SIMA IRKOVI

O AKOVAKOM UGOVORU
Polovinom jula 1393. godine sastao se Stjepan Dabia u akovu sa kraljem
Sigismundom, napisoa je Vjekoslav Klaji. Maarski historiar Karapnji iznio je tezu da je
do sastanka izmeu bosanskog i ugarskog kralja moglo doi jedino 1394. ( ova teza je i tacna
jer se na osnovu Sigismundovpog diplomatara saznaje njegovo kretanje pa se uzima ova
godina).
Po iiu je Dabia naslijedio punu vlast u Dalmaciji i ak pomiljao i na nova
osvajanja. Delje je ii pripisivao veliki znaaj pribliavanja Zadra bosanskom dvoru. To se
pribliavanje ogledalo u posjeti Dragie Vukia u grad. S druge strane, Sigismund je imao
tekoe sa Zadrom. Njih je ii vidjeo u zatgnutom odnosima izmeu ovog grada i novog
hrvatsko-dalmatinskog bana Ivana. Ovaj je bio prisiljen da u aprili 1393. trai u Veneciji
pomo protiv Zadra, koji je bio pod vlau kralja Sigismunda. S druge strane, Zadrani su se
zalili na bana. U akovu se oekivalo da e doi do sastanka izmeu ugarskog i bosanskog
kralja.
Do potpunog sreivanja odnosa izmeu Bosne i kralja Sigismunda dolo je, po iii,
kao i po starijim pisicima u akovu 1393.godine. nije poznato kako su tekli pregovori ali
konani rezultat istih, djelimino je jasan. Obje strane su stajale po principu uti possidelis i
o teritorijalnim promjenama se toga pua nije radilo. Tu je ii iznio nove ideje, on odbija
mogunost da je Dabia odrie Dalmacije i Hrvatske. Priznat je za zakonitog kralja i zadrao
je dravu onakvu kakvu je naslijedio od Tvrtka. Ali sa druge strane primio je obavezu da
bosanska drava nakon njegove smrti pripadne kralju Sigismundu, da nee pomagati hrvatske
i ugarske buntovnike i da e svoju vlastelu pozvati na vjernost i vjernu slubu Ugarskom
kralju nakon toga Sigismund ga je imenovao za upana omoske upanije. Tak nakon toga
ii pokazuje dvije povelje na kojima pociva sve ovo to je zakljueno. Jedna je povelja
kralja Sigismunda za Vukomira Semkovia a druga je povelja Hrvoja Vukia izdata za kralaj
Sigismunda i kraljicu maru. Drugom poveljom Hrvoje obeava da e vjerno sluiti kralju.
ii dalje ocjenjuje ugovor kao kompromis izmeu ugarskog dravnog prava i faktikog
stanja ondanje bosanske kraljevine. Ugovro nije neastan po Dabiu ali predstavlj anegaciju
Tvrtkovih tenji. Takoer je ostavio neugodan utisak na dalmatinse gradove. Najtei je po

hrvatske ustanike, te je zato Ivani horvat traio nain da sklopi savez izmeu Ladislava
napuljskog i Venecije protiv Sigismunda.
Jo februara 1394. u Ugarskoj se znalo da e biti rata na jugu kraljevine, a 5 jula
Sigismund trai od grada Kremica? zajam u visini od 1000 dukata i to da se poalje najdalje
do 25 jula, jer e posle tog apovesti rat protiv bosanskog bana (Vuk Vuki) i nekih drugih
nevjernika i neprijatelja. Krajem augusta Sigismund je preao Savu i provalio u Bosnu, na ta
su Horvati krenuli u bjekstva prema Kninu gdje je bio Vuk Vuki, ali su pali u ruke
Sigismunda. Nakon toga obnovljen je akovaki ugovor sa dodatkom da se Dabia odrie
dalmacije i Hrvatske, dok su ranije odredbe ostale na snazi. Nakon toga Nikola Gorjanski je
potukao Vuka Vukia kod Knina i Sigismund je sa pravom mogao kazati kako je povratio
Hrvatsku i Dalmaciju.
O sastanku u akovu 1393. samo ko o mogunosti govori se u instrukciji Zadarske
optine koju je ona dala svojim poslanicima. Raunalo se da e u akovu zajedno biti ugarski
i bosanski kralj. Niko se nije ozbiljno upitao da li je do sastanka uopte dolo.
Hronoloki podaci, zajedno sa elementima koji prua sadraj teksta, nagone nas da
Hrvojevu ispravu od 23.augusta 1393. objasnimo kao separatung Hrvojevog sporazuma sa
kraljem Sigismunda. Taj sporazum nije bio neposredno uperen protiv bosanskog kralja, ija se
prava, bar za ivota, potovana- glavni cilj sporazuma je bio da se Hrvoje privue na
Sigismundovu stranu iz stranke pristali Ladislova Napulojskog , kojoj je ranije pripadao.
Odnosi prema Ugarskoj nisu bili jedinstveni, jer se na jednoj strani nalazila
Sigismundova, a na drugoj napuljska stranka, a u samoj Bosni, pored kralja, imamo krupnu
vlastelu, koja uspjeva da djeluje samostalno i voe hrvatskog plemstva oslonjene na Bosansku
kraljevinu.
Da je kralj Sigismund u godini Tvrtkove smrti bio u neprijateljstvu sa Bosancima,
svjedoi njegova molba upuena papi Bonefaciju da mu dodjeli oprotajnice poput onih to se
daju uesnicima u krstakom ratu, jer njegova kraljevtsva Hrvatske i Dalmacije trpe napade
Turaka, maniheja, heretika i izmatika koji borave u Bosni.
Vana je injenica da je u toku 1392, prije decembra, dolo do sklapanja primirja
izmeu Sigismunda i Bosne. To primirje je bilo na snazi i maja 1393 kada se spremalo
zadarsko poslanstvo kralju Sigismundu. Do sastanka bosanskog i ugarskog kralja tom

prilikom nije dollo, ali je Sigismund uspio da na svoju stranu prodobije Hrvoja Vukia.
Dabia nije mogao da preduzme nita protiv toga, ali u osnovi nije izmjenio svoj stav.
Ivani Horvat se jo u junu te iste godine bez uspjeha zalagao u veneciju za savez izmeu
Republike Svetog Marka i Ladislava Napuljskog.
Tek 1394.godine dolo je do velikog preokreta. Dabia se pod spaljenim Dabrom pokorio
kralju Sigismundu. Sigismun se sada mogao nametnuti bosanskom kralju i bosanskoj vlasteli
da e ga primiti za bosanskog kralja nakon Dabiine smrti.