1

W. BRUCE CAMERON

SMISAO IVOTA
JEDNOGA PSA
Prevela s engleskoga
Mirta Jambrovi

Za Cathryn,
Za sve sto radi, za sve to jest

{ PRVO POGLAVLJE }

ednoga mi je dana sinulo da su topla, dreava, smrdljiva stvorenja koja se

mekolje oko mene moja braa i sestre. Bio sam vrlo razoaran.
Iako sam progledao tek toliko da na svjetlu mogu razabrati pahuljaste
obrise, znao sam da je velika, prelijepa silueta s divnim, dugakim jezikom moja
majka. Nauio sam da kada mi hladan zrak dodiruje kou, to znai da je nekamo
otila, a da je kada se toplina vrati vrijeme za jelo. Pronalaenje mjesta za
sisanje esto je znailo da moram odgurnuti ono za to sada znam da je njuka
mojega brata ili sestre, koji su mi htjeli uskratiti moj dio. To me ba ivciralo.
Nisam vidio nikakvu svrhu u postojanju moje brae i sestara. Kada me majka
lizala po trbuhu kako bi potaknula istjecanje tekuina koje su mi izlazile ispod
repa, trepui sam je promatrao, utke je preklinjui da mi uini uslugu i rijei se
ostalih tenaca. elio sam je samo za sebe.
Postupno su mi se obrisi drugih pasa poeli izotravati i teka srca prihvatio
sam njihovu prisutnost u leglu. Nos mi je uskoro rekao da imam jednu sestru i
dva brata. Sestra je bila neto malo manje zainteresirana za natezanje sa mnom
nego moja braa. Jednoga od njih u sebi sam nazivao Brzi, zato to se nekako
uvijek kretao bre od mene. Drugoga sam zvao Gladni, zato to je cvilio svaki
put kada bi Majka otila i sisao je s neobinim oajem, kao da mu nikada nije
dovoljno hrane. Gladni je spavao vie od nas, tako da smo moj drugi brat, sestra
i ja esto skakali na njega i grizli ga za lice.
Na brlog bio je iskopan ispod crnoga korijenja stabla. Ondje nam je za
dnevnih vruina bilo mrano i hladno. Prvi put kada sam isteturao na svjetlo,
Sestra i Brzi krenuli su za mnom. Naravno, Brzi se uspio progurati naprijed.
Od nas etvero samo je Brzi na glavi imao bijelu mrlju u obliku zvijezde.
Dok je ivahno skakutao, mrlja je sjala na sunevoj svjetlosti. Kao da je
poruivala Ja sam poseban. Krzno na ostatku tijela bilo mu je jednako obino,
smekasto kao i moje. Gladni je bio nekoliko nijansi svjetliji, a Sestra je imala
majinu tupastu njuku i spljoteno elo, no svi smo izgledali uglavnom isto,
unato epurenju Brzoga.
Nae stablo nalazilo se na obali potoka i bio sam oduevljen kada se Brzi
sruio niz nasip i na glavu pao u njega. Dodue, kada smo se Sestra i ja pokuali
spustiti istim putem, nismo to mnogo skladnije izveli. S klizava kamenja i od
slabanih mlazova irili su se prekrasni mirisi i mi smo slijedili mokri trag
potoka sve do vlane, hladne spilje metalnim ploama obloenog kanala.

Instinktivno sam znao da se ovdje moemo sakriti od opasnosti, ali Majka nije
bila zadivljena naim otkriem. Kada se pokazalo da nam noge nisu dovoljno
snane da se uspnemo uz nasip, bezobzirno nas je odvukla natrag u Brlog.
Nauili smo lekciju: kada se spustimo niz nasip, ne moemo se vie sami
vratiti u leglo pa smo, im je Majka opet izila, ponovo to uinili. Ovaj put
pridruio nam se i Gladni. No im je uao u kanal, legao je u hladno blato i
zaspao.
inilo se da je istraivanje prava stvar morali smo pronai jo jestivih
stvari. Majka je postala nestrpljiva, ustajala je dok jo nismo bili gotovi s
hranjenjem, a za to sam mogao kriviti samo druge pse u leglu. Da Gladni nije
bio toliko neumoran, da Brzi nije bio toliko sklon nametanju svoje volje, da se
Sestra nije toliko migoljila, znao sam da bi Majka bila mirna i pustila nas da
napunimo trbuhe. Nisam li je ja uvijek uspijevao navesti da legne, najee s
uzdahom, kada bih posegnuo prema njoj dok je stajala iznad nas?
Majka bi esto dulje lizala Gladnoga, a ja sam kipio od bijesa gledajui tu
nepravdu.
Dotad su i Brzi i Sestra ve narasli vie od mene. Tijelo nam je bilo iste
veliine, no moje su noge bile krae i zdepastije. Gladni je bio najvei krljavac
u leglu i smetalo mi je to su me Brzi i Sestra uvijek ostavljali i igrali se
odvojeno, kao da Gladni i ja pripadamo zajedno prema nekom prirodnom redu
unutar opora.
Budui da su Brzi i Sestra pokazivali vie zanimanja jedno za drugo nego
za ostatak obitelji, kanjavao sam ih tako to sam im uskraivao svoje drutvo i
sam odlazio duboko u kanal. Tako sam jednoga dana njuio neto ukusno, mrtvo
i trulo, kada je ispred mene visoko u zrak skoila nekakva ivotinjica aba!
Oduevljen, skoio sam i ja pokuavajui je udariti apama, no aba se
ponovo odbacila u zrak. Bojala me se, iako sam se ja samo htio igrati i
vjerojatno je ne bih pojeo.
Brzi i Sestra osjetili su moje uzbuenje i dojurili u kanal, sruivi me u trku
i proklizavi u muljevitu vodu. aba je skoila, a Brzi za njom. Moja glava
posluila mu je kao odskona daska. Zareao sam na njega, ali pravio se da me
ne uje.
Sestra i Brzi na sve su naine pokuavali doi do abe, koja je uspjela
skoiti u bazeni i zaploviti vodom tihim, brzim pokretima. Sestra je stavila
njuku u jezero pa udahnula, kihnuvi po obojici. Brzi joj je se popeo na lea,
zaboravivi na abu moju abu!
Tuno sam se okrenuo. inilo se da ivim u obitelji glupana.
Tih sam dana esto razmiljao o toj abi, obino dok sam tonuo u san. Pitao
sam se kakvoga bi okusa bila.
Sve ee, Majka bi tiho reala kada bismo joj se pribliili, a onoga dana
kada je upozoravajue zakljocala zubima kada smo se pohlepno bacili na nju,
5

oajavao sam zbog toga to su moja braa i sestra sve unitili. Onda je Brzi
otpuzao do nje, trbuhom sasvim uza zemlju, i ona je spustila njuku prema
njemu. Polizao ju je po gubici, a ona ga je nagradila povraanjem hrane. Pojurili
smo prema njima da se i mi najedemo. Brzi nas je odgurivao, no sada smo znali
to trebamo initi i kada bih ponjuio i polizao majinu njuku, dala bi mi hranu.
Dotad smo se ve svi dobro upoznali s koritom potoka i trali po njemu,
dok cijelo to podruje nije bilo prepuno naih mirisa. Brzi i ja veinu smo
vremena posveivali vrlo ozbiljnome igranju. Poinjao sam shvaati koliko je
njemu bitno da igra zavri mojim bacanjem na lea dok me on grize za vrat i
glavu. Sestra ga nikada nije izazivala, ali ja i dalje nisam bio siguran da mi se
svia ono to su svi smatrali prirodnim poretkom u naemu oporu. Naravno,
Gladnoga nije bilo briga za njegov status pa sam ga kada sam bio frustriran
grizao za ui.
Jednoga poslijepodneva pospano sam promatrao kako Sestra i Brzi navlae
nekakvu krpu koju su pronali i odjedanput sam naulio ui. Osjetio sam, naime,
da nam se pribliava nekakva glasna i velika ivotinja. Skoio sam na noge, no
prije nego to sam uspio potrati do korita i istraiti odakle dolazi buka, pojavila
se Majka. Tijelo joj je bilo upozoravajue ukoeno. Iznenadio sam se kada sam
vidio da u ustima nosi Gladnoga onako kako to ve tjednima ne ini. Odvela nas
je u mrani kanal i legla, uiju priljubljenih uz glavu. Poruka je bila jasna i mi
smo je se pridravali, u tiini se povlaei od otvora tunela.
Kada nam je stvor, gazei uz korito potoka, doao u vidokrug, osjetio sam
kako se majci strah sputa niz lea. Stvor je bio velik, stajao je na dvije noge i
dok je iao prema nama, iz njegovih usta irio se otar dim.
Potpuno oaran, pozorno sam ga promatrao. Iz nekih neobjanjivih razloga,
to me stvorenje privlailo, ak sam se i napeo, spreman istrati i pozdraviti ga.
Jedan majin pogled bio je dovoljan da se predomislim. Toga smo se stvorenja
trebali bojati, izbjegavati ga pod svaku cijenu.
Bio je to, naravno, ovjek. Prvi kojega sam ikada vidio.
Mukarac nije ni pogledao u naem smjeru. Popeo se uz nasip i nestao.
Nakon nekoliko trenutaka majka je izila na svjetlo dana, podignuvi glavu kako
bi se uvjerila da je opasnost nestala. Tada se opustila i sve nas umirujue
poljubila.
Istrao sam da i sam vidim to se dogaa i pokunjio se kada sam shvatio da
je od ovjeka ostao samo miris dima u zraku.
Sljedeih nekoliko tjedana, Majka je svojim ponaanjem potkrepljivala ono
to smo ve nauili: ljude treba izbjegavati po svaku cijenu. Bojati ih se.
Sljedei put kada je Majka ila u lov, dopustila nam je da joj se pridruimo.
Kada se nala izvan sigurnosti brloga, postala je plaljiva i nervozna, a mi smo
inili isto to i ona. Izbjegavali smo otvorene prostore i uljali se uz grmlje.
Kada bismo vidjeli ovjeka, Majka bi se ukoila, napetih ramena, spremna
6

potrati. Tada nam se inilo da je bijela mrlja na glavi jednako napadna kao i
lave, no nitko nas nije primjeivao. Majka nam je pokazala kako razderati
plastine vreice iza kua, brzo razbacati nejestive papire i pronai komade
mesa, korice kruha i komadie sira, koje smo vakali onoliko koliko smo mogli.
Okusi su bili egzotini, mirisi prekrasni, no Majin nemir utjecao je na sve nas i
jeli smo brzo, ne uivajui ni u emu. Gladni je gotovo odmah povratio ono to
je pojeo. Meni je to bilo jako smijeno, sve dok i mene nisu uhvatili grevi u
elucu.
inilo se da nam ide lake kada smo drugi put jeli.
Uvijek sam bio svjestan drugih pasa, iako sam osobno poznavao samo pse
iz svoje obitelji. Ti drugi psi katkad su lajali na nas dok smo bili u lovu. Oni su
bili iza ograda i vjerojatno ljubomorni to se mi slobodno kreemo, a oni su
zarobljeni. Naravno, Majka nam nije doputala da se pribliavamo strancima, a
Brzi bi se obino malo naroguio, nekako uvrijeen time to se itko usuuje
pozivati nas na red dok on piki po njihovim stablima.
Katkad sam ak vidio psa u automobilu! Prvi put kada se to dogodilo, u
udu sam se zagledao u njegovu glavu koja je, isplaena jezika, virila kroz
prozor. Kada me ugledao vedro je zalajao, no ja sam bio previe zapanjen da bih
ita uinio osim podignuo nos i u nevjerici ponjuio zrak.
Majka je izbjegavala i automobile i kamione, no meni nije bilo jasno kako
oni mogu biti opasni kada su povremeno u njima bili i psi. Redovito je dolazio
velik, glasan kamion i odnosio vree s hranom koje su nam ljudi ostavljali i
onda sljedeih dan-dva ne bi bilo mnogo hrane. Nije mi se sviao taj kamion,
kao ni pohlepni ljudi koji su skakali iz njega i uzimali svu hranu za sebe, unato
tomu to su i oni i njihov kamion predivno mirisali.
Otkad smo poeli loviti imali smo manje vremena za igru. Majka je
zareala kada joj je Gladni pokuao polizati usta nadajui se obroku, i svi smo
shvatili poruku. esto smo izlazili, skriveni od pogleda, oajniki traei hranu.
Osjeao sam se umorno i slabo i nisam se ni pokuavao suprotstaviti Brzome
kada bi mi stavio glavu na lea i prsima se gurao na mene. Dobro, neka bude
glavni. to se mene ticalo, moje kratke noge ionako su bile prikladnije za
uljajui trk kojem nas je Majka nauila. Ako je Brzi mislio da neto dokazuje
time to se koristi svojom visinom kako bi me sruio, zavaravao se. Majka je
bila glavna.
Sada je ispod stabla bilo jedva dovoljno mjesta za sve nas, a Majke sve
dulje i dulje nije bilo. Neto mi je govorilo da se jednoga od ovih dana vie nee
vratiti. Morat emo se sami brinuti za sebe, a Brzi e me stalno odgurivati i
pokuavati uzeti moj dio. Nee biti Majke da pazi na mene.
Poeo sam razmiljati o tome kako bi bilo da odem iz Brloga.
Dan kada se sve promijenilo poeo je tako da je Gladni doteturao u kanal i
legao, umjesto da ode u lov. Teko je disao, jezik mu je visio iz usta. Prije nego
7

to je otila, Majka ga je nekoliko puta gurnula njukom, a kada sam ga ja

ponjuio, nije otvorio oi.
Preko puta kanala bila je cesta i jedanput smo pokraj nje pronali veliku,
mrtvu pticu koju smo svi poeli trgati dok je Brzi nije uzeo i otrao s njom.
Unato opasnosti da nas netko vidi, znali smo trati uz tu cestu i traiti jo
mrtvih ptica. To smo radili i kada je Majka iznenada podignula glavu
predosjetivi opasnost. Istoga trenutka i mi smo uli zvuk pribliavanja motora.
No nije to bio bilo koji kamion. Upravo to vozilo proteklih je nekoliko
dana stalno prolazilo cestom, polagano, gotovo prijetei, kao da lovi ba nas.
Poli smo za Majkom u kanal, ali iz nekog razloga, koji nikada neu sasvim
razumjeti, ja sam se zaustavio i jo jedanput pogledao udovini stroj, izgubivi
nekoliko sekunda prije nego to sam krenuo za Majkom prema sigurnosti tunela.
Ispostavilo se da je tih nekoliko sekunda sve promijenilo primijetili su
me. Uz tiho brujanje, kombi se zaustavio tono iznad nas. Motor je zabrundao i
ugasio se, a onda smo zauli struganje izama po ljunku.
Majka je tiho zacviljela.
Kada su se s obiju strana propusta pojavila lica, Majka se priljubila uz do i
ukoila. Pokazali su nam zube, no nije mi se inilo da to ine prijetei. Lica su
im bila smea, kosa i obrve crni, oi tamne.
Doi, mome, apnuo je jedan od njih. Nisam znao to to znai, no
njegov zov inio mi se prirodnim poput uma vjetra, kao da cijeli ivot sluam
ljude.
Oba mukarca imala su motke. Sada sam vidio da je na dnu tih motki bila
oma od ueta. Izgledali su prijetei i osjetio sam da je Majku preplavila panika.
Grebui apama, zaletjela se sputene glave, pokuavajui se provui kroz noge
jednoga od mukaraca. Motka se spustila, zaulo se kratko kljocanje i nakon
toga Majka se otimala i bacakala dok ju je mukarac izvlaio na svjetlo dana.
Sestra i ja skutrili smo se od straha, a Brzi je reao. Podignula mu se dlaka
na vratu. Onda nam je svima sinulo da iako je stranji izlaz i dalje blokiran, ulaz
u tunel koji se nalazio ispred nas sada je bio ist. Pojurili smo naprijed.
Evo ih!, viknuo je mukarac iza nas.
Kada smo se nali na koritu potoka, shvatili smo da ba i ne znamo to
dalje. Sestra i ja stali smo iza Brzoga htio je biti glavni pa onda neka on
rjeava ovo.
Od Majke nije bilo ni traga ni glasa. Dvojica mukaraca nalazila su se svaki
na jednoj strani nasipa i svaki je mahao svojom motkom. Brzi je izbjegao
jednoga, ali drugi ga je uhvatio. Sestra je iskoristila guvu i pobjegla. Trala je
brzo i prolazila kroz vodu koja je prskala na sve strane, no ja sam ostao stajati
kao ukopan, zagledan u cestu.
Iznad nas stajala je ena duge, bijele kose. Izgledala je ljubazno. Doi,
psiu, u redu je. Nita ti se nee dogoditi. Doi, psiu, rekla je.
8

Nisam potrao, nisam se ni pomaknuo. Dopustio sam da mi prebace omu

oko glave i stegnu je oko vrata. Motka me povlaila uz nasip, na vrhu kojega je
stajao mukarac i uhvatio me za vrat.
On je u redu, u redu je ena je govorila umirujuim glasom. Pusti ga.
Pobjei e, upozorio ju je mukarac.
Pusti ga.
Pratio sam njihov razgovor bez razumijevanja. Jedino to sam shvaao bilo
je da je ta ena glavna, iako je bila starija i manja od dvojice mukaraca.
Mukarac koji me uhvatio, nevoljko mi je skinuo omu s vrata. ena je ispruila
ruke prema meni. Imala je grube, nekako konate dlanove s kojih se irio cvjetni
miris. Pomirisao sam joj ruke pa spustio glavu. Iz njezina tijela jasno se irio
osjeaj brige i njenosti.
Kada mi je prstima prela po krznu, proli su me trnci. Sam od sebe, rep mi
je poeo mahati, a kada me iznenadila podignuvi me u zrak, batrgao sam se
kako bih je poljubio u lice, uivajui u njezinu smijehu.
Raspoloenje se pokvarilo kada nam se pribliio jedan od mukaraca
nosei beivotno tijelo Gladnoga. Pokazao ga je eni koja je tuno coknula
jezikom. Onda ga je odnio u kombi, do kaveza u kojima su bili Majka i Brzi pa
ga podignuo do njihovih nosova kako bi ga mogli ponjuiti. Suhi, pranjavi zrak
nosio je vonj smrti, koji mi je bio prepoznatljiv poput sjeanja.
Svi smo oprezno ponjuili mojega mrtvog brata i ja sam shvatio da su
mukarci eljeli da nam bude jasno to se dogodilo Gladnome.
Dok su utke stajali na cesti, iz njih se irila tuga. No oni nisu znali koliko
je bolestan Gladni bio. Nisu znali da je bio bolestan od roenja i da ga nije
ekao dug ivot.
Mene su stavili u kavez, a Majka je s neodobravanjem njuila enin miris
koji mi se utisnuo u dlaku. Uz iznenadni trzaj, kombi se ponovo pokrenuo, a
mene su brzo omeli divni mirisi koji su se irili kavezom dok smo se vozili.
Vozim se u kombiju! Oduevljeno sam zalajao, a Brzi i Majka iznenaeno su
podignuli glave kada su me uli. Nisam si mogao pomoi, to je bila
najuzbudljivija stvar koja mi se dogodila u ivotu, ukljuujui i ono kada sam
umalo uhvatio abu.
Uinilo mi se da je Brzi tuan i trebalo mi je nekoliko trenutaka da
shvatim: nije bilo Sestre, njegove najdrae prijateljice. Bila je jednako
izgubljena za nas kao i Gladni.
Svijet je, razmiljao sam, mnogo sloeniji nego to mi se inilo. Nije se sve
svodilo na to da se Majka, moja braa i sestra skrivaju od ljudi, love i igraju u
kanalu. Vei dogaaji mogli su promijeniti sve dogaaji koje su kontrolirali
ljudi.
Pogrijeio sam u vezi s jednom stvari. Iako to tada nismo znali, ponovo
emo se susresti sa Sestrom.
9

{ DRUGO POGLAVLJE }

amo god da smo krenuli, imao sam osjeaj da e ondje biti drugih pasa.
Kavez u kojem su nas drali bio je prepun njihovih mirisa, njihove
mokrae i izmeta, pa ak i krvi pomijeane s dlakom i slinom. Dok je Majka
uureno stajala rairenih apa kako ne bi proklizala po podu kombija, koji je
podrhtavao i poskakivao, Brzi i ja hodali smo sputenih nosova, njuei mirise
razliitih pasa. Brzi je stalno pokuavao obiljeiti kutove kaveza, ali kamion bi
se svaki put trznuo, a on pao na pod. Jedanput je ak pao na Majku i zaradio brzi
ugriz. Pogledao sam ga s gaenjem. Zar ne vidi da je nesretna?
Naposljetku, kada mi je dosadilo njuenje pasa koji i nisu bili ondje,
pritisnuo sam njuku o iane reetke i duboko udahnuo vjetar. To me podsjetilo
na prvi put kada sam uronio glavu u sone vree smea koje su nam bile glavni
izvor hrane. I sada su mi nosnice zapuhnule tisue mirisa koje nisam mogao
prepoznati. Tako su me snano zapuhnule da sam poeo kihati.
Brzi se smjestio na drugu stranu kaveza i legao. Nije mi se pridruio kod
reetki jer je bio ljut to se on nije toga sjetio. Svaki put kada bih kihnuo,
mrzovoljno bi me pogledao, kao da me eli upozoriti da bih sljedei put kada to
uinim trebao zatraiti njegovo doputenje. Kad god bi me hladno pogledao, ja
bih se zagledao u Majku koja je, to se mene ticalo, i dalje ovdje bila glavna
iako je bilo jasno da ju je jako preplailo sve to se dogodilo.
Kada se kamion zaustavio, ena je izila i dola do nas, pa stavila ruke na
kavez kako bismo joj mogli polizati dlanove. Majka se nije pomaknula, ali Brzi
je bio razdragan kao i ja pa je stao pokraj mene, maui repom.
Tako ste slatki. Jeste li gladni, duice? Jeste li gladni?
Kombi je bio parkiran ispred dugake, niske nastambe, a izmeu njegovih
guma izvirivala je rijetka, pustinjska trava.
Hej, Bobby!, viknuo je jedan od mukaraca.
Reakcija na taj povik bila je nevjerojatna. Iz stranjeg dijela kue zauo se
lave pasa. Bilo ih je toliko da im nisam mogao tono odrediti broj. Brzi se
uspravio na stranje noge i stavio prednje ape na kavez, kao da e mu to
pomoi da bolje vidi.
Pomutnja se nastavila kada je iz kue iziao neki mukarac. Bio je sme i
star i malo je epao. Mukarci su mu se smijeili puni oekivanja. Kada nas je
ugledao, ukopao se u mjestu i pognuo ramena.

10

O, ne, seora. Ne vie pasa. Imamo ih previe. Iz njega su se irili

rezignacija i aljenje, no nisam osjetio ljutnju.
ena se okrenula i prila mu. Imamo dva tenca i njihovu majku. Imaju
moda tri mjeseca. Jedno tene je pobjeglo, a jedno uginulo.
O, ne.
Majka je divlja, jadnica. Prestravljena je.
Znate to su vam proli put rekli. Imamo previe pasa i nee nam dati
dozvolu.
Nije me briga.
Ali seora, nemamo mjesta.
E, sad, Bobby, zna da to nije istina. Uostalom, to moemo uiniti?
Pustiti ih da ive kao divlje ivotinje? Oni su psi, Bobby, tenci, vidi? ena se
okrenula prema kavezu, a ja sam poeo mahati repom kako bih joj pokazao da
sam pozorno pratio to govore, iako nisam nita razumio.
Da, Bobby, to su za tebe jo tri psia?, upitao je jedan od nasmijeenih
mukaraca.
Uskoro vie neu imati novca da vam plaam, sve e otii na pseu
hranu, rekao je ovjek kojega su zvali Bobby. Mukarci su samo slegnuli
ramenima, nasmijani od uha do uha.
Carlos, hou da uzme malo mesa i vrati se do onog potoka. Pokuaj
pronai kujicu koja je pobjegla, rekla je ena.
Mukarac je kimnuo, smijui se Bobbyjevu izrazu lica. Shvatio sam da je
ena glavna u toj ljudskoj obitelji i jo jedanput joj liznuo ruku kako bih joj se ja
najvie svidio.
O, ti si dobar pas, dobar pas, rekla mi je. Poeo sam skakati i tako snano
mahati repom da sam udario Brzoga u lice, a on je poeo razdraeno treptati.
Mukarac kojega su zvali Carlos mirisao je na pikantno meso i egzotina
ulja koja nisam mogao identificirati. Posegnuo je motkom u kavez i zgrabio
Majku. Brzi i ja dobrovoljno smo krenuli za njima dok su je vodili iza kue do
velike ograde. Ondje je lave bio zagluuju i osjetio sam mali ubod straha u
to se tono uputamo?
Bobby je mirisao nekako citrusno, na narane, ali i na zemlju, kou i pse.
Malo je otvorio vrata i svojim tijelom preprijeio ulaz. Maknite se! Da ste se
odmah maknuli! Hajde!, tjerao ih je. Lave se malo smanjio, no kada je Bobby
sasvim otvorio vrata, a Carlos bacio majku unutra, sasvim je prestao.
Toliko me zaprepastilo ono to sam vidio, da nisam ni osjetio nogu na
leima kada me Bobby gurnuo u ograeni prostor.
Psi.
Posvuda su bili psi. Neki su bili veliki kao Majka, pa ak i vei, a neki su
bili manji. No svi su se slobodno kretali u velikome oboru, golemu dvoritu
11

ograenome visokom drvenom ogradom. Potrao sam prema psima, ne mnogo

starijima od mene, za koje mi se uinilo da se dre prijateljski. Zaustavio sam se
kada sam im ve doao gotovo sasvim blizu i pretvarao da me strano zanima
neto na tlu. Tri psa ispred mene imala su svijetlo krzno i sve su bile enke, tako
da sam se zavodljivo pomokrio po hrpici zemlje pa otiao do njih pristojno im
ponjuiti stranjice.
Bio sam tako sretan to su se stvari ovako razvile da sam poelio zalajati,
ali Majci i Brzome nije bilo jednako lako. Zapravo, Majka je hodala uz ogradu,
nosa pritisnuta o tlo, pokuavajui pronai izlaz. Brzi se pribliio skupini
mujaka i ukoeno je stajao, a rep mu je podrhtavao, dok su on i mujaci
naizmjence obiljeavali stup.
Jedan od mujaka stao mu je na put, a drugi ga je doao agresivno ponjuiti
odostraga. Tada se moj siroti brat preplaio. Stranjica mu se objesila, a kada se
okrenuo prema mujaku iza sebe, spustio je rep izmeu nogu. Nisam bio ni
najmanje iznenaen kada je nekoliko sekunda poslije leao na leima, izvijajui
se nekako oajniki zaigrano. Zakljuio sam da vie nije glavni.
Dok se sve to dogaalo, jedan drugi mujak, zdepast i visok, sputenih
uiju, stajao je potpuno mirno na sredini dvorita, promatrajui Majku kako
oajniki tri ukrug. Neto mi je govorilo da se od svih pasa na dvoritu upravo
toga trebam paziti. I, naravno, im je prestao ukoeno stajati i krenuo prema
ogradi, psi koji su okruili Brzoga prestali su se zabavljati i pozorno su
podignuli glave.
Desetak metara od ograde, osamljeni se mujak prijetei zatrao prema
Mami koja se zaustavila i uurila. Mujak se postavio ispred nje i zatvorio joj
put. Rep je drao uspravno poput strijele. Dopustila mu je da je ponjui po
cijelome tijelu, i dalje skutrena uz ogradu.
Nagonski sam osjetio potrebu da joj otrim pomoi, a siguran sam da je
isto osjetio i Brzi. No nekako sam znao da bi to bilo pogreno. To je bio Glavni
Pas, taj mujak, krupan mastif smee glave i tamnih, vlanih oiju. Majino
podreivanje jednostavno je bilo u skladu s prirodnim redom.
Nakon to ju je dobro prouio, Glavni Pas tedljivo se pomokrio o ogradu,
a Majka je posluno ponjuila njegovu mokrau. Nakon toga je otiao i vie nije
obraao pozornost na nju. Majka je izgledala kao da se ispuhala i neopazice se
iskrala i sakrila iza gomile eljeznikih pragova.
U jednome trenutku, opor mujaka doao je i do mene, ali ja sam unuo
to blie podu i, lizao ih po licu, kako bih im jasno dao do znanja da sa mnom
nee imati nikakvih problema i da je moj brat taj koji je problematian, a ne ja.
Ja sam se samo htio igrati s one tri kujice i istraivati dvorite koje je bilo
puno loptica, gumenih kostiju i raznih predivnih mirisa i zabavnih stvari. Bistra
voda stalno je curila u korito i pruala nam osvjeenje kada god smo ga
poeljeli, a mukarac po imenu Carlos dolazio je u dvorite jedanput na dan i
12

istio na izmet. U pravilnim intervalima svi bismo poeli glasno lajati iz istoga
uitka.
A hranjenje! Dva puta dnevno, Bobby, Carlos, Seora i onaj drugi ovjek
doli bi u opor i razdijelili nas u skupine prema starosti. Istresli bi vree hrane u
velike zdjele i mi bismo uronili glave u njih i jeli koliko god smo mogli! Bobby
je stajao pokraj nas i kada bi procijenio da neki od pasa nije dobio dovoljno
(obino su to bile najmanje kujice), podignuo bi ga i dao mu punu aku hrane, a
nas ostale bi odgurivao.
Majka je jela s odraslim psima i katkad bih zauo reanje s njihove strane,
ali kada bih pogledao prema njima, vidio sam samo mahanje repova. to god da
bilo to to su oni jeli, divno je mirisalo, ali mukarci bi se umijeali i zaustavili
nas kada bi netko od mladaca pokuao otii na onu stranu da vidi to se ondje
dogaa.
ena, Seora, bi se sagnula i dopustila nam da je ljubimo po licu i
dlanovima bi nam prolazila po krznu i smijala se i smijala. Rekla mi je da se
zovem Toby. Govorila mi je to svaki put kada bi me vidjela: Toby, Toby, Toby.
Bio sam siguran da sam joj ja daleko najdrai od svih pasa zar sam
mogao ne biti? Najbolja prijateljica bila mi je ukastosmea kujica koja se
zvala Coco i koja me pozdravila prvi dan. Noge su joj bile bijele, nos ruiast,
dlaka gruba i otra. Bila je dovoljno mala da sam mogao drati korak s njom
unato svojim kratkim nogama.
Coco i ja po cijele smo se dane hrvali. Obino bi nam se pridruile i druge
kujice, a katkad i Brzi koji je uvijek elio igrati igru u kojoj bi on zavrio kao
Glavni Pas. Meutim, svoju je grubu igru morao drati pod kontrolom jer bi,
kada bi postao previe nasilan, do nas bio poslan jedan od mujaka kako bi ga
nauio lekciju. Kada bi se to dogodilo, uvijek sam se pretvarao da Brzoga vidim
prvi put u ivotu.
Volio sam svoj svijet, Dvorite. Volio sam trati kroz blato pokraj korita s
vodom, apama razbacivati vlanu zemlju koja bi mi prljala krzno. Volio sam
kada bismo svi poeli lajati, iako sam rijetko shvaao zato to inimo. Volio sam
natjeravati Coco i spavati na gomili pasa i njuiti njihovu kakicu. esto bih
padao s nogu od umora, iscrpljen od igre, delirino sretan.
I stariji psi su se igrali ak se i Glavnoga Psa moglo vidjeti kako tri
dvoritem s rastrganom plahtom u ustima, dok ga drugi psi naganjaju
pretvarajui se da ga ne mogu dostii. No Majka se nikada nije igrala. Iskopala
si je rupu iza eljeznikih pragova i veinu vremena samo leala ondje. Kada bih
otiao do nje da vidim kako je, zareala bi kao da ne zna tko sam.
Jedne veeri nakon obroka, kada su psi bili dremljivi i isprueni na
Dvoritu, ugledao sam Majku kako se potajno izvlai iz svojega skrovita i ulja
prema vratima. vakao sam gumenu kost, umirujui stalnu potrebu da neto
vaem zbog bolova u ustima, ali prestao sam i znatieljno se zagledao u nju
13

dok je sjedila ispred vrata. Dolazi li netko? Nakrivio sam glavu, pomislivi kako
bi psi dosad ve poeli lajati da nam je netko doao u posjet.
Mnogih veeri, Carlos, Bobby i drugi mukarci sjedili bi za malenim
stolom i razgovarali. Otvorili bi bocu iz koje se irio otar kemijski miris pa je
dodavali jedan drugome. No ne i ove noi psi su bili sami u Dvoritu.
Majka je ustala na stranje noge i prednjim apama pritisnula drvena vrata,
a zubima uhvatila metalnu okruglu kvaku. Bio sam zbunjen. Zato bi, pitao sam
se, vakala tu stvarcu kad su posvuda bile razbacane savreno dobre gumene
kosti? Okretala je glavu ulijevo i udesno, jer oito nije uspijevala dobro zagristi.
Pogledao sam Brzoga, ali on je vrsto spavao.
A onda se dogodilo neto zapanjujue vrata su se otvorila. Moja majka je
otvorila vrata! Spustila se na sve etiri i tijelom odgurnula vrata, oprezno njuei
zrak s druge strane ograde.
A onda se okrenula i pogledala me sjajnih oiju. U njima se jasno vidjelo
to mi eli rei: ona odlazi. Ustao sam da joj se pridruim, a Coco, koja je leala
u blizini, lijeno je podignula glavu pa kratko trepnula, a onda uzdahnula i
ponovo se rastegnula na pijesku.
Ako odem, vie nikada neu vidjeti Coco. Bio sam rastrgan izmeu
odanosti Majci, koja me hranila i pouavala i brinula se za mene, i odanosti
oporu, koji je ukljuivao i mojega bezvrijednoga brata, Brzoga.
Majka nije ekala da odluim. Neujno se iskrala u tminu nadolazee noi.
Ako je elim dostii, morat u pouriti.
Jurnuo sam kroz otvorena vrata i poao za njom u nepredvidljivi svijet na
drugoj stani ograde.
Brzi nije ni vidio da smo otili.

14

{ TREE POGLAVLJE }

isam daleko stigao. Nisam se mogao kretati onako brzo kao Majka, a osim
toga, ispred kue je bilo neko bunje koje sam imao potrebu obiljeiti. Nije
me ekala, nije se ni osvrnula. Posljednji put kada sam vidio Majku, radila je
ono to najbolje zna nestajala u sjeni, neprimijeena, neopaena.
Ne tako davno, sve to sam elio od ivota bilo je priljubiti se uz Majku, a
njezin jezik i toplo tijelo znaili su mi vie nego bilo to drugo. No sada, dok
sam je gledao kako nestaje, shvatio sam da time to me ostavlja jednostavno ini
ono to naposljetku moraju uiniti sve psee majke. Potreba da je slijedim bila je
posljednja refleksna radnja u odnosu koji se zauvijek promijenio onoga dana
kada je naa obitelj stigla u Dvorite.
Noga mi je jo bila u zraku kada je Seora izila na trijem, zaustavivi se
kada me vidjela. Toby, pa kako si iziao?
Ako elim pobjei, moram odmah potrati. Naravno, nisam to uinio.
Umjesto toga, mahnuo sam repom i skoio na Seorine noge, pokuavajui joj
polizati lice. Njezin cvjetni miris bio je obogaen predivnim, masnim vonjem po
piletini. Zagladila mi je ui, a ja sam poao za njom, ovisan o njezinu dodiru,
dok je brzim koracima grabila prema jo uvijek otvorenim vratima, iza kojih je
tromo snivao psei opor. Njeno me pogurnula pa ula za mnom.
Onoga trenutka kada su se vrata zatvorila, psi su bili na nogama i odmah
dotrali do nas. Seora ih je mazila i obraala im se umirujuim glasom, a ja
sam malo bjesnio zbog toga to mi se vie ne posveuje puna pozornost.
To mi se inilo jako nepravednim: odrekao sam se Majke da budem sa
Seorom, a ona se, evo, ponaala kao da nisam nita posebniji od svih ostalih!
Kada je Seora otila, vrata su se zatvorila uz vrst, metalan zvuk, ali
nikada ih vie neu doivljavati kao nepremostivu prepreku.
Hrvao sam se s Coco kada se nekoliko dana poslije Majka vratila. Barem
sam mislio da mi je to majka bio sam ometen novim trikom u naoj vjenoj
igri hrvanja naime, zaokruio bih iza Coco i popeo joj se na lea, prednjim
apama drei je za tijelo. Ta mi je igra bila divna i nisam shvaao zato je Coco
bila tako mrzovoljna, izvijala se i reala na mene. Osjeao sam da je to prava
stvar. Kako je mogue da ona to ne vidi?

15

Kada je Bobby otvorio vrata, podignuo sam pogled i ugledao Majku kako
nesigurno stoji. Radosno sam potrao preko dvorita prema njoj i za sobom
pokrenuo vojsku pasa, ali usporio sam kada sam se pribliio.
Ta kujica imala je iste oznake na krznu kao i Majka crnu mrlju preko
jednoga oka, tupu njuku i kratku dlaku, ali nije bila Majka. Kada smo joj prili,
skutrila se i ispustila tanak mlaz mokrae, pokazavi nam tako svoju podlonost.
Kruio sam oko nje zajedno s ostalim psima, iako je Brzi odmah odmarirao do
nje kako bi joj ponjuio stranjicu.
Bobbyju su ramena bila jednako onako pognuta kao kada nas je ono prvi
puta stavio u kombi, no stajao je blizu kujice, titei je svojim tijelom.
Bit e sve u redu, curo, rekao je.
Bila je to Sestra. Gotovo sam je zaboravio, a sada, dok sam je prouavao,
shvatio sam koliko ivot mora biti drugaiji s druge strane ograde. Bila je
mrava, rebra su joj se jasno vidjela, a niz bok joj se sputao bijeli, vlaan
oiljak. Njuka joj je vonjala na pokvarenu hranu, a kada se skutrila, iz mjehura
joj se irio odvratan miris.
Brzi je bio izvan sebe od sree, ali Sestra je bila previe preplaena zbog
ostatka opora da bi prihvatila njegov poziv na igru. Ponizno je puzala pred
Glavnim Psom i doputala da je svi psi njue ni ne pomaknuvi se kako bi
moda ipak pokazala da postoje neke granice. Kada su se prezirno maknuli od
nje, Sestra je kradomice prouila prazno korito u koje su nam stavljali hranu te
popila malo vode kao da je krade.
Znai, to se dogodi psima koji pokuavaju ivjeti u svijetu bez ljudi budu
zgaeni, poraeni, izgladnjeli. Sestra je pokazatelj onoga to bi nam se svima
dogodilo da smo ostali u kanalu.
Brzi je stalno visio uz nju. Palo mi je na pamet da mu je Sestra oduvijek
bila najdraa, vanija ak i od Majke. Gledao sam kako je ljubi i pravi naklone
pred njom, ne osjeajui ljubomoru ja sam imao Coco.
Ono to jest budilo moju ljubomoru bila je panja koju su Coco pruali
neki drugi mujaci, koji su, izgleda, mislili da mogu doi do nje i igrati se s
njom kao da ja nisam ondje, to, pretpostavljam, i jesu mogli. Znao sam svoje
mjesto u oporu i bio sretan zbog osjeaja reda i sigurnosti koji sam time
dobivao, ali elio sam Coco samo za sebe i nije mi se svialo kada bi me netko
grubo izgurao.
inilo se da svi mujaci ele igrati igru koju sam ja izmislio kruiti oko
Coco i pokuavati skoiti na nju, ali sa zadovoljstvom sam primijetio da se ona
ne eli igrati ni s njima.
Jutro nakon to je stigla Sestra, Bobby je doao u dvorite i uzeo Brzoga,
Sestru, Coco i jo jednoga mladoga mujaka ivahna, pjegava gonia kojega
su mukarci zvali Paperje i zajedno sa mnom sve ih stavili u kavez u
stranjemu dijelu kombija.
16

Kavez je bio prenatrpan i buan, ali volio sam snano strujanje zraka i izraz
na licu Brzoga kada bih kihnuo na njega. Zapanjujue, jedna dugodlaka enka iz
opora vozila se u kabini s Carlosom i Bobbyjem. Zato se ona moe voziti na
prednjemu sjedalu, pitao sam se. I zato bi mi tijelom prostrujio drhtaj kada bi
kroz otvorene prozore do mene dopro njezin miris? Zato bih se tada odjedanput
osjetio divljim?
Parkirali smo pokraj staroga, kvrgava stabla koje je prualo jedinu vidljivu
sjenu na vrelome parkiralitu. Bobby je uao u zgradu, sa sobom vodei enku
koja se vozila u kabini, a Carlos je doao do vrata kaveza. Svi osim Sestre
nagrnuli smo prema njemu.
Hajde, Coco. Coco, rekao je Carlos. Osjeao sam miris kikirikija i
bobica na njegovim prstima, te jo neki slatkasti miris koji nisam znao
prepoznati.
Svi smo ljubomorno lajali dok su Coco odvodili u zgradu, a onda smo lajali
zato to smo lajali. Velika, crna ptica sletjela je na stablo iznad nas i zagledala se
u nas kao da smo idioti, pa smo neko vrijeme lajali i na nju.
Bobby se vratio do kamioneta. Toby, zovnuo me.
Ponosno sam zakoraio prema njemu, prihvativi konatu petlju oko vrata
prije nego to sam skoio na beton koji je bio tako vru da su me boljeli jastuii
na apama. Dok sam ulazio u zgradu, nisam se ni osvrnuo prema onim
gubitnicima u kavezu. Zgrada je bila iznenaujue hladna i natopljena mirisima
pasa i drugih ivotinja.
Bobby me odveo niz hodnik pa me podignuo i stavio na svjetlucavi stol.
Ula je neka ena, a ja sam mahnuo repom kada mi je stavila mekane, njene
prste u ui i opipavala mi vanjsku stranu grla. Ruke su joj mirisale na snane
kemikalije, ali joj je odjea mirisala na druge ivotinje, ukljuujui Coco.
Koji je ovo? upitala je.
Toby, rekao je Bobby. Kada sam uo da su izgovorili moje ime, snanije
sam mahnuo repom.
to ste ono rekli, koliko ste ih danas doveli? Dok je razgovarala s
Bobbyjem, malo mi je podignula laloke kako bi se mogla diviti mojim zubima.
Tri mujaka, tri enke.
Bobby, rekla je ena. Mahnuo sam repom jer sam prepoznao njegovo
ime.
Znam, znam.
Upast ete u nevolju, rekla je ena. Opipavala me po cijelome tijelu i
pitao sam se bi li bilo u redu da zastenjem od uitka.
Ondje nema susjeda koji bi se alili.
Ali postoje zakoni. Ne moe stalno uzimati nove pse. Ve ih je previe.
To nije higijenski.
17

Ona kae da e inae psi uginuti. Nema dovoljno ljudi da ih uzmu.

To je protuzakonito.
Molim vas, nemojte rei, doktorice.
Bobby, stavljate me u neugodan poloaj. Moram se brinuti za njihovu
dobrobit.
Dovodimo ih k vama ako su bolesni.
Netko e vas tuiti, Bobby.
Molim vas, nemojte.
O, ne ja. Ja neu nita rei a da najprije ne obavijestim vas, pruim vam
priliku da pronaete rjeenje. U redu, Toby?
Liznuo sam je po ruci.
Dobar deko. Sad emo te odvesti na kirurgiju. Sredit emo te zaas.
Bobby se zasmijuljio.
Uskoro su me odveli u neku drugu prostoriju. Ondje je bilo izrazito
svijetlo, ali ugodno hladno. Soba je bila puna onoga snanoga mirisa kemikalija
koji se irio i od ljubazne gospoe. Bobby me vrsto drao i ja sam mirno leao,
nekako osjeajui da je to ono to eli od mene. Dobro sam se osjeao dok me
tako drao pa sam lupnuo repom. Osjetio sam kratak, otar bol iza vrata, no
nisam se alio nego sam snano mahao repom kako bih im pokazao da mi to ne
smeta.
Sljedee ega se sjeam bilo je da sam ponovo u Dvoritu! Otvorio sam oi
i pokuao ustati, ali nisam se uspijevao osoviti na noge. Bio sam edan, ali
previe umoran da odem do vode. Spustio sam glavu i nastavio spavati.
Kada sam se probudio, odmah sam shvatio da imam neto oko vrata,
nekakav bijeli unj koji je tako glupo izgledao da sam se bojao da bi me mogli
izbaciti iz opora zbog njega. Osjeao sam kako me izmeu stranjih nogu neto
svrbi i boli, ali nisam mogao zubima dohvatiti to mjesto zbog blesava ovratnika.
Oteturao sam do vode i malo popio. Osjeao sam muninu u elucu, a cijeli
donji dio tijela me jako, jako bolio. Prema mirisima u dvoritu, procijenio sam
da sam propustio veeru, ali u tom trenutku uope me nije bilo briga. Pronaao
sam kutak Dvorita gdje je tlo bilo hladno i uz stenjanje se izvalio na pod. Brzi
je leao ondje i pogledao prema meni. I on je nosio taj smijeni ovratnik.
to nam je to Bobby uinio?
Nigdje nije bilo onih triju enki koje su s nama ule u zgradu u kojoj je bila
ljubazna gospoa. Sutradan sam epuckao po Dvoritu, traio Cocine mirise, ali
nije bilo tragova da se vratila s nama.
Osim ponienja koje sam osjeao zbog glupoga ovratnika, morao sam
pretrpjeti jo jedno ponienje kada su mi svi mujaci iz opora doli ponjuiti
bolno podruje. Glavni Pas izvrnuo me na lea, gurnuvi me ne ba njeno i

18

tako sam leao u svojem jadu dok su me najprije on, a potom i ostali mujaci,
njukali ne skrivajui prezir.
Nisu pokuali istu stvar kada su se nekoliko dana poslije u dvoritu pojavile
enke koje su s nama ile u onu zgradu. Bio sam izvan sebe od sree to vidim
Coco, koja je takoer nosila neobini ovratnik, a Brzi je inio sve to je mogao
kako bi utjeio Sestru, kojoj je, bilo je to jasno, cijeli proces bio traumatian.
Carlos nam je na kraju skinuo ovratnike i od toga trenutka bio sam nekako
manje zainteresiran za igru u kojoj skaem Coco na lea. No zato sam otkrio
novu: pravei se vaan, doao bih do Coco drei gumenu kost u zubima i poeo
je bacati u zrak pa putati da padne na zemlju. Ona bi se pretvarala da je ne eli,
gledala bi ustranu, ali svaki put kada bih nosom gurnuo kost prema njoj,
pogledala bi je. Naposljetku bi izgubila kontrolu i bacila se na kost, ali ja sam je
tako dobro poznavao da bih svaki put uspio zgrabiti kost prije nje. Uzmicao bih
od nje radosno maui repom, a katkad bi me poela natjeravati i onda bismo
trali pravei velike krugove, to je bio moj omiljeni dio igre. Katkad bi
zijevnula pravei se da se dosauje i ja bih se ponovo pribliio, draei je
gumenom kosti sve dok vie ne bi mogla izdrati i ponovo bi se bacila na nju.
Toliko sam volio tu igru da sam je ak i sanjao.
Katkad je bilo i pravih kostiju, ali tada se postupalo drugaije. Carlos bi
doao na dvorite s masnom vreom u rukama i dijelio bi pougljenjene
poslastice, pritom izvikujui naa imena. Carlos nije shvaao da bi prvu kost
uvijek trebao davati Glavnome Psu, ali meni to nije smetalo. Ne bih uvijek
dobio kost, no kada bi se to dogodilo, Carlos bi rekao: Toby. Toby, i pruio
mi kost pred nosom nekoga drugoga psa. Kada su tu bili ljudi, pravila su bila
drugaija. Jedanput, kada je Brzi dobio kost, a ja nisam, vidio sam neto
nevjerojatno. Brzi je leao na drugoj strani dvorita, mahnito vaui kost s koje
su se irili opojni mirisi. Pribliio sam mu se kako bih ga sa zaviu promatrao,
tako da sam se zatekao na mjestu dogaaja kada mu je priao Glavni Pas.
Brzi je malo rairio noge, kao da se sprema ustati i kada mu se Glavni Pas
pribliio, Brzi je prestao vakati i duboko je zareao. Nitko nikada nije zareao
na Glavnoga Psa. Meutim, osjeao sam da je Brzi u pravu to je bila njegova
kost, kost koju mu je dao Carlos i ak je ni Glavni pas nije imao pravo uzeti.
No kost je bila tako ukusna da si Glavni Pas nije mogao pomoi. Gurnuo je
glavu prema njoj i tada ga je Brzi napao otro je zakljocao zubima ravno
prema njuci Glavnoga Psa! Brzome su se podignuli kutovi usana, a oi postale
dva proreza. Glavni Pas buljio je u njega kao da je zapanjen tom otvorenom
pobunom, a onda se, kraljevski uzdignute glave, okrenuo i podignuo nogu na
ogradu, ne obrativi vie pozornost na Brzoga.
Znam da je Glavni Pas mogao uzeti nagradu koja je pripadala Brzome, da
je to elio. Imao je mo i ve ju je bio pokazao. Vidio sam to se dogodilo
otprilike u vrijeme kada smo ili u posjet onoj ljubaznoj gospoi u hladnoj
zgradi: mujaci su se okupili oko jedne od enki, njuei je i mokrei naokolo
19

kao da svi imaju isti, mahniti cilj. ao mi je to to moram rei, ali i ja sam bio u
toj skupini pasa. Ne mogu to objasniti. Jednostavno, bilo je neeg neodoljivo
zanimljivog u vezi s njom.
Kad god ju je neki mujak pokuao pomirisati odostraga, enka je sjela.
Ui su joj bile priljubljene uz glavu i vidjelo se njezino ponienje, ali je svejedno
zareala nekoliko puta. Svaki put kada je to uinila, mujaci su se odmaknuli
kao da je upravo postala Glavni Pas.
Stajali smo tako blizu jedan drugoga da je bilo nemogue izbjei sudaranje,
i u tom je trenutku izbila tunjava izmeu Glavnoga Psa i najveega mujaka u
oporu, golema crno-smeeg psa kojeg je Bobby zvao Rottie.
Glavni Pas borio se struno i uinkovito, zgrabivi Rottieja za stranji dio
vrata i povukavi ga prema dolje. Mi ostali u irokome smo se luku odmaknuli
od njih i sve je zapravo bilo gotovo za nekoliko trenutaka Rottie se prevalio na
lea pokazujui da se predaje. Meutim, na buku je reagirao Carlos, koji je
viknuo: Hej! Hej! Dosta. Carlos je stajao na dvoritu. Mujaci su ga
ignorirali, a Coco je otila do njega da je pomazi. Nakon to nas je nekoliko
minuta promatrao, Carlos je pozvao enku koja je dobivala svu panju i odveo je
iz dvorita.
Ponovo sam je vidio tek sljedeega jutra u kamionetu, kada smo se vozili u
posjet ljubaznoj gospoi u hladnoj sobi; sjedila je na prednjemu sjedalu s
mukarcima.
Nakon to je Brzi pojeo kost do kraja, inilo se da nije vie siguran u vezi
sa svojom odlukom da se suprotstavi Glavnome Psu, koji je stajao s druge
strane. Spustio je glavu i polako se odvukao do njega. I dalje sputene glave,
lagano je mahao potpuno sputenim repom. Nekoliko ga je puta naklonom
pozvao na igru, to je Glavni Pas ignorirao, a onda ga je Brzi polizao po ustima.
To je, ini se, bila dovoljna isprika pa se Glavni Pas malo igrao s Brzim,
okrenuo ga na lea i dopustio mu da ga grize za vrat, a onda je naglo otiao.
Tako je Glavni Pas odravao red, pokazujui svakome od nas gdje mu je
mjesto, ali ne iskoritavajui svoj poloaj da bi krao hranu koju nam daju
mukarci. Na je opor bio sretan sve do dana kada je doao iljko.
Nakon toga vie nita nije bilo isto.

20

{ ETVRTO POGLAVLJE }

oelo mi se initi da se ivot promijenio ba kada sam pomislio da sam ga

sasvim shvatio. Dok smo trali s Majkom, nauio sam se bojati ljudi i
skupljati ostatke hrane; nauio sam smiriti Brzoga tako da bude dobro
raspoloen. A onda su doli ljudi i odveli nas u Dvorite i sve se promijenilo.
Na Dvoritu sam se brzo prilagodio ivotu u oporu. Nauio sam voljeti
Seoru i Carlosa i Bobbyja, i ba kad je moja igra s Coco poela dobivati
drugaiji, sloeniji oblik, odveli su nas u posjet ljubaznoj gospoi u hladnoj sobi
i ona potreba koju sam prije osjeao kada sam bio blizu Coco, sasvim je nestala.
I dalje sam provodio veinu dana grickajui je i doputajui njoj da gricka mene,
ali bez onih neobinih i neshvatljivih poriva koje sam povremeno dobivao.
Izmeu dvaju svjetova onoga vani i onoga u Dvoritu stajala su vrata
koja je Majka otvorila. Toliko sam esto pomiljao na onu no kada je pobjegla
da sam gotovo mogao osjetiti metalnu kvaku u ustima. Majka mi je pokazala
kako da se oslobodim, ako to elim. No ja nisam bio kao ona. Volio sam
Dvorite. elio sam pripadati Seori. Zvao sam se Toby.
S druge strane, Majka je bila tako nedrutvena da se inilo kako nitko i ne
primjeuje da je nema. Seora joj nije ni ime dala. Brzi i Sestra svako toliko
njukali su udubinu iza eljeznikih pragova u kojoj je Majka leala, no osim
toga nisu pokazivali nikakvu zabrinutost zbog njezina nestanka. ivot je iao
dalje, ba kao i prije.
A onda, kada je odreen svaiji status u oporu, kada sam se ja hranio na
koritu iz kojega su jeli odrasli, a Carlos nam kradomice donosio kosti i Seora
nas ljubila i davala nam slastice, doao je novi pas.
Zvao se iljko.
uli smo da su zalupila vrata Bobbyjeva kamioneta pa smo svi poeli lajati,
iako je toga dana bilo toliko vrue da neki od nas koji su leali u sjeni nisu ak
ni ustali s poda. Vrata su se otvorila i uao je Bobby vodei velika, miiava
mujaka.
Zastraujue je kada se cijeli opor zaleti na tebe dok stoji na ulaznim
vratima, ali novi pas nije se ni pomaknuo. Bio je taman i irok kao Rottie, a
visok kao Glavni Pas. Nije imao rep, ali nije mahao ni onim batrljkom koji je
imao, a stajao je tako da je teinu rasporedio na sve etiri noge. Potmulo je
zareao.

21

Mir, iljko. U redu je, Bobby je rekao.

Nain na koji je Bobby izgovorio iljko, dao mi je do znanja da je to
njegovo ime. Odluio sam da u pustiti druge da ga prvi proue.
Kao obino, Glavni Pas drao se odostraga, ali sada je izronio iz hlada
pokraj cijevi iz koje je ila voda i otrao prema pridolici. Polako, rekao je
Bobby.
Bobbyjeva napetost u valovima se proirila cijelim oporom i osjetio sam
kako mi se diu dlake na leima, iako nisam bio siguran zato. Glavni Pas i
iljko ukoeno su se odmjeravali i nijedan nije poputao. opor ih je vrsto
okruivao. iljkovo lice bilo je prekriveno oiljcima udubinama u obliku suza
i blijedosivim kvrgama koje su se isticale na njegovu tamnome krznu.
Neto u nainu na koji nas je iljko promatrao, svakoga od nas koji smo
stajali poredani nasuprot njemu, budilo je u meni strah, iako je rezultat na kraju
bio onakav kakav je i trebao biti. iljko je dopustio Glavnome Psu da stavi glavu
na njegova lea, iako se nije sagnuo ni spustio blie tlu. Umjesto toga, iljko je
otiao do ograde, oprezno je ponjuio pa podignuo nogu. Mujaci su se odmah
poredali iza Glavnoga Psa i napravili isto to na istome mjestu.
Seorino lice pojavilo se iznad vrata i vei dio onog osjeaja napetosti
odmah je nestao. Nekoliko nas je izilo iz kruga i otralo do nje, skoivi
prednjim apama na ogradu kako bi nas mogla pomaziti po glavama.
Vidi? Bit e mu dobro, rekla je Seora.
Takav pas uzgojen je za borbe, Seora. Nije on kao ostali, ne, gospojo.
Budi dobar pas, iljko, doviknula mu je Seora. Ljubomorno sam
pogledao prema novome psu, ali on je na svoje ime reagirao samo joj dobacivi
pogled, kao da mu to nita ne znai.
Toby, elio sam da kae. Dobar pas, Toby. Umjesto toga, rekla je, Nema
loih pasa, Bobby, samo loih ljudi. Oni samo trebaju ljubav.
Nekada su slomljeni iznutra, Seora. I nita im ne moe pomo.
Seora je odsutno spustila ruku i poekala Coco iza uiju. Mahnito sam joj
gurao nos pod ruku, ali inilo se da me uope ne primjeuje.
Poslije je Coco sjela ispred mene marljivo vaui gumenu kost. Pravio
sam se da je ne vidim, i dalje povrijeen time to sam ja, Seorin miljenik, bio
tako grubo zanemaren. Coco se izvalila na lea igrajui se s kosti vadila ju je
iz usta i bacala, drala tako slabo da sam znao da joj je mogu uzeti, pa sam se
bacio na nju! No Coco se otkotrljala od mene i onda sam je lovio po dvoritu,
bijesan to je promijenila pravila igre.
Bio sam toliko zaokupljen vraanjem glupe kosti, jer ja sam je trebao imati,
a ne Coco, da nisam ni vidio kako je poelo, samo sam shvatio da je tunjava za
koju smo svi znali da se mora dogoditi, iznenada ve krenula.

22

Inae je borba s Glavnim Psom bila brzo gotova i zavrila bi tako da je pas
niega statusa prihvatio kaznu zbog pokuaja da promijeni hijerarhiju u oporu.
No inilo se da ova grozna bitka, glasna i okrutno divlja, nikako ne prestaje.
Oba su se psa propela na stranje noge i prednjima se uhvatila u kotac,
borei se da zauzmu vii poloaj, dok su im zubi bljeskali na suncu. Nikada do
tada nisam uo neto tako divlje i zastraujue kao to je to bilo njihovo reanje.
Glavni Pas pokuao je napraviti ono to uvijek radi uhvatiti protivnika za
stranji dio vrata, jer ga tako moe kontrolirati a da mu ne nanese trajnu tetu.
No iljko se otresao i nekoliko puta kljocnuo zubima dok nije uhvatio
Glavnoga Psa za njuku. Iako ga je to stajalo krvave posjekline ispod uha, iljko
je sada imao prednost nad Glavnim Psom i sve je vie i vie pritiskao glavu
naega voe prema tlu.
opor nije uinio nita, nije mogao nita uiniti osim dahtati i nervozno
kruiti. Meutim, vrata su se otvorila i utrao je Bobby, za sobom vukui
dugako crijevo. Snaan mlaz vode udario je oba psa.
Hej! Prestanite! Hej! viknuo je.
Glavni Pas prestao se boriti, priznajui Bobbyjev autoritet, ali iljko nije
poputao i samo ga je ignorirao. iljko! Bobby je viknuo. Zamahnuo je
crijevom i uperio ga iljku u glavu, a krv je iknula u zrak. iljko se napokon
odmaknuo, tresui glavom kako bi izbjegao mlaz vode. Pogled koji je uputio
Bobbyju bio je ubojit. Bobby se odmaknuo, drei crijevo ispred sebe.
to se dogodilo? Novi? El combatiente? Carlos je viknuo ulazei u
dvorite.
Si. Este perro ser el problema, Bobby je odgovorio.
Seora se pridruila mukarcima na dvoritu i nakon dugog vijeanja,
pozvali su Glavnoga Psa i oistili mu rane onom kemikalijom otroga mirisa
koju sam odmah povezao s ljubaznom gospoom u hladnoj sobi. Kada mu je
Carlos neto stavljao na male posjekline po glavi, Glavni Pas se sputenih uiju
migoljio, dahtao i lizao se.
Mislio sam da iljko nee dopustiti da to i njemu naprave, ali on je bez
protesta stajao dok su mu istili posjeklinu ispod uha.
inilo se kao da je nekako naviknut na to i da prihvaa kemijski miris kao
neto to se dogaa nakon borbe. Sljedeih nekoliko dana bilo je prava agonija.
Nismo vie znali gdje nam je mjesto, posebno mujaci.
iljko je sada bio neupitni voa i to nam je jasno dao do znanja tako to je
na Dvoritu svakoga od nas izazvao licem u lice. I Glavni Pas je to bio uinio,
ali ne ovako: za iljka je i najmanji prekraj bio razlog za discipliniranje, a
kazna je najee ukljuivala brz i bolan upozoravajui ugriz. Kada bi igra
postala previe buna i nametljiva na njegovu podruju, Glavni Pas bi nas samo
upozorio zurenjem ili moda reanjem. iljko je patrolirao po dvoritu po
23

cijeli dan otresajui se na nas bez razloga. U njemu je postojala neka crna
energija, neto udno i zlokobno.
Kada su se mujaci natjecali za nove poloaje unutar opora i izazivali
jedan drugoga, iljko je bio ondje te bi se preesto i sam umijeao, kao da nije
bio u stanju oduprijeti se porivu da se baci u borbu. To je bilo nepotrebno i samo
nas je smuivalo, stvaralo toliko napetosti da je izmeu nas dolazilo do sitnih
okraja i borbi za stvari koje su odavno odluene, primjerice redoslijed stajanja
ispred korita s hranom ili tko e sljedei leati na hladnome dijelu Dvorita, gdje
je curila voda iz slavine.
Kada smo Coco i ja igrali nau igru ja drim gumenu kost, a ona je
pokuava ukrasti iljko bi reei doao do nas i prisilio me da pustim igraku
ispred njegovih nogu. Katkad bi odnio kost do svojega kuta i tako prekinuo nau
igru dok ja ne bih uspio pronai drugu igraku, a katkad bi je samo prezirno
ponjuio i ostavio na zemlji.
A kada bi Carlos donio vreu kostiju, iljko se ne bi ni potrudio otrati do
njega da vidi hoe li je i on dobiti. ekao bi dok na dvoritu vie ne bi bilo ljudi
i onda jednostavno uzeo to eli. iljko je neke pse putao na miru, primjerice
Rottieja i Glavnoga Psa i, zaudo, Brzoga, ali svaki put kada sam ja bio te sree
da zarijem zube u jednu od Carlosovih ukusnih poslastica, morao sam se
pomiriti s injenicom da e je uskoro iljko vakati.
To je bila nova hijerarhija. Moda nismo ba najbolje shvaali pravila, ali
znali smo tko ih je postavio i svi smo ih prihvaali. Zato se i jesam tako
iznenadio kada je Brzi izazvao iljka.
Razlog je, naravno, bila Sestra. Dogodila se rijetka sluajnost da smo se nas
troje, dva brata i sestra Brzi, Sestra i ja nali sami u kutu, prouavajui neku
bubu koja se provukla ispod ograde. Bilo je tako oputajue nai se u slobodnom
i jednostavnom drutvu moje stare obitelji, posebno nakon posljednjih nekoliko
stresnih dana, da sam se pravio kako nikada u ivotu nisam vidio neto
zanimljivije i arobnije od toga malog crnog kukca koji je siunim klijetima
mahao po zraku kao da nas izaziva na borbu.
Zaokupljeni time, nismo primijetili iljka sve dok nije doao sasvim do nas
i tiho, beumno napao Sestru, bacivi joj se na bok. Ona je odmah preplaeno
zaskviala.
Ja sam odmah spuznuo na pod ne radimo nita to se ne smije! ali Brzi
vie nije mogao izdrati i iskeenih zubiju bacio se na iljka. Sestra je pobjegla,
ali potaknut bijesom kakav jo nikada nisam osjetio, ja sam se pridruio Brzome
u borbi nas dvojica reali smo i grizli.
Pokuao sam skoiti i zgrabiti iljka za lea, ali on se okrenuo i pokuao
me dohvatiti, a dok sam teturao unatrag ugrizao me za prednju nogu i ja sam
zacvilio.

24

Brzi je uskoro zavrio pritisnut o pod, ali nisam obraao pozornost na to

noga me strahovito boljela i ja sam i dalje cvilei odepao. Coco je bila uz mene
i zabrinuto me lizala, ali ja sam je ignorirao i krenuo ravno prema vratima.
Kao to sam i mislio, Bobby je otvorio vrata i uao u dvorite drei crijevo
u ruci. Tunjava je prestala Brzi je sklopio primirje, a Sestra se skrivala iza
eljeznikih pragova, tako da je njegovu pozornost privukla moja noga.
Bobby je kleknuo na pod. Dobar pas, Toby. U redu je, mome, rekao mi
je. slabano sam mahnuo repom, a kada mi je dotaknuo apu pa mi je sijevnula
bol sve do ramena, polizao sam ga po licu kako bih mu dao do znanja da znam
da to nije namjerno uinio.
Seora je otila s nama u posjet ljubaznoj gospoi u hladnoj sobi. Bobby
me drao dok mi je davala injekciju koja je, kao i proli put, mirisala na neku
kemikaliju. Nakon toga, vie me nije muio bol u nozi. Pospano sam leao na
stolu dok mi je gospoa povlaila nogu, sluajui njezin glas dok je razgovarala
s Bobbyjem i Seorom. Osjeao sam njezinu zabrinutost i oprez, ali nije me bilo
briga dok god me Seora mazila, a Bobby se naslanjao na mene kako se ne bih
micao. ak i kada je Seora duboko udahnula kada je ljubazna gospoa rekla
trajno oteenje, nisam ni trepnuo. Samo sam elio zauvijek leati na stolu. Ili
barem do veere.
Kada sam se vratio u Dvorite, ponovo sam oko vrata nosio onaj glupi
ovratnik, a oko ozlijeene noge bilo mi je omotano neto tvrdo. elio sam to
razderati zubima, ali ne samo da je ovratnik smijeno izgledao nego zbog njega
nisam uspijevao doi do noge! Hodati sam mogao samo na tri noge i to je,
izgleda, zabavljalo iljka jer je doao do mene i prsima me prevrnuo na pod. U
redu, iljko, samo daj, ti si najruniji pas kojega sam ikada vidio.
Noga me stalno boljela i morao sam spavati. Coco bi obino dola i
naslonila glavu na mene dok sam spavao. Dvaput na dan doao bi Bobby i dao
mi neku poslasticu. Pretvarao sam se da ne primjeujem da je u mesu neto
gorko, iako bih katkad, umjesto da progutam, malo priekao pa to ispljunuo: bila
je to neka mala, bijela stvarica veliine graka.
Onoga dana kada su doli nepoznati mukarci, jo sam imao glupi ovratnik.
uli smo kako je na prilazu zalupilo nekoliko vrata i kao obino poeli lajati,
iako su mnogi od nas zautjeli kada su uli Seorin vrisak.
Ne! Ne! Ne moete mi uzeti pse!
U glasu joj se jasno osjeala tuga i Coco i ja smo se uznemireno poeli
trljati njukama. to se dogaa?
Vrata su se irom otvorila i nekoliko je mukaraca ulo u dvorite, nosei
one poznate motke s omama na kraju. Nekoliko ih je pred sobom dralo
metalne kante i drali su se kao da oekuju da e biti napadnuti.
Pa, kako god da se ta igra zvala, veina nas bila je spremna igrati je. Coco
je bila meu prvima koji su im prili i odmah su je zgrabili i povukli kroz vrata,
25

a da im se uope nije opirala. Slijedila ju je veina ostatka opora, dobrovoljno

se poredavi jedni do drugih, iako su neki ostali iza Sestra, Brzi, iljko, Glavni
Pas i ja, zato to mi se nije dalo epati do njih. Ako se ele igrati, neka se igraju
sa iljkom.
Sestra je poela trati po dvoritu kao da oekuje da e se otvoriti kakva
rupa. Brzi je najprije krenuo za njom, ali onda je stao u oaju, promatrajui je
kako besciljno i panino bjei. Okruila su je dva mukarca i uhvatila uetom.
Brzi ih je odmah pustio da i njega uhvate, tako da poe s njom, a Glavni Pas
dostojanstveno je krenuo prema njima kada su ga pozvali.
S druge strane, iljko se borio protiv ome, divljaki reao i kljocao
zubima prema njima. Mukarci su vikali, a jedan od njih usmjerio je tanak mlaz
nekakve tekuine iz kante koju je drao u rukama, a taj miris odmah mi je sprio
nosnice, iako sam bio na drugome kraju dvorita. iljko se prestao boriti i pao je
na pod, apama prelazei preko njuke. Izvukli su ga i doli po mene.
Dobar pas. Jesi li ozlijedio nogu, mome?, upitao je jedan od mukaraca.
Slabano sam mahnuo repom i malo sagnuo glavu kako bi mu bilo jednostavnije
staviti mi omu preko glave, to je malo potrajalo zbog mojega glupog
plastinog ovratnika.
Kada smo izili iz dvorita, uzrujao sam se jer sam vidio da Seora plae,
borei se s Carlosom i Bobbyjem. Tuga se irila iz njezina tijela i preplavila me
pa sam poeo povlaiti omu, elei otii do nje i utjeiti je.
Jedan od mukaraca pokuao je Seori dati nekakav papir, ali ona ga je
bacila na pod.
Zato to radite? Nikome ne inimo nita naao! Bobby je viknuo. Njegov
bijes bio je jasan i zastrauju.
Previe ivotinja. Loi uvjeti, rekao je mukarac koji je drao papir. I iz
njega se irio bijes, i svi su bilo vrlo napeti i ukoeni. Primijetio sam da ima
tamnu odjeu i da mu na prsima svjetluca neto metalno.
Volim svoje pse, Seora je jauknula. Molim vas, nemojte mi ih uzeti.
Seora nije bila ljuta, bila je tuna i preplaena.
Neljudski, odgovorio je mukarac.
Bio sam smeten. Pogled na cijeli opor izvan Dvorita, i to kako ih jednog
po jednog odvode u kaveze koji su bili u kombijima, jako me zbunjivao. Veini
su nam ui bile jako sputene, a repovi podvueni meu noge. Stajao sam pokraj
Rottieja, iji je dubok, teak lave ispunjao zrak.
Stvari mi nisu bile nita jasnije ni kada smo stigli na odredite, koje je
mirisalo slino kao ono mjesto gdje je bila ljubazna gospoa u hladnoj sobi, ali
je bilo vrue i puno glasnih, uznemirenih pasa. Spremno sam ih pratio i bio
pomalo razoaran kad su me gurnuli u kavez s Brzim i Glavnim Psom bilo bi
mi drae da su me stavili s Coco, pa ak i Sestrom. Iako su mujaci s kojima
26

sam dijelio kavez bili jednako preplaeni kao i ja, nisu me neprijateljski
doekali.
Lajanje je bilo zagluujue, ali sam i kroz njega uo nepogreivo
prepoznatljiv iljkov lave kada je u punoj snazi nekoga napao te odmah potom
otar cvile nekoga pseeg nesretnika. Mukarac je viknuo i nakon nekoliko
minuta, iljko je, vezan na omu koja je bila na dnu motke, odveden proao
pokraj naih kaveza i nestao niz hodnik.
Neki ovjek zaustavio se ispred naega kaveza. to se ovdje dogodilo?,
upitao je.
Drugi ovjek, onaj koji je upravo odveo iljka, zastao je i nezainteresirano
me pogledao. Ne znam.
S prvoga ovjeka irio se osjeaj brige pomijean s tugom, ali s drugoga
samo ravnodunost. Prvi ovjek otvorio je vrata i njeno me dodirnuo po nozi,
odgurujui njuku Brzoga. Ovo je uniteno, rekao je.
Pokuao sam mu nekako objasniti da sam mnogo bolji pas kada nemam
glupi ovratnik.
Nitko ga nee usvojiti, rekao je prvi ovjek.
Imamo previe pasa, dodao je drugi mukarac.
Prvi ovjek rukom je posegnuo unutar ovratnika i pogladio me po uima.
Iako sam se osjeao kao da izdajem Seoru, polizao sam ga po ruci. Mirisao je
uglavnom na druge pse.
U redu, rekao je prvi ovjek.
Drugi ovjek pruio je ruku i pomogao mi da skoim na pod. Stavio mi je
omu oko vrata i odveo me u neku sparnu sobicu. Ondje je u kavezu bio iljko,
a dva psa koja nikada prije nisam vidio slobodno su se kretala izvan kaveza,
zaobilazei ga u irokom luku.
Evo. ekaj. Prvi ovjek stajao je na vratima. Spustio je ruku i otkvaio
mi ovratnik. Zrak koji me zapuhnuo bio je poput poljupca. Oni mrze te stvari.
Svejedno mi je, odgovorio je drugi ovjek.
Zatvorili su vrata. Jedan od novih pasa bila je neka stara enka koja me
poprilino nezainteresirano ponjuila po nosu. iljko je lajao, to je drugoga psa,
nekoga mlaeg mujaka, inilo nervoznim.
Glasno uzdahnuvi legao sam na pod. Zauo sam glasno pitanje i mladi
mujak poeo je cviljeti.
Odjedanput se iljko uz tresak sruio na pod kaveza i jezik mu je ispao iz
usta. Znatieljno sam ga promatrao, pitajui se to pokuava.
Stara enka sklupala se u blizini i naslonila glavu na iljkov kavez. Bio
sam zaprepaten to ju je pustio da to uini.
Mladi mujak je cvilio, a ja sam ga pogledao praznoga pogleda pa zatvorio
oi. Osjetio sam kako me preplavljuje iscrpljenost, teka i bolna kao kada su,
27

dok sam bio tene, moja braa i sestre leali na meni i gnjeili me. O tome sam
razmiljao kada sam poeo tonuti u mraan, tih san o tome da sam tene. Onda
sam se sjetio kako sam slobodno trao s Majkom, pa pomislio na Seorino
maenje, Coco i Dvorite.
Odjedanput me preplavila tuga kojom je nedavno Seora zraila i elio sam
joj se pribliiti i polizati joj dlanove i ponovo je usreiti. Od svega to sam ikada
uinio, najvanijim mi se inilo to to sam nasmijavao Seora.
Bilo je to, razmiljao sam, jedino to je mojemu ivotu davalo smisao.

28

{ PETO POGLAVLJE }

dmah mi je sve bilo i nepoznato i poznato.

Jasno sam se sjeao bune, vrue sobe, iljka koji je ispunjao zrak svojim
bijesom, a onda je iznenada tako duboko zaspao kao da je ustima otvorio vrata i
pobjegao. Sjetio sam se da mi se prispavalo, a zatim je tu bio i onaj osjeaj kao
da je prolo mnogo vremena, kao kada zaspi na poslijepodnevnome suncu pa
izgubi dio dana i odjedanput je ve vrijeme za veernje hranjenje. Nakon ovoga
sna, meutim, nisam se probudio samo u novome trenutku nego i na novome
mjestu.
Bilo mi je poznato toplo mekoljenje tenaca koji su me okruivali s obiju
strana. Poznata mi je bila i borba za sisom i bogato, ivotvorno mlijeko koje je
bilo nagrada za sve ono guranje i veranje. Nekako se dogodilo da sam ponovo
postao tene, bespomono i slabo, ponovo u Brlogu.
No kada sam prvi put zamuenih oiju pogledao majku, shvatio sam da to
uope nije isti pas. Dlaka joj je bila svijetla i bila je vea od... pa, vea od
Majke. I moja braa i sestre njih sedmero! imala su svijetlo krzno, a kada
sam si pogledao prednje noge, shvatio sam da izgledam isto kao i ostali tenci u
leglu.
I ne samo da mi noge vie nisu bile tamnosmee, nego su se protezale iz
mene u savrenome skladu s ostatkom tijela.
uo sam glasan lave i njuio mnogo pasa u blizini, no to nije bilo
Dvorite. Kada sam se dovoljno ohrabrio da iziem iz Brloga, do pod mojim
apama bilo je grubo i tvrdo, a nakon nekoliko metara iana ograda naglo je
zaustavila moje istraivanje. Nalazio sam se u icanome kavezu s betonskim
podom.
Sve to me poprilino umorilo, i oteturao sam natrag u Brlog, popeo se na
vrh hrpe koju su inili moji braa i sestre pa legao.
Ponovo sam bio tene koje je jedva hodalo, imalo novu obitelj, novu majku
i novi dom. Dlaka nam je svima bila svijetla, oi tamne. Mlijeko moje nove
majke bilo je mnogo bogatije od onoga moje prethodne majke.
ivjeli smo s ovjekom koji je donosio hranu majci, a ona bi je brzo
progutala pa se vratila u Brlog da nam bude toplo.

29

Ali to je bilo s Dvoritem, Seorom, Brzim i Coco? Vrlo sam se jasno

sjeao svojega ivota, a ipak je sada sve bilo drugaije, kao da sam poeo
ispoetka. Je li to mogue?
Sjeao sam se iljkova bjesomuna lajanja i kako mi se, dok sam tonuo u
san u onoj vruoj prostoriji, u glavi pojavilo neobjanjivo pitanje, pitanje svrhe.
Nije mi se to inilo poput neega o emu bi pas trebao razmiljati, ali primijetio
sam da se esto vraam na to, obino onda kada bih neodoljivo tonuo u san.
Zato? Zato sam ponovo tene? Zato me stalno izjedao osjeaj da bih, kao pas,
neto trebao uiniti?
U naoj nastambi nismo imali bogznato ni vidjeti ni vakati, osim jedni
drugih, no kako smo braa, sestre i ja postajali svjesniji stvari oko nas, otkrili
smo da je u prostoriji desno od nae bilo jo tenaca: sitnih, energinih bia s
tamnim oznakama i dlakom koja je strila na sve strane. Na drugoj strani,
sasvim sama, bila je neka spora enka, objeenoga trbuha i razvuenih
bradavica. Bila je bijela s crnim mrljama i krzno joj je bilo vrlo kratko. Nije se
mnogo kretala i inila se poprilino nezainteresiranom za nas. Dvije nastambe
dijelilo je tridesetak centimetara tako da smo samo mogli mirisati tenie do
nas, iako se inilo da bi bilo zabavno igrati se s njima.
Ispred je bila dugaka livada koja nas je mamila slatkim mirisima vlane
zemlje i opojne, zelene trave, ali zakljuana vrata kaveza spreavala su nas da
dospijemo onamo. I travnata povrina i psei kavezi bili su ograeni drvenom
ogradom.
Mukarac nije bio nimalo nalik na Bobbyja ili Carlosa. Kada bi uao u
prostor u kojemu su bile nastambe kako bi nahranio pse, nije nam se mnogo
obraao, a iz njega se irila tupa ravnodunost koja je bila u tolikoj suprotnosti s
dragim ljudima koji su se brinuli za pse u Dvoritu. Kada bi psii iz nastambe
pokraj nae potrali pozdraviti ga, gunajui bi ih odgurnuo od zdjelice, kako bi
majka mogla doi do hrane. Mi nismo bili tako koordinirani u svojim napadima
pa obino nismo uspijevali doteturati do vrata kaveza prije nego to bi on ve
otiao, a majka nam je dala do znanja da ne moemo dijeliti njezin obrok s
njom.
Dok je hodao od kaveza do kaveza, katkad je govorio, ali nije se obraao
nama. Govorio je blago, usredotoen na komad papira koji je drao u rukama.
Jorkirski terijeri, stari otprilike tjedan dana, jedanput je rekao,
pogledavajui pse u kavezu do naega. Zaustavio se ispred naega i zavirio u
njega. Zlatni retriveri, stari vjerojatno tri tjedna, a imam i jednu kuju
dalmatinskoga psa spremnu za okot svaki tren.
Zakljuio sam da me vrijeme provedeno na Dvoritu pripremilo na to da
dominiram nad tencima u mojoj obitelji i bio sam bijesan to i oni nisu tako
mislili. Postavio bih se tako da ih zgrabim onako kako je Glavni Pas znao
zgrabiti Rottieja, a onda bi dvoje ili troje moje brae i sestara skoilo na mene,
uope ne shvaajui sve to. Kada bih ih se napokon uspio osloboditi, moja
30

prvotna meta ve bi se hrvala s nekim drugim, kao da je sve to neka igra. A kada
bih pokuao prijetei zareati, zvuao sam smijeno neopasno, a moja braa i
sestre veselo bi zareali kao da mi odgovaraju.
Jednoga dana, pjegava kuja koja je bila pokraj nas, privukla je nau
pozornost dahtala je i nervozno koraala, a mi smo se instinktivno priljubili uz
majku koja je pozorno promatrala nau susjedu. Pjegava kuja zubima je rastrgala
plahtu, nekoliko puta napravila krug u mjestu pa legla uz glasan uzdah. Nakon
nekoliko trenutaka, zapanjio sam se kada sam pokraj nje vidio novo tene, puno
pjega i obloeno nekakvim skliskim, vlanim filmom, nekakvom vreicom koju
je kuja odmah polizala. Jezikom je gurala tene koje je nakon nekoliko minuta
omamljeno oteturalo do majinih sisa, to me podsjetilo na to da sam gladan.
Naa majka je uzdahnula i pustila nas da se neko vrijeme hranimo, a onda
je naglo ustala i otila. Jedan od moje brae ostao je visjeti na njoj jednu
sekundu prije nego to je pao sa sise. Skoio sam na njega da ga nauim lekciju i
to mi je uzelo mnogo vremena.
Kada sam sljedei put pogledao pjegavu kujicu, ondje je bilo jo est
tenaca! Bili su nekako dugaki i tanki, inili su se slabanima, ali njihovu
majku nije bilo briga za to. Lizala ih je, pribliavala k sebi, a onda tiho leala
dok su se hranili.
Doao je mukarac i uao u kavez u kojemu su spavali novoroeni psi.
Pregledao ih je pa se okrenuo i otiao. Potom je otvorio vrata iza kojih su bili
upavi psii u nastambi do nae i pustio ih na travnatu povrinu!
Ne, ti ne, rekao je majci, preprijeivi joj put kada je pokuala izii.
Zatvorio ju je, a onda na pod spustio zdjele s hranom za psie. Oni su uli u njih
i lizali hranu jedni s drugih ti idioti ne bi ni dana izdrali u Dvoritu. Majka je
sjedila iza vrata kaveza i tiho cviljela dok njezini mladi nisu zavrili s jelom, a
onda ju je ovjek pustio da im se pridrui.
Dlakavi psii doli su do vrata naega kaveza kako bi nas pomirisali.
Napokon smo se upoznali nosom uz nos, nakon to smo nekoliko tjedana ivjeli
kao susjedi. Polizao sam im bale s nosa dok mi je jedan od brae stajao na glavi.
ovjek je ostavio tence da trkaraju i iziao kroz vrata na drvenoj ogradi
koja su bila poput onih kroz koja su Carlos i Bobby ulazili u Dvorite.
Ljubomorno sam promatrao tence koji su trali po malome travnatom prostoru,
pozdravljajui se njukanjem s drugim psima u kavezu i igrajui se meusobno.
Ve mi je dosadilo da sam stalno u kavezu i elio sam izii i istraivati. Koji god
da je bio razlog mojega postojanja u novome ivotu, nije mi se inilo da je taj.
Nakon nekoliko sati, ovjek se vratio nosei psa koji je izgledao isto kao
majka dlakavih tenaca koji su slobodno trkarali, osim to je ovaj bio mujak.
Gurnuo je majku natrag u kavez, ubacio i mujaka pa zakljuao vrata. Mujak se
inio poprilino zadovoljnim to vidi majku, ali ona je zareala na njega kada ju
je zaskoio odostraga.
31

ovjek je ostavio otvorena vrata ograde i mene je iznenadio osjeaj enje

koji mi se razlio utrobom dok sam gledao u komadiak vanjskoga svijeta koji se
vidio s druge strane ograde. Ako me ikada puste da slobodno trim po travi,
znao sam da bih odmah proao kroz otvorena vrata, ali naravno, tenci pred
kojima se ta mogunost trenutano pruala nisu nita uinili u vezi s tim. Bili su
previe zauzeti hrvanjem.
Majka se prednjim apama naslonila na vrata kaveza i tiho cviljela kada je
mukarac metodiki okupio pse i odnio ih kroz vrata. Uskoro nije bilo vie
nijednoga. Njihova majka ushodala se po kavezu, daui, a mujak je leao i
promatrao. Osjeao sam njezinu bol i to me uznemirivalo. Pala je no i kujica je
dopustila mujaku da legne pokraj nje inilo se da se odnekud poznaju.
Mujak je bio ondje samo nekoliko dana, potom su i njega odveli.
A onda je doao red na nas da budemo puteni van! ivahno smo oteturali i
prodirali hranu koju nam je ovjek ostavio. Ja sam se najeo pa sam promatrao
sestre i brau koji su potpuno podivljali, kao da nikada nisu vidjeli nita
uzbudljivije od gomile zdjelica s pseom hranom.
Sve je bilo prekrasno vlano i bujno, nimalo nalik na suhu, pranjavu
zemlju u Dvoritu. Puhao je hladan povjetarac i donosio primamljiv miris vode.
Kada je ovjek otiao pustiti nau majku, ja sam njukao sonu travu. Moji
braa i sestre otrali su do nje, ali ja nisam jer sam pronaao mrtvoga crva. Onda
je ovjek otiao i ja sam poeo razmiljati o vratima.
S tim ovjekom nije bilo sve u redu. Nije me zvao Toby. Nije ni
razgovarao s nama. Sjetio sam se svoje prve majke i posljednjega puta kada sam
je vidio, dok je bjeala iz Dvorita jer nije mogla ivjeti s ljudima, ak ni s
nekim toliko njenim poput Seore. No mukarac nas uope nije volio.
Usredotoio sam pogled na kvaku na vratima.
Pokraj njih stajao je drveni stol. Popevi se na stolac bez naslona, uspio
sam se popeti na stol, a odande sam se uspio rastegnti upravo onoliko koliko mi
je trebalo da stavim usta na metalnu kvaku. Ova nije bila okrugla, nego plosnata,
metalna.
Moji sitni zubi nisu mi bili od prevelike koristi, ali trudio sam se koliko
sam znao i umio da okrenem kvaku onako kako je to Majka uinila one noi
kada je pobjegla iz Dvorita. Uskoro sam izgubio ravnoteu i pao na tlo, a vrata
su ostala zakljuana. Sjeo sam i frustrirano zalajao na njih, ali lave mi je bio
samo tihi tektaj. Moja braa i sestre zatrali su se prema meni kako bi skoili na
mene onako kao to su to inae inili, ali razdraeno sam se okrenuo od njih.
Nisam bio raspoloen za igru!
Pokuao sam ponovo. Ovaj put stavio sam prednje ape na kvaku da ne bih
pao i kako sam to uinio, tako se kvaka pomaknula od mene, ja sam izgubio
uporite i pao. Sruio sam se na tlo i zastenjao.

32

Na moje iznenaenje, vrata su se malo otkrinula. Gurnuo sam nos kroz

otvor i odgurnuo ih, a ona su se otvorila. Slobodan sam!
Nestrpljivo sam jurnuo van, spotiui se o svoje male noge. Preda mnom se
prostirao zemljani puteljak, dvije stazice ukopane u pjeanome tlu. Nagonski
sam osjetio da trebam poi tim putem.
Nakon to sam pretrao par metara, stao sam, osjetivi neto. Okrenuo sam
se i pogledao svoju novu majku, koja je sjedila ispred vrata s unutranje strane
ograde i promatrala me. Sjetio sam se Majke u Dvoritu, kako me kratko
pogledala prije nego to je ponovo otila u svijet. Shvatio sam da mi se nova
majka nee pridruiti. Ostat e s obitelji. Bio sam sm.
Ipak, ni na trenutak nisam oklijevao. Iz prologa iskustva znao sam da ima
boljih dvorita od ovoga, u kojima e biti dragih ljudi koji e me gladiti. A znao
sam i da je doao kraj razdoblja u kojem hranu dobivam siui majku. Bilo je
onako kao to je i trebalo biti pas se u nekome trenutku mora razdvojiti od
majke.
No ono to me najvie pokretalo, bila je neodoljivost prilike koja mi se
pruila. Preda mnom se prostirao cijeli jedan novi svijet koji je trebalo istraiti
na dugim, iako pomalo nespretnim nogama.
Zemljani put naposljetku me odveo do ceste kojom sam odluio poi, ako
ni zbog ega drugog a onda zbog toga to se pruala u smjeru vjetra, koji mi je
donosio predivne nove mirise. Za razliku od Dvorita, koje je uvijek bilo
spreno i suho, sada sam njuio vlano, raspadajue lie, stabla i vodu.
Poskoio sam i zaletio se naprijed, sunce mi je milovalo lice i bio sam sretan to
postojim, to se uputam u pustolovinu.
uo sam da mi se kamionet pribliava mnogo prije nego to sam ga vidio,
ali bio sam toliko zaokupljen lovom na neku nevjerojatnu krilatu bubu da nisam
uope podignuo pogled sve dok nisam uo lupanje vrata. Neki mukarac,
preplanule i naborane koe, odjeven u blatnjavu odjeu, kleknuo je i ispruio
ruke.
Hej, mome!, pozvao me.
Nesigurno sam ga pogledao.
Izgubio si se, mome? Izgubio si se?
Maui repom, zakljuio sam da je valjda u redu. Dotrao sam do njega i
on me podignuo visoko iznad svoje glave, to mi se nije ba jako svidjelo.
Zgodan si ti momi. Izgleda kao istokrvni retriver. Odakle si se
stvorio, mome?
Nain na koji mi se obraao podsjetio me na prvi put kada me Seora
nazvala Toby. Odmah sam shvatio to se dogaa kao to su oni mukarci
izvukli moju prvu obitelj iz kanala, tako me ovaj ovjek izvadio iz trave. I sada
e se moj ivot nastaviti onako kako on bude elio.
33

Da, odluio sam. Mogao bih se zvati Mome. Bio sam oduevljen kada me
odnio u kabinu kamioneta i posjeo pokraj sebe. Na prednje sjedalo!
Mukarac je mirisao na dim i jo neto otro to mi je tjeralo suze na oi.
Taj me miris podsjetio na Carlosa i Bobbyja kako sjede za malim stolom u
Dvoritu, razgovaraju i jedan drugome dodaju bocu. Smijao se kada sam se
pokuao uzverati na njega i polizati ga po licu i nastavio se smijuljiti kada sam
se zavlaio u uske prostore kamioneta, upijajui snane, nepoznate mirise.
Neko smo se vrijeme vozili, a onda je mukarac zaustavio kamion. Ovdje
smo u sjeni, rekao mi je.
Pogledao sam oko sebe. Tono ispred nas bila je zgrada s nekoliko vrata.
Kroz jedna od njih irili su se intenzivni kemijski mirisi, ba poput onih koji su
bili zalijepljeni za mukarca s kojim sam bio.
Idem samo na jedno pie, obeao je i zatvorio prozore. Nisam shvatio da
odlazi dok nije iziao i zatvorio vrata. Razoarano sam promatrao kako ulazi u
zgradu. A ja?
Pronaao sam platneni pojas i vakao ga dok mi nije dosadilo pa sam legao
i zaspao.
Kad sam se probudio, bilo je vrue. Sunce je svom snagom udaralo u
kamion, a u kabini je bilo sparno i zaguljivo. Poeo sam dahtati i cviljeti,
podiui se na prednje ape kako bih vidio gdje je mukarac otiao. Nije mu bilo
ni traga! Spustio sam ape, koje su mi doslovno gorjele od vreline prozora.
Nikada nisam osjetio takvu vruinu. Otprilike sat vremena hodao sam goredolje po uarenome sjedalu, daui snanije nego ikada u ivotu. Poeo sam se
tresti i zamutio mi se vid. Pomislio sam na slavinu u Dvoritu, na majino
mlijeko, na crijevo kojim je Bobby polijevao i rastavljao pse koji bi se potukli.
Mutnoga pogleda, primijetio sam da netko kroz prozor gleda u mene. To
nije bio onaj ovjek, nego neka ena duge, crne kose. Izgledala je ljuto, pa sam
se preplaeno odmaknuo od nje.
Kada joj je lice nestalo, legao sam, gotovo u bunilu. Nisam vie imao
energije hodati. Osjetio sam neobinu teinu u udovima, a ape su mi se poele
same od sebe trzati.
A onda se zauo glasan tresak od kojega se kamionet zaljuljao! Pokraj
mene proletio je kamen, odskoio o sjedalo i pao na pod. Na mene su pali
nekakvi prozirni kamenii, a hladan zrak dotaknuo me po licu poput poljupca.
Podignuo sam njuku prema njemu kako bih ga mogao udahnuti.
Slab i bespomoan, osjetio sam da me hvataju neije ruke i podiu u zrak,
ali bio sam previe iscrpljen da bih ita uinio osim mlitavo leao u njima.
Jadno tene. Jadno, jadno tene, apnula je ena koja me podignula.
Zovem se Mome, pomislio sam.

34

{ ESTO POGLAVLJE }

ikada mi nita nije tako godilo kao hladan mlaz prozirne tekuine koja me
probudila iz sna bez snova. ena je stajala nagnuta nada mnom drei bocu
u ruci i oprezno me polijevajui slatkom vodom. Drhtao sam od zadovoljstva
dok mi je tanak mlaz curio niz lea, i otvarao usta kako bih pio i grizao mlaz
koji se prolijevao po meni, onako kako sam esto napadao kapljice koje su tekle
iz slavine iznad korita u Dvoritu.
U blizini je stajao mukarac. Oboje su me zabrinuto promatrali.
Mislite li da e biti dobro?, upitala je ena.
ini se da voda pomae, odgovorio je.
Oboje su me promatrali s neskrivenim divljenjem koje sam esto uoavao i
kod Seore kada bi stajala iza ograde i promatrala nas dok se igramo.
Kakvo slatko tene!, uskliknula je ena. Znate li koja je to pasmina?
Izgleda kao zlatni retriver, rekao je mukarac.
O, psiu, promrmljala je ena.
Da, mogu biti Psi, mogu biti Mome, mogu biti to god oni ele i kada me
ena podignula u naruje, ne obraajui pozornost na mokru mrlju koju sam joj
napravio na bluzi, ljubio sam je dok nije zatvorila oi i zahihotala se.
Ide kui sa mnom, mali. elim da nekoga upozna.
E, pa, ini se da sam odsad pas koji se vozi na prednjemu sjedalu! Drala
me u krilu dok je vozila, a ja sam je zahvalno promatrao. Zanimalo me sve oko
mene, tako da sam naposljetku ipak otpuzao iz njezina krila i poeo istraivati
unutranjost automobila, zapanjen snanim, hladnim zrakom koji je izlazio iz
dvaju otvora ispred mene. Zrak koji je puhao po mojemu mokrom krznu bio je
tako hladan da sam se poeo tresti pa sam se popeo na neku ravnu uzvisinu na
drugoj strani automobila, gdje me njena toplina, poput Majine, brzo ponovo
uspavala.
Probudio sam se kada se automobil zaustavio i pospano promatrao enu
kada je posegnula prema meni i podignula me.
Kako si sladak, apnula je. Dok je izlazila iz automobila, prislonivi me
na prsa, osjeao sam da joj srce brzo kuca i osjetio da se iz nje iri neto nalik na
poziv na uzbunu. Zijevnuo sam i otjerao posljednje ostatke sna i nakon kratkog
uanja u travi, bio sam spreman suoiti se s izazovom zbog kojega je bila
ovako napeta, ma koji to izazov bio.

35

Ethane! viknula je. Doi, elim da nekoga upozna.

Znatieljno sam je pogledao. Stajali smo pred velikom, bijelom kuom i
pitao sam se jesu li iza nje psee nastambe ili moda veliko dvorite. No nisam
uo lave pasa, to je moglo znaiti da sam ja prvi pas ovdje.
Onda su se uz glasan tresak otvorila ulazna vrata kue i na trijem je istralo
ljudsko bie koje jo nikada nisam vidio. Potralo je niz betonske stube i
ukopalo se u travi.
Zagledali smo se jedno u drugo. Bilo je to, shvatio sam, ljudsko mladune.
Muko. Usne su mu se rairile u irok osmijeh i rairio je ruke. Psi! viknuo je
pjevajuim glasom i potrali smo jedno prema drugome, zaljubljeni na prvi
pogled. Nisam ga mogao prestati lizati, a on se nije mogao prestati smijuljiti pa
smo se zajedno valjali po travi.
Pretpostavljam da mi se nikada nije dalo razmiljati o tome da bi moglo
postojati neto kao djeak, ali sada kada sam otkrio jednoga, pomislio sam da je
to neto najbolje na svijetu. Mirisao je na blato i eer i neku ivotinju koju
nikada prije nisam nanjuio. Na prstima mu se osjeao slabaan miris mesa pa
sam ih polizao.
Do kraja dana mogao sam ga prepoznati ne samo po mirisu, nego i po
izgledu, kretnjama i zvukovima koje je proizvodio. Bio je tamnokos, kao Bobby,
ali kosa mu je bila vrlo kratka, a oi mnogo svjetlije. Znao je nakriviti glavu i
pogledati me vie kao da me pokuava uti nego vidjeti, a svaki put kad bi mi se
obratio, glas mu je bio prepun radosti.
No uglavnom sam upijao njegov miris, lizao mu lice i vakao prste.
Moemo li ga zadrati, mama, moemo li? propentao je hihoui.
ena je unula kako bi me pogladila po glavi. Pa, zna tatu, Ethane. Htjet
e da mu obea da e se brinuti za njega...
Hou! Hou!
I da e ga izvoditi u etnje i hraniti...
Svaki dan! etat u ga i hraniti i etkati i davati mu vodu...
I morat e istiti za njim kada se pokaka u dvoritu.
Na to djeak nije odgovorio.
Kupila sam neto psee hrane u trgovini, nahranimo ga. Nee vjerovati
to se dogodilo, morala sam otrati do benzinske postaje i kupiti bocu vode
jadniak je gotovo umro od toplinskog udara, rekla je ena.
Hoe veerati? Ha? Veera? upitao me djeak.
To mi je zvualo poprilino dobro.
Na moje iznenaenje, djeak me podignuo i odnio ravno u kuu! Nisam
mislio da bi se takvo to ikada moglo dogoditi.
Ve vidim da e mi se ovdje sviati.
36

Neki podovi bili su mekani i puni istog onog ivotinjskog mirisa koji sam
nanjuio na djeaku, a drugi su bili skliski i tvri i na njima bih proklizao dok
sam trao kroz kuu za djeakom. Kada me podignuo, ljubav koja se osjeala
izmeu nas bila je tako jaka da sam osjetio neku prazninu u trbuhu, gotovo
jednako snanu kao to je bio osjeaj gladi.
Leao sam na podu s djeakom i navlaili smo nekakvu krpu, kada je
kuom odjeknula glasna vibracija i zauo se zvuk koji sam nauio povezivati sa
zatvaranjem automobilskih vrata.
Otac ti je stigao, rekla je ena ije je ime bilo Mama, djeaku koji se
zvao Ethan.
Ethan je ustao i okrenuo se prema vratima, a Mama je stala pokraj njega. Ja
sam zgrabio krpu i pobjedniki je zatresao, ali shvatio sam da mi je mnogo
manje zanimljiva kada na njezinu drugom kraju nije djeak.
Otvorila su se vrata. Hej, tata!, viknuo je djeak.
Mukarac je uao u sobu i naizmjence pogledavao djeaka i enu. Dobro,
to je bilo?, upitao je.
Tata, Mama je pronala tene..., zaustio je Ethan.
Bilo je zakljuano u automobilu, polumrtvo od toplinskog udara, rekla je
Mama.
Moemo li ga zadrati, tata? To je najbolje tene na svijetu!
Odluio sam iskoristiti njegovu nepanju pa sam se zaletio na djeakove
cipele i poeo mu gristi vezice.
O. Ne znam ba, ovo nije pravi trenutak, rekao je otac. Zna li kolika je
tene obveza? Samo ti je osam godina, Ehane. To je prevelika odgovornost.
Povukao sam jednu od djeakovih vezica i ona se razvezala. Pokuao sam
pobjei s njom, ali ostala je prikvaena za njegovo stopalo tako da me povukla
natrag pa sam pao naglavce. Reei, ponovo sam se bacio na vezice, zgrabio ih i
bijesno tresao.
Brinut u se za njega, voditi ga u etnje, hraniti i kupati, rekao je djeak.
Tata, on je najbolji psi na svijetu. Ve je nauio obavljati nudu vani!
Kada sam izvojevao pobjedu nad cipelama, odluio sam da bi sada bio
dobar trenutak da se malo odmorim pa sam unuo i zajedno s mokraom za
sobom ostavio i kakicu.
Ajme, kakvu reakciju je to izazvalo!
Uskoro smo djeak i ja sjedili na mekanome podu. Mama bi rekla Jura?,
a onda bi Ethan rekao: Jura? Ovamo, Jura! Hej, Jura! Tata bi rekao
Skoko?, a Ethan Skoko? Jesi li ti Skoko? Ovamo, Skoko
To me iscrpljivalo.
Poslije, kada smo se igrali na dvoritu, djeak me zvao Bailey. Doi,
Bailey! Doi, Bailey! vikao bi i rukama pljeskao po koljenima. Kada bih otrao
37

do njega, on bi pobjegao i tako smo trali ukrug po dvoritu. to se mene ticalo,

to je bio nastavak igre koju smo igrali unutra i bio sam spreman odazivati se i na
Strljen i Ike i Butch, ali inilo se da e ovaj put Bailey biti ime koje e mi
ostati.
Nakon jo jednoga obroka, djeak me odveo u kuu. Bailey, upoznaj
maka Smokeyja.
vrsto me pritiui o prsa, Ethan se okrenuo kako bih mogao vidjeti
smeesivu ivotinju koja je sjedila nasred poda i ije su se oi rairile kada me
vidjela. To je onaj miris koji sam stalno njuio! Stvor je bio vei od mene i imao
je malene ui. inilo mi se da bi ih bilo zabavno grickati. Otimao sam se elei
da me spusti, kako bih se mogao igrati s novim prijateljem, ali Ethan me vrsto
drao.
Smokey, ovo je Bailey, rekao je Ethan.
Napokon me spustio na pod i ja sam odmah otrao do maka da ga
izljubim, ali on je podignuo kutove usana i pokazao mi opak niz zuba, sikui na
mene, izvijajui lea i ukoeno podignuvi rep. Zbunjeno sam zastao. Zar se ne
eli igrati? Ustajali miris koji se irio ispod njegova repa bio je divan. Pokuao
sam se polako pribliiti i prijateljski ponjuiti Smokeyjevu stranjicu, ali on se
uspuhao i zasiktao, podignuo apu i izbacio nokte. Smokey, budi dobra maca.
Budi dobra maca.
Smokey je prijetei pogledao Ethana. Prepoznao sam djeakov ohrabrujui
ton i vrlo prijateljski zatektao, ali maak je ostao nepristupaan, ak mi je
zamahnuo prema njuci kad sam mu pokuao polizati lice.
Dobro, bio sam spreman igrati se s njim kad god poeli, ali imao sam ja
vanijih briga od neke tamo uobraene make. U sljedeih nekoliko dana nauio
sam koje je moje mjesto u obitelji.
Djeak je ivio u sobici punoj predivnih igraaka, a Mama i Tata dijelili su
sobu u kojoj uope nije bilo igraaka. U jednoj sobi bila je neka velika, okrugla
zdjela puna vode, koju sam mogao piti kada bih uao u zdjelu. Ni ondje nije bilo
igraaka, ako ne raunamo bijeli papir koji sam mogao povlaiti iz zida. Sobe za
spavanje bile su na vrhu nekakvih stuba kojima se nisam uspijevao uspeti unato
mojim do kraja razvijenim pseim nogama. Sva hrana bila je dobro sakrivena u
jednome dijelu kue.
Svaki put kada sam osjetio potrebu da unem i olakam se, svi ukuani bi
poludjeli, zgrabili me i otrali van nosei me. Onda bi me spustili na travu i
promatrali dok se nisam dovoljno oporavio od sve te traume da nastavim sa
svojim poslom, nakon ega bi me toliko hvalili da sam se zapitao je li to moja
glavna funkcija u obitelji. Meutim, njihove pohvale bile su nedosljedne, jer su
po kui postavili i nekakve papire da ih trgam, a ako bih unuo na njih, i tada
sam bio dobar pas, ali govorili su to s olakanjem, a ne oduevljenjem. A, kao
to sam ve spomenuo, kad smo svi bili zajedno u kui, katkad bi se uzrujali
kada bih radio upravo to.
38

Ne! viknuli bi Mama ili Ethan kada bih smoio pod. Dobar deko!,
pjevuili bi kada bih se popikio u travu. U redu, to je dobro, rekli bi kad bih
se pomokrio na papire. Nije mi bilo jasno koji im je vrag.
Tata me uglavnom ignorirao, iako sam osjeao da mu se svia kada bih
ujutro ustao s njim i pravio mu drutvo dok jede. Gledao me s blagom
privrenou nimalo nalik na divlje oboavanje koje se razlijevalo iz Ethana,
iako sam osjeao da na taj nain on i Mama vole djeaka. Katkad bi naveer
sjedio za stolom s djeakom i tiho bi razgovarali koncentrirajui se, dok bi otar,
prodoran miris ispunjao zrak. Tata mi je doputao da mu leim na nogama jer su
djeakove noge bile previe iznad da da bih ih mogao dosegnuti.
Vidi, Bailey, napravili smo avion, rekao je djeak nakon jedne takve
veeri i gurnuo mi igraku pod nos. Od kemijskih mirisa zasuzile su mi oi pa
mu je nisam pokuao uzeti. Proizvodei nekakve zvukove, djeak je poeo trati
po kui, drei igraku u ruci, a ja sam jurio za njim i pokuavao ga sruiti.
Poslije je tu stvaricu stavio na policu s ostalim igrakama koje su slabano
vonjale na istu kemikaliju i to je bilo to dok on i Tata nisu odluili izgraditi jo
jednu.
Ovo je raketa, Bailey, rekao je, pruajui mi igraku u obliku tapa.
Ponjuio sam je. Jednoga dana sletjet emo na mjesec i onda e ljudi i ondje
ivjeti. Bi li elio biti svemirski pas?
uo sam rije pas i osjetio da me neto pitao pa sam mahnuo repom. Da,
pomislio sam. Rado bih pomogao oprati sue.
Pranje sua znailo je da bi djeak stavio tanjur s hranom na pod, a ja bih
ga polizao. To je bio jedan od mojih zadataka, ali samo kada Mama nije gledala.
Meutim, vei dio vremena moj zadatak bio je igrati se s djeakom. Imao
sam kutiju s mekanim jastukom u koju bi me djeak naveer stavio, a ja sam
nauio da ondje moram ostati dok ne dou Mama i Tata i ne zaele nam laku
no. Nakon toga, djeak bi me pustio da se popnem u krevet. A kada bi mi
postalo dosadno usred noi, uvijek sam mogao grickati djeaka.
Moj teritorij bio je iza kue, ali nakon nekoliko dana upoznao sam cijeli
jedan novi svijet susjedstvo. Ethan bi jurei izletio kroz ulazna vrata, ja za
njim, i onda bismo pronali druge djeake i djevojice, koji bi me grlili, hrvali se
sa mnom i navlaili se igrakom, koju bih ja vukao na jednu, a oni na drugu
stranu, i poslije bi mi je bacali.
Ovo je moj pas Bailey, Ethan je ponosno rekao drei me u zraku tako
da me svi vide. Kada sam zauo svoje ime, poeo sam se mekoljiti. Vidi,
Chelsea, rekao je i pruio me djevojici otprilike njegove visine. On je zlatni
retriver. Moja majka ga je spasila, umirao je od vruine u automobilu. Kada
dovoljno naraste odvest u ga u lov na djedovu farmu.

39

Chelsea me prislonila na prsa i zagledala mi se u oi. Kosa joj je bila duga i

svjetlija ak i od moje dlake, a mirisala je na cvijee, okoladu i drugoga psa.
Sladak si, tako si sladak, Bailey, volim te, pjevuila mi je.
Sviala mi se Chelsea. Svaki put kada bi me vidjela, kleknula bi i pustila
me da povlaim njezinu dugu, plavu kosu. Miris psa koji sam njuio na njezinoj
odjei pripadao je Marshmallow, dugodlakoj, smeebijeloj kujici koja je bila
starija od mene, ali svejedno mlada. Kada bi Chelsea pustila Marshmallow iz
dvorita, hrvali smo se satima. Katkad bi nam se pridruio Ethan i igrali bismo
se, igrali, igrali, igrali.
Kada sam ivio u Dvoritu, Seora me voljela, ali sada sam shvaao da je
njezina ljubav bila openita, usmjerena na sve pse u oporu. Zvala me Toby, ali
nije moje ime izgovarala onako kako mi je djeak svake noi aptao Bailey,
Bailey, Bailey. Djeak je volio ba mene, bili smo jedan drugome sredite
svemira.
ivot u Dvoritu nauio me kako pobjei kroz vrata. Doveo me do djeaka,
a ljubav prema njemu i ivot s njim bili su moja svrha u ivotu. Bili smo zajedno
otkad smo se ujutro probudili pa dok nismo ili spavati.
Ali onda se, naravno, sve promijenilo.

40

{ SEDMO POGLAVLJE }

edna od najdraih stvari bilo mi je uenje novih trikova, kako ih je djeak

zvao, a koji su se sastojali od toga da mi se obraa ohrabrujuim glasom i
onda mi daje poslastice. Na primjer, Sjedni je bio trik u kojemu bi mi djeak
rekao: Sjedni, Bailey! Sjedni! i onda bi me pritiskao za stranji dio tijela i
prisilno ga sputao na pod, nakon ega bi mi dao psei kolai.
Psea vrata! Psea vrata!, znailo je da emo otii u garau, u kojoj je
Tata drao automobil, i da e me djeak gurnuti kroz plastini pomini poklopac
na bonim vratima koja vode u dvorite. Onda e me pozvati, ja u gurnuti nos
kroz poklopac i on e mi dati psei kolai!
Bio sam zahvalan to mi noge rastu zajedno s ostatkom tijela tako da sam,
kada su noi poele postajati hladnije, mogao drati korak s djeakom ak i kada
je bio u punome sprintu.
Jednoga jutra, trik s pseim vratima dobio je sasvim drugo znaenje.
Djeak se rano probudio, jedva da je bilo svanulo, a Mama je trala iz sobe u
sobu.
Pobrini se za Baileyja!, viknula je u jednom trenutku. Podignuo sam
pogled s igrake koju sam predano vakao i pogledao maka Smokeyja koji je
sjedio na pultu i promatrao me drei se nepodnoljivo oholo. Podignuo sam
igraku i dobro je protresao da pokaem Smokeyju kakvu zabavu proputa zbog
svoje arogancije.
Bailey!, djeak me pozvao. Nosio je moj krevet, a ja sam ga
zainteresirano pratio do garae. Kako se zove ova igra?
Psea vrata, rekao je. Ponjuio sam mu depove, ali nisam nanjuio
kolaie. Budui da su, prema mojemu miljenju, psei kolaii bili smisao
igranja te igre, odluio sam se okrenuti i popikiti na bicikl.
Bailey!, osjetio sam da je djeak nestrpljiv i zbunjeno ga pogledao.
Ovdje spavaj, dobro Bailey? Budi dobar pas. Ako mora na zahod, idi kroz
psea vrata, dobro? Psea vrata, Bailey. Sad moram u kolu. Dobro? Volim te,
Bailey.
Djeak me zagrlio, a ja sam ga liznuo po uhu. Kada se okrenuo, prirodno,
krenuo sam za njim, ali kada smo doli do vrata koja su vodila u kuu, zabranio
mi je da uem. Ne, Bailey, ekaj me u garai dok se ne vratim kui. Psea
vrata, dobro, Bailey? Budi dobar pas.

41

Zatvorio mi je vrata pred nosom.

ekaj? Psea vrata? Dobar pas? U kakvoj su uope vezi ti pojmovi, koje
sam toliko puta uo? I to ono znai ekaj?
Nita mi nije imalo smisla. Njukao sam po garai, koja je bila puna
predivnih novih mirisa, ali nisam bio raspoloen za istraivanje, elio sam
svojega djeaka. Lajao sam, ali vrata kue nisu se otvorila pa sam poeo grepsti
po njima. I dalje nita.
uo sam neku djecu kako viu ispred kue i potrao do velikih garanih
vrata, nadajui se da e se podignuti kao to su katkad znala initi kada bi djeak
stajao ispred njih, ali nita se nije dogodilo. Nekakav glasni kamion pokupio je
glasove djece i odnio ih. Nekoliko minuta poslije uo sam kako Mamin
automobil odlazi, a onda je svijet koji je bio tako pun ivota, zabave i buke
postao nepodnoljivo tih.
Neko sam vrijeme lajao, ali time nisam nita postigao, iako sam nanjuio
Smokeyja s druge strane vrata kako samozadovoljno prati moju nevolju. Grebao
sam po vratima. vakao nekakve cipele. Rastrgao svoj psei krevet. Pronaao
vreu za smee punu odjee, razderao je onako kako je Majka to inila kada smo
kopali po smeu, i razbacao po garai. Pomokrio sam se u jedan kut, pokakao u
drugi. Prevrnuo sam metalnu posudu i pojeo komade piletine, neto pageta i
vafle, i oblizao limenku ribe koja je mirisala kao Smokeyjev zadah. Pojeo sam
neto papira. Prevrnuo svoju zdjelicu s vodom i savakao je.
Vie nisam imao to raditi.
Nakon, inilo mi se, najduljega dana u ivotu, zauo sam kako Mamin
automobil skree na prilaz. Zalupila su vrata i zauh tree korake koji su
odzvanjali kuom.
Bailey!, djeak je viknuo otvorivi vrata.
Pokuao sam ga sruiti, izvan sebe od sree to smo zauvijek prekinuli ovo
ludilo. No on je samo stajao zagledan u garau.
O, Bailey, rekao je. Zvuao je tuno.
Pun divlje energije, proletio sam pokraj njega i odskakutao u kuu,
preskaui preko pokustva. Ugledao sam Smokeyja i zaletio se za njim,
naganjajui ga po stubama i lajui kada se zavukao ispod Mamina i Tatina
kreveta.
Bailey!, Mama me strogo pozvala.
Zloesti pas, Bailey, djeak je ljutito rekao.
Bio sam zaprepaten tom lanom optubom. Zloest? Sluajno su me
zakljuali u garau, ali ja sam bio i vie nego spreman njima oprostiti. Zato me
tako prekoravaju i mau prstima prema meni?
Nakon nekoliko trenutaka ponovo sam bio u garai, pomaui djeaku, koji
je skupljao sve ono s ime sam se igrao i veinu toga stavio u kantu za smee
42

koju sam bio prevrnuo. Dola je Mama, pregledala odjeu i dio odnijela u kuu,
ali nitko me nije pohvalio to sam otkrio gdje se odjea skrivala.
Psea vrata, djeak je ljutito rekao, ali nije mi dao poslastice. Poeo sam
misliti da psea vrata znai isto to i zloesti pas, to je u najmanju ruku
bilo vrlo razoaravajue.
Ovo je oito bio vrlo uznemiruju dan za sve, i ja sam svakako bio voljan
staviti sve to iza nas, ali kada se Tata vratio kui, Mama i djeak razgovarali su s
njim, a on je vikao i znao sam da je ljut na mene. Oduljao sam se u dnevnu
sobu, pravei se da ne primjeujem Smokeyjev podrugljiv izraz lica.
Tata i djeak otili su odmah nakon veere. Mama je sjedila za stolom i
gledala u novine, ak i kada sam doao do nje i spustio joj prekrasnu mokru
loptu u krilo. O, bljak, Bailey, rekla je.
Kada su se djeak i Tata vratili kui, djeak me pozvao u garau i pokazao
mi veliku, drvenu kutiju. Uao je u nju pa sam mu se pridruio, iako je bilo
vrue i usko kada smo obojica bili unutra. Psea kuica, Bailey. Ovo je tvoja
psea kuica.
Nisam shvaao kakve ta kutija ima veze sa mnom, ali svakako sam bio
sretan to igramo pseu kuicu kada su u igru uvedene poslastice. Psea
kuica znailo je ui u pseu kuicu i pojedi psei kolai. Radili smo pseu
kuicu i psea vrata dok je Tata hodao po garai, stavljao stvari na police i vezao
ue oko velike metalne posude. Bio sam lud od sree to su psea vrata
ponovo povezana s poslasticama!
Kada su djeaku dosadili trikovi, uli smo u kuu i hrvali se na podu.
Vrijeme je za krevet, rekla je Mama.
O, Mama, molim te? Mogu li ostati budan?
Oboje imamo kolu sutra, Ethane. Vrijeme je da poeli laku no
Baileyju.
Iako su se ovakvi razgovori stalno vodili, rijetko sam na to obraao
pozornost. No ovoga putu podignuo sam glavu kada sam uo svoje ime,
osjeajui promjenu u djeakovim osjeajima. Iz njega su se irili tuga i aljenje,
a kada je ustao, ramena su mu bila pognuta.
U redu, Bailey. Vrijeme je za krevet.
Znao sam to je krevet, ali inilo se da emo malo skrenuti s puta, jer me
djeak odveo u garau na jo jednu uzbudljivu igru psee kuice. To mi nije
nimalo smetalo, ali okirao sam se kada me nakon nekog vremena djeak
samoga zatvorio u garau.
Lajao sam, pokuavajui shvatiti zato se to dogaa. Zato to sam izgrizao
svoj psei krevet? Ionako nikada nisam spavao ondje, on je sluio samo za
pretvaranje. Zar zaista oekuju da ostanem u garai cijelu no? Nemogue.
Ili?
43

Bio sam toliko uzrujan da nisam mogao suspregnuti cviljenje. Pomisao na

to da djeak lei u krevetu bez mene, sasvim sam, toliko me rastuila da sam
poelio vakati cipele. Cvilio sam sve glasnije, ne pokuavajui sakriti koliko
me boli srce.
Nakon deset ili petnaest minuta nepopustljive tuge, otvorila su se vrata
garae. Bailey, apnuo je djeak.
S olakanjem sam otrao prema njemu. U rukama je drao plahtu i jastuk.
U redu. Psea kuica, psea kuica, rekao mi je. Uvukao se u kuicu i sloio
plahtu preko tanke podloge koja je ve bila unutra. Legao sam pokraj njega
obojici su nam noge virile kroz vrata. Naslonio sam glavu na njegova prsa i
uzdahnuo, a on me gladio po uima.
Dobar pas, Bailey, promrmljao je.
Malo poslije, Mama i Tata otvorili su vrata i promatrali nas. Mahnuo sam
repom, ali nisam ustao jer nisam htio probuditi djeaka. Naposljetku je Tata
doao do nas i podignuo Ethana, a Mama je rukom mahnula prema meni i nas
dvojicu smjestili su u krevet u kui.
Sljedeega dana, kao da nita nismo nauili iz naih pogreaka, ponovo
sam bio u garai! Ovoga puta nije bilo toliko toga ime sam se mogao
zabavljati, iako sam, uz malo truda, uspio izvui podlogu iz psee kuice i
poprilino je dobro rastrgati. Sruio sam kantu za smee, ali nisam mogao
skinuti poklopac. Na policama nije bilo niega to bih mogao grickati, odnosno,
sve to bi se moglo grickati bilo mi je izvan dohvata.
U jednom trenutku otiao sam do pseih vrata i napao preklopac.
Nozdrvama mi se rairio snaan miris dolazee oluje. Za razliku od Dvorita,
gdje nam je suha, pjeana praina svaki dan isuivala jezik, djeak je ivio na
vlanijem, hladnijem mjestu i svialo mi se kako se svi mirisi zamuuju i
poprimaju nove oblike kada je kiilo. Prekrasna stabla puna lia titila su tlo
kamo god da smo krenuli i pruala zaklon kinim kapima pa ih putala kada bi
ih zaljuljao povjetarac. Sve je bilo tako predivno vlano ak je i za najtoplijih
dana nou zrak bio hladniji.
Drakajui mirisi odvlaili su mi glavu sve dalje i dalje kroz psea vrata,
sve dok se odjedanput, sasvim sluajno, nisam naao na dvoritu a da me djeak
nije morao gurnuti!
Oduevljen, trao sam po dvoritu i lajao. Kao da su psea vrata bila ondje
kako bih iz garae mogao izii u njega! unuo sam i olakao se primijetio
sam da mi se mnogo vie svia posao obavljati vani a ne u kui, i to ne samo
zbog toga to ondje nema drame. Volio sam obrisati ape o travu nakon
obavljanja nude i tako ostaviti tragove znoja sa apa na vlatima trave. Takoer,
mnogo vie zadovoljstva prualo mi je podizanje noge i oznaivanje nekoga
kuta u dvoritu nego, recimo, kuta kaua.

44

Poslije, kada se hladna rosulja pretvorila u ozbiljne kine kapi, otkrio sam
da se psea vrata otvaraju s obiju strana! Poelio sam da je djeak kod kue
kako bi mogao vidjeti emu sam sm sebe nauio.
Nakon to je kia prestala, iskopao sam rupu, izgrizao crijevo i lajao na
Smokeyja, koji je sjedio na prozoru i pretvarao se da me ne uje. Kada se pred
kuom zaustavio veliki uti autobus i izbacio djeaka, Chelseju i jo gomilu
druge djece iz susjedstva, ja sam bio u dvoritu, apama na ogradi. Djeak je
smijui se potrao prema meni.
Nakon toga i nisam ba odlazio u pseu kuicu, osim kada su Mama i Tata
vikali jedno na drugo. Ethan bi doao u garau i uao u pseu kuicu sa mnom.
Zagrlio bi me i ja bih sjedio savreno mirno koliko god dugo je elio. To je,
odluio sam, svrha mene kao psa da utjeim djeaka kad god sam mu
potreban.
Katkad bi neke obitelji otile iz naselja, a dole bi nove. I zato, kada su se u
kuu nekoliko brojeva dalje od nae doselili Drake i Todd, smatrao sam to
dobrim vijestima i to ne samo zato to je Mama napravila ukusne kolaie koje
je odnijela susjedima, ali najprije ih je nekoliko dala i meni kao nagradu za to
to sam joj pravio drutvo u kuhinji novi djeaci znaili su vie djece za
igranje.
Drake je bio vei i stariji od Ethana, ali Todd je bio istih godina i on i
Ethan brzo su se sprijateljili. Todd i Drake imali su i sestru, Lindu. Ona je bila
jo mlaa i davala mi je eerne slastice kada nitko nije gledao.
Todd je bio drugaiji od Ethana. Volio se na potoku igrati ibicama, paliti
plastine igrake, primjerice Lindine lutke. Ethan je sudjelovao, ali nije se toliko
smijao kao Todd, uglavnom je samo promatrao kako stvari gore.
Kada je jednoga dana Todd izjavio da ima petarde, Ethan se poprilino
uzbudio. Nikada prije nisam vidio nita nalik tomu i poprilino sam se preplaio
buke i bljeska i toga kako je plastina lutka odmah poela mirisati na dim
barem onaj njezin dio koji sam uspio pronai nakon eksplozije. Na Toddovo
nagovaranje, Ethan je otiao u kuu i vratio se s jednom od igraaka koje su on i
njegov otac napravili. Stavili su petardu u nju, bacili je u zrak i ona je
eksplodirala.
Zakon! viknuo je Todd. Ali Ethan je samo utihnuo i namrteno
promatrao komadie plastike koji su plutali po potoku. Osjetio sam da se u
njemu sukobljavaju razni osjeaji. Kada je Todd bacio petarde u zrak, jedna je
pala pokraj mene i eksplodirala. Otrao sam djeaku da me umiri, a on me
zagrlio i odveo kui.
To to sam tako lako mogao izii u dvorite imalo je svojih prednosti.
Ethan nije uvijek posebno dobro pazio na vrata od ograde, to je znailo da sam
se katkad mogao neometano proetati po naselju. Ietao bih iz dvorita i otiao u
posjet Marshmallow, smee-bijeloj kujici koja je ivjela u velikome, ianom
kavezu pokraj kue. Poprilino sam dobro obiljeavao njezina stabla, a katkad,
45

kad bih uhvatio miris koji mi je istodobno bio i stran i poznat, poskoio bih,
podignuo nos u zrak i otiao daleko od kue, u pustolovinu. Tijekom tih lutanja,
katkad bih sasvim zaboravio na djeaka i to me podsjealo na ono kada su nas
nekoliko odveli iz Dvorita u hladnu sobu u kojoj je bila ona ljubazna gospoa i
kako je enka koja se vozila na prednjemu sjedalu imala slian, izazovan miris
koji me vukao naprijed.
Obino bih izgubio trag mirisa i onda bih se sjetio tko sam i vratio kui.
Onih dana kada bi autobus dovezao Ethana kui, iao bih s njim kod Chelseje i
Marshmallow, a Chelseina majka davala bi Ethanu grickalice koje bi on uvijek
dijelio sa mnom. Katkad se Ethan vraao kui u Maminu automobilu. A bilo je i
dana kada se nitko od ukuana nije dizao da ode u kolu, tako da sam morao
lajati kako bih ih sve probudio!
Sva srea da vie nisu eljeli da spavam u garai. Ne bi mi bilo drago da
propuste jutro!
Jednoga dana odlutao sam dalje nego inae, tako da kada sam se zaputio
kui ve je bilo kasno poslijepodne. Bio sam zabrinut jer mi je unutarnji sat
govorio da sam ve propustio Ethanov dolazak autobusom.
Presjekao sam preko potoka, a taj put vodio me tono pokraj Toddova
dvorita. Igrao se na blatnoj obali, a kada me vidio, pozvao me:
Hey, Bailey. Doi, Bailey. Ispruio je ruku prema meni.
Sumnjiavo sam ga promatrao. Todd je bio nekako drugaiji, u njemu je
bilo neega emu nisam vjerovao.
Doi, deko, rekao je i rukom se pljesnuo po nozi. Okrenuo se i otiao
prema svojoj kui.
to sam mogao uiniti? Morao sam initi to mi ljudi kau. Sputene glave,
poao sam za njim.

46

{ OSMO POGLAVLJE }

odd me pustio u kuu kroz stranji ulaz i beumno zatvorio vrata. Neki od
prozora bili su prekriveni, pa je kua odavala tmuran, sumoran dojam. Todd
me odveo pokraj kuhinje, u kojoj je sjedila njegova majka i gledala u treperavi
televizor. Prema Toddovu ponaanju znao sam da bih trebao biti tih, ali slabano
sam mahnuo repom kada sam nanjuio majku, s koje se irio jak, kemijski miris
slian onome koji je imao mukarac koji me pronaao uz cestu i nazvao Mome.
Majka nas nije vidjela, ali Linda svakako jest. Sjedila je u dnevnoj sobi. I
ona je gledala televiziju, ali sila je s kaua i krenula za nama niz hodnik.
Ne, Todd je zasiktao na nju.
Tu sam rije svakako dobro poznavao. Malo sam se stisnuo od zlobe u
Toddovu glasu.
Linda je ispruila ruku i ja sam je polizao, a Todd ju je odgurnuo. Ostavi
me na miru. Otvorio je vrata i ja sam uao, njuei odjeu na podu. Soba je bila
mala i u njoj je bio krevet. Zakljuao je vrata kada smo uli.
Pronaao sam koricu kruha i brzo je pojeo, elei samo malo poistiti
prostoriju. Todd je stavio ruke u depove. U redu, rekao je. U redu, sad...
sad...
Sjeo je za stol i otvorio ladicu. Nanjuio sam petarde. Nije bilo sumnje,
uvijek bih prepoznao taj rezak miris. Ne znam gdje je Bailey, tiho je govorio.
Nisam vidio Baileyja.
Mahnuo sam repom kada sam uo svoje ime, a onda sam zijevnuo i sruio
se na mekanu gomilu odjee. Umorio sam se od svoje dugake pustolovine.
Slabano kucanje uspaniilo je Todda, koji je skoio na noge. Skoio sam i
ja i stao iza njega dok je neto ljutito aptao Lindi s vrata. U mranome hodniku,
bolje sam je mogao nanjuiti nego vidjeti. Zbog neega se inila i zabrinuta i
preplaena. To me uznemirivalo. Poeo sam malo dahtati i nervozno zijevati.
Bio sam prenapet da bih ponovo legao.
Razgovor je zavrio kada je Todd zalupio vratima svoje sobe i ponovo ih
zakljuao. Gledao sam ga kako odlazi do ladice, prekapa po njoj i vadi malu
tubu. Iz njega se irilo nemirno uzbuenje. Skinuo je ep i nesigurno pomirisao,
a kemijska isparavanja odmah su ispunila sobu. Poznavao sam taj reski vonj, jer
se irio i kada su djeak i Tata sjedili za stolom i igrali se avionima igrakama.

47

Kada ju je gurnuo prema meni, odmah sam znao da je ne elim ni blizu

nosa i odmaknuo sam glavu. Osjetio sam kako se u Todda probudio bijes i to me
preplailo. Uzeo je krpu i na nju iscijedio mnogo prozirne tekuine iz tube,
preslaui i stiui krpu tako da je ljepljiva tvar bila svuda po njoj.
U tom trenutku kroz prozor sam zauo Ethanovo tuno dozivanje.
Bayleeeee vikao je. Otrao sam do prozora i skoio, ali bio je previsok da bih
mogao vidjeti kroz njega, pa sam frustrirano zalajao.
Stranjica me zapekla kada me Todd udario dlanom po njoj. Ne! Zloesti
pas! Nema lajanja!
Ponovo se iz njega irio bijes, jednako snaan kao i mirisi koji su se irili s
krpe koju je drao u ruci.
Todd?, uo sam enski glas odnekud iz kue.
Opako me pogledao. ekaj ovdje. ekaj, prosiktao je. Iziao je iz sobe i
zatvorio vrata.
Tekle su mi suze od mirisa kojih je i dalje bio pun zrak, a ja sam zabrinuto
hodao po sobi. Djeak me dozivao, a ja nisam shvaao odakle Toddu pravo da
me dri ovdje zakljuanoga kao da sam u garai.
A onda sam zauo neki tihi zvuk. Linda je otvarala vrata pruajui mi
nekakav gnjecavi kreker. Uzmi, Bailey, apnula je. Dobar pas.
Ono to sam zaista elio bilo je maknuti se odavde, ali nisam ja idiot, pojeo
sam kreker. Linda je jo malo otvorila vrata. Hajde, nagovarala me i to mi je
bilo dovoljno. Spustio sam se niz hodnik za njom, spustio se stubama i otrao do
ulaznih vrata. Otvorila ih je i hladan zrak isprao mi je one grozne mirise iz
glave.
Mamin automobil bio je na kraju ulice, a iz njega se naginjao djeak, viui
Bailey! Zaletio sam se to sam bre mogao, elei ih dostii. Stranja svjetla
automobila na trenutak su zasvijetlila i Ethan je bio na ulici, trei prema meni.
O, Bailey, gdje si bio?, upitao me uronivi lice u moje krzno. Ti si zloesti,
zloesti pas.
Znao sam da je loe biti zloesti pas, ali ljubav koja se irila iz djeaka bila
je tako jaka da se nisam mogao othrvati dojmu da je u ovome sluaju biti
zloesti pas ipak nekako dobro.
Nedugo nakon moje pustolovine u Toddovoj kui, odvezen sam u posjet
ovjeku u istoj, hladnoj sobi. Shvatio sam da sam ve bio na slinome mjestu.
Tata je odvezao Ethana i mene onamo, a prema Tatinu dranju osjetio sam da je
to bila neka vrsta kazne, to mi se uope nije inilo potenim. Ako je nekome
bilo mjesto u hladnoj sobi, smatrao sam, to je bio Todd. Bio je zao prema Lindi i
razdvojio me od djeaka nisam ja kriv to sam bio zloesti pas. Bez obzira na
to, mahnuo sam repom i tiho legao kada su mi zaboli iglu u vrat.
Kada sam se probudio, bio sam ukoen, boljelo me i svrbjelo. Osjeao sam
onaj poznati bol u donjemu dijelu trbuha i ponovo sam nosio glupi plastini
48

ovratnik, tako da mi je glava opet bila na dnu tuljca. Smokeyju je to oito bilo
urnebesno smijeno pa sam se trudio ignorirati ga koliko sam mogao. Zapravo,
nekoliko dana najvei uitak bio mi je rairenih stranjih nogu leati na
hladnome betonu.
Nakon to su mi skinuli ovratnik i ponovo sam bio onaj stari, otkrio sam da
me manje zanima praenje egzotinih mirisa izvan ograde, iako sam, ako su
vrata ostala otvorena, uvijek rado etao susjedstvom i gledao to rade drugi psi.
Meutim, izbjegavao sam Toddov kraj ulice, a kada bih vidio njega i njegova
brata Drakea kako se igraju na potoku, obino bih se sakrio od njih, hodajui u
sjeni onako kako me prva majka bijae nauila.
Uio sam nove rijei svaki dan. Osim to sam bio dobar pas, a katkad i
zloesti pas, sve ee su mi govorili da sam i velik pas, to je za mene
uglavnom znailo da mi je postajalo sve tee i tee udobno se smjestiti na
djeakovu krevetu. Nauio sam da rije snijeg koja se radosno izvikivala
znai da je svijet prekriven hladnim, bijelim pokrivaem. Znali smo se ii
sanjkati po dugakoj, strmoj cesti i ja sam se obino trudio ostati na sanjkama s
Ethanom dok se ne bismo sruili. A proljee je znailo toplo vrijeme i dulje
dane, i da mama cijeli vikend provodi kopajui u dvoritu i sadei cvijee.
Zemlja je tako divno mirisala da bih kada svi odu u kolu osjetio dunost da
iskopam cvijee i prevaem gorkoslatke pupoljke iz odanosti prema Mami,
iako bih ih na kraju sve ispljunuo.
Toga sam dana zbog nekog razloga ponovo bio zloesti pas i ak sam
morao provesti veer u garai umjesto leei na Ethanovim nogama dok je on
neto radio na svojim papirima.
A onda su jednoga dana djeca u velikome, utom autobusu bila tako glasna
da sam ih uo pet minuta prije nego to su se zaustavili ispred nae kue. Djeak
je bio jako radostan kada je izletio iz autobusa i potrao prema meni, i tako
dobro raspoloen da sam trao i trao ukrug, neumjereno lajui. Otili smo do
Chelseje i igrao sam se s Marshmallow, a i Mama je bila sretna kada se vratila
kui. Od toga dana djeak vie nije iao u kolu i mogli smo tiho leati u krevetu
umjesto da dorukujemo s Tatom. ivot se ponovo vratio u normalno stanje!
Bio sam sretan. Jednoga dana odveli su me na jako dugaku vonju
automobilom i kada smo zavrili nali smo se na Farmi, jednome sasvim
novome mjestu s ivotinjama i mirisima s kojima se dotad jo nisam susreo.
Kada smo se parkirali na prilazu, iz velike, bijele kue izilo je dvoje
starijih ljudi. Ethan ih je zvao Baka i Djed, a i Mama isto, iako sam nju poslije
uo i da ih zove Mama i Tata, to sam odmah odbacio i pripisao njezinoj
zbunjenosti.
Na Farmi se moglo raditi toliko toga, da smo djeak i ja prvih nekoliko
dana proveli u stalnome trku. Golemi konj koji je bio iza ograde zagledao se u
mene kada sam mu se pribliio, iako nije bio raspoloen za igru i ni za to
49

drugo, nego je samo tupo buljio u mene, ak i kada sam se provukao ispod
ograde i lajao na njega.
Umjesto potoka imali su ribnjak, velik i dovoljno dubok da plivamo u
njemu. Na njegovoj obali ivjela je obitelj pataka koja me izluivala time to bi
svaki put kada bih se pribliio pobjegla u vodu i otplivala. Ali kada bih se
umorio od lajanja na njih, majka-patka zaplivala bi prema meni pa sam onda jo
malo lajao.
Prema mojoj i djeakovoj ljestvici vrijednosti, patke su bile na istome
mjestu kao i maak Smokey.
Tata je otiao nakon nekoliko dana, ali Mama je ostala s nama na Farmi
cijelo to ljeto. Bila je sretna. Ethan je spavao na trijemu. To je bila prostorija
ispred kue, a ja sam spavao ondje s njim i nitko se nije ni pretvarao da bi
trebalo biti ikako drugaije. Djed je volio sjediti u stolcu i ekati me po uima,
a Baka mi je uvijek davala male poslastice. Zbog ljubavi koju su mi pruali
vrpoljio sam se od sree.
Nije bilo dvorita, nego samo veliko, otvoreno polje s ogradom koja je bila
konstruirana tako da slobodno mogu izlaziti van i vratiti se natrag unutra kad
god to poelim, neto poput najveih pseih vrata na svijetu, samo bez
preklopnog poklopca. Kobila, ije je ime bilo Plamenka, ostajala je unutar
ograde i provodila dane pasei travu, iako je nikada nisam vidio da povraa.
Hrpice koje je ostavljala po dvoritu mirisale su kao da bi mogle biti poprilino
dobrog okusa, no zapravo su bile suhe i bezukusne pa samo ih pojeo samo
nekoliko.
Budui da sam imao slobodu kretanja, to je znailo i da mogu istraivati
umu s druge strane ograde, ili trati do ribnjaka i plivati u njemu, ili, zapravo,
raditi to god poelim. Uglavnom sam se ipak drao blizu kue jer se inilo da
Baka svake minute svakoga dana priprema nevjerojatno ukusna jela i trebao sam
joj biti pri ruci da kuam njezine tvorevine i uvjerim se da su prihvatljive. Rado
sam joj pomagao.
Djeak me volio staviti na pramac amca, odgurnuti ga od obale, baciti
crva u vodu i izvui migoljavu ribicu na koju sam ja trebao lajati. A onda bi je
vratio u vodu.
Premala je, Bailey, uvijek bi govorio, ali jednog od ovih dana uhvatit
emo veliku, da zna.
S vremenom sam otkrio (na moje razoaranje) da Farma ima maku. Bila je
crna i ivjela je u staroj, tronoj zgradi koja se zove staja. uei u tami, gledala
me svaki put kada bih odluio ui onamo i dobro sve ponjuiti. inilo se da me
se ova maka boji i stoga sam to doivljavao kao veliki napredak u odnosu na
Smokeyja, ba kao i sve ostalo ovdje.
Jednoga dana uinilo mi se da sam vidio crnu maku u umi pa sam je
poeo strastveno proganjati, iako se kretala vrlo polako i, kad sam joj se
50

pribliio, shvatio sam da je to neto sasvim drugaije, neka druga ivotinja s

bijelim prugama po crnome tijelu. Oduevljeno sam zalajao na nju, a ona se
okrenula i dostojanstveno me pogledala visoko podignuvi dugaki, kitnjasti,
crni rep. Nije trala, to sam protumaio kao znak da se eli igrati, no kada sam
skoio i zamahnuo apom prema njoj, ivotinja je uinila neto vrlo neobino
okrenula se od mene, a rep joj je ostao uspravno stajati.
U sljedeem trenutku nosnice mi je zapuhnuo grozan smrad od kojega su
me zapekle oi i usne. Zaslijepljen, povukao sam se divlje cvilei, pitajui se
koji se vrag dogodio.
Tvor! Djed je obznanio kada sam zagrebao po vratima da me puste u
kuu. O, ti ne ulazi, Bailey.
Bailey, je li te tvor zasmrdio?, Mama me upitala kroz zatvorena vrata.
Uf, bogme je.
Nisam znao to znai tvor, ali znao sam da se neto vrlo neobino
dogodilo u umi. A uslijedilo je neto jo neobinije djeak me s gaenjem
izveo u dvorite i smoio mlazom vode iz mrka. Drao me za glavu dok je
baka, koja je iz vrta donijela koaru punu rajica, cijedila kiseli sok po mojemu
krznu, koje je od toga postalo crveno.
Nisam shvaao kako ita od toga pomae u ovoj situaciji, tim vie to su mi
onda jo i nanijeli takvu uvredu priredivi mi, kako me Ethan obavijestio,
kupku. Utrljavali su mi mirisni sapun u mokru dlaku, sve dok nisam poeo
mirisati kao krianac Mame i rajice.
Nikada u ivotu nisam doivio takvo ponienje. Kad sam se osuio, poslan
sam na trijem, a iako je Ethan spavao ondje sa mnom, izbacio me iz svojega
kreveta.
Smrdi, Bailey, rekao je.
Tim rijeima dovren je napad na moju osobu i ja sam legao na pod
pokuavajui spavati unato gomili mirisa koji su se irili prostorijom. Kada je
napokon svanulo, sjurio sam se do ribnjaka u uvaljao u uginulu ribu koja je
naplavljena na obalu, ali ak ni to nije mnogo pomoglo i dalje sam smrdio na
parfem.
Gorei od elje da doznam to se dogodilo, vratio sam se u umu nadajui
se da u uspjeti pronai tu ivotinju nalik na maku i dobiti neko objanjenje od
nje. Sada kada sam znao prepoznati njezin miris, nije mi je bilo teko pronai,
ali jedva da sam je i poeo njukati kada se dogodilo isto to i juer poprskan
sam zasljepljujuom tekuinom, a mlaz je doao ni manje ni vie nego iz njene
stranjice!
Nisam se mogao dosjetiti kako da rijeim taj nesporazum i pitao sam se bi
li mi bilo najbolje da je ponem ignorirati i tako je kaznim za svu sramotu koju
sam zbog nje doivio.

51

Zapravo, upravo sam to bio odluio kada sam doao kui i kada sam
ponovo morao proi cijeli onaj ciklus pranja i potapanja u sok od rajice. Zar e
moj ivot odsad biti takav? Svakoga dana premazivat e me povrem, utrljavati
mi smrdljive sapune u dlaku i zabranjivati ulaz u glavni dio kue, ak i kada
Baka kuha?
Bailey, tako si glup! prekoravao me djeak dok me prao u dvoritu.
Nemoj mu govoriti da je glup, to je tako runa rije, rekla je Baka. Reci
mu... reci mu da je blentav, tako je mene mama zvala kada bih kao djevojica
napravila neku glupost.
Djeak me strogo pogledao. Bailey, ti si blentav pas. Ti si blentav, blentav
pas. A onda se nasmijao i Baka se nasmijala, ali ja sam bio tako jadan da sam
jedva pomaknuo rep.
Sreom, otprilike u vrijeme kada su se svi mirisi izvjetrili iz mog krzna,
obitelj se prestala tako udno ponaati prema meni i dopustili su mi da im se
ponovo pridruim. Djeak me katkad znao nazvati blentavim psom, ali nikada
ljutito, nego vie kao alternativu mojemu imenu.
Idemo li u ribolov, blentavi psu?, upitao bi me pa bismo se otisnuli od
obale u amiu i nekoliko sati iz vode izvlaiti sitne ribe.
Jednoga dana, ve se bliio kraj ljeta i bilo je hladnije nego inae, bili smo
u amcu, a Ethan je imao majicu s kapuljaom. Odjedanput je skoio. Imam
veliku, Bailey, veliku!
Reagirao sam na njegovo uzbuenje tako da sam skoio na noge i poeo
lajati. Dulje od minute natezao se sa tapom, cerei se i smijui se, a onda sam je
ugledao! Riba veliine make pribliavala se povrini vode, odmah uz na
amac! Ethan i ja nagnuli smo se da je vidimo, amac se zaljuljao, a djeak je uz
vrisak pao u ribnjak!
Skoio sam na rub amca i zagledao se u tamnu, zelenu vodu. Vidio sam da
mi djeak nestaje iz vida, a balonii koji su izlazili na povrinu donosili su mi
njegov miris, no nije se inilo da e izroniti.
Nisam oklijevao skoio sam za njim. Otvorenih oiju probijao sam se
kroz vodu, muei se da pratim trag mjehuria koji je vodio prema hladnoj tami
dna ribnjaka.

52

{ DEVETO POGLAVLJE }

isam ba najbolje vidio u vodi, koja mi je pritiskala ui i usporavala moj

oajniki uron. Meutim, osjeao sam djeakov miris i shvaao da polako
tone ispred mene. Zaplivao sam jo bre i napokon ga mutno ugledao. Bilo je to
vrlo nalik na prvi put kada sam ugledao Majku, mrljavi lik u mranoj sjeni.
Snano sam zamahnuo, razjapio eljusti i kada sam doao sasvim blizu njega,
uspio ga uhvatiti za kapuljau. Podignuo sam glavu i poeo izranjati na suncem
obasjanu povrinu ribnjaka to sam bre mogao, povlaei Ethana za sobom.
Izletjeli smo na povrinu. Bailey!, djeak je viknuo, smijui se.
Pokuava li me ti to spasiti, deko? Rukom se uhvatio za amac. Mahnito
sam se pokuao popeti u brod preko njega, kako bih ga mogao izvui na sigurno.
I dalje se smijao. Bailey, ne, blento jedan! Prestani!, odgurnuo me a ja
sam nastavio plivati oko njega.
Moram uzeti tap, Bailey. Ispao mi je tap. Dobro sam! Hajde, makni se,
dobro sam. Makni se! Djeak je pokazao prema obali kao da mi baca lopticu u
tom smjeru. inilo se da eli da iziem iz ribnjaka pa sam nakon jedne minute to
i uinio, zaplivavi prema malom potezu pijeska pokraj doka.
Dobar deko, Bailey, ohrabrujue je rekao.
Okrenuo sam se i vidio da su mu noge ponovo u zraku i trenutak poslije
nestao je pod vodom. Zacviljevi, okrenuo sam se i zaplivao to sam bre
mogao. Toliko sam se trudio da su mi se ramena izdizala iz vode. Kada sam
uhvatio trag mjehuria, poeo sam pratiti miris. Ovoga puta bilo mi je mnogo
tee doi do dna jer nisam skoio s broda. No dok sam zaranjao prema dnu
ribnjaka, osjetio sam da djeak izranja i promijenio smjer.
Bailey! oduevljeno me pozvao. Ubacio je tap u amac. Ti si tako
dobar pas, Bailey.
Plivao sam pokraj njega dok je izvlaio amac na pijesak. Osjeao sam
takvo olakanje da sam ga polizao po licu dok ga je izvlaio na obalu.
Zaista si me pokuao spasiti, deko. Sjeo sam, daui, a on me mazio po
licu. Sunce i njegov dodir jednako su me grijali.
Sutradan je djeak doveo Djeda na dok. Bilo je mnogo toplije nego dan
prije i ja sam se, trei ispred njih, pobrinuo da paja obitelj zavri na sredini
ribnjaka, gdje im je bilo i mjesto. Djeak je ponovo imao majicu s kapuljaom i
nas trojica odetali smo do kraja doka i zagledali se u zelenu vodu. Patke su

53

doplivale blie, kako bi i one vidjele to gledamo, a ja sam se pretvarao da

znam.
Samo gledaj, zaronit e, sigurno, rekao je djeak.
Ne vjerujem dok ne vidim, odgovorio je Djed.
Vratili smo se na poetak doka. Djed me uhvatio za ogrlicu. Kreni!
viknuo je.
Djeak se zatrao i nakon jedne sekunde djed me pustio tako da mogu
potrati za njim. Ethan je skoio s doka tako da je pljusnulo na sve strane, na to
su se patke, ljuljajui se na valovima, jedna drugoj glasno poalile. Otrao sam
do ruba doka i zalajao pa pogledao Djeda.
Idi za njim, Bailey! Djed me poticao.
Pogledao sam zapjenjenu vodu u kojoj je djeak nestao pa ponovo u Djeda.
Bio je star i poprilino se sporo kretao, ali nisam mogao vjerovati da je toliko
tup da nee nita napraviti u vezi s novonastalom situacijom. Ponovo sam
zalajao.
Idi! Djed je rekao.
Odjedanput sam shvatio i pogledao ga u nevjerici. Zar u ovoj obitelji ja
moram ba sve raditi? Zalajavi jo jedanput, skoio sam s ruba doka i zaronio
prema dnu, gdje sam osjeao da Ethan nepomino lei. Zubima sam ga uhvatio
za ovratnik i krenuo prema povrini.
Vidi! Spasio me!, djeak je viknuo kada smo obojica izronili.
Dobar deko, Bailey! Djed i djeak viknuli su uglas. Njihove pohvale
toliko su mi godile da sam se zaletio na nekoliko patki koje su glupavo
zakvakale i otplivale od mene. Bio sam toliko blizu da otkinem nekoliko repnih
pera da ih se par uzlepetalo i nakratko pobjeglo, to je prema mojemu miljenju
znailo da sam ja pobijedio.
Ostatak poslijepodneva proveden je u igri spasi me. S vremenom sam
prestao biti zabrinut, jer sam shvatio da se djeak moe poprilino dobro brinuti
sam za sebe u tom ribnjaku, iako bi se toliko oduevio kad god bih ga izvukao
na povrinu da sam svaki put skoio za njim. Patke su naposljetku izale iz vode,
sjele uz rub ribnjaka i promatrale nas bez razumijevanja. Zato nisu letjele na
stabla s ostalim pticama, nikad mi nee biti jasno.
Nisam vidio razlog da ikad odem s Farme, ali kada je nakon nekoliko dana
doao Tata, a Mama je poela hodati iz sobe u sobu, otvarajui ladice i vadei
stvari iz njih, imao sam osjeaj da emo se opet nekamo seliti pa sam poeo
uznemireno hodati gore-dolje, strahujui da e me ostaviti. Tek kada je djeak
viknuo vonja automobilom!, dopustili su mi da skoim u auto i gurnem
glavu kroz prozor. Kobila Plamenka gledala me pogledom za koji sam
pretpostavljao da je neskrivena ljubomora, a i Djed i Baka zagrlili su me prije
nego to smo se odvezli.
54

Na kraju je ispalo da se vraamo kui i ja sam bio oduevljen to sam se

ponovo susreo s djecom i psima iz naselja, ali nisam bio oduevljen to sam
ponovo sreo Smokeyja. Igrao sam se s djecom, trao za lopticom i hrvao se sa
svojom prijateljicom Marshmallow. Bio sam toliko zaokupljen igrom da sam
potpuno nespreman doekao jedno od sljedeih jutara kada smo se svi rano
probudili, a mene su bezobzirno odveli u garau. Odmah sam istrao kroz psea
vrata i potvrdio svoje sumnje da i Ethan i Mama odlaze. Ethan je s ostalom
djecom uao u onaj uti autobus.
E pa to je nepodnoljivo. Neko sam vrijeme lajao, a s kraja ulice odgovorila
mi je Marshmallow, pa smo lajali jedno na drugo, ali to mi nije pomoglo onoliko
koliko biste moda pomislili. Mrzovoljno sam se vratio u garau i prezirno
njukao pseu kuicu. Neu provesti dan ovdje, odluio sam, pa makar ovdje ne
bilo nieg mekeg.
Ispod vrata ugledao sam Smokeyjeve noge pa sam stavio nos na prorez,
duboko udahnuo njegov miris pa frustrirano uzdahnuo. Nisam osjetio mnogo
suuti od njega.
Budui da sam sada bio velik pas, nije mi bio problem dosegnuti oblu
kvaku na vratima. Sinulo mi je da bih mogao neto napraviti u vezi sa svojim
neugodnim poloajem. Stavio sam ape na vrata, zubima uhvatio kvaku i
okrenuo je ustranu.
Nita se nije dogodilo, ali nisam odustajao i naposljetku, uz tihi kljocaj,
vrata su se otvorila!
Smokey je sjedio s druge strane i vjerojatno se smijao, ali kada sam ga
ugledao, bogme se vie nije smijao. Zjenice su mu se rairile, okrenuo se i
pobjegao. Naravno, pojurio sam za njim i poeo lajati kada je skoio na pult.
U kui je bilo mnogo bolje. Veer prije, na ulazna vrata stigla je pizza. Bila
je u dugakoj, plosnatoj kutiji i jo je leala na kuhinjskome pultu, to je znailo
da lako mogu doi do nje. Sruio sam je na pod, pojeo ukusni karton i rastrgnuo
manje fine dijelove, a Smokey me promatrao glumei zgroenost. Onda sam
pojeo limenku njegove maje hrane, polizavi je tako da se sjajila.
Inae nisam smio spavati na kauu, ali nisam vidio zato bih se sada
pridravao toga pravila, kada sam sm u kui. Udobno sam se smjestio da lijepo
odspavam, stavio glavu na mekani jastuk, a sunce mi je grijalo lea.
Nakon nekog vremena shvatio sam da se Sunce pomaknulo, to je bilo
krajnje nezgodno, pa sam se, teko uzdahnuvi, premjestio na drugi dio kaua.
Nedugo potom, zauo sam specifian zvuk otvaranja jednoga od kuhinjskih
ormaria pa sam odjurio onamo vidjeti to se dogaa. Smokey je stajao na
kuhinjskome pultu, podignuo se na stranje noge i prednjim apama otvorio
ormari, to mi su uinilo vrlo poduzetnim od njega. Pozorno sam promatrao
kako ulazi u ormari i sitnim nosom njuka sve one delicije koje se unutra
skrivaju. Pogledao me kao da neto rauna.
55

Odluio sam da u se malo gristi za korijen repa, a kada sam se ponovo

okrenuo prema Smokeyju sa zanimanjem sam primijetio kako zamahuje prema
vrei hrane. Udario ju je jedanput, pa dvaput, a trei put sruio ju je na pod!
Progrizao sam plastiku i nabrzinu pojeo nekakve slane, hrskave grickalice
jer sam se bojao da e se Smokey spustiti i doi po svoj dio. Meutim, on me
samo ravnoduno promatrao sa svojega uzvienog poloaja, a onda je sruio jo
jednu vreicu punu slatkih, mekanih peciva.
Na licu mjesta pomislio sam da sam sve vrijeme bio u krivu u vezi sa
Smokeyjem. Gotovo mi je bilo ao to sam maloprije pojeo njegovu hranu, iako
nisam ja kriv to on nije pojeo veeru kada mu je posluena. to je oekivao da
e se dogoditi?
Sam nisam mogao otvoriti ormare jer nisam znao kako. Meutim, uspio
sam dohvatiti kruh, povui ga s pulta i oprezno izvaditi iz omota, koji sam
odvojeno provakao. Kuhinjska kanta za smee nije imala poklopac, tako da mi
je bilo lako doi do njezina sadraja, iako su neke stvari nekakva gorka, crna
smjesa koja mi se zalijepila za jezik kada sam je liznuo da probam, te ljuske
jajeta bile nejestive. Svejedno sam provakao plastiku.
Kada se autobus zaustavio, ja sam bio vani i ekao. Iako su i Chelsea i
Todd sili s autobusa, djeaka nije bilo, to je znailo da e doi s Mamom.
Vratio sam se u kuu i izvukao nekoliko cipela iz Mamina ormara, ali ih nisam
ba revno vakao jer sam se osjeao poprilino otupjelo od svih poslastica koje
mi je Smokey dao. Stajao sam u dnevnoj sobi, pokuavajui odluiti hou li lei
na kau, na koji vie nije padala suneva svjetlost, ili na osunani dio saga. Bila
je to teka odluka, a kada sam se naposljetku odluio za sunce, nekako sam s
nelagodom legao, jer nisam bio siguran da sam dobro odluio.
Kada sam uo lupanje vrata Mamina automobila, projurio sam kroz kuu u
garau i kao metak izletio kroz psea vrata, maui repom uz ogradu, kako nitko
ne bi nita posumnjao. Ethan je odmah potrao prema meni i uao u dvorite da
se igramo, Mama je krenula prema kui, a cipele su joj nekako kljocale.
Nedostajao si mi, Bailey! Jesi li se zabavio danas?, djeak me upitao,
ekajui me ispod brade. Zaljubljeno smo se gledali.
Ethane! Doi vidjeti to je Bailey napravio!
Kada sam uo da Mama tako strogo izgovara moje ime, spustio sam ui.
Nekako su otkrili Smokeyja i mene.
Uli smo u kuu i ja sam priao Mami, svom snagom maui repom kako bi
mi oprostila. U ruci je drala jednu od rastrganih vreica.
Vrata koja vode u garau bila su otvorena. Pogledaj to je uinio, rekla je
Mama. Bailey, ti si zloesti pas. Zloesti pas.
Spustio sam glavu. Iako zapravo nisam nita loe napravio, shvatio sam da
se Mama ljuti na mene. I Ethan se ljutio, posebno kada je poinjao skupljati
komadie plastike s poda.
56

Kako se uope popeo na pult? Morao je skoiti, rekla je Mama.

Ti si zloesti pas, zloesti, zloesti pas, Bailey, Ethan je ponovio.
Smokey je uetao u kuhinju i nezainteresirano skoio na pult. Zlovoljno
sam ga pogledao bio je zloest maak; zloesti, zloesti maak.
Nevjerojatno, ali nitko nije porazgovarao sa Smokeyjem u vezi s njegovom
ulogom hukaa. Umjesto toga, dali su mu novu konzervu! Sjedio sam s
iekivanjem, oekujui barem psei kolai, ali svi su me i dalje samo ljutito
pogledavali.
Mama je prelazila krpom po podu, a djeak je iznio vreu smea u garau.
Bailey, to je bilo runo, ponovo mi je apnuo. inilo se da svi mnogo
tee prelaze preko tog incidenta nego ja.
Jo sam bio u kuhinji kada sam uo Mamu, koja je bila u stranjemu dijelu
kue, kako vriti Bailey.
Pretpostavio sam da je pronala svoje cipele.

57

{ DESETO POGLAVLJE }

sljedeih godinu-dvije, primijetio sam da je Todd esto iskljuen iz

zajednikih igara djeca iz susjedstva. A kada bi doao, djeca bi osjeala
neku nelagodu, neku promjenu raspoloenja koju smo i Marshmallow i ja
jednako jasno osjeali kao to bismo i da je netko od njih zavritao. Djevojice
su mu uglavnom okretale lea, a djeaci su ga s primjetnom nevoljkou
ukljuivali u igre. Ethan vie nije odlazio kod Todda.
Toddov stariji brat, Drake, rijetko je izlazio, jedino kada bi iao voziti
automobil. A Linda je uskoro nauila voziti bicikl i gotovo svakoga dana
spustila bi se niz ulicu i druila s djevojicama njezinih godina.
Ravnao sam se prema djeaku i nisam se vie pribliavao Toddu. No kad
sam jedne snjene veeri bio u dvoritu i obavljao to sam imao prije spavanja,
nanjuio sam ga kako stoji s druge strane ograde, skriven iza stabala.
Upozoravajue sam zalajao i bio poprilino zadovoljan kada sam uo da se
okrenuo i pobjegao.
Nije me pretjerano zanimao koncept kole, koji se dogaao veinu jutara
koje smo provodili kod kue. Vie sam volio ljeto, kada Mama i Ethan nisu
imali kolu, a mi bismo odlazili ivjeti na Farmu s Djedom i Bakom.
im bih stigao na Farmu, otrao bih da vidim to se promijenilo, a to je
ostalo isto, obiljeavao bih svoj teritorij i ponovo se upoznavao s kobilom
Plamenkom, tajanstvenom crnom makom u staji i patkama, koje su
neodgovorno odluile proizvesti jo jednu seriju paia. esto bih nanjuio tvora
u umi, ali, prisjeajui se neugodnosti koju sam doivio priliko naih
posljednjih susreta, odluio sam da ga neu pokuati pronai. Ako se poeli
igrati, zna gdje me moe pronai.
Jedne ljetne veeri, cijela je obitelj sjedila sa mnom u dnevnoj sobi; ostali
smo budni mnogo dulje nego inae i svi su bili uzbueni, iako su Mama i Baka
osjeale i strah. A onda su vikali i klicali, Djed je plakao a ja sam poeo lajati,
jer su me ponijeli svi ti osjeaji. Ljudi su toliko sloeniji od pasa, s tako velikim
rasponom osjeaja. Iako mi je esto nedostajalo Dvorite, ovdje sam ipak ivio
mnogo bogatiji ivot, unato tomu to esto nisam znao to se dogaa. Ethan me
odveo van i zagledao se u nono nebo. Bailey, u ovome trenutku ovjek je na
Mjesecu. Vidi li Mjesec? Jednoga dana i ja u otii onamo.
Zraio je tolikom sreom da sam otrao po tap i donio mu ga da mi ga
baca. Nasmijao se.

58

Ne brini se, Bailey. Kada budem iao, povest u te sa sobom.

Djed bi ponekad odlazio u grad automobilom, a djeak i ja pravili bismo
mu drutvo. Ubrzo sam zapamtio mirisnu mapu cijeloga puta najprije bih
osjetio vlaan miris koji je donosio prepoznatljiv vonj glupih pataka i prekrasne
trule ribe. Nakon nekoliko minuta uslijedio bi prodoran miris koji bi ispunio
automobil.
Fuj, Ethan bi esto rekao.
Ondje uzgajaju koze, Djed bi uvijek odgovorio.
Gurnuvi glavu kroz prozor, esto sam pijunirao koze, koje su bile
zaslune za te predivne mirise. I lajao bih na njih, ali one su bile toliko glupe i
nikada nisu prestravljeno pobjegle, nego su samo stajale tako, buljei u mene
poput kobile Plamenke.
Vrlo brzo poslije koza, automobil bi se poeo strano tresti dok smo se
vozili preko drvenoga mosta i ja bih tada poeo lajati jer sam volio odlaske u
grad, a glasna trenja znaila je da smo uskoro ondje.
Djed je volio ii na neko mjesto gdje je sjedio u stolcu, a neki mukarac
igrao se njegovom kosom. To bi Ethanu brzo dosadilo pa bismo nas dvojica
etali ulicama, zavirivali u izloge i nadali se da emo sresti druge pse, to je
prema mojim pretpostavkama bio glavni razlog zato smo ili u grad. Najbolje
mjesto za pse bio je park. Park je bio velika travnata povrina na kojoj su ljudi
sjedili na prostirkama. Ondje je bio i ribnjak, ali djeak nije elio da plivam u
njemu.
U kojemu god dijelu grada se nalazio, uvijek sam mogao nanjuiti farmu
koza. Kada sam trebao odrediti gdje se nalazim, samo bih podignuo nos i ondje
odakle je miris najsnanije dolazio, u tom je smjeru bio dom.
Jednoga dana bili smo u parku i neki stariji djeak bacao je svojemu psu
plastinu igraku. Pas je bio crna enka, niska, sva zaposlena kada sam doao
do nje ponaala se kao da ne postojim, zagledana u plastinu igraku u obliku
tankoga, arenog diska. Igraka bi poletjela kroz zrak, a ona bi potrala, skoila i
zgrabila je prije nego to je pala na tlo. Bio je to poprilino zadivljuju trik,
rekao bih, ako vam se sviaju takve stvari.
to misli, Bailey? Bi li i ti to htio raditi, deko? Ethan me upitao.
Sjajnih oiju promatrao je kujicu kako hvata plastini disk i kada smo se vratili
kui, otiao je ravno u svoju sobu i poeo izraivati neto to je nazvao
okretnik.
To je mjeanac izmeu bumeranga, frizbija i bejzbolske loptice, rekao je
Djedu. Letjet e dvaput bre jer mu loptica daje teinu, razumije?
Ponjuio sam predmet, koji je bio savreno dobra loptica prije nego to ga
je Ethan razrezao i zatraio od Djeda da mu zaije nove avove. Doi,
Bailey!, viknuo je djeak.
59

Izletjeli smo iz kue. Koliko se moe zaraditi od takvoga izuma?, djeak

je upitao Djeda.
Daj da najprije vidimo kako leti, primijetio je Djed.
Dobro. Jesi li spreman, Bailey? Spreman?
Zakljuio sam da to znai da e se neto dogoditi pa sam ivahno skoio.
Djeak je zamahnuo rukom i zavitlao okretnik u zrak, koji se vrtio i pao kao da
je udario u neto.
Siao sam s trijema i otiao ga ponjuiti.
Donesi okretnik, Bailey! viknuo je djeak.
Oprezno sam podignuo predmet. Sjetio sam se kako je niska kujica hvatala
elegantni letei disk u parku i osjetio alac ljubomore. Odnio sam ga do djeaka
i ispljunuo.
Nije aerodinamian, rekao je Djed. Previe otpora.
Samo ga moram dobro baciti, odgovorio je djeak.
Djed se vratio u kuu i sljedeih sat vremena djeak je vjebao bacanje
okretnika u dvorite, a ja sam mu ga donosio. Poeo sam osjeati da u njemu
raste oaj pa sam mu jedanput, nakon to je bacio okretnik, a on se sruio na tlo,
umjesto njega donio tap. Ne, Bailey, tuno je rekao. Okretnik. Donesi
okretnik.
Zalajao sam i poeo mahati repom, pokuavajui mu objasniti da bi tap
bio jako zabavan kad bi mu samo pruio priliku.
Bailey! Okretnik!
A onda je netko rekao zdravo.
Bila je to djevojica Ethanovih godina. Otiao sam do nje, a ona me
pogladila po glavi. U jednoj ruci drala je pokrivenu koaru u kojoj su bili
nekakvi kruii slatkastoga mirisa, to je privuklo svu moju pozornost. Sjeo
sam, trudei se izgledati to zgodnije, kako bi mi predala ono to je nosila u
koari, to god to bilo. Kako se zove, curo?, upitala me.
Deko je, odgovorio joj je Ethan. Zove se Bailey.
Pogledao sam djeaka zato to je izgovorio moje ime i primijetio da se
udno ponaa. Gotovo kao da se boji, ali ne ba sasvim tako, iako je malo
uzmaknuo kada je vidio djevojicu. Ponovo sam pogledao u nju, a ona mi se ba
jako sviala zbog onih keksia koje je nosila u koari i koji su vrlo snano
mirisali.
ivim tu, u ulici. Moja je mama ispekla kekse za tvoju obitelj. Ovoga...,
rekla je djevojica i pokazala prema biciklu.
O, rekao je djeak.
Ja sam se usredotoio na koaru.
I, ovaj, rekla je djevojica.
60

Idem po baku, rekao je djeak. Okrenuo se i uao u kuu, ali ja sam

odluio ostati s djevojicom i njezinim pseim kolaiima.
Hej, Bailey, jesi li ti dobar pas? Ti si dobar pas, rekla mi je.
Dobar, ali ne toliko dobar da dobijem psei kolai, ispostavilo se, iako
sam nakon otprilike jedne minute njukom gurnuo koaricu kako bih je
podsjetio zato smo tu. Imala je svijetlu kosu i etkala ju je dok je ekala da se
Ethan vrati. I ona se inila mrvicu preplaenom, iako meni nije bilo jasno zbog
ega bi itko trebao biti uznemiren, osim zbog jadnoga, izgladnjelog psa koji
treba poslasticu.
Hannah! rekla je Baka izlazei iz kue. Drago mi je to te vidim.
Zdravo, gospoo Morgan.
Ui, ui. to to ima u koari?
Mama je napravila kekse.
Kako divno! Ethane, ti se vjerojatno ne sjea, ali ti i Hannah ste se igrali
dok ste jo bili bebe. Mlaa je od tebe neto manje od godinu dana.
Ne sjeam se, Ethan je rekao, nogom udarajui o sag.
I dalje se neobino ponaao, ali ja sam osjeao dunost da uvam koaru sa
pseim keksima, koju je Baka stavila na stoli. Djed je sjedio u svojemu stolcu s
knjigom u ruci, a onda je posegnuo prema koari, pogledavajui preko naoala.
Nemoj si pokvariti veeru! Baka je prosiktala. Brzo je maknuo ruku i nas
dvojica smo se tugaljivo pogledali.
U sljedeih nekoliko minuta nije se bogzna to dogodilo. U vezi s keksima,
mislim. Uglavnom je govorila Baka. Ethan je stajao drei ruke u depovima, a
Hannah je sjela na kau i nije gledala u njega. Na kraju je Ethan upitao Hannu
eli li vidjeti okretnik i kada sam uo tu stranu rije, okrenuo sam se i u
nevjerici zagledao u njega. Pretpostavljao sam da smo zavrili s tim.
Svi smo izili u dvorite. Ethan je Hanni pokazao okretnik, ali kada ga je
bacio, opet je pao na pod poput mrtve ptice.
Moram napraviti neke promjene u dizajnu, rekao je Ethan.
Otiao sam do okretnika, ali nisam ga podignuo, nadajui se da e djeak
odluiti prekinuti ovo sramoenje jednom zasvagda.
Hannah je ostala neko vrijeme. Otila je do ribnjaka da vidi glupe patke,
pogladila Plamenku po nosu i nekoliko puta bacila okretnik. Sjela je na bicikl, a
ja sam kaskao pokraj nje dok se sputala niz prilaz, a kada me djeak pozvao
zvidukom, vratio sam se u punome trku.
Neto mi je govorilo da emo tu djevojicu ponovo vidjeti.
Kasnije toga ljeta, ali prema mojemu miljenju prerano za povratak kui i
odlazak u kolu, Mama je napunila automobil stvarima. Ethan i ja stajali smo
pokraj njega dok su Baka i Djed sjedali na svoja mjesta.
Ja u pratiti kartu, rekao je Djed.
61

Zaspat e prije nego to iziemo iz okruga, odgovorila je Baka.

Sluaj, Ethane. Velik si momak. Budi dobar. Nazovi nas bude li imao
ikakvih problema.
Ethan se mekoljio u majinu zagrljaju. Znam, rekao je.
Vratit emo se za dva dana. Bude li ita trebao, pitaj naeg prvog susjeda,
gospodina Huntleya. Napravila sam ti sloenac.
Znam! rekao je Ethan.
Bailey, dobro pazi na Ethana, u redu?
Mahnuo sam repom u veselom nerazumijevanju. Idemo li se voziti, ili to?
Kad sam bio njegovih godina, stalno sam ostajao sam, rekao je Djed.
To e biti dobro za njega.
Osjeao sam Maminu zabrinutost i oklijevanje, ali naposljetku je sjela za
upravlja. Volim te, Ethane, rekla je.
Ethan je neto promrmljao, nogom udarajui komadi zemlje.
Automobil se spustio niz prilaz, a Ethan i ja sveano smo ga promatrali
kako odlazi. Hajde, Bailey!, viknuo je kada se automobil izgubio iz vida.
Otrali smo u kuu.
Iznenada je sve postalo zabavnije. Djeak je ruao, a kada je zavrio stavio
je tanjur na pod da ga poliem! Otili smo u staju i popeli se na krovnu gredu. Ja
sam lajao, a kada je skoio na plast sijena, bacio sam se na njega. Crna sjena
koja je treperila u kutu bila je znak da maka promatra sve to, ali kada sam
odetao onamo, iskliznula je i nestala. Postao sam nemiran kada je Ethan
otkljuao ormari u kojemu je bilo oruje. Nije to inio kada je Djed bio ovdje.
Od pitolja me hvatala nervoza. Podsjeali su me na ono kada je Todd bacio
petardu koja je pala tako blizu mene da sam udar osjetio na vlastitoj koi. Ali
Ethan je bio toliko uzbuen da sam se morao vrtjeti oko njega. Stavio je
nekakve limenke na ogradu i pucao iz pitolja, a limenke su letjele na sve strane.
Nisam ba mogao shvatiti koja je veza izmeu limenki i glasnoga pucnja iz
pitolja, ali znao sam da neka povezanost postoji i da je to, sudei prema
djeakovoj reakciji, urnebesno zabavno. Plamenka je zarzala i otkasala na drugi
kraj dvorita, maknuvi se od sve te buke.
Poslije toga napravio je veeru, podgrijavi sonu piletinu. Sjeli smo u
dnevnu sobu, djeak je upalio televizor i jeo drei tanjur u krilu, dobacujui mi
pileu koicu. E takvu sam zabavu razumio!
U tom trenutku nije me bilo briga hoe li se Mama ikada vratiti.
Nakon to sam polizao tanjur koji je djeak ostavio na podu, odluio sam
iskuati nova pravila i popeo sam se u Djedov mekani stolac. Pogledao sam
preko ramena da vidim hou li uti oekivanu naredbu dolje!. No djeak je
samo zurio u televizor, tako da sam se sklupao kako bih malo odspavao.

62

Pospano sam registrirao zvuk telefona i uo djeaka kako govori krevet,

ali kada je poklopio slualicu nije otiao u krevet, nego je sjeo i nastavio gledati
televiziju.
vrsto sam spavao kada me probudio iznenadni osjeaj da neto nije u
redu. Djeak je ukoeno sjedio, nakrivljene glave.
Jesi li ti uo neto?, aptom me upitao.
Pitao sam se znai li hitnost koju sam osjetio u njegovu glasu da je moje
spavanje gotovo. Odluio sam da mu je potreban umirujui utjecaj pa sam
ponovo naslonio glavu na mekani jastuk.
Iz kue se zauo slabani udarac. Bailey! djeak je prosiktao.
U redu, ovo je ozbiljno. Siao sam sa stolca, protegnuo se i pogledao ga s
iekivanjem. Spustio je ruku i dotaknuo me po glavi, a s njegove koe irio se
strah. Zdravo? viknuo je. Ima li koga ovdje?
Ukoio se, pa sam to i ja uinio, stojei u stanju pripravnosti. Nisam imao
pojma to se dogaa, ali znao sam da je u pitanju nekakva prijetnja. Kada je
skoio od straha nakon to se zauo jo jedan tup udarac, a koa mu se najeila
od strave, pripremio sam se na to da u se suoiti s problemom, koji god on bio.
Osjetio sam kako mi se die dlaka na leima i duboko, upozoravajue zareao.
Kada je zauo moje reanje, djeak se beumno poeo kretati po sobi. I
dalje na oprezu, krenuo sam za njim, gledajui ga kako drugi put toga dana
otvara ormari s orujem.

63

{ JEDANAESTO POGLAVLJE }

rhtavim rukama drei Djedovu puku, djeak se uljajui uspeo po

stubama, spustio niz hodnik i uao u Maminu sobu. Ja sam ga pratio u
stopu. Ethan je provjerio ima li koga u njezinoj kupaonici, pogledao je ispred
kreveta, a kada je naglo otvorio vrata ormara i viknuo Ha!, nasmrt me
preplaio. Ponovili smo postupak u njegovoj sobi, sobi Djeda i Bake, te u sobici
s kauem na kojemu je Baka spavala kada bi Djed nou proizvodio one glasne
zvukove. Prije nego to su otili automobilom, Baka je u toj sobi radila na
okretniku, pokuavajui ga popraviti prema Ethanovim uputama, i ta se
prostorija zvala ivaa soba.
Djeak je pretraio cijelu kuu. Drei uperen pitolj, prodrmao je svaku
kvaku i provjerio svaki prozor. Prolazei kroz dnevnu sobu, s nadom sam otiao
do Djedova stolca, ali djeak je elio jo provjeravati kui pa sam umorno
uzdahnuvi krenuo za njim u provjeru zastora za tu.
Naposljetku se vratio u Maminu sobu. Okretao je okruglu kvaku, pa
dovukao Mamin toaletni stoli i stavio ga pred vrata. Odloio je puku pokraj
kreveta i pozvao me da legnem do njega. Kada se privio uz mene, sjetio sam se
kako je katkad znao doi u pseu kuicu u garai, kada su Mama i Tata vikali. Iz
njega se irila ista ona usamljena strava. Lizao sam ga najutjenije to sam znao
zajedno smo, kako ita moe biti loe?
Sljedeega jutra dugo smo spavali, a onda se poastili prekrasnim
dorukom. Jeo sam koricu prepeenca i polizao ostatke kajgane i dovrio
mlijeko koje on nije mogao popiti do kraja. Kakav divan dan! Ethan je stavio jo
hrane i boicu vode u vreicu, pa sve to strpao u svoj ruksak. Idemo li u etnju?
Katkad bismo Ethan i ja ili u etnju, a on bi ponio sendvie koje bismo onda
dijelili. inilo se da u posljednje vrijeme uvijek etamo pokraj kue u kojoj je
ivjela ona djevojica; nanjuio sam njezin miris na potanskome sanduiu.
Djeak bi stajao i promatrao kuu, a onda bismo se okrenuli i vratili se.
Sinonji strah sasvim je nestao. Zviduui, djeak se otiao pobrinuti za
Plamenku, koja je otila na drugu stranu, iz kante jesti nekakvo suho, bezukusno
sjemenje ili to god bilo to to je vakala kada se nije trudila postii da joj bude
zlo od trave.
Meutim, iznenadio sam se kada je djeak iz staje uzeo pokriva i sjajno,
konato sedlo, koje je stavio kobili na lea. To smo ve bili napravili nekoliko
puta Ethan bi sjeo na Plamenkina lea, ali uvijek je Djed bio ondje i uvijek su

64

vrata njezina dvorita bila vrsto zatvorena. No sada je djeak otvorio vrata i
uspeo se na konja s osmijehom preko cijeloga lica.
Idemo, Bailey! doviknuo mi je.
Mrzovoljno sam ga pratio. Nije mi se svialo to sada Plamenka dobiva svu
panju i da sam tako daleko od djeaka, prisiljen hodati pokraj toga golema
stvorenja, za koje sam zakljuio da je jednako glupo kao i patke. A posebno mi
se nije svidjelo kada je, podignuvi rep, Plamenka ispustila smrdljivu hrpu
izmeta na pod, promaivi me za dlaku. Podignuo sam nogu i pomokrio se na
izmet, s obzirom na to da je sada ipak pripadao meni, ali bio sam poprilino
uvjeren da me kobila tim inom eljela uvrijediti.
Uskoro smo sili s ceste i uli u umu, kreui se po stazici. Ja sam
naganjao zeca, a bio bih ga i uhvatio da nije varao tako to bi iznenada
promijenio smjer. Nanjuio sam vie od jednoga tvora i oholo odbio uope
zakoraiti u tome smjeru. Zaustavili smo se kod male lokve iz koje smo
Plamenka i ja pili, a poslije je djeak pojeo sendvi koji je ponio, a meni je bacio
koru.
Nije li ovo divno, Bailey? Zabavlja li se?
Promatrao sam mu ruke, pitajui se znai li upitna intonacija kojom mi se
obratio da e mi dati jo sendvia.
Osim injenice to je Plamenka bila s nama, sve ostalo je bilo divno i zaista
sam uivao. Naravno, ve je i sama injenica da sam se maknuo od glupoga
okretnika bila dovoljna za slavlje, ali nakon nekoliko sati bili smo toliko daleko
od kue da je vie nisam uspijevao ni namirisati.
Primijetio sam da Plamenka postaje umorna, ali sam iz djeakova stava
zakljuio da jo nismo blizu odredita. U nekom trenutku, Ethan je rekao,
Trebamo li ii ovim putem? Ili ovim? Sjea li se, Bailey? Zna li gdje smo?
Pogledao sam ga s iekivanjem. Ubrzo smo nastavili, krenuvi stazom
koja je bila puna ivotinjskih mirisa.
Obiljeio sam toliko teritorija da me noga boljela od silnoga podizanja.
Plamenka se zaustavila i ispustila hektolitre mokrae. Smatrao sam da je njezino
ponaanje neprilino, jer e njezin miris prekriti moj, a ja sam pas. Potrao sam
naprijed da izbacim taj vonj iz nosa.
Popeo sam se na malu uzvisinu i tada sam ugledao zmiju. Bila je sklupana
na suncu i ritmino je izvlaila i uvlaila jezik. Oaran, stajao sam kao ukopan.
Nikada nisam vidio zmiju.
Zalajao sam, ali to nije izazvalo ama ba nikakvu reakciju. Vratio sam se
do djeaka, koji je ponovo pokrenuo Plamenku.
to je, Bailey? to si vidio?
Odluio sam da to god da djeak govori, to sigurno nije Ugrizi zmiju.
Skliznuo sam pokraj Plamenke, koja je klipsala bezizraajnoga lica, pitajui se
kako e reagirati kada pred sobom vidi sklupanu zmiju.
65

Isprva je nije vidjela, ali kada joj se pribliila, zmija se odjedanput povukla
unatrag i podignula glavu. U tom trenutku Plamenka je zanjitala. Podignula je
prednje noge, zavrtjela se i ritnula, a djeak je odletio u zrak. Naravno, odmah
sam otrao do njega, ali bio je dobro. Skoio je na noge. Plamenka!, viknuo
je.
Mrzovoljno sam gledao kako konj nestaje u punome galopu i kopitima
udara o tlo. Kada je djeak potrao, shvatio sam to mi je initi pa sam se
najbre to sam mogao zaletio za kobilom, ali ona je trala i trala i uskoro je
razmak izmeu mene i mojega djeaka postao prevelik pa sam se okrenuo i
vratio njemu.
O, ne!, rekao je djeak, ali to ne nije se odnosilo na mene. O, Boe.
to emo uiniti, Bailey?
Na moje zaprepatenje, djeak je zaplakao. Kako je postajao stariji, to je
sve rjee plakao. Zato sam se sada toliko i uzrujao. Osjeao sam da je krajnje
oajan, pa sam mu gurao njuku u lice, pokuavajui ga utjeiti. Najbolje bi bilo,
zakljuio sam, da se vratimo kui i pojedemo jo piletine.
Djeak je naposljetku prestao plakati i prazna pogleda osvrtao se po umi.
Izgubili smo se, Bailey. Otpio je gutljaj vode. Pa, dobro. Doi.
inilo se da etnja nije bila gotova jer smo krenuli u drugome smjeru, koji
uope nije bio onaj iz kojega smo doli.
Zali smo duboko u umu, u jednome trenutku preavi preko mjesta na
kojemu su ve bili nai mirisi, a djeak je i dalje grabio naprijed. Toliko sam se
umorio da kada je vjeverica iskoila pred mene nije mi se uope dalo potrati za
njom. Samo sam pratio djeaka, a i on je, vidio sam, postajao umoran. Kada se
poelo mraiti, sjeli smo na cjepanicu i on je pojeo posljednje sendvie, oprezno
mi dajui velik komad. Zaista mi je ao, Bailey.
Netom prije nego to je pao mrak, djeak se zainteresirao za tapove. Poeo
ih je dovlaiti do sruenoga stabla i slagati uz zid od blata i kvrgava korijenja.
Na tlo ispod toga baldahina naslagao je borove iglice pa na njih posloio jo
tapova. Znatieljno sam ga promatrao, spreman unato iscrpljenosti loviti tap
ako mi ga baci, ali on je ostao usredotoen na svoj zadatak.
Kada je postalo previe mrano da bi se ita vidjelo, legao je na borove
iglice. Ovamo, Bailey! Doi ovamo!
Legao sam pokraj njega. To me podsjetilo na pseu kuicu. S tugom sam se
prisjetio Djedova stolca, pitajui se zato se ne moemo jednostavno vratiti kui
i ondje spavati. No djeak je uskoro poeo drhtati, a ja sam stavio glavu na njega
i trbuhom mu se popeo na lea, onako kako sam znao leati na brai i sestrama
kada nam je bilo hladno.
Dobar pas, Bailey, rekao mi je.

66

Uskoro je poeo duboko disati i prestao se tresti. Iako meni nije bilo
savreno udobno, oprezno sam se namjestio kako bih ga tijekom noi grijao to
vie mogu.
Ustali smo s cvrkutom ptica, a prije nego to se sasvim razdanilo ve smo
opet hodali. Pun nade njukao sam ruksak, zavaran mirisima, ali kada mi je
djeak dopustio da gurnem glavu unutra, nisam pronaao nita za jelo.
Sauvat emo to, ako se dogodi da moramo paliti vatru, rekao mi je.
Preveo sam si to kao trebamo jo sendvia i repom udario o pod kako bih mu
jasno dao do znanja da se slaem s njim.
Toga dana promijenila se priroda nae pustolovine. Glad koju sam osjeao
u trbuhu pretvorila se u prodoran bol, a djeak je opet zaplakao i rmcao nekih
sat vremena. Osjetio sam njegovu uznemirenost, nakon koje je uslijedila
iznenadna, letargina apatija, koja mi se inila jednako alarmantnom. Kada je
sjeo i zagledao se u mene staklenoga pogleda, polizao sam ga po licu.
Bio sam zabrinut za svojega djeaka. Moramo kui, odmah.
Doli smo do potoia i djeak je legao na trbuh pa smo edno pili. Voda je
djeaku dala snagu i usmjerila ga je. Kada smo ponovo krenuli, pratili smo
potok, koji je zavijao izmeu stabala i na jednome dijelu prolazio livadom
punom raspjevanih buba. Djeak je okrenuo glavu prema Suncu i ubrzao.
Osjetio sam kako se u njemu budi nada, ali ramena su mu se ponovo pognula
kada je nakon otprilike sat vremena potok ponovo uao u tamnu umu.
I tu no proveli smo priljubljeni jedan uz drugoga. Osjetio sam miris
nekakvoga trupla; starog, ali vjerojatno jestivog, no nisam napustio djeaka.
Trebao je moju toplinu vie nego ikada prije. Gubio je snagu; osjeao sam kako
kopni.
Nikada se nisam tako bojao.
Sljedeega dana, djeak se nekoliko puta spotaknuo dok je hodao. Nanjuio
sam krv; ogrebao je lice o granu. Ponjuio sam ga.
Gubi se, Bailey!, viknuo je.
Osjetio sam kako se iz njega ire strah i bol, ali nisam se maknuo, ostao
sam ondje. Kada mi je zario lice u vrat i ponovo zaplakao, znao sam da sam
uinio dobru stvar.
Izgubili smo se, Bailey. Tako mi je ao, apnuo je djeak. Mahnuo sam
repom kada sam uo svoje ime.
Potoi je vijugao u movarno podruje, gubei svaki oblik i pretvarajui
se u blato. Dok je hodao, djeak je do listova propadao u njega pa bi se, kada je
izvlaio noge, zauo zvuk usisavanja. Bube su nam se zalijetale u oi i ui.
Na pola puta preko movare djeak je jednostavno stao. Ramena su mu se
objesila, duboko je disao. Rastuen, preao sam preko muljevita tla to sam bre
mogao i stavio apu na njegovu nogu.
67

Poeo je odustajati. Preplavljivao ga je osjeaj poraza kojemu se predavao.

Gubio je volju za ivotom. Bio je poput mojega brata Gladnog, kada je
posljednji put legao u kanalu i nikada vie nije ustao.
Zalajao sam, preplaivi nas obojicu. Nezainteresirano je trepnuo. Ponovo
sam zalajao.
U redu, promrmljao je. Letargino je izvukao nogu iz blata i oprezno je
spustio, a ona je ponovo potonula.
Trebalo nam je vie od pola dana da prijeemo tu movaru. Kada smo s
druge strane movare ponovo uhvatili potok, bio je snaniji, dublji i bri.
Uskoro mu se pridruio jo jedan pritok, pa jo jedan, tako da se djeak morao
zaletjeti kako bi preskoio sruena stabla koja su mu se nala na putu, bilo s
jedne bilo s druge strane. inilo se da je nakon svakoga skoka sve umorniji pa
smo odspavali nekoliko sati. Leao sam pokraj njega, izvan sebe od straha da se
djeak nee probuditi, ali ipak jest, polako se prenuvi iz sna.
Ti si dobar pas, Bailey, rekao mi je promukloga glasa.
Bilo je kasno poslijepodne kada se potoi slio u rijeku. Djeak je stajao i
praznoga pogleda dugo buljio u tamnu vodu, a onda nas je usmjerio nizvodno,
probijajui se kroz travu i gusto poredana stabla.
Ba je poela padati no kada sam osjetio miris ovjeka. U tom trenutku
inilo se da Ethan besciljno hoda, ukoeno vukui noge. Svaki put kada bi pao,
trebalo mu je sve dulje da ustane, a nije ni primijetio kada sam sputena nosa
potrao ispred njega.
Hajde, Bailey, promrmljao je. Kamo ide?
Mislim da nije ni primijetio kada smo preli preko pjeake staze. mirkao
je na sve slabijemu svjetlu, pokuavajui se ne spotaknuti. Sljedeih nekoliko
sekundi, kada je trava postala utabani put, nisam nita iitavao iz njega. Njuio
sam mirise nekoliko mukaraca sve su to bili stari mirisi, ali meni jednako
jasni kao mirisi koje su po ulicama u naemu susjedstvu ostavljala djeca.
Iznenada se djeak uspravio i udahnuo. Hej!, njeno je rekao, zagledavi se u
stazu.
Sada kad sam bio siguran kojim putem idemo, otrao sam nekoliko metara
naprijed, a umor mi je nestajao kako je djeakovo uzbuenje raslo. I staza i
rijeka usporedo su skretale udesno, a ja sam njuio, primjeujui kako miris
ovjeka postaje sve jai i sve noviji. Netko je nedavno bio ovdje.
Ethan je stao pa sam se vratio do njega. Stajao je i zagledao se, otvorenih
usta.
Ajme, rekao je.
Vidio sam da most vodi preko rijeke i dok sam ga promatrao, iz tame je
izronio ovjek koji se zgledao u vodu. Ethanu je srce poelo glasnije kucati.
Toliko glasnije da sam ga uo. Meutim, njegovo uzbuenje pretvorilo se u
68

strah pa se povukao, to me podsjetilo na to kako je moja prva Majka reagirala

kada bismo naili na ljude dok smo lovili.
Bailey, tiho, apnuo je.
Nisam znao to se dogaa, ali osjetio sam njegovo raspoloenje bilo je
jednako kao i one noi kod kue, kada je izvadio pitolj i gurao ga u sve ormare.
Hej!, viknuo je mukarac na mostu. Osjetio sam kako se djeak ukoio,
spreman na bijeg.
Hej!, ponovo je viknuo. Jesi li ti Ethan?

69

{ DVANAESTO POGLAVLJE }

ovjek kojega smo sreli na mostu stavio nas je u svoj automobil i povezao.
Pretraili smo cijelu dravu Michigan, traei te, sine, rekao je. Ethan je
spustio pogled, i iz njega su se irili tuga, sram i malo straha. Dovezli smo se do
neke velike zgrade, i im smo stali, Tata je otvorio vrata automobila pa su on i
Mama zagrlili Ethana. Ondje su bili i Djed i Baka, i svi su bili sretni, iako nije
bilo nikakvih pseih poslastica. Djeak je sjeo u stolac s kotaima i neki
mukarac odgurao ga je u zgradu. Na ulazu u zgradu okrenuo se prema meni i
mahnuo mi. Pomislio sam da e vjerojatno biti dobro, iako sam osjeao prilinu
tjeskobu zbog toga to u se razdvojiti od mene. Djed me vrsto drao za ogrlicu
pa nisam ba imao izbora.
Djed me odveo na vonju automobilom i ja sam bio pas koji sjedi na
prednjemu sjedalu. Otili smo do mjesta gdje su Djedu kroz prozor dali vreicu
koja je izvrsno mirisala, a on me nahranio odmah u automobilu, odmotavi
vrue sendvie i dajui mi ih jednog po jednog. I on je pojeo jednoga.
Nemoj rei Baki za ovo, rekao je.
Kada smo doli kui, prenerazio sam se kada sam vidio Plamenku kako
stoji na svojemu uobiajenom mjestu na dvoritu i nezainteresirano me gleda.
Lajao sam na nju kroz prozor dok mi Djed nije naredio da prestanem lajati.
Djeaka nije bilo samo jednu no, ali to je bilo prvi put otkad smo zajedno
da sam spavao bez njega pa sam nemirno hodao dok Tata nije viknuo Lezi,
Bailey!. Nakon toga sklupao sam se u Ethanovu krevetu i zaspao naslonivi
glavu na jastuk, gdje je njegov miris bio najsnaniji.
Kada je Mama sutradan dovela Ethana kui, bio sam lud od sree, ali
djeak je bio sumoran. Tata mu je rekao da je zloest deko. Djed je razgovarao
s njim ispred ormaria s orujem. Svi su bili napeti a ipak nitko nije ni
spomenuo Plamenku, a ona je bila kriva za sve ovo! Shvatio sam da budui da
nitko od njih nije bio ondje, nisu znali to se dogodilo i zato se svi ljute na
djeaka umjesto na konja.
Bio sam dovoljno ljut da odem van i ugrizem tu konjinu, ali nisam,
naravno, jer je to stvorenje bilo golemo.
Djevojica je dola u posjet djeaku i njih dvoje sjedilo je na trijemu. Nisu
mnogo razgovarali, samo su neto mumljali i gledali ustranu.
Jesi li se bojao?, upitala je djevojica.
70

Ne, odgovorio je djeak.

Ja bih se bojala.
E, pa ja se nisam.
Je li ti bilo hladno tijekom noi? nastavila je.
Da, poprilino.
Oh.
Da.
Pozorno sam pratio ovaj razgovor, ekajui rijei poput Bailey, vonja
automobilom i nagrada. Budui da nijednu od njih nisam uo, spustio sam
glavu i uzdahnuo. Djevojica me poekala pa sam se prevrnuo na lea kako bi
me mazila po trbuhu.
Zakljuio sam da mi se svia i poelio da nas ee posjeuje i donosi jo
onih keksia i daje mi ih.
Tada, prije nego to sam bio spreman, mama nas je spakirala i odvezla na
dugu vonju, to je znailo da nam se blii kola.
Kad smo skrenuli na prilaz, nekoliko djece dotralo je do nas, a
Marshmallow i ja imali smo ponovni susret na livadi i odmah smo nastavili svoj
vjeni hrvaki susret.
U susjedstvu je bilo i drugih pasa, ali Marshmallow mi je bila najdraa,
vjerojatno zato to sam je viao gotovo svaki dan kada bi djeak nakon kole
odlazio kod Chelseine majke. esto se znalo dogaati da bi kada sam odlazio u
pustolovinu, i Marshmallow bila vani pa bi me pratila dok sam ja pretraivao
tue kante za smee.
Zato sam se uzrujao kada sam jednoga dana uo kako se Chelseina majka
naginje kroz prozor automobila i vie Marshmallow! Marshy! Doi,
Marshmallow! Chelsea je dola do Ethana i uskoro su je sva djeca iz susjedstva
dozivala. Bilo mi je jasno da je Marshmallow bila zloesti pas i da je sama
nekamo otila u pustolovinu.
Najnedavniji trag njezina mirisa zadravao se oko potoka, ali bilo je toliko
djece i pasa da nisam mogao tono odrediti u kojem je smjeru krenula. Chelsea
je bila tuna i plakala je, a meni je bilo ao pa sam joj stavio glavu u krilo, a ona
me zagrlila.
Todd je bio meu djecom koja su traila Marshmallow. Zaudo, njezin
miris bio je na njegovim hlaama. Poeo sam ga pomno njuiti, a on se namrtio
i odgurnuo me. Cipele su mu bile blatne, a i na njima se osjeao snaan
Marshmallowin miris, kao i jo neke druge stvari koje nisam mogao prepoznati.
Doi, Bailey, rekao je djeak kada je vidio Toddovu reakciju na moje
istraivanje.

71

Marshmallow se nikada nije vratila kui. Sjetio sam se kako je moja prva
majka istrala kroz vrata i u bijeli svijet, ni ne okrenuvi se. Neki psi samo ele
biti slobodni i lutati, jer nemaju djeaka koji ih voli.
Naposljetku je Marshmallowin miris nestao iz zraka, ali ja je nikada nisam
prestao traiti, njuiti njezin miris. Kada bih se prisjeao igara s Marshmallow,
poeo bih misliti na Coco, s kojom sam se druio u Dvoritu. Volio bih ponovo
vidjeti Coco i Marshmallow, ali poeo sam shvaati da je ivot mnogo sloeniji
nego to se to inilo u Dvoritu, i da su za to odgovorni ljudi, a ne psi. Nije bilo
bitno ono to ja elim, nego da sam bio u umi kada je Ethan bio gladan i
promrzao, da sam ga grijao po noi i bio s njim.
Te zime, otprilike u doba kada je Tata stavio Boino drvce u dnevnu sobu,
Chelsea je dobila novo tene. Nazvali su je Duchess. Bila je beskrajno zaigrana,
do te mjere da bi me iivcirala kada bi mi zabila otre zube u ui pa bih naglo
zareao kako bi prestala. Nevino bi me gledala, trepui, i odmaknula se
nekoliko sekunda, a onda bi odluila da ja to sigurno nisam ozbiljno mislio i
ponovo bi se bacila na mene. To me jako ivciralo.
U proljee se naseljem proirila rije karting i po cijeloj ulici djeca su pilila
i ekiala po drvu, potpuno zanemarujui svoje pse. Tata bi svake veeri doao u
garau i razgovarao s djeakom dok se on bavio onim ime se bavio, to god to
bilo. ak sam otiao toliko daleko da sam uao u djeakov ormar i izvukao onaj
grozni okretnik, pomislivi da bih ga time mogao namamiti na igru, ali on je
ostao usredotoen na igranje komadima drva koja mi niti jednom nije bacio i
traio da mu ih donesem.
Vidi li moj automobil za karting, Bailey? Bit e brz!
Djeak je naposljetku otvorio vrata garae, sjeo u automobil i vozio se u
njemu kao na sanjkama po kratkome prilazu. Kaskao sam pokraj njega, mislei
kako smo se obojica mnogo namuili za tako besmislen zavretak, ali kada je
doao do kraja prilaza, podignuo je go-kart i odnio ga u garau kako bi se jo
igrao njime!
Kada mi je bacao onaj okretnik, bar sam mogao neto vakati.
Sunanih dana kada nije bilo kole, sva djeca iz susjedstva odnijela bi svoje
drvene go-karte do dugake, strme ulice udaljene nekoliko blokova. Duchess je
bila premlada da bi ila s njima, ali ja sam pratio svojega djeaka, iako nisam
imao nimalo volje za njegov prvotni plan da on sjedi u go-kartu a ja ga vuem za
uzicu po ulici.
Meu djecom su bili i Todd i njegov stariji brat, Drake. Smijali su se i
govorili neto u vezi s Chelseinim go-kartom i ja sam osjetio da su je povrijedili.
Kada su poredali go-karte na vrhu brda, Toddov je bio pokraj Ethanova.
Nisam bio spreman na ono to se dogodilo nakon toga. Netko je viknuo
Sad!, a onda su automobili krenuli nizbrdo, ubrzavajui. Drake je dotrao iza
Todda i snano gurnuo njegov go-kart koji je poskoio.
72

Varaju! viknula je Chelsea. Njezin go-kart vrlo se sporo kretao, ali

Ethanov je ubrzavao i uskoro sam morao potrati kako bih ga sustigao. Ostali su
se go-karti raspali i uskoro je ostao samo Ethanov koji je polagano sustizao
Toddov.
Trao sam osjeajui se prekrasno slobodno, galopirajui nizbrdo za svojim
djeakom. U podnoju brda stajao je djeak koji se zvao Billy, drei zastavu na
tapu. Osjetio sam da je on na neki nain dio onoga to se dogaalo. Ethan je bio
pogrbljen, sputene glave i sve je bilo toliko zabavno da sam zakljuio da elim
biti u go-kartu s njim. Jo sam se jae zaletio, skoio i zavrio na stranjemu
dijelu go-karta, pritom ga gotovo ponovo sruivi.
Od siline mojega skoka dobili smo zamah, tako da smo sada pretjecali
Todda! Billy je mahnuo tapom, a iza nas zauo sam vikanje i klicanje dok se
na go-kart, koji je sada bio na ravnome dijelu ceste, polagano zaustavljao.
Dobar pas, Bailey, rekao je djeak, hihoui se.
Iza nas su se zaustavili ostali go-karti, a za njima su ila djeca, koja su
vikala i smijala se. Doao je Billy i podignuo Ethanovu ruku u zrak pa u nju
stavio tap na kojemu je bila zastava. Ja sam uzeo tap i epirio se, hodajui
izmeu djece i izazivajui ih da ga pokuaju uzeti i zaista se zabaviti.
Nije poteno, nije poteno, vikao je Todd.
Djeca su utihnula. Iz Todda, koji je stajao nasuprot Ethanu, irio se divlji
bijes.
Prokleta dukela skoila je na go-kart i zato si pobijedio. Diskvalificiran
si, rekao je Drake, stojei iza brata.
A ti si pogurnuo brata! Chelsea je viknula.
Pa?
Ionako bih te dostigao, rekao je Ethan.
Svi koji misle da je Todd u pravu neka kau da, viknuo je Billy.
Todd i njegov brat viknuli su da!
Svi koji misle da je Ethan pobijedio, neka kau ne.
Ne! viknula su sva djeca. Toliko me preplaio njihov uzvik da sam
ispustio tap.
Todd je zakoraio prema Ethanu i udario ga, a on se sagnuo i zgrabio
Todda. Obojica su pali na pod.
Tunjava! viknuo je Billy.
Spremao sam se zaletjeti da zatitim svojega djeaka, ali Chelsea me vrsto
uhvatila za ogrlicu. Bailey, ekaj.
Djeaci su se prevrtali po podu, isprepleteni u svojemu bijesu. Ja sam se
otimao, pokuavajui se izvui iz ogrlice, ali Chelsea me vrsto drala.
Frustriran, zalajao sam.
73

Ethan je uskoro sjeo na Todda. Obojica su dahtali. Predaje se?, upitao je

Ethan.
Todd je okrenuo glavu i vrsto zatvorio oi. Iz njega su se u istome omjeru
irili ponienje i mrnja. Naposljetku je kimnuo. Djeaci su oprezno ustali,
otresajui prainu s hlaa.
Osjetio sam iznenadan bijes iz Drakea tono u trenutku kada se zaletio i
objema rukama udario Ethana. Ethan se zaljuljao, ali nije pao.
Hajde, Ethane. Hajde, zareao je Drake.
Nastupila je dugaka tiina u kojoj je Ethan stajao i promatrao starijega
djeaka, a onda je Billy zakoraio prema njima. Ne, rekao je.
Ne, rekla je Chelsea.
Ne, rekla su jo neka djeca. Ne.
Drake nas je sve promatrao jednu minutu, a onda je pljunuo na pod i uzeo
automobil. Bez rijei, dva brata su otila.
E, pa, bogme smo danas svima pokazali, zar ne, Bailey?, Ethan mi je
rekao. Svi su odvukli svoje automobile na vrh brda pa se ponovo spustili i to su
radili cijeli dan. Ethan je dopustio Chelseji da vozi njegov automobil, jer je
njezinome otpao kota i svaki put sam ja sjedio iza nje.
Te noi za veerom, Ethan je bio vrlo uzbuen i jako je brzo neto govorio
Mami i Tati, koji su se smijeili dok su sluali. Djeaku je dugo trebalo da zaspi
i nakon to je to uinio, bio je toliko nemiran da sam morao sii s kreveta i lei
na pod. To znai da nisam ba spavao kada sam zauo snaan prasak iz
prizemlja.
to je to bilo?, upitao me djeak, uspravivi se u krevetu. Skoio je iz
kreveta u istome trenutku kada su se na hodniku upalila svjetla.
Ethane, ostani u svojoj sobi, rekao mu je Tata. Bio je ukoen, ljut i
preplaen. Bailey, doi.
Posluno sam pratio Tatu niza stube. On se oprezno kretao i upalio svjetlo
u dnevnoj sobi. Tko je tu?, glasno je upitao.
Vjetar je pomicao zastore na prednjemu prozoru prozoru koji inae nije
nikada otvoren. Ne silazite bosi!, viknuo je Tata.
to je?, upitala je Mama.
Netko nam je bacio kamen kroz prozor. Ne mii se, Bailey.
Osjetio sam Tatinu zabrinutost i poeo njuiti rasuto staklo u sobi. Na podu
je bio kamen za koji su bili prilijepljeni komadii prozora. im sam im pribliio
nos, prepoznao sam miris.
Todd.

74

{ TRINAESTO POGLAVLJE }

oga proljea razbolio se maak Smokey. Leao je i stenjao, i nije se bunio

kada sam mu se pribliio i poeo njukati oko glave kako bih preispitao to
njegovo novo ponaanje. Mama se jako zabrinula i odvela je Smokeya na vonju
automobilom. Kada se vratila kui, Mama je bila tuna, vjerojatno zato to
make nisu zabavne u automobilu.
Nakon otprilike tjedan dana, Smokey je uginuo. Obitelj je nakon veere
otila u dvorite, Ethan je ondje iskopao veliku rupu pa su umotali Smokeyjevo
tijelo u plahtu, stavili ga u rupu i zakopali. Ethan je zabio komad drva u zemlju
pokraj humka, a on i Majka malo su plakali. Gurkao sam ih njukom da ih
podsjetim da zaista nema razloga za tugu kada sam ja mnogo bolji ljubimac
nego to je Smokey ikada bio.
Sutradan, nakon to su Mama i djeak otili u kolu, otiao sam u dvorite i
iskopao Smokeyja, jer sam zakljuio da sigurno nisu eljeli zakopati savreno
dobru mrtvu maku.
Toga ljeta nismo uope ili na Farmu. Ethan i nekoliko njegovih prijatelja
iz susjedstva svakoga bi jutra odlazili u neije kue i kosili travu glasnim
kosilicama. Djeak bi me poveo sa sobom ali me uvijek vezao za stablo. Volio
sam miris svjee pokoene trave, ali koenje kao takvo nije me zanimalo i
osjeao sam da ta aktivnost ima nekakve veze s tim to nismo otili na Farmu.
Djed i Baka doli su na tjedan dana, ali to nije bilo ni blizu onako zabavno kao
kada smo mi posjeivali njih. Posebno nakon to su Djed i Baka izmijenili
nekoliko grubih rijei dok su sami u dvoritu gulili koru s kukuruza. Osjeao
sam da su obojica ljuti i pitao se je li to zbog toga to su shvatili da je kora
kukuruza nejestiva, to sam provjerio i njuenjem i vakanjem. Nakon toga
dana, Tata i Djed osjeali su se nelagodno kada su bili zajedno.
Kada je ponovo poela kola, nekoliko stvari se promijenilo. Djeak vie
nije odlazio kod Chelseje kada bi doao kui. Zapravo, on bi se obino
posljednji vraao, miriui na zemlju, travu i znoj, trei po prilazu nakon to ga
je neki automobil ostavio na ulici. Katkad bismo naveer otili u vonju
automobilom na neto to sam nauio da se zove utakmica amerikoga
nogometa. Ondje bih sjedio, vezan, pokraj mame, na kraju dugakoga dvorita, a
ljudi bi bezrazlono vikali i vritali. Djeaci su se hrvali i bacali loptu jedan
drugome. Katkad bi trali blizu mene, a katkad bi bilo skroz na drugome kraju
velikoga dvorita.

75

Katkad bih nanjuio Ethana u skupini djeaka. Bilo je pomalo frustrirajue

samo sjediti ondje nisam im se smio pridruiti i poboljati igru, a kod kue
sam nauio eljustima uhvatiti loptu. Jedanput sam se igrao s djeakom i
prevrsto zagrizao loptu, koja se spljotila i postala plosnati komad koe, neto
slino kao onaj okretnik. Nakon toga, Ethan nije vie elio da vaem lopte, ali
svejedno sam se smio igrati s njima dok god sam pazio. Mama to nije znala i
vrsto me drala za uzicu. Znao sam da kada bi me pustila da otrim i uzmem
im loptu, djeaci bi se mnogo vie zabavljali lovei mene nego jedni druge, jer
sam bio bri od njih.
Chelseino tene Duchess je odraslo i nakon to sam joj pokazao kako se
treba ponaati u mojoj blizini, postali smo dobri prijatelji. Jednoga dana kada su
vrata ostala otvorena, otiao sam do nje, a ona je oko vrata imala plastini
ovratnik i inilo mi se da je sasvim izvan sebe. Malo je mahnula repom kada me
vidjela da stojim s druge strane njezina kaveza, ali nije se potrudila ustati. Od
pogleda na nju osjeao sam nelagodu. Nadao sam se da nitko ne namjerava na
mene ponovo staviti neki takav ovratnik.
Kada je snijeilo, igrali smo se sanjkama, a kada se snijeg otopio, igrali
smo se lopticama skoicama. Nekoliko je puta Ethan izvukao okretnik iz ormara
i zagledao bi se u njega, dok bih ja prestravljeno odvraao pogled. Podignuo bi
okretnik i odmjeravao ga, opipavao ga da vidi koliko je teak, a onda bi ga s
uzdahom vratio.
Ni toga ljeta nismo otili na Farmu, a djeak je ponovo kosio travu s
prijateljima. Mislio sam da se zasitio toga, ali oito je jo uivao u tome. Te
godine, Tata je otiao na nekoliko dana i dok ga nije bilo u posjet su doli Djed i
Baka. Njihov automobil mirisao je na Plamenku, sijeno i jezero pa sam ga njuio
nekoliko minuta i pomokrio se po gumama.
Boe, koliko si narastao!, Baka je rekla Ethanu.
Kada je zahladnjelo, opet se igrao ameriki nogomet, a i doivio sam jedno
predivno iznenaenje: Ethan je smio sam voziti automobil! To je sve
promijenilo jer sam sada gotovo svugdje iao s njim, stojei na prednjem
sjedalu, nosa izbaenog kroz prozor. Ispostavilo se da je tako kasno dolazio kui
zato to je svake veeri poslije kole igrao ameriki nogomet. Mene bi vezao za
ogradu i ostavio mi zdjelicu s vodom. Bilo je dosadno, ali barem sam bio s
djeakom.
Katkad bi me Ethan zaboravio povesti sa sobom u vonju pa bih sjedio u
dvoritu i cvilio zahtjevajui da se vrati. Tada bi obino do mene dola Mama.
eli li ii u etnju, Bailey?, ponavljala bi dok se ne bih toliko uzbudio
da sam plesao oko nje. Prikvaila bi mi uzicu na ogrlicu i onda bismo patrolirali
ulicama, zaustavljajui se na svakome uglu da oznaim teritorij. esto bismo
prolazili pokraj skupina djece koja se igraju i pitao sam se zato Ethan to vie ne
radi tako esto. Mama bi me katkad pustila s uzice i dopustila mi da malo trim
s djecom.
76

Mama mi se jako sviala. Jedina primjedba koju sam imao je da je svaki

put kad je izlazila iz kupaonice sputala poklopac na mojoj posudi za vodu.
Ethan ga je uvijek ostavljao podignutog za mene.
Kada je toga ljeta zavrila kola, Ethan i Mama odvezli su nas na Farmu.
Bio sam izvan sebe od sree to sam se vratio. Plamenka se pretvarala da me ne
prepoznaje i nisam bio siguran jesu li patke one iste koje su bile i prije ili neke
druge, ali sve ostalo inilo se istim.
Gotovo svakog dana Ethan bi radio s Djedom i nekim ljudima, zabijajui
avle i pilei daske. Najprije sam pomislio da djeak gradi novi drveni go-kart,
ali nakon otprilike mjesec dana postalo je jasno da grade novu staju, odmah
pokraj stare, koja je imala veliku rupu u krovu.
Ja sam prvi primijetio enu koja se pribliavala kui pa sam se zaletio
prema njoj da ih zatitim bude li potrebno, Kada sam joj se dovoljno pribliio da
mogu nanjuiti njezin miris, shvatio sam da je to djevojica, ali da je sada
odrasla. Sjetila me se i ja sam se mekoljio od uitka dok me ekala iza uiju.
Hej, Bailey, jesam li ti nedostajala? Dobar pas, Bailey.
Kada su mukarci primijetili djevojku, prestali su raditi. Ethan je izlazio iz
staje i iznenaeno zastao.
Oh. Zdravo. Hannah?
Zdravo, Ethane.
Djed i ostali mukarci cerili su se jedan drugome. Ethan je bacio pogled na
njih i zacrvenio se, a onda je doao do nas.
Pa, zdravo, rekao je.
Zdravo.
Oboje su pogledali ustranu. Hannah me prestala ekati pa sam je malo
pogurnuo kako bih je podsjetio da nastavi.
Ui u kuu, pozvao ju je Ethan.
Ostatak ljeta, svaki put kada bih iao na vonju automobilom, mirisao je
kao da se djevojka vozila na mojem sjedalu. Katkad bi dola k nama na veeru,
a onda bi Ethan i ona sjedili na trijemu i razgovarali, a ja bih im leao do nogu
kako bi imali neku zanimljivu temu za razgovor.
Jedanput sam se prenuo iz itekako zasluenoga sna, osjetivi nekakav
slabani znak za uzbunu, koji se irio iz njih. Sjedili su na kauu jako priblienih
lica. Srca su im snano kucala i osjeao sam strah i uzbuenje. Zvualo je
pomalo kao da jedu, ali nisam nanjuio hranu. Budui da nisam bio siguran to
se dogaa, popeo sam se na kau i gurnuo njuku izmeu njihovih glava i oboje
su mi se poeli smijati.
Onoga dana kada smo se trebali vratiti kui jer je poinjala kola, u zraku
se osjeao miris svjee boje s nove tale. Navratila je djevojka pa su ona i Ethan
otili do doka, gdje su sjedili uronivi noge u vodu i razgovarali. Djevojka je
77

plakala i mnogo su se grlili i nisu bacali tapove ni radili ita to ljudi inae rade
na ribnjaku pa nisam bio sasvim siguran to se dogaa. Jo su se malo grlili u
automobilu, a onda smo se odvezli i Ethan je trubio.
Stvari kod kue su se promijenile. Kao prvo, Tata je sada imao svoju sobu i
nov krevet u njoj. Dijelio je kupaonicu s Ethanom i iskreno, nisam volio ulaziti
onamo nakon Tate. Kao drugo, kada Ethan nije igrao ameriki nogomet s
prijateljima, mnogo je vremena provodio u svojoj sobi, razgovarajui na telefon.
Tijekom tih razgovora esto je izgovarao ime Hannah.
Lie je padalo sa stabala onoga dana kada me Ethan stavio u automobil i
odvezao do mjesta s velikim, srebrnim, kolskim autobusima punim ljudi, i
ondje je, s jednoga od njih sila djevojka! Ne znam tko je bio sretniji to je vidi
ja ili deko! Ja sam se htio igrati s njom, ali on se samo elio grliti. Bio sam
toliko uzbuen zbog svega toga da mi nije smetalo to to sam na povratku
automatski postao pas koji se vozi na stranjemu sjedalu.
Trener kae da e me veeras doi vidjeti skauti sa Sveuilita u
Michiganu i Dravnog sveuilita, Hannah, rekao je deko. Razumio sam rije
Hannah, naravno, ali sam osjetio i strah i uzbuenje kod djeaka. Iz Hanne su
se irili srea i ponos. Pogledao sam kroz prozor da vidim mogu li shvatiti o
emu je rije, ali nisam vidio nita neobino.
Te noi ponosno sam stajao s Hannom dok je Ethan s prijateljima igrao
ameriki nogomet. Bio sam poprilino siguran da Hannah nikada nije bila na
tako divnome mjestu kao to je veliko dvorite i odveo sam je do mjesta na koje
je mene Mama obino vodila i pokazao joj gdje da sjedne.
Nismo dugo bili ondje kada je do nas doao Todd. U posljednje vrijeme
nisam ga esto viao, iako se njegova sestra Linda i dalje stalno vozila ulicom
na biciklu. Hej, Bailey, pozdravio me ne ba jako prijateljski, ali neto je
svejedno bilo vrlo sumnjivo u vezi s njim pa sam mu samo ponjuio ruku kada
mi ju je pruio.
Poznaje li Baileyja?, upitala je djevojka. Mahnuo sam repom kada sam
uo svoje ime.
Mi smo stari pajdai, zar ne mome? Dobar pas.
Ne treba mi da mi netko poput Todda govori da sam dobar pas.
Ne ide ovdje u kolu, ide li u Istonu?, upitao je Todd.
Ne, u posjetu sam Ethanovoj obitelji.
to si mu ti, roakinja ili neto?
Ljudi su poeli vikati uglas pa sam se osvrnuo oko sebe, ali nita se nije
dogaalo osim jo hrvanja. Svaki put bi me uspjeli zavarati tim povicima da
pomislim kako se neto dogaa.
Ne, samo... prijateljica.
eli li partijati?, upitao ju je Todd.
78

Molim?
eli li partijati? Nas nekoliko e se nai. Utakmica je dosadna.
Ne, Bolje... bolje da priekam Ethana. Nakrivio sam glavu prema
djevojci. Osjeao sam da zbog neega poinje osjeati nelagodu i, kao uvijek,
osjeao sam kako se Todd ispunja bijesom.
Ethan!, okrenuo se i pljunuo u travu. I, jeste li vas dvoje sada zajedno
ili to?
Pa...
Jer trebala bi znati, on ti vie-manje hoda s Michele Underwood.
to?
Aha. Ono, svi to znaju.
Oh.
Aha. Pa ako si mislila, zna, ti i on, to se nee, zna, to se nee dogoditi.
Todd se pribliio djevojci, a kada se ukoila vidio sam da je dira po ramenu.
Osjetivi njezinu sve veu napetost, ponovo sam ustao. Todd me pogledao i ja
sam mu uzvratio pogled, osjetivi kako mi se podiu dlake na vratu. Gotovo
nehotice, duboko sam zareao.
Bailey! Djevojka je skoila na noge. to je bilo?
Da, Bailey, to sam ja, tvoj prijatelj. Okrenuo se prema djevojci. Usput,
ja sam Todd.
Ja sam Hannah.
Zato ne vee psa i ne poe sa mnom? Bit e zabavno.
Ovoga, ne, a-a. Ne mogu.
Zato ne? Hajde.
Ne, moram se brinuti za Baileyja.
Todd je slegnuo ramenima. Zagledao se u nju. Aha. Dobro, kako hoe.
Njegov bijes bio je toliko, izraen da sam ponovo zareao, ali ovoga puta
mi djevojka nije nita rekla. Dobro, rekao je Todd. Pitaj Ethana za Michele.
U redu?
Da, u redu.
Pitaj ga. Todd je zabio ruke u depove i otiao.
Ethan je bio poprilino sretan i uzbuen kada je dotrao do nas otprilike sat
poslije. Dravo Michigan, stiemo. Spartanci!, viknuo je. Poeo sam mahati
repom i lajati, a onda je njegova srea nestala.
Hannah, to se dogodilo?
Tko je Michele?
Stavio sam apu na Ethanovu nogu kako bih mu dao do znanja da sam
spreman igrati se s loptom, bude li elio.
79

Michele? Tko je to? Ethan se nasmijao, ali za trenutak je prestao, kao da

je ostao bez zraka.
to je bilo?
etali su me u krugovima oko velikoga dvorita, razgovarajui, toliko
zadubljeni u razgovor da nisu ni primijetili da sam pojeo pola hot-doga, neto
kokica i komade sendvia od tunjevine. Uskoro su ve gotovo svi bili otili, ali
oni su nastavili hodati ukrug.
Ne poznajem tu djevojku, Ethan je ponavljao. S kim si razgovarala?
Nisam mu zapamtila ime. Ali zna Baileyja.
Smrznuo sam se kada sam uo svoje ime, pitajui se hou li nastradati zbog
omota od okoladice koji sam kriomice jeo.
Svi znaju Baileyja, on dolazi na sve utakmice.
Brzo sam progutao, ali izgleda da neu nastradati. Nakon jo jednoga kruga
oko velikoga dvorita, koji je postao nezanimljiv zbog injenice da sam
uglavnom pronaao sve to je bilo jestivo, djeak i djevojka su stali i zagrlili se.
To su esto radili. Sav si znojan, djevojka se nasmijala i odgurnula ga.
eli li se ii voziti, Bailey? upitao je djeak.
Naravno da elim! Otili smo kui, a oni su jo malo tiho priali pa su me
nahranili i ja sam zadovoljno zaspao na podu dnevne sobe dok su se djevojka i
deko tiho hrvali na kauu.
Sada smo imali nova psea vrata, koja su kroz stranja ulazna vrata vodila
u dvorite i nitko vie nije ni pokuao predloiti da bih trebao spavati u garai.
Bilo mi je drago to sam oduio obitelj od te navike. Otiao sam se olakati na
dvorite i iznenadio sam se kada sam na travi pokraj ograde pronaao komad
mesa.
Neobino je bilo to to nije mirisao kako je trebao. Iz njega se irio
nekakav udan, vrlo intenzivan, gorkast miris. A to je bilo jo udnije, meso je
bilo puno Toddova mirisa.
Uhvatio sam komad mesa zubima i odnio ga na otvoreni dio dvorita pa
bacio na pod. Od gorkoga okusa stvarala mi se pjena u ustima. Onda sam sjeo i
zagledao se u njega. Okus je bio poprilino lo, ali ipak je to bio lijep komad
mesa. Ako ga dovoljno brzo provaem, vjerojatno bih ga mogao progutati a da
ni ne osjetim okus.
Malo sam ga pogurnuo nosom. Zato, pitao sam se, tako jako mirie na
Todda?

80

{ ETRNAESTO POGLAVLJE }

ada je sutra ujutro Mama izila iz kue i vidjela me, spustio sam glavu i
samo vrkom repa lupnuo po podu. Zbog nekog razloga, iako nisam
napravio nita loe, osjeao sam veliku krivnju.
Dobro jutro, Bailey, pozdravila me. A onda je vidjela meso. to je to?
Kada se sagnula da bolje proui meso, okrenuo sam se na lea da me
poeka po trbuhu. inilo mi se da sam cijelu no proveo zagledan u taj komad
mesa i bio sam iscrpljen i trebala mi je potvrda da sam uinio pravu stvar, iako
nisam shvaao zato. Neto jednostavno nije bilo u redu i to me sprijeilo da
omastim brk besplatnim obrokom.
Odakle je ovo dolo, Bailey? Mama me njeno pogladila po trbuhu, a
onda je uzela meso. Uf, rekla je.
Odmah sam sjeo i pozorno je pratio. Ako mi da meso da ga pojedem, to e
znaiti da je s njim sve u redu. No ona se okrenula i odnijela ga u kuu. Malo
sam se podignuo na stranje noge sada kada odnosi to meso, promijenio sam
miljenje, elim ga pojesti!
Bljak, Bailey, ne eli to, to god to bilo, rekla je Mama. Bacila je meso
u smee.
Hannah je sjedila na mojemu mjestu dok smo se vozili prema golemim,
srebrnim kolskim autobusima, a ja sam dugo sm sjedio sam u automobilu dok
su Ethan i Hannah stajali i grlili se. Kada se djeak vratio u automobil, bio je
jako tuan i usamljen, pa sam mu stavio glavu u krilo i nisam je, kao obino,
gurnuo kroz prozor.
Djevojka nas je ponovo posjetila dan nakon to je obitelj sjedila oko
unutranjega stabla i trgala papire za Sretan Boi. Ja sam bio loe volje zato to
je Ethan dao Mami novoga crno-bijelog maia koji se zove Felix. Bio je vrlo
neodgojen i napadao mi je rep kad god bih sjeo i esto bi se zalijetao u mene
skriven iza kaua i u mahao apicama prema meni. Kada sam se pokuao igrati s
njim, uhvatio bi me nogama oko nosa i poeo gristi otrim zubima. Kada je
dola, Hannah je posveivala previe panje maiu, iako je ja poznajem dulje i
oito je da sam ja omiljeni ljubimac. Psi obavljaju vane zadatke, primjerice laju
kada netko pozvoni, a od maaka u kui nema ama ba nikakve koristi, one
nemaju nikakvu funkciju.

81

Ali mai nije mogao ii van. Zemlja je bila prekrivena debelim slojem
snijega i kada je Felix pokuao stati na njega, noga mu je upala unutra pa se
okrenuo i otrao u kuu kao opeen. Pa kada su Hannah i Ethan izgradili veliku
loptu od snijega u dvoritu i stavili eir na nju, ja sam bio ondje s njima. Djeak
se volio bacati na mene i povlaiti me po bijeloj tvari, a ja bih mu putao da me
uhvati iz istoga uitka koji sam osjeao kada su njegove ruke bile na meni,
onako kao to se igrao sa mnom svaki dan kada je bio mlai.
Kada smo se ili sanjkati, Hannah je sjedila iza, a ja sam trao uz sanjke i
lajao, pokuavajui skinuti rukavice s djeakove ruke.
Jednoga poslijepodneva bilo je sunano, a zrak je bio tako hladan i ist da
sam ga osjeao duboko u grlu. Sva djeca iz susjedstva bila su na brdu na kojemu
se sanjkalo, a Hannah i Ethan proveli su jednako vremena pogurujui mlae
koliko i sanjkajui se. Uskoro sam se umorio o tranja nizbrdo i uzbrdo, i zato
sam bio u podnoju brijega kada se Todd dovezao.
Pogledao me kada je iziao iz automobila, ali nije mi nita rekao ni ispruio
ruku prema meni. Ja sam se drao po strani.
Linda! Hajde, vrijeme je da poe kui!, viknuo je, a iz usta mu je iziao
bijeli oblaak daha.
Linda se sputala s brijega sa svoje tri male prijateljice. Sjedile su na
sanjkama u obliku leteeg tanjura i sputale se brzinom od otprilike 1,5
kilometar na sat. Ethan i Hannah prozujali su pokraj njih na svojim sanjkama,
smijui se. Ne elim ii kui! viknula je Linda.
Mama je rekla da odmah doe!
Djeak i Hannah zaustavili su se u podnoju brijega i ispali iz sanjki. Leali
su jedno na drugome i hihotali se. Todd je stajao i promatrao ih.
U tom trenutku neto u Toddu isplivalo je na povrinu. Ne ba bijes, nego
neto gore, neto mrano, neki osjeaj koji jo nikada ni kod koga nisam osjetio.
Osjetio sam to u nainu na koji je promatrao Ethana i Hannu, nepominoga lica.
Ethan i djevojka su ustali, briui snijeg jedno s drugoga pa su doli do
Todda, ruku i dalje isprepletenih. Iz njih su izbijali takva ljubav i radost da zbog
toga nisu osjetili mrnju koja se irila iz Todda.
Hej, Todde.
Zdravo.
Ovo je Hannah. Hannah, ovo je Todd, on ivi u istoj ulici.
Hannah je ispruila ruku i nasmijeila se. Drago mi je, rekla je.
Todd se malo ukoio. Zapravo, ve smo se upoznali.
Hannah je nakrivila glavu i maknula kosu iz oiju. Zar jesmo?
Kada? Upitao je Ethan.
Na utakmici, odgovorio je Todd, a onda se kratko nasmijao, to je vie
zvualo kao tektanje.
82

Ethan je odmahivao glavom i vidjelo se da mu nita nije jasno, ali Hannah

je zatreptala. Oh. Da, tako je, rekla je, odjedanput se stiavi.
to? Ethan je upitao.
Moram otii po sestru. Linda! Todd je viknuo, dlanovima obgrlivi usta.
Odmah da si dola kui!
Linda se odvojila od prijateljica i potiteno se probijala kroz snijeg.
S njim... s njim sam razgovarala onaj put, Hannah je rekla Ethanu.
Osjetio sam zabrinutost, znatieljno sam je pogledao pa okrenuo glavu prema
Ethanu kada sam osjetio da se poinje ljutiti.
ekaj, to? Ti? Todde, ti si Hanni rekao da sam s Michele? Ali ja ne
poznajem Michele.
Moram ii, promrmljao je Todd. Ulazi u auto, Linda, naredio je sestri.
Ne, ekaj, rekao je Ethan. Ispruio je ruku, a Todd se izmaknuo.
Ethane, Hannah je promrmljala i stavila ruku na njegovu.
Zato si to uinio, Todde? Zato si lagao? Koji je tebi vrag, ovjee?
Iako su unutarnji sukobi i osjeaji koji su kipjeli u Toddu bili dovoljno vreli
da rastope snijeg na kojemu smo bili, on je samo stajao, utke promatrajui
Ethana.
Zato nema prijatelje, Todde. Zato ne moe biti normalan? Uvijek radi
takve gluposti, rekao je djeak. To je bolesno. Nije vie bio tako bijesan, ali
osjeao sam koliko je i dalje uzrujan.
Ethane, Hannah je ponovila, ovaj put otrije.
Todd je bez rijei uao u automobil, zalupivi vratima. Kada je pogledao
Hannu i Ethana, lice mu je bilo sasvim bezizraajno.
To nije bilo lijepo, rekla je Hannah.
Ma ti ga ne poznaje.
Nije me briga, odgovorila je Hannah. Nisi trebao rei da nema
prijatelje.
Pa kad ih nema. Stalno smilja nekakve gadosti. Kao kad je jedanput
rekao da mu je jedan momak ukrao tranzistor. A to je bila la.
On nije... nekako je drugaiji, zar ne? Ide li u kolu po posebnome
programu?
Ma, ne, jako je inteligentan. Nije u tome stvar. On je... On je Todd, i to je
sve. Oduvijek je uvrnut, zna? Kad smo bili mali, bili smo prijatelji. Ali njemu
su zabavne bile sve te neke udne stvari, na primjer gaanje predkolske djece
jajima dok su ekali kombi za ljetnu kolu. Rekao sam mu da to ne elim raditi
mislim, daj, meu tom djecom bila je i njegova sestra i onda je samo skoio na
paket jaja koji je donio. Napravio je nered na mojemu prilazu, koji sam morao

83

isprati mrkom prije nego to mi se tata vratio kui. Baileyju se to, dodue,
svidjelo.
Mahnuo sam kada sam uo da je izgovorio moje ime, s veseljem pomislivi
da sada moda razgovaraju o meni.
Nisam ni sumnjala, Hannah se nasmijala i pogladila me.
Nekoliko dana nakon to je Hannah otila, pao je snijeg, a vjetar je tako
jako puhao da smo ostali unutra cijeli dan, sjedei ispred grijalice (barem sam ja
to radio). Te sam noi spavao ispod pokrivaa na Ethanovu krevetu i ostao sam
ondje ak i kad mi je postalo tako vrue da sam dahtao, iz istog uitka to sam
ponovo stisnut uz njega kao kada sam bio tene.
Sljedeega jutra snijeg je napokon prestao padati pa smo Ethan i ja otili
van i nekoliko sati kopali na prilazu. Nije bilo lako trati po snijegu pa bih
morao stati i odmoriti se ve nakon to bih otiao naprijed samo nekoliko
koraka.
Mjesec je iziao odmah nakon veere. Bio je tako jasan da sam mogao
izvrsno vidjeti, a zrak je bio zasien mirisom dima iz kamina. Ethan je bio
umoran i rano je otiao u krevet, ali ja sam iziao kroz psea vrata i stajao u
dvoritu, podignuvi nos tako da mogu bolje prepoznati lagani povjetarac,
naelektriziran egzotinim svjetlom i svjeim nonim zrakom.
Kada sam uoio da se snijeg u velikim hrpama nakupio uz ogradu,
oduevljeno sam se popeo na vrh humka i skoio preko ograde. Bila je to
savrena no za pustolovinu. Otiao sam do Chelseine kue da vidim je li
Duchess slobodna, ali nije joj bilo ni traga. Vidio sam samo relativno nedavan
trag mokrae na snijegu. Obzirno sam se pomokrio po njemu kako bi znala da
sam mislio na nju.
Kada bih iao u nono istraivanje, obino bih pratio potok. To me
podsjealo na dane kada sam iao u lov sa Sestrom i Brzim kada sam bio divlje
tene, a mirisi su uvijek bili uzbudljivi. Meutim, sada sam se morao drati
oienih cesta, skretati na prilaze koji su bili isti i gdje sam mogao njuiti
procijepe izmeu garanih vrata i plonika. Neki su ljudi ve iznijeli svoja
unutranja stabla, iako je u Ethanovoj kui ono i dalje stajalo ispred prozora, a s
njega su visjeli predmeti i svjetla kako bi ih Felix mogao napadati. Kada bih
naiao na unutranja stabla koja su leala na dnu oienih prilaza, oznaio bih
ih svojim mirisom i zbog toga, tog naoko beskrajnog niza stabala koja je trebalo
obiljeiti, ostao sam tako dugo vani. Da nije bilo mirisa jo jednoga zametnutog
stabla koje me mamilo da odem jo dalje, bio bih se vratio kui i moda stigao
na vrijeme da sprijeim ono to se dogodilo.
Naposljetku su me obasjala svjetla automobila koji je prolazio i nakratko
usporio, a njegov miris podsjetio me na Mamin automobil i na to kako bi me ona
i Ethan doli traiti kada bih se predugo zadrao u pustolovini, i odmah sam se
osjetio krivim. Spustio sam glavu i otiao kui.
84

Kada sam skrenuo na oieni prilaz, doekalo me nekoliko stvari, a

nijedna nije bila kako treba.
Ulazna vrata bila su otvorena, a miris iz kue irio se u velikim zapusima,
koje je u ledeni noni zrak irila pe. U tome zraku osjetio sam miris kemikalije
koja mi je bila i poznata i vrlo je otro mirisala. Osjetio bih je svaki put kada
smo se ili voziti i kada bismo se zaustavili na mjestu na kojem je Ethan volio
stajati iza automobila i drati debelo, crno crijevo. Iz kue je izlazio netko za
koga sam isprva pomislio da je djeak. Tek kada se okrenuo i izlio jo te
tekuine po grmlju u prednjemu dijelu dvorita osjetio sam njegov miris.
Bio je to Todd. Napravio je tri koraka unatrag i iz depa izvukao nekoliko
papira pa ih zapalio, a odsjaj plamena treperio mu je na kamenome,
bezizraajnome licu. Kada je zapaljene papire bacio u grmlje, vidio se plavi
plamen koji je vrlo buno gorio.
Todd me nije vidio, promatrao je vatru. A ja nisam zalajao, nisam zareao,
samo sam se u tihome bijesu zatrao plonikom. Skoio sam na njega kao da
cijeli ivot skaem na ljude, a mojim se tijelom razlio osjeaj moi, kao da
predvodim opor.
Svaku neodlunost da napadnem ovjeka izbrisao je osjeaj da e ono to
Todd radi, ma to to bilo, nauditi djeaku i obitelju koju ja trebam tititi. Nije
mogao postojati snaniji razlog.
Todd je viknuo i nogom me udario u glavu. Zgrabio sam ga za nogu,
ugrizao i nisam poputao ugriz ma koliko on vritao. Hlae su mu se rastrgale,
cipela pala, a ja sam osjetio krv. Udarao me akama, ali ja sam ga i dalje drao
za skoni zglob i tresao glavom, osjeajui kako mu derem meso. Bio sam izvan
sebe od bijesa i sasvim nesvjestan injenice da su mi usta puna jedinstvenoga
okusa ljudske koe i krvi.
Omela me iznenada prodorna buka, a Todd je uspio izvui nogu kada sam
se okrenuo da pogledam kuu. Sobno stablo je gorjelo, a kroz ulazna vrata
izbijao je gust, otar dim i odlazio u no. ulo se bolno visoko i glasno
elektroniko pitanje i ja sam se nagonski odmaknuo od njega.
Todd je ustao i odepao to je bre mogao, a ja sam njegovo povlaenje
registrirao tek krajikom oka vie me nije bilo briga za njega. Oglasio sam
vlastiti alarm, lajui i pokuavajui privui pozornost na plamen koji se brzo
irio kuom i penjao prema djeakovoj sobi.
Otrao sam iza kue, ali frustrirano sam shvatio da je hrpa snijega koja mi
je pomogla u bijegu sada na pogrenoj strani ograde. Dok sam stajao ondje i
lajao, otvorila su se vrata natkrivenoga dvorita i preda mnom su se ukazali
Mama i Tata. Mama je kaljala.
Ethane!, viknula je.
Kroz vrata natkrivenoga dvorita sukljao je crni dim, Mama i Tata otrali
su do vrata, a ja sam ih ondje doekao. Progurali su se pokraj mene i kroz snijeg
85

otrali do prednjega dijela kue. Stajali su i gledali mrani prozor Ethanove

sobe.
Ethane!, viknuli su. Ethane!
Maknuo sam se od njih i otrao do sada otvorenih vrata koja vode u
stranje dvorite. Projurio sam kroz njih. Felix je bio na dvoritu, uuren ispod
klupe, mijauui, ali ja nisam stao. Progurao sam se kroz vrata natkrivenoga
dvorita, a nos i oi punili su mi se dimom. Budui da nisam nita vidio, posrtao
sam prema stubama.
Zvuk vatre bio je glasan poput vjetra koji se uo kada smo se ili voziti
sputenih prozora. Dim je bio zaguljiv, ali zbog vruine nisam mogao dalje.
estina vatre palila mi je nos i ui pa sam spustio glavu i potrao kroz stranja
vrata, a hladan zrak odmah mi je ublaio bol.
Mama i Tata i dalje su vikali. Poela su se paliti svjetla u susjednim
kuama i vidio sam kako jedan od susjeda gleda kroz prozor, razgovarajui na
telefon.
I dalje nije bilo ni traga djeaku.
Ethane! dozivali su ga Mama i Tata. Ethane!

86

{ PETNAESTO POGLAVLJE }

ikada dotad nisam osjetio takav strah kao onaj koji se irio iz Mame i Tate
dok su vikali gledajui u djeakov prozor. Mama je jecala, a Tatin glas bio
je nekako stisnut. Kada sam ponovo poeo mahnito lajati nisu mi rekli da
prestanem.
Uhvatio sam slabaan zvuk sirene, ali uglavnom sam uo samo vlastito
lajanje, Mamu i Tatu kako dozivaju Ethana i, glasnije od svega toga, tutnjavu
vatre, tako glasnu da sam osjeao kako mi od nje vibrira cijelo tijelo. Grmlje
ispred nas i dalje je gorjelo, dok se snijeg uz itanje topio, odande su se izdizali
oblaci pare.
Ethane! Molim te! Tata je viknuo, a glas mu se prelomio.
U tom trenutku neto je izletjelo kroz Ethanov prozor, a po snijegu je
popadalo staklo. Bio je to okretnik!
Mahnito sam ga podignuo da pokaem Ethanu da je kod mene. Ethanovo
lice, uokvireno crnim dimom, izvirilo je kroz rupu koju je napravio okretnik.
Mama! viknuo je, kaljui.
Mora izii odande, Ethane!, zagrmio je Tata.
Ne mogu otvoriti prozor, zaglavio se!
Samo skoi!, odgovorio je Tata.
Mora skoiti, duo!, viknula je Mama.
Djeakova glava ponovo je nestala. Dim e ga ubiti, to radi?, rekao je
Tata.
Ethane!, vrisnula je Mama.
Kroz prozor je izletio djeakov radni stol, sasvim smrskavi staklo.
Sekundu potom, djeak je iskoio. Meutim, inilo se da je zapeo za ostatke
stakla i drva pa umjesto da padne iza grmlja u plamenu, on je sletio ravno u
njega.
Ethane!, zavritala je mama.
Ja sam mahnito lajao, zaboravivi na okretnik. Tata je posegnuo u vatru,
zgrabio Ethana i izvukao ga u snijeg pa ga okretao po njemu. O, Boe, o,
Boe, jecala je Mama.
Ethan je zatvorenih oiju, leao na snijegu. Sine, jesi li dobro? Jesi li
dobro?, upitao ga je Tata.

87

Moja noga, djeak je kaljui rekao.

Osjeao sam miris njegova izgorjela mesa. Lice mu je bilo crno i po njemu
je bilo nekakvog iscjetka. Nasrnuo sam prema njemu, nosei okretnik u ustima,
osjeajui da ga probada bol i elei mu pomoi.
Makni se, Bailey, rekao je Tata.
Djeak je otvorio oi i slabano mi namignuo. Ne, u redu je. Dobar pas,
Bailey, uhvatio si okretnik. Dobar pas.
Mahnuo sam repom. Ispruio je ruku i pogladio me po glavi, a ja sam
ispljunuo okretnik, koji, da budem iskren, nije ba bio ukusan. Druga ruka bila
mu je presavijena na prsima i iz nje je tekla krv.
Poeli su pristizati automobili i vozila koja su imala rotirajua svjetla. Do
kue su dotrali neki mukarci i poeli je polijevati neim iz velikih crijeva.
Neki drugi ljudi donijeli su krevet i stavili djeaka na njega pa ga podignuli i
stavili u kola. Pokuao sam ui za njim, ali me mukarac koji je stajao na
vratima kola odgurnuo. Ne, ao mi je, rekao je.
ekaj, Bailey, u redu je, rekao je djeak.
Dobro sam znao to znai ekaj. To mi je bilo najomraenija zapovijed.
Djeaka je jo boljelo i elio sam biti s njim.
Smijem li ja ii?, upitala je Mama.
Naravno, pomoi u vam, odgovorio je mukarac.
Mama se popela u kola. U redu je, Bailey. Chelseina mama se pribliila i
Mama ju je pogledala. Laura? Moe li priuvati Baileyja?
Naravno.
Chelseina mama me uhvatila za ogrlicu. Ruke su joj mirisale na Duchess. S
druge strane, Tatina ruka mirisala je na vatru i znao sam da ga boli. I on se
popeo u kola kako bi bio s Mamom i djeakom.
Gotovo cijelo susjedstvo okupilo se na ulici, ali nije bilo nijednoga psa.
Kola su otila a ja sam jedanput, tugaljivo zalajao. Kako u znati da je djeak na
sigurnom? Potreban sam mu!
Chelseina majka stajala je sa strane, drei me. Osjeao sam da nije sasvim
sigurna to da sada uini. Veina susjeda okupila se na ulici, ali ona je stajala
blizu kue i svi su se ponaali kao da oekuju da ona ostane ondje, umjesto da se
pridrui prijateljima.
Poar je sigurno podmetnut, rekao je jedan od mukaraca eni koja je za
pojasom imala pitolj. Nauio sam da se ljudi koji su tako odjeveni zovu
policija.
Grmlje, stablo, sve je planulo odjedanput. Vie toaka paljenja, mnogo
ubrzivaa. Obitelj moe biti sretna to je izvukla glavu.
Porunice, doite vidjeti ovo, viknuo je neki drugi ovjek. I on je imao
pitolj. Mukarci u gumenim odijelima nisu imali pitolje i jo su prskali kuu.
88

Chelseina majka s oklijevanjem se okrenula da vidi to to svi promatraju.

Bila je to Toddova cipela. Svjestan svoje krivnje, okrenuo sam glavu, nadajui
se da me nitko nee primijetiti.
Naao sam ovu tenisicu, ini se da na njoj ima krvi, primijetio je ovjek i
svjetiljkom osvijetlio snijeg.
Djeak se poprilino posjekao izlazei kroz prozor, primijetio je netko
drugi.
Da, ondje. Ali ne ovdje. Ovdje vidim samo psee tragove i ovu tenisicu.
Stisnuo sam se kada sam uo rije psee. ena s pitoljem izvadila je
svjetiljku i usmjerila je prema snijegu. Ma vidi ti to, rekla je.
To je krv, dodao je netko drugi.
Dobro, vas dvojica, vidite kamo vode tragovi, dobro? Ogradimo to
trakom. Narednie?
Da, gospoo, rekao je neki mukarac i pribliio se skupini.
Imamo krvavi trag. elim da ogradite podruje dva i pol metra sa svake
strane traga. Zatvorite promet u ulici i neka se oni ljudi odmaknu.
ena je ustala, a Chelseina majka se sagnula, odjedanput obrativi
pozornost na mene. Jesi li dobro, Bailey?, upitala je pogladivi me.
Mahnuo sam repom.
Naglo me prestala gladiti i pogledala je svoju ruku.
Gospoo, ivite li ovdje?, policajka s pitoljem upitala je Chelseinu
majku.
Ne, ali pas ivi.
Mogu li vas zamoliti... Zapravo, ekajte, jeste li vi susjeda?
ivim dvije kue od njihove.
Jeste li vidjeli ikoga veeras, bilo koga?
Ne, spavala sam.
U redu. Mogu li vas zamoliti da se pridruite ostalima? Ili, ako vam je
hladno, ostavite nam svoje podatke i moete ii kui.
Da, ali... zaustila je Chelseina majka.
Da?
Moe li netko pogledati Baileyja? ini mi se da krvari.
Mahnuo sam repom.
Naravno, odgovorila je ena. Je li dobar?
O, da.
ena se sagnula. Jesi li ozlijeen, mome? Kako si se ozlijedio?, njeno
je upitala. Izvadila je svjetiljku i oprezno mi pregledavala vrata. Liznuo sam je
po licu, a ona se nasmijala.
89

Oh, u redu, zaista je dobar. No ne mislim da je to njegova krv. Gospoo,

morat emo zadrati psa neko vrijeme, moe?
Ako vam trebam, i ja mogu ostati.
Ne treba, u redu je, rekla je ena.
Odveli su me do jednoga od automobila, gdje je jedan vrlo njean ovjek
uzeo kare i odrezao neto moje dlake i stavio je u plastinu vreicu.
U to se hoete kladiti da je krv ista kao ona koju smo pronali na cipeli?
Rekla bih da je na etverononi prijatelj bio u vlastitoj ophodnji veeras i dobro
ugrizao poinitelja. Uhvatimo li nekoga, krv e nam pomoi da ga zatvorimo,
ena je rekla mukarcu koji je uzimao uzorak moje zakrvavljene dlake.
Porunice, rekao je mukarac koji nam je prilazio. Ja vam mogu rei
gdje ivi na poinitelj.
O, dajte recite, odgovorila je ena.
Glupan je ostavio trag krvi koji vodi direktno do zgrade, otprilike etiri
kue nie. Vidim krv na snijegu s plonika, vodi do sporednog ulaza.
Rekla bih da imamo dovoljno da dobijemo nalog za pretres, odvratila je
ena. A ja sam se spremna okladiti da netko tko ondje ivi ima nekoliko
otisaka pseih zuba na nozi.
Sljedeih nekoliko dana ivio sam kod Chelseje. ini mi se da je Duchess
smatrala da sam ondje kako bih joj bio cjelodnevni prijatelj za igru, ali nisam se
mogao osloboditi nervoze i napetosti zbog koje sam samo hodao gore-dolje,
ekajui da se Ethan vrati kui.
Mama se pojavila drugoga dana. Rekla mi je da sam dobar pas, a ja sam na
njezinoj odjei mogao osjetiti miris djeaka pa sam se malo razveselio i igrao se
s Duchess. Otprilike sat vremena igrali smo njezinu najdrau igru koja se zove
navlaenje arape. Za to vrijeme, Chelseina majka posluila je kavu jakoga
mirisa.
Kog je vraga taj deko radio? Zato je zapalio vau kuu? Mogli ste svi
poginuti.
Ne znam. Todd i Ethan nekad su bili prijatelji.
Okrenuo sam se kada sam uo Ethanovo ime, a Duchess je iskoristila taj
trenutak da mi iupa arapu iz usta.
Je li to sigurno Todd uinio? Mislila sam da je policija rekla da e im
trebati vie vremena da naprave krvne testove.
Priznao je kada su ga odveli na ispitivanje, rekla je Mama.
Je li objasnio zato je to uinio?
Duchess je gurala arapu prema meni, izazivajui me da je uzmem.
Naglaenim pokretom okrenuo sam glavu ustranu.
Rekao je da ne zna zato.
90

Pa za ime Boje! Zna, uvijek sam mislila da je taj deko udan. Sjea se
kad je gurnuo Chelseju u grmlje bez razloga. Mu mi je poludio. Otiao je do
njih porazgovarati s Toddovim ocem i ja sam pomislila da e se potui.
Ne, nisam znala za to. Gurnuo ju je?
A Sudy Hurst kae da ga je uhvatila kako joj kroz prozor pokuava vidjeti
u spavau sobu.
Mislila sam da nije sigurna tko je to bio.
E, pa sada kae da je bio Todd.
Naglo skoivi, zgrabio sam arapu. Duchess se ukopala i zareala.
Povlaio sam je po sobi, ali nije poputala.
Bailey je postao junak. Todd ima osam avova na nozi.
Na zvuk mojega imena ukoili smo se i ja i Duchess. Psei kolaii,
moda? Prestali smo navlaiti arapu.
ele ga fotografirati za novine, rekla je Mama.
Dobro da sam ga okupala, odgovorila je Chelseina mama.
to? Opet kupanje? Pa sad su me kupali! Ispljunuo sam arapu, a Duchess
ju je poela veselo tresti i pobjedonosno hodati po sobi.
Kako je Ethan?
Mama je spustila alicu s kavom na stol. Zbog spomena djeakova imena i
njezine zabrinutosti koju sam osjetio, otiao sam do nje i stavio joj glavu u krilo.
Pogladila me.
Morali su mu staviti vijke u noge i imat e... oiljke. Mama je rukom
pokazala na svoje lice a onda je prstima pritisnula oi.
Tako mi je ao, rekla je Chelseina majka.
Mama je plakala. Stavio sam joj apu na krilo da je utjeim.
Dobar pas, Bailey, rekla je Mama.
Duchess je zabila svoju glavu ispred mene, a arapa joj je oputeno visjela
iz gubice. Tiho sam zareao pa se odmaknula, sasvim zbunjena.
Budite dobri, molim vas, rekla je Chelseina majka.
Malo poslije, Chelseina majka dala je pitu Mami, ali ne i psima. Duchess je
leala na leima i apama drala arapu iznad usta, ba kao to sam to i ja inio s
Coco u dvoritu prije, inilo mi se, cijele vjenosti.
Doli su neki ljudi i ja sam sjeo s Mamom u dnevnu sobu i treptao kada bi
me zabljesnule jarke bljeskalice, neto nalik na munje, ali beumno. Onda smo
otili do kue, koja je bila prekrivena plastinim pokrovom koji je leprao na
vjetru i bilo je jo bljeskanja.
Tjedan dana poslije, Mama me stavila u automobil i odvezla u stan. To je
bila mala kua ugraena u veliku zgradu punu kua u kojoj su posvuda bili psi.
Veina je bila poprilino mala, ali poslijepodne bi me Mama vodila na veliko
91

betonsko dvorite. Sjedila bi na klupi i razgovarala s ljudima dok sam ja trao

naokolo, sprijateljivao se sa psima i obiljeavao teritorij.
Stan mi se nije sviao, a nije se sviao ni Tati. Mnogo je vie vikao na
Mamu nego kada smo bili u kui. Stan je bio malen, a to je jo gore, nije bilo
djeaka. I Mama i Tata bi esto mirisali na njega, ali on vie nije ivio s nama i
zbog toga sam patio. Nou bih nemirno hodao po stanu sve dok Tata ne bi
viknuo da legnem. Veera, koja mi je bila sredinji dio dana, nije mi bila tako
zanimljiva kada mi ju je davala Mama. Jednostavno nisam bio gladan i katkad je
uope ne bih pojeo do kraja.
Gdje je moj djeak?

92

{ ESNAESTO POGLAVLJE }

ada se djeak vratio kui, jo smo ivjeli u stanu. Bio sam sklupan na
podu, a do mene je spavao mai Felix. Odustao sam od toga da ga
pokuavam odgurnuti od sebe Felix je oito smatrao da sam mu ja majka, to
je bilo prilina uvreda, ali on je bio maka i prema tome bez imalo mozga,
smatrao sam.
Nauio sam prepoznavati nae automobile prema zvuku njihova motora pa
sam kada je stigao Mamin automobil odmah ustao. Felix je zaueno treptao i
promatrao me kako odlazim do prozora i stavljam prednje ape na njegov okvir
kako bih mogao promatrati Mamu dok se uspinje stubama.
Od pogleda na prizor na parkiralitu srce mi je bre zakucalo. Vidio sam
djeaka kako s mukom izlazi iz automobila. Mama se sagnula da mu pomogne i
trebalo mu je nekoliko sekunda da se uspravi.
Nisam si mogao pomoi, lajao sam i vrtio se, trao od prozora do vrata da
iziem pa opet do prozora tako da mogu vidjeti to se dogaa vani. Felix se
uspaniio i sakrio ispod kaua pa me promatrao odande.
Kada su kljuevi zazveckali u bravi ve sam stajao pred vratima, tresui se.
Mama je malo otvorila vrata i u stan je uao djeakov miris.
Bailey, vrati se. Lezi, Bailey, lezi, ekaj. Sjedni.
E, pa to nisam mogao. Nakratko sam spustio stranjicu na pod, ali sam
odmah opet ustao i skoio. Mama je gurnula ruku kroz vrata i zgrabila me za
ogrlicu, gurajui me unatrag dok su se vrata otvarala.
Hej, Bailey. Hej, mome, rekao je Ethan.
Mama me drala podalje od djeaka dok je on epajui ulazio, drei se za
neto to sam uskoro nauio da se zove take. Otiao je do kaua i sjeo, dok
sam se ja cvilei otimao i pokuavao izvui iz ogrlice. Kada me Mama napokon
pustila, preletio sam preko sobe u jednom skoku i zavrio djeaku u krilu,
ljubei ga po licu.
Bailey! Mama je strogo rekla.
Ne, u redu je. Bailey, ti si takav blento, hvalio me djeak. Kako si, ha? I
ti si meni nedostajao, Bailey.
Svaki put kada bi izgovorio moje ime, kroz mene bi proao drhtaj
zadovoljstva. Nisam se mogao zasititi dodira njegove ruke na mojem krznu.
Djeak se vratio.

93

Sljedeih nekoliko dana postupno sam shvaao da neto nije u redu s

djeakom. Boljelo ga je onako kako ga nikada prije nije boljelo i bilo mu je
teko hodati. Iz njega su se irili tuga i sumoran bijes, koji bih katkad osjetio
kada bi samo sjedio i gledao kroz prozor.
Ta prva dva tjedna djeak bi svaki dan odlazio s Mamom u automobilu, a
kada bi se vratio kui, bio je umoran i znojan i obino bi iao spavati. Zatoplilo
je i drvee je prolistalo, a Mama je morala ii na posao pa smo djeak i ja bili
sami u stanu s Felixom, koji je cijelo vrijeme kovao planove o bijegu kroz
ulazna vrata. Nemam pojma to je mislio da e ondje postii, ali djeak se
protivio tomu da maak ide van, i to je bilo to, osim to se Felix nije pridravao
nikakvih pravila, to je mene izluivalo. esto je grebao nekakav kolac u
dnevnoj sobi, ali onaj jedan jedini put kada sam se ja odluio pomokriti na to,
svi su vikali. Nikada ne bi do kraja pojeo veeru, a meni nitko ne bi zahvalio
kada bih oistio njegov tanjur umjesto njega. Zapravo, to je bila jo jedna od
stvari zbog kojih su vikali na mene. Dio mene elio je da uspije u svojim
planovima da pobjegne, jer ga onda vie ne bih morao trpjeti. S druge strane,
uvijek je bio spreman za malo hrvanja, dok god nisam bio pregrub. ak bi trao
za lopticom kada ju je Ethan bacio u hodniku i obino bi se maknuo ustranu
kako bih je ja mogao zgrabiti i vratiti, to sam smatrao vrlo asnim inom. Iako i
nije ba imao mnogo izbora budui da sam ipak ja bio glavni pas.
Nije bilo zabavno kao na Farmi pa ak ni kao u kui, ali bio sam sretan u
stanu jer je djeak gotovo uvijek bio ondje.
Mislim da je vrijeme da ponovo krene u kolu, jedne veeri rekla je
Mama dok smo veerali. Razumio sam rije kola i pogledao djeaka koji je
prekriio ruke preko prsa. Osjetio sam njegov bijes pomijean s tugom.
Nisam spreman, rekao je. Prstom je dotaknuo duboki, grimizni oiljak na
licu. Ne dok ne budem mogao bolje hodati.
Sjeo sam. Hodanje? Kamo idemo?
Ethane. Nema razloga...
Ne elim razgovarati o tome, Mama!, viknuo je Ethan.
Ethan nije nikada vikao na Mamu i ja sam odmah osjetio da mu je ao, ali
nakon toga nijedno od njih vie nije reklo ni rije.
Meutim, nekoliko dana poslije netko je zakucao na vrata i kada ih je
Ethan otvorio, stan se ispunio dekima. Prepoznao sam neke od njihovih mirisa i
povezao ih s dekima koji su igrali ameriki nogomet na velikim dvoritima i
veina me zvala po imenu. Bacio sam pogled na Felixa da vidim kako on
podnosi moj poseban status, ali on se pretvarao da nije ljubomoran.
Djeaci su se smijali i vikali i ostali kod nas otprilike sat vremena i ja sam
osjetio da se Ethan oraspoloio. Njegova srea i mene je inila sretnim pa sam
otiao po loptu i nosio je u gubici po sobi. Jedan od djeaka mi ju je uzeo i bacio
u hodnik pa smo se igrali nekoliko minuta.
94

Nekoliko dana nakon to su deki bili u posjetu, Ethan je rano ustao i otiao
s Mamom.
kola.
Kada smo se iselili iz stana, djeak se kretao uz pomo tapa. Taj je tap
bio vrlo poseban: djeak ga nikada nije bacao, a ja sam nagonski znao da ga ne
smijem vakati, nikad.
Kada smo se svi utrpali u automobil, nisam znao kamo idemo, ali sam
svejedno bio uzbuen. Vonja automobilom uvijek mi je bila uzbudljiva, kamo
god da smo ili.
Postao sam poprilino uzbuen kada sam kroz prozor osjetio poznate
mirise potoka i ulice i proletio sam kroz ulazna vrata im su me pustili iz
automobila. Iako sam i dalje osjeao dim, zrak je bio ispunjen i mirisom novoga
drva i sagova, a prozori u dnevnoj sobi bili su vei. Felix je bio vrlo sumnjiav
prema novoj okolini, ali ja sam poeo trati i uivati u relativnoj slobodi dvorita
im smo doli. Kada sam od radosti zalajao, Duchess se oglasila s drugoga kraja
ulice. Kod kue sam!
Jedva da smo se smjestili u kuu, kada smo otili na velik put do Farme.
ivot se napokon vratio u normalu, iako je djeak bio mnogo manje sklon
tranju nego hodanju, oslanjajui se o tap.
Jedno od prvih mjesta do kojih smo otili bila je Hannina kua. Poprilino
sam dobro poznavao put dotamo pa sam otrao daleko ispred Ethana i prvi je
ugledao. Bailey! Hej, Bailey! pozvala me. Otrao sam po malo njezina
predanog maenja i ekanja, a onda se, zadihan, i djeak uspeo po prilazu.
Djevojka se spustila niza stube i ostala stajati na suncu, ekajui ga.
Zdravo, rekao je djeak. inio se malo nesiguran.
Zdravo, odvratila je djevojka.
Ja sam zijevnuo i poeao se po eljusti.
Pa, misli li me poljubiti ili ne?, upitala je djevojka. Ethan joj je priao i
onda su se dugo grlili.
Ispustio je tap.
Neke su stvari bile drugaije toga ljeta. Ethan se poeo buditi mnogo prije
zore i voziti Djedov kamionet po okolnim cestama i gurati novine u sanduie.
Bile su to one iste novine koje mi je neko djeak stavljao na sag u kui, ali
nekako mi se nije inilo da bi sada itko cijenio da se pomokrim po njima, iako je
postojalo vrijeme, dok sam bio tene, kada bi mi mokrenje po novinama donijelo
veliku pohvalu.
Hannah i djeak provodili su mnogo vremena zajedno, sami, tiho sjedei.
Katkad uope nisu razgovarali, samo su se hrvali. Znala je ak ii u ranojutarnju
vonju, iako smo obino bili samo djeak i ja Bailey, pas koji se vozi na
prednjemu sjedalu.
95

Moram zaraditi neto novca, Bailey, znao bi rei. Mahnuo bih repom
kada bih zauo svoje ime. Sada nema nogometne stipendije, to je sigurno.
Nikada se vie neu moi baviti sportom.
Kada bih osjetio njegovu tugu, uvijek bih gurnuo njuku ispod njegova
dlana.
Moj ivotni san. Nestao je zbog Todda.
Zbog nekog razloga, Ethan je na Farmu ponio okretnik i znao ga je
razrezati pa ponovo zaiti, uglavnom, uiniti ga jo sramotnijim nego to je bio.
No ja sam najvie volio trenutke kada smo plivali u ribnjaku. inilo se da ga
samo tada ne boli noga. ak smo igrali i igru potapanja, koju smo igrali ve
godinama, iako je sada bio mnogo tei i bilo ga je tee izvui iz vode nego ikada
prije. Kada bih skoio za njim, bio sam tako sretan da nisam elio da to ikada
zavri.
No znao sam da hoe. Osjeao sam da noi postaju dulje, a to je znailo da
emo uskoro ii kui.
Jedne veeri, dok su Mama i Baka razgovarale, ja sam leao ispod stola.
Ethan se otiao voziti s Hannom, a mene nije poveo pa sam pretpostavio da su
morali obaviti neto to nije bilo pretjerano zabavno.
elim razgovarati s tobom, Baka je rekla Mami.
Majko, rekla je Mama.
Ne, samo me sasluaj. Otkad je doao ovamo, taj se deko sasvim
promijenio. Sretan je, zdrav, ima djevojku... zato biste ga vraali u grad? Moe
ovdje zavriti srednju kolu.
Zvui kao da ivimo u getu, Mama se poalila kroz smijeh.
Ne odgovara mi zato to... pa, obje znamo zato. Znam da e se tvoj
suprug tomu protiviti. Ali Gary je gotovo stalno na putu, a ti si rekla da te radno
vrijeme u koli ubija. Djeaku je potrebna obitelj dok pokuava stati na noge.
Da, Gary putuje, ali svejedno eli vidjeti Ethana kada je kod kue. A ja ne
mogu samo tako dati otkaz.
Ni ne kaem da to uini. Zna da si ovdje dobrodola kad god poeli, a
zato Gary ne bi mogao sletjeti u nau malu zranu luku koji vikend? Osim toga,
i molim te da me ne shvati pogreno, elim ti samo najbolje, ne bi li za vas
dvoje bilo dobro da sada budete sami? Ako ti i Gary namjeravate rijeiti
probleme, morate to uiniti negdje drugdje, a ne pred Ethanom.
Malo sam naulio ui kada sam zauo djeakovo ime. Je li stigao kui?
Nakrivio sam glavu, ali nisam uo njegov automobil.
Kada su noi postale hladne, a paii veliki kao njihova majka, Mama je
spakirala stvari i stavila ih u automobil. Nervozno sam hodao, bojei se da e me
ostaviti, a kada je doao pravi trenutak, vjeto sam skoio na stranje sjedalo.
Zbog nekog razloga, svi su se nasmijali. Sjedio sam u automobilu i gledao kako
96

Mama grli Baku i Djeda, a onda, zaudo, i Ethana, koji je potom doao do
automobila i otvorio vrata. Bailey? eli li ii s Mamom ili ostati ovdje sa
mnom?
U pitanju nije bilo nijednoga pojma koji razumijem tako da sam ga samo
promatrao.
Hajde, blento. Bailey! Doi!
Nevoljko sam skoio iz automobila. Ne idemo se voziti?
Mama se odvezla, a Ethan, Baka i Djed su joj mahali. Iako nije imalo
smisla, djeak i ja ostajemo na Farmi!
To mi je sasvim odgovaralo. Gotovo svaki dan poinjao je dugakom
vonjom po mraku, kada smo ili od kue do kue i ostavljali novine. Kad bismo
se vratili kui, Baka bi pripremala doruak, a Djed mi je uvijek davao neto
ispod stola slaninu, unku, komad prepeenca. Nauio sam tiho vakati, tako
da baka ne bi rekla: Opet hrani psa? Ton kojim bi izgovorila rije psa
govorio mi je da moramo biti tihi.
Ponovo se vratila rije kola, ali nije bilo autobusa, nego bi se Ethan
samo odvezao iako bi katkad djevojka dola do nas pa bi se odvezli njezinim
automobilom. Shvatio sam da nema razloga za uzbunu i da e se Ethan vratiti do
kraja dana i da e Hannah esto veerati s nama.
Mama nas je esto posjeivala, a Mama i Tata su doli za Sretan Boi.
Kada me ila pomaziti, Mamine ruke mirisale su na maia Felixa, ali to mi nije
smetalo.
Pomislio sam da smo odluili zauvijek ostati na Farmi, ali pred kraj ljeta
osjetio sam da nas eka jo jedna promjena. Djeak je poeo stavljati stvari u
kutije, to je bio siguran znak da emo uskoro biti na putu kui. Hannah je
gotovo cijelo vrijeme bila kod nas i bila je pomalo tuna i preplaena. Kada je
zagrlila djeaka, izmeu njih je bilo toliko ljubavi da si nisam mogao pomoi i
jednostavno sam se morao ugurati izmeu njih, to ih je uvijek nasmijavalo.
Jednoga jutra znao sam da je doao trenutak. Djed je stavio kutije u
automobil, Baka i Mama su razgovarale, a Ethan i Hannah su se zagrlili.
Nemirno sam koraao, traei nekakvu rupu, ali Djed me poprilino dobro
zaklanjao i nisam uspijevao ui u automobil.
Djeak je doao do mene i kleknuo. Osjeao sam da je tuan. Budi dobar
pas, Bailey, rekao je.
Mahnuo sam repom da mu pokaem kako razumijem da sam dobar pas i da
je vrijeme da odemo na dugaak put kui.
Vratit u se kada budu praznici za Dan zahvalnosti, dobro? Nedostajat e
mi, blento. Snano me zagrlio, pun ljubavi. Napola sam zatvorio oi nita na
svijetu nije bilo bolje od zagrljaja mojega djeaka.
Bolje da ga dri, jer on to nee razumjeti, rekao je Ethan. Djevojka je
zakoraila prema meni i uhvatila me za ogrlicu. Tuga se iz nje irila u valovima i
97

plakala je. Bio sam rastrgan izmeu elje da je utjeim i potrebe da uem u
automobil. Nevoljko sam sjeo pokraj nje, ekajui da ova neobina drama
zavri, kako bih mogao sjesti u automobil i gurnuti nos kroz prozor.
Pii mi svaki dan!, rekla je Hannah.
Hou!, doviknuo je Ethan.
U nevjerici sam promatrao kako su on i Mama uli u automobil i zalupili
vratima. Pokuao sam se otrgnuti od Hanne, koja nije shvaala da ja trebam ii s
njima! vrsto me drala. Ne, Bailey, u redu je. ekaj.
ekaj? ekaj? Automobil je zatrubio i odvezao se niz prilaz. Djed i Baka
su mahali zar nitko ne vidi da sam ja jo ovdje?
Bit e mu dobro. Ferris je dobra kola, rekao je Djed. Big Rapids je
ugodan grad.
Svi su se okrenuli prema kui, a Hannah je popustila stisak upravo onoliko
koliko mi je bilo potrebno da se oslobodim.
Bailey!, viknula je.
Iako nisam vidio automobil, u zraku je jo bio trag praine, koji mi je bilo
lako pratiti dok sam trao za svojim djeakom.

98

{ SEDAMNAESTO POGLAVLJE }

utomobili su brzi.
Nisam to uope znao. Prije nego to je otila, Marshmallow je znala otrati
na ulicu i lajati na automobile i oni bi obino stali ili barem dovoljno usporili da
ih moe uhvatiti, iako bi se u tom trenutku ona odmaknula i pretvarala da ih
uope nije htjela napasti.
Dok sam trao za djeakovim automobilom, imao sam osjeaj da mi sve
vie bjei. Miris praine i ispunih plinova postao je rijedak i slab, ali nanjuio
sam jasan znak desnoga skretanja na mjestu gdje je cesta postala asfaltirana,
iako nakon toga vie nisam bio siguran mogu li ga uope nanjuiti. No nisam
mogao odustati. Predao sam se bezumnoj panici i nastavio potjeru.
Zauo sam glasno klopotanje vlaka, zveketanje i podrhtavanje. Kada sam
se uspeo na breuljak koji je bio ispred mene, ugledao sam vlak i napokon
osjetio djeakov miris. Njegov automobil, otvorenih prozora, bio je parkiran na
cesti ispred eljeznikog prijelaza.
Bio sam iscrpljen. Nikada u ivotu nisam trao ni tako brzo ni tako daleko,
ali jo sam bre potrao kada su se otvorila suvozaka vrata, a djeak je iziao.
Oh, Bailey, rekao je.
Iako sam svakim dijelom svojega bia htio skoiti na njega i uivati u
njegovoj ljubavi, nisam namjeravao propustiti priliku pa sam u posljednjem
trenutku skrenuo i uskoio u automobil.
Bailey! Mama se nasmijala.
Polizao sam ih oboje, oprostivi im to su me zaboravili. Nakon to je vlak
proao, Mama je upalila motor i okrenula automobil, ali onda se zaustavila jer se
pojavio Djed u kamionetu moda e ovoga puta i on poi s nama kui!
Kao strijela, rekao je Djed. Teko je povjerovati da je dospio tako
daleko.
Kako dugo bi trao, ha, Bailey? Blento, Ethan mi se s ljubavlju obratio.
Meutim, bio sam vrlo sumnjiav kada je trebalo skoiti u djedov
kamionet. Kako se pokazalo, moja sumnjiavost pokazala se opravdanom jer,
kada su se Ethan i Mama odvezli naprijed, Djed se okrenuo i vratio me na
Farmu.
Djed mi se uglavnom sviao. S vremena na vrijeme trebao je obavljati
nekakve poslove, to je znailo da emo otii u stranji dio nove staje, gdje je
99

bilo skupljeno mekano sijeno, i odspavati. Za hladnih dana, Djed bi nas umotao
u nekoliko tekih pokrivaa. No prvih nekoliko dana nakon djeakova odlaska,
bio sam mrzovoljan u Djedovoj prisutnosti, kanjavajui ga zbog toga to me
vratio na Farmu. Kada to nije upalilo, jedino ega sam se uspio dosjetiti bilo je
da izgrizem par Bakinih cipela, ali ni to mi nije vratilo djeaka.
Nikako nisam mogao prihvatiti takvu izdaju. Znao sam da me djeak
negdje, vjerojatno kod kue, treba i da ne shvaa gdje sam.
Svi su bili izluujue mirni, naoko nesvjesni katastrofalne promjene koja je
pogodila kuanstvo. Toliko sam pomahnitao da sam ak otvorio djeakov ormar
i izvadio okretnik pa otrao niza stube i bacio ga Baki u krilo.
Pobogu, to je to?, viknula je.
To je Ethanov veliki izum, rekao je Djed.
Zalajao sam. Da! Ethan!
Hoe ii van, igrati se, Bailey? Baka me upitala. Izvedi ga u etnju!
etnju? etnju da vidim djeaka?
Htio bih gledati utakmicu, ovdje, odgovorio je Djed.
Za ime Boje, naljutila se Baka. Otila je do vrata i bacila okretnik u
dvorite, ali odletio je jedva pet metara. Potrao sam, zgrabio ga i onda se s
apsolutnim nerazumijevanjem zagledao u vrata, koja je zatvorila, a mene
ostavila vani. E, pa dobro onda. Ispljunuo sam igraku i trei proao pokraj
Plamenke i poeo se sputati niz prilaz. Otiao sam do djevojine kue. To sam
ve nekoliko puta uinio otkad je Ethan otiao. Posvuda sam osjeao njezin
miris, ali djeakov je postupno nestajao. Neki automobil zaustavio se na njezinu
prilazu i Hannah je iskoila iz njega. Bog!, pozdravila je. Okrenula se i
ugledala mene. O, zdravo, Bailey!
Otrao sam do nje maui repom. Na njezinoj sam odjei nanjuio mirise
nekoliko ljudi, ali nije bilo ni traga Ethanu. Hannah je proetala sa mnom do
kue i kada je pokucala na vrata, Baka joj je otvorila. Njoj je dala komad pite, a
meni nije dala nita.
esto sam sanjao djeaka. Sanjao sam da skae u ribnjak, a ja plivam za
njim i ronim dok se igramo spaavanja. Sanjao sam ga kako, uzbuen i sretan,
izrauje drveni automobil. Katkad bih sanjao kako skae kroz prozor, a s usana
mu se otkida bolni vrisak dok pada u gorue grmlje. Mrzio sam te snove i ba
sam se jedne noi budio iz jednoga takvog sna kada sam ugledao djeaka kako
stoji iznad mene.
Hej, Bailey!, apnuo je, a njegov miris irio se posvuda. Vratio se na
Farmu! Skoio sam na noge i stavio mu prednje ape na prsa da ga poliem po
licu. Psst, rekao je. Kasno je, upravo sam doao. Svi spavaju.
Bilo je vrijeme Sretnog Dana zahvalnosti i ivot se ponovo vratio svojemu
normalnome tijeku. Dola je i Mama, ali ne i Tata. Hannah je dolazila svaki dan.
100

Djeak se inio sretan, ali osjeao sam i da nije sasvim prisutan duhom.
Mnogo je vremena provodio gledajui nekakve papire, umjesto da se igra sa
mnom, ak i kada bih mu donio glupi okretnik da ga pokuam izvui iz toga
stanja.
Nisam bio iznenaen kada je ponovo otiao. Shvatio sam da je ovo moj
novi ivot. ivim na Farmi s Djedom i Bakom, a Ethan kui dolazi samo u
posjet. Nisam to elio, ali dok god se djeak bude vraao, bit e mi lake gledati
ga kako odlazi.
Za jednog od tih posjeta, kada je zrak bio topao, a lie tek prolistalo, Ethan
i ja otili smo vidjeti Hannu kako tri oko velikoga dvorita. Nanjuio sam i nju i
druge deke i djevojke, jer je vjetar puhao iz smjera dvorita, a njihova su se
tijela znojila dok su trali. Izgledalo je zabavno, ali ostao sam uz Ethana jer mi
se uinilo da ga je dok smo ondje stajali noga poela jae boljeti i da su se
bolovi irili po cijelome tijelu. Dok je gledao nju i ostale kako tre, u njemu su
se kovitlali neki neobini, mrani osjeaji.
Hej! Hannah je dola do nas. Polizao sam je po nozi, koja je bila slana od
znoja. Kakvo lijepo iznenaenje. Hej, Bailey!, pozdravila me.
Hej.
Postajem sve bra na 400 metara, rekla je djevojka.
Tko je onaj tip?, upitao je Ethan.
Oh. Koji? Na koga misli?
Na onog tipa s kojim si razgovarala i grlila se. Izgledali ste vrlo bliski,
rekao je Ethan. Zvuao je napeto. Pogledao sam oko sebe, ali nisam uoio
nikakvu opasnost.
On mi je samo prijatelj, Ethane, djevojka je otro rekla. Izgovorila je
njegovo ime kao da je djeak bio zloest.
Je li to onaj, kako se zove, Brett? Bogme je brz. Ethan je zabio tap u
zemlju, a ja sam ponjuio komadi zemlje koji je okrenuo.
to bi to trebalo znaiti? Hannah je upitala, drei ruke na bokovima.
Hajde, vrati se, trener ti gleda ovamo, rekao je Ethan.
Hannah je pogledala preko ramena pa ponovo u Ethana. Da, trebala bih se
vratiti..., nesigurno je rekla.
Dobro, rekao je Ethan. Okrenuo se i odepao.
Ethane! Hannah ga je pozvala. Pogledao sam je, ali djeak je samo
nastavio hodati. Mrana, zbrkana kombinacija tuge i gnjeva nije ga naputala.
Izgleda da se zbog neega u vezi s tim mjestom Ethan loe osjeao, jer se vie
nikada nismo vratili.
To je ljeto donijelo neke velike promjene. Mama je dola na Farmu, ali
ovoga puta za njom je na prilaz skrenuo i kamion, a neki ljudi su istovarili
nekakve kutije i odnijeli ih u njezinu spavau sobu. Baka i Mama provodile su
101

mnogo vremena tiho razgovarajui, a Mama bi ponekad plakala, pa bi se Djed

osjeao nelagodno i onda bi otiao obavljati poslove.
Ethan je stalno iao na posao, a to je bilo isto kao i kola jer ni ondje
nisam mogao ii s njim, ali kada bi doao kui, prekrasno je mirisao na meso i
masnou. To me podsjealo na ono kada nas je Plamenka napustila u umi, a
Djed mi je davao hranu iz vreice, dok sam sjedio na prednjemu sjedalu njegova
kamioneta.
Meutim, najvea promjena u naim ivotima bila je to to nas djevojka
vie nije posjeivala. Ponekad smo se ili voziti i kada bismo prolazili pokraj
Hannine kue, osjetio sam njezin miris, tako da sam znao da je jo ondje, ali
djeak nikada ne bi stao ili skrenuo na njezin prilaz. Shvatio sam da mi
nedostaje; voljela me i predivno je mirisala.
Nedostajala je i djeaku. Kada bismo prolazili pokraj njezine kue, uvijek
je gledao kroz boni prostor, malo usporivi, a ja sam osjeao njegovu udnju.
Nisam shvaao zato se ne moemo jednostavno odvesti do njezine kue i
vidjeti ima li kakve kekse, ali nikada nismo to uinili.
Toga ljeta Mama je otila do ribnjaka, sjela na dok i bila vrlo tuna.
Pokuavao sam je oraspoloiti lajui na patke, ali nisam uspijevao. Naposljetku
je skinula neto s prsta bilo je metalno i nejestivo; nekakva mala okrugla stvar
koju je bacila u vodu i koja je potonula tiho bunuvi.
Pitao sam se eli li da otrim po to pa sam je upitno pogledao, spreman
pokuati, iako sam znao da bi bilo uzaludno, ali samo mi je rekla da doem i
onda smo se vratili u kuu.
Nakon toga ljeta, ivot je uao u ugodnu rutinu. I Mama je poela raditi pa
se kui vraala miriui na mirise i slatka ulja. Katkad bih i ja iao s njom.
Prolazili smo pokraj farme koza i preko tretava mosta, a dan bismo proveli u
velikoj prostoriji punoj odjee i smrdljivih votanih svijea i nezanimljivih
metalnih predmeta, i ljudi bi me dolazili vidjeti, a katkad bi odlazili s
predmetima u vreicama. Djeak je dolazio za Sretan Dan zahvalnosti i Sretan
Boi i Proljetne praznike i Ljetne praznike.
Uglavnom sam se ve prestao ljutiti na Plamenku, koja je po cijele dane
samo stajala i zurila u vjetar, kada se Djed pojavio sa stvorenjem koje se kretalo
kao drijebe i imalo je miris s kakvim se nikada prije nisam susreo. Zvao se
Jasper i bio je magarac. Djed se volio smijati dok je gledao Jaspera kako
skakue po dvoritu, a Baka bi rekla: Ne znam zato si mislio da nam treba
magarac i vratila se unutra.
Jasper me se nije nimalo bojao, unato mojem poloaju glavnoga grabljivca
na Farmi. Malo sam se igrao s njim, ali inilo mi se da se stalno brzo umaram pa
sam smatrao da se jednostavno ne isplati ulagati sebe u stvorenje koje ne zna ni
podii loptu.

102

Jednoga dana, na veeru je doao mukarac po imenu Rick. Iz Mame su se

irili srea i sram, Djed je bio sumnjiav, a Baka presretna. Rick i Mama sjeli su
na trijem, ba kao to su to inili Hannah i Ethan, ali oni se nisu hrvali.
Meutim, nakon toga sam poeo ee viati Ricka, koji je bio krupan mukarac
ije su ruke mirisale na drvo. Bacao mi je lopticu ee od bilo koga drugoga pa
mi se zato jako sviao, iako ne vie od djeaka.
Najdrai dio dana bio mi je kada je Djed morao obavljati svoje poslove.
Ponekad, kada ih ne bi morao obavljati, ja bih svejedno otiao malo odspavati u
staju. Mnogo sam spavao i vie me nisu zanimale duge pustolovine. Kada su me
Mama i Rick vodili u etnju, uvijek sam bio iscrpljen kada smo se vratili.
Otprilike jedino to me jo uzbuivalo bio je djeakov dolazak na Farmu. I
dalje sam plesao, vrpoljio se i cvilio, igrao se na ribnjaku ili hodao po umi,
radio sve to je elio. ak bih trao i za okretnikom, iako se inilo da je djeak,
sreom, zaboravio gdje je. Katkad bismo otili do grada, u psei park. Iako mi je
uvijek bilo drago vidjeti druge pse, smatrao sam da su mlai psi jako djetinjasti
sa svojim neumornim igranjem i hrvanjem.
A onda se jedne veeri dogodilo neto vrlo udno: Djed je stavio veeru
pred mene, a meni se nije jelo. Usta su mi se napunila slinom pa sam popio malo
vode i legao. Ubrzo me zaboljelo cijelo tijelo, tako snano da sam daui
pokuao udahnuti zrak.
Cijelu sam no preleao na podu, pokraj svoje zdjelice. Sljedeega jutra
ondje me zatekla Baka i pozvala je Djeda. Neto nije u redu s Baileyjem!,
viknula je. Osjetio sam uznemirenost u njezinu glasu kada je izgovorila moje
ime i mahnuo sam repom kako bi znala da sam dobro.
Djed je doao i dotaknuo me. Jesi li dobro, Bailey? to je bilo?
Nakon to su porazgovarali, Mama i Djed odnijeli su me u kamionet i otili
smo u istu, hladnu sobu u kojoj je bio ljubazni mukarac onaj isti ljubazni
mukarac kojeg smo posljednjih godina sve ee posjeivali. Cijelog me
pregledao, a ja sam malo mahnuo repom, ali nisam se ba najbolje osjeao pa
nisam pokuavao sjesti.
Ula je Mama, koja je plakala. Ondje su bili i Baka i Djed, a ak je i Rick
doao. Pokuao sam im pokazati da cijenim njihovu panju, ali boljelo me sve
jae tako da sam ih mogao samo gledati.
Onda je ljubazni mukarac izvadio iglu. Osjetio sam otar i poznat miris i
slabaan ubod. Nakon nekoliko minuta poelo me manje boljeti, ali postao sam
jako pospan i samo sam elio leati i obavljati poslove. Dok sam polako tonuo u
san, posljednje misli bile su mi, kao uvijek, usmjerene na djeaka.
Kada sam se probudio, znao sam da umirem. Osjeao sam da me sve vie
obavija tama i taj mi je osjeaj bio poznat jo iz vremena kada sam se zvao Toby
i bio sam u maloj, vreloj sobi sa iljkom i nekim drugim psima koji su lajali.

103

Nisam uope razmiljao o tome, iako pretpostavljam da sam duboko u sebi

znao da u jednoga dana zavriti kao maak Smokey. Sjetio sam se kako je
djeak plakao onoga dana kada su Smokeyja pokopali u dvoritu i nadao sam se
da nee plakati zbog moje smrti. Moja svrha, smisao mojega ivota, bio je da ga
volim i budem s njim da ga usreim. Nisam elio da sada zbog mene bude
nesretan. Zakljuio sam da je vjerojatno i bolje da nije ovdje da me sada vidi,
iako mi je u tom trenutku toliko nedostajao da me to boljelo jednako koliko i oni
neobini bolovi u trbuhu.
Ljubazan mukarac uao je u sobu. Jesi li budan, Bailey? Jesi li budan,
mome?
Ne zovem se Mome, htio sam mu rei.
Ljubazni mukarac nagnuo se iznad mene. Moe se pustiti, Bailey.
Obavio si dobar posao, brinuo si se za djeaka. To je bio tvoj posao, Bailey, i ti
si ga dobro obavljao, ti si dobar pas, dobar pas.
Imao sam osjeaj da ljubazni mukarac govori o smrti; iz njega se irio
osjeaj milosrdnoga kraja i mira. Onda su uli Mama, Baka, Djed i Rick i svi su
me zagrlili i rekli mi da me vole i da sam dobar pas.
Ipak, osjeao sam da je Mama nekako napeta. Jasno sam osjeao neto ne
opasnost, ali neto od ega sam je morao zatititi. Slabano sam je liznuo po
ruci. Osjeao sam se kako me iznutra poinje obavijati tama, ali borio sam se
protiv nje. Morao sam ostati svjestan, jer me Mama treba.
inilo se da se napetost poveala nakon to je proao jo jedan sat
najprije ju je poeo osjeati Djed, pa Baka, a na kraju ak i Rick, tako da upravo
kada sam poeo osjeati da klonem, nova odluka da zatitim svoju obitelj od ove
nepoznate prijetnje dala mi je snagu.
A onda sam zauo djeaka. Bailey!, viknuo je. Uletio je u sobu i istoga
trenutka svi su prestali biti napeti. Shvatio sam da su to ekali. Nekako su znali
da djeak dolazi.
Djeak je zario lice u moj vrat i zajecao. Skupio sam svu snagu kako bih
podignuo glavu i polizao ga, kako bih mu pokazao da je sve u redu. Da se ne
bojim.
Poeo sam hrapavo disati i svi su ostali sa mnom, drei me. Bilo mi je
prekrasno to mi pruaju toliko panje, ali onda me tako jako zabolio eludac da
sam naglas zacvilio. Onda je uao ljubazni mukarac, drei jo jednu injekciju.
Moramo to sada uiniti, Bailey ne bi trebao patiti.
Dobro, rekao je djeak plaui. Pokuao sam mahnuti repom kada sam
zauo svoje ime, ali shvatio sam da se ne mogu ni pomaknuti. Osjetio sam jo
jedan ubod u vrat.
Bailey, Bailey, Bailey, nedostajat e mi, ti blentavi psu, Ethan mi je
apnuo na uho. Dah mu je bio topao i predivan. Zatvorio sam oi i uivao u
tome, uivao u djeakovoj ljubavi; ljubavi koju mi je pruao.
104

A onda je bol nestala kao rukom odnesena. Zapravo, ponovo sam se

osjeao kao tene, puno ivotne radosti. Sjetio sam se da sam se tako osjeao
kada sam prvi put vidio djeaka kako izlazi iz kue i irom otvorenih ruku tri
prema meni. To me podsjetilo na skakanje za djeakom kada smo se igrali
spaavanja i na to kako je svjetlo postajalo sve bljee i bljee, to sam dublje
zaranjao, a tijelo mi je bilo okrueno vodom, ba kao sada. Vie nisam osjeao
djeakov dodir, nego samo vodu toplu, blagu i tamnu, svuda oko sebe.

105

{ OSAMNAESTO POGLAVLJE }

vjestan sam postao dugo nakon to sam poeo prepoznavati majin miris i
nauio kako se izboriti za njezinu sisu kako bih se okrijepio. Onoga dana
kada sam iznenadivi se shvatio da sam ponovo tene, oi su mi se ve bile
otvorile, a vid poeo dovoljno izotravati da prepoznam majino tamnosmee
lice.
Ne, to nije sasvim tono. Bilo je to vie kao da sam tene koje se
odjedanput ponovo sjetilo da je ono ja. Imao sam osjeaj da sam odlutao u snu,
potpuno nesvjestan svega osim dugog, dugog protoka vremena, tijekom kojega
nisam sanjao, nisam ak ni razmiljao, a onda sam, u tren oka, odjedanput
promatrao svijet oima vrlo mladoga psa. A ipak sam se nekako sjeao da sam
isto to tene od roenja, tene koje se bori za majino mlijeko, nesvjesno
prijanjih ivota.
Sada kada sam se sjetio svega to je bilo prije, bio sam sasvim zbunjen.
Osjeao sam se tako potpunim, jednostavno nisam vidio koji bi razlog mogao
postojati da nastavim kako bih mogao imati vaniju misiju od one da volim
djeaka?
Ethan mi je toliko nedostajao da sam katkad cvilio, to su moji novi braa i
sestre doivljavali kao slabost pa su skakali po meni elei dominirati. Bilo ih je
sedmero. Svi su bili tamnosmei s crnim arama, a ja sam se nestrpljenjem
razmiljao kako ne razumiju tko e ovdje biti glavni.
Za nas se uglavnom brinula neka ena, iako je u podrum esto silazio i
jedan mukarac, koji nas je hranio i koji nas je u kutiji odnio u dvorite kada
smo imali nekoliko tjedana. U kavezu je bio jedan mujak, koji nas je ponjuio
kada smo otrali do njega. Instinktivno sam znao da nam je to otac. Dosad jo
nisam upoznao svojega oca pa me zanimalo to radi ondje.
ini se dobar s njima, mukarac je rekao eni.
Hoe li biti dobar, Bernie? eli li izii? ena je otvorila Oev kavezi i
on, ije je ime oito bilo Bernie, skoio je, ponjuio nas, a onda se otiao
popikiti po ogradi.
Svi smo jurnuli za njim, ali smo se spoticali i padali naglavu jer su se nae
tenee noge jedva pomicale. Bernie je spustio glavu i jedan od moje brae
skoio je na njega i drsko ga ugrizao za ui, ali inilo se da to Bernieju ne smeta.
ak se malo i igrao s nama, gurkao nas na pod, a onda se vratio do stranjih
vrata, da ga puste unutra.

106

Nekoliko tjedana poslije, bio sam na dvoritu i pokazivao jednome od

brae tko je glavni, kada sam zastao, unuo i odjedanput shvatio da sam enka!
U nevjerici sam pomirisao vlastiti urin, upozoravajue zareavi kada je brat
iskoristio tu priliku da se zabije u mene. to bi Ethan pomislio?
Kako ja, Bailey, mogu biti enski pas?
Ali nisam bio Bailey. Jednoga dana doao je neki mukarac i igrao se s
nama na neobian nain. Pljeskao je, a onda je tence koji se nisu skutrili od
straha kada su zauli buku (ja sam bio meu njima) stavio u kutiju. Potom nas je
jednog po jednog odvodio u dvorite. Kada je doao red na mene, okrenuo se i
otiao od mene kao da je zaboravio da sam ondje pa sam ja poao za njim.
Rekao mi je da sam dobar pas samo zato to sam to uinio s tim u tipom lako
izii na kraj. Bio je otprilike jednako star kao Mama onoga dana kada je razbila
prozor automobila i dala mi vode dana kada sam prvi put vidio djeaka.
Mukarac me zamotao u majicu, a onda mi se obratio, dozivajui me. Hej,
curo, moe li se osloboditi? Zakljuio sam da se predomislio i da vie ne eli
da budem zamotan u majicu, pa sam iskoio i otrao do njega kako bi me jo
hvalio.
ena je dola na dvorite i promatrala nas.
Veini treba minuta da se oslobode, ali ona je poprilino bistra,
primijetio je mukarac. Okrenuo me na lea, a ja sam se mekoljio i igrao.
Razmiljao sam da je to nepoteno, s obzirom na to da je mnogo vei od mene.
Ne svia joj se to, Jakobe, primijetila je ena.
Nijednome od njih se to ne svia. Pitanje je hoe li se prestati otimati i
pustiti me da budem glavni ili e se nastaviti boriti? Moram imati psa koji zna
da sam ja ef, rekao je mukarac.
uo sam rije pas i nije zvuala ljutito znai, nije me kaznio, ali me
jest pritisnuo o pod. Zakljuio sam da ne znam kakvu to sad igru igramo pa sam
se samo opustio i prestao otimati.
Dobra cura!, ponovno je rekao.
Onda je uzeo lopticu od papira, pokazao mi je i mahao njome dok nisam
potpuno izludio. Osjeao sam se glupo i nekoordinirano, pokuavajui malim,
teneim ustima zagristi lopticu koja je bila tono ispred mene, ali nisam
uspijevao dovoljno brzo micati glavu. Onda je bacio lopticu nekoliko metara
dalje pa sam potrao i skoio na nju. Aha! Probaj je se sada doepati!
Onda sam se sjetio Ehana i glupog okretnika, i kako je bio sretan kada bih
mu ga donio. Okrenuo sam se i otrao do mukarca, ispustio lopticu ispred
njegovih nogu i sjeo ekajui da je ponovo baci.
Nju, rekao je mukarac eni. Uzet u nju.
Zacvilio sam kada sam vidio u kakvome u se automobilu voziti u
stranjemu dijelu kombija, zakljuan u kavezu vrlo slinom onome u kojemu su
107

me, sa iljkom, Coco i Brzim, dovezli u vrelu, bunu sobu. Ja sam pas koji se
vozi na prednjemu sjedalu, pa to je svima jasno!
Moj novi dom podsjeao me na stan u kojemu smo ivjeli nakon poara.
Bio je malen, s balkonom koji je gledao na parkiralite, ali bio je blizu lijepoga
parka u koji me mukarac vodio nekoliko puta na dan.
Znao sam da sam daleko od Ethana po mirisu stabala i grmlja. Ovdje nije
bilo vlano kao na Farmi, gdje je esto kiilo, iako je bilo mnogo cvijea i
raslinja. U zraku se osjeao snaan miris automobila, koje sam u svako doba
dana uo da prolaze, i blizu i daleko. Katkad je puhao vru, suh vjetar, to me
podsjealo na dane u Dvoritu, ali drugih dana zrak je bio pun vlage, to se
nikada nije dogaalo dok sam bio Toby.
Mukarac se zvao Jakob, a mene je nazvao Elleya. To znai los na
vedskom. Vie nisi njemaki ovar, nego vedski. Mahnuo sam repom nita
ne shvaajui. Elleya. Elleya. Doi, Ellie, doi.
Ruke su mu mirisale na ulje i njegov automobil, na novine i ljude.
Jakob je nosio tamnu odjeu i metalne predmete na opasau, ukljuujui i
pitolj, pa sam zakljuio da je policajac. Kada ga ne bi bilo preko dana, svakih
nekoliko sati dolazila bi neka ljubazna ena koja se zvala Georgia i vodila me u
etnju. Podsjeala me na Chelseju, koja je ivjela u naoj ulici i imala kujicu
Marshmallow, a poslije nje drugu kujicu, koja se zvala Duchess. Georgia me
nazivala razliitim imenima, a neka su bila zaista smijena, primjerice Elliebeli Vrag-debeli. Neto slino kao kad su me zvali blentavi pas bilo je to
moje ime, ali drugaije, izgovoreno s vie njenosti.
Trudio sam se koliko sam mogao da se prilagodim tomu novom ivotu koji
sam trebao ivjeti kao Ellie, a koji je bio toliko drugaiji od onoga koji sam
ivio kao Bailey. Jakob mi je dao psei kreveti, vrlo slian onome koji sam
imao u garai, ali oekivalo se da u u njemu zaista spavati Jakob bi me
odgurnuo svaki put kada sam se pokuao zavui ispod pokrivaa i spavati pokraj
njega, iako sam vidio da ima i vie nego dovoljno mjesta za obojicu.
Shvatio sam da se od mene oekuje da ivim po novim pravilima, kao to
sam se neko morao nauiti nositi s time da je Ethan otiao na fakultet.
Jednostavno sam se morao naviknuti na bol koja me razdirala svaki put kada bih
se sjetio koliko mi djeak nedostaje: pas mora raditi ono to ljudi ele.
Postojala je, ipak, razlika izmeu sluanja zapovijedi i imanja svrhe
postojanja. Mislio sam da postojim zato da budem s Ethanom i da sam time to
sam bio uz njega dok je odrastao ispunio tu svrhu. No ako je tako, zato sam
onda sada postao Ellie? Moe li pas imati vie od jedne svrhe?
Jakob se prema meni odnosio s mirnim strpljenjem kada bi mi maleni
mjehur iznenada dao znak za uzbunu i kada bih se u istom tom trenutku
pomokrio, ne stigavi reagirati na vrijeme, Jakob nikada nije vikao na mene niti
me iznosio van kao to je to djeak inio. On me samo toliko hvalio kada bih
108

vani obavio ono to trebam, da sam odluio to prije se dovesti u stanje u

kojemu u moi kontrolirati fizioloke potrebe. No Jakob me nije obasipao
ljubavlju onako kao to je to djeak inio. Bio je usredotoen na mene nekako
poslovno, kao to se Ethan odnosio prema kobili Plamenki. inio je to do te
mjere da mi se svidio osjeaj usredotoenosti koji mi je to davalo; premda je
bilo trenutaka kada sam venuo za djeakovim dodirom, njegovom rukom kojom
me mazi po krznu i jedva sam ekao da Georgia doe i zove me Ellie-beli Vragdebeli.
Shvatio sam da se u Jakobu neto slomilo. Nisam znao to, ali osjeao sam
da neto izvlai energiju iz njegovih osjeaja, mrane ogorenosti koja mi se
inila vrlo slinom onome to je bilo u Ethanu kada se vratio kui nakon poara.
to god da je to bilo, dralo je pod kontrolom Jakobove osjeaje prema meni.
Kad god smo neto zajedno radili, osjeao sam da me hladnokrvno procjenjuje.
Idemo raditi, rekao bi Jakob i stavio me u kamionet pa smo se ili igrati
u park. Nauio sam dolje, to je znailo lezi, i nauio sam da za Jakoba
ekaj zaista znai ekaj, i da se od mene oekuje da ostanem na istome
mjestu dok mi ne kae doi.
kolovanje mi je pomagalo da ne mislim na Ethana. Meutim, nou bih
esto zaspao mislei na djeaka na njegove ruke na mojem krznu, njegovu
mirisu dok spava, njegovu smijehu i glasu. Gdje god bio, to god radio, nadao
sam se da je sretan. Znao sam da ga vie nikada neu vidjeti.
Kako sam odrastao, tako je Georgia sve rjee i rjee dolazila, ali shvatio
sam da mi ne nedostaje jer me sve vie zanimao na posao i postajao sam sve
angairaniji. Jednoga dana otili smo u umu i upoznali ovjeka koji se zvao
Wally, i koji me pomazio, a onda otrao. to on radi, Ellie? Kamo ide? upitao
me Jakob. Promatrao sam Wallyja, koji se osvrtao preko ramena i gledao me,
uzbueno maui.
Pronai ga! Pronai! Jakob mi je rekao.
Nesigurno sam krenuo za Wallyjem. to je sad to? Wally me vidio da trim
za njim pa je kleknuo i poeo pljeskati. Kada sam doao do njega pruio mi je
tap i nekoliko smo se minuta njime igrali. Onda je Wally ustao. Pogledaj,
Ellie! to radi? Pronai ga!, rekao je Wally.
Jakob se odetao, a ja sam potrao za njim. Dobar pas!, pohvalio me
Jakob.
to se tie inteligentnih igara, ovu bih vjerojatno stavio uz bok tranju za
okretnikom, ali inilo se da Wally i Jakob uivaju u tome pa sam nastavio
suraivati, najvie zato to smo se na kraju igrali navlaenja tapa, a ta je igra,
prema mojem miljenju bila sto puta bolja od Pronai Wallyja.
Otprilike u vrijeme kada sam poeo uiti Pronai!, poeo sam se vrlo
neobino osjeati. Uhvatila me nekakva nemirna tjeskoba, praena mirisom
zbog kojega sam osjeao sram, a koji se irio iz podruja oko moje stranjice.
109

Mama i Baka su se uvijek alile kada sam isputao one mirisne plinove ispod
repa pa sam, kada se iz mene poeo iriti taj novi miris, znao da sam zloesti
pas. (Djeda su toliko vrijeali neugodni mirisi da bi rekao O, Bailey!, ak i
kada bi dolazili od njega.)
Jakob nije primijetio miris, ali jest primijetio da su svi psi poeli mahnito
mokriti po grmlju oko stana psi za koje sam nagonski znao da se onuda motaju
zbog mene.
Jakobova reakcija bila je vrlo neobina: stavio mi je nekakve gaice, sline
onima koje je on nosio ispod hlaa, koje su na stranjemu dijelu imale rupu kroz
koju mi je virio rep. Uvijek mi je bilo ao pasa koji su nosili dempere i drugu
odjeu, a evo me sada cijelog sreenog ispred svih tih mujaka. To je bilo i vie
nego neugodno, posebno kada se uzme u obzir da je bilo neto neobino
zanimljivo u vezi s panjom koju mi je posveivao budalasti opor pasa koji su
bili toliko zauzeti mokrenjem po grmlju ispred moje kue.
Jakob je rekao: Vrijeme je da odemo kod veterinara i odvezao me na
mjesto koje mi je bilo vrlo poznato u hladnu sobu s jarkim svjetlima i
metalnim stolom. Zaspao sam i, kao to sam mogao i predvidjeti, kada sam se
probudio kod kue, oko vrata sam imao glupi unjasti ovratnik.
im sam se rijeio ovratnika, sljedeih nekoliko mjeseci gotovo smo svaki
dan ili u park. Dani su postajali krai, iako nikada nije zahladnjelo niti je pao
snijeg. Postajalo mi je sve tee pronai Wallyja jer su stalno mijenjali pravila
igre. Katkad Wally uope ne bi bio ondje kada bismo doli i ja sam morao
pronai gdje je odlutao. Leao bi negdje, kao to je to radio Djed kad bi obavljao
poslove, pa sam nauio i novu zapovijed Pokai mi!, to je znailo da
moram odvesti Jakoba natrag do mjesta na kojemu sam naiao na Wallyjevo
lijeno tijelo isprueno pod stablom. Ne znam kako, ali Jakob je znao kada sam
neto pronaao, ak i ako sam samo pronaao Wallyjevu arapu na podu taj
ovjek je bio grozan, stalno je gubio odjeu, i mi smo je morali pronai i skupiti.
Kada bih trei doao do njega, Jakob bi proitao izraz mojega lica i rekao bi:
Pokai mi!, ali samo onda kada sam mu zaista imao to za pokazati.
Radili smo i druge stvari. Jakob me nauio popeti se uza tobogan i spustiti
ljestvama s druge strane. Traio je da se sputam preku po preku i da ne
skaem s vrha, to bi meni bilo drae. Nauio me da puem kroz uske cijevi i
skaem na posloene cjepanice, a jednoga dana zatraio je da sjednem dok je s
opasaa skidao pitolj pa ispalio nekakve eksplozije na koje sam se prvih
nekoliko puta trznuo.
Dobra cura, Ellie. To je pitolj. Vidi? Nema razloga da ga se boji. Stvara
buku, ali ti se ne boji, je l da curo?
Ponjuio sam ga kada mi ga je pruio i bilo mi je ba drago to nije elio da
mu ga donesem. Gadno je mirisao i izgledao je kao da bi letio gore od okretnika.
Jakob je znao sjediti za vanjskim stolom s drugim ljudima koji su imali
pitolje i pili iz boca. Tada sam najvie osjeao njegov unutarnji nemir: ljudi za
110

stolom su se smijali, a katkad bi im se i Jakob pridruio, ali katkad bi se samo

zatvorio u sebe, mraan, tuan i sam.
Je li tako, Jakobe?, jedanput ga je upitao neki ovjek, ali Jakob je bio
zagledan u daljinu i nije obraao pozornost na ono o emu se govori. Sjeo sam i
njukom mu gurnuo ruku, ali kada me pogladio osjetio sam da nije uope
doivio moju prisutnost.
Pitao sam te je li tako, Jakobe.
Jakob se okrenuo i pogledao u ljude koji su ga promatrali, a ja sam osjetio
njegov sram. to?
Bude li Y2K onako gadan kao to kau da e biti, trebat e nam sve
raspoloive psee jedinice. Ponovit e se sluaj Rodneyja Kinga1.
Ellie nije takav pas, Jakob je hladno rekao. Uspravio sam se kada sam
uo svoje ime i u tom trenutku shvatio da me promatraju svi mukarci koji su
sjedili za stolom. Ne znam zato, ali osjetio sam nelagodu, istu onu koju su neki
od njih osjeali zbog Jakobova pogleda. Kada su ponovo progovorili, obraali su
se jedni drugima, ignorirajui Jakoba. Jo jedanput sam mu gurnuo ruku
njukom i ovoga puta me poekao po uima.
Dobar pas, Ellie, rekao je.
Pronai Wallyja preraslo je u samo Pronai. Otili bismo nekamo i katkad
bi mi dali da neto ponjuim, nekakav stari kaput, ili cipelu, ili rukavicu, a ja bih
morao pronai osobu kojoj je taj predmet pripadao. Katkad ne bi bilo niega to
treba njuiti i ja bih pretravao velika podruja, javljajui Jakobu svaki put kada
bih osjetio miris neega zanimljivog. Pronaao sam mnogo ljudi koji nisu bili
Wally i koji oito nisu bili upoznati s igrom jer su me dozivali ovamo, deko!
ili reagirali na neki drugi nain kada bi me vidjeli. Uvijek bih pokazao te ljude
Jakobu i on bi me uvijek hvalio, ak i kada ljudi koje sam pronaao nisu bili
dovoljno bistri da znaju to se dogaa. Poanta ovoga, shvatio sam, bila je u tome
da pronaem ljude i odvedem Jakoba do njih pa njemu prepustim da odlui jesu
li oni pravi ljudi ili ne. To je bio moj zadatak.
Bio sam otprilike godinu dana s Jakobom kada sam poeo svaki dan ii s
njim na posao. Ondje je bilo mnogo ljudi koji su bili odjeveni kao Jakob.
Uglavnom su se prema meni prijateljski odnosili, iako bi se s potovanjem
odmaknuli svaki put kada bi mi Jakob rekao da mu hodam uz nogu. Odveo bi
me u tenaru u stranjem dijelu zgrade, gdje su bila jo dva psa, Cammie i
Gypsy. Cammie je bio crn kao ugljen, a Gypsy smea.
Unato tomu to smo svi bili u istome kavezu, moj odnos s Cammiejem i
Gypsy bio je drugaiji od svih odnosa sa psima koje sam dotad imao. Bili smo
radni psi i nismo se osjeali dovoljno slobodno da se esto igramo jer smo
1

Rodney King je Amerikanac kojeg je u oujku 1991. godine policija u Los Angelesu, nakon krae potjere zbog
prebrze vonje, zaustavila i brutalno pretukla. Videosnimka tog dogaaja zgrozila je svijet, a nakon oslobaajue
presude za etvero policajaca, u losaneleskom predjelu South Central izbili su trodnevni neredi, koje su uspjele
uguiti tek amerike vojne jedinice.

111

uvijek morali biti spremni sluiti svojim gospodarima uglavnom smo samo
sjedili uz ogradu i budno motrili sve to se dogaa.
Gypsy je radila s policajcem po imenu Paul i esto je nije bilo. Katkad bih
promatrao Paula i Gypsy dok su radili na dvoritu. Sve su pogreno radili:
Gypsy bi njuila izmeu kutija i gomile odjee i dojavljivala bez razloga, ali bi
je Paul svejedno uvijek hvalio i izvlaio pakete odande i govorio Gypsy da je
dobar pas.
Cammie je bio stariji i nije mu se dalo gledati Gypsy, vjerojatno zato to
mu je bilo ao jadnice. Cammie je radio s policajkom koja se zvala Amy i nije
esto izlazio. A kada jest izlazio, uvijek je to inio u brzini Amy bi dola po
njega i trei bi otili. Nisam znao to Cammie radi, ali pretpostavljao sam da
nije tako bitno kao Pronai.
Gdje radi ovaj tjedan? Amy je jedanput upitala Paula.
Opet na aerodromu dok se Garcia ne vrati s bolovanja Paul je odgovorio.
Kako je u pirotehniarima?
Tiho. Ali zabrinuta sam za Cammieja. U posljednje vrijeme nije ba
najprecizniji, pitam se poinje li mu njuh slabjeti.
Kad je uo svoje ime, Cammie je podignuo glavu, a ja sam pogledao prema
njemu.
Koliko mu je sada? Deset? Paul je upitao.
Otprilike, odgovorila je Amy.
Ustao sam i otresao se jer sam osjetio da dolazi Jakob, i nakon nekoliko
sekunda, doao je iza ugla. On i njegovi prijatelji stajali su i razgovarali, a mi psi
smo ih promatrali pitajui se zato nas ne putaju da budemo s njima u dvoritu.
Odjedanput sam osjetio uzbuenje koje se irilo iz Jakoba. Govorio je u
svoje rame. Primljeno, jedinica 8-ka-6 ovdje, rekao je, dok je Amy trala
prema vratima. Cammie je iskoio. Ellie! Amy me pozvala. Doi!
U tren oka izili smo iz dvorita i ja sam ve bio u kamionetu. Shvatio sam
da daem, jer je Jakobovo uzbuenje prelo i na mene.
Neto mi je govorilo da je ono to se dogaa, ma to to bilo, mnogo vanije
od Pronai Wallyja.

112

{ DEVETNAESTO POGLAVLJE }

akob nas je odvezao do velike, niske zgrade, ispred koje je u krugu stajalo
nekoliko ljudi. Kada smo se zaustavili, osjetio sam napetost. Jakob je doao
do stranjeg dijela kamioneta i pogladio me, ali me ostavio ondje. Dobar pas,
Ellie, odsutno je rekao.
Sjedio sam i nervozno ga promatrao dok je prilazio skupini ljudi. Nekoliko
ih je progovorilo uglas.
Primijetili smo da je nestala tek kad je bilo vrijeme ruka, ali ne znamo
koliko je dugo nema.
Marilyn boluje od Alzheimerove bolesti.
Ne shvaam kako je mogla otii a da je nitko ne vidi.
Dok sam tako sjedio, neka se vjeverica spustila po deblu stabla i poela
traiti hranu u travi. Zagledao sam se u nju, zapanjen drskim ignoriranjem
injenice da ja, gadni grabeljivac, stojim samo tri metra dalje od nje!
Jakob je doao do kaveza i otvorio vrata. Uz nogu! Naredio mi je i tako
me sprijeio u naumu da uhvatim vjevericu. Vrijeme je za posao. Odveo me od
ljudi, do ugla dvorita ispred zgrade. Pruio mi je dvije majice, koje su me
mirisom malo podsjeale na Baku. Gurnuo sam njuku u mekanu tkaninu i
duboko udahnuo. Ellie. Pronai!
Krenuo sam, protravi pokraj skupine ljudi. Ne bi otila onim putem,
netko je rekao.
Pustite je da radi, odgovorio je Jakob.
Rad. Drei nos u zraku, u sjeanju sam nosio miris odjee koju sam
ponjuio i trao sam gore-dolje kao to su me uili. U zraku je bilo mnogo
mirisa: ljudskih, pseih, automobilskih, ali nisam mogao Pronai. Frustriran,
okrenuo sam se prema Jakobu.
Prepoznao je moje razoaranje. U redu je, Ellie. Pronai. Krenuo je niz
ulicu i ja sam potrao ispred njega, patrolirajui po dvoritima. Skrenuo sam iza
ugla i usporio: tu je, drai me, dolazi mi... usredotoio sam se na njega i zatrao.
Desetak metara ispred mene, na dnu nekakvoga grmlja, njezin miris bio je jasan.
Okrenuo sam se i otrao do Jakoba, kojemu se pridruilo nekoliko policajaca.
Pokai mi, Ellie!
Odveo sam ga do grmlja. Sagnuo se, dodirujui ga tapom.
113

to je?, upitao je jedan od policajaca, koji je stao iza Jakoba.

Rupi. Dobar pas, Ellie, dobar pas!, zgrabio me i kratko se hrvao sa
mnom, ali osjetio sam da ima jo posla.
Kako moemo biti sigurni da je rupi njezin? Mogao je ispasti bilo
kome, pobunio se jedan od policajaca.
Jakob se sagnuo, ignorirajui mukarce iza sebe. U redu, Ellie. Pronai!
Sada sam mogao pratiti njezin miris. Bio je slab, ali prepoznatljiv.
Nastavljao se du dva bloka zgrada, a onda je skrenuo udesno i postao snaniji.
Kod jednoga prilaza naglo je skrenuo udesno i ja sam ga pratio kroz otvorena
vrata, do ljuljake na kojoj je sjedila i lagano se ljuljala. Iz nje se irila istinska
srea i izgledala je kao da joj je drago to me vidi.
Zdravo, psiu, rekla je.
Otrao sam do Jakoba i prema njegovu uzbuenju koje sam osjetio, shvatio
sam da zna da sam je pronaao i prije nego to sam doao do njega, iako je
ekao da mu se sasvim pribliim prije nego to je reagirao. U redu, Pokai
mi!, rekao je.
Odveo sam ga do gospoe na ljuljaki. Osjetio sam Jakobovo olakanje
kada je vidio enu. Jeste li vi Marilyn?, blago je upitao.
Nakrivila je glavu i pogledala ga. Jesi li ti Warner?, odgovorila je.
Jakob je rekao neto u mikrofon na ramenu i uskoro su nam se pridruili i
drugi policajci. Jakob me odveo ustranu. Dobar pas, Ellie!, rekao je i izvadio
gumeni kolut pa ga bacio preko livade, a ja sam skoio na njega i vratio mu ga
tako da ga on zgrabi i pone se natezati sa mnom. Igrali smo se otprilike pet
minuta i sve vrijeme sam mahao repom.
Dok me Jakob zatvarao u kavez u kamionetu, osjeao sam kako se iz njega
iri ponos. Dobar pas, Ellie. Ti si tako dobar pas.
Bilo je to, razmiljao sam, najblie to je Jakob doao neobuzdanome
oboavanju koje je neko Ethan osjeao prema meni, i tek sam tada zaista
shvatio koja je moja uloga kao Ellie: ne samo da pronalazim ljude, nego da ih i
spaavam. Zabrinutost koja se irila iz skupine ljudi pred zgradom nije mogla
biti izraenija, kao ni olakanje koje su osjetili kada smo se vratili. Gospoa je
bila u nekakvoj opasnosti i kada smo je pronali, spasili smo je od toga. To smo
Jakob i ja radili, to je bio na posao i to je njemu bilo najvanije. Poput one igre
koju sam igrao s Ethanom: spaavanje.
Sutradan me Jakob odveo u trgovinu i kupio nekakvo mirisno cvijee, koje
je ostavio u kamionetu dok smo mi radili (Wally se sakrio na vrhu kontejnera za
smee intenzivnog mirisa, ali mene nije mogao zavarati.) onda smo se dugo
vozili toliko dugo da sam se umorio od naslanjanja njuke na kavez i legao na
pod.
Kada me Jakob doao pustiti van, osjeao sam nekakvu teinu u njemu
to god da je bilo to to ga je boljelo iznutra, sada se inilo snanijim nego ikada
114

prije. Bili smo na velikome dvoritu punom kamenja. Stisnut, ne znajui to

inimo, hodao sam uz Jakoba koji je preao nekih dvadeset pet metara, nosei
cvijee u ruci. Kleknuo je i stavio cvijee pokraj jednoga kamena, a bol ga je
toliko duboko izjedala da su mu niz lice tiho klizile suze. Zabrinuto sam mu
njukom gurnuo ruku.
U redu je, Ellie. Dobar pas. Sjedni.
Sjeo sam, tugujui s Jakobom.
Proistio je grlo. Tako mi nedostaje, duo. Jednostavno... katkad mi se
ini da neu uspjeti izdrati dan kada znam da ti nee biti ondje kada se vratim
kui, promuklo je proaptao.
Naulio sam ui kada sam uo rije kui. Da, pomislio sam, poimo
kui, otiimo s ovoga tunog mjesta.
Sada sam u pseoj patroli, spasilaki psi. Ne ele me u redovnoj patroli jer
sam jo na antidepresivima. Nabavio sam psa. Zove se Ellie, njemaka ovarka
je i ima godinu dana.
Mahnuo sam repom.
Upravo smo dobili potvrdu za slubeni rad, tako da emo poeti izlaziti na
teren. Bit e mi drago maknuti se iz ureda jer sam se od sveg tog sjedenja
udebljao barem pet kilograma. Jakob se nasmijao. Smijeh mu je bio vrlo
neobian tako tuan, izmuen smijeh u kojemu nije bilo nimalo sree.
Ostali smo ondje, gotovo nepomini, otprilike deset minuta. Jakobovi
osjeaji postupno su se promijenili, vie nisu bili ogoljena bol, nego vie nekako
kao ono kada bi se Ethan i Hannah pozdravljali na kraju ljeta slinije strahu.
Volim te, apnuo je. Onda se okrenuo i otiao.
Od toga dana, mnogo smo vie vremena provodili izvan tenare. Katkad
bismo se vozili u avionima ili helikopterima. I jedni i drugi toliko su vibrirali da
mi se svaki put prispavalo bez obzira na buku. Ti si helikopterski pas, Ellie!,
Jakob bi mi rekao svaki put kada smo letjeli helikopterom. Jednoga dana smo
otili i do najveega jezera koje sam ikada vidio, goleme vodene povrine pune
egzotinih mirisa. Ondje sam po pijesku pratio miris neke djevojice do igralita
punog djece koja su me sva dozivala kada sam im se pribliio.
eli li se igrati u moru, Ellie?, Jakob me upitao nakon to sam mu
Pokazao djevojicu i roditelji su je odvezli automobilom. Otili smo do ribnjaka
i ja sam trao kroz vodu, koja je bila vrlo slana kada bi mi ula u nos. Ovo je
more, Ellie, more! Jakob se nasmijao. Igrajui se u moru, osjetio sam da je ona
stvar koja mu tako vrsto stie srce malo popustila stisak.
Tranje kroz plitku vodu podsjetilo me na tranje za Ethanom kada se
sputao na sanjkama morao sam skakati jednako kao to sam to inio kada sam
se probijao kroz snijeg. Shvatio sam da, iako su prema sunevim ciklusima
prole dvije godine, ovdje nikada nije snijeilo. To nije smetalo djeci, dodue
imali su sanjke kojima su se sanjkali po valovima. Stajao sam i gledao ih kako
115

se igraju, znajui da Jakob ne bi elio da ih lovim. Jedan djeak nalikovao je na

Ethana dok je bio mlai i ja sam se udio tomu to se sjeam svojega djeaka
dok je bio sasvim malen, ali ga pamtim i kao odrasloga ovjeka. Tada sam
osjetio otru bol, tugu koja nije nestala sve dok me Jakob nije zvidukom
pozvao da mu se vratim.
Kada jesam iao u tenaru, Cammie je esto bio ondje, ali Gypsy gotovo
nikada nije. Jednoga takvog dana pokuavao sam zainteresirati Cammieja za
velianstvenu igru koja se zove Imam lopticu, kada je Jakob doao po mene.
Ellie!, viknuo je.
Nikada jo nisam uo takvu ozbiljnost u njegovu glasu.
Vozili smo vrlo brzo i svaki put kada bismo skrenuli, gume bi zakripale
toliko glasno da sam ih uo bez obzira na sirenu. Legao sam na pod kaveza kako
ne bih proklizavao s jedne na drugu stranu.
Kao obino, kada smo stigli na mjesto na kojem smo trebali obaviti posao,
ondje je ve stajalo mnogo ljudi. Neka ena bila je toliko preplaena da nije
mogla stajati pa su je drala dva mukarca. Tjeskoba koja se irila iz Jakoba
kada je protrao pokraj mene, elei razgovarati s tim ljudima, bila je tako
snana da mi se od nje podignula dlaka na leima.
Bili smo na parkiralitu ispred zgrade s velikim staklenim vratima kroz
koja su izlazili ljudi s vreicama u rukama. ena koja se sruila gurnula je ruku
u torbu i izvadila igraku.
Zatvorili smo trgovaki centar, netko je rekao.
Jakob je doao do mojih vrata i otvorio ih. Pruio mi je igraku da je
ponjuim. Ellie, dobro? Ima li ga? Mora Pronai, Ellie!
Iskoio sam iz kamioneta i pokuao sam u moru mirisa pronai onaj koji
odgovara igraki. Toliko sam se predano usredotoio na posao da nisam ni
primijetio da sam izletio pred vozilo u pokretu, koje se zaljuljalo kada je voza
stao na konicu
Dobro, imam ga. Osjetio sam miris koji je bio neobino povezan s jo
jednim mirisom, intenzivnim, mukim. Siguran u sebe, pratio sam oba.
Miris je nestao u automobilu, odnosno, da budem precizniji, pokraj
automobila, to mi je govorilo da su se ljudi koje smo traili odvezli u drugome
vozilu, a ovo je netko parkirao na tomu mjestu nakon to su oni otili. Upozorio
sam Jakoba na svoje otkrie, stisnuvi se kada sam osjetio njegovu frustraciju i
razoaranje
U redu, dobra cura, Ellie. Dobra cura. No igrao se povrno i ja sam se
osjeao kao lo pas.
Pratili smo njezin trag do ovoga mjesta ini se da je ula u neko vozilo i
otila. Postoji li videonadzor parkiralita?
Upravo provjeravamo. Meutim, ako je onaj na kojega sumnjamo,
automobil je ukraden, mukarac u odijelu rekao je Jakobu.
116

Kamo bi je odveo? Ako je to on, kamo bi otiao?, upitao je Jakob.

Mukarac u odijelu okrenuo je glavu i mirkajui se zagledao u zelene
breuljke iza nas. Posljednja dva tijela pronali smo u kanjonu Topanga. Prvo
je bilo u dravnome parku Will Rogers.
Krenut emo time putem, rekao je Jakob. Pokuat emo uhvatiti neki
miris.
Lecnuo sam se kada me Jakob stavio na prednje sjedite kamioneta. Dosad
mi nije doputao da budem pas koji se vozi na prednjemu sjeditu! Meutim, i
dalje je bio napet, pa sam ostao usredotoen i nisam lajao kada smo proli pokraj
nekih pasa koji su s neskrivenom ljubomorom tektali na mene. Izvezli smo se s
parkiralita, a Jakob mi je pruio onu istu igraku, koju sam posluno ponjuio.
Dobro, curo, znam da e ovo udno zvuati, ali elim da Pronae.
Kada sam uo zapovijed, zbunjeno sam se zagledao u njega. Pronaem? U
kamionetu?
Zbog mirisa koji su ulazili kroz prozor okrenuo sam nos u tom smjeru.
Dobra cura!, pohvalio me Jakob. Pronai! Pronai djevojicu!
Nos mi je i dalje bio pun mirisa s igrake pa sam se zato oglasio kada mi je
zalutali povjetarac donio njezin miris, koji je jo bio isprepleten s mukarevim.
Dobra cura!, rekao je Jakob. Zaustavio je automobil i pozorno me promatrao.
Iza nas trubili su automobili. Ima ga, curo?
Vie nisam osjeao njezin miris. U redu je, Ellie. Dobra cura, rekao je.
Sada sam shvaao radimo iz kamioneta. On je vozio, a ja sam gurnuo
glavu kroz prozor i naprezao se da neto uhvatim, odbacujui sve osim mirisa s
igrake.
Osjetio sam kako se kamionet nagnuo kada smo krenuli uzbrdo i zajedno s
tim sve vee razoaranje u Jakobu.
Mislim da smo je izgubili, promrmljao je. Nita, Ellie?
Okrenuo sam se kada sam uo svoje ime, a onda ponovo prionuo poslu.
Jedinica 8-ka-6, gdje ste?, zakretalo je iz radija.
8-ka-6, vozimo se uzbrdo ulicom Amalfi.
Imate li ita?
Uhvatili smo neto na Ulici Sunset. Otada nita.
Primljeno.
Zalajao sam.
Inae ne lajem kada uhvatim miris, ali ovaj nalet bio je snaan i
kontinuiran, noen zranom strujom koja je ispunila kabinu kamioneta. 8-ka-6,
imamo neto, ugao ulica Amalfi i Umeo. Kamionet je usporio, a ja sam
nastavio pratiti miris. Jo sam je osjeao, a mukarev miris bio je snaniji nego
ikada prije. Jakob je stao. Dobro, kojim putem, Ellie? upitao je.
117

Popeo sam se na sjedalo i gurnuo glavu kroz prozor. Lijevo na Capri,

Jakob je uzbueno viknuo. Nekoliko minuta poslije, kamionet je poeo
poskakivati. Na vatrogasnome smo putu!
Primljeno, kreemo, ulo se iz prijamnika.
Bio sam u stanju pripravnosti, sasvim usredotoen na ono to je bilo ispred
nas, dok se Jakob borio da zadri kombi na uskoj cesti.
Odjedanput smo se naglo zaustavili jer su se ispred nas pojavila uta vrata.
Trebamo vatrogasce ovdje, doli smo do vrata.
Primljeno.
Iskoili smo iz automobila. Crveni automobil bio je parkiran sa strane i ja
sam oprezno otrao do njega. Jakob je izvadio pitolj. Imamo praznu, crvenu
Toyotu Camry, Ellie kae da pripada naem tipu. Jakob me odveo do
stranjega dijela automobila i pozorno me promatrao. Nema znakova da je
netko u prtljaniku automobila, Jakob je rekao.
Primljeno.
Miris iz automobila nije bio tako jak kao miris koji su nosile zrane struje
koje su se dizale iz kanjona. Strma cesta nosila je mukarev miris dok je
zavijala prema unutranjosti, a miris djevojice bio je neto slabiji. Nosio ju je.
Pazite, sumnjivac se sputa cestom prema kampu. Pjeice je.
8-ka-6, ostanite i ekajte pojaanje.
Ellie, rekao mi je Jakob, zakvaivi pitolj za opasa. Pronaimo
djevojicu.

118

{ DVADESETO POGLAVLJE }

ok smo se sputali u kanjon, osjeao sam strah u Jakobu; strah tako snaan
da sam se stalno vraao do njega traei umirenje. A onda me miris
djevojice povukao i ja sam se zaletio prema nekakvim malim zgradama.
Primijetio sam djevojicu kako tiho sjedi na stubama koje su vodile do
velikoga trijema, a mukarac povlai ulazna vrata nekakvim oruem. Izgledala
je tuno i preplaeno, ali razvedrila se kada me ugledala i ispruila mali dlan.
Mukarac se odjedanput okrenuo i zagledao u mene. Kada su nam se
pogledi sreli, dlaka na leima mi se nakostrijeila iz njega se irila ista ona
mrana bolest koju sam osjetio i u Toddu, samo snanija, opakija. Podignuo je
glavu i zagledao se prema cesti s koje sam doao.
Otrao sam prema Jakobu, a djevojica je viknula psiu!, dok sam
odlazio.
Pronala si je, rekao je Jakob. Dobra cura, Ellie. Pokai mi!
Odveo sam ga do zgrade. Djevojica je jo sjedila na trijemu, ali mukarca
vie nije bilo.
8-ka-6, rtva je na sigurnom i neozlijeena. Sumnjivac je pobjegao
pjeice, Jakob je rekao.
Ostani sa rtvom, 8-ka-6.
Primljeno.
Iz daljine je dopirao zvuk helikoptera koji je propelerima sjekao zrak, a iza
nas ulo se kako netko tri. Do nas su dotrala dva policajca, znojei se.
Kako si, Emily? Jesi li ozlijeena?, upitao je jedan od njih.
Ne, odgovorila je djevojica. Igrala se cvijetom na haljini.
Boe, je li dobro? Jesi li dobro, malena?, bez daha je upitao trei
policajac, dotravi do nas i stavivi ruke na koljena. Bio je vei od drugih
mukaraca, i vii i jae grae. U dahu sam mu namirisao sladoled.
Zove se Emily.
Smijem li pogladiti psia?, djevojica je srameljivo upitala.
Da, naravno. A onda se moramo vratiti na posao, Jakob je ljubazno
rekao.
Naulio sam ui na rije posao.

119

Dobro, ja u... poi s vama, rekao je veliki policajac. Johnsone, vas

dvojica ostanite s djevojicom. Pazite da otmiar ne zaokrui i ne vrati se.
Da je blizu, Ellie bi nam rekla, primijetio je Jakob. Pogledao sam ga.
Jesmo li spremni za posao?
Pronai!, rekao je Jakob.
Raslinje je na mjestima bilo gusto, tlo pjeskovito i rahlo. No, lako sam
pratio mukarca sputao se nizbrdo. Pronaao sam eljeznu ipku prekrivenu
njegovim mirisom i otrao do Jakoba. Pokai!, naredio mi je.
Kada smo se vratili do predmeta, morali smo ekati dulje od minute da nas
vei policajac sustigne. Pao sam... nekoliko puta, protisnuo je. Osjetio sam
njegovu posramljenost.
Ellie kae da je nosio ovu eljeznu polugu. ini se da je odbacio oruje,
primijetio je Jakob.
Dobro, to sad?, proitao je policajac.
Pronai!, naredio je Jakob.
Mukarev miris bio je na grmlju i u zraku i uskoro sam ga zauo kako
hoda ispred mene. Okruio sam ga na mjestu gdje je povjetarac bio vlaan od
potoia, a stabla su se irila u visinu, stvarajui sjenu. Primijetio me i sagnuo se
iza jednoga stabla, ba kao to bi Wally mogao uiniti. Vratio sam se do Jakoba.
Pokai mi!, rekao je.
Kada smo uli u umu, ostao sam blizu Jakoba. Znao sam da se mukarac
skriva, osjeao sam njegov strah, i mrnju, i njegov vonj. Odveo sam Jakoba
ravno do stabla, a kada je ovjek iziao iza njega, uo sam kako je Jakob viknuo
Policija! Stani!
Mukarac je podignuo ruku i zauo se pucanj. To je samo pitolj, uvjerili su
me da su pitolji u redu, ali sad sam osjetio da je Jakoba zaboljelo i pao je na tlo,
a njegova topla krv rasprsnula se po zraku. Jakobov pitolj pao je uz tresak.
Tada sam shvatio, u trenutku povezavi razliite informacije: Djedovi
pitolji i ono kako su Ethanove konzerve letjele s ograde. Toddove petarde i
kratka bol koju sam osjetio kada je jednu od njih bacio pokraj mene. Mukarac
koji je stajao pokraj stabla pitoljem se koristio da naudi Jakobu.
I dalje je stajao ondje, pitolja uperenog u nas. Njegovi strah i bijes
pretvorili su se u oduevljenje.
U tom trenutku osjetio sam isti onaj nagonski impuls koji me zgrabio kada
sam napao Todda one noi kada je gorjelo. Nisam zareao, samo sam spustio
glavu i napao. Zaula su se dva glasna pucnja, a onda sam mukarca zubima
zgrabio za runi zglob i pitolj mu je pao na pranjavo tlo. Zavritao je, ali ja ga
nisam putao. Snano sam tresao glavom, osjeajui kako mi se zubi zabijaju u
njegovu ruku. Nogom me udario u rebra.
Pusti me!, viknuo je.
120

Policija! Ne mii se!, viknuo je veliki policajac, pribliavajui mu se.

Makni psa s mene!
Ellie, u redu je. Dolje, Ellie, dolje!, zapovjedio je policajac. Pustio sam
mukarevu ruku i on je pao na koljena. Namirisao sam njegovu krv. Pogledi su
nam se sreli i ja sam zareao. Osjeao sam njegov bol, ali i njegovu
prepredenost, njegov osjeaj da e se izvui.
Ellie, doi, rekao je policajac.
Pas mi je otkinuo ruku!, viknuo je mukarac. Mahnuo je neodreeno
neemu to je bilo iza policajca, lijevo od njega. Ovdje sam!, viknuo je.
Kada se policajac brzo okrenuo da vidi komu to mukarac dovikuje, on se
zaletio i podignuo svoj pitolj s poda. Zalajao sam. Zapucao je, a onda je i
policajac zapucao, a nekoliko pucanja zarilo se duboko i nanijelo bol mukarcu,
koji je legao na zemlju. Osjetio sam kako ivot istjee iz njega u trenutku, i kako
crna, ljuta bolest poputa stisak i puta ga mirno ode.
Ne mogu vjerovati da sam pao na to, promrmljao je policajac. Pitolj je i
dalje drao uperen u mrtvoga mukarca, oprezno se kreui prema njemu i
odgurnuvi njegov pitolj.
Ellie, jesi li dobro? Jakob je slabano upitao.
Dobro je, Jakobe. Gdje si pogoen?
U trbuh.
Uznemireno sam legao pokraj Jakoba, gurkajui njegovu nepominu ruku.
Osjeao sam kako mu se bol iri tijelom, a miris krvi bio je alarmantan jer je
govorio koliko je mnogo ima.
Pogoen policajac, pogoen sumnjivac. Nalazimo se..., mukarac je
pogledao u nebo, ispod nekih stabala u kanjonu. Trebam medicinsku
evakuaciju za policajca. Sumnjivac je mrtav.
Ponovite potvrdu da je sumnjivac mrtav.
Policajac je otiao do mukarca i gurnuo ga nogom. O, da, mrtav je on.
Koji policajac?
8-ka-6. Trebamo pomo sad.
Nisam znao to uiniti. inilo se da se Jakob ne boji, ali ja sam bio toliko
preplaen da sam dahtao i tresao se. To me podsjetilo na onu no kada je Ethan
ostao zarobljen u vatri i nisam mogao doi do njega. Sada sam osjeao istu
bespomonost. Policajac se vratio i kleknuo pokraj Jakoba. Stiu, stari. Samo
se dri.
Osjetio sam zabrinutost u policajevu glasu, a kada je oprezno raskopao
Jakobovu koulju i pogledao to je ispod nje, ok koji je doivio od straha
natjerao me da ponem cviljeti.

121

Uskoro sam zauo buku i ugledao nekoliko ljudi koji su trali prema nama.
Kleknuli su pokraj Jakoba, odgurnuvi me u stranu, i poeli ga polijevati
nekakvim kemikalijama i zamatati u zavoje.
Kako je Emily?, Jakob ih je upitao slabanim glasom. Tko?
Djevojica, objasnio je policajac. Dobro je, Jakobe, nita joj se nije
dogodilo. Pronaao si je prije nego to joj je ita uspio uiniti.
Stiglo je jo ljudi i na kraju su odnijeli Jakoba na nekakvome krevetu. Kada
smo doli do mjesta gdje su bili parkirani automobili, ondje je ve ekao
helikopter.
Policajac me drao dok su Jakoba unosili u helikopter, a ruka mu je
beivotno visjela s kreveta. Otrgnuo sam se kada se glasni stroj vinuo u zrak i
lajui poeo trati ispod njega. Ja sam helikopterski pas, zato me nisu pustili
unutra? Moram biti s Jakobom!
Ljudi su me gledali kako bespomono kruim, podignut na stranje noge.
U nekom trenutku dola je Amy i stavila me u kavez nekoga drugog
kombija, koji je bio pun Cammiejeva mirisa. Vratila me u tenaru i uzela
Cammieja, koji je protrao pokraj mene i uskoio u kombi kao da je uvrijeen
to sam se ja vozio u njemu. Gypsy nije bila ondje.
Netko e doi vidjeti kako si i dogovorit emo se gdje e ivjeti, Ellie.
Budi dobar pas, ti jesi dobar pas, rekla je Amy.
Legao sam na svoj krevet, a u glavi mi se vrtjelo. Nisam se osjeao kao
dobar pas. Ugristi ovjeka nije bilo dio Pronai, znao sam to. I gdje je Jakob?
Sjetio sam se mirisa njegove krvi i zacvilio od muke.
Ispunio sam svoju svrhu i pronaao djevojicu, koja je sada na sigurnom.
Ali Jakob je ozlijeen i nema ga, a ja prvi put u ivotu provodim no u tenari.
Nisam se mogao oteti dojmu da me ipak nekako kanjavaju.
Sljedeih nekoliko dana bilo je zbunjujue i uznemirujue za sve. ivio
sam u tenari i samo su me nekoliko puta na dan putali u dvorite. Uvijek je to
inio policajac iz kojega se irila nelagoda zbog te neoekivane nove obveze da
vodi brigu o psu. Amy je razgovarala sa mnom i malo smo se igrali, ali nje i
Cammieja esto nije bilo.
Jakob se nije pojavljivao i njegov je miris postupno sve vie blijedio, tako
da ni kada sam se jako usredotoio, vie ga nisam uspijevao nigdje osjetiti.
Jednoga dana Cammie i ja bili smo zajedno na dvoritu. Cammie je samo
elio drijemati, nije bio spreman za igru ni kada sam mu pokazao gumenu kost
koju mi je dao jedan od policajaca. Nisam shvaao koja je njegova svrha, zato
bi itko htio imati psa koji samo drijema?
Amy je stavila svoj ruak na stol u dvoritu i Cammie je bio voljan
probuditi se zbog toga. Otiao je do Amy i sruio se ispred nje kao da ga more
silne brige koje mu moe ublaiti samo komad njezina sendvia sa unkom.
Dola je neka ena i pridruila se Amy.
122

Zdravo, Maya, pozdravila ju je Amy.

Imala je tamnu kosu i oi i bila poprilino visoka za enu, snanih ruku.
Hlae su joj slabano mirisale na make. Maya je sjela i otvorila kutijicu pa
poela glasno vakati neto pikantno. Zdravo, Amy. Hej, Ellie.
ena nije pozdravila Cammieja, samozadovoljno sam primijetio. Pribliio
sam joj se, a ona me pogladila mirisnom rukom. Osjetio sam daak sapuna i
kiselkaste rajice.
Jesi li predala papirologiju?, upitala je Amy.
Drim fige, odgovorila je Maya.
Legao sam i poeo vakati gumenu kost kako bi Maya zakljuila da se tako
dobro zabavljam da je jedini nain da me navede da barem malo obratim
pozornost na nju taj da mi da malo svojega ruka.
Jadna Ellie. Sigurno je jako zbunjena, rekla je Amy.
Podignuo sam glavu. Ruak?
Jesi li sigurna da to zaista eli?, upitala je Amy.
Maya je uzdahnula. Znam da je to zahtjevan posao, ali to nije, zna?
Dola sam do toga da mi se svaki dan ponavlja ista rutina. eljela bih pokuati
nekoliko godina raditi neto novo, neto drugaije. Hej, eli li taco? Moja
mama ih je napravila, stvarno su dobri.
Ne, hvala.
Sjeo sam. Taco? Ja hou taco!
Maya je spremila ruak kao da ja i nisam ondje. Vi u pseoj jedinici ste
svi u tako dobroj formi. Ja strano teko mravim... misli li da u uspjeti?
to? Ne, pa ti si sasvim u redu! Zar nisi prola fizikalni?
Naravno, rekla je Maya.
Pa eto onda, zakljuila je Amy. Mislim, ako eli trati sa mnom, ja
obino nakon posla idem na stazu. Ali sigurna sam da e biti odlina.
Osjetio sam Mayinu zabrinutost. Nadam se, rekla je. Ne bih eljela
iznevjeriti Ellie.
Zakljuio sam da ma koliko puta spomenuli moje ime, ovaj razgovor nee
zavriti niim jestivim. Uzdahnuo sam i ispruio se na suncu, pitajui se kada e
se Jakob vratiti.

123

{ DVADESET PRVO POGLAVLJE }

noga dana kada me stavila u automobil, Maya je bila sretna i uzbuena.

Radit emo zajedno, nije li to divno, Ellie? Vie nee morati spavati u
tenari. Kupila sam ti krevet, moe spavati u mojoj sobi.
Probirao sam po njezinim rijeima: Ellie, tenara, krevet, soba. Nita od
toga nije mi imalo smisla, ali bio sam sretan to mogu gurnuti nos kroz prozor i
udisati neto drugo osim mirisa Cammieja i Gypsy.
Maya je parkirala na prilazu ispred male kue za koju sam im smo preli
prag znao da u njoj ivi njezin je miris bio posvuda, kao i razoaravajui vonj
maaka. Pregledavao sam nastambu, koja je bila manja od Jakobova stana, i
odmah naletio na naranastu maku, koja je sjedila na stolcu za stolom.
Promatrala me hladnoga pogleda, a kada sam joj se pribliio maui repom,
otvorila je usta i gotovo neujno zasiktala.
Stella, budi dobra. Ovo je Stella. Stella, ovo je Ellie, ona e odsad ivjeti
ovdje.
Stella je zijevnula, nimalo zadivljena. Pozornost mi je privukao sivobijeli
pokret koji sam uoio krajikom oka.
Zvonac? To je Zvonica, ona je srameljiva.
Jo jedna maka? Krenuo sam za njom u spavau sobu, iz koje je izila
trea maka debeli, crnosmei mujak, koji je doao do mene i ponjuio me. Iz
usta mu je smrdjelo na ribu. A ovo je Emmet.
Stella, Zvonica i Emmet. Pobogu, zato bi jedna ena eljela tri make?
Zvonica se sakrila ispod kreveta, mislei da je ondje ne mogu nanjuiti.
Emmet je iao za mnom u kuhinju i znatieljno se zagledao u zdjelicu koju je
Maya napunila hranom, a onda je podignuo glavu i otiao, kao da ga nije briga
to ja jedem, a on ne. Stella me ne trepui promatrala sa svojega uzvienoga
poloaja na stolcu.
Nakon to sam pojeo, Maya me pustila u minijaturno dvorite koje jo nije
obiljeio nijedan pas. Obavio sam taj zadatak dostojanstveno, svjestan da me
promatra barem dio maje populacije. Dobra cura, Ellie, Maya me
oduevljeno pohvalila. Oito je spadala u kategoriju uzbuena sam to vidim
da piki u dvoritu.
Maya je pripremila veeru za sebe. Hrana je divno mirisala i to je privuklo
Stellinu pozornost: skoila je na stol i hodala po njemu kao zloesta maka!

124

Maya joj nije nita rekla, oito je smatrala da su make bezvrijedne ivotinje
koje niemu ne moe nauiti.
Nakon veere, otili smo u etnju. Na povodcu. U dvoritima je bilo mnogo
ljudi, posebno djece, zbog ega sam postao nemiran. Tjednima nisam nita radio
i osjeao sam napetost u miiima: elio sam trati, Traiti, spaavati ljude.
Kao da je prepoznala moje raspoloenje, Maya je poela polako trati.
eli li malo trati, curo?, upitala me. Ubrzao sam korak, drei se uz njezin
bok, kao to me Jakob nauio. Uskoro je poela soptati i osjetio sam da se znoji.
S betona se dizala vruina i pekla me za ape, a dok smo prolazili pokraj kua,
psi su sa zaviu lajali.
A onda je Maya naglo stala. Uf!, prodahtala je. Dobro, jedno je sigurno
morat emo provoditi vie vremena na pokretnoj traci.
Do te noi nisam ba shvaao to se dogaa. Leao sam na sagu dok se
Maya kupala i presvlaila u drugu odjeu, a nakon toga, pozvala me u svoju
spavau sobu. Dobro, lezi ovdje, Ellie. Dobra cura, rekla je i potapala psei
krevet. Posluno sam se sklupao ondje, ali nita mi nije bilo jasno. Izgleda da
u ostati ovdje neko vrijeme. ivim li sada ovdje? to je bilo s Jakobom? to je
s mojim poslom?
Sljedeega jutra smo radili, ali to je bilo malo udno. Wally je bio ondje i
pozdravio me kao staroga prijatelja. Osim njega, ondje je bila i jedna ena koja
je znala doi igrati se Pronai s nama. Zvala se Belinda i Wallyjev miris bio je
svuda po njoj, pa sam pretpostavljao da se kada mi nismo ondje, Belinda i Wally
meusobno igraju Pronai.
Wally je stajao s Mayom dok je Belinda otila u umu. Razgovarao je s
Mayom, pokazujui joj vizualne zapovijedi rukom i govorei joj zapovijedi
kojima smo se koristili tijekom rada. Onda je Maya rekla, Ellie, Pronai!, i ja
sam otrao, a Wally i Maya ili su za mnom. Belinda je sjedila u automobilu, to
me nije nimalo zavaralo pa sam se vratio do Maye.
Vidi, vidi kako izgleda?, upitao ju je Wally. Pronala je Belindu, vidi
joj po licu.
Nestrpljivo sam ekao da mi Maya kae da Pokaem, ali ona i Wally bili su
previe zauzeti razgovorom.
Nisam sigurna, ne izgleda mi mnogo drugaije nego kada se inae vraa,
Maya je rekla.
Pogledaj joj oi, i usta, vidi kako su stisnuta. Jezik joj ne visi iz gubice.
Vidi? U stanju pripravnosti je, eli nam neto pokazati.
Kada sam uo rije pokazati, zadrhtao sam i zaustavio se iako sam se ve
napola zaletio. Nije to izgovorio kao zapovijed.
Znai, sada joj trebam rei da pokae?, upitala je Maya.
Prestanite me draiti! Radimo li ili ne?
125

Pokai!, Maya je napokon viknula.

Kada smo je pronali, Belinda je izila iz automobila smijui se. Ti si tako
dobar pas, Ellie, rekla mi je.
Sada se ti mora poigrati s Ellie. To je vano, to joj je nagrada za to to je
obavila tako zahtjevan zadatak.
Maya se drugaije igrala sa mnom nego Jakob. inilo se da ona zaista
uiva u tome i da to nije samo neto to radi nakon to zavrimo s Pokai. Imala
je gumenu kost iz tenare i ja sam se ukopao na mjestu i vrsto je zgrabio, a
Maya mi ju je pokuavala uzeti.
Njezin je ivot bio drugaiji od bilo koga drugog koga sam dosad upoznao.
Ne samo da je bila optereena s previe maaka, nego je i veinu veeri odlazila
u veu kuu u kojoj je bilo mnogo ljudi i jedna ena koja je prekrasno mirisala, a
koja se zvala Mama. Mama je bila kao Baka, uvijek je kuhala. Ondje su bila i
mala djeca koja su se uvijek igrala. Penjali su se po meni dok im Maya ne bi
rekla da prestanu. Djeaci su se sa mnom igrali s lopticom, to sam volio, a
djevojice su na mene stavljale eire, to sam podnosio.
Maya je imala susjeda koji se zvao Al, i koji je volio dolaziti kod nje i pitati
je treba li pomo.
Treba li ti pomo s tim kutijama, Maya?, pitao bi je. Ne, ne,
odgovorila bi ona. Treba li ti pomoi popraviti vrata?
Ne, ne, rekla bi Maya. Svaki put kada bi Al doao, Maya se inila
uznemirenom, koa bi joj postajala toplija, dlanovi se znojili, ali nije ga se
bojala. Kada bi Al otiao, Mayine osjeaje zamijenila bi tuga.
Jesi li nabavila novoga psa?, Al ju je upitao. Tako me poeao iza uiju
da sam ga odmah zavolio. Mirisao je na novine, tintu i kavu.
Da, ona je spasilaki pas.
Znao sam da razgovaraju o meni pa sam prijateljski mahnuo repom.
Treba li pomo u kolovanju novoga psa?, upitao je Al.
Ne, ne, odgovorila je Maya. Ellie je ve kolovana. Moramo nauiti
raditi zajedno kao tim.
Mahnuo sam na rijei Ellie i raditi.
Al me prestao ekati. Maya..., zaustio je. Bio je tako nervozan.
Trebala bih poi, rekla je Maya.
Kosa ti je danas jako lijepa, izletjelo je iz Ala.
Gledali su se, oboje toliko uznemireni da sam imao dojam da nam prijeti
nekakav napad. Pogledao sam oko sebe, ali nisam primijetio nita opasnije od
Emmeta, koji nas je promatrao kroz prozor.
Hvala, Ale, rekla je Maya. eli li...
Idem ja onda, Al je rekao.
126

Oh, rekla je Maya.

Osim... Al je promucao.
Osim...? ponovila je Maya.
Treba li... treba li pomo u vezi s neim?
Ne, ne, rekla je Maya.
Maya i ja radili smo gotovo svaki dan. Maya bi mi naredila da Traim i
otrali bismo u umu. Katkad smo hvatali Wallyja ili Belindu, a katkad jednoga
od starijih djeaka iz Mamine kue.
Maya je bila mnogo sporija od Jakoba. Znojila bi se i teko disala od
trenutka kada bismo poeli raditi. Iz nje se esto irio pravi bol i nauio sam ne
biti nestrpljiv kada bih se vratio do nje, a ona bi samo stajala nekoliko minuta,
drei ruke na koljenima. Katkad bi iz nje provalili bespomonost i frustracija
pa bi zaplakala, ali uvijek bi obrisala suze i sabrala se prije nego to bismo doli
do Wallyja.
Jednoga poslijepodneva ona i Wally sjedili su za izletnikim stolom i pili
hladna pia, a ja sam leao u sjeni stabla. Jasno sam osjeao Mayinu zabrinutost,
ali nauio sam ivjeti s tim, ne doputajui da nam to ometa posao.
Nismo dovoljno dobre da postanemo slubeni tim, zar ne?, upitala je
Maya.
Ellie je valjda najbolji pas kojega sam ikada vidio, Wally je odgovorio.
Osjetio sam uznemirenost i oprez u njegovu glasu pa sam ga znatieljno
pogledao.
Da, znam da je problem u meni. Uvijek sam bila krupna.
to? Ne, hou rei, Wally je zamucao, sve uznemireniji. Sjeo sam,
pitajui se odakle dolazi opasnost.
U redu je. Zapravo sam malo smravjela, dva kilograma.
Zaista? Pa to je odlino! Hou rei, ne mislim da si bila debela ili slino,
Wally je propentao. Osjetio sam da mu izbija znoj na elu. Ne znam, moda bi
mogla ii trati. Moda bi to pomoglo?
Ja trim!
Naravno! Da! Iz Wallyja se irio isti strah i ja sam nervozno zijevnuo.
E, pa, dobro onda, trebao bih poi.
Ne znam, nisam znala da e biti toliko tranja. Mnogo je tee nego to
sam mislila da e biti. Moda bih trebala odustati, pustiti nekoga tko je u boljoj
formi da je preuzme.
Hej, zato ne porazgovara s Belindom o tome? Wally je oajno upitao.
Maya je uzdahnula i Wally je s olakanjem ustao i otiao. Ponovo sam
legao. ini se da nam ta nepoznata opasnost koja je odnekud vrebala vie ne
prijeti.
127

Sutradan nismo radili. Maya je obula nove, mekane cipele, zgrabila moj
povodac i odvela me na dugaku cestu koja je pratila pijesak pokraj velikoga
ribnjaka mora. Posvuda su bili psi, ali iako nismo radili, u Mayi sam osjetio
nepopustljivu odlunost pa sam ih ignorirao dok smo trali i trali po toj cesti, a
Sunce je polagano izlazilo. Nikada nismo toliko trali zajedno; samo smo ili i
ili. Tek kada joj se tijelo ispunilo bolom i iscrpljenou, okrenula se i poela
vraati. Stala je nekoliko puta da se napijem vode iz slavina postavljenih u
betonu, pokraj vrlo smrdljivih zgrada, ali tranje natrag veim je dijelom bilo
jednako odluno, samo sporije. Kada smo doli do kombija, epala je. Oh,
Boe, rekla je Maya.
Oboje smo bili poprilino zadihani. Popila je vodu i stavila glavu izmeu
nogu. S tugom sam je promatrao kako povraa na parkiralitu.
Jeste li dobro?, suutno je upitala neka mlada ena. Maya je odmahnula
rukom ni ne podignuvi glavu.
Sutradan smo Traili Belindu. Maya je tako ukoeno hodala i svaki pokret
ju je bolio, da sam namjerno Traio u prvoj brzini, usporivi im bih je izgubio
iz vida. Vraao sam se po upute mnogo ee nego to je bilo potrebno, samo da
provjerim kako je ona, i kada sam napokon pronaao Belindu kako sjedi ispod
stabla, spavala je.
Dobar pas, ti si tako dobar pas, Ellie, Maya mi je apnula. Probudili smo
Belindu, ona je pogledala na svoj runi zglob i lecnula se od oka i iznenaenja.
Samo si... imala slobodan dan Maya je rekla. Belinda nije odgovorila.
Te noi Maya me pozvala dok je bila u kadi. Oprezno sam ponjuio
mjehurie i popio malo vode, pitajui se zato bi itko htio plivati u tako malome
prostoru. Make definitivno nisu bile zainteresirane. Kao obino, Zvonica se
skrivala od svijeta, Stella je provodila neovlateno ispitivanje mojega kreveta
(prema mirisu koji se ondje osjeao, znao sam i da je pokuala spavati ondje!), a
Emmet je bio u kupaonici sa mnom, liui se i ekajui da se dogodi neto to e
moi ignorirati.
Maya je bila tuna. Ispruila je mokru ruku i rekla: ao mi je, Ellie,
jednostavno nisam dovoljno dobra. Ne mogu te pratiti na terenu. Ti si tako dobar
pas, treba nekoga tko e to moi.
Pitao sam se bi li bila sretnija ako uem u kadu s njom. Stavio sam ape na
rub kade, ispitujui malo tu teoriju. Emmet se prestao lizati i uputio mi pogled u
kojem nije bilo odgovarajueg potovanja, a onda je ietao iz kupaonice,
izazivajui me da potrim za njim i smanjim maju populaciju u kui.
Sutra u te neim iznenaditi, Ellie, rekla je Maya, i dalje tuna.
Pa, dobro, kad sam ve dovde doao... uao sam u kadu, potonuvi kroz
lagane mjehurie.
Ellie! Maya se nasmijala, a njezino oduevljenje ugasilo je tugu poput
plamena svijee.
128

{ DVADESET DRUGO POGLAVLJE }

utra ujutro bio sam uzbuen to se idemo voziti, pa jednostavno zato to se

idemo voziti! Osim toga, osjetio sam neko radosno iekivanje u Mayi, pa
sam znao da ne idemo na posao, jer u posljednje vrijeme s tim nije bilo
povezano mnogo veselja. No tek kad se zaustavila i otvorila vrata, shvatio sam
gdje sam. Jakobov stan.
Potrao sam ispred Maye, preskaui stube i lajui pred vratima, to nikada
ne bih uinio dok sam ivio s njim. Osjetio sam Jakobov miris iznutra i njega
kako prilazi vratima. Otvorio ih je i ja sam se zaletio u njega, skaui i vrtei se
od sree.
Ellie! Kako si, curo? Sjedni, naredio mi je.
Spustio sam stranjicu na pod, ali nije htjela ostati ondje.
Hej, Jakobe, Maya ga je pozdravila s vrata.
Ui, Maya, rekao je Jakob.
Bio sam toliko oduevljen to vidim Jakoba da sam, dok je sjedao u stolac,
sjeo pokraj njega. Htio sam mu sjesti u krilo, i da je on bio Ethan, vjerojatno bih
to i uinio, ali s Jakobom nikada nije bilo takvog glupiranja.
Dok su oni razgovarali, ja sam njuio po stanu. Primijetio sam da mojega
kreveta vie nema, ali moj miris je ostao u spavaoj sobi i ne bi mi bilo teko
spavati na sagu ili u Jakobovu krevetu, ako eli.
Onda sam se vratio jer sam elio biti s Jakobom. Putem sam proao kraj
Maye, koja me prijateljski pogladila po leima, i tada mi je sinulo: povratak
Jakobu znaio bi da moram ostaviti Mayu.
Psima nije doputeno da biraju gdje e ivjeti. O mojoj sudbini odluit e
ljudi, ali svejedno sam se osjeao rastrgano iznutra.
Jakobu je posao iao mnogo bolje nego Mayi. No Maya nije svuda nosila
onu unutranju tugu; bila je iskreno sretna u Maminoj kuu, gdje se mogla igrati
sa svom onom djecom. S druge strane, Jakob nije imao make.
Moja je svrha bila jasna: trebao sam Traiti, Pokazati i spaavati ljude. Bio
sam dobar pas. I Maya i Jakob bili su usredotoeni na posao, to je znailo da
me nijedno od njih ne moe voljeti potpuno predano kao Ethan. No Maya me
prigrlila otvoreno pokazujui svoje osjeaje, to je neto to si Jakob nikada nije
dopustio.
Poeo sam nervozno hodati.

129

Treba li van?, Maya me upitala. uo sam van, ali nije to izgovorila s

oduevljenjem pa nisam reagirao.
Ne, kada joj je sila, sjedi pokraj vrata, rekao je Jakob.
Oh. Da, vidjela sam da to radi, rekla je Maya. Ja esto ostavljam
stranja vrata otvorena pa, zna. Moe ulaziti i izlaziti kad hoe.
Nakratko su zautjeli. Otiao sam u kuhinju, ali kao obino, pod je bio
sterilno ist i na njemu nije bilo niega jestivog.
ujem da ide u invalidsku, rekla je Maya. '
Da, pa, pucali su u mene dva puta u pet godina, to bi svakome bilo
dovoljno, zakljuio je Jakob, suho se nasmijavi.
Nedostajat e ljudima, primijetila je Maya.
Ne odlazim iz grada, upisao sam se na Kalifornijsko sveuilite u Los
Angelesu. Kao redovni student. Ostala mi je jo samo godina i pol do diplome iz
prava.
Ponovo su zautjeli. Iz Maye se osjetio jedva primjetan signal nemira;
neto to sam i prije primjeivao, kada bi netko pokuao razgovarati s Jakobom,
ali bi na kraju samo sjedili i ne bi nita govorili. Neto u njemu stvaralo je
nelagodu u ljudima.
I, kad vam je testiranje? upitao je Jakob.
Odabrao sam neutralnu toku na podu izmeu njih dvoje i legao,
uzdahnuvi, ne mogavi dokuiti to e se dogoditi.
Dva tjedna, ali... Maya se prekinula.
Ali? Jakob ju je potaknuo.
Razmiljam o tome da odustanem od programa, Maya je bre-bolje
priznala. Jednostavno ne mogu drati korak s tim. Nisam znala da... u svakom
sluaju, netko drugi bi vjerojatno bio bolji.
Ne moe to uiniti, Jakob je rekao. Podignuo sam glavu i znatieljno ga
pogledao, pitajui se zato se ljuti. Ne moe psu stalno mijenjati vodie. Ellie
je najbolji pas koji postoji. Ako je tako odbaci, mogla bi je unititi. Wally kae
da postoji povezanost izmeu vas dvije.
Slabano sam udario repom kada sam uo da Jakob spominje mene i
Wallyja, ali ton mu je i dalje bio vrlo strog.
Jednostavno nisam fiziki spremna na to, Jakobe, rekla je Maya. Osjetio
sam kako se i ona poinje ljutiti. Ja nisam bivi marinac, ja sam samo patrolna
policajka koja jedva uspjeva proi na ispitu fizike spremnosti svake godine.
Trudila sam se, ali to je jednostavno preteko za mene.
Preteko. Jakob se zagledao u Mayu dok nije slegnula ramenima i
skrenula pogled. Njezina ljutnja pretvorila se u posramljenost, a ja sam otiao do
nje i njukom joj gurnuo ruku. A to je s tim koliko bi to teko bilo za Ellie? To
nije bitno?
130

Naravno da jest.
Ti kae da nisi spremna raditi.
Ja kaem da nisam sposobna za to, Jakobe! Nemam u sebi ono to je
potrebno.
Ono to je potrebno. U sebi.
Osjetio sam da se Maya bori s plimom emocija koja je znala dovesti do
poplave suza. elio sam je utjeiti pa sam joj opet gurnuo njuku pod ruku. Kada
je Jakob ponovo progovorio, nije gledao Mayu, a glas mu je bio tii.
Kada su me prvi put ustrijelili, rame mi je bilo toliko zeznuto da sam
morao ponovo uiti kako se koristiti njime. Svaki dan iao sam na fizikalnu
terapiju i ondje su imali mali uteg od jednog kilograma koji je trebalo povlaiti.
A to je boljelo... a moja ena bila je na posljednjemu ciklusu kemoterapije. elio
sam odustati vie puta. Bilo je preteko. Jakob je okrenuo glavu i trepui se
zagledao u Mayu. Ali Susan je umirala. I nikada nije odustala, borila se do
kraja. A ako se ona mogla boriti, znao sam da i ja to moram initi. Zato to je to
bitno. Zato to neuspjeh ne dolazi u obzir ako je za uspjeh samo potrebno vie se
truditi. Znam da je teko, Maya. Vie se potrudi.
U Jakobu se poput oluje podignula ista ona mrana bol, a bijes je nestao
kao da ga je otpuhao nalet vjetra. Objesio se u stolcu, odjedanput iscrpljen.
Nekako sam znao da neu ostati s Jakobom. Njega Pronai vie ne zanima.
Mayu je ispunila tuga, ali kroz tu tugu osjetio sam navalu odlunosti, snagu
poput one koja ju je obuzela onoga dana kada smo ili trati uz more.
U redu. U pravu si, rekla je Jakobu.
Jakob me pogladio po glavi kada smo otili i pozdravio me bez aljenja.
Posljednji put kada sam ga vidio krajikom oka bio je dok je zatvarao vrata, ne
gledajui me. On i Maya odluili su o mojoj sudbini i ja sam morao raditi ono
to oni ele.
Poslije smo se odvezli u brda. Maya je trala dok se nije toliko izmorila da
je poela posrtati, a sutradan, poslije posla, ponovo smo ili trati. Bilo je
nevjerojatno zabavno, osim to bi na kraju tranja Maya esto bila oajna i sve
ju je boljelo.
Nekoliko veeri poslije, skrenuli smo na prilaz i Maya je doslovno bila
previe umorna da bi izila iz automobila. Sjedili smo ondje, otvorenih prozora,
dok joj je znoj curio niz lice. Neu proi testiranje, Ellie. Tako mi je ao,
Maya je alosno rekla.
Vidio sam da nas i Emmet i Stella promatraju s prozora oni vjerojatno ne
znaju ni to je to automobil. Pretpostavio sam da se Zvonica preplaila zvuka
automobila i da se skriva ispod neega.
Maya, jesi li dobro?, Al je njeno upitao. Vjetar je puhao od mene pa
nisam osjetio da dolazi. Gurnuo sam glavu kroz prozor da me pomazi.
131

O, hej, Ale. Izila je iz automobila. Da, samo sam... razmiljala.

Oh. Vidio sam da si parkirala.
Da.
Pa sam doao vidjeti treba li pomo.
Ne, ne. Samo sam trala sa psom.
Iskliznuo sam sa prednjega sjedala i unuo u dvoritvu, namjerno se
zagledavi u Emmeta i Stellu, koji su s gaenjem skrenuli pogled.
U redu. Al je duboko udahnuo. Smravjela si, Maya.
to? Maya se zagledala u njega.
Al je prestravljeno ustuknuo. Ne mislim da si bila debela, samo sam
primijetio, u kratkim hlaama, noge ti izgledaju tako mravo. Bio je sav jadan i
poeo je uzmicati. Idem ja sad.
Hvala ti, Ale, lijepo od tebe, rekla je Maya.
Zaustavio se i uspravio. Prema mojemu miljenju, vie ne treba vjebati,
savrena si upravo takva kakva jesi.
Kad je to ula, Maya se nasmijala, a onda se nasmijao i Al. Mahnuo sam
repom da pokaem makama na prozoru da sam ja razumio alu, a one nisu.
Otprilike tjedan dana poslije, napravili smo jednu od meni najdraih stvari
otili u park u kojemu je bilo mnogo drugih pasa i radili na igrakama. Na
Mayinu zapovijed, puzao sam kroz usku cijev i penjao se na klackalicu pa
sputao. Polako sam se spustio niz ljestve i pokazao da mogu strpljivo sjediti na
uskoj gredi koja je stajala ezdeset centimetara iznad zemlje. Cijelo to vrijeme
ignorirao sam druge pse.
Nae Traenje sastojalo se od toga da pronaemo ovjeka koji je zalutao u
umu i kojemu su pritom ispale nekakve stare arape. Maya je gorjela od
nestrpljenja i elje pa sam zato trao u najvioj brzini, ak i kad je poela puhati
i znojiti se. Znao sam da je visoko na stablu i prije nego to sam ga pronaao,
zato to je Wally to ve nekoliko puta pokuao i kad god bi to uinio, vjetar bi
drugaije nosio ljudski miris. Meutim, Maya je bila malo zbunjena to joj
pokazujem da sam nekoga naao uz stablo kada je bilo jasno da ovjek ne sjedi
ondje. Sjedio sam, strpljivo zagledan u mukarca koji se smijeio od uha do uha,
dok nije shvatila.
Te je veeri bila velika zabava u Maminoj kui. Svi su me mazili i govorili
moje ime.
Sad kada si poloila, treba jesti, Mama je rekla Mayi.
Zazvonilo je zvono na vratima, to se u toj kui gotovo nikada nije
dogaalo ljudi su obino sami ulazili. Otiao sam s Mamom do vrata i kada ih
je otvorila, sva se razgalila. Bio je to Al i dao je Mami cvijee. Sjetio sam se da
je Ethan davao Hanni cvijee i bio zbunjen jer sam mislio da se Alu svia Maya,
a ne Mama, ali nikada neu razumjeti ljude kada su u pitanju takve stvari.
132

Kada je Al doao u stranje dvorite, u kojemu su bili postavljeni stolovi,

cijela je obitelj zautjela. Maya je otila do njega i oboje su bili nervozni kada
joj je kratko pritisnuo usne o lice. Onda je Maya izgovorila imena svih prisutnih,
a Al se rukovao s mukarcima i svi su ponovo poeli razgovarati i smijati se.
Sljedeih nekoliko dana pronali smo i spasili dvoje djece koja su odlutala
od svojih kua, te pratili trag konja kako bismo pronali enu koja je pala s njega
i ozlijedila nogu. Sjetio sam se kako je Plamenka ostavila Ethana u umi i pitao
se zato ljudi uope imaju konje kada su oito nepouzdani. Ako imaju jednoga
ili dva psa i nisu zadovoljni, trebali bi razmisliti o tome da nabave magarca,
poput Jaspera, koji je barem nasmijavao Djeda.
Pronali smo i jednoga mrtvoga starca u umi. Bio sam utuen kada sam
nanjuio njegovo hladno tijelo kako lei na zemlji, jer to nije bilo spaavanje
ljudi. Iako me Maya hvalila, nijednome od nas poslije se nije ba igralo tapom.
Otili smo kod Ala. On je Mayi pripremio pileu veeru pa su se oboje
smijali, a onda jeli pizzu koju je donio neki deko. Ponjuio sam komadie
piletine koje mi je Al stavio na pod, i pojeo ih vie iz pristojnosti nego zbog bilo
ega drugog, budui da su bili potpuno prekriveni neim to je imalo okus po
ai.
Neto poslije, osjetio sam da Maya Alu pria o mrtvome ovjeku, jer se iz
nje irio onaj isti osjeaj tuge. I Jakob i ja pronali smo nekoliko mrtvih ljudi, ali
njega to nikada nije rastuivalo, kao to ga ni pronalaenje i spaavanje ljudi
nikada nije zaista usreivalo. On je samo obavljao posao, ne osjeajui mnogo ni
ovako ni onako.
Razmiljajui o Jakobu, shvatio sam da mi je njegova hladna predanost
pomogla da prebolim razdvajanje od Ethana nisam imao vremena za tugu jer
sam imao previe posla. Meutim, Maya, je bila sloenija i zbog naina na koji
me voljela, nedostajao mi je moj djeak. Nije to bila ista ona otra, teka bol u
prsima, nego eznutljiva tuga koja me esto hvatala kada sam nou iao na
poinak i koja je sa mnom tonula u snove.
Jednoga dana vozili smo se avionom, a onda helikopterom ravno na jug.
Sjetio sam se dana kada su odveli Jakoba i bilo mi je drago to sam ponovo
helikopterski pas. Dok smo letjeli, Maya je bila uzbuena, ali je osjeala i
nelagodu. Iako, iskreno, letenje mi nije ni upola tako zabavno kao vonja
automobilom, zato to su me od buke boljele ui.
Sletjeli smo na mjesto na kakvome jo nikada nisam bio. Bilo je mnogo
pasa i policajaca, a zrakom su odzvanjale sirene i u njemu je bilo mnogo dima.
Zgrade posvuda oko nas bile su sruene, a na nekim mjestima krovovi su im bili
na tlu.
inilo mi se da je Maya zaprepatena pa sam se stisnuo uz nju i nervozno
zijevao. Priao nam je neki ovjek. Bio je prljav, a na glavi je imao plastinu
kacigu. Kada je ispruio ruke prema meni, nanjuio sam pepeo, krv i glinu.
Rukovao se s Mayom.
133

Koordiniram ameriku pomo u ovome sektoru, hvala vam to ste doli.

Nisam oekivala da e biti ovako strano, rekla je Maya.
Oh, ovo je samo vrh ledenjaka. Vlada El Salvadora ne moe se nositi s
ovim. Imamo vie od etiri tisue ozlijeenih, stotine mrtvih a jo nalazimo
ljude zarobljene u ruevinama. Od 13. sijenja bilo je vie od pet naknadnih
podrhtavanja tla, od kojih su neka bila poprilino gadna. Budite oprezni kada
ulazite u ruevine.
Maya me stavila na povodac i povela u labirint kra. Doli bismo do neke
kue, a mukarci koji su nas pratili bi je provjerili, a onda bi me katkad Maya
pustila s povodca i ja bih uao unutra, a u drugim situacijama drala bi me na
povodcu i Traili bismo uz vanjski rub kue.
Ova nije sigurna, Ellie. Moram te drati na uzici kako ne bi ula unutra,
rekla mi je Maya.
Jedan od mukaraca zvao se Vernon i mirisao je na koze, to me podsjetilo
na odlaske u grad s Ethanom i Djedom. To je bila jedna od rijetkih prilika da
sam pomislio na Ethana dok sam radio Traenje je znailo da ne smijem
misliti na to i da se moram usredotoiti na posao.
U sljedeih nekoliko sati pronali smo etvero ljudi. Svi su bili mrtvi.
Uzbuenje zbog toga to Traimo splasnulo je nakon to sam pronaao drugo
truplo; kada sam doao do etvrte osobe mlade ene koja je beivotno leala
pod rasutim ciglama, malo je nedostajalo da uope ne pokaem Mayi da sam je
naao. Osjetila je moje raspoloenje i pokuala me umiriti, mazei me i maui
gumenom kosti, koja me gotovo i nije zanimala.
Vernone, moe li mi uiniti uslugu i sakriti se negdje?, upitala je. Ja
sam umorno legao pokraj njezinih nogu.
Sakriti?, nesigurno je upitao.
Mora pronai nekoga tko je iv. Moe li se otii sakriti? Na primjer, u
onu kuu koju smo upravo pretraili. A kada te pronae, pravi se da si jako
uzbuen.
Ovaj, u redu, dobro.
Primijetio sam da Vernon odlazi, ali to me uope nije zanimalo. Dobro,
Ellie, spremna? Jesi li spremna Traiti?
Umorno sam ustao. Idemo, Ellie!, Maya je viknula. Njezino uzbuenje
inilo mi se lanim, ali otrao sam do kue koju smo ve pretraili. Pronai!,
naredila mi je.
Uao sam u kuu i zbunjeno zastao. Iako smo ve bili u toj kui, Vernonov
miris uinio mi se nekako snanijim. Znatieljno sam otrao do stranjega
dijela. Da! U kutu je bila hrpa pokrivaa iz koje se irio jak Vernonov miris, pun
znoja, vruine i koza. Otrao sam do Maye. Pokai!, rekla mi je.

134

Potrala je za mnom i kada je maknula pokrivae, ispod njih iskoio je

Vernon, smijui se.
Pronala si me! Dobar pas, Ellie!, viknuo je, prevrui se po pokrivaima
zajedno s mnom. Skoio sam na njega i polizao ga po licu, a onda smo se neko
vrijeme igrali s gumenom kosti.
Radili smo cijelu no i pronali jo ljudi, ukljuujui Vernona, koji je
postajao sve bolji i bolji u skrivanju. Ali ja sam radio s Wallyjem i nitko me nije
mogao dugo zavaravati. Svi ostali koje smo pronali, bili su mrtvi.
Sunce je izlazilo kada smo doli do zgrade iz koje se jo dizao otar, jedak
miris. Ponovo sam bio na uzici, a oi su mi suzile od snanoga kemijskog mirisa
koji se irio iz uruenoga betona.
Pronaao sam mrtvoga ovjeka zgnjeenog ispod zidne ploe i otiao po
Mayu.
Znamo za njega, netko joj je rekao. Jo ga ne moemo izvaditi jer je
ono to se nalazi u tim bavama otrovno. Trebat emo istae.
Iz nekih je metalnih bavi istjecala tekuina koja me pekla za nos.
Usredotoio sam se na to da ignoriram taj miris, pokuavajui Traiti.
U redu, dobar pas. Poimo nekamo drugamo, Ellie.
Ondje! Nanjuio sam jo jednu osobu i oznaio da sam jo nekoga
pronaao, sasvim se ukoivi. Bila je to ena i miris joj je bio slab izdizao se
iza kemikalija koje su zaguivale zrak.
U redu je, Ellie. Njega emo ostaviti ovdje. Idemo, rekla je Maya.
Njeno je potegnula povodac. Idemo, Ellie.
Ponovo sam uzbueno oznaio da sam nekoga pronaao. Ne moemo otii!
Ova je bila iva.

135

{ DVADESET TREE POGLAVLJE }

idimo rtvu, Ellie. Moramo ga ostaviti ondje. Idemo, rekla je Maya.

Shvaao sam da eli otii i pitao se misli li moda da oznaavam zbog
mrtvaca.
Bi li me moda eljela ponovo pronai?, upitao je Vernon.
Zagledao sam se u Mayu, pokuavajui je natjerati da shvati.
Maya je pogledala oko sebe. Ovdje? Sve je urueno, previe je opasno.
Ali zna to, zabavilo bi je da te malo lovi. Otii na ulicu i pozovi je pa u je
pustiti s povodca.
Nisam obraao pozornost na Vernona koji je nekamo otiao. Usredotoio
sam se na osobu skrivenu u ruevinama. Njuio sam strah, iako me vonj
kemikalija tipao za nos, onako kao to me nekada tipala tekuina kojom mi je
tvor posprejao lice. Maya me pustila s uzice. Ellie? to Vernon radi? Kamo
ide?
Hey, Ellie! Vidi! Vernon je viknuo. Poeo je polako trati. Zagledao sam
se u njega: htio sam potrati za njim i poigrati se, ali imao sam posla. Okrenuo
sam se prema uruenoj zgradi.
Ellie! Ne!, viknula je Maya.
Da je to bio Jakob, kada bih uo ne, stao bih kao ukopan, ali Mayine
naredbe nisu bile jednako vrste. Skoio sam u uzak prostor pokraj mrtvaca i
poeo kopati. Stao sam u tekuinu koja je iscurjela pa su me poele pei ape, a
vonj kemikalija bio je tako snaan da nisam osjeao nita drugo. To me
podsjetilo na ono kada sam se igrao spaavanja s Ethanom, i kako sam ga
uspijevao pronai u dubinama osjeajui samo daak njegova mirisa u vodi.
Guei se, nastavio sam kopati. Hladniji zrak dodirnuo mi je lice i
provukao sam se kroz rupu pa upao u usko okno. Strujanje zraka u vis donosilo
je ii zrak u podruje na kojemu sam se nalazio, iako su mi nosnice jo gorjele
od peckajue, mokre kiseline koja me polila po njuci.
Uskoro sam ugledao enu, skutrenu u kutu okna, koja je pritiskala krpu na
lice. Kada me ugledala, oi su joj se rairile.
Zalajao sam, jer se nisam mogao vratiti do Maye da joj Pokaem.
Ellie!, viknula je Maya, kaljui.
Maya, vrati se, upozorio ju je Vernon.

136

Nastavio sam lajati. Ellie!, Maya je ponovo viknula, i inilo se da je

dola blie. Ovoga puta ena ju je ula i poela je vritati, a iz nje se razlila sva
prestravljenost koju je osjeala.
Netko je ondje, netko iv!, viknula je Maya.
Strpljivo sam sjedio pokraj ene, osjeajui kako se njezin strah pretvara u
nadu kada je mukarac s kacigom i maskom gurnuo depnu svjetiljku u okno i
oboje nas osvijetlio. Suzilo mi je iz oiju i curilo iz nosa, a cijelo lice peklo me
od onoga to se po meni razlilo. Uskoro su oko nas poeli odzvanjati zvuci
kopanja i udaranja ekiem, a zatim se odozgo u okno probila zraka svjetla i
neki mukarac spustio se na uetu.
ena oito nikada prije nije vjebala podizanje uetom i jako se bojala kada
ju je vatrogasac vezao pa su je podignuli i izvukli van, ali ja sam nekoliko puta
proao taj postupak i bez oklijevanja sam uao u petlje ueta kada je doao red
na mene. Kada su me izvukli kroz rupu koju su iskopali u zidu, Maya me ondje
ekala, ali kada me ugledala, njezino olakanje pretvorilo se u uznemirenost.
O, Boe, Ellie, tvoj nos!
Zajedno smo otrali do vatrogasnoga vozila, gdje je, na moje zgraanje,
Maya nagovorila jednog od vatrogasaca da me okupa! Zapravo, vie je to bilo
ispiranje hladna voda tekla mi je niz lice i hladila opeeni nos.
Toga smo se dana jo jedanput vozili helikopterom, pa avionom, a onda
smo otili do ovjeka u hladnoj sobi, veterinara, koji mi je pozorno pregledao
nos i stavio na njega neku kremu, koja je strahovito smrdjela, ali je divno
djelovala.
to je to bilo, nekakva kiselina? veterinar je upitao Mayu.
Ne znam. Hoe li joj biti dobro?, Osjetio sam Mayinu ljubav i
zabrinutost, i zatvorio oi kada me gladila po vratu. Poelio sam da postoji nain
da joj dam do znanja da me ne boli tako jako.
Pratit emo ima li znakova infekcije, ali ne vidim razloga da dobro ne
zacijeli, rekao je.
Otprilike sljedea dva tjedna, Maya mi je njeno utrljavala kremu u nos.
ini se da je Emmetu i Stelli to bilo poprilino zabavno, jer su sjedili na pultu i
promatrali nas. S druge strane, Zvonica je uivala u tomu. Gdje god da se u tom
trenutku skrivala, izila bi i ponjuila kremu, a onda bi, predui, trljala svoju
glavu o moju. Kada bih legao, Zvonica bi sjela i njuila me onim svojim malim
nosom. ak je poela i spavati sa mnom, sklupana uz mene.
Bilo je to vie nego to sam mogao podnijeti.
Laknulo mi je kada sam se maknuo od maaka i vratio na posao. Kada sam
doao u park, druio sam se s Wallyjem i Belindom, koji su bili uzbueni to me
vide.
ujem da si postala junakinja, Ellie! Dobar pas!
137

Mahnuo sam repom, uzbuen to sam dobar pas. Onda je Wally otrao, a
Belinda i Maya sjele su za stol.
I, kako ste ti i Wally?, upitala je Maya. Nestrpljivo sam sjedio kada
bismo sada krenuli za Wallyjem, odmah bismo ga pronali!
Vodi me da upoznam njegove roditelje preko praznika, pa..., odgovorila
je Belinda.
To je dobro.
Zastenjao sam od tog silnog razgovaranja. Ljudi su bili sposobni za toliko
nevjerojatnih stvari, ali previe esto su samo sjedili i izgovarali rijei, ne radei
nita. Lezi, Ellie, rekla je Maya. Nevoljko sam legao, namjerno se zagledavi
onamo kamo je Wally otiao.
inilo mi se da je prolo sto godina, kada smo napokon smjeli Traiti.
Radosno sam otrao i nisam morao ni usporavati jer me Maya mogla pratiti.
Wally je odlino zamaskirao svoj miris! Podignuo sam nos traei neki trag
njega. U zraku je danas bilo malo mirisa koji bi me ometali, ali nisam uspijevao
Pronai Wallyja. Trao sam gore-dolje, vraajui se do Maye po upute. Oprezno
je pretraivala podruje, a kada nisam osjetio miris, usmjerila me u drugome
smjeru pa sam pokuao ondje.
to je bilo, curo? Jesi li dobro, Ellie?
Zaudo, iako je miris dolazio iza njega, zapravo sam najprije uo Wallyja,
a tek ga onda namirisao. Hodao je prema nama. Zaletio sam se naprijed, dok mi
nos nije rekao da je to on, a onda sam se okrenuo prema Mayi, koja je ve
poela glasno razgovarati s Wallyjem.
Imamo lo dan, rekla je.
ini se. Jo se nije dogodilo da ne uspije. Hej, Ellie, kako si, rekao mi je
Wally i malo smo se poigrali tapom.
Ovako emo, Maya. Skreni joj pozornost s mene. Ja u prijei preko
onoga grebena pa se malo vratiti. Daj mi desetak minuta, rekao je Wally.
Jesi li siguran?
Nije vjebala nekoliko tjedana, trebamo joj priutiti jedno jednostavno
traenje.
Bio sam svjestan da Wally odlazi, iako mi je Maya dala gumenu kost i
pokuavala mi je uzeti. uo sam ga i znao da se ponovo ide sakriti, to me inilo
sretnim. Kada je Maya napokon viknula Pronai!, odmah sam otrao u smjeru
u kojemu sam ga uo da odlazi.
Popeo sam se uz breuljak i nesigurno zastao. Nisam znao kako mu to
uspijeva, ali Wally je nekako postigao da mu miris ne bude u zraku. Vratio sam
se do Maye da me usmjeri i poslala me nadesno. Trao sam gore-dolje, traei.
Ni traga Wallyju.

138

Onda me usmjerila ulijevo. Opet nita od Wallyja. Ovoga puta traila je da

se vratim ulijevo i otila je sa mnom, vodei me oko podnoja breuljka.
Doslovno sam bio na Wallyju kada sam ga pronaao pomaknuo se i ja sam
oznaio pronalazak. Nije bilo potrebe da se vraam do Maye jer je ona stajala
ondje.
To nije dobro, zar ne?, Maya je upitala. Veterinar je rekao da se dosad
ve trebala sasvim oporaviti.
Pa... pustimo je jo jedan tjedan, da vidimo hoe li joj se stanje
poboljati, rekao je Wally. Ne znam zato, ali bio je tuan pa sam mu njukom
gurnuo ruku.
Sljedeih tjedana nismo mnogo radili, a kada i jesmo, Wally me nastavio
zbunjivati, maskirajui svoj miris tako da sam ga uspio prepoznati samo kada bi
se on nalazio preda mnom.
to znai da je Ellie ostala bez dozvole? Znai li to da e ti ostati bez
posla?, Al je upitao jedne veeri. Nisam ba oboavatelj stopala, ali dopustio
sam Alu da skine cipele i nogama mi trlja trbuh, zato to mu nisu smrdjele
onako strano kao obino.
Ne znai, ali znai da e me premjestiti u drugi odjel. Proteklih nekoliko
tjedana radila sam u uredu, ali nisam ja ba za to. Vjerojatno u zatraiti da me
vrate u ophodnju, odgovorila je Maya.
Al je potajno spustio komadi mesa na sag ispred mene. To je bio glavni
razlog zato sam za veerom volio leati ispred njega. Tiho sam ga pojeo, dok
me Stella ljutito pogledavala s kaua.
Ne elim da si u ophodnji. Previe je opasno.
Alberte, Maya je uzdahnula.
to e biti s Ellie?
Kada sam zauo svoje ime, podignuo sam glavu, ali Al mi nije dao vie
mesa.
Ne znam. Ne moe vie raditi, njuh joj je previe oteen. ivjet e sa
mnom. Je li tako, Ellie?
Mahnuo sam repom, zadovoljan nainom na koji je izgovorila moje ime,
puna ljubavi.
Nakon veere, odvezli smo se do mora! Sunce je zalazilo, a Maya i Al
rasprostrli su pokriva izmeu dvaju stabala i razgovarali, dok su valovi
zapljuskivali obalu.
Tako je lijepo, rekla je Maya.
Pretpostavio sam da se vjerojatno ele igrati tapom ili loptom ili neim
slinim, ali bio sam vezan pa im ga nisam mogao otii pronai. Bilo mi je krivo
to se nemaju ime zabavljati.

139

Obratio sam pozornost na Ala jer se poeo neega bojati. Srce mu je poelo
glasno udarati i ja sam osjeao njegovu nervoznu energiju dok je stalno brisao
ruke u hlae.
Maya, kada si se doselila ovamo... Toliko mjeseci elio sam ti se obratiti.
Tako si lijepa.
Maya se nasmijala. O, Ale, daj, nisam lijepa.
Nekoliko djeaka tralo je uz more i dodavalo se frizbijem. Pozorno sam ih
promatrao, razmiljajui o Ethanu i glupome okretniku. Pitao sam se je li Ethan
ikada vidio more i, ako jest, je li donio okretnik i bacio ga u valove, u kojima je,
nadajmo se, potonuo i nikada ga vie nisu pronali.
Ethan. Sjeao sam se kako me svugdje vodio sa sobom, osim u kolu.
Volio sam osjeaj smislenosti koji mi je davao posao, ali bilo je dana, poput
ovoga, kada bih se prisjetio Ethana i to to nisam blentavi pas nedostajalo mi je
vie od iega.
Al se i dalje bojao i ja sam ga znatieljno pogledao, jer me ta stalna uzbuna
odvratila od gledanja u djeake. Prijeti li nam nekakva opasnost? Nisam nita
vidio, bili smo sami u ovome dijelu parka.
Ti si najdivnija ena na svijetu, rekao je. Ja... Ja te volim, Maya.
Sad se i Maya poela bojati. to se dogaa? Sjeo sam.
I ja tebe volim, Ale.
Znam da nisam bogat, znam da nisam zgodan... Al je rekao.
O, Boe, Maya je jedva izgovorila. I njezino je srce sada lupalo.
Ali ako mi dopusti, voljet u te cijeli ivot. Al se okrenuo i kleknuo.
O, Boe, o Boe, rekla je Maya.
Hoe li se udati za mene, Maya?, Al je upitao.

140

{ DVADESET ETVRTO POGLAVLJE }

ednoga dana su se Maya, Mama, sva braa i sestre, i ostali lanovi obitelji
nali u velikoj zgradi i tiho sjedili dok sam im ja pokazivao novi trik koji sam
nauio: morao sam vrlo polako hodati uskom stazom izmeu drvenih klupica,
popeti se uza stube na kojima je bio sag i mirno stajati dok Al ne izvadi neto iz
paketia koji sam nosio na leima. Onda su svi sjeli i divili mi se dok su Maya i
Al razgovarali. Maya je bila odjevena u dugaku, paperjastu opravu pa sam znao
da se nakon toga neemo ii u park igrati, ali to mi nije smetalo jer su se svi
inili vrlo sretnima to sam tako dobro napravio trik. Mama je bila toliko sretna
da je ak i zaplakala.
Onda smo otili u Maminu kuu, a djeca su trala i hranila me tortom.
Nakon nekoliko mjeseci, svi smo se preselili u drugu kuu koja je imala
mnogo bolje dvorite. Imala je i garau, ali hvala Bogu, nitko nije predloio da
ondje spavam. Al i Maya spavali su zajedno, i iako im nije smetalo kada bih im
skoio u krevet, iskreno, nije bilo dovoljno mjesta da se dobro naspavam, a osim
toga, i make su dolazile pa sam na kraju nauio spavati na podu na Mayinoj
strani kreveta, tako da mogu ustati i pratiti je ako se probudi usred noi i nekamo
ode.
Postupno sam shvatio da vie neemo raditi. Zakljuak koji mi se
nametnuo bio je da smo pronali sve koje je trebalo pronai i da je Wallyja i
Belindu sve to prestalo zanimati. Meutim, Maya je nastavila trati, a Al nam se
katkad znao pridruiti, iako nije ba mogao drati korak s nama.
Zato sam se iznenadio kada me Maya uzbueno stavila u prtljanik i otili
smo se voziti. Bilo je kao da idemo na posao, samo to je Mayino raspoloenje
bilo drugaije, manje napeto.
Odvela me do velike zgrade i rekla mi da je to kola. To me zbunilo, jer
sam nauio da je kola neto kamo Ethan odlazi ona nije bila mjesto, nego
stanje bez djeaka. Meutim, kada smo uli u veliku, bunu sobu punu djece,
koja su se uzbueno smijala, ja sam se drao Maye. Sjeo sam pokraj nje i
promatrao djecu koja su se trudila mirno sjediti. To me podsjetilo na Ethana i
Chelseju, i djecu iz naega susjedstva, uvijek punu energije.
Jarko svjetlo tuklo mi je u oi. Neka ena je neto govorila, a onda su sve
curice i djeaci zapljeskali i to me preplailo. Mahnuo sam repom, osjeajui
kako se iz djece kolektivno iri srea.

141

Maya me odvela naprijed, a kada je progovorila, glas joj je bio vrlo glasan i
inilo se da dolazi i pokraj mene i iz stranjega dijela prostorije.
Ovo je Ellie, ona je umirovljeni spasilaki pas. Kao dio naega
edukativnog programa, eljela sam doi ovamo i ispriati vam kako je Ellie
pomogla da se pronae mnogo izgubljene djece, te vam rei to biste vi mogli
uiniti ako se ikada izgubite, rekla je Maya. Zijevnuo sam, pitajui se o emu
je ovdje rije.
Nakon to smo otprilike pola sata proveli ne radei nita, Maya me spustila
s pozornice, a djeca su se poredala pa me dolazila pogladiti u malim skupinama.
Neka od njih, grlila su me ne skrivajui razdraganost, a druga su se drala
postrani, pomalo preplaena. eljevi ih umiriti, ohrabrujue sam mahao repom i
jedna je djevojica plaljivo ispruila ruku prema meni, a ja sam je polizao. Brzo
ju je odmaknula, ciknuvi, ali vie se nije bojala.
Iako vie nismo radili, esto smo ili u kolu. Katkad su djeca bila mala, a
katkad uope nisu bila djeca, nego ljudi stari kao Djed i Baka. Znali smo ii u
zgrade pune kemijskih mirisa u kojima su bili ljudi koje je boljelo ili koji su
tuni i bolesni leali u krevetu, i ostajali bismo s njima dok dio te njihove tuge
ne bi nestao.
Uvijek sam znao kada imamo kolu jer bi Mayi ujutro due trebalo da se
odjene. Kada nismo imali kolu, odijevala se u urbi i katkad bi izletjela kroz
vrata, a Al bi se hihotao. Onda bi i Al otiao, a ja bih ostao doma s glupim
makama.
Iako vie nisam imao kremu na nosu, Zvonica se nastavila motati oko
mene i uvijek bi se sklupala uz mene kada bih spavao. Bilo mi je drago to Al
nije ondje i to to ne vidi. Mene je Al jako volio, ali make ba i ne. Zvonica se
skrivala od njega, Stella mu je prilazila samo kada bi imao hranu, a Emmet bi se
s vremena na vrijeme odgegao do Ala i oholo se otrljao o njega, kao da mu time
to mu ostavlja maje dlake na hlaama ini nekakvu uslugu.
Nekoliko smo godina obavljali kolu, kada je Maya razbila rutinu. Bili smo
u neemu to se nazivalo razred, i to je bilo manje od nekih prostorija u
kojima sam bio, a puno djece koja su mi se sva inila otprilike jednako stara. Ta
su djeca bila vrlo mala i sjedila su na prekrivaima na podu. Pomalo sam im
zavidio kada sam bio kod kue, veinu vremena provodio sam kunjajui i
nisam imao onu energiju kao nekada, pa sam zakljuio da ako djeca pokau
elju da legnem na prekriva s njima, to u i uiniti.
Maya je pozvala jedno dijete da istupi i ono nam se srameljivo pridruilo.
Zvala se Alyssa i zagrlila me. Kada sam je polizao po licu, djeca su se nasmijala.
Meutim, to jo nikada nismo uinili da jedno dijete doe do nas i nisam bio
siguran o emu je rije.
ena koja je sjedila za velikim stolom, uiteljica, rekla je: Alyssa nije
nikada prije vidjela Ellie, ali da nije bilo nje, Alyssa se ne bi bila rodila.
142

Uskoro su me sva djeca dodirivala, to je bilo mnogo slinije onomu to se

obino dogaalo kada smo radili kolu. Djeca su katkad bila pomalo gruba, a u
ovoj koli jedan me djeak snano povukao za ui, ali ja sam mu dopustio da to
radi.
Na kraju kole, djeca su istrala kroz vrata, ali djevojica Alyssa i uiteljica
su ostale. Maya se inila uzbuenom zbog neega pa sam s nestrpljenjem
iekivao da vidim to e se dogoditi. A onda su u uionicu uli neki mukarac i
ena, a Alyssa je potrala prema njima.
Mukarac je bio Jakob.
Otrao sam do njega. Sagnuo se i poeao me po uima. Kako si, Ellie!
Ma, vidi kako si posijedjela!
ena je podignula Alyssu. Tatica je nekada radio s Ellie, jesi li to znala?
Jesam, rekla je Alyssa.
Maya je zagrlila Jakoba i enu, koja je spustila Alyssu na pod kako bi me
mogla jo maziti.
Sjeo sam i zagledao se u Jakoba. Bio je toliko drugaiji nego posljednji put
kada sam ga vidio. inilo mi se da je ona hladnoa koja je bila u njemu nestala.
Ta djevojica, Alyssa, shvatio sam, bila je njegova ki, a ena je bila njezina
majka. Jakob je sada imao obitelj i bio je sretan.
To je bilo drugaije. Sve vrijeme naega poznanstva, Jakob nikada nije bio
sretan.
Drago mi je to sudjeluje u edukativnome programu, Jakob je rekao
Mayi. Pas poput Ellie mora raditi.
Razabrao sam svoje ime i rije raditi, ali nije mi se inilo da u toj
prostoriji postoji neodgodiva potreba da Traim. Jakob jednostavno uvijek
govori o poslu; takav je on.
Bilo je jako lijepo i ugodno sjediti ondje s Jakobom i osjeati kako se iz
njega iri ljubav dok promatra svoju obitelj. Spustio sam se na pod, tako sretan
da sam pomislio da bih mogao malo odspavati.
Moramo te odvesti kui, ena je rekla Alyssi.
Moe li i Ellie doi? Alyssa je upitala. Svi su se nasmijali.
Ellie, rekao je Jakob. Sjeo sam. Sagnuo se i obuhvatio mi glavu rukama.
Ti si dobar pas, Ellie. Dobar pas.
Dodir njegovih grubih ruku na mojem krznu vratio me u dane kada sam bio
tene i tek uio svoj posao. Mahnuo sam repom, pun ljubavi prema tomu
ovjeku. No neupitno sam bio sretan s Mayom pa sam, kada smo se pozdravili
na hodniku, bez pitanja krenuo za njom, a nokti su mi kuckali o pod.
Dobar pas, Ellie, promrmljala je Maya. Nije li bilo zabavno vidjeti
Jakoba?

143

Bog, Ellie!, viknula je malena Alyssa, a njezin je glasi odzvanjao tihim

hodnikom. Maya je zastala i okrenula se pa sam i ja to uinio. Posljednje to
sam vidio bilo je kako Jakob podie ker i smijei mi se od uha do uha.
Te godine uginuli su i Emmet i Stella. Maya je plakala i bila vrlo tuna, a i
Al je bio malo tuan. Bez njih se kua inila praznom, a sada kada je ostala
jedina maka u kui, Zvonica je stalno trebala moju sigurnost. Probudio bih se
nekoliko puta na dan i zatekao je stisnutu uz mene ili, to me jo vie
uznemirivalo, kako stoji i promatra me. Nisam shvaao njezinu vezanost za
mene i znao sam da moja svrha u ivotu nije da budem zamjenska majka jednoj
maki, ali nije mi to mnogo smetalo pa sam joj ak katkad doputao da me lie
jer mi se inilo da je to ini sretnom.
Najbolji dani bili su kada je kiilo, to se nije esto dogaalo. Tada bi se
mirisi dizali s tla onako kao kada sam bio tene. Obino sam mogao predosjetiti
kada su oblaci koji su se nakupljali znaili vlagu i to bi me podsjetilo na
injenicu da je na Farmi mnogo ee kiilo.
Sve sam ee mislio na Farmu; na Farmu i na Ethana. Iako mi je ivot s
Brzim i Sestrom, Dvoritem i Coco jako izblijedio u sjeanju, inilo mi se da se
katkad znam naglo probuditi jer mi se uinilo da sam upravo uo kako su
zalupila vrata Ethanova automobila i oekivao sam da e uskoro doi, dozivajui
me.
Jednoga dana kada se inilo da je kia neizbjena, radili smo kolu bili
smo u razredu s djecom koja su sjedila na stolcima, a ne na prekrivaima.
Odjedanput je sijevnulo i sva su djeca poskoila i nasmijala se, a onda su se
okrenuli i promatrali stranu oluju koja je zacrnjela nebo, a kia je krupnim
kapima udarala o zgradu. Udahnuo sam, poeljevi da otvore prozore kako bi
mirisi uli u uionicu.
Djeco, smirite se, rekla je uiteljica.
Vrata uionice iznenada su se otvorila i uli su mukarac i ena, oboje
mokri. Izgubili smo Geoffreyja Hicksa, rekao je mukarac.
Osjetio sam napetost u njegovu glasu i pozorno se zagledao u njih. Uzbuna
koja se irila iz to dvoje ljudi bila mi je poznata, osjeaj koji sam vie puta
susretao dok smo radio. On ide u prvi razred, mukarac je rekao Mayi.
Djeca su poela razgovarati. Tiina!, obrecnula se uiteljica.
Kada je kia poela, igrali su se skrivaa, rekla je ena. Oluja je dola
niotkuda. U jednome trenutku sve je bilo dobro, a u sljedeem... Stavila je ruku
preko oiju, koje su se iznenada napunile suzama. Kada su svi uli, Geoffrey
nije bio s njima. Na njemu je bio red da se sakrije.
Bi li pas mogao..., upitao je mukarac.
Maya me pogledala i ja sam jo uspravnije sjeo. Bolje da pozovete 911,
rekla je. Ellie nije spasilaki pas ve sedam ili osam godina.
144

Nee li kia isprati miris? Zaista lije kao iz kabla, primijetila je ena.
Brinem se da dok doe neki drugi pas....
Maya se ugrizla za usnicu. Svakako emo pomoi u potrazi. No svejedno
morate pozvati policiju. to mislite, kamo je mogao otii?
Iza igralita je uma. Postoji ograda, ali djeca je mogu podignuti, rekao
je mukarac.
Ovo je njegov ruksak, hoe li to pomoi?, upitala je ena, ispruivi
platnenu torbu.
Dok smo trali niz hodnik, osjeao sam Mayino nervozno uzbuenje.
Zaustavili smo se pred vratima i osjeaj nemoi i poraza proirio se iz nje. Ma
vidi kako pada, promrmljala je. U redu. Ellie? pribliila je glavu mojoj.
Ellie, jesi li spremna, curo? Evo, pomirii ovo.
Duboko sam udahnuo miris platnene torbe. Nanjuio sam maslac od
kikirikija, okoladu, krede i osobu. Geoffrey, Geoffrey, rekla je Maya.
Dobro? Otvorila je vrata i kia je poela ibati hodnik. Pronai!
Istrao sam na kiu. Preda mnom je bio iroki, mokri plonik i ja sam trao
gore-dolje, lupkajui noktima po podu. Slabano sam osjeao mirise mnoge
djece, iako ih je kia ispirala. Maya je izila, i trei se poela udaljavati od
kole. Ovdje, Ellie, ovdje Trai!
Pratili smo trag sve do ograde: nita. Maya je bila frustrirana i preplaena i
ljapkala je po mokrome tlu. Pronali smo dio ograde koji je bio savijen, ali
nisam uspio pronai nita na to bih mogao ukazati. Dobro, da je ondje,
namirisala bi ga, curo, je li tako? Geoffrey!, viknula je. Geoffrey, izii, u redu
je!
Pratili smo ogradu, vraajui se do kole, drei se druge strane igralita.
Zaustavio se policijski automobil, svjetla su bljeskala, a Maya je otrala onamo i
razgovarala s mukarcem koji je vozio.
Nastavio sam Traiti Geoffreyja. Iako nisam uspijevao nanjuiti ba
mnogo, znao sam da ako se koncentriram, kao to su me trenirali, ako se samo
usredotoim, da u moi odvojiti miris torbe od ostalih mirisa; ako ne
odustanem...
Evo ga. Nanjuio sam neto i okrenuo glavu. U ogradi je bila mala rupa,
dvije ipke izmeu kojih se nijedna odrasla osoba ne bi mogla provui, ali
osjeao sam Geoffreyjev miris on se provukao ovuda. Otiao je s igralita.
Otrao sam do Maye i oznaio pronalazak. Razgovarala je s policajcem i
isprva nije primijetila, ali onda se, okirana, okrenula prema meni. Ellie?
Pokai mi!
Kroz kiu smo otrale do dviju ipki. Maya je provirila kroz malu pukotinu.
Doite!, viknula je, trei uz ogradu prema ulazu u kolu. Otiao je s
podruja kole! S druge strane ograde je!, doviknula je policajcu. Potrao je za
nama.
145

S druge strane ograde, osjeao sam Geoffreyjev miris kod dviju ipki, a
odande sam mogao pratiti u kojemu je smjeru krenuo. Da, otiao je ovuda!
Miris je naglo nestao. Samo dva koraka na putu kojim je iao i izgubio sam
mu svaki trag, iako je na sekundu miris bio tako snaan
to je?, upitao je policajac.
Moda je uao u automobil, rekla je Maya. Policajac je zastenjao.
Spustio sam glavu i tada sam ga ponovo osjetio. Okrenuo sam se i miris je
postao snaniji. Voda se na ulici slijevala u potoiu niz rub plonika, otjeui u
odvod. Gurnuo sam njuku u procijep, ne osvrui se na mirise koje je bujica
vode donosila u odvodni kanal. Da sam elio, mogao sam se provui kroz
procijep i ui u glasni, vlani odvod, ali nije bilo potrebe za tim osjeao sam
Geoffreyjev miris, bio je ispred mene, iako ga u tami nisam mogao vidjeti.
Pogledao sam Mayu.
O, Boe, on je ondje, u odvodnom kanalu!, Maya je viknula.
Policajac je upalio depnu svjetiljku i njome osvijetlio u kanalizacijski
odvod. Svi smo ga vidjeli u istome trenutku: blijedo lice uplaenoga djeaia.

146

{ DVADESET PETO POGLAVLJE }

eoffrey! U redu je, izvui emo te odande!, Maya mu je doviknula. Ne

obazirui se na vodu, kleknula je na cestu, napreui se da dopre do
djeaka. Voda ga je odgurnula od maloga otvora i on se drao uza zid s druge
strane. Iz njegova tijela irila se prestravljenost, tako snana da je bila
zasljepljujua. Odmah iza Geoffreyja, crni tunel usisavao je kinicu, uz
prodorno tutnjanje. Stenjui, Maya se ugurala unutra koliko je mogla, ali nije
uspjela dohvatiti djeaka.
Kako je dospio onamo?, viknuo je policajac.
Usko je, sigurno se uvukao unutra prije nego to je poelo kiiti. Boe, lije
kao iz kabla!, U Mayinu glasu jasno se osjealo koliko je frustrirana.
Okrugla eljezna ploa bila je ugraena u beton tono iznad Geoffreyjeve
glave. Policajac je prstima prkao po njoj, mrmljajui: Treba mi poluga!,
zaurlao je. Predao je depnu svjetiljku Mayi pa otrao ljapkajui kroz vodu.
Geoffrey se tresao od hladnoe, a kada je pogledao u svjetlo svjetiljke,
vidjelo se da mu je pogled mutan. Preko glave je povukao kapuljau tanke, ute
kabanice i tako se slabano zatitio od hladnoe. Dri se, Geoffrey, dobro? Dri
se, a mi emo te izvui odande, u redu?
Geoffrey nije odgovorio.
Zaula se sirena patrolnoga vozila i za manje od minute dojurilo je iza ugla,
malo proklizavi kada se zaustavilo pokraj nas. Policajac je iskoio iz
automobila i otrao do prtljanika.
Vatrogasci i hitna pomo su na putu!, viknuo je.
Nemamo vremena! Maya je odgovorila. Razina vode raste!
Policajac se vratio sa savinutim komadom eljeza. Geoffrey, dri se,
nemoj se pustiti!, Maya je viknula. Policajac je s alatom koji je donio neto
radio oko okrugle ploe. Kada je Maya skoila da vidi to on radi, ja sam iao s
njom, i tako sam vidio kako je komad blata pao Geoffreyju na lice kada je
policajac izbacio eljeznu plou. Podignuo je ruku da obrie blato i dok je to
inio, izgubio je oslonac na zidu i pao u vodu. Na trenutak nas je pogledao, a
onda ga je voda povukla u tunel.
Geoffrey!, Maya je viknula.

147

Jo sam bio pod naredbom Trai, tako da nisam oklijevao nego sam se
odmah bacio za njim. im sam udario o vodu, strana sila odvukla me u tunel i
ja sam zaplivao u tomu smjeru.
U tunelu je bilo mrano i dok sam, noen strujom, poskakivao gore-dolje,
glavom sam udario u beton iznad sebe. Nisam se osvrtao ni na to od toga,
usredotoen na Geoffreyja, koji je bio ispred mene u tami i beumno se borio za
ivot. Njegov je miris bio slab, ali ipak prisutan, nestajao je i ponovo se
pojavljivao u smrtonosnoj vodi.
Bez upozorenja, izmaknulo mi se tlo pod nogama i u mrklome mraku
prevrtao sam se i udarao o stijenke. Mali tunel spojio se s mnogo veim, voda je
bila dublja, zvukovi glasniji. Usredotoio sam se na Geoffreyjev miris i snano
zaplivao. Iako ga nisam mogao vidjeti, bio je samo nekoliko metara ispred
mene.
Sekundu prije nego to je potonuo, znao sam to e se dogoditi koliko je
puta Ethan napravio isto to, ekajui da mu se pribliim prije nego to bi
potonuo na dno ribnjaka? I, kao to sam tada uvijek znao gdje trebam traiti
djeaka u mranim dubinama, tako sam i sada jasno osjeao gdje je Geoffrey,
koji je tonuo odmah ispod mene. Zaronio sam, napreui se, otvorenih usta,
zaslijepljen i udaran mlazom vode, a onda sam ga zubima zgrabio za kapuljau.
Zajedno smo isplivali na povrinu.
Nije bilo mogue ii ni u kojemu drugome smjeru, osim onome u kojemu
nas je voda nosila. Usredotoio sam se na to da drim Geoffreyjevu glavu iznad
vode, povlaei mu kapuljau. Bio je iv, ali prestao se batrgati.
Nekakvo slabano svjetlo koje je dolazilo iznad nas, zatreperilo je na
mokrim, betonskim zidovima tunel u kojemu smo bili bio je etvrtast i irok
dva metra, i nije bilo izlaza iz njega. Kako u spasiti Geoffreyja?
Svjetlo je postajalo sve jae, i kako se to dogaalo, tako mi je u uima
poelo umjeti glasno huanje, koje je odzvanjalo tunelom i pribliavalo nam se.
Struja je postajala sve bra. I dalje sam vrsto drao Geoffreyjevu kapuljau,
osjeajui da e se neto dogoditi.
Skotrljavi se niz betonsku cijev, izbili smo na svjetlost dana i uz pljusak
pali u rijeni brzac. Borio sam se da nas, noene valovima, obojicu zadrim na
uzburkanoj povrini. Rijeni nasip bio je zabetoniran, ali dok sam vukao
Geoffreyja prema najbliemu, morao sam se ponovo boriti sa strujom, koja nas
je pokuavala ponovo usisati. Iscrpljen, osjeajui bolove u vratu i eljusti,
vukao sam Geoffreyja prema nasipu, plivajui to sam bre mogao.
Krajikom oka spazio sam treptava svjetla i nizvodno od nas ugledao
mukarce u kinim kabanicama, kako tre prema nasipu. Voda e me odnijeti
pokraj njih prije nego to uspijem odvui Geoffreyja na sigurno.
Dvojica od njih skoila su u vodu. Bili su meusobno zavezani, a ue se
protezalo sve do ostalih mukaraca, koji su se uhvatili jedni za druge. Dvojica
148

mukaraca stajala su u vodi do kukova, pruajui ruke kako bi nas uhvatili i ja

sam svu snagu uloio u to da nas usmjerim prema njihovim rukama.
Imam vas!, viknuo je jedan od mukaraca kada smo se Geoffrey i ja
zabili u njih. Zgrabio me za ogrlicu, a drugi mukarac podignuo je Geoffreyja u
zrak. Ue se napelo i svi smo se probili kroz vodu i izili na sigurno.
Kada me izvukao van, mukarac me pustio i kleknuo pokraj Geoffreyja.
Pritiskali su njegovo maleno tijelo, a on je povratio smeu vodu, kaljui i
plaui. Odepao sam do Geoffreyja. Kako je njegov strah nestajao, sa sobom je
povlaio i moj. Bit e dobro.
Mukarci su strgnuli Geoffreyjevu odjeu s njega i umotali ga u deke. Bit
e sve u redu, djeae, bit e sve u redu. Je li ovo tvoj psi? Spasila ti je ivot.
Geoffrey nije odgovorio, ali kratko me pogledao u oi.
Poimo!, viknuo je jedan od mukaraca pa su odnijeli Geoffreyja uzbrdo
i stavili ga u kombi. Kombi je krenuo, a sirena zavijala.
Legao sam u blato. Noge su mi se snano tresle, a onda sam i ja povratio.
Otar bol irio mi se tijelom. Bio sam tako slab da nisam vie ni vidio dobro.
Hladna kia pljutala je po meni, a ja sam samo leao.
Pokraj mene zaustavilo se policijsko vozilo i iskljuilo sirene. uo sam
kako su se zalupila vrata. Ellie!, Maya je vrisnula s ceste. Podignuo sam
glavu, preumoran da bih mahnuo repom. Mahnito je potrala i spustila se niz
nasip, briui suze. Bila je mokra do koe, ali osjetio sam njezinu toplinu i
ljubav kada me prigrlila na prsa. Ti si dobar pas, Ellie. Spasila si Geoffreyja. Ti
si tako dobar pas. O, Boe, mislila sam da sam te izgubila, Ellie.
No sam proveo kod veterinara, i sljedeih nekoliko dana bio sam tako
ukoen da sam se jedva kretao. Onda smo odradili kolu, osim to su ovaj put to
bili samo odrasli ljudi, otprilike Mayinih godina. Sjedili smo i svjetla su nam
tukla u oi, dok je neki mukarac glasno govorio. Onda je doao do nas i stavio
mi nekakvu smijenu ogrlicu oko vrata, a svuda oko nas poela su iskakati jo
snanija svjetla, poput tihoga sijevanja isto onako kao kada sam bio s Mamom,
nakon vatre koja je ozlijedila Ethanovu nogu. Mukarac je zakvaio neto i na
Mayinu uniformu i svi su pljeskali. Osjeao sam kako se iz Maye ire ponos i
ljubav, a kada mi je apnula da sam dobar pas, i ja sam bio ponosan.
Nedugo potom, novo raspoloenje proirilo se kuom. Maya i Al bili su
uzbueni i nervozni i provodili su mnogo vremena razgovarajui za stolom.
Ako bude deko, zato ga ne bismo nazvali Albert?, upitao je Al. To je
dobro ime.
To je odlino ime, duo, ali kako emo ga zvati? Ti si moj Albert, moj
Al.
Moemo ga zvati Bert.
O, duo.
149

Dobro, kako emo ga onda nazvati? Tvoja je obitelj toliko velika da ste
ve potroili sva imena koja postoje. Ne moemo ga nazvati Carlos, Diego,
Francisco, Ricardo...
A Angel?
Angel? eli da se moj sin zove Angel? Mislim da moda ne bismo
davanje imena ovome djetetu trebali povjeriti eni koja je svoju maku nazvala
Zvonica.
Maka, koja je spavala naslonjena na mene, nije ni glavu podignula kada su
izgovorili njezino ime. Takve su vam make, ne moete dobiti njihovu
pozornost, osim ako vam je one ne poele dati.
Maya se smijala. A Charles?
Charley? Ne, prvi ef mi se zvao Charley, pobunio se Al.
Anthony?
Nema li ti nekog roaka koji se zove Anthony?
On se zove Antonio, ispravila ga je Maya.
E, pa on mi se ne svia. Ima smijene brkove.
Kada je to ula, Maya se poela hihotati. Lupnuo sam repom kako bih im
pokazao da razumijem to je tako urnebesno smijeno. George?
Ne.
Raul?
Ne.
Jeremy?
Naravno da ne.
Ethan?
Skoio sam, a Al i Maya iznenaeno su se zagledali u mene. ini se da se
Ellie svia, rekao je Al.
Nakrivio sam glavu i pogledao ih, nesiguran to se dogaa. Zvonica me
ljutito gledala. Otrao sam do vrata, podignuvi nos u zrak.
to je bilo, Ellie? upitala je Maya.
Nije bilo ni traga djeaku, i vie nisam bio siguran jesam li dobro uo.
Vidio sam da su prola neka djeca na biciklima, ali meu njima nije bio Ethan.
to sam mislio, da e se Ethan, poput Jakoba, iznenada ponovo pojaviti u
mojemu ivotu? Instinktivno sam znao da se takvo to nee dogoditi jednome
psu. No, svejedno, ipak su izgovorili djeakovo ime, zar ne? Zato bi to uinili?
Otiao sam do Maye da me umiri, a onda uz uzdah legao. Zvonica je dola
do mene i naslonila se na mene, a ja sam pomalo posramljeno skrenuo pogled,
kako se ne bih morao suoiti s Alovim znalakim pogledom.
Nije prolo dugo i dobili smo prinovu u kuu: Gabriellu, koja je mirisala na
kiselo mlijeko i inila se beskorisnijom od make. Kada je prvi put donijela
150

dijete kui, Maya ju je oprezno ispruila prema meni da je ponjuim, ali nisam
bio pretjerano zadivljen. Od toga trenutka, Maya bi redovito ustajala nou, a ja
bih iao s njom. Tada bi prikvaila Gabriellu na prsa, a ja bih joj leao do nogu.
Neobuzdana ljubav koja bi se tada irila iz Maye, uvijek bi me uljuljkala u
dubok, miran san.
Bolovi u kostima bili su mi poznati jednako sam se osjeao kada sam bio
Bailey i kada sam pomagao Djedu u obavljanju poslova. Vid i sluh postali su mi
slabi, a i to mi je bilo poznato.
Pitao sam se zna li Maya da e uskoro doi dan kada vie neu biti s njima.
Bilo je logino da u umrijeti, kao to su umrli Emmet i Stella, jer je to ono to
se dogaa. Kada sam bio Toby, kada sam bio Bailey, uvijek je to bilo isto.
Dok sam leao na suncu razmiljajui o tome, shvatio sam da sam ivot
proveo kao dobar pas. Ono to sam nauio od prve Majke, odvelo me k Ethanu,
a ono to sam nauio od Ethana, omoguilo mi je da zaronim u one mrane vode
i pronaem Geoffreyja. Putem me Jakob nauio Trai i Pokai, pa sam pomogao
spasiti ivote mnogih ljudi.
Sigurno sam se zato, kada sam napustio Ethana, ponovo rodio kao Ellie
sve to sam ikada uinio, sve to sam ikada nauio, vodilo je do toga da budem
dobar pas koji e spaavati ljude. To nije bilo onako zabavno poput biti blentavi
pas, ali sada sam znao zato su me ta stvorenja, ta ljudska bia, od prvoga
trenutka toliko opinjavala. Zato to je moja sudbina isprepletena s njihovom.
Posebno Ethan to je bila povezanost kakva se dogaa jedanput u ivotu.
Sada kada sam ispunio svoju svrhu, bio sam siguran da sam na kraju, da se
nakon ovoga vie neu ponovo roditi i bio sam pomiren s tim. Ma koliko je
divno biti tene, ne bih taj osjeaj elio dijeliti ni s kim osim s djeakom. Maya i
Al imali su malenu Gabriellu koja je dobivala svu njihovu pozornost, zbog ega
sam ja nekako u obitelji preao u drugi plan. Osim, naravno, za Zvonicu, koja
je smatrala da sam upravo ja obitelj.
Na trenutak sam se zapitao vraaju li se i make nakon smrti, ali onda sam
odbacio tu pomisao zato to, koliko sam ja imao priliku vidjeti, make nemaju
svrhu.
Na moju sramotu, poeo sam imati probleme s kontroliranjem fiziolokih
potreba, tako da mi se sve ee i ee dogaalo da sam ostavljao nered u kui.
to je bilo jo gore, i Gabriella je imala isti problem pa su u kanti za smee esto
bili i moj i njezin izmet.
Al me nekoliko puta stavio na prednje sjedalo i odvezao veterinaru, koji me
mazio po cijelome tijelu, a ja sam stenjao od uitka. Ti si dobar pas, samo
stari, rekao je Al. Mahnuo sam repom kada sam uo da sam dobar pas. Maya
je imala pune ruke posla oko Gabrielle pa smo sve ee Al i ja bili sami, to mi
nije smetalo. Osjeao sam njegovu blagu privrenost svaki put kada bi mi
pomogao da ustanem kako bismo se mogli ii voziti.
151

Jednoga dana Al me morao iznijeti u dvorite kako bih obavio nudu i tada
sam osjetio kako se otro u njemu prolomila tuga kada je prihvatio to to znai.
Umirujue sam ga polizao po licu i stavio mu glavu u krilo kada je sjeo i poeo
plakati.
Kada je Maya dola kui, iznijela je bebu i svi smo zajedno sjedili. Bila si
tako dobar pas, Ellie, Maya je neprestano ponavljala. Ti si junakinja. Spasila
si mnoge ivote. Spasila si onoga djeaia Geoffreyja.
Dola je susjeda i podignula Gabriellu. Maya se s ljubavlju nagnula iznad
djeteta, apui joj neto na uho. Pa-pa, Ellie, rekla je Gabriella. Ispruila je
ruku i gospoa se sagnula kako bih je mogao polizati.
Reci pa-pa, rekla je ena.
Pa-pa, Gabriella je ponovo pozdravila. Gospoa ju je odvela u kuu.
Ale, ovo je preteko, Maya je uzdahnula.
Znam. Ako eli, ja u to uiniti umjesto tebe, rekao je Al.
Ne, ne. Moram biti ondje za Ellie.
Al me oprezno podignuo i odnio u automobil. Maya je sjela na stranje
sjedalo sa mnom.
Znao sam kamo idemo. Stenjui od bolova, sruio sam se na sjedalo i
stavio glavu Mayi u krilo. Znao sam kamo idemo i radovao sam se miru koji e
mi to donijeti. Maya me mazila po glavi i ja sam zatvorio oi. Pitao sam se
postoji li neto to bih elio uiniti jo jedanput: Traiti? Plivati u moru? Gurnuti
glavu kroz prozor automobila? Sve su to bile divne stvari, ali sve sam ih ve
uinio i to je bilo dovoljno.
Kada su me stavili na poznati elini stol, mahnuo sam repom. Maya je
plakala, neprestano apui: ti si dobar pas. Njezine rijei i ljubav koju je
osjeala prema meni, ponio sam sa sobom kada sam osjetio siuan ubod u vrat i
kada me otplavilo predivno toplo more.

152

{ DVADESET ESTO POGLAVLJE }

oja nova majka imala je veliku, crnu njuku i topao, ruiast jezik. Kada
sam shvatio da se sve opet ponavlja, tupo sam se zagledao u nju. To mi se
nije inilo moguim, ne nakon to sam bio Ellie.
Imao sam osmero brae i sestara, svi su bili crni, zdravi i jako zaigrani. No
ja sam uglavnom vie volio udaljiti se od njih i razmiljati o tome zato sam
ponovo tene.
To nije imalo smisla. Shvaao sam da nikada ne bih bio s Ethanom da kao
Toby nisam nauio otvoriti vrata i da nakon dana provedenih u propustu nisam
znao da s druge strane ograde nema niega ega bih se trebao bojati. S Ethanom
sam nauio to su ljubav i prijateljstvo i osjeao sam se kao da zaista ispunjavam
svrhu svojega postojanja ve i samim time to sam ga pratio u njegovim
dnevnim pustolovinama. No Ethan me nauio i kako spaavati iz ribnjaka. Zbog
toga sam, kada sam bio Ellie i kada sam nauio Traiti i Pokazati, mogao spasiti
djeaia iz tunela punog vode. Ne bih bio tako dobar u svojemu poslu da prije
toga nisam bio Ethanov pas Jakobova hladna udaljenost bila bi mi neshvatljiva
i bolna.
Ali to sada? to bi se sada moglo dogoditi da opravda to to sam se
ponovo rodio kao tene?
Bili smo u dobro odravanoj tenari, koja je imala betonski pod. Dva puta
na dan dolazio je mukarac, koji bi je oistio, a nas bi iznio u dvorite da se
igramo na travi. I drugi mukarci i ene provodili su vrijeme s nama, podiui
nas i gledajui nam ape. Iako sam osjeao njihovu radost, ni iz koga od njih
nije zraila ona posebna ljubav koju sam dijelio s Ethanom, Mayom i Alom.
estitam, Pukovnie, imate dobro leglo, rekao je jedan od njih,
podignuvi me u zrak. Lijepo ete zaraditi.
Zabrinut sam za ovoga kojega drite u rukama, ubacio se neki drugi
mukarac. Mirisao je na dim, a nain na koji je moja nova majka reagirala na
njega kada je uao u tenaru dao mi je do znanja da je on njezin vlasnik. ini se
da nema ba mnogo energije.
Je li ga pregledao veterinar? Mukarac me okrenuo i palevima mi
podignuo usne kako bi mi vidio zube. Pasivno sam leao i pustio ga da to ini;
samo sam elio da me puste na miru.

153

ini se da je sve u redu. Samo ode od drugih i spava, odgovorio je

ovjek kojega su zvali Pukovnik.
Pa, ne mogu svi biti prvaci, rekao je prvi ovjek i spustio me na pod.
Osjeao sam Pukovnikov jad dok me promatrao kako odlazim. Nisam znao
u emu sam to mogao pogrijeiti, ali pretpostavljao sam da ionako neu dugo
ovdje ostati. Ako me prethodno iskustvo iemu nauilo, to je da se ljudima koji
imaju leglo pasa ti psi sviaju, ali ne dovoljno da ih zadre.
Meutim, bio sam u krivu. Nakon nekoliko tjedana, veinu moje brae i
sestara odveli su neki ljudi, ostalo nas je samo troje. Osjeao sam tunu
pomirenost sa sudbinom moje nove majke, koja nas je prestala hraniti, ali jo je
osjeajno sputala nos kada bi joj se netko od nas pribliio da joj polie lice.
Oito je ve prolazila kroz to.
Sljedeih nekoliko dana dolazili su ljudi i igrali se s nama. Stavili bi nas u
jastunicu, mahali kljuevima pred nama i bacali nam lopticu pred nosom, da
vide to emo uiniti. Nita od toga nije mi se inilo racionalnim ponaanjem u
blizini tenaca, ali svi su izgledali vrlo ozbiljno u vezi sa svim tim.
Mnogo novca za tako sitnog tenca, mukarac je rekao Pukovniku.
Otac je dva puta bio dravni prvak u lovu, majka je est godina zaredom
sudjelovala na dravnome prvenstvu, a pobijedila je dvaput. Mislim da ete
dobiti ono za to ste platili, rekao je Pukovnik.
Rukovali su se i onda smo ostali samo moja Majka i sestra koju sam
nazvao Skoka zato to je stalno skakala po meni, kao da ja ne znam da e to
uiniti. Kada joj je drugi brat otiao, Skoka je nemilice skakala po meni i
morao sam se hrvati s njom u samoobrani. Pukovnik je primijetio taj moj
aktivniji odnos i osjetio sam kako se iz njega iri neto nalik na olakanje.
Skoku je odvela ena koja je mirisala na konje i ostao sam sasvim sam, to
mi je, moram priznati, najvie odgovaralo.
Izgleda da moram spustiti cijenu, pukovnik je primijetio nekoliko dana
poslije. teta. Nisam ni podignuo glavu ili otrao do njega da ga pokuam
uvjeriti da ne bude razoaran u mene, to je oito bio.
Zapravo, bio sam utuen. Nikako nisam mogao shvatiti to mi se dogaa,
zato sam ponovo tene. Pomisao na kolovanje, na uenje Trai s nekim tko
nije bio Maya ili Jakob, na to da moram ivjeti jo jedan ivot, jednostavno me
ubijala. Osjeao sam se kao lo pas.
Nisam trao do ograde kada su ljudi dolazili u posjet, ak ni onda kada su
imali djecu ni to vie nisam elio. Ethan je bio jedino dijete koje e me ikada
zanimati.
to je njemu, je li bolestan?, jednoga dana uo sam da neki mukarac
pita.
Nije. Samo vie voli biti sam, odgovorio je Pukovnik.
154

Mukarac je uao u tenaru i podignuo me. Imao je svijetloplave oi i

dobrohotno me promatrao. Ti si samo jedan mekan momak, je li u tome
stvar?, upitao me. Osjetio sam odreenu gorljivost u njemu i nekako znao da u
toga dana s njim otii iz tenare. Otiao sam do svoje nove majke i liznuo je po
licu u znak pozdrava. ini se da je i ona znala da odlazim jer me pomazila
njukom.
Dat u vam dvjesto pedeset, rekao je mukarac plavih oiju. Osjetio sam
da se Pukovnik neugodno iznenadio.
to? Gospodine, linija iz koje potjee ovaj pas...
Da, proitao sam oglas. Gledajte, to je za moju djevojku. Ona ga nee
voditi u lov, nego samo eli psa. Rekli ste da emo se nagoditi. E, sad, moram
zakljuiti da ako imate tromjesenoga tenca, a ivite od uzgoja pasa, postoji
neki razlog zato ljudi ovoga ne ele. Mislim da ga ni vi ne elite. Dakle, mogu
otii u trgovinu kunim ljubimcima i kupiti labradora za moda sto, sto pedeset
dolara. Zakljuio sam, ovaj ima sve papire i pedigre, ponudit u 250 dolara.
Stoji li jo netko u redu da kupi ovoga psa? Ne bih rekao.
Neto poslije, mukarac me stavio u svoj automobil. Rukovao se s
Pukovnikom, koji me pustio da odem ni ne potapavi me po glavi. Mukarac je
Pukovniku dao nekakav mali papir. Ako ikada budete traili dobru ponudu za
luksuzni automobil, nazovite me, vedro je rekao.
Odmjerio sam svojega novog vlasnika. Svidjelo mi se to me pustio da
budem pas koji se vozi na prednjemu sjedalu, ali kada me pogledao iz njega se
nisu irili nikakvi osjeaji, nikakva naklonost, nego samo ravnodunost.
Uskoro sam doznao zato: neu ivjeti s mukarcem, koji se, doznao sam,
zvao Derek. Moj novi dom dijelit u sa enom koja se zvala Wendi i koja je
poela vritati i skakati kada me Derek donio u kuu. Wendi i Derek odmah su
se poeli hrvati, pa sam ja istraivao stan u kojemu u odsad ivjeti. Odjea i
cipele bili su razbacani posvuda, a na niskome stoliu ispred kaua bile su kutije
s ije je unutranje strane bila zalijepljena hrana. Sve sam ih polizao tako da su
se sjajile.
Iz Dereka nije zraila nikakva posebna naklonost ni prema Wendi, iako ju
je zagrlio kada je izlazio iz stana. Svaki put kada bi Al odlazio iz kue, od nagle
navale ljubavi koju je osjeao prema Mayi, uvijek bih poeo mahati repom. Ali
ovaj ovjek uope nije bio takav.
Wendina ljubav prema meni bila je trenutana, ali zbunjujua, klupko
emocija koje nisam razumio. Sljedeih nekoliko dana zvala me razliitim
imenima: Medo-Pooh, Google, Snoopdog, Leno i Pista. Onda sam ponovo bio
Medo-Pooh, iako se ubrzo ipak odluila za Medu i razliite inaice toga imena:
Medo-Boo, Medo-Medo, Medo-tedo, Mazimedo i udesni Medo. Grlila bi me
i ljubila po cijelome tijelu, i stiskala kao da me se ne moe zasititi, a onda bi
zazvonio telefon i spustila bi me na pod da se ode javiti.
155

Svakoga jutra, Wendi bi prekapala po svojim stvarima, sva u panici,

govorei: Kasnim! Kasnim! Zalupila bi vratima i izletjela iz stana, a ja bih
cijeli dan ostao sam kod kue, dosaujui se do iznemoglosti.
Stavila je novine na pod, ali nisam se mogao sjetiti trebam li pikiti po
njima ili ih izbjegavati pa sam malo radio jedno, a malo drugo. Zubi su me tako
boljeli da mi je curila slina pa sam provakao nekoliko cipela. Kada je to vidjela,
Wendi je poludjela i poela vritati. Katkad bi me zaboravila nahraniti i tada
nisam imao izbora morao sam raskopati vreu za smee i pronai neto jestivo.
I to je izazvalo vritanje.
Koliko se meni inilo, ivot s Wendi nije imao nikakvog smisla. Nismo
trenirali, nismo ak ni esto etali zajedno; nou bi otvorila vrata i pustila me da
trim po dvoritu, ali danju to gotovo nikada nije inila, a kada i jest, iz nje se
irio nekakav neobian strah, kao da se skrivamo, kao da radimo neto to ne
smijemo. Postao sam tako frustriran, toliko pun nepotroene energije, da bih
poeo lajati, katkad satima bez prestanka, a zvuk mojega lavea odbijao bi se o
zidove i vraao do mene.
Jednoga dana netko je glasno pokucao na vrata. Medo! Doi!, Wendi je
zasiktala. Zakljuala me u svoju spavau sobu, ali uo sam kako neki mukarac
razgovara s njom. Zvuao je ljutito.
Ne smijete imati psa! To pie u ugovoru o najmu! Kada sam uo da
spominje neto u vezi sa psom, nakrivio sam glavu, pitajui se je li to razlog
mukareva gnjeva. Koliko sam znao, nisam napravio nita to ne smijem, ali na
ovome ludome mjestu sva su pravila bila drugaija, pa tko zna.
Sljedei put kada je Wendi ila na posao, promijenila je dnevnu rutinu,
pozvavi me da doem do nje i rekavi mi da sjednem. Nije se inila nimalo
zadivljenom to znam sjesti na komandu, a da me nitko nije tomu nauio.
Gledaj Medo-Medo, ne smije lajati dok me nema, dobro? Imat u problema sa
susjedima. Nema lajanja, u redu?
Osjetio sam da su njezini osjeaji proarani tugom i pitao se o emu je
rije. Moda se i ona dosauje cijeli dan. Zato me ne vodi sa sobom, ja se
volim voziti u automobilu! Cijelo poslijepodne lajanjem sam izbacivao
nakupljenu energiju, ali nisam savakao nijednu cipelu.
Sutra ili tako nekako, Wendi je jednom rukom otvorila vrata, a drugom
izvukla komad papira zakvaen za njihov vanjski dio. Otrao sam do nje,
mjehura toliko punog da je prijetio da e puknuti, ali nije me pustila van.
Umjesto toga, pogledala je papir i poela ljutito vikati. Nisam imao drugoga
izbora nego da unem na kuhinjski pod, a ona me udarila otvorenim dlanom i
onda otvorila vrata.
Evo, moe slobodno izii, ionako svi znaju da si ovdje, promrmljala je.
Dovrio sam to sam imao na dvoritu. Bilo mi je ao to sam napravio nered u
kuhinji, ali jednostavno nisam imao izbora.
156

Sutradan je Wendi dokasna spavala, a onda smo uli u automobil i dugo,

dugo se vozili. Zbog svih stvari koje su bile natrpane na prednjemu sjedalu, ali
otvorila mi je prozor kako bih mogao gurnuti njuku kroz njega. Zaustavili smo
se na prilazu ispred male kue u ijem je dvoritu bilo parkirano nekoliko vozila.
Prema njihovu mirisu zakljuio sam da ih dugo nitko nije vozio. Pomokrio sam
se po jednome od njih.
Vrata je otvorila neka starija ena.
Zdravo, Mama, Wendi ju je pozdravila.
Je li to on? Golem je. Rekla si da je tene.
Pa, nazvala sam ga Medo, to si mislila kolik e biti?
Ovo nee ii.
Mama! Nemam izbora! Dobila sam obavijest o deloaciji! Wendi je
ljutito vikala.
Pa kog si vraga uope mislila?
Darovao mi ga je Derek! to sam trebala uiniti? Vratiti ga?
Zato ti je nabavio psa kada ne smije imati pse u stanu?
Zato to sam mu rekla da elim da to uini, Mama, dobro? Jesi li
zadovoljna? Rekla sam da elim psa. O, Boe.
Osjeaji koje su te dvije ene gajile jedna prema drugoj bili su tako sloeni
da ih ja nikako nisam mogao shvatiti. Prespavali smo u toj maloj kui, oboje
pomalo prestraeni: kada se spustila no, u kuu je doao mukarac koji se zove
Victor i koji je bio toliko pun bijesa, da se sve inilo opasnim i suludim. Dok
smo Wendi i ja spavali u uskome krevetu u natrpanoj stranjoj sobi, Victor je
urlao u drugome dijelu kue.
Ne elim psa ovdje!
E, pa kua je moja i uinit u to hou!
to emo sa psom?
Kakvo je to glupo pitanje, to ljudi inae rade sa psima?
Lisa, zaepi, samo zaepi.
Sve e biti u redu, Medo-Boo. Neu dopustiti da ti se ita dogodi, Wendi
mi je apnula. Bila je tako tuna da sam je umirujue liznuo po ruci, ali to ju je
samo rasplakalo.
Sutra ujutro, dvije su ene stajale pokraj automobila i razgovarale. Ponjuio
sam rub vrata, ekajui da me puste unutra. to prije odemo odavde, to bolje.
Boe, Mama, kako ga moe podnositi, rekla je Wendi.
Nije on tako lo. Bolji je od tvojega oca.
O, ne poinji s tim.
Neko vrijeme su utke stajale. Ponjuio sam zrak u njemu se osjeao
kiselkasti vonj smea poslaganoga uz kuu; smea koje je, da budem iskren,
157

predivno mirisalo. Ne bih imao nita protiv da jednoga dana malo prekopam po.
njemu.
Pa, nazovi me kad stigne kui, starija ena je naposljetku rekla.
Hou, Mama. uvaj mi Medu.
Da. ena je stavila cigaretu u usta i zapalila je, estoko ispuhujui dim.
Wendi je kleknula pokraj mene, a njezina je tuga bila toliko snana i
poznata, da sam znao to slijedi. Pogladila me po glavi i rekla mi da sam dobar
pas, a onda je otvorila vrata automobila i sjela unutra, ne putajui me da uem.
Nimalo iznenaen, promatrao sam kako automobil odlazi, iako uope nisam bio
siguran to sam uinio. Ako sam tako dobar pas, zato me moja vlasnica
naputa?
I to sada?, promrmljala je ena koja je stajala pokraj mene, otpuhujui
dim cigarete.

158

{ DVADESET SEDMO POGLAVLJE }

ijekom sljedeih nekoliko tjedana, nauio sam se kloniti Victora. Veinu

vremena to je bilo lako jer sam bio zavezan za stup u stranjemu dvoritu, a
Victor mi se nije pribliavao. No esto bih ga vidio kako sjedi uz kuhinjski
prozor, pui i pije. Katkad bi se po noi otiao pomokriti u dvorite, i jedino bi
mi se tada obraao. a ti gleda, pseto?, viknuo bi. U njegovu smijehu nikada
nije bilo radosti.
Dani su postajali topliji pa sam iskopao zemlju izmeu uleknute dvorine
ograde i nekakvoga stroja koji je stajao na suncu.
Pas mi je zasuo zemlju po snowmobileu! Victor se zaderao kada je vidio
to sam uinio.
Pa ta stvar ne radi ve dvije godine!, takoer viui, odvratila je ena,
Lisa. esto su vikali jedno na drugo. Malo su me podsjeali na ono kada su se
Mama i Tata znali naljutiti pa vikati, osim to se u ovoj kui katkad zauo mukli
udarac i bolan uzvik, praen zvukom udaranja boca koje bi onda pale na pod.
Iza istrunule drvene ograde ivjela je jedna ljubazna gospoa, koja je s
vremenom poela dolaziti do mene i obraati mi se kroz procijepe i rupe u
daskama. Tako drag psi, ima li vode danas?, apnula je prvoga zaista vrueg
jutra. Otila je i ubrzo se vratila s vrem iz kojega je u moju prljavu zdjelicu
ulila hladnu vodu. Zahvalno sam je popio pa polizao tanku, drhtavu ruku koju je
pruila kroz rupu u ogradi.
Muhe koje su oblijetale oko mojega izmeta, slijetale su mi na njuku i oi,
to me pomalo izluivalo, ali uglavnom mi nije smetalo to leim u dvoritu jer
mi je glavno bilo da ne budem blizu Victora. Bojao sam ga se; zloba kojom je
zraio predstavljala je pravu opasnost. Podsjetio me na Todda i onoga ovjeka s
pitoljem koji je ozlijedio Jakoba. Ugrizao sam ih obojicu, znai li to da u
jednoga dana ugristi i Victora?
Jednostavno nisam mogao vjerovati da je smisao mojega ivota da
napadam ljude. To mi je bilo neprihvatljivo i bila mi je muka od same pomisli
na to.
Kada Victor nije bio kod kue, lajao bih, a Lisa bi izila, nahranila me i
nakratko pustila s lanca, ali nikada nisam lajao kada je on bio u kui.
Gospoa s druge strane ograde donosila mi je komadie mesa, koje je
gurala kroz rupu. Kada bih uhvatio meso dok je letjelo po zraku, oduevljeno bi
se nasmijala, kao da sam napravio neki nevjerojatan trik. inilo se da je moja

159

jedina svrha bilo da unesem malo radosti u ivot tajanstvene ene ije lice nisam
ba najbolje vidio.
To je sramota, prava sramota. Ne mogu to raditi ivotinji. Nazvat u
nekoga, govorila bi. Osjeao sam koliko joj je stalo do mene, iako mi je to bilo
udno, budui da nikada nije dolazila u dvorite da se igramo.
Jednoga dana, na prilaz je skrenuo nekakav kombi i iz njega je izila ena
odjevena onako kako se Maya odijevala pa sam znao da je policajka. Na
trenutak mi se uinilo da je dola po mene da Traimo, zato to je stajala na
vratima stranjega dvorita i promatrala me, zapisujui neto. No to nije imalo
nikakvoga smisla pa sam, kada je Lisa izila, drei ruke na bokovima, legao.
Policajka je Lisi dala komad papira.
Tom psu nita ne fali! Lisa je bijesno viknula na nju. Osjeao sam da iza
mene, s druge strane ograde, stoji ona starica. Tiho je disala dok je Lisa
bjesnjela.
Te noi Victor je urlao o meni vie nego inae, rije pas ula se svakih
nekoliko sekundi.
Zato jednostavno ne upucamo prokletu dukelu?, viknuo je. Pedeset
dolara? Zbog ega? Nita nismo napravili! uo sam kako je neto tresnulo u
kui i zbog te silovite buke stisnuo sam se od straha.
Moramo nabaviti dulji lanac i poistiti govna u dvoritu. Proitaj kaznu,
Lisa je odvratila viui.
Ne moram ja itati nikakvu kaznu! Ne mogu nas natjerati ni na to! Ovo
je nae vlasnitvo!
Te noi, kada je Victor iziao na dvorite da se pomokri, ispruio je ruku da
se nasloni na kuu, ali je promaio zid i pao na pod. ta ti bulji, glupa
dukelo, promrmljao je. Pobrinut u se ja sutra za tebe. Neu platit pedeset
dolara.
Stisnuo sam se uz ogradu, ne usuujui se ni pogledati u njega.
Sutradan sam bio zaokupljen leptirom koji mi je leprao oko glave pa sam
se preplaio kada se Victor iznenada pojavio ispred mene.
Idemo se voziti? Victor je zagugutao. Nisam mahnuo repom kada sam
uo te rijei. Iz nekog razloga, umjesto kao uitak, zvuale su kao prijetnja. Ne,
pomislio sam, Ne elim se ii voziti s tobom.
Bit e zabavno. Vidjet e svijet, rekao je, a smijeh mu se pretvorio u
kaalj koji ga je natjerao da se okrene i pljune na tlo. Otkvaio mi je lanac sa
stupa i odveo me do svojega automobila, povukavi me prema stranjemu dijelu,
nakon to sam se zaustavio ispred vrata. Upadaj, rekao je. Osjeao sam
njegovo iekivanje i ekao naredbu koju razumijem. Dobro, rekao je. Sagnuo
se i zgrabio me za kou na vratu i iznad repa. Kratko me zaboljelo dok me
podizao, a onda sam se naao u prtljaniku, kliui se po nekakvim masnim
160

papirima. Otkvaio mi je povodac i stavio ga ispred mene. Vrata su se zatvorila i

bio sam u gotovo potpunome mraku.
Leao sam na nekakvim smrdljivim, masnim krpama, koje su me
podsjeale na no u kojoj je izbio poar, kada je Ethan ozlijedio noge, i na
nekakvome hladnom, metalnom alatu, tako da mi i nije ba bilo udobno. Nije
bilo teko zakljuiti da je jedan od tih alata pitolj. Pokuavao sam se okrenuti
od njega i praviti se da ne osjeam otre mirise.
Leao sam polusklupano, noktiju izbaenih u oajnikome pokuaju da ne
kliem s jedne strane uskoga prtljanika, dok je automobil poskakivao i ljuljao
se.
To je bila najneobinija vonja automobilom koju sam doivio i jedina koja
mi nije bila zabavna. Ipak, vonja automobilom uvijek je zavravala nekim
novim mjestom, a njih je uvijek zabavno istraivati. Moda ondje bude drugih
pasa, ili u moda opet ivjeti s Wendi.
Skueni, mrani prostor uskoro je postao poprilino topao i to me
podsjetilo na sobu u koju su me stavili sa iljkom, jo dok sam se zvao Toby,
kada su me odveli od Seore. Ve se dugo nisam prisjetio toga stranoga
trenutka. Toliko se toga dogodilo odonda. Sada sam sasvim drugi pas, dobar pas
koji spaava ljude.
Nakon duge, grozne vonje u prtljaniku, automobil je poeo vibrirati i
zveati i podignuo se gust, zaguuju oblak praine. Kihnuo sam, tresui
glavom. Onda se automobil naglo zaustavio, a ja sam odletio u bonu stranu
prtljanika. Meutim, motor se nije iskljuio, nego smo neko vrijeme ostali tako
stajati.
udno, ali im smo stali, osjetio sam Victorovu prisutnost s druge strane
prtljanika. Jasno sam osjeao da pokuava donijeti odluku u vezi s neim,
osjeala se njegova neodlunost. Onda je otro izgovorio neto, promrmljao
neku rije, i zauo sam kako se otvaraju vozaeva vrata. Victorovi koraci
kripali su po ljunku kada je doao do mene, koji sam skutreno leao. Nanjuio
sam ga prije nego to je otvorio prtljanik, a hladni zrak ispunio prostor u
kojemu sam bio.
Zagledao se u mene. Pogledao sam ga trepui, a onda skrenuo pogled
kako ne bi pomislio da ga izazivam.
U redu. Pruio je ruku i uhvatio me za ogrlicu. Oekivao sam da e mi
staviti uzicu pa sam se iznenadio kada je i ogrlica pala na pod prtljanika, a
ostao je samo osjeaj da je jo imam oko vrata, samo laganu poput zraka.
Hajde, odlazi odavde.
Kad sam ustao, osjetio sam greve u nogama. Prepoznao sam pokret rukom
koji je napravio i iskoio iz automobila, nezgodno doskoivi. Bili smo na
zemljanome puteljku, a s obiju strana njihala se dugaka, zelena trava. Pijesak s

161

ceste ispunio mi je nosnice i obloio jezik. Podignuo sam nogu i pogledao ga.
to sada?
Victor se vratio u automobil, a motor je glasno zazveao. Zbunjeno sam ga
gledao dok je gumama rovao po zemlji, a kamenii su letjeli na sve strane.
Okrenuo je automobil, a onda je spustio prozor.
inim ti uslugu. Slobodan si. Idi lovit zeeve ili neto. Nacerio se i
otiao, a iza automobila podignuo se velik oblak praine.
Potpuno zbunjen, promatrao sam ga kako odlazi. Kakva je ovo igra?
Oklijevajui, poao sam za njim, bez potekoa pratei prainu u zraku.
Mnoge godine Traenja nauile su me da u brzo izgubiti miris Victor
sigurno vrlo brzo vozi. Neustraivo sam ubrzao, ne pratei vie oblak praine,
nego mirise koji su se irili iz stranjega dijela njegova automobila, gdje sam
proveo tako mnogo vremena.
Uspio sam ga pratiti kada je skrenuo na poploanu cestu, ali kada me
sljedee skretanje odvelo na autoput, na kojemu automobili jure nevjerojatnim
brzinama, znao sam da sam ga izgubio. Toliko je automobila fijukalo pokraj
mene, a svi su mirisali slino (iako ne isto) kao Victorov. Bilo je nemogue
odabrati jedan miris koji bi mi bio polazite za Trai.
Autoput je bio zastrauju. Okrenuo sam se od njega i vratio u smjeru iz
kojega sam doao. Budui da nisam znao to drugo uiniti, vratio sam se po
tragu mirisa koji je ostao za mnom, a koji se slabano osjeao na
kasnoposlijepodnevnome povjetarcu. No kada sam doao do zemljanog puta,
proao sam ga i besciljno hodao plonikom.
Sjetio sam se kako sam se, kada sam drugi put bio tene i kada sam
pobjegao iz tenare, posluio trikom koji me moja prva majka nauila. Tada mi
se neometano tranje na otvorenome inilo tako pustolovnim, bio sam tako
slobodan i pun ivota. A onda me pronaao onaj ovjek i nazvao me Mome, pa
je dola Mama i odvela me k Ethanu.
Ovo uope nije bilo nalik na to. Nisam se osjeao slobodnim, nisam bio
pun ivota. Osjeao sam se krivim i bio tuan. Nisam imao svrhu, nisam znao
kamo idem. Odavde se neu uspjeti vratiti kui. Sada je bilo isto kao kada se
Pukovnik okrenuo od mene, onoga dana kada me Derek odveo da ivim s Wendi
iako iz njega nisu zraili nikakvi osjeaji, to je svejedno bio oprotaj. Victor je
napravio istu stvar, samo to me nije predao nikome.
Od praine i vruine poeo sam dahtati, a od ei su me svrbjela usta. Kada
sam osjetio slabaan miris vode, bilo je najprirodnije da se okrenem i odem u
tome smjeru, siem s ceste i krenem se probijati kroz visoku travu koja se
povijala na vjetru.
Miris vode postajao je sve snaniji, sve primamljiviji, vukao me kroz
redove stabala pa niz strmi nasip do neke rijeke. Uao sam u nju do prsa, grizui
je, lapui. Osjeao sam se divno.
162

Sada kada mi silna e vie nije bila jedina briga, dopustio sam si da malo
otvorim ula okolini. Rijeka mi je punila nozdrve prekrasnim, vlanim mirisom,
a osim klokotanja vode, slabano se ulo i bijesno gakanje gusaka koje su se
prepirale oko tko zna kakve izmiljene grozote. Polagano sam hodao uz nasip, a
ape su mi propadale u mekano tlo.
A onda mi je odjedanput sinulo, stresavi me poput munje, tako snano da
sam od iznenaenja podignuo glavu i irom otvorio oi.
Znao sam gdje sam.

163

{ DVADESET OSMO POGLAVLJE }

rije mnogo, mnogo godina, stajao sam na obali iste te rijeke, moda ak na
istome mjestu, kada smo Ethan i ja otili u onu dugu etnju nakon to nas je
ostavila ona glupa kobila Plamenka. Nepogreivo sam prepoznao miris sve
one godine Traenja nauile su me raspoznavati mirise, kategorizirati ih i
spremiti u sjeanju, tako da sam se sada mogao odmah sjetiti ovoga mjesta.
Pomoglo je i to to je bilo ljeto, isto doba godine, i to sam bio mlad i tako
otroga njuha.
Nikako nisam mogao pojmiti kako je Victor mogao znati za to, ni to je
znailo to to me oslobodio kako bih pronaao ovo mjesto. Nisam shvaao to
eli da uinim. U nedostatku neke bolje ideje, okrenuo sam nizvodno i krenuo
istim putem kojim smo Ethan i ja ili prije toliko godina.
Do kraja dana bio sam gladniji nego ikada u ivotu; tako gladan da mi se
eludac grio. eznutljivo sam razmiljao o blijedoj ruci one starice koja mi je
kroz ogradu bacala komadie mesa, a ja sam ih hvatao u zraku. Od pomisli na to
curile su mi sline. Obala rijeke bila je zaguena raslinjem, to me usporavalo i
inilo mi se da to sam gladniji to sam manje siguran u svoje djelovanje. Trebam
li zaista ovo initi, pratiti ovaj rukavac? Zato?
Ja sam pas koji je nauio da je jedina svrha njegova postojanja to da ivi
meu ljudima i slui im. Sada, odsjeen od njih, bio sam izgubljen. Bez svrhe,
sudbine, nade. Da me u tom trenutku netko vidio kako se vuem po obali rijeke,
mogao bi me zamijeniti za moju plaljivu prvu majku, koja se uvijek pokuavala
sakriti eto u kakvo me stanje bacilo Victorovo naputanje.
Divovsko stablo koje je puknulo tijekom zime i palo pokraj vode inilo je
prirodan zaklon na nasipu, i dok je sunce zalazilo, uvukao sam se u taj mrak,
bolan, iscrpljen i potpuno zbunjen promjenama u mojem ivotu.
Ujutro me probudila glad, ali kada sam podignuo nos i ponjuio zrak, on je
nosio samo mirise rijeke i oblinje ume. Pratio sam tok rijeke nizvodno, jer
nisam imao nita pametnije za raditi, ali kretao sam se sporije nego juer,
usporavali su me potmuli bolovi u elucu. Sjetio sam se uginule ribe koju je
nekada voda znala naplaviti na obale ribnjaka. Zato sam se samo valjao u
njima, zato ih nisam pojeo kada mi se pruila prilika? Sada bi mi uginula riba
bila boanstveni obrok, ali iz rijeke nije dolazilo nita jestivo.

164

Bio sam toliko jadan da sam jedva primijetio kada je divlji nasip zamijenila
staza puna ljudskih mirisa. Letargino sam hodao, zaustavivi se tek kada se
staza poela strmo uspinjati i spojila se s cestom.
Cesta je vodila do mosta preko rijeke. Podignuo sam glavu. Uzbueno
njukajui, shvatio sam da sam ovdje ve bio. Ethana i mene na tom je mjestu
pokupio policajac i odvezao nas na Farmu!
Oito je prolo mnogo godina neka mala stabla na jednome kraju mosta,
koja sam, sjeam se, tada bio obiljeio, pretvorila su se u visoke divove pa sam
ih ponovo oznaio. Zamijenjene su bile i natrule podne daske na mostu. Ali to
se mirisa tie, bili su isti onakvi kako sam ih i zapamtio.
Dok sam stajao na mostu, proao je automobil. Zatrubio je, a ja sam
odskoio od njega. Nakon otprilike jedne minute, neodluno sam krenuo za
njim, maknuvi se od rijeke i poevi pratiti cestu pred sobom.
Nisam imao pojma kamo poi, ali neto mi je govorilo da u, odem li u tom
smjeru, naposljetku zavriti u gradu. Gdje je bio grad, bili su i ljudi, a gdje je
bilo ljudi, bilo je i hrane.
Kada se cesta spojila s jo jednom, isti unutarnji osjeaj rekao mi je da
skrenem desno, pa sam to i uinio, iako sam, kada sam osjetio da dolazi
automobil, skliznuo u visoku travu, osjeajui se kao da sam neto skrivio.
Osjeao sam se kao lo pas, a glad je samo osnaila to uvjerenje.
Proao sam pokraj mnogo kua, uglavnom udaljenih od ceste, i psi su esto
lajali na mene, uzrujani zbog mojega neovlatenog upadanja na njihov posjed.
Ba kada je poeo padati mrak, prolazio sam pokraj kue iz koje se osjeao
miris psa i u tom trenutku otvorila su se vrata i iziao je mukarac. Veera,
Cleo? Hoe veerati?, upitao je, a u glasu mu se osjetilo ono namjerno
uzbuenje koje ljudi proizvode kada ele biti sigurni da e pas znati da se
dogaa neto dobro. Spustio je limenu zdjelicu na najgornju stubu vrlo kratkoga
stubita, i zauo se glasan metalni odjek.
Na zvuk rijei veera stao sam kao ukopan. Nepomino sam stajao dok
se zdepasti pas golemih eljusti i vrstoga tijela sputao niza stube i gledao ga
kako vri nudu u dvoritu. Iz njegovih kretnji moglo se zakljuiti da je star, a
nije me ni nanjuio. Vratio se i malo ponjuio zdjelicu, a onda apom zagrebao
po vratima. Nakon nekog vremena, vrata su se otvorila.
Jesi li siguran, Cleo? Jesi li siguran da ne moe pojesti ni zalogaj?,
upitao je mukarac. U njegovu glasu bilo je tuge koja me podsjetila na Ala kada
je plakao u dvoritu, posljednjega dana koji sam proveo s njim i Mayom.
Dobro, onda. Ui, Cleo.
Pas je zastenjao, ali izgleda da nije mogao podignuti stranje noge preko
posljednje stube, pa se mukarac sagnuo i s njenou ga podignuo pa unio u
kuu.

165

Osjetio sam se privuenim tome mukarcu i iznenada mi je sinulo da bi to

mogao biti moj novi dom. Mukarac je volio svojega psa Clea i volio bi mene.
Hranio bi me, a kada bih ostario i oslabio, nosio bi me u kuu. Cak i kada ne bih
radio Trai ili kolu ili obavljao bilo koji drugi posao, ak i kada bi jedini moj
zadatak bio da se posvetim mukarcu koji je upravo uao u kuu, imao bih gdje
ivjeti. Ovaj suludi, besmisleni ivot koji sam ivio kao Medo, bio bi gotov.
Pribliio sam se kui i napravio ono jedino to je bilo logino: pojeo sam
Cleovu veeru. Nakon tjedana bezukusne, suhe psee hrane koju sam jeo kod
Lise i Victora, soan, mesni obrok u Cleovoj zdjelici bio je najbolje to sam
ikada pojeo. Kada sam dovrio, poeo sam lizati metalnu zdjelicu i zvuk
udaranja zdjelice o zid kue uznemirio je Clea, koji je upozoravajue zalajao.
uo sam ga da se pribliava vratima, hripljui i to glasnije reei kako je
postajao sigurniji da sam zaista ondje.
Nije zvualo kao da bi se Cleu svidjela moja zamisao da ivim u njegovoj
kui.
Kao oparen, skoio sam sa stuba, tako da sam se kada se upalilo svjetlo i
obasjalo dvorite, ve vratio u zaklon drvea. Poruka noena Cleovim
neprijateljskim reanjem bila je jasna morat u pronai vlastiti dom. Nisam
imao nita protiv toga; sada kada mi je eludac bio pun, elja da ivim ovdje je
nestala.
Spavao sam u nekakvoj visokoj travi, umoran, ali mnogo zadovoljniji jer
sam bio sit.
Kada sam napokon pronaao grad, ve sam bio ponovo ogladnio, ali znao
sam da sam na pravome mjestu. Prevario me prilaz gradu proao sam pokraj
toliko kua na ulicama koje su bile pune automobila i djece, a sjeanje mi je
govorilo da bi ondje trebala biti samo polja. No onda sam naletio na mjesto gdje
je Djed znao sjediti s prijateljima i izbacivati one odvratne sokove iz usta.
Mirisalo je isto kao prije, iako su sada preko prozora bile postavljene stare
daske, a zgrade koja je stajala pokraj vie nije bilo. Ondje je sada bila otvorena,
blatna rupa. Na dnu te rupe bio je nekakav stroj koji je, kako se pomicao, ispred
sebe gurao velike hrpe zemlje.
Ljudi to mogu sruiti stare zgrade i podignuti nove, kao to je Djed
izgradio novu staju. Mijenjaju svoju okolinu kako im odgovara, a psi im samo
mogu praviti drutvo i, ako imaju sree, voziti se u automobilu. Silina buke i
novi mirisi govorili su mi da su ljudi ovdje imali mnogo posla u mijenjanju
izgleda njihova grada.
Nekoliko ljudi zagledalo se u mene dok sam hodao po cesti i svaki sam se
put osjeao kao zloesti pas. Sada kada sam doao ovdje, moje postojanje i dalje
nije imalo nekoga smisla. Iz metalnoga kontejnera ispala je vrea smea, koju
sam, uz straan osjeaj krivnje, razderao i iz nje izvadio komad mesa prekriven
nekakvim ljepljivim, slatkim umakom. Umjesto da ga pojedem ondje, otrao
166

sam iza metalnoga kontejnera, skrivajui se od ljudi onako kako me to prva

majka nauila.
Moje lutanje naposljetku me dovelo do pseega parka. Sjeo sam na rub,
ispod nekakvoga drvea, i zavidno promatrao kako ljudi svojim psima bacaju
frizbi. Bez ogrlice osjeao sam se golim i zakljuio sam da bih se trebao drati
otraga, ali hrvanje pasa nasred velikoga igralita privlailo me poput magneta i
prije nego to sam se uspio zaustaviti, ve sam bio ondje s njima, valjajui se,
trei i zaboravljajui na sebe i svoj ivot od istoga uitka to sam pas koji se
igra.
Neki se psi nisu doli hrvati, nego su ostali sa svojim ljudima, ili su njuili
po rubu parka, pretvarajui se da ih ne zanima koliko se mi zabavljamo. Neki psi
odlazili su za baenim lopticama ili frizbijem, a sve su ih na kraju pozvali
njihovi ljudi i odvezli bi se u automobilima. Sve, osim mene, ali inilo se da
nitko od ljudi ne primjeuje i nije ga briga to ja nemam nikoga sa sobom.
Pred kraj dana, neka je ena u park dovela veliku, utu kujicu i pustila je s
uzice. Tada sam ve bio umoran od silne igre i samo sam leao na igralitu,
daui i gledajui kako se dva psa hrvaju. uti pas uzbueno nam se pridruio,
prekinuvi igru zbog njukanja i mahanja repom. Ustao sam i otiao pozdraviti
pridolicu, okiravi se onime to sam nanjuio na njezinu krznu.
Bio je to miris Hanne. Djevojke.
uta kujica postala je nestrpljiva zbog mojega grozniava ispitivanja
njezina mirisa pa se okrenula, eljna igre, no ja sam se ponaao kao da ne vidim
naklon kojim me pozivala na igru. Uzbueno sam pojurio preko parka do
njezine vlasnice.
ena na klupi nije bila Hannah, iako se i na njoj osjeao Hannin miris.
Hej, psiu, kako si?, pozdravila me kada sam joj se pribliio, maui repom.
Nain na koji je sjedila podsjetio me na Mayu, nedugo prije nego to je stigla
beba Gabriella. Iz nje su se irili umor, uzbuenje, nestrpljivost i neudobnost,
pomijeani i usredotoeni na trbuh, tono ispod njezinih ruku. Zabio sam njuku
u nju, upijajui Hannin miris, odvajajui ga od enina, od veseloga utog psa, od
desetina drugih mirisa koji su se lijepili za osobu i bili bi nerazmrsivo klupko
psu koji nije trenirao Traenje. Ova je ena vrlo nedavno bila s djevojkom, bio
sam siguran.
uti je pas doao do nas, prijateljski nastrojen, ali pomalo ljubomoran, i ja
sam si napokon dopustio da me uvue u igru.
Te sam noi svoje crno tijelo sakrio u sjeni, pozorno promatrajui kako i
posljednji automobili odlaze s parkiralita, a psei park ostaje u tiini. Skrivanje
mi je dolo prirodno, kao da me nikada nisu odveli iz propusta, kao da sam jo
ondje sa Sestrom, Brzim i Gladnim, uei od nae prve majke. Lov je bio
jednostavan kontejneri za smee bili su puni posuda s ukusnim ostacima. S
jednakom opreznou izbjegavao sam kako svjetla na automobilima tako i
pjeake, skriven, taman, ponovo divlji.
167

Ali moj ivot je opet dobio smisao, unutarnji osjeaj koji mi je govorio u
kojemu smjeru moram krenuti bio je jo izraeniji nego prije, kada me odveo
prema gradu.
Ako je, unato vremenu koje je prolo i svim promjenama, djevojka,
Hannah, jo bila ovdje, onda je moda i djeak bio tu.
A ako je Ethan jo ovdje, pronai u ga. Pronai u Ethana.

168

{ DVADESET DEVETO POGLAVLJE }

akon vie od tjedan dana, jo sam ivio u pseem parku.

ena s Hanninim mirisom gotovo je svaki dan dovodila svoju razdraganu,
utu kujicu, zvala se Carly, u park. Djevojin miris me nekako umirivao, osjeao
sam da je Ethan blizu, iako Carly nikada nije mirisala na djeaka, niti jedan
jedini put. Svaki put kada bih ugledao enu i Carly, radosno bih istrao iz
grmlja; to je bio vrhunac mojega dana.
Inae sam bio zloesti pas. Ljudi koji su redovito dolazili u park, postali su
sumnjiavi prema meni, promatrali su me, a iz njih je zraio oprez dok su
prstima pokazivali prema meni i meusobno razgovarali. Vie nisam prilazio
njihovim psima da bih se s njima igrao.
Hej, mome. Gdje ti je ogrlica? S kim si doao?, upitao me jedan
mukarac, prijateljski pruajui ruku prema meni. Odskoio sam od njega,
osjeajui da me hoe zgrabiti i nepovjerljiv prema imenu Mome. U tom
trenutku osjetio sam njegovu silnu sumnjiavost i shvatio da je moja prva majka
bila u pravu: da bi ostao slobodan, pas se mora kloniti ljudi.
Namjeravao sam pronai Farmu onako kako sam pronaao grad, ali
ispostavilo se da je to tee nego to sam pretpostavljao. Kad god sam iao u grad
s Ethanom ili Djedom, uvijek bi mi miris s rana koza sluio kao polazina
toka, signalna stanica za moj nos. No svi tragovi koza neobjanjivo su nestali iz
zraka. Nestao je i most iji je zveket oznaivao granicu izmeu obine vonje u
automobilu i vonje koja je zavravala u gradu. Nikako ga nisam uspijevao
pronai, ni njuhom niti bilo kojim drugim osjetilom. Koraajui tihim ulicama
nakon to bi pao mrak, bio bih uvjeren da znam kojim putem trebam ii, a onda
bi mi se na putu isprijeila velika zgrada i zaguila mi nos mirisima stotina ljudi
i desetina automobila. Vodoskok ispred zgrade unio je jo vie zbrke u zrak,
kapljice vode nosile su blagi kemijski miris, poput onoga koji se osjeao kada je
Maya prala odjeu. Podignuo sam nogu i pomokrio se na to, ali to mi je pruilo
samo trenutanu utjehu.
Nou mi se moje crno krzno inilo kao zatita od otkrivanja. Stapao sam se
sa sjenama, skrivao od automobila, pojavljivao kada nikoga nije bilo u blizini.
Stalno sam bio u Traenju, neprestano usredotoen na ono ega sam se sjeao u
vezi s Farmom i njezinim mirisom kada sam udisao noni znak. No nisam
uspijevao uhvatiti nikakav miris i to me izluivalo.

169

Hranio sam se onim to sam pronalazio u kantama za smee i, povremeno,

mrtvim ivotinjama uz rub ceste. Zeevi su bili najukusniji, vrane najodvratnije.
Imao sam i konkurenciju: ivotinja veliine maloga psa, vrlo intenzivnoga
mirisa, gustoga, kitnjastog repa i tamnih, crnih oiju, kopala je po kantama,
okretno se uspinjui po njima. Svaki put kada bih naletio na jedno od tih
stvorenja, ono bi se iskezilo, tako da sam ih izbjegavao u irokome luku. U tim
zubima i pandama vidio sam samo pozivnicu za bol. Ne znam koja je to
ivotinja bila, ali oito su pripadnici te vrste previe glupi da shvate da sam
mnogo vei i da bi se oni trebali bojati mene.
Glupe su bile u vjeverice u parku, koje su silazile sa svojih stabala i
skakutale po travi kao da cijelo to podruje nije pod zatitom pasa! Bio sam vrlo
blizu toga da uhvatim jednu od njih, ali one bi uvijek jurnule uz stablo, sjele na
grane i alile se. uta kujica Carly, esto bi mi se pridruila u lovu, ali ak smo i
zajedno zasad bili neuspjeni. Znao sam da emo, nastavimo li pokuavati,
jednoga dana uspjeti uhvatiti neku vjevericu, iako nisam bio siguran to bismo
tono onda napravili.
to je bilo, duo, zato si tako mrav? Zar nema dom?, pitala me
Carlyna vlasnica. Osjetio sam zabrinutost u njezinu glasu i mahnuo repom,
poeljevi da me stavi u automobil i odbaci do Farme. Kada je, muei se, ustala
s klupe, osjetio sam oklijevanje u njoj, kao da e me pozvati da poem s njima.
Znao sam da Carly to ne bi smetalo, jer je ona uvijek utrala u psei park traei
ba mene, ali maknuo sam se od enine magnetine zabrinutosti, ponaajui se
kao da u blizini imam nekoga tko me voli i doziva. Udaljio sam se desetak
metara, a onda okrenuo prema njoj i dalje me promatrala, drei jednu ruku na
boku, a drugu na trbuhu.
Toga poslijepodneva na parkiralite se parkirao kombi iz kojega se irio
tako snaan psei miris da sam ga odmah nanjuio s mjesta na kojemu sam leao
na rubu parka. Iz vozila je iziao policajac i poeo razgovarati s nekoliko
vlasnika pasa, koji su pokazivali na razliita mjesta u parku. Policajac je izvadio
dugaki tap s kukom na dnu, a mene je odmah prola jeza. Dobro sam znao
komu je namijenjen taj tap.
Policajac je hodao po rubnim dijelovima parka, oprezno zavirujui u
grmlje, ali dok je stigao do mojega skrivalita, ja sam ve bio duboko u umi
koja se prostirala iza parka.
Panika me gonila naprijed. Kada se uma razrijedila, a ja se naao u naselju
punome pasa i djece, izbjegavao sam kontakt s ljudima i trudio se ostati skriven
meu raslinjem. Bio sam daleko od grada kada sam se napokon okrenuo i poeo
vraati u smjeru iz kojega sam doao, tjeei se injenicom da se sputa moja
saveznica tama.
Kada su do mene doli mirisi mnogih pasa, znatieljno sam se okrenuo u
tom smjeru. Lave je dopirao iz stranjega dijela velike zgrade, nekoliko pasa u
kavezima, koji su zavijali jedni na druge. Kako se promijenio smjer puhanja
170

vjetra, tako su poeli lajati na mene, a boja lavea im se promijenila. Ve sam

bio ovdje. Ovdje se onaj ljubazan mukarac, veterinar, brinuo za mene kad sam
bio Bailey. Zapravo, to je posljednje mjesto na kojemu sam bio s Ethanom.
Odluio sam ga zaobii u irokome luku. Zaokruio sam do prednjega ulaza u
zgradu i, prelazei cestu, stao kao ukopan, tresui se.
Kada sam bio Bailey, jednoga dana se staroj, nepouzdanoj Plamenki
pridruio mali magarac imenom Jasper. Kada je narastao, Jasper je ostao mnogo
manji od konja, ali bio je slino graen. Nasmijavao je Djeda i Baku i dok su ga
gledali samo su odmahivali glavama. Bio sam njukom uz njuku s Jasperom,
pomno ga njuio dok ga je Djed etkao, igrao se s njim kako sam najbolje znao i
umio. Poznavao sam Jasperov miris jednako dobro kao to sam poznavao miris
Farme, i nije bilo sumnje da sada, na ovom prilazu, osjeam taj isti miris.
Vraajui se prema zgradi, pronaao sam mjesto na parkiralitu na kojem je
njegov miris bio zgusnut snaan i nedavan. Na betonu je ak lealo malo
sijena i zemlje, natopljeno Jasperom.
Psi su i dalje muklo lajali na mene, bijesni to sam slobodan, a oni
zatvoreni, ali ja sam se pravio da ih ne ujem. Upijajui bogatu mjeavinu mirisa
zemlje, spustio sam se niz prilaz i iziao na cestu.
Prvi put kada je iza mene doletio automobil, trubei dok su mu svjetla
treperila u noi, jako sam se preplaio toliko sam bio usredotoen na praenje
Jasperova mirisa. Skrenuo sam u jarak pokraj ceste, uurivi se pred
optuujuim zavijanjem automobila koji je projurio.
Nakon toga, bio sam oprezniji. Iako usredotoen na Jaspera, ui su mi
registrirale zvukove automobila i micao sam se od njih mnogo prije nego to bi
me njihova svjetla obasjala.
Iako je trag bio dugaak, bilo je jednostavnije nego Trai Wallyja: vie od
sat vremena pratio sam ravnu liniju traga, naposljetku skrenuvi lijevo pa opet
lijevo. to sam vie odmicao, to je Jasperov miris postajao slabiji, to je znailo
da ga pratim unatrag i postojala je opasnost da u ga sasvim izgubiti. No nakon
to sam na sljedeemu skretanju skrenuo desno, vie mi nije trebao; znao sam
gdje sam. Na ovome mjestu vlak prelazi cestu, vlak koji je zaustavio Ethanov
automobil kada je krenuo na fakultet. Ubrzao sam, a Jasperov miris potvrdio mi
je instinktivnu odluku da skrenem udesno. Uskoro sam prolazio pokraj Hannine
kue iz koje se, iznenaujue, uope nije irio djevojin miris, iako su stabla uz
cestu i cigleni zid prekriven mahovinom ostali isti.
Skretanje na prilaz koji vodi do Farme bio je tako prirodan potez da mi se
uinilo da sam juer bio ondje.
Jasperov miris vodio je do velike bijele prikolice, odnosno hrpe sijena
ispod nje. Njegovi su mirisi bili posvuda, a neki novi konj promatrao me
pospanom sumnjiavou kako njukam oko ograde. Ethan, njuio sam Ethana,
njegov je miris bio posvuda. Djeak sigurno jo ivi na Farmi!
171

Nikada u ivotu nisam osjetio takvo radosno uzbuenje kao tada. Bio sam
sasvim opijen.
U kui je gorjelo svjetlo i dok sam iao prema bonoj strani, hodajui po
malom, travnatom breuljku, vidio sam kroz prozor u dnevnu sobu. Mukarac
Djedovih godina sjedio je u stolcu i gledao televiziju, ali nije izgledao kao Djed.
Ethan nije bio u sobi, a nije bilo i nikoga drugoga.
Psea vrata jo su bila ugraena u vanjska metalna vrata, ali su velika
drvena vrata s unutarnje strane bila vrsto zatvorena. Frustriran, zagrebao sam
po metalnim vratima, a onda zalajao.
Iz kue se zaulo nekakvo vibriranje, dok je netko hodao prema vratima.
Toliko sam snano mahao repom da nisam mogao sjesti; cijelo mi se tijelo
ljuljalo lijevo-desno. Svjetlo iznad moje glave je treperilo, a drvena vrata
zakripala su prije nego to su se otvorila. Dobro sam poznavao taj zvuk.
Mukarac koji je sjedio u stolcu stao je na ulazna vrata i mrtei me gledao kroz
staklo.
Ponovo sam zagrebao po metalu. Htio sam da me pusti da utrim unutra i
budem s djeakom.
Hej, rekao je, a glas mu se prigueno uo kroz zatvorena vrata.
Prestani.
uo sam prekoravanje u njegovu glasu i pokuao posluno sjesti, ali
stranjica mi je odmah poskoila.
to hoe?, naposljetku je prozborio. Prema intonaciji kojom je
izgovorio te rijei, znao sam da me neto pita, ali nisam znao to.
Onda sam shvatio da ne moram ekati da se odlui. Budui da su unutarnja
vrata sada bila otvorena, to je znailo da se moe proi i kroz psea. Spustio sam
glavu i probio se kroz plastini zastor, uletjevi u kuu.
Hej!, starac je iznenaeno viknuo.
I ja sam se iznenadio. im sam uao u kuu, jasno sam osjetio miris osobe
koja mi je stajala na putu. Znao sam tko je; taj bih miris uvijek prepoznao.
Bez ikakve sumnje, Ethan.
Pronaao sam djeaka.

172

{ TRIDESETO POGLAVLJE }

ako je Ethan stajao, pokuao sam mu skoiti u krilo. Izvio sam se, napreui
se da ga poliem, gurnem njukom, popnem se na njega. Nisam mogao
zaustaviti jecaje iz grla ni mahanje repa.
Hej!, rekao je, zakoraivi unatrag i zatreptavi. Pokuao se osloniti na
tap, a onda je, uz uzdah, sjeo na pod. Skoio sam na njega i poeo ga lizati po
licu. Odgurnuo me od sebe. Dobro, dobro, promrmljao je. Prestani. U redu
je.
Njegove ruke na mojem licu neto su najdivnije to sam doivio u ivotu.
Napola sam zatvorio oi od uitka. A sad se makni, makni se, rekao je.
Djeak je s mukom ponovo ustao. Njukom sam mu pritisnuo ruku i kratko
me pomazio. U redu. Isuse. Tko si ti?, Upalio je jo jedno svjetlo i zagledao
se u mene. Ajme, kako si mrav. Nitko te ne hrani? Ha? Jesi li se izgubio?
Mogao sam tako sjediti cijelu no i samo ga sluati kako govori i osjeati
njegov pogled na sebi, ali to se nije dogodilo. E, pa, gledaj, ne moe ui.
Otvorio je vanjska vrata i drao ih. Van, hajde, van.
Tu sam zapovijed poznavao pa sam ga nevoljko posluao. Stajao je i gledao
me kroz staklo. Morat e ii kui, psu, rekao je. Mahnuo sam repom. Znao
sam da sam ii kui, da sam napokon, napokon ii kui, da sam na Farmi,
gdje mi je i mjesto, s Ethanom, s kojim i trebam biti.
Zatvorio je vrata.
Posluno sam ekao, sve dok to vie jednostavno nisam mogao podnijeti, a
onda sam nestrpljivo i frustrirano zalajao. Kada nije bilo odgovora, ponovo sam
zalajao, dobro zagrebavi i po metalnim vratima.
Kada su se vrata ponovo otvorila, ve sam bio prestao brojiti koliko sam
puta zalajao. Ethan je nosio metalnu zdjelu iz koje su se irili soni mirisi.
Evo, promrmljao je. Jesi li gladan, prijatelju?
im je spustio zdjelu, bacio sam se na veeru, prodirui hranu.
To su lazanje. Nemam ba psee hrane. No ti mi se ne ini izbirljivim.
Mahnuo sam repom.
Ali ne moe ivjeti ovdje. Ne mogu imati psa. Nemam vremena za to.
morat e ii kui.
Mahnuo sam repom.

173

Boe dragi, kada si posljednji put jeo? Ne jedi tako brzo, pozlit e ti.
Mahnuo sam repom.
Kada sam pojeo do kraja, Ethan se polako sagnuo i podignuo zdjelu.
Polizao sam ga po licu. Fuj, grozno ti smrdi iz usta, zna to? Obrisao je lice
rukavom i ponovo ustao. Promatrao sam ga, spreman uiniti to god hoe. Ii u
etnju? Ii se voziti? Igrati se s glupim okretnikom? Dobro onda. Ti sad poi
kui. Oito je da nisi lutalica. Netko te sigurno trai. Dobro? Laku no.
Ethan je zatvorio vrata.
Sjedio sam nekoliko minuta. Kada sam zalajao, svjetlo iznad moje glave se
ugasilo.
Zaokruio sam do maloga, travnatog breuljka pokraj kue i zagledao se u
dnevnu sobu. Ethan je polako hodao, naslanjajui se na tap, gasei jedno svjetlo
za drugim.
Moj djeak je tako ostario, nikada ga ne bih prepoznao. No sada kada sam
znao da je to on, njegov hod bio mi je poznat, iako malo ukoeniji, a kada je
okrenuo glavu i zagledao se u no prije nego to je ugasio posljednju lampu,
nauljenih uiju kao da neto oslukuje, to je bio pljunuti Ethan.
Bio sam zbunjen time to sam vanjski pas, ali hrana u elucu i umor u tijelu
uskoro su me savladali pa sam se sklupao i gurnuo nos pod rep, iako je no bila
topla. Stigao sam kui.
Kada je sljedeega jutra Ethan iziao iz kue, stresao sam se i otrao do
njega, pokuavajui se savladati i ne obasipati ga tolikom ljubavlju. Zagledao se
u mene. Zato si jo ovdje, ha, mome? to radi ovdje?
Iao sam s njim do staje. Ondje je bio konj kojega nikada prije nisam vidio
i kojega je Ethan pustio u dvorite. Naravno, glupa ivotinja nije reagirala kada
me je vidjela samo je buljila u mene praznog pogleda, kao neko Plamenka,
bez znaka prepoznavanja. Ja sam pas, idiote! Obiljeio sam dvorite dok je
Ethan davao konju zob. Kako se danas osjea, Troy? Nedostaje ti Jasper, zar
ne? Nedostaje ti tvoj pajdo Jasper.
Ethan je razgovarao s konjem, to je, mogao sam mu ja rei, bio samo
gubitak vremena. Mazio je konja po njuci, obraajui mu se s Troy i
spominjui ime Jasper vie no jednom, iako u staji nije bilo magarca, nego samo
njegov miris. Jasperov miris bio je posebno izraen u prikolici.
To je bio tuan dan, dan kada sam morao dati uspavati Jaspera. No dobro
je poivio. etrdeset etiri godine, to je poprilino dobra dob za jednoga malog
magu.
Osjetio sam tugu u Ethanu, i njukom mu gurnuo ruku. Odsutno me
pogledao, razmiljajui o neemu drugom. Jo jedanput je pomazio Troya, a
onda se vratio u kuu.
Nekoliko sati poslije, njukao sam po dvoritu, ekajui da se Ethan doe
igrati, kada je na prilaz skrenuo nekakav kombi. im se zaustavio, prepoznao
174

sam da je to isto ono vozilo koje je bilo parkirano na parkiralitu ispred pseega
parka, a ovjek koji je iz njega iziao bio je isti onaj policajac kojega sam
nanjuio kada je prebirao po grmlju motkom na ijemu je dnu bila zakvaena
petlja. Tu istu motku sada je izvukao iz kombija.
To vam nee trebati, viknuo je Ethan izlazei iz kue. Okrenuo sam se
od mukarca i maui repom krenuo prema svojemu djeaku. Jako dobro
surauje.
Dolutao je sino?, policajac je odgovorio pitanjem.
Tako je. Pogledajte rebra jadne ivotinje. Vidi se da je istokrvan, ali
netko se nije ba lijepo ponaao prema njemu.
Primili smo dojave da se neki lijepi labrador puten ee po gradskome
parku. Pitam se je li to taj, rekao je policajac.
Ne znam ba. To je poprilino daleko, Ethan je sumnjiavo odgovorio.
Mukarac je otvorio kavez koji se nalazio u stranjem dijelu kombija.
Mislite li da e sam ui? Ne da mi ga se naganjati.
Hej, psu. Gore. Dobro? Gore. Ethan je rukom lupnuo po otvorenom
kavezu. Neko vrijeme sam ga znatieljno promatrao, a onda skoio u kavez.
Ako djeak eli da to uinim, to u i uiniti. Uinio bih sve za svojega djeaka.
Hvala, rekao je policajac. Zatvorio je vrata kaveza.
to e se sada dogoditi?, upitao je Ethan.
O, pretpostavljam da takvoga psa nee biti teko udomiti.
Pa... mogu li me nazvati, javiti mi? On je zaista draga ivotinja, volio bih
znati da je dobro.
Ne znam vam to. Morat ete nazvati azil, zamoliti ih da vas obavijeste.
Moj posao je samo da ih dovedem.
Onda u to i uiniti.
Policajac i djeak su se rukovali. Ethan je doao do mojega kaveza, a
policajac je sjeo na vozako mjesto. Naslonio sam nos na reetke, pokuavajui
ostvariti kontakt, udiui njegov miris. uvaj se, prijatelju, dobro? Ethan je
njeno rekao. Tebi je potreban dobar dom, u kojemu e biti djeca s kojom e
se igrati. Ja sam samo jedan starac.
Ostao sam zaprepaten kada je kombi krenuo, a Ethan ostao stajati ondje,
gledajui nas kako odlazimo. Nisam se mogao suzdrati i poeo sam lajati.
Lajao sam i lajao dok smo se sputali niz prilaz i vozili cestom koja je prolazila
pokraj Hannine kue i jo dalje.
Novi razvoj dogaaja zabezeknuo me i slomio mi srce. Zato me odvode od
Ethana? Zar me alje od sebe? Kada u ga ponovo vidjeti? elim biti sa svojim
djeakom!
Odveli su me u zgradu punu pasa. Mnogi od njih cijeli su dan lajali od
straha. Stavili su me samoga u kavez i za samo jedan dan oko vrata sam imao
175

plastini ovratnik i osjeao poznate bolove u meunoju. Jesam li zato ovdje?

Kada e Ethan doi po mene i odvesti me u automobilu?
Svaki put kada bi netko proao pokraj mojega kaveza, skoio bih na noge,
oekujui djeaka. Kako su dani prolazili, tako bih i ja katkad dao oduka svojoj
frustraciji, pridruivi se neprestanome laveu koji je odjekivao posvuda. Gdje
je Ethan? Gdje je moj djeak?
Ljudi koji su me hranili i brinuli se za mene, bili su blagi i dragi, i moram
priznati da sam toliko eznuo za ljudskim dodirom da bih svaki put kada bi
netko od njih otvorio vrata, pojurio i gurnuo im glavu da me poglade. Kada mi
je u posjet, a bili smo u jednoj maloj prostoriji, dola neka obitelj s tri
djevojice, penjao sam im se u krilo i okretao na lea, toliko sam oajniki elio
osjetiti ljudske ruke na svojem tijelu.
Tatice, moemo li ga zadrati?, upitala je jedna od djevojica. Od panje
koju su mi davale te tri curice, poeo sam se mekoljiti.
Crn je poput ugljena, rekla je majka obitelji.
Garo, rekao je otac. Uhvatio me za glavu, pogledao mi zube, a onda mi
podignuo ape, jednu po jednu. Znao sam to to znai, ve su me ovako
pregledavali. eludac mi se zgrio od straha Ne. Ne mogu ii kui s tim ljudima.
Ja pripadam djeaku.
Garo! Garo!, skandirale su djevojice. Ukoeno sam ih promatrao;
njihovo oboavanje vie nije bilo dobrodolo.
Idemo na ruak, rekao je mukarac.
Ta-ti-ceeee!
Ali kada pojedemo, vratit emo se i odvesti Gara, dovrio je.
Jupi!
Jasno sam razabrao rije odvesti, ali laknulo mi je kada je obitelj, nakon
to su me djevojice jo dugo grlile, ipak otila. Vratili su me u moj kavez, a ja
sam se sklupao kako bih odspavao. Bio sam pomalo zbunjen. Sjeao sam se da
je, kada smo Maya i ja obavljali kolu, moj zadatak bio da sjedim i putam da
me djeca maze. Moda je ovo bilo isto, samo to e sada djeca dolaziti k meni.
Nije mi to smetalo. Bilo mi je bitno samo to da sam pogrijeio, i da obitelj
nije dola zato da me odvedu sa sobom. ekat u svojega djeaka. Ljudski
motivi psima su neshvatljivi pa nisam bio siguran zato smo nas dvojica
razdvojeni, ali znao sam da e me Ethan Pronai kada doe trenutak za to.
Dobre vijesti, mome, dobio si novi dom, rekla je ena koja me hranila,
stavivi mi u kavez zdjelicu svjee vode. Uskoro e se vratiti i zauvijek e se
rijeiti ovoga mjesta. Znala sam da nee dugo biti ovdje. Mahnuo sam repom i
pustio je da me poee po uima, liui joj ruku, dijelei njezino vedro
raspoloenje. Da, pomislio sam, kao odgovor na njezinu prponost, jo sam
ovdje.
176

Idem nazvati onoga ovjeka koji te doveo. Bit e mu drago uti da smo ti
pronali dobru obitelj.
Kada je otila, nekoliko sam puta zaokruio po prostoriji, a onda se
smjestio za spavanje, ponovo strpljivo ekajui djeaka.
Nakon pola sata, probudio sam se kao gromom oinut. uo sam muki glas,
ljutiti glas.
Ethan.
Zalajao sam.
Moj pas... moje vlasnitvo... predomislio sam se, vikao je. Prestao sam
lajati i sasvim se umirio osjeao sam ga s druge strane zida i zagledao se u
vrata, elei ih otvoriti snagom volje kako bih ga mogao nanjuiti. Nakon
otprilike jedne minute, upravo to se i dogodilo; ena koja mi je dala vodu vodila
je djeaka niz hodnik. Stavio sam ape na kavez, maui repom.
ena je bila bijesna, osjeao sam to. Ona djeca bit e tako razoarana,
rekla je. Otvorila je moj kavez i ja sam iskoio, bacivi se na djeaka, maui
repom, liui ga i cvilei. Dok nas je promatrala, enina ljutnja je nestala.
Dobro, onda, rekla je. Moj Boe.
Ethan je nekoliko minuta stajao za pultom, piui neto, a ja sam strpljivo
sjedio uz njega, trudei se da ne stavljam ape na njega. Onda smo izili iz
zgrade, ja sam sjeo na prednje sjedalo i odvezli smo se.
Iako dugo nisam uivao u vonji automobilom, glave izbaene kroz prozor,
najvie sam elio staviti glavu Ethanu krilo i osjetiti njegovu ruku na sebi, pa
sam to i uinio. Zaista mi oprata, zar ne, prijatelju?
Pozorno sam ga pogledao.
Stavio sam te u zatvor, a tebe uope nije briga. Neko smo se vrijeme
vozili u ugodnoj tiini. Pitao sam se idemo li na Farmu. Ti si dobar pas,
djeak je naposljetku rekao. Mahnuo sam repom od zadovoljstva. Dobro, ovdje
emo stati i kupiti pseu hranu.
Naposljetku smo se vratili na Farmu, a ovoga je puta Ethan otvorio ulazna
vrata i drao ih otvorenima kako bih ja mogao ui.
Te noi, nakon veere, leao sam pokraj njegovih nogu, zadovoljniji nego
ikada prije.
Sam, rekao je. Podignuo sam glavu s iekivanjem. Max. Ne. Winston?
Murphy?
Silno sam ga elio zadovoljiti, ali nisam imao pojma to hoe od mene.
Poelio sam da mi naredi da odem Traiti svidjela mi se pomisao na to da mu
pokaem to znam.
Bandit? Tucker?
O, sad znam o emu je rije. S iekivanjem sam se zagledao u njega,
ekajui da se odlui.
177

Trooper? Lad? Buddy?

Evo ga! Poznajem tu rije. Zalajao sam, a on se iznenaeno trznuo. Hej,
tako se zove? Jesu li te zvali Buddy?
Mahnuo sam repom.
Onda dobro, Buddy. Buddy, zove se Buddy.
Do sutra sam se ve naviknuo na to da reagiram kada kae Buddy. To je
bilo moje novo ime. Doi, Buddy, pozvao bi me. Sjedni, Buddy! Hej, pa ini
se da te netko poprilino dobro utrenirao. Pitam se kako si se naao ovdje. Jesu
li te napustili?
Prvoga dana, uglavnom me bilo strah maknuti se od Ethana. Iznenadio sam
se kada je otiao spavati u Djedovu i Bakinu sobu, ali nisam oklijevao kada je
rukom lupnuo po madracu, nego sam odmah skoio na mekani krevet i
rastegnuo se zastenjavi od istoga uitka.
Ethan se dizao nekoliko puta tijekom noi i iao u zahod, a ja sam ga svaki
put odano pratio, ekajui pred vratima dok je on obavljao to je imao. Ne
mora svaki put ii za mnom, zna, rekao mi je. I nije spavao onako dokasna,
kao prije. Ustao je u zoru i obojici nam pripremio doruak.
Pa, Buddy, sada sam poluumirovljen, rekao je Ethan. Jo imam
nekoliko klijenata s kojima suraujem, a s jednim od njih imam dogovoren
telefonski poziv uskoro, ali ostatak dana sam slobodan. Mislio sam da bismo nas
dvojica danas trebali raditi u vrtu. Kako ti to zvui?
Mahnuo sam repom. Zakljuio sam da mi se svia ime Buddy.
Nakon doruka (jeo sam prepeenac!), djeak je razgovarao na telefon, pa
sam ja istraivao kuu. inilo mi se da se kat ne koristi mnogo sobe su
mirisale na vlagu i gotovo da i nije bilo traga Ethanove prisutnosti. Njegova je
soba jo bila jednaka, ali u Maminoj sobi nije bilo pokustva i bila je puna
kutija.
Ormar u prizemlju bio je vrsto zatvoren, ali dok sam njukao po otvoru na
dnu, osjetio sam poznati miris.
Okretnik.

178

{ TRIDESET PRVO POGLAVLJE }

djeaku se osjeala tuga, duboka bol koje prije nije bilo i koja je bila
mnogo osjetnija od one u njegovoj nozi.
Ovdje ivim samo ja, ne znam koga trai, rekao mi je Ethan dok sam
pretraivao svaki djeli kue. Uvijek sam se mislio oeniti; nekoliko sam puta
bio blizu tomu, zapravo, ali nikada nije uspjelo. ak sam nekoliko godina ivio s
jednom enom u Chicagu. Djeak je stajao ispred prozora, zagledan u daljinu,
a tuga u njemu postala je jo vea. John Lennon rekao je da je ivot ono to ti
se dogodi dok planira neto drugo. Rekao bih da je to poprilino dobar saetak
mojega ivota. otiao sam do njega i sjeo, pa stavio apu na njegovo bedro.
Pogledao me, a ja sam mahnuo repom. Hej, Buddy, idemo ti pronai ogrlicu.
Uspeli smo se stubama do njegove sobe, a on je s police skinuo kutiju. Da
vidimo. Evo je.
Dok je Ethan podizao ogrlicu iz kutije i protresao je, neto je zazvealo.
Zvuk mi je bio toliko poznat da sam zadrhtao. Dok sam bio Bailey, svaki put
kad bih se pomaknuo, proizvodio bih isti taj zvuk. To je pripadalo jednom
mojem psu, prije mnogo, mnogo godina. Baileyju.
Mahnuo sam kada je izgovorio to ime. Pokazao mi je ogrlicu i ja sam je
ponjuio, osjetivi vrlo, vrlo slab miris drugoga psa. Mene, shvatio sam. Njuio
sam samoga sebe, to je bio vrlo neobian osjeaj.
Protresao je ogrlicu nekoliko puta. E, to je bio dobar pas, taj Bailey,
rekao je. Neko je vrijeme ostao zamiljeno sjediti, a onda me pogledao. Kada je
progovorio, glas mu je bio hrapav i osjetio sam kako iz njega naviru snani
osjeaji tuga i ljubav, aljenje i alovanje. Moda bi bilo bolje da ti kupimo
ogrlicu, Buddy. Ne bi bilo poteno traiti od tebe da bude kao on. Bailey...
Bailey je bio poprilino poseban pas.
Bio sam napet kada smo se sutra odvezli u grad nisam se elio vratiti u
kavez, na ono mjesto gdje su bili svi oni psi koji su neprestano lajali. No ispalo
je da smo samo otili po vree hrane i tvrdu ogrlicu, na koju je Ethan, kada smo
se vratili kui, zakvaio nekakav zveckavi privjesak.
Pie: >Zovem se Buddy. Pripadam Ethanu Montgomeryju<, rekao mi je,
drei jedan od tih privjesaka u ruci. Mahnuo sam repom.
Nakon nekoliko takvih odlazaka u grad, nauio sam se opustiti; vie mi se
nije inilo da e me Ethan napustiti. Prestao sam ga pratiti u stopu i poeo sam

179

istraivati okolicu. Proirio sam svoj teritorij na cijelo podruje Farme,

obraajui posebnu pozornost na potanski sandui i druga mjesta uz cestu gdje
su prolazili drugi mujaci.
Ribnjak je jo bio ondje i na njegovoj obali jo je ivjelo jato glupih pataka.
to se mene tie, to su mogle biti i iste one patke otprije nije bilo bitno, kada
su me vidjele, jednako su se ponaale, panino skakale u vodu, a onda plivale
prema meni da bi me bolje vidjele. Znao sam da nema smisla naganjati ih, ali
svejedno sam to inio jer sam u tome uivao.
Ethan je veinu dana provodio kleei na velikome, vlanome komadu
zemlje iza kue, a ja sam nauio da ne eli da ondje mokrim. Dok se igrao u
zemlji, razgovarao je sa mnom, a ja sam ga sluao, maui repom kada bih uo
svoje ime.
Uskoro emo nedjeljom ii na trnicu. E, to je zabavno. Moje rajice
postiu poprilino dobru cijenu, rekao je.
Jednoga poslijepodneva dosadila mi je igra kopanja po zemlji pa sam otiao
do staje. Tajanstvene crne make odavno nije bilo nigdje nije bilo ni njezina
mirisa i to me malo razoaralo. To je bila jedina maka koju mi je bilo drago
poznavati.
Ne, to nije sasvim tono. Iako me uglavnom ivcirala, Zvonicino
neskriveno oboavanje na kraju mi je poelo pruati zadovoljstvo.
U kutu staje pronaao sam gomilu starih prekrivaa, pljesnivih i trulih.
Kada sam zabio nos u njih i duboko udahnuo, osjetio sam slabaan zapuh
poznatog, umirujueg mirisa. Djed. Ovamo smo zajedno dolazili obavljati
poslove.
Dobro je da izlazim, odlazim u etnje, rekao mi je Ethan. Ne znam
zato se prije nisam sjetio nabaviti psa. Potrebno mi je vjebanje. Katkad bismo
naveer hodali oko farme dobro utabanom stazom koja je cijelim putem mirisala
na Troya, a katkad bismo se spustili cestom pa krenuli u ovom ili onom smjeru.
Svaki put kada bismo proli pokraj Hannine kue, osjetio bih neto u djeaku,
iako se nikada nije zaustavio ili joj otiao u posjet. Pitao sam se zato vie ne
osjeam njezin miris i sjetio se Carly, koju sam sretao u pseemu parku,
neupitno prekrivenu Hanninim mirisom.
Jedne takve veeri, dok smo prolazili pokraj Hannine kue, palo mi je na
pamet neto ega se nikada prije nisam sjetio: bol koju sam osjeao duboko
zakopanu u djeaku, bila je vrlo slina onome to sam neko davno osjetio u
Jakobu nekakva usamljena tuga, osjeaj da si se pozdravio s neim.
Meutim, katkad bi mu se raspoloenje sasvim popravilo. Ethan je volio
uzeti svoj tap i njime udarati loptu, a ja bih trao niz prilaz za njom i donosio
mu je. esto smo igrali tu igru, i da je bilo potrebno, ja bih razderao jastuie na
apama samo da on bude tako sretan. Kada bih baenu lopticu uhvatio visoko u

180

zraku, zgrabivi je kao da je komad mesa baen kroz ogradu, oduevljeno bi se

smijao.
Meutim, nekad bi ga ponovo zarobio mraan vrtlog tuge. Nisam mislio
da e moj ivot ovako ispasti, rekao mi je jednoga poslijepodneva promukloga
glasa. Gurnuo sam ga njukom, pokuavajui ga razvedriti. Sasvim sam sam,
nemam nikoga s kim bih mogao podijeliti dane. Mnogo sam zaraivao, ali
nakon nekog vremena, posao mi vie nije pruao toliko zadovoljstva pa sam
vie-manje odustao, no ni to me nije zadovoljilo. Otrao sam po loptu i
ispljunuo mu je u krilo, ali on je okrenuo glavu, pravei se da je ne vidi, a bol u
njemu bila je tako snana da sam gotovo zacvilio. O, Buddy, stvari jednostavno
ne pou uvijek onako kako si planirao. Nosom sam mu gurnuo lopticu meu
noge i napokon bio nagraen slabanim bacanjem. Svejedno sam se bacio na
loptu. Nije bio srcem u tome. Dobar pas, Buddy, odsutno me pohvalio.
Mislim da mi sada nije do igre.
Bio sam frustriran. Bio sam dobar pas, odradio sam Trai i ponovo bio s
djeakom. No on nije bio sretan, ne onako kako su ljudi obino bili sretni kada
bih ih Pronaao, kada bi im Jakob ili Maya i ostali dali pokrivae i hranu i vratili
ih njihovim obiteljima.
Tada mi je sinulo da moja svrha u ivotu nije bila samo u tome da Traim
nego i da spaavam. Pronalazak djeaka bio je samo jedan dio jednadbe.
Kada sam ivio s Jakobom, u njegovoj nutrini bio je uahuren isti taj
mrani osjeaj. No kada sam ga poslije ponovo vidio, kada smo Maya i ja
odlazili u kole, imao je obitelj dijete i partnericu. I tada je bio sretan, sretan
onako kako je Ethan bio kada su on i Hannah sjedili na trijemu i hihotali se.
Da bi se Ethan spasio, potrebna mu je obitelj. Treba mu ena s kojom e
imati dijete. Onda e biti sretan.
Sljedeega jutra, dok je Ethan radio na zemlji, ja sam se spustio niz prilaz
pa iziao na cestu. Iako vie nije bilo rana koza, kad smo se vozili automobilom
zapamtio sam nove mirise koji su oznaivali gdje se nalazimo, tako da mi uope
nije bilo teko doi do grada. Kada sam se ondje zatekao, brzo sam pronaao
psei park, iako sam se razoarao kada sam primijetio da nema ni traga ni glasa
od Carly. Hrvao sam se s nekim psima na igralitu, bez straha da e me ljudi
primijetiti sada sam Ethanov pas, dobar pas, imao sam ogrlicu i zvao sam se
Buddy.
U kasno poslijepodne, Carly je dotrala do mene, oduevljena to sam se
vratio. Dok smo se igrali, uivao sam u Hanninu mirisu, svjeem i snanom,
kojim je Carlyno krzno bilo natopljeno.
O, pa, zdravo psiu. Nisam te dugo vidjela. Bogme dobro izgleda, rekla
je ena koja je sjedila na klupi. Drago mi je da su te poeli hraniti! izgledala
je umorno, a kada je ustala nakon samo pola sata, pritisnula je rukom lea. Uf.
Ba sam spremna, propentala je. Poela se polagano sputati plonikom, dok je
181

Carly trala ispred nje. Drao sam se Carly i nas dvoje smo otjerali nekoliko
prestravljenih vjeverica.
Kada je nakon dva bloka zgrada ena skrenula na neki puteljak i otvorila
vrata kue, bio sam dovoljno pametan da ne odem za Carly unutra. Nakon to su
se vrata zatvorila, smjestio sam se na vrhu stuba i odluio ekati. Nije mi to
smetalo. Ve sam igrao ovu igru.
Nekoliko sati poslije, neki je automobil skrenuo na prilaz i iz njega je izila
ena sijede kose. Spustio sam se po stubama da je pozdravim. O, zdravo psu,
jesi li se doao igrati s Carly?, pozdravila me prijateljski ispruivi ruku.
Prepoznao sam glas prije nego to sam je nanjuio: Hannah. Maui repom,
vrtio sam joj se oko nogu, preklinjui njezine ruke da me dotaknu, to su i
uinile. Vrata kue su se otvorila.
Hej, mama. Pratio me od pseega parka, rekla je ena stojei na vratima.
Carly se zaletjela i bacila na mene. Odgurnuo sam je ramenom. U ovome
trenutku elio sam djevojinu pozornost.
Pa, gdje ti ivi, ha, deko? Hanna je pipajui pokuavala pronai moju
ogrlicu pa sam sjeo. Carly je gurnula lice i preprijeila joj put. Makni se,
Carly, rekla je Hannah i odgurnula Carlynu glavu ustranu. Zovem se Buddy,
polako je rekla, drei oznaku na mojoj ogrlici.
Mahnuo sam repom.
Pripadam... o, Boe.
to je bilo, mama?
Ethanu Montgomeryju.
Komu?
Hannah je ustala. Ethanu Montgomeryju. On je... on je netko koga sam
neko poznavala. Neko davno. Dok sam odrastala.
Kao, bivi deko, takav netko?
Pa, da, tako nekako, da. Hannah se blago nasmijala. Moj, ovoga, prvi
deko.
Tvoj prvi? Ma nemoj. A ovo je njegov pas?
Zove se Buddy. Mahnuo sam. Carly mi je vakala lice.
Pa, to emo uiniti?, ena je upitala stojei pokraj vrata.
Uiniti? O, pa pretpostavljam da bismo ga trebali nazvati. ivi blizu nae
stare kue, malo nie od nas. Poprilino si daleko od kue, Buddy.
Dosadila mi je Carly, koja oito nije shvaala ozbiljnost situacije i
zabavljala se penjanjem na mene. Zareao sam pa je sjela sputenih uiju, a onda
je ponovo skoila na mene. Neki su psi jednostavno previe veseli.

182

Bio sam uvjeren da e me Hannah vratiti djeaku i da mu, kada je Ethan

ugleda, vie nee biti nedostupna. Bilo je komplicirano, ali to je bila neka vrsta
Trai/Pokai. Meutim, ostaje na njima da sve to posloe.
to su i uinili, nakon otprilike sat vremena, Ethanov kamionet skrenuo je
na prilaz. Skoio sam s Carly koju sam drao pritisnutu o travu i otrao do
njega. Hannah je sjedila na najgornjoj stubi i nesigurno ustala kada je Ethan
iziao iz automobila. Buddy, kog vraga radi ovdje?, upitao je. Ui u auto.
Skoio sam na prednje sjedalo. Carly je stavila prednje ape na vrata
automobila, napreui se da me nanjui kroz prozor, kao da nismo upravo
proveli etiri sata nosova pritisnutih jedan o drugi.
Carly, dolje! Hannah je otro podviknula. Carly se spustila.
Ma, nema veze. Zdravo, Hannah.
Zdravo, Ethane. Neko vrijeme su se samo gledali, a onda se Hannah
nasmijala. Nelagodno su se zagrlili, a lica su im se ovla dotaknula.
Nemam pojma kako se to dogodilo, rekao je djeak.
Pa, tvoj je pas bio u parku. Moja ki Rachel odlazi onamo svako
poslijepodne; trebala je roditi prije tjedan dana, i lijenik eli da svaki dan malo
hoda. Preskakala bi ue kada bi joj to pomoglo. inilo mi se da je Hannah
nervozna, ali to se nije moglo usporediti s onim to se dogaalo Ethanu srce
mu je tako lupalo da sam ga mogao uti u njegovu dahu. Osjeaji koji su se irili
iz njega bili su snani i zbunjujui.
Upravo to i ne razumijem. Nisam bio u gradu. Buddy je morao sam prijei
sav taj put. Ne znam to bi ga nagnalo da to uini.
Pa..., rekla je Hannah.
Stajali su i gledali se. Hoe li ui?, naposljetku je upitala.
O, ne, ne, moram se vratiti.
Onda dobro.
Jo su malo stajali. Carly je zijevnula, pa sjela i poela se eati, nesvjesna
napetosti izmeu tih dvoje ljudi.
Mislio sam te nazvati kada sam uo za... Matthewa. Moja suut, rekao je
Ethan.
Hvala ti, odgovorila je Hannah. To je bilo prije petnaest godina, Ethane.
Davno.
Nisam mislio da je toliko prolo.
Da.
Znai, u posjetu si? Zbog bebe?
O, ne, sada ivim ovdje.
Zaista? inilo se da je Ethana neto preplailo, ali kada sam se okrenuo
oko sebe, nisam vidio nikakav element iznenaenja, osim vjeverice koja se
183

spustila niz stablo i neto je kopala po travi nekoliko kua dalje. S gaenjem
sam primijetio da je Carly gledala u pogrenome smjeru.
Sljedei mjesec bit e dvije godine otkako sam se vratila. Rachel i njezin
suprug ive sa mnom dok ne dovre izgradnju jo jedne sobe u kui sobe za
bebu.
A tako.
Trebali bi pouriti, Hannah je rekla kroz smijeh. Poprilino je...
velika.
Oboje su se nasmijali. Ovoga puta, kada je smijeh zamro, inilo se da je
Hannu obavila nekakva tuga. Ethanov strah je okopnio i inilo se da je i njega
uhvatila nekakva sumornost.
Pa, drago mi je da sam te vidjela, Ethane.
I meni, Hannah.
U redu. Zdravo.
Okrenula se da se vrati u kuu. Ethan je doao do vrata na vozaevoj strani
automobila. Bio je ljut, preplaen i sukobljenih osjeaja. Carly i dalje nije
primjeivala vjevericu. Djevojka je bila na najgornjoj stubi. Ethan je otvorio
vrata automobila. Hannah!, viknuo je.
Okrenula se. Ethan je duboko, drhtavo udahnuo. Pitao sam se bi li moda
dola na veeru nekad. Moda bi ti bilo zabavno, nisi dugo bila na Farmi. Ovaj,
napravio sam vrt. Rajice..., zautio je.
Poeo si kuhati, Ethane?
Pa, poprilino dobro podgrijavam.
Nasmijali su se i tuga je nestala iz njih kao da je nikada nije ni bilo.

184

{ TRIDESET DRUGO POGLAVLJE }

akon toga dana, esto sam viao Hannu i Carly. Dolazile su na Farmu sve
ee i to mi nije smetalo. Carly je shvaala da je Farma moj teritorij, ali
bilo bi teko da to ne shvati, budui da sam oznaio svako stablo na njezinu
podruju. Bio sam glavni pas i ona me nije ni pokuavala izazvati. Meutim,
bila je izluujue slijepa prema prednostima koje je hijerarhijski poredak pruao
naem dodue malom oporu. Uglavnom se ponaala kao da smo sudruzi u igri i
nita vie.
Zakljuio sam da jednostavno nije ba previe bistra. Carly je vjerovala da
moe uloviti patke bude li im se dovoljno tiho priuljala, to je bila ista glupost.
S gaenjem sam je promatrao kako se ulja kroz travu, s trbuhom u blatu,
centimetar po centimetar, a majka patka cijelo je vrijeme netremice promatra.
Onda bi uslijedio brzi skok, veliki pljusak i patke bi odletjele nekoliko metara
dalje i sletjele u ribnjak, tono ispred Carly. Ona bi plivala petnaestak minuta,
toliko se trudei da bi joj se tijelo gotovo podizalo iz vode, i frustrirano bi lajala
svaki put kada bi osjetila da je dovoljno blizu patkama da ih zgrabi, ali one bi
zalepetale krilima i ponovo odletjele nekoliko metara. Kada bi Carly napokon
odustala, patke bi odluno zaplivale za njom, kvaui. Carly bi se katkad
okrenula i ponovo zaplivala prema patkama, mislei da ih je zavarala. Nisam ja
imao strpljenja za to.
Ethan i ja smo povremeno odlazili kod Carly, ali to uope nije bilo zabavno
jer se ondje samo moglo igrati na dvoritu.
Sljedeega ljeta, na Farmi se okupilo mnogo ljudi, koji su sjedili u stolcima
na rasklapanje i gledali me kako izvodim trik koji sam usavrio dok sam bio s
Mayom i Alom. Trik se sastojao od toga da polagano i dostojanstveno hodam do
drvenih stuba koje je Ethan izgradio, tako da budem na povienome i da me svi
dobro vide. Odvezao je neto to mi je bilo privezano za lea, a onda su on i
Hannah razgovarali i poljubili se. Svi su se smijali i pljeskali mi.
Poslije toga, Hannah je ivjela s nama na Farmi. Kua se sasvim
promijenila, toliko, ak, da je podsjeala na kuu Mayine Mame, u koju su se
stalno slijevali gosti. Ethan je doveo jo nekoliko konja da prave drutvo Troyu
na dvoritu. Ti konji bili su manji i djeca koja su dolazila u posjet voljela su ih
jahati, iako ja smatram da su konji nepouzdana stvorenja koja e te napustiti u
umi im vide zmiju.

185

Carlyna vlasnica, Rachel, uskoro se pojavila s malom bebom, djeaiem

koji se zvao Chase. On se volio penjati po meni, hvatati me za krzno i smijuljiti
se. Kada bi se to dogodilo, mirno sam leao, onako kao to sam to inio kada
smo Maya i ja radili u koli. Bio sam dobar pas svi su to govorili.
Hannah je imala tri keri i sve su imale djecu, tako da sam uvijek imao vie
prijatelja s kojima sam se mogao igrati nego to sam ih mogao nabrojiti.
Kada nije bilo gostiju, Ethan i Hannah esto su sjedili na trijemu, drei se
za ruke, dok je noni zrak postajao hladniji. Leao sam im pod nogama, uzdiui
od zadovoljstva. Bol koju je moj djeak osjeao je nestala, a zamijenila ju je
mirna, vedra radost. Djeca koja su dolazila u posjet zvala su ga Djedice i
svaki put kada bi to uo, srce bi mu poskoilo od radosti. Hannah ga je zvala
ljubavi i dragi, a katkad i samo Ethane.
Jedino to u cijeloj toj prii nije bilo savreno, jest injenica da sam nakon
to je Hannah poela spavati s Ethanom, ja bio protjeran iz kreveta. Isprva sam
pomislio da je to neka pogreka. Uostalom, izmeu njih je bilo sasvim dovoljno
mjesta za mene, a tako sam najvie i volio spavati. Meutim, Ethan mi je
naredio da siem s kreveta. Zapravo, nakon to sam pokazao onaj trik u
dvoritu, koji je dolo pogledati toliko ljudi, Ethan je dao staviti krevete u sve
sobe na katu, ak i u Bakinu staru ivau sobu, ali izgleda da nijedan od njih nije
bio dovoljno dobar za Hannu.
Meutim, ipak sam pokuavao: svake noi stavljao sam apu na krevet i
polako se podizao, onako kako se Carly centimetar po centimetar uljala kroz
travu prema patkama. I svake noi, Ethan i Hannah bi se smijali.
Ne, Buddy, sii, Ethan bi rekao.
Ne moe ga kriviti to pokuava, Hannah bi esto odgovorila.
Kada bi pao snijeg, Hannah i Ethan pokrili bi se prekrivaem, sjeli ispred
vatre i razgovarali. Kada su bili Sretan Dan zahvalnosti ili Sretan Boi, kua je
bila toliko puna ljudi da sam esto osjeao kako postoji opasnost da me netko
zgazi i mogao sam birati krevet, jer su djeca bila oduevljena to u spavati s
njima. Od djece mi je najdrai bio Rachelin sin Chase, koji me malo podsjeao
na Ethana grlio me i volio onako kao to je to Ethan inio kada je bio djeak.
Kada je Chase prestao pokuavati hodati na sve etiri poput psa, volio je
istraivati Farmu sa mnom, dok je Carly bezuspjeno lovila patke.
Bio sam dobar pas. Ispunio sam svrhu svojega postojanja. Lekcije koje sam
nauio kada sam bio divlji pas nauile su me kako pobjei, kako se sakriti od
ljudi kada je to potrebno i kako traiti hranu u kantama za smee. ivot s
Ethanom nauio me ljubavi i dao mi najvaniju svrhu u ivotu, a to je da se
brinem za svojega djeaka. Jake i Maya nauili su me da Traim, Pokaem i, to
je najvanije od svega, nauili su me spaavati ljude, a sve te stvari, sve to sam
nauio kao pas, pomoglo mi je da pronaem Ethana i Hannu i da ih spojim. Sada
sam shvaao zato sam ivio toliko ivota. Morao sam nauiti mnogo bitnih
186

vjetina i lekcija, tako da kada doe trenutak za to, mogu spasiti Ethana, ne iz
ribnjaka, neko iz dubokoga oaja njegova ivota.
Djeak i ja i dalje smo naveer etali oko Farme, obino s Hannom, ali ne
uvijek. eznuo sam za trenucima kada bismo Ethan i ja bili sami, kada bi
razgovarao sa mnom, hodajui polako i oprezno po neravnoj stazi. Kako smo
se dobro zabavili ovaj tjedan, jesi li se i ti zabavio, Buddy? Katkad bi tapom
udario loptu tako da je poletjela niz prilaz, a ja bih radosno potrao za njom,
malo je vaui prije nego to bih mu je spustio ispred nogu kako bi ponovo
zamahnuo tapom i odbacio je.
Ti si divan pas, Buddy, ne znam to bih bez tebe, rekao je Ethan kada
smo bili u jednoj takvoj veernjoj etnji. Duboko je udahnuo, okrenuo se Farmi,
mahnuvi djeci koja su sjedila za vanjskim stolom.
Zdravo, djedice!, viknuli su i mahnuli mu.
Njegov isti uitak, njegova ljubav prema ivotu, natjerali su me da
zalajem od oduevljenja. Okrenuo se prema meni, smijui se.
Jesi li spreman za jo jednu, Buddy?, upitao me podignuvi tap kako bi
ponovo udario lopticu.
Chase nije bio posljednje dijete koje se pridruilo obitelji; stalno su dolazila
nova. Kada je Chaseova majka, Rachel, donijela kui djevojicu koju su zvali
Iznenaenje, Ova Je Sigurno Posljednja i Kearsten, Chase je bio otprilike
jednako star kao Ethan kada sam ga prvi put vidio. Kao obino, pruili su mi
dijete da ga ponjuim i, kao obino, trudio sam se ponaati zahvalno nikada
nisam znao to oekuju od mene u takvim situacijama.
Buddy, idemo se igrati lopticom!, predloio je Chase. E, na to sam ve
znao kako reagirati!
Jednoga prekrasnog proljetnog dana bio sam sam kod kue s Ethanom,
dremuckajui dok je on itao knjigu, obasjan toplim sunevim zrakama koje su
ulazile kroz prozor. Hannah je upravo bila sjela u automobil i nekamo se
odvezla i u tom trenutku kua je bila neobino prazna, nitko od obitelji nije nam
bio u posjetu. Odjedanput sam irom otvorio oi. Okrenuo sam se i pogledao
Ethana, koji me znatieljno promotrio. to si uo, Buddy?, upitao me.
Automobil?
Neto nije bilo u redu s djeakom, osjeao sam to. Ustao sam i tiho
zacvilio. Nekakav nemir prostrujio je kroz mene. vratio se itanju knjige, ali se
iznenaeno nasmijalo kada sam stavio ape na kau, kao da u se popeti na
njega. Hej, Buddy, to radi?
Osjeaj nadolazee katastrofe postajao je sve snaniji. Bespomono sam
zalajao.
Jesi li dobro? Treba li van? Pokazao je rukom prema pseim vratima, pa
skinuo naoale i protrljao oi. Hu. Malo mi se zavrtjelo.
187

Sjeo sam. Trepnuo je i zagledao se u daljinu. Sluaj, staro mome, idemo

ti i ja malo odspavati. Ustao je i zaljuljao se. Nervozno daui, otiao sam za
njim u spavau sobu. O, rekao je.
Osjetio sam kako mu je neto puknulo u glavi. Legao je i duboko udahnuo.
Skoio sam na krevet, ali nije nita rekao, samo se staklena pogleda zagledao u
mene.
Nisam mogao nita uiniti. Njukom sam gurkao njegovu mlitavu ruku,
svjestan i preplaen neobinim silama koje su se u njemu oslobodile. Disao je
plitko, drhtavo.
Nakon jednoga sata, promekoljio se. Neto je i dalje bilo vrlo loe, ali
osjeao sam kako skuplja snagu i bori se protiv onoga to ga je zgrabilo, kao to
sam se ja morao boriti da isplivam na povrinu hladne vode u onome
kanalizacijskom odvodu, za oluje, dok sam u zubima drao djeaia
Geoffreyja.
O, zadihano je rekao. O, Hannah.
Prolo je jo malo vremena. Tiho sam cvilio, osjeajui kako se u njemu
nastavlja borba. Onda je otvorio oi. Isprva nije bio usredotoen, zbunjeno je
gledao oko sebe, a onda mu se pogled zaustavio na meni i oi su mu zasjale.
O, pa zdravo Bailey, okirao me kada je to izgovorio. Kako si?
Nedostajao si mi, psu. Uhvatio me za krzno. Dobar pas, Bailey, rekao je.
Nije to bila pogreka. Nekako je znao. Ta velianstvena bia, sa svojim
sloenim umovima, mogla su toliko vie nego psi, i ta sigurnost koja je sada
izbijala iz njega govorila mi je da je zbrojio dva i dva. Gledao me i vidio
Baileyja.
Sjea li se onoga dana kada smo se utrkivali, ha, Bailey? Bogme smo im
pokazali. Bogme jesmo.
Htio sam mu dati do znanja da ja zaista jesam Bailey, njegov jedini pas, i
da shvaam da mu ono to se dogaa u njemu omoguuje da vidi pravoga mene.
Sinulo mi je kako bih to mogao uiniti i odmah sam skoio s kreveta i zatrao se
u hodnik. Podignuo sam se i uhvatio kvaku ormara onako kako me prva majka
nauila i stari mehanizam lagano se okrenuo u mojim ustima, a vrata su se
otvorila. Gurnuo sam ih nosom i bacio se na gomilu pljesnivih svari na dnu,
izbacivao sam izme i kiobrane dok ga nisam uhvatio zubima: okretnik.
Kada sam ponovo skoio na krevet i spustio mu okretnik u dlan, Ethan se
trznuo kao da sam ga upravo probudio. Ajme! Bailey, pronaao si okretnik,
gdje si ga naao, mome?
Polizao sam ga po licu.
Dobro. Da vidimo sad.
Sljedee to je uinio bilo je ono to sam najmanje elio. Tresui se od
napora, nagnuo se preko prozora koji je bio malo otvoren kako bi u sobu ulazio
188

svje zrak. Dobro, Bailey. Donesi okretnik!, viknuo je. Neprirodnim

pokretom uspio je nekako staviti okretnik na prozor pa ga gurnuti.
Nisam ga elio napustiti ni na trenutak, ali nisam mogao odbiti poslunost
nakon to je drugi put ponovio zapovijed. Grebui noktima po sagu, zatrao sam
se preko dnevne sobe, izletio kroz psea vrata, zaokruio s druge strane kue i
podignuo okretnik iz grmlja u koje je pao. Okrenuo sam se i otrao u kuu,
mrzei svaku sekundu koju sam zbog glupoga okretnika morao provesti
razdvojen od svojega djeaka.
Kada sam se vratio u spavau sobu, vidio sam da se situacija pogorala.
Ethan je sjedio na podu, na istome mjestu na kojemu je stajao kada mi je bacio
okretnik. Pogled mu je bio mutan, disanje teko. Ispljunuo sam predmet koji
sam mu donio proao je trenutak za to. Oprezno, da ga ne ozlijedim, doao
sam do njega i stavio mu glavu u krilo.
Uskoro e me napustiti, uo sam to u njegovu sve sporijem, hrapavu
disanju. Moj djeak umire.
Nisam mu se mogao pridruiti na njegovu putovanju i nisam znao kamo e
ga ono odvesti. Ljudi su mnogo sloeniji od pasa i imaju mnogo vaniju svrhu.
Posao dobroga psa je da bude s njima, da ostane uz njih u kojem god smjeru
krenuo njihov ivot. Sada sam mu mogao samo pruiti utjehu, dati mu do znanja
da nije sam dok naputa ovaj ivot, nego da je uz njega pas koji ga je volio vie
od iega drugog na svijetu.
Njegova ruka, slaba i drhtava, dotaknula me iznad vrata. Nedostajat e
mi blentavi psu, rekao je.
Naslonio sam lice na njegovo, osjetio njegov dah i njeno ga polizao dok se
trudio da usredotoi pogled na mene. Naposljetku je odustao i pogled mu je
skliznuo ustranu. Nisam znao vidi li me sada kao Baileyja ili Buddyja, ali to nije
bilo bitno. Bio sam njegov pas, a on je bio moj djeak.
Osjetio sam da gubi svijest, kopni polagano kao to dnevna svjetlost nestaje
s neba nakon zalaska sunca. Nije ga boljelo, nije se bojao, osjeao sam samo da
moj hrabri djeak ide kamo mora poi. Kroza sve to, osjeao sam da je svjestan
da mu leim u krilu, sve dok nakon to je jo jedanput drhtavo izdahnuo, vie
nije bio svjestan niega.
Tiho sam leao sa svojim djeakom, u mirnoi toga proljetnoga
poslijepodneva, u praznoj i tihoj kui. Uskoro e se djevojka vratiti kui i,
prisjetivi se koliko je svima bilo teko pozdraviti se s Baileyjem i Ellie, pa ak i
makama, znao sam da e joj trebati moja pomo da se suoi s ivotom bez
djeaka.
A to se mene tie, ja sam vjerno ostao s glavom poloenom u djeakovu
krilu, prisjeajui se prvoga puta kada sam ga vidio, posljednjeg puta kada sam
ga vidio sada i svih onih trenutaka izmeu. Znao sam da u uskoro osjetiti
duboku, bolnu tugu, ali u tom trenutku uglavnom sam osjeao mir, siguran u
189

uvjerenju da se, ivei ivot onako kako sam ga ivio, sve svelo na ovaj
trenutak.
Ispunio sam svoju svrhu.

190