JEZINE ARTIKULACIJE, FONEMI; ALOFONI

Po uenju francuskoga strukturalista A. Martineta jezik je dvostruko artikuliran, tj. ralanjiv

vee se jezine jedinice ne mogu dijeliti na manje. Rezultat 1. Artikulacije su MONEMI
najmanji jezini znakovi jer imaju i izraz i znaenje. Monemi mogu biti : leksiki, tvorbeni i
gramatiki.
Martine tvrdi da ekonominost koja proizlazi iz dviju artikulacija omoguava da se dobije
komunikacijsko sredstvo za opu upotrebu.
Svaki jezik ima dvostruku artikulaciju, jezici se razlikuju po nainu na koji analiziraju
podatke iz iskustva (razliiti izrazi za boje, vrste snijega) te po nainu na koji iskoritavaju
mogunosti koje im pruaju govorni organi.
Popis monema, tj. morfema jednog jezika otvoren je popis, a popis fonema je zatvoren popis.
Izraz jedinica prve artikulacije moe se ralaniti na slijed razlikovnih jedinica koje nemaju
vlastito znaenje.
SAUSSUREOVE DIHOTOMIJE: jezik-govor, oznaenik-oznaitelj, sinkronija-dijakronija,
sintagmatski-paradigmatski (os i odnosi), interna-eksterna lingvistika
GLAVNA ZADAA VEINE PORUKA PREMA JAKOBSONU usredotoenost na
kontekst (referencijalna funkcija)
METODOLOGIJA STRUKTURALISTIKOG OPISA
1. Jezini se opis temelji na objektivnim, znanstveno utemeljenim kriterijima
2. Pri opisu vodi se rauna o jezinim razinama :
a) fonoloka URO, fonem,
b)morfoloka morfem, rije, sintaktika rije, reenica; leksika leksem, semantika
semem.
c) metoda supstitucije Dodaj mi kaput. /lutku/ ga/ ju. (odnos A/G, zamjena imenice ili
zamjenice m.r. enskim)
FONEM = najmanja jezina jedinica koja nema znaenje, ali ima razlikovnu ulogu. Fonemi
su LINEARNI (slijede u prostoru i vremenu). Fonem je najmanja jedinica na sintagmatskoj
razini koja se ne moe dalje linearno dijeliti.
JAKOBSONOVO POIMANJE FONEMA = fonem je skup simultanih obiljeja koja
upotrebljava jedan jezik da bi razlikovao rijei razliita znaenja. Jakobson je spojio europski
i ameriki strukturalizam. Doao je do unutarnjih razlikovnih obiljeja, koja se pojavljuju u
svenjevima. Samo su unutarnja razlikovna obiljeja simultana, a sve ostalo (fonem,
morfem, rije) je linearno. (MORFEM-najmanja jez.jedinica koja ima znaenje, RIJEskup morfema kojem je pridrueno znaenje, SINTAGMA-cjelina od najmanje dvije
punoznane rijei, REENICA-najmanja potpuna obavijest)
PRAVILA N. TRUBECKOGA KOJIMA JE FONETIKA ODIJELJENA OD
FONOLOGIJE:
1

1. Fonemi dva glasa koja ne mogu stajati u istoj fonetskoj okolini, a da ne doe do promjene
znaenja rijei
2. Alofoni dva srodna glasa koja ne mogu stajati na istom mjestu u rijei
3. Slobodne inaice fonema glasovi mogu stajati u istoj fonetskoj okolini, a da ne doe do
promjena znaenja.
U mnotvu razliitih glasova prepoznajemo beskonanost glasova / konaan skup fonema i
zato se moemo sporazumijevati.
Do broja fonema dolazimo metodom minimalnih parova.
MINIMALNI PAR je svaki onaj par koji ine dvije jezine jedinice koje se razlikuju samo
po jednom obiljeju. Temeljni odnos meu fonemima je odnos opreke, obiljeen
prisutnou /odsutnou odreenoga artikulacijsko-akustikog obiljeja.
Broj fonema nije jednak u svih hrvatskih jezikoslovaca (30/32). Razlike su u biljeenju
fonema i slova : d, , lj, nj, r i ije.
SUBMINIMALNI PAR su rijei koje se razlikuju po jednom fonemu i po naglasku (razlikuju
se po 2 obiljeja; F alofon fonema f, y-alofon fonema h).
GLASOVI
GLASOVI se tvore prolaskom zrane struje kroz govorne organe. Govorni organi mogu biti u
razliitim poloajima, a zavisno o poloaju govornih organa glasovi se dijele u skupine
glasova zajednike po tvorbenim obiljejima.
3 skupine artikulacijskih organa : dini (plua, dunik), organi za glasanje (grkljan, glasnice
i grkljanski poklopac), organi za govorenje; stvaranje zvuka (usna, usnena, drijelna i nosna
upljina). Ako u njihovoj tvorbi sudjeluje usna upljina glasovi su labijalizirani.
GLASOVE dijelimo na : otvornici i zatvornici.
OTVORNICI nastaju slobodnim prolaskom fonacijske struje kroz govorne organe (a, e, i, o,
u i ie).
ZATVORNICI nastaju prolaskom fonacijske struje kroz djelomino ili potpuno zatvorene
govorne organe.
PODJELA OTVORNIKA (gledamo pomie li se jezik naprijed ili nazad ili miruje)
a) prema vodoravnom poloaju jezika : prednji (i, e, ie), srednji : a, stranji : o,u
b) prema okomitom poloaju s obzirom na nepce : visoki (i, u) najzatvoreniji, srednji : e,o,
niski : a
c) sudjelovanje usana u artikulaciji : labijalizirani /bemolni : o,u, nelabijalizirani : e,i,
neutralan: a.
PODJELA ZATVORNIKA
a) ZVONANICI
LIKVIDE (tekunici) : vibranti (r), bonici (l, lj),
NOSNICI : m, n, nj,
SPIRANTI : v,j.
2

Piskavci : c, z,s. Umekani : t, d.

b) UMNICI
1. PREMA NAINU TVORBE
a) OKLUZIVI, PRASKAVCI ili ZAPORNICI : b, p, d, t, g, k. Govorni organi priblieni su
toliko da stvaraju potpunu zaprjeku (pregradu) koja onemoguuje prolaz fonacijskoj struji, a
otklanja se praskom ili eksplozijom. PREGRADU INE : usne (b,p), jezik i zubi (d,t), meko
nepce (g, k).
b) TJESNANICI; STRUJNICI ili FRIKATIVI : fonacijska struja probija se kroz tjesnac, to
su : f (tjesnac ine usne, jezik i zubi), h (jezik i meko nepce), s i z (jezik i zubi), i (jezik i
nepce),
c)SLIVENICI ili AFRIKATI nastaju slijevanjem dvaju govornih pokreta u jedan (pokret
kojim se stvara pregrada i pokret kojim se stvara tjesnac).
Fonacijska struja nailazi na potpunu zaprjeku koja se uklanja tako da se stvara tjesnac te
zrana struja prolazi trenjem stvarajui um. Slivenu zapreku ine : c (jezik i zubi), , , d,
(jezik i nepce).
PREMA MJESTU TVORBE
a) usneni : b, p,m
b) zubnousneni : f,v
c)zubnici /dentali : c, z, s, d, t, n
d) desnici / alveolari : r, l
e) nepanici : , , , , d, , j, lj, nj
f) velari / jedrenici /mekonepani : k, g, h.
ZA ISPIT : KRITERIJI
1.) Prolaz zrane struje (otvoren ili zatvoren)
2.) Vrsta zapreke (potpuna (okluzivi), djelomina (tjesnanici), prvo potpuna pa se pretvara u
tjesnac (slivenici), nema zapreke (otvornici) ) i kako se ona otklanja
3. Koji organi sudjeluju u tvorbi, 4. Titraju li glasnice (zvuan ili ne)
5. Ako ima dodatno obiljeje.
ULOGA KOJU FONEMI IMAJU U SLOGU :
1. samoglasnici : slogotvorni fonemi (a, e, i, o, u , ie, samoglasno r)
2. suglasnici : neslogotvorni fonemi . Slogotvorni mogu biti i glasovi l, n, m ( fascikl,
dentlmen)
UNUTARNJA RAZLIKOVNA OBILJEJA
Najmanja artikulacijsko akustika obiljeja pomou kojih se meusobno razlikuju
fonemi odreenoga sustava. Ta su akustika i artikulacijska obiljeja zajednika za dio
fonema istoga sustava. Njihova prisutnost /odsutnost uvjetuje mogunost stvaranja
minimalnih parova fonema.

IZRAZ FONEMA : fon (znai glasovni ostvaraj) SADRAJ FONEMA : alijetet

samosvojnost u odnosu na ostale jezine jedinice. URO treba promatrati u dvojanim
(binarnim) odnosima. Dva fonema ulaze u opreku ako jedan sadri, a drugi ne sadri neko od
razlikovnih obiljeja prisutnih u danom fonolokom sustavu.
TO SU : vokalnost (i, e, ie, a, o, u), umnost (b,p,d,t,g,k), kompaktnost (k, g, ,), difuznost
(i,u), gravisnost (p,b,f,v,m), akutnost (t,d,c), nazalnost (m,n,nj), prekidnost (f,s,,h,z,),
zvunost ( b,d,g,z,), stridentnost (c,,), napetost (rj, i, ie).
Kod vokalnosti glasnice trepere, nema zapreke, kod umnika ima zapreke, kompaktnost
(stranji dio usne upljine), difuznost (prednji dio usne upljine), gravisnost (usneni i
stranjonepani glasovi), akutnost (zubi, desni, tvrdo nepce), nazalnost (zvuk prolazi kroz
usnu i nosnu upljinu), neprekidnost (slobodan prolaz zranoj struji kroz usnu upljinu),
zvunost (treperenje), stridentnost (zrana struja probija se kroz zidove tjesnaca), napetost
(napetost miia govornih organa).
PROZODIJA (PONAVLJANJE)
PROZODIJSKE JEDINICE ili PROZODEMI : naglasak i zanaglasna duina.
PROZODIJSKA OBILJEJA : silina, intonacija, trajanje.
NAGLASAK : istodobni ostvaraj siline, intonacije i trajanja.
RASPODJELA NAGLASAKA : jednoslone rijei silazni naglasci, dvoslone i vieslone
rijei sva etiri naglaska na prvom slogu, troslone i vieslone rijei : uzlazni na srednjem
slogu, naglasak ne moe biti na posljednjem slogu.
ULOGA PROZODIJSKIH JEDINICA : opreke izmeu razliitih rijei (grad sa KS i DS),
opreke izmeu razliitih oblika iste rijei (doao je do sela (KU), sela su mala (KS)).
RIJEI S DVA NAGLASKA : dui superlativi priloga i pridjeva (najdalekovidniji),
sloenice sa nultim spojnikom (Zagrebtekstil), polusloenice (spomen ploa).
ODRAZ DUGOGA JATA :
hrvatski jezik (jedan slog, jednosloan izgovor, jedan fonem i dugi naglasci)
srpski jezik (dva sloga, dvosloan izgovor, tri fonema, kratki naglasci).
NAGLAENE RIJEI (samostalne, naglasnice, tonike) rijei koje imaju vlastiti
naglasak. NENAGLAENE RIJEI (nesamostalne, nenaglasnice, atonike) nemaju
vlastiti naglasak.
Nenaglasnice mogu biti : prednaglasnice veu se za rije iza sebe, zanaglasnice (enklitike)
veu se uz rije ispred sebe.
PROKLITIKE : 1. Prijedlozi jednosloni : u, na, o, po, pri, za , od, do, dvosloni : meu,
mimo, nada, poda, pokraj, preko, prema, oko; trosloni : umjesto, sa iz : izmeu, iznad, ispod;
2. Veznici a, i, ni, da, kad; 3. Nijena estica NE.
ENKLITIKE : 1. Zamjenike : nenaglaeni oblici osobnih zamjenica u genitivu, dativu i
akuzativu, nenaglaeni oblici povratne zamjenice (se,si); 2. Glagolske : nenaglaeni oblici
prezenta glagola biti i htjeti i aorista glagola biti , 3. Vezniko upitna estica LI.

U nijenim reenicama s neodreenim zamjenicama prijedlozi razbijaju zamjeniku cjelinu i

umeu se izmeu estice ni i zamjenice.
POMICANJE NAGLASKA NA PREDNAGLASNICU : prednaglasnica ostaje nenaglaena
ako se nae ispred rijei s uzlaznim naglaskom (bez nade), naglasak moe prijei na
prednaglasnicu ako se ona nae ispred rijei sa silaznim naglaskom (grad u grad),
Naglasak koji prelazi na prednaglasnicu moe biti : kratkouzlazni (ne znam) oslabljeno
pomicanje KU dio siline predaje iduem slogu, kratkosilazni (u grad) neoslabljeno
pomicanje silina se ostvaruje na prednaglasnici.
GLASOVNE PROMJENE
1. MORFONOLOKE : sibilarizacija, palatalizacija, jotacija, nepostojano a, nepostojano e,
navezak, vokalizacija, prijevoj, prijeglas, razjednaenje, kraenje ije u je, duljenje je u ije,
duljenje kratkoga je
2. FONOLOKE : jednaenje umnika po zvunosti i mjestu tvorbe i ispadanje glasova.
PREMA SMJERU VRENJA :
1. PROGRESIVNE : prijeglas (kralj kraljem), razjednaenje (Be Beom),
progresivno jednaenje po zvunosti (mozak mozga), progresivna sibilarizacija
(micati maknuti).
2. REGRESIVNE : ostale.
JEDNAENJE ZATVORNIKA PREMA MJESTU TVORBE
jednae se umnici s, z, h i zvonanik n zatvornici
1. s > ispred , , lj, nj
z > ispred d, , lj, nj
misao milju
paziti paljiv
istiti iistiti
arati iarati
Odstupanja:
S i z ne jednae se po mjestu tvorbe kada se nau ispred lj i nj
a) koji stoje na poetku drugog dijela sloenice (izljubiti, razljutiti...)
b) koji su nastali stapanjem l i n (nastalih kraenjem dvoglasnika) s j (ozljeda,
snjean, pobjesnjeti, razbjesnjeti se...)
2. h > ispred , ()
orah > orai
drhtati > drhem, drem
3. n > m ispred b, p
Ovo se jednaenje u pismu biljei samo u izvedenicama; imbenik, zelemba,
stambeni, prehrambeni..., ne biljei se u sloenicama iji prvi dio zavrava s n-,a
drugi poinje s b- ili p- (izvanbrani, stranputica, jedanput...)
JEDNAENJE UMNIKA PO ZVUNOSTI
OSNOVNA PRAVILA
5

1. Ako je prvi umnik zvuan, a drugi bezvuan, zvuni e umnik postati bezvuan, i to tako
da se zamijeni svojim bezvunim parom
b > p rob
*robstvo > ropstvo
d > t sladak *sladka > slatka
2. Ako je prvi umnik bezvuan, a drugi zvuan, bezvuni e umnik postati zvuni tako da se
zamijeni svojim bezvunim parom
p > b top *topdija > tobdija
t > d svat *svatba > svadba
Fonem koji se neutralizira naziva se arhifonem ostvaraj fonema koji nastaje
neutralizacijom kakve opreke, npr. opreke po zvunosti
Morfonem alomorf nastao kao rezultat fonemske alternacije ili asimilacije
(ruk-/ruc-/ru)
Jednaenja su redovita u govoru, dok se u pismu ne biljee uvijek.
Provoenje jednaenja po zvunosti:
Na granici rijei provodi se u govoru, ali se u pismu ne biljei:
kod kue
[kotkue]
pred kolom [pretkolom]
Na granici morfema provode se u govoru i pismu (odstupanja propisuje pravopis)
*nadkriliti > natkriliti
*odhraniti > othraniti
* svakdanji > svagdanji
*sgnjeiti > zgnjeiti
- pretposljednji, raskinuti, iskopati
ODSTUPANJA (samo u pismu, ne u govoru):
Zvuni umnik d ostaje nepromijenjen:
u sloenicama ispred c, , , s, (odcijepiti, odepiti, odunuti, predsjednik,
odsjek, odetati, oduljati se)
Zbog isticanja osnove rijei d i t ne prelaze u svoje zvune parnjake ni ispred c i
k u imenicama na dac, -dak, -tac, - tak (-tka) (usp. Pravopis!)
u sloenicama s ispod- i iznad- (ispodprosjean, iznadprosjean)
u drugim sloenicama zbog jasnoe, u suprotnom bi izgubile znaenje (podtekst,
predturski, odtok)
u rijeima stranog podrijetla, kao i u novijim sloenicama (Habsburgovci,
adhezija, jurisdikcija, postdiplomski, Zagrebfilm)
Unutar osnove rijei jednaenje se provodi u govoru i pismu:
hrbat hrpta; redak retka; laac laca; obrazac - obrasca
NEPOSTOJANO A
Postanak se nepostojanog a vee uz redukciju ili refleks poluglasa. Ope je pravilo da
poluglas u jakom poloaju daje "a", ali se vokalizirati moe i poluglas u slabom poloaju, i
to:
kada redukcijom poluglasa nastaje skupina teka za izgovor (magla, dan, daska,
staklo...)
analogijom
zbog drugih povijesnih razloga.
6

DIJAKRONIJSKI POGLED
1. Na granici prefiksa i osnovnog morfema, poluglas je uvijek u slabom poloaju, ali moe
dati a radi lakega izgovora:
obaveza / obveza
razapeti / raspeti
izagnati / izgnati
sabor / zbor
2. Na granici osnovnog i sufiksalnog morfema poluglas je bio u jakom ili slabom poloaju te
prema tomu i daje a ili . Tako nastaju razlike izmeu nominativa jednine i ostalih padea:
- u imenicama sa sufiksima ac, -ak
kon-ac / kon-ca
ma-ak / ma ka
- u pridjevima sa sufiksima -ak, -an (vitak, zgodan)
- u zamjenicama i zamjenikim pridjevima) na -av (sav, ovakav)
3. U genitivu mnoine zadralo se nepostojano a suprotno pravilima u suvremenom jeziku.
Takvo je nepostojano a tradicijsko G mn. zavravao je na poluglas, a kasnije na . "A" se
zadralo kao refleks jakoga poluglasa i kada je G mn. dobio nastavak a:
momak6 > momak > momaka
4. "A" se reflektira i na mjestima sekundarnog poluglasa kada bi redukcijom, a ne
refleksijom poluglasa nastala skupina teka za izgovor:
*mrtv, *ognj, *mozk.
Sekundarni se poluglas pojavljuje i u rijeima stranog podrijetla.
SINKRONIJSKI POGLED
DEFINICIJA: "A" koje postoji samo u nekim oblicima rijei izmeu dvaju zavrnih
suglasnika, a nema ga u drugim oblicima iste rijei alternacija "a" i fonoloke nule.
Nepostojano a umee se izmeu dvaju zavrnih suglasnika i "razbija" suglasniku skupinu.
Od toga pravila odstupaju:
1. rijei stranoga podrijetla koje zavravaju na suglasnike skupove -ks, - kt, -nt, -rt,
-pt i sl. (keks, akt, bent, koncert, koncept...)
2. rijei hrvatskoga podrijetla koje zavravaju na -st, -t, -zd,-d (dud,most,mot)
3. G mn. imenica koje u N jd. imaju a; nepostojano se a umee, iako suglasnika
skupina nije zavrna
Nepostojano a ima ulogu dodatnog morfolokog sredstva, morfonologizirano je,
pokazuje razliku izmeu G jd. i G mn. Tomu u prilog govore i imenice koje u N jd.
nemaju a, a u G mn. ga imaju: koncerata, koncepata...
NEPOSTOJANO SE A POJAVLJUJE U SLJEDEIM OBLICIMA RIJEI:
1. N jd. i G mn. imenica mukoga roda na : magarac, magaraca
Odstupanja!
imenice stranog podrijetla koje u N jd. imaju nepostojano a, u G mn. mogu imati a, ali
ne moraju (keks, akt, talent...)
2. G mn. imenica enskoga roda na a: dasaka, djevojaka
Odstupanja!
- kod imenica stranog podrijetla: sintagma, palma, forma
- kod nekih imenica hrvatskoga podrijetla: bajka, varka, sjenka
3. - N jd. pridjeva mukoga roda: dobar, pametan
4. - N jd. zamjenica i zamjenikih pridjeva na -av (sav, takav, svakakav)
7

5. - N jd. glavnoga broja jedan

6. u prvom licu prezenta (svrenog) pomonog

glagola biti: jesam...

PRIJEGLAS
PRIJEGLAS : promjena jednog samoglasnika u drugi pod utjecajem glasa ispred njega.
-povijesno postoje 3 prijeglasa, prvi najvaniji
PRVI PRIJEGLAS : o prelazi u e iza nepanika c, t, d i r (pritevi, dudevi),
DRUGI PRIJEGLAS : zamjena staroga jata glasom i ispred o i j (htio, smio).
Oblici rijei u kojima se prijeglas ostvaruje u suvremenom hrvatskom jeziku:
1.- instrumental jednine imenica mukoga roda
maem
momkom
panjem
nosom
novcem
zecom
morem
arom
ODSTUPANJA :
imenice na -ar mogu imati dva nastavka (om i em),
imenica put
bez prijedloga em, s prijedlogom om,
preneseno znaenje em, u mnoini ovima
RAZJEDNAENJE odstupanje od prijeglasa, distaktna promjena (samoglasnici
nisu u dodiru).
Ako je ispred nepanika e iza je om (jeom)
imenice na -telj ne podlijeu razjednaenju (prijateljem)
Ako je ispred nastavka vie od dvaju slogova isto nema disimilacije
(petrolejem,ravnateljem)
2. duga mnoina imenica mukog roda alterniraju infiksi -ov/-ev:
kraljevi
cvjetovi
panjevi
tipovi
zeevi
umovi
oevi
hrastovi
Prijeglas se ostvaruje i u dugoj mnoini imenica m.r. (kraljevi, oevi), imenicama srednjeg
roda (poljem), zamjeniko pridjevna sklonidba mukog roda (smeem). V i I imenica .r. ga
ne provode (duo, ruo), imenica kukavica
KRAENJE I DULJENJE JATA
Glas jat u hrvatskom standardnom jeziku odrazio se na nekoliko naina :
dvoglasnik ije (bijelo, mlijeko)
kratko je (djed, vjetar)
dugo je (djedo, vjernost)
e (vremena)
8

 i (ivio, vidio)
nita (mrtav)
PRAVILA ZA IZGOVOR I PISANJE REFLEKSA JATA :
1. u rijeima bez vidljivog postanka, jat se pie kao ije ili je prema tomu je li slog dug ili
kratak
2. u rijeima iji je postanak vidljiv, a one tijekom promjene oblika ne mijenjaju duinu
sloga koji nosi ije /je, ne mijenja se ni pisanje ije /je.
PRAVILA O KRAENJU SLOGA S DVOGLASNIKOM :
u prednaglasnom poloaju
nesvreni glagoli na -ivati, -avati izvedeni od svrenih,
u izvedenicama s naglaskom na sufiksu urina, -ovit, -ina, -ota, -oa;
u sloenicama s naglaskom na spojniku (zvijer zvjerokradica).
Kod tri uzastopna duga sloga, prvi se krati u sljedeim oblicima :
genitiv mnoine imenica
popridjevljeni glagolski prilozi sadanji (sljedei, slijedei)
u komparativu i superlativu

VOKALIZACIJA, PRIJEVOJ I ZIJEV (HIJAT)

VOKALIZACIJA : zamjenjivanje l sa o na kraju sloga i na kraju rijei (tovatelj tovaoca).
PRIJEVOJ : promjena korijenskog samoglasnika nastala pod utjecajem naglasnih promjena
(danuti disati dah).
ZIJEV (HIJAT) : otvor usta to nastaje pri izgovoru dvaju ili vie otvornika koji stoje jedan do
drugoga (nauiti, zaorati, neugodno, pooim).
NE UKLANJAJU ZIJEV:
glagolski pridjev radni, rijei stranog podrijetla, brojevi (jedanaest), tamo gdje
je slogotvorno l dalo u (pauk)
NAVEZAK pojavljuje se u sklonidbi pridjeva odreenog oblika
PRAVOPIS (DODATNA LITERATURA)
PET LEGITIMNIH AUTORSKIH PRAVOPISA :
1. Stjepan Babi, Boidar Finka, Milan Mogu (1994., kolska knjiga) jedino od ima
odobrenje Ministarstva kulture i prosvjete za uporabu u kolama
2. Ani, Sili (2001., Novi Liber i kolska knjiga),
3. Mogu, Ham, Babi (2005., kolska knjiga) od Ministarstva znanosti, obrazovanja i
porta dobio je preporuku za uporabu.
4. Badurina, Mianovi, Markovi (2007., Matica hrvatska)
5. Mogu, Babi (2011., kolska knjiga).