ime je Karaore zaduio Crnogorce?

Februar 21, 2015. by Portal Analitika

Prije par mjeseci Liberalna partija je predloila da se ukloni Karaorevo ime iz naziva ulice u
samom centru grada, u kojoj je smjetena i Vlada Crne Gore. Na ovaj prijedlog osuta je paljba
iz srpskih partija i nacionalnih organizacija, premda kritiari ovog prijedloga ni sami nemaju
pojma ime je Karaore zaduio Crnu Goru i Crnogorce. Zapravo, sva (ili skoro sva)
Karaoreva slava, ovjeka koji je ubio i oca i brata, potie iz Gorskog vijenca.
Pie: Miroslav OSOVI

Gorski vijenac je knjiga koja je imala i ima daleko najvei uticaj na Crnogorce i Srbe na ovim
prostorima. Njego, sa svojim sjajnim pjesnikim talentom, ovo djelo je ispjevao imajui na umu
bar dva politika cilja. Prvi cilj mu je bio beskopromisni izgon Osmanlija sa Balkana, a drugi
politiki cilj mu je bio uvoenje Crnogoraca u srpsku naciju, naciju koja se tih godina i decenija
stvarala. Zato je u Gorskom vijencu pjevao o Kosovu, o Obiliu, o Duanu, a knjigu je
posvetio voi Prvog srpskog ustanka Karaoru. Ispjevao mu je predivne stihove koji su se
urezali u svijest svih pravoslavaca na ovim prostorima i ne samo njih. U Posveti prahu ocu Srbije
o Karaoru pjeva die narod krsti zemlju, a varvarske lance srui Kako je ovo predstavio,
svima nam se u glavi stvorila slika da je Karaore na nekom konju iao po umadiji od sela do
sela i uzbunjivao narod da se digne na ustanak! Ali, u Gorskom vijencu nema skoro ba nita
od istorijskih istina, no i pored toga, crnogorska eca su decenijama u 19. vijeku uila istoriju iz
ovog bajkovitog spjeva!
Dakle to se Karaora tie, on nije digao narod i krstio zemlju, ve se Zbor Srba namjeravajui
da podigne ustanak sastao u Oracu, na Sretenje, 15. februara 1804. godine. Zbor umadijskih
Srba okupio se sa namjerom da se Srbi orujem suprostave obijesnim turskim lokalnim
monicima-zlikovcima, takozvanim dahijama, iji je zulum bio nepodnoljiv. U umadiju je
institucija Zbora stigla iz crnogorskih plemena i dinarskih krajeva, jer su umadinci bar 80 odsto

sastavljeni od Dinaraca, koji su naselili te prazne krajeve poslije druge velike seobe Srba 1739.
godine. Na primjer i sadanji predednik Srbije, umadinac, kae da je porijeklom iz Pipera.
Starim nemanjikim Srbima po Zakoniku kralja Duana zborovanje je bilo strogo zabranjeno.

Na Sretenje 1804. Zbor Srba je kao opciju broj 1 za vou ustanka predloio Stanoja
Glavaa, Glava nije pristao da bude voa ustanka. Opcija broj 2 bio je Teodosije Marievi, i on
je odbio da uzme vostvo ustanka ali je i predloio ora Petrovia zvanog Karaore. Dakle,
kao opcija broj 3 za vou ustanka je predloen Karaore; prihvatio je, mada se i on nekao oko
toga. Teodosija Marievia koji ga je promovisao u voda, Karaore je kasnije ubio.
Karaorevo porijeklo: ore Petrovi Karaore, voa Prvog srpskog ustanka je porijeklom
rimokatoliki Albanac iz plemena Klimenti. Kako pie Rajko Veselinovi (Istorija srpskog
naroda, etvrta knjiga, tom I, Srbi u XVIII veku, Beograd 1986, strana 160), 1739. godine je 300
katolikih porodica iz Klimenata otilo sa Kosova u zbijeg. Veina se odselila u Nikince i u
Hrtkovce, u dananju Vojvodinu, ali su se neki naselili ispod planine Rudnik u umadiji, a meu
njima i Karaorev ed. Akademik SANU Mita Kosti u Politici od 21. maja 1923. u tekstu
Arnauti u Sremu takoe kae da su se katoliki Klimenti naselili ispod Rudnika i Avale.
Na zvaninom sajtu Karaorevia stoji da su slavili Svetog Klimenta Rimskog: Pre nego to
su poeli da slave Andrijevdan, Karaorevii su kao krsno ime proslavljali Svetog Klimenta
(koji je u crkvenom kalendaru 8. decembra po novom, odnosno, 25. novembra po starom
kalendaru). (Link:www.royalfamily.org/pre2013/press/press-det/press-271_yu.htm)
Slavljenje Svetog Klimenta Rimskog jasno kazuje da su Klimenti naseljeni u okolini Rudnika
eljeli ouvati uspomenu na svoju plemensku prolost i stari kraj.

Danas su rairene raznorazne bajke o Karaorevom porijeklu, bajke veinom priaju da je

porijeklom Vasojevi, meutim nikada nijedan Vasojevi ni bilo koji Crnogorac (da ja znam)
nije slavio Svetog Klimenta Rimskog.
Bajkama o Karaorevom porijeklu suprotstavljeni su pouzdani istorijski izvori, tako imamo dva
pisma koja je vladi u Parizu sa Balkana slao francuski vojskovoa Merija, u pismima je jasno
naznaeno da je Karaore porijeklom Albanac. Srpska kraljevska akademija je 1904. objavila
knjigu Ispisi iz Pariskih arhiva, u knjizi se nalaze Merijaovi izvjetaji Vladi u Parizu. Dana
21. februara 1810. Merija je izmeu ostaloga napisao: Tvrava Klimenata je postojbina Crnog
ora i najvei broj njegovih roaka tu stanuje i oni su poglavice ovog kraja. (strana 522)
Faksimil iz knjige: http://i61.tinypic.com/2dr6glw.jpg

Drugi izvjetaj je od 14. jula 1811, Karaore je jo bio iv i to na elu Srba, u pismu Merija
kae: Karaoreva porodica je iz Klimenta, visoke Crne Gore, ija su plemena pod njegovim
uticajem. (strana 622) Faksimil iz njige: http://i60.tinypic.com/2lvd2l1.jpg
Na ova dva pisma ukazano je i u listu Dan, u rubrici Feljton, 8. januara 2006. Merija je pod
Visokom Crnom Gorom smatrao ono to se kod nas u istoriji zvalo Brda i Brani. Francuz
ispravno pozicionira. Brda su bila: Piperi, Vasojevii, Moraani, Kui, Rovani, Bratonoii i
Bjelopavlii, a takoe su u Brane do 19. vijeka ubrajana i arbanaka plemena Klimenti, Hoti,
Grude Naa rije branin i albanska rije malsor imaju istovjetno znaenje.

Bajka o Karaoru iz Vasojevia: U Crnoj Gori i Srbiji se tokom 20. vijeka rairila bajka kako
je Karaore porijeklom iz Vasojevia. Bajka je smiljena da bi se najvee crnogorsko pleme

lake posrbilo, to se dobrim dijelom i uspjelo. Njego je na poetku Gorskog vijenca blistavo
predstavio Karaora, pa je Karaore postao preko Njegoa blizak i drag Crnogorcima. Polaznu
osnovu za rairenu izmiljotinu kako je Karaore iz Vasojevia, dao je takoe Njego. Kako
je objavio Milenko Vukievi u knjizi Karaore, knjiga Prva (Beograd, 1907), Njego je 21.
decembra 1840. izdao povelju Aleksandru, sinu Karaorevom, u kojoj je navedeno da je
Karaore porijeklom iz Vasojevia! Naravno, ne postoji nikakav istorijski oslonac za ovu
Njegoevu tvrdnju.
Srpski istoriari Jovan Tomi i Andrija Luburi takoe su tvrdili da je Karaore porijeklom
Kliment, kao i Dimitrije Tucovi. Ima jo dokaza da je Karaore porijeklom Kliment, ali
nemam prostora da ih ove predstavim. Dakle, to se tie istorijske nauke, Karaore je
porijeklom Kliment.
Karaorevi savremenici su ga opisivali kao ovejanog zlikovca: Sad da vidimo skrivenu
stranu Karaorevu, koja se od javnosti paljivo krije, eamo se Karaorevog romantinog
lika iz serije Vuk Karadi i drugih TV serija; irokim masama Srba i Crnogoraca Karaore
se morao lano prikazati, romantini Njegoevi stihovi ne smiju se ruiti!

Karaore je imao ljubavnice, od kojih je neke otimao od zakonitih mueva: zna se na

primer, da je Karaoreva supruga Jelena, naloila Pavlu Cukiu ubistvo Vodove omiljene
ljubavnice Marije Marjana, koju je preobuenu u muke haljine, vodio sa sobom u borbe. Ovu
enu je inae, Karaore oteo od njenog zakonitog mua Petra Nikolia iz Brusnice. (Dragana
Antonijevi, Nasilje nad enama i seksualni moral: Potisnuta povest ustanikog doba u Srbiji,
link: http://www.rastko.rs/antropologija/glasnici-ei/47/dantonijevic.pdf)
Istoriar Rado Ljui pie: Vuk je izbjegavao izraz vod, koristei uglavnom re starjeina. On
je pisao da je Karaore izabran za stareinu za sad, ime je isticao privremenost odluke i
zvanja. . . Za Vuka je Karaore bio hajduk, stareina, pa gospodar, dok re vod nije hteo,

mada e pre biti da nije smeo da upotrebi. (Rado Ljui, Vod Karaore, Beograd, 2000., str
61)
Ljuieva ocjena da Vuk Karadi nije smeo da upotrijebi rije vod za Karaora, je potpuno
neutemeljena.
U fusnoti Ljui predstavlja: Slino Vuku pisao je Dimitrije Tirol. On kae da je Karaore bio
izabran za predvoditelja samo zato da se, ako bi Ustanak bio uguen baci sva krivica na ovog
bogomrskog ajduka i udovita Spomenik rezviajni mueva naroda naeg. Temivar 1846, 2.
rukopis. Arhiv SANU. 9979. (ista knjiga, strana 293)
Jo pie Ljui: Vuk kao i ostali memoaristi nije pridavao znaaj Karaorevom izboru za
voda. Gaja Panteli o tome uopte nije pisao. Janiije uri i Petar Joki govorili su samo o
izboru stareine, a jo su koristili nazive poglavar i gospodar. Poslednji izraz rezervisali su za
Karaora kao predvodnika ustanika; re vod nijednom nisu upotrebili. Za razliku od njih,
Antonije Protikoristio je izraz vod ne samo u naslovu Povestnice ve i u tekstu, i to u znaenju
vladar. (ista knjiga, strana 61)
Dakle, Karaorevi savremenici su ga rijetko zvali vodem, ako ga pronicljivi Vuk Karadi nije
smatrao za voda, to ukazuje da je Karaore kasnije mnogo vie slave zadobio, nego to je
zasluio.
Ovako je o Karaoru pisao iz Beograda 17. februara 1808. knezu Prozorovskom, potpuno
obavijeteni ruski diplomata Radofinikin: Odnosno Crnog ora, o kome je Vaoj Svetlosti
reeno da je bio oficir u austrijskoj slubi, imam ast javiti da je on bio samo soldat u
dobrovoljakom korpusu, koji su skupili Austrijanci od Srba za vreme njihova poslednjeg rata s
Portom. S toga nije udo ako ovaj ovek nema ni najmanjega razumevanja o politikom poloaju
svoje nacije. Ako je naimenovan za vrhovnoga voa Srpskog, to mu nije donelo dostojanstvo
njegovo ili vojna vetina, ve jedino njegova svirepost, koja je zasejala strah u srca narodna, jer
je ovde vie Srba poginulo od njegove ruke nego Turaka. Poznato je svima a i on sam ne krije da
je svoga oca ubio iz puke svojom rukom, i svojega roenog brata obesio svojim rukama na oi
matere svoje. (Milenko Vukievi, Karaore, knjiga prva, Beograd, 1907)

Vidimo da savremenici Karaora opisuju kao svirepog ovjeka i udovite. Sad da

pogledamo kako je Karaore ubio oca i brata, ukratko o tome Rado Ljui: Ubeivanje nije
pomoglo, Petar im je okrenuo lea. Dok se udaljavao od zbega, pogodilo ga je tane iz oreve
puke toska. Potom ga je dotukao jedan od momaka iz pratnje. Oceubistvo se desilo uvrh
pustog Stojnika. Petar je sahranjen u oblinjoj Crvenoj jaruzi. Zbeg se, posle neuobiajene
sahrane, bez svetenika i opela, uputio prema Savi prolazei kroz Kljetevicu, veliku planinu
kao more. Izmeu Palea i Umke preli su Savu, uvereni da su se oslobodili ropstva. Oceubistvo
(1786/6), bratoubistvo (1806) i bekstvo iz Srbije (1813), tri su najtea momenta u Karaorevom
ivotu. (Rado Ljui, Bekstvo iz Srbije,Veernje Novosti, 25. avgust 2003.)
Karaore ubijao ene za koje je vjerovao da su vjetice: Postoji vie istorijskih izvora iz kojih
vidimo da je Karaore vjerovao da vjetice postoje i zvjerski je postupao sa enama za koje je
vjerovao da su vjetice. Dr Dragana Antonijevi (Nasilje nad enama i seksualni moral: Potisnuta
povest ustanikog doba u Srbiji, www.rastko.rs), predstavlja:
Sm Karaore je izriito strogo postupao prema enama za koje se sumnjalo da su vetice.
Jedan od Vodovih biografa, Dragoslav Stranjakovi, navodi sluaj kada je Karaore lino iao
u istragu. Neko mu se potui da u abarima ima vetica. On doe u selo da se u to lino uveri.
Kada su osumnjiene ene doveli, on naredi njihovim muevima da ih svuku i poveu u kvrgu.
Posle toga stave svakoj klipak pod koleno i priveu za njega laktove tako, da se glava s kolenima
sastavi. Onda zau njegovi momci pa veu uetom ponaosob svaku enu preko srede. Zatim
jedan od momaka uhvati ue za gornji kraj, a drugi baci enu sa visoke obale u vir. im jedna
potone odmah je izvuku. Poto nije uspeo da nae ni jednu veticu, vrati se u Topolu. Na
Karaorev nalog kao vetice ubijene su i Pauna, ena Pavla Stankovia iz abara, tako to su je
privezali za raanj i ivu pekli dok nije sasvim izgorela; i maeha njegovog buljubae Petra Jokia
koju su noevima isekli na komade. Za Karaorevog zeta Antonija Pljakia, poznatog po
krvolonosti, prialo se da je ubijao i ljude i ene za koje se sumnjalo da vetiare, a jednu babu
je, kao veticu, ivu ispekao usred Karanovca. U njegovoj zaostavtini pronaeno je
Karaorevo pismo, pisano 1811. godine, u kome mu Vod odobrava postupak isleivanja
vetica i vraara

Dok je Karaore vjerovao da vjetice postoje, njegov savremenik Petar I Petrovi Njego borio
se protiv takvih vjerovanja! Savo Nakienovi je u knjizi Boka (Beograd, 1913) faksimilno
prikazao pismo Petra I od 16. marta 1795. godine, koje je ovaj poslao arhimandritu manastira

Savina. U pismu je Petar I izdao objavu da stanovnike sela Mokrina odluuje od crkve, jer su
jednu enu ubili pod optubom da je vjetica. Arhimandritu pie da je to bio in nerazumnog i
sujevjernog naroda i da vjetice i vjedogonje nie u svijetu ne postoje. Pismo moete proitati na
linku:http://i60.tinypic.com/2ebg9yr.jpg
Znamo za onu stalno prisutnu jadikovku pravoslavaca iz Boke kako su oni mnogo civilizovaniji
od pravoslavaca iz stare Crne Gore i unutranjosti. Iz ovog primjera vidimo koliko je to
istinito!
Pokuavao da za Prvi srpski ustanak pridobije Crnogorce: Godinama je Karaore
pokuavao da nagovori i Petra I i Crnogorce da se prikljue ustanku protiv Turaka. Sve te
pokuaje Petar I je uspjeno osujetio, nikako nije htio da se prikljui srpskom ustanku, a takoe
je sve uinio da svojevoljne istupe nekih evernih crnogorskih plemena koja su imala namjere da
se prikljue Karaoru, sprijei u tom naumu. u tome je i uspio. Detaljno sam o tome pisao u
mom prolom tekstu na Analitici Sveti Petar Cetinjski nije bio za Srpsko carstvo (15. jan
2015). Takoe preporuujem da se na www.montenegrina.net proita tekst Petar I Petrovi
Njego nije elio da priskoi u pomo Karaoru u Prvom srpskom ustanku. To je tekst iz
preutane i zaboravljene knjige Porijeklo i prolost dinastije Petrovia (Beograd, 1940) autora
Andrije Luburia i pira Perovia, oni su u knjizi dokazali da je Petar I vrio opstrukciju Srpskog
ustanka. Na primjer, pokazali su na stranama 250 i 251 pismo Petra I skadarskom
veziru napisano krajem maja 1809. god. Prvo ga obavjetava o pokretima Karaoreve vojske,
pa kae: I meni dohode esto albe ot naieh krainika na Turke ercegovake, ali ja do sada
niesam putao niednoga Crnogorca ni Branina mimo naieh granica da ide Karaoriju na
pomo.
Pa zatim u istom pismu o srpskim ustanicima podrugljivo govori, ne zove ih vojskom ve
druinom, pie: no kako e svoju raju erati, doklen silom alostne raetnike naeraju, da
uine kao to e Karaorie s njegovom druinom uinio.
Dakle, povodom Prvog srpskog ustanka, saradnje izmeu Crnogoraca i Srba nije bilo.
Eventualno, neki hriani iz Crne Gore su se dobrovoljno prikljuili Srpskom ustanku i to je sve,
isto kao to danas neki dobrovoljci idu da ratuju u Siriju, neki u Ukrajinu.
Zbilja, ime nas je Karaore zaduio? Prijedlog LP-a da se ukloni Karaorevo ime iz
naziva ulice koja je u centru grada, smatram potpuno utemeljenim, jer Karaore nema nikakve
veze sa crnogorskom istorijom, sva njegova slava u Crnoj Gori potie iz Njegoevih bajkovitih
stihova. Neki e se javiti i rei da je on zasluio takvu ast jer je bio veliki borac za slobodu. To
je tano, bio je, ali od njega je mnogo vei junak i borac za slobodu bio Skenderbeg kojeg su
Crnogorci takoe veliali, i divili mu se vjekovima. Pa je vei junak i vei borac za slobodu od
njega bio na primjer i Hunjadi Jano, kod nas poznat i kao Sibinjanin Janko. Nikome ne pada na
pamet da tim izvanjcima ukazuje tako velike poasti.

Neuki komunisti koji iz istorije nita nijesu znali osim Gorskog vijenca, opinjeni
Njegoevim stihovima, Karaoru su jo prije skoro 50 godina podigli spomenik u centru
Podgorice, iako od Karaora ima bar 500 ljudi zaslunijih za Crnu Goru i Crnogorce od njega.
Ulica u kojoj je Vlada Crne Gore ne bi trebalo da nosi ime ovjeka koji nije uestvovao u
crnogorskoj istoriji, ve bi trebala da nosi ime npr knjaza Danila koji je od teokratske Crne Gore
napravio svjetovnu dravu. Mogla bi da nosi ime velikog crnogorskog patriote vladike Vasilija
Petrovia, mogla bi da nosi ime vladikeDanila Petrovia prvog iz dinastije Petrovia. Mogla bi
da nosi ime guvernadura Jovana Joka Radonjia velikog patriote i junaka iz bitke na Krusima
Kao to smo saznali Karaore je ubio oca i brata, otimao je ene od zakonitih mueva i
pretvarao ih u svoje ljubavnice, vjerovao je u vjetice, pa je takve vjetice ubijao, pekao na
ranju blago reeno, bio je vrlo zle udi, a Crnogorci su davno smislili kovanicu za takve
osobe zlikovac.
Ipak, vjerovatno da za ustanike u umadiji nije u tom momentu bilo boljeg rjeenja nego da
Karaore preuzme vostvo. Ustanici su prihvatili da ih vodi jedan surovi zlikovac, ali ipak
hrabra osoba koja je umjela da ratuje. Ustanak koji je ovaj zatucani oek vodio, propao je 1813.
godine, a on je pobjegao iz Srbije. Drugi srpski ustanak je podigao Milo Obrenovi, koji se
barem suprotstavljao vjerovanjima u vjetice.
Ipak pozitivna uloga u istoriji Srbije: Karaoreva uloga u istoriji Srbije je svakako pozitivna.
Daleko je manje nego to mu se pripisuje ali pozitivna. Pitanje je, da nije bilo divnih
Njegoevihstihova da li bi se danas o Karaoru znalo moda malo vie nego o Koi
Anelkoviu, koji je krajem 18. vijeka takoe podigao ustanak protiv Turaka, koji su na kraju
Kou uhvatili, strano muili i pogubili.

Karaore je u odnosu na Miloa Obrenovia potpuno nezaslueno zadobio mnogo veu slavu,
skoro svu slavu koju je zadobio zapravo mu je Njego priskrbio.
To je dobro razumio ak i Matija Bekovi koji je na planini Somini 9. oktobra 2001. godine
izjavio: Karaorevii su i postali Karaorevii zato to je jedan Petrovi Petar II Petrovi
Njego, posvetio Gorski vijenac vodu Karaoru. (www.mitropolija.me/)
Eto tako, Karaorevii su i postali dinastija jer im je slavu pribavio Njego iji je uticaj na
pravoslavce na ovim prostorima neprevazien. Na ljude umjetnost esto (ee) vie utie nego
nauka.