Biblioteka

VJEKOSLAV KLAIC

POVIJESNICE

1

HRVATI

I

HRVATSKA

IME HRVAT

U POVIJESTI SLA VENSKIH NARODA

MATICA HRVATSKA Zagreb 1930.

NOll l.uluik: ! .AlIS, '~I ,IiI.

za nakladniku j urci lu rk»: '\,,1<' (J,":",. t e.nk: .sTA~1I'A. Sibcnik. ,,,,U,,,I,, .\(Hill I'r ill '.1'" "}.;:I.

LAUS Split 1991.

Godine 1873. izdala je Matica Hrvatska Klaicev Prirodni zemljopis Hruatske. Par godina kasrrije izlazi stampom njegnv Opis zemalja u Iwjih obitavaju Hruati, knjiga za koju se jos i danas cesto kaze, da j e Hrvatima otkrila rodenu grudu, Tada izlazi njegov Atlas za hruatsku. poujesnicu a kad je god. 1899. poceo izlaz iti Ujesnik zemalj.kog arhsua Klaic se laca posla, da za nj redovito obraduje mnogobrojna pitanja historijska, kulturnohistor ijska, drzavnopravna i historijografska, Nisra prirodnije, nego da Klaic bas U ovo doba pokloni svujirn Citateljima malen, ali vrlo terneljir i d uhov it spis I me Hroat u. historiji slauenskilt nar oda, koji je ;;:0.1<1'10 god. 1899. kao prvi dio rnzmatrunja " Hruatnna i Hroatskoj, Spis je bio narnijenjen sirokoj javnosti, ali go. zato Rlaic nije napisao S nianjc tocnosti, ozbi 1 jnosti i objektivnosti, ncgo sto je pisao sve svoje knjige i studije, bez obzira, jesu Ii imal e c .. tati i obradivari izricito znanstvena pitanja i u svrhu strogo znanstvenog rada iii potaknuti zanimanje su oke javnosti za probleme proslih vrernena.

Razrnatranje 0 hrvarskom imenu moglo se vel; tada postaviti na vrlo siroku bazu, Dosta je uzeti u ruku pozrratu zbirku izvora za hrvatsku povijest iz <:Ioba nar odne dina s tije Franjc Ratkoga Documenta historiae chroaiicae periodum antiquam illustrantia (18 i7.) i pogledati u indeks pa da se vidi, sto se krije za imcnorn Hrvat i Hrvatska. Tu su Bclochrobati, Chrouati Boiohemi, Chrobatia magna seu alba, Chroatorum terra, provincia, fines, reguum, iura .. corona, duces, reges, aula i t. d. U svom je obilnom znanstvenom radu Klaic obradio mnoga od ovih pitan,iai svoj r ad nadovezao na tcmeljite studije pokojnog

:3

.,

Franje Rackoga. Ali sasad je svome razrnatranju puvukao mnogo u!e granice i pcsao tragorn za hrvatskim irnenom u slovenaekim, srpskim ruskim, ecskim zemljama pa i u zernljarna polapskih Slavcna. Prerna tome je i podijelio svoje r azrnatranje II pet po-

glavlja. '

lei trag-om za imenorn Hl'V;I(,l I. si rokorn slavenskom svijetu znacilo je trazi t.i [cdnu ~i rok u uri jenta .. ciju za one probleme, kojima ic Khi" ustao vjeran od prvog pocetka svng rada P" SVl: d" smrti. Ti su problemi specijalno hrvatski, ali ih n j ih ov ispitivac motri uvijek sa sirokog st.anllv;sl<l. ,I sv o j u im pa~~ill. posvccuje ne ~am() i,z nalltell jai'k(.g inrcrcsa nego 1 17. iskrene ljubavi. To )C p rixnuo surn KJai{ II pred!,:ovoru svojim Slihnma iz slaucnskc pouijcst», izdanje Marice Hrvarske 1903., ri jet'ima: "Te moje CJ rice - kaze Ktail- za tc svojc crticc, ko ie je redovito prropcivao 1I Uijencu, otkad je god. 1869. poceo izlaaiti, - nijesu ni po sadrzajn ni po ohliku nikakvi uccni, sistematski Hanei, niti sam ikad zelio, da to budu, Zamisljeni su redovito u tren, a i napisani su na brzu ruku, koji put za pol sara i marije. I premda su tako posve neuglcdni, jednirn se ipak odlikuju: pravom, nehinjenom ljubavi za sve, ~to je slavensko i III vatsko, A j tendencija hila im .i e plcmenita, da probude u hrvatskom narodu Ijubav i zanimanje za proslost slavensku«. Kasnije dodaje: »Malo je, cime ovaj put nudim hrvatskcga 1':-iratelia. Ali jc niklo 1I vrelu srcu, pak sc nadam, cia tc sc srrlaca i pr imati. Jer S(() 113m vri jelli sva zoan1lst, i SY<I umjctnost, ako mHO kra j n ii h ostaje srcc pr-azno. akn sc n j ima dusa ne oplerncni-.

OVl' ,~11 I'i jc(,i. i akn nami j"l1 j('II(' zhirci hisrori iskih clanaka iz i"itavog- slav('nslw,e: sv i jew. karakrcristicnc i zu ~pis 11//1' l l ruut i Z;I t';I<I" Kbi(l'v z na nsrvcui i Pllblicisl'i(':ki 1';1(1. Klai:' I" l Irvat potpune kristalne l'i~t()h:. Bcsklaina I j"I):I" 1.;\ xvc 0111). sto [c lirvatsko, sknpi'anu s vc l i k i m tlall(-cnjatkim d;)rOITI, osnovana na ()hjcklivll"~li. koja ncrna ni malo n01- truhe, ta savrscn.i J [uhav II naui'enjackom obl iku

4

vodi Klaica na ispitivanje ogrornnog broja problema' prvoga reda, prati ga u radu, kcji trazi beskrajno strpljenje, ali ga i dovodi do rezultata, koji irnadu da sacuvaju svoje trajno znaccnje. Ali ta bcskrajna Ijubav za ono, sto je hrvatsko, tvori harrnonicnu cjeIinu s Cistom ljubavi za Slavenstvo, Ni ovdje nema nikakve natruhe ni raspolozenja, koje hi nastalo iz casovitih vremenskih prilika, Ljubav za slavenski svijet olaksava Klaicu fad na polju izrieito hrvatske povijesri, Slavenski mu je svijet vi~e puta prusio pornoc, da ispravno shvari i toeno obradi po koji hrvatski problem. Ali je Klaic i potpun Europejac, koj i svoje probleme prornatra sa visokog stanovista i koji umije da mnogim pitanjima iz hrvatske i stavenske proslosti odredi i njihovo pravo mjesto u svij etu,

Svega toga, i ako rnozda samo u zarnetku irna vee u mal om spisu Ime Hroai.

Klaic zahvata u VI. stoljcce, 1I doba seobe slav enskih plemena u podruc ie nekadasnjeg rimskog carstva, iIi tocnije 11 njegovc pokrajme Panoniju, Nor ikurn i Karniju, Narod prozva sam sebe Slovencima, a susjedrii mu Ni iemci dadose naaiv Winden. Seoba se dovrsi, a dorada sc javise dvije oblasti, Karantanum i Karrrinla. Prva nasta od rirnske pokrajirre Norikum, druga od dijdova Karnije i Panorrije. U staroj Karantaniji vladahu u doba od 749.-753. dornacl slavenski knezovi, a srcdiste njihove vlasti bijase u blizini danasnjega Celovca. Karanranija dode god, 772. pod bavarsku vojvodinu, a onda, skupa s njorn, pod franacko kraljevstvo, Slavenski se stanovnici, osim onih na jugu Drave, ponijerncise. God. 995, Karantanum postade samostalnom vojvodinom, a kasnije postadose od njega danasnje Stajerska i Koruska.

U ispravama 11.-13, vijeka nasao je Klaic, da se javlja u sjevernoj Stajerskoj uz gornju Muru mjesto Kraubat, koje se redovito pise Chrobat, Konstatira, da je to bila slavenska zupa, koja je dobila svoje ime od plemena Chrowat iIi Hrvat, da se to

plem.e. naselilo u svoje ~ovo boravisre valjda jo!i u yI. il.i VII. stoljecu. M,esto Kraut. koje jc nasao u ispravama 11. i 12. vijeka a koje se javlja u Koruskoj U okolici Miljskog jezera, smatra isk var enim ohlikom sredovjecnoga Chrotoo: iii danasnjega Hroat; Za staru Karantaniju nala>;i, dOl ie.: u njoj u doba god. 954.~979. postojula s l avr-nsk a :iupa pagus Crouuati, koja se sporrun il' i II kr;,1 j('vskilll isrravama. Ova je zupa tvorj la poli1.il-lw s,·{'di.lite sraroga rimskog Norikuma 1 SJ'l'd()v jl'tlloj{a Caruntanurna a u nj()ji(_~, II imc.: IIjl'Jlla"kuga k,;lIja, Vlad.lO ~r()f 'Hartwig. Spomcn.i J lrvu uura tI J\;u·aTlI.1lI11Illl1 ncstaje

s god. IO:l';. .

Od .. voga, d" ;"'ga jc d"~;,,, Klai" II ovom svom malum OpiSII, ni jt' sc posln lllrl"I-:O dar [c SV(, do dana. ?adasnjcga_ -',"bo, Nif'({(~rl('. ~"ii)~ skor» Citav svoj ZIV(lt POSVI.:tIO rspruvanju na tstarr lilt vremcna II iivotu Slavena, kad je opisao hr vatsko podrucje u uze~l. srnislu :ijeci! primjecuje: »Izvan ovog po(-hue.! a, na taj nacin omedenog, ostaje da spomenerno samo nckcdiko odijeljenih skupina, nekoliko dalekih naselja, kao vjerojatne tragove velike seobetako nekoliko opcina u Koruskoj - Gravari pagus, Chrouuat, Croudi, Chrowata, Chrowath, Kraubat: - sva se ova irnena nalaze u poveljarna od X_ do XII. vijeka«.

Iducr trag-om za imeonm Hrvat II srpskim zen~l.i ama: Klai': na~to ji,_ da sto tocni jt: razruot r i pojedirra rnjesta 1I ["doln.511 !"'Im lJlIl.-ljU'lill(l, ko] i lOU .ie bio na r'.I.spol<tg'an [u U i1.,bn ill h!(I1/.(/ Cnili(';l god. 11\74_ Duk ljansk i ljctopis pripDvi i,',la. da it: poclrucje nl'l _lad ranskllga 11101-:' d" jh'Ilt', Savl' i Sar-planinc 1I

*) Ni("dcTIc~ M~ .. uu·r d(' l'i:.Uu,i,tuiu"· .'ira"T. Tome I ; L' Hi~tf]il"t·, (:olh.·r-tion .h~ mauels pubrih· p:u' l' IW'IIlilut d' ~tudes slaves. I. Pi~rls I!J:!,~k str ~)<~" "P!'z.iv[j(~m .'H' na ov.) ff'ancusko izdanja. a ne na IUU1HHllt'11(aIUH Nic-dcrfccvo Hr"i,l{lnHlnu djclo na ~eskom je~iku SIrn.Jt.JnjliC jill1"Ozilu(t,)"fi, j~" ... jt~ hiUU"u:..ko "izdanje novije , jer se, pm\{0 kra,'c, bolje podudura <:1 K iaif"vi)H .aml) ukratkoformuliranim pt'uhh,!tnima, Nicdcd~ sc n.:~I(lvito 11 francuskom djelu PIJ~fVa nu c('sko, P't1 je prcma tome prlllt"u.il Jnogucnost~ da se u trjemu pOlra;:c pIllrcbili detaljniji podaci.

6

[,o(-{'Lku bilo pod jednim kral_jem. To slauensko hral n-ustuo (regnum Sclavorum) obuhvarase velik dio k.rsnij ih hrvatskih i srpskih pokrajina i oblasti. Karl "'. podijdilu, nastadose Primorje (Maritima) j Srbija (:-Iurbia). Primorje se razdijeli na dvije pokrajine, Uiidu Hrvatsku iIi Donju Dalmaciju (Croatia Alba. 'Iliac er inferior Dalmatia) i Crvenu Hruatsku iii (:omju Dalmaciju (Croatia Rubea, quae et superior I blmatia). Srbija iIi Zagoi]« (Surbia, Quae et Transmontana) bi razdijeljena na dvije oblasti, Bosnu i /{a.hl. Dukljaninu sacinjavahu u stare doba Hrvatska, Bosna i Srbija jednu dd3VU pod jednim vladarem; sraro dalrnatinsko prirnorje, koje mu se proteze od Duvanjskog polja do grada Draca, zove Cl"venom Hrvatskom, a Dubrcvnik stay lja na granicu izmcd:u Bijele i Crvenc Hrvatske.

Primorjem i Zagorjem (Hrvarskom i Srbijom) vladao je, po pdl'anju Duklj aninova ljcropisa, jedan kralj. Kad je u prvoj polovici 10. stoljeca nastao raspad toga kraljevsrva, iskr.mtl.~e Bi iela Hrvauka ~ Bosnom, Crvcna Hrvatska i I{a;a. Dukljanin se zacldava u prvom redu na dog ada jima Crvene Hrvatsk<.: od 950.-1150. Bi jele Hrvatske ni ne sporninje, a Rase se dotice sarno rnimogrcd, Crvena Hrvatska, kao samostalna kraljevina, postojala jc kroz dva stoljeca.

Kako je DukIjanin i'vio 11 gradu BaTll, sredistu (;omje Dalmacije, crpio svojc podatke iz pisanih izvor a i narodne tradicije ulofio mnogo rruda da ..<lredi polosaj Crvene Hrvatske, nabrojiogradove, uhl ast i i zupe, misli Klaic, da se njegovim ri_iecima IllCl7.C vjerovati i uzeti, da se zernlj a od Duvna do Bara zvala Crvena Hrvatska i da je do polovice 10_ v i icka tvorrla s Bijclorn Hrvatskom jednu drZavu.

Podatke, koje je nasao u Dukljanskom Ljetopi, II upotpunjuje Klait podacima iz bizanrskih pi~,;rc,l. Bizantinski car Konstantin Porf'irogcnet pise, J(;lko je dobro pozna to, u svom djelu De administranrlo imperio, 0 Hrvatima i Srbima. Konstantin ne /Il'l ~.a orru Hrv atsku, koju Dukljanin zove Crvenom,

7

ali U opisu one Hrvatske, kojoj Dukljanin ria [e ime Bijele Hruatske, potpuno se s njirn slah:. Dukljarrinova bijela 'Hrvatska Konstantlnu je Hrvatska uopce. A Konstanrinova tvrdnja, da lILI Hrvaii naselili ne sarno Dalmaciju nego i Ihrik, po Klaitcvtllll rnisljenju, govori u prilog Dukljani novo i Gorn jn i Dalmaciji ili Crvenoj Hrvatsko i. I Kia;,· ;.;akl jut:lI je, da Konstantin Porfirogenct nikuko lie p"hi ja Dukljaninove navode 0 Crvcnoj Hrvuisko j, m'g:" da ill indi-

rektno potvrdujc. ,

To isto C'llle i drll.c;i hiz'Hllinski pisei kao Skilices, Nikcforos Bri(,[lios, (;l'org-ius (:edrnlus, Ivan Zonaras j_ Nikctus Akomi naros. Skilin;s (lotvniuje naziranje Kunxtunt.ina Porf i !'og:t:llel <I, da j l' [crlun dio Hrvata pokorio Il irik, Brienios. k ac] "I'iwjc svoju vojnu s dukljanskim kraljcrn Mih aj lour, svoj e protivnike ZO\'C Hrvatirna i Dukljauima, Ccdrcnus i Akominatos znadu za Hrvatc, kao z;te]je Duklje i n jez inih susjedriih zernalja. Dukljaninovu Crvenu Hrvatsku potvrduje Niketas Akominatos, jer je njegova Horuatiia bila u oblasti Dalmatia aique Dioclca iii u Dukljaninovoj Crueno] Hroatsko].

Otkad je Klaic sabrao svoje podatke 0 hrvatskorn irnenu iz Duk ljanskog Ljeropisa i iz bizantinskih pisaca pa do danas, i Dukljanski Ljetopis i bizantinski pisci bili su mnog o puta prcdrnetorn ispitivanja, turnaccnja, a i prcdmetom razrrih kornbinaci ja. Prerna tome, da Ii se koc! toga postupalo mi rno hez prcdrasuda i po strogim naucn im nacelima iii se tra?:il!l sarno naiiina, kako hi S~· dokazalo ndto, stO je rrchal« d"k'lZ<.lti na hi lo k oj i llat:in i s hilo ko iih razinga, nu.ulu sva ova 111111"' ... ·11 j" i kornbinacije sada vc<'-l: ,l sarln ])lallk ?llaf{"lIi<'· Klai(·cvo ie r3Zlaganjc i i,woden,,, zuk l ill,';.!'" lakn mirrm i trij ezno. da potPlIIlIl1I1,[ <)~I;j I" II:, .'ll<lzi j danas.

r ako sc Klait· dug" z;,dd,lO k"d DlIkl j:l11skog" Ljctopisa, nijc 11 ~V('II\ spisll " lnvar skom intent! iruao ra,,1Og"ll, da P()I.'1Il it' "iJl·,,,I, I" f an jt" " I )lIvan jskorn saboru. Na to ~l' pil"l1 j<'- "kn k.lg:a S(' krccu r azne pozrt! vnc i ncjnu ivnc 1,,,,"iJinaci [c. 11 avrut.io U

svorn Clanku Dm1anjsko polie u Hruaiskom Kolu Malice Hruatske knji. III. (1907.) str, 47.-90. a na- 1"o<.':ito u Clanku Narodni sabor i krunisanje kralio na Duuanjskom. polju u Zborniku Malice Hruatske o tisucoj godisn_iici Hrvatskog Kraljevstva 1925. str, 3.----:~B. Raslaganje II ovim clancima upotpunjuje Klaiceva rasprava Dva slouenska ucenjaka 0 startjoj historiji Hroata do 1102 .. eodine u Zborniku kralja 'T omislaoa Jugoslavenske Akademije 1925. str.

188.-211. .

Oblast Dalmacia atque Dioclea iii Dukl [aninova Crucna Hruatska nestade kao sarnostalna zemlja god. 1184·.; iza smrti bizantinskog cara Emanuela osvoji je srpski veliki zupan Stjepan Nemanja. Crvena Hrvatska ostade u vlasti srpskih Nernanj ica do god, 1.360., kada se u njoj javise Balfici,

Pred Klaicern se 'otvaraju nova pitanja. Trebalo je, da se obruti ispravama i da .'to LOcni.iom interpretacijorn poi edinih Tl j ihovih eli [eleva utvrd] stanje, koje nastade prom j('IlOlIl pol itifkih prilika. U ispravarna dal<l7C fakr.ii'na politicka stanja najobi cnije do izraz a 1I 'IIIISIOl'-i/ll(1 11 [ihovih izdavaca. Naslov Stjepana Prvovjcn{;allO/iu (I] !JG.-1228.), koji je kao veliki zupan srpski nasli jerlio SV()P; oea St_jepana Ncmanju, u ispravi za samostan sv, Marije na Mljetu, glasi kralj i samodriac vsje srpske zemije i .pomorskiie. Pomorske se zcmlje dakle razlikuju od srpskih a te su, ka.ko ih nabraja ova ista isprava. Dioklija, Dalmacija, Travunija i Hlmska zernlja. Ovakovo sc nabrajanje zernalja, i to bas onih koje su do .ne'davna tvorile Crvenu Hrvatsku, javlja i u Stjepanovoj ispravi , kojom je osnovao sarnostan :lieu.

Pornorska zernlja ili Crvena Hrvatska pripaciala je pr ije Prvovjencanogu zapadno] crkvi, ali se onda pridruzila srpskoj nacionalnoj crkvi, koja je bila osnovana za ovog a vladara. Srjepan Prvovjencani dobio i e kr alj evsku krunu god. 1217. od pa pe Honorija ilL. a koju je vee pred pctnaest godina tfazio u pape Inocenta III. (0 tome: .Tirecek, Geschichte del' Serben. sv. I. Gotha 1911. str, 296.-298,). S god.

9

1219. zapoce akcija n jeg-ova brara sv. Save na osnivanju grcko-istocnc crkve: Tada hi osnovano osarn biskup ija, a mcdu njima dvi jc u Pornorskoj zernlji.

Oblasti prcdasnje Crvene Hrvatske bi!ie driavno i crkvcno spojcne sa Srhi jum, ali razlika izrnedu orpsliih i l i mIl/iii .('/11111 i'l i pomorsldh. potraja II ispravamu i daljc Dniavn;k z:lJcdni('a sa Srhijom, s rpska narodna crkva i kOIl~I;lnlll" st'l it·nil: Srba u zcml je Dukl j.mi nuvc (;"V('11(' II rv~uskc hi jahu memcnti, ko ji SII raddi II korisl. ,ir('11 ia i iuicua srpskog. Ali t i mo mcrn i ni jt .. su III n;1 jll'al1 it· radili nil unistenju irncna h]"V:ll~koK'" Klai,' lI<1v"di nono"c podatke, koj ima dokazu it', da jc ilth' hn·atsko zivjdo u pr'imorju od Cetine do Bnjw,,· 11,1 iUg'1I »xvc do pocetka ovoga stoljcca«. Podarkc nala,i k"rI p» [edinih pisaca od Makarskc do Kotora, k« j i SV() i narod i jezrk ZUVll slouinskim j u tome se podudar aju s najvecim d i iclorn pisaca nekadanjc Hi [ele Hrvatske. U XVIII. vi ieku dolazi U obicaj irne ilirsko, uz kojc se, narol'ito kod Dubrovcana, javlja i hroatsko. Ilirsko i hrvatsko irne imadu sinonirnno zriacenje. Posrovanie imena hrvatskoga konstatira Klaie kod Srba u Ugarsko i i Srijemu pa i u djelima Vuka Stefanovica Karadzica.

Kao dopunak ovom razrnatranju na osnovi 1iteramih djela moze da pos]lIzi Ii jcpa Klaiceva studi ja Knjiiar.ltv() u Hruata. S!mli ia o izdauanju i Jircnju hroat ske knjigc. Zagreb ! fl22.

Na osnuvi kronikc k i icvskojr k aludcra Nestora (JO::;(j.-IIIM.) ilk Klai, trag'om za h rvatsk im imenom u Rus, ii, Nal ;!7.l g-<l kao iuu: i ('dl1"g' ,,,I onih slavenskih pknll'll<l. k" ja lIaS!;111 jivahll xturu Sarmaciju prijc nCI{" "0 je hi" O'>1';I~"vall ruski nnrurl. Plerne Hrvata bi I" it· 11;1 kntl"l1 I X. VI jl'ka ""0 jlln i jako a obitavalo je j~t"hlll (;alj r: i [u i ruxk o p"dol ie. Dosta jc dugo zivjd" .~'I'IJ() Z<I St' , lH:roviXlIO, Kuncern desew!": stol jc{a lIt'Sla it' till! I rill!" It rusk im spornenicima.

Zanirniva pilau ja '1 hrvurxkoru imenu u njegovoj vezi s Crvenom H rval..~k()1ll i I~ lIsi JOIn ne umu-

kose za Klaica s ovorn njegovorn knjificom. Trideset i sedam godina kasnije posvecuje im svoju riuhovitu studiju Crvena Hroatsha i Grvena Rusija, izdanu u Hroatshom Kolu Marice Hrvatske knj. VIII. 1927. Iz paralele izrnedu Crvene Hrvatske i Crvene Rusije zakljucuje Klaic: »Prema svernu, Sto se dosad 0 Nestorovim Hrvatima pisalo i nagadalo, najvjerojatnije ce biti, da su oni bili rusko pleme .na skrajnjem isrocnom rubu Bijele Hrvatske, koja bijase znatno oslabila, odkad se bojovna plemena Hrvati i Srbi na jug iselise. Svakako su stanovali u najblifoj blizini nepobitno ruskornu plemenu Duljeba, koje se dva puta uz njih spominje, Stoga bi istrafivanje 0 Duljebima moglo mofda sto objasniti i glede pte~ rnena Hrvara«, U zemlji Duljeba postojaoje u X. stoljecu a svakako vee i prije grad po imenu Cerven iii Cervenj. Nista prirodnije nego da Hr vati ponesu sa soborn iz svoje sjeverne domovine u .1uznu i ime Grven i da jedan dio svoje nove postojhine nazovu Cruenom Hrvatskom.

U vremenskom razrnaku od rr ideset i sedam godina, ko ii dijelijerlan spis od drl.lg-oga, kojesta se reklo, naga dalo i komhinovalo s ohzi rom na I ietopise Dukljanina i Nestora, na Bijelu i Crvcnu Hrvatsku i na Crvenu Rusiju. Klaic sc potkraj svog zivota i znanstvenog rada vraca na pitanje, s kojega. je krenuo, ali se vraca ne da sebe ispravi nego da dade novih dokaza svojim naziranjirna od mnogo godina prije. Kod velikih umova takva sta nije nista neobicno; rnanji se redovito krecu na skretnicama sad na lijevo sad na desno.

Konacno u spisu lme Hrvat dolaze do rijeci tr agovi Hrvata u Ceskoj,. Moravskoj i medu Polapskirn Slavenima. U Ceskoj se hrvatska plemena [avljaju medu onim starirn slavenskim plemenima • koja se odrfase do kraja X.stoljeca. U Moravskoj, ko ia je mnogo prije od same Ceske posrala politickorn cjelinom, pojedina su slavenska plemena .ios rani ie izgubila svoju plemensku osebujnost. Ali i u Cesko.1 i u Moravskoj imena mjesta. ~acuyala su

1()

11

uspomenu na hrvarska plemena, Sacuvala su je i irnena rnjesta kod Polapskih Siavena, koja pokazuju, da je hrvatsko ime 7.ivjclo na skrajnjoj sjcveroz apadno j granici iz medu Slavcna i Nijernaca.

Klait zavrsuje s konstatacijom, da je ime HrV(l1 hilo pozriato kod skoro svih sl avcnskih naroda, ria imcna ,Irug-ih slnvrnskih plcmcna nijesu hila 1 ako rasin:il;t kao OVO i da sc nu jviiic javlja II sl avcnskoj pOll i jesti X. vijcka. 1 K I aii: konacno pita niie Ji TlIozda u J X. vi jcku hi 10 j ().~ viSe poznato i razgl;lu ilOIlO, OJ IIi jc Ii lll()zda hi I .. {ak i gcneticna.

Malo posl i it: srurti Vjck. ,~1 uvu K bii'a izdala je M a rica l lrvurska Njcg-ollc Crtic« I:: lirrHllsfw IJ7'oJ1osti, zbj rku (ianak;,. koju hijas..: udlu"ila rla izrla, dok jc K laic bio ;os na zivotu. Njegovo jc ime u nasoj nauci i u nasem javnorn ziv()tu uopcc od takova znaecnja, da Matica Hrvatska nikako nc smntra, da je zbirkom Crtica ispunila svu svoju dusnost prerna njernu. Ona naprotiv rnisli, da ce odgovoriti i svojirn ciljevirna a i icliama svojih Clanova i pr ijateIja, ako u raznim pr igodama i na razne nacine spasi od zaboravi i druge Klaiceve knjizevne ra. dove; spasi od zaboravi naravskiza siroku javncst,

[er za svijet nauke fie mogu nikako da padnu II za~ borav.

Eva zasad jednog Klai ceva spisa iz mladih dana, a evo goa U onorn obliku. kakav mil ga ie on dao, Ovo neknliko riieci uvoria i ovo nekoliko bibliografski h podaiaka, koji sc, po mocu naverlenc literature, mogu lako upotprmi ti, pnd~it tc i'i(atel [u POIJIOC ako ide zu t i Ill, d~1 porte dal i~~ "') "ling:!, ~'o je rekao Klaic.

IME HRVAT U POVIJESTI SLAVENS KIH N AR aDA.

/(HiP Nagy.

1. Hrvat u zemJjama slovenaekim.

Kad su god. 568. po Is. Obri iii Avari obladali srcdnjim Podunavljern i Potisjern (u danasnjoj Ugarskoj), stadose se brojna pl emena slavenska seliti na zapad u nekadasnje rirnske pokrajine Panoniju, Norikum i Karniju, Seoba ta trajase do konca VI. stoIjeca, U to doba (568.-592.) dakle bijahu danasn [e istocno-alpinske zernljc: Austrija, Stajerska, Koruska, Kranjska. istocna ce.~t Tirola, Fur lanska, Gorica i s jeverria Istra nasel jene slavenskirn plemenirna, od koj ih postarle narod, koji se sam zove Slovenci. Susjedni Nijemci zvahu i z'OVlJ danas Slovence imenom Winden (Vinidi, Winidi).

U zernljarna danasnjih Slovenaca pojavise se kasnije nakon dovrSene seobe dvije zasebne oblasti:

a) Karantanum (Carantania, Carinthia), koja postade od rirnske pokrajine Norikum, a obuhvatase danasn iu Stajersku, Korusku i istocni dio 'Tirola. Po zernlji prozvase se kasnije i tamosnji slavenski z.iteIii Korutani (Carantani, ruski Ijetopisac Nestor zove ih .ios u 12. stoljecu Horutani.

b) Karniola, koja postade od jednoga dijela stare Kranije (3 toga i diminutiv Karniola) i onoga dijela stare. Panonije, koji je medasio s Karnijorn. Irne Karniola zarnijeni u X,. stoljecu slavensko ime Krajina iii Krajna (Chrain, Chreine), odakle postade danasnje ime Kranjske.

U staroj Karanraniji vladahu isprva domaci xlavenski knezovi. Srediste njihove vlasti bijase ne-

12

IS

II

Toblac~) mora t~'aziti na T~blaskom polju u Tlrolo, pa da je onda 1 »pagus Croudi ,-= Hrvati« tame stajao ; no tomu se opet protive drurri povjesnicari kao Krones i Felicetti.") .,

Sigurno je mcdurim, da ie u staroj Karantani_ji u X. stuljecu opstojal a iupa slavcnska, koja se tl spomenicirna narol'ito zove "fJaJ{u$ Crouuati«. To. se. zupa sporninjc u sam im v icroJost" [nim kraljevskim poveljarna. Ev() iz vut ka IE. nj ih :

a) 964. god, Kral i n jClIlatki 010 L dar iva u Regensburgu g I. ko)""",:a k le riku Di(·tpn:chtu »hobas duas pruprrctatis nostrue ill loco Zlirk ac in pago Crollllflli et in ministcr io U"rt.llui.L)i,,7).

b) 961. god. Kral j 010 duriv.i II I~q.~('nsburgu B. velj acc klerikn Dietprcchtu »prcdium .. _ inter duos montes Cor oztou et Cozine, a ucrtice montis Zuuetlobrudo usque ad uillam Bulcsisc ... in pago Crauuati et in ministerio Harruulg i comitise").

c) 979. god. Kralj Oro II. dariva u Riedu 9. listopada »cuidam fideli Aribo nominato ... tres regales hobas in villa Lebeniah et GlanadoTf et Malmosic ac Buissindorf et Bodpcchach in regimine uualdpodonis Hartuuici in pago Chruuat sitas").

U Karantaniji (Karentani) opstoj ala je dakle god. 954.-979. slavenska zupa zvana pagus Chrouuat, u ko_ioj je vladao u irnc njernackoga kral ja gl:"of Hartwig (uualdpodo ==-c walpoto ~ Gewalthote). Pomenuti vee spisatelj Felicetti nasto jao je posebnom raspravoru'"}, da 1;[0 rocnijc ustanov i I)olozaj i prostraf)s~vo tc sluvenske zup<.:. S<.tb'-avsi .jos ine podatke o g~-oj 1I Hartwigu odred i l1a ipl'vo ~i i el,) njegove dr:laVille, '-I onrla s pornocu III iL~llih nucna II gorn_jirn rrima povcljama I';<nali '''{Ill) I',,),,;b i i opscg zupe »Chrouuat«. 1'" 1\ jeg"v II 1Il"1'"IJi I III! iSI r:t>'.iv;ul ill proHirata _.s_:__ic ta zlIpa uprnv» 11:1 (;fI.\/III.HIl'I,,1wJIl fwlju

6) Fcl icctti . str. )(1:1. Kl'OJ\l' ..... st r :~'~:--;, UOlh 7:,_

7) Zahn, op . cit, I., xtr, ~7. .) Ibid. SIr 2~.

O} Ibid"tr.'H.

10) Ueber die Lag\..' des ~)Pi.lg-lJ.s Ch[,o1Ju.at~ pag_ 98-J03~

i u njegovoj okolici, dakle na onom rimskom starinom posvecenom tlu, gdje su stolovali prvi slavenski knezovi Karantanije. Felicetti prilofio _ie svojoj raspravi i kartu zupe »Chrouuat«, po kojo_j se vrdi, da se je ta zupa prostirala naokolo rijeke Krke [sravni Krku u Dalmaciji) i Gline (sravni Glinu u Hrvatskoj), da je na njezinu tlu bio starorimski grad Virunum, da ie na nju spadao teritorij danasnjega Celovea (glavnoga grada Koruske), da je u njezinu kotaru hila glasovita crkva ad Gosee svete (Marija Saal, Maria in Solio, Maria ad Karantam), mozda najstari.La krStanska crkva.n danasnjoj Koruskoj .. U opsegu zupe Chrouuat uzdizala se napokon 1 stolica njemackoga kralja (sedes rega. lis), prozvana kasnije »civiras Carantana« (Karnburg, slovenacki Krnski grad), ispod koje je stajao kameni stol, na kojem je sve do god, 1414, umjcstao (instalirao) korutanski seljak svoga vojvodu,

Zupa Chrouuat bila je dakle u politickom srediseu starorra ri mskojr Nor ikuma i sredovjecnoga Carantanuma. Po tome MI i slavcnski ziteljj njezini, koji su se bez sum njc zvali IInmti"), imati najodlicni_j i poloZa j u litavo i zernl ii. Ta oni su bili odabrarri podanici »kr aljevske zemlje« (vdas Pfalzgebiet Karntens« u Kronesa), gdje ie stolovao najprvo kraljev pouzdanik facgraf, a u kasnije doba vojvoda Citave Karantani je.

Uzevsi Bye to na um, laglje nam .ie sada shvatiti jedno mjesto u nekom pisrnu 11. stoljeca, koje se _je doslije skroz krivo tumacilo.

11) Krones op. cit. na. strani 339. pi~e: _Obnum jenes Crouati a Is Gauhezeichnung Karntens sich auf dem Na.men des Volkes beziebt welches UIn die Mitte des siebcnten Jahrhunderts im Siiden del' Donau im Binnenlande Dalrnatiens, in Hocbkroarien und Bosnien, g-Jeichwie auf den Inseln des Qnarnero und der wesrlichen Adria heimisch wur de und dann mit den Slovenen an dcr Save und Drau verschmolz, indem es sie in den Bereich seiner Macht zog, - ode. ob de. Name auf slovenischem Boden mit den Kroaten nichts gemein hat, sondern einen landschaftfichen Bruchtheil des Slovenenvofkes darstellt, gehiirt zu den rricht eben seltene" Ratselfragea diese r dunklen Zeiten.

1fi

17

2

Ni je proslo ni pedeser godina iza toga, sto se pagus Chruuati u poveljama sporninje, kad je za njemackoga kralja Henrika II. postao karantanskim vojvodom Adalbero iz porodice Eppensteina, I on je bez sumnje popot svojih predsasnika stolovao u Krnskom gradu, j njernu su neg-die Hrvati Gosposvetskoga po lja bili najmiliii i najpouzdaniji podanici. No najcdnom se Ada lbcrn g:ocL 1028.-1035. stadc svadui i II II jemai':kim kruljcrn Konradom II., nasi jcdnikoru l Icnrrkovim. Razrnir icc se napokon svrsiNc tako, ria it: hal j god. 10:35. YO j vodu Adalberu udario Urz'J.vni III prul-:(lI1'lIIl i li~io ga vojvodine njegove.

Ali Adalbero sprcrni 5C na 7.cswk otpor. 0 n icguvim pripravama pise se 1I nckom pisrnu od iste god. IO.'~5 .• pa se javlja medu iuim, da se govori, »kako je Adalbero, uzdajuci Sf! u Hroaie i Mirmidonee, nakanio oprijeti se kraljevoj vlasti«12).

Tko su ti Hrvati, u koje se Adalbero pouzdaje?

Neki hrvatski posvjesnicari tvrdili 811 dosad, da se [e Adalbero sporazumio s kojim hrvatskim kraljem ·(Stjepanom L); ali po svernu, ~to smo doslije sporninjali, 'nema surnnje, cia su ti Hrvati od god. 1035. zitelji karantanske zupe »pagus Chrouuati« od god. 954.-979.

Iza godine 1035. nismo nasl] vise sporncna tim Hrvatirna u Karanranumu.

svoje djelo koje stare knj ige, koje pricanje star ij ih Ijudi.H}

Pop Dukljanin pripovijeda, da je u staro, doba 6.tava zernlja od Jadranskoga mora do Drine, Save i Sare planine (na jugu) bila podloiua [ednome kralju. To jedno slotnnsko kraljevstvo (rcgnum Sclavorum) obuhvatalo je velik dio kasnijih pokrajina i oblasti hrvatskih i srpskih. Prvi kraljevi slovinski bili su pogani, re su sa svojim pukorn progonil.i stare Iatinske iitelje Dalmacije, No najednorn prigrlio je jedan od tih slovinskih vladara kdcansku vjeru, pa je onda nastojao, da u sporazumku s car em bizantskim i rimskim papom uredi svoju drfavu i obnovi krscansku crkvu u podloznoj zernl ji. Da bi se to lakse izvelo, sazove kralj »sav puk podlozne zernlje« Z3- jedno s banovima, iupanima i satnicima njegovirn na veliki sabor (shod), koji ce se sastati na prostranom Duva:njskom polju (in pl anitie Dalrnae).

Kad se je U odredcno doha skupio narod na Duvanjskorn polju »oda svih rusazov«, koji su hili pod kraljem, dodose i karrlinali i biskupi, poslani od rimske stolice, a zu njirnu sligllNC i poslanici hizantskoga cara. Sabol' tra ja.k d vanucst dana; osam dana vijecalo se 0 Bof jern zukonu i 0 crkvenim stvarima, cetiri pak dana raspravljalo S(: 0 kraljevsko] vlasti, 0 vojvodama i 0 zlJpanima. Citale sc i povelje, latinske i gtcke, izdane od papa I careva, Na posljetku okrunjen hi kralj od legata rimskoga pape svecano po obicaju rimskih kraljeva (mO're Romanorum regum).

Poslije krunisanja uredivala se crkva i drzava Najprvo bise posveceni i namjesteni nadbiskupi (jedan u Spljetu ~ Saloni, drugi u Duklji): i sva sila biskupa: tom ·bi prigodom ustanovljeno, da biskupi ne smetaju jedan drugomu, nego da svaki biskup upravlja svojorn biskupijom.

Iza toga uredena bi drsava, Prema starirn povlas~.c~~ i poveljarna razdijeljeno hi slovinsko kra,.) ernli': Ivan dr., Pop a Dukljanina Ijetopis, UKra· I)cvi"j 1814.

2. Hrvat u zemljama srpsk irn,

I. N'ljsl'lri ji dalllllh I jl·r.l1pis, knji prica zgode Hrvala j Sr":., ·j<·~t .. l.runil:« Jwl'" /J1l/;ljallina«. Tu je kron i k u ~a~!.i'" i" II poluv in X IL sto] icea n~ki. pop dukljanskv iii harskl· 1l<l(Il)lslurPI j.'. uporrebivsi za

1~) Ergo dj~'USlI, t!j,"",un ,\daJhc;'runcnl. confisum Cruvvatis ee Mirmitlol1thus, fq .. ~i'll· p~,tf.·s.t<~ti vclfc resistere ... ~ .. , Giesebrechr, c;.""d,id'IC dc-r dcutschcn Kaiserzeie, Aufl. IV. Band II. str. 700.

18

19

*

Ijevstvo po toku rijeka u pojedine pokrajine i oblasti, kojirn bise medasi odredeni, Sva zemlja, kojoj rijeke s planina utjecu 11 more (jadransko}, prozvana bi Primorje (Maritima); ona zernlj a pak, kojoj rijeke teku s planina na sjever 11 Dunav, nazvana hi SrbijQm (Surb! a). Pr irnorje razdi jet i cno bi opet 11 dvije pokrajine: oblast od Duvan [skoga pol ja, gdje je bio .sabor, pa na sjevcr do Vinodola {Valdevino} dobi irne Bijela Hroatska iIi Dolnia Dalmacija (Croatia Alba, quae et inferior Dalmatia), te imase biskupije 11 S!-,I ictll, TroJ:"inl, Skrarlinu, Zadru, Ninu, Rabu, Osoru, Krku i Dubrovniku: oblast pak od Duvanjskoga polja pa na _jug do Draca dobi irne Cruena Hruatska iIi Gorni« Dalmacija (Croatia Rube a, quae et superior Dalmatia); - u toj oblasti bise ustanovljene biskupije u Bam, Budvi, Kotoru, Ulcinju, Svacu, Skadru, Drivastu, Pilotu, Sorbiju, Bosoniju, Trebinju i Zahumlju. Jednako bi i Srbija iIi Zagorje (Surbia, quae et Transmontana) razdijeljena na dvije oblasti: na Bosnu, koja je sezala od rijeke Drine na zapad do planine Borave (ad montern Pini); i na Rasu (RaSka zemlja), kola je opet od Drine dopirala na istok do rijeke Laba i Lipljana (na Kosovu polju).

Razdijelivfi tako kraljevstvo namjestise u nekim pokrajinama po jednoga bana (t. j. vojvodu) od brace i rodaka kraljevih, zatim zupane i satnike [centuriones) od plemerritih Ijudi. Svaki han imat ce pod sobom sedam satnika, koj] ce pravedno narodu suditi, danak primal; i banovinm g-3 prcdavati: od dohivenoir danka dat t:e bani polovicu kral ju, a polovica os tat £-c n jima. :lupani irnat (;c 1I7.a se po jednoga sarnika, koii IT puku suditi : 0<1 svoga dobotka dat ce kralju dvi je tr ecin«. 7.lIpan ce upravljati svojom ohlast i s;llJlOstalno. It, !w ne i.e pokoravati banu, nego jcdino kr.rl ill. I hi'<.' jos mnogi druJfi dobri zakoni i I,bi':a ji lISt;ll10V ljcni kako se moze 6- tati u slovinskoj knjizi. k o ja se zove »Methodiosv.t ")

It) Ljetopis pupa Dukl,ianina, glava I.-x. (~o Crncic':evu izdanju).

Eto tako prica pop Dukljanin .0 velikom sa~ boru na Duvanjskom poiju. Ne znamo, kad se je sastao raj sabor, pace De znamo, da li ga je 'kad i bilo, ali iz pricanja Dukljaninova razbiramo ipak dvoje:

L da je on .ios u polovici 12. stoljeca misljo i vjerovao, da su u staro doba Hrvatska, Bosna i Srbija bile pod jednim pladarom kao jedtta drfava; i

2. da je on cItavo staro-dalmatinsko primorje od Duvanjskoga polja do grada Dra~a zvao Cruenom Hroatskom, kofoj je pribrajao gradove Kotor, Skadar, Bar, Ulcinj, Svac it. d, Grad Dubrovnik bio je po njegovu uBi.ieloj Hrvatskoj, iIi bolje, na medi Bijele i Crvene Hrvatske.

II. Pa i poslije Duvanjskoga sabora ~ kako Dukljanin prica - vladao je slovinskim kraljevstvom, t. .i. Primorjem j Zagorjem (Hrvatskom i Srbijom) uvijck po [edun kralj i jedna kraljevska porodica. NasljedsrvCl ni ic bill) odredeno: sad je naslijedio sin oca, sad mladi hrat starijega. Dva brata bltzanca razdijelise si pale hal jevstvo, te je jednoga zapala Hrvatska ili Prirnor ie, a drugoga Srbija (Zagorje). Prefivjeli brat ujedini opet driavu. Kasnije se odmetne Bijela Hrvatska, pa je tadan ii kralj skuei s pomocu Bosanaca i Rasana. Iza toga pobunise se opet velikafi Bosne, te ubise jednoga kralja. Njegov sin mcdutim zajedno s banorn svlada ustase, te' ih kazni strasnorn smrti, Bilo je kasnije krvavih smutnja i u kralievsko.\· porodici, kad se dizao sin na oca; bilo pace i bezv ada, kad su pojedinama pokrajinama vladali bani, u Rasi pak veliki !upan Ouparium majorem), kojernu su se pokoravali ostali tamosn ji zupani. Nato zavladase opet potomci stare kral jevske porodice u citavoj drfavi, kojirna se medutim otirnahu veliki zupani u Rasi, No jedan kralj iznova pokori Rasu. Bijase to kralj Bela, koji u slavu svoje Eobjede sagradi u Ra1li hram sv: Petr~ apestola, Kad kralj Bela umre, potomci velrkoga .zupana

20

21

!O) Jbid. gJava XI.··.·XXX. to) Ibid. glava XXX.

Potomci kralja Prelimira vladahu uz r.azne nevol ie i borbe Crvenom Hrvatskom I dalje. God. lois. pokori bizantski car citavu Bugarsku, Rasu, Bosnu i Dalmaciju i Citavo pr-irnorje sve do rneda dol inc Dalmacije (Bi [ele Hrvatske). Tako dode Crvena Hrvatska pod Grke. No vet za koju godinu obnovi potomak stare kraljevske porodice, po imenu Dobroslav (Stjepan Vojislav?) staro kraljevstvo crveno-hrvatsko, Za Dobroslavom sjedne oa prrjestolje sin rim Mihajlo. Taj Mihajlo posalje svoga simi Petrislaoa, da bude veliki zupan u Rasi, drugoga pak sina Bodina dade .Bugarim~ z~ cara .. No Bodin bude od bizantske vojske razhit ] zarobljen. Oelobodivsi se susanjstva stupi Bodin kasnije na ocevo pr ijestolje. Oko g. 1085. osvoji on Bosnu i Rasu. U Rasi narnjesti dva zl1pana od svoga dvora:

Vukana i Marka. Po srnrri Bodiriovoj poce njegovo kraljevstvo padati, dok jc R.asa ;xa Vukana .i njegovih naslj ednika jarala. Bodinovi nasljednici sve se tde otirnahu raskim vcl ikim 7.lJpanima: Urosu i sinu mu Deli. Poirncnce jc I )da 11 doba bizantskoga cara Emanucla Knmncna (1143.-11 ~O.) radio na zator crveno-hrvatskng a vlnrlar a Rarlosl ava, koji je bio tako slab, da sc nije vise ni zvao kraljcm, nego napresto knczom.l")

S Radoslavom svrsava pop Dukljanin svoje pricanje, --:: I opet ne ~emo po~anko razgl abati svaku njegovu r'ijec; nama .le dovoljno da istaknerno:

1. Pop Dukljanin u 12. stoljecu znade, da su ad Duvanjskoga sabora sve do smrti bugarskoga cara Petra (968.) Hrvatska bijela i crvena, Bosna i Rasa tvorile [ednu. jedinu ddav~: ~ek u po~?vi~i. X'. stoljeea razdvojila se ta kraljevina u dvije III trr drzaviCe.

2. Crvena Hrvatska postojala je iza toga kroz daljna dva stoljeca kao samostalna ~raliev_in.a. ~ok joj nije zapr i [etila propast ad raskih ve likih zupana u doba bizantskoga cara Emanue!a Kornnena.

-_-- .. _-

'1) Fbi d. glava XXX.-XLVII.

Raskoga ne htjedose priznati udovc njegove m sin a njegova. Za Rasanima povedose se bani j zupani ostal ih pokrajina, Kad mlarli halt oriraste, ozel1i se kcerju bana u Bijeloj Hrvatskoj. Za sinova njegovih raspade se slovinsko kr aljevxtvo , jedan sin njeg ov po imenu Prelimir-, osradc kral icm II Crvenoj Hrvatskoj, drugi sin Krdiitnir zavluda kao kralj u Bijeloj Hrvatskoj, koji svojnj kra] [ev ini pridr ufi jos i banovinu Bosnu. Za H:a.~ll ncma SI'OIILCI1<1. bit ce da su tarno opet saruost.a lnu zn v lad.rl i vcf iki zLlpani. Malo zatim urnrc hll~an;ki CIt' Pt:lar (Kud. 9(iR.).'~)

Tako se - po Dtrkl ian;nll - ncgdje u proo] polovici 1(} .. llolj('lfl raspudc slovinsko kraljevstvo ~a troje: na kraljevinu Bijelu Hrvatsku s Bosnom, gdje no. vladase Kresimir i njegov rod, zutirn na kraljevinu Crvcnu Hrvatsku, gdie upravljase Prelimir

i napokon na Rasu, gd.ie zagospodovase samostalrii veliki zupani.

Pop Dukljarrin pripovijeda odsad .i.~dino z~ode Crvene Hrvatske od 950. do 1150.; 0 Rasl gOVOrI tek mimogredce, Bilelu pak Hrvatsku i njezine vladare vise ni ne spominje (osim sina Krefirnirova Stjepana).

Jo.s za Prelimira - nastavlja Dukljanin - nastadose opec tjesni ji snosa ii rnedu Crvcnom Hrvatskorn i Rasom, [er se Prelrmir ozcni Prebvalom, kcerju raskoga velikoga zupana, te vrati njezinu ocu Rasu, knj II rnu biiahu ~'";n:i otcl i. Posi.ijc, t~g!l ~azdijel i Prelimir svo ju ,drz;'v~1 ))]('.1111 SVOFl ccrm su~a: jednomn dade Zet n (Zclllac rcg-umClJl. staru Duklju) S Papratnorn, Budvom i G.·b1 i<'m; drugome dade 7 rauunru [Trcbuni a) s dCVl'l zlIpa (Krusevica, Vrm, Risan, DTacn'liGI, Konavli}. lrcr-cmu dade Hum s devet zllpa (Ston, Ihhar, Popovo}: a cetvr:tome udijeli Podgorj« (SlIlmwTl/II1Ul) S OnogoStem, Pivom, Komom, Nerctvolll i H 'IHlO1Jl.'~)

22

23

I I I I I I

I I I I I

I

I

I

I

,

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

j

I

I

I

vatsk~II. !oPCDukljanin znade dakle za Bi ielu Hr-

I za rvenu Hrvatsku On ko ,. -', .

osnurka posebne srpske d za '. r. S.I! je pnlt?

m" r ve I prrje tjepana Ne

k ~?JC; n~p!8aO zgode »slov~llSkoga hal jevstva« on-

B~·ll je ZIVl~. ~ srcu »gorn je Dalmaci ;c« • d' aru, on koji je cr . J;' ./. ..1, U gra u t dici ' ( - - . - pao rz ptsarnrs tZV()ra i iz narodn ra .:tIJ(! a pa~nlJl.,s nostr is er antiquis sen' 'b·f! ve!", ~ca_ n?-.rratronc I'cfcrrc '-Iudivi) _ ta i IOn us

kljanin JU1wk"llI k;~7.t" da se ie eitavo Pl'i~)g;~ :tu~

CmatlOsko'fod Duvan r·~k(,ga pol ja do grada Bar~ zva"',lo

ruena Trlal,jul I) k l i - .

.' k " II 1,111111 P"IJIlCI1CC nabr'aj a sv

pruners e I-:'rad(lv~' (:rvt"IH' I r"'l·,tskc· d' de su njo] . ! ,- K - ". on zna e a d ' ' - I l)rlP,l(,,] ~)lor. Bmlva. Bel r, Oldn' Sk-

ar, 1 rsbl~ll(" I'dol I dr.: "" znack, eli' su S .1. a

stera] c cell rr ()bh~tj, 1111 T ._ .' I e onuda

Zeta; on na ko: . . III. ) .lVIIII la. )odg-orje i

oblasti D kto ?n potanko _ lIaln-.q<l svc zupe - tih . k!' u. j anm, _Ina da IC mnogo toea pobrkan :::: d"? !ll0!iao z.nacl, k{/lu~ Sf' jc zuala :emljd kojc'z d ' ~a.sey Pkst()lbmll. a. sigurno nije irnao ra'zlo,lfa' 6eam·~e IOaC!!. ,:5.tl. nego sro =. odista zvala. Zato n~

I· pogrlle~lh,ako mu PO""jeru jemo da se .

ill ja od Duvlla do n .,- d· b ' re zenl'ib) zvala C Bara u ja~o ,0 a [pri ie Nema ,

. . rvena rvatska I d . b d

lovlce 10. stnlieca bila s Bjl'~J maH.1e ark em ? po-

drzava.' . 0 rvats om [edna

Za cudn ie kak D kl i 'v

kle t d . - °b-' 0 IJ j amnovn pncan,'e done-

IJ 'If U je I izantski K . -

naj;;tariji grcki povjes~iJ:~ 0 onrSjanll;l !JO~firS(}gr;_net,

koji je -. ',. -JTV<ltlrtl.l I rbirna

nina_' pisao Upra'l(J dVI,lcsto g-od;ll:! jll'ijl' Duklja~

Is (ina. dorluSc ("ill' K .' -.

ske zernl ic, kak,,~ .. · 'l'I' 1,'11 . (I".~('.ll1l m, "pIS." L"Ci hrvat-

. , ' - C "I"-.I"" " O!l,1) cas k d .

on SVIJjC djdo "rI· , I . -,. I' .' a .Ie

,• (,., ( .1< IIIHIISII;!I1' II IIIlPCTU)« sasta

jao n311l1(' g,uf_ 'H'l .. cJr,'») ., . H' v-

sk ko i ,.) ,-, -. .. _, . II( zit" xa onu rvat-

d u'. oju .lIklFmlll Z<lV(' ,·,"-Ve""lll« pacve Y' ni

a e K '- . se cmi

T J . O~S~'HlIIII p ,d."", j;w ,,"LI"I,; Hum. Neretvu' ravunju t Zciu srp.\kIlJl ~('IIlII"IJ)n a ne h ki no uza I I . " , , rvats 1m' kl' . svc t(~ POt ~l.( ,',-" S(' K"JlHaotin toliko s Du:

Janrnom, a I POI"I;1 IIcke SV<lI'{' tvrdn' . d' k

. - ,Ie In Ire tno.

da se upravo tim moze dokazari ispravnost Dukljaninova kazivanja.

a) Konstantin opisuje potanko onu Hrvatsku, koju Dukljanin zove bijelom, i za cudo, da se gotovo na vlas slazu. Konstantinu je ono Hrvatska uopce, lito je Dukljaninu bijela Hrvatska napose , po Konstantinu se ta Hrvatska srere od Livna i Imorskoga do Gackoga (Otocca), a po Dukljaninu od Duvna do Vinodola. Konstantinu je pace pomato cak i ime Bijela Hrvatska l-fJ f-l~ltiA"'llt7_1 +t lio7tpTJ XpO~~t1Gt), samo on De trali te zernlje u Dalrnaciji, nego negdje na sjeveru Karpata, pak kaze. da ima svoga vlastitoga kneza, ko_ji se pokorava vclikomu kralju OtQIlll od Francije i Saske,

b) Konstantin se slaze potpuno s Duklianinom opisujuci Srbiju. I on zna za oblast Bosnu (X(Op~o~ Boo\l.\v.z) kao sastavni dio Srbije, njemuie tep~AiGt isto, !ito Dukljaninu Surbia iii Zagorjc.'S)

c) Konstantin nc zna za crvcnu Hrvatsku, ali je zaro u najucco] ncprilir», kad HHI je govoriti 0 onim oblasrima, kojc sustavl ja ill Duk ljaninovu crvenu Hrvatsku. Zalo on ni nc pr ibr a j<'l tc oblasti Srbiji (kao sastavrie lesti njezine}, vee rcrla njihove zite1_ie uz Hrvatc i Srbe, oeit znak, da sam ne zna pravo, kamo hi s njima. Tako primjerice kaze u 29. giavi 7r-:lO!ll i; AsA1J.~t1:lC( '1?;tt'!% ltE(>t .:rtJ't-r." aiN'l] O!O~ Xpw~i'to,. ~ep~Am. Z');;(AODjJ.OL, Tepf3,)!)·'lwt~t. Ka"c(AEi~C(t, A LO,.J,.ljU-:r:yO I 'IL-:r:t 'Apevt'-lvoL Cemu to nabrajanje, ako su Zahumci, Travunjci, Konavlani, Dukljarri i Neretljani i onaka SrbljiJ

Citajuci pozorno glavu 32,-36. Konstantinova djcla, lasno ulazimo u trag, odakle potjece njegova bludnja. On naime misli, da Srblj i, Humljani, Travunjci, Dukljani i Neretljani potjecu od »nekrltenih Srba« na sjeveru, te znade za »bijele Srbe« upravo kao i za »bijelu Hrvatsku« na sjeveru Kar·

IS} Zanimljivo jc, !to Konstamin u 30. glavi govori <l medasima: .,,~b; ,,"- "P'w,; - i ,,~o~ '-lJ~ "<x?"""i."c~'(tv, Elo traga Dukljaninovu Zagofju i Primorju.

25

pata, otkud su, kako veli, dosll Hrvan, Konstantin je medutim u ociro] bludnji, kad tvrdj, da juini Hrvari i Srbi potj ecu od sjevernih.!") Ako dakle De stoii, cia su juz'oi Hrvatij Srbi potekli od siev~rnih, onda nc sto je ni h onsckucncijc 7l.jegovelvrdrl;Je, da su Huml [ani, T'ravun jci, Duk I j ani i Neretljam za to Srbi, sto su sc toh,,;\'(: pop ut juznih Srba doselili ad bijelih Srb,l nu s jrvt'fn.

Srpskn pori [ck 10 Huml [anu, Duklj ana, Travunjaca i Nerctfjanu mniva ~e It Kunstantina }edino na kri vo i premisi, da S\\ St· ta 1,1""IWll~\ dost~llla poput juznih Srba iz zcmljc »bi jelih, Ilc~r~lenih S~_bOl« na sjeveru: posto pak ta n.jegoya prcm~sa nc Stop, otpada takoder svc, slu sc tZ !lJe izvocli.

d) U poglavlju 30.govori. Kom;~antin\ kako su Hrvari razbivsi Avare, obladah za bizantskcga cara Heraklija starorimskorn prov incijorn Dalmacijom (?\'?':"~",,,p!1.nJ,'h) 1t?:p&;. ""'.>:>0 Xpwj3oi"w\l). No kano da Hn::a~ rima nije stara Dalmac!-ia bila ~os~a. pJ:os~rana, jer Konsranrin namah dodaje, da se j e jedan dlO. I;Irvat"': odr uxio ad brace svoje, pak zavladao Ilirilcom. z Pononijom (hpi90~ ,6 'IAAo{lt:lti:1Y xu.1 riJv iloc,,'io.v[,.,:'I), te osnovao drfavu s posebnim vladarom. Vjecna je sreta, !ito Konstantin nigdje ne opisuje .tt: druge hr~ vatske drzave u Iliriku i Panorriji. Da je Hrvata ad iskona bile u Panonij i, suvise je pozrrato; no gd.i~ s~ bili ti ilirsk.i Hrvati, g-d it: je raj od Hrvata ~s,:,O.le~l lliri.k? Neki misle, da [e ta j Konstantinov Ihnk bJO cak na gornjem Vardaru ok .. Sknpl ja, a rra isroku

gradu Dracu20); no rni ne ulazimo ovaj cas u to, nego sarno biljezimo, da .ie po samome Konstantinu hrvatski narod naselle ne samo Dalmaciju(koja se ie sterala od Istre trz more do Draca, a u nutarnjoj zemlji do Dunava), negQios i Panoniju i Ilirik Aka je pak hrvatski narod napuCio Dalrnaciju i llirik, kako da onda ne stoji Dukljaninova »gurnja Dalmaci ja ili Crvena Hrvatska«?

. e) U 31. glavi govori Koristantin 0 Hrvatskoj,

kakova je hila za njegova vijeka, to jest u polovici X. stoijeca, kad je on svoje djelo pisao, Tada je kraljevina Hrvatska obuhvatala po prilici onu oblast, koju Dukljanin zove »Bijela Hrvatska«, naime .zemlju ad uUa Cetine i Imotskoga do grada Labina u Istri. U to doba imala je ta Hrvastka, kako Konstantin javlja, vee svoju mornaricu i narodnu vojsku, pace on iarijckorn vcli , da je tada irnala 30 !'clikih brodova rza mOTU. No on namah dodaje, da je Hrvatska u pr ijasnje doba imala joJ vecu VQjsku i

1[10) ~Ak(1, j'f: 10nul 1 ;Iku, nn~.f.a :'-t~. _,'H'I;n:a ~o sebi:. i:s.tile n.eOS1l0f.}(UHHf _ R ~o'~/a~~1 ~/J or.J~' .'~!'rt~n tc, " ~I.i.i _( 1~i!l11 ~rbl p'l""?iscicuc>d n,·h't,· r" h ,II 10, 1")' I, :--;..1,,,.: 1"1') "ZIU Srb,. sl?ada.Jq na drugu ~.-a IlU .1.1" 'I;! e!l.S k II:.. not il.ll(' . lI.t ,i III(O~stp.CnU1 k~J~ J os~m naj::iiI"od.ujj'ih i ... ,I,r t v~JI;~ pnp;ttla 1.,.' J~J5 SluV(·n~~1t B~ga,n 4 I Rus.~«. Rai'ki Fr. clr. Hi ida IIrV:H.'L. I b:'Jda Srb1l". (Rad JUgosla.y.

a.kad. LIt S'r. i 75). Pored; jeo,'l ; l'" ~S !Oga ona tvrdnJa

KOD8tam;nova. da nai" ... jllIni ·Srb; 1"']3.2<' od hijelih nekr.!tenih Srba nj'eg'ovc . dobe. nc ;m" j1.l(i ~i b.~"va w.anstvenoga osnov~, ima :<e sroatraci ,,,,/,,,,,,, h>mbm"njom. "Jeg(lVOm, . na kOJu bi j a ~ c i.tov jetnol'£'" "nena za vc<lcn-. IbId., pag. 17 i.

~O) tlo~rl~,7.~~ S{~ muir; prn;UUlla,,f.itI~ kakov opseg mogao je imat i Iliri.k f'" K'>n xturu inu . .. Hwiut na gore navedenom mjesru Kon'tamin "")i",,je lIirik od Dalmacije ... ne blsmo se U.1iudiJi. rErik ur i nut i U koj i k"ut Dalmacije u navedenorn "p~!rnijem smrslu (nairne .od Sara d.n. Istre i ~unava). S. toga sudimo, da je Konstantin pod IlJrlkom. tudler razurruevao cparbiju II. Macedonije s glavnim gradom ~~~~"'" U <Iv',:,i eparhij i staroga I'lirika Konstantin U~ ine gradove navadja Z"""r"; ovaj pak, nekad stolica biskupa, Ida(;l je na gomjem Uardaru okolo SkofJlia, dakle u staro~ Dardaniji .... "- Racki Fr. dr. Gcjena starijfh izvora, Knjilevntk I. 62.-6.3. - Zanimljivo je, ho Stojan. NQvakQvit u jedno] raspravi miali I) tom Uiriku. On naime, pobijajuCi Nijemce Krause-a i Dummlera, tumal"i Kcnsrannna rako, da S\I Hrvatl Dalmaciju TlO!seli/i, a Panoniju ; llirik samo orooji!i r, j. da su tamosnj a alavenska pl";nenal?ok~:r-ili. Novak?",? pise: »Kcnstantin P~rfirogenit sa;n dell osootente od naseljenja«. N<I na cernu (I'll Iva Novakovic ttl .voiu. hennenevtiku? Konstantin. Damcl!O vei; u glav.i 30., da j<: Dalmacija. 04 Hrv,ua ""'~'''~Q'"'''ifM], a !lirik i POlnonijOl d.,,; je dlO Hrvata ~"""''';~'' Kakva .~e tu razhka? No Novakc>v,c dao .e je zavcsti Jatiu5kim prl)eV"odom g-rckoga. tek5ta, gdje je prevc>dilac prvj put prevec> "pose~5a«, a drug. PUt ,..occupavlt« .. Navodim.o t" .. sarno. z.'l. primj~r,. da se vid[, 1I:ako .neki Ie nek. gTade h'SWrlJ11 (V,dl Nova!i:ovlceve Srp.ke obla .• ll X. i XII. veka. 104-1(5).

27

mnogo uecu mornaricu: hrvatska vojska da je brojala 100.000 pjcsaka i 60.000 konjanika, zatim 80 vclikih i 100 manjih brodova sa 5200 mornara. Taku vojcnu silu imala je Hrvatska za svojih vladara 'l'rpimiru i K rcsrnrira; 110 kad jr; posfije Kr-esimira s [co na prijestoljc II jq("l)v sin Miroslav, dise se nakon vladanja oci '::'ctiri godinc na njega ban Pribuni«, re g-a ubi jc. Sada nastarl,,';c smutnje, s kojih osl ahi h rv atsk a siln 1/(/ 1m/mil i mOTU; rnjesto PJeda.~(l jih XO vv I Lk; h hnH 10,,;, i 111.1 b ic H rvatska u njegovo d"ha sumo :lO, d.ik lc za pl·(k~ct manje! Ako je pak Hr v atsk ... prije Kousuunina imala vecu uojshu na hopru: i TIU 1/11>1"11. C nnd:l it- mor ala 11 predasnje doba biti i 1.J1:(-U, lI1J1og'o V<"{,l IIl'go II polovici X. stol jcca, kat! ju Kcnsuuu.in "pisu ie.

Upravo dakle podaci Konstantinovi o vojnoj srrazi Hrvatske nukaju nus, cia ustvrdirno, da ie Hrvatska prije polovice desetoga stoljeca morala biti kud i kamo veta, nego u njegovo doba, kad je dopirala od Imotskoga i Cetine do Istre. No gdje d a trazirno one pokrajine, koie su za bune bana Pribunje otpalc od Hrvatske? I tu nam Konstantin sam ide na ruku, kad narociro spominje, da se je fJomoTska sila hruatsha smanjda od 80 velikih brodoua na 30; one dakle pokraj ine, koje 8U posiije Miroslava otpale od Hrvatske, morale su hili uz more. Posro je pr imorjc od Istre do usca Cetine .i()~ za Konstantina bilo bitni dio Hrvatske, traii ri narn je te otpale pokrajinc 1la jugu Cetinc: 1I zernl ii Nerctljana, HumI [ana, Travun iaca i Duk l i,ma, dnk lc II onirn oblastirna, kojc pop Dukl ianin ZOV(' skupnim i1llC110tl1 "Crvena Hrv a tsk.r«. Konstunt i 11 I itll indi rr-k mo potvrdu [e Dukljaninovu Crv('IH' 1 r rv.usku. "')

f) Konstantin prica, kako vee napomenusmo, da se je rasap hrvatske drfave zgodio poslije Kresimira, a za njegova sina Miroslava, na kojega se digao ban Pribunja. To se dogadilo u polovici X. stoIjeca, oko g. 950. Znamenito je, sto i pop Dukljanin pripovijeda, da se je »slovinsko kraljevstvo« razvrglo u Bijelu i Crvenu Hrvatsku nekako prije smrti bugarskoga cara Petra (968.), dakle takoder u poIovici deseroga stoljeea. Dukljanin bk i prvoga bijelo-hrvatskoga kralja zove Kresimirom; napokon i Dukljanin govor! 0 bunama, koje su pojedini bani podizali prod Kresimiru i ocu njegovu,

Ogledavsi dakle poblife Konstantina, uvjerisrno se, da on n.e pobija Dukljarrina i njcgove Crvene Hrvatske, ncgo da ga pace indirektno potvrduje,

IV: »Crvenu Hrvatsku« popa Dukljanina ne pohija car Konstantin, pace jc indircktno potvrduje. No kako je s drugima hizantskirna (grckilOa) ljeropiscirna i povjcxnicarima?

Sto godina pMlij(' cara Konstantiria a nesto manje od sto godina prill! popa Dukl [anina zivio je i pisao grl:ki povjesnicar Ivan Scylitzes. 00 je sastavio ljetopis ('E1t(~Oll.·ij [otOPlWV), u kojern je aabiljezio zgode bizantskoga cars tva od god. 812. do posiije god. 1077 .~2)

:11) I tnad~' 111 it·:-::1n .i4·cllI~1 II rnl"I:I{"'kop;a ljct(}piftca IV~Da

Uo. h an is r-h ron i r-on V("rWI lUll. ,J '1'1 1/... Mil !1UUH"nta G.e~roanla~, Scriptures VrL. 2"2-'2:0. pu ko WIll I'J St· Ino,g-Iu wrdlti, da J~ jos god. 91::!. Zahuml jc- ii, J IUlIIsb zvmlja p.r-ipa daja Hrvarskoj. On nairne javlja, da jt.' ['['I'H. :-iii!l w1t:latkoga duzda, vracajuc,j se [2: Cari_g-ri.1d,a ~. dum Chrua{{Jyu:m fines I •• ~ranslTC!: vellet, a Michad .. Scla vor-uru <ill<"<' [rnudc dcceptus, ornnlbusque bonis privatllSt atgw.:: VUI.K~lrOnIfH rcgi, Simeoni nomine, ex.lii

pena transmissus est". Mihajlo bio je tada knez humske zemlje. A same mjesto U kronici ima se prevodlti. »Kad je (Perar) hrio prot. (a vee jc prolazio} kroz hruatske oblasti (finis = pagus, regio ; vidi DIl Cali.!:", Glossarium). prevaren bi Iukavoscu od Mihaj la, kneza slovinskoga«, Sto se Mihajlo zove »dux Sclavorum«, nc smeta oi najmanjc, posto se i Domogoj u Ivana zove »Sclaoorum pessirnus dux« (str, 20). pa i T'rpimir, Sedestau (str, 21). Uopce valja istaknuti, da je Ivanu ime Sclaui i Croat. istov jemo, kako se razbir a i~ op lsa vojne Petra II. Orseola 997 i 998 godine (due a (Iro atoj-urn iudcx, Sclavorum regis, . Sclavorum regis Irater Surigoa, ltd, (Su. 31. do .?3.).

"') Rack; dr. Fr. Seriprores rerum chroaricarum (Rad.

L!., atr. 166-168. Izdao odJomke Scylitzesove kronike Bekker u Bonnu (Corpus script. hislor. Byzant. 1839}.

28

29

Ivan Scylitzes zivio jc i pisao dakle u 000 doba, kad je Dukljaninova »Crvena Hrvatska« bila vee davno odijeljena ad Bijele Hrvatske, kad je u svakoj zemlji vladala posebna dinastija .. Ivan Scylitzes J::ivio je u doba, kad je u nekarlasnjoj Bijeloj Hrvatskoj v ladao hal i Pctar Krcs irn ir Veliki (1059. do 1073.), a u Duklj anincvoj Crvcnoj Hrvatskoj knez iii kralj Mihlljlo. owe Konsrarrrina Bod ina.

Knez t I i kral i M i haj I o, ko jeg a sum rimski papa Gregorije VII. )..';0<1. i07K zov c u pismu »rcx Sclavorurn«, vladao je Duklji (Zeli), Truvunji , Humskoj zemlji, pace i Rasi, re je po tom bin r:ospodar svlh onih zernalja, kojc su po caru Koustant inu u pnlovici X. stoljeca bile srpsko, Pa da l i ih Ivan Scvliraes u XI. stol iccu zove srpskirna?

Ne obziruci se na one ·dogadajc, koji su se zgadali pr ijasnj ih stoljeca, izrrijet cemo sumo ono, sto Scvlitzes prjpovijeda kao suuremenih: Govon:Ci o vladanju bizantskoga cara Mihajla VII. Duke pripoviieda ovako. »Prve godine toga cara, iridikcije prve, naroti Srba, ko]e takoder zovu i. Hruauma, izade da pokori Bugarsku23). Iza. to~a pric~ Scylitzes. potanko, kako su se god. 107.3. dig'li Bugan na nog e, da se oslobode bizantskoga gospodstva, pa kako su zamolili dukljanskoga kraljaMihajla. da im dade svoga sina Bodina za cara.P'} Mihajlo privoli i poslie sina Bodina u Bugarsku, pr idavsi 1Ill! u pomoc rrista krsnih junaka .i za savjetnika nekoga Petrila. U Pri,~tini na Kosovu polju proghsisc Bugal'i Bodina za svoaa CIIW j razloi,{: l.atim biznntsku voisku, koja ih je ht jcla poriovo skucit.i. l za tc sl avne pobjede rasrav i Ilorli n svo jc t:ete: s jcduorn mlari on sam prerna Nisli i Porlunavlju, a "rllgll ponje na jug prerna gradu K"~UITli, pnvil'fiv<i je SVOIDU prvorn sa-

vjetniku Petrilu. No Petrilo bi kod Kostura od grcke vojske razbit i jedva Ziv preko planina pobjegne u Duklju (Zetu). Malo zatirn bude razbijen r Bodin, pace hi zarohljen i odveden u CarigTad:25)

Ivan Scyljtzes, govoreci 0 lorn, kako su bizantski vojvode suzbili Perrila i kako jc on iedva u Duklju k Mihajlu umakao, dodaje .los: »uhvatise pak takoder i onoga, koji je iza Petrda It Hroata po redu oladao, te ga okovana odvcdose k caru (bizantsko~ mu).26) Ivan Scylitzes dakle, ne samo !lt~ veli, da se titelji dukljanskoga kraljevstva zovu .los i Hrvati, nego takoder javlja, da je Petrilo, pouzdanik kralja Mihajla i savjetnik sina mu Bodina, bio vladar nekakvih Hrvara. No tko je taj Perrilo i gdje suo ti njegovi Hrvati?

Nema surnnje, da je Perrilo bio znamenita Iicnosr u kralj evstvu dukljanskom, posto sam Scvlitzes aa nj kazc, da jc bio prvak uz Bodina .. 21) Nadalje razabiremo, da je morae biti kakav zupan iIi knez , posro je irnao SVII i II oblasr, II koj oj je vladao, a ta nj egova oblast morula je biti negdje blizu ratista bug arskoga, ].J\)SLO su bixantski vojvode umah nakon pobjede kod Knstura, tim je on pobjeg ao u Duklju kralju Mihajlu, provalj li 1I njegovu zemlju i zarobil.i njegova nasljednika, Petrilova dakle oblast rnorala se je sterati negdje medu Dukljorn i Pr istinom, na Kosovu polju, a to onda nije drugo, nego upravo oblast RaJa (daoaSnja Stara Srbija}. Nase nagadanje potvrduje pop Dukljanin, koji izr ijekorn kaze, da je za kr alja Mihajla vladao u Rasi Petrislav, bizantski Petrilo.s")

") RaCki. Borba jul!. S10". 126-12;'

:0'&) r:xt?OQC~ 8E: xetl 1:0Y tl,~'t&. 'to'" []ttpi}._o~ ~\I' X;pt'J~QoLO~.~ re-.

~"l",h,,", _1 IfPO~ ~ov a ... a,.u« a."f'-"""lv a.""'·(W~'~ (capiuntque eum, 'lui post Perrilum in Chrobatis secundum ordinem ducehat, et ad imperatorem vinctum pcrducunt). Joann. Scyl, 117.

_ . '2""), ~. rle:'tf-D.o', 'tty&: ~& iip.6)~o; it~(-o.o: 't(~j llo3~vtp 'pipo'rta

Ibid, pag, 116.

'0) Bladim i rus cum suis fratribus ptTre~er"nt in Rassam, et obtinllerunt earn. Deditqlle earn (Ra •• am) filio Peni,lavo ad dominandum. Post hue perrexerunt Bulgariam et commiserum praelia mu!tarum Graeci •... Crni'icevog izdanja StT. 52.

:1:l) T['l) ~~ ,=,,:p~,:I":''4',:. ~""f' ~ 't.'iJ":: l:'.c'::'tl~ ~r.r...;. (.I:',L<"d) __ • "t~ "tt'i~'\o' :E~pf3.U)~"II ~(t v ,:;~~ (..I~)~ ;N, )(qt X~m;j..fJ:."{~.i:';- x. ... .-.1.tJlj--;;t_ 1'·fl~ l~oul1a.P~'" E:,,;i]l3-e 'lto:tr.taOJ)..W~ij,,,,,,"i""""'. J{J(lfllH·.~· '.'){-J'lil:::..r.~ p~I~" 714 _,-.rj._

") _Toan. Sryli!~. 7If,-717. llulki Pr.rmjo dr., Borha .1uinih SlOVi"'"nn ZU dl-~al,.·BU IiH:odvi..~i1tl',).H u XI. vicku. (Rad Jus-0sl. akadcmijc XXVII. I'''!: 123 ; dalje).

30

81

Ivan Scylitzes zovc dakle zitelje oblasti Rase narocito Hrvatima i podaje taka imenu hrvatskornu yeti opscg , nego sam pop Dukljanin, koji Rasu pribraja bezuvjetno Srbiji. Medutim nama se to cini eudno, jer se sjecarno povjcsnii'ara X. stoljeca cara naime Koristantina, kuji kazc, da je ad onih Hrvata, koji su nascli Ii Dulrnariju, pnsao jedan clio u Illyrik i zauzco til zcml ill. Il lvrik nak Koostantinov ne bi bilo drugo, nl"g"o starn D:ud,lI1ia iii kasnija Rasa 5 Kosovi m po l inn. n a k Ie I van !::icy I itzcs zove 2:i telje oblasti Raik 11 <I I"" .. i I,,) Ilrv;llilll;t,"") it to je bez 5Urnnje lJ vezi S onim, sl.O sm« i1.I,,;.ili u pri iasnjem poglavliu g-ovorct-i 11 Konstalltillovoi vijesti, gel ie iav-

Ija, cia ie: cest Hrvata pokorila lllyrik. ,.

Za iudo, kako se sa Scylitzcsom podudara suvrernenik njegov, ljetopisac Nicefor Brienij. Taj ljetopisac bijase rod om iz Orestije u Macedoniji i najstarij i sin patricija jednakoga imcna, a suprug duhovite Ane Komoene, kceri bizantskoga cara Alexija I. Komnena.s"] Nicefor napisa povijest svoga vijeka, nairne dogadaje od godine 1057.-1081. u cetiri knjige. On je pod prije vee spornenutim hizantskim carern Mihajlom VII. bio poglavarom Bugarske (1073.). a kasnije ga premjestise god. 1075. u grad Drac, clakle u neposrednu blizinu dukljanskoga kraljevstva, da suzbija kralja Mihajla, aka bi se nanovo digao. da oslobodi Bugarsku, Niedor dakle, kao neposredni susjed Duklje i Bugarske, valjda je znao, kako se zovu oarodi, s kojirna je ratovao, re ih 511Zbijao, Pa kako on zove svojc n<llblizt: susjede?

Umah god. 1075. planu rat medu Bizantom j dukljanskim kraljern. Sam Nicefor pise, »da su se iznova Hrvati i Dukljani pobuni'li, pa da su citav JIlyrik uznemirivali.t ') No Nicefor stade kroz neko vrijeJ!le vo_jsku kupiti,. pa onda »povede vojsku na Dukljane , HTVat~".32) Kralj dukljanski Mihajlo doceka ga u klancima svoje drfave, ali iza Ijute borbe bude razbit. Nicefor nato zauze neke znamenitije gradove na granici Duklje, pa se onda slavo-

dobitno vrati u svoju stolicu, u Drac.5S) .

Nicefor dakle, opisujuci vojnu svoju s dukl ianskim kraljem Miha_ilom, zove svoje protivnike »Hrvati i Dukljani«, No tko su ti Niceforovi Hrvati? Evo sto Racki pise: » ••• on (Nicefor) opisujuci 'te dog.ad.jaje!,,_Tkojih, je glavom soiedok bio, neprijatelje nazivlje _\_ooP!)~<X'I'Ot 'ltO:L t.LOxA£t<;. Pod ovim drugim imenorn razumievao je ljetopisac iamacno stanovnike Dioklij e (Zete, sadanjc Crne-gore); pod onirn prvim 'imcnom (Hrvati) nije mogao razumievari stanovnika ddave hrvatskc (Krcsimirove i Zvonirnirove), .jer se ona nije zaracila s carevinorn, nego je ra~umlevao .st~novnikc susjcdnih Diokliji zernalja, kojc su medjasile s drackom thcmorn i bili saveznici Diokliji«.s4) Niceforovi Hrvati hez sumnje su dakle oni Scylitzesovi Hrvati, nad kojima ie 'vladao Petrilo i nepoznati nam nasljednik njegov, koji [e

1073. dopanuo bizantskoga ropstva. . .

;litelje Duklje i susjednih joj zemalja na istoku i jugu zovu Hrvatima i drugi .io~ bizanrski

'") Ralk; Fr. ds-. u "'-'I>ravi SCI'i"t.<>r,·s rerum chroaricarum (Rad 1.1. pa~,. 1611) pi.',·: "1'" S"ylitlr..<, suvrcmenlk tomu (bugarskcmu) ustanku, g""urd·i " Mi hu lju i nje<i"0vu .inu Bedinu, rc 0 narodu nj im p(){ll:inji:nu np(}trebljuje rJ.iel:i aada .orw,v I.~f!'u" ;.'l-vo<;. !:Ep~''' .• ada X p";1",'" , prcrn IJOlit;ckih Hrvata ondje nije bi lo, Znaca_jnn jc, da on (Scylitees] u po~etku svojega pripovijcdan ia nar-od u dr~"vi Mihalja zove ",<<iov l:.ppwv i-t~~u pak dodajc: r.;k 5-i; V."t XfiOgf.i'l::fl~ ~""ouO'l.. kano da bi reci: Srbi su se digli; ali imade ih, koj i te Srbe zovu i Hrvati« ..•

'0) Ralki, Scriptures rerum cit roaticarum, str. 171.

al) h.ilhv ii' al>1'h<; X"'poi!.i~o: 1<o.l <1,"").,,, a"'oa ... ·/tt<,; ["':o.v ." '1,,}..op'y.Ov "''''w~ a",,3-0QV (iude rurstrs Chorobari et Diodense" rebellanres universum Illyricum infestabant) Nicephcri Bryeni] Commenrariorum liber Ill. (bousko isdanje} 5tT. 100,

32) fjP'<;1'_iw ~ • ."v" XFoVOV '''''GO h~'(J..p(<j>o., a.a~. 1:tl. "'po, <bv 116)..fl-GV "~"'f''t50'':, ~O'tpauoc. "tHe. A'OltUWV ",,1 Xwpoil<i·","" (surnpto aurem ibi aliquo non magno temporis spatio ad expeciit;ollern ccmparandam cluxit, exercitum contra Dioclenses er Chorobatos) ... Niccph, Bryen. op. cit. SIT. 102.

"J Ra~ki, Borba juznih Slavena, str, 128-129. ") Raflri. Scr iprores rer-um chroat, .tr. 171.

32

33

pisci sve do 13. stcljeca, poirnence pak Georgius Cedrenus, Ivan Zonaras i Hiatus Choniaies.

Georgius Cedrenus, mladi suvrernenik ScylitzeSOy, nanisao je histcricko djelo (EilY'j<!;~<; [at0Pl,<l".) koje pocinje atvorenjern svi ieta, a svrsuje godinom 1057. Govoreci za godinu 840. po pr ifici 0 Ziteljima Panonije i Dalrnacije, zove ih sv e zajedno Skitima, pa ih onda redom nabraja: Hruati, Srbi, Zahumci, Travunjci, Konaulani, Dukljaui i Neretljani.S~) Po tome je ocito, da on ne prihra ia Srbirna Zahumce, Travunjce it d., kako ne tini ni car Konstantin u 29. glavi svoga djcla "de adrninistrando imperio«. Pripovijedajuci dalje, kako je god. 1019. biz antski car Vasilije 1(. osvojio Bugarsku, narnah dndaje: »Svladavsi Bugarsku, pokori se njernu i susjedni (Bugarima) narod Hroata i dva njegova vladara, dva brata, kojil!la car udijeli casti i obilne da~,?ve«.36) Ovo se je mjesto sve do nedavnu tako tumacilo, kat) da se nee -dalmatinsko - hrvatskih (bijelo - hrvatskih) kraljeva Kresimira II. i Gojslava; no nakon temeljitog istrazivanja Rackoga upravo je nesumnjivo, da su u »hrvatski vladari« stolovali u por ijecju Rase i Lima, i da se potom ta vilest ne tice ni malo kr aljevine Hrvatske (stare bijele Hrvatskej.t") Cedrcn dakle, govoreCi 0 dva vladara hrvatska, kako So': god. 1019.

3~} l't{ ~t ~at :W~ i'J nCt\l~'O'''L~ xa.i. ilr1}:f.LQ:t'i.~ ~~t .-:;'tuw ~~~1(.~t\llU 'tQ6't~w\ll 8.er'l.:;;tJ.1} ~w·, ~x~,LJ-.iJ"'j X pWJ!.t):"'.:W'.I 't~p.~ ~a.l ~(p;'O)\I ~.(J.l. ZI'J.:

:x_)..r,l-Ll!.LW'/I I E.~~~UI,j~W'1:t'i~"" 'C£ "IC.~'!.. ~a:,va.~~'t{n·'" ";It(yt a-Lr""IIxJ'~'nu·nlJ"" lIl.:"t

'P."",yIDV . .. Ge()rg Cedreni hrstorjar um compendium {edIt.

80n.} II. p'ag. 218-219. .,.

:MI) r~~) t)t: f:.r.tQ('J;.~i. 1Cf'~;£ppt;"1lGa.~ ''df~ Uf,mJ;rUfota.;. aQt)k~Jft·£tC'fJ~ "btw. Yo", t« &1'Oi"~ 'lb;1, tW" X"f'?"~w·, (contermma Chorbalor~m gcn~) .... G~QJ"g. (,,,dr. histor. ""mi.'. 11._ p, 476.

") S~" prorcs rerum chrua r. pU);. 11,~J-II 1; - Hrvals~a p!,ije XII. vi jvka (Rat! jU!(<Jsl. akuchm. L\_'I.J pag. 122-1~~. U prvoj r aspruv i CiL.un!) ovo: »{z 0PIS;t narrne bugarsko-grckc "Djne slijedi, du )C ""j["";j'. (i .<> g. !11I~.) Bugarska .vlad~na. elm su svt: njczrnc pokruji nc ~HI Cnlol$~ mor a do Jadlanskoga. mo.ra ." "kolin; ,! "I<'k nJ i. uhrid,koJ, IC. od B:alkana. d~ Podunavlja , Pumoravip l'r"lnll~nc ~.to.cn"-nmskoJ car~vm:, zarim sc mj rn im puccm prcda »pug-'-~lnl~n. nar?d Hrvata- t . .J. U on om sOlis!". susjedne . Bu~arskuJ u gornJem Pomoravlju zernlje, u pOfJoI'J" Raske J L,ma. pag. 17tl.

pokorise bizantskornu cam, misli na one zernlje i plemena, koja su po caru Konstantinu u polovici X. stoljeca hila srpska.

Ivan Zonaras zivio je za vladanja cara Aleksija I. Komnena (1081.-1118.), te je bio kroz neko doba i tajni pisar carey. On je sastavio historrjsko djelo u 18 knjiga, te je nanizao u njem sve dogadaje od najstarijih vremena do smrti cara Aleksija I. (1118.). I on u dva maha sporninje one Hrvate, koje car Konstantin pribraja Srbima, Za god. 1019. kafe t.akoder i Zonaras, da se je »nakon pokor enja Bugarske pokorio i narod Hruata i Srijem rimskom (bizantskom) caru;«38) a kasnije opet za god. 1075. pripovijeda: »Trece g?dine vladanja njegova (cara Mihajla VII.) narod Hroata, koje neki zotni takoder i Srbima, navali da zauzme Bugarsku ... «39) Po izlozenim vee prije stvarima znademo, . da se ti podaci tieu narocito kraljevine dukljanske i susjedne joj Rase; ovdje samo konstatirarno dai Zonaras zove iitelje tilt zernalja Hrvatirna, prernda sam dodaje, da ih neki ZOYU takoder i Srbima.

Posljednji hizantski spisarelj, koji potvrduje Crvenu Hrvatsku popa Dukl janina, jest Nicetas Choniates (Acominatus), koji jc iivio u drugo] polovici 12. stoljeca i umro oko god. 1206. On .ie sast<l:~io povi.ie~t bizantskih car-eva u 21 ~niizi,. ~e prrca dogadaje od 1117.-1203. On poznaje Srbi iu (Rasu) i tarnosnje vladare, koje zove (J?'-tP,*ltlJ~ ; Srbe zove takoder Tr iballer'"] no pored Srbiie made on

,.) Til'" .Bou).yapWs lit ~oo)."'&.'=!; rij ~w" '(''''I'''''''' -ijr.fL.J)",t,,f "Itaa 'tGt tW\l XOp~Q;'tw'" t.th." intbuJ~a\ll. (l)..).a I.L~" x.o:t 1'0 l:tpf'-tOIJ (Bulgaria domita etiam Crouatorurn gen. et Sirmium Rom.ano imJluatori se submiscrunt). J<>annis Zonarae Annales liber XVll., cap. 9. edit .. Dindorf, pag. 124.

8A) 'l"'<i> tpt:r<p O'[1'it. 'tij; po.::n}.,.::;:a~ a.btoo 1'0 't'wv Xpofju"tW'l £'~~o.;; tl~)r; a";J ~Q.t r~r~~u; -'t'~'Jh; 'Xo:At.Oatl It'ii:lttv-tj'to, 't"'fP" 'l'W\I Doo>..rtipw'J XWP"~ b", ... t.".o"fJ"b~ ""'~""'X.,·, (Tortio anno imperii i llius gens Cbrcatorcm. qUO" nnnnuli Servios vocant, Bulgariarn o:ccupare aggrcs.a est}, Joan. Zon. Annal. lib. XVIII. c. 17. edie, Dmdorf, pag. 223.

"') Niceeas Choniates (izdallje Bousko) pag. 23, 119. 120. 121. 122. 178 i dr.

84

35

i za neku Hrvatsxu. Pripovijeda juCi naime 0. ratovirna, lito ih .ie bizantski car Emanuel Komnenac (t 1180.) vodio sa Stiepallom N emaniom, satrapom Srbije, govori za godinu 1169. po prilici ovako;·

»Car (Emanuel) bijase docuc, da je Stjepan Nerrianja (N~sp.i" ~5'f't;t~O,") cov.iek nernir na i nezasitlj iva duha, udario na susjedne zemlje, pa da si zaboravivsi na svoj prij".~nii udes (lL'ii't~ P.7j1l 'to: olx.eto: e 1)(',):;) prisvaja Il ruatsku i oblast Kotorsku (XOp~IX'~OCII l'.~i "tOOy Ka",ipUlv d,ll ·1.!)p\~·nJ1;'X •.. ) • 1)

Da bismo si mugli prcdstaviti, ;tu je Niceti bila »Hrvatska i Kotorska oblast«, nuzl1u nam je neke stvari objasniti. Cal' Emanuel bijase iza dugotrajnoga i zatornoga rata s ugarsko-hrvarskim kraljevirna, koje su srpski veliki. zupani i bosanski bani pornagali, napokon sjajno pobijedio sve svoje prutivnike, te vee god. 1166. zadobio Citavu Dulmaciiu, kako je nekad bila jos prrje seobe Hrvata, Tako je car Emanuel osvojio ne samo Hrvatsku i Dalmaciju, kojom su pr ije vladali Kresimir i Zvonimir, nego uz Bosnu .ios i citavu Dukljansku kraljevinu iIi Dukljaninovu Crvenu Hrvatsku. 0 tom pripovijeda potanku suvremeni grcki povjesnicar Ivan Cinnamus. On naime kaze, da je god. 1166. bizantski vojvoda Ivan Dukas, »presavsi oblasti srpske« provalio u Dalmaciju, te ju svu zauzeo, poimence pak bedeset i sedam gradova, kao Ostrvicu, Skr adin, Sibenik, Spljet i Trogir, zatim jc pokorio plcme Kacica, i napokon i sam grad (tocnije hi bilo zemlju) Duklju.i2) ad osvojenih zemalja stvori Emanuel dvije oblasti; jcdnu sjevernu ili nckadanju Hrvatsku i Dalrnaciju Kresimira i Zvonimira, kojom vladase u irne carevo »duzc Constant iuns S('!HI.5/US" (ill t otr» regno Dalmacie. et Chroacie);I") a drujru jllilll1, sastav ljcnu od Du-

kbje j juz7Iodulmalimkilt gradooa, te se upravitel] ove jusne oblasti vet god. 1166. zove »du» Dalmacic atque Dioclic«, Upravo raj dux Dalmacie atque Diodie, po irnenu »kyr Izanacius«, bijase 20. svibnja 1166. god. nazocan u gradu Kotoru, karl .ie tarno kotorski biskup Maio s drugirna katolickim biskupima nadbiskupije dukljansko-barske (aibanensis, drivastensis, dulcinensis] posvetio crkvu sv. Trifuna u istorn gr~du."')

Prema onome, sto smo netom izlozili, biva jasno, gdje da trafimo Nicetinu »Horuatiju«. Stjepan .ie Nemanja god. 1169.-1173. nasrojao svorn snagom, da osvoji Zetu [Duklju) sa susjednirn dalmatinskim gradovima (Kotorom) ,4~) pa tako znademo, da je Nicetina »Horvatija« bila svakako na jugu, dakle u oblasti »Dalmacia atque Dioclea- ad god. 1166. iii u Crvenoj Hrvatskoj, Tim i Nicetas potvrduje pop a

Duk lj anina. .

v. Oblast »Dalrnacia atque Dioclea- iii Nicetina »Horvatija« ostadc 11 bixantsku] vlasti sve do. smrti cara Emanuela II RO. Tck po srnrti njegovoj pode srpskornu (raskomu) velikomu 7.upanu Stjepanu Nemanji za rukom, tc on oko god. 1184. osvoji, kako sin njegov Stjepan Prvovjencani pripovijeda, zemljc »Dioklitiiu (Zeia) i Dalmaciju«. Tom prigodom ra-

4l) Ihid. pug 20Ii-207.

'It} Tom je prrgnrlum osvojr-na j: "A~{.f ... ).!~f1. "t:-E: r..oJ...t..; 1t;r~· {pa'J~iJl .~., .1.tf}Y.~·a!.ft. v b~ ;} 'l·fJJU·'tu1· ... ;~i:;.L,t?,,[O uG.oXrt".L·T(1Ji",l_ Joanni Cinnami epit.ome. rerum (B"n,ko izdanjc, I. R"l6), pali.' 248-2,1\1 . .. ) Kukuljevic, Codex dipl omaticus regni Cr oatiac U.

pag. 87 i 118. Til se cita u jednoj splrrskoj povel ji: -sub tern-

pore magnifici imperator is nostr] Manuefis, m civitate nostra spalatina et in roro regno Dalmatie et Chroatie imperante Const antino Sebasco ...

"} Kuk., op. cit. 73. Tu se ~ila: »imperante pi issimo et semper trrumphaeore Hemanuhele, duce existent e Dalmacie arque Dioclie kyr Isanac!o, qui in eadem dedicarione sua gratuita votuntare et benignitare affuir.« Imademo dakle u op.cgu stare Dalmacije dvije oblasti: regnum Dalmatiae et Croatiae i op.et ducatus Dalnrotiae at que Dioclia«. No koje su med e ohima? T u nam pomase suvrernerii ar apski gco~raf Edri,,·i, koji D"brovnik zovc fJo5ijulnjim gradom 71. Hroatsko] (Horwasia), docim gra(1 Kotor mete u oblast »Isqlmoonia«, Potom je Dubrovnik -.a Emanuclova vladanja pripadao onoi oblasti. ko.iase zove »rezDum Dalmatiae ct Chroatiae«. 0 Edrisiju vj di jos V. Klaica Cuke CO starom Dubrovniku [Vijenac od god. 1 R89.·,tr. 316-.111.1).

41;) Novakovii Slajall. Ztmlji'lc radnje Ncmanjine, StT. 35-4,~ .

. %

37

zori on dalmatinske graclove Dan], Sardoniki, Dri· vast, Rosaf ili Ska dar , Svac, Ucinj (Ulcio) i slavni grad Bar; grad Kotor ostavi i sazida u njem svoje dvore.46) Iz toga pricanja razabirerno IlZ ino i opseg one »Dalrnacije«, ko ia je od ,god. 1166. bila uz Dukl_ju, ali podjedno vidirno, da .ie ta Dalrnacija obuhvatala uprav o one granovc. ko [e pop Dukljanin pr ibraja »gornjrr] Dulmaciji iIi Crvenoj Hrvatsk()j".47) Prema tomu i sudirno za iedno s Rackim, da je pop Dukljanin svnje djclo pisao nckako tik prije Stjepana Nemanje, a svakako za earn Ernanuela Komnena (1l43.~ II RO.).

Daklc god, 1184. nestadc Crvene Hrvatske (Diokliti_je i Dalrnacije) kao samostalne zernlje, posta bi ona pridrufena ad Stjepana Nernanje srpskoj (raskoj) zemlji. Tako postade Crvena Hrvatska sastavni dio srpske drfave i ostade II vlasri srpskih Nernanjica do godine 1360., kad se u njoj podigose BalsiCi.

Stjepana Nemanju naslijedi kao veliki zupan srpski sin njegov Stjepan PrvGvjencani (1196. do 1224.). Ozenivsi se on (1217.) unukom mletackoga duzda Andrije Dandula, zaijte u rimskoga pape Honorija III. kraljevsku krunu i blagoslov za svoju drzavu. Papa rnu radosno posl je krunu i dade ga 1220. njom vjencati, pa tako se Stjepan prozove »prvovjeneanim kraljem Srbije«, Veoma je zanirnljivo promatrati tirulaturu novoga kralja Il to doha. U jednoj povelji, kojorn dariva samostanu sv,

... ) Ibid. pag. 47.

") hem ab eodem Ioco Dalmae usque Bambalouam civitatern, quae nunc dicitur Dyr rachium, Chroatiam Rubeant vocavit, quae ct ,'''peri"r Dalmatia dicitur, Et s icuri inferior; Dalmatiae Salonitanarn 'ecclesi am constit uit merropnlim, simih modo superior; Dracletunum ecclcsiam pro jure antiquo statue-runt metropnlim, .• ub co [u: reg imine- has e<:c1csias declararunt, sci Iicet Antibar ium (B>l.r). nurllla", (l\udva), Ecatarum (Kotor). Dutcignum (Ulcinj), Suacium (Sva(':). Scodr am (Skadar), Drivastum (Drivast).,. Crn~itcv" izdanje .. pag. l7. Dukljaninu je dakle »Crvena Hrvatska- il i »Cornja Dalmaciia« one, ~to je Sejepanu Prvovjencanornu -Dioklitija i Dalrnar ija- eajedno,

Marije na otoku Mljetu neka sela, imade 011 naslov »az gT8mij Stefan, velij kralj, namestnik i -(!,osf)Qdin vse srl1.ikije zemlje i Dioklije i Dalmacije i Travunije i hlmske zemlje«, a potpisuje se na koncu' povelie: »Stefan po milosti bofijo] v~ncani.i kralj i sameclri'c osie srpske zemlje i pomoTskije.n) Stjepan dakle razlikuje u potpisu tocno »vse srpske zernlje« i onda opet »pomorske«, koje nisu srpske. No koje SU te pomorske zemlje, a nisu srpske? To nam tumaci Sam naslov kraljev, u istoj povel_ii, gdje najprije spominje »vse srpske zernlje«, i onda poimence nabraja ostale zemlje, koje nisu srpske, a te 5U Dioklija, Dalmacija, Travunja i Hlmska zemlja. Prvi dakle kralj ad porodice Nemanjica jasno priznaje, da pomorske zemlje njegove, poimence Dioklija, Dalmacija, Travunja i Hum nisu srpske zemlje, jer ih inaee ne bi posebice izbrajao, nego bi ih naprosto zvao srpskima i uv rstio rnedu »vsu srpsku zemlju«, Da to WenD razlikovanje srpske zemlje od nesrpskih nije rnofda slucajno, svjedoci namah druga povelja Stjepanova, kojorn osniva manastir Zicu.' U toj poveIji irnade on naslov »vencani prvi kral] vse srbskife zemlje, Dioklije i 'Trauunije i Dalmacije i Zahlmije,4°) pa se tako i opet konstatira, da ve~. j prvi Nernanjici nisu Dioklije, Tr avunje, Dalrnacije i Zahumja (pomorsku zemlju) srnatral] srpskima. A kako bi ih j smatrali za srpske, kad su znali, da su onejos nedavno sacinjavale Dukljaninovu Crvenu Hrvatsku!

Zabiljditi namie iz vladanja Stjepana Prvovjencanoga ios [ednu znamenitu ·stvar. Prije njega pripadala je »f;omoTska .zemya# t . .i- Crvena J:Irvatska zapadno] kosmopolitsko] crkui, a za nregoua uladanja pridru~ena hi istoino], odnosno srpsko] '!arodno] crkvi. Istina, i prije je u »pornorskim zemljama« bilo pristasa istocne crkve,IIO) no sada biSe ramo

..) MikloJich Fr. Monument a serblca, str. 9 i 10. •• ) Ibid paz. 11.

00) Vet god. 1067. spominju.e za dukljanskoga haij" Mihajla u nadbiskupiji dukljanskc-barskoj samostani »"'<111«-

38

89

osnovana i grcko i'::;tocm· biskupije, Dvije godinc nairne iza toga, sto je Stjepan Prvovjeneani bio okrunjen po posjaniku pape Honorija Ill., dode II Srbiju kraljev brat sv, Saoa, kojega bijase nicejski patrijarka German posvetio za samostarnoga nadbiskupa [istocne crkve) u Srbiji. Sv. Sava najprije svoga brata po drugi put okruni po obredu istocne crkve (l222.), a onda stade utvrdivati i uredivati grcko-istocnu crkvu II drzavi njegnvnj. U to ime osnuje osam biskupija, medu n iirna dvijc u »pomorskoj zemlji«. naimc jednu 1I manastiru sv. Mihajla u Preolaci za Diokli i u iii Zetu, a drugu u Stonu za Travunju i Humsku zcmlju!'!) Obje hiskupi]e budu podcinjene nadbiskupu Srbijc, koji je stolovao u Ziti. Tako dode »pornorska zernlja« pod srpsku narodnu crkvu.

Premda su ob1asti nekadanje Crvene Hrvatske bile sada i ddavno i crkveno sjedinjene sa Srbijom, ipak ih jos dugo nisu smatrali za srpske zemlje. Nasljednici Stjepana Prvovjencanoga neprestano raalikovahu to~no srpske iii raske zemlje od pomorskih, Tako primjerice Stjepan Vladislav (123 t.-124~.) irnade u jednoj povelji naslov »kr alj vseh raskih zem'I i Dioklitije i Dalmacije i Travunije i Zahlmi je«, a u drugoj se potpisuje opet: »kralj vseh srp~ skih zem'I i pomorskih-.s") Jednako rade redom SVI Nemanjiei. Napokon i sam pusan Silni (1331. do 1355.) radi tako, te lie narocito prije krunisanja ·za

cara redovito zove »kral] vsijeh srpskih zemalj i uomorshih« ili u latinskim spisirna »rex Servie, Dalmarie, Dioclie, Albanie, Zente, Chelmenie et maritime regionis«, Pace i kana car ne zaboravlja na »pomorske zemlje«. Godine 1351. zove se »car Srbljem i Grkom, samoderiac vseh srbsceh i pomorsceh zemijah«, U drugim poveljama zove se takoder .los »samodrzac Srbljem i Grkom, Bigarom i Arbanasom«, ali ne zaboravlja »zapadnije strani«, koje BU isto, ~to i »pomorske zeml_ie«.53)

VI. Premda su oblasti Dukl janinove Crvene Hrvatske vise od stoljeca i pol (f184.-1360.) bile pod srpskim Nemanjicirna, ipak ih sami Nemanjici nisu nikada srnatrali za srpske. No zato se ne mofe poreci, da se je vladanje Nemanjica znatno doimalo tib zernalja u tom smjeru, da se je irne srpsko stalo u njima polagano siriti. Tornu su dakako najvise doprinijele dvije stvari: dr iauna zajednica sa Srbijom i jedinstvo sTpske narodne crkue.

a) Driauna zajednica. Oa so u dduvi Nemanjica upravo Srbi saciniavali jezgru driavne mage! i'da su hili i gospodari njezini, nem~ su~nje. Ml~d, knezovi hal [evske porodiee stolovali Btl I vladali u Duklji i Hurnu, a ~okraj ni}.h bili sU.i drugi ~rZavn! casnici u tim zemljarna vee mom S r bi, Nadalje su 1 srpska vlastela dobivala ondje zemalja i posjeda od kral [eva, pa tako je polagano sva vlast dona u ruke samih Srba.~4) Proti toj prernoci Srba dizala se ko-

.'j Ljubit Sime, Opi. jugoslavenskih novaca, pag. 713, Oil Pr imjera radi spominjemo, da [e vee Stjepan Nernanja namjestio svoga brata M.roslava z~ kne~a humskoga (Klait, Povijest Bosne, pag. 99-100); nadalje da je god., ll?? svomu mlademu sinu Daku (Vukanu) predao upravu Dloklije iii Zete, Vuka naslijedio je kao »kralj« Duklje ("rex Dalmariae et Dioclrae«) sil?- njego,,: Jurai (1.208) .. Sn:ski • s;u p.rljestolonasljcdnici kasnd." ~:" .. zlVota ~voJI.h ~od.teh~ un ob,~no. vladari u Zeti iii DIOkItJI. (Ralk., priloai za zbirku "rJi.3k,h 1 ~osanskih Iistina, Rad iuS'- akad. I. J25). I DmaD SUm upravjjao je Zetom (Dioklijoml za ~ivota svoga n -~ Urob ~~I Decanskoga. - Ballie;, koji su od I.Q60 ... Iada); Zetom, btJabu takoder rodad Ncmanjica,

sterie tam Latinorum. "uam Graecorum. siue Scla« OTt'''' «, koji ,.u medutim svi bili po dr e deni nadbiskupu barsko-dukljanekom. Rack;, Documenta hisroriae crnaricae ncriodum antiquam illustrantia, str, 201. - Zanimljivo [e me dutj m, da se je jo§ gorl_ '198, u Z"dru sltt~iJa mi." grl'kim jczikom i po ~rckom obredu, Te godine pi*c Papa Inocenr III, zudarskom kaorolu. »Cum igi.tur in eeelesia vcstru. 'pH.: .udJ ohcdienlia sedis apostolic« perseveranJ~ Grecormn hnctc nu: ... ("I ri tum servaverit ee Iinguam ... - »Kuku/jevic, Code" dipl"'n, 1.1 I,ag- 189_«

OIl riret'ek Kunst <lc_. Die Handelssrrassen und Bergwerke von Serbien tlnd fi,,,,,; ,'n wab cenrl des Mittelalters, str, _~4~S5_

5') Miklosich, op. cit. p. 25. i 27.

4U

41

'") Klaic, PClVijest nos"e. to,~-I04. "") [bid., 105,

cegovini j danas .io~ II;! osnovu vjerskih prilika di jdi

narod jednoga jezika na tri naroda.&7) ,

Mnogo je napokon sirenju srpskoga il'Rcn<l II Dukljaninovoj Crvenoj Hrvatskoj doprirrijelo jas i neprestano sel jenjc Srba u tu zernlju. Zapocclojc to : seljenje vee u devetom stol iecu za bugarsko-srpskih ratova, kad su Bugari stali Srbe potiskivati na zapad i otimati irn njihova, prva sjedista na poluotoku, Car bizantski Konstantin narocito sporninje, kako je srpski vcliki zupan Zaharija 5 jednirn dijelom svoga puka morao god. 924. bjdati u Hrvatsku, pak dodaje, da je tada Srbija ostala gotova pusta.P") Vjeojatno je, da se je za malo vremena opet najvcci

.iio srpskih b_jegunaca vratio 1I svoj z avicaj ; no 'ncrna surrmje, da ih _ie lltogod ostalo i u Hrvatskoj, Seljenje, se nastavilo i za kasnijih ratova srpskih budi s Bugarima budi s bizantskirn carstvom. Tako se narocito znade, da su sc rorlitel ji Stjcpana Nernanje takoder iselrli iz Rak II Zctu (oko god 1113.), pa da se .ie onda 1I Zeti \I R ibnici rodio St [cpan Ncrna-

57} lilkic. tI svorn d.;cJu »Zcrnl jopis i povjcsnica Bosnc« pi!e god. I a.~]_ ov o: », _ IJ Pr idorskuj , Staromajrl ansko j i Bihaeko] nahij i kdbn; (br.olici) aovu sc Mar/ia,-;. mislim rad toga, .110 su jcdnakog (btoli1'kog) s njima zakona. onako isto kao JtO riUane (pravoslavnc) 7.0VU Srbima, a u Hercegovini hscane Latinima«, pall'. 48. - Jukica potvrdujc god_ 1859, Hilferding, kad pise: ~2itdj; Bosnii sostavljajut, kak po mbstoenomu .voem.", ponjotill rak i po ofidaljnomu priznanij.u, tTi "aroda. hotja vse prinadldat k odnomu j tomu ie (po Hitfcr dingovu mnijenju) serbskcmu plerneni i govorjat odnim jazikom. Eti tr i naroda SUI.; Tnrki t_ e. musulmane, Laiim (inace kdtjane, preuiteljllo :3:ol;o;c;), t. e katoliki. i Serbi (inace Ristjane), preerireljno Vlahi. r, _i. nravoslavnle (Bosnija, Hercegovina i Star aja Serbija, rag- 4[6). Sravni jo~ i str, 385. gdjc beg Moharrern zove ruskoga cara »Srbom«, ier [e pravoslavne vjcre. - Diohaf.itcl,ia po vjer] (crkvi) na S.-be i Larine mora da je uopcc veoma stara, jer [u nalazimo vet U opisu ,and1.akara Skadarskoga od .l;od. 1614,. ~tO ga sastavi Marijan Bolica_ T t\l se i;reJi; stare DukJje iii Zete, a dalla~nc Crne !\,ore i Tlnla lu1'e po "jeri: n_ pT_ ... Sono in luto undec; villag; Cinque d' c.s; fa alIa sCTVia,,1Z et sci altri allo rom ana. - Li servian; o ,j{reci ,<ono' _._ del rito romano; . _ (Starin" jug'. akad. XII. .'T, I.RI-IS'.!)

'.J De adm, imp. cap. 32 (edit. B"on.), pag. 157-8,

j iput i oporba, narucito u Hurnu, gdje se iza kneza Miroslava, brata Srjepana Nemanje, podigose domati knezov i, po irnenu knez Andrija (l240.-1249.) i _~n mn Radoslau (l254.). »Veli knez bumski« An-

.. d'rija, a _ins vise sin njejrov ,,~upan Radosl av« U ocitoj su oprcci prerna srpskirn Ncrn ani ieima: Radoslav pace ugovara 1254. savez s Dubrovnikom proti Nemanjicu St iepanu Urosu T., tc lie obvezuje, da ce biti »drian ciniti rat kralj u lJ r()~lI i njegnvim ljudima«.n.~) No sv a oporha pojcdiruh knczova i zupana hurnskih nije kcristila: vlasr lie jc Ncmanjica U oblastima Crvcnc Hrvarskc ipak rraj no utvr dil a, te se vee na koncu l!J, slol jeca spornin] 11 zctski i bumski episkopi (iseocnona obreda) LIZ srpskog a kral ia.56) Nije nam sad a pokazivati, kako i koliko politi~ka vl ast u kojoj zemlji moze utjecati u prornjenu etnografskih prilika njezinih, ta to nam razjasnjuje povijest gotovo svih cvropskih naroda i ddava. Najbolji su nam primjer za to alpske zernlje austri [ske, g dje je polici1:ka prernoc Nijemaca gotova zatrla nekad brajno plcme slavensko. Ako je pak to moauce hila me du inorodnim narodirna, kako da ne bude moguce mcdu dva plernena jednoga naroda?

b) [edinstuo srpsk.e crkoe. Kud i kamo vi~e ad ddavne za jednice doimalo se [e crveno-hrvatskih oblasti crkveno jedinstvo sa Srbi iom. Otkad su za Hum i Diokliju (ZetIJ) osnovanc biskupije istocnoga obreda, a te S1I bile zavisnc od metropolite citave Srbije, poceSe se i zitel j i onih zemalja smatrati udovima narodnc crkve srpskc, pak se stadose l uciti od "nih svojih zcmliaka, koji su prista ial i 117. dukl iansko-barsknga nadbiskupa i njejrove slIf razane zapadne crkve. nit (:c. ll' sc jc ver u nno doba poceo puk nckadasnjih r-rvcnn-hrv atskih oblasti di ieliri po crkvi (vjeri) 11<1 Srbr: i I.lIlillc. To sc je dijdjen;e kasni;c 7.<1 turskog-a vladania lJlvnlilo i do dana;n_jegoa dana oddal(). tako (1.1 st' .,an)('ito 1I Bosni i Her-

42

43

nja.Ml) Velika medutim seoba Srbalja u oblasti nckadasnje Crvene Hrvatske zapoce iza katastrofe na KosQvu (1389.), te trajase onda kroz vi5e stoljeca, Tada budu po svoj pri lici naseljena i Brda (u danasnjoj Crnoj gori) od srpskih uskoka. Neki pace misle, da je i prava Crna gora napucena od sarnih uskoka.w) Kako u Crnu goru, tako dode i u ostale oblasti nekadasnje Crvene Hrvatske mnogo Srba iz istoenih zemalja srpskih. Naroi':ito vrijedi to za Hercegovinu, koja bijiiSc postala od prijasn jib oblasti Hurna i Travunje, U ona] isti mah, kad su mnogi stari crveno-hrvatski zitel.ii Herceaovine, koji se riisu htjcli poturciti, ostavl [ali svoju domovinu, pak odiIasili u Dalrnaci iu, Hrvatsku i Slavoniju, njihova je postojbina napuceria prido§iicama iz srpskih krajeva, Nisu medutim ti bili samo uskoci, kako u CrnOl gori i Brdima, nego je tu bilo kud i kamo vise turskih Podanika, tako zvanih martoloza, koji su dod use ostali krlicani. ali su morali sluziti Turke kod kuee i na vojsci, Etnografska sfika tadanje Hercegovine hiJa je nesumnjivo jednaka slici suvremene Bosne, pa zato i navodimo iz putopisa Slovenca Benedikta Kuripdica od god. 1531. jedno mjesto, gdje no govori o narodu donje Bosne od ri jeke Une do varosi Saraj eva. On kaze. da [e u donjoj Bosni nasao tri narodnosti (nationes) i tri vjere, »Prvo su stan Bosnjaci, koji su rimsko-krsdanske vjere, a tim ie Turlin. kad ie osvojio Bosnu. ostavio vjeru, Drugi su Srbi (Surffen], koje ZOVtl Ulasi, ami, (naime on) ih

zovemo Cigani (Zigen) ili Marlolozi (Marcholosen), Ovi dolaze iz Smedereva (Schmedraw) i Biograda (griechisch Weyssenburg), a vjere su sv. Pavia. Mi (on) ill ddimo za dobre kricane. jer ne nalazimo, da ima kakove razlike izrnedu njihove i rimske vjere, Treei su narod pravi Turci. koji su vojnici i ~inovnici, a vladaju sasvim tiranski objema prije pomemenutim plemenima, kdeanskim podanicima-c'")

Kako u Bosni, tako je bez sumnje i u Hercegovini zaostalo Iijepo Nslo karolickih starosjedilaca, koji su sada pokraj Srba-martoloza sa~injavali krscansko ziteljstvo te zemlje, Naroeito u okolrsu primorskih gradova pocevsi od Dubrovnika do Draea zivjelo je dosta tih kdcana-katolika slavenske narodnosti, a to su 'bili potomci nekadasnjih crvenih Hrvata.

VII. Izlofili smo ukratko, kako se je u nekadaSnjoj Crveno.i Hrvatskoj radi ddavnih i vjerskih prilika, pa i radi seobe Srba stalo udomljivati srpsko ime. No live te okolnosti nisu ipak bile tako mocne, pa ni asirnilaciona snaga novih dosljaka tako jaka, da hi se nekadanja Crvena Hrvatska hila prometnula u Srbiju, kako se [e primjerice u XVI. stoljecu jedan dio stare slovinske zemlje (naroeito lupanije zagrebacka, varaidinska i krizevacka) doLaskom hrvatskib doseljenika preobraaila u Hrvatsku. Imade dapace podataka, po kojima se moze nagovijestati, da je sve do pocetka ovoga stoljeca irne hrvatsko zivielo u primorju od Cetine do Bojane na jugu, i da je sveder bilo naroda, koji se Ie ponosio tim imenom. To nam svjedoce tamosnji spisatclji, kojih su djela do nas doprla.

Ogledamo Ii spisatelje, koji su onih stoljeca pisali u kraju medu Cetinom i Bojanorn, naroeito pak spisatelje Iatinske crkve u primorskim gradovirna j na juznim otocima, na prvi cemo mah raza-

.1) Matkouit Pet. dr.,. Putovanja po balkanskom poluotoku (Rad. j~gosl. ak:-d. l:VI. s~~. !~2). - M~Tt~lo%i od grtkoga &"""f'<Wl.o~ = kr~canskl kraJlsnlCl = chrisrliche GreD~' wicht"" (Diefenbach, Volkcrk!1D.d.e Gsr-Enrepaa II. 114).

"J Novakcvie Stojan, Zemlji!te radnjc Nemanjine, pag.

ID-ll

011) ~Man kiinnte behaupten. dass der grossere Theil <ier i~tzilTen monten.yrinii~h"n Bevolkeruna au. solchen Uskoken. <lie sich dorr nach unrl nach angesie delr hahen, besreht ... Vuk Stefanov'c Kara.Uif. Moruenearo und die Moneeneeriner, pag. 55. - .. Demnach rlarf man vcrmuthen. die heurigen Montene.... in... seie n Nachkornmen von Usknken (Ein",,,sPTUnltene). l'liichtllng-en. die in den sehwer zUI!';;ngiichen Felsenberae .. Schuta vor den Tjirken gesucht.« Miklosich. Die serbisehen Dvnasten c'rnokv;r (Sitzunj(sberichre der k. Akademie der Wi,"enKh a ft~n ·CXII. Band, pall'. 16.). Ime Crn« Goe« spominje se vel: god. 1435.

4:;

brat i, da oni ne znadu za irne srpsko, nego da r edovito svi ad Makarske pa do Kotora zovu svoj narod i jezik sloomskim. ili slauinshim, Tako rade ne saruo Dubrovcani, negn i Bokelji j Hercegovci, a j Kraj inci u M akarsko i- Sia \' inskim ili slovinski m .i ez i kom pisu Bokelji Ncnadi c Ivan iz Perasta (1768.) i Matovic j osip iz Dobrote (1775.), Hercegovac Lekusic Marijan iz Mostara (1730.), kao i KaCit Andrija iz Brista (1759.). Svi ~1I ti gotuvo suvrernenici, pa se krasno sJazu zovuci svoj j czik i narod sl ovinskim. Ali lito je .ios vaznijc, olli sc II turn poulcdu podudaraju i s najvccim dijclnm spisatclja nekadasnje Bijele Hrvatskc, kojim hrvatsko imc nitko jos porekao nijc. Eno nam pisaca od Spljera na sjever, pa do kvarnerskih otoka, i vccina njih zove svoj jezik i narod slovinskim. Tu su Spljecani Alberti (1617.), i Drazic (1715.), Zadrarri Budineo (1583.) i Barakovic (1656.), pace i Losinjanin Butrerin (1725.). Ako dakle spisatelji bokeljski, hercegovacki, dubrovacki i krajirrski zovu svo] jezik slovinskim, ne cine oni to, sto ne bi znali za ime hrvatsko, nego zato, sto se povode za svojim srarijirn drugovima na sjeveru Cetine, koji tako isto zovu svoj jezik i narod slovinskim.V)

. Pored slovinskoga imcna preotima narocito: u

XVIII. sroljecu maha tudirn utjecajem uneseno ime ilirsko jlj iliricko, koje smatraju istovjetno sa 510- vinskim. Take poimence Kadcit Antun (J 729.) svoje djelo »manuductor iliyricus« prevodi sa »ruhoood slouinski«, No sto n jirna zoaei slovinski iIi iliricki? Evo nekoliko podaraka.

a) Filipovic Ivan, rodorn ispod Sinja, izdade u Mlecima god. 170,1. ciri.licom hal1lpan\.! knj iiicu

0') Kukulje'Uif: Ivan, Hibli"G"r"fija lu-v atska, sub voce Ncnadic, Lekusic, Drat.if i I. d. U().'tal"T11 valja spomenutr, da se ; IJ povelji hrvarsko-da lm. krulj a 1','''''- Kresimira od god. 10.:;9. ~ita »insula, que in v ulg ar-i sclauonico Vcru ]'luncupatur « xarim u drugoj povelji istog a kr alja 0<1 godine 1070.; »a castro Iatine Murula u ocit nto sclauoaice Srcnice «. Rack], Docum pag. 73 i '1'1

(Plsma, koja se piva iii kanta ... ). Na kraju knjizice ci[amo ova: Svagda nam bilo ime Isusovo na pomoc, i ob dan i ob noc, i prisveto tTO.iSlVO i divica Marija nasa pomocnica i sveti Jerolim, sveti jura] mucenik, sv. Ilija, nase zemlje protckturi , Bosne, Ercegovine, Harvata i svega slavnoga slouinshoga naroda i jezika haroaiskoga, molite za, nas."~) Ako dobro razumijemo, smatra Filipovit »slovinski narod« i »jezik harvatski« za sinonima, jer inace ne bismo mogli proturnaciri njegovih rijeci".

b) Ma:farovic Krista, vlastel in iz Perasra u Boci, dade 1712. II Mlecima Iaunicom stampati trece izdanje dosli]e dva puta cirilicom starn pane knjige: »Cvijet od kriposti duhovni i tilesnie« ... izvaden iz jaaika latinskoga u jezik iliril:ki aliti slO1.nnski. Na koncu knjige ima ovaj dodarak: »Broj knjig hervatskih u butigi (poslovnici) Bartola Okki, knjigara na rivi od Haroatou (dei Schiavoni)«. Zanimljivo je, sto se upravo na izdanju Per astarrina Masarovica »riva dei Schiavuni« prevodi sa »riva ud Harvatov«, i ito se sporninju »hcrvatske knj ige« knj igar a Okkija."l)

c) Grabooac Filip iz Vrfike izdadc II polovici XVIII. stoljeca u Mlecima dvijc knjige »Historija naroda ilirilkoga iii aruackoga« (1745.) j »Cvit razgovor. a narodaili1"ickoga iii aruackoga« (1749.)6:;) Sto smo po Filipovicu i Masarovicu tek nagadali, to nam je sada kao sunce jasno, da SII nairne naSi spisatelji proslih vjekova smatrali hrvatsko ime. istovjetno s iIirickim i slovinskim. To potvrduje napokon i Dubrovcanin

d) Stulli Joachim (Ragusinus) u svojem znamenitorn djelu "Lexicon latino-italico-illyricum (Budac 1801.). U predgovoru veli on medu inim i oVO: Itaque quotquot Illyri qua libel dialecto utantur, hie auas voces reperient«. On dakle u svom rjccniku imade spa narjec]« iliritkoga jezika. A sto on razu-

") g,,{;u/jcvir.. BibliQgr. rag. II. br. 76. .. ). Ibid. pag. 12 be ~6 .

• '} ZI"lo'U;C St ipan, Fr anovci " Daln.aciji p. 4il.

46

47

rmjeva PQd ilirickim jezikom? Evo on sam tumaei rijec iliricJd u svorn rjecniku: iliyrice =..: slooinski, haruatski, hrouatski, horvatski... Dvo j e dakle razbiramo iz Stullijeva rjecnika: prvo da on na pocetku nalega stoljeca ni ne zna za srpski jezik, a drugo da mu je ilirski jeaik 000 i5(0, sto slovinski iIi hrvatski I

Prema svernu, !ito limo doslije izlozili, nema sumnje, da jc vecina spisatelja, koji su zivjeii medu Cetinorn i Bojanum, razurnijcvala pod slovinskim iii ilirickim jezikom, i narodom naprosto hrvatski jezik i narod. No. bij ase ih i takov i h, ko j i su sv 0. i i ezik izrijckorn zvali hrv atskirn. V tom 'SII kolu 'upravQ prvi kolovode na~i dieni Dubrovcarii. Na Celll im je pjesnik Nikola N aljeJkovic (1510.-1586.), koj i se s korculanskim (krkarskirn) vlastelmom l uanom. Vidalom upravo narjece, tko ce koga boljc pocastiti kTva/skim imennm.v"] Naljeskovic porueuje Vidalu, kako narod Hruata vapije i vice, cia je on kruna od zlata, kojorn se svi dice; a Vidale mu otporucu]e: »Casti izbrana Niko i hvalo velika, hruatshoga diko i slavo je:zika« ... zatim kase za Dubrovnik: »Dubrovnik grad svirli i slavan zadosri . , . svuda ga jes puna slava, svud on slove, hroatskih. tee kruna {!.radov sa svik :zove .. ,« Naljeskovic rabi hrvatsko ime i u svojirn poslanicama pjesniku Petru Hektorovicu i vlastelinu hvarskomu Hortensiju Brtucevicu, po cern mofemo suditi, da je tada i_me hrvatsko na otocima Hvaru i Korculi kao i u Dubrovniku dobro poznato bilo.

los jedan pjesnik dubrovacki pr iznaje se izrijekom za Hrvata, a to ie Zlataric Dominik (1556. do 1610.). Od njega ima elva izdanja, g-dic on narocito svoj jezik zove hrvatskim. Evo ih iz Kukui ieviceve bibliografije:

2139. Zl ataric Dominik, Elcktra, traaedija, Ljubimir, pripcvies pastirska: Ljubav j smart Pirama i

• 0) Klaif: Vj., I ope! 0 star om Dubrovniku (Vijcnac god. 18.~q., srr, 378-879.)

Tishe, iz veceg tudjiels [cziho II harva/ski izlozen«. U Bnecih po Aldu 1597,

2140. Zlataric Dominik, Elektra, rragedija U haroacki izlol1ena, U Mlercih pri Marku Ginamu 1621.

No. ne sarno pjesnici Naljeskovic i Zlataric, nego i prozal cari dubrovacki krstili su svoj jezik hrvatskim. Evo primjera iz Kukuljeviceve bibliografije:

J426. Pavlovic Bernardin, franceskan IZ Dubrovnika . . ,87) Pripravljanje za dostojno reel svetu misu , .. u harvaski jezik pomnjivo I virno orivedeno, 1747.

1427, Pavlovic Bernardin, franceskan iz Dubrovnika, Pokripljenje umirucih . ,. u h?i:rrJaski 'jezik popravi i pristampa... z a kor ist naroda Hdroaskoga ... 1747.

U razdoblju dakle od g. \564.-1747. spominj e se u Dubrovniku ime hrv.usko kao narodrio ime jeaika i puka dubrovaekoua, 1)<1 rako cerno sada lasno razurnjeti cestitoga F.-:tIlCIIZ:I IInu:TII, De riuauxa, kad na pocetku nasega I !). stoljcca jadiku ie, kako su se Dubrovcani odrekli »hriuuskc st ariue«, pa sc stide cisto slovinski govo,.-ili!6~)

.") Neki misle, da taj Pavlovic nijc bio rodoni iz Du-iruvrrika. NO) svakako jc bio roden u koraru opcin~ Dubreval'ke Zlarovie (Franovci' str. 473) spom inje, da j e bio i1:

Slana.

OS) Klaic, I opet 0 starom Dubrovniku (Vii'enac od god. 11I!l9. str, 279). Na i!:raju najsearije kronike dubrovaeke od nep.,znaca pisca (Annales Ragusini Anonymi), sto ju je ~tamJlao N. Nodilo (Monumcnta historica Slaven. rneridionalium XIV), imade popis vlasreoskih E_orodica dubrcvackih, re sen svaku kaie. odakle je dona u Dubrovnik, Premda je raj 'p0pis net ... ~an i osobito sto se porljekla pojedinih perodica u~e nepouzdan, ipak je vrijedno iz ",jega sazoat1, Str.> su sarni Dubrovcani mial ifi <I svom porijeklu. U popiau imade 154 porodice, a od tih je dojilo (J Dubr.ovnik; iz Zete 11. iz Huma is, iz ~ada Kotora 212, iz Travunje (narocito iz Epi davra = Cavtata) 30. Dakie iz aemal ia erveno-hrvarskih doslo jc u Dubrovnik vise od pol<wi~'c vlastcoskih p~mdica. Ost".le _po':,?dice .duAle suo iz Bosnc 7, 'z Arbanaske 8, IZ Za dra G, 1Z Srl"je 4, lZ Bugarske • Spjjera, 'Trog ira ; Osora P" jedna, napokon ,z !talij" i daljih zernalja 41_

48

49

... No ne .samo bubHn-:eani, ncgo i drugi spisatclji IZ zernalja medu Cetinom i Bojanom znadu za ime hrv.atsk~ .. Eno narn Hcrcegovca Lour a LjubuJIlO~a (~htovlc IZ LI ubusk?ga). ko ii je svoju pjesrnu »Pisma od pakla« (Mlcci 1.727.) izveo 11 »haruatski jezik«.(9) No jos je zanirnl [ivije, sto on sam pjeva na str. 72. 0 toj svojoj pjesmi:

V' MalulTslwj prcmcia [c pisana, Yazdi zclim da hudc pivana. Kr1U:anskolllll cI rag-om u 11 (I rod II, Ki po svitu jostc xivi gT(~dll.

I krscanom, i j05 krscanieam,

I didickom, i .ios divicicam:

Razumi se, onizima pukom,

Ki govore haruaishsm [ezihom;

Payicic. Domit;ik Ivan, Hvaranin iz Vrbanja, za dva svoja djela kaze, da su 1Z talijanskoga prenesena u haroatski Jezlk (1749.-1754.). Pa i Andrija KaCic Miosic, premda pjeva 0 narodirna i zeml [arna 8!0- vinskirn, ipak u (127) pjesmi od vitezova 'Kotorskih

pjeva ovako: ..

Ej Kotore, gnjizdo sokolovo, Na visokoj grani savijeno, Gdi se legu zmaji i sokoli, Koji earu puno dodijase!

Svij eno je na jeli zelenoj, Ter pokriva Buku od Kotora, Koja no [e dika od llrvata

I vitezko srce ad junaka ...

D~ bismo mogl i razum [cri Kacica, koji Boku zove dikom od Hrvata, pak da bismo mog li vjerovati, cia je on zaista Boku smatrao hrvatskom, -obazreti nam se je na jcdnoga putopisca Rusa, koji je

kuncem XVII. stoljcca putovao uz hrvatsko-dalrnatin,5ko primorje do Bake, tc narn taj svoj put i opisao,

Poznato je, da se ie ruski car Petar Veliki osobito zanimao 7.3 brodnvlje i plovidbu po mOTU. U to je ime i sam putovao u Holandiju, u to je irne siIjao rusku mladez U razlicite zeml ic Evrope, da se uvjefbaju u vojnickim i pornorskim stvarirna. Jedni su se ul';li u Holandiji, drugi opet u Engleskoj, Spaniji i Mlecima, Sasnavsi Petar Veliki, da negdje blizu Mletaka irnade nekakva zemlja »sklavonska«, u kojoj zivu vrsni mornari slavenskoga roda, dade god. 1697. nalog nekom Ostrovskornu, da potrazi .tu »slavonsku« zernlju i da ju prouci. Podjedno hi za Ostrovskoga sastavljena uputa, kako da tu Rusima nepoznatu zernlju prouci, narociro pak neka ispita, »mocno I' s njirni t(imi Slaveni) ruskomu celov~ku o vsem govori t' i razumet'«.70)

Ostrovski nc hi iak izvrsin zadata mu naloga, no zato [e tu zernlju sluca ino ml-~ao drugi Rus, naime stolnik P. A. 'Tolsto], koji je god. 1697.-1698. putovao po Italiji na otnk MalHI.7I) Putujuci 1698. Italijom zasao je Tolsto_i »i II sklavonsku« zemlju nairne u Dalmaciju, Ne irna iuCi pr i ruci njegova izvornika, mi cerno priopci ti samo ono, ~to je Pipin iz njeg a izvadio, Evo dakle doslovce Pipinova izvatka:72)

V Dalrnaci i - pise Pipin - on vstrecilsja [sastao se) konecno, s naselenijern slavjanskim, no ne vidno eto bi eto opstojateljstvo ego osobeno sainteresovalo. Neselenije dalmatinskih gor - po slovan jego, - sosravljali Raguzane, kapitani morskie, i astronomi i rnarinari : »strojenije domovnoe imejut karnennoe sa moe rnaloe i nuznoe, takze hleba i

'0) Pipin A. Obzor ruskih izuccnij Slavjanstva u "Vestniku Evropi« 137 tom .. godina XXIV. (lM89.) pag. 113.-l75. ") Pur.d es tvi i~ v Italiju ; na 0_ Maltu stolnika P. A.

Tolstogo v 16<}7. i 1698. godab - lzdao N. A. Popov u »Arenei .. 1850 .. Nr. 7 i 8_

") Pipin A., Op. cit. pa!i. 11\9-l91.

.. ..) U !atiQs~om pre dgovoru .z~ve_ ~>n _ taj jezik «illiricum

idioma«. I njemu Je dak le hrvatski 1 Im~kl 1 .• to,

50

51

..

skota (stoke) imelut malo; a govorjat vse slav[anskim jazikom, a rtalijanskoj jazik· vse znajut, i naziuajutsja Hervati, vcru derZ"at' rimsku [u«, Iz· Korsulja (Korcula) Tolsroj proplil rnirno ostrova sv. Andrcja ... V Raguz.c iii Dubrovnike on osmotrel dostoprime catdjnosti. krepost (tvrdju) monetni i dvor ... Otpravivsi s' daljcjc Kastel Nuovo (Erceg:' novi u Boci), Tolstoj vstrcCilsja (sastao se) tam s drugirni Moskvicani, tak 7.<: jczdivsirni po Italiji ... Daise put Ida! minto bcrrgo», zasclennili Horoa[ami. 00 Pcrasti albanskorn kn iazcstvc: v gorode i v okrestnih posclenijah y.ivllt. 'furki i okolo mnogo Serbov grd:<.:skoi veri. "A te Serbi pod dedavaju Venetskoju, nedaimo izbHali ot ruk prokljatih Busurrnana [Musulmana) ot ded:avi tureckago sultana; i iivut smefno s rureckirni gorodami i derevnjami, Te Serbi ljudi voennie, podobjatsja vo vsern 'donskim Kazakam, govorjat vse slavjanskim jazikom, platje (odijelo) nosjat heroatsho]e; zeni ih i doceri (kceri) vo vsem podobni hervalskim zenam, v platje i v obiknostjah, i zazor ot mufeska pola imejut i skrivajutsja. Te Serhi hleba j iivoostei i fruktov, irnejut dostatok, zivut me!du velikih j visokih kamenih gor, dorna imejut stroenija kamennago; k moskovskomu narodu zHo privetni i pocitatelni«. Etu privetnost Tolstoj ispital i v okrestnostjah Perasti. V den p j a tides j atnici on jezdil V selo Rizu (Risan) gde "bi] prinjat s ljubovlju i velikirn poctenjem, a kak pojehal nazad, to provozali ego do Lodki velikim rnnogoljudstvom«,

Putopis taj veoma it: vazan za nase istrafivanje, icc ga je pisao Slaven, Rus, a na izmaku 17. stoljeca. Tolstoj putuje juznom Dalrnacijom ad Korcule do Dubrovnika, a nalazi, da [e ra Dalrnacija nasel [ena Hroatima; on nadal je putujc Bokom Kororskom ad Ercegnovoga do Perasra, pa kaze da su morski breI\'ovi, kraj kojih putujc, naseljcni Hruatima. Tek II Pcrastu luje prvi put za Srbc, koji se nedaono iz iurskoga carstva dosclike u rnleraeku Boku (Albaniju). Onda ide u Risan traiiti te Srbe, pa eto na-

lazi, da su oni odijelom i obicajirna skroz nalik na Hrvate, sarno ih rastavlja vjera, Ako je dakle Tolstoj na koncu 17. stoljeca u Roci nalazio Hrvate, i~ Ii cudo onda, kad starac Milovan 60 godina iza n.i~ga zove Boku »Dikom od Hrvara«?

VIII. Pokaaali smo, da narocito spisatelji zapadne crkve u nekadasnjcj Dukljaninovoj Crveno ] Hrvatskoj od XVI.-XIX. stoljeca nisu znali za srpsko ime, nego da su svoj narod i jezik zvali slovinskim jli jlirickim, a kad bi ga tocnije htjeli oznaciti, takoder i hrvatskim, No mozda su bar 8Tbi smatrali njihov jezik srpskim? Da vidimo.

Opee j e poznato, da je za cara Leopolda I. selik broj srpskog naroda ostavio svoju staru dornovinu u Rali, pa Sf sa svojirn patrijarhom Arsenljem Crnojevicem doselio u Ugarsku i istocnu Slavoniju. Bijase to godine J 690, Tom je prigodorn otislo do 36.000 srpskih pororlica b .. svo je stare postojbine, te je napucilo Sri jern, flal'kll i Banat, Slicnih seoba hijase i prije i poslije toga vclikog selenja. (1699, za Dorda Brankovica, 17.'37. za patr ijarha Arsenija Jovanovica), pa stoga mofcrno s punirn prvom zajedno s Jagicern reei, da sc j e taka »cviet stare Srbije, stolica srpske patrljadije«7J) preselila s juga na sjever u Podunavlje i Posavlje,

. Seobama u drugoj polovici XVII. stolieca prije-

de dakle [ezgra srpskog naroda, koja je bila podloga driavi Nemanjica, iz Rase na sjever, pa takn bi i pozoriste srpske politieke i kulturne historije preneseno rra sjever, Pee, Prjzren i Pristina opustjese, a njihovo mjesto zapremise Karlovci, Novi Sad i na posljetku Biograd. Pa kako su se ti doseljeniei, koji su bez sumnje svi govorili stokavstinom ekaoskoga jzg-ovoca, ponijeli prema piscima u Dukljaninovo] Crvenoj Hrvatskoj, koji su pisali StokavstinOtn ikauskoga i ijekavskoga izgoyora? Da Ii su oni te ikavee j ijckavce smatrali za Srbe, a n iihov jezik srpskim?

God. 1818. izdao je "izviZdenijem« novosad-

"') lag;(; v .. Iz prcslosri hrvatskog jczika rKnjizevnik , pag. 4'1.:1)

52

ss

.\k"g· kniig"]lt'()(lavc~\ Jankovi!" nck i ClfTJri!fI Kaua- 1'I'1.Jil lJ Bud i mu o vu knj ijru: Pe~n()sluvk<l, povest (0 narorlu slavcnskolll iz Imiil!~ g' .. ,IJII!r,'jr,- Kan/II ;7.. vcdcn <1: i 1m nl!}"II:II. ·vlm.'i/! i g/lIlf,ulu scrbskom usrrojcna.?") Ta je po java zn !las vco mn z ani ml i iva. Srbin Kovacevic izrlajc Ka,'iccy Hazg"vOl' ltg'orini naroda slovinskoua, ali g'a j,' pri it· 1".'<'" morno "po nhrazu vkusu i glag-nlo snh"k"ll'" 'I'll"oiili. Zar njemu ni je Ka{ii: pis,\\) xrpxk i. I"'~I" !:.;, j<" Il'"!";,,, !<:k' poarbn i ',' Kovacevic I,i j,' xvn k.rk» 1(:,,"', • .,.,, j<'Z"iI, sm at.rao zn srpski, k,,,, ,I" III ie Sidall I~"i,' ",i' .... Ikl jkoviceva "Sati ia« /" srpsk« d j(.[ n. S [" vun:u !lai me Matija ;\n1(111 I~"'kovi,' pis;,,, I~ WI'g":! "S:nil',," kr"snim PLICkim .i(·zik"'lI. pa il'ak it: S1efan R;li,' Z;l Srhe izrlao cljclo: I~dk"vi{' i\ 11 1I Ill, Satur iii Div i j cuvek ... fnnJ('r/('I/ ;:,' 1/(1 [nosio serbski j('zil.-."') Dakle Hair mnrarle .'tokavstinom pisana Satira Rclkovica tek prevest i na "IJlOJ(o scrbski i [czih «, cia bi ,~a rnogli r()hozc razum ieri Srbi . .Tag-it misli, cia SU Srbi »prevodili- ta djcla zato, sto irn nijc bile pocudno latinsko pismo, pak vel i: »Samo ovako rnoze se protumalilj, .~to S\I (Srbi) i orl sv ih kn ji7.cvnih pojava, l at inicom pisanih. zaziroli lUll) od nu juccc napusti: !ito pisa isrorlobnik Relkovic, !'ito Lanosovic i toliki rlrugi , srnulrala sc Jam da ni]e lI';ifln1}(j, laro sasoim turl«. Rei kov i (eva "Sa t i ra« m orao ie i storn pH:V est i "nil. prosti serbski i iezik. St. Rait; itd. Tomu se i(),~ g"odine 11'124. tudi Nijcmac Grimm ... 7") Nama se mcduti 11 I tin;. (Ia Srbi uisu »p rcvueli l i- lada Kaci(-;l i Rc Iko\,j (:a snmo ?"11 n .. ~I .. -'II Oil i pisa 1 isla vcnosrpski 111 jczi kom j Slu ~ II Ill)""i I j I:J 1 i 11 icu , nqrn t;1 kodc,' i iz drllg"og: r<lzl":,:·<I. k"ii c','Tl10 k'IST)i [c ;~.lli icti. Sada 5;11110 isti{CIIIl), ,I:! ""; Ka<,:;i':<:v i l{dkIIVi('<';\' iczik 11 isu smnrral i sql~kin, in.; knlll To nn rn dokazu ic j trcea knjiga, ko ju ic ,z""l" nckak« 1I srcrlini mcdi: srpskim izrlanjciu K'li'it" ; I{d];ovi,'a, .Test to knji-

gao Mj'/(lljn'i(~ G('orgijl'. Azdaja seclmog lava (Vida Desena) ... .5 dalmat ills/lOgo jazika na s{r/v(·I/(!-.\'("hski j prccrsccna. HIO".<,. Eto Mih,lJ icvir prcvodi iii preCiscuic »Aidaju sedrnog lavu« Vida DCJ.~ena IZ »dalmarinskoga jazika« u slaveno-srpski , te potorn vidimo jasno, da jc on Dosenov jezik srnat.rao t udim, dalmorinsleim, a ne srpskirn. Novaknvic u svojoj bibliografiji vefi: "Ovn, kao i prcstampavanje ReI jkoviceva Sat;l'a pokazuje na kakvom je niskom stupnju staj ala onda nasa (srpska) knji zevllosL karl je ma korne U onn vrijeme mog lo podnijeti da nastarnpa »pr ijevud S dalmatinskog"<,.7') Nama se mcdurirn cjni. cia tornu pojavu opct nije kriv samo tadasnjl niski stupan 1 srpske kn j izevnosti, nego izvodtrno jz te <:in jenicc .iDS i zakl iueak. da ;OS na pocetkll XIX. stoljeca Srbi nisu io.ik Kacicev. Rclkovicev i Dosenov smatrali za xrpsk]. S toga upravo razloga driao je i god. IR2i. Srhin .l(·vla Popovic z a potrebito, da posrbi i Gunduli{t'vd ),(hmanu< .. prernda je Gundulie pjcvao ('iSlotH ~tokav~tinnTl1 ijckUl!Slw,!!.'I iZ.f!;()vora.'~)

Sve dosada misli io~e ~ kako vee pn [e ~ap()menusmo -, da su sr psk i spisatclj i posrbl iival i I prevodili Rclkovica, Dosena. Ka<:il:41 i Gunr1111 ica sarno raw, sto su njihova djcla bib. pisana zazornorn irn latinicom i puckim nar iecjem, rlnk SII srpski spisatelji pisali cirilicoITI i umjetnirn xlaveno-srpskim [czikom. Ali ta d iela prcvodena su na srpski god. '1 793.-1827 .. a kad tamo, vee 1783. bijase se digau rnedu SrhiU111 vrli Dositi ie Obradovic prot; slavenosrpskoj pisari [i, a na obr anu pllckoga jeaika u knjiicvnostiY') Srpski su dak1c spisatelji tada morali vec znati, da s]avcnu-srpllkijczik "nije pray. srpski jez ik ; ako su pak to znali. orida su morali znati ito, da .~c n jihov puCki gnVrlr main razliku je nil [ezika

1t) JYfJ"l.Jffh"fJjJii: S(n j an SI-p~h;1 hj.bliog-THrjja Z'l novLjll

knjih·vl"'lu .... t p, III. -

;:.) 11);,1, 1''-'1' .. '>2.

':'ij) ! ftJ!)l- 1.1 K l'lj i1.cvni 1.:.11 1_. pi L.S'. 4 rll" n(:1;1 CJ

.r) .h.~(,v(Jk{lv;;. op. r it. pag. !jR.

") l bi d. p, 143, - Kukulj"vic. 13il>liografija Hrvauka 1'''1:. 41l. hr, 544.

''') .lagLe, 01" {CLI .. rag. ~,">I-4:;·\'

54

5.5

mena stare Sarrnati]e. Od toga casa zvaJa se pokorna irn ~emlja R~.si.ia in ~uska, a slave!1ski narod u njoj RUSI. No prije polovice IX. stoljeca, t. i. pr ije <10- laska varjasko-ruskih knezova ne saciniavahu Slav~!li .stt1;re Sarrnatije jedan narod, ner-o bijahu podijeljeni rra mnoga plemena, rncdu kojirna se osobito isticu Polj ani , Drevljani, KriviCi, Severjani i dr. Uz ~a se plemena sporninje v e]: II najstar'ije dobaios jedno plerne, koje sc zovc Hruaii,

Najsrari ji ljctopisac rusk i , ko ii pr ica 0 sudLini svnga naroda pr ije d{lb~b v~\I'ia!\ku-ruskih knezova a j posl ije 11 je,:;a, jest 1,; j"vski kaluder- Nestor (1056.-1118.). Njcgov Ij(·tnris II vise prrlika spominje Hruat e. knji se kasni_iih stoljeca zajedno S ostalim slavenskim plemenima stare Sarmatije pretvorise II Ruse. Narnah u III. poglav_iu svoga dida pripovi jeda Nestor, .kako su se Slaveni iz ria istari [ih sijela svojih u Podunavlju raselili na sve krajeve Evrope. Mellu Slavenima, koji napuci.~e kasniju Rusku, narocito sporninje Poliane, Dreol iane, Drellovice, Polocane, Slavhle i S~verjane. U IX. poglavlju nastavlja popis tih plemena. te govori ovako: »Poljanom ze zivu~cem osob, iakoze rekohorn, sus- 1<em ot rod a slovenska, narekosa sja Pol iane, a Dr~vljane at Sloven :l:e, i narekose sja Drevl iane. Radimidi ~e i VjatiCi od Ljahov: bjasta bo dva brata v Liaseh, Radirn, a drugi i Viatko, i pri~'dsa sedosta Radim na Soziu i prozvasa sja Radimici, a Viatko ~e.rle s rodom svojirn po Oce, ad nell"oze prozvasa se ViatiCi. I f.iviahu v mire i Pol jane i Drevl iane i Sever i Radimici j VjatiCii Horoate. Dulebi ze ziviahu po. Bugu, kde nine Volinjane. a Uglici i Tiverci sedjahu po Dnestru, prised iahu k Dunajevi, i be mnoitvo ih, sed.iahu bo po Dnestru i do moria, i sut gradi ih i do sego d'ne ... ,,90)

Po Nestoru dakle zivl ia~e uz ruska plemena:

Dulebe, Radirnice i Vjatice takoder jos jedno pleme, zvano Hruati (Horvate), Stet a je v_jecna, sto Nestor

ni je oznacio j sjediste toga plemena. Za Radimice kaze,.?a se nastanise uz rj.jeku Sozu, za Vjatice, da se naselise uz Oku, a za f?ulebe, da su ziv.jeli u.z rijeku Bug (HubOI) tamo, gdje su u njegovo doba bili VoIinjani ; jedino za Hrvate ne kaze nista potanje, nego i'h naprosto irnenuje. Gdje su dakle zivieli tf Neste-

rovi Hrvati? . .

Slavni ruski historicar Solovjev misli da je p.!.e~e ,.Hrvati,,: stanovalo »na beregah Bue-a: na Vo- 1.1Im«, pak sudi, da su Dulebi iIi Bufani hili samo »otrasl (ogranak) horvatskago »plemenie.s-) Ruski zemljopisac Barsov pise opet ovako: »Horvatov ona (nacaljnaja letopis Nestora) ukazivaet v sos~dstve !J1icej, Tuvc;,r~e,:, i Dulebo«, no. _!:ornago polozenija ih ne opredeljajet, Tern ne menee sarnoe nazvanie etago plemeni dajet osnovanie dumat, eto ono razselilos' po sklonarn tatranskih Karpat, kotorie do sih -eor u galackih (gal;{~kih) Russkih naziva [utsja Corbi (Hrbi, Hripi), i sostav 1 [alo verniatno otrasl . velikoga flemeni Betohorvatov,o kotorih govorir i sama naI:aljnaja lctopis (N estorova) j Konstantin Porfirorodnij. Na ih obsirnoc rasprostrancnic, imcnno v Prikarpatskoj oblasti rnogut ukazivat runogocisleni [a mestnosti, uzderfavsija do nine horvatskija nazvanija od istokov Visloka, Belt} j i Sana na jug do Tissi i po eja pritokam Hernadu, Bodrngu, po Samosu i Krasnoj do Pruta, na vostok do Dnestra, na sever do Visli«.s2) Kako dakle vidirno, ruski ucenjaci podavaju hrvarskornu plemenu velik opseg. Sol ovjev ga trali na obalama Buga u Volinju, pace ddi, da i Dulebi iIi Busani (kasniji Volinjani) nisu bili nista drugo, nego samo ogranak velikoga plemena hrvatskoga. Barsov rasprostranjuje Hrvate jos dal [e. Po njernu ispunjavahu oni riajveci dio danasnjc istocne Galicije, pace i sjeveroistocnu Ugarsku, narocito pak

.. ) Solouje» Serge], Lstor-ia Rossi; v dTevn~j§ih vremen, r. pag. 48. 195.

112} Barsou N: P., Oecrk: ruskoj ist"riceskoj geografii.

Geograf'ija nacaljnoj (Ncstorovoj) le(['pisi. Izdanic vtoroe, Varsa"a. J885 ... 'Pa,,-. 94-96.

OIl) Miklosich, Chronica Nesroris, Vindobona tWO, pag. 6,

S8

59

Crni Ies II Ugarskoj. Po Ha rsnvu sudeci hili bi 1/;0- tovo svi danasnji Mal orusi u Ugarskoj, Galiciji i Bukovini plernena hrvatskoga, posto [e to plerne obuhvatalo zemliu od izvora Visloka i Sana na jug do Tise i njezina pritoka Samosa, na sjever mu je oblasi -dopirala do Visle, a na istok do Dnjesrra.

I hrvatski histori("·ur Rlll'ki bavi 0 se je pitanjern o sijelu tih ruskih J lrvara, a rcxultat n jegova istrazivanja jest, ria su oni znprcmal i »pr'osror izrnedu gornje,l("a Buga. i Oil jes! rol s i "d,,(", a gorn ie Vislc s dru/ic stranc. T<I i Sl: ic prost or .- nastavl [a Racki ~ prislanjao na gOH', knic ptlrjecjc Visl c i Dnjestra dijele od Madarskc. odriosno od dunavskih pr itoka«.H") Marla je po svcrnu got()VO ncmojruce tocno odrediti mede hrvaeskoga plcmcna, ipak je SigllfTIO. da je to pleme na 'koncu IX. stol ieca bilo bro ino i jako, j da je obitavalo u danasnjoj isrocno] Galiciji, zarim u danasnjem rusk om Podolju.

Plerne Hrvata xivje10 je dugo samo za se neovisno. No otkako je varjasko-ruski knez Oleg (879--912.), nasljednik Rurikov, zavladao zernljom Poljana i stolicom njihovorn, gradorn Kijevorn, pnkoravase on redom svojoj vlasti j razna plemena danasnje Ruske, narociro pak Severanc, Radimice i Dul@be. Tako mu pode za rukom negdje na pocetku X. stoljeca, da pokori i najzapadnije pleme Hrvata. Malo zatirn skupi Oleg ogromnu vo isku, da udari na bizantsko carstvo. Oprernivsi do 2000 brodova spusti se rijekom Dnjeprom tI Crno more, pak dode pod Carigrad, da ga zauzrne (907.). Bizantski car Leo VI. prepade se velike sile OIcgove i plati mu og-fomnu ucjenu zlatom i svilcnirn tkanin ama. 0 toj vojni Olegovoi I-':od. 907. ria Carigrad pripovi [eda Nestor ovako: »V Uto 6412., v lcto (i41.!3., v leto 6414., (904.-907.) ide Ol'g na Grcki, Igol"ja ostaviv v Kijeve; poja xe mnofstvo Var iag i Sloven i Gjudi i Kr ivica i Merju i Pnljani i Sever i Drevljani i Radi-

rnu.a j Horvati i Dul ebi i Tiverca, iie SlU rolkuvniki: si vsi zvahut sja Vclikaja Skut, i s simi vserni pojde Ol'g na konih i v korablih, i be cislom korabl ij 2000, i pride k Cesarju Gradu (Carigraduj s.w) Iz pricanja dakle Nestorova razbiramo jasno, daje god. 907. u Olegovo i vojsci bilo i Hruata, a to su bez surnnje bili oni Hrvari, koji su stanovali u susjedstvu Duleba i drugih ruskih plernena.

God. 907. dakle bili su Hrvati nesumnjivo podanici kijevskoga kncza Olega. Po svo] prilici da je tada vee u njihovoj oblasti stajao grad Peremiilj (Przemysl) na Sani, kao sto su u oblasti pl emena Duleba bili gradovi Buzsh grad, Velinj (Volinj) i GeTvcnj. Posto su tim gradovima poceli ozna'l:ivati takodcr i prostrane oblasti, koje BU njima pripadale, to su kasnije i sarna imena gradova stall slufiti za citavc oblasti nji hove, pa tako su sve vise zahoravIj ali plemem k« i 1IIt'1/{/ po j cdi nih "hI as ti. ~G) Sa roo rako mofe sc raxumjcr i, st.o sc ime na plcmcna Hrvara kao i drugih plcmcnu svc man [c sporninju,

Za kneza Igora (~)l2.-945.), a ,io~ vise za njegove udove Olige i njezina sina Svjatoslava odruetala su se red am nedavno svl adana plcrncna slovenska od kijevskih knezova, U to doba, cini sc, da se je i pleme Hrvata odvrglo od Kijeva, pa bilo s vOljOO1 bilo silom priznalo vlast svojih zapadnih susjeda, Poljaka ili Ljeha (Ljaha), kojim je tada vladao knez Mecislav. Ali Hrvati ne ostadose dugo pod Poljskom, tim je ruskirn knezom u Kijevu postao su. Vladimir (980.~I015.), prva mu bijase sadaca, da otrne Poljakorn obl ast Hrvata s gradom Peremisljem i zernlju Duleba s gradom Cerven_iem. Vee za godinu 981. pripovijeda Nestor: »ide Vladimer k Ljahom (Poljakom) i zaja gradi ih, Peremislj, Cervenj i ini gradi, iie sut i do sego d'ne pod Rusiju«.8U) Iza

'0) Miklosich, Chronica Nestoris, cap. XXI. pag. 14-15.

Sravm i"" Rackoga. Biela Hrvatska ibid" Srbija, pa);. 162 . • 'J Barsov, op. cit. 103-104.

"oJ Miklcaich, Chr on. Nestor. cap. xXXVlIl, pag. 48 - Barsov, op, cit. 104.

e..) Racki. Biela Hrvatska ibid" Srbija (Ra.! ju~"'1. a ka dern LIT. p ag. l62).

6Q

61

krack.i rata daklc osvoji Vladimir i Permislj i Crvenj tc od obiju oblasti njihovih sastavi novu oblast, udje lnu naime kndevi!1t1, koj oj posrade stolicom grad Vladimir (Volodimir). Od tOg'a grada prozvana hi kasni ie i ('itava zernlja Hrvata i DlIl~ba knezevinom Uladimirskoni iii V/ar/imirij()rrt (Lodornerija}, koje joj irne ostade kroz svu kasnija stolieca pa do danas.

Jos jcrlnom S""W SpO!Hlll jt' SC II ruskirn izvorirna plemc Hrv ata. Kad jc god. ~)()2. kuezorn poljackim posta" s!avni B"kshlv I. r [rubri, ;:ini se, da se ie namah dig-,Io, da ruskomu knczu II Kijcvu otrne Vladinursku knczcvinu. Torn ie prig-odom valjda i pleme I Ir vata ust alo, da se oslobodi v lasti kneaa Vladimira. No taj pohita da ih pokori. 0 toj vojni pise Nestor ovako. »V lew 6501. (= 993.) ide Vladirner ria Hrouati. Prill'ds'ill ie jemu s vojni Hrooatsleija, se Peccnhi pridosa po onoj strane od Suli, Vladimer ie poide protivu im, i srete je na Trubczi na brode, kde nine Perejaslavl e.v")

Nakon rata god. 993., za koji se dod use DC kaze, kako _je ispao, ali se je sigurno svrsio pobjedom Vladimirovorn, DC spominjc se vise u ruskim spomenicirna plemc Hrvata. Poljski ljctopisac Vincentije Kadlubek prica doduse, da je slavni poljacki knez i kralj Boleslav 1. Hrabri (992.-1025.) pokorio svojoj vl asri nekakve Hrvate, ali nije lako tocno ustanoviti, da Ii su ti Hrvati hili na istoku il i na zapadu poljacke drZave.~S) Vjerojatnije je, da su bili blize danasnjoj Cdkoj nego Ruskoj.

Godine 1861. stampao je Mihujlo LI,hcdJ{in u »Z!pIsnh« l~l?erator.skoga. ruskoga geograficeskoga obcestva statisticku raspravicu ~. natpisorn: ,,0 plernen.no~ ~os[av.~ narodo~aselem.J~ zapadnago kraj a rossisko i .lmp~rll«:_ l} toj raspra:" nastoji Lebcdkin ria temelju historick ih podataka IZ Nestora pr ikuzati etnografsku sliku dariasrije zapadno Rusi [e. On sc obaaire n,:,- Ne~torovu vijes.t 0 plemenu Hrvata, pak ~JsI~, da Je nasao ostatak tih Hrvata, koje rocno razhku)e od V~bk?rllSa, Malorusa, Bj elorusa, zatirn ad Poljana, Drevl_lana, Buzana i dr, On kaic da se »Hruati« nahode u Uolinjsko] guberniji, ito' II Duben~kolJ.l ujezdu (oko g radu Dubnaj.s") Zatim navodi za :;ateIjstv? Volinjskc ~lIr~el'Uije ovc brojeve:

Volinjska guberriija ima:''")

Malorusa 597.671 dusa

Bjelorusa 2tl.534

Vclikor usa IUi34

Buzalla 74 .!S4r,

Dulcb~ 12.!)o-t

Poljana 10( •. :) 14

Drevljana 1% .. %4

Horvata 17.22X

Pol [aka 174.1 no

Litavaca J 1.213

Zmudja 4.k12

Lutisa 4.4 ~O

Nijernaca 4.999

Jevreja 183.890

Tatara 209

Svega 1,426.427 dusa

Dvije stvari ne mogu se razabrari iz Lebedkinuve radnje. Prvo, da Ii su njcgove brojke samo .. proksimativne ili je. on zaista te iitel.ie prcbrojio , drugo, zrve li rnedu tih 17.228 ruskih »Horvata« ime hrvatsko, iii ih je on sarno po svojoj kornbinacij i rako prozvao?

.~) Zapiski imper. russkago g-cog-rar. nhl't'Sl V", kuj i;';, a Ill. S. Petcrburg. 1861. pag. 141\

"") Op. cit. pag. ) ~ . .,.

or) Miklosich, Chron Nest. cap. XLV., pag. 74. Vijes' o lorn Vladimirovu ratu na Hrv ate irnn i p,)ljski ljetopisac Dlugosz: ~ Vastaus co anno dux Russiac (;1I'-'I(It'$ inferrur ilIi [duci] a Pieczyngis (Pdn,cl(i) bellum, cnnt ra (,UUS cgrcssus ad. fluvium Rubiessa (l'rubcil eo"' of Icndir ... Dlugosi seu Lon. gini Historiae pol onicae I. (cd. Krause [. pag. 123).

"") -Hunnos seu Hung-an's. Crmmt ins ct Mnrdos, gentcm va lirlam. suo rnancipavit imperio «. Chronica Po lonorum Vinecntii Cracoviensls .,pi.copi (Bie iowski A" Monumcnta Polon iac II., pag. 2 i9).

62

63

4. Hrvat u zemljama cdklm.

1. U onoj zemlji, kuja se danas zove Ceska, prebivahu u davno doba ecltski /Joji. Po njirna dobi kasnije ta zcmlja irne Ilojohnnllln (Boihaemum, Beeherni, Bohemia, BiihJllcn) 1I Hojohcmum doseljivahu se u petom sroljccu po Is. (4,~ 1. -·1 QS.) sa istoka slavenska plemena razlicilih il1H'fl;I., 1 ako da je na pocetku 6. stoljeca Bojohcmurn bio sav napucen slavenskim pukom. Najznarnijc od tih slavenskih plemena bili Sll Ce.n' (Cechy, Cechov e}, Oni zauzese upravo sredinu zernljc medu Ogl"om, Laborn i Vltavom, te se u njihovoj oblasti spominje gora Rip, zatim gradovi Krakov, Tetin, Hvrasten (kasnije Vysehrad), Devin. Prag (Praha), Levy, Hr'adec, Budec i Kasin. Kako je pleme Cechy bilo najmocnije i najbrojnije, ono je tecajern vremena pokorilo susjedna plcmena sIavenska, te ie svoju vlast rasirilo sve do prirodnih rneda Bcjohemuma. Tada nestade ostalih plemena slavenskih i njihovih imena, a citav ujedinjeni narod prozove se kasnije Cechy. a po njern i ona zemlja , U kojoj je prebivao.

Tako postade cdki narod i cdka drzava. Medutim ipak sve do konca 10. stoljeca oddase se II rnnogim krajevima Bo_iohemuma stara slavenska plemena, kojirna su vladale pojedine kndevske porodice, iii pokoravajuci se knezu ceskoga plemena, ili otirnajuci se njegovoj vrhovooj vlasti. Od tih pie. mena, spominju se poimence Lucani, BNina. Ljutornirici, Decani, Lernuz i, Psovani, Dudlebi, Sedlicani i napokon dva plernena, zvana Hrvati (ChI'o· uati, Crouati, Charvati). Da vidirno, gdie su ti Hrvati u danasnjoj Ceskoj prebivalj?

Najznamemtij i spornenik, koji govori 0 Hrvalima u danasnjoj Cdkoj, jest povelja njeruackoga kralja Otona I. od g. 973., kojom bija~e ustanovio mede netom osnovane biskupije Praske, Tu je povelju prestampao najstariji ljetopisac cdki Kozmas u svojoj kronici, pa _je rako sacuvao i stara irnena

pl emena slavenskih u danasnjoj C:dko i.'·') II lO] sc povel ii nairne uta opscg novo osnov anc hiskupi ie PTa.~ke rako, da SI': redom nabrajaj u sva pleruena slavenska, koja jo_j pripadahu. Upis poi in ie na zapadu, g dje se navode plerncna Sed licani., Lucani. Dei:anj, Ljutomirici i Lemuzi, pa se onda natavl ia n:J.brajanje plernena na sjevcru, sjeveroistoku, istoku i jugu ovako: »Deinde ad aquilonalern hii sunt ter mini: Psovanc, Chrouati et alter a Chrmaati; Slasanc, T'rebowane, Boborane. Dedosane, usque ad mediam silvam, qua Milcianorum occurunt termini. Inde ad or ientern hos Iluvios habet terminos: Bug scilicet ct Ztir cum Cracoua civitate proviriciaque, cui W~g nomen est, cum omnibus r eg ionibua ad praedictarn urhem perrinentibus, quae Cracoua est, lnde Ungarorum Iirnitibus additis usque ad montes, qui bus nomen est Tritri (Tatri). d ilatuta proccdit. Deinde in ea par te, qu ae mc ridicm rc.~pi(·ir, addrta regione Moravia IIS(1l11: ad [lovium. n.j nomen est vVag, e t ad mcdiam sil vam, ,'!Ii 1l01llt'!1 ext Moure, e t ejusdem rnuntj s, eadem parorhia lnHlit, (IU,' Bavaria l imirarur«.":')

U doba, kad jc osnovana biskupi i a u Pr agu, vladase u Ceskoj knez BulesJav I r. Pohoini (967. do 999.). Po izlozenom popisu meda biskupije Praske razbirarno dakle ne sarno to, dokle jc god. 973. dopirala politicka vlast toga kneza, neao slutimo .ius i to, da je vecina u povel ji izbrojenih oblasti i plemena tek nedavno priznala vlast ceSkih knezov a, postO se jos tako Zivo istice osebujnost njihova, Sto se naposeticc Hrvata, vidimo, da su tada opstojala dva plernena toga imena (Chrovati er altera Chrowari). zatirn da su ta plemcna prebivala negdje na zapadu grada Krakova i rijeke Odre, a na sjevero-zapadu visoke Tarre i ri [eke Vaga, napokon na sjeveru (tada veorna stegnute)" oblasti Morave. Uzmemo Ii .io~ na um, da Sl1 Hrvatima na zapadu stanovali Psovani

.') Cosmac Chronicon Bnemorum (Emkr _los. dr., Fontes rerum Bohcmicarum 10m, II. pag. 116).

""} Ibid. pag. 116.

64

65

(oko Melnika kod sutoka Vltave i Label. to ostaje plemenima hrvatskim danalnia s jeueroistocna Ce1ka do gor a Krkonola. zatim juguistocna Cejka do Mo-· rave. Potum su oba pl emena hrvatska zapremala 6- tavo porjecje gornje Labe (i njez inih pritoka) od Izvora njezina u Krkonosama pa na zapad nesto preko sutoka njezina s Jizcrom. Hermcnegild Jirecek opredijelio je sjedisea _j edling-a i (lrug-oga plemena po priliciovako:~B)

a) Prvo plerne Hrvuta prchivalo je u podrueju r ijeke Jizere pa sve do Labe, dakk 11 danasnjem BoIeslavskom okruzju. Tim plcrnenom vladao je u prvoj polovici X. stoljcca kao udje ln] knez Boleslav, mladi brat sv, Vcceslava. Boleslav dade na desnom brijegu Labe podici grad, koji bude po njern prozvan Boleslau (Boleslavgrad). Grad stoji jos i danas, te se zove Stary Boleslav (Alt-Bunzlau) za razliku od mladog Boleslava (Jung-Bunzlau).

b) Drugo pleme Hr:vata prebivalo je na istoku i jugnistoku prvomu, i to s jedne i druge strane gornje Labe, Glavno mjesto u njegovoj oblasti bijase grad Ljubica kod uroka rijeke Ljubi ce (danas Cidline) u Labu, II kojem stolov ase slavna .porodica Slavnikovaca, iz koje porjece sv. Vojtjeh, drugj biskup u Pragu (t997.). OSiID Ljubice stajase u oblasti toga hrvatskoga plernena jos grad Chlmec blizu utoka Orlice u Labu (danas Hradec Kralove = Kdnizsgratz}, u kojern opet stolovase plemenira porodica Dobroslavica (Dobroslavici).

Udjelni knezovi i vlasteoske porod ice jednoga i drugoga pJemena hrvatskoga vodile su mnogo upornih borba s knezovima glavnoga plcrnena cdkoga. dok ih ti nisu svladali i skrsili snagu njihovu. Vee za sv. Veceslava (926. do 935.) sporninju se razrni-

.') lirdl'k Hcrmenegild dr .. Slov anskc pnivo v Cechach a na Morave. V Prau ] S(;3. I I)al:". ')~l~5.'>. 0 objcma plemenima pise on: "Cf"'Tvali. pJ.,,,,c dU(Jj·;. U,,!"'; ;:eI1l':, jcdno sousedid s druhym, rozsadcn« p" vim" Polatn, od Lernuz .... LjULO' mfrid:' ; Psovanu p(lcfnajic ail k horarn (Krkcncsirna i Sudetima] a k Morave«.

rice medu njima i mladim mu hratom B"k~lav()rTI. udjelnim knezom Jizerskih Hrvata. Tc se razmir icc svdik tako, da se je Boleslav na posljecku urorio prod svomu bratu, pak stao 0 tom radiri, da g-a ubije, Kad je Veceslav malo zatirn dosao u Boleslav 1I pohode svomu bratu, pa 28. rujna (935.) iz kneievskoga grada i5:ao u crkvu na jutarriju mislIl, navali na nj brat Bolcslav, re ga ovoga sluge Cesta, Tyra i Gnevsa pred crkvenim vratirna urnorisc. Na to bude poubi iana i pratnja Veceslavova, a Boleslav pohita, da ugrabi vlast knezevsku. Tijclo Veceslavovo ostade pred crkvom Idati, dok se ne nade neki svecenik Chrastej, koji ga podife i kabanicorn zaorgnll.9~)

Silovitu smrt kneza Veceslava pripovijcda potanko neka slavenska kg-cnda 0 sv, Veceslavu, koja se je lsacuvala \I rukopiairnu XIII. i XIV. sroljeca, ali je sastavljena neudjc odmah iza smr ti njcgovc. U toj se legendi prii'a w.ko(kr, kaku je majka Veceslavova, po imenu Dr ahornira. zai'uvsi za srrirt njegovu, placuci puhital a, hacil a se na grudi njegove, pa ga onda dala odnijeti LI svcccnicki dom. Lcgerida onda nastavlja: »Ubojavsi 7.e sja mati jcg o (Drahornira) smerti i bela v Horuati (Krovari}: strasna bo jest smert ad cjuzduju ruku ... Bolcxlav ze, hot ia ubiti ju, i posla po neja zli,i sovetnici, i oni ze sediie i rie obretose jeja«.II:;) Saznajemo dakle, da je Drahomira, progonjena od neharnoga sina Boleslava, sto j a blila za starijim sinorn Veccslavorn, pobojala se smrti, te iz grada Boleslava pobjegla k »Horvarom«, gdje ju ne nadose pr()g(~nitelii njezini .. No ~oii.~ Hrvatom pobjde Drahomira? Da 11 k Jlzersklm III k onim blize Moravi? Gini se, da se je sklonila k potonjima, jer u oblasti BoJeslavovi.h Hrv~ta .leSko .da bi lila nasla takova zaklona. da .Ie ne hi sngla njego .... a potjera,

.. ) Palacky Fr., Gesehichee von Bohmen, Prag 1864, I.

Bnd., pag. 207-209.

.'} 2ivot sv. Vaclava u zborniku. Fontes rerum Bohcmicarum I. nag. \33.

66

67

Kad je iza smrti Vecealavovc sio na kndevski srolac u Pragu ubojica njegov, Bolcslav 1. Grozni (935. du 967.}, nestade udjelne knczev ine u oblasti ]izcrskih Hrvata. No zato se silno pudigose kod drugoga plemcna hrv arskoga vl aste la Sl av nikovci. Najznamcrtit ij i ad njih bi ja.k up ravo sam Slavnik (t 981.). otae sv, Vojtjena ; lllb,li 51!\' rcmcnik bizanrskoga cara Konstanuu a Porr; mgellcw. I, jctopisac Kozmas zove ga >,in~ignis dux «, a v il.a s. Adalherti kaze za nj , da je »v ir "';'1 . .\"11\1., i n t i-r eius u.rrue habitatores, potcns in horiorc cl. ill divitiis«. 0" je vladao got\)VO citavirn xjcvc ro-j stofn im iii ,d .. lIlstaroga Hojohernurna .. stolova» II gradu Ljuhir.i. a imao je uz osralo jos i gradove Lutomysl na mnravsku i i 'Kladsku na poljskoj medi.96) No na koncu 10. stoljeca upravo trag icno propade porodica Slavnikovaca. Sin tadanjeza ceskoga kneza Boleslava II. Pobojnoga, mladi Boleslav Ill, zdruzi se s Ijutirn dusmanirna njezinim, s VrseviCima (Vrsevice), jer se jedan od Slavnikovaca, po imenu Sobebor, sklonio pud okrilje poljskcga kneza, Slavnikovcima (Spytimiru, Pobraslavu, Poreju, Caslavu i njihovu rodu) budu rcdom otete zernlje i «radovi nj ihovi, a napokon padose dusrnani njihovi i pod stolicu njihovu, pod gmd Ljubicu (26. rujna 996.). Slavnikovci se oprijcse, ali zaman; oni moradose ostaviti svoj grad, pak sc sklooise svi, rnuzevi, zelle i djcca u ncku crkvu. Odanle ih na vjeru izmarnise i do jednoga poubise.: Ljubica bi razorena, spaljena, te sc je jedino u neseobini Lihiei sacuvala uspornena njezina.v")

Padom Slavnikovaca izgubi politicku moe i dr ugo pleme hrvatsko, I ono se poput Jizerskih Hrvata stopi s glavnim plcrnenorn cdkim u jed no, pa tako u XI. sto ljecu nesrade i imena hrvatskoga u istocnoj Cdikoj. Odrfala su se do danas jedino neka mjesna imena: narncito su tri mjesta zv ana ChUT-

watice (ClwTwalcc), -koj a opominju na nekadasnja plemena Hrvata."')

II. Druga cdka zernlja, nairne ,';!oravll, rnnogo je prijc od same Ceske (gorovo za jedno sroljece prije) postala politickorn cjelinom i stala ziv.ieti dr~avnim zivotom.\l9) Upravo stoga izgubila su ita· mosnja slavenska plernena mnogo r anije svoju olemensku osebujnost, tako da se mnogirna nije saeuvale ni ime, U kasnije doba spominju se dnduse od moravskih plemena jedino Opoljani, Holasovici i Lovatici; no nema nikakove surnnje, da ie nekad u 'Moravskoj bilo i takovih plemena, koja su se zvala Cechy i Charvati. 0 tom pi.se moravski hisroricar B. Dudik ovako: ".Ze se na Morave pruchodem casu byli Lechoue, Cechoo«, Charoati ajin! se usadili, dosvedcuji cetna od tcchto kmenii prijata jirnena osob a mist, jako: Lcchy, Lcska , Cechovice, Ceska, Charvati atd., n nidd Index C"11icis Diplom. Moravie Brunae I R50. d()sl~lt<:hw" podilv;j zpravu«.'?")

<>0) liret~k. Slovanske pr-av a. I. pag, S5. - Racki Franjo dr.; Biela Hrvatska i Biela Srbija. R .. "I LlI. "~ago 1:>9.

"') Palacl,),. Geschichte von IIi'hmeJ}. L, 242-1'43. - .Tirdek ul'. cit. L 5~.

00) -Nuch wir d die F.rimlt·",nr. <In si c {Chorwaten) Burch den Narncn drcicr D~·Jrfl'J· ('"hanll/(II;r:.',· im lc itrner uaer, r ako·nilz.:r und bunslaucr Kreise crb a lte-n (vrgl. den Markrf lccken Karbicze oder Karwirze iw !c·iunl'ril'l.Cf" Krcisc, viclleicht Charwatice P).« Safarik P . .I., SJawisdt<, Alterthfimcr, II rag. 444. Ce'ke Hrvatc, tint se, sp","inj,· vel: u IX. ~lOljcl:u po Is. engleski kralj Alfred (871 do '1(1) U svorn opisu Germanije. On rnedu i nirn pise: ~Non1<l.tlidl Yon Mah re en wohnen die DaIeminzier (Dalamcnsan), lind ",tlieh von den Daleminzie rn die Horithi (Horiri}, und n;;rdlich von den Dalermnxiern die SOTben '(Surpt), und wesrlich von da die Syssele. Nordiich von HOTil"; ist Magdaland (Mii!1"UhaJanu). nud ni:irdlich von Mii!'rcl.land ist das Sarmarenland (Serrnende) bis zu den ripphaisch"n Bergen (beorg a s RiHin). Safahk. Slaw. Alterthiimer II. 'pag 612. GOIOVO svi serafivatel]t hisror ije dric, da su Alfredovi .. Horirhi« ona dva hrv.atska plemena u Ceskoj. Sravni Ratki Fr. dr., Biela Hrvatsk a i bicla Srbija, Rad LrL str-, 154-157.

.. ) Ime Morava kao ime oblasti spominje se prvi put god. 822. Dudik B. dr. Dejiny Moravy I. pag. 52.

."') Dudik B. dr., O~jiny Moravy l. p ... g. 57, nota 2. l.

Safarik u djclu »Slawische Alterthiimer« (II. 499-.'>00) pisc ovako: Dass unte r den in Mahren und im Slovakcnlande angcsesscnen Stavenstamrnen auch Lechen, Ceechen. Chorwaten u. •. w .• kh b<:fanuen. bezeuget cine '·,bcrgrossc Menge Ons- und Personenname.n, L""hy, Ldka. Ccchowicc. Cdka, ChaTwa.ty u . 8. l"., die in allen Urkunden dieser Linder haufig vorkomm<:n.

68

6.9

• 0.) Vidi notu 88.

voja «asno sahr anjen. A na g-robu n jcg-ovu darova Bog mnogim ljudirna zdravlje.102)

Ovako pripovijeda legenda. Tko jc hi<l kncz Bor ivoj, suvise je pozuato; on je bio knez ('dki (died sv. Veceslava), te je vladao U 000. doba, kad jc na Moravi srolovao silni Svatopluk, Borivoj je za jedno sa svojom zenorn Ljudmilom jos oko god. 873. primio .':IV. krst od sv, Merodija, te je tako prvi zaveo kdcansku vjeru u Cesko], No tko je taj pustinjak Ivan, sin kralja hrvatskoga? Palacky je mislio, da je bin sin kojega kneza cdkih Hrvata: no. na to. dobro opaza Racki, da su U ono doba cdki Hrvati bili jos pogani, pa misIi, da ie Ivan bio potomak knefevske porodice iz juzne Hrvatske, koji se je pred 'progonom svojih rodaka skl onio cak u cdke go.re. Nama se opet cini, da je kraljevic Ivan bio sin nekoaa kneza iii kralja, kuji jc vludao plemenom moravskih Hrvata oko OIOliluca iii ku ji m drugim plemeno.m hrvatskirn blille Tutruma. llIozda ':ak sin iIi rodak nitranskoga kncz a Pri vinc, ko jcga je _io.!". pr ije god. 846. otjcrao moravski kncz il. njcgove oblasti u Nitrio Da je kraljevi/; Ivan potckao O(J knezevske porodicc moravskih iIi sloval'kilt Hrvata, slutirno medu drugim stvarima .if)S i po tom, stu se u starom lati~skorn prijevodu te Iegcnde kazc: »bcatus Ivanus fuit Ungarus, d~ stirpc regia progenitus-e.I?") po cem sudimo, da je kraljevic Ivan bin od onih Hrvata na sjeveru, ko] i su nakon propasri veliko-rnoravske cirZaye pali pod Ugarsku i Madar e. Plemena hrvatska u opsegu moravske kncfcvine hila 51.1 nadalje i prjje primila sv, krst, nego Hrvati u kasnijoj Cdkoj.

5. Hrvat u zemljama polapskih Slavena' Polapski Slaveni hili su rascjepkani na svu silu manjih i vecih plemena: ali ni u jednorn pnznatorn spomeniku ne nalazirno, da .bi se rna koje plerne iz-

100) Ralki Fr. dr., Document a hisroriae croaricae periodum antiquam illustrancia, pag. 377-318.

'0» Launska legenda 0 sv. [vanu u Fontes rerum Bohc.micar um, I. pag. 112 .

Od brojnih irneria rnjesnih, koja potjecu od plemena Havata, odrialo se je jedno sve do. daoas. To. je irne seta ChaTWllth (340 stanovnika) u okruzju i kotaru grada Olornuca. Ncsumnjivo je potorne, cia je u o.ko.-' lisu olomuckom nekad prebivalo nekakvo pleme Hrvata, i da .ic to pic me bilo susj ed Hrvatirna u istocnoj Cesko], Tib moravsk ih J-hvata mazda se lice i vijest poljskoga ljetopisca Vincenti in Kadlubeka, koji javlja, cia je sl avni poljat'ki kncz i kra lj Boleslav I. Hrabri (992. dl) 102.'>.) pokuriu »Hunuc iii Hung-are. Hroate i Mardc, narnd krcpak,,'''l)

No jus jedna stvar mogla hi sc protczati na, moravskc Hrvate. To je legenda 0 hruatslum: kraljevicu Iuanu, Legenda pripovijeda po prilici ovo; Borivoj, knez moravski (pravo ceSki) , hriscanin grckoga zakona, pede jednorn u loy i spazivfi kosutu ubi ju strelicorn. Ona pak nasrrijeljena stade bjefati i pobjeze pod gore k velikoj, gustoj sumi. A iz tih gora teee voda cista i kosuta ramo Ide. I iscuri iz nje rnljjeka taka mno.go, da su se svi Ijudi Borivoj evi dovoljno napili toga mlijeka. I malo vremena zatirrr prode, karl iz t!~ gam. izade cov)ek. s!:-abn,. kosmat, te srade govorru Bcrivoju, nazrvajuci .~a imertorne »Zasto si ti ubio rnoju kosutu?« Knez i svi njegovi drugovl prepadose se ljuto njega. I zapita ga knez: »Tko si ti i sta ovdje radis?« On mu pak rece: -Ja sam ivan hruatshi, 'zivim u toj pustinji Boga radi "cetrdeset i dvije godinc; i nitko me doslije nije vidio osirn tebe; a to zvijere dano hi 'rni od Bog-a sa hranu«, Na to ga Borivoj pozove, da ide s njime, pa da se nahrani, Ali mu on odgovori: »Poslj i mi popa«, Bor ivoj mu posla popa i konje. No. on ne sjede na konja; nego pede pjeske u crkvu i pr imivsi lama pritest nije vise nistajeo oi pin. I opet se vrati u pustinju, u kojo.jjeprije zivio. Pa uzevsi hartiju i crnila napisairn (Bo.rivoju i drugovima), da je nil sin kralja /l7vatsko,f!,a. Nato umre, te bude od Bort -

70

71

ri [ekom zvalo Hrvati. No Ipak nema sumnje, rlaie i kod polapskih Slaveria bih~ ime Hrvat poznato i (~a. je bile) tame plcrneria ~og-a nnena. To nam dokazuju narocitu rujesna irncna, ,,<I kojih SLI sc neka do dallas odd:ala.

Zanirnl iivo jc, da it ime Hrvat zivielo upravo na skrajnjo j sjcve .... -z.rpadno ] mcdj Slavcna i Ni.jc: maca, naimc 1I pOI" jet·.ill r i jckc S~la l c U danasn!o.l pruskoj pr ov i nrij i Sask" i ok" .I.{rall'l Haltc-a. EV(J sto l' tom pise ,sufar·ik: "I kr N >lllh· <."111"101//)1 war ernig-en polabischcn Ortschaf!clI e nrcn. z. B. ~hruuati bei Dithmar irn .lalt,.<: 91\1. Idzt K",.bclh" bel Halle; Clwrbuil' ill cincr U rkundc Heirir ichs 1I 1. von 1055.,. Grauiat ill ciner l.lrkuudc Heinrichs IV. von 1086., Chru(I2iH in cincr Urknndc Heinrichs H. von 1012., Cureuiat« in del' halbersradter Chronik, jetzt das siidliche Korbctha an der Sallie bei Weissenfels u. a. Ob diese Charwaten unrnitj Tbar aus den hinrerkarpatischen Landen od er aus dem Riesengebirge ('-;'0 es gleichfalls .Charwaten gab} gekornmen sind, 1St

unbestimmt4Cll{!4) . . • . ..

Safafikovo nagadanje potvrduju I najnovl.!a istrazivania njernackih uC:enjaka. U raspravi »Die slawischen Ansiedclungen im Hassengau« od H.

Grosslera i Nehr ing a cirarno ovo: .

»Gross-Corbctlta an del' Saale (Cnruvadi und Curuvati, 1012.-1023. Curewate, 1279. Chorwet, 1282. Convcthe, 1320. Corwere, Kurwere) ist cine deutschc Ansiedelung. rlie ihren slavischen Narnen dern gegenuner gelcgenen, nur dl~rch ~kn Saalf auf getrennten Klcin·Korbctha. der elF·entllcp.en slavischen Nicder lassung verrlankt; welter unten, ebenfalls dicht an der ·Saa1e. finden wir ein anderes, Sand-Corbcth«: dcr Name riiescr Dorf'er ist idcntisch mit dem Stamnmamcn der Croat en .,,-~ altslov. Nom. Plur. hr-hvnri; vrgl. russ. chorv ace Ceh. chrvatce und charwarcc: kasubisch charwa[enjt'l (d. i puln .. r ha rwatvun ) i m Regbz. Danzig«.'?")

"") 01'. cit. II. pag. 61 'J.

""J .lag-icc ... Ar cbiv fi·" slavische Philologie, V. "all'. 343.

Obredali smo redom sve danasnje slavenske narode, pa srno nasli, da je ime Hrvat bilo gotovo kod svih poznato i da se je njim ponosilo barem po jedno plerne u svakom narodu. Nasl] srno Hrvate II Alpama, U J!laninama Balkanskoga poluotoka, u Karpatima i Tatrama, u ceskiro Krkonosima i Sudetirna, napokon i na obalama Saale. Istina, i dmga irnena sl avenskih plemena nalazimo u jedan mah na dva, tri mjesta, ali ifJak m jednQ od njih nije kod starih Slavena bilo tako ralireno, kako upravo irne Hrv at, Ime srpskoga plemcna primjerice zivi ne samo na jugu na balkanskom poluotoku, nega i na sjeveru kod polapskih Siavena; ali zato nema mu traga iii u zernl [ama slcvenaekim, ni ruskim, ni ceSkim.

los jedno nam je istaknuti, Ime Hrvat naSii smo najvise u histor iji alavenskoj x .. stotjeca. Poslije ga nestaje svc vise, jer preotirnlju mah druga imena, No ako j e i!llt: I Irv at 1I X. stulj Cell hi 10 tako rasireno, da ga je biJo g"oLuV(J II svakorn slavenskom narodu, nije li ono mozda /nijr.' X. stoljeca hila .los vise poznato i razg ranjcno? Nije 11 mazda ime Hrvat hilo nekad gencti(':noi'

Pa zar Hrvata nijc hilo U IJIOijackim zernljama? o tom cerna govoriti 1I drugoj, narednoj studiji 0 Velikoj iIi Bijeloi Hrvatskoj,

72

78