Zbornik seminarskih radova 2007

SVEUČILIŠTE U SPLITU
STRUČNI STUDIJ RAČUNARSTVA – ZAGREB
prof. Pavle Špoljarić
Programski alati na Unix računalima
ZBORNIK SEMINARSKIH RADOVA

2005/2006
Dražen Hudoletnjak • Dario Miočić • Marijela Napast • Andrija Martinović
Marko Bošnjak Mehmetović • Hrvoje Hrašek • Marko Pintač • Siniša Julijan
Marko Vuković • Marijana Ladan-Pelivanović • Predrag Jovanović • Manuel Vidonis
Zoran Zoričić • Ida Golubić • Dragutin Markulin • Mario Strinić • Matko Pejčić
Maja Mehinagić • Nina Žugaj • Tomislav Ščrbak • Franjo Grgec • Ivan Manić
Svjetlana Vedernjak • Frane Gjeldum • Željko Jurković • Goran Grdenić • Dragan Micić
Vitko Stanšec • Matija Mikšec • Davorin Šajnović • Zdravko Smenderovac • Nijaz Ćesir
Domagoj Milaković • Branimir Živković • Tomislav Grgec • Krešimir Hećimović
Janko Rade • Marko Ferk • Rustem Galioulline • Alen Cikač • Yasser Alkhalil • Damir Jajetić
Tomislav Domanovac • Marni Minauf • Nenad Cuca • Ivan Podhraški • Maja Žugaj
Željko Šafar • Damir Šćuric • Goran Jurišić • Krasnodar Krajnik • Vedran Deduš
Vanja Harambuša • Krunoslav Zeman • Boris Ivanišević • Igor Čopec • Matija Čupen
Saša Dragić • Ivan Brčić Neven Kmetić • Majk Jednaković • Jurica Božiković
Usama Kalit • Ivica Fadljević • Igor Novaković • Antun Brezak • Marinko Šimić
Nikolina Javor • Maja Hudorović • Goran Vlahović • Goran Vulić • Adrijana Bazina
Ivan Legin • Daniel Van Schepdael • Vinko Horvatinčić • Dubravko Flis • Dario Dugić
Zvonimir Janković • Jakov Mihaljević • Daniel Novak • Adriana Mihinec • Domagoj Švegelj
Darko Drezga • Berislav Biljaković • Josip Baćani • Tomislav Brebrić • Marina Petrovska •
Dario Benko • Amir Kos • Tamara Krutman • Ante Penava • Mirjana Divčić • Ana Babić •
Marijan Poljak • Nino Knez • Damir Kolić • Igor Rubinić • Martin Fresl • Željko Gobac •
Viktorija Karamarković • Vanja Kramarić • Josip Špendić • Lana Večerić • Ivan Skoković •
Kristijan Živčec • Goran Curkovečki • Tomislav Jagić • Marina Bračun • Elizabeta Velkavrh •
Alja Pavlić-Ravšer • Eliot Karlo Pavletić • Marija Bilić • Marija Rešetar • Saša Protulipac •
Čelebić Gorana • Siniša Mudrinić • Igor Kutanjec • Franjo Bubalo
Zagreb, 2006.
Sveučilište u Splitu Programski alati na Unix računalima
Stručni studij Računarstva – Zagreb
"...the number of UNIX installations has grown to 10, with more expected..."
- Dennis Ritchie and Ken Thompson, June 1972
"... When BTL withdrew from the project, they needed to rewrite an operating
system (OS) in order to play space war on another smaller machine (a DEC
PDP-7 [Programmed Data Processor] with 4K memory for user
programs). The result was a system which a punning colleague called
UNICS (UNiplexed Information and Computing Service)--an
'emasculated Multics'; no one recalls whose idea the change to UNIX
was"
2/2583
Stručni studij Računarstva – Zagreb Sadržaj
OVAJ ZBORNIK JE POD OPĆOM

GNU LICENCOM OPISANOM U
1. POGLAVLJU
(GNU FILOZOFIJA I GNU LICENCA)
3/2583
Sadržaj
1. GNU FILOZOFIJA I GNU LICENCA (Dražen Hudoletnjak)

7
2. POVIJEST I NASTANAK UNIX-a (Dario Miočić)
31
3. STRUKTURA UNIXA (Marijela Napast)
57
4. SHELL (Andrija Martinović)
70
5. UNIX COMMAND LINE (Marko Bošnjak Mehmetović, Hrvoje Hrašek)
100
6. Unix COMMAND LINE 2 (Marko Pintač)
145
7. SH I BASH (Siniša Julijan)
197
8. BASH – ADVANCED SHELL PROGRAMIRANJE (Marko Vuković)
236
9. C SHELL, T C-SHELL (Marijana Ladan-Pelivanović)
250
10. SHELL PROGRAMIRANJE (SHELL I BASH) (Predrag Jovanović)
277
11. REGEX (Manuel Vidonis, Zoran Zoričić)
299
12. SHELL ALATI ZA RAD SA TEKSTOM (Ida Golubić, Dragutin Markulin)
334
13. VI EDITOR (Mario Strinić)
356
14. EMACS (Matko Pejčić)
373
15. LOGIN I ID (Maja Mehinagić)
406
16. TELNET I SSH (Nina Žugaj)
416
17. PGP I CA AUTHORITY (Tomislav Ščrbak)
448
18. KERBEROS (Franjo Grgec, Ivan Manić)
469
19. CRON I AT (Svjetlana Vedernjak)
488
20. ARHIVIRANJE NA UNIX RAČUNALIMA (Frane Gjeldum)
524
21. BOOT & SHUTDOWN (Željko Jurković)
541
22. INIT PROGRAM (Goran Grdenić, Dragan Micić)
567
23. LILO i GRUB (Vitko Stanšec, Matija Mikšec)
598
24. UNIX DEVICES, MOUNTING DEVICES (Davorin Šajnović)
628
PARTICIONIRANJE I TIPOVI FILE SYSTEMA
25.
(Zdravko Smenderovac, Nijaz Ćesir )
650
26. STANDARDNA STRUKTURA DIREKTORIJA (Domagoj Milaković)
670
27. AWK I SED (Branimir Živković)
699
28. SED (Tomislav Grgec)
726
29. GCC COMPILER (Krešimir Hećimović)
752
4/2583
30. GDB, THE GNU SOURCE LEVEL DEBUGGER (Janko Rade)

774
31. GNU MAKE (Marko Ferk)
792
32. GNU MAKE (Rustem Galioulline)
826
33. PROGRAM PROFILING (Alen Cikač, Yasser Alkhalil)
865
34. CVS – SUSTAV ZA VERZIONIRANJE (Damir Jajetić, Tomislav Domanovac)
906
SUBVERSION – SUSTAV ZA VERZIONIZIRANJE
35.
(Marni Minauf, Nenad Cuca)
946
36. IDE (Ivan Podhraški)
990
37. ECLIPSE (Maja Žugaj, Željko Šafar, Damir Šćuric)
1005
38. PIPE I FIFO (Goran Jurišić)
1034
39. FORK (Krasnodar Krajnik)
1056
40. PROCESI I UPRAVLJANJE PROCESIMA (Vedran Deduš, Vanja Harambuša)
1088
41. SIGNALI (Krunoslav Zeman)
1116
42. FILE, DIRECTORY AND INODE PROGRAMMING (Boris Ivanišević)
1140
43. FORK PROCESI (Igor Čopec)
1159
44. SOCKETS, UNIX DOMAIN, NETWORK (Matija Čupen)
1169
45. TCP/IP (Saša Dragić)
1188
46. TCP/IP API (Ivan Brčić, Neven Kmetić)
1215
47. UDP-USER DATAGRAM PROTOKOL (Majk Jednaković)
1273
48. INETD I TCPD (Jurica Božiković)
1293
49. IP TABLES (Usama Kalit)
1305
50. NETWORK DEVICES I IP NAREDBE (Ivica Fadljević, Igor Novaković)
1369
51. QOS (Antun Brezak, Marinko Šimić)
1406
52. LINUX FIREWALL (Nikolina Javor, Maja Hudorović)
1429
53. INTERNET SERVICES (Goran Vlahović)
1469
54. LDAP (Goran Vulić)
1501
55. DNS I DHCP (Adrijana Bazina, Ivan Legin)
1538
56. DNS I DHCP (Daniel Van Schepdael)
1598
57. BIND9 (Vinko Horvatinčić, Dubravko Flis)
1619
58. RPC – REMOTE PROCEDURE CALL (Dario Dugić)
1661
59. RLOGIN RSH (Zvonimir Janković)
1679
60. X WINDOW SYSTEM (Jakov Mihaljević)
1689
5/2583
61. WINDOW MANAGER (Daniel Novak)

1698
62. KDE (Adriana Mihinec, Domagoj Švegelj)
1737
63. GTK (Darko Drezga, Berislav Biljaković)
1781
64. GNOME (Josip Baćani, Tomislav Brebrić)
1815
65. UNIX DESKTOP SYSTEM (Marina Petrovska)
1883
66. INTERNET HISTORY (Dario Benko)
1910
67. UVOD U PERL (Amir Kos)
1927
68. PERL – Practical Extraction and Report Language (Tamara Krutman,Ante Penava)
1984
69. PHP (Mirjana Divčić)
2031
70. PYTHON (Ana Babić)
2070
71. INTERPRETERI – TCL/TK (Marijan Poljak)
2105
72. NASTANAK LINUXA (Nino Knez, Damir Kolić)
2146
73. PHP vs. PERL (Igor Rubinić)
2158
74. MYSQL (Martin Fresl, Željko Gobac, Viktorija Karamarković)
2190
75. POSTGRESQL (Vanja Kramarić, Josip Špendić, Lana Večerić)
2241
76. APACHE - WEB SERVER (Ivan Skoković)
2288
77. APACHE (Kristijan Živčec, Goran Curkovečki)
2319
78. SAMBA (Tomislav Jagić, Marina Bračun)
2368
DISTRIBUCIJE LINUX-a / UNIX -a
79. (Elizabeta Velkavrh, Alja Pavlić-Ravšer, Eliot Karlo Pavletić)
2411
80. SAMBA I NFS (Marija Bilić)
2422
81. RPM i DEB PAKETI (Marija Rešetar)
2472
82. KOMPAJLIRANJE KERNELA (Saša Protulipac)
2492
83. WIKIPEDIJA (Čelebić Gorana, Siniša Mudrinić)
2524
84. AJAX (Igor Kutanjec, Franjo Bubalo)
2542
6/2583
Stručni studij Računarstva – Zagreb GNU filozofija i GNU licenca
Dražen Hudoletnjak
GNU FILOZOFIJA I
GNU LICENCA
7/2583
UVOD
Priča o GNU-u počinje otprilike 1971. sa Richardom Stallmanom koji je tada počeo
raditi za MIT na njihovom Artificial Intelligence Lab (Labaratorij za Umjetnu Inteligenciju).
Tamo je postao dio "software-sharing" zajednice koja je već postojala mnogo godina.
Razmjena softvera je bilo nešto što je staro kao i sama računala i u to doba je to bila normalna
stvar, pomoć kolegi. No oni su otišli korak dalje. AI Lab je koristio operacijski sustav ITS
(the Incompatible Timesharing System) kojeg su dizajnirali i u assembleru napisali njihovi
programeri (hakeri *) za Digitalov PDP-10. Kao dio tima Stallmanov posao je bio
poboljšavanje tog sustava. Oni svoj softver tada još nisu zvali "slobodan softver" (free
software) jer taj termin tada nije postojao ali u biti je to bio, jer kad god bi netko sa nekog
drugog sveučilišta ili neke kompanije želio portati i koristiti njihov program, oni su im to
dopustili. Ideja je bila, ako netko koristi nekakav nepoznat i zanimljiv program, uvijek ga
možeš tražiti da vidiš njegov izvorni kod (source code) kako bi ga mogao čitati, mijenjati ili
uzeti dijelove tog programa i iskoristiti ih za neki novi program. No situacija se je drastično
promijenila početkom 80-tih kad je Digital prestao proizvoditi PDP-10 seriju. Njegova
arhitektura, koja je bila elegantna i moćna u 60-tima se nije mogla "prirodno" proširiti da
koristi veći adresni prostor koji je bio primjenjiv u 80-tima. To je značilo da je gotovo sav
softver koji radi pod ITS-om postao neupotrebljiv. Nešto prije toga hakerska zajednica IT
Laba se raspala. 1981. osnovana je tvrtka Symbolics koja je zaposlila gotovo sve hakere iz AI
Laba tako da preostala zajednica nije mogla funkcionirati. Kad je 1982. AI Lab kupio novi
PDP-10, njihovi administratori su se odlucili za Digitalov operacijski sustav umjesto ITS-a.
Moderna računala toga doba (VAX, 68020) su imali svoje operacijske sustave ali nijedan od
njih nije bio slobodan softver. Za svaki, makar dobili samo izvršnu datoteku, morao se je
potpisati obvezujući ugovor. To je značilo da je prvi korak u korištenju računala obećanje da
nećeš pomoči svom susjedu. Pravilo koje su uveli tvorci "vlasničkog" softvera bilo je, "Ako
dijeliš softver sa susjedom, pirat si. Ako želiš bilo što promijeniti, moli nas da ti to
napravimo". To je nešto što se Stallmanu nikako nije sviñalo i našao se je pred moralnom
dvojbom. Priključiti se svijetu "vlasničkog" softvera i potpisati obvezujući ugovor kojim
obećaje da neće pomagati kolegama ili potpuno napustiti računalni svijet i raditi nešto drugo.
Umjesto toga, kao pravi programer tražio je neko treće riješenje. Razmišljao je da li postoji
neki program ili programi koje bi on mogao napisati da zajednica ponovno oživi. Zaključio je
da mu za početak treba operacijski sustav jer je to ključni program za korištenje nekog
8/2583
računala. Sa slobodnim operacijskim sustavom ponovno se je mogla osnovati zajednica

hakera koji bi slobodno surañivali i izmjenjivali svoje ideje. Zajednica kojoj bi se svatko
mogao pridružiti. Obzirom da je on do tada radio na razvoju operacijskih sustava, imao je
znanja i iskustva da to napravi a osjećao se i izabranim za taj posao. Odlučio je napraviti OS
kompatibilan sa Unixom kako bi bio prenosiv i kako bi dotadašnji korisnici Unixa mogli lako
prijeći na njega. Sljedeći hakersku filozofiju odabrao je ime GNU, kao rekurzivno za "GNU
Nije Unix" (GNU's Not Unix). Shvatio je da naziv "operacijski sustav" ne znači samo kernel
več da to ime uključuje i dodatne stvari kao što su komandne linije, assembleri, kompajleri,
interpreteri, debuggeri, tekst editori i još mnogo toga. Budući da su tadašnji operacijski
sustavi (ITS, Multics, VMS, Unix) imali sve to, on je odlučio da i GNU mora imati sve to.
Znajući točno što hoće, u siječnju 1984. dao je otkaz na MIT-u i počeo pisati GNU softver.
Odlazak iz MIT-a je je bio nužan jer da je ostao, MIT je mogao GNU proglasiti svojim
proizvodom i time bi Stallmanova ideja o slobodnom operacijskom sustavu pala u vodu kao i
ponovno oživljavanje hakerske zajednice. Srećom, profesor Winston, tadašnji šef MIT AI
Laba je dozvolio Stallmanu da nastavi koristiti njihove labose i njihovu opremu. Time je
GNU operacijski sustav od nekakve same ideje postao stvaran projekt i može se reći da je to
stvarni početak svega vezanog uz GNU.
* Riječ haker (hacker) u značenju "onaj koji probija zasštite" je pogreška koju su stvorili
mediji i koji taj pojam pogrešno koriste. Pravi hakeri ne priznaju to značenje. Po njima je
haker onaj koji voli programirati i uživa u tome. Zato ja u tekstu dalje koristim i koristiti ću
taj pojam za to, pozitivno značenje.
9/2583
GNU OS
Početci
Kratko prije nego je započeo GNU projekt, Stallman je čuo za "Free University
Compiler Kit" poznat takoñer i pod nazivom "VUCK". Taj kompajler je podržavao više
programskih jezika, uključujući C i Pascal te je imao podršku za razne platforme. Stallman je
kontaktirao autora VUCK-a i pitao ga može li dodati taj kompajler u GNU projekt. Odgovor
je bio negativan. Stoga je Stallman odlučio da prvi program kojeg će napraviti bude
višejezični (multi-language), višeplatformni (multi-platform) kompajler. Nadajući se da neće
sam morati napisati cijeli kompajler, nabavio je source kod Pastel kompajlera. To je bio
višeplatformski kompajler napisan na Lawrence Livermore Lab-u. Podržavao je i bio napisan
u proširenoj verziji Pascala te bio zamišljen kao sistem-programski jezik. Stallman mu je
dodao C frontend i počeo ga prebacivati na Motorolino 68000 računalo. No morao je odustati
jer je otkrio da taj kompajler treba nekoliko megabajta memorije za stack a dostupni 68000
sistemi dozvoljavaju samo 64 kB. Zbog toga je odlučio iz početka napisati svoj kompajler bez
da upotrijebi ista od koda Pastel kompajlera. Uspio je jedino upotrijebiti C frontend koji je
sam napisao. Taj kompajler je danas poznat kao GCC no njega je dovršio kasnije. Prije toga je
radio na GNU Emacsu.
10/2583
GNU Emacs
Stallman je rad na GNU Emacsu počeo u rujnu 1984. i već početkom 1985. GNU Emacs
je postao upotrebljiv program. To mu je omogućilo da koristi Unix sustave za editiranje bez
potrebe da nauči vi ili ed. Do tada je koristio druge sustave za editiranje texta.
Popularnost GNU Emacsa je rasla i Stallman se pitao kako distribuirati svoj softver.
Zato ga je stavio na anonimni server na MIT-u koji je on sam koristio. No kako u to vrijeme
nisu svi bili na internetu, Stallman je razmišljao kako svima omogućiti da doñu do kopije
Emacsa. Obzirom da nije radio tražio je naćin kako da zaradi novac na slobodnom softveru.
Zbog toga je objavio da će poslati kopiju na traci svakome tko mu plati 150$ za nju. Time je
Stallman započeo distribuciju slobodnog softvera, preteću današnjih kompanija koje
distribuiraju cjelokupne Linux-bazirane GNU sustave.
Razvoj GNU OS-a
Kako je interes za korištenjem Emacsa rastao, sve više ljudi se uključivalo u GNU
projekt i ponovno se je javilo pitanje oko financiranja projekta. Zbog toga je 1985. osnovan
Free Software Foundation (FSF). FSF je preuzela distribuciju Emacsa a kasnije je dodan i
drugi slobodni softver. Takoñer su počeli sa prodajom slobodnih uputstava (manuala). FSF je
primala donacije, ali najveća dobit im je bila od prodaje kopija slobodnog softvera i ostalih
usluga vezanih uz to. Danas FSF prodaje CD-e i DVD-e sa source kodom, izvršnim
datotekama, lijepo štampanim uputstvima i sve to sa slobodom da se dalje distribuira i mijenja
po želji. Zaposlenici FSF-a su napisali poveču količinu GNU softver paketa. Dva
najznačajnija su C library i shell. GNU C library je napisao Roland McGrath i to je nešto što
svaki program koji radi na GNU/Linuxu koristi za komunikaciju sa Linuxom (više o Linuxu u
sljedećem poglavlju). Shell korišten na GNU/Linux sistemima je BASH, (Bourne Again
Shell) kojeg je napisao Brian Fox. FSF je sve to financirala jer im je najvažniji cilj bio razvoj
cijelog operacijskog sustava. Temeljni cilj GNU-a je bio da bude slobodan softver. Iako GNU
nije imao tehničkih prednosti pred Unixom, imao je društvenu prednost jer je omogučavao
11/2583
ljudima da surañuju i imao je etičku prednost jer je poštivao slobodu korisnika. Naravno,
obzirom da su na GNU projektu sudjelovali iskusni hakeri, koristili su standarde koji su se
pokazali dobrima u praksi. Dodatno, odbacili su Unixovu filozofiju korištenja malo memorije
time što nisu podržali 16 bitno adresiranje (znali su da će 32 bitni strojevi postati norma kad
GNU bude dovršen). Nisu se trudili smanjiti potrošnju memorije dokle god ne bi prelazila
megabajt.
Kako je GNU projekt napredovao i sve veći broj sistemskih komponenti je nañen ili
napisan, napravljena je lista stvari koje još nedostaju. Ta lista, danas poznata kao "GNU task
list" je upotrebljena da se regrutiraju programeri koji će napisati dijelove koji nedostaju.
Takoñer su na listu dodane i neke stvari koje Unix nije imao a oni su mislili da bi potpuno
kompletan sustav trebao imati. Čak su i igre dodane kao ključne stvari.
Važno je napomenuti da, budući da su oni GNU OS radili potpuno "od nule" da je svaki
komad softvera koji je napisan bio testiran na Unixu (GNU OS još nije postojao). To je
značilo da se već tada taj softver mogao koristiti na Unix sustavima. Druga dobra stvar je da
se novi OS razvijao tako da bude potpuno kompatibilan sa Unixom. Sve što je imao Unix
napisala je i GNU zajednica s time da je GNU varijanta u pravilu bila moćnija i pouzdanija.
To je privuklo dodatne pokrovitelje i negdje oko 1990. GNU OS je bio gotovo dovršen. Falila
je još samo jedna, ključna stvar - kernel.
12/2583
Linux
Stallmanova prvotna ideja je bila da sami razviju svoj kernel (GNU HURD). Odlučili su
ga implementirati kao kolekciju serverskih procesa koji se vrte na Machu. Mach je
mikrokernel koji su razvili na Carnegie Mellon University i University of Utah. GNU HURD
(krdo gnua) bi bila kolekcija servera koja radi na Machu i obavlja razne poslove kao Unix
kernel. Jedan od razloga zbog čega je odabrana takva arhitektura je bio da se izbjegne najteži
dio posla, debugiranje kernela bez debugera namijenjenog za to. Taj dio posla je u Machu već
bio obavljen a HURD servere su mogli debugirati sa GDB-om. No početak razvoja HURD-a
je kasnio jer su čekali da Mach bude izdan kao slobodan softver, kao što su im obećali a i
pokazalo se da je debugiranje HURD servera koji se pokreću kao tredovi i koji meñusobno
komuniciraju porukama prilično težak i zahtjevan posao. Posao na HURD-u se zbog toga
otegnuo godinama.
Paralelno s njima, Linus Torvalds je radio na Unix kompatibilnom kernelu kojeg je

objavio na internetu 1991. godine. Nazvao ga je Linux. Negdje 1992. ukomponirali su Linux
u dotad nedovršeni GNU čime je stvoren komplenti slobodni operacijski sustav. Nazvali su ga
GNU/Linux što predstavlja složenicu od "kombinacija GNU sustava sa Linux kernelom". Ta
verzija GNU OS-a je stekla golemu popularnost i danas ju većina ljudi poznaje samo pod
imenom Linux iako je Linux samo dio tog OS-a (njegov kernel).
13/2583
GNU FILOZOFIJA
Slobodan (free) softver
Kao što smo do sada vidjeli cijeli smisao GNU pokreta je ideja o slobodi. Ljudi koji
stoje iza GNU pokreta smatraju da je slobodan softver stvar slobode - ljudi trebaju imati
slobodu koristiti softver na bilo koji naćin za koji smatraju da im je koristan. Softver se
razlikuje od materijalnih objekata. Glavno je pitanje što je to slobodan softver i zašto bi
softver uopće trebao biti slobodan?
Prema FSF-u (Free Software Foundation) slobodan softver je stvar slobode a ne cijene.
(Pojam slobodan softver dolazi od engleskog "free software" a budući da u engleskom jeziku
riječ free ima više značenja, ideja je da se o riječi "free" razmišlja kao u pojmu "free speech"
a ne kao "free beer". U hrvatskom jeziku najbliže prijevodu odgovara riječ "slobodan" a ne
"besplatan".)
Dakle, slobodan softver je onaj koji korisnici imaju pravo pokretati, kopirati,
distribuirati, proučavati, mijenjati i poboljšavati. Točnija definicija se sastoji od četiri vrste
slobode koji imaju korisnici softvera:
• Slobodu da za bilo koju svrhu pokreću program (sloboda 0).
• Slobodu da prouče kako program radi i prilagode ga za svoje potrebe (sloboda 1).
Uvjet za to je da im je dostupan source kod programa.
• Slobodu da dalje distribuiraju kopiju programa kako bi pomogli susjedu (sloboda 2).
• Slobodu da poboljšavaju program i objave svoja poboljšanja javno kako bi cijela
zajednica imala koristi od toga (sloboda 3). Uvjet za to je da im je dostupan source
kod programa.
To su četiri ključne slobode i program je "slobodan" ako i samo ako zadovoljava sve ove
četiri točke. Prema tome, trebali bi biti slobodni dalje dijeliti kopije programa bilo kome i bilo
gdje, besplatno ili uz naknadu, bez obzira jesmo li mijenjali program ili ne. Biti slobodan
raditi te stvari znači (pored ostalog), da ne moramo tražiti ili platiti dozvolu za to. Takoñer
trebamo imati slobodu promijeniti program i koristiti ga privatno za svoj posao ili igru, bez da
ikome uopće spomenemo da te modifikacije postoje. Ako objavimo svoje promjene ne bi
trebali obavijestiti nikoga zbog toga. Sloboda da se koristi neki program znači slobodu bilo
14/2583
pojedincu ili organizaciji, da koristi taj program na bilo kojoj vrsti računala, za bilo kakav
posao, i bez potrebe da kontaktira autora ili neku drugu instituciju. Prilikom distribucije
slobodnog softvera, bilo svog ili kopije mora se pored izvršne (executable) verzije, priložiti i
izvorni kod. To je zbog slobode da svatko ima pravo modificirati i poboljšavati program.
Dakle pristup izvornom kodu je kjučna osobina slobodnog softvera.
Da bi sve ove slobode vrijedile uvijek, one moraju biti neopozive tako dugo dok ne
napravite nešto pogrešno. Ako onaj koji razvije neki softver ima pravo ukinuti licencu bez da
ste vi napravili nešto što bi mu dalo razlog, onda taj softver nije slobodan softver. Meñutim,
odreñena pravila u vezi distribucije slobodnog softvera su prihvatljiva, ako nisu u suprotnosti
sa osnovnim slobodama. Na primjer, copyleft (pojednostavljeno rečeno) je pravilo da kad
redistribuirate program, ne možete dodati ograničenja kojima biste zabranili ostalim ljudima
njihove centralne slobode. To pravilo nije u sukobu sa centralnim slobodama nego ih zapravo
štiti. Prema tome, vi možete platiti da dobijete kopiju slobodnog softvera ili možete nabaviti
kopiju besplatno. No nevezano na to kako ste došli do svoje kopije, uvijek imate slobodu
kopirati i mijenjati taj program, imate čak i slobodu prodavati kopije.
Slobodan softver ne znači ne-komercijalan softver. Slobodan softver mora biti dostupan
za komercijalnu upotrebu, komercijalni razvoj i komercijalnu distribuciju. Komercijalni
razvoj slobodnog softvera više nije neuobičajen, takav slobodan softver je postao vrlo važan.
Pravila kako pakirati modificiranu verziju su prihvatljiva ako ne sprečavaju vašu slobodu da
izdate modificiranu verziju. Pravila koja kažu "ako vaš program napravite dostupnim na ovaj
način, morate ga napraviti dostupnim i na neki drugi način" takoñer mogu biti prihvatljiva uz
prethodni uvjet. Ovakvo pravilo vam ipak ostavlja izbor da uopće ne distribuirate program.
Takoñer je prihvatljivo da se u licenci traži da ako distribuirate modificiranu verziju
programa, da autor traži da mu pošaljete kopiju. U tom slučaju dužni ste mu je poslati.
Kad se govori o slobodnom softveru, najbolje je izbjegavati termine tipa "besplatan

softver" jer ti termini označavaju cijenu a ne slobodu (ponovno zbog višeznačnosti engleske
rijeći "free"). Na kraju, kriteriji poput ovih do sad nabrojanih u ovoj definiciji slobodnog
softvera zahtijevaju pažljivo razmišljanje prilikom njihove interpretacije. Prilikom odluke da
li neka licenca zadovoljava kriterije kao licenca slobodnog softvera, sudi se prema tim
kriterijima i gleda se da li zadovoljava njihov duh kao i točne riječi. Ako ta licenca sadrži bilo
15/2583
kakve zabrane (nesvjesne), odbacuje se čak i ako se ne očekuje problem s tim kriterijem.
Ponekad licenca zahtjeva puno premišljanja, uključujući razgovore s odvjetnikom, prije nego
se odluči da li licenca zadovoljava kriterije. Sve ovo se radi da slobodan softver ostane doista
slobodan.
Zašto slobodan softver
Digitalna informatička tehnologija nam je omogučila lakše kopiranje i modificiranje

informacija. Računala su to olakšala svima nama. No vlasnička prava (copyright) na neki
program su nešto što nam to onemogučava. Vlasnici takvog softvera su jedini koji imaju
pravo kopirati i mijenjati softver koji mi koristimo. Copyright sustav je nastao sa tiskanjem -
tehnologijom za masovno kopiranje. Copyright se dobro uklapa u tu tehnologiju jer
ograničava samo velike izdavače i ne oduzima slobodu čitateljima knjiga. Običan čitač koji ne
posjeduje tiskaru, može kopirati knjige samo tako da ih prepiše i rijetki imaju volju to raditi.
Digitalna tehnologija je mnogo fleksibilnija, kad su podaci u digitalnoj formi, lako se mogu
kopirati i dijeliti drugima. No ta fleksibilnost je u sukobu sa idejom copyrighta. Zbog toga su
uvedene prilično prljave mjere da se nametne copyright na softver. No, što je doista potrebno
društvu da napreduje? Potrebno je da su sve informacije slobodne, nap. program koji se može
čitati, popravljati, prilagoñavati i poboljšavati a ne samo pokretati. Nažalost ono što vlasnici
softvera tipično isporučuju je crna kutija koju ne možemo proučiti ili mijenjati. Društvo
takoñer treba slobodu. Kada program ima vlasnika, korisnici gube slobodu da kontroliraju dio
svog života.
Ekonomski razlozi koje navode vlasnici softvera su pogrešni no ekoneomski problem je

stvaran. Neki ljudi pišu koristan softver čisto iz hobija ili zato što uživaju programirajući
nešto korisno no ako želimo više nego ti ljudi naprave, moramo povečati fond. Već deset
godina ljudi koji razvijaju slobodan softver iskušavaju razne metode kako namaknuti novac.
Dosad je postignut nekakav uspjeh. Neki rade potrebne preinake svog programa zatražene od
klijenata koji im za to plaćaju. Iako bi oni i sami mogli napraviti te preinake ponekad je lakše
platiti autoru da to napravi budući da on već poznaje svoj program. Neki zarañuju tako što
16/2583
prodaju usluge održavanja. Velik dio se financira iz donacija. Čini se da je to sve sitno, pokret
slobodnog softvera je još uvijek mali i relativno mlad.
Kao korisnici računala danas, dosta nas koristi vlasnički softver. Ako nas prijatelj
zamoli da mu snimimo kopiju tog programa, pogrešno bi bilo odbiti ga. Suradnja je važnija
od copyrighta. No takve "underground" aktivnosti ne čine dobro društvo. Pojedinac bi trebao
živjeti otvoreno i ponosno te reći "ne" vlasničkom softveru. Svatko bi trebao moći surañivati
otvoreno s drugim ljudima koji koriste softver. Svatko bi trebao imati pravo naučiti kako neki
program radi i ako je potrebno popraviti njegov rad. To je razlog zašto nam treba slobodan
softver.
17/2583
Kategorije slobodnog i ne-slobodnog softvera
Ovaj dijagram (napravio Chao-Kuei) objašnjava različite kategorije softvera.
Slobodan softver (free software)

Što je slobodan softver je objašnjeno u tekstu do sada, kratka definicija glasi: slobodan softver
je softver koji dolazi sa dozvolom da ga svatko smije koristiti, kopirati, distribuirati (bilo
izvornu ili modificiranu verziju) besplatno ili uz naknadu. U biti, to znači da takav softver
mora dolaziti sa izvornim kodom.
Ako je program slobodan onda ga se potencijalno može uključiti u slobodan operacijski
sustav kao što je GNU ili neku od slobodnih verzija GNU/Linuxa.
Neke kompanije svoj softver zovu "free" no ne u smislu slobode nego cijene. ("Free" znaći
slobodan ali i besplatan). Zbog toga treba proućiti licencu s kojom takav softver dolazi da se
vidi točno na što se taj pojam odnosi.
Slobodan softver je obično pouzdaniji od ne-slobodnog.
Open source softver

Pojam "open source" više-manje znaći isto što i slobodan softver. Meñutim kriterij koji neki
softver mora zadovoljavati da bi bio open source je nešto blaži, dozvoljene su neke restrikcije
koje u FSF-u smatraju previše ogrničavajućim.
18/2583
Public domain softver

Public domain softver je softver za kojeg ne postoje vlasnička prava. Ako je izvorni kod u
public domain onda je to poseban slučaj non-copylefted slobodnog softvera, što znaći da neke
verzije ili modifikacije možda uopće nisu slobodne.
Ako je samo izvršna datoteka u public domain a source kod nije onda to nije slobodan softver
jer on podrazumijeva da mora biti dostupan izvorni kod. Većina slobodnog softvera nije
public domain, nego na njemu postoje vlasnička prava koja pak daju legalno pravo svima da
koriste slobodno taj program.
Copylefted softver
Copylefted softver je slobodan softver čiji uvjeti distribucije ne dozvoljavaju distributeru
dodavanje nikakvih novih, dodatnih ograničenja prilikom distribucije ili modifikacije
softvera. To znaći da svaka kopija tog softvera, makar i modificirana, mora biti slobodna.
Copylefted je generalni koncept, da bi ga ostvarili morate koristiti specifičan skup
distribucijskih pravila. Iako se može postići raznim licencama preporuka je koristiti "GNU
General Public License" jer dvije razlićite licence mogu biti nekompatibilne što znaći da bi
spajanje takvih programa bilo nezakonito.
Non-copylefted free software

Non-copylefted free software dolazi sa dozvolom da se dalje distribuira i modificira ali se
takoñer mogu dodavati i nove restrikcije. Softver koji dolazi na takav način može imati
verzije koje uopće nisu slobodne. Softverske kompanije mogu kompajlirati takav softver sa ili
bez modifikacija i prodavati ga kao vlasnički softver.
GPL-covered software
GPL-covered software je softver koji je pokriven sa "GNU General Public License". GNU
projekt većinu svog softvera distribuira kao takav softver.
The GNU system

GNU sustav je potpun unixoidni operacijski sustav. Sastoji se od hrpe programa i uključuje
sav GNU softver kao i mnogo drugih paketa kao što su X Window System i TeX koji nisu
GNU softver. Budući da je svrha GNU-a da bude slobodan, svaki njegov dio mora biti
slobodan.
19/2583
GNU programi
Termin "GNU program" je ekvivalent terminu "GNU softver". Neki program je GNU
program ako je GNU softver. Takoñer se koristi i termin "GNU paket".
GNU softver
GNU softver je softver izdan pod nadležnosti GNU projekta. Većina GNU softvera je
copylefted, no ne sav. Bitno je da je sav GNU softver slobodan (free) softver. Dio GNU
softvera su napisali ljudi iz FSF-a no većinu su napisali volonteri.
Ne-slobodan (non-free) softver

Non-free softver je softver koji nije slobodan. To uključuje "semi-free" softver i vlasnički
softver.
Semi free softver

Semi free softver je softver koji nije slobodan ali dolazi sa dozvolom pojedincima da koriste,
kopiraju, distribuiraju i mijenjaju program za neprofitne svrhe. Etićki je semi-free sofver bolji
od vlasničkog softvera no svejedno stvara probleme jer se ne može upotrijebiti kao dio
slobodnog operacijskog sustava.
Vlasnički (proprietary) softver

Vlasnički softver je softver koji nije niti slobodan (free) niti semi-free. Njegovo korištenje,
redistribuiranje ili modifikacija su zabranjeni ili zahtijevaju posebnu dozvolu.
Freeware
Termin "freeware" nema jasnu prihvačenu definiciju. Obično se koristi za softver koji
dozvoljava redistribuciju ali ne dozvoljava mijenjanje i izvorni kod mu nije dostupan. Takav
softver nije slobodan (free) softver, to su dva potpuno različita termina.
Shareware
Shareware je softver koji dolazi sa dozvolom da ga se redistribuira ali svatko tko ga nastavi
koristiti mora platiti licencnu naknadu. Shareware nije ni slobodan niti semi-free softver. Dva
su razloga: shareware ne dolazi sa izvornim kodom, znaći ne može ga se mijenjati te
20/2583
shareware ne dolazi sa dozvolom da ga se instalira i koristi bez da ga se plati, čak niti u

nekomercijalne svrhe.
Privatni softver
Privatni ili "prilagoñeni" softver je softver razvijen za jednog korisnika (tipično organizacija
ili kompanija). Taj ga korisnik čuva i koristi za svoje potrebe i ne distribura ga. Privatni
softver je slobodan softver u jednostavnom smislu da ako je jedinstven, korisnik ima sva
prava na njega. No, dublje gledajući, nema smisla razmišljati o privatnom softveru na naćin je
li on slobodan ili nije.
Komercijalni softver
Komercijalni softver je softver razvijen sa ciljem da se na njemu zaradi novac. Komercijalni
softver i vlasnički (proprietary) softver nisu ista stvar. Večina komercijalnog softvera je
vlasnički softver ali postoji i komercijalni softver koji je slobodan isto kao što postoji ne-
slobodni (non-free) ne-komercijalni softver.
Važna stvar je naglasiti da je moguć slobodan komercijalni softver. Zato ne bi smo trebali
govoriti komercijalni softver kad mislimo na vlasnički sofver.
21/2583
GNU LICENCA
GNU Opća javna licenca - prijevod
GNU OPĆA JAVNA LICENCA
verzija 2, lipanj 1991.
This is an unofficial translation of the GNU General Public License into Croatian. It was not
published by the Free Software Foundation, and does not legally state the distribution terms
for software that uses the GNU GPL--only the original English text of the GNU GPL does
that. However, we hope that this translation will help Croatian speakers understand the GNU
GPL better.
Ovo je neslužbeni prijevod GNU Opće javne licence na hrvatski jezik. Nije ga objavio Free
Software Foundation i zakonito ne izriče uvjete distribucije programa koji koriste GNU GPL -
- to čini samo izvorni, engleski tekst GNU GPL-a. Meñutim, nadamo se da će ovaj prijevod
pomoći hrvatskim čitateljima u boljem razumijevanju GPL-a.
Copyright (C) 1989., 1991. Free Software Foundation, Inc.
59 Temple Place - Suite 330, Boston, MA 02111-1307, USA.
Umnažanje i distribuiranje primjeraka ove licence jednakih izvorniku dopušteno je svakomu,
no njeno je mijenjanje zabranjeno.
Predgovor
Licence većine programa nastoje vam oduzeti slobodu da ih dijelite i mijenjate. Tomu
nasuprot, GNU Opća javna licenca jamči vam slobodu dijeljenja i mijenjanja slobodnih
programa -- kako bi program bio slobodan za sve svoje korisnike. Ova Opća javna licenca
vrijedi za veći dio programa Free Software Foundationa i bilo koji drugi program čiji se autor
obveže na njeno korištenje. (Neke druge programe Free Software Foundationa pokriva GNU
Opća javna licenca za knjižnice.) I vi je možete primjeniti na svoje programe.
Kada govorimo o slobodnim programima, govorimo o slobodi, a ne cijeni. Naša Opća javna
licenca je stvorena kako bi vam zajamčila slobodu distribuiranja primjeraka slobodnih
programa (i, ako želite, naplaćivanje toga), primanje izvornog koda ili mogućnost da ga
dobijete, mogućnost mijenjanja programa ili korištenja njegovih dijelova u novim slobodnim
programima; te saznanje da to možete učiniti.
Kako bi zaštitili vaša prava, moramo postaviti ograničenja koja zabranjuju bilo kome
poricanje ovih prava ili zahtjev da ih se odreknete. Ova ograničenja predstavljaju odreñene
odgovornosti za vas ako distribuirate ili mijenjate primjerke programa.
Na primjer, ako distribuirate primjerke takvog programa, besplatno ili ne, primateljima
morate dati sva prava koja imate i sami. Takoñer, oni moraju dobiti izvorni kod ili mogućnost
njegova dobivanja. A vi ih morate obavijestiti o ovim uvjetima kako bi znali svoja prava.
Vaša prava štitimo u dva koraka: 1. stavljajući autorska prava na program, te 2. nudeći vam
ovu licencu koja vam omogućava zakonito umnažanje, distribuiranje i/ili mijenjanje
programa.
22/2583
Takoñer, zbog zaštite svakog autora i nas, želimo biti sigurni da svi razumiju da za ovakve
slobodne programe nema jamstva. Ako program netko promijeni i pošalje dalje, želimo da
njegovi primatelji znaju kako ono što su dobili nije izvornik, kako bilo kakvi problemi u
takvoj verziji ne bi utjecali na ugled izvornog autora.
Na kraju, svakom slobodnom programu stalno prijete patenti. Želimo izbjeći opasnost
individualnog licenciranja od strane redistributora slobodnog programa, što bi program
učinilo vlasništvom. Da to spriječimo, razjasnili smo kako svaki patent mora biti licenciran za
svačiju slobodnu uporabu ili uopće ne biti licenciran.
Slijede točne obveze i uvjeti za umnažanje, distribuiranje i mijenjanje.
GNU OPĆA JAVNA LICENCA

OBVEZE I UVJETI ZA UMNAŽANJE, DISTRIBUIRANJE I MIJENJANJE
0. Ova Licenca vrijedi za svaki program ili drugo djelo koje sadrži obavijest vlasnika
autorskog prava prema kojoj se ono može distribuirati pod uvjetima ove Opće javne licence.
Pojam "Program" nadalje se odnosi na svaki takav program ili djelo, a "djelo zasnovano na
Programu" odnosi se na Program ili bilo koji rad izveden iz njega po zakonu o autorskim
pravima: dakle, djelo koje sadrži program ili njegov dio, točan ili s promjenama i/ili preveden
na drugi jezik. (Nadalje, prijevod je bez ograničenja uključen u pojam "promjena".) Svakom
korisniku licence obraćamo se kao "vama".
O aktivnostima osim umnažanja, distribucije i mijenjanja ova Licenca ne govori; one su izvan
njenog dosega. Čin pokretanja Programa nije ograničen, a o njegovom rezultatu govorimo
samo ako je sadržaj rezultata takoñer djelo zasnovano na Programu (bez obzira što ga je
stvorio Program). Je li to istina ovisi o funkciji Programa.
1. Smijete umnažati i distribuirati točne kopije izvornog koda Programa kakvog ga dobijete,
na bilo kakvom mediju, ako očigledno i prikladno na svakoj kopiji istaknete odgovarajuću
poruku o autorskim pravima i odricanje jamstava; ostavite nepromijenjenim sve obavijesti
koje se odnose na ovu Licencu i na nepostojanje jamstava; i dajte svakom primatelju
Programa primjerak ove Licence zajedno s Programom.
Smijete naplatiti fizički čin prenošenja kopije i možete po svom izboru ponuditi jamstvo za
naplatu.
2. Smijete mijenjati svoj primjerak ili primjerke Programa ili bilo kojeg njegovog dijela, tako
oblikovajući djelo zasnovano na Programu, i umnažati i distribuirati takve promjene ili djelo
pod uvjetima prethodnog Dijela 1., ako zadovoljavate ove uvjete:
a) Promijenjene datoteke moraju nositi istaknute obavijesti da ste promijenili datoteke i datum
svake promjene.
b) Svako djelo koje distribuirate ili objavite, a koje u cjelosti ili djelomično sadrži ili je
izvedeno iz Programa ili njegovog dijela, mora biti licencirano u cjelosti bez naplate svima
pod uvjetima ove Licence.
c) Ako promijenjeni program, kada je normalno pokrenut, čita naredbe interaktivno, on mora,
pokrenut za takvu interaktivnu uporabu u najuobičajenijem načinu, ispisati ili prikazati
obavijest koja uključuje odgovarajuću poruku o autorskim pravima i obavijest da nema
jamstva (ili drugačiju, koja kaže da vi jamčite) i da korisnici mogu ponovno distribuirati
program pod ovim uvjetima, i objasniti korisniku kako da pročita primjerak ove Licence.
(Iznimka: ako je sam Program interaktivan, ali obično ne ispisuje takvu obavijest, vaše djelo
zasnovano na Programu ne mora ispisati obavijest.)
23/2583
Ove potrebe vrijede za promijenjeno djelo u cjelini. Ako raspoznatljivi dijelovi tog djela nisu
izvedeni iz Programa, i mogu se sami razumno smatrati nezavisnim i odvojenim djelima,
onda ova Licenca, i njeni uvjeti, ne vrijede za te dijelove kada ih distribuirate kao zasebna
djela. Ali ako distribuirate iste dijelove kao dio cjeline koja je djelo zasnovano na Programu,
distribucija te cjeline mora zadovoljavati uvjete ove Licence, čije dozvole drugima koji su je
licencirali vrijede za cjelinu, odnosno svaki njen dio bez obzira tko ga je napisao.
Dakle, ovom dijelu nije namjera da dobije prava ili da pobija vaša prava na djelo koje ste vi
napisali u cjelini; namjera mu je poboljšati pravo nadzora distribucije izvedenih ili skupljenih
djela zasnovanih na Programu.
Takoñer, sama integracija drugog djela nezasnovanog na Programu s Programom (ili djelom
zasnovanim na Programu) na mediju pohranjivanja ili distribucije ne dovodi to drugo djelo u
doseg ove Licence.
3. Smijete umnažati i distribuirati Program (ili djelo na njemu zasnovano, po Dijelu 2.) u
objektnom kodu ili izvršnom obliku pod uvjetima Dijela 1. i 2. ako učinite jedno od sljedećeg:
a) Popratite ga potpunim odgovarajućim strojno čitljivim izvornim kodom, koji mora biti
distribuiran pod uvjetima Dijela 1. i 2. na mediju po izboru korištenom za razmjenu
programa; ili
b) Popratite ga pisanom ponudom, koja vrijedi barem tri godine, da ćete svakoj trećoj stranci
dati, za cijenu ne veću od vašeg troška fizičkog vršenja distribucije izvornog koda, potpunu
strojno čitljivu kopiju odgovarajućeg izvornog koda, koju će se distribuirati pod uvjetima
Dijela 1. i 2. na mediju po izboru korištenom za razmjenu programa; ili
c) Popratite ga informacijama koje ste vi primili o ponudi za distribuciju odgovarajućeg
izvornog koda. (Ova mogućnost vrijedi samo za nekomercijalnu distribuciju i samo ako ste
primili program u objektnom kodu ili izvršnom obliku s takvom ponudom, prema prethodnom
Odlomku b.)
Pod izvornim kodom za djelo mislimo na željeni oblik djela za njegovo mijenjanje. Za
izvršno djelo, potpuni izvorni kod odnosi se na izvorni kod svih modula koje ono sadrži, uz
datoteke koje definiraju svako uključeno sučelje, uz skripte za nadzor prevoñenja i instalacije
izvršne datoteke. Meñutim, kao posebna iznimka, distribuirani izvorni kod ne mora uključiti
bilo što što se obično distribuira (bilo u izvornom kodu, bilo u izvršnom obliku) s glavnim
dijelovima (prevodioc, jezgra, itd.) operacijskog sustava na kojem izvršna datoteka radi, osim
ako sam taj dio prati izvršnu datoteku.
Ako se izvršna datoteka ili objektni kod distribuira omogućavanjem pristupa kopiji na
odreñenom mjestu, onda se omogućavanje jednakog pristupa izvornom kodu smatra
distribucijom izvornog koda, iako se drugi ne prisiljavaju na umnažanje izvornog koda
zajedno s objektnim.
4. Ne smijete umnažati, mijenjati, podlicencirati ili distribuirati Program osim kako je
izraženo u ovoj Licenci. Bilo kakav pokušaj umnažanja, mijenjanja, podlicenciranja ili
distribuiranja Programa je nezakonit, i odmah poništava vaša prava prema ovoj Licenci.
Meñutim, strankama koje su od vas dobile kopije ili prava pod ovom Licencom neće biti
poništene licence, dok zadovoljavaju sve uvjete.
5. Ne morate prihvatiti ovu Licencu, pošto ju niste potpisali. Meñutim, ništa vam drugo ne
jamči dozvolu za mijenjanje ili distribuciju Programa ili iz njega izvedenih djela. Te su radnje
zakonom zabranjene ako ne prihvatite ovu Licencu. Prema tome, mijenjanjem ili
distribuiranjem Programa (ili djela na njemu zasnovanog), pokazujete svoj pristanak na ovu
24/2583
Licencu, i sve njene obveze i uvjete za umnažanje, distribuiranje i mijenjanje Programa ili
djela na njemu zasnovanih.
6. Svaki put kada ponovo distribuirate Program (ili bilo koje djelo zasnovano na Programu),
primatelj automatski prima licencu od izvornog vlasnika za umnažanje, distribuiranje ili
mijenjanje Programa prema ovim obvezama i uvjetima. Ne smijete nametnuti bilo kakva
daljnja ograničenja na primateljevo korištenje ovdje zajamčenih prava. Niste odgovorni za
traženje zadovoljavanja ove Licence od drugih stranaka.
7. Ako vam se, kao posljedicu sudske presude ili tužbe za kršenje patenta ili iz bilo kojeg
drugog razloga (ne samo što se tiče patenata), nameću obveze (bilo sudskim nalogom,
nagodbom, ili drukčije) u kontradikciji s uvjetima ove Licence, to ne znači da smijete kršiti
uvjete ove Licence. Ako ne možete distribuirati tako da zadovoljavate istodobno i svoje
obveze pod ovom Licencom i sve ostale odgovarajuće obveze, onda kao posljedicu uopće ne
smijete distribuirati Program. Na primjer, ako patentna licenca ne dopušta slobodnu
redistribuciju Programa svima koji njegove kopije dobiju izravno ili neizravno od vas, onda je
jedini način na koji možete zadovoljiti i nju i ovu Licencu prestanak distribuiranja Programa.
Ako se bilo koji dio ovog Dijela drži nevažećim ili neprovedivim pod bilo kakvim
okolnostima, namjena je Dijela da vrijedi i Dio u cjelini namijenjen je da vrijedi u drugim
okolnostima.
Ovom Dijelu nije svrha da vas potakne na kršenje patenata ili drugih prava na vlasništvo ili na
njihovo pobijanje; jedina mu je svrha zaštita integriteta distribucijskog sustava slobodnih
programa, kojeg implementira javna praksa. Mnogi ljudi su velikodušno pridonijeli velikom
broju programa distribuiranim kroz taj sustav pouzdajući se u dosljednu primjenu tog sustava;
na autoru/donatoru je odluka da li će programe distribuirati nekim drugim sustavom i korisnik
licence ne može mu nametati svoj izbor.
Namjera ovog Dijela je razjašnjavanje onoga za što se vjeruje da su posljedice ostatka
Licence.
8. Ako je distribucija i/ili korištenje Programa u nekim državama ograničeno bilo patentima
bilo sučeljima na koje se polažu autorska prava, izvorni vlasnik autorskih prava koji je
Program stavio pod ovu Licencu može dodati eksplicitno zemljopisno ograničenje distribucije
izuzimajući takve države, i čineći distribuciju dozvoljenom samo u ili meñu državama koje
nisu izuzete. U tom slučaju, ova Licenca uključuje ograničenje kao da je napisano u tijelu ove
Licence.
9. Free Software Foundation s vremena na vrijeme može objaviti promijenjene i/ili nove
verzije Opće javne licence. Takve nove verzije bit će duhom slične sadašnjoj, no mogu se
razlikovati u detaljima kako bi se riješili novi problemi ili brige.
Svakoj verziji se daje različit broj verzije. Ako Program navodi broj verzije ove Licence koja
za njega vrijedi i "bilo koja kasnija verzija", smijete poštovati obveze i uvjete te verzije ili bilo
koje kasnije verzije koju je objavio Free Software Foundation. Ako Program ne odreñuje broj
verzije ove Licence, smijete odabrati bilo koju verziju ikad izdanu od strane Free Software
Foundationa.
10. Ako želite uključiti dijelove Programa u druge besplatne programe čiji se uvjeti
distribucije razlikuju, pišite autoru i tražite njegovu dozvolu. Za programe čija autorska prava
ima Free Software Foundation, pišite Free Software Foundationu; ponekad radi toga radimo
iznimke. U odlučivanju će nas voditi dva cilja čuvanja slobode svih izvedenica iz našeg
programa i promicanje dijeljenja i ponovnog korištenja programa općenito.
NEMA JAMSTVA
25/2583
11. POŠTO JE PROGRAM LICENCIRAN BESPLATNO, ZA PROGRAM NEMA

JAMSTVA, U MJERI DOPUŠTENOJ PRIMJENJIVIM ZAKONOM. OSIM AKO JE
DRUKČIJE IZRAŽENO NAPISMENO, VLASNICI AUTORSKIH PRAVA I/ILI DRUGE
STRANKE PROGRAM DAJU "KAKAV JEST" BEZ JAMSTVA BILO KOJE VRSTE,
IZRAŽENOG ILI PODRAZUMIJEVANOG, UKLJUČUJUĆI, ALI NE SAMO NJIH,
PODRAZUMIJEVANA JAMSTVA TRGOVINSKE PRIKLADNOSTI I ODGOVARANJA
ODREðENOJ SVRSI. SVI RIZICI VEZANI ZA KVALITETU I BRZINU PROGRAMA
OSTAJU NA VAMA. AKO SE PROGRAM POKAŽE NEVALJANIM, VI SNOSITE SVE
TROŠKOVE POTREBNOG ODRŽAVANJA, POPRAVLJANJA I ISPRAVLJANJA.
12. NI U KOJEM SLUČAJU, OSIM NUŽNO PO PRIMJENJIVOM ZAKONU ILI
NAGODBOM NAPISMENO, BILO KOJI VLASNIK AUTORSKIH PRAVA, ILI BILO
KOJA DRUGA STRANKA KOJA SMIJE MIJENJATI I/ILI REDISTRIBUIRATI
PROGRAM KAKO JE DOZVOLJENO GORE, NEĆE BITI VAMA ODGOVORAN ZA
ŠTETE, UKLJUČUJUĆI OPĆE, POSEBNE, SLUČAJNE ILI POSLJEDIČNE ŠTETE
PROIZAŠLE IZ KORIŠTENJA ILI NEMOGUĆNOSTI KORIŠTENJA PROGRAMA
(UKLJUČUJUĆI, ALI NE SAMO NJIH, GUBITAK PODATAKA ILI ČINJENJE
PODATAKA NETOČNIM ILI GUBITKE VAS ILI DRUGIH STRANAKA ILI NEUSPJEH
PROGRAMA DA RADI S BILO KOJIM DRUGIM PROGRAMOM), ČAK I AKO JE
TAKAV VLASNIK ILI DRUGA STRANKA UPOZORENA NA MOGUĆNOST TAKVIH
ŠTETA. KRAJ OBVEZA I UVJETA
26/2583
Vrste GNU licenci
Postoje tri vrste GNU licenci:

• GNU General Public Licence (GNU GPL)
• GNU Lesser General Public License (GNU LGPL)
• GNU Free Documentation Licence (GNU FDL)
GNU GPL
Koristi se sa većinom GNU programa i sa više od polovice svih slobodnih softverskih paketa.
Osnovna ideja je da pruži potpunu slobodu korisnicima softvera i onemogući dodavanje
ikakvih dodatnih restrikcija na program.
GNU LGPL
Koristi se za neke (ne sve) GNU biblioteke (library). Ova licenca se je nekad zvala "Library
GPL" ali joj je ime promjenjeno jer je navodila ljude da je koriste češče no što je to potrebno.
Glavna razlika je u tome što se biblioteka izdana pod LGPL može upotrijebiti i u vlasničkom
softveru dok se biblioteka izdana pod običnom GPL smije upotrijebiti samo u slobodnom
softveru. Što je od toga bolje, stvar je strategije i ovisi za svaku biblioteku posebno.
GNU FDL
Koristi se za dokumentaciju koja se izdaje uz slobodan softver (no ne nužno samo za to). Daje
slobodu svima da koriste, kopiraju, mijenjaju, distribuiraju tu dokumentaciju, besplatno ili uz
naknadu.
27/2583
ZAKLJUČAK
GNU pokret je pokrenut iz jednostavog razloga - želje za slobodom, želje da se napravi

nešto pozitivno, nešto od čega će svi imati koristi. Ljudi koji su to gurali imali su težak
zadatak ispred sebe, napraviti slobodan operacijski sustav. Nisu imali neograničena
materijalna sredstva za to, nisu imali ni obečanje da ih novac čeka na kraju tog dugog puta.
Imali su samo znanje i veliku volju. Malo po malo, kako se je sve više ljudi uključivalo u
pokret, uspjeli su doći do svog cilja (iako ne baš onako kako su imali u planu na početku).
Nastao je GNU/Linux. Svijet je dobio slobodni operacijski sustav (u nekim verzijama). Je li
on bolji ili lošiji od drugih? O tome postoje podjeljena mišljenja no to nije važno. Važno je da
je on slobodan što znaći da ako netko smatra da nešto ne valja i da može bolje, ima slobodu to
sam napraviti. To mu je omogućeno time što ima izvorni kod i time što mu GNU licenca pod
kojom dolazi osigurava to pravo.
Druga stvar koja je proistekla iz tog pokreta je pojam slobodan (free) softver. Pokazalo
se da je taj softver u pravilu bolji i pouzdaniji od vlasničkog (proprietary) softvera. Razlog je
ponovno taj što slobodan softver dolazi sa izvornim kodom. Dostupnost izvornog koda
omogućuje bilo kome da prouči taj softver i samim time se bugovi brže pronalaze. Takoñer,
sloboda da se mijenja kod omogućuje bilo kome da prilagodi program upravo svojim
potrebama. Time se dobija velika baza gotovog softvera u kojoj svatko može naći nešto
korisno za sebe, pogotovo ako sam nije vičan programiranju.
Kakva je budučnost GNU pokreta i slobodnog softvera? To je teško pitanje. S jedne

strane imamo velike kompanije sa mnogo novca koje na razne naćine žele zaustaviti slobodan
softver koji je zbog svoje kvalitete postao ozbiljan konkurent njihovim lošim
poluproizvodima, a potpuno je besplatan. Ide se čak tako daleko da se pokušava uvesti patent
na softverske algoritme što je po mom mišljenju totalno apsurdno i glupo, da ne kažem
opasno. Apsurdna je sama ta ideja da se nešto tako apstraktno kao što je znanje, može smatrati
materijalnim dobrom i polagati prava na to. Drugi problem GNU pokreta i slobodnog softvera
je taj što se izdavanjem programa kao slobodnog (pod GNU GPL) ne može obogatiti budući
da svatko tko jednom dodje do programa tako izdanog, može ga dalje distribuirati bez ikakve
naknade autoru. Iako postoje naćini da se i takav softver unovći (donacije, posebne prilagodbe
28/2583
softvera i sl.) zarada nikada nije i ne može biti ni blizu onoj koja se okreće u vlasničkom
softveru.
Kod nekih država (uključujući i Hrvatsku) veliki problem u prihvaćanju slobodnog

softvera je i vrlo razvijena kultura piratsva. U zemljama gdje piratsvo nije tako rašireno
slobodan softver je dobar izbor i zbog svoje cijene (besplatan je). Tamo gdje je piratski
softver normalna stvar, jedina prednost slobodnog softvera je to sto dolazi sa izvornim
kodom, ali ta prednost većini korisnika nije bitna jer samo rijetki imaju znanje to iskoristiti.
Na kraju, nebitno kakva budućnost čeka slobodan softver, on je sada tu. Počeo je kao
ideja jednog čovjeka, teškom mukom i uz puno odricanja napravio je početak, pridružili su
mu se i drugi i stvar je krenula. Danas za gotovo sve što postoji kao vlasnički softver postoji i
verzija slobodnog softvera, koji budući da je nastao iz ljubavi prema programiranju a ne zbog
novca, je obično bolji i kvalitetniji. Zbog toga svi mi imamo mogučnost izbora (još kad bi se i
igre izdavale pod GNU licencom kao slobodan softver, gdje bi nam bio kraj). :)
29/2583
NAPOMENE
Materijal i ideje za ovaj seminar sam našao uglavnom na web stranici

http://www.gnu.org ili linkovima koji su postavljeni tamo. Zbog prirode teme, nisam mogao
pisati samo činjenice nego je velik dio rada zapravo stav i razmišljanje jednog čovjeka,
Richarda Stallmana (osim zaključka koji je iskljućivo moje mišljenje o svemu tome). Najveći
problem mi je bio prevoñenje nekih rijeći koje u hrvatskom jeziku nemaju zamjenu ili ako i
imaju, ružno zvuče. Zbog toga sam neke rijeći ostavio u izvornom, engleskom obliku.
Prijevod GNU licence (pod 4.1) sam kopirao takoñer sa http://www.gnu.org jer ja i tako to ne
mogu bolje prevesti a i bilo bi suvišno prevoditi kad prijevod već postoji.
30/2583
Stručni studij Računarstva – Zagreb Povijest i nastanak UNIX-a
Dario Miočić
Povijest i nastanak UNIX-a
31/2583
1. UVOD
Unix je roñen 1969. u New Jersey-u kao rezultat nezadovoljstva zbog povlačenja
AT&T – evog BTL-a (Bell Telephone Labs) iz projekta Multics (Multiplexed Information
and Computing Service) koji je bio združeni pothvat BTL-a, General Electric-sa i MIT-a u
kreiranju operativnog sustava za velika računala s mogučnošću rada više tisuća korisnika
istovremeno.
Priča o rastu i razvoju Unix-a je priča o jednom od najvećih napredaka u računalnoj

povijesti. Kao što je rekao David Tolbrook : „Unix je omogućio korisnicima stvari koje su
prije bile jednostavno nezamislive“. On takoñer naglašava da Unix nije toliko ogroman
napredak u računarstvu koliko je veliko pojednostavljenje, koje je pokazalo da se relativno
mali operativni sustav može izvršavati na različitim hardverskim platformama, te da može biti
portabilan, neovisan o računalu i pristupačan.
Neke od najvećih prednosti Unix-a ne dolaze od njegove jednostavnosti, nego od

stvarno zajedničkog načina razvoja i evolucije. Umjesto da bude proizvod jednog proizvoñača
sa nekim odreñenim hardverom, Unix je nastao kao rezultat želje pojedinaca da naprave
sustav koji bi bio jednostavan, kojeg bi moglo koristiti više korisnika i koji bi mogao služiti
kao ugodno okruženje za programiranje.
Očuh Unix-a, AT&T, je imao vrlo stroga „kućna pravila“ za Unix koja su naglašavala
da nema podrške, nema popravaka pogrešaka i da nema autorstva. Stroga pravila AT&T-a su
se suprostavljala osnovnoj ideji Unix-a, ali su takoñer prouzročila jaku suradnju meñu
korisnicima Unix-a. Kao rezultat toga, Unix je ne samo prvi portabilni operativni sustav, nego
i prvi, ako ne i jedini operativni sustav razvijen u meñusobnoj suradnji – pravi otvoreni
sustav.
32/2583
2. PORODIČNO STABLO
Korijeni Unix-a sežu do Multics-a, koji će kasnije postići ograničeni uspjeh, no 1969.
Multics je jedva mogao posluživati tri korisnika istovremeno. Ken Thompson, iz BTL-a, je
počeo razvoj igre nazvane Space Travel na Multics-u. Meñutim, kako je izvoñenje Space
Travel-a oduzimalo mnogo procesorske snage računala GE-645, bilo je potrebno naći neko
drugo rješenje.
Na sreću, Thompson i Dennis Ritchie su pronašli neiskorišten DEC PDP-7 sa 340

ekranom. Operativni sustav se sastojao samo od assemblera i loader-a, i samo je jedan
korisnik mogao koristiti računalo istovremeno. U takvom ograničenom okružju, dijelovi
jednokorisničkog Unix sustava su brzo razvijeni. Space Travel je napisan ponovo za PDP-7, a
napisani su i assembler i rudimentarni kernel operativnog sustava. Tijekom travnja, svibnja i
lipnja 1969. Thompson je razmišljao o pisanju višekorisničkog sustava datoteka. Iz diskusije
Dennisa Ritchiea, Rudd Canadeya i Kena Thompsona nastao je koncept sustava datoteka koji
je implementiran za dan-dva na računalu PDP-7.
Slika 1. PDP - 7
33/2583
Bilo je nekoliko neuspjelih pokušaja da se BTL uvjeri da nabavi novo računalo za

svoju razvojnu grupu (computer research group) zbog toga što je 1969. svako naručivanje
računala podrazumijevalo trošak od 100 000$ ili više. Niti jedan od pokušaja nije uspio sve
dok se Joe Ossanna nije sjetio da predloži kupovinu računala PDP-11 za obradu teksta.
Administracija BTL-a je to smatrala vrijednom investicijom.
34/2583
3. UNIX RAZVOJNI SUSTAV
U ljeto 1970. računalo PDP-11/20 je napokon stiglo. Ubrzo je na njega prenešen Unix.
„Znali smo da se radi o prijevari. Obećali smo razviti program za obradu teksta, a ne
operativni sustav“, ističe Ritchie. Meñutim, program za obradu teksta je bio uspješan i
patentni odjel BTL-a bio je prvi korisnik Unix-a, dijeleći PDP-11/20 sa razvojnom grupom.
Daljnji razvoj Unix-a nastavio se oko nekoliko jednostavnih principa: pisati programe
koji rade jednu stvar i to dobro, pisati programe koji mogu meñusobno razmjenjivati podatke i
pisati programe koji rade sa tokovima znakova (text streams). To su bile osnove univerzalnog
sučelja svih programa.
Slika 3.
Dennis Ritchie (stoji) i Ken Thompson počinju prenositi UNIX na
PDP-11 putem dva Teletype 33 terminala
35/2583
3.1. Unix počinje dobivati oblik

Ono što je Thompson imao na PDP-7 je bio sustav, ali ne baš pravi operacijski sustav.
Tako je za vrijeme ljeta 1969., Thompson počeo implementirati sustav na papiru, koji je
Ritchie nazivao i "sustav od krede", jer je proizašao iz mnogobrojnih diskusija na pločama u
CSRC-u.
"Posvetio sam posebno svaki tjedan operacijskom sustavu, Shell-u, Editor-u, i

Assembler-u da reproducira samog sebe."
Prvo je izradio potrebe za operacijskim sustavom. Zatim je izradio mali set korisničkih
alata: za kopiranje, ispis, brisanje i ureñivanje datoteka; i izradio je shell.
3.2. Izgledalo je kao operacijski sustav, skoro

Početna izvedba, "bila je potpuno ispočetka napisana na taj način da je izgledalo kao
operacijski sustav", rekao je Thompson, "sa alatima koji su bili poznati, kao što su assembler,
editor, shell". Sustav, rekao je, "ako se ne održava sam, onda je bar na pragu toga, potpuno
odvojen od GECOS mreže ".
Mislio je na činjenicu da su do sada, svi programi bili pisani koristeći GECOS, a zatim
prebačeni na PDP-7 pomoću papirnate trake. Ali kad je assembler sastavljen, sustav je bio
sposoban podržavati samog sebe.
Kao što je Ritchie na kraju rekao: "Iako je Brian Kernighan tek duboko u 1970-ima
predložio ime UNIX, ali operacijski sustav kojeg znamo danas, se rodio."
3.3. Stvaranje operacijskog sustava UNIX

Nakon tri desetljeća uporabe, UNIX operacijski sustav iz Bell Labaratorija i dalje je
jedan od najsnažnijih i fleksibilnih operacijskih sustava na svijetu. Njegova popularnost
dolazi iz mnogo faktora uključujući sposobnost izvršavanja na raznim strojevima, od mikro
do superračunala i njegovoj prenosivosti, sve to je vodilo tome da ga mnogi proizvoñači
prihvate.
Kao i druga legendarna tvorevina čije ime završava isto sa 'x, UNIX je izniknuo iz
pepela multi-organiziranog truda ranih 1960-ih, da bi razvio ovisan vremenski djeljiv
operacijski sustav.
36/2583
Zajednički trud nije bio uspješan, no nekoliko ostalih iz Bell Labaratorija pokušalo je
ponovno. Ono što je uslijedilo bio je sustav koji svojim korisnicima nudi radnu površinu koja
je opisana kao ona "neobične lakoće, snage, elegancije... "
Sustav je takoñer prihvatio drugačiji pristup dizajniranju software-a na način da se

problemi rješavaju povezujući manje alate, a ne kreiranjem ogromnih aplikativnih programa.
Njegova izrada i evolucija vodila je novoj filozofiji izrade računala i bila je nepresušan
izvor izazova i radosti programerima diljem svijeta.
37/2583
4. PREGLED OPERACIJSKOG SUSTAVA UNIX

UNIX operacijski sustav dizajniran je na način da omogućava programerima da u isto
vrijeme koriste računala i dijele resurse.Operacijski sustav koordinira upotrebu resursa tako
da omogućava jednoj osobi da pokrene program za provjeru pravopisa, dok drugi kreira
dokument, dopušta drugome da ureñuje dokument dok opet netko drugi kreira grafiku, a neko
treći formatira dokument, sve u isto vrijeme, a da korisnici ne znaju za aktivnosti drugih
korisnika.
Sustav kontrolira sve naredbe sa svih tipkovnica i svi podaci se obrañuju, a dopušta
svakom korisniku da misli kako je on jedini koji radi na računalu. To dijeljenje resursa u
realnom vremenu čine UNIX jednim od najsnažnijih operacijskih sustava ikad.
Iako su UNIX napravili programeri za programere, on pruža snažno i fleksibilno

okruženje, pa ga se može naći i u znanosti, na akademijama, u industriji, u poslovanju...
Mnoge telekomunikacijske sustave kontroliraju administracijski sustavi bazirani na UNIX-u.
Iako je dizajniran za srednje velika računala, operacijski sustav je ubrzo prenesen na

veća, snažnija računala. A kako su osobna računala postajala popularnija, verzije UNIX-a su
se našle i u njima, a i mnoge kompanije proizvode kompjutere bazirane na UNIX-u za
znanstvene i programerske zajednice.
5. ZNAČAJKE UNIX-a
Značajke koje su učinile UNIX hitom su: višezadaćnost, višekorisnički rad,
prenosivost, UNIX programi, rječnici i aplikacijski software.
5.1. Višezadaćnost:
Mnoga računala izvode samo jednu zadaću odjednom. Unix im omogućava da izvode
više stvari odjednom. To je velika stvar za korisnike, jer ne moraju čekati da jedna aplikacija
završi da bi počeli izvoditi drugu.
5.2. Višekorisnički rad:

Ista mogućnost koja omogućava višezadaćnost, omogućava i da više korisnika koristi
računalo. Računalo može primati naredbe od više korisnika - ovisno o njegovom dizajnu - za
izvoñenje programa, pristup podacima, ispis dokumenata, sve u isto vrijeme.
Računalo ne može reći pisaču da ispiše sve zahtjeve odjednom, ali ono postavi
prioritete čuvajući sve u redu.
38/2583
5.3. Prenosivost sustava

Glavni doprinos sustava UNIX njegova je prenosivost, koja dozvoljava da ga se seli s
jedne marke računala na drugu, s minimalnim promjenama kodova. To je značilo veliku
uštedu u nadogradnji i hardware-a i software-a.
Time se moglo i nadograditi operacijski sustav bez ponovnog unošenja korisnikovih

podataka, a nove verzije UNIX-a bile su kompatibilne i sa starima.
5.4. Unix alati

UNIX dolazi sa stotinama programa koji se mogu podijeliti u dvije klase:
• integralni alati – koji su neophodni za rad kompjutera
• dodatni alati – koji nisu neophodni za rad UNIX-a, ali pružaju korisniku
dodatne mogućnosti
Alati mogu biti dodani ili oduzeti s UNIX-a, ovisno o potrebnim aplikacijama.
5.5. Komunikacija Unix-a

E-mail je danas svakodnevnica, ali je na svoje došao tek u poslovnoj zajednici u
posljednjih 10 godina, dok ga korisnici UNIX-a koriste već više desetljeća.
UNIX e-mail je u početku dozvoljavao korisnicima istih računala da komuniciraju

preko njihove mreže. Kasnije su priključeni korisnici na različitim kompjuterima i njima je
dozvoljen e-mail. I na kraju, UNIX sistemi diljem svijeta su spojeni u WWW, desetljećima
prije pojave današnjeg WWW-a.
5.6. Arhive podataka

UNIX kao što je poznato nije razvijen preko noći, onog trena kad je prebačen iz Bell
Labaratorija na sveučilišta, svaki programer započeo je s razvojem programa za UNIX.
Danas postoje stotine programa i aplikacija koje se mogu nabaviti uz postojeće

aplikacije koje dolaze uz UNIX.
39/2583
6. ORGANIZACIJA UNIX-a
UNIX je organiziran na tri nivoa:
• KERNEL – koji se brine o rasporedu izvršavanja zadaća i o spremanju

podataka
• SHELL – koji povezuje i prevodi korisnikove zahtjeve, zove programe iz

memorije i izvršava ih
• Alati i aplikacije koje omogućavaju dodatne funkcije operacijskom sustavu.
6.1. Kernel
Kernel je program koji kontrolira pristup svim fizičkim resursima sistema. Učitava se
u memoriju sistema kod dizanja (boot) i tamo ostaje dok sistem radi.
Srce operacijskog sustava koje kontrolira hardware i uključuje dijelove računala na

zahtjev programera. Ako damo naredbu (ls) kompjuteru, ono će reći kompjuteru da pročita
sve datoteke u direktoriju sa diska i prikaže ih na ekranu.
6.2. Shell
Shell predstavlja sučelje korisnika sa sistemom. Pokreće se kad se korisnik prijavi
(login). Shell promptom obavještava korisnika da je spreman unos komandi. U Unix-u imamo
tri vrste shella: Bourne shell, C-shell i Korn shell.
6.3. Alati i aplikacije

Postoje stotine alata za UNIX korisnike. Alati su grupirani u kategorije za odreñene
funkcije, kao što su obrada teksta, poslovne aplikacije, programiranje…
40/2583
7. NASTANAK PROGRAMSKOG JEZIKA C
7.1. Od programskog jezika B preko NB do C

Prva verzija UNIX-a je napisana u assemblerskom jeziku, ali Thompson je htio da se
UNIX napiše u nekom višem programskom jeziku.
On je 1971. prvo pokušao koristiti Fortran na PDP-7, ali je odustao odmah prvi dan.
Radilo je, ali je bilo i problema. Bilo je presporo i jezik kojim je napisano nije bio pravi za
Byte orijentirane strojeve kao što je bio novi PDP-11.
Ritchie je koristio PDP-11 da doda tipove za B, što je uskoro nazvano NB "Novi B",
tada je počeo pisti i kompilaciju za to. Tako je C i nastao iz ova dva jezika, uz dodavanje
struktura bez previše izmjena sintaksi.
Drugi dio-prepisivanje UNIX-a u C, bio je sporiji. No, ipak uz mnogo problema i

smišljanja što napraviti uspjelo se i to napraviti-prevesti cijeli operacijski sustav u C.
7.2. Nastanak cjevovoda.

Još jedna inovacija u UNIX-u je bila razvoj cjevovoda, koja je omogućavala
programerima da obavljaju više procesa u isto vrijeme.
Doug McIlroy, tada šef odjela u Computing Science Research Center, dobio je zasluge
za koncept cjevovoda, a Thompson za njihovu izvedbu.
McIlroy je radio na makro-ima kasnih 50-ih i teoretizirao je o povezivanju makro-a

kako bi se eliminirala potreba za korištenjem serija naredbi za jedan rezultat.
“Ako malo promislite o makro-ima”, objasnio je McIlroy, “oni prvenstveno služe za

prebacivanje serija podataka. Vršite unos podataka i iznenada doñete do makro poziva koji
kaže: ”Prestani unositi ovdje i počni unositi ondje.”
7.3. Povratak ploči s kredom za razvoj sintaksa

Dok su Thompson i Ritchie na ploči skicirali sistem podataka, McIlroy je na svojoj
ploči pokušavao skicirati kako povezati procese i koji jezik koristiti za to. To nije bilo lako.
„Sintaktički, nisam bio siguran kako povezati opcije u lanac“, rekao je McIlroy. McIlroy nije
odustao od ideje. U periodu od 1970. do 1972. sam razmišljao „što bi bilo kad bi napravio
41/2583
ovo, kako bi bilo ovo… Sve dok jednog dana nisam došao do sintaksi za shell koja se slagala
sa cjevovodima“, a Ken je rekao „Napraviti ću to.“
„Bio je umoran od svega i nije učinio sve točno onako kako sam ja zamislio. Izmislio
je malo bolju sintaksu, koju imamo i danas. No koristio je moju nespretnu sintaksu.“
„Thompson je vidio da argumenti datoteka neće odgovarati ovoj shemi, pa je te iste

noći promijenio sve te programe.“
„Ubacio je cjevovode u UNIX, notaciju u shell, sve u jednoj noći“, rekao je McIlroy.
7.4. Stvaranje filozofije programiranja za cjevovode i alate

Kad je Thompson kreirao cjevovode, on je takoñer ubacio još nešto u UNIX –
filozofiju.
Kao što je McIlroy to opisao: “Filozofija koju su svi počeli koristiti bila je -Piši
programe koji rade jednu stvar i rade je dobro. Piši programe koji rade zajedno. Piši programe
koji rade sa linijama teksta, zato jer je to univerzalno sučelje. Sve te ideje moguće da su
postojale i prije cjevovoda, ali su ipak došle nakon njih“.
Kernighan se složio. Primijetio je da iako unos/ispis prethodi cjevovodima, razvoj

cjevovoda vodi koncepciji alata – softverskih programa koji će se nalaziti u „kutiji s alatima“,
dostupnoj kad ih trebaš. Dodao je da su cjevovodi učinili rad sa softverskim programima
analogno korištenju rimskih brojeva umjesto arapskih.
7.5. Priručnici
Priručnici dolaze često na kraju, nakon što se proizvod napravi. Unix priručnik,
suprotno tome, reflektirao je filozofiju UNIX-a. Čak je upozoravao na greške (bug-ove).
Stil priručnika je bio Ritchiev, ali je McIlroy ubrzo preuzeo njegovu izradu. „Činjenica
da postoji priručnik, na kojem McIlroy inzistira da bude visokog standarda značila je da
inzistira i na visokom standardu za sve programe koji se dokumentiraju“, objašnjava Sandy
Fraser.
Fraser tada član tehničkog osoblja u CSRC-u rekao je da prije nego je program bio
umetnut u priručnik, morao je biti par puta prerañen da bi poštivao standarde. „I povrh svega,
to je vjerojatno prvi priručnik koji je imao odlomak sa greškama (bug-ovima).“
42/2583
8. UNIX POSTAJE ŠIROKO DOSTUPAN
Kako je nekoliko korisnika izvan razvojne grupe koristilo PDP-11 za obradu teksta,
rasla je potreba da se operativni sustav dokumentira. Rezultat je bio prvi Unix Programmers
Manual koji su napisali Thompson i Ritchie u studenom 1971. Sadržavao je preko 60 naredbi
kao što su: b (compile B program); boot (reboot system); cat (concatenate files); chdir
(change working directory); chmod (change access mode); chown (change owner); cp (copy
file); ls (list directory contents); mv (move or rename file); roff (run off text); wc (get word
count); who (who is one the system).
U drugom izdanju, od lipnja 1972. napisano je da je broj instalacija Unix-a narastao na

10. Od tog trenutka nadalje razne verzije koje potiču it New Jersey-a označene su izdanjem
(dokumentacije) i verzijom (diskova ili traka).
U listopadu 1973. Thompson i Ritchie su održali predavanje na Simpoziju o

principima operativnih sustava (SOSP – Symposium on Operating System Principles) i više
ništa nije moglo zaustaviti Unix. Neposredno nakon SOSP-a mnogi su centri tražili kopiju
operativnog sustava. Prvi korisnik koji je dobio sustav je bio Lou Katz sa Columbia
University-a u Manhattan-u.
Objavljivanje SOSP referata u Communications of theACM izazvalo je eksplozivan

porast potražnje Unix-a. U tom trenutku Unix još nije imao ni pet godina.
43/2583
9. SURADNJA MEðU RANIM KORISNICIMA
Odluka pravnika AT&T-a da omoguće obrazovnim institucijama korištenje Unix-a, ali

bez ikakve podrške ili ispravaka grešaka imala je trenutan efekat: natjerala je korisnike da
dijele meñusobno. Dijelili su ideje, informacije, programe, ispravke grešaka i hardverske
trikove. Prvi sastanak Unix User Group-a, koja će kasnije postati Usenix Association, održan
je 15. svibnja 1974. na Columbia's College of Physicians and Surgeons. Pojavilo se
dvadesetak ljudi.
Pravnici AT&T-a takoñer su uskoro odlučili omogućiti još dvjema agencijama

licenciranje Unix-a: Američkoj vladi i The Rand Corporation, istraživačkoj grupi koja se
financirala iz državnog proračuna. To je, meñutim, uzrokovalo porast broja korisnika sa 33 u
1975. godini na 138 u 1976. od kojih je 37 bilo izvan Amerike. 1977. Interactive Systems iz
Santa Monice u Kaliforniji bila je prva kompanija koja je podržala Unix komercijalno.
44/2583
10. BERKELEY SOFTWARE DISTRIBUTION
Jedan od 33 korisnika iz 1975. godine je bio i University of California-Berkeley gdje

je Ken Thompson bio student. On se 1975. odazvao na poziv da održi predavanje i donio,
naravno, najnoviju verziju Unix-a.
Nekako u isto vrijeme, dva studenta Chuck Haley i Bill Joy dolaze na fakultet.
fascinirani Unix-om, oni počinju unapreñivati Pascal koji je Thompson napravio, tako da je
uskoro prihvaćen kao nastavno pomagalo.
Kada su fakultetski Model 33 Teletype terminali zamijenjeni sa ADM-3 ekranskim

terminalima, Joy je zaključio da mu treba nešto više od običnog ed-a (editora koji je dolazio
standardno sa Unix-om). Uzeli su editor em (što zapravo znači „ed za smrtnike“, u originalu
„ed for mortals“) koji je napisao George Coulorius za Queen Mary College u Londonu i od
njega napravili linijski editor ex. Iz ex-a je Joy kasnije razvio vi ekranski editor.
Kada su se vijesti o Haleyevom Joyevom Pascalu proširile, Joy je kreirao Berkeley

Software Distribution. Prva je distribucija ponuñena u ožujku 1978. Sadržavala je Pascal i
editor ex, naplaćivala se 50 dolara, koliko je stajala traka na kojoj je bila snimljena.
Upravo to što je cijena distribucije bila ista kao i cijena trake na kojoj je distribuirana,
te priznavanje autorstva su najvažnije karakteristike prvih 10 godina Unix-a, a ujedno i razlog
zašto je postao tako popularan. Tipična situacija je sljedeća: nešto je napravljeno u BTL-u i
distribuirano u izvornom kodu. Korisnik u Engleskoj je napravio nešto drugo od toga. Drugi
korisnik u Kaliforniji je unaprijedio englesku verziju i to distribuirao dalje. Ta unaprijeñena
verzija je uključena u sljedeću BTL distribuciju. AT&T-eva politika patenata nije mogla
nikako to kontrolirati, a sustav je postajao sve bolji i sve više upotrebljavan.
45/2583
Bill Joy, koji se bavio distribucijom, poslao je 30 kopija BSD-a 1978. godine. Rad na
vi-u doveo ga je do koda za optimizaciju ispisivanja na različitim terminalima. Joy je odlučio
napraviti interpreter za iscrtavanje ekrana na različitim terminalima, te je tako roñen termcap.
Sredinom 1978. već je mnogo toga bilo učinjeno (Pascal je bio dovoljno robustan, a
uključeni su i vi i termcap), tako da je bilo vrijeme za drugu distribuciju BSD-a. Joy je sjeo,
uključio poboljšanja koja su poslali korisnici i poslao 75 kopija 2BSD-a.
46/2583
11. UNIX SE ŠIRI
Do tada, Unix se mogao izvoditi samo na DEC PDP računalima. Meñutim, 1977.
Tom Lyon je prenio neke dijelove verzije 6 na IBM 360 u Princetonu. Sljedeće godine Ritchie
i Steve Johnson te Richard Miller su prenijeli Unix na računalo Interdata 8/32 i 7/32. Sustav
nije bio star niti 10 godina, a mogao se izvršavati na različitim mašinama DEC-a i Interdate.
Verzija 7 Unix-a bila je prvi prijenosni Unix.
U trenutku kada je navršavao 10 godina, Unix se upotrebljavao svugdje po svijetu:

1976. instaliran je na univerzitetu u Tokiju, koristio se na nekoliko univerziteta u Australiji,
na mnogim mjestima u Engleskoj, u Norveškoj, Francuskoj, Danskoj, Austriji i Izraelu. Sve to
je postignuto bez promocije ili tehničke podrške.
Unix verzija 7, koju je BTL izdao u lipnju 1979., sadržavala je mnoga unapreñenja:
veliki datotečni sustav, neograničen broj korisnika i povećanu pouzdanost. Bilo je i mnogo
novih komandi kao što su awk, lint, make, uucp, find, cpio i expr. Programmers Manual je
narastao na 400 strana, a pratila su ga dva sveska po još 400 stranica svaki. Ova je verzija
uključivala i potpuni Kernighan i Ritchie C prevodilac, unaprijeñena korisnička ljuska (shell,
sh - Bourne shell) i mnogo include datoteka.
47/2583
12. KOMERCIJALIZACIJA
Industrijska primjena Unix-a takoñer je dobila zamah sa pojavljivanjem verzije 7.

Pojavilo se i nekoliko 32-bitnih implementacija (Xenix2 za Intelove 8086 procesore, djelo
Microsofta i Santa Cruz Operation, te portovi za Zilogove Z8000 i Motoroline 68000).
Pojavio se takoñer i 3BSD potaknut pojavom verzije 7. Verzija 8 je preuzela vi i termcap
(Billa Joya) te curses (Kena Arnolda) od BSD-a.
Ali, sa verzijom 7 pojavili su se i prvi problemi. Andy Tanenbaum sa Free University

u Amsterdamu to objašnjava ovako: „Kada je AT&T izdao verziju 7, shvatio je da je Unix
vrijedan komercijalni proizvod, pa je verziji 7 dodao licencu koja zabranjuje proučavanje
izvornog koda u sklopu predavanja na univerzitetima. Mnogi univerziteti su reagirali tako što
su počeli predavati samo teoriju.“
Tanenbaum je odlučio napisati iz početka novi operativni sustav koji bi bio

kompatibilan sa Unix-om, ali bez linije koda AT&T-a. Nazvao ga je Minix. To je bio drugi
klon Unix-a (prvi je bio Idris P.J.Plaugera).
Sljadeća verzija 4.2BSD-a bila je veliki uspjeh. U prvih 18 mjeseci razaslano je više
kopija 4.2BSD-a nego svih prijašnjih BSD-a zajedno. Mnogi komercijalni operativni sustavi
su bazirani na 4.2BSD-u: DEC-ov Ultrix i SUN-ov SunOS su najpoznatiji.
48/2583
13. SAZRIJEVANJE UNIX-a
Zanimljivo je kako su različiti proizvoñači prigrlili ili odbacili Unix. IBM i BTL su
razvili spoj TSS/Unix (time-sharing system) relativno rano, ali to nije imalo utjecaja na IBM.
DEC je ignorirao Unix, dok je Hewlett-Packard, koji je baš kao i IBM i DEC, imao svoj
vlastiti operativni sustav, prigrlio Unix sa velikim entuzijazmom jednako kao i japanci. Na
kraju treba spomenuti i SUN, kod kojeg je razvoj hardware-a i Unix-a bio simbiotski, i koji je
propagirao BSD.
Interno je DEC za Unix imao „NIH“ (skračenica od not invented here – nije izumljeno
ovdje). To što je Unix bio rezultat razvoja BTL-a je bilo dovoljno da odbije DEC-ove
inžinjere. Sve od 1978. za većinu svijeta Unix je značilo „AT&T-ev operativni sustav“ iako je
za AT&T Unix značio „alat za podršku telekomunikacijama“.
Kada je sudac Green odlučio o Baby Bells-ima (poznati slučaj kada se AT&T morao
odvojiti od Bell-a zbog anti-trustovskih zakona koji su na snazi u USA), AT&T je mogao i
službeno izdati Unix pa se pojavio System V. Sredinom i krajem 1980-ih pojavio se veliki
broj komercijalnih dobavljača Unix-a, aplikacija i mnoštvo korisnika. Unix se probio u velike
poslove, Wall Street i pravne firme.
Uskoro su se pojavile dvije rivalske skupine, Open Software Foundation i Unix

International. Ubrzo su uvučeni sudovi. Unix System Laboratories je tužio Berkeley Software
Design Inc., tvrdeći da je BSDI povrijedio copyright prava i poslovne tajne USL-a. Tužba je
odbijena zbog toga što je AT&T u početku distribuirao Unix u izvornom kodu bez copyright-
a. Pojavile su se još neke tužbe, ali na kraju se sve riješilo, i evolucija se nastavila.
Soalris, HP-UX, AIX, Ultrix i ostale verzije ujedinile su se oko OSF-a. Unix je utjecao
na sve operativne sustave koji se danas prodaju. Prozori, Multitasking i mreže ne bi bile takve
kakve su danas da nije bilo Unix-a. Kao što je to rekao Sunil Des, sa Ciry University, London:
„Tehnički, Unix je jednostavan, koherentan sustav koji nekoliko dobrih ideja iskorištava do
49/2583
maksimuma“. Meñutim, neke od ideja nemaju baš ništa sa operativnim sustavima: ima veze
sa dijeljenjem, suradnjom, težnjom korisnika za evolucijom tehnologije koja je bila podržana
od cijelog skupa istraživača i korisnika spremnih na suradnju.
Povijest Unix-a je u početku bila jednostavna, za razliku od zbrke koja nastupa u

trenutku kada se Unix komercijalizirao.
50/2583
14. POVIJEST BSD VERZIJA
Godina Naziv Sadržaj
1977 BSD Unix Pascal, ex (za PDP-11)
1978 2BSD Isto kao i BSD uz dodatak vi, termcap, Mail, more i csh (za PDP-11/34)
1979 3BSD Virtualna memorija, Berkeley utilities (sukladno sa 32V za VAX)
1980 4BSD Brži file system, job control, pouzdani signali, auto-reboot, delivermail,
Franz Lisp (za VAX-11/750)
1981 4.1BSD Automatska konfiguracija, poboljšanje performansi
1982 4.1a Probna verzija za ARPANET čvorove, TCP/IP i sockets
1982 4.1b Probna verzija korištena za predavanja na Berkeley-u, fast file system i
novi kod za podršku mreži
1982 4.1c Skoro sve kao i u 4.2 osim nove podrške za signale, od 4.1c je nastao
SunOS
1983 4.2BSD Važna verzija sa novim promjenama, uključuje TCP/IP, ffs, novi system
interface i novu podršku za signale
1986 4.3BSD XNS umrežavanje, poboljšanja 4.2, cache za direktorije, Internet name
server
1988 4.3- Interne kernel mogućnosti (alokator memorije, debugger, podrška

Tahoe nazivima diskova), poboljšani TCP algoritmi, podrška za CCI Power 6
(Tahoe)
1988 Net-1 Dio 4.3-Tahoe, uključuje mrežu, C biblioteku, uslužne programe i login
preko mreže, distribuira se anonomnim ftp-om bez zahtjeva za licencom
51/2583
1990 4.3- Probna verzija nadogradnji za 4.4BSD: vnode, NFS, OSI podrška,
Reno podržava VAX, Tahoe i HP 9000/300
1991 Net-2 Dio 4.4-Reno, nova podrška za virtualnu memoriju i port na Intelove
procesore 386/486
1993 4.4BSD Potpuno novo napisan susutav da bi se izbjegao AT&T-ev kod, dodana
podrška za Posix i sve iz Reno i Net-2 verzije
1994 4.4-Lite Verzija koja se rješava svog koda na koji je USL/Novell imao primjedbe,
u osnovi identična 4.4BSD
52/2583
15. UNIXTIMELINE
Slika 6. Unixtimeline
53/2583
16. BIOGRAFIJE
16.1 Dennis M. Ritchie
1941 -- Roñen u Bronxvilleu, N.Y.

1963 -- Diplomirao na Sveučilištu Harvard kao
najbolji student iz fizike
1967 -- Zapošljava se u Bell Labs-u, slijedeći svog
oca, Alistaira E. Ritchie, koji je tamo imao dugu
karijeru
1968 -- Prima nagradu od Hardvard sveučilišta za
doprinos matematici
1968 -- Pridružuje se Bell Labs timu koji je radio na
Multics-u, zajedničkom pokušaju Bell Labs-a, MIT-a
i GE-a da razvije glavni računalni operativni sustav
1972 -- Stvara C programski jezik
1983 -- Prozvali su ga Bell Labs momak
1988 -- Primljen je u U.S. National Academy of Engineering
1989 -- Prima, zajedno sa Kenom Thompsonom NEC C&C Nagradu za važan doprinos
računalnoj tehnologiji
1990 -- Imenovan je kao voña Ureda za istraživanje sistemskog software-a u Istraživačkom
centru za računalnu znanost u Bell Labs-u
1995 -- Voña je projekta koji nastoji stvoriti Plan 9 operativni sustav
1996 -- Voña je projekta koji nastoji stvoriti Inferno(TM) operativni sustav
1998 -- Nagrañen je zajedno sa Kennethom Thompsonom sa američkom nacionalnom
medaljom za tehnologiju, za razvijanje UNIX operativnog sustava
54/2583
16.2 Kenneth Thompson
1943 -- Roñen u New Orleansu, u državi Louisiani

1943-1960 --Kao sin časnika u američkoj mornarici,
seli se svakih nekoliko godina
1965-1966 -- Diplomirao na Sveučilištu Berkley u
državi Californiji sa odličnim ocjenama iz
elektrotehničkog inženjerstva
1966 -- Pridružuje se uredu za računalna istraživanja u
Bell Labs-u koji je radio na Multics projektu
1969 -- Razvija UNIX operativni sustav
1970 -- Napisao programski jezik B, preteču D.
Ritchievog C-a
1971 -- Prepisao je UNIX sa PDP-7 na PDP-11
1973 -- Ponovno kreira UNIX ali sada pomoću C
programskog jezika
1973 -- Prepisuje dijelove UNIX-a kako bi u njih uključio koncept Douga McIlroysa
cjevovoda
1975-1976 -- Predaje na Berkley Sveučilištu u Californiji
1980 -- "Belle," računalo za igranje šaha koje je izradio zajedno sa Joeom H. Condonom,
pobjeñuje na američkom Svjetskom Računalnom Šahovskom Prvenstvu
1980 -- Primljen u U.S. National Academy of Engineering
1980 -- Primljen je u U.S. National Academy of Science
1983 -- Prozvali su ga Bell Labs momak
1983 -- Primio je zajedno sa Dennisom Ritchiem ACM Turing nagradu
1988 -- Predaje na Sveučilištu u Sydneyu, Australia
1998 -- Nagrañen je zajedno sa Dennisom Ritchiem sa američkom nacionalnom medaljom za
tehnologiju, za razvijanje UNIX operativnog sustava
2000 -- Odlazi u mirovinu iz Bell Labs-a
55/2583
13. REFERENCE
http://www.levenez.com/unix/
http://www.princeton.edu/~mike/expotape.htm
http://www.unix.org/what_is_unix/history_timeline.html
http://virtual.park.uga.edu/hc/unixhistory.html
http://cm.bell-labs.com/cm/cs/who/dmr/hist.html
56/2583
Stručni studij Računarstva – Zagreb Struktura UNIX-a
Marijela Napast
STRUKTURA UNIXA
57/2583
OPERACIJSKI SUSTAV
Svako računalo ima operacijski sustav. Operacijski sustav je program koji kontrolira rad
svih ostalih dijelova računala, kako hardvera, tako i softvera. Najvažnije je što nam dopušta
da koristimo sve mogućnosti koje nam pružaju razni programi.
Detaljno govoreći Unix nije samo jedan operacijski sustav, on je obitelj operacijskih
sustava. Različiti proizvoñači proizvode svoje verzije Unixa. Iako su sve verzije jako slične,
postoje male razlike koje mogu uzrokovati probleme. Najočitiji primjer je raspored sustava
datoteka i točno odreñeni format nekih naredbi. Jedna od velikih prednosti Unixa za
programere je to da su svi najbolje napisani korisnički programi neovisni od hardvera što ih
čini lako čitljivim novim sistemima.
Unix je višekorisnički i višezadaćni operacijski sustav. Tako može istovremeno
postojati više korisnika povezanih na sistem i svaki od njih može imati pokrenuto više
programa. Korisnici velikom prednošću Unixa smatraju mogućnost istovremenog korištenja
više programa jer tako ne gube vrijeme na čekanje da se jedan posao završi kako bi mogao
započeti novi. Unix se koristi na radnim stanicama i višekorisničkim serverima. Na X
terminalima i radnim stanicama X Windows predstavlja grafičko sučelje izmeñu korisnika i
Unixa. Ali ipak poznavanje Unixa je potrebno za operacije koje nisu pokrivene grafičkim
programom, ili kad ne postoji X Windows sistem npr. u telnet sessionu.
OSNOVNA STRUKTURA UNIX OPERACIJSKOG SUSTAVA
Unix je operacijski sustav koji se sastoji od 3 najvažnija dijela: kernela, shella(ljuske) i

datotečnog sustava tj. programa. Strukturu Unixa može opisati slika1.
Slika 1.
58/2583
KERNEL
Kernel kao što govori i njegovo ime je jezgra svakog Unix sistema i očitava se prilikom
svakog pokretanja sistema i vezan je uz sam pokretački dio programa.
Rukuje sa cijelim izvornim sistemom i prezentira nam ga zajedno sa svakim spojenim
korisničkim sustavom. Zadaća kernela je da drži procese i korisnike odvojenima i regulira
pristup hardveru sistema, uključujući i procesor, memoriju, disk i druge ulazno izlazne
ureñaje. Kernel direktno komunicira sa hardverom i omogućava korištenje korisničkih
programa. Ti korisnički programi ne trebaju znati ništa o hardveru. Oni samo trebaju znati na
koji način komunicirati s kernelom i tražiti od njega da izvrši željenu operaciju. Oni
komuniciraju s kernelom kroz skup standardnih sistemskih poziva. Ti sistem pozivi traže od
kernela da izvrši operacije kao što su: otvaranje, zatvaranje, čitanje, pisanje, povezivanje,
izvršavanje, startanje ili promjenu zapisa zbrojeva, mijenjanje vlasništva nad datotekom ili
direktorijem, promjene u novi direktorij, stvaranje procesa, determiniranje procesa,
omogućavanje pristupa hardver ureñajima i postavljanje granica izvornom sistemu.
Najjednostavnije rečeno kernel na naredbu korisnika uključuje i isključuje dio sistema. Npr.
ako tražimo da nam računalo ispiše sve datoteke unutar direktorija naredbom ls, onda kernel
“nareñuje” računalu da s diska učita sve datoteke u traženom direktoriju i ispiše ih na ekran.
Neke od osnovnih funkcije kernela su:
rukovanje s memorijom sustava i alociranje memorije za svaki proces
rasporeñivanje rada procesora kako bi rezultati rada svakog korisnika bili što
uspješniji
organiziranje prenašanja podataka iz jednog djela računala u drugi dio
prihvaćanje instrukcija od strane shella i njihovo predstavljanje
iznuñivanje dozvola pristupa koje su na snazi u datotečnom sustavu
Da bi se prikazao primjer na koji shell i kernel rade zajedno pretpostavimo da korisnik
utipka naredbu rm moja_datoteka (koja ima učinak brisanja datoteke moja_datoteka). Shell
traži datoteku koja sadrži program rm i zatim postavlja zahtjev kernelu kroz sistemske pozive
da izvrši program rm na mojoj_datoteci. Kad proces rm moja_datoteka završi, shell tad vraća
korisniku znak unixa % što ukazuje na to da čeka na nove naredbe.
Da bismo locirali kernel potrebno je znati da root direktorij sadrži oboje, pokretački
(boot) program i kernel za sistem. Ime kernel datoteke varira od proizvoñača do proizvoñača,
59/2583
ali obično uključuje skup slova: nix da bi ga se moglo pronaći sa tzv. Wildcard znakovima.
Npr.:
ls /*nix*
-rwxr----- 1 root 1558734 Sep 24 1992 /vmunix
Ova lista definira svaku datoteku u root direktoriju sa skupom slova nix u njihovu
imenu. U ovom primjeru ispisuje vmunix što je zajedničko ime za kernel file.
60/2583
SISTEMSKI POZIVI
Sistemski pozivi su sučelje izmeñu kernela i korisničkih programa koji se pokreću na

vrhu njega. Korisnici koji rukuju samo s shellom, tekst editorima ili drugim aplikacijskim
programima nemaju potrebu znati mnogo o sistemskim pozivima, ali pravo poznavanje
poziva je najvažnije za Unix programere. Sistemski pozivi su jedini način na koji se može
pristupiti opcijama kernela, kao što je sustav datoteka, mehanizam višezadaćnosti i
meñuprocesno komuniciranje. Sistemski pozivi definiraju ono što je Unix, jer sve ostalo tj.
subrutine i naredbe se grade na toj osnovi. Neki od njih su povezani sa podacima koje
korisnici ne smiju mijenjati. Postavlja se pitanje kako programeri pristupaju sistemskim
pozivima. Ne postoji razlika izmeñu sistemskog poziva i bilo kojeg drugog poziva funkcije.
Npr. sistemski poziv read može se postaviti ovako:
amt = read (fd, buf, numbytes) ;
Implementacija subrutine read varira u raznim oblicima Unixa. Obično je to

asemblerski jezik koji koristi instrukciju stroja dizajniranu točno za sistemski poziv, a nije
direktno izvršiva iz C programa. Danas je pametno pretpostaviti da su sistemski pozivi
jednostavno C subrutine, ali moramo biti svjesni da s obzirom na to da sistemski pozivi ulaze
u promjenu konteksta (od korisnika do kernela i natrag), potrebno je mnogo više vremena
nego za običnu sistemsku subrutinu za koju proces posjeduje svoj adresni prostor. Većina
sistemskih poziva vraća neku vrijednost. U navedenom primjeru poziv read vraća broj bita.
Da bi ukazao na grešku sistemski poziv vraća vrijednost koja se ne može zamijeniti s točnim
podatkom i obično je to –1. Zbog toga bi navedeni primjer trebao biti kodiran na sljedeći
način:
If ((amt= read(fd, buf, numbytes)) == -1)

{ printf(“Read failed\n”) ;
exit (1) ; }
Primjećujemo da je exit takoñer sistemski poziv, ali on ne može vratiti grešku. Postoji
više razloga zbog kojih sistemski pozivi koji vraćaju –1 nisu uspjeli obaviti traženi posao.
Globalna varijabla errno sadrži kod koji ukazuje na razlog. Errno sadrži točne podatke samo
61/2583
ako sistemski poziv doista vrati –1. Ne možemo koristiti errno da bi smo ustanovili da li je do
greške uopće došlo. Sistemska rutina perror uzima za svoj argument string i daje string,
kolonu i opis razloga greške pohranjenog u errnu. Način na koji koristimo opisane funkcije
prikazuje primjer:
If ((amt= read(fd, buf, numbytes)) == -1)

{
perror (“read”) ;
exit (1) ;
}
Kao izlaz možemo dobiti sljedeći tekst: file does not exist on an error.
Na stranicama za pomoć možemo pronaći deklaraciju za svaki poziv. Tu je prikazano
koji tip vrijednosti poziv vraća, koji tip argumenata uzima i koje datoteke moramo uključiti za
korištenje odreñenog sistemskog poziva. Slijedi primjer za poziv read().
#include <unistd.h>
#include <sys/types.h>
#include <sys/uio.h>
int
read(int d, char *buf, int nbytes)
Read() pokušava pročitati nbytes podataka iz objekta referenciranog deskriptorom

datoteke d u spremnik buf. Ako je poziv uspješan, vraća točan broj pročitanih bita inače vraća
–1 i postavlja globalnu varijablu errno koja pokazuje na grešku. Prvi dio koda pokazuje koje
datoteke moraju biti uključene, a onda je napisana sama deklaracija sistemskog poziva.
int read(int d, char *buf, int nbytes)
Read() uzima 3 argumenta : int koji je nazvan sa d, pokazivač na znak nazvan buf i još
jedan int nazvan nbytes. Read() vraća int kao rezultat. Imena argumenata odreñujemo sami.
Još jedan jednostavan primjer sistemskog poziva je vremenski sistemski poziv:
62/2583
long time(timep) /* Vraća vrijeme u sistemu */

long *timep; /* Pointer na vrijeme */
Time vraća vrijeme u sekundama od 01.01.1970. Ako je argument timep različit od nule
točno vrijeme se pohranjuje u integer na koji pokazuje.
Neki od sistemskih poziva najniže razine su:
kreiraj
otvori
zatvori
isključi
čitaj
piši
traži
Neki od sistemskih poziva za kontroliranje procesa su:
razdvoji
čekaj
izvrši
izañi
signal
Sistemski pozivi za IPC su:
pipe
dup
63/2583
SHELL
Svaki put kad se uključujemo u Unix sistem, program za uključivanje provjerava našu
šifru i korisničko ime i smješta nas u program koji se zove shell (ljuska). Shell djeluje kao
sučelje izmeñu korisnika i kernela. Shell je dio korisničkog programa, a ne dio kernela. Shell
omogućuje izvršavanje nekih procesa u pozadini. Shell je prevoditelj naredbi (command line
interpreter(CLI)). Možemo vidjeti njegov pokazivač na ekranu obično u obliku imena
računala na kojem radimo kojeg slijedi znak %. Po želji korisnik sam može promijeniti taj
pokazni znak. Da bismo napravili naš željeni posao unašamo naredbe na mjesto tog
pokazivača odnosno komandne linije koja se nalazi odmah iza pokazivača. Shell funkcionira
kao prevoditelj naredbi, uzima svaku naredbu i da bi bila obrañena prosljeñuje ju kernelu. On
tada prikazuje rezultat operacija na ekranu. Da bismo saznali koji shell koristimo treba nam
informacija koja se nalazi u shell okružnoj varijabli. Naredba echo $SHELL ispisuje
vrijednost te varijable. Da bismo otkrili koji shell upravo koristimo potrebno je znati
posljednji dio imena, pa tako postoje sljedeće mogućnosti:
Ime: Shell:
/.../sh Bourne shell
/.../csh C shell
/.../tcsh TC shell
/.../ksh Korn shell
/.../bash Bourne Again SHell
Najčešće se koriste dva shella; Bourne shell (sh) i C shell (csh). Možemo koristiti
različite shellove upisivanjem imena shella na mjesto pokazivača, pa ćemo tako upisati npr.
imeshella% csh da bismo pokrenuli C shell, ili imeshella% sh da bismo pokrenuli Bourne
shell. Naš shell u koji nas sustav odmah uključuje možemo promijeniti korištenjem naredbe
chsh. Da bismo napustili odreñeni shell koristimo naredbu imeshella% exit. Različiti shellovi
izvršavaju različit broj funkcija.
Shell provodi sljedeće funkcije:
a) stvara okružje susretljivo našim potrebama
Naše radno okružje je definirano svaki puta kad se spojimo ili započinjemo rad s novim
shellom. Okružje je definirano vrijednostima koje shell nalazi u inicijalizacijskim datotekama
koje se uvijek čitaju prilikom pokretanja. Okružje možemo promijeniti promjenom tih
64/2583
datoteka i postavljanjem novih vrijednosti u varijable. Svaki shell rukuje na drugačiji način sa
svojim inicijalizacijskim datotekama.
Često korištene varijable za radno okružje su:
IME OPIS
EDITOR Postavlja editor koji će biti korišten od strane drugih programa,
npr. mail programa
PAGER Postavlja pager koji će biti korišten od drugih programa, npr.
mana za ispisivanje man stranica
PATH Odreñuje direktorije kroz koje će shell tražiti da bi pronašao
odreñenu naredbu. Direktoriji se pretražuju redom kojim se pojavljuju
PRINTER Odreñuje printer koji će služiti za ispis svih dokumenata koji će
mu biti poslani lpr naredbom
SHELL Postavlja glavni shell
TERM Odreñuje tip terminala za programe kao što su editor i pager
TZ Postavlja vremensku zonu u kojoj se nalazimo
b) manipulira poviješću naredbi

Shell čuva listu naredbi koje smo upisivali. Ako trebamo ponoviti naredbu, koristimo
strelice da bismo se pomicali gore i dolje po listi.
c) automatski završava linije naredbi
Utipkavanjem djela imena naredbe, naziva datoteke ili direktorija i pritiskom na Tab,
tcsh shell će završiti ostatak imena automatski. Ako shell pronañe više od jednog imena koje
počinje tim slovima čut će se beep što ukazuje na to da je potrebno utipkati još nekoliko slova
prije ponovnog pritiskanja Taba.
d) piše shell skripte
e) definira naredbene aliase
f) editira zajedničke linije
65/2583
PROGRAMI
Sve u Unixu je ili datoteka ili proces. Proces je program za izvršavanje identificiran
jedinstvenim PID-om(Process identifier). Datoteka je kolekcija podataka stvorenih od
korisnika korištenjem tekst editora, compilera,itd. Primjeri datoteka su:
dokument ( izvještaj, esej…)
tekst programa napisan u nekom višem jeziku
instrukcije razumljive direktno stroju i nerazumljive prosječnom korisniku, npr.
kolekcija binarnih brojeva (executable ili izvršni file)
direktorij koji sadrži informacije o svojem sadržaju koje mogu biti skup drugih
direktorija ili poddirektorija i običnih datoteka
Okružje aplikacija sastoji se od:
shella
maila
tekst editora (vi, emacs, jove)
tekst procesa (nroff, troff, TeX)
kontrolnog koda za izvorni sistem (SCCS)
razvojnih opcija (as, ld, cpp, cc)
drugih opcija (who, date, wc, grep, comp)
Programi i naredbe komuniciraju s kernelom kako bi se izvršile funkcije koje je

pokrenuo korisnik. Programi su obično grupirani po kategorijama, pa tako npr. imamo
programe koje koristimo za pisanje, programe koje koristimo za programiranje ili programe
koji služe kao poslovne aplikacije. Sistemski programi su najčešće binarni i kompajliraju se
od C izvornog koda. Smješteni su na mjesta kao /bin, /usr/bin, /usr/local/bin, /usr/ucb, idr.
Oni izvode funkcije na koje nas asocira sama pomisao na Unix, kao što su sh, csh, date, who,
more idr. Sve datoteke su grupirane u strukturu direktorija. Sustav datoteka je ureñen prema
hijerarhijskoj strukturi, kao izokrenuto drvo. Vrh hijerarhije se tradicionalno naziva root i
obilježava se s kosom crtom -/.
66/2583
Slika 2 prikazuje strukturu direktorija.
Slika2:
Svaki čvor predstavlja ili datoteku ili direktorij datoteka, a svaki sljedeći sadrži druge
datoteke i direktorije. Datoteku ili direktorij odreñujemo po njegovu imenu, ili punom ili
apsolutnom imenu ili jednom relativnom za lokaciju. Puno ime započinje s rootom(/), i zatim
slijede grane datotečnog sustava svaka odvojena s kosom crtom (/), sve dok ne dosegnemo
željenu datoteku. Npr.
/home/condron/source/xntp
Relativno ime specificira ime relativno drugom imenu, a uobičajeno se odnosi upravo
na onaj direktorij u kojem se trenutno nalazimo. Dva posebna direktorij ulaza su:
direktorij u kojem se trenutno nalazimo
“roditeljski direktorij” direktorija u kojem se nalazimo
Npr. ako se nalazimo u /home/frank i želimo specificirati višu razinu možemo koristiti:
../condron/source/xntp
To ukazuje da je prvo potrebno ići jedan nivo direktorija iznad i onda se spustiti kroz
condorn direktorij kojeg slijedi source direktorij i onda xntp.
Svaki direktorij i datoteka su izlistani u svojem roditeljskom direktoriju. U slučaju root
direktorija roditeljski direktorij je on sam. Direktorij je datoteka koja sadrži tablicu s imenima
datoteka koja se nalaze u njemu i svako ime datoteke pridružuje inode broju u listi. Inode je
specijalna datoteka dizajnirana da ju kernel može čitati kako bi dobio informacije o svakoj
67/2583
datoteci. Odreñuje dozvole nad datotekama, vlasništvo, datum stvaranja, zadnjeg pristupa i
promjene, te fizičku lokaciju blokova podataka na disku koji sadrže datoteku. Sistemu nije
potrebna nikakva posebna struktura za podatke koji se nalaze u datoteci. Datoteka može biti
ASCII ili binarna ili kombinacija i može prezentirati tekstualne podatke, shell skriptu, kod za
program, tablicu direktorija, junk ili bilo što drugo. Ne postoji zaglavlje, naslovna informacija
ili EOF znak kao dio datoteke.
Svaki Unix sustav ima svoju strukturu dozvola.
Slijedi jednostavno objašnjenje dozvola nad datotekama na serveru temeljenom na
Unixu. Svaka stvorena datoteka ili direktorij imaju:
a) vlasnika
to je obično osoba koja je stvorila datoteku
vlasnik datoteke ili direktorija može davati različita dopuštenja
b) grupu
kako više korisnika može biti povezano u korisničku grupu, postoji grupno vlasništvo
vezano za pojedinu datoteku ili direktorij
c) ostalo (svijet)
svi ostali korisnici, u ovom slučaju bilo tko spojen na Internet
Postoje 3 načina zaštite datoteka i direktorija
a) r ((Read) - Čitaj)
korisnik koji ima dozvolu čitanja datoteke i može zaključati sadržaj te datoteke
korisnik koji ima dozvolu čitanja nad direktorijem može saznati koje se
datoteke nalaze u direktoriju (ako se traže detaljne informacije o datotekama unutar
direktorija, direktorij mora imati execute dozvolu)
b) w ((Write) - Piši)
korisnik koji ima dozvolu pisanja nad datotekom može mijenjati sadržaj te
datoteke
korisnik koji ima dozvolu pisanja nad direktorijem može mijenjati sadržaj tog
direktorija
c) x ((Execute)-Izvrši)
korisnik koji ima dozvolu izvršavanja nad datotekom može koristiti ime te
datoteke kao Unix naredbu
korisnik koji ima dozvolu izvršavanja nad direktorijem može kopirati
direktorije
68/2583
69/2583
Stručni studij Računarstva – Zagreb Shell
Andrija Martinović
SHELL
70/2583
UVOD
U doba nastanka i razvijanja UNIX operativnog sistema, 1970-tih i 1980-tih, računala

nisu bila toliko moćna koliko su danas, tako da nije postojalo grafičko sučelje (GUI). Prvi
ulazno / izlazni ureñaji bili su terminali i teleprinteri. Postojali su (višekorisnički) multiuser
serveri na koje se bilo moguće spojiti putem terminala i moglo se raditi u tekstualnom načinu
rada, komandnoj liniji (CLI), tj. SHELL-u.
I danas je ostalo popularno raditi u shell-u, ne samo zbog povijesnih razloga, nego i
praktičnih. Unix korisnicima je gotovo nezamislivo raditi bez shell-a, tj. terminala. Terminali
su i danas prisutni u raznim ustanovama i poduzećima, nije potreban dodatan software da bi
se dodao još jedan terminal, a važno je napomenuti i da je moguće i osobno računalo koristiti
kao običan terminal.
Nakon logiranja korisnik može raditi u shell-u. Danas u standardnim distribucijama (ne
onima za specijalne namjene) sve češće se korisnik nakon startanja nañe automatski u
grafičkom okruženju - XWindows, tako da terminal niti ne vidi. Naravno, u bilo kojem
trenutku može aktivirati ili terminal ili X-e (npr. Alt+F2).
Dakle, Shell je tekstualno okruženje pomoću kojega korisnik komunicira sa
operacijskim sustavom, po defaultu koristeći tastaturu (kao input) i monitor (kao output).
Korisnik instrukcije zadaje u obliku znakovnih komandi, a shell ima zadatak prevoditi te
komande u instrukcije razumljive OS-u.
71/2583
SHELL
Shell je korisnički program kao i svaki drugi.
Shell je komandni interpreter UNIX operativnog sistema i može se promatrati kao sloj
koji se nalazi izmeñu kernela i korisnika. Interaktivan je s obzirom da ima direktnu
komunikaciju sa korisnikom. On dobiva korisničke zahtjeve, interpretira ih i predaje kernelu
na izvršavanje.
Shell je komandni interpreter, tj. još jedan sloj kojim je hardware računala sakriven od
korisnika.
72/2583
Shell ili CLI (Command Line Interpreter) je sučelje izmeñu korisnika i operativnog
sustava (UNIX-a), tj program koji interpretira ono što se napiše u komandnoj liniji.
Prvo što korisnik vidi kad se UNIX «digne» je login: pa password:. Nakon uspješnog
logiranja OS dodijeli UID (user ID) i GID (primary group ID) i doñemo do shell-a. Trebali bi
biti u svome (HOME) direktoriju ako postoji ili u ROOT (/) direktoriju.
U komandnu liniju, čiji defaultni prompt može izgledati: $ ili # (kod Bourne shell-a) ili
% (kod C shell-a), upisuju se naredbe.
Te komande mogu biti «built-in», tj. već ugrañene tako da se izvršavaju direktno iz
shell-a , ili se mogu indirektno pozivati iz nekih drugih programa. Ugrañene naredbe su
različite kod različitih verzija shell-ova. Iako su verzije UNIX-a slične, ipak postoje odreñene
razlike izmeñu verzija. Kompatibilne verzije (sh, bash, ksh) i posebna vrsta c shell-a (csh,
tcsh).
U većini verzija UNIX operativnog sustava obično su na raspolaganju sljedeće vrste
shell-ova:
SHELL KRATAK OPIS
/bin/sh - jednostavan za korištenje, fleksibilan, sa ugrañenim

Bourne Shell
programskim jezikom. /bin/rsh - reducirana verzija Bourne Shell-a.
/bin/csh - komandni interpreter i programski jezik koji podržava

C Shell
komandni buffer, kontrolu poslova i sintaksu C-like.
/bin/ksh - dodatne mogućnosti u odnosu na Bourne Shell./bin/rksh -

Korn Shell
reducirana verzija Korn shell-a.
/bin/tcsh - unaprjeñena verzija C shell-a. Ima bolje editiranje

Turbo C Shell
komandnih linija, kompletiranje imena fajlova, ponavljanja komandi.
Naravno, postoji daleko veći broj shell-ova, ali o tome kasnije.
73/2583
OSNOVNA STRUKTURA UNIX-A
Na slici je prikazana arhitektura UNIX operativnog sustava. U centru strukture nalazi se

hardware koji opskrbljuje operativni sustav svim potrebnim hardware-skim resursima. Oko
hardware-a se nalazi niz slojeva koji odvajaju korisnika od stroja čineći mu na taj način
komforniji rad na računalu. Prvi sloj oko hardvera je jezgra (kernel) operativnog sistema koje
ima zadatak da više slojeve odvoji od sloja ispod, to jest da ih učini hardware-ski nezavisnim.
Slijedeći sloj čini komandni interpreter (shell). Prvenstveni zadatak ovog sloja jeste
interakcija sa korisnikom (prihvaćanje korisničkih zahtjeva, njihovo interpretiranje i
predavanje nižem sloju (kernelu) na izvršavanje). U najvišem sloju nalaze se različite
komande i korisnički programi čiji je zadatak direktno pružanje specifičnih usluga korisniku.
Na slici (dole), ovaj sloj je podijeljen na vise dijelova. Svaki dio predstavlja skup srodnih
komandi.
Imajući ovo u vidu, može se reći da razumijevanje UNIX operativnog sustava zahtjeva
poznavanje četiri njegove osnovne komponente: kernel, shell, komande i fajl sistem koji nije
eksplicitno prikazan na slici ali je implicitno sadržan u djelu kernela.
Dakle, UNIX OS se sastoji od:

jezgre (kernel)
zajedničkih programa
ljuske (shell)
viših programskih jezika
različitih namjenskih programa
Sada ćemo malo detaljnije objasniti kernel i shell.
74/2583
KERNEL (JEZGRA)
Kernel UNIX operativnog sistema kontrolira pristup računaru, upravlja fajl sistemom,
resursima računara, diskovima, trakama, štampačima, komunikacionim linijama i drugim
ureñajima. Na slici dat je pregled funkcija Kernel-a.
Za kernel (jezgru) možemo reći da je centralni dio operacijskog sustava koji se učitava
pri podizanju sustava, a upravlja računalnim sklopovljem, radom procesora i dodjelom
memorije.
Poznavanje jezgre operacijskog sustava nije nužno za korištenje računala.
Nedostupna je običnom korisniku koji može komunicirati s jezgrom samo preko poziva
sustavu.
75/2583
LJUSKA (SHELL)
Ljuska je tumač ( tzv. interpreter ) naredbi i služi kao veza izmeñu korisnika i UNIX-a.
Svaki korisnik ima odvojenu kopiju ljuske pa prema tome one mogu biti različite za svakog
korisnika.
Kod pokretanja operacijskog sustava UNIX, proces init izvodi proces getty za svaku
aktivnu liniju terminala. Prilikom prijave korisnika UNIX-u, odvijaju se sljedeće akcije:
-getty osluškuje liniju i kada otkrije na njoj skup znakova zaključen znakom za
kraj retka, pokreće novi proces login, prenese mu pročitane znakove i nestaje
-login završava proces prijave korisnika UNIX-u (ime korisnika i njegova
lozinka te provjera identiteta) i ako je sve u redu, provjerava zadnje polje u
datoteci etc/passwd za prijavljenog korisnika. To polje je ime ljuske koja će
zamijeniti proces login: ime: ime: passwd: broj1: broj2: tekst:maticno
kazalo:ime_ljuske
Ljuska je interpreter naredbi. Njezini zadaci su:
Primanje korisničkih naredbi
Pokretanje korisničkih programa i komunikacija sa jezgrom
Prikazivanje rezultata na zaslonu
Prilikom spajanja na računalo, po uspješnoj identifikaciji, nalazimo se u
početnoj ljusci
76/2583
VEZA UNIX-a I LJUSKE
Komunikacija korisnika i ljuske odvija se sljedećim aktivnostima: ljuska značka odziva

(eng. prompt)(%) naredba ljuska. Izlazak iz ljuske rezultira u preuzimanju linije terminala od
strane procesa init i sve ide iz početka (init getty login ). Ljuska pripada grupi korisničkih
programa. Kod operacijskog sustava nema nikakvih privilegija. To znači da svaki korisnik
može odabrati jednu od ponuñenih ljusaka ili (ako ima dovoljno znanja) može napisati
program koji će biti njegova ljuska. UNIX ne propisuje kako će izgledati ljuska. Zbog toga
danas postoji veći broj ljusaka meñusobno različitih po mogućnostima ali s istim globalnim
zadatkom.
Danas su najrasprostranjenije slijedeće ljuske u UNIX-u:
sh – Stephen Bourne standard shell (Bourne shell)
ksh – David Korn shell (Korn shell)
csh – Berkeley C-shell (Bill Joy shell)
tcsh – poboljšana verzija ljuske csh
bash – GNU Bourne-Again Shell (kombinacija sh, ksh i csh sukladna s IEEE
Posix Shell&Tools specification (IEEE WG 1003.2)
rsh (eng. restricted shell) – dozvoljava samo nedestruktivne akcije na UNIX-u
(npr. uporaba za sajmove, predstavljanja, informacije i sl.)
rsh (eng. remote shell) – ljuska koja omogućuje izvoñenje naredbi na
udaljenim računalima u mreži (TCP/IP)
ssh (eng. secure shell) – omogućuje sigurnu uspostavu veze preko mreže ali
mogu bit i nešto "egzotičnije", npr.:
psh – postscript ljuska (akcije posluživača NeWS)
ocsh – objektna ljuska (napisana pomoću ljuske csh i razvijena u okviru
Gruppe predmeta Računarski sustavi i procesi (RASIP) na FER-u)
sh4 – (tvrta 4-MATE, Zagreb). Ljuska je napisana u jeziku C uz korištenje
biblioteke curses, namijenjena je korisnicima UNIX-a na običnim terminalima
i omogućuje ugodan rad s datotekama (slično programu Norton u DOS-u).
Općenito za sve ljuske vrijedi pravilo: "Ako u obavljanju zadataka koristimo UNIX-ove
naredbe kao elemente, za njihovo povezivanje u kompleksnu cjelinu potrebno je koristiti
programiranje u jednoj od ljusaka". Ako je za rješenje zadataka potrebno koristiti osnovne
77/2583
strukture i elemente nekog programskog jezika, preporuka je napisati program u jednom od

raspoloživih programskih jezika.
UNIX-ove ljuske imaju i nedostatke: Ne izvode se pretjerano brzo. Programi napisani u
jednoj od ljusaka su tekst datoteke pa se kao takve i raspodjeljuju, a otežan je i sigurnosni
mehanizam (problem bitova setuid i sticky).
Viši programski jezici ( C, Pascal, Fortran, LISP itd.) omogućavaju korisniku izradu
vlastitih programskih aplikacija unutar UNIX okruženja. Različiti namjenski programi (koji
se koriste pod UNIX OS) su programi za dizajniranje, obradu teksta, matematičke proračune
itd.
Dobra strana u ovom suparništvu je u tome što sve ljuske mogu istodobno postojati na
jednoj UNIX-ovoj instalaciji, a na krajnjim korisnicima je da odluče koju će koristiti. Ljuske
sh i csh su sastavni dijelovi gotovo svih inačica UNIX-a, a ostale ljuske su negdje prisutne, a
negdje ih treba dodatno instalirati.
Dva su osnovna načina korištenja ljuske:
interaktivni rad korištenjem preusmjeravanja i ulančavanja pojedinih
naredaba
skupna (eng. batch) obrada u kojoj se naredbe čitaju iz datoteke (eng. shell
script).
78/2583
SHELL KAO SKRIPT INTERPRETOR
Uz pomoć VI (ili nekog drugog tekst editora) napiše se skripta. Ako prva
linija počinje sa # onda je C shell scripta. U suprotnom, script se tretira kao
Bourne shell script.
izvršavanje:
/bin/csh [-vx] script_name args ...
-v ispisuje linije skripte koje se izvršavaju
-x ispisuje komande koje se izvršavaju
ili:
% chmod +x script_name
% script_name args ...
Skripte se koriste kada je interaktivni rad težak i previše zamršen te kada zahtjeva
mnoge komplicirane akcije koje se ponavljaju.
79/2583
STARTANJE SHELL-A
Shell se starta kao i svaki drugi program, programskom naredbom. UNIX je grañen tako
da u operaciji boot procesa uključi i startanje Shell-a, zapravo to je zadnji korak u boot
procesu. Odmah po uključivanju računala boot proces obavlja niz radnji kako bi kontrolu
predao u ruke korisnicima, i pod boot procesom podrazumijevamo u ovom kontekstu tri
osnovne faze. Prva faza je učitavanje jezgre odnosno alociranje računarskih ureñaja i kad se
jednom starta kernel on ostaje u memoriji tokom čitavog rada računara odnosno do nestanka
napona u memoriji. Druga faza je identifikacija korisnika kako bi bila moguća dodjela
kontrolnih prava korisniku i u tu svrhu se pozivaju dva programa a to su “getty” i “login”.
Prvi ima funkciju obezbjeñivanja portova odnosno komunikacijskih kanala prema korisniku.
Ti kanali se označavaju kao “tty” sa rednim brojem iza toga. getty prima string sa tastature od
korisnika i prosljeñuje ga programu login koji odreñuje na osnovu tog stringa za koji
pretpostavlja da je korisničko ime (Username) korisnička kontrolna prava (permissions),
zatim se zahtjeva od korisnika da zada sljedeći string koji će od login-a biti prepoznat kao
korisnička lozinka (password). Ako password ne odgovara postojećem korisniku ili korisnik
nije definiran na toj mašini onda login ponovno vraća kontrolu programu getty, a ako je
identifikacija validna onda program login starta sljedeći program koji izmeñu ostalog služi za
izolaciju jezgra od korisnika a to je Shell. U svrhu ostvarivanja što veće sigurnosti sistema
startanje Shell-a može biti uskraćeno odnosno onemogućeno. Tu opet postoje opcije pomoću
kojih se odreñuje koji će se program odmah nakon logiranja startati. To može biti neki text
procesor ili neki spreadsheet program tako da korisnik nema pravo upravljanja fajlovima koji
nisu odgovarajućeg formata za taj program, i poslije isključivanja tog programa sistem
korisnika vraća ponovo na identifikaciju. Koji program će biti startan odreñuje se u fajlu
/etc/passwd koji sadrži, izmeñu ostalog, logine, kriptirane passworde, UID, GID, Ime
korisnika, itd.
Dva fajla, koja u stvari predstavljaju shell skripte, se izvršavaju u toku login procedure.
To su .login i .cshrc i oba se nalaze na HOME direktorijumu korisnika. Prvi se izvršava iz
login programa koji obavlja autorizaciju korisnika (provjera login imena i passworda). Ako je
autorizacija obavljena uspješno, sam login program starta shell korisnika. Slično, kao login,
shell izvršava svoj start-up fajl. Start-up fajl C shell-a je .cshrc. Oba spomenuta start-up fajla
služe za inicijalno automatsko izvršavanje odreñenih komandi, definiranje aliasa, varijabli,
80/2583
radne okoline, i slično. Razlika izmeñu .login i .cshrc fajla je ta sto se .login izvršava prvi i to
prije startanja shell-a, ali to obično nije značajno
Tipičan sadržaj .cshrc fajla:
# Definicija aliasa
#
alias ls "ls -CF"
alias ll "ls -al"
alias la "ls -a
alias hi "history"
alias xdvi "xdvi -geometry 730x860+30-1 -s 4 -paper a4"
alias snns "snns -mono"
#
# Definiranje varijabli shell-a
#
set history=40
set filec
set prompt="`hostname` \!% "
set path=($path /usr/TeX/bin ~srle/bin /usr/local/spice/bin)
#
# Varijable okoline
#
setenv SPICE_LIB_DIR /usr/local/spice/lib
#
# Ostalo
#
umask 077
81/2583
PRIJAVLJIVANJE SA TERMINALA
Da bi se koristile mogućnosti udaljenog računala, potrebno se na njega prijaviti. Da bi ta

prijava bila prijava bila jednaka kao da je računalo lokalno, koriste se dva protokola:
TELNET (virtual terminal protocol) i RLOGIN (Remote Login Protocol).
Prijavljivanje sa terminala (preko serijske veze) i konzole (kada X-i nisu pokrenuti)
osigurava getty program. init pokreće posebnu instancu (kopiju) getty-a za svaki terminal za
koji je dozvoljeno prijavljivanje. getty učitava ime korisnika i pokreće login program koji
učitava šifru korisnika. Ako su korisničko ime i šifra ispravni login pokreće shell.
Shell je tada korisnikova radna okolina; može biti tekstualna, Bourne komandni shell ili
čak grafički shell - X-i...) . Kada shell program završi svoj rad npr. korisnik se odjavi, ili ako
je login prekinuo izvršavanje zbog neispravnog korisničkog imena ili lozinke, init ovo
registrira i pokreće novu instancu getty-a. Kernel ne zna ništa o prijavama jer sve potrebne
poslove obave sistemski programi.
82/2583
SHELL KAO INTERPRETOR NAREDBI
Sintaksa naredbi
Kada login uključi Shell na ekranu se ispisuje komandni prompt koji obično počinje sa
znakom “$” ili “%” ili ako je riječ o Superuser-u “#” sharp sign. Iza toga se nalazi komandna
linija (kako se još i naziva) odnosno komandni input, pa se od korisnika zahtjeva zadavanje
komande da bi je Shell pokušao interpretirati. Sintaksna pravila nalažu format u obliku
komande i argumenata:
$ naredba argumenti
naredba je neka izvršna datoteka kao npr. naredba, alat, shell, skripta, itd. Naredba mora
biti “executable” odnosno user mora imati pravo na izvrašanje te komande, pravo “x” u listi
prava koju ima svaka datoteka u UNIX-oidima.
Većina komandi očekuje argumente u sljedećoj formi:
83/2583
opcije imena_fileova
Na primjer:
$ ls –la example1.c tulip.o
ovo su ukupno tri argumenta. Prvi je opcija a druga dva su imena fileova. Naredbe
definiraju akcije na UNIX-u. Svaku naredbu jedinstveno odreñuje njeno ime i argumenti.
Zadaci shella su izmeñu ostalog i uklanjanje suvišnih informacija kao što su nepotrebni
razmaci izmeñu argumenata , itd.
U komandama se mogu koristiti univerzalni znakovi *,[] , ?.
UNIX je CASE SENSITIVE operativni sistem, odnosno string otkucan VELIKIM i
malim slovima nema isto značenje.
Na slici je prikazan dijagram toka izvršavanje naredbi.
Neki znakovii koji se sa tastature dobivaju kombiniranjem kontrolnih i standardnih tipki

imaju specijalna značenja. Najznačajniji su:
< Ctrl > S -izlaz na ekranu se privremeno zaustavlja.

< Ctrl > Q -izlaz na ekranu se nastavlja.
< Ctrl > D -najjednostavniji način odjavljivanja sa sistema.
< Ctrl > C -prekid procesa.
< Ctrl > Z -privremeno zaustavljanje procesa.
84/2583
Sve komande UNIX-a se, prema svojim funkcijama, mogu svrstati u neku od sljedećih
klasa:
obrada teksta -tekst editori (ed, ex, vi), spell checker, tekst formateri i
slično,
upravljanje podacima -kreiranje, organizacija i brisanje fajlova i
direktorijuma,
elektronske komunikacije -vise programa (write, mail) koji omogućavaju
razmjenu poruka meñu korisnicima,
programska okolina -mogućnost definiranja komforne programske
okoline korištenjem različitih uslužnih programa,
razvojno okruženje -kompajleri i interpreteri raznih programskih jezika,
linkeri, debageri,...
ostali uslužni programi -grafička podrška, X Windows.
Pisanje više naredbi u jednu liniju
Često se javljaju problemi tokom rada glede zadavanja naredbi. Ako korisnik želi zadati
nekoliko naredbi u jednom redu, odnosno želi jednom komandom narediti izvršavanje više
naredbi od jednom shell nudi takvu mogućnost na dva potpuno različita načina:
$ cd /usr/local/apache/conf; vi httpd.conf
to su zapravo dvije naredbe stavljene u jednu komandnu liniju koje koriste za editiranje
konfiguracionog fajla Apache web servera. Ključni sintaksni karakter je semikolon “;”. On
govori shellu da razdvoji dvije naredbe u jednoj komandnoj liniji. Shell će to uraditi, što znači
da će prvo promijeniti radni direktorij u /usr/local/apache/conf gdje se nalazi datoteka
httpd.conf i zatim će pokrenuti vi editor za editovanje httpd.conf fajla. Ali ovakav način
zadavanja naredbi bi trebao biti korišten samo onda kada korisnik točno zna kakvog tipa
izvršne fajlove pokreće. Ova vrsta sintakse bi se trebala izbjegavati ukoliko se radi o
odreñenim shellovim skriptama.
85/2583
Drugi način zadavanja više naredbi u jednu komandnu liniju je startanje konkurentnih
naredbi:
$ named & apachectl start & mysqld & startx & netscape
ova komandna linija starta pet programa od toga četiri u pozadini. Procesi startani u
pozadini ne zarobljavaju komandni prompt već se odvijaju u pozadini a prompt ostaje
slobodan za zadavanje daljnjih naredbi. Ključni znak je “&” i stavlja se iza naredbe koja
pokreće program koji želimo startati u pozadini. To su obično neki servisi jer nema potrebe da
servis zauzme jedan komandni prompt.
Pisanje jedne naredbe u više linija
Ponekad je potrebno zadati naredbe koje sa svojim argumentima zauzimaju više od

jedne komandne linije u promptu. To često uradi sam terminal ako ima mogućnost
automatskog wrapiranja teksta ali kod nekih tipova terminala to nije slučaj pa je potrebno
manualno prelomiti komandu u više linija:
$ echo ovo može biti predugačak text da bi stao u \

> jednu komandnu liniju
ovo može biti predugačak text da bi stao u jednu komandnu liniju
znak “\” je tzv. backslash karakter. Echo naredba ispisuje tekst na standardni output.
Kao što već spomenuo shell uklanja sve nepotrebne razmake (space caracter) tako da je tekst
ispisan bez velikih razmaka kao u komandnoj liniji. Shell vidi komandu kao string i dijeli ime
programa i argumente pomoću razmaka ma koliko veliki oni bili, a kraj komande prepoznaje
po newline karakteru. Newline karakter se generira kada pritisnemo enter na tastaturi. Na
samom programu je da razluči što je opcija a što neki drugi argument. Prelamanje se vrši
upotrebom backslash karaktera tako što se piše kada ponestane mjesta za čitavu komandu i
poslije toga pritisnemo enter. Backslash je zapravo tzv. escape karakter. Poslije njega svi
karakteri se tretiraju literalno. Ovdje se mora biti pažljiv jer ako poslije backslasha ne doñe
86/2583
newline već recimo space pa onda newline backslash neće prelomiti liniju i shell će pokušati
interpretirati ono što je prethodno ukucano.
Literalna interpretacija
Kao što sam gore naveo backslash je escape karakter. Bilo koji znak se odmah iza njega
tretira literalno. Kao recimo newline. Ali ako želimo da nam echo vrati rezultat točno onakav
kakvog smo ga napisali, odnosno ako želimo da veliki razmaci budu tretirani kao takvi, onda
se koristimo escape karakterima kao što su (’ ) i ( “ ):
$ echo ’ovo je text sa prevelikim razmacima’
ovo je text sa prevelikim razmacima
znak ( ’ ) se koristi za izbjegavanje grupa specijalnih znakova. Ali ako želimo koristiti
neke specijalne karaktere sa njihovim funkcionalnim značenjem onda se koristi (” ) escape
karakter:
$ echo ”moj home direktorij je $HOME”
Uslovno izvršenje komandi
Na osnovu prethodno izvršene komande moguće je usloviti izvršenje druge:
$ ls –l nepostojeći_fajl && echo ova naredba se neće izvršiti
ako prvi proces vrati nulu druga naredba će se izvršiti a ako vrati nonzero druga naredba
se neće izvršiti. Tako će naredba:
$ ls –l postojeći_fajl && halt
87/2583
izlistati navedeni fajl i ugasiti računar.
$ ls –l fajl || ls -la
ako prvi dio komande vrati zero druga komanda ls se neće pokrenuti a ako vrati nonzero
komanda će izlistati sve u aktivnom direktoriju.
Uslovna izvršenja su omogućena upotrebom uslovnih iskaza && i || .
&& logičko AND
|| logičko OR
Znak ! ukoliko je napisan ispred i spaceom odvojen od naredbe predstavlja negaciju pa

se može kombinirati sa gore navedenim u svrhu ispunjavanja skoro svih situacija uslovnog
izvršenja. Treba napomenuti da ako se znak ! napiše odmah ispred naredbe bez odvajanja
spaceom to znači da shell treba da izvrši tu naredbu sa istim argumentima sa kojima je zadnji
put bila pozvana:
$ telnet 212.69.23.100
će uspostaviti konekciju sa hostom na toj IP adresi, a ako nakon toga ponovo

pokrenemo telnet:
$ !telnet
učinit će isto, barem će to pokušati.
88/2583
Iniciranje Programa
Kada shell okonča interpretaciju komande onda pokušava inicirati izvršavanje

programa. Jezgra izvršava program ali shell inicira njegovo izvršavanje. Koko bi inicirao
izvršavanje shell pretražuje PATH standardnu varijablu u potrazi za direktorijem koji sadrži
odgovarajuću naredbu i starta subshell da pokrene program. Za razliku od shell-a podshell
može da sam mijenja radni direktorij ali nakon izvršenja naredbe shell ostaje u direktoriju u
kojem je bio kada je pokrenuo program.
Redirekcija INPUT-a i OUTPUT-a
Redirekcija inputa i outputa je zadatak shella. Shell prvo uradi redirekciju pa onda
izvrši komandu. Na primjer želimo da neki listing direktorija sačuvamo u jednom fajlu radi
kasnijeg indeksiranja recimo CD-a punog mp3-jeva:
$ ls –la > listing.txt
Ova komanda će upisati sve fileove u koji se nalaze u aktivnom direktoriju u fajl koji se
zove listing.txt.
Ali da bi naveli tipičan primjer redirekcije odnosno primjer koji dokazuje da se
redirekcija izvršava od strane shella je sljedeći. Naime ja ću sada zadati komandu koja treba
da izbroji linije u jednoj tekstualnoj datoteci:
$ wc –l .bash_history
143 .bash_history
$ wc –l <.bash_history
143
U prvom primjeru imamo rezultat koji je vratio program za prebrojavanje rijeci u
datoteci (opcija –l govori programu da prebroji redove) zajedno sa imenom fajla koji je
89/2583
trebao da pretraži. Ovdje mu je rečeno gdje da traži podatke za obradu. U drugom primjeru
shell mu je samo proslijedio podatke za obradu pa stoga program nije ni znao odakle su
podaci došli.
Pipeline konekcija
Pipeline je standardni kanal na koji podaci ulaze ili izlaze. Pa je zato konekcija
pipelinea vrsta redirekcije inputa i outputa. Pomoću ove konekcije na lagan način je moguće
output jednog programa preusmjeriti ka standardnom inputu drugog. Takoñer ovakve
konekcije su zadatak shella i obrañuju se prije samog izvršenja programa:
$ ls –la | wc –l
26
u ovom primjeru program ls ne šalje podatke na standardni output nego ih je shell

preusmjerio u standardni input programa wc. Krajnji rezultat je broj linija koji je trebao ls da
ispiše na ekran.
Supstitucija imena fajlova
Uz pomoć shell-a moguće je na jednostavan način koristiti metakaraktere za

manipuliranje većom količinom datoteka. Kao što ste pretpostavljali shell je odgovoran i za
supstituciju. Supstitucija se izvršava prije samog izvršavanja programa:
$ ls file*
ova će naredba izlistati sve fajlove u aktivnom direktoriju čija imena počinju sa
stringom file.
90/2583
Upravljanje varijablama
Shell ima ugrañenu mogućnost da alocira memoriju u vidu varijabli. Zapravo, mnoge
stvari u shellu su riješene uz pomoć varijabli. Čitavo ureñenje interfacea se u shellu može
uraditi pomoću varijabli:
$ MOJDIR=/home/mozaik
je jedan od načina definiranja varijabli, zapravo najčešće korišteni. Sintaksa je dakle:

ime_nestandardne_varijable, znak_jednakosti, sadržaj. U gore navedenom slučaju varijabla
MOJDIR sadrži string /home/mozaik.:
$ echo $MOJDIR
/home/mozaik
karakter $ odmah ispred imena varijable MOJDIR označava da se radi o varijabli jer bi
u protivnom komanda :
$ echo MOJDIR
vratila rezultat:
MOJDIR
Moguća je i supstitucija imena datoteka pomoću varijabli tipa:
$ ls –a $MOJDIR
ova komanda bi izlistala sve datoteke iz direktorija /home/mozaik.
91/2583
Uslovna supstitucija varijabli
Varijable je moguće definirati uslovno u zavisnosti od toga dali je varijabla definirana

ili ne. To se postiže upotrebom vitičastih zagrada. Ako:
$ echo $MOJDIR
ne vrati nikakav rezultat, komanda:
$ echo ${MOJDIR:-’/home/mozaik’}
$ /home/mozaik
će postaviti vrijednost odnosno neće u koliko je ta vrijednost prije to predefinirana. Ova

vrijednost će ali ostati definirana samo na nivou aktivne komande i poslije toga će se izbrisati.
Ovo je naravno moguće i uraditi na način da varijabla ostane definirana dok je mi opet na
neki način ne predefiniramo ili uništimo:
$ echo ${MOJDIR:= ’/home/mozaik’}
$/home/mozaik
I obrnuto ako je varijabla definirana njenu izmjenu možemo izmijeniti:
$ echo ${MOJDIR:+ ’/home/users/mozaik’}
ali ako varijabla nije predefinirana ostat će takva.
92/2583
Uslovna supstitucija varijabli sa provjerom greške
Ako varijabla prethodno nije setovana sljedeća komanda će vratiti error:
$ echo ${MOJDIR:?}
bash: MOJDIR: parameter null or not set
Ovdje bi dodao samo još to da bash podržava i polja varijabli. Polja mogu biti samo
jednodimenzionalna. Format polja je IME_VARIJABLE[n] gdje je n neki integer.
$# Sadrži broj argumenata proslijeñenih aktualnoj naredbi.
$$ Sadrži process ID aktualnog procesa.
Sadrži exit status posljednje završene naredbe. Programi po svom završavanju

$? vraćaju nulu (zero) ukoliko je proces uspješno okončan a ostale vrijednosti
(nonzero) ako nije. Ali ne moraju svi programi poštovati ova pravila.
$* Sadrži sve argumente proslijeñene programu.
Gdje je n neki integer sadrži odreñen argument po redoslijedu. Tako je $0 sama

$n
naredba bez argumenata, $1 prvi argument, $2 drugi, $3 treći, itd
$@ Isto što i $*
Standardne varijable su osnova za kontrolu okoline i bash koristi veliki broj standardnih
varijabli. Slučajno mijenjanje njihovih vrijednosti dovodi do izmjene radne okoline kako na
nivou tako i na nivou sistema pa je zbog toga moguć i pad djela sistema u smislu
onesposobljavanja sistemskih bash skripti. Neke od standardnih shell varijabli je nemoguće
promijeniti premda su one read-only ali sam pokušaj korištenja istih bi dovelo do neželjenih
mijenjanja vrijednosti pa je zbog toga na kraju data lista standardnih varijabli bash-a.
93/2583
KONTROLA RADNE OKOLINE
Kad login uključi shell postavljaju se i standardne (ili okolinske enviromental)

varijable. Kao što je rečeno pomoću njih se može podešavati radna okolina korisnika. Tako,
na primjer varijabla PATH sadrži listu direktorija u kojima shell automatski traži
egzekutabilne fileove, varijabla TERM sadrži tip terminala, UID user ID, HOST ime mašine,
CPU vrstu procesora, USER ime usera, OSTYPE tip OS-a najčešće linux, itd. Korisnik može
mijenjati ove postavke jednostavno mijenjajući sadržaj standardnih varijabli. Ove postavke se
pohranjuju u shellove konfiguracione fajlove koji opet mogu biti različiti u zavisnosti od
verzije shella, distribucije unix-a, itd.
Environment varijable
Postoje globalne i lokalne (shell) environment varijable. Globalne se definiraju pri

logiranju i kod novih aplikacija, a lokalne se koriste samo u shell-u i ne mogu biti korištene u
drugim procesima.
Popis svih globalnih environment varijabli dobije se naredbom env ili printenv.
Poništavaju se sa unsetenv (C shell), tj. unset (Bourne shell) naredbom.
Primjer:
$ printenv
_=/usr/bin/printenv
MANPATH=/usr/share/man/%L:/usr/share/man:/usr/contrib/man/%L:/usr/contrib/man:/
n
PATH=/usr/bin:/usr/ccs/bin:/usr/contrib/bin:/opt/nettladm/bin:/opt/fc/bin:/opt/.
NAME=ime
COLUMNS=80
EDITOR=vi
LOGNAME=andrija
MAIL=/var/mail/andrija
ERASE=^H
SHELL=/usr/bin/sh
94/2583
HOME=/home/andrija
TERM=vt320
PWD=/home/andrija
TZ=MET-1METDST
LINES=25
Pojašnjenje nekih varijabli:
EDITOR Putanja do defoultnog editora

GROUP Login grupa
HOME Putanja do HOME direktorija
HOST Hostname operativnog sistema
IFS Interni separator polja, uglavnom white space
LOGNAME Login usera
PATH Putanja gdje se nalaze naredbe
PS1 Primarni prompt string
PS2 Sekundarni prompt string
SHELL Login shell koji se koristi
TERM Tip terminala koji se koristi
USER Ime korisnika
Dodjeljivanje vrijednosti globalnoj varijabli:

$ NAME=ime; export NAME
Dodjeljivanje vrijednosti lokalnoj varijabli:

$ name=ime
Trenutna vrijednost varijable:

$name ili ${name}
95/2583
FUNKCIJE SHELL-A
Primarne funkcije Shell-a su ostvarivanje interakcije korisnika sa jezgrom, a sve u svrhu

sigurnosti datoteka na računalu. Zašto je to tako? Naime Jezgra je takoñer u neku ruku
interpreter odnosno ono prevodi podatke koje dobije od programa procesorske instrukcije
razumljive samo računarskom hardveru. Podatke (instrukcije) koje dobiva kernel su
razumljive samo jezgri i bilo bi gotovo nemoguće da čovjek uči te instrukcije napamet i da ih
onda sam prenosi kernelu. Shell je program koji prevodi zahtjeve za kontrolu sistema kao što
su ažuriranje datoteka na sistemu, administraciju OS-a itd. Od usera se zahtjeva pridržavanje
odreñenih sintaksnih pravila i razumijevanje logike koje se Shell pridržava. Neovisno od vrste
Shell-a svi imaju zajedničke osnovne funkcije:
Interpretacija komandne linije (Command line interpretation)
Iniciranje programa (Program Initation)
Preusmjeravanje Inputa i Outputa (Input Output redirection)
Lančano povezivanje komandi (Pipeline connection )
Supstitucija Imena Datoteka (Substitutions of Filenames)
Upravljanje varijablama (Maintenace of Variables)
Kontrola radne okoline (Enviroment Control)
Programiranje skripti (Shell programming)
96/2583
ZAJEDNIČKI FEATURES-I SVIM SHELL-OVIMA
Simbol/ comanda Značenje/akcija
> Redirekcija na izlaz

>> Dodati u file
< Redirekcija na ulaz
<< "ovaj" dokument (redirekcija na ulaz)
| Pipe izlaz.
& Startanje procesa u pozadini
; Separator naredbi u istoj liniji
* Zamijeni bilo koji znak u fajlu
? Zamijeni jedan znak u fajlu
[] Zamijeni bilo koji znak unutar zadanog intervala
() Izvrši u subshell-u.
`` Substitut izlaza uz naredbu
"" Dio quote (mogu i varijable i komande).
'' Cijela quote
\ Quote slijedeće znakove
$var Upotrijebi vrijednost za varijablu
$$ Process id.
$0 Command name.
$n n-ti argument (0<n<9).
$* Svi argumenti kao jedna riječ
# Početak komentara
bg Pozadinsko izvršavanje
break Prekid loop izraza
cd Promjena direktorija
continue Nastavak loop programa
97/2583
Simbol/ comanda Značenje/akcija
echo Prikaži na izlazu (npr. ekran)

eval Evaluiraj argument
exec Izvrši
fg Foreground izvršavanje
jobs Prikaži aktivne procese
kill Terminiraj proces
newgrp Promijeni u novu grupu
shift Shift-aj poziciju parametara
stop Suspendiraj proces u pozadini
suspend Suspendiraj proces u foreground-u
time Vrijeme naredbe
umask Postavi dozvole nad fileom
unset Obriši varijablu ili funkciju
wait Čekaj dok završi proces u pozadini
98/2583
KARAKTERISTIKE RAZLIČITIH SHELL-OVA
Osobina Opis Bourne Korn C
Omogućuje kontrolu izvršavanja scripti pomoću

Kontrola toka Da Da Da
konstrukcija kao sto su petlje uslovne naredbe i sl.
Mogućnost praćenja interrupt i drugih signala koje

Praćenje signala Da Da Da
šalje UNIX.
U cilju povećanja sigurnosti sistema, nekim

Restriktivni shell korisnicima se dodjeljuje shell sa ograničenim Da Da Ne
mogućnostima.
Korisniku stoji na raspolaganju mogućnost da

alias komande preimenuje neke komande ili da vise komande Ne Da Da
ujedini u jednu.
Mogućnost da se više podataka identificira istim

nizovi Ne Da Da
imenom.
Mogućnost da se komande smještaju u buffer,

historija komandi Ne Da Da
kasnije modificiraju i ponovo izvršavaju.
Kompletiranje Mogućnost da se u komandnoj liniji automatski

Ne Da Da
imena fajlova dovrši ime započetog fajla.
Mogućnost obavljanja aritmetičkih operacija nad

Integer aritmetika Ne Da Da
varijablama u scriptama bez UNIX komandi.
Mogućnost praćenja i pristupa poslovima koji se

Kontrola posla Ne Da Da
odvijaju u pozadini.
Editovanje Mogućnost da se prethodna ili tekuća komandna

Ne Da Ne
komandne linije linija modificira tekst editorom.
99/2583
Stručni studij Računarstva – Zagreb UNIX command line
Marko Bošnjak-Mehmedović
Hrvoje Hrašek
UNIX COMMAND LINE
100/2583
1. UVOD
1.1 Kratka povijest Unixa

UNIX operativni sustav je razvijen kasnih 1960-ih godina prošloga stoljeća, u AT&T
Bell laboratorijima u Murray Hill-u, New Jersy. U popularizaciji UNIX-a veliku ulogu
odigrali su sveučilišta i koledži. Odjel za računalne znanosti (Computer Science Department)
na Kalifornijskom Sveučilištu Berkeley, učinio je toliko značajnih promjena UNIX-a pa je
jedna od dvije najpopularnije verzije koje se danas koriste uppravo nazvana po tom
sveučilištu - Berkeley Software Distribution (BSD) UNIX sustava. Druga velika verzija je
AT&T's UNIX System V. Mnoge implementacije objedinjuju svojstva od oba sustava.
1.2 Značajke i sastavni elementi

Upravo stoga, što je UNIX osnovno bio oblikovan od strane programera koji su ga
koristili za vlastite projekte, jedna od njegovih najjačih značajki leži u tome što on pruža
odličnu softversku razvojnu okolinu. UNIX ima veliki opseg moćnih uslužnih programa i
alata koji pružaju korisniku da lako izgrade svoje sustave i aplikacije. Isto tako sadrži
nekoliko komandnih prevoditelja, koji se nazivaju shells (ljuske) i one se takoñer mogu
koristiti kao programski jezici visoke razine.
UNIX operativni sustav sadrži 4 osnovne komponente:
• Kernel - tvori jezgru operativnog sustava i koordinira unutrašnjost sustava kao što su
npr. sistemski resursi
• File system - dio kernela, kontrolira pohranu i pristup podacima. Sličan je VMS file
system-u u tome što ima hijerarhijsku strukturu.
• Commands - naredbe, programi koje zahtjevamo da računalo izvrši.
• Programi (naredbe) koje su nazvane shells, služe kao komandni prevodioci. Oni se
ponašaju kao veza izmeñu Vas i računala, prevodeći izvršne naredbe. Oni su takoñer
programski prevodilački jezici visoke razine.
Iako postoji mnogo UNIX implementacija, imamo dvije porodice shell-ova (ljuski).
Porodica Bourne ljuski i Berkeley/C shell porodica.
101/2583
2. SHELLS (ljuske)
U ovom poglavlju govori se o konceptu UNIX ljuski, i kako njima manipulirati.
Poglavlje sadrži informacije o raspoloživim i preporučanim ljuskama i njihovim
karakteristikama. Predstavljen je princip rada ljuske kao programskog jezika za prevoñenje.
2.1 Uvod u Shell-ove

Kernel (jezgra) predstavlja srž operativnog sustava i u trenutku kada se računalo
“podiže”, kernel se učitava u memoriju. Uobičajeno je da korisnik nikada direktno ne vrši
interakciju sa samim kernel-om. Nakon što se kernel učita u memoriju on nakon toga inicira
učitavanje programskih alata (programi koji su pohranjeni na hard disku).
Jedan od takvih alata je Shell. On je pokrenut u tzv. korisničkom načinu rada i nema
nikakve sistemske privilegije. Shell predstavlja sučelje izmeñu operativnog sustava i
korisnika. On interpretira tj. prevodi naredbe koje korisnik upisuje i time upućuje operativni
sustav na izvršenje te naredbe. Korištenje Shell-a kao programskog jezika za prevoñenje
omogućeno nam je upotrebom Shell skripti.
Kao što je ranije navedeno, postoje dvije porodice shell-ova: prva bazirana na Bourne
shell-u (ova porodica takoñer uključuje Korn (ksh) i Bourne-again (bash) shell-ove), I druga
porodica bazirana na Berkeley/C shell-u.
2.1.1 Odreñivanje trenutačnog Shell-a

Da bi smo odredili koji shell trenutačno koristimo možemo se poslužiti nekima od
sljedećih naredbi za dobivanje ove informacije. Niže su prikazana četiri primjera za csh. Prva
tri , echo, env i finger, će prikazati samo login shell. Ako smo pozvali novi shell onda ove
naredbe neće utjecati na taj novi shell. Naredba ps ispisuje informacije o svim
trenutno aktivnim porcesima.
% echo $SHELL
prikazuje vrijednost naziva varijable koja slijedi nakon znaka $; primjer ispisa: /bin/csh
% env or printenv
prikazuje sva definiranja stanja varijable, uključujući SHELL; primjer ispisa:
SHELL=/bin/csh
% finger your_username
prikazuje korisničke informacije; primjer ispisa:
Login name: username
Directory: /afs/fnal.gov/files/home/room3/{username} Shell:
/bin/csh
I na kraju,
% ps
prikazuje procese, uključujući shell; primjer ispisa:
PID TTY TIME COMD
6264 pts/11 0:03 csh
102/2583
2.1.2 Pokretanje Shell-a

Shell je pokrenut procesom login-a. Novi shell se takoñer može pokrenuti svakim
pozivom terminalskog prozora ili skriptom (shell script). Zadnjim poljem unosa u datoteci
unosa lozinke, odreñeno je koji će shell biti pozvan. U uobičajenom UNIX datotečnom
sustavu sljedećom naredbom možemo prikazati naš unos lozinke:
% grep ûsername /etc/passwd
Nakon login-a, proces prijave poziva shell program (npr., /usr/local/bin/tcsh ili
/usr/local/bin/bash) i prebacuje na njega kontrolu. Shell prikazuje upozorenje s kojim
nam daje do znanja da je spremno za naš unos. Osnovna upozorenja UNIX-a su simboli koji
upućuju koji je shell pozvan:
• % za C shell porodicu
• $ za Bourne ili Korn shell-ove
U bilo kojem trenutku možemo pozvati drugu kopiju istog shell-a ili drugi shell tako da
upišemo ime shella kojeg pozivamo u pozivniku (prompt), npr.:
% csh
poziva csh (C shell). Ovaj novi shell, ili "subshell", je smješten iznad našeg trenutačnog shell-
a. Tada je izvršavanje orginalnog shell-a suspendirano (shell se nalazi u stanju hibernacije), i
tada novi shell preuzima kontrolu. Postupkom završavanja rada s novim shellom orginalni
shell se “budi” i preuzima natrag kontrolu.
2.1.3 Izlaženje iz Shell-a

Da bi smo izašli iz shell-a i vratili se u stanje pozivanja shella, koristimo naredbu
exit. Za svaki subshell ponavljamo naredbu exit da bi se vratili na predhodni; a kada doñemo
do početnog shell-a završava se terminalska emulacija I terminalski prozor je zatvoren I
nestaje. Umjesto naredbe exit možda ćemo morati koristiti <Ctrl-d>.
2.2 Osobine raspoloživih Shell-ova

Ovaj dio je izdvojen iz Shell Choice, A shell comparison (28. rujna 1994.) autora
Arnaud Taddeia iz CERN. Njegov članak na jedanaest stranica sadrži sažeti opis šest
najvažnijih shell-ova i pruža odličnu usporedbu karakteristika meñu njima. Može se pronaći
na sljedećim linku : http://consult.cern.ch/writeup/shellchoice.
Od 6 glavnih shell-ova, četiri su iz porodice Bourne: sh, ksh, bash, i zsh; a dva su iz
porodice Berkeley/C: csh, tsch.
Ljuske koje su trenuačno najnovije su tcsh (Berkeley/C), i bash i zsh (Bourne). One
takoñer predstavljaju ljuske koje su javno dostupne/besplatne (za razliku od onih koje dolaze
od strane isporučitelja (vendor-supported). Javno dostupne ljuske su jednake na svim
platformama.
Neke od zajedničkih osobina novijih shell-ova su:
• specifične pokretačke (startup) datoteke
103/2583
• startup datoteke su iste za bilo koju platformu

• specifične shell varijable
• specifične ugrañene naredbe (built-in commands)
Ljuska tcsh je zapravo poboljšana csh ljuska. Neke dodatne funkcije tcsh ljuske su:
• poboljšan mehanizam okončavanja (programabilan za naredbe,imena datoteka, imane

varijabli, imena korisnika..)
• mogućnost višelinijskog editiranja (editiranje komandne linije korištenjem emacs ili
vi-style ključa povezivanja)
• poboljšana sintaksa ekspresije datoteke
• korekcija pravopisa
• poboljšan odzivnik (prompt)
• prolaženje gore/dolje kroz listu arhiva
Sljedeća sažeta tablica prikazuje vrijednosti svake pojedine ljuske.
++
dobro
+
postojeće
-
loše
--
izostavljeno
Kriterij sh ksh bash csh tcsh
Podesivost - + ++ + ++
Izvršenje naredbi + + + + ++
Dovršenje -- + ++ + ++
Ureñivanje linija - + ++ - ++
Zamjena naziva + + ++ + ++
Arhiv -- + ++ + ++
Preusmjeravanje i cijevi (pipes) + + + + +
Korekcija pravopisa -- -- -- -- +
Postavke odzivnika + + + + ++
104/2583
Kontrola posla -- + + + +
Kontrola izvedbe + + + + +
Baratanje signalom + + + - -
2.3 Shell Scripts

Kao što je i ranije spomenuto, UNIX ljuska se ,ože koristiti kao programski jezik za
prevoñenje. Osim izvršavanja naredbi ljuske unutar skripte, takoñer možemo:
• kreirati i koristiti varijable

• procesirati (čitati) argumente
• testirati, granati, ponavljati
• vršiti U/I
Shell skripta je dokument koji sadrži slijed naredbi koje mogu biti izvršene od strane
ljuske i kontrole protoka naredbi. Ista sintaksa koristi se za naredbe unutar skripti za
interaktivan unos naredbi.
Iako možemo pisati kompleksne programe koristeći shell jezik, isto tako možemo kreirati
jednostavne shell skripte za pokretanje dugačkih naredbi ili serije naredbi koje možemo
redovito koristit.
U svakoj shell skripti koju pišemo, koristimo i specijalne znakove #! nakon kojih slijedi
ime putanje ljuske, označavajući time početak datoteke. Ovo označava: a) ovo je skripta a ne
naredba za izvršavanje, b) koja se ljuska poziva da bi se pokrenula skripta.
Na primjer::
#!/usr/local/bin/bash
Na početku skripte pozivamo bash da bi je pokrenuli. Znak # pronañen na bilo kojem
mjestu unutra skripte interpretiran je kao početak komentara, I ljuska ignorira sve znakove
izmeñu simbola # i sljedećeg karaktera nove linije.
Moramo imati na umu da u slučaju izvšavanja neke skripte, za njezino izvršavanje
moramo imati dozvolu za primjenjenog korisnika, neobavezno o ljuski koju koristimo. Nakon
što smo postavili odobrenje, ljuska će trebati obnoviti svoju tablicu raspršivanja ("hash table")
da bi uzela u obzir novu skriptu. Tablica raspršivanja je tablica izvršavanja koje prepoznaje
ljuska.
Da bi obavili ove dvije operacije, upisujemo:
% chmod a+x filename
% rehash
Da bi pokrenuli skriput ljuska mora biti u mogućnosti locirati tu skriptu. Ako je njezin
direktorij na našoj putanji, onda samo trebamo upisati ime te datoteke da bi je pokrenuli. U
slučaju da nije, možemo upisati u komandnoj liniji ime datoteke nakon koje slijedi ./ ( ./
eksplicitno govori shell-u da potraži izvršnu datoteku u trenutačnom radnom direktoriju). Isto
možemo postići i upisivanjem pune putanje imena datoteke, što je vjerojatno najteži način da
kažemo ljuski gdje se nalazi skripta. Ovdje ćemo ilustrirati tri načina kako pozvati skriptu :
105/2583
% filename
% ./filename
% /full_path/.../filename
Jednom kada ljuska locira skriptu, ona interpretira i izvrši naredbe u datoteci jednu za
drugom.
Poželjno je da očuvamo direktorij $HOME/bin za sve programe i shell skripte, i da
uvrstimo ovaj direktorij u našu putanju. Ljuska koristi ovu varijablu da bi locirala sve naredbe
i izvršne datoteke.
Bitno je imati na umu da se, kao i sve UNIX naredbe koje nisu dio shell-a, datoteka
skripte izvršava u podljusci (subshell) koja je nastala iz osnovne ljuske. Ova podljuska
osigurava bilo koje okruženje za vraijable koje su definirane u skripti iasto kao i bilo koja
shell varijabla definirana u .cshrc or .shrc datoteci (jedna od ove dvije datoteke mogu biti
izvršene automatski prije skripte, ovisno o shellu). Na kraju skripte, kontrola se vraća
osnovnoj ljusci, I bilo koje definiranje nastalo od strane podprocesa nije vraćeno natrag u
osnovni proces.
Za izvršavanje skripte za koju želimo da se se promjene prenesu natrag do osnovne
(parent) ljuske (npr. postavljanje nove shell varijable), sintaksa za izvršavanje se razlikuje. Za
C shell, izvršavanje skripte vršimo pomoću naredbe:
% source filename
Za Bourne shell porodicu:
$ . filename
Naredba source ili . izvršava skriptu u kontekstu našeg trenutačnog precesa, tako
da možemo utjecati na taj proces, u odnosu na normalno izvršavanje naredbi.
Na primjer, nakon što napravimo promjene u našoj .cshrc ili .login datoteci,
možemo koristiti source ili . da je izvršimo unutar login shell-a tako da promjene dobiju
na značenju, odnosno budu prihvaćene.
106/2583
3. ZNAČAJNI KONCEPTI UNIX-a

Ovo poglavlje upoznaje nas sa naredbenom strukturom UNIX-a, kao i s mnogim
važnim naredbama i konceptima. Karakteristike koje su predstavljene u ovom poglavlju čine
jezgru UNIX operativnih sustava, i mnogi od tih alata su vrlo moćni i fleksibilni. Neke od
ovih osobina su specifične samo za ljuske.
3.1 Radno okruženje

3.1.1 Programi, Naredbe i procesi
Program predstavlja izvršnu datoteku. On se poziva na način da unesemo njegovo ime (to
je naredba pridružena izvršavanju), nakon kojeg često slijede opcije, argumenti, i/ili
parametri komandne linije. Shell dozvoljava 3 tipa naredbi:
• izvršna datoteka koja sadrži objektni kôd nastao kompilacijom izvornog kôda
• izvršna datoteka koja sadrži sekvence shell komandnih linija (shell script)
• unutarnja shell naredba (built-in command)
Prva dva tipa naredbi mogu uključiti standardne UNIX alate, komercijalne proizvide, i
programe napisane od strane korisnika. Sve ljuske dozvoljavaju ujedno i interaktivne unose
naredbi kod kojih su naredbe upisane na tipkovnici i izvršene jedna za drugom, ili skriptne
unose kod kojih se naredbe stavljaju u jednu datoteku koja je nazvana shell script, i izvršavaju
se kada je ta skripta pokrenuta.
Ljuska izvršava naredbe kao procese. Proces je instanca programa koji je u fazi
izvršavanja. Proces može vršiti interakciju sa kernelom na način da poziva dobro definirane
sistemske pozive (system calls). Sistemski pozivi daju upute kernelu za izvršavanje
konkretnih operacija za pozvani program i oni mogu izmjenjivati podatke izmeñu procesa i
kernela. Na primjer, proces moze upotrijebiti sistemski poziv za stvaranje novog procesa i
ukinuti trenutni program koji se izvršava.
Kada se pokrene terminalska razmjena podataka, operacijski sustav pokreće jedan tzv.
izvorni proces (parent process). Kreiranje novog procesa iz već postojećeg procesa naziva se
forking. Ovaj novi proces naziva se child process ili subprocess. Svaki proces ima
jedinstveni identifikacijski broj (PID). Svaki podproces može dalje račvati novi proces i
samim time postati parent. Za proces koji ne prima unos s terminala, bilo da je pokrenut ili
zaustavljen, kaže se da je on u pozadini (background). Naredba ps može se upotrijebiti da
ispišemo status svih aktivnih procesa.
Kada shell-u damo naredbu koja je povezana s odreñenim izvršenjem ili shell skriptom,
ljuska tada stvori ili račva (fork) novi proces koji se naziva podljuska (subshell). Novi proces
pokreće sustav nazav exec koji tada poziva drugi program za izvršavanje naredbe umjesto
trenutačnog procesa (subshell). Sve dok se podproces izvršava u pozadini, početni proces
ostaje “uspavan” dok se ne izvše ili ne zaustave njegovi podprocesi. Tada se kontrola vraća
početnom procesu.
Da bi izvšili većinu ugrañenih naredbi, shell stvara podljusku koja tada direktno izvrši
naredbu (bez sistemskog poziva exec). Za ugrañene naredbe cd, set, alias i source,
trenutni shell izvršava naredbu bez da je stvorena podljuska. Doduše mi možemo natjerati
shell da stvori proces tako da naredbe stavimo u okrugle zagrade. Ovo je ilustrirano
slijedećim primjerom:
% cd /dir1; pwd
107/2583
Ispisuje /dir1 (nije stvorena podljuska)

% (cd /dir2; pwd)
korištenjem okruglih zagrada stvorena je podljuska, ali su tada naredbe upitne; ispisuje
/dir2. Kontrola se tada vraća osnovnom (parent) procesu.
% pwd
ispisuje /dir1 budući da trenutni proces nije bio pod utjecajem predhodne komandne
linije.
Većina ugrañenih naredbi postoji unutar svih ljuski, ali može biti razlika u
argumentima, opcijama, ili izlaznim formatima izmeñu točno definiranih naredbi pojedinog
shell-a. Neke naredbe za dani shell nisu dostupne na svim platformama.
3.1.2 Interpretacija naredbi od strane shell-a

Kada ljuska primi naredbu, ona ju tumači krz tri (Bourne shell) ili četiri (C shell) prolaza.
Naravno, ako se naredba nalazi aliasu, onda je potreban dodatan prolaz za zamjenu.
• Prvi prolaz za C shell porodicu traži znak ! i zamjenjuje ga s predhodnom naredbom.

• Sljedeći prolaz (prvi prolaz u Bourne shell porodici) zamjenjuje višeznačnik (korišten
u nazivu proširenja i standardnom proširenju).
• Sljedeći prolaz traži znak $ da bi zamijenio imena varijabli sa njihovim
vrijednostima.
• Završni prolaz razdjeljuje elemente komandne linije praznim mjestom da bi došao do
završne, doslovne naredbe koji ljuska mora izvršiti.
Postoje načini da se spriječi tumačenje specijalnih znakova u svakom od prolaza.

Prekodiranje znakova sa kosom crtom (\) radi za sve specijalne znakove; višeznačnici mogu
biti zatvoreni sa jednostrukim ili dvostrukim navodnicima; varijable mogu biti zatvorene sa
jednostrukim navodnicima; a prazna mjesta su ignorirana ako je argument koji ima prazno
mjesto zatvoren sa jednostrukim ili dvostrukim navodnicima.
Da bi ilustrirali operacije koje se izvode u svakom prolazu, u sljedećoj tablici prikazana su
tri primjera koja koriste echo naredbu i jednaki niz podataka, prvo pod jednostrukim, nakon
toga pod dvostrukim navodnicima, i na kraju bez njih. Naredba echo ispisuje nizove
podataka u standardnom ispisu. Pretpostavimo da su datoteke označene s q* zapravo qq i
qqq, i da je vrijednost varijable a je foo.
Naredba--> echo 'q* $a x' echo "q* $a x" echo q* $a x
Nakon prvog prolaza, samo su echo 'q* $a x' echo "q* $a x" echo qq qqq $a
višeznačnici interpretirani. x
(zbog navodnika (zbog navodnika
nema višeznačnih nema višeznačnih (višeznačnik koji
ekspanzija) ekspanzija) nije pod
navodnicima je
proširen)
Nakon drugog prolaza, echo 'q* $a x' echo "q* foo x" echo qq qqq foo
varijable koje nisu pod x
(zbog navodnika (varijabla $a pod
108/2583
navodnicima ili su pod nema promjena u dvostrukim (varijabla $a bez

dvostrukim navodnicima, varijablama) navodnicima je navodnika je
zamjenjene su sa svojim zamjenjena s zamjenjena s
vrijednostima. vrijednošću) vrijednošću)
Nakon završnog prolaza, echo echo echo

naredbeni niz je slomljen 'q* $a x' q* foo x qq
ovisno o praznim mjestima. (zbog navodnika (zbog dvostrukih qqq
Odvojeni elementi su izlistani naredbeni niz je navodnika naredbeni foo
okomito. tretiran kao niz je tretiran kao x
jedno) jedno)
(nema navodnika;
svaki argument
tretira se odvojeno)
Kada upišemo orginalnu q* $a x q* foo x qq qqq foo x

naredbu, sustav vrati cijeli niz:
.
3.2 Unos naredbe

Naredba UNIX-a predstavlja ugrañena naredbu ili ime izvršne datoteke koju će
operativni sustav učitati i izvršiti. Kada se ukaže odzivnik (prompt) u njega mozemo unijeti
naredbu na način da upišemo ime naredbe I bilo koje opcije, argumente nakon kojih slijedi
potvrda unosa (pritisak na tipku Return).
Treba imati na umu da naredbe UNIX-a nisu konzistentnog formata. Naredbe, formati,
argumenti i opcije mogu varirati kod raznih tipova UNIX-a. Ovdje ćemo biti općeniti što više
je moguće i opcije će biti opisane onako kako su širom prihvaćene.
3.2.1 Oblik naredbe

Osnovni oblik UNIX naredbe je:
% command -option(s) argument(s)
gdje je:
%
standardni csh odzivnik
command
je naredbeno ime UNIX alata ili usluge.
option(s)
odreñuje kako se odvija izvršenje naredbe; opcije skoro uvijek predhode crti (-) i
ispisane su jedna iza druge.
109/2583
argument(s)
specificira podatke ili unose (uglavnom datoteke) na kojima će se izvršiti operacija;
argumenti su odvojeni praznim prostorom ("white space").
Treba upamtiti da je UNIX osjetljiv na velika i mala slova. Zbog toga se naredbe
moraju unositi u pravilnom zapisu. U većini vremena naredbe se unose malim slovima.
Dijelovi su odvojeni minimalno jednim znakom razmaka Ako argument sadrži prazni
prostor u tom se slučaju argument stavlja izmeñu dvostrukih znakova jednakosti. Normalno,
opcije mogu biti grupirane; npr. kod opcija -lw i -l -w specifikacije su jednake kao u
doljnjem primjeru (wc je primjer naredbe; ispisuje linije, riječi, i/ili broj znakova jedne ili
više datoteka):
% wc -lw file1 file2
% wc -l -w file1 file2
Neke opcije mogu sadržavati argumente i ne postoji neko pravilo mora li izmeñu
opcije i argumenta postojati prazni prostor tj. razmak. U sljedećem primjeru koji pokazuje
FORTRAN naredbu , outputfile je argument od opcije -o:
% f77 -o outputfile program.f
3.2.2 Razne karakteristike komandne linije

• Da bi smo ispravili unos možemo koristiti tipku za brisanje (Delete ili Backspace) za
brisanje znakova jedan-po-jedan, ili tipku Kill za brisanje cjelokupne linije
• Ako su naredbe odvojene znakom točka-zarez ( ;) u komandnu liniju tada možemo
unijeti više od jedne naredbe. Naredbe će se tada izvršavati jedna za drugom.
• Ako želimo nastaviti naredbu u novu liniju, možemo ili nastaviti s unosom (bes
pritiska na tipku Return), ili možemo pritisnuti tipku backslash (\) te nakon nje Return
(bez razmaka) i tada nastaviti s unosom u novoj liniji.
• Možemo koristiti okrugle zagrade da grupiramo naredbe. Budući da je podljuska
stvorena za svaku grupu ova mogućnot se može koristiti da bi spriječili promjenu
trenutačnog okruženja. Takoñer se može koristiti za preusmjeravanje svih izlaza od
naredbi kojese smatraju kao grupe.
• Tipkanje unarijed pomaže čak i ako znakovi budu presreteni od strane izlznog
sadržaja.
3.3 Opoziv naredbi

Opiziv naredbi poprilično je različit u pojedinim ljuskama. Jedna zajednička
karakteristika za sve ljuske koje podržavaju opoziv naredbe je mehanizam history. On sadrži
popis naredbi koje su prije već bile unesene i dozvoljava im da se ponovno budu izvršene.
Varijabla history, koja je postavljena na neki broj u vremenu logiranja u start-up datotekama,
odreñuje broj naredbi koje su spremljene u listu. Varijabla savehist specificira koliko se
naredbi može spremiti za našu sljedeću sesiju nakon što napravimo log out. Naredbom
history prikazujemo popis spremljenih naredbi:
% history
Pojedinačno ćemo prodiskutirati sljedeće ljuske: csh, tcsh, i bash/ksh. Za

ljusku sh ne postoji naredba s kojim bi pozvali takav mehanizam.
110/2583
csh
Za ovu ljusku ne postoji editiranje izvorne komandne linije.

Vrlo je jednostavno napraviti opozivanje history naredbi koristeći standardnu csh
sintaksu. Koristimo sljedeće naredbe.
!! Ponovno izvrši prethodnu naredbu
!n Ponovno izvrši naredbu n iz history popisa
!text Ponovno izvrši zadnju naredbu koja počinje sa text
!?text? Ponovno izvrši zadnju naredbu koja sadrži text
Na primjer, da bi ponovno izvršili 4. naredbu iz history popisa, upisujemo:

% !4
i da bi ponovno izvršili zadnju naredbu koja počinje sa ls:
% !ls
Znak dolara ($) može biti korišten za opozivanje zadnje riječi naredbe. !$ čini supstituciju
zadnje riječi zadnje naredbe
Na primjer, možemo provjeriti sadržaj od myfile.f i onda ga and then prevesti
korištenjem sljedeće sekvence naredbi:
% less myfile.f
% f77 !$
Nekoliko zgodnih karakteristika možemo koristiti tokom ovakvog opoziva naredbi a
one su: pregled - preview (p) i zamjena - substitute (s). Da bi zamijenili niz naredbi u
prethodnoj naredbi I pregledali ga prije izvršavanja, koristimo sljedeću sintaksu:
% !:p:s/oldstring/newstring
Da bi dobili isto za naredbu nth u history popisu, koristimo:
% !n:p:s/oldstring/newstring
Za izvršavanje nakon pregleda (i/ili zamjene), jednostavno upišemo:
% !!
tcsh
Opoziv naredbi u ljusci tcsh je poprilično jednostavno. Za opoziv naredbi koristimo
strelice gore/dolje na tastaturi, a strelice lijevo/desno mogu biti korištene za pomicanje unutar
naredbi i pozicioniranje na mjesto koje želimo promijeniti.
Algoritam za koregiranje naredbene linije je prisutan u tcsh shell-u. Da bi smo
aktivirali upisuemo:
% set correct=all
Ovom naredbom mi pokrećemo algoritam koji provjerava sve riječi na naredbenoj
liniji. Ako se bilo koji dio linije promijeni, sustav nas upozorava, i daje nam na izbor da li
želimo prihvatiti promjene ili ih odbacujemo.
Na primjer, recimo da upišemo:
111/2583
% lz /usr/bin
Sustav će vratiti:
CORRECT ls /usr/bin (y|n|e|a|)?
Gdje je y=yes, n=no, e=edit, i a=abort. Moramo osigurati jedan od ovij odgovora.
Da bi smo isključili koregiranje naredbene linije upisujemo:
% set correct=none
ksh
Ovdje su prisutna dva stila kod opoziva naredbi; emacs i vi. Stil je odreñen u jednom od
dva načina:
• U datoteku .profile ili .shrc uključujemo linijsku postavku -o editor u

bilo kojoj datoteci, gdje je editor ili emacs ili vi (ovo ima prednost ako su donje
varijable drugačije postavljene)
• Postavimo ili EDITOR ili VISUAL okruženje varijable jedom od ovih editora
Kada je postavljen stil emacs, koristimo uobičajene emacs naredbe da bi prikazali ili
modificirali prethodne naredbe, npr. <Ctrl-p> za predhodnu liniju. Kada je postavljen stil vi,
opoziv naredbe inicira se upisom Escape (ili <Ctrl-[>) tipke. Tada se mogu sve standardne vi
naredbe koristiti.
bash
Oba stila, csh i ksh za opoziv naredbe su podržana.
112/2583
4. VAŽNI KONCEPTI
Ovaj dio pokušava pružiti pregled nekoliko važnih koncepata u UNIX-u koji su
mnogo različiti od drugih sustava i stoga mogu biti zbunjujući korisniku koji nema iskustva u
radu s njima. U svrhu postizanja efektivnog korištenja UNIX-a ovi koncepti moraju biti
shvaćeni.
4.1 Putanja (path)

Kada izdamo naredbu shell program analizira komandnu liniju i onda je ili odmah
direktno izvrši ili traži izvršnu datoteku s tim imenom u bilo kojem direktoriju koji su
specificirani kao naša pretraživačka putanja - search path, koja je kontrolirana varijablom
PATH. Ako datoteka nije pronañena niti u jednom direktoriju pretraživačke putanje, tada nam
ljuska javlja da naredba nije pronañena. Datoteka se možda nalazi negdje na našem disku, al
nije na putanji stoga ju ljuska ni ne može naći
Za csh porodicu, naša .login datoteka sadrži set path liniju za varijablu ljuske
path. Možemo maknuti znak komentara iz linije (#) i uključimo dodatne direktorije u
prikazanom formatu:
set path=($path /dir1 /dir2... )
Ili možemo promijeniti okruženje varijable PATH (takoñer u .login), na način:
setenv PATH "${PATH}:/dir1:/dir2"
Za sh porodicu, mičemo komentar i dodajemo nove direktorije u PATH liniju u našoj
.profile datoteci:
PATH=$PATH:/dir1:/dir2...
Pored svega, ako dodamo izvršnu datoteku u jedan od direktorija u našoj
pretraživačkoj putanj, može se desiti da ćemo se morati odjaviti (log out) i ponovno prijavit
(log in), ili ćemo morati ponovno napraviti unutarnje tablice koje korsiti shell sa naredbama
rehash (csh) ili hash (sh).
4.2 Standardno preusmjeravanje ulaza i izlaza

Ljuska i mnoge UNIX naredbe uzimaju svoje unose iz standard input-a (stdin),
pisane izlaze iz standard output-a (stdout), I pisane greške izlaza iz standard error-a
(stderr). Po osnovnom postavljanju, standardni ulaz je spojen sa terminalskom tipkovnicom
a standardni izlaz I greška sa terminalskim ekranom.
Način na koji možemo indicirati kraj datoteke na standardnom ulazu ili terminalu je
pomoću <Ctrl-d>.
Preusmjeravanje U/I-a, na primjer prma nekoj datoteci, postiže se specificiranjem odredišta na
komandnoj liniji upotrebom tzv. redirection metacharacter-a nakon kojeg slijedi željeno
odredište.
C Shell porodica
Neke od formi preusmjeravanja za C shell porodicu su:
113/2583
Znak Akcija
> Preusmjeri standardan izlaz
>& Preusmjeri standardan izlaz i standardnu grešku
< Preusmjeri standardan ulaz
>! Preusmjeri standardan izlaz; prepiši preko datoteke ako postoji
>&! Preusmjeri standardan izlaz i standardnu grešku; prepiši preko datoteke ako postoji
| Preusmjeri standardan izlaz na drugu naredbu (pipe)
>> Pridodaj standardni izlaz
>>& Pridodaj standardni izlaz i standardnu grešku
Forma naredbe sa standardnim preusmjeravanjem ulaza i izlaza glasi:

% command -[options] [arguments] < input file > output file
Ako koristimo csh i ne raspolažemo sa noclobber varijabilnim postavkama, onda
ćemo korištenjem > i >& za preusmjeravanje izlaza, prepisati sve postojeće datoteke koje
koriste to ime. Upotrebom varijable noclobber sprječavamo da se to dogodi. Korištenjem
znakova >! i >&! uvijek forsiramo datoteku da bude prepisana. Da bi smo pridodali izlaz
nekoj postojećoj datoteci koristimo znakove >> i >>& .
Preusmjeravanje može biti neuspješno pod nekim okolnostima: 1) ako imamo
postavljenu noclobber varijablu i pokušamo preusmjeriti izlaz na postojeću datoteku bez da
forsiramo prepisivanje preko te datoteke (overwrite), 2) ako preusmjerimo izlaz prema
datoteci za koju nemamo pristup pisanja, 3) ako izlaz preusmjerimo prema direktoriju.
Primjeri:
% who > names
Preusmjeri standardan izlaz prema datoteci naziva names
% (pwd; ls -l) > out
Preusmjeri izlaz obje naredbe prema datoteci naziva out
% pwd; ls -l > out
Preusmjeri izlaz od ls naredbe samo prema datoteci koja je nazvana out
Preusmjeravanje ulaza može biti vrlo korisno, na primjer ako imamo napisan
FORTRAN program koji očekuje ulaz s terminala ali mi ga želimo čitati iz datoteke. U
sljedećem primjeru, myprog, program koji je napisan da čita standardni ulaz i ispisuje
standardni izlaz, preusmjeren je da čita myin i piše myout:
% myprog < myin > myout
Možemi potisnuti preusmjeravanje izlaza i/ili grešaka tako da ih šaljemo prema null
device-u, /dev/null. Primjer prikazuje preusmjeravanje izlaza i greški:
114/2583
% who >& /dev/null

Za preusmjeravanje standardne greške i izlaza prema različitim datotekama, možemo
koristiti grupiranje:
% (cat myfile > myout) >& myerror
Bourne Shell porodica
Bourne shell koristi ddrugačiji format za preusmjeravanje koji uključuje brojeve.

Brojevi se odnose opisne brojeve datoteka (0 standardni ulaz, 1 standardni izlaz, 2 standardna
greška). Na primjer, 2> preusmjerava opisnu datoteku 2, ili standardnu grešku. &n je sintaksa
za preusmjeravanje na specifičnu datoteku otvaranja. Na primjer, 2>&1 preusmjerava 2
(standardna greška) prema 1 (standardi izlaz); ako je 1 bio preusmjeren prema datoteci, 2 isto
tamo odlazi. Drugi opisni brojevi datoteka su dodijeljeni sekvencijalno drugim otvorenim
datotekama ili mogu biti eksplicitno napomenuti u shell skripti. Neke forme za
preusmjeravanje u Bourne shell porodici su:
Znak Akcija
> Preusmjeri standardan izlaz
2> Preusmjeri standardnu grešku
2>&1 Preusmjeri standardnu grešku prema standardnom izlazu
< Preusmjeri standardni ulaz
| Pipe-aj standardni izlaz prema drugoj naredbi
>> Pridodaj na standardni izlaz
2>&1| Pipe-aj standardni izlaz i standardnu grešku prema drugoj naredbi
Treba primjetiti da znakovi < i > pretpostavljaju standardni ulaz i izlaz, odnosno, kao
uobičaje, tako da brojevi 0 i 1 mogu biti izostavljeni. Forma naredbe sa preusmjeravanjem
standardnih ulaza i izlaza glasi:
$ command -[options] [arguments] < input file > output file
Preusmjeravanje može biti neuspješno pod nekim okolnostima: 1) ako imamo
postavljenu noclobber varijablu i pokušamo preusmjeriti izlaz na postojeću datoteku bez da
forsiramo prepisivanje preko te datoteke (overwrite), 2 ako preusmjerimo izlaz prema datoteci
za koju nemamo pristup pisanja, 3) ako izlaz preusmjerimo prema direktoriju.
Primjeri:
$ who > names
Preusmjeri standardan izlaz prema datoteci naziva names
$ (pwd; ls -l) > out
Preusmjeri izlaz obje naredbe prema datoteci naziva out
115/2583
$ pwd; ls -l > out

Preusmjeri izlaz od ls naredbe samo prema datoteci koja je nazvana out
Preusmjeravanje ulaza može biti vrlo korisno, na primjer ako imamo napisan
FORTRAN program koji očekuje ulaz s terminala ali mi ga želimo čitati iz datoteke. U
sljedećem primjeru, myprog, program koji je napisan da čita standardni ulaz i ispisuje
standardni izlaz, preusmjeren je da čita myin i piše myout:
$ myprog < myin > myout
Možemi potisnuti preusmjeravanje izlaza i/ili grešaka tako da ih šaljemo prema null
device-u, /dev/null. Primjer prikazuje preusmjeravanje izlaza i greški:
$ who 2> /dev/null
Za preusmjeravanje standardne greške i izlaza prema različitim datotekama, možemo
koristiti grupiranje (treba primjetiti da grupiranje nije potrebno u Bourne shell-u):
$ cat myfile > myout 2> myerror
4.3 Cijevi (pipes)

UNIX koristi koncept cjevovoda (pipe) da bi povezao standardni izlaz jednog
programa direktno sa standardnim ulazom drugog programa. Ovo je specificirano na način da
se dvije naredbe odvoje sa pipe operatorom, znakom okomite crtice (|). Općenito, format
izgledao ovako:
% command1 | command2 | ...
gdje, naravno, svaka naredba može imati argumente u opcije. Da bi shell implementirao pipe-
ove naredbi, on razdjeljuje stvara (fork) višestruke procese. Na primjer ako pokrenemo
naredbu:
% history | more
shell dva puta dijeli proces; prvi (grandchild) pokreće history, a drugi (child) pokreće more
(cjevovod završava nakon pridodavanja desnog deskriptora datoteke prema desno), I početni
(parent) shell čeka da proces bude završen. Naredba history, koja je ugrañena,
impementirana je direktno u prvi (grandchild) shell proces, dok naredba more zahtjeva exec
sistemski poziv.
Naredba tee može se koristiti za slanje izlaza prema datoteci isto kao prema nekoj
drugoj naredbi.
% who | tee whoout | sort
Ovo stvara datoteku naziva whoout koji sadrži orginalni who izlaz. Takoñer sortira
who izlaz i šalje ga prema standardnom izlazu, odnosno terminalnom ekranu. Sljedeći primjer
šalje (nesortirani) who izlaz prema datoteci i ekranu:
% who | tee whoout
116/2583
4.4 Filteri
Filter je naredba ili program koja uzima svoj ulaz iz standardnog ulaza, šalje svoj izlaz
prema standardnom izlazu, i može biti korištena bilo gdje unutar pipeline-a. Primjeri filtera su
UNIX alati:
• more (and less)

• grep
• awk
• sort
Kombinacija UNIX filtera grep, awk, i sort zajedno sa upotrebom cjevovodi vrlo je
moćna.
more and less
Filter more dozvoljava nam da prikažemo izlaz na terminalu ekran po ekran.

Pritiskom na tipku Spacebar prelazimo na sljedeći ekran, a tipkom q izlazimo.
Filter less je mnogo fleksibilnija varijanta standardnog UNIX alata more. Naredba
less ispisuje izlaz (npr. odreñene datoteke) na terminalu ekran po ekran isto kao i naredba
more, ali ujedno i dozvoljava pomicanje prema nazadbut u datoteci (pritiskom na tipku b
vracamo se nazadza cijeli ekran) kao i pomicanje prema naprijed. Isto tako možemo izvršiti
pomicanje za odreñen broj linija umjesto cijele stranice. Za pregled datoteke pomoću less
filtea, upišemo:
% less [options] [filename]...
Nakon prikaza stranice s informacijama, more i less prikazuju znak dvotočke (:) kao
odzivnik na dnu ekrana i čekaju se daljnje instrukcije.
LESS(1) UNIX System V LESS(1)

NAME
less - opposite of more
SYNOPSIS
less [-[+]aABcCdeEimMnqQuUsw] [-bN] [-hN] [-xN] [-[z]N]
[-P[mM=]string] [-[lL]logfile] [+cmd]
[-ttag] [filename]...
OPIS
Less je program sličan programu more (1), ali on dozvoljava pomicanje
unazad unutar datoteke, ali ujedno u pomicanje prema naprijed.
Nadalje, less ne treba čitati cijelu ulaznu datoteku prije početka, pa
stoga s velikim ulaznim datotekama pokreće se brže nego neki tekstualni
editori poput vi (1). Less koristi termcap (ili terminfo na nekim
sustavima), pa se može izvršavati na raznolikim terminalima. Takoñer
postoji ograničena podrška za kopiju (hardcopy)
:
117/2583
Možemo tražiti uzorke u datoteci unoseći /pattern na less odzivniku. Za nastavak

pretraživanja istog uzorka koristimo kosu vrtu (/). Daljnja prednost je u tome što less ne mora
čitati kompletnu ulaznu datoteku prije početka izvršavanja, pa stoga s velikim ulaznim
datotekama pokreće se brže nego neki tekstualni editori poput vi.
grep
Filter grep pretražuje sadržaj jedne ili više datoteka za uzorkom i prikazuje samo one
linije koji odgovaraju traženom uzorku.
awk
awk predstavlja puno više od filtera; to je moćan skener za uzorke i ujedno je jezik za
procesiranje. Unatoč tome što će nam bii potrebno dosta vremena da naučimo kako koristiti
awk, on je vrlo dobro situiran prema zadaćama koje uključuju manipulaciju datoteka. Pomaže
nam da baratamo stvarima za koje bi inače trebali koristiti programski jezik poput C-a ili
C++-a.
awk najbolje radi kada datoteke kojima barata imaju neku strukturu, na primjer
dokument sa zaglavljem ili tablicama. U slučaju da imamo tablice, tzv. razdvajači polja
(razmak, dvotočka, zarezi, tabovi) on može poravnati i prevoditi sadržaje tih polja prema
načinu na koji ih koristimo.
Postoji nekoliko verzija awk-a, i one se razlikuju od platforme do platforme. "Stare"
awk verzije mogu biti awk ili oawk, "novije" awk mogu biti nawk.
Neke karakteristike awk filtera:
• mogućnost pregleda tekstualne datoteke koja je napravljena od zapisa i polja u

tekstualnoj bazi
• upotreba varijabli za manipuliranje bazama podataka
• upotreba aritmetičkih i string operatora
• upotreba uobičajenih programerskih grañi kao što su petlje ili uvjeti
• mogućnost stvaranja formatiranih izvještaja
Kod nawk filtera, dodatne funkcije pomažu olakšano pisanje velikih skripti. Korištenjem
nawk-a možemo:
• definirati funkcije
• izvršavati UNIX naredbe iz skripte
• procesirati rezultate UNIX naredbi
• procesirati argumente naredbene linije
• lakši rad sa višestrukim ulaznim podatcima
awk izvršava set instrukcija za svaku liniju ulaza. Možemo specificirati instrukcije na
naredbenoj liniji ili možemo napraviti skriptnu datoteku. Ulaz se čita liniju po liniju s
vremena na vrijeme, iz jedne ili više datoteka ili iz standardnog ulaza. Instrukcije moraju biti
zatvorene pod jednostrukim navodnicima da bi ih se zaštitilo od shell-a. (Instrukcije uvijek
sadrže zagrade koje se interpretiraju kao specijalni znakovi od strane shell-a) U primjerima
ćemo koristiti instrukciju print.
118/2583
Za naredbenu liniju, sintaksa glasi:

% awk 'instructions' files
Uzmimo kao primjer, da datoteka test sadrži samo liniju Hello, world. Naredba:
% awk '{ print }' test
stvara izlaz:
Hello, world
Višestruke naredbene linije mogu se unositi na način da odvojimo naredbe
navodnicima ili upotrijebimo mogućnost više-linijskog ulaza Bourne shell-a. awk programi
uglavnom su smješteni u datoteci gdje mogu biti testirani i modificirani. Sintaksa za pozivanje
awk-a sa datotečnom skriptom glasi:
% awk -f 'script' files
gdje -f indicira da je slijedi ime datoteke skripte.
awk interpretira svaku liniju ulaznih podataka kao zapis, a svaku riječ na toj liniji,
razgraničenu praznim mjestom ili tabom, kao polje. Ova polja možemo pozvati kao dijelove
ili kao procedure. $0 predstavlja cjelokupnu ulaznu liniju; $1, $2, ... upućuju na poziciju
individualnih polja na ulaznoj liniji. Kao primjer, recimo da datoteka personnel sadrži popis
zaposlenika tj. njihovih imena, prezimena i adresa. Naredba:
% awk '{ print $1}' personnel
proizvesti će izlaz tipa:
John
Alice
Mary
Eric
Da bi upotrijebili karakteristiku poklapanja uzoraka awk filtera, trebamo biti upoznati
sa metaznakovima koji se koriste u uobičajenim izrazima. Uzorak je zatvoren unutar kosih
crta (/) na naredbenoj liniji ili u skripti. Kada awk pročita ulaznu datoteku, tada pokušava
spariti svako pravilo poklapanja uzoraka unutar skripte. Samo one linije koje se poklapaju sa
odreñenim uzorkom su objekti aktivnosti. Ako nikakava aktivnost nije specificirana, linija
koja se poklapa s uzorkom se ispiše (izvršavanje print je standardna aktivnost).
Pretpostavimo da je u našem personnel primjeru, Alice iz Illinoisa (IL) i Eric iz
Iowa-e (IA). Da bi dobili kompletan zapis sa uzorcima IL ili IA, možemo izdati naredbu:
% awk '/I./{print}' personnel
gdje se metaznak . poklapa sa bilo kojim jednim znakom. Jednostavnije možemo napisati:
% awk '/I./' personnel
i dobili bi isti rezultat u oba slučaja:
Alice Jones 834 S. Jefferson St., Batavia, IL 60510
Eric Smith 24 Birch St., Albert City, IA 50510
sort
Filter sort slaže linije specificiranih datoteka po abecednom slijedu. Upotrebom opcije
-m može spojiti posložene datoteke ulaza. Sintaksa glasi:
119/2583
% sort [options] [field-specifier] [filename(s)]

Na primjer, počinjemo sa sadržajem datoteke personnel:
John Smith 75 South Ave., Denver, CO 80145

Mary Fahey 901 California St., San Francisco, CA 94121
pokrećemo naredbu:
% sort personnel
da bi smo posložili sadržaj datoteke kao što je dolje napisano:

John Smith 75 South Ave., Denver, CO 80145
Mary Fahey 901 California St., San Francisco, CA 94121
Filter sort je vrlo lako koristiti. Ako polje nije specoificirano, cjelokupna linija
redstavlja ključ za sortiranje. Posloženi izlaz uobičajeno odlazi prema standardnom izlazu
120/2583
5. JOB CONTROL
Svaka naredba koja se da shellu (vrijedi za sve shell osim sh) je posao i dobiva job
number odnosno pripadajući broj. Pojedinačna zapovijed je najjednostavniji posao. Niz
naredbi razdvojenih pomoću smiclone ili komande pipane zajedno čine jedan posao. Skripta
takoñer kreira jedan posao. Posao može sadržavati i više procesa, zato jer je svaka komanda
jedan proces.
Posao ostaje u svom okruženju, npr. trenutnom direktoriju. Ako se kasnije promijeni
direktorij nakon stavljanja posla u pozadinu i onda ponovi nastavi sa poslom u pozadini, naći
ćete se opet u polazišnom direktoriju.
Job control ili kontrola posla omogućava rad na nekoliko poslova istovremeno,
prebacivajući se naprijed i natrag izmeñu njih po želji, takoñer omogućuje pokretanje
zaustavljanje i ubijanje. Kada se pokrene posao, on se po defaultu nalazi u foregroundu
odnosno prvom planu i pridružen terminalu. Posao možete premjestiti u pozadinu tako da se
može pokrenuti novi posao ili se može promatrai neki posao koji se već odvija. U pozdaini se
može odvijati veči broj poslova dok se u prvom planu može odvijati samo jedan. Upotreba
višestrukih prozora na X-terminalma ovu radnju održava transparentnom.
5.1 Prioritet
Prioritet se može kontrolirati sa naredbom
Nice
N je vrijednost s kojom se smanjuje ili povečava prioritet. Vrijednosti se kreću od 1 do

19, pri čemu je početna vrijednost 10. Što je veća nice vrijednost to je prioritet procesa manji i
on se sporije odvija. (Postajete ljubazniji prema ostalim korisnicima). Ako nije broj zadan
komanda nice sama stavlja prioritet na 4. Ako je zapovijed izostavljena vrijednost je
postavljena za trenutni shell. Ako je zapovijed zadana ona se odvija prema zadanom prioritetu
u sub-shellu. Nice se može korsititi da se smanji prioritet naredbe ili shella koji traži velike
zahtjeve od sistema ali trenutno nije prijeko potreban.
Primjetimo da postoji i druga nice naredba /bin/nice. To nije ugrañena naredba. Ako
napravite man nice, dobit ćemo informacije i o ovoj.
5.2 Pozadina, prvi plan odgoñeni poslovi

Poslovi se mogu odvijati i u pozadini tako da možete obavljati druge zadatke u prvom
planu. Poslovi se uvijek nalaze u jednom od ova tri stanja: odvijaju se u prvom planu, odvijaju
se u pozadini ili su odgoñeni. Svaki posao koji se namjerava pokretati u pozadini mora imati
definiran izlaz i greske u datoteku.
Postoje dva načina za stavljanje posla u pozadinu:
121/2583
1. Korištenje & posebnog znaka (metachartater)
Jedan od načina da se posao pokrene u pozadini je da dodamo ampersand metakarakter na

kraj komandne linije.
U prvom primjeru standardni izlaz preusmjeren je u datoteku:

% command > output-file &
U ovom primjeru šaljemo dva posla u pozadinu i u tu svrhu moramo korisiti zagrade:
% (command1; command2) &
Shell ispisuje redak koji nam pokazuje broj posla, njegov process_ID te ga šalje u
pozadinu.
Korištenje
Sljedeći naćin za slanje poslova u pozadinu je korištenje suspend control charatcera ili
tipkovičke kratice koja je načešće dodijeljena kombinacji tipaka CTRL+Z. Ona zaustavlja ili
pauzira trenutni aktivni posao u pozadinu-ne ubija ga.
Nakon što smo zaustavili posao možemo ga nastaviti sa fg naredbom ili ga možemo
pokrenuti u pozadini sa bg naredbom. BG naredbu koristimo ako želimo privremeno
zaustaviti posao da napravimo neki drugi i pritom se želimo vratiti na njega ali na način da se
odvija dalje u pozadini.
Kada se posao u pozadini završi, to se ispisuje prije sljedećeg prompta(tako da poruka

ne prekida trenutni aktivni posao).
Posao u pozadini će stati ako pokuša čitati sa terminala. Ako izlaz nije preusmjeren
pozadinski posao može: slati izlaz na terminal ili biti zaustavljen ako pokuša pisati na
terminal.
Sljedeća komanda se koristi da se uskladi:

% stty [-]tostop
Minus označava negaciju, što znači da će pozadinski posao nastavit se izvršavati i

kada pokuša pisati na izalz terminala i da će se njegov izalz prikazati na eranu terminala.
No, svaki program koji pokuša promijeniti ovaj mod bit će sprijećen kad nije u trenutno
aktivan ili tostop nije postavljen.
Ispis poslova
Naredba jobs ispisuje listu trenutno aktivnih poslova
% jobs [-l]
Ova naredba ispisuje poslove u pozadini, njihov broj, status I naredbu koju
izvršavaju. Plus znak postavljen na izlazu znači da je posao aktivan
odnosno trenutni, dok minus znak označava da je posao “sljedeći”. Oznake
122/2583
trenutni I sljedeći odnose se na naredbu fg. Opcija -1 ispisuje I process

ID.
Naredbe koje se koriste za kontroliranje poslova.
Postoji nekoliko naredbi koje se koriste za kontroliranje poslova,a to su:
Fg
Bg
Stop
kill
Sve one mogu prihvatit odreñeni argument koji se specifičan za pojedini posao koje se
odvija ili ne moraju imati nikakav argument. Argumenti se mogu pojavit u dvije osnovne
oblika:
1. jednostavan proces sa ID brojem (ključ), ps oznaka
2. forma koja počinje znakom postotka ispred cijelog izraza (%)
Oblik % može biti %- gdje – označava prethodni posao %m gdje n označava broj
posla koji se može dobiti, tj vidjeti pomoću jobs naredbe, %pref gdje pref označava
jedinstveni prefiks imena naredbe i argumenata njezinih poslova, %?str gdje str označava
jedinstvene stringove karakteristične za poedini posao.
Fg naredba
Fg naredba može se koristiti za pomicanje poslova iz pozadine u prednji plan:
% [fg] %[job]
Fg naredba nije obavezna. Ako posao nije detaljno opisan, trenutni posao se dovodi u
prenji plan, a sljedeći posao postaje sadašnji.
Primjeri:
% fg %5
Ovom naredbom postavljamo posao broj 5 u prednji plan
% %1
Ovom naredbom postavljamo posao broj 1 u prednji plan
% %
Ovom naredbom postavljamo trenutni posao u prednji plan
BG naredba
123/2583
Nakon što zaustavimo posao u prednjem planu možemo ga ponovo pokrenuti u

pozadini sa bg naredbom.
Bg stavlja trenutni ili navedeni posao u pozadinu, nastavljajući sa njima ako su bili
zaustavljeni.
U sljedećim primjerima job stoji kao oznaka job number

% bg %[job]
STOP naredba:
Služi za zaustavljanje poslova slično kao I suspend control character
KILL naredba
Odgoñeni ili pozadinski posao možete prekinuti sa ovom naredbom.
% kill %job
5.3 Rasporeñivanje redoslijeda poslova: at i cron naredbe

Unix raspolaže dvjema metodama za pokretanje poslova u odreñeno vrijeme.
AT
AT je prva metoda. Ona omogučava korisniku da postavi posao u red čekanja za

kasnije izvršavanje.
Format naredbe je:
% at time [date] [+increment]
At izčitava naredbe iz standardnog izlaza. Standardni izlaz i standardni greška bit će

poslani kasnije ako nisu preusmjereni.
Shell čuva podatke o sustavnim varijablama i treuntom radnom direktoriju koji su pod
utjecajem u vrijeme kada se posao zaprimi i omogučava njihovu kasniju raspoloživost kada je
posao pokrenut.
Varijabla vrijeme sadrži 1,2 ili 4 broja. Jedna ili dvije znamenke se podrazumjeva da
označava sate dok 4 znameke predstavljaju sate i minute. Takoñer možemo napisati i u obliku
dvaju razdvojenih parova odvojenih dovtočkom (sati:minute) ili u obliku 24 satnog zapisa
vremena samo tada moramo dodati jos i prefiks am ili pm ovisno o vremenu.Imena poput
noon,midnight,now i next se neće prepoznati.
Datum je ili ime mjeseca iza kojeg slijedi broj dana (opcionalno možemo upisati i
godinu ovojenu zarezom) ili dan u tjednu (napisan u obliku punog imena ili skraćenog na tri
znamaenke).
124/2583
Rijeći tipa today ili tomorrow se takoñer mogu koristiti. Ukoliko datum nije zadan,
today se posatvlja ako je sat veći od sadašnjeg sata a tomorrow ako je manji.
Inkrement je opcija koju karakterizira broj koji označava minute, dane, tjedne ili godine u
jedini ili množini.
Primjeri:
% at 8
% at 0800
% at 8:00am Jan 24
% at now + 1 minute
At čita iz standardnog ulaza, što znači da upisujete naredbe (prompt može, ali i ne
mora postojati).Kada se završi ulaz se prekida sa CTRL+D nakon kojeg slijedi vraćeni
prijenos.
Takoñer se može preusmjeriti ulaz u datoteku ili u naredbu, kao što se vidi na
primjeru:
% at now + 1 hour < myscript
At se izvršava u Bourneovom shellu po defaultu. Ako vam je ta naredba potrebna i u

drugom Shell, precizije u C shellu onda se koristi slijedeći odlomak:
% /bin/csh << xxxxx

? at now + 2 minutes
? source .cshrc
? alias > aout
? <Ctrl-d> (followed by carriage return)
Prva linija uzrokuje da csh da pročita linije sce do xxx ili do kraja datoteke. No kako
ne postoji xxx ona će čitati sve dok se ne pritisne CTRL+D. Treći redak pokreće .cshrc. To je
neprlavilna naredba u Bourne shell stoga se po tome može vidjeti da se naredba izvodi u csh.
Primit ćete poruku koja je slična ovoj u primjeru i rezultati će vam biti poslani.
warning: commands will be executed using /bin/sh

job 826157640.a at Wed Mar 6 18:14:00 1996
Aout će bit poslan nakon dvije minute. On sadrži listu svih aliasa definiranih u .cshrc
datoteci. Ako skriptu pokušamo pokrenuti koristeći at tada će skrpita bit vraćena u shellu koji
smo specificirali unutar skripte.
Primjer:
% at now + 2 minutes
? script
? <Ctrl-d> (followed by carriage return)
Redak script označava datoteku koja sadrži liniju #!/bin/csh na početku.

Naredbe u skripti će biti izvršene u csh.
125/2583
Naredba cron
Druga metoda za pokretanje poslova u odreñeno vrijeme je crontab nareba.

Napravljena je za poslove koji se moraju obavljati redovito, npr. Jednom po noći, jednom u
tjednu itd. Primjetimo da cron kao i at koristi bourneov shell za rad tako da izlaz mora biti
specificiran korištenjem sintakse za bouneov shell. Skripte će se izvoditi u ono shellu koji je
naveden u skripti. Ako nije navedena niti jedna sell po defaultu se koristi Bourneov shell.
Oblik naredbe cron je:
% crontab [filename]
% crontab [options]
Gdje filename je ime datoteke koja sadrži naredbe koje želimo izvršiti. Ako ne
navedemo datoteku, tada će crontab čitati komande iz standardnog ulaza i to onako kako ih
unosimo, završavajući sa CTRL+D. Naredbe će biti izvedene pod Bourneovim shellom.
Sistemski uslužni program cron čita crontab datoteku i izvodi naredbe. Standardni izlaz i
standardna greška biti će posalni natrag ako nisu preusmjerene.
Naredba može poprimiti i sljedeće opcije:

-r miče crontab datoteku
-l ispisuje sadržaj crontab datoteke
Cron datoteka sasatoji se od linija koje sadrže po šest polja svaka. Polja su razdvojena sa
razmacima ili tabulatorom. Prvih per su brojevi koji označavaju sljedeće:
• minute (0-59)
• sate (0-23)
• dane mjeseca (1-31)
• mjesece u godini (1-12)
• dane u tjednu(0-6 with 0=Nedjelja)
Ako se upiše zvjezdica umjesto broja, cron će to shvatiti kao zamjenski znak za sve
moguće vrijednosti. Šesto polje cron linije je niz koji izvršava shell u zadano vrijeme
Primjer:
#Myfile
# Run script that archives to 8mm tape for backup.
# Monday-Thursday at 2200 backup everything that has been
# changed. Every Friday at 2200 backup everything.
0 22 * * 1-4 /usr/buckley/daily 1>>/usr/buckley/cron/backup.log 2>&1
0 22 * * 5 /usr/buckley/weekly 1>>/usr/buckley/cron/backup.log 2>&1
126/2583
Ova naredba će izvršiti inkrementalni backup od ponedjeljka do četvrtka i potpuni back up u

22 sata u petak.
127/2583
6. ZAPOČINJANJE RADA NA UNIX SUSTAVU

6.1 Prijavljivanje na sustav
Postoje dva osnovna načina za prijavljivanje na UNIX sustav:
1. Prijava direktno na radnu stanicu

2. Prijava putem mreže
telnet host
Sustav će zatražiti prvo korisničko ime, a nakon toga i lozinku.
Primjer:
Connecting to host "fsgi01"......success.
IRIX System V.4 (fsgi01)
login: username
Password:(password is not shown)
IRIX Release 5.2 IP7 fsgi01
Last login: Tue Oct 24 09:27:14 by UNKNOWN@dcdx03.fnal.gov
Terminal Type is xterm
There are no available articles.

<fsgi01>
Korisničo ime mora sadržavati mala slova, dok lozinka može koristiti
i velika. Prilikom unosa moramo bitit oprezni jer je UNIX osjetljiv na
velika i mala slova. Ukoliko se prijavimo velikm slovima UNIX će
pretpostaviti da posjedujemo terminal koji ima mogučnost rada samo sa
velikim slovima i imat ćemo ograničene mogučnosti. Ukoliko se to desi tada
je potrebno ulogirati se ponovo ili unijeti naredbu
% stty –lcase
Kada se prijavimo na sustav, pokreće se serija skripti za prijavu koje definiraju

funkcionalnost terminala i postavljaju okoliš.
Prilikom prijave sustsav će ispisati:
Terminal Type is {termtype}
Gdje argument tretype označava najbolju pretpostavku od kuda ste se

prijavili.
C shell
C shell pokreće dvije datoteke prilikom prijave. To su .cshrc i

.login. Te dvije datoteke se nalaze u polazišnom direktoriju..
Bourne Shell
128/2583
U Bourne shell pokreću se .profle i .shrc datoteke. One se nalaze u

polazišnom direktoriju. Ponekad ksh pokreće .kshre umjesto .shrc.
Odjava sa sustava
Naredbe za odjavu su drugačije za C i Bourneov shell. No za svaki je

moguće kreirati .logout skriptu i korisiti je umjesto standarnih naredbi.
Ako na vašem sustavu koristite AFS tada je najbolje izdati naredbu unlog
prije odjave.
C shell
Odjaviti se možemo na dva načina:
% logout
ili
% exit
Ukoliko imamo pokrenute procese bit ćemo obaviješteni da su ti

poslovi zaustavljeni. Kontrolna znamenka eof , koja je uobičajeno
postavljena CTRL+D je uobičajeni način da se odjavimo sa UNIX sustava.
Bourne Shell
U bourneovom shell takoñer postoje dva načina, a to su:
$ exit
or (on some systems):
$ <Ctrl-d>
6.2 UNIX prompt

Nakon što se uspješno ulogiramo dobit ćemo prompt. Defaultni UNIX prompt obično
pokazuje početni shell. Uobičajeno % označava C, dok $ označava Bourne shell.
Defaultni prompt se može promijenti nmijenjajući start up datoteke.
U csh, uključen je . login datoteka.
set prompt='newprompt '
U Bourenovom shellu, mora se podestit vrijednost varijable PS1. Ovo je varijabla koja
se deklarira i inicijalizira samo prilikom pokretanja shella. Uključuje i datoteku .profile.
export PS1; PS1="newprompt "
129/2583
7. SPECIJALNE TIPKE
Kao i svi sustavi Unix posjeduje brojne specijalne tipke odnosno kratice koje obavljaju
odreñene funkcije. Neke važne su backspace kojime poništavamo znak koji smo unijeli, onda
delete ili brisanje cijelog reda kojeg smo unijeli odjedamput ili prekidanje izoñenja naredbi.
Te kratice može odrediti i korisnik i one imaju različite vrijednosti odnosno funkcije zavisno
o shellu, veriji unixa te login datotekama u kojem se izvode.
Neke uobičajene kratice za sve sisteme su:
Ime Znak Funkcija
erase DEL or Briše znak. Backspace and erase one character (the key used depends
backspace on terminal setting). Ponekad, posebno unutar tcl/tk aplikacija, mora
se koristiti <Ctrl-h>.
werase <Ctrl-w> Briše zadnju upisanu riječ
kill <Ctrl-x> Briše upisanu liniju
intr <Ctrl-c> Prekida program koji se trenutno izvodi
rprnt <Ctrl-r> Ponovno ispisuje linij
flush <Ctrl-o> Zaustavlja izlaz iz terminala
susp <Ctrl-z> Zaustavlja program koji se trnutno iuzvodi i sprma ga u pozadinu
stop <Ctrl-s> Zaustavlja prikaz, za nastavak potrebno je pritisnuti start tipku
start <Ctrl-q> Nastavlja prikaz nakon što je pritisnuta stop tipka
eof <Ctrl-d> Šalje programu eof znak
Da bi se dobio ispis trenutnih podešenja na svom terminalu potrebno je upisati

sljedeću naredbu:
% stty –a
Unix se pouzdaje u hrdwaresku tabulatorku komandu, no ako iz nekog razloga

tabulator ne radi kako treba ili kako mi želimo moguće je promijeniti to pomoću tab naredbe.
Ukoliko tab naredbu napišemo u ovom obliku
% tabs
130/2583
Dobit ćemo standardno podešenje tabulatora koje na UNIX sistemima iznosi 8

razmaka.
Posebne napomene za Backspace i delete tipke
U nekim posebnim okolnostima postavke tipkovince potrebno je izdati odreñene

setove naredbi kako bi backspace tipka radila kako je zamišljeno.
% stty erase "^?"

% stty intr "^C"
% stty kill "^X"
Kada imamo problema sa delete tipkom, potrebno je dodati sljedeći tekst na .profile i
na. Login kako bi ta tipka proradila kako treba na svim treminalim i na svim platformama.
case $TERM in
vt100)
stty erase \^? ;;
xterm)
case "`xdpyinfo | grep 'vendor string'`" in
*DigitalEquipmentCorp*) stty erase \^? ;;
*Network\ Computing\ Devices*) stty erase \^H ;;
*Silicon\ Graphics*) stty erase \^H ;;
*) stty erase \^H ;;
esac
;;
esac
Posebne napomene za korištenje strelica za korisnike ksh
Da bi koristili tipke odnosno strelice gore dolje i time omogučili editirranje u

komandnoj liniji kao i opoziv naredbi moramo uključiti sljedeće linije i .arc datoteku
set -o emacs
alias __A='^P'
alias __D='^B'
alias __B='^N'
alias __C='^F'
Primjetimo da ipred slova A, B, C, D predstoji dva znaka podcrtano. Na ta mjestatreba
dodati željeni kontrolni znak, a ne samo carat-P ili carat-B. Ispred konntrolnog znaka
uobičajeno prethode znakovi navoda koji se rezlikuju od editora do editora.
Za ove editore unesite ove naredbe odmah prije umetanja kontrolne znamenke:
vi
131/2583
<Ctrl-v>
emacs
<Ctrl-q>
nu/TPU, fermitpu
<Ctrl-v> <Ctrl-v>
EDT+
<Ctrl-[>
NEdit
Za unošenje ovih znakova potrebni je korisiti izbirnik Insert Control Character iz Edit
izbornika.
132/2583
8. SPECIJALNI ZNAKOVI (Metacharacters)

Kose crte \-backslsh i / forward slash
Backslash se koristi u komandnoj liniji za maskiranje specijalnog značenja znaka koji

slijedi nakon njega (bez razmaka izmeñu njih) tako da interpreter komandne linije shvaća taj
znak doslovno. Naziva se još i znak za navoñenje.
Primjer:
% command \<CR>
Ova naredba uzrokuje da se ignorira prijenos i istovremeno dopušta da unoste

komandu na liniju.
Forward slash znak je znak kojim se označava root direktorij. Kada navodimo ime
puta do neke datotek / znak nam služi za razdvajanje direktorija prem hijrarhiji.
Primjer:
/rootdir/.../userdir/subdir1/subdir2/filename
Navodnici i okrugle zagrade
Postoji više tipova, odnosno vrsti znakova navoda. U skladu s time različita su
značenja pojedinog tipa.
Jednostruki navodnici postavljeni na početak i kraj nekog izraza, stringa. Npr. 'string'
kazuju komandnom interpreteru da string shvati doslovno tj kao cijelinu.
Dvostruki navodnici postavljeni ispred i iza stringa „string“ kazuje takoñer

interpreteru da string uzima kako je napisan, no omogućava prikazivanje varijabli koje slijede
sa $ znakom.
Jednostruke backquotes oko stringa kazuju interpreteru da izvodi naredbu ili naredbe
unutar stringa. Ovo je jednostavan način za spajanje više komandi u jednu i za interaktivne
skripte unutar shella.
Okrugle zagrade
Niz naredbi koje se nalaze unutar okruglih zagrada se izvodi u subshellu. Naredba koja
nije u shellu uvijek se izvodi u posebnom shellu (subshell). Kada se naredba nalazi unutar
zagrada, ona se pokreće u drugom subshellu.
Razdvajanje naredbi.
Semiclone ondosno točka zarez znak služi za razdvajanje naredbi u jednoj komandnoj
liniji.
133/2583
Primjer:
% command1 ; command2
U ovom primjeru izvodi se prvo prva naredba, a nakon njezinog završetka izvodi se
druga naredba.
Ampersand znak se koristi isto kao i točka zarez, no sa jednom bitnom razlikom, a to
je da ova naredba ne čeka da se naredba jedan izvrši.
Dvostruki ampersand omogučava da se naredba dva izvrši samo ako je naredba jedan
izvršena uspješno.
Piping-cjevovodi
Pipe kazuje naredbi dva da koristi izlaz naredbe jedan kao ulaz. Dvostruki pipe kao i
dvostruki ampresand izvodi se naredba dva samo ako je naredba jedan izvršena uspješno.
134/2583
9. UOBIČAJENI IZRAZI
Uobičajeni izraz je niz znakova koji se sastoji od slova, brojki i specijalnih simbola
koji se označavaju sa jednim ili više zankova.
Oni se koriste da formiramo uorke teksta koje želimo naći.
Uobičajeni izraz je definiran da pronañe bilo koji znak koji je definiran za traženje.
Važnije mogučnosti uključuju:
1. Podudaranje pojedinačnog znaka ili niza znakova

2. podudaranje bilo kojeg proizvoljnog znaka
3. podudaranje bilo koje klase znakova
4. podudaranje zadanih uzoraka samo na početku i na kraju komandne linije
5. podudaranje bilo kojeg alternativnog uzorka
Uobičajene izraze koriste naredbe vi. Grep i awk. Grep označava global regular
expression printer.
Popis uobičajenih izraza:
.
točka odgovara bilo kojem pojedinačnom znaku
Primjer: . ing odgovara svim znakovima kojima završavaju sa ing
• predstavlja 0 ili više ponavljanja prethodnog znaka
primjer: ab*c odgovara a kojem slijedi 0 ili više b-ova kojima slijedi c,ac,abc
abbbc
.*
odgovara bilo kojem nizu znakova (. Odgovara bilo kojem znako dok * odgovara bilo
kojem broju znakova)
$
postavljen na kraj uobičajenog izraza, odogovarat će kraju onoga što piše na liniji
Primjer: ay odogovara ay na kraj u linije. Today
Postavljen na početak izraza, odgovara početku linije
Primjer T odgovara T na početku linije.
“
ograničava znakove da se spriječi prevoñenje, tj izvršavanje
\
isključuje specijalno značenje znaka koji slijedi
[]
135/2583
uglate zagrade odreñuju klase znakova
[...]
odgovara bilo kojem znaku ili nizu znakova koji se nalazi unutar zagrada
Primjer: [bB]ill odgovara bill ili Bill
136/2583
10. SHELL VARIJABLE I VARIJABLE OKOLIŠA

Svaki proces na UNIXU odvija se u posebnom okolišu. Okoliš se sastoji od varijabli
okoliša od kojih svaka ima dodijeljenu vrijednost. Kada se prijavimo na sustav on kreira
odreñene login datoteke. One se inicijaliziraju tablicama koje sadrže te varijable za svaki
proces. Kada se te datoteke proslijede shelu ta tablica postaje dostupna shellu. Kada glavni
proces pokrene podrñeni proces, taj podreñeni proces je kopija je nadreñenog procesa.
Okolišne varijable se najčešće zadaju velikim slovima.
10.1 Shell varijable

Shell sadrži set varijabli koje se nazivaju shel varijablama. Ove varijable uzrokuju da
shell radi na odreñeni način. Shell varijable su lokalne za shel u kojemu se i definiraju. One su
nevidljive za procese. Zadaju se malim slovima za C-shell i velikim za Bourne shell.
C shell
C shell explicitno razlikuje shell i okolišne varijable. Shell varijable se definiraju

pomoću set naredbe i briše se pomoću unset naredbe. Glavna svrha .cshrc datoteke je da
definira takve varijable za svaki proces.
Primjer.
% set name=value
Ova naredba definira ili mijenja već postojeću varijablu.
Name označava ime varijable, a value znak koji onačava vrijednost koju varijabla
može poprimiti. Ako se u value upiše tekst, tj lista koja sadrži tesktualne simbole tada treba
koristiti zagrade da bi se ispravno definirala ta vrijednost.
Primjer.
% set name=(value1 value2 value3)
Ako se naredba set izda bez argumenata tada će se prikazati sve shell varijable.
Vrijednost pojedine varijable ne može se provjeriti pomoću set name.
Za brisanje ili promjenu vrijednosti shell varijabli koristimo naredbu
% unset name
Da bi se shell varijabla koristila u narebi mora joj prethoditi znak $. Npr $name.
Ovo govori komandnom interpreteru da želite vrijednost varijeble, a ne njezino ime.
Takoñer se može koristiti i $(ime), da se izbjegne mješanje sa ostalim tekstom u naredbi.
Da bismo vidjeli vrijednost pojedine varijable koristimo naredbu echo:
% echo $name
Ukoliko je vrijednost lista, tada da bi vidjeli vrijednost n-tog stringa moramo upisati:
137/2583
% echo $name[n]
Uglate zagrade su obavezne i ne dodaje se razmak izmeñu imena i otvorenih zagrada.

Ako želimo upisati novu vrijednosti varijable postojećoj shell varijabli tada koristimo sljedeću
sintaksu.
% set name=prepend_value${name}
ili
% set name=${name}append_value
Kada se shell pokrene on inicijalizira automatski 4 varijable i sadrže iste vrijednosti

kao i pripadajuće varijable okoliša. To su user, term, home i path. Ukoliko se bilo koja
varijabla promjeni promijenti će se i pripadajuće varijable okoliša.
10.2 Vrijable okoliša

Varijable okoliša se postavljaju pomoću setenv naredbe, a prikazuju se pomoću
printenv ili env naredbe ili pomoću echo naredbe. Neke varijable okoliša se postavljaju
automatski.
Formati naredbi su:

% setenv [NAME value]
% unsetenv NAME
Gdje argument value je interpretirana kao znakovni niz. Ako niz sadrži samo ramake
ili želimo upisati višestruke vrijednosti tada je poželjno uokvirti to sa dvostrukim navodima
(“)
Primjer
% setenv NAME "value1 value2 ..."
Trenutne varijable okoliša mogu se prikazati pomoću setenv narebe bez argumenata.
Ako varijablu okoliša žalimo kortisti unutar naredbe tada joj mora prethoditi znak $ime
Ovo kazuje interpreteru da želimo koristiti vrijednost varijable, a ne ime. Takoñer možemo
koristiti i $(ime) kojim izbjegavamo zabunu dok koristimo teskt u naredbi.
Da bismo dodali ili pridodali vrijednost postoječoj naredbi razlikujemo dva slučaja.
syntax:
% setenv NAME "prepend_value${NAME}"
or
% setenv NAME "${NAME}append_value"
Ako su vrijednsoti koje dodajemo vrijednosti već postojeće varijable tada je potrebno
uokviriti izraz sa zagradama.
138/2583
% setenv NAME "${NAME}${XYZ_VAR}"
Bourneov shell
Bourne shell ne razlikuje varijable okoliša i varijable shella. Kada se shell pokrene on
čita podatke iz tablice okolišnih varijabli, definirajući za svaku posebno shell varijablu
koristeći isto ime pritom i kopira ih. Od te točke pa nadalje shell sradi samo sa shell
varijablama. Ukoliko se vrijednosti shell varijabli promijene one se moraju eksplicitno
eksportirati u pripadajuči okoliš u ono redoslijedu u kojem će procesi vidjeti promjene.
Shell varijable se definiraju pomoću izjava za dodjijeljivanje, a poništavaju se pomoću

unset naredbe.
Oblik izjave dodjeljivanja je:
$ NAME=value[; export NAME]
U ovoj naredbi ne smije biti razmaka izmeñu znaka jednako.
Oblik unset naredbe je:
$ unset NAME
Gdje ime(name) je ime varijable, a vrijednost (value) znak koji predstavlja vrijednost
varijable. Ukoliko je niz popunjen prazninama ili se žele upisati višestruke vrijednosti tada je
poželjno niz uokviriti sa dvostrukim navodnicima.
$ NAME="value1 value2 ..."
Vrijednosti svih sadašnjih varijabli se mogu prikazati pomoću set naredbe.
Da bi se shell varijabla koristila u narebi mora joj prethoditi znak $. Npr $name.
Ovo govori komandnom interpreteru da želite vrijednost varijeble, a ne njezino ime.
Takoñer se može koristiti i $(ime), da se izbjegne mješanje sa ostalim tekstom u naredbi.
Da bismo vidjeli vrijednost pojedine varijable koristimo naredbu echo:
% echo $name
Da bismo dodali ili pridodali vrijednost postoječoj naredbi razlikujemo dva slučaja.
$ NAME=prepend_value$NAME
or
$ NAME=$NAMEappend_value
139/2583
10. 3 Važne varijable

DISPLAY
Ako želimo koristiti X-window aplikaciju, varijabla okoliša $DISPLAY se mora

postaviti točno. Ovisno o tipui terminala koji koristimo moramo pronaći tu varijablu.
UNIX radna stanica na lokalnom prozoru, pokrećemo funame –n da dobijemo naziv.
HOME
Home direktorij je na vrhu grane u datotečnom sustavu. Odreñen je najčešće sa

korisničkim imenom. Vrijednost varijable HOME predstavlja putanja vašek home direktorija.
Naredba cd bez argumenata vraća nas na početak tj. $HOME. U svim shellovim osim sh, kada
se koristi znak tilda u proširenju imena datoteke proširit će vrijednost varijable.
Primjer:
~/myfile
Je ekvivalent $HOME/myfile.
~{username} je ekvivalent $HOME direktoriju trenutnog korisnika.
PATH
Varijabla PATH sadrži listu svih direktorija koje shell koristi prilikom traženja naredbi
koje unosimo na komandnoj liniji. Ako se putanja postavi pogrešno neke naredbe neće
pronaći. Ako unesemo naredbu sa relativnom ili apsolutnom putanjom tada će shell tražiti tu
naredbu samo na toj putanji bez traženja u PATH varijabli.
Ako uključimo u varijablu PATH trenutni radni direktorij “dot” (.) u putanju tada će
shell uvijek prolaziti kroz radni direktorij. To omogučava da pokrenemo izvršne datoteke iz
radnog direktorija unoseći samo ime datoteke.
LINES and COLUMNS
Ove varijable kontroliraju broj linija i kolona koje se prikazuju na ekranu.
CSH sintaksa je:
% setenv LINES n
% setenv COLUMNS n
Mijenjajući vrijednost argumenta n mijenjamo vrijednost linija i kolona.
MANPATH
MANPATH varijabla sadrži listu direktorija koje shell pretražuje u potrazi za man
stranice.
140/2583
SHELL
Ova varijabla postavlja vaš defaultni shell. Trenutni shell se utvrñuje zadnjim poljem
lozinke.
Ignoreeof
Ova varijabla postoji u csh,tcsh,ksh i bash. Kada varijablu uključimo, tda ne možemo
izaći iz shella koristeći CTRL-D, tako da se ne može slučajno izaći. Tada moramo koristiti
naredbe exit ili logout da izañemo iz shella.
No clobber
Ova varijabla postoji u csh,tcsh,ksh i bash. Kada je inicijalizirana, ova varijabla

sprečava da slučajno prepišemo datoteku kada preusmjerimo izlaz. Takoñer sprečava da
kreiramo datoteku kada želimo dodati izlazu nekonzistentnu datoteku.
Noclobber nema utjecaja na cp ili mv. Korisna je samo kod preusmjeravanja.
141/2583
11. ALIASI
Naredba alias dopušta kreiranje vlastitih imena i izraza za naredbe. Ona zamijenjuje
znakove na komandnoj liniji prema zadanim specifikacijama. Alisa je prepoznat samo od
shella u kojem je definiran.
Nikada se ne preporuča koristiti isti alias kako glasi ime naredbe. U tom slučaju nastat
će greška i UNIX neće tu naredbu izvršiti. Ovo ne predstavlja problem ako vidite poruku o
grešci, meñutim što ako je ne vidimo. Na primjer ako ste navikli koristiti naredbu rm (remove
files) kao alias za rm –i (makni datoteke ali zatraži potvrdu). Stoga kada pokrenemo rm
očekivati ćemo potvrdu. No ako alias nije definiran nćemo dobti poruku i možda ćemo
obrisati datoteke koje ne želimo.
C-shell
Format naredbe alias je:
% alias [new [old]]
Kada se unese nova (new) naredba ona zamijenjuje staru
Primjeri:
% alias ll='ls -l'
Zamijenjuje naredbu ls –l sa ll. To znači da kada unesemo ll izvršit će se naredba ls –l
% alias dir='ls -l | grep ^d'
Naredba će ispisati samo list datoteka koje se nalaze u direktoriju.

Grep u ovoj naredbi služi za traženje slova d na kraju svake kolone.
Bourne shell
Alias naredba je podržana na ksh i bash ali ne i na sh. Za Bourne shell moguće je
koristiti i shell funkcije umjesto naredbe alias.
Format naredbe alias je:
% alias name = 'alias_contents'
% alias ll='ls -l'
Zamijenjuje naredbu ls –l sa ll. To znači da kada unesemo ll izvršit će se naredba ls –l
% alias dir='ls -l | grep ^d'
142/2583
Naredba će ispisati samo list datoteka koje se nalaze u direktoriju. Grep u ovoj naredbi
služi za traženje slova d na kraju svake kolone.
Shell funkcije
Bourne i Korn shell podržavaju shell funkcije koje su vrlo slične shel skriptama u koje
spremamo nekoliko naredbi koje želimo izvršiti kasnije. Shell funkcijama se pristupa mnogo
brže jer su pohranjene u memoriji, a ne u datoteci. Shell i predprocesria prilikom aktiviranja.
Možemo ih koristiti i za aliase.
143/2583
12. ZAKLJUČAK
Komanda linija predstavlja najniži oblik unosa naredbe u računalo. Taj način donosi sa sobom
niz prednosti, ali i nedostataka. Unix je specifičan u odnosu na windowse jer posjeduje
mogućnost rada i sa grafičkim sučeljem i komandnom linijom. Komandna linija predstavlja
brži unos naredbe, ali zahtjeva poznavanje velikog broja naredbi. No taj način je ostao i ostat
će primarni način rada sa računalom za porfesionalce i programere, bez obzira na rastući trend
grafičkih sučelja.
144/2583
Marko Pintač
UNIX COMMAND LINE
145/2583
Stručni studij Računarstva – Zagreb Unix command line
1. UVOD
1.1. Razumijevanje unix ljuske
Ljuska je program koji interpretira naredbe i ponaša se kao sučelje prema UNIX
operativnom sustavu. Kada se prijavimo za rad u sustavu, ljuska se pokreće u cilju obrade
naših naredbi. Dotična ljuska naziva se login ljuska. Od toga trenutka, svaki put kada
utipkamo naredbu i pritisnemo tipku «Enter», ljuska ispituje naredbu i poduzima
odgovarajuće aktivnosti. Može se koristiti neka svojstva i koncepcije pridružene ljusci za
pisanje programa pod nazivom script ljuske (shell script) ili procedure ljuske. Te programe
lako je konstruirati i testirati. Korisni su u stvaranju naredbi skrojenih za naše osobne potrebe.
Ako koristimo GUI sučelje, za dobivanje komandne linije i pokretanje ljuske,

otvorimo prozor Terminal.
146/2583
2. PROUČAVANJE UNIX LJUSKE
Ljuska interpretira svaku naredbu koju utipkamo i proslijeñuje je operativnom sustavu.

Kada se prijavimo za rad u UNIX sustavu, automatski se pokreće program pod nazivom login
ljuska. Izvršava se neprestano nadgledajući io prevodeći naše programe.
Primjer 1.
ls *txt
Ljuska interpretira naredbu tako da najprije stvori popis imena datoteka iz tekućeg direktorija
kojima imena završavaju na txt,a zatim taj popis šalje programu ls, koji ispisuje datoteke na
ekranu.
Posao ljuske je dohvaćanje naredbi, njihovo interpretiranje i osiguravanje pokretanja

odgovarajućih programa.
Ljuska je program. Nije dio jezge ili internih poslova operativnog sustava. Ipak,
vrlo tijesno surañuje s operativnim sustavom.
Možemo napisati program koji će biti korišten kao ljuska.
Korisinici sustava očekuju standardni skup svojstava prisutan u bilo kojoj ljusci.
147/2583
2.1. Preusmjeravanje ulaza i izlaza
Mnogi programi očekuju ulazne podatke od terminala ili s tipkovnice. UNIX

predstavlja unos preko tipkovnice datotekom pod imenom stdin. Predstavlja izlaz terminala
datotekom pod imenom stdout. Možemo preusmjeriti ulaz i izlaz tako da umjesto dolaska s
terminala ili odlaska na terminal, ulaz dolazi iz datoteke ili se izlaz u datoteku šalje.
Koristimo znak «<» za preusmjeravanje ulaza prema naredbi ili programu tako da dolazi
iz datoteke umjesto iz terminala.
Primjer 2.
Želimo li poslati datoteku info nekome čija je adresa marko putem elektronske pošte, umjesto
ponovnog utipkavanja datoteke u mail naredbi, unesemo sljedeću mail naredbu koja koristi
datoteku info fao ulaz (stdin):
mail marko < info
Koristimo znak «>» za preusmjeravanje izlaza programa prema datoteci. Umjesto da ode na
ekran, izlaz se pohranjuje u datoteku.
Primjer 3.
Naredba date prikazuje trenutačno vrijeme i datum na ekranu terminala. Ako želimo pohraniti
trenutačni datum i vrijeme u datoteku imena now, unesemo slijedeću naredbu:
date > now
Ako datoteka navedena s desne strane znaka > već postoji, tada se njezin novi sadržaj
prepisuje preko starog sadržaja.
Ako želimo dodati informaciju na kraj postojeće datoteke, koristmo simbol «>>».
148/2583
Primjer 4.
Za dodavanje trenutačnog datuma na kraj datoteke report, unesimo naredbu:
date >> report
Treba paziti da ne preusmjerimo istu datoteku i kao ulaz i kao izlaz za istu naredbu.
Najvjerojatnije ćemo uništiti sadržaj datoteke.
149/2583
2.2. Dopuna imena datoteka znakovima za zamjenu
Dok ljuska interpretira našu naredbu, prepoznaje neke znakove kao znakove za
zamjenu. Kada ih koristimo ne moramo utipkavati cijelo ime datoteke. Znakovi za zamjenu
mogu biti korišteni za prikaz bilo kojeg niza znakova, jednog znaka ili skupine znakova.
Koriste se za dopunu imena datoteka.
2.2.1. Zvijezdica kao znak za zamjenu
Koristimo zvjezdicu (*) za zamjenu bilo kojeg niza znakova.
Primjer 5.
Ispis svih datoteka koje imaju ekstenziju .txt na ekranu
ls *.txt
Upozorenje:
ls * txt
U ovom primjeru, naredba ls najprije ispisuje datoteke predstavljene zvijezdicom. To znači da
ispisuje sve datoteke, nakon toga naredba ls se pomiče do slijedećeg navoda u popisu datoteka
namjenjenih ispisivanju na ekran (UNIX interpretira razmak izmeñu * i txt kao odjeljivać),
naredba ls obrañuje txt kao ime sljedeće datoteke koju je potrebno ispisati.
Zvijezdica se može koristiti bilo gdje u nizu znakova.

Primjer: zvijezdica kao opasan znak za zamjenu
Naredba rm * briše sve datoteke u našem direktoriju! Uobičajena pogreška je slučajno
brisanje svih datoteka kada imamo namjeru izbrisati skupinu datoteka s istim prefiksom ili
sufiksom. Ako unesemo rm * txt, UNIX najprije briše sve datoteke, a zatim pokušava obristi
datoteku imena txt. U tom trenutku nema više ni jedne datoteke. Zbog sigurnosti koristimo
argument –i uz naredbu rm ako želimo koristiti zvijezdicu za dopunu imena datoteka.
Naredba rm –i *txt tražiti će dozvolu za brisanje svake datoteke.
150/2583
2.2.2. Sažetak znakova za dopunu imena datoteka
Tablica 1.: «Wild cards»
Sažetak znakova za dopunu imena datoteka

Znak Primjer Značenje
Predstavlja jedan znak. Primjer ispisuje na

ekranu datoteku čija su imena oblika sales.yy
? ls sales.9?
gdje yy predstavlja godinu
(sales.90,sales.91,..)
Predstavlja jedan znak zadanog opsega.

[] rm sales.9[0-3] Primjer briše skupinu datoteka čija su imena
sales.90,sales.91,sales.92,sales.93.
Predstavlja bilo koju skupinu znakova osim

točke kada je to prvi znak u imenu datoteke.
* Cat sles*>allsales
Primjer pohranjuje redom u datoteku allsales
sve datoteke kojima imena počinju sa sales.
151/2583
2.3. Povezivanje procesa kanalima
Često imamo potrebu koristiti izlaz jednog programa ili naredbe kao izlaz drugog.
Umjesto unosa svake naredbe odvojeno i pohranjivanja rezultata pomoćne datoteke, možemo
povezati slijed naredbi koristeći kanal(eng. Pipe). UNIX znak za kanal je «|».
Primjer 6.
Želimo li sortirati datoteku allsales i nakon toga je ispisati na pisaču:
sort allsales | lp
Izlaz programa s lijeve strane kanala je poslan kroz kanal i iskorišten kao ulaz za program
zdesna.
Kanalima možemo povezati nekoliko procesa.
Primjer 7.
Ispis na pisaču sortiranog popisa podataka u svim datotekama čija imena počinju sa sales:
cat sales* | sort | lp
152/2583
2.4. Izvršavanje procesa u pozadini
Ljuska nam dopušta pokretanje jednog procesa i, prije njegova završetka, pokretanje
drugog. Kada to činimo stavljamo prvi proces u pozadinu. Proces se stavlja u pozadinu
korištenjem znaka & kao zadnjeg znaka u redu koji sadrži naredbu za koju želimo da bude
izvršena u pozadini.
Primjer 8.
sort sales > sales.sorted &
Ako unesemo tu naredbu, vidimo broj na ekranu. Taj broj je identifikacijski broj procesa ili
PID(engl. Process Identification) koji smo stavili u pozadinu. PID je način na koji
operativni sustav identificira taj proces.
153/2583
2.5. Pogled u različite ljuske
Ljuska je program koji se pokreće kada se prijavim za rad u sustavu i interpretira naše
naredbe. Služi kao osnovno sučelje izmeñu operativnog sustava i korisnika, mnogi korisnici
poistovjećuju ljusku s UNIXom. Ljuska nije dio jezge operativnog sustava.
Do danas su stvorene mnoge ljuske, ali tri prevladavaju:
Bourne ljuska, C ljuska i Korn ljuska.
Bourne ljuska, poznatija kao sh, izvorna je UNIX ljuska. Dostupna je u svim UNIX
sustavima i smatra se standardnom ljuskom. Izvršni program za tu ljusku je u datoteci /bin/sh.
Kada se koristimo tom ljuskom vidimo prompt $. Posjeduje jake programske mogućnosti.
C ljuska, poznata kao csh. Razvijena je kao odraz činjenice da je rad na računalu
postao u većoj mjeri interaktivan. Izvršni program za tu ljusku je u datoteci /bin/csh. Kada se
koristimo tom ljuskom vidimo prompt %. Sintaksa C ljuske slična je programskom jeziku C.
To je jedan od razloga zašto script programi ljuske napisani za C ljusku često ne mogu raditi
pod Bourne ili Korn ljuskom. Posjeduje svojstva nedostupna Bourne ljsci: mogućnost
ureñivanja naredbi, pregled korištenih naredbi, korištenje aliasa.
Korn ljuska, poznata kao ksh. Razvijena je da bi uključila neke interaktivne osobine C
ljuske zadržavajući programske mogućnosti Bourne ljuske. Kompatibilna je s Bourne
ljuskom. Izvršni program za tu ljusku je u datoteci /bin/ksh. Kada se koristimo tom ljuskom
vidimo prompt $. Uključuje mogućnost ureñivanja naredbi, pregled korištenih naredbi i aliase
naredbi.
Ureñivanje naredbi znači da nakon što utipkate naredbu i prije no što je potvridmo možemo
urediti ili izmjeniti dijelove bez potrebe za ponovnim utipkavanjem najvećeg djela naredbe.
Pregled korištenih naredbi omogućuje nam pogled unatrag na prethodno unesene naredbe i
njihov ponovljeni poziv.
Alias naredbe omogućuju nam zadavanje imena za naredbu.
154/2583
Primjer 9.
Za zadavanje riječi help kao aliasa, ili alternative, za man:
alias help=man
aliasi mogu biti korišteni za naredbe koje imaju argumente.
Primjer 10.
Želimo li popisati imena svih datoteka tekućeg direktorija poredana silaznim redoslijedom
prema vremenu zadnjeg prepravljanja i tu naredbu zamjeniti aliasom timedir:
alias timedir=″ls -art″
naredba ls služi za popisivanje datoteka; argument –a odreñuje sve datoteke, argument –t

sortira po vremenu zadnje promjene,i argument –r reda datoteke obratnim, silaznim
redoslijedom.
Postavljanje aliasa iz komandne linije zadržava taj alias samo za tekuću vezu.
Ako želimo da alias bude aktivan svaki put kada se prijavimo za rad u sustavu,
uključimo definiciju aliasa u datoteku .profile ako koristimo Bourne ili Korn ljusku.
Držimo je u datoteci .login ako koristimo C ljusku.
155/2583
2.6. Dostupne ljuske?
Želimo li doznati kojom se ljuskom koristimo, unesemo naredbu:

echo $SHELL
Naredba echo ispisuje na ekranu ono što slijedi iza riječi eecho, SHELL je varijabla sadržana
u ljusci, koja posjeduje ime tekuće ljuske, a $SHELL je sadržaj te varijable.
Da bi vidjeli da li je C ljuska dostupna unesemo: csh.

Ako vidimo postotak (%) kao prompt, C ljuska je dostupna i aktivna (exit za povratak u
prethodnu ljusku).Za ostale ljuske analogno, za Korn unesimo ksh i vidimo prompt ($).
Login ljuska odreñena je u datoteci sa lozinkama. Identifikacija svakog korisnika
predstavljena je zapisom ili redom u datoteci koja odreñuje šifre. Zadnje polje u zapisu
odreñuje našu login ljusku.
Za promjenu te ljuske, moramo to izmjeniti. Prelazak na drugu ljusku relativno je
jednostavan.
UPOZORENJE:
Nikada izravno ne ureñujemo datoteku s lozinkama (/etc/passwd). Zbog sigurnosnih svojstava
datoteka s lozinkama trebala bi se obrañivati samo odgovarajućim naredbama.
156/2583
3. RAD S UNIX LJUSKAMA
Ljuska prihvaća naredbe, interpretira ih i odreñuje operativnom sustavu način

izvoñenja naredbi koji smo zadali.
SCRIPT DATOTEKA ljuske je skupina jedne ili više naredbi ljuske unutar datoteke. Za
izvoñenje naredbi, potrebno je utipkati ime datoteke.
Prednosti tog pristupa su slijedeće:
Ne moramo prepisivati niz naredbi

Odreñujemo korake potrebne za postizanje cilja samo jedanput
Pojednostavljujemo rad sebi i drugima
Korištenjem varijabli i ključnih riječi, možemo pisati programe koje ljuska može prevesti. To
je korisno jer nam dopušta stvaranje općenitih script datoteka ljuske kojima se mi ili drugi
možemo koristiti u raznim situacijama.
157/2583
3.1. Stvaranje script datoteke ljuske
Primjer 11.
Recimo da želimo vidjeti tko je prijavljen u našem sustavu, izvesti program calendar i da nam
se ispiše trenutačno vrijeme i datum, unijeti ćemo ove tri naredbe:
who
calendar
date
Ako ih sve troje stavimo u datoteku po imenu wcd i učinimo tu datoteku izvršnom, dobijamo
script program ljuske koji mi izvodimo kao bilo koju drugu naredbu. Datoteka wcd mora biti
tekstualna datoteka.
Da bi učinili datoteku wcd izvršnom unosimo naredbu:
chmod +x wcd
Naredba chmod mijenja ili postavlja dozvole za datoteku, a operacija +x čini datoteku
izvršnom.
Smještanje naredbi u datoteku i činenje datoteke izvršnom su radnje koje je potrebno izvesti
samo jednom.
Provjera script datoteke ljuske možemo vidjeti kao i sve korake kroz koje prolazi unošenjem
slijedeće naredbe:
sh –x ime_script_datoteke
Naredba sh –x prikazuje sve korake kroz koje script prolazi i korisna je kada želimo ispraviti
pogreške u script datoteci.
158/2583
3.2. Naredba echo
Nareba echo nam može služiti za prikaz informativnih poruka o tome što se dogaña u script
datoteci ljuske. Prikazuje svoje argumente, znači sve što slijedi riječ echo, na ekranu.
Zatvaranje niza znakova u navodnike osigurava prikaz svih znakova. Takoñer moožemo
preusmjeriti rezultate naredbe echo u datoteku.
Primjer 12.
echo «Please stand by ...»
prethodna naredba prikazuje slijedeći red na ekranu terminala:
Please stand by ...
Slijedeća naredba smješta Please stand by ... u datoteku messg:
echo «Please stand by ...» > messg
Naredba echo kod korisnika stvara osjećaj da se nešto dogaña kada unosi naredbu (dobra
ideja je ako naredba ne daje nikakav izlaz tokom nekoliko sekundi)
Primjer 13.
Unesimo ovaj kod u datoteku wcd:
echo «Let's see who is on the system.»

who
echo «Any appointments?»
calendar
date
echo «Finished»
159/2583
3.3. Komentari
Komentari su napomena nama, ili bilo kome tko čita našu script datoteku.
Ljuska ignorira komentare. Oni su važni korisniku.
Znak # ljusci označava početak komentara. Svaki znak od tog znaka do kraja reda je dio tog
komentara. Komentari ni na koji način ne mjenjaju rezultate izvoñenja script datoteke.
160/2583
3.4. Pisanje programa korištenjem ljuski
Da bi smo napisali program korištenjem ljuski, moramo poznavati varijable i kontrolne

strukture.
Varijabla je objekt kojem je u bilo kojem trenutku pridružena jedna od mnogih mogućih
vrijednosti.
Kontrolna struktura odreñuje način kojim možemo kontrolirati tok izvoñenja script datoteke.
Postoje dva osnovna tipa kontrolnih struktura:
Struktura odlučivanja (if..then..else, case, ...)

Iterativne strukture ili petlje (for, while)
Korištenje vrijednosti varijable je izravno, ali postoje četiri načina pridjeljivanja vrijednosti
varijabli:
• Izravno pridjeljivanje
• Korištenje naredbi read
• Korištenje parametara komandne linije
• Korištenje izlaza naredbe
161/2583
3.4.1. Korištenje izravnog pridjeljivanja
Metoda izravnog pridjeljivanja vrijednosti ima slijedeći oblik:
ime_varijable=vrijednost_varijable
Ako vrijednost_varijable sadrži praznine, zatvorite vrijednost

navodnicima.
Ljuska vraća vrijednost varijable kad god opazi $ koji slijedi ime
varijable.
Primjer 14.
myemail=marko.pintac@zg.htnet.hr
myoffice= «Kućni 23»
echo «My email adress is $myemail»

echo «My office is $myoffice»
Pretpostravimo da moramo učestalo kopirati datoteke u direktorij /corporate/info/public/sales.

Za kopiranje datoteke current u taj
direktorij, moramo unijeti naredbu:
cp current /corporate/info/public/sales
Da bi nam bilo lakše to dugačko ime direktorija pridružimo varijabli pod imenom corpsales;
corpsales=/corporate/info/public/sales
162/2583
Sada za kopiranje datoteke current u taj direktorij, koristimo ovu

naredbu (PUNO KRAĆU!)
cp current $corpsales
Ljuska zamjenjuje $corpsales vrijednošću varijable corpsales, a zatim izvršava naredbu za

kopiranje.
163/2583
3.4.2. Korištenje naredbe read
Naredba read uzima slijedeći red ulaza i pridjeljuje ga varijabli.
Primjer 15.
Slijedeća script datoteka ljuske proširuje primjer 14. potraživanjem
od korisnika, odreñivanje imena datoteke koja će se kopirati.
corpsales=/corporate/info/public/sales
echo «Enter name of file to copy» # prikaži korisniku
# prompt znak
read filename # uzmi ime datoteke
cp $filename $corpsales # izvrši operaciju kopiranja
Naredba read zaustavlja script i čeka na ulaz s tipkovnice.
164/2583
3.4.3. Korištenje parametara komandne linije
Kada ljuska interpretira naredbu, svakom članu komandne linije

pridružuje ime varijable. Članovi komandne linije su nizovi znakova
odvojeni prazninama ili tabulatorom.
Varijable pridružene članovima komandne linije su $0, $1, $2, ...,
$9. Tih deset varijabli odgovaraju mjestima članova u redu. Ime
naredbe je $0, prvi argument ili parametar je $1, itd.
Primjer 16.
# Ime: shovars
# Namjena: Pokazati koristenje parametara komandne linije
echo $0
echo $2 $4!
echo $3
Unesimo naredbu:
shovars –s Bok «pogledaj me» Tom
Izlaz script datoteke ljuske je slijedeći:
shovars
Bok Tom!
pogledaj me
U tom izlazu, prvi red je ime naredbe (varijabla $0), drugi red su drugi i četvrti argument
(varijable $2 i $4). Zadnji red je treći argument (varijabla $3).
165/2583
Primjer 17.
Ova script datoteka ljuske briše datoteku, ali je najprije kopira u direktorij /tmp tako da je
možemo dobiti natrag ako nam ponovno zatreba.
# Ime: safrm
# Namjena: kopiranje datoteke u direktorij /tmp i nakon
toga brisanje iz tekućeg direktorija
# Najprije kopiraj $1 u /tmp
cp $1 /tmp
# Sada obrisi datoteku
rm $1
Ako unesemo safrm abc def, samo će datoteka abc biti obrisana iz tekućeg direktorija zbog
toga što script ljuska safrm briše samo varijablu broj 1. Ukoliko $1 zamjenim sa $* i utipkam:
safrm asc dsa sdf xx fdsf, sve četiri datoteke biti će obrisane iz tekućeg direktorija.
166/2583
3.4.4. Korištenje izlaza naredbe
Varijabli možemo pridjeliti rezultat izvršene naredbe.
Primjer 18.
Pohrana tekućeg direktorija u varijablu mar:
mar='pwd'
Naredba sa značenjem mora biti okružena apostrofima.
Primjer 19.
# Ime: stamp
# Namjena: Promjena imena datoteke: dodavanje danasnjeg
# datuma imenu datoteke
#Postavi td u tekuci datum u obliku mmddgg
td='+%m%d%y'
#Promjeni ime datoteke
mv $1 $1.$td
Tekući datum je postavljen u varijablu td. U zadnjem redu, ova informacija dodana je
varijabli $1. ako je danas 15.10.2005 i koristimo script datoteku ljuske na datoteci myfile,
datoteka će biti preimenovana u myfile.101505.
167/2583
3.4.5. Posebne varijable ljuske
Naredba env popisuje varijable dostupne u našem radnom okružju. Bilo koja od posebnih
varijabli može se koristiti na isti način kao i bilo koja druga varijabla ljuske.
Tablica 2.: varijable koje definiraju okružje
Varijable koje definiraju okružje

Ime varijable Značenje
HOME Puno ime staze do našeg osnovnog direktorija
PATH Direktoriji u kojima ljuska traži naredbe
SHELL Ime tekuće ljuske
MAIL Puno ime staze do našeg poštanskog sandučića
LOGNAME Naše ime kojim se prijavljujemo za rad u sustavu
TZ Vremenska zona za naredbu date

PS1 Prompt sustava
TERM Tip terminala koji koristimo
168/2583
3.4.5.1. Home
Odreñuje naš osnovni direktorij. Pri prijavi u sustav, nalazimo se u osnovnom direktoriju. Za
pomicanje u druge direktorije koristimo naredbu cd. Za povratak cd .. .
Kada pišemo script datoteke ljuske koje koriste datoteke osnovnog direktorija, možemo
koristiti naredbu HOME.
Primjer 20.
Umjesto upisivanja naredbe:
grep $number /usr/wrev/sales/data.01
bolje je upisati:
grep $HOME /sales/data.01
Razlozi zašto je to bolje napraviti su:

• Lakše je čitati komandnu liniju
• Ako je naš osnovni direktorij promjenjen, naredba i dalje radi
• $HOME uvijek predstavlja osnovni direktorij onog tko koristi naredbu. Ako napišemo
naredbu korištenjem $HOME, drugi je isto mogu koristiti.
3.4.5.2. Path
Varijabla PATH popisuje direktorije u kojima ljuska traži naredbe.

Ljuska pretražuje direktorije redoslijedom kojim su popisani.
Primjer 21.
PATH=/bin:/usr/bin/:.,
Kad ljuska interpretira naredbu, najprije će pogledati u direktorij /bin, ako tamo ne može naći
naredbu, pogledati će u direktorij /usr/bin. Točka predstavlja naš tekući direktorij.
Imena naredbama treba dati takva da se razlikuju od imena naredbi sustava.
169/2583
Primjer 22.
Stavljanje script datoteke ljuske u jedan direktorij i uključiti taj direktorij u varijablu
PATH.To će omogućiti izvoñenje naših script datoteka iz bilo kojeg direktorija u kojem smo
trenutačno.
1. Stvorimo direktorij koji će sadržavati script datoteke ljuske.
Koristimo naredbu mkdir $HOME/bin za stvaranje podirektorija našeg osnovnog
direktorija.
2. Smjestiti svaku script datoteku u taj podirektorij
(mv ime_dat $HOME/bin).
3. Uključiti podirektorij u varijablu PATH naredbom PATH=$PATH:$HOME/bin.
3.4.5.3. Logname
Primjer 23. Korištenje LOGNAME
Izbrisati ćemo sve datoteke iz direktorija /tmp koje mi posjedujemo. Da bi to učinili koristimo
u script datoteci naredbu find. Script datoteka sadrži ovu komandnu liniju:
find /tmp –user $LOGNAME –exec rm {} \;
Prvi parametar, /tmp, je direktorij koji treba pretražiti. Opcija –user govori da želimo
pretražiti sve datoteke koje pripadaju zadanom korisniku. Ljuska nadmoješta $LOGNAME
imenom korisnika koje je tog trenutka odreñeno vrijednošću varijable. Opcija –exec
naznačuje da će sljedeća naredba biti primjenjena na sve datoteke pronañene naredbom find.
170/2583
# Kopiranje datoteka u direktorij /tmp, brisanje iz tekućeg

direktorija, čisćenje direktorija /tmp i konačno slanje pošte
korisniku
# Najprije ćemo kopirati sve parametre u direktorij /tmp
cp $* /tmp
# Obriši datoteke
rm $*
# Stvaramo datoteku koja će sadržavati poruku koja će biti
# poslana elektronskom poštom
# Ime datoteke je msg praćeno identifikacijskim brojem
# procesa, npr. msg1208
msgfile=/tmp/msg$$
# konstruiramo poruku za slanje poštom
date > $msgfile
echo «Filovi će biti obrisani iz /tmp» >>$msgfile
# Dohvati iz direktorija tmp popis datoteka koje će biti
# obrisane
# -mtime +10 dohvaća sve datoteke koje nisu bile
# promjenjene 10 ili više dana, -print prikazuje imena.
find /tmp –user $LOGNAME –mtime +10 –print >>$msgfile
# Obriši datoteke iz direktorija /tmp
find /tmp –user $LOGNAME –mtime +10 –exec rm {} \;
# Pošalji poruku poštom
mail $LOGNAME <$msgfile
# Očisti
rm $msgfile
Program rm koristi se za brisanje pronañenih datoteka. Par vitičastih zagrada

predstavlja položaj imena svih datoteka proslijeñenih naredbi rm. Zadnja dva znaka, \
;, potrebna su naredbi find (korištenje obrnute kose crte za proslijeñivanje znaka
programu bez prevoñenja od strane ljuske).
171/2583
3.4.6. Korištenje posebnih znakova u programima ljuske
Apostrofe (') možemo koristiti kako bismo učinili da ljuska ignorira posebne znakove.
Primjer 24.
grep '^Marko ' kupac
Učinak je da su prikazani redovi datoteke kupac koji počinju s Marko. Znak (^) kaže naredbi
grep da traži od početka reda. Ako navod Marko nije u apostrofima, može biti interpretiran
doslovno. Razmak unutar apostrofa neće se prevesti ako postoji.
Dvostruke navodnike koristili bismo da ljuska ignorira posebne znakove, uz iznimku $ i '.
Koristimo obrnutu kosu crtu da bi ljuska ignorirala pojedinačni znak.
172/2583
3.4.7. Programiranje pomoću kontrolnih struktura
Unutar ovog poglavlja nećemo se detaljno upoznavati sa korištenjem kontrolnih struktura

poput kontrolne strukture case, if..then..else..fi. i iterativnih struktura poput petlji for i while
petlje koje nam služe u programiranju jer se svaki programer susreo s tim naredbama unutar
jednog od programskih jezika u kojem je radio poput Pascala, C-a ...
3.4.7.1. Kontrolna struktura case
Struktura case je struktura odluke koja nam dopušta odabir jednog od nekoliko smjerova
radnji, ovisno o vrijednosti varijable.
Sintaksa naredbe case:
case rijec in
uzorak) naredba(e);;
uzorak) naredba(e);;
..............
esac
Traži se podudarnost parametra rijec s parametrima uzorak, počevši od onog na vrhu popisa.
Naredbe koje će se izvesti ako je parametar rijec podudaran s parametrom uzorak zaključene
su znakovima ;;.
Kraj case strukture označen je riječju esac (unatrag case).
Znak * na mjestu uzorak koristi se za predstavljanje svih drugih parametara koji nisu
eksplicitno navedeni.
173/2583
3.4.8. Korištenje naredbe test
Script datoteke ne posjeduju mogućnosti provjere ima li korisnik dozvolu za kopiranje ili
brisanje datoteka, kao i to radi li korisnik s običnom datotekom ili direktorijem. Naredba test
rješava to pitanje, kao i mnoga druga.
Tablica 3.: Mogućnosti korištenja naredbe test s datotekama
Mogućnosti korištenja naredbe test s datotekama
Opcija Značenje
-f Uspješno ako datoteka postoji i ako je to obična datoteka
-d Uspješno ako je datoteka direktorij

-r Uspješno ako datoteka postoji i može se čitati
-s Usješno ako datoteka postoji i nije prazna
-w Uspješno ako datoteka postoji i u njoj se može pisati
-x Uspješno ako datoteka postoji i ako je izvršna
Primjer 23.
Za provjeru imamo li dozvolu čitanja za datoteku abc, koristimo naredbu: test !-r abc
174/2583
Tablica 4.: Mogućnosti korištenja naredbe test za usporeñivanje brojeva
Mogućnosti korištenja naredbe test za usporeñivanje brojeva
Opcija Značenje
-eq Jednak
-ne Nije jednak
-ge Veći od ili jednak
-gt Veći od
-le Manji od ili jednak

-lt Manji od
Primjer 25.: Prikaz pozdrava tijekom dana
hour='date +%H'
if test $hour –lt 12
then
echo «Dobro jutro, $LOGNAME»
else
if test $hour –lt 17
then
echo «Dobar dan, $LOGNAME»
else
echo «Dobro veće, $LOGNAME»
fi
fi
175/2583
4. PRILAGODBA LJUSKE UNIX-A POTREBAMA

KORISNIKA
Odreñene posebne varijable imaju od ljuske predodreñene vrijednosti zbog pomoći pri
definiranju okružja naše ljuske. Neke od tih varijabli postavlja ljuska. Možemo promjeniti te
definicije i pridjeliti drugim varijablama vrijednosti ureñivanjem datoteke .profile ako
koristimo Bourne ili Korn ljusku, Ako koristimo C ljusku, postavljamo vrijednosti varijabla
ureñivanjem datoteke .login. Ako koristimo Korn ili C ljusku, možemo koristiti mogućnost
definiranja aliasa naredbi. Kada god koristimo naredbu, pokreće se nova ljuska. Ona
naslijeñuje mnoga svojstva ili veći dio okružja, od postojeće ljuske. Potrebno je napomenuti
dvije stvari o novoj ljusci:
• Nova ljuska radi u našem tekućem direktoriju. Naredba pwd vraća vrijednost
koju je davala prije pokretanja ljuske.
• Nova ljuska prima mnoge varijable od postojeće ljuske. Dva su načina za
osiguravanje prenošenja skupa varijabli postojeće ljuske u novu ljusku.
Primjer 26.
today=Thursday
echo $today
Pretpostavimo da naredba echo ispisuje Thursday. Sada pretpostavimo da upisujemo i

izvodimo slijedeću script datoteku ljuske koja se zove whatday:
# Ime: whatday
echo «Danas je $today.»
today=Petak
echo «Danas je $today.»
176/2583
Sada unesimo slijedeće:
chmod +x whatday
today=Cetvrtak
whatday
echo $today
Slijedeći redovi pojaviti će se na ekranu:
Danas je .
Danas je Petak.
Cetvrtak
Vidimo da početna varijabla today nije definirana. ( Danas je .). zatim varijabla today ima
vrijednost Petak u ljusci. Kada script whatday završi, vraćamo se u login ljusku i today ima
svoje početno ime Cetvrtak.
Kako bi se varijabli today pridjelila ista vrijednost koju ima u login ljusci kad script whatday
počne s izvršavanjem, koristimo naredbu export. Ta naredba prenosi ili proslijeñuje, varijable
iz jedne ljuske u slijedeće ljuske:
export today
Sada bilo koja ljuska pokrenuta iz login ljuske nasljeñuje vrijednost varijable today. Dodamo
naredbu export prethodnom nizu naredbi kao što je to:
today=Cetvrtak
export today
whatday
echo $today
Izlaz je:
Danas je Cetvrtak.
Danas he Petak.
Cetvrtak
177/2583
Prenošenje ili naljeñivanje vrijednosti varijabli ide samo u jednom smjeru: iz aktivne ljuske
prema novoj ljusci, nikad natrag, zbog toga što se mijenjajući tekući direktorij unutar jedne
ljuske, vraćamo tamo gdje smo počeli, kada ta ljuska prestaje biti aktivna.
Možemo prenjeti bilo koju varijablu iz jedne ljuske prema drugim ljuskama korištenjem
slijedeće sintakse:
export ime_varijable
Kada mijenjamo vrijednoisti ili postavljamo varijable u datoteci .profile, osiguravamo njihovo
prenošenje(npr. želimo li da varijabla PATH bude: PATH=/bin:/usr/bin:/usr/local/bin:.,
upišemo to u datoteku .profile iza čega mora slijediti; export PATH).
Za promjenu prompta ljuske, moramo postaviti vrijednost PS1 u datoteci .profile. (npr. za
promjenu prompta $ u OK $, unesemo ii datoteku .profile ovaj program:
PS1= «OK $»
export PS1
Promjena u datoteci .profile ili .login ne djeluju dok se ne odjavimo i ponovno prijavimo
za za rad u sustavu.
178/2583
4.1. Dodjeljivanje aliasa naredbi
Ako je naša login ljuska Korn ili C, možemo definirati aliase naredbi. Oni su korisni:
• za definiranje naredbi koje često koristimo, ali za koje ne želimo brinuti oko
pamčenja detalja.
• Ojačavanja našeg radnog okružja skupom korisnih alata.
Za izbjegavanja utipkavanja aliasa naredbi svaki put kada se prijavljujemo za rad u sustavu,
postavimo ih u datoteku .login, ako koristimo C ljusku, ili .kshrc ako koristimo Korn ljusku.
Zatim u datoteci .profile dodajmo red ENV=.kshrc;export ENV. Tada će nam aliasi biti
dostupni svaki put kada smo u login ljusci.
179/2583
5. UPRAVLJANJE VIŠESTRUKIM PROCESIMA
UNIX je višekorisnički i višezadaćni operativni sustav.
5.1. Višezadaćnost
Posao UNIX-a je stvaranje privida da kada netko postavi zahtjev, dobiva nepodijeljenu pažnju
sustava. UNIX nadgleda popis (rep) zadataka koji čekaju izvršavanje. Ti zadaci mogu
uključivati korisničke poslove, zadatke operativnog sustava, poštu i poslove u pozadini.
UNIX rasporeñuje odsječke vremena sustava za izvršavanje svakog zadatka. Duljina
vremenskog odsječka potrebnog za svaki zadatak može ovisiti o relativnom prioritetu svakog
zadatka.
UNIX radi na jednom zadatku iz repa neko vrijeme, zatim ga stavlja na stranu da bi počeo
izvršavati drugi, itd. Potom se vraća na prvi zadatak i radi na njemu ponovno. UNIX nastavla
taj ciklus dok ne završi zadatak i izvadi ga iz repa ili dok izvršavanje zadatka nije prekinuto.
U takvoj organizaciji, koja se naziva razdioba vremena (Time Sharing), resursi sustava
dijele se meñu svim zadacima. UNIX koristi razdiobe vremena da bi uskladio naše izravne
naredbe s onima koje se izvršavaju u pozadini.
UNIX ima primarnu odgovornost za detalje rada s više korisnika i više zadataka. Neke
naredbe UNIX-a omogučuju nam odreñivanje kada ćemo pokrenuti posao ili proces. Imamo
mogućnost praćenja naših procesa kao i drugih procesa koji se trenutačno izvršavaju. U nekim
slučajevima možemo promjeniti relativne prioritete poslova i uvijek možemo prekinuti naše
procese.
180/2583
Tablica 5.: Naredbe za kontrolu višekorisničkih i višezadaćnih mogućnosti
Naredbe za kontrolu višekorisničkih i višezadaćnih mogućnosti
Naredba Akcija
At Pokreće izvršavanje naredbe u zadano vrijeme
Batch Izvšava naredbe kada opterećenost sustava to dopušta
Cron Izvršava rasporeñene naredbe

Kill Zaustavlja procese
Nice Prilagoñava prioritet procesa prije početka izvoñenja
Dopušta procesima nastavak izvršavanja nakon naše odjave iz

Nohup
sustava
Ps Ispisuje informacije o procesima
Renice Prilagoñava prioritet procesa koji je već pokrenut
Who Prikazuje korisnike prijavljene u sustavu
Operativni sustav dodijeljuje informacije procesu kako bi ga sustav mogao pratiti i njime
upravljati.
Proces je program koji se izvršava, ali razlikuje se od programa, on je više, jer program je
samo skup instrukcija. Proces je dinamičan jer koristi resurse aktivnog sustava. Pojedini
UNIX program može pokrenuti nekoliko procesa.
UNIX identificira procese dodjeljivanjem identifikacijskog broja (PID) i pomoću njega ih
prati.
181/2583
5.2. Pokretanje višestrukih procesa

5.2.1. Pokretanje procesa u pozadini
Proces možemo pokrenuti u pozadini tako da nakon naredbe koja će pokrenuti proces stavimo
znak &.
Primjer 27.
$lp report.txt $ <RETURN>

3146
$
3146 je identifikacijski broj procesa pokrenutog naredbom lp.
Napomena:
Ako koristimo Korn ljusku, id broja posla (engl. job ID) pojavljuje se u zagradama zajedno s
id brojem procesa kad stavimo naredbu u pozadinu. Iako je id broj pridružen procesima u
cijelom sustavu, id broja posla pridružen je samo procesima koji se izvršavaju u trenutačno
aktivnoj ljusci. Izlaz naredbe u pozadini može izgledati ovako za ovaj primjer:
[1] 3146
Pozivamo se na id broj posla korištenjem postotka (%). Za zaustavljanje aktivnog procesa iz
ovog primjera, utipkamo:
kill –9 %1
ili
kill –9 3146
Naša tekuća ljuska je proces roditelj (parent process), a aktivni proces je proces dijete (child
process). Obično proces roditelj čeka završetak jednog ili više njegovih procesa dijece prije
nastavka izvoñenja. Ako želimo da proces roditelj nastavi s radom bez čekanja na završetak
rada procesa djeteteta, moramo dodati znak & na kraju naredbe koja raña proces dijeteta.
182/2583
5.2.2. Korištenje kanala za pokretanje višestrukih procesa
Pokretanje višestrukih procesa je moguće i korištenjem jednog ili više kanala u komandnoj
liniji.
Primjer 28.
Ispis na pisaču dugačkog popisa 10 najsviježije izmjenjenih datoteka u našem tekućem
direktoriju.
ls –lt | head | lp
Ta naredba pokreće istodobno tri procesa, i svi su djeca tekuće ljuske. Kanal radi ovako:
naredbe s obje strane okomite crte počinju istodobno. Nijedna nije dijete druge. Obje su djeca
procesa koji se izvršavao kada su stvorene.
183/2583
5.3. Korištenje naredbi za rasporeñivanje
Naredbe za rasporeñivanje korisne su za izvoñenje zadataka u vremenu kada sustav nije

prezauzet. Dobre su za izvoñenje script datoteka ljuske za vanjske usluge, poput pretraživanja
baza podataka u vremenu kada je to najeftinije.
5.3.1. Izvršavanje naredbi u zadano vrijeme korištenjem naredbe

at
Naredbu at koristimo za odreñivanje vremena izvoñenja naredbi. Njome možemo odrediti sat,
datum, ili oboje. Naredba zahtjeva dva ili više argumenta. Moramo zadati barem trenutak u
kojem želimo izvesti naredbu ili više naredbi, i naredbe koje želimo izvesti.
Tablica 6.: Sažetak naredbi at
Sažetak naredbi at
Format Akcija
Izvoñenje posla u zadani sat (hh) i minutu

at hh:mm
(mm)
Izvoñenje posla u zaadani sat i minutu,

at hh:mm month day year
mjesec, dan, i godinu
at –l Popis rasporeñenih poslova
at –r job_id Opoziv posla s brojem job_id
184/2583
Primjer 29.
Posao ispisuje na pisač sve datoteke direktorija /usr/sales/reports i korisniku imena boss šalje
poštu kojom ga obavještava da je posao izvšen u 1:23 ujutro.
at 1:23 <Return>
lp /usr/sales/reports/* <Return>
echo «Files printed, Bos!» | mailx –s «Job done» boss <Return>
<^D>
Simbol ^Dznači da je <CTRL-d> pritisnut za zaustavljanje procesa. Naredbe koje trebaju biti
rasporeñene naredbom at unose se kao popis naredbi u redu koji slijedi naredbu at. Popis
naredbi zaključen je s <CTRL-d>
Nakon završetka naredbe at vidimo:

Job 756603300.a at Wed Dec 21 01:23:00 2005
Taj odziv naznačuje da će posao biti izveden u 1:23 kao što je i zadano. Broj posla,
756603300.a identificira posao. Ako želimo opozvati posao, činimo to korištenjem broja
pridruženog poslu.
185/2583
5.3.2. Izvršavanje dugačkih zadataka pomoću naredbe batch
Naredba batch dopušta operativnom sustavu odabir najprikladnijeg vremena za izvršavanje

procesa. Kada rasporeñujemo posao naredbom batch, UNIX počinje rad na procesu i radi na
njemu kad god opterećenje sustava nije preveliko, kao i oni pokrenuti korištenjem naredbe at.
Korisno je naredbe koje želimo izvršiti pomoću naredbe at ili batch staviti u datoteku kako ih
ne bi morali ponovno utipkavati. (npr. želimo li koristiti batch za rasporeñivanje naredbi iz
datoteke getdone, unesemo: batch<getdone).
Format naredbe batch ovog je oblika: unesemo popis naredbi u redu iza naredbe batch. Popis
naredbi zaključuje se s <Ctrl-d>.
186/2583
5.3.3. Rasporeñivanje izvoñenja naredbi pomoću naredbi cron i

crontab
Naredbe at i batch bazirane su na osnovi jednokratnog izvoñenja. Za rasporeñivanje naredbi

ili procesa na osnovi redovitog izvršavanja, koristimo posredno program cron. Vremena i
datume kada želimo izvršiti naredbu odreñujemo u datoteci crontab. Vremena mogu biti
izražena u minutama, satima, danima, mjesecima ili danima u tjednu.
Program cron pokreće se samo jednom, kada se sustav boota.
Obični korisnici ne bi smjeli imati dozvolu izravnog izvršavanja programa cron. Cron bi
trebao biti naveden u script datoteci ljuske kao jedna od naredbi koja se izvršava prilikom
bootanja sustava, administrator sustava ne bi trebao pokretati cron utipkavanjem njegovog
imena.
Jednom pokrenut cron(chronograph), provjerava repove za izvršavanje at poslova. Provjerava
i imaju li obični korisnici ili administrator sustava poslove rasporeñene cron datotekama.
Ne postoji li posao kojeg br trebalo obaviti, cron prelazi u neadekvatno stanje (stand by), budi
se svake minute provjeravajući ima li naredbi koje treba izvršiti.
Cron koristi vrlo malo resursa sustava.
U sustavima najčešće su datoteke crontab pohranjene u direktoriju /usr/spool/cron/crontabs.
187/2583
5.3.3.1. Sastavljanje rasporeda periodičnog izvršavanja poslova

naredbom crontab
Narebu crontab koristimo za ugrañivanje popisa naredbi koje će se redovito izvršavati prema
utvrñenom rasporedu. Naredbe su rasporeñene za izvršavanje u zadanom vremenu. Popis
naredbi koje će se izvršavati prema zadanom rasporedu mora biti uključen u datoteku crontab,
koja je u sustavu ugrañena uz naredbu crontab. Naredba crontab omogućuje nam i gledanje
popisa naredbi uključenih u datoteku i opoziv popisa ukoliko to želimo.
Naredba crontab brine se o smještaju datoteke crontab. Svaki korisnik ima samo jednu
crontab datoteku, stvorenu primjenom naredbe crontab smještenu u direktoriju
/usr/spool/cron/crontabs. Ta datoteka smještena je u direktoriju iz kojeg naredba cron čita.
Ona dobiva ime korisnika. Ako želimo stvoriti datoteku pod imenom mycron, ugrañujemo je
utipkavanjem naredbe: crontab mycron, stvroiti će se datoteka
/usr/spool/cron/crontabs/user_name. (U ovom primjeru datoteka user_name je stvorena, ili
prekrivena sadržajem datoteke mycron, koji može sadržavati navode koji puštaju u pogon
jednu ili više naredbi.)
Da bi korisnik mogao koristiti naredbu crontab, mora biti naveden u popisu u datoteci
/etc/cron.d/cron.allow. Kada uključujemo korisnika u UnixWare pomoću ikone User Setup, on
je u toj datoteci automatski pridodan. Ako uključujemo korisnika iz komandne linije
(naredbom useradd), on se ne pridodaje automatskiu. Kao administrator sustava moramo
uključiti novog korisnika u datototeci cron.allow pomoću tekst editora.
Svaki red u datoteci crontab sadrži vremenski uzorak i naredbu. Naredba je izvršena u zadano
vrijeme. Vremenski uzorak podjeljen je u pet polja odijeljenih praznim mjestima ili
tabulatorima. Bilo koji izlaz koji se obično pojavljuje na ekranu (informacija koja nije
preusmjerena prema stdout ili stderr) poštom je poslana korisniku.
Sintaksa naredbi koje unosimo u datoteku:

Prva pet polja rezervirana su za definiranje vremena, moramo navesti svih pet polja, a
koristimo zvijezdicu u koliko neko želimo ignorirati.
minute sati dan_u_mjesecu mjesec_u_godini dan_u_tjednu naredba
U datoteci crontab možemo imati koliko god želimo unosa i odrediti vrijeme izvoñenja za
svaki od njih.
188/2583
Tablica 7.: Opcije naredbi crontab za popunu polja koja odreñuju vrijeme izvoñenja
Opcije naredbi crontab za popunu polja koja odreñuju vrijeme izvoñenja

Polje Raspon vrijednosti
Minute 0 do 59
Sati 0 do 23 (ponoć je 0)
dan_u_mjesecu 1 do 31
Mjesec_u_godini 1 do 12
dan_u_tjednu 0 do 6 (nedjelja je 0)
Primjer 30.
Da bi smo svakog ponedjeljka u 7:30 sortirali datoteku /usr/wwr/sales/weekly i izlaz poslali
poštom korisniku imena jura koristimo slijedeći unos u datoteci:
30 07 * * 01 sort /usr/wwr/sales/weekly |mailx –s «Weekly Sales» jura
Ove naredbe postavljaju minute u 30, sate u 07, dane u bilo koji dan u mjesecu (*), mjesece u
bilo koji mjesec u godini (*), i dane u tjednu u 01.
Polje za naredbe može sadržavati znak za kanal ili bilo što drugo što se može unijeti iz
komandne linije.
Primjer 30.
Da bi smo dobili informaciju koje daje neki program, nazovimo ga stanje_na_burzi u 9:00,
11:00, 14:00 i 16:00 u ponedjeljak, utorak, i četvrtak svakog tjedna, i posebno desteog ožujka
i rujna, koristimo slijedeći unos:
09,11,14,16 10 03,09 01,02,04 stanje_na_burzi
Stavimo naše naredbe u datoteku pod imenom cronposao. Iskoristimo crontab za smještaj
datoteke gdje će je cron moći pronaći, tako da unesemo naredbu:
crontab cronposao
189/2583
Svaki put kada tako koristimo crontab, bilo koja crontab datoteka koju smo ranije pustili u rad
biti će prekrivena novim sadržajem.
Naredba crontab ima tri opcije:
• -e otvara našu datoteku korištenjem tekst editora

• -r briše crontab datoteku iz direktorija crontabs
• -l ispisuje sadržaj trenutačno aktivne crontab datoteke
U svim slučajevima crontab radi s crontab datotekom koja ima naše korisničko ime.
190/2583
5.4. Praćenje procesa u višezadaćnom okružju
5.4.1. Utvrñivanje tko radi u sustavu naredbom who
Svrha naredbe who je utvrñivanje tko je prijavljen za rad u sustavu. Ona popisuje imena
kojima se korisnici prijavljuju za rad u sustavu, linije terminala i vrijeme prijave korisnika u
sustavu.
Korištenje zaglavlja u popisu korisnika
Opcije koje možemo koristiti u okviru naredbe who:

• -u Popisuje samo korisnike koji su trenutačno prijavljeni za
rad u sustavu
• -H Prikazuje zaglavlje iznad svakog stupca
Tablica 8.: Navodi koji se pojavljuju u zaglavlju.
Format izlaza naredbe who

Polje Opis
NAME Popisuje imena kojima se korisnici prijavljuju za rad u sustavu
LINE Popisuje liniju ili korišteni terminal
TIME Popisuje vremena prijave korisnika za rad u sustavu
Popisuje sate i minute od poslijednje aktivnosti na dotičnoj liniji.
Točka (.) se ispisuje ako je aktivnost nastupila tijekom zadnje
IDLE
minute vremena sustava. Ako je proteklo više od 24 sata od zadnjeg
korištenja linije, ispisana je riječ old.
PID Popisuje identifikacijski broj procesa korisnikove login ljuske.
Popisuje sadržaj polja za komentare ako su komentari uključeni u
COMMENT
/etc/inittab ili ako postoje veze putem mreže.
191/2583
5.4.2. Izvješće o statusu procesa korištenjem naredbe ps
Naredba ps izvještava o statusu procesa. Možemo je koristiti za utvrñivanje koji procesi su

aktivni, da li su završeni, imaju li poteškoća, koliko dugo se izvršavaju, koje resurse koriste,
koji relativni prioritet imaju, koji im je PID. PID je potreban ako želimo prekinuti proces.
Bez opcija, naredba ps pospisuje PID svakog procesa vezanog uz našu trenutačno aktivnu
ljusku.
5.4.2.1. Nadgledanje procesa pomoću naredbe ps
Uobičajena svrha naredbe ps je nadgledanje poslova koji se izvršavaju u pozadini i drugih

procesa u sustavu.
Tablica 9.: Zaglavlja izlaza naredbe ps
Zaglavlja izlaza naredbe ps
Polje Objašnjenje
PID Identifikacijski broj procesa
TTY Terminal s kojeg je proces pokrenut
Ukupno vrijeme izvršavanja procesa izraženo u minutama

TIME
i sekundama
COMMAND Ime izvršavane naredbe
192/2583
Primjer 31.
Želimo li sortirati datoteku sales.dat, pohraniti kopiju sortirane datoteke u datoteku sales.srt, i
poslati poštom sortiranu datoteku korisnici sarah, i želimo da se taj posao obavlja u pozadini
unijet ćemo:
sort sales.dat | tee sales.srt | mailx –s «Sorted Sales Data» sarah &
Za nadgledanje izvršavanja ovog procesa, unijet ćemo naredbu ps i vidjeti:
PID TTY TIME COMMAND

16390 tty02 0:15 sort
16489 tty02 0:00 mailx
16492 tty02 0:00 ps
16478 tty02 0:00 sh
16491 tty02 0:06 tee
16480 tty02 96:45 cruncher
193/2583
Tablica 10. Najčešće korištene opcije naredbe ps
Najčešće korištene opcije naredbe ps

Opcija Akcija
Prikazuje informacije o svim procesima, ne samo o onima pokrenutim
-e
s našeg terminala
-f Prikazuje potpuni popis
-l Prikazuje dugačak popis
Ograničava popis na podatke o vremenu izvoñenja procesa pokrenutih

s terminala navedenih u popisu tlist (primjer da bio popisali procese
-t tlist
pokrenute s terminala (npr. tty01 i tty02), koristimo slijedeću naredbu:
$ ps –t «01 02» <RETURN>)
Želimo li nadgledati sve procese u sustavu i dobiti potpuni popis

(primjer povezivanje naredbe kanalom s naredbom grep $LOGNAME,
-ef
procesi koji pripadaju našem korisničkom imenu biti će prikazani, dok
će svi drugi procesi biti izbačeni iz popisa: ps –ef | grep $LOGNAME)
Naredba ps daje samo približnu sliku statusa procesa jer se stvari tijekom izvoñenja naredbe
mogu promjeniti, kao što se i mijenjaju. Naredba ps daje trenutačnu sliku statusa procesa u
trenutku izvoñenja same naredbe ps. Ta slika uključuje i naredbu ps.
194/2583
5.5. Uspostava kontrole nad višestrukim procesima
UNIX nam pruža mogućnost izvršavanja nekoliko procesa istodobno. Takoñer, omogućuje
korisniku ili administratoru sustava kontroliranje izvršavanja procesa. Prednost takve kontrole
vidi se kada trebamo:
• Definirati proces koji nastavlja s izvoñenjem, nakon kraja izvoñenja njegovog
roditelja (naredba nohup)
• Rasporediti procese s prioritetom različitim od prioriteta drugih procesa (naredba nice)
• Zaustaviti ili prekinuti proces (naredba kill)
195/2583
6. ZAKLJUČAK
Seminar opisuje razumjevanje rada UNIX ljuske i rada u UNIX komandnoj liniji. Unutar
njega sam naveo mnogo opisanih primjera i mislim da je lako koristiv kao priručnik za rad s
unix komandnom linijom. Kao literaturu sam koristio internet i knjigu od Que Development
Group:„Using UNIX, Special edition“.
196/2583
Stručni studij Računarstva – Zagreb Sh i Bash
Siniša Julijan
SH I BASH
197/2583
UVOD
Prva stvar s kojom se korisnici susreću na UNIX/LINUX operativnom sistemu je

command shell ili ljuska. Shell je termin za tekstualno okruženje pomoću kojega korisnik
komunicira sa sistemom koristeći se tastaturom (input) i monitorom (output). Korisnik
instrukcije sistemu zadaje u vidu znakovnih naredbi.
Izvorni UNIX System Shell poznat pod imenima sh ili Bourne shell tokom godina
doživio je mnogo nadogradnji tako da danas postoji više inačica shell-a (csh, tcsh, bash, ksh,
psh, zsh) od kojih svaka nudi odreñena poboljšanja u odnosu na standardni sh shell.
Uobičajeni shell u Linux operacijskom sustavu je bash (Bourne Again Shell) i svi
daljnji primjeri odnositi će se većinom na bash ili sh shell.
Ako niste sigurni koji shell program koristi vaša distribucija, ukucajte sljedeće:
echo $SHELL
198/2583
POVIJEST SHELLA
Prva važni shell bio je Bourne shell, koji je dobio ime po svom kreatoru Steve Bourne-
u. Ovaj shell je bio uključen u prvu popularnu verziju Unixa, verziju 7 iz 1979. godine.
Bourne shell je na sistemu poznat kao sh. Pored svih promjena kroz koje je Unix prošao,
Bourne shell je još ostao popularan i gotovo nepromijenjen. Mnogi alati i administracijske
funkcije oslanjaju se na ovaj shell.
Prvo široko rasprostranjeno alternativno okruženje bio je C shell ili csh. Ovo je
okruženje napisao Bill Joy sa Sveučilišta Kalifornije na Berkleyu kao dio Berkley Software
distribution (BSD) verzije Unix sistema, koja je izašla nekoliko godina poslije verzije 7. Ova
ljuska je uključena u sve trenutne verzije Unixa. C shell dobio je ime po sličnosti naredbi sa C
programskim jezikom. Na ovaj način Unix programeri mogu mnogo lakše savladati ovu
ljusku. Osim dvije prethodno navedene ljuske popularnom je postala i Korn ljuska. Ta je
ljuska komercijalni produkt koji ujedinjuje najbolje karakteristike Bourne i C ljuski uz još
mnoge mogućnosti.
199/2583
BOURNE AGAIN SHELL
Bourne Again Shell dobio je ime po Steve Bourne-ovom shell-u i kreiran je za

korištenje u GNU projektu. GNU projekt je započet od strane Richarda Stallmana, iz Free
Software Fondation (FSF) sa ciljem stvaranja Unix kompatibilnog sistema i zamjene svih
komercijalnih Unix programa sa slobodno distribuiranim programima. Na ovaj način nismo
samo dobili besplatne programe već i novi koncept, tzv. copyleft. Copyleft je zapravo licenca,
a programi koji su napravljeni pod tom licencom mogu biti slobodno distribuirani.
Bash ljuska je bila razvijena kako bi postala standardna ljuska na GNU sistemu i prvi
put je objavljena u Nedjelju 10. Siječnja l988. godine. Brian Fox je napisao originalnu verziju
i nastavio rad u sljedećoj dekadi. U ranoj l989. godini pridružio mu se i Chet Ramey, koji je
ovoj ljusci dao velik doprinos u rješavanju mnogih greški te dodavanjem mnogih opcija. Chet
Ramey je kasnije zamijenio Briana Foxa i postao voña projekta. Prateći GNU principe, sve
verzije bash-a poslije 0.99 su slobodno dostupne iz FSF. Danas je bash standardni shell na
Linuxu a besplatna verzija je široko korištena na Unix operativnim sistemima.
200/2583
OPĆENITO O UNIXU
Osnovni principi u Unixu:

Portabilan – napisan u C programskom jeziku
Dostupan za široki spektar računala – od malih desktop računala do velikih
superračunala
Vrlo dobar i pouzdan operativni sustav
Programsko okružje je vrlo bogato i produktivno
Filozofija iza Unix sistema

Programi sa jednostavnim input/output sučeljem
Programi su kreirani kao mali nezavisni moduli
Vrlo velika mogućnost kombiniranja više programa – izlaz jednog
programa postaje ulaz drugog (pipe).
Programi su pisani u C(C++) programskom jeziku kao i sam operacijski
sustav i vrlo su dobro integrirani u sustav.
«Sve u Unix sustavu je datoteka » - B.W. Kernighan
Tipovi datoteka:
obične datoteke – tekst, programi....
direktoriji – su takoñer datoteke i to takve koje sadrže imena datoteka koje
posjeduju
specijalne datoteke – devices, pipes (da i ureñaji su datoteke, pipe-ove
ćemo spomenuti kasnije)
Unix ima monorootnu (samo jedan root) strukturu file sustava (za razliku od MSDOS,
Windows gdje ima više root-ova npr. C:\, D:\ itd).
201/2583
Standardna struktura direktorija na Unix sustavima:
202/2583
UNIX FILE SYSTEM
Ovdje ću nabrojati neke od važnijih direktorija te njihov sadržaj:
/bin binarni podaci (programi - komande)
/dev ureñaji (devices)

/dev/null nul-device
/dev/tty terminal ureñaji
/lib lib datoteke
/include include header datoteke
/home korisnički home direktoriji
/usr korisničke datoteke

/usr/bin korisničke binarne datoteke (programi)
/usr/bin/openwin X windows datoteke
/usr/lib korisničke lib datoteke
/usr/include
/usr/local lokalne host datoteke
/tmp temp direktorij
/sbin administratorski alati
Path (staza, put do odreñene datoteke na Unix sustavu)
• Apsolutni /dir1/dir2/dir3 – gleda se od root-a
203/2583
• Relativni dir1/dir2/ – gleda se od sadašnjeg direktorija

../ – nadreñeni direktorij (parent)
~/ – home direktorij ~user
– user-ov home direktorij
Nekoliko naredbi za prikaz i manipulaciju datotekama
ls [options] [dir dir ...] – daje listu datoteka u direktoriju
opcije –a –l –F –R ....
pwd – ispisuje radni direktorij
cd[dir] – mijenja radni direktorij
df – traži disk
du – ispisuje iskorištenost prostora na disku
mkdir dir – stvara novi direktorij

rm file.... – briše file ili čak cijelo stablo direktorija
cp file1 file2..... target – kopira datoteke
mv file1 file2..... target – premješta datoteke

cat [file1 file2...] – prikaz datoteka
more file1 file2.... – prikaz datoteka stranu po stranu
file file... – doznaje tip datoteke
tail file ... – prikazuje zadnji dio datoteke
204/2583
Kada radite na Unix sustavu niste prepušteni sami sebi. Za svaku naredbu postoje help
stranice tzv. man pages, koje objašnjavaju kako radi program, sintaksa ... imena autora, e-mail
adresa za prijavu eventualnih grešaka u programu podaci o copyright-u ili bolje copyleft-u te
man stranice vezane uz trenutnu, koje bi možda trebali pročitati.
Općenito
man –k keyword - daje listu man stranica u uključujući i ključne riječi
A kako bismo potražili više informacija o samoj man naredbi?
Jednostavno: man man
Ovo je primjer prikaza na ekranu nakon upisa naredbe:
man ls
da biste mogli pregledati stranu po stranu :
man ls | more
205/2583
LS(1) FSF LS(1)

NAME
ls - list directory contents
SYNOPSIS
ls [OPTION]... [FILE]...
DESCRIPTION
List information about the FILEs (the current directory by default). Sort entries
alphabetically if none of –cftuSUX nor --sort.
-a, --all
do not hide entries starting with .
*********** i još puuuno opcija ************

AUTHOR
Written by Richard Stallman and David MacKenzie.
REPORTING BUGS
Report bugs to <bug-fileutils@gnu.org>.
COPYRIGHT
Copyright (C) 2001 Free Software Foundation, Inc. This is free software; see the
source for copying conditions. There is NO warranty; not even for MERCHANTABILITY or
FITNESS FOR A PARTICULAR PURPOSE.
SEE ALSO
The full documentation for ls is maintained as a Texinfo manual. If the info and
ls programs are properly installed at your site, the command info ls should give you
access to the complete manual.
ls (fileutils) 4.1 March 2002 LS(1)
206/2583
UNIX TEXT EDITORI
vi – standardni Unix editor (staromodan)

emacs i xemacs – GNU (free software) editor i njegova X windows verzija
jed – mala emacs varijanta
textedit – openwin editor
dtpad – CDE text editor
Što se rada u shelu tiče najkorišteniji su vi i emacs.
* (više o njima pročitajte u seminarima kolega Mario Strinić «vi» te Matko Pejčić
«emacs»)
207/2583
UNIX SHELL
Shell ili ljuska je korisnički program kojemu je osnovna namjena olakšati interakciju
korisnika i sustava. To je zapravo naredbeni interpreter koji izvršava naredbe koje korisnik
unosi pomoću tipkovnice. Shell nije dio UNIX/LINUX jezgre, ali ju koristi za pokretanje
programa, kreiranje datoteka itd. Osim što je naredbeni interpreter, shell se koristi i kao
skriptni jezik za pisanje shell skripata, koje automatiziraju odreñene korisničke radnje.
Ako povučemo paralelu s MSDOS operacijskim sustavom shell možemo usporediti s
COMMAND.COM programom, a shell skripte su slične .bat datotekama.
Mogućnosti koje pruža shell:
• podešavanje okružja
• pisanje shell skripti
• command history (pamti unešene naredbe tokom sessiona)
• command aliases (definiranje novog imena za postojeću komandu)
• command editing
Shell je samo program i s obzirom na to postoje više različitih verzija:
• Bourne shell (sh) – dostupan na svim Unix sustavima

• C shell (csh) – shell sa C sintaksom
• TC shell (tcsh) – ukratko kao C shell sa emacs stilom command editing-a
• Korn Shell (ksh) – novi shell standard, unaprijeñeni Bourne shell – emacs ili vi stil
command editing-a
• Bourne Afain Shell (bash) – spoj C i Korn shell – kompatibilan sa Bourne shell-om
Defaultni shell – specificiran je u /etc/passwd datoteci. Kao što sam spomenuo na

početku, ako želite saznati u kojem shell-u radite utipkajte:
echo $SHELL
208/2583
Razni shell-ovi se pozivaju različitim naredbama (naravno, ako su instalirani):
sh, bash, ch, tcsh...
exit - napušta pokrenuti shell
Promjenu defaultnog login shell-a radimo sa naredbom (npr. u bash)
chsh /bin/bash
Usporedbu, što može koji shell možemo vidjeti ovdje:
209/2583
UPOTREBA SHELL NAREDBI
Opći model:
command [options] [arguments]
wc –l file
korištenje više opcija: ls –aF
korištenje više argumenata: cat file1 file2 file3
Korištenje regularnih izraza:
? zamjenjuje jedan znak (character)
* zamjenjuje nula ili više znakova
[nnn] zamjenjuje bilo koji od znakova u uglatim zagradama
[!nnn] zamjenjuje sve znakove osim onih u uglatim zagradama
[n-m] zamjenjuje bilo koji znak u zadanom rasponu
Primjer:
ls [fF]ile[0-3]
mogući ispisi: File0 file0 File1 file1 File2 file2
*(Više o regularni izrazima s primjerima možete pročitati u seminaru «Regular

expresions» kolega Manuela Vidonisa i Zorana Zoričića)
210/2583
OSTALI SPECIJALNI ZNAKOVI KOJE SHELL INTERPRETIRA
;&()|\^~%{}$#´″'@*?[]!<Return><Space><Tab>
Evo nekoliko primjera:
# komentira karakter
; ponavljanje više komandi u jednoj liniji
cd .. ; pwd
'command' expandira komandu npr.:
echo ″Radni direktorij je 'pwd'″
ispisuje
Radni direktorij je /home/user
Kako koristiti specijalne znakove?
\ prima slijedeći znak kakav je, bez interpretiranja
'.........' prima cijeli izraz bez interpretiranja
″....″ expandira samo znakove $ ' !
Primjer:
echo \\
ispisuje
211/2583
echo \' '\ /$&' \'
ispisuje
' \ /$& '
212/2583
PREUSMJERAVANJE STANDARDNOG ULAZA I IZLAZA

(REDIRECTING)
Mnoge komande u Unix shell-u uzimaju ulaz sa standardnog ulaza (tipkovnica) i šalju
podatke na standardni izlaz (monitor).
Primjer: sort
1
3
2
^D(EOF- End Of File)
1
2
3
Preusmjeravanje standardnog izlaza:
cat a.txt b.txt prikazuje datoteke a.txt i b.txt na standardnom izlazu
cat a.txt b.txt > c.txt preusmjerava standardni izlaz u datoteku c.txt
cat c.txt >> d.txt preusmjerava standardni izlaz i dodaje na kraj datoteke d.txt
Preusmjeravanje standardnog ulaza:
mail user <pismo.txt
213/2583
POVEZIVANJE (ULANČAVANJE) KOMANDI (PIPING)
Kada bismo npr. željeli saznati broj datoteka u direktoriju morati bismo napisati
otprilike slijedeće:
ls > lista ; wc < lista
dakle prvo bismo ispis komande ls spremili u datoteku lista, a potom bismo istu
datoteku stavili na standardni ulaz naredbe wc. Umjesto kreiranja datoteke lista mogli bismo
standardni izlaz komande ls direktno spojiti na standardni ulaz komande wc. Tu nam pomaže
mehanizam pipe-ove (cjevovoda).
ls | wc kao da smo pomoću cijevi povezali izlaz ls sa ulazom wc komande.
Možemo koristiti i više pipe-ova kako bismo povezali (ulančali) više komandi
ls dir1 dir2 dir 3 | sort | lp
Ovim nizom naredbi smo prvo dobili sadržaj direktorija dir1, dir2, i dir3, koji smo
poslali naredbi sort (na sortiranje), a potom poslali na ispis na printer.
Više o pipe-ovima možete pročitati u seminaru kolege Gorana Jurišića «Pipe i fifo».
Komandni alias-i ili kako definirati vlastitu komandu
• U različitim shell-ovima se različito zadaju.
Općenito
alias ime definicija (csh, tcsh)
alias ime=definicija (sh, ksh, bash)
214/2583
Primjer:
alias ll=″ls –l″

alias l=″ls -F″
alias rm=″rm -i″
alias – prikaz svih aliasa
unalias ime – briše alias
215/2583
COMMAND HISTORY I COMMAND EDITING
Općenito, tcsh i bash shell-ovi su pogodniji za command editing od csh shell-a
sh(Bourne shell) nema command editing.
Procesi
Svaka komanda pozove program i pokreće ga. Za vrijeme dok je on pokrenut, zovemo
ga proces. Unix je multitasking Sustav, što znači da može pokretati više procesa istovremeno.
Ako neki proces pokrene potproces, onda njega nazivamo roditeljski (parent) proces, a
proces kojeg je on pokrenuo dijete (child) proces. Sukladno tome imamo PPID (parent proces
ID) i PID.
Kako da vidimo te procese?
ps – prikazuje trenutne procese
216/2583
Podaci o procesima:
PID proces ID – jedinstveni cijeli broj
TT procesu pridružen terminal
STAT status procesa R – runnable, T – stopped, I – idle, W – swapped out, ...
TIME vrijeme procesora koje je koristio proces
COMMAND ime komande koja je pokrenula proces
Osim na normalan način, proces se može izvršavati i u pozadini:
foreground i background
Zamislite da ste zadali Unix sustavu procesorski zahtjevan i dugotrajan posao. Za

vrijeme procesiranja shell je zauzet (nema prompta dok se proces ne završi) i vi ne možete
dalje raditi na računalu. Da bi se izbjegle takve situacije, takvi procesi se stavljaju da rade u
pozadini, dok vi dalje nastavljate svoj rad normalno.
Kako se proces stavlja u pozadinu ?
Općenito:
command &
[1] 276
Komanda je započela izvršavanje, ID procesa je vraćen i shell je spreman primiti novu

komandu.
217/2583
Suspendiranje foreground procesa – proces ulazi u stanje stopped :
^Z
[stopped]
Stavljanje procesa započetog u foregroundu u background:
^Z
bg
Stavljanje background procesa u foreground:
fg [process -id]
Ubijanje procesa:
kill [-9] process –id ...
218/2583
ENVIROMENT I SHELL VARIJABLE
Standardne Unix varijable se dijele u dvije kategorije, enviroment i shell varijable. Shell
varijable se odnose sa na momentalnu instancu shell-a pa su stoga i kratkoga vijeka.
Enviroment varijable imaju veću važnost, jer traju koliko i radni session, a bivaju postavljene
nakon logina. One se konvencionalno pišu velikim slovima, dok se shell varijable pišu malim
slovima.
Korisnici mogu kreirati vlastite varijable kako bi podesili svoje radno okruženje
(enviroment), ali se bitno izbjegavati podudaranje sa imenima standardnih varijabli.
Radno okruženje je definirano setom enviroment varijabli.
Evo popisa najvažnijih enviroment varijabli:
Ime
Opis Uobičajena vrijednost
varijable
HOME apsolutno ime korisnikovog home-direktorija čita se iz etc/passwd
npr. /student/ivica
LOGNAME korisničko ime (npr. ivica) kojim se prijavljuje ivica
MAIL apsolutno ime direktorija gdje se nalazi inbox /usr/mail/ivica
za e-mail
PATH popis apstraktnih imena direktorija koje sustav /bin
pretražuje da bi našao i izvršio naredbe /usr/bin
SHELL apsolutno ime shell-a koju treba startati kao
login shell (npr. /bin/bash)
TERM zadaje tip terminala na kojem korisnik radi
TZ zadaje vremensku zonu i razliku od
Greenwich Mean time
219/2583
Kada želimo vidjeti stanje neke varijabli pišemo:
echo $ime_varijable
Primjer:
echo $PATH
.:/user/openwin/bin:/user/local/bin:/user/bin
Postavljanje enviroment varijabli na neku vrijednost (različito u raznim shell-ovima):
setenv name value -csh i tcsh
export name=value - sh i bash
Primjer:
setenv EDITOR emacs - csh i tcsh
export EDITOR=emacs - sh i bash
Postavke varijabli mogu se spremiti u datoteke .login ili u alternativnu .*shrc (.shrc,
.bshrc, .cshrc, .tcshrc) datoteku te se kasnije mogu referirati na već prikazan način.
Općenito enviroment i shell varijable, koje imaju isto ime, su različite i neovisne, osim
što možda imaju jednake inicijalne vrijednosti. Ipak postoje iznimke:
Svaki put kada shell varijable home, user i term promjene vrijednost dotične
enviroment varijable HOME, USER i TERM poprimaju iste vrijednosti. Obrnuti
proces nema efekta.
path i PATH specificiraju direktorije u kojima se nalaze komande. Obje varijable
predstavljaju istu listu direktorija i kojeg god da promijenimo, promijenit će se
vrijednost onog drugog.
220/2583
Shell varijable su slične enviroment varijablama, ali se za razliku od njih ne prenose iz

child procesa.
Definiranje shell varijabli ( takoñer različito u raznim shell-ovima):
set name=value (csh, tcsh)

set name=(value1 value2 value3)
name=value (sh, bash)
argv vrlo su važni shell programerima (komandni argumenti)

cwd trenutni radni direktorij
home Staza do home direktorija (ime home direktorija)
path lista direktorija koji sadržavaju komandne programe
prompt tekst string koji se prikazuje prije unosa komandi (prompt)
shell Vaš login shell
status kod koji pokazuje stupanj uspješnosti prijašnjih komandi
term tip terminala koji koristite
Primjer – podešavanje prompta:
prompt="$cwd \> "

/home/user >
Kao prompt prikazat će se trenutni direktorij – može smanjiti korištenje pwd komande,
a može ga se postaviti na bilo koji drugi tekst
prompt="Bok $LOGNAME, kaj ima novo \>"

Bok Janica, kaj ima novo > - ako Janica koristi Unix
221/2583
Ekspandiranje varijabli
echo $PATH
PATH=/usr/local/bin:/usr/bin:/usr/openwin/bin
PATH=.:$PATH:$HOME/bin
echo $PATH
PATH=.:/usr/local/bin:/usr/bin:/usr/openwin/bin:/home/user/bin
* user – označava bilo kojeg usera
Primijetite kako smo definirali novu vrijednost varijable PATH.
Nova vrijednost varijable PATH je '.:' plus stara vrijednost varijable PATH plus ':'
plus vrijednost varijable HOME plus '/bin', gdje se plus koristi kao znak za konkatenaciju.
Varijable u kombinaciji sa ostalim tekstom moraju se odvojiti vitičastim zagradama:
datoteka=${LOGNAME}_datoteka
222/2583
VAŽNE SISTEMSKE DATOTEKE
Svakom korisniku Unix sustava dodijeljen je set datoteka koji podešavaju standardno
radno okruženje. Od tih najvažnije su .shrc (.profile) (sh) ili .bshrc(bash), .login i .logout.
Gdje se nalaze?
Dobar način podešavanja vašeg okružja je da uvijek dodajete nove komande. Osim ako
stvarno znate što radite nemojte nikada potpuno zamijeniti njihov sadržaj.
S obzirom da se .login čita samo jedanput tokom jednog session-a, njegov smisao je
da postavi uvjete koji će važiti za cijeli session te da odradi akcije bitne samo prilikom
login-a.
.shrc ili .bshrc se koriste za postavljanje uvjeta i odrañivanje akcija prigodne za shell i
njegove instance.
Što gdje staviti? (općenito)
.shrc ili .bshrc

• sve definicije shell varijabli, osim path varijable – bolje je koristiti export PATH
(enviroment varijabla)
• alias komande
• umask komandu
• ostale komande koje trebaju biti izvršene za svaku instancu shell-a
.login
• export komande (uključujući gore navedenu PATH)

• kommande koje treba izvršiti samo jednom (prilikom logina) npr. stty, mesg,limit
• komande koje generiraju output
223/2583
Nakon što napravite izmjene u datotekama neće se vidjeti njihov efekt do slijedećeg
logina. Promjene u .shrc ili .bshrc možete provesti i ranije:
% source .cshrc
grep – nañi string
Sintaksa:
grep [-bchilnsvw] [-e izraz] [ime_datoteke....]
• Čita datoteke ili standardni ulaz

• traži specificirani izraz (patern) u svakoj liniji
• šalje rezultate na standardni izlaz
Primjeri:
grep user /etc/passwd - traži string user u datoteci /etc/passwd
find .-print | grep Unix - traži sve datoteke koje sadrže string Unix
find .-print | grep 'Ûnix' - traži sve datoteke koje započinju sa Unix
grep –v Unix datoteka - prikaži sve linije koje ne match-aju Unix
Neke korisne opcije:
-C broji linije
-h ne prikazuj ime datoteke
-l izlistaj samo datoteke koje sadržavaju linije sa zadanim uvjetom
-v prikaži linije koje ne zadovoljavaju uvjet
-x prikaži one linije koje u potpunosti zadovoljavaju uvjet
224/2583
Regularni izrazi za grep:
c bilo koji ne specijalni znak

\c isključi svako specijalno interpretiranje znaka c
^ početak linije
$ kraj linije
[....] bilo koji znak u rasponu
[^....] bilo koji znak van raspona
. bilo koji znak
r* nula ili više ponavljanja r
r+ jedno ili više ponavljanja r
225/2583
AWK PROGRAMSKI JEZIK
AWK – autori Aho, Weinberger i Kernighan

awk je programski jezik pogodan za manipuliranje textom i za kreaciju
izvještaja
Verzije:
awk – originalna verzija
nawk – (new awk) – poboljšani awk-a
qawk – gnu awk – poboljšani nawk
dostupan je na Unix sustavima, a postoji i verzija za DOS
Primjer:
cat adresar.txt
John Doe 021-336699
Jane Doe 021-332211
John Smith 021-112233
awk ´
{print "Ime: ",$1,$2," Telefon: ",$3}
ádresar.txt
Ime: John Doe Telefon: 021-336699

Ime: Jane Doe Telefon: 021-332211
Ime: John Smith Telefon: 021-112233
*(više o awk-u možete pročitati u seminaru kolege Branimira Živkovića «awk i sed»).
226/2583
PROGRAMIRANJE U SHELL-U
Kao što možete pokretati komande u shell-u tako možete koristiti njegov ugrañeni
programski jezik za pisanje vlastitih komandi i programa.
Kreiranje i pokretanje shell skripte:
Iskoristite neki od tekst editora da biste kreirali skriptu:
emacs ime_datoteke ili

vi ime_datoteke
Kad ste završili sa radom u editoru dodajte dozvolu za izvršavanje:
chmod u=rwx ime_datoteke ili

chmod +x ime_datoteke
Pokrenite skriptu:
./ime_datoteke
Prva linija u skripti mora definirati shell:
#!/bin/sh Bourne shell
#!/bin/csh C shell
#!/bin/tcsh TC-shell
#!/bin/bash BASH shell
227/2583
Primjer 1:
#!/bin/bash
# Ova skripta daje prikaz datuma, vremena,
# username-a, trenutnog radnog direktorija
echo «Datum i vrijeme: »

date
echo
echo «Vase korisnicko ime je: $(whoami) \n»
echo «Trenutno se nalazite u \c»
pwd
Izlaz:
Datum i vrijeme:
Sun Feb 15 23:35
Vase korisnicko ime je: user
Trenutno se nalazite u: /home/user
Specijalne shell varijable:
$1-$9 - argumenti
$0 - ime komande
$# - broj argumenata
$? - exit status zadnje pokrenute komande
$$ - PID trenutne instance shell-a
$! - PID zadnje komande pokrenute u pozadini
$* - string koji sadržava sve argumente
$@ - isto kao igore, osim kada je pod navodnicima
228/2583
Komanda shift
• pomiče argumente - $n+1 postaje $n
Primjer:
demo_shift skripta:
echo "arg1=$1 arg2=$2 arg3=$3"

shift
echo "arg1=$1 arg2=$2 arg3=$3"
$ demo_shift jedan dva tri cetiri

arg1=jedan arg2=dva arg3=tri
arg1=dva arg2=tri arg3=cetiri
Evaluiranje shell varijabli
Definicija Opis
$var Expandira vrijednost varijable var
$(var) isto osim što zagrade zatvaraju ime varijabli koja će biti zamijenjena
$(var-nesto) ako je definirana, vrijednost od var; inače nesto i $var nije setirana na
nesto.
$(var=nesto) ako je definirana, vrijednost od var; inače nesto i $var je setirana na

nesto.
$(var?poruka) ako je definirana, vrijednost od var, inače ispiši poruku i izañi iz shella.
Ako je poruka prazna ispiši standardnu poruku.
$(var+nesto) Ako je definirana var, vrijednost od nesto, inače ništa
229/2583
Za čitanje korisničkog unosa koristimo komandu read.
echo "Unesite svoje ime"

read ime
echo "Dobro dosli na labos $ime"
if – then – else – fi
if [uvjet]
then razne_komande # if uvjet je zadovoljen (true)
else razne_komande # if uvjet nije zadovoljen (false)
fi
if.......
then....
elif....
......
fi
Primjer (provjera je li traženi korisnik logiran):
user=$1 # ulazni parametar

if who | grep –s $user > /dev/null
then
echo "$user je logiran"
else
echo "$user nije logiran"
fi
230/2583
Komanda test
• testiranje za datoteke i varijable
if [! –f $FILE]
then
if test "$WARN"= "yes"
then
echo "$FILE ne postoji"
fi
fi
Test uvjeti:
-e datoteka istina ako datoteka postoji

-d datoteka istina ako je datoteka direktorij
-f datoteka istina ako je datoteka obična datoteka
-L datoteka istina ako je datoteka simbolički link
-r[wx] datoteka istina ako datoteka ima dozvolu za čitanje [pisanje, pokretanje]
-z string istina ako je string nul-string
-n string istina ako string nije null-string
str1=str2 istina ako su str1 i str2 isti
str1!=str2 istina ako su str1 i str2 različiti
n1 –eq n2 istina ako su brojevi n1 i n2 jednaki
(ostale ključne riječi: -ge, -gt,-le, -lt, -ne)
case
case word in
pattern1) command(s)
;;
pattern2) command(s)
;;
231/2583
patternN) comand(s)
;;
esac
for – do – done
for var in list–of–words

do
commands
done
Primjer
#!/bin/bash
# usporeñuje datoteke iz dva direktorija
# unesi cmpfile dir1 dir2
dir1=$1
dir2=$2
for i in $(ls $dir1)
do
echo $i:
cmp $dir1/$i $dir2/$i
echo
done
while – do – done & until – do – done
while command_list1
do
command_list2
done
232/2583
until command_list1
do
command_list2
done
233/2583
KREIRANJE NOVIH PROCESA
exec – pokretanje novog programa u istom procesu – preko memorijskog prostora

starog
procesa prepisuje se novi
fork – kreiranje novog procesa – fork vraća status 0 child procesu i ostale
vrijednosti parent
procesu
Kao najčešći primjer za exec i fork uzima se slijedeće:
234/2583
Što se to zbilo?
nakon uspješnog logina exec-a se shell (login proces umire std(in,out i err)
su prespojeni na shell)
Happy Unix user unosi komandu ls
fork-a se shell, novoj instanci shell-a dodjeljuju standardni streamovi, parent
shell živi i čeka da se child process završi
u toj novoj instanci shell-a se exec-a ls koji preuzme streamove obavi svoje i
umre
streamovi se otvaraju prvotnom shell-u, koji očekuje novu komandu
Happy Unix user is even more happy
235/2583
Stručni studij Računarstva – Zagreb Bash – Advanced Shell Programiranje
Marko Vuković
BASH – ADVANCED SHELL

PROGRAMIRANJE
236/2583
1. Uvod – zašto shell programiranje?

Sposobnost rada sa shell scripting-om je nužno svakom tko želi biti razumno efektivan
sistem-administrator, čak i ako nije stručan u pisanju script datoteka. Shvatimo to ovako: kad
se Linux računalo starta, ono pokreće script kôd u /etc/rc.d sa svrhom da nanovo postavi
konfiguraciju sustava i početnih usluga. Detaljno poznavanje ovog startup script kôda je
važno prilikom analiziranja ponašanja cjelokupnog sustava, i ako je to moguće: modificiranja
istog.
Pisanje script kôda nije teško za naučiti, budući da script kôd može biti upisan u
memorijske sekcije veličine jednog byte-a, i takoñer postoji razmjerno malen set operacija i
naredbi koje su specificirane kao shell, koji nije teško shvatiti. Sintakse su jednostavne i
izravne, slične onima koje pozivaju ili povezuju razne segmente kôda u komandnoj liniji.
Postoji još i nekolicina pravila koja se takoñer moraju naučiti. Većina kraćih kôdova radi
besprijekorno prvi put, a i otklanjanje grešaka kod dužih vrši se kratko i izravno, ali samo
zbog jednostavnosti kôda, budući da BASH ne sadrži nikakve debugging programe. No, o
tome kasnije.
Shell script kôd je "brza i prljava" metoda stvaranja prototipova složenih aplikacija.
Mogućnost rada čak i sa ograničenom funkcionalnošću često se smatra korisnom prvom
stranicom u razvoju projekta. Na ovaj način, struktura aplikacije se može testirati i
isprobavati, prije nego što se konačno kôdira u C++, Java-i ili Perl-u.
Shell scripting se drži klasične UNIX filozofije razbijanja složenih projekata u

jednostavnije podzadatke, i povezivanja komponenti i segmenata kôda. Mnogi smatraju ovaj
pristup boljim, ili barem estetskijim pristupom u rješavanju problema, od korištenja jednog od
"sve-u-jednom" jezika nove generacije (Perl), koji funkcioniraju na način da bude pristupačan
svakom korisniku, a što traži od zahtjevnijeg korisnika prilagoñavanje svojeg načina
razmišljanja odgovarajućem programskom alatu.
237/2583
2. Osnovni principi rada u BASH-u

U ovom ću seminaru opisati BASH, što je akronim za "Bourne-again shell" i
prestavlja prošireni dodatak na klasični shell scripting koji je razvio Stephen Bourne. BASH
je de facto postao standard shell scripting-a na svim varijantama UNIX-a. Većina principa
kojima ću se baviti u ovom seminaru takoñer je povezana i sa ostalim verzijama shell
scripting-a, kao što su Korn shell (od kojeg potječu neke karakteristike BASH-a) i C shell i
njegove razne varijante.
2.1. Primjer: kôd za "čišćenje" log datoteka u /var/log

U ovom najjednostavnijem primjeru, kôd nije ništa drugo doli lista sistemskih naredbi
pohranjena u datoteci. Ako ništa drugo, onda ovaj način barem štedi vrijeme i trud prilikom
svakog ponovnog pretipkavanja tih naredbi kod svakog novog pozivanja istih:
cd /var/log
cat /dev/null > messages
cat /dev/null > wtmp
U ovom primjeru nema ništa neočekivano, samo set naredbi koje mogu lako biti
izvršavane jedna po jedna izravno iz komandne linije radne konzole. Prednost stavljanja
naredbi u sript kôd ide dalje od primitivnog načela uštede truda i vremena kod tipkanja. Script
kôd lako može biti modificiran, izmijenjen, prilagoñavan i generalno može ga se učiniti
pristupačnim za neku odreñenu aplikaciju.
2.2. Izvršavanje script kôda

Nakon što je kôd napisan, možemo ga izvršiti naredbom sh scriptname, ili alternativno
bash scriptname (nije preporučljivo korištenje sh <scriptname, budući ovaj način efektivno
onemogućava čitanje iz ulazne biblioteke stdin unutar script kôda). Puno sigurnije je napraviti
da script kôd direktno izvršiv sa naredbom chmod.
Npr.:
chmod 555 scriptname (omogućava čitanje i izvršavanje)
ili:
chmod +rx scriptname (omogućava čitanje i izvršavanje

svim korisnicima),
chmod u+rx scriptname (omogućava čitanje i izvršavanje

samo autoru kôda).
238/2583
Nakon što je script kôd postao izvršiv, može se testirati upisivanjem naredbe
./scriptname. Ukoliko nema problema u sintaksi, izvršavanjem kôda poziva se pravilni
prevodilac naredbi i obrañuje kôd.
Za zadnji korak, nakon testiranja i eventualnog otklanjanja grešaka, korisnik bi se

mogao odlučiti za pomicanje datoteke u /usr/local/bin (kao root direktorij), tako da omogući
pristup datoteci (kôdu) na način da bude izvršna i dostupna u cijelom sustavi. To se odnosi na
sve korisnike. Datoteka se jednostavno ozvršava pozivanjem: scriptname [ENTER] iz
komandne linije.
2.3. Otklanjanje grešaka (debugging)
BASH shell ne sadrži nikakav poseban debugger, niti ima specificirane naredbe za
otklanjanje grešaka. Greške u sintaksi ili pogreške u pisanju generiraju šifrirane poruke o
grešci koje često nimalo ne pomažu u otkrivanju grešaka nefunkcionalnog kôda. To je,
nažalost, jedna od mana ovog jezika.
239/2583
3. Uvod u varijable i parametre

Poznavanje rada sa varijablama čini jezgru svakog programiranja kao što i one čine
jezgru svakog programskog jezika. Pojavljuju se u aritmetičkim operacijama i kvantitativnim
zadatcima, radu sa znakovnim nizovima, i nezamjenjive su u radu sa simbolima. No, varijabla
nje ništa više od memorijske lokacije ili seta memorijskih lokacija koje sadrže nekakvu
informaciju.
3.1. Referenciranje varijabli

Ime varijable je oznaka za njenu vrijednost, informaciju koju drži ista. Referenciranje
vrijednosti jedne varijable se zove supstiticija varijable.
Ime i vrijednost varijable su dvije sasvim odvojene karakteristike varijable. Ako je

varijabla1 ime varijable, tada je $varijabla1 referenca (adresa) na varijablu, dakle na
informaciju koju ona sadrži. Jedini put kad se varijabla pojavljuje bez reference, bez prefiksa
$, jest kad je deklarirana ili pridružena, kad nije postavljena, kad se koristi u "export" načinu
rada ili u posebnim slučajevima kad avrijabla predstavlja signal. Pridruživanje može biti sa '='
znakom, u naredbi read i na početku petlje.
Zatvaranje referencirane vrijednosti pod dvostrukim navodnicima (" ") se ne

sukobljava sa zamjenom varijabli. Ovaj način se zove djelomični navod, nešto kao "slabi
navod". Korištenje jednostavnih navodnika (' ') koristi ime varijable doslovce, i supstitucija
nije moguća. Ovo se naziva puni navod, negdje spominjan i kao "jaki navod".
Primjeti se da je $varijabla1 zapravo jednostavnija forma od ${varijabla1}. U

kontekstu gdje sintaksa $varijabla1 rezultira greškom, preporuča se korištenje duže forme.
3.2. Deklaracija varijabli
Deklaracija varijabli se koristi sa operatorom pridruživanja '=' (bez korištenja razmaka

prije i poslije znaka). Dotični operator se može koristiti u svrhu pridruživanja ili testiranja,
ovisno o kontekstu.
3.2.1. Primjer: jednostavna deklaracija varijable
U ovom odsječku je prikazan najednostavniji način pridruživanja vrijednosti nekom

imenu varijable:
echo
a=879
echo "vrijednost varijable \"a\" je $a."
let a=16+5 #pridruzivanje koristenjem 'let'

echo "vrijednost varijable \"a\" sada je $a."
echo
240/2583
3.2.2. Primjer: deklaracija i referenciranje varijable
Slijedeći programski odsječak pokazuje kako se deklariraju varijable i potom kako se

vrši zamjena:
#!/bin/bash
a=375
hello=$a
echo hello
echo $hello #identicno kao i: echo ${hello}
echo "$hello"
echo "${hello}"
echo
hello="A B C D"
echo $hello # ispis: A B C D
echo "$hello" # ispis: A B C D
echo
echo '$hello' # ispis $hello

# ovdje uocavamo efekte
# razlicitih tipova navoda
echo
exit 0
3.3. BASH varijable: bez tipa
Za razliku od mnogih ostalih programskih jezika, BASH ne segregira svoje varijable

po "tipu". U originalu, BASH varijable su znakovni nizovi, ali, ovisno o kontekstu, BASH
dozvoljava cjelobrojne operacije i usporedbe varijabli. Ključni faktor je da li vrijednost
varijable sadrži znamenke.
3.4. Posebne vrste varijabli
Definiramo tri vrste varijabli:
Lokalne varijable: vidljive su samo unutar odsječka kôda ili fukcije
241/2583
Globalne varijable: imaju utjecaj na ponašanje shell-a ili korisničkog sučelja. Generalno,
svaki proces ima svoje okružje, a to je grupa varijabli koje sadrže informaciju na koju se
stanoviti proces odnosi. Sa ovog stajališta shell se ponaša kao bilo koji drugi proces. Svaki
put kad se pokrene shell iznova, on stvara shell varijable koje komuniciraju sa svojim
globalnim varijablama. Svako novo dodavanje ili mijenjanje globalnih varijabli uzrokuje da
shell nanovo postavi svoje okružje i svaki od tzv. "dijete"-procesa biva pod utjecajem takovog
novog okružja. Prostor koji mogu zauzimati varijable je ograničen. Upisivanje prevelikog
broja globalnih varijabla ili onih koje koriste previše memorijskih mjesta može prouzročiti
probleme. Ako se u script kôdu definiraju globalne varijable, one trebaju biti prijavljene u
lokalno okruženje script kôda. To je funkcija naredbe export. Ona se odnosi samo na "dijete"-
procese, dakle na recesivne procese.
Pozicijski parametri: argumenti dodani kôdu iz komandne linije: $0, $1, $2, $3... $0 je ime
kôda, $1 ime prvog argumenta, $2 ime drugog, itd. Poslije devetog, argumenti moraju biti
označeni sa vitičastim zagradama: ${10}, ${11}, ${12}. Posebne varijable $* i $@ isključuju
sve pozicijske parametre.
4. exit i exit status
4.1. Naredba exit
Naredba exit se može koristiti za prekidanje izvršenja kôda, kao u programu u C-u.
Takoñer može vratiti vrijednost, koje je neophodna u izvršavanju "roditelj"-procesa.
4.2. exit status
Svaka naredba vraća izlazni status znan kao exit status (negdje u literturi je označen i
kao return status). Uspješno izvršena naredba vraća nulu (0), dok neuspjela naredba vraća broj
različit od nule koji uglavnom označava broj greške (engl. error code). Uspješno izvršene
UNIX naredbe i programi vraćaju nulu kao izlazni status nakon uspješnog kompletiranja, iako
postoji i par iznimaka.
5. Uvjetne naredbe
Svaki kompletan programski jezik sadrži set nekakvih uvjetnih naredbi koje se
izvršavaju u skladu sa zadanim uvjetom. BASH ima naredbu test, razne operatore koji koriste
uglate i vitičaste zagrade, i if/then konstrukciju.
242/2583
5.1. Uvjetne konstrukcije
Uvjetna konstrukcija if/then ispituje da li je izlazni status naredbe jednak nuli (budući
da "0" znači uspješno izvršenu naredbu prema pravilima UNIX-a), i ako jest, prealzi u
izvršavanje jedne ili više zadanih naredbi.
Takoñer postoji i poseban operator "[" (lijeva uglata zagrada). On je sinonim za

naredbu test i postoji isključivo zbog razloga efikasnosti. Ova naredba prihvaća zadane
argumente kao izraze usporedbe ili ispituje fajlove, te vraća izlazni status usporedbe (0 za
istinito, 1 za pogrešno). if naredba takoñer može ispitivati i exit status bilo koje naredbe, ne
samo produkt usporedbe.
Naredba test ispituje tipove datoteka i usporeñuje nizove.Postoji još i naredba elif kao
sinonim za else if. Željeni efekt je gniježñenje jedne konstrukcije (unutarnje) if/then unutar
druge (vanjske).
6. Petlje i grananje
6.1. Petlje
Petlja je odsječak kôda koji iterira zadani set naredbi (ponavlja se) dokle god je
konrolni uvjet petlje istinit. BASH se u ovome ne razlikuje bitno od C-a. Sadrži naredbe for
(in), while, until, koje se koriste u kombinaciji sa do i done koje označavaju početak i kraj
odsječka vezanog uz petlju. Princip petlje je dakle, kao i u ostalim programskim jezicima isti,
pa će ovdje biti spomenuto nešto općenito o petljama, vezano za sam pojam petlje.
Kontrolne naredbe break i continue rade na istom principu kao i u ostalim jezicima.
Naredba break prekida izvršavanje petlje, dok naredba continue radi skok na slijedeću
iteraciju petlje, preskačući ostatak kôda u trenutnom ciklusu petlje.
Konstrukcije case (in)/esac i select tehnički ne predstavljaju petlju, budući da ne

iteriraju izvršavanje odreñenog programskog odsječka. Meñutim, one, poput petlji, diktiraju
smjer izvršenja programa, ovisno o uvjetima zadanima na početku ili kraju bloka. Naredba
case (in) obavlja grananje na jedan od nekolicine programskih odsječaka, ovisno o uvjetu.
Služi kao prečica za višestruke if/then/else konstrukcije, i pokazala se izuzetno korisnom pri
stvaranju menija. Konstrukcija select, koja je usvojena iz Korn shell-a, je još jedna alatka za
stvaranje menija.
6.2. Ugnježñene petlje
Ugnježñena petlja je petlja unutar petlje, tj. unutarnja petlja u bloku vanjske petlje. Tu
se dešava da prvi prolaz kroz vanjsku petlju pokreće i unutarnju, koja se izvršava do kraja.
Slijedeći prolaz kroz vanjsku petlju opet aktivira unutarnju. Ovo se ponavlja dok se vanjska
petlja ne izvrši do kraja. Naravno, naredbom break možemo u svakom dijelu vanjske ili
unutarnje petlje utjecati na prijevremeni prekid iterativnog procesa.
243/2583
6.2.1. Primjer: ugnježñena petlja

for a in 1 2 3 4 5 #vanjska petlja
do
echo "stavi $outer u vanjsku petlju."
echo "----------------------"
inner=1 #resetiraj inner
for b in 1 2 3 4 5 #unutarnja petlja

do
echo "stavi $inner u unutarnju petlju."
let "inner +=1" #povecaj brojac inner za 1
done #kraj unutarnje petlje
let "outer +=1" #povecaj brojac outer za 1

echo
done #kraj vanjske petlje
7. Interne naredbe (builtin-ovi)

Builtin (engl. builtin – ugrañeno) je naredba koja je sadržana unutar BASH-ovog seta
naredbi, dakle doslovce ugrañena u programski jezik. One postoje isključivo zbog efikasnosti
– izvršavaju se brže od eksternih naredbi, koje obično zahtijevaju račvanje posebnog procesa,
ili zbog toga što odreñene builtin naredbe trebaju izravan pristup samom jeziku.
Kad se neka naredba ili shell inicijaliziraju zbog izvršavanja nekog podzadatka, taj
proces se zove račvanje. Novi proces koji je nastao se naziva "dijete", a proces koji je
pokrenuo račvanje "roditelj". Dok "dijete" - proces obavlja svoj posao, "roditelj" je još u
postupku izvršavanja.
Generalno gledano, BASH builtin naredba ne kreira podzadatak, sve dok se izvršava
unutar nekog kôda. Eksterni sustav naredbi ili nekakav filter unutar kôda obično znaju
generirati podzadatke.
Builtin je takoñer sinonim za sistemsku naredbu istog imena, meñutim BASH ju

interno reimplementira. Npr. BASH naredba echo nije isto što i /bin/echo, iako je ponašanje
tih dviju naredbi skoro identično.
Postoje još i ključne riječi. To su razne riječi i interpunkcijski znakovi. One imaju
posebno značenje za shell, i neke predstavljaju granice programskih odsječaka sintakse nekog
kôda. Npr. sve uvjetne konstrukcije i ono što ide uz njih predstavljaju ključne riječi. Slično
kao i builtin-ovi, ključna riječ je implementirana u BASH-u, ali za razliku od builtin naredbe,
ona sama po sebi nije naredba, već dio veće komandne strukture.
Ni kod pregleda internih naredbi se BASH ne razlikuje previše od ostalih jezika.

Nabrojimo neke I/O naredbe koje su implementirane u ovom jeziku: echo, printf, read, zatim
244/2583
naredbe za rad sa datotekama: cd, pwd, pushd, popd, dirs, pa rad sa varijablama: let, eval, set,
unset, export, typeset, declare, readonly, getopts, rad sa kôdom: source, exit, exec, shopt.
Recimo nešto i o eksternim naredbama, a u kontekstu internih naredbi. Standardne

UNIX naredbe čine shell script kôd svestranijim. Vrlina BASH-a jest kombiniranje internih
naredbi sa jednostavnim konstrukcijama programa. Standardnih naredbi ima više vrsta.
Možemo ih podijeliti po karakteru, po načinu rada, po složenosti... Po složenosti se dijele na:
osnovne (ls, cat, chmod,...), te složene naredbe (expr, find, xargs,...). Po načinu rada na
naredbe za rad sa vremenom i datumom, za procesiranje teksta, za rad sa datotekama, za
matematičke operacije, itd.
8. Aritmetičko proširivanje
Aritmetičko proširivanje pruža jednostavan i izravan način obrade aritmetičkih
podataka u kôdu. Prevoñenje znakovnog niza u brojevnu vrijednost je prilično izravno, i
koristi se u kombinaciji sa jednostrukim navodnicima (`...`), dvostrukim zagradama ( ((...)) ),
ili naredbom let. Navest ćemo par primjera aritmetičkog proširivanja u nastavku.
8.1. Aritmetičko proširivanje sa jednostrukim navodnicima
Često se koristi u kombinaciji sa naredbom expr.
8.1.1. Primjer: Aritmetičko proširivanje sa jednostrukim

navodnicima
z = èxpr $z + 3` #naredba expr vrsi prosirivanje
8.2. Aritmetičko proširivanje sa dvostrukim zagradama i

naredbom let
Upotreba dvostrukih zagrada u aritmetičkom proširivanju je potisnula korištenje

jednostrukih navodnika, koje je praktički izvan upotrebe i zbog sve većeg korištenja naredbe
let u istom kontekstu.
245/2583
8.2.1. Primjer: Aritmetičko proširivanje sa dvostrukim

zagradama
z=$(($z+3))
z=$((z+3))
#takodjer se mogu definirati operacije unutar

#dvostrukih zagrada
n=0
echo "n = $n" #n=0
((n += 1)) #povecaj n za 1

echo "n = $n" #n=1
8.2.2. Primjer: Aritmetičko proširivanje sa naredbom let

let z = z+3
let "z=z+3" #navodnici dopustaju upotrebu razmaka,
#ovdje naredba let zapravo izvrsava
#aritmeticku usporedbu, a ne prosirivanje
9. I/O preusmjeravanje
Uvijek postoje tri osnovne "datoteke" koje su otvorene: stdin (predstavlja tipkovnicu),
stdout (predstavlja ekran) i stderr (predstavlja izlaz za javljanje greške, takoñer ekran). Te, i
mnoge druge otvorene datoteke, mogu biti preusmjerene. Preusmjeravanje obično znači slanje
izlaznog stanja (odreñene datoteke, linije, programa ili čak dijela kôda unutar script-a) prema
ulazu druge datoteke, linije, programa,...
Svakom otvorenom fajlu se pridružuje njegov pokazivač (engl. file descriptor –

jednostavan broj koji operativni sustav pridružuje otvorenoj datoteci zato da ju može pratiti.
Pojednostavljena verzija pokazivača na datoteku u C-u.). Standardni pokazivači za stdin,
stdout i stderr su 0, 1 i 2. Za dodatne otvorene datoteke, ostaju nam pokazivači od 3 do 9.
Ponekad se ti dodatni pokazivači koriste za dohvat jedne od standardnih datoteka, dakle kao
privremena duplicirana veza. Ovo pojednostavljuje vraćanje u normalni način rada poslije
kompleksnog preusmjeravanja i miješanja datoteka.
246/2583
9.1. Naredba exec
Upotreba naredbe exec <ime_datoteke preusmjerava stdin prema nekakvoj datoteci.

Od te točke nadalje, svi podaci vezani uz stdin dolaze ravno iz te datoteke, za razliku od svog
normalnog izvora (obično unos iz tipkovnice). Ovo omogućava metodu čitanja datoteke liniju
po liniju i eventualno raščlanjivanje svake linije unosa korištenjem naredbe sed i/ili awk.
Slično tome, naredba exec >ime_datoteke preusmjerava stdout u željenu datoteku.

Ovim postupkom se šalju svi izlazni podaci u spomenutu datoteku. I/O preusmjeravanje je
takoñer pametan način da se izbjegnu problemi koji se javljaju kad su neke varijable
nedostupne, tj. unutar nekog subshell-a.
9.2. Preusmjeravanje odsječaka kôda
Programski odsječci, poput onih sa while, until i for petljama, pa čak i sa if/then
naredbama takoñer mogu sudjelovati u preusmjerivanju ulaza stdin. U nekim slučajevima se
čak i funkcije koriste u tu svrhu. Operator < na kraju bloka kôda osigurava da se provede
redirekcija.
Preusmjeravanje odsječka datoteke stdout ima za posljedicu upisivanje tog istog bloka
u zadanu datoteku. Pametna uporaba I/O preusmjerivanja omogućava komadanje i spajanje
snopova kôda komandnog izlaza, što dalje dovodi do stvaranja reportnih i log datoteka.
10. Podzadatci (Subshell-ovi)
10.1. Definicija podzadatka

Učitavanje shell datoteke ili kôda aktivira još jedan segment komandnog procesora.
Kao što se zadane naredbe interpretiraju u komandnoj liniji, slično se dešava i u procesu
izvršavanja seta naredbi u datoteci. Svako pokretanje shell script kôda je, općenito,
podzadatak nekog procesa "roditelja", početnog procesa iz kojeg je račvanjem nastao.
"Roditelj" proces je vidljiv na konzoli ili xterm sučelju. Meñutim, shell script proces takoñer
može i stvarati podzadatke. Takvi podzadatci se izvršavaju paralelno, što kao posljedicu daje
izvršavanje više procesa istodobno.
U globalu, eksterna naredba u nekom dijelu kôda može generirati podzadatak, i to

tamo gdje BASH builtin naredba to ne može. Ali, zbog ovog nedostatka, builtin naredbe se
izvršavaju efektivnije i brže od svojih eksternih alternativa.
247/2583
10.1.1. Primjer: paralelno učitavanje i izvršavanje procesa
#spajanje i sortiranje oba seta listi istodobno

#ivrsavanje u pozadini osigurava paralelnu obradu
(cat list1 list2 list3 | sort | uniq > list123) &

(cat list4 list5 list6 | sort | uniq > list456) &
wait #ne pokreci slijedecu naredbu dok se

#podzadatci nisu izvrsili
diff list123 list456
Ovdje se za preusmjeravanje I/O podataka u podzadatak koristi tzv. pipe operator, tj.
"|".
12. Zaključak
Shell programiranje je principijelno jednostavan način pisanja programa, temeljen na
najjednostavnijim principima programiranja. Podržava klasične UNIX programe, koristi
interne naredbe kako bi se poboljšala efikasnost izvoñenja istih, i slijedi najjednostavniji
princip rada s varijablama. Naravno da kod svakog programskog jezika uočavamo mane, pa
tako je i s ovim.
Konkretno u BASH shell scripting-u jednostavnost je u drugom smjeru mana, ali ne

koliko je vrlina, nasreću. BASH ne koristi nikakve debugging programe, težak je za
prepoznavanje i otklanjanje grešaka, što je, proporcionalno s veličinom kôda, isto toliko i veći
problem. Osim toga, postoje i situacije u kojima nije preporučljivo koristiti Shell scripting:
Intenzivni zadatci, pogotovo tamo gdje je brzina neophodna

Zadatci sa složenim matematičkim operacijama
Zadatci koji zahtjevaju prenosivost izmeñu radnih platformi
Složene, strukturirane aplikacije
Kritične backup aplikacije
Situacije gdje je prijeko potrebna sigurnost, gdje moramo garantirati čvrst integritet sustava,
kao i zaštitu od upada, provala i kompjuterskog vandalizma
Operacije sa izvršnim datotekama (BASH je ograničen na serijski pristup podatcima, a i to
samo u djelomično nespretnom i neefektivnom redak-po-redak načinu rada)
Zadatci sa multidimenzionalnim poljima
Zadatci sa strukturnim fajlovima, kao što su povezane liste ili stabla
Zadatci kreiranja ili manipuliranja grafikom ili GUI-em (Graphics User Interface – Grafički
modelirano sučelje od strane korisnika)
Zadatci koji zahtjevaju izravan pristup sistemskom hardveru
Zadatci koji zahtjevaju izravan pristup port-ovima ili I/O utorima
Aplikacije zatvorenog kôda
248/2583
Ukoliko se korisnik nañe u jednoj od gore spomenutih situacija, pametnije je iskoristiti

jedan od jezika nove generacije: Perl, Tcl, Python, Ruby ili čak i C, C++ i Java-u. Čak i onda
stvaranje prototipa aplikacije kao shell script kôda može biti koristan korak razvoja kôda.
Ako sve zbrojimo i oduzmemo dobili smo razmjerno jednostavan programski jezik,
kompatibilan s jezicima nove generacije, isto kao i raznim shell programskim standardima,
zanimljiv i pristupačan svakom. Takve specifikacije ga i čine danas jednim od najpopularnijih
programskih jezika.
13. Popis korištene literature
Internet website – www.tldp.org/LDP/abs/abs-guide.pdf
249/2583
Stručni studij Računarstva – Zagreb C Shell, T C Shell
Marijana Ladan-Pelivanović
C SHELL, T C-SHELL
250/2583
UVOD
Shell kao korisničko okruženje ima ogromne mogućnosti. Dostupne su velike skupine
programa, od tekstualnih procesora, programa za komunikaciju, administraciju sistema pa do
raznih programskih alata. Prvo široko rasprostranjeno alternativno okruženje UNIX sistema
bio je C shell. Nastao je na Berkeley sveučilištu u Kaliforniji a razvio ga je Bill Joy kao dio
Berkley Software Distribution (BSD) verzije UNIX sistema, koja je izašla nekoliko godina
poslije verzije 7 (1979). Inače C shell je dobio ime po sličnosti naredbi sa C programskim
jezikom. Oni programeri koji koriste C ili C++ najčešće programiraju u C-shellu. Kao i Korn-
Shell i C shell je produžetak sh shell-a. Tenex-C shell je poboljšana verzija C shell-a. Izvršni
program C shell-a nalazi se u datoteci /bin/csh.
251/2583
START-UP FAJLOVI C SHELL-A
Start-up datoteke C shell-a su .cshrc i .login. Datoteke .login i .cshrc izvršavaju se u

toku login procedure, znači prilikom svakog pokretanja shell-a. Nalaze se u HOME
direktoriju korisnika. Prva se izvršava iz login programa koji obavlja autorizaciju korisnika.
Kada je autorizacija uspješno završena sam login program starta shell korisnika. Slično kao
login, shell izvršava svoju start-up datoteku. Ove start-up datoteke služe za inicijalno
automatsko izvršavanje odreñenih naredbi, definiranje aliasa, varijabli radne okoline i sl.
Razlika izmeñu .login i .cshrc datoteke je ta što se .login izvršava prva i to prije startanja
shell-a, ali to obično nije značajno. Korisniku se preporučuje dodavanje svojih definicija u
.cshrc datoteku. Komande set i setenv koristimo za inicijalizaciju varijabli, set se koristi za
shell a setenv još i za bilo koju podljusku. C shell koristi simbol ~ za označavanje direktorija
u path-u, npr. ~/.cshrc ili za specifikaciju drugih korisničkih login direktorija npr.
~username/.cshrc.
Primjer .cshrc datoteke:
# ! /bin/csh
# Sample .cshrc file
setenv EXINIT 'set smd sw=4 wm=2'
set history=50
set savhist=50
set ignoreeof noclobber
if ($?prompt) then
set prompt='[\!] % '
alias f finger -R
alias lo logout
endif
252/2583
Primjer .login datoteke

#!/bin/csh
# Sample .login file
stty erase ^H intr ^C susp ^Z
echo "Welcome to Wiliki\!"
frm -s n
Primjer .logout datoteke

#!/bin/csh
# Sample .logout file
echo -n "Logged out of Wiliki "
dat
Komandne linije C shell-a
Shell naredbe su linije sastavljene od jedne ili više riječi, koje su odvojene razmakom ili
TABom. Prva riječ u liniji je naredba. Ostatak (ako ih ima) su argumenti (parametri) datoj
naredbi, a predstavljaju imena objekata na koje će naredba djelovati.
command options arg1 arg2 ... < Enter >
Opcije obično počinju crticom (-).
Primjer -ls naredbe za listanje sadržaja direktorija:

-ls
-ls -a -l
253/2583
Postavljanje prompta
Kod t (csh) prompt možemo postaviti tako da u našoj .cshrc datoteci postavimo
slijedeću liniju
set prompt=" % m % / % "
Ovim načinom, svaki put kada pritisnemo return, prompt će nam reći gdje se nalazimo
bez da prvo mijenjamo direktorij.
Leksička struktura
Shell dijeli ulazne linije u riječi, prazna mjesta i tabove. Specijalni karakteri kao '&', '|',
';', '<','>', '&&', '||', '<<', '>>' su uvijek odvojene riječi, bile one ili ne okružene praznim
mjestima (whitespace).
Specijalni karakteri uključujući i prazan space i tab mogu imati drugo značenje i biti dio
druge riječi, ukoliko se nalaze ispred backslash '\' ili jednostukog " ili dvostrukog "" navoda.
Nastavljanje i razdvajanje naredbi
Razdvajanje naredbi. Primjer: % ls -l; rm *.* <Enter>

;
Nastavljanje naredbe u više redova. Primjer:
\ % cat *.* \ <Enter>

grep "srce" | \ <Enter>
more <Enter>
254/2583
Aliasi
Prilikom rada na UNIX-u često se susrećemo sa naredbama koje imaju komplicirane

nazive. Ponekad naredbe koje često koristimo sadrže mnogo opcija i argumenata koji se
moraju navesti. Tada se koristimo aliasima.
Pomoću aliasa dugačke naredbe tj. naredbe s puno argumenata i opcija možemo skratiti
ili im dati druga jednostavnija imena. Aliasi se mogu definirati u naredbenoj liniji ili .cshrc
datoteci koristeći formu:
alias novoime=naredba
Znači novoime je alias za naredbu po imenu naredba.
Varijable
Za vrijeme rada shell pohranjuje tzv. shell varijable. Varijable u C shellu su definirane
korištenjem interne set naredbe. C shell podržava varijable okoline (environment varijable) i
varijable same ljuske.
Varijable okoline programa definiramo sa:
setenv ime vrijednosti
Varijable same ljuske se postavljaju sa:
set ime=vrijednost
Neke od najčešće korištenih varijabli: logname, home, path, mail, term automatski se
uključuju i u okolinu nakon ove naredbe, pa za njih nije potrebno upotrebljavati setenv.
Prilikom uključenja u okolinu, imena ovih varijabli se pišu velikim slovima npr. PATH.
255/2583
Setenv izlistava okolinu koja se predaje programima, dok set daje popis svih varijabli
koje poznaje sama ljuska.
Varijable u C shell-u možemo koristiti pisanjem znaka $ prije imena varijable. Ili ako su
varijable napisane kao varijable stringova onda koristimo zagrade. Postojanje varijabli
provjeravamo upisivanjem
$?variable
Primjeri:
set var = (srce.c srce.o)
echo "Type yes or no?"

set yes_no=($<)
set i=15
setj=20
echo$k
256/2583
Najznačajnije predefinirane i ugrañene shell varijable
argv argumenti iz komandne linije

cwd trenutni direktorij
home HOME direktorij
Ako je setovana, shell će ignorirati <Ctrl> D sa terminala. Sprječava se
ignoreeof
neželjeni logout
Lista datoteka gdje shell provjerava da li je pristigla pošta. Ako je prva
mail riječ u mail broj onda je to interval na koliko se provjerava pristizanje
pošte.
noclobber Ako je setovana nije dozvoljeno prepisivanje datoteka redirekcijom
path lista direktorija gdje shell traži naredbe
String koji se pojavljuje na terminalu kada je shell spreman da primi

narednu naredbu. ! se zamjenjuje rednim brojem komandne linije. Obično
prompt
se postavlja na slijedeću vrijednost:
set prompt= "hostname'\!%"

user korisničko ime, startamo sa $USER
term tip terminala koji koristimo, startamo sa $TERM
shell Puno ime trenutnog shell-a, startamo sa $SHELL
257/2583
Povijest naredbi
Povijest naredbi je mogućnost smještanja naredbi u bafer, njihovo kasnije modificiranje

i ponovno izvršavanje. Znači shell pamti prethodno unesenu naredbu i omogućava da se ista
ponovno pozove. Po izlasku iz shell-a, lista se upisuje u ~/.history i tako biva zapamćena
izmeñu dva login procesa.
Sa history i savehist varijablama moguće je postaviti broj prethodno izvršenih naredbi
koje će biti opet pozvane. Primjer spremanja 100 zadnjih naredbi u shellu i 50 zadnjih naredbi
u .cshrc koje će biti pozvane sljedećim loginom.
set history=100 savehist=50
Prethodne naredbe moguće je pozvati i korištenjem ugrañenih history varijabli.
History substitution
!! Prethodna naredba. Primjer:
% !! < Enter>
Izvršava ponovno prethodnu naredbu.

!n Naredbena linija broj n. Broj n se može otkriti sa history
!-n Naredbena linija sa brojem za n manji od trenutnog
!string Zadnja naredbena linija koja počinje stringom. Primjer:
% c proba.c pr.c obj. o -o proba -lm

...
% !c
!?string? Zadnja naredbena linija koja sadrži string.
!n* Svi argumenti n-te naredbene linije. Ako se ne zada n podrazumijeva se

prethodna linija. Primjer:
258/2583
% c proba.o pr.o obj.o -o proba

!n^ Prvi argument n-te naredbene linije
!n$ Zadnji argument n-te naredbene linije
!i:j j-ti argument i-te naredbene linije
^str1^str2 U zadnjoj naredbi zamijeni str1 sa str2
!n:s/str1/str2/ U n-toj komandnoj liniji zamijeni str1 sa str2.
Kontrola poslova (Job control)
Kontrola poslova je mogućnost praćenja i pristupa poslovima koji se odvijaju u

pozadini.
& Izvršavanje naredbe u pozadini (background). Primjer:

% du > zauzeto &
<Ctrl>Z Privremeno zaustavljanje procesa
bg [%job] Naredba za prebacivanje procesa u pozadinu. Ako nema argumenata
prebacuje se trenutni posao (zadnje prekinuti). Primjer:
% infinite
< Ctrl > Z
% bg
fg [%job] Naredba za prebacivanje procesa iz pozadine u radni (foreground). Primjer:
% infinite &
% fg % infinite
stop [%job] Prekida proces koji se izvršava u pozadini. Primjer:
% stop % infinite
<Ctrl> C Prekidanje trenutnog procesa.
259/2583
Praćenje Signala
U C shell-u jedino što možemo napraviti sa signalima je hvatanje signala SIGNIT
Pozivanje funkcije
Funkcije u shell script-ovima kao i u višim programskim jezicima predstavljaju osnovno

sredstvo modularizacije programa.
Postoje dva načina definiranja funkcija:
function ime {
naredbe
}
ili
ime ( ) {
naredbe
}
Funkcije se pozivaju jednostavnim navoñenjem imena i argumenata iza imena ukoliko

takvi postoje.
Primjer pozivanja funkcije main:

Prototip prema kojem se poziva funkcija main svakog programa u UNIX-u je:
int main(int argc, char *argv[], char *envp[]);
argc je broj argumenata navedenih kod poziva programa, a argv je niz od argc
pokazivača na te argumente kao nizove znakova. Prvi od tih nizova je ime samog pozvanog
programa. envp je niz pokazivača na nizove znakova oblika "ime=vrijednost" koji čine
okolinu. Posljednji pokazivač je NULL.
260/2583
Takoñer, program koji ne koristi nikakve ulazne parametre može definirati main kao:
int main(void) { ... }
main treba vratiti cjelobrojnu vrijednost jer poziv možemo pojednostavljeno zamisliti
kao:
exit(main(argc, argv, envp));
Ako program završava pozivom exit na nekom mjestu, onda ne dolazi do povratka iz
main. Meñutim, ako main normalno završava, onda je potrebna povratna vrijednost koja će
postati argument poziva exit.
Standardni ulaz i izlaz
Velika snaga UNIX-a je u preusmjeravanju ulaza i izlaza naredbi u datoteke (time i na

sve vanjske jedinice), kao i meñusobno spajanje ulaza i izlaza više naredbi. Svaka naredba
ima:
standardni ulaz u program (stdin, tastatura,0)
standardni izlaz iz programa (stdout, monitor,1)
standardni izlaz za greške iz programa (stderr, monitor,2)
261/2583
Redirekcija
Mehanizam redirekcije omogućava kombiniranje osnovnih naredbi (npr. cat, grep, sort,
cut,tr) u cilju obavljanja složenih operacija.
Osnovni tipovi redirekcije (preusmjeravanja):
Preusmjeravanje izlaza naredbi za rezultate (stdout):

>
date > now
Dodavanje na kraj postojeće datoteke

>>
ps -ef >> proba
Preusmjeravanje izlaza naredbi za pogreške (stderr):

>&
ls abc>& er2 upisuje u stvorenu datoteku
>>&
dodavanje na kraj postojeće datoteke

ls abc >>& er1
Preusmjeravanje ulaza naredbi (stdin):

<
cat<.login čita iz postojeće datoteke
<<
cat<<EOF čita iz tijela datoteke tipkam...... EOF
262/2583
Piping
Jedna od moći komandne linije je mogućnost korištenja piping-a. Korištenje ove

tehnike u terminalu je dobar trik, a predstavlja i olakšanje pri radu. Piping je takoñer široko
raširena metoda meñu C programerima. Bez pipinga, da bi napravili jednostavne zadatke
morali bi pisati velike količine koda.
U osnovi piping čini proces pokretanja neke naredbe i slanje njenog izlaznog rezultata
na drugi program ili datoteku, tj. zapisivanje u tu datoteku. Zamislimo da imamo tekst
datoteku u tekućem direktoriju koja sadrži mnogo linija teksta sadržanih od riječi TUX, a
zatim jednu rečenicu koja će sadržati riječ TUX i riječ Uni.
grep TUX datoteka_1.txt
Rezultat će biti izlistan na ekranu, a sačinjavat će pretragu za rečenicama koje sadrže

riječ TUX.
Ako napišemo
grep TUX datoteka_1.txt > tux_recenice.txt
rezultat možemo vidjeti u datoteci tux_recenice.txt. Znači, rezultat naredbe grep je

redirektiran i zapisan u datoteku tux_recenice.txt. Dio naredbe " >tux_recenice.txt" govori
shell-u da napravi novu datoteku tux_recenice.txt i u nju zapiše rezultat naredbe grep, umjesto
da sve izlista na ekran. Ukoliko datoteka s tim imenom već postoji rezultat naredbe grep biti
će zapisan preko sadržaja te datoteke.
Ako umjesto znaka > stavimo znak >>, sadržaj već postojeće datoteke će ostati isti, a
rezultat će biti dodan na zadnju liniju teksta.
Prava moć pipinga je kada jedan program može čitati output nekog drugog programa.
Ako napišemo
grep TUX datoteka_1.txt | grep Uni
263/2583
Prva grep naredba izlista sve tux rečenice kao output. Znak | vrijednosti iz outputa
prenosi na input slijedeće naredbe, koja je takoñer grep naredba. Druga grep naredba pregleda
sadržaj inputa u potrazi za rečenicama koje sadrže riječ Uni u sebi. Naredba grep na ovaj
način se koristi kao filter.
stout stdin
naredba1 naredba2
% naredba1 | naredba2
Redirekcija i piping u višestrukoj kombinaciji mogu činiti čuda.
Specijalni znaci u C shell-u (Pattern Matching)
Shell i neki tekst procesori dozvoljavaju zamjenu meta-karaktera ili wild cards
specijalnim znacima.
? Zamjenjuje samo jedan znak. Primjer:
% ls prim?.c
prim1.cprim2.c
% ls ?ead Ispisuje sve datoteke koji imaju 4 znaka i koji završavaju sa "ead"
* Zamjenjuje bilo koji string. Primjer:
% ls *.c
prim1.c prim2.c primer.c
% ls * Ispisuje sve datoteke trenutnog direktorija
% ls *ing Ispisuje sve datoteke trenutnog direktorija koji završavaju sa "ing"
[lista] Zamjenjuje bilo koji znak u listi Primjer:
% ls [blm] ead >bead, lead, mead
[x-y] Zamjenjuje bilo koji znak u rangu od x do y. Primjer:
% ls srce[a-g].c
srceb.c srced.c
264/2583
{ string..} Grupiranje. Primjer:

% ls { x *y* ?z* }
x myfile yourfile xza yza
~home Trenutni direktorij korisnika
~user Home direktorij odreñenog korisnika
Regular expressions
Neki tekst procesori kao grep, egrep, sed, awk i vi omogućavaju pretraživanje pattern-a
umjesto fiksnih stingova. Takvi tekstualni modeli (pattern) su poznati kao regular
expressions.
. Zamjenjuje bilo koji znak

* Zamjenjuje nulu
$ Označava kraj linije
Proces kreiranja i izvršavanja C shell scripta
Zahvaljujući script-ovima, komandni jezik ljuske može se smatrati nekom vrstom

programskog jezika, riječ je o jeziku koji se interpretira, a ne kompilira. Zaista, jezik ljuske
ima razne osobine koje inače susrećemo kod običnih programskih jezika: mogućnost
testiranja uvjeta (istina/laž), uvjetno izvršavanje komandi (if), višestruko izvršavanje komandi
(for i while petlje), prebacivanje argumenata iz komandne linije u "program" (script).
Shell scriptovi se uglavnom koriste za poslove administriranja UNIX sistema, dakle za
upravljanje resursima i procesima, za pretraživanje i ažuriranje sistemskih datoteka i sl.
Uz pomoć VI (ili nekog drugog tekst editora) formiramo script. Ako prva linija počinje
sa # onda se radi o C shell scriptu. U suprotnom, script se tretira kao Bourne shell script.
265/2583
izvršiti:
/bin/sch [-vh] script_name args ...
-v ispisuje linije skripta koje se izvršavaju

-x ispisuje naredbe koje se izvršavaju
ili:
% chmod +x script_name
% script_name args...
Argumenti naredbene linije
Argumenti iz naredbene linije prenose se u script varijable argv.
Primjer: Ekvivalentno:
echo $argv echo $*
echo $argv[2] echo $2
Kontrola toka
Omogućuje kontrolu izvršavanja scripta pomoću konstrukcija kao što su petlje, uvjetne
naredbe i sl.
IF (izvršava niz naredbi ako je uvjet istinit)
if (izraz) then if (izraz) then

naredba naredba
endif else if (izraz) then
naredba
266/2583
else
naredba
endif (za postojanje i else)
Provjera datoteka:
if ( -c filename) then
....
gdje je -c :
-
Istinito ako korisnik koji izvršava script može čitati datoteku.
r
-
Istinito ako korisnik koji izvršava script može pisati u datoteku.
w
-
Istinito ako korisnik koji izvršava script može izvršavati datoteku.
x
-
Istinito ako datoteka postoji.
e
-
Istinito ako je korisnik koji izvršava script vlasnik datoteke.
o
-
Istinito ako je datoteka prazna.
z
-
Istinito ako je direktorij.
d
SWITCH (ovisno o ispunjenosti uvjeta izvršava se jedan od nekoliko zadanih nizova

naredbi)
switch ($var) switch($1)
case strl1: case -p:
naredba lp $2
breaksw breaksw
... case -c:
case strn: cc -c $2
naredba breaksw
breaksw case -l:
267/2583
default: cc $2
naredba breaksw
breaksw endsw
endsw
FOREACH (izvršava niz naredbi odreñeni broj puta)

foreach var name (wordlist) foreach arg ($*)
naredba echo $arg
end end
WHILE (izvršava niz naredbi dok god je uvjet istinit)

while (izraz) set i=1
naredba set j=10
end while ($i<=$j)
echo Nešto
@i++
end
GOTO
loop:
naredba
goto loop
268/2583
INTEGER ARITMETIKA
Mogućnost obavljanja aritmetičkih operacija nad varijablama u scriptu bez UNIX

naredbi
Aritmetičke operacije Logičke operacije
+ zbrajanje << pomicanje u lijevo

- oduzimanje >> pomicanje u desno
* množenje | ili operacija
/ dijeljenje ^ ekskluzivno ili
% dijeljenje po modulu & I operacija
++ inkrementiranje
-- dekrementiranje
Logički operatori
== Istinito ako je lijevi string jednak desnom

!= Istinito ako lijevi string nije jednak desnom
=~ Istinito ako lijevi string odgovara stringu sa desne strane s tim što su
univerzalni znaci dozvoljeni ($file =~ *.c).
!~ Istinito ako lijevi string ne odgovara stringu s desne strane. Univerzalni znaci
su i ovdje dozvoljeni
<Istinito ako je broj s lijeve strane manji od desnog
<= Istinito ako je broj s lijeve strane manji ili jednak broju s desne strane
>Istinito ako je broj s lijeve strane veći od desnog
>= Istinito ako je broj s lijeve str. veći ili jednak desnom
|| Logičko ili
&& Logičko i
{command} Istinito ako je naredba uspješno završena
269/2583
Neke najznačajnije ugrañene naredbe C-Shella
Bez argumenata prikazuje sve definirane aliase i njihove izraze. Samo sa

alias
name printa alias sa tim imenom. Kompletna naredba definira novi alias
[name[expression]]
pod imenom name.
bg [%job] Prebacuje proces u pozadinu
cd [name], chdir
Promjena trenutnog direktorija
[name]
Ispisuje words na standardnom izlazu. S opcijom -n sprječava se prelazak

echo [-n[words...]]
u novu liniju
exit [status] Izlazak iz shell-a sa statusnom linijom
fg [%job] Vraćanje procesa iz pozadine
history
jobs [ l ] Daje listu poslova. Sa -l dobiva se detaljnija lista.
kill
nohup [command Izvršava naredbu ignorirajući signale. Naredba se ne može prekinuti ni

[args...]] kada se korisnik koji je startovao odjavi sa sistema.
Preračunava tabelu direktorija u promjenjivoj path. Neophodno jedino

rehash
kada se dodaju nove naredbe dok smo prijavljeni u sistem.
repeat count
Ponavlja naredbu count puta.
command [args...]
setenv name value Postavlja varijable okoline (USER,PATH se postavljaju automatski)
Pomjera riječi u varijable u lijevo. Prva riječ se gubi. Anko nije definirano
shift [varijable]
ime varijable, korist se argv.
source [-h] Izvršava drugi script. Sa -h opcijom naredbe iz scripta se ne izvršavaju

filename nego samo umeću history u listu.
stop [%job]
Briše postavljene aliase čija imena odgovaraju patternu.

unalias pattern
Npr. unalias * briše sve.
270/2583
unset pattern Resetuje sve varijable čija imena odgovaraju patternu. unset* resetuje sve
Briše varijable okoline čija imena odgovaraju patternu. unsetenv* briše

unsetenv pattern
sve.
Komentari i izlaz
Sve od # do kraja linije smatra se komentarom. Izlaz iz shella sa statusom status:
exit [status]
271/2583
T C SHELL (TENEX-C-SHELL)
T shell odnosno Tenex shell je poboljšana i potpuno kompatibilna verzija C shell-a. T C

shell je komandni interpreter kojeg koristimo i kao interaktivni login shell i kao shell script
komandni procesor. Uključuje:
Editiranje komandne linije
Nadzor login/logout procedure
History nadopunu
Periodično izvoñenje naredbi
Ispravljanje gramatičkih pogreški (pravilno pisanje riječi)
Rad s dugačkim listama argumenata
Start-up Tcsh
Tcsh
Interaktivan Neinteraktivan
Login No-Login
Interaktivni i neinteraktivni Tcsh
Ukoliko je T-C-Shell povezan sa standardnim ulazom i izlazom( s virtualnom

konzolom) tada se radi o interaktivnom shellu. Interaktivni Bash podijeljen je u login Tcsh i
No-login Tcsh. Tcsh radi kao login-shell, kad se starta eksplicitno opcijom >>-l<< ili kada je
prvi argument (znači argument 0) >>-<<.
Login-shell najprije izvršava naredbe iz sistemskih datoteka >>/etc/csh.cshrc<< i
>>/etc/csh.login<<. Redoslijed je različit obzirom na verziju koja se koristi. Najčešće se
promatra datoteka ~/.tcshrc, ako ne postoji onda se promatra ~/.cshrc. Ukoliko postoji
redoslijed izgleda ovako: ~/.history, ~/.login i ~/.cshdirs.
272/2583
Login i Logout script
Prilikom startanja tcsh izvršavaju se slijedeće scripte:
/etc/csh.cshrc
/etc/csh.login (samo kao login shell)

/etc/environment (samo kod AIX kao login shell)
$HOME/.tcshrc
logout
/etc/csh.logout
$HOME/.logout
Posebnost tcsh je i autologout mehanizam.
user@sunce>tcsh -l
sunce/home/user>set autologout =1
#Nakon 1 min. ne dogañanja ništa
user@sunce>auto-logout
Podešavanje prompta
set prompt = " --%T %n % ~--\n$"
Kod tc shell-a postoje 3 vrste prompta
1. prompt1: Kazuje da tcsh očekuje novu naredbu
273/2583
2. prompt2: "Nastavak prompta" javlja se kod nepotpune while ili foreach petlje kao i
poslije linija koje završavaju \.
3. prompt3: Ovaj prompt se javlja samo u slučaju greške i nudi malu pomoć kroz tcsh.
Editiranje komandne linije
Mogućnost da se prethodne ili trenutne komandne linije modificiraju tekst editorom.

Tcsh posjeduje mogućnost editiranja komandne linije i history. Mnoge verzije tcsh po
defaultu koriste emacs komandnu liniju editiranja, meñutim moguće je i postavljanje vi
editora.
bindkey -v primjer za vi-editor

bindkey -e primjer za emacs-editor
Kompletiranje imena fajlova i liste
Mogućnost da se u naredbenoj liniji automatski dovrši ime započetog fajla.

Shell je obično u mogućnosti dopuniti riječ ako je napisana samo skraćenica. Npr.
upišemo samo dio riječi 'ls/usr/lost' i pritisnemo tab tipku kako bi pokrenuli complete-word
komandni editor.
Shell će sam dopuniti ime fajla '/usr/lost/' u '/usr/lost+found/' i u ulaznom baferu
nepotpuni naziv zamijeniti punim
Primjer:
echo $ar[tab]
echo $argv (ukoliko niti jedna druga varijabla ne počinje sa ar.)
Isto tako moguće je upisivanjem '^D' kako bi pokrenuli delete-char-or-list-or-eof

komandni editor ispisati nadopunu riječi. Shell ispisuje moguću nadopunu korištenjem
ugrañene ls -F i reprinta prompt i nedopunjenu komandnu liniju.
274/2583
Primjer:
>ls/usr/l[^D]
lbin/ lib/ local/ lost+found/
>ls/usr/l
Ako je postavljen autolist onda to izgleda ovako:
>set autolist
>nm/usr/lib/libt[tab]
libtermcap.a@libtermlib.a@
>nm/usr/lib/libterm
Definiranje listi
% set x = aaa bbb ccc

% echo $x $#x $x[1]
aaa 1 aaa
% set x = "aaa bbb ccc"

% echo $x $#x $x[1]
aaa bbb ccc 1 aaa bbb ccc
% set x = (aaa bbb ccc)

% echo $x $#x $x[1]
aaa bbb ccc 3 aaa
Broj riječi u listi definiramo sa $#var
275/2583
Ispravljanje gramatičkih pogrešaka
Shell je u mogućnosti korigirati imena datoteka, naredbi i imena varijabli. Pojedine

riječi je moguće ispraviti uz pomoć spell-word komandnog editora. Ispravna shell varijabla
postavlja sena 'cmd' kako bi ispravili ime naredbe.
Primjer:
>set correct =cmd

> lz/usr/bin
CORRECT>ls/usr/bin (y|n|e|a)?
Moguće je odgovoriti sa 'y' ili pritisnuti space tipku kako bi ispravili liniju, 'e' ostaviti
naredbu neispravljenu u ulaznom baferu ili 'a' za prekid naredbe.
Automatsko periodično izvoñenje komandi
Uz pomoć interne naredbe sched naredbe možemo izvoditi u odreñeno vrijeme ukoliko
shell nije zatvoren.
276/2583
Stručni studij Računarstva – Zagreb Shell programiranje (shell i bash)
Predrag Jovanović
SHELL PROGRAMIRANJE
(shell i bash)
277/2583
UVOD
Što je shell i vrste shell-a?
Shell je program koji je posrednik (sučelje) izmeñu korisnika i operativnog sustava,

prihvaća naredbe od strane korisnika i izvršava ih sistemskim pozivima prema kernelu (jezgri
operativnog sustava), te vraća rezultat operacije.
Postoji nekoliko vrsta shell-ova: Bourne shell (sh),C shell (csh),Korn shell (ksh), TC
shell (tcsh),Bourne Again Shell (bash).Bash shell je primarni shell na Unix računalima.
Kako se pokreće shell?
Shell se pokreće nakon uključivanja računala kao zadnji korak boot procesa.Odmah po
uključivanju računala Linux-ov boot proces obavlja niz radnji kako bi kontrolu nad sustavom
predao korisniku.Prva faza je učitavanje jezgre odnosno alociranje računalnih ureñaja i kada
se jednom starta kernel on ostaje u memoriji tokom čitavog rada računala odnosno do
nestanka napajanja.Druga faza je identifikacija korisnika kako bi bilo moguće kontrolirati
odreñena prava korisnika na sustavu.U tu svrhu se pozivaju dva programa, a to su «getty» i
«login».Prvi ima funkciju osiguravanja portova odnosno komunikacijskih kanala prema
korisniku.Ti kanali se u linux-u označavaju kao «tty» s rednim brojem iza toga.Getty prima
niz znakova s tipkovnice i prosljeñuje ga programu login,koji na osnovu tog niza znakova za
koji pretpostavlja da je korisničko ime (username) korisniku dodjeljuje njegova korisnička
prava i dozvole (permissions), a zatim se zahtjeva od korisnika unos lozinke (password).Ako
password ne odgovara postojećem korisniku,onda login ponovo vraća kontrolu programu
getty,a ako je identifikacija uspješna program login starta shell program.
Funkcije shella
Primarne funkcije shell-a su ostvarivanje interakcije korisnika s kernelom,a sve u svrhu

sigurnosti datoteka na računalu.Kernel (jezgra) je u neku ruku interpreter odnosno on prevodi
278/2583
podatke dobivene od programa u procesorske instrukcije razumljive samo hardware-u.Bilo bi

gotovo nemoguće da čovjek uči te instrukcije kako komunicirao s jezgrom.Shell je dakle
program koji prevodi korisničke zahtjeve za upravljanje nad sustavom.Od korisnika se
zahtjeva poštivanje odreñenih sintaksnih pravila i razumijevanje logike funkcioniranja sustava
koje se shell strogo pridržava.Neovisno od vrste Linux-ovog shella svi imaju zajedničke
osnovne funkcije:
interpretacija komandne linije (command line interpretation)
iniciranje programa (program initation)
preusmjeravanje ulaza i izlaza (input output redirection)
lančano povezivanje komandi (pipeline connection)
supstitucija imena datoteka (substitution of filenames)
upravljanje varijablama (maintenace of variables)
kontrola radne okoline (enviroment control)
programiranje skripti (shell programming)
Što je shell skripta?
Izvršna datoteka koja se sastoji od niza shell naredbi,skripta se ponaša kao

program,naredbe se izvršavaju sekvencijalno.Svaki od postojećih shellov-a ima svoj skriptni
jezik,postoje sličnosti ali i razlike.
Skriptni jezici se sastoje od kontrolnih struktura,shell naredbi,varijabli i izraza.
Ako je skripta napisana nekim skriptnim jezikom da bi ju pokrenuli mora se koristiti
odgovarajući shell.
Prva linija skripte specificira odgovarajući shell.
Na primjer za Bourne Again Shell (bash):
#!/bin/bash
Skripte se pišu u nekom od tekstualnih editora Vi, Emacs npr.
279/2583
primjer 01:
#!/bin/bash
# je oznaka za komentar
echo Moja prva skripta
Skriptu prije pokretanja moramo učiniti izvršnom,naredba koja nam to omogućuje je

naredba chmod.
chmod a+x ime_skripte

poziv skripte: bash ime_skripte
Postavljanje dozvola za izvršavanje skripte
chmod naredba i opcije
chmod mijenja dozvole za datoteku ili direktorij
opcije:
+ dodaje dozvolu
- uklanja dozvolu
r postavlja dozvolu za čitanje
w postavlja dozvolu za pisanje
x postavlja dozvolu za izvršavanje
u postavlja dozvolu za korisnika koji je kreirao datoteku
g postavlja dozvolu za grupu korisnika
o postavlja dozvolu za sve ostale korisnike sistema
a postavlja dozvolu za korisnika,grupu i sve ostale
280/2583
Argumenti skripte
Shell skripta kao i naredbe može imati argumente.Pri pozivu skripte poslije imena mogu
se unositi argumenti.Vrijednosti argumenata mogu se koristiti unutar skripte korištenjem
operatora $ i broja.Prvi argument $1,drugi $2 itd. Specijalno $0 sadrži ime shell
skripte.Mijenjanje vrijednosti ulaznih argumenata nije dozvoljeno.
primjer 06:
#!/bin/bash
echo “Prvi unijeti argument je: $1”
echo “Drugi unijeti argument je: $2”
echo “Treći unijeti argument je: $3”
poziv skripte: skripta05 danas je “padao snijeg”
rezultat: Prvi unijeti argument je:danas

Drugi unijeti argument je:je
Treći unijeti argument je:padao snijeg
Varijable
U shellu varijable nemaju tipove,mogu sadržavati brojeve,znakove i nizove znakova.Ne

moraju se čak ni deklarirati.Vrijednosti se pridružuju varijablama pomoću
“=”operatora.Korištenje vrijednosti varijable nam omogućava specijalni operator $ ispred
imena varijable.Imena varijabli mogu sadržavati znakove,brojeve i podvlaku,ne smiju
sadržavati rezervirane znakove shell-a kao što su uskličnici,& ampersand ili razmaci koji se
koriste za odvajanje naredbi i razdvajanje naredbe i argumenata.
281/2583
primjer 02:
#!/bin/bash
str="Moja druga skripta!"
echo $str
lokalne varijable
primjer 03:
#!/bin/bash
var=”shell “
function fun{
local var=”programiranje”
echo $var
}
echo $var
fun
echo $var
Funkcije
Bash nam omogućava grupiranje koda u cjeline pomoću funkcija.One rade na sličan
način kao kod programskih jezika.Funkcije nam daju mogućnost da neki dio koda ako se radi
o većoj količini,ne ponavljamo nekoliko puta.Funkcije se pozivaju njihovim imenom I
moguće ime proslijediti argumente.
Sintaksa:
ime_funkcije() {
naredbe
}
jednom definirana funkcija se poziva imenom i parametrima.
282/2583
ime_funkcije [ param1 param2 param3 ]
Ulaz i izlaz skripte echo,read
Naredba echo šalje podatak na standardni izlaz,a naredba read upisuje podatak u
varijablu.
primjer 04:
#!/bin/bash
echo Unesite Vaše ime:
read ime
echo “$ime,kako ste!”
Eksportiranje varijabli
Sve definicije varijabli unutar odreñene skripte su dostupne samo toj skripti.Meñutim
ako želimo da su varijable definirane u skripti,vidljive i u nekoj drugoj skripti koja se poziva
iz tekuće,moramo koristiti naredbu export koja će osigurati kopije varijabli za sve skripte koje
se pozivaju iz tekuće.
primjer 05:
#!/bin/bash
var1=”ime_osobe”
export var1
druga_skripta
#!/bin/bash
var2=”prezime_osobe”
echo “$var1 $var2”
283/2583
dakle kada se iz tekuće skripte pozove druga_skripta bit će joj proslijeñena kopija
varijable var1 i moći će ju koristiti unutar svog shella.
Aritmetičke shell operacije: naredba let
Naredba let je bash shell naredba koja se koristi za izvršavanje operacija nad
aritmetičkim vrijednostima.Naredba let može se inicirati ključnom riječi let ili postavljanjem
dvostrukih zagrada.Pridruživanje vrijednosti se kombinira s aritmetičkim izrazom,takoñer se
mogu koristiti i operatori usporedbe.
Sintaksa:
let vrijednost1 operator vrijednost2
((vrijednost1 operator vrijednost2))
primjer 07:
#!/bin/bash
let “rez = 2 * 7”
echo $rez
-ako se želi koristiti razmak izmeñu operanada mora se sve stavit pod navodnike.
284/2583
Operatori naredbe let:
Aritmetički operatori Funkcija
* množenje
/ dijeljenje
+ zbrajanje
- oduzimanje
% ostatak cjelobrojnog dijeljenja
Relacijski operatori
> veće od
< manje od
>= veće ili jednako
<= manje ili jednako
= jednako za naredbu expr
== jednako za naredbu let
!= različito
& logički AND
ñ logički ILI
! logička negacija
Naredba test
Pomoću naredbe test možemo usporeñivati cjelobrojne vrijednosti, stringove,te

obavljati logičke operacije. Naredba se sastoji od ključne riječi test,iza koje se navode
vrijednosti koje se usporeñuju,a izmeñu njih je option ključna riječ koja odreñuje tip
usporedbe.Option se može smatrati operatorom,ali se zapisuje slovnom oznakom ispred koje
je znak minus.npr –eq.Vraća izlazni status 0 ako je usporedba točna.
Sintaksa: test vrijednost1 –option vrijednost2
285/2583
primjer 08:
#!/bin/bash
num=5
test $num –eq 10
echo $?
rezultat: 1
Kao alternativa postoji mogućnost da umjesto ključne riječi test koristimo zatvorene
uglate zagrade [ ],tada bi linija test $num –eq 10
izgledala ovako:
[ $num -eq 10]
Opcije i operatori naredbe test:
Usporedba cjelobrojnih vrijednosti: Funkcija
-gt veće od
-lt manje od
-ge veće ili jednako
-le manje ili jednako
-eq jednako
-ne različito
Usporedba nizova znakova
-z testiranje za prazan niz znak

-n testiranje za vrijednost
= jednakost
!= nejednakost
Str da li je vrijednost stringa null
286/2583
Logičke operacije
-a logički AND
-o logički OR
! logička negacija
Testovi za datoteke
-f datoteka postoji,obična je
-s datoteka nije prazna
-r može se čitati
-w moguće pisanje u datoteku
-x moguće izvršavanje datoteke
-d ime datoteke je direktorij
-h ime je simbolički link
-c ime je oznaka ureñaja
-b ime je blok datoteka
Kontrolne strukture
Bash shell ima skup kontrolnih struktura koje nam omogućavaju kontrolu toka
programa,odnosno redoslijed izvršavanja naredbi.
Uvjetna struktura If testira uspješnost izvoñenja shell naredbe,a ne izraza kao u većini
programskih jezika.
If…then struktura mora završiti s ključnom riječi fi
if…then
Sintaksa: if naredba then
naredba
fi
if…then…else
287/2583
Sintaksa: if naredba then

naredbe
else
naredbe
fi
primjer 08:
#!/bin/bash
if [ "bash”=”bash" ]; then
echo izraz se izračunao u true
fi
primjer 09:
#!/bin/bash
if [ $# -ne 1 ]; then
echo Netočan broj argumenata
exit 1
fi
echo $1
primjer 10:
#!/bin/bash
if [ "bash”=”shell" ]; then
echo izraz se izračunao u true
else
echo izraz se izračunao u false
fi
primjer 11:
#!/bin/bash
echo Unesite s za ispis datoteka prema veličini
echo inače ce se ispisati sve informacije
288/2583
echo –n “Molim Vas unesite opciju:”

read var
if [ "$var”= s ]
then
ls –s
else
ls –l
fi
Petlje: while,until,for-in,for
Bash shell posjeduje kontrolne strukture petlje koje nam omogućavaju ponavljanje
naredbi.Poput bash if strukture,while i until ispituju rezultat naredbe.
Meñutim,for i for-in strukture ne izvršavaju testove,već prolaze kroz niz
vrijednosti,dodjeljujući svaku vrijednost varijabli.
Sintaksa for-in: for varijabla in Sintaksa while: while naredba do

lista-vrijednosti naredbe
do done
naredbe
done
Sintaksa until: until naredba do Sintaksa for: for varijabla do

naredbe naredbe
done done
For-in petlja
For-in petlja je pogodna i za manipulaciju s datotekama.Možemo koristit specijalne

znakove za generiranje imena datoteka kao listu vrijednosti u for-in petlji.Na primjer
specijalni znak * generira listu svih datoteka u direktoriju, *.c sve datoteke s ekstenzijom .c
289/2583
primjer 12:
#!/bin/bash
for var in *.c
do
cp $var mybackup/$var
echo $var
done
primjer 13:
#!/bin/bash
for i in `seq 1 10`;
do
echo $i
done
While petlja
Petlja while ponavlja naredbe.Počinje ključnom riječi while iza koje slijedi naredba
navedena u zatvorenim uglatim zagradama.
primjer 14:
#!/bin/bash
brojač=0
while [ $brojač -lt 1000 ]; do
echo Brojač je $brojač
let brojač=brojač+1
done
primjer 15:
#!/bin/bash
str=da
290/2583
while [ “$str” = da ]
do
echo –n “Unesite Vase ime:”
read ime
echo “Postovanje, $ime”
echo –n “Zelite li ponoviti:”
read ime
done
echo Ok
primjer 16:
#!/bin/bash
brojac=1
while let “brojac <= 4”
do
echo $brojac shell
let “brojac = brojac + 1”
done
For petlja
Struktura for bez odreñene liste vrijednosti podrazumijeva listu ulaznih argumenata
komandne linije.Kada pozovemo shell skriptu,navedeni argumenti postaju lista vrijednosti
koju poziva for,varijabla koja se koristi u for naredbi se postavlja automatski na svaku
vrijednost argumenta u nizu.Struktura for je ekvivalentna listi koja se generira pomoću $@.
$@ je specijalna varijabla čija vrijednost predstavlja listu argumenata komandne linije.
primjer 17:
#!/bin/bash
for var
do
291/2583
echo $var
done
poziv skripte: bash uarg main.c lib.c io.c
A možemo i eksplicitno pozivati argumente pomoću for-in i jedne od specijalnih

Varijabli $* ili $@. Struktura for-in će posebno pozivati svaki argument I dodjeljivati
vrijednost for-in varijabli.Postoji razlika jer $* će pozivati svaku riječ posebno i ako su riječi
navedene pod navodnicima.
primjer 18:
#!/bin/bash
echo “Unijeli ste $# argumenata”
for var in $*
do
echo $var
done
poziv skripte: bash numarg jedan “dva tri” četiri
izlaz: Unijeli ste 3 argumenta

jedan
dva
tri
četiri
Dakle,ako želimo da se argumenti u navodnim znacima tretiraju kao jedan

argument,koristimo $@.
primjer 18:
#!/bin/bash
echo “Unijeli ste $# argumenata”
292/2583
for var in “$@”

do
echo $var
done
poziv skripte: bash numarg jedan “dva tri” četiri
izlaz: Unijeli ste 3 argumenta

jedan
dva tri
četiri
Logičke naredbe && i | |
Logičke naredbe izvršavaju logičke operacije na dvije naredbe shella.
Sintaksa: naredba && naredba

naredba | | naredba
U slučaju logičkog I (&&),ako su obje naredbe uspješno izvršene,uspješna je i logička

naredba i vraća izlazni status 0.Za logičku ILI naredbu ako je barem jedna od naredbi
uspješno izvršena,uspješna je i logička ILI (| |) naredba i vraća izlazni status 0.Logičke
naredbe nam služe za testiranje uvjeta u kontrolnim strukturama.
Case
Kontrolna struktura koja nam omogućava izbor izmeñu više opcija.Izbor se donosi
usporedbom vrijednosti sa ponuñenim vrijednostima.Struktura započinje ključnom riječi case,
zatim izračunavanje vrijednosti varijable,pa in. Zatim slijede opcije iza svake ide ),naredbe,pa
;; *) defaultna opcija. I ključna riječ esac na kraju.
293/2583
Sintaksa:
case string in
opcija1)
naredbe
;;
opcija2)
naredbe
;;
*)
naredbe
;;
esac
primjer 19:
#!/bin/bash
# Program koji korisniku omogućava različit
# način za izlistavanje datoteka
echo s. ispis datoteka prema veličini
echo l. ispis svih informacija o datotekama
echo c. ispis datoteka s .c ekstenzijom
echo –n “Molim Vas unesite izbor:”
read izbor
case $izbor in
s)
ls –s
;;
l)
ls –l
;;
294/2583
c)
ls *.c
;;
*)
echo Niste unijeli nijednu od opcija
esac
Korištenje preusmjeravanja i pipe operacija s kontrolnim strukturama
Kontrolne strukture možemo promatrati kao naredbe koje rezultat operacija šalju na
standardni izlaz.Izlaz je moguće preusmjeriti u drugu naredbu,program ili datoteku.U
kontrolnoj strukturi for-in možemo postaviti operator (>) koji služi za preusmjeravanje,
odmah poslije ključne riječi done kako bi izlaz petlje preusmjerili u datoteku.
primjer 20:
#!/bin/bash
artikli=”med jabuke sir voće”
for var in $artikli
do
echo “$artikli”
done > hrana
Pipeline je standardni kanal na koji podaci ulaze ili izlaze,stoga govorimo o pipeline-u
kao vrsti redirekcije standardnog inputa i outputa.Pomoću ove konekcije možemo vrlo
jednostavno izlaz jednog programa preusmjeriti na ulaz drugog programa.
Sintaksa: naredba1 | naredba2
primjer 21:
#!/bin/bash
for var in *.c
do
295/2583
echo $var
done | sort > cdat
u ovom primjeru naredba echo ispisuje imena svih datoteka s .c ekstenzijom,a imena
datoteka se prosljeñuju do filtra za sortiranje koji sortira imena prije preusmjeravanja.
Trap strukture: trap
Trap struktura izvršava naredbu ili naredbe kada se dogodi odreñeni dogañaj.
Dogañaj se može dogoditi u bilo kojem trenutku u toku izvršavanja programa.Ovi
dogañaji se obično nazivaju signalima.Kada sustav primi signal,izvršava se trap i kontrola se
prenosi na naredbu dodijeljenu trap strukturi.
Sintaksa: trap ‘naredbe’ brojevi-signala
Trap struktura je osmišljena za upravljanje vanjskim dogañajima koji remete rad

programa.Najuobičajeniji je primjer signala prekida kojeg obično šalje korisnik pritiskujući
CTRL-C.Ako za vrijeme izvršavanja programa pritisnemo CTRL-C program će se
zaustaviti.Kad god se program prekine na ovakav način,postoje akcije koje možemo
poduzeti.Obično je to izlazak iz programa s vrijednošću greške.Sustav svakom dogañaju
dodjeljuje odreñen broj.
-broj signala za CTRL-C je 2
primjer 21:
#!/bin/bash
trap ‘echo Prekid program; rm cdat; exit 1’ 2
for var in *.c

do
296/2583
echo $var
done | sort > cdat
Naredba trap se može koristiti za sprečavanje zaustavljanja programa zbog nekih

vanjskih dogañaja.Na primjer,pretpostavimo da ne želimo dati mogućnost korisniku da sam
zaustavi program s CTRL-C; želimo ignorirati sve vanjske dogañaje.Naredba trap može
presrest dogañaj CTRL-C i spriječiti zaustavljanje programa.To se može izvesti unošenjem
skupa praznih jednostrukih navodnika na mjestu prvog argumenta naredbe trap. ( trap ‘ ‘ 2 )
297/2583
ZAKLJUČAK:
Linux-ov shell (bash) nije grafički orijentiran i za sve operacije koje želimo izvršiti nad
operativnim sustavom moramo poznavati naredbe kao i njihove formate argumenata.To je
naravno puno teže od GUI pristupa ali za neke operacije shell je jednostavno nužan i pruža
velike mogućnosti manipulacije nad sustavom kakve GUI ne pruža.Na primjer uzmimo neki
sustav koji isključivo koristi GUI za komunikaciju korisnika sa operativnim sustavom.Kada
se dogodi problem koji je prouzrokovao,na bilo koji način grešku u radu hardware-a ili
software-a odgovornog za rad grafike na računalu,što se često dogaña,čak i ti operativni
sustavi predlažu nakon što dožive kolaps,startanje svojevrsnog shell-a (command prompt-a)
za rješavanje problema sustava na nekom nižem nivou,bližem samim komponentama
računala.
Što se tiče pisanja skripti u shell-u,zaključak bi bio da se pisanjem skripti može postići
znatna ušteda u vremenu i smanjenje vjerojatnosti pogrešaka.
Jednostavno ako svaki dan odrañujemo slijedno odreñene akcije nad sustavom i na to
trošimo odreñeno vrijeme, trebalo bi razmisliti da li bi mogli napisati skriptu koja bi to
odrañivala za nas. Dakle imamo prednosti pisanja skripti: kreiranje vlastitih skripti za
obavljanje odreñenih zadataka, ušteda vremena, smanjuje se mogućnost pogreške,
automatizacija svakodnevnih zadataka, automatizacija administrativnih poslova time
povećana produktivnost.
298/2583
Stručni studij Računarstva – Zagreb RegEx
Manuel Vidonis
Zoran Zoričić
REGEX
299/2583
300/2583
REGULAR EXPRESSIONS
((pravilni | regularni) izrazi)
Početak regularnih izraza
Oko 1940. godine dva su neuropsihologa, Warren McCulloch i Walter Pitts, razvila
modele za koje su vjerovali da predstavljaju rad živčanog sustava na razini neurona. Postoji
veliki broj različitih realizacija neuronskih mreža, a samim tim postoji i mnogo podjela.
Neuronske mreže možemo klasificirati prema:

broju slojeva,
vrsti veza izmeñu neurona,
vrsti obučavanja neuronskih mreža,
smjeru prostiranja informacija,
vrsti podataka.
Neuronske mreže u informatici imaju veliku primjenu, služe za:
prepoznavanje oblika,
prepoznavanje govora,
prepoznavanje rukopisa,
kompleksne proračune i procjene,
predviñanje cijena na burzi,
vremenske prognoze,
kompresiju podataka, itd.
Kod realizacije neuronskih mreža na računalima, situacija otprilike izgleda tako da za

jedan neuron treba jedan procesor. Neuron je laički opisan kao procesor s lokalnom
memorijom. Pošto su regularni izrazi izvedeni iz neuronskih mreža, možemo pretpostaviti da
regularni izrazi na jednoprocesorskim sustavima zahtijevaju veliku količinu procesorskog
vremena.
301/2583
MODEL NEURONA:
u1..n – ulazni podaci

w1..n – težinski koeficijenti
f( ) – funkcija
i– izlazni podatak
Nekoliko godina kasnije matematičar Stephen Kleene je te modele formalno

matematički opisao. Nazvao ih je regularni skupovi.
Kleene je razvio jednostavnu notaciju (sustav znakova) za izražavanje regularnih
skupova koju je nazvao regularni izrazi.
Sredinom prošlog stoljeća, 50-ih i 60-ih godina, regularnim izrazima su se bavili i
matematičari. Robert Constable je napisao dobar priručnik za matematički naklonjene
stručnjake:
"The role of finite automata in the development of modern computing theory".
RegEx je poseban jezik koji omogućava inteligentno usporeñivanje stringova, temelji

se na matematičkoj teoriji jezika, determinističkih i nedeterminističkih konačnih automata.
Prednost regEx – a je u tome što se usporedba stringa ne vrši, ali i može, prema nekom
fiksnom stringu.
Usporedba stringa vrši se prema nekom uzorku koji predstavlja odreñeni skup različitih
strigova ili znakova.
Kao rezultat usporedbe dobivamo sve one stringove koji u sebi imaju odreñeni uzorak.
Uzorak se odreñuje pomoću zamjenskih znakova (metacharacters) i posebnih nizova
(special sequences).
Jezik regularnih izraza koristi se u Unix OS, a koriste ga razni programi i okoline:
302/2583
Zamjenski znakovi u raznim okolinama i programima:
Program ili okolina . [] ^ $  \{ \} ? + | ()
vi X X X X X
visual c++ X X X X X
awk X X X X X X X X
sed X X X X X X
Tcl X X X X X X X X X
Ex X X X X X X
grep X X X X X X
egrep X X X X X X X X X
fgrep X X X X X
Perl X X X X X X X X X
Kratki opis nekih programa koji koriste regEx - e:

awk:
awk [-fscript-name] [-Fc] [inline-script] [params] [filename]
awk pretražuje ulaznu datoteku (ili stdin) i traži linije ili polja koje zadovoljavaju uzorke te izvršava pridružene operacije.
Uzorci i akcije se zadaju u komandnoj liniji (inline-script) ili datoteci (script-name).
Omogućava referenciranje linije ili bilo kojeg polja u liniji.
303/2583
grep, egrep, fgrep:
grep [options] PATTERN [FILE....]
grep je program koji na ulaznoj datoteci usporeñuje uzorak koji smo mu predali.
Uzorak se usporeñuje sa svakom linijom u datoteci. Linije u kojima imamo pogodak se
ispisuju ili broje, ovisno o opciji koju smo uključili pri pokretanju programa. više o tome:
man grep.
Program grep ima nekoliko različitih verzija:
egrep za proširene regularne izraze.
fgrep koristimo kad želimo raditi usporedbu samo prema nekom fiksnom
uzorku.
egrep == grep –E ...

fgrep == grep –F ...
više informacija: man grep
sed:
Supstitucija u sed-u: sed 's/uzorak1/uzorak2/ ' file
sed je stream editor i služi za izvoñenje osnovnih tekstualnih transformacija na

svom ulazu.
sed se razlikuje od drugih editora po tome što za ulaz može primiti datoteku ili tok
podataka (pipeline).
više informacija: man sed
vi:
vi [options] [file]
vi ili vim (vi improved) je text editor koji se može koristiti za ureñivanje bilo
kakvog teksta. Najviše se koristi za ureñivanje programa.
304/2583
vi txt1 – pokretanje vi editora i ureñivanje txt1 datoteke

:q! – izlaz iz vi editora bez spremanja podataka
vi u ex modu nam omogućava korištenje supstitucije.

ex txt1
"txt1" 4L, 246C
Entering Ex mode. Type "visual" to go to Normal mode.
:q!
više informacija: man vi
305/2583
Kratki pogled na regEx – generator
Postoje dvije vrste regEx generatora: text – directed engines, regEx – directed engines.
Jeffrey Friedl ih je u knjizi "Mastering regular Expressions" nazvao DFA i NFA engines.
Razlika izmeñu text-directed generatora i regEx-directed generatora je u tome što je
regEx-directed nedeterministički , a text-directed deterministički.
"RegEx – directed generator je nestrpljiv u svom nastojanju da napravi pogodak."
RegEx – directed generator uvijek vraća najljeviji pogodak
RegEx – directed generator uvijek vraća najljeviji pogodak, čak i ako ga kasnije čeka
bolji pogodak. Kad usporeñujemo regularni izraz sa stringom, generator će početi na prvom
znaku stringa. Pokušat će usporediti sve permutacije izraza (ovisi o izrazu), svaki put istim
redoslijedom.
Rezultat toga je da regEx-directed generator uvijek vraća najljeviji pogodak.
Kad usporeñujemo regEx "cat" sa stringom "He captured a catfish for his cat.", regEx –
directed generator će usporediti prvi znak regEx-a 'c' s prvim znakom iz stringa 'H'.
Dešava se promašaj. Pošto ne postoje ostale permutacije na tom "mjestu" regEx-a
(regEx "cat" je običan niz znakova. Imali bi permutacije da, na primjer, pokušavamo
usporediti regEx [cb]at), parser nastavlja usporedbom 'c' na drugi znak stringa 'e'.
Promašaj, i isto na usporedbi sa spaceom. Dolazimo do 4. znaka stringa, 'c' pogaña 'c' .
Generator sada pokušava usporediti sljedeći znak regEx-a 'a' s 5. znakom stringa 'a'. Pogodak,
ali na 6. znaku stringa 't' ne pogaña 'p'. Generator sada zna da regEx ne može pogoditi string
počevši na 4. znaku. Nastavlja gdje je stao, a to je na 5. znaku stringa 'a'. Dešava se promašaj i
nastavlja se dalje.
Na 15. znaku stringa imamo pogodak: 'c' pogaña 'c' , 'a' pogaña 'a', 't' pogaña 't'.
Potpuni pogodak ("cat" vs. "catfish") i generator je zadovoljan.
Pošto se radi o pohlepnom generatoru, nema nastavka usporedbe, bez obzira na to što
kasnije u stringu postoji bolji rezultat ("cat" vs. "cat"). Za pohlepni algoritam "cat" vs.
"catfish" je na boljem mjestu.
306/2583
Zamjenski znakovi (Metacharacters):
. ^ $ * + ? { }[ ] \ | ( )
. zahvaća bilo koji znak

^ označava početak reda
$ označava kraj reda
* traži se nula ili više zadanih (Kllene star)
+ traži se jedan ili više zadanih
? traži se nula ili jedan znak
{ } koristi se kada želimo odrediti neko ponavljanje
[ ] koristi se kada želimo odrediti listu znakova koje tražimo, ili neki
raspon znakova [.-.]. Zamjenski znakovi unutar uglatih zagrada imaju
drugačije značenje (više o tome kasnije).
\ koristi se kad želimo isključiti specijalnu namjenu zamjenskog znaka,
ili kod specijalnih nizova
| koristi se kad želimo postaviti alternativni odabir
( ) koristi se za grupiranje izraza; izrazi se grupiraju i privremeno čuvaju u
memoriji, možemo ih referencirati s \1, ... .. .. .,\9
Količnici * + ? {min, max} (Quantifieres)
Potrebno je znati da su količnici pohlepni (greedy).

Općenito pohlepni algoritmi su oni koji uvijek uzimaju prvo rješenje, a ponekad prvo
rješenje nije najbolje, što u RE znači vraćanje unazad.
Količnici imaju minimalni i maksimalni broj pokušaja zahvaćanja nekog znaka.
Na primjer, regularni izraz ca*t će zahvatiti "ct" (0 'a' znakova), "cat" (1 'a' znak),
"caaat" (3 'a' znaka), i tako dalje.
Generator regEx-a će kod količnika *, +, {} ('*' – 0 ili više, '+' – 1 ili više, {min} – min
ili više) forsirati što više pogodaka, zato ih zovemo pohlepnima.
U izrazu *2 string "abcdrefghfds789254gfhh2568975hujkhfed" RE prvo prolaze do
kraja stringa, a tek onda pokušavaju usporediti broj 2.
307/2583
Sada imamo vraćanje (backtracking) prema početku sve dok ne nañe prvi broj 2
(gledajući s desna na lijevo).
Zahvaćeni string će biti "abcdrefghfds789254gfhh2".
Backtracking je posljedica pohlepnosti nekih zamjenskih znakova (*,+,{}); on uvijek

vraća najdesniji pogodak (njegovo je kretanje s desna na lijevo).
Pohlepnost možemo isključiti tako da iza svakog pohlepnog zamjenskog znaka pišemo
'?' . "*?" "+?" "{min, max}?" "??".
Sada je situacija malo drugačija. Uzmimo zadnji primjer: regEx .*?2 i string
"abcdrefghfds789254gfhh2568975hujkhfed". Regularni izraz sada nakon svakog znaka s
kojim je imao pogodak pokušava usporediti broj 2. Zahvaćeni string će sada biti
"abcdrefghfds7892".
Korak po korak primjer:

Regularni izraz a[bcd]*b, zahvaća slovo a, nula ili više slova iz liste [bcd], i na kraju
b.
Usporedimo to sa stringom "abcbd"
Korak Pogodak Objašnjenje

1 a Zahvaća 'a'
2 abcbd Zahvaća [bcd]*, ide daleko koliko može, a to je do kraja stringa
Pokušava zahvatiti b, pošto je trenutna pozicija kraj stringa, imamo
3 Promašaj
promašaj
4 abcb Povratak na početak, tako da [bcd]* zahvati jedan znak manje
5 Promašaj Pokušava b ponovo, trenutna pozicija je zadnji znak, a to je "d"
6 abc Ponovno natrag, tako da [bcd]* zahvaća samo "bc"
Ponovno pokuša s b.Ovaj put znak na trenutnoj poziciji je "b", znači
7 abcb
uspijeva
308/2583
Specijalni nizovi (Special Sequences):
\d \D \w \W \b \B \s \S \< \> \A \Z
'\d' zahvaća jednu znamenku

'\D' isključuje znamenku
'\w' zahvaća slovo, broj ili '_'
'\W' isključuje bilo koje slovo, broj ili '_'
'\b' zahvaća riječi koje imaju odreñene znakove na rubovima riječi
'\B' isključuje riječi koje imaju odreñene znakove na rubovima riječi
'\s' zahvaća bilo koji white space
'\S' isključuje bilo koji white space
'\<' početak riječi
'\>' kraj riječi
'\A' početak stringa
'\Z' kraj stringa
309/2583
Osnovni primjeri
(sintaksa zamjenskih znakova, sintaksa specijalnih nizova)
sintaksa zamjenskih znakova:
. zahvaća bilo koji znak
A.A Zahvaća bilo koji troslovni niz znakova koji počinje i završava s A.
PRIMJER:
A.A zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

AA A A
AbA AbbA
ABA A__A
AzA AokoA
A.A A.LA
^ označava početak reda
^Koliko je sati zahvaća liniju koja počinje stringom "Koliko je sati"

^\d zahvaća liniju koja počinje brojem
PRIMJER:
^Koliko je sati zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

"koliko je sati .. .." "Koliko je sada sati"
^\d zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

1ds _987h
0ABD d0d
310/2583
$ označava kraj reda
\d$ zahvaća liniju koja završava brojem

\.$ zahvaća liniju koja završava točkom
PRIMJER:
\d$ zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

An52 dkkd
Bell1 bell
_5 6_
\.$ zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:
eto. marko.hr
* traži se nula ili više zadanih == {0,}
D\d*A zahvaća string koji izmeñu znakova D i A nema nijednu ili ima više
znamenki
PRIMJER:
D\d*A zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

DA DBA
D0123A D1CA
D01A-KT DB23A
311/2583
+ traži se jedan ili više zadanih == {1,}
D\d+A zahvaća string koji izmeñu znakova D i A ima jednu ili više znamenki
PRIMJER:
D\d+A zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

D1A DA
D0123A D1CA
D01A-KT DB23A
? nula ili traži se jedan znak == {0,1}
25?6 zahvaća string koji poslije 2 nema nijedan ili ima jedan broj 5 i završava sa 6
PRIMJER:
25?6 zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

256 2556
26 236
256adf 2d8
{ } koristi se kad želimo odrediti neko ponavljanje
2(5{2, 4})9 zahvaća sve stringove koji počinju s 2 i imaju min 2 i max 4 broja 5, a
sekvenca broja 5 završava s 9
PRIMJER:
2(5{2, 4})9 zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

2559 259
255559 255555555559
255596 250559
312/2583
[ ] koristi se kada želimo odrediti listu znakova koje tražimo
^[abc] zahvaća svaku liniju koja počinje slovima a, b ili c

^[A-Z] zahvaća svaku liniju koja počinje velikim slovom
PRIMJER:
^[abc] zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

ako je zakon
bGet Bget
cuker Car
^[A-Z] zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

A aS
Guru luk
Pas 23pc – TF
\ koristi se kad želimo isključiti specijalnu namjenu zamjenskog znaka ili

kad želimo uključiti specijalnu namjenu nezamjenskog znaka
\.\*.*\\ zahvaćeni stringovi su svi oni koji za prvi znak imaju '.', zatim '*'
te nula ili više bilo kojih znakova i završavaju znakom '\'
PRIMJER:
\.\*.*\\ zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

.*asdasd\ .8995\
.*\ .*AAA
313/2583
| koristi se kad želimo postaviti alternativni odabir
rib(a | e) zahvaća string koji kao prva tri znaka ima "rib", a kao četvrti znak ima
'a' ili e
(c|C)$ zahvaća linije koje završavaju s c ili C
PRIMJER:
rib(a | e) zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

zaribati ribolov
ribež stribor
(c|C) $ zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

Tko je u dv.C tko je u dv.C ?
Gdje je Wc c.
( ) koristi se za grupiranje izraza
(\w\.)(.\d) zahvaća sve one koji počinju slovom, brojem ili underscoreom te kao drugi
znak imaju točku, pa bilo koji znak i nakon toga znamenku
PRIMJER:
(\w\.)(.\d) zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

_.d5 Dd5
A.D4 d.dd
314/2583
sintaksa specijalnih nizova
'\d' zahvaća jednu znamenku
'\d' = [0-9]
\d\d\.0\d\* zahvaćeni su oni stringovi koji imaju niz: dvoznamenkasti broj

zatim točku i 0 te nijednu ili više znamenki
PRIMJER:
\d\d\.0\d\* zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

22.05 D22g056
g22.0 22.988
22.088A c8.089
'\D' isključuje znamenku
'\D' = [^0-9]
^\D\d\d zahvaćene su sve linije koje počinju bilo kojim znakom osim
broja, a nakon toga imaju dvoznamenkasti broj
PRIMJER:
^\D\d\d zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

_22dlf 555fhdj
g33_.c h5.tz
315/2583
'\w' zahvaća slovo, broj ili '_'
'\w' = [0-9a-zA-Z_]
\w\d\d\w zahvaća sve one nizove znakova koji kao prvi znak imaju broj, slovo ili
'_', kao drugi i treći znak imaju dvoznamenkasti broj, a zadnji znak imaju isti kao i prvi
PRIMJER:
\w\d\d\w zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

5556as s5aff
d99d456 7aaa
'\W' isključuje bilo koje slovo, broj ili '_'
'\W' = [^0-9a-zA-Z_]
\d\W\d zahvaća sve one nizove znakova koji kao prvi znak imaju za broj, kao
drugi znak ne smiju imati broj, slovo ili '_', a kao zadnji znak moraju imati broj
PRIMJER:
\d\W\d zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

26 2a5
2.6 222
316/2583
'\b' zahvaća riječi koje imaju odreñene znakove na rubovima riječi
[0-9]\b zahvaća sve "riječi" koje kao prvi i zadnji znak imaju broj
PRIMJER:
[0-9]\b zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

0fshdf0 ad9
1g9 _99s
987 99dl.
'\B' isključuje riječi koje imaju odreñene znakove na rubovima riječi
[0-9]\B zahvaća sve riječi koje nemaju znamenku kao prvi i zadnji znak
PRIMJER:
[0-9]\B zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

adf 123
pl89pp 1vf.
'\s' zahvaća bilo koji white space
Znak Opis
\f Form-feed (početak reda)
Linefeed (novi red na početak)
\n
\r+\f
\r Carriage return (novi red)
\t Tab
\v Vertical tab
317/2583
'\s' = [ \t \n\r\f\v]
^\s zahvaća sve linije koje počinju white spaceom
PRIMJER:
- za primjer smo odredili da točka označava početak linije
- početak linije ->' . '
^\s zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

. Ides u ducan.. .idem
'\S' isključuje bilo koji white space
'\s' = [^ \t \n\r\f\v]
^\S zahvaća sve linije koje ne počinju white spaceom
PRIMJER:
- za primjer smo odredili da točka označava početak linije
- početak linije ->' . '
^\S zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

.idem . Ides u ducan..
'\<' početak riječi
9\< zahvaća sve riječi koje počinju brojem 9
PRIMJER:
9\< zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

9idem a9cd
945 899
318/2583
'\>' kraj riječi
A\> zahvaća sve riječi koje završavaju slovom A
PRIMJER:
A\> zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

1233A 1233
DA Da
'\A' početak stringa
PRIMJER:
\A... zahvaća prva tri slova nekog stringa
\A... zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

Tada se zbilo... f\n
\A zahvaća početak stringa isto kao ^, samo što ^ uvijek zahvaća nakon \n
'\Z' kraj stringa
PRIMJER:
...\Z zahvaća zadnja tri slova nekog stringa
...\Z zahvaćeni stringovi: nezahvaćeni stringovi:

Tada se zbilo...\n f\n
\Z – zahvaća string ispred \n, a ako ne postoji string, može zahvatiti i \n, za
razliku od $ koji uvijek zahvaća ispred \n
319/2583
Lookahead Assertions
(?=regEx) nalazi li se ispred...
foo(?=bar) vs. foobat
Najprije se usporeñuje prvi dio regEx-a "foo" sa stringom "foobat". Usporedba se

izvršava kao što smo objasnili.
Imamo poklapanje "foo" s prva tri slova stringa "foobat". Nakon toga kreće regEx
generator s drugim dijelom usporedbe "bar" vs. "bat". Imamo dva pogotka, ali 'r' ne pogaña 't'
pa imamo promašaj.
foo(?=bar) vs. "foobar" Pogodak! Generator zahvaća foo jer se iza nalazi bar.
\t(?=MATEMATIKA) Tražimo pogodak na liniji:
MATEMATIKA MATEMATIKA 2 TALIJANSKI ...

Pogodak na matematici 2.
(?!regEx) da li se ispred NE nalazi ...
Tražimo pogodak nad imenima fajlova koji nemaju ekstenziju "bat" ili "exe".
.*[.](?!bat$|exe$).*$
Imamo pogodak na svakoj fajlu koji ne završava s "bat" ili "exe".
320/2583
Lookbehaind Assertions
(?<=regEx) da li se iza nalazi ...
(?<=a)b vs. "thingamabob"
Generator se kreće znak po znak i uvijek radi korak prema početku stringa te usporeñuje
sadržaj zagrade. Ako ima pogodak, gleda znak iza i usporeñuje ga sa znakom iza zagrade.
(?<!regEx) da li se iza ne nalazi ...
(?<!a)b vs "cab" promašaj.

(?<!a)b vs "bed" pogodak.
(?<!a)b vs "debt" pogodak.
Primjena regularnih izraza na nekim uniX alatima
EGREP
PRIMJER:
Datoteka tel_imenik
/*
Ana, Ban 3398-000
Alex, France 5598-999
Indi, Car 8895-977
Elvis, Potrag 9989-771
Marko, Zeus 1189-001
Zoran, Yevs 9987-573
*/
egrep "Â" tel_imenik
321/2583
Ana, Ban 3398-000

PRIMJER:
egrep "[xX]" tel_imenik
egrep ' ( Indi|Elvis) ' tel_imenik
Indi, Car 8895-977

Elvis, Potrag 9989-771
PRIMJER:
zo@linux:~> cat srijeda

alan nije napisao nista od onoga sto je trebao, sada mu je dobro.
aln nije napisao nista od onoga sto je trebao, sada mu je dobro.
alau nije napisao nista od onoga sto je trebao, sada mu je dobro.
alan nije napisao nista od onoga sto je trebao .
alanu je dobro.
zo@linux:~> egrep -e 'âlan[u]?[ \ta-zA-Z]*je[ \tA-Za-
z,]*dobro\.?$' srijeda
alan nije napisao nista od onoga sto je trebao, sada mu je dobro.
alanu je dobro.
zo@linux:~>
Telefonski brojevi:

3893-464
322/2583
3893 -986
9236- 563
2359 - 323
9885-9663
11-66666
2356-99 6
55555-666
zo@linux:~> egrep -E '^[0-9]{4}[ \t]?-[ \t]?[0-9]{3}$' srijeda
3893-464
3893 -986
9236- 563
2359 - 323
zo@linux:~>
Floating point + int:

2566.56555
25985526.322
256.325
6596
56...5544
256.3.
256.23
.32
zo@linux:~> egrep -E '^[0-9]+\.?[0-9]+$' srijeda
2566.56555
25985526.322
256.325
6596
256.23
zo@linux:~>
Ako želimo samo floating point brojeve:
323/2583
'^[0-9]+\.[0-9]+$'
Ako želimo samo int brojeve:
'^[0-9]+$'
PRIMJER:
Lg.txt
MANU LOGIN 01.01.2004. 12:00
GNO LOGIN 01.01.2004. 12:38
MANU LOGOUT 01.01.2004. 23:58
GNO LOGOUT 02.01.2004. 23:59
EXI LOGIN 03.01.2004. 23:15
EXI LOGOUT 03.01.2004. 23:29
ZORAK LOGIN 03.01.2004. 23:29
MANU LOGIN 03.01.2004. 23:30
ENA LOGIN 04.01.2004. 09:00
ZORAK LOGOUT 04.01.2004. 09:05
SETER LOGIN 04.01.2004. 10:01
MANEK LOGIN 04.01.2004. 10:03
SEKOviN LOGIN 04.01.2004. 10:05
MARA LOGIN 04.01.2004. 11:59
MANU LOGOUT 04.01.2004. 12:47
ZORAK LOGIN 04.01.2004. 23:00
SEKOviN LOGOUT 04.01.2004. 12:59
MARA LOGOUT 04.01.2004. 13:59
INED LOGIN 04.01.2004. 15:08
ENA LOGOUT 04.01.2004. 16:00
SETER LOGOUT 04.01.2004. 16:07
MANEK LOGOUT 04.01.2004. 16:26
INED LOGOUT 05.01.2004. 00:05
BREZ LOGIN 05.01.2004. 06:01
EXI LOGIN 05.01.2004. 08:02
MANU LOGIN 05.02.2004. 09:08
324/2583
ZORAK LOGOUT 05.02.2004. 09:09

MANU LOGOUT 05.02.2004. 10:59
ZORAK LOGIN 06.02.2004. 11:55
ZORAK LOGOUT 06.02.2004. 12:59
EXI LOGIN 06.02.2004. 13:05
EXI LOGOUT 06.02.2004. 13:00
SETER LOGIN 10.02.2004. 08:00
EXI LOGIN 10.02.2004. 08:01
SETER LOGOUT 12.02.2004. 09:05
EXI LOGOUT 12.02.2004. 09:58
SETER LOGIN 13.02.2004. 08:08
SETER LOGOUT 14.02.2004. 09:05
MANU login & logout za 1 mjesec.
zo@linux:~> egrep -E '^MANU[^\D\S]*(0.\.01\.2004\.)' lg
MANU LOGIN 01.01.2004. 12:00

MANU LOGOUT 01.01.2004. 23:58
MANU LOGIN 03.01.2004. 23:30
MANU LOGOUT 04.01.2004. 12:47
zo@linux:~>
MANU login & logout za 2 mjesec.
zo@linux:~> egrep -E '^MANU[^\D\S]*(0.\.02\.2004\.)' lg
MANU LOGIN 05.02.2004. 09:08

MANU LOGOUT 05.02.2004. 10:59
zo@linux:~>
Sve aktivnosti u 23 satu u 01 mjesecu bilo koji dan.
325/2583
zo@linux:~> egrep -E '^[^\D\S]*(0.\.01\.2004\..)(23)' lg
MANU LOGOUT 01.01.2004. 23:58

GNO LOGOUT 02.01.2004. 23:59
EXI LOGIN 03.01.2004. 23:15
EXI LOGOUT 03.01.2004. 23:29
ZORAK LOGIN 03.01.2004. 23:29
MANU LOGIN 03.01.2004. 23:30
ZORAK LOGIN 04.01.2004. 23:00
zo@linux:~>
Svi Logout-ovi u 23 satu u 01 mjesecu bilo koji dan.
zo@linux:~> egrep -E'LOGOUT[^\D\S]*(0.\.01\.2004\..)(23)'

lg
MANU LOGOUT 01.01.2004. 23:58
GNO LOGOUT 02.01.2004. 23:59
EXI LOGOUT 03.01.2004. 23:29
zo@linux:~>
Svi login-ovi setera.
zo@linux:~> egrep -E '^SETER.?LOGIN[^\D\S]*(1([0-

9]?)\.02\.2004\..)' lg
SETER LOGIN 10.02.2004. 08:00

SETER LOGIN 13.02.2004. 08:08
zo@linux:~>
Svi logout-ovi setera.
zo@linux:~> egrep -E '^SETER.?LOGOUT[^\D\S]*(1([0-9]?)\.02\.2004\..)' lg
326/2583
SETER LOGOUT 12.02.2004. 09:05

SETER LOGOUT 14.02.2004. 09:05
zo@linux:~>
PRIMJER:
E-mail addr filter.
zo@linux:~> cat ma2
mali_fl@pl_hr
mali_fl@@pl_hr
jhjh??@dfd_pl
hjlsll_@ww
mali.pes@yoki.hr
mali-.pes@xor.mg.
mali-.pes@xor.mg.hl
mali....pes@xor.mg
.mali.pes@yahoo.com
ernest.flego@malibu.23
endel.fdu@kos.de.ff.dd
ma-Exvest@net.hr
zo@linux:~> egrep -E '(^([a-zA-Z0-9-_])+)\.?[a-zA-Z0-9-

_]*[@]{1}([a-zA-Z0-9]+)\.{1}([a-zA-Z]{2,10})(?(\.)[a-z-A-Z]{2,3}|[a-zA-Z]{0,3})'
ma2
mali.pes@yoki.hr
mali-.pes@xor.mg.hl
ma-Exvest@net.hr
IP addr filter
327/2583
ip.wpad
/*
158.988.456.235
163.254.252.111
111.189.299.266
11.58.566.233
*/
zo@linux:~> egrep -E '(25[0-5]|2[0-5][0-9]|[01][0-9][0-
9]\.25[0-5]|2[0-5][0-9]|[01][0-9][0-9]\.25[0-5]|2[0-5][0-9]|[01][0-9][0-9]\.25[0-5]|2[0-
5][0-9]|[01][0-9][0-9])' ip.wpad
163.254.252.111
zo@linux:~>
AWK
PRIMJER:
F1/*
ime prezime kolicina naziv placeno
marko puzla 5 kocke 0
darko puh 1 kugla 1
darko on 7 kocke 0
marin draget 4 buli 1
eston sret 7 plast 1
narav tezak 4 marke 0
*/
awk_/*
$5 ~/[0]/ {print $0} $5 ~ /[0]/ {lines++}
END{print "Broj duznika:",lines}
*/
328/2583
zo@linux:~> awk -f awk_ f1

darko on 7 kocke 0
Broj duznika: 3
zo@linux:~>
Ili
zo@linux:~> awk '$5 ~/[0]/ {print $0} $5 ~ /[0]/

{lines++}END{print "Broj duznika:",lines} ' f1

darko on 7 kocke 0
Broj duznika: 3
zo@linux:~>
vi – supstitucija u vi ex modu
PRIMJER:
zo@linux:~> cat sub1
function(x+1,x,x+2)
zo@linux:~> ex sub1
"sub1" 2L, 14C

329/2583
:%s/function($[^,]*$,$[^,]*$,$[^,]$)/function(\2,\1,\3)/g
:wq
function(x,x+1,x+2)
PRIMJER:
Marko Blazevic, Parduk, HR, 10000 Zagreb

Melten Bukrest, SmartNet, SLO,21100 Ljubljana
Jadranka Muzic ,APL ,HR, 21000 Split
Gonar Tenser, Siemens,HR ,42000 Varazdin
Drago Mio,Endor-Soft ,BIH, 50000 Sarajevo
zo@linux:~> ex sub2
"sub2" 6L, 212C

:%s/$[^,]*$,$[^,]*$,$[^,]*$,$.*$/\1,\3,\4,\2/
:wq
Marko Blazevic, HR, 10000 Zagreb, Parduk

Melten Bukrest, SLO,21100 Ljubljana, SmartNet
Jadranka Muzic ,HR, 21000 Split,APL
Gonar Tenser,HR ,42000 Varazdin , Siemens
Drago Mio,BIH, 50000 Sarajevo,Endor-Soft
330/2583
zo@linux:~> ex sub2
"sub2" 6L, 212C

:%s/[\t]*,[\t]*/,/g
:wq
//g[opcionalan] ako želimo da se izraz primijeni na cijelu liniju, //inače samo na prvi
pogodak
Marko Blazevic,HR,10000 Zagreb,Parduk

Melten Bukrest,SLO,21100 Ljubljana,SmartNet
Jadranka Muzic,HR,21000 Split,APL
Gonar Tenser,HR,42000 Varazdin,Siemens
Drago Mio,BIH,50000 Sarajevo,Endor-Soft
zo@linux:~>
zo@linux:~> cat txt
16:30-19:00 - - 16:30-18:00 16:30-18:00 8:00-9:35

MAT II MAT II NWP TALIJANSKI
DV.F101 DV.F101 DV.F101 DV.F02
19:00-21:20 - - 18:10-21:20 18:10-21:20 9:45-13:05

EKONOMIKA UNIX NWP(labosi?) PIN
13:15-14:50
PIN(labosi)
331/2583
DV.F111
zo@linux:~> ex txt
"txt" 12L, 301C

:%s/MAT/MATEMATIKA/g
MATEMATIKA II MATEMATIKA II NWP TALIJANSKI
:wq
zo@linux:~> cat txt

16:30-19:00 16:30-18:00 16:30-18:00 8:00-9:35
MATEMATIKA II MATEMATIKA II NWP TALIJANSKI
19:00-21:20 18:10-21:20 18:10-21:20 9:45-13:05

EKONOMIKA UNIX NWP(labosi?) PIN
13:15-14:50
PIN(labosi)
DV.F111
zo@linux:~> cat txt1
Kako bismo ubrzali stranicenje, trebamo podršku hardvera - asocijativnu memoriju.

TLB je hardverski ureñaj koji kesira polja tabele stranica.
Postoje specijalne instrukcije kojima OS može upravljati TLB-om.
Tipična veličina TLB-a je 8-2048 ulaza.
zo@linux:~> ex txt1
"txt1" 4L, 246C

332/2583
:%s/TLB/Translation Look-Aside Buffer/g

3 substitutions on 3 lines
:wq
zo@linux:~> cat txt1
Kako bismo ubrzali stranicenje, trebamo podršku hardvera - asocijativnu memoriju.

Translation Look-Aside Buffer je hardverski ureñaj koji kesira polja tabele stranica.
Postoje specijalne instrukcije kojima OS može upravljati Translation Look-Aside
Buffer-om.
Tipična veličina Translation Look-Aside Buffer-a je 8-2048 ulaza.
zo@linux:~>
Jedini zaključak koji možemo donijeti vezan uz regularne izraze je taj da regularni
izrazi bez obzira na to kako vam se činili na početku u nezamislivoj mjeri olakšavaju posao,
ako se ne slažete sa tom tvrdnjom pokušajte sami napisati rutinu za provjeru e-maila koja će
obuhvaćati sve slučajeve iz primjera.
333/2583
Stručni studij Računarstva – Zagreb Shell alati za rad sa tekstom
Ida Golubić
Dragutin Markulin
Shell alati za rad sa tekstom
334/2583
1. UVOD
Kako su sve konfiguracijske datoteke UNIX i Linux sistema tekstualne (na
primjer/etc/passwd), administrator UNIX, odnosno Linux sistema treba poznavati alate za rad
sa tekstualnim datotekama. U nastavku teksta opisane su naredbe za rad sa tekstualnim
datotekama.
Pri korištenju OS Unix potrebno je stvarati nove i ureñivati postojeće datoteke. Mogućnosti
koje nude negrafički urednici teksta u većini zadovoljavaju potrebe Unix korisnika.
Za stvaranje i pregledavanje kraćih datoteka korisnik može koristiti i nekoliko naredbi
sistema. Tu se ubrajaju naredbe cat i more koje se opisuju u slijedećem poglavlju.
2. Pregledavanje sadržaja tekstualne datoteke
Sadržaj tekstualne datoteke najlakše se može pregledati pomoću naredbi cat, more i less. U
zavisnosti od veličine datoteke korisnik će odrediti koji će program koristiti - ukoliko je
datoteka kraća i može se prikazati na jednom ekranu, može se koristiti cat. U suprotnom,
koristi se program less koji prikazuje datoteku sa pauzom nakon svakog punog ekrana.
2.1. cat
Naredba cat služi za povezivanje datoteka i njihovo prikazivanje na standardnom izlazu
(najčešće na ekranu). Ime je dobila na osnovu funkcije koju obavlja - Concatenate and
Append to the Terminal. Sintaksa komande cat je :
$ cat [-s] filename
U ovom obliku naredba cat prikazuje sadržaj datoteke filename na ekranu, bez
zaustavljanja nakon svakog punog ekrana. Korisna opcija programa cat je -s (squeeze blank
lines), kojom se iz prikazanog teksta izbacuje višak praznog prostora, odnosno nikad se ne
prikazuje više od jedne prazne linije.
Sljedeći primjeri pokazuju prikazivanje sadržaja datoteke /etc/resolv.conf i konkatenacije
datoteka /etc/resolv.conf i /etc/networks na ekranu, respektivno:
$ cat /etc/resolv.conf
search internal.vets.edu.yu
nameserver 172.16.32.1
$ cat /etc/resolv.conf /etc/networks
search internal.vets.edu.yu
nameserver 172.16.32.1
localnet 172.16.0.0
2.2. more
Naredba more se koristi za prikazivanje sadržaja datoteke ekran po ekran. U praksi se
najčešće koristi naprednija varijanta (program less), tako da se naredba more navodi iz
povjesnih razloga.
Sintaksa naredbe more je :
$ more filename
Nakon zadavanja naredbe more prikazuje prvi ekran sadržaja datoteke, nakon čega se
koriste tipke <Space> za prikazivanje slijedećeg punog ekrana, <Enter> za prikazivanje
slijedeće linije teksta i q ili Q za napuštanje programa.
335/2583
2.3. less
Ova naredba je slična naredbi more, s tim što dozvoljava dvosmjernu navigaciju po datoteci
(unaprijed i unazad). Naredba less ne mora pročitati cijelu datoteku prije nego što prikaže
prvi ekran sadržaja datoteke, tako da u odnosu na editor vi radi brže sa velikim datotekama.
Less koristi datoteku termcap (terminfo na nekim sistemima), tako da se može koristiti na
različitim terminalima.
Sintaksa naredbe less je:
$ less [-[+]ENsS] [-ologfile] filename
Argument filename je ime datoteke čiji sadržaj treba prikazati na ekranu, a značajnije opcije
imaju slijedeće značenje:
-E napušta program kada se doñe do kraja datoteke (EOF - end of file). Ukoliko
se ova opcija ne navede, less se može napustiti interaktivnom naredbom q
(quit) ili slanjem signala za prekidanje izvršenja procesa kombinacijom tipki
<Ctrl-C>;
-N ispisuje redni broj linije na početku svake linije na ekranu;
-s iz prikazanog teksta se izbacuje višak praznog prostora, odnosno nikad se ne
prikazuje više od jedne prazne linije;
-S duge linije se sijeku i onaj dio koji se ne može prikazati prenosi se u novu
liniju na ekranu (wrap text);
-ologfile ukoliko se navede opcija -o, ulazna datoteka se kopira u datoteku logfile.
Ova opcija se može navesti ukoliko je ulazna datoteka pipe.
Naredba less ima veliki skup dodatnih opcija koje radi jednostavnosti opisa naredbe ovdje
nisu navedene. Korisnik koji ne želi stalno navoditi iste parametre, može definirati
promjenjivu okruženja LESS i u njoj pobrojati parametre koji će se proslijeñivati naredbi
less prilikom svakog izvršavanja.
$ export LESS="-options"
Karakteristike terminala koje su neophodne za rad sa ekranom, program less čita iz
promjenjive TERM.
Nakon pokretanja programa less prikazuje prvi ekran sadržaja datoteke, a zatim se koriste
interaktivne komande za navigaciju po sadržaju datoteke i napuštanje programa:
h ili H prikazuje pomoć pri korištenju interaktivnih naredbi
<Space> prikazuje slijedeći ekran sadržaja datoteke
b prikazuje prethodni ekran sadržaja datoteke
<DOWN> prikazuje slijedeću liniju teksta
<UP> prikazuje prethodnu liniju teksta
<RIGHT> horizontalno pomicanje ekrana udesno (ukoliko se ne koristi word wrap)
<LEFT> horizontalno pomicanje ekrana ulijevo (ukoliko se ne koristi word wrap)
F nastoji pratiti kraj datoteke. Opcija je korisna ukoliko se na ekranu prati
sadržaj datoteke u koju neki drugi proces istovremeno upisuje podatke.
(slično naredbi tail - f, koja je opisana u ovom poglavlju).
g prikazuje se prva linija datoteke
336/2583
G prikazuje se posljednja linija datoteke

N prikazuje se n-ta linija datoteke (korisnik unosi broj linije)
= prikazuje broj linije i postotak pročitanog sadržaja datoteke
q ili Q napuštanje programa less.
Dodatno, za program less može se definirati ulazni predprocesor (input preprocessor).
Predprocesor je izvršni program (ili shell skript) koji obrañuje datoteku prije nego što je
less prikaže na ekranu. Ulazni predprocesor definira se promjenjivom LESSOPEN. Primjer
ulaznog predprocesora je program gzip kojim se može izvršiti dekompresija tekstualne
datoteke prije prikazivanja na ekranu.
Slijedeći primjer prikazuje korištenje naredbe less:
$ less /etc/passwd
$ ls /etc/ | less
3. Prikazivanje početka i kraja datoteke (naredbe head i tail)
3.1. Naredba head

Naredba head na standardnom izlazu prikazuje početak datoteke.
Sintaksa naredbe je:
$ head [-n] filename
Opcijom –n, gde je n cjelobrojna vrijednost, korisnik odreñuje broj linija koje naredba head
treba da prikaže na ekranu (ukoliko se ne navede, podrazumijeva se 10).
3.2. Naredba tail

Za razliku od naredbe head, čija upotrebna vrijednost nije velika, naredba tail se češće
koristi. Tail prikazuje kraj datoteke na standardnom izlazu. Značenje opcije –n je identično
kao i za naredbu head - korisnik odreñuje broj linija koje naredba tail treba prikazati na
ekranu (ukoliko se ne navede, podrazumijeva se 10).
Sintaksa naredbe tail je:

$ tail [-n] [-f [--pid=PID]] file
Opcije -f i --pid imaju slijedeće značenje: -f nalaže programu tail da prati rast datoteke
(follow), a ukoliko se navede i --pid=PID, naredba završava rad sa završetkom rada procesa
PID. Sa ovim opcijama, naredba tail se može iskoristiti za praćenje podataka koje neki
program upisuje u datoteku.
Slijedeći primer pokazuje korištenje naredbi head i tail:
$ head -3 /etc/passwd
root:x:0:0:root:/root:/bin/bash
bin:x:1:1:bin:/bin:/sbin/nologin
daemon:x:2:2:daemon:/sbin:/sbin/nologin
$ tail -3 /etc/passwd
rt8900:x:888:890::/home/rt8900:/bin/bash
rt93799:x:889:891::/home/rt93799:/bin/bash
nrt2700:x:890:892::/home/nrt2700:/bin/bash
337/2583
4. Brojanje znakova, riječi i linija
4.1. Naredba wc (word count) se koristi za brojanje znakova, riječi i linija u datoteci.
Sintaksa naredbe je:

$ wc [-cwl] filename
Bez opcija naredba prikazuje sve tri vrijednosti, dok se opcijama -c, -w i -l specificira
prebrojavanje znakova (bajtova), riječi ili linija. Datoteka /etc/protocols je iskorištena radi
ilustracije upotrebe naredbe wc:
$ wc -c /etc/protocols
1748 /etc/protocols
$ wc -w /etc/protocols
297 /etc/protocols
$ wc -l /etc/protocols
44 /etc/protocols
$ wc /etc/protocols
44 297 1748 /etc/protocols
Naredba wc je korisna u raznim situacijama - pomoću nje se jednostavno može odrediti
ukupan broj korisnika sistema, ili broj datoteka u direktoriju:
$ wc -l /etc/passwd
78 /etc/passwd
$ ls -w /etc | wc -l
145
5. Usporeñivanje sadržaja datoteka
Najčešće korištene naredbe za usporeñivanje datoteka su cmp (compare) i diff (difference).
5.1. Naredba cmp

Naredba cmp usporeñuje dvije datoteke i prikazuje rezultat usporeñivanja na standardnom
izlazu (ekran). Ukoliko se ne navede opcija -s, program cmp:
- ne ispisuje ništa na ekranu ukoliko su datoteke jednake,
- ukoliko su datoteke različite prikazuje broj znakova i linije u kojoj je pronañena prva
razlika. Ukoliko je jedna datoteka ista početku druge datoteke, cmp prikazuje poruku
da je pri usporeñivanju stigao do kraja jedne datoteke, prije nego što su pronañene
razlike.
Sintaksa naredbe cmp je:
$ cmp [-l | -s] file1 file2 [skip1 [skip2]]
gdje su file1 i file2 datoteke koje se usporeñuju. Opcije imaju slijedeće značenje:
-l prikazuje broj svakog znaka koji se razlikuje i oktalnu vrijednost ASCII
koda tog znaka,
-s ne prikazuje rezultat na ekranu, već samo vraća izlazni status (silent).
Opcioni argumenti skip1 i skip2 su ofset u bajtovima od početka datoteka file1 i file2,
338/2583
odnosno redni brojevi znakova od kojih se počinje vršiti usporeñivanje. Ofset se navodi kao
decimalni broj.
Naredba cmp vraća slijedeće vrijednosti kao izlazni status:
0 datoteke su identične,
1 datoteke se razlikuju (ovaj slućaj uključuje mogučnost da je jedna datoteka
identična početku druge datoteke),
>1 pojavila se greška.
Izlazni status naredbe cmp je od značaja za shell programiranje. Slijedeći primjer ilustrira
upotrebu naredbe cmp:
$ cmp dat1 dat2
dat1 dat2 differ: char 653, line 18
$ cmp dat1 dat3
cmp: EOF on dat3
$ cmp dat1 dat4
5.2. Naredba diff

Naredba diff je moćniji od programa cmp. Diff, kao što i samo ime kaže pronalazi sve
razlike izmeñu datoteka.
Sintaksa naredbe diff je:

$ diff [options] from-file to-file
U najjednostavnijem obliku komanda diff usporeñuj sadrža datoteke from-file sa sadržajem
datoteke to-file. Ukoliko je from-file direktorij, uporeñuju se datoteke from- file/to-file i to-
file (slično se postupa i ako je to-file direktorij). Ukoliko su oba parametra direktoriji, diff
uporeñuje datoteke sa istim imenima iz ovih direktorija. Ovo uporeñivanje nije rekurzivno,
osim ako se navede opcija -r.
Opcije koje se tiču detekcije razlika u sadržaju datoteka su:
-i diff ignorira razlike izmeñu malih i velikih slova
-w diff ignorira sav whitespace (odnosno tab znakove i razmaknice)
-b diff ignorira sve blanko karaktere kojima se završava linija u datoteci.
U ostale opcije spadaju:
--brief diff samo prijavljuje da li su datoteke različite ili ne
-r rekurzivno uporeñivanje datoteka po poddirektorijima
-y rezultat uporeñivanja prikazuje se u dve kolone (side-by-side).
Naredba diff vraća slijedeće vrijednosti kao izlazni status:
0 datoteke su identične
1 datoteke se razlikuju
>1 pojavila se greška.
Izlazni status naredbe diff je od značaja za shell programiranje. Slijedeći primjer pokazuje
upotrebu naredbe diff:
$ diff letter1.txt letter2.txt
2c2
339/2583
< Please go away.

---
> Please go away now.
4c4
< This is dr. Jackyl !
---
> This is mr. Hyde !
$ diff -y letter1.txt letter2.txt
I do not want to talk to you. I do not want to talk to you.
Please go away. | Please go away now.
Hey ! Hey !
This is dr. Jackyl ! | This is mr. Hyde !
5.3. Naredba sdiff

Naredba sdiff spaja dvije datoteke i interaktivno šalje rezultat u outfile.
-a Tretira sve datoteke kao tekstualne i usporeñuje ih liniju po liniju, iako nisu
tekstualne.
-b Ignorira sav whitespace (odnosno tab znakove i razmaknice).
-B Ignorira promjene koje umeću ili brišu prazne linije.
-d Mijenja algoritam da možda neñe manji skup promjena. Ovo čini sdiff sporijim,
ponekad puno sporijim.
-H Koristi heuristiku da ubrza rukovanje velikih datoteka koje imaju brojne raštrkane
male promjene.
-i Ignorira promjene velikih i malih slova, smatra ih istima.
--ignore-matching-lines=regexp
Ignorira promjene koje umeću ili brišu linije koje se slažu s regexp.
--ignore-space-change
Ignorira promjene u whitespace-u.
-l
--left-column
Ispisuje samo lijevi stupac zajedničkih linija.
--minimal
Mijenja algoritam da možda neñe manji skup promjena. Ovo čini sdiff sporijim,
ponekad puno sporijim.
-o file
--output=file
Stavlja udružene izlazne podatke u datoteku. Ova opcija je potrebna z audruživanje.
-s
--suppress-common-lines
340/2583
Ne ispisuje zajedničke linije.
--speed-large-files
Koristi heuristiku da ubrza rukovanje velikih datoteka koje imaju brojne raštrkane
male promjene.
--text
Tretira sve datoteke kao tekstualne i usporeñuje ih liniju po liniju, iako nisu
tekstualne.
-v
--version
Pokazuje broj inačice sdiff-a.
-w columns
--width=columns
Koristi izlaznu širinu stupca.
-W
Ignorira sav whitespace (odnosno tab znakove i razmaknice). Ova opcija je -w u
diff-u.
6. Ureñivanje sadržaja datoteka
Ureñivanje sadržaja datoteka po odreñenom kriteriju (sort)
6.1. Naredba sort

Sadržaj tekstualnih datoteka se naredbom sort može urediti u rastućem ili opadajućem
redosljedu. Ureñivanje se vrši po alfanumeričkom kriteriju ili po mjesecima u godini.
Sintaksa naredbe sort je:

$ sort [OPTION]... [FILE]...
Naredba sort vrši "sortiranje" linija datoteka navedenih parametrom FILE i ispisuje
konkatenaciju sortiranog teksta na standardni izlaz. Rezultat izvršenja ove naredbe se može
redirekcijom preusmjeriti u datoteku. U podrazumjevanom stanju, sort vrši alfanumeričko
ureñivanje u rastućem redosljedu, po prvoj koloni.
Opcije kojima se može modificirati kriterij ureñivanja su:
-b sort ignorira blanko karaktere na početku linije
-f sort ne pravi razliku izmeñu malih i velikih slova
-M sortiranje se vrši po mjesecima u godini (nepoznat < JAN < FEB < ... <
DEC)
-r inverzno sortiranje
+N definira kolonu tekstualne datoteke po kojoj se vrši sortiranje (+1 zna i
ureñivanje na osnovu druge kolone, +2 na osnovu treće i tako redom). Opcija
je korisna za ureñivanje tekstualnih tabela.
341/2583
U ostale značajnije opcije spadaju:

-oFILE ureñen tekst se upisuje u datoteku FILE umjesto na ekran (slićno redirekciji
izlaza)
-tSEP definira se karakter koji predstavlja separator kolona, odnosno karakter kojim
su kolone odvojene (podrazumjevani karakter je razmaknica)
Slijedeći primjeri ilustriraju upotrebu naredbe sort za:
- alfanumeričko ureñivanje teksta
$ cat fullnames
Johnny Knoxville
Steve O
Chris Pontius
$ sort fullnames
Chris Pontius
Johnny Knoxville
Steve O
$ sort –r +1 fullnames
Chris Pontius
Steve O
Johnny Knoxville
- ureñivanje tabele po mjesecima u godini, sa definiranjem separatora kolona (:)

$ cat birthdays2
Jordan:FEB 13 1979
Smith:JAN 11 1980
Cooling:SEP 12 1950
Wotson:DEC 09 1965
Forsth:MAR 22 1977
$ sort -M +1 -t: birthdays2
Smith:JAN 11 1980
Jordan:FEB 13 1979
Forsth:MAR 22 1977
Cooling:SEP 12 1950
Wotson:DEC 09 1965
7. Priprema tekstualnih datoteka za ispis (pr)
7.1. Naredba pr
Naredba pr priprema tekstualne datoteke za ispis. Priprema obuhvaća: podjelu datoteke na
stranice, numeranje stranica i navoñenje datuma i imena datoteke u zaglavlju.
Slijedeći primjer ilustrira funkcioniranje naredbe pr. Pretpostavljamo da hoćemo ispisati
datoteku /etc/passwd radi analize. Zadajemo sljedeću naredbu:
$ pr /etc/passwd > /tmp/fpasswd
Datoteka /tmp/fpasswd je pripremljena za ispisi može se ispisati naredbom lpr ili
preusmjeravanjem izlaza na štampač (cat /tmp/fpasswd > /dev/lp0). U nastavku teksta dat je
isječak sadržaja datoteke /tmp/fpasswd:
2004-05-04 17:38 /etc/passwd
root:x:0:0:root:/root:/bin/bash
daemon:x:1:1:daemon:/usr/sbin:/bin/sh
bin:x:2:2:bin:/bin:/bin/sh
342/2583
...
...
jsmith:x:1029:1029::/home/jsmith:/bin/bash
jknoxville:x:1030:1030::/home/jknoxville:/bin/bash
cpontius:x:1031:1031::/home/cpontius:/bin/bash
2004-05-04 17:38 /etc/passwd

steveo:x:1032:1032::/home/steveo:/bin/bash
rdunn:x:1033:1033::/home/rdunn:/bin/bash
...
...
8. Podjela tekstualnih datoteka (split)
8.1. Naredba split
Svaka tekstualna datoteka se naredbom split može podijeliti na nekoliko manjih datoteka.
Sintaksa naredbe split je;
$ split condition inputfile prefix

gdje su:
condition uslov podjele datoteka
inputfile datoteka koja se dijeli
prefix prefiks na osnovu kojeg se formiraju nove datoteke.
To znači da program split dijeli datoteku inputfile na osnovu nekog uslova (broj bajtova ili
linija po jednom djelu), pri ćemu dijelove formira sa slijedećim imenima: prefixaa,
prefixab, prefixac, ..., prefixba, prefixbb, ...
Ukoliko je potrebno oformiti djelove veličine n bajtova koristi se slijedeća sintaksa:
$ split -bn inputfile prefix
Ukoliko je potrebno oformiti dijelove koj će u sebi sadržati n linija, koristi se slijedeća
sintaksa:
$ split -ln inputfile prefix
Na primjer, pretpostavimo da imamo datoteku myfile, čiji je sadržaj:
Hi !
My name is Wile E. Coyote.
I am a genius.
A pure genius.
Zadajemo naredbu split u slijedećem obliku:
$ split -l2 myfile mypiece
Nakon toga će se formirati datoteke mypieceaa i mypieceab čiji su sadržaji:
$ cat mypieceaa
Hi !
My name is Wile E. Coyote.
343/2583
$ cat mypieceab
I am a genius.
A pure genius.
8.2. Naredba csplit

-b, --suffix-format=FORMAT use
Koristi sprintf FORMAT umjesto %D.
-f, --prefix=PREFIX
Koristi PREFIX umjesto `xx'
-k, --keep-files
Ne uklanja izlazne datoteke na greškama
-n, --digits=DIGITS
Koristi označene brojeve znamenka umjesto 2.
-s, --quiet, --silent

Ne ispisuje veličinu izlaznih datoteka.
-z, --elide-empty-files
Uklanja prazne izlazne datoteke.
--help
Prikazuje pomoć i izlaz.
--version
Izlazna verzija informacije i izlaz.
9. Uklanjanje duplikata linija iz datoteke (uniq)

Naredba uniq iz tekstualne datoteke uklanja sve duplikate linija, odnosno izbacuje sve
konsekventne identične linije, osim prve u nizu. Rezultat izvršenja prikazuje se na ekranu a
po potrebi se može preusmjeriti u datoteku.
$ cat duplicates
First Line
Second Line
Second Line
Third Line
$ uniq duplicates > noduplicates
$ cat noduplicates
First Line
Second Line
Third Line
10. Traženje teksta u datoteci
Jedan od mogućih načina kojim se može utvrditi da li odreñeni korisnik ima nalog na
344/2583
sistemu ili ne je pretraživanje datoteke /etc/passwd. Ukoliko se datoteka provjerava

programom less, a na sistemu postoji veliki broj korisničkih naloga, ova procedura može
potrajati. Jednostavniji i brži način kojim se to može izvesti je korištenje naredbe grep.
Naredba grep traži navedeni uzorak teksta u svim linijama datoteke i na ekranu prikazuje
one linije u kojima je uzorak nañen.
Sam naziv grep je skraćenica od izraza Global Regular Expression Print: grep izvršava
globalnu pretragu datoteke, traži regularni izraz (Regular Expression) i ispisuje na ekranu
linije u kojima je taj izraz pronañen.
Za ispravno korištenje naredbe grep neophodno je elementarno poznavanje regularnih
izraza, koji se, izmeñu ostalog, koriste i za pronalaženje teksta u datoteci. Regularne izraze
koriste naredbe grep i egrep; treći program iz tog paketa, fgrep radi samo sa nizovima
znakova.
10.1. Regularni izrazi (regular expressions)

Regularni izraz je niz običnih i specijalnih znakova.
U obične znakove ubrajaju se:
- sva slova i brojevi
- tilda (~), obrnuti navodnik ('), znak uzvika (!), znak "at" (@), mrežica (#), podvlaka
(_), minus (-), znak jednakosti (=), dvotočka (:), točka-zarez (;), zarez (,), slash znak
(/).
U specijalne karaktere ubrajaju se:
- backslash znak (\)
- točka (.)
- zvijezdica (*)
- uglate zagrade ([) i (])
- carret znak (^)
- znak za dolar ($).
U najjednostavnijem obliku regularni izraz uključuje samo obične znakove i tada se naziva
string (niz znakova).
10.2. Naredba grep
Naredba grep pronalazi string u linijama teksta čak i kad je dio neke druge riječi. Na
primjer, riječ dent se može naći u riječi dental, president, residential i sličnim, tako da grep
na ekranu ispisuje sve linije koje sadrže te riječi.
Korištenjem kompliciranijih oblika regularnih izraza naredba grep može na ekranu prikazati
sve linije koje na primjer sadrže:
- riječ Linux,
- riječi Linux ili LINUX (regularni izraz se formira kao znak U iza koga slijede znakovi
i ili I, zatim n ili N, u ili U i na kraju x ili X),
- bilo koje četiri cifre.
345/2583
Regularni izrazi se djele na osnovne (limited) i proširene (extended, full). Osnovni regularni
izrazi su podskup skupa proširenih regularnih izraza.
Jednostavan oblik naredbe grep

U najjednostavnijem obliku, sintaksa naredbe grep je:
$ grep RE filename
gdje je RE regularni izraz koji se traži u datoteci filename.
U nastavku teksta se radi ilustracije rada programa grep koristi slijedeća datoteka:
$ cat myfile
Primjer ilustrira traženje stringa "only" u datoteci myfile. U ovom slučaju, regularni izraz je
jednostavan niz znakova.
$ grep only myfile
includes only letters. For example, the would match only
Riječ only se pojavljuje samo u jednoj liniji, i ta linija je prikazana na ekranu kao rezultat
izvršenja naredbe grep.
Specijalni znakovi
Odreñeni znakovi imaju specijalno značenje bez obzira na mjesto pojavljivanja u
regularnim izrazima, dok drugi dobijaju specijalno značenje zavisno od mjesta na kome se
nalaze i drugih znakova koji se nalaze prije ili poslije njih.
Znakovi točka (.), zvijezdica, uglate zagrade i backslash (\) smatraju se specijalnim osim
kada se nalaze izmeñu para uglatih zagrada.
Znak carret (^) je specijalan ukoliko je prvi znak u regularnom izrazu ili prvi znak nakon
otvaranja lijeve uglate zagrade.
Znak za dolar ($) je specijalan ukoliko je posljednji znak u regularnom izrazu . Znakovi za
razdvajanje (par slash karaktera //) su specijalni jer razdvajaju regularni izraz. Specijalni
znak kome prethodi backslash smatra se običnim znakom (ecaping).
Zamjena jednog znaka

Točka (.) u regularnom izrazu govori naredbi grep da taj znak interpretira kao bilo koji
drugi, osim prelaska u novu liniju.
Na primjer:
$ grep 'w.r' myfile
Napomena: regularni izraz w.r mora se staviti izmeñu apostrofa (jednostrukih navodnika -
single quotes). Ukoliko se to ne učini, shell će interpretirati izvjesne specijalne znakove kao
shell specijalne znakove, tako da se naredbi grep u nekim slučajevima mogu proslijediti
nekorektni regularni izrazi.
346/2583
Takoñer, može se definirati opseg, odnosno skup znakova koje grep interpretira kao znak r
koji mijenjamo. Na primjer, uzorak [abc12] mijenja bilo koji od znakova, b, c, 1 ili 2.
$ grep 'w[fhmkz]' myfile
Ukoliko je prvi znak u uglatoj zagradi carret, to zna i da grep može interpretirati točku kao
bilo koji znak koji se ne nalazi u navedenom skupu:
$ grep 'w[^fhmkz]' myfile
Opseg se formulira pomoću znaka minus, koji se nalazi izmeñu dva znaka u okviru uglatih
zagrada. Pri tome, ne može se zadati inverzan opseg zamjene, ali se mogu navesti više
opsega u okviru istih zagrada. Na primjer, uzorak [a-zA-Z] odgovara svim velikim i malim
slovima.
$ grep 'w[a-f]' myfile
Ponavljanje znakova
Regularnim izrazom oblika znak \{nmin,nmax\} može se specificirati koliko se puta znak
treba ponoviti. Na primjer, uzorak X\{2,5\} zna i najmanje dva i najviše pet uzastopnih
pojavljivanja znaka X (odnosno XX, XXX, XXXX ili XXXXX). Uzorak X\{2,\} zna i
najmanje dva pojavljivanja znaka X (odnosno XX, XXX, ...., XXX...XXX). Uzorak
X\{4\} znači točno četiri uzastopna pojavljivanja karaktera X
(odnosno XXXX). Slijedi primjer ovog oblika izraza:
$ grep 'p\{2,4\}' myfile
Ponavljanje regularnih izraza

Znak zvjezdica (*) označava nula, jedno ili više ponavljanja nekog regularnog izraza. Na
primjer, uzorak X* se interpretira: prazan string, X, XX, XXX, XXX...XXX. Ukoliko je
potrebno jedno ili više ponavljanja, regularni izraz se formira kao XX*, što se interpretira
kao X, XX, XXX, XXX...XXX.
Na primjer,
$ grep 'p*' myfile
prikazuje cijelu datoteku myfile, dok:
$ grep 'pp*' REfile
prikazuje sve linije koje sadrže jedno ili više uzastopnih pojavljivanja slova p.
Usporeñivanje početka i kraja linije teksta

Ukoliko se znak carret (^) navede kao prvi znak regularnog izraza znači uzorak se
usporeñuje sa početkom linije. Na primjer, ^[Tt]he odgovara svim linijama datoteke koje
počinju stringom the ili The:
$ grep '^[Tt]he' myfile
Ukoliko se znak za dolar ($) navede kao posljednji znak regularnog izraza, uzorak se
usporeñuje sa krajem linije. Na primjer, [Tt]he$ odgovara svim linijama koje se završavaju
nizovima znakovaa The ili the:
$ grep '[Tt]he$' myfile
347/2583
Primjer složenog regularnog izraza

Standardni američki format datuma je niz znakova formiran na slijedeći način: ime mjeseca
s velikim početnim slovom (najmanje tri znaka - May, najviše devet znakova - September),
razmak, jedna ili dvije cifre za dan, zarez, razmak, četiri cifre za godinu. Regularan izraz se
formira na slijedeći način
[A-Z][a-z]\{2,8\} [0-9]\{1,2\}, [0-9]\{4\}
i odgovara nizovima znakova tipa: August 16, 2004.
Najčešće korištena naredba iz grep paketa je grep.

Kompletna sintaksa naredbe grep je:
$ grep [options] LRE [file(s)]
gdje je LRE osnovni regularni izraz (Limited Regular Expression), a file(s) skup datoteka u
kojima se uzorak traži. Od značajnijih opcija spominjemo slijedeće:
-c grep prikazuje broj linija u kojima je nañen uzorak,
-h grep ne prikazuje imena datoteka ukoliko se pretraživanje vrši u nekoliko
datoteka,
-i grep ignorira razlike izmeñu velikih i malih slova,
-n prije svake linije grep će prikazati i redni broj linije u datoteci.
10.3. Naredba egrep

Naredba egrep dozvoljava upotrebu proširenih regularnih izraza. Sintaksa naredbe je slična
sintaksi naredbe grep:
$ egrep [options] FRE [files]
gdje je FRE prošireni regularni izraz (full, limited regular expression). Ovi regularni izrazi
predstavljaju proširenje skupa osnovnih regularnih izraza slijedećim operatorima:
RE+ traži se jedno ili više pojavljivanja regularnog izraza RE,
RE? traži se jedno ili nijedno pojavljivanje regularnog izraza RE,
RE1 | RE2 traži se regularan izraz RE1 ili regularan izraz RE2. Znak pipe (|) se ponaša
kao logički ILI operator,
(RE) grupira se veći broj regularnih izraza.
Slijedeći primjeri ilustriraju
- traženje linija koje sadrže najmanje dva uzastopna velika slova u datotekama file1 i
file2:
$ egrep '[A-Z][A-Z]+' file1 file2
- traženje linija koje sadrže niz UNIX ili Linux u datotekama file1 i file2:
$ egrep 'UNIX|Linux' file1 file2
- traženje svih linija koje sadrže riječi cat ili cut u datoteci myfile
$ egrep 'c(a|u)t' myfile
348/2583
10.4. Naredba fgrep

Naredba fgrep na ekranu prikazuje sve linije datoteke ili grupe datoteka koje u sebi sadrže
zadati niz znakova. Za razliku od naredbi grep i egrep, fgrep interpretira svaki znak u nizu
kao običan znak. Fgrep ne podržava rad sa regularnim izrazima, i u nekim slučajevima je
pogodniji za rad (na primjer, ukoliko se traži niz oblika "C:\A*.txt").
Sintaksa naredbe fgrep je:

$ fgrep [options] string [files]
Naredba koristi iste opcije kao i naredbe grep i egrep.
11. OSTALE NAREDBE
11.1. Naredba tr
-(transform) služi za transformaciju znakova. Naredba kopira stdin na stdout, ali pri tom niz
znakova koji je prvi argument, transformira u niz znakova koji je drugi argument. Zanimljivo
je da ova naredba radi isključivo sa stdin-om, dakle ne prima datoteku kao ulazni parametar.
Sintaksa naredbe;
tr [-c] [-d] [-s] [string1] [string2]
Primjeri:
tr b B < infile > outfile
tr a-z A-Z < infile > outfile
tr -d '\001-\010\013-\037\177-\377' < infile > outfile
-c zamjenjuje set znakova zadanih sa string1
-d briše sve ulazne znakove specificirane sa string1
-s zamjenjuje instancu ponavljanih znakova sa jednim znakom
string1 prvi string za zamjenu
string2 string koji zamjenjuje prvi string
349/2583
11.2. naredba columns
-primjenjuje se za ispis teksta u pravilno formiranim stupcima
Sintaksa naredbe;
column [-tx] [-c columns] [-s sep] [file ...]
-c prikazuje širinu kolona
-s specificira set znakova za delimitiranje kolona za –t opciju
-t determinira broj kolona koje sadrži izlaz
-x puni kolone prije punjenja redova
primjer:
- pri ispisu tekstualnih datoteka broj kolona na stranici (podrazumijevana vrijednost je 1)
$ lp -o columns=2 filename
$ lp -o columns=3 filename
11.3. naredba paste
-spaja redove iz jedne ili više datoteka u jedan, svi prvi redovi u prvi, drugi
redovi u drugi red ...
Sintaksa naredbe;
paste [OPTION]... [FILE]...
-d, --delimiters=LIST reuse characters from LIST instead of TABs
-s, --spaja serijski jednu datoteku umjesto paralelno
primjer:
%paste –s –d” \n” welcome.msg
11.4. cut naredba
350/2583
- koristi se za izdvajanje dijelova linija iz teksta. Možemo tako iz neke datoteke uzeti samo
neka od polja koja su meñusobno odvojena danim separatorom (opcije –d, -f). Može se,
meñutim koristiti i tako da se iz linija izdvoje samo neke kolone (opcija –c).
Sintaksa naredbe;
cut –flist [-ds] [-s] [datoteka1...]

cut –clist [datoteka1...]
-pri čemu je list lista polja koju želimo izdvojiti (u drugom slučaju).
cut -d<separator> -f<lista polja> <lista fajlova - Ispisuje polja koja mu navedemo u listi polja
koja su odvojena zarezom, a separator polja je i mora se navesti pod navodnicima ukoliko
sadrži neke rezervirane znakove.
who am i | cut -d" " -f1 | cut -d! -f2 - Ispisuje samo username.
cat /etc/passwd | grep | cut -d: -f5 - Ispisuje ime i prezime osobe čiji je username .
grep /etc/passwd | cut -d: -f5 - Isto kao prethodni primjer.
grep /etc/passwd | cut -d: -f6 | cut -d/ -f1 - Ispisuje se prazan string jer smo stavili da je drugi
separator slash (/).
primjer:
$ cut –f11,5 –d: /etc/passwd -omogućuje da vidimo sva dozvoljena korisnička imena na
sistemu i njihove ID-ove
11.5. expand naredba
-TAB-ove zamijeni razmacima
Sintaksa naredbe;
expand [ -t tablist ] [-tabstop] [-tab1, tab2,. . ., tabn] [ file ... ]
-i, --initial
Zamijenjuje TAB-ove poslije whitespace-a.
-t, --tabs=NUMBER
Odvaja tab NUMBER znakove posebno, ne 8.
-t, --tabs=LIST
351/2583
Koristi zarezom odvojene lista odreñenih tabulatorskih pozicija.
--help
Prikazuje pomoć i izlaz
--version
Daje informacije o verziji i izlaz.
11.6. unexpand naredba -razmake zamijeni TAB-ovima
Sintaksa naredbe;
unexpand [ -a ] [ -t tablist ] [ file ...]
primjer:
% unexpand login.expand >login.unexpand
11.7. Naredba join -na izlazu omogućuje spajanje dvije tablice specificirane sa datotekama
file1 i file2
Sintaksa naredbe;
join [-a filenumber | -v filenumber ] [ -1 fieldnumber ] [ -2 fieldnumber ] [ -o list ] [ -e string
] [ -t char ] file1 file2
join [ -a filenumber ] [ -j fieldnumber ] [-j1 fieldnumber ] [ -j2 fieldnumber ] [ -o list ] [-e
string ] [ -t char ] file1 file2
-a filenumber
Pored normalnog izlaza, navodi liniju za svaku neparnu liniju broja datoteke, gdje je broj
datoteke 1 ili 2. Ako su obje -a 1 i -a 2 navedene, sve neparne linije biti će izlazne.
-v filenumber
Umjesto defaultnog (predviñenog) izlaza, navodi liniju samo za svaku neparnu liniju u
broju datoteke, gdje je broj datoteke 1 ili 2. Ako su obje -v 1 i -v 2 navedene, sve neparne
linije biti će izlazne.
-l fieldnumber
Pridružuje brojeve polja datoteci 1. Polja su decimalni pozitivni brojevi počevši sa 1.
-2 fieldnumber
Pridružuje brojeve polja datoteci 2. Polja su decimalni pozitivni brojevi počevši sa 1.
-j fieldnumber
Jednako kao -1fieldnumber -2fieldnumber.
-j1 fieldnumber
352/2583
Jednako kao -1fieldnumber.
-j2 fieldnumber
Jednako kao -2fieldnumber.Polja su numerirana počevši sa 1.
-o list
Svaka izlazna linija uključuje polja označena u listi. Polja selektirana listom koja se ne
pojavljuju na ulazu biti će tretirana kao prazno izlazno polje. (Vidi opciju -e). Zajedničko
polje se ne ispisuje osim ako se to posebno ne zahtijeva.
-e string
Zamijenjuje prazno izlazno polje sa stringom.
11.8. Naredba printf -radi ispis na izlaz
Sintaksa naredbe;
printf format [ argument]
Neke korisne opcije;
Format - opis formata za ispis
Argument - stringovi koji će biti ispisani na standardni ispis
Primjer:
printf "hello" – prikazuje hello na izlazu.
11.9. Naredba tee -kopira sadržaj stdin-a istovremeno u stdout i u datoteke koje su
navedene kao parametri te se najčešće koristi za dupliciranje izraza
Sintaksa naredbe;
tee datoteka1 [datoteka2...]
Neke korisne opcije;
-a - dodaje na datoteku, umjesto inicijalnog brisanja
-i - zanemari interrupt signale
--help - prikaže help
--version - prikaže verziju

Primjer:
353/2583
–primjer: ls-al| tee izlaz| wc-l; cat izlaz
11.10. naredba read

- naredba read se koristi za čitanje ulaznih podataka sa tipkovnice i memoriranje
unijete vrijednosti u promjeljivu. Dodatno, to je jednostavan i dobar način da se u
razvojnoj fazi ubace prekidne točke u program i na taj način kontrolira njegovo izvršavanje.
Sintaksa komande read je:

$ read varible1, varible2,...varibleN
–primjer:
#
# ss2: upotreba komande read
#
echo "Unesite podatak:"
read var1
echo "Uneli ste: $var1"
- upotreba ove naredbe ilustrirana je programom ss2 koji čita ulazni podatak sa tastature u
promjenjivu var1, a zatim ga ispisuje na ekran.
11.11. naredba fold
-razlomi linije
Sintaksa naredbe;
fold [ -bs ] [-w width | -width] [file]
-b -broji širinu u bajtovima
-s -ako segment linije ima prazan znak lomi liniju nakon tog znaka
-w width | -width -specificira maksimalnu duljinu linije u koloni. Difoltna vrijednost je 80
-file - path datoteke koja se lomi
primjer:
fold -5 myfile.txt > newfile.txt – lomi linije datoteke myfile.txt na širinu 5 karaktera i
prusmjerava izlaz u datoteku newfile.txt newfile.txt
354/2583
11.12. naredba comm
- nalazi linije zajedničke dvjema datotekama
Sintaksa naredbe;
comm [-1] [-2] [-3 ] file1 file2
-1 -izostavlja izlazne kolone koje imaju linije iste kao file1
-2 -izostavlja izlazne kolone koje imaju linije iste kao file
-3 -izostavlja izlazne kolone koje imaju duplicirane linije u file1 i file2
file1 -ime prve datoteke za komparaciju
file2 -ime druge datoteke za komparaciju
primjer:
% comm sort1 sort2 -komparira sort1 i sort2
355/2583
Stručni studij Računarstva – Zagreb VI editor
Mario Strinić
VI EDITOR
356/2583
UVOD
VI je „screen based“ editor, najčešće korišten na UNIXoidima. Osnovni razlog

uspješnosti VI editora su mnoga svojstva koja pomažu programerima, ali i mnoštvo
mogućnosti koje nudi u, nazovimo, svakodnevnom editiranju file-ova. Česta je pojava da ga
početnici izbjegavaju upravo zbog mnoštva mogućnosti koje nudi.
Osim VI-a postoje još dva standardna UNIX editora, to su:
ed – linijski orijentiran editor, prilično kompliciran za uporabu
ex –linijski editor – praktično jednakih mogućnosti kao i VI
Startanje:
VI pruža mogućnost kreiranja novih ili editiranja „starih“ dokumenata“.

Naredba za pokretanje je:
VI [filename] (filename je opcionalan)
Ukoliko se prilikom pokretanja ne navede ime file-a potrebito je prilikom snimanja dati
ime. Prilikom prvog pokretanja ekran je ispunjen tildama (~) s lijeve strane ekrana. Na dnu
(ukoliko je naveden filename) pisat će nešto poput:
„filename“ lines 21, 400 characters (ime file-a, broj linija i broj znakova)
Ukoliko file nije postojao pisat će nešto poput:
„newfile“ [newfile]
Za pokretanja bez imena file-a (bilo starog ili novog imena) donja linija bit će prazna.
357/2583
MODOVI RADA:
VI editor ima dva moda rada:

komandni
insert
Komandni mod:
Omogućuje unos komandi i manipulaciju tekstom. Za ulazak u komandni mod potrebito

je pritisnuti dirku Escape (Esc)(prilikom startanja VI se i nalazi u komandnom modu).
Pojavit će se „:“ u očekivanju komande. Naredbe su obično duge jedan (1) ili dva (2) znaka.
Za prelazak u insert mode koriste se naredbe „a“ i „i“.
Format naredbi je:
[count] komanda [where]
Count je broj koji počinje sa 1-9 i odnosi se na broj znakova na koji želimo imati
učinak. Npr. naredba x20 će obrisati 20 znakova.
Where govori na koliko linija želimo učinak naredbe (takoñer, može biti i naredba za
pomicanje kursora.
Jednostavne Naredbi:
a ulazak u insert mode
h miče kursor lijevo jednu poziciju
i ulazak u insert mode – otkucani znakovi će biti umetnuti prije trenutne
pozicije kursora. Ukoliko navedemo count sav tekst koji je umetnut bit će
ponovljen count puta
j pomiče kursor jednu liniju dolje
k pomiče kursor jednu liniju gore
l pomiče kursor desni jednu poziciju
r mijenja znak „pod“ kursorom (count za zamjenu više znakova)
u povrat zadnje naredbe (undo)
358/2583
x briše znak pod kursorom (count za obrisati count znakova)

q napuštanje VI editora (ukoliko je dokument mijenjan dobit ćemo
upozorenje)
q! napuštanje bez snimanja (nema upozorenja)
w snimanje (može se navesti iza w ime file-a)
wq snimiti i napustiti
Text baferi u VI
VI ima 36 bafera sa spremanje dijelova teksta i bafer opće namjene. Kad god je neki dio
teksta obrisan ide u bafer opće namjene ali se može pohraniti i u drugi bafer ako se tako
specificira. Bafer se specificira naredbom “ iza koje slijedi broj ili slovna oznaka bafera.
Na primjer:
“mdd – znači koristi bafer m i obriši trenutnu liniju ili

“mp – kopira sadržaja bafera m(uradi „paste“)
Sječenje (cut) teksta
Naredba koju obično koristimo za sječenje (cut) texta je d.
Kombinacije naredbe d:
dd – briše liniju
d^ - briše od pozicije kursora do početka linije
d$ - briše od pozicije kursora do kraja linije
dw – briše od trenutne pozicije kursora do kraja riječi
3dd – briše tri linije teksta od trenutne pozicije prema dole
Postoji i naredba y koja funkcionira na sličnom principu koja uzima tekst bez brisanja.
359/2583
Lijepljenje (pasting)
Naredbe za lijepljenje su p i P. Jedina razlika meñu njima je u relativnoj poziciji

kursora gdje lijepe. p lijepi specificirani ili opći bafer poslije pozicije kursora, dok P p lijepi
specificirani ili opći bafer prije pozicije kursora. Specifiranje counta prije paste naredbe lijepi
tekst count puta.
Indentacija i provjera
VI editor ima sklop osobina koje mu omogućuju pomoć pri programiranju. Postoji
varijabla kojom možemo podesiti identaciju za svaki nivo ugnježdavanja koda. Varijabla je
sw.
Na primjer: :set sw=5 (podesit će pomak na 5).
Naredbe za indentaciju:
<< Pomiče trenutnu liniju na lijevo za širinu jednog pomaka

>> Pomiče trenutnu liniju na desno za širinu jednog pomaka
Posebno zgodna osobina VI editora je to što omogućuje provjeru koda za „visećim“

zagradama. Naredba % će tražiti lijevu pripadajuću zagradu.
Pretraživanje riječi i znakova:
VI posjeduje dva načina pretrage:

po znakovima
po riječima
360/2583
Za traženje stringova koristimo naredbe: / i ?. Jedina razlika izmeñu ove dvije naredbe
je u tome što / traži string prema naprijed, dok naredba ? traži string prema natrag.Naredbe n i
N ponavljaju prethodnu naredbu u istom ili suprotnom smjeru. Neki znakovi u VI-u imaju
posebno značenje stoga je ispred njih potrebito staviti \ (backslash) da bi bili uključeni u
pretragu.
Specijalni znakovi:
^ - početak linije
. – odgovara jednom znaku
- označava 0 (nula) ili više znakova
$ - kraj linije
[ - početak seta pripadajućih znakova
< - krak riječi
>- početak riječi
Naredbe f i F traže znak na trenutnoj liniji.Naredba f traži naprijed, dok F traži unatrag.
Naredbe t i T traže znak na trenutnoj liniji, ali t pomiče kursor na poziciju prije traženog
znaka (tražeći unaprijed), dok T pretražuje unatrag do znaka prije traženog.
Gore navedene naredbe f i F, te t i T mogu biti ponovljene koristeći ; ili , gdje: ;

ponavlja pretragu u istom smijeru, dok , to radi u obrnutom smijeru.
361/2583
PODEŠAVANJE VI-A
Moguće je podesiti način na koji se VI ponaša i to se radi naredbom :set.

Edit opcije raspoložive naredbom set:
noautoindent magic noshowmatch

autoprint mesg noshowmode
noautowrite nmodelines noslowopen
nobeautify nonumber tabstop=8
directory=/tmp nonovice taglength=0
nodoubleescape nooptimize tags=tags
/usr/lib/tags
noedcompatible paragraphs=IPLPPPQPP LIpplpipnpbp term=xterm
noerrorbells prompt noterse
noexrc noreadonly timeout
flash redraw timeoutlen=500
hardtabs=8 remap ttytype=xterm
noignorecase report=5 warn
keyboardedit scroll=11 window=23
keyboardedit! sections=NHSHH HUuhsh+c wrapscan
nolisp shell=/bin/csh wrapmargin=0
nolist shiftwidth=8 nowriteany
Nekim od ovih opcija je potrebito dodijeliti vrijednost sa =, dok su druge set ili not set.
Primjer:
:set autoindent - Ova opcija će osigurati da svaka slijedeća linija ima istu indentaciju
:set mesg za aktiviranje poruka ili
:set nomesg ako ne želimo poruke
:set number – ispisuje broj linije s lijeve strane
:set warn – upozorava da li je file snimljen ili ne
:set wi=xx – podešava broj linija koje VI koristi (xx)
362/2583
:set ws – ako je ova opcija upaljena ako ne pronañe željeni string počinje pretragu s
početka teksta
:set wm xx – automatski "word wrap", što znači da će preći u novu liniju poslije
odreñenog broja znakova (xx mora biti veći od 0)
363/2583
SKRAĆENICE I MAPIRANJE DIRKI:
Veoma korisna naredba u VI-u je naredba skraćivanja naredbi (abbreviate command).

Naredba izgleda ovako:
:ab string thing to substitute for
Primjer:
Ako smo otkucali nešto poput „Pero Peric huuuuuuuuuuuuuum“ i ne želimo to stalno
ponavljati možemo napisati:
:ab Pe Pero Peric huuuuuuuuuuuuuum

Sada kad otkucamo Pe pojavit će se: Pero Peric huuuuuuuuuuuuuum
Skraćenice se mogu ukinuti. Naredba za to je unabbreviate.

U prethodnom primjeru bi bilo: :una Pe
Za listu skraćenica otkucati: :ab.
Druga veoma korisna naredba je naredba za mapiranje.Postoje dvije vrste mapiranja u

komandom i u insert modu. Ove dvije komande su:
:map
:map!
Mapiranje radi slično skraćenicama, da se sekvenca tipki i potom sekvenca za zamjenu.
EXINIT Environment Variabla and the .exrc file:
Postoje dva načina za prilagoñavanje(customize) VI-a korisniku. Ako kreirate file .exrc
u svom home direktoriju, sve komande tamo će biti čitane prilikom startanja VI-a.
Drugi način je da podesimo varijablu EXINIT. Opcije će biti smještene u vašem
shellsetup file-u. Ako koristite /bin/csh (C-Shell) koristite ovu naredbu:
setenv EXINIT '...'
364/2583
Ako koristite /bin/sh or /bin/ksh koristite ovu naredbu:

export EXINIT
EXINIT='...'
Umjesto ... stavite naredbu koju želite, na primjer za C shell:

setenv EXINIT 'set ai nu wm=3'
Ako želite staviti više od jedne naredbe odvojite naredbe uspravnom crtom (|).
Primjer:
setenv EXINIT 'set ai nu wm=3|map g G'
Ako želite kreirati file .exrc možete staviti iste stvari u njega kao što je napisano pod
navodnicima poslije EXINIT.
365/2583
POVRAT PODATAKA
Vi editira privremenu kopiju vašeg file-a i kad je editiranje završeno ili kad snimimo od
mijenja sadržaj privremene kopije sa novom. Ako nešto krene „naopako“ dok editirate file VI
će pokušati snimiti bilo kakav rad koji je u tijeku i snimiti ga za kasniji povrat. (Ako VI
„umre“ dok radite na file-u on će vam poslati e-mail kako ga povratiti. Opcija –r će u tom
slučaju biti upotrijebljena prilikom slijedećeg dizanja. Komanda bi trebala izgledati ovako vi
–r vitalinfo. Naravno, poslije povrata (recoveringa) file je potrebito ponovo snimiti.)
Upozorenja vezana uz rad na radnim stanicama:
Na dvije stvari treba paziti kada radimo sa radnim stanicama(workstations):

editiranje istog file-a u isto vrijeme u više puta
promjena veličine ekrana.
Pošto VI kopira originalni file i snima sadržaj kopije u originalni file, ako ste logirani
više od jedan put i editirate isti file više od jedan put koristeći VI, ako snimite na jednom
prozoru pa onda na drugom, promjene napravljene prvi put biti će prebrisane. Najsigurnije je
uvijek koristiti jednu kopiju file-a.
366/2583
PREGLED NAREDBI:
Rezanje(cutnig), lijepljenje(pasting) i brisanje(deleting)
“ – specifiranje bafera koji se koristi

D – briše od trenutne pozicije do kraja linije
P – lijepi sadržaj bafera prije trenutne pozicije kursora
X – briše znak prije kursora
d – briše do where (pogledati modove rada)
p - lijepi sadržaj bafera poslije trenutne pozicije kursora
x – briše znak na kom je kursor
Umetanje teksta
A – dodaje na kraj trenutne linije

I – ubacuje na početak linije
– ulazi u insert mode u novu liniju iznad trenutne pozicije kursora
i – ulazi u insert mode, znakovi će biti ubacivani prije trenutne pozicije
kursora
- ulazi u insert mode u novu liniju ispod trenutne pozicije kursora
Kretanje kursora unutar file-a
Ctrl + B – skrola nazad jednu stranicu. Count skrola navedeni broj stranica
Ctrl + D – skrola naprijed pola prozora. Count skrola broj linija
Ctrl + F – skrola naprijed jednu stranicu. Count skrola navedeni broj stranica
Ctrl + H – pomiče kursor jedan space lijevo. Count pomiče navedeni broj
mjesta
Ctrl + J – pomiče kursor dole jednu liniju u istoj koloni. Count pomiče
navedeni broj linija dolje
367/2583
Ctrl + M – pomiče kursor na prvi znak slijedeće linije

Ctrl + N - pomiče kursor dole jednu liniju u istoj koloni. Count pomiče
navedeni broj linija dolje
Ctrl + P – Pomiče kursor gore jednu liniju u istoj koloni. Count pomiče
toliko linija gore
Ctrl + U – Skrola nazad pola prozora. Count skrola toliko linija.
$ - pomiče kursor na kraj trenutne linije. Count pomiče na kraj slijedećih
linija
% - pomiče kursor na mjesto parne zagrade
^ - pomiče kursor na prvi „non-whitespace“ znak
( - pomiče kursor na početak rečenice
) – pomiče kursor na početak slijedeće rečenice
{ - pomiče kursor na prethodni paragraf.
} – pomiče kursor na slijedeći paragraf
| - pomiče kursor na kolonu specificiranu sa count
+ - pomiče kursor na prvi non-whitespace znak u slijedećoj liniji
- pomiče kursor na prvi non-whitespace znak u prethodnoj liniji
_ - pomiče kursor na prvi non-whitespace znak u trenutnoj liniji
0 (Nula) – pomiče kursor na prvu kolonu trenutne linije
B – pomiče kursor nazad jednu riječ preskačući punktuaciju
E – pomiče kursor na kraj riječi preskačući punktuaciju
G – ide na broj linije specificiran sa count, ako count nije zadan onda ide na
kraj file-a
H – pomiče kursor na prvi non-whitespace znak na vrhu ekrana
L – pomiče kursor na prvi non-whitespace znak na dnu ekrana
M – pomiče kursor na prvi non-whitespace znak na sredini ekrana
W – pomiče se naprijed na početak riječi preskačući punktuaciju
b – pomiče kursor nazad jednu riječ. Ako je kursor na sredini riječi, pomiče
kursor na prvi znak te riječi
e – pomiče kursor naprijed jednu riječ. Ako je kursor na sredini riječi,
pomiče kursor na zadnji znak te riječi
h – pomiče kursor na lijevo jedan znak
j – pomiče kursor dolje jednu liniju
k – pomiče kursor gore jednu liniju
368/2583
l – pomiče kursor na desno jedan karakter

w – pomiče kursor naprijed jednu riječ. Ako je kursor na sredini riječi
pomiče kursor na prvi znak slijedeće riječi
Kretanje kursora po ekranu
Ctrl + E – skrola naprijed jednu liniju. Count skrola toliko linija

Crtrl + Y – skrola nazad jednu liniju. Count skrola toliko linija
z – ponovo iscrtava ekran sa slijedećim opcijama:
“z<return>“ stavlja trenutnu liniju na vrh ekrana.
“z“ stavlja trenutnu liniju na centar ekrana
“z-“ stavlja trenutnu liniju na dno ekrana
Ako se stavi count prije z-a on mijenja trenutnu liniju u specificiranu. Npr. 18z stavlja
liniju 18 na centar ekrana.
Zamjena teksta:
C – mijenja do kraja linije od trenutne pozicije kursora

R – mijenja znakove na ekranu sa setom znakova unesenih sa Escapeomey.
S – mijenja cijeli liniju
c- mijenja sve dok cc ne promjeni trenutnu liniju. Count mijenja navedeni
broj linija.
R – mijenja jedan znak pod kursorom. Count mijenja navedeni broj znakova
s – mijenja jedan znak pod kursorom i ide u insert mode. Count mijenja broj
znakova. $ će biti stavljen na zadnji znak zamjene
369/2583
Traženje teksta ili znakova:
, - ponavlja zadnje f, F,t ili T naredbu u obrnutom redoslijedu

/ - pretražuje file prema dole tražeći string specificiran poslije /
; - ponavlja zadnju f, F, t ili T naredbu
? – pretražuje file prema gore tražeći string poslije znaka ?
F – pretražuje trenutnu liniju unatrag tražeći znak specificiran poslije F
naredbe. Ako pronañe pomiče kursor na tu poziciju.
N – ponavlja zadnju pretragu zadanu sa / ili ? ali u obrnutom smjeru
T – pretražuje trenutnu liniju nazad tražeći znak specificiran poslije T
naredbe i pomiče se na kolonu pošto je pronañe
f – pretražuje trenutačnu liniju tražeći znak specificiran poslije f naredbe.
Ako nañe pomiče kursor na danu poziciju
n – ponavlja zadnju pretragu zadanu sa / ili ?
t – pretražuje trenutačnu liniju tražeći znak specificiran poslije t naredbe i
pomiče se na kolonu prije znaka ako je pronañen
Formatiranje znakova/linija
~ mijenja „case“ znaka po kursorom

< - pomjera linije do „where“ prema lijevo za jednu širinu pomaka
<< pomjera trenutnu liniju na lijevo i može biti specificirano sa count
- pomjera linije do „where“ prema desno za jednu širinu pomaka
<< pomjera trenutnu liniju na desno i može biti specificirano sa count
J – spaja trenutnu liniju sa slijedećom. Counr spaja navedeni broj linija
Snimanje i izlaz:
Ctrl + \ - napušta VI mode i odlazi u EX mode. EX editor je linijski editor na

kom je baziran Vi editor. Komanda za povrat nazad je :vi
Q – napušta VI i odlazi u EX mode
ZZ – napušta editor, snima ako ima izmjena
370/2583
Miscellany:
Ctrl + G – Prikazuje ime file-a i status

Ctrl + L – Čisti i ponovo iscrtava ekran
Ctrl + R –Ponovo iscrtava ekran uklanjajući pogrešne linije
Ctrl + [ - Escape tipka. Odgaña prethodno danu komandu
Ctrl + ^ - ide nazad na prethodno editirani file
! – izvršava shell naredbu.
& - ponavlja prethodnu :s naredbu
. – ponavlja zadnju naredbu koja je promijenila file
: - početak tipkanja EX editor naredbi. Naredba je izvršena kad user otipka
return
@ - ispisuje naredbu spremljenu u baferu
U – vraća trenutnu liniju u stanje koje je bilo prije no što je kursor ušao u
liniju
m – označava trenutnu poziciju sa znakom specificiranim poslije m naredbe
u – vraća zadnju promjenu napravljenu na filu. Ponovno u će negirati
prethodno u
371/2583
ZAKLJUČAK
Vi editor predstavlja moćan alat za editiranje texta. Iz pobrojane liste naredbi lako je
vidljivo da je gotovo teško zamisliti neku operaciju sa tekstom koju VI ne može izvršiti.
Osim toga odvojenost modova rada (komandnog i insert moda) u bitnome olakšava
navigaciju kroz VI. Naredbe su jednostavne i logično postavljene.
Stoga nije nimalo čudno da je VI postao bazičnim editorom UNIX based Operacijskih
sustava.
372/2583
Stručni studij Računarstva – Zagreb Emacs
Matko Pejčić
EMACS
373/2583
UVOD
Što je Emacs?
Emacs je besplatan, portabilan, nadogradivi tekst editor.

Besplatan znači da je izvorni kod (source code) za Emacs dostupan svima sa pristupom
internetu te se može besplatno kopirati i redistribuirati. Portabilan znači da se Emacs može
pokrenuti na nizu strojeva i radi na nizu operativnih sustava tako da se slobodno možete
pouzdati u činjenicu da možete koristiti isti program za ureñivanje teksta neovisno kojim
strojem se služite. Sa riječi nadogradivi opisuje se treća, ali vjerojatno najvažnije
karakteristika Emacs-a. Ne samo da možete prilagoditi sve mogućnosti Emacs-a tako kako
vama najviše odgovara, već možete isprogramirati Emacs da radi stvari koje njegovim
kreatorima nisu uopće pale na pamet.
Zbog svega ovoga Emacs je izuzetno popularan i uspješan program. Jedini popularniji
tekst editor koji se koristi na Linux i Unix strojevima je sveprisutni vi. Ali Emacs nije samo
program za obradu teksta. Ako koristite jedan od mnogih poznatijih programskih jezika,
Emacs vjerojatno sadrži „mod“ koji omogućuje lako editiranje koda u tom jeziku.
Kompajliranje, debagiranje , direktna interakcija sa interpreterom, skakanje po kodu na bilo
koju poziciju označenu simbolom (funkcija ili ime varijable), sve su to opcije koje pisac koda
može koristiti u Emacsu.
Emacs takoñer sadrži programe za čitanje pošte (mail readers), za čitanje vijesti (news
readers),www, gopher i FTP klijente, „spell checking“ i psihologa (Rogarian therapist-probati
obavezno)
Emacs je većinom napisan u Lisp programskom jeziku, a u jezgri se nalazi Lisp
interpreter napisan u C-u. Samo osnovni dijelovi Emacsa su napisani u C-u.
Emacs je stvoren prije dvadeset godina tako da postoji more različitih „add-on“ paketa,
od kojih vam većina omogućuje stvari o kojima kreator Emacsa nije ni sanjao.
374/2583
Varijacije Emacsa i kako je sve počelo
Emacs je ustvari ime za cijelu obitelj tekst editora koji ili nasljeñuju ili su inspirirani
nekom prethodnom verzijom.
Prvi Emacs za Unix stroj bio je Goselim Emacs koji je poslije postao komercijalan pod
imenom Unipress Emacs.
Kada se danas kaže Emacs misli se na GNU Emacs kojeg je napisao Richard Stallman,
osnivač Free software Fundation, i još uvijek ga održava.
Važno je napomenuti da postoje dva Emacs editora: Emacs i Xemacs. Xemacs sadrži
GUI-Graphic User Interface te zbog toga postaje sve popularniji. Mnogi ga čak nazivaju
modernom inačicom Emacsa. Meñutim većina stvari navedenih u daljnjem tekstu odnosi se
na Emacs verziju 20.3, ali se golemi postotak svega toga može komotno upotrijebiti i za
Xemacs.
Kako doći do Emacs editora?
Vrlo lako. Ako koristite jednu od popularnih Linux distribucija kao Debian, RedHat,
Slackware, Emacs je vjerojatni jedna od opcija koju možete instalirati. Ako ne, možete lako
doći do Emacs source koda i sami ga kompajlirati. Posjetite GNU stranice i pronañite točnu
lokaciju za download:
http://www.gnu.org/software/emacs/emacs.html.
375/2583
TEORIJA I PRAKSA TIPKOVNICE

I SKUPOVA ZNAKOVA
Jedan od prvih problema sa kojim se početnici na Emacs-u susreću je tipkovnica i skup

znakova. Budući da je portabilan, Emacs ne može znati kakvom tipkovnicom se vi služite i
koje sve tipke ta tipkovnica sadrži. Sve Emacs komande su 8-bitni ASCII znakovi, meñutim
neke tipkovnice imaju tipke koje ne odgovaraju nekom odreñenom ASCII znaku. To je
naročito slučaj na PC i Macintosh tipkovnicama kada su spojene na Unix stroj preko nekog
posredničkog ili telekomunikacijskog programa. U tom slučaju, jedini podaci koji teku
izmeñu tipkovnice i Unix stroja su 8-bitni ASCII bajti.
Na primjer, tipična PC tipkovnica ima tipke označene sa PAGE UP i HOME,
strelicama, funkcijske tipke itd. Ne samo da sve ove tipke nemaju ASCII vrijednosti, već
uopće ne generiraju ASCII znake. PC ih može prepoznati kroz „scan codes“, ali što se dogaña
kada ste spojeni na Unix stroj preko telekomunikacijskog programa i pretisnete neku od ti
tipki?
Jedna od slijedećih stvari se dogodi, ovisno o telekomunikacijskom programu:
Uopće se ne pošalje ASCII znak
Jedan ASCII znak se pošalje, ali to je obično obavezan znak koji se razlikuje
od jednog telekomunikacijskog programa do drugog
Pošalje se neka izlazna sekvenca
Može se čak dogoditi da telekomunikacijski program mijenja vrijednost koju odreñena
tipka pošalje čak i kod tipki koje imaju pridruženu ASCII vrijednost!!! (Control-@ je čest
problem).
I na kraju još i operativni sustav može zamutiti stvari dodatno. Emacs očekuje da mu je
cijeli ASCII znak skup dostupan, ali može se dogoditi da OS uzurpira neke znake. Najbolji
primjer su control-S i control-Q koji se nekad koriste za kontrolu toka. To su važne Emacs
komande i morate biti sigurni da ih vaš telekomunikacijski ili bilo koji drugi program nije
oduzeo (Emacs se sam pobrine za OS) .
Kod svega gore navedenog Emacs je nemoćan. On samo vidi 8-bitne znake koje mu
dostavlja OS. Ali ako dobro razumijete vaš telekomunikacijski program nećete imati
problema sa Emacs-om i tipkama.
376/2583
Napomena: Emacs u nekim slučajevima koristi posebne znakove kao strelice (npr. pod
X-om ili kad se vrti pod DOS-m, gdje Emacs razumije dogañaje tipkovnice). Ali preporuka je
ne koristiti te tipke čak i kad rade, da bi mogli koristiti Emacs sa bilo kojeg terminala.
Notacija
U nastavku teksta koristiti će se standardna Emacs notacija za opisi utipkavanja:
C-x Za bilo koji x, znak je Control-x

M-x Za bilo koji x, znak je Meta-x (više o Meta znakovima u
nastavku teksta).
C-M-x Za svaki x, znak je Control-Meta-x.
RET Tipka povratka (zapravo C-m).
SPC Razmaknica
ESC Tipka izlaza, odgovara joj C-[
377/2583
NAREDBENA STRUKTURA EMACS-A
Za Emacs svaka udarac tipke je naredba, čak i jednostavni tipke kao A ili z (ispis
znakova) su naredbe za umetanje. Znakovi koji ne služe za ispis su naredbe za ureñivanje;
miču kursor, skrolaju tekst, brišu ili kopiraju tekst itd.
Svaka naredba ima svoje ime koje možete pronaći u dokumentaciji (npr. kill-line,
delete- backward-char, ili self-insert-command). Ove naredbe su vezane za pritisak tipki zbog
lakog ureñivanja. Takvo vezanje tipki i naredbi naziva se key binding ili samo binding
(vezivanje).
Skup svih vezivanja (binding-a) čini Emacsov skup naredbi (Emacs command set).
Meñutim Emacs je nadogradiv, promjenjiv editor. To znači:
Vezivanje može biti različito za različite modove ovisno o nadogradi
Vezivanje može biti različito za različite modove ovisno o promjenama
U ovom tekstu opisana su standardna vezivanja.
Jednostavne tipke
Postoji 95 raznih ASCII znakova koji se mogu ispisati i svi su vezani uz self-insert-
command da bi se mogli umetnuti u tekst kada su odabrani. Za naredbe ureñivanja Emacs
koristi sve control znake: C-a, C-b itd. Ali to je još 32 znakova, a Emacs ima više od 32
naredbe za ureñivanje.
128 znakova u gornjoj polovici ASCII-a nisu zauzeti, ali kako ih otipkati? Emacs koristi
Meta tipku koja radi na isti način kao i Control i Shift tipke, tj. ne generira znak sama po sebi
već se koristi za modifikaciju nekog drugog znakova sa tipkovnice.Meta tipka generira isti
znak uz koji je pritisnuta, ali sa bit setom višeg reda. To nam daje pristup znakovima kao
Meta-a, Meta-b itd. (Postoji takoñer i Meta-A, ali da bi se izbjegla moguća zabuna
metaznakovi štampanih slova odgovaraju metaznakovima pisanih)
Što je sa control znakovima sa bit setom višeg reda? To su potpuno validni
metaznakovi; označavaju se sa C-M-a, itd. Za njihov odabir zajedno se drže pritisnute Control
i Meta tipke. Budući da su i Control i Meta Shift tipke M-C-a i C-M-a je zapravo isto. Zbog
ujednačenosti uglavnom se piše M-C-a.
378/2583
Prefiksne ili složene tipke
Control i meta tipke plus znakovi za ispis daju nam zajedno 256 moguće kombinacije
tipki, ili 160 naredbi za ureñivanje, kada se oduzmu samo insertirajući znakovi. Ali Emacs
ima više od 160 naredbi za ureñivanje! Zbog toga takoñer koristimo prefiks naredbe. Prefiks
naredba je tipka koja kada ju pritisnemo ništa ne ispisuje, već čeka odabir neke druge tipke
zajedno sa njom čineći jednu naredbu. Svaka prefiks naredba dodaje još 256 mogućih
kombinacija za koje možemo vezati odreñene naredbe. Prefiks naredbe obično grupiraju
naredbe koje su na neki način povezane.
Standardne prefiks naredbe su:
C-c Koristi se za naredbe koje su specifične za odreñeni „mod“ tako da bi se

mogle koristiti za različite naredbe ovisno o kontekstu. To su najvarijabilnije
Emacs naredbe.
C-h Koristi se za Help naredbe
C-x Ovaj prefiks se najčešće koristi za naredbe za manipulaciju datoteka,
prozora i meñuspremnika.
Prefiksi nam daju dodatnih 768 mogućnosti i zbroj se penje na 928. Ali Emacs ima više
od 928 naredbi! Zbog toga postoji mogućnost jedne subnaredbe od prefiks naredbe za neku
prefiks naredbu, kao npr C-x 4 ili C-x v , svako takvo vezivanje daje dodatnih 256
mogućnosti kombiniranja tipki. Postoji niz takvih dvoznakovnih prefiksa, ali su dosta
specijalizirani i ne sadrže cijeli skup od 256 naredbi. Postoje čak i tro-znakni prefiksi, ali
većina ljudi neće priznati da ih koristi.
Korištenje produženih naredbi (extended commannds)
Logičan zaključak svega gore navedenog je da čak i najveći Emacs zaljubljenik ne

može znati sve naredbe. Neke naredbe se koriste vrlo rijetko, i obično je lakše naći dugo ime
naredbe (koristeći info, Emacs-ov online sustav za pomoć) i utipkati ga direktno.
Postoji jedna Emacs naredba koja se koristi za izvršavanje bilo koje druge naredbe: M-
x. Kada upišete M-x Emacs vas traži da upišete dugo ime naredbe i onda ju izvrši.
379/2583
ESC prefiks
Ne postoji drugi prefiks koji je istovremeno vrlo važan i potpuno suvišan kao ESC
prefiks.
Sve tipkovnice nemaju Meta tipku koja postavlja bit višeg reda (high order bit). Na PC-
u na kojem se vrti Emacs Alt tipka se koristi kao Meta, ali na PC-u koji je povezan sa Unix
strojem preko nekog telekomunikacijskog programa Alt tipka može, ali i ne mora raditi.
Srećom čak i ako nemate Meta tipku nije sve izgubljeno. Kao zamjenu koristite ESC
prefiks. Dakle M-a postaje ESC a, C-M –f postaje ESC C-f (ne zaboravite da C-M-f = M-C-f)
Postoji samo jedna kvaka: ESC nije shift tipka, već validan ACSCII znak. Dakle nemojte
pokušavati držati ESC pritisnutim dok pritišćete neku drugu tipku, koristite ga kao prefiks i
otipkajte ga odvojeno. Ako ga zadržite pritisnutim sekundu predugo vjerojatno ćete izazvati
autorepeat što bi vas moglo vrlo zbuniti.
Previše naredbi?
Kako popamtiti sve ove naredbe? Jednostavno: nikako.Većina korisnika Emacs-a nauči
samo osnovne naredbe i sa tim su potpuno zadovoljni. Neki nauče osnovne naredbe i još neke
koje im trebaju za neke posebne zadaće. Neki konstantno uče nove naredbe da bi ubrzali
editiranje.
Vrlo mali broj korisnika doñe do stupnja da pišu svoje vlastite, potpuno nove Emacs
naredbe.
380/2583
DATOTEKE, MEðUSPREMNICI I PROZORI

(FILES, BUFFERS AND WINDOWS )
Emacs sadrži tri (zapravo četiri) strukture koje su neodvojivo povezane i vrlo važne za
razumjeti:
File (datoteka) - Datoteka je zapravo Unix datoteka na disku. Nikada ne
ureñujete ovu datoteku, već učitavate kopiju u Emacs meñuspremnik
(buffer) i pišete kopiju mañuspremnika na disk da ju spremite.
Meñuspremnik (buffer) - Meñuspremnik je interna podatkovna struktura
koja sadrži tekst koji ureñujete. Emacs može imati više aktivnih
meñuspremnika u isto vrijeme. Većina, ali nikako svi, meñuspremnici fu
povezani sa datotekom. Meñuspremnici imaju imena; meñuspremnik koji je
aktiviran iz datoteke je gotovo uvijek nazvan po toj datoteci, i kažemo da
meñuspremnik posjećuje datoteku (a buffer is visiting a file)
Prozor (window) - Prozor je vaš pogled na meñuspremnik. Zbog
ograničenosti monitora vjerojatno nećete moći vidjeti sve vaše buffere
odjednom. Možete podijeliti ekran u koliko dijelova želite (ili za koliko
imate mjesta), ovisno koliko buffera želite vidjeti. Takoñer je moguće da
više prozora gledaju različite dijelove istog meñuspremnika.Prozore možete
stvarati i brisati kad kod želite, brisanjem prozora ne briše se sadržaj
meñuspremnika.
Okvir (frame) - Okvir je sličan prozoru, ali se tretira kao posebna cjelina pod
X prozorskim sustavom.
Naredbe za manipulaciju datotekama
C-x C-f
find-file. Ovo je glavna naredba za učitavanje datoteke u meñuspremnik. Kada izvršite
ovu naredbu Emacs čeka da upišete ime datoteke. Slijedeće provjerava da li već ureñujete tu
datoteku u nekom drugom meñuspremniku, i ako je tako jednostavno skače na već postojeći
meñuspremnik i ne učitava datoteku ponovo. Ako je provjera negativna otvara se novi
381/2583
meñuspremnik, naziva se po datoteci i inicijalizira se sa kopijom datoteke. U oba slučaja

trenutni prozor prikazuje meñuspremnik.
C-x C-s
save-buffer. Ovo je glavna naredba za spremanje datoteke, tj. za pisanje kopije
aktivnog meñuspremnika na disk.
C-x s
save-some-buffers. Omogućuje vam da spremite sve meñuspremnike koji posjećuju
datoteke, pitajući vas za svaki i nudeći nekoliko opcija (spremi, nemoj spremiti, baci pogled
pa ga možda spremi, itd.)
Naredbe za manipulaciju meñuspremnika
C-x b
switch-to-buffer. Pita za ime meñuspremnika i prebacuje meñuspremnik trenutno
aktivnog prozora na taj meñuspremnik.Ne mijenja konfiguraciju prozora. Ova naredba će
stvoriti novi prazan meñuspremnik, ako upišete neko nepostojeće ime. Taj meñuspremnik
neće posjećivati datoteku neovisno kako ga nazovete.
C-x C-b
list-buffers. Novi prozor se pojavljuje sa popisom svih meñuspremnika, dajući ime,
obavijest o promjenama, veličinu u bajtima, glavni mod i ime datoteke koju posjećuje.
C-x k
kill-buffer. Pita za ime meñuspremnika i uklanja cijelu podatkovnu strukturu za taj
meñuspremnik iz Emacs-a. Ako je meñuspremnik promijenjen ponuditi će vam se mogućnost
spremanja. Ovo ne briše pridruženu datoteku.
C-x C-q
vc-toggle-read-only. Učini meñuspremnik read-only ili ga učini read-write ako je read-
only
382/2583
Naredbe za manipulaciju prozorima
C-v
scroll-up. Osnovna naredba za skrolanje naprijed za jedan cijeli ekran. Po defaultu
Emacs ostavlja dvije linije sadržaja sa prethodnog ekrana.
M-v
scroll-down. Isto kao i C-v samo se kreće unazad.
C-x o
other-window. Promjena aktivnog prozora. Neprekidan poziv ove naredbe rezultira
prolaskom kroz sve prozore, s lijeva nadesno i odozgo prema dole.
C-x 1
delete-other-window. Briše sve druge prozore osim aktivnog, čineći jedan prozor
veličine ekrana. Ova naredba ne briše meñuspremnike i datoteke pridružene prozoru.
C-x 0
delete-window. Briše samo aktivan prozor, a drugima mijenja veličinu proporcionalno.
C-x 2
split-window-vertically. Po vertikali dijeli aktivan prozor u dva. Ovo rezultira
stvaranjem novog prozora, ali ne i novog meñuspremnika Dva prozora sada gledaju isti
meñuspremnik. Ovo vam omogućuje gledanje dva dijela meñuspremnika istovremeno.
C-x 3
split-window horizontally. Po horizontali dijeli aktivni prozor u dva. Ovo rezultira
stvaranjem novog prozora, ali ne i novog meñuspremnika Dva prozora sada gledaju isti
meñuspremnik. Ovo vam omogućuje gledanje dva dijela meñuspremnika istovremeno.
C-M-v
scroll-other-window. Radi isto što i C-v ali skrola drugi prozor. Ako imate više od dva
prozora skrola onaj prozor koji bi C-x o učinio aktivnim.
383/2583
OSNOVNI KONCEPTI
Vjerojatno je važnije razumjeti ove osnovne koncepte nego znati bilo koju naredbu za
editiranje. Naredbe za editiranje su detalji: možete ih i sami naučiti,a ko temeljito obradite
osnove.
Ulaženje i izlaženje
Za ući u Emacs jednostavno utipkajte:
emacs
kada se digne, nećete editirati niti jednu datoteku. Sada možete upotrebom
odgovarajućih naredbi učitati datoteku za ureñivanje. Druga mogućnost je da upišete
emacs foo.tl
i pokrenete Emacs sa inicijalnom datotekom
Za izlaz iz Emacsa koristite naredbu C-x C-c (koja je vezana za save-buffer-kill-emacs).

Ponuditi će vam se spremanje meñuspremnika i izlaz iz Emacsa.
Emacs možete i suspendirati (u Unix-su to znači zaustavljanje programa i stavljanje ga
u pozadinu) koristeći naredbu C-x C-z (koja je vezana za suspend-emacs). Kako ga ponovo
pokrenuti ovisi o vašem shell-u, ali je vjerojatno temeljeno na fq naredbi.
Naredbe za samo-umetanje (self inserting commands)
Sada kada ste pokrenuli Emacs možete početi pisati u njega. Ne postoji potreba za
posebnim „insert modom“ ili tako nečim; upamtite znakovi za ispis (printing characters) se
sami umeću jer su vezani za self-insert-command.
384/2583
Ekran
Linija moda (The Mode Line)
Cijeli Emacs ekran je posvećen tekstu vaše datoteke, osim jedne linije blizu dna: to je
linija moda. Ova linija služi za informiranje, nikada ne možete u nju ući. Gotovo uvijek je na
neki način označena. Ona ispisuje važne obavijesti (koje se mogu mijenjati) kao:
Stanje meñuspremnika. Da li je promijenjen, nije promijenjen ili je read-

only.
Ime datoteke koju ureñujete.
Glavni mod.
Dio datoteke koju vidite na ekranu:
All Vidite cijelu datoteku
Top Vidite vrh datoteke
Bot Vidite dno datoteke
Percentage NN% pokazuje postotak datoteke iznad vrha prozora
Mali meñuspremnik (The Minibuffer)
Prazna linija ispod linije moda je minibuffer. Emacs koristi minibuffer za prikaz poruka,
ali i za input kada vas Emacs traži da upišete nešto (tražiti će vas da upišete yes ili no kao
odgovor na pitanje, ime datoteke za ureñivanje, dugo ime naredbe, itd.)
Minibuffer je takoñer poznat kao echo area, zbog toga što Emacs tu daje „jeku“ pritiska
tipke, ako tipkate jako polako.
Čudne poruke
S vremena na vrijeme Emacs će u minibuffer upisati neku svoju poruku koja, na prvi
pogled nema veze sa onim što vi radite. Dvije najčešće poruke su: „Mark set“ i „Garbage
collecting...“. Prva poruka znači da je Emacs odredio cilj (set a mark) za vas ovisno o vašoj
zadnjoj naredbi; automatsko odreñivanje cilja je poželjna mogućnost za neke naredbe. Druga
385/2583
poruka znači da Emacs-ova lisp mašina preuzima spremanje (reclaming storage). Ovu poruku
možete ignorirati i nastaviti tipkati. Emacs neće izgubiti vaše znakove.
Duge linije (Long Lines)
Emacs ne prekida linije automatski, osim ako to od njega ne zatražite. Po defaultu

ostavlja linije onoliko duge koliko vi pišete. A što je još važnije ne dira vaše duge linije u
datotekama (neki editori kao stari vi su rezuckali linije).
Možda se čini dosadnim da morate udariti return na kraju svake duge linije, ali to je
zapravo defaultna postavka samo za neke modove. Razlog za to je taj što je Emacs editor za
programere, a svaki editor koji umeće prekide linija bez da mu vi to kažete nije dovoljno
pouzdan da se u njemu editira kod. U modovima za ureñivanje teksta, Emacs umeče prekide
linija za vas.
Prekidanje i poništavanje (Interrupting and Abortiong)
Ponekad će Emacs učiniti nešto što ne razumijete: tražiti će neke informacije, ili će
zapištati kada pokušate nešto otipkati, ili će učiniti nešto jednako tako zbunjujuće. To samo
znači da ste pozvali neku naredbu greškom.
Kada se tako nešto dogodi samo trebati napisati C-q (što je vezano za keyboard-quit).
ZO je ASCII BEL znak koji prekida sve što Emacs radi. To će vas izvući iz bilo kojeg pitanja
koje vam Emacs postavi, prekinuti će bilo koju parcijalnu sekvencu tipki .
Budući da je Emacs potpuno rekurzivan, ponekada ćete morati otipkati C-q više puta,
kako bi izašli iz rekurzivnog niza naredbi. I za kraj, ako je Emacs potpuno zablokiran,
utipkavanje C-q tri puta zaredom brzo će prekinuti što god je uzrok blokade.
Pomoć
Emacs ima veliki i opširni online help, koji je dostupan preko help tipke C-h. C-h je
prefiks tipka. Pritisnite C-h dvaput i dobiti ćete listu podnaredbi; učinite to tri puta i dobiti
386/2583
ćete prozor koji opisuje sve te naredbe (SPC će skrolat taj prozor). Neke od najboljih help
naredbi su:
C-h a
command-apropos. Traži ključnu riječ i onda ispisuje sve naredbe sa tom
Ključnom riječi u njenom dugom imenu.
C-h k
describe-key. Traži pritisak tipke i opisuje naredbu vezanu za tu tipku (ako
postoji)
C-h i
info .Ulazi u Info hipertekst čitač dokumentacije (Info hypertaxt documentation
reader)
C-h m
describe-mode. Opisuje trenutni glavni mod i njegove key bindings.
C-h p
finder-by-keyword. Pokreće interaktivni pretraživač Emacs paketa.
C-h t
help-with-tutorial. Pokreće emacs tutorial.
Info
Emacs ima ugrañeni „hypertext documentation reader“, Info. Da bi ga pokrenuli

otipkajte C-h i ili M-x info RET. On sadrži svoj vlastiti tutorial. Tutorial pretpostavlja da
poznajte Emacs otprilike koliko je opisan u ovom dokumentu.
Beskonačni Undo i Redo
Jedna od najvažnijih Emacs naredbi je undo. Koji se poziva sa C-_. C-_ je validan
ASCII znak, ali ga neke tipkovnice ne generiraju pa takoñer možete koristiti C-x u--.
Undo naredba je vrlo korisna kada učinite nešto što niste željeli. Jedan udarac tipkom
sve mijenja unazad.
387/2583
Kaže sa da Emacs ima beskrajan undo, jer možete izvršiti undo nad dugačkim nizom
naredbi, za razliku od nekih drugih editora. Kažemo da Emacs ima redu jer možete
promijeniti smjer dok izvršavate undu i tako u stvari pozvati undo na undo.
Jednom kada se naučite na ovu mogućnost nasmijati ćete se na svaki editor koji ju
nema. Vrlo je važno da se što prije udomaćite sa undo naredbom. Preporuča se pažljivo
čitanje undo dijela manuala i puno vježbe.
Backups i Auto Save Mode
Emacs nikad ne mijenja datoteku na disku dok mu vi to ne kažete, ali je vrlo pažljiv oko
spremanja vašeg rada:
Backup datoteke - Emacs uvijek sprema i prošlu verziju datoteke kada vi
izvršite spremanje. Ako se
vaša datoteka zove foo, onda se backup zove foo~. Iako je po defaultu
isključeno, Emacs će imati veći broj prethodnih verzija datoteka za vas,
foo.~1~, foo.~2~, foo.~3~. Vi sami odlučujete koliko verzija ćete spremati.
Auto-Save datoteke - Emacs po defaultu izvršava auto-save datoteke
dok ju ureñujete. Auto-save datoteka za datoteku foo se zove #foo#. Ako se
Emacs (ili sustav) sruši, a vi niste uspjeli spremiti promjene na svojoj
datoteci većinu vašeg rada ćete moći naći u toj datoteci. Auto-save se, po
defaultu dogaña svakih 300 znakova ili kada naleti greška u sustavu.
Completion
Emacs nudi više mogućnosti nadogradnje (completion. To znači da Emacs pokušava

završiti vaša parcijalno otipkana imena datoteka, imena naredbi, itd. DA bi pozvali
completion pritisnite TAB.
388/2583
Davanje argumenata naredbama
Mnoge Emacs naredbe primaju argumente na isti način kao i funkcije ili procedure to
čine u programskim jezicima. Većina naredbi će vas tražiti argumente, npr. naredba za čitanje
datoteke će vas tražiti ime datoteke.
Postoji jedna vrsta argumenata koja je toliko česta da postoji poseban način njihovog
prosljeñivanja: brojevni argumenti. Veliki broj naredbi će brojevni argument interpretirati na
način da će se toliko puta pozvati. Naredba delete-char (vezana je na C-d) briše jedan znak
desno od kursora, ali ako joj se da brojevni argument n, izbrisati će n znakova.
Da bi se naredbi proslijedio brojevni argument, npr. 12, otipkajte C-u 12 prije naredbe
Ako tipkate dovoljno polako vidjeti ćete
C-u 1 2-
U echo području (echo area). Onda otipkajte C-d i tako ste naredbi delete-char dali
argument 12.
Budući da često ni ne znamo koliko točno puta želimo da se neka naredba ponovi,
postoji lakši način za prosljeñivanje brojevnih argumenata različitih veličina. C-u sam po sebi,
bez brojki, je jednak brojevnom argumentu 4. Još jedan C-u množi to sa još 4, čineći 16.
Slijedeće C-u množi to sa još 4 čineći 64, itd. Zbog toga se C-u naziva universal argument.
Važno je znati da sve naredbe ne interpretiraju brojevne argumente kao broj
ponavljanja; neke ih ignoriraju, a neke ih gledaju kao boolean (ili postoji argument ili ne).
Pročitajte dokumentaciju za naredbu prije nego ju probate.
Citiranje znakova koji su vezani kao naredbe (Quoting

characters That Are Bound As Commands)
Ponekada trebamo umetnuti controlni znak u datoteku. Ali kako da umetnemo ESC
kada je koristimo kao prefiks naredbu? Odgovor jr: koristimo quoted-insert koji je vezan za
C-q. C-q rdi kao prefiks naredba na način da kada ju napišete ona čeka jo jedan znak. Ali taj
znak se ne izvrši kao naredba već se umeće u meñuspremnik. Dakle C-q ESC umeće Escape.
389/2583
Onemogućene naredbe (Disabled Commands)
Neke naredbe koje su vrlo zbunjujuće za početnike su po defaultu onemogućene. Kada

pozovete onemogućenu naredbu pojavljuje se prozor sa dokumentacijom za tu naredbu i nude
vam se tri mogućnosti
Razmak- da probate naredbu jednom i ostavite ju onemogućenom

Y- da ju probate i omogućite (nema upita kod ponovnog korištenja)
N- da ne učinite ništa (naredba ostaje onemogućena)
Vrlo vjerojatno ćete naići na jednu specifičnu onemogućenu naredbu M-ESC (takoñer
poznata kao i ESC ESC), jer je vrlo lako otipkati dva Escape-a zaredom kada se koristi ESC
prefiks.
390/2583
KRETNJE I OBJEKTI (MOTION AND OBJECTS)
Jedna od najčešćih stvari koje korisnik editora radi je pomicanje naokolo, da bi izvršio
odreñene naredbe. Emacs nudi mnoge naredbe za kretanje koje se odnose na tekstualne
objekte; za svaki tekstualni objekt, postoji naredba kretnje kojom se pomičete na početak ili
kraj objekta.
Sve te naredbe za kretanje primaju brojevne argumente za odreñivanje broja
ponavljanja.
Osnovni tekstualni objekt je znak. Emacs prepoznaje i niz drugih objekata ovisno u
kojem ste modu (C-ovski tekstualni objekt nema baš puno smisla ako ne editirate C kod).
Točna definicija objekta ovisi o vašim postavkama, ali još važnije varira od moda do
moda. Znakovi koji tvore riječ u Text modu, ne moraju biti isti kao oni koji tvore riječ u C
modu. Ovo je jako korisno jer možete koristiti iste naredbe za pomicanje, a opet da budu
različito podešene za različite vrste teksta.
Znakovi
C-f
Forward-char. Miče naprijed (desno) preko znaka
C-b
Backward-char. Miče nazad (lijevo) preko znaka
6.2 Riječi
M-f
Foreward-word. Miče naprijed preko riječi.
M-b
Backward-word. Miče unazad preko riječi.
391/2583
Linije (vertikalno)
C-n
next-line. Miče dolje do slijedeće linije.
C-p
previous-line. Miče gore do prethodne linije.
Kada se kreće po linijama kursor pokušava ostati u istom stupcu, ali ako je nova linija
prekratka, pozicionirati će se na kraj linije. Ovo je vrlo važno: Emacs ne umeće razmake na
kraj linija.
Linije (horizontalno)
C-a
begining-of-line. Miče na početak trenutno aktivne linije.
C-e
end-of-line. Miče na kraj trenutno aktivne linije.
E kao end (kraj), a A kao početak abecede.
Rečenice
M-a
backward-sentence. Miče na početak trenutno aktivne rečenice.
M-e
foreward-sentence. Miče na kraj trenutno aktivne rečenice.
392/2583
Odlomci
M-{
backward-paragraf. Miče na početak trenutno aktivnog odlomka.
M-}
foreward-paragraph. Miče na kraj trenutno aktivnog odlomka.
Stranice
C-x [
backward-page. Miče na početak trenutno aktivne stranice.
C-x ]
foreward-page. Miče na kraj trenutno aktivne stranice.
Stranice su u većini modova odvojene sa C-l.
Meñuspremnici
M-<
beggining-of-buffer. Miče na početak meñuspremnika
M->
end-of-buffer. Miče na kraj meñuspremnika.
393/2583
Funkcije
Budući da su funkcije tako važan dio svakog programskog jezika, Emacs sadrži naredbe
za pomicanje kroz njih. Ove naredbe rade bez problema u većini modova. U Emacsu funkcije
i procedure se nazivaju defun kao i u Lispu.
C-M-a
begining-of-defun. Miče na početak trenutno aktivne defun.
C-M-e
end-of-defun. Miče na kraj trenutno aktivne defun.
394/2583
BRISANJE, UBIJANJE I VRAĆANJE

(DELETING, KILLING AND YANKING)
Emacs-ove naredbe za brisanje su takoñer bazirane na gore navedenim tekstualnim

objektima. Ali prvo da se razjasni terminologija: brisanje (deletion) označava brisanje teksta
iz meñuspremnika bez spremanja; većina naredbi za brisanje radi na malim dijelovima teksta.
Ubijanje (killing) označava spremanje obrisanog teksta tako da ga se poslije može vratiti
(yanking).
Ubijeni tekst je spremljen u kill-ringu. Kill-ring sadrži zadnjih N ubijanja (kills). N je
po defaultu 30, ali to se može promijeniti promjenom kill-ring-max varijable. Kill-ring se
ponaša kao fifo struktura kod ubijanja, poslije 30-tog ubojstva (kill) prvo se briše. Za razliku
od toga, kod vraćanja (yanking) kill-ring se ponaša kao krug (možete vraćati stvari cirkularno
kao po krugu). kill-ring-max se ne odnosi na veličinu teksta (u bajtima) koju možete spremiti
u kill-ring (veličina je neograničena), već na broj ubojstava.
Znakovi
C-d
delete-char. Briše znak desno od kursora.
DEL
delete-backward-char. Briše znak lijevo od kursora.
Riječi
M-d
kill-word. Ubija sve do kraja riječi desno od kursora.
M-DEL
backward-kill-word. Ubija sve do početka riječi lijevo od kursora.
395/2583
Linije (horizontalno)
C-k
kill-line. Ubija do kraja trenutno aktivne linije ne uključujući newline znak.
Dakle, ako želite ubiti cijelu liniju potrebna su dva C-k.
C-u 0 C-k
kill-line. Ubije do početka trenutno aktivne linije, ne uključujući newline
znak.
Ako ste možda ste pomislili da C-u -1 C-k ubija liniju do početka, imali ste pravo, ali ta
naredba briše i newline znak ispred.
Rečenice
M-k
kill-sentence. Ubija do kraja trenutno aktivne rečenice uključujući i sve
newline znakove na koje naiñe.
C-u -1 M-k
kill-sentence. Ubija do početka trenutno aktivne rečenice uključujući i sve
newline znakove na koje naiñe.
Odlomci
Naredbe forward-kill-paragraph i backward-kill-paragraph postoje, ali po defaultu nisu

vezane za neke odreñene tipke.
Stranice
Ne postoje naredbe za ubijanje stranica
396/2583
Meñuspremnici
Naredba kill-buffer ne ubija sav tekst u meñuspremniku, već ubija cijelu strukturu
podataka meñuspremnika
Funkcije
Ne postoje naredbe za ubijanje funkcija (defun).
Produžena ubojstva (Extended Kills)
Ako ubijete nekoliko objekata u nizu, neupotrebivši neku drugu naredbu (non-kill
naredu), sva ta ubojstva se vežu u jedan kill-ring. Možete, na primjer, ubiti dio teksta kao
nekoliko linija odabirom C-u 6 C-k naredbe. To će ubiti šest linija, ali će to biti samo jedno
ubojstvo (kill).
Vraćanje (Yanking)
Jednom kada ste ubili neki tekst, kako ga vratiti? Zadnje ubijeni tekst možete vratiti
(yank) sa C-y. Budući da Emacs ima samo jedan kill-ring, ubojstvo možete izvršiti u jednom
meñuspremniku , a tekst vratiti (yank) u drugom. Da bi vratili prethodna ubojstva morate se
pomicati po kill-ringu. Počnite sa C-y i onda koristite M-y da bi se pomakli na prethodno
mjesto u kill-ringu zamjenom upravo vraćenog teksta prethodnim ubojstvom. Svaki daljnji M-
y miče as po kill-ringu, svaki put zamjenjujući vraćeni (yanked) tekst. Kada doñete do teksta
koji vas interesira jednostavno stanite. Svaka druga naredba prekida kruženje po kill ringu i
C-y vraća zadnje ubojstvo.
397/2583
KOPIRANJE I POMICANJE TEKSTA
Emacs nema potrebu za posebnim naredbama za pomicanje i kopiranje teksta (već smo
ih naveli!!!). Za pomicanje teksta, jednostavno ga ubijte i vratite negdje drugdje. Za kopiranje
ubijte tekst i odmah ga vratite. Ništa se nije dogodilo osim što je tekst sada u kill- ringu,
spreman za izvlačenje, vraćanje.
398/2583
TRŽENJE I ZAMJENA (SEARCH AND REPLACE)
Emacs sadrži niz neobičnih i poprilično složenih naredbi za pronalaženje i zamjenu.

Najvažnija je incremental search. To izvršava naredba isearch-forward, koja je vezana za C-s;
ona traži inkrementalno, jedan po jedan znak, kako vi upisujete string koji tražite
(search string). To znači da često Emacs nañe ono što vi tražite prije nego što vi upišete cijeli
string. Da bi prekinuli pretragu, jednostavno pritisnite RET ili otipkajte bilo koju Emacs
naredbu (što će izazvati prekid pretrage i izvršenje naredbe). Možete tržiti slijedeće
poklapanje sa C-s ili obrnuti pretragu sa C-r; DEL koristite za brisanje i promjenu onoga što
tražite.
Naredba isearch-backward, koja je vezana za C-r radi na isti način, ali traži unazad.
Sa vremena na vrijeme možda poželite tražiti ne-inkrementalno. To možete učiniti

utipkavanjem C-s RET text RET, gdje je text, onaj tekst koji tražite.
Puno korisniji je word search koji vam omogućuje traženje niza riječi neovisno o tome
kako su odjeljenje. Da bi pokrenuli tu vrstu traženja otipkajte C-s RET C-w word word word
RET.
Emacs takoñer može pretraživati po regularnim izrazima. To je izuzetno moćan alat, ali
prekompleksan da bi ga se ovdje objasnilo.
Zamjena
Najvažnija naredba za zamjenu je query-replace (vezana za M-8). Ova naredba će od

vas zatražiti tekst za zamjenu i tekst koji želite zamijeniti te će potom izvršiti zamjenu unutar
trenutno aktivnog meñuspremnika. Naredba query-replace je interaktivna, nakon svakog
pronalaska ponuditi će vam slijedeće mogućnosti:
SPC Izvrši zamjenu

DEL Nemoj izvršiti zamjenu
399/2583
RET Zaustavi query-replace, ne izvršivši zamjenu

ESC isto kao i RET
. Izvrši zamjenu i zaustavi query-replace
! izvrši zamjenu i sve druge zamjenu u unutar meñuspremnika bez daljnje interakcije
Postoji još podnaredbi, ali one zahtijevaju dodatno poznavanje Emacsa.
Postoji još naredbi za zamjenu koje bi trebali pobliže upoznati: replace-string

(jednostavna,neuvjetovana zamjena), replace-regexp i query-replace-regexp (kole rade sa
regularnim izrazima) i tags-query-replace (zamjenjuje sve identifikatore u kolekciji source
datoteka).
Naredba query-replace, kao i sve ostale naredbe za zamjenu, po defaultu prepoznaje

velike i male znakove. Na primjer, ako zamjenjujete foo sa bar i naletite na Foo, Emacs će
Foo zamijeniti sa Bar.
400/2583
OZNAKE I REGIJE (THE MARK AND THE REGION)
Emacs može manipulirati unaprijed odreñenim dijelovima teksta, a ne samo tekstualnim

objektima. To se radi na način da se odredi regija teksta; mnoge naredbe će se odnositi na tu
regiju.
Regija je tekst izmeñu točke (point) i oznake (mark). Point je u biti Emacs-ov termin za
kursor. Mark se postavlja sa naredbom C-@ (set-mark-command). Ta naredba postavlja mark
točno tamo gdje je point sa tim da sada point možete pomaknuti i tako dobiti regiju.
Svaki meñuspremnik ima svoj point i mark, dakle i svoju regiju. (moguće je da
meñuspremnik uopće nema mark i tako nema ni regiju).
Regija postoji nevezano uz to da li je prvo doñe mark ili point, postavite ih kako vama
odgovara. Regija je obično nevidljiva, ali ako vrtite Emacs na nekom programu sa prozorima
možete je učiniti vidljivom sa M-x (transient-mark-mode)
Mnoge naredbe koje pomiču point na neku veću udaljenost (npr. M-< ili C-s)
postavljaju mark na mjesto sa kojeg su krenule. Natpis „Mark set“ će se pojaviti u echo area
kada se to dogodi.
Kada koristite Emacs pod nekim sustavom kao X možete se poslužiti mišem za
označavanje regije, ali mnogi korisnici Emacsa preferiraju držati ruke non-stop na tipkovnici,
te koristiti naredbe za pomicanje.
Postoje neke posebne naredbe dizajnirane samo za to da postave regiju oko nekog
interesantnog dijela teksta.
M-@
mark-word. Postavlja regiju oko slijedeće riječi, ili od početka do kraja riječi kojoj ste
trenutno pozicionirani.
M-h
mark-paragraph. Postavlja regiju oko trenutno aktivnog odlomka.
C-M-h
mark-defun. Postavlja regiju oko trenutno aktivne funkcije (defun).
C-x C-p
mark-page. Postavlja regiju oko trenutno aktivne stranice.
C-x h
mark-whole-buffer. Postavlja regiju oko cijelog meñuspremnika.
401/2583
Sada smo odredili regiju. Što možemo sa njom učiniti?
C-x C-x
exchange-point-and-mark. Zamjenjuje point i mark. Brzo uzastopno izvršavanje
ove naredbe omogućuje viñenje dokle regija doseže.
C-w
kill-region. Ubija regiju
M-w
kill-ring-save. Sprema regiju u kill-ring bez da je briše iz meñuspremnika.
C-x C-i
indent-rigidly. Uvlači regiju za koliko god znakova odredimo u brojevnom argumentu
(default je 1) .
C-x C-l
downcase-region. Pretvara sva slova u mala. Po defaultu ova naredba je onemogućena.
C-x C-u
upcase-region. . Pretvara sva slova u velika. Po defaultu ova naredba je onemogućena.
Postoji još mnogo drugih naredbi.
402/2583
UVLAČENJE (INDENTATION)
U modovima za programske jezike, Emacs koristi TAB tipku za automatsko uvlačenje

linije, sukladno sa pravilima za uvlačenje koja vrijede za dotični jezik. Na primjer u C modu
Emacs prepoznaje if, while, switch, do, for, funkcije itd. , te uvlači tekst ovisno o potrebi.
Dakako u većini jezika pravila za uvlačenje nisu striktno odreñena, pa Emacs dozvoljava da ih
svako odredi kako mu odgovara.
403/2583
MODOVI
Glavni način na koji Emacs prilagoñuje naredbe svakoj vrsti teksta je kroz major i
minor modes. Svaki meñuspremnik ima major mod i nula, jedan ili nekoliko minor modova.
Nekada Emacs izabire major mo automatski, obično na temelju ekstenzije datoteke. Naravno
možete i eksplicitno odrediti mod.
Neki glavni modovi
Fundamental Mode
Osnovni mod koji je temelj svih modova. Odličan za editiranje teksta, samo što ne
pruža
neke dodatne mogućnosti
Text Mode
Za editiranje teksta. Sadrži posebne naredbe za spell checking centriranje linija itd.
Lisp Mode
Za editiranje Common Lisp source koda. Sadrži interaktivnu vezu sa Common Lisp
interpretorom u drugom meñuspremniku.
Tcl Mode
Za editiranje Tcl source koda. . Sadrži interaktivnu vezu sa Tcl interpretorom u
drugom
Meñuspremniku.
C Mode
Za editiranje C koda. Sadrži posebnu indentaciju itd.
Postoji još niz drugih glavnih modova od kojih su neki su jako specijalizirani (modovi
za editiranje e-mailova, za čitanje news grupa, pretraživanje World Wide Web-a itd.)
404/2583
ŽELITE LI ZNATI VIŠE?
Za s daljnje informacije o Emacs-u pregledajte:
• GNU Emacs Frequently Asked Question List

• Info
• news grupe
♦ gnu.emacs.help
♦ comp.emacs
♦ gnu.emacs.announce
♦ alt.religion.emacs
♦ gnu.emacs.sources
405/2583
Stručni studij Računarstva – Zagreb Login i ID
Maja Mehinagić
LOGIN I ID
406/2583
UVOD
UNIX sistem je višekorisnički (multi-user) operativni sistem. To znači da više od jedne

osobe može koristiti sistem u isto vrijeme. Sistem može opsluživati više od jednog korisnika
isto kao što može da izvršava više procesa u isto vrijeme za jednog korisnika. Višekorisnička
osobina omogućava da grupa korisnika radi zajedno, dijeleći informacije i zajedničke
programe na sistemu. Ako se UNIX nalazi na osobnom računalu, može postojati samo jedan
korisnik koji može koristiti višeprocesnu (multi-tasking) osobinu i pokretati više procesa
istovremeno.
Prijavljivanje na UNIX sistem
Svakome tko koristi UNIX sistem pridružuje se ime korisnika (user name) koje se
koristi prilikom prijavljivanja na sistem. To ime korisnika često se naziva i račun (account). U
praksi, jedna osoba može koristiti više korisničkih imena. Različita imena koristimo kada
koristimo sistem za različite potrebe.
NPR.
Jedna osoba koristi program za obračunavanje plaća i program za stanje računa. U
prvom slučaju korisnik se prijavljuje pod imenom ''plaća'', a u drugom slučaju pod imenom
''račun''. Više korisnika koji rade na istom projektu mogu sačinjavati grupu koja ima svoje
ime.
Jedan od korisnika UNIX sistema ima veća prava i obaveze nego ostali korisnici, tj. ima
funkciju super korisnika (super-user). To je osoba koja ima obavezu administriranja,
dodjeljivanja dozvola za rad novim korisnicima i koji se brine o cjelokupnom sistemu. Super
korisnik prijavljuje se pod imenom ''root''.
Kao dodatak imenu korisnika, prilikom prijave na sistem skoro uvijek je potrebno zadati
i lozinku (password). To je jedan niz karaktera koji je poznat samo danom korisniku i koji
treba biti ispravno dodijeljen radi dobivanja dozvola za rad sa sistemom. Super korisnik
poznaje lozinku korisnika samo prilikom dodjeljivanja dozvole za rad nekom od korisnika.
Nakon toga, poslije uspješnog prijavljivanja na sistem, korisnik može izmijeniti lozinku
407/2583
naredbom passwd i tada je poznaje samo on. Super korisnik može dodijeliti novu lozinku
korisniku u slučaju da je korisnik zaboravio staru.
Da bismo dobili dozvolu za pristup UNIX sistemu, moramo izvršiti proces prijave na
na sistem (signing on). Taj proces se najčešće zove ''logiranje'' (loggin in, loggin on).
Pretpostavimo da je terminal direktno vezan (hard-wired) na UNIX sistem. Kod pojedinih
sistema, kada je terminal udaljen, moramo preko telefonske centrale pozvati UNIX sistem i
posredstvom modema dobiti pristup.
Kada se približimo terminalu koji je vezan na UNIX sistem, na ekranu trebamo vidjeti
poruku:
Welcome to the UNIX System

login:
Da bismo se prijavili na UNIX utipkamo naše korisničko ime i pritisnemo <ENTER>.

Primjećujete da dok pišemo korisničko ime, ono što tipkamo je istog trena prikazano na
ekranu. Kada utipkamo naše korisničko ime pod kojim nas UNIX raspoznaje sistem zahtjeva
da unesemo i lozinku:
Welcome to the UNIX System

login: student
password: maja
za razliku od imena korisnika, prilikom unošenja lozinke na ekranu ne vidimo karaktere

koje utipkavamo na tastaturi. To je učinjeno radi veće sigurnosti jer lozinka pomoću koje
dobivamo dozvolu za rad treba služiti samo danom korisniku zbog mogućih zloupotreba.
Nakon uspješnog prijavljivanja na ekranu se pored ostalog i pojavljuje prompt-jedan ili više
karaktera koji nam kazuju da je UNIX spreman da primi i izvrši naredbu. Često je prompt #
za specijalne korisnike kao što je root,sysadm.... ili $ za obične korisnike.
U slučaju da pogriješimo prilikom unošenja imena korisnika ili lozinke, ponovno se
pojavljuje poruka login:. Isto tako, ime i lozinka moraju se unijeti u odreñenom vremenskom
intervalu, najčešće 60 sekundi. Ako je taj terminal premašen, postupak se mora ponoviti
408/2583
ispočetka. To je sve napravljeno radi još veće sigurnosti tj. da ne bi neovlaštena osoba ušla u
UNIX sistem.
Završetak rada sa UNIX sistemom
Završetak rada sa UNIX sistemom vrši se utipkavanjem naredbe logout ili <ctrl-D>
(držimo tipku CTRL i pritisnemo tipku d), u trenutku kada se na ekranu nalazi prompt tj. kada
UNIX očekuje novu naredbu. Postoji i naredba exit kojom takoñer možemo završiti rad tj.
odjaviti se sa sistema.
Korisnik mijenja svoju lozinku jednostavnim zadavanjem naredbe passwd kao što je
prikazano primjerom:
$ passwd
New password:studentica
Retype new password:studentica
$
409/2583
STARTANJE UNIX SHELLA
Na slici 1 je prikazan postupak startanja shell-a prilikom prijavljivanja korisnika na

sistem. Svaku terminalsku liniju nadgleda po jedan getty proces čiji je zadatak da starta
program login koji radi provjeru imena korisnika i lozinke. Kada se korisnik ispravno
identificirao, program login starta odgovarajući shell prema informaciji koja se nalazi u
konfiguracijskom file-u /etc/passwd.
login:student
password:
login:studentica
password
Slika 1
410/2583
Super korisnik
Na svakom UNIX sistemu pored običnih korisnika postoji odreñeni broj korisnika koji
ima specijalna ovlaštenja. To je korisnik poznat pod imenom ''root'' ili super korisnik.
Korisnik root može pristupati svim file-ovima na sistemu kao i svim procesima, a može čak i
uništiti cijeli sistem.
Korisnik root ne poznaje zabrane i postoje naredbe koje može izvršavati samo on. To su
na primjer podešavanje vremena na sistemu (date), podešavanje file sistema (mount) ili
kreiranje specijalnih file-ova (mknod).
Prvi način postajanja super korisnika je da dovedemo sistem u stanje u kojem može
raditi samo jedan korisnik (single-user state). To se dogaña uvijek kao meñufaza podizanja
operativnog sistema (bootstrap). Tijekom boot-a inicijalni shell radi sa privilegijama super
korisnika. U višekorisničkom režimu rada (multi-user state), možemo se prijaviti na sistem
pod imenom root. Ako smo se prijavili kao običan korisnik, možemo se prijaviti kao root
korisnik pomoću naredbe:
$ su
Password:top_tajna
#
Takoñer sa naredbom su (switch user) možemo da se prijavimo pod imenom bilo kojeg
korisnika:
$ su student
Password:msjs
$
Ako root izvršava naredbu su, tada se ne zahtjeva unošenje lozinke korisnika čije smo
ime zadali kao argument.
411/2583
Definiranje korisnika i file /etc/passwd
Zavisno od verzije UNIX-a postoje 3 načina definiranja korisnika koji se mogu prijaviti
na sistem prema mjestu gdje se čuva popis korisnika i odgovarajuća lozinka:
Tradicionalni način – u /etc/passwd file-u

Opis korisnika je u /etc/passwd file-u, dok se lozinke i dodatne informacije
nalaze u /etc/shadow file-u

Язык

Добро пожаловать в Scribd!

Zbornik seminarskih radova 2007

Загружено:

Сведения о документе

Дата загрузки

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Описание:

Авторское право:

Доступные форматы

Zbornik seminarskih radova 2007

Загружено:

Описание:

Авторское право:

Доступные форматы

Похожие издания

SVEUČILIŠTE U SPLITU

STRUČNI STUDIJ RAČUNARSTVA – ZAGREB

prof. Pavle Špoljarić

Programski alati na Unix računalima

ZBORNIK SEMINARSKIH RADOVA

OVAJ ZBORNIK JE POD OPĆOM

1. GNU FILOZOFIJA I GNU LICENCA (Dražen Hudoletnjak)

30. GDB, THE GNU SOURCE LEVEL DEBUGGER (Janko Rade)

61. WINDOW MANAGER (Daniel Novak)

računala. Sa slobodnim operacijskim sustavom ponovno se je mogla osnovati zajednica

Razvoj GNU OS-a

Paralelno s njima, Linus Torvalds je radio na Unix kompatibilnom kernelu kojeg je

Slobodan (free) softver

Kad se govori o slobodnom softveru, najbolje je izbjegavati termine tipa "besplatan

Zašto slobodan softver

Digitalna informatička tehnologija nam je omogučila lakše kopiranje i modificiranje

Ekonomski razlozi koje navode vlasnici softvera su pogrešni no ekoneomski problem je

Kategorije slobodnog i ne-slobodnog softvera

Ovaj dijagram (napravio Chao-Kuei) objašnjava različite kategorije softvera.

Slobodan softver (free software)

Open source softver

Public domain softver

Non-copylefted free software

The GNU system

Ne-slobodan (non-free) softver

Semi free softver

Vlasnički (proprietary) softver

shareware ne dolazi sa dozvolom da ga se instalira i koristi bez da ga se plati, čak niti u

GNU Opća javna licenca - prijevod

GNU OPĆA JAVNA LICENCA

verzija 2, lipanj 1991.

GNU OPĆA JAVNA LICENCA

11. POŠTO JE PROGRAM LICENCIRAN BESPLATNO, ZA PROGRAM NEMA

Vrste GNU licenci

Postoje tri vrste GNU licenci:

GNU pokret je pokrenut iz jednostavog razloga - želje za slobodom, želje da se napravi

Kakva je budučnost GNU pokreta i slobodnog softvera? To je teško pitanje. S jedne

Kod nekih država (uključujući i Hrvatsku) veliki problem u prihvaćanju slobodnog

Materijal i ideje za ovaj seminar sam našao uglavnom na web stranici

Povijest i nastanak UNIX-a

Priča o rastu i razvoju Unix-a je priča o jednom od najvećih napredaka u računalnoj

Neke od najvećih prednosti Unix-a ne dolaze od njegove jednostavnosti, nego od

Na sreću, Thompson i Dennis Ritchie su pronašli neiskorišten DEC PDP-7 sa 340

Bilo je nekoliko neuspjelih pokušaja da se BTL uvjeri da nabavi novo računalo za

3. UNIX RAZVOJNI SUSTAV

3.1. Unix počinje dobivati oblik

"Posvetio sam posebno svaki tjedan operacijskom sustavu, Shell-u, Editor-u, i

3.2. Izgledalo je kao operacijski sustav, skoro

3.3. Stvaranje operacijskog sustava UNIX

Sustav je takoñer prihvatio drugačiji pristup dizajniranju software-a na način da se

4. PREGLED OPERACIJSKOG SUSTAVA UNIX

Iako su UNIX napravili programeri za programere, on pruža snažno i fleksibilno

Iako je dizajniran za srednje velika računala, operacijski sustav je ubrzo prenesen na

5.2. Višekorisnički rad:

5.3. Prenosivost sustava

Time se moglo i nadograditi operacijski sustav bez ponovnog unošenja korisnikovih

5.4. Unix alati

• integralni alati – koji su neophodni za rad kompjutera