UPOZNAVANJE SA POSLANSTVOM

UPOZNAVANJE SA POSLANSTVOM

Poslanici su odabrani Božiji robovi koji su prenosili objavu ljudima, obećavajući im nagradu
od Allaha, džellešanuhu, za njihova dobra djela i upozoravajući ih na kaznu zbog nevjerstva i
loših djela.

“Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se zato
oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju.” (El-En’am:48)

Oni su različitim načinima primali objavu: primanje objave u strahu (u početnom periodu),
izravnim slušanjem od meleka koji je bio u ljudskom obliku, istiniti snovi i na druge načine
koje nije spoznao niko do poslanici.

Razlika između resula i nebijja

Vjerovjesništvo (nubuvvet) je ograničeno na osobu koja je njegov nosilac i takva osoba se

zove nebijj, a ukoliko je poslanstvo spojeno sa obavezom izmjene ponašanja kod ljudi, ta
obaveza se zove risaletom, a njen nosilac resul. Resul je bio nosilac knjige i Šerijata koji mu je
objavljen, dok je nebijj sljedbenik Šerijata prethodnog poslanika.Iz toga slijedi da je svaki
resul nebijj, a dok svaki nebijj nije resul.

Poslanici i njihovo postojanje

Danas, u različitim krajevima svijeta, postoji više ideologija koje slijede različita učenja. Neke
od tih vjera se slažu u tome da postoji Stvoritelj, život nakon smrti i suđenje na njemu. To
ukazuje na potrebu poslanstva, duhovnu potrebu ljudi, koja je bila uvijek potrebna, a
pogotovo u prošlosti kada nije bilo veza između dalekih zemalja. Te vjere su i do danas
prisutne, slijede ih milioni ljudi koji svjedoče poslanstvo, jer je poslanstvo osnova vjere i
nema vjere bez poslanika.

Specifičnosti poslanstva

Nubuvvet je Allahova milost prema nekim robovima koje je On izabrao. On se ne postiže

razumom, dobrim djelima i pokornosti, nasljedstvom, nego je on Allahovo odabiranje nekih
stvorenja, i on se ne postiže, osim sa Allahovim nadahnućem i uputom od Njega.

“Allah odabire poslanike među melekima i ljudima.- Allah sve čuje i sve vidi.“(El-
Hadždž:75)

Božija objava je upućena svim ljudima, jer je Allah, subhanehu ve te’ala, Gospodar svih
svjetova, a ne Gospodar nekog određenog naroda.

“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!“ I
bilo je među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužilida
ostanu u zabludi...“ (En-Nahl:36)

Ovo je u suprotnosti sa stavom Jevreja koji smatraju da je Allahova blagodat, milost i

poslanstvo samo njima obećano.

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/1upoznavanje_sa_poslanstvom.htm[10.2.2010 16:14:29]
UPOZNAVANJE SA POSLANSTVOM

Uloga poslanstva

Uloge poslanstva se dijele u tri grupe:

- pozivanje u vjeru u Allaha i Njegovu jednoću,

- vjera u Sudnji dan i polaganje računa za svoja djela i

- objašnjenje Šerijata koji služi za dobrobit ljudi i njihovu sreću na dunjaluku i na ahiretu.

Vjera u Allaha

Ona je prisutna u svakom čovjeku, s tim što je ljudi prikazuju na različite načine,
objašnjavajući to prirodom, neki od njih prikazuju to u kipovima i u nečemu drugom. Čovjek
nije u stanju svojim razumom da shvati gajb (ono što ne vidi) i zato dolazi vahj (objava) koji
mu ukazuje na spoznaju toga. Grčka filozofija je pokušala da razriješi pitanje metafizike, pa su
nastala kontradiktorna mišljenja, kao što i danas postoje. Jedino poslanici objavom od Allaha
objašnjavaju gajb riječima koje prihvata zdrav razum.

Vjera u Sudnji dan

To je takođe od gajba do kojeg ne dostiže razum, niti ga spoznaje bez upute i prethodnog
objašnjenja poslanika. Svaki čovjek ima osjećaj da se njegov život ne završava sa smrću i to
nije iluzija, kako to smatraju materijalisti.

Ukoliko ne bi čovjek vjerovao u budući svijet, to bi za njega bila katastrofa, jer svaki čovjek je
izgubio nekog svog voljenog, a postojanje drugog svijeta jeste uspostavljanje pravde (‘adl) i
sakupljanje voljenih, dobrih robova, što ulijeva smirenost u čovjeka. S druge strane, znanje o
polaganju računa na drugom svijetu podstiče čovjeka na činjenje dobra i odvraćanje od zla.

Objašnjenje Šerijata

Bez poslanstva čovjek nije u stanju da shvati put kojim treba da ide. Nekada smatra nešto
dobrim, a ono je loše za njega i obrnuto. Šerijat nam ukazuje na dobra i loša djela, koristi i
štete, nagradu i kaznu. To pobija nasilnicima opravdanja za njihova djela, jer je Allah, dželle
šanuhu, objasnio njima put:

“O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi

nikakva opravdanja pred Allahom imali.-A Allah je silan i mudar.“ (En-Nisa’:165)

Broj poslanika

Poslanika je bilo mnogo, a u Kur’anu ih je spomenuto dvadeset i pet, to su:

Adem, Idris, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Ismail, Ishak, Ja’kub; Jusuf, Šu’ajb, Ejjub, Zu-l-Kifl,
Musa, Harun, Dâvud, Sulejman, Iljas, El-Jese’, Junus, Zekerijja , Jahja, ‘Isa,i Muhammed,
sallallahu ‘alejhim we sellem.

Mnoge poslanike Kur’an ne spominje, ali Allah, dželle šanuhu, ukazuje na njih obraćajući se

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/1upoznavanje_sa_poslanstvom.htm[10.2.2010 16:14:29]
UPOZNAVANJE SA POSLANSTVOM

Muhammedu, sallallahu ‘alejhi wesellem.

“I poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali...“
(En-Nisa’:164)

Musliman vjeruje u sve poslanike i to je osnova vjere, a ako bi jednog od njih zanijekao, ili
vrijeđao, postaje nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu ‘alejhi wesellem.

“Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki

vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi ne
izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih...“ (El-Beqare:285)

Samim ovim islam daje osnove za upoznavanje i bratsvo među ljudima, jer kada ljudi vjeruju
u sve poslanike, time je olakšano međusobno razumijevanje u onome u čemu se razlikuju.

Svi poslanici su bili uzor kojeg treba slijediti:

“Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov put...“ (El-En’am:90)

Mu’džize poslanika

Svaki musliman treba da vjeruje da je Allah dao podršku i pomoć Svojim poslanicima. To je
potvrđivalo istinitost njihovog poslanstva kod ljudi, i te podrške se nazivaju mu’džizama,
ajetima ili bejjinatima. To su djela koja su izvan ljudske moći, snage, znanja i shvatanja, i ona
su u suprotnosti sa zakonima materije i prirodnim zakonima koji nas okružuju.

Najviše u upotrebi je riječ mu’džiza, jer je nastala od riječi ‘adžz, što na arapskom znači
nemoć ljudi da učine nešto tako.

Vrste mu’džiza

- kosmička mu’džiza, kao izlazak vode iz kamena, razdvajanje mora.

- vijesti gajba, kao što je Isa, ‘alejhisselam, obavještavao narod o tome šta jedu u svojim
kućama i šta imaju u njima.

- mu’džize koje su u suprotnosti sa prirodnim zakonima, kao vatra koja je postala hladnom i
spasom za Ibrahima, ‘alejhisselam.

- vanredne, iznenadne mu’džize, koje su se javljale kada je situacija to nalagala.

Sve mu’džize prije Muhammeda, sallallahu ‘alejhi wesellem, su bile u onome po čemu je
određeni narod bio poznat i to bilo rašireno u njemu. Mu’džiza Muhammeda, sallallahu
‘alejhi wesellem, se razlikuje od drugih po tome što je ona vječna i time se povećava njeno
djelovanje. Zato Kur’an ukazuje ljudima da razmišljaju o onome što on sadrži od upute i
jasnih dokaza koji govore da je Kur’an vahj (objava) od Allaha, dželle šanuhu.

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/1upoznavanje_sa_poslanstvom.htm[10.2.2010 16:14:29]