovaralo da se sastane s Grigorijem Bermanom pod njegovim
uvjetima. Osim toga, kad razmisli, mjesto je bilo vrlo povoljno. Javni su parkovi
pruali slobodu kretanja - zbog toga su bili popularna sastajalita - no, tu su
slobodu mogli iskoristiti i promatrai. U staromodni klub gospode teko bi bilo
uvesti nepoznatu osobu. Janson e ui kao gost lana. Sumnjao je da lanovi skupine
za nadzor mogu dobiti slian pristup.
U klubu je uniformiranom uvaru koji je sjedio u kabini uz ulazna vrata rekao svoje
ime i ime lana koji ga je ekao. Zatim je po ulatenom mramornom podu nastavio do
predvorja to je bilo ukraeno s etiri velika korintska stupa. Njemu zdesna
nalazila se soba za puenje s malim okruglim stolovima i niskim lusterima; slijeva
velika blagovaonica. Naprijed, pokraj crvenih i zlatnih sagova uspinjalo se
mramorno stubite do biblioteke gdje se pila kava i gdje su novine iz cijeloga
svijeta leale naslagane po dugakom stolu. Sjeo je na konatu klupu s resama uz
jedan od stupova ispod portreta Matthewa Arnolda i Sir Humphrvja Davvja.
Klub Athenaeum. Okupljalite lanova politike i kulturne elite.
I neobino mjesto sastanka s najnevjerojatnijim ovjekom.
Gregori Berman je bio osoba koja je, kad bi uspostavila povrno poznanstvo, vie
voljela zadrati odnos na distanci. kolovan za knjigovou u bivem Sovjetskom
Savezu, zaradio je bogatstvo radei za rusku mafiju specijaliziravi se za sloenu
arhitekturu pranja novca. Tijekom godina osnovao je gustu mreu MPK-a, meunarodnih
poslovnih korporacija, putem kojih je mogao cirkulirati nepoteno steen dobitak
njegovih mafijaskih partnera i tako ostati skriven od vlasti. Prije nekoliko godina
Janson ga je namjerno pustio da se izvue iz klopke koju su postavile Konzularne
operacije. Uhieno je na desetke meunarodnih kriminalaca; no, Janson je, to je
razljutilo neke njegove kolege, pustio tog financijskog genijalca da se izvue.
U stvari, odluka je bila plod razuma, a ne hira. To to je Berman znao da ga je
slubenik Konzularnih operacija pustio pobjei, znailo je da on duguje Jansonu:
Rus se mogao iz protivnika pretvoriti u suradnika. A imati nekoga tko razumije
zamrenost meunarodnog pranja novca znaio je vrlo vaan dobitak. tovie, Berman
je bio pametan u svojim manipulacijama: vlastima bi bilo teko skupiti dokaze
protiv njega. Budui da bi se najvjerojatnije opet izvukao, zato ga ne pustiti da
se izvue uz dug koji bi Janson mogao naplatiti?
Bilo je tu jo neto. Janson je pregledao stotine stranica prislukivanja, upoznao
glavne u planu. Mnogi su bili hladnokrvni, razbijaki, prijetei likovi. Berman se
pak namjerno izolirao; bio je veselo amoralan, no nije bio zao. Bio je savreno
sretan kad bi na prijevaru uzeo ljudima novac, no mogao je biti vrlo dareljiv
svojim novcem. I negdje tijekom vremena Janson je osjetio trun samilosti za
vragolana koji je ivio na visokoj nozi.
Paulie! - zagrmio je medvjedoliki ovjek irei ruke. Janson je
ustao i dopustio si da ga Rus zagrli. Berman se nije uklapao ni u
jedan stereotip ovjeka od brojki; bio je sav preplavljen emocijama
Page 108

mijeajui strast za stvarima sa strau za ivotom.
Grlim te i ljubim - rekao je Berman Jansonu pritisnuvi usne
na oba njegova obraza. Tipini Berman: bez obzira na okolnosti,
nije ostavljao dojam neoprezna ovjeka pod pritiskom, ve krupnog
hvalisavog bonvivana.
206
207
Bermanovo odijelo s tankim svijetlim prugama raeno po mjeri bilo je od kamira
nalik na pust. Blago je mirisao na ekstrakt limete Geo. F. Trumpers, miris koji,
kako se pria, voli princ od Walesa. Berman je, na svoj karikirani nain, pokuavao
biti pravi engleski dentlmen i u tome se jako trudio. Njegov je razgovor bio
vodopad britan-stva, smijeno upotrebljavanih rijei i neeg sto je Janson smatrao
ber-manizmom. Bez obzira na to koliko bio smijean, Janson je ipak osjeao odreenu
sklonost prema njemu. Bilo je neeg privlanog u njegovim proturjenostima: nain
na koji je uspijevao u isti mah biti i neiskren i duhovit. Uvijek je jednim okom
gledao na sljedeu prijevaru i uvijek vam je s oduevljenjem o tome priao.
Ti izgleda ... sjajno i uhranjeno, Grigori - rekao je Janson.
Gregori je potapao svoj raskoni trbuh. - Iznutra gubim. Doi,
idemo jesti. Brzo, brzo. Pratio je Jansona u blagovaonicu s rukom na njegovu
ramenu.
Unutra su se konobari u jutarnjim odijelima iroko osmjehivali i kimali glavama kad
se pojavio ushieni Rus i zatim su ga odveli do stola. Iako je prema pravilima
kluba davanje napojnica bilo zabranjeno, njihova je bistrooka ustrina otkrila da
je Berman naao naina da pokae svoju dareljivost.
Njihov hladni poirani losos najbolji je na svijetu - rekao je
Berman smjetajui se u sjedalo s jastukom. Berman je za mnoge
stvari govorio da su najbolje na svijetu; on je redovito govorio u
superlativima. - No, uzmi jastoga a la nage. Nikad nije lo. Takoer
preporuuju peenu ljetarku. Moda oboje. Ti si premrav. Poput
Violette u treem inu Traviate. Moramo te popuniti.
Pogledom je pozvao posluitelja vina.
Onaj Pulignj-Montrachet koji smo imali juer? Moemo li
dobiti bocu toga, Freddv? - Okrenuo se Jansonu. - To je najbolje.
Vidjet e.
Moram rei da sam iznenaen to sam te ovdje naao, udobno
smjetenog u srcu britanskog establimenta.
Vragolana poput mene. Misli kako su me samo mogli pustiti
unutra? Berman je grmio smijui se, a trbuh mu se tresao ispod finog
odijela saivenog po mjeri. Malo tiim glasom je rekao: - To je zapra
vo duga pria. Vidi, prije neke dvije godine bio sam pozvan na
zabavu kod lorda Sherwyna i zavrio igrajui biljar s jako zgodnim
gospodinom kojeg sam upoznao ondje... - Berman je obiavao pravovremenom posudbom
pomagati nekim ljudima da se izvuku iz nevolje specijaliziravi se za razuzdane
potomke asnih baruna. To su bili ljudi koji, tako je Berman zamiljao, mogu imati
utjecaja u svijetu. On je to smatrao zdravim ulaganjem.
O tome e mi morati priati drugi put - rekao je Janson blago,
ali otvoreno. To je bilo sve to je mogao napraviti, a da ga ne lupi po
prstima.
Bermana to nije preplailo. - Mislim da je malo previe popio i puno je dobivao, a
ja sam puno gubio i tako sam ga pozvao da udvostrui...
Janson je kimnuo. Scenarij je bio predvidiv. Vie nego ugodno pripit britanski
gospodin koji dobiva besramne svote od oito jako pijanog Rusa s vjerojatno
beskrajnim zalihama novca. Pijani Rus koji cijele veeri nije pokazao ni najmanjeg
znaka da zna razlikovati jedan kraj tapa od drugog. Posljednja igra kad su golemi
dobici britanskog gospodina ba trebali postati pravo bogatstvo. Gospodin koji je
mislio moda kupiti stan uz njegov u Kensingtonu; ili kupiti ono imanje na selu
koje su on i njegova obitelj tako dugo unajmljivali. Gotovo nije mogao vjerovati
Page 109

svojoj srei. Ali nikad ne zna kod tih stvari, zar ne? Poziv koji je nerado
prihvatio. Potomak je bio neastan, no s obiteljskim imenom koje je jo otvaralo
vrata vodio je do smijeno lake hrpe novca.
I zatim ta igra, ta posljednja presudna igra kada Rus vie uope nije izgledao
pijan i kad je uhvatio biljarsku palicu smirenom sigurnou koncertnog violinista
koji dri svoje gudalo. I gleda kako se snovi o novcu raspruju u realnosti
ruevina.
Ali, Paul, taj tip s kojim sam igrao... nikad nee pogoditi tko je
to bio. Guy Baskerton, kraljiin savjetnik. - Baskerton je bio istak
nuti advokat, kraljiin savjetnik koji je predsjedavao komisiji o umjet
nosti u Whitehallu. Prilino uobraen ovjek s tankim brkovima a la
David Niven i onim izrazitim vanim pogledom svojstvenim zaboravljivijim ljudima njegove klase, bio je neodoljiva meta za Bermana.
Polako poinjem shvaati - rekao je Janson zvuei oputenije
nego to je bio. Trebao je zamoliti Bermana veliku uslugu; nee si
pomoi bude li ga tiranizirao. Nee si pomoi ni bude li djelovao
oajan jer e Berman iskoristiti svoju prednost i pretvoriti dug u kre208
dit. - Daj da pogodim. On je lan povjerenstva za prijam u Athe-naeum.
-Jo i vie. On je predsjednik kluba! - Berman je izgovorio klub kao klob.
I tako je on upao u dug asti prema tebi od sto tisua funti, to
ni sluajno nije mogao vratiti - rekao je Janson pokuavajui skratiti
Bermanovu dugu priu. - No, to je u redu jer ti velikoduno insisti
ra da mu oprosti dug. I tada je on toliko zahvalan da ne zna to
napraviti. Zatim sutradan ti se sluajno zatekne kako sjedi do njega
kod Sheekeva... - Dok je govorio, Jansonove su oi snimale ostale
goste i poslugu traei bilo kakav znak mogue prijetnje.
Grigori ne ii Sheekevu. Ne jesti ribu. Samo piti kao riba! To je
bilo kod Ivyja. Moe li zamisliti takvu sluajnost!
Oh, kladim se da je bila sluajnost. Ti sigurno ne bi potkupio
efa sale u Ivyju da sebi osigura mjesto uz njegovo. Nita vie nego
to si prisilio svoga prijatelja s plemikim naslovom da se pobrine da
kraljiin savjetnik doe na njegovu zabavu.
Berman je podigao ruke skupivi zglobove. - Uhvatio si me, ti policajce! - iroko
se nasmijeio jer je volio da se njegove spletke cijene, a Janson je bio onaj koji
je to znao cijeniti.
Prema tome, Grigori - rekao je Janson pokuavajui parirati
njegovoj neozbiljnosti - obraam ti se sa zanimljivim problemom.
Problemom koji e te, vjerujem, zaintrigirati.
Rus ga je pogledao veselo iekujui. - Grigori se pretvorio u uho - rekao je
podiui viljuku punu piletine i gljiva do usta.
Janson mu je u kratkim crtama opisao to se dogodilo: esnaest milijuna dolara koji
su poloeni na raun na Cavmanskim otocima bez znanja vlasnika rauna, a ipak
potvreno elektronskim potpisom kojemu je samo on trebao imati pristup. Lukavi
udarac. No, moe li to biti i klju zagonetke? Je li postojala mogunost da je u
nizu brojki transfera netko ostavio digitalni trag koji se moe otkriti?
Dok je Janson govorio, Berman je djelovao kao da je potpuno zaokupljen svojom
hranom i njegove su povremene upadice po svojoj prirodi bile kulinarske^ rioto je
bio najbolji na svijetu, a pita sa sirupom jednostavno najbolja, kuaj, vidjet e.
Zbilja je nepoteno da su ljudi tako grubi prema engleskoj kuhinji!
Ma kako se njegova konverzacija doimala povrnom, Janson je mogao vidjeti da
Bermanov mozak grozniavo radi.
Konano je novar spustio viljuku. - to Grigori zna o pranju novca? - rekao je s
pogledom uvrijeene nevinosti. Zatim se nacerio:
to Grigori ne zna o pranju novca? Ha! Moje znanje moglo bi
ispuniti Britansku biblioteku. Vi Amerikanci mislite da znate, nita
vi ne znate. Amerikanci ive u velikoj kui, no termiti joj jedu teme
lje. Kao to mi u Moskvi kaemo: situacija je oajna, ali nije ozbiljna.
Zna li koliko prljavog novca ue i izae iz Amerike svake godine?
Moda tri stotine milijardi. Vie nego BDP u veini zemalja. Bankov
Page 110

nim transakcijama, da? I kako to otkrije? Zna li koliko ulazi i
koliko izlazi iz amerikih banaka svakoga dana?
Oekujem da mi ti kae.
Dva trilijuna dolara. Vrlo brzo pone govoriti o stvarnom
novcu! - Berman je veselo udario po stolu. - Sve bankovnim transak
cijama. Gdje e skriti zrno pijeska da ga nitko ne nae? Na plai.
Prije deset godina pokupio si moje stare prijatelje. Nesmiljeno njekulturnij, sve do jednoga, ni suzu nisam pustio. No, to si time zausta
vio? Grigori Berman osnovao je vie kompanija nego ameriki podu
zetnik Jim Clark!
Lanih kompanija, Grigori. Ti si izmislio kompanije koje su
postojale samo na papiru.
Danas ti ljudi idu dalje od toga. Kupe stvarne kompanije. Osi
guravajua drutva u Austriji, banke u Rusiji, kamionske kompanije u
ileu. Novac ulazi, novac izlazi, tko moe rei odakle i kada? Tko e
ih zaustaviti? Vaa vlada? Vae ministarstvo financija? Ministarstvo
financija ima mreu za suzbijanje financijskog kriminala. U pred
grau Virginije. - Jo jedanput se Bermanov golemi trbuh zatresao.
Oni to zovu Zgrada zahodske koljke. Tko shvaa ozbiljno mreu
za suzbijanje financijskog kriminala? Sjea li se prie o Sun Mingu?
Doe u Ameriku, kae da je preraiva drva. Pozajmi stotinu i ez
deset milijuna dolara od Bank of China. To je barem lako! Isprinta
hrpu uvoznih ugovora, agencijskih odobrenja, rauna za utovar, izvo
znih potvrda i hokus-pokus, uvozni zahtjev je odobren, eto. Prijenos
sredstava odobren, eto. Poloi svoj novac u banke. Kae jednom
bankaru: 'Ja igram na tritu burzovnih papira u Hong Kongu.'
Kae drugom bankaru: 'Ja prodajem filter cigarete.' Kae treem
.210..
211
bankaru: 'Tkanine!' Zum, zum, zum. Od Kine do Amerike i Australije. Stapanje je
sve. Utopi se u obine komercijalne tijekove, eto. Zato trun pijeska na plai.
Amerikanci ga nikad ne uhvate. Mrea za suzbijanje financijskog kriminala zaduena
je da pazi na novac, no njima nitko ne daje novac! Tajnik financija ne eli
destabilizirati bankarski sustav! U tvojoj zemlji ima etiri stotine tisua
transfera svakoga dana, ulaza i izlaza. Digitalne poruke s kompjutora jedne banke
drugoj. Amerikanci nikad ne uhvate Sun Minga. Australci ga uhvate.
Manja plaa?
Bolji kompjutori. Trai uzorak medu uzorcima. Vidi neto
udno. Pobjegla maca.
Smijeno ha-ha ili jako smijeno?
Ima razlike? - Berman je pitao, a usta su mu se zatvarala oko
lice pune pite sa sirupom. Njegovo je stenjanje odavalo gastronom
ski uitak. - Zna, proli tjedan bio sam u Canary Wharf Totveru. Jesi
bio tamo? Ima pedeset katova. Najvia zgrada u Londonu. Braa
Reichman su praktino bankrotirala, ali nije vano, nije Grigorijev
novac. I ja sam ti ondje, posjeujem rusku prijateljicu, Ludmilu, svi
djela bi ti se, par kupola u obliku lukovica na toj eni, posramile bi
one na crkvi Sv. Vasilija. I mi smo nekih etrdeset katova gore i ja
gledam kroz prozor, pre-kra-san pogled na grad i odjednom, pogodi
to vidim kako leti zrakom?
Novanicu?
Leptira. - Berman je to rekao s uzvienom konanou. - Zato
leptir? Sto raditi leptir etrdeset katova gore, usred grada? Sasvim
nevjerojatna
stvar.
Nema
cvijea
etrdeset
katova
gore.
Leptir
nema to raditi tu gore na nebu. Pa ipak: leptir. - Podigao je prst
da bi naglasio.
Hvala ti, Grigori. Znao sam da mogu raunati na tebe da e
mi sve objasniti.
Page 111

Uvijek mora traiti leptira. Usred niega, stvar koja ne pri
pada. U nizu digitalnih kodova za transfer pita se: ima li tu leptir?
Ima. Uvijek leptir. Leti, leti, leti. Eto. Mora znati kako gledati.
Vidim - odgovorio je Janson. - A hoe li mi pomoi gledati?
Berman je potiteno gledao ostatke svoje pite sa sirupom i zatim
se razveselio. - Ide sa mnom na partiju biljara? Znam lokal u blizini.
2X2
t
Njet.
Zato ne?
Zato to vara.
Rus je veselo slegnuo ramenima. - ini igru zanimljivijom, misli Grigori. Biljar je
igra umijea. Varanje iziskuje umijee. Zato je varanje varanje? - Logika je
Bermanu bila najbitnija. Na Jansonov usahli pogled, Rus je podigao ruke. - U redu,
u redu. Odvest u te u svoj skromni dom, da? Imam lijepu IBM mainu ondje. RS/6000
SP superkompjutor. I mi traiti leptira.
Mi nai leptira - rekao je Janson njeno, ali nepogreivo primje
njujui pritisak. Berman je u Londonu ivio na visokoj nozi skupivi
svojom pameu bogatstvo daleko vee od svojih kriminalnih drugova
s kojima je zapoeo. Meutim, nita se od toga ne bi dogodilo da je
Janson dopustio da ga optue prije toliko godina. Nije trebao otvarati
glavnu knjigu poslovanja; Berman je tono znao to glavna knjiga
poslovanja sadri. Nitko nije imao preciznije razraeni osjeaj za
dug i kredit od oduevljenog biveg raunovoe.
Ford Meade, Maryland
Sanford Hildreth je kasnio, no kad on nije kasnio? Posljednje tri godine Danny
Callahan je bio njegov voza i jedina stvar koja bi ga mogla iznenaditi bila bi
njegova tonost.
Callahan je pripadao malenoj skupini ljudi koji su bili dodijeljeni da voze najvie
obavjetajne dunosnike u Sjedinjenim Dravama. Svaki od njih prolazio je redovite
sigurnosne provjere najotrije prirode. Nijedan nije bio oenjen i nije imao djece,
proao je naprednu obuku iz borilakih vjetina te obuku za sigurnost direktora i
diverzantske taktike. Upute su bile nedvosmislene i jasne: titi putnika svojim
ivotom. Njihovi su putnici bili ljudi koji su nosili nacionalne tajne u glavama,
ljudi o kojima su ovisila velika dravna pitanja.
Crna dugaka limuzina u kojoj su se vozila tri putnika bila je blindirana; stranice
vozila bile su ojaane elinim oplatama, a zatam-njena stakla mogla su izdrati
45-kalibarski metak iz blizine. Gume su napravljene da se ponovno napuu i
zalijepe, a konstrukcija sta211
nica je spreavala brzo pranjenje. No, izvanredne sposobnosti vozaa, a ne auta
bile su te koje su osiguravale sigurnost putnika.
Callahan je bio jedan od trojice koji su obino bili dodijeljeni zamjeniku
direktora Agencije za nacionalnu sigurnost, no Sanford Sandy Hildreth nije tajio
injenicu da najvie voli Dannvja Calla-hana. Danny je znao preace; Danny je znao
kad se moglo malo prekoraiti ogranienje brzine; Danny ga je mogao dovesti kui iz
Fort Meada deset ili petnaest minuta bre od drugih. A injenica da je dobio ratna
odlija u Zaljevskom ratu vjerojatno je takoer bila preporuka za Hildretha.
Hildreth nikad nije vidio borbe, no volio je ljude koji jesu. Nisu puno
razgovarali, on i Hildreth: obino je bila podignuta pregrada u vozilu, neprozirna
pregrada sa zvunom izolacijom. Meutim jednom, prije godinu dana, Hildrethu je
bilo dosadno ili je traio zabavu pa je izvukao Dannyja malo van. Danny mu je
priao kako je igrao nogomet u gimnaziji, njegov je klub dospio na dravno
prvenstvo Indiane i bio je siguran da se i Hildrethu to svidjelo. - Brzi bek, ha?
Jo izgleda tako - rekao je Hildreth. - Jednom mi mora ispriati to radi da se
odri u formi.
Hildreth je bio nizak ovjek, ali je volio da ga okruuju visoki ljudi. Moda je
uivao u osjeaju da on, nizak, zapovijeda visokim ljudima; da su oni njegove odane
sluge. Ili se jednostavno osjeao ugodno s njima.
Page 112

Danny Callahan je pogledao na sat na ploi s instrumentima. Hildreth je rekao da e
biti spreman za polazak u est i trideset. Bilo je sedam i petnaest. Sto jo ima
novo? Hildreth je esto kasnio etrdeset i pet minuta. Ni kanjenje od jednog sata
nije bilo neobino.
Callahan je u slualici uo glas dispeera. Jarac silazi. Hildreth je krenuo.
Callahan je dovezao auto tono ispred izlaza na lijevoj strani goleme staklene
kutije koja je bila Agencija za nacionalnu sigurnost. Kia je poela padati; u
poetku samo nekoliko kapljica. Callahan je ekao dok nije vidio Hildretha, a zatim
je izaao i stao uz automobil.
Danny! - Hildreth je kimnuo. Vanjska halogena svjetla odbijala
su se od njegova visokog ela. Njegove male zgnjeene crte lica sku
pile su se u traljavi osmijeh.
Dr. Hildreth - rekao je Callahan. Jednom je proitao neki la
nak u Washington Postu o Hildrethu u kojem je pisalo da ima doktorat iz meunarodnih odnosa. Nakon toga ga je poeo zvati doktor i nekako je
imao osjeaj da je Hildrethu bilo drago to ga tako asti. Sad je Callahan drao
stranja vrata otvorena, a zatim ih je zatvorio djelotvornim bum.
Nedugo zatim kia je poela jae padati noena vjetrom u naletima, a prednja
svjetla drugih auta izgledala su udno iskrivljena. Mason Falls bio je udaljen
pedeset kilometara, no Callahan je zapravo mogao voziti naslijepo: niz ulicu Savage
pa 295-om brzi zalet na 3 95-u, preko Potomaca i gore po Arlingtonskom bulevaru.
Nakon petnaest minuta vidio je u retrovizoru crvena svjetla kola policijske
ophodnje. U prvom je trenutku Callahan pomislio da e ga policajci proi, no inilo
se da ga patrola pokuava zaustaviti.
Nije mogue. Pa ipak, koliko je mogao vidjeti u kinoj oluji, on je bio jedini
automobil u blizini. to se dogaa?
Istina, vozio je petnaest kilometara vie od doputene brzine, no moglo se
oekivati da e prometni policajci zapaziti vladine registarske ploice i odustati.
Neki novajlija koji se hoe praviti vaan? Callahan e uivati da ga spusti tamo
gdje mu je mjesto. Meutim, Hildreth je bio nepredvidiv: mogao bi se naljutiti na
njega, okriviti ga za brzinu, iako je uvijek davao do znanja da cijeni to ga Danny
dovozi kui tako brzo. Cijenio je njegov celeritet. Tu je rije Hildreth jednom
upotrijebio; Callahan je kod kue pogledao u rjenik. Ali, nitko ne voli kad ga
zaustavlja policija. Moda e se Hildreth pobrinuti da voza ispadne kriv i on e
dobiti crnu toku u svojem dosjeu.
Callahan se zaustavio na poploanoj bankini. Patrolni se auto
zaustavio odmah iza njega.
Kad se policajac u plavom plastinom ogrtau to je prekrivao uniformu pojavio kod
njegovih vrata, Callahan je spustio prozor.
Znate li koliko ste brzo vozili?
Callahan je pokazao dvije plastine kartice. - Provjerite ih, policajce - rekao je.
- Vi zapravo ne elite biti ovdje.
Oh, oprostite, ovjee. Nisam pojma imao. - Policajac je zvu
ao iskreno posramljeno, no bilo je udno. Nije mogao biti novajlija.
Izgledalo je da ima etrdesetak godina, boksaki spljoteni nos i tanki
oiljak du eljusti.
.211.
Drugi put paljivije pogledaj tablice - rekao je Callahan, a ton
mu je bio kao da se dosauje, nesluben. - Vidi prefiks SXT, to
znai da je to federalni transport visokog osiguranja.
Policajac je istrgnuo komad papira. - Briem to iz svojih biljeki. I vi, ha?
Dogovoreno, policajce.
Nemojte zamjeriti - rekao je policajac i zvuao je pomalo uspa
nieno. Pruio je ruku kroz prozor. - Cijenim posao koji vi momci
radite.
Callahan je uzdahnuo, no krenuo je stisnuti policajevu ruku koja se neobino
ispruila pored ake do njegova zgloba. Osjetio je iznenadnu otru bol. - Sranje!
Oprostite, ovjee - rekao je policajac. - Moj vraji peatnjak.
- Ali nije se pomaknuo.
Sto zajebava, ovjee? - Callahan je protestirao. Odjednom se
Page 113

osjetio udno slabim.
ovjek u plavoj pelerini pruio je ruku kroz prozor i otkljuao vrata. Zatim je
povukao ruicu.
Callahan je bio zbunjen, ak ogoren. Htio je rei neto ... no, nita nije
izlazilo. Htio je udarcem odbiti ovjeka ... meutim, kad je pokuao pomaknuti
ruku, nita se nije dogodilo. A kad su se vrata otvorila, shvatio je da se skljokao
na cestu kao vrea pijeska. Nije se mogao micati.
Polako, mome - rekao je ovjek u pelerini smijui se vedro.
Uhvatio je Callahana prije nego to je pao na zemlju. Sad se nagnuo
u auto podiui Callahana i premjetajui ga na suputniko sjedalo
na desnoj strani.
Callahan je gledao tupo, oputene eljusti, kako se ovjek smjeta na vozaevo
mjesto pokraj njega.
Svjetlo interkoma zasvijetlilo je plavo i kroz mali zvunik ulo se kretanje: Danny? to se, do vraga, dogaa? - Hildreth se s druge strane neprozirnog prozora
privatnosti poeo uzrujavati.
ovjek u plavoj pelerini pritisnuo je vozaeva sigurnosna dugmad tako da su se
stranja vrata zakljuala i samo ih je on mogao otkljuati. Zatim je lagano krenuo
prema mostu Arlington Memorial.
Kladim se da se pita za tu tvar - rekao je ovjek Callahanu
drueljubivo. - Zove se anektin. Neuromiina blokada. Upotrebljavaju ga tijekom operacija. Koji put ga dobiju i ljudi da ne lutaju okolo. udan
osjeaj, zar ne? Potpuno si svjestan, ali ne moe se pomaknuti. Oit ti ide gore
dolje, srce ti pumpa, moe ak i treptati. No, voljni miii su ti izvan uporabe.
Osim toga, u forenzici je vraki teko identificirati nain na koji se metabolizira
osim ako unaprijed ve zna to trai.
ovjek je pritisnuo dugme za otvaranje prozora sputajui oba stranja prozora. Jo
jedno kretanje zaulo se iz interkoma i ovjek je ugasio zvuk.
- Va putnik ne moe shvatiti zato smo spustili prozore kad kia lije k'o iz kabla
- rekao je ovjek.
to se, do vraga, dogaa?
Callahan je usredotoio svu svoju duevnu energiju na to da podigne kaiprst.
Napinjao se svom silom kao da pritie trostrukom teinom. Prst je samo slabano
zadrhtao i to je bilo sve. Bio je nemoan. Potpuno nemoan. Mogao je vidjeti. Mogao
je uti. Ali se nije mogao maknuti.
Pribliavali su se mostu Memorial koji je bio gotovo bez prometa i voza je
odjednom stisnuo gas do daske. Snaan motor od tristo konjskih snaga se zatresao i
auto je jurnuo naprijed presjekavi na mostu dijagonalno preko dva prometna traka.
Voza je ignorirao bijesno udaranje po neprozirnoj pregradi dok je snano
blindirano vozilo projurilo kroz ogradu uz rub mosta, proletjelo zrakom i palo u
rijeku.
Sraz s vodom bio je jai nego to je Callahan oekivao i on se naao nagnut
naprijed preko napetih sigurnosnih pojaseva. Osjeao je da je neto puklo:
vjerojatno mu se slomilo rebro. No, blindirano je vozilo na vozaevu sjeditu imalo
sigurnosne pojaseve koji su bili uvreni na etiri toke, onakve kakve
upotrebljavaju vozai na utrkama, i Callahan je znao da e za ovjeka u plavoj
pelerini snaga sraza biti dobro rasporeena. Dok je automobil brzo tonuo u mutne
dubine Potomaca, Callahan je mogao vidjeti kako ovjek otputa pojaseve i sputa
svoj prozor. Zatim je otpustio Callahanov pojas i povukao ga na vozaevo mjesto.
Callahan se osjeao kao platnena lutka. Mlitav i nemoan. Ali je mogao vidjeti.
Mogao je misliti. Znao je zato su stranji prozori malo sputeni.
216
.211.
Sada je policajac, koji nije bio policajac, ugasio motor i izmigoljio se kroz
otvoreni prozor te jurnuo prema povrini.
Ni on ni Hildreth nee imati takvu opciju: Callahan jer je bio paraliziran, a
Hildreth zakljuan u putnikom odjeljku. Prozori su bili zamrznuti na mjestu:
Page 114

sputeni taman toliko da se ubrza dotok vode. Hildrethovo ultrasigurno vozilo
pretvorilo se u grobnicu.
Automobil se sputao na dno rijeke s podignutim prednjim krajem vjerojatno zato to
je voda ve ispunila stranji odjeljak i sada se slijevala kroz prozor i desetak
nevidljivih ventila te ispunjavala Calla-hanov odjeljak. Dizala se brzo do njegovih
prsa, do vrata, do brade. Jo vie.
Disao je kroz nos, sada, no koliko e jo sekundi to moi?
I zatim su se sva njegova pitanja pretopila u jedno: Tko bi elio uiniti takvo
to?
Voda mu je brzo ulazila u nos i usta te polako prodirala u plua. U njemu se raao
snani osjeaj, moda najsnaniji osjeaj koji ljudsko tijelo moe spoznati,
osjeaj guenja. On se utapao. Nije mogao doi do zraka. Mislio je na svog strica
Jimmvja koji umire od emfi-zema kako sjedi na stolici s kisikom koji mu kroz
prozirne plastine nosne ralje tee u nosnice, a bomba s O2 ga svuda prati kao to
ga je neko pratio njegov uti labrador. Zamiljao je da se oslobaa snanim
guranjem i izbacuje na povrinu rijeke. Zatim je pokuao zamisliti sebe kako udie
pravi isti zrak, zamislio je da tri stazom posutom ljakom u gimnaziji u West
Lafavetteu u Indiani, iako je, kad je udahnuo, shvatio da samo bre udie vodu.
Zrak je izlazio iz njegova nosa i usta u pulsirajuem nizu mjehuria.
I agonija bez disanja samo je rasla.
Pritisak na bubnjie - bio je duboko, duboko - postao je bolan dodajui jo jedan
uas osjeaju guenja. Meutim, to je neto znailo. To je znailo da jo nije
mrtav. Smrt nije bolna. Osjeao je posljednji daak ivota, bol na odlasku,
oajniku borbu za ostankom.
Htio je mlatnuti, zamahnuti, oinuti. U mislima su mu ruke poele vitlati po vodi:
ali samo u mislima. Udovi su mu se slabano trzali, to je bilo sve.
Sjetio se to je ovjek rekao i neke su stvari postale previe oite. Brani putnika
svojim ivotom: sada je to bespredmetno. Kad bagerom
izvuku automobil, obojica e biti mrtvi. Obojica udavljeni. Voza, oamuen
udarcem, utopio se na svom sjeditu. Putnik, rtva mjera osiguranja. Jedino e biti
pitanje zato je Callahan vozio preko mosta.
No, bilo je mokro, kolnik je bio klizak, a Callahan je znao prekoraiti ogranienje
brzine, zar ne?
Oh, okrivit e slugu, dakako.
Dakle, tako e to zavriti. Sjetio se svega to mu je ilo naopako u ivotu. Sjetio
se dravne portske stipendije koju nije dobio jer nije igrao onog dana kad se
pojavio izvia da provjeri to gimnazija West Lafavette nudi. I zatim ona njegova
glupa ozljeda koljena; trener mu nije dao da igra na regionalnom i dravnom
prvenstvu. Sjetio se stana koji su on i Irene namjeravali kupiti dok se nije
otkrilo da nisu mogli skupiti novac za uplatu u gotovini. Njegov tata je odbio
pomoi pjenei se kako raunali na njegovu pomo, a nisu ga ni pitali. I tako su
izgubili i kaparu, gubitak koji si nisu mogli priutiti. Sjetio se kako ga je Irene
uskoro zatim napustila i jedva da ju je mogao kriviti, iako se svojski trudio.
Sjetio se poslova za koje se javljao, niza odbijenica. Nema unapreenja, takvu su
mu etiketu prilijepili i bez obzira na to koliko se trudio, nikako se nije mogao
rijeiti etikete. Kao ljepljiva poleina naljepnice, pokuava je sastrugati, no
ona je ipak ondje. Ljudi bi ga samo pogledali i mogli su to vidjeti.
Callahan vie nije imao snage ak ni obuzdati fantaziranje da je negdje drugdje.
Bio je ... gdje je bio.
Bilo mu je hladno, bio je mokar i bez zraka, uasnut i svijest mu \ se poela
mutiti, treptati, suavati se na nekoliko osnovnih misli.
Mislio je: Svatko mora umrijeti. No, nitko ne mora ovako umrijeti.
Mislio je: To nee jo dugo trajati, to ne moe jo dugo trajati, ne noe.
I pomislio je: Zato}
..m
15
Berthwick House - ono to je Rus opisao kao svoj skromni stan -bilo je zapravo
velianstveno georgijansko zdanje od crvene opeke to se naslanjalo na Regent's
Park: trokatno veliko zdanje s prozorima na kosom krovu i s tri dimnjaka.
Osiguranje je bilo i diskretno i neskriveno. Kua je bila okruena s tri metra
Page 115

visokom crnom ogradom od kovanog eljeza s motkama koje su zavravale otrim
iljcima. Visoko postavljena videokamera u emajliranom kuitu omoguavala je
nadgledanje kolnog prilaza. Tu se nalazila i vratareva kuica s uvarom ... koji je
mahnuo Bermanovu Bentleju boje maline da proe i naklonio se s potovanjem.
Prostrano predvorje bilo je obojeno koraljno crveno i natrpano antiknim
reprodukcijama. Bilo je sofa, komoda na visokim nogama, ahovskih stolia u stilu
Sheridana i Chippendalea: no, bili su ulateni i imali su udan naranasti izgled
boje koja stari. Dva velika prizora lova u pozlaenim okvirima izgledala su, na
prvi pogled, kao vrijedna platna iz osamnaestog stoljea; iz blizine su izgledala
kao da su iz robne kue: primjerci koje je napravio student likovne akademije kojem
se urilo.
Svia ti se? - Berman se napuhao od ponosa dok je uokolo
pokazivao izbor anglofilskih imitacija.
Ostao sam bez rijei - odgovorio je Janson.
Izgleda kao kulisa iz filma, da} - Jo jedna iroka kretnja.
-Da.
I jest iz filma - rekao je Berman oduevljeno pljeui rukama.
- Grigori doe na snimanje u producentsku kuu Merchant Ivory,
posljednji dan snimanja. Napie ek menaderu produkcije. Kupi
sve. Dopremi kui. Sad ivi na setu Merchanta & Ivorvja. Svi kau
da Merchant & Ivory najbolje prikazuje englesku gornju klasu. Naj
bolje je dovoljno dobro za Grigorija Bermana. - Zadovoljno smijuljenje.
Od Grigorija Bermana nita manje i ne oekujem. - Objanje
nje je imalo smisla: sve je bilo pretjerano zato to je napravljeno tako
da se dobro snimi pod odgovarajuim svjetlom, s odgovarajuim
objektivima i filtrima.
Imam i batlera. Ja, Grigori Berman, siromani Moskovljanin
koji sam proveo djetinjstvo u redu pred dravnom robnom kuom
GUM, imam batlera.
ovjek o kojem je govorio stajao je tiho na kraju predvorja odjeven u crni dugi
ogrta s etiri dugmeta i utirkanu koulju od pikea. Imao je snani grudni ko i
krna ramena, veliku bradu i prorijeenu, uredno poeljanu crnu kosu. Rumeni
obrazi odavali su dojam veselja to se nije slagalo s njegovim mranim ponaanjem.
Ovo je g. Giles French - rekao je Berman. - Gospodinov gos
podin. G. French se pobrine za sve to treba.
Zbilja se tako zove?
Ne, nije pravo ime. Pravo ime Tony Thwaite. Koga briga? Ja ne
volim pravo ime. Dao sam mu ime iz najboljeg amerikog televizij
skog programa.
Sluga sa zaliscima sveano se naklonio. - Na usluzi - rekao je smjerno.
-X?- French - rekao je Berman - donesite nam aj. I... - Zastao je, bilo da
seozgubio u mislima ili se ljutito pokuavao sjetiti to bi moglo ii uz aj.
-^Sevruga? - Zvuao je nesigurno, a njegov zahtjev je kod batlera potaknuo gotovo
neprimjetno lagano odmahivanje glavom. - Ne, ekaj - ispravio ^e Berman. Jo
jedanput se razvedrio: -Sendvie s krastavcima.
Razumijem, gospodine - rekao je batler.
Jo bolja ideja. Donesi kotske pogaice. One posebne pogaice
koje kuharica pravi. S tuenim vrhnjem i demom od jagoda.
Svakako, gospodine. Evo, odmah, gospodine.
J3SL..
,,221..
Berman je blistao, dijete koje se moe igrati igrakom koja se kree, onom za kojom
je toliko eznuo. Za njega je Berthwick bila kua lutaka. Stvorio je udnu parodiju
otmjenog engleskog naina ivota, sve puno raskonog draesno loeg ukusa.
Recite mi doista to mislite, gospodine.
Page 116

To je neopisivo.
Nema rijei za to, hoe rei? - Berman ga je utipnuo za
obraz. - Ti ne rei samo tako? Tako mu svega! Zato ja tebe upoznati
s Ludmilom. Ona tebi pokazati meunarodno putovanje bez napu
tanja kreveta.
Prolazei kroz sobicu pokraj glavnog hodnika, Janson se zaustavio ispred velike,
svijetlee, dojmljive naprave s ugraenim videomo-nitorom i tipkovnicom te dvije
kocke s crnim reetkama sa svake strane. Kimnuo je prema tome s potovanjem. - To
je RS/6000?
To? To je stroj karaoke. Kompjutorski sistem u podrumu. Berman ga je odveo dolje zavojitim stubama do sobe prekrivene
sagom u kojoj se nalazilo nekoliko kompjutorskih radnih jedinica;
zbog topline koju su izbacivale ova soba bez prozora je bila neu
godno topla. Dva mala elektrina ventilatora mijeala su zrak. Stigao
je batler s ajem i pogaicama sloenima na bristolskim plavim kera
mikim tanjurima. Stavio ih je na stoli u kutu zajedno s malim kera
mikim loniima napunjenima tuenim vrhnjem i demom. Zatim je
tiho nestao.
Nakon to je eznutljivo pogledao pogaice, Berman je sjeo za tipkovnicu i poeo
aktivirati seriju programa za ulazak. Nekoliko je minuta prouavao rezultate i
zatim se okrenuo prema Jansonu. - U najveoj tajnosti, rei Grigoriju u to me
vodi.
Janson je na trenutak utio dobro razmislivi prije nego to otkrije bitne elemente
svojeg neugodnog poloaja. Brbljave osobe poput Bermana, znao je, katkad su znale
biti najdiskretnije, ovisno o strukturi motivacije. Grigori je sluao bez komentara
ili bilo kakve vidne reakcije, a zatim je slegnuvi ramenima upisao vrijednosti
algebarske matrice u program u kojem je radio.
Prola je jo jedna minuta. Okrenuo se Jansonu: - Grigori ne pomagati. Mi pustiti
ove programe raditi, onda moda dobiti rezultate kasnije.
Koliko kasnije?
Stroj raditi dvadeset etiri sata, koordinirati s globalnom mre
om paralelnih procesora drugih kompjutora, onda moda... - Ber
man je skrenuo pogled. - Osam mjeseci? Ne, mislim blie devet mje
seci. Kao kad praviti bebu.
ali se.
Ti htjeti da Grigori napraviti to drugi ne moi napraviti?
Morati dati Grigori brojke koje drugi ne imati. Ti ima javni klju
za raun, da? Mi koristimo to, mi imamo posebnu prednost. Inae
vraamo se na praviti bebu: devet mjeseci.
Nevoljko, Janson mu je dao javni klju za svoj bankovni raun, kodove koje banka
emitira nakon zaprimanja informacije. Javni klju je znala i banka i vlasnik
rauna.
U roku od deset sekundi nakon to je upisao javni klju, Berma-nov se ekran ispunio
zbrkanim brojkama koje su se slijevale niz monitor kao zavrna pica filma. Brojke bez znaenja - rekao je. - Sad moramo prepoznati uzorak. Traiti leptira.
Nai leptira - naglasio je Janson.
Pih! - rekao je Berman. - Ti si, moj drug, kao norveki omlet.
Sladak i mekan izvana, tvrd i hladan iznutra. Brrr! Brrr! - Pljeskao se
rukama pantomimom pokazujui arktiku hladnou. No, u sljedeih
je pet minuta Berman prouavao slijedove potvrdnih kodova pozor
nou koja je iskljuila sve drugo.
Na kraju je proitao niz brojki naglas. - Leptir ovdje - 5467-001-0087. To je
leptir.
Brojke mi nita ne znae.
Iste brojke meni znae sve - rekao je Berman. - Brojke kau
krasne plave ene i prljavi kanali i kavana gdje pui hai i onda
jo ena iz Istone Europe koje sjede u prednjem izlogu kao oskudno
odjevene manekenke.
Janson je mirnuo. - Amsterdam. Kae da gleda u transferni kod iz Amsterdama.
Dal - ree Berman. - Amsterdamski transferni kod ponavlja se
previe putajia _bi bilo sluajno. Tvoja dobra vila posluila se nekom
Page 117

JbartKom u Amsterdamu. ~~
Moe rei kojom?
223
Ba si norveki omlet - ree Berman kudei ga. - Da mu prst,
uzme cijelu ruku! Nemogue je dobiti odreeni raun osim ... Njet,
nemogue.
Osim, to?
Osobni klju? - Berman se uurio kao da je oekivao udarac
zbog toga to se usudio izgovoriti tu rije. - Upotrebljava brojke kao
klju za sardine, okrene i otvori konzervu. Okrene, okrene, okre
ne. Vrlo mono. - Za prebacivanje novca na raun ili s rauna tre
balo je imati osobni klju, autorizirani slijed brojki koji je znao samo
vlasnik rauna; klju se ne pojavljuje ni u jednom prijenosu. Ta odvo
jena, ultrasigurna digitalna propusnica titila je i klijenta i banku.
Ti doista oekuje da ti povjerim svoj osobni klju?
Njet - rekao je slijeui ramenima.
Mogu li ti to povjeriti?
Grohotan smijeh. - Njet\ Za kog me smatra? Malog izviaa? Osobni klju mora
ostati tajna, za svakoga. Odatle naziv. Svi su ljudi od krvi i mesa. Grigori malo
vie od drugih - Podigao je pogled prema Jansonu. - Molim, zadri osobni klju za
sebe. - To je bila usrdna molba.
Janson je utio neko vrijeme. Berman je volio rei da moe odoljeti svemu osim
kunji. Dati mu osobni klju znailo bi dati mu zbilja golemu kunju: sa samo
nekoliko pritisaka na tipkovnicu mogao bi izvui sadraj. Ali uz koju cijenu?
Berman je volio svoj ivot ovdje; znao je da bi, ukoliko od Jansona stvori
neprijatelja, time ugrozio sve to ima i to jest. Nikakve prijetnje nisu potrebne
da naglase rizik. Nije li to objasnilo stvarni izvor njegova oklijevanja? Nije
elio osobni klju jer je znao da ne moe popusti kunji, a htio je izbjei bol da
se probudi sutradan i zna da je ostavio na stolu gomilu novca to mu je bila na
dohvat ruke.
Janson je izrekao niz od petnaest brojki i gledao kako Berman upisuje ifru. Lice
Rusa je bilo blijedo i napeto; oito se borio sa sobom. Meutim, za nekoliko je
trenutaka uspio uspostaviti vezu s desetak financijskih institucija istraujui iz
glavnog raunala Bank ofMont Verde digitalne potpise koji nepogreivo
identificiraju drugu stranu u svakoj transakciji.
Prolo je nekoliko minuta; tiinu je prekidao samo tihi zvuk tipki i blago zujanje
ventilatora. Zatim je Berman ustao. -Dal - rekao je. ING. to je kratica za banku International Netherlands Group Bank. Koju si moda
neko znao kao Nederlandsche Middenstandsbank.
Sto mi o njoj moe rei?
Prekrasna nova centrala u Amsterdamu. Toliko energetski efi
kasna da nitko ne moe izdrati raditi ondje. Druga po veliini banka
u zemlji. A stanovnice Amsterdama najljepe su ene na cijelom svi
jetu.
Grigori - zapoe Janson.
Mora upoznati Gretchen. Igrati s Gretchen put oko svijeta.
Jamim da e skupljati milje dok si na leima. Ili njezinim. Gretchen
je Grigorijeva prijateljica. Prijateljica svih umornih putnika. Samo na
poziv, ali jako umjerene cijene. Kae joj da si Grigorijev prijatelj. Ja
ti dam njezin broj. Lake zapamti od transfernog koda za ING. Ha!
Nisam siguran da smo doli do kraja. Ako moe identificirati
banku, moe li jo malo suziti?
Vrlo teko - rekao je Grigori oprezno grizui pogaicu kao da
mu ona moe uzvratiti ugriz. Zabrinutim glasom se ispovjedio: Kuharica uistinu ne radi pogaice. Kuharica kae ona radi pogaice.
Ja znam ona kupi napravljene u Sainsburvju. Jedan dan ja vidim pla
stinu foliju u kanti za smee, tako, tako. Maak u vrei. Ja ne kaem
nita. Svatko mora osjeati da je pobijedio ili nitko sretan.
Hajdemo se usredotoiti da mene usreimo. Rekao si da bi bilo
teko doi do podatka o raunu. 'Teko' ne znai nemogue. Ili bi mi
nekoga drugoga preporuio za taj posao?
Page 118

Njegov medvjedoliki domain izgledao je uvrijeeno. - Nita nemogue za Grigorija
Bermana. - Pogledao je oprezno oko sebe, a zatim je licom stavio obilnu koliinu
dema od jagoda u svoju alicu aja i promijeao. - Ne smije batler vidjeti - rekao
je tihim glasom. - Ovo ruski nain. Gospodin French ne bi razumio. To bi ga
okiralo.
Janson je zakolutao oima. Jadni Grigori Berman: zarobljenik svoje kune posluge. ao mi je, ali urim se - rekao je.
S izrazom lupea, Berman je stajao i lupkao po svojem RS/6000 terminalu. - Ovo jako
dosadno - rekao je poput starijeg djeteta kojeg su odvukli od njegovih igraaka i
prisilili da ui tablicu mnoenja. U meuvremenu, je Janson uspostavio izravnu vezu
s Bank of Mont Verde putem svojeg^trokanalnog PDA.
224
.225.
Nakon petnaest minuta znojei se od koncentracije, Bertnan je
odjednom podigao pogled i okrenuo se. - Obavljeno. - Vidio je ureaj
u Jansonovoj ruci.
Ti sad promijeni ifru?
Janson je pritisnuo dugme i uinio upravo to.
Hvala Bogu! - Skoio je na noge. - Inae se ja slomim i napra
vim lou, lou stvar. Danas, sutra, sljedei mjesec, usred noi dok
hodam u snu! Tko zna kad? Imati ifru i ne iskoristiti to bilo bi
kao... - Popravio je hlae.
Da, Grigori - Janson je glatko ubacio - uglavnom sam shvatio.
Sad mi reci. to smo saznali o onome tko je platio?
To velika ala - Berman je rekao smijui se.
Kako to misli? - pitao je Janson odjednom na oprezu.
Uao sam u trag raunu s kojeg je poslano. Jako teko, ak i s
kljuem za sardine. Potrebni su kodovi za jednokratnu uporabu koji
izgore kad se propuste kroz vrijedno vlasnitvo. Ba kao amerika
pop pjesma. 'to sam uinio za ljubav', da} - Tiho je pjevuio neko
liko taktova dok ga je Janson bijesno gledao. Zatim se okrenuo
onome to mu je bilo pri ruci. - Obrnuti asimetrini algoritam. Soft
ver za miniranje podataka ide u lov na uzorak, trai signal sakriven u
buci. Jako teko...!
Grigori, prijatelju moj, ja ne trebam Rat i mir verziju ovoga.
Skrati, molim.
Berman je slegnuo ramenima, pomalo ljut. - Program snanog raunala je neto kao
digitalno triatlonsko natjecanje na razini olimpijskih igara: nikakvi
istononjemaki steroidi ne mogu pomoi. Ipak je identificirao raun s kojeg je
poslano.
Jansonov puls se ubrzao. - Ti si genij.
I sve velika ala - ponovio je Berman.
Sto to govori?
Bermanov osmijeh se proirio. -^jovjek koji ti je platio da ubije Petera Novaka?
Jest Peter Novak.
""\
Kad je sa svojim malim konvojem stigao u log&r za obuku, Ah-mad Tabari je osjetio
olakanje. Ve je dugo znao da^ ovo putovanje precijenjeno. Iako je mnogo/sati
proveo u meditacijskom transu, putovanje je ipak bilo dugo i tako se osjeao. Kalif
je prvo letio do Asmare u Eritreji. Nitko nije oekivao da ef Oslobodilake fronte
Kagame bude ondje. Zatim je gliserom iao na sjever du obale Crvenog mora i
pristao u Nubijskoj pustinji u sjevernom Sudanu. Nekoliko sati nakon to se
iskrcao, njegovi su ga sudanski vodii poveli na dug i neravan put kroz pustinju
sve do kampa u blizini eritrejske granice. Meka je bila samo nekoliko stotina
kilometara sjeverno, a Medina jo jedanput toliko. Bilo je bolno znati da jo nikad
nije bio blie svetim mjestima, a ipak nije mogao kroiti gdje je hodao Prorok,
blagoslovljen bio, dok je hodao zemljom. Prihvatio je, kao i uvijek, Boju volju te
crpio snagu iz pravinosti svoje ideje. Unato nedavnom zastoju u pokrajini Kenna,
Kalif je predvodio borbu protiv korupcije Zapada, protiv brutalnosti i pustoenja
Page 119

globalnog poretka koje je Zapad smatrao prirodnim. Molio se da svaki njegov
izbor, svaki njegov in pomakne njegovu zemlju blie danu kad e se njegovi ljudi
pridruiti umu, narodu islama, a on postati njihov ispravno voeni Kalif vie nego
samo po imenu.
I golobradi djeaci i sjedobrade eminencije podjednako su mu izraavali
dobrodolicu. Osjetio je snano pobratimstvo sa svojim suvjernicima. Isueno,
sivkasto tlo toliko se razlikovalo od blistave tropske vegetacije njegove rodne
zemlje, no njegova braa iz pustinje odlikovala su se budnou, fanatinou i
odanou, to u toj mjeri nije bilo svojstveno njegovim sljedbenicima iz Kagame.
Ovo je moda jalova zemlja, no u njoj buja pravinost Svetoga. Pustinjske su voe
bile upletene u vlastite kampanje u eeniji, Kazahstanu, Aliru, na Filipinima.
No, znali su da je svaki njihov sukob zapravo dio vee bitke. Zato je znao da e
oni njemu pomoi kao to je on u prolosti pomogao njima. Bojom voljom i ako budu
suraivali, oni e jednog dana ponovo osvojiti cijelu zemlju za Alaha.
Prvo je pravilo dopustiti domainima da ga zadive svojom kolom. Naravno da je sve
o njoj uo. Svaki je voa pobune diljem svijeta znao za ovo sveuilite straha.
Ovdje su, dok se vlast u Kartumu pravila da ne vidi, lanovi tajnog bratstva uili
o novim vrstama ratovanja. U bunkerima izdubljenima u stijenama nalazila su se
raunala u kojima su bili pohranjeni planovi elektrinih centrala, rafinerija
nafte, aerodroma, eljeznikih pruga, vojnih postrojenja u desecima zemalja. Svakog
su dana pretraivali iveb stranice u potrazi za otvorenim tajnama koje je Zapad
tako nemarno pruao. Ovdje, na maketi jednog amerikog grada, moglo se prouavati
gradsko ratovanje:
226
221,
kako blokirati ceste, kako ruiti zgrade. Ovdje se takoer moglo nauiti umijee
strpljivog nadgledanja, metode ubijanja, stotine naina izrade eksploziva iz
materijala koji su dostupni u svakoj amerikoj eljezariji. Dok je iao od jedne
jedinice do druge, imao je na licu svoj tmurni osmjeh. Prema njemu su se ophodili
kao prema gostujuem dostojanstveniku. Sigurno su se tako odnosili i prema
sudanskom predsjedniku za vrijeme njegovih tajnih posjeta. Oni su znali, kao to je
i on znao, da je on predodreen da vlada svojom domovinom. To je samo pitanje
vremena.
Naravno, bio je umoran. Meutim, nije imao vremena za odmor. Veernja je molitva
zavrena. Sad je vrijeme za sastanak.
U atoru su sjedili na niskim jastucima po podu prekrivenom tkaninom i pili aj iz
jednostavnih glinenih alica. Razgovor je bio srdaan, no plaili su se
odreenosti. Svi su znali za Kalifovu izuzetno bremenitu situaciju - njegove
nedavne zapanjujue pobjede i injenicu da su bili pod neprestanim napadima
koordiniranih snaga iz Republike Anure. Bilo je i obrata, poniavajuih. Moglo bi i
dalje biti obrata ako se ne osigura dodatna pomo. Kagamini ponovljeni pokuaji da
angaira potporu Posrednika doekani su s nezadovoljstvom. Posrednik ne samo da je
odbio pruiti potrebnu pomo, ve je izriito traio da se Kalif suzdri od
traenja osvete! Oh, kakva podmuklost nevjernika! Zatim su njegovi daljnji pokuaji
da ponovo uspostavi kontakt s Posrednikom, da ga uvjeri u neumoljivost Kalifove
elje za pravdom propali, potpuno i tajnovito. Zato je voa Kaga/ne ovdje.
^fapokon su uli zvuk vojnog helikoptera, osjetili zum-zum uda/rce njegovih
propelera. Voe kampa pogledali su jedan drugoga i svjojeg gosta iz Kagame.
To je bio gost kojeg su ekali. ovjek kojeg su zvali Al-Musta-shari, Savjetnik.
pukovnik Ibrahim Maghur je bio svjetski ovjek i njegova je veza s pobunjenicima u
logorima morala biti tajna. On je ipak bio vii lan libijske, obavjetajne
zajednice, a Tripoli je slubeno zanijekao svoje izravne1 veze s terorizmom.
Istodobno su mnogi moni lanovi reima zadrali simpatije za svoju brau u borbi
protiv zapadnog imperijalizma i trudili se osigurati diskretnu pomo. Ibrahim
Maghur je bio jedan od takvih. Tijekom svojih tajnih posjeta logoru davao im
je vrijedne informacije libijske obavjetajne slube. Tono im je rekao na kojem su
mjestu neprijatelji, a ak im je i preporuio tehnike ubijanja. Dao im je vrijedne
Page 120

terenske mape i detaljne satelitske snimke koje su borcima za slobodu davale znatnu
strateku prednost. A osigurao im je i podatke o tajnim skrovitima topnitva i
runog vatrenog oruja. Za razliku od mnogih lanova libijske malaksale i
dekadentne elite, Ibrahim Maghur je bio pravi vjernik. U prolosti ih je vodio
prema po ivot opasnom zadovoljenju njihovih ciljeva; a to e initi opet.
Pukovnik je izaao iz helikoptera izronivi iz male umjetne pjeane oluje i
poklonio se pred vodstvom Islamskog dihada koje se okupilo da ga pozdravi.
Njegov se pogled susreo s pogledom Ahmada Tabarija i kimnuo je prije nego to je
pruio ruku.
Pogled Libijca je u isti mah bio prodoran i pun potovanja. -ast mi je upoznati
vas - rekao je.
Prorok se smijei na nas obojicu da budemo uvedeni - odvrati
Tabari.
Vai su vojni uspjesi zapanjujui, doista sjajni - trebali bi biti u
udbenicima - rekao je pukovnik. - A ja sam student povijesti.
Kao to sam ja student povijesti - rekao je pobunjeniki voa
Kagame. Njegovo tvrdo lice izgledalo je gotovo crno kao ugljen na
tmurnom svjetlu pustinjske veeri. - Moje mi uenje govori da pod
ruja koja su brzo osvojena mogu brzo biti preoteta. emu vas ui
vae uenje?
Mene ui da povijest ine veliki ljudi. A neto u vama mi kae
da ste vi veliki ovjek, pravi Kalif.
Prorok je bio dareljiv sa svojim darovima - rekao je Kagama
koji je malo vremena troio na lanu skromnost.
Ali veliki ljudi imaju mnogo neprijatelja - rekao je libijski obavjetajac. - Morate biti jako oprezni. Morate biti nadasve oprezni. Vi
ste prijetnja silama koje nita nee zaustaviti da vas unite.
Oprez moe osakatiti - rekao je Tabari.
Pravo govorite - rekao je Libijac. - Rizik za manje ljude od vas.
Ba je vaa odvanost uvar vae veliine, sigurnosti i preivljavanja
vae ideje, njezine konane pobjede. Va e kalifat biti uspostavljen.
No, sve e ovisiti o pravom trenutku i cilju. - Redom je gledao zamo-
228
229
tana lica pet najviih voa Islamskog dihada, a zatim se vratio na znamenitog vou
Oslobodilake fronte Kagame. - Doite - rekao je. - Idemo se proetati, Kalife.
Samo vi i ja.
Savjet Al-Mustashara je blago koje nema cijene - jedan je od
domaina rekao Ahmadu Tabariju. - Idi s njim.
Dok su dva ovjeka hodala pustinjskim taboritem, poeo je puhati hladni vjetar
nadimajui Kalifove duge halje.
Uvjeravam te da su tvoji zastoji samo privremeni - rekao mu je
tihim glasom libijski pukovnik. - U mnogome u ti moi pomoi, kao
to e neki od naih saveznika u Islamskoj Republici Mansur. Uskoro
e se tvojoj ideji pridruiti plivajui.
A u emu e plivati? - Otoanin je pitao pustinjskog ratnika sa
zamiljenim poluosmjehom.
To je jednostavno - odgovorio je Ibrahim Maghur, a njegovo je
lice bilo potpuno ozbiljno. - U krvi. Krvi nevjernika.
Krvi nevjernika - Kalif je ponovio. Rijei su bile i umirujue i
poticajne.
Kako, do vraga, to moe znati? - pitao je Janson.
Pokazuje mrea transfera - rekao je Berman energino mijea
jui dem u aju. - Izvorni kod se ne moe sakriti.
Tko je uplatio?
esnaest milijuna dolara dolazi s rauna na ime Peter Novak.
Kako? Gdje?
Kao to sam rekao. U Amsterdamu. International Netherlands
Page 121

Group. Gdje Zaklada za slobodu ima centralu?
U Amsterdamu.
Dakle, nema iznenaenja.
Ti mi govori da je u vrijeme dok je Peter Novak bio zatvoren
u tamnici u Anuri, on ovlastio transfer od esnaest milijuna dolara na
nepoznati raun koji ja kontroliram? Kakvog to ima smisla?
Moglo je biti ranije autorizirano. Predautorizacija mogua.
Postautorizacija nije mogua.
Nemoj se aliti, Grigori. To je ludo.
Ja samo tebi rei izvorni kod.
Je li netko drugi mogao staviti ruku na Novakov raun, nekako
imati kontrolu nad njim?
Rus je slegnuo ramenima. - Izvorni kod mi samo kae tko je vlasnik rauna. Moe
biti puno specifikacija za pristup. To ja odavde ne mogu rei. Ta informacija ne
ide s modema na modem. Pravnu cer-tifikaciju dri institucija izvora. Banka u
Amsterdamu slijedi upute koje daje vlasnik. Sufiks rauna kae da je povezan sa
Zakladom. Administracija u banci, administracija u centrali. - Berman je izgovorio
rije administracija s gaenjem koje je uvao za starije financijske instrumente,
upute i odredbe koje se nisu mogle reducirati na niz jedinica i nula.
To nema smisla.
Ali ima dolaral - Berman je rekao veselo. - Ako netko stavi es
naest milijuna dolara na Grigorijev raun, Grigori nee insistirati na
pregledavanju zuba poklonjenog konja. - Ispruio je ruku. - Volio
bih da ti mogu rei vie.
Je li Petera Novaka prevario netko njemu blizak i drag? Ako jest, tko?
Visokopozicionirani lan njegove organizacije? Sama Marta Lang? inilo se da ona
govori o njemu s iskrenim osjeajem i potovanjem. A to je to dokazivalo, osim da
je ona moda bila savrena glumica? Jedno je sada bilo sigurno, a to je da bez
obzira na to tko je izdao Novaka, taj bio u poziciji zadobiti njegovo povjerenje. A
to znai da je agent bio majstor prijevare, virtuoz u umjetnosti strpljenja,
prijevare i ekanja. Ali s kojim ciljem?
Ti idi sa mnom - ree Berman. - Ja ti pokaem kuu. - Stavio
je ruku oko Jansonovih ramena i gurnuo ga uza stube, niz prekrasne
hodnike zdanja i u prozranu, svjetlom ispunjenu kuhinju. Stavio je
prst na usta. - Gospodin French nas ne htjeti u kuhinji. Ali Rus znati
da je srce kue u kuhinji.
Berman je doao do blijeteeg sudopera od nehrajueg elika iznad kojeg je bio
prozor s pogledom na prekrasno ureen ruinjak. Iza njega je bio Regent's Park. Pogledaj - dvije i pol tisue jutara usred Londona kao moje dvorite. Uzeo je
trcaljku iz sudopera i stavio je pred usta kao mikrofon. - Netko je ostavio
pogaice na kii -pjevao je dubokom ruskim basom. - Mislim da neu moi... Privukao
je blie Jansona pokuavajui formirati duet. Izraajno je podigao kosu rukom,
poput opernog pjevaa na pozornici.
ulo se pucanje stakla i Berman je prekinuo otro ispustivi dah. Trenutak kasnije
sruio se na pod.
230
231
Vidjela se mala crvena rupica na prednjoj strani njegove ruke. Na gornjem lijevom
dijelu njegova poprsja bila je druga ubodna rana lagano crveno obrubljena.
Isuse Kriste! - Janson je povikao.
Vrijeme se usporilo.
Janson je spustio pogled na Bermana, oamuenog i nepominog u sivo poploanoj
kuhinji, a zatim pogledao kroz prozor. Vani se nita nije micalo. Popodnevno je
sunce obasjavalo njegovane grmove rua, a njihovi mali ruiasti i bijeli cvjetovi
blistavo su provirivali izmeu vrsto stisnutih listova. Nebo je bilo plavo s
rijetkim bijelim oblaiima.
inilo se nemoguim, ali dogodilo se i njegov je mozak to pokuavao shvatiti ak i
Page 122

dok je sluao korake batlera koji je dolazio oito uznemiren njegovim povikom. Cim
je doao, batler je odmah odvukao Bermanovo mlitavo tijelo izvan dosega prozora
vukui ga po podu. To je bio pravi odgovor. I on je pogledao kroz prozor drei P7
straarski pitolj u ruci dok je to inio. Amater bi moda ispalio hitac kroz
prozor: batler to nije napravio. On je vidio ono to je Janson vidio; razmijenjeni
pogledi otkrili su njegovu zbunjenost. Samo je nekoliko sekundi prolo prije nego
to su se njih dvojica povukli u hodnik na sigurnoj udaljenosti od prozora. S poda
je Berman isputao struue, mokre glasove dok se dah probijao kroz povrijeeni
dunik, a prsti mu poeli grepsti po rani na prsima. - Jebem ti majku - rekao je
priguenim glasom. - Tvoju mat' -!
Prsti zdrave desne ruke drhtali su od napora dok je Rus s izuzetnom koncentracijom
pipao svoju ranu. Traio je metak i borei se za dah, naglo je istrgnuo zgnjeenu
grudu mjedi i olova iz svojih prsa.
Gledajte - Janson je rekao batleru. - Znam da vam ovo mora
biti ok, ali trebam da ostanete mirni i pribrani, gospodine...
Thwaite. I petnaest sam godina bio u SAS-u. To nije vanjski
lom, obojica to znamo. Radi se o neem drugom.
SAS, ha?
G. Berman je moda lud, ali on nije budala. ovjek kao on ima
neprijatelje. Pripremili smo se za obine kritine situacije. No, taj
hitac nije doao niotkud. Ne mogu to objasniti.
Kako se to dogodilo?
232
Jansonov se mozak ispraznio i zatim napunio eliptinim krivuljama i pravim
kutovima. Uasna scena krvoprolia kojoj je upravo svjedoio preobrazila se u
pominu geometrijsku shemu.
Trebao mu je svaki podatak koji mu je bio na raspolaganju. Spojio je toku proboja
na Bermanovoj uzdignutoj ruci s gornjim lijevim kvadrantom prsne rane. Nagib od
priblino trideset pet stupnjeva od horizontale. Meutim, nita vidljivo nije bilo
u blizini tog kuta.
Ergo, metak nije ispaljen iz neposredne blizine.
Gruda koju je Berman izvukao to je potvrivala. Zasigurno je bio hitac iz daljine,
prema kraju njegove putanje. Da je ispaljen iz daljine od stotinu metara, uao bi u
Bermanovo tijelo i napravio izlaznu ranu. Koliina zgnjeenoga i veliina
projektila: imao je presudne informacije.
Sagnuo se i uzeo metak. Kakav je to metak? Od est ili sedam grama, okrugli,
obloen u mjed. Prodor je bio pet centimetara; da je pogodio Bermanovu glavu, bio
bi odmah mrtav. Ovako je zbog krvarenja u plua kobni kraj jako mogu. Koliki je
udarac bio: pedeset, sto kiloponda sile?
Zbog otpora zraka uinak se smanjio u nelinearnom odnosu prema prijeenoj
udaljenosti. Sto je vea brzina, vei je otpor zraka ili vuna sila; prema tome, to
nije jednostavni linearni odnos. Jednadba brzina-udaljenost ukljuivala je
diferencijalnu jednadbu prvog stupnja i Revnoldsov broj, jednu od onih stvari koje
je Alan Demarest mogao rijeiti u glavi, moda i Berman. No, oslanjajui se na
nauenu intuiciju, Janson je procijenio da je prijeena udaljenost mogla biti vie
od tisuu dvjesto metara ili vie od jednog kilometra.
Janson je u glavi imao sliku cijelog podruja, palladianskih krovova Hanover
Terracea, okrugle kupole glavne londonske damije... i minareta, visokog tankog
tornja s malim balkonom kojim se koristio mujezin da poziva vjernike na molitvu.
Budui da nije bio od sutinske vrijednosti, vjerojatno ga nisu uvali:
profesionalac ne bi imao problema ui. Ako su Jansonovi grubi prorauni bili toni,
jedan je
uao.
To je bilo strano. Snajperist se postavi na balkon minareta, tokica iz
perspektive Berthwick Housea, i posveti svoje vrijeme ekanju ako bi se meta
pojavila na prozoru. Imao bi mnogo vremena da izra,
.......231.
una potrebne kutove i putanje. No, koliko je ljudi bilo sposobno za takav hitac?
Ima li etrdeset takvih na svijetu? Dva Rusa. Norveki snajperist koji je bio prvi
na svjetskom natjecanju odranom u Moskvi prole godine. Dva Izraelca s njihovim
pukama Galil 7.62. Nekoliko Amerikanaca.
Page 123

Vrhunski je snajperist imao nadnaravnu vjetinu, no imao je i nadnaravnu
strpljivost. Trebao je imati odgovor i na ono to nije bilo izvjesno: u
dalekometnom hicu ak i mali neoekivani povjetarac moe skrenuti ravni hitac
nekoliko metara od namjeravanog odredita. Meta se moe neoekivano pomaknuti; u
ovom je sluaju Berman podigao ruku nakon to je hitac ispaljen. Snajperist je
morao biti svjestan takvih mogunosti. I trebao je biti strpljiviji od svoje mete.
A tko je zapravo bio meta?
Batler Thwaite je pretpostavio da je to bio njegov poslodavac, Berman. Prirodna
pretpostavka. I opasna. Prisjetio se Bermanove ruke oko svojih ramena kako ga
privlai sebi. Metak koji je pogodio Rusa bio je etrdeset centimetara od Jansonove
glave.
etrdeset centimetara. Nekontrolirano odstupanje na dvije treine milje. Bilo da se
radilo o pogotku ili o malom promaaju, tonost hica je bila nevjerojatna. No,
razumna je pretpostavka da je pravi cilj Janson. On je jedini novi element u
situaciji.
Mogao je uti sirenu kola hitne pomoi koju je Thwaite pozvao. Osjetio je trzaj na
nogavici: Berman s poda koji slabano pokuava komunicirati, privui njegovu
pozornost.
Jansone - rekao je govorei kao da su mu usta puna vode.
Mesnato mu je lice poprimilo bljedou teletine. Tanki potoi
krvi curio je iz kuta usana preko brade. Zrak je itao kroz prsnu ranu i on je
zdravom desnom rukom pritisnuo to podruje. Podigao je okrvavljenu lijevu ruku i
ispruio je maui kaiprstom. - Reci mi istinu: je li koulja Turnbull i Asser
unitena? Uslijedio je mokri kaalj umjesto uobiajenog grohotnog smijeha. Najmanje
mu se jedno pluno krilo napunilo krvlju i uskoro e prestati raditi.
Imala je i bolje dane - Janson je njeno rekao osjeajui nalet
privrenosti prema ushienom, ekscentrinom strunjaku.
Sredi svinju koja je to napravila - rekao je Berman. - Da?
Da - rekao je Janson promuklo.
16
Thwaite je poveo Jansona na stranu i govorio mu tihim glasom: -Ma tko da jeste,
gospodin Berman vam je morao vjerovati ili vas ne bi pozvao ovamo. No, moram vas
zamoliti da nestanete. - Cinian pogled. - Brzo, brzo.
Janson je urio preko hrastova parketa uz francusku drvenu oplatu iz 18. stoljea
koju je Woolworthova batinica postavila prije mnogo desetljea te kroz stranji
izlaz. Nekoliko minuta kasnije prebacio se preko ograde od kovanog eljeza i zaao
u istonu izboinu Regent's Parka. - Dvije i pol tisue jutara usred Londona kao
moje dvorite - rekao je Berman.
Je li sigurno?
Nema garancije, osim da je to jedino mjesto u koje se on usudi povui. Snajperist s
minareta mogao bi lako naciljati bilo koga tko se pojavi na drugim izlazima iz
Berthwick Housea. Iz osmatranice se ne vidi vei dio samog parka.
Osim toga, Janson je poznavao ovo podruje; kad je bio u Cam-bridgeu, imao je
prijatelja koji je ivio u susjedstvu Marvlebonea pa su ili na duge etnje kroz
zelena prostranstva velika kao tri njujorka Central parka. Neki dijelovi su se
vidjeli s neoklasicistikog Hanover Terracea, zdanja s otmjenim georgijanskim
eksterijerima, ukastim zidom te bijelim i plavim frizom to je ukraavao
arhitrav. No, park je bio svijet za sebe. Vodene su povrine bile pune labudova i
neobinih, uvezenih ptica; na nekim je dijelovima obala bila betonirana dok je na
drugima bila prekrivena movarnom trskom. Na
^<MINJO(L..
,225,
lp"
betonskoj stazi du etalita golubovi su se borili za mrvice s labudovima. U
daljini se nalazila gusta zelena ograda od tesanih greda im-irovine. Crveni pojas
za spaavanje bio je postavljen na maleni drveni kiosk.
Page 124

Taj prostrani kompleks drvea i trave uvijek mu je izgledao kao utoite. Jezero s
amcima irilo se poput amebe i suavalo u rjeicu obrubljenu lijehama cvijea koja
je tekla ispod York Bridgea u junom dijelu parka. A u unutarnjem krugu nalazio se
Queen Marv's Garden ispunjen egzotinom florom i diskretno zatvorenim rijetkim
pticama: utoite za divlje ptice i usamljene, krhke ljude. Regent's Park,
ostavtina kraljevskog arhitekta Johna Nasha, predstavljao je arkadijsku viziju
Engleske koja moda nikada i nije postojala - Win-dermere u sreditu metropole
odjednom lukavo ruraliziran i paljivo njegovan.
Janson je dogirao do jezera s amcima uz drvee pokuavajui razbistriti glavu i
shvatiti zapanjujui napad. ak i dok je trao, vrlo je paljivo promatrao okoli,
a ivci su mu bili napeti.
Je li sigurno?
Ima li posla samo s jednim snajperistom? Nije se tako inilo. Uz tako temeljitu
pripremu, zasigurno je bilo i sporednih strijelaca koji pokrivaju razliita krila
kue, razliita istaknuta mjesta. Bez sumnje, vanjski je rub osiguranja bio
zahtjevan kao to je Thwaite rekao. Meutim, bilo je nekoliko lokalnih obrana od
takve dalekometne streljake vjetine.
A ako ima i drugih snajperista u tom podruju, gdje su?
Tko su oni?
Uvlaenje prijetnje u ovu pastoralnu vedutu Janson je doivio kao bestidnost.
Usporio je i pogledao veliku vrbu pred sobom kojoj su se grane sputale do jezera.
Takvo stablo zasigurno je staro barem stotinu godina; bit e da su ga njegove oi
vidjele kad je prije dvadeset i pet godina bio u parku. Nadivjelo je laburistike
i torijevske vlade. Preivjelo je Llovda Georga i Margaret Thatcher, i Blitzkrieg i
racio-niranje hrane, razdoblja straha i bunog samopouzdanja.
Dok se Janson pribliavao, na velikom se deblu odjednom pojavila otra bijela
mrlja. Tihi, udarajui zvuk: olovo to je pogodilo neravnu koru.
Hitac to ga je promaio, opet za nekoliko centimetara. Nevjerojatna tonost
neautomatske snajperske puke.
Okretao se dok je trao, no nita nije vidio. Jedini zvuk koji je uo bio je zvuk
projektila to udara u drvo: nije se ula detonacija iz puke. Vjerojatno je
upotrijebljen priguiva. Ali ak i kod puke s priguivaem nadzvuni hitac
proizvodi buku pri izlasku iz otvora cijevi - ne nuno sumnjivu buku, ali ipak
buku, poput pucketanja bia. Janson je dobro poznavao taj zvuk. injenica to ga
nije uo upuivala je na neto drugo: to je bio jo jedan dalekometni hitac. Ako je
ovjek koji je pucao bio udaljen stotinu metara, zvuk bi se izgubio u pokretanju
listova drvea i ambijentalnim zvukovima parka. Zakljuak: progonio ga je izuzetno
vjet strijelac.
Ili skupina njih.
Gdje je sigurnost? To je nemogue rei. Crv straha izjedao mu je eludac.
Praina se podigla metar ispred njega. Zamalo jo jedan promaaj. Hitac je dolazio
iz vrlo velike daljine, a meta se kretala: hitac koji bi zavrio na deset metara od
njega bio bi dokaz impresivne tehnike. No, ovaj je hitac zavrio na metar od njega.
To je bilo zapanjujue. I zastraujue.
Nastavi se kretati; suoen s nevidljivim progoniteljima, to je bilo jedino to je
mogao uiniti kako bi bio to tea meta. No, samo kretanje nije dovoljno. Brzina
kretanja morala je biti neujednaena jer inae bi trenirani snajperist mogao
izraunati napredovanje pri ciljanju. To je bila ista vjeba pucanja u metu koja
se kree odreenom brzinom u odreenom smjeru: uzimajui u obzir udaljenost i
brzinu mete, izmjeri nekoliko stupnjeva lijevo od jezika u dalekozoru i puca
tamo gdje e meta biti kad metak stigne, a ne tamo gdje je bila kad je metak
ispaljen.
I zatim, kljuno je pitanje snajperistove koordinatne mree. Bono kretanje,
dijagonalna brzina bila je jedna stvar. No, kretanje koje je nosilo pjeaku metu
prema snajperistu ili od njega bilo je gotovo nevano: to nee sprijeiti metak da
doe do mete.
Janson nije utvrdio koliko ima strijelaca, ni gdje su smjeteni. S obzirom na to da
nije znao koordinatnu mreu, nije znao koja su kretanja dijagonalna, a koja nisu.
Pravila bone i uzdune vatre odredila bi aksijalni poredak; savreni strijelci kao
ovi svjesni su opasnosti
236.
Page 125

prebaaja metka, to bi moglo biti kobno za lana tima ili sluajnog prolaznika.
Gdje su snajperisti? Posljednja dva hica dola su s jugozapada gdje nije vidio
nita osim hrastova postolja udaljenog nekoliko stotina metara.
Poeo je trati, a pogled mu je lutao uokolo. Sve se doimalo normalno i to je bilo
ono to je bilo tako sablasno. U parku nije bilo puno ljudi, no daleko od toga da
je bio pust. Ovdje je bio mladi koji se ljuljao u ritmu onoga to mu je tutnjalo
kroz ivalkman. Ondje je bila mlada ena s kiobran kolicima koja je razgovarala s
drugom enom, bliskom prijateljicom, tako se barem inilo. Mogao je uti udaljene
povike djeteta na pedalini koje je izvodilo ludorije u plitkom, ograenom dijelu
jezera. I, kao i uvijek, zaljubljeni parovi su hodali drei se za ruke izmeu
gustih stabala hrastova, vrba i bukava. Oni su bili u svojem svijetu. On je bio u
svojem. Dijelili su bezbrino teren ne slutei da je neto naopako. Kako je moglo
biti naopako?
To je bio genij operacije. Pucnjevi snajpera bili su praktino neujni. Siune
eksplozije na kori, travnjaku ili vodi bile su prekrat-ke i neprimjetne da bi ih
itko opazio tko nije pripremljen za takav znak.
Regent's Park, taj bezbrini proplanak, pretvoren je u polje za ubijanje, a nitko
toga nije bio svjestan.
Osim, naravno, budue rtve.
Gdje je sigurno? Pitanje se postavljalo u Jansonovoj glavi nameui se vriteom
hitnou u nevolji.
Jedina prednost koju je imao bila je akcija prije reakcije: samo je on znao svoj
sljedei potez; oni e morati odgovoriti na ono to on uini. No, ako oni budu
uvjetovali njegove akcije, ako ga prisile da postupa prema ogranienom broju opcija
kao odgovor na njihove akcije, prednost e biti izgubljena.
Jurnuo je tim putom i du onog to je procijenio poprenom crtom na aksijalni niz
snajperskog tima.
- Vjebate rad nogu? - primijetio je veseli stariji ovjek; bijela mu je kosa bila
poeljana prema naprijed i podiana poput Cezara. -Izgleda dobro. Jednog ete
dana zaigrati za Manchester Unitedl -To je bila vrsta podbadanja rezervirana za
nekoga koga se smatralo ludim. Kakvog bi inae smisla mogli imati Jansonovi udni,
nagli
pokreti, njegovo jurnjava desno i lijevo naizgled sluajno, naizgled bez smisla? To
je bilo cik-cak jurcanje kolibria bez krila.
Odjednom je naglo jurnuo i probio se kroz gomilu pjeaka prema York Bridgeu.
Paviljon ga je privlaio: on e ga zatititi od snajpera.
Trao je du obale jezera i pokraj starije ene koja je bacala mrvice kruha
prodrljivim golubovima. Golemo se jato ptica razle-tjelo kad je projurio kroz
njega, razletjelo se poput oblaka od perja koji je eksplodirao. Jedna je ptica,
udarajui krilima samo nekoliko metara ispred njega, odjednom pala poput kamena i
leala blizu njegovih nogu. Crvena mrlja na golubovim prsima govorila mu je da je
ptica ulovila zalutali metak to je bio namijenjen njemu.
I jo nitko nita nije primijetio. To je bio savren dan u parku za sve osim za
njega.
Mali prasak drvenih iveraka u visini struka kad je drugi pucanj okrznuo gredu
drvenog mosta i zabio se u vodu. Kvaliteta pucanja bila je zadivljujua: samo je
pitanje vremena kad e pogoditi u sredinu.
Pogrijeio je to je krenuo prema York Bridgeu: dva posljednja pucnja su to
potvrdila. Nadmo njegovih napadaa upuivala je na to da je kretanje promijenilo
njegovu udaljenost, ali ne i kut koji je tee ispraviti. To je bila jo jedna
informacija: trebao bi je iskoristiti ako eli preivjeti jo koju minutu.
Sad se kretao du dvije strane teniskih igralita to su bila odvojena mreom. Pred
njim se nalazio osmerokutni vidikovac izraen od preane drvene grae te nakien da
izgleda rustikalno i staro. To je bila prilika, ali i rizik: da je on snajperist,
pretpostavio bi da e njegova meta ondje potraiti privremeno sklonite te bi pucao
bi u tom smjeru. Nije mu se smio izravno pribliiti. Trao je pod kutom sasvim
skreui od njega; kad ga je ve proao, potrao je isprekidano, poskakujui i
zastajui, u njegovu sjenu. Malo je mogao hodati iza njega jer je vidikovac
posluio kao tit izmeu njega i drvenog postolja gdje se smjestio tim strijelaca.
Eksplozija na travnjaku, metar od njegove lijeve noge. Nemogue]
Ne, sve je to bilo i vie nego mogue. Bio je kriv jer je zavaravao samoga sebe
Page 126

pretpostavivi da su snajperisti samo na visokim stablima iza velikog jezera. Imalo
bi smisla da su se ondje smjestili; profesionalni snajperisti vole da im sunce bude
iza lea dijelom zbog pogleda, ali jo vie da sprijee odbijanje svjetla od
njihovih daleko-
238
239
zora. Oblai praine upuivao je na to da je metak doao iz priblino istog smjera
kao i drugi. Meutim, visoki vidikovac ga je trebao zatiti od strijelaca na
drvetu. Pregledavao je horizont gubei nadu.
Ondje dalje, ondje mnogo dalje: elina reetka na dvadeset ili tri-desetkatnoj
dizalici na gradilitu u Rossmore Roadu. Udaljenost: malo vie od jednog kilometra.
Kriste! Je li to mogue?
Vidna crta je bila izravna: s odgovarajuom optikom i izvrsnim ciljanjem bilo bi
mogue, ali samo za najboljeg strijelca.
Jurnuo je natrag do vidikovca, no znao je da je to samo vrlo privremeni zaklon. Sad
e cijeli tim znati njegovu tonu lokaciju. to vie vremena provede ondje, to e
snajperska paljba biti bolje koordinirana i uinkovitija kad bude pokuao otii.
Oni mogu ekati. Iako ne moraju. Mogli bi radiovezom zatraiti pojaanje - pozvati
letaa, kako su se nazivali pjeaki pomonici u tom poslu. eta u jakni od tvida
s obinim pitoljem s priguivaem mogao je zapucati, sakriti oruje i nastaviti
etati, a da nikoga ne uznemiri. Ne, prividna sigurnost njegove pozicije bila je
lana. Svakog trenutka poveavao se rizik s kojim se trebao suoiti. Svakog je
trenutka bijeg postajao manje mogu.
Misli! Morao je djelovati. U njemu je poelo rasti neto poput zlovolje: dojadilo
mu je da na njemu vjebaju gaanje, do vraga! Maksimalizirati svoju sigurnost u
ovom trenutku znailo bi minima-lizirati svoju sigurnost nakon pet minuta.
Mirovanje je znailo smrt. On nee umrijeti uei iza vidikovca, ekajui da ga
upucaju iz zraka ili sa zemlje.
Onaj kojeg love postat e lovac, plijen e postati grabeljivac ili e umrijeti
pokuavajui to izvesti: to je bila jedina opcija koju je imao.
injenice: to su strijelci izuzetne strunosti. Meutim, razmjeteni su na nain da
se iskuaju te njihove vjetine. Svi su hici bili dalekometni i ma kako izvanredni
strijelci bili, bilo je na desetke nekontroliranih varijabli - daak vjetra, ak i
granica koja se preprijei - koje su mogle skrenuti metak s namjeravane putanje.
Na velikim udaljenostima ak i najmanji imbenik postaje uasno vaan. Ni pucanje
nije bilo neoprezno: oito su pazili da izbjegnu sluajne prolaznike. Bermana su bez sumnje vidjeli kao njegova ortaka, njegova smrt nije bila vana, moda
je ak koristila misiji.
Pitanje: Zato je tim smjeten na tolikoj udaljenosti? Ono to ga je kod potjere
nerviralo bilo je to nije mogao vidjeti svoje progonitelje. Drali su se podalje.
Ali zato}
Zato to oni - ili njihovi efovi - nisu bili skloni riziku. Zato to su ga se
bojali.
Isuse dragi! Istina je. Sigurno je tako. Bit e da im je nareeno da po svaku
cijenu izbjegavaju bliski kontakt. Smatrali su metu nepre-dvidivom i opasnom za
blizinu. Na daljinu bi je mogli unititi.
Neintuitivni zakljuak je bio neizbjean: taktika izbjegavanja, poveavanje
udaljenosti izmeu njega i njegovih napadaa, bio bi pogrean odgovor.
Trebao je prihvatiti neprijatelja, kretati se prema napadaima. Moe li to
napraviti i ostati iv?
Stojei blizu Unutarnjeg kruga, kamene staze koja okruuje Queen Marv's Garden,
zdepasta ena u traper-suknji dodavala je dalekozor svojoj kerkici. ena je imala
blijedi ten s crvenkastim pjegama i sigurno je imala udvarae koji su je zvali
engleskom ruom kad je bila tinejderica; ali s vremenom je rumenilo ogrubjelo i
postalo stalno.
Vidi onu s plavim perjem na krilima? To znai da je to plavi
drozd.
Page 127

Djevojica, koja je izgledala kao da joj je sedam godina gledala je kroz dalekozor
ne shvaajui. Dalekozor je bio pravi, 10 x 50, sudei po izgledu: bit e da je
ena bila vjerni promatra ptica, kao to to mnogi Britanci jesu, i htjela je
pokazati svom djetetu uda ptijeg svijeta. - Mamice, ja nita ne vidim - meketala
je djevojica. Njezina majka sa stupastim nogama se nagnula i namjestila dalekozor
tako da joj priblii okulare.
Pokuaj sad.
Mamice! Gdje je ptica?
U tom se trenutku aktivirao jo jedan faktor sigurnosti: puhnuo je povjetarac
miui lie drvea. Udaljeni e strijelac biti oprezan kad primijeti vjetar,
posebno vjetar koji nepravilno pue znajui koliko jako to moe poremetiti putanju
hica. Ako treba pucati pod takvim uvjetima, postojala su pravila kompenzacije za
kroenje vjetra. Brzina vjetra mogla se priblino procijeniti: vjetar od sedam
kilome-
240
241
tara na sat je vjetar koji moe osjetiti na licu; izmeu devet i deset kilometara
na sat lie drvea se stalno mie; kod vjetra od dvadeset kilometara na sat savija
se nisko drvee. I zatim treba otkriti kut povjetarca. Direktni boni vjetar bio je
rijedak: veina vjetrova bila je pod nepravilnim kutom prema vatrenoj crti.
tovie, raspon zona vjetra obino se razlikovao od vjetra koji je osjeao sam
snajperist. Bilo je nemogue zavriti potrebne kalkulacije prije nego to se vjetar
promijeni. I tako je tonost bila neizbjeno smanjena. Ako imaju izbora, a imali
su, snajperisti e ekati da se vjetar smiri.
Janson se pribliio majci i keri, a srce mu je bubnjalo. Iako svjestan da oko
njega vreba smrt, morao se pouzdati u profesionalno samopotovanje strijelaca:
snajperisti tog kalibra ponosili su se svojom preciznou: pogoditi sluajnog
prolaznika izgledalo bi kao neprihvatljiv amaterizam. A vjetri je i dalje puhao.
Oprostite, gospoo - rekao je eni. - Pitam se smijem li posu
diti va dalekozor. - Kimnuo je prema djevojici.
Istog asa mala je briznula u pla. - Ne, mamice! - vritala je. -To je moje, moje,
moje\
Samo na trenutak? - Janson se opet nasmijeio gutajui svoj
oaj. U njegovoj su glavi otkucavale sekunde.
Nemoj plakati, lutkice - rekla je majka milujui zajapureno lice
djevojice. - Mama e tebi kupiti lizalicu. To e biti krasno! - Okre
nula se Jansonu. - Viola je jako osjetljiva - rekla je majka hladno. Zar ne vidite kako ste je uznemirili?
Jako mi je ao...
Onda nas, molim, ostavite.
A ako vam kaem da je to pitanje ivota i smrti? - Janson je
zasjao neim za to se nadao da je osmijeh koji osvaja.
Boe moj, vi Jenkiji mislite da je cijeli svijet va. Ne moete
zamisliti da vam netko kae ne, je 1' tako?
Previe je sekundi prolo. Povjetarac je prestao. Janson je u svojoj glavi mogao
zamisliti snajperista kojeg nije mogao vidjeti. Skrivenog u Uu, privezanog za
jaku bonu granu drveta ili kako sjedi na tele-skopskoj dizalici dok eHne
poprene letvice smanjuju ljuljanje. Ma gdje bio smjeten, glavna je kamuflaa
snajperista bila njegova nepo-minost.
Janson je iz prve ruke poznavao stranu ispranjenu bistrinu snaj-perskog mozga.
Proao je naprednu obuku za snajperista u Little
Creeku i morao se koristiti svojim vjetinama na terenu. Bilo je popodneva koja je
proveo s Remingtonkom 700 koju je podupro s dvije vree pijeska, a cijevi naslonio
samo na zrani jastuk ekajui svjetlucavi pomak u vidnom polju koji e mu rei da
se njegova meta pojavljuje. I Demarestov glas u slualici radiofona koji daje
upute, nagovara, ohrabruje. - Osjetit e prije nego to vidi, Janson. Opusti se
da osjeti. Opusti se u pucanj. - Koliko je bio iznenaen kad je potegnuo i pogodio
Page 128

svoju metu! On nikad nije bio tog kalibra kao ovi koji su ga progonili, no bio je
dobar i pouzdan zato to je morao biti takav. I to to se sad nalazio s druge
strane cijevi, inilo je njegov sadanji poloaj jo neugodnijim.
Znao je to su oni vidjeli. Znao je to su oni mislili.
Svijet vrhunskog snajperista ogranien je na okruglu sliku koju vidi kroz dalekozor
te na odnos izmeu jureeg tijela i kria na dalekozoru. Njegova je puka Remington
700, Galil 7.62 ili M40A1. Naao bi var, mjesto dodira izmeu obraza i puke; puka
bi postala produetak njegova tijela. Duboko bi udahnuo i ispustio zrak do kraja,
zatim jo jedan udah i isputanje do pola. Lasersko trailo bi mu reklo tonu
udaljenost: dalekozor namjeten tako da kompenzira propadanje metka. Kri bi se
poklopio s trokutom to je predstavljao torzo mete. Izdahnuo bi jo zraka, ostatak
zadrao i prst bi milovao okida...
Janson se spustio na zemlju zauzimajui sjedeu poziciju uz djevojicu koja je
plakala. - Hej - rekao joj je. - Sve e biti u redu.
Mi vas ne volimo - rekla je. Njega osobno? Amerikance ope
nito? Tko moe dokuiti misli sedmogodinjakinje?
Janson je njeno uzeo njezin dalekozor podiui remeni s njezinih ramena i brzo
ustao.
Mamice! - zvualo je kao neto izmeu vriska i cmizdrenja.
to to, do vraga, radite? - zaurlala je majka sva zajapurena.
Janson je, stiui dalekozor, jurnuo prema drvenom paviljonu
udaljenom dvjesto metara. Svaki put kad bi se njegova pozicija bitno promijenila,
snajperisti bi moraH prilagoditi svoje ciljanje. ena je potrala za njim,
zapuhana, ali odluna. Ostavila je dijete i sad je jurila za njim s boicom spreja
koju je izvadila iz torbe.
Boica rasprivaa s paprenim sprejem. Jurila je prema njemu ispunjena kombinacijom
negodovanja i bijesa, Mary Poppins s kravljim ludilom. - Proklet bio! - vikala je.
- Proklet bio! Proklet bio! 243
Bilo je nebrojeno mnogo Britanaca ba nalik njoj, s jakim listovima utaknutima u
izme wellingtonke i s prirunicima o promatranju ptica u dubokim torbama. Stalno
su skupljali uzice i jeli marmite te mirisali na tost.
Okrenuo se i vidio je kako dri boicu paprenog spreja, a lice joj je bilo
iskrivljeno u zlobnu grimasu dok se pripremala poprskati mu lice pogubnim mlazom
ljute mjeavine ulja i smole.
uo je udni udarac djeli sekunde prije nego to se njezina boica rasprsnula, a
oblak papra eksplodirao oko rastrganog metala spremita.
Izgled krajnje nevjerice prekrio joj je lice: jo nikad nije vidjela to se dogaa
kad metak uniti spremnik pod tlakom. Zatim ju je prekrio oblak.
- Roba s grekom, pretpostavljam - Janson je ponudio tumaenje.
ena se okrenula na cipelama bez peta i pobjegla od njega dok su joj suze tekle iz
oiju. Lamatala je rukama trei i suho kaljui. Zatim se bacila u jezero nadajui
se da e se osloboditi peenja.
Bum. Metak je pogodio drvenu ogradu paviljona: do sada najblii pogodak. Snajperist
koji se koristio visokopreciznom neautomatskom pukom odluio se za veu preciznost
pri smanjenoj uestalosti. Janson se koturao po zemlji dok nije stigao ispod
paviljona, naputenog mjesta gdje se odravaju koncerti, pred kojim su bile uredno
poslagane plastine stolice za veeranji koncert.
Reetkasto dno nee ga tititi od metaka, no bit e ga tee vidjeti. Tako e malo
dobiti na vremenu, a to mu je sada najvie trebalo.
Izotrio je dalekozor isprobavajui razliite fokusne toke i pri tome je
izbjegavao odsjaj kasnoga popodnevnoga sunca.
To je ludo. Sunce je poput ibice zapalilo krak dizalice; bacalo je odsjaj preko
drvea.
Drvee, drvee. Hrast, bukva, orah, jasen. Grane su im bile nepravilne, lisnate
kronje takoer nepravilne. I toliko puno ih je bilo - stotina, moda dvije
stotine. Koja je bila najvia i najgua? Grubi pregled skupina drvea upuivao je
na nekoliko kandidata. Sad je Janson namjestio dalekozor na maksimalno poveanje i
pregledavao ba to drvee.
Lie. Granice, grane. I...
Pokret. Najeila mu se kosa na vratu.
Page 129

Povjetarac je projurio kroz drvee: jasno se micalo. Listovi su treperili, tanke su
se grane svijale. Ipak, trebao je vjerovati svom instinktu i uskoro je njegov
racionalni um shvatio smisao onoga to je potaknulo njegovu intuiciju. Grana koja
se pomaknula bila je debela, predebela da bi je pomaknuo prolazni povjetarac. Zato
se pokrenula? Jer je neka ivotinja prebacila svoju teinu na nju, vjeverica koja
skae? Ili osoba?
Ili zato to to uope nije bila grana.
Zbog svjetla je bilo teko razabrati detalje; iako je Janson namjestio dalekozor, i
dalje nije mogao jasno razabirati. Na tu nejasnu sliku dodao je razne mentalne
slike, to je bio stari trik s terena koji je nauio kao pripadnik Demarestovih
Vragova. Grana s granicama i liem? Moda, ali nije zadovoljavajue. Bi li to
moda mogla biti puka prekrivena kamuflanom naljepnicom na koju su dodane sitne
granice? Kad si je predoio optiku sliku prema tom mentalnom modelu, razne sitne
nepravilnosti odjednom su sjele na svoje mjesto.
Uinak cjeline.
Razlog zbog kojeg se grana inila neprirodno ravnom bio je to je to bila puka.
Granice su bile privrene svinutom icom. Majuni prostor tamnoga na kraju grane
nije bila smolom zarasla rana na drvetu, ve rupa cijevi puke.
Petsto metara daleko ovjek je buljio kroz dalekozor isto kao to je i on gledao,
odluan da ga poalje u smrt.
Idem po tebe, Janson je pomislio u sebi. Nee me vidjeti kad doem ondje, ali ja
u doi.
Ekipa nogometaa ila je prema igralitu i on im se nakratko pridruio znajui da
e iz daljine biti teko razluiti ga u gustoj gomili visokih, atletski graenih
mukaraca.
Jezero se suzilo u brzac i dok su ljudi prelazili drveni most, on se otkotrljao u
vodu. Je li ga strijelac vidio? Vrlo vjerojatno ga nije vidio. Izbacio je sav zrak
iz plua i plivao kroz mutnu uzburkanu vodu drei se dna. Ako je njegova varka
uspjela, dalekozor snajperista trebao bi jo biti na gomili sportaa. Snani je
dalekozor neizbjeno imao usko vidno polje; bilo bi nemogue drati na oku ostatak
terena i slijediti gomilu. No, koliko jo ima vremena prije nego to shvate da on
nije u gomili?
Sad je preplivao na junu obalu, izvukao se uz betonski zid i jurnuo do guste
skupine bukava. Ako je umakao iz njihova vidokruga,
245
to znai da je odgodio smrtnu kaznu na neko vrijeme - iako ga je i samo jedna
pogreka mogla dovesti u smrtnu stupicu. Ovo je bilo najgue poumljeno podruje
Regent's Parka; podsjetilo ga je na mjesto kolovanja du izbrazdanih linija izvan
Thon Doc Kinha.
Prouavao je formaciju drvea iz daljine i odredio najvie stablo. Sad je trebao
pretvoriti udaljenu kartu u blisku kartu koja odgovara stvarnom terenu pod njegovim
nogama.
U to se vrijeme park prazni. Ta je injenica imala svojih prednosti i mana, meutim
sve treba iskoristiti kao prednost: nije imao izbora. Voljni optimizam bila je
naredba dana. Trijezno izraunavanje anse moe dovesti do maloduja i paralize te
tako straan ishod uiniti jo vjerojatnijim.
Potrao je prema jednom drvetu, ekao, a zatim pourio do drugog. Osjeao je marce
u trbuhu. Je li dovoljno tih? Dovoljno neprimjetan?
Ako ga instinkt nije varao, bio je tono ispod drveta na kojem se smjestio najmanje
jedan snajperist.
Streljaka vjetina je aktivnost velike koncentracije. U isti mah koncentracija je
traila iskljuivanje svih perifernih podraaja, to je znao iz iskustva. Sueno
vidno polje nije bila samo stvar uskoe polja kroz dalekozor, ve i intenzivnog
mentalnog fokusiranja. Sad je morao iskoristiti to sueno vidno polje.
Nogometna ekipa je prela most i sad su prolazili uz zgradu od opeka. Regent's
College, baptistika institucija. Da je on snajperist, to bi u njemu pobudilo
sumnju, posebno nakon to bi se gomila proirila i on otkrio da njegova meta nije
meu njima. Oni bi trebali razmiljati o mogunosti da se on nekako uvukao u zgradu
od cigle. To nije bila strano zabrinjavajua mogunost: mogli bi ga doekati vani.
Strijelci e paljivo nadgledati svaki etvorni metar parka u svom vidokrugu. Ali
ovjek obino ne gleda pod noge. Osim toga, snajperisti e imati radiotelefone da
Page 130

budu u kontaktu sa svojim koordinatorom. A to e jo vie smanjiti njihovu
osjetljivost na zvukove ambijenta. Dakle, bilo je elemenata koji su ili Jansonu u
prilog.
Sad se penjao uz stablo to je tie mogao. Napredovao je sporo, ali nepokolebljivo.
Kad se popeo tri metra, zaprepastilo ga je ono to je vidio. Ne samo da je
snajperska puka bila izvanredno kamuflirana, ve je cijela povrina od grana na
kojoj je snajperist leao bila lana. Izgledalo je nevjerojatno prirodno, dodue drveni rad
Madame Tussaud - no iz blizine je mogao vidjeti da je to umjetna konstrukcija
privrena na deblo pomou metalnih ovjesa, aranman od elinih ueta, koluta i
eljeznih klinova, sve premazano jednolinom maslinastom bojom. To je bila vrsta
opreme koju nemaju pojedinci, takvu opremu ima samo nekoliko agencija. Konzularne
operacije su bile jedna od njih.
Posegnuo je za ovjesom i naglim trzajem oslobodio centralni klin; elino se ue
klizei oslobodilo i snajpersko je gnijezdo odjednom bilo slobodno.
Zauo je priguenu kletvu i cijelo je gnijezdo propalo kroz drvo lomei grane dok
se ruilo na zemlju.
Napokon je Janson mogao razaznati zeleno obueno tijelo snajperista ispod sebe. Bio
je to mrav mladi ovjek. Nedvojbeno neka vrsta uda od ovjeka, no trenutano
zaprepaten zbog pada. Janson se spustio na zemlju kontroliranim padom doskoivi
rairenim nogama iznad snajperista.
Istrgnuo je puku iz ruku strijelca.
K vragu! - Kletva je izala kao apat. Mladiev je glas bio laga
nog timbra.
Janson je shvatio da dri etrdesetpalanu puku kojom je teko manevrirati na tako
maloj udaljenosti. Modificirana M40A1 je bila neautomatska snajperska puka koju su
runo izraivali posebno izu-eni oruari Streljakog voda Mornarikog korpusa u
Quanticu.
Srea se okrenula - ree Janson blago. Pruio je ruku i otkop
ao snajperistov ovratnik strgnuvi radijski komunikator. Jo je bio
nagnut. Zapazio je kratku, otru smeu kosu, mrave noge i ruke:
na prvi pogled nije izgledao kao neki opasni primjerak mukosti.
Poeo je pretraivati snajperista vadei mu mali 32-kalibarski pitolj
Beretta Tomcat iz opasaa.
Mii svoje smrdljive ruke s mene - prosiktao je snajperist i
otkotrljao se gledajui Jansona pogledom najieg otrova.
Isuse - rekao je Janson nehotice. - Ti si...
to? - Prkosni pogled.
Janson je samo zatresao glavom. Snajperist se uspravio i Janson je odgovorio silom
gurnuvi ga natrag na zemlju. Zatim su se, jo jedanput, njih dvojica vrsto
zagledala jedan u drugog.
Snajperist je bio vitka tijela, ustar, iznenaujue jak - i ena.
246
247
17
Ona je opet nasrnula na njega poput divlje ivotinje mahnito mu pokuavajui oteti
Berettu iz ruke. Janson je hitro ustuknuo i naciljavi povukao osigura palcem.
Njezin se pogled nastavio vraati na Berettu.
Nadvladan si, Jansone - rekla je. - Bez ambasadorskih svinja
rija ovaj put. Vidi, ovaj put su se potrudili poslati najbolje. - U nje
zinu se glasu osjeao blagi prizvuk zabaenog dijela Appalachija i
iako je pokuavala zvuati razgovorljivo, osjeala se njezina napetost.
Je li razmetanje bilo namijenjeno njemu ili njoj? Pokuava li ga ona demoralizirati
ili potaknuti vlastitu hrabrost?
Spokojno se nasmijeio. - Dopusti da ti dam vrlo razuman prijedlog: surauj ili u
te ubiti.
Prezirno je odvratila. - Misli da je pred tobom broj etrdeset sedam? Samo u
Page 131

snovima, starce.
O emu govori?
Time bih postala broj etrdeset sedam. - Kad on nije odgovo
rio, ona je dodala: - Ubio si etrdeset estero ljudi, zar ne? Govorim
o sankcioniranima, ubijenima u akciji.
Jansonovo se lice ohladilo. Broj, kojim se nikad nije ponosio i koji mu je sve vie
postajao izvor tjeskobe, bio je toan. No, isto tako, tu je raunicu znalo vrlo
malo ljudi.
Prvo prve stvari - rekao je Janson. - Tko si ti?
Sto misli? - snajperistica je odgovorila.
;
Bez igranja. - Janson je snano pritisnuo cijev njezine M40A1 u
njezi oit.
Zakaljala je. - Ista kao ti - ista kao to si ti bio.
Konzularne operacije? - Janson je okuao sreu.
Pogodio si.
Podigao je M40A1. S teinom od gotovo sedam kila bila je prevelika i glomazna ako
se trebalo puno premjetati; napravljena je za stacioniranog strijelca. - Ti si,
znai, lan njihova snajperskog tima Lambda.
ena je kimnula. - I Lambda uvijek nae svog ovjeka.
Govorila je istinu. I to je znailo jednu stvar: izdan je nalog koji se nije moglo
promijeniti. Konzularne operacije poslale su direktivu elitnoj jedinici
specijalaca: direktivu da ubiju. Zavriti s krajnjom tetom.
Puka je oito bila dobro odravana i bila je, na svoj nain, ljepotica. Magazin je
imao pet naboja. Otvorio je kuite i uklonio metak. Ispustio je tihi zviduk.
Misterij rijeen. Bio je to 458 apat, ahura koju proizvodi SSK Industries, a koja
je pokretala estgramski vrloniskonosei Winche-ster magnum. VLD meci gube brzinu
polako zadravajui veliki dio energije ak i na udaljenosti veoj od jednog do dva
kilometra. No, ono to ga je inilo neodoljivim jest injenica da je lansirao metak
brzinom ispod brzine zvuka. To je eliminiralo pucketavu buku nadzvunih metaka dok
je mala koliina eksploziva smanjivala unutarnju detonaciju. Otuda ime: apat.
Netko tko je udaljen samo metar ne bi nita uo.
OK, kompa - ree Janson kojeg je protiv njegove volje impre
sionirala njezina smirenost. - Moram saznati lokacije drugih. I nemoj
mi lupetati. - S nekoliko brzih pokreta izvadio je M40 Al iz maga
zina i bacio je visoko u isprepletene grane drveta gdje je za nemar
noga gledatelja izgledala kao jo jedna grana meu granama. Zatim
joj je uperio Berettu u glavu.
Gledala ga je nekoliko dugih trenutaka. Uzvratio joj je pogled potpuno ravnoduno:
mogao bi je ubiti bez grinje savjesti. Samo srea ju je sprijeila da ubije njega.
Ima jo jedan momak - poela je.
248
249
Janson ju je gledao procjenjujui. Bila je protivnik, ali uz malo sree, mogao bi
je pridobiti da postane netko koga bi mogao iskoristiti kao tit i kao izvor
informacija. Ona je znala gdje su utvrene pozicije, gdje su se ugnijezdili lanovi
snajperskoga tima.
Ali je brzo i lako lagala.
Snano ju je pljusnuo postrance rukom u kojoj je drao puku.
Nemojmo zapoeti na odnos laima, srce - rekao je. - Sto se
mene tie, ti si samo ubojica. Zamalo si me pogodila i pri tome si
ugrozila ivote neboraca.
Sranje - otezala je u govoru. - Cijelo sam vrijeme znala koja je
tolerancija pogreke. Dva metra u bilo kojem smjeru od sredinje crte
tvojeg torza. Niti jedan moj hitac nije preao tu toleranciju pogreke i
vatreno polje je bilo isto prije svakog potezanja okidaa. Nitko nije
bio ugroen. Osim tebe.
Geometrija to ju je opisala bila je u skladu s onim to je vidio: taj je dio
Page 132

vjerojatno bio istinit. No, postii tako tijesni hitac s udaljenosti vee od petsto
metara pretvorilo ju je u izvanserijskog strijelca. Fenomen.
OK. Aksijalna formacija. Bilo bi rasipanje ljudi postaviti drugog
strijelca unutar tvoga kruga od pedeset metara. Ali isto tako znam da
su jo najmanje trojica rasporeena u blizini. Da i ne spominjem
onog jednog na dizalici Wilmut-Dixon... Plus jo najmanje drugu
dvojicu koji se skrivaju iza drvea.
Ako ti tako kae.
Divim se tvojoj diskreciji - rekao je Janson. - Ali ako mi iva
nisi ni od kakve koristi, zbilja si ne mogu priutiti da te imam ovdje.
Napeo je Berettu, a kaiprst mu je bio na obarau isprobavajui
otpor.
OK, OK - bubnula je. - Suraivat u.
Pristanak je doao previe brzo. - Zaboravi, curo. Ne vjerujem ti.
Jo jednom je kvrcnuo po sigurnosnom otponcu i stavio prst na
obara stiui vrsti elik. - Spremna za svoj krupni plan?
Ne, ekaj - rekla je. Svaka mrvica hrabrosti je ishlapila. - Rei
u ti to eli znati. Ako laem, otkrit e i onda me moe ubiti.
Moja igra, moja pravila. Ti meni kae lokaciju najblieg snaj
perista. Mi se pribliimo. Ako nema pravo, umre. Ako je snajperist
promijenio poloaj, a da nije obavijestio tim, ba teta. Ti umre. Ako
\
..25a. _....,..,..... ._ ..,.,.,
,_
,.,.., ,..,._ ,
,
_
,
A,
me oda, umre. Zapamti. Ja znam sisteme, protokole, procedure. Barem polovicu sam
vjerojatno ja napisao.
Stajala je nesigurno. - Dobro, ovjee. Tvoja igra, tvoja pravila. Prvo to mora
znati, mi svi radimo kao pojedinci. Partneri su iskljueni zbog kamuflae tako da
svaki sam trai svoje podruje. Druga stvar je da imamo nekog na krovu iznad
Hanover Terracea.
Bacio je pogled na velianstvenu neoklasicistiku vilu nasuprot parku gdje su mnogi
od najotmjenijih engleskih graana imali kue. Plavi i bijeli friz iznad arhitrava.
Bijeli stupovi i ukasti zidovi. Strijelci bi trebali biti iza balustrade. Istina?
Ne, jo jedna la. Bio bi mrtav do sada.
Ne slui se glavom, kompa - rekao je. - Snajperist na balustradi bi me ve skinuo. On bi isto tako bio izloen pogledima ekipe
koja popravlja krovove na Cumberland Terrace. Vi ste razmiljali o
toj poziciji i odbacili je. - Jo jedanput ju je snano pljusnuo i ona
je zateturala nekoliko koraka unatrag. - Dva promaaja. Jo jedan i
ubit u te.
Spustila je glavu. - Ne moe kriviti djevojku zato to je pokuala - rekla je
ispod glasa.
Je li netko smjeten na Park Roadu?
Pogodak. Znala je da on zna; izmotavanje bi bilo besmisleno. -Ehrenhalt je na
minaretu - priznala je. Kimnuo je. - A tko tue slijeva?
Uzmi moj daljinomjer - rekla je. - Ne vjeruje mi pa pogledaj
sam. Strijelac B je na poziciji tri stotine metara sjeverozapadno. - To
je bila niska ciglena graevina u kojoj je smjetena telekomunikacij
ska oprema. - On je na vrhu. Visina nije optimalna: zbog toga nije
mogao napraviti niti jedan dobar hitac do sada. No, da si pokuao
otii kroz Jubilee Gate, bio bi mrtav ovjek. Imamo pjeake u Baker
Streetu,
Gloucester Streetu i York Terrace Wayu.
etae kod
Glocksa.
Dva precizna strijelca imaju cjeloviti pregled Regent's
Canala. A jedan je ovjek na krovu Regent's Collegea. Nadali smo
se da e ga pokuati iskoristiti kao zaklon. Unutar dvije stotine
metara svi smo mi apsolutno toni. Pogaamo u glavu.
Nadali smo se da e ga pokuati iskoristiti kao zaklon. Umalo jest. Janson si je u
glavi nacrtao vertikale koje je specificirala: imalo je smisla. Tako bi i on
zamislio operaciju.
251
Drei sigurno puku u jednoj ruci, pogledao je kroz njezin Swa-rovski 12 x 50 s
Page 133

dvostrukim daljinomjernim dalekozorom. Betonski bunker koji je spomenula bila je
tono onakva vrsta graevine to se uklapa u urbani krajolik i koju bi ljudi
vidjeli bez zamjeivanja. Dobra pozicija. Je li zbilja netko bio ondje? Teko se
vidjelo kroz zavjesu od lia, no vidjelo se nekoliko centimetra betona.
Snajperist? Poveavao je poveanje dok nije vidio - neto. Rukavicu? Dio izme?
Bilo je nemogue rei.
Ide sa mnom - odjednom je Janson objavio uhvativi snajperisticu za zglob. Sa svakim trenutkom otezanja skupina strijelaca e
ponovo poeti procjenjivati mogunosti: ako zakljue da je on napu
stio vidokrug njihovih aksijalnih vidnih crta, promijenit e poloaje i
to e sasvim promijeniti pravila.
Shvaam - rekla je. - To je ba kao u logoru Hamasa u Siriji
blizu Qael-Gita. Uzme jednog od straara za taoca, prisili ga da
oda lokaciju drugoga, ponovi proces i rub obrane je otkriven za
manje od dvadeset minuta.
S kim si to do vraga razgovarala? - Janson je rekao zateeno. Ti
detalji operacija nisu bili nairoko poznati ak ni u organizaciji.
Oh, iznenadio bi se to ja sve znam o tebi - rekla je.
Krenuo je niz travnatu stazu vukui je za sobom. Njezini su
koraci bili namjerno glasni. - Bez buke - rekao je. - Ili u pomisliti da ne
surauje.
Istog je asa njezino koraanje postalo paljivo birajui mjesto gdje e stati,
izbjegavajui lie i granice; uila je kako se tiho kretati: svaki je lan
njezina tima proao takvu obuku.
Dok su se pribliavali ogradi Regent's Parka, buka prometa i smrad ispunih plinova
dopirali su do njih. Bili su u samom sreditu Londona, a park je stvoren prije
gotovo dva stoljea i brino odravan sve te godine od tada. Hoe li briljivo
koena trava zavriti natopljena njegovom krvlju?
Pribliili su se betonskom bunkeru i Janson je stavio prst na usta. - Ni glasa rekao je. Beretta mu je ostala vrsto stisnuta.
Sad se on sagnuo i pokazao joj da ona uini isto. Na niskoj graevini od opeke, to
je sada mogao vidjeti, nalazio se strijelac u nagnutom poloaju,
a prednji je
kraj
puke podupirao lijevom
rukom. Ni jedan snajperist nikada ne bi oslanjao cijev na neto; to bi izobliavalo
rezonanciju i utjecalo na hitac.
ovjek je ostavljao dojam potpune koncentracije dok je buljio kroz dalekozor.
Koristio se lijevim laktom kao osloncem dok je lagano pomicao polje promatranja.
Ramena su mu bila ravna, ciljnik puke blizu njegova depa na ramenima. Sama se
puka oslanjala na V njegova lijevog palca i kaiprsta, a teinom se oslanjala na
dlan. Savrena pozicija.
- Victore! - ena je odjednom viknula.
Naoruani se ovjek trgnuo na glas, okrenuo puku oko svoje osi i divlje zapucao.
Janson je skoio na jednu stranu podiui enu sa sobom. Zatim se prebacio preko
glave prema bunkeru i munjevitim pokretom zgrabio puku za cijev te je istrgnuo iz
strijelevih ruku. Dok se ovjek brzo hvatao za pitolj, Janson je zamahnuo pukom
s dalekozorom kao palicom i udario ovjeka u glavu. Bubnuo je nagnut naprijed kao i
ranije, samo sada u nesvijesti.
ena se vinula svom svojom skupljenom snagom prema Jansono-voj ruci s pitoljem.
Htjela je Berettu - time bi sve promijenila. U posljednjem djeliu sekunde Janson
je izbjegao njezine ispruene ruke. Umjesto toga, zgrabila je njegovu mokru jaknu i
zabila koljeno prema njegovim preponama. Dok je okretao svoju zdjelicu natrag u
obrani, ona je svinula zglob i udarila tako da je Beretta poletjela zrakom.
Oboje su napravili nekoliko koraka unatrag.
ena je zauzela klasian vojni stav: lijeva joj je ruka bila ispruena i okomita na
tijelo, zapreka za napad. Otrica koja bi udarila u ruku pogodila bi samo kou i
skliznula niz kost; glavni miii, arterije i tetive bili su na strani koja je
gledala unutra, zatieni od napada. Desna joj je ruka bila ispruena ravno dolje i
drala noi; bio je skriven u izmi i on ak nije ni vidio kad ga je izvukla. Bila
je dobra, bra i ustrija od njega.
Ako on nasrne naprijed, vidio je to iz njezina dranja, ona e mu zguliti ruku
noem: uinkovit uzvrat. Tono iz udbenika.
Bila je dobro trenirana to ga je, zaudo, umirilo. U sljedeih deset sekundi u
Page 134

svojoj je glavi zamiljao pokrete pripremajui odgovor na njezine mogue akcije.
injenica da je bila dobro trenirana bila je njezina slabost. On je znao to e
uiniti jer je znao to su
.252.
253
je nauili. Upravo je te pokrete on sam mnogo ljudi nauio. Meutim, nakon dvadeset
i pet godina na terenu imao je mnogo bogatiji repertoar pokreta, iskustava i
refleksa. I tu je bila razlika.
- Moj bi mi otac obiavao rei: 'Nemoj nositi no u borbu revolverom' - rekla je. Nisam ba sigurna. Nisam bila najgora zato to sam imala no u rezervi. Zgrabila je
ruku noa kao violinsko gudalo, labavo ali vrsto; ona je oito bila ta koja zna
kako njime rukovati razornom snagom.
Iznenada je pao naprijed zgrabivi njezinu ispruenu ruku; podigla je ruku s noem
kao to je predvidio, a on je opalio snaan udarac u njezin zglob. Medijalni je
ivac bio ranjiv oko dva centimetra od stranjeg dijela ruke; zbog njegova precizno
upravljenog udarca ruka s noem joj se otvorila protiv njezine volje.
Sad je on zgrabio oruje to ga je ona ispustila - no, u istom trenutku je njezina
druga ruka udarila njegovo rame. Ukopala je svoj snani palac duboko u njegov
trapezni mii tresnuvi ivce koji su prolazili ispod njega i privremeno mu
paralizirala ruku i rame. Munja agonije je bljesnula. Njezin borbeni stav je
ulijevao strahopotovanje, trijumf treninga nad instinktom. Sad je on mlatnuo nogom
prema njezinu desnom koljenu prouzroivi jaku bol i destabilizirajui je.
Prevrnula se unatrag, no njegov ga je udarac nogom i samog destabilizirao tako da
je zavrio na njoj.
Mogao je osjetiti toplinu njezina znojnog tijela pod sobom, osjetiti njezine napete
miie dok se migoljila i mlatila kao aktivni hrva. Svojim joj je snanim bedrima
prikovao noge, no njezine su mu ruke mogle nanijeti ozbiljnu tetu. Mogao je
osjetiti kako udara njegov brahijalni pleksus, skupinu ivaca koja ide od vrha
ramena do kraljenice na vratu. Udario ju je laktom i pritisnuo joj ruke o zemlju
oslanjajui se na svoju veliku teinu i brutalnu snagu.
Njezino lice, vrlo blizu njegova, bilo je iskrivljeno od bijesa i, tako se inilo,
gaenja prema sebi to mu je dopustila da osvoji jau poziciju.
Vidio je kako se miii na njezinu vratu svijaju, vidio je da mu namjerava slomiti
nos udarajui ga elom. Pritisnuo je svoje elo na njezino imobilizirajui ga.
Osjetio je toplinu njezina daha na svojem licu.
Ti me doista eli ubiti, ha? - pitao je Janson gotovo se zabav
ljajui. To nije bilo pitanje.
K vragu, ne - rekla je s gorkim sarkazmom. - to se mene tie,
ovo je samo predigra. - Borei se svom snagom, mlatila je ispod
njega i on je jedva zadravao svoju poziciju.
Onda, to su ti rekli? O meni?
Nekoliko je trenutaka teko udisala i izdisala hvatajui dah. - Ti si hulja - rekla
je. - Netko tko je izdao sve to mu je ikad znailo u ivotu, netko tko je ubio za
novac. Ti si najgora vrsta smea.
Glupost.
Glupost si ti. Prevario si sve i svakoga. Prodao agenciju, prodao
svoju zemlju. Dobri su agenti mrtvi zbog tebe.
Je P tako? Jesu li rekli zato sam postao lo?
Sjebao si se ili si moda uvijek bio govno. Nije vano. Svaki dan
tvojeg ivota ugroava nae ivote.
To su ti oni rekli?
To je istina - ispljunula je. Jo jedan greviti pokuaj da ga
zbaci proao je njezinim tijelom poput snanog drhtaja. - Sranje
- rekla je. - Barem ti ne smrdi iz usta. Trebam biti zahvalna zbog
toga, ha? Onda, to je sljedee? Hoe li me ubiti ili e to biti
samo puno eve na suho?
Page 135

Nemoj si laskati - rekao je. - Otra enska kao ti, a vjeruje ba
sve to joj kau? - Gunao je. - Nije me sram. Jednom jesam. - Jo
su njihova ela bila pritisnuta, nos na nosu, usta na ustima: udna i
uznemirujua intimnost smrtnih neprijatelja.
Oi u joj se suzile. - Ima svoju priu? Sluam te. Nita drugo i ne mogu. - No,
napravila je jo jedan grevit napor da ga otrese.
Sluaj ovo. Namjestili su mi. Sluio sam u Konzularnim opera
cijama vie od Mvadeset godina. Vidi, ini se da zna puno o meni.
Pitaj se je li se ono to su ti rekli o meni doista uklapa u sliku.
Na trenutak nije rekla nita. - Reci mi togod konkretno - rekla je. - Ako nisi
napravio ono to su rekli da si napravio, reci mi neto to e mi pokazati da mi
govori istinu. Shvaam da nisam u poziciji da pregovaram. Samo elim znati.
Prvi je put govorila bez neprijateljstva ili ironije. Je li bilo neto u njegovu
glasu to ju je zaustavilo, zbog ega se zapitala je li on tolika hulja kao to sli
joj rekli da jest?
.,254...
255
Duboko je udahnuo i prsa su mu se proirila do njezinih: opet udna, neeljena
intimnost. Osjetio je kako se ona pod njim oputa.
OK - rekla je. - Skini se s mene. Neu se dii, neu pobjei znam da bi ti prvi doao do puke. Samo u sluati.
Provjerio je da li joj tijelo potpuno oputeno i zatim - presudna odluka, trenutak
istine usred borbe na smrt - otkotrljao se s nje brzim pokretom. U mislima je imao
odredite: Berettu koja je leala ispod jasena u blizini. Zgrabio ju je i utaknuo
sprijeda za pas.
Djelujui klimavo i nesigurno, ena je stala na noge. Zatim se nehajno nasmijala.
-Je li ti to pitolj u depu ili...
To mi je pitolj u depu - rekao je odrezavi. - Neto u ti rei.
Neko sam bio poput tebe. Oruje. Netko drugi me naciljao i opalio.
Mislio sam da imam autonomnu inteligenciju, da sam donosim
odluke. Istina je bila drugaija: ja sam bio oruje u rukama drugih.
Sto se mene tie, to su samo puste rijei - rekla je. - Ja mislim
na odreeno, ne openito.
Dobro. - Duboko je udahnuo pretraujui stare uspomene. Penetracija identificirana u Stockholmu...
Mogao si je sada predoiti ovjeka. Neotesana, podebela, mekana, nepokretna dua. I
preplaen, tako preplaen. Tamni podonjaci ispod oiju govorili su o nespavanju i
iscrpljenosti. Po Janso-novu miljenju, takav je izgled stvarao tjeskobu; subjekt
je proizvodio tiho cmoktanje usnicama, apsurdni, nervozni tik. Zato je toliko
uplaen ako je ovo tipini kontakt? Vidio je takvih kontakata, ljude koji rade svoj
posao, ubijaju, dvadesetak ili tridesetak ubijanja na godinu, s izrazom dosade i
praznine. Lice ovog ovjeka bilo je drukije -ispunjeno gaenjem prema samom sebi
te strahom. I kad se veanin okrenuo prema drugom ovjeku, navodnom ruskom
kontaktu, njegovo lice nije odavalo pohlepu ili zahvalnost, ve odvratnost.
Stockholm - ree ona. - Svibanj 1983. Vidio si kad je subjekt
ostvario kontakt s kontrolom KGB-a i skinuo si ga. Za nespecijalca,
to je bio prilino dobar hitac: s krova stana na klupu u parku uda
ljenu dva bloka kua.
Zaustavi vrpcu - rekao je. Njezino poznavanje tih stvari ga je
ivciralo. - Ti si to opisala onako kako sam to ja napravio u svom
izvjetaju. Ali, kako sam znao da je on agent penetracije? Meni su
rekli da jest. A agent KGB-a? Prepoznao sam lice, no i to je bio podatak koji je dala kontrola operacija. to ako je podatak bio pogrean?
Hoe rei da nije bio KGB?
Zapravo, bio je. Ime mu je bilo Sergej Kuzmin. Ali ovjek koji
se s njim susreo bio je uplaen, prisiljen na susret. Nije imao interesa
dati KGB-u bilo to korisno. Namjeravao je pokuati uvjeriti ovjeka
Page 136

da nema nita ponuditi, da je njegov diplomatski status prenizak da
bi imao vrijednih podataka. Namjeravao mu je rei da se goni, bez
obzira na posljedice.
Kako zna?
Razgovarao sam s njegovom enom. To nije bilo ukljueno u
moje upute za misiju.
To je tako nesustavno, ovjee. A kako si znao da ona govori
istinu?
Jednostavno sam znao - odgovorio je slegnuvi ramenima. To
nije bilo pitanje koje bi vrlo iskusni operativac trebao postaviti.
- To zovu nauenom intuicijom. Nije sto posto pouzdana, no ipak
je dovoljno tona.
Kako to da to nisi uvrstio u svoj izvjetaj?
Jer to nije bila vijest za one koji su zacrtali misiju - rekao je
hladno. - Planeri su imali drugu igru na pameti. Dva cilja, oba izvr
ena. Prvi, poslati poruku svim lanovima diplomatskih snaga da pet
ljanje s neprijateljem moe imati vrlo visoku cijenu. To je bilo samo
stavljanje do znanja.
Dva cilja, rekao si. A drugi?
Mladi je veanin ve dao dosjee KGB-u. Njegovim ubojstvom
poslali smo poruku da se curenje informacija smatra ozbiljnom stvari.
Da su prenesene vrijedne informacije. To je zapravo bilo namjeteno.
Paljivo smiljena dezinformacija koja je potvrena krvlju ovjeka i
KGB-ovi analitiari su to progutali.
I to je bila pobjeda.
Da, unutar usko odreenih parametara. Kuzmin je zapravo
nakon cijele te stvari unaprijeen. Makni kameru i postavi drugo
pitanje: Je li vrijedno toga? U ovome je sluaju KGB naveden na
pogrean trag, ali koje su krajnje konzekvence ako ih uope ima? I
je li ovjekov ivot bio vrijedan toga? On je imao enu. Da je poivio,
imali bi djecu, vjerojatno i unuke. Desetke godina slavili bi Boi i
256.
257
i ili na skijanja i... -Janson je prekinuo. - Oprosti - rekao je. -Nisam te htio
muiti time. Ti to ionako u svojim godinama ne razumije. Ali ima sluajeva kad ono
to ti govore stvara cijelu mreu lai. U nekim sluajevima osoba koja ti daje
upute uope nije svjesna toga. Pretpostavljam da je ovo takav sluaj.
Isuse - rekla je tiho. - Ne, ja razumijem. Doista razumijem.
Kae mi da su ti rekli da makne tipa, a da ti nikad nisu naveli prave
razloge za to.
Naveli su me da ubijem Kuzminu vezu kao dio manipulacije. A
manipuliran sam bio ja. Ono to naredba specificira i ono to nare
dba znai dvije su razliite stvari.
Isuse, od ovog mi se vrti u glavi vie nego od bilo kojeg vrajeg
udarca.
Ne elim te zbuniti. Samo hou da pone misliti.
Doe mi na isto - rekla je s dozom gorine u glasu. - Ali,
zato? Zato su udarili na tebe?
Misli da se nisam to sam pitao?
Ti si bio legenda u Konzularnim operacijama, posebno meu
mlaim ljudima. Pojma nema, Janson. Nema pojma koliko je to
bilo demoralizirajue kad su nam rekli da si postao izdajnik. Ne bi
to bez razloga uinili.
Bez razloga? Ne, ne radi se to tako. Veina ljudi lae kako bi
spasila sebe ili sebe prikazala boljima. Moda su se hvalili nekom ide
jom koja zapravo nije bila njihova. Ili su prebacili krivnju sa sebe na
drugoga. Ili im se nekako posreilo pa su dali naslutiti da je ishod bio
rezultat vjetine. Nije to vrsta lai koja me brine. Vrsta lai koja me
Page 137

brine jest 'plemenita la'. La koja se iri zbog viih razloga. rtvova
nje malih ljudi zbog viih ciljeva. - Govorio je gorko. - Laljivci koji
lau u interesu velikih stvari ili onoga to oni odrede da su velike
stvari.
Ho-o-o - rekla je. Zafukala je i prola rukom iznad glave kao
da dri disk. - Potukao si me. Ako netko od tebe pravi rtvenog
jarca, mora imati jako dobar razlog za to.
Sto oni smatraju da je jako dobar razlog. Jako dobar razlog za
administrativce nas pogaa.
Gledaj - rekla je. - Ranije si spomenuo neto o svojem profilu.
A o tome ja znam puno. Dobro, ima pravo kad ovo govori. Ali
neto u toj prii nema smisla. Ili nisi bio tako dobar kao to si trebao biti ili
nisi tako lo kao to oni govore da jesi. - Napravila je korak
prema njemu.
Dopusti da te pitam neto. Je li Whitehall operativno odobrio
Lambdu?
Nije bilo vremena za diplomaciju. Sve je to izvanteritorijalno.
Shvaam - rekao je Janson. - Onda mora donijeti odluku. Beretta mu je ostala u ruci okrenuta prema zemlji.
Ali naa direktiva...
Radi se o mom ivotu, naravno. Zainteresiran sam. No, radi se i
o tvojem, takoer. Lekcija koju sam nauio na tei nain.
Doimala se zbunjeno. - OK, pogledaj opet kroz dalekozor. Strijelca C e nai na
onom doista visokom stablu blizu Primrose Hill Gatea.
Dok je dizao dalekozor Swarovski do oiju, rijei Agnusa Fiel-dinga odzvanjale su
mu u glavi. Vjeruje li ti ba toliko svojoj vladi? Pa ipak, bilo je neke logike u
tome. to ako su Konzularne operacije, moda radei sa zamjenom za Novakovo
osoblje, bile odgovorne za ubojstvo? Ne bi li to objasnilo slubeno odbijanje
Amerike da bude na bilo koji nain izravno ukljuena u operaciju? A tko mu je onda
namjestio onih esnaest milijuna dolara? I ako su Konzularne operacije ili neka
druga vladina agencija pripremili Novakovu smrt, zato? Zato su Novaka
doivljavali kao toliku prijetnju? Janson je znao da je to bio najvaniji dio
zagonetke - zagonetke koju je morao rijeiti ne samo zbog svojeg osjeaja pravde,
ve i zbog vlastita preivljavanja.
Njegove su se misli zaustavile kad je dobio snani udarac u glavu. Odvrtio je film
unatrag, oamuen, zbunjen.
Bila je to ena. Spiralno elino ue u njezinoj ruci, onakvo kakvo se koristi za
armirani beton. Na jednom je kraju bilo mokro od njegove krvi. Uzela ga je s hrpe
graevnog materijala iza oblinjeg bunkera.
Kao to gospoa kae, svako sredstvo je oruje ako ga dri na
pravi nain. Jo jedan udarac, ovaj put odmah iznad uha, tupi udarac
metala po kosti. inilo se da se svijet oko njega ljulja.
258
Upozorili su nas na tvoje lai - zareala je. Vid mu je bio
pomuen, imao je crvenu izmaglicu pred oima, no nije bilo dvojbe
oko izraza njezina lica: isto, neokaljano gaenje.
K vragul U trenutku kad je trebao biti potpuno na oprezu dopustio joj je da ga
uljulja svojim laima, svojim hinjenim suosjeanjem; samo je kupovala vrijeme
ekajui priliku. I napravila od njega budalu.
Izvaljen na zemlji mogao je uti krv kako mu poput parnog stroja bubnja u glavi.
Oamueno je posegnuo za Berettom, no bilo je prekasno. Maksimalnom brzinom bjeala
je od njega.
Udarac ipke prouzrokovao je u najmanju ruku blagi potres mozga; trebat e mu
nekoliko minuta da ponovo stane na noge. A dotad e ona ve nestati. Neprijatelj,
zarobljenik - nestao.
Osjetio je val munine kako mu se die iz utrobe i, takoer, osjeaj praznine. Kome
moe vjerovati? Koje su se strane udruile protiv njega?
Na kojoj je strani on bio?
U ovom je trenutku samo mogao rei: na svojoj. Moe li oekivati saveznike? Je li
ih zasluio? Snajperistica je vjerovala da je kriv; bi li on bilo to drugo
Page 138

napravio da je na njezinu mjestu?
Pogledao je na sat, pokuao se podii i onesvijestio se.
Najaviti radioprovjeru.
Najavljujem, najavljujem. Sve u redu. Gotovo.
U Vijetnamu je rijetko bilo mirno. Borbene zone bile su kao vodopad zvukova i
prizora. Topnitvo je bubnjalo, padobranske rakete su zvidale dok su osvjetljavale
nono nebo poput stotine reflektora. Tu su bili uski tragovi metaka, klepetanje
helikoptera, mirkava svjetla mlanjaka. Uskoro je sve to bilo besmisleno kao i
blejanje truba i motora popodnevnoga gustog prometa. No, njihov im je zapovjednik
pomogao da razviju osjeaj za ono to nije rutina.
Namjetajui bijesno dalekozor, zumirajui kroz movarne trske i palme, Janson je
vidio istinu s dvije kuice. Ispred jedne je bila vatra za kuhanje i dva
vijetkongovca koji su uali ispred nje. Je li bilo nagaznih baklji? Prije tri dana
Mendez se spotaknuo o jednu; u trenutku su se automatski upalile - glasne, itee
magnezijske rakete to su se polako sputale na zemlju s malim padobranom bacajui
260
I il.
sablasno bijelo svjetlo na sve njih. Sad si nisu smjeli priutiti takvu pogreku.
Janson se radijem javio Demarestu. Najmanje dva Victora Char-lieja identificirana.
Udaljena tristo metara. eka upute.
eka upute.
eka upute.
Statiko pucketanje u radijskim slualicama i Demarestov glas na liniji: - Oprezno
rukuj sadrajem. Dovedi ih sjeverno od baznog logora i pretvaraj se da su
waterfordski kristali. Bez lomljenja, bez modrica ili ogrebotina. Misli da e
moi?
Gospodine?
Zarobi njeno, porunice. Ne govori engleski? Mogu ti to rei
na sedam drugih jezika ako ti je drae.
Ne, gospodine. Razumijem, gospodine. Ali nisam siguran kako
emo uspjeti...
Nai e naina, Janson.
Cijenim vae povjerenje, gospodine, ali...
U redu je. Vidi, znam da u ja nai naina. I kao to kaem,
imam osjeaj da smo ti i ja u mnogome slini.
Prsti su mu pipali po zemlji: pokoena trava, nije povijua u dungli. S mukom je
opet otvorio oi, ugledao zelenilo Regent's Parka, pogledao na sat. Prole su dvije
minute. Samo krajnjim naporom odravao je svijest, ali u tome nije smio popustiti.
Misli koje su mu jurile glavom potisnula je jedna druga, hitnija misao: Nema
vremetia.
Pad aksijalne linije sigurno je otkriven, ve i zbog odsutnosti radijskog signala.
Drugi e nastaviti. Nesigurna pogleda, s bubnjanjem u glavi, probio se kroz zapreku
od unjastih tisa dok nije doao do Hanover Gatea.
Kad je doteturao do ruba plonika, iz crnog je taksija izlazio stariji par. Bili su
Amerikanci i sporo su se kretali.
Ne - govorila je napuhana i mrzovoljna ena - tu se ne daje
napojnica. Ovo je Engleska. U Engleskoj ne daju napojnice. - Dre
avi crvenonaranasti ru joj je obrubljivao usta naglaavajui verti
kalne starake bore iznad i ispod usta.
...._. 261
Ma daje se - gunao je njezin mu. - Odakle zna? Nita ti ne
zna. Ali uvijek ima svoje miljenje. - Nemono je prebirao po nepo
znatoj valuti u novaniku s pozornou i odlunou arheologa koji
prebire po starim papirusima. - Svlvia, ima li novanicu od deset
funti?
ena je otvorila torbu i sa stranom sporou zagledala se u nju. Janson je
obuzdavao svoju sve veu frustraciju jer nije bilo drugog taksija na vidiku.
Hej - rekao je Janson amerikom paru. - Dopustite da ja pla
tim.
Dvoje Amerikanaca su ga sumnjiavo pogledali.
Page 139

Ne, zbilja - rekao je Janson. Ameriki par mu je stalno ulazio i
izlazio iz arita. - Nema problema. Danas sam galantno raspoloen.
Jednostavno... hajde, idemo.
Ono dvoje su razmijenili poglede. - Svlvia, ovaj ovjek je rekao da e on
platiti...
ula sam to je ovjek rekao - ena je odgovorila razdraljivo. Zahvali mu.
Pa u emu je kvaka? - rekao je stari ovjek, a uske usnice su
mu se napola namrtile.
Kvaka je da ete izai odmah.
Par se dovukao do plonika i stajao ondje mirkajui. Janson se uvukao u prostrano
vozilo, jedan od onih klasinih crnih taksija koje radi Manganese Bronze Holdings
PLC.
Samo as - povikala je ena. - Nae vreice. Imala sam dvije
vreice iz trgovine... Govorila je polako i razdraljivo.
Janson je naao dvije plastine vreice s utisnutim logom Marks & Spencer, otvorio
vrata i bacio ih do njezinih nogu.
Kamo elite, gospodine? - pitao je voza. Zatim je pogledao
Jansona kroz retrovizor i lecnuo se. - Dobro ste nastradali.
Izgleda gore nego to jest - promrmljao je Janson.
Pazite da mi ne zakrvarite presvlake - gunao je voza.
Janson je gurnuo novanicu od stotinu funti kroz staklenu pre
gradu.
To e biti u redu - rekao je voza promijenivi odjednom ton.
- Vi ste gazda, ja sam sluga; pucni biem i ve kreem. - Veselili su
ga njegovi taksi stihovi.
Janson je rekao vozau dva mjesta gdje treba stati.
Kako kaete - rekao je voza.
Bubnjanje u glavi bilo je snano i ravnomjerno poput pneumatskog ekia. Janson je
izvadio maramicu i napravio povez oko glave pokuavajui zaustaviti curenje krvi. Moemo li sad krenuti? -Pogledao je kroz stranji prozor taksija - koji se odjednom
pretvorilo u paukovu mreu u donjem lijevom kutu blizu njegove glave. Pod-zvuni
metak zadrao se u slojevitom staklu.
Majko Boja! - povikao je voza.
Daj gas - Janson je nepotrebno rekao skutrivi se u sjedalu.
Sve e biti u jebenom redu - rekao je voza, a motor je
zagrmio.
Bit e ako ti kae. - Janson je gurnuo jo jednu novanicu od
stotinu funti kroz pregradu.
Hou li imati jo problema? - pitao je voza gledajui sumnji
avo u novanicu. Sad su bili u Marvlebone Roadu i ukljuivali se u
brzi promet.
Ni govora - rekao je Janson neljubazno. - Vjeruj mi. Bit e to
kao etnja parkom.
Ona ga je gledala. Nije fantazirao.
Kazuo Onishi je bacio pogled du zadimljenog bara za samce, a zatim natrag na prst
piva koji je jo ostao u njegovoj krigli. Bila je zamamna: duga plava kosa, prasti
nos, vragoljasti osmjeh. Sto je radila sama u baru?
Kaz, ubacuje li ti se ona medena na barskoj stolici?
Bit e da je istina: ak je i njegov prijatelj Dexter to primijetio. Onishi se
nasmijao. - Zato zvui tako iznenaeno? - nasmijeio se. - Dame prepoznaju pravog
mujaka kad ga vide.
Sigurno si zbog toga iao sam kui posljednjih pet puta kad
smo bili ovdje - rekao je Dexter Fillmore, crnac s naoalama koji
ni sam nije imao puno vie sree. Njih su se dvojica poznavala jo
iz Caltecha; nikad nisu razgovarali o poslu jer je ono to su obojica
radili bilo tajno. Jednostavno, o tome nisu zapoinjali, ali su imali
nekoliko tajni kad se radilo o ljubavnim vezama ili samo vezama. Ja sam poeljni neenja, dobro zaraujem: dame samo trebaju uzeti
broj i stati u red - Onishi se redovito alio.
262,.
Page 140

Misli na iracionalni broj ili na imaginarni broj? - Fillmore bi se
cerekao.
Ali sad se inilo da je Kazuo Onishi uhvatio jednu. Trei pogled ene definitivno
se zadrao na njemu.
Pozovi suca - rekao je Onishi - jer sad slijedi nokaut.
Ma daj, ti uvijek govori koliko je vana osobnost djevojke
- Dexter je veselo prosvjedovao. - to bi moglo biti povrnije od
prosudbe na toliku daljinu?
Ooo, ima ona jaku osobnost - rekao je Onishi. - To se vidi.
Je - rekao je prijatelj. - Kladim se da ti se svia kako njezina
osobnost ispunjava taj njezin uski pulover.
I sad je ena hodala prema njemu ljupko drei pie. Njegova se srea nedvojbeno
mijenjala.
Je li slobodno? - pitala je pokazujui na praznu stolicu blizu
Onishija. Sjela je i stavila svoj koktel uz njegov vr piva te dala
znak konobarici da natoi ponovo. - OK, ja ovo obino ne radim,
no ekala sam svog biveg deka s kojim jo moram raistiti, znate
o emu govorim, i kunem vam se, barmen mi se poeo nabacivati.
Pitam se to se dogaa.
Pojma nemam - rekao je Onishi gledajui nevino. - Onda, gdje
je deko?
Bivi - rekla je otro. - Upravo mi se javio na mobitel, rekao je
da mu je iskrsnuo hitan posao. Ili takvo to. Vjerujte mi, nisam mu se
uope veselila. Mislim da je jedini nain za njega da me prestane zvati
da nae novu djevojku. - Okrenula se Onishiju i uputila mu blistavi
osmjeh. - Ili za mene da naem novog momka.
Dexter Fillmore je popio pivo i nakaljao se. - Idem kupiti kutiju Camelsa. Hoete
li vi, deki, togod?
Uzmi mi kutiju - rekao je Onishi.
Kad je Fillmore otiao, plavua se okrenula prema Onishiju i napravila grimasu. Vi puite Camels?
Ne volite puenje, ha?
Ne radi se o tome. Ali, molim vas, pa valjda smo zavrijedili
neto bolje od onog iz automata. Jeste li ikada kuali Balkan Sobranie? To je prava cigareta.
to?
Otvorila je svoju torbicu i izvukla metalnu kutiju. Sadravala je cijeli red crnih
cigareta bez filtra sa zlatnim vrhom. - Upravo stiglo iz diplomatske torbe - rekla
je. Pruila mu je jednu. - Kuajte - rekla je. I upalja se stvorio u njezinoj
ruci.
Djevojka koja je vjeta s rukama, pomislio je Onishi dok je duboko povukao.
Obeavajue. Laknulo mu je, takoer, da jo nije krenula s onim pitanjem
to-vi-radite. Uvijek je odgovarao da je administrator sustava za vladu i nitko
nikad nije dalje ispitivao, iako je imao spremnu reenicu o nepodudarnosti
platforme koja je ukljuivala Ministarstvo poljoprivrede i transporta. Bilo je
toliko zapanjujue da bi sigurno odbilo svako daljnje pitanje. No, stvarni razlog
zato mu je bilo drago da ga nije pitala bio je taj to nije elio misliti o poslu.
Njegovu pravom poslu. Posljednjih je dana postalo toliko stresno da su ga ramena
poinjala boljeti im bi kretao u ured. Kako ih je pratila smola. Prokleto gadno.
Sva ta muka, sve te godine - i prokleti program Mobius se rui. Trebalo mu je malo
sree u nekom drugom segmentu ivota. Do vraga, zasluio je malo
sree.
Oi lijepe plavue zadrale su se na njegovu licu dok mu je gusti dim ispunjavao
plua. ini se da ju je neto na njemu fasciniralo. Zapoela je nova pjesma: ona iz
onog velikog novog filma o Drugom svjetskom ratu. Onishi je volio tu pjesmu. Na
trenutak je osjetio da bi mogao poletjeti od sree.
Zakaljao se. - Jaka - rekao je.
Takve su neko bile cigarete - rekla je. Govorila je s vrlo sla
bim akcentom, no nije mogao odrediti kakvim. - Budi muko. Uvuci.
Povukao je jo jednom.
Posebno, zar ne? - rekla je.
Page 141

Malo oporo - rekao je nesigurno.
Ne oporo, bogato. Kunem se da bi kod veine amerikih ciga
reta mogao jednako tako puiti i novinski papir.
Onishi je kimnuo, no uistinu mu se poelo vie nego samo malo vrtjeti. Bit e da je
to doista jaki duhan. Osjeao je da se zajapurio i poeo znojiti.
Oh, siroe moje, ma vidi ga - rekla je plavua. - ini se da ti
treba malo zraka.
Godilo bi mi - sloio se Onishi.
264
265 .,lSw
Idemo - rekla je. - Hajdemo proetati. - Posegnuo je za svojim

novanikom, no ona je stavila na stol dvadeset, a on se osjeao pre
vie slabim da prigovori. Dexter e se pitati to se dogodilo s njim, ali
e mu poslije objasniti.
Vani na svjeem zraku osjeaj vrtoglavice se nastavio. Stisnula mu ruku
ohrabrujui. Pod ulinom rasvjetom izgledala je jo ljepa, osim ako to nije bilo
zbog njegove vrtoglavice.
Ne ini se ba tako vrst na nogama, zna - rekla je.
Ne - rekao je i znao je da ima glupi osmijeh na licu, ali nije
mogao nita protiv toga.
Rugala mu se. - Velika mukarina poput tebe, a obori ga Balkan Sobranie?
Plavua je mislila da je on mukarina? To je ohrabrujue. Velika pozitivna toka u
raznovrsnoj zbrci kakav je bio njegov seksualni ivot. Osmijeh mu je postao jo
iri.
U isto je vrijeme shvatio da su mu misli udno zbrkane, no kao da mu nije bilo
stalo.
Hajdemo u moj auto pa emo se provoziti - rekla je, a glas joj
je zvuao kao da dolazi iz velike daljine. Neto iznutra mu je govo
rilo: Moda to nije dobra ideja, Kaz. Shvatio je da nije mogao nita
drugo osim rei da.
Otii e s prekrasnom strankinjom. Uinit e sve to ona kae. On e biti njezin.
Bio je samo mutno svjestan da ona glatko mijenja brzine na svojem plavom kabrioletu
i vozi nekamo kontroliranim pokretima nekoga tko se mora drati rasporeda.
Pokazat u ti neto najljepe u ivotu, Kazuo - rekla je i rukom
mu oeala rasporak dok je zakljuavala njegova vrata.
Misao je bljesnula: Nisam joj rekao svoje ime. Slijedila ju je druga misao: Neto
nije u redu sa mnom. A zatim su sve takve misli nestale u tamnoj praznini kakva je
sada postala njegov um.
266
18
Hasid, nervozno stiui svoju pohabanu torbu tvrdih stranica, preao je do
ograenog ruba gornje prednje palube struui nogama kao starac. Oi su mu bile
neodreeno preplaene i inilo se da je to vie zbog njegova temperamenta nego zbog
odreenih okolnosti na Stena Lineu HSS. Golemom je trajektu katamaranu trebalo samo
etiri sata da prevali put od Hanvicha do Hoek van Hollanda gdje su posebni
vlakovi, postavljeni paralelno s trajektom, prevozili putnike do Centraal Station u
Amsterdamu. Brzi su brodovi bili opremljeni svime potrebnim za udobno putovanje: na
brodu je bilo nekoliko barova, dva restorana, cijeli niz duana i kinodvorana.
Hasid s pohabanom torbom nije, meutim, izgledao kao netko tko bi iskoristio te
pogodnosti. Bio je prepoznatljiv tip: trgovac dijamantima - zar je uope bilo
sumnje u to? - koji nije bio zainteresiran za luksuz kojim je trgovao, poput
trezvenjaka koji ima destileriju. Drugi bi ga putnici pogledali i odvraali pogled.
Nije bilo razloga da se zagledaju. ovjek ne bi elio da hasid neto pogreno
pomisli.
Slani je povjetarac razbaruio ovjekovu potpuno bijelu bradu i zaliske, njegov
Page 142

crni vuneni ogrta i hlae. Okrugli crni eir ostao mu je vrsto nasaen na glavi
dok je nastavio gledati kositreno nebo i sivo-zeleno more. Pogled nije bio
oaravajui, no inilo se da hasid u tome nalazi smirenje.
Osoba poput njega, znao je Janson, postaje nevidljiva samim time to stoji vani.
Ljepilo ga je na obrazima svrbjelo i vuneni je ogrta bio neugodno topao, to je
lako izazivalo odreenu tjeskobu, a to je
zahtijevala njegova uloga. Pustio je da ga povjetarac rashladi, osui njegov znoj.
Nije bilo razloga sumnjati da je on bio onaj kao to je u putovnici pisalo da jest;
povremeno bi izvadio malu, u plastiku umotanu fotografiju pokojnog rabina
Schneersona kojeg su mnogi hasidi smatrali Mesijom ili mosiachom i njeno ga
voljeli. Takve su stvari bile vane kad ovjek glumi.
Polako se okrenuo uvi korake nekoga tko mu se pribliavao. eludac mu se stisnuo
kad je vidio ovjeka sa eirom s okruglim obodom i u gruboj crnoj odjei. To je
hasid - pravi. Kolega hasid, rekao si je brzo. Ti si onaj koji se pretvara da jesi
- to je bio priznati recept pijuna. Drugi je bio da ne bude pritom glup.
Drugi ovjek, nii od Jansona i moda u ranim etrdesetima, nasmijeio mu se. Voos hurst zich? - rekao je kimnuvi lagano glavom. Kosa mu je bila ria, a oi
vodenoplave iza plastinih naoala koje je dobio putem zdravstvenog osiguranja.
Mala kona mapa bila mu je zataknuta ispod ruke.
Janson je trznuo glavom stiui torbu i uputio mu oprezni prijateljski osmijeh,
osmijeh sputan loom rastezljivou ljepila za lice koje je upotrijebio. Kako mu
odgovoriti? Bilo je ljudi koji su svladavali nove jezike ponekad s nevjerojatnom
tenou; Alan Demarest je bio jedan od takvih. Janson, iako je kao student
prilino govorio njemaki i francuski te poneto ekog, to je dobio od majke koja
je govorila eki, nije bio meu takvima. Sad je napinjao mozak pokuavajui nai
neke mrvice jidia. To je bila mogunost koju je trebao predvidjeti. Umjesto da
riskira alom uz smijuljenje, bilo bi mu sigurnije sprijeiti bilo kakav
razgovor. Projurila mu je misao da baci nezgodnog nametljivca preko ograde.
Trenutak kasnije pokazao je prema svojem vratu i odmahnuo glavom. - Laringitis proaptao je na neem to je sliilo na akcent s East Enda.
- Ir filt zich besser? - rekao je ovjek ljubazna izgleda. Bio je usamljena dua,
bez straha u svojem pokuaju da se povee s nekim koga je smatrao srodnom duom.
Janson je snano zakaljao. - Oprostite - proaptao je. - Jako zarazno. - Drugi se
ovjek uznemireno povukao nekoliko koraka. Ponovo je kimnuo skupivi ruke. - Selam
alejkum. Mir i blagoslov s tobom - rekao je i drhtavo podigao ruku na pozdrav
povlaei se pristojno, ali brzo.
.268
269
Jo jedanput se Janson predao prohladnom vjetru. Znamo vie nego to znamo,

Demarest je neko upozoravao. Janson je vjerovao da je to istina u ovom sluaju da bi mogao napredovati kad bi samo mogao tono posloiti podatke koje je ve imao.
Znao je da tajna grana vlade SAD-a trai njegovu smrt. Da je zapanjujua svota
novca putem razraenih elektronskih manipulacija poloena na njegov raun. Da je
rezultat trebao biti stvoriti predodbu kako mu je plaeno da ubije Novaka.
Moe li on na neki nain upotrijebiti taj novac? Unutarnji glas upozoravao ga je da
to ne ini - jo ne. Ne dok je pravi izvor novca jo nepoznat. Mogao bi biti
kljuni dokaz. I - mogunost ga je kopkala - mogao je uz pomo visoke tehnologije
biti eksplozivna zamka tako da svaki pokuaj da ga podigne njegovim neprijateljima
otkrije njegovu lokaciju. Sto ga je jednostavno vraalo na pitanje tko bi ti
neprijatelji mogli biti.
Na ijoj si ti strani, Marta Lang? Prije nego to se ukrcao, pokuao je jo
jedanput stupiti s njom u vezu, no bez uspjeha. Sudjeluje li ona u ubojitoj
spletki? Ili su je oteli, moda ak ubili - kao rtvu spletke koja je Petera Novaka
stajala ivota? Janson je zamolio jednog starog prijatelja koji ivi na Manhattanu
- veterana obavjetajnih slubi, sada u mirovini - da motri na nju u newyorkom
Page 143

uredu Zaklade za slobodu gdje je Lang toboe bila stacionirana. Do sada nije bilo
znaka da se vratila u zgradu na etrdesetoj ulici. Jamano je negdje drugdje, samo
gdje?
Zatim je Jansonu bilo udno, isto kao i Fieldingu, da vijest o Novakovoj smrti jo
nije objavljena. Koliko se javno znalo, nita se - ni otmica, ni ubijanje - nije
dogodilo. Sprema li se neto ili je zbog nekog plana to ukljuuje ljude iz Zaklade
za slobodu bilo neoportuno odavati ovu veliku tragediju? No, koliko su dugo mislili
da e moi skrivati takvu stvar? Janson je po prianju znao da su smrt Deng
Xiaopinga skrivali vie od osam dana dok nije rijeeno pitanje nasljednika: reim
je odluio da ne moe riskirati ak ni kratko vrijeme javne nesigurnosti. Je li
neto slino posrijedi u Zakladi za slobodu? Novakovo golemo bogatstvo ili vei
njegov dio, ve je vezan na Zakladu za slobodu. Stoga nije jasno kako bi njegova
smrt izravno utjecala na njezino financiranje. Meutim, Grigori Berman mu je.
rekao da je novac prebaen iz Amsterdama, tono iz Zaklade za slobodu, s rauna
Petera Novaka. Tko je u Zakladi to mogao uiniti? Novak je bio moan ovjek, a i
njegovi su neprijatelji bili moni. Morao je prihvatiti da su Novakovi neprijatelji
i njegovi neprijatelji. I najpakleniji dio te paklene jednadbe, oni mogu biti bilo
tko. Oni mogu biti bilo gdje. Fielding, prije nego to se okrenuo, govorio je
zajedljivo o Novakovim protivnicima. Oligarsi korumpiranih plutokratskih reima,
posebno onih u Istonoj Europi, mogli su nai zajedniki interes s tajnim drutvom
planera u Sjedinjenim Dravama koji su s oajem i zaviu gledali na Novakov
rastui utjecaj. Upitaj se zato Ameriku toliko mrze: Androsove rijei. Odgovori su
bili sloeni, sadravali su krajnju mrnju i prezir onih koji su se osjeali
potisnuti njezinom dominacijom. Meutim, Amerika nije bila krezubo nevinace:
njezini napori da zatiti svoju globalnu nadmo znali su biti nemilosrdni. lanovi
njezina vanjskopolitikog establimenta mogli su se osjeati ugroeni postupcima
neke potpuno dobronamjerne osobe jednostavno zato to su ti postupci bili izvan
njihove kontrole. Fielding: Svi su znali da je s prezirom odbijao ponude Amerike,
da je ljutio njezin vanjskopolitiki establiment slijedei vlastiti put. Njegova
je jedina zvijezda vodilja bila njegova savjest. Tko je mogao predvidjeti bijes
washingtonskih planera - kratkovidne jednostrane ljude zaslijepljene fanatizmom
kontrole koju su pogreno smatrali domoljubljem? To nije bilo najbolje lice
Amerike, niti njezina bolja priroda. No, bilo bi sasvim naivno pretvarati se da je
establiment nesposoban za takve postupke. Ponekad je razmiljao kako je kapetan
korvete Alan Demarest sebe smatrao pravim Amerikancem. Janson je ve dugo mislio da
je to tetna izmiljotina samozavaravanja. No, to ako su Demaresti svijeta imali
pravo? Sto ako su predstavljali ne Ameriku, nego nastojanje Amerike, Amerike s
kojom e se stranci u napaenim zemljama najvjerojatnije sukobiti? Janson je
zatvorio oi, no nije mogao otjerati bolne, ive uspomene koje su ga nastavile
progoniti.
- Ne, nemoj ih nositi unutra - kapetan korvete rekao je Jansonu. Kroz slualice je
slabano mogao uti koralnu glazbu. - Ja u izai.
270
271
Gospodine - odgovorio je Janson - nema potrebe. vrsto su
vezani, kao to ste traili. Zarobljenici nisu povrijeeni, ali su nepo
kretni.
Uvjeren sam da si se oko toga naradio. Nisam iznenaen tvojim
postupcima, Janson.
Transport nee predstavljati tekou - rekao je Janson - gospo
dine.
Rei u ti to e napraviti - rekao je Demarest. - Odvedi ih u
Candle Bog.
Candle Bog su Amerikanci nazvali istinu u dungli etiri stupnja sjeverno od
glavnoga vojnog logora. Ondje se zbio okraj prije mjesec dana kad je amerika
straa nabasala na dvije kolibe i tri ovjeka koja su identificirali kao
vijetkongovske glasnike. Jedan je Amerikanac pogoen u sukobu; sva tri
Page 144

vijetkongovca su ubijena. Jedan ranjeni lan amerike grupe iskrivio je vijetnamsko
ime za podruje, Quan Ho Bok, u Candle Bog i taj se naziv zadrao.
Prebacivanje zarobljenika do Candle Boga trajalo je dva sata. Demarest ih je ekao
kad su stigli. Bio je u dipu sa svojim zamjenikom, Tomom Bewickom, za upravljaem.
Janson je vidio da su zarobljenici edni; budui da su im ruke bile vezane sa
strane, prinio im je pljosku ustima dijelei sadraj pljo-ske izmeu njih dvojice.
Unato strahu i nesigurnosti, zarobljenici su zahvalno gutali vodu. Pustio ih je da
se odmore na zemlji izmeu dvije kolibe.
Dobar posao, Jansone - rekao je Demarest.
Humani postupak s ratnim zarobljenicima, ba kako pie u
enevskoj konvenciji - odgovorio je Janson. - Kad bi se samo i
neprijatelji tako ponaali. Gospodine.
Demarest je pucnuo jezikom. - Ba si smijean, uenice. - OkreV nuo se svome
zamjeniku. - Tome - rekao je - moe li ... biti domain?
Bewickovo svijetlosmee lice izgledalo je kao da je istesano od drva s grubim
prorezima za oi i usta. Nos mu je bio malen, uzak i gotovo otar. Opi je dojam
bio pojaan proaranim tenom to je djelovalo nekako drvenasto. Pokreti su mu bili
brzi i uinkoviti, no vie kao trzaji. To je pridonijelo Jansonovu osjeaju da je
Bewick postao Demarestov maneken.
Bewick se dovukao do prvog zarobljenika, izvukao veliki no i poeo rezati poveze
kojima su im ruke bile vezane sa strane.
Trebaju se osjeati ugodno - objasnio je Demarest.
Uskoro je postalo jasno da ugoda nije ba bio Bewickov cilj. Zamjenik zapovjednika
oblikovao je praku od najlonskog ueta, vrsto ga svezao oko zglobova i glenjeva
zarobljenika, a zatim omotao oko sredinjih greda. Bili su okrenuti naopake,
rairenih nogu i ruku, a udovi su im bili istegnuti nategnutim uzetom. Bili su
potpuno nemoni i to su znali. Ta spoznaja o nemoi imala je i psiholoki efekt.
Jansonov se eludac grio. - Gospodine? - poeo je.
Nemoj govoriti - odgovorio je Demarest. - Samo gledaj. Gledaj
i ui. Staro je pravilo: Vidi jedanput, uini jedanput, ui jednog.
Sad se Demarest pribliio zarobljeniku koji mu je bio blii. Rukom je pomilovao
obraz mladia i rekao: - Toi men ban. - Lup-nuo se po srcu i ponovio rijei: Svia mi se.
Dva su ovjeka izgledala zbunjena.
Govori li engleski? Nije vano govori li jer ja govorim vijet
namski.
Napokon je prvi progovorio. - Da. - Glas mu je bio tih.
Demarest ga je nagradio osmijehom. - Mislio sam da govori. -Proao je kaiprstom
preko ovjekova ela, niz njegov nos i zaustavio se na njegovim usnicama. - Svia
mi se. Vi me nadahnjujete. Jer vam je doista stalo. To mi puno znai. Imate svoje
ideale i borit ete se do samog kraja. Koliko nguoi My si ubio, to misli? Koliko
Amerikanaca?
Drugi je ovjek provalio - Mi ne ubiti!
Ne, zato to ste seljaci, zar ne? - Demarestove su rijei bile
slatke.
Mi seljak.
Vi uope niste vijetkongovci, zar ne? Vi ste poteni obini vri
jedni ribari, zar ne?
Dung. - Tono.
Ili ste rekli da ste seljaci?
Dvojica su izgledala zbunjeno. - Ne vijekongovci - prvi je ovjek rekao moleivo.
272
273
On nije tvoj ratni drug? - Demarest je pokazao njegova veza
nog druga.
Samo prijatelj.
Page 145
-Da.
-

Oh, on je tvoj prijatelj.
On te voli. Vi pomaete jedan drugome.
Pomaemo jedan drugome.
Va narod je puno pretrpio, zar ne?
Puno pretrpio.
Kao na Spasitelj, Isus Krist. Znate li da je on umro za nae

grijehe? Hoete li znati kako je umro? Da? Pa, to ne kaete! Ja
u vam rei. Ne, imam bolju ideju: pokazat u vam.
Molim? - Rije je izala kao molm
Demarest se okrenuo prema Bewicku. - Bewick, sasvim je neljudski ostaviti ove jadne
ljude na zemlji.
Bewick je kimnuo doputajui cereku da zatreperi na drvenom licu. Zatim je
okrenuvi drveni tap dvaput jae, stegnuo uad. Napetost ueta podigla je
zarobljenike sa zemlje; teinu njihovih tijela drali su vrsto vezani glenjevi i
zglobovi. Svaki je ispustio glasni, uspanieni uzdah.
Xin loi. - Demarest je rekao blago. - Oprostite zbog toga.
Bili su u agoniji, udovi su im bili pretegnuti, ruke iaene. Zbog
iskrenutog poloaja disanje im je bilo jako oteano, bio je potreban straan napor
da saviju prsa i proire oit - a time su samo poveavali napetost udova.
Janson se zajapurio. - Gospodine - rekao je otro. - Mogu li s vama razgovarati
nasamo? Gospodine?
Demarest je doao do Jansona. - Treba se malo naviknuti na ovo to gleda - rekao
je tiho. - Ali neu dopustiti da se mijea u ono to se radi u krajnjoj
diskreciji.
Vi ih muite - rekao je Janson stisnutog lica.
Misli da je to muenje? - Demarest je odmahnuo glavom s
gaenjem. - Porunice prve klase Bewick, porunik druge klase Jan
son je uznemiren. Da bismo ga zatitili, nareujem ti da ga obuzda
svim potrebnim sredstvima. Jesi li razumio?
Jesam, gospodine - odgovorio je Bewick. Uperio je borbeni
pitolj u Jansonovu glavu.
274
Demarest je otiao do dipa i pritisnuo PLAY na svom prijeno-, snom kasetofonu.
Zborna glazba dolazila je iz malenih, minijaturnih zvunika. - Hildegard Bingenska
- rekao je ne obraajui se nikome posebno. - Provela je gotovo cijeli ivot u
samostanu koji je utemeljila u dvanaestom stoljeu. Jednoga dana kad su joj bile
etrdeset dvije godine, ukazao joj se Bog i time je postala najvei skladatelj tog
doba. Svaki put kad bi sjela stvarati, to je bilo uvijek kad bi trpjela
najstranije boli, to je ona zvala bi Boji. Jer tek kad bi je bol dovela do
toke halucinacije, njezino je djelo izlazilo iz nje - anti-fone, pjesme i pobone
rasprave. Sveta Hildegard je stvarala kroz bol. Bol je stvarala njezine pjesme. Okrenuo se drugom ovjeku koji se poeo obilno znojiti. Dah zarobljenika dopirao je
u jaucima davljenja kao umirua zvijer. - Mislio sam da e te ovo opustiti -rekao
je. Sluao je zamiljeno nekoliko taktova pjesme.
Sanctus es unguendo
periculose fractos:
sanctus es tergendo
fetida vulnera.
Zatim je stao iznad drugog zarobljenika. - Gledaj me u oi - rekao je Demarest.
Izvadio je noi iz korica na remenu i napravio mali rez na ovjekovu trbuhu. Koa
i tkivo ispod nje odmah su se rastrgali razvueni napetom uadi. - Bol e i tebe
natjerati da pjeva. - ovjek je vritao.
- Evo, to je muenje - Demarest je viknuo Jansonu. - to eli da kaem? Da me boli
isto toliko koliko i njih boli? - Vratio se do ovjeka koji je vritao ispod njega.
- Misli li da e za svoj narod biti junak zato to mi se opire? Nema anse.
Uvjeravam te da nitko nikad nee saznati jesi li bio junak. Tvoja e hrabrost biti
uzalud potroena. Vidi, ja sam jako lo ovjek. Misli da su Amerikanci mekani?
Misli da e doekati da odemo? Misli da e gledati kako se hvatamo u stupicu
svojih glupih birokratskih pravila kao div sapet vlastitim uzicama? No, tako
mislite jer nikad niste sreli Alana Demaresta. Od svih Sotoninih prijevara i lai,
Page 146

najvea je bila uvjeravati ovjeka da on ne postoji. Gledaj me u oi, moj
prijatelju ribare, jer ja postojim. Ribar kao ti. Ribar ljudskih dua.
,..
..27.5.,
Alan Demarest bio je lud. Ne: to je bilo gore od toga. Bio je previe razborit,
previe je vladao svojim postupcima i njihovim kontroliranim posljedicama. Meutim,
uope nije imao osnovni osjeaj savjesti. On je bio udovite. Vrlo inteligentno,
karizmatsko udovite.
Gledaj me u oi - rekao je Demarest pjevuei i nagnuo se
prema ovjekovu licu koje se ve iskrivilo u agoniji, neopisivoj ago
niji. - Tko je va kontakt u Vojsci Republike Vijetnam? S kojim
Junovijetnamcima radite?
Ja seljak! - ovjek je procvilio jedva hvatajui dah. Oi su mu
bile crvene, obrazi mokri. - Ne Vijetkong!
Demarest je strgnuo ovjekove hlae ogolivi mu genitalije. -Izmotavanje treba
kazniti - rekao je glasom u kojem je bilo dosade. - Vrijeme je za elektrine
kabele.
Jansonu se dizao eludac. Nagnuo se naprijed i topli mlaz povraanja jurnuo mu je
stranjim dijelom grla te pljusnuo na zemlju pred njim.
Ne treba se stidjeti, sine. To je kao operiranje - rekao je Dema
rest umirujui. - Kad prvi put vidi kako se radi, onda je malo gusto.
Ali vrlo brzo se navikne. Kao to Emerson kae, kad se velikog
ovjeka 'gura, mui, porazi, ima priliku togod nauiti.'
Okrenuo se Bewicku. - Idem napumpati motor, a ti se pobrini da dobro namjesti.
Pruit emo mu priliku da govori. A ako ne bude htio, umrijet e najbolnijom smru
koju moemo smisliti.
Demarest je gledao Jansonovo uasnuto lice.
Ali nemoj se brinuti - nastavio je. - Njegov e kompanjon
ostati iv. Vidi, vano je ostaviti nekoga da iri vijesti meu Vijetkongom: tako ti je kad zajebava nguoi My.
I, uasa li, namignuo je Jansonu kao da ga poziva na razvratni-tvo. Koliko je
drugih vojnika koji su sagorjeli i otupili nakon previe vremena na borbenoj liniji
pozitivno odgovorilo na takav poziv pridruujui se klubu pravih fanatika, gubei
duu. Stari refren mu se mutno vrtio u glavi. Kamo ide? Ludo - ide s nama?
Ide s nama?
Prinsengracht, moda najljepa meu starim ulicama uz kanal u starom Amsterdamu,
sagraena je poetkom sedamnaestog stoljea.
Na prvi su pogled ulina proelja bila ujednaena poput papirnatih lutki sloenih u
harmoniku. Ako ovjek pomnije pogleda, vidi na koje se sve naine pojedina visoka,
uska kua od opeke u detaljima razlikovala od susjednih. Zabati kua bili su
paljivo izraeni: stepe-niasti zabati koji su se penjali cik-cak do ravnog vrha
izmjenjivali su se s padajuim lukovima uskih i ljebastih zabata. Budui da su
unutranja stubita bila uska i strma, veina je kua imala izboine koje su
omoguavale da se namjetaj dovue do viih katova pomou dizala. Mnoge su se kue
razmetale lanim potkrovljem i zamrenim frizovima. Girlande su visjele s
jednostavne opeke. Znao je da su iza kua skriveni diskretni hofjes ili unutarnja
dvorita. U mjeri u kojoj su se graani zlatnog doba Amsterdama hvalili svojom
jednostavnou, moglo bi se rei da je to bila razmetljiva jednostavnost.
Janson je iao niz ulicu odjeven u laganu jaknu s patentnim zatvaraem i vrste
cokule, kao i mnogi pjeaci oko njega. Drao je ruke u depovima, a oima je
pretraivao okolinu. Slijede li ga? Za sada nije nita primijetio. No, iz iskustva
je znao da se grupa moe skupiti i razmjestiti zauujuom brzinom ako bi se
otkrila njegova prisutnost. Uvijek imaj priuvni plan, govorio je Demarest i ma
kako autor bio uasan, opomena mu je dobro posluila. Poalji to za knjigu Tajne
upravljanja Dingis-kana, gorko je razmiljao Janson.
Nekoliko blokova od takozvanog zlatnog zavoja doao je do skupine amaca usidrenih
u kanalu koji je bio mutno-hrave boje. Ta plovea prebivalita, rezultat
nedostatka kua, bila su slika Amsterdama od 1950-ih; nakon nekoliko desetaka
godina gradsko je vijee donijelo mjere protiv njih, ali su postojea vodena
prebivalita nasljeivana, a tolerirali su ih tako dugo dok se plaala godinja
naknada.
Janson je budno promatrao zagledajui se u svaki pojedini amac. Najblii je sliio
Page 147

na dugi, smei bungalov s malom turbinom na vrhu krova od crvenog naboranog elika.
Drugi je sliio na visoki, plovei staklenik; unutra su duge staklene ploe bile
zastrte zastorima dajui stanarima malo privatnosti. U blizini se nalazio amac sa
zamrenom ogradom u obliku brajde oko ravnog vrha. Dvije svjetiljke izlazile su iz
neega to je izgledalo kao kamena hranilica za ptice. Lonci s pelargonijama
govorili su o ponosnim stanarima.
276
277
Napokon je ugledao poznatu plavu kabinu koja se doimala naputeno. Lonci za cvijee
uglavnom su bili prazni; prozori su bili mali i aavi. Na palubi uz kabinu
nalazila se drvena klupa koja je od vremena posivjela. Ograda niske, iroke palube
bila je iskrivljena i isprekidana. amac je bio usidren uz maleno parkiralite na
obali i dok se pribliavao, Janson je osjeao kako mu se puls ubrzava. Mnogo godina
je prolo otkad je posljednji put bio ovdje. Je li se vlasnik promijenio?
Primijetio je osebujan smolast miris kanabisa i znao je da nije. Kroio je na
palubu i proao kroz vrata kabine; kao to je i oekivao, nisu bila zakljuana.
U jednom kutu suncem proaranog prostora uao je ovjek duge prljave sijede kose
iznad velikog etvrtastog papira. Imao je pastele u objema rukama kojima je
naizmjence mahao prema papiru poput kolibria. Tinjajua cigareta marihuane leala
je uz crveni pastel.
Ni makac, govnaru - Janson je tiho rekao.
Barry Cooper se polako okrenuo smijuljei se nekoj svojoj ali. Kad je prepoznao
posjetitelja, malo se otrijeznio: - Hej, mi smo u redu, je 1'? Ti i ja, mi smo u
redu, je 1'? - Na licu mu je bio priglupi poluosmijeh, no pitanje je imalo prizvuk
uznemirenosti.
Je, Barry, mi smo u redu.
Vidno mu je laknulo. Rairio je ruke, a dlanovi su mu bili puni boje. - Pokai mi
ljubavi, dragi. Pokai mi ljubavi. Koliko je prolo od onda? Isusel
Cooperov je govor dugo zadrao neobinu mjeavinu idioma -dijelom Stoner Shotva,
dijelom TV serije Prepusti to dabru - i injenica to je Amerikanac ivio u
inozemstvu gotovo etvrtinu stoljea djelovala je kao lingvistiki fiksativ.
Predugo - odgovorio je Janson - ili moda ne dovoljno dugo.
Sto ti misli? Prolost koju su dijelili bila je sloena; jedan drugoga
nisu potpuno razumjeli, no dovoljno su se razumjeli da bi mogli imati
poslovni odnos.
Mogu ti skuhati kavu - ree Cooper.
Kava bi mi godila. - Janson je sjeo na kvrgavu smeu sofu i
pogledao oko sebe.
Malo toga se promijenilo. Cooper je ostario, ali ba onako kako se to od njega i
oekivalo. vor prosijede smee kose bio je gotovo
sasvim sijed. Imao je puno sitnih nabora oko kutova oiju, a crte izmeu krajeva
usta i nosa bile su urezane tankom linijom; bilo je okomitih bora izmeu njegovih
obrva i vodoravnih bora na njegovu elu. No, to je bio Barry Cooper, isti stari
Barry Cooper, malo zastraujui i poneto lud, no ni jedno ni drugo previe. Dok je
bio mlai, odnosi su bili drukiji. Poetkom sedamdesetih lutao je od radikalizma u
koledu do prave stvari, tvre i bezobzirnije stvarnosti. Na kraju je zavrio kao
suradnik Weather Undergrounda. Zdrobi sistemi To je bio pozdrav tih dana,
jednostavni pozdrav. Drei se gradskog koleda u Medisonu u dravi Wisconsin,
druio se s onima koji su bili pametniji i uvjerljiviji od njega i koji su smatrali
njegovo poetno neslaganje sa zlodjelima autoriteta kristalnom krajnou. Male
podvale, kojima je provocirao provedbu zakona, vodile su do ekstremnijih postupaka.
Jednog se dana u New Yorku naao u gradskoj kui Greenwich Villagea kad je bomba
koju je napravio jedan od lanova, prerano eksplodirala. Tuirao se i, opren i
aav, no uglavnom nepovrijeen, oamuen je hodao neko vrijeme okolo prije nego
to su ga uhitili. Kad je puten uz jamevinu, policija je utvrdila da se njegovi
otisci prstiju podudaraju s onima naenima na mjestu jedne druge eksplozije, i to u
sveuilinom laboratoriju u Evanstonu. Ona se dogodila nou i nije bilo rtava, no
Page 148

to je bilo samo pitanje sree; lako se moglo dogoditi da noni uvar bude na tom
mjestu. Optube su narasle na pokuaj ubojstva i federalnu zavjeru, a Cooperova je
jamevina povuena. Dotad je on, meutim, pobjegao iz zemlje i otiao prvo u
Kanadu, a zatim u Zapadnu Europu.
U Europi je zapoelo novo poglavlje njegove neobine karijere. Pretjerane
izvjetaje o njemu, koje je amerika administracija pustila u opticaj, potpuno su
progutale radikalne skupine revolucionarnih europskih ljeviara - krug povezan s
Andreasom Baaderom i Ulri-kom Meinhof koji su formalno bili poznati kao Frakcija
Crvenih brigada, a neformalno kao Grupa Baader-Meinhof; vrsto isprepletena
organizacija koja se zvala Pokret 2. lipnja, a u Italiji Crvene brigade. Zaraeni
romansom urbane pobune, ovi su militanti smatrali upavog Amerikanca Jessejem
Jamesom svojih dana, slobodnim jahaem revolucije. Primili su ga u svoje krugove i
svadljive frakcije pitajui ga za savjet o taktici i tehnikama. Barrvju Cooperu je
godilo laskanje, no
278
279
njegovi su posjeti bili naporni. Puno je znao o razliitim vrstama marihuane - o
tome kako se Maui sensimilla razlikuje od Acapulco crvene, na primjer - no malo ga
je zanimalo ili je malo znao o praktinim stvarima revolucije. Bio je daleko od
onog kriminalnog mozga iz Interpolovih obavijesti. Zapravo je bio zabuant uvijek
spreman -za drogu i seks. Bio je previe oamuen da bi razumio surovost svojih
novih drugova - previe oamuen da bi razumio ono to je on smatrao studentskim
podvalama poput smrdljivih bombi u kupaonici; oni su to smatrali uvodom u siloviti
ustanak i nasilno zbacivanje postojeeg poretka. Kad se nalazio meu
revolucionarima, on je to zadravao za sebe krijui se iza aforistinih odgovora.
Njih je uznemi-ravala njegova utljivost i izrazito pomanjkanje interesa za njihove
aktivnosti: to je bio znak da im ameriki terorist ne vjeruje ili da ih ne smatra
ozbiljnom revolucionarnom avangardom. Uzvratili su otkrivajui mu svoje
najambicioznije planove, pokuavajui ga zadiviti otkrivanjem dometa svog ljudskog
i materijalnog bitka: sigurna kua u Istonom Berlinu, istaknuta organizacija u
Miinchenu koja im je osiguravala financijsku potporu, asnik u nacionalnoj gardi
Bundesrepublike koji je opskrbljivao svog radikalnog ljubavnika velikim koliinama
vojnikog topnitva.
Kako je vrijeme prolazilo, Barrvju Cooperu je bilo sve nelagod-nije i ne samo zbog
maskerade: nije imao eludac za nasilje koje su oni tako ivo opisivali. Jednoga
dana, nakon eksplozije bombe u podzemnoj eljeznici u Stuttgartu koju su izvele
Revolucionarne elije, u novinama je vidio popis rtava. Pretvarajui se da je i
sam novinski izvjestitelj, posjetio je majku jednog ubijenog prolaznika. Iskustvo
-susresti se licem u lice s ljudskom stvarnou uzvienog revolucionarnog nasilja uzdrmalo ga je i odbilo.
Janson ga je posjetio nedugo nakon toga. Pokuavajui ui u skri: veni svijet tih
teroristikih organizacija, traio je ljude ija vjernost civilizaciji moda jo
nije sasvim erodirala - ljude koji jo nisu bili mrtvi za takozvanu burujsku
moralnost. Povezanost Barrvja Coo-pera s tim organizacijama uvijek mu je bila
udna; dobro je poznavao njegov dosje i u njemu je vidio osobu koja je u biti
aljivina, zafrkant, klaun, a ne ubojica. Tip koji se slae i povodi u jednom se
trenutku sloio i poveo za nekim jako loim drutvom.
_28flL
Cooper je ve ivio u Amsterdamu na istoj toj barki; zaraivao je za ivot
prodajui turistima arene crtee staroga grada - ki, ali iskreni ki. Izgledao je
kao netko tko je previe i predugo puio marihuanu: ak i kad nije bio drven, bio
je pomalo neusredotoen i iskren. Njih se dvojica nisu odmah povezala: bilo je
teko zamisliti dvije manje sline due. Meutim, Cooper je na kraju cijenio da se
njegov posjetitelj iz vlade SAD-a nije pokuao integrirati ni prijetiti. Izgledao
je loe, ali nije bio lo. udno diskretan u nastupu, igrao je otvoreno. Kad je
Cooper skrenuo razgovor na nepravde na Zapadu, Janson ga je, kao vjet politiki
znanstvenik, rado slijedio. Umjesto da se izruguje njegovoj politici, Janson se
Page 149

rado sloio da se mnogo toga moe kritizirati u zapadnim demokracijama, ali je
zatim odbacio dehumanizirana pojednostavljenja terorista izravnim, otrim jezikom.
Nae drutvo izdaje ovjeanstvo svaki put kad se ne dri ideala koje samo
proklamira. A svijet koji tvoji prijatelji ele stvoriti? On izdaje ovjeanstvo
svaki put kad se dri svojih proklamiranih ideala. Zar je tako teko izabrati?
To je duboko, rekao je Barry Cooper iskreno. To je duboko: povratni odgovor
pliine. No, ako je Cooper bio plitak, ba ga je njegova plitkost spasila od
najgorih iskuenja revolucionarne ljevice. Njegove su informacije bile propast za
desetke teroristikih skupina. Njihove su sigurne kue zatvorene, njihove voe
zatvorene, njihovi izvori financiranja otkriveni i iskorijenjeni. Napueni ovjek u
autentino plavoj barki pomogao je da se to uini. U tom je smislu glasnogovornik
tvrdog srca revolucionarne avangarde imao pravo: nekad mali ovjek moe mnogo
uiniti.
Zauzvrat, Ministarstvo vanjskih poslova tiho je odustalo od svojih pokuaja da
trai njegovo izruenje.
Sad je Janson srkao vruu kavu iz lonia to je bio zamrljan akri-linskom bojom.
Znam da si samo svratio - rekao je Cooper. - Ja znam da ti,
recimo, nee neto od mene. - To je bila ala koja je preivjela od
njihova prvog razgovora prije etvrt stoljea.
Hej - Janson je rekao. - Je li u redu ako ostanem neko vrijeme?
Mi asa es su asa, amigo - odgovorio je Cooper. Podignuo je
malu cigaretu marihuane do usta; Janson nikad ba nije bio siguran
djeluje li to jo doista na Coopera ili ga je doza samo vraala na ono
,.
281
to se smatralo normalnim. Glas mu je bio promukao od dima. - Da ti kaem istinu,
drutvo bi mi dobro dolo. Ne znam jesam li ti rekao, Doris me ostavila.
Nikad mi nisi rekao da je Doris bila s tobom - rekao je Janson.
- Barry, ja pojma nemam o kome ti govori.
Oh - rekao je Cooper i elo mu se nabralo trenutak ili dva od
grozniave koncentracije. Oito je traio posljedicu: I stoga ... i stoga
... i stoga ... Stroj razloga se okretao, ali nije hvatao. Na kraju je po
digao kaiprst. - Onda ... nema veze. - Oito je zakljuio da netko
koga nije vidio osam godina nije ba zainteresiran za nedavni kraj
estotjedne veze. Cooperu je bilo toliko drago da je naao odgovara
jui odgovor da se naslonio i nasmijao. - Hej, ovjee, zbilja je lijepo
vidjeti te. - Ovla je utinuo Jansonovu ruku. - Cimer - rekao je. Kao da smo opet cimeri. Felix i Oscar.
Janson se trgnuo: ruka ga je jo boljela od hrvanja u Regent's Parku.
Jesi dobro, ovjee? - Cooperove su oi bile zabrinute.
Odlino, odlino - ree Janson. - No, mislim da emo ovaj
mali posjet zadrati za sebe ovaj put. Comprende?
Comprendo mio maximo - Cooper je odgovorio na izmiljenom
jeziku koji je najvie volio - mjeavini panjolskog, talijanskog i kol
skog latinskog s raspoloenjima, aspektima i vremenima Cooperove
nedosljednosti. Janson je koji put pomislio da je on netko tko se ro
dio da bude manje vaan lik u ludorijama Huntera S. Thompsona. U
nekim je aspektima jako napredovao, a u nekima je ostao isti.
Idemo proetati - ree Janson.
Moe - rekao je Cooper.
Uline su lampe svijetlile zastirui veernje nebo dok su dva mukarca etala du
Golden Benda u Herengrachtu. Neko je to bila najdraa adresa graditelja brodova i
trgovaca koji su bili uspjeni prije tri stotine godina tijekom zlatnog stoljea
Amsterdama. Veina prekrasnih posjeda sada su pripadali bankama, muzejima,
izdavakim kuama, konzulatima. Pod ivinom rasvjetom zgrade iz sedamnaestog
stoljea blistale su posebnim sjajem i inilo se da se istiu razlike meu njima.
Jedna je kua imala udan francuski utjecaj, proelje od pjeenjaka bilo joj je
ukraeno listovima akanta i zavijucirna; druga je bila sagraena od tamnih opeka,
ukraena samo na zabatu.
282
Posvuda su bili okrugli ukrasni vijenci, medaljoni, krine rue, ukrasne konzole i
male pijunke: nije bilo kraja zakucima i pukotinama to ih je skriveni promatra
Page 150

mogao iskoristiti. Za Jansona je svaka str-ea greda, sigurno ugraena u krovnu
konstrukciju, nou izgledala
prijetee.
Ti gleda ove ulice svakog dana - rekao je Janson.
Svakog dana, ovjee - odgovorio je Cooper. - Moja umjet
nost. Slikam ono to mi je pred oima. Samo malo drukije. Uline
prizore ili katkad samo jednu kuu. Ili crkve. Turisti doista vole
crkve.
Mogu li ja naruiti sliku?
Cooper je izgledao dirnut. - Ozbiljno, ovjee?
Ima jedna velika kua u Prinsengrachtu, na uglu Leidsestraata.
Zna na koju mislim?
Ima dobar ukus, ovjee. Prekrasna je.
Graevina je napravljena spajanjem triju postojeih zdanja, no proelje je
rekonstruirano i izgledalo je kao da se radi o jednom posjedu. Osam ljebastih
korintskih stupova bilo je ispod zabata; na ulicu je gledalo sedam udubljenih
prozora. Crveni zid se smjenjivao s klesanim kamenom. Povijest je bila ispisana na
svakoj cigli svjetske centrale Zaklade za slobodu.
Misli li da bi to mogao napraviti za mene? Sa to vie detalja. Biciklist je projurio vozei u pogrenom smjeru po jednosmjernoj
ulici i zamalo se sudario s njima.
Isuse, zna, nikad nisam mislio da uiva u mojem radu. Uvijek
si bio nekako suzdran. Mislio sam da ne voli tu vrstu.
to detaljnije, Barry - Janson je naglasio. - I, ako moe i sa
stranje strane. Trebao bi biti pogled s Lange Leidsedwarsstraata.
Otvorit u svoje nove pastele - Cooper je rekao. - Samo za
tebe.
Biciklisti i ulini umjetnici: dvije vrste ljudi za kojima se nitko ne okrene u
starom dijelu Amsterdama. Cooper bi mogao sjediti na ploniku ispred same zgrade i
nitko ga ne bi primijetio. Proveo je desetke godina inei to isto. Nestajao je u
krajobrazu jer je bio dio krajobraza.
283..
Kad su se vratili na Cooperovu kuu - amac, sat vremena poslije Janson je
pregledao crtee. Nije se razveselio. Bilo je nekoliko moguih prilaza, ali ni
jedan nije bio zatien od javnih pogleda. Vjerojatno su, takoer, u cijeloj zgradi
upotrebljavani sofisticirani detektori kretanja. I budui da je stranja strana
bila na Lange Leidsed-warsstraat, nije se ni s te strane moglo potajno ui.
U pravilu, dva su naina za postizanje sigurnosti. Uobiajena metoda je metoda
izolacije: dvorac na breuljku, podzemni podrumi. Druga metoda ukljuuje bliskost i
javnost: zgrada u gradu u koju je neovlaten ulaz prijeila izloenost. Divota
centrale Zaklade za slobodu bila je u tome to se nije toliko oslanjala na
sigurnosne mjere, ve je zapravo pretvarala stotine prolaznika - stanara i pjeaka
samoga grada - u straare. Bila je zatiena samim time to je bila izloena
pogledima.
Janson je bio ljut na sebe: razmiljanje mu je bilo ogranieno, nalazio je rjeenja
koja su mu sluila u prolosti, ali bila su neprikladna u situaciji u kojoj se sada
nalazio. Trebao je drukije razmiljati.
Demarestove rijei savjeta - odzvanjajui iz jednog drugog vremena - sad su
izronile: Ne vidi izlaz? Potrudi se da vidi stvari drukije. Vidi dva bijela
labuda umjesto jednog crnog. Vidi komad pite umjesto pite kojoj nedostaje jedan
komad. Baci kocku prema van umjesto prema unutra. Ovladaj cjelinom. To e te
osloboditi.
Zatvorio je oi na nekoliko trenutaka. Morao je misliti na nain na koji oni misle.
Izloenost i javnost, smatrali su, moe biti najuinkovitija zatita tajnovitosti to je bila logika koju je i sam Janson trebao prihvatiti. Potajno ulaenje je ono
to su oni predviali, ono od ega su se dobro titili. On, stoga, nee ii
potajno. On e doi to upadljivije i to na prednja vrata. U ovoj operaciji ne
treba biti diskretan ve drzak.
Janson je pogledao zguvane papire na podu blizu pastela. - Ima novine?
Cooper se odvukao do kuta i pobjedonosno se vratio s primjerkom posljednjeg De
Volksranta. Naslovna je stranica bila umrljana bojama i pastelima.
- Bilo to na engleskom?
Page 151

Nizozemske novine su na nizozemskom, ovjee - odgovorio je
grakui kroz kanabis. - Tako su zajebane.
Shvaam - odvratio je Janson. Pregledao je naslove i znanje
jezika srodnih engleskom i njemakom omoguilo mu je da shvati
sr veine tekstova. Okrenuo je stranicu i kratki lanak mu je privu
kao pozornost.
Ovo - Janson je rekao pokazujui kaiprstom. - Moe li mi
ovo prevesti?
Nema problema, ovjee. - Cooper je na trenutak podigao
pogled koncentrirajui se. - Nije to izbor iz jukeboxa. Samo malo...
nisi li mi rekao da ti je majka ehinja?
Bila. Umrla je.
Ba sam glup, zar ne? To je strano. Je li bilo onako naglo?
Umrla je kad je meni bilo petnaest, Barry. Ve sam se neko vri
jeme privikao na to.
Cooper je zastao na trenutak probavljajui podatak. - To je dobro - rekao je. Moja je mama umrla prole godine. Nisam mogao otii ak ni na prokleti sprovod. To
me razdire. Stavili bi mi lisice na granici pa onda kakvog bi to imalo smisla? Ipak
me to razdire.
ao mi je - ree Janson.
Cooper je poeo itati lanak muno prevodei Jansonu nizozemski na engleski. Na
prvi pogled, to nije bila vana pria. eki ministar vanjskih poslova koji se u
Haagu susreo sa lanovima vlade, posjeuje Amsterdam. Ondje e se sastati s
lanovima burze i vodeim qs<5bama financijske zajednice kako bi razgovarao o
nizozemsko--ekoj suradnji. Jo jedno nevano putovanje nekoga iji je posao da
ide na takva putovanja nadajui se da e pridobiti strana ulaganja u zemlju koja je
za time vapila. Nizozemska je bogata; eka Republika nije. To je ista onakva vrsta
putovanja kakvo je moglo biti prije jednog ili dva stoljea, moda tri, a
vjerojatno se i dogodilo. Takvo putovanje, ovjek bi mogao pogaati, ne bi rijeilo
probleme ekoj Republici. No, moglo bi rijeiti Jansonov problem.
Idemo kupovati. - rekao je Janson ustajui.
Cooper nije bio iznenaen iznenadnom promjenom teme; njegova izmaglica od kanabisa
inila je svijet toliko promjenjivim. -Ludo - rekao je. - U Munchies?
.285.
Kupovati odjeu. Fine stvari. Najbolje.
Oh - rekao je razoarano. - Dobro, ja tamo nikad ne idem, ali
znam da je zbilja skupo. Na Nieuwezijds Voorburgwalu, odmah
nakon Dama, nekoliko blokova dalje.
Odlino - ree Janson. - Zato ne bi iao sa mnom? Moda e
mi trebati prevoditelj. - Zapravo, ako je netko pazio na njega, nee
oekivati da putuje s pratiteljem.
Bit e mi drago - rekao je Cooper. - Ali svi razumiju 'Master
Card.'
Zgrada u kojoj se nalazila Magna Plaa sagraena je prije stotinu godina kao
potanski ured, iako se s ukraenim kamenjem, savijenim stropovima, stupovima i
malom krunom galerijom inila pretrpanom za tu svrhu. Tek kad je pretvorena u
trgovaki centar inilo se da vie odgovara namjeni. Du njezinih hodnika nalazilo
se etrdeset trgovina. U otmjenoj trgovini muke odjee Janson je probao odijelo,
veliinu pedeset tri. Bilo je marke Ungaro, a na listiu s cijenom pisalo je dvije
tisue dolara. Skladnost Jansonove grae jamila je da e odjea s vjealice
izgledati kao da je raena po njegovoj mjeri. Ovo je odijelo upravo tako izgledalo.
Prodava s kosom punom gela dosklizao se i zalijepio kao pijavica za svog amerikog
kupca.
Ako smijem rei, izvrsno stoji - rekao je prodava. Ulagivao se i
trudio te se nepogreivo uvijek nalazio oko listia s cijenama to su
imale vie od tri znamenke. - I materijal vam izvanredno pristaje.
To je prekrasno odijelo, jako elegantno. Romantino, a opet suzdr
ano. - Poput mnogih Nizozemaca, govorio je engleski s neznatnim
naglaskom.
Page 152

Janson se okrenuo Cooperu. Njegove krvlju podlivene, lutajue oi odavale su da mu
mentalna magla jo nije u cijelosti nestala. -On kae da misli da izgleda dobro na
tebi - ree Cooper.
Kad govore engleski, Barry, onda ti zapravo ne treba prevoditi
- ree Janson. Okrenuo se prodavau. - Pretpostavljam da primate
gotovinu. Ako moete odmah skratiti manete, onda ste prodali.
Ako ne, onda niste.
Znate, ovdje moemo obaviti samo manje prepravke. Ali kro
jake zahvate normalno radimo drugdje. Mogao bih vam poslati kuri
rom sutra...
ao mi je - ree Janson i okrene se da ode.
ekajte - ree prodava gledajui kako njegova provizija na
veliku prodaju isparava. - Moemo to i ovdje napraviti. Samo da
kaem krojau i dajte nam deset minuta. Pobrinut u se da bude
sve sreeno. Jer, kako vi to u Americi kaete, kupac uvijek ima
pravo.
Rijei koje razgale Jenkijevo srce - ree Janson.
Toliko znamo o Amerikancima - prodava je paljivo rekao. Svagdje to znaju.
Washington, D.C.
Krupan ovjek u odijelu mahnuo je taksiju na uglu Osamnaeste i M ulice, blizu bara
i grila s neonskim znakom na prozoru kojim se reklamiraju gazirana pia. Taksist je
nosio turban i volio je javni radio. Njegov je novi putnik bio dobro odjeven
mukarac, malo iri u struku, debeo oko bokova. Mogao je imati otprilike sto
pedeset kila, no volio je svoje pivo i svoju govedinu i nije vidio razloga zato bi
morao mijenjati navike. Bio je dobar u svom poslu, nikad se na njega nisu alili i
nije izgledao kao da honorarno radi kao model za modni katalog.
Odvezite me do Cleveland Parka - rekao je. - Ulica Macomb
etiri trideset.
Voza Sikh je ponovio adresu, spustio ploicu i krenuli su. Ispostavilo se da/je na
toj adresi supermarket koji ne radi, zabijen daskama i piist.
Jeste/li sigurni da je to ovdje? - pitao je voza.
Cjh, da - rekao je. - Zapravo, hoete li odvesti do parkiralita
sa^tranje strane? Moram neto uzeti.
Nema problema, gospodine. - Dok je taksi polagano prolazio
oko niske zgrade od opeka i stakla, putnikovo je srce poelo jae
udarati. Trebao je to napraviti bez petljanja. Svatko to moe na
praviti. A on je to mogao napraviti uredno.
Odlino - rekao je i sjeo naprijed. Brzim pokretom poput
munje spustio je ue preko vozaeve glave i vrsto stisnuo. Sikh je
ispustio slabani zvuk: oi su mu se proirile, a jezik mu je visio.
281
Nesvijest moe brzo doi, znao je putnik, no nije smio tu stati. Jo deset sekundi
maksimalnog pritiska i anoksija e rezultirati stalnim prestankom disanja.
Vratio je ue s drvenim rukama u dep na prsima i izvukao vozaevo mlohavo tijelo
iz auta. Otvorio je prtljanik i sloio tijelo oko rezervne gume, elektrinih
kabela i iznenaujueg broja pokrivaa. Bilo je vano to prije maknuti ovjeka s
vozaeva sjedita; to je nauio iz neugodnog iskustva. Zbog inkontinencije koja
katkad uslijedi nakon iznenadne smrti sjedalo bi se moglo smoiti. A s tim se nije
htio petljati u ovakvom trenutku.
Njegov RIM Black Berry komunikator zujao mu je iz dubine depa na prsima. To e
biti svjea obavijest o lokaciji mete.
Pogledao je na sat. Ostalo mu je jo malo vremena.
Njegova je meta imala jo manje.
Glas u slualici dao mu je tone koordinate mete i dok je putnik pretvoren u vozaa
manevrirao taksijem prema Dupont Circleu, stalno su ga obavjetavali o njezinu
kretanju. Vrijeme je bilo bitno ako je htio uspjeti.
Gomila ispred robne kue bila je rijetka; njegova je meta nosila plavu mornarsku
jaknu, zlatnu svilenu maramu leerno vezanu oko vrata te vreicu s elegantnim logom
Page 153

otmjenog duana u jednoj ruci.
To je bila jedina stvar koje je bio svjestan: lik crne ene koji je postajao sve
vei dok je pritiskao gas motora taksija, a zatim odjednom okrenuo upravlja sasvim
desno.
Kad se taksi zanjihao na ploniku, krikovi nevjerice ispunili su zrak stapajui se
u zvuk koji je bio gotovo zborski.
udna intimnost, opet: enino zaprepateno lice dolazilo je sve blie i blie
njegovu kao kad se ljubavnik naginje naprijed da je poljubi. Kad je prednji
odbojnik udario u njezino tijelo - vozio je gotovo osamdeset kilometara na sat gornjim je dijelom udarila u poklopac motora taksija. Tek kad je prikoio, tijelo
joj je poletjelo naprijed kroz zrak te se konano spustilo na kolnik prometnog
raskra gdje je kombi Dodge, usprkos cviljenju konica, ostavio tragove guma na
njezinu slomljenom tijelu.
Taksi je pronaen kasnije tog dana naputen u nekoj ulici u jugozapadnom
Washingtonu. To je bila ulica to je u svojim najboljim
danima bila puna smeih i zelenih krhotina razbijenih pivskih boca, prozirnog
zaobljenog stakla razbijenih boica za lijekove te propusnih plastinih potkonih
prica. Lokalna mlade je taksi smatrala jo jednim pronaenim predmetom. Prije
nego to su vlasti pronale auto, s njega su skinute kape kotaa, registarske
ploice i radio. Samo tijelo u prtljaniku nije dirano.
288
289
19
Malo bi toga privuklo bilo iji pogled na kuicu uz obalu kanala ili voorhuis osim
njezine lokacije. Bila je nasuprot sjedita Zaklade za slobodu. Unutra je Ratko
Pavi gledao pokustvo iskljuivo okom korisnika. Osjeao se slab, ali sladunjav
miris kuhinje - juha od graka, zar ne? Sigurno je bila od sino, no miris se
neobino probijao. Zavrnuo je nosom s gaenjem. Meutim, ovdje se vie nita nee
kuhati. Mislio je na dva tijela izvaljena gore u kadi dok je krv postojano curila
niz odvod. Nita nije osjeao prema onome to je napravio: stariji par, angairan
da odrava kuu dok su vlasnici na Krfu, smetao je. Bili su vjerni sluge, nema
sumnje, no trebalo ih je likvidirati. I za to je postojao dobar razlog: sjedei uz
mali etvrtasti prozor u zamraenoj sobi, Ratko Pavi je imao odlian pogled na
zdanje s druge strane ulice, a dva parabolina mikrofona relativno su isto
prenosila razgovore iz predsoblja to je gledalo na ulicu.
Unato tome, bilo je to dosadno jutro. Administratori i osoblje dolaze izmeu osam
i trideset i devet i trideset. Narueni posjetioci dolaze u svoje naruene posjete:
nakon starijeg dravnog slubenika iz Ministarstva vanjskih poslova Nizozemske,
slijedi zamjenik nizozemskog ministra prosvjete, kulture i znanosti. Nakon visokog
povjerenika za izbjeglice UN-a, slijedi stariji direktor Odjela za odrivi razvoj
UN-a, a zatim jo neki vaan birokrat iz njihove Ekonomske komisije za Europu.
Drugi u Ratkovoj skupini imali su komplementarne rubne poglede. Jedan od njih,
Simi, bio je smjeten na samom krovu voorhuisa, tri kata ravno iznad njega. Ni
jedan od njih nije
opazio nikakav znak Paula Jansona. To nije bilo iznenaujue. Uvui se danju nije
imalo mnogo smisla, iako je agent bio poznat da radi neoekivano jednostavno zato
to je to bilo neoekivano.
Bio je to dosadan posao to je traio potpunu skrivenost, no to mu je i najvie
odgovaralo jer je postao oznaen .ovjek. Otra, sjajna brazgotina koja je ila od
njegova desnog oka do brade - oiljak koji bi se zacrvenio kad bi si dopustio da se
razljuti - bila je razlog to je njegovo lice postalo previe prepoznatljivo za
bilo koji posao u kojem ga se moglo vidjeti. On je bio oznaen: to je bila misao
koja mu je ispunjavala mozak, ak i u trenutku kad ga je njegov napada oinuo
noem to je sluio za struganje ribe. Vea mu je kazna bila, ak i od paklene boli
razderanog mesa, kad je shvatio da vie nikad nee moi tajno raditi na terenu. Kao
snajperist, naravno, bio je nevidljiv poput njegove snajperske puke Vaime s
Page 154

priguivaem koja je bila spremna za akciju u bilo kojem trenutku. Kako su sati
prolazili, poeo se pitati hoe li taj trenutak ikada doi.
Da bi se zabavio, Ratko je redovito zumirao na ljupku recepcionarku, gledao je kako
se bedra riokose pokreu dok se naginjala; osjeao je toplinu u elucu i u
preponama. Imao je neto za nju, oh da, imao je. Sjetio se bosanskih ena s kojima
su se on i njegovi kolege vojnici zabavljali prije nekoliko godina - sjeao se lica
zgrenih od mrnje, sjeao se kako je slian izraz bio pri seksualnom transportu.
Trebalo je samo malo mate. Ono to ga je najvie uzbuivalo dok ih je silovao bila
je spoznaja da su potpuno nemone. To je bilo iskustvo koje nikad prije nije imao
sa enom. Nije bilo vano je li njegov dah smrdljiv ili mu tijelo zaudara jer one
jednostavno nisu mogle nita uiniti. Znale su da moraju kapitulirati, predati se
jadno ili e ih natjerati da gledaju svoje roditelje, mueve, djecu kako im pucaju
u glavu prije nego to njih same zakolju. Namjetajui dalekozor, zamiljao je
riokosu vezanu i pribijenu na madrac kako izvre oima, a njezina blijeda mekoa
predaje se ubodima njegova srpskog mesa.
U ovom sluaju Ratko nije trebao dalekozor da vidi malu povorku od tri crna
Mercedes-Benza kako dostojanstveno voze niz Stadehouderskade i zatim Leidsestraatom
zaustavljajui se kod sjedita Zaklade za slobodu. Voza dugake limuzine u odori
priao je otraga s druge strane i otvorio vrata. ovjek u tamnom odijelu s nao-
29Q
.,281.
alama u debelim okvirima i pustenim eirom izaao je i zaustavio se uz auto na
trenutak divei se velianstvenom nizu jugozapadnog Prinsengrachta. Zatim je
uniformirani ovjek - ministrov osobni fak-totum, inilo se - pritisnuo zvono
pokraj duboko izrezbarenih ulaznih vrata. Nakon deset sekundi vrata su se otvorila.
ovjek u odori govorio je eni na vratima: - Gospoo, ministar vanjskih poslova
Republike eke. Jan Kubelik. - Glasovi uhvaeni s dvije parabole bili su kretavi,
ali razumljivi.
Ministar vanjskih poslova rekao je nekoliko rijei na ekom svojem faktotumu i dao
znak da ga otputa. ovjek u odori se okrenuo i udaljio natrag prema limuzini.
- Gotovo da izgledate kao da me niste oekivali - rekao je ovjek u elegantnom
plavom odijelu recepcionarki.
Njezine su se oi rairile. - Nikako, ministre Kubelik. Izuzetno nam je drago to
ste doli.
Ratko se nasmijeio prisjeajui se male panike koja se proirila meu pomonim
osobljem Zaklade kad su primili telefonski poziv prije trideset minuta kojim im je
priopeno da e nedavno imenovani ministar vanjskih poslova imati sastanak s
izvrnim direktorom. Niz zbunjenih pomonika usporeivao je biljeke jer sastanak
nije bio zabiljeen. Nitko nije elio priznati da je napravio pogreku u rasporedu
pa ipak ju je netko oito napravio. Kroz svoj dalekozor Schmidt & Bender Ratko je
vidio zaprepatenje male riokose ene. Prije samo dva tjedna dvaput ste zapisali
vedskog ministra vanjskih poslova i ovjeka iz Programa za razoruanje UN-a, rekla
je riokosa grdei izrazito glupu mlau tajnicu na gornjem katu. Mlaa tajnica je
prosvjedovala da to nije njezin propust, no to je radila s blagim oklijevanjem koje
je bilo ravno priznanju. Druga tajnica koja ju je dola braniti tvrdila je da je
propust vjerojatno napravila eka birokracija. Meutim, bilo bi jednostavno
nemogue i nepopravljiva povreda protokola to im rei.
Sad je Ratko gledao kako riokosa recepcionarka vodi ministra u otmjeno predsoblje
gdje su i slika i ton postali nejasni. Srbin je na dalekozoru ukljuio elektronsko
pojaalo svjetla i prebacio mikrofon na posebni mod pojaanja signala tako da ulaz
s parabola bude digitalno poboljan - izotren, a nepotrebna buka filtrirana.
Na izvrni direktor brzo e vas primiti - uo je riokosu kako
govori kad se signal vratio.
Vrlo ste ljubazni - rekao je eki diplomat nehajno skidajui
eir. - Ovo je prekrasno zdanje. Bih li ga smio malo razgledati?
Gospodine, bila bi nam ast - odgovorila je mehaniki.
Page 155

Glupi birokrat - trai ukrasne sitnice da ih da svojoj eni. Vratit
e se u dosadnu predsjedniku palau u Pragu i priati prijateljima o luksuznim
detaljima u amsterdamskoj jazbini Petera Novaka.
Ratko je bio na manevrima Varavskoga pakta s ekim vojnicima dok je bio u
jugoslavenskoj vojsci, mnogo prije nego to se est jugoslavenskih republika
odvojilo i osamostalilo. esi su, uvijek je to mislio, imali jako visoko miljenje
o sebi. On takvo miljenje nije dijelio. v
ovjek koji je jako polako hodao ispred kue privukao je njegovu pozornost: je li
Janson tako elav? ovjek koji je izgledao kao turist stajao je uz nisku ogradu uz
kanal. Polako je vadio kartu.
Ratko je usmjerio dalekozor prema njemu; kut nije bio idealan, no kad je vidio
turistov vitki stas i kratku kosu, shvatio je koliko je pogrijeio. Bez obzira na
to koliko bi se vjeto Janson preruio, nikad ne bi mogao izgledati kao
dvadesetogodinja ena.
Jo je jednom Ratko osjetio toplinu u trbuhu.
Jansonov je pogled prelazio preko prekrasno namjetenog predsoblja. Opsesivno
pazei na simetriju, slike nizozemske renesanse bile su smjetene u sredine
etverokuta napravljenih od pozlaene tukature. Okvir kamina bio je od klesanog
mramora proaranog plavom bojom. Sve je izgledalo ba u duhu nizozemske kue:
daleko od znatieljnih oiju iezao je tobonji ideal nordijske umjerenosti.
Za sada je dobro, pomislio je u sebi. Cooper se razbistrio izuzetno dobro i obuen
u tu smijenu odoru, ponaao se na nain koji ba i nije sliio parodiji. Pokreti
su mu bili vrsti i slubeni; izraz lica proet servilnom pompom; u svakom je
detalju bio odani pomonik veoma vanog dunosnika. Janson se oslanjao na
pretpostavku da nitko nee imati pojma kako eki ministar vanjskih poslova
izgleda. Uostalom, ovjek je bio na tom mjestu jedva dva-tjedna. A zemlja nije bila
visoko na listi problema Zaklade.
292
Nikakvo preruavanje najbolje je preruavanje: malo masnoga u kosi, naoale kakve
su bile moderne u Istonoj Europi, vrsta odjee koja je uobiajena za diplomate na
cijelom kontinentu... i ponaanje koje je naizmjenino bilo ljubazno i bahato.
injenica to je Janso-nova majka bila ehinja pomogla je, naravno, i to uglavnom u
proimanju njegova engleskog uvjerljivim ekim naglaskom. Od ekog se diplomata
oekivalo da govori engleski u zemlji poput Nizozemske.
Janson je zurio u riokosu recepcionarku preko ruba svojih naoala. - A Peter
Novak? I on je tu?
Mala se ena sanjivo nasmijeila. - Oh ne, gospodine. On provodi veinu svog
vremena na putu letei od mjesta do mjesta. Zna se dogoditi da ga ne vidimo puno
tjedana za redom.
Kad je Janson doao, nije znao hoe li tuga ve obuzeti Zakladu. No, ono to mu je
Agger rekao, i dalje je bila istina: oni oito jo nisu imali pojma da se bilo to
dogodilo njihovu oboavanom utemeljitelju. - Da! - rekao je Janson. - On ima cijeli
svijet u svojim rukama, zar ne?
Moglo bi se tako rei, gospodine. No, njegova je gospoa danas
ovdje. Susanna Novak. Ona pomae voditi razvojni program nevladi
nih udruga.
Janson je kimnuo. Oito u strahu od otmice, Novak je uporno drao svoju obitelj
podalje od pogleda javnosti. Njegovo pojavljivanje u javnosti bilo je potrebno radi
uspjenosti njegova posla; stoga je nerado pristajao na medijsko pokrivanje. No, on
nije bio hollywood-ska zvijezda, a obitelj sajamska predstava: godinama je to bila
njegova poruka i novinari su polako pristali pridravati se tih pravila. injenica
to je njegovo glavno prebivalite bilo u Amsterdamu samo je to olakalo:
biirgerlich senzibilitet grada sluio je kao tit za privatnost velikog ovjeka.
Skriven na otvorenom.
A to je ovdje? - pokazao je prema drugoj sobi, lijevo od glav
noga hodnika.
Ured Petera Novaka - rekla je. - Gdje biste se zasigurno sastali
s g. Novakom da je on u gradu - on bi insistirao na tome. - Otvorila
je vrata i pokazala platno na suprotnom zidu. - Ovu je sliku naslikao
Van Dyck. Izvanredna, ne mislite li? Bio je to portret plemia iz
294
Page 156

sedamnaestog stoljea napravljen u paleti priguenih smeih i plavih boja, a ipak u
isti mah udnovato ivih.
Janson je ukljuio gornja svjetla i krenuo prema platnu. Gledao je izbliza. Izvanredno - rekao je. - On je jedan od mojih najdraih umjetnika, znate. Naravno,
umjetniko naslijee Republike eke svakako je znamenito. Ali, meu nama, u Pragu
nemamo nita poput
ovoga.
Posegnuo je u dep i napipavi tipku na svojem mobitelu Ericsson, nazvao je jedan
od brojeva to ih je pretprogramirao. Bio je to broj na izravnoj liniji
recepcionarke.
Oprostite, molim vas - rekla je zauvi zvonjavu telefona.
Svakako - odgovorio je Janson. Dok je urila do svog telefona,
on je na brzinu pogledao papire to su leali uredno sloeni na Nova
kovu stolu i komodi. Bio je to uobiajeni izbor velikih i dobrih insti
tucija dobro zastupljenih u nizozemskim ministarstvima. Jedno je
pismo, meutim, izdaleka mutno zazvonilo u njegovu sjeanju teretnjak skriven od pogleda po maglovitom vremenu. Ne kratka,
bezazlena poruka, ve zaglavlje. UNITECH LTD. Naziv kompanije
neto mu je govorio - no, je li govorio Paulu Jansonu, savjetniku
za opu sigurnost ili Paulu Jansonu, bivem agentu Konzularnih ope
racija? Jo nije bio siguran.
Ministre Kubelik? - enin glas.
Da? - Janson je podignuo pogled i vidio visoku plavu enu
koja mu se smijeila.
Ja sam ena Petera Novaka. Htjela bih vam poeljeti dobrodo
licu u njegovo ime. Na je izvrni direktor jo na sastanku s nizo
zemskim veleposlanikom pri Ujedinjenim Narodima.
Uskoro e
zavriti. - Govorila je neutralnim amerikim naglaskom.
ena je bila lijepa na nain Grace Kelly, u isti mah i putena i aristokratska.
Njezin mat, vlani ru nije ba djelovao poslovno, no pristajao joj je kao to joj
je pristajao i artrez kostim to se privinuo uz njezinu figuru tjenje nego to je
bilo potrebno.
To nije ena koja tuguje. Sigurno ne zna. Ona ne zna. No, kako je to mogue?
Janson je doao do nje i lagano se naklonio. Bi li eki diplomat poljubio ruku?
Odluio je da e rukovanje biti dovoljno. No, nije
295
mogao skinuti oi s nje. Neto na njoj bilo mu je poznato. Nezaboravno. Plavozelene
oi boje Aurne obale, ti dugi, elegantni prsti... Je li ju nedavno vidio? Prekapao
je po sjeanju. Gdje? U Grkoj? Engleskoj? Je li to bio samo prolazni pogled,
dovoljan da se samo registrira u podsvijesti? To ga je izluivalo.
Vi ste Amerikanka? - pitao je Janson.
Slegnula je ramenima. - Ja sam s mnogih strana - odgovorila je. -Kao Peter.
A kako je veliki ovjek? - Bila je to zamka u njegovu glasu kad
je pitao.
Uvijek isto - odgovorila je nakon stanke. - Hvala na pitanju,
dr. Kubelik. - Njezin je pogled bio gotovo veseo - mogao se zakleti
na rubu koketnog. Nema sumnje da je to jednostavno bio nain kako
su neke ene nauile razgovarati sa svjetskim odlinicima.
Janson je kimnuo. - Kao to mi esi volimo rei, 'Biti isto je bolje nego biti
gore'. Mislim da u tome ima neto od seljakog realizma.
Doite - rekla je. - Povest u vas gore u sobu za sastanke.
Drugi je kat bio manje sjajan, no vie intiman; stropovi su bili pet
metara visoki, ne sedam, a ukrasi mnogo manje bombastini. Soba za sastanke gledala
je na kanal i kasno jutarnje sunce koso je ulazilo kroz prozorsko krilo s mnogo
pregrada bacajui zlatne paralelograme na polirani dugaki stol od tikovine. Kad je
Janson uao, pozdravio ga je ovjek koji je bio neznatno nii od prosjene visine i
uredno poeljane sijede kose.
Ja sam dr. Tilsen - rekao je ovjek. - Moja je interna funkcija
izvrni direktor za Europu. Malo zbunjujue, ne? - Nasmijao se pri
stojnim, trpkim smijehom. - Na europski program - to bi bilo to
nije.
Page 157

Ostavljam vas s dr. Tilsenom - rekla je Susanna Novak. - S
njim ste sigurniji nego sa mnom - dodala je preputajui njemu da
odlui hoe li itati dvostruko znaenje njezine primjedbe.
Janson je sjeo nasuprot bljedolikom administrativcu. O emu da razgovara s njim?
Pretpostavljam da znate zato sam htio stupiti s vama u kontakt
- zapoeo je.
Pa, mislim da da - rekao je dr. Tilsen. - Tijekom godina eka
je vlada podupirala neka naa nastojanja, ak vie nego neke druge.
Mi razumijemo da nai ciljevi nisu uvijek podudarni s ciljevima neke odreene
vlade.
Tono tako - rekao je Janson. - Tono tako. No, pitam se jesu
li moji prethodnici previe urili sa svojim prosudbama. Moda bi
bio mogu skladniji odnos.
To bismo vrlo rado razmotrili - rekao je dr. Tilsen.
Naravno, ako mi date tour d'horizon svojih projekata u naoj
zemlji, ja bih to mogao uinkovitije zastupati kod svojih kolega i
suradnika. Doista, ovdje sam da sluam.
Onda u vam udovoljiti i govoriti ba o tim stvarima - rekao je
dr. Tilsen. Smijeio se provizorno. Govorenje je bila njegova specijal
nost i sljedeih je trideset minuta Tilsen radio ono u emu je bio naj
bolji, opisivao cijeli niz inicijativa, programa i projekata. Nakon neko
liko minuta inilo se da rijei formiraju verbalnu zavjesu satkanu od
neprozirne nomenklature i uzreica to ih vole profesionalni idealisti:
nevladine organizacije ... povrat stare snage ustanovama savjetodavne
demokracije ... obveza da se uzdignu vrijednosti, ustanove i praksa
otvorenog i demokratskog drutva ... Njegovo je izlaganje bilo detaljno
i precizno te je Janson ustanovio da mu se oi poinju cakliti. S
vrstim, ukoenim osmijehom povremeno bi kimnuo, no njegov je
um lutao. Je li ena Petera Novaka meu urotnicima? Je li ona pla
nirala smrt svoga mua? To se inilo nepojmljivim, no kako objasniti
njezino ponaanje?
A to da misli o ovom dr. Tilsenu? Doimao se ozbiljan, nematovit i dobronamjeran,
moda malo previe uobraen. Moe li takav ovjek pripadati zloinakoj uroti s
ciljem da razori najistaknutijeg agenta napretka kojega je krhki svijet imao?
Gledao je ovjeka kako govori, gledao je sitne, nagrizene, poutjele zube,
zadovoljan pogled kojim je naglaavao svoj monolog, nain kako je s odobravanjem
kimao vlastitim postavkama. Je li to lice zla? inilo se teko za povjerovati.
Kucanje na vratima. Mala riokosa iz prizemlja.
Jako mi je ao, dr. Tilsen. Zovu iz ureda premijera.
Ah - rekao je dr. Tilsen. - Molim vas da me ispriate.
Svakako - rekao je Janson.
Preputen sebi, istraivao je relativno oskudno pokustvo sobe, a zatim je otiao
do prozora te promatrao prometni kanal pod njim.
296
291,
Osjeaj hladnoe spustio mu se niz kraljenicu kao da mu je netko prislonio komad
leda.
Zato? Neto u njegovu vidnom polju - jo jedanput, anomalija na koju je
instinktivno reagirao prije nego to ju je mogao racionalno -analizirati ili
opisati.
to?
Oh, Isuse! Iza zvonolikog zabata kue s druge strane ulice nalazila se sjena
ovjeka koji ui na vrsto sloenim kosim ploicama. Poznata pogreka: sunce se
pomie i sjena se pojavljuje ondje gdje je nije bilo odajui skrivenog promatraa ili snajperista. Kojeg? Bljesak sunca o staklo dalekozora nije dao odgovor na to
pitanje.
Njegove su oi sada pretraivale strehe i prozore u potkrovlju kue kako bi uoio
Page 158

anomalije. Ondje - mali dio velikog dvostruko zastrtog prozora bio je otkriven, a
to je napravio netko tko je elio malo bolje vidjeti van.
Isturena greda ispred njega: bilo je neto udno i oko toga. Sljedei je trenutak
shvatio to je bilo neobino. To nije bila isturena greda - gredu je zamijenila
cijev puke.
Ili je njegova pregrijana imaginacija pretvarala stvari u postojanje videi
prijetnje u sjenama na nain kako su djeca pretvarala grane drvea u pande
udovita. Rana na njegovoj glavi bolno je pulsirala. Skae li na duhove?
Zatim je mala etvrtasta ploha stakla eksplodirala i uo je otar prasak drva kad
se metak zabio negdje u parketni pod. Jo je jedna ploha eksplodirala, a zatim jo
jedna, aljui komadie stakla zrakom i zasipajui konferencijski stol.
Nepravilne pukotine pojavile su se na buci zida nasuprot prozoru. Jo je jedna
ploha eksplodirala, jo je jedan metak smrskao buku, ovaj put nekoliko centimetara
iznad njegove glave. Bacio se na pod i poeo se kotrljati prema vratima.
Pucnjevi iz puke bez buke: dolazili su iz puke s priguivaem. Dosad se ve
trebao naviknuti na to.
Zatim je glasna eksplozija puke dola izvana, neobina suprotnost priguenom
pucanju. Drugi su zvukovi slijedili: cviljenje guma. Buka automobilskih vrata koja
se otvaraju i zatvaraju.
I odnekud iz zgrade panini vrisak.
Ludilo!
Tiho se pucanje nastavilo dok su smrtonosni projektili letjeli zrakom, neki
pogaajui staklo, neki putujui neometano kroz ve razbijene plohe. Zabijali su se
u zidove, strop, podove. Odzvanjali su odbijajui se od metalnog lustera u
nepredvidljivim smjerovima.
Bubnjanje u sljepooicama postalo je tako jako da je morao svjesno pokuati
fokusirati oi.
Misli! Morao je misliti! Neto se promijenilo. Kakvog je smisla imao napad, razlika
u naoruanju i pristupu?
Dva tima su napadala. Dva tima koja nisu bila koordinirana.
ini se da ga je gospoa Novak odala. Da, sad je bio siguran u to. Ona ga je lovila
cijelo vrijeme igrajui se s njim, izigravi ga. Odatle zloesti pogled. Ona je
bila Njihova.
Jedini zaklon od pucnjave bio je duboko u kui, u jednoj od unutarnjih soba: no,
sigurno su raunali da e on potraiti zaklon to je znailo da bi mu to sklonite
bilo najopasnije mjesto gdje bi mogao biti.
Sa svog je Ericssona telefonirao Barrvju.
Cooper je bio neuobiajeno zbunjen. - Isuse, Paul! to se dovraga dogaa? Tu je kao
bitka za Midway.
Moe li koga vidjeti?
Uh, misli, mogu li ih vidjeti? Samo letimino, svako toliko.
Dvojica su u vojnoj odori. Izgledaju opaki. Do tih momaka nije dola
poruka vodite ljubav, ne rat, Paule.
Sluaj, Barry, kad smo naruivali, traili smo da limuzina ima
neprobojne prozore. Bit e siguran u njoj. Meutim, budi spreman
pokrenuti guzicu na moj znak.
Sad je Janson jurnuo do vrata i sjurio se niza stube do prvog kata. Kad je stigao
do odmorita, vidio je da uvar osiguranja vadi oruje i pribliava se prednjem
prozoru. Zatim se puka stropotala na pod.
uvarova su se usta otvorila i crveni se krug stvorio oko njegove lijeve obrve. Krv
je iktala preko ukoenog oka. I cijelo je vrijeme ovjek stajao uspravan kao da se
pretvorio u kip. Polako, kao u nekom danse macabre, ovjekove su se noge poele
svijati, zatim su popustile i on se sruio na stari kineski sag. Janson je jurnuo
do njega i uzeo njegovu puku, pitolj Glock.
Ministre Kubelik - zvala je riokosa recepcionarka. - Svima
nam je nareeno da se povuemo otraga. Ne mogu objasniti to se
298,
299
Page 159

dogaa, ali... - Prekinula je zaprepatena i zbunjena vidjevi ministra kako se
kotrlja kontrolirano pucajui.
U tom je kotrljanju stigao na drugu stranu hodnika i blizu ulaznih vrata te je
ostao sagnut na oko metar iznad poda. To je bilo bre nego puzanje, a brzina je
bila najbitnija. - Bacite mi moj eir.
-to?
- Bacite mi prokleti eir - povikao je Janson. Neto tie - Nai ete ga na metar
od svoje lijeve ruke. Bacite mi ga.
Uasnuta je recepcionarka to uinila kao to ovjek slua opasnog luaka i pobjegla
u stranji dio.
Mali etverokut na dvostruko zastrtom prozoru bio je istiji nego ostali: zasigurno
je snajperist ondje.
Morao se posluiti debelim drvenim vratima kao pokretnim titom. Skoio je, okrenuo
kvaku i malo otvorio.
Dva mukla udarca: dva metka to su se zabila u debelo drvo. Dva metka koja bi ga
pogodila da je nastavio kroz vrata.
Sad su vrata bila otvorena samo pola metra, no to bi trebalo biti dosta za dobro
naciljani hitac. Taj isti, bljetavi kvadrat stakla - s malo sree mogao bi
pogoditi odavde, ak i s obinim pitoljem.
Njegovi neprijatelji vjerojatno imaju dalekozore; on nema. No, dalekozori imaju i
svoja ogranienja. Sto je vee poveanje, to je vidno polje ue. Kad se naglo
promijeni poloaj mete, treba moda deset ili dvanaest sekundi da se promijeni
poloaj dalekozora i namjesti optika.
Otpuzao je do mjesta gdje je leao ubijeni uvar osiguranja na blijedoplavom sagu
to je sada potamnio od krvi i odvukao tijelo prema kaminu znajui da e ga tititi
metar opeka ispod prozora. Izvukao je rupi i brzo obrisao krv s ovjekova lica.
Omotao je jaknu oko gornjeg dijela ovjekova tijela i vrsto nabio pusteni eir na
glavu lesa. vrsto zgrabivi kosu na zatiljku, tono je postavio glavu. Brzim je
pokretom gurnuo glavu prema procijepu u odkrinutim vratima i okretao je
oponaajui pokrete ovjeka koji oprezno ogledava.
Glavu e zapaziti u brzini, iz profila i s udaljenosti.
Dva odvratna ispljuvka potvrdila su njegove najgore sumnje. Glava mrtvog ovjeka
primila je metke velikog kalibra iz dva razliita smjera.
Proi e jo sekunda ili dvije prije nego to puke na runo punjenje opet budu
mogle pucati. Sad je Janson skoio u svoj svojoj visini. Dalekozori snajperista bit
e upereni na mjesto gdje se pojavljivala glava uvara. Janson e se pojaviti metar
vie. Morao je proviriti i odmah pucati.
Vrijeme je stalo.
Pogledao je, uoio mali, svjetlei pravokutnik stakla i spraio tri hica u njega. S
malo sree barem e otetiti opremu snajperista. Puka je trznula u njegovoj ruci
kad je opalila i Janson se povukao iza tekih vrata. Grleni niz psovki to se mogao
uti kroz razbijeno staklo govorio mu je da je postigao neku vrstu pogotka.
Jedna promatranica moda je onesposobljena. No, koliko ih je jo ostalo? Prouavao
je dvije dodatne rane od metka na glavi uvara. Jedan je projektil putovao strmom
silaznom putanjom, oito iz kue nasuprot. Drugi, to je uao visoko na obrazu,
doao je pod otrim kutom upuujui na snajperista iz susjedstva desno.
Mogao je dovui Coopera u oklopnoj limuzini, no izloenost, makar samo od jednog
metra uz aktivnog snajperista u blizini, bila bi pogubna. Najmanje bi jedna osoba
imala izravno uperenu puku u njega.
Janson je podignuo i bacio tijelo preko glavne prednje sobe te prouavao reakciju.
Glasna eksplozija raznijela je ono to je ostalo od prozora; slijedio je niz
pucnjeva to su bili prigueni, ali ne manje ubojiti. Koliko} Koliko je puaka
upereno u ovu kuu; koliko je strijelaca ekalo siguran hitac? Najmanje pet, a
pravi je broj mogao biti i mnogo vei.
Oh, dragi Boe! Opi napad na sjedite Petera Novaka je u tijeku. Je li njegova
nazonost uzrok tome? Teko je to povjerovati, no mnogo toga nije imalo smisla.
Jedino u to je bio siguran bilo je da mora izai iz kue te da se ne smije
posluiti vratima. Jurnuo je stubama. Jo jedan niz stuba, ui, doveo ga je do
treeg kata gdje se naao ispred zatvorenih vrata. Probao je kvaku; bilo je
zakljuano. Janson ih je snanim udarcem na silu otvorio i naao se u privatnom
uredu.
Page 160

Stol. Ormar s naslaganom hrpom kartonskih poiljki poslanih ultrasigurnom,
ultraskupom, ekspresnom dostavom, uslugom Caslon Courriers. Pokraj toga crni
metalni ormari. Zakljuan, takoer, no
300
301
moglo ga se lako otvoriti. Unutra je bio niz izvjetaja o nevladinim organizacijama
i knjinicama u Sloveniji i Rumunjskoj. I prepiska s Unitech Ltd. Sadraj se inio
besprijekornim. Unitech: da, to je neto znailo - no, sad nema vremena misliti o
tome. Njegov je cilj bio preivjeti i njegove misli moraju biti usmjerene prema tom
jedinom imperativu. To je bilo skretanje od trideset sekundi; sad je jurnuo uz
preostala dva niza stuba i uzverao se grubim drvenim ljestvama to su vodile do
galerije ispod krova. Ovdje je bilo zaguljivo, no ispod krovnih greda sigurno se
nalazio otvor na dio krova koji bi bio skriven zabatom. To je njegova jedina
prilika. Trenutak kasnije naao je otvor i stigao je posrui na krov. Bilo je
strmije nego to je oekivao pa se prilijepio uz oblinji dimnjak kao da je veliko
drvo koje prua zatitu u dungli. Naravno da nije bilo tako. Pregledao je okolne
krovove traei svoje krvnike.
Time to je bio na krovu nalazio se izvan vidokruga veine njihovih fiksnih
pozicija.
Ali ne svih.
uei na viem krovu, dijagonalno nasuprot njemu zdesna, mogao je vidjeti
nepogreivu brinetu iz Regent's Parka. Ondje ga je gotovo pogodila s goleme
udaljenosti. Sad je bila udaljena samo trideset metara. Ovaj put nee propustiti
pogoditi metu. Nije propustila kad je pogodila grotesknu lutku koju je napravio od
mrtvog uvara osiguranja jer je sada znao da je dijagonalni hitac bio njezin.
Okrenu je-glavH^-jvtdicr onrrto ga je bacilo u oaj: s njegove lijeve strane jo
jedan strijelac na susjednom krovu udaljen samo deset metara.
Strijelac je uo njegove korake dok se penjao po strmom krovu i sada je okrenuo
oruje prema njemu.
Upozorena od strijelca u smeem odijelu, nepogreiva je brineta podigla svoj
dalekozor u visini krova. Ranjena sljepooica pekla ga je opet gotovo
nepodnoljivom boli.
Bio je uklijeten izmeu dvaju savrenih strijelaca samo s pitoljem za obranu.
Vidio je enu kako gleda kroz dalekozor, vidio je crnilo puane cijevi. Gledao je
svoju smrt.
Bio je to hitac koji nije mogla promaiti.
20
Prisilio se usredotoiti se na izraz lica svoga krvnika. Kao da gleda smrti u oi.
Ono to je vidio bila je igra zbunjenosti na njezinu licu kad je okretala svoju
puku nekoliko stupnjeva ulijevo i ispalila hitac.
Strijelac na sljedeem krovu opisao je luk leima i otkotrljao se s krova poput
vodorige koja pada.
to se to, dovraga, dogaa?
Odmah se zaulo glasno tektanje oblinjeg automatskog oruja -namijenjenog njemu,
a ne njoj. Odlomio se komad ukraenog zidnog vijenca iza kojeg se smjestila
ostavljajui za sobom oblak praine.
Hoe li mu tko doi u pomo, spasiti ga od krvnika iz Regent's Parka?
Pokuavao je odgonetnuti sloenu geometriju. Dva tima, ba kao to je
pretpostavljao. Jedan se koristi amerikom snajperskom opremom. To je snajperski
tim iz Konzularnih operacija. A drugi? Neobian izbor naoruanja. Nije regularna
vojska. Plaenici. Ako je suditi po tkanini i ovrsju, istoni Europljani.
U ijoj slubi?
Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj. Ako je stara uzreica istinita u tom
sluaju, on je bio daleko od toga da bude bez prijatelja. No, je li to bilo tono?
ovjek s automatskim pitoljem, ruskim AKS-74, stajao je sada iznad parapeta
pokuavajui dobiti bolji kut prema snajperistici.
- Hej! - zazvao ga je Janson.
Page 161
302
303
Mukarac, Janson je bio dovoljno blizu da vidi njegove grube crte, primaknute oi i
dva dana staru bradu, cerio se Jansonu okrenut prema njemu.
S pitoljem to je rigao vatru.
Kad je mitraljeska paljba pogodila krov, Janson se otkotrljao tre-snuvi o kosinu
prekrivenu crjepovima. Komad kamena oinuo ga je uz uho kad se buna paljba sruila
na podruje gdje se nalazio prije nekoliko trenutaka. elo je oderao o drugi komad
zida, a dlan mu je bio proboden kad ga je pritisnuo prema nazupanom crijepu na
krovu. Napokon mu je tijelo udarilo o balustradu. Udarac je zakri-pio oslabljujui
ga, ali bi alternativa bila gora: okomit pad s visokog krova na plonik.
uo je krikove odavde i odande. Njegov oamuen mozak trudio se obraditi zvukove
kako su nastajali, odjekivali i nestajali.
Sto se zapravo dogaalo? ena ga je imala na nianu. Imala ga je.
Zato nije pucala?
A drugi tim, tko su oni? Angus Fielding je spomenuo neprijatelje iz sjene koje je
Novak imao meu pokvarenim istonoeuropskim oli-garsima. Jesu li oni bili privatna
policija? Sve oko njih upuivalo je na to.
On je bio njihova meta. No, to je bio tim Konzularnih operacija. Kako je to mogue?
Nije bilo vremena. Tutnuo je pitolj izmeu ukrasnih stupova od pjeenjaka i
ispalio dva kratka rafala. Mukarac s AKS-74 zateturao je natrake proizvevi
neobian grleni zvuk; jedan od metaka probio mu je grlo iz kojeg je iknuo mlaz
arterijske krvi. Kad se sruio na crjepove, oruje je palo s njim privreno
najlonskom omom oko ramena.
Pitolj bi mogao spasiti Jansona pod uvjetom da ga se domogne.
Sada je Janson stajao na vrhu balustrade i preskoio kratku udaljenost do susjedne
kue. Imao je objektiv. AKS-74: sirov, tekui, snani automat. Nesavreno je
prizemljio. Bolni metak poput elektrine munje proao je niz njegov lijevi gleanj.
Metak je zafijuknuo zrakom nekoliko centimetara iznad njegove glave, a on se bacio
na vrh s crjepovima nekoliko metara dalje od ovjeka koji je upravo ubijen.
Predobro poznat miris krvi irio se prema njemu. Ispruio je ruku i silom izvadio
automat iz njegove najlonske ome oslobodivi
304
ga urno depnim noiem. Ne mijenjajui poloaj, ispruio je glavu i pogledao
okolo da vidi gdje se nalazi.
Plona geometrija krovova bila je, kao to je znao, varljiva. Vrhovi se sastaju s
vrhovima na neemu to izgleda poput okomitih kutova, ali kutovi nisu zapravo
okomiti. Prsobrani koji su izgledali paralelni, nisu zapravo bili paralelni. Strehe
koje su izgledale ravne, nisu zapravo bile takve. Ukrasni zidni vijenci i
balustrade graeni i obnavljani stoljeima, smjeteni su i pomaknuti na nain da ih
ne otkrije brzi pogled. Janson je znao da ljudski um ima snanu tendenciju da
apstrahira takve nepravilnosti. Bila je to kognitivna ekonominost koja je obino
prilagodljiva. I kad ve doe do putanje metka, male nepravilnosti mogu znaiti
veliku razliku u svijetu. Nikakvi kutovi nisu istinski; treba zanemarivati
intuiciju, uvijek iznova s tekim podacima daljinomjera i dalekozora.
Rukama je sada tapkao mrtvog mukarca sve dok nije pronaao i izvukao malenu
napravu s dva kutna zrcala privrena na teleskop-ski tap to je sliio anteni
tranzistorskoga radija. Bila je to standardna oprema za urbanog komandosa. Janson
je paljivo prilagodio zrcala i izvukao tap. Izvlaei ga iznad vijenca, moi e
vidjeti s kakvim je jo prijetnjama suoen, a da se sam ne izloi na vatrenoj crti.
Oruje u Jansonovim rukama nije bio precizan instrument; vatrogasna cijev, a ne
laser.
Ono to je vidio nije bilo ohrabrujue. Smrtonosna brineta bila je jo na poloaju
i iako je trenutano od nje bio zatien geometrijom krovne crte streha, vrhova i
zida pod zabatom, upozorit e je svaki pokret; on se ne moe pomaknuti, a da se ne
izvrgne opasnosti.
Jedan je metak opalio o dimnjak izbivi komad stoljetne opeke. Janson je zarotirao
Page 162

napravu nalik na periskop da vidi tko je odgovoran za to. Na krovu iznad njega
stajao je s M-40 opasanim oko ramena bivi kolega iz njegovih Konzularnih
operacija. Prepoznao je iroki nos i sitne brze oi: specijalist stare kole koji
se zvao Stephen Holmes.
Janson se paljivo kretao titei se od snajperistice tako to se nalazio nisko
ispod zida sa zabatom odakle je otpala opeka dok je puzao niz strminu krova od
kriljavca. Morao je savreno izvesti svoj sljedei pokret ili je mrtav. Drao je
glavu dolje dok su mu ruke dizale otvor cijevi AKS-74 iznad linije krova. Pouzdao
se u sje305
anje, letiminu sliku iz periskopa dok je uperio vatru prema dugoj cijevi puke.
uo se odgovor, zvuk metalnih metaka to udaraju o dugu cijev izraenu od izuzetno
tvrde sloene smole i to mu je govorilo da je uspio.
Sad je podignuo glavu iznad krovne crte i usmjerio drugi bolje ciljani hitac:
elini meci zabijali su se u Holmesovu cijev M-40 sve dok zeleno-crni drak nije
bio smrvljen.
Holmes je sada ostao bez obrane, a kad se njegov pogled susreo s Jansonovim, to je
bio rezigniran, gotovo klonuli izgled nekoga tko je uvjeren da e umrijeti.
Janson je s gaenjem zatresao glavom. Holmes nije bio njegov neprijatelj, iako je
mislio da jest. Ispruio se zurei kroz pukarnicu u ovom lijepo izraenom
polukrunom zabatu i naas se pokazao brineti koja se nalazila dijagonalno na
drugoj strani. Hoe li ga napasti jednim od svojih karakteristinih dvostrukih
laganih udaraca? Vidjela je to se dogodilo, znala je da je njezin kolega
onesposobljen i da e morati preuzeti odgovornost za ire podruje. Hoe li
priekati da izae iz zatite drugog zabata? Pukarnica nalik na prorez bila je
preuska i duboka da bi omoguila isti pogodak s dijagonalnog mjesta. Morat e
priekati. Vrijeme je snajperistov najbolji prijatelj i njegov smrtni neprijatelj.
kiljio je i doveo njezino lice u arite. Nije vie bila u poloaju pucanja,
prekinula je sa svojim zavaravanjem s pukom i promatrala kolegu pogledom
ispunjenim nesigurnou. Sljedei trenutak Janson je vidio treptaj pokreta iza nje,
a zatim neto dramatinije: vrata tavana naglo su se otvorila i odjednom se iza
njene brinete nazirao gorostas od ovjeka. Razbio je neto iznad njezine glave.
Janson nije mogao ba tono razabrati; to je mogao biti i ciljnik dugakog vatrenog
oruja. ena smee kose skljokala se mlitavo niz parapet, oito bez svijesti. Sada
je gorostas uhvatio njezinu puku na runo punjenje i ispalio jedan, dva, tri
pogotka sebi zdesna. Prigueni krik sa susjednog krova govorio mu je da je barem
jedan pogodio metu: Stephen Holmes.
Janson se odvaio na brzi pogled, a od onoga to je vidio, smuilo mu se: pogoci su
se inili obinima, ali su bili dobro naciljani. Veli-kokalibarski meci odbili su
Holmesovu eljust. S unitene donje polovice lica krv mu je iktala niz tuniku;
posljednji je dah bio ispu306
ten poput bunog grgljanja, pola kaalj, pola traljavi vrisak. Zatim se Holmes
prevrnuo niz krov i stao kotrljati sve dok nije udario o ogradu. Kroz ukrase u
kamenu njegove beivotne smee oi zurile su u Jansona.
Janson je znao samo to da gorostas nije bio spasilac. Ispraio je dugu paljbu prema
zdepastom ovjeku koji je stajao ondje gdje se nalazio snajperist Konzularnih
operacija. To e ga prisiliti na defenzivni uanj, barem trenutano, a zatim
koristei se razliitim kamenim ukrasima kao rukohvatima, brzo e se sputati niz
vilu koja je bila sigurno izvan dometa. Bacio se na poploanu povrinu sjenovite
aleje sa to manje buke i postavivi se iza dviju metalnih kanta za smee,
prouavao ulini prizor pred sobom.
Gorostas je bio brz, njegova agilnost iznenaujua za osobu takve visine. Ve je
projurio kroz prednja vrata zgrade vukui sa sobom poput vree onesvijetenu
brinetu. ovjek je imao odvratan, naboran oiljak koji mu se sputao niz lice,
groteskni memento silovite prolosti. Njegove plave oi bile su sitne, svinjske,
ali budne.
Dojurio je drugi mukarac odjeven u slino maslinasto-smee odijelo i Janson ih je
uo kako razgovaraju. Jezik mu je bio nepoznat, ali ne sasvim. Napinjui se, mogao
je razumjeti dosta toga. To je bio slavenski jezik, zapravo srpski, daleki roak
Page 163

ekoga, ali dovoljno blizak pa je pozorno sluajui mogao razumjeti bit.
Malena snana limuzina dovezla se do njih i nakon jo jedne kratke prepirke dvojica
mukaraca su uskoila na stranja sjedala. U daljini su zavijale policijske sirene.
Napustili su prizor jer je policija poela dolaziti. Drugi revolverai odjeveni u
smee-sive odore utrpali su se u kombi i odvezli.
Ranjen i okrvavljen Janson je teturao prema sporednoj ulici gdje je Barry Cooper,
znojei se i irom razrogaenih oiju, ostao na vozaevu sjedalu u oklopljenoj
limuzini.
Mora ii u bolnicu - ree Cooper potresen.
Janson je na trenutak utio, a oi su mu bile zatvorene. Intenzivno se
koncentrirajui, vratio se na rijei to ih je uo. Korte Prinse-gracht... Centraal
Station... Westerdok... Oosterdok...
Odvezi me na Centraal Station - ree Janson.
Pola amsterdamskih murjaka bit e nam za petama. - Poela je
sipiti lagana kiica i Cooper je ukljuio brisae.
307
Gas do daske!
Cooper je kimnuo i krenuo sjeverno prema Prinsengrachtu dok su kotai kripali na
glatkom kolniku. Kad su stigli do mosta iznad Bouwersgrachta, inilo se da ih
policija ne progoni. Meutim, jesu li imali progonitelje druge vrste?
Srpske neregularne jedinice - promrmlja Janson. - To su danas
veinom plaenici. Ali iji?
Srpski plaenici? Zeza me, ovjee. Najradije bih tvrdio da
nisam to uo.
Umjetni otok na kojem je sagraena Centraal Station razdvajao je Korte
Prinsengracht od Westerdoka, gdje su se nalazila uglavnom naputena skladita. Ali
gorostas i njegovi drugovi nisu otili onamo. Oni e otii prema prostranoj zgradi
za odravanje na jugu kolodvora to je bila zatiena od sluajnih pogleda. Nou bi
ovisnici o heroinu dolazili ovamo opskrbljivati se i fiksati; tijekom dana,
meutim, bila je gotovo potpuno naputena.
Idi dalje ravnol - vikao je Janson traei punu pozornost.
Mislio sam da si rekao Centraal Station...
Ondje je zgrada za odravanje desno, petsto metara dalje.
Odande se vide molovi Oosterdoka. Sada daj gas do daske.
Limuzina se kretala uz mnoge postaje vlakova i odskakivala du slomljenih plonika
naputenih dvorita gdje se prije mnogo godina trgovalo na molovima. Veina
komercijalnih luka premjestila se u sjeverni Amsterdam; preostali su fantomi od
opeka i betona te valovitog elika.
Na ogradi su se odjednom pred njima ukazala vrata. Cooper je zaustavio auto, a
Janson je izaao. Ograda je bila stara, veze su joj zahrale od korozije. Ali kvaka
to je bila postavljena u veliku etvrtastu metalnu plou bila je sjajna i
blistava, oito nova.
Iz daljine je zauo pucnjeve.
Janson je mahnito izvukao maleni klju s izboinom iz depa i dao se na posao.
Postavio je kraj tog kljua u kljuanicu, a zatim je naglim prodornim pokretom
gurnuo ostatak te ga okrenuo u jednom jedinom kontinuiranom pokretu. Brzina tog
pokreta bila je presudna: klju se morao okrenuti prije nego to opruga kljuanice
pritisne gornji zatik dolje.
Prsti su mu mogli osjetiti da je gornji zatik odskoio dovoljno visoko da izleti
iza crte posmika tako da je njegov okret iskoristio djeli sekunde u kojoj su
stupovi zatika odskoili iz niza. Vrata su bila
otvorena.
Mahnuo je Cooperu kroz vrata i pokazao mu gestama da parkira auto stotinjak metara
iza zahranog naputenog eljeznikog vagona.
Janson je pohitao na stranu golemog elinog taglja i naslonivi se na njega,
poeo paljivo sluati krikove koji su se uli.
Napokon je mogao kroz zamagljenu svjetlost vidjeti prostranu unutranjost, a od
onoga to je zakljuio, smuilo mu se.
ena iz Konzularnih operacija bila je zavezana za cementni stup debelim mornarskim
uzetom, a odjea joj je bila grubo strgnuta.
Ovo govno brzo stari - progunala je, ali iza te razmetljivosti
Page 164

strah je bio i vie nego oit.
Pred njom se nazirao gorostas sa sjajnim naboranim oiljkom. Opasao ju je rukom, a
glava joj je udarila o beton. Izvukao je no i izrezao joj donje rublje.
Ne diraj me, gade - vikala je.
to e uiniti s tim? - glas je bio neugodno hrapav. Gorostas
se nasmijao dok je otvarao remen na hlaama.
Ja ne bih izluivao Ratka da sam ti - ree njegov kompanjon
koji je drao dugaku tanku britvu to je svjetlucala u polumraku.
- On ih vie voli ive, ali ne inzistira.
ena je ispustila vrisak od kojeg se ledi krv. Pravi zvjerski teror? Janson je
sumnjao da tu mora biti neto vie, da se jo nadala, makar nije imala nikakvih
izgleda da bi je netko mogao uti.
No, vjetar i buka udaljenih teretnjaka zagluivali su sve vrste zvukova.
U polumraku skladita mogao je razabrati svjetlucavi oblik velike limuzine u kojoj
su se ljudi dovezli te motor kako radi dok se hladi.
Mukarac ju je ponovo udario, a zatim su udarci postali ritmini. Cilj nije bilo
ispitivanje. Bio je, zapravo, dio spolnog obreda, shvatio je Janson na svoj uas.
Kad su ubojiine hlae pale na pod, njegov se organ nazirao u polumraku: eninoj
smrti prethodit e poniavanje.
Janson se smrznuo kad je zauo iza sebe meki glas sa srpskim naglaskom - Spusti
pitolj.
308
309
Janson se okrenuo i naao licem u lice s mravim mukarcem koji je imao naoale sa
zlatnim okvirom postavljene visoko na kukastom nosu. Mukarac je nosio kaki hlae i
bijelu koulju, a jedno i drugo je bilo uredno izglaano. Stajao je vrlo blizu i
leernim pokretom uperio mu revolver u elo.
Bio je ulovljen.
Spusti pitolj - ponavljao je mukarac.
Janson je pustio pitolj da padne na beton. Stalni pritisak ovjekova pitolja
prema njegovu elu nije doputao nikakve pregovore. Drugi je prodorni vrisak
zaparao zrak; ovaj put uz podrhtavanje, to je znailo duboki strah ili bijes.
Mukarac s naoalama u zlatnom okviru nasmijao se odbojno. -Amerika kurva pjeva.
Ratko ih voli jebati prije nego to ih ubije. Vritanje ga uzbuuje. Ono to je
spremno za tebe, bit e, naalost, mnogo manji uitak. Kao to e i sam vidjeti.
On e zaas zavriti. A tako e i ona. I ti, bude li imao sree, zar ne?
Zato? Za ime Boga, zato} - pitao je Janson tihim upornim
glasom.
Tipino ameriko pitanje - odgovori mukarac. Glas mu je bio
vie kultiviran nego gorostasov, ali jednako lien emocija. On je vje
rojatno bio voa operacije. - Mi ovdje postavljamo pitanja. I ako ne
odgovori na njih onako kako se nama svia, eka te uasno bolna
smrt prije nego to ti tijelo nestane u vodama Oosterdoka.
A ako uinim ono to trai?
Tvoja e smrt biti milostiva i brza. Oh, oprosti. Zar si se nadao
veem izboru? - Mukareve uske usne trzale su se prezrivo. - Vi
Amerikanci uvijek elite stvari koje nisu na jelovniku, zar ne? Ne
moete nikad imati dovoljno izbora. Samo, ja nisam Amerikanac,
gospodine Janson. Nudim vam izbor. Smrt s agonijom ili smrt bez
agonije. - Njegove mirne rijei djelovale su poput ledenog vjetra.
Kad je ena ispustila jo jedan prodorni vrisak, Jansonovo se lice izobliilo u
prizor straha. - Molim - ree on napola cvilei - neu uiniti nita... - Janson je
posegnuo rukom u neko mjesto duboko i poeo vidljivo drhtati.
Zadovoljan, sadistiki smijeak pojavio se na mukarcu s naoalama zlatnih okvira.
Odjednom su se Jansonu poela tresti svinuta koljena i pao je 60 centimetara
ostavi savreno uspravljen kad je svinuo koljena. Istodobno mu je desna ruka ravno
pucala uhvativi zapee ovjekove ispruene ruke.
Page 165

ovjekov je smijeak ieznuo kad mu je Janson potegnuo ruku u snanom zahvatu na
zapeu zavrnuvi je prema svom laktu i okre-nuvi je pod otrim kutom. Sada se
ovjek skvrio u boli jer su mu ligamenti u ruci bili istegnuti i izvrnuti, ali je
Janson je bio nemilosrdan pomaknuvi se korak natrag lijevom nogom i povukavi
napadaa na tlo. Naglo i snano je trgnuo rukom zauvi slab prasak kad se zglobna
ahura pomaknula iz leita. ovjek je ponovo zaur-lao dok mu se agonija mijeala s
nevjericom. Janson je pao na njega prenijevi svu teinu na svoje desno koljeno i
udarivi u ovjekov prsni ko. Mogao je uti najmanje dva rebra kako su pukla.
ovjek je dahtao, a iza naoala sa zlatnim okvirom navirale su mu suze. Najobinije
disanje bilo je uasno bolno zbog slomljenih rebara.
Prenut oblinjim koracima svojih drugova, mukarac je pokuao osloboditi ruku u
kojoj je drao pitolj unato pomaknutom zglobu, ali ga je Janson zaglavio izmeu
svojih prsa i lijevog koljena. Janson je okrenuo desnu ruku kao pandu i stisnuo
njome ovjekov vrat diui mu i udarajui glavom o tlo sve dok tijelo nije postalo
mlohavo. Nakon nekoliko trenutaka, kad je Janson ustao, imao je po jedan pitolj u
svakoj ruci.
Zatim je ispalio dva hica, jedan u grubog ovjeka koji je jurio prema njemu s
automatskim pitoljem, a drugi u bradatog mukarca nekoliko metara iza njega s
automatom to je drao uza se. Obojica su pala na tlo.
Janson je zakoraio prema mjestu gdje je stajao mukarac kojeg su zvali Ratko i
zauo rafale AKS-74 to su udarali o betonski pod u bujici iskrica i
mikroeksplozija. ini se da su dolazili od mukarca na ploniku visoko gore i
stvarali nepropusnu zonu izmeu Jansona i Ratka koji je brzo podigao hlae i
okrenuo se suoiti s njim. Pitolj kalibra 45 izgledao je sitno u golemoj Srbinovoj
ruci.
Sada se Janson sagnuo iza betonskog stupa. Kao to je i oekivao, ovjek s
automatskom pukom iznad njega pomaknuo se kako bi dobio kut prema Jansonu. No,
pritom je izloio sebe. Gledajui iza ugla, Janson je uhvatio letimini pogled na
niskog mravog ovjeka
310
311
okrugla lica koji je drao AKS-74 kao da je srastao s njim. Kratka paljba bila je
usmjerena u stup iza kojeg se skrivao. Janson je ovio ruku oko njega i ispalio
hitac naslijepo. uo je kako je udario o ogradu s elinim cijevima i znao je da je
promaio. Meutim, iznen-dani koraci na elinom nogostupu pomogli su mu locirati
ovjeka u prostoru i on je ispalio jo tri hica.
Svaki je promaio. Prokletstvo, to je oekivao? Jo nije mogao vizualno locirati
ovjeka s napadakim orujem, a da sam sebe ne izloi smrtonosnoj vatri.
Svjetlost je nakratko preplavila mrano skladite kad je netko otvorio sporedna
vrata.
uo je korake, nekoga tko utrava u golemi prostor.
Jo je jedan hitac ispaljen iz AKS-74 usmjeren ne na Jansona, nego na nevidljivog
pridolicu.
Uh, sranje! Uh, sranje! - bio je to glas Barrvja Coopera.
Nije mogao vjerovati: Barry Cooper je uao u naputeno skladi
te.
Barry, to dovraga radi ovdje? - uzviknuo je Janson.
Ba se i ja to pitam. uo sam svu tu paljbu kad sam bio u autu,
uplaio sam se i pobjegao ovamo pokuavajui se spasiti. Prilino
glupo, zar ne?
Uistinu? Da.
Nova vatra izazvala je bujicu iskra s betonskog poda.
Janson je uzmaknuo od stupa i vidio to se dogaa. Barry Cooper se nagnuo iza
golemog elinog bubnja dok se ovjek na nogostupu poeo premjetati.
Ne znam to da radim - ree Cooper napola jauui.
Barry, uini to sam ja uinio.
Jesam li te?
Odjeknuo je hitac i niski zdepasti ovjek na ploniku odjednom se ukoio.
Page 166

To je u redu, lutko. Vodi ljubav, a ne rat, pizdo - zaderao se
Cooper kad je ispraznio cijeli arer svog pitolja u revolveraa iznad
sebe.
Sada se Janson mogao pomaknuti oko stupa i smjesta je ispalio metak u Ratkova druga
koji se vrzmao s noem blizu svezane ene.
Sranje! it! - uzvikivao je ovjek. Metak ga je udario u rame i
ispustio je no. ovjek je onesposobljen pao na pod stenjui.
Janson je vidio enu kako pue prema nou i prinosi ga blie sebi. Zatim ga je
zabila kao klin izmeu svoje dvije pete i dok su joj se noge tresle od napora,
postupno ga podizala s tla.
Srpski gorostas djelovao je rastrgan izmeu dviju meta, Coopera i Jansona.
Spusti pitolj, Ratko! - uzviknuo je Janson.
Jebem ti majku! - bijesnio je golemi Srbin ispalivi metak u
Barrvja Coopera.
Prokletstvo] - zaurlao je Cooper. Metak mu je probio obje ruke
i donji dio prsa. Pitolj mu je pao na pod i on je ustuknuo u agoniji
iza reda elinih bubnjeva blizu sporednog ulaza.
Jesi dobro, Barry? - uzviknuo je Janson zakoraivi iza drugog
stupa.
Nastupio je trenutak tiine. - Nisam, Paul - odgovorio je slabim glasom. - Boli
jebeno. Osim toga, osjeam se kao da sam pao iz cijelog vagona gandijevskih
pacifista. Vjerojatno u postati vegan samo zato da mi se ispravi karma.
Dobro gaa unato svemu. Ima iskustvo s Weather Undergroundom}
Ljetni kamp Kranske udruge mladih - ree Cooper plaho. Zrana puka.
Moe li voziti?
Ne Indy 500 ili slino, ali drugo mislim da mogu.
Budi miran i sluaj me. Idi u auto i odvezi se u bolnicu.
Odmah!
Ali to ako...?
Ne brini se za mene! Brini se za svoju guzicu!
Hitac iz gorostasova kalibra 45 odjeknuo je glasno kroz elinu ogradu, a komad
betona pao je blizu Jansonove noge.
Bio je to neodluan rezultat izmeu njih dvojice.
Dva mukarca koji nemaju to izgubiti osim svojih ivota.
Janson se nije usudio pucati naslijepo zbog opasnosti da ne pogodi zarobljenicu.
Odmaknuo se nekoliko koraka natrag sve dok nije mogao jasno razabrati svoju metu.
Ratko koji je uvrstio ruku s pitoljem drugom rukom radi preciznog gaanja,
okrenuo joj je
312
313
lea. Svjetlucanje elika govorilo mu je da ena nije bila tako nemona kao to je
on zamiljao.
Slobodnom rukom posegnula je prema dolje pruivi je vie nego to se inilo
moguim i zgrabila drak noa koji je izvanrednim izvijanjima uspjela dii do pola
razine bedra. Sada ga je visoko dignula drei otricu vodoravno kako bi izbjegla
rebra i...
Zabila ga u gorostasova leda.
ok je izbijao iz prijeteeg izraza njegova uasno prestraenog lica. Kad je Janson
stupio naprijed, gorostas je ispalio jo jedan hitac, ali je taj otiao visoko.
Jansonu je preostao jo jedan metak u spremniku. Nije smio promaiti.
Zauzeo je standardno dranje tijela za Weaver i ispalio svoj jedini preostali metak
usmjerivi ga ovjeku u srce.
Jebem ti majku - zagrmio je Srbin, a zatim poput debla koje se
rui bubnuo naglavake mrtav.
Page 167

Sada je Janson zakoraio prema zarobljenici. Osjetio je kako ga obuzima bijes i
kako mu se naglo mijenja raspoloenje kad je ugledao poderanu odjeu, meso istueno
do modrica, crvene oznake od ruku koje su je pipale i hvatale joj meso poput blata
za modeliranje.
Janson je bez rijei izvukao no iz Srbinovih leda i razrezao debelo ue
oslobodivi je. Ona je kliznula na pod dok su joj se lea oslanjala na stup jer
oito nije mogla stajati. Sklupala se omotavi ruke oko koljena, privukavi ih
prema sebi i poloivi glavu na podlakticu.
On je nestao na trenutak vrativi se s bijelom kouljom i kaki hlaama to ih je
nosio ovjek s naoalama u zlatnom okviru.
Uzmite ih - ree on. - Obucite ih.
Napokon je podignula glavu i on je vidio da joj je lice mokro od suza.
Ne razumijem - ree ona tupo.
U Museumpleinu 19 nalazi se Generalni konzulat SAD-a. Ako
moete otii onamo, oni e se pobrinuti za vas.
Spasili ste me - ree ona neobinim, muklim glasom. - Doli
ste radi mene. Zbog kog vraga ste to uinili?
Nisam doao radi vas - odbrusio je. - Doao sam radi njih.
Ne laite mi - ree ona. - Molim vas, nemojte mi lagati. - Glas
joj je postao drhtav. inilo se kao da je na rubu kolapsa i sad je
poela govoriti oteui kroz suze, oajniki se drei unitenih tragova svog
profesionalizma. - Ako ste htjeli ispitivati nekoga od njih, mogli ste ga uzeti
ivoga i zdravoga. Niste. Niste jer bi me oni ubili ako biste to uinili.
Idite u konzulat - ree on. - Ispunite izvjetaj nakon akcije.
Znate pravila.
Odgovorite mi, dovraga! - oajniki je, mahnito dlanovima
obiju ruku, trljala suze s lica. Meutim, traumatizirana i zlostavljana,
ostala je estoko posramljena kad se vidjela njezina slabost i ranjivost.
Pokuala je ustati, ali noni miii su se pobunili te je opet pala na
tlo.
Kako to da niste ubili Stevea Holmesa? - izustila je teko di
ui. - Vidjela sam to se dogodilo. Mogli ste ga ubiti. Trebali ste
ga ubiti. Standardna procedura u borbi jest da ukoka frajera. Ali
vi ste ga samo razoruali. Zato ste to uinili? - Nakaljala se i poku
ala se hrabro nasmijeiti, no to je izgledalo poput jecaja. - Nitko se
ne slui prokletom havahartskom klopkom usred vatre.
Moda sam promaio. Moda nisam imao streljiva.
Lice joj je bilo crveno dok je polako tresla glavom. - Mislite da ne mogu
prihvatiti istinu? Dobro, ne znam mogu li. Samo znam da sada ne mogu vie sluati
lai.
Museumplein 19 - ponovi Janson.
Nemojte me ostaviti ovdje - ree ona dok joj je glas pucao od
straha i smetenosti. - Uplaena sam, je li jasno? Ovi jebeni tipovi nisu
bili u udbeniku. Ne znam ni tko su, ni to ele, ni gdje su. Znam
samo da trebam pomo.
Konzulat e pomoi - obratio se Janson poraenoj.
Ne okreite mi lea, Paule Jansone! Umalo sam vas triput
ubila. Dugujete mi u najmanju ruku objanjenje.
Vratite se na posao - ree Janson. - Idite na svoj posao.
Ne mogu. Zar nita ne razumijete? - Odjednom joj je glas
postao debeo; eni koja ga je htjela ubiti stegnulo se grlo. - Moj
posao, moj je posao da vas ubijem. To ne mogu sada uiniti. Ne
mogu obaviti svoj posao - nasmijala se gorko.
Polako, polako se osovila na noge drei se za stup kao potporanj.
,.315,
Sluajte me! Susrela sam u Regent's Parku tog Amerikanca koji
mi je ispriao neku luaku priu da su moda ljudi iz Konzularnih
operacija uhvaeni u nekoj velikoj ... manipulaciji. Da lo momak za
kojeg se pretpostavljalo da ga moramo ukokati, zapravo i nije lo
momak. Ja sam to zanemarila jer kad bi to bilo istina, onda bi dolje
Page 168

bilo gore, a gore dolje. Moete li shvatiti? Ako ne moete vjerovati
ljudima koji vam daju naredbe, to je smisao bilo ega? Poslije sam
predala memorandum o razgovoru o tome, samo proforma i primila
telefonski poziv ne svoga gazde, nego gazde svoga gazde. elio me
podsjetiti kako je Paul Janson genijalni laac i jesam li sigurna da
me nije nekako privukao. Sada se tresem u ovom skladitu Bogu
iza lea i razmiljam da neu, budem li ikada htjela nauiti to se
dogaa u svijetu, to sasvim sigurno dobiti od svojih gazda. Sada
mislim kako je jedini tko mi moe rei koliko je sati momak kojeg
upravo gledam. - Drui je poela stavljati na sebe odjeu koju
joj je donio. - Isti momak s kojim sam provela 48 sati pokuavajui
ga ubiti.
Upravo ste doivjeli traumatino iskustvo. Niste vie isti. To je
sve.
Nisam zavrila s vama, Paule Jansone. - Oblizala je ispucale
usnice. Na njezinim istuenim obrazima poele su se pojavljivati
masnice.
to to elite od mene?
Trebam pomo. Trebam... znati to se dogaa. Trebam znati
to je la, a to nije. - Na oi su joj stale navirati suze, a ona ih je
posramljeno brisala. - Moram se skloniti na sigurno.
Janson je namignuo. - elite biti sigurni? Oni su mi za petama. Nije sigurno ondje
gdje sam ja. I to je jedina stvar koju pouzdano znam. elite li da vas odvedem u
bolnicu?
Ljutiti pogled. - Oni bi me ulovili ondje. Nali bi me, sigurno bi me nali.
Janson je nelagodno slegnuo ramenima. Imala je nedvojbeno pravo.
elim da mi kaete to se to, dovraga, dogaa. - Nain njezina
hoda bio je nesiguran, no zakoraila je prema njemu.
Upravo to pokuavam otkriti.
Mogu pomoi. Nemate pojma. Ja znam stvari, znam planove,
znam lica... znam tko je poslan da doe nakon vas.
Nemojte si stvari jo vie oteavati - ree Janson ne ba nelju
bazno.
Molim? - ena ga je nemono gledala. Izgledala je poput
nekoga tko nikada prije nije iskusio trenutanu dvojbu u svom pro
fesionalnom ivotu, poput nekoga tko ne zna kako svladati neizvjes
nost koja je sada nadirala na nju.
Nema veze - ree Janson. - a otprilike minutu ja u ukrasti
auto. To je in krae i svatko tko se nae sa mnom u to vrijeme
po zakonu je sudionik. To vam prua neku perspektivu!
Ja u ga ukrasti za vas - ree ona urno. - Gledajte, ne znam
kamo idete. Nije me briga. No, ako odete, ja nikad neu saznati
istinu. Trebam znati to je istina. Trebam znati to nije.
Odgovor je ne - ree Janson kratko.
Molim.
Njegova sljepooica poela je ponovo jako kucati. Povesti je sa sobom bila bi
ludost. Sama po sebi oita ludost. Meutim, moda je bilo nekog smisla u ludosti.
Oh, Isuse! Oh, Isuse! - Clavton Ackelev, ovjek iz CIA-ine
uprave za operacije, praktiki je naricao, a sterilna telefonska linija
nije uinila nita da smanji neposrednost njegova straha. - Oni e
nas jebeno koknuti.
O emu ti to govori} - glas Douglasa Albrighta je bio okrutan,
ali alarmantan.
Ne zna?
uo sam za Charlottu, da. Uasno je. Strana nesrea i uasan
udarac.
Ne zna!
Uspori, reci mi to na engleskom.
Sandy Hildreth.
-Ne!
Upecali su njegovu limuzinu. Prokleto oklopljenu limuzinu. Na
Page 169

dnu rijeke Potomac. On je bio na stranjem sjedalu. Utopio se!
Duga tiina. - Isuse! To nije mogue.
Upravo oekujem policijsko izvjee.
Nije li to moda bila kakva nezgoda? Nekakva uasna, uasna
podudarnost?
Nesrea? O da, tako su to napisali. Voza je jurio, svjedoci su
vidjeli automobil kako je skliznuo s mosta. Kao to je bilo i sa Charlottom Ainsley; neki voza taksija izgubio je kontrolu nad/' svojim
vozilom i pobjegao s mjesta nesree. A sada to je Onishi. /
to?
I
Jutros su pronali Kazovo tijelo.
/
Boe dragi!
/
Ugao etvrte i L ulice u blizini Northearsta.
'
Pa kog je vraga radio ondje?
Prema izvjeu mrtvozornika, u krvi mu je naen feniciklidin.
To je PCP, sintetski heroin. I gomila drugih sranja. Slubeno, predozirao se na ulinom uglu izvan crack housea. Viamo to svako
dnevno, rekao je jedan od policajaca.
Kaz? Ma to je ludol
Naravno da je ludo. Ali tako su to uinili. injenica jest da su
ova tri kljuna lana naeg programa ubijena u roku od 24 sata jedan
za drugim.
Isuse, istina je, skidaju nas jednog po jednog. Tko je sljedei?
Ja? Ti? Derek? Dravni tajnik? Sam POTUS?
Razgovarao sam telefonski s njima. Svi pokuavamo ne paniariti i ne iz toga praviti veliku paradu. injenica jest da smo svi ozna
eni. Svi smo na prokletom popisu ugroene vrste.
Ali to nema nikakva smisla! - Albright je eksplodirao. - Nitko
ne zna tko snio mi. Nita nas ne povezuje! Nita osim najstroe
uvane tajne u vladi Sjedinjenih Amerikih Drava.
Budimo malo precizniji. ak i ako nitko tko nije u programu ne
zna, on zna.
Priekaj minutu...
Zna o kome govorim.
Isuse! Mislim, to smo uinili. Sto smo uinili?
On jednostavno nije prerezao svoje konce. Ubija svakoga tko ih
povue.
21
Sunce se pomalo probijalo kroz stabla duda i visokih pinija koje su irile svoje
debele grane zatitniki iznad kolibe. Bilo je zanimljivo kako se dobro stapao s
okolinom, primijetio je Janson sa zadovoljstvom dok je prolazio kroz vrata. Vratio
se upravo sa etnje niz stazu do seoceta udaljenog nekoliko kilometara od planine
te je donio hranu i naramak novina: U Piccolo, Corriere delle Alpi, La Kepubblica.
U ladanjskoj je kuici odbojnost kamenog eksterijera posvuda ponitavalo bogato
ulateno drveno pokustvo i tople ploice od terakote. inilo se kao da freske i
stropne slike pripadaju nekom drugom dobu i nainu ivota.
Sada je Janson uao u spavau sobu gdje je ena jo spavala i pripremio hladni
mokri oblog za njezino elo. Temperatura joj je padala; vrijeme i antibiotici
uinili su svoje. A vrijeme je imalo iscje-ljujui uinak i na njega. Vonja do
lombardijske poljske utvrde trajala je cijelu no i nekoliko sati sutradan ujutro.
Ona i nije bila ba jako svjesna toga jer je bila budna samo posljednjih nekoliko
kilometara. To je bio sjevernotalijanski krajolik savren kao na razglednici: uta
polja sasuenih stabljika ita, gajevi kestena i jablana, stare crkve s modernim
tornjevima, vinogradi, lombardijski dvorci smjeteni visoko na stijeni. Iznad njih
nad obzorom su se poput bedema uzdizale sivo-plave Alpe. No, kad su stigli, bilo je
jasno da ena ima i te kakve probleme, mnogo vie nego to ih je bila svjesna.
319
Nekoliko puta kad ju je gledao kako spava, vidio je da se ena trza i prevre pod
utjecajem snanih i uznemirujuih snova. Tiho je jecala, a katkad se i razmahivala
Page 170

rukom.
Sad je prebacio krpu namoenu u hladnu vodu na njezino elo. Lagano se trznula i
zastenjala u znak prosvjeda. Nakon nekoliko trenutaka zakaljala je i otvorila oi.
On je brzo natoio u au vodu iz vra uz njezin krevet i dao joj piti. Prije toga
kad bi neto popila, utonula bi ponovo u dubok i nemiran san. No, ovaj put su joj
oi ostale otvorene. Gledala je koncentrirano.
Jo - proape.
Natoio joj je jo jednu au vode, a ona ju je energino ispila ne traei njegovu
potporu ili pomo. Polako joj se vraala snaga. Pogled joj se usredotoio i pao na
njega.
Gdje? - ree ona, a i to kratko pitanje od jedne rijei stajalo ju
je dosta napora.
Nalazimo se u kui jednog mog prijatelja - odgovori. - U Lom
bardiji. Podruje Brianze. Lago di Como nalazi se 16 kilometara sje
verno. Vrlo je izolirano, vrlo skrovito mjesto. - Dok je govorio, vidio
je kako joj modrice izgledaju sve gore; bio je to znak da se oporavlja.
Pa ak ni blijedoute otekline nisu mogle sakriti njezinu jednostavnu
ljepotu.
Kako dugo... ovdje?
/
Tri dana si ovdje - ree on.
/
Oi su joj se ispunile nevjericom, uzbunom, strahom. A zatim joj se lice polako
oputalo kako je gubila svijest.
Nakon nekoliko sati vratio se njezinoj postelji jednostavno je promatrajui. Ona se
pita gdje je. Ona se pita zato je tu. Janson je sam sebi morao postaviti isto
pitanje. Zato ju je ovamo doveo? Muila ga je ta odluka: hladan, tvrdi razum dosad
mu je osiguravao preivljavanje. A nije bilo dvojbe da bi mu ena moda mogla biti
korisna. Ali mu je hladan, tvrdi razum govorio da bi se mogla pokazati i kobnom za
njega te da je njegova odluka da je dovede ovamo bila zapravo pitanje emocija.
Vrsta emocija koje bi nekoga mogle stajati ivota. Kakve veze ima to je bila
progonjena u Amsterdamu? Ona ga je doista namjeravala nekoliko puta ubiti. Moram
saznati to je la, a to nije, rekla je, a on je znao da to nije bila la.
ena je iskusila neto pogubno; sigurno zato to je jednom zamiljala da je
neranjiva. On je znao to je to, znao je iz prve ruke. Nije toliko bilo silovano
njezino tijelo, koliko njezin smisao za ono to jest.
Drao joj je jo jedan oblog na elu i nakon nekoliko trenutaka ona se ponovo
pomaknula.
Ovaj je put stavila vrke prstiju na svoje lice i osjetila kako joj se podiu
masnice. U oima joj je bio sram.
Pretpostavljam da se ne sjea mnogo od onoga to se dogodilo
nakon Amsterdama - ree joj Janson. - To je tipino za vrstu nagnjeenja i potresa koje si pretrpjela. Tu pomae samo vrijeme. - Pruio
joj je au vode.
Osjeam se usrano - bio je jedini njezin zmijasti odgovor.
Ispila ju je lakomo.
Vidio sam i gorih stvari - ree on.
Prekrila je lice rukama okreui se od njega kao da joj je neugodno to je vidi.
Nakon nekoliko minuta je upitala - Jesi li ti vozio ovamo auto?
Ne. To je bilo u Amsterdamu. Zar se ne sjea?
Stavili smo mu dojavljiva na branik - objasni ona. Pogled joj je
klizio po stropu to je bio prekriven razraenom baroknom slikom
anela to skakuu medu oblacima.
Pretpostavljao sam - ree Janson.
Ne elim da nas nadu - proape ona.
Janson joj njeno dotakne obraz. - Podsjeti me kako se to dogodilo.
Nekoliko trenutaka nije rekla nita. Zatim je polako sjela u krevetu. Ljutnja joj
je prekrila lice ozlijeeno modricama. - Lagali su - ree ona brzo. - Lagali su ponovi, no ovaj put glas joj je bio eli-an.
Ondje e uvijek biti lai - ree Janson.
Gadovi su mi namjestili - ree ona i stade drhtati od hladnoe
ili bijesa.
Ne, ja mislim da sam ja onaj kojem su namjestili - ree Janson
mirno.
Page 171

On joj ponovo napuni au promatrajui je kako ju prinosi svojim ispucanim usnama i
ispija u jednom gutljaju.
321
Doe mu na isto - ree ona. Glas joj je bio dalek. - Ako ti to
uini tvoja vlastita ekipa, ima samo jedna rije za to. Izdaja.
Osjea se izdano - ree Janson.
Prekrila je lice rukom, a rijei su navirale.
Oni su mi namjestili da te ubijem. Ali nekako se ne osjeam
krivom. Uglavnom se osjeam... ogorenom. Ljutom. - Glas joj je
puknuo. - I tako prokleto posramljenom. Poput proklete lakovjerne
osobe. I poinjem se uditi svemu za to mislim da znam, to je
stvarno, to nije. Ima li kakvu ideju to je to?
Da - ree Janson jednostavno.
Umuknula je na trenutak. - Gleda me kao da sam ranjena ivotinja - ree ona
napokon.
Moda smo to oboje - ree Janson njeno. - I nema nieg opa
snijeg.
Dok se ena odmarala, Janson se nalazio u donjoj prostoriji koju je vlasnik kue
Alasdair Swift upotrebljavao kao radnu sobu. Pred njim je bila hrpa lanaka koje je
skidao s internetskih baza podataka, iz novina i asopisa. Ondje je bio ivot
Petera Novaka, stotine pria o ivotu i vremenu toga velikog filantropa.
Janson je bio opsesivno zadubljen traei neto za to je znao da najvjerojatnije
nee nai: klju, trag, povran podatak koji bi imao dublje znaenje. Neto, bilo
to, to bi mu otkrilo zato je veliki ovjek ubijen. Neto to bi mu suzilo polje.
Traio je smisao, neki detalj koji bi bio potpuno beznaajan veini ljudi, no koji
bi odzvanjao neim to bi njegov podsvjesni um progutao. Znamo vise nego sto
znamo, kao to je Demarest volio rei: na um pohranjuje biljeg injenica koje ne
moemo svjesno pronai. Janson je itao u zoni receptivnosti ne pokuavajui
odgonetnuti problem, no nadajui se jednostavno da e uzeti ono to se moe uzeti
bez prejudiciranja ili oekivanja. Hoe li se ondje nai kakva kratka aluzija na
kakvog ogorenog poslovnog suparnika? Na neku posebnu struju zakopanog
neprijateljstva u financijskoj ili meunarodnoj zajednici? Na sukob u koji su
ukljueni njegovi preci? Nekog drugog neprijatelja koji jo nije sumnjiv? Nije
mogao znati to trai ni zamisliti da e ga ono to ini samo prevariti prema
stvari koju mora vidjeti.
Novakovi neprijatelji - laskao je sam sebi da misli tako - bili su njegovi
neprijatelji. Ako je to tako, to bi drugo mogli imati zajedniko? Znamo vise nego
to znamo. Jo dok je Janson mahnito itao, oi su mu se zaarile, osjeao je kao
da zna sve manje i manje. Povremeno bi podcrtao neki detalj iako je bilo zanimljivo
kako su se detalji malo razlikovali. Bila su tu beskrajna tumaenja financijskih
pothvata Petera Novaka, beskrajne evokacije njegova djetinjstva u ratom opustoenoj
Maarskoj, beskrajne poasti njegovom humanitarnom entuzijazmu. U Far Eastern
Economic Revieiv proitao je:
U prosincu 1992. najavio je jo jedan ambiciozni program donira-jui sto milijuna
dolara kao potporu znanstvenicima iz biveg Sovjetskog Saveza. Njegov je program
bio namijenjen tome da uspori odljev mozgova iz zemlje i sprijei sovjetske
znanstvenike da uzmu unosnije poslove u zemljama poput Iraka, Sirije i Libije. Nema
boljeg primjera za Novaka u akciji. ak i dok su Europa i Sjedinjene Drave krile
ruke i pitali se to da rade zbog rasipanja znanstvenih talenata bive supersile,
Novak je doista poduzimao neto na tom planu.
- Meni je lake zaraivati novac nego troiti ga, da vam pravo kaem - rekao je
Novak s velikim osmijehom. On ostaje ovjek jednostavnih sklonosti. Svaki dan
zapoinje spartanskim dorukom koji se sastoji od kae, a strogo izbjegava luksuzna
ljetovalita i ivot na visokoj nozi, emu je sklono plutokratsko drutvo.
ak i male Novakove domae ekscentrinosti poput svakodnevnog doruka od kae,
cikliki su se ponavljale od jednog lanka do drugog: stalni talog osobne
teksture, PCB u novinarskom rijenom koritu. Neko je bila referencija za
istraivanje Novakovih aktivnosti nakon britanske Crne srijede i zakljuak, kako
ga je saeo ef M16 u tekstu to ga je Fielding citirao: Jedini zakon koji je ovaj
momak prekrio jest zakon prosjenosti.
Page 172

U drugom jednom nairoko ponavljanom citatu Peter Novak je objasnio svoju relativnu
suzdranost u odnosu prema novinarima: Imati posla s novinarima isto je kao
plesati s dobermanom, duhovito je primijetio. Nikad ne zna hoe li ti polizati
lice ili te epati za grkljan. Svaki je prikaz protkan svjedoanstvima starijih
dravnika o njegovoj ulozi u preustroju civilnog drutva i promicanju rezolucije o
sukobima. Zatim se ini kao da se ulomci novinarske proze
322
323
pretapaju iz jednoga u drugi; citati se javljaju samo uz manje varijacije poput
novinarskih klieja. Evo to pie londonski Guardian:
Bilo je vrijeme kad ste mogli odbaciti Vetera Novaka, kae alter Horoivitz,
bivi veleposlanik Sjedinjenih Drava u Rusiji. Sada je postao igra i to veliki
igra. On je doista svoj ovjek. On je tu, ini to i nema mnogo strpljenja s
vladom. On je jedini privatni graanin koji ima vlastitu vanjsku politiku i koji je
moe primijeniti. Horoivitz izraava perspektivu koja se ini sve openitijom u
uspostavljanju vanjske politike: da vlade nemaju vie izvore ili volje da
izvravaju odreene inicijative pa da taj vakuum ispunjavaju monicima na privatnom
sektoru poput Petera Novaka.
Glavni podtajnik UN-a za politika pitanja i pitanja Vijea sigurnosti, Jaako
Torvalds kae: To je kao da se radi s nekim prijateljskim, miroljubivim, neovisnim
entitetom, ako ne i vladom. Mi u UN-u pokuavamo koordinirati svoj pristup nemirnim
podrujima s Njemakom, Francuskom, Velikom Britanijom, Rusijom i s Pete-rom
Novakom.
U Neivsiveeku se ponavljaju slina priznanja:
Sto ini maarskog magnata posebnim? Krenite od njegova golema smisla za
osiguranje, apsolutne sigurnosti koju vidite u njegovim osjeajima i u njegovu
govoru. Ja se ne bavim dravnikim poslovima jer me to uzbuuje, kae Novak ija
ekskluzivna, po mjeri krojena odijela ne odvlae pozornost od njegove fizike
snage. No, do sada se prilagodio svjetskim tritima i tako esto pobjeivao da se
igra ne mora vie osjeati kao izazov. Pomo pri izgradnji civilnog drutva u
nestabilnim podrujima kao to su Bosna ili republike Sredinje Azije prua toliko
izazova koliko se ovjek ne moe ni nadati, pa ak ni Peter Novak.
Nakon nekoliko sati uo je korake bosih nogu na ploicama od terakote. ena u
haljini od frotira napokon se pojavila iz spavae sobe. Janson je ustao dok mu je
glava jo bila puna imena i podataka, smeten injenicama koje se jo nisu
raistile u istinu kakvu je hitno traio.
- Prilino elegantno mjesto - ree ona.
Janson je bio zahvalan zbog prekida. - Prije tri stoljea ovdje je bio brdski
samostan. Bio je gotovo potpuno razoren, a zatim zarastao
u umu. Moj prijatelje kupio je to imanje i potroio masu novca pretvarajui
ruevine u ladanjsku kuu.
Jansonu se nije toliko sviala kua kao to mu se sviala lokacija. Kroz prednje
prozore vidio se vrh stjenovitog brda to se uzdizao iz oblinje ume. Pruge sivog,
golog kamena prekidale su njegovo zeleno tkivo. Zbog udaljenosti stabla su
izgledala poput pripijene mahovine. Sve se ocrtavalo prema aurnom nebu gdje su
malene crne ptice letjele, kruile i uranjale koordiniranim, ali, ini se,
besciljnim pogledima. eljezna pergola preko koje je prebaena vinova loza stajala
je odostraga nedaleko od stoljetnog zvonika, jednog od nekoliko ostataka starog
samostana.
Ovo odakle ja dolazim - ree ona - nije ladanjska kua.
Dobro, on je otkrio mnotvo fresaka tijekom obnove. Postavio
je i odreen broj slika mrtve prirode koje je uzeo iz drugih vila. Malo
se raspojasao sa stropnom umjetnou.
Prokleto mnogo malih imia ulo je u moje snove.
To znai mali aneli. Razmiljajte na taj nain. To je umirujue.
A tko je taj prijatelj?
Jedan poslovni ovjek iz Montreala. Ovo prijatelj malo je
Page 173

pretjerano. Da kua doista pripada nekom prijatelju, ne bih se ni pri
bliio ovamo jer bi opasnost bila prevelika. Alasdair Swift je netko
kome sam uinio nekoliko usluga. Uvijek me je pozivao da odsjednem u njegovoj kui doem li u sjevernu Italiju. On provodi ovdje
nekoliko tjedana u srpnju, a inae je to prilino prazno. Mislim da
e
posluiti.
Ovdje
ima
i
prilino
sofisticirane
komunikacijske
opreme. Satelitska antena, visokopojasna internetska veza. Sve to
bi moglo zatrebati modernom biznismenu.
Sve osim lonca s kavom - ree ona.
U kuhinji je vrea kave. Zato nam ne skuhate?
Vjerujte mi - ree ona - to je doista loa ideja.
Ja nisam cjepidlaka - odgovori on.
Mrzovoljno ga je pogledala. - Ja nisam kuharica i ne kuham kavu. Rekla bih da je to
iz feministikog naela. A istina je da ne znam kuhati. Bez velike galame. Neto
ima veze s mojom mamom koja je umrla kad sam bila malena djevojica.
Zar vas to nije pretvorilo u kuharicu?
324
,,.. 325
..,
Niste poznavali tatu. Njemu se nije svialo da se petljam po

kuhinji. Kao da bi to znailo nepotivanje sjeanja na majku ili
tako neto. Nauio me kako da pripremim u mikrovalnoj na brzinu
veeru i ostruem prljavtinu s dijelova s folijom i s tanjura.
Janson je slegnuo ramenima. - Vrua voda. Mljevena kava. Poveite to.
S druge strane - nastavi ona dok su joj se obrazi crvenjeli. Ludo sam dobra s pukom. I, openito, smatraju me vrhunskom u
terenskim taktikama E i E, vi to zovete nadzor. Ako elite, moete
me vjerojatno dobro iskoristiti. Umjesto toga, ponaate se kao da
nemate nita drugo u glavi nego mrklje i ljusku kikirikija.
Janson je prasnuo u smijeh.
To nije bila reakcija kakvu je oekivala. - To je neto to bi moj otac obiavao
rei - objasnila je mlada ena plaho. - Ali ja mislim ono to sam rekla. Nemojte me
podcjenjivati. Kao to rekoh, mogu dobro posluiti. Vi to znate.
Ja ak i ne znam tko ste vi. - Oi su mu poivale na njezinim
strogim pravilnim crtama, visokim linim kostima i punim usnama.
Gotovo je prestao primjeivati upaljene masnice.
Zovem se Jessica Kincaid - ree ona i prui mu ruku. - Sku
hajte nam malo kave, zato ne biste, pa emo sjesti i u miru razgova
rati.
Kad je lonac kave pronaao svoj put u alice i njihove trbuhe, popraen s nekoliko
peenih jaja i komadima integralnog kruha otrgnutih od okruglog hljeba, Janson je
saznao nekoliko stvari o svom nazovikrvniku. Odrasla je u Red Creeku u Kentuckevu,
seocetu smjetenom u planinama Cumberlanda gdje je njezin otac bio vlasnik jedine
benzinske crpke u mjestu i koji je troio vie novca u mjesnoj trgovini za lovaku
opremu nego to je bilo dobro za njih. - Uvijek je elio sina - objasnila je. esto je zaboravljao da ja to nisam. Prvi put poveo me sa sobom u lov kad nisam
imala vie od 5 ili 6 godina. Mislio je da se moram baviti sportovima, popravljati
automobile i skidati patku mecima, a ne patronama.
Mala Annie Oaklev.
Sranje - ree ona smijui se. - Tako su me zvali deki u sred
njoj koli. Mislim da sam imala sklonost plaiti ih.
Jasno mi je. Auto bi se pokvario, deko bi poeo traiti telefon
sku govornicu na cesti, a u meuvremenu vi biste se bavili karbura
torom. Nekoliko minuta nakon to bi oni krenuli, motor bi oivio.
Tako otprilike - ree ona smijeei se sjeanjima koja su pobu
dile njegove rijei.
Page 174

Nadam se da se neete uvrijediti ako kaem da niste stan
dardno izdanje Konzularnih operacija.
Nisam bila ni standardno izdanje Red Creeka. Bilo mi je 16 go
dina kad sam zavrila srednju kolu. Sutradan sam digla debelu hrpu
novca iz blagajne benzinske crpke, sjela u autobus i nisam se vie
zaustavljala. Imala sam naprtnjau punu depnih izdanja romana sa
icanih polica, a svi su oni bili o agentima FBI-ja i takvom sranju.
Nisam silazila sve dok nisam stigla u Lexington. Moete li vjerovati,
nikad prije nisam bila ondje. Nikad nisam ila nikamo; moj tata to ne
bi podnio. Najvei grad koji sam ikad vidjela. Ondje sam otila ravno
u ured FBI-ja. Debela tajnica sjedila je za prvim stolom. Ponizno sam
joj se obratila da mi da formular za prijavu. Bila sam nespretna tinej
derica, sva kost i koa, uglavnom kosti, meutim, kad je sluajno
proao neki federalni agent, ja sam zatreptala prema njemu kao
luda. Netko vas je pozvao na ispitivanje? A ja na to: Zato
mene ne pozovete na ispitivanje jer ako me angairate, to e biti naj
bolja odluka koju ste ikada donijeli. Zarumenjela se prisjetivi se
toga. - Eto, bila sam mlada. Nisam ak znala ni da moram imati
fakultet da budem agent. A on i jedan drugi momak u mornarskom
odijelu zezali su se sa mnom jer je to bio dosadan dan, a ja sam im
rekla da mogu prilino dobro pogoditi to god naciljam. Jedan od
njih, kao za alu, odveo me u streljanu koju su imali u podrumu.
Pozvao me da dokaem ono to sam tvrdila, ali oni su se uglavnom
zezali sa mnom. Dola sam u streljanu, a oni su mi rekli, dobit e
titnike i priguivae na ui i jesi li sigurna da si prije toga pucala
iz .22?
Ma nemojte! Pucali ste u prsten Y.
Sranje. Jedan hitac, jedna sredina mete. etiri hica, etiri sre
dine mete. Nema rasprenosti. To ih je uutkalo. Nastavili su buiti
nove mete, a ja sam ih nastavila gaati. Ili su na vee udaljenosti,
dali mi puku, a ja sam im pokazala to znam.
I tako je snajperistica dobila posao.
326
327
Ne ba. Dobila sam poloaj vjebenika. Morala sam u meuvre
menu pribaviti potvrdu da imam ekvivalent koledu. Uila sam iz
hrpe knjiga. Nije bilo tako strano.
Ne za bistru djevojku s motornom mau pod noktima i
eksplozivom u kosi.
A Quantico je bila sitnica. Mogla sam pobjei po uetu bre
nego bilo tko drugi u mojoj klasi. Penjanje ruka po ruci, ulazi na dru
gom katu, prva preko ograde, ma to bilo. Nogometni me klipani
nisu mogli pratiti. Prijavljujem se za posao u odjelu Ureda za nacio
nalnu sigurnost i oni me uzmu. Nakon nekoliko godina nalazim se na
specijalnom zadatku Odjela za nacionalnu sigurnost i zapinjem za
oko nekim spodobama iz Konzularnih operacija i to je to.
Kao to su Lanu Turner otkrili na barskom stolcu u drugstoreu
Schtvab's? - ree Janson. - Zato ja mislim da preskaete najzanim
ljiviji dio?
Ah, pa detalji su prljavi - ree ona. - Nalazim se na poloaju
snajperista u Chicagu. Policijski nadzor. To je neobian sluaj, kor
poracijska pijunaa, samo to pijun zapravo radi za Narodnu Repu
bliku Kinu. To je dijete Konzularnih operacija, ali federalci pruaju
lokalnu zatitu i potporu. Moj je posao uglavnom da motrim. Stvari
pomalo ipak izmiu kontroli. Momak je skliznuo iz mree. Ima cijelib
udo mikrofilmova, to znamo, pa nipoto ne elimo da pobjegne.
Nekako je izmaknuo kordonu u predvorju i pojurio niz ulicu do
svog auta. Ako ue u auto, otiao je jer ne pokrivamo automobil.
Page 175

Nitko nije oekivao da e ii tako daleko. I ja traim doputenje
da skinem bravu s vrata automobila. Usporim ga. ef operacije
kae ne, misle da je to preopasno jer u pogoditi subjekt i riskirati
meunarodni incident. Dovraga, ef titi svoju guzicu. Znam to
mogu pogoditi. Rizik je nula. Sef me ne poznaje i kae: Priekaj!
Povuci se. Crveno svjetlo. Suzdri se.
No, vi ste ipak ispalili hitac.
Prasak u krug obloen elikom, prasak u kvaku vrata. Sada ne
moe ui u auto, uz to se usrao od straha, mislim, smrzava se govo
rei svoje molitve predsjedavajuem. Nai momci ga napokon zviznu.
Frajer ima mnogo mikrofilmova uza se, svakovrsne telekomunikacij
ske naprave koje moe zamisliti.
I tako spaavate dan.
y
Upropastila sam se zbog svojih nevolja. Djelovala je suprotno
naredbama, takva vrsta sranja. ezdeset dana suspenzije nakon ega
su slijedile stegovne mjere. Osim to su me te spodobe iznenada
napale i rekle kako vole moj stil i bih li ja voljela ivot pun putovanja
i pustolovina.
Mislim da sam sada stekao uvid - ree Janson. Po svoj prilici
znao je iz vlastita iskustva, kao onaj tko novai osoblje, da je ekipa
Konzularnih operacija najprije provjerila njezine rezultate i izvjetaje
s terena. Oni su sigurno bili iznenaujue impresivni jer Konzularne
operacije openito ne cijene mnogo federalce. Jednom kad su je pre
poznali kao ozbiljan talent, netko je u Konzularnim operacijama vje
rojatno vukao konce s kontaktom u Uredu i uredio njezinu suspen
ziju samo da olaka transfer. Da su je Konzularne operacije htjele,
mogle su je dobiti. Prema tome, poduzeli su korake kako bi njihova
ponuda za zaposlenje bila spremno prihvaena. Scenarij koji je Jessica Kincaid opisala inio se tonim, ali nepotpunim.
To nije sve - ree ona pomalo srameljivo. - Prola sam kroz
naporni trening kad sam ula u Konzularne operacije. Svatko u mojoj
klasi morao je pripremiti referat o neem ili nekome.
Ah, da. Ah, referat je bio ivotopis pijuna. A koga biste vi
uzeli za biografiju pijuna? Matu Hari?
Ne. Legendarnog asnika po imenu Paul Janson. Napravila sam
cijelu analizu njegovih tehnika i taktika.
alite se. - Janson je pripremio vatru u kamenom kaminu sloivi klade i zguvane stranice talijanskih novina ispod toga. Suhe
klade brzo su se zapalile i gorjele jakim plamenom.
Impresivni ste frajer, to da kaem? Ali otkrila sam i neke
pogreke koje moete uiniti. Stanovita... slabost. - Oi su joj bile
nestane, ali ne i glas.
Janson je popio dugi gutljaj vrue, jake kave. - Neto prije susreta Ricka Fraziera
s Michaelom Spinksom 1986. Frazierov je trener objavio boksakom svijetu da je
prepoznao slabost u Spink-sovu poloaju. U to vrijeme bilo je mnogo rasprava i
pekulacija. A zatim je Rick Frazier uao u ring. Nakon dvije runde bio je
nokautiran. - Nasmijeio se. - No, to sad kaete o toj slabosti?
Krajevi usana Jessice Kincaid spustili su se. - Zato su izabrali mene, znate.
Mislim zbog gaanja.
328
329,
Jer ste bili prava uenica Paula Jansona. Netko tko poznaje
moje poteze bolje od bilo koga drugoga. Da, mogu vidjeti logiku u
tome. Mogu vidjeti direktora operacija kako misli da je vrlo mudar
to se sjetio toga.
Sigurno. Ideja da se tajno motri stan Grigorija Bermana bila je
Page 176

moja. Bila sam sigurna da emo vas uhvatiti u Amsterdamu. Mnogo
ljudi je pretpostavljalo da ete pobjei u Sjedinjene Drave iz A. Ali
ja nisam.
Ne, ne vi sa svojom diplomom Jansonovih studija koja je ekvi
valentna diplomi fakulteta.
Umuknula je gledajui talog u loniu. - Htjela sam vam postaviti jedno pitanje.
Postavite ga.
Neto emu sam se uvijek udila. Godine 1990. imali ste u ahu
Jamala Nadu, teroristiki mozak akcije velikog formata. Pouzdani
obavjetajni izvjetaji iz izvora koje ste gajili prepoznali su urbanu
sigurnu kuu kojom se koristio u Amanu i auto kojim je bio prevezen
onamo. Prljavi, otkvaeni stari prosjak pribliava se autu, odlazi otje
ran, pada na koljena ispriavajui se, ide dalje. Ali prosjak nije nitko
drugi nego Paul Janson, na vlastiti dr. J. I dok je puzao, postavio je
eksplozivnu napravu ispod vozila.
Janson je zurio u nju.
Sat poslije Jamal Nadu zurio je u auto. Ali to ine i etiri dobro
plaene gospode, jordanske prostitutke koje je angairao. Vi prijav
ljujete nadzor promijenjenih okolnosti, a naredbe su da se nastavi
unato tomu. U svom izvjetaju kaete da ste poslije pokuavali
dii auto u zrak, meutim, detonator je zakazao. Operacija nije
uspjela zbog mehanikoga kvara.
Takve se stvari dogaaju.
Ali ne vama - ree ona. - Vidite, zato nikad ne vjerujem slu
benom izvjeu. Vi ste uvijek bili prokleti perfekcionist. Sami ste izra
dili detonator. Meutim, nakon dva dana Jamal Nadu vraa se sa
sastanka sa skupinom Libijaca kad mu odjednom mozak pone curiti
niz ovratnik jer ga je netko jednim dobro ciljanim hicem pogodio u
stranji dio glave. Ispunili ste izvjetaj upuujui na to da je to uinio
neki protivnik Hamasa. "\
Vae stajalite?
Moda ste mislili da je ono to se doista dogodilo bilo prilino
oito. etiri ene u autu, operativac nije imao eluca da ih ubije.
Moda nije vidio zato je to potrebno. Moda je mislio, kad ve
ima u ahu kujina sina, mogao bi nai drugi nain da to uini bez
mnogo kolateralnog ubijanja. A moda odio za planiranje nije to gle
dao na taj nain. Moda su htjeli blistav i vatren kraj i nije ih bilo
briga za kurve. Tako ste vi sredili da se stvari dogaaju na nain
na koji ste mislili da bi se trebale dogaati.
Vi imate gledite, zar ne?
Doista zanimljivo pitanje. Nain na koji ja to vidim jest taj. U
svijetu prikrivenih operacija ukokati supernegativca poput Nadua
pomoglo bi mnogim ljudima da naprave karijeru. Koja vrsta ljudi
to ini, a zatim ne trai priznanje za to?
Meni govorite!
Moda netko tko ne eli da onaj zaduen za nadzor moe traiti
veliki dobitak.
Recite mi neto drugo ako toliko toga znate. Tko je nadzirao
operaciju?
Na direktor, Derek Collins - ree ona. - U to doba on je vo
dio sektor Bliskog istoka.
Imate li kakvih pitanja o postupcima, predlaem da se pozaba
vite njime.
Pokazala je slovo W palcima i kaiprstima. - Ma to bilo - ree ona napola
mrzovoljno - istina je da mi je bilo prilino teko odrediti vas.
Kako to mislite?
To je jedan od razloga to je stvar s Jamalom Naduom bila
zagonetka. Teko je rei to vas pokree. Teko je uskladiti ono
to sam vidjela s onim to sam ula. Sasvim je sigurno da vi niste dje
ai iz crkvenog zbora. A ima i poprilino runih pria o stvarima u
koje ste bili umijeani u Vijetnamu.
Page 177

Ima tu dosta sranja - ree on prekidajui je. Bio je iznenaen
zbog ljutnje koja je treperila u njezinu glasu.
No dobro, glasine su prilino teke, to je sve to mogu rei.
Oni se pobrinu da to zvui kao da ste imali prste u nekom doista
gadnom sranju koje se ondje dogodilo.
330
331
Ljudi izmiljaju stvari - Janson je pokuao zvuati mirno, ali
nije uspio. Nije ba shvatio zato.
Pogledala ga je udno. - Dobro, ovjee, vjerujem vam. Mislim da ste vi jedina
osoba koja bi to sigurno znala, je li tako?
Janson je raspirio vatru araem, a klade od borovine su zapuc-ketale i zamirisale.
Sunce je poelo zapadati iznad suprotnog planinskog vrha. - Nadam se da se neete
uvrijediti ako vas zamolim da me podsjetite koliko vam je godina, gospoice Kincaid
- upita on gledajui njezino tvrdo lice kako se omekava u aru srca.
Moe me zvati Jessie - ree ona. - Imam 29 godina.
Mogla bi mi biti ki.
Ah, ovjek je onoliko mlad koliko se osjea.
To bi znailo da sam ja metuzalem.
Starost je samo broj.
U tvom sluaju, ali ne u mom, niim djeljiv broj. - Stao je mije
ati crvenu eravicu to se dimila araem i gledao kako izgara u
utim plamenovima. Njegov se duh premjestio u Amsterdam. Imam pitanje za tebe. Jesi li ikad ula za kompaniju pod imenom
Unitech Ltd.}
Naravno da jesam. To je jedna od naih. Pretpostavlja se da je
neovisna korporativna cjelina.
Ali je sluila kao fronta Konzularnih operacija.
Neovisna je poput psee noge - ree ona prolazei rukom kroz
svoju otru kratku kosu.
Ili maje pande - ree Janson. Stala su navirati nejasna sjea
nja. Unitech je godinama igrao manju ulogu u cijelom nizu pothvata;
katkad je pomagao neke prikrivene agentske legende pruajui
zamjenski podatak o zaposlenju. Katkad bi transferirao fondove stra
nama koje su se regrutirale da obave manju ulogu u veoj operaciji. Netko iz Unitecha korespondira s izvrnim direktorom Zaklade za
slobodu nudei logistiku potporu za njihov program obrazovanja
u Istonoj Europi. Zato?
Ba si mene naao.
Zamisli da je netko, neka skupina eljela priliku da se priblii
Peteru Novaku. Da sazna gdje se kree.
Netko? Rekao si da su ga Konzularne operacije likvidirale?
Moji zaposlenici?
Omoguili su da se to dogodi, tonije. Orkestrirali okolnosti u
jednom potezu.
Ali zato? - upita ona. - Zato? Nemoj da ti promakne smisao.
Nekoliko stvari se poklapalo. Nisu li Konzularne operacije
doista organizirale Novakovu smrt i zato se nigdje nije izvijestilo
da je poginuo? To postaje sve neobinije iz dana u dan: ljudi za
koje se mislilo da su njegovi bliski suradnici, ini se kao da uope
ne znaju za kataklizmini dogaaj.
to si itao cijelo to vrijeme? - ree Jessie prisebno pokazujui
prema razliitim hrpama tiskovina.
Janson je objasnio.
Misli da bi se doista moglo kriti neto vrijedno u arhivi tek
Page 178

stova? - upita ona.
Nemoj biti zaluena mistificiranjem prikupljanja obavjetajnih
podataka. Pola stvari koje nae u izvjetajima mjesnih agenata o
stanju u inozemstvu oni dobivaju itajui lokalne novine.
Ma hajde - ree ona. - Ali ima samo dva oka...
Tako govori ena koja mi je pokuala izbuiti tree.
Zanemarila je zajedljivu primjedbu. - Ne moe proitati cijelu tu
gomilu odjednom. Daj meni neto. Ja u to prijei. Jo jedan par oiju, zar ne? Ne
moe tetiti.
Zajedno su itali sve dok on nije osjetio teinu iscrpljenosti to ga je poela
pritiskati. Trebao mu je san jer je jedva mogao usredotoiti oi na gusto tiskane
stranice. Ustao je i protegnuo se. - Idem spavati - ree on.
Nou je studeno. Jesi li siguran da ne treba termofor? - upita
ona ispruivi ruke. Po tome se nasluivalo da se ali, a oi su joj
pokazivale da moda i nije tako.
On je podignuo obrvu. - Uzmi neto vie od termofora da zagri-je te kosti - ree
on zadravi miran glas. - Mislim da mi je bolje da odem.
Da - ree ona. - Mislim da jest. - U njezinu je glasu bilo neto
poput razoaranja. - Zapravo mislim da u ostati malo dulje budna
da predahnem.
Dobra curica - ree on maui i pomiui se. Bio je umoran,
veoma umoran. Lako e otii spavati, ali nee dobro spavati.
J32...
.333,
U dungli je bila baza. U bazi je bio ured. U uredu stol. Za stolom ovjek.
Njegov zapovjednik. ovjek koji ga je nauio gotovo sve to je znao.
ovjek je sjedio nasuprot njemu.
Iz malenih zvunika sa zapovjednikova osmotranog magnetofona dolazila je crkvena
pjesma iz 12. stoljea. Sveta Hildegard.
Zbog ega si doao k meni, sine? - Demarestove tjelesne oso
bine odavale su blagu mirnou. Izgledao je kao da doista nema
pojma zato je Janson ondje.
Sastavit u izvjetaj - ree Janson. - Gospodine.
Svakako. Standardni operativni postupak nakon operacije.
Ne, gospodine. Izvjetaj o vama. Iznijet u podrobno loe
ponaanje u odnosu na lanak 53. koji se odnosi na postupanje s rat
nim zarobljenicima.
Ah, to. - Demarest je zautio na trenutak. - Misli da sam bio
malo grub s Victorom Charliejem?
Gospodine? - Jansonov se glas podignuo u nevjerici.
I ne moe zamisliti zato, zar ne? Dobro, nastavi. Imam
mnogo toga na pameti upravo sada. Vidi, dok ti ispunjava formulare, ja moram smisliti kako spasiti ivote estorice ljudi koji su zarob
ljeni. estorice ljudi koje poznaje vrlo dobro jer su pod tvojim zapo
vjednitvom ili su bili.
O emu to govorite, gospodine?
Govorim o injenici da su lanovi tvog tima zarobljeni u blizini
Long Duch Thana. Bili su na posebnom zadatku, zajedniko izvia
nje sa specijalnim mornarikim snagama. Dio modela, vidi. Ovo je
mjesto prokleto sito.
Zato nisam bio obavijeten o operaciji, gospodine?
Nitko te nije mogao nai cijelo popodne, upravo povreda
lanka 15. Vrijeme i plima ne ekaju ovjeka. I sada si ovdje i sve
to misli uiniti jest nai najblie iljilo za olovke.
Molim doputenje da govorim slobodno, gospodine.
Doputenje odbijeno - odbrusi Demarest. - Ti ini, dovraga,
ono to eli. Ali tvoja ekipa je ovdje zarobljena, ljudi koji su svoje
ivote povjerili u tvoje ruke, a ti si najbolje pozicionirana osoba da
Page 179

vodi postrojbu da ih se oslobodi. Ili bi to bio ti kad bi te bilo briga.
Oh, misli da sam bio bezosjeajan, nehuman prema tim Viktorima Charliejima Bogu
iza lea. Ali ono to sam uinio, uinio sam iz valjanog razloga, dovraga! Ve sam
izgubio previe ljudi zbog curenja informacija izmeu tih predstavnika iz ARVN-a i
njihovih roaka iz VC-a. Sto ti se dogodilo u Noc Lou? Zasjeda, kako si ti to
nazvao. Smjestili su ti. To je bilo prokleto ispravno. Operaciju je struno
nadzirao MACV, standardni postupak, i negdje izmeu redaka Marvin to kae
Charlieju. To se ponavlja i ponavlja i svaki put netko pogine. Vidio si Hardawaya
kako umire, zar ne? Njihao si ga u naruju dok mu se utroba prosipala po dungli.
Hardawayu je upravo za nekoliko dana trebala zavriti sluba, a oni su ga rasporili
i ti si bio ondje. Sad mi reci kako se osjea, vojnice? Naivno, meko i osjetljivo?
Ili te je to naljutilo? Dobio si nekoliko lopti ili si ih izgubio igrajui nogomet
za Michigan? Moda ti je promaknulo, ali mi smo u kontraobavjetajnoj slubi,
Janson, i ja neu dopustiti da moje ljude zajebu kuriri VC-a koji su pretvorili MCA
u prokletu hanojsku telegrafsku agenciju! -Demarest nije nikad podizao glas dok je
govorio, a uinak je bio samo da se pojaa teina njegovih rijei. - Prvi imperativ
asnika jest dobrobit ljudi pod njegovim zapovjednitvom, a ako su ivoti mojih
ljudi na kocki, uinit u sve, sve to je u skladu s naim zadatkom da ih zatitim.
Jebe mi se kakve e obrasce na kraju ispuniti. Ali ako si vojnik, ako si mukarac,
prvo e spaavati svoje ljude. To je tvoja dunost. A zatim nastaviti, ma kakve
stegovne postupke eli tvoje malo birokratsko srce. - Savio je ruke. - Dobro?
- Oekujui koordinatne mree, gospodine.
Demarest je kimnuo trijezno i pruio Jansonu list plavog papira s gusto pisanim
specifikacijama operacije. - Ima Huey koji je otrovan plinom i obnovljen. Pogledao je veliki okrugli sat na suprotnom zidu. - Ekipa je spremna da krene u 15.
Nadam se da si i ti.
Glasovi.
Ne, jedan glas.
Miran glas. Glas koji ne eli biti prislukivan. No, sibilanti se
uju.
Janson je otvorio oi. Tama spavae sobe bila je ublaena sjajem lombardskog
mjeseca. U njemu se pojavila nelagoda.
335
Posjetilac? Aktivni ogranak Konzularnih operacija smjeten je pri generalnom
konzulatu SAD-a u Milanu na Via Principe Amedeo, samo pedeset minuta vonje odavde.
Je li Jessie nekako stupila s njima u vezu? Ustao je i pronaao jaknu pipajui po
depovima da nade mobitel. Nedostajao je.
Je li ga uzela dok je spavao? Je li ga jednostavno ostavio dolje? Prebacio je
kupai ogrta, uzeo pitolj ispod jastuka i stao puzati prema glasu koji je uo.
Jessien glas. Dolje.
Zakoraio je pola puta niz kameno stubite gledajui uokolo. Svjetla su u radnoj
sobi bila otvorena pa e mu asimetrija rasvjete omoguiti zatitu koja mu je bila
potrebna: arka svjetla unutra, sje-novita tama vani. Nekoliko stuba dalje. Jessie
je, sad je mogao vidjeti, stajala u radnoj sobi nasuprot zidu s njegovim mobitelom
pritisnutim na uho. Razgovarala je mirno.
U utrobi mu se pojavio neki iskrenuti osjeaj. Kao da se boji.
Iz djelia razgovora to je dopirao kroz otvorena vrata bilo je oito da razgovara
s nekim kolegom iz Konzularnih operacija u Washingtonu. Primaknuo se blie sobi, a
njezin je glas postajao raz-govjetniji.
- Tako je stanje jo s one strane spaavanja - ponovila je. -Odobrenje za
nianjenje.
Provjeravala je da li naredbe za ubojstvo jo vrijede.
Trnci su mu proli niz lea. Nije imao drugog izbora nego da uini ono to je
trebao uiniti ve mnogo prije. Trebalo je ubiti ili biti ubijen. ena je bila
profesionalni ubojica. Nije bilo nevano da je njezina profesija jednom bila
njegova. Da su njezini nalogodavci to takoer inili. Nije imao izbora nego da je
eliminira. Osjeaj i zavaravanje samoga sebe te njezina dobro trenirana linija
lupetanja skrenula ga je od te bitne istine. Kad su cvrci ispunili veernji
povjetarac svojim glasanjem, u radnoj sobi je prozor bio otvoren, pomaknuo je
pitolj u desnu ruku pratei s cijevi njezin lik u pokretu. Iznenadna sigurnost u
Page 180

ono to bi trebao uiniti ispunila ga je osjeajem gnuanja, odvratnosti nad samim
sobom. Meutim, nije bilo drugog naina. Ubiti ili biti ubijen: bila je to strana
krilatica jednog naina ivota za koji se nadao da je iza njega. To nije ublailo
ni veliku istinu, posljednju istinu u njegovoj karijeri: ubiti i biti ubijen.
to kau brzojavi? - govorila je ona. - Najnoviji signali obavje
tajnih slubi? Nemojte mi rei da vi momci radite naslijepo.
Janson je hladno promatrao njeno graenu enu dok je oblinu njezinih bokova i prsa
isticao vrsti miini okvir; na svoj nain ona je doista bila veoma lijepa. Znao
je za to je bila sposobna. Vidio je iz prve ruke njezinu iznenaujuu streljaku
vjetinu, njezinu iznimnu snagu i agilnost, brzinu i otroumnost. Bila je graena
za ubijanje i nita je ne bi odvratilo od toga.
Jesu li deki na poloaju ili samo sjede na svojim guzicama? spustila je glas, ali je intonacija bila ustra, gotovo terorizirajua. Isuse! Za to nema isprike. To na sve nas baca runo svjetlo. Sranje
- istina je to kau: ako hoe da posao bude dobro obavljen, uini
to sam. Mislim, tako se ja sada ba osjeam. to se dogodilo s uin
kovitou tima?
Drugi nijemi, beivotni metak smrskat e jo neku lubanju i neki e drugi ivot
biti pogoen i zbrisan, pretvoren u trulu ivotinjsku grau od koje se sastoji.
Nije bilo napretka; upravo obratno. Svratio je svoje misli natrag na Thea i druge
iji su ivoti prekinuti, a zbog ega? Svojevrsni bijes to ga je obuzeo bio je
pomaknuti bijes prema sebi samome, da. Ali koji? ena e poginuti, poginuti na
planinskom imanju vrijednom pet milijuna dolara u lombardskim Alpama, u zemlji koju
nikad prije nije vidjela u svom ivotu. Umrijet e na njegovim rukama i to e biti
njihov jedini trenutak istinske intime.
Gdje je on? Gdje? Dovraga, mogu vam to rei. -Jessie Cincaid
je ponovo razgovarala sa svojim nevidljivim sugovornikom nakon tre
nutka tiine. - Ma idiote, zar ti misli da vi momci doista to niste
shvatili? Monaco, ovjee. Nema dvojbe u mojoj glavi. Zna da
Novak ima ondje kuu. - Jo jedna stanka. - Janson to nije rekao
s mnogo rijei. Ali ula sam ga kako zbija alu ondje sa svojim malim
prijateljem koji igra bakaru. Izraunajte. Hej, za vas deke se pretpo
stavlja da ste u obavjetajnoj slubi pa zato ne pokuavate djelovati
obavjetajno?
Lagala im je. Lagala za njega.
Janson je vratio pitolj u korice i osjetio kako ga preplavljuje gotovo grozniavo
olakanje. Intenzitet tog osjeaja iznenadio ga je
337
i zaintrigirao. Pitali su je gdje se on nalazi, a ona je lagala da ga zatiti. Ona
je upravo odabrala stranu.
Ne - rekla je - nemoj nikome rei da sam nazvala. To je bilo
privatno avrljanje, u redu? Samo ti i ja, dragi. Ne, moe sve vjero
vati i meni e biti dobro. Reci im, ne znam, reci im da sam negdje u
komi i da nizozemsko zdravstveno osiguranje plaa trokove lijeenja
jer nemam sa sobom nikakve osobne isprave. Reci im to i kladim se
da e pouriti vratiti me natrag u Ameriku.
Nakon nekoliko trenutaka je poklopila, okrenula se i bila zaprepatena vidjevi
Jansona na pragu.
Tko je dragi} - upita on dosadnim glasom.
Dovraga ti - pobjesni ona. - pijunirao si me? Slavni Paul Janson pretvara se u voajera?
Sii da popije malo mlijeka - ree on.
Sranje - odgovori ona u dva sloga mrko gledajui. Napokon
progovori - On je debeloguzi inovnik u Americi u Uredu za istra
ivanje i obavjetavanje. Ipak slatki deko. Mislim da mu se sviam
jer kad sam u blizini isplazi jezik kao kad Michael Jordan zakuca.
Neobine stvari, zar ne? Ali ono to je doista neobino je ono to
mi je rekao o Pumi.
Pumi?
Konspirativno ime za Petera Novaka. A prije nego to pita, ti
Page 181

si Sokol. Najnoviji podaci o Pumi ipak me izluuju. Oni ne misle da
je mrtav.
Zar ekaju nekrolog u New York Timesu?
Pria se da si ti uzeo novac da sredi njegovu smrt. Meutim,
nisi uspio.
Vidio sam ga kako umire - ree Janson tuno tresui glavom. Boe, ao mi je to nije drukije. Ne mogu ti rei koliko mi je ao.
Oho - ree ona. - eli traiti priznanje za ubojstvo.
Bojim se da te tvoja veza ili vara ili, to je vjerojatnije, nema
dokaza. - On zakoluta oima. - Tvoji porezni dolari na djelu.
Spomenuo je da je vijest o njemu bila na CNN-u danas. Imamo
li ovdje CNN? Vjerojatno e jo prikazati u ranojutarnjim glavnim
vijestima.
338
Ona krene prema televizoru s velikim ekranom te ukljui CNN. Zatim je spazila
praznu videokasetu na vrhu prikljuenog videorekor-dera, ubacila je i stisnula
dugme za snimanje.
Posebni izvjetaj o smanjenju iznosa savezne priuve. Obnovljene napetosti izmeu
Sjeverne i June Koreje. Najnovija modna manija meu japanskom mladei. Prosvjedi
protiv genetski modificirane hrane u Britaniji. Dosad je snimljeno etrdeset minuta
videokasete. Zatim je doao trominutni prilog o nekoj indijskoj eni koja je vodila
kliniku u Calcutti za svoje zemljake zaraene AIDS-om. Netko ju je nazvao domaom
Majkom Terezom. I, prigoda za prilog: jueranja ceremonija koja slavi enine
napore. Zgodan mukarac predao joj je posebnu humanitarnu nagradu. Isti ovjek koji
je pomogao osnovati njezinu kliniku. Peter Novak.
Pokojni, veliki Peter Novak.
Janson je gledao u veliki televizijski ekran s nekim uskomeanim osjeajem
zbunjenosti. Ili je to bio svojevrsni tehniki trik ili, to je vjerojatnije, bilo
je snimljeno prije, mnogo prije. Sigurno bi pomnije promatranje to razjasnilo. On i
Jessie zajedno su premotali snimku. Ondje je bio Peter Novak, poznata osoba,
nedvojbeno je to on. Smijeio se i govorio u mikrofon: Ja imam svoju omiljenu
maarsku poslovicu: Sok kicsi sokra megy. To znai da mnogo malih stvari mogu
pridonijeti velikoj. Povlastica je moi slaviti iznimnu enu koja je bezbrojnim
malim djelima dobrote i suosjeanja dala svijetu neto doista veliko... Tu je
trebalo biti jednostavno objanjenje. Tu je trebalo biti. Zatim su pogledali insert
jo jednom, kadar po kadar.
Stani tu - ree Jessie u jednom trenutku. To je bilo njezino
tree pregledavanje. Pokazala je prema asopisu to je letimino
bljesnuo na zatrpanom stolu gdje su Novaka intervjuirali nakon cere
monije. Otrala je u kuhinju i iupala Jansonu primjerak The Economista kupljenog na tandu s novinama dan prije.
Isti broj - ree ona.
Ista se slika pokazala na omotnici na kojoj je pisao datum to istjee idueg
ponedjeljka. To nije bila stara vrpca koja se emitirala. Bilo je snimano, moralo je
biti snimljeno nakon katastrofe u Anuri.
339
Ako je Peter Novak iv, tko je poginuo u Anuri? A ako je Peter Novak mrtav, koga su
gledali?
Janson je osjetio kako mu glava poinje plivati. Bilo je to ludilo!
to su vidjeli? Blizanca? Dvojnika?
Zar je Novak bio ubijen i ... zamijenjen dvojnikom? Bilo je to dijabolino, gotovo
nezamislivo. Tko bi mogao uiniti takvo to?
Tko bi drugi znao? Uzeo je mobitel pokuavajui nai Novakove slubenike u New
Yorku i u Amsterdamu. Hitna poruka za Petera Novaka. Ima veze sa stvarima u koje je
ukljuena njegova osobna sigurnost.
Posluio se svakom ifriranom rijeju koju je znao, ponovo bezuspjeno. Odgovor je
bio poznat: dosadan, flegmatian, bez uzbune. Poruka e biti predana; ne mogu
obeati hoe li dobiti odgovor. Nikakva se informacija ne moe dobiti o tome gdje
se nalazi gospodin Novak. Marta Lang, ako je to bilo njezino stvarno ime, bila je
jednako neuhvatljiva.
etvrt sata nakon toga Janson je naao samog sebe kako se hvata za glavu
Page 182

pokuavajui srediti svoje smuene misli. Sto se dogodilo Peteru Novaku? to se
dogodilo samom Jansonu? Kad je pogledao, vidio je Jessie Kincaid kako zuri u njega
ranjenih oiju.
Traim samo jednu stvar od tebe - ree ona - i znam da je to
neto veliko, ali tako je: nemoj mi lagati. ula sam previe lai, do
vraga, rekla sam previe lai, kao to jest. to se tie onoga to se
dogodilo u Anuri, dobila sam tvoju rije i niiju drugu. Reci mi to
se pretpostavlja da ja vjerujem? - Oi su joj bile vlane i teko je
mirkala. - Sto se pretpostavlja komu u vjerovati?
Znam to sam vidio - ree Janson blago.
Onda nas je tu dvoje. - Ona trne glavom prema TV ekranu.
Sto kae? Da mi ne vjeruje?
elim ti vjerovati. - Duboko je udahnula. - elim vjerovati
nekome.
Janson je dugo utio. - Krasno - ree on. - Ne krivim te. Sluaj, pozvat u taksi,
on e te odvesti do postaje Konzularnih operacija u Milanu i moe ih ondje
izvijestiti. Vjeruj mi, bit e sretni to im se
340
vratio tako odlian strijelac kao to si ti. A ja u u to vrijeme kad dovede ovamo
ekipu za raiavanje ve davno otii.
ekaj malo - ree ona. - Uspori.
Mislim da je tako najbolje.
Za koga?
Za oboje.
Ne govori u ime nas oboje. Govori u ime jednoga od nas. Zautjela je na trenutak koraajui. - Dobro, ti prokleti gade - ree
naglo. - Vidio si to si vidio. Kriste, vidio si to si vidio. Sranje, to je
ono to ja zovem potpunim jebanjem u mozak. - Zajedljivo smijuljenje. - Nisam to trebala uiniti na prvom spoju ili te nee potovati
ujutro.
Janson je bio izgubljen u vlastitu vrtlogu misli. Peter Novak: tko je bio ta iva
legenda, taj ovjek koji se prometnuo iz tame u globalnog uglednika takvim
meteorskim sjajem? Pitanja su nadirala u njegovoj glavi, ali to su bila pitanja bez
odgovora. eludac mu se uskomeao i Janson je bacio svoju keramiku alicu Deruta u
vatru gdje se obila o teko kamenje. Na trenutak se osjetio bolje, ali samo na
trenutak.
Vratio se u ispucani koni naslonja blizu kamina slaui jednu popucalu kou uz
drugu. Jessie je stajala iza njega i poela trljati njegova bolna ramena.
Ne volim poveavati napetost - ree ona - ali ako elimo shva
titi to se dogaa, moramo izai odavde. to misli, koliko treba Kon
zularnim operacijama da nas nau? Dobili su sve satelitske podatke i,
vjeruj mi, imaju tehniare koji rade cijeli dan da identificiraju tvoj
auto, promijene prijevozno sredstvo, bilo to. Prema onome to mi
je rekao prijatelj, brzojavi su uglavnom bezvrijedni, samo mnogo
pogrenih opaanja, ali bit e uskoro jedno pravo. Pretrest e
poznate kontakte u Europi pratei tisue nepovezanih prijetnji, pre
gledavajui snimke s naplatnih kuica na autocestama i graninim
prijelazima. Sve to sranje s kiber-detektivima. I prije ili poslije neto
e ih dovesti ovamo.
Imala je pravo. Govorio je o filantropovu motu: Sok kicsi sokra megy. Maarska
narodna mudrost. Hoe li njihovi vlastiti mali napori uroditi veim plodom? Sad se
sjetio Fieldingovih rijei: U Maarskoj ete jo nai njegove najvee oboavatelje
i njegove najljue neprijatelje.
341
I Langiine primjedbe: Htjeli mi to ili ne, Maarska gaje uinila onim tko on jest.
A Peter nije netko kome treba zaboraviti dugove.
To ga je uinilo onim tko jest.
A tko je to bio?
Uinilo ga je onim tko je bio: Maarska. To je trebalo biti Janso-novo odredite.
Bila je to njegova najbolja prilika da otkrije krvne neprijatelje Petera Novaka,
one koji su ga poznavali najdulje i moda najbolje.
Page 183

Izgleda poput ovjeka koji je upravo neto odluio - ree Jessie gotovo plaho.
Janson kimne. - A to je s tobom?
Kakvo je to pitanje?
Razmiljam o svom sljedeem potezu. A to je s tvojim? Vraa
se sada u Konzularne operacije?
Sto misli?
Reci mi.
Pusti me da to ralanim za tebe. Izvijestit u o tome svog
direktora za operacije, bit u izuzeta s terena barem godinu dana,
moda zauvijek. I bit u podvrgnuta vrlo dugakom intervjuu.
Znam kako funkcionira sustav. To me eka i nemoj mi pokuavati
rei da nije tako. Ali, to ak i nije neki problem. Vei je problem
kako se pridruiti svijetu, tom svijetu u kojem ne znam u to se
moe vjerovati, a u to ne. To je kao da znam previe, a ne znam
dovoljno i iz oba razloga ne mogu se vratiti. Mogu ii samo naprijed.
To je jedini nain na koji mogu ivjeti sa sobom.
ivjeti sa sobom? Ti ne poveava svoje nevolje ivei, nego
zadravajui se sa mnom. Ti to zna. Rekao sam ti to.
Vidi, sve ima svoju cijenu - ree ona mirno. - Ako mi dopu
sti, ja te mogu pratiti. Ako ne, uinit u najprokletiju stvar da ti
budem za petama.
Ti ak i ne zna kamo idem.
Medo slatki, ba me briga. - Jessie je ispruila svoje mravo,
lagano povezano tijelo. - Kamo ide?
Oklijevao je, ali samo na trenutak. - U Maarsku. Gdje je sve poelo.
Gdje je sve poelo - ponovi ona brzo.
Janson ustane. - Ako eli ii sa mnom, moe. Ali upamti, pokuaj stupiti u vezu s
Konzularnim operacijama i bit e deaktivirana, ali ne po meni. Ako ide na put,
slijedi pravila ceste. A ta pravila postavljam ja. Inae...
- Dogovoreno - ree ona prekidajui ga. - Prestani buiti, naao
si naftu.
Hladno ju je pogledao procjenjujui kao vojnik i operativac. Istina je bila da je
njemu trebala zatita. to ih eka, bila je nepoznanica. Kad bi s njim radila upola
tako strano kao to je radila protiv njega, doista bi se pokazala kao sjajno
oruje.
Morao je obaviti mnogo telefonskih poziva prije nego to legne, iskopati mnoge
legende. Trebalo je pripremiti stazu.
Kamo e to odvesti, bilo je, dakako, nemogue rei. No, je li imao izbora? Ma kakvi
bili rizici, to je bio jedini nain da prodru u tajnu nazvanu Peter Novak.
343
22
Pripremio je zamku.
Ta misao nije mnogo umirila Jansonove ivce jer je znao kako su se esto u zamke
ulovili oni koji su ih postavljali. U toj fazi njegovo glavno oruje bit e
oputenost. Morao je paziti da izbjegne zamke straha i pretjeranog samopouzdanja.
Jedna bi mogla dovesti do paralize, a druga do gluposti.
Ako bi trebalo postaviti zamku, nije mogao zamisliti prikladniju. Trideset pet
sedamanaest Miskolc-Lillafured, Erzsebet setanv 1, bilo je nekoliko kilometara
zapadno od Miskolca i jedina istaknuta zgrada u turistikom podruju Lillafureda.
Hotel Palae, kako se sada zvao, nalazio se blizu umovitih obala jezera Hamori,
okruenog umskom istinom, to je upuivalo na daleku prolost feudalne Europe
parkova i palaa. Ako je to mjesto evociralo nostalgiju, to je zapravo bilo
odavanje joj poasti. Zavretak lanog lovakog dvorca dvadesetih godina dvadesetog
stoljea bio je carski projekt reima admirala Horthyja projektiran kao spomenik
povijesne slave nacije. Sukladno tome, restoran je bio nazvan kralj Matija, po
maarskom ratnikom suverenu iz 15. stoljea koji je doveo svoj narod do veliine u
kojoj se zrcalila krv njihovih neprijatelja. U postkomunistikoj eri tom je mjestu
brzo vraen bivi sjaj. Sada je privlailo turiste i poslovne ljude iz cijele
zemlje. Projekt roen iz carske tatine prisvojio je jo moniji dominion, onaj
Page 184

trgovaki.
Paul Janson koraao je kroz prostrano predvorje i dalje prema restoranu u
podrumskom stilu na razini ispod toga. eludac mu se
stegnuo od napetosti; hrana je bila posljednja stvar na koju je mislio. A svaki
znak da je uzbuen samo bi ga izdao.
- Ja sam Adam Kurzweil - ree Janson hotelijeru dobro moduliranim prekoatlantskim
naglaskom. To je bila vrsta engleskog iz jezinih kola koji je bio zajedniki i
obrazovanim graanima britanskog Commonwealtha, Zimbabwea, Kenije, June Afrike,
Indije, i imunim Europljanima koji su rano dobili jezinu poduku. Kurzweil je
nosio prugasto odijelo i grimiznu kravatu te je pokazivao uspravnu bahatost
poslovnog ovjeka naviklog da ini ustupke.
Direktor hotela odjeven u sako, crne nauljene kose poeljane u tamne valove,
pogledao je Jansona otro, ispitivaki prije nego to mu se lice naboralo u
profesionalni smijeak. - Va gost je ve ovdje -ree on. Okrene se mlaoj eni
pokraj sebe. - Ona e vas odvesti do vaeg stola.
Janson je kimnuo uljudno. - Hvala. - Stol je bio, kao to je njegov gost oito
traio, diskretna klupa u kutu. ovjek s kojim se trebao sresti bio je domiljat i
paljiv, inae ne bi preivio u ovom specijalnom poslu tako dugo kao to jest.
Dok je Janson hodao prema klupi, koncentrirao se na ulazu na lik koji e morati
potpuno usvojiti. Prvi dojmovi su doista bili vani. ovjek s kojim se susreo,
Sandor Lakatos, bit e sumnjiav. Kao i Kurzweil, pa i vie. To je bila, znao je,
najuinkovitija protumjera.
Ustanovilo se da je Lakatos nizak usukani ovjek; zavinutost gornjega dijela
kraljenice pomaknula mu je glavu neobino naprijed na vrat, kao da je zabija u
bradu. Obrazi su mu bili okrugli, nos gomo-ljiast, a podvoljak povezan s crtom
eljusti, to je njegovoj glavi davalo krukolik oblik. Na njemu se mogla
prouavati raskalaenost.
Bio je i meu najveim trgovcima oruja u Srednjoj Europi. Njegovo se bogatstvo
znatno povealo za vrijeme embarga na uvoz oruja u Srbiju kad je ta republika
morala traiti ilegalne izvore za ono to vie nije mogla dobiti legalnim putem.
Lakatos je zapoeo karijeru kao voza teretnih vozila na duge pruge
specijalizirajui se za voe i povre, a zatim za suho voe i povre. Njegov
poslovni model i njegova infrastruktura zahtijevali su neznatnu modifikaciju da bi
se proirili na trgovinu orujem. To to je uope pristao sastati se s Adamom
Kurzweilom bio je zavjet jednom drugom imbeniku to je stajao iza njegova uspjeha:
njegova puka, nezasitna pohlepa.
344
345
Upotrijebivi ve davno istroenu legendu, onu o kanadskom direktoru tvrtke za
zatitarske usluge, a to je privatna policija, Janson je nazvao niz poslovnih ljudi
koji su ve dugo bili izvan trgovine. Na svakoj instanci poruka je bila ista. Neki
Adam Kurzweil koji predstavlja klijenta kojeg ne moe imenovati, trai dobavljaa
za posebno veliku i unosnu transakciju. Kanaanina, legende koju je Janson stvorio
za sebe ne obavijestivi Konzularne operacije, rado su se sjeali, uvaavajui
njegovu skromnost i duga razdoblja nevidljivosti. Ljudi s kojima je stupio u vezu
bili su sumnjiavi, premda nerado; svi su bili oprezni ljudi, obogatili su se i
sada su nastavili s poslom. Nije vano. Janson je znao da e se u malom svijetu
takvih trgovaca pria o ozbiljnom kupcu proiriti; onaj koji je organizirao
uspjean kontakt moe oekivati proviziju za transakciju. Janson nee stupiti u
vezu s Lakatosom; on e kontaktirati s onima oko njega. Kada ga je jedan od
poslovnih ljudi s kojima je razgovarao, stanovnik Bratislave kojega su tijesne veze
s vladinim dunosnicima potedjele istrage, upitao zato taj Adam Kurzweil ne
pokua s Lakatosom, reeno mu je da je taj Kurzweil nepovjerljiv i ne bi se
posluio nikim za koga ne bi dobio osobno jamstvo. Lakatos, to se tie Kurzweila,
jednostavno nije bio vrijedan povjerenja. On i njegovi klijenti ne bi se izlagali
opasnosti od takvog nepoznatog ovjeka. Osim toga, nije li Lakatos bio previe
neznatan za takvu transakciju?
Page 185

Kao to je Janson predvidio, drski je prigovor prenesen svinjskom Maaru koji se
nakostrijeio to je otpravljen pod tim uvjetima. Ne ulijeva povjerenje? Nepoznat?
Lakatos nije bio dovoljno dobar za tog Adama Kurzweila, tog misterioznog
posrednika? Bijes je bio pomijean s pragmatinom proraunatou. Dopustiti da
njegov ugled bude tako osporavan, bio je jednostavno lo posao. I nije bilo
uinkovitijeg naina da se zbriu sve zaostale objede nego da se prizemlji
neuhvatljiv izvjetaj.
No, tko je bio taj Kurzweil? Kanadski je ulaga bio oprezan; oito nije bio voljan
rei ono to zna. - Sve to mogu rei jest da je bio na vrlo dobar klijent. - Za
nekoliko je sati Jansonov mobitel poeo kretati sa svjedoanstvima u korist
Maara. ovjek je oito traio usluge. Pa dobro, pristao je Kanaanin. Kurzweil e
proi kroz podruje Miskolca blizu Lakatosova prvobitnog boravita. Mogue je da ga
nagovori da se sastanu. Meutim, da bude jasno:
Kurzweil je vrlo nepovjerljiv ovjek; ako odbije, neka se nitko ne uvrijedi.
Unato taktikom glumljenju odbijanja, Jansonova nestrpljivost za sastanak
graniila je s oajem. Jer je znao da jedini siguran nain da doe do starih i
zakletih neprijatelja Petera Novaka vodi preko maarskog trgovca smru.
Janson je sjedei u visokom konom naslonjau u hotelskom predvorju promatrao
Lakatosov dolazak i namjerno ekao 10 minuta prije nego to mu je priao. Prilazei
Maaru za klupom, zadrao je zabavno blaziran izraz lica. Lakatos ga je iznenadio
ustavi i zagrlivi
gaNapokon smo se susreli! - ree on. - Kakvo zadovoljstvo! Pritisnuo je svoj gornji dio tijela prema Jansonu i grlio ga dok su ga njegove
nezgrapne znojne ruke snano tapale po leima, a zatim po struku. Nimalo njean,
usiljeni zagrljaj sluio je kao svojevrsna gruba provjera sigurnosti: neke korice
na gornjem dijelu tijela, ramenima, kriima, ili pojas oko trbuha lako bi se
otkrili.
Kad su njih dvojica sjela, Lakatos je paljivo promatrao svoga gosta: pohlepa u
kombinaciji s nemalom sumnjiavou s njegove strane. Bila je to predobra prilika
da bi bila istinita, nauio je trgovac. Valja razlikovati izmeu voa koje nisko
visi i otrovnog mamca.
Libamaj roston, guja jetra na rotilju, izvrsna su. A takav je i
hrassoi aprepecsenye, neka vrsta pirjane svinjetine. - Lakatosov je glas
bio pomalo bez daha i videi.
Osobno vie volim Bakany serteshus - odgovori Janson.
Maar je zastao. - To znai da poznajete ovo mjesto - ree on. Rekli su mi da ste svjetski ovjek, gospodine Kurzweil.
Ako su vam bilo to rekli, rekli su vam previe - pone on s
tragom elika u glasu koji je odavao pogrean dojam kao da se
napola smijeka.
Oprostite mi, gospodine Kurzweil. Kao to znate, na se posao
temelji na povjerenju. Rukovanje i ugled zamjena su za ugovore i
dokumente. To je starinski nain, ja mislim. Moj je otac bio ovjek
koji je proizvodio maslac i jaja i desetljeima ste mogli viati njegove
bijele kamionete kako idu gore-dolje podrujem Zemplena. Poeo je
30-ih godina, a kad su komunisti preuzeli vlast, bilo im je lake pre
pustiti te male transporte nekome tko poznaje ceste. Kad je bio tinej347
der, sam je bio voza kamiona. Pa kad bi mu njegovi namjetenici rekli za ovu ili
onu tekou, probuenu gumu, slomljeni ventilator, to bi znailo da e njihovo
putovanje biti produeno za pola dana, on je znao rjeenje. Znao je koliko treba da
se poprave te stvari jer je on to morao raditi sam. Njegovi su ljudi poeli
shvaati. Nisu mu mogli nita podvaliti, ali to nije izazivalo ljutnju, nego
potovanje. Mislim da sam ja moda na istom putu.
Pokuavaju li vam ljudi esto podvaliti?
Lakatos se nasmijei pokazujui niz porculanskih zuba neprirodno bijelih i
pravilnih. - Malo ih je tako smionih - odgovori on. - Oni prepoznaju opasnosti. Njegov je ton varirao izmeu prijetnje i samopotovanja.
Nitko nikad nije prosperirao podcjenjujui maarski narod Page 186

ree Janson trijezno. - Ali va jezik, kulturu, malo tko od nas
moe rei da razumije.
Maarska nejasnoa. To je dravi dobro posluilo kad su ostali
htjeli njome zavladati. U druga vremena manje nam je sluilo. Ali
mislim da su oni meu nama koji rade pod uvjetima, recimo opreza,
nauili njezinu vrijednost.
Pojavio se konobar i natoio im ae za vodu.
Boca vaeg Margauxa iz '98. - ree Lakatos. Okrenuo se Kurzweilu. - To je mlado vino, ali vrlo osvjeavajue. Osim ako biste
htjeli kuati lokalni specijalitet, jednu od onih berba bikove krvi.
Neke se i te kako pamte.
Mislim da hou.
Lakatos je mahnuo svojim debelim prstima prema konobaru. -Umjesto toga boca Egri
Bikavera, '82. - Okrenuo se ponovo svom sugovorniku. - Recite mi sada - nastavi on
- kako vam se svia Maarska?
Izvanredna zemlja koja je svijetu dala nekoliko izvanrednih
ljudi. Tako mnogo nobelovaca, filmskih redatelja, matematiara, fizi
ara, glazbenika, dirigenata, romanopisaca. No, postoji jedan ovjen
ani sin Maarske koji je, da to kaem pristojno, zadao briga mojim
klijentima.
Lakatos ga je pogledao uasnuto. - Zaintrigirali ste me.
Sloboda jednog ovjeka tiranija je drugoga - kako oni kau - a
zaklade za slobodu mogu biti i zaklade za tiraniju. - Zastao je da se
uvjeri kako je primljena njegova informacija.
Kako fascinantno - ree Lakatos teko gutajui. Uzeo je svoju
au vode.
Janson je suspregnuo zijevanje. - Oprostite mi - promrmljao je -let od Kuala
Lumpura je dugaak, ma kako nekome bio ugodan. -Sedmosatno drndanje iz Milana u
Eger u teretnom vozilu natovarenom konzerviranim mesom bilo je doista neudobno i
stresno. Dok je veerao s trgovcem oruja, Jessie Kincaid se posluila lanom
putovnicom i kreditnom karticom da unajmi drugi automobil za sutranje putovanje i
paljivo je unaprijed razradila plan puta. Nadao se da e se ona uskoro moi malo
odmoriti. - Ali putovanje je moj ivot - dodao je Janson vano.
Mogu zamisliti - ree Lakatos dok su mu se oi sjajile.
Konobar s crnom kravatom pojavio se s domaim crnim vinom;
dolo je u boci s vrpcom bez papirnate naljepnice. Ime vinograda bilo je urezano
izravno na staklo. Vino je bilo tamno, bogato, inilo se kao da je neprozirno dok
je bunulo u njihove kristalne ae. Lakatos je gucnuo, isprao ga u ustima i
izjavio kako je vrhunsko.
Egerska vina imaju doista punou. - Drao je svoju au s
vinom.
Neete moi vidjeti kroz nju - dodao je - ali, uvjeravam vas,
gospodine Kurzweil, vrijedi svoju cijenu. Izvrsno ste odabrali.
Drago mi je to ujem da tako govorite - odgovori Janson. Jo jedna poast maarskoj neprozirnosti.
Upravo je tada do stola doao neki ovjek u nebeski modrom odijelu bez kravate,
oito neki ameriki turist i oito pijan. Janson ga je pogledao i u glavi su mu
zazvonila zvona za alarm.
Bilo je to davno - ree ovjek izgovarajui rijei pomalo nerazgovjetno. Stavio je svoju dlakavu ruku s prstenom na bijeli stolnjak
blizu koarice za kruh.
Mislio sam da si to ti. Paul Janson, glavom i bradom - glasno je
zarzao prije nego to se okrenuo i otiao. - Rekao sam ti da je to on rekao je eni koja je sjedila za njegovim stolom s druge strane prosto
rije.
348
Prokletstvo! Ono to se dogodilo bila je uvijek teorijska mogunost u tajnim
operacijama, ali do sada je Janson imao sree. Slino je doivio jednom u
Uzbekistanu kada se sastao sa zamjenikom dravnog ministra za naftu izdajui se za
Page 187

posrednika velike petroke-mijske korporacije. Dogodilo se da je neki Amerikanac
proetao kroz ured, civil, kupac nafte tvrtke Chevron koji ga je poznavao pod
drugim imenom i u drugom kontekstu, u vezi s plinom iz Apsherona i naftnim poljima
u Azerbejdanu. Pogledi su im se sreli, ovjek je kimnuo, ali nije nita rekao.
Zbog sasvim razliitih razloga on se osjetio jednako tako ozlovoljen to ga je
Janson primijetio kao to je bio i Janson jer ga je ovaj primijetio. Nisu
razmijenili ni rijei, a Janson je znao da nee nita istraivati. Ali ovo to se
dogodilo sada bio je najgori mogui scenarij, upletanje u kontekst za koje se svi
agenti na terenu nadaju da im se nikada nee dogoditi. Sada se Janson usredotoio
na usporavanje otkucaja svog srca te se okrenuo Lakatosu s ravnodunim izrazom. Va prijatelj? - upita Janson. ovjek nije jasno naznaio kome su bile upuene te
primjedbe: Adam Kurzweil se pravio da ne pretpostavlja da su bile namijenjene
njemu. Lakatos je gledao s nelagodom. - Ne poznajem tog ovjeka.
Ne? - ree Janson blago oslabljujui sumnju stavljajui trgovca
orujem u obrambeni poloaj. - Dobro, nema veze. Svi mi imamo
takva iskustva. Pod utjecajem pia i oskudne rasvjete moda vas je
smatrao samim Nikitom Hruovom.
Maarska je uvijek bila zemlja gusto naseljena duhovima odvrati Lakatos. - Neka od vaih bitnih znaajki.
Lakatos je spustio au zanemarujui komentar. - Oprostite, ako sam znatieljan.
Imam prilian broj izvjetaja, kao to znate. No, nisam susretao vae ime.
Drago mi je uti - Janson je uivao u dugom gutljaju domaeg
vina. - Ili samo laskam sebi zbog svoje diskrecije? Proveo sam veinu
ivota u Junoj Africi gdje moram rei da vaa prisutnost nije primi
jeena.
Lakatos je zarinuo bradu dublje u debeli jastuk svoga vrata pokazujui da se slae.
- Zrelo trite - ree on. - Ne mogu rei da je ondje bila neka velika potranja za
mojim ponudama. Meutim, povremeno sam imao poslove s Junoafrikancima i uvijek sam
smatrao da su primjerni partneri u trgovini. Znate to elite i nije vam teko platiti
koliko neto vrijedi.
Povjerenje se nagrauje povjerenjem. Potenje potenjem. Moji
klijenti mogu biti velikoduni, ali nisu rasipni. Oni oekuju da e
dobiti ono to plaaju. Koliko neto vrijedi, kao to ste rekli. Ali,
bit u jasan. Imovina koju trae nije samo materijalna. Oni su isto
tako zainteresirani za one stvari koje ne dolaze u paletama. Oni trae
saveznike. Ljudski kapital, moemo rei.
Ne bih htio pogreno shvatiti znaenje vaih rijei - ree Laka
tos s maskom na licu.
Uzmite to kako vam se svia: oni znaju da ima ljudi, snaga na
terenu koje dijele njihove interese. ele angairati potporu takvih
ljudi.
Angairati njihovu potporu... - ponovio je Lakatos sumnjiavo.
I obratno ele ponuditi potporu takvim ljudima.
Duboki gutljaj. - Pod pretpostavkom da takvi ljudi trebaju dodatnu potporu.
Svatko moe upotrijebiti dodatnu potporu. - Janson se nasmi
jei blago. - Ima nekoliko sigurnih stvari na ovom svijetu. To je
jedna.
Lakatos se ispruio i potapao ga po ruci smijeei se. - Mislim da mi se sviate ree on. - Vi ste mislilac i gospodin, gospodine Kurzweil. Ne poput vapskih
grubijana s kojima esto imam posla.
Konobar ih je posluio prenim gujim jetrima, komplimenti efa kuhinje, a
Lakatos je lakomo nabadao svoju porciju viljukom.
Mislim da shvaate to elim rei, zar ne? - pritiskao je Janson.
Amerikanac u svijetloplavoj jakni vratio se imajui ovaj put vie
toga u vidu. - Ne sjeate me se? - upita ovjek ratoborno. Ovaj put onemoguio je
Jansonu da se pravi kako ne zna kome se ovaj obraa.
Janson se okrenuo Lakatosu. - Ba zabavno. ini se da vam dugujem ispriku - ree
on. A zatim pogleda prema osornom Amerikancu zadravi miran i nezainteresiran
izraz lica. - ini se da ste me zamijenili za nekog drugog - ree on sa savrenim
prekooceanskim samoglasnicima.
Page 188

,350
351
Jesam vraga. Zato govori tako neobino za svaki sluaj?
Pokuava se sakriti od mene? To je to? Pokuava me izbjei? Ne
mogu rei da te krivim.
Janson se okrene Lakatosu i slegne ramenima pravei se nezainteresiranim.
Kontrolirao je svoj puls koji je jae udarao. - To mi se povremeno dogaa, oito
imam takvu facu. Lani sam bio u Baselu i neka ena u hotelskom baru bila je
uvjerena da me je susrela u Gstaadu. - Nasmijei se, a zatim pokrije svoj smijeak
rukom kao da mu je neugodno pri tom sjeanju. - I ne samo to. Da smo navodno bili u
vezi.
Lakatos se prestao smijati. - Vi i ona?
Ma ona i mukarac za kojeg me smatrala. Moram priznati, bilo
je prilino mrano. No, bio sam u kunji da je povedem u svoju sobu
i, recimo tako, zavrim ono to je njezin prijatelj prekinuo. ao mi je
to nisam, iako pretpostavljam da bi shvatila u nekom trenutku svoju
pogreku. - Nasmijao se. Bio je to lagan i neusiljen smijeh, ali kad je
pogledao, Amerikanac je jo bio ondje s podrugljivim smijekom na
licu.
Dakle, nema mi nita rei? - rekao je cinino Amerikanac. Sranje.
ena koja je bila za njegovim stolom, gotovo sigurno njegova ena, prila je k
njemu i potegnula ga za ruku. Bila je lagano punana i odjevena u neprikladnu
ljetnu haljinu. - Donny - ree ona - dosauje tom ljubaznom ovjeku. On je
vjerojatno na dopustu kao i mi.
Ljubazan ovjek? Ovaj me seronja otpustio. - Lice mu je bilo
crveno, izraz iskreno kolerian. - Da, tako je to. Ravnatelj te je doveo
da bude njihov plaeni ubojica, zar ne Paul? Ovaj jebeni Paul Jan
son dolazi u Amcon kao savjetnik za sigurnost. Sljedea stvar je da
daje izvjetaj o snimanju prije zapoljavanja i o krai zaposlenika, a
moj ef me odjebe jer kako sam mogao dopustiti da se sve to dogodi
dok sam ja za to zaduen. Dao sam toj kompaniji 20 godina svoga
ivota. Je li ti tko to rekao? Dobro sam obavljao posao. Dobro sam
obavljao posao. - Nabrao je svoje purpurno crveno lice. Na licu
mu se odraavalo samosaaljenje i mrnja.
ena je dobacila Jansonu neprijateljski pogled; ako joj je bilo neugodno zbog mua,
uske oi davale su jasno do znanja da je
,352.
mnogo ula o vanjskom savjetniku za sigurnost koji je njezinog jadnog Donnvja
stajao posla.
- Kad se otrijeznite i elite se ispriati - ree Janson hladno -molim vas, nemojte
se brinuti, prihvaam vau ispriku unaprijed.
Takve se zabune dogaaju.
Sto je drugo mogao rei? Kako bi reagirala rtva pogrenog identiteta? Zbunjeno,
veselo, a zatim ljutito.
To, dakako, nije bio sluaj pogrenog identiteta i Janson se tono sjetio tko je
Donald Weldon. Vii direktor zaduen za sigurnost u tvrtki za inenjering
smjetenoj u Delawareu. Bio je samozadovoljni doivotni namjetenik koji je
popunjavao poloaje bratiima, neacima i prijateljima odnosei se prema odjelu
sigurnosti kao izvoru sinekure. Dok se nisu dogodile vee neprilike, tko bi mogao
staviti u pitanje njegovu kompetenciju i estitost? U meuvremenu su krae
zaposlenika i sustavno prijavljivanje lanih izjava o radnikim naknadama postale
nevidljiva zapreka na radnom proraunu dok je potpredsjednik kompanije
udvostruio svoju efovsku plau izvjetavajui konkurentsku tvrtku o povjerljivim
informacijama. Jansonovo je iskustvo bilo da efovi koji zastrane vie nego to
krive sami sebe i vlastito zanemarivanje dunosti za svoj otkaz, svakako okrivljuju
onoga tko je njihovo loe ponaanje iznio na svjetlo dana. Zapravo bi Donald Weldon
trebao biti zahvalan to je samo otputen; Jansonov je izvjetaj jasno pokazao da
Page 189

su neke od izjava o lanim plaama obavljene uz njegovu suradnju i da je pruio
dovoljno dokaza za kazneno gonjenje to bi lako moglo rezultirati zatvorom.
Meutim, Jansonova je preporuka bila da potpredsjednik Weldon bude razrijeen
dunosti, ali ne gonjen, kako bi se kompanija potedjela daljnjih neugodnosti i
kako bi se sprijeila potencijalno tetna otkria u fazama prije procesa i otkria.
Duguje mi slobodu, ti pokvareni
gade, pomislio je Janson.
Sada je Amerikanac mahao prstom blizu Jansonova nosa. - Ti prokleti slatkoguzi
gade, dobit e svoje jednoga dana. - Kad ga je ena odvela natrag do njihovih
sjedala nekoliko stolova dalje, njegov nesiguran nain hoda odavao je alkohol to
je poticao njegov bijes.
Janson se vedro okrenuo svom sugovorniku, ali je bio uasnut. Lakatos je bio
hladan; nije bio budala, a prizor pijanog Amerikanca
353
nije mogao automatski zanemariti. Maareve su oi bile tvrde poput malenih crnih
pikula.
- Ne pijete svoje vino - ree Lakatos maui mu svojom viljukom.
Nasmijeio se ledenim smijekom krvnika.
Janson je znao kako takvi ljudi misle: vjerojatnosti su se vagale, ali oprez je
nalagao da se negativni zakljuci pretpostavljaju kao istiniti. Janson je takoer
znao kako njegovi prosvjedi nee ba biti uvjerljivi. Bio je ljut, razotkriven,
prikazan kao netko drugi, a ne osoba za koju se predstavio. Ljudi poput Sandora
Lakatosa ne boje se niega vie nego mogunosti razoaranja: Adam Kurzweil sada
nije predstavljao priliku, nego opasnost. I ma kako bili mrani njegovi motivi,
takva se opasnost morala eliminirati.
Lakatosova ruka sada je nestala u unutarnjem depu njegova golemog vunenog sakoa.
Sigurno nije drao oruje; to bi bila pre-gruba gesta za nekoga na njegovu
poloaju. Ruka je neobino zastala rukujui nekom napravom. inilo se da je okretao
neku vrstu automatskog dojavnika ili, to je vjerojatnije, naprave za slanje
teksta.
A zatim je trgovac pogledao kroz prostoriju prema efu hotela. Janson je pratio
njegov pogled: dva mukarca u tamnim odijelima koja su neprimjetno bazala oko
dugakog cinanog bara odjednom su stajali malo uspravnije. Zato ih nije prije
pozvao? Lakatosovi tjelesni uvari, dakako. Trgovac orujem nikada se ne bi sastao
s brokerom kojeg osobno ne poznaje, a da ne poduzme takve osnovne mjere opreza.
I kako je upuivala brza razmjena pogleda, tjelesni su uvari imali novi zadatak.
Nisu vie bili jednostavni zatitari. Bili su izvritelji. Njihove otkopane teke
jakne visjele su labavo oko njihovih torza; sluajni bi promatra pretpostavio da
je lagana izboina blizu desnog gornjeg depa bila od kutije cigareta ili mobitela.
No, Janson nije bio tako naivan. Krv mu se sledila.
Adamu Kurzweilu nee biti doputeno da iv napusti teren hotela Palae. Janson je i
suvie jasno mogao predvidjeti scenarij. Obrok e biti na brzinu zavren i njih
dvojica e lagano ietati iz predvorja u pratnji revolveraa. Na prikladnoj
udaljenosti od gomile on e biti likvidiran priguenim hicem u potiljak, a tijelo
e mu biti baeno u jezero ili prtljanik nekog vozila.
354
Trebao je poduzeti neto. Sada.
elei uzeti au, paljivo je laktom bacio viljuku na pod i uz slijeganje
ramenima u znak ispriavanja, sagnuo se da je pokupi. Dok se sagibao, podigao je
nogavicu i otpustio kopu svojih korica u zglobu te uhvatio maleni Glock UN-26 koji
je kupio neto prije u Egeru. Ispod stola se mogao posluiti brazdama na prstima da
stavi drak. Oruje mu je sada bilo u krilu. Izgledi su se polagano mijenjali.
Jeste li proetali oko jezera? - upita Sandor Lakatos. - Tako je
lijepo u ovo doba godine. - Jo jednom pokazivanje njegovih porcu
lanskih zuba.
Veoma je lijepo - sloi se Janson.
Htio bih vas povesti poslije u etnju.
Nije li premrano za to?
Oh, ne znam - ree Lakatos. - Moi emo biti sami. To je
doista najbolji nain da se meusobno upoznamo, mislim. - U oima
Page 190

mu je bio antracitni sjaj.
Volio bih - ree Janson. - Mogu li se ispriati na trenutak?
Samo izvolite. - Njegov je pogled skrenuo prema dvojici uvara
u odijelu koji su ondje stajali.
Janson tutne svoj Glock u pojas na struku ispred hlaa prije nego to je ustao i
otiao u WC niz kratki hodnik to se irio od suprotnog ugla glavne blagovaonice.
Dok se pribliavao, osjetio je jako probadanje adrenalina: pred njim se naao jo
jedan mukarac u tamnom odijelu dranja identinog onima za barom. Taj ovjek oito
nije bio ni gost ni zaposlenik restorana. Bio je jo jedan Lakatosov uvar smjeten
ondje za svaki sluaj. Janson je uao u WC iji je pod bio poploan mramorom, a za
njim je poao pleat visok mukarac ije je lice bilo zamaskirano dosadnim
profesionalizmom. Kad se Janson okrenuo prema umivaonicima, uo je kako ovjek
zakljuava vrata. To je znailo da su sami. I prigueni pucanj samo bi okupio
preostale ljude iz Lakatosove slube koji su takoer bili naoruani. Jansonov
pitolj nije bila prednost kojoj se nadao. Imperativ vizualne skriveno-sti
iskljuivao je mogunost slune skrivenosti: veliki pitolj s priguivaem ne bi se
mogao sakriti u koricama na glenju, a da ne bude otkriven. Sada je Janson otiao
do pisoara; na kvaki od nehrajueg elika mogao je razabrati izoblieni odraz
krupnog uvara. Mogao je
355
takoer razabrati dugi cilindrini oblik ovjekova oruja. Njegovo je oruje bilo s
priguivaem.
Nije bilo potrebe priekati da Janson napusti hotel Palae; mogao je biti
likvidiran i ondje gdje se trenutano nalazio.
Koliko ti plaa? - upita Janson ne okreui se da pogleda
ovjeka. - Ja ti nudim dvostruko.
uvar nije rekao nita.
Ne govori engleski? Kladim se da govori u dolarima?
uvarev izraz nije se promijenio, ali je odmaknuo pitolj. Jansonova nezatienost
upuivala je na bolji pristup: sada je maknuo ez-desetcentimetarsku omu od ueta
s plastinim ploicama na svakom kraju koje su sluile kao ruke.
Janson se morao koncentrirati da uje tihi zvuk poput apta iz ovjekove jakne to
se irila kako bi on rairio ruke pripremajui omu da je stegne Jansonu oko vrata.
Mogao je samo pohvaliti profesionalni sud svog takozvanog krvnika. Davljenje bi
jamilo ne samo beumnu smrt, nego i beskrvnu. U takvom restoranu, posebno ako se
uzmu u obzir modeli potronje alkohola u Srednjoj Europi, ne bi trebalo biti
previe matovit da ga se isprati van. Straar bi ga mogao izvui vie ili manje
uspravno podupirui ga snanom rukom oko ramena: blag osmijeh i svatko bi
pretpostavljao da se gost jednostavno natopio s previe Zvacka Unicuma, alkohola
koji se nudi u hotelu Palae.
Janson se duboko sagnuo naslonivi elo uza zid oploen mramorom. Zatim se okrenuo
dok je njegovo pogrbljeno tijelo signaliziralo iscrpljenost od pia. Odjednom se
eksplozivno uspravio i to nadesno i dok se straar od udarca zanjihao prema natrag,
a on mu je zabio koljeno u prepone. ovjek je gunao i podignuvi se bacio omu na
Jansonova ramena te mahnito pokuavao stegnuti je oko njegova ranjivog vrata.
Janson je osjetio kako mu se ue zabija u meso arei ga poput uarenog pojasa.
Nije bilo drugog izlaza nego ii naprijed: umjesto da ustukne, Janson je pritisnuo
svog napadaa i zabio bradu u protivnikove grudi. Gurnuo je ruku u ovjekove korice
na ramenu pa izvadio dugaki pitolj s priguivaem: njegov napada nije mogao
osloboditi ruke i zadrati pritisak na uetu. Morao je izabrati. Sada je ovjek
prestao stezati ue oko vrata i udario Jansonovu ruku podmuklim udarcem izbivi
pitolj to se otklizao po mramornom podu.
356
Janson se naglo zabio vrhom glave u ovjekovu donju eljust. Zauo je kljocanja
ovjekovih zubi koji su udarali jedni o druge kad je refleks udarca glavom prelazio
od eljusti do lubanje. Istodobno je omotao svoju desnu nogu oko suprotne ovjekove
noge i vukao ga naprijed svom snagom sve dok se krupni ovjek nije prevrnuo
natrake na mramorni pod. Meutim, i uvar je bio dobro treniran te je zamahnuo
svojom nogom prema Jansonovim nogama sru-ivi ga na pod. Dok mu je kraljenica
odzvanjala od udarca, Janson se osovio opet na noge i zakoraio naprijed zabivi
snaan udarac u ovjekove prepone i zadravi svoju nogu usaenu izmeu njegovih
Page 191

bedara. Desnom je rukom izvukao straarevu lijevu nogu, a lijevom svinuo drugu
ovjekovu nogu u koljenu savivi je tako da je gleanj doao iznad drugog njegova
koljena. Na ovjekovu se licu odraavao bijes i strah dok se snano borio protiv
Jansonova zahvata udarajui ga rukama: znao je to Janson pokuava i uinio bi sve
da to sprijei. No, Janson se nije dao zastraiti. Hladno pratei metodu, kada je
svaki instinkt traio jednostavan sukob ili povlaenje, podignuo je uvis ovjekovu
izravnanu nogu i prebacio je preko svoga koljena radi ravnotee te je stao
zakretati svom snagom sve dok nije uo kako je puknuo zglob. To nije bio zvuk kao
da puca drvo; to je bio miran zvuk praska popraen osjetom dodira, naglo poputanje
ligamenta kompliciranog zgloba koji je bio nepopravljivo slomljen.
ovjek je otvorio usta kao da e vrisnuti, a teku bol pojaavala je svijest kako
je upravo osakaen za cijeli ivot. Koljeno mu je bilo slomljeno i nikad vie nee
funkcionirati kako valja. Borbene ozljede obino su poslije najvie boljele;
endorfini i hormoni stresa potiskivali su prodornu bol za vrijeme zadavanja
ozljeda. Meutim, stisak nogama imao je namjeravanu posljedicu jer je bol zbog
loma, Janson je to dobro znao, esto bila dovoljna da ovjek izgubi svijest. uvar,
meutim, nije bio obian primjerak, a njegove snane ruke oblikovale su zahvat
proteze, iako ga je bol grila. Janson je naglo popustio bubnuvi naglavake tako
da su mu koljena udarila o ovjekovo lice svom teinom tijela. Bio je to udarac na
nakovanj. Janson je uo ovjekov brzi izdisaj dok je padao u nesvijest.
Uhvatio je revolver s priguivaem - bio je to, kao to je sada vidio, CZ-75,
visokouinkovito oruje eke proizvodnje - i tutnuo ga nespretno duboko u dep na
prsima.
357
Netko je pokucao na vrata. Nejasno se sjetio da je takvih kucaja bilo i prije, to
fokus njegova uma nije dopustio registrirati. ula su se i gunanja Maara kojima
se urilo; bili su to gosti koji su se doli olakati. Janson je podigao krupnog
uvara i paljivo ga postavio na jedan od zahoda povukavi mu hlae oko glenjeva.
Gornji dio tijela bio je okrenut je prema zidu, ali e samo donji ekstremiteti biti
vidljivi gostima. Povukao je zasun na vratima iznutra, gurnuo ispod toga pregradu i
stegnuo mrtvi svornjak toaleta. Izaao je pred prijeke poglede etvorice gostiju
zajapurenih lica i slegnuo ramenima u znak isprike.
Krupni revolver neugodno ga je pritiskao u prsima; Janson je zakopao samo najnie
puce sakoa. Na kraju hodnika vidio je dva tjelesna uvara koja su bila kod bara. Po
njihovim izrazima oaja to se pretvarao u ledenu mrnju, shvatio je da su
oekivali da e pomoi svojem kolegi otpratiti pijanca iz restorana. Kad je
zakrenuo iza ugla blagovaonice, jedan od njih - onaj vii - stao je ravno ispred
njega.
Lice plaenog ubojice bilo je sasvim bezizraajno dok se obraao Jansonu na
staloenom engleskom s naglaskom. - Morat ete biti krajnje oprezni. Moj partner
ima pitolj to je uperen u vas. Veoma snaan, veoma tih. Stopa sranih udara vrlo
je visoka u ovoj zemlji. No, bez obzira na to, ako ste udareni, to e privui
pozornost. Ja to ne bih volio. Ima mnogo dostojanstvenijih naina. Ali neemo
dvaput razmiljati o poslu s vama ba ovdje.
Iz glavne blagovaonice razlijegali su se veseli zvui i sveana melodija koja je
postala univerzalna u prolom stoljeu, Happy Birth-day to You, Boldog
szuletesnapotl Pjesma nije nita izgubila na maarskom, Janson je bio uvjeren
prisjeajui se velikog stola za kojim je sjedilo nekoliko tuceta gostiju, stola na
kojem su se nalazile etiri ohlaene boce ampanjca.
A sada je s izrazom neugodnog straha na licu Janson stavio obje ruke na grudi u
teatarskoj kretnji straha. Istodobno je izvukao desnu ruku ispod lijeve primiui
je drku vatrenog oruja.
ekao je jo trenutak da se zauje i drugi zvuk to ide uz slavlje, vjerojatno
uobiajen u Maarskoj ba kao i drugdje: prasak epa ampanjca. Stigao je sljedei
trenutak; bila je to prva od etiri boce
.358
koja e se otvoriti. Na zvuk sljedeeg epa to je prasnuo, Janson je potegnuo
okida revolvera s priguivaem.
Meki fijuk izgubio se u bunom slavlju, ali se pojavio uasnut pogled na
revolveraevu licu. Janson je znao za meku krunu vunenih niti to su izlazile iz
jedva vidljive cijevi u njegovoj jakni kad se ovjek sruio na pod. Samo
Page 192

abdominalna ozljeda nee prouzroiti kod profesionalca da se naglo srui kao to se
ovaj sruio. Neposredan pad mogao bi znaiti samo jednu stvar: metak je zaorao kroz
gornji abdomen i zapeo u kraljenici. Rezultat je bio neposredni prestanak ivanih
impulsa, a kao posljedica toga paraliza svih miia donjih dijelova tijela. Janson
je bio upoznat s izdajnikim znakovima potpune kata-pleksije i ukoenosti i znao je
to taj doivljaj ini suborcima, pa ak i onim otvrdnulima: oni tuguju. Oni tuguju
za onim to prepoznaju da je nepovratni gubitak njihovih fizikih svojstava, katkad
ak i zaboravljajui poduzeti mjere da se sprijei gubitak njihovih pravih ivota.
- Makni ruku iz depa ili si ti sljedei na redu - ree ovjekovu partneru hrapavim
apatom.
Autoritet njegova glasa, vie nego revolver to ga je drao, bilo je ovdje njegovo
krajnje oruje, znao je Janson. Teorijski, njihov je rezultat bio neodluen, dva
ovjeka s prstima na kratkim obaraima. Nije bilo loginog razloga za drugog
ovjeka da se povue. No, Janson je znao da e se povui. Jansonove akcije bile su
neoekivane kao to je bilo i njegovo samopouzdanje. Previe je imbenika moglo
biti podloga za to samopouzdanje i oni se nisu mogli procijeniti s nekom
sigurnou. Je li Adam Kurzweil znao da e moi bre ispaliti hitac? Je li moda
nosio skriveni meki oklop na tijelu? Dvije sekunde nisu bile dovoljne da se donese
takva procjena. A kazna za pogrenu procjenu bila je veoma vidljiva. Janson je
vidio kako je ovjek oinuo pogledom svog nepominog sudruga lica boje pepela... i
sve veu lokvicu mokrae oko njega. Gubitak urinarne kontinencije upuivao je na
prekid krinih ivaca izazvanih ozljedom na srednjoj ili donjoj
kraljenici.
ovjek je pruio ruke prema njemu gledajui s muninom, ponien i uplaen.
Ako tvoj neprijatelj ima kakvu dobru zamisao, ukradi je, obiavao bi govoriti
kapetan korvete Alan Demarest pozivajui se na lukave stupice njihovih protivnika
iz Vijetkonga; i Janson se prisjetio zajedno
359
s mranom milju: Ako predugo gleda u ponor, ponor e uzvratiti pogled. Ono to su
oni isplanirali za njega, on e iskoristiti na njima ukljuujui ak i CZ-75 s
priguivaem krupnog uvara.
- Nemoj stajati ondje - ree Janson blago primaknuvi se ovjekovu uhu. - Na
prijatelj je upravo dobio srani napad. To se esto dogaa u vaoj zemlji, kao to
je upravo objanjavao. Ti e podii tog ovjeka, pustiti ga da se osloni na tebe i
zajedno emo izai iz restorana. - Dok je govorio, zakapao je jaknu palog mukarca
uvje-rivi se da je mrlja krvi skrivena. - A ne budem li mogao vidjeti obje tvoje
ruke, otkrit e da je napad zarazan. Moda e se dijagnoza promijeniti u akutno
trovanje hranom. I vas dvojica ete zajedno kupovati invalidska kolica pod
pretpostavkom da obojica ostanete ivi.
Ono to je nakon toga uslijedilo bilo je runo, ali djelotvorno: jedan je mukarac
pridravao svog pogoenog prijatelja vodei ga brzo iz restorana. Sandor Lakatos,
Janson je vidio kad su zali iza ugla, nije vie bio za svojim stolom. Opasnost.
Janson je odjednom promijenio smjer i uletio kroz dvostruka vrata u restoransku
kuhinju. Buka je bila iznenaujue glasna, a vruina nepodnoljiva: bili su to
umovi mesa to se peklo u ulju, tekuina koje su se kuhale, noeva to su brzo
rezali luk i rajice, teleih kotleta koji su se tukli, suda koje se pralo. Nije
obraao previe pozornosti mukarcima odjevenima u bijelo te enama za njihovim
radnim mjestima jurei kroz kuhinju. Znao je da ondje negdje treba biti nekakav
ulaz za poslugu. Nezamislivo je da se kuhinja opskrbljuje kroz predvorje opremljeno
skupim sagovima.
Na suprotnom kraju otkrio je hrave metalne stube, uske i strme. Vodile su do
otkljuane eline plohe u vratima to je bila u razini zemlje. Janson je srnuo
kroz to, a noni zrak hladio mu je kou nakon tople pare u kuhinji.
Zatvorio je elina vrata to tie i pogledao oko sebe. Nalazio se na stranjoj
strani hotela Palae pokraj parkiralita. Kad su mu se oi prilagodile, vidio je da
su 20-ak kilometara od njega stabla s dugakim granama i trava: pritajenost, ali ne
i zatita.
Zvuk, kripa. Netko se kretao leima okrenut zidu, a stopala su mu vrsto udarala o
tlo. Netko tko se kretao prema njemu. Osoba je znala da je naoruan i poduzela sve
mogue mjere opreza.
360
Page 193

Osjetio je bolni udar ukrasa od opeke i buke prije nego to je zauo tektanje
pitolja. Njegov je napada dobio kut u odnosu na njega! Sad se bacio kontrolirano
na tlo naulivi ui. Njegov je napada bio udaljen sto metara; tonost e biti
savrena. Izraunao je da ima etiri sekunde da se pone kotrljati prema
naprijed. etiri
sekunde.
Janson je pao na oba koljena i ispruio lijevu ruku ispred sebe kako bi ublaio pad
dok se bacao naprijed; zatim je ispruio ruku iz koje je pucao prema dolje i
poloio je na tlo smotavi se na desnu stranu. Lijevim glenjem poduprtim prema
stranjoj strani svog desnog koljena stabilizirao je poloaj. Sad je mogao staviti
ruku koja ga podupire na oruje, izboinu dlana vrsto i u pravom kutu na
poljuneno tlo. To e mu omoguiti solidan poloaj za pucanje kad stavi kaiprst u
okida CZ-75. Ono to je ekom oruju nedostajalo u tajnovitosti, nadoknaivalo se
moi zaustavljanja i tonosti. Omoguuje mnogo tonije rasprskavajue pucanje nego
njegovo oruje veliine dlana.
Identificirao je svoju metu - bio je to uvar kojeg je upravo ostavio - i ispalio
dva hica. Bili su s priguivaem, ali trzaj oruja ga je podsjetio koliko su mnogo
snage prenijeli. Jedan je promaio cilj; drugi ga je udario u vrat i ovjek se
ispruio po podu pljujui krv. Priguena eksplozija odjeknula je iza njega: Janson
je bio napet sve dok nije shvatio da je to guma nekog kombija tri metra dalje koja
je naglo eksplodirala kad ju je udario metak. Bio je jo jedan revolvera koji ga
je promatrao, inilo se, a smjer udarca plus geometrija zgrade govorili su mu
otprilike gdje je bio smjeten.
I dalje u poloaju spremnom za pucanje, Janson se okrenuo 30 stupnjeva i vidio
Sandora Lakatosa kako dri sjajni niklom obloen Glock kalibra 9 milimetara.
Umiljeni paun, mislio je u sebi. Sjajna povrina odraavala je svjetlost halogenih
svjetiljaka s parkiralita pretvarajui ga u laku metu. Janson je usmjerio malene
ciljnike pitolja du ovjekova okruglog torza i osjetio kako mu se pitolj propeo
kad je ispalio jo dva hica.
Lakatos je uzvratio vatru grevito, a svjetlost otvora ostavila je tamnu sjenu u
Jansonovu nonom vidu i on je zauo fijuk jednog od Maarevih metaka to je udario
o tvrdi ljunak nekoliko centime361
tara od njegove desne noge. On se ipak pokazao kao smrtni protivnik. Je li Janson
promaio? Je li ovjek bio zatien oklopom?
Zatim je uo Lakatosa kako teko die uzdiui se dok je polako tonuo prema zemlji.
Jansonovi meci pogodili su ga u donji dio prsnog koa i probili mu plua koja su se
polako punila krvlju. Trgovac smru bio je premudar a da ne bi tono znao to mu se
dogaa: plivao je u vlastitoj krvi.
23
Idi k vragu, Paule Jansone - ree Jessie Kincaid. Vozio je rent a
car brzinom niom od maksimalno doputene dok je ona jednim
okom gledala zemljovid. Vozili su se prema Budimpeti, prema
Dravnom arhivu, ali su birali obilaznice izbjegavajui glavne ceste.
Trebao si me pozvati. Trebala sam biti ondje.
Kad je napokon izmamila pojedinosti sinonjeg dogaaja, bila je uzrujana i stala mu
predbacivati.
Ne zna kakva te vrsta nagaznih mina eka na takvom sastanku
ree Janson strpljivo dok su mu oi stalno otro motrile u retrovi
zoru ima li kakav znak neeljenog drutva. - Osim toga, sastanak je
bio u podrumskom restoranu, izvan dometa bilo kakvih vanjskih
rubova praenja. Bi li ti stavila svoj M-40A1 na bar ili bi ga ostavila
u garderobi?
Moda ne bih imala pomo unutra. Vani je drukije. Mnogo
drvea uokolo, mnogo granja. To je igra nejednakih prilika. Ti to
zna bolje od ikoga. Smisao je da bi to bila pametna mjera opreza.
Ti je nisi poduzeo.
To je predstavljalo nepotreban rizik.
Prokleto poteno.
Prema tebi, mislim. Nije bilo razloga da te nepotrebno izlaem
opasnosti.
Page 194

Pa si se umjesto toga ti izloio opasnosti. To ba nije jako pro
fesionalno. Kaem, iskoristi me. Ponaaj se sa mnom kao s partnerom.
361.
Partnerom? Stvarnost je drukija. Tebi je 29 godina. Koliko si
tono godina bila na terenu? Nemoj to pogreno shvatiti, ali...
Ja ne kaem da smo mi jednaki. Kaem samo, poui me. Bit u
najbolji uenik kojeg si ikad imao.
eli biti moj protege?
Volim kad govori francuski.
Daj da ti neto kaem. Imao sam jednog ili dva protegea u svom
ivotu. Imali su neto zajedniko.
Daj da pogaam. Svi su bili mukarci.
Janson je odluno zatresao glavom. - Mrtvi su. - U daljini su crkveni tornjevi iz
19. stoljea bili izmijeani s blokovima tornjeva iz sovjetske ere: simboli nekog
htijenja koje je preivjelo i samo htijenje.
Tvoja je, dakle, ideja da me dri podalje ili odrat e me na
ivotu. - Okrenula se na sjedalu i pogledala ga. - Eto, ja na to ne
pristajem.
Svi su mrtvi, Jessie. To je moj doprinos njihovu napredovanju u
karijeri. Govorim o dobrim ljudima. Dovraga, izuzetno dobrim lju
dima. Nadarenima da ne mogu biti vie. Theo Katsaris... on je
imao potencijala da bude bolji od mene. Samo, to si bolji, to su
vii ulozi. Ja ba nisam bio lakomislen s vlastitim ivotom. Bio sam
takav sa ivotima drugih.
Svaka operacija s potencijalnim prednostima ima i potenci
jalne opasnosti. Vrsta planiranja usmjerena je na koordinaciju tih
dviju zona nesigurnosti. To si jednom napisao u izvjetaju s terena.
Polaskan sam nainom na koji si me prouavala. No ima neko
liko poglavlja za koje se ini da su ti promaknula: protegei Paula Jansona imaju nezgodan obiaj da budu ubijani.
Dravni je arhiv bio smjeten u neogotikoj zgradi dugakoj poput bloka zgrada;
njezini uski prozori od tekog olovnog stakla bili su zavijeni u lukove kao na
katedrali otro ograniavajui koliinu sunane svjetlosti to je dopirala do
dokumenata su bili pohranjeni unutra. Jessie Kincaid uzela je k srcu Jansonovu
ideju da pone od poetka.
Imala je popis informacija to su nedostajale, a koje bi im mogle pomoi da otkriju
tajnu maarskog filantropa. Za oca Petera Novaka, grofa Ferencz-Novaka, kau da se
opsesivno bojao za sigur364
nost svog djeteta. Fielding je rekao Jansonu da je grof stvarao neprijatelje koji
e se, bio je uvjeren, nastojati osvetiti na njegovu potomku. Zar se to naposljetku
dogodilo nakon pola stoljea? Rijei profesora s Cambridgea imale su britkost
otrice: stari je plemi moda bio paranoian, ali kao to kae stara mudrost, i
paranoici imaju neprijatelja. Ona je htjela ui u trag grofovim kretanjima u tim
kobnim godinama kad je maarska vlada prolazila kroz krvave metee. Jesu li se
ondje nalazili zapisi o vizama koji bi mogli naznaiti privatna putovanja na koja
je iao Novakov otac sa svojim sinom ili bez njega? No, veina podataka do kojih su
doli bili su genealoki: za Petera Novaka govorilo se da eli zatititi preivjele
lanove svoje obitelji, to je tipian osjeaj za one koji su vidjeli takva
razaranja u svojim najranijim godinama. Meutim, tko su bili ti roaci, jesu li to
bili preivjeli bratii s kojima je moda bio u vezi: obiteljska povijest grofa
Ferenczi-Novaka moda bi zaglibila u nepoznanici, ali sigurno negdje poiva u
prostranosti maarskog Dravnog arhiva. Ako bi imali imena tih nepoznatih roaka i
mogli ih smjestiti, mogli bi dobiti odgovor na najmunije od svih pitanja: je li
stvarni Peter Novak iv ili mrtav?
Janson ju je iskrcao ispred zgrade Dravnog arhiva; morao je obaviti neke stvari za
sebe. Godine provedene na terenu dale su mu instinkt gdje da nae na crnom tritu
prodavae dokumenata s lanim identitetom i drugih instrumenata to bi mu mogli
biti korisni. Moda e imati sree, a moda i nee, rekao joj je, no odluio je
pokuati. Sada se Jessica Kincaid, odjevena jednostavno u traperice i umski zelenu
Page 195

polo majicu nala u ulaznoj dvorani gledajui kartu arhivske imovine to je visjela
uz veliki i zastraujui popis odjela.
Arhiv maarske kancelarije (1414.-1848.) I. B. Zapisi vladinih tijela izmeu
1867.-1945. II. L. Vladini organi Maarske sovjetske republike (1919.) II. M.
Zapisi Maarske radnike narodne partije (MDP) i Maarske socijalistike radnike
partije (MSZMP) VII. N. Archivum Regnicolaris (1222.-1988.) I. O. Sudski arhiv
(13. stoljee -1869.) I. P. Arhivi obitelji, poduzea i ustanova (1527.-20.
stoljee)
I popis se nastavljao.
Jessie je gurnula sljedea vrata gdje je velika prostorija bila ispunjena
katalozima, stolovima, a du zidova moda desecima altera. Za svakim se alterom
nalazio neki arhivski slubenik iji je posao bio baviti se zahtjevima predstavnika
javnosti i ovlatenih istraivaa. Iznad jednog altera stajao je natpis na
engleskom koji je upuivao da je to alter za informacije za posjetitelje koji
govore engleski. Ondje nije bio dugaak rep ispred stola i vidjela je kako neki
mrki slubenik, dosaujui se, radi sa svojim strankama. Informacija koju joj je
dao sastojala se uglavnom od objanjenja zato se ne moe dobiti traena
informacija.
Kaete mi kako je va pradjed roen u Szekesfehervaru 1870. govorio je nekoj sredovjenoj Engleskinji u crno-bijeloj vunenoj
jakni. - Lijepo od njega. Na alost, Szekesfehervar je imao vie od
150 crkvenih opina. To nije dovoljna informacija da naemo po
datke.
Engleskinja se odmaknula uzdahnuvi teko.
Nekom niskom okruglom Amerikancu rasprile su se sve nade.
Roen u Tati 1880-ih ili 1890-ih - ponavljao je slubenik smi
jeei se poput gmaza. - Zar elite da pregledamo svaki registrator
od 1880. do 1889.? - Sarkazam se pretvorio u uvredu. - To '^jedno
stavno nemogue. Ne moete oekivati takvu nerazumnu stvar. Znate
li koliko kilometara materijala mi uvamo? Ne moemo istraivati, a
da nemamo neto mnogo specifinije to e nas voditi.
Kad je Jessie dola do altera, jednostavno mu je predala list papira na kojem je
uredno napisala tona imena, mjesto, datume. -Neete mi rei da e vam biti teko
nai te podatke, zar ne? - I Jessie mu se nasmijei vedro.
Potrebne informacije su ovdje - prizna slubenik prouavajui
papir. - Samo da nazovem da provjerim.
Nestao je u prostoriji iza altera i vratio se nakon nekoliko
minuta. /
Zao mi je - ree. - Nema.
Kako to mislite, nema? - prosvjedovala je Jessie.
/
Naalost, postoje neke... praznine u zbirkama. Bili/su teki
gubici prema kraju Drugog svjetskog rata, tete od poara. A zatim
je radi zatite neto od kolekcije bilo pohranjeno u kripti katedrale
Sv. Stjepana. Smatralo se da je to sigurno mjesto pa su mnogi dosjei ostali ondje
desetljeima. Naalost, kripta je bila vrlo vlana i mnogo od onoga to je bilo
ondje, unitile su gljivice. Vatra i voda, suprotnosti, ali i jedno i drugo strani
neprijatelji. - Slubenik je mahao rukama pokazujui pantomimom kako mu je ao. Ovi podaci o grofu Ferenczi-Novaku pripadali su odjelu koji je bio uniten.
Jessie je bila uporna. - Nema li neki nain da to jo jednom provjerite? - Napisala
je broj mobitela na papir i podcrtala ga. - Ako se bilo to promijeni bilo gdje,
bila bih vam zahvalna... - jo jedan ljupki smijeak. - I veoma zahvalna.
Slubenik je nagnuo glavu, a njegov se ledeni pristup poeo otapati; oito nije bio
naviknut da prima drai mlade ene. - Sigurno. Ali ne nadam se i ne bih se trebao
nadati.
Nakon tri sata slubenik je nazvao broj. Njegov pesimizam, priznao je Jessie, bio
je moda preran. Objasnio je kako je osjetio da je to za nju posebno vano pa je
uloio poseban napor da se uvjeri da su podaci doista izgubljeni. S obzirom na
veliinu Dravnog arhiva, stanovita koliina pogreno odloene grae, napokon,
neizbjena je.
Jessie je sluala iscrpljujue dugako obrazlaganje slubenika sa sve veim
uzbuenjem. - elite li rei da ste pronali? Moemo li imati pristup njima?
Page 196

Zapravo, ne ba - ree slubenik. - Neobina stvar. Iz nekog
razloga podaci su premjeteni u poseban odjel. Zatvoreni odjel.
ao mi je, ali pristup tim dosjeima strogo je reguliran. Bilo bi jedno
stavno nemogue da nekome iz javnosti bude doputeno vidjeti tu
grau. Traile bi se svakojake potvrde raznih ministarstava i doku
menti na najvioj razini.
Ali to je sve jako smijeno - ree Jessie.
Razumijem. Vae je zanimanje genealoko pa se ini apsurdnim
da se takvi podaci tretiraju kao dravna tajna. Osobno vjerujem da
postoji neka druga instanca pogrenog uvrtavanja ili pogrene kate
gorizacije.
Jer to bi me slomilo s obzirom na to da sam prevalila sav taj put
- pone Jessie. - Znate, ne mogu vam rei koliko bih vam bila
zahvalna ako biste mi mogli pomoi. - izgovorila je rije zahvalna s
beskrajnim obeanjem.
367
Mislim da sam previe meka srca - ree slubenik uzdahnuvi.
- Svi to kau. To mi je velika slabost.
Mogu samo to potvrditi - ree Jessie slatkim tonom.
Amerikanka sama u tom neobinom gradu. To je zasigurno
veoma neobino.
Kad bi samo tu bio netko tko bi mi mogao pokazati grad. Pravi
domorodac. Pravi Maar.
Sto se mene tie, pomaganje drugima nije ba neki posao. Glas mu je bio topao. - To je ... to sam ja.
Znala sam im sam vas upoznala...
Zovite me Itvan - ree slubenik. - Da vidimo sada. Sto bi
bilo najjednostavnije? Imate auto, zar ne?
Svakako.
Gdje je parkiran?
U garai preko puta arhivske zgrade - lagala je Jessie. Peterokatni kompleks garae bio je masivna graevina od lijevanog betona,
a njezina runoa jo je vie dolazila do izraaja u suprotnosti sa sja
jem arhivske zgrade.
Koji kat?
etvrti.
Hajdemo se sastati ovdje za jedan sat. Imam kopije ovih poda
taka u torbi. Ako elite, moemo se ak poslije toga provozati.
Budimpeta je veoma poseban grad. Vidjet ete koliko je posebna.
Vi ste posebni - ree Jessie.
Uz mehaniku buku vrata dizala su se otvorila na katu to je do dvije treine bio
ispunjen automobilima. Jedan od automobila bio je uti Fiat koji je ondje parkirala
prije pola sata. Bilo je to tik prije dogovorenog vremena i nikoga nije bilo ondje.
Ili je ipak bio netko?
No, gdje je parkirala auto? Ovaj put je dola drugim dizalom na suprotnom kraju
parkiralita. Kad je pogledala uokolo, primijetila je na rubu svog vidnog polja
letimini pogled. Netko se sagnuo; to je shvatila nakon djelia sekunde. Bio je to
znak loeg nadzora: biti primijeen kad se oajniki trudi da to ne bude. Ili je
ona ishitrila zakljuke? Moda je to bio obian lopov, netko tko je pokuao ukrasti
kapu kotaa, radio; takvi su lopovi prevladavali u Budimpeti.
368
Ali, takve promijenjene mogunosti nisu bile bitne. Kako bi se opasnosti
podcijenile, trebalo ih je poveati. Morala je brzo izai odavde. Kako? Vjerojatno
netko promatra dizala. Morala je izai u drukijem autu od onog u kojem je ula.
Nehajno je hodala izmeu redova automobila i odjednom pala na tlo ublaujui pad
rukama. Puzala je na visini guma dok su joj se ruke i noge zajedniki kretale.
Spustivi se prema tlu, kretala se izmeu automobila prema susjednom redu i jurnula
brzo u smjeru gdje je vidjela pognutog ovjeka.
Sad se nalazila iza njega i dok se pribliavala, mogla je vidjeti njegovu vitku
figuru. On nije bio slubenik; vjerojatno je bio netko za koga je slubenikov ef
Page 197

uredio da ga se poalje umjesto njega. Mukarac je sad uspravno stajao gledajui
uokolo, a na sredovjenom licu ocrtavala mu se zbunjenost i tjeskoba. Pogled mu je
ivo kruio od izlazne rampe do vrata dizala. Sada je kiljio pokuavajui gledati
kroz vjetrobran utoga Fiata.
Bio je prevaren, znao je to, a znao je i ne osvoji li ponovo prednost, morat e se
suoiti s gadnim posljedicama.
Ona je skoila i bacila se na njega odostraga sruivi ga na beton i drei mu vrat
u akama. Zauo se prasak kad mu je eljust udarila o
pod.
Tko me jo eka? - upitala je.
Samo ja - odgovori ovjek. Jessie je protrnula.
On je bio Amerikanac.
Otro ga je udarila i zabila cijev svog pitolja u njegovo desno
oko. - Tko je jo ukljuen ovdje?
Dva momka na cesti, tono ispred garae - ree on. - Stanite!
Molim! Oslijepit ete me!
Jo neu - ree ona. - Kad budete oslijepljeni, znat ete. A sad
mi recite kako izgledaju. - ovjek nije rekao nita, a ona je jo jae
pritisnula cijev.
Jedan ima kratku plavu kosu. Visok momak. Drugi... smea
kosa, vrlo kratko podiana, etvrtasta brada.
Oslabila je pritisak. Vani je bila ekipa za presretanje. Jessie je prepoznala
temeljna naela praenja. Ovaj mravi ovjek ima svoj auto na toj razini: bio je
ovdje da promatra i kad bi Jessie krenula prema
369
izlaznoj rampi, on bi je pratio u svom autu na diskretnoj udaljenosti od nje.
Zato} - upita Jessie. - Zato to inite?
Prkosan pogled. - Janson zna zato, zna to je uinio - on izriga. - Sjeamo se
Mese Grande.
Isuse! Neto mi govori da nemamo vremena da ulazimo sada u
to sranje - ree Jessie. - Razgovarajmo o tome to e se dogoditi. Vi
ete otii u svoj auto i izvesti me odavde.
Koji auto?
Nemate kotae? Ako neete voziti, ne trebate gledati - priti
snula je pitolj ponovo u desnu onu upljinu.
Plavi Renault - on izgovori kao bez daha. - Molim stanite!
Ula je na stranje sjedalo dok je on sjeo na vozaevo sjedalo.
Spustila se u sjedalo tako da ne bude meta, ali je zadrala svoju Berettu Tomcat
uperenu prema njemu; znao je da bi metak lako mogao probiti sjedalo pa je sluao
njezine zapovijedi. Usporili su pred spiralnom rampom sve dok se nisu primakli
staklenoj kabini i naranastoj drvenoj preki to je blokirala prolaz.
Probij je! - uzviknula je. - Uini to sam rekla!
Auto se zaletio kroz slabu zapreku i izletio na ulicu. ula je korake ljudi koji su
se urili.
U retrovizoru je Jessie mogla razabrati jednoga od njih: kratko oianog,
etvrtaste eljusti, ba kao to ga je opisao. Stajao je na drugom kraju ulice. Kad
je vozilo jurnulo u suprotnome smjeru, govorio je brzo u neku vrstu komunikatora.
Odjednom se prednje vjetrobransko staklo pretvorilo u pauinu i vozilo se poelo
nekontrolirano naginjati. Jessie je zurila izmeu dva prednja sjedala i ispred
vidjela krupnog plavokosog mukarca nekoliko metara sa strane kako dri revolver s
dugom cijevi. Ispalio je dva hica.
Amerikanac za upravljaem bio je mrtav; mogla je vidjeti kako krv curi kroz izlaznu
ranu u stranjem dijelu njegove lubanje. Oito su shvatili da ono to se dogodilo
nije bilo sukladno planu, da je mravi mukarac bio talac te su poduzeli drastinu
akciju.
Sada je vozilo bez vozaa prolazilo kroz prometno raskrije presijecajui crte i
ukljuujui se u promet. Bila je to zagluna kakofonija tretanja truba i cviljenja
konica.
370
Traktorska prikolica sa snanom trubom to se oglaavala poput brodske sirene za
nekoliko je desetaka centimetara promaila auto. Ako ostane sagnuta izvan dometa,
Page 198

izlae se opasnosti od tekog sudara s prometom iz suprotnoga smjera. Da se pokua
popeti na prednje sjedalo i preuzeti kontrolu nad vozilom, vjerojatno bi u tom
pokuaju bila pogoena.
Nakon nekoliko sekundi vozilo koje se sve sporije kretalo, otkotrljalo se kroz
raskrije, kroz etiri prometna traka i lagano udarilo u jedno parkirano vozilo.
Jessie je gotovo laknulo kad je osjetila da je tresnula o stranju stranu
zaobljenih sjedala jer je to znailo da se auto zaustavio. Sad je otvorila vrata
blie ulici i stala trati, trati niz plonik izmiui se skupinama pjeaka.
Nakon petnaest minuta bila je apsolutno sigurna da su je izgubili. Unato tome,
rekviziti preivljavanja potukli su rekvizite istrage. Da, izgubili su je, ali
vrijedi i obrat, shvatila je u gru: ona je izgubila njih.
Sastali su se ponovo u spartanskom smjetaju hotela Griff koji je bio preureeni
radniki hostel u ulici Bele Bartoka.
Jessie je uza se imala knjigu to ju je negdje pokupila na svojim lutanjima. Oito
je to bila neka vrsta odavanja poasti Peteru Novaku. Pa makar je tekst bio na
maarskom, u njoj nije bilo mnogo toga: to je u osnovi bila knjiga fotografija.
Janson ju je uzeo i slegnuo ramenima. - ini se da je to za zadrte ljubitelje ree on. - Bogato ilustrirana slikovnica o Peteru Novaku. Dakle, to si nala u
arhivu?
- Slijepa ulica - ree ona.
On je poblie pogleda i shvati kako joj je lice proeto strahom. Kai - ree on.
Oklijevajui, ispriala mu je to se dogodilo. Postalo je oito da je slubenik bio
na platnom popisu svih onih koji su ih pokuavali zaustaviti, da e oglasiti uzbunu
i zatim joj namjestiti klopku.
Sluao ju je sa sve veim oajem to je graniio s bijesom. - Nisi to trebala
uiniti sama - ree Janson pokuavajui odrati ravnoteu. - Za sastanak poput
takvoga trebala si znati koji su rizici. Ne moe hodati ovako bez veze, Jessie. To
je prokleto lakomisleno... - prekinuo je pokuavajui kontrolirati svoje disanje.
Jessie je naulila uho. - ujem li jeku?
371
Janson je uzdahnuo. - Shvatio sam.
Tako - ree ona nakon nekog vremena. - A to je Mesa
Grande?
Mesa Grande - ponovi on i dua mu se ispuni slikama to ih
vrijeme nikad nije izblijedjelo.
Mesa Grande: dobro uvani vojni zatvor na istonim obroncima kalifornijskog
podruja Indland Empire. Bijele stijene planina San Bernardino vidljive na
oblinjem obzoru u ijoj su sjeni niske zgrade s be opekom. Tamnoplavo odijelo
koje zatvorenici moraju nositi s bijelom prugom od tkanine to se privruje
pomou ika u visini prsa. Posebna stolica s posudom ispod nje da hvata krv i
ogra-niivaima za glavu to su lagano privreni na zatvorenikovom vratu. Gomila
vrea s pijeskom iza njega da apsorbiraju volej i sprijee rikoet. Demarest je bio
okrenut prema zidu, est metara dalje, zidu s pukarnicama za svakog od est
lanova skupine. est mukaraca s pukama. Zid je bio neto protiv ega je najvie
prosvjedovao. Demarest je ustrajao da likvidaciju obavi streljaki vod i njegov je
zahtjev bio odobren. Osim toga, elio je gledati svoje krvnike u lice: no, ovaj je
put odbijen.
Sada je Janson jo jednom duboko uzdahnuo. - Mesa Grande je mjesto gdje lo ovjek
loe zavrava.
Zavrava loe i drsko. Jer na Demarestovu lice ondje je doista bila drskost, ne,
vie od toga: bijesan prezir sve dok volej nije olabavljen i sve dok se bijeli krug
od tkanine nije zacrvenio njegovom krvlju.
Janson je zamolio da prisustvuje strijeljanju iz razloga koji su ak i njemu ostali
nejasni i molbu su mu nevoljko odobrili. Do danas Janson nije mogao odluiti je li
to bila ispravna odluka. Nije vie bilo vano: i Mesa Grande bila je dio njega. Dio
onoga to je postao.
Za njega je predstavljala trenutak odmazde. Trenutak pravde da se naplati nepravda.
Drugima, tako se inilo, taj je trenutak znaio neto potpuno razliito.
Mesa Grande.
Jesu li se predani sljedbenici udovita udruili, nekako odluili osvetiti njegovu
smrt nakon toliko godina? Zamisao se ini besmislenom. To, naalost, nije znailo
Page 199

da se moe odbaciti. Demarestovi Vragovi: moda su ovi veterani bili meu
plaenicima koje su regrutirali Novakovi neprijatelji? Kako bolje neutralizirati jednog uenika Demarestovih
tehnika nego drugim?
Ludilol
Znao je da Jessie eli uti vie, ali nije se mogao navesti da govori. Sve to je
rekao bilo je - Sutra moramo rano krenuti. Hajde spavati. - A kad je ona stavila
ruku na njegovu, on ju je odmaknuo.
Legnuvi, osjetio se smeten tajnovitim duhovima kojih se nikako nije mogao
osloboditi, ma kako nastojao.
U ivotu je Demarest uzeo previe od njegove prolosti; hoe li u smrti sada uzeti
njegovu budunost?
372
373
24
Bilo je to prije tri desetljea i bilo je to sada. Bilo je to daleko u dungli i
bilo je ovdje.
Uvijek i zvukovi: vatra iz minobacaa udaljenija i priguenija nego ikada prije jer
ih je staza vodila mnogo kilometara daleko od slubenih borbenih podruja. Zbog
neposredne blizine zvukovi komaraca i ostalih malih kukaca to su ubadali bili su
glasniji od golemih eksplozija tekog topnitva. U zemlju su bili zabodeni debeli
nailjeni bambusovi tapovi obloeni izmetom to ih je Vijetkong smjestio u malene
tajnovite rupe oekujui zvuk neopreznih koraka.
Janson je jo jedanput provjerio svoj kompas elei znati vodi li staza u pravom
smjeru. Dungla s trostrukim kronjama ostavljala je tlo u stalnom polumraku ak i
kad je sunce sijalo. estorica ljudi u njegovu timu kretala su se u tri para, a
svaki je bio razmaknut dobar dio puta da izbjegne ranjavanje od rasprskavajuih
bombi na neprijateljskom teritoriju. Samo je on putovao bez partnera.
- Maguire - javio je radiovezom mirno.
Nikad nije uo odgovor. Ono to je uo bila je paljba iz automatske puke,
preklapanje staccato eksplozija vie ComBlock karabina.
Zatim je zauo vrisak ljudi, svojih ljudi, i osorne zapovijedi ophodnje
neprijateljske strane. Posegnuo je za svojim Ml6 kad je osjetio udarac u potiljak.
I zatim vie nita nije osjeao.
Nalazio se na dnu dubokog, crnog jezera kreui se polako poput arana kroz mulj.
Mogao je ondje ostati zauvijek zarobljen u crnome mulju, hladan i gotovo
nepokretan, ali neto ga je poelo vui prema
374
povrini daleko od svog utjenog i tihog podvodnog svijeta. Meutim, svjetlost je
poela smetati njegovim oima, poela mu je priti kou. On se borio da ostane
gore, ali su sile koje su ga vukle dolje bile nesavladive. Sposobnost plutanja
vukla ga je poput kakve kuke, a kad je otvorio oi, ugledao je jo jedan par oiju
nad sobom, oiju poput buotina. Znao je da je njegov svijet vode uzmaknuo
pred svijetom boli.
Pokuao je sjesti, ali nije uspio, pretpostavljao je zbog slabosti. Pokuao je
ponovo i shvatio da je vezan, vezan za nosiljku od grubog platna razapetog izmeu
dviju motki. Skinuli su mu hlae i gornji dio odore. Glava mu je plivala, a arite
se kolebalo; prepoznao je znakove ozljede glave znajui da ne moe nita uiniti u
vezi s tim.
Gruba razmjena na vijetnamskom. Oi su pripadale nekom asniku koji nije bio ni
NVA ni Vijetkong. On je bio zarobljeni ameriki vojnik i u tome je bila stvar. Iz
neke udaljenosti dolazilo je ometanje kratkovalnog radija poput sekcije
nemelodioznih violina: volumen je bio obloen i zatamnjen sve dok nije shvatio da
je to bila njegova percepcija, a ne zvuk to se kretao i koji je njegova svijest
dijelila po zonama. U crno odjeven vojnik donio mu je kau od rie i ubacivao je
licom u njegova isprena usta.
Osjeao se apsurdno zahvalnim; istodobno je
Page 200

shvatio da je on njima koristan, potencijalni izvor informacija. Izvui te
informacije bio je njihov posao; sprijeiti da ih izvuku odravajui sebe ivim,
bio je njegov posao. Osim toga, znao je kako bi amaterski ispitivai katkad otkrili
vie informacija nego to su oni izvukli. Rekao je sam sebi da e trebati
iskoristiti svoju mo koncentracije... kad se oni vrate. Pretpostavljajui da e se
vratiti.
Malo riine kae zapelo mu je u grlu i shvatio je da je kukac pao u hranu.
Polusmijeak je treperio na licu vojnika koji ga je hranio; ponienje to hrani
Amerikanca nadoknadio je ponienjem zbog toga ime ga hrani, no Jansona to nije
brinulo.
- Xin loi - ree vojnik otar poput velikog depnog noa. Jedan od malo
vijetnamskih idioma koje je Janson znao: Zao mi je zbog toga Xin loi. ao mi je
zbog toga: bio je to rat u najkraim crtama. ao mi je to smo razorili selo da
bismo ga spasili. ao mi je to smo bacili napalm bombe na tvoju obitelj. ao mi je
to smo muili ove ratne zarobljenike. Zao mi je zbog toga, fraza za svaku priliku.
375
Fraza koju nitko i nikada nije mislio izgovoriti. Svijet bi bio bolje mjesto kad bi
netko to mogao rei i misliti tako.
Gdje se nalazio? Svojevrsna vijetnamska planinska koliba, zar ne? Odjednom mu se
oko glave omotala masna tkanina. Osjetio je da su ga odvezali i da ga vuku dolje,
ali ne na dno jezera kao u njegovu snu, nego u tunel to je bio iskopan oko plitkog
korijena drvea na tlu dungle i ispod njega. Gurali su ga sve dok nije poeo
puzati jednostavno da potedi tijelo ogrebotina. Tunel je skretao jednim putem, a
zatim drugim; bio je nakoen gore i dolje i ispresijecan drugima; glasovi su
postajali prigueni i bliski, a zatim vrlo udaljeni; miris katrana, benzina i
trulei izmjenjivao se sa smradom prljavih mukaraca. Kad se ponovo pojavio u
simfoniji kukaca na tlu dungle, jer zvuk kukaca mu je govorio da je napustio mreu
tunela, ponovo su mu svezali ruke i podigli ga na stolicu. Skinuli su mu tkaninu
oko glave i on je duboko udisao vlani zrak. Ue je bilo grubo, izraeno od vrste
konca od konoplje to se upotrebljavala za vezivanje rijenih alupa za dokove od
bambusa, i urezalo mu se u zglobove i glenjeve. Siuni kukci letjeli su oko mree
brazgotina i ogrebotina koje su prekrivale njegovo izloeno tijelo. Majica i gae,
jedino ostalo na njemu, bile su obloene korom blata iz tunela.
Pribliavao mu se koati mukarac oiju koje su izgledale sitne ispod njegovih
naoala s elinim okvirima.
Gdje... drugi? - Jansonova su usta bila meka poput pamuka.
lanovi tvog eskadrona smrti? Mrtvi. Samo si ti na sigurnom.
Vi ste Vijetkong?
To nije ispravan termin. Mi predstavljamo Sredinji odbor
Nacionalne oslobodilake fronte.
Nacionalne oslobodilake fronte - ponavljao je Janson dok su
mu slomljene usne s mukom formulirale rijei.
A zato ne nosite identifikacijske ploice?
Janson je slegnuo ramenima proizvevi neposredan udarac bambusovim tapom du
potiljka. - ini se da smo se izgubili.
Dva uvara stajala su sa svake strane namrgoenog ispitivaa. Svaki je od njih imao
AK-47 i redenik oko struka; pitolj Makarev 9.5 mm visio je tono ispod pojasa sa
streljivom. Jedan od njih privrstio je na svoj pojas borbeni no SEALSA amerike
mornarice ija
je otrica dugaka 10-ak centimetara svjetlucala. Janson je prepoznao oiljke na
ruki Tenite. To je bio njegov no.
Lae! - ree ispitiva. Njegov je pogled poletio prema ovjeku
koji je stajao iza Jansona. Janson ga nije mogao vidjeti, ali GA JE
mogao mirisati, mogao je osjetiti njegovu tjelesnu vruinu ak i
kroz vruinu vlanog zraka u dungli. U Jansonovu stranu opalio
je priguen udarac. Karabin puke, pretpostavio je. Munja smrtne
muke udarila ga je kroz njegovu stranu.
Morao se usredotoiti, ne na svog ispitivaa, nego na neto drugo. Kroz bambusove
potpornje kolibe mogao je vidjeti kako s velikih plosnatih listova kaplje voda. On
je bio list; to god padne na njega, ocijedit e se poput mjehuria vode.
ujemo o vaim posebnim vojnicima koji ne nose identifikacij
Page 201

ske ploice.
Posebni? Da je barem tako. - Janson je zatresao glavom. - Ne.
Izgubio sam ploicu. Zapeo sam o trnovit grm dok sam puzao
potrbuke po vaim tragovima.
Ispitiva je gledao dosaujui se. Primaknuo je svoju stolicu blie Jansonu i
nagnuo se naprijed. Potapao je Jansona po lijevoj nadlaktici, a zatim desnoj. Moe izabrati - ree on. - Koju?
to koju? - upita Janson oamueno.
Ne odluiti - ree mrano koati ovjek - znai odluiti. Oinuo je pogledom mukarca iza Jansona i rekao neto na vijetnam
skom. - Slomili smo ti desnu ruku - ree Jansonu objanjavajui to
gotovo njeno.
Udarac je stigao kao da je zadan maljem: cijev odvinuta od automata upotrijebljena
kao oruje. Zglob i lakat podupirao je bambus na njegovoj stolici. Kost njegove
podlaktice irila se izmeu tih dviju toaka. Pukla je poput suhe grane. Kost se
razdvojila od udarca: znao je to po blagom zvuku praska to je vie osjetio nego
uo te po uasnoj boli koja mu je proimala ruku oduzimajui mu dah.
Svijao je prste da vidi sluaju li ga jo; sluaju. Bila je slomljena kost, a ne
ivac. No, sada mu je ruka bila uglavnom neupotrebljiva.
Zvuk klizanja metala o metal obavijestio ga je to e se sljedee dogoditi: ipka
debela pet centimetara bila je ubaena kroz teke okove oko njegovih glenjeva.
Nevidljivi muitelj zavezao je ue oko ipke, privrstio ga petljom preko
Jansonovih ramena i izvukao
376
377
mu glavu dolje meu koljena makar su mu ruke ostale vezane za ruke stolice.
Zakretni moment njegovih ramena postao je sve mu-niji natjeui se s
podrhtavajuom boli njegove slomljene podlaktice.
ekao je sljedee pitanje. Meutim, minute su protjecale; nije bilo niega osim
tiine. Sumrak se pretvorio u tamu. Disao je sve tee dok mu se dijafragma opirala
savinutom tijelu, a ramena je osjeao kao da su u kripu koji se suavao i suavao
bez kraja. Janson se onesvijestio i ponovo doao k svijesti, ali onesvijestio se
samo zbog boli. Vani je bila svjetlost, je li to jutro? Popodne? No, bio je sam.
Bio je u polusvijesti kad su mu opustili okove i kad se kaa od bambusa ulijevala u
njegova usta. Sada su mu odrezali gae i hrava metalna kahlica bila je smjetena
na tlo ispod stolice. Zatim je petlja ponovo stegnuta, petlja to mu je povezivala
ramena s okovima u glenjevima i koja je pritiskala glavu izmeu koljena to je
prijetilo da mu razdvoji ruke od ramena. Ponavljao je sam sebi mantru: Bistar poput
vode, hladan poput leda. Dok su mu gorjela ramena, razmiljao je o ljetnim
praznicima koje je kao dijete provodio pecajui na ledu u Aljasci. Razmiljao je o
smaragdnim kuglicama na velikim plosnatim listovima u dungli, o nainu na koji su
padale ne ostavljajui nita za sobom. Poslije su mu tankim konopcem svezali dvije
daske na slomljenu ruku poput neke privremene imobilizacije.
Iz unutarnjih nia njegova uma vraale su mu se Emersonove rijei koje je Demarest
tako esto citirao: Bok on sjedi na jastucima ^prednosti, ide spavati. Kad ga
guraju, mue, poraavaju, on ima priliku da neto naui.
Proao je jo jedan dan. I jo jedan. I jo jedan.
Utroba mu se snano grila: od kae po kojoj su letjele muhe dobio je dizenteriju.
Oajniki je traio kako obaviti veliku nudu nadajui se da e se moi osloboditi
samrtne boli to mu je grila crijeva, no crijeva se nisu htjela pomaknuti.
Pohlepno su pruala sklonite svojoj muci. Unutarnji neprijatelj, mislio je
zajedljivo Janson.
Nije bila ni veer ni jutro kad je zauo glas, opet na engleskom. Okovi su bili
oputeni i sad je mogao sjediti ravno, u poloaju to je u poetku izazivao da mu
krajevi ivaca vrite u obnovljenoj agoniji.
- Je li sada bolje? Bit e uskoro, ja molim.
Novi ispitiva kojeg nitko prije toga nije vidio. Bio je to nizak ovjek ivahnih,
inteligentnih oiju. Njegov je engleski bio tean,
Page 202

378. ,
uo se naglasak, ali s odsjeenom i hrskavom artikulacijom. Obrazovan ovjek.
Znamo da niste imperijalistiki agresor - nastavio je glas. - Vi
ste budala imperijalistikih agresora. - Ispitiva se primaknuo veoma
blizu; Janson je znao da njegov miris mora biti uvredljiv za ovjeka,
bio je smrdljiv i samome sebi, ali nije pokazivao nikakve znakove.
Vijetnamac je dodirnuo Jansonov obraz, grub i neobrijan, te rekao
blago - Ali vi nas ne potujete kad postupate s nama kao s budalama.
Moete li to shvatiti? - Da, on je bio obrazovan ovjek, a Janson je
bio njegov poseban projekt. Taj ga je razvoj alarmirao: upuivao je na
to da su shvatili da je on doista obian vojnik.
Janson je proao jezikom preko zuba; osjeali su se dlakavo i nekako strano kao da
su bili zamijenjeni kompletom sjeckalica izrezanih iz stare splavi od balsovine. Iz
njegovih usta izaao je um pristanka.
Pitajte se: zato ste zarobljeni?
ovjek je hodao oko njega koraajui poput profesora ispred razreda. - Vidite, mi
smo zapravo vrlo slini na neki nain. Obojica smo agenti obavjetajnih agencija.
Vi ste hrabro sluili svojoj stvari. Nadam se da se isto moe rei i za mene.
Janson je kimnuo. Misao je nakratko bljesnula: U kojoj se to dementnoj shemi
muenje zatvorenika koji se ne moe braniti smatra hrabrosu? Meutim, brzo se
sredio; to mu sada nee pomoi; to bi zamaglilo njegovo dranje, izdalo naviku
pobune. Ja sam poput
vode, hladan poput leda.
Ja sam Phan Nguven i mislim da smo doista povlateni to smo
se upoznali. Vi se zovete ...
Vojnik Kevin Jones - ree Janson. U svojim trenucima lucidno
sti stvorio je itav ivot iza tog imena: pjeak iz Nebraske, male nepri
like sa zakonom nakon srednje kole, trudna djevojka kod kue, bri
gada koja se izgubila, a on odlutao odatle gdje se pretpostavljalo da
bi mogao biti. Lik se inio gotovo stvaran za njega, iako je bio skrpan
iz fragmenata popularnih romana, filmova, pria iz asopisa, TV emi
sija. Od tisua pria iz Amerike mogao je izraditi neto to e zvuati
istinskije nego ijedna istinska amerika pria. - Ameriko pjeatvo.
379
Maleni se ovjek zanio kad je pljusnuo Jansona u desno uho tako da mu je sve
zazvonilo. Pukovnik mlae klase Paul Janson ree Phan Nguven. - Nemojte
pokvariti sve ono dobro to ste uinili.
Kako su znali njegovo pravo ime i in?
Rekli ste nam sve to - inzistirao je Phan Nguven. - Rekli ste
nam sve. Zar ste zaboravili u svom deliriju? Ja mislim tako. Ja mislim
tako. To se esto dogaa.
Je li to bilo mogue? Janson i Nguven fiksirali su se oima i oba su mukarca
vidjela kako su se njihove sumnje potvrdile. Obojica su vidjela da je drugi lagao.
Janson nije nita otkrio ili nita do sada. Jer, Nguven je mogao zakljuiti iz
njegove reakcije, ne straha ili zbunjenosti, nego bijesa da je njegova
identifikacija bila korektna. Janson nije imao to izgubiti - Sada vi laete zagrmio je. Osjetio je otar probadajui udarac bambusova tapa kroz gornji dio
tijela, ali je to bila vie predstava nego ita drugo; Janson je postao sposoban
procijeniti ove siune gradacije.
Mi smo praktino kolege, vi i ja. Je li to prava rije? Kolege? Ja
mislim da jest. Ja mislim da jest. - Kad se pojavio Phan Nguven,
esto je govorio takve rijei, ja mislim tako, gotovo aptom: oni su
razlikovali pitanja koja nisu zahtijevala verbalni pristanak od onih
koja jesu. - Sada emo govoriti iskreno jedan drugome kao to to
ine kolege. Izostavit ete svoje lai i bajke pod prijetnjom... prijetnje
- inilo se da mu se svia engleski idiom, nain na koji ga je mogao
okrenuti ovako i onako. - Znam da ste hrabar ovjek. T^nam da imate
visoki prag tolerancije za patnju. Moda biste htjeli da testiramo kako
visoko, kao eksperiment?
Janson je zatresao glavom, utroba mu se zatresla. Odjednom se dignuo prema naprijed
i poeo osjeati podraaj na povraanje. Mala koliina hrane dospjela je do tvrdo
Page 203

poploanog tla. Izgledala je poput zrna kave. Kliniki znak unutarnjeg krvarenja.
Ne? Zasad vas neu prisiljavati da odgovarate. elim da vi sami
postavljate pitanja. - Phan Nguven ponovo je sjeo gledajui paljivo
Jansona svojim inteligentnim, znatieljnim oima. - elim da se sami
pitate zato ste zarobljeni. Znali smo tono gdje emo vas nai, to vas
je zaintrigiralo, zar ne? Suoili ste se s neim to nije bio spontani
nepredvidiv odgovor iznenaenih ljudi, zar ne? Tako znate da je
ono to kaem tako.
380
Janson je osjetio jo jedan val munine: ono to je Phan Nguven rekao, bila je
istina. Mogla je biti umotana u prijevaru, ali je istina ostala, kamena i
neprobavljiva.
- Kaete da ne iznosite na vidjelo pojedinosti svog identiteta. Ali to vas ostavlja
s munim pitanjem. Ako neete vi, tko e? Kako je mogue da smo mogli presresti va
tim i zarobiti starijeg agenta legendarnog amerikog protuobavjetajnog odjela
legendarnih mornarikih SEALSA. Kako?
Doista kako? Bio je samo jedan odgovor: kapetan korvete Alan Demarest kanalizirao
je informacije NVA-u ili svojim saveznicima u VC-u. Bio je previe oprezan prema
curenju a da bi bio nesmotren, ne sada. To bi bilo izvanredno lako. Informacija bi
bila sluajno otkrivena nekom od lanova osoblja ARVN-a za kojeg je Demarest znao
da ima bliske veze s NVA-om; mogla je biti skrivena u tajnom skrovitu papira
sluajno ostavljenih na nekoj predstrai u dungli koja se urno povukla pod
neprijateljskom vatrom. Pojedinosti su se mogle promiljeno prenositi preko ifre i
radijske frekvencije poznate neprijatelju. Demarest nije elio da Janson bude
prepreka; trebao ga je maknuti. I tako se pobrinuo za taj predmet kako je samo on
znao. Cijela je misija bila prokleta stupica, smicalica majstora smicalica.
Demarest mu je to smjestio!
I sada je kapetan korvete nedvojbeno sjedio za svojim stolom sluajui Hildegard
Bingensku, a Janson je bio poduprt na stolicu u kompleksu VC-a smrdei po znoju iz
otvorenih rana, gdje mu se ue urezalo u meso, skrena tijela, poremeena uma,
poremeena najvie od shvaanja da je njegova teka muka tek poela.
Dobro - ree Phan Nguven. - Morate priznati da je naa oba
vijetenost bolja. Mi znamo toliko mnogo o vaim operacijama da ne
bi imalo smisla zadravati to kao da liavamo ocean jedne jedine
suze. Da, mislim tako, mislim tako. - Izaao je iz kompleksa vijea
jui tihim glasom s nekim drugim agentom, a zatim se vratio i sjeo
na svoju stolicu.
Jansonov je pogled pao na ovjekove noge koje nisu dodirivale tlo zamijetivi
velike amerike tenisice i djeje potkoljenice.
Vjerojatno ste se pomirili s injenicom da se nikada vie neete
vratiti u Sjedinjene Amerike Drave. Uskoro u vam govoriti o vijet
namskoj povijesti poevi s Trung Tracom i Trung Nhijem, zajedni381
kim kraljicama Vijetnama koje su protjerale Kineze iz naih zemalja davne 39.
godine! Prije Hoa bile su sestre Trung. Gdje je bila Amerika 39. godine? Shvatit
ete uzaludnost napora vae vlade da ugui pravedne nacionalne tenje vijetnamskoga
naroda. Morate nauiti mnogo lekcija i bit ete dobro potkovani. Ali ima mnogo toga
to vi nama morate isto tako ispriati. Dogovoreno?
Janson nije odgovorio nita.
Na ispitivaev znak okom karabin se zdrobio na njegovoj lijevoj strani: jo jedna
elektrina munja samrtne boli.
Moda moemo poeti s neim lakim i razraditi to u sloenije
teme. Razgovarat emo o vama. O vaim roditeljima i njihovoj ulozi u
kapitalistikom sustavu. O vaem djetinjstvu. O bogatoj amerikoj
popularnoj kulturi.
Janson se zaustavio uvi zvuk klizanja metal o metal kad je debela elina ipka
bila ponovo umetnuta izmeu njegovih okova u nozi.
Ne - ree Janson. - Ne! - I Janson je poeo govoriti. Govorio
je o onome to je bilo prikazano na televiziji i u kinima; Phan
Nguven bio je posebno zainteresiran za ono to se smatralo sretnim
svretkom i koje su vrste svretaka doputene. Janson je govorio o
Page 204

svom djetinjstvu u Connecticutu, govorio je o ivotu svoga oca kao
direktora
osiguravajueg
drutva.
Ta
je
koncepcija
zaintrigirala
Nguvena pa se on poeo ponaati poput uenika i uozbiljio se tjera
jui Jansona da objasni temeljne koncepcije analizirajui pojmove
rizika i odgovornosti s gotovo konfucijanskom istananou. Janson
je isto tako mogao govoriti fasciniranom antropologu o obredima
obrezivanja stanovnika Trobriandskog otoja.
Va otac je vodio dobar ameriki ivot?
Mislio je da vodi. Dobro je zaraivao. Posjedovao je lijepu
kuu, lijepi auto. Mogao je kupovati stvari koje je elio kupiti.
Phan Nguven sjeo je natrag na svoju stolicu i njegove iroke grube crte odavale su
budnost i podrugljivost. - I to daje smisao vaem ivotu? - upitao je. Svinuo je
ruke mrave poput djetetovih oko grudi i nagnuo glavu. - Hm, hm? To daje ivot
vaem ivotu?
Pitanja su se redala. Nguven je odustao od toga da sebe naziva ispitivaem; on je
bio, rekao je, uitelj i svakog je dana Jansonu bilo doputeno sve vie kretanja.
Mogao je hodati oko malene kolibe
od bambusa, iako uvijek pod budnom paskom. Jednoga dana nakon gotovo duhovite
rasprave o amerikim sportovima (Nguven je izrazio miljenje, kao da je to samo po
sebi oito, da se u kapitalistikim drutvima klasna borba lano rjeava na
sportskim igralitima), Janson je dobio dokument da ga potpie. U njemu se
potvrivalo da je dobio dobru medicinsku skrb i da je Nacionalna oslobodilaka
fronta, koja se u dokumentu predstavljala kao borci za slobodu predani miru i
demokraciji, dobro postupala s njim. Pozivao je na povlaenje Amerikanaca iz
imperijalistikih agresivnih ratova. Dobio je u ruku pero, fino nalivpero francuske
proizvodnje oito batinjeno od nekog od starih kolonizatora. Kad se nagnuo da
potpie dokument, poeli su ga tui sve dok nije izgubio svijest.
Kad se opet osvijestio, naao se okovan u vrstom bambusovu kavezu visokom dva
metra i promjera 120 centimetara. Nije mogao uspravno stajati; nije mogao sjesti.
Nije se mogao micati. Nije imao nikakva posla. Straar skrivena lica stavio mu je
uz noge vjedro boate vode prekriveno volovskom dlakom i mrtvim kukcima. Bio je
ptica u kavezu ekajui samo hranu.
Bit e to, nekako je znao, veoma dugo ekanje.
- Xin loi - bockao je straar. ao mije zbog toga.
3S2.
383
25
Molnar. Grad koji je povijest izbrisala.
Molnar. Gdje je sve poelo.
Sada se ini kao njihova posljednja nada da nau bilo kakvu vezu s podrijetlom
Petera Novaka. Posljednja nada za odgonetavanje mree prijevara koja ih je zavela u
klopku.
No, to e, ako uope hoe, ostati od toga?
Put kojim su krenuli sutradan ujutro prolazio je uz vee gradove i autoceste, a
Lancia je stenjala i poskakivala kako su vozili kroz breuljke Biikk u
sjeverozapadnoj Maarskoj. inilo se da je Jessie cijelo vrijeme previe
zaokupljena neim.
Neto mi je udno kod onih mukaraca juer - ree ona napo
kon. - Nain na koji su oni to organizirali.
Konfiguracija trokuta? - ree Janson. - Zgodan standard,
doista. To je ono to vi inite kad imate tri ovjeka pri ruci. Nadzor
i blokada. Tono kao u priruniku.
To mi smeta - ree ona. - To je tono iz naeg prirunika.
Janson nije govorio nekoliko trenutaka. - Proli su trening Kon
zularnih operacija - ree on.
ini se da je tako - odgovori Jessie. - Sigurno je tako. A gle
dajui onog plavog momka kako puca...
Page 205
mjere.
.384.,

Kao da je predvidio mogunost tvog manevra i poduzeo protu
Tako mi se nekako ini, da.
Veoma zdravo s taktikog gledita. Ma kakvi bili njegovi raz

lozi, morao je eliminirati tebe ili taoca. Umalo je to uinio oboma.
Tako pucati u kolegu znailo je da je talac, a prema tome i mogu
nost prekida sigurnosti, stvar koju nije mogao riskirati.
Moram ti rei, to me izluuje - ree Jessie. - cijeli rakurs Kon
zularnih operacija. To je kao da se sve urotilo protiv nas. Ili je moda
jo kompliciranije. Moda je to poput onoga to je onaj kreten u
arhivu spominjao kako su se unitavali dokazi. Neto o tome kako
su vatra i voda suprotnosti, ali one su obje neprijateljice.
Teren je postajao sve brdovitiji; ak i kad su s obzora nestali blokovi tornjeva iz
sovjetske ere, znali su da se pribliavaju odreditu. Selo Molnar bilo je blizu
rijeke Tise izmeu Miskolca i Nyiregyhaza. Devedeset kilometara sjeverno je
Republika Slovaka; devedeset kilometara istono je Ukrajina, a tono ispod njih
Rumunjska. U razliitim tokama povijesti sve su predstavljale ekspanzionistike
snage -geopolitike grabljivice. Planine su kanalizirale rijeku; one su takoer
kanalizirale vojske kamo god su eljele krenuti, od istone fronte do sredita
Maarske. Selo je bilo varljivo lijepo, obasuto smaragdnim breuljcima i obroncima
to su se uzdizali prema udaljenijim niskim, plaviastim planinama. Tu i tamo
uzdigao bi se neki od breuljaka; nie uzvisine bile su zasaene vinogradima
preputajui vrhove varljivoj jednolinosti uma. No, krajolik je bio i nagren na
vidljiv i
nevidljiv nain.
Sada su prelazili malen most preko Tise to je neko povezivao
dvije strane sela Molnar.
To je nevjerojatno - ree Jessie. - Prosio je. Kao da je netko
mahnuo arobnim tapiem.
Tu bi bilo mnogo bolje od onoga to se dogodilo - ree Janson.
Proitao je kako se jednoga zimskog dana 1945. crvena armija spu
stila niz ove planine, a jedna od Hitlerovih divizija pokuala je napra
viti zasjedu. Topnike postrojbe prolazile su cestom du rijeke Tise
kad su njemaki i kvislinki vojnici poslani da ih zaustave promaili,
no u tom je pokuaju izgubljeno mnogo ivota, crvena je armija vje
rovala da su stanovnici Molnara cijelo vrijeme znali za zasjedu.
Ruralni Maari na tom podruju morali su nauiti lekciju, platiti
kaznu krvlju. Selo je bilo zapaljeno, a stanovnici zaklani.
385
Jessie je, pomno promatrajui zemljovide toga podruja, otkrila da na onom mjestu
gdje su predratni zemljovidi pokazivali maleno selo, u suvremenim atlasima nema
nita. Udubila se u gusto tiskane zemljovide s draguljarskim povealom i crtaim
ravnalom; nije moglo biti pogreke. Ono ega nema govorilo je vie nego bilo to
ega ima.
Zaustavili su se u nekoj gostionici uz cestu. Unutra su sjedila dvojica mukarca za
dugim bakrenim barom zagledani u svoje pivo Dre-her. Odjea im je bila seljaka:
poderane pamune koulje zamazane blatom i plavi plastroni ili neka stara sovjetska
verzija toga. Nitko nije ni pogledao kad su uli Amerikanci. Gostioniar ih je
pratio pogledom bez rijei. On je nosio bijelu pregau i bio je zaokupljen briui
vreve za pivo krpom koja je izgledala sivo. Njegova uvuena crta kose i tamne bore
ispod oiju pridonosili su dojmu starosti.
Janson se nasmijeio. - Govorite li engleski? - obratio se ovjeku.
ovjek je kimnuo.
Moja ena i ja razgledavamo okolicu. Ali ujedno i tragamo za
korijenima. Shvaate?
Vaa je obitelj iz Maarske? - konobarev engleski imao je
naglasak, ali je bio tean.
Moja ena - ree Janson.
Jessie se nasmijei i kimne. - Ba tako - doda ona.
Page 206

Razumijem.
Prema obiteljskoj predaji, njezini su djed i baka roeni u selu
koje se zove Molnar.
Ono vie ne postoji - ree gostioniar. Bio je, sad je Janson to
vidio, mlai nego to je u prvi mah izgledao. - A koje je prezime?
Prezime je bilo Kis - ree Janson.
Kia je u Maarskoj kao Jonesa. ao mi je, ali to vam nee
pomoi u traganju. - Glas mu je bio hladan, formalan, rezerviran.
Nije to bio tipini seoski gostioniar, zakljuio je Janson. Kad se vra
tio korak natrag od anka, na pregai mu se vidjela crna vodoravna
pruga na mjestu gdje se njegov veliki trbuh trljao o izboinu na
anku.
Pitam se bi li se tko drugi mogao sjetiti prolosti - ree Jessie.
Tko je jo ovdje? - pitanje je bilo uljudni izazov.
Moda... neki od ove gospode?
386
Gostioniar je bradom pokazao prema jednom od njih. - On ba nije Maar, on je
Paloc - ree on. - Veoma stari dijalekt. Ja ga jedva mogu razumjeti. On razumije
nau rije za novac, a ja razumijem njegovu za pivo. Tako se sporazumijevamo. Osim
toga, ja ne bih silio. -Bacio je pogled prema drugom ovjeku. - A on je Ruten. Slegnuo je ramenima. - Neu rei nita vie. Njegove forinte su jednako vrijedne
kao i one ostalih. - Bila je to izjava demokratskog osjeaja koja
je izazvala suprotni uinak.
- Shvaam - ree Janson pitajui se upuuje li ga u stvari tako to
mu govori o mjesnim napetostima ili ga promiljeno iskljuuje. - I
nema nikoga ovdje tko tu ivi i moda se sjea prolosti?
ovjek iza anka stavio je svoju sivu krpu u drugi vr ostavljajui
dlaice od mekanog platna. - Prolosti? Prije 1988.? Prije 1956.?
Prije 1944.? Prije 1920.? Ja mislim da je to prolost. Oni govore o
novoj eri, ali ja mislim da nije tako nova.
Sluam vas - ree Janson prisno.
Doli ste u posjet iz Amerike? U Budimpeti ima mnogo kra
snih muzeja, a dalje na zapadu ima uzornih sela. Vrlo slikovitih.
Napravljenih ba za ljude poput vas, amerike turiste. Mislim da
ovo nije ba tako lijepo mjesto da bi se posjeivalo. Nemam razgled
nica za vas. Mislim da Amerikanci ne vole mjesta koja nemaju raz
glednice.
Ne svi Amerikanci - ree Janson.
Svi Amerikanci vole misliti da su razliiti - ree ovjek kiselo. Jedan od mnogih naina na koje su svi oni isti.
To je vrlo maarski nain promatranja - ree Janson.
ovjek se napola nasmijei i kimne. - Priznajem, imate pravo. Ali
ljudi ovdje u okolici pretrpjeli su previe a da bi bili dobro drutvo. To je
istina. Mi nismo ak ni sami sebi dobro drutvo. Jednom davno ljudi su provodili
zime gledajui u ognjita. Sad imamo televizore i
zurimo u njih.
Elektroniko ognjite.
Tono. Moemo primati CNN i MTV. Vi se Amerikanci alite
zbog trgovaca drogom u Aziji, a u meuvremenu preplavljujete svijet
njihovom elektronikom inaicom. Naa djeca znaju imena vaih
repera i filmskih zvijezda, a nita o junacima svoga naroda. Moda
387
znaju tko je Stephen King, ali ne znaju tko je bio na kralj Stjepan, utemeljitelj
nae nacije! - Razdraljivo je zatresao glavom. To je nevidljivo natjecanje, satelitima i radiotelevizijskim odailjaima umjesto
topnitvom. A sada vi dolazite ovamo zbog... zbog ega? Jer vas mui jednolinost
vaih ivota. Dolazite u potrazi za svojim korijenima jer elite biti egzotini.
Ali ma kamo krenuli, nai ete vlastiti trag. Zmijska sluz je svuda oko nas.
Gospodine - ree Jessie. - Jeste li vi pijani?
Diplomirao sam engleski na sveuilitu u Debrecinu - ree on.
- Moda je to isto. - Gorko se nasmijeio. - Iznenaeni ste? GostioPage 207

niarev sin moe ii na sveuilite: blaenstvo komunizma. Sin s
fakultetskom diplomom ne moe nai posao: blaenstvo kapitalizma.
Sin radi za oca: blaenstvo maarske obitelji.
Jessie se okrenula Jansonu i apnula - Moj bi tata znao govoriti ako ne zna tko je
marka za stolom nakon deset minuta, onda si to ti.
Jansonov izraz lica nije se promijenio. - To je bio lokal vaeg oca? - upitao je
mukarca s velikim trbuhom.
Jo je - ree mukarac ratoborno.
Pitam se sjea li se on moda ...
Ah, smeurani stari Maar koji loe rakiju i okree slike u sepiji
kao u starom kinu. Moj otac nije mjesna turistika atrakcija da bi se
vrtio za vau zabavu.
Znate li to? - ree Jessie prekidajui. - Ja sam neko bila
konobarica. U mojoj se zemlji smatra da je to posao koji ukljuuje
gostoljubivost. - Trag uzrujanosti uvukao joj se u glas dok je govo
rila. - Sad mi je ao to vam vaa sjajna diploma nije omoguila sjajan
posao, a srce mi se kida to vai klinci radije gledaju MTV nego bilo
koju maarsku folklornu priredbu koju im pripremate, ali...
Draga - prekine je Janson upozoravajuim tonom. - Pametnije
nam je da sada krenemo. Kasno je. - Uzevi je energino pod ruku,
krenuo je s njom prema vratima. Kad su izali na sunce, vidjeli su
kako
na verandi
u
platnenom
naslonjau
sjedi
starac
radosna
pogleda. Je li bio ondje kad su dolazili? Moda jest; neto se kod
starca stopilo s prizorom kao da je komad bezlinog pokustva.
Tada je starac kucnuo prstom u glavu sa strane, to je bio znak za luckast. Oi
su mu se smijeile. - Moj je sin frustriran ovjek -ree monotono. - eli me
unititi. Vidite goste? Ruten, Paloc. Oni
388
ga ne moraju sluati kako govori. Ni jedan Maar nee vie doi. Zato da plaaju i
sluaju njegovu gorinu? - Imao je glatki, porculanski ten kao kod nekih starijih
ljudi ija stanjena, ali ne i od starosti ogrubjela koa daje neobino fin izgled.
Veliku glavu uokvirivalo je nekoliko sijedih uperaka, a oi su bile plave poput
oblaka. Njihao se lagano u svom naslonjau i blago smjekao. - No, Gyorgy ima pravo
u vezi s jednom stvari. Ljudi su ovdje previe pretrpjeli da bi bili susretljivi.
Osim vas - ree Jessie.
Ja volim Amerikance - ree starac.
Predivni ste - odvrati Jessie.
Slovaci i Rumunji mogu se objesiti. A isto tako i Nijemci i Rusi.
Pretpostavljam da ste imali tekih trenutaka - ree Jessie.
Nikad Ruteni nisu zalazili u gostionicu dok sam je ja vodio. Frknuo je nosom. - Ne volim te ljude - dodao je brzo. - Lijeni su i
bezobrazni i ne rade nita drugo nego se samo ale po cijele dane.
Trebali ste uti to kau za vas - kae ona naslonivi se prema
njemu. -Da?
Kladim se da je gostionica bila puna kad ste vi vodili posao.
Kladim se da su posebno gospoe hrlile ovamo.
A zato to vi mislite?
Zgodan momak poput vas? Trebam li to posebno spominjati?
Ali vi jo imate gomilu nevolja s damama. - Jessie je kleknula do
starca. Njegov je smijeh postajao sve iri; valjalo je uivati u blizini
tako lijepe ene.
Ja volim Amerikance - ree starac. - Sve vie i vie.
I Amerikanci vole vas - ree Jessie uzevi njegovu podlakticu i
njeno je stisnuvi. - Barem ova Amerikanka.
Duboko je udahnuo upijajui njezin miris. - Draga moja, miriete
poput carskog tokajca.
Uvjerena sam da to govorite svim curama - ree ona napuivi
usta.
On pogleda strogo na trenutak. - Ma kakvi - ree on. A zatim se
ponovno nasmijei. - Samo zgodnima.
Kladim se da znate neke zgodne djevojke u Molnaru od prije ree ona.
Page 208

389
On je zatresao glavom. - Odrastao sam dalje preko Tise. Blie Sarospataku. Preselio
sam se ovamo 50-ih godina. Tada vie nije bilo Molnara. Samo stijene, kamenje i
stabla. Vidite, moj sin pripada narataju razoaranih. Csalodottak. Ljudi poput
mene koji su preivjeli Belu Kuna, Miklosa Horthvja, Ferenca Szalasija i Matvasa
Rako-sija, mi znamo kada treba biti zahvalan. Nikada nismo bog zna to oekivali.
Tako da ne moemo biti bog zna kako razoarani. Imam sina cijeli dan koji toi pivo
Rutenima, ali vidite li vi da se ja alim?
Sada bismo doista trebali krenuti - prekine Janson.
Jessien pogled nisu naputale stareve oi. - Dakle, stvari su prije bile potpuno
drukije, ja to znam. Nije li ovdje bio neki barun iz tih dijelova, neki stari
maarski plemi?
Imanja grofa Ferenczi-Novaka prostirala su se uz ovu stranu
brda. - Pokazao je neodreeno.
Toga je moralo biti puno. Dvorac i sve?
Neko - ree on rastreseno. Nije elio da ona ode. - Dvorac i
sve.
Ajme, pitam se je li itko iv tko je mogao poznavati tog grofa,
Ferenczi-Novaka?
Starac je na trenutak utio. Njegove su crte izgledale vie azijatski dok se
odmarao. - Pa ima tu neka stara ena - ree on - baka Gitta. Gitta Bekesi. Zna i
engleski. Kau da ga je uila kao djevojka dok je radila u dvorcu. Znate kako je
to, ruske plemkinje uvijek su inzisti-rale da se govori francuski, maarski plemii
uvijek su inzistirali da se govori engleski. Svi uvijek ele zvuati kao da su ono
to nisu...
Rekli ste Bekesi? - odgovori ljubazno Jessie.
Moda to i nije ba dobra zamisao. Veina ljudi kae da ivi u
prolosti. Ne mogu obeati da je ondje. Ali, ona je prava Maarica.
Vie nego bilo tko drugi. - Nasmijao se, flegmatino-uplaenim smi
jehom. - ivi u staroj seljakoj kui, druga ulica nalijevo i zatim jo
jedna lijevo gore iza zavoja.
Moemo li joj rei tko nas je poslao?
Radije nemojte - ree on. - Ne elim joj se zamjeriti. Ona ba
ne voli strance. - Ponovo se nasmijao. - A to je podcjenjivanje!
Znate to mi kaemo u Americi - ree Jessie dobacivi mu
topao pogled - Ovdje nisu stranci, oni su samo prijatelji koje nismo
upoznali.
390 ,..
Sin, ija se bijela pregaa jo napinjala preko njegova okrugla trbuha, stao je na
terasu s pogledom priguene mrnje. - Ima jo jedna stvar u vezi s vama
Amerikancima - nasmijao se cinino -imate beskrajnu sposobnost samozavaravanja.
Smjetena na pola puta niz blagu padinu breuljka, stara seljaka kua od opeke na
dva kata izgledala je poput tisua drugih nanizanih po selima. Mogla je biti stara
stoljee ili dva, moda tri. Neko je vjerojatno u njoj stanovao neki imuan seljak
s obitelji. Ali kao to je pokazao pomniji pristup, godine je nisu mazile. Krov je
zamijenjen ploama od hrajueg valovitog elika. Oko kue rasla su stabla i vinova
loza blokirajui mnoge prozore. Siuni tavanski prozori ispod krova bili su
zamagljeni, a na nekim je mjestima staklo bilo zamijenjeno plastikom koja se poela
raspadati na suncu. Nekoliko je ra-spuklina prolazilo od temelja prema prednjem
zidu. Boja se na prozorskim kapcima ljutila. Teko je bilo povjerovati da netko
ovdje ivi. Janson se prisjetio veselog izgleda starca, smijeka u njegovim oima i
pitao se je li on zbijao s njima kakve maarske ale.
- Mislim da je to ono to ti zove malo bolje od ruevine - ree
Jessie.
Sklonili su Lancu sa strane ceste, ceste koja je jedva zasluivala to ime jer je
kolnik bio ispucan i izbrazdan zbog nehaja. Nastavljajui pjeice, sili su niz
neto to je prije bila staza za stoku, a sada je mahom bila neprohodna jer je
zarasla u kupine. Kua se nalazila priblino kilometar i pol niz obronak, olienje
zaputenosti.
Meutim, kad su se pribliili ulazu, Janson je zauo buku. Sabla-stan, duboki
tropot. Nakon nekog vremena prepoznao je rezanje psa. A zatim su zauli promuklo
Page 209

lajanje.
Kroz usko staklo s prorezom u vratima vidio je bijelu figuru kako nestrpljivo
skae. To je bio kuvas, nekadanja maarska pasmina koja je sluila kao pas uvar
vie od tisuu godina. Pasmina je slabo poznata na Zapadu, ali predobro poznata
Jansonu koji je prije nekoliko godina imao susret s jednim takvim. Poput ostalih
pasa koji se uzgajaju kao psi uvari, poput mastifa, pit bula, alzaanina,
dober-mana, bili su estoko zatitniki raspoloeni prema svojim gospodarima, a
napadaki prema strancima. Za jednog maarskog kralja iz 15. stoljea govorilo se
da vjeruje samo svojim psima kuvasima, a
391
ne ljudima. Pasmina ima otmjenu grau tijela s izboenim prsima, snanim miiima,
dugom njukom i debelim bijelim repom. No, Jan-son je vidio takvo bijelo krzno
uprskano ljudskom krvlju. On je znao to krvoloni kuvas moe uiniti kad je u
akciji. Sjekutii su mu otri, eljusti snane, a njegov laki hod moe se zaas
pretvoriti u napad koji kao da pretvara ivotinje samo u miije i zube.
Zvijer Gitte Bekesi nije bilo divovsko bie o kakvima se govorilo u stara vremena;
bila je visoka jedan metar i teila je 60 kilograma, procjenjivao je Janson. U tom
trenutku ini se da je bila ista neprijateljska energija. Malo je stvorenja bilo
tako pogubno kao razbje-njeli kuvas.
Gospoo Bekesi? - zazvao je Janson.
Miite se! - odgovorio je drhtavi glas.
To je kuvas, zar ne? - ree Janson. - Kako zgodna ivotinja!
Nema mu premca, zar ne?
Ta zgodna ivotinja voljela bi najvie svojim eljustima obujmiti
va grkljan - ree stara ena, a glas joj je postajao sve odluniji. Leb
dio je kroz otvorene prozore; ona sama ostala je u sjeni.
Doputovali smo izdaleka ba zbog toga - ree Jessie. - Iz Ame
rike. Vidite, moj djed potjee iz ovog sela koje se zvalo Molnar. Ljudi
kau da ste vi osoba koja bi nam mogla neto rei o ovom mjestu.
Nastupila je duga stanka, tiina, osim otrog rezanja pobjenjelog psa uvara.
Jessie je pogledala Jansona i proaptala - Taj te pas doista prestraio, zar ne?
Pitaj me neto o Ankari 1978. - odgovori Janson mirno.
Znam za Ankaru.
Vjeruj mi - ree Janson. - Ne zna.
Napokon je ena prekinula tiinu. - Va djed - ree ona. - Kako se zvao?
Obitelj se zvala Kis - ree ona ponavljajui namjerno obiteljsko
prezime. - Ali vie sam zainteresirana da dobijem neki dojam o tom
mjestu, o svijetu u kojem je odrastao. Ne nuno o njemu posebno.
Doista elim neto za uspomenu...
Laete - ree ona. - Laete! - Glas joj je bio poput jauka. Stranci dolaze s laima. Stidite se. Odlazite! Odlazite ili u vam ja
dati neto za uspomenu. - uli su karakteristian zvuk patrone za samaricu kako se
puni.
Sranje - proapta Jessie. - Sto sada?
Janson je slegnuo ramenima. - Ako sve ostalo propadne? Istina.
Hej, gospoo - ree Jessie. - Jeste li ikad uli za grofa Janosa
Ferenczi-Novaka?
Nastupila je dugotrajna tiina. Glasom hrapavim poput brusnog papira ena je pitala
- Tko ste vi?
Ahmat Tabari bio je zadivljen brzinom kojom je radio ef obavjetajne slube. To je
sada bio njihov trei sastanak i Al-Mustashar je ve poeo izvoditi svoju aroliju.
Mi radimo u fazama - rekao mu je Libijac vedrih oiju. Poiljka kratkocijevnog oruja sada je ak na putu prema vaim lju
dima u Nepuri. - To se odnosilo na luku na najsjeveroistonijoj toki
Kenne. - Ti aranmani nisu bili jednostavni za trgovca. Pretpostav
ljam da nee biti tekoa s presretanjem. Anurske topovnjae pred
stavljaju neki problem vaim ljudima, zar ne?
Kagamski ratnik bio je oprezan u svom odgovoru. - ovjek zako-rakne natrag da bi
iskoraknuo naprijed. ak ni Prorokove borbe nisu uvijek ile glatko. Inae ne bi
bile borbe. Sjetite se primirja u Huday-bivahu. - Spomenuo je sporazum koji je
Muhamed sklopio sa stanovnicima Khavbara, nedaleko od Medine.
Page 210

Ibrahim Maghur je kimnuo. - Samo kad su Prorokove postrojbe bile dovoljno jake, on
je prekrio sporazum, svladao khavbarske vladare i protjerao nevjernike iz Arabije.
- Oi su mu bljesnule. - Jesu li vae postrojbe dovoljno jake?
Uz vau i Alahovu pomo, bit e.
Vi ste doista Kalif - ree pukovnik Maghur.
Kad smo se prvi put sreli, rekli ste mi da povijest stvaraju veliki
muevi - ree Kagamac nakon nekog vremena.
Ja u to vjerujem.
Iz toga slijedi da povijest mogu i mijenjati veliki muevi. Ljudi
snage i ugleda ije su imperijalne ambicije maskirane kao humani
tarna samilost. Ljudi koji nastoje izmanipulirati pravian otpor pro
povijedanjem mira, koji e uiniti to god mogu da suzbiju nasilje
to ga iziskuje temeljna pravda.
393
Maghur je polako kimao. - Vae prosudbe kao i vaa genijalnost za taktiku zajamit
e vam mjesto u povjesnicama i krajnji trijumf vaih borbi u ime ume. Znam o kome
govorite. On je doista pravi neprijatelj revolucije. Naalost, nai pokuaji da
udarimo na njega dosad su ostali jalovi.
Ne mogu zaboraviti da je on jednom bio moj zarobljenik.
A ipak vam je iskliznuo iz apa. Klizav je poput zmije u vrtu.
Lice Ahmada Tabarija stegnulo se prisjeanjem na to. Svi njegovi
neuspjesi kreu od tog poniavajueg udarca. Lopov je nou ukrao dragulj u njegovoj
kruni. Do tada nita nije naruavalo Tabarijevu auru neumoljivog trijumfa i vedrog
samopouzdanja: njegovi su sljedbenici vjerovali da je sam Alah blagoslivljao svaki
Kalifov potez. No, upravo jedan dan prije Id ul-Kebira stigla je okantna najezda
na Kalifovo novoproglaeno uporite i uhvaen je njegov legendarni zatvorenik. Od
tada nita vie nije ilo glatko.
Zmija se mora uloviti i ubiti prije nego to se oporavi - rekao je
Maghur. Tabarijev je pogled bio hladan, ali dua mu je bila obuzeta
bijesom. Pokret poput njegova ovisio je o svijesti da je krajnji uspjeh
neizbjean: taj je dogaaj potresao ozraje neizbjeivosti. Pad morala
iskoritavali su upadi postrojba Republike Anure i svaki je njihov
uspjeni napad pogoravao gubitak samopouzdanja meu Kalifovim
sljedbenicima. Bio je to zatvoreni krug. Bila je potrebna hrabra akcija
da se to prekine. Libijac je to shvaao. Sada ga je Kalif pogledao
izbliza. - Pruit ete potporu?
Moj je poloaj u vladi takav da moram djelovati kroz mnogo
vela. Tripoli ne moe biti povezan s vaim aktivnostima. Meutirp,
ima drugih ija se gostoljubivost moe pretvoriti u vau korist.
Mislite ponovo na Islamsku Republiku Mansur - ree gerilac\
prodorna pogleda. Mansur je nastao kao secesionistiki pokret u
Jemenu pod vodstvom karmnatskog mule: ako jemenske snage
nisu estoko osporavale raskid, to je bilo zato to nita vrijedno
nije bilo izgubljeno. Ogranien uglavnom na ivi pijesak pustinje
Rub'al Khali, Mansur je bio oajno siromana zemlja koja je izvozila
jo nekoliko artikala osim khata i neto bezvrijednih runih radova.
Sama vlada nije imala bog zna to ponuditi svojim graanima osim
ijitske verzije ejkata, pobonost u srednjovjekovnom ruhu. Iako
394
im je izvoz sirovina bio oskudan, poeli su stjecati ugled kao izvoznici radikalnog
islama, a revolucionarni ar to je dalje slijedio.
Ibrahim Maghur se nasmijeio. - U odreenim prilikama sveti ljudi Mansura
razgovarali su sa mnom o svojoj zabrinutosti za sigurnost. I ja sam bio slobodan da
im kaem da sam prepoznao nekoga tko je posveen Alahu i istinski je strunjak u
takvim stvarima. Otpratit ete me do Kartuma gdje sam vam organizirao poseban
zrani prijevoz. Bit ete primljeni u pustinjskom gradu to ga oni zovu glavnim
gradom i, nadam se, vidjeti kako su oni doista gostoljubivi ljudi. U tom smislu
moete biti zadovoljni.
A hoe li mi oni pomoi da naem zmiju?
Maghur je zatresao glavom. - Ja u vam pomoi da naete zmiju. Ostat emo u bliskoj
vezi, vi i ja. Vai mansurski domaini dat e vam slubeni identitet i mobilnost
Page 211

koja e vam biti potrebna. Ukratko, Mansur e biti konj iza kojeg ete se sakriti.
Nalet pustinjskog vjetra ibao je po njihovoj laganoj odjei.
Kau, ako udarite na kralja, morate ga ubiti - razmiljao je
Kalif.
Vai e neprijatelji uskoro saznati istinu o tome - ree Libijac. Preko svojih plaenika Peter Novak je udario na vas, ali vas nije
uspio ubiti. Sada ete vi udariti na njega...
I ubiti ga. - Rijei su bile izgovorene kao da je rije o notornoj
injenici.
Doista - ree Maghur. - Alahova vlastita pravda to zahtijeva.
No, vrijeme je kratko jer je e naih revolucionarnih kolega velika.
A to e ugasiti tu e?
Krv nevjernika - ree Maghur. - Tei e poput soka iz najsla
eg ipka i time e vaa stvar ponovo stei svoj ivotni duh.
Krv nevjernika - ponavljao je Kalif.
Jedino pitanje jest kome moete vjerovati da ... e je izvui.
Vjerovati? - Kalif je polako treptao.
Koji ete surogat poslati?
Surogat? - Kagamski ratnik inio se lagano uvrijeenim. - To
nije zadatak koji treba delegirati. Sjetite se da je sam Prorok vodio
juri protiv Khavbara.
Libijeve su se oi irile od onoga to se inilo da je ak vee
potovanje za pobunjenikog vou.
395
Krv nevjernika doista se potei - ree Kalif i isprui ruke. - Ovi
e se dlanovi napuniti krvlju Petera Novaka.
I to e donijeti Alahov blagoslov. - Libijac se naklonio. - Do
ite sada sa mnom.
i
Valja osedlati konja. Mansur vas eka, Kalife.
26
S najveom nevoljkou Gitta Bekesi je napokon pristala pustiti ih da udu u tronu
seljaku kuu u kojoj je sada ivjela sama sa svojim divljim psom. Nesklonost psa
inila se jo veom: iako je posluno stajao odostraga, ovjek bi mogao zakljuiti
po njegovu strogom dranju da e se i pri najmanjem znaku svoje gospodarice mahnito
baciti na posjetitelje te da e mu se dlake najeiti, a zubi zakrgutati.
Starica je bila jednako zaputena kao i njezino prebivalite. Koa joj je mlohavo
visjela s lubanje; blijedi suhi skalp nazirao se kroz rijetku kosu; oi su joj
upale, tvrde i sjajne iza oputenih bora nalik na zmijsku kou. Ako su godine
ublaile ono to je bilo tvrdo, otvrd-nule su ono to je bilo meko pretvarajui
njezine upale i uplje obraze, njezina usta u okrutni raspor.
Bilo je to lice osobe koja je preivjela.
Iz mnogo lanaka koje je Janson gutao znao je da je Peteru Novaku bilo osam godina
1945. kad su sukobljene snage pod Hitle-rovim i Staljinovim zapovjednitvom do
temelja likvidirale ratarsko selo Mornar, njegovo mjesto roenja. Stanovnitvo
Molnara uvijek je bilo prilino malobrojno - ispod tisuu poetkom 40-ih godina 20.
stoljea. Gotovo su svi poginuli. ak i bez obzira na dob, je li itko mogao
doivjeti tako kataklizmiki dogaaj, a ne nositi peat traume?
U velikom dnevnom boravku polako je gorjela vatra u kaminu. Na drvenom omotau
iznad njega fotografija u sepiji u potamnjelom
397
srebrnom okviru prikazivala je lijepu mladu enu. Gittu Bekesi kakva je neko bila:
jedra seljaka djevojka iz koje je zrailo olienje zdravlja i jo neto - lukava
senzualnost. Gledala je prema njima okrutno se rugajui starosti.
Jessie joj je prila. - Kakv^ ste vi ljepotica bili - ree ona jednostavno.
Ljepota moe biti prokletstvo - ree starica. - Na sreu, uvijek
je prolazna. - Zapucketala je jezikom i pas je doao i sjeo uz nju. Sagnula se i istrljala mu slabini rukama nalik na kande.
Znam da ste neko radili za grofa - ree Janson. - Grofa
Ferenczi-Novaka.
Page 212

Ne govorim o tim stvarima - ree kratko. Sjedila je u pletenom
naslonjau - ljuljaki, na napola poderanoj tkanici na sjedalu. Iza nje,
naslonjena uza zid poput tapa za hodanje, nalazila se njezina stara
samarica. - ivim sama i ne traim nita vie nego da me ostave
na miru. Kaem vam da gubite vrijeme. Tako. Pustila sam vas unu
tra. Sada moete rei da ste sjedili sa staricom i postavljali joj svoja
pitanja. Sada moete rei svakome koga to zanima da Gitta Bekesi
ne govori nita. Ne, rei u vam jednu stvar: obitelj Kis nije ivjela
u Molnaru.
ekajte trenutak, svakome koga to zanima? Koga zanima?
Mene ne - ree ona gledajui ravno naprijed i zauti.
Jesu li to kesteni? --upita Jessie gledajui zdjelu na stoliu uz
enin naslonja.
Bekesica kimne.
Mogu li uzeti jedan? Osjeam da mi je tako neugodno pitati, ali
znam da ste ih upravo prili, cijeli stan mirie po tome pa mi idu
sline.
Bekesica je pogledala zdjelu i kimnula. - Jo su vrui - ree ona odobravajui.
To me nekako podsjea na baku. Doli bismo do njezine kue i
ona bi nam znala speci malo kestena... - Razveselila se pri uspomeni.
- Zbog toga se svaki dan inio kao da je Boi. - Jessie je ogulila
jedan kesten i pojela ga lakomo. - Ovaj je savren. Upravo savren
kesten. Samo radi toga bilo je vrijedno voziti pet sati.
Stara je ena kimnula dok joj je dranje bilo oito manje suzdrano. - Presuhi su
kad se prepre.
I pretvrdi kad se ne pre dovoljno - nadoda Jessie. - Ali vi ste
od toga napravili znanost.
Malen zadovoljan smijeak pojavio se na licu starice.
Mole li vas svi gosti kestene? - upita Jessie.
Ja nemam goste.
Ni jednoga? Teko vam mogu povjerovati.
Vrlo malo. Vrlo, vrlo malo.
Jessie je kimnula. - A kako postupate s onim znatieljnima?
Prije nekoliko godina ovamo je doao neki mladi novinar iz
Engleske - ree starica pogledavi u stranu. - Imao je toliko mnogo
pitanja. Pisao je neto o Maarskoj za vrijeme rata i poslije njega.
Je li to tako? - upita Janson gledajui otro. - Rado bih pro
itao ono to je napisao.
Starica je zadahtala. - Nikada nita nije napisao. Nekoliko dana nakon njegova
posjeta poginuo je u prometnoj nesrei u Budimpeti. Broj je prometnih nesrea
ovdje uasan, svi to kau.
inilo se da je temperatura u sobi pala dok je govorila.
Ali uvijek sam se udila - ree starica.
I on je pitao za toga grofa? - apnula je Jessie.
Uzmite jo jednom kesten - ree starica.
Smijem li doista? Nemate nita protiv?
Starica je kimnula zadovoljno. Nakon nekog vremena ree - On je bio na grof. Niste
mogli ivjeti u Molnaru, a ne znati grofa. Zemlja koju ste obraivali bila je
njegova zemlja ili je neko bila njegova. Jedna od veoma starih obitelji. Slijedio
je svoje pretke do jednog od sedam plemena koja su stvorila maarsku naciju 1000.
godine. Ovdje je bilo njegovo djedovsko imanje, iako je veliki dio vremena provodio
u prijestolnici. - Pogledala je svojim siunim tamnim oima prema stropu. - Oni
kau da sam stara ena koja ivi u prolosti. Moda je to tako. ivimo u veoma
burnoj zemlji. Ferenczi-Novak je to shvatio bolje od veine.
Zar jest? - priupita Jessie.
Promatrala ju je mirno na trenutak. - Biste li popili sa mnom
aicu pdlinke?
Dobro sam, gospoo.
398
Page 213

399
Gitta Bekesi ukoeno je gledala ispred sebe i nita nije rekla, oito uvrijeena.
Jessie je pogledala Jansona, a zatim natrag staricu. - Naravno, ako je imate.
Stara ena polako se, digla i krenula nesigurno prema bifeu sa staklenim vratima.
Ondje je uzela golemu staklenku napunjenu bezbojnom tekuinom i natoila malenu
koliinu u dvije aice.
Jessie je uzela jednu. Starica se ponovo zavalila u svoju stolicu i gledala kako
Jessie pijucka.
Naglo je ispljunula tekuinu. Bilo je to nekontrolirano poput kihanja. Isusevoprostite! - Uzviknula je glasom kao da se gui.
Starica se/zlobno nasmijeila.
Jessie se jo borila s disanjem. - to je... -Jessie je dahtala dok su joj suze
navirale na oi.
Mi to sami pravimo - ree ena. - Devedesetpetpostotni alko
hol. Malo vam je preestoka?
Malo da - ree Jessie promuklo.
Starica je progutala ostatak svoje rakije i izgledala oputenije nego prije. - Sve
se to svodi na Trianonski sporazum 1920. i izgubljene teritorije. Morali smo
ustupiti gotovo tri etvrtine svoje zemlje Rumunjima i Jugoslavenima. Moete li
zamisliti kako smo se osjeali?
To je neto poput amputacije - ree Janson.
Da, tako je. To je bio neki sablastan osjeaj da je dio vas ovdje,
a ipak nije ovdje. Nem, nem soha! Bio je to nacionalni moto koji
znai Ne, ne nikada. Je li to odgovor na pitanje Moe li ostati
ovako? Svaki ef postaje napisao bi taj katekizam u cvijeu u
svom vrtu. Pravda za Maarsku! No, nitko na svijetu nije to ozbiljno
shvaao, tu elju za izgubljenim teritorijima. Nitko osim Hitlera.
Takva mahnitost, kao da jaete na tigru. U Budimpeti se vlada spri
jateljila s tim ovjekom. Uskoro nakon toga progutala ih je zvijer. Bila
je to pogreka zbog koje e ova zemlja strahovito trpjeti. Meutim,
nitko nije trpio vie od nas.
I bili ste tu kada...
Sve su kue bile zapaljene. Ljudi koji su ivjeli ovdje, iji su
preci radili ovdje tako dugo koliko se ljudi mogu sjeati, bili su dig
nuti iz svojih kreveta, sa svojih polja, svojih stolova za kojima su
dorukovali. Opkoljeni i pod prijetnjom oruja prisiljeni hodati po
zaleenoj vodi Tise sve dok led nije puknuo, a oni pali u rijeku.
400
Cijele obitelji hodale su rukom pod ruku, a zatim su se nekoliko minuta nakon toga
utopile smrznuvi se u ledenoj vodi. Kau da se moglo i uti pucketanje leda
cijelim putem uz vinograde. Ja sam bila u dvorcu u to doba i on je bio bombardiran.
Mislila sam da e se zidine sruiti na nas. Mnogo toga bilo je razrueno. Ali u
podrumu smo bili sigurni. Dan nakon toga dola je vojska i ja sam otila natrag u
selo gdje sam roena, jedini dom koji sam poznavala i, nita.
Glas joj je slabio sve dok se nije pretvorio u apat. - Nita osim pljake i
razaranja. Pougljenjene ruevine, crni pale. Pokoja seljaka kua na brdu izbjegla
je razaranje. No, selo Molnar koje je preivjelo rumunjsku pljaku, Tatare i Turke
nije vie postojalo. Nije vie postojalo. A u rijeci je plutalo toliko tijela kao
da su sante leda. I meu njima, gola, napuhnuta i plaviasta, bila su i trupla
mojih roditelja. - Podigla je ruku prema elu. - Kad vidite to sve ljudi mogu
initi jedni drugima, zastidite se... to ste ivi.
Dvoje Amerikanaca uutjelo je na trenutak.
- A kako ste se nali u dvorcu? - upitao je Janson nakon nekog
vremena.
Starica se nasmijeila prisjeajui se. - Janos Ferenczi-Novak, divan ovjek, a
takva je bila i njegova Illana. Sluiti njima bila je povlastica koju nikad nisam
zaboravila. Vidite, moji roditelji, moji djedovi i bake pa zatim pradjedovi i
prabake obraivali su zemlju. Bili su seljaci, ali s vremenom su im plemii poeli
davati malene parcele zemlje. Uzgajali su krumpir i groe te bobice svih vrsta.
Gajili su nade za mene, tako ja mislim. Bila sam zgodna djevojica. Istina je.
Page 214

Mislili su, budem li radila kao slukinja u dvorcu, nauit u poneto. Moda e me
grof povesti sa sobom u Budimpetu gdje bih mogla susresti kakvog posebnog
mukarca. Moja je majka gajila takve snove. Poznavala je jednu od ena koje su
pomagale voditi kuanstvo Ferenczi-Novakovih i upoznala je sa svojom djevojicom.
Jedno se nadovezivalo na drugo pa sam upoznala i samog velikog ovjeka, grofa
Ferenczi-Novaka i njegovu lijepu plavooku enu Illanu. Grof je provodio sve vie
vremena u Budimpeti, u vladinim krugovima namjesnika Horthvja. Bio je blizak
Miklosu Kallavu koji e postati premijer. Mislim da je on bio nekakav visoki
ministar u Kallavevoj vladi. Grof je bio obrazovan ovjek. Vladi su trebali ljudi
poput njega, a imao je i jak smisao za javnu slubu. Ali ak i tada provodio
401
bi vie tjedana odjednom na svom seljakom imanju u Molnaru. Maleno selo. Vlasnik
gostionice. Trgovac mjeovitom robom, idov iz Hodmezovasarhelvja. No, veina su
bili seljaci i drvosjee. Skromni ljudi koji su namicali sredstva za ivot na
rijeci Tisi. A zatim me je majka povela u dvorac na breuljku, dvorac za koji smo,
dok smo / bili djeca, nekako mislili da pripada planini.
- Zacijelo je teko prisjeati se neega to se dogodilo prije tako dugo vremena primijetila je Jessie.
Starica je zatresla glavom. - Juer je utonulo u magle prolosti. Ono to se
dogodilo prije est desetljea gledam kao da se dogaa sada. Dugaka, dugaka staza
pokraj njegovih staja. Kameni stupovi na kojima vise vrata s otrcanim rezbarijama.
A zatim unutra zavojito stubite, izlizane stube. Zastao mi je dah. Pijani gosti,
ljudi su govorili, poskliznuli bi se na ovim izlizanim stubama. Poslije kad sam
poela raditi meu osobljem u dvorcu, sluajno sam ula groficu Illanu kako govori
o takvim stvarima. Bila je tako zabavna, a usto i odbojna prema svemu tome. Nikad
nije voljela jelenje rogove na zidovima. Zar ih ba mora imati svaki dvorac,
prosvjedovala je. Slike, Teniers, Teniers mlai. Poput svakog dvorca u sredinjoj
Europi, ula sam jednom groficu kako nekom govori. Pokustvo, kasno doba Franje
Josipa, govorila bi. A kako je mrano bilo u glavnoj dvorani. Nisu htjeli buiti
kroz freske, vidite, da se uvede elektrina rasvjeta. Tako je sve osvjetljavala
svjetlost svijea. U toj dvorani, sjeam se, bio je veliki glasovir od
palisandrovine. S najfinijom ipkom na vrhu i srebrnim svijenjakom to se morao
paljivo latiti svake subote. I vani je bilo jednako tako lijepo. Zavrtjelo mi se
u glavi od uzbuenja prvi put kad sam ula kroz engleski vrt odostraga. Ondje su
bila golema stabla katalpe s izoblienim granama, posvuda rasuti ribnjaci i
obrezane akacije te stabla oraha. Grofica se veoma ponosila svojim jardin
anglaisom. Uila nas je da sve zovemo vlastitim imenom. Na engleskom, da, na
engleskom. Drugi jedan lan njezina kuanstva pouavao me tom jeziku. Illana je
uivala obraajui se ljudima na engleskom kao da je ivjela u nekoj britanskoj
ladanjskoj kui i tako smo neto nauili. - Izgledala je neobino vedro. -Ovaj
engleski vrt. Miris svjee pokoene trave, miris rua i sijena, sve je to za mene
bilo poput raja. Ja znam da ljudi kau kako ivim u prolosti, ali to je bila
prolost u kojoj je vrijedilo ivjeti.
Janson ju je podsjetio na ruevine koje su se vidjele gore na breuljku: od
prostranog imanja preostali su samo nazupani ostaci bedema to se dizao samo koji
metar iznad tla jedva vidljiv kroz visoku travu. Erodirana brda opeke neko velikih
dimnjaka strila su kroz grmlje poput panjeva stabala. Dvorac koji je ponosno
stajao stoljeima, sveo se na ruevine, ne vie od vrta sa stijenama. Izgubljeni
svijet. Starica je neko ula u zaarani vrt. A sada je ivjela u sjeni njegovih
ruevina.
Vatra je pucketala i mirno se uzdizala. Minutu nitko nije govorio.
A jesu li sitne noice skakutale po vrtu? - upita Jessie napokon.
Imali su samo jedno dijete. Petera. Hoete li jo kapljicu
pdlinke?
Doista ste ljubazni, gospoo - ree Jessie. - Ali dosta mi je.
Rekli ste Peter - ponovio je Janson promiljeno nehajno. - Kad
je roen?
Njegov je imendan bio prve subote u listopadu 1937. Tako lijep
djeak. Tako zgodan i tako pametan. Mogli ste rei da mu je bilo
namijenjeno da postane ugledan ovjek.
I je li bio?
Page 215

Jo se sjeam kako hoda gore-dolje niz dugaki hodnik sa zrca
lima s ovratnikom Petra Pana te svojim malim pumpericama i mor
narskom pelerinom. Volio je gledati kako se njegova slika odraava
izmeu dva zrcala, jedno nasuprot drugome, umnoavajui se stalno,
sve manja i manja. - Njezin je smijeh povlaio za sobom mreu bora.
- A njegovi su mu roditelji bili tako odani. Moete to shvatiti. Bio im
je sin jedinac. Porod je bio teak i nakon toga grofica vie nije mogla
zanijeti. - Stara je ena bila na jednom drugom mjestu, u nekom dru
gom svijetu. Ako je to bio izgubljeni svijet, za nju nije bio izgubljen. Jednoga dana, ba nakon ruka grabio je poput neodgojenog djea
ia kolaie to ih je kuharica pripremila uz aj i kuharica ga je uko
rila. I grofica Illana sluajno je to ula. Nemojte nikada tako razgova
rati s naim djetetom, rekla joj je. I ba taj nain na koji je ona to
rekla; malene su ledene sige visjele iz njezinih rijei. Betini, ona je
bila kuharica, zapalili su se obrazi, ali nita nije rekla. Razumjela je.
Svi smo razumjeli. On nije bio... poput ostalih djeaka. Ali nije bio
razmaen, morate shvatiti. Sunan kao prvi dan mjeseca srpnja,
kako to kaemo mi, Maari. Kad bi mu se neto svidjelo, smijeio
403
bi se tako da biste pomislili kako e mu se lice raspuknuti. Blagoslovljeno je bilo
to dijete. arobno. Mogao je biti sve. Ba sve.
Peter im je zacijelo znaio sve - ree Jessie.
Starica je ponovo ritmiki udarala psa u slabinu. - Tako savren djeak. - Oi su
joj se nakratko zaarile kao da pred sobom vidi djeaka gledajui ga u njegovim
pumpericama i mornarskoj pelerini kako tri ispred zrcala s obiju strana dvorane
dok mu se odrazi beskrajno smanjuju.
Vjee krezube starice zatreperile su i ona ih je zatvorila pokuavajui zadrati
slike u sjeanju. - Groznice su bile strane, on je bio poput kotla bacajui se u
krevetu i guei se. To je bila epidemija kolere, znate. Tako je bio vru na dodir.
A zatim tako hladan. Ja sam bila jedna od onih koji su bili uz njegovu bolesniku
postelju, znate. - Stavila je obje ruke na lice svog psa dobivi utjehu od vrste
snage ivotinje. - Nikad neu zaboraviti ono jutro kad sam nala njegovo tijelo
tako hladno, usne tako blijede, obraze poput voska. Srce mi se paralo kad se to
dogodilo. Bilo mu je tono pet godina. Je li ita moglo biti tunije? Umro je prije
nego to je istinski imao priliku ivjeti.
Jansona je obuzeo teak osjeaj vrtoglavice, krajnje dezorijentacije. Peter Novak
umro je kao dijete? Kako je to mogue? Je li tu bila neka pogreka, je li to bila
neka druga obitelj koju je starica opisivala, neki drugi Peter?
Ali svi podaci o ivotu filantropa podudarali su se: Peter Novak, omiljeni sin
jedinac Janosa Ferenczi-Novaka, roen je u listopadu 1937. i odgojen u ratom
opustoenom selu Molnaru. To je bio dio slubenih podataka. A to je s ostatkom?
Nije moglo biti dvojbe da je starica govorila istinu onako kako je se sjeala. Ali
ipak, to je to znailo!
Peter Novak: ovjek koji nikad nije postojao.
U sve veoj nelagodi Jansonovom su glavom prolijetale mogunosti poput izmijeanih
i ponovo izmijeanih kartica iz kartoteke.
Jessie je otvorila patentni zatvara na svojoj naprtnjai, izvadila fotomonografiju
o Peteru Novaku i otvorila je na stranici gdje je veliki ovjek bio u krupnom
planu. Pokazala ju je Gitti Bekesi.
Vidite li tog ovjeka? On se zove Peter Novak.
404,.
Starica je pogledala sliku, a zatim Jessie slegnuvi ramenima. - Ja ne pratim
vijesti. Nemam televizor, ne kupujem novine. Oprostite mi. Ali, da, mislim da sam
ula za tog ovjeka.
Ima isto ime kao i grofov sin. Jeste li sigurni da to nije ista
osoba?
Peter i Novak su esta imena u naoj zemlji - ree ona sleg
nuvi ramenima. - Ovo dakako nije sin Ferenczi-Novaka. On je
umro 1942. Rekla sam vam.
Pogled joj se vratio na fotografiju. - Osim toga, oi ovog ovjeka su smee. - Ova
toka uinila joj se preoitom da je pobija, ali je dodala - Oi maloga Petera bile
Page 216

su plave poput vode Balatonskoga jezera. Plave poput oiju njegove majke.
U stanju oka njih su dvoje krenuli natrag na dugi put do Lancie gotovo dva
kilometra uzbrdo. Kad je kua nestala u raslinju, poeli su razgovarati, polako
oklijevajui, istraujui sve dublji misterij.
Sto ako je tu bilo jo neko dijete? - upita Jessie. - Jo jedno
dijete za koje nitko nije znao, koje je uzelo bratovo ime? Skriveni bli
zanac, moda?
Stara ena inila se uvjerenom da je on bio njihovo jedino
dijete. Nije to lako sakriti od osoblja u kuanstvu. Dakako, ako je
grof Ferenczi-Novak bio tako paranoian kao to ga bije glas,
mogu se zamisliti svakakva lukavstva.
Ali zato? On nije bio lud.
Nije bio lud, ali se oajniki bojao za svoje dijete - ree Janson.
- Maarska je politika bila u nevjerojatno eksplozivnom stanju. Sjeti
se to si itala. Bela Kun je preuzeo vlast u oujku 1919. i vladao 133
dana. Vladavina terora. Kad je sruen, slijedilo je jo strasnije krvo
prolie ljudi koji su mu pomogli da doe na vlast. Cijele su obitelji
bile zaklane, takozvani bijeli teror admirala Horthvja. Odmazde i
protuodmazde postale su otad jednostavno nain ivota. Grof je
moda osjeao da je ono to je sueno, doista sueno. Da bi njegovo
udruivanje s premijerom Kallavem moglo biti smrtna kazna, ne ba
za njega, ali za njegovu obitelj.
Bojao se komunista?
Faista i komunista. Stotine tisua ljudi ubijeno je krajem 1944.
i poetkom 1945. nakon to je vlast preuzeo Kri strijela. Zamisli, to
405
su bili ljudi koji su mislili da je Horthy previe popustljivi Istinski domai
maarski nacisti. Kad je Crvena armija preuzela vlast u zemlji, poela je druga
runda istki. Stotine tisua opet je bilo ubijeno. Neprijatelji revolucije, zar ne?
Ljudi poput Ferenczi-Novaka bili su uhvaeni u klijeta. Koliko ima instanca te
vrste ideolokog bieva-nja? Zemlja koja se prebacuje s lijevog kolosijeka na
sasvim desni da bi opet bila sasvim lijevo, a nita u sredini.
I tako se vraamo na staro pitanje: kako donosi dijete na svi
jet? Moda su ti ljudi mislili da ne mogu. Da e svako njihovo dijete
trebati biti skriveno.
Mojsije u koari od trstike i smole - razmiljao je Janson. Meutim, to namee daljnja pitanja. Novak kae svijetu da su to nje
govi roditelji. Zato?
Jer je to istina?
Nije dovoljno dobro. Dijete poput njega bilo bi odgojeno tako
da se boji istine, da gleda na istinu kao na veoma opasnu stvar. Za
ime Boga, on ak ne bi mogao ni poznavati istinu. To je ono kod
djece: ne moe im rei neto emu nisu dorasli. U nacistikoj Nje
makoj kada bi nekog idovskog maka sakrila neka kranska obitelj,
djetetu se ne bi rekla, ne bi mogla rei istina. Opasnost je bila preve
lika. Dijete bi moglo izlanuti neto neprikladno svojim prijateljima,
uitelju. Jedini nain da ga se zatiti od posljedica potencijalno smr
tne istine bio je da mu se taji istina. Tek kasnije, kad bi dijete
odraslo, to bi mu rekli. Osim toga, ako su Novakovi roditelji oni
za koje on kae da jesu, ta Gitta Bekesi to bi znala. Siguran sam u
to. Ne mislim da su imali drugo dijete. Mislim da nam je ona rekla
istinu: Peter Novak, grofov sin jedinac, umro je dok je bio malen.
Sjene su se produile u dugake uske vrpce dok je sunce nestajalo iza udaljenog
vrhunca. Nakon nekoliko minuta istine to su bile zlatne, odjednom su postale
sive. Na jednoj strani breuljka sunce je brzo zalo bez mnogo upozorenja.
To e biti ona prokleta dvorana zrcala, poput one o kojoj je
govorila baka Gitta. Juer smo se pitali je li neki varalica uzeo iden
titet Petera Novaka. Sada se sve vie ini kao da je Peter Novak uzeo
neiji identitet. Mrtvo dijete, zbrisano selo i to je za nekoga prilika.
Kradljivac identiteta - ree Janson. - Lijepo izvedeno.
Page 217

406
To je genijalno kad bolje razmisli. Izabere selo koje je bilo
potpuno likvidirano u ratu tako da praktiki nema nikoga tko bi
se sjeao bilo ega o njegovu djetinjstvu. Svi zapisi, izvodi iz matinih
knjiga roenih i umrlih uniteni su nakon to je mjesto spaljeno.
Uiniti od sebe aristokratskog sina bio je dobar film - ree Jan
son. - To pomae pri rjeavanju mnogih pitanja koja bi se mogla
pojaviti u vezi s njegovim podrijetlom. Nitko se ne treba uditi
kako je tako dobro odgojen i svjetski ovjek, a da nema slubenu
potvrdu o kolovanju.
Tono. Kamo je iao u kolu? Hej, kolovao se privatno, grofov
sin, ne? Zato je bio izvan arita? Zato to je taj aristokrat, taj Janos
Ferenczi-Novak imao tone neprijatelja i valjane razloge da bude para
noian. Sve se poklapa.
Kao saliveno. Pretono. Sljedea stvar koju zna jest da je on
vrhunski prodava valute.
ovjek bez prolosti.
Oh, on ima prolost, to je u redu. Samo, to je prolost koju
nitko ne poznaje.
Pokazao je na filantropovoj golfskoj struji B i bijela slova u kurzivu na njegovoj
caklini indigo boje: Sok kicsi sokra megy. Istu tu maarsku poslovicu Novak je
ponovio u vijestima. Mnogo stvari moe se dodati da nastane velika. To je bio
prijedlog za dobrotvornu akciju i za prijevaru. Rijei Marte Lang u onom mlanjaku
kad mu se okrenula s jezivim odjekom: Novak dokazuje uvijek iznova tko je on
doista. ovjek za sva vremena i ovjek za sve ljude. No, tko je on doista?
Jessie je lako preskoila preko velike grane koja se preprijeila na stazi. - Stvar
kojoj se vraam jest zato? emu trikovi? Svatko ga voli. On je prokleti junak
naega doba.
- ak i sveci imaju to sakriti. - Janson je skrenuo birajui paljivije svoju
stazu. - Sto ako ovjek potjee iz obitelji koja je bila upletena u zloine
kolaboracionista? Mora zamisliti zemlju gdje ljudi imaju dugo pamenje, gdje je
odmazda simbol, gdje su cijele obitelji, ukljuujui i djecu i unuke, poubijane ili
protjerane zato to su bile na pogrenoj strani. Ovi ciklusi osvete bili su
pokretaka snaga maarske povijesti u 20. stoljeu. Ako je neko takvo zlo postojalo
u tvojoj prolosti, ti e sasvim sigurno eljeti pobjei od njega, osta407
viti ga za sobom, ma kakva sredstva bila za to potrebna. Baka Gitta nije ovdje
jedina osoba koja ivi u prolosti. Razmisli malo o tome. Recimo da taj ovjek
potjee iz kolaboracionistike obitelji. Bez obzira na to to je inio, to e se
pojaviti uvijek iznova u svakom intervjuu, svakom razgovoru, svakoj raspravi.
Jessie je kimnula. - Oci jedoe kiselo groe, a sinovima zubi trnu - ree ona. Kao to pie u knjizi o Jeremiji.
- Motivacija bi mogla biti tako jednostavna - ree Janson. No, on je jo sumnjao da
nita oko toga nije bilo istinski jednostavno. Neto, ne ideja, ve slutnja
pojavila se mutno u njegovu umu, izvan dometa, ali nejasno nazona poput siunog
kukca. Slabana, gotovo neprimjetna, ali ipak ondje.
Kad bi se samo mogao usredotoiti, iskljuiti sve ostale i usredotoiti se.
Nekoliko je trenutaka prolo prije nego to je prepoznao zvuk koji se dizao k
njima. I taj je bio slabaan i gotovo neprimjetan, ali ipak kad su mu se osjeti
prilagodili zvunom podraaju, prepoznao je izvor i srce mu je poelo jae udarati.
Bio je to vrisak ene.
27
- Oh, Kriste, ne\
Bodljikava kalina i zarasla vinova loza ibali su i grebli Jansona dok je jurio niz
zavojitu brdsku stazu. Pazio je samo na zvuk svojih koraka preskakujui kamenje i
probijajui se kroz grmlje; jedan pogrean korak po nepouzdanom terenu mogao bi
imati za posljedicu iaenje ili to gore. Zapovjedio je Jessie da se vrati do
mjesta gdje je bila parkirana Lancia: bilo bi katastrofalno ako bi njihovi
neprijatelji doli prvi. Trala je uzbrdo poput gazele i uskoro e stii. Samo
Page 218

nekoliko minuta poslije, lagano zadihan, stigao je Janson do ruevne stariine
kue. Vrisak je prestao, a zamijenilo ga je neto jo zlokobnije: potpuna tiina.
Vrata su bila odkrinuta, a unutra je bio prizor za koji je Janson znao da e mu se
zauvijek urezati u sjeanje. Plemeniti kuvas leao je na svojoj strani; bila mu je
rasporena utroba, a svjetlucava crvena hrpa unutarnjih organa prelijevala mu se
preko trbuha u tkani sag isparavajui se slabano u studeni zrak. U oblinjem
naslonjau ljuljaki bila je iskrenuta Gitta Bekesi, ena koja je nadivjela crveni
i bijeli teror, razorne sukobe dvaju svjetskih ratova, tenkove 1956., bune i
nevolje to su ih zadavali ljudi i priroda. Lice je skrivala njezina gruba kuna
haljina koja joj je bila zadignuta iznad glave otkrivajui njezin mlohavi trup i
neizrecive uase koji su je snali. Malene crveno obrubljene rane od kojih je svaka
odgovarala jednom ubodu bajunete, kao to je Janson znao, ispresijecale su njezino
srebrno meso u grotesknom rasporedu. Njezini napadai zabadali su u nju
408
,M
409
svoje otrice nekoliko desetaka puta. Na njezinim golim rukama i nogama mogao je
vidjeti grozdove crvenih masnica izazvane pritiskom prstiju. enu su svladavali i
muili otricom koja joj se zabijala u meso. Jesu li traili informacije od nje?
Ili su je sadistiki kanjavali zbog informacija koje je njemu dala?
Kakva bi udovita takvo to uinila?
Jansonovo se lice smrznulo, skamenilo. Gledao je uokolo i vidio kapi krvi mrtve
ene po podu i zidovima. Uasan in dogodio se prije nekoliko minuta. Njezini
posjetitelji bili su jednako brzi kao i divlji.
A gdje su sada? Ne bi trebali biti daleko. Je li on trebao biti njihova sljedea
rtva?
Jansonovo je srce kucalo snanim, ali sporim ritmom. Perspektiva sukoba nije ga
ispunjavala tjeskobom, ve neobinim, estokim osjeajima. Stara ena moda je bila
lagan plijen; ma tko da joj je to uinio, porei e to. Proeo ga je grevit
osjeaj bijesa, poznat i neobino smirujui u svojoj prisnosti. To e biti
olakanje.
Vratile su mu se napola ironine rijei Dereka Collinsa: Nasilje je neto u emu si
ti veoma, veoma dobar, Janson... Kae mi da ti je muno od ubijanja. A ja u ti
reijto e otkriti jednog dana sam za sebe: da je to jedini nain na koji e se
uvijek osjeati ivim.
To se do sada pokazalo istinitim. Godinama je bjeao od svoje prirode. Danas nee
utei od nje. Dok je promatrao posljedice krvoprolia, glavom mu je proletjela
misao poput sablje. Oni koji su nanijeli takvu patnju, sami e upoznati patnju.
Gdje su oni?
Blizu, veoma blizu. Zato to ga trae. Sigurno negdje uzbrdo. Hoe li Jessie stii
na vrijeme do Lancie?
Janson se trebao popeti na neko uzvienje da bi dobio pogled na polje operacije.
Seljaka kua, vidio je, bila je sagraena oko dvorita u tradicionalnom obliku
slova L s prostorijama za boravak i rad ispod krova. Pod pravim kutom prema kui
bio je veliki trijem, iznad njega sjenik, a uz njega konjunice. Otrao je u
dvorite i popeo se ljestvama do visokog sjenika s druge strane. Vrata na arki na
grubo poploenom krovu omoguila su mu da se uzvere do njegova najvieg vrha.
Pola kilometra uzbrdo mogao je vidjeti kako se malena skupina naoruanih ljudi
pribliava Jessie Kincaid. Njihove likove teko je
bilo razabrati po oskudnoj svjetlosti, ali slomljene grane stabala i ugaena trava
pokazivali su kako napreduju. Jer Janson je vidio i uo lepet krila crnih ptica to
su se obruile sa susjednog grmlja u nebo uz kretavo graktanje. Neto ih je
uzbunilo. Trenutak poslije toga vidio je kako se velika stabla i grmovi oko stare
kue miu i shvatio to to znai.
Upao je u zamku!
Raunali su da e on uti stariine vriskove. Nastojali su ga namamiti natrag u
Page 219

staru seljaku kuu.
Bio im je taman ondje gdje su oni to eljeli i uinit e mu upravo ono to su
eljeli! Adrenalin mu je navro u ile i donio straan ledeni fokus u njegovu
percepciju.
Seljaka kua bila je ograena, ali naoruani ljudi okruili su je sa sve etiri
strane i sad su izali na vidjelo kreui se iz grmlja i u dvorite. Sigurno su ga
vidjeli kako ulazi, pa su vjerojatno ekali da izae. Jer nije bilo naina da
Janson izae neotkriven. Kincaidicu e presresti na putu prema Lanciji; on e biti
uniten ili zarobljen u ogranienom kompleksu koji je sada bio njegov zatvor.
Njihove su baterije osvjetljavale sve strane stariine kue. U svjetlosti je mogao
vidjeti i njihove karabine. Pucat e u svoj plijen prvom prilikom. Janson je
trenutano doista bio laka meta i nee im trebati dugo da se njihovi snopovi
probiju do krova sjenika i obasjaju njegove obrise s preciznou izreska mete na
streljani.
Janson se sputao s krova to je bre i skrivenije mogao. A zatim se spustio s
potkrovlja na prljavi pod. To to ljudi nisu napali to mjesto, bilo je samo zato
to nisu znali je li naoruan. ekat e najbolju priliku, postupati oprezno,
spremati mu smrt, ne doputajui mu da povede nekoga od njih sa sobom.
Sada je projurio kroz dvorite i natrag u eninu dnevnu sobu. Treperava svjetlost s
ognjita bacala je sablasni ar na prizor krvoprolia. No, on nije imao drugog
izbora nego vratiti se ovamo. Starica je imala samaricu, nije li?
Samarice nije bilo. Dakako da je nije bio. Nije to bila stvar koja bi im izmaknula
pozornosti, a razoruati 80-godinjakinju doista nije teko. No, ako je ena drala
samaricu, sigurno je imala i zalihu patrona koje je nekamo spremila.
410
J
411
Snop utog svjetla zasvijetlio je ispitivaki kroz prozore u eninu dnevnu sobu
traei znakove pokreta, znakove njega. Janson se odmah spustio na pod. Htjeli su
ga locirati kako bi postupno suzili radijus njegova kretanja. Kada budu pouzdano
znali u kojem se dijelu kue nalazi, moi e provaliti kroz dvorina vrata i
napraviti obru oko tog konkretnog dijela u koji se povukao. Njihova nesigurnost
bila je njegov jedini saveznik.
Janson je dopuzao do kuhinje pazei da ne bude primijeen. Kamo li je starica
stavila patrone za samaricu? One same bile bi nekorisne kao ofenzivno oruje
protiv njegovih progonitelja. No, sigurno postoji i neki drugi nain kako ih
iskoristiti. Do sada je ostao na ivotu samo zato to oni nisu bili sigurni gdje se
on tono nalazi, no morao je uiniti neto bolje od toga. Mogao bi pobijediti samo
ako bi nesigurnost pretvorio u zabludu.
Izvukao je nekoliko ladica u stariinoj kuhinji, naavi u jednoj pribor za jelo, a
u drugoj zaine. Napokon je naao ono to je traio, u malenoj smonici pokraj
kuhinje i to ak i veu koliinu nego to se nadao. Deset kutija desetkalibarskih
patrona Biro Super, po dvadeset u kutiji. Izvukao je nekoliko kutija i otpuzao
natrag u dnevnu sobu.
Cuo je galamu izvana i jezik koji nije mogao razumjeti. Ali neto je shvatio: dolo
je vie mukaraca da zauzmu poloaj na vanjskom rubu.
Janson je stavio aku dugih patrona u eljeznu tavu iznad tednjaka gdje je ena
malo prije pekla kestene, mjed u obliku aske na svakom kraju spojenom izbrazdanom
smeom plastinom cijevi. Unutra je bio olovno streljivo i barut, pa iako je to
bilo konstruirano tako da se aktivira iglom za detonaciju samarice, dovoljna
koliina topline moe proizvesti slian uinak.
Vatra je bila spora, gasila se, a tava je bila nekoliko desetaka centimetara iznad
nje. Bi li mogao ovisiti o tome?
Janson je dodao jo jednu malenu kladu u vatru i vratio se u kuhinju. Ondje je
stavio tavu od lijevanog eljeza na desetke godina star elektrini tednjak i bacio
jo jednu aku patrona na nju. Namjestio je temperaturu na sredinu odozdo. Bit e
potrebna minuta da se zagrije dno teke tave.
Page 220

Sad je ukljuio penicu i stavio preostalih pedeset patrona na reetku
centimetara ispod gornjeg grijaeg elementa te
trideset
namjestio temperaturu na maksimum. Penica e se sigurno najdulje zagrijavati. Znao

je da su njegove kalkulacije u najmanju ruku grube. No, znao je i da nema boljeg
izbora.
Otpuzao je kroz dvorite, uz staje i popeo se ponovno ljestvama na sjenik.
A zatim je ekao.
Na trenutak uo je samo glasove ljudi koji su se sve vie primicali, zauzimajui
sigurne poloaje izvan prozora i komunicirajui meusobno kratkim zapovijedima i
treptajima svjetlosti svojih baterija. Odjednom se tiinom prolomio neki peng iza
kojeg su uslijedila brzo jo etiri penga. Zatim je uo povratnu vatru automatske
puke i zvuk razbijenog stakla. Stari iskrivljeni okviri prednjeg prozora
pretvorili su se sada u krhotine i prainu.
Jansonu je akustika sekvenca govorila tono to se dogodilo. Patrone iznad
ognjita eksplodirale su prije nego to se nadao. Razbojnici su imali loginu
pretpostavku. Hici iz pitolja iz dnevne sobe oznaavali su odakle su ispaljeni.
Sada su imali ono to im je trebalo. Tonu lokaciju.
Tonu pogrenu lokaciju.
urni krici pozivali su ostale mukarce da se pridrue oitoj borbi ispred seljake
kue.
Serija niskih eksplozija govorila je Jansonu da su patrone na tavici bile zagrijane
do toke detonacije. To e razbojnicima znaiti da se njihov plijen povukao u
kuhinju. Kroz prorez izmeu rebrenica zida vidio je kako je jedan razbojnik s
automatskim orujem zaostao; njegovi su partneri pojurili na drugu stranu imanja
kako bi se pridruili ostalima u napadu.
Janson je provukao svoju malenu Berettu i kroz isti prorez naciljao krupnog
mukarca odjevenog u maslinasto. No, jo nije mogao pucati, nije mogao riskirati da
ostali uju hitac i tako otkriju smicalicu. uo je korake tekih izmi koje su
dolazile iz glavne kue: ostali razbojnici rasprili su se po kui uz vatru iz
oruja pokuavajui otkriti Jansonovo skrovite. Janson je ekao sve dok nije uo
snanu grmljavinu pedeset revolverskih patrona koje su eksplodirale u kui prije
nego to je on okinuo. Zvuk e se potpuno izgubiti meu eksplozijama i u popratnoj
zbrci.
Ispalio je vatru u pravom trenutku.
.412..
413
Krupan mukarac polako se prevrnuo licem prema naprijed.
Tijelo mu nije napravilo mnogo buke kad je udarilo na lisnati pokrov na zemlji.
Poloaj sada nije bio uvan: Janson je otvorio vrata i zakoraio preko palog
mukarca znajui da nee biti vien. Na trenutak je razmiljao da nestane u tamnoj
dubini brda; mogao je uiniti tako, nestajao je na slinim terenima u drugim
prilikama. Bio je uvjeren da moe utei svojim progoniteljima i pojaviti se na
sigurnom dan ili dva poslije u nekom drugom planinskom selu.
A zatim se sjetio ubijene ene, njezinog divljaki iznakaenog tijela i svaka
pomisao na bijeg ieznula mu je iz glave. Srce mu je teko udaralo pa se inilo da
su se ak i sjene veeri naas pokazale kroz zastor crvenila. Vidio je kako je
njegov metak pogodio razbojnika tono iznad ruba kose; samo je potoi krvi koji mu
se slijevao niz skalp do vrha ela otkrivao da je smrtno ranjen. Skinuo je automat
s mrtvog ovjeka i rameni prepasa s mecima te namjestio remen preko svojih ramena.
Nije smio gubiti vrijeme.
Ekipa napadaa okupila se sada u kui hodajui uokolo i pucajui iz sveg oruja.
Znao je kako njihovi meci lete u ormare i sva ostala mogua skrivena mjesta, kako
se elini projektili zabijaju u drvo traei ljudsko meso.
Meutim, sada su oni bili u klopci.
Mirno je kruio oko prednjeg dijela seljake kue vukui za sobom mrtvaca. U
pokretnim snopovima svjetlosti prepoznao je lice, drugo lice, tree lice. Krv mu se
sledila. Bila su to tvrda lica. Okrutna lica. Lica ljudi s kojima je radio mnogo
Page 221

godina u Konzularnim operacijama i koji mu se ak ni tada nisu sviali. Bili su to
grubi ljudi, grubi ne po ponaanju, ve po osjeajima. Ljudi za koje brutalna snaga
nije bila neto to su posljednje primjenjivali, nego prvo, za koje cinizam nije
bio proizvod razoaranog idealizma, ve puke pohlepe i grabeljivosti. Nisu imali
posla u vladinoj slubi; po Jansonovu miljenju smanjivali su njezinu moralnu
vjerodostojnost ve samom svojom nazonou. Tehnika vjetina koju su unijeli u
svoj rad sluila je kao protutea nedostatku svake stvarne savjesti, neuspjehu da
se posegne za legitimnim ciljevima koji su katkad propisivali upitnu taktiku.
Stavio je svoju jaknu na mrtvaca a zatim ga poloio iza irokog stabla kestena; s
njegovim uzicama za cipele privezao je svoju bateriju na beivotnu podlakticu.
Izvukao je tanke ivere iz suhe grane i stavio ih izmeu ovjekovih vjea da mu dre
stakleno ukoene oi otvorenima. Bio je to grub posao koji je pretvorio ovjeka u
vlastiti kip. Ali u sjeni noi proi e na prvi pogled, to je bilo sve to je
Janson trebao. Sada je Janson usmjerio rafale kroz prozore dnevne sobe koji su ve
bili raspucani. Trojica otkrivenih razbojnika trgnula su se uasno kad su im meci
probijali oit, crijeva, aortu, plua. No, neoekivana eksplozija okupila je
ostale.
Janson se otkotrljao do kestena, ukljuio bateriju privezanu na mrtvaevu
podlakticu i u tiini odjurio do kamena tri metra dalje, gdje je ekao u polumraku.
- Ondje - uzviknuo je jedan od njih. Trebalo je nekoliko sekundi da kip privue
njihovu pozornost. Primijetili su samo svjetlost baterije; snop e osvijetliti sivo
obojenu jaknu i moda lagano ukoene oi ovjeka u ueem poloaju. Odmah e se
nametnuti zakljuak: ovdje je bio izvor kobne paljbe.
Odgovor je bio oekivan: etvorica komandosa usmjerila su svoje automatsko oruje
na lik koji je uao. tektanje njihova monog oruja pod punom paljbom bilo je
gotovo zagluujue: ispalili su stotine hitaca u svog biveg kolegu.
Buka i bijesna koncentracija revolveraa ili su u prilog Jansonu: sa svojom malom
Berettom Tomcat ispalio je etiri pomno nania-njena hica u brzom slijedu.
Udaljenost je bila samo desetak metara; njegova je tonost bila besprijekorna. Sva
su se tvorica skljokala beivotno na tlo, a njegovo je automatsko oruje naglo
umuknulo.
Ostao je jedan; Janson je mogao vidjeti njegov profil u sjeni zastora na gornjem
katu. Bio je visok, kosa mu je bila kratko oiana, ali ipak kovrava, a dranje
strogo. Bio je jedan od likova koje je Janson prepoznao i mogao ga je sada
identificirati samo po nainu hoda - krutoj, odlunoj uinkovitosti njegovih
pokreta. Bio je voa. Bio je njihov voa, njihov zapovjednik. Prema onome to je
Janson malo vidio od njihovih interakcija prije, to je barem bilo jasno.
Sjetio se imena: Simon Czernv. Operativac Konzularnih operacija specijaliziran za
tajne napade. Njihovi su se putovi presijecali vie nego jedanput u El Salvadoru
sredinom 80-ih, a Janson ga je ak i
415
tada smatrao opasnim ovjekom, bezobzirnim u nepotivanju civilnog ivota.
No, Janson ga nee ubiti. Sve dok ne porazgovaraju.
No, hoe li si taj ovjek uope dopustiti da bude stavljen u taj poloaj? Bio je
lukaviji od ostalih. Prozreo je Jansonove smicalice malo bre od ostalih, prvi je
prepoznao o kakvom je mamcu rije i upozorio svoje ljude. Njegovi taktiki
instinkti bili su vrlo izotreni. Takav se ovjek ne bi nepotrebno izlagao
opasnosti, ali priekao bi da se pojavi najbolja prilika.
Janson mu nije mogao dopustiti takav luksuz.
Sada je zapovjednik ekipe bio nevidljiv; izvan dometa topovske vatre. Janson je
potrao prema ruevinama dnevne sobe, vidio posvuda porazbijana stakla, aave
mrlje oko tednjaka od eksplodi-ranih patrona za samaricu, vidio je eline metke,
uniten ormar sa staklenim vratima.
Na kraju je vidio petlitarnu staklenku s rakijom, otrovnom pdlin-kom. Tanki mlaz
tekao je niz stranu, nedvojbeno od pogotka zaluta-log elinog metka, ali nije se
jo rasprsnula. Janson je znao to mora uiniti. Pretraujui pipanjem jednog od
ubijenih napadaa, izvukao je upalja Zippo. Zatim je poprskao rakiju od
95-postotnog alkohola oko prostorije preavi na hodnik koji je vodio u kuhinju, a
upaljaem se posluio da zapali zapaljive pare. U roku od nekoliko sekundi u
prostoriji je izbio plavi poar; uskoro su se plavim plamenovima pridruili uti
Page 222

kad su se zapalili zastori, novine i trska u naslonjaima. Uskoro e se zapaliti
tee pokustvo, a s njim i daske na podu, strop i gornji kat.
Janson je priekao da plameni ojaaju; izvijajui se i spajajui se jedan s drugim
u nabujalom moru plavetnila i utila. Valovi dima usmjerili su se prema uskom
stubitu.
Zapovjednik Simon Czernv morat e odabrati, ali zapravo nije imao izbora. Ostati
ondje gdje je bio, znailo bi da e ga progutati pakao. Nije mogao pobjei ni
natrag u dvorite, a da se ne izloi vatrenom zidu. Janson se pobrinuo za to.
Jedini izlaz bio je niz stube i kroz prednja vrata.
No, Czernv je bio savreni profesionalac; znao je da e ga Janson doekati vani.
Poduzet e mjere opreza.
416
Janson je uo ovjekove teke korake prije nego to je i oekivao. No, kad je
stigao na prag, Czernv je ispalio kiu metaka briui sve u dometu od 180
stupnjeva. Svatko tko bi ga ekao vani bio bi pogoen mitraljezom koji je divlje
tektao. Janson se divio Czernvjevoj uinkovitosti i dalekovidnosti dok je odostrag
promatrao razbojnikov
trup koji se okretao.
Sad je ustao s mjesta na kojem je bio skriven i krenuo stubama u zapaljenu dnevnu
sobu opasno blizu sredita poara, mjesta na kojem ga razbojnik ne bi oekivao.
Kad je Czernv ispalio jo jedan rafal prema van, Janson je nasrnuo obujmivi rukom
razbojnikov vrat, dok su mu prsti jurnuli prema okidau istrgnuvi mu oruje iz
ruku. Czernv je tukao snano, ali bijes je uinio Jansona nezaustavljivim. Zabio je
desno koljeno u Czernvjev bubreg i dogurao ga do kamene strehe. Sad je uklijetio
ovjekov struk svojim nogama, a vrat mu zavrnuo u bolni luk.
Ti i ja provest emo malo kvalitetnog vremena zajedno - ree
Janson primaknuvi usne Czernyjevu uhu.
Gotovo nadnaravnim naporom Czernv se dignuo i zbacio Jansona sa sebe. Potrao je
niz dvorite udaljujui se od zapaljene kue. Janson je potrao za njim sruivi ga
snanom blokadom ramena i bacivi ga na kameno tlo. Czernv je zastenjao kad mu je
Janson zavrnuo ruku uvis iza njega, istodobno mu je iaivi i prebacivi ga preko
svojih lea. Pojaao je stisak oko ovjekova vrata i
jae ga stegnuo.
Gdje sam ja to bio? Pazi, ako mi ne kae ono to elim uti,
nikad vie nee progovoriti. - Janson je izvukao borbenu otricu iz
futrole u Czernvjevu pojasu. - Oderat u ti kou s lica tako da te ni
vlastita mati nee prepoznati. A sada priznaj: nisi vie u Konzularnim
operacijama, zar ne?
Czernv se gorko nasmijao. - Prerastao sam izviae orlove. To su bili svi oni.
Trebali su prodavati kolaie s dostavom u kuu koliko su bili utjecajni, bar neki
od njih.
Ali ti si sada utjecajan?
Reci mi neto. Kako moe ovako jebeno ivjeti? Ti si govno i
uvijek si to bio. Davno sam to govorio. Govno si napravio, ti, pro
kleti izdajnice. Netko ti je jednom pokuao pomoi, vrlo odan junak,
417
i kako si mu to vratio? Izdao si ga, izruio ga, gurnuo ga pred streljaki vod. To
si bio ti u Mesi Grande, gade, takav si ti bio!
Pokvareni gade - zagrmi Janson s gaenjem i zbunjeno. Pritis
nuo je ravnu stranu ovjekova noa prema njegovu neobrijanom
obrazu. Prijetnja nee biti apstraktna. - Ti pripada osvetnikoj
postrojbi Da Nanga?
ali se.
Za koga radi? - upitao je Janson. - Dovraga! Za koga radil
Za koga ti radi? - ovjek se nakalje. - Ti ak i ne zna. Pro
gramiran si poput jebenog laptopa
Vrijeme je da se suoi s neugodnim posljedicama, seronjo ree Janson dubokim elinim glasom. - Ili e ostati bez oiju.
Ti ima takvu zbrku u glavi da ne zna ni tko ti glavu nosi, Jan
son. I nikad nee znati.
Zaledi se! - zaula se glasna zapovijed iznad njih; Janson je
Page 223

pogledao i vidio gostioniara s velikim trbuhom s kojim su razgova
rali toga dana.
Nije vie nosio bijelu pregau. A njegove velike zacrvenjene ruke drale su
dvocijevku.
Ne govore li oni tako uvijek u onim vaim odvratnim emisijama
o amerikom policajcu? Rekao sam ti da nisi dobrodoao - ree
ovjek gustih obrva. - Sada ti moram pokazati koliko si nedobrodosao.
Janson je zauo um trkaa koji je skakao preko odronjenih kamena i grana bacajui
se kroz gusti. Ali i iz daljine mogao je prepoznati vitku figuru to je skakutala.
Nakon nekoliko sekundi pojavila se Jessie Kincaid sa snajperskom pukom
privrenom na leima.
Spusti prokletu starinu! - uzviknula je. Drala je pitolj u ruci.
Maar nije ak ni pogledao u njezinu smjeru dok je paljivo
uspravljao samaricu iz doba Drugoga svjetskog rata.
Jessie je ispalila jedan dobro ciljani hitac u njegovu glavu. ovjek s velikim
trbuhom zateturao je natrake poput oborenog stabla.
Sad je Janson zgrabio samaricu i poeo puzati etveronoke do njegovih nogu. Meni je pomanjkalo strpljenja, Czernv, a tebi saveznika.
Ne razumijem - ispali Czernv.
Kincaidica je zatresla glavom. - Ukokala sam etiri jebivjetra. -Skoila je na
zemlju blizu Czernvja. - Tvoji deki, ne? Mislila sam tako. Nije mi se svidjelo
njihovo ponaanje.
U Czernvjevim oima bljesnuo je strah.
I pogledaj ovo konobarsko dranje. Pomislit e da smo ga zakinuli za raun.
Njeno pucanje - ree Janson, dobacivsi joj samaricu.
Jessie je slegnula ramenima. - Nikad mi se nije sviao.
Izvia orao - ree Czernv. - Skuplja tvoje znake za zaslugu
dok svijet gori.
Pitam te jo jednom: za koga radi? - upita Janson.
Za istu osobu kao i ti.
Nemoj govoriti u zagonetkama.
Svatko sada radi za njega. Samo neki od nas to znaju. - Nasmi
jao se suhim neugodnim smijehom. - Ti misli da sve kontrolira. Ali
nije to ba tako.
Provjeri - ree Janson. Stavio je svoju izmu na Czernvjev vrat,
ne primjenjujui jo nikakav pritisak, ali time je jasno dao do znanja
da ga moe zgaziti u svakom trenutku.
Budalo! On vlada cijelom amerikom vladom.. On sada zapovi
jeda! Samo ti nema pojma o tome.
Sto, dovraga, eli rei?
Zna kako su te uvijek zvali: stroj. Kao da nisi ovjek. Ali ima
neto drugo u vezi sa strojevima. Oni ine ono za sto su programirani.
Janson ga je udario grubo u rebra. - Da ti bude jasno. Ne igramo se kviza Tko eli
biti milijuna, igramo se Istine ili posljedica.
Ti si poput onog japanskog vojnika u filipinskim podrumima
koji ne zna da je rat zavrio i da su izgubljeni - ree Czernv. Gotovo je, jasno? Izgubljen si.
Sada se Janson sagnuo i pritisnuo vrh borbenog noa na Czernv-jevo lice nacrtavi
nazupenu crtu ispod njegova lijevog obraza. Za. Koga. Ti. Radi.
Czernv je teko treptao, oi su mu bile suzne od bola i pomisli kad je shvatio da
ga nitko nee spasiti.
Sepaj ga i razderi ga, duo - ree Jessie.
Rei e nam prije ili poslije - ree Janson. - Ti to zna. O tebi
ovisi hoe li... izgubiti obraz nad tim.
418
Page 224

.419.
Czernv je zamirio, a na licu mu se pokazao izgled odlunosti. Naglim pokretom
posegnuo je za drkom noa i snanim zaokretom domogao ga se. Janson se povukao od
dometa otrice, a Jessie je zakoraknula naprijed s pukom, no ni jedno ni drugo
nisu predvidjeli ovjekov sljedei potez.
Pritisnuo je otricu prema dolje uz drhtanje miia i, zarinuvi je duboko, povukao
kroz vlastiti vrat. Za manje od dvije sekunde prerezao je vene i arterije. Krv je
iknula petnaestak centimetara uvis, a zatim nestala kad se organ za pumpanje sam
zaustavio od oka.
Czernv je ubio sam sebe, prerezao je vlastiti grkljan radije nego da se podvrgne
ispitivanju.
Prvi se put u proteklom satu Jansonov estoki bijes povukao ustupivi mjesto
malodunosti i nevjerici. Prepoznao je znaenje prizora pred sobom. Smrt se
smatrala prednou pred ma ime za to je Czernv znao da mu se sprema bude li
kompromitiran. To je govorilo o doista zastraujuoj stezi medu tim pljakaima:
vodstvo koje je vladalo, nemalim dijelom, putem terora.
Milijuni na bankovnom raunu na Cavmanskim otocima. Nalog za sankcije koje provode
Konzularne operacije. Peter Novak koji to nikad nije bio, koji je umro i koji se
vratio. Poput kakve groteskne parodije na Mesiju. Poput kakvog maarskog Krista.
Ili Antikrista.
I ti ljudi, ti bivi lanovi Konzularnih operacija... Janson ih je samo povrno
poznavao, ali neto mu je kopkalo pamenje. Tko su bili ovi napadai? Jesu li oni
doista bili bivi agenti Konzularnih operacija? Ili su bili djelatni?
28
Vonja u Sarospatak trajala je samo dva sata, ali ta dva sata bila su nabijena
napetou. Janson je paljivo promatrao prati li ih tko. U gradu su proli uz irok
Arpad Gimnazium, dio mjesnog fakulteta sa svojim vrlo sloenim zaobljenim
proeljem. Napokon su se zaustavili kod kastelj szdlloda, ili hotela vile koji je
bio preureeno vlasnitvo biveg seoskog plemstva.
Slubenik na recepciji, sredovjeni ovjek s upalim prsima i izbo-enim prednjim
zubima samo je gledao njih ili njihove dokumente. -Imamo jednu praznu sobu - ree
on. - Hoe li dva kreveta odgovarati?
Savreno - ree Janson.
Slubenik mu je uruio starinski hotelski klju s mjedenim utegom objeenim na
gumeni prsten. - Doruak se slui od sedam do devet - ree on. - Uivajte u
Sarospataku.
Vaa je zemlja tako lijepa - ree Jessie.
I mi mislimo tako - ree slubenik smijeei se povrno ne
pokazujui zube. - Koliko dugo ostajete?
Samo jednu no - ree Janson.
elite posjetiti sarospataki dvorac, gospoo Pimsleur? - ree
on kao da ju je tek sada opazio. - Utvrde su fantastine.
Primijetili smo to prolazei uz njih - ree Janson.
Drukije je kad se doe blizu - ree slubenik.
Tako je to kod mnogo stvari - odgovori Janson.
421
U oskudno ukraenoj sobi Jessie je provela dvadeset minuta na svom mobitelu. Drala
je komad papira na koji je Janson napisao imena etiri biva agenta Konzularnih
operacija koje je prepoznao. Kad je prekinula, izgledala je potpuno zbunjeno.
Tako - ree Janson. - Sto ti kae tvoj deko o njihovu statusu:
umirovljeni ili djelatni?
Deko? Da si ga ikad vidio, ne bi bio ljubomoran. On obilazi u
velikom krugu, jasno?
Ljubomoran? Nemoj laskati sama sebi.
Jessie je napravila jo jednom znak w rukama i zakolutala oima. - Gledaj, oni nisu
djelatni.
Umirovljeni.
Nisu ni umirovljeni.
Dolaze ponovno?
Page 225

Prema svim slubenim podacima, oni su mrtvi ve nekoliko go
dina.
Mrtvi? To su ti rekli?
Sjea se eksplozije u Quadalu u Omanu? - Quadal je bilo mje
sto amerikih mornarikih postrojenja u Omanu i postaja za ame
riko prikupljanje obavjetajnih podataka u Perzijskom zaljevu. Sre
dinom 90-ih teroristi su podmetnuli eksploziju koja je stajala ivota
43 amerika vojnika. Desetak analitiara State epartmenta tako
er je bilo na tom mjestu i poginulo.
Jedna od onih nerazjanjenih tragedija - ree Janson bezizra
ajno.
Eto, podaci kau da su svi ti momci koje si spomenuo poginuli
u eksploziji.
Janson je nabrao obrvu pokuavajui prihvatiti informaciju. Teroristiki incident u
Omanu sigurno je bilo prikrivanje. Omoguio je cijelom kontingentu agenata
Konzularnih operacija da na zgodan nain nestanu i da se moda ponovno pojave u
slubi neke druge sile. Ali koje sile? Za koga oni rade? Koja bi vrsta tajne
potaknula vrstog ovjeka poput Czernvja da prereze vlastiti grkljan? Je li njegov
posljednji in bio in straha ili uvjerenja?
Jessie je neko vrijeme hodala. - Oni su mrtvi, ali nisu mrtvi, jasno? Ima li nekih
izgleda, bilo kakvih izgleda, da je Peter Novak kojeg smo vidjeli na CNN-u isti
Peter Novak kao inae? Nije vano
422
kakvo je njegovo roeno ime. Je li mogue da, ne znam, on nekako nije bio u avionu
koji je eksplodirao? Kao da je moda nekako uao u njega, a zatim skliznuo prije
polijetanja?
Ja sam bio ondje, promatrao sam sve... jednostavno ne vidim
kako. - Janson je polako zatresao glavom. - Stalno proraujem to.
Ne mogu zamisliti.
Ono to je nazamislivo ne znai i da je nemogue. Sigurno
postoji nain da se dokae da je to isti ovjek.
Na stolu od lakiranog drva Jessie je rasprostrla hrpu Novakovih slika od lani koje
je skinula s interneta u kui Alasdaira Swifta u Lombardiji. Jedna od njih bila je
s web stranice CNN-a i prikazivala je filantropa na sveanosti dodjele nagrada koju
su gledali na televiziji, a koja je bila prireena u ast ene iz Calcutte. Sada je
izvadila draguljarsko povealo i ravnalo koje je dobila za analiziranje zemljovida
podruja breuljaka Biikk te ih je primijenila na slike razastrte
ispred sebe.
Sto to eli uiniti? - upita Janson.
Znam to misli da vidi. Ali moda bi se moglo dokazati da
imamo posla s istom osobom. Plastina kirurgija ini uda.
Poslije deset minuta prekinula je dugaku tiinu.
Isuse Kriste! - rekla je bez daha.
Okrenula se da ga pogleda, a lice joj je bilo blijedo.
Sada mora uzeti u obzir stvari poput izoblienja lee - ree
ona. - Isprva sam mislila da je to sve to vidim. Ali ima jo neto.
Ovisno o fotografiji ini se da je tip malo drukije visine. Sitno, ne
vie od centimetra razlike. Ovdje stoji uz efa Svjetske banke. A
ovdje je opet u nekoj drugoj prilici kad stoji uz istoga ovjeka.
ini se da svi nose jednake cipele na obje snimke. Jesu li to pete
ili to drugo? Ali sitna, sitna, sitna razlika u rasponu podlaktice. I
odnos izmeu raspona podlaktice i raspona bedrene kosti... - Uprla
je na jednu od slika koja ga je prikazivala kako hoda sa slovenskim
predsjednikom vlade. Obris svinutog koljena bio je vidljiv u odnosu
na sive hlae, kao to je bila i crta gdje se gornje bedro okrenulo u
kuku. Pokazala je na slinu konfiguraciju na drugoj fotografiji. - Isti
zglobovi, razliiti odnosi - ree ona duboko uzdahnuvi. - Neto je
jako zajebano.
- A to bi znailo?
423
Listala je fotomonografiju koju je kupila u Budimpeti i ponovno se posluila
Page 226

ravnalom. Napokon je progovorila. - Odnos duljine kaiprsta prema duljini srednjeg
prsta. Nije konstantan. Fotografije moda nisu uspjele, ali on nee promijeniti
ruku na kojoj ima vjenani prsten.
Sada se Janson pribliio nizu fotografija. Upro je pogled na neka podruja na
fotografijama. - Miii vrata prema kostima ake. To je drugi indeks. Provjeri to.
Povrina trbuha i lopatica. To moe vidjeti u odnosu na njegovu koulju.
Pogledajmo i taj odnos.
Nastavila je s povealom i ravnalom traiti i nala sitne fizike varijacije.
Duljina kaiprsta u odnosu na srednji prst; precizna duljina svake ruke; tona
udaljenost od brade do Adamove jabuice. Sumnja se topila kako su se primjeri
umnoavali.
Pitanje je tko je taj ovjek. - Otro je zatresla glavom.
Mislim da eli rei - pitanje je tko su ti ljudi.
Pritisnula je vrke prstiju na sljepooice. - Dobro, pokuaj tako. Recimo da si
elio uzeti sve to taj momak ima. Ubije ga i zauzme njegovo mjesto jer nekako
uspijeva izgledati isto kao on, gotovo isto. Sada je njegov ivot tvoj ivot. Ono
to je njegovo, tvoje je. To je duh. I kako bi bio siguran da moe nekanjeno
proi, odlazi u javnost tvrdei da si ti taj momak, neto poput generalnog pokusa.
No, zar stvarni Peter Novak nee nita naslutiti?
Moda hoe, moda nee. Ali recimo da si ti imao neke infor
macije o njemu, znao neku tajnu koju je pokuao sakriti... mogao bi
ga na neki nain ucjenjivati. Zar to ne pokazuje neki smisao?
Kad nema dobrih objanjenja, ona loa poinju izgledati sve
bolje i bolje.
Jasno mi je - uzdahnula je Jessie.
Pokuajmo drugi put. Ne mogu otii do Petera Novaka ili ma
tko se tako zvao. Koga drugog znamo tko bi mogao?
Moda ne ljudi koji te pokuavaju zaustaviti, ali svi oni koji
daju naredbe.
Tono. A imam i vrstu sumnju da znam tko je to.
Govori o Dereku Collinsu - ree ona. - Direktoru Konzular
nih operacija.
424
Ekipa Lambda ne alje se bez njegova izravnog odobrenja ree on. - Da se i ne spominju ostali timovi koje smo vidjeli da su
razmjeteni. Mislim da je vrijeme da posjetim ovjeka.
Sluaj me - ree ona urno. - Mora zadrati sigurnu udalje
nost od tog ovjeka. Ako Collins eli da bude mrtav, nemoj raunati
s tim da e napustiti njegovo drutvo iv.
Znam tipa - ree Janson. - Znam to radim.
I ja. Govori o tome kako e staviti svoju glavu u lavlje ralje.
Zar ne zna kako je to ludo?
Nemam izbora - ree Janson.
Teka je srca rekla - Kad kreemo?
Ne kreemo mi, idem samo ja.
Misli da nisam dovoljno dobra?
Ti zna da ja ne mislim tako - ree Janson. - Trai li potvrdu?
Dobra si, Jessie. Vrhunska crtaica. Jesi li to htjela uti? Istina je.
Lukava si poput bia, brza u nogama, moe se prilagoditi i duevno
si uravnoteena, a vjerojatno i najbolja streljaka. No, istina je da ono
to sljedee moram uiniti, moram uiniti sam. Ne moe poi sa
mnom. To nije rizik koji ti treba preuzeti.
Ulazi u lavlji brlog, a nema ni stolac ni bi.
Vjeruj mi, bit e to etnja po parku - ree Janson s trakom
smijeka.
Nemoj mi rei da ti je jo ao zbog Londona jer...
Jessie, ja doista trebam uhoditi urede Zaklade za slobodu u
Amsterdamu. Tamo u ti se nakratko pridruiti. Ne moemo zane
mariti mogunost da se neto ili netko moe pojaviti ondje. Sto se
Page 227

tie Dereka Collinsa, ja se mogu brinuti za sebe. Bit e u redu.
Mislim da si obiljeen zato to si mene izloio opasnosti - ree
Jessie. - Ja bih to nazvala padom profesionalizma, a ti?
Ne zna o emu govori.
Dovraga, moda ima pravo. - utjela je na trenutak okrenuvi
pogled. - Moda nisam spremna. - Odjednom je primijetila malenu
krvavu mrlju na stranjoj strani svoje desne ruke. Kad je to stala malo
pomnije istraivati, izgledala je malo bolesno. - Sto sam radila danas
u tim brdima...
Bilo je ono to si trebala uiniti. Bilo je ubiti ili biti ubijen.
Znam - ree ona upljim glasom.
425
Ne oekuje se da ti to voli. Ne treba se sramiti zbog onoga to
osjea. Uzeti ivot drugog ovjeka krajnja je odgovornost. Posljed
njih pet godina proveo sam bjeei od te odgovornosti. Ali ima jo
jedna istina na koju mora misliti. Katkad je smrtonosna snaga jedina
stvar koja e svladati smrtonosnu snagu, pa iako fanatici i luaci
mogu izokrenuti to pravilo ponaanja u vlastite perverzne ciljeve,
to ostaje istina. Uinila si to je trebalo uiniti, Jessie. Spasila si
me. - Nasmijeio se uvjerljivo.
Ona je pokuavala uzvratiti. - Taj zahvalni pogled ne stoji ti dobro. Mi smo jedno
drugom spasili ivote, je li tako? Sad smo jedan naprama jedan.
to si ti, snajperistica ili ovlateni knjigovoa?
Nasmijeila se pokajniki, ali njezin pogled vratio se na toku
osuene krvi. Na trenutak je utjela. - Sjetila sam se odjednom, zna, da ti momci
imaju i majke i oeve.
Nauit e da ne razmilja o tome.
A to je dobro, zar ne?
Katkad - ree Janson gutajui - katkad je to potrebno.
Sada je Jessie nestala u kupaonici, a Janson je uo kako tu dugo
radi. Kad se okrenula, oko njezinog vitkog, ali blago zaobljenog tijela bio je
prebaen kupai kaput od frotira. Krenula je prema krevetu koji je bio blie
prozoru. Janson je bio gotovo zabezeknut kako je rafinirano i delikatno enstveno
izgledala agentica.
Dakle, naputa me ujutro - ree ona nakon nekoliko trenu
taka.
Ne na nain kako sam to rekao - ree Janson.
Pitam se kakve su anse da te ponovno vidim - ree ona.
Ma daj, Jessie. Nemoj tako misliti.
Moda je bolje da iskoristi dan, ili no. Skupi pupoljke rua
ili ma to drugo. - Mogao bi rei da se bojala za njega, a i za sebe. Imam doista dobre oi. Ti to zna. Ali ne treba mi snajperski daleko
zor da vidim to je pred nosom.
A to je to?
Vidim kako me gleda.
Ne znam to misli?
Ma daj sada, povuci svoj potez, vojnice. Sad je vrijeme da mi
kae koliko te podsjeam na tvoju pokojnu enu.
Zapravo ne moe biti manje slina njoj.
Ona je stala. - Dovodim te u neugodan poloaj. Nemoj pokuavati zanijekati to.
Ne mislim tako.
Preivio si osamnaest mjeseci muenja i ispitivanja kod Sjevernovijetamaca, a uzmie kad ti se previe pribliim.
Ne - ree on, ali usta su mu bila suha.
Ona ustane i krene prema njemu. - I oi ti se ire i lice se zarumeni i srce ti
poinje bre kucati. - Ispruila se prema njemu, uzela mu ruku i pritisnula na
svoje grlo. - Isto je tako sa mnom. Moe li to osjetiti?
Terenski agent ne bi trebao pretpostavljati - ree Janson, no
mogao je osjetiti puls ispod njezine tople svilene koe i inilo se
kao da dri ritam s njegovim.
Sjeam se da si jednom napisao neto o interagencijskoj surad
Page 228

nji medu nacijama. Kad se surauje kao saveznik, vano je da se sve
nerijeene napetosti iznesu putem slobodne i otvorene razmjene. U oima joj je bio smijeh. A zatim neto blae, neto poput vruine.
- Samo zamiri i misli na svoju zemlju.
Sada je stajala blie i rastvorila svoj kupai ogrta. Grudi su joj bile dvije
savreno oblikovane kugle, bradavice nabubrene od napetosti. Naslonila se na njega
prikrivajui lice rukama. Pogled joj je bio topao i nepokolebljiv. - Spremna sam
prihvatiti tvoju diplomatsku misiju.
Kad je poela skidati njegovu koulju, Janson ree: - Postoji uredba u knjizi
propisa koja zabranjuje bratimljenje.
Pritisnula je svoje usne uz njegove, guei njegovo maloduno skanjivanje. - Ti to
zove bratimljenje? Bratimljenje? - ree ona, zba-civi ogrta. - Hajde, svatko zna
kako si veliki agent za duboki prodor.
Osjetio je fini miris koji joj je izbijao iz tijela. Usne su joj bile mekane i
nabubrene i vlane dok su se micale preko njegova lica do njegovih usta pozivajui
ih na svoja. Prsti su joj njeno tapali njegove obraze, njegovu crtu eljusti,
njegove ui. Mogao je osjetiti njezine grudi, blage ali vrste, pritisnute uz
njegova prsa i njezine noge ispruene prema njegovima kako odmjeravaju njegovu
snagu s njezinom.
427
A zatim je odjednom poela drhtati i iz grla su joj nadirali greviti jecaji ak i
dok ga je sve vie stiskala. Njeno joj je odgurnuo lice unatrag i vidio kako su
joj obrazi uplakani. Vidio je bol u njezinim oima, bol pomijeanu s njezinim
vlastitim strahom i njezino ponienje to je on sada svjedok toga.
Jessie - ree on meko. - Jessie.
Zatresla je nemono glavom, a zatim ju je njihala uz njegove miiave grudi. Nikad se nisam osjeala tako osamljeno - ree ona. -Tako preplaeno.
Nisi sama - ree Janson. - A strah je ono to nas ini ivima.
Ti ne zna to je to biti ustraen.
Poljubio ju je njeno u elo. - Ti si to pogreno shvatila. Ja se uvijek bojim. Kao
to sam rekao, zato sam jo ovdje. Zato smo ovdje zajedno.
Privukla ga je k sebi divljom snagom. - Vodi ljubav sa mnom -rekla je. - Moram
osjetiti to ti osjea. Moram to osjetiti sada.
Dva isprepletena tijela sruila su se na ve pripremljen krevet, uzbuena u gotovo
oajnikoj strasti, savijajui se i drhtei od trenutka tjelesnog sjedinjenja. Nisi sama, ljubavi moja, promrmljao je Janson. - Nitko od nas dvoje nije. Nije
vie.
Oradea na najzapadnijoj toki Rumunjske bila je udaljena tri sata vonje od
Sarospataka i poput odreenog broja istonoeuropskih gradova za njezinu ljepotu
bilo je zasluno njezino poslijeratno siromatvo. Velianstvene toplice iz 19.
stoljea i pogled na graevine stila Beaux Arts sauvane su kao u hladetini
jednostavno zato to nije bilo dovoljno sredstava da ih se srui i zamijeni onim
to bi se svidjelo modernizmu komunistikoga bloka. Da bi se na prvi pogled vidjelo
to nedostaje u gradu, dovoljno je vidjeti bezlini jednolini industrijalizam
zrane luke koja bi mogla biti jedna od stotinu istih takvih diljem kontinenta.
No za neposredne namjere, bila je u redu.
Na petom terminalu mukarac u uto-plavoj odori drao je tvrdu podlogu s papirima
pazei da mu papiri ne odlete u vjetar. Avion za DHL teret, prenamijenjeni Boeing
727, pripremao se za izravni let u Dulles, a inspektor je pratio pilota u
zrakoplov. Perforirana lista bila je dugaka. Jesu li poklopci za ulje ispravno
zategnuti? Je li odjel za
motor onakav kakav treba biti, usisne lopatice propelera oiene od stranih tvari?
Jesu li igle klina dobro postavljene na zupanike kotaa za slijetanje, je li tlak
u gumama normalan, zakrilca, zatici i sklopovi arki upravljaa u dobrom radnom
stanju?
Napokon je pregledano podruje za teret. Ostali lanovi zemaljske posade vratili su
se da poslue avion na klipni pogon koji se upotrebljava za prijevoz paketa iz
provincija u Oradeu. Kad je pilot dobio odobrenje za polijetanje, nitko nije
primijetio da je mukarac u utoj-plavoj odori ostao u zrakoplovu.
Page 229

I tek kad je zrakoplov postigao normalnu visinu leta, Janson je skinuo svoju
pustenu i najlonsku inspektorsku jaknu i smjestio se. Pilot koji je sjedio uz njega
u kabini ukljuio je automatskog pilota i okrenuo se svom starom prijatelju. Prola
su dva desetljea otkad je Nick Milescu sluio kao borbeni pilot u Amerikim
specijalnim snagama, ali okolnosti u kojima su se on i Janson upoznali stvorile su
snanu i trajnu odanost. Janson nije ponudio objanjenje zato mu je potrebna ta
varka, a Milescu nije pitao. Bila je povlastica uiniti Jansonu uslugu, bilo kakvu
uslugu. To nije ilo tako daleko da bi se naplaivao dug, ali bilo je bolje nego
nita.
Ni jedan od njih dvojice nije primijetio, nije mogao primijetiti, ovjeka iroka
lica u odjeljku za posluivanje hrane kako besposliari ispod jedne od rampi za
utovar, ije tvrde mutne oi nisu sasvim pri-stajale uz dosadan i iscrpljen izraz
kakav je pokazivao. Niti su mogli uti ovjeka kako urno govori u mobitel, ak ni
kada je teretni zrakoplov podignuo kotae i vinuo se u nebo. Vizualna
identifikacija: potvrena. Planovi leta: poslani i potvreni. Odrediste:
provjereno.
Ako eli prilei, ima lealjku ba tu iza nas - ree Milescu
Jansonu. - Kad letimo s kopilotima, oni se katkad znaju posluiti
njome. Od Oradee do Dullesa deset je sati leta.
Meutim od Dullesa e biti vrlo kratak put do Dereka Collinsa. Moda je Jessie
imala pravo i on nee preivjeti susret. To je jednostavno bio rizik koji je morao
preuzeti.
Malo sna bi mi godilo - prizna Janson.
Tu smo samo ti, ja i nekoliko tisua korporacijskih memoran
duma. Nema oluje iznad nas. Nita ne bi smjelo remetiti tvoje snove.
- Milescu se nasmijeio svom starom prijatelju.
...429
._
Janson je uzvratio smijeak. Pilot nije mogao znati koliko je imao krivo.
uvar Vijetkonga tog je jutra mislio kako je ameriki zarobljenik moda ve mrtav.
Janson se sruio na tlo s glavom pod pravim kutom. Muhe su mu letjele u rojevima
oko nosa i usta, a da iscrpljeni zatvorenik uope nije reagirao. Oi su bile lagano
otvorene na nain kakav se esto vidi kod leeva. Jesu li slaba ishrana i bolest
napokon okonali njihov spori rad?
Straar je otkljuao kavez i udario zatvorenika grubo cipelom. Bez odgovora.
Naslonio se i stavio ruku na zatvorenikov vrat.
Kako je okirano i prestravljeno izgledao straar kad je zatvorenik, tanak poput
drvenog lutka, odjednom prebacio njegove noge oko svog struka poput zaljubljenog
ljubavnika, a zatim trgnuo svoj pitolj iz futrole i udario ga njegovim drkom u
glavu. Mrtvac je oivio. Ponovno je s jaom snagom pitolj prasnuo u uvarevu
lubanju i ovaj put uvar se sruio. Sada je Janson otpuzao u dunglu; mislio je da
moe dobiti prednost od petnaest minuta prije nego to se oglasi uzbuna i puste
psi. Moda e psima gusta dungla biti neprohodna; gotovo da je i sam to zakljuio,
pa ak i kad je rezao noem gustu ikaru pokretima poput automata. Nije znao kako
se uspio kretati, kako se uspio obraniti od gubljenja svijesti, no njegov je um
jednostavno odbijao priznati fiziku slabost.
Jedna noga ispred druge.
Logor Vijetkonga, znao je, bio je negdje u podruju Tri-Thiena u Junom Vijetnamu.
Dolina prema jugu bila je sva ispunjena gerilom. S druge strane, bilo je to
podruje gdje je kopno bilo posebno usko. Udaljenost od granice s Laosom prema
zapadu i od mora prema istoku nije iznosila vise od 25 kilometara. Morao je stii
do obale. Ako moe stii do obale, do Junokineskog mora, mogao bi nai put u
slobodu.
Mogao bi ii kui.
Daleki hitac? Nema veze. Nitko nije doao po njega. Sada je to znao. Nitko nije
mogao spasiti njegov ivot osim njega.
Zemlja ispod njega penjala se i sputala sve dok se u neko vrijeme sutradan nije
naao na obali iroke rijeke. Noga ispred noge. Poeo je gaziti kroz smeu toplu
vodu i otkrio da mu noge nikad nisu napustile dno, ak i kad je bilo najdublje. Kad je ve bio na pola puta, vidio je
jednog vijetnamskog djeaka na drugoj obali. Janson je zatvorio oi od umora, a kad
Page 230

ih je otvorio, djeaka vie nije bilo.
Halucinacija? Da, sigurno je bila. Vjerojatno je zamiljao djeaka. to bi drugo
zamiljao? Je li doista uspio pobjei ili je sanjao kako mu se um razdvojio u
koraku s tijelom u njegovu jadnom kavezu od bambusa? A ako je sanjao, je li se
doista elio probuditi? Moda je san bio jedini izlaz u kojem bi uivao, zato ga
prekinuti?
Vodena osa sjela mu je na rame i ubola ga. Bilo je to bolno, iznenaujue, ali
donijelo mu je neobian osjeaj olakanja, jer ako je osjeao bol, onda vjerojatno
ipak nije sanjao. Ponovno je zamirio i zatim otvorio oi te pogledao na obalu
rijeke ispred sebe i vidio dva ovjeka, ne - tri, a jedan od njih bio je naoruaa s
AK-47. U blatnoj vodi pred njim bili su mjehurii od upozoravajue eksplozije, a
iscrpljenost je poput plime prela preko njega te je polako poeo dizati ruke. Nije
bilo samilosti, ak ni znatielje u razbojnikovim oima. Izgledao je kao seljak
koji je postavio zamku za voluharicu.
Kao putnica na krunoj liniji Museumboota Jessie Kincaid izgledala je poput svih
drugih turista, ili se nadala da tako izgleda. Brod sa staklenim krovom bio je
krcat turistima koji su avrljali, zurili i snimali svojim malim videokamerama dok
su polako plovili blatnim amsterdamskim kanalima. Ona je drala arenu brouru o
Museum-bootu koji vas vodi u najvee muzeje, trgovake ulice i zabavne centre u
sreditu Amsterdama, kako se hvalisao. Kincaidica nije ba bila zainteresirana za
oping ili posjete muzejima, dakako, ali vidjela je da plovidbeni red ukljuuje i
Prinsengracht. Kako bolje. prikriti tajni nadzor, nego pridruujui se gomili ljudi
koja je angairana u otvorenom nadzoru?
Sada je brod prevalio najgore i na vidiku je bila vila: vila sa sedam prozora
okrenutih prema zaljevu - sjedite Zaklade za slobodu. inila se tako nedunom. A
ipak je zlo poput industrijskog otpada nekako oneistilo njezine temelje.
U intervalima ona bi primicala oima neto to je izgledalo kao obina 35
milimetarska kamera opremljena golemim leama za zumi-ranje kakva amatera
entuzijasta. To je dakako bio tek prvi pokuaj.
430
431
Morat e izmisliti kako da se priblii, a da ne bude otkrivena. Ali trenutano, ona
je zapravo motrila svoju pratnju.
Tono iza nje, a povremeno i gurajui se uz nju, bilo je nekoliko nediscipliniranih
tinejdera koji su pripadali nekom korejskom paru koji je izgledao iscrpljeno.
Majka je imala vreu za kupovanje sa suncokretima na njoj, a u njoj je bilo neto
to je kupila u suvenirnici Van Goghova muzeja; njezin mu s pospanim oima imao je
slualice, oito je sluao korejski audiokanal na kojem je imao snimljenog vodia:
s vae lijeve strane... s vae desne strane... Tinejderi, djevojica i djeak,
bili su zaokupljeni onim tipinim prepirkama izmeu brata i sestre koje su bile i
sportske i svaalake. Pokuavajui dotaknuti jedno drugo, oni bi svako malo
udarali u nju, a njihove isprike uz afektirani smijeak bile su, u najboljem
sluaju, mehanike. Roditelji su izgledali preumorno, a da bi im to smetalo. U
meuvremenu djeca su sretno zanemarivala njezine ljutite poglede.
Pitala se treba li skoiti na brod Rederij Lovers ijim je putnicima obeana
nezaboravna veer dok e uivati u izvrsnom jelovniku od pet slijedova. Moda bi
to bilo nerazumno za samu enu, ali ona nije znala da je izbor bio izmeu toga da
je udaraju strani mukarci ili da je udaraju strana djeca. Jo jednom oi su joj se
fokusirale.
Jedan se mukarac, kojeg ona nije vidjela, pomicao polako sa svog mjesta na vrhu
krova, visoko iznad prometnih ulica Prinsen-grachta. ekao je dugo, gotovo
nepodnoljivo dugo, ali sada nije imao razloga misliti da je to bilo izgubljeno
vrijeme. Da, ondje, stoji u brodu sa staklenim vrhom. To je ona. Kad je precizno
ugodio svoj snajperski dalekozor, sumnja se pretvorila u sigurnost.
Amerikankino lice bilo je sada savreno centrirano u njegovu dalekozoru; mogao je
ak razabrati njezinu otru smeu kosu, njezine visoke line kosti i senzualne
usne. Uzdahnuo je napola, a zatim zadrao dah kad se kri u dalekozoru centrirao na
enin trup. Njegova je koncentracija bila nepokolebljiva dok su mu prsti milovali
Page 231

okida.
432
29
Vie od sata od Dullesa Janson se naao na malenim zavojitim cestama koje su ga
vodile kroz neka od najmirnijih podruja na Istonoj obali. No, to je bilo
varljivo. Sjetio se Jessie i njezinih rijei upozorenja. Ako Collins eli da bude
mrtav, nemoj raunati s tim da e napustiti njegovo drutvo iv. Jessie je
vjerovala da je preuzeo golem rizik susreui se sa smrtnim protivnikom licem u
lice. Ali koncentrat istog bijesa tjerao je Jansona. Osim toga, Derek Collins
izdavao je zapovijedi: on ih nije sam izvravao. To bi bilo ispod njegova
dostojanstva, ispod njegove razine. Njegove ruke dugih prstiju ne prljaju se. Sve
dok ima drugih koji se mogu pobrinuti za te stvari umjesto
njega.
Zaljev Chesapeake pokrivao je dvije tisue dvjesto milja obalne crte, mnogo vie
ako se pribroji sto pedeset pritoka zajedno sa svim uvalama i zatonima te plimnim
rijekama. Sam zaljev bio je plitak, doseui tri do deset metara. Janson je znao da
ovdje ima svih vrsta ivih bia: bizamskih takora, labudova, guski, patki, bio je
tu ak i orao tekavac. Bjeloglavi orao razmnoavao se oko nizina grofovije
Dorchestar, kao i velika uara. Obilje divljine, naprotiv, inilo je ovo mjesto
idealnim za
lovce.
I Janson je ovdje bio u lovu.
Sada je otiao prema rijeci Choptank u Cambrigeu na poziciju 13 i dalje juno preko
jo jednog mosta te je napokon stigao do dugake prevlake poznate kao Phipps
Island. Dok je vozio unajmljeni Camry
433
BSBSB'i?
du uske ceste, mogao je vidjeti vodu s movarnim travama iju je povrinu
obasjavalo sunce.
Ribarski amci kretali su se polako du zaljeva vukui mree natovarene plavim
rakovima te pjegavim haringama i glavoima.
Nekoliko kilometara dalje niz cestu zaao je u pravi Phipps Island. Vidio je zato
ga je Derek Collins izabrao za vikendicu, utoite od pritisaka njegova
ivashingtonskog ivota. Iako je bio na relativno maloj udaljenosti od Washingtona,
bio je izoliran, miran; bio je takoer siguran zbog uleknua formacije kopna.
Janson se, pribliavajui se podtaj-nikovoj ladanjskoj kui u zaljevu, osjeao i te
kako izloenim. Dugaki tanki pojas kopna povezivao ga je s glavnim poluotokom,
oteavajui prikriveni pristup kopnu. Dolazak vodenim i kopnenim putem onemoguila
bi plitka voda koja je okruivala kopno, veinu kojeg je nedavno oduzelo stalno
erozivno jezero. Drveni dokovi za pristanita brodova irili su se daleko gdje je
dubina vode bila dovoljna za sigurnu plovidbu; duljina tih dokova takoer je
izlagala opasnostima potencijalne uljeze. Bez potrebe da se pouzda u pogreivu
elektroniku, Collins je odabrao podruje gdje mu je sama priroda osiguravala
prednosti lakog nadzora i popratnu sigurnost.
Nemoj raunati da e napustiti iv njegovo drutvo. Direktor Konzularnih operacija
bio je ubitaan i odluan ovjek; Janson je to nauio iz iskustva. To vrijedi i za
njega.
Automobilske gume uskovitlale su prainu, obalni pijesak i isuenu sol na povrini
svijetlosive ceste koja se irila poput skinute zmijske koe. Hoe li ga Collins
nastojati ubiti prije nego to razgovaraju? On bi uinio tako ako bi vjerovao da mu
je Janson smrtna prijetnja. No, vjerojatnije je da e pozvati zatitare. Postaja
Oceanske plovidbe izvan Virginia Beacha moe poslati jedan par helikoptera H-3 Sea
King na Phipps Island za petnaest minuta; vod F-18 Home mogao bi se okupiti ak i
za manje vremena.
Vani imbenici koje je trebalo procijeniti imali su veze s karakterom, a ne
tehnologijom. Derek Collins bio je planer. Tako je Janson razmiljao o takvim
ljudima: jednima koji sjede u klimatiziranim uredima i alju ljude na misije
osuene na propast slijedei cijelo vrijeme neke partije aha to ih nazivaju
strategijom. Jedan se pijun pomakne i jedan se pijun uzme. Iz perspektive ljudi
poput Collinsa to je bilo ono to je bilo jednako njegovoj ljudskoj imovini:
Page 232

pijuni.
434
Unato tomu, Janson je imao krv pet bivih agenata Konzularnih operacija na svojim
rukama i bio je odluan da se sukobi s ovjekom koji ih je angairao, trenirao,
vodio, usmjeravao, s ovjekom koji je pokuavao kontrolirati njegovu sudbinu poput
komada izrezbarene imirovine na daski za igru.
Da, Collins je bio odluan ovjek. Ali takav je bio i Janson koji ga je mrzio s
izuzetnom istoom i intenzitetom. Collins je bio na prvom mjestu zato to je
napustio Konzularne operacije. Derek Collins, tvrdoglav, hladnokrvan gad, imao je
vrhunsku prednost: znao je tono tko je. O sebi barem nije imao mnogo iluzija. Bio
je dominantan birokratski politiar i gad koji skroz-naskroz krade povjerenje, a
takvi e ljudi uvijek preivjeti u mramornoj dungli kao to je bio glavni grad
drave. Nita od toga nije smetalo Jansonu; ljutilo ga je ovjekovo samozadovoljno
uvjerenje da cilj uvijek opravdava sredstva. Janson je vidio kamo to vodi, ak je
vidio to katkad i u sebi i smuilo
mu se.
Skrenuo je s ceste dok mu je auto strugao o bujni rast votanih mirti i movarnih
vrba. Preostali kilometar-dva prijei e pjeice. Ako su Jessie njezini kontakti
dali tone podatke, Collins bi trebao biti u svojoj kui i sam. Kao udovac Collins
ima sklonost da provodi vrijeme sam. Ovdje je rasvijetljena jo jedna istina o
njemu: da je duboko nedrutvena osoba koja je ipak vjeta u odravanju drutvenih
kontakata.
Janson je hodao kroz obalnu travu do same obalne crte, nazup-anog uto-smeeg
pojasa stijena i pijeska te razbijenih koljki. Unato izmama s debelim
potplatima, hodao je lagano kroz vlanu obalu ne stvarajui veliku buku. Collinsova
koliba bila je niska, to ju je inilo manje pristupanom metom za svakoga s ne ba
prijateljskim namjerama. Isto tako to je omoguavalo Jansonu da ne bude vidljiv sve
dok je na obalnoj crti.
Sunce ga je tuklo u potiljak, a njegova blijeda pamuna koulja dobila je mrlje od
znoja i slanih kapljica koje je povjetarac donosio iz zaljeva. Povremeno, kad bi
oseka snizila razinu vode, mogao je razabrati obrise sloene mree iznad vode:
shvatio je da se plosnate mree prostiru od obalne linije na nekoj udaljenosti
prema van, a lebde zahvaljujui malenim plutaama. Mjere sigurnosti bile su
diskretne, ali ne i zanemarive, jer su mree nedvojbeno bile proarane senzorima;
435
iskrcavanje kopnom i vodom bilo hi gotovo nemogue, a da se ne primijeti upad.
uo je zvuk izmi po nogostupu poploenom daskama na udaljenosti od tono deset
metara gdje je kopno tvorilo krunu blizu vrha obale. Mladi u zeleno-crnoj
maskirnoj odori, opasanim hlaama, tekim izmama, pojasom za oruje: standardno
izdanje odjee nacionalne garde. Koraao je po etnici uz obalu uz pravilno
ritmino udaranje tvrde gume o drvo. To je bio uvar u rutinskoj ophodnji, a ne
netko tko je bio upozoren na prisutnost uljeza.
Janson je nastavio mirno klipsati kroz mokri pijesak na obali.
Hej, vi! - mladi straar ga je primijetio i krenuo prema njemu.
- Zar ne vidite znakove? Ne moete biti ovdje. Nema pecanja, nema
skupljanja koljki, nema niega. - ovjekovo lice bilo je crveno od
sunca, ne preplanulo; oito je bio nedavno postavljen i jo se nije pri
lagodio dugim satima izlaganja raznim vremenskim uvjetima.
Janson se okrenuo licem prema njemu, pogrbivi lagano ramena, elei se prikazati
samom sebi starijim i nemonijim. Morski laar, mjetanin. Kako bi mjetanin
odgovorio? Prisjetio se svojih davnih razgovora s jednim od njih, nekim prijateljem
ribarom. - Imate li, mladiu, neku ideju gdje se ja to nalazim? - Olabavio je
miie lica, a glas mu je lagano podrhtavao, to je upuivalo na nemo. Govorio je
sa samoglasnicima dijalekta Istone obale. - Ja i moja obitelj ivjeli smo ovdje
dok ste vi jo jeli svoj bijeli kruh. Proao sam ovdje razne nevolje, bio sam ovdje
kad je bilo dobro. Obalna je crta ovdje javno dobro. Moja je snaha pet godina u
Odboru za batinu donje Istone obale. Vi mislite da mi moete rei da ne smijem
ii tamo kamo mi zakon kae da mogu, vi mislite neto sasvim drugo. Znam svoja
prava.
Straar se namrgodio, napola uivajui u starevu avrljanju i pomalo zahvalan to
mu je prekinuo njegovu dosadnu rutinu. No, njegove su zapovijedi bile jasne. Page 233

Ostaje injenica da je to zabranjeno podruje, a ima desetak znakova koji na to
upozoravaju.
Moram vas upoznati s tim da su moji preci ivjeli ovdje kad su
postrojbe Sjedinjenih Drava bile u Salisburvju i...
Sluaj, tatice - ree straar, trljajui crvenilo i struui most
nosa - Uhvatit u te za ruke i noge i donijeti tvoju guzicu u savezni
zatvor uz prijetnju pitoljem ako moram. Ovaj razgovor je zavren. Stao je tono ispred starca. - Ako se eli aliti, pii svom kongre-sniku. Ispuhao je plua i stavio ruku blizu bonog oruja u koricama.
Pogledaj se, kost i koa si. - Janson je napravio mlitavu kretnju
rukom pokazujui odbijanje i rezignaciju. - Ah, vi, perivojski lugari
ne razlikujete patku batoglavicu od patke zvidare.
Perivojski lugar? - podrugljivo e uvar zatresavi glavom. - Ti
misli da smo mi perivojski lugari?
Odjednom Janson skoi na njega stisnuvi mu desnom ruku usta, lijevom potiljak.
Pali su, a zvuk udarca priguio je pijesak, dok se tihi prasak izgubio meu
graktanjem galebova i ukanjen morske trske. ak i prije nego to su pali na tlo,
Janson je omotao svoju ruku oko njega i izvukao mu M-9 pitolj iz korica.
Nitko ne voli pametnjakovie - ree on mirno spustivi akcent i
zabivi M-9 Berettu u njegov dunik. Mladieve oi razrogaile su se
od straha. - Ima nove zapovijedi i bolje ti je da ih poslua. Samo
pisni i mrtav si, zelembau.
Brzim pokretima Janson je otkopao uvaru pojas za oruje i upotrijebio ga da mu
svee zapee za glenjeve. Zatim je strgnuo uske trake s tkanine s njegove
maskirne odore i nabio ih ovjeku u usta, zavezavi sve to na kraju uvarevim
uzicama za izme. Nakon to je prisvojio njegov M-9 i mobitel Motorolu, podignu ga
je poput teke naprtnjae i ostavio skrivena meu gustim raslinjem trske.
Janson se pourio i kad je nestalo obale, hodao je dalje travom. Zasigurno mora
biti barem jo jedan uvar na dunosti, podtajnikova vikendica sasvim je sigurno
imala dravni tretman, ali svi su izgledi da e mu Motorala Talk About T-6220
dojaviti ako se otkriju neke nepravilnosti.
Nakon brzog petominutnog hoda Janson se naao na junoj strani pjeanog nasipa
oskudno obraslog travom, a kua je bila izvan vidnog polja. Usporavao je sa svakim
korakom dok su mu izme uranjale u mekan pjeani mulj, no njegovo odredite nije
bilo daleko.
Pogledao je jo jedanput i vidio mirnu vodu zaljeva Chesapeake koja je bila
varljivo mirna jer je u njoj vrvjelo od nevidljiva ivota. U daljini je mogao
razabrati Tangier Island, nekoliko kilometara na jug. Sam je sebi namijenio ulogu
diskretne prijestolnice svijeta; jo 1812. za vrijeme onog rata u povijesti zemlje
kad su strane postrojbe bile
436
437
premjetene na ameriko tlo, bio je baza za britanske operacije. Brodogradilita iz
St. Michaelsa bila su u blizini; brodovi koji probijaju blokadu kruili su oko
luke. Janson se prisjetio djelia vojne povijesti: u St. Michaelsu obalni
stanovnici izveli su jednu od klasinih varki u ratovanju 19. stoljea. uvi za
prijetei britanski napad, stanovnici grada utrnuli su svoje svjetiljke. Zatim su
ih dignuli visoko na stabla i ponovno ih zapalili. Britanci su ispaljivali vatru na
grad, ali zavedeni smjetajem svjetiljki ciljali su previsoko pa su njihove granate
beskorisno zavravale daleko u vrhovima kronji stabala.
To je bila Istona obala: toliko spokojstva skrivalo je toliko krvi. Tri stoljea
amerikih borbi i amerikog spokoja. Sve je to odgovaralo Dereku Collinsu da ovdje
podigne svoju privatnu utvrdu.
Moja ena Janice voljela je to mjesto. - Poznati glas doao je
bez upozorenja i Janson je, okrenuvi se, ugledao Dereka Collinsa.
U svojoj jakni Janson je brzo napipao okida M-9 provjeravajui je
Page 234

li nabijen dok je gledao svog protivnika.
Jedino to je odstupalo bila je birokratova odjea. ovjek kojeg je uvijek viao u
mornarski plavim ili u najgorem sluaju antracitnim odijelima s tri dugmeta nosio
je vojniku koulju od vrstoga platna i odjeu za vikend.
Postavila bi svoj stalak upravo ovdje gdje vi stojite, izvadila
akvarele i pokuavala uhvatiti svjetlost. Uvijek je govorila da ba to
radi: pokuava uhvatiti svjetlost. - Oi su mu bile tupe, a njegova
uobiajena vedra i lukava pohlepa zamijenjena neim mranim i
zabrinutim. - Imala je policitemiju, znate. Ili moda ne znate. Bolest
kotane sri uzrokovala je da njezino tijelo proizvodi previe krvnih
stanica. Janice je bila moja druga ena, pretpostavljam da to znate.
Novi poetak i sve. Nekoliko godina nakon to smo se vjenali,
poela je osjeati svrbe nakon tople kupke i to se pokazalo prvim
znakom bolesti. Neobino, zar ne? Bolest je polako napredovala,
ali naposljetku nastupile su glavobolje, vrtoglavica i taj osjeaj iscrp
ljenosti i zatim je dobila dijagnozu. Pri kraju provodila je veinu vre
mena ovdje na Phippsu. Ja bih je dovezao ovamo i tu bi ona sjedei
za stalkom pokuavala svojim vodenim bojama naslikati zalazak
sunca. Borila se s bojama. Preesto su, tako je govorila, izgledale
poput krvi. Kao da je bilo neto u njoj to joj je divljaki signaliziralo
da se ispusti. - ollins je stajao na samo tri metra od Jansona, ali glas
438
mu je bio dalek. Stajao je s rukama u depovima gledajui na zaljev na koji se
polako sputao mrak. - Voljela je promatrati i ptice. Nije mislila da ih moe
naslikati, ali voljela ih je promatrati. Vidite li onu pokraj stabla divlje narane
osage? Bisemosiva, dolje bijela, crna maska kao kod rakuna oko oiju?
Bila je velika poput crvendaa i skakutala je s grane na granu.
To je svraak - ree ollins. - Jedna od lokalnih ptica. Bila joj
je vrlo lijepa. Lanius ludovicianus
Poznatija kao krvnikova ptica - ree Janson dok mu je srce
muklo udaralo. Ptica se oglasila s dvije note. - Ona razumije, znate
ree ollins. - Neobina je, zar ne, zato to lovi druge ptice. Ali
provjerite. Nema nikakve pande. To je ovaj lijepi dio. Iskoritava
svoju okolinu, nabija svoj plijen na trn ili bodljikavu icu prije
nego to ga razdere. Nisu joj pande ba potrebne. Ona zna da je
svijet ispunjen zamjenskim pandama. Slui se onim to ima. - Ptica
je ispustila promuklao mlatei zvuk i odleprala.
ollins se okrenuo i pogledao Jansona. - Zato ne uete?
Hoete li me pregledati? - upita Janson ravnodunim tonom.
Bio je iznenaen kako se ollins inio mirnim pa je odluio natjecati
se s njegovom mirnoom.
Hoete li vidjeti kakvo oruje imam uza se?
ollins se nasmijao i njegov se sveani ton na trenutak prekinuo.
Janson, vi ste oruje - ree on. - Od mene se oekuje da vam
amputiram sve udove i stavim vas u izlog? - Zatresao je glavom. Zaboravili ste kako vas dobro poznajem. Osim toga, gledam nekoga
tko je savio ruke ispod jakne, a ova izboina trideset centimetara
ispod ramena sigurno je pitolj uperen u mene. Pretpostavljam da
ste ga uzeli od Ambrosea. Mladi, prilino dobro treniran, ali nije
ba najotriji no u ladici.
Janson nije rekao nita, ve je zadrao prst na okidau. M-9 e lako propucati
tkaninu njegove jakne, ollins je bio trzaj prsta udaljen od smrti.
- Doite - ree ollins. - Zajedno emo proetati. - Miroljubivo dvojstvo
ranjivosti. Demonstracija uzajamno osigurane destrukcije dvojice ljudi i duboka
utjeha koju moe donijeti ravnotea terora.
Janson nije rekao nita, ollins nije bio terenski agent; no nije bio manje koban
na svoj nain, ali posrednijim kanalima. Zajedno su
439
klipsali obalnom etnicom u sjeni srebrnog cedra, stradalog od nevremena, u
Collinsovu kuu. Bila je to klasina ladanjska kua uz more. Vjerojatno sagraena
poetkom 20. stoljea: indra stradala od nevremena, maleni tavanski prozori na
Page 235

drugom katu. Nita to bi privuklo preveliku pozornost, ak ni nehajni letimini
pogled.
Dobili ste dravnu zatitu za svoju vikendicu - ree Janson. Dobar potez.
To je zatita razred A-4, potpuno do koda. Nakon debakla
Johna Deutcha nitko vie ne eli biti ulovljen uzimajui posao kui,
stavljajui dosjee s obavjetajnim podacima na neuvano raunalo u
spavaoj sobi. Za mene je rjeenje bilo da ovaj dom pretvorim u
ured. Dislokacija.
Zato, dakle, dravni uvari.
Nekoliko klinaca obilazi podruje. Danas popodne bili su
Ambrose i Bamford. uvaju da nitko ne peca ribu ondje gdje ne
treba, na to paze cijelo vrijeme.
Sami stanujete ovdje?
Collins se slabano nasmijeio. - Sumnjiav um otkrio bi prijetnju u tom pitanju. Odetao je do svoje kuhinje u kojoj su se sjajili pultovi od nehrajueg elika i
sofisticirani aparati. - Da, svia mi se ovako. Mogu vie razmiljati.
Po mom iskustvu, to vie vi ljudi razmiljate, to vie nevolja
uzrokujete - ree Janson mirnim sarkazmom. Beretta mu je jo bila
u desnoj ruci, njezin kundak oslonjen na pultu. Kad se Collins
pomaknuo iza ispunog otvora svog vikinkog tednjaka, Janson se
lagano premjestio. Collins nipoto nije bio zatien od devet milime
tarskog pitolja u Jansonovoj ruci.
Sada je Collins stavio vr kave pokraj Jansona. I njegovi pokreti bili su
proraunati, proraunati bez prijetnje. Vr kipue tekuine mogao bi takoer biti
oruje pa je pazio kako dodaje vreve polako preko pulta. Nije ak ni elio da
Janson razmotri mogunost da mu se njihov sadraj baci u lice i da poduzme
protumjere. To je bio nain postupanja s gostom s potovanjem i nain da si
pritedi svako nasilje unaprijed. Collins se desetljeima uspinjao do vrha elitne
tajne obavjetajne slube, a da nije ozlijedio ni mali prst; oito je elio
zadrati taj rekord.
440
Kad je Janice sve to uredila - Collins je pokazao uokolo prema
inventaru i pokustvu - mislim da je ona to nazvala kutak. Kutak
za veeru ili kutak za doruak ili neka druga takva bezvezna stvar. Sada su sjedili zajedno za crnim pultom od bruena granita i svaki na
visokom okruglom stolcu od elika i koe. Collins je uzeo gutljaj
kave. - Janiceina Faema, superautomatski aparat za espresso kavu.
Stroj od trideset i sedam kila nehrajueg elika plus vie raunalne
snage nego mjeseev modul, a sve to da bi se napravila alica ili dvije
kave. Zvui kao da je to nabavio Pentagon, zar ne? - Kroz njegove
krupne crne naoale, njegove poput kriljavca sive oi poprimile su
odjednom ispitivaki i zabavni izgled. - Vjerojatno se pitate zato
vas nisam zamolio da sklonite pitolj. To ljudi uvijek kau u takvim
situacijama, zar ne? Sklonite pitolj i razgovarajmo, eto tako.
Vi uvijek elite biti najpametniji klinac u razredu, zar ne? - Jansonove su oi bile tvrde kad je uzeo gutljaj kave. Collins se pobrinuo
da mu natoi kavu ispred njega, utke ga putajui da provjeri da mu
kava nije oneiena ili otrovana. Slino, kad je donio dva lonia na
pult, ostavio je Jansonu da izabere onaj iz kojeg bi volio piti. Janson
se morao diviti birokratovoj pedantnosti u predvianju svake para
noine misli svog biveg zaposlenika.
Collins je zanemario ironinu primjedbu. - Istina je da mi je vjerojatno milije da
uperite pitolj u mene upravo zato to e on ublaiti vae iziritirane ivce.
Siguran sam da vas to umiruje vie nego bilo to drugo. Prema tome manje je
vjerojatno da ete naglo reagirati. -Slegnuo je ramenima. - Vidite, ja vas upravo
uvodim u svoje razmiljanje. to veu iskrenosti moemo uspostaviti, to e vam biti
lake.
Zanimljiva kalkulacija - progunao je Janson. Dravni je pod
tajnik oito zakljuio da mu je lake izbjei teku tjelesnu ozljedu
naznaivi jasno ili nedvosmisleno da je njegov ivot u rukama teren
Page 236

skog agenta. Ako me moe ubiti, nee me ozlijediti, rezonirao je
Collins.
Da bismo proslavili subotu, spremit u irsku kavu - ree Col
lins uzevi bocu bombona i natoivi malo u svoju au. - elite? Janson se namrgodio, a Collins je rekao: - Nisam mislio tako. Na
dunosti ste, zar ne? - Stavio je i malo tuenog vrhnja.
Oko vas? Uvijek.
441
Rezignirani polusmijeak. - Svraak kojeg smo malo prije vidjeli sokol je koji
misli da je ptica pjevica. Nas dvojica sjeamo se jednog prethodnog razgovora koji
smo vodili o tome. Jedan od naih izlaznih intervjua. Ja sam vam rekao da ste
sokol. Vi to niste eljeli uti. Mislim da ste htjeli biti ptica pjevica. Ali to
niste bili i nikad neete biti. Vi ste sokol, Janson, jer to je vaa narav. Kao i
glavati svraak. -Jo jedan gutljaj irske kave. - Jednog dana bio sam ovdje, a
Janice je bila za svojim stalkom gdje je pokuavala slikati. Vikala je. Jecala je.
Mislio sam moda... ne znam to sam mislio. Ispostavilo se da je gledala tu pticu
pjevicu, i dok ju je gledala, ona je nabila neku malenu pticu na jedan od onih
grmova gloga i ostavila je visjeti ondje. Malo kasnije svraak se vratio i poeo je
trgati svojim zavinutim kljunom. Ptica krvnik inila je ono to ptica krvnik ini:
zagasitocrvena svjetlucava utroba druge ptice visjela joj je iz kljuna. Njoj je
bilo uasno, ba uasno. Izdaja. Nekako, nikad nije dobila formular za
registriranje okrutnog umorstva u prirodi. Tako ona nije gledala svijet. Djevojka s
koleda arah Latvrence, zar ne? I to sam joj mogao rei? Da je sokol koji pjeva i
dalje sokol?
Moda je jedno i drugo, Derek. Ne ptica pjevica koja tvrdi da
je sokol, nego sokol koji tvrdi da je ptica pjevica. Ptica pjevica koja se
pretvara u sokola kad je to potrebno. Zato moramo odabrati?
Jer moramo odabrati. - Spustio je glasno svoju alicu na gra
nitni pult i zvuk udarca teke keramike o kamen istaknuo je njegovu
promjenu tona. - I vi morate odabrati? Na kojoj ste strani?
Na kojoj ste vi strani?
Ja nisam nikad mijenjao - odgovori Collins.
Pokuali ste me ubiti.
Collins je nagnuo glavu. - Pa dobro, da i ne - odgovorio je i njegova nonalancija
uzrujala je Jansona vie nego to bi to uinilo kategoriko, odluno nijekanje.
Nije bilo krutosti, nije bilo defenzivnosti; Collins bi moda raspravljao o
imbenicima koji pridonose eroziji obalne fronte.
Drago mi je to ste tako blagi u vezi s tim - ree Janson kon
trolirajui se ledeno. - Pet vaih sljedbenika koji su zavrili svoje kari
jere u dolini Tise nisu bili takvi filozofi.
Nisu moji - ree Collins. - Vidite, ovo je doista nespretno.
Ne bih elio da osjeate kao da mi dugujete objanjenje - govo
rio je Janson s hladnim bijesom. - O Peteru Novaku. O meni. O
tome zato ste eljeli da budem mrtav.
Vidite, to je bio propust, slanje tima Lambda i uasno se osje
amo zbog cijele te direktive izvan spaavanja. Podsjeanje uspjenog
proizvoda na tu zapovijed ...Veliina gume Firestone. Propust, pro
pust, propust. Ali bez obzira na to kakve ste vi neprijatelje nali u
Maarskoj, to nisu bili nai ljudi. Moda neko, ali vie ne. To je
sve to vam mogu rei.
Pretpostavljam da je sada sve u redu - odgovori Janson uz teki
sarkazam.
Collins
je
skinuo
naoale
i
mirkao
nekoliko
trenutaka.
Nemojte me navoditi na pogrene zakljuke. Siguran sam da
emo opet uiniti istu stvar. Vidite, ja nisam inicirao naredbu, ja je
nisam ni otkazao. Svatko u operaciji, a da se ne spominju svi pijuni
u CIA-i i drugim ustanovama, mislili su da ste neasni, da ste uzeli
mito od esnaest milijuna dolara i sve to. Ja mislim da je dokaz
bio
jasan
kao
dan.
Neko
vrijeme
i
ja
sam
to
A zatim ste se informirali?
Page 237
mislio.

Osim to nisam mogao otkazati naredbu bez objanjenja. Inae
bi ljudi mislili ili da sam poraen ili da je i meni netko dao. To jedno
stavno nije bilo izvedivo. I stvar je bila takva da nisam mogao ponu
diti objanjenje, a da ne kompromitiram tajnu na najviim razinama.
Tajnu koja se nikad ne bi mogla kompromitirati. Vi neete moi gle
dati na to objektivno jer razgovaramo o vaem vlastitom preivljava
nju ovdje. Meutim, cijeli moj posao odnosi se na prioritete, a gdje
imate prioritete, tu se morate i rtvovati.
rtvovati? - upita Janson podrugljivim tonom. - Mislite da se
ja moram rtvovati. Ja sam bio ta prokleta rtva. - Naslonio se blie
dok mu se lice koilo od gnjeva.
Moete maknuti svoj zaobljeni kljun iz moje izvrnute utrobe. Ja
se ne prepirem.
Mislite li da sam ja ubio Petera Novaka?
Znam da niste.
Dajte da postavim jedno jednostavno pitanje - zapone Janson.
Je li Peter Novak mrtav?
Collins je uzdahnuo. - Pa moj je odgovor ponovno da i ne.
442
443
Prokletstvo! - eksplodirao je Janson. - elim odgovore.
Do vraga! - ree Collins. - Dajte da to kaem na drugi nain:
krenite s ispitivanjem.
Ponimo s prilino zbunjujuim otkriem koje sam obavio.
Prouavao sam desetke fotografija Petera Novaka u najsitnijim deta
ljima. Neu tumaiti podatke, samo u pokazati podatke. Postoje
odstupanja,
fina,
ali mjerljiva,
fiksne tjelesne
dimenzije.
Odnos
izmeu duine kaiprsta i srednjeg prsta. Miii vrata prema kostima
ake. Duljina podlaktice. Povrina trbuha i lopatica to ih slijedi nje
gova koulja na dvije fotografije snimljene u razmaku od samo neko
liko dana.
Zakljuak: to nisu slike jednog te istog ovjeka. - Collinsov je
glas bio ravnoduan.
Otiao sam u njegovo rodno mjesto. Ondje je bio neki Peter
Novak, sin Janosa i Illane Ferenzi-Novak. Umro je kad mu je bilo
oko pet godina, 1942. godine.
Collins je kimnuo i jo jednom njegov izostanak reakcije bio je deprimantniji od
bilo koje mogue reakcije. - Izvrsno obavljen posao, Janson.
Recite mi istinu - ree Janson. - Nisam lud. Vidio sam ovjeka
kako umire.
To je tako - ree Collins.
I to ne bilo kojeg ovjeka. Govorimo o Peteru Novaku, ivoj
legendi.
Sjajno! - Collins je proizveo pucketav zvuk. - Rekli ste sami.
iva legenda.
Janson je osjetio kako mu se sputa eludac. iva legenda. Kreacija profesionalnih
obavjetajaca.
Peter Novak je bio legenda obavjetajaca.
AAA
L
30
Collins je skliznuo sa stolca i ustao. - elim vam neto pokazati.
Otiao je u svoj ured, veliku prostoriju preko puta zaljeva. Na rustikalnim drvenim
policama bili su redovi starih primjeraka asopisa Studies in intelligence za
amerike tajne slube. Monografije meunarodnih sukoba bile su izmijeane s
Page 238

popularnim romanima i svescima Foreign affaires koji su ve dobili uha. Radna
jedinica Sun Microsjstems UltraSPARC bila je kabelima spojena s posluiteljima.
Sjeate li se arobnjaka iz Oza? Kladim se da su vas pitali za to
kad ste bili ratni zarobljenik. Imam dojam da su sjevernovijetnamski
ispitivai bili opsjednuti amerikom popularnom kulturom.
Nisam se suoio s tim - ree Janson kratko.
Bili ste vjerojatno previe kureviti da biste odali kraj. Niste
eljeli ugroziti nau nacionalnu sigurnost na taj nain... Oprostite.
To nije bilo u redu. Ima jedna stvar koja nas dijeli: ma to se dogo
dilo, vi ete uvijek biti prokleti ratni heroj, a ja u uvijek biti civilni
inovnik i za neke ljude vi ete biti bolji ovjek. Ironija je da ovo neki
ljudi ukljuuje i mene. Ljubomoran sam. Ja sam jedan od onih
momaka koji su eljeli nanositi patnje, a da sami nikada nisu eljeli
patiti. Kao da elite da netko napie knjigu za razliku od toga da
je elite zapravo sami napisati.
Moemo li se pomaknuti?
Vidite, ja sam uvijek mislio da je to trenutak kad gubimo svoju
nedunost. Gore je veliki i snani Oz, a dolje je gnjida od ovjeka
ispod zastora. Ali to nije samo on, to je cijela prokleta improvizacija,
445
mainerija, mjehovi, poluge, parne mlaznice, dizelski motor ili bilo to drugo.
Mislite li da je bilo lako to sastaviti? Jednom kad se to pokrene, nije vie bitno
tko vam je iza zastora ili mi to tako zamiljamo. Bitan je stroj, a ne ovjek.
Direktor je Konzularnih operacija blebetao; tjeskoba koju nije pokazivao nigdje
drugdje inila ga je neobino blagoglagoljivim.
Iskuavate moje strpljenje - ree Janson. - Evo savjeta. Nikad
ne iskuavajte strpljenje ovjeka koji dri oruje.
Upravo se pribliavamo la gran scena, i ne elim da je izgubite.
Collins je pokazao prema raunalnom sustavu koji je blago zujao.
Jeste li spremni za to? Jer kreemo se prema teritoriju samo-daznate-ja-u-vas-morati-ubiti.
Janson je namjestio M-9 tako da su oanici bili pod pravim kutom izmeu Collinsovih
oiju, a direktor Konzularnih operacija brzo je dodao: - Ne doslovno. Pomaknuli smo
se dalje od toga, oni od nas u programu, mislim. Sada igramo drugu igru. A zatim
ponovo, takav je on
Dajte se opametite - ree Janson kripei zubima.
Neumjerena naredba. - Collins je ponovno zabacio glavu
prema raunalnom sustavu. - Moda ete rei to je Peter Novak.
To i nekoliko stotina raunalnih sustava bilo gdje drugdje koja su
meusobno povezana na omikronskoj razini sigurnosti. Peter Novak
doista je sastavljen od bajtova i bitova i potpisa za digitalni transfer
bez podrijetla i odredita. Peter Novak nije osoba. On je projekt.
Izum. Legenda, da. I dugo vremena najuspjenija.
Jansonov se um smraio kao da se naglo sruila na njega prana oluja, a jednako
tako brzo i natprirodna vedrina.
Bila je to mahnitost, mahnitost koja nevjerojatno razbistruje.
Molim vas - rekao je mirno i staloeno birokratu. - Nastavite.
Najbolje bi bilo da sjednemo nekamo drugamo - ree Collins.
Ovaj sustav ima toliko mnogo elektronikih sigurnosnih peata i
prislunih ureaja da se prebacuje u nain rada samobrisanja ako
prejako dahnete u njega. Jednom se neki moljac zabio u ekran i ja
sam izgubio etiri sata rada.
Sada su njih dvojica sjela u dnevnu sobu. Pokustvo prekriveno grubom tkaninom s
cvjetnim uzorkom oito je negdje 70-ih godina bilo zakonom odreeno za vikendice na
moru.
446 ....
Gledajte, to je bila sjajna ideja.
raspravljali o zaslugama tko je prvi doao
kao ono tko je izumio radio ili takvo to.
Page
Tako sjajna da su dugo ljudi

na tu ideju. Znate, to je
Osim to je broj ljudi
239

koji je znao za to bio veoma, veoma malen. Morao je biti. Oito je
moj prethodnik Daniel Congdon imao mnogo posla s tim. Isto
tako i Dough Albright. tienik Davida Abbotta.
Za Albrighta sam uo. A tko je Abbott?
Momak koji je izmislio cijeli trik Caine kasnih 70-ih pokua
vajui ui u trag Carlosu. Neka vrsta stratekog razmiljanja ula je u
Mobius. Asimetrina brazda sukoba prema individualnim akterima.
Neslaganje, ali ne na onaj nain kako vi mislite. Zamislite slona i
komarca. Ako taj komarac prenosi encefalitis, slon moe uginuti i
on je tu doista nemoan. Slian je problem sa sporednim akterima.
Abbottova sposobnost bila je tako velika da doista niste mogli mobi
lizirati nita tako krupno kao to je drava protiv kriminalaca te vrste:
morali ste se suoiti s odgovarajuim lukavstvom. Stvoriti indivi
dualne aktere koji su u sklopu irokog mandata imali visoku razinu
autonomije.
Mobius?
Program Mobius. U osnovi govorimo o onome to je poelo
kao mala skupina u State Departmentu. Uskoro se trebala proiriti
izvan Amerike, jer je trebala biti neka interagencija da se moe
pokrenuti. Tako je ondje bio neki debeli momak koji je bio u insti
tutu Hudson i vodio sektor operacija u DIA-i, to su oni momci
posveeni izvrsnosti. Njegova alternacija preuzima sve nakon nje
gove smrti. To je Doug. Raunalni arobnjak iz sredinje Obavje
tajne. Veza Ovalnog ureda s NSC-om. Ali prije sedamnaest godina
to je zapravo bila malena skupina u State Departmentu. Nabacuju
ideje i nekako ubodu ovaj scenarij. Kako bi bilo da okupe malen,
tajni tim analitiara i strunjaka i da stvore imaginarnog stranog mili
jardera? to se vie bave tom idejom, to im se vie svia. Svia im se
jer to vie razmiljaju o tome, to se ona ini izvodljivijom. Oni mogu
to omoguiti. Mogu to uiniti. I kad ponu razmiljati o tome to
mogu uiniti s tim, to postaje neodoljivo. Mogu initi dobre stvari.
Mogu promicati amerike interese na takav nain kakav Amerika
ne moe. Mogu uiniti svijet boljim. Pun pogodak. I tako je roen
program Mobius.
447
Mobius - ree Janson. - Kao petlja u kojoj je unutranja strana
vani.
U tom sluaju autsajder je insajder. Taj magnat postaje neovi
san lik u svijetu, bez ikakvih veza sa Sjedinjenim Dravama. Nai
protivnici nisu njegovi protivnici. Oni mogu biti njegovi saveznici.
On moe utjecati na situacije kojima se mi ne moemo pribliiti. Naj
prije se ipak trebao stvoriti on i to iz temelja. Identitet je bilo prvi
izazov. Za njegovo rodno mjesto programeri su odabrali maleno
maarsko selo koje je bilo potpuno likvidirano 40-ih godina.
Tonije, su svi dokumenti uniteni, a gotovo svi stanovnici ubi
jeni.
Molnar je bio neto poput dara s neba za davanje identiteta.
Mislim, bilo je strano, svi ti masakri i tako dalje, ali to je bilo
savreno za program, posebno ako tome dodate kratku nesretnu kari
jeru grofa Ferenczi-Novaka. Savreno je logino da je na djeak
morao imati samo skicu ranog djetinjstva. Svi su njegovi vrnjaci
umrli, a otac je bio uasnut to e mu neprijatelji oduzeti dijete.
Tako ga je sakrio,
privatno
kolovao.
Moda ekscentrino,
ali
dovoljno prihvatljivo.
Ali morao je postojati neki dokument o zaposlenju - ree Jan
son - ali to je ve laki dio. Ograniili ste njegovu karijeru na
nekoliko elnih organizacija koje moete kontrolirati.
Ako tko ispituje, uvijek ima neki sjedokosi ef odjela, moda
umirovljeni, koji e rei: O da, sjeam se mladog Petera. Malo pre
vie samouvjeren, ali savren financijski analitiar. Tako je dobro
obavljao svoj posao da nisam imao nita protiv to je vie volio raditi
kod kue. Malo agorafobije, ali kako ga optuivati uz to traumatsko
Page 240

podrijetlo? I takve stvari.
Ti mukarci i ene, Janson je znao, bili su velikoduno nagraeni to izgovaraju
la moda jedanput ili dvaput nekom reporteru koji ih je ispitivao, a moda i
nikad. Nisu bili svjesni to je drugo pogodba nametala: cjelodnevno praenje
njihovih komunikacija, doivotna mrea nadzora, ali ono to nisu znali nije im
moglo smetati.
A spektakularni uspon? Kako ste to mogli prikazati?
Ah, tu stvari postaju malo kakljive. Ali kao to kaem, postoji
sjajan tim strunjaka zaduen za program Mobius. Oni, trebao bih
rei mi, iako ja nisam bio ukljuen sve do prije sedam godina, nali
448
su odreeni broj pukotina. I evo imate ovjeka zaduenog za vlastito carstvo.
ovjeka koji moe manipulirati globalnim dogaajima kao to mi to nikada nismo
mogli.
Manipulirati ...? to to znai? - upitao je Janson.
Mislio sam da znate. Zaklada za slobodu. Cijela agenda o rje
avanju sukoba. Usmjerena demokracija. Sve to.
Tako, ovaj veliki humanitarni financijer, mirotvorac...
Bio je to prvotno ezdesetominutni segment koji ga je dublirao i
bio je uvjerljiv. S razlogom. Mirotvorac je osnovao zakladu s uredima
u gotovo svakom glavnom gradu regije u svijetu.
A njegova nevjerojatna humanitarna pomo?
Nije li ova zemlja najbolja? I nije li sve uprskano jer bez obzira
na to koliko dobra inili, uvijek ima mnogo ljudi u svijetu kojima se
mi nimalo ne sviamo? Da, to je znailo pruati utjehu onim mje
stima na svijetu gdje ima problema. Gledajte, Svjetska banka posu
uje novac kad sve ostalo zakae. Ovaj momak posuuje novac
prvi. Sto mu omoguuje da ima golem utjecaj na vlade diljem svijeta.
Peter Novak: putujui ambasador mira i stabilnosti.
Naftna mrlja na uzburkanim vodama.
Skupa nafta, nemojmo se zavaravati. Ali Novak moe posre
dovati, rijeiti sukobe u koje mi nikada otvoreno ne moemo ulaziti.
Moe poslovati uspjeno i povjerljivo s reimima koji nas smatraju
velikim sotonom. On je ovjek broj jedan u vanjskoj politici. A
tako prokleto uspjenim uinila ga je upravo injenica da je izgledalo
kao da nema veze s nama.
Jansonu se zavrtjelo u glavi. Bio je zbunjen, ispunjen jekama raznih glasova:
povjerljivih, upozoravajuih, prijeteih. Nikos Andros: Vi Amerikanci nikad niste
mogli shvatiti antiamerikanizam. Toliko elite biti voljeni da ne moete razumjeti
zato vas toliko malo vole. Upitajte se zato Amerikance toliko mrze ili je to
izvan vaih mogunosti? ovjek nosi velike izme i udi se zato ga se mravi ispod
njegovih nogu boje i zato ga mrze. Angus Fielding: No, ono to vi Amerikanci nikad
niste do kraja shvatili jest koliko daleko ide antiamerikanizam... Srbin s
naoalama sa zlatnim rubom: Vi Amerikanci uvijek elite stvari koje nisu na
jelovniku, zar ne? Nikad ne moete imati dovoljno izbora. Maarski konobar sa
smrtonosnim hobijem: Vi Amerikanci alite se zbog trgovaca drogom u Aziji, a u
meuvremenu preplavljujete
449
svijet njihovom elektronikom inaicom... Ali ma kamo krenuli, nai ete vlastiti
trag. Zmijska sluz je svuda oko nas.
Kakofonija je rijeila samu sebe u jedan jedini refren, neku drugu vrstu koralne
pjesme.
Vi Amerikanci
Vi Amerikanci
Vi Amerikanci
Vi Amerikanci
Janson je suspregnuo drhtavicu: - Ali tko je... tko je bio Peter Novak? - upita on.
To je bio netko poput mukarca od est milijuna dolara. Gos
podo, moemo ga ponovo izgraditi, imamo tehnologiju. Imamo spo
sobnost da ga uinimo boljim nego to je bio prije. Boljim. Jaim.
Brim. - Prekinuo je. - Dobro, bogatijim u svakom sluaju. inje
Page 241

nica jest da su tri agenta dobila tu ulogu. Svi su izgledali slino, da
ponemo s tim, vrlo bliski jedan drugom po grai i visini. A zatim
ih je plastina kirurgija uinila gotovo identinima. Upotrijebljene
su sve vrste raunalnih mikrometara, temeljit postupak. Ali morali
smo imati i prikladne replike: s obzirom na svoj ulog, nismo si mogli
dopustiti da nam momka udari autobus ili da umre od sranog
udara. Trojica su nam se inila sasvim dobrim prilikama.
Janson je pogledao Collinsa udno. - Tko bi se ikada sloio da uini takvu stvar?
Da dopusti da se cijeli njegov identitet zbrie, da postane mrtav svakome koga
poznaje, da mu se preobrazi njegov pravi izraz lica...
Netko tko nije imao drugog izbora - odgovori Collins zago
netno.
Janson je osjetio kako mu se die eludac od bijesa. Znao je da je Collinsova
hladnokrvnost samo povrinska, ali bezdunost ovjekova rezoniranja nadvisivala je
sve: strana arogancija planera. Proklete strateke elite sa svojom uredno
obrezanom koicom na noktima i prponom sigurnou da ono to vrijedi na papiru
vrijedi i u stvarnom svijetu. Gledali su na globus kao na ahovsku plou,
zaboravili su na injenicu da e i ljudi od krvi i mesa trpjeti posljedice njihove
velike urote. Jedva je izdrao gledajui birokrata pred sobom pa mu se pogled
pomaknuo prema svjetlucavom zaljevu, prema ribarskom
brodu koji mu je dolazio u vidno polje, sigurno iza sigurnosne zone koja je
poinjala pola milje od obale oznaena upozoravajuim pluta-ama. - Netko tko nije
imao izbora? - zatresao je glavom. - Mislite na nain da nemam izbora jer ste mi
namjestili da budem
ubijen.
- To ponovo. - Collins je zakolutao oima. - Kao to sam rekao, povlaenje naloga
za prekid nametnulo bi previe pitanja. Banditi u CIA-i dobili su uvjerljive
izvjetaje da je Novak poginuo i da vi imate neke veze s tim. Konzularne operacije
dobile su istu informaciju. Posljednja stvar za koju bi itko od nas u Mobiusu elio
da se proiri, ali vi igrate karte koje ste podijelili. U to vrijeme uinio sam ono
to sam smatrao najboljim. - To su vie bile rijei koje nisu izraavale ni sadizam
ni tugu.
Crveni veo momentalno je preplavio Jansonov pogled. Sto je bila vea uvredja, pitao
je: biti smaknut kao izdajica ili biti rtvovan kao pijun? Jo jednom ribarski je
brod privukao njegovu pozornost, ali ovaj put pogled je bio popraen iskrivljenim
smislom za opasnost. Bio je premalen da bude ribarski brod koji lovi rakove, a
preblizu obale da bi traio glavoa ili grgea. A ona debela stvar koja je izlazila
iz cerade to je vijorila na vjetru na palubi nije bio ribarski tap.
Janson je vidio kako se birokratova usta miu, ali ga nije vie mogao uti jer je
njegova pozornost bila potpuno okrenuta neposrednoj i smrtnoj prijetnji. Da,
Collinsov bungalov bio je na uskoj prevlaci dugakoj tri kilometara, no osjeaj
sigurnosti koji je pruala izolacija, shvatio je sada Janson, bila je iluzija.
Iluzija koja je bila razbijena prvom topnikom rundom to je eksplodirala u
Collinsovoj dnevnoj sobi.
Adrenalinska bujica stegnula je Jansonovu svijest na fokus nalik na laser. Granata
ubaena kroz prozor i odbaena na suprotni zid zasula sobu komadiima drva i
krhotinama stakla; eksplozija je bila tako jaka da su je ui registrirale manje kao
zvuk, a vie kao bol. Poeo se dizati crni dim i Janson je shvatio da ga je spasila
srea. Granata iz haubice, znao je, koja se okretala vie od tristo puta u sekundi,
a rezultat njezine snage i vrtnje bio je da se granata sakrila u konstrukciju mekog
bora i buke prije nego to je eksplodirala. Samo to ih je spasilo od smrtonosne
eksplozije nepravilnih krhotina.
451
Jednako svjestan svake tisuinke sekunde, Janson je shvatio da je prvih nekoliko
topnikih granata ispaljeno kako bi se usmjerila pozornost na cilj. Druga granata
nee stii tri metra iznad njihovih glava. Druga granata, da su stajali gdje su
bili, ne bi im dopustila da razmiljaju o brzini okretanja granate i vremenu
detonacije.
Stara drvena kua ne bi im pruila nikakvu zatitu.
Janson je skoio s kaua i otrao u oblinju garau. To je bila njegova jedina
nada. Vrata su bila otvorena i Janson je zakoraio nekoliko koraka do betonskog
Page 242

poda gdje je stajao mali kabriolet. Najnoviji model ute Corvette.
Priekajte minutu - uzviknuo je Collins bez daha. Lice mu je
bilo zaprljano od ae od eksplozije i oito je bio zadihan jer je sli
jedio Jansonov trk. - To je moj Z-6. Imam ovdje kljueve. - Drao ih
je znakovito insistirajui na prvenstvu prava vlasnitva.
Janson mu ih je epao iz ruke i skoio na vozaevo sjedalo. - Prijatelji ne daju
prijateljima da voze pijani - odgovorio je gurnuvi zaprepatenog dravnog
podtajnika s puta. - Moete doi ili ne.
Collins je pourio na stranu, pritisnuo otvara garanih vrata i sjeo s Jansonom na
suvozaevo sjedalo. Okrenuo je motor naopako i izletio iz garae s milimetrom
razmaka izmeu njega i vrata koja su se polako sputala uz tropot.
Malo smo odrezali preblizu, zar ne? - upita Collins. Lice mu je
sada bilo mokro od znoja.
Janson nije rekao nita.
Sluei se, jedno za drugim, konicom za nudu, upravljaem i gasom spretnou
orguljaa, Janson je izveo obrnuti zaokret sare izme, zaokret u obliku slova J i
dao gas niz uski makadamski put.
Mislim da to nije bio ba mudar potez - ree Collins. - Sada
smo potpuno izloeni.
Mree su razapete cijelim putem oko vrha otoka, je li tako?
Oko jednog kilometra prema van, da.
Onda upotrijebite glavu. U te mree zaplela bi se svaka alupa
koja bi ih pokuala prerezati. Tako ako topovnjaa eli dobiti novu
vatrenu crtu prema nama, morat e oploviti veoma iroki vrh. To
se plovilo sporo kree i nee imati dovoljno vremena. U meuvre
menu mi emo drati samu kuu izmeu sebe i nje: to je skrivanje
i zatita.
Shvatio sam - ree Collins. - Ali sada elim da skrenete prema
maloj marini koja je malo dalje desno. Ako odemo onamo, izmaknut
emo se iz vidnog polja. Osim toga moemo uzeti motorni amac
prema kopnu ako trebamo. - Glas mu je bio miran, majstorski.
- Vidite li ovu malu stazu desno? Skrenite na nju sada
Janson je proao uz nju.
Do vraga, Jansone! - zaurlao je Collins. - Ova marina je bila
naa najbolja prilika.
Najbolja prilika da odemo k vragu. Mislite da oni nisu mislili na
to? Ve su bacili tempiranu eksplozivnu napravu tamo. Mislim da
jesu!
Okrenite se! - zavikao je Collins. - K vragu, Paul, ja poznajem
to mjesto, ivim ovdje i kaem vam...
Glasna eksplozija iza njih zaguila je ostatak njihovih rijei: marina je odletjela
u zrak. Dio gumene prljavtine bio je baen visoko u zrak i sletio na cestu.
Sada je Janson stisnuo pedalu gasa jurei niz usku cestu jo bre nego to bi inae
bilo sigurno. Pri brzini od 100 km/h visoka trava i trnovita stabla fijukala su pri
dodiru s retrovizorom. inilo se da je buka motora sve glasnija, kao da je otpao
ispuni lonac. Sad se inilo kao da lebde po zaljevu kako se prevlaka suavala na
neto vie od osamnaest metara promjera; neto obale, neto niskog zaputenog
raslinja i cesta, napola prekrivena pijeskom. Janson je znao da pijesak smanjuje
vuu poput uljnog sloja i polako je smanjivao brzinu.
Zvuk motora nije se smanjivao. To nije bio zvuk njegova motora.
Janson je skrenuo desno i vidio hoverkraft. Vojni model amfibije.
Klizila je du povrine zaljeva dok ju je snaan propeler drao u zraku, nekoliko
stopa iznad povrine vode, a ispod nje prostirale su se mree. Nije se mogla
zaustaviti.
Janson je osjeao kao da je progutao led. Nizina oko zaljeva Che-sapeakea bila je
savreno prikladna za mogunosti lebdjelice. Kopno im nee pruiti zatitu: za
razliku od broda, zrakoplov se moe kretati gotovo tako lako iznad suhih povrina
kao i iznad mokrih. A snani motor omoguavao mu je da lako odri korak s
Corvettom. Bio je to opasniji neprijatelj nego topovnjaa i sada im se pribliavao.
Zvuk propelera bio je zagluujui i maleni kabriolet teturao je nesigurno u
njegovom mehanikom vjetru.
Page 243

453
...j
Kriom je bacio jo jedan pogled na letjelicu. Sa strane je imala neke slinosti s
jahtom, s malenom kabinom koja je imala prozore naprijed. Na drugom kraju bio je
privren snaan okomiti propeler. Izdrljive protuplune koulje bile su
montirane na prednji dio lebdjelice. Dok je zujala du mirnih voda, ostavljala je
dojam da se lagano kree.
Janson je dao gas do daske, no s uasom shvatio je da lebdjelica vie ne odrava
korak, ve ih je pretekla. Ispod i lijevo od kuita stranjeg propelera netko je s
antifonima prtljao s neim to je izgledalo kao pukomitraljez. I Janson je uperio
svoj M-9 jednom rukom i ispraznio magazin, no relativno kretanje vozila i njegova
meta onemoguili su tonost. Meci su se jednostavno odbijali od masivnih elinih
lopatica propelera.
Ponestalo mu je streljiva.
Poskakujui lagano na svom dvonocu, M-60 je roktao i Janson se sjetio zato su ga
zvali svinja kad je on bio u Vijetnamu. Zgrbio se koliko je mogao u sjedalu ne
gubei kontrolu nad vozilom, a karoserija se tresla u ritmu pneumatskog ekia kad
je mlaz od dvjesto rundi metaka kalibra 7.62 mm na minutu udarao o utu Corvettu
kidajui njezinu elinu karoseriju.
Na trenutak je nastupila stanka. Zaguen rameni opasa? Pregrijana cijev? Bilo je
uobiajeno da se zamijeni cijev svakih sto do petsto rundi kako bi se sprijeilo
zagrijavanje. A previe revni razbojnik moda nije shvatio kako se brzo te cijevi
zagrijavaju. Mala utjeha: pilot lebdjelice iskoristio je prekid da promijeni smjer.
Letjelica je bila usmjerena natrag u razini s jureom Corvettom i zatim odjednom na
plau pa na zavojitu cestu.
Proao je ve nekoliko metara kad se uinilo kao da snani usisni propeleri laju
iznad siunog sportskog vozila. Cuo je jo jedan um, fijukavo, poput basa teko
drndanje. To je moglo znaiti samo jedno: pomoni motor Rotex i pogonski propeler
upravo su aktivirani. Janson je bio izbezumljen, vidio je u retrovizoru kada su
visei preklopci od PVC-a izbaeni dalje, a cijela lebdjelica koja je letjela
tridesetak centimetara iznad povrine tla odjednom se uzdizala sve vie i vie. Iza
njih se upravo materijalizirala buka Rotexovih motora pomijeana sa zavijanjem
eksplodiranog zraka poput malene pjeane oluje.
454
Bilo je sve tee disati, a da se ovjek ne pone guiti od pijeska u zraku.
Lebdjelica je bila djelomino skrivena u kovitlacima pijeska i kamenia i jo je
odostrag iza prednjeg vjetrobranskog stakla razabrao izbezumljeno lice nekog snano
graenog mukarca.
Mogao je i razabrati da se ovjek smjeka.
Sada se uinilo kao da je lebdjelica odskoila jo jednu stopu u zrak i odjednom se
uspravila te propela poput konja. Kad su anti-krune koulje udarile o stranji
odbojnik automobila, Janson je shvatio neto strano: pokuala se popeti na njih.
Pogledao je desno i vidio kako se Collins previja prema naprijed u svom sjedalu s
rukama na uima pokuavajui ih zatititi od strane
buke.
Lebdjelica je poskoila i nagnula se ponovno kad su uskomeane lopatice ibale zrak
u neku teku tvar, poput vode iz vodenog topa. Kroz pjeani vrtlog u retrovizoru
Janson je ugledao kako se pomone pogonske lopatice postavljene na donju stranu
lebdjelice okreu. Ako bona vatra iz M-60 ne bi bila dovoljna, ubojice su im
eljeli dati do znanja kako lako mogu spustiti na njih snane lopatice propelera
montiranog ispod lebdjelice poput velike kosilice koja unitava vozilo i skida
glave putnicima.
Kad se golema lebdjelica propela prema stranjoj strani Corvette, Janson je naglo
skrenuo upravlja ulijevo i sada je vozilo skrenulo s poploene povrine, kotai su
se poeli okretati u pijesku i stali strugari kako je vozilo polako gubilo dodir s
tlom i brzinu.
Lebdjelica je prolazei zujala, a njezino kretanje bilo je lako poput paka za hokej
na ledu, zatim se zaustavila i promijenila smjer
Page 244

ne okreui se.
Bio je to sjajan manevar: prvi put je ovjek s M-60 imao izravnu vatrenu crtu prema
vozau i putniku. Jednako. Upravo dok je promatrao kako mitraljezac umee svjee
streljivo u pogonski mehanizam M-60, zauo je zvuk jo jednog plovila, brzog amca
koji je luaki skretao prema obali.
Oh, Kriste, ne!
A u brzom motornom amcu neki lik nagnut prema naprijed spreman za ispaljivanje
vatre. Puka uperena prema njima.
455
31
Brzi motorni amac bio je opremljen turboelisnim motorom jer je trebao ploviti
brzinom veom od 150 milja na sat. Klizio je po vodi ostavljajui za sobom otri
trag pjene. Maleni amac postajao je brzo sve vei, hipnotiki prizor smrti. Tri
kilometra od obale mree vie nisu bile na svom mjestu; nita ih nije titilo od
pomahnitalog revol-veraa. Nita.
Kamo je mogao otii? Gdje je bila sigurnost?
Janson je okrenuo kotae Corvette natrag na cestu. uo je kako je asija zastrugala
kad je zateturala s raskvaene zemlje na tvrdi kolnik. to ako se pokua zaletjeti
u lebdjelicu pritisnuvi nogu na gas i testirajui njezinu laku konstrukciju od
fiberglasa u odnosu na elini kavez Corvette} No, izgledi da bi ikako mogao
dostii amac prije nego^ to M-60 probui motor i njega bili su mravi.
uei ispod propelera, mitraljezac se zlokobno smijeio. Pojas je bio namjeten;
nain rada aktiviran na punu vatru. Ostale su sekunde prije nego to ih je posluio
smrtnom vatrogasnom cijevi olova. ovjek se odjednom mlohavo sruio dok mu je elo
udarilo poput mrtvog tereta o puku.
Mrtav.
uo se zvuk jeke na vodi zaljeva hesapeake. Zvualo je neobino, poput eksplozije
epa, a zatim jo jedan i lebdjelica je naglo izgubila snagu usporavajui i
zaustavljajui se upravo nekoliko metara od vozila, napola na cesti, napola na
rubniku. Tako ne bi nitko namjerno parkirao takvo vozilo.
Poput mnogih vojnih vozila i naprava i ovdje su kontrole trebale biti konstruirane
tako da trae stalni nepasivni pritisak, drugim rijeima, vrst zahvat ljudske ruke
na drak kormila. Inae bi u borbenim situacijama vojnik koji njome zapovijeda
mogao biti ubijen, a vozilo bez vozaa poput automatskog oruja bez posade moglo bi
nenamjerno izazvati tetu na pogrenoj strani. Sada je lebdjelica izgubila snagu,
motori su se iskljuili, lopatice propelera poele su se zaustavljati, potpornji
letjelice bili su vrsto na tlu. A kad je lebdjelica pala na zemlju, Janson je
vidio da i pilot lei mlitavo uz vjetrobran.
Dva hica, dva ubojstva.
A zatim je neki glas zazvao iz vode zaljeva hesapeake kad se motor brzog amca
ugasio i stao. - Paul! Jesi li dobro?
Glas je dolazio iz brzog motornog amca.
Glas ene koja ih je obojicu spasila.
Jessike Kincaid.
Janson je izaao iz auta i pojurio prema obali; vidio je Jessie u amcu samo deset
metara od sebe. To je bilo najblie dokle je mogla dovesti motorni amac, a da ga
ne nasue.
Jessie! - uzviknuo je.
Zar nisam to sjajno izvela! - ree Jessie trijumfirajui.
Dva hica u glavu i to s motornog amca? To je neto za onu
prokletu knjigu rekorda! - ree Paul. Osjetio je odjednom neku neo
binu lakou. - Svakako, imao sam sve pod kontrolom.
Da, vidjela sam - odgovori ona suho.
Prilazio je Derek Collins. Jedva je hodao; bio je zadihan, a njegovo znojno lice
prekrivao je sloj pijeska i mulja to mu je davalo mumificirani izgled.
Janson se okrenuo polako i suoio sa svojim protivnikom. - To je va nain zabave?
-to?
Jesu li i ova dvojica bili vai pristae? Ili je to neki drugi od
onih trenutaka tipa 'ja nemam s tim nikakve veze'?
Do vraga, ja nisam imao nikakve veze s tim! Kako ste samo
mogli drukije pomisliti! Umalo su me ubili, za ime Boga! Jeste li
Page 245

vi slijepi i puni sebe da ne vidite istinu kad vam je pred nosom?
eljeli su da obojica budemo mrtvi.
456
457
Glas mu se podigao s nesmanjenim strahom koji je proizlazio iz cijeloga tijela.
Vjerojatno je govorio istinu, zakljuio je Janson. Ali ako je to tako, tko stoji
iza ovog najnovijeg pokuaja?
Neto je Jansonu smetalo kod Collinsova ponaanja: uza svu njegovu iskrenost,
previe je toga susprezao. - Moda je to tako. Ali ini se da vi znate tko su
napadai.
Collins je odvratio pogled.
Do vraga, Collins. Ako imate to rei, recite to sadal
Janson se jo jednom zgrozio gledajui tog uplaenog, ali ukoe
nog birokrata, ovjeka koji je umjesto due imao kalkulator. Nije
mogao zaboraviti ono to je saznao: da je Collins bio prisutan kad
se donosila naredba o sankcioniranju, nimalo zabrinut to se jedan
pijun rtvuje za njegovu veliku igru. Nije elio imati nikakve veze s
tim ovjekom.
Gubite - ree Janson mirno. - Jo jedanput. Ako elite da ja
budem mrtav, morat ete pokuati malo tvrde.
Rekao sam vam, Janson. To je bilo tada. Ovo je sada. Plan igre
se promijenio. Zato sam vam govorio o programu, do vraga, toj naj
veoj, najopasnijoj tajni u cijelom SAD-u, a ima i mnogo vie stvari za
koje nisam ni ja ovlaten da vam ih kaem.
Vie vaeg sranja - Janson je zareao.
Ne, istina je. Ne mogu vam rei to, ali ima mnogo toga to
trebate znati. Za ime Boga, trebali ste doi sa mnom u Washington
da se sastanete s ekipom Mobiusa. Trebamo vas da se upoznate s
programom, jasno? - Stavio je ruku na Jansonovu ruku. Janson ju
je odmaknuo.
elite da se upoznam s programom? Dopustite mi da vam
najprije postavim pitanje, a vama je bolje da mi date toan odgovor,
jer znat u ako laete.
Rekao sam vam, nisam ovlaten otkrivati...
To nije pitanje krupne slike. To je pitanje malene slike, detalja.
Govorili ste mi o vrhunskoj kirurkoj ekipi koja je izvela tri zahvata
na tri agenta. Ja samo pitam za lanove tog kirurkog tima. Gdje su
oni sada?
Collins je tvrdo zatreptao. - Idite k vragu, Janson. Postavljate pitanje na koje
znate odgovor.
Samo sam htio to uti od vas.
Sigurnost ove operacije bila je golema. Broj ljudi koji su bili s
njome upoznati mogao bi se izbrojiti na prste dvije ruke. Svatko s
odobrenjem na najvioj razini, dokazana pouzdanost, profesionalni
obavjetajci.
Ali trebali ste osigurati usluge plastinog kirurga najvieg kali
bra. Ekipa autsajdera, neizbjeno.
Zato uope razgovaramo o tome? Jer vi savreno poznajete
logiku. Rekli ste to sami: svaki od njih bio je potreban za uspjeh pro
grama. Svaki je sam po sebi bio rizik za sigurnost. To se jednostavno
nije moglo podnijeti.
Dakle, program Mobius slijedio je protokol. Vi planeri ste ih
ubili. Svakog pojedinog.
Collins je utio lagano pognuvi glavu.
Neto je gorjelo u Jansonu, iako Collins nije uinio nita vie nego potvrdio
njegove sumnje. Vjerojatno su si dopustili dvanaesto-mjeseno razdoblje za
Page 246

operaciju ienja. To nije bilo teko organizirati. Prometna nesrea, sluajno
utapanje, moda smrtni sudar na dvostrukoj skijakoj padini. Vrhunski kirurzi
obino su agresivni sportai. Ne. To nije bilo teko. Agenti koji su se pobrinuli
za njihovu smrt gledali su na to kao na obavljeni zadatak, i jo jedna provjera na
popisu onoga to trebaju uiniti. Ljudska realnost, gubitak branih drugova, brae
i sestara, sinova i keri; krnje obitelji, traume iz djetinjstva, posljedini
uinci oaja ili neutjenog beznaa, to nije bila stvarnost koju su trebali
razmatrati pa ak ni prihvatiti oni koji su izdavali smrtne direktive.
Jansonove su oi probadale Collinsove. - Malene rtve za vee dobro, zar ne? To sam
ja tako zamislio. Ne, Collins, neu se upoznati s programom. U svakom sluaju ne s
vaim programom. Znate li to, Collins? Vi niste ni ptica pjevica ni sokol. Vi ste
zmija i uvijek ete to ostati.
Janson je pogledao prema vodi, vidio je Jessie Kincaid kako stoji u amcu, vidio je
njezinu kratku kosu kako ju je mrsio blagi vjetar i odjednom je osjetio da e mu
srce puknuti. Moda mu je Collins rekao istinu o ulozi Konzularnih operacija u
onome to se dogodilo; moda i nije. Jedina provjerljiva istina bila je da mu
Janson ne moe vjerovati.
.451
459
Q
Ima mnogo toga to trebate znati... poite sa mnom. To je tono vrsta teksta koju
bi Collins upotrijebio da ga namami u smrt.
Janson je ponovo gledao prema motornom amcu koji se njeno ljuljao sedam metara od
obale. To nije bio teak izbor. Naglo je odjurio niz obalu ne osvrui se, najprije
gazei po plitkoj vodi, a zatim zaletjevi se snanim zamasima kraula prema
Jessienom amcu. Voda mu je ispirala odjeu, hladila mu tijelo.
Dok se uspinjao na amac, Jessie je krenula prema njemu i stavila njegovu ruku u
svoju.
Lijepo, mislio sam da si u Amsterdamu - ree Janson.
Pa recimo da su njegove ari tanke. Posebno nakon to me
nekoliko djece gotovo sruilo i sluajno mi spasilo ivot.
Sto si rekla?
Duga pria. Objasnit u poslije.
Zagrlio ju je osjeajui toplinu njezina tijela. - Dobro, ima vremena za moja
pitanja. Ti vjerojatno ima svoja.
Poet u s jednim - ree ona. - Jesmo li mi partneri?
Primaknuo ju je blie sebi. - Da - ree on. - Mi smo partneri.
460
32
Vi ne razumijete - ree tekli, utogljeni crnac od tridesetak go
dina s trapezoidnim naoalama bez okvira. - Mogao bih zbog toga izgu
biti posao. Mogao bih odgovarati kazneno i materijalno.
Pokazao je na zakrpu na svojoj mornarskoj jakni na kojoj se jasno razabirao
kaligrafski logo njegove kompanije: Caslon Couriers Caslon. Veoma skupa, vrhunska,
krajnje sigurna kurirska sluba kojoj su odabrani pojedinci i poduzea povjeravali
svoje posebno osjetljive dokumente. Gotovo nezabiljeena besprijekorna pouzdanost i
diskrecija osvojili su odanost njihove ekskluzivne klijentele. - Ti tipovi nee
platiti.
Sjedio je za malim stolom u Starbucksu na uglu 39. ulice i Broad-waya na
Manhattanu, a sjedokosi mukarac koji mu je priao bio je na fin nain uporan. Bio
je, kako je to objasnio, vii dunosnik Zaklade za slobodu; njegova ena radila je
u manhattanskom uredu. Pristup je veoma neuobiajen, ali on je veoma nestrpljiv.
Nevolja je to ima razloga vjerovati da ona prima pakete od nekog romantinog
oboavatelja. - A nisam ak ni siguran tko je taj prokleti momak!
Kurir se osjeao vidljivo neugodno kad je Janson poeo brojiti novanice od stotinu
Page 247

dolara. Nakon njih dvadeset oi su mu se zaa-rile iza naoala.
Ja sam na putu oko 60 posto vremena, mislim, mogu shvatiti
kako joj pozornost moe odlutati - ree sjedokosi mukarac. - Ali
ne mogu navaliti na nekoga koga ne poznajem, shvaate? Ona
nee priznati da se neto dogaa. Vidim da dobiva male darove i
kae da ih je sama kupila. Ali ja dobro znam. To nisu predmeti koje ena kupuje
sama sebi. To su stvari koje mukarac kupuje eni, i ja to znam jer imam iskustva.
Dobro, ne kaem da sam ja savren ili takvo to. Ali moja ena i ja moramo
raistiti stvari i ja doista mislim na oboje. Gledajte, ne mogu vjerovati da inim
to to inim. Ja nisam takav tip, vjerujte mi.
Kurir je simpatino zatresao glavom, a zatim pogledao na sat. - Znate, mislio sam
ono to sam rekao o kaznenoj i materijalnoj odgovornosti. Oni vam to detaljno
objasne desetak puta kad uete u slubu. Potpisujete sve vrste ugovora i ako vas
nau da ih krite, nastradali ste.
Imuni mu bio je vrlo dostojanstven i oprezan. - Ne elim vas nagovarati da inite
bilo to protupropisno, molim vas samo da vidim kopije rauna. Ne da mi ih date,
samo da ih vidim. I ako saznam neto, ako je to tip za kojeg mislim da jest, nitko
nikad nee saznati kako sam ja do toga doao. Ali preklinjem vas, morate dati Marti
i meni priliku. A to je jedini nain.
Kurir je brzo kimnuo. - Neu izvriti svoje obveze ako se ne pourim. Hoete da se
naemo u predvorju Sonvjeve zgrade, ugao 55. i Madisona za etiri sata?
Uinili ste pravu stvar, prijatelju - ree mu ovjek oduevljeno.
Nije spominjao dvije tisue dolara koje je dao kao napojnicu kuriru;
to bi bilo ispod dostojanstva njih obojice.
Nakon nekoliko sati u Sonvjevu predvorju sjedei na metalnom stolcu pokraj fontane
od lijevanog betona, mogao je napokon proli-stati fakture. Bio je, vidio je,
previe optimistian: na poiljkama je nedostajala adresa poiljatelja, bila je
oznaena samo kodom podrijetla koji je oznaavao opu lokaciju gdje je preuzeta.
No, ipak je ustrajao traei neki uzorak. Bilo je na desetke paketa koji su
dolazili iz svih oekivanih lokacija, gradova u kojima su se nalazile vee
podrunice Zaklade za slobodu. Meutim, tu je bio i pregrt paketa koji su se slali
Marti Lang s jedne lokacije koja nije odgovarala niemu. Zato tvrtka Caslon
Curiers redovito preuzima poiljke iz nekog gradia u Blue Ridge Mountains?
Da - rekao je alosno kuriru. - Ba kako sam mislio. - Pogle
dao je uokolo, urbani terarij biljaka i sporih vodoskoka rasporeenih
u staklenom javnom prostoru to ga je zahtijevao neki odbor za
462
463
podjelu zemljita u graevinske namjene kao naknadu za odstupanja u visini. - Rekla
mi je da su raskinuli i moda jesu na neko vrijeme. Ali sada se to nastavlja. Za
nas je vrijeme za branu terapiju.
Gledajui tuno, Paul Janson pruio je ruku na ijem je dlanu bio poredan jo jedan
snop skliskih novanica velike denominacije i kurir ih je zahvalno zgrabio.
- Moja najiskrenija suut, gospodine - ree kurir.
Malo dodatnog istraivanja, nekoliko sati u newyorkoj dravnoj knjinici, bilo je
uputno. Millington, Virginia, pokazao se kao najblii grad pastoralnom naselju koje
je sagradio John Vincent Astor 1890-ih na mjestu koje se, prema izjavama vie
arhitekata, po eleganciji i pozornosti koja se pridaje detaljima, natjee s
legendarnim naseljem Biltmoreom. Neko doba 50-ih godina vlasnitvo je prelo u ruke
Mauricija Hembela, utljivog junoafrikog magnata koji je u meuvremenu umro. A
sada? Tko je sada vlasnik? Tko sada ondje ivi?
Nametao se samo jedan zakljuak. ovjek kojeg je svijet poznavao kao Petera Novaka.
Je li to sigurno? Daleko od toga. No, sigurno je neto vrijedilo u zakljucima koji
su privukli njegovu pozornost na to udaljeno mjesto. Kontrola je zahtijevala
komunikaciju: ako je taj posljednji preivjeli Novak jo vladao svojim carstvom,
mora biti u vezi sa svojim vrhunskim izaslanicima. Ljudima poput Marte Lang.
Jansonov plan zahtijevao je prekidanje komunikacijskih kanala. Otkrivajui sitne
Page 248

trzaje mree, mogao bi nai pauka.
Nakon to je sutradan prijepodne proveo na cesti, Janson se ipak osjeao sve
nesigurnije u svojim pretpostavkama. Ne bi li to bilo prejednostavno? Njegove
uzbuene ivce nije smirila ni monotonija vonje. Veim dijelom puta zadrao je
gotovo konstantnu brzinu, siavi kod kuica za naplatu cestarine, koje su bile
oznaene plavim znakovima za autocestu, na manje ceste kojima je bilo protkano
podruje-' Blue Ridge Monutains poput umjetnih rijeka. Vonja kroz zeleno
poljoprivredno podruje pruala je plavo-zelenu panoramu breuljaka to su se
uzdizali i sputali du obzora. Gledane kroz vjetro-bransko staklo, slike tono
ispred njega imale su ljepotu banalnosti. Oteeni branici prostirali su se du
povrinskog sloja mahovinasto sivog kriljavca. Cesta je postajala hipnotizirajua,
beskrajni slijed sit464
nih nepravilnosti. Udubine u cesti zakrpane sjajnim crnim brtvilom, klizne oznake
koje su stvarale staccato dijagonale isprekidane bijelim crtama koje su se poele
brisati od oteenja nastalog od tisua pljuskova.
Nekoliko kilometara nakon izlaska iz kampa, Janson je vidio skretanje za grad
Castleton. Znao je da Millington nee biti mnogo dalje. RABLJENA VOZILA JEDA
SIPPERLY]A - KUPITE SVOJ SLJEDEI AUTO OVDJE! Pisalo je na nekom napadnom znaku na
cesti. Bilo je napisano bijelom i plavom bojom za karoserije automobila na metalnoj
ploici postavljenoj na motku. Tragovi hre izlazili su na zakovicama na uglovima.
Janson je parkirao auto.
To je drugi put to je promijenio automobil na cesti; u Mary-landu je uzeo novi
model Altime od njegova vlasnika. Mijenjanje vozila bila je standardna procedura
tijekom dugih putovanja. Bio je uvjeren da ga ne prate, ali uvijek je postojala
mogunost mekog nadzora: potpuno pasivan sustav promatranja, agenti kojima je
reeno da registriraju, a ne prate. Mlada ena kao suvozaica u Dodge Ramu koja je
naas skrenula pogled s novina na registarsku oznaku; debeli ovjek s pregrijanim
autom koji se zaustavio na rub-niku, poklopac motora dignut, oito oekujui pomo
na cesti. Gotovo sigurno bili su neduni ba kako su i izgledali, ali nita se tu
ne moe jamiti. Meki nadzor, iako ograniene uinkovitosti, ne moe se zapravo
nikad otkriti. Tako je Janson u razmacima mijenjao vozilo. Ako bi tko pokuao
provjeravati njegovo kretanje, on bi mu tako oteao zadatak.
Pas od pedeset kila nasrtao je vie puta na gustu ianu ogradu kad je Janson
izaao iz svoje Altime i krenuo prema niskom uredu nalik na automobilsku prikolicu.
Na natpisu u izlogu pisalo je: UZIMAJU SE U OBZIR SVE PONUDE. Velika ivotinja, bio
je to neki mjeanac iji su preci, ini se, bili pitt buli i dobermani, a moda i
mastifi bio je zatvoren u nekom kutu parkiralita i jo se jednom bacio na
nepopustljivu ianu ogradu. Osim po veliini, jadni mjeanac bio je savrena
suprotnost plemenitom bjelodlakom kuvasu starice u Maarskoj, razmiljao je Janson.
Ali moda su ivotinje bile toliko razliite koliko i gospodari kojima su sluile.
ovjek 30-ih godina s Berettom zataknutom u kut usana polako je izlazio iz
prikolice. Pruio je ruku Jansonu, malo prenaglo. U dje465
licu instinktivne sekunde Janson se pripremao da mu opali snani udarac u vrat; a
zatim je ispruio ruku i uhvatio ovjekovu ruku. Uznemirivalo ga je to su se ti
refleksi javljali u savreno civilnom kontekstu; ali to su bili isti refleksi koji
su mu spasili ivot u bezbrojnim prilikama. Nasilje, kad se pojavilo, bilo je tako
esto neprikladno, izvan konteksta. Bilo je vano da su takvi impulsi pod
Janso-novom kontrolom. Ne bi ostavio mlaeg ovjeka raskreenog na ploniku da
zapomae od boli. Ostavio bi ga da se raduje povoljnoj zamjeni i s depom punim
novca.
Ja sam Jed Sipperlv - ree ovjek uz snaan stisak ruke; netko
mu je sigurno rekao da snaan stisak ruke upuuje na povjerenje.
Lice mu je bilo mesnato, ali vrste ispod guste bujne kose obojene
u boju slame; sunce mu je spalilo crvenkasti nabor koji je poeo blizu
nosnog mosta i zavijao ispod oiju. Moda je to bilo zato to je pre
vie sati vozio ravno, ali Janson je odjednom imao viziju kako e trgo
vac izgledati za nekoliko desetljea. Mesnate usne i jastuasti obrazi
opustiti e se; obrisi lica izloeni suncu pretvorit e se u brazde i
gudure. Ono to se sada smatralo zdravim rumenilom, ogrubjet e
Page 249

u mreu kapilara poprenih crta kao u kakvom duborezu. uta e
kosa pobijeljeti i povui se na podruje oko ije i sljepooica, uobia
jena priuva za dlake.
Na stolu od imitacije drva u skrovitom uredu Janson je mogao razabrati otvorenu
bocu smeeg Budiveisera i gotovo punu pepeljaru. I te e stvari ubrzati preobrazbu
koja je nedvojbeno ve poela.
No, to mogu uiniti za vas? - Jedov dah mirisao je lagano na
pivo, a kako je priao blie, sunce je pokazalo njegove sitne nabore
oko oiju.
Pas se jo jednom ritnuo tako da se kavez zadrmao.
Nemojte zamjeriti Butchu - ree ovjek. - Mislim da uiva.
Oprostite, molim vas, trenutak! - Jed Sipperlv izaao je na plonik
pokraj lanane ograde i nagnuo se da pokupi malenu krpenu lutku
crvene kose s pjegicama u licu. Bacio ju je u ograeno podruje.
Pokazalo se da je divovski pas upravo za tim eznuo: skoio je prema
njoj i poeo je njihati meu svojim velikim apama. Oblizavi je
nekoliko puta svojim mekim ljubiastim jezikom, oistio je prainu
s lutke krpare.
466
Jed se okrenuo svojoj muteriji slegnuvi ramenima u znak isprike.
Pogledajte ga kako slini nad njom. Pseto je tako privreno lutki
da to nije normalno - ree on - Mislim da svatko ima nekoga. Doista
dobar pas uvar - ree on, osim to nee lajati. Sto je katkad Boja
milost. - Profesionalni smijeak. Usne su mu se svinule u izolirani
pokret. Oi su ostale budne i bez topline. Bila je to ona vrsta smije
ka kakav birokrati dijele s trgovcima. - To je vaa Nissan Altima?
Mislim je zamijeniti - ree Janson.
Jed je pogledao malo bolno, trgovac od kojeg se trai da bude dobrotvor. - Imamo
mnogo takvih kola. Meni se sviaju. Slab sam prema njima. Unitit e me. Mnogo
ljudi ne mari ba za te japanske aute, posebno ovdje. Koliko ste kilometara preli?
Osamdeset tisua - ree Janson. - Malo vie.
Jo se jednom lecnuo. - To je pravo vrijeme za zamjenu. Jer ti Nissanovi
prijenosnici mogu zadavati probleme kad jednom prijeete devedeset tisua. Nita
vam nee dati za to. Svatko e vam rei istu stvar.
Hvala na savjetu - ree Janson kimajui na bjelodane lai trgo
vca rabljenim automobilima. Bilo je neeg gotovo simpatinog u tom
nadahnutom nainu kako je on odravao stereotip svoje trgovine.
Ja ih osobno volim, te mehanike probleme i sve ostalo. Svia
mi se njihov izgled. A popravci nisu problem za mene jer imamo
mehaniara koji dolazi na poziv. Meutim, ako traite pouzdanost,
ja bih vas odveo do jednog ili dva modela koji e vas vjerojatno nad
ivjeti. - Pokazao je na Sedan boje kestena. - Vidite li ovaj Taurus?
Jedan od vjeitih velikana. Vozi savreno. Neki od novijih modela, svi
s posebnom opremom koju nikad ne koristite. to vie beskorisne
opreme imate, to se vie stvari kvari. Ovaj je potpuno automatski,
imate radio, klimu i moete ii. Zamijenite ulje svakih pet tisua kilo
metara, tankajte bezolovni regular i bit ete sretni. Prijatelju, bit ete
sretni.
Janson je gledao zahvalno dok ga je trgovac varao uzimajui novi model Altime u
zamjenu za stari Taurus i traei jo etiri stotine dolara povrh toga. - Dobar
posao - uvjeravao ga je Jed Sipperlv. - Ja sam slab prema Altimi kao Butch prema
krpenoj lutki. To je iracionalno, no o ljubavi se ne raspravlja, zar ne? Doli ste
ovamo s jed__,.._ _;_
,..
,.....,.
. .
, .
467
nim od ovih, a ja u vam omoguiti da dobijete najbolji auto na parkiralitu.
Svatko e mi rei Jed, ti si lud. Ovaj komad japanskg lima nije vrijedan ni kape
na kotau ovog Taurusa. Dobro, moda je to ludo. - Pretjerano namigivanje: Napravimo taj posao prije nego to se predomislim. Ili se otrijeznite!
Cijenim vau iskrenost - ree Janson.
Znate to u vam rei - ree trgovac potpisujui raun kienim
potpisom - dajte mi jo pet dolara i moete dobiti i prokletog psa uz
Page 250

auto! - Strpljiv smijeak: - Ili moda ja vama trebam platiti da ga
uzmete iz mojih ruku.
Janson se nasmijeio, mahnuo i dok je ulazio u sedam godina stari Taurus, uo je
piskavo siktanje jo jednog epa Budtveisera to se otvorio, ovaj put nedvojbeno za
proslavu.
Dvojbe koje je Janson imao putem pojaale su se pri njegovu do
lasku. Podruje oko Millingtona bilo je bijedno, jadno i bez ari.
Jednostavno nije ostavljalo dojam podruja koje bi odabrao neki mi
lijarder za ladanje.
/
Bilo je i drugih gradova, poput Little Washingtona, kad se skrene s dravne ceste
211 dalje prema sjeveru gdje je monotoni rad turistike zabave preuzeo sve to je
ostalo od mjesnog gospodarstva. To su bili gradovi muzeji, zapravo gradovi iji su
bijeli taglji pokriveni sindrom bili krcati dvostruko vie plaenim porculanom
stila Colonial Homestead i autentinim soljenkama od mlijenog stakla te
regionalnim svijeama od pelinjeg voska spakiranim u koare iz neke tvornice u
Trentonu. Farme su se pretvorile u preskupe restorane; keri drvosjea,
vodoinstalatera i farmera, one koje su eljele ostati, utegnule su se u kostime u
kolonijalnom stilu s volanima te bi govorile Ja sam Linda i bit u veeras vaa
konobarica. Mjetani bi pozdravljali posjetitelje lanom srdanou i irokim
smijekom lakomosti.
Kako vam moemo pomoi?
Cvjetanje mora kao posljedica masovnog turizma nikad nije zabiljeeno u
Millingtonu. Jansonu nije trebalo dugo da donese sud o gradu. Iako je jedva bio
vie od sela, bio je nekako prestvaran da bude pitoreskan. Smjeten na stjenovitoj
padini Smith Mountaina promatrao je prirodni svijet kao neto to treba prevladati,
ne zapa468
kirati i prodati zbog njegove estetske vrijednosti. Nigdje nije bilo pansiona u
blizini. Najblii moteli bili su praktine, skuene podrunice jeftinih nacionalnih
lanaca koje vode vrijedni useljenici s indijskog potkontinenta: bili su dobri za
kamiondije koji su htjeli prespavati jednu no, no nisu bili privlani poslovnim
ljudima koji su traili usluge konferencijskog centra. To je bio grad u kojem je
bilo mrano u deset naveer kada su jedina svjetla koja ste mogli vidjeti dopirala
iz dolina udaljenih desetak kilometara od grada gdje je grad Montvale iskrio poput
kriave, dekadentne metropole. Najvei pojedinani poslodavac bila je nekadanja
tvornica papira koja je sada proizvodila emajlirane opeke i uzgred se bavila
neobraenim mineralnim bioproizvodima; desetak ljudi provodilo je radne sate punei
potau u vree. Manja tvornica, malo dalje vani, specijalizirana za dekorativni
tvorniki rad. Restorani u sreditu grada na uglu ulice Main i Pemberton nudio je
jaja, domae krumpirie te kavu cijeli dan, a ako biste naruili sve troje, dobili
biste besplatno sok od rajice ili narane uz to, iako je to dolazilo u neem malo
veem od aice. Benzinska crpka imala je uza se trgovinu ivenim namirnicama s
policama na kojima su bili mali obroci zamotani u celofan kakvi su se mogli dobiti
posvuda uz amerike ceste. Senf se u mjesnoj trgovini mjeovitom robom mogao dobiti
u dvije verzije, francuski uti ili Guldenov smei: nita s grubim zrnom ili
dodatkom estragona nije optereivalo odjeljak sa zainima naslagan na emajliranim
policama, nigdje u gradu nije bilo moutarde au poivre vert. To je bilo neto za
Jansona.
No, ako su desetljea stare prie bile tone, postojalo je veliko imanje skriveno
negdje u brdima kao privatna rezidencija, kako se moglo oekivati, i pravno i
fiziki. Jer i njegovo vlasnitvo bilo je mutno. Je li se doista moglo zamisliti da
je Novak, udo koje je samo sebe tako zvalo, u blizini? Jansonov se skalp stegnuo
dok je razmatrao mogunosti.
Neto kasnije tog jutra Janson je uao u kavanu na uglu ulica State i Pemberton
gdje je poeo razgovarati s konobarom. Konoba-rovo nakoeno elo, primaknute oi i
izboena etvrtasta eljust davali su mu pomalo majmunski izgled, no kad je
govorio, pokazao se iznenaujue obrazovanim.
469
Mislite se, dakle, doseliti u blizinu? - Konobar je zatrcao vie
kave u Jansonovu alicu iz svog Silex lonca. - Dajte da pogaam.
Zaradili ste novac u velikom gradu i sad ste se zaeljeli mira i tiine
Page 251

na selu, zar ne?
Neto tako - ree Janson. Na zid iza anka bio je prikucan znak
sa slovima u kurzivu na crnoj podlozi: Kennjjeva kavana - gdje vla
daju kvaliteta & usluga.
Jeste li sigurni da ne elite biti malo blie komforu visoke
klase? Ondje je na Pembertonu jedna gospoda koja posreduje pri
kupnji nekretnina, no nisam siguran da ete nai ba onu vrstu
kua kakvu traite.
Mislim graditi - ree Janson. Kava je bila ljuta jer je dugo sta
jala na vruoj podlozi. Gledao je odsutno na ank na kojem je bila
plastina podloga, njezin uzorak lagano tkane tkanine koji se izlizao
na sredini anka gdje je bio najjai promet tekih tanjura i pribora za
jelo.
Zvui zabavno. Ako si moete priutiti da uinite neto zgodno.
- ovjekov losion poslije brijanja iz samoposluivanja pomijeao se
neugodno s tekom aromom svinjske masti i maslaca.
Inae nema smisla.
Ne, nema - sloi se konobar. - Moj sin je, znate, imao neki
prokleto lud nain da se obogati. Ono neto tipa dot com. Bio je
posrednik u nekoj triavoj internetskoj trgovini. Mjesecima je govorio
o svom poslovnom modelu i dodanoj vrijednosti u besprijekor
noj e-trgovini i slinim glupostima. Govorio je kako je novo gospo
darstvo smrt za udaljenost jer nije vano gdje se nalazite. Bio je sav
u vorovima na World Wide Webu bez obzira na to je li netko u Millingtonu ili Roanokeu ili u prokletom koridoru Dullesa. On i neko"liko njegovih prijatelja iz srednje kole, to je to. Propalo im je sve to je bilo
u njihovim svinjskim bankama do prosinca, vratio se na kopanje kolnih prilaza u
sijenju. To moja ena zove opreznom priom. Rekla je, budi sretan to nije narki.
Ja sam joj odgovorio da nisam ba siguran. Nije droga samo ono to se pui, snifa
ili prica. Novac ili tenja za njim mogu biti jednako tako droga.
Zaraivanje novca jedna je vjetina, troenje druga - ree Jan
son. - Je li mogue graditi Ovdje?
Mogue je graditi i na Mjesecu, kau ljudi.
470
Kako je s prijevozom?
Pa stigli ste, ne?
Pretpostavljam da jesam.
Ceste se ovdje prilino dobro popravljaju. - Konobarov pogled
bio je uperen u neki prizor s druge strane ulice. Neka mlada plavo
kosa ena prala je plonik ispred eljezarije; sagnula se, a hlaice od
dinsa odrezane do koljena podigle su se malo vie na bedrima.
Nedvojbeno doivljaj dana.
Zrana luka? - upita Janson.
Najblia prava zrana luka je vjerojatno Roanoke.
Janson je popio gutljaj kave. Prekrio mu je jezik poput ulja. -Prava zrana luka?
Ima li ovdje jo koja?
Bila je prije. Tamo etrdesetih i pedesetih. Neki mali aerodromi koji je sagradilo vojno zrakoplovstvo. Nekih pet kilometara od
Clangerton Roada, skretanje lijevo. Ideja je bila da e trenirati pilote
kako da manevriraju oko rumunjskih brda tijekom bombardiranja
naftnih polja. Tako su ovdje blizu imali nekoliko praktinih letova.
Poslije su se neki tipovi iz drvne industrije sluili njime, no drvna
industrija je uskoro zamrla. Mislim da je to sada samo neki pomoni
aerodrom. Neete letjeti s tim masonima, ako moete to izbjei.
Zamijenite ga.
I to se dogodilo s tim pomonim aerodromom? Je li se ikad
upotrebljavao?
Ikad? Nikad? Ja se ne sluim tim rijeima. - Nije skidao pogled
s plavue u kratkim hlaama koja je prala plonik preko puta ulice.
Pitam to zbog nekog svog starog poslovnog prijatelja. On ivi
Page 252

ovdje blizu i govorio je neto o tome.
Konobar je pogledao kao da mu je neugodno. Janson mu je gurnuo svoju praznu alicu
za kavu da mu ponovno natoi, a ovjek namjerno nije to uinio. - Bolje da njega
pitate o tome, zar ne? -ree ovjek i pogled mu se vrati na prizor nedostinog raja
preko
puta ulice.
- ini mi se - ree Janson pokrivi nekoliko novanica tanjuriem - da se vi i va
sin zanimate samo za materijalna dobra.
Gradska trgovina ivenim namirnicama bila je tono niz ulicu. Janson je svratio i
predstavio se poslovoi, mirnom ovjeku svijetlo-smede kose, naprijed kratko
oiane, odostrag dugake. Janson mu je
471
rekao isto to je rekao i ovjeku u restoraniu. Poslovoi se oito perspektiva
pridolice inila dovoljno lukrativna pa ga je hrabrio.
Pa to je sjajna ideja, gospodine - ree on. - Ta brda, mislim,
ovdje je doista lijepo. I odete nekoliko kilometara uzbrdo i pogledate
uokolo, sve je potpuno nedirnuto. Usto moete ii u lov, ribolov... Spustio je glas oito jer se nije mogao sjetiti tree prikladne stvari.
Nije bio siguran da bi taj ovjek mogao biti redoviti posjetilac
kuglana ili da se zanima za videoigrice kakve su nedavno postavljene
uz kafi. Uvjeren je da imaju takve stvari i u gradovima.
A za svakodnevne stvari? - bone Janson.
Imamo videoteku - ponudi on. - Praonicu rublja. Ovaj lokal
odmah tu. Primam posebne narudbe ako trebate. inim to povre
meno za stalne muterije.
Imate li ih?
O da. Svakakvih. Ima neki tip, nikad ga nismo vidjeli, ali on
alje nekog momka ovamo svakih nekoliko dana po ivene namir
nice. ini se da je super bogat. Ima kuu negdje u brdima, neto
poput skrovita Lexa Luthora, ini mi se. Ljudi vide mali zrakoplov
kako se prizemljuje ovdje gotovo svako popodne. No, kod nas
kupuje hranu. Nije li to dobar nain ivota? Imati nekoga tko kupuje
za vas!
I vi naruujete posebnu robu za tog momka?
Naravno - ree ovjek. - Sve je to zbilja sigurno. Moda je to
Howard Hughes koji se boji da e ga netko otrovati. - Nasmijeio se
na tu pomisao. - to god poeli, nije nikakav problem. Ja to naruim
i Syscov kamion doe i isporui, a njegov deko doe po to i ne pita
koliko kota.
Ma da?
Hoete se kladiti? Kao to sam rekao, sretan sam to mogu
naruiti to god poelite. A i Mike Nugent u videoteci uinit e
vam isto. Nije problem. Uivat ete ovdje. Nema takvog mjesta.
Neki klinci moda ine male izgrede. Ali tu je zapravo mirno kao i
u okolici. Uivat ete ovdje kad se jednom doselite. Hoemo se okla
diti? Nikad neete poeljeti otii.
Sjedokosa ena kod friidera zazvala ga je. - Kieth? Keith? Dragi?
ovjek se ispriao i otiao k njoj.
Je li ovaj list svje ili smrznut? - pitala je.
Svjee je zamrznut - objasnio je Kieth.
Kad su njih dvoje poveli razgovor o tome znai li oznaka nain na koji je riba
svjea ili nain na koji je smrznuta, Janson je otiao na drugi kraj trgovine.
Vrata skladita bila su otvorena i on je naizgled zakoraio nezainteresirano
unutra. Na malenom metalnom stolu bila je hrpa svijetloplavih Svscovih popisa robe.
Preletio ih je brzo sve dok nije doao do jednog na kojem je bio ig POSEBNA
NARUDBA. Prema kraju dugog popisa hrane napisanog sitnim slovima vidio je raun
ispisan podebljano iz trgovine hranom Sharpie. Narudba za heljdinu prekrupu.
Prolo je nekoliko sekundi dok mu nije sinulo. Heljdina pre-krupa, poznata i kao
kaa. Janson je osjetio uzbuenje kad su mu glavom munjevito preletjele tisue
novinskih stupaca i lanaka iz asopisa: Svaki dan poinje spartanskim dorukom s
Page 253

kasom... Domai detalj naen u desecima tekstova uz gotovo obvezatno spominjanje
njegove garderobe ivane po mjeri, aristokratskog dranja, zapovjednikog
pogleda... To su bile otrcane fraze i pitoreskne pojedinosti u novinama. Svaki
dan poinje spartanskim dorukom s
kasom...
Bila je to istina. Negdje na Smith Mountainu ivio je ovjek kojeg
je svijet poznavao kao Petera Novaka.
472
473
33
U srcu Manhattana, u Brvant Parku, nad kantu za smee od eline ice nadvila se
beskunica poput kakva revna potara nad potanskim sanduiem. Odjea joj je, kao
u svake skitnice, bila prljava, poderana i preteka s obzirom na godinje doba.
Ruho je trebalo biti dovoljno debelo da je titi od studene noi provedene u kakvoj
uliici, a tople sunane zrake nisu je natjerale da skine makar i jedan sloj, jer
su odjea i vrea puna boca i limenki bili njezino jedino vlasnitvo. Na
glenjevima i zglobovima virilo je ispod otrcanog, prljavog dinsa prljavosivo
termo donje rublje. Na nogama je imala prevelike tenisice, gumeni donovi poeli su
se razdvajati, a vezice su pukle pa ih je svezak poput vorova kakve nemarne
kolarke. Duboko preko ela nabila je kapu za bejzbol od najlonske mree koja nije
reklamirala sportsku momad, nego neko poletni inkubatorski fond iz Silikonske
doline koji je propao prije godinu dana. Stisnula je prljavu kolsku torbu kao da
je u njoj blago. Njezin je stisak izraavao temeljnu potrebu za posjedovanjem: to
je sve to imam na ovom svijetu. To je moje. To sam ja. Vrijeme onih poput nje bilo
je obiljeeno noima u kojima je uspjela izbjei maltretiranje, limenkama i bocama
koje je skupila i zamijenila ih za kovanice, malim sretnim okolnostima na koje je
naila - nedirnuti sendvi, jo mekan i zatien plastinom folijom, koji nisu
pipnuli takori. Na rukama je nosila pamune rukavice, koje su sada sive i aave,
a neko su pripadale nekoj debitantici. Dok je pretraivala po plasti474
nim bocama i omotima od celofana, korama jabuka i banana, zguvanim reklamnim
lecima, rukavice su se jo vie zaprljale.
No, pogled Jessice Kincaid nije bio usmjeren u smee, ona je uredno gledala u
maleno zrcalo koje je poduprla na kantu za smee i koje joj je omoguavalo da motri
sve koji ulaze i izlaze iz ureda Zaklade za slobodu preko puta ulice. Nakon vie
dana uzaludne strae sino je uzbueno nazvao Jansonov saveznik - Cornelius Eaves:
Marta Lang se napokon pojavila.
To nije bila pogreka, sad je spoznala Jessie. ena koja je odgovarala Jansonovu
detaljnom opisu zamjenice direktora Marte Lang bila je meu onima koji su pristigli
tog jutra: Lincoln Town Car sa zatamnjenim prozorima iskrcao ju je u osam u jutro.
U satima koji su slijedili nije se mogla vidjeti, no Jessica si nije mogla
dopustiti da napusti straarsko mjesto. Ovako opremljena gotovo da i nije
privlaila nikakvu pozornost jer se grad odavno naviknuo da ne primjeuje takve
nesretnike u svojoj sredini. Na mahove kretala se izmeu dviju drugih icanih
koara za smee iz kojih se vidjela zgrada s uredima na etrdesetoj ulici, ali
uvijek bi se vraala onoj blioj. Oko podneva nekoliko ju je ljudi zaduenih za
odravanje terena u jar-kocrvenim odijelima iz Bryant Park Business Improvement
istricta pokualo otjerati, ali ne previe energino: njihove minimalne nadnice
nisu motivirale nikakve vee akcije u ime parka. Poslije je neki senegalski ulini
trgovac s pokretnim tandom i uzorcima lanih Rolexa pokuavao postaviti svoj duan
pokraj nje. Dvaput se sluajno spotaknula preko njegova natpisa koji se razbio na
podu. Nakon drugog puta odluio je premjestiti svoj tand, ali prije toga joj je
udijelio nekoliko sonih epiteta na svom materinskom jeziku. Bilo je gotovo est
sati kad se elegantna sijeda ena ponovno pojavila koraajui kroz pokretna vrata
predvorja, a njezino lice bilo je maska ravnodunosti. Dok je ena ulazila na
stranje sjedalo dugakog Lincoln Town Cara i dok je hitala prema krianju s Petom
avenijom, Jessica je pamtila registarske ploice. Potiho je javila radiovezom
Page 254

Corneliusu Eavesu, ije je vozilo, uti taksi s ukljuenim svjetlom NIJE U SLUBI,
bilo parkirano ispred hotela prema drugom
dijelu etvrti.
Eaves nije znao koja je prava svrha njegova zadatka; no znao je dovoljno da ne pita
je li to slubeno odobren posao. Jessica Kincaid
475
je ipak dobila objanjenje. Jesu li ona i Janson traili privatnu osvetu? Je li im
bio dodijeljen supertajni projekt koji je traio da se odmah angaira netko izvana?
Eaves, koji je bio umirovljen iz djelatne slube ve nekoliko godina i udio za
neim ime bi se bavio, nije znao. Jedino doputenje koje je traio bila je
Jansonova osobna usrdna molba i pogled na licu mlade ene: bilo je to jasno
povjerenje u nekoga tko je inio ono to je trebalo uiniti.
Vozei se na stranjem sjedalu Eavesova taksija, Jessica je odbacila kapu, izvukla
se iz svojih prnja i obukla se u normalnu ulinu odjeu: hlae od kepera, pamuni
pulover pastelne boje, jeftine mokasine. Sastrugala je prljavtinu s lica mokrim
rupiima, protresla snano kosu i nakon nekoliko minuta izgledala je barem donekle
pristojno, to znai da nije bila sumnjiva.
Nakon deset minuta imali su adresu: Peta avenija 1060 bila je lijepa prijeratna
zgrada, a njezino proelje od kamena vapnenca postalo je biserno sivo od gradskoga
zraka. Diskretna zelena markiza stajala je ispred ulaza koji nije bio na aveniji,
nego iza ugla na Osamdeset devetoj ulici. Pogledala je na sat.
Odjednom se sjetila. Njezin sati Nosila ga je na promatranici u Brvant Parku!
Znala je da e uvari u Zakladi paljivo pratiti sva odstupanja, sve neobine
detalje. A kod nje je to bio tanki sat Hamil-ton koji je neko pripadao njezinoj
majci. Zar bi kloarka nosila takav sat? Tjeskoba se uvukla duboko u nju dok se
zamiljala kako je izgledala pokuavajui shvatiti je li uvar mogao dalekozorom
uoiti svjetlucavi predmet na njezinoj ruci. To bi ona uinila na njegovu mjestu.
Trebala je pretpostaviti da bi i oni.
Prola joj je kroz glavu slika njezinih rairenih ruku koje su kopale po smeu
poput arheologa... Vidjela je sliku svoje ruke u rukavicama i zatim, preko nje,
otrcani kraj dugih rukava termo potkoulje. Da, rukav potkoulje bila je nekoliko
veliina prevelik za nju: njezin runi sat bio je u potpunosti skriven. vor u
elucu polako joj se opustio. Nema tete, nema prekraja, zar ne? No, tono je
znala da takva neoprezna pogreka moe zlo zavriti.
- Odvezi me na drugu stranu, Corn - ree. - Polako
Vozei Taurus boje kestena po zavojitoj planinskoj stazi poznatoj kao Clangerton
Road, Janson je naao neoznaeno skretanje koje je
spomenuo konobar. Nastavio je jo malo uz njega, zaustavivi auto to dalje od
ceste, zabivi ga u prirodnu pilju zelenila, iza grmlja i ume mladog drvea. Nije
znao to moe oekivati, ali oprez je zahtijevao da njegov dolazak bude to
neprimjetniji.
Uao je u umu, mekani pokrov zatitnog sloja borovih iglica i granica ispod njega
te dvostruka zatita prema maloj ulici pokraj koje je proao. Zrak je bio ispunjen
mirisom smole stare borove ume, mirisom koji je podsjeao na dezinfekcijska
sredstva i osvjei-vae zraka koji su ga tako uporno oponaali. Veina umskog tla
inila se potpuno netaknuta ljudskom rukom - prauma pokraj ceste. Kroz takve su
ume europski useljenici putovali prije mnogo stoljea, naseljavajui se na
djevianskom teritoriju, probijajui se pomou puke kremenjae, mukete, noeva i
razmjenjujui robu s domorocima koji su bili brojano nadmoniji i koji su se bolje
snalazili sa zemljom. To su bili mutni poeci neega to e postati najmonija sila
na planetu. Danas je taj teren bio jedan od najljepih u zemlji i to je manje
nosio traga o onima koji su tu ivjeli, mislio je, to se
inio ljepim.
I zatim je naao pomoni aerodrom.
Iznenada se u umi pojavila istina i to uznemirujue dobro odravana: kupine i
grmovi nedavno su posjeeni, a dugaki okrugli travnati pojas bio je uredno
pokoen. Bio je prazan, ispranjen -osim za terensko vozilo s ceradom. Kako je
vozilo dolo tamo, bio je misterij jer nije bilo vidljivih pristupa stazi osim
zranog.
Staza je bila sjajno sakrivena gustim drveem. No, to drvee moglo je posluiti i
Jansonu da ga zatiti nakon to je uspostavio
Page 255

osmatranicu.
Ugnijezdio se posred starog bora skrivajui se iza debla i bujnog prerasta punog
iglica. Privrstio je dalekozor na malu granu i ekao.
I ekao.
Sati su polako prolazili, a njegovi jedini posjetitelji bili su povremeno komari i
manje povremeno stonoge.
No, Janson jedva da je bio svjestan prolaska vremena. Bio je na drugom mjestu:
snajperistov gubitak svijesti o identitetu. Njegov um, dio njega, prolazio je kroz
polusvjesne misli, ak i kad je drugi modul svijesti ostao u stanju potpune
budnosti.
476
477
Bio je uvjeren da e veeras biti let, ne samo zbog onoga to je javio poslovoa
prodavaonice, nego i zato to se zapovjedna i nadzorna struktura nije mogla
oslanjati samo na elektronski prijenos informacija: paketi, pisma, ljudi, svi on
moraju doi i otii. Ali to ako grijei i ako je izgubio najvrjedniju robu vrijeme?
Nije grijeio. Ispoetka bilo je to poput zujanja kukca, no kad je polako postajalo
glasnije, znao je da zrakoplov krui i usporava za slijetanje. Svaki ivac, svaki
mii u njegovu tijelu bio je napet zbog potpune budnosti.
Zrakoplov je bio nova Cessna, serija 340, dvomotorac, a pilot, koliko je Janson
mogao vidjeti po eleganciji kojom se spustio i zaustavio, bio je izuzetno vjet
profesionalac, a ne seoski lijenik koji se igra zapraivanja iz zraka. Pilot,
odjeven u bijelu odoru, pojavio se iz kokpita i izbacio pokretne, aluminijske
ljestve sa est stuba. Sunce se odbijalo od sjajnog trupa, ometajui Jansonov
pogled. Sve to je mogao razaznati jest da je putnik brzo izaao iz zrakoplova uz
pomo kopilota, koji je bio u plavoj odori, i da je bio doveden do dipa. Pomonik
je zbacio ceradu s vozila otkrivi Range Rover, oklopljeni, pretpostavio je s
obzirom na to da je koljka bila nisko na asiji. Drao je otvoreno stranje
sjedalo za putnika. Trenutak kasnije dip je odjurio.
Prokletstvo! Janson se napinjao intenzivno kroz dalekozor da vidi tko je putnik,
ali odbljesak sunca i zamraena unutranjost vozila onemoguavali su svaki pokuaj.
Frustracija je rasla u njemu poput ive u pregrijanom termometru. Tko je to bio?
Peter Novak? Netko od njegovih pomonika? Nije bilo mogue rei.
I automobil je zatim nestao.
Kamo?
Kao da je potpuno ispario. Janson se spustio sa svoje osmatra-nice i provirio kroz
dalekozor iz brojnih povoljnih pozicija prije nego to je napokon vidio to se
dogaa. Put koji je jedva dovoljan da moe proi vozilo, prokren je kroz umu pod
pravim kutom. Okolno drvee inilo ga je nevidljivim iz veine toaka. Bio je to
sjajno oblikovan krajolik stvoren da bude neprimijeen i necijenjen. Sad su se
Cessnini motori opet poeli okretati i mali se zrakoplov okrenuo, zarulao i
uzletio.
Dok su se jetke pare goriva irile umom, Janson se uputio prema prolazu. Bio je
oko dva i pol metra irok i zastrt granama koje su bile oko dva metra od tla,
dovoljno da omogue prolaz blindiranom Range Roveru. Prolaz zatien drveem bio je
nedavno poploan; voza koji je poznavao put mogao je dobro odmaknuti, a da ga se
nije moglo vidjeti od grana to su se nadvile iznad njega.
To e biti misija izvianja pjeice.
Jansonov zadatak bio je da slijedi prilaz, a da ne hoda po njemu, jo jedanput bio
je paralelno s njim, deset metara dalje da ne bi aktivirao opremu za nadzor ili
alarm koja je bila prikljuena na cestu. To je bila duga etnja, a uskoro je
postajala i naporna. Preskakivao je preko neravnina, probijao se kroz mjesta
obrasla gusta umom i kroz duboke, erodirane padine. Nakon dvadeset minuta miii
su mu se poeli buniti protiv napetosti, no on nije usporio korak. Kako je zgrabio
granu da se upre u nju, bolno se prisjetio da su mu ruke, neko vre od koe,
izgubile onaj debeli sloj tkiva: previe godina brinuo se za korporativne klijente.
Page 256

Sok iz borova lijepio mu se za dlan poput ljepila, iveri kore drveta nali su put
ispod koe. Dok se naprezao, vruina mu je preplavila gornji dio tijela i vrat
poput osipa. Zanemario je to usmjeravajui svoju pozornost na sljedei korak. Jedna
noga ispred druge: to je bio jedini put naprijed. No, nastojao se kretati to tie,
dajui prednost kamenim izboinama, kad god je to bilo mogue, pred pucketanjem
umskog da. Auto je ve davno nestao, naravno, i on je ve imao predodbu kamo vodi
uski put, no nije bilo zamjene za izravno promatranje. Jedna noga ispred druge,
uskoro su mu pokreti postali automatski, i usprkos svemu, misli su mu letjele.
Jedna noga za drugom.
Amerikanac, koji je bio kao kostur, sagnuo je glavu nakon to se predao svojim
novim uvarima. Glas o bijegu ratnog zarobljenika oito se proirio okolicom jer su
stanovnici tono znali tko je i kamo ga treba vratiti.
Probijao se kroz gustu dunglu puna dva dana rtvujui posljednji atom snage, a
zato? Toliko blizu, a opet toliko daleko. Sad e poeti sve iznova, ali jo gore:
zapovjedniku logora bijeg zatoenika znaio je gubitak obraza. asnik bi ga udarao
golim rukama sve
478 ..
479
dok ne iskali svoj bijes. Hoe li Janson preivjeti susret ovisit e o tome kako e
se energino zapovjednik osjeati. Janson se poeo predavati vrtlogu oaja koji ga
je vukao prema dolje poput snane rijene struje.
Ne! Ne nakon svega to je izdrao. Ne dok je Demarest iv. Nee mu prepustiti tu
pobjedu.
Dva vijetkongovca drala su Jansona na ciljniku dok su marirala blatnom stazom
jedan ispred njega, jedan iza njega, ne riskirajui nita. Seljani su zurili u
njega, vjerojatno pitajui se kako se netko toliko slab, toliko ispijen moe jo
kretati. I sam se to pitao. Ali nije poznavao granice svoje snage sve dok ih nije
dosegnuo.
Moda se ne bi pobunio da ga vijetkongovac iza njega nije zgrabio i zavezao oko
vrata, ljut zbog spora hoda. inilo se da je to posljednje nedostojanstvo i Janson
se slomio, dao se slomiti i prepustio se svojim istreniranim instinktima. Vas um
nema svoj um, govorio im je Demarest za vrijeme obuke elei time naglasiti naine
na koje bi mogli uspostaviti kontrolu nad svojom svijeu. No, nakon dovoljne
obuke, izueni refleksi preuzeli su ukorijenjenu prirodu temeljnog instinkta,
pridruujui se jadnom tkivu ljudskog postojanja.
Janson se okrenuo. Noge su mu klizile po stazi kao po ledu i on je namjestio svoj
kuk nadesno ne okreui desno rame, to bi upozorilo straara na ono to e se
upravo dogoditi; eksplozivni udarac napetim i ravnim prstima njegove ruke, palac
podvinut blizu dlana. Ruka se poput kolca zabila u straarev vrat zdrobivi
hrskavicu njegova dunika i zabacivi mu glavu unazad. Zatim je Janson pogledao
drugog straara i osjetio snagu zbog ovjekova izraza straha i oaja. Opalio mu je
snaan udarac u preponu udarajui petom gore-dolje. Snaga udarca proizala je iz
brzine, a uvarev pokuaj da potri prema njemu uinio ga je dvostruko uinkovitim.
Sad kad se prednji straar presavinuo, Janson ga je opalio polukrunim udarcem
lupajui ga usput po glavi. Kako mu se noga spojila s ovjekovom lubanjom,
vibracija je putovala do njegove noge i zapitao se je li slomio kakvu kost.
Zapravo, prestao se brinuti. Zgrabio je AK-47 koji je imao vijetkongovac iza njega
i upotrijebio ga kao toljagu, udarajui mirno ispruenog vojnika sve dok nije
mlohavo leao.
- Xin loi - progunao je. Oprosti.
Odvukao se u dunglu i prema sljedeoj izboini zemlje. Borit e se dok ne stigne
do obale. Ovaj put nije bio sam: imao je automatsku puku iji je kundak bio
ljepljiv od krvi drugog ovjeka. Ustrajat e, noga za nogom, i pokua li ga tkogod
zaustaviti, on e ga ubiti. Za neprijatelje nee biti milosti, samo smrt.
I nee aliti zbog toga.
Noga za nogom.
Proao je jo jedan sat prije nego to se Janson uspeo po posljednjem kamenom rubu
Page 257

i ugledao imanje na Smith Mountainu. Bilo je to ono to je oekivao da e nai, no
pogled mu je oduzimao dah.
Bila je to visoravan s moda tisuu jutara trave vlasnjae Ken-tucky, smaragdne
poput travnjaka na stazi za golf. Ponovo je izvadio dalekozor. Zemlja je padala
malo od ruba gdje je bio Janson te se irila u niz grebena koji su strili na
strmoj kamenoj povrini planinskog vrha.
Vidio je ono to je Maurice Hempel vidio, prepoznao je ono to ga je uinilo
neodoljivim nekom tko je pustinjak i bogat.
Bljetava zgrada bila je skrivena, gotovo nepristupana obinim sredstvima,
zbijenija nego imanje Biltmore, ali kako je vidio, gotovo jednako umjetniki
projektirana. No, Jansonovo divljenje izazvala je zatita ograde. Kao da prirodne
zapreke oko mjesta nisu bile dovoljne, staza sa zaprekama visoke tehnologije inila
je kuu otpornom na bilo koju vrstu upada.
Ravno ispred njega bila je tri metra visoka gusta iana ograda, i to ne obina.
Samo postojanje objekta obeshrabrilo bi planinare namjernike. Ali i Janson je mogao
vidjeti lukavi niz detektora pritiska ugraenih u ogradu: to bi odbilo ak i
izuzetno vjetog provalnika. Napeta ica probijala se kroz otvore u ogradi, spajala
se na niz kutija. To su bila dva sustava u jednom: sustav napete ice za detekciju
upada, pojaan detektorima vibracija. Srce mu se spustilo. Ograda opremljena samo
detektorima vibracije moe se esto probiti parom klijeta i s malo strpljenja. No,
sustav napete ice uinio je to nemoguim.
Iza barikade od iane ograde vidio je niz stupova. To su na prvi pogled bili metar
i pol visoki kolci, a izmeu njih nita. Pogled izbliza otkrio je to je to
zapravo. Svaki je primao i slao mikrovalno
481
polje. U jednostavnijim sustavima mogao se privrstiti tap na vrh kolca i
jednostavno se popeti preko njega, izbjegavajui nevidljive zrake. Na alost, ovi
su bili rasporeeni tako da su zrake koje su se presijecale titile i same stupove.
Nije postojao fiziki nain da se izbjegne mikrovalno polje.
A na travnatoj stazi iza tih stupova? Nije bilo vidljivih zapreka i Janson je
pretraio tlo dok nije otrim udarcem identificirao kutijicu pokraj poljunenog
prilaza s logotipom TriStar Securitj. Ondje, ispod zemlje bila je
najvelianstvenija zapreka: ukopani kabel osjetljiv na pritisak. Nije se mogao
zaobii; nije se mogao dosei. ak i ako bi nekako svladao ostale zapreke, senzori
pritiska bi ostali.
Infiltracija je bila sasvim sigurno nemogua. To mu je govorila logika. Spustio je
dalekozor, spustio se preko ruba stijene i sjedio ondje jo dugo u tiini. Obuzeo
ga je val rezignacije i oaja. Toliko blizu, a opet toliko daleko.
Bio je gotovo sumrak kad je pronaao put natrag do Taurusa boje kestena. Odjea mu
je bila proarana komadiima lia i sitnim dlaicama. Vratio se do Millingtona, a
zatim sjeverno po cesti 58 motrei budno retrovizor.
U malo vremena koje mu je preostalo, trebao se jo nekoliko puta zaustaviti,
nekoliko puta neto kupiti. Na sajmitu uz cestu kupio je elektrini mikser iako je
elio samo solenoidni motor. Dovoljan je bio jeftini mobitel i nekoliko jeftinih
dodataka. U trgovini ivenim namirnicama kupio je veliku okruglu kutiju keksa
premda je elio samo limenku. Zatim je otiao u eljezariju na glavnoj ulici gdje
je kupio ljepilo, kanistar ugljena u prahu za slikare, rolu vrpce za izoliranje i
par vrstih kara, raspriva komprimiranog zraka i rastezljivu karniu za zastore.
- Vi ste majstor? - upitala je plavua u kratkim hlaama od dinsa dok je
naplaivala. - Moj tip - nasmijeila mu se izazovno. Mogao je zamisliti kako
konobar preko puta zuri.
Njegova posljednja postaja bila je dalje niz cestu 58. Stigao je na Sipperlvjevo
parkiralite neposredno prije zatvaranja. Po prodava-evu licu mogao je vidjeti da
mu nije drago to ga vidi. Ui velikog mjeanca uspravile su se, ali kad je vidio
tko je doao, obratio je ponovno pozornost na svoju krpenu lutku za kojom je
slinio.
482
Sipperlv je duboko uvukao dim cigarete i krenuo prema Jansonu. - Znate da je
prodaja na vieno - ree oprezno.
Janson je izvadio pet dolara iz lisnice. - Za psa - ree.
Page 258

Kako?
Rekli ste da mogu dobiti psa za petaka - ree Janson. - Evo
petaka.
Sipperlv se nasmijao hripavo, a zatim je shvatio da Janson govori
ozbiljno. Pohlepni pogled preao mu je po mesnatom licu. - No dobro, alu na
stranu, taj mi je pas zbilja drag - pribrao se. - Doista je jedinstven. Odlian pas
uvar...
Janson je pogledao krupnu zvijer, njezin blatni crni i smei omota, njezinu
kratku, prastu njuku i zavinuti sjekuti koji je strio izvan usana kad mu je
njuka zatvorena, neto poput buldoga. Kuno stvorenje, u najboljem sluaju.
Samo to ne laje - istaknuo je Janson.
Da, na tom podruju je malo srameljiv. Ali on je doista sjajan
pas. Ne znam bih li se mogao rastati od njega. Ja sam pomalo senti
mentalna osoba.
Pedeset.
Sto.
Sedamdeset pet.
Prodano - ree Jed Sipperlv cereui se pod utjecajem piva.
- U vienom stanju. Upamtite to. I pametnije vam je da uzmite i
tu ofucanu prljavu lutku zajedno s njim. To je jedini nain da zvijer
ubacite u auto.
Pas velik poput teleta pronjukao je Jansona nekoliko puta prije nego to je
izgubio zanimanje i doista, uao je u vozilo tek kad je Janson bacio krpenu lutku
na stranje sjedalo. Pregolema ivotinja jedva
je stala, ali nije se alila.
Najljepa vam hvala - ree Janson - i da, moete li mi rei gdje
mogu nabaviti detektor radara?
Pa znate da su oni zabranjeni u Virginiji - ree Sipperlv grubo
podrugljivo. - Janson je pogledao posramljeno.
No, ako vas zanima dobar posao za takvu stvaricu, mogu vam
samo rei da ste nali pravog. - Sipperlv se nacerio poput nekoga tko
zna da mu je danas sretan dan.
483
MJB&tDKI
Bila je gotovo veer kad se Janson vratio u svoj motelsku sobu; i kad je zavrio
slaganje opreme i tovarenje u vojniku naprtnjau, svjetlost je nestala. Dok je
krenuo, on i pas morali su hodati po mjeseini. Zbog napetosti inilo se da ovaj
put ide bre unato teini naprtnjae.
Prije nego to se pribliio konanom grebenu, skinuo je uzicu s psa i pogladio ga
njeno po glavi i vratu. Zatim je zagrabio rukama nekoliko puta zemlju i razmazao
je psu oko glave i oko ve blatnog omotaa. Preobrazba nije bila njena; pas bez
uzice izgledao je divlje, osobito velika verzija planinskog psa kakvi su povremeno
lutali padinama. Zatim je Janson uzeo krpenu lutku i bacio je preko iane ograde.
Dok je pas trao za njom, Janson se sakrio meu gusto drvee promatrajui to se
dogaa.
Golemi pas nasrnuo je na ogradu, pao unazad i ponovo skoio naprijed probijajui se
kroz senzore vibracija i sustav napete ice. Bili su konstruirani tako da imaju
prag osjetljivosti koji je sprjeavao da ih aktivira nalet vjetra ili skok
vjeverice. No, udarac golemog psa bio je daleko iznad praga. Elektronskim signalom
oba su sustava registrirala nazonost uljeza i upalio se red plavih dioda
oznaavajui dio ograde.
Janson je uo motor kamere postavljene na visokoj motki na zemljitu; okretala se
signalizirajui smetnju. Snop svjetiljki montiran iznad kamere zamirio je
usmjeravajui zasljepljujui intenzivni halo-geni snop prema dijelu ograde gdje je
Butch opetovano napadao. ak i pod zatitom stabla Jansonu je svjetlost bila
prejaka, poput viestrukog sunca. Vrijeme od poetnog okidaa do odgovora kamere:
etiri sekunde. Janson se divio uinkovitosti sustava za otkrivanje ubacivanja.
U meuvremenu, zbunjeni je pas skakao na ogradu dok su mu prednje ape grabile
iane karike; samo da se doepa krpene lutke. Kad su se Jansonove oi prilagodile,
mogao je vidjeti kako se lee kamere produljuju. inilo se da se kamera daljinski
Page 259

upravlja iz jedne od straarskih kuica; nakon to tono lociraju uljeza, operateri
kamere mogu zumirati i odrediti.
Odreivanje nije tako dugo trajalo. Halogeno svjetlo bilo je iskljueno, kamera se
vratila na sredinji poloaj i okrenula od ograde prema ljunanom prilazu, a plave
su se diode na tom dijelu utrnule.
484
Janson je uo elastinu, tropotavu buku psa koji je ponovo nasrnuo na ogradu od
elinih karika: Butch je jo jednom pokuao. Zar je mislio da e na taj nain moi
vratiti lutku? Je li na neki psei nain elio pokazati lutki koliko mu znai?
ivotinjska psihologija bila je neshvatljiva. Jansonu je bilo vano samo to da je
njegovo ponaanje bilo predvidivo.
Kao to je bilo i ponaanje onih koji su upravljali sigurnosnim sustavima ograde.
Velika vrijednost tog milijunskog sustava bila je da je iskljuila potrebu da se
poalje uvar u ovakvom sluaju. Moe se obaviti potpuni pregled iz udaljenosti.
Ovaj put nakon to se pas zaletio na ogradu, diode se nisu upalile. Segment je
deaktivi-ran, opsada lanih alarma predviena. Janson je znao to su zakljuili u
straarnicama. Nedvojbeno je divlja zvijer lovila vjevericu ili svisca; njezino e
oduevljenje sasvim sigurno proi.
Dok se Butch spremao za jo jedan napad na ianu ogradu, Janson je prebacio svoju
naprtnjau i sam poeo trati prema zapreci. Nakon to je preao nekoliko metara,
skoio je u zrak kao i pas. Zahvatio je ogradu nogom udarajui je to dalje prema
vertikali. Drugom je nogom je gurnuo vrh izme u jednu od karika i zgrabio ogradu
objema rukama. Miui zajedno ruke i noge, lagano se prebacio preko ograde otrih,
iljastih vrhova. Da bi je prekoraio, Janson je znao da se treba prebaciti drei
sredite gravitacije iznad ograde prije negoli se uspne. Da bi to postigao,
zamislio je da je ograda tridesetak centimetara via pa se prebacio preko
zamiljene toke. Manevrirajui gore-dolje, kratko je stavio sve svoje prste u
jedan od rombova na lancu. Zatim je zavrtio tijelo preko ograde. Za-krenuvi se kao
u saltu, Janson se uspravio i pao na travu.
Kad je sletio ispod njega je bilo neto mekano. Krpena lutka. Janson ju je bacio
preko ograde; pas ju je njeno pokupio gubicom i oduljao se nekamo iza drvea.
Nakon nekoliko trenutaka uo je zvuk kamere kako se sama ponovo pozicionirala i jo
je jedanput halogeni reflektor zasvijetlio. Je li kamera bila usmjerena na njega?
Zar je ne znajui naletio na
neki drugi alarmni sustav?
Janson je znao da se ni jedan ukopani kabel sa senzorima ne bi mogao upotrijebiti
pet metara od ograde; obini bi vjetar na tako
485
velikom metalnom predmetu proizveo preveliki poremeaj u elektromagnetskom polju
detekcije.
Legnuo je uza zemlju, a srce mu je polako udaralo. Njegova crna odjea titila ga
je u mraku. No, pod jakom rasvjetom moda je mogla pomoi da ga pronau pokraj
bijelog ljunka i svijetlozelene trave. Kako su mu se oi privikavale na svjetlost,
shvatio je da on nije meta. Po igri sjena razaznao je da je usmjerena na dio ograde
koji je ve preao. uvari su provjeravali cjelovitost barikade prije negoli su
reaktivirali segment. Nakon etiri sekunde zapaljena svjetlost je ugaena i vratio
se mrak, zajedno s osjeajem olakanja. Lagano mirkajue plave diode pokazivale su
da su senzori za vibraciju ponovo ukljueni.
Janson se probijao prema stupovima. Jo jedanput pogledao je njihovu konfiguraciju
i osjetio se obeshrabrenim. Prepoznao je model i znao je da je to vrhunski
mikrovalni sustav zatite. Na svaku stabilnu motku ispod aluminijske kape bio je
zakvaen dielektrini odailja i prijamnik; signal od 15 GHz bio je namjeten na
nekoliko modela signala AM koji se mogu izabrati. Sustav je mogao analizirati
potpis bilo koje interferencije; veliinu, gustou i brzinu - napojiti ga u
multipleksne komunikacijske module sredinje mree sustava.
Bistatini senzori bili su razmaknuti kao to je primijetio ranije, tako da su se
zrake udvostruavale jedna preko druge. Nije se mogao iskoristi jedan od stupova da
se popne preko elektrinog polja jer je elektrino polje bilo udvostrueno ondje
gdje su stajali stupovi; vera-nje po jednom polju zavrilo bio gotovo u sredini
drugoga polja.
Janson je pogledao unatrag u ogradu sa zaprekama. Ako aktivira mikrovalnu zapreku Page 260

a bili su veliki izgledi da e to uiniti, morat e se popeti preko ograde prije
nego to se pojave uvari i pone pucnjava. A on bi se kretao pod svjetlou
etverostruke halogenke, naprave koja ne samo da bi otro osvijetlila uljeza, nego
bi ga zbog svoje jake svjetlosti vjerojatno oslijepila i onesposobila. Ako je
povlaenje bilo nuno, povui e se; ali to e biti tek manje riskantno nego da
nastavi.
Janson je otkopao naprtnjau i uzeo detektor policijskih radara. Bio je to Phantom
II., vrhunski model namijenjen vozaima motornih vozila koji vole brzinu, ali ne i
kazne za prebrzu vonju. Bio je uin486
kovit zato to je bio i detektor i priguiva koji je omoguavao vozau da bude
nevidljiv opremi za kontrolu brzine.
Radio je na nain da je detektirao signal i odbacivao ga prema radaru. Janson je
uklonio plastini pokrov, skratio antenu, instalirao dodatni kondenzator i tako
prebacio radiofrekvencijski spektar na mikrovalnu duinu. Upotrijebio je vrpcu za
izoliranje da zavee napravu pokraj dugakog teleskopskog elinog tapa. Ako bi
radio kao to se nadao, mogao bi iskoristiti konstrukcijsku karakteristiku svih
vanjskih sigurnosnih sustava: potrebnu toleranciju za vremenske uvjete i ivotinje.
Sigurnosni je sustav nekoristao ako stalno oglaava lane uzbune. Vanjski
mikrovalni sustavi uvijek su obraivali signal kako bi razlikovali ljudske uljeze
od tisuu drugih stvari koje bi mogle uzrokovati anomalije u signalu: grana to se
ljulja na vjeru, ivotinja koja poskakuje.
No, to je ipak bilo kockanje ivotom. U manje zahtjevnim okolnostima on bi testirao
hipotezu na terenu prije nego sto bi riskirao
ivot.
Jo je jednom prouio konfiguraciju stupova. Bistatini senzori trebali bi biti
udaljeni gotovo 23 metra jedan od drugog. Ovi su bili razmaknuti gotovo 3 metra.
Oito se nije tedjelo to je vjerojatno razveselilo onoga tko je postavljao
sustav. I blizina senzora bila je drugi faktor u Jansonovu korist. to su bili
dalje, to je bio ire pokrivanje izmeu njih. Na 250 metara pokrivanje je naraslo
na oval koji je u sreditu izmeu dva senzora bio irok dvanaest metara. Na
trideset metara pokrivanje bi bilo ue i blie fokusirano, ne ire od dva metra. To
je bilo neto s ime je Janson raunao.
Kao to je i oekivao, motke oko drugog, razmaknutog reda bile su usmjerene na
drugu motku u redu bliem njoj i obrnuto. Na mjestu gdje su se dvije zrake sjekle,
bio je prema tome najui mogui dio pokrivanja. Jedan stup bio je metar i dvadeset
nalijevo i ezdeset centimetara iza drugog; s trideset metara s obiju strana taj je
model bio ponovljen. U glavi je povukao zamiljenu crtu koja je spajala susjedne
stupove, a zatim crtu koja je spajala sljedei par. Na pola puta izmeu te dvije
usporedne crte bila bi toka gdje je pokrivanje minimalno. Janson se primaknuo
prema toj toki "i tamo gdje je intuitivno procijenio da se ona nalazi. Drei
elini tap, pomaknuo je Phantom II prema tom mjestu. Sustav bi odmah detektirao
pojavlji487
vanje objekta, ali isto tako bi odmah odredio da modeli u obliku valova ne
odgovaraju ni jednom obliku ljudskog uljeza. Ostat e miran i neometan sve dok
Janson sam ne pokua prijei. A to e biti trenutak istine.
Hoe li antiradar zavarati prijamnike signala i sprijeiti ih da registriraju
nazonost uljeza u ljudskom liku kao to je Paul Janson?
ak nije ni znao radi li uope Phantom II. Kao mjeru opreza Janson je onemoguio
njegove displeje; nee biti crvenog svjetla koje pokazuje da odraava signale koje
prima. Morat e nastaviti vjerujui. Drao je Phantoma II. vrsto, kreui se ispod
motke, ruka iznad ruke, drei ga u zraku ne mijenjajui poloaj. Zatim je
zarotirao tap i nastavio dalje od mikrovalne zapreke. I... proao je. Proao je.
Bio je na sigurnoj udaljenosti na drugoj strani. to uope nije bila sigurna
strana.
Dok je Janson hodao prema stazi to se blago sputala prema vili, osjeao je kako
su mu se dlaice na vratu najeile, na nekoj ivotinjskoj razini svjestan rizika
koji je pred njim.
Pogledao je na jedva osvijetljeni displej od tekueg kristala na crnom Teltek
voltmetru koji je drao u rukama. To ba i nije bila prava terenska oprema, ali
Page 261

posluit e. Nita. Nikakva aktivnost.
Hodao je jo tri metra. Brojke su poele rasti; nakon jo jednog koraka poele su
divljati.
Pribliavao se podzemnim senzorima. Premda je voltmetar pokazivao da je ukopani
kabel jo daleko, znao je da elektromagnetsko polje TriStarovih ukopanih kabelskih
senzora stvara polje detekcije ire od dva metra.
Stopa poveanja na displeju voltmetra pokazivala je da se pribliava aktivnom
polju. Dvadeset centimetara ispod tratine, propusni je koaksijalni kabel bio
konstruiran tako da ima rupe u vanjskom vodiu, omoguujui tako elektromagnetskom
polju da izmakne i da ga detektira paralelni prijamni kabel koji prolazi istim
omotaem. Rezultat je bio volumetrijsko polje detekcije oko koaksijalnog kabela
visoko trideset centimetara i oko dva metra iroko. No, kao i kod drugih vanjskih
sustava detektiranja uljeza, mikroprocesori su mogli
488
razlikovati jednu vrstu smetnje od druge. ivotinja od deset kila ne bi aktivirala
alarm, ali djeak od etrdeset kila bi. Mogla se detektirati i tumaiti i brzina
uljeza. Snijeg, tua, lie koje pada, promjene temperature, sve to moe izmijeniti
polje. Ali mozak sustava filtrirat e takvu buku.
Za razliku od mikrovalnog sustava, nije se dao prevariti. Pohranjeni kabeli bili su
nepristupani, a TriStar sustav imao je dovoljnu zatitu od neovlatenog diranja
tako da bi bilo kakvo prekidanje njegovih krugova bilo uoeno i odmah bi stigao
odgovor u obliku alarma. Postojao je samo jedan nain da se to zaobie.
A taj je bio preko njega.
Janson je povukao teleskopski tap i okreui dijelove u obrnutom smjeru od
kazaljke na satu u cijelosti ga izvukao. Otiao je prema mikrovalnim motkama i
drei izvueni tap u rukama, potrao prema ukopanim senzorskim kabelima,
zamiljajui nevidljivi dva metra iroki pojas kao fiziku zapreku.
Drao je motku dok je trao, a zatim je zabio kraj u zemlju tono iznad toke za
koju je smatrao da je tu ukopan kabel. Sad: korak i kreni. Podignuo je desno
koljeno prema gore i prema naprijed i skoio zamahujui bokovima dok se drao za
tap. Proe li sve u redu, zamah e ga zanijeti i sletjet e na sigurnoj
udaljenosti od kabela. To ne treba biti visok, sportski skok s motkom, nego iroki
skok; jedva da je uope mogao drati tijelo koji metar u zraku. Volumetrijski
detektor bit e uzbunjen samo od tankog tapa koji dotie tlo - nita to bi bilo
priblino jednako opsegu ili tipovima ometanja polja koji bi bili slini ovjeku.
Dok je paljivo gledao podruje trave gdje se nadao da e sletjeti na pristojnoj
udaljenosti od ukopanog senzorskog kabela, odjednom je osjetio da se metalni tap
svija pod njegovom teinom.
O, blagi Boe, ne!
U sredini luka tap je popustio i Janson je pao na tlo samo nekoliko koraka od
toke gdje je procijenio da se nalazi koaksijalni kabel.
Bio je preblizu!
Ili nije? Nije nikako mogao znati, a nesigurnost je bila stvar koja najvie dere
ivce.
Izbio mu je hladni znoj gotovo odmah im se izvukao iz zone. U bilo kojem trenutku
znat e je li aktivirao senzore. Reflektori se
489
zabljesnuti, kamera e se poeti okretati. Zatim kad e se pokazati njegovo lice,
ekipa teko naoruanih uvara pohitit e na mjesto. Barikade i alarmni sustavi na
svakoj strani svest e njegove izglede za uspjeh na nulu.
Suspregnuvi dah, ekao je, osjeao kako olakanje raste sa svakom sekundom koja
protjee. Nita. Sretno je proao. Sva tri sigurnosna sustava ograde sad su bila
iza njega.
Ustao je i pogledao vilu koja se nazirala pred njim. Kad je priao blie, njezina
mu je velianstvenost oduzimala dah. S obiju strana glavne kue bili su prostrani
konini tornjevi; proelje vile bilo je napravljeno od pjeenjaka s Briar Hilla.
Krov je bio opremljen kie-nom balustradom, a na vrhu je bila jo jedna manja. To
mjesto bilo je eklektini prikaz graditeljske bombastinosti. No, je li raunalo na
razmetanje ako ga nitko nije mogao vidjeti?
Prozori su bili u mraku osim blijede svjetlosti koja bi mogla biti uobiajeno nono
osvjetljenje; jesu li stanari bili u stranjim sobama? inilo se da je prerano za
Page 262

bilo koga da zaspi. Neto oko te kue muilo je Jansona, nije mogao rei zato, i
nije bilo vremena da se osvre.
Uspeo se uz lijevu stranu zgrade i uao s ue strane.
Ubaen u kamen pokraj tamnih vrata izrezbarenih ukrasima bio je diskretan
elektrostatiki zaslon osjetljiv na dodir, onakav kakav imaju bankomati. Ako se
pritisnu pravi brojevi, ulazni e alarm biti deaktiviran. Janson je izvukao mali
raspriva komprimiranog zraka iz svoje naprtnjae i usmjerio malo finog ugljena u
prahu na jastui. Bude li sve u redu, nai e otiske prstiju i po uzorku moi e
vidjeti koje brojeve upotrebljava alarmni kod; ovisno o tome koliko su laka ili
teka ulja, moi e dobro pogoditi uestalost.
Slijepa ulica, nije bilo uzoraka. Kao to se i pribojavao, tipkovnica alarma imala
je ifrirani videoprikaz; brojke su prikazivane sluajnim redom, nikad dvaput u
istoj sekvenci.
Razmislio je. Toliko blizu, a toliko... Nije se preraunao. Deakti-viranje alarma
izuzetno bi mu pomoglo, ali jo nije iscrpio planove za sluaj nude. Vrata imaju
alarm. Prihvati to. Ali ako alarm ne detektira da su otvorena, nee se ukljuiti.
Uz pomo depne baterije Janson je pregledavao tamno obojena vrata sve dok nije
vidio siune vijke pri vrhu: dokaz sklopke za kontakt. U dovratku bili su kontakti
metalne sklopke. Krug je zatvarao magnet na vrhu vrata. Dokle god su vrata
zatvorena, magnet e drati klip u vratima utisnut zatvarajui elektrini krug u
jedinici sklopke. Janson je izvukao iz naprtnjae jaki magnet i uz pomo brzo
sueeg cijanoakrilatnog ljepila uvrstio na donji dio dovratka.
Zatim je poeo raditi na bravi. Jo jedna loa vijest: nije bilo kljuanice. Vrata
su se otvarala pomou magnetske kartice. Mogu li se vrata jednostavno gurnuti? Ne.
Morao je pretpostoviti da postoji teka elina reetka s unutarnje strane drvenih
vrata i viestruki zasun. Trebalo je zamoliti takva vrata da se otvore. Ne moe se
provaliti osim ako se ne misli sruiti pola zgrade.
Za takav se sluaj pripremio, ali s obinim prirunim alatom izgledi za uspjeh su
mnogo manji nego s onakvim instrumenata na koje se navikao da mu stoje na
raspolaganju. Njegov magnetski otpira zasigurno nije ba bila impresivna oprema,
usto improviziran vrpcom za izolaciju i smolom. Izvukao je jezgru solenoida i
zamijenio je elinim tapiem. Na drugi kraj tapia privrstio je tanki
pravokutni komad eljeza koji je izrezao iz kutije za kekse uz pomo jakih kara.
Elektronski dio, generator buke, bio je obini dio tranzistora koji je izvadio iz
mobitela. Kad je napokon spojio par AA baterija na aparat, stvoreno je brzo
oscilirajue magnetsko polje: bilo je namijenjeno tome da pulsira sve dok se
senzori ne ukljue.
Janson je ubacio metalni pravokutnik u prorez i ekao. Sekunde su sporo odmicale.
Nita.
Progutavi mune frustracije, provjerio je baterijske kontakte i ponovo ubacio
metalnu karticu. Jo je nekoliko dugih sekundi prolo i iznenada je uo da se
aktiviralo kljocanje solenoida brave. Zasuni vrata su se pomaknuli.
Polako je ispustio dah i otvorio vrata.
Dokle god je netko u kui unutarnji fotoelektrini alarmi se ne aktiviraju. Ako je
pogreno pogodio, nee proi dugo da to shvati. Janson je tiho zatvorio vrata iza
sebe i u polumraku krenuo dugim predvorjem.
Nakon tridesetak metara vidio je traak svjetlosti. Izlazio je ispod obloenih
vrata nalijevo.
49.0..
491
Pogledavi, uinilo mu se da su to obina vrata na guranje, nezakljuana i bez
alarma. Kakva je to jazbina? Je li to ured? Soba za sastanke?
Strah mu se uvukao u crijeva. Svaki animalni instinkt koji je imao mahnito je
signalizirao.
Neto je bilo pogreno.
No, sada nije bilo vraanja bez obzira na rizike. Izvadio je pitolj iz korica na
pojasu ispod odijela i drei ga ispred sebe upao je u sobu.
Page 263

Za oi koje su se priviknute na polumrak, prostor je bio iznenaujue svijetao,
osvijetljen podnim i stolnim svjetiljkama te lusterom na stropu pa je Janson i
nehotice zakiljio kad ga je obuzeo jo vei osjeaj strave.
Oi su mu pretraivale sobu. Naao se posred velianstvenog salona, red damasta i
koe te sjajno antikno pokustvo. A u sredini sjedilo je osmero mukaraca i ena
okrenutih prema njemu.
Janson je osjetio kako mu ponestaje krvi u licu.
ekali su ga.
- Zato vam je toliko trebalo, gospodine Janson? - Pitanje je bilo postavljeno s
dozom ljubaznosti. - Collins je rekao da ete doi do osam sati. Sad je gotovo pola
devet.
Janson je mignuo prema ispitivau, ali dokaz onoga to su oi vidjele, ostao je
nepromijenjen.
Gledao je u predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava.
34
Predsjednik Sjedinjenih Drava. Direktor Konzularnih operacija. A ostali?
Janson se skamenio od oka. Dok je stajao na mjestu, njegov se um borio sam s
sobom.
Nije mogue. A ipak je bilo.
Ljudi u odijelima i kravatama ekali su ga u raskonoj vili, a Janson je prepoznao
veinu njih. Ondje je bio dravni tajnik, zdrav ovjek koji je sad izgledao manje
zdravo. Dotajnik iz tajnitva za financije zaduen za meunarodne odnose, punani
ekonomist s Princetona. ukasto-sivi predsjednik Nacionalnog obavjetajnog vijea.
Zamjenik direktora Obrambene obavjetajne agencije, krupni i stalno neobrijan
ovjek. Tu su bili bezlini i ivani tehniari: odmah je prepoznao taj tip ljudi.
Sjedni, Paul! - Da, to je bio Derek Collins. Njegove sive oi
bile su hladne iza njegovih nezgrapnih crnih plastinih naoala.
- Osjeaj se kao kod kue - pokazao je oko sebe ironino - ako
se ovo moe nazvati domom.
Soba je bila i prostrana i ukraena, obloena i ureena u engleskom stilu iz
sedamnaestog stoljea; ulateni zidovi od mahagonija svjetlucali su ispod lustera
od finog kristala. Podna inkrustacija bila je u sloenom uzorku svjetlijeg i
tamnijeg drva, hrasta i ebanovine.
Ispriavam se za programirano pogreno navoenje, Paul nastavio je Collins.
Programirano krivo navoenje?
.492
Glasnik je bio na vaoj platnoj listi - ree Janson tmurnim gla
som.
Collins je kimnuo. - Imali smo istu zamisao kao i ti o tome da doemo do ulaznih
dokumenata. Cim je javio da je stupio u vezu s tobom, znali smo da imamo zlatnu
priliku. Gledaj, ti ne bi odgovorio na pozivnicu s pozlatom. To je bio jedini nain
da te dovedemo.
Dovedete? - gaenje mu je guilo rijei u grlu.
Poglede su izmijenili Collins i predsjednik. - I to je bio najbolji nain da
pokae tim drugim dobrim ljudima da ima ono to treba - ree Collins - da pokae
da su tvoje sposobnosti jednake ugledu koji uiva. Dovraga i bestraga, to je bio
zadivljujui upad. Ali prije nego to bude povrijeen i pone sliniti, treba
znati da su ljudi u ovoj prostoriji jo jedini koji znaju istinu o Mobiusu. U dobru
i zlu sad si lan ove izabrane skupine. Sto znai da je ovo sada situacija u kojoj
te trai Ujak Sam
Idi k vragu, Collins! - Vratio je pitolj i stavio ruke na bokove.
Iz njega je izbijao bijes.
Predsjednik se nakaljao. - Gospodine Janson, doista ovisimo o vama.
S dunim potovanjem, gospodine - ree - dosta sam se lai
nasluao.
Pazite se, Paul - upadne Collins.
Gospodine Janson? - Predsjednik ga je gledao u oi s poznatim
pogledom s dugim svjetlima, vrstom pogleda koja moe biti jednako
alosna ili vesela. - La je gotovo materinski jezik za veinu ljudi u
Page 264

Washingtonu. Ja ne tvrdim suprotno. Postoje lai, da, postojat e i
dalje lai jer to zahtijeva dobrobit zemlje. Ali elim da shvatite neto.
Vi se nalazite u vrhunski tajnoj, ultrasigurnoj saveznoj zgradi. Nema
prislukivanja, nema snimanja, niega. Sto to znai? To znai da smo
na mjestu gdje svi moemo staviti karte na stol i to je tono ono to
emo uiniti. Ovaj sastanak nema nikakav slubeni status. Nikad se
nije dogodio. Ja nisam ovdje, vi niste ovdje. To je la koja nas titi,
to je la koja e omoguiti da se kae istina. Jer sada i ovdje radi
se o tome da se kae istina vama i nama. Nitko vas nee obasjavati.
Ali izuzetno je vano da vas se izvijesti o situaciji vezanoj uz program
Mobius.
Program Mobius - ree Janson - ve mi je reeno. Najvei
svjetski filantrop i humanitarac, taj putujui veleposlanik, mirotvo
rac... on je najobinija prokleta izmiljotina koju su smislili vai pri
jatelji u Washingotnu. Taj svetac naih dana u potpunosti je stvore
nje... ega? Cijele ete planera.
Svetac? - prekine ravnatelj Nacionalnog obavjetajnog vijea.
Nema tu nikakvih religioznih prizvuka. Bili smo stalno jako oprezni
da izbjegnemo to takvo.
Slava Bogu - Jansonov glas bio je leden.
Bojim se da se tu dogodilo puno vie stvari nego to vi znate ree dravni tajnik. -As obzirom na to da je to najeksplozivnija
tajna u povijesti drave, shvatit ete da smo bili pomalo oprezni.
Dat u vam prikaz dogaaja - ree predsjednik. Bilo je jasno da
predsjedava sastanku; ovjek koji se navikao zapovijedati nije trebao
pokazivati svoj autoritet. - Naa kreacija postala je... to zapravo vie
nije naa kreacija. Izgubili smo nadzor nad svojom imovinom.
Paul? - ree Collins - Sjedni, doista. To e potrajati.
Janson je sjeo u naslonja u blizini. Napetost u sobi bila je
zamjetna.
Pogled predsjednika Berquista vrludao je prema prozoru s kojeg su se vidjeli vrtovi
na kraju imanja. Na mjeseini se mogao vidjeti talijanski vrt, pravocrtni labirint
ograda oblikovanih od tise i imira. Da citiram jednog od svojih prethodnika ree - uinili smo ga bogom kad nismo imali nebo. - Pogledao je Douglasa Albrighta,
ovjeka iz Obrambene obavjetajne agencije. - Doug, zato ti ne zapone?
Pretpostavljam da su vam ve objasnili korijene programa.
Tako znate da smo imali tri izuzetno predana agenta koji su osposob
ljeni da glume Petera Novaka. Bila je potrebna i priuva.
Dobro, dobro. Previe je ulaganja otilo u to da bi te vae
krpene make pregazio taksi - ree Janson otrovno. - A to je sa
enom?
Jo jedan ameriki agent - ree ovjek iz DIA-e. - I ona bi ila
pod no ako bi srela bilo koga tko bi je mogao poznavati iz starih
dana.
Sjea se Nell Pearson? - upita Collins tiho.
Janson je bio oinut gromom. Nije ni udo da je bilo neto u Novakovoj eni to mu
se inilo poznatim. Njegova veza s Nell Pear-
494
....
495
son bila je kratka, ali vrijedna sjeanja. Dogodila se nekoliko godina nakon to je
doao u Konzularne operacije; poput njega njegova prijateljica agentica bila je
sama, mlada i nemirna. Oboje su radili prikriveni u Belfastu sa zadatkom da glume
mua i enu. Nije im trebalo puno do dodaju element stvarnosti u tu dramu. Veza je
bila strastvena, burna, proizlazila je vie iz tijela nego iz srca. Zgrabila ih je
poput groznice i pokazala se prolaznom poput groznice. No, neto njezinog jo je
Page 265

ostalo u njemu. Ti dugi elegantni prsti: neto to se nije moglo izmijeniti. I oi:
neto je bilo izmeu njih, zar ne? Neka jeza, ak u Amsterdamu?
Janson se stresao zamiljajui enu koju je znao kako ju je nepovratno izmijenio
hladni elik skalpela kirurga broj dva - Ali kako to mislite da ste izgubili
kontrolu? - inzistirao je.
Nastupio je udan trenutak tiine prije nego to je progovorio podtajnik
ministarstva financija za vanjske poslove. - Ponimo s operativnim izazovom: kako
osigurati golema sredstva da biste mogli poduprijeti iluziju svjetskog tajkuna filantropa? Suvino je spomenuti da program Mobius nije mogao samo preusmjeriti
sredstva iz dobro nadziranog prorauna za obavjetajne slube Sjedinjenih Drava.
Vrlo se malo novca moglo nabaviti, ne vie. Tako se program oslonio na nae
obavjetajne mogunosti da sami stvorimo svoj fond. Posluili smo se svojim
presretanjima signala...
- Isuse Boe - pa vi govorite o Echelonul - ree Janson.
Echelon je bio sloeni sustav za prikupljanje podataka koji se sastojao od niskih
orbitnih satelita to su presretali signale: svaki meunarodni telefonski poziv,
svaki oblik telekomunikacije koji se oslanjao na satelitsku vezu, a ti su bila
veina, mogla je pijunska flota u orbiti uzeti kao uzorak i presresti. Golemi broj
podataka prikupljao se u sustavima za analizu koje je sve kontrolirala Nacionalna
sigurnosna agencija. Mogla je motriti bilo koji oblik meunarodne telefo-nije. NSA
je opetovano negirala glasine da se koristi presretaima signala u druge svrhe osim
nacionalne sigurnosti u najuem smislu. No, tu je postajalo okantno priznanje da
ak ni najvei skeptici skloni zavjerama ne znaju ni pola.
Podtajnik ministra financija s podbratkom kimnuo je sumorno. - Echelon i druga
imovina omoguili su nam da doemo do osjetljivih, vrlo tajnih podataka o odlukama
sredinjih banaka diljem svijeta.
Hoe li Bundesbank devalvirati njemaku marku? Hoe li Malezija poduprijeti ringit?
Je li Dowing Street 10 odluio pustiti da funta pada? Koliko vrijedi da se to sazna
makar i nekoliko dana prije? Naa je kreacija imala te insajderske informacije jer
mu je stavljen na raspolaganje najbolji asortiman nae obavjetajne slube. Bila je
to djeja igra. Preko njega smo namjetali masovne, rizine oklade na valute. U
brzom okretanju dvadeset je milijuna postalo dvadeset milijardi i zatim jo, jo
vie. I tako je nastao legendarni financija. I nitko nije znao da su njegovi
sjajna intuicija i instinkt bili zapravo
rezultat....
Zloporabe programa nadzora amerike vlade - ree Janson,
prekidajui ga.
U redu - ree predsjednik Berquist trijezno - Dobro. Suvino
je spominjati kako je to bio program koji se dogodio prije nego to
sam ja preuzeo dunost. Putem izvanrednih mjera program Mobius
stvorio je izuzetno vidljivog milijardera, ali nije raunao s ljudskim
faktorom, s mogunou da se pristup i kontrola sveg tog bogatstva
i moi pokae prevelikom, a da ne privue barem jednog od naih
agenata.
Zar vi, ljudi, niste jo nita nauili? - ree Janson raspalivi se.
Zakon nenamjeravanih posljedica, znate za to? On sigurno poznaje
vas. - Pogled mu je iao od lica do lica. - Povijest amerike obavje
tajne slube puna je genijalnih planova koji su svijet uinili gorim.
Sad govorimo o ljudskom faktoru kao da za njega nije bilo mjesta
na tim vaim vrajim tablicama. - Janson se okrenuo Collinsu.
Pitao sam te, kad smo razgovarali, tko bi pristao glumiti takvu
ulogu da mu se izbrie cjelokupni identitet. Tko bi uinio takvo to?
Da - ree Collins - i odgovorio sam: Netko tko nije imao
izbora. injenica jest da ti poznaje tog nekog. ovjeka po imenu
Alan Demarest.
496
497
Page 266

35
Trnci su proli kroz Jansonove ile i na trenutak jedino to je vidio, bilo je lice
njegova biveg zapovjednika. Alana Demaresta. Preplavila ga je munina i glava mu
je poela pulsirati.
To je bila laz!
Alan Demarest je bio mrtav. Drava ga je smaknula. Samo je spoznaja o toj odmazdi
inila njegova sjeanja podnoljivima.
Kad se Janson vratio u SAD, sastavio je dugaka izvjea koja su, kako je bio
uvjeren, zavrila optunicom protiv Demaresta. Sazvan je tajni vojni sud; odluka je
donesena na najviim razinama; smatralo se da je nacionalni moral preranjiv da bi
se dopustilo da se pred javnost iznesu Demarestovi ini, ali pravda e svejedno
biti zadovoljena. Jan-sonovi detaljni iskazi uinili su sluaj sasvim jasnim.
Demarest je proglaen krivim nakon samo nekoliko sati vijeanja i osuen na smrt.
ovjeka kojem je jedan protuobavjetajac dao nadimak Gospodin Kurtz iz Khe Sanha
streljao je vojni streljaki vod. ]anson je to gledao.
Mesa Grande. Na podnoju planine San Bernardino. Krug od tkanine ispred njegova
srca bio je bijel, a zatim jarko crven.
Janson je zurio u Collinsa i osjetio kako mu vena pulsira na elu.
- ovjek koji nije imao izbora - ree Collins neumoljivo. - Pametan, pametan
ovjek, izvanredan um. Imao je takoer, kako si otkrio, jasnih mana. I tako bjee.
Trebali smo nekoga njegovih sposobnosti, a njegova apsolutna odanost ovoj zemlji
nikad nije dola u pitanje, ak i kad su dole njegove metode.
Ne - ree Janson, a zvualo je poput apta. Polako je zatresao
glavom. - Ne, to nije mogue.
Collins je slegnuo ramenima. - orci, praskavci. Osnove scenske umjetnosti.
Pokazali smo ti ono to si trebao vidjeti. Janson je pokuao progovoriti, ali nije
uspio.
ao-mi je to su ti lagali sve ove godine. Smatrao si da Dema
resta treba dati na prijeki sud i smaknuti zbog toga to je uinio i
zato su ti rekli da se to dogodilo, pokazali da se to dogodilo. Tvoja
e za pravdom potpuno je razumljiva, ali nisi gledao ire, barem ne
to se tie naih protuobavjetajnih planera. Takav materijal ne raa
se esto, ne u naem poslu. I tako je pala odluka. Naposljetku, to je
ipak bilo pitanje ljudskih resursa.
Ljudskih resursa - Janson je ponovio mrko.
Lagali su ti jer je to bio jedini nain da te zadrimo. I ti si bio
poprilino izuzetan materijal. Jedini nain na koji si to mogao zabo
raviti bio je da bude uvjeren da je Demarest dobio smrtnu kaznu. I
tako si ti bolje stajao i mi smo bolje stajali, jer to je znailo da moe
nastaviti initi to ti je Bog dao. Jedan - jedan. Imalo je smisla na koji
god su nain to planeri gledali. I tako je Demarestu dan izbor. Moe
zavriti na sudu i zbog hrpe dokaza koje si ti dao vjerojatno biti
smaknut. Druga je mogunost bila da zapravo preda svoj ivot
nama. ivjet e po diskreciji kontrolora, a njegov ivot bit e dar
koji se moe opozvati. Prihvatit e bilo koji zadatak jer nije imao
izbora. Tako je postao izuzetan... jedinstveni resurs.
Demarest... iv - borio se da izgovori te rijei. - Vi ste ga uno
vaili za taj posao?
Isto kao to je on unovaio tebe.
O emu ti to govori, do vraga?
Unovaiti je vjerojatno prenjena rije - ree Collins.
ovjek iz DIA-e je progovorio: - Logika zadatka bila je nepo
bitna.
Prokleti bili!- uzviknuo je Janson. Sad je sve shvatio. Demarest
je bio prvi Peter Novak: pritnus inter pares. Ostali su napravljeni
prema njemu. Bio je prvi zbog svoje mone nadarenosti, kao lingvist,
kao glumac, kao domiljati operativac. Demarest je bio najbolji kojeg
su imali. Jesu li ikad pomislili da postoji odreeni rizik da tu odgo
vornost dobije netko bez imalo savjesti, neki sociopat?
499
Page 267

Janson je zatvorio oi, a slike su mu preplavile um.
Demarest nije bio samo okrutan, imao je nenadmaan dar za okrutnost. Pristupao je
zadavanju boli poput prvorazrednog kuhara. Janson se prisjetio mirisa pougljenjenog
mesa dok su elektrini kabeli iskrili i pucketali po preponama vijetnamskog
zatoenika. Izraz krajnjeg straha u ljudskim oima. I Demarestov gotovo njeni
refren dok je ispitivao mladog ribara. - Pogledaj me u oi - Demarest je ponavljao
njenim glasom. - Pogledaj me u oi.
Zatvorenikov je dah pristizao u gueim jaucima, poput umirue ivotinje. Demarest
je odsluao nekoliko taktova korak. Zatim je raskreio sljedeeg zarobljenika. Pogledaj me u oi - ree Demarest. Izvukao je mali no iz tobolca na struku i
napravio maleni rez na trbuhu tog ovjeka - koa i vlakna ispod nje odmah su
puknuli, rastrgani zbog napetosti uadi. Mukarac je vritao.
I vritao. I vritao.
Janson je i sada mogao uti vrisak. Jeao je u njegovoj glavi, pojaan munom
spoznajom da je to ovjek kojeg su izabrali da bude najmoniji na zemlji.
Derek Collins pogledao je po sobi kao da pretresa miljenja, prije nego to je
nastavio. - Da prijeem na stvar. Demarest se uspio domoi kontrole nad imovinom
koja je stvorena za program Mobius. Bez ulaenja u detalje, mogu ti rei da je
promijenio bankarske ifre i osujetio mjere koje smo stvorili da upravo to
sprijeimo. I to su bile izuzetno opsene mjere. Imali smo tajne, vrhunske
sigurnosne ifrirane sustave koji su traili sredinje odobrenje Mobiusa za znatne
transfere valuta. ifre su se redovito mijenjale, dijelile izmeu tri vlasnika tako
da ni jedan pojedinac nije mogao kontrolirati sve, jedan je zatitni zid bio za
drugim. Sigurnosne mjere bile su gotovo nepremostive.
No, ipak su premotene.
Da. On je uspostavio nadzor.
Janson je zatresao glavom, bilo mu je zlo od onoga to je uo. - Prijevod: mamutsko
carstvo Zaklade za slobodu, financijska teina, sve skupa, prelo je pod kontrolu
jednog opasnog nestabilnog pojedinca. Prijevod: vi ne upravljate njime, on upravlja
vama.
Nije bilo primjedbi.
I Sjedinjene ga Drave ne mogu razotkriti - ree dravni tajnik.
A da ne razotkriju sebe.
Kad ste shvatili da se to dogaa? - pitao je Janson.
Dvojica tehniara nelagodno su se vrpoljila u naslonjaima Luja
XV., a njihov obujam prijetio je tankim drvenim okvirima.
Prije nekoliko dana - ree Collins. - Kao to sam ti rekao, pro
gram Mobius imao je sustave protiv propusta za koje smo mislili da
su nepropusni. Vidi, neki od naih najveih umova radili su na tome,
nemoj misliti da nismo mislili na sve, jer jesmo. Kontrole su bile
izvanredne. Tek je nedavno dobio potrebna sredstva da ih zaobie.
A Anura?
Njegov majstorski potez - ree predsjednik Nacionalnog vijea
za sigurnost. - Svi smo bili rtve jedne dobro razraene spletke. Kad
smo saznali da je na ovjek ondje zatvoren, uspaniili smo se i
postupili tono onako kako je Demarest predvidio. Dali smo mu
drugi dio ifri, onih koje su obino bile pod kontrolom ovjeka kojeg
su se gerilci spremali smaknuti. To se inilo potrebnim, kao pomo
za nudu. Nismo shvatili da je Demarest dogovorio uzimanje taoca.
Oito je upotrijebio pomonika imenom Bewick kao vezu, vezu
koju je Kalif poznavao kao posrednika. Sve je bio vrlo, kako da
kaem, higijenski.
Isuse!
I nismo shvatili da je odgovoran i za smrt treeg agenta godinu
prije. Mislili smo da su nai marionetski konci neslomljivi. Sad nismo
tako naivni.
Sad kad je kasno - ree Janson, a na licima napetih mukaraca i
ena vidio je prihvaanje prijekora i njegovu beznaajnost.
Pitanje: zato me Demarest ubacio u ovo?
Collins je prvi progovorio. - Treba li uope pitati? Taj te ovjek mrzi, krivi te
Page 268

to si mu uzeo karijeru, slobodu, zamalo ivot, predao ga vladi za koju je mislio
da joj je sluio nevjerojatnom odanou. Nije te htio samo mrtvog. Htio je da te
optui, ponizi, objesi, ubije vlastita vlada. to je sueno, sueno je, tako je
gledao stvari.
elite rei Rekao sam vam? - ree predsjednik Berquist. Imate pravo. Pokazali su mi vaa izvjea iz 1973. o kapetanu fregate
Demarestu. Ali morate shvatiti kako stvari stoje danas. Ne samo da je
Demarest eliminirao svoje dvojnike, nego je preao u drugu, mnogo
smrtonosniju fazu.
501
A to je?
Lutka ubija svoje lutkare - ree Doug Albright.
Brie program. Brie Mobius.
A tko su glavni likovi?
Gledate ih. Svi u ovoj sobi.
Janson je zurio po sobi. - Tu mora biti netko iz NSA-e - prigovorio je.
Ubijen.
Tko je stvorio osnovnu strukturu?
Pravi arobnjak iz CIA-e. Ubijen.
I, o Isuse...
Da, predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost - ree
Albright. - Charlotte je javila danas, zar ne? Clavton Ackerlv nije...
slubeno, to je samoubojstvo, naen je u autu s upaljenim motorom
i zatvorenim garanim vratima. Demarest ne voli nezavren posao.
Sastavlja popis, provjerava ga dvaput...
Dosad su gotovo svi koji su znali istinu o Peteru Novaku elimi
nirani - ree dravni tajnik, a glas mu je bio otar od tjeskobe.
Svi... osim mukaraca i ena u ovoj sobi - ree Collins.
Janson je polako kimnuo glavom. Nazirala se globalna kataklizma, ali jo vie
neposredna prijetnja nazonima. Dokle god je Demarest na elu Novakova carstva, svi
u ovoj sobi strepit e za svoj ivot.
Oprosti, Paul. Prekasno je da te ubacimo u skupinu mrtvih ree Collins iscrpljeno.
Isuse, Derek - ree Janson okrenuvi se podtajniku s neprikri
venim bijesom - znali ste kakav je Demarest!
Smatrali smo da ga moemo kontrolirati!
Sad on smatra da moe kontrolirati vas - odgovori Janson.
Postalo je oito da je Demarest planirao pu godinama - ree
dravni tajnik. - Kao to su nedavna ubojstva pokazala, Demarest je
skupio privatnu vojsku, unovaio je na tucet bivih kolega kao
osobne ubojice i zatitnike. To su operativci koji znaju ifre i
postupke naih najboljih terenskih strategija. I korumpirani moguli
bivih komunistikih drava, oni koji su se pretvarali da su protiv
njega, zapravo su njegovi saveznici. Dali su mu na raspolaganje svoje
centurije.
Nazvali ste to puem - ree mu Janson - To je izraz koji se
obino upotrebljava za svrgavanje i potkopavanje efa drave.
Na svoj nain, Zaklada za slobodu mona je kao bilo koja
drava - odgovori tajnik - a uskoro e biti jo i monija.
injenica jest - ree predsjednik koji je krenuo prema sri - da
Demarest ima dokaze za sve to smo napravili. Moe nas ucjenjivati
da inimo to god zatrai. Isuse - predsjednik je teko izdahnuo ako se prouje da su Sjedinjene Drave potajno manipulirale global
nim dogaajima, da ne spominjemo koritenje Echelona za podriva
nje valuta drugih zemalja, to e biti krajnji udarac. Kongres e polu
djeti, ali naravno, to je jo najmanje vano. Izbit e revolucije u
Homeinijevu stilu posvuda u Treem svijetu. Izgubit emo sve save
znike. U istom emo asu postati parija meu dravama. NATO e
se raspasti.
Dovienja, Pax Americana - prosiktao je Janson. Bila je to
Page 269

istina: postojala je toliko eksplozivna tajna da e se povijest morati
ponovo napisati ako se to sazna.
Predsjednik je ponovo progovorio. - Poslao nam je poruku traei da mu predamo
kontrolu nad Echelonom. I to samo za poetak. Sljedee to e traiti, bit e
nuklearne ifre.
to ste mu rekli, gospodine predsjednie?
Odbili smo, naravno - izmijenio je poglede s dravnim tajni
kom. - Ja sam odbio, k vragu. Unato savjetima svih svojih savjet
nika. Ne elim ui u povijest kao netko tko je izruio Sjedinjene
Drave manijaku!
Sad nam je dao rok zajedno s ultimatumom - ree Collins - i
sat otkucava.
I ne moete ga srediti?
O, pa ba krasna zamisao - ree Collins hladno. - Da skupimo
teke udarae s lemilima i klijetama i malo ga muimo na srednjovje
kovni nain. Kako se sami nismo toga sjetili? Samo malo, jesmo. K
vragu, Janson, da moemo nai kurvinog sina, bio bi mrtav, koliko
god je dobro zatien. Ja bih osobno povukao okida. Ali ne
moemo.
Sve smo pokuali - ree predsjednik Nacionalnog obavjetajnog
vijea - namamiti ga, staviti u zamku, istjerati, ali nita. Kao da ga
nikad nije bilo.
503
to ne bi trebalo uditi - ree Collins. - Demarest je majstorski
ovladao glumom samotnjakog plutokrata, a u ovom trenutku ima
vee resurse nego mi. I jo k tome, bilo koja osoba koju uvedemo
predstavlja rizik, dodatnu prijetnju ucjenom: ne moemo proiriti
broj ljudi koji su ukljueni u ovo. Ta operativna logika je jasna. I
nepovrediva. Shvaa? Ostajemo samo mi.
A vi - ree predsjednik Berquist - vi ste naa najvea nada.
A to je s ljudima koji su istinski protiv Petera Novaka, legen
darnog humanitarca? Nije da nema neprijatelja. Zar ne postoji neki
nain da se mobilizira fanatik, frakcija...?
Predlae neto vrlo podlo - ree Collins. - Svia mi se nain
na koji razmilja.
Ovo je mjesto gdje se govori istina - ree predsjednik Collinsu
s prijeteim pogledom. - Recite mu istinu.
Istina je da smo upravo to pokuali.
I...?
Odustali smo, jer kao to sam rekao, nemogue ga je pronai.
Ne moemo ga nai, a ni ludi kralj terorista ne moe ga pronai.
Janson je zamirkao. - Kalifi Isuse!
Odmah si shvatio - ree Collins.
Taj ovjek ivi za osvetu - ree Janson. - ivi i die za nju. A
injenica da mu je pobjegao slavni talac bila mu je zasigurno veliko
ponienje. Gubitak obraza pred sljedbenicima. Gubitak obraza koji
moe dovesti do gubitka moi.
Mogu ti pokazati trideset centimetara debelo izvjee koje upu
uje na isti zakljuak - ree Collins. - Zasad smo na istoj frekvenciji.
Ali kako uope moete upravljati njime? Svaki zapadnjak za
njega je sotona.
Dravni se tajnik u nelagodi nakaljao.
Otvorit emo svoje karte - ponovio je predsjednik. - Sjeate
se? Nita to je izreeno u ovoj sobi, ne izlazi iz ove sobe.
OK - ree Derek Collins - to je delikatna stvar. Postoji netko
visoko rangiran u libijskoj vojnoj obavjetajnoj slubi tko... povre
meno radi s nama. Ibrahim Maghur. On je olo, tono? Slubeno,
elimo ga mrtvog. Poznato je da je upleten u eksploziju u njemakom
disku kad su poginula dvojica amerikih vojnika. Povezan je i s Loc504
kerbiejem. Savjetovao je i pomogao voditi razne vrste teroristikih
Page 270

organizacija.
A opet, i on je ameriki resurs - ree Janson. - Kriste, ponosim
se to sam vojnik.
Kao to sam rekao, to je delikatna stvar. Slino kao dogovor s
Alijem Hassanom Salamehom.
Trnci su proli kroz Jansona. Ali Hassan Salameh bio je mozak masakra na
Olimpijskim igrama u Miinchenu 1972. Takoer, bio je dugi niz godina CIA-ina glavna
veza u Palestinskoj oslobodilakoj organizaciji. To je bilo u razdoblju kad su
Sjedinjene Drave odbile priznati organizaciju. No, tajna veza titila je
Amerikance smjetene u Libanonu. Kad se pripremao automobil-bomba ili atentat u
Bejrutu, stigla bi dojava i posljedica je bila spas velikog broja amerikih ivota.
Matematika je funkcionirala; no, to je bio istinski ugovor s avlom. Janson se
sjetio Druge poslanice Korinanima:
Ta sto ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajednitvo svjetlo s
tamom?
Znai, taj Libijac - nas Libijac - upravlja Kalifom? - Janson je
progutao knedl - ba ironino ako ispadne da je jedan od najopasni
jih terorista na planetu ispao trostruko izmanipuliran.
Znam da zvui apsurdno, ali hvatali smo se za slamke - ree
Collins. - K vragu, to inimo i dalje. elim rei, ako misli da postoji
nain da ga se upotrijebi, uini to. Ali na problem ostaje: ne
moemo dobiti Demaresta na na nian.
Doim - ubacio se bljedoliki analitiar sustava - on nema pro
blema da nas dovede pred svoj.
Sto znai da ste vi naa najvea nada - ponovio je predsjednik
Berquist.
Bio si njegov omiljeni uenik, Paul - ree Collins. - Suoi se s
tim. Suraivao si dugo s tim tipom, zna njegove varke, hirove nje
gova karaktera. On je bio tvoj prvi mentor. I, naravno, nitko nije
bolji na terenu od tebe, Janson.
Laskanjem neete nita postii - Janson ree kripei zubima.
To doista mislim, Paul. To je moja procjena profesionalne spo
sobnosti. Nitko nije bolji. Nitko s veom snalaljivou i ingenioznou.
505
omislio.
- Osim... - Doug Albright se brinuo naglas, a zatim se pred.
- Da? - ustrajao je Janson.
Oi ovjeka iz DIA-e bile su beutne - Osim Alana Demaresta.
36
Zgodni Zapadnoafrikanac s uredno dotjeranom srebrnkastom kosom i zlatnim manetama
koje su se sjajile na zalazeem suncu, gledao je zamiljeno kroz prozor svog ureda
na trideset osmom katu i ekao da mu uzvrate poziv. On je glavni tajnik Ujedinjenih
naroda; bio je to ve est godina i ono to e upravo uiniti okiralo bi veinu
ljudi koji su ga poznavali. No, to je bio jedini nain da osigura opstanak svega
emu je posvetio ivot.
Helga - ree Mathieu Zinsou - oekujem da mi Peter Novak
uzvrati poziv. Molim te, zadri druge pozive.
Dobro - ree dugogodinja tajnica glavnog tajnika, uinkovita
Dankinja imenom Helga Lundgren.
To je bio trenutak dana kad je mogao vidjeti svoj ured kako se oslikava na golemom
prozoru. Ureenje se vrlo malo promijenilo tijekom godina; bilo bi oskvrnue da
zamijeni modernistiko pokustvo koje je posebno za ovu zgradu dizajnirao finski
arhitekt Eer Saarinen. Zinsou je dodao nekoliko draperija tradicionalnih tkanina iz
svog rodnog Benina radi male nijanse osobnosti. Uz to, darovi razliitih poslanika
bili su smjeteni na stratekim mjestima, a postojali su i drugi, na skladitu,
koji su se donosili kad bi predstavnici dotine nacije doli u posjet. Ako se
najavio indonezijski ministar financija, javanska bi se maska pojavila na zidu gdje
Page 271

je ranije toga dana niz Edo netsuke pozdravio japanskog dravnog tajnika.
Dekoracija kao diplomacija, tako je to Helga Lundgren voljela nazivati.
..m
507
Ured je gledao prema van i bio je dalje od vreve Manhattana. Doista, kad je
provirio kroz sablasne odsjaje na staklu, vidio je preko East Rivera zaputenu
industrijsku zonu West Queensa: ciglana poput staje, Schivartz Chemical Companj s
etiri golema dimnjaka, oito ve dugo izvan pogona. Ostaci neupadljivog skladita
od ute cigle. Nekoliko oblaia magle spustilo se na Hunter's Point, najblii dio
West Queensa gdje je jo od 1936. svijetlila stara neonska reklama Pepsi Cole iznad
danas zatvorene punionice uvajui poput hamajlije od neprijateljske najezde ili
trgovaca nekretninama i oito nije u tom uspijevala.
Pogled nije bio lijep, ali katkad ga je glavni tajnik smatrao zaudno
hipnotizirajuim. Stari mjedeni teleskop na hrastovu stalku bio je okrenut prema
prozoru, ali rijetko ga je upotrebljavao. Oko je i bez pomoi moglo vidjeti
dovoljno. Skamenjenu umu bivih proizvoakih koncerna. Industrijskih fosila.
Arheologija moderne, pola zakopana, pola iskopana. Slabo sunce sjajilo je ponad
East Rivera, odbijalo se od kroma prastarog znaka. Takvi su bili nevoljeni ostaci
davno nestalih industrijskih imperija. A to je s njegovim imperijem na obalama
Manhattana? Zar je i njemu namijenjeno da zavri u ropotarnici povijesti?
Sunce se spustilo na obzoru dajui East Riveru nijansu ruiaste boje kad ga je
pomonica glavnog tajnika obavijestila da je Peter Novak na telefonu. Odmah je
dignuo slualicu.
Mon cher Mathieu - ree glas. Imao je kristalnu jasnou neeg
to je vrhunski obraeno digitalnom telefonijom, nedvojbeno je
govorio na vrhunskom satelitskom telefonu. Glavni je tajnik zahtije
vao da on i Novak razgovaraju samo na kodiranim telefonima i
dodatna je sigurnost vjerojatno pojaavala sablasno beumnu kvali
tetu signala. Nakon nekoliko uljudnih rijei, Mathieu Zinsou poeo
je govoriti o emu je razmiljao.
Ujedinjeni narodi, Zapadnoafrikanac je rekao velikom ovjeku, bili su velianstveni
teglenjak koji je ostajao polako bez goriva, to e rei, novca. To je bila
jednostavna injenica.
Na mnoge naine, nai resursi su golemi - ree glavni tajnik.
- Imamo stotine tisua vojnika koji su nam detairani, koji ponosno
nose plave kacige. Imamo urede u svakom glavnom gradu, popu
njene timovima strunjaka koji imaju veleposlaniki status. Upoznati
508
smo sa svime to se dogaa u tim dravama na svakoj razini. Znamo njihove vojne
tajne, njihove razvojne planove, njihove gospodarske planove. Partnerstvo sa
Zakladom za slobodu samo je stvar zdravog razuma, udruivanje resursa i strunosti.
To je bio uvod.
- UN-ovi slubenici slobodno djeluju u gotovo svakoj zemlji na planetu - nastavio
je Zinsou. - Vidimo patnje ljudi koji su rtve nesposobnosti i pohlepe svojih voa.
No, mi ne moemo preokrenuti njihove planove, njihovu politiku. Naa pravila i
propisi, nai pravilnici i sustavi nadzora onemoguavaju nas, tako da zapravo
postajemo nebitni! Uspjeh vae Zaklade za slobodu je posramio je Ujedinjene narode.
Usto, naa nas je stalna financijska kriza osakatila na svaki
nain.
To je sve tono - ree Peter Novak - ali nije nita novo.
Ne - sloio se Zinsou - nije novo. I moemo ekati kao i prije,
ne inei nita. Za deset godina UN e biti pogoen siromatvom
kao i bilo koji od njegovih tienika. Potpuno neuinkovit, nita
drugo nego debatni klub emira koji se znaju porjekati i beznaajnih
despota, diskreditiran i ignoriran od razvijenih drava. Postat e
nasukani kit na obali povijesti. Ili moemo djelovati sada, prije
nego to bude prekasno. Upravo sam izabran na jo jedan etverogo
dinji mandat uz gotovo jednoglasnu potporu Glavne skuptine. Ja
sam u jedinstvenom poloaju da donosim konane, jednostrane
Page 272

izvrne odluke. Imam popularnost i vjerodostojnost. I to moram ui
niti da bih spasio ovu organizaciju.
Uvijek sam vjerovao u va ugled dalekovidne osobe ree

Novak - ali isto tako i u va ugled za strateke nejasnoe, mon
cher. Volio bih da mogu bolje shvatiti to to predlaete.
Jednostavnije reeno, nema spasa za nas osim ako ne usposta
vimo partnerstvo s vama. Moemo ustanoviti posebni zajedniki
odjel, zajedniki sa Zakladom za slobodu i UN-om usredotoen na
gospodarski razvoj. S vremenom, sve vie i vie UN-ovih institucio
nalnih resursa i odgovornosti moe prijei u ovaj zajedniki odjel.
To e biti moan, nevidljiv direktorat u Ujedinjenim narodima. Ja
mogu biti most izmeu dva carstva, vaeg i svog. UN-ova izdvajanja
bi se nastavila, razumije se, ali Zaklada za slobodu e moi koristiti
UN-ove goleme resurse.
509
Intrigirate me, Mathieu - ree Novak - ali obojica znamo pra
vila birokratske inercije. Kaete mi da mi zavidite i da se divite izvan
rednoj uinkovitosti Zaklade za slobodu i ja vam zahvaljujem na lju
baznim rijeima. Ali postoji razlog za takav uinak: injenica da sam
uvijek zadrao apsolutnu kontrolu od vrha do dna nad njome.
Poznata mi je ta injenica - ree glavni tajnik - i kad govorimo
0
partnerstvu, elim da shvatite to mislim. Strateke nejasnoe, kako
vi to zovete, neto su to moja uloga u Ujedinjenim narodima esto
zahtijeva. Ali u jednom pitanju nema nejasnoa. Krajnju kontrolu
biste imali vi, Peter.
Doao je trenutak tiine i Zinsou se na trenutak zapitao je li Novakov telefon
crknuo. Zatim je ovjek ponovno progovorio: -Vi ste doista vizionar. Uvijek je
lijepo sresti jo jednog.
To je teka, golema odgovornost. Jeste li spremni za nju? - Zin
sou nije ekao odgovor, ali nastavio je govoriti strastveno, elokventno
1
oduevljeno, razraujui svoju viziju.
Dvadesetak minuta kasnije, ovjek koji je sebe nazivao Peter Novak, i dalje je
zadrao udnu utljivost.
Trebamo o toliko toga razgovarati - ree Zinsou zavravajui toliko toga da moemo razgovarati samo u etiri oka, samo vi i ja.
Moda je pretjerano da to kaem, ali doista vjerujem da o nama ovisi
sudbina svijeta.
Napokon se preko telefona zauo bezbojan smijeh. - Zvui kao da mi nudite na
prodaju Ujedinjene narode.
Nadam se da nisam to rekao! - Zinsou je uzviknuo veselo. - To
je blago bez cijene. Ali da, ini se da se razumijemo.
Kratkorono, moji ljudi iz Zaklade za slobodu imat e veleposlaniki rang, diplomatski imunitet?
UN je poput korporacije sa sto ezdeset i devet direktora. Nije
brz. Ali da, povelja koju u ja sastaviti jasno e to naglasiti - odgo
vorio je glavni tajnik.
A to e biti s vama, mon cher Mathieu? Vi ete odsluiti svoj
drugi mandat i to onda? - glas preko telefona postajao je prijateljskiji. - Vi ste sluili nesebino svojoj organizaciji tolike godine.
Vrlo ste ljubazni - ree glavni tajnik shvativi kamo to smjera.
- Osobni element je u potpunosti na drugom mjestu, shvatit ete to.
Moja jedina briga jest opstanak ove institucije. Ali, da, bit u otvo. 510
ren. Posao u UN-u ba se i ne isplati. Ali posao, recimo, direktora novog instituta
Zaklade za slobodu... oito s plaom i dodacima o kojima se treba dogovoriti... bit
e to idealan nain da nastavim svoj rad za meunarodni mir. Oprostite to sam tako
iskren. Sloenost onoga to predlaem nalae da budemo apsolutno iskreni jedan
prema drugom.
Mislim da sad bolje shvaam i nalazim to vrlo ohrabrujuim ree ovjek koji je bio Peter Novak, a sad je zvuao srdano.
Onda idemo na veeru. Neto tres intime. U mom stanu. Sto
Page 273

prije to bolje. Spreman sam osloboditi se svih obveza.
Mon cher Mathieu - ovjek na telefonu je ponovio. Topli ar je
oblio njegov glas, ar ovjeka kojem su upravo ponueni Ujedinjeni
narodi. To e biti konani ukras njegovu monom carstvu i to pristao
ukras. Naglo ree: - Javit u vam se. - I, veza je prekinuta.
Glavni tajnik je nekoliko trenutaka drao slualicu prije nego to ju je vratio na
mjesto: - Alors?
Okrenuo se Paulu Jansonu koji je sjedio u kutu zamraenog
ureda.
Operativac je pogledao vrhunskog diplomata s iskrenim divljenjem. - Sad emo ekati
- ree Janson.
Hoe li zagristi mamac? Bio je to smion prijedlog, ali proet istinom. Financijske
tekoe UN-a bile su doista strane. A Mathieu Zinsou je, ako nita drugo, bio
ambiciozan u vezi sa svojom organizacijom. Takoer, bio je poznat kao dalekovidan
ovjek. U etiri godine, koliko je bio na elu UN-a, preoblikovao ga je energinije
nego to je to ijedan glavni tajnik mogao zamisliti. Je li sljedei korak bio
toliko nezamisliv?
Sluajna primjedba Angusa Fieldinga nadahnula je spletku i Janson se prisjetio
jueranjeg razgovora s ovjekom koji mu je ne tako davno prijetio pitoljem.
Naravno, to je bio tijek stvari, zar ne, saveznici i protivnici lako mijenjaju
strane? Razgovor je ispoetka bio udan: Fielding nije propustio Novakovo
pojavljivanje na CNN-u i bio je jasno posramljen, zbunjen i ponien. Bile su to
emocije na koje slavni dekan Trinitvja nije bio navikao. A ipak samo uz naznaku
eksplozivne tajne Janson je uspio usredotoiti znanstvenikov mozak na pitanje kako
se moe doi do pustinjakog milijardera.
511
Postojao je jo jedan element koji moe dati vjerodostojnost scenariju. Zinsoua je
godinama pratila reputacija beznaajne korupcije na nioj razini. Kad je Zinsou bio
mladi povjerenik u UNESCO-u, unosni ugovor je oduzet jednoj farmaceutskoj kompaniji
i dan drugoj. Prezirno odbijeni suparnik objavio je da je Zinsou dobio posebne
pogodnosti od pobjednike korporacije. Jesu li uplaene na raun tko zna gdje?
Optube su bile neosnovane, ali u nekim krugovima vrlo rado prihvaene.
Poluzaboravljena naznaka korupcije, ironino, moe uiniti njegov prijedlog jo
uvjerljivijim.
Ali ono to e je zapeatiti bit e osnovni element ljudske psihologije: Demarest
eli da to bude istina. Intenzivna elja katkad ima vaan uinak na vjeru: lake
emo povjerovati onome to elimo da je tako.
Janson je stajao pokraj Zinsouova stola i iz nezgrapne naprave izvadio digitalnu
kasetu na kojoj je snimljen poziv radi kasnijeg prouavanja.
Zapanjili ste me - ree Janson jednostavno.
To smatram uvredom - ree glavni tajnik s laganim smijekom.
Mislite pritom da moja oekivanja nisu bila previsoka? U tom
sluaju nisam se dobro izrazio. I to trebate uzeti kao dokaz da je u
ovoj sobi samo jedan pravi diplomat.
Sudbina svijeta ne bi smjela ovisiti o nedostatku formalnosti.
ini se da u ovom sluaju ovisi. Jeste li razmislili o svim stvarima
koje mogu poi po zlu?
Imam apsolutno povjerenje u vas - parirao je Janson.
Povjerenje me deprimira. Moje povjerenju u samog sebe je
veliko, ali nije apsolutno. Niti bi vae trebalo biti. Govorim naravno,
naelno.
Naela - ree Janson - apstrakcije.
Ugaanje, hoete rei - smijeak je lebdio na usnama Mathieua
Zinsoua. - Ali sad nije vrijeme za to. Sad je vrijeme za pojedinosti.
Evo jedne: va plan se sastoji od pogaanja predvidljivosti nekoga
tko moda uope nije predvidljiv.
Nema apsolutnih predvianja. Tu se slaem s vama. Ali postoje
modeli, postoje pravila, ak i za ovjeka koji zaobilazi pravila. Pozna
jem tog ovjeka.
JI2L
- Prekjuer bih rekao isto. Peter Novak i ja sreli smo se u nekoliko prigoda.
Page 274

Jedanput na dravnikoj veeri u Amsterdamu. Jedanput u Ankari, uoi rjeenja
ciparske krize emu je on pripomogao. Sasvim ceremonijalni dogaaj. Nosio sam
slubene pozdrave ove organizacije oglaavajui povlaenje UN-ovih trupa s crte
razdvajanja. Naravno, sad shvaam da sam se susretao s fantomom. Moda svaki put s
drugim ovjekom, vjerojatno postoje dosjei programa Mobius koji nam to mogu rei.
No, moram rei da mi je bio i karizmatian i ugodan. Krasna kombinacija.
- Kombinacija koja se pripisuje i vama - ree Janson oprezno. Zinsou je izgovorio
reenicu na sloenom fonskom tonalnom jeziku koji je govorio narod njegova oca.
Zinsouov pere je bio potomak kraljevske kue Dahomeva, neko vanog zapadnoafrikog
carstva. - Omiljena izreka mog prastrica, vrhovnog poglavice, koju je esto
ponavljao priglupim ulizicama oko sebe, slobodno prevedena glasi: to mi vie lie
dupe, vie mi se ini da e me preveslati. Janson se nasmijao. - Mudriji ste nego
to kau... Zinsou je podignuo kaiprst kao znak upozorenja da se ne ali. - Ne
mogu se prestati pitati. Je li Peter Novak povjerovao iemu od ovog ili se samo
poigravao? Pitam zbog povrijeenog ponosa, naravno. To ubija moju tatinu, da netko
uope pomisli da zapravo hou prodati organizaciju kojoj sam posvetio ivot. Zinsou se igrao debelim nalivperom Montblanc. - Ali to samo progovara ponos. - Zli
ljudi lako pomisle zlo o drugima. Osim toga, ako uspije, imat ete puno razloga za
ponos. Ako to uspije usprkos svemu, to e biti najvei uspjeh u vaoj karijeri.
Nastupila je neugodna, duga tiina.
Zinsou po navici nije bio pustinjak. Nakon desetljea provedenih u birokraciji
UN-a, vijeanje i savjetovanje bili su mu u krvi. Njegove diplomatske vjetine
iskazale su se u punoj mjeri u rjeavanju sukoba meu UN-ovim odjelima - smirivanje
neprijateljstava izmeu odsjeka za mirovne operacije i humanitarnu pomo,
spreavanje otpora kod radnika na prvoj crti i njihovih nadreenih u uredima. Znao
je tisuu naina na koji birokrati mogu zavlaiti izvrenje odluke jer je i sam u
svojoj dugoj karijeri imao priliku upotrijebiti takve tehnike. Metode birokratske
unutarnje borbe bile su napredne i sofisticirane poput tehnika napada na svjetskim
bojitima. Bio je to doprinos njegovu
513
vlastitom uspjehu na unutarnjim bojitima to se uspio popeti tako visoko i tako
brzo. tovie, birokratska je bitka istinski dobivena tek kad su poraeni uvjereni
da su zapravo, na neki nain, izali kao pobjednici.
Biti glavni tajnik Ujedinjenih naroda, smatrao je Zinsou, bilo je poput ravnanja
orkestrom solista. Zadaa se inila nemoguom, ali mogla se izvriti. Kad je bio u
dobroj formi, Zinsou je mogao dovesti odbor rastrgan sukobom do konsenzusa koji je
isplanirao prije nego to je sastanak poeo. Njegove preferencije bile su
zamaskirane, inio bi se kao da simpatizira stav koji je potajno smatrao
neprihvatljivim. Nahukao bi postojee tenzije meu okupljenim zamjenicima posebnih
predstavnika i visokih povjerenika; suptilno bi doveo ljude u privremene koalicije
protiv omraenih protivnika; vodio bi rasprave kroz rikoet i sukobe, poput
morskoga psa u bazenu koji provodi sloeni niz pomno isplaniranih sudara s dobro
naciljanom bijelom kuglom. I na kraju, kad bi odbor doao upravo do onog stajalita
koje je on elio da postignu, on bi, uz uzdah rezigniranosti i demonstraciju
irokogrudnosti to poputa, rekao da su ga drugi u prostoriji nagovorili na
njihovo miljenje. To su bili birokratski igrai iji je ego zahtijevao da se vidi
da su pobijedili. Ali istinska mo pripadala je onima koji su htjeli pobijediti bez
obzira na privid. Veliki broj ljudi prihvaao je Zinsouov njeni glas i ljubazno
ponaanje i nije prepoznao silinu njegova vodstva. To su bili gubitnici koji su
mislili da su dobitnici. Neki od njih podupirali su Zinsoua jer su vjerovali da ga
mogu kontrolirati. Drugi, pametniji, podupirali su ga jer su znali da e biti
najuinkovitiji voda kojeg je UN vidio desetljeima i znali su da UN oajniki
treba takvo vodstvo. Bio je to dobitni savez - za Zinsoua i za organizaciju kojoj
je posvetio ivot.
Ali sad je virtuoz proizvedenog suglasja trebao raditi sam. Tajna koja mu je
povjerena bila je toliko eksplozivna da nije bilo nikoga kome bi je mogao
povjeriti. Nikakav razgovor, savjetovanje, vijeanje, pravo ili izreirano.
Postojao je samo ameriki operativac, ovjek kojeg je tek postupno zavolio. Nije ih
povezivala samo eksplozivna tajna, nego i spoznaja da bi njihove protumjere mogle
skrahirati. Takozvana Zinosouva doktrina, kako ju je tisak nazvao, podupirala je
samo intervencije koje su imale bar razumne izglede za uspjeh. Ova nije poloila
test.
Page 275

.514
No, je li postojala alternativa?
Napokon, Janson je ponovno progovorio: - Da vam kaem neto
0
ovjeku kojeg ja poznajem. Govorimo o nekome iji je um izvan
redan, koji je sposoban za brzu analizu. Osoba je izuzetnog arma.
1
jo vee okrutnosti. Moji bivi kolege iz obavjetajne rekli bi da
su ljudi poput njega vrijedna imovina, sve dok su u okviru onog
to je postavljeno. Pogreka Mobiusovih planera jest da su ga stavili
u kontekst koji, ne samo da je doputao, nego je stalno traio njegove
vjetine i tenu, slobodnu improvizaciju. Kontekst u kojem mu je
golemo bogatstvo i mo stavljeno izvan dohvata. Glumio je najmo
nijeg svjetskog plutokrata. Samo su ga pravila igre spreavala da
doista bude ta osoba. Stoga je pokuao srediti sigurnosne mjere pro
grama i na kraju je uspio.
To nisu predvidjeli.
Nisu Mobiusovi planeri. Nevjerojatan tehniki podvig u kom
binaciji s izvanrednom glupou ljudske prirode. Tipino za njihovu
vrstu. Ne, nije bilo predvieno. Ali moglo se predvidjeti.
Vi ste mogli.
Tako je. Ali ne samo ja. Pretpostavljam da biste i vi mogli
uoiti rizike.
Glavni tajnik je otiao do svog golemog stola i sjeo. - To udovite, taj ovjek
koji nam svima prijeti... moda ga i poznajete tako dobro kako mislite. No, ne
poznajete mene. I stoga sam zbunjen. Oprostite mi ako kaem da vae povjerenje u
mene podriva moje
povjerenje u vas.
To nije ba diplomatski. No, cijenim vau iskrenost. Znam vas
moda bolje nego to to vi mislite.
A ti vai obavjetajni dosjei koje su skupili agenti koji misle da
se ljudi mogu svesti na neto poput prirunika za upotrebu, isti su
mentalni sklop koji je proizveo taj va program Mobius.
Janson je kimnuo glavom. - Neu se pretvarati da smo se vi i ja upoznali, ne u
uobiajenom smislu. Ali razvoj svjetskih dogaaja u nekoliko prolih desetljea
doveo je do toga da smo bili u ophodnji u nekoliko istih nezgodnih susjedstava.
Znam to se doista dogodilo u Sierra Leoneu tog tjedna u prosincu jer sam bio
ondje, pratio sve komunikacije iz sjedita UN-ovih trupa za odranje mira u regiji
i efa posebnog izaslanstva imenovanog da koordinira UN-ove aktiv515
nosti. Nije tu bilo ba puno odranja mira, suvino je spominjati da je krvavi
graanski rat izmicao kontroli. Posebni izaslanik Mathieu Zin-sou zamoljen je da
prenese zapovjednikovo izvjee i zahtjev za intervenciju u New York. Adresat je
bio UN-ov visoki predstavnik koji bi ga iznio predstavnicima u Vijeu sigurnosti
koji bi ga odbili, zabranili intervenciju.
Glavni tajnik ga je udno pogledao, ali nije nita rekao.
Ako se to dogodi - nastavio je Janson - znali ste da e moda
na desetine tisua ljudi biti nepotrebno masakrirano. - Nije trebao
opisivati situaciju: identificirana su skladita malokalibarskog oruja
koje je prikupio diler iz Malija. UN-ovi zapovjednici na terenu primili
su pouzdane dojave da e ih pobunjeniki voda upotrijebiti da rijei
plemenski sukob sutradan rano ujutro. Ljudi pobunjenikog voe
posluit e se orujem da zaponu upad u regiju Bayokuta, ubijajui
neprijatelje, unitavajui sela, reui djeci udove. A to se sve moglo
sprijeiti brzom akcijom niskog rizika koja bi unitila skladita ilegal
nog oruja. Moralna i vojna raunica nije bila u pitanju. Ali isto tako
nije bio u pitanju ni birokratski kodeks ponaanja.
Tu postaje zanimljivo - nastavio je Janson. - to ini Mathieu
Zinsou? On je savreni birokrat, pitajte bilo koga. Savreni ovjek za
organizaciju. Netko kome je stalo do pravila. No, on je i lisac. Za sat
vremena va je ured poslao brzojav visokom povjerenstvu za odranje
mira koji se sastojao od 123 izvjea i radnji, tu je bio svaki nebitni
Page 276

komad papira koji ste imali pri ruci, pretpostavljam. Skrivena u brzo
javu, kao stavka broj devedeset sedam, bila je obavijest Ako se ne
naredi drukije koja je opisivala predloenu UN-ovu vojnu akciju
neutralnim rijeima i koja je navodila tono vrijeme kad e nastupiti.
Nakon toga javili ste svom generalu, smjetenom izvan Freetowna, da
je UN-ovo sredinje zapovjednitvo obavijeteno o njegovim plano
vima i da nije imalo nikakvih primjedbi. To je bila doslovno istina.
Takoer je bila istina da osoblje visokog povjerenika nije ak ni slu
ajno nalo dotinu dojavu sve do tri dana nakon operacije.
Ne shvaam kamo ovo vodi - ree Zinsou zvuei kao da se
dosauje.
A u tom trenutku taj dogaaj bio je dio povijesti, zadivljujui
uspjeh, akcija bez rtava koja je sprijeila smrt mnogih tisua nenao
ruanih civila. Tko ne bi tvrdio da je zasluan za to? Kukaviki
516
M
UN-ov visoki povjerenik ponosno je rekao kolegama da je, naravno, odobrio akciju,
dajui na znanje da je to bila njegova zamisao. I dok su mu svi estitali uokolo,
nije mogao nego osjeati sklonost prema
Mathieuu Zinsouu.
Zinsou se zagledao u Jansona. - Glavni tajnik ne nijee, ali i ne potvruje. Ali ta
pria, smatram, ne potvruje vjeru u neiju predvidljivost.
Naprotiv, tako sam prepoznao znaajke vaeg stila rada. Poslije
u aritima krize u Takentu, na Madagaskaru, na Komorima, primijetio sam va
izvanredni dar da izvuete najbolje iz loe situacije. Vidio sam ono to drugi nisu
- nije bila stvar u tome da ste slijedili pravila, koliko u tome da ste shvatili
kako da pravila slijede vas.
Slegnuo je ramenima. - U mojoj zemlji imamo poslovicu. Slobodno prevedena znai:
Kad se nae u rupi, prestani kopati.
Takoer sam uvidio vau iznimnu diskreciju. Moete se pohva
liti s toliko toga, ali nikad niste.
Vai komentari upuuju na neovlaten, nasrtljiv i neprikladan
stupanj praenja.
Uzimam to kao potvrdu prave istine.
Vi ste nadareni, gospodine Janson. To vam priznajem.
Da vas pitam neto: to ete dati ovjeku koji ima sve?
Ne postoji takav ovjek - ree Zinsou.
Tono. Demaresta motivira mo. A mo je jedina stvar za koju
nitko ne misli da je ima dovoljno.
Djelomino, jer mo stvara vlastitu subverziju. - Glavni je taj
nik pogledao zamiljeno. - To je jedna od lekcija ovog takozvanog
amerikog stoljea. Biti moan znai biti moniji od drugih. Nikad
ne treba podcijeniti snagu nezadovoljstva u povijesti. Najjaa stvar
kod slabih je njihova mrnja prema jakima. - Naslonio se na stolici
i prvi put u nekoliko godina zaalio to se odrekao puenja.
Ali vidim kamo to vodi. Mislite da je taj ovjek megalomanijak.
Netko tko nikad nema dovoljno moi. I to ste stavili kao mamac...
mo.
Da - ree Janson.
Jedan od mojih uvaenih predaka obiavao je rei - nita nije
opasnije od ideje ako je jedina koju imate. Bili ste jako elokventni kri517
tizirajui postavke programa Mobius. Pazite da ne udvostruite pogreke.
Stvarate model tog ovjeka...
Demaresta - Janson se brzo ubacio. - Ali nazovimo ga Peter
Novak. Bolje da se drimo uloge, da tako kaem.
Stvarate model tog ovjeka i zapravo promatrate kako se to
hipotetsko bie kree ovako ili onako. Ali, hoe li se i pravi ovjek
Page 277

ponaati kao va model? Oni koje ste ljutito opisali kao planere
to su rado pretpostavljali. Ali vi? Koliko je doista utemeljeno vae
povjerenje?
Janson je pogledao u sjajne smee oi glavnog tajnika, vidio smireno lice koje je
pozdravljalo stotine efova drava. Vidio je zraak gospodstva i kako se jae
zagledao, tako je vidio neto drugo, neto samo djelomino skriveno. Vidio je
bojazan.
I to je takoer bilo neto to su dijelili, jer je proizlazilo iz stvarnosti. Uvjeren sam samo da je i lo plan bolji nego nikakav - ree Janson. - Kreemo se na
to vie fronti. Moda nam se posrei. A moda i ne. Dopustite mi da citiram jednog
od svojih mentora: blaeni savitljivi jer se nikad nee iskriviti.
Svia mi se - Zinsou je zapljeskao. - To vam je rekao pametan
momak.
Najpametniji ovjek kojeg sam ikad poznavao - odgovori Jan
son mrko. - ovjek koji sad sebe naziva Peter Novak.
Hladnoa se spustila s jo jednom dugom tiinom. Glavni je tajnik okrenuo stolicu
prema prozoru dok je govorio. - Ovu organizaciju utemeljio je svijet umoran od
rata.
Dumbarton Oaks - ree Janson - 1944.
Zinsou je kimnuo. - Koliko god da se proirio mandat, njegova sredinja misija
uvijek je promicanje mira. Postoji popratna ironija. Jeste li znali da je zemljite
na kojem stoji ova zgrada prije bilo klaonica? Krda su dovoena East Riverom na
teglenici, a jedno izdajniko grlo vodilo bi ih do gradske klaonice, tono na ovom
mjestu. Na to se esto podsjeam: ovo zemljite je neko bila klaonica. -Okrenuo se
licem prema amerikom operativcu. - Moramo se pobrinuti da to ne postane ponovno.
Pogledaj me u oi - visoki mukarac crne kose intonirao je
umirujuim glasom. Njegove visoke line kosti pridavale su gotovo
518
azijatski izgled njegovu licu. ovjek koji se nazivao Peter Novak nadvio se nad
ostarjelog znanstvenika koji je leao nagnut prema naprijed na kirurkom stolu.
Velika platforma propusna na svjetlost podupirala je njegova prsa i bedra, ali
abdomen mu je slobodno visio. Bila je to uobiajena oprema za spinalnu kirurgiju
jer je odvodila krv od kraljenice i smanjivala krvarenje.
Intravenozna tekuina kapala je niz lijevu ruku. Stol je bio prilagoen tako da su
glava i ramena starog znanstvenika bili poduprijeti prema naprijed pa su i on i
ovjek koji je sebe nazivao Peter Novak
mogli komunicirati licem u lice.
U pozadini se uo gregorijanski napjev iz dvanaestoga stoljea. Polagani, visoki
glasovi u unisonu; bile su to rijei ekstaze, no Angusu Fieldingu zvuali su poput
tualjke.
O ignis spiritus paraditi vita vite omnis creature sanctus es vivificando formas.
Rez od petnaest centimetara bio je posred starevih lea, a metalni retraktori
irili su paraspinalne miie pokazujui kosti kraljenice, bijele poput
bjelokosti.
- Pogledaj me u oi, Angus - ponovi ovjek.
Angus Fielding je pogledao, nije mogao a da ne gleda, ali mukareve oi bile su
gotovo crne i u njima nije bilo nimalo milosti. Jedva da su djelovale ljudski.
inile su se kao izvor boli.
Crnokosi ovjek odbacio je priueni maarski naglasak; njegov glas bio je
jednolian, ali jasno ameriki. - Sto ti je tono rekao Paul Janson? - Jo jedanput
upitao je krhkog starog znanstvenika
koji je drhtao od straha.
Crnokosi ovjek kimnuo je mladoj eni koja je dobro kolovana za ortopedskog
tehniara. Veliki lijevak, otvorene cijevi veliine ivae igle, gurnut je kroz
vlaknastu koru oko mekanog diska koji dijeli peti i esti torakalni kraljeak.
Nakon gotovo minute, ena mu je kimnula: lijevak je bio na mjestu.
- I, dobre vijesti, stigli smo.
519
Tanka bakrena ica, izolirana osim vrha, ubaena je kroz lijevak do samog spinalnog
korijena, debla kroz koje prolaze ivani impulsi iz cijelog tijela. Demarest je
namjetao skalu dok mala koliina elektrine struje nije poela pulsirati kroz
Page 278

bakrenu icu. Odmah je dolo do reakcije.
Znanstvenik je vritao - glasni vrisak koji ledi krv - sve dok mu nije ponestalo
zraka u pluima.
E, ovo je - ree Demarest ugasivi struju - vrlo jedinstven osje
aj, zar ne?
Rekao sam sve to znam - dahtao je znanstvenik.
Demarest je okrenuo prekida.
Rekao sam ti - ponovio je znanstvenik dok se bol gomilala na
bol, prodirui kroz tijelo u grevima iste agonije. - Rekao sam ti!
Svijetle i nestvarne, koralne pjesme radosti lebdjele su iznad agonije
koja ga je unitavala.
Sanctus es unguendo periculose fractos: sanctus es tergendo fetida vulnera.
Ne, nije bilo milosti u crnim nakupinama oiju tog ovjeka. Umjesto toga, tu je
bila paranoja: uvjerenje da su njegovi neprijatelji bilo gdje i svugdje.
Znai, to tvrdi - ree Alan Demarest - to tvrdi jer misli da
e bol prestati budem li uvjeren da si mi rekao potpunu istinu. Ali
bol nee prestati, jer ja znam da nisi rekao. Janson te je izabrao. Iza
brao te je jer je znao da si prijatelj. Da si odan. Kako da ti objasnim
da meni duguje odanost? Osjea bol, zar ne? I to znai da si iv,
zar ne? Zar to nije dar? O, tvoje cijelo postojanje biti e osjet boli.
Uvjeren sam da emo, uzmognem li postii da to shvati, postii
napredak.
O, blagi Boe, ne! - znanstvenik je vikao dok je jo jedan tijek
struje proao njegovim tijelom.
Izvanredno, zar ne? - ree Demarest. - Svako C-vlakno u tvom
tijelu, svaki ivac koji prenosi bol ulazi u ovaj glavni dio svenjeva
520
ivaca koji ja sad stimuliram. Mogu staviti elektrode na svaki centimetar tvog
tijela i nee proizvesti istu jainu boli.
Jo jedan vrisak odjeknuo je sobom - jo jedan vrisak koji je zavrio samo zato jer
je izdahnuo zrak do kraja.
- Da budemo sigurni, bol nije isto to i muenje - nastavio je Demarest. - Kao
znanstvenik sigurno cijeni vanost takvih razlika. Muenje ukljuuje element
ljudske namjere. Protkano je znaenjem. Ako te pojede morski pas, recimo, to nije
muenje, ali ako te netko namjerno objesi iznad spremnika s morskim psima, to jest
muenje. Moda e to odbaciti kao finese, ali molim doputenje da se ne slaem.
Muenje, vidi, ne zahtijeva samo namjeru da se zada bol. Vano je takoer da
predmet muenja spozna tu namjeru. Mora spoznati moju namjeru da uzrokujem bol.
Tonije, mora spoznati da ja namjeravam da spozna da ja namjeravam zadati bol.
Treba shvatiti tu strukturu regresivne spoznaje. Moe li rei da smo ti i
ja to napravili?
Da! - uzviknuo je starac. - Da! Da! Da! - glava se pomicala
uokolo kako je struja ponovo prodirala u njega. Bio je rastrgan od
boli, osjeao je da je svaki djeli njegova postojanja napadnut.
Ili eli dati drukiju analizu?
Ne! - Fielding je jo jedanput zavritao od boli. Agonija je bila
jednostavno nezamisliva.
Zna li to je Emerson rekao za velikog ovjeka: Kad ga guraju,
mue, pometu, ima izgleda da neto naui; doao je pameti; stekao je
injenice, shvatio je svoje neznanje, izlijeen je od ludila predobrog
miljenja o sebi. Slae li se?
Da! - uzviknuo je znanstvenik. - Da! Ne! Da! - grevi u mii
ima koji su tresli njegovu kraljenicu samo su pojaavali ve neiz
drivu bol.
udi li se koliko boli samo moe preivjeti? Pita se kako
tvoja svijest moe uope podnijeti patnju ove jaine? U redu je da
si znatieljan. Valja se sjetiti da ljudsko tijelo nije nita drukije
nego prije dvadeset tisua godina. Putovi zadovoljstva i boli jednaki
su kao to su bili. I tako moe misliti da nema razlike izmeu mue
nja do smrti izmeu, recimo, panjolske inkvizicije i iskustva koje ti ja
nudim. To bi pomislio, zar ne? No, govorei pomalo kao sljedbenik,
moram rei da nema pravo. Nae rastue razumijevanje neurokemije
Page 279

521
doista je izuzetno vrijedno. Obino ljudsko tijelo ima neto poput sigurnosnog
ventila: kad stimulacija C-vlakna dosegne odreenu razinu, dolaze endorfini koji
otupe i ublae bol. Ili nastupa nesvjestica. Boe, kako bih poludio kad bi se to
dogodilo. Drugim rijeima, fenomenologija boli je ograniena. To je kao svjetlo:
moe doivjeti samo odreenu razinu svjetlosti. Maksimalno stimulira tapie i
unjie mrenice i nakon toga nema promjene u percepciji svjetla. No, kad nastupi
bol, moderna neuroznanost sve mijenja. Ono to je u tvojoj infuziji apsolutno je
kljuno za efekt, dragi Angus. To si znao, zar ne? Dali smo ti tvar poznatu kao
naltrekson. To je suprotno od opi-jata. Blokira prirodne ublaivae boli u tvom
mozgu, te legendarne endorfine. Tako da se^obine granice boli mogu poveati. Ne
ba prirodno visoko.
Drugi krik u agoniji, gotovo nariui, prekinuo je ovo razmatranje, ali Demaresta
to nije smelo. - Samo razmisli: zbog infuzije naltreksona, moe iskusiti razinu
boli koju ljudsko tijelo nikad nije trebalo iskusiti. Razinu boli koju ni jedan od
tvojih predaka nije iskusio, ak i ako su imali nesreu da ih ive pojede tigar
sabljastih zuba. I moe se poveati gotovo neogranieno. Glavna granica je, rekao
bih, strpljenje muitelja. Djelujem li ti ja strpljivo? Mogu biti, Angus. Otkrit
e to. Mogu biti vrlo strpljiv kad zatreba.
Angus Fielding, ugledni dekan Trinitv Collegea, uinio je neto to nije otkad mu
je bilo osam godina: slomio se i rasplakao.
O, eznut e za nesvjesticom, ali infuzija sadrava takoer
snani psihostimulans, paljivo smijeanu kombinaciju deksmetilfenidata, atomoksetina i adrafinila koji te mogu odrati maksimalno bud
nim, beskonano. Nee nita propustiti. To e biti najpaljivije oda
bran unutarnji doivljaj. Znam da misli da si iskusio neizdrivu ago
niju, neshvatljivu. Ali mogu je poveati deset puta, sto puta, tisuu
puta. Ono to si iskusio dosad nije bilo nita naspram onog to te
oekuje. Pod pretpostavkom naravno da nastavi odbijati suradnju.
Demarestova ruka podignula se prema prekidau. - Izuzetno mi je
vano da dobijem zadovoljavajui odgovor na svoja pitanja.
Bilo to - Fielding je dahtao, oiju punih suza - bilo to.
Demarest se nasmijao, a njegov crni pogled bio je uperen na
ostarjelog sveuilinog profesora. - Pogledaj me u oi, Angus. Pogledaj me u oi.
Mora mi se do kraja povjeriti. Sto si rekao Paulu Jan-sonu?
522
37
- Vidi, nala sam osobu koja motri ulaz - ree Jessica Kincaid Jansonu dok su se
vozili zajedno u stranjem dijelu otetog utog taksija. - On misli da je to
trenana vjeba. No, ako ona izae, odlui otii na neki od svojih privatnih aviona
u Teeterboru, mogli bismo je izgubiti zauvijek. - Nosila je pamunu pletenu koulju
s logom telefonske kompanije Verizon.
Jesi li istraila stanare?
Sve ivo sam uinila.
I doista, uz veliki broj diskretnih telefonskih poziva, potvrdila je ono na to je
upuivalo promatranje, saznavi i vie nego to je bilo potrebno. Stanovnici zgrade
ukljuivali su gospodare financijskoga kapitalizma, direktore raznih zaklada i
tipove iz staroga New Yorka koji su poznatiji po svojoj filantropiji nego po
podrijetlu blagostanja koje im je to omoguavalo. Problematinije due, eljne da
pokau svoj novosteeni novac, moda e se odluiti za penthouse u nekoj od palaa
Donalda Trumpa, gdje svaka povrina blista i sjaji. U Petoj aveniji 1060 dizala su
jo zadrala mjedena harmonika-vrata koja su postavljena oko 1910., kao i obloge od
jelovine. Ploa sa stanarima u zgradi natjecala se s mianmarskom huntom u
nefleksibilnosti i nedemokratinosti; moglo se oekivati da e biti odbijene
prijave za budue stanare za koje bi se pokazalo da su razmetljivi - to je
njihov omiljeni termin za podcjenjivanje. Peta avenija 1060 rado prima umjetnike
mecene, ali ne i umjetnike. Rado prima operne sponzore, ali ne i operne pjevae.
Oni koji u duhu civilnoga drutva
523
podupiru kulturu, cijenjeni su; oni koji stvaraju kulturu, izbjegavaju se.
Page 280

Nali smo neku Agnes Cameron na katu iznad njezinoga - ree
Kincaidica. - Obnaa neku dunost u upravi Metropolitana, dru
tveno besprijekorna. Nazvala sam ured direktora predstavivi se
da sam novinarka koja pie lanak o njoj. Rekla sam kako sam
ula da je ondje na sastanku te da trebam provjeriti neke navode.
Vrlo arogantna ena je rekla: - To je nemogue, ga Cameron je tre
nutano u Parizu.
To je najbolja kandidatica?
ini se. Prema podacima telefonske kompanije ima veoma brzu
DSL internetsku vezu instaliranu lani.
Pruila je Jansonu pamunu majicu na kojoj je otisnut crni i crveni logo Verizona u
skladu s njezinim. - Ispada da tvoj prijatelj Cornelius ima brata u Verizonu objasni ona. - Daje ih na veliko. Muke i enske. - Zatim dolazi koni instrument
svezan na remen oko struka. Kriavo naranasti pokusni telefon bila je najvea
stvar. Kostim je zaokruivala siva metalna kutija za alat.
Kad su se pribliili vrataru ispod tende, Jessie Kincaid je poela: - Imamo
klijenticu, mislim da je sada na putu, no njezina DSL linija je u kvaru pa nas je
zamolila da je popravimo dok je odsutna. - I ona mu tutne plastificiranu iskaznicu.
- Klijentica se zove Cameron.
Agnes Cameron je na osmom katu - ree im vratar, a Janson
prepozna albanski naglasak. Obrazi su mu bili lagano osuti aknama,
a kapa sa titnikom bila je nabijena visoko na njegovu valovitu smeu
kosu. Uao je i posavjetovao se s uvarom. - Serviseri iz telefonske
kompanije. Stan gospoe Cameron.
Poli su za njim u elegantno predvorje koje je bilo ukraeno tu-katurom starinskog
uzorka jajeta i koplja te poploeno crnim i bijelim mramorom u harlekinskom uzorku.
Izvolite? - Drugi vratar, zdepast mukarac takoer albanskoga
podrijetla sjedio je na okruglom tapeciranom stolcu i razgovarao s
uvarom. Sad je skoio na noge. Oito je bio nadreen drugom vra
taru te je elio da bude jasno da on tu odluuje.
Nekoliko trenutaka utke je promatrao ovo dvoje mrtei elo. Zatim je podignu
starinski bakelitni interni telefon i pritisnuo nekoliko brojki.
,524,
Janson je pogledao Kincaidicu: Gospoa Cameron je, ini se, na putu. Ona je
slegnula ramenima malko se pomaknuvi.
Serviseri iz Verizona - ree on. - Verizon. Da poprave telefon
sku liniju. Zato? Ne znam zato.
Stavio je ruku na koljku telefona i okrenuo se prema dvoje posjetitelja. Domaica gospoe Cameron kae da doete kad gospoa Cameron bude u gradu. Doite
idui tjedan.
Jessie je teatralno zakolutala oima.
Mi nismo odavde - promrsi Paul Janson kroz usta. - Molim vas
lijepo, kad vidite gospou Cameron, recite joj da emo tek za neko
liko mjeseci moi ugovoriti novi sastanak da popravimo njezin DSL.
Nekoliko mjeseci?
Predviamo da bi to moglo biti etiri mjeseca - odgovori Jan
son nemilosrdnim profesionalnim mirom. - Moda manje, moda
vie. U uasnom smo zaostatku. Pokuavamo doi do svakoga to
bre. No, kad se otkae neki popravak, taj se onda stavlja na kraj
liste. Dobili smo poruku da gospoa eli da se problem rijei prije
nego to se vrati u grad. Moj ef je dobio tri ili etiri poziva u vezi
s njezinim problemom. Ugurao ju je kao posebnu uslugu. Sada vi
kaete da nema veze. to se mene tie, dobro, ali svakako prenesite
to gospoi Cameron. Ako netko bude kriv, ja sigurno neu.
Umor i povrijeeni ponos natjecali su se u glasu servisera telefona koji je
opsjedao: bio je to netko tko je radio za golemu i uasno tromu birokraciju i bio
naviknut da bude osobno kriv kad sustav zakae. Navinut na to, ali ne i pomiren s
time.
Ako netko bude kriv: vii vratar se malo trznuo. Stanje je bilo takvo da se traio
krivac, zar ne? Takvu situaciju najbolje je izbjei. I sad je, govorei na telefon,
rekao povjerljivo: - Znate to? Ja mislim da je bolje da pustite te ljude da obave
svoj posao.
Page 281

Zatim je trznuo glavom u smjeru klupe za dizalo. - Niz predvorje i lijevo - ree
on. - Osmi kat. Domaica e vas pustiti unutra.
Jeste li sigurni? Imao sam jako naporan dan pa mi ne bi bilo
krivo da ranije zavrim.
Idite na osmi kat, ona e vas pustiti unutra - ponovi vratar, a
iza oputenog naina osjetila se blaga naznaka preklinjanja.
Janson i Kincaidica krenuli su ulatenim podom do dizala. Iako su starinska
harmonika-vrata bila u redu, kabina u koju su uli
525
dugo nije bila servisirana. Nije unutra bilo ni sigurnosne kamere: uz dva vratara i
jednog zatitara u predvorju, vijee stanara nedvojbeno je odbilo dodatne mjere
sigurnosti kao nepotrebni angaman, dok bi se takva glamurozna tehnologija
oekivala u stambenoj zgradi koju je gradio gospodin Trump. Par bi mogao
razmijeniti nevini poljubac u dizalu ne brinui se za znatieljne gledatelje.
Pritisnuli su puce za sedmi kat; hoe li se zapaliti? Nee. Janson ga je morao
masirati s dvije tanke naprave dvadeset sekundi prije nego to ga je mogao
zaokrenuti i aktivirati. ekali su nestrpljivo da se mala kabina digne, a zatim su
se polako zatresli pri zaustavljanju. S obzirom na imunost stanara, neobnovljena
dizala znae neto kao prenavljanje.
Vrata su se napokon rastvorila ravno u predvorje stana.
Gdje je bila Marta Lang? Je li ula vrata dizala kako se otvaraju i zatvaraju?
Janson i Kincaidica mirno su zakoraili u predvorje i oslukivali neko vrijeme.
Zveket porculana, ali u daljini.
Slijeva, na kraju mranog predvorja, zavojito je stubite vodilo do donjega kata.
Zdesna su bila jo jedna vrata; inilo se da vode u spavau sobu ili moda vie
njih. Pomno su provjerili podruje - ima li kakvo riblje oko, bilo to to bi
upuivalo na opremu za nadzor. Nije bilo niega.
Dobro - promrmlja Janson. - Sada emo se drati uputa.
ijih uputa?
Mojih.
Shvaam.
Jo jedan lagani zvuk porculana: zveket alice koja je udarila o tanjuri. Janson
je gledao pozorno niz stubite. Nitko se nije vidio i on je bio zahvalan to su
stube bile od istroenog mramora. Nije bilo pucketavih daski na podu koje bi
posluile kao nenamjerni sustav za uzbunjivanje.
Janson je dao znak Jessie da stane iza njega. Zatim je polako poeo silaziti niz
stube drei lea uza zid to je zavijao. U rukama je drao maleni pitolj.
Ispred njega bila je golema soba s debelim navuenim zastorima. Lijevo od njega:
jo jedna soba, svojevrsni dvostruki salon. Zidovi su bili od bijelog obojenog
drva, komplicirano obloeni; slike i dubo526
rezi, ne posebno odabrani, visjeli su u geometrijski tonim razmacima. Pokustvo je
izgledalo kao newyorki stan nekog tokijskog biznismena; elegantan i skup, no lien
individualnosti.
Jansonov um munjevito se usredotoio na raspored vrata i ravnih povrina: jedno je
predstavljalo izlaganje i priliku, drugo perspektivu
sigurnosti i tajnovitost.
Zid po zid, povrina po povrina, Janson se pribliavao dvostrukom salonu. Na podu
je bio ulaten parket prekriven golemim aubussonskim sagovima priguenih boja. No,
sag nije spreavao meko pucketanje pod nogama kad je stigao do ulaza u susjedni
salon. Odjednom su mu ivci trznuli kao da ga je stresla struja. Pred njim je bila
domaica u blijedoplavoj pamunoj uniformi.
Okrenula se prema njemu drei pred sobom staromodno pernato prailo, smrznuta, a
njezino okruglo lice izobliilo se u uasno kreveljenje. Je li to bio izraz straha?
Paul, uvaj se! - Bio je to Jessien glas. Nije ju uo kako silazi,
ali je bila nekoliko centimetara iza njega. Odjednom je iz prsa doma
ice poeo izbijati grimizni mlaz i ona zatetura naprijed na sag dok je
zvuk priguilo mekano tkano vlakno.
Janson se okrenuo i vidio pitolj s priguivaem u Jessienoj ruci, plamiak
bezdimnog baruta to je izlazio iz probuenog cilindra.
Isuse! - Janson je uzdahnuo sav uasnut. - Shvaa li to si
Page 282

upravo uinila?
A ti? - Jessica zakorai preko tijela i nogom gurne prailo od
perja koje je ostalo u ispruenoj ruci domaice.
Nije to bila naprava za ienje kue, osim u najkrvavijem smislu. Vjeto skriven
iza lepeze od smeteg perja bio je snaan SIG Sauer jo privren na ruku mrtve
ene elastinom vrpcom.
Jessie je imala pravo to je pucala. Sigurnosni zapor je bio otkvaen na snanom
automatskom pitolju, a metak unutra. Bio je djeli sekunde udaljen od smrti.
Marta Lang nije bila sama. I nije bila bez zatite.
Je li mogue da jo nije znala za njihovu nazonosti? Na kraju drugog salona bio je
jo jedan prolaz s obinim vratima na guranje koja su se oito otvarala prema
slubenoj blagovaonici.
uo se drugi zvuk kretanja koji je dolazio iznutra.
527
Janson je zateturao prema zidu lijevo od okvira vrata i zavrtio se drei svoju
Berettu u visini prsa, spreman da pritisne okida ili opali udarac, ve prema
potrebi. Krupan ovjek koji je drao pitolj upao je ovamo, oito poslan da istrai
situaciju. Janson je uperio kundak svoje Berette ovjeku u potiljak. Zateturao je,
a Jessie ga je uhvatila dok je padao i polegnula tiho na sag.
Janson je stao mirno, na trenutak smirujui se i sluajui pozorno; iznenadno ga je
nasilje iscrpilo, no nije si mogao priutiti nikakvo oputanje.
Odjednom je uslijedila serija glasnih eksplozija i vrata na guranje bila su
probuena s nekoliko metaka Magnuma dok su uokolo prtale krhotine drva i boje. Je
li ih ispalila Marta Lang? Nekako je sumnjao u to. Janson je pogledao Kincaidicu
provjerivi je li i ona poput njega izvan vatrene crte, sigurna uz vrata.
Na trenutak je zavladala tiina, a zatim se zauo zvuk mirnih koraka. Janson je
odmah znao to Marta Lang - ili ma tko to bio - radi i to on mora uiniti.
Namjeravala je zuriti kroz rupe koje je njezin pitolj izbuio u drvenim vratima,
procijeniti tetu. Utvrdila je vatrenu crtu. Sigurno da nitko ne bi ostao stajati
ondje gdje su upravo proletjeli meci.
Vrijeme je bilo veoma vano, a Janson ga je imao vrlo malo. Sadal Janson je upro
svom snagom i bacio se gurnuvi ramenima vrata. To e biti njegovo oruje, ovan za
ruenje bedema. Vrata su se isprva micala vrlo lako, a zatim su uz mukli um
udarila odbacivi osobu na drugu stranu.
Bila je to doista Marta Lang koju je vidio kad su se vrata zanji-hala i otvorila.
Vrata su lupila u nju odbacivi je prema stolu blagovaonice u Heppleivhiteovu
stilu. Teko automatsko oruje u njezinim rukama izletjelo je takoer uz tropot
prema stolu udaljenom nekoliko centimetara od njezina dometa.
Vjeto poput make Langica se osovila na noge, obila oko stola i posegnula za
crnim svjetlucavim orujem.
- Nemoj ni pomisliti na to - ree Jessica.
Marta Lang je ugledala Jessicu kako u savrenoj pozi objema rukama dri pitolj
Weaver. Njezino dranje tijela govorilo je da nee promaiti. Njezino lice govorilo
je da nee oklijevati.
Teko diui, Langica nije nita rekla i nita inila, kao da je bila rastrgana
neodlunou. Napokon je stala ravno provjeravajui poloaj svog oruja kosim
pogledom. - Niste ba zabavni - ree ona. Donji dio njezina lica, ondje gdje su
vrata udarila u nju, bio je crven. - Zar ne elite malo izjednaiti anse? Uiniti
igru zanimljivom?
Janson je poao prema njoj i u trenutku kad se njegovo tijelo nalo izmeu Marte
Lang i Kincaidice, Langica naglo pomakne ruku da zapuca. Janson je predvidio taj
pokret i odmah joj je istrg-nuo oruje iz ruku. - Finski automat. Impresivno. Imate
li dozvolu
za tu igraku?
Provalili ste u moju kuu - ree ona. - Nanijeli teke tjelesne
ozljede mom osoblju. Ja bih to nazvala samoobranom.
Marta Lang je prola prstima kroz svoju savreno poeljanu bijelu kosu i Janson je
sad oekivao iznenaenje, no prsti su joj bili prazni. Neto se promijenilo kod
nje. Govor joj je postao laskav, ponaanje neusiljeno. to je on zapravo znao o toj
eni?
Nemojte tratiti nae vrijeme, a mi emo nastojati da ne tratimo
Page 283

vae - nastavi Janson. - Vidite, mi ve znamo istinu o Peteru
Novaku. Nema smisla pokuavati pruati otpor. On je mrtav ovjek.
Gotovo je, do vraga!
Ti bijedni nabildani idiote - ree Marta Lang. - Misli da
moe imati sve to zamisli. No, to si mislio prije, zar ne? Zar se
ne udi tomu?
Odrekni ga se, Marta - ree Janson stisnutih zuba. - To ti je
jedina prilika. Ostavili su ga na cjedilu. Izvrna naredba samog pred
sjednika Sjedinjenih Amerikih Drava.
Prezir ene bijele kose bio je velianstven. - Peter Novak je moniji od njega.
Predsjednik SAD-a samo je voa slobodnoga svijeta. -Napravila je stanku da se to
upije. - Ima li sliku na velikom platnu ili eka da doe na videu?
Ti si zaluena. On te je nekako poveo u vlastitu mahnitost. A
ako ne moe disati slobodno, izgubljena si.
Hrabar govor od ovjeka proklete organizacije. Pogledaj me u
oi, Janson. elim vidjeti vjeruje li doista u ono to govori. Vjero
jatno da, ali to gore po tebe. Kao to pjeva debela gospa, sloboda je
druga rije za ono kad nema vie to izgubiti. Misli da si junak, ha?
ao mi te je, zna. Nema slobode za ljude poput tebe. Uvijek netko
529
manipulira tobom. Ako to nisam ja, bit e netko drugi, netko manje matovit. Okrenula se prema Jessici. - Istina je. Tvoj deko je poput glasovira. On je komad
pokustva dok nitko ne svira na njemu. A netko uvijek svira na njemu. - Na licu joj
je zabljesnulo neto izmeu smijeka i grimase. - Zar nikad nisi primijetio da je
on cijelo vrijeme tri koraka ispred tebe? Tako si divno predvidiv. Mislim da je to
ono to ti zove karakterom. On zna to te pokree, za to si sposoban i to e
odluiti uiniti. Kao nagradu za svu tvoju oajniku hrabrost u Kamenoj palai on
se poigravao tobom ba kao to se dijete igra nekim prokletim akcijskim likom.
Uspostavili smo daljinski nadzor, naravno. Motrili smo sve to si radio, svaki
korak. Znali smo svaki element tvoga plana i pripremili smo se, za svaku sigurnost,
za svaku predvienu varijantu. Dakako da je Higgins, momak kojeg si izvukao iz
zatvora, insistirao da se spasi amerika djevojka. I ti si, dakako, prepustio
mjesto gospoi. Kakav si ti savreni gospodin! Savreno predvidiv. Letjelica je
bila spojena da eksplodira daljinskim upravljaem. Suvino je spominjati da je
Peter Novak ravnao praktiki svime. On je moda vidio cijelu tu prokletu operaciju.
Vidi, Janson, on te stvorio. Nisi ti njega stvorio. On je imao kontrolu prije, on
ima kontrolu sada. I uvijek e je imati.
Doputenje da ubijem kuju, gospodine? - upitala je Jessica podignuvi svoju lijevu ruku poput nestrpljiva kadeta.
Pitaj poslije - ree Janson. - Ima tako malo prilika na ovom
svijetu, Marta Lang. Uostalom, je li to tvoje ime?
Kakve veze ima ime? - ree ona blazirano. - U vrijeme kad se
bude obraunavao s tobom, pomislit e da je to tvoje ime. A sada
pitanje za tebe: misli li da lisica, ako lov traje dovoljno dugo, pone
zamiljati da ona lovi pse?
Sto eli time rei?
To je svijet Petera Novaka. Ti upravo ivi u njemu. - Bljesnula
je neobino prozranim smijekom. Kad ju je Janson upoznao u Chicagu, izgledala je kao olienje visokoobrazovane strankinje. Njezin
naglasak je sada bio pravi ameriki; kao da je stigla iz Dariena.
Peter Novak ne postoji - ree Jessie.
Sjeti se, draga, to se kae za vraga; njegov je najvei trik da
uvjeri ljude kako ne postoji. Vjeruj u to eli.
530
Neko je sjeanje muilo Jansona. Gledao je prodorno Martu Lang, budan na svaki
treptaj slabosti. - Alan Demarest? Gdje je on?
Tu. Ondje. Svuda. No, treba ga zvati Peter Novak. Nije pri
stojno ne uiniti tako.
Gdje, dovraga?
Neu rei - ree ona lagano.
Kakve on ima veze s tobom? - plane Janson.
Page 284

alosno je rei, ali ne zna o emu govori.
On te nekako posjeduje.
Nisi shvatio, zar ne? - odgovori ona prezrivo. - Peter Novak
posjeduje budunost.
Janson se zagledao. - Ako zna gdje je, neka mi Bog pomogne, izvui u informaciju
iz tebe. Vjeruj mi, nakon nekoliko sati na dripu skopolamina, nee znati razliku
izmeu svojih misli i svog govora. Sto god ti ue u glavu, izai e ti kroz usta.
Ako ti je u glavi, mi emo to ve izvui. Izvui emo i masu smea. Vie bih volio
da se oisti bez pomoi kemije. Ali na ovaj ili onaj nain, rei e
nam to elimo saznati.
- Toliko si obuzet time - ree ona i okrene se Jessici. - Daj me zatiti. Zar ne
mogu raunati na malo enske solidarnosti? Zar nisi ula da je sestrinstvo mono? Zatim se naslonila prema naprijed namjestivi svoje lice tek nekoliko centimetara
od njegova. - Paul, doista mi je ao zbog tvojih prijatelja koji su odletjeli u
nebo u Anuri. - Mahala je prstima i kiselim glasom dodala: - Znam da si bio sav
slomljen zbog svog grkog prijatelja koji je bio meta. - I ona se naceri nakratko.
- Sto da kaem? Sranja se dogaaju.
Janson je osjetio kako mu vena na elu bolno udara; znao je da mu se na licu ogleda
gnjev. Zamiljao je kako joj drobi lice, zamiljao je kako joj lomi line kosti,
kako joj gura nosne kosti u mozak. Tako brzo da je osjetio kako mu uzmie magla
bijesa. Shvatio je kako je smisao njezina podbadanja da ga dovede do toga da izgubi
kontrolu. -Ja ti ne dajem tri izbora - ree on. - Samo dva. A ako ne odlui, ja
u odluiti za tebe.
- Hoe li to dugo potrajati? - upita ona.
Janson je postao svjestan koralne glazbe u pozadini. Hildegard Bingenska. Dlake su
se na Jansonovu vratu digle. - Himna ekstaze - proguna. - Duga sjena Alana
Demaresta.
531
Ma da? Ja sam ga navela na to - ree ona slegnuvi ramenima.
- Dok smo odrastali.
Janson se zagledao u nju kao da je vidi prvi put. Odjednom ga je zasuo niz malenih
potmulih detalja. Micanje njezine glave, njezini iznenadni, zbunjujui pomaci
osjeaja i tona, njezina dob pa ak i neke crte i izrazi.
Isuse Kriste - ree on. - Ti si...
Njegova sestra blizanka. Rekla sam ti da je sestrinstvo snano. Poela je masirati oputenu kou ispod svoje lijeve kljune kosti. Slavni blizanci Demarest. Dvostruka nevolja. Terorizirali su jebeni
Fairfield kao djeca. Glupani iz Mobiusa nisu nikad ak ni znali da
me Alan upoznao sa situacijom. - Dok je govorila, njezini su kruni
pokreti
postajali
dublji,
uporniji,
oito
odgovarajui na
svrbe
duboko ispod koe. - Ako misli da u 'ga se odrei', kako ti to
umjeno kae, pametnije ti je da ponovo razmisli.
Nema izbora - ree Janson.
Sto ona to radi? - upita Jessica tihim glasom.
Uvijek imamo izbor. - Langiini pokreti postajali su manji,
ciljaniji; poela je kopati po neem u blizini kljune kosti. - Ah ree ona. - To je to. To je to. Sad je mnogo bolje...
^Paul! - uzvikne Jessica. Shvatila je trenutak prije njega. - Stani
tu!
r
Bilo je prekasno. Bio je to jedva ujni udarac potkone ampule i ena je zabacila
glavu unatrag kao u ekstazi dok joj se licem razlilo grimizno crvenilo. Proizvela
je meki, gotovo puteni zadihani zvuk koji je utonuo u gugutavi zvuk duboko u
njezinu grlu. eljust joj se otvorila, mlohavi potoi sline potekao iz kuta usana.
Zatim su joj oi zakolutale ostavljajui kroz poluzatvorene vjee vidljive samo
bjeloonice.
Iz nevidljivih zvunika pjevali su glasovi duhova.
Gaudete in iloi,
quem no viderunt in terris muhi, qui ipsutn ardenter vacoverunt. Gaudete in capite
vestro.
n
Page 285

Janson je stavio ruku na dugi vrat Marte Lang traei puk, iako je znao da ga nema.
Teko je bilo prepoznati znakove trovala cija-nidom. Odabrala je smrt radije nego
da se preda, a Jansonu je bilo teko rei je li to in hrabrosti ili kukavtine.
Uvijek imamo izbor, rekla je mrtva ena. Uvijek imamo izbor; Drugi glas iz prolih
desetljea javio mu se u sjeanju: jedan od ispitivaa Vijetkonga, ovjek s
naoalama u elinom okviru. Ne odluiti znai isto odluiti.
533
38
Telefonska konzola na stolu glavnoga tajnika skladno je zazvonila. Helgin glas: ao mi je to smetam, ali to je ponovno g. Novak.
Mathieu Zinsou se okrenuo visokoj povjerenici za izbjeglice, bivoj irskoj
politiarki koja je kombinirala energian stil s velikom koliinom rjeitosti;
trenutano se svaala s podtajnikom za humanitarna pitanja koji je vodio ustru
borbu s nepopustljivim i humanitarnim arom. - Madame MacCabe, uasno mi je ao,
ali to je poziv na koji moram odgovoriti. Mislim da sam shvatio vau zabrinutost u
vezi s jakim kritikama koje dolaze iz Odjela za politika pitanja i mislim da im se
moemo posvetiti ako svi razmiljamo zajedno. Zamolite Helgu da organizira sastanak
s dunosnicima. - Dizao je i sagibao glavu u uljudnoj kretnji otpusta.
Zatim je podignuo slualicu. - Molim, priekajte za g. Novaka -ree neki enski
glas. Nekoliko kljocanja i elektronskih kvrceva i zauo se glas Petera Novaka: Mon cher Mathieu - zapoe on.
Mon cher Peter - odgovori Zinsou. - Tvoja se velikodunost
mora cijeniti ak u razmatranju onoga o emu smo raspravljali. Otkad
su Rockefelleri darovali zemljite na kojem se nalazi kompleks UN-a,
ni jedan privatni pojedinac nije darovao...
Da, da - prekine Novak. - Zao mi je, ali moram otkloniti tvoj
poziv na veeru.
-Da?
i!
Imam neto sveanije na pameti. Mislim da e se sloiti s
mojim razmiljanjem. Mi nemamo tajni, zar ne? Transparentnost je
uvijek bila najvia vrijednost UN-a, zar ne?
Do odreene mjere, Peter.
Rei u ti to predlaem, a ti e mi rei misli li da sam nera
zuman.
Izvoli.
Shvatio sam da e se poseban sastanak Generalne skuptine
odrati u petak. Uvijek sam matao o tome da se obratim tom viso
kom tijelu. Luda tatina.
Naravno da ne - ree Zinsou brzo. - Budi uvjeren da se malo
privatnih graana ikad obratilo...
No, nitko mi nee osporiti pravo i povlasticu... Mislim da mogu
to rei bez straha od protuslovlja.
Bien sur.
S obzirom na to da e biti nazoni mnogi efovi drava, razina
sigurnosti bit e velika. Smatraj me paranoinim, ali meni se ini da
to umiruje. Ako doe predsjednik SAD-a, kao to se ini moguim,
bit e i posebna tajna sluba. Sve to veoma smiruje. A ja u vjero
jatno biti u pratnji gradonaelnika New Yorka koji je uvijek bio
tako prijateljski raspoloen prema meni.
Vrlo javna pojava visokog profila - ree Zinsou. - To nije kao
ti, moram rei. Daleko od tvog ugleda pustinjaka.
Upravo zato i predlaem to - ree glas. - Ti zna moju politiku:
uvijek ih pusti da nagaaju.
A na.... razgovor? - Zbunjenost i tjeskoba ozlovoljili su ga;
borio se da to ne pokae.
Page 286

Nemoj se brinuti. Mislim da e otkriti da ovjek nikad nema
vie privatnosti nego kad je pod javnim nadzorom.
Do vraga! - uzvikne Janson. Ponovno je gledao snimku po
sljednjeg Demarestova telefonskog razgovora.
Sto sam mogao uiniti drukije? - upita Zinsou, a u glasu mu
se osjeao strah i grinja savjesti.
Nita. Da si previe ustrajao, to bi samo pobudilo njegove sum
nje. To je duboko paranoian ovjek.
to da radi s takvom molbom? Zbunjujue, zar ne?
535
To je genijalno - ree Janson grubo. - Taj momak ima vie
poteza od Bobbyja Fischera.
Ali da si ga htio istjerati iz skrovita...
Mislio je on na to i poduzeo mjere opreza. On zna da su snage
protiv njega krajnje podijeljene. Nema naina da Tajna sluba bude
ikad upuena u istinu. On se slui naim ljudima kao titom. Nije to
sve. Doi e do rampe zgrade Ujedinjenih naroda s gradonaelnikom
New Yorka uza se. Svaki atentat na njega ugrozio bi poznatog poli
tiara. Ulazi u arenu nevjerojatno guste sigurnosne mree s agentima
oka sokolova koji su dodijeljeni nacionalnim vodama iz cijeloga svi
jeta. Tu e biti ekvivalent polja snage oko njega cijelo vrijeme. Ako
bi kakav ameriki operativac pokuao pucati, istraga koja bi nakon
toga uslijedila, vjerojatno bi dignula sve u zrak. Dok je on u Glavnoj
skuptini, ne moemo ga dirati. Ne moemo. Zamisli to, bit e u
gomili. Poznavajui svu njegovu iznimnu velikodunost, smatrat e
se au za meunarodnu zajednicu...
to moe pozdraviti ovjeka koji se ini kao svjetlost dravama
- ree Zinsou kreveljei se.
To je pravi Demarest. 'Skriven od punog pogleda' bio je jedan
od njegovih omiljenih opisa. Znao bi rei da je katkad najbolje mjesto
da se sakrije upravo oko javnosti.
Posebno ono to je rekao meni - razmiljao je Zinsou. Pogledao
je kemijsku olovku u svojoj ruci pokuavajui je snagom misli pretvo
riti u cigaretu. - Sto sada?
Janson je uzeo gutljaj mlake vode. - Ili u neto izmisliti...
-Ili?
Oi su bile tvrde. - Ili neu. - Izaao je iz ureda glavnog tajnika bez ijedne
druge rijei ostavljajui diplomata samog sa svojim mislima.
Zinsou je osjetio kako ga neto stee u grudima. Zapravo, malo je spavao otkad ga
je prvi put predsjednik SAD-a, nevoljko i na Janso-novo insistiranje, obavijestio o
krizi. Zinsou je bio i sad je protiv. Kako su Sjedinjene Amerike Drave mogle biti
tako lakomislene? Osim ako to nisu bile Sjedinjene Drave; bila je to malena
intriga programera. Planera, kao to bi Janson rekao. Tajna se prenosila iz jedne
predsjednike vlade na drugu, poput kodova dravnog nuklearnog arsenala - i tek
neto manje opasno.
Zinsou je osobno poznavao vie efova drava od bilo koga drugoga. Znao je da
predsjednik podcjenjuje krvavi mete koji bi se oteo kontroli ako bi istina o
programu Mobius ikad izala na vidjelo. Zamiljao je predsjednike vlada,
predsjednike drava, tajnike stranaka, emire i kraljeve prevarenog planeta. Cijela
bi se poslijeratna antanta raspala. Diljem toki nemira u svijetu, goleme koliine
sporazuma i povelja o rezolucijama o sukobima bilo bi krivotvoreno, stavljeno izvan
snage, jer bi njihov autor bio razotkriven kao varalica, ameriki agent koji se
infiltrirao. Mirovni sporazum o kojem je pregovarao Peter Novak na Cipru? Bio bi
potpuno pobijen u roku od nekoliko sati uz uzajamno optuivanje Turaka i Grka.
Svaka bi strana optuivala drugu da je cijelo vrijeme znala istinu; pakt koji se
neko inio nepristranim sada bi se tumaio kao da lagano pogoduje neprijatelju. A
drugdje?
Vaa monetarna kriza u Maleziji? Veoma mi je ao, stari moj. Mi smo to uinili.
Maleni zahvat u funtu prije nekoliko godina to je imalo za posljedicu da je
gospodarstvo Velike Britanije izgubilo nekoliko bodova u BDP-u. Da, nae
Page 287

iskoritavanje toga uinilo je loe stanje mnogo, mnogo gorim. Uasno mi je ao, ne
znam to smo smislili...
Razdoblje relativnoga mira i napretka ustupilo bi mjesto razdoblju lienom i
jednoga i drugoga. A to je s uredima Zaklade za slobo-dudiljem razvijenoga svijeta
i istone Europe, razotkrivenih sada kao tajna amerika obavjetajna operacija?
Mnoge vlade koje surauju ne bi jednostavno preivjele ponienje. Ostale bi, kako
bi odrale povjerenje meu svojim graanima, prekinule sve veze sa Sjedinjenim
Dravama i oznaile bivega saveznika kao protivnika. Tvrtke u amerikom
vlasnitvu, ak i one koje nemaju veze sa Zakladom za slobodu, zaplijenile bi
vlade, njihova bi imovina bila zamrznuta. Svjetskoj trgovini bio bi zadan teak
udarac. U meuvremenu bi oni ogoreni i nezadovoljni na planetu imali barem neki
casus belli; neizreene sumnje nale bi katalizator. Meu slubenim politikim
strankama i irim pokretima otpora, otkria bi izazvala bojni pokli protiv
amerikoga imperija. Napola ujedinjen entitet, koji je bio Europa, na kraju bi
sklopio koaliciju oko zajednikog neprijatelja pa bi se ujedinjena Europa sukobila
sa Sjedinjenim Dravama.
Tko bi to mogao obraniti? Tko bi na to pomislio? Ovdje je bila zemlja koja je
prevarila svoje najblie i najvjernije saveznike. Zemlja
537
koja je potajno manipulirala polugama vlasti diljem planeta. Zemlja koja e navui
na sebe mrnju milijarda ljudi. ak i organizacije koje su bile posveene
meunarodnoj suradnji past e pod sumnju. To bi vrlo vjerojatno moglo znaiti kraj
Ujedinjenih naroda, ako ne odmah, a ono u kratkom roku, u razdoblju sve vee
ogorenosti i
sumnje.
A to bi znailo
kako ono kau Amerikanci? - svijet nevolja.
Kalif je ponovno proitao brzojav koji je upravo primio i osjetio ugodni sjaj
predvianja. Bilo je kao da se oblano nebo razdvojilo da otkrije istu i sjajnu
zraku sunane svjetlosti. Peter Novak obratit e se na godinjem sastanku Ope
skuptine UN-a. ovjek e, a on naposljetku nije bio nita vie od ovjeka,
pokazati napokon svoje lice. Bit e pozdravljen suhoparnom zahvalnou, lovorikama
i odobravanjem. I ako Kalif bude to elio, neim jo.
Sad se okrenuo ministru sigurnosti Mansura koji je bio jedva neto vie od
skorojevikog trgovca sagovima, unato retorikoj inflaciji njegova naslova te mu
se obratio uljudnim i zapovjednim tonom. - Ovaj sastanak meunarodne zajednice bit
e vaan trenutak za Islamsku Republiku Mansur - ree on.
Svakako - odgovori ministar, nizak, ruan ovjek koji je nosio
jednostavno bijelo pokrivalo za glavu. U stvarima koje se nisu odno
sile na kuransko pravovjerje, vodstvo ove oslabljene, oajne male
zemlje moglo se lako zadiviti.
O vaem e se izaslanstvu, ispravno ili pogreno, suditi po nje
govu profesionalizmu, ponaanju i disciplini. Nita ne treba krenuti
pogrenim putom, ak ni unato nepoznatim i neoekivanim zloin
cima. Mora se odrati najvia razina sigurnosti.
Ministar Mansura kimnuo je glavom; znao je da je u vodi do grla i na svoje
zadovoljstvo shvatio kako nema smisla tvrditi drukije, barem ne u nazonosti
vrsnog taktiara kakav je stajao pred njim.
Prema tome, ja u voditi izaslanstvo. Vi samo trebate osigurati
diplomatsku zatitu, a ja u se osobno pobrinuti da sve bude kako
treba.
Hvaljen budi Alah - ree ovjek. - Nita nam vie ne treba.
Vaa portvovnost bit e nadahnue drugima.
538
Kalif je polako kimao odavajui poast. - Ono to inim - ree on - nije nita
drugo nego ono to valja uiniti.
Uska gradska kua bila je elegantna, ali ipak je izgledala bezlino, starinska kua
poput stotina drugih u susjedstvu newyorkoga Zaljeva kornjaa. Stubite ispred
kue bilo je sivo-smee s crnim rukohvatima podignutim dijagonalno prema stubitu.
Oni trebaju sprijeiti da se ovjek posklizne kad stubite postane klizavo od kie
ili leda; elektroniki senzori ispod rukohvata signaliziraju prisutnost
Page 288

posjetitelja. Sunce se reflektiralo od debelih olovnih stakala salona; izgledala su
samo kao ukras, ali bila su sigurna od tekokalibarskih metaka. Zamjenik ravnatelja
obavjetajne agencije za obranu nazvao ih je sterilni sedam: bila je to sigurna
kua to su je rezervirali pla-neri Mobiusa za svoju prigodnu uporabu, jedna od
deset takvih u zemlji. Janson bi tu bio zatien, bio je uvjeren; isto je tako
vano da ima pristup najsofisticiranijoj komunikacijskoj opremi, ukljuujui
izravan pristup golemim bazama podataka to su ih sastavile zdruene obavjetajne
slube Sjedinjenih Drava.
Janson je sjedio u radnoj sobi na drugom katu zurei u uti jastuk. Oi su mu bile
podlivene krvlju zbog neispavanosti; glavobolja mu je udarala iza oiju. Bio je u
ifriranoj komunikaciji s preivjelim lanovima programa Mobius. Nitko nije bio
optimistian niti je
tvrdio da jest.
Ako bi Novak doao u zemlju, kako bi on to uinio? Kakvi su izgledi da ih granina
kontrola obavijesti o njegovu dolasku? Upozorenje je otilo u svaku zranu luku,
privatnu i javnu u zemlji. Slubenici u zranim lukama bili su obavijeteni jer je
zbog vjerodostojnih prijetnji ivotu Petera Novaka bilo kljuno da se specijalne
sigurnosne jedinice za brze intervencije, to ih koordinira ameriki State
Department i koje su zaduene za zatitu stranih uglednika, izvijeste
o njegovu kretanju.
Telefonirao je Dereku Collinsu koji je bio na Phipps Islandu gdje je opseg
kontingenta nacionalne garde utrostruen. U pozadini je
zauo zveket psee ogrlice.
- Hou rei da je Butch doista pobjegao na to mjesto - ree Col-lins. - Do vraga,
traljavi mjeanac mi je doista prirastao srcu. Uza sve ono to se dogodilo, ugodno
je imati ga uza sebe. Dakako da ga rad539
nici koji su juer ovdje popravljali stvari nisu voljeli. On ih je gledao kao da su
hrana. No, kladim se da zove radi izvjetaja o drugim stvarima.
Kakve su vijesti?
Dobra je vijest da je kobra na putu, barem smo prilino sigurni
u to. Loa je vijest da je juer otkriveno truplo Nell Pearson. Kako je
potvrdila gopoda Novak. Pretpostavlja se da je rije o samoubojstvu.
Prerezala si je ile u kadi. I tako je nit prerezana.
Isuse - ree Janson. - Misli da je ubijena?
Ne, to je bio 'poziv u pomo'. Naravno da je bila ubijena. No,
nitko to nikad nee moi dokazati.
Kakvo prokleto smee - ree Janson. U njegovu je glasu bilo
olovo.
Lutajui uokolo - ree Collins sumorno - nitko nije opazio
Pumu. Nula, nada, nita. etiri izvjetaja o slinim osobama, brzo
opovrgnuta. injenica jest da na momak moda nije doao iz ino
zemstva, moda je ve bio u zemlji. A za njega je djeja igra doi
incognito. Ovo je velika, mnogoljudna zemlja s vie od petsto meu
narodnih aerodroma. Nae su granice po prirodi propusne. Ne
moram ti to spominjati.
Sada nije vrijeme da se govori o nemogunostima, Derek - ree
operativac.
Hvala na ohrabrenju, treneru. Zar misli da nije svatko od nas,
do vraga, radio na tim sranjima? Nitko od nas ne zna tko je sljedei
na redu da bude ubijen. eli li govoriti o nemogunostima, zanimat
e te najnovije razmiljanje o State Departmentu
Nakon pet minuta Janson je spustio slualicu s nekim nesigurnim osjeajem.
Gotovo neposredno nakon toga srebrnosivi telefon na stolu prekrivenim zelenim
pustom tiho je zazvonio tako da mu je mirnoa zvona davala neko dodatno znaenje.
To je bila linija rezervirana za komunikaciju s Bijelom kuom.
Podignuo je slualicu. Bio je to predsjednik.
Sluaj, Paul, pretresao sam to bezbroj puta s Dougom ovdje.
Ovo Demarestovo obraanje pred Opom skuptinom mogao bi
biti neizravni ultimatum.
Gospodine?
Page 289

Kao to zna, traio je kontrolne kodove za cijeli sustav Echelona. Otpravio sam ga.
Otpravili ste ga?
Otpilio sam ga. Mislim da je poruka koju odailje prilino jed
noznana. Ne dobije li to eli, pojavit e se pred Opom skuptinom
i podmetnuti eksploziju. Prikazat e jasno stvar dok cijeli svijet visi
na svakoj njegovoj rijei. To je pretpostavka. Moda grijeimo. Ali
to vie razmiljamo o tome, to vie mislimo kako je to vjerodostojna
prijetnja.
Dakle?
Uzdam se u Boga da e ga pogoditi munja prije nego to ustane
i odri taj govor.
To sada zvui poput kakva plana.
elei sprijeiti to, odluio sam se sastati s njim unaprijed.
Kapitulirati. Pristati na njegovu prvu rundu zahtjeva.
Jeste li predvieni da se pojavite u UN-u?
To smo ostavili otvoreno. Dravni tajnik biti e ondje zajedno s
veleposlanikom pri UN-u, stalnim predstavnikom, trgovinskim pre
govaraem i ostatkom limenih vojnika koje uvijek aljemo. Ali, napra
vimo li tu... razmjenu, to e morati doi od mene. Ja sam jedini koji
ima doputenje i ovlatenje da uinim to.
Izloit ete se riziku.
Paul, ja ve jesam izloen. I ti si.
J40.
541
39
NEW YORK TIMES
Sastaje se Opa skuptina UN-a
Iz cijeloga svijeta stotine nacionalnih voda okupit e se na Dijalogu
civilizacija
Barbara Corlett
NEW YORK - Za veinu stanovnika New Yorka sastanak stotina stranih efova drava i
visoko rangiranih ministara izaziva veliku zabrinutost: hoe li kolona motornih
vozila pogorati problem prometne guve? Meutim, u amerikom State Departmentu i
drugdje u diplomatskim krugovima, poveana zabrinutost je na dnevnom redu. Postoje
nade da e 58. sastanak Ope skuptine dovesti do bitnih reformi i poveati razinu
meunarodne suradnje. Glavni tajnik UN-a Mathieu Zinsou predvidio je kako e to
biti prekretnica u povijesti te nemirne organizacije.
Predvianje je pojaano glasinama o moguem pojavljivanju pred Opom skuptinom
uvaenoga filantropa i humanitarca Petera Novaka, ija se Zaklada za slobodu
usporeuje s Ujedinjenim narodima u svom globalnom dosegu, pa ak i po diplomatskim
postignuima. UN-u su zemlje lanice dune milijarde dolara, ukljuujui i
Sjedinjene Drave, a glavni tajnik ne prikriva injenicu da zamrzava..,._
549. ..
nja plaa i rezanja trokova oteavaju regrutiranje i zadravanje slubenika
visokog kalibra. Gospodin Novak, ija je velikodunost postala legendarna, moda
ima konkretne prijedloge za prevladavanje financijske krize UN-a. Najvii
dunosnici UN-a predlau da direktor Zaklade za slobodu moda takoer predloi
zdruivanje snaga u sklopu UN-a da se koordinira pomo podrujima najvie pogoenim
siromatvom i sukobima. Gospodina Novaka koji ivi povueno od svijeta nismo mogli
pronai za komentar. Nastavak na stranici B4.
Sve e se dogoditi sutra, a ono to e se dogoditi, ovisit e o tome kako su dobro
obavljene njihove pripreme. Jedna noga ispred druge.
Janson, slubeno vanjski savjetnik za sigurnost kojeg je angairao Izvrni ured
Glavnoga tajnika, proveo je posljednja etiri sata lutajui kompleksom Ujedinjenih
Page 290

naroda. Sto su zaboravili? Janson je pokuavao misliti, no zamaglilo mu se pred
oima; posljednjih nekoliko dana spavao je vrlo malo, pokuavao se odrati budnim
crnom kavom i aspirinima. Jedna noga ispred druge. To je bila civilna misija
inspekcije o kojoj e sve ovisiti.
Kompleks UN-a koji se prostirao du East Rivera od etrdeset druge ulice do
etrdeset osme bio je otok sam po sebi. Zgrada tajnitva izgledala je kao da ima
trideset devet katova; u obrisima grada slavni simboli poput zgrade Chrvslera i
Empire State Buildinga bili su tek jadne izboine u usporedbi s njom - stabla uz
planinu. Tajnitvo se isticalo ne toliko visinom, koliko svojom irinom, veom od
kakvoga gradskog bloka. Na svakoj strani zgrade puni zid od plavo-zelenoga
termopanskog stakla i aluminija bio je identian, svaki kat ogranien crnim redom
trouglastog zida meu lukovima, a njihovu simetriju prekidale su samo nepravilno
razmjetene reetke mehanikih katova. Dva uska kraja bila su pokrivena vermontskim
mramorom, to je bio ustupak, prisjetio se Janson, bivem vermont-skom senatoru
koji je predsjedao savjetodavnim odborom Glavnoga stoera i sluio kao stalni
ameriki predstavnik u UN-u. U nekom nevinijem dobu Frank Lloyd Wright nazvao je
tajnitvo super kitrom da se fijasko poalje u pakao. Rijei su se sada inile
prijetee prorokima.
543
Donja zgrada Ope skuptine koja je bila smjetena tono sjeverno od tajnitva bila
je odvanija u dizajnu. Bio je to neobino zakrivljen etverokut koji se ruio u
sredinu i irio prema drugom kraju. Neprimjerena kupola, opet ustupak senatoru,
bila je smjetena na sredini krova i izgledala poput prevelikog otvora turbine.
Sada kada je zgrada Ope skuptine bila prazna, hodao je kroz nju nekoliko puta dok
su mu oi prelazile preko svake povrine kao da je prvi put tu. Juni je zid bio od
istoga stakla stvarajui svijetlo i zrano predvorje za izaslanstva na koje se
moglo gledati s tri reda balkona. U sredini zgrade skuptinska dvorana bila je
polukruni atrij. Sjedala u zelenoj koi rasporeena su oko sredinjeg podija koji
je bio prostrani oltar od zelenog, a na vrhu crnog mramora. Iznad toga, na irokom
pozlaenom zidu, bio je postavljen okrugli logo UN-a: dva vijenca od ita ispod
stilizirane slike globusa. Iz nekog razloga logo na globusu sa svojim krugovima i
okomitim crtama pogodio ga je kao slika centrirana na kriu niana: cilj zemlja.
Neki ljudi ele ispuniti svijet smijenim ljubavnim pjesmama pjevuio je Rus nemelodino.
Grigori? - ree Janson u mobitel. Naravno da je to bio Grigori.
Janson je bacio pogled na prostrani atrij primijetivi dva golema
videoekrana postavljena s obiju strana govornice. - Jesi li dobro?
Nikad bolje! - ree Grigori Berman odluno. - Opet u svom
domu. Privatna medicinska sestra po imenu Ingrid! Drugoga dana
stalno sam bacao toplomjer na pod samo da je vidim kako se sagiba.
Bokovi na toj djevojici, Veneri u bijeloj uniformi! Ingrid, kaem ja,
hoe li igrati medicinsku sestru? 'Gospon Berman,' kretala je sva
okirana, 'ja jesam medicinska sestra'.
Sluaj, Grigori, dobio sam jednu narudbu. Ako nisi za to,
samo mi reci. - Janson je govorio nekoliko minuta pruajui mnotvo
potrebnih pojedinosti, a Berman e ili razraditi ostatak ili nee.
Berman je utio nekoliko trenutaka kad je Janson prestao govoriti. - Sada je
Grigori Berman okiran. Ono to vi predlaete, gospodine, neetino je, nemoralno,
protuzakonito; to je podmuklo krenje standarda i prakse meunarodnog bankarstva. Zauo se udarac. - Ja to volim.
To sam i mislio - ree Janson. - I ti to moe srediti?
5.44
Sredit u to uz malenu pomo svojih prijatelja - zapjevuio je
Berman.
Jesi li siguran da si spreman to uiniti?
Pitaj Ingrid to Grigori Berman zna initi - odgovori on pijuc
kajui s indignacijom. - to Grigori moe uiniti? Sto Grigori ne
moe uiniti?
Janson je poklopio svoj Ericsson i nastavio koraati dvoranom. Hodao je iza
Page 291

govornice od zelenog mramora gdje stoje govornici koji se obraaju skupu te
pogledao redova sjedala gdje e se okupiti delegati. Glavni nacionalni predstavnici
ispunit e prvih petnaest redova stolica i stolova. Natpisi su postavljeni na ipke
koje prolaze du zaobljenih stolova; imena zemalja napisana bijelim slovima na
crnoj podlozi: du jedne strane prolaza PERU, MEKSIKO, INDIJA, EL SALVADOR,
KOLUMBIJA, BOLIVIJA. Ostale nije mogao vidjeti na slaboj svjetlosti. Na drugoj
strani PARAGVAJ, LUKSEMBURG, ISLAND, EGIPAT, KINA, BELGIJA, JEMEN, UJEDINJENO
KRALJEVSTVO, itd. inilo se da je redoslijed uinjen nasumce, ali natpisi su se
nastavljali, putokazi za beskrajno razliit, beskrajno razlomljen svijet. Za
dugakim stolovima bila su puceta kojima delegati signaliziraju svoju namjeru da
govore te audiopri-kljuci za slualice koje pruaju simultani prijevod na bilo
koji jezik. Iza slubenog delegatskoga stola bili su koso postavljeni redovi
sjedala za dodatne lanove diplomatskih timova. Gore je u nii bio prozor u koji su
bile objeene svjetiljke, a bio je okruen reflektorima nalik na zvijezde. Zidovi u
obliku luka bili su od drva s otvorima za ventilaciju, isprekidani velikim muralima
Fernanda Legera. Maleni sat bio je smjeten u sredinu dugake mramorne galerije, a
mogli su ga vidjeti samo oni na govornici. Iznad galerije bilo je jo redova
sjedala. A iza njih, diskretno uokvirena zastorima, nalazila se serija staklenih
kabina gdje su bili smjeteni prevoditelji, tehniari i zatitarsko osoblje UN-a.
Sliilo je velianstvenom kazalitu, a mnogo godina i bilo je tako.
Janson je izaao iz dvorane te otiao do prostorija koje su se nalazile neposredno
iza govornice: ured za uporabu glavnom tajniku i glavnoj izvrnoj sviti. S
obzirom na smjetaj osoblja zaduenog za sigurnost, bilo bi jednostavno nemogue
izvesti napad na te pro545
store. Na treem obilasku Jansonovu je pozornost privuklo neto to se inilo poput
ne ba esto upotrebljavane kapelice ili, budui da je nedavno preureena, kao
prostor za meditiranje. Bio je to malen uzak prostor sa Chagallovim muralom na
jednom kraju, upravo niz hodnik od glavnog ulaza u skuptinsku dvoranu.
Naposljetku, Janson je siao do dugake rampe na zapadnoj strani zgrade odakle e
ulaziti delegati. Geometrija sigurnosnih mjera bila je dojmljiva: funkcionirala je
poput tita pruajui zatitu iz veine kutova. Pokrajnje ulice bit e blokirane za
neslubeni promet: u blizinu smjet e pristupiti samo akreditirani novinari i
lanovi diplomatskih izaslanstava.
Alan Demarest nije mogao izabrati sigurnije mjesto odravanja ako se povukao iz
bunkera na Antarktiku.
Sto je vie Janson istraivao stanje, to se vie divio taktikom geniju svoga
suparnika. Neto bi se doista iznimno trebalo dogoditi da to sprijei, to znai da
raunaju na neto na to se ne moe raunati.
Ta to ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajednitvo svjetlo s tamom?
No, Janson je vidio imperativ za tako zajednitvo jasnije nego itko. Svladavanje
tog majstora trikova zahtijevat e neto vie od beskrvnih proraunatih poteza i
protupoteza racionalnih planera; traio se neogranien, nezasitan, iracionalan, pa
i nekontroliran bijes istinskoga fanatika. O tome nema spora: njihova najbolja
prilika da poraze Demaresta bila je da pribjegnu jednoj stvari koja se ne moe
kontrolirati.
Kako bi bili sigurni, planeri su zamiljali da mogu to kontrolirati. No, oni to
nikad nisu inili, nisu nikad mogli. Svi su se oni igrali vatrom.
Morali su se pripremiti da budu spaljeni.
40
Kolone motornih vozila poele su stizati na UN Plau u sedam sati sutradan ujutro
pratei ljude najrazliitijih kulturnih i politikih boja. Vojni efovi drava
odjeveni u svoje slubene odore stupali su uz rampu kao da obavljaju pregled svojih
postrojba osjeajui se zatienima i snanima zbog odlija i medalja koje su si
sami dali. Promatrali su voe tzv. demokracija uskih ramena kao da su napuhani
sredinji bankari. Zar njihova tamna odijela i usko svezane kravate ne
signaliziraju privrenost trgovakoj klasi vie nego autentinom ponosu nacionalne
moi? Izabrane voe liberalnih demokracija gledali su pak takve neukusne znakove
kraljevske asti s prijezirom i negodovanjem. Kakva je bijedna drutvena zaostalost
omoguila tim kaudiljima da ugrabe mo? Mrave voe gledali su debele voe i
Page 292

razmiljali o njihovu nedostatku samokontrole. Nije udo to su njihove zemlje
zapale u vratolomne inozemne dugove. Snani voe su pak gledali u svojim mravim
zapadnim kolegama bezbojne i hladne materijaliste, suhoparne administratore, a ne
istinske voe ljudi. Takve su misli treperile iza svakog zubatog smijeka.
Poput molekula skupine su se mijeale i sudarale, spajale i razilazile. Isprazne
ale smjenjivale su se s opirnim alopojkama. Okrugli predsjednik neke
srednjoafrike drave zagrlio je trkljastog njemakog ministra vanjskih poslova i
obojica su toni znali to znai taj zagrljaj: Moemo li se pomaknuti s
restrukturiranjem dugova? Zato da ja servisiram dugove koje je uzeo moj
prethodnik? Napokon, ja sam njega ubio! Kriavo odjeven monik iz srednje Azije
pozdravio
547
je premijera Velike Britanije sjajnim smijekom i preutnim prosvjedom: Granini
spor koji imamo sa svojim ratobornim susjedom nije predmet meunarodnog interesa.
Predsjednik neke nemirne drave lanice NATO-a koja je tek ostatak neko velikog
carstva naao je svog antipoda, predstavnika napredne vedske i razgovara o svom
nedavnom posjetu Stockholmu. Neizgovorena poruka glasi: Nae akcije protiv kurdskih
sela unutar naih granica moda smetaju vaim razmaenim aktivistima za ljudska
prava, ali mi nemamo drugog izbora nego da se branimo od pobunjenikih snaga. Iza
svakog pljeska, zagrljaja i tapanja po ramenima bila je neka alopojka jer
alopojke uvruju meunarodnu zajednicu.
Izmeu delegacija cirkulirao je mukarac u kaftanu s velikom bradom i sunanim
naoalama, to je tipian nain odijevanja za odreene Arape koji pripadaju
vladajuoj klasi. Izgledao je, ukratko, poput bilo kojeg od stotina diplomatskih
predstavnika iz Jordana, Saudijske Arabije, Jemena, Mansura, Omana ili Ujedinjenih
Arapskih Emirata. ovjek je izgledao hladnokrvno i pomalo zadovoljno. Nedvojbeno je
bio sretan to se nalazi u New Yorku veselei se malom izletu do draguljarnice
Harrvja Winstona ili jednostavno to e uzeti uzorke na seksualnom bazaru u velikoj
metropoli.
Zapravo, velika je brada imala dvojaku funkciju: nije samo pomagala u promjeni
Jansonova izgleda, nego je sluila i za skrivanje siunog mikrofona to se
aktivirao sklopkom u njegovu prednjem depu hlaa. Zbog mjera opreza postavio je
mikrofon i glavnom tajniku: bio je umetnut u vori na njegovoj zlatnoj oznaci ina
na ovratniku i potpuno skriven iza njegova irokog vora kravate.
Dugaka rampa vodila je prema stazi to je bila neposredno uz zgradu gdje se
odravala Glavna skuptina. Tu je u mramorni eksterijer zgrade to je zavijala bilo
postavljeno sedam ulaza. Janson se nastavio kretati meu gomilama to su nailazile
stalno gledajui kao da je upravo vidio nekog starog prijatelja preko puta. Sada je
pogledao na sat; 58. godinji sastanak Ope skuptine poet e tono za pet minuta.
Hoe li stii Alan Demarest? Je li uope namjeravao doi?
Bila je to barana vatra reflektora kamera to su prvi signalizirali dolazak
legende. TV ekipe koje su uredno snimale dolaske velikih i dobrih, monih i
opunomoenih, sada su uperile svoje videokamere,
mikrofone i rasvjetu prema neuhvatljivom dobroinitelju. Teko ga je bilo izuzeti
iz guve kroz koju je hodao. Ondje je doista bio newyor-ki gradonaelnik koji je
jednom rukom zagrlio humanitarca apui neto to se inilo kao da zabavlja
plutokrata. S druge strane uz njega je hodao senator drave New York koji je sluio
takoer kao zamjenik predsjedavajuega senatskog odbora za vanjske poslove. Mala
pratnja viih pomonika i istaknutih linosti slijedila je tik iza njih. Agenti
tajnih slubi bili su stacionirani na stratekim tokama nedvojbeno pazei da nema
snajperista i drugih potencijalnih zlotvora.
Kad je ovjek svijetu poznat kao Peter Novak uao u zapadno predvorje, njegova ga
je pratnja brzo ugurala u apartman za uglednike iza skuptinske dvorane. Izvan toga
potplati i pete stotina skupih cipela udarale su o poploani pod kad se predvorje
poelo prazniti, a^vorana puniti.
To je Jansonu bio znak da se povue u sredinju kabinu za zati-ta/e smjetenu iza
glavne galerije skuptinske dvorane. Niz malenih etvrtastih monitora okruivalo je
veliki monitor; oni su pokazivali razliite kutove same dvorane. Na njegov zahtjev
skrivene su kamere bile smjetene i u prostorije skrivene iza podija. Savjetnik
glavnoga tajnika za sigurnost elio je imati na oku sve uglednike.
Namjetajui kontrolnu plou, mijenjao je kamere zumirajui i traei stol za koji
Page 293

e sjesti izaslanstvo Islamske Pepublike Mansur.
Nije dugo trebalo.
Ondje je u prolazu sjedio neki naoit mukarac u lijepim haljama koje su odgovarale
izaslanstvu Mansura. Janson je pritisnuo nekoliko dugmadi na konzoli i na velikom
sredinjem monitoru pojavila se slika koja je zamijenila irokokutni panoramski
pogled na Skuptinu. On je jo irio sliku, digitalno smanjivao sjene i
hipnotizirano gledao kad je veliki plosnati monitor ispunilo lice koje se ne moe
zamijeniti. Ahmad Tabari. ovjek kojeg su zvali Kalif. Bijes je potekao Jansonom
poput elektrine struje dok je prouavao povrine njegova lica od ebanovine, njegov
orlovski nos i jake, isklesane eljusti. Kalif je bio karizmatian ak i kad se
odmarao.
Janson je pritisnuo nekoliko dugmadi i sredinji je zaslon bio spojen sa skrivenom
kamerom u apartmanu za uglednike.
Drukije
lice,
drukija
vrsta
nemilosrdne
karizme:
karizma ovjeka koji
nije eljan niega, ovjeka koji ima. Puna glava kose,
549
vie crne nego sijede, visoke line kosti, elegantno odijelo s tri dugmeta: Peter
Novak. Da, Peter Novak: to je bio onaj koji je taj ovjek postao i to je bio nain
na koji je Janson morao misliti o njemu. Sjedio je na jednom kraju stola od
svijetloga drva uz telefon to je bio izravno spojen s interkomunikacijskim
sustavom na visokom mramornom podiju u skuptinskoj dvorani, kao i s postajama
tehniara. Interna televizija smjetena u kutu omoguavala je VlP-ovima u apartmanu
da prate to se dogaa u dvorani.
Sada su se vrata apartmana otvorila: dva lana tajne slube sa zavinutim icama to
su im izlazile iz uha vizualno su pregledavali prostor.
Janson je stisnuo jo jedno dugme ukljuujui druge kamere.
Peter Novak je ustao. Nasmijao se posjetitelju.
Predsjednik Sjedinjenih Drava.
ovjek koji je obino bio pun samopouzdanja, izgledao je pepeljasto. Nije bilo
audioveze, no bilo je jasno da je predsjednik zamolio agente tajne slube da ih
ostave nasamo.
Predsjednik je bez rijei izvadio zapeaenu omotnicu iz gornjega depa i uruio je
Peteru Novaku. Ruke su mu drhtale.
Po profilu njih su dvojica bili suprotnosti: jedan voa slobodnoga svijeta koji
djeluje poraeno i lagano degradirano; drugi irokih ramena u trijumfu.
Predsjednik je kimnuo. Na trenutak je izgledalo kao da eli togod rei, no zatim
se predomislio.
Izaao je.
Kamera dva. Novak je spustio omotnicu u svoj gornji dep. Ta omotnica, Janson je to
znao, mogla bi promijeniti tijek svjetske povijesti.
A to je bila samo prva rata.
Kalif je urno pogledao na sat. Vaan je pravi trenutak. Metalni detektori
onemoguavali su ak i lanovima izaslanstava da nose vatreno oruje; tako je on
oekivao. No, osigurati takvo oruje bila bi elementarna zadaa. Bilo ih je na
stotine u zgradi, vlasnitvo uvara Ujedinjenih naroda i drugih takvih zatitara.
Nije imao mnogo potovanja prema njima ili njihovoj vjetini. Kalif se suoio s
nekima od najsmrtonosnijih ratnika na svijetu. Njegova osobna hrabrost pri550
skrbila mu je vjeno potovanje njegovih sirovih i neobrazovanih sljedbenika.
Ovladavanje ideologijom iz stihova Kurana samo po sebi ne bi bilo dovoljno. Oni su
bili narod koji je morao znati da njihove voe imaju fiziku hrabrost,
intestinalnu i intelektualnu
snagu.
Auru nepobjedivosti koju je izgubio one uasne noi u Kamenoj palai ponovo e
stei, udvostruiti je ak kad jednom obavi taj svoj najodvaniji in. On e to
uiniti, a u meteu to e nakon toga uslijediti, moi e pobjei brzim amcem
usidrenim na East Riveru, samo 3 kilometra istono od ove zgrade. Svijet e nauiti
da se njihova pravedna stvar ne smije zapostaviti.
Da, staviti ruke na moni pitolj bilo bi gotovo jednako tako lako kao i uzeti ga s
police u robnoj kui. Ali, razboritost je zahtijevala da ga prieka uzeti do
posljednjeg trenutka. Sto vie vremena protekne nakon toga, to su vei izgledi da
Page 294

bude otkriven. Osigurati oruje naposljetku znai deaktivirati vlasnika.
Sukladno rasporedu dogaaja koji su bili podijeljeni s veleposlanikom Mansura pri
UN-u, Peter Novak e zapoeti svoje obraanje za pet minuta. Taj lan slube za
sigurnost Mansura trebat e hitno otii na WC. Gurnuo je polugu patentne brave na
vratima to su vodila iz dvorane te se uputio prema kapelici.
Kalif je hodao veoma brzo, sandale su mu odjekivale po poploanom podu sve dok nije
privukao pozornost kratko oianog agenta amerike tajne slube etvrtasta lica. To
je bilo ak bolje od obinog slubenika sigurnosti UN-a: njegovo oruje je sigurno
posebne kvalitete.
Gospodine - ree agentu u tamnom odijelu - ja titim vou
Islamske Republike Mansur.
Agent tajne slube je svrnuo pogled; strani efovi drava ne pripadaju u njegov
djelokrug.
Primili smo obavijest da se netko skriva ondjel - On pokae
rukom prema kapelici.
Mogu zamoliti nekoga da to provjeri - ree Amerikanac rezer
virano. - Ne mogu napustiti poloaj.
To je tu prijeko. Ja osobno mislim da nema nikoga.
Pregledali smo cijeli prostor prije nekoliko sati. Sklon sam slo
iti se s vama.
551
Ali biste li pogledali? Trideset sekundi vaega vremena? Zasi
gurno nema nita to bi trebalo prijaviti, no pogrijeimo li u toj situa
ciji, obojica emo morati objanjavati zato nismo nita poduzeli.
Uzdahnuvi, ree preko volje: - Pokazat u vam put.
Kalif je drao otvorena malena drvena vrata u kapelici i ekao da ovjek iz tajne
slube proe.
Kapelica je bila dugako i usko mjesto s niskim stropom i niama za svjetlo s obiju
strana: reflektor je osvjetljavao crnu lakiranu kutiju prema kraju dvorane. Na njoj
se nalazila svjetlea staklena ploa; predodba nekog zapadnog dizajnera o
sekularnoj religioznosti. Na zidu sa suprotne strane vrata bio je mural s
polumjesecima, krugovima, kvadratima, trokutima koji su se vjeto preklapali
simbolizirajui oito neki amalgam vjeroispovijesti. Vrlo zapadnjaki, shvaanje da
jedan prostor moe imati sve to poput priloga u Big Macu; suvino je rei da se
lani sklad temeljio na neprijepornoj vladavini zapadnjake pretjerane
popustljivosti. S druge strane, blizu ulaza fialazio se niz malenih klupa sa
sjedalima od rogoza. Pod je bio od nepravilnih etverokuta kriljevca.
Tu nema mjesta za skrivanje - ree ovjek. - Nema niega.
Teka akustiki izolirana vrata zatvorila su se za njima prekinuvi
umove iz predvorja.
Kakve to veze ima - ree Kalif. - Vi nemate oruje. Bili biste
nemoni pred ubojicom!
ovjek iz Tajne slube se nasmije i otvori svoju mornariku jaknu stavivi ruke na
struk te omoguivi tako revolveru s dugom cijevi da proviri iz korica.
Ispriavam se - ree Kalif. On se okrene leima prema Ame
rikancu pravei se da je zadivljen muralom. A zatim zakorai unatrag.
Gubite vrijeme - ree Amerikanac.
Odjednom Kalif zabaci glavu natrag udarivi u Amerikanevu bradu. Kad je krupni
agent zateturao, Kalifove ruke su se primakle njegovim koricama i izvukle .357
magnum revolver Ruger SP101 s cijevi do 10 cm za bolju tonost. Kalif drkom udari
agenta u glavu uvjerivi se da e samodopadni nevjernik ostati u nesvijesti
nekoliko sati.
552
Sada je sakrio Ruger u svoj kovei od stavljene koe i odvukao miiava
Amerikanca iza kutije za svjetlo od ebanovine gdje bi mogao ostati nevidljiv za
sluajna posjetitelja.
Bilo je vrijeme da ponovo ue u skuptinsku dvoranu. Vrijeme da osveti ponienja.
Vrijeme da ue u povijest.
Dokazao bi sam sebi da zasluuje naslov koji su mu dali njegovi sljedbenici. On je
doista bio kalif.
I nee pogrijeiti.
Page 295

U apartmanu za VlP-ove ukljuila se lampica na crnom tankom telefonu: bila je to
obavijest da bude spreman za pet minuta. Standardan postupak kojim ga se
obavjetava nekoliko minuta prije nego to e biti pozvan da istupi pred okupljenim
voama planeta.
Novak je uzeo slualicu, posluao i rekao: - Hvala.
I dok je gledao, Janson je poeo neto predosjeati.
Neto nije bilo u redu.
Hitno, oajniki je pritisnuo na dugme za prematanje te pregledao posljednjih deset
sekunda kasete. Lampica gori na telefonu. Peter Novak je uzeo slualicu i stavio je
na uho...
Neto nije bilo u redu.
Ali to} Jansonov nesvjesni um je bio poput alarma i divlje je oglaavao uzbunu, no
bio je umoran, veoma umoran pa je od iscrpljenosti postajao smeten.
Ponovo je pregledao posljednjih deset sekundi.
Bljetava svjetlost internog telefona to je zujao.
Peter Novak, kojeg je titio niz zatitara, ostao je na trenutak sam u apartmanu za
VlP-ove i primio slualicu zbog uputa da se pripremi za svoj nastup pred
reflektorima svijeta.
Uhvatio ju je desnom rukom.
Peter Novak dri slualicu na uhu.
Na desnom uhu.
Janson je osjetio kao da mu je kou obloio sloj leda. Strana, bolna bistrina sada
je upravljala njegovim razumom kao da ga ispunja slijedom slika. To je bilo
izluujue, lica i glasovi su se mijeali. Demarest za stolom u Khe Sanhu uzima
telefon. Ti izvjetaji H&I potpuno su beskorisnil Dri telefon tik uz uho neko
vrijeme. Napokon je opet govorio: Mnogo se stvari moe dogoditi u zoni bez vatre.
553
Demarest na movarnom terenu blizu Ham Luonga uzima radiotele-fon, slua pozorno,
izdaje niz zapovijedi. Uzima slualicu lijevom rukom, stavlja je na lijevo uho.
Alan Demarest je bio ljevak. Uvijek tako. Samo tako.
ovjek u apartmanu za VlP-ove nije bio Alan Demarest.
Boze svemogui! Janson je osjetio kako mu krv udara u glavu, a sljepoonice
pulsiraju.
Poslao je dvojnika. Varalicu. Janson je taj koji je upozoravao ostale na opasnost
od podcjenjivanja protivnika. I sada je uinio upravo to.
I trik je bio savreno praktian. Ako neprijatelj ima dobru zamisao, ukradi je,
rekao mu je Demarest na poljima smrti u Vijetnamu. Programeri Mobiusa bili su sada
Demarestovi neprijatelji. Stekao je slobodu unitivi vlastite duplikate, no zatim
je godinama planirao preuzimanje. Za to vrijeme nije samo gomilao imovinu i
saveznike: stvorio je vlastiti duplikat, nekoga tko je bio pod njegovom vlau.
Zato se Janson nije sjetio toga?
Dvojnik koji je sjedio u apartmanu za VlP-ove nije bio Peter Novak; on je radio za
njega. Da, to je bilo upravo ono to bi Demarest uinio. On bi....okrenuo kut. Vidi
dva bijela labuda umjesto jednog crnog. Vidi komad pite umjesto pite kojoj
nedostaje jedan komad. Baci kocku prema van umjesto prema unutra. Ovladaj
cjelinom..
ovjek koji e se obratiti Opoj skuptini bio je rtveni jarac koji ih vodi na
klanje. Bio je neije orue koje ih izvodi iz vatre.
Upravo za nekoliko minuta taj e ovjek, kopija kopije, taj dvostruki nadomjestak
za Novaka, zauzeti mjesto ispred zelenoga mramornoga podija.
I bit e ubijen.
To nee biti Novakova propast. Bit e to njihova vlastita propast. Alan Demarest e
potvrditi svoje najparanoinije sumnje: otkrit e svoje neprijatelje, razotkrit e
kako je cijeli poziv bio doista urota.
Meutim, oni e unititi svoju posljednju izravnu vezu s Alanom Demarestom. Nell
Pearson je mrtva, Marta Lang, kako se sama nazivala, bila je mrtva. Svako ljudsko
bie koje je moglo voditi do njega bilo je uniteno, osim mukarca u apartmanu za
VlP-ove. ovjek koji je morao dati pola godine svoga ivota da se oporavi od
plastine operacije. ovjek koji je, hoe-nee, rtvovao vlastiti identitet za
...554..
.....
sjajnog manijaka koji je drao budunost svijeta u svojim rukama. Ako bi bio
Page 296

ubijen, Janson bi izgubio posljednji preostali trag.
A ako se popne na podij, bit e ubijen.
Zaplet koji su pokrenuli ne moe se zaustaviti. To nije bilo pod njihovim nadzorom.
To je bila njegova velika preporuka i vjerojatno njegova kobna pogreka.
Janson je mahnito okrenuo rakurs kamere na izaslanstvo Man-sura. Sjedalo u prolazu
koje je bio zauzeo Kalif.
Prazno.
Gdje je?
Janson ga je morao nai: to je bila njihova jedina prilika da sprijee katastrofu.
Sad je aktivirao svoj skriveni mikrofon i govorio znajui da e se rijei prenijeti
u slualicu glavnoga tajnika.
Morate odgoditi Novakov nastup. Treba mi deset minuta.
Glavni tajnik je sjedio na visokoj mramornoj klupi iza podija smijeei se i
kimajui. - To je nemogue - apnuo je ne mijenjajui izraz lica pred javnou.
Uinite to! - ree Janson. - Vi ste glavni tajnik, do vraga! Smi
slite neto.
Zatim je pohitao niz stubite obloeno sagom i prema hodniku koji odvaja
skuptinsku dvoranu. Morao je pronai fanatika iz Anure. To ubojstvo nee spasiti
svijet; ono e ga osuditi na propast.
555
41
Janson je s gumenim potplatima na nogama jurio bijelo poploanim hodnikom. Kalif je
nestao iz skuptinske dvorane, to je znailo da se vjerojatno on ili neki njegov
saveznik domogao oruja koje je prije na neki nain ukrao. Juno predvorje, sjajno
osvijetljeno pomou velikog ostakljenog zida, bilo je prazno. Golemo je dizalo bilo
prazno. Skoio je do foajea za izaslanstva. Dvije plavue sjedile su na bijeloj
konoj sofi udubljene u razgovor: po izgledu su bile statisti u skandinavskom
izaslanstvu koje je zakljuilo kako za njih nema mjesta u skuptinskoj dvorani.
Inae nita.
Gdje bi se mogao nalaziti? Jansonov je um oajniki prevrtao mogunosti.
Pitaj obratno: gdje bi ti bio, Janson?
Kapelica. Dugaak, uzak prostor to se gotovo nikada nije upotrebljavao, ali je bio
uvijek otvoren. Nalazio se uz apartman glavnoga tajnika, tono s druge strane
zaobljenog zida to se nalazio nasuprot skuptinskoj dvorani. Prostor u zgradi gdje
je ovjeku zajameno da ga nitko nee ometati.
Janson je jo bre trao pa iako njegovi gumeni potplati nisu stvarali buku, disao
je sve tee.
Sada je gurnuo teka, zvuno izolirana vrata i vidio mukarca u bijelim haljama
pognuta iza velike kutije od ebanovine. Kad su se vrata za Jansonom zatvorila,
mukarac se okrenuo.
Kalif.
Janson je na trenutak bio tako zgren od mrnje da nije mogao disati. Namjestio je
lice u izraz prijateljskog iznenaenja.
Kalif je prvi progovorio. Khaif hallak ya akhi.
Janson se sjetio svoje velike brade i frizure u arapskom stilu te se prisilio na
osmijeh. Znao je da mu se ovjek obratio na arapskom. Vjerojatno je to bila nebitna
ala, no on je mogao samo nasluivati. U svojoj najboljoj verziji oxfordskog
engleskog, jer arapski lan kraljevske obitelji zacijelo je bio kolovan u takvoj
ustanovi i usvojio tamonje obiaje, Janson ree: - Dragi moj brate, nadam se da ne
smetam. Naime, imam takvu migrenu da sam se nadao da u porazgovarati sa samim
Prorokom.
Kalif je zakoraio prema njemu. - No, obojici e nam biti ao to smo propustili
dosadanju raspravu. Slaete li se? - Glas mu je bio poput siktanja zmije.
- Pogodili ste, brate moj - ree Janson.
Kad je Kalif krenuo prema njemu pomno ga promatrajui, Jan-sonu se najeila koa.
Dolazio je sve blie sve dok nije bio udaljen tridesetak centimetara. Janson se
sjetio da drutvene koncepcije dopustive fizike udaljenosti variraju meu
kulturama pa je tako za Arape tipino da stoje blie jedan prema drugome nego to
to ine zapadnjaci. Kalif je poloio ruku na Jansonovo rame.
Bila je to ljubazna, prijateljska, povjerljiva kretnja ovjeka koji mu je ubio
enu.
Page 297

Janson je i nehotice ustuknuo.
U duhu mu se javio niz slika: razaranja, unitena uredska zgrada u sreditu Caliga,
telefonski poziv kojim ga obavjetavaju da mu je ena mrtva.
Kalifovo lice odjednom se primaknulo.
Janson je prevario sam sebe.
Ubojica je znao.
Otvor dugake revolverske cijevi zabio se u Jansonove grudi. Kalif je donio odluku;
njegovu sumnjiavom posjetitelju nee biti doputeno da utekne.
Mathieu Zinsou je zurio u dupkom punu skuptinsku dvoranu, gledao red po red monih
mukaraca i ena koji su polako postajali nemirni. Obeao je kako e njegove uvodne
napomene biti kratke;
557
zapravo, pokazalo se da su nekarakteristino nesuvisle i razvuene. Sad nemamo
drugog izbora nego da zateemo! Vidio je amerikog veleposlanika pri UN-u kako
razmjenjuje poglede sa svojim kolegom, stalnim predstavnikom; kako je mogue da je
taj priznati majstor diplomatske retorike postao tako dosadan?
Pogled glavnoga tajnika brzo se vratio na stranice na govornici ispred sebe. etiri
odlomka teksta koje je ve proitao; nita vie nije pripremio, a zbog napetosti
trenutka, nije imao ba neku predodbu to bi bilo prikladno da kae. Trebalo bi ga
bolje poznavati pa da se zapazi kako mu je na tamnome licu ponestalo krvi.
- Napredak se postie svuda u svijetu - govorio je dok su mu samoglasnici bili
pompozni, a poruka neugodno banalna. - Pravi napredak u razvoju i meunarodnoj
zajednici vidi se u Europi, od panjolske do Turske, od Rumunjske do Njemake, od
vicarske, Francuske i Italije do Maarske, Bugarske i Slovake, a da se i ne
spominju Republika eka, Slovenija i, dakako, Poljska. Istinski napredak postignut
je i u Latinskoj Americi - od Perua do Venezuele, od Ekvatora do Paragvaja, od
ilea do Gvajane i Francuske Gvajane, od Kolumbije do Urugvaja i Bolivije, od
Argentine do... - Snimio je redove izaslanstava pred sobom dok su mu oi lutale od
jednog natpisa drave do drugoga. - Vrlo dobro, Surinaml -Osjeaj olakanja
proletio je njime poput svjetlosti krijesnice. - Razvoj u Surinamu veoma ohrabruje,
doista veoma ohrabruje. - Kako dugo moe otezati s time? to je Jansona tako
zadralo?
Zinsou je proistio grlo. On je bio ovjek koji se rijetko znoji; sada se znojio. I, doista, bili bismo nemarni ako ne bismo pohvalili napredak koji vidimo meu
narodima Pacifikog Rim....
Janson se zagledao u ovjeka koji je neko oteo njegovu sreu, ovjeka koji je
ukrao blago njegova ivota.
Lagano je svinuo noge zadravi stopala razmaknuta na razini ramena. - Ja sam vas
uvrijedio - ree tugaljivo. Odjednom je zamahnuo svojim lijevim laktom iznad
Kalifova desnog ramena i zgrabio mu objema rukama zglob ruke koja je drala
pitolj. Snanim zamahom prema gore blokirao je ovjekovu ruku. Zatim se ritnuo
lijevom nogom i dvojica su mukaraca pala svom snagom na kameni pod. Kalif je
udarao vie puta lijevom rukom prema Jansonovoj glavi.
Meutim, jedan zatitni potez omoguit e Kalifu da se oslobodi. Janson nema izbora
nego da pokua izdrati bolne udarce. Jedina mogua obrana bila bi napad. Blokirao
je Anurev zglob okrenuvi mu dlan prema gore. Kalif je slijedio smjer njegova
pritiska nagnuvi Ruger prema Jansonovu tijelu.
Trebat e samo trenutak pa da njegov prst na okidau ispali smrtonosan hitac.
Sada je Janson tresnuo Anurevom rukom koja je drala pitolj o kameni pod
izazvavi gr zbog kojeg je ispustio oruje. U munjevitom okretu Janson ga je
zgrabio i stao hodati etveronoke. Anurac je ostao mlitavo leati na ulatenom
kamenom podu.
Sad je imao pitolj.
Smjesta je potegnuo sklopku koja je aktivirala njegov mikrofon. - Prijetnja je
neutralizirana - ree Janson glavnom tajniku UN-a.
Zatim je osjetio iznenadni udarac iza sebe. Ubojica je poput kobre skoio s tla i
stisnuo podlakticom Jansonovo grlo prekinuvi mu dovod zraka. Janson se propinjao
snano se okreui i napadajui, nadajui se da e zbaciti mlaeg, laganijeg
mukarca, no terorist je bio sav nabildan. Janson se osjetio glomaznim i sporim u
usporedbi s njim, medvjed kojem prijeti pantera.
Page 298

Umjesto da se pokua izvui iz Kalifova zagrljaja, hvatao je uokolo i stezao ga sve
vre. Zatim je udario objema nogama u zrak i bacio se na pod doekavi se na
lea, no amortizirao je udarac tijelom svog napadaa koji je tresnuo o pod kad je
ovaj pao.
Osjetio je izdah prema potiljku i znao da je Kalifu zadao ozbiljan udarac u tijelo.
Bez daha i u boli Janson se skotrljao te se poeo podizati na noge. Dok je to
inio, Kalif se dizao s nevjerojatnom upornou te se bacio na njega dok su mu se
ruke oblikovale u kande.
Da je udaljenost meu njima bila vea, Janson bi se izmaknuo ili stupio u stranu.
Ni jedno ni drugo nije bilo mogue. Nedostajala mu je brzina. Nedostala mu je
hitrina.
Medvjed!
Pa dobro! Ispruio je ruke kao u zagrljaju i dok mu se vraala snaga, stisnuo je
Kalifa uz svoje tijelo stegnuvi svoje ruke oko prsa drugoga ovjeka. vrsto.
vre. Jo vre.
559
Ba u trenutku kad ga je stisnuo, ubojica ga poeo estoko udarati po leima.
Janson je znao da se nee moi jo dugo opirati. U naglom grevitom naporu posluio
se zahvatom te podigao Anurca vodoravno u zrak gdje je mlatio poput snane jegulje.
U jednako naglom pokretu Janson je pao unuvi; lijevo koljeno svinuo je prema
podu, a desno koljeno nagnuo prema gore. Unato tomu, opalio je napadaa gipka
tijela.
Kalifova leda su prasnula uz straan zvuk, neto izmeu kripe i pucnja, a usta su
mu se iskrivila u vrisak koji nije izaao.
Janson ga je uhvatio za ramena i tresnuo njime o kameni pod. Uinio je to jo
jednom. I jo jednom. Kalifov potiljak vie nije proizvodio zvuk koji nastaje pri
udaru tvrde kosti o tvrdi pod jer je stranja kost lubanje bila zdrobljena u
komadie i pokazivala meko tkivo to se nalazi ispod nje.
Kalifove su se oi polako gasile caklei se. Kae se da su oi prozori due, no taj
ovjek nije imao due. Sasvim sigurno ne vie.
Janson je zataknuo Ruger u korice. Uzeo je malo depno zrcalo te si popravio bradu
i kaftan pa se uvjerio da nema vidljivih mrlja od krvi na sebi. Zatim je izaao iz
kapelice i otiao u dvoranu Ope skuptine gdje je stajao odostraga.
Godinama je matao kako e ubiti ovjeka koji mu je ubio enu. Sada je to uinio.
No, osjeao je samo muninu.
Crnokosi mukarac je stajao na podiju drei govor o izazovima novoga stoljea.
Jansonove su oi traile svaku udubinu i obris. Izgledao je poput Petera Novaka.
Mogao bi proi kao Novak. Meutim, nedostajao mu je smisao za zapovijedanje i
karizma povezana s legendarnim humanitarcem. Glas mu je bio tanak, drhtei; inio
se lagano nervoznim, u vodi do grla. Janson je znao kakvo e miljenje poslije
prevladavati: Veoma fin govor, svakako. No, jadni gospodin Novak je bio malo pod
utjecajem vremena, zar ne?
- Prije pola stoljea - govorio je mukarac za govornicom - ovo tlo pod naim
nogama, zemljite cijeloga kompleksa UN-a, darovali su UN-u Rockefelleri. Povijest
privatne pomoi za ovu najjavniju misiju see do izvora te institucije. Ako ja, na
svoj skroman nain, mogu pruiti takvu pomo, bio bih istinski zadovol^n. Ljudi
govore
o vraanju zajednici: moja vlastita zajednica bila je uvijek zajednica nacija.
Pomozite mi da vam pomognem. Pokaite mi kako mogu biti od najvee pomoi. Bilo bi
mi zadovoljstvo kad bih mogao to uiniti, ast doista, u najmanju ruku moja
dunost. Svijet je bio veoma dobar prema meni. Moja je jedina nada da mogu
uzvratiti uslugu.
Te su rijei bile klasini Novak, naizmjence armantan i otar, ponizan i arogantan
te naposljetku nimalo prikraen za dobitak. Ali, izvedba je bila netipino
nesigurna.
A samo je Janson znao zato.
Majstor u izmicanju ponovo je izmaknuo. Kako je ikad mogao zamisliti da bi mogao
potui adutom svoga velikog mentora? Ruke su ti prekratke da se boksa s Bogom,
rekao mu je jednom Demarest napola u ali. No, to je bila neugodna istina. tienik
se suprotstavio svom mentoru, uenik je iskuavao svoja razmiljanja protiv svog
Page 299

uitelja. Samo ga je tatina sprijeila da vidi kako je neuspjeh predodreen.
Kad je ovjek za govornicom zavrio svoje izlaganje, publika se digla i pripremila
mu ovacije. Ono to je u njegovu obraanju nedostajalo u stilu izvedbe, nadoknadio
je retorikom. Osim toga, u takvoj prilici tko bi mogao osporiti velikom ovjeku
njegovu vlastitu obvezu? Janson je kamena lica izaao iz dvorane, a buka pljeska
to je odjekivao smirila se tek kad su se vrata za njim zatvorila.
Ako Demarest nije bio u UN-u, gdje je bio?
Glavni je tajnik siao s podija zajedno s govornikom kojem su buno pljeskali, a
sada kada je poela dvadesetominutna stanka, obojica e se vratiti u sobu sa
sagovima iza dvorane.
Janson je shvatio da mu se slualica pomaknula u nedavnom sukobu; popravio ju je i
uz pucketanja uo izvatke iz razgovora. Sjetio se skrivenog mikrofona na oznaci
ina na ovratniku Mathieua Zinsoua: on je prenosio.
Ne, hvala vam. No, ja bih napokon elio taj susret koji ste spo
menuli. - Glas je bio nejasan, ali ujan.
Sigurno - odgovori Zinsou. Njegov je glas bio blii mikrofonu i
jasniji.
Zato ne idemo u va ured u tajnitvo?
Mislite sada?
561
Na alost, u prilinoj sam vremenskoj stisci. To e trebati biti
sada.
Zinsou je zastao. - Onda poite za mnom. Trideset osmi kat. -Janson se pitao je li
glavni tajnik dodao taj podatak zbog njega.
Neto se spremalo. Samo to?
Janson je pohitao prema istonoj rampi zgrade Ope skuptine, a zatim se uputio
prema zgradi tajnitva to se nazirala u daljini. Desno koljeno ga je probadalo pri
svakom koraku, a modrice na tijelu poele su otjecati i boljeti - Anurevi udarci
nisu bili samo snani, nego i dobro ciljani. No, sad je morao na sve to zaboraviti.
U predvorju tajnitva pokazao je demonstrativno svoju iskaznicu koja ga je ekala,
a uvar mu je mahnuo neka proe. Pritisnuo je dugme za trideset osmi kat i krenuo.
Mathieu Zinsou i agent Alana Demaresta, ma tko to bio, doi e za njim za nekoliko
minuta.
Dok se vozio do vrha nebodera, veza s njegovim slualicama se prekinula. Metal okna
dizala blokirao je signal.
Minutu nakon toga dizalo je stalo na trideset osmom katu. Janson se sjetio nacrta
kata: dizala su bila u sredini dugakog etverokutnog hodnika. Uredi podtajnika i
posebnih predstavnika bili su poredani uz zapadni zid; na sjeveru su bile dvije
velike dvorane za sastanke bez prozora; na jugu uska knjinica bez prozora. Ured
glavnog tajnika, obloen tikovinom, bio je smjeten du istonoga zida. Zbog
posebnog sastanka kat je bio gotovo potpuno prazan; svaki lan osoblja imao je neku
dunost oko dolaska izaslanstava.
Sada je Janson maknuo svoje pokrivalo za glavu i bradu te priekao iza ugla gdje su
se otvarala dizala. Zatien udubljenim vratima to su vodila u knjinicu, mogao je
motriti i hodnik prema uredu glavnoga tajnika te dizala.
Znao je da nee dugo ekati.
Dizalo je skladno zazvonilo.
Ovo je na kat - ree Mathieu Zinsou kad su se otvorila vrata
dizala. Napravio je kretnju koja je znaila poslije vas prema
ovjeku koji je za cijeli svijet bio Peter Novak.
Je li Janson imao pravo? pitao se Zinsou. Ili je napor napokon svladao amerikog
operativca, ovjeka kojem su prilike navalile na lea daleko vee odgovornosti nego
to ih ima ma koji ovjek.
Morate nam oprostiti. Gotovo cijelo moje osoblje koje je inae
ovdje, nalazi se u zgradi Ope skuptine. Ili zajedno negdje drugdje.
Godinji sastanak Ope skuptine je poput dravnog praznika za
neke zaposlenike UN-a.
Da, poznato mi je - ree njegov drug bez glasa.
Kad je Zinsou otvorio vrata svog ureda, iznenadio se ugledavi lik ovjeka koji je
Page 300

sjedio za njegovim stolom dok mu je slaba svjetlost ocrtavala obrise.
Sto se, do vraga, dogodilo?
Okrenuo se svom pratiocu: - Ne znam to da kaem. ini se da imamo neoekivana
gosta.
ovjek za Zinsouovim stolom je ustao i zakoraio prema njemu, a Zinsou je zijevnuo
od iznenaenja.
Kaciga guste crne kose, tek malo pomijeana sa sijedom, visoke, gotovo azijatske
line kosti. Lice koje je svijet poznavao lice kao Petera Novaka.
Zinsou se okrenuo prema ovjeku uza se.
Isto lice. Uope se ne razlikuju.
Meutim, bilo je razlika, razmiljao je Zinsou, ali ne fizikih. Bile
su to vie razlike u osjeanju i izrazu lica. Bilo je neeg neodlunog i
opreznog kod mukarca uza nj; neeg nemilosrdnog i bahatog kod
ovjeka ispred njega. Lutka i lutkar. Zinsouov zbunjujui osjeaj
vrtoglavice oslabio je samo pri priznanju kako je Paul Janson
ispravno slutio.
*
Sada je ovjek uz Zinsoua uruio omotnicu ovjeku koji je mogao
biti njegova slika u zrcalu.
Fino kimanje glavom: - Hvala, Laszlo - ree mukarac koji ih je
ekao. - Moe sada ii.
Dvojnik uz Zinsoua se okrenuo i otiao bez rijei.
- Mon cher Mathieu - ree ovjek koji je stajao odostraga. Ispruio je ruku. - Mon
tres cher frere!
563
42
Janson je jasno uo Zinsouov glas u slualici: - Boe moj! - U isti mah je vidio
Petera Novaka koji nije bio Peter Novak kako pritie dugme dizala za silazak.
Odlazio je.
U Jansonovoj slualici zauo se drugi muki glas: - Ispriavam se zbog zbrke.
Janson je dojurio do dizala i zakoraio u njega. Mukarac koji nije bio Peter Novak
imao je izraz koji je plaio, ali ga nije prepoznao.
Tko ste vi zapravo} - upita Janson.
Mukarev odgovor je bio leden i dostojanstven: - Jesmo li se mi
upoznali?
$
Jednostavno ne razumijem - ree glavni tajnik.
Drugi je mukarac bio veoma privlaan, krajnje povjerljiv, krajnje oputen. - Morat
ete mi oprostiti to sam poduzeo posebne mjere. To je bio moj dvojnik, to ste
nedvojbeno sad shvatili.
Poslali ste dvojnika umjesto sebe?
Poznata vam je uloga to ju je igrao jutarnji Staljin, zar ne?
Sovjetski diktator bi slao nekoga tko mu je sliio na odreene
nastupe u javnosti. Tako su neprijatelji bili budni. Na alost, bilo
je glasina o atentatu u Opoj skuptini. Vjerodostojni izvjetaji mog
osoblja za sigurnost. Nisam mogao riskirati.
Shvaam - ree Zinsou. - No, znate da ruski premijer, kineski
premijer i mnogi drugi imaju takoer neprijatelje. I oni su govorili u
564
Opoj skuptini. Sam predsjednik SAD-a poastio nas je danas svojom nazonou. Ta
ustanova ima nenadmani rekord u sigurnosti, barem na ovoj malenoj estici zemlje
na East Riveru.
- Ja to cijenim, mon cher. Meutim, moji su neprijatelji drukiji. Sefovi drava
koje ste spomenuli mogli bi barem pretpostaviti da glavni tajnik ne kuje urotu
protiv njih. Nije mi promaknulo da je prva osoba koja je obnaala vau dunost i
poloaj bio ovjek koji
se zvao Lie.
Zinsouove ile su se smrzle. Nakon munog trenutka tiine on je jednostavno rekao:
- Zao mi je to vi to tako mislite.
Peter Novak je potapao Zinsoua po ramenu i nasmijeio se laskavo. - Pogreno ste
shvatili to sam mislio rei. To uope vie ne mislim. Samo sam morao biti siguran.
Graci znoja izbili su na elu glavnoga tajnika. Nita od toga nije bilo
Page 301

predvieno. Nita od toga nije bilo po planu. - Mogu li nam naruiti malo kave? upita on.
Ne, hvala.
Mislim da imam kave - ree Zinsou posegnuvi za konzolom s
telefonom na svom stolu.
Volio bih da nemate.
Veoma dobro. - Zinsou je zadrao kontakt pogledom. - Moda
aj? Zato da jednostavno ne pozovem Helgu i kaem joj...
Znate, ja bih radije da nikoga ne nazivate. Nema potrebe da
objanjavate svoj raspored ili da se s bilo kime savjetujete. Moda
mislite da sam paranoian, ali nemamo mnogo vremena. Za samo
nekoliko minuta odlazim s helikopterske platforme na vrhu krova.
Sve je dogovoreno.
Shvaam - ree Zinsou, iako nije shvaao.
Obavimo na posao - ree elegantan mukarac sjajne crne kose.
Ovdje su upute kako se stupa u vezu sa mnom. - Pruio je glavnom
tajniku bijelu posjetnicu. - Ovo je broj koji moete nazvati i dobit
ete uzvratni poziv u roku od sata. Kako se nai planovi razvijaju, tre
bat emo biti u redovitoj vezi. Vidjet ete da se va raun u vicarskoj
banci ve poveao. To je jednostavno predujam za paket pomoi koji
moemo poslije okonati. I tu e biti redovita mjesena plaanja koja
e se nastaviti sve dok nae partnerstvo bude na solidnim nogama.
Zinsou je progutao. - Vrlo promiljeno.
565
Jednostavno da vam se um odmara jer e biti jako bitno da se
usredotoite na ono to je doista vano te da ne grijeite u prosud
bama.
Shvaam.
Vano je da shvaate. U svojim govorima kao glavni tajnik
esto ste izjavljivali kako je tanka crta izmeu civilizacije i divljatva.
Nemojmo iskuavati ovaj prijedlog.
Janson je zadrao jednu nogu na vratima dizala aktivirajui foto-eliju i
spreavajui da dizalo krene. - Daj mi omotnicu - ree on.
Ne znam o emu govorite - ree ovjek; nije mu se omaknuo
maarski naglasak. Ako su rijei bile drske, ton je bio nesiguran.
Janson je oblikovao desnicu kao koplje i opalio udarac akom u ovjekov vrat. Kad
je ovjek pao na pod u napadu bespomonog kalja, Janson ga je izvukao iz dizala.
ovjek je opalio Jansonu polagani, loe naciljan aperkat. Janson se izmaknuo napadu
te ga je kontrolirano udario Rugerom u sljepoonicu. Novakov dvojnik se sloio na
pod bez svijesti. Brza pretraga je pokazala da on nema nikakve omotnice.
Sada se Janson poeo uljati do Zinsouova ureda zastavi ba ispred vrata. Zvukovi
su dolazili i iz slualice i kroz vrata.
Jasan, slabaan glas u njegovu uhu: - Sve je to malo neoekivano. - Govorio je
Zinsou.
Janson je okrenuo kvaku, otvorio vrata i pohitao unutra s Rugerom u desnici.
Demarestova reakcija na upad bila je neposredna i spretna: premjestio se ravno iza
Zinsoua. Nije bilo vatrene linije koja bi ga dohvatila, a da ne bi pogodila glavnog
tajnika.
Janson je ipak pucao, ini se, divlje: tri hica visoko gore, tri metka ispaljena u
prozor tako da se cijelo staklo svinulo, a zatim rasprsnulo u zastor krhotina.
Nakon toga je nastupila tiina.
Alan Demarest - ree Janson. - Svia mi se to si uinio s
kosom.
Lo pogodak, Paul. Sramoti svog uitelja. - Demarestov glas,
odjednom snaan i otar, odzvanjao je u sobi kao to je odzvanjao u
njegovu pamenju tolike godine.
566
Hladan udar vjetra poeo je okretati blok utog papira na stolu glavnoga tajnika:
naglaavao je neobinu stvarnost bez prozora na trideset osmom katu samo s niskom
aluminijskom reetkom izmeu njih i trga daleko ispod njih. Zvukovi prometa iz FDR
Drivea mijeali su se s graktanjem galebova koji su kruili i vinuli se na razinu
Page 302

oka. Gore su bili tmasti oblaci; uskoro e poeti padati kia.
Janson je pogledao Alana Demaresta. On je zurio u Zinsoua koji se oito borio da se
svlada i ponaa mnogo bolje nego to bi se ponaala veina ljudi na njegovu mjestu.
Ispod crnih Demarestovih oiju vidio je cijev Smith & Wessona .45
Neka ode glavni tajnik - ree Janson.
Moja politika iskoritavanja drugih ljudi bila je uvijek amputa
cija - odgovori Demarest.
Ti ima pitolj, ja imam pitolj. On ne treba biti ovdje.
Razoarao si me. Mislio sam da e se pokazati kao opasniji
protivnik.
Zinsou! Idi! Smjesta. Izai odavde! - Jansonove upute bile su
jezgrovite. Glavni tajnik ga je pogledao na trenutak, a zatim se mak
nuo od dvojice ljutih neprijatelja. Janson je rekao Demarestu: Puca li u njega, ja u pucati u tebe. Iskoristit u priliku da pucam
u tebe. Vjeruje li mi?
Da, Paul. Vjerujem. - Demarest je govorio jednostavno.
Janson je priekao s pripremljenim Rugerom sve dok nije uo
kako se zatvaraju vrata.
Demarestove su oi bile tvrde, ali ne liene veselja. - Trenera amerikog nogometa
Woodyja Hayesa pitali su jednom zato njegove momadi tako rijetko pucaju u
protivniki gol. On je odgovorio: - Bacite li loptu u zrak, mogu se dogoditi samo
tri stvari, od kojih
su dvije loe.
Janson se neovisno o tome sjetio opsjednutosti Phana Nguvena amerikim nogometom. Poslao si me k vragu - ree on. - Mislim da je vrijeme da ti vratim uslugu.
Zato si tako ljut, Paul? Zato toliko mrnje u tvom srcu?
Zna.
Neko su stvari bile drukije. Neko je postojala veza. Neto
to smo dijelili, neto duboko. Poreci to ako eli. Zna da je istina.
Mislim da ne znam vie to je istina. Ja ti to dugujem.
567
Duguje mi mnogo stvari. Ja sam te stvorio, uinio te onim koji
jesi. Nisi zaboravio, zar ne? Ja se nikad ne suzdravam. Ti si bio moj
najsjajniji tienik. Bio si tako pametan, tako dobar i tako sposoban.
Brzo, brzo si uio. Bio si stvoren za velike stvari. Nain na koji si se
promijenio... - Zatresao je glavom. - Mogao sam te stvoriti velikim
da si mi dopustio. Razumio sam te kao nitko drugi. Shvatio sam za
to si istinski sposoban. Moda te to doista plailo. Moda si me
zato odbacio. To to si odbacio mene bio ti je nain odbacivanja
sebe, odbacivanja onoga tko si zapravo bio.
Ti u to vjeruje? - upita Janson fasciniran unato samom sebi.
Mi se razlikujemo od ostalih ljudi, nas obojica. Znamo istine s
kojima se drugi ne znaju nositi. Skit je to ispravno nazvao. Zakoni su
poput paukovih mrea: dovoljno jaki da ulove slabe, ali preslabi da
ulove jake.
To je sranje.
Mi smo jaki. Jai od ostalih. A zajedno bismo bili jo jai. Tre
bam te da prizna istinu o tome tko si. Zato sam te uveo, naredio ti
da ode u Anuru, obavi taj posljednji zadatak za mene. Pogledaj oko
sebe, Paul. Razmisli o svijetu u kojem ivi. Suoi se s njim i nee ih
vie moi izdrati kao to ni ja ne mogu, te mediokritete, samodo
padne birokrate, nesigurne gurae papira koji nikad ne propuste pri
liku da propuste priliku. Mediokriteti kojima smo mi dopustili da
vladaju svijetom. Sumnja li iskreno u vlastitu sposobnost da vodi
stvari bolje nego to to oni ine, da odluuje bolje od njih? Voli
li svoju zemlju? I ja je volim, Paul. Morao si biti stvoren da vidi
ono za to sam ja bio stvoren da vidim. Razmisli, Paul. rtvovao si
veinu svojih godina na ovoj zemlji da slui vlasti kojoj je trebalo
oko pet sekundi da te odlui ubiti. Morao sam ti to pokazati. Morao
sam ti pokazati istinsko lice tvojih poslodavaca, vlade za koju si
umalo dao ivot u vie navrata. Morao sam ti pokazati da oni ne
bi oklijevali da te daju ubiti. I jesam. Jednom si okrenuo ameriku
Page 303

vladu protiv mene. Jedini nain na koji si mogao vidjeti istinu za
mene je bio da to isto uinim tebi.
Jansonu su se gadili ovjekovi glatki izgovori, no nije imao rijei.
Ispunjen si mrnjom. Shvaam. Bog je napustio vlastita sina u
Getsemanskom vrtu. I ja sam tebe odbacio. Zvao si u pomo, a ja
sam te odbacio. Veliki dio vremena svi mi ivimo svoje individualne
568
egzistencije, svatko od nas u sreditu svojih vlastitih pria, a kad si me trebao,
nije me bilo za tebe. Bio si uzbuen. Tvoja krivulja uenja bila je tako strma da
sam uinio pogreku. Pokuao sam te nauiti stvarima za koje nisi bio spreman. I
pustio sam te. Zasigurno si mislio da sam zasluio ono to sam dobio od tebe.
A to je to bilo?
Izdaja. - Odjednom Demarestove oi sijevnu. - Mislio si da me
moe unititi, no oni su me trebali. Oni uvijek trebaju ljude poput
mene. Ba kao to su uvijek trebali ljude poput tebe. Uinio sam to
sam morao uiniti, to se moralo uiniti. Uvijek sam inio ono to se
trebalo initi. Katkad se ljudi poput mene smatraju neprilikom i
zatim se poduzimaju akcije. Ja sam postao neprilika za tebe. Dovodio
sam te u nepriliku jer si gledao mene, a vidio sebe. Vei dio tebe bio
sam ja. Kako bi moglo biti drukije? Nauio sam te sve to zna. Dao
sam ti vjetine koje su ti spasile ivot vie od desetak puta. Sto te na
velo na pomisao da ima pravo suditi mi?
Na kraju je poput dijamanta tvrda eksplozija gnjeva probila njegov jezovit mir.
Izgubio si sva prava koja si imao zbog svojih akcija - ree Jan
son. - Vidio sam to si radio. Vidio sam tko si. udovite.
Molim te. Pokazao sam ti to si pa ti se nije svidjelo to si vidio.
-Ne!
Bili smo isti, ti i ja, a ti to nisi mogao prihvatiti.
Nismo bili isti.
Oh, jesmo. Na mnogo naina jesmo. Nemoj misliti da nisam
pozorno pratio to si postigao kasnijih godina. Nazivali su te stro
jem. Zna da je to skraeno za stroj za ubijanje. Jer, to si bio
ti. O, da. I pretpostavljao si da e mi suditi? Oh, Paul, zar ne
zna zato si naumio unititi me? Zar si toliko lien uvida u samoga
sebe? Kako utjeno mora biti kada kae sam sebi da sam ja udovi
te, a ti svetac. Boji se onoga to sam ti pokazao.
Da, duboko poremeena osoba.
Nemoj se zavaravati, Paul. Govorim o onome to sam ti poka
zao o tebi sa sobom. to god sam ja bio, bio si ti.
Ne\ - Janson je navalio bijesno i strano. Nasilje je doista bilo
neto u emu je briljirao: nije vie mogao pobjei od te istine. No, za
569
njega to nikad nije bila sama sebi svrha. Nasilje je bilo posljednje utoite da se
smanji daljnje nasilje.
Kao to sam ti znao govoriti, mi znamo vie nego to znamo.
Zar si zaboravio to si sam inio u Vijetnamu? Zar si arobnim ta
piem potisnuo sjeanja?
Nemoj me izluivati svojim prokletim igrama razuma - zagrmi
Janson.
itao sam izvjetaje koje si slao o meni - Demarest je bahato
nastavio. - Nekako su zapostavili spomenuti to si postigao.
Ti si, dakle, onaj tko je irio gluposti o meni, te izvitoperene
prie.
Demarestov pogled je bio vrst. - Tvoje rtve su jo ondje, neke od njih osakaene,
ali jo ive. Poalji nekog agenta tamo da ih intervjuira. Sjeaju se s uasom.
To je la! To je prokleta la!
Siguran si? - Demarestovo pitanje je bilo elektrina sonda.
- Ne, nisi siguran. Nisi nimalo siguran. - Udarac. - To je kao da
dio tebe nije nikad otiao jer te proganjaju sjeanja, zar ne? None
more koje se stalno ponavljaju, ne?
Page 304

Janson je kimnuo; nije se mogao zaustaviti.
Nakon svih tih desetljea tvoj san je jo poremeen. Pa to ini
ta sjeanja tako ljepljivima?
Zato se brine?
Moe li to biti krivnja? Zai u sebe i iznesi to, iznesi na
povrinu.
Umukni, gade!
Sto tvoja sjeanja izostavljaju, Paul?
Prestani! - Janson je zavikao i ve se osjetio tremor u njegovu
glasu. - Ne elim to sluati.
Demarest je ponovio pitanje mirnije: - Sto tvoja sjeanja izostavljaju?
Sada su mu slike dolazile u smrznutim trenucima vremena, ne s tenou pokreta,
nego kadar za kadrom. Imale su sablasnu nadreal-nost koja se nametnula nad onim to
je vidio pred svojim licem.
Grbei se jo jednu milju. I jo jednu. I jo jednu. Prtei put kroz dunglu,
vodei rauna da izbjegne seoca i sela gdje bi simpatizeri Vijetkonga mogli sve
njegove borbe uiniti nitavnima.
I forsirajui se kroz iznimno gusto isprepletenu vinovu lozu i stabla gdje je
jednoga jutra sluajno otkrio iroko poarite.
Mirisi su mu govorili to se dogodilo, ne toliko pomijeani mirisi umaka od riba,
tednjaka, gnojnih izmeta ljudi, bivola i kokoi, kao neega to je nadvladavalo
ak i te mirise: jak petrokemijski miris napalma.
Zrak je bio ispunjen njime. I posvuda je bio pepeo, aa i glomazni ostaci
brzogorue kemijske vatre. Klipsao je kroz poarite, a noge su mu postale crne od
ugljena. Bilo je kao da je Bog drao povealo nad tim mjestom i spalio ga vlastitim
sunanim zrakama. I kad se prilagodio napalmskim parama, drugi mu je miris uao u
nosnice: onaj pougljenjenog ljudskog mesa. Kad se ohladi, bit e hrana pticama,
tetoinama i kukcima. Jo se nije ohladilo.
Prema sruenim, pocrnjelim olupinama mogao je vidjeti da je ondje neko na istini
bilo dvanaest kua pokrivenih slamom. I upravo izvan seoceta, udnovato netaknuta
vatrom, nalazila se koliba za kuhanje uokvirena listovima kokosa te obrok svjee
pripremljen, ne vie od trideset minuta prije toga. Hrpica rie. Gula od kozica i
tjestenina. Banane narezane na ploke, prene i zainjene. Posuda oguljenog voa
litchi i durian. Ne ba obian obrok. Nakon nekoliko trenutaka prepoznao je to je
to.
Svadbena gozba.
Nekoliko metara odavde leala su tijela mladenaca i tinjala zajedno sa svojim
obiteljima. Nekom sretnom okolnou seljaka gozba je spaena od pustoenja.
Odloio svoj AK-47 i stao jesti pohlepno, trpajui riu i kozice u usta rukama,
pijui iz toploga kotla vode koji je neko ekao drugu vreu rie. Jeo je i bilo mu
je zlo, ali jeo je i dalje, a zatim se odmarao izvalivi se na zemlju. Ma kako
udno bilo, tako je malo ostalo od njega, a mogao se initi tako tekim!
Kad mu se snaga malo vratila, krenuo je dalje kroz nenaseljenu dunglu i hodao,
hodao. Jedna noga ispred druge.
To e ga spasiti: kretanje bez razmiljanja, akcija bez mudrovanja.
571
A kad je dola sljedea svjesna misao, i ona je dola s vjetrom. More!
Mogao je osjetiti more!
Iza sljedee crte planinskoga grebena bila je obala. I ta sloboda. Jer gumeni amci
amerike mornarice patrolirali su ba tim dijelom obalne crte, patrolirali su veoma
blizu. On je to znao. A du obale, negdje nedaleko bila je postavljena baza
amerike mornarice. I to je znao. Kad krene prema obali, bit e slobodan, pozdravit
e ga i zae-ljeti mu dobrodolicu njegovi mornariki kolege, odvesti, dovesti
kui, dovesti na mjesto izljeenja.
Slobodan!
Ja mislim tako, Vhan Nguyen, ja mislim tako.
Zar je halucinirao? Bilo je to davno, previe davno kad je mogao nai vodu za pie.
Njegova je vizija esto bila udna i nestabilna, opi simptom nedostatka nikotinske
kiseline. Njegova loa prehrana sigurno je donijela i druga kognitivna oteenja.
No, disao je duboko, punim pluima znajui da je u njima sol, miris morskih algi i
Page 305

sunca. On je to znao. Sloboda se nalazila ba iza crte grebena.
Nikad se vie neemo susresti, Vhan Nguyen.
Gegao se po blagoj kosini, tlo je sada postajalo oskudnije, vegetacija je rasla
manje gusto, i on se iznenadio.
Neki lik micao se nedaleko od njega. Neka ivotinja? Napada? Njegova vizija ga je
razoarala. Njegovi osjeti: sve ga je to razoaralo u vrijeme kad nisu morali. Tako
blizu. Bio je tako blizu.
Njegovi koati prsti spustili su se poput pauka na okida automata. Da ga unite
njegovi neprijatelji kad je bio tako blizu kue. To je pakao kakav ne moe
zamisliti, kakav nikad nije pretrpio.
Jo jedan nagli pokret. Ispalio je triput vatru iz automata. Tri metka. um i otpor
oruja u njegovim rukama osjeali su se vie nego ikad. Pohitao je da vidi to je
pogodio.
Nita. Nita nije mogao vidjeti. Naslonio se na kvrgavo stablo manga i istezao da
vidi uokolo, ali nije bilo niega. Zatim je pogledao dolje i shvatio to je uinio.
Djeak bez majice. Obine smee gae i tanke sandale na nogama. U rukama je imao
bocu Coca-Cole, a njezin pjenasti sadraj sad je tekao na tlo.
.522..
Bilo mu je moda sedam godina. to je bio njegov zloin? to se igrao skrivaa?
Poskakivao za leptirom?
Djeak je leao na tlu. Lijepo dijete, najljepe dijete koje je Jan-son ikad vidio.
inio se neobino mirnim, osim grubog purpura na njegovim grudima, tri rupe jedna
tik uz drugu iz kojih je iktala njegova krv ivota.
Pogledao je prema sumornim Amerikancima, a njegove blage smee oi nisu nimalo
treptale. I smijeio se.
Djeak se smijeio.
Sada su slike preplavile Jansona, preplavile ga prvi put, jer su to bile slike koje
je njegov um elio potisnuti, potpuno potisnuti, sutradan i svih dana koji su
slijedili. ak i kad ih se nije prisjeao, one su ga progonile, pritiskale,
povremeno potpuno zakoile. Mislio je na djeaka u prizemlju Kamene palae, na
vlastitu ruku koja se smrzla na okidau i posegnuo je za snagom onoga ega se nije
sjeao.
No, sada se sjeao.
Sjetio se kako je pao na tlo i ljuljao dijete u krilu, zagrljaj izmeu mrtvoga i
gotovo mrtvoga, rtve i muitelja.
Ta to ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajednitvo svjetlo s tamom?
I uinio je ono to nikad nije uinio na zemlji. Zaplakao je.
Sjeanja koji su navirala bila su beznadna. Uskoro su stigli djetetovi roditelji
koji su uli pucnjavu. Vidio je njihova bolna lica, da, tugovali su i njihova je
tuga ponitavala ak i bijes. Uzeli su djeaka od njega, a ovjek je naricao,
naricao... majka je tresla glavom, snano je tresla glavom kao da odbacuje
stvarnost i drei beivotno tijelo svoga djeteta u naruju, okrenula se mravom
vojniku kao da ima rijei koje bi mogla izustiti i koje bi neto promijenile.
No, sve to je rekla bilo je: Vi, Amerikanci...
Sada su lica svih njih iezla i Janson je ostao s ukoenim pogledom Alana
Demaresta.
Demarest je govorio, govorio je sada. - Prolost je druga zemlja. Zemlja koju nikad
nisi potpuno napustio.
To je bilo tono.
- Nikad me ne moe izbaciti iz svoje glave, je li tako? - nastavio je Demarest.
573
Ne - ree Janson dok mu je glas bio poput slomljenog apta.
Zato bi to bilo tako? Jer je veza izmeu nas bila stvarna. Bila
je snana. Protivljenje je pravo prijateljstvo, kae nam William
Blake. Oh, Paul, kakvu smo mi povijest dijelili. Je li te to progonilo?
Mene jest.
Janson nije odgovarao.
Jednoga dana vlada Sjedinjenih Drava uruila mi je kljueve
kraljevstva, dopustila mi da stvorim carstvo kakvo svijet nije vidio.
Naravno da u ga uiniti svojim. Meutim, ma kako ti velike bile
krinje s novcem, nije uvijek lako namiriti raune. Trebao sam te
Page 306

da potvrdim istinu o nama dvojici. Ja sam tebe stvorio, Paul. Izmije
sio sam te od blata kao to je Bog stvorio ovjeka.
Ne - rije je dola kao uzdah duboko iz njega.
Jo korak blie. - Vrijeme je da bude iskren sam sa sobom -ree on ljubazno. Uvijek je bilo neto izmeu nas. Neto vrlo blizu ljubavi.
Janson ga je prodorno promatrao stavljajui u duhu Demarestova svojstva na slavni
izraz lica legendarnog humanitarca, uoavajui slinost ak i na redizajniranom
licu. Najeio se.
I jo blie mrnji - rekao je napokon Janson.
Demarestove oi palile su prema njemu poput uarenog ugljena.
- Ja sam te stvorio i nikad nita to nee moi promijeniti. Prihvati to. Prihvati
tko si. Kad jednom to uini, stvari e se promijeniti. None more e prestati,
Paul. ivot postaje mnogo laki. Vjeruj mi. Uvijek sam spavao dobro nou. Zamisli,
nije li to dobro, Paul?
Janson je duboko udahnuo i odjednom osjetio da se moe jo jednom usredotoiti. Ja to ne elim.
Sto? Ne eli se rijeiti komara? Sada lae sam sebi, porunice
Ja nisam tvoj porunik. I ne bih ni za to mijenjao svoje
komare.
Ti se nikad nisi izlijeio jer se nisi htio lijeiti.
Zar je to ono to ti zove lijeenjem? Ti dobro spava jer je
neto u tebi, nazovi to duom, nazovi to kako eli, mrtvo. Moda
se dogodilo neto to ju je unitilo jednoga dana, moda je nikada
nisi ni imao, ali to je stvar koja nas ini ljudima.
Ljudima? Misli slabiima. Te dvije rijei se stalno mijeaju.
Moji komari su ja - ree Janson jasnim, odlunim glasom.
- Moram ivjeti sa stvarima koje sam uinio na ovoj zemlji. Ne
moraju mi se sviati. Uinio sam dobrih i loih stvari. to se tie
loih, ne elim se pomiriti s loima. Kae mi da se mogu rijeiti
muke? Ta je muka da znam tko sam i tko nisam. Ta je muka da
znam da nisam ti
Odjednom je Demarest poeo udarati oko sebe izbivi pitolj iz Jansonove ruke.
Poletio je uz tropot na mramorni pod.
Demarest je gledao gotovo tuno dok je ciljao pitoljem. - Pokuavao sam
raspravljati s tobom. Pokuao sam dosegnuti do tebe. Uinio sam toliko toga da
dosegnem do tebe, da te vratim u dodir s tvojim pravim sebstvom. Od tebe sam samo
elio priznavanje istine, istine o nama dvojici.
Istine? Ti si udovite. Trebao si umrijeti u Mesi Grande.
Uasno mi je ao to nisi.
Neobino je koliko mnogo zna, a u isti mah vrlo malo. Kako
snaan zna biti i kako nemoan. - Zatresao je glavom. - ovjek
ubija dijete drugoga ovjeka i ne moe zatititi vlastito...
O emu ti to, do vraga, govori?
O bombardiranju veleposlanstva u Caligu. Je li to potreslo tvoj
svijet? Mislio sam da bi moglo kad sam to spomenuo prije pet godi
na. Morat e mi oprostiti: pomisao da ima dijete ba mi nije sjela.
Paul mlai; ne, to ne mogu zamisliti. Uvijek je lako aranirati te stvari
putem mjesnog agenta - ti buntovnici divlja pogleda koji sanjaju
Alaha i rajske djeve. ao mi je, ali ja sam jedini koji mogu procijeniti
slatku ironiju, a sve je to izazvano rasprskavajuom bombom. No,
kakav bi ti bio otac kao edomorac?
Janson se skamenio.
Teki uzdah. - I vrijeme je za mene da odem. Imam velike planove za svijet, zna.
Istina je da me mui rjeenje sukoba. Promicanje sukoba je nova zapovijed dana.
Ljudi vole borbu i krvoprolie. Pustimo ovjeka da bude ovjek, kaem.
To nije tvoja povlastica. - Janson se borio da izgovori rijei.
Nasmijao se. - Carpe diem, iskoristi dan. Carpe mundum, iskoristi
svijet.
Oni su te uinili bogom - ree Janson sjeajui se predsjed
nikovih rijei - kad nisu imali nebo.
Page 307

574
575
...j
- Nebo je izvan moga dometa. No, bit u sretan da zadrim otvorenost duha. Zato ne
bi podnio izvjetaj o tome to e se dogoditi kad doe onamo? Veselim se tvom
memorandumu o razgovoru u vezi sa Sv. Petrom na vratima raja. Bio je bezizraajan
dok je drao pitolj na pola metra od Jansonova ela. - Bon voyage - rekao je dok
mu se prst obavijao oko obaraa.
Zatim je Janson osjetio kako neto toplo trca prema njegovu licu. mirei, vidio
je da dolazi iz izlazne rane na Demarestovu elu. Dolazei ravno kroz prozorsko
staklo, snajperistov hitac je bio tako precizan kao da je ispaljen iz neposredne
blizine.
Janson je ispruio ruku i stavio Demarestovo lice u svoje ruke drei ga uspravno.
- Xin loi - lagao je. - Zao mi je zbog toga.
Na trenutak je Demarestov izraz bio savreno prazan: mogao je biti uronjen u
najdublju meditaciju; mogao je zaspati.
Janson se opustio, a Demarest se sklupao na tlu. Predao se isputajui ivot.
Kad je Janson pogledao kroz starinski teleskop glavnoga tajnika, ugledao je Jessie
tono ondje gdje ju je ostavio: s one strane East Ri-vera s pukom postavljenom na
krov stare punionice boca, tono ispod mamutskih neonskih slova. Poinjala je
rastavljati oruje spretnim, praktinim pokretima. Zatim je pogledala prema njemu
kao da je osjetila njegov pogled na sebi. Odjednom je Janson imao osjeaj, udan
osjeaj laki od zraka da e sve biti u redu.
Maknuo se u stranu i gledao sa svoja dva oka dok mu je povjetarac hladio lice.
Hunter's point. Ime je postalo ubitano prikladno. Iznad njegove ljubljene u
daljini se razabirao golemi znak Pepsi--Cole to je crveno svijetlio u sve dubljoj
tami. Sada je Janson bacio pogled i vidio dolje odraz svjetla iz neona to se
prosipao po sjajnoj povrini vode. Na trenutak inila se poput krvave rijeke.
576
43
elio bih vam zahvaliti to ste nam se pridruili, gospodine Jan
son - ree predsjednik Charles W. Berquist ml. sjedei na elu oval
nog stola. aica ljudi za stolom, uglavnom vii slubenici i analitiari
iz glavne obavjetajne agencije u zemlji, krenuli su odvojenim puto
vima prema neukusnoj zgradi na esnaestoj ulici koristei se pokraj
njim ulazom koji je bio dostupan s privatne ceste i jamio da dolasci i
odlasci nee privui pozornost. Ondje nema prislukivanja, nema
registriranja. Bio je to opet sastanak koji, slubeno, nije odran.
Vaa nacija duguje vam zahvalnost za koju nee nikada saznati.
No, ja znam. Ne mislim da e biti iznenaenje to ete dobiti jo
jedno odlije za obavjetajno djelovanje.
Janson je slegnuo ramenima. - Moda bih trebao ui u posao sa starim eljezom.
Meutim, elio bih i da ujete neke dobre vijesti, i to od mene.
Zahvaljujui vama ini se da emo moi oiviti program Mobius.
Dough i drugi su me proveli kroza nj nekoliko puta i izgleda sve
bolje i bolje.
Je li? - ree Janson ravnoduno.
Ne ini se ba da ste iznenaeni - ree predsjednik Berquist
zvuei skromno. - Pretpostavljam da ste predvidjeli mogunost.
Da ste bili s planetima tako dugo kao ja, ne biste vie bili izne
naeni njihovom kombinacijom izvrsnosti i gluposti.
Predsjednik se smrknuo
nezadovoljan
operativevim
tonom.
Govorite o vrlo iznimnim ljudima. elim da to znate.
577
Da. Iznimno drskim. - Janson je polako zatresao glavom. - U
svakom sluaju, to moete zaboraviti.
Page 308

Pitanje je kako moete tako razgovarati s predsjednikom - uba
cio se Douglas Albright, pomonik ravnatelja DIA-e.
Pitanje je da li vi ljudi ikada neto nauite - ispali Janson.
Mnogo smo toga nauili - ree Albright. - Neemo dvaput ui
niti istu pogreku.
Tono, pogreke e biti drukije.
Govorio je dravni tajnik: - Odbaciti program u ovom trenutku znailo bi minirati
desetke tisua sati ljudskoga rada, kao to Doug naglaava. To bi bilo kao da
pokuamo zvonu onemoguiti da zvoni. Sto se svijeta tie, Peter Novak jo postoji.
Moemo ga ponovo stvoriti, ponovo mu dati ulogu s cijelim
kompletom dodatnih straara - ree Albright pogledavi s ohrabrenjem dravnog tajnika. - Ima tisua mjera koje moemo poduzeti
da sprijeimo ono to je Demarest uinio nakon ponovnog pojavljiva
nja.
Ne vjerujem vam, ljudi - ree Janson. - Prije nekoliko dana svi
biste se sloili kako je to bila kolosalna pogreka. Temeljna pogrena
procjena, i politiki i moralno. Shvatili ste ili ste se barem inili da ste
shvatili, da je plan koji poiva na masovnoj prijevari osuen da se
izjalovi. I to na naine koji nikad nisu mogli biti predvieni.
Bili smo u panici - odgovori dravni tajnik. - Nismo razmiljali
racionalno. Dakako da smo htjeli da cijela stvar krene. No, Doug je
ovdje proao sve s nama, mirno i racionalno. Potencijalno napredova
nje ostaje izvanredno. To je poput atomske energije. Dakako da uvi
jek postoji opasnost od katastrofalne nesree. Nitko od nas o tome
ne raspravlja.
Ali,
potencijalna korist za ovjeanstvo je ak i
vea. - Dok je govorio, glas mu je postajao meki i zvuniji: vii
diplomat na konferencijama za novinare i u TV nastupima. inio
se kao da to gotovo nije isti ovjek koji se tako prestraio na Hempelovu imanju. - Okrenuti leda tomu zato to bi neto to se nije
dogodilo odbacilo nau odgovornost politikih voa. Shvaate, zar
ne? Jesmo li na istoj stranici?
Mi ne itamo istu prokletu knjigu.
Svladajte se - odbrusi Albright. - injenica jest cja to sve
dugujemo vama. Savreno ste vladali stvarima. Vi ste omoguili
578
uskrsnue. - Nije se trebao pozivati na detalje: ta dvojica mukaraca brzo su
uklonjena iz zgrade tajnitva, svaki prekriven plahtom, i krenula u veoma
razliitim smjerovima. - Zamjenik se lijepo oporavio. Drali smo ga u jednom od
naih pogona za sigurnost i podvrgnuli ekstenzivnom kemijskom ispitivanju. Ba kao
to ste pretpostavljali, on je uplaen, apsolutno spreman na suradnju. Demarest mu
nikad nije povjeravao zapovjedne kodove, dakako. Ali, to je u redu. Bez Demaresta
koji ih je neprestano dekodirao, nai su tehniari mogli provaliti sustave. Ponovo
smo stekli kontrolu.
Vaa pogreka u prolosti je bila to ste zamiljali da imate kon
trolu. Janson je lagano zatresao glavom.
Sigurno smo stekli kontrolu nad Demarestovim zamjenikom ree sjedokosi tehniar kojeg se Janson sjeao s okupljanja na Hempelovu imanju. - Momak po imenu Laszlo Kocsis. Prije je pouavao
engleski u nekoj tehnikoj koli u Maarskoj. Doao je pod no prije
osamnaest mjeseci. Situacija mrkve i batine. Skratimo dugu priu:
ako bi se sloio s Demarestovim planovima za njega, zaradio bi deset
milijuna dolara. Ako ne, obitelj bi mu bila ubijena. Nije bio jak
ovjek. On je sada prilino jako pod naom vlasti.
Kao to ste predvidjeli - ree ovjek iz DIA-e ljupko. - Ponudit
emo mu maleni otok na Karibima. To e odgovarati njegovom
pustinjakom nainu ivota. Bit e pozlaeni zatvorenik. Nee moi
otii. Bit e pod dvadesetetverosatnom straom jedinice Konzular
nih operacija. inilo se prikladnim da se posudi neto sredstava iz
Zaklade za slobodu da se plati za aranman.
Ali nemojte se dati zbuniti formalnostima - ree predsjednik
napetim smijekom. - Smisao jest da je sve u redu.
Page 309

I program Mobius je opet u funkciji - ree Janson.
Zahvaljujui vama - ree Berquist. Zamirio je, to pokazuje
njegovu karakteristinu ugodnu naredbu.
Ali bolje nego prije - ubaci Albright. - Zbog svega to smo
nauili.
Vi, dakle, shvaate logiku naeg poloaja - ree dravni tajnik.
Janson je pogledao uokolo da vidi ono to i predsjednik: samozadovoljna lica
mukaraca i ena okupljenih u Meunarodnom Centru Meridian, vii dravni
slubenici, vii upravitelji i analitiari, lanovi stalnog Washingtona. Ostaci
programa Mobius. Oni su bili najbolji
579
i najpametniji, uvijek su bili. Od djetinjstva su uvijek bili nagraivani najboljim
ocjenama i rezultatima na testovima; cijeloga su ivota dobivali pohvale svojih
nadreenih. Vjerovali su samo u svoju veliinu. Znali su da se sredstva trebaju
vrednovati samo u odnosu na svrhu. Bili su uvjereni da vjerojatnosti mogu biti
dodijeljene svakoj nepoznatoj varijabli; da se pranje nesigurnosti moe obuzdati u
precizno kvantificirani rizik.
I unato injenici to su njihovi redovi bili decimirani nepredvienim udima
ljudske prirode, nita nisu nauili.
Moja igra, moja pravila - ree Janson. - Gospodo, program
Mobius je zavrio.
Po ijim nalozima? - upita predsjednik Berquist.
Vaim.
to vam je, Paul? - ree on smrknuta lica. - Lupetate.
Nita ja ne lupetam. - Janson mu se otvoreno suprotstavio.
- Znate washingtonsku izreku: nema trajnih saveznika, ima samo traj
nih interesa. Ovaj program niste vi izmislili. Bilo je to neto to ste
naslijedili od svog prethodnika koji je to naslijedio od svog prethod
nika, itd...
To vrijedi za mnogo stvari, od naeg programa obrane do nae
monetarne politike.
Sigurno. Vojni profesionalci rade na tim stvarima. Sto se njih
tie, vi to upravo prolazite.
Vano je dobro sagledati te stvari - ree predsjednik Berquist
slegnuvi ramenima.
Pitanje za vas, gospodine predsjednie. Upravo ste primili i pri
hvatili zabranjenu osobnu donaciju od 1,5 milijuna dolara. - Dok je
Janson govorio, zamiljao je Grigorija Bermana kako se grohotom
smije u Berthwick Houseu. Bila je to vrsta goleme gluposti koja
mu se svidjela iznad svake mjere. - Kako ete to objasniti Kongresu
i amerikom narodu?
O emu vi to, do vraga, govorite?
Govorim o vrhunskom skandalu Beltway, Watergate puta
deset. Govorim o tome kako gledam vau politiku karijeru koja
zavrava u plamenu. Nazovite svoga bankara. Sedmeroznamenkasta
svota doznaena je va osobni raun s jednog rauna International
Netherlands Group Bank Petera Novaka. Digitalni se potpisi ne
mogu krivotvoriti, bar ne lako. ini se sigurnim, dakle, da vas je strani plutokrat
stavio na svoju platnu listu. Sumnjiavi lan druge strane moe se poeti uditi
zbog toga. Moglo bi imati neke veze s vaim potpisivanjem zakona o bankovnoj tajni
prologa tjedna. Moglo bi imati veze s mnogo toga. Dovoljno da zaposli posebnog
tuitelja dugi niz godina. Izgleda kao naslov preko etiri ili pet stupaca u
Washington Postu: JE LI PREDSJEDNIK NA PLUTOKRA-TOVU PLATNOM POPISU? ISTRAGA U
TIJEKU. Tako neto. Newyorki tabloidi e objaviti neto nezgodno, kao
RENT-A--PREZ. Znate da takvi mediji hrane mahnitost. Bit e to takva galama
da
neete
moi
uti
ni
samoga
sebe
kako
mislite.
To je sranjel - plane predsjednik.
A mi emo svi uivati kad vi to budete objanjavali Kongresu.
Detalji e stii sutra elektronskom potom Ministarstvu pravosua i
relevantnim lanovima Zastupnikog doma i Senata.
Ali Peter Novak...
Page 310

Novak? Ne bih se ni trunice obazirao na njega da sam na
vaemu mjestu. Mislim da se nijedan od vas dvojice nee izvui
tako da va ugled ostane netaknut.
Zezate me - ree predsjednik.
Nazovite svoga bankara - ponovi Janson.
Predsjednik je zurio u Jansona. Njegovi osobni i politiki instinkti su mu
pribavili najviu slubu u zemlji. Oni su mu govorili da Janson blefira.
Uinili ste stranu pogreku - ree Berquist.
Mogu to popraviti - ree Janson. - Jo nije prekasno.
Hvala.
No, uskoro e biti. Zato morate odluiti o Mobiusu.
Ali...
Nazovite svoga bankara.
Predsjednik je izaao iz sobe. Prolo je nekoliko minuta prije nego to se vratio.
Smatram da je to ispod svake kritike. - Predsjednikove tvrde
skandinavske crte kipjele su od bijesa. - I to je ispod vae razine!
Boe sveti, vi ste sluili svojoj zemlji s nevjerojatnom odanou.
I za svoje muke bio sam nagraen odlijem ispod nagrade za
spaavanje.
581
Proli smo to - mrko je pogledao Berquist. - Iznosi koje pred
laete nisu nita drugo nego ucjena.
Nemojmo se baviti formalnostima - ree Janson ljubazno.
Predsjednik je ustao; lice mu je bilo mrko, a pogled strog. Bez
rijei je ponovo sjeo. Govorio je svisoka pred neposlunim protivnicima, usmjerio
je reflektore svoga arma prema nezadovoljnima i onima koji pruaju otpor te ih
okrenuo. On je znao to napraviti.
Posvetio sam ivot javnoj slubi - govorio je Jansonu dok mu je
bogati bariton bujao od sumorne iskrenosti. - Dobrobit ove zemlje je
moj ivot. Trebam vas da to shvatite. Odluke koje su donesene u
ovoj sobi nisu donesene nepromiljeno ili cinino. Kad sam prisegao
na slubu, prisegao sam da u tititi i braniti ovu naciju, istu kao moj
otac prije dvadeset godina. To je obveza koju preuzimam s najveom
ozbiljnou...
Janson je zijevnuo.
Derek - ree predsjednik okrenuvi se direktoru Konzularnih
operacija i ovjeku za stolom koji dosad nije nita rekao. - Govorim
vaem momku. Urazumite ga.
Podtajnik Derek Collins je skinuo svoje teke crne naoale i stao masirati crvene
brazde to su ostale na mostu nosa. Izgledao je poput nekoga tko namjerava uiniti
neto to e vjerojatno poaliti. - Stalno vam pokuavam rei da vi ne poznajete
ovoga ovjeka - ree Collins. - Nitko od vas.
Derek? - Predsjednikov je zahtjev bio jasan.
tititi i braniti - ree Collins. - Teke rijei. Teak teret. Lijepi
ideal koji katkad zahtijeva da se ine rune stvari. Neugodno optere
uje glavu, je li tako? - Pogledao je Jansona. - Nema svetaca u ovoj
sobi, nemojte to zaboraviti. Ali pokaimo malo potovanja prema
temeljnoj ideji demokracije. U ovoj je sobi jedna osoba prola duga
ak put na nekim dijelovima zdrava razuma i nekoj opoj pristojno
sti. On je hrabar kujin sin i tipian pravi domoljub i slagali li se vi s
njim ili ne, na kraju dana, to mora biti njegov poziv...
Hvala, Derek - ree predsjednik Berquist sveano, ali zado
voljno.
Govorim o Paulu Jansonu - zavrio je podtajnik suoen s ovje
kom na elu stola. - I ako ne uinite ono to kae, gospodine pred
sjednie, vi ste vea budala od svog oca.
Podtajnie Collins - zavie predsjednik - bit e mi drago pri
hvatiti vau ostavku.
Gospodine predsjednie - odvrati
Collins
ravnim tonom
- meni e biti drago prihvatiti vau.
Page 311

Predsjednik Berquist se smrznuo. - Idite k vragu, Janson. Vidite
li to ste uinili?
Janson je zurio u direktora Konzularnih operacija. - Zanimljiva pjesma za sokola ree on smijui se napola.
Zatim se okrenuo predsjedniku. - Znate to kau: Uzmite u obzir izvor. Savjet
koji su vam dali moe rei vie o zabrinutosti vaih protivnika, nego o vaoj.
Doista trebate misliti u sklopu linije interesa. Vrijedi i za vas, gospodine
tajnice. - Pogledao je dravnog tajnika koji je sada loe izgledao i okrenuo se
Berquistu. - Kao to sam rekao, to se tie veine ljudi u ovoj sobi, vi ste upravo
preivjeli. Oni su bili ovdje prije vas, oni e biti ovdje poslije vas. Vai
neposredni osobni interesi doista im ne znae mnogo. Oni ele da dobro
pogledate.
Berquist je utio pola minute. Bio je pragmatiar u dui i naviknut da donosi
hladne, tvrde kalkulacije o kojima ovisi politiko preivljavanje. Sve je drugo
bilo sekundarno u odnosu na tu elementarnu aritmetiku. elo mu se sjajilo od znoja.
Usiljeno se nasmijao. - Paul - ree on - ao mi je to je ovaj sastanak krenuo
loe. Ja bih vas doista volio uti.
Gospodine predsjednie - prosvjedovao je Douglas Albright.
- Ovo je potpuno neprimjereno. Prolazili smo to i prolazili i...
Dobro, Doug. Zato mi ne kaete da znate kako ponititi ono
to je proao i uinio Paul Janson? Nisam uo nikoga ovdje da se
trudi posvetiti toj posebnoj temi.
To nije usporedivo - razbjesni se Albright. - Govorimo o
dugoronim interesima ovog geopolitikog entiteta, a ne o veoj slavi
administracije Berquista drugog! Tu nema usporedbe! Mobius je
vei od svih nas. Postoji samo jedna prava odluka.
A to je s politikim skandalom koji se nazire?
ujte, gospodine predsjednie - ree Albright mirno. - ao mi
je, gospodine. Dobili ste pristojnu priliku da se tomu oduprete. Za to
ste vi politiari specijalizirani, zar ne? Smanjite poreze, pokrenite pri
stojnu kampanju protiv Hollywooda, idite u rat u Kolumbiju, uinite
583
to god kau vai ispitivai javnog mnijenja. Amerikanci imaju raspon pozornosti
komarca. No, ako ete mi oprostiti moju izravnost, ne moete rtvovati ovaj program
na oltar politike ambicije.
Uvijek je zanimljivo uti to vi mislite da ja mogu i ne mogu
uiniti, Doug - ree Berquist nagnuvi se i uhvativi analitiara za
krupna ramena. - Ali, ja mislim da ste danas dosta toga rekli.
Molim, vas, gospodine predsjednie.
Budite mirni, Doug - ree Berquist. - Ovdje ja mislim. Izvrit
u dubinsku provjeru politike na predsjednikoj razini.
Govorim o perspektivama preustroja globalne politike. Albrightov je glas poeo kretati u znak prezira. - Vi govorite
samo o izgledima za svoj reizbor.
Ispravno ste zakljuili. Nazovite me batinom u blatu. Da
eznem za nekim scenarijem po kojem sam ja jo predsjednik. Okrenuo se Jansonu. - Vaa igra, vaa pravila - ree on. - Ja to
mogu podnijeti.
Izvrstan izbor, gospodine predsjednie - ree Janson neutralno.
Berquist mu se nasmijeio nekom kombinacijom zapovijedi i pre
klinjanja. - A sada mi vratite moje prokleto predsjednitvo.
THE NEW YORK TIMES
PETER NOVAK TREBA PREPUSTITI NADZOR NAD ZAKLADOM ZA SLOBODU
Milijarderski filantrop predaje zakladu Meunarodnom odboru Mathieu Zinsou postaje
novi direktor
Jason Steinhardt
AMSTERDAM - Na konferenciji za novinare odranoj u amster-damskoj sredinjici
Zaklade za slobodu legendarni financija i huma-nitarac Peter Novak najavio je da
e odustati od upravljanja Zakladom za slobodu, globalnom organizacijom koju je
stvorio i koju je vodio vie od petnaest godina. No, ne predvia se da e
organizacija imati tekoe u financiranju: najavio je takoer da predaje svu svoju
Page 312

imovinu Zakladi koja e se preustrojiti u javnu ustanovu. U Meunarodni odbor
direktora ui e ugledni graani iz cijeloga svijeta pod predsjedavanjem glavnoga
tajnika UN-a, Mathieua Zinsoua. -Moje je djelo zavreno - rekao je gospodin Novak
itajui pripremljenu izjavu. - Zaklada za slobodu mora biti vea od bilo kojeg
pojedinca, a moj je plan bio cijelo vrijeme da se upravljanje tom organizacijom
prenese na javni odbor s velikom odgovornosti meu njihovim direktorima. Kako
zaklada ulazi u novu fazu, transparentnost mora biti slogan.
Reakcije su openito bile pozitivne. Neki promatrai su bili iznenaeni, no drugi
su izrazili da su dugo predviali takav potez. Izvori bliski gospodinu Novaku
pretpostavljaju da mu je nedavna smrt njegove ene pomogla katalizirati odluku o
povlaenju Zaklade. Drugi naglaavaju da su financijaeve pustinjake navike sve
vie dolazile u sukob s eksponiranom i visokom javnom pozicijom koju je zahtijevalo
njegovo djelovanje u zakladi. Novak nije bio opiran u svojim buduim planovima,
ali su neki pomonici nasluivali da se planira potpuno povui iz javnosti. Gospodo, Petera Novaka neete vie viati - rekao je jedan zastupnik novinarima s
radosnom ironijom. - Meutim, tajanstveni je plutokrat uvijek imao dara za
neoekivano, a oni koji ga najbolje poznaju, slau se da bi bilo pogreno otpisati
ga.
- Vratit e se - kazao je Jan Kubelik, ministar vanjskih poslova
Republike eke koji je bio u gradu na sastanku G-7. - Ovisi o tome. Niste jo
doivjeli sve od Petera Novaka.
584
585
g
f
01
Vitka ena otre smee kose leala je na trbuhu i savreno mirno s pukom od 12 cm
uvrena vreama s pijeskom sprijeda i straga. Sjene zvonika inile su je savreno
nevidljivom iz bilo koje udaljenosti. Kad je otvorila oko kojim nije ciljala,
panorama Dubrovnika se inila neobino ravnom; krovovi od crvenoga crijepa rasuli
su se pred njom poput obojene fajanse, krhotine nekadanje lonarije. Ispod zvonika
gdje je bila smjetena proteklih nekoliko sati, bilo je more lica koje se
nastavljalo nekoliko stotina metara do drvene pozornice podignute u sreditu
dubrovakoga staroga grada.
Bili su vjerni, odani. Nitko od njih nije primijetio da je Papa odluio zapoeti
svoj posjet Hrvatskoj obraanjem javnosti u gradu koji simbolizira patnju svoga
naroda. Iako je prolo vie od jednoga desetljea otkad je JNA opsjedala taj luki
grad na Jadranu, sjeanje na napade nije izblijedjelo meu graanima toga grada.
Mnogi od njih imali su plastificirane fotografije voljenog ponti-feksa veliine
marke. Za njega je bilo poznato da govori istinu vlastima; zraio je oko sebe. Bila
je to karizma, ali i saaljenje. Za njega je bilo tipino da nee osuivati nasilje
i terorizam zbog sigurnosti Vatikana; predat e svoju poruku mira pravim sreditima
sukoba i separatizma. Doista se proulo kako Papa namjerava govoriti o povijesti
koju bi mnogi Hrvati najradije zaboravili. U nekadanjem sukobu izmeu katolike i
pravoslavne vjere bilo je mnogo razloga za kajanje s obiju strana. I bilo je
vrijeme, smatrao je pontifeks, jednako za Vatikan kao i za Hrvatsku, da se suoe s
grubim faistikim nasljeem ustakih vlasti u dravi za vrijeme Drugog svjetskoga
rata.
Iako su hrvatsko elnitvo i veliki broj graana bili odluni da reagiraju s
negodovanjem, njegova moralna hrabrost izgleda da je samo poveala odanost mnotva
njegovih tovalaca ovdje. Rezultirala
588
Page 313

je i - Jansonove su sumnje potvrene u njegovim kontaktima s glavnim gradom
Zagrebom - pomno organiziranim atentatom. Ogoreni secesionistiki pokret srpske
manjine osvetit e svoje povijesne nepravde ubijanjem ovjeka kojeg je ova
preteito katolika nacija nadasve oboavala. U tajnom dogovoru bila je mrea
ekstremnih hrvatskih nacionalista: bojali su se pontifeksovih reformskih tendencija
te traili priliku da potpuno unite izdajnike manjine koje su se ukorijenile meu
njima. Nakon takve monstruozne provokacije - a nema vee provokacije od ubojstva
voljenoga Pape - nitko im nee stajati na putu. ak e se i obini graani
dobrovoljno prikljuiti krvavom poslu ienja Hrvatske.
Poput svih ekstremista, dakako, ni oni nisu sposobni predvidjeti posljedice svojih
djela nakon neposrednog ostvarenja svojih ciljeva. Srpski ubilaki in e doista
biti osveen deset tisua puta u krvi njihove etnike rodbine. No, takva e
krvoprolia bezuvjetno potaknuti srpsku vladu da intervenira silom: Dubrovnik i
ostale hrvatske gradove opet e raketirati srpske snage prisiljavajui samu
Hrvatsku da objavi rat srpskim protivnicima. Jo jedanput e se rasplamsati sukob u
najnestabilnijem kutku Europe koji e podijeliti susjedne zemlje u saveznike i
protivnike. Meutim, nitko nee moi rei kakav e biti konaan ishod. Jednom je
ubojstvo na Balkanu zapalilo globalni sukob; to bi se moglo ponoviti.
Kad je blagi povjetarac zapuhao kroz srednjovjekovne graevine u susjedstvu staroga
grada, ovjek obina izgleda, kratke sijede kose
nitko na koga bi se ovjek osvrnuo - nastavio je koraati niz ulicu
Boidara Filipovia. - etiri stupnja od sredine - ree on blago.
Blok stanova u sredini ulice. Najvii kat. Ima li sliku?
ena se lagano pomaknula i namjestila svoj Sivarovski 12 x 50: naoruani ovjek
koji je ekao u zasjedi naao se na nianu. Uplaeno lice bilo joj je poznato iz
njezine knjige lica: Mili Pavlovi. Nije to bio neki od srpskih fanatika u
Dubrovniku, ve profesionalni i veoma vjet ubojica koji je zasluio njihovo
povjerenje.
Teroristi su poslali najboljega.
Isto je tako uinio Vatikan koji je elio ukloniti ubojicu, a da svijet ne zna to
je uinio.
Sigurnost uglednih linosti bila je samo formalno nova aktivnost za Jansona i
Kincaidicu. U stvari, bio je to samo formalno posao: kao
589
to je Jessica naglasila, milijuni to su ostali na Jansonovu raunu na Cavmanskim
otocima bili su njegovi. Ako ih on nije zasluio, tko jest? Kao to je Janson
rekao, bili su premladi da pou u mirovinu. On je to pokuao, pokuao je pobjei od
toga tko je. To nije bio odgovor za njega, ni za jedno od njih; on je to sada znao.
Bilo je to licemjerje, bahatost planera, protiv ega se bunio. No, pravo uzevi, ni
jedno od njih nije bilo stvoreno za miroljubivu egzistenciju. - Napravio sam onu
stvar na malenom otoku u Karibima - objasnio je Janson. - Brzo stari. - Obilne
rezerve novca jednostavno su znaile da partnerstvo moe biti selektivno u biranju
klijenata te da nee biti potrebe da ogranie trokove rada.
Sada je Kincaidica govorila tihim glasom znajui da iani mikrofon prenosi njezine
rijei ravno u Jansonovo uho. - Prokleti Kevlarov oklop za tijelo - ree ona
isteui svoje lagano povezano tijelo ispod slojeva nepropusne mree. Uvijek joj je
bilo vrue pod njim, bunila se to je on ustrajao da ga nosi. - Reci mi istinu,
misli li da me ini debelom?
Misli da u odgovoriti na to dok dobije metak u utrobu?
Nala je svoj jastui za obraz kad je ubojica gruba lica postavio
stativ i umetnuo spremnik u puku.
Papa e se pojaviti za nekoliko minuta.
Jansonov glas opet u njezinu uhu: - Je li sve u redu?
Kao urica - ree ona.
Samo budi paljiva, je li? Sjeti se da je strijelac koji te titi u
robnoj kui na lokaciji B. Ako te nanjue, ti si u njihovu dometu.
Ja sam na vrhu - ree ona proeta dubokim, ponosnim mirom
savreno postavljenog snajperista.
Znam - ree on. - Samo kaem, budi oprezna.
Ne brini se, ljubavi - ree ona. - Bit e to etnja parkom.
Page 314

Dosad objavljena djela ROBERTA LUDLUMA u izdanju nakladnike kue EXTRADE d.o.o.
Rijeka
KRIK HALIDONA
RAT BLIZANACA
MATLOCKOV DOKUMENT
MATAREKO ODBROJAVANJE - DVIJE KNJIGE
NASLJEDSTVO SCARLATTIJA
PROTIV NAJBOLJIH NAMJERA
PROMETEJEVA PRIJEVARA
PROTOKOL SIGMA
HOLCROFTOVA POGODBA
BOURNEOVA NADMO
PAKLENA PRIJEVARA
ROBERT LUDLUM & GAYLE LYNDS
FAKTOR SMRTI ROBERT LUDLUM & PHILIP SHELBY
UGOVOR CASSANDRA
Naruite direktno na telefon 051/633733; fax 051/633313 Iskoristite popust od 25% 45%
590
591
Nakladnik EXTRADE d.o.o. Rijeka, Zametska 49 Tel.: 051/633-733 Fax: 051/633-313
GSM: 098/214-906
Za nakladnika Predrag Tomljanovi
Lektura/Korektura Nataa Modri-Tiak Sunana Martinevi
Likovna oprema i priprema za tisak EXTRADE d.o.o.
Tisak
Grafiki zavod Hrvatske d.o.o., Zagreb
Rijeka, 2003.
CIP - Katalogizacija u publikaciji Sveuilina knjinica Rijeka UDK 821.111(73)-31
=163.42
LUDLUM, Robert
Direktiva Janson / Robert Ludlum; <prevela Bojana Zeljko-Lipovak>. - Rijeka :
Ertrade, 2003.
Prijevod djela: The Janson directive. ISBN 953-6342-86-3
ISBN 953-6342-86-3
592
Knjinica Zelina
Page 315

D J - Lundlum R

Загружено:

Сведения о документе

Оригинальное название

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

D J - Lundlum R

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Robert Ludlum DIREKTIVA JANSON

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Maarska ga je, svojim dobrom i zlom, uinila onim to jest. A

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

U naem svijetu postoje udari i odmazde i jo odmazdi. Ali ta ista, besprijekorna

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson

Ludlum Robert - Direktiva Janson