Drama Lutkina kua koja se esto naziva i samo Nora prema njezinom glavnom liku,

privukla je svojom premijerom veliku pozornost. 1879. godine kada je prvi put
izvedena bavila se najvie enskom emancipacijom. No, danas Norin odlazak se vie
ne smatra kao pitanje je li imala pravo napustiti mua i djecu. Danas je ova drama
dokaz ovjekovog prava na izbor i slobodu. Drama je prvi put izvedena 1880.
godine, prvo u Norvekoj, a zatim i u Njemakoj. Gdje god se prikazivala izazivala je
iste reakcije poput osude i bijesa malograana zbog zavretka drame kada je Nora
napustila svoju obitelj. Ibsen je zbog svog djela bio vie puta napadan jer je
navodno potaknuo razdor kod puno obitelji. Kako je pritisak javnosti bio sve vei,
Ibsen je ublaio zavretak i ostavio mogunost da se Norina odluka oko odlaska ipak
promijeni. Zavrna scena u kojoj Nora prije odlaska otvara vrata djeje osobe i
promatra usnulu djecu trebala je ublaiti kritike jer se upravo u tom trenutku sputa
zastor, zbog ega njezin odlazak moda nije siguran. Ibsen se na kraju predmislio i
inzistirao je da se njegova drama izvodi u originalnoj verziji kao to je bilo
osmiljeno od poetka. Drama Kua lutakapo tematici pripada meu dramske
intrige. Tijekom drame, Nora se osvjeuje te shvati da vie ne moe ivjeti uz svog
egoistinog mua. Nakon 8 godina provedenih u braku ivei kao lutka i brinui se o
svojoj djeci, Nora odluuje otii. Tim korakom ona je htjela probuditi uspavanog
mua koji je trebao shvatiti svoju greku i pruiti joj potporu. Meutim, to se nije
dogodilo. Nora odlazi i tim korakom nesvjesno brani ovjekova prava na slobodu
izbora. Ibsen je gledateljima ponudio da sami zakljue je li Nora odlukom na kraju
pokazala odlunost ili ipak povrnost.

Kratak sadraj: Drama ima tri ina i dogaa se u stanu odvjetnika Torvalda Helmera.
Vrijeme je boinih blagdana. Prvi in: Nora Helmer je dobro raspoloena injenicom
da je njezin mu Torvald dobio dobro plaeni posao kao direktor banke. Vraajui se
zajedno iz kupnje on je kori zbog njezine rastronosti i pretjeranog uivanja u
slatkiima. U taj as kada stiu kui, na vratima se pojavljuje Norina prijateljica iz
djetinjstva Linde, koju nije vidjela deset godina. Nora tijekom razgovora otkriva
Linde kako je spasila davno suprugu ivot. Naime, posudila je veu svotu novca koju
je uplatila za njegovo lijeenje u Italiji jer se on bio smrtno razbolio. Linde je kori da
mu je trebala rei za to, no Nora smatra da nema potrebe jer ne eli uzburkati njihov
odnos. Pridruuje im se biljenik Krogstad, a potom i doktor Rank. Dolazak biljenika
vidno je uznemirio Noru, a doktor Rank ga opisiuje kao pokvarenog ovjeka. Sljedei
prizor donosi Norinu zamolbu Torvaldu kako bi zaposlio gospou Linde, to on sa
zadovoljstvom prihvaa. Linde odlazi u drutvu doktora Ranka, a vraa se biljenik
Krogstad. On zamoli Noru da sprijei supruga u namjeri da ga otpusti. Poto Nora to
ne eli, on joj poinje prijetiti. Naime on je bio zasluan za novac koji joj je pomogao
da plati suprugu put na lijeenje. Izmeu ostalog, pomogao joj je i krivotvoriti oev
potpis na zadunici. Vraa se Torvald te daje Nori do znanja da e otpustiti biljenika
koji je za njega jako lo ovjek. Nora pritom problijedi od uasa. Drugi in: Drugi in
smjeten je idui dan. Nora i dalje moli supruga da ne otputa biljenika, no on je

odluan u toj namjeri. alje biljeniku Krogstadu otkaz pismenim putem. Nora ne
zna to uiniti dalje. Dolazi doktor Rank i govori joj kako je smrtno bolestan te mu
preostaje samo mjesec dana ivota. Nora razmilja ne bi li posudila novac od njega,
ali u toj nakani je sprijei sam doktor koji joj iskazuje ljubav. Pojavljuje se biljenik s
pismom u kojem je popisao sve zadunice i prijeti kako e ga pokazati Torvaldu.
Nora ga moli da ne pokazuje pismo i da e nai novac, no njega vie ne zanima
samo novac ve i poloaj i mo. Gospoa Linde nudi pomo Nori, ali ona je odbija
smatrajai da e se dogoditi udo. Drugi in zavrava scenom u kojoj Nora odvraa
Torvaldovu pozornost sa sanduia. Trei in: Trei in zapoinje susretom gospoe
Linde i biljenika Krogstada. On joj zamjera to je odbila njegovu ljubav davnih dana,
a ona mu predlae da sve zaborave i nastave zajedniki ivot. Uvjerivi biljenika u
istinistost svojih rijei, on eli povui pismo i nite ne rei Torvaldu. No, gospoa
Linde smatra da se Helmerovi moraju suoiti s prolou koja je bila skrivena.
Helmerovi dolaze s plesa, a Torvald odlazi prema sanduiu. Vadi pismo i nakon to
proita njegov sastav, optuuje Noru da mu je upropastila ivot. Zabrani joj i daljnji
odgoj djece. Pritom dolazi slukinja Helena i donosi biljenikovo pismo u kojem on
povlai zadunicu. Torveldova linost se mijenja i on je moli da ostane. Onda tada
shvaa da nema to raditi s tim ovjekom koji je za nju stranac. Naputa supruga i
djecu te odlazi sama dalje u ivot.
Vrijeme radnje: boini blagdani Mjesto radnje: stan odvjetnika Torvalda Helmera
Autor: Henrik Ibsen Likovi: Nora, Helmer Nora je glavna junakinja drame Lutkina
kua koja zbog prikazanih krajnosti, ali i slojevitosti predstavlja teak posao za bilo
koju glumicu. Radi se o jednom od najprivlanijih dramskih likova. Ibsen se potrudio
da prikae lik s kompleksnim karakterom. Nora je rano ostala bez majke pa ju je
odgajao otac koji je zbog svoje popustljivosti ker razmazio kao da je lutka. Nora je
bila voena onim to je nauila od roditelja i kasnije u ivotu, pa se nastavila isto
ponaati i u braku. S vremenom je postala odlini manipulator zahvaljujui
koketnosti i ljepoti, pa je tako ostvarivala svoje ciljeve ponaajui se cijelo vrijeme
kao lutka kojom upravlja Helmer. Iako vie nije djevojka nego majka troje djece,
Nora se jo uvijek ponaa kao dijete. Unato tome to je ostala razmaena, postupci
koji e kasnije uslijediti pokazat e i drugu stranu njezinog karakera. Tu se misli na
odlunost koju je pokazala da spasi mua te rtva koju je podnijela da bi vratila
novac. Povrno zavoenje mua te koketno ponaanje na balu i zavoenje doktora
Ranka, pokazuju koliko je Nora spremna zaigrati ulogu koju su joj nametnula
tadanja drutvena pravila ponaanja. Ali to nije znailo da ne misli o stvarnoj
situaciji i da se ne moe suoiti s pravim stanjem stvari. Helmer nije naao
opravdanje za Norino ponaanje, da je neke stvari inila iz ljubavi prema obitelji,
nego da se radi o lakomislenim postupcima razmaene osobe, to bi ga na kraju
moglo dovesti u nezgodnu situaciju. Za njega ne postoji razlika izmeu mate i
stvarnosti, za njega je Nora samo lutka, poeljna ako radi ono to joj on kae. Na
kraju naputa mua, a Helmer je ostao okiran odlunou koju je pokazala. Helmer
je pravi primjer mukarca koji je kod ene cijenio samo njezin izgled i od nje nije
puno oekivao osim da ispuni ulogu udane ene. Iako je ona nekim od svojih

postupaka pokazala da je razmaena i da moda ne treba puno oekivati od takve

osobe, to nije bio razlog da je Helmer doivljava lutkom na koncu. Helmer se na
kraju pokazao kao pomalo povrna osoba koja nije htjela gledati iru sliku, pa nije ni
priekao nego je Noru krivo optuio, umjesto da si je dao vremena i shvatio kako je
sve uinila samo zbog njega i pritom rtvovala svoje potenje. Helmeru je taj
trenutak bilo vanije miljenje okoline nego da shvati to je Nora zapravo uinila za
njega.
Biljeka o autoru: Henrik Ibsen, norveki dramatiar rodio se 1828. godine u
Norvekoj, u graanskoj obitelji. Bio je jedan od najvanijih dramatiara druge
polovice 19. stoljea. Stvarao je pedeset godina te je u tom vremenu osigurao
norvekoj drami bitno mjesto u knievnosti Europe. U prvom dijelu svoga stvaranja
njegove drame su u duhu romantike ali iz puke sage i povijesti. Suvremenu dramu
napisao je 1862 godine pod nazivom Komedija ljubavi. Poto nije bilo zadovoljan
uspjehom svog djela odlazi u Italiju te nakon toga u Njemaku. U inozemstvu e
stvoriti veinu svojih djela i to u razdoblju od 1864. do 1891. godine. Prve pjesnike
drame su mu bile Brand 1866. godine te Peer Gynt 1867. godine. Njegove
drame se bave kritiziranjem drutva i lanog morala te u isto vrijeme u prvi plan
stavlja ovjeka koji ne ivi po drutvenim pravilima. Njegova najpoznatija djela su
Lutkina kua, poznata kao Nora, Sablasti, Neprijatelj naroda, Divlja patka i
ena s mora.
Stepski vuk roman je njemakog knjievnika Hermanna Hessea, objavljen 1927.
godine. Autor govori o nezadovoljnom i osamljenom intelektualcu Harryju Halleru
opisujui njegovo duhovno stanje kroz stalnu borbu izmeu dvije oprene strane,
njegove ljudske i vuje prirode. Roman u samim poecima nije bio prihvaen od
strane itateljstva te je ak neko vrijeme bio zabranjen u SAD-u zbog detaljnih opisa
uporabe droga i opscenih situacija. Hesse je roman napisao kada je i sam bio u vrlo
tekom i depresivnom razdoblju kada ga je muio osjeaj osamljenosti i izoliranosti
od svijeta. Bio je nezadovoljan graanskim drutvom i tehnikom civilizacijom.
Pomiljao je na samoubojstvo. Roman stjee popularnost tijekom 60-ih i 70-ih
godina meu pripadnicima hipi-pokreta. Radnja romana zapoela je predgovorom
nakladnika koji vodi do itanja biljeaka Harryja Hallera kojeg je upoznao kada je
imao pedeset godina. On je bio unajmio kod svoje tete sobu. U sreditu romana
autor nam prikazuje svoju kritiku tadanjeg graanskog drutva. Glavni lik se
konstantno preispituje o ivotu, a vanu ulogu radi i njegova podsvijest. Tako on
odlazi u Magino kazalite i tamo pronalazi ono to se nalazi duboko u njemu te je
na neki nain i skriveno. Roman ima i veliki intelektualni znaaj jer se u njemu
nalaze vani dijelovi iz podruja knjievnosti, glazbe, filozofije, politike i
psihoanalize. Tekst poinje naslovom Samo za luake, a time nas pisac uvodi u
svakodnevicu glavnog lika.
Kratak sadraj: Glavni lik romana je Harry Haller, ovjek koji se polako pribliava
pedesetima te ivi usamljeno selei se iz jednog podstanarskog stana u drugi.
Poznat je kao darovita oosba, ali nedrutvena. Na poetku romana itatelj moe

saznati mnogo o samom liku iz perspektive neaka gazdarice, koji ga je poznavao

kao tihog i pristojnog stanara. Kada se uselio u sobu sa sobom je donio samo
sanduk knjiga i dva kofera, a unato tome to ga je pripovijeda doivio pristojnog i
povuenog, u njemu se mogla osjetiti nesreenost i duboka tuga. Nazvao se
Stepskim Vukom, a osamljenost je bila odraz ispraznosti ivota. Jednog dana nakon
to je platio raune samo je nestao ostavivi iza sebe zabiljeke koje je neak od
gazdarice odluio objaviti. Zabiljeke su tako djelo umornog ovjeka na pragu
starosti, koji uiva u klasinoj glazbi i koji se osjea kao svoj kada nije sretan. Ali
rijetko kada se osjea kao svoj jer je svjestan da je ovjek u njemu u neprekidnoj
opasnosti od stepskog vuka koji isto tako postoji unutar njega, a predstavlja
instinktivni dio Harrya. Harry poinje opisivati beskonane etnje gradom, itanje
knjiga te boravak u krmama. Tijekom jedne etnje ugledao je u prolazu iznad vrata
svjetleu reklamu s natpisom: Magino kazalite Ulaz nije za svakoga- samo za
luake. Htio je ui, ali nije mogao i nakon toga je otiao u krmu gdje je uivao
promatrajui druge. Nekoliko veeri nakon ove ponovno je poeo razmiljati o
maginom kazalitu, a pred njima se tada stvorio ovjek koji je nosio plakat na
kojem je neto pisalo o tom kazalitu. Harry ga je zaustavio da ga pita o kazalitu,
ali kako ovjek nije imao vremena ostavio mu je samo izlizanu knjiicu koj je
predstavljala Raspravu o Stepskom Vuku. Od tog trenutka itatelj saznaje kako se
Harry osjea kao podvojena linost, kao osoba koje je ujedno civiliziran ovjek, ali i
vuk. Kako spomenuta misao biva sve snanija tako u Harryju jaa pomisao na
samoubojstvo. Zbog patnje se udaljio od drugih jer Harry ipak pripada vrsti gdje
nastaju samo intelektualci i umjetnici. Nakon to je proitao Raspravu koju je dobio
od nepoznatog ovjeka, nastavlja se pria o njegovom ivotu. Kada je ostao bez
svog imetka, duevno bolesna ena ga je otjerala iz kue, a nakon ega se poeo
osjeati tako usamljeno. etajui gradom Harry se naao na sahrani i tamo opet
ugledao ovjeka koji mu je dao zanimljivo tivo za itanje. Pitao ga je gdje se moe
dobro zabaviti, a on mu je na njegovu alost preporuio obinu krmu Crni orao.
Na povratku u iznajmljeni stan susreo je profesora koji je radio na sveuilitu, a s
kojim je prije nekoliko godina priao o indijskoj mitologiji. Iako je htio nije mogao
izbjei poziv na veeru. Druenje na veeri je naalost krenulo u pogrenom pravcu.
Harry nije mogao preutjeti kako slika od Goethea uope ne odgovara njemu kao
osobi. To se nikako nije svidjelo domaici. Njegova reakcija na zgraanje s kojim su
domaini priali o pacifistikim lancima nekog Hallera im se isto tako nije svidjela.
Ipak je on bio autor tih tekstova.
Kraj neugodne veere Harry je rijeio tako to je izjavio da je Goethe na slici dokaz
graanske ispraznosti te da je upravo on autor spomenutih lanaka. Uivajui u
okiranim izrazima lica napustio je kuu i krenuo prema Crnom orlu gdje mu je
odmah panju privukla bijeda djevojka s velikim cvijetom u kosi. Izmeu njih je
odmah nastao prisan odnos u kojem se on podvoravao svemu to ona kae.
Naredila mu je da se najede i naspava. Djevojka je u to vrijeme plesala, a kada se
Harry napokon probudio dogovorili su veeru, a nakon toga je otila s jednim
mukarcem. Harry nije mogao doekati veeru s djevojkom koja se zvala Hermina i

koja ga je podsjeala na prijatelja iz djetinjstva Hermana. Zatraila je od njega da

budu samo prijatelji i da je ubije kada ona zatrai to od njega. Pristao je da budu
prijatelji, ali je dobio molbu da je ubije. Poela je nova faza u njegovu ivotu kada je
dane provodio uei fokstrot i sluajui dez. U ivot mu uu novi prijatelji poput
Pabla mladog saksofoniste te Marije, koja kasnije postaje njegova ljubavnica.
Hermina ga je upoznavala s novim svijetom i polako pripremala za ples pod
maskama. S Marijom je kasnije proveo lijepu no jer je znala da im je posljednja
kako e Harry kasnije postati ljubavnik od Hermine. On i Hermina su dijelili iste
nazore prema ivotu i razumjela je skoru propast Stepskog Vuka jer su imali
zajedniku strast, a to je smrt. Na ples je morao doi kasnije, a kada se pojavio na
poetku mu je bilo dosadno jer nije nikoga poznavao. Zabava je bila organizirana u
nekoliko dvorana, a Pablo je bio jedan od sviraa koji je svirao u centralnoj. U
trenutku kada je mislio otii dobio je poruku od Hermine da se nalazi u najnioj
dvorani koja je predstavljala Pakao i da se u etiri sata ujutro otvara magino
kazalite. Hermina se maskirala u mladia, pa ju Harry nije odmah prepoznao.
Zabava je bila razuzdana za razliku od onih na kojima je prije bio. Hermina se
kasnije presvukla u Pjereta s licem obojanim u bijelo. Kako je vrijeme prolazilo tako
su se dvorane praznile, pa ih je Pablo pozvao da mu se pridrue u maginom
kazalitu. Kada su napokon uli u kazalite Pablo mu objasni kako postoji onoliko
loa koliko eli, ali da se prije ulaska mora osloboditi svoje linosti i dobro se
nasmijati. Poeo se promatrati u ogledalu i krenuo smijati toliko da je uspio ubiti
Stepskog Vuka te se konano oslobodio. Poslije smijanja i gubitka svoje linosti,
Harry se naao ispred loa s nekoliko razliitih natpisa. Uao je tako u svijet gdje se
vodila borba izmeu ljudi i strojeva, a s prijateljem Gustavom kojeg nije vidio dok je
jo bio dijete, gaao je pukom one koji su upravljali autima. Usred trke koja je
nastala naao se opet na hodniku, a sljedea loa po njegovom izboru bila je ona
koja se bavila izgradnjom linosti. ovjek slian njegovu prijatelju Pablu objasnio je
kako se linost ovjeka ne sastoji od jedne ili dvije, nego njih bezbroj, a djelovanje
vlastitog ja ovisi o kombinaciji svih navedenih linosti. One se mogu sloiti kao
figure na ahovskoj ploi nakon ega dobivaju smisao. U sljedeoj loi tema je bila
dresura stepskog vuka u kojoj je ovjek koji je podsjeao na njega pred publikom
pokazivao kako njegov vuk moe raditi sve ono to i ljudi. Nakon toga je vuk tjerao
ovjeka da radi sve ono to rade i ivotinje.
Loa Sve su djevojke tvoje je loa gdje je Harry mogao dobiti bilo koju djevojku, a
poelo je s djevojicom Rozom u koju je bio zaljubljen . Idua loa se zvala Kako se
ubija ljubavlju, ali pred njim se tada naao Mozart da bi se obojica nali u zadnjem
inu opere Don Juan. Mozart odjednom nestane i Harry pred sobom ugleda
Herminu i Pabla. Hermina je ispod lijeve dojke imala ugriz, a na isto to mjesto Harry
prislanja no koji mu se tada naao pri ruci. Na kraju je usliio njenu elju i ubio ju,
ali prije nego to su mogli postati ljubavnici. Pred Harryjem se ponovno pojavljuje
Mozart koji tvrdi kako ne moe podnijeti sluanje Handelove kompozicije jer mu je
zvuk nakaradan. Harry je smatrao da mora biti kanjen za ono to je uinio i tako je
njegovo smaknue sljedea loa, ali Mozartova kazna je bila da mora ivjeti i

nastaviti se smijati. Odjednom se Herminin le pretvorio u figuricu, a Mozart u Pabla.

Roman zavrava s nadama da e se jednog nauiti smijati. Pogled Stepskog vuka
proniknuo je svekoliko nae vrijeme, svekoliko marljivo prenemaganje, sav treberaj,
svu ispraznost, cijelu povrnu igru jedne umiljene, plitke duhovnosti ah, iao je
pogled naalost jo dublje, iao je dalje nego to je tek pogled na nedostatke i
beznadnost naeg vremena, nae duhovnosti, nae kulture. Iao je sve do u srce
svekolike dvojbe jednog mislioca, moda jednoga koji znade, sumnju u dostojanstvo
i smisao ljudskog ivota uope.
Mjesto radnje: Njemaka Glavni likovi: Harry Haller, Hermina, Pablo Analiza likova:
Harry Haller za sebe je govorio da je stepski vuk, to je u konanici preuzela i
njegova okolina. A sve to nastalo je iz njegovog tekog ivota. Bio je ovjek izrazite
osobnosti, ivio je povueno i samotno. Nije bio drutven, a jedinu posveenost
priznao je knjigama. Bio je veliki strunjak za umjetnost, odnosno filozofiju, glazbu i
pjesnitvo to se ovim njegovim stanjem zatomilo. Iako je ivio u gradu, nije se u
njemu snaao pa je ivio osamljen, bez ljudi, ali nemirne due jer nije mogao
pronai mjesto gdje pripada, svoj dom i zaviaj. Smatrao je svoj ivot ispraznim te
nije bio njime zadovoljan. ivio je na samoj granici vujeg i ljudskog ivota. Iako ivi
graanski, prezire takav ivot i ljude te planira kako e za 50. roendan poiniti
samoubojstvo. Mali traak svjetla i nade vidio je u dogaaju kada ga je posjetila
ena iju je sliku uvao. Tada odlazi i svoj rukopis ostavlja uz biljeku da budui
izdava s njime radi to god poeli.
Biljeka o autoru: Hermann Hesse bio je njemako-vicarski knjievnik, roen je 2.
srpnja 1877. godine u Calwu u Njemakoj, a umro je 9. kolovoza 1962. u Montagnoli
u vicarskoj. Hesse dolazi iz obitelji evangelistike vjerske tradicije, no on je ve s
13 godina odluio da e biti pjesnik. Na poetku ga je ljubav prema knjievnosti
odvela prvo u knjiarstvo, da bi se ubrzo nakon poetnih uspjeha u knjievnosti
posvetio pisanju. Na poetku stvaranja brojnih djela Herman je bio pod utjecajem
Hlderlina, a nakon toga pisao je slijedei uenje Dostojevskog, Nietzschea te
Freuda. U poetku je pisao romantine pjesme i prie, a kasnije se istie kao
njemaki pripovjeda i romanopisac. Jedan od prvih romana Pod kotaem (1906.)
imao je autobiografske elemente. Djelo Peter Camenzind koje ga je proslavilo kao
knjievnika objavljeno je 1904. godine. 1912. odlazi u Indiju to je uvjetovalo
nastanak djela: Iz Indije (1913) i Sidarta (1922). Imao je demokratska uvjerenja i
este pacifistike napise zbog ega odmah po zavretku Prvog svjetskog rata 1919.
odlazi u vicarsku te 1921. postaje vicarski dravljanin. Hesse se okree
psihoanalizama mladih usamljenika koji se suprotstavljaju drutvenim normama te
nastaju dva romana Demijan(1919) i Stepski vuk (1927) koji mu donose svjetsku
slavu. Upravo je zahvaljujui romanu Demijan osvojio mlae itatelje, gdje se junak
eli osloboditi od ogranienih drutvenih okvira. Hesse nastavlja u duhu
psihoanalitikih romana te nastaje roman Narcis i Zlatousti (1930) te naposljetku
njegovo najopsenije djelo, utopistiki roman Igra Staklenim perlama (1943)

napisano za vrijeme Drugog svjetskog rata. 1946. godine Hesse je dobio Nobelovu
nagradu za knjievnost.
Cvjetovi zla zbirka je pjesama objavljena 1857. godine. Odmah nakon objave
izazvala je veliku osudu suvremenika, i to vie manje svih onih koji su optuili i
Flaubertovu Gospou Bovary. Baudelaire i njegovo djelo bili su optueni za
nemoral i smatralo se da je ono svojim izlaskom ugrozilo javni moral.
Charles Baudelaire, veliki i neprihvaeni pjesnik tog doba, ak je i kanjen za neke
dijelove ovog tada neshvaenog i nemoralnog djela. etiri godine kasnije, djelo je
ponovo izalo, ali iz njega su izbaeni svi dijelovi koji bi mogli naruiti javni moral.
Zbirka pjesama Cvjetovi zla pisana je ak petnaest godina. No, u to vrijeme nikako
nije mogla biti shvaena te je djelo postalo poznato i prihvaeno tek mnogo godina
kasnije. Baudelaire je htio svojim pjesmama okirati i muiti tadanje itateljstvo
koje je imalo naviku itati samo lijepe stihove koji su jo dodatno uljepavali njihove,
za Baudelairea, licemjerne ivote. U temama ovih zbirka pjesama, Baudelaire je
birao rune teme i mrane boje, on u svojim pjesmama propagira pjesnika koji nee
uljepavati ivot te nee pisati samo o ljepoti i uzvienom duhu. Kada se ova zbirka
pjesama danas analizira, ne nailazi se na toliki nemoral, ok i izokrenute vrijednosti
kako je to bilo u ono vrijeme. to se tie forme ak se moe rei da se radi o vrlo
strogo pisanoj knjizi.
Cvjetovi zla je zbirka koja se sastoji od vie od 160 pjesama, podijeljeno je u 5
cjelina i sadri 6 ciklusa. Djelo se bazira na uvodnoj pjesmi posvete itatelju koja se
naziva itatelju te ak 28 sastava nazivom Dodatne pjesme koji nisu
rasporeeni i uvrteni su u uvodnih est spomenutih ciklusa. Zbirka pjesama
Cvjetovi zla nastajala je dugo, pa su za vrijeme Baudelaira izale dvije verzije dok
izdanje tree verzije Charles nije doivio. Nakon njegove smrti u zbirci je
promijenjeno puno toga, ali se podjela na cikluse nije mijenjala kao ni struktura.
Charles je oduvijek elio da zbirka pjesama ne bude samo hrpa nabaenih stihova
nego da umjesto toga ima odreen kompozicijski plan. U zbirci je tako vidljivo
propadanje ovjeka rastrganog izmeu Spleena i Ideala. Unato tome to su mnogi
Cahrlesa doivjeli kao zaetnika moderniteta, njegova poznata zbirka pjesama zbog
uestale upotrebe simbola uobiajenih za pjesme, poput cvijeta, tame, mor, imala je
u sebi puno elemenata romantizma. Bez obzira to se nastavljao na romantizam, u
Cvjetovima zla je oita prisutnost elemenata svjetskog pjesnitva, pa je tako Cahrles
bio jedan od prvih pjesnika koji je iznio sve gadosti, ali i tajne ljepote ivota u
velikom gradu. Baudelaire se zbog toga smatra prvim pjesnikom koji se pozabavio
temom velegradskog ivota. On je jedan od pjesnika i pisaca koji se detaljnije
pozabavio opisom krize koja je zahvatila tadanje drutvo, a koje je u potpunosti
izgubilo bilo kakav dodir s kranskim vrijednostima.
Kratak sadraj: Glavna okosnica i najopseniji ciklus je prvi i nosi naziv Spleen i
ideal i sadri 88 tekstova. Svi bitni motivi su izneseni u uvodnoj pjesmi itatelju.
U njoj Baudelaire opisuje kako moderni ovjek propada u licemjernom drutvu, a sve

to opisuje estetikama runoe. Svaka od pet cjelina ima odreeno znaenje za cijelu
zbirku, a svaka pjesma ima znaenje za cjelinu. Spleen i ideal zapoinje pjesama u
nizu kojima je izloen neki novi estetski program te nova vienja umjetnosti i
ljepote. Vidi se poloaj umjetnika u drutvu te njihova snaga koju imaju na
svakodnevicu. U pjesmama koje slijede moe se vidjeti druga strana umjetnikova
ivota koji je opisan kao prosjak, muenik i luda. U drugom djelu ciklusa moe se
vidjeti snaga idealne ljubavi, osjeaje ekstaze i zanosa koje ona donosi, ali i osjeaje
melankolije i sjete koje ona moe donijeti. U pjesmama je izneseno kako je
materijalno stanje samo stanje prolaznosti u ivotu. ena je prikazana kao izvor
ljepote i blaenstva s jedne strane, dok s druge strane pjesnik enu opisuje kao
izvor hladnoe i pokvarenosti. Prvi ciklus zavrava zakljukom kako se ovjek ne
moe ispuniti ljubavlju te se vraa u svoju psihu koja je opisana kao patnja. Parike
slike su drugi ciklus koji se po svemu ini najcjelovitiji. ini ga osamnaest pjesama,
a sve one bave se ivotom u velegradu, pisac ee gradom i to u 24 sata. On nailazi
na nesreu i bijedu hodajui ulicama, a sve to podsjea ga na njegovu patnju. Nakon
toga slijedi kratki ciklus Vino koji se bavi tematikom opijanja, dok se u ciklusu
Cvjetovi zla pjesnik bavi seksualnim zastranjivanjima. Taj ciklus je bio i
najprovokativniji. Ciklus Pobuna ima samo tri teksta te se u njemu opisuje kako je
junak na granici izmeu pakla i neba. Zavretak knjige je logian i zadnji ciklus nosi
naziv Smrt. Ovaj ciklus pun je tematike o umiranju, u njemu donosi rasplet,
sagleda se poblie ovjekov put te njegova sudbina. Ova zbirka pjesama pjesnikovo
je vienje stvari o trenutnoj situaciji o drutvu, ali i njegovi ivotni padovi, usponi i
zanosi. On se pobunio protiv lai i prijevara te je htio nai prvi i istinski pokreta
ovjekovih postojanja. U isto vrijeme smatrao je da to nikako nisu trenutne lane i
isprazne, nametnute konvencije ponaanja. U svojim pjesmama odbacuje ljepotu,
sentimentalnost i uvodi novu vrstu emotivnosti piui stihove pune oaja, mrnje,
ljutnje, prkosa i zanosna. One govore o praznini, bludu, zavisti i nagonu. Teme su
smrt, praznina, oaj, sivilo jednog velegrada, bijeda i borba za opstanak.
Biljeka o autoru: Charles Baudelaire (1821. 1867.) bio je prvi pisac europske
moderne lirike, francuski kritiar i pjesnik. Njegov rodni grad je Pariz, a potjee iz
aristokratske obitelji. Njegova obitelj nije imala previe razumijevanja za njegovu
preosjetljivost u djetinjstvu niti za sklonost umjetnosti. Bio je jako vezan za majku u
koju se razoarao kada se ona nakon smrti njegovog oca ponovo udala za drugog
ovjeka. Njegov ouh, plemi iz aristokratskih krugova, nikada nije previe mario za
njega. Nije imao osjeaja za Charlesa koji je preveliku senzibilnost naslijedio od
pokojnog oca. Charles je ubrzo odluio napustiti obitelj i otuiti se od nje. Smatrao je
takve odnose lanima i licemjernima. Pravi ivot i njegovu bit Charles je tada
upoznao u predgraima Pariza. No, upoznao je stranu poroka, uivao je u alkoholu,
narkoticima i enama sumnjiva morala. Iako je vodio pravi boemski ivot, Baudelaire
nije zaboravio na umjetnost. Prouavao je Wagnerovu glazbu i pjesme Edgara Allana
Poea. Napisao je mnoge kritike, i to one knjievne, likovne i glazbene, to nam
govori o njegovoj svestranosti i nadarenosti. Napisao je velik broj pjesma u prozi, a
bio je i odlian prevoditelj Poeovih pjesama. No, njegov rad i njegova nadarenost

nisu bili priznati. Poto se nije mogao prikloniti lanom moralu i licemjerju biva
napadnut kao pjesnik i kao ovjek te pozvan na sud zbog svog djela Cvjetovi zla.
Naime, lirika koju je pisao petnaest godina bila je zabranjena te je iz nje morao
izbaciti neprimjerene stihove. Za u to vrijeme skandalozno ponaanje doveo je do
vrhunca vezom s mulatkinjom Jeane Duval koju je proglasio svojom muzom i koja
mu je bila inspiracija za mnoga napisana djela. Umire u 46. godini sam i bolestan,
umoran od potrage za ivotnim ciljem i ispunjenjem. Nije doekao priznanje njegova
djela Cvjetovi zla. Osim djela Cvjetovi zla, napisao je jo kritike i eseje Estetiki
kurioziteti i Romantina umjetnost.
Roman Starac i more mogao bi se uvrstiti i u krau novelu, a prvi puta je objavljen
1952. godine u amerikom, popularnom asopisu Life. Svrstava se u modernu prozu
pogotovo zbog injenice da je cijeli napravljen kao unutarnji monolog kojim se
iznose misli glavnog lika. Pritom se fabula stavlja u drugi plan. Tema romana je
odnos ovjeka i prirode obiljeen posebnim osjeajima. Iako se na poetku djela
stvara dojam kako je Santiago ovjek kojeg je ivot porazio i vie nema snage, s
vremenom se saznaje kako je on pravi junak kojeg odlikuje vrstoa, upornost i
vjera u svoje sposobnosti. U noveli se nalazi zanimljiv opis Santiaga i njegove borbe
s ribom. Dok se borio da upeca veliku ribu, starac je koristio ivotno iskustvo te
hrabrost i inteligenciju. U ovoj borbi do izraaja dolazi ovjekova snaga, ali i
humanost. U trenucima kada se ini da ga sabljarka dovodi do ruba izdrljivosti,
Santiago ne mrz ribu, prema njoj se odnosi s potovanjem jer je ona dostojan
protivnik. Iako je na kraju ostao bez ribe koju su dokrajili morski psi, Santiago je iz
borbe izaao kao pobjednik jer se uspio izdii iznad vlastite nesree koja ga je
pratila kroz ivot. Glavni Santiagov cilj nakon vie od 80 dana ribarenja, njih 84, cilj
starca nije bila vrijednost ribe, nego dokazati da je osoba koja se jo uvijek moe
boriti do kraja. Ribar na kraju ali zbog ribe, njene boli i smrti. Roman Starac i more
nije podijeljen na poglavlja, a glavni razlog lei u tome to se radi o kratkom
romanu. Unato tome to nema poglavlja, u romanu postoji uvod: Santiago i djeak
se pripremaju za sljedei dan; zaplet: tri dana koje je Santiago proveo na moru;
vrhunac: Sabljarku jedu morski psi; rasplet: Santiago se nakon ribolova vraa u
kolibu gdje ga eka Manolin. Radnja se odvija na periferiji glavnog grada Havane na
Kubi, u onom dijelu koji jo uvijek ali za obalom sjeverne Kube. Vrijeme obuhvaa
sredinu 20. stoljea, 1950. godinu. Bila su to vremena kada je amerikim bejzbolom
vladao Joe Di Maggio. Iako je radnja smjetena u pedesete godine, prisutno je
vraanje u prolost od strane glavnog lika. U romanu je prisutan opis plavetnila, ali i
manjeg ribarskog naselja te unutranjost kolibe sastavljene od kreveta bez
madraca, stola, stolice te slike Gospe od Cobre i Presvetog srca Isusova.
Kratak sadraj: U predgrau Havane ivi stari ribar Santiago. ivi ivot samaki, a
jedina imovina mu je amac i neto malo ribarskog pribora. Prolo je ve osamdeset
i etiri dana kako nije uspio uloviti niti jednu ribu. Prvih etrdeset dana pomo i
drutvo mu je pravio djeak Manolin. Nakon toga roditelji su ga dali na ispomo na
drugi amac jer je ovog oito pratila nesrea. No, djeak je jako vezan uz Santiaga

te ga jako voli. Djeaku se svia to ga starac smatra istinskim prijateljem i

ravnopravnim partnerom. Oni imaju mnotvo zajednikih tema, a starac ak dolazi
djeaka i probuditi rano ujutro. Osamdeset petog dana starac se zaputio sam daleko
na puinu u lov na ribu. Prvi dan zagrizla je oito jako velika riba jer je vukla cijeli
amac. Starac se borio s njom dva dana i patio je od jakih bolova i napora. Za
vrijeme duge borbe razgovarao je s ptiicom i ribom te se prisjeao mladosti,
prolosti i snova. Na kraju, kada je riba bila savladana, privezao ju je uz amac i
krenuo nazad prema Havani. Riba je bila ogromna, a sam amac je uz nju djelovao
malo. Kako se vraao, tako su ga poeli napadati morski psi. Privukla ih je krv velike
ribe. No, starac se nije predavao. Branio je ribu iako je svakim naletom novog
morskog psa ona bila sve vie unakaena. U luku se vratio samo s kosturom ribe.
Izmoren, zaspao je. U posjetu mu je stigao djeak, a kada je vidio rane na njegovim
rukama, zaplakao je. Shvatio je odmah kako se starac iscrpio u borbi, a to su znali i
svi ostali ribari. Turisti su se udili i divili njegovom ulovu. Tema romana je odnos
prirode i ovjeka. Starac je bio srani junak koji se borio do zadnjih snaga. Iako je na
kraju ostao bez ribe zbog toga to su je morski psi pojeli, on je moralni pobjednik.
Niti u jednom trenutku se nije prestao boriti, njegova duhovna snaga, ovjenost,
hrabrost i humanost temelj su ovog romana. ovjek nikada ne moe biti do kraja
pobijeen.
Mjesto radnje: Kuba, Havana Likovi: starac Santiago, djeak Manolin
Starac Santiago je miran, povuen i usamljen ovjek, koji ima zanimljivu prolost s
puno zanimljivih detalja. U razgovoru s djeakom itatelj stjee dojam da je starac
ovjek koji ne voli puno govoriti o svojim osjeajima. Opisan je kao izdrljiva i
tolerantna osoba. Santiago je bio siromaan, imao je samo mali sanduk s ribarskim
priborom i amcem. Nije imao mreu, a u kui je imao jednu istu koulju, dok je
druga bila toliko puta krpana da je nalikovala na jedro. Na pecanje je uvijek iao bos.
Oboavao je sport, a najvie bejzbol, pa je esto razmiljao o slavnim amerikim
igraima koji su igrali bejzbol, jedan od najpopularnijih sportova u Americi. Sportske
vijesti je dobivao iz starih novina koje mu je donosio djeak. Djeak Manolin voli
Santiaga jer ga je nauio sve o pecanju. Volio ga je zbog puno drugih razloga, pa
tako i jer je s njim razgovarao kao s odraslim ovjekom, a osim toga uvaavao je
njegove tvrdnje. Cijelo vrijeme druenja Mandolin je pazio da ne povrijedi stareve
osjeaje, pa mu je oprezno donosio hranu iz oblinjeg hotela. Bilo je vano da
sauva ponos Santiaga koji unato tome to nije imao nita, i dalje je bio ovjek koji
je drao do pecanja i svega to nosi takav nain ivota. Starac mu je bio zahvalan i
uzvraao je tako to ga je cijenio kao bilo kojeg kolegu. Na kraju romana djeak
odluuje i dalje pecati sa Santiagom unato tome to su mu roditelji zabranili.
Manolin u romanu predstavlja Santiagovu mladost i vrstu vjeru u svoje
spsosobnosti. Santiago i djeak tako predstavljaju dvije razliite osobine ovjeka, s
jedne strane je to krug koji oznaava mladost i energiju, a s druge strane je krug u
kojem se neto neprekidno dogaa.

Biljeka o autoru: Ernest Hemingway bio je poznati ameriki pripovjeda 20.

stoljea. ivio je od 1898. do 1961. godine. Roen je 1899. godine u Oak Parku,
Illinois. Zavrio je srednju kolu i postao novinskim dopisnikom u Europi. Kao
dobrovoljac sudjelovao je u I. svj. ratu. Bio je lovac, neko vrijeme se bavio boksom, a
radio je kao dopisnik za vrijeme Prvog svjetskog rata, u Grko-turskom ratu te u
Drugom svjetskom ratu. Nakon rata je ivio u Parizu kao dopisnik amerikog lista,
gdje se druio sa izgubljenom generacijom amerikih pisaca. Poslije Drugog
svjetskog rata ivio je due vrijeme na Kubi, okruen ribarima, pecajui i piui
razna djela. ivio je burno i enio se vie puta. Kada je shvatio da vie ne moe
pisati, izvrio je samoubojstvo lovakom pukom 2. srpnja 1961. godine.
Hemingway se smatra jednim od najistaknutijih amerikih pisaca na iji je nain
pisanja uvelike utjecao novinarski rad. Junaci u djelima su uglavnom snani likovi
koji se ne uklapaju u sredinu iz koje dolaze. Pisao je mnoge novele i romane, a
posebno se istaknuo romanom o I. svj. ratu Zbogom, oruje, romanom o
panjolskome graanskom ratu Kome zvono zvoni i kratkim romanom Starac i
more. Za posljednji roman dobio je Nobelovu nagradu za knjievnost 1954. godine.
Njegova druga poznatija djela su romani I sunce se ponovo raa, Imati i nemati,
Smrt popodne, Preko rijeke i u umu.