Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
TRAGOVI NA KOI
by voki
by voki
One su nekako shvatile koliko joj je Helton bio vaan. Vaniji nego
to je to bio svojoj verenici, ili svom poslovnom partneru, koji su ga
takoe obilazili.
Pored svega toga, dola je usred noi, po oluji, u oiglednoj elji da
osta- ne nasamo sa pacijentom. To je dovoljno govorilo o njenoj
potrebi da ga vidi.
Bolniarke nisu znale da je Misti dola da se oprosti od Heltona.
Od svog efa.
Od svog ljubavnika.
Od oveka koga je volela.
Od oveka koga je mrzela.
Bol joj je eksplodirao u grudima kada je ugledala Heltona koji je
nepo- kretno leao u krevetu, potpuno nemoan, potpuno nesvestan.
Zastala je kod vrata, iracionalno odbijajui da prihvati tu sliku kao
stvarnu. Ne, ovo nije Helton, ta misao joj je uporno prolazila glavom.
Ovo nije onaj energi- ni, buni, snani, mislei ovek, koji je umeo
da bude aktivan od jutra do mraka. Ovo stanje je za njega
neprihvatljivo. Ovo nije on.
Suze, koje su joj nezaustavljivo grunule na oi, predstavljale su
dovoljno jasan dokaz da je pred njom leao ovek oko koga se, u
proteklih godinu i po dana, vrteo njen ivot. Bila mu je podreena
svakim svojim aspektom. Cak ju je i tada, tako izgubljen u tami,
drao prikovanu za sebe. I tada joj je oteavao odlazak.
Ali, Misti nije imala nameru da uzmakne. Dobila je priliku da
ostvari slobodu, da se oslobodi uloge taoca oveka koji se besramno
poigravao sa njom, sa njenim umom, emocijama, telom. Dozvolie
da itav svet misli da je ohola, ali e da ode, kako bi povratila
kontrolu nad svojim ivotom, kako bi prestala da bude osoba od
raspolaganja jednom oveku.
Dovoljno dugo je ivela ivot Heltona Mejnarda, udovoljavala
njegovim potrebama, prilagoavala se njegovoj dinamici, trpela
njegove hirove. Za sve to vreme je bila razapeta izmeu ljubavi i
mrnje, izmedu ushienja i ogorenosti. Padala je i podizala se, bila
ljubljena sa vrelim arom i odba-civana sa ledenim prezirom.
Dosta. Bilo joj je svega toga dosta.
Oseala je potrebu da prodie, da se rastereti svih bolova, svih
strahova. A najvie od svega joj je bilo potrebno da se odrekne nade.
Njoj nikada nije bilo mesta, u odnosu kakvogje imala sa Heltonom.
Upkos tome, on je povremeno uspevao da obmane njen um.
Povremenim izjavama, povremenim postupcima, povremenim
dodirima.
by voki
by voki
by voki
by voki
II
Veoma je vano da budete apsolutno iskreni, Misti je u sebi
ponovila rei doktora Filipsa, poinjui da podrhtava itavim telom.
Bila je mokra od kie, uplaena, uzbuena, i primorana da se prva
suoi sa Heltonom, kao
i sa injenicom da se privremeno nalazio u amneziji.
Polako je okrenula glavu ka njemu. Ne, to nije bio on, iznova joj se
na- metnulo to uverenje. Helton, koga je ona poznavala, je uvek i u
svemu bio maksimalan. Lako je reavao sve probleme i nikada se nije
oslanjao ni na iju pomo.
A sada... Bio je u potpunosti upuen na nju. Onaje predstavljala
njegovu vezu sa njim samim, sa svetom, sa ivotom. Ili je to bila dok
ne doe Patria, ena sa kojom je planirao da se oeni. Trgla se kada
je bolniarka ula u sobu, da bi jo jednom izmerila Heltonov pritisak
i upitala ga da li mu je neto potrebno.
by voki
by voki
by voki
by voki
***
Bile su to rei koje je Misti svim srcem elela da uje. Nekada. Dok
se Helton ponaao prema njoj kao da mu nita nije znaila.
Sada...
Sada su joj te Heltonove rei pravile velike probleme. Vee od onih
koje je imala uoi njegovogbuenja. Sada je imala humanu obavezu
da ostane, iako su je u stanu ekah spakovani koferi, i iako je donela
vrstu odluku da ode.
Sada je morala da ostane, iako je znala da e Patria Holander, kada
je bude ugledala, napraviti epohalno veliku scenu, u kojoj je nee
potedeti svojih zlobnih rei.
Misti se pitala da h e sve to uspeti da podnese. Ve se nalazila na
izmaku snaga. Ve je bila duboko uronjena u oaj, ve se dovoljno
oseala uhvaenom u klopku.
Sada joj se oma bukvalno stezala oko vrata. Jedva je disala zbog
toga. Priznala je sebi da nije dorasla ovom novom razvoju situacije.
Nije znala tajetrebalo daini.
Sa jedne strane je imala obavezu da Heltonu govori istinu, a sa
druge strane je morala da krije i od njega da su bih u vezi, i morala je
da krije svoje pravo miljenje, pa i svoje planove. Jer, Helton jo uvek
nije znao da je ona naumila da ode.
Povrh svega toga, zbunjivao ju je ovaj novi Helton, nepoznat i sebi
i dru- gima. Bio je tako drugaiji, tako spremniji da bude iskren, tako
otvoreniji. Tako bolji.
- Imajte u vidu da sam ja samo vaa sekretarica, gospodine
Mejnard - Misti ga je jo jednom podsetila na tu okolnost. - Pre udesa
se, privatno, niste oslanjali na mene. Va svet ine vaa verenica, i va
partner, gospodin Tejlor. Po njihovom dolasku e vam sve izgledati
drugaije.
- Tejlor... - Helton je zatvorio oi, pokuavajui da to ime povee
sa nekim likom.
Bezuspeno.
- Kevin Tejlor - dopunila se Misti.
-Ko je on?
by voki
by voki
III
Divan si, bilo je prvo to je Misti poelela da mu kae. A to, ak, ne
bi ni bilo neiskreno. U pojedinim trenucima je Helton umeo da bude
divan. Kada bi je, uvidevi da je umorna, poslao da ide kui, sa
nalogom da se dobro naspava. Kada bi joj poslao skupocenu korpu sa
by voki
by voki
by voki
by voki
***
Ah... - Patria je pobledela od nelagodnosti. - Ti voh kada sam ja
doterana... Bilo kada i bilo gde...
- To sam nekada voleo. Mora da sam bio pravi uran. Jesam li,
Misti? - iznova se okrenuo ka njoj.
- Ja odlazim! - presudila je ona, uviajui da se dovoljno rtvovala,
da je dovoljno bila humana, da se dovoljno borila da obuzdava suze.
Vie nije imala snage da ostaje u toj sobi. Nijedan, jedini minut.
Uzela je svoje stvari i zaputila se ka vratima.
- Ne zaboravi da si obeala da e dovesti Duliju! - doviknuo joj je
Helton, kada se ona kratko okrenula prema njemu, da bi ga
pozdravila khmanjem glave.
- Duliju? - ponovila je Patria zaueno, nakon to je Misti izala
iz sobe. - Ko je Dulija?
- Moja sestra.
- Ali, ti nisi u kontaktu sa njom! Ne razgovarate ve deset godina!
-
by voki
by voki
by voki
IV
Po buenju iz kome, Heltona je prilino zbunilo i zamorilo
suoavanje sa ivotom kakvogje vodio, sa grekama koje je pravio.
Dobio je glavobolju i morao je da popije sedativ. Misti se oseala
mnogo loije od njega. Proivljavala je pravu agoniju, njena patnja je
prevazilazila onu koju je oseala uz nekadanjeg zdravog Heltona.
Smatrala je ironijom sudbine to to je Helton, nakon buenja iz
kome, poeo da prema njoj ispoljava ponaanje za kojim je nekada
eznula. Ne- kada je matala o tome da mu bude potrebna i vana, da
je gleda sa topli- nom, da joj se obraa sa uvaavanjem. Da je brani,
da je zastupa, posebno pred Patriom.
Misti se pitala ta se dogodilo, ta je uslovilo promenu Heltonovog
karaktera. ta ga je navelo da postane bolji, prijatniji, realniji? Misti je
volela i nekadanjeg Heltona, onoga koji nimalo nije hajao za njom i
njenim oseanjima, ali ga je sada, ovako izmenjenog, ovako
nemonog, volela jo vie. Sve to je, meutim, nije navelo da
promeni odluku o odlasku. Samo je odloila odlazak za nekoliko sati,
kako bi ispunila obeanje dato Heltonu, povodom njegovog
pomirenja sa sestrom. U nastavku noi je veoma loe spavala.
Probudila se sa glavom prepunom pitanja, prepunom dilema.
Prvo to je uinila, bilo je da pozove bolnicu i da se raspita o
Heltonu. Dobila je obavetenje da je ustao, samostalno se okupao i
dobro doruko- vao, ali da je i dalje trpeo posledice amnezije.
Misti je potom pozvala Duliju Ford, Heltonovu sestru. Preko
slube obavetenja je dobila broj kole u kojoj je radila, i to kao
direktor. Bila je to kola u kojoj je upoznala svog supruga, domara od
koga se oekivalo da popravlja oteene klupe i brine o raznim
vrstama kvarova.
- Gospoa Ford? - oslovila ju je Misti, kada su je sa kolske centrale
povezali sa kancelarijom direktora.
- Da, ja sam.
- Dobar dan! Zovem iz Filadelfije. Ja sam Misti Ormond,
sekretarica va- eg brata.
Na drugoj strani veze je zavladala napeta tiina.
- Da li je... - Dulija Ford se zagrcnula od straha, jer je dobijeni
poziv povezala sa loom veu.
by voki
by voki
by voki
by voki
by voki
V
Uz posredovanje lana bolnikog obezbeenja, Misti i Dulija su
jedno- stavno pronale jedna drugu. Ali, sve i da nije bilo tako, Misti
bi lako, meu mnotvom ljudi, prepoznala Heltonovu sestru. Liila je
na njega. Imali su identinu boju oiju, oboje su se odlikovali
otmenim dranjem i odlunim hodom. Razlikovali su se po boji
kose, jer je Dulija svoju farbala u lepu, mahagoni nijansu. Bila je
visoka i vitka, nosila je klasian komplet i veoma skupocenu tanu,
koja je bila u potpunom skladu sa podjednako kvahtetnim cipelama.
I Misti se, toga dana, potrudila da dobro izgleda. Obukla je haljinu
od vune boje vina, sa rol kragnom i rukavima koji su se irih na
krajevima. Nosila je mantil za koji je, svojevremeno, dala pola iznosa
mesene plate. Toliko joj se dopao i toliko joj je dobro stajao. Dugo je
etkala svoju poludugu, smeu kosu, sve dok je nije uinila sjajnom i
svilenkastom. Takoe se naminkala, a obula je i svoje omiljene
izme.
- Vi veoma liite na svog brata, gospoo Ford - Misti nije odolela
da to kae Duliji, nakon to su razmenile nekoliko pozdravnih
reenica.
by voki
by voki
***
Ta nervoza se prenela i na Misti. Ona je ve, sama po sebi, bila
uzbuena zbog predstojeeg susreta sa Heltonom, a dodatno je
brinula zbog njego- vog suoavanja sa Dulijom. Zaista nije znala ta
je mogla da oekuje od toga.
Kratko je pokucala, a onda je ula u sobu. Na usnama joj se ukazao
spontan osmeh kada je otkrila koliko je Helton dobro izgledao. Vie
nije bio prikljuen na aparate, imao je zdravu boju tena, bio je svee
obrijan i sav je blistao. iroko se osmehnuo kadaje ugledao Misti.
Odmah ju je odmerio, od glave do pete, zaustavljajui pogled na
njenom licu.
- Danas veoma lepo izgleda, Misti! Ti si praznik za moje
oi! - doekao ju je tim reima, to nikada pre nije uinio.
Ako bi mu se, u nekoj situaciji, dopalo kako izgleda, bez rei
bi joj, na muki nain, stavljao to do znanja. Uzimao bi je u
zagrljaj i otpoinjao da je ljubi, a ponekad bi iao do kraja sa
njom, u zavisnosti od okolnosti u kojima su se nalazili.
Misti je uivala u svim vidovima telesne ljubavi, koju je
upranjavala sa Heltonom, ali je eznula za tim da joj on
ponekad udeli kompliment, da joj se osmehne, da je navede da
se oseti lepo. Lepo, a ne samo usluno.
- Pa, hm, moglo bi da se kae da i vi lepo izgledate,
gospodine Mejnard - uzvratila je Misti. - Kako se danas
oseate?
- Zna i sama da sam kao nov! Doktor Filips mi je rekao da
si jutros zvala i da si se raspitivala o meni. Prijalo mi je da to
ujem.
- Donela sam vam sendvi, va omiljeni - Misti je progutala
knedlu, pre nego to je prila komodi, da bi na nju stavila
kesu. - Dobro peena lepinja, tanko seena govea pruta i
dimljeni, ljuti sir. Slobodno ga pojedite. Imate za to dozvolu
doktora Filipsa.
Neoekivano, Helton je uhvatio Misti za ruku. - Hvala ti muklo je izgovorio, steuijoj prste.
Misti se gorko osmehnula, uviajui da joj je bilo
jednostavnije da trpi onog starog, oholog i neosetljivog
Heltona, nego ovog novog, ljubaznog i paljivog. Izmenjeni
Helton ju je podseao na to koliko je nekada bila frustrirana
by voki
by voki
VI
Tuga, koju je Dulija nosila u sebi svih proteklih godina
tokom kojih nije bila u kontaktu sa Heltonom, je kulminirala
onog trenutka, kada ga je ugledala u bolnikom krevetu, i
kada je shvatila da je on nije prepoznao. Rasplakala se, iako je
znala da to nije trebalo da uini. Ali, emocije su je savladale i
ona je prila svom bratu, kako bi ga zagrlila. Zaboravila je na
njegovu amneziju, na njihovu svau, na to koliko je bila
ogorena na njega. Zaboravila je na to da njen brat nikada nije
video njenog sina, da njen sin nikada nije video svog ujaka.
Nita vie nije bilo vano, sem toga da je bila sa njim, da je mogla da
ga zagrli, da ju je on pozvao da doe.
- Oprosti... - izgovorila je, briuci suze. - Mnogo si mi nedostajao...
Iza njenih lea, i Misti se borila sa suzama. Za nju je prizor, kome je
prisustvovala, bio veoma potresan.
by voki
by voki
***
Pronala je automat i kupila tri kafe, ali je one, namenjene Duliji i
Hel- tonu, poslala po bolniarki. Nije elela da prekida izmirenje
brata i sestre, koji su ivo razgovarali i razgledali porodine
fotografije. Ona sama je takoe imala priliku da pregleda fotografije,
na kojima su bili zabeleeni trenuci iz Heltonove prolosti. Dogodilo
se to kada ju je, jednom retkom prilikom, Helton pozvao da prenoi
kod njega, u njegovoj kui. Patria se nalazila na putu, tako da nije
strepeo od njenog iznenadnog dolaska.
Misti se toga dana seala sa velikom setom. Helton im je spremio
veeru, koju su jeli bez urbe, neobavezno razgovarajui uglavnom o
onome to se deavalo u kompaniji. Potom joj je Helton pokazao
album sa porodinim fotografijama, ali nije bio raspoloen da ih
opirno komentarie. Vodih su ljubav dugo i polako, zahvaljujui
mogunosti da itavu no provedu zajedno. Po svanuu su se upustili
u jo jednu ljubavnu igru, toga puta dozvoljavajui da se suneva
svetlost rasipa po njihovim isprepletanim telima.
Sve je moglo da bude savreno, da Patria nije uporno zvala, sa
izgovorom da joj je Helton nedostajao. Misti je naslutila da ga je ona
proveravala, ali se nije usudila da svoju sumnju glasno izgovori.
by voki
by voki
***
Duhji nije promaklo da primeti da je preko Heltonovog lica
preletela senka, kadaje na vratima svoje sobe ugledao riove posetioce.
Bilo je oigledno da im se nije obradovao, nimalo.
Trenutak kasnije, Dulija je i sama otkrila da nije presrena zbog
novih posetilaca svog brata. Atraktivna plavua, koja je dola u
drutvu dvoje starijih ljudi, ju je gledala na otvoreno neprijateljski
nain. Zaobila ju je tek tako, bez pozdrava, da bi poljubila Heltona,
pravo u usta.
- Kako si, dragi? - upitala ga je na umiljavajui nain. - Pogledaj
koga sam dovela! Da h prepoznaje ove ljude?
by voki
by voki
***
Potrebno mi je pie! - Dulija se poverila Misti, koja je odahnula
kada je shvatila da e se Patria i njeni roditelji zadrati kod Heltona.
To je nju oslobaalo obaveze da se pozdravi sa njim. I to je bilo
divno. Ili nije...?
Odmah potom se to zapitala, uputivi jedan enjivi pogled u
pravcu Heltonove sobe. Pre tridesetak minuta ga je videla poslednji
put... Poslednji put...
-I meni je potrebno pie - nadovezala se, oseajui bolan vor u
stoma- ku i potrebu da se preda plau.
- Da, ali, ti sme da ga popije! - uzvratila je Dulija razdraeno,
traei kutiju sa cigaretama po torbi.
Bila je nestrpljiva da to pre izau iz bolnice, kako bi bar na neki
nain umanjila svoj nemir.
- Ah, sve bih dala za dupli viski sa ledom... - mrmljala je Dulija,
brojei korake do izlaza iz bolnice. - Naalost, eka me vonja do
Baltimora, tako da ne smem ni da pomislim na alkohol! Zavidim ti
na tome to e uskoro biti kod svoje kue, Misti, i to e moi da se
prepusti arima alkohola!
-
by voki
VII
Prvo to je Dulija ugledala, kada ju je Misti uvela u svoj stan, bili
su spakovani koferi.
- Oh, boe... - izustila je, pokajniki se udarivi po elu. - Pa ti si
planirala da putuje! Nije trebalo da me poziva da prenoim!
- Sve je u redu - umirila ju je Misti. - Mogu da krenem kada hou.
Nita nisam rezervisala, niko me nigde ne eka. Opustite se! Da li ste
priali sa svojim suprugom?
- Jesam. Pozvala sam ga mobilnim telefonom iz automobila. On e
da se pobrine za Grejema, i za sve ostalo. Kao i uvek. Imam njegovu
saglasnost i po pitanju opijanja, i po pitanju noenja u Filadelflji.
by voki
by voki
by voki
by voki
by voki
by voki
by voki
by voki
IX
Misti je blago klimnula glavom, ni sama ne znajui ta je trebalo da
kae, niti kako bi trebalo da reaguje na informaciju koju joj je Helton
saoptio.
- Vidite, gospodine Mejnard... - poela je polako. - Jasno mi je da
vi, u ovom trenutku, toga niste svesni, ali mi verujte da vodimo
razgovor koji nije primeren naem odnosu. Naem slubenom
odnosu - brzo je dodala.
- Ne verujem ti - Helton se jo bre nadovezao. - A ono to ja
vidim je da se ti nisi nimalo zbunila. Nisi pocrvenela, niti pokazuje
da ti je neprijatno, iako sam ti poverio jedan prilino delikatan
podatak o sebi. To mi govori da na odnos nije bio iskljuivo
slubenog karaktera.
- Trenutno vam se dopada da tako mislite. Ali, kada vam se
seanje bude vratilo, biete veoma zadovoljni otkriem da volite
Patriu, a ne mene.
- U tom sluaju bih voleo da mi se seanje nikada ne vrati - Helton
je okirao Misti tom izjavom. - Izvini me za trenutak, idem da se
presvuem! Muka mi je od ove bolnike odee!
Uzeo je svoje stvari sa stoia i povukao se u kupatilo. Nepun
minut kasnije odande se zauo njegov nejasan uzvik.
- Pomo!- ubrzo se sasvim razgovetno oglasio. - Potrebna mi je
pomo!
Bez imalo razmiljanja, Misti je uplaeno utrala u kupatilo,
strahujui od onoga to bi tamo mogla da zatekne. Pomishla je da je
Heltonu pozlilo, da je pao, da se udario.
Mnogo toga joj je prolazilo glavom, u tih nekoliko dramatinih
trenutaka, ali nijednom nije pomislila da se Helton pretvarao, da ju je
na prevaru naveo da ue u kupatilo. Shvatila je to kada ju je naglo
gurnuo na vrata i kada ju je bukvalno zarobio svojirn telom.
by voki
by voki
by voki
by voki
by voki
Zbog ega?
- Zbog toga to je Helton sada u stanju da to uini. Dakle, ef
kadrovske slube insistira na tome da tvoj neposredni rukovodilac
potpie taj zahtev, a ne ja.
- Ah, tako... Kladim se da lino gospodin Mejnard stoji iza te
birokratske zakoljice.
- To ne znam, ali znam da on ne moe da te sprei, ako ti eli da
ode Ti ima zakonsko pravo da raskine radni odnos. Sve to je
potrebno, da bi dobila reenje, je da Helton potpie taj zahtev. Ja u
mu ga danas odneti u bolnicu.
- Hvala vam, gospodine Tejlor. Priznajem da mi nije jasno zbog
ega je bilo neophodno da me prethodno obavestite o tome.
- Radi se o novom zahtevu. Onaj stari sam pocepao. Dakle,
potrebno je da oboje potpiete novi zahtev. Ti, kao podnosilac, i
Helton, kao overilac.
- Razumem... - Misti je glasno zakrgutala zubima. - Vidim emu
ovo vodi. Sada bi i ja trebalo da odem u bolnicu, gde se primerak tog
zahteva nalazi!
- Ne vidim u emu je problem. Ve si bila u poseti kod Heltona.
Zato ne bi otila da ga vidi jo jednom?
- Zato to sam planirala da danas otputujem iz Filadelfije!
- Odloi taj put za sutra - rekao joj je Kevin Tejlor, nakon ega je
bez pozdrava prekinuo vezu.
Pa, naravno, Misti je preplavio oaj. Kao i do sada, Helton je
pronalazio naine da je prizove sebi. U mnogo emu se promenio, ali
u tome nije.
Ona je, svakako, mogla da insistira na tome da potpie zahtev u
kom- paniji, ali time bi izazvala sumnju kod Kevina Tejlora. Njemu
ve nije bilo jasno zbog ega je oklevala da jo jednom ode kod
Heltona.
Bie bolje da ne izazivam pokretanje nekih pitanja, zakljuila je
Misti, otpoinjui, ve tada, da prikuplja snagu za sutranji odlazak
kod Heltona.
-
by voki
X
Kevin Tejlor je lako, u registru slubenih trokova, pronaao kopije
ho- telskih rauna, iako ih je Misti drala pod kljuem. Jednom
prilikom je sluajno otkrio gde je drala taj klju, tako da se nije
ustruavao da ga zloupotrebi.
Otvorio je registar i poeo da pretrauje pedantno poslagane
raune. Pronaao je one, koji su bili izdati u raznim hotelima, sa
seditima u razliitim gradovima. Na svima je bilo zavedeno da se
raun odnosio na upotrebu jedne dvokrevetne sobe, a ponekad se
radilo i o korienju apartmana. Jednog.
- Ne mogu da verujem... - izustio je zapanjeno, vadei kopije
rauna iz, registra, i slaui ih u neprozirnu fasciklu. - Helton nije
poludeo sada, ve je lud od ranije... - zakljuio je, vraajui sve na
svoje mesto.
Otiao je u bolnicu, i ve sa vrata bolnike sobe bacio fasciklu
Heltonu u krilo. - Instinkt te nije prevario. Misti Ormond je bila
tvoja ljubavnica.
- Znao sam! - uzviknuo je Helton ushieno, razgledajui kopije
rauna.
- Ovo su sjajne vesti, Kevine! Najbolje, od kada sam se probudio iz
kome!
Kevin Tejlor je u neverici odmahnuo glavom. - Voleo bih da,
mogu da razumem tvoje ushienje, prijatelju, ali bojim se da ne
mogu.
- Mislio sam da sam uran, da sam lo ovek, a ovi rauni mi
govore da nisam! Da u meni ima tragova neeg asnog!
- asnog? - ponovio je Kevin namreno. - Misti je bila tvoja
ljubavnica, prijatelju. Ne vidim ta je asno u tome to si varao svoju
zvaninu verenicu sa sekretaricom. Uostalom, ne pravi od te tajne
veze neto spektakularno, mohm te. Pretpostavljam da si koristio te
situacije sa Misti, jer ti se tako nametalo. Malo si se, hm, zabavljao.
Sada te eka venanje sa Patriom. Ona je prava ena za tebe.
- Patria je ena koju ne prepoznajem. Misti prepoznajem. Moje
telo je prepoznaje.
- Dobro... - izustio je Kevin odueno. - To bi, hm, moglo da
znaiida je Misti bolja Ijubavnica od Patrie. Mada mi je veoma teko
da poverujem u to. Oduvek sam Patriu smatrao za veoma iskusnu
enu, a Misti za neiskusnu.
by voki
by voki
-ao mi je.
- I meni je ao... - Kevin je zamiljeno khmnuo glavom. - Nekada
smo veoma dobro funkcionisali.
- Imam utisak da u mom ivotu, pre udesa, nita nije bilo dobro,
sem odnosa sa Misti.
- To govori zato to se jo uvek nisi oporavio od udesa, Heltone.
- Moda... - tada se i Helton zamislio. - A moda sam i u pravu...
***
Dan je ve predugo trajao za Heltona, ali je on, uprkos umoru,
odluio da povede ozbiljan razgovor i sa Patriom. Ruio je svoje
proverene veze sa nekadanjim ivotom veoma svesno, voden
instinktom koji mu je govorio da je nekada mnogo greio, da nije bio
iskren, da se rukovodio pogrenim standardima.
A sve i da nije imao tako izraen instinkt, dobio je dovoljno dokaza
koji su govorili u prilog tome da je bio okruen pogrenim ljudima.
Patria mu se nimalo nije dopala. Bila je besprekorno lepa, ali ga nije
privlaila. Svaki put, kada bi mu se pribliila, dobijao je potrebu da se
udalji od nje. Pala je na svim ispitima, koji su se ticali njegove
rehabihtacije. Ni na jedan konstruktivan nain mu nije pomogla, za
razliku od Misti, koja mu je dovela Duliju, koja mu je snimila kuu i
meu hne stvari uvrstila i njegovu omiljenu olju za kafu. Bio je to
odlian potez. Kada je uzeo olju u ruku, suoio se sa navalom veoma
nejasnih seanja. Bile su to kratke i mutne slike, ali pritom i one koje
su predstavljale veoma dobar nagovetaj.
Kevin Tejlor je bio spreman da mu pomae, na razne naine, ali je
pritom pokuavao da izvri pritisak na njega, da mu nametne svoje
miljenje. Kevinova najvea mana se odlikovala u tome to je po
osobinama i nainu razmiljanja hio na njega samog, odnosno, na
oveka kakav je bio uoi udesa. Sazreo za to da se menja. Patria je
pogreno protumaila to, to ju je Helton pozvao da razgova- raju.
-I ti si meni nedostajao, dragi... - mazno je cvrkutala, pokuavajui
da zagrli Heltona.
- Da budem sasvim iskren, Patria, nisi mi nedostajala - Helton je
paljivo sklonio Patriine ruke sa sebe. - Ne sumnjam da smo nas
dvoje nekada imali veoma aktivan odnos, ali se ja toga ne seam. Ti
mi, pritom, nimalo ne pomae, po pitanju moje amnezije. Nastavila
si da se ponaa prema meni kao da je sve u redu, kao da je sve kao
pre. ak okleva i da otkae nae venanje. Uini to, molim te.
by voki
by voki
by voki
by voki
by voki
Bilo je. Uprkos svemu, bilo je dobro. Toliko dobro, da je Misti neizmerno patila zbog neizbenog gubitka svega to je bilo lepo u vezi sa
Heltonom.
Nakon to se histerino nasmejala, Misti je lagano klimnula
glavom.
- Ne mogu da ti objasnim koliko sam srena to odlazim, Heltone.
Konano u biti slobodna! Konano u moi da upravljam svojim
ivotom! Nikada me vie nee poniziti! Nikada, nikada vie!
- Naravno da neu. Misti, ja sam raskinuo veridbu sa Patriom.
- Nije to trebalo da uradi. Vas dvoje ste kao stvoreni jedno za
drugo.
- Da je to tano, ja ne bih bio sa tobom.
- Bio si sa mnom, jer sam predstavljala lak plen, neko oko koga nisi
morao da se trudi, kome nisi morao da se pravda.
- Ako je sve tako, kao to tvrdi, zbog ega nisi ranije otila od
mene?
Zbog toga to si mi pretio.
- Pretio sam ti?
- Da. Da e me pronai, makar otila na kraj sveta. Da u morati
zau- vek da ostanem sa tobom, dopadalo mi se to ih ne.
- Nisam ti pretio, ludice! Time sam ti poruivao koliko mi je stalo
do tebe, koliko te volim!
- Ti me nikada nisi voleo, Heltone. Voleo si to to sam bila lak
plen. Uo- stalom, planirao si da se oeni drugom enom! Koliko
puta je potrebno da ti to ponavljam?! - uzviknula je svom jainom.
- Bio satn uran. Sada sam drugaiji.
- Tano, bio si uran. I to e biti ponovo, kada se izlei od
amnezije, kada povrati seanja.
- Siguran sam da neu.
- Ja ti, u svakom sluaju, elim da se to dogodi. Zbogom, Heltone!
- Misti! Ostani, molim te, jo malo! Ne teraj me da ustajem iz
kreveta, jer imam visok pritisak!
- ta god rekao ili uinio, Heltone, nee me spreiti da odem poruila mu je Misti, stojei pored vrata. - Vie me nikada nee
videti. Savetujem ti da se, za svoje dobro, pomiri sa Patriom. Ona je
prava ena za tebe.
- Ti si prava ena za mene!
-Ne, nisam. Zbogom!
- Nee, valjda, tek tako da me ostavi u krevetu?!
- Sada e videti kako to izgleda! I ti si mene sto puta ostavio u
krevetu!
by voki
by voki
by voki
XII
Dani su prolazili, ah je Misti imala utisak da je vreme stajalo. Da se
nita nije menjalo, da nita nije uspevala da izbrie, da zaboravi.
Umesto da se okrene budunosti, da pokua da je isplanira i pripremi
se za nju, ona se neprekidno priseala prolosti, i neprekidno se pitala
koliko je uopte bila sposobna za to da je se odrekne. eznula je za
Heltonom, veoma. Njene usne su eznule za njim, njena koa, njene
oi. Irnala je utisak da je tek tada, kada je otila od njega, uvidela
koliko ga je volela, koliko joj je bio potreban. Oseanja joj vie nisu
bila izmeana, jer je ljubav sve nadvladala, sve potisnula. Predeo oko
vikendice, u kojoj je boravila, je bio neverovatno romantian, to ju
by voki
je navodilo da se preputa sentimentalnim raspoloenjima, da neprekidno bude uronjena u svoje emotivne dubine. Misti je bilo
najtee tokom ranih veernjih sati, kada bi zalazee sunce pravilo
divne zlataste odsjaje na nebu, kada bi se uo samo huk okeana.
Sedela bi na tremu, u stolici za ljuljanje, i predavala se matanjima. U
krevet je odlazila uplakana, i sve vie uverena u to da joj je Helton bio
vitalno potreban, da joj je ivot bez njega bio prazan i besmislen.
Uprkos silnoj enji za Heltonom, Misti je odbijala da o njemu
razgovara sa Dulijom. Pravila se da je nije interesovalo ak ni
njegovo zdravstveno stanje, iako se silno brinula za njega, i iako je
navijala za to da to pre izae iz bolnice, da povrati pamenje i vrati
se svom starom ivotu. Dulija je bila divna prema njoj. Zvala ju je
svakoga dana, dva puta ju je ak i obila. Davala joj je podrku,
pokuavala da joj predloi ta bi mogla da radi u budunosti. Misti je
imala puno poverenje u nju.
Sve dok se, jedne veeri, dok je sedela na tremu i zamiljeno gledala
ka puini, ispred kue nije pojavio Helton. Silno iznenaena, Misti je
brzopleto ustala sa stolice, ali se saplela, tako da je svom teinom
tresnula o drveni pod. Kada je Helton pokuao da joj se priblii, kako
bi joj pornogao da ustane, hitro je skoila na noge i pobegla u
najudaljeniji deo trema.
- Trebalo je da pretpostavim da e Dulija da me izda! - uzviknula
je, uznemirena do krajnosti. - Ipak je ona tvoja sestra! Oboje ste
nepouzdani i prevrtljivi! Nije trebalo da joj verujem! Nije trebalo da
joj verujem! - ponovila je, silno se kajui zbog toga to je dozvolila da
se nae u klopci, zahvaljujui tome to je naivno smatrala da je
Dulija podrava, da nikada ne bi mogla da je izneveri.
- Da li si se udarila? - Helton ju je mirno upitao, ne pokazujui
nameru da joj se jo vie priblii.
- Jesam, ah nedovoljno! Da sam se povredila, morao bi da me vodi
kod lekara, i tako bi izbegh ovo to pokuava da uini!
- ta pokuavam da uinim?
- Ne znam! Zato si doao?! I kako si, uopte, doao?! Bolnikim
kolima?!
- Ne, doao sam svojim kolima.
- Molim? Kako to? Zar si otputen iz bolnice?
- Jesam. Danas. Kao to vidi, odmah sam doao kod tebe.
- E, pa, nije trebalo da dolazi! O, kada bi samo znao koliko sam
mrzela tvoje iznenadne dolaske! Koliko sam mrzela svoju nemo da
odluujem o svom vremenu, o svom telu, o sebi! Nita nisam mogla
da uradim sa tobom, nita protiv tebe i nita bez tebe! Ti si bio
by voki
by voki
by voki
by voki