Tefsir Imama Kurtubija 1

Ebu Abdullah Muhammed ibn Ahmed
el-Ensari el- Kurtubi
TEFSIR
1
Ebu Abdullah Muhammed ibn Ahmed ei-Ensari el-Kurtu bi
Sveobuhvatni tuma kur'anskih poruka
1
Recenzent bosanskog izdanja
Mr. hfz. Kenan Musi
Sarajevo, 2013.
Ehu Abdullah Muhammed ibn Ahmed el-Ensari

el-Kurtubi
EI-Dami li ahkamil-Kur'an Sveobuhvatni tuma kur'anskih poruka
SADRAJ
RECENZIJA BOSANSKOM IZDANJU ....................................................
UVOD RECENZENTA ARAPSKOG IZDANJA ....................................... 13

kole tefsira
............................................................................................................
14
METODOLOGIJA PISANJA TEFSIRA IMAMA KURTU BIJA........... 1 S

UVOD U TUMAENJE KUR'ANA .................................................... 1 7
Allahov Poslanik, s.a.v.s., pojasnio je svojim ashabima znaenje
17
Razilaenja prvih generacija u tumaenju Kur'ana.................................. 17
Vrste razilaenja u tefsiru .... ............................................................... .. ......... 18
kur'anskih ajeta.....................................................................................................
Neki pogreni pristupi tumaenju Kur'ana .................................................
18
Tumaenje Kur'ana izrekama ashaba............................................................
22
Predanja od Benu lsraila .......... . ..... ................ .............. .. . .... . .. . .... ..... . .
22
Tumaenje Kur'ana izrekama tabiina . ............... ........ ........... . ..................
23
Racionalno tumaenje Kur'ana .......... ......... .. . .... . .. . ............. . . . ...... ...
23
O nekim pitanjima na koja je odgovorio EI-Leknevi................................
24
MUFESSIRI S KOJIMA SE ESTO SUSREEMO U TEFSI RIMA
26
. .
. .
. .
. .
. .
. .
...
. .
. .
. .
. . ... .
........
Mufessiri o kojima su uenjaci kritiki govorili ..........................................
28
Najznaajniji predstavnici tradicionalne kole tefsira . .. . .... ... . ..... .
29
METODOLOGIJA RECENZIJE ARAPSKOG IZDANJA
31
. .
. .
..
.. .
. .
......................
Upozorenje .................. . ... ....... ................... ...... . ... . .... .... ................ ....... ..
.. .
. .
.. .
..
31
KRATKA BIOGRAFIJA IMAMA K U RTU BIJA ........................................ 32

SVEOBUHVATNI TU MA KU R'ANSKIH PORU KA............................... 33
Poglavlje o odlikama Kur'ana, podsticanju na njegovo uenje,
odlikama onoga ko ga izuava i ui, slua njegovo uenje
i radi po njegovim uputama.............................................................................
38
Na koji nain treba uiti Kur'an, ta je tom prilikom pokueno a ta
42
zabranjeno initi...................................................................................................
Upozorenje uaima Kur'ana i uenjacima na licemjerstvo i
46
dvolinost................................................................................................................
S ta je ua Kur'ana obavezan initi i prema emu ne smije biti
48
nemaran .......... .. .... .... . . .. . . . .. ..... .................................... ....... .. . .. . . .........

.
. . .
. .. . .
. .
. . .
Predanja koja govore o vrijednosti tumaenja Kur'ana i onih koji se

time bave.................................................................................................................
52
Ko su istinski nosioci Kur'ana? .. ... .... . .... ...... . . . ........................... ........ .
52
Naini izraavanja potovanja Kur'ana .........................................................
53
...
. .
. . . .
Predanja koja govore o kazni za samovoljne tumae Kur'ana i o

razlikama meu mufessirima . .... . .................. ....................................... .....
56
Tumaenje Kur'ana hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s. ......................
61
. .
. .
..
Nain na koji treba izuavati Kur'an i njegove propise, nain na

koji je to inio Allahov Poslanik, s.a.v.s., i predanja koja govore o
tome da je uenje Kur'ana napamet olakano onome ko prije toga
64
primjenjuje njegove naredbe..........................................................................

Znaenje rijei Allahova Poslanika, s.a.v.s.: "Kur'an je objavljen na
sedam 'naina' (harfova) pa uite ono to vam je lahko iz njega".......
66
Znaenje predanja koja prenose Omer, r.a., i H iam, r.a. ........................
72
Poglavlje o sakupljanju Kur'ana, razlogu zbog kojeg je Osman, r.a.,

naredio da se ispie vie primjeraka Mushafa i da se spale svi ostali
primjerci osim ovih i o ashabima koji su znali Kur'an napamet jo za
ivota Allahova Poslanika, s.a.v.s.....................................................................
74
Predanja koja govore o redoslijedu kur'anskih sura i ajeta, njegovu

pravopisu te njegovim podjelama na hizbove, o broju harfova,
.
82
Znaenje rijei sura, ajet, kelimetu i harf.....................................................
88
Nalaze li se u Kur'anu rijei koje nisu izvorno arapske? . .. . .. ................
90
duzeva, rijei i ajeta ............................... ... ....... .... ...... ... .. . .........................
.
. .
. .
Zbog ega je kur'anski tekst nadnaravan i o sutini njegove

nadnaravnosti........................................................................................................
92
Upozorenje na neka izmiljena predanja koja govore o odlikama

sura
............................................................................................................................
100
Dokazi protiv onih koji smatraju neispravnim primjerke Kur'ana

koje je Osman, r.a., umnoio i tvrde da u njih treba neto dodati ili
oduzeti
.....................................................................................................................
Tumaenje lstiaze i Bismille
..............................................................................
Predanja koja govore o vrijednostima lstiaze .............. ..... . . . . . .

.
Znaenje lstiaze u arapskom jeziku . . .... .. .
. ...................... . . . .
. . . . . .. . . .. . .
. .
Bismilla
. .. .
. . ... .. .............
l 03
l OS
l OS
. .. ...............
l06
......................................................................................
ll S
................................................ ....... .... . ... ...... ....
SU RA EL - FATI HA
. . . . . . . .... ......
l 02
Vrijednost sure i njezina imena
..... .... ...
.. .
. .
.
. .
............................. . .... ........... .....................
ll S
118
O objavljivanju El-Fatihe i propisima o njoj
120
Izgovaranje rijei amin na kraju uenja El-Fatihe u namazu
127
Tumaenje sure El-Fatihe................................................................................... 129
Imena sure El-Fatihe
...................................................... .... ...... ... .....................

................................................
................
SU RA EL-BEKARA
....................................................................................
140
O objavljivanju sure
EI-Bekara i njezinim odlikama
Tumaenje sure EI-Bekara
140
. .. 142
.
287
31 O
..........................................................................
............................................................................ .
Miljenja uleme o nainu izbavljenja lsraeliana

Zato je brdo podignuto. . .. ...... . ...... . . .......
. ..
. .
. . .
.............................. .......
. .
... ...... .. ............. .....................
RECENZIJA BOSANSKOM IZDANJU

El-Dami li ahkamil-Kur'an
Sveobu hvatn i tuma kur'anskih poruka
Ebu Abdullaha Muhammeda ibn Ahmeda el-Ensarija el-Ku rtubija,
A llah se smilovao njemu i cijelom ummetu
Hazreti Ebu Bekr, r.a., je rekao:
"Koja me nebesa pokriti mogu ! ? Koja
me Zemlja na sebi nositi moe ! ? Ako
kaem o Boijoj Knjizi rije j ednu
bez znanja ! " '
U zvi eni Allah kae: Reci: "Gos
podar moj zabranjuje razvrat, i javni
i potajn i, i grijehe, i neopravdan o
nasilje, i da Allahu smatrate ravnim
one za koje On nikakav dokaz objavio
nije, i da o Allahu govorite ono to ne
znate. " (El-A'raf, 33)
Hvala Allahu, salavat i selam
posljednjem Allahovom Poslaniku
Muhammedu, asnoj porodici i vrlim
ashabima.
U posljednjih nekoliko godina
interes muslimanske zajednice u
Bosni i Hercegovini za tumaenje
i pravilno razumijevanj e asnog
Kur'ana vidljivo je porastao. Posebno
se moe primijetiti da su populari
zaciji tefsira, znanosti tumaenja
Boije Objave, pored ambijenta slo
bode u kojem u ivaj u m uslimani
ovih prostora, uveliko doprinijeli
Kurtubijev tefsir, 1 /51.
i prijevodi kako integralnih tefsira,

tako i fragmentarni tefsiri pojedinih
sura ili odlomaka Kur'ana objavljeni
na bosanskom jeziku. Citirana izreka
prvog pravednog halife Ebu Bekra
es-Siddika najbolje ilustrira znaaj
i teinu govora o Boij oj Knjizi,
posljednjoj Objavi ovjeanstvu, a
rijei Uzvienog kojima se zabranjuje
govoriti o Njemu ono to osoba ne
zna eksplicitna je zabrana tumaenja
Kur 'ana bez adekvatnog znanja i
neophodnih naunih kompetencija
s obzirom da je izvor znanja o Gos
podaru Njegova Objava. Stoga se ne
treba uditi to su islamski uenjaci
stoljeima, od prvih generacija pa do
naeg vremena, veliku panju prida
vali pravilnom tumaenju Objave
zbog ega se upravo tefsirska litera
tura smatra jednom od najizdanijih
izvora islamskog nauka.
Tefiir imama Kurtubija, Ebu Abd
ullaha Muhammeda el-Ensarija, pre
selio na ahiret 671 .h.g./ 1 273.g., spada
u naj znaajnija i najobimnija djela
tefs irske znanosti uope. Shodno
lO
Tefsir imama Kurtubija
naunom profilu imama Kurtubija

njegov tuma Kur'ana, El-Dami
li ahkamil-Kur 'an ( Sveobuhvatni
tuma kur'anskih poruka) istinska
je enciklopedija tematskog i anali
tikog pristupa kur'anskom tekstu i
izdaan je izvor sunnetske i hadiske
znanosti kao nune i nezaobilazne
pretpostavke razumijevanja Kur'ana.
Dakako, autorovo istanano po
znavanje arapskog jezika, povijesti,
logike, doktrine i drugih disciplina
i znanosti njegovom tefsiru daje
dimenzije koje n adilaze fikhsku
ili p ravnu odrednicu postavljenu
u samom nazivu djela. S lobodnim
analizama i kritikim duhom, iako
je pripadao malikijskoj pravoj koli
(mezhebu), imam Kurtubi pokla
nja islamskom ummetu svojevrsni
zbornik cjelokupne pravne znanosti
utemelj ene na tekstu Kur'ana kom
parativno izlaui stavove i poja
njavajui i druge argumente na koje
su se pravnici oslanjali u formiranju
pravnih miljenja unutar priznatih
pravnih ehli sunnetskih kola u isla
mu. Tefsir imama Kurtubija, pored
svega navedenog, odie islamskim
edebom i u s m je rava itatelj s tvo
ka cjelovitom pogledu na Kur'an i
Sunnet u emu su propisi okviri u
kojima se kreemo, a edeb nain na
koji ih primjenjujemo.
valovima ideologizacije muslimana

naih prostora i pokuaja indoktri
nacije, a u emu se uveliko koristiti
plasiranje i populariziranje pogrenih
razumijevanja ajeta asnog Kur'ana.
Takva t um aenja, moe se lahko
primijetiti, ne podrava niti arapski
jezik, niti integralno itanje Kur'ana,
niti Sunnet Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., meutim izuzetno su prisutna
u j avnom prostoru. U savremenom
kontekstu duni smo ove ideoloke
manipulacije preduprijediti irenjem
autentinog islamskog znanja ute
meljenog na referentnoj literaturi to
je bez ikakve sumnje tefsir imama
Kurtu bija.
Uvaeni prevodioci, iji je napor i
trud vrijedan pohvale i iskrene dove,
da Gospodar p ri m i sva nj ihova i
naa dobra djela, izostavili su neke
dijelove tefsira od kojih itatelji na
bosanskom jeziku nemaju koristi, a
radi se mahom o finesama arapskog
jezika i gramatikim i kiraetskim po
sebnostima iz kojih ne proizilazi bilo
kakva znaenjska razlika. Redaktura
prijevoda tefsira i obrade potovanog
prof. Abdurrezzak el-Mehdija na
bosanski jezik obuhvata:
- Saimanje komentara recen
zenta arapskog izdanja i otklanjanje
eventualnih nedostatka u emu je
najoitiji ocjenjivanje hadisa u dva
Treba istai da se potreba za pravil Sahiha, Buharija i Muslima koji su
nim tumaenjem Kur'an, emu i slui konsenzusom uleme vjerodostojni.
ovaj znaajan prijevod tefsira imama Dakle, kada je hadis u dva Sahiha, ili
Kurtubija, namee kao i mp erativ u jednom od dva Sahiha Buharija i
kako bi se suprotstavili nadolazeim Muslima, dovoljno je na to ukazati
Recenzija bosanskom izdanju

da je zabiljeen u tim zbirkama to
implicira da je vjerodostojan.
- Provjeru veine ocjena vjerodo
stojnosti i po potrebi dopunjavanje
ocjene vjerodostojnosti spomenute
u arapskoj recenziji.
- Izostavili smo i ponavljanja
ocjene vjerodostojnosti recen zen
ta kada ranije citira ocjene hadiskih
autoriteta. Takoer, treba skrenuti
panju da recenzent nije uvaio da
imam Kurtubi, s obzirom da je vrstan
muhaddis, ukazuje i na ocjenu u kla
sinim metodama hadiskih uenjaka,
kao to j e prenosi se" (es_,) to
"
implicira slabost hadisa ili pdanja.
Recenzent nekada izostavlja ocjene
imama Kurtubija iz izvornika djela
i prenosi ih u podnone napomene.
ll
- O graniavanje na korpus de
vet n aj poznatijih hadiskih z birki
u podnonim napomenama i to su
zbirke autora: Buharija, Muslima,
Ebu Davuda, Tirmizija, Ibn Made,
Nesaija, Ahmeda, Malika i Darimija.
Na kraju, elja nam je da tefsir
imama Kurtu bija, uz Allahovu, d..,
pomo, doivi punu afirmaciju meu
naim itateljstvom i bude podrka
u pravilnom razumijevanju Kur'ana
ime e djelo nesumnjivo postati zna
ajna karika u formiranju i odbrani
islamskog identiteta m usliman a i
muslimanki naih prostora.
mr. h fz. Kenan Musi

Vii asistent na Katedri hadisa
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
Bismillahi-Rahmani-Rahim
UVOD RECENZENTA ARAPSKOG IZDANJA

Zahvala pripada samo Allahu,
d.., Gospodaru svih svjetova, Njega
hvalimo, od Njega pomo traimo i
molimo Ga da nam grijehe oprosti.
Kajemo Mu su zbog zala dua naih
i runih djela koja smo uinili. Koga
Allah, d.., uputi, on je na Pravom
putu, a koga u zabludi ostavi, niko
mu uputu ne moe dati.
Svjedoim da nema drugog boga
osim Allaha, d.., J edino g, Koji
nema druga, i svjedoim da j e Mu
hammed, s.a.v.s., Njegov rob i posla
nik. Poslao ga je s uputom i istinitom
vjerom koju je u zdigao iznad svih
ostalih vjera pa makar to i ne bilo
po volji nevjernicima.
Tefsir je nauka koja nam pomae
da razumijemo Kur'an, objavljen
Allahovu poslaniku Muhammedu,
s.a.v.s. Ova nam nauka pomae da
proniknemo u znaenja kur'anskih
ajeta, da shvatimo njegove propise
i mudrosti. U tome e nam pomoi
i s lj edee naune discipline: gra
matika araps ko g j e z ika, sintaksa,
stilistika, metodologija erijatskog
prava, nauka o kiraetima, poznavanje
povoda objave Kur'ana, poznavanje
derogirani h i derogirajuih ajeta i
mnoge druge.
Velika je potreba za tefsirom jer je

to najdragocjenija i najvrednija vjer
ska znanost. To j e zbog toga to je
Allah, d.., objavio Kur'an da bude
vodi kroz ivot svim muslimanima
sve do kraja ovoga svijeta. U Kur'anu
se krije klju uspjeha i spasa i on je
lijek za ljudska srca i due.
Prema hafizu Ibn Kesiru, najbolje
je Kur'an tumaiti Kur'anom, a ako
to nije mogue, onda pomou hadisa
Allahova Poslanika, s.a.v.s., zatim se
uzimaju u obzir miljenja ashaba, a
onda miljenja tabiina i p rijanjih
uenjaka. Ovo Ibn Kesir navodi u
uvodu svoga tefsira.
Kada je rije o tumaenju Kur'ana,
postoj i vie naunih pristupa:
1 . Tumaenje Kur'ana s jezikog

aspekta. U ovom sluaju mufessiri
analiziraju kur'anske ajete sa stano
vita gramatike, bave se stilistikom i
drugim jezikim pitanjima. Oni e
sto kao potvrdu svojim tumaenjima
citiraju poeziju i prozu na arapskom
jeziku. Naj istaknutiji meu njima
su: Zeddad, Vahidi, autor dje
la El-Ves it, Ebu Haj jan, autor djela
El-Bahrul-muhit, Zamaheri, autor
djela El-Keaf, i dr.
14
Tefsir imama Kurtubi a

.;
2. Racionalistiki i filozofski pri

stup tumaenju Kur'ana. Primjer
ovakvih tefsira jeste Mefatihul-gajb
autora Fahru-Razija jer on esto
u svome tefsiru navodi miljenja
filozofa i njihove stavove, a zatim
ih opovrgava ukoliko se ne slae s
njima. Meutim, na mnogo mjesta
on navodi njihove nedoumice i po
grena miljenja za koja oni imaju
jake dokaze, a zatim ih opovrgava
dokazima koji nisu ba jaki i uvjer
ljivi i na tome mu se moe zamjeriti.
.3. Frakcionaki, ideoloki pri
stup tumaenju Kur'ana. Primjer
ovakvih mufessira su: Remmani,
D ebbai, kadija Abdul-Debbar,
Zamaheri i dr. Svi su oni bili mute
zilije pa su se pri tumaenju Kur'ana
koristili uvjerenjima i stavovima mu
tezilijskog uenja. U ovu skupinu
mufessira mogu se ubrajati i batinije
- ezoteriki tumai kur'anskih ajeta.
Meu njima se posebno mora uka
zati na komentatore koji su zanema
rili vanjska znaenja ajeta i sve ono
to su ashabi i tabiini razumijevali
iz Kur'ana. Oni izlau tumaenja
koja niko prije nije zastupao tako da
se moe rei da je ova vrsta tefsira
manje prihvatljiva od mutezilijskog
pristupa tumaenju Kur'ana.
4. Tefsiri u kojima se akcent
stavlja na povijest. Primjeri takvih
mufessira su: Salebi, H azin i dr.,
koji su u svojim tefsirima esto na
vodili pripovijesti i prie o prolim
narodima.
5. Tradicionalni tefsiri, uteme

ljeni na predanjima i tradiciji, poput
tefsira koje su napisali Taberi, Ibn
Munzir, Ibn Ebu Hatim, Ibn Mir
devejh, Abdur-Rezzak, Ibn Devzi,
autor djela Zadul-mesir, Ibn Kesir, i
naravno Sujuti, koji je napisao tefsir
Ed-Durrul-mensur.
6. Tefsiri koji se bave erijatskim
pravom i propisima koji se mogu

izvesti iz kur'anskih ajeta. Najbolji
i najvredniji primjer te vrste svakako
je Kurtubijev tefsir koj i se nalazi
pred nama, a koji sadri veinu e
rijatskih propisa i razilaenja meu
islamskim pravnicima.
Skole tefsira
1.
Mekanska kola tefsira. Naji
staknutiji predstavnik ove kole jeste

plemeniti ashab Abdullah ibn Abbas,
r.a. Njegovi najpoznatiji uenici su:
Seid ibn Dubejr, r.a., !krima, Tavus,
Mudahid, Ata i dr.
2. Medinska kola tefsira. Nje
zin predstavnik je plemeniti ashab
Ubejj ibn Kab, r.a., a njegovi najpo
znatiji uenici su: Zejd ibn Eslem,
Ebui-Ali, M uhammed ibn Kab
el-Kurezi i dr.
3. I raka kola tefsira. Nje
zin predstavnik je plemeniti ashab
Abdullah ibn Mesud, r.a., a njego
vi najpoznatiji uenici su: Alkama,
Mesruk, Esved, a nakon njih Hasan
el-Basri, Amir e-abi, Katada i dr.
____"_,
M
=e=t=
=o'-=
logjj_g_pisanja tefsira imama Kurtub!a
od
_____
15
METODOLOGIJA PISANJA TEFSIRA

IMAMA KURTU BIJA
1 . Odnos prema erijatsko
pravnim pitanjima. Ovaj tefsir vie
nego bilo koji drugi sadri p itanja
iz oblasti erij atskog prava. Imam
Kurtubi posebno opirno, do naj
sitnijih detalja, razrauje neka pi
tanja, naprimjer pitanje hilafeta pri
tumaenju ajeta: "ja u na Zemlji na
mjesnika postaviti. . " (El-Bekara, 30)
On je ovo pitanje razradio sa svih
moguih aspekata. Pri tumaenju
43. ajeta sure El-Bekara podrobno
je govorio o namazu, a pri tumae
nju 1 1 5. ajeta ove sure govorio je o
svim pojedinostima okretanja prema
kibli u namazu. Tumaei 1 24. ajet
iste sure govorio je o sutini ljudske
prirode itd.
2. Odnos prema hadisima Alla
hova Poslanika, s.a.v.s. Kurtubi se
u tumaenju Kur'ana uveliko osla
njao na hadise Allahova Poslanika,
s.a.v.s., tako da je u svome tefsiru
naveo vie od 6.500. hadisa. Ovo nije
zanemarljiv broj i svjedoi injeni
cu da je Kurtubi hadisima pridavao
velik znaaj. Neke hadise Kurtubi
sam vrednuje sa stanovita vjerodo
stojnosti, a ponekad prenosi stavo
ve drugih uenjaka o tom pitanju,
npr. Ibnul-Arebija, Abdul-Hakka
.
i drugih koji su se istakli kao dobri

poznavaoci ocjena hadisa. Meutim,
na mnoge nevjerodostojne hadise, pa
ak nekada i izmiljene, nije u kazao
to sam, hvala Allahu, d.., uinio
u obradi djela. Mnogo takvih hadisa
nalazi se u posljednjoj treini ovog
tefsira. Izgleda da ih je preuzeo od
Salebija i Vahidija. Ipak,veina hadisa
koje citira vjerodostojni su i ispravni.
3. Stav prema predanjima od
Benu Israila, israilijatima. Imam
Kurtubi nije navodio israilijate u
velikom broju. On to potvruj e i
u uvodu svoga tefsira kada kae:
" Izbjegavat u da citiram prie i pri
povijesti koje p renose historiari,
osim onoga to bude neophodno da
bi se pojasnilo znaenje nekog ajeta."
U veini sluajeva ispunio je svoje
obeanje ali j e, ipak, istina veoma
rijetko, navodio neka nepotrebna
predanja koja j e pree izostaviti.
Takav primjer j e ono to j e naveo
pri tumaenju ajeta: ". . . i izvede ih
iz onoga u emu su bili. . . " (El-Bekara, 3 6) Na ovom mjestu on biljei
predanje Vehba ibn Munebbiha u ko
jem stoji: " Iblis je uao u usta zmije
koja je poput deve imala etiri noge
i bila jedno od najljepih stvorenja.
16
Tefsir imama Kurtubiia

"
Pokuao se sakriti i kod drugih ivo

tinja, ali su sve one, osim ove zmije,
odbile ... " Nakon toga, Kurtubi veli:
"Pripovijeda se da je ova zmija bila
sluga Adema, a.s." Na vie mjesta
on navodi predanja slina ovom ali
sam, hvala Allahu, d.., ukazao na
njihovu nepouzdanost.
U uvodu svoga tefsira imam Kur
tu bi veli: "Moj e tefsir sadravati
pojanjenje znaenja kur'anskih
ajeta, gramatike analize, razliita
uenja po kiraetima kao i pobijanje
pogrenih i nastranih miljenja koja
su u islam pokuali ubaciti frakcio
nai i neznalice. Uvjet koji sam sebi
postavio jeste da uz svako miljenje
koje spomenem navedem i ime nje

gova autora, a pri spominjanju bilo
kojeg hadisa navest u zbirku i au
tora koji taj hadis biljei." U veini
sluajeva imam Kurtubi ispunio j.?.
svoje obeanje ali je ponekad, istina
veoma rijetko, citirao neke hadise a
da nije naveo ko ih biljei, ponekad bi
citirao apokrifne hadise ili israilijate
iz ijih se sadraja moe zakljuiti
da su netani. U pr kos tome, ovo
je jedan od najboljih i najiscrpnijih
tefsira iz oblasti koju obrauje. A
Allah, d.., Onaj je Koji daje uspjeh
i Koji upuuje na Pravi put.
Abdurrezzak el-Mehdi
17
Uvod u tumaenje Kur'ana
UVOD U TUMAENJE KUR'ANA

(Saetak istoimenog djela ejhul-islama Ibn Tejmije)
Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
pojasnio je svojim ashabima
znaenje kur'anskih ajeta
Allah, d.., kae: tebi objavlju

jemo Kur'an da bi objasnio ljudima
ono to im se objavljuje. " (En-Na
hl, 44) Ovaj ajet ukazuje na to da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., pojasnio
svojim ashabima znaenja kur'anskih
ajeta tako to je pojasnio znaenje
svake rijei pojedinano. Tabiini su
na isti nain uili od ashaba, kao
to Mudahid veli: "Prouio sam
cijeli Kur'an pred Ibn Abbasom,
r.a., pitajui ga za znaenje svakog
ajeta pojedinano i za propise koje
on sadri." Zbog toga je Sevri re
kao: "Ako bude u prilici da uje
Mudahidovo tumaenje Kur'ana,
to e ti biti dovoljno za njegovo ra
zumijevanje." afija, Buhari, Ahmed
i dr. pri tumaenju Kur'ana oslanjali
su se na njegovo miljenje. Ovdje,
zapravo, elimo naglasiti injenicu
da su tabiini od ashaba uili tefsir
kao to su uili i hadise Allahova
Poslanika, s.a.v.s.
Razilaenja prvih generacija

u tumaenju Kur'ana
Odmah elimo napomenuti da se

radi o razilaenju u raznovrsnosti, a
ne u protivrjenom tumaenju. Pri
mjer za to jeste razliito tumaenje
rijei Siratul-mustekim Pravi put.
Neki smatraju da se ove rijei odnose
na Kur'an, odnosno na slij eenje
njegovih uputa. Dru gi pak smatraju
da ove rijei govore o islamu. Mo
emo vidjeti da su ova dva miljenja
podudarna jer se vjera islam sastoj i
od slijeenja Kur'ana.
Po z nava n j e p o v o d a o b j av e
Kur'ana uveliko pomae razumije
vanju kur'anskih ajeta jer nam pozna
vanje povoda neizostavno osvjetljava
okolnosti koje su prethodile objav
ljivanju ajeta.
Ako se desi da jedan ashab kae:
"Ovaj ajet objavljen je povodom toga
i toga", a drugi pak kae: "Objavljen
je povodom toga i toga", pa spome
ne neki drugi povod, i jedan i drugi
mogu biti upravu jer se deavalo da
jedan ajet bude objavljen povodom
vie dogaaja. Ovu tvrdnju potvr
uje injenica da jedna rijei moe
-
18
imati vie znaenja. Npr. rije;_:;. il Sahihu biljei sljedei hadis: "Kada
- el-kasveretu moe znaiti onaj koji ujete pripovijesti od s lj edbenika
baca koplje, a moe znaiti i lav. Rije Knj ige, nemojte ni vjerovati u to
- asas moe znaiti i sputanje niti to smatrati lanim." Moe se
noi i dolazak zore. Mnogobrojni su desiti, kako stoji u komentarima, da
je istina, a vi to proglasite lanim, ili
primjeri rijei s vie znaenja.
neistina, a da vi to smatrate istinom.
(Fethul-bari, 5/323, 8, 1 3 8, Musned
Vrste razilaenja u tefsiru
imama Ahmeda 4/ 1 36) Poznato je
da
su tefsiri puni pripovijesti poput
Prva vrsta razilaenja jeste razi
laenje onih koji se pri tumaenju onih koje govore o vojnim pohodi
Kur'ana oslanjaju na tradiciju i pre ma, razliitim zgodama i sl. Zbog
danja. Predanja mogu biti prenesena toga je imam Ahmed rekao: "Tro
od onoga ko je bio ma' sum, sauvan je nemaju lanca prenosilaca: tefsir,
od svakog grijeenja, tj. Allahova Po prie o prijanjim narodima i prie
slanika, s.a.v.s., ili od nekoga ko je bio o voj nim pohodima. " Razlog je to
podloan grijeenju. Ta je predanja to se veina predanja u tefsirima
u glavnom mogue prepoznati kao prenose kao rijei ashaba, tabiina ili
vjerodostojna ili nevjerodostojna, ali nekog iz generacije poslije njih, a koja
postoje i ona za koja je teko utvrditi su, ustvari, prenesena od Allahova
jesu li vjerodostojno prenesena ili Poslanika, s .a.v.s. Takva predanja
nisu. injenica je da je Allah, d.., esto biljee Urva, abi, Zuhri, Ibn
omoguio provjeru istinitosti svih Ishak, Vahidi i dr.
Najuenij i u tefsiru bili su sta
predanja koja govore o temeljnim
istinama vjere. S druge strane, posto novnici Meke, jer su tamo ivjeli
je pitanja koja su nebitna i za koja ne Ibn Abbasovi, r.a., uenici poput
postoji pouzdan dokaz, poput onoga Mudahida, Ataa, Ikrime, Ibn Du
koje je boje bio pas koji je spavao na bejra i dr.
ulazu u peinu u koju su se sakrili
Ukoliko ova predanja imaju vei
mladii, koliko je bila duga Nuhova, broj lanaca prenosilaca i ukoliko u
a.s., laa, kako se zvao djeak kojeg njima ne postoji ita oprena uenju
je ubio Hidr, a.s., i dr. Predanja o islama, onda su ona, prema konsen
ovome prenose se od Kaba Ahbara, zusu uenjaka, pouzdana.
Vehba, Ibn Ishaka i dr. koji su se
uveliko sluili israilijatima. U ovo
Neki pogreni pristupi
ne treba ni vjerovati niti ga smatrati
tumaenju Kur'ana
neistinitim osim u koliko postoj i
Prva vrsta. Pris tup onih apo
nepobitan dokaz koj i u kazuje na
njegovu ispravnost. Buhari u svome logeti ara koji n e poznaj u dobro
----lr
----Uvodutumau=e urana
hadisku nauku tako da nisu u stanju
razlikovati vjerodostojne i nevjerodostojne hadise pa se desi da hadis
koji je, prema konsenzusu uenjaka,
vjerodostojan oni smatraju slabim.
Druga vrsta. Oni koji tvrde da
se pri tumaenj u Kur'ana oslanjaju
na vjerodostojne hadise. Meutim,
ukoliko neki hadis ne odgovara nji
hovu miljenju, onda ga oni tuma
e i izvru njegovo znaenje kako
bi ga izmirili sa svojim stavovima.
Kao to postoje nepobitni dokazi
da je neki hadis vjerodostojan, isto
tako postoje i nepobitni dokazi da
je neki hadis izmiljen od onih koji
su u islam eljeli ubaciti uenja koja
mu ne pripadaju te su j ednostavno
izmiljali hadise s namjerom da ukau
na posebne vrijednosti nekih sura ili
ajeta. Primjer za to jeste predanje:
"Ko na Dan aure klanja dva rekata
imat e nagradu poput toliko i toliko
vjerovjesnika." Primjeri ovakvih i
slinih apokrifnih predanja uistinu
su mnogobrojni. Naprimjer, predanje
koje biljee Salebi, Vahidi, Zamaheri
i dr. o odlikama sura, a koje je prema
konsenzusu uenjaka izmiljeno.
Salebi je uistinu bio dobar i iskren
vjernik, ali je iz razliitih tefsira pre
nosio i vjerodostojne i slabe i izmi
ljene hadise.
Vahidi, njegov uenik, bio je bolji
poznavalac arapskog jezika od njega,
ali je istovremeno bio i slabije pri
vren slijeenju prijanjih uenjaka.
Begavi je napisao svoj tefsir tako
to je skratio Salebijev tefsir, ali je
19
uspio iz njega odstraniti apokrifne

hadise kao i nakaradna miljenja.
U pojedinim tefsirima uistinu
moemo pronai mnoga izmiljena
predanja, naprimjer ono predanje
koje nam p ripovijeda o tome da
je Alija, r.a., udijelio svoj prsten u
trenutku dok j e obavljao namaz.
Prema miljenju svih autoriteta, ovo
predanje je apokrifno. Slino tome
jeste i tumaenj e ajeta: svaki je
narod imao onoga ko ga je na Pravi
put upuivao. " (Er-Rad, 7) tako da
se odnosi na Aliju, r.a., ili ajeta: ''. . . i
da to od zaborava sauva uho koje
pamti. " (El-Hakkatu, 1 2) , tj. tvoje
ui Alija! !
Druga vrsta razilaenja j este

ono nastalo kao rezultat razumije
vanja, a ne razliitih predanja. Ovo
razilaenje nastalo je tek nakon ge
neracije tab i tabiina. Zbog toga tefsiri
tabiina, koji sadre miljenja ashaba,
poteeni su ovakvih razilaenja,
poput tefsira Abdur-Rezzaka, Vekia
ibn Derraha, Abda ibn Humejda,
Abdur-Rahmana ibn Dehima, tefsiri
imama Ahmeda, Ishaka, Bekija ibn
Muhalleda, Ibn Munzira, Ibn Ujejne,
Sunejda, Taberija, Ibn Ebi Hatima,
Ebu Seida ei-Eda, Ibn Made, Ibn
Mirdevejha i dr. Razilaenja u tuma
enju koja su se desila nakon njih
nastala su iz sljedeih dvaju razloga:
prvi
neki su p rvo zauzimali

stavove pa su poslije toga znaenja
kur'anskih ajeta nastojali prilagoditi
svojim miljenjima i stavovima;
0
2.=.
.=.
"-'ifiir imama Kurtubij_=a

____,11
drugi neki su pak kur'anske koji se raspravljao sa afijem, zatim
ajete t umaili s a m o p o nj ihov u djelo El-Kitab, autora El-Dubaija,
vanjskom znaenju i formi, onako Tefsirul-kebir, autora kadije Abdul
kako ih razumijevaju oni koji go Debbara el-Hemdanija, djela Da
vore arapski jezik, ali nisu uzimali miu li ilmil-Kur'an, autora Alije ibn
u obzir kome se ti ajeti obraaj u, Isaa er-Remmanija, Keaf, autora
kome su objavljeni, povodom kojeg Zamaherija. Svi oni bili su mutezi
dogaaja i sl.
lije, a njihovo se uenje zasniva na
Prvi su uzimali u obzir samo ona pet principa: jednoa, pravednost,
znaenja koja se podudaraju s njiho stepen izmeu dvaju stepena, ispu
vim miljenjima tako da su u veini njenje obeanja, nareivanje dobra
sluajeva ajete pogreno razumijevali. i odvraanje od zla. (Svaki od ovih
Drugi su u obzir uzimali samo termina oni tumae na sebi svojstven
vanjsku formu ajeta zanemarujui nain. Prim. prev.)
Njihovo tumaenje rie
j ijednoa
okolnosti njegova objavljivanja kao
i neke druge mogunosti njegova podudara se s tumaenjem dehmija
koji negiraju da Allah, d.., ima
tumaenja.
Prva vrsta mufessira dijeli se na svojstva i osobine. Mutezile, tako
dvije skupine: oni koji tumae ajet er, vjeruju da vjernici nee vidjeti
onako kako on uistinu znai samo Allaha, d.., na ahiretu, da je Kur'an
zato to se podudara s njihovim mi stvoren, da Allaha, d.., ne moemo
ljenjem, i oni koji pogreno tumae opisati svojstvima: znanje, ivot,
ajet samo da bi se to tumaenje po sluh, vid i sl.
Rije pravednost oni tumae tako
dudarila s njihovim miljenjem. U
oba ova sluaja pristup tumaenju da Allah, d.., nije stvorio sve to
Kur'ana je pogrean. Greka koju su postoji niti da se sve nalazi pod Nje
poinili prilikom tumaenja Kur'ana govom moi. Vjeruju da Allah, d..,
desila im se i prilikom komentiranja nije tvorac ljudskih djela, ni dobra ni
hadisa Allahova Poslanika, s.a.v.s. zla, te da On omoguava da se ini
Primjer ovakvih tumaenja su: ha samo ono to je vjerom propisao, a da
ridije, rafidije, dehmije, mutezile, se sve ostalo deava mimo Njegove
kaderije, murdije i dr.
volje i odreenja.
M utezile, vie nego bilo koja
Kada tumae rijei ispunjenje obe
druga sekta, spemni su na teoreti anja, oni se slau s haridijama koji
ziranje i rasprave. Napisali su tefsi vjeruju da Allah, d.., nee dozvoliti
re ija se m etodologija bazira na da se za velike grenike iko zauzima
uenju na kojem se zasniva nj ihov i smatraju da oni nikada nee izai iz
pravac. Primjeri takvih tefsira su: Dehennema. Njima se suprotstav
tefsir Ibn Kisana, Ibn Atijje, onoga ljaju murdije, keramiti, i kellabije
___ _ ____
______ ____
21
--------Vvodutumau=nJelrurana
i nekada i m upute argumentirane
odgovore, a nekada i sami zapadnu
u greku.
Ovdje smo eljeli ukazati na injenicu da postoje oni koji znaenje
kur'anskih ajeta nastoje prilagoditi
svojim stavovima, a niko od ashaba
i tabiina nikada to nije radio. Meu
ovakvim mufessirima bilo je i onih
koji su bili poznati po injenju ibadeta, a bili su i veliki govornici, pa
su kroz predavanja proturali svoja
pogrena miljenja, naprimjer Zamaheri i dr. Kao rezultat uputan ja u ovakve rasprave pojavile s u
se razliite sekte: rafidije, imamije,
keramiti dr.
Oni su otili jo dalje od mutezila
pa su pri tumaenju Kur'ana iznosili
uistinu nevjerovatna miljenja. Naprimjer, ajet: "Neka propadnu ruke
Ebu Lehebove i propale su. .. " (El-Mesed, 1 ) , ekstremni iiti tumae tako
da se on odnosi na Ebu Bekra, r.a.,
i Omera, r.a. Ajet: "Vai su zatitnici
samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici
koji ponizno molitvu obavljaju i zekat
daju. " (El-Ma'ida, 55) oni tumae
tako da se on odnosi na Aliju, r.a.,
i kao dokaz navode predanje, koje
je prema konsenzusu uenjaka izmiljeno, u kojem stoji da je Alija,
r.a., udijelio kao sadaku svoj prsten
u trenutku dok je obavljao namaz.
Slino ovakvom pristupu tumaenju Kur'ana jeste i ono to navodi
velik broj mufessira pri tumaenju
ajeta: "Oni koji budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu posluni, i oni koji
budu milostinju udjeljivali, i koji se

budu u posljednjim asovima noi za
oprost molili. " (Alu Imran, 1 7) U tom
predanju stoji da je Allahov Posla
nik, s.a.v.s., strpljivi, da je Ebu Bekr,
r.a., istinoljubivi, Allahu posluni
je Omer, r.a., onaj koji milostinju
udjeljuje je Osman, r.a., a onaj koji
moli za oprost jeste Alija, r.a.
Na slian nain oni tumae i ajet:
"Muhammed je Allahov poslanik, a
njegovi sljedbenici. . ", tj. Ebu Bekr,
r.a., ". . . strogi su prema nevjernici
ma . . ", tj. Omer, r.a., "a samilosni
meu sobom ... ", t j . Osman, r.a., ". ..
vidi ih kako se klanjaju i licem na tle
padaju . ", tj. Alija, r.a. (El-Feth, 29)
Meutim, ispravno je da ovi opi
si imaj u openito znaenj e i da se
mogu odnositi na svakog muslimana.
Potpuno je pogreno kur'anski izraz
koji ima openito znaenje ograniiti
samo na jednu osobu. Primjer za to
jesu sljedei ajeti:
" Vai su zatitnici samo Allah i
Poslanik Njegov i vjernici koji pani
zno molitvu obavljaju i zekat daju. "
(El-Ma'ida, 55) Pogreno je rei da
se ajet odnosi samo na Aliju, r.a.
':4. onaj koji donosi Istinu i oni koji
u nju vjeruju, oni su bogobojazni. "
(Ez-Zumer, 33) Pogreno je rei da
se odnosi samo na Ebu Bekra, r.a.,
kao i ajet:
"Nisu jednaki oni m eu vam a
koji su davali priloge prije pobjede
i lino se borili. . . " (El-Hadid, 1 O)
Primjeri ovakvih tumaenja uistinu
su mnogobrojni.
.
22
Tefsir imama Kurtubi)-"

'a "
Tefsir Ibn Atijje i njemu slinih

blii su tumaenju Ehli-sunneta nego
tefsir Zamaherija, a Taberijev tefsir
ubraja se meu najvrednije i najznaajnije tefsire.
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
nema nikakve smetnje." (Ovo je dio

hadisa koji biljee Buhari, Ahmed,
Darimi i Tirmizi.) U Bici na Jermuku
Abdullah ibn Amr, r.a., pronaao je
dva sveska iz kranskih svetih knjiga
i ponekad bi pripovijedao ono to je
u njima proitao.
Nekim sufi jama deava se da naprave greku pri uzimanju dokaza,

a istov remeno ne pogrijee kada
je u pitanju ono to ele dokazati.
Predanja od Benu lsraila
Ponekad se desi da neki sufija, vaiz,
Postoje tri vrste israilijata:
ili fakih pri tumaenju nekog ajeta
prva- ono za to smo uvjereni da
spomene u osnovt tspravna znaenja,
ali predmetni ajet ni na koji nain ne je istina jer se podudara s uenjem
govori o tom znaenju. Primjer za islama;
druga- ono za to smo uvjereni
to pronai emo, naprimjer, u tefsiru
Hakaikut-tefsir, autora Ebu Abdur da nije ispravno jer se kosi s uenjem
islama;
Rahmana es-Sulemija.
trea - ono o emu se islam nije
IZJasnio pa niti emo ga smatrati nei
Tumaenje Kur'ana
stinom niti emo vjerovati u to, a na
izrekama ashaba
osnovnu hadisa koji smo prethodno
citirali
to je dozvoljeno pripovijedati
U koliko ne postoji tumaenje
nekog ajeta u Kur'anu ili u hadisima iako to nema neke posebne koristi
Allahova Poslanika, s.a.v.s., pogledat za VJeru.
emo da li je neko od ashaba govorio
Kranski i jevrejski uenjaci ra
o tom ajetu. Jer, ashabi su najbo zilaze se u nekim pitanjima tako da
lje poznavali okolnosti u kojima je se to razilaenje prenosi i na one
Kur'an objavljivan i najbolje su po koj i se bave israilijatima. Naprimjer,
znavali njegova znaenja. Najueniji razilaze se o pitanju imena mladia
u tumaenju Kur'ana bili su prva koj i su se s klonili u peinu, koje
etverica halifa, Ibn Mesud, r.a., i Ibn je boje bio pas koji je bio s njima,
Abbas, r.a. Ismail es-Sudi je u svom koliko ih je bilo, kakav je bio tap
tefsiru uglavnom biljeio predanja Musaa, a.s., kakve su bile ptice koje je
od Ibn Mesuda, r.a., i Ibn Abbasa, oivio Ibrahim, a.s., itd. Opis svega
r.a. On je od njih prenosio i predanja ovoga Kur'an je izostavio jer nema
preuzeta od sljedbenika Knji ge, to posebne koristi i da je to spomenuto.
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dozvolio Meutim, dozvoljeno je prenoenje
sljedeim hadisom : "Pripovijedajte njihova razilaenja, jer nam to pre
ono to ujete od israelana, u tome nosi i Allah, d..: "Neki e rei: 'Bila
Uvod u tumaenj-"e_"_K
"-"u<..Cr_"' a<..Cn"-"a'----------23
su trojica, pas njihov je bio etvrti... "'

(El-Kehf, 22 ) Ovaj nas ajet poduava
tome na koji nain da se odnosimo
prema njihovim stavovima. Prva dva
miljenja oznaio je kao neispravna,
a nije se izjasnio o treem miljenju,
to ukazuje na to da je ono ispravno,
jer da nije tako i ono bi bilo nazvano
netanim. N aj bolji mogui nain
prenoenja njihova razilaenja jeste
da se spomenu sva njihova m iljenja
i da se na kraju ukae na ono koje je
ispravno, kao i na ona miljenja koja
su neispravna te da se po mogunosti
ukae na eventualnu korist njihova
razilaenja.
Tumaenje Kur'ana
izrekama tabiina
Ukoliko u Kur'anu, hadisima

ili izrekama ashaba ne postoji tu
maenje nekog ajeta, onda emo
pogledati da li se neko iz generacije
tabiina izjasnio o tom pitanju, na
primjer, Mudahid ibn Debr, jer je
on bio velik poznavalac tumaenja
Kur'ana, zatim Seid ibn D ubejr,
!krima, tienik Ibn Abbasa, r.a., Ata
ibn Ehi Rebbah, Hasan el-Basri, Ibn
Musejjib, Ebul-Alija i dr. Meutim,
u'ba ibn Hadad veli: "Miljenja
tabiina ne m ogu biti dokazom u
sporednim erijatsko-pravnim pita
njima, kako onda da budu dokaz kada
je u p itanj u tumaenje Kur'ana? "
Odgovor na njegovu tvrdnju je: "To
je tano u sluaju da se razilaze u
tumaenju ajeta, ali ako se svi slau o
neemu, onda se i njihovo miljenje

uzima kao dokaz."
Racionalno tumaenje
Kur'ana
Svojevoljno tumaenje Kur'ana

samo na osnovu vlastitog m iljenja
strogo je zabranjeno. U jednom ha
disu stoji: "Ko bez znanja govori o
Kur'anu, na taj nain sebi priprema
mjesto u Dehennemu."
Tirmizi biljei predanje Dun
duba, r.a., koji prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: " Ko bude
govorio o Kur'anu samo na osnovu
onoga to on misli, pogrijeio je pa
makar njegovo miljenje bilo isprav
no." Tirmizi veli : "Ovaj je hadis na
stepenu dobrog hadisa."
Ehu Ubejd el-Kasi m ibn Selam
prenosi da je Ebu Bekr, r.a., kada je
upitan o ajetu: "I voe i pia. " (Abe
se, 3 1 ) odgovorio: "Koje bi me nebo
moglo pokrivati i koja Zemlja nositi
ukoliko bih o Kur'anu rekao ono to
ne znam."
Ebu Ubejd prenosi da je Omer,
r.a., nakon to je prouio ovaj ajet,
rekao: "Znam ta je voe, ali o ka
kvom se piu radi? " Nakon toga se
pribrao i rekao: "Omere, poeo si
govoriti o onome to ne zna."
Ebu Ubejd takoer prenosi da je
Muslim ibn J esar rekao: "Kada eli
govoriti o onome to je Allah, d..,
objavio, saekaj dok ne razmisli o
onome to je objavljeno prije i po
slije toga."
4.
=.
2...!.
Tefiir imama Kurtubij.!:!:.

a
Ebu Ubejd takoer prenosi da je tefsira napisao j e tri djela: El-Besit,

Seid ibn Musejjib bio najbolj i po- El-Vesit i El-Vediiz. Ovo posljednje
znavalac ta je halal, a ta haram, i tampano je u Egiptu.
kada bi bio upitan o tome, rado bi
Poznati uenjak El-Kettani o Sa
odgovarao na postavljeno pitanje,
lebijevu tefsiru veli: "On u njemu
ali ako bi mu se postavilo pitanje o
biljei izmiljene hadise i prie koje
tumaenju nekog ajeta, pravio bi se
nisu istinite."
da nije uo.
Abdul-Fettah Ebu Gudde veli: "U
Taberi biljei da je Ibn Abbas, r.a.,
izmiljena
predanja ubraja se i ono
rekao: "Postoje etiri vrste ajeta: oni
ije znaenje mogu shvatiti Arapi koje govori o vrijednosti svake sure
zato to im je to maternji jezik, ajeti pojedinano. Salebi i Vahidi navode
ije znaenje mogu shvatiti svi ljudi, ga na poetku tumaenja svake sure
zatim ajeti ije tumaenje poznaju dok ga Zamaheri navodi na kraju
samo uenjaci i ajeti ije znaenje tumaenja sure. Meutim, prema
miljenju svih strunjaka u hadiskoj
poznaje samo Allah, d.."
nauci ovo je predanje izmiljeno."
__
_
_
_
_
_
_
O nekim pitanjima na koja

je odgovorio EI-Leknevi
El-Leknevi prenosi da je Ibn Tejmija u djelu Minhadius-sunne ( 4/4)

rekao: "Uenjaci se slau u tome da
Salebi i njegov uenik Vahidi bilje
e odreen broj apokrifnih hadisa.
Takoer se slau da nije dozvoljeno
bez prethodne provjere kao dokaz
koristiti hadise koje biljee Salebi,
Vahi di, N ekka, i dr. zbog toga to
biljee brojne slabe ili izmiljene
hadise."
ejh Abdul-Fettah Ebu Gudde
u djelu Talikatul-hafile veli: "Salebi
je napisao tefsir kao i djelo Araisul
medialis koje govori o pripovijestima
o poslanicima, a.s. To je djelo tam
pano iako sadri brojne neistine."
Vahidi je napisao djelo Esbabun
nuzul i ono je tampano. Iz oblasti
_
___
_
___
_
ejh Abdul-Fettah Ebu Gudde,

takoer, veli: "Hafiz Ibn Kesir imao
je lijep pristup u svome tefsiru jer
je ocijenio vjerodostojnost svakog
hadisa i n avodio je n jihove lance
prenosilaca i govorio je o svakom od
njih pojedinano. Meutim, proma
kli su mu neki hadisi koje je citirao
bez lanca prenosilaca i bez upozo
ren j a na njihovu s labost. Primjer
za to je hadis koji biljei Salebi pri
tumaenju ajeta: 'Ima ih koji su se
obavezali Allahu . . . ' (Et-Tevba, 75)
On ovaj hadis biljei preko lanca
prenosilaca od Ibn Derira i Ibn Ebi
Hatima a da se nije kritiki osvr
nuo na prenosioce kao to mu j e
t o obiaj . Radi se o netanoj prii
iji je prenosilac Mean ibn Ruafaa
o kojem je Buhari rekao: 'Njegova
su predanja veoma slaba', tj. nije ih
dozvoljeno p renositi." Zbog toga
Uvod u tumaenie Kur'ana
25
j e Ibn Hader njemu rekao: "On j e sura i tumaenju ajeta i na koja se

veoma slab prenosilac. "
ne moe osloniti, ta je tek s nekim
Uprkos tome moemo rei da drugima, poput tefsira koji je napisao
tefsir Ibn Kesira sadri najvjero Ebul-Kasim el-Kuejri, sin auto
dostojnije lance prenosilaca hadisa. ra djela Er-Risaletul-Kuejrije, Ebu
ejh Abdui-Fettah Ebu G u d Lejsom es-Semerkandijem, tefsirom
d e prenosi d a I b n Tej mija u djelu Hakaikut-tefsir, autora Es-Sulemija,
Er-Reddu alel-Bekri na str. 8. veli: jer oni sadre neistine koje su svima
"Ako u tefsiri ma koje su napisali j asne uprkos tome to su njih ovi
Salebi i Vahidi postoje izmi lj ena autori bili poznati po svojoj dobroti
predanja koja govore o vrijednostima i pobonosti."
6
"=2""-
Tefiir imama Kurtubij.=a

---"'-'
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
MUFESSIRI S KOJIMA SE ESTO

SU SREEMO U TEFSIRIMA
1 . Ibn Abbas, r.a., bio j e naju
eniji i najpoznatiji meu ashabima
kada je rije o tumaenju Kur'ana.
Bio je zaetnik kole tefsira iji su
najpoznatiji uenici bili Mudahid,
Ikrima i dr., a autori est najpoznatiji
hadiskih zbirki biljee njegova pre
danja. Njegovo puno ime je Abdu
llah ibn Abbas, r.a., i ono je postalo
simbol znanja i uenosti. Kada je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., umro, on
je imao samo trinaest godina, ali je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., prije smr
ti za njega prouio sljedeu dovu:
"Allahu, podui ga propisima vjere i
tumaenju Kur'ana." Ame biljei da
je Ebu Vail rekao: "Alija, r.a., odredio
je da Ibn Abbas, r.a., odri preda
vanje na haddu. Da su ga kojim
sluajem uli Turci i Rimljani, svi
bi primili islam. Nakon predavanja
prouio je suru En-N ur i protuma
io je prisutnima." Umro je u Taifu
68. godine po Hidri. Opirnije o
njegovoj biografiji moe se vidjeti u
djelu Tezkiretul-Huffaz ( 1 /40) .
2. Hasan ibn Ebil-Hasan ibn
Jesar el-Basri bio je uenjak i po
bonjak, poznat po nadimku Ebu
Seid. Bio je tienik Zejda ibn Sabita,
r.a., i odrastao je u Medini. Nauio
je Kur'an napamet u vrijeme hilafeta

Osmana, r.a. Isticao se u dihadu,
nauci i pobonosti. Prenosio je hadi
se od Osmana, r.a., Mugire, r.a., Ibn
Abbasa, r.a., a od njega su prenosili:
Katada, Ejub, Ebu Avn i dr. Umro je
1 1 O. godine po Hidri u osamdeset
i osmoj godini ivota. Opirnije o
njegovoj biografiji pogledati u djelu
Tezkiretul-Huffaz ( 1 /71 ) .
3 . Seid ibn Dubejr ivio j e u
Kufi i bio poznat ua Kur'ana, e
rijatski pravnik i velik strunjak u
drugim naunim disciplinama. Uio
je pred Ibn Abbasom, r.a., Ibn Ome
rom, r.a., i mnogim drugim ashabi
ma. Njegovi su uenici El-Ame i
Ejub. Godine 95. po Hidri Had
ad je naredio njegovo pogubljenje
zato to je bio na strani Ibnul-Easa
koji se borio protiv Hadada. Kada
bi stanovnici Kufe doli na hadd
i poeli postavljati pitanja o vjeri,
Ibn Abbas, r.a., rekao bi im: "Zar
meu vama ne ivi Seid ibn Dubejr?
Zato njega ne pitate? " Ibn Abbas,
r.a., nije dozvoljavao nikome da o
njemu runo govori.
4. Mudah id ibn Debr bio je
porijeklom iz plemena Mahzum. i
vio je u Mekki i bio poznat uenjak
Mufessiri s koiima se esto susreemo u tefsirima
----=
J ==-
----
27
u pravilnom uenju Kur'ana, tefsiru Ovo nam pripovijeda Kurra ibn Ha

i poznavanj u hadisa. Uio je pred lid. Umro je u Medini 1 07. godine po
Sadom, r.a., Aiom, r.a., Ebu Hurej Hidri. Opirnije o njegovu ivotu
reom, r.a., Ibn Omerom, r.a., Ibn pogledati u djelu Tezkiretul-Huffaz
Abbasom, r.a., s kojim se najdue ( 1 /95), autora Zehebija.
druio i pred kojim je izuavao
6. Katada ibn Diama poznat je
kur'anske znanosti. Mudahid veli: uenjak i mufessir iz Basre. Uio je
"Tri puta sam prouio cijeli Kur'an pred Enesom, r.a., i Ibn Musejjibom,
pred Ibn Abbasom, r.a., zastaj u a njegovi su uenici uba i Mamer.
i kod svakog ajeta i pitajui g a o Ahmed ibn Hanbel o njemu je re
njegovu znaenju, povodu njegova kao: " Katada j e velik poznavalac
objavljivanja i o okolnostima u ko tefsira, hadisa i erijatskog prava."
jima se to desilo." Katada je rekao: Ibn Musejjib o njemu veli: "Nisam
"Od svih koji su sada ivi, Muda se susreo s uenij im ovjekom iz
hid je najbolji poznavalac tumaenja Iraka od njega." Umro je 1 1 8. godine
Kur'ana." Njegova predanja biljee po Hidri. Njegova predanja biljeili
autori est najpoznatijih hadiskih su autori est najpoznatijih hadiskih
zbirki. Umro je 1 03 . godine po zbirki. Opirnije o njegovu ivo
Hidri, u osamdeset treoj godini tu vidjeti u djelu Tezkiretul-Huffaz
ivota. Opirnije o njegovu ivotu ( 1/ 1 22 ) , autora Zehebija.
moe se vidjeti u djelu Tezkiretul
7. Kabul-Ahbar ibn Mati el-Hu
Huffaz ( 1 /92) , autora Zehebija.
mejri bio je jevrejski uenjak ali je
primio
islam u doba hilafeta Ebu Be
5. Ikrima Ebu Abdullah el-Ber
beri el-Medeni el-Haimi, tienik kra, r.a. Za vrijeme hilafeta Omera,
Ibn Abbasa, r.a. Uio je pred Ibn r.a., doputovao je u Medinu i pred
Abbasom, r.a., Aiom, r.a., i Ebu ashabima je uio o Kur'anu i sunnetu
Hurejreom, r.a. Njegovi su uenici Allahova Poslanika, s.a.v.s. U nauci
Ejub, El-Hiza i mnogi drugi. Nje je toliko napredovao da su kasnije
gova predanja biljee autori est neki ashabi i tabiini uili pred njim.
najpoznatijih hadiskih zbirki. !kri Umro je u vrijeme hilafeta Osmana,
ma o sebi veli: "Stjecao sam znanje r.a. Opirnije o njegovu ivotu vidje
etrdeset godina bez prestanka, a ti u djelu Tezkiretul-Huffaz ( 1 /52) ,
Ibn Abbas, r.a., nije mi dozvoljavao autora Zehebija.
da se uope odvojim od njega da bih
8. Vehb ibn Munebbih bio j e
bez prekida mogao uiti kur'anske uenjak i z Sane, iz Jemena. Uio j e
znanosti i had ise." Kada bi l krima od Ibn Omera, r.a., Ibn Abbasa, r.a.,
posjetio Basru, Hasan el-Basri pre Dabira, r.a., i dr. Dobro je pozna
stao bi govoriti o tefsiru i odgovarati vao uenje ehlu-kitabija. Njegova
na pitanja sve dok je Ikrima u Basri. predanja zabiljeena su u dva Sahiha
28

J
i Sunenima osim Sunena Ibn Made. kao m u fessir. Uio je p red abi
Bio je pouzdan uenjak, strunjak jem i mnogim drugim uenjacima.
u mnogim oblastima. Umro je 1 1 4. Njegova predanja biljei Tirm izi
godine po Hidri.
u svom Sunenu. Sevri je za njega
rekao: "Dobro se uvajte predanja
koja prenesite od Kelbija." Neko mu
Mufessiri o kojima su
ree: "Ali, i ti prenosi njegova pre
uenjaci kritiki govorili
danja ! " Sevri ree: "Da, ali ja znam
l . Mukatil ibn Sulejman el-Bel koja su njegova predanja istinita, a
hi bio je poznat mufessir. Uenik je koja su lana." Buhari biljei da je
Mudahida i Dahhaka, a njegov je El-Medini rekao: "Jednom prilikom
uenik Alija ibn Dad i mnogi drugi. Kelbi je rekao Sevriju: 'Sve to sam ti
Abdullah ibn Mubarek o njemu veli: prenio od Ebu Saliha je la' - mislio
"Njegovo tumaenje Kur'ana uistinu je na predanja koja Ebu Salih pre
je lijepo samo da je jo pouzdan." nosi od Ibn Abbasa, r.a." Ibn Adi jj
afija je rekao: "Ljudima je potreban veli: "Njegovo tumaenje Kur'ana
Mukatil kada se radi o tumaenju prihvatljivo je, meutim, desi se da
Kur'ana." Buhari o njemu veli: "O prenosi hadise koji nisu vjerodostoj
njemu se uenjaci nisu izjasnili, niti ni." Ahmed ibn Zuhejr, r.a., upitao je
su ga pohvalili niti pokudili." Zehebi Ahmeda ibn Hanbela: "Je li dozvo
veli: " Ovdje se ne radi o Mukati ljeno itati Kelbijev tefsir? " Ahmed
lu ibn Hajjanu jer je on pouzdan." je odgovorio: "Nije." Ibn Muin je
Vie o njemu moe se nai u djelu za njega rekao: "On nije pouzdan."
El-Mizan, autora Zehebija (4/ 1 73 ) . Devzedani za njega kae da je la
2. Dahhak ibn Muzahim el-Bel- ac. Ibn Hibban veli: "On tvrdi da
hi bio je poznat mufessir. Ibn Adijj Ebu Salih prenosi predanja o tefsiru
o njemu veli: "Postao je poznat po od Ibn Abbasa, r.a., meutim istina
tumaenju Kur'ana, meutim nje je da se on nikada nije susreo s Ibn
gova predanja od Ibn Abbasa, r.a., i Abbasom, r.a. Kelbi je od Ehu Saliha
Ebu Hurej re, r.a., diskutabilna su." uo veoma malo hadisa. Njegovo
Ahmed za njega kae da je pouzdan, ime nije dozvoljeno spominjati u
a Kattan ga smatra nepouzdanim. naunim djelima, a pogotovo nije
uba je negirao da se on ikada susreo dozvoljeno predanja koja on prenosi
s Ibn Abbasom, r.a. I pored toga, koristiti kao dokaz." Vie o njemu
Jahja, Ahmed i Ebu Zura za njega pronai u djelu El-Mizan (2/556) ,
kau da je pouzdan. Pogledati djelo au tora Zehebija.
El-Mizan , autora Zehebija (2/325) .
4. Duvejbir ibn Seid el-Belhi
3. Kelbi, punim imenom Mu bavio se tefsirom i bio je Dahha
hammed ibn Saib, bio je poznat kov uenik. Ibn Mada je biljeio
__,M
'-'-"-"ufissiri s kojima se esto susreemo u tejjirim_a
_
_
_
_
_
predanja koja je on prenosio, meutim, Nesai, Darekutni i dr. za njega kau: "Predanja koja on prenosi
treba odbaciti." J ajha el-Kattan veli:
"Neki olahko prihvaaju predanja
koja govore o tefsiru, a koja prenose
ljudi koj i nisu znalci u hadiskoj nauci. Predanja koja prenose Duvejbir,
Dahhak i Kelbi nisu ba pohvalna, ali
se ono to prenose o tefsiru moe
zapisivati." Pogledati djelo El-Mizan
( 1 /236) , autora Zehebija.
5. Sudijj el-Kebir. Muslim je zabiljeio predanja koja je on prenio, a
to su uinili i svi autori Sunena. On
prenosi predanja od Enesa i mnogih
drugih uenjaka, a njegova predanja
prenosi Sevri i mnogi drugi. Ahmed
za njega kae da je pouzdan, dok Ibn
Muin tvrdi da su njegova predanja
slaba. Ibn Adijj veli: "Smatram da j e
on bio istinoljubiv. Jednom prilikom
Nah'i je proao pored Sudijja u trenutku dok je on tumaio Kur'an, pa
je rekao: 'On poput drugih uenjaka
tumai Kur'an."' Vie o njemu vidjeti
u djelu El-Mizan ( 1 /236) ; autora
Zehebija.
6. Sudijj es-Sagir prenosio je
predanja od Amea i dr. Neki njegova predanja odbacuju, a neki ga
optuuju da je laac. Bio je Kelbijev
uenik. B uhari veli: " Uenjaci ga
nisu ni pohvalili ni pokudili." Vie
pronai u djelu El-Mizan ( 4/32) ,
autora Zehebija.
7. Nekka, p u n i m i m e n o m
Muhammed ibn Hasan el-Mevsuli.
Bio je vrstan poznavalac kiraeta i
29
tefsira. Tragajui za naukom mnogo

je putovao i umarao se na tom putu.
Meutim, Talha ibn Muhammed e
ahid o njemu veli: "Nekka je lagao
kada je rije o hadisima, a veina
onoga to on prenosi prie su i pri
povijesti." Ebu Kasim el-Lalekai o
njemu veli: "Nekkaev tefsir, koj i
je on nazvao Ifaus-sudur - Lijek za
grudi, ustvari je prava bolest." Vie
o njemu vidjeti u djelu El-Mizan
(3/520) , autora Zehebija.
8. Salebi, punim imenom Ahmed
ibn Muhammed Ebu Ishak en-Nej
saburi. Bavio se tefsirom, bio j e ha
fiz i vrstan govornik. Bio je dobro
upuen u tefsirske znanosti, arapski
jezik i povrh svega bio je izuzetno
poboan. Umro je 427. godine po
Hidri. Vie o njemu pronai u djelu
El-Iber (2/255), autora Zehebija.
9. Vahidi, punim i menom Alija
ibn Ahmed en-Nejsaburi. Bio je Sa
lebijev uenik i jedan od onih koji
su briljirati u nauci. Veoma dobro je
poznavao arapski jezik. Meutim, on
i njegov uitelj zabiljeili su mnogo
izmiljenih predanja. Umro je 468.
godine po Hidri. Vie pronai u cij e
lu El-Iber (2/322) , autora Zehebija.
Najznaajniji predstavnici
tradicionalne kole tefsira
1 . Abdur-Rezzak es-Sanani ibn

Hemmam el-Humejri, hafiz hadisa,
autor je mnogih djela. Prenosio je
predanja od Ibn Durejda, Evzaija,
Sevrija i mnogih dru gih. Njegova
30
predanja biljeili su Ahmed, Ishak i

Jahja. Zehebi o njemu veli: "Mnogi
uenjaci za njega kau da je pouzdan, a neka od njegovih predanja
zabiljeena su u zbirkama u kojima
se biljee samo vjerodostojni hadisi.
Meutim, neka njegova predanja ne
prenosi niko drugi osim njega. Neki
ga optuuju da je bio sklon iitima.
Umro je 2 1 1 . godine po Hidri. Vie
pronai u djelu Tezkiretul-Huffaz
( 1 /364) . "
2. Muhammed ibn Derir
et-Taberi, poznat po nadimku Ebu
Dafer, isticao se kao uenjak i napisao je mnoga djela. Rodom je iz
Taberistana. Prenosio je hadise od
Ibn Muina i mnogih drugih, a njegova predanja biljeio je Taberani i
dr. Ibn Huzejma o njemu veli: "Nije
mi poznato da na zemaljskoj kugli
postoji neko ueniji od njega." Napisao je djela iz oblasti tefsira, kiraeta,
razilaenja uenjaka, biografije prenosilaca hadisa i dr. Umro je 3 1 0. godine po Hidri. Vie o njemu vidjeti
u djelu Tezkiretul-Huffaz (2/7 1 0) .
3. Ibn Munzir bio je hafiz, uenjak i erijatski pravnik. Njegovo
...
puno ime je Ehu Bekr Muhammed

ibn Ibrahim en-Nejsaburi. Bio je
vrhovni uenjak u Mekki. Napisao
je djela kojima nema slinih, poput
djela El-Mebsut iz oblasti erijatskog
prava. Bio je samostalan mudtehid
i nije se povodio ni za jednim ue
njakom. Njegova predanja prenosio
je Ibn Mukri i dr., a on je prenosio
hadise od Ibn Saiga i mnogih drugih
uenjaka. Umro je 3 1 8. godine po
Hidri. Vie vidjeti u djelu Tezkiretul-Huffaz (3/772) .
4. Ibn Ehi Hatim, imam, hafiz i
ejhul-islam, sin je velikog uenjaka
Ehu Hatima er-Razija. Otac ga je
sa sobom vodio na nauna putova
nja tako da je bio u prilici nauiti
najvjerodostoj nije lance prenosilaca
hadisa. Njegova predanja biljeili su
Ebu- ejh, Ibn Haj jan i dr. Umro
je 327. godine po H id ri. Napi
sao je djelo El-Derhu vet-tadilu ,
tefsir u vie tomova, djelo Er-Redd
alel-dehmije i dr. Vie o njemu
pronai u djelu Tezkiretul-Huffaz
(3/829) .
Me:!.!
to.dC\!o:.Y.
logjj_a recenzije araP-skog izdan;_=
a
__,
3'-!.1
___
_
_
_
_
_
_
_
_
METODOLOGIJA RECENZIJE
ARAPSKOG IZDANJA
1. Naveo sam ocjenu vjerodo
stojnosti svih hadisa koji se nalaze
u ovom tefsiru pojanjavajui u koju
kategoriju spada navedeni hadis.
Ukoliko je hadis slab, spomenuo
sam razlog slabosti, ali sam nastojao
biti to koncizniji u tome jer je od
mene traeno da ne duljim .
2. Ukoliko je neko predanje ili
pria israilijat, upozorio sam na to,
posebno ukoliko se radi o israilijatu .
koji je u suprotnosti s naom vjerom.
3. veo sam suru i broj svakog
.
aJeta ctttranog u ovom tefsiru.
4. Pojasnio sam znaenje manje
poznatih rijei.
5. U veini sluajeva uz stihove
sam spomenuo njihova autora.
6. Ispravio sam sve eventualne
pogreke ili tamparske greke kojih
je u ovom djelu bilo veoma malo.
7. Na nekim sam mjestima do

dao svoj komentar, meutim to je
veoma rijetko.
Upozorenje
Neke hadise koji se nalaze u ovom

tefsiru nisam uspio pronai u drugim
hadiskim djelima. Razlog tome j e
injenica da je autor neke hadise
prenio iz tefsira Salebija i Vah idija,
a nijedan primjerak ovih tefsira ne
nalazi se u zemljama ama. Treba
imati na umu da hadisi koje prenose
njih dvojica nisu vjerodostojni ili su
u veini sluajeva apokrifna predanja.
U djelu Minhadus-sunne ( 4/4) stoji:
" Uenjaci hadiskih znanosti slau
se da Salebi u svom tefsiru biljei
odreen broj izmiljenih predanja
kao i njegov uenik Vahidi."
32
KRATKA BIOGRAFIJA IMAMA KURTU BIJA

El-Kurtubi, imam i m u fessir,
punim imenom Ebu Abdullah Mu
hammed ibn Ahmed ibn Ebi Bekr
ibn Ferh el-Ensari el-Endelusi. Kako
se vidi i z imena, porijeklom j e i z
panije, Andalusa, a bio j e j edan
od dobrih Allahovih, d.., robova,
uenjak, pobonjak, asketa... Bavio se
samo onim to mu moe koristiti na
ahiretu: stjecanjem nauke, ibadetom
i pisanjem. Iz oblasti tefsira napisao
je djelo od dvanaest tomova i nazvao
ga El-Damiu li ahkamil-Kur'an , a
ubraja se meu najznaajnije i naj
vrednije tefsire uope. Pri pisanju
ovog djela nije se elio baviti ra
zliitim priama i pripovijestima iz
prolosti, ali je umjesto toga govorio
o erijatsko-pravnim propisima koji
se mogu izvui iz ajeta, o kiraetima,
gramatikim analizama, derogiranim
i derogirajuim ajetima itd. Osim
ovog tefsira, napisao je i djelo u ko
jem komentira znaenje Allahovih,
d.., lijepih imena i svojstava, djelo
Et-Tizkarfi efdalil-ezkar (Podsjeanje
na stanje umrlih) , koje je koncepcijski
veoma slino Nevevijevu El-Ezkaru.
Meutim, njegovo je djelo sadrajnije
jer nosi vie informacija. Autor je i
sljedeih djela: Et-Tezkire bi umuril
ahire, erhut-tekassi, Kameul-hirs
biz-zuhdi vel-kanaa i Reddu zillis
suali bil-kutubi ve-efaati. Napisao
je i kratku poslanicu o imenima

Allahova Poslanika, s.a.v.s., kao i
b roj ne druge naunoistraivake
radove. ivio je skromno, odjeven
u jednostavnu odjeu, a na glavi je
nosio samo obinu kapu. Bio je ue
nik ejha Ebu Abbasa Ahmeda ibn
O mera el-Ku rtubija koji je autor
djela El-Mujhim fi erhi Sahihi Mu
slim . Prenosio je predanja od Ebu
Alij e Hasana ibn Muhammeda ibn
Muhammeda el-Bekrija i mnogih
drugih. ivio je u mjestu Minja meu
pripadnicima plemena Benu Hasib
u kojem je i ukopan nakon smrti
671 . godine po H idri. Opirnije o
ovome moe se pronai u djelu Ibn
Ferhuna Kitabud-dibadil-muzehheb,
str. 3 1 7-3 1 8.
U djelu ezeratuz-zeheb (5/335)
stoji: "Godine 67 1 . po Hidri umro
je i mam Ebu Abdullah Muhammed
ibn Ahmed ibn Ebi Bekr ibn Ferh
ei-Ensari el-Hazredi el-Kurtubi,
autor djela Et-Tezkire bi umuril-ahire,
tefsira Damiu li ahkamil-Kur'an,
koji sadri miljenja svih uenjaka.
Bio je uistinu velik uenjak, od onih
koji su dobro poznavali znaenja
hadisa Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
imao je lijep nauni pristup pri pi
sanju djela.
Abdur-Rezzak el-Mehdi
S IMENOM ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG

Molimo Ga da nam pomogne
i donosimo salavate Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., njegovoj porodici
i ashabima.
ejh, imam, uenjak i muhaddis
E b u Abdullah M u h a m m e d i b n
Ahmed ibn Ebi Bekr ibn Ferh el-Ensari el-Hazredi el-Endelusi el-Kurtubi (Allah mu se smilovao ) veli:
Hvala Allahu, d.., Koji je Sebe
pohvalio prije nego to je neko od
stvorenja to uinilo. Svjedoim da
nema drugog boga osim Allaha, d..,
Jedinog, Koji nema dru ga. O n je
Gospoda lj u toite je svemu, On
je Jedini, Zivi i Vjeni i nikada nee
umrijeti; Uzvieni i Plemeniti, objavio je Kur'an, stvorio je ovjeka i kao
najveu blagodat podario mu vjeru
i poslao Svoga Poslanika, s.a.v.s., da
mu znaenje kur'anskih ajeta pojasni.
Poslao ga je s jasnom Knjigom koja
rastavlja sumnju od uvjerenja. To je
Knj iga kojoj slinu ni najrjeitiji ne
m ogu sastaviti, n i najotroumniji
nadmaiti, ni najdarovitiji knjievnici
prevazii pa makar svi jedni drugima
pomagali. Njezini ajeti pouka su onima koji pouku prihvaaju, uputa su
onima koji Allahove, d.., naredbe
el e IZVravati.
Allah, d.., je u njoj
pojasnio propise vjere, ukazao na to
ta je dozvoljeno, a ta zabranjeno,
radi pouke naveo je neke pripovijesti
da slue kao primjer drugim ljudima, a o cemu
om b ez nje nita ne bi
v
mogli znati. Allah, d.., kae: "U
Knjizi Mi n ismo nita izostavili. . . "
(El-En'am, 38) Allah, d.., se putem
Kur'ana obratio Svojim miljenicima
i oni su Njegove poruke razumjeli ,
objasnio im je ta od njih trai i oni
su to shvatili. Zato su oni koji Kur'an
ue nosioci A llahove, d.., tajne,
oni su oni koji u svoji m grudima
znanje koje im je On podario nose,
nasljednici su Njegovih vjerovjesnika
i povjerenika, oni su Allahovi, d..,
odabranici i svita. Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: "Allah, d.., meu
nama ima Svoju svitu i odabranike."
Ashabi upitae: "Allahov Poslanie,
ko su oni? " Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
odgovori: " Hafizi Kur'ana, oni su
Allahova, d.., svita i odabranici."2
O naj ko poznaje A llahovu, d..,
Knjigu svakako je najprei da se kloni
Njegovih zabrana, da ono to zna
stalno ima na umu, da se boji Allaha,
d.., da zna da ga On neprestano
nadzire pa neka se stidi svoga Gospo
2-
H ad i s biljee I b n M ada, A h med,

Hakim i Nesai u djelu Sunenul-kubra
od Enesa, r.a., i vjerodostojan je, s ah ih.
36
dara da ini grijeh. J er, on je taj koji

se ogrnuo platem vjerovjesnika i na
Sudnjem danu bit e svjedok protiv
onih koji nisu eljeli slijediti Pravi
put. Allah, d.., rekao je: "/ tako
smo od vas stvorili pravednu zajed
nicu da budete svjedoci protiv ostalih
ljudi. . " (El-Bekara, 1 43) O naj ko
poznaje Kur'an, ali je nemaran prema
njemu, i ponaa se poput onoga ko
uope nita ne zna, onaj koji bude
posjedovao znanje iz Kur'ana, ali
mu to ne bude nimalo koristilo pa
ga ne budu plaili ajeti koji govore o
kazni te se upusti u svakojake grijehe
i poroke, Kur'an e biti dokazom
i svjedokom protiv njega. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: " Kur'an
e biti dokaz tebe ili protiv tebe."3
O naj koga je Allah, d.., uini o
posebnim zbog znanja koje mu j e
podario obavezan j e d a istinski ui
Kur'an, da razmilja o njegovim zna
enjima i porukama i da se potrudi
da ono to mu nije jasno razjasni.
Allah, d.., rekao je: "Knjiga koju ti
objavljujemo blagoslovljena je, da bi
oni o rijeima njezinim razmislili. . . "
.
Dio had isa koji biljee Muslim u Sahihu,

Ahmed i Darimi, od Ebu Malika ei-Ea
rija, r.a. Hadis u cijelosti glasi: "istoa
je pola vjere. Rijei 'El-Hamdu lillahi'
ispunjavaju vagu dobrih djela, a rijei
' Subhanallahi vel-hamdu lillahi' ispu
njavaju prostor izmeu nebesa i Zemlje.
Namaz je svjedo, a sadaka je dokaz.
Strpljivost je spas, a Kur'an e biti dokaz
za tebe i l i protiv tebe. Svi ljudi neto
rade pa e neki zbog svoji h djela biti
spaeni, a neki e propast doivj eti."
(Sad, 29) I rekao je Uzvieni: "Kako

oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im
na srcima katanci!" (Muhammed, 24)
Molim Allaha, d.., da nas uini od
onih koji se na pravilan nain odnose
prema Kur'anu pa da razmiljamo o
njegovim znaenjima, izvravamo
njegove naredbe i klonimo se nje
govih zabrana. Molimo Ga da ne
budemo meu onima koji u neem
drugom uputu trae, j er je uputa u
koju Kur'an poziva jasna, a njegovi
su propisi j asni i argumentirani. U
njemu se ogleda svako dobro ovog
i onog svijeta, a oni koji ga slijede
bogobojazni su i njima e grijesi
biti oproteni. Allah, d.., odredio
je da Njegov Poslanik, s.a.v.s., po
j asni svojim ashabima sve to im je
nejasno u Kur'anu da bi ukazao na
znaaj njegova poslanstva i njegovu
neophodnost. Allah, d.., rekao
je: tebi objavljujemo Kur 'an da
bi objasnio lju dima ono to im se
objavljuje. " (En-Nahl, 44) Nakon
toga, odredio je da uenjaci na osno
vu pojanjenja Allahova Poslanika,
s.a.v.s., dolaze do novih spoznaja.
Bavljenje ovom naukom svakako e
ih uiniti posebnim, a Allah, d..,
obilno e ih nagraditi zbog toga.
Allah, d.., rekao je: llah e na
visoke stepene uzdignuti one meu
vama koji vjeruju i kojima je dato
znanje. " (El-Mudadela, l l) Kur'an
je osnova, a hadisi Allahova Poslani
ka, s.a.v.s., njegovo su pojanjenje.
Razumijevanje ovoga od uenjaka
prua nam dodatno pojanjenje. Pa
Sveobuhvatni tuma kur'anskih Poruka
37
neka j e hvala Allahu, d.., Koj i j e

naa srca uinio posudama ispunje
nim Njegovom Knji gom i Koj i je
naim uima omilio sluanje hadisa
Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa zbog
toga nae due ude za izuavanjem
kur'anskih poruka i znaenja. Moli
mo Gospodara svih svjetova da zbog
toga bude zadovoljan nama i da nam
povea nae znanje o vjeri.
ovjek e o onome to je pripremio, a

to propustio obavijeten biti. " (El-Ki
jama, 1 3) l rekao je Uzvieni: ccsvako
e saznati ono ta je pripremio, a ta
je propustio. " (El-Infitar, 5)
kabur kao i na Sudnjem danu kada

stanemo pred naega Gospodara.
Allah, d.., rekao je: "Toga dana
4-
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: " Kada ovjek umre, prestaju mu
se pisati djela osim u trima sluaje
vima: trajne sadake koju je udijelio,
korisnog znanja koje je nakon sebe
ostavio i zbog dobro odgojenog dje
S obzirom na to da je Kur'an knjiteta koje ui dove za njega."4
ga koja u sebi objedinjuje sve vjerske
Pri pisanju ovog djela sebi sam
znanosti, naao sam potrebnim da
cijeli svoj ivot posvetim izuavanju postavio sljedee uvjete: kada bu
tefsira i da na tom putu upotrijebim dem navodio citate, obavezno u
svu svoju energi j u . O dluio s a m navesti i imena njihovih autora, a
napisati j edno opirno djelo koje prilikom citiranja hadisa, navest u
e sadravati komentar kur'anskih imena hadiskih zbirki u kojima se
ajeta, njihovo znaenje, gramatiku navedeni hadis nalazi. J er, neko je
analizu, razliito uenje po kiraetima, rekao: "Ono to e poveati beri
pobijanje svih pogrenih m i ljenja et u znanju jeste to da kada nekog
koja su u nau vjeru nastojali unijeti cJ tiramo, navedemo i njegovo ime."
oni koji su skrenuli s Pravoga puta. U Cesto u djelima iz oblasti erijatskog
ovom djelu navest u i brojne hadise prava ili tefsira moemo proitati
koji pojanjavaju propise i okolnosti hadise uz koje nije oznaeno ko
u kojima su pojedini ajeti objavljiva- ih prenosi niti ko ih biljei tako da
ni. Pokuat u pojasniti sva njihova onaj ko nije dobro upuen u hadisku
znaenja i ono to je manje jasno nauku ostaje zbunjen jer ne zna da li
uiniti bliskiji m obinom svijetu. je ono to je proitao vjerodostojno
Navodit u i izreke ranijih uenjaka ili nije. Poznavanje svega toga ui
kao i svih onih koji su se istakli u stinu je veliko znanje, jer nita nije
nauci. Prije svega elim da sadraj dozvoljeno koristiti kao dokaz sve
ovog djela slui kao podsjetnik meni dok se ne pojasni njegovo porijeklo
i da bude na vagi mojih dobrih djela kao i djela u kojima je zabiljeeno. U
u trenutku kad me budu sputali u ovom emo djelu nastojati pojasniti
Hadis biljee Muslim u Sahihu, Ebu
Davud, Tirmizi i Nesai od Ebu Hurejre,
r.a.
38
ko i na kojem mjestu biljei citirano

predanje, a Allaha, d.., molimo da
ono to budemo inili bude ispravno.
Veinu pria i pripovijesti koje biljee
neki mufessiri kao i navode histo
riara neu spominjati, osim ono
to bude neophodno za pojanjenje
nekog ajeta. U mjesto toga, nastojat
u se pozabaviti erijatskim propi si
ma koji su nam neophodni u ivotu.
Svaki ajet koji sadri j edan, dva ili
vie propisa potanko u pojasniti,
a nakon to zavri m s propisima,
spomenut u povode objave ajeta,
t umaenje onoga to je nejasno i
tako u postupati sve do kraja ovog
djela. Djelo sam nazvao Damiu
li ahka mil- Kur'ani vel-mubejjinu
lima tedammen ehu mines-sunneti
ve ajil-Furkan (Sveobuhvatna ko
lekcija propisa Kur'ana i pojanjenje
sunneta i sadraja kur'anskih ajeta)
i molim Allaha, d.., da moj trud
uini- iskrenim, radi stjecanja Njegova
zadovoljstva i da sevapi od njegova
pisanja koriste meni i mojim rodi
telj ima. Zaista, On uje dove i brzo
ih usliava.
Poglavlje o odlikama Kur'ana,
podsticanju na njegovo
uenje,
odlikama onoga ko ga izuava
i ui, slua njegovo uenje
i radi po njegovim uputama
Ovo j e poglavlje veoma opirno,

a uenjaci su o ovoj temi napisali
brojna djela. Ovdje emo spomenuti
samo neka predanja koja govore o

odlikama Kur'ana, o nagradi koju
je Allah, d.., pripremio njegovim
sljedbenicima u koliko njihove na
mjere budu iskrene. Prvo to vjernik
treba osjeati kada je rije o Kur'anu
jeste to da je on govor Gospodara
svih svjetova, da nije stvoren, da su
to rijei O n o ga Koje m niko nije
slian niti ravan. Kur'an j e svjetlo
Allahova, d.., uzvienog Bia, nje
govo uenje i izgovaranje njegovih
harfova nareeno im je u prilikama
izvravanja ibadete, a u veini drugih
situacija to im je preporueno. Ako
ovjek zapostavi njegovo uenje, bit
e kanjen, a za njegovo uenje bit
e obilato nagraen. O ovome se
slau svi musliman i i o ovome su
prenesena vjerodostojna predanja.
Ljudi e biti nagraeni ili kanjeni
samo za ono u emu su imali mogu
nost izbora, a o emu emo kasnije
opirnije govoriti. Da Allah, d..,
nije ojaao srca vjernika, oni ga ne
bi mogli uiti niti razumjeti njegova
znaenja niti bi se mogli na ispravan
nain odnositi prema njemu. Allah,
d.., rekao je: "Da ovaj Kur'an ka
kvom brdu objavimo, ti bi vidio kako
je strahopotovanja puno i kako bi
se od straha pred Allahom raspalo. "
(El-Har, 2 1 ) Zar se snaga ljudskih
srca moe usporediti sa stamenou
visokih brda? Ali, Allah, d.., iz
Svoje milosti i dobrote ojaao je srca
vjernika i pomogao im da u njima
ponesu svjetlo Kur'ana.
39

Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., re
kao: "Allah, d.., kae: 'Koga uenje
Kur'ana i spominjanje Moga imena
zaokupe od upuivanja dove, J a u
mu dati najbolje to dajem onima koji
Me mole.' Odlikovan ost Allahova,
d.., govora u odnosu na ostale
govore jest kao odlikovanost Allaha,
d.., nad stvorenjima."5 Ebu Mu
hammed ed-Darimi es-Semerkandi
u svom Musnedu biljei predanje u
kojem stoji da j e Abdullah rekao:
"Sedam dugih sura su u veliini Te
vrata, sure koje imaju oko stotinu
ajeta zajedno su velike kao Indil,
sure koje su malo manje od njih za
jedno su velike kao Zebur, a ostatak
sura je ono to nadmauje prethodne
objave."
Alija, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Pojavit e
se smutnja koja e biti poput dijelova
mrkle noi." Alija, r.a., upita: "Alla
hov Poslanie, gdje da potraimo
izlaz ? " Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
odgovori: "U Allahovoj, d.., knji
zi - Kur'anu; u njemu je pripovijest
o onima koji s u ivjeli prije vas i
nagovjetaj onoga to e se desiti
nakon vas. U njemu ete pronai
Hadis biljee T i r mi z i, Ebu N u aj m
i M u n zi r i i u osnovi j e slab (daif ) .
Takoer, biljei g a Bejheki o d Omera,
r.a., a prenosi se had is slinog znaenja
od Ebu Hurejre, r.a., D abira, r.a. i
Huzejfe, r.a., tako da je zbog brojnosti
predanja na stepenu dobrog (hasen)
h adi sa.
presudu za vae sporove; Kur'an j e

doista govor koji rastavlja istinu od
neistine i on nije nikakva lakrdija.
Onoga ko ga zbog oholosti odbaci;
Allah, d.., e ponienim uiniti, a
onoga ko bude traio uputu u neem
drugom, Allah, d.., e u zabludi
ostaviti. Kur'an je prueno Allaho
vo, d.., ue, jasno svjetlo i odraz
mudrosti. On je knjiga koju nikakve
strasu ne mogu tzmtJenttl mu Jeztcl
la ubaciti. Niije miljenje ne moe
nadmaiti njegove poruke, a uenjaci
se ne mogu zasititi njegove mudrosti.
Pobonjacima njegovo uenje nikada
ne dosadi bez obzira na to koliko su
ga puta prouili. Njegova uda nikada
ne prestaju, ak su i dini, kada su
uli njegovo uenje, rekli da su uli
Kur'an ije sluanje divljenje izaziva.
Ko bude crpio znanje iz njega druge
e nadmaiti, ko po njemu bude sudio
bit e pravedan, ko po njemu bude
radio bit e obilato nagraen. Ko
njemu bude pozivao bit e upuen
na Pravi put."6
o
Hadis biljee Tirmizi i Dari m i kao

predanje Harisa, koji je rekao: "Jed
nog dana proao sam pored damije
A llahova Poslanika, s.a.v.s., i uo da
se ljudi o neemu uno raspravljaju.
Uao sam kod A l ija, r.a., i rekao mu:
'Vladaru pravovjernih, vidi li da su
se ljudi poeli raspravljati ? ' A l i, r.a.,
upita: 'Zar su ve poeli to i n i t i ? '
Rekao s a m : 'Jesu.' Ali, r.a., ree: 'uo
sam A l lahova Poslanika, s.a.v.s., kad
je rekao: ' Pojavit e se smutnja . . ."'
Znaenje ovog predanja je ispravno,
ali je njegov lanac prenosilaca slab.
40

J
Osman ibn Affan, r.a., prenosi

Aia, r.a., prenosi da je Allahov
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., re- Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Onaj ko
kao: "Najbolji m eu vama s u oni vjeto ui Kur'an bit e u drutvu
koji naue Kur'an pa druge tome asnih i plemenitih meleka, a onaj
ko s potekoom ui Kur'an imat
poduavaju."7
Ebu Musa el-Eari, r.a., prenosi da e dvije nagrade."9 Imat e dvije na
grade - zbog uenja Kur'ana i zbog
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
potekoe koju tom prilikom osjea,
" Primjer vjernika koji ui Kur'an
jeste limun koji ima ugodan miris dok e onaj koji vjeto ui Kur'an
i okus. Primjer vjernika koji ne ui imati veu nagradu od njega zbog
Kur'an jeste hurma koja ima lijep toga to je i njemu nekada bilo teko
okus, ali nema miris. Primjer lice uiti, ali je to prevaziao i vjebajui
postao tako vjet da je njegovo uenje
mjera koji ui Kur'an jeste cvijet koji
ima lijep miris, ali je njegov okus slino uenju meleka.
gorak. A primjer licemjera koji ne
ui Kur'an jeste gorka tikvica koja
nema miris, a ima gorak okus."8
Pripovijeda se da je Ebu Abdur
Rahman es-Sulemi obiavao, kad
bi neko pred njim nauio Kur'an
napamet, staviti mu ruku na glavu i
rei: "Boj se Allaha! Ne znam da iko
moe biti bolji od tebe ako bude
radio po onome to si nauio."
Dari m i biljei da j e Veh b ez
Zimari rekao: " Kome Allah, d..,
omogui da naui Kur'an napamet,
pa ga on bude danju i nou uio i
bude radio po njegovim odredba
ma, Allah, d.., e ga na Sudnjem
danu proivjeti u drutvu meleka i
vjerovjesnika."
7
Abdullah ibn Mesud, r.a., prenosi

da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Onome ko proui j edan harf iz
Kur'ana, bit e upisano j edno do
bro djelo, a svako dobro djelo bit
e deseterostru ko nagraeno. Ne
kaem da je Elif Lam Mim j edan
harf, nego je Elif harf, Lam je harf,
Mim je harf." 10
Ukba ibn Amir, r.a., pripovijeda
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jed
nom prilikom doao meu ashabe
koji s u sjedili pred damijom pa
je upitao: " Ko bi od vas volio da
svako jutro ode u mjesto Buthan ili
9
Hadis bi ljee Buhari u Sahihu, Ebu

Davud, Tirmiz, Ibn Mada, Ahmed
i Dari mi .
Hadis biljee Bu hari i Muslim u svojim
Sahihima, Ebu Davud, Tirmiz, Nesai,
Ibn Mada, A h med i Darimi.
10
Hadis biljee Buhari i Muslim u svojim

Sahihima, Ebu Davud, Tirmiz i Nesai
u djelu Sunenul-Kubra i Ahmed.
I zr a z koji b i lje i Kurtubi j e kod
M u s l i m a i o s t a l i h autora, dok se u
predanju Buharija kae: "Primjer onoga
koji ui Kur'an i njegov je uvar (zna
ga napamet) jeste onaj koji je sa asnim
i plemenitim melekima. (Prim. red.)
Hadis biljei Tirmizi.

Akik i da svaki put sa sobom dovede
dvije krupne deve ? " Ashabi rekoe:
"Allahov Poslanie, svi bismo mi to
voljeli. " Allahov Poslanik, s.a. v. s.,
ree: "Da neko od vas ujutro ode u
damiju pa naui ili proui dva ajeta
iz Kur'ana to mu je bolje od dvije
deve, a ko proui tri ajeta to mu je
bolje od tri deve, etiri prouena ajeta
bolja su od etiri deve itd. '' 1 1
Ehu Hurejra, r.a., prenosi da je
Allahov Pos lanik, s.a.v.s., rekao:
"Onome ko od vjernika otkloni neku
ovosvjetsku nevolju, Allah, d.., e
otkloniti jednu nevolju na Sudnjem
danu. Onome ko olaka nekome ko
je u potekoama, Allah, d.., e
olakati i na ovom i na onom svijetu.
Onome ko sakrije mahanu jednog
muslimana, Allah, d.., e sakriti
njegove mahane i na ovom i na onom
svijetu. Allah, d.., pomae Svome
robu sve dok rob pomae svome
bratu muslimanu. Onome ko krene
putem kojim se stjee nauka, Allah,
d.., e olakati put do Denneta.
Kad god se u jednoj od Allahovih,
d.., kua okupe ljudi s namjerom da
ue Kur'an i da ga meusobno prou
avaju, Allah, d.., e na njih spustiti
sm irenost, obavit e ih Allahova,
d.., milost, okruit e ih meleki,
i Allah, d.., e ih spomenuti kod
onih koji su kod Njega. ija djela ne
11
Hadis bi ljee Muslim u Sahihu i Ebu

Davud.
41
budu dobra, nee mu pomoi dobro

porijeklo."12
Ukba ibn Amir, r.a., prenosi da
"Onaj ko javno ui Kur'an, poput je
onoga koji javno udjeljuje sadaku, a
onaj ko taj no u samoi ui Kur'an,
poput je onoga koji tajno udjeljuje
sadaku." 1 3
Ehu Hurej ra, r.a., prenosi da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Na
Sudnjem danu bit e doveden ua
Kur'ana pa e Kur'an rei: 'Gospo
daru, omogui mu da na glavu stavi
krunu plemen itosti.' Nakon toga
e rei: 'Gospodaru, poveaj mu i
omogui da odjene ogrta plemeni
tosti.' Nakon toga e rei: 'Gospo
daru, budi zadovoljan njime', i Allah,
d.., e biti zadovoljan njime i bit
e mu reeno: 'Ui Kur'an i uspinji
se u Dennetu ', pa e mu za svaki
proueni ajet biti povean stepen u
Dennetu." 1 4
Abdullah ibn Amr, r.a., prenosi da
"Onome ko je uio Kur'an na ovom
svijetu bit e reeno: 'Ui i uzdii
se u D ennetu, ui kao to si n a
12
13
14
H adis biljee Muslim u Sahihu, Ebu

Davud, Tirmizi, Ibn Mad a i Ahmed.
Hadis bi ljee Ebu Davud, Tirmizi,
Ahmed i Nesai u djelu Sunenul-kubra
i vjerodostojan je, sahih.
Had is biljee Tirmizi i Hak im i hasen
je, dobar.
42

..
dunjaluku uio, tvoj stepen bit e

kod posljednjeg ajeta koji proui."' 1 5
Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da
"Kada ua Kur'ana ue u Dennet,
bit e mu reeno: 'Ui i uzdii se.'
Kada pone uiti, za svaki proueni
ajet uzdignut e se za jedan stepen
u Dennetu tako da e njegov po
sljednj i stepen biti kod posljednjeg
prouenog ajeta. "16
Ummu Derda, r.a., pripovijeda da
je jednom prilikom ula kod Aie,
r.a., i upitala je: "Kakva e u Denne
tu biti razlika izmeu onih koji su
uili Kur'an i onih koji to nisu ini
li?" Aia, r.a., odgovorila je: "Broj
kur'anskih ajeta bit e broj stepeni
u D ennetu. Niko od onih koji su
uli u Dennet nee imati vei stepen
od uaa Kur'ana."
El-Lejs veli: "Nikome Allahova,

d.., milost nije blia nego onome
ko slua uenje Kur'ana, jer je Allah,
d.., rekao: J1 kad se ui Kur'an, vi
ga sluajte i utite da biste bili pomi
lovani. "' (El-A'raf, 204)
Abdullah ibn Amr, r.a., prenosi
kao: "Ko na nonom namaz u proui
deset ajeta, nee biti upisan meu
nemarne. Ko proui stotinu ajeta, bit
e svrstan meu robove koji Mu se
stalno obraaju, a ko proui hiljadu
ajeta, bit e meu onima koje obilata
nagrada eka." 1 7
Na koji nain treba
uiti Kur'an, ta je tom
prilikom pokueno a
ta zabranjeno initi
Katada pripovijeda da je upitao

Ibn Abbas, r.a., veli: "Onoga ko
bude uio Kur'an i bude slijedio nje Enesa, r.a., o nainu na koji je Alla
gove upu te, Allah, d.., e uputiti, hov Poslanik, s.a.v.s., uio Kur'an,
sauvati zablude i potedjet e ga po pa mu je on odgovorio: "Gdje god
tekoa polaganja rauna na Sudnjem je trebalo izgovoriti duinu (medd) ,
danu. O tome govori sljedei ajet: on, s.a.v.s., bi to inio. Duinu bi
Bismillahi, Ra
'Onaj ko bude slijedio Moju uputu izgovarao u rij eima
R
1
nee zalutati i nee n esretan biti. ' hman i Rahim."
Ummu Selema, r.a., pripovijeda:
(Ta-Ha, 1 24) Allah, d.., garantirao
je onome ko slijedi Njegovu uputu "Pri uenju Kur'ana Allahov Posla
da nee zalutati na ovom svijetu, a nik, s.a.v.s., pravio bi stanku nakon
svakog prouenog ajeta. Prouio bi:
na ahiretu nee biti nesretan. "
'El-Hamdu lillahi rabbil-alemin. '
15
16
H adis bi ljee Tirmizi, A hmed i Nesai

u djelu Sunen u l-kubra , i s a h i h je,
vjerodostojan.
Hadis biljee Ibn Mada i Ahmed i
hasen je, dobar.
17
Hadis biljee Ehu Davud, Darimi i

sahih je, vjerodostojan.
18
Hadis biljee B uha ri u Sahihu, Ehu

Davud, I bn Mada i A hmed.

Predahnuo bi, a nakon toga bi pro
uio: 'Er-Rahmanir-Rahim. ' Opet
bi predahnuo pa bi prouio sljedei
ajet: 'Maliki jevmid-din. "'1 9
43
Kur'an . " Nakon toga, O mer ibn

Abdul-Aziz nikada nije preglasno
uio Kur'an.
Prenosi se da je Kasim ibn Mu

hammed u damiji Allahova Posla
nika, s.a.v.s., uo nekog ovjeka da
suvie glasno ui Kur'an pa ga je pre
korio zbog toga i prouio mu sljedee
ajete: /1 on je zaista, knjiga zatiena,
Pripovijeda se da je Zijad en-Nu la joj je strana, bilo s koje strane,
mejri jednom prilikom u drutvu ona je Objava od Mu droga i hvale
nekih uaa Kur'ana doao kod Enesa dostojnoga. " (El-Fussilet, 4 1 -42)
ibn Malika, r.a., pa mu neko ree:
Prenosi se da je Malik upitan o
"Ui nam malo Kur'an." On je imao
veoma prodoran glas pa poe veoma podizanju glasa pri uenju Kur'ana u
glasno uiti. Enes, r.a., koji se pokrio namazu, pa je on to osudio i rekao da
po licu, skide prekriva i ree: "As je to veoma pokueno. Muhammed
babi nisu na taj nain uili Kur'an." ibn Kasim upitan je o p retjeriva
nju u melodinosti prilikom uenja
Prenosi se da je Kajs ibn Ubad
Kur'ana u namazu, pa je odgovorio:
rekao: "Ashabi su smatrali pokude
"To mi se ne svia! N eki to ine
nim preglasno spominjanje Allaha,
samo da bi zaradili to vie dirhema."
d.." Meu onima koji su smatrali
Neki uenjaci smatraju dozvoljenim
da je preglasno uenje Kur'ana po
podizanje glasa pri uenju Kur'ana i
kueno sljedei su uenjaci: Seid ibn
razvijanje melodinosti, a kao razlog
Musejjib, Seid ibn Dubejr, Kasim
navode injenicu da takvo uenje
ibn Muhammed, Hasan, Ibn Sirin,
ostavlja vei trag u duama onih koji
Nahai, Malik ibn Enes i Ahmed ibn
ga sluaju. Kao dokaz oni navode
Han bel. Svi su oni smatrali da je po
sljedea predanja:
kueno previe glasno uiti Kur'an.
Prenosi se da je Seid ibn Musejjib uo
Berra ibn Azib, r.a., prenosi da
Omera ibn Abdul-Aziza kako kao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
imam preglasno ui Kur'an pa mu " Ukrasite uenje Kur'ana svoji m
je rekao: "Allah, d.., te popravio! glasovima."21
Imami ne trebaju toliko glasno uiti
Prenosi se da je Allahov Poslanik,
19
H a d i s b i lj e i T i r m i z i i s a h i h j e , s.a.v.s., takoer, rekao: "Nije na onaj
Prenosi s e da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., takoer, rekao: "Najljepi glas
pri uenju Kur'ana ima onaj koji kada
uje njegovo uenje, ima osjeaj da
se boji Allaha, d.."20
20
vjerodostojan.
Hadis biljei Ibn M ada i sahih je,

vjerodostojan.
21
H ad is biljee E bu Davud, Nesai i Ibn

Mada, i sahih je, vjerodostojan.
44

od Talhe, tj. da ovaj hadis ima obratno
znaenje, i ovo je miljenje ispravno.
H attabi veli: "Talha prenosi od
Abdur-Rahmana ibn Avseda, a on
od Berraa ibn Aziba, r.a., koji prenosi
'Uljepajte uenje Kur'ana svojim
glasovima."' Znaenje ovog hadisa
j e - uite Kur'an to vie moete
i zaposlite svoje glasove uenjem
njegovih ajeta i neka vam to bude
obiljeje i ukras. Neki smatraju da
je smisao ovog hadisa podsticanje na
uenje Kur'ana i ustrajnost u tome.
Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je
A llahov Pos lanik, s.a.v. s . , rekao:
" Ukrasite svoje glasove uenjem
Kur'ana. "25
Prenosi se da je Omer, r.a., rekao:
" Uljepajte svoje glasove uenjem
Kur'ana."
Ovo znaenje imaju i rijei Alla
hova Poslanika, s.a.v.s.: "Nije na onaj
ko ne uljepava svoj glas pri uenju
Kur'ana", tj. nije na onaj ko u skladu
sa svojim mogunostima ne uljepava
svoj glas pri uenju Kur'ana. Ovako
je ovaj hadis prokomentirao Abdu
llah ibn Ebi Mulejka. Abdullah ibn
Ebi Zejd pripovijeda: "Pored nas je
H adis je sahih, vjerodostojan, i biljee
naiao Ebu Lu baba i krenuli smo
ga Ebu Davud, Ibn Mada, Darimi i
s
njim sve dok nije u ao u svoju
Ahmed od Sada ibn Ebi Vck kasa, r.a.
Buhari biljei i s ti had is u svom Sahihu kuu. Tu smo zatekli nekog ovjeka
u pohabanoj odjei pa sam ga uo
od Ebu Hurejrc, r.a.
Hadis biljee I bn H ibban i Hakim, i kako veli: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
vjerodostojan je, sahih.
rekao je: 'Nije na onaj ko ne uljep
H adis biljee Buhari i Musl im u svo ava svoj glas pri uenju Kur'ana.'
ko ne uljepava svoj glas pri uenju

Kur'ana. "22
Ebu Musa el-Eari, r.a., jednom je
prilikom rekao Allahovu Poslaniku,
s.a.v.s.: "Da sam znao da slua moje
uenje Kur 'ana, jo bih ga ljepe
uio."23
Abdullah ibn Mugaffel, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Na dan osvojenja M e ke
Allahov Poslanik, s.a.v.s., jaui na
devi, uio je m elodinim glasom
suru El-Feth. "24
Sljedei su uenjaci smatrali da
je dozvoljeno melodinim glasom
uiti Kur'an: Ebu Hanifa i njegovi
uenici, afija, Ibn Mubarek, Nadr
ibn umejl, Ebu Defer et-Taberi,
Ebu H asan el-Bettal, kadija Ebu
Bekr ibnul-Arebi i dr.
S m atram da j e p rvo miljenj e
ispravnije, j e r prvi hadis koji navodi
druga skupina uenjaka ima obratno
znaenje, tj. "Uljepajte svoje glasove
uenjem Kur'ana." Hattabi veli: "Na
ovaj nain mnogi hadiski uenjaci
komentiraju ovaj hadis, tj. uljepajte
svoje glasove uenjem Kur'ana." Ovo
miljenje Mamer i Mensur prenose
22
n
24
jim Sahihima, Ebu Davud, Tirmizi

A h med.
25
Hadis je vjerodostOjan.

Upitao sam Ibn Ebi Mulejku: ' Ebu
Muhammede, a ta e onaj iji glas
nije lijep ? ' Odgovorio mi je: 'Neka
ga uljepa onoliko koliko je u stanju
to uiniti. "'
Predanje Ebu Musaa el-Earija,
r.a., koji je rekao: " Da sam znao
da me slua, jo bih ljepe uio",
upuuje na to da je on dosta brzo
uio Kur'an, a imao je veoma lijep
glas. Da je znao da Allahov Poslanik,
s.a.v.s., slua njegovo uenje, uio bi
sporije i razgovjetnije kao to je inio
u sluaju kada je znao da Allahov Po
slanik, s.a.v.s., slua njegovo uenje.
Tada bi ljepota njegova glasa jo vie
dola do izraaja. Boe sauvaj da
neko pomisli da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao da neiji glas ili neto
drugo moe uljepati Kur'an. Onaj
ko to tvrdi s matra da j e Kur 'anu
potreban neko ko e ga uljepavati.
A kako e tako biti kada je Kur'an
nenadmano svjetlo i najljepi ukras
onome ko se ogrne njegovom svje
tlou i uputom.
s.a.v.s., onima koji su veoma glasno
spominjali Allaha, d.., rekao: "Lju
di, polahko, jer vi ne dozivate nekoga
ko je gluh ili nekog ko je daleko."26
26
Hadis biljee Bu hari i Muslim u Sahi

hima, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Mada
i Ahmed. U nastavku se kae: "Nakon
toga je rekao Abdullahu ibn Kajsu,
r.a.: ' Poduit u te rijeima koje su
iz denetskih riznica! - La havle ve
la kuvvete i l l a billah ' (Nema snage
..
45
Ovo razilaenje odnosi se na si

tuaciju kada se zbog variranja glasa
i pretjerane melodinosti ne moe
razumjeti znaenje ajeta koji se ue.
Ukoliko se to desi, onda je takav
nain uenja Kur 'ana definitivno
zabranjen. Primjer za to jeste ono
to neki uai iz E gipta ine kada
ue pred kraljevima ili prije denaza
i za to uzimaju naknadu. Zbog toga
je njihov trud uzaludan i njihova e
djela propasti, jer oni smatraju do
zvoljenim mijenjanje naina uenja
Kur'ana pretjeranim melodiranjem.
Na ovaj nain oni su se drznuli pred
Allahom, d.., dodajui u Njegovu
objavu ono to On nije objavio. Tako
oni pokazuju svoje nerazumijeva
nje vjere i suprotstavljanje p raksi
Allahova Poslanika, s.a.v.s., to je
u suprotnosti s postupcima dobrih
ljudi, a sve to nastaje zbog toga to
im je ejtan uljepao njihova runa
djela pa oni misle da lijepo postupaju.
Takvi u zabludi lutaju i s Allahovom,
d.., Knjigom se poigravaju. Da nas
Allah, d.., sauva toga!
Nai uenjaci kau: "Ono to neki
uai u naem vremenu ine prije
dranja predavanja ili na nekim sku
povima slino je opisanoj situaciji,
jer pretjeruju u melodinosti tako da
neki slie kranskim sveenicima
kada izgovaraju molitve." Pravilno
uenje Kur'ana jeste ono u kojem se
ui razgovijetno tako da svaki harf
ni moi osim Allahove, d.., snage i
moi." Ovo predanje biljei Buhari.
46
doe do izraaja. Allah, d.., rekao

j e : cc! izgovaraj Kur'an paljivo .. "
( El-Muzemmil, 4) Ummu Selema,
r.a., j ednom je prilikom upitana o
nainu na koji je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., uio Kur'an i kako je obavljao
namaz, pa j e rekla: "Da s t e samo
vidjeli njegovo obavljanje namaza!
Klanjao bi pa bi onoliko koliko je
klanjao odspavao a nakon toga bi
klanjao onoliko koliko je spavao i
tako bi postupao sve dok ne svane.
Uio je Kur'an razgovijetno - harf
po harf.''27
blagodatima koje sam ti podario? '

On e odgovoriti: 'U Tvoje ime sam
se borio sve dok na tom putu nisam
poginuo.' Allah, d.., e mu rei:
'Lae ! Borio si se da bi ljudi o tebi
priali kako si hrabar. To je i reeno! '
Nakon toga, Allah, d.., e narediti
da ga okrenutog licem prema tlu po
vuku i bace u vatru. Drugi je ovjek
koji je stjecao znanje i druge je tom
znanju poduavao i Kur'an je uio.
Kada stane pred Allaha, d.., Allah,
d.., ukazat e mu na blagodati koje
mu j e podario i on e ih priznati
pa e ga Allah, d.., upitati: ' ta
si uradio s blagodatima koje sam ti
U pozorenje uaima
podario?
' On e odgovoriti: 'Stjecao
Kur'ana i uenjacima na
sam znanje, druge sam tom znanju
licemjerstvo i dvolinost
poduavao i u Tvoje sam ime Kur'an
Allah, d.., kae: cc! Allahu se uio.' Allah, d.., rei e: 'Lae ! Ti
klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne si stjecao znanje samo da bi ljudi za
smatrajte " ( En-Nisa', 36) I rekao tebe rekli da si uen, a Kur'an si uio
je Uzvieni: ceKo udi da od Gospo da bi ljudi o tebi priali da si dobar
dara svoga bude lijepo primljen, neka ua i to je i reeno ! ' Nakon toga,
ini dobra djela i neka, klanjajui se Allah, d.., e narediti da ga okre
Gospodaru svome, ne smatra Njemu nutog licem prema tlu povuku i bace
ravnim nikoga. " ( El-Kehf, 1 1 0)
u vatru. Trei je ovjek onaj kojem je
Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je Allah, d.., dao obilnu nafaku. Bit
A l lahov Pos lanik, s . a.v. s . , rekao: e doveden pred Allaha, d.., pa e
"Prvi kojima e se na Sudnjem danu mu On ukazati na blagodati kojima
presuditi jesu sljedei: ovjek koji ga je obdario i on e ih priznati, a
je poginuo kao ehid. Allah, d.., Allah, d.., e ga upitati: ' ta s i
dovest e ga pred Sebe, ukazat e u radio s blagodatima koje s a m t i
mu na blagodati koje mu je podario i podario? ' O n e odgovoriti: 'Nisam
on e ih priznati. Nakon toga, Allah, propustio nijednu priliku da udijelim
d.., upitat e ga: ' ta si uradio s za ono ime si Ti zadovoljan a da to
27
H ad i s b i lj ee Ehu Davud , Nesai, nisam uinio.' Allah, d.., rei e
Ahmed i Tirmizi. Tirmizi kae: " Hadis mu: 'Lae ! Ti si to inio samo zbog
je sahih i l i hasen."
toga da bi ljudi priali o tebi kako
.
...
47
Prenosi se da je Allahov Posla

nik, s.a.v.s., rekao: "Ko bude stjecao
znanje radi neeg drugog, a ne u
ime Allaha, d.., i Njegova zado
voljstva, sam sebi priprema mjesto
u Dehennemu. "29
Abbas ibn Abdul-Mutallib, r.a.,

prenosi da j e A llahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Ova e se vjera rairiti
pa e prei granice mora tako da e
u laama preko mora biti prevezeni
konji koji e se koristiti u borbi na
Allahovu, d.., putu. Tada e se
pojaviti ljudi koj i e uiti Kur'an,
a nakon toga e govoriti: ' Ko ui
bolje od nas, ima li iko da je ueniji
od nas ! '" Nakon ovih rijei Allahov
Poslanik, s.a.v.s., upitao je svoje as
habe: "Smatrate li da u ovakvima ima
ikakva dobra ? " Ashabi odgovorie:
"Ne smatramo." Allahov Poslanik,
s.a.v.s., ree: "Oni su vai, oni su iz
ovog ummeta ali e oni biti dehe
nemsko gorivo."30
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko
bude stjecao znanje, koje se inae
stjee radi Allahova, d.., zadovolj
stva, samo radi nekog dunjalukog
cilja, na Sudnjem danu nee osjetiti
ni miris Denneta. "31
Z b o g svega n ave d e n o g ua
Kur'ana i onaj ko stjee znanje o vjeri
treba se bojati Allaha, d.., i oistiti
svoj nijjet od svih primjesa licemjer
stva. Ako mu se sluajno desilo da
je uinio ovaj opasni grijeh, neka se
Hadis biljee Muslim u Sahihu, Tirmizi,

Nesai i Ahmed.
okretao, A llah e ga uvesti u vatru."

Hadis je dobar, hasen.
si dareljiv i to j e reeno.' Nakon

toga, Allah, d.., naredit e da ga
okrenutog licem prema tlu povuku
i bace u vatru."'28 Tirmizi biljei da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon
to je izgovorio ovaj hadis, stavio
ruku na koljeno Ebu Hurejre, r.a.,
i rekao mu: " Ebu Hurejra, ova su
trojica prvi s kojima e dehenemska
vatra biti potpaljena." Pravo ime Ebu
Hurejre, r.a., jeste Abdullah, a neki
smatraju da se zvao Abdur-Rahman.
On o sebi veli: "Nazvan sam Ehu
Hurejra (Skrbnik maaka) zbog toga
to sam jednom prilikom u krilu dr
ao maku pa me Allahov Poslanik,
s.a.v.s., upita: ' ta ti je to u krilu? '
Odgovorio sam: 'Maka.' Allahov
Poslanik, s.a.v.s., tada mi ree: 'Ti si
Ebu Hurejra (Skrbnik maaka) ."' Ibn
Abdul-Berr veli: "Ovaj hadis odnosi
se na one koji injenjem svojih djela
i stjecanjem znanja ne ele stei za
dovoljstvo Allaha, d.., nego za cilj
imaju neku ovodunjaluku korist."
28
29
Hadis ovog izraza biljei I bn Mada,

od I b n O mera, r.a . , i slab je, d a i f.
Meutim, slian had is biljee Tirmizi
i Ibn M ada: " Ko bude traio znanje
da bi se s uenima poredio, neznalice
obmanjivao i l i l ic a ljudi prem a sebi
30
31
H adis biljee Ebu Jala, Bezzar i Tabe

r a n i od Abbasa, r.a . , i O m e ra, r.a .
H e js e m i kae da su prenosioci had isa
pouzdani.
Hadis biljee Ebu Davud, I bn Mada i
Ahmed. Hadis je sahih, vjerodostojan.
48

.,
to prije pokaje i neka nastoji biti

iskren prema Allahu, d.., u svojim
djelima i postupcima. Hafiz Kur'ana
treba vie od ostalih biti oprezan, jer
e, ako bude imao ispravan odnos
prema Kur'anu, imati i veu nagradu
od ostalih.
Ehu Derda, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah,
d.., j e j ednom od Svojih ranijih
vjerovjesnika objavio: 'Reci onima
koj i s tj eu nauku ne zbog vjere i
ne da bi radili po njoj nego djelima
kojima se ahiret trai nastoje ovodunjaluke koristi stei i drugima se
kao voe i poglavari nmeu; srca
su im kao u vukova i ispunjena su
gorinom, a rijei su i m s lae od
meda: 'Zar Mene nastojite prevariti
i zar se sa Mnom ismijavate ! ? ' Uinit u da ih zadese takva iskuenja
koja e i najrazboritije meu njima
zbunjenim uiniti."'32 Alkama prenosi da je Abdullah ibn Mesud, r.a.,
rekao: " ta e s vama biti? Kada vas
zadese tako velika iskuenja koja e
uiniti da mala djeca ponu zrelo
razmiljati, a odrasli od briga postanu
senilni. Doi e takvo vrijeme da e
se novotarija tretirati kao sunnet pa
32
kada se u kine jedna novotarija, ljudi

e govoriti: 'Zapostavljen je sunnet
Allahova Poslanika, s.a.v.s."' Neko
ga u pita: "Ehu Abdur-Rahmane,
kada e se to desiti? " Abdullah ibn
Mesud, r.a., ree: " Kada se pojavi
mnotvo uaa Kur'ana, smanji broj
fakiha - erijatskih pravnika, pojavi
se mnotvo ljudi koji su na vlasti
ali se smanji broj povjerljivih ljudi.
Tada e ljudi inei dobra djela imati
namjeru da samo dunjaluka dobra
steknu, a znanje e se stjecati ne zbog
toga da bi se vjera razu m ijevala."
Sufjan ibn Ujejna prenosi da je Ah
dullah ibn Abbas, r.a., rekao: "Kada
bi se uai Kur'ana na ispravan nain
odnosili prema njemu, Allah, d..,
bi ih zavolio, meutim, oni svojim
uenjem ele zaraditi ovodunjaluka
dobra pa se zbog toga Allah, d..,
rasrdio na njih, a njihov je ugled u
oima ljudi opao." Prenosi se da je
Ehu Dafer Muhammed ibn Alija,
komentirajui ajet: "Pa e i oni i oni
koji su ih u zabludu doveli u nju biti
baeni. " (E- uara, 94) , rekao: "To
su oni koji su svojim jezicima govo
rili o istini i pravdi, ali su postupali
suprotno onome to su govorili." O
ovome emo, ako Bog da, govoriti u
B i ljei ga Tirmizi kao predanje Ebu komentarima odreenih ajeta.
H u rejre , r. a . , i kae: "O ovoj t e m i

preneseno je predanje i o d I bn Omera,
r.a., i ono je na stepenu dobrog hadisa."
Meutim, oba ova predanja nisu vje
rodostojna. U T i r mi z ijevu Sunenu
nismo pronali da ovo predanje prenosi
Ebu Derda, r.a ., nego je to sluaj u
djelu Damiul-ilm (1/23 1 ) autora Ibn
Abdui-Berra.
ta je ua Kur'ana obavezan
initi i prema emu ne
smije biti nemaran
Prvo emu treba posvetiti po

sebnu panju jeste iskrenost prema

Allahu, d.., o emu smo govorili u
prethodnom poglavlju. Zatim treba
danonono uiti Kur'an, u namazu
i mimo namaza, kako se ono to je
naueno napamet ne bi prepustilo
zaboravu. Ibn O mer, r.a., prenosi
kao: "Primjer uaa Kur'ana jest kao
primjer vlasnika deve koju je svezao.
Ako je bude nadgledao, sauvat e je,
a ako je pusti, izgubit e je. "33 Ako
hafiz Kur'ana bude danonono uio
Kur'an, sauvat e u pamenju nje
gove ajete, a ako zapostavi njegovo
uenje, zaboravit e ih. Treba se to
vie zahvaljivati Allahu, d.., n a
blagodati koju mu j e podario, to vie
Mu zikr initi, na Njega se oslanjati i
od Njega pomo traiti, od Njega se
dobru nadati i pod Njegovu zatitu
skloniti. Takoer se treba to ee
sjeati smrti i za nju se pripremati.
Njegovo srce mora biti ispunjeno
strahom zbog uinjenih grijeha, ali
se treba nadati i A llahovu, d..,
oprostu. Posebno, kada je zdrav i
obasut blagodatima, treba se bojati
uinjenih grijeha, jer ne zna kakav e
biti njegov zavretak. Nada u Alla
hovu, d.., milost treba biti osjeaj
koji prevladava u njegovu srcu onog
asa kada mu se smrtni as prikui.
Treba imati lijepo miljenje o Allahu,
d.., jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Neka niko od vas ne umre,
a da nema lijepo miljenje o Allahu,
33
d.."3\ tj. treba vjerovati da e mu

se Allah, d.., smilovati i grijehe
oprostiti. U a Kur'ana treba dobro
poznavati okolnosti u kojima ivi,
treba se uvati toga da padne pod
utjecaj ljudi koji su na vlasti, kako
bi sauvao svoju duu i vjeru. Ali,
isto tako treba se truditi osigurati
potrebna sredstva za ivot i treba
se na tom polju boriti onoliko ko
liko je to u stanju uiniti. Meutim,
najvanija stvar u njegovu ivotu
treba biti ouvanje vjere i bogobo
j aznost. Abdullah ibn Mesud, r.a.,
rekao je: "Ua Kur'ana treba biti
prepoznatljiv nou kada ostali ljudi
spavaju, i danju kada su svi budni,
po plakanju kada se ostali smiju, po
utnji kada ostali besposlice priajJ.I,
po skruenosti kada se ostali uzdi
u, po tuzi kada se ostali vesele."
Abdullah ibn Amr, r.a., rekao j e :
" U a Kur'ana n e smije s e uputati
u besposlice s ostalim ljudima, niti
treba postupati kao neznalica, nego
treba ljudima iz potovanja prema
Kur'anu opratati, jer su njegove
grudi ispunjene rijeima Uzvienog
Allaha. Treba se uvati svih sumnjivih
stvari, nastojati se to manje smija
ti i priati o onome od ega nema
nikakve koristi. On mora biti blag
i smiren, suosjeati sa siromasima,
a nikako sebi ne smije dozvoliti da
se oholi i uzdie nad drugima. Treba
34

Sahihima, Nesai i Ahmed.
49
Hadis biljee Musli m u Sahihu, Ebu

Davud i Ibn M ada od Dabira ibn
Abdul laha, r.a.
5...:;.0
.=;.
=-;
71.iflir imama Kurtubiia
_
_
_
_
_
_
_
_
_
se kloniti ovodunjalukih dobara

ukoliko se boji da e zbog njih pasti
u iskuenje, izbjegavati rasprave i
svae i u svim prilikama pristojno
se ponaati. Treba biti onaj od ijeg
su zla sigurni drugi ljudi i od kojega
se uvijek nada nekom dobru. Ne
smije slu ati o govaranje i preno
enje tuih rijei i treba se druiti
samo s onima koji e mu pomagati
u injenju dobrih djela, podsticati na
iskrenost i lijepo ponaanje. Treba se
druiti samo s onima koji e uvati
njegov ugled, a ne s onima koj i e
ga skrnaviti. I nakon svega, treba
nauiti propise sadrane u Kur'anu
tako da zna ta je Allah, d.., elio
rei i propisati Svoj i m robovima.
Na taj e nain i mati vie koristi
od uenja, jer e moi postupati po
tome. Kako je samo runo da hafiz
ui kur'anske ajete, a da ne zna ta
oni znae, kako e raditi po onome
ije znaenje ne razumije ? ! Kako je
runo da hafiz ne zna odgovoriti
na pitanje o propisima koje Kur'an
u sebi nosi, a svakodnevno ga ui !
Primjer ovakvog stanja je kao pri
mjer magarca koji na svojim leima
nosi knj ige, a ne zna ta nosi. Ua
Kur'ana treba znati koji su ajeti me
kanski, a koji medinski, kako bi znao
razliku izmeu toga na koji se nain
Allah, d.., obraao muslimanima
poetkom pojave is lama, a ta im je
nareivano pred kraj misije Allahova
Poslanika, s.a.v.s. Poznavanjem toga
on e znati ta je propisano u poetku
pojave islama, a ta u kasnijoj fazi.
U veini sluajeva, ajeti objavljeni

u Medini derogirali su ajete objav
ljene u Mekki i nemogue je da se
desilo obratno jer samo ajet koji je
poslije objavljen moe derogirati
ajet objavljen prije njega. Ono to
e upotpuniti njegovo znanje jest
poznavanje gramatike i to e mu
ujedno olakati spoznaju onoga to
ui i otkloniti neke nedoumice."
Ebu Dafer et-Taberi prenosi da
je Dermi rekao: "Ima ve trideset
godina da odgovaram na pitanja iz
erijatskog prava koristei se knji
gom Sibevejha iz oblasti gramatike."
Muhammed ibn Jezid o ovome veli:
"To j e zbog toga to je Ebu Amr
el-Dermi bio m uhaddis. Nakon
to je izuio Sibevej hovu knjigu iz
gramatike, poeo je bolje razumije
vati hadise zbog toga to ona sadri
metode izvoenja zakljuaka kao i
primjere iz tumaenja Kur'ana. Kada
neko na ovaj nain poznaje hadise
prenesene od Allahova Poslanika,
s.a.v.s., on pomou toga moe pro
niknuti u znaenje kur'anskih ajeta
tako da e mu propisi s kriveni u
njima postati sasvim jasni." Komen
tirajui ajet: . . . nego budite Boiji, jer
vi Knjigu znate i njoj pouavate" (Alu
Imran, 79) , Dahhak je rekao: "Svako
ko zna napamet Kur'an obavezan je
poznavati erijatske propise koji se
nalaze u njemu . "
Ibn Ebi Huvari pripovijeda: "Go
dine 1 8 5. po H idri po j etili smo
Fudajla ibn I jada, ali nam nije dozvo
lio da mu uemo u kuu. Jedan medu
"

nama ree: 'A ko e i zbog ega izai,
onda je to uenje Kur'ana.' Rekosmo
jednome da ui, pa Fudaj l proviri
kroz prozor i kada mu nazvasmo
selam, on nam odgovori, upitasmo
ga: 'Ebu Alija, kako si? Kako je tvo
je zdravlje?' On ree: 'Allah, d..,
potedio me je raznih neugodnosti,
ali me vi uznemiravate. Ono to vi
sada inite jeste novotarija u vjeri !
Svi smo Allahovi i Njemu emo se
svi vratiti ! Kada smo stjecali znanje,
nismo postupali kao vi sada. Kada
smo ili kod naih ejhova, vjero
vali smo da nismo dostojni sjediti
u njihovoj blizini. Sjeli bismo malo
podalje i paljivo sluali. Ono to
nismo uspjeli zapisati, zamolili bi
smo ih da nam pon ove pa bismo
to lijepo zapisali. Vi danas traite
znanje ponaajui se kao neznalice,
a propise Al lahove, d.., Knjige
u potpunosti ste zapostavili. Kada
biste istinski poznavali Allahovu,
d.., Knjigu, u njoj biste pronali
lijek koji traite.' Rekli smo: 'Ali,
mi smo nauili Kur'an.' Fudaj l ree:
'Vae izuavanje Kur'ana bilo je zbog
stjecanja ovodunjalukih interesa i
brige o vaoj djeci.' Rekli smo: ' Ebu
Alija, ta onda trebamo uiniti ? '
Rekao nam je: 'Neete istinski po
znavati Ku r'an sve dok ne budete
znali gramatiku, ajete koji sadre
propise i dok ne budete znali koj i su
to ajeti ije znaenje poznaje samo
Allah, d.., te koji su to derogirani,
a koji derogirajui ajeti. Kada budete
to znali, onda vam rijei Fudajla i Ibn
51
Ujejne nee biti ni potrebne.' Nakon

toga je prouio sljedee: 'Utjeem se
Allahu, d.. , Koji sve uje i zna, od
ejtana prokletog. S imenom Allaha,
Milostivog, Samilosnog. O ljudi, ve
vam je stigla poruka od Gospodara
vaeg i lijek za vaa srca i uputstvo i
milost vjernicima. Reci: 'Neka se zato
Allahovoj blagodati i milosti raduju,
to je bolje od onoga to gomilaju. ""
Ounus, 57-58)
Onaj ko postigne prethodno na
brojana bit e od onih koji vjeto
Kur'an ue i koji poznaju njegove
poruke. Sve ovo mogu postii oni
kojima je to cilj. Meutim, nita mu
nee koristiti sve dok ne bude iskren
prema Allahu, d.., i na poetku
stjecanja nauke i na kraju . Desi se
da neko u poetku stjecanja znanja
ima namjeru da mu se ljudi dive i
da postigne ovodunjaluke poasti,
ali znanje koje stekne pokae mu
Pravi put pa se pokaje zbog toga i
okrene se ka postizanju Allahova,
d.., zadovoljstva. Hasan el-Basri,
rekao je: "U poetku smo stjecali
znanje radi dunjaluku, ali nas je ono
u pu tilo da se borimo za nagradu
na ahire tu." Sufjan es-Sevri prenosi
da je H abib ibn Ebi Sabit rekao:
"U poetku stjecanja znanja nismo
imali ispravne namjere, ali su se one
kasnije pojavile."
52
Predanja koja govore o

vrijednosti tumaenja Kur'ana
i onih koji se time bave
Uenjaci (Allah im se smilovao)

kau : " Postoji m nogo predanja
prenesenih od ashaba i tabiina koja
govore o vrijednostima bavljenja
tumaenjem Kur'ana. Naprimjer,
prenosi se da je Alija, r.a., jednom
prilikom pohvalio Dabira ibn Ab
dullaha, r.a., kazavi da je uen, pa
mu neki ovjek ree: 'Alija, hvali
Dabira da je uen, a svi znaju ko
liko znanje ti posjeduje ! ' Alija, r.a.,
ree:. 'Ali, on je poznavao tumaenje
ajeta: 'Onaj Koji ti objavljuje Kur'an
.
'
Slgurno e te vratiti na onaj svijet. . . "

(El-Kasas, 85)
Mudahid je rekao: 'Najdrai

Allahu, d.., od svih stvorenja jesu
oni koji najbolje poznaju ono to je
objavljeno.'
Hasan je rekao: 'Tako mi Allaha,
d. ., elio bih znati povod objavlji
vanJU svakog ajeta i njihova znaenja.'
abi pripovijeda: 'Mesruk je ot
putovao u Basru samo da bi saznao
' tumaenje jednog ajeta. Kada je tamo
stigao, reeno m u je: 'Taj koji je
poznavao tumaenje tog ajeta ot
putovao je u am.' On se istog asa
spremio i otputovao u am i tamo
saznao tumaenje tog ajeta.'
Ikrima veli: 'etrnaest godina
tragao sam za imenom ovjeka na
kojeg se odnosi ajet: 54 onoga ko
napusti svoj rodni kraj radi Allaha i
Poslanika Njegova ... ' (En-Nisa', 1 00)
i na kraju sam to pronaao.' Ibn

Abdul-Berr veli: 'Radi se o Damri
ibn Habibu, r.a.'
I.bn Abbas, r.a., rekao je: 'Dvije
godme proveo sam elei pitati Ome
ra, r.a., o dvjema suprugama Allahova
Poslanika, s.a.v.s., koje su se udruile
protiv Allahova Poslanika, s.a.v.s., ali
sam se iz potovanja prema njemu
ustruavao to uiniti. Kada sam ipak
smogao snage to upitati, rekao mi
je: 'To su bile Hafsa, r.a., i A ia, r.a.'
Ijjas ibn Muavija veli: 'Oni koji
ue Kur'an, ali ne znaju njegovo
u enje isti su kao ljudi kojima
Je nJihov vladar nou poslao pismo,
ali oni nisu imali svjetiljku koju bi
upalili da bi proitali to pismo. A
oni koji poznaju tumaenje onoga
to ue jesu kao ovjek koji im je
donio svjetiljku pa su mogli proitati
pismo koje im je dolo.'"
Ko su istinski nosioci Kur'ana?
Ibn Abdul-Berr biljei da j e

Allahov Pos lanik, s.a.v.s., rekao:
"U velianje Allaha, d.., ubraja se
potivanje triju vrsta ljudi: praved
nog vladara, starca koji je osijedio u
i la u i hafiza Kur'ana koji ne pre
tjeruJe uei ga, ali nije ni nemaran
prema njemu."35 Ibn Abdul-Berr
veli: "Istinski nosioci Kur'ana jesu
oni koji poznaju njegove propise,
ta je dozvoljeno, a ta zabranjeno, i
koji postupaju po onome to znaju."
35
Hadis biljei Ebu Davud od Ebu Musaa

el-Earija, r.a., i hasen je, dobar.

Naini izraavanja
potovanja Kur'ana
Tirmizi Hakim Ebu A bdullah

u svom djelu Nevadirul-usul veli :
"Znak potovanja Kur'ana jeste t o da
ga ne dodiruje i ne ui ovjek koji nije
ist. Sunnet je prije uenja Kur'ana
oistiti zube i usta, jer se njima iz
govaraju kur'anski ajeti." Jezid ibn
Ebi Malik veli: "Vaa su usta jedan od
puteva kojima Kur'an prolazi, zato ih
oistite onoliko koliko ste u stanju."
Znak potovanja Kur'ana jeste i to
da se odjene najljepa odjea, kao
da se odlazi na prijem kod vladara.
Preporuljivo je okrenuti se prema
kibli. Kada bi Ebul-Alija elio uiti
Kur'an, na glavu bi stavio turban,
ogrnuo bi se najljepim ogrtaem i
okrenuo bi se prema kibli.
U potivanje Kur'ana ubraja se
i ispiranje usta prije uenja i prije
spominjanja Allahova, d.., ime
na. Prenosi se da je Ibn Abbas, r.a.,
pred sobom imao posudu s vodom
i svaki put kada bi elio spomenuti
Allaha, d.., izaprao bi usta. Ako
se tokom uenja Kur'ana desi da se
uau pone zijevati, treba prekinuti
s uenjem, jer su kur'anski ajeti od
Allaha, d.., a zijevanje je od ejtana.
Mudahid je rekao: "Ako prilikom
uenja Kur'ana pone zijevati, pre
kini s uenjem iz potovanja prema
Kur'anu i nastavi kada prestane sa
zijevanjem." Ikrima veli: "Mudahid
je htio rei da se u ovom postupku
ogleda potovanje prema Kur'anu."
..
53
U potivanje Kur'ana ubraja se i

uenje Istiaze prije samog poinjanja
njegova uenja, a nakon Istiaze ui se
Bismilla. Kada se ui Kur'an, njegovo
uenje ne treba prekidati bez velike
potrebe. Zato, kada neko eli uiti
Kur'an, treba se osamiti da mu drugi
ne bi postavljali pitanja i prekidali
ga u uenju. Jer, ako bude prekidao
uenje, prestat e zatita koju j e
dobio uenjem Istiaze n a poetku.
U potivanje Kur'ana ubraja se i to
da se ui to je mogue pravilnije i
razgovjetnije. Takoer, tokom uenja
Kur'ana treba ukljuiti razum da bi se
razmiljalo o njegovim znaenjima.
Kada proui ajet koji govori o nagradi
koju je Allah, d.., obeao Svojim
robovima, ua treba uputiti dovu
Allahu, d.., da mu podari iz Svoga
obilja. Kada proui ajet koji govori o
prijetnji i kazni, treba uputiti dovu
Allahu, d.., da ga sauva od kazne.
Kada proui ajete koji sadravaju
primjere i pouke, treba zastati s ue
njem i razmisliti o tim primjerima. U
potivanje Kur'ana ubraja se i to da
njegov ua nastoji saznati i nauiti
sve to mu iz kur'anskog teksta nije
jasno. Ua treba nastojati svaki harf
prouiti to je mogue ispravnije, jer
e za svaki proueni harf imati deset
sevapa. U potivanje Kur'ana ubraja
se i to da nakon zavrenog uenja
ua potvrdi da je sve to se nalazi
u Kur'anu istina, kao i da potvrdi da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u pot
punosti dostavio svoju poslanicu, a
lijepo je tom prilikom uputiti dove
5...!.
4
--'Ttifl
ir imama Kurtubiia
_
_
_
_
_
_
_
_
Allahu, d.. U potivanje Kur'ana

ubraja se i to da ne ostavljamo Kur'an
otvorenim i da se i znad njega ne
stavlja nijedna druga knjiga. Prilikom
uenja Kur'an treba staviti ili u krilo
ili na neko postolje, a nipoto se
ne smije sputati na zemlju ili pod.
Ne treba dopustiti da proe ijedan
dan, a da ne pogledamo u Kur'an.
Ebu M usa veli : "Mene je stid da
makar jednom dnevno ne pogledam
u ugovor izmeu mene i moga Gos
podara." M usliman svoji m oima
treba svakodnevno omoguavati da
gledaju u Kur'an, jer su oi ogledalo
due, a izmeu due i srca u kojem
se nalazi Kur'an postOj i pregrada.
Kada ovjek napamet ui Kur'an,
ui omoguuju dui da slua njegovo
uenje. Ali, kada ovjek ui gledajui,
onda i oi i ui zajedno pomau dui
da crpi svjetlo Kur 'ana i tada i oi i
ui u isto vrijeme ine ibadet.
U potivanje Kur'ana ubraja se i
tO da se ne upotrebljava kao obini
ljudski govor. Prenosi se da je Nah'i
rekao: "Pokueno je upotrebljavati
kur'anske ajete u obinoj meuljud
s koj komunikaciji. Naprimjer, da
ovjeku koji je doao na dogovoreni
sastanak kaemo: 'Musa, doao si
tano u dogovoreno vrijeme.' Ili da
ljudima koje smo pozvali na gozbu
kaemo: 'jedite i pijte radosni, za ono
to ste u danima minulim zaradili. "'
(El-Hakkatu, 24)
U potivanj e Kur'ana ubraja se
i to da se ne ui pretjerujui u na
glaavanj u n jegovih harfova, kao
to se to ini u sluaju kada uitelj

poduava djecu s namjerom da ua
istakne svoju umjenost i vjetinu. U
to se ubraja bilo kakvo pretjerivanje
u izgovaranju koje prakticiraju neki
koje je ejtan zaveo pa im se takav
nain uenja svidio. Strogo je zabra
njeno Kur'an uiti melodijom koja
slii melodiji bilo kakvog pjevanja,
a njegovo uenje ne smije biti slino
ni nainu na koji kranski sveenici
i monasi izvode svoje molitve, jer sve
nabrojano ubraja se u zabludu. U
potivanje Kur'ana ubraja se i to da
se pri pisanju njegovih ajeta to nastoji
initi to ljepim rukopisom. Ebu
Hukejma pripovijeda da je u Kufi jed
nom prilikom pisao kur'anske ajete
pa je pored njega proao Alija, r.a., i
rekao mu: "Zaotri svoju olovku. "
O n je zaotrio olovku i nastavio s
pisanjem, a Alija, r.a., to je nadzirao.
Nakon toga mu je Alija, r.a., rekao:
"Tako! Uini njegove harfove jasnim
kao to je Allah, d.., njegove po
ruke uinio jasnim.'' U potivanje
Kur'ana ubraja se i to da se njegovi
uai meusobno ne nadmeu ko e
glasnije uiti pa da njegovo uenje ne
bude ugodno za sluanje. Zabranjeno
je svaati se i prepirati o kiraetima i
tvrditi da jedan kiraet nije ispravan,
da je drugi ispravniji, da je mogue
uiti i na neki drugi nain pa da na
taj nain ovjek postane onaj koji
nijee Allahove, d.., rijei. Kur'an
ne treba uiti na pijacama n iti na
nekim drugim mjestima gdje ljudi
svoje vrijeme provode u bespos lici.
Sveobuhvatni tuma kur'anskihP-or'-"u""k""a'-----"'5-"'-5
Allah, d.., pohvalio je Svoje robove

koji pored neznalica i besposlenjaka
prolaze dostojanstveno. Oni to ine
iz potovanja prema sebi, a kako
tek onda treba da se ponaaju zbog
potivanja Kur'ana. Zabranjeno j e
Kur'an koristiti kao naslonja ili se
oslanjati na njega ili ga bacati onome
kome ga elimo dodati. U potivanje
Kur'ana ubraja se i to da se ne tampa
u veoma malim izdanjima. Prenosi
se da je Alija, r.a., rekao: "Ne treba
Kur'an pisati u malom formatu."
Takoer se prenosi da je Omer,
r.a., u rukama nekog ovjeka ugledao
mali Mushaf pa ga je up itao: " Ko je
napisao taj Mushaf? " Covjek odgovon:" "J a. " O mer, r.a., ga zb og toga
udari biem i ree: "Trebate velia
ti Kur'an . " U potivanje Kur'ana
ubraja se i to da u njega ne stavljamo
listove koji ne sadre aj ete ili bilo ta
drugo. Kur'an ne treba u kraavati
zlatom niti ga treba ispisivati zlatnim
slovima pa da se pone tretirati kao
dunjaluki ukras. Prenosi se da j e
Ibrahim Nah'i smatrao pokuenim
ukraavanje Kur'ana, pisanje njegovih
harfova zlatnim slovima, taki na
kraju ajeta i da se pie u veoma malom
formatu. Ebu Derda, r.a., prenosi da
" Kada ponete pretjerano u kraa
vati damije i Mushafe, nadajte se
propasti. "36
36
Ispravno je da s u ovo rijei ashaba.

Biljei ga Hakim et-Tirmizi u djelu
Nevadirul-usul k ao predanje Ehu
Derdaa, r. a . I bn Ehi D avud u djelu
Kada je Ibn Abbas, r.a., ugledao

Mushaf ukraen srebrom, rekao je:
"Na taj nain samo mamite krad
ljivce, a njegov pravi ukras nalazi
se meu koricama." U potivanje
Kur'ana ubraja se i to da se njegovi
ajeti ne piu na zemlji niti po zidovi
ma, kao to je to obiaj u savremenim
damijama.
Muhammed ibn Zubejr pripo
vijeda da je Omer ibn Abdul-Aziz
ugledao svoga sina kako pie ajete
po zidu pa ga je udario zbog toga.
U potivanje Kur'ana u braja se i
to da onaj ko se okupao vodom na
koju su naueni kur'anski ajeti, tu
vodu ne prolijeva u zahod niti na
mjesto koje je zaprljano niti na put
kojim se prolazi, nego tu vodu treba
izliti na mjesto koje je u kraju i po
kojem ljudi ne hodaju ili je t reba
izliti u veliku rijeku pa da se ta voda
izmijea s njezinom. im se zavri s
uenjem jedne hatme, treba odmah
zapoeti s uenjem druge kako se
ne bi stekao utisak da je prekinuta
veza s Kur'anom.
Ibn Abbas, r.a., pripovij eda da
je neki ovjek doao kod Allaho
va Poslanika, s.a.v.s., i u pitao ga:
"Allahov Poslanie, koje je dobro
djelo najbolje ? " Allahov Poslanik,
s.a.v.s., odgovorio je: "Putovanje
koje nastavi im ga zavri." ovjek
El-Mesahif tvrd i da su ovo rijei Ehu
Hurejre, r.a., i Ubejja ibn Ehi Kaba,
r. a. Pogledaj recenziju djela El-Ihja . U
djelu Keful-ihfa stoji da Ibn Mubarek
ovo predanje biljei kao rijei ashaba.
56
Tefiir imama Kurtubiia

J
upita: "A kakvo je to putovanje ? " vjerovati u njezinu ljekovitost, jer

Allahov Poslanik, s.a.v.s., ree: "To je e ona biti razmjerna jaini vjere i
uenje Kur'ana od poetka do kraja pouzdanja. Mudahid veli : "Nema
i ponovno uenje od poetka im se nikakve smetnje da se ispiu odre
s jednim zavri."37
eni ajeti i da se stave u vodu te da
tu vodu pije ovjek koji je bolestan."
Preporuljivo je nakon zavretka
Prenosi se da je Ebu Dafer rekao:
hatme okupiti ukuane i prouiti za
jedniku dovu. Prenosi se da je Enes " Ko u svome srcu osjea grubost i
ibn Malik, r.a., nakon to bi zavrio okorjelost neka mirisom od zaferana
s hatmom, okupljao ukuane pa bi napie s uru J a-Sin, neka je stavi u
uio dove. Takoer se prenosi da su vodu i neka nakon toga pije tu vodu."
Ne treba govoriti: " Ova mala
Mudahid, Abda ibn Ebi Lubaba i
mnogi drugi nakon prouene hatme sura", a E bu Alija smatrao j e poku
pozivali druge da se okupe oko njih enim za neku s uru rei da je mala ili
govorei: " Doite kod nas, jer se velika. Kada je uo nekog ovjeka da
Allahova, d.., milost sputa prili za suru kae da je malehna, rekao mu
je: "Ti si manji od nje, cijeli Kur'an
kom zavravanja hatme."
je velik i velianstven."
Prenosi se da je Ibrahim et-Tejmi
rekao: " Ko poetkom dana zavr
i hatmu, meleki na njega donose
kazni za samovoljne tumae
salavate sve dok ne omrkne, a ko
Kur'ana i o razlikama
poetkom noi zavri hatmu, meleki
meu mufessirima
na njega donose salavate sve dok ne
osvane." On dalje veli: "Zbog toga
Ibn Abbas, r.a., prenosi da !e Alla
s u prijanji uenjaci voljeli hatmu
hov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Cuvajte
zavriti poetkom ili krajem dana."
se da govorite o meni osim ono u to
U potivanje Kur'ana ubraja se i to
ste sigurni da znate, jer ko namjerno
da se s ajetima koji su napisani kao
slae na mene, priprema sebi mjesto
zatita protiv ejtana ne ulazi u zahod
u Dehennemu. I onaj ko o Kur'anu
osim ukoliko se ne nalaze u omotu
bude govorio samo na osnovu svoga
od koe, srebra ili neega slinog.
miljenja, priprema sebi mjesto u
U koliko se pije voda na koju s u
Dehennemu."38
naueni kur'anski ajeti s namjerom
lijeenja, treba pri svakom predahu J R Hadis biljee Tirmizi i Nesai u djelu
Sunenul-Kubra. Tirmizi ga ocjenjuje
spomenuti Allahovo, d.., ime i
37
Hadis biljee Tirmizi i drugi. Zbog

predanja slinog znaenja, hadis je
hasen, dobar.
kao h asen, Johar. Treba ukazati na

razliku u izrazu, jer u Tirmizija stoji:
" Ko kae o Kur'anu bez zna nj a ... "
(Prim. ur.)
57

Ehu Bekr Muhammed ibn Kasim
ibn Bear ibn Muhammed el-Enbari,
gramatiar i jeziar, u djelu Er-Redd
veli: "Predanje Ibn Abbasa, r.a., komentira se na dva naina: prvi - onaj
ko o teko razumljivim ajetima bude
govorio ono to ne zna, ne osvrui
se na miljenja as haba i tabiina, izlae
se Allahovoj, d.., srdbi; drugi - ko
bude govorio neto o Kur'anu znajui da je istina neto drugo, priprema
sebi mjesto u Dehennemu."
On dalje veli; "Neki uenjaci srnatraju da rije i)1 (er-re 'j) upotrijebijena u ovom hadisu znai strast,
tako da hadis znai - ko slijedei
svoje strasti bude govorio o Kur'anu
ne uzimajui u obzir miljenja prijanjih uenjaka, pa makar i pogodio,
nainio je pogreku. To je zbog toga
to je o Kur'anu govorio ono to
u osnovi ne poznaje, a ne povodi
se za uenjacima koji su upueni u
to." Ibn Atijja veli: "Znaenje ovoga
hadisa jeste to da neko bude upitan o
znaenju nekog ajeta pa odgovori na
osnovu svoga miljenja bez uzimanja
u obzir onoga to su o tom pitanju
rekli uenjaci, bez uzimanja u obzir
gramatike, metodologije tumaenja
i sl." Ovaj se hadis n e odnosi na
gramatiare, erijatske pravnike i dr.
koji, koristei se naunim metodama, izvode svoje zakljuke do kojih
dolaze prouavajui odreene ajete.
U ovom sluaju oni se ne oslanjaju
samo na svoja m iljenja.
Ovaj komentar hadisa je ispravan
i njega zastupa velik broj uenjaka.
Onaj ko o Kur'anu bude govorio

ono to mu padne na pamet bez
oslanjanja na naunu metodologiju
tumaenja Kur'ana ini veliku po
greku. U sluaju da neko doe do
nekog zakljuka koristei se naunim
metodama, njegov je trud pohvalan.
J edan uenjak veli : "Tumaenje
Kur'ana ogranieno je na predanja
koja se prenose od Allahova Poslani
ka, s.a.v.s., jer je Allah, d.., rekao: JI.
ako se u neemu ne slaete, obratite se
Allahu i Poslaniku "' (En-Nisa', 59)
Ovo njegovo miljenje nije ispravno
jer zabrana tumaenja Kur'ana moe
znaiti j ednu od dvije stvari: ogra
n iavanje samo na predanja koja su
prenesena kao komentar Kur'ana i
potpuno odbacivanje bilo kakvog
istraivanja na ovom polju. Tako
er, moe znaiti i neto drugo!
Nemogue je da ovjek o Kur'anu
moe govoriti samo ono to je uo
od nekog dru gog. injenica j e da
su ashabi nakon uenja Kur'ana ra
zliito razumijevali njegove ajete, a
nisu sve to su govorili o Kur'anu
uli od Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., prouio je
za Ibn Abbasa, r.a., sljedeu dovu:
"Allahu, podui ga propisima vjere i
razumijevanju Kur'ana."39 Ovaj hadis
ukazuje na to da tumaenje Kur'ana u
potpunosti nije ogranieno samo na
...
Hadis u ovom obliku biljei Ahmed i

vjerodostojan je, sahih. Prvi dio had isa:
"Gospodaru, podui ga propis i m a
vjere ! " - biljee B uhari i M u s l i m u
svojim Sahihima.
58
a"
Tefsir imama Kurtubij""
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
Allahova Poslanika, s.a.v.s. Opirnije srce poput faraona. Ovim se ponekad

o ovome, ako Bog da, govorit emo slue vaizi ije su namjere iskrene
u komentaru sure En-Nisa'. Zabrana da bi uljepali svoje vazove i na taj
tumaenja Kur'ana koja se spominje nain privukli panju slualaca. Me
u ovom hadisu odnosi se na dvoje: utim, uprkos iskrenim namjerama,
prvo - tumaenje inspirirano mi ovo nije dozvoljeno. Ovim se slue
ljenjem i strau koji se nalaze u dui i batinije ije namjere uope nisu
nekog ovjeka. Takav Kur'an tumai iskrene, a koji ele zavesti druge
tako da se tumaenje podudari s lj ude u pogrena uvjerenja. Oni tu
njegovim eljama i strasti ma, kako mae Kur'an tako da se to tumaenje
bi na taj nain opravdao svoje po slae s njihovim m iljenjima iako
stupke. U sluaju da njegove strasti znaju da znaenje ajeta uope nije
i elje nemaju nikakva upliva, tada onakvo kakvim ga oni predstavljaju.
tumaenje istog ajeta biva sasvim Ovo je jedan od zabranjenih pristupa
drugaije. Ova vrsta tumaenja pone tumaenju Kur'ana.
kad se zasniva na znanju, naprimjer
kada neko eli dokaz za novotariju
koju je uveo u islam, a zna da do
tini ajet uope nema to znaenje,
ali on eli onima koj i ne misle kao
on ponuditi neki dokaz. Ponekad
je izvor ovakvog tumaenja isto
neznanje. To se desi kada neki ajet
moe sadravati nekoliko znaenja
pa on izabere ono koje se podudara
s njegovim miljenjem i strastima,
tj. njegovo miljenje navelo ga je
na odreeno tumaenje. Da koj im
sluajem nije imao svoje miljenje,
uope ne bi izabrao to tumaenje.
Moe se desiti da neko ima ispravan
cilj pa traga za dokazom iz Kur'ana i
tada navodi ajet za koji sa sigurnou
zna da se ne odnosi na odreeno
pitanje. Naprimjer, onaj koj i poziva
na borbu protiv grubosti srca citira
ajet: "Idi faraonu jer je u zlu svaku
mjeru prevrio. " (Ta-Ha, 24) Citira
jui ovaj ajet, on tvrdi da je okorjelo
drugo - tumaenj u Kur'ana pri

stupa se samo s aspekta jezikog zna
enja bez uzimanja u obzir predanja i
hadisa u kojima se pojanjavaju manje
poznate rijei kao i razliite stilske
figure ije znaenje treba pojasniti.
Sigurno je da e onaj ko zapostavi
tumaenje kur'anskog teksta i bude
se oslanjao samo na jezika znaenja
upasti u mnoge pogreke i svrstat
e se meu one koji tumae Kur'an
samo na osnovu svoga m iljenja.
Oslanjanje na predanja i miljenja
prijanjih uenjaka najbolji je tit
protiv u padanja u ovakvu vrstu gre
aka, a nakon izuavanja tih predanja
moe se pribjei vlastitim zakljuci
ma i miljenju. Rijei ije znaenje
moemo znati samo pomou pre
danja uistinu su mnogobrojne. Ne
moemo shvatiti unutarnje znaenje
nekog ajeta sve dok ne s hvatimo
njegovo vanjsko znaenje. Primjer
za to jeste sljedei ajet: ')4 Semudu
59
Sveobuhvatni tuma kur'anskihf!.oruka

smo dali devu, vidljivo, ali su se oni
prema njoj ogrijeili. " (El-Isra, 59)
Znaenje ovog ajeta jeste - dali
smo im vidljivo udo, ali su se oni
prema sebi ogrijeili tako to su je
ubili. Onaj ko u obzir uzme samo
vanjsku formu ovog ajeta pomislit
e da se za devu kae da je vidlji
va, ali nikako nee znati na koji su
se nain ogrijeili, da li prema sebi
ili prema nekom drugom. Primjeri
ovakvih ajeta u Kur'anu uistinu su
mnogobrojni. Ova su dva pristupa
tumaenju Kur'ana zabranjena, a sve
ostalo je dozvoljeno. A Allah, d..,
najbolje zna!
Ibn Atijja veli: "Velik broj pri
janjih mufessira, po Rut Seida ibn
Musejj iba, Amira e-Sabija i dr., s
potovanjem su se odnosili prema
tumaenju Kur'ana i nisu se elje
li uputati u to uprkos uenosti i
znanju iz ove oblasti." Ebu Bekr
el-Enbari veli: " Prijanji uenjaci
uope se nisu eljeli uputati u tu
maenje ajeta ije je znaenje teko
dokuivo, jer su se bojali da se ono
to bi oni rekli nee podudariti s
ciljem zbog kojeg j e Allah, d..,
objavio taj ajet. Neki su se bojali da
e, ukoliko budu govorili o tefsiru,
ljudi poeti prihvaati njihova mi
ljenja i slijediti ih u tome pa da se
desi da neki njihov uenik kasnije
tumai Kur'an samo na osnovu svoga
miljenja i da istovremeno tvrdi da
je njegov uitelj u tefsiru bio taj i
taj uenjak."
Ibn Ebi Mulejka veli: "Ebu Bekr,

r.a., u pitan j e o tu maenju jedne
rijei iz Kur'ana pa je rekao: 'Koje
me nebo nadvisuje i koja Zemlja na
sebi nosi, gdje da idem i ta da radim
ukoliko bi o Kur'anu rekao ono to
Uzvieni nije elio da kae. "'
Ibn Atijja veli: "Meutim, velik je
broj i onih koji su iz milosti prema
muslimanima ipak govorili o tuma
enju Kur'ana. Najistaknutiji meu
njima bio je Alija ibn Ebi Talib, r.a.,
a nakon njega Abdullah ibn Abbas,
r.a., koji se u potpunosti posvetio
ovoj nauci i u potpunio je. Njega
su u tome slijedili njegovi uenici:
Mudahid, Seid ibn Dubejr i mnogi
drugi. Predanja koja se o tumaenju
Kur'ana prenose od Ibn Abbasa, r.a.,
brojnija su od onih koja se prenose
od Alije, r.a." Prenosi se da je Ibn
A bbas, r.a., rekao: "Sve to znam
o t umaenju Kur'ana nauio sam
od Alije, r.a." S druge strane, Alija,
r.a., hvalio je Ibn Abbasa, r.a., kada
Je u pitanJU nJegovo poznavanJe ove
nauke i podsticao je druge da ue od
njega. Govorio je: "Divan li je tuma
Kur'ana Ibn Abbas, r.a." Takoer je o
njemu rekao: "Kada Ibn Abbas, r.a.,
tumai Kur'an, kao da kroz proziran
zastor gleda u ono to je skriveno od
drugih ljudi." Nakon njih, najueniji
u tumaenju Kur'ana bili su: Abdu
llah ibn Mesud, r.a., Ubejj ibn Kab,
r.a., Zejd ibn Sabit, r.a., i Abdullah
ibn Amr ibn el-As, r.a. Sve to su
ashabi rekli pri tumaenju dobro je
i ispravno, jer su oni bili svjedoci
o
60
objavljivanja Kur'ana, a objavljen je u nasljednom pravu je Zejd, r.a., naj

na njihovu jeziku. Amir ibn Vasila, bolji ua Kur'ana je Ubejj ibn Kab,
r.a., pripovijeda: "Jednom prilikom, r.a., Muaz 1' b n D ze

v b e1 , r.a., naJ' b o1Je
sluao sam hutbu koju je odrao Alija poznaje ta je dozvoljeno, a ta za
ibn Ebi Talib, r.a., i uo sam ga kako
bran jeno. Povjerenik ovog ummeta
kae: 'Slobodno me pitajte sve to
vas zanima, jer tako mi Allaha, d.., je Ebu Ubejda ibn el-Derrah, r.a.,
mogu vam nagovijestiti sve to e se Ebu Hurejra, r.a., posuda je ispunje
do Sudnjega dana desiti. Pitajte me o na znanjem, a Selman, r.a., je more
znaenju kur'anskih ajeta, jer tako mi znanja. Nikada zemlja nije nosila niti
Allaha, d.., nema nijednog ajeta a je nebo pokrivalo iskrenijeg ovjeka
da ja ne znam da li je objavljen nou od Ebu Zerra, r.a. "40
ili danju, u dolini ili na brdu.' Tada
je ustao Minhal ibn Amr i upitao ga 40 U ovoj formi ovo predanje n ije vjero
dostojno. Biljei ga Ukajli kao predanje
o znaenju sure Ez-Zerijat.'"
Ebu Seida, r. a . , a kao slabost ovog
Minhal ibn Amr, r.a., prenosi da je
predanja navodi injenicu da se u nje
Abdullah ibn Mesud, r.a., rekao: "Da
govu lancu prenosilaca n alazi Selam
znam da neko bolje od mene poznaje
ibn Selem koji nije pouzdan. Ukajli za
njega kae: "Njegova predanja ne treba
tumaenje Kur'ana, putovao bih do
uzimati u obzir." Sadraj ovog predanja
njega pa makar bio veoma daleko da
ispravan je ukoliko se uzmu drugi pouz
bih nauio znanje koje on posjeduje."
dani lanci prenosilaca. Dio koji nije
N eko ga upita: "Zar se nisi susretao
ispravan jeste spominjanje Ebu Hurejre,
s Alijom ibn Ebi Talibom, r.a. ? " Ibn
r. a., i Se! mana, r.a. Biljee ga Tirmizi,
Nesai u poglavlju o odlikama ashaba,
Mesud, r.a., odgovori: "Svakako da
Ibn Mada, Tahavi u djelu El-Muki!,
jesam.''
A hmed, Tajalisi, I bn H ibban, Bejheki
Mesruk veli: "Ashabi Allahova Po
i H a k i m , kao predanje Enesa, r.a .,
slanika, s.a.v.s., bili su poput snanog
bez spom i njanja Ebu H u rejre, r.a .,
vrela vode koje tee tako obilno da
i Selmana, r. a. Ha kim ovo predanje
ocjenjuje vjerodostojnim po uvjetima
bi moglo napojiti sve ljude svijeta.
koje postavljaju Buhari i Muslim, a u
A Abdullah ibn Mesud, r.a., jedno
tome se s njime slae Zehebi. uajb
je od tih vrela. "
el-Arnaut u svoji m komentarima na
djelo El-Ihsan veli: "Lanac prenosilaca
ovog predanja ispunjava uvjete koje
postavljaju Bu hari i Muslim." I bn Ebi
"Najmilostiviji prema mojim sljedbe
Asim ovo predanje biljei u dijelovima
nicima je Ebu Bekr, r.a., najpostoja
u djelu Es-Sunne. Najvjerodostojniji
niji u vjeri je Omer, r.a., najiskreniji
dio ovog predanja jeste: "Svaki narod
u stidljivosti pred Allahom, d.., je
ima svoga povjerenika, a povjerenik
Osman, r.a., a Alija, r.a., najbolje po
ovog u m m e t a j e s t e Ebu U bejda."
Biljee ga Bu hari, Muslim i Ahmed kao
znaje propise iz Kur'ana. Najuenij i
61
Sveobuhvatni tuma kur'anskihP-oruka

Ibn Atijja veli: " I z generacije tabiina u tumaenju Kur'ana istakli su
se sljedei uenjaci : Hasan el-Basri,
Mudahid, Seid ibn Dubejr, Alkama
i drugi. Mudahid je pred Ibn Abba
som, r.a., uio Kur'an pa bi zastajao
kod svakog ajeta pitajui ga za nje
govo znaenje. Poslije njih u ovoj
nauci istakli su se I krima i Dahhak,
iako se on nikada nije susreo s Ibn
Abbasom, r.a., nego je ovu nauku
stjecao pred Ibn Dubejrom. Amir
e- abi kritiki je govorio o Sudiju
i Ebu Salihu zato to je smatrao da
su imali skuene poglede."
Jahja ibn Mein o Kelbiju veli:
"Njega ne treba uzimati u obzir."
J ahja ibn Seid el-Kattan prenosi
da je Sufjan rekao: "Kelbi prenosi da
je Ebu Salih rekao: 'Sve to sam ti
rekao la je."' Habib ibn Ebi Sabit
veli: "Mi smo Ebu Saliha smatrali
velikim laljivcem."
Ibn Atijja veli: "Meu onima koji
su se istakli u pisanju o tefsiru su:
Abdu-Rezzak, Mufeddal, Alija ibn
Ebi Talha, Buhari i dr. Nakon njih
je Muhammed ibn Derir et-Taberi
u svom tefsiru objedinio predanja
koja govore o tumaenju Kur'ana.
Meu uenjacima iz kasnijih ge
neracija najvie su se istakli Ebu
Ishak ez-Zedad, Ebu Ali el-Farisi,
Ebu Bekr en-Nekka, Ebu Dafer
en-Nehhas, zatim Mekki ibn Ebi
Talih i Ebul-Abbas el-Mehdevi, koji
predanje Enesa, r.a. Buhari i Muslim
bi ljee ga i kao predanje Huzejfe, r. a.
je veoma lijepo i precizno pisao. Svi

su oni bili izuzetni uenjaci, neka im
se Allah, d.., smiluje."
Tumaenje Kur'ana hadisima
Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Allah, d.., rekao je: 'J4 tebi objav

ljujemo Kur'an da bi objasnio ijudima
ono to im se objavljuje . " (En-Na
hl, 44) I rekao je Uzvieni: "Neka se
pripaze oni koji postupaju suprotno
nareenju njegovu, da ih iskuenje
kakvo ne stigne ili da ih patnja bol
na ne snade. " (En-Nur, 63) I rekao
je Uzvieni: ':4 ti, zaista, upuuje
na Pravi put. " (E- ura, 52) U vie
kur'anskih ajeta Allah, d.., nareuje
vjernicima da se pokoravaju Nje
govu Poslaniku, s.a.v.s. Allah, d..,
rekao je: "Ono to vam Poslanik kao
nagradu da, to uzmite, a ono to vam
zabrani ostavite. " (El-Har, 7)
H iam ibn Dubej r pripovijeda:
"Tavus je jednom prilikom poslije
ikindije namaza klanjao dva rekata
nafile pa mu Ibn Abbas, r.a., ree:
' Kani se toga ! ' Tavus ree: 'To j e
Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio da
ljudi ne bi poeli smatrati da je klanja
nje nafile poslije ikindije sunnet.' Ibn
Abbas, r.a., ree: 'A llahov Poslanik,
s.a.v.s., zabranio je da se poslije ikin
dije namaza obavlja bilo kakav drugi
namaz tako da ja ne znam da li e
ti zbog toga to ini biti nagraen
ili kanjen jer je Allah, d.., rekao:
'Kada Allah i Poslanik Njegov neto
odrede, onda ni vjernik ni vjernica
. .
6=2 a
....II
., ifiir imama Kurtubij=

nemaju pravo da po svome nahoenju obratno, i moe donositi i neke druge
propise koji se ne nalaze u Kur'anu,
postupe "' (El-Ahzab, 36)
Mikdam ibn Mad Jekrubu prenosi a koje moramo potovati isto kao
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: to potujemo kur'anske propise."
"Dat mi je Kur'an i ono to je nje U dijelu hadisa koji govori o ovjeku
mu slino (hadisi). Doi e vrijeme koji e pozivati da se slijede samo
kada e ovjek zasien dunjalukim propisi koji se nalaze u Kur'anu, a da
blagodatima sa svoga divana rei: se hadisi odbace, Allahov Poslanik,
'Pridravajte se samo onoga to je u s.a.v.s., upozorava na zabludu u koju
Kur'anu; ono to je Kur'an oznaio su kasnije upale pojedine sekte, jer
dozvoljenim i vi dozvoljenim sma su se one pridravale samo vanjskog
trajte, a ono to je oznaio zabra znaenja kur'anskih ajeta, a odbile
njenim i vi zabranjenim smatrajte.' su slijediti praksu Al lahova Posla
Zabranjuje vam se meso domaeg nika, s.a.v.s., koja na najbolj i nain
magarca kao i meso svih zvijeri koje pojanjava propise Kur'ana. Hattabi
imaju onjake. Takoer vam je zabra dalje veli : "Na ovaj su se nain oni
njena izgubljena stvar nevjernika s zbunili i zalutali s Pravoga puta. Dio
kojim su muslimani sklopili primirje, hadisa koji govori o ovjeku kojeg
osim ako se on sam ne odrekne toga. neki narod odbije ugostiti odnosi
Ko posjeti neki narod, oni su duni se na putnika kojem je ponestalo
da ga ugoste, a ako to ne uine, on hrane i kojem je ivot u opasno
ima pravo iz nj ihova imetka uzeti sti. Takav e imati pravo iz njihova
onoliko koliko mu je potrebno.'"41 imetka uzeti onoliko koliko mu je
potrebno da spasi ivot. Ovaj hadis
Hattabi veli: "Ovaj hadis moe
veoma jasno ukazuje na to da nije
imati dva znaenja:
potrebno provjeravati hadis tako to
prvo - kur'anski ajeti objavljeni emo gledati da li isti propis postoji
Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., osim i u Kur'anu, nego su hadisi, ukoliko
vanjskog znaenja, do kojeg do su vjerodostojno preneseni, sami po
lazimo pri njihovu uenju, imaju i sebi izvor erijata."
skriveno znaenje;
Pojanjavanje Allahova Poslanika,
drugo objavljen mu je Kur'an s.a.v.s., kur'anskih propisa moe se
koji se ui, a osim toga objavljeno odvijati na jedan od dvaju naina:
mu je i pojanjenje njegovih ajeta,
prvi pojanjavanje onoga to
tj. dozvoljeno mu je da pojanjava
je uopeno spomenuto u Kur'anu,
njegove propise tako da moe ono
naprimjer, pojanjavanje naina na
to je openito uiniti specifinim i
koji treba obavljati namaz, koja su to
H adis biljee Ebu Davud i Ahmed, namaska vremena, kako uiniti sed
hadis je sahih, vjerodostojan.
du i obaviti ruku, kada i kako udijeliti
_ _ ______
__
_____
__
_
. . .
41
Sveobuhvatni tuma kur'anskihj2.oruka

zekat, iz kojih se vrsta imetka ud jeljuje zekat, koji su obredi hadda
itd. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
s drugima obavljao hadd, rekao im
je: "Obavljajte hadd onako kako
ga ja obavljam. "42
Allahov Poslanik, s.a.v.s., takoer
je rekao: "Klanjajte onako kako vidite
da ja klanjam. "43
63
uopeno, a hadisi Allahova Poslanika,

s.a.v.s., to detaljno pojanjavaju."
Evzai prenosi da je Hasan Ibn
Atijja rekao : " Kada j e Allahovu
Poslanik u, s.a. v. s., dolazila objava,
Dibril, a.s., mu je u isto vrijeme
donosio i hadise koji su pojanjavali
ono to je objavljeno."
Abdullah ibn Mubarek prenosi

Evzai takoer prenosi da j e
da je lm ran ibn Husajn, r.a., nekom Mekhul rekao: " Kur'anskim ajeti
ovjeku rekao: "Glupane ! Jesi li igdje ma potrebniji su hadisi da ih poja
u Kur'anu pronaao da se spominje sne, nego to su hadisima potrebni
podne-namaz, da ima etiri rekata i kur'anski ajeti kao pojanjenje."
da se u dnevnim namazima Kur'an
Evzai takoer prenosi da je J ahja
ui usebi ? " Nakon toga, spomenuo
mu je hadd, zekat i sl. pa ga je opet ibn Ebi Kesir rekao: " Hadisi su koupitao: "Je li u Kur'anu detaljno nani suci nad kur'anskim ajetima,
pojanjeno izvravanje ovih propi a obratno to nije sluaj."
sa? U Kur'anu se to spominje samo
Fadl i b n Zijad p ren o s i da je
42
Hadis biljee Muslim u svom Sahihu, Ahmed ibn Hanbel upitan o ovim
Ebu Davud, T i r m i z i , N e s a i i I b n rijeima, pa je odgovorio: "Ne bih
Mad a.
se usudio rei tako neto, nego bih
43
Hadis biljee Buhari i Muslim u svo
to izrazio na sljedei nain - hadisi
jim Sahihima i Ahmed. Tekst hadisa
pojanjavaju
kur'anske ajete. "
u cijelosti glasi: " Skupina nas dola
je kod Al lahova Poslanika, s.a.v.s., i
ostali smo kod njega dvadeset dana.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je veoma
m i lostiv i paljiv prema nama i kada
bi osjetio da smo s c zaeljeli naih
porodica, on nas je zapitkivao o naim
ukuan ima pa smo mu pripovijedali o
njima. Nakon nekog vremena dozvo
lio nam je da se vrati mo meu svoje
sunarodnjake i, izmedu ostalog, rekao
nam je: ' Klanjajte onako kako ste vidjeli
da ja klanjam. Kada nastupi namasko
vrijeme, neka neko od vas proui ezan,
a u namazu neka vas predvodi onaj ko
je najueniji."'
drugi- moe se desiti da Allahov

Poslanik, s.a.v.s., pri pojanjavanju
kur'anskih ajeta spomene i neke
dodatne propise koje dotini ajet
ne sadri, naprimjer zabrana eni da
se uda za am idu ili daidu, zabrana
jedenja mesa domaeg magarca kao i
mesa svih zvijeri koje imaju onjake,
presuda samo na osnovu zakletve
svjedoka i mnogih drugih propisa
o kojima emo, ako Bog da, kasnije
govo n tL
4
=
6--=-
11.
"-'fj].ir imama Kurtubi a
_
_
_
_
_
_
_
_
Nain na koji treba izuavati

Kur'an i njegove propise,
nain na koji je to inio
Allahov Poslanik, s.a.v.s., i
predanja koja govore o tome
da je uenje Kur'ana napamet
olakan o onome ko prije toga
primjenjuje njegove naredbe
Ebu Amr ed-Dani u djelu El-Bejan biljei predanje Os mana, r.a.,

Ibn Mesuda, r.a., i Ubejja, r.a., koji
pripovijedaju:
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., po
duavao ih je deset ajeta i oni ne bi
uili novih deset sve dok ne bi nauili
propise sadrane u njima i dok ih ne
bi primijenili u praksi. Na taj smo
nain s t j ecali i znan j e i d j ela. "44
Prenosi se da je Ebu Abdur-Rah
man es-Sulemi rekao: "Kada bismo
nauili deset ajeta, ne bismo uili
sljedeih deset sve dok ne nauimo
sve propise sadrane u tim ajetima;
ta dozvoljavaju, ta zabranjuju, ta
nareuju i od ega odvraaju."
Imam Malik u djelu El-Muvetta
biljei da je Abdullah ibn Omer, r.a.,
punih osam godina prouavao suru
El-Bekara.
44
B i ljei ga Ebu Amr ed-Dani u djelu
El-Bejan, meutim, n isam uspio pro
n a i l a nac prenosilaca ovog preda

nja. Ibn Kesir ovo predanje bi ljei od
Amea, on od Ebu Vaila, a on od I bn
Mesuda, r.a., koji pripovijeda: " Kada
bi neko od nas nauio . " U ovom pre
danju ne stoji da su to rijei A l lahova
Poslani ka, s.a.v. s., i to je ispravno.
.
U djelu El-Esmau men ruvije an

Malik autora Alije ibn Sabita stoji da
je Omer, r.a., dvanaest godina uio
napamet suru El-Bekara i propise
koji se nalaze u njoj i kada je zavrio
s tim, kao znak zahvalnosti Allahu,
d.., na ukazanoj blagodati zaklao
je devu kao kurban.
Prenosi se da je A bdullah ibn
Mesud, r.a., rekao: "Nama je bilo
oteano uenje Kur'ana napamet, a
olakane postupanje po njegovim
uputama. Poslije nas doli su oni
kojima je olakane uenje napamet,
a oteano prakticiranje njegovih na
redbi i zabrana."
Prenosi se da j e Abdullah ibn
Omer, r.a., rekao: "Znalo se desiti da
neko od uglednih ashaba zna napa
met samo jednu suru ili neto vie od
toga, ali su sav svoj ivot podredili
propisima Kur'ana. Kasnije su se
pojavili uai Kur'ana, meu njima
ima i djece i slijepaca, koji u svome
ivotu uope ne provode njegove
naredbe u djelo."
Hammad el-Mukri prenosi da je
Halef ibn H iam el-Bezzar rekao:
" Kur'an je u naim rukama postao
lien svoga pravog cilja i svrhe. Pripo
vijedali su nam da je Omer, r.a., due
od deset godina uio suru El-Bekara
sve dok je nije nauio napamet i kada
je to uspio, iz zahvalnosti Allahu,
d.., zaklao je devu. U nae vrijeme,
jedno dijete odjednom proui treinu
Kur'ana tako precizno da nijedan
harf ne izostavi. Zato smatram da je

Kur'an u naim rukama lien svoga
stvarnog cilja i svrhe."
Uenjaci koji se bave hadisom
kau: "Onaj ko se bavi hadisom ne
smije se ograniiti samo na sluanje
hadisa i njihovo zapisivanj e, nego
ih treba nastojati spoznati i shvatiti
njihovo znaenje. U koliko to n e
uradi, postoji opasnost d a se nee
okoristiti znanjem koje posjeduje.
Izuavanje hadisa treba biti postepe
no, malo po malo, svaki dan i no."
Ove rijei prenose se od ube, Ibn
Ulejje, Mamera i mnogih drugih. Ma
mer prenosi da j e Zuhri rekao: " Ko
bude elio odjednom stei nauku,
odjednom e je i izgubiti. Znanje se
stjee tako to se svaki dan ui malo
po malo. "
Muaz ibn Debel, r.a., rekao j e :
"Nauite ta god elite, ali znajte da
vas Allah, d.., nee nagraditi za zna
nje koje niste potvrdili praksom. "45
Ovo predanje prenosi se i s dodat
kom u kojem stoji: "Istinski uenjaci
nastoje shvatiti ono to znaju dok se
glupani zadovoljavaju samo pukim
prenoenjem i citiranje m . " Hva
lei znanje i istiui odlikovanost
Kur'ana jedan je pjesnik rekao:
Koliko god znanje vrijedno bilo
5
Ovo su rijei ashaba. B i ljei i h Ibn

Abdul-Berr u djelu Damiul-ilm kao
predanje Muaza, r.a. Ibn Abdul-Berr
ovo predanje biljei i kao rijei Enesa,
r.a., s oznaenim dodatkom kao rije
ima Allahova Poslanika, s.a.v.s. Meu
tim, ispravno je da su to rijei ashaba.
65
njegova su kruna djela,

jer vjera to podrazumijeva.
Najvrednije znanje jeste ono
koje se iz Kur'ana crpi
a nakon toga znanje koje e
mnoge nevolje otkloniti.
To su rijei Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
one su svjetlo vjere, izvor
uputa i ah/aka.
Nakon njih postoje discipline
kojima kraja nema
izaberi za sebe onu za
kojom ti dua ezne.
Znanje je riznica puna blaga
njegove e dragulje u knjigama
nai, zato ne oklijevaj.
Nastoj da Kur'an s
razumijevanjem ui
jer se u njemu kljuevi
svih nauka i uda kriju.
Redovno itaj hadise
Poslanika odabranog
i moli Allaha, d.., da se
nikada itanja ne zasiti.
Ko jednom osjeti slast znanja o vjeri
s time se nita drugo ne
moe da mjeri.
66

"
Znaenje rijei Allahova

Poslanika, s.a.v.s.: "Kur'an je
objavljen na sedam 'naina'
(harfova) pa uite ono to
vam je lahko iz njega"
Ubejj ibn Kab, r.a., pripovijeda

da j e Allahov Poslanik, s.a.v.s., jed
nom prilikom bio u plemenu Benu
Gifar pa mu je doao Dibril, a.s.,
i rekao: "Allah, d.., nareuje ti da
svoje sljedbenike podui uenju
Kur 'ana tako da svi ue n a j edan
nai n . " A llahov Poslanik, s .a.v.s.,
ree: "Molim Allaha, d.., za oprost
i milost, moji sljedbenici nee biti
u s tanju to uiniti." Nakon toga,
Dibril, a.s., doao mu je i drugi put
pa mu je rekao: "Allah, d.., nare
uje ti da svoje sljedbenike podui
uenju Kur'ana tako da mogu uiti
na tri naina." Allahov Pos lanik,
s.a.v.s., ree: "Molim Allaha, d..,
za oprost i milost, moji sljedbenici
nee biti u stanju to uiniti." Di
bril, a.s., doao mu je i trei put i
rekao: "Allah, d.., nareuje ti da
svoje s lj edbenike podui uenju
Kur'ana tako da mogu uiti na tri
naina." A llahov Poslanik, s.a.v.s.,
ree: "Molim Allaha, d.., za oprost
i milost, moji sljedbenici nee biti u
stanju to uiniti." Dibril, a.s., doao
mu je i etvrti put i rekao: "Allah,
d.., nareuje ti da svoje sljedbenike
podui uenju Kur'ana tako da ga
mogu uiti na sedam naina. Na koji
god nain od ovih sedam budu uili

ispravno e uiti. "46
Prenosi se da se Allahov Poslanik,
s.a.v.s., jednom prilikom susreo s
Dibrilom, a.s., i rekao mu: "Dibrile, ja sam poslan neukom narodu u
kojem ima starih ljudi, djece, robova
i onih koji nikada nisu nita itali."
Dibril, a.s., ree mu: "Muhamme
de, Kur'an je objavljen na sedam
naina. "47
Pos t o j i t rideset pet miljenja
uenjaka kada je u pitanju znaenje
ovog hadisa i znaenje rijei harf (na
in) ? Sva je ta miljenja Ebu Hatim
Muhammed ibn H ibban el-Busti
pobrojao u svome djelu, a mi emo
ovdje spomenuti samo pet miljenja.
Prvo miljenje - Veina uenja

ka, meu njima Sufjan ibn Ujejna,
Abdullah ibn Vehb, Taberi i Taha
vi, smatraju da ovaj hadis govori o
slinim z naenjima koja se mogu
izvesti iz razliitih rijei. Primjer
za to jesu rijei: 1it akbil, jl.;5 teal,
rJ.A helumme, jer -sve one, uprkos
razliitim formama, imaju gotovo
isto znaenje.
Tahavi veli: "Najjasnije predanje
koje govori o ovom pitanju jeste
ono koje prenosi Ebu Bekrete, r.a.,
koji pripovijeda: 'Jednom prilikom,
Dibril, a.s., doao je kod Allahova
Poslanika, s.a.v.s., i rekao mu: 'Ui
46

Davud, Nesai i Ahmed.
47
Hadis biljee Tirmizi, Ahmed i hasen

je, dobar.

Kur'an samo po j ednom nainu . '
Mikail, a.s., ree: 'Podui ga da ui na
vie naina.' Dibril, a.s., tada ree:
'Ui Kur'an na dva naina.' Mikail,
a.s., ree: 'Podui ga da ui na vie
naina.' Mikail, a.s., mu je upuivao
ovakve rijei sve dok Dibril, a.s.,
nije poduio Allahova Pos lanika,
s.a.v.s, da ui na sedam naina i re
kao mu: 'Ui! Svaki od ovih naina
ispravan je i dovoljan, s tim da ne
smije dozvoliti da ajet koji govori
o milosti zamijeni s ajetom koji
govori o kazni.''"48 Primjer za to o
emu ovaj hadis govori jesu rijei:
jtt akbil, W tea!, tli helumme, l
izheb, t_;.i esri, addil, koje
imaju gotovo isto znaenje.
Ibn Abbas, r.a., p renosi da j e
Ubejj ibn Kab, r.a., ajet: )
(J\ "Lillezine amenun-zuruna . . .
- Na dan kada e licemjeri i licemjer
ke vjernicima govoriti: 'Priekajte
nas . . "' (El-Hadid, 1 3) uio na jedan
od sljedeih naina: (t 0:!)
Lillezine amenu emhilu:Za )
(J:Ji Lillezine amenu ehhiruna, )
(;J\ Lillezine amenu-rkubuna.
Takoer se prenosi da je Ubejj ibn
Kab, r.a., ajet: ( t'l <.W>t lX)
"Ku/lema edae lehum meev fihi Kad god im ona bljesne, oni prou. "
(El-Bekara, 20) u io na j edan od
sljedeih naina: ( t'l <.W>i lX)
.
48
Hadis biljee Taberi i Tahavi u djelu

El-Muki! kao predanje Ebu Bekrete,
r.a . U njegovu je l a ncu prenosi laca
Al ij a ibn Zejd koji nije pouzdan, dok
su ostali prenosioci pouzdani.
67
Ku/lema edae lehum merrev fihi ili

" ..,_; \" - !l ;w,i lX) Ku/lema edae
"\ --- rlehum seav fihi. Svaki od ovih izraza
ima isto znaenje.
B u h ari i M u s l i m biljee da j e
Z u h ri rekao: " Uprkos razliitim
nainima uenj a, radi se o istom
znaenju, a nikako se ne moe de
siti da je po jednom nainu uenja
neto dozvoljeno, a po drugom to
isto zabranjeno i obratno.''
Tahavi veli: " Ljudima je omogu
eno da na vie naina ue Kur'an
jer ga nisu bili u stanju uiti na di
jalektu nekog drugog plemena. Ve
ina njih bili su nepismeni, a samo
su rijetki znali pisati. Pripadniku
nekog plemena bilo j e veoma teko
odjednom poeti upotrebljavati rijei
koje koristi neko drugo pleme. Da
nije dozvoljeno da se Kur'an moe
uiti na vie naina, to bi im pravilo
velike potekoe. Zbog toga im je
dozvoljeno da upotrebljavaju razlii
te izraze ukoliko ti izrazi imaju isto
znaenje. Tako je bilo sve dok se nije
opismenio velik broj njih, a sva svoja
razilaenja u govoru rjeavali su kod
Allahova Poslanika, s.a.v.s. Tada su
svi poeli uiti jedan isti nain uenja
Kur'ana i nije im vie bilo dozvoljeno
da razliito ue.'' Ibn Abdu l-Berr
veli: "Ovo ukazuje na to da su ovih
sedam naina bili dozvoljeni kao
olakica samo u odreenom perio
du. Kada je nestalo potrebe za tim,
ukinut je i propis koji je dozvoljavao
tu olakicu tako da su svi poeli uiti
jednoobrazno.''
68
Tefsir imama Kurtubij_....

a
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
Ubejj, r.a., prenosi da mu je Allahov Poslanika, s.a.v.s., rekao: "Ubejje, poduen sam da u i m Kur'an
samo na jedan nain pa mi je melek
koji je bio sa mnom savjetovao da
molim da mi se dozvoli da uim na
dva naina i tako me je savjetovao
sve dok m i nije dozvoljeno da Kur'an
uim na sedam naina. Reeno mi
je: 'Svaki od tih naina ispravan je i
dovoljan, ali ne smije mijenjati ajete
koji govore o milosti s ajetima koji
govore o kazni i obratno."'49
Kadija Ibn Tajj ib veli: "Ukoliko
je predanje Ubejja, r.a., pritvreno,
onda to znai da je u poetku bilo
dozvoljeno mijenjanje izraza i rije
i, a kasnije je taj propis dokinut i
derogiran. N a osnovu toga, danas
ljudima nije dozvoljeno da koriste
sinonime rijei i imena u Kur'anu i
da ih ue umjesto njih. "
Drugo miljenje Tih sedam

naina u stvari je sedam razliitih
dijalekata arapskog jezika kojima go
vore arapska plemena bez obzira na
to gdje su ivjela. Allahov Poslanik,
s.a.v.s., poznavao je sve te dijalekte, a
jedna od blagodati kojom ga je Allah,
d.., obdario bila je i jezgrovitost
u govoru. Prema ovim uenjacima,
ovaj hadis ne ukazuje na to da jedan
nain sadri sedam razliitih mogu
nosti izraavanja, nego to da je svih
ovih sedam dijalekata zastupljeno u
Kur'anu. Dio njega objavljen je na
-
Hadis biljei Ebu Davud i sahih je,

vjerodostojan.
dijalektu Kurejija, dio na dijalektu

plemena Huzejl, plemena Hevazin,
dio na dijalektu Arapa koji su ivjeli
u Jemenu itd. Hattabi veli: "Postoje
rijei u Kur'anu koje se mogu uiti
na sedam nain, npr. 60. ajet u suri
El-Ma'ida, ili 1 2. ajet sure Jusuf. "
On, kao da je elio kazati da su samo
odreeni ajeti objavljeni s mogu
nosti da se ue na sedam naina i
da to nije sluaj s cijelim Kur'anom.
Miljenje da sedam naina uenja
Kur'ana, ustvari, znai da je objavljen
na sedam dijalekata zastupaju sljedei
uenjaci: Ebu Ubejd el-Kasim ibn
Sellam, Ibn Atijja i dr.
Ebu Ubejd veli: "Neki dijalekti
vie su zastupljeni u Kur'anu nego
neki drugi." Zatim on navodi pre
danje Enesa, r.a., koji prenosi da im
je Osman, r.a., kada je naredio da
piu Mushaf, rekao: "Ono u emu
se raziete vi i Zejd, napiite po di
j alektu kojim govori pleme Kurej,
jer je Kur'an objavljen na njihovu
narjeju."
Buhari biljei da je Ibn Abbas,
r.a., rekao: " Kur'an je objavljen na
dijalektu dvaju arapskih plemena,
Kurej i H uzaa . " Neko ga upita:
''A kako to? " Ibn Abbas, r.a., ree:
"To je zbog toga to su oni ivjeli u
blizini jedni drugih tako da je njihov
dijalekt postao jedan. "
Kadija Ibn Tajjib, komentirajui
rijei Osmana, r.a., u kojim tvrdi
da je Kur'an objavljen na dijalektu
Kurejija, kae: "Htio je rei da je
veina Kur'ana objavljena na njihovu
69

dijalektu. Ne postoji nijedan kate
gorian dokaz koji e potvrditi da je
Kur'an objavljen samo na dijalektu
Kurejija, jer se u njemu nalaze rijei
koje uope ne potjeu iz ovog ple
mena. Allah, d.., rekao je: 'Mi je
objavijujemo kao Kur'an na arapskom
jeziku... ' (Ez-Zuhruf, 3), a nije rekao
da je objavljen na jeziku Kurejija.
Ovaj ajet ukazuje na injenicu da je
Kur'an objavljen na arapskom jeziku
u cjelini, tako da niko ne moe rei
da se ajet odnosi samo na Kurejije,
a ne i na ostala arapska plemena.
Isto tako, niko ne moe rei da se
ajet odnosi na pleme Adnan, a da se
ne odnosi na pleme el-Kahtan, ili na
pleme Rebia, a ne na pleme Mudarr.
To je zbog toga to sintagma 'arapski
jezik' obuhvata sva arapska plemena,
a ne samo jedno od njih."
Ibn Abdul-Berr veli: "Tvrdnja
da je Kur'an objavljen na dijalektu
Kurejija po mom miljenju zna
i: veina Kur'ana objavljena je na
njihovu dijalektu. A A llah, d..,
najbolje zna! Jer, rijei koje ne pripa
daju ovom dijalektu zastupljene su u
ispravnim kiraetima, naprimjer isto
izgovaranje hemzeta, a Kurejije to
nikada ne ine."
Ibn Atijja smatra da je znaenje
hadisa: "Kur'an je objavljen na sedam
naina" sljedee: U njemu se nalaze
rijei i izrazi iz sedam arapskih ple
mena, a dijalekti svih njih zastupljeni
su u Kur'anu. To znai da je, napri
mjer, u jednom ajetu upotrijebljena
rije iz dijalekta plemena Kurej, na
drugom mjestu iz plemena Huzejl,

a u treem sluaju iz nekog treeg
plemena, shodno tome iji izraz ima
ljepe i autentinije znaenje. Napri
mjer, glagol fetare u plemenima
koja imaju razliit dijalekt od dija
lekta plemena Kurej znai - stvoriti
neto nakon to uope nije postojalo.
Ibn Abbas, r.a., nije razumio njegovo
znaenje sve dok se pred njim nisu
poela sporiti dvojica beduina oko
nekakva bunara pa je jedan od njih
rekao: d ene fetartuha, tj. ja
sam iskopao taj bunar. Ibn Abbas,
r.a., veli: "Tada sam shvatio znaenje
ajeta: (u9\J -?1 fi) 'Stvori
teij nebesa i Zemlje "' (El-Fatir, l )
Ibn Abbas, r.a., takoer, veli: "Isto
tako nisam shvaao znaenje ajeta:
(_;i ..:,;;;_, G. l ) 'Gospodaru
na, Ti presudi nama i narodu naem,
po pravdi ' (El-A'raf, 89) sve dok
nisam uo kerku Zi J e zena kako
svome m u u veli: t JW teale
ufatihke - doi, neka kadija presudi
meu nama. "
Omer, r.a., nije u poetku razumio
znaenje ajeta: ( '-! J .U.jt) "Ev
je'huzehum ala tehavvufin . . . :_ Ili da
ih nee malo po malo kainjavati. . "
(En-Nahl, 47)
Kada je Kutb ibn Malik, r.a., uo
Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako na
sabah-namazu ui ajet: ( s->11.:- lj)
"Ven-nahle basikatin. - I visoke palme
u kojih su zameci nagomilani jedni
iznad drugih. " (Kaf, l O) nije razumio
njegovo znaenje. Postoji jo mnogo
ovakvih primjera.
...
. . .
70
Tree miljenje - Jedna skupina Gusuf, 35) uio na sljedei nain:
uenjaka smatra da sedam dijalekata

na kojima je objavljen Kur'an potjeu
iz plemena Mudarr. Kao dokaz oni
navode rijei Osmana, r.a., koji je rekao: "Kur'an je objavljen na narjeju
plemena Mudarr." Oni kau: "Dio
j e objavljen na dijalektu plemena
Kurej, dio na dijalektu plemena
Kinane, dio na dijalektu plemena
Esed, plemena Huzejl, Temim, Dabbe i Kaj s. Ova plemena ogranci su
plemena Mudarr i sadre sedam dijalekata arapskog jezika. Ibn Mesud,
r.a., volio je da pisari Kur'ana budu
iz plemena Mudarr." Drugi uenjaci
pak negiraju da dijalekti na kojima
je objavljen Kur'an potjeu samo
iz .plemena Mudarr. Oni kau: "U
diJ alektu plemena Mudarr postoje
rijei koje su izuzeci, a koje nikako
nije dozvoljeno upotrebljavati pri
uenju Kur'ana. Pleme Kajs, naprimjer, ima obiaj umjesto harfa .!l k
upotrebljavati harf ,._;, , a pripadnici
plemena Temim imaju obiaj mjesto
harfa ..r s upotrebljavati harf t.
Ovo nije mogue kada je u pitanju
uenje Kur'ana i ne prenosi se da je
neko od ashaba to inio."
Neki kau: "Kad je rije o mijenjanju hemzeta i ajnom tkao i drugih
grlenih glasova jednih drugima, to je
dozvoljeno i prenosi se od velikog
broja uenjaka." Kao dokaz oni navode predanje u kojem stoji da je
t : .t"'
- )
lb n Mesud, r.a., aJe
( ) "... le jesdunennehu
atta hin. "
etvrto miljenje - Autor djela
Ed-Delail i kadija Ibn Tajjib prenose
rijei jednog uenjaka koji je rekao:

"Razmiljao sam o razlikama koje
postoje u kiraetima i primijetio da
postoj i sedam vrsta razilaenja razlika u vokaliziranju, ali se izgled
rijei i njezino znaenje ne mijenjaju.
Primjer za to jeste ajet <t-W pi :-})
Hunne atheru lekum (Hud, 78) , a
po drugom kiraetu isti jet ui se na
sljedei nain: <t-W i :-} ) Hunne
athere lekum. Druga vrsta razliitog
uenja po kiraetima jeste kada oblik
rijei ostane isti, ali se promijeni
njezino znaenje. Naprimjer, ajet
<'- t; C ) Rabbena baid bejne
.tu
"\ u:..i
es/arina. Po drugom kiraetu ovaj se
ajet proui na sljedei nain: )
.tu') u:..i
< ' - J.i.t; Rabbena baade bejne
"\
es{arina. Trea vrsta razliitog uenja
jeste kada oblik rijei ostane isti, ali
se promijeni njezino znaenje zbog
promjene njezina slova. Primjer za to
jeste rije (lP.) nunizuha, to zna
i sastavljati (El-Bekara, 259), koja
se po drugom kiraetu ui {lP. )
nuniruha, to znai iriti. Cetvrta
vrsta razliitog uenja po kiraetima
jeste kada se oblik rijei u potpu
nosti promijeni, a znaenje ostane
isto. Primjer za to jeste ajet )
(..;.):il Ke! ihnil menfu (El-Karia, 5) , koJ i se po drugom kiraetu
"... le jesdunennehu hatta hin. - ... da ui (..;..J:il 0) Kes-sufi! menfu.
ga za neko vrijeme bace u tamnicu. " Peta vrsta razliitog uenja jeste kada
u

se i oblik rijei i njezino znaenje
promijene. Primjer za to jeste ajet
(.h: j) "Ve talhin mendud. - I
meu bananama plodovima naniza
nim. " (El-Vaki' a, 29) Ovaj se ajet po
drugom kiraetu proui na sljedei
nain: (:,..h: .:;) "Ve tal'in men dud
- I meu zamecima plodova nani
zanih. " esta vrsta razliitog uenja
po kiraetima jeste pomjeranje rijei
naprijed ili nazad. Primjer za to jeste
ajet ( S>_;ji i}:.::. ..:.,;-') Ve daet
sekret,;l- evti bil-hakk. Po drugom
kiraetu ovaj se ajet ui na sljedei
nain: (S'_;j l i}:.::. .;.,;j) Ve daet
sekretul-hakk bil-mevti. ( Kaf, 1 9)
Sedma vrsta razliitog uenje jeste
kada se u neki ajet doda rije ili se
odu zme. Naprimjer, 0.J 8)
,
(i Tisun ve tisune nadeten unsa.
Rije unsa dodata je u ovom ajetu.
Peto miljenje- Pod sedam nai

na uenja Kur'ana misli se na razliita
znaenja koja se nalaze u njemu, a
to su: naredbe, zabrane, obeanja,
.
.
.
. .
pn) etnje, pnpoVIJeStt, rasprave 1 pnmjeri. Ibn Atijja veli: "Ovo miljenje
nije ispravno jer se nabrojano ne
smatra razliitim u enjem. O s i m
toga, svi uenjaci sloni su u tome
da se omoguavanje razliitog uenja
ne odnosi na promjenu propisa u
smislu da ono to je bilo dozvoljeno
postane zabranjeno i obratno ili na
bilo kakvu promjenu u znaenju."
Kadija Ibn Tajjib prenosi i hadis
o ovoj temi, ali nakon toga kae:
"Promjena znaenja ajeta prilikom
razliitog uenja nije dozvoljena, a
.
..
71
rije harf spomenuta u ovom hadisu

znai nain, strana. Ova je rije upo
trijebljena u sljedeem ajetu: 'Ima
ljudi koji se klanjaju Allahu, ali bez
pravog uvjerenja. ' (El-Hadd, l l )
Isti je sluaj i s hadisom koji govori
o sedam vrsta znaenja, poput do
zvoljavanja, zabranjivanja itd."
Neki smatraju da se hadis: "Kur'an
je objavljen na sedam naina ... " od
nosi na sedam razliitih kiraeta,
jer su svi ti kiraeti vjerodostoj no
preneseni od Allahova Poslani ka,
s.a.v.s. Medutim, ovo je miljenje u
potpunosti neispravno o emu emo
kasnije govoriti.
Velik broj uenjaka, medu njima
Davudi i Ibn Ebi Sufra, kau: "Se
dam kiraeta, koji su dobili imena po
uaima koji su se istaknuli u njihovu
poznavanju, ni u kojem sluaju nisu
sedam razliitih naina dozvoljenih
ashabima po kojima oni mogu ui
ti. Svih tih sedam kiraeta mogu se
svrstati pod jedan od sedam naina
koji se spominju u ovom hadisu, a
Osman, r.a., naredio je da Mushaf,
koji je ispisan u njegovo vrijeme,
sadri samo jedan nain od moguih
sedam. Ovo miljenje zastupao je Ibn
Nuhhas i neki drugi uenjaci. Sedam
poznatih kiraeta dobili su imena po
uenjacima koji su se istaknuli u
njihovu poznavanju. Svaki od njih
poduavao je druge onom kiraetu
koji je najbolje poznavao tako da je
taj kiraet postao prepoznatljiv po
njegovu imenu i zato danas kaemo
kiraet imama Nafia, kiraet Ibn Kesira,
72
itd. Nijedan od njih nije s matrao

druge kiraete neispravnim . Svaki
od ovih sedam kiraeta ima po dva ili
vie rivajeta - mogunost razliitog
uenja unutar jednog kiraeta, a svi su
ti naini ispravni i vjerodostojni. ak
do naeg vremena, svi su uenjaci
sloni u tome da se moe osloniti na
kiraete koje su prenijeli ovi uenjaci,
kao i na sve to su pisali o toj temi
tako da konsenzus uenjaka ukazuje
na vjerodostojnost ovih kiraeta. Na
ovaj je nain Allah, d.., ispunio
Svoje obeanje da e sauvati Kur'an
u cijelosti. Velik doprinos tome dali
su vrijedni uenjaci, meu kojima se
najvie istiu kadija Ebu Bekr ibn
Tajjib i et-Taberi." Ibn Atijja veli:
"U svim vremenima i svim dijelo
vima islamskog svijeta ueno je po
ovim kiraetima i s njima su obavljani
namazi, jer se svi uenjaci slau da
su oni vjerodostoj ni. Kad je rije o
kiraetima koji nisu autentini, njih
nije dozvoljeno koristiti prilikom
obavljanja namaza, jer ne postoji
konsenzus uenjaka da su ti kiraeti
ispravni. U sve to je vjerodostojno
preneseno od ashaba i tabiina mo
emo vjerovati. Treba upozoriti na
to da ne treba vjerovati u ono to
se prenosi od Ehu Semma i njego
vih pristalica, jer je on tvrdio da se
moe uiti na naine koje nijedan
drugi uenjak nije smatrao ispravnim.
to se tie kiraeta ija vjerodostoj
nost nije utvrena, njih ne moemo
smatrati dijelom Kur'ana niti treba
postupati po njima. Najbolje to za
njih moemo rei jeste da su vrsta

tumaenja Kur'ana i pojanjenje nje
govih ajeta. Primjer za to jeste ono
to se prenosi od Ibn Mesuda, r.a.. ,
koj i za post tri dana n a haddu
zbog uinjenog prijestupa dodaje
da treba da se ti dani poste uzasto
pno. Ukoliko samo jedan prenosilac
tvrdi da je odreeni nain uenja
uo od Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
uenjaci se razilaze u tome da li to
treba primjenjivati u praksi. J edni
smatraju da to ne treba prihvaa
ti, jer to prenosilac ne prenosi kao
hadis nego kao dio Kur'ana, to se
u ovom sluaju ne moe prihvatiti.
Drugi pak smatraju da se po tome
ipak treba postupati, jer ako se za
to ne moe rei da je dio Kur'ana,
onda je to hadis Allahova Poslanika,
s.a.v.s., pa makar ga prenosio samo
jedan prenosilac."
Znaenje predanja
koja prenose Omer,
r.a., i Hiam, r.a.
Ibn Atijja veli: "Allah, d.., je

Svome Poslaniku, s.a.v.s., dozvolio da
moe uiti Kur'an na sedam razliitih
naina kojima ga je vrlo precizno po
duavao Dibril, a.s. Rijei Allahova
Poslanika, s.a.v.s.: 'Uite iz Kur'ana
ono to vam je lahko', ne znae da su
ashabi mogli prema svom nahoenju
i eljama mijenjati rijei u Kur'anu
nekim drugim rijeima koje imaju
isto znaenje. Da je to bio sluaj,
nestalo bi nadnaravnosti kur'anskog

teksta i dolo bi do tolikih izmjena
da se za to vie ne bi moglo rei da
je objava Allaha, d.. Dozvola da
odabere jedan od sedam naina odnosila se samo na Allahova Poslanika,
s.a.v.s., kako bi on njima mogao poduavati svoje sljedbenike. Deavalo
se da,_ naprimjer, Ubejja, r.a., podui
jednom nainu uenja odreenih
ajeta kojima je njega poduio Div ' b n' l , a.s.,
b n1 , a.s., a k ad a b 1. ga D Zl
poduio drugom nainu uenja tih
istih ajeta, Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
bi tom nainu poduio, naprimjer,
Ibn Mesuda, r.a. Ovo je razlog zbog
kojeg su Omer, r.a., i H iam ibn
Hakim, r.a., suru El-Furkan uili
na razliite naine. Da nije tako,
onda Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne
bi mogao za dva razliita uenja iste
sure rei: 'Ovako me je Dibril, a.s.,
poduio.' To je rekao zbog toga to
ga je jednom prilikom Dibril, a.s.,
poduio j ednom nainu uenja, a
drugom prilikom drugom nainu
uenja. To potvruje i sluaj kada
je Enes! r.a., ajet: l!.\ ct j;1J1 0l)
( f) \11; 1) lnne naietel-lejli hije
eeddu vaten ve akveme kila uio ve
asvebe kila . Ovo znai da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., taj koji ih je podu
avao razliitom uenju Kur'ana,
a u sluaju da su ostali ljudi i mali
pravo mijenjati ta ele, obeanje
dato u ajetu: 'Mi, uistinu, Kur'an
objavljujemo i zaista emo Mi nad
njim bdjeti' (El-Hidr, 9) ne bi bilo
ispunjeno."
73
Omer, r.a., pripovijeda: " uo sam

Hiama ibn Hakima, r.a., da ui suru
El-Furkan na meni nepoznat nain,
jer je mene Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
poduio drugaije nego to je Hiam
uio pa sam htio da ga prekinem u
uenju, ali sam ipak saekao. Kada
je krenuo da ide, s njim sam otiao
kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa
sam rekao: 'Allahov Poslanie, uo
sam ovog da ui suru El-Fu rkan
drugaije od onoga kako si ti mene
poduio da uim.' Allahov Poslanik,
s.a.v.s., ree Hiamu, r.a.: 'Ui! ' Kada
je H iam, r.a., zavr io s uenjem,
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
'Ovako je ova sura objavljena.' Na
kon toga, naredio je i meni da uim i
kada sam zavrio, Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: 'I ovako je ova sura
objavljena. Kur'an je objavljen na
sedam naina pa uite ono to vam
je olakan o iz njega."so
Slino ovom predanju jeste i ono
to se desilo Ubejju ibn Kabu, r.a.,
koji pripovijeda: "Jednog dana bio
sam u damiji kad ue neki ovjek i
poe klanjati. uo sam ga kako ui na
meni nepoznat nain. Nakon njega
uao je i drugi ovjek i kada je poeo
uiti Kur'an u namazu primijetio
sam da se njegovo uenje razlikuje
od uenja ovjeka koji je uao prije
njega. Kada smo zavrili s namazom,
zajedno smo otili kod Allahova Po
slanika, s.a.v.s., pa sam rekao: 'Ovaj
50
Sahihima, Tirmizi, Nesai i A h med.
74
ovdje uio je na meni nepoznat nain,

a nakon njega u damiju je uao ovaj
koji je opet uio drugaije nego ovaj
prvi.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredi
im da ue i kada su zavrili, A llahov
Poslanik, s.a.v.s., lijepo se izrazio o
njihovu uenju. Zapao sam u toliku
nevjericu da sam gotovo porekao
rijei Allahova Poslanika, s.a.v.s., a
. . .
b1. 0 sam t e k ned avno pnm10 t s la m .
Kada je A llahov Poslanik, s.a.v.s.,
primijetio ta se sa mnom deava,
stavio je ruku na moje grudi pa sam
se pobojao Allaha, d.., zbog onoga
to osjeam i zbog stida sam se poeo
preznojavati. Rekao mi je: ' Ubejje,
objavljeno mi je da uim Kur'an samo
na j edan nain pa sam zamolio da se
olaka mojim sljedbenicima, pa mi je
dozvoljeno da uim na dva naina.
N akon toga opet sam zamolio da se
olaka mojim sljedbenicima, pa mi
je dozvoljeno da uim na sedam na
ina i reeno mi je da za svaku moju
molbu za olakanjem imam pravo
da prouim po jednu dovu. Prouio
sam dva puta: 'Allahu, oprosti mo
jim sljedbenicima, A llahu, oprosti
mojim sljedbenicima', a treu dovu
odgodio sam za dan kada e oi svih
stvorenja biti uprte u mene, ak i
Ibrahima, a.s."'51
je strah pred Allahom, d.., zbog

misli koje su mu navrle i zbog stida
se poeo p reznojavati. O ovakvoj
vrsti misli govori predanje u kojem
stoji da su neki ashabi rekli Allahovu
Poslaniku, s.a.v.s.: "Ponekad u naim
duama osjetimo tako rune misli
koje uope ne bismo eljeli j ezi
kom izgovoriti." Allahov Poslanik,
.
"
v
s.a.v.s., upna: "Zar vam se to desava.
Ashabi odgovorie: "Da." Allahov
Poslanik, s.a.v.s., ree: "To je dokaz
istinskog i mana. "52 O ovom hadisu
bit e govora prilikom tumaenja
sure El-A'raf, ako Bog da!
Poglavlje o sakupljanju
Kur'ana, razlogu zbog kojeg
je Osman, r.a., naredio da
se ispie vie primjeraka
Mushafa i da se spale svi
ostali primjerci osim ovih
i o ashabima koji su znali
Kur'an napamet jo za ivota
Nakon to je Allahov Poslanik,

s.a.v.s., svojom mubarek rukom do
takao grudi Ubejja ibn Kaba, r.a., one
su se rairile i bile spremne prihvatiti
svjetlo upute. Nakon toga, osjetio
Za vrijeme ivota Allahova Posla

nika, s.a.v.s., Kur'an nije bio saku
pljen u jednu zbirku, Mushaf, nego
su ga ashabi j ednostavno pamtili.
Neki njegovi dijelovi bili su i_spi
sani na komadima koa, listovima
palmi i ostalim podlogama koje su
se u to vrijeme koristile za pisanje.
Asmei veli: "Nakon to je u Bici na
51
Hadis biljee Muslim u Sahihu i Ahmed.
Had is biljei Muslim u Sahihu.

Jemami poginuo velik broj hafiza
- neki smatraju da ih j e poginulo
vie od sedamsto - Omer, r.a., po
savjetovao je Ehu Bekra, r.a., koji
je u to vrijeme bio halifa, da naredi
da se Kur'an sakupi i ispie u jednu
zbirku. Kao razlog naveo je bojazan
da se moe desiti da umru ili poginu
i oni ashabi koji su smatrani vrhov
nim autoritetima kada je u pitanju
poznavanje Kur'ana, poput Ubejja
ibn Kaba, r.a., Ibn Mesuda, r.a., i
Zejda ibn Sabita, r.a."
Zejd ibn Sabit, r.a., pripovijeda:
"Nakon pogibije velikog broja hafiza
u Bici na J e mami, E b u Bekr, r.a.,
poruio mi je da doem kod njega.
Kada sam doao, kod njega je bio i
Omer, r.a., a Ehu Bekr, r.a., rekao mi
je da je kod njega doao Omer, r.a., s
rijeima: 'U Bici na Jemami poginuo
je velik broj hafiza, a bojim se da e i
ostatak njih poginuti u bitkama koje
nam predstoje pa emo na taj nain
izgubiti vei dio Kur'ana. Zato sma
tram da bi trebao sakupiti sve njegove
dijelove i objediniti ih u jednu zbir
ku. ' Upitao sam Omera, r.a.: 'Kako
u uiniti neto to Allahov Poslanik,
s.a.v.s., nije uinio? ', a on mi je od
govorio: 'Tako mi Allaha, d.., to
bi, uistinu, bilo veliko dobro djelo.'
Nije p restao da m e nagovara sve
dok me Allah, d.., nije nadahnuo
da to prihvatim.' E bu Be kr, r.a., mi
zatim ree: 'Ti si mlad i inteligentan
ovjek i bez mahane si. Bio si pisar
Objave i za vrijeme ivota Allaho
va Poslanika, s.a.v.s., zato poni sa
75
sakupljanjem Kur'ana i njegovim

zapisivanjem.' Da mi je naredio da
prenesem brdo, lake bi mi palo od
sakupljanja Kur'ana. Upitao sam ih:
'Kako ete uiniti neto to Allahov
Poslanik, s.a.v.s., nije uinio?' Ebu
Bekr, r.a., ree mi: 'Tako mi Allaha,
d.., to bi, uistinu, bilo veliko dobro
djelo.' Raspravljao sam s njim sve
dok i mene Allah, d.., nije nadah
nuo da prihvatim ideju koju su mi
njih dvojica predloili. Poeo sam
sakupljati dijelove Kur'ana koji su
bili ispisani na kostima, listovima
palmi i sl. kao i ono to su ashabi
pamtili, a nije bilo nigdje zapisano.
Pos ljednja dva ajeta sure Et-Tevba
jedino je Huzejma el-Ensari pamtio
i niko drugi osim njega."'53 Listovi
na kojima je bio ispisan cijeli Kur'an
bili su kod Ehu Bekra, r.a., a nakon
njegove smrti brigu o njima preuzeo
je Omer, r.a., a nakon njegove smrti
njegova kerka Hafsa, r.a.
Tirmizi biljei predanje u kojem
stoji da je Zejd ibn Sabit, r.a., rekao:
"Posljednja dva ajeta sure Et-Tevba:
'Doao vam je poslanik, jedan od vas,
teko mu je to ete na muke udariti,
jedva eka da Pravim putem poete,
a prema vjernicima je blag i milostiv.
A ako oni glave okrenu, ti reci: 'Meni
je dovoljan Allah, nema boga osim
Njega; samo se uzdam u Njega, On je
Gospodar svemira velianstvenoga ',
pronaao sam samo kod Huzejme
ibn Sabita, r.a."
53
Hadis biljee Buhari u Sahihu i Tirmizi.
76
Buhari biljei drugo predanje od

Zejda ibn Sabita, r.a., u kojem stoji:
" Kada sam sve listove objedinio u
jednu zbirku, nedostajao mi je jedan
ajet iz sure El-Ahzab za koji sam
bio siguran da sam uo Allahova
Poslanika, s.a.v.s., da ga ui. Taj sam
ajet pronaao jedino kod Huzejme
el-Ensarija, r.a., za kojeg je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao da njegovo
svjedoenje vrijedi kao svjedoenje
dvojice ljudi. Radi se o slj edeem
ajetu: 'Ima vjernika koji ispunjavaju
zavjet dat Allahu, ima ih koji su po
ginuli, i ima ih koji to oekuju - nisu
nita izmijenili. ' (El-Ahzab, 23) Kada
sam pronaao ovaj ajet kod Huzej
me, r.a., uvrstio sam ga u suru kojoj
pripada. "54
P ri l i k o m p rvog s a k u p l j a n j a
Kur'ana nedostajala s u dva posljednja
ajeta iz sure Et-Tevba, to moemo
zakljuiti na osnovu predanja koje
biljee Buhari i Tirmizi, a prilikom
drugog sakupljanja Kur'ana nedosta
jao je ajet iz sure El-Ahzab. Taberi
smatra da su ajeti iz sure Et-Tevba
nedostajali prilikom drugog saku
pljanja, meutim prvo je miljenje
.
..
tspravmJe.
Moda e neko upitati: "Zbog
ega je Osman, r.a., sakupljao Kur'an
kada je Ebu Bekr, r.a., prije njega to
uinio ? "
54
Navedene ajete pamtil i s u svi hafizi,

meu t i m napisani su b il i samo kod
hazreti Huzejme, r. a. (Prim. u r.)
Odgovor na ovo pitanje jeste da

namjera Osmana, r.a., nije bila da po
novo sakuplja Kur'an, jer se prenosi
da je on rekao Hafsi, r.a.: "Poalji
nam listove koji se nalaze kod tebe
kako bismo ih mogli umnoiti u vie
primjeraka, a kada to uinimo opet
emo ti ih vratiti." Za vrijeme njegova
hilafeta ljudi su u razliitim mjestima
uili po razliitim kiraetima u skla
du s tim kako ih je poduio ashab
koji je doputovao u njihovu zemlju.
Problemi koje je prouzrokovalo ovo
razliito uenje doli su do izraaja
u pohodu na Armeniju u kojem su
zajedno uestvovali stanovnici Iraka
i ama. S obzirom na to da su ui
li razliito, poeli su se prepirati i
svaati, ak su se poeli meusobno
proglaavati nevjernicima i proklinja
ti jedni druge. Huzejfa, r.a., koji je
bio prisutan meu njima, zabrinuo se
zbog toga i kada se vratio u Medinu,
prije nego to je uao u svoju kuu,
otiao je kod Osmana, r.a., i rekao
mu: "Spasi muslimane prije nego to
doive propast." Osman, r.a., upita:
"A o d cega
v
to.) " H uzeJ. fa, r.a., rece:
"Zbog svae oko uenja Kur'ana.
Bio sam u ovom vojnom pohodu i
prisustvovao sam kada su se ljudi iz
Iraka, ama i H idaza svaali oko
toga ije je uenje ispravnije. Bojim
se da e se podvojiti oko Kur'ana kao
to su se podvojili jevreji i krani
oko svojih svetih knjiga."
v
Ovaj dogaaj nepobitno dokazuje

da je miljenje onih koji smatraju da
se pod sedam razliitih naina uenja

misli n a sedam poznatih kiraeta, jer
da postoje dokazi da je to tano niko
se ne bi razilazio u tome. Alija ibn
Ebi Talih, r.a., prenosi da je Osman,
r.a., jednog dana upitao ashabe: " ta
vi mislite o ovim mushafima? Ljudi
su poeli razliito uiti pa ak i jedni
drugima govoriti: 'Moj kiraet je bolji
i vredniji od tvoga kiraeta.' Ovo se
gotovo moe nazvati nevjerstvom. '"
Upitali smo: "Vladaru pravovjernih,
kakav je tvoj stav o tom pitanju ? "
Osman, r.a., rekao j e : "Smatram da
bi svi ljudi trebali uiti po jednom
kiraetu, jer ako ste se vi poeli svaati
zbog razliitog uenja, ta e tek biti
s generacijama koje dou poslije vas.''
Rekli smo: "Vladaru pravovjernih,
tvoje je miljenje ispravno.'' Nakon
toga, Osman, r.a., zamolio je Hafsu,
r.a., da mu poalje listove na kojima
je bio ispisan cijeli Kur'an kako bi
ga mogli umnoiti u vie primjera
ka. Kada mu je Hafsa, r.a., poslala
te listove, Osman, r.a., naredio je
Zejdu ibn Sabitu, r.a., Abdullahu ibn
Zubejru, r.a., Seidu ibn el-Asu, r.a.,
i Abdur-Rahmanu ibn Harisu ibn
Hiamu, r.a., da Kur'an prepiu u
vie primjeraka. Obraajui se sku
pini Kurejija, Osman, r.a., rekao je:
"Ako se vi i Zejd ibn Sabit, r.a., razi
ete u neemu, onda to napiite na
kurejijskom dijalektu, jer je Kur'an
objavljen na njihovu dijalektu.'' Oni
su to i uinili. Kada je zavreno s
umnoavanjem primjeraka Kur'ana,
Osman, r.a., vratio je Hafsi, r.a., nje
zine listove. U svaku oblast gdje su
77
ivjeli muslimani poslao je po jedan

primjerak Kur'ana i naredio da se
ranije postojei primjerci i listovi
spale. Osman, r.a., uinio je ovo tek
nakon to se posavjetovao s velikim
brojem muhadira i ensarija. Svi su se
oni sloili da u Mushaf treba uvrstiti
samo vjerodostojno prenesene kira
ete od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da
sve ostalo treba izostaviti i smatrali
su miljenje hazreti Osmana, r.a., u
potpunosti ispravnim.
Taberi biljei da je Osman, r.a.,
osim Zejda, r.a., angairao j o samo
Ebana ibn Seida ibn el-Asa, r.a., me
utim, ovo miljenje nije ispravno.
Vjerodostojn o je ono to biljee
B uhari i Tirmizi. Taberi, takoer,
veli: "Primjerak Mushafa koji je bio
kod Hafse, r.a., sluio je kao osnova
p rilikom sakupljanja Kur'ana koje
je organizirao Osman, r.a." Ova je
tvrdnja tana.
Ibn ihab prenosi od Objeda ibn
Abdullaha da je Abdullah ibn Mesud,
r.a., negodovao zbog toga to je Zejd
ibn Sabit, r.a., odabran da nadzire
umnoavanje primjeraka Kur'ana.
On je rekao: " Muslimani, zar da
pored mene neko drugi to ini. Tako
mi Allaha, d.., kada sam ja primio
islam, on se jo nije bio ni rodio.''
Prenosi se da je Abdullah ibn Mesud,
r.a., takoer, rekao: "Stanovnici Ira
ka, sakrijte primjerke Kur'ana koje
imate kod sebe i zatajite ih, j er je
Allah, d.., rekao: J4. onaj ko neto
utaji, donijet e na Sudnji dan to
to je utajio . ' (Alu Imran, 1 6 1 ) Na
..
78

"
Sudnjem danu doite s Mushafom

pred Allaha, d.."55
Ebu Bekr el-Enbari veli: " Od
luka Ebu Bekra, r.a., Omera, r.a., i
Osmana, r.a., da umjesto Abdullaha
ibn Mesuda, r.a., angairaju Zejda
ibn Sabita, r.a., bila je zbog toga to
je Zejd, r.a., imao bolje pamenje od
Abdullaha, r.a. Zejd, r.a., pamtio je
cijeli Kur'an jo za ivota Allahova
Poslanika, s.a.v.s., a s druge strane,
Abdullah ibn Mesud, r.a., za ivota
Allahova Poslanika, s.a.v.s., pamtio
je neto vie od sedamdeset s ura,
a nakon smrti A llahova Poslanika,
s.a.v.s., nauio je preostale sure. Onaj
ko je jo za ivota Allahova Posla
nika, s.a.v.s., pamtio cijeli Kur'an
svakako je prei da mu se dadne
prednost nad onima koji to nisu
postigli. Niko ne treba misliti da je
na ovaj nain oskrnavljena pravo Ab
dullaha ibn Mesuda, r.a., jer injenica
da je Zejd, r.a., imao bolje pamenje
ne znai da je on bio bolji u svemu.
Zejd, r.a., imao je bolje pamenje i
od Ebu Bekra, r.a., i Omera, r.a., ali
niko ne tvrdi da je bio bolji od njih
dvojice. Negodovanje Abdullaha ibn
Mesuda, r.a., bilo je rezultat afekta,
tako da se ne treba uzimati u ob
zir niti se treba postupati po tome.
Niko ne treba sumnjati da je on,
nakon to ga je prola ljutnja, shvatio
da je odluka Osmana, r.a., i ostalih
55
Ovo predanje Tirmizi biljei nakon

hadisa koji je zabiljeio pod brojem
3 1 04.
ashaba ispravna i da se kasnije sloio

s njima i sprijeio dalje neslaganje.
Prenosioci s u nam prenijeli da je
Abdullah, r.a., preostale sure nauio
napamet tek nakon smrti Allahova
Poslanika, s.a.v.s., iako neki smatraju
da je umro prije nego to je nauio
sve sure napamet.
Prenosi se da je Enes ibn Malik,
r.a., rekao: " Kada bi se pisari razili
o nekom ajetu, neko bi se sjetio da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nauio
odreenog ovjeka tom ajetu. Ljudi
bi rekli: 'On ivi tri dana putovanja
od Medine.' Poslali bi po njega i
kada bi doao, izdiktirao bi im ajet
tano onako kako ga je Allahov Po
slanik, s.a.v.s., poduio." Desilo se
da su se razili oko pisanja rijei
..:.,Y.WI et-tabutu, koja se nalazi u suri
Ta- Ha, jer su neki smatrali da se
ova rije pie na sljedei nain WI
et-tabuhu. Doli su kod Osmana,
r.a., da on presudi meu njima, pa je
on rekao: "Napiite je s harfom -::.. t,
jer je Kur'an objavljen na dijalektu
plemena Kurej." Ovo predanje bi
ljee Buhari i Tirmizi. Ibn Atijja veli:
"Zejd, r.a., je ovu rije uio s harfom
Jt> h, a Kurejije s harfom -::.. t, pa su
je na osnovu naredbe Osmana, r.a.,
napisali po dijalektu plemena Kurje
i tako ja ostalo."
Neki smatraju da je Osman, r.a.,
naredio da se napie samo jedan pri
mjerak, drugi da se radilo o sedam
primjeraka Kur'ana, a najvei broj
uenjaka smatra da se radilo o etiri
primjerka te da je po jedan primjerak

poslao u Irak, am i Egipat. Uai
iz ovih pokrajina prihvatili su ove
primjerke Kur'ana, oslanjali se na njih
i niko nije odstupao od njihove ortografije. Razliito uenje zastupljeno
u sedam poznatih kiraeta nastalo je
zbog toga to je Osman, r.a., naredio da se u pojedinim primjercima
Kur'ana zastupe jedni kiraeti, a u
drugima neki drugi. Na ovaj je nain
Osman, r.a., elio potvrditi da su svi
ovi kiraeti ispravni i vjerodostojni
i da j e uenje po svakom od njih
dozvoljeno." Ibn Atijja dalje veli:
"Nakon toga je Osman, r.a., naredio
da se primjerci Kur'ana i l istovi koji
su prije toga postojali spale i zatim
zakopaju u zemlju."
Ebu B e k r e l - En bari u d j e l u
Er-Redd biljei predanje Suvejda
ibn Gafele koji prenosi da je Alija ibn
Ebi Talib, r.a., rekao: "Lj udi, bojte se
Allaha, d.., kada je rije o Osmanu,
r.a., i nemojte preqenvati u vezi s
njim. Prestanite govoriti kako je on
pogrijeio to je naredio spaljivanje
prijanjih primjeraka Kur'ana, jer je
to uinio uz saglasnost svih nas ashaba Allahova Poslanika, s.a.v.s."
U mej r ibn Sad, r.a., prenosi da j e
Alija, r.a., takoer, rekao: " D a sam
u to vrijeme bio umjesto Osmana,
r.a., i sam bih naredio da se ti pri
mjerci spale."
Ebu Hasan ibn Bettal veli: "Ovaj
postupak Osm ana, r.a., dokazuje
da je dozvoljeno spaljivanje knjiga
u kojima se nalaze Allahova, d..,
imena te da je to s ciljem njihove
79
zatite kako ne bi dospjele pod noge

ljudima ili da ne bi bile baene na
smetljite." Ibn Tavus prenosi da je
njegov otac spaljivao pisma koja je
dobijao a na kojima je bila ispisana
Bismilla. Urva ibn Zubejr spaljivao
je djela iz oblasti erijatskog prava
koja s u bila poderana. Ibrahim je
smatrao pokuenim da se spaljuju
listovi na kojima se nalaze Allahova,
d.., imena, meutim, miljenje onih
koji s matraju da je to dozvoljeno
ispravnije je, jer je Osman, r.a., to
uinio. Kadija Ebu Bekr veli: " Kadiji
je dozvoljeno da donese odluku o
spaljivanju listova na kojima se nalaze
ajeti ukoliko ocijeni da je to potreb
no." U jednom hadisu kudsiji stoji da
je Allah, d.., rekao: "Objavio sam
ti Knjigu koju voda ne moe saprati,
a koju e uiti i kad si budan i kad
spava. "56 Ovaj hadis kudsi dokaz je
da Njegove rijei nisu harfovi i da
ne slie harfovima.
Neke sekte koje su zastranile na
stoje osporiti autentinost Kur'ana
i kau: " Kada je u pitanju Kur'an,
dovoljan je j edan prenosilac koji
e potvrditi da j e neto kur'anski
tekst pa da to prihvatimo. To s te
i vi uinili, jer ste p rihvatili svje
doenje Huzejme ibn Sabita, r.a.,
koji j e j edini znao posljednja dva
ajeta sure Et-Tevba i 23. ajet sure
El-Ahzab . " Meutim, odgovorit
emo im na sljedei nain: Kada je
s6
Hadis biljee Bu hari i Muslim u svojim

Sahihima, Tirmizi i A hmed.
80
Tefiir imama Kurtubiia
Huzejma, r.a., prouio te ajete, velik

broj ashaba ih se prisjetio. injenica
je da ih je i Zejd, r.a., poznavao, jer je
rekao: "Nedostajala su mi dva ajeta
s kraja sure Et-Tevba. " Da ih nije
poznavao, ne bi mogao primijetiti da
nedostaju. Na osnovu ovih injenica
moemo rei da su ajeti potvreni
konsenzusom ashaba, a ne na osno
vu svjedoenja samo jednog ovje
ka. Prenosi se da je Zejd ibn Sabit,
r.a., rekao: "Kada smo umnoavali
primjerke Kur'ana, primijetio sam
da nam nedostaje jedan ajet iz sure
El-Ahzab, a sjeao sam se da ga je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., esto uio.
Uspio sam ga pronai jedino kod
Huzejme el-Ensarija, r.a., za kojeg
je A llahov Poslanik, s.a.v.s., rekao
da njegovo svjedoenje vrijedi kao
svjedoenje dvojice ljudi." Hafiz Ibn
Hader u djelu El-/sabe fi temjizis
sahabe biljei biografiju Huzejme,
r.a., u kojoj pod brojem 225 1 navodi
hadis: " Kome Huzejma, r.a., neto
posvjedoi, moe se osloniti na to."
Opirnije o ovome pogledaj u dje
lu El-/sabe fi temjizis-sahabe pod
brojem 1 /425 (ovo je tekst fusnote
koja je u originalu zabiljeena pod
brojem 98).
ko j e Ehu Zejd, r.a. ? " Odgovorio

je: "On je jedan od mojih amida."57
Enes, r.a., takoer, veli: " Kada

je A llahov Poslanik, s.a.v.s., umro,
jedino su etverica ljudi cijeli Kur'an
nauili direktno od njega: Ehu Derda,
r.a., Muaz ibn Debel, r.a., Zejd, r.a.,
i Ehu Zejd, r.a., a ono to mi nismo
znali, uili smo od njih." U drugom
predanju stoji: " Kada je Ehu Zejd
umro, iza sebe nije ostavio nasljedni
ka, a bio je uesnik Bitke na Bedru."
Pravo ime Ehu Zejda, r.a., bilo je
Sad ibn Ubejd, r.a. Ibn Tajjib veli:
"Ova dva predanja koja se prenose
od Enesa, r.a., nikako ne upuuju na
to da su samo ova etverica ensarija
znali Kur'an napamet. Vjerodostoj
no je preneseno da su hafizi cijelog
Kur'ana bili i: Osman, r.a., Alija, r.a.,
Temim ed-Dari, Ubada ibn Samit,
r.a., i Abdullah ibn Amr ibn As, r.a.
Rijei Enesa, r.a., u kojima stoji da
su samo ova etverica ensarija znali
Kur'an napamet znae da su ga samo
oni nauili direktno od Allahova
Poslanika, s.a.v.s., dok su ostali uili
jedni od drugih. U vjerodostoj no
prenesenim predanjima stoji da su
etverica pravednih halifa znali cijeli
Kur'an napamet jo za vrijeme ivota
Enes ibn M alik, r.a., veli: "Za Allahova Poslanika, s.a.v.s., j er su
ivota A llahova Poslanika, s.a.v.s., odmah u poetku primili islam, a
cijeli Kur'an napamet znala su samo Allahov Poslanik, s.a.v.s., veoma ih
etverica ljudi i svi su bili ensarije: je cijenio."
Ubejj ibn Kab, r.a., Muaz ibn Debel, 57 H ad i s j e vjerodostoj a n . B i ljee ga
r.a., Zejd ibn Sabit, r.a., i Ehu Zejd,
B uhari, M u s l i m , Tajalisi, Tirmizi,
r.a." Neko je upitao Enesa, r.a.: "A
A h med i Ebu Jala od Enesa, r.a.
81
Kadija Ibn Tajj ib ovdje ne spo- sam sedamdeset dvije sure, a suru
minje Abdullaha ibn Mesu da, r.a., El-Bekare nauio sam od njega sve
Salema, r.a., tienika Ebu Huzejfe, do ajeta: 54./lah zaista voli one koji se
r.a., a i njih dvoj ica znali su cijeli esto kaju i voli one koji se mnogo i
Kur'an napamet.
ste. "' (El-Bekara, 222) Ebu Ishak veli:
Omer ibn Hattab, r.a., pripovije- "Ostatak Kur'ana Abdullah ibn Me
da: "Jednog dana, u drutvu Allahova sud, r.a., nauio je od Mudemmea
Poslan 1' ka, s.a.v.s., Eb u B e k ra, r.a., 1 ibn DariJ' e el-EnsariJ' a, r.a."60
Ako je ovo predanje ispravno,
nekih drugih ashaba proli smo pored
Abdullaha ibn Mesuda, r. a., koji je onda je ispravan i konsenzus ue
obavljao namaz. Allahov Pos lanik, njaka koji spominje Jezid ibn Harun
s.a.v.s., upita: ' Ko je ovaj ovjek koji i to je razlog zbog kojeg Ibn Tajjib
ui Kur'an ? ' Neko ree: 'To je Ab- nije uvrstio Abdullaha ibn Mesuda,
dullah ibn Mesud.' Allahov Poslanik, r.a., meu one koji su jo za ivota
s.a.v.s., ree: 'Abdullah ui Kur'an ba A l lahova Pos lanika, s.a.v.s., znali
Kur'an napamet.
onako kako je objavljen. "'58
Ebu Ishak prenosi da je upitao
Abdullah ibn Amr, r.a., prenosi da
El-Esveda:
" ta je Abdullah ibn MeJe All ah ov pos 1 am' k, s.a.v.s., re kao:
"Uite Kur'an od etverice ljudi: sud, r.a., uradio sa surom El-A'raf? "
Abdullaha ibn Mesuda, r.a., _ njega El-Esved je odgovorio: "Nije je znao
je p rvog spomenuo _ Muaza ibn napamet sve dok nije doao u Kufu."
..
Dvze be l a, r.a., Ub elJa 1' b n K a b a, r.a., 1 Neki uenjaci kau: ''Abdullah, r.a.,
Salema, r.a., tienika Ebu Huzejfe, umro je prije nego to je napamet
nauio sure El-Felek i En-Nas i to je
r.a."S9
Ovaj hadis ukazuj e na to da j e

Abdullah i b n Mesud, r.a., jo za
ivota Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
znao cijeli Kur'an napamet i da oni
koji tvrde suprotno grijee, a Allah,
d.., najbolje zna!
Ebu Bekr el- E nbari u d j e l u
Er-Redd biljei d a je Abdullah ibn
Mesud, r.a., rekao: "Direktno iz usta
Allahova Poslanika, s.a.v.s., nauio
58
59
Hadis biljee Ahmed i Ibn Mada, i

Hadis biljee Muslim u Sahihu, Tirmizi
i Ahmed.
60
Autor tvrdi da ovo predanje bi ljei

Ebu Bekr el-Enbari u djelu Er-Redd, a
njegov je lanac prenosilaca prekinut, jer
Ebu Ishak es-Sebii n i kada n ije susreo
Abdul laha ibn Mesuda, r.a. Meutim,
osnovu ovog predanja biljee: Bu hari,
Muslim, Nesai i Ibn Hibban od ekika
ib n Seleme, koji pripovijeda: "Jed
nom prilikom Abdullah ibn Mesud,
r.a., odrao nam j e govor u koj e m
j e , izmeu ostalog, rekao: 'Direktno
iz usta A l lahova Poslani ka, s.a .v. s.,
nauio sam vie od sedamdeset sura.
Tako mi A l laha, d.., ashabi znaju
da sam jedan od najuenijih kada je u
pitanju Kur'an, ali uprkos tome nisam
najbolji meu njima.'"
-=8=
2
Ttifiir imama Kurtubi a
_
_
_
_
_
_
_
_
_
razlog zbog kojeg se ove dvije sure

nisu nalazile u njegovu primjerku
Mushafa. " O ovome emo, ako Bog
da, opirnije govoriti na kraju tefsira
kada budemo tumaili ove dvije sure.
Ebu Bekr veli: " Predanje Mu
hammeda ibn Kaba el-Kurezija u
kojem stoji da je on rekao: 'Meu
onima koji su jo za ivota Allahova
Poslanika, s.a.v.s., znali cijeli Kur'an
napamet su: Osman ibn Affan, r.a.,
Alija ibn Ebi Talih, r.a., i Abdullah
ibn Mesud, r.a.,' prema miljenju
uenjaka nije vjerodostojno, jer je
njegov lanac prenosilaca prekinut
tako da se ne moe uzimati u obzir,
jer ga samo M uhammed ibn Kab
smatra ispravnim."
Meutim, rijei Allahova Posla
nika, s.a.v.s.: "Uite Kur'an od e
tverice ljudi: Abdullaha ibn Mesuda,
r.a ... ", koje smo prethodno citirali,
u kazuju na to da je ovo predanje
ipak vjerodos tojno. Ovu tvrdnju
dodatno potvruje i injenica da
su predstavnici razliitih kiraeta iz
Hidaza, ama, Iraka, svaki od njih
svoje kiraete pripisivali nekom od
ashaba koji su taj kiraet nauili od
Allahova Poslanika, s.a.v.s. Tako, na
primjer, Asim tvrdi da je svoj kiraet
preuzeo od Alije, r.a., i Abdullaha ibn
Mesuda, r.a., Ibn Kesir i Ebu Amr
ibn el-Ala za svoj kiraet tvrde da su
ga nauili od Ubejja ibn Kaba, r.a.,
Abdullah ibn Amir, r.a., tvrdi da je
svoj kiraet nauio od Osmana, r.a.,
a svi ovi ashabi Kur'an su uili od
Allahova Pos lanika, s.a.v.s., tako da
su lanci prenosilaca koji prenose ove

kiraete spojeni, a njihovi su prenosio
ci pouzdani. Ovo su rijei Hattabija.
redoslijedu kur'anskih sura
i ajeta, njegovu pravopisu
te njegovim podjelama na
hizbove, o broju harfova,
duzeva, rijei i ajeta
Ibn Tajjib veli: "Moda e neko

rei: 'As habi su se razilazili kada
j e u pitanju poredak kur'anskih
sura. Neki su u svojim primjercima
Kur'ana sure poredali onim redosli
jedom kako su objavljivane, neki su
prvo stavili sure objavljene u Mekki a
zatim one objavljene u Medini, neki
su kao prvu suru napisali El-Fatihu,
a drugi suru El-Alek, i to je sluaj s
prim jerkom Kur'ana koji je pripadao
Aliji, r.a. Primjerak koji je pripadao
Ibn Mesudu, r.a., poinjao je El-Fa
tihom, a nakon toga dole su sure
El-Bekara i En-Nisa'. Primjerak koji
je pripadao Ubejju ibn Kabu, r.a.,
poinjao je El-Fatihom, a poslije su
dole sure En-Nisa', pa Alu lmran, pa
El-En'am, pa El-A'raf, pa El-Ma' ida
to je uistinu veliko razilaenje ? ! "'
Kadija Ebu Bekr ibn Tajjib na ovo
pitanje odgovara na sljedei nain:
"Moe biti da su ashabi u skladu s
vlastitim miljenjem i znanjem na
pravili poredak sura onakav kakav je
danas. Mekki (Allah mu se smilovao)
prilikom tumaenja sure Et-Tevba
kae da je Allahov Poslanik, s.a.v.s,
Sveobuhvatni tuma kur'anskihjl.oruka

odreivao poredak ajeta unutar jedne
sure kao i to na poetku koje sure
e biti ispisana Bismilla. S obzirom
na to da Allahov Pos lanik, s.a.v.s.,
nije naredio da se na poetku sure
Et-Tevba napie Bismilla, ona je na
ovom mjestu i izostavljena." Ovo
je najispravnije to je reeno o ovoj
temi, a opirnije o ovom e govorit emo prilikom tumaenja sure
Et-Tevba.
Ibn Vehb u djelu Damiul-ilm
biljei predanje Sulejmana ibn Bilala
koji je uo da je Rebia upitan: "Zbog
ega su sure El-Bekara i Alu Imran na
poetku Kur'ana kada su objavljene u
Medini i kada je prije njih objavljeno
vie od osamdeset sura." Rebia je
odgovorio: "Ove dvije sure ispisane
su na poetku Kur'ana, a onaj ko je
to uinio znao je zbog ega to radi.
To je neto to treba prihvatiti i o
emu ne treba pitati."
Katada prenosi da je AbduUah
ibn Mesud, r.a., rekao: " Ko od vas
eli da se ugleda na nekoga, neka se
ugleda na ashabe Allahova Poslanika,
s.a.v.s. Njihova su srca bila najvie
ispunjena eljom za injenjem dobra,
bili su najueniji, najmanje su se bavili
stvarima koje ih se ne tiu, njihova je
uputa bila najjaa i najljepa. Allah,
d.., odabrao ih je da budu drugovi
Allahova Pos lanika, s.a.v.s., nosioci
islama. Zato priznajte odlike koje im
pripadaju i povodite se za njima jer su
oni, uistinu, bili na Pravome putu."
Neki uenjaci kau: "Nama poznati poredak kur'anskih sura nastao
83
je na osnovu naredbe Allahova Po

slanika, s.a.v.s., a razilaenja o ovom
pitanju u primjercima Kur'ana koje
su imali Ubejj, r.a., Alija, r.a., i Abdu
llah ibn Mesud, r.a., desila su se prije
posljednjeg susreta Dibrila, r.a., i
Allahova Poslanika, s.a.v.s. Nakon
toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., po
jasnio ashabima kako treba izgledati
poredak kur'anskih sura. "
J unus prenosi da je Ibn Vehb rekao: "Ashabi su poredali kur'anske
sure o nako kako im je to naredio
Allahov Pos lanik, s.a.v.s."
Ebu Bekr e l - E n ba ri u d j e l u
Er-Redd veli: "Allah, d.., odjednom
je spustio cijeli Kur'an na zemaljsko
nebo, a nakon toga je u periodu od
dvadeset godina u dijelovima objav
ljivan A llahovu Poslaniku, s.a.v.s.
Pojedine s ure objavljivane su po
vodom nekih dogaaja, a neki ajet
kao odgovor na pitanje postavljeno
Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., a Dibril,
a. s., poduavao je Allahova Poslanika,
s.a.v.s., gdje se dotina sura ili ajet
nalaze. Poredak sura je i kao pore
dak ajeta i harfova, a sve nam je to
prenio Allahov Poslanik, s.a.v.s., od
Gospodara svih svjetova. Onaj ko
poremeti postojei poredak sura, kao
da je poremetio poredak ajeta i kao
da je izmijenio rijei i harfove. Niko
ne moe donijeti neki dokaz zbog
ega je sura El-Bekara ispred sure
El-En'am iako je ova sura objavljena
prije nje, jer je ovaj poredak jednostavno nastao na osnovu naredbe
Allahova Poslanika, s.a.v.s. Prenosi
84
...
se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poretkom sura po kojem su sada

govorio: 'Ovu suru postavite na to i poredane u Kur'anu, niti je to oba
to mjesto u Kur'anu.'61 Dibril, a.s., veza u pouavanju. Nije zabiljeeno
poduavao je A llahova Pos lanika, da je neko od uenjaka rekao: "Ovaj
s.a.v.s., na kojem mjestu i u kojoj suri je poredak obavezan prilikom uenja
se nalazi ajet koji mu je objavljen.
Kur'ana u namazu i nikome nije do
Ebu Ishak prenosi da je Berra, r.a., zvoljeno da namaz zapone uenjem
rekao: 'Posljednji objavljeni ajet jeste: sure El-Kehf prije nego to proui
'Oni traie od tebe tumaenje, reci: suru El-Bekara, ili da nije dozvo
'Allah e vam kazati propis o kefali. '62 ljeno zapoeti namaz uenjem sure
(En-Nisa', 1 76) Ebu Be kr ibn Ajja El-Hadd prije nego to se proui
veli: 'Ebu Ishak je pogrijeio, jer Ebu sura El-Kehf. Prenosi se da je Aia,
Saib prenosi da je Ibn Abbas, r.a., r.a., rekla: 'Ono to si uio na prvom
rekao: 'Posljednji objavljeni ajet jeste: rekatu nema nikakva utjecaja na ono
'I bojte se Dana kad ete se svi Allahu to e uiti na drugom rekatu.' De
vratiti, kad e se svakome ono to je avalo se da Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
zasluiio isplatiti, - nikome krivo nee na prvom rekatu proui neku suru,
a na drugom neku drugu suru koja
uinjeno biti. "'63 (El-Be kara, 2 8 1 )
O n i koj i zas t u paju ovo m i se ne nalazi poslije prouene sure.
ljenje s matraju d a nije obavezno to se tie predanja u kojem stoji
uiti Kur'an u namazu u skladu s da su Ibn Mesud, r.a., i Ibn Omer,
r.a., smatrali da je pokueno s kraja
61
Hadis biljei Tirmizi kao predanje zapoinjati uenje Kur'ana i da su
Osmana, r.a . , koje je zabiljeeno u rekli: 'To ini onaj ije je srce za
duoj verziji. U njegovu lancu pre
stranila', to se odnosi na onog ko
nosilaca nalazi se Jezid ei-Farisi ija
zapone uiti neku suru s njezina
su predanja prihvatljiva.
kraja
sve dok ne doe do njezina
62
H adis biljee Buhari u Sahihu i Nesai
poetka i ovo je strogo zabranjeno.
u djelu Sunenul-kubra.
Neki
ljudi to ine kako bi izvjebali
63
O vo su r i j e i a s h ab a . B i lj e i i h
Nesai u djelu Sunenul-kubra b e z jezik i poboljali pamenje Kur'ana,
p o s l j e d n j e g d i j e l a k a o preda nj e meutim Allah, d.., je to zabranio,
I k r i m e , a o n o d I b n A b b a s a , r .a. jer je to skrnavljenje poretka jedne
Ibn Hader u djelu Fethu/-bari veli:
sure. "'
"Mogue je pronai kompromis izmeu
predanja Berraa ibn Malika, r.a., i Ibn
Abbasa, r.a., tako to emo rei da su
oba ajeta objavljena zajedno, s tim da
je vjerovatno ajet iz s u re E n -Nisa'
objavljen posljednji zato to govori o
nasljednom pravu, a moemo rei da
je bilo i obratno."
D o d a t n i d o k a z d a p o redak
kur'anskih sura n e zavisi od vre
mena nji hova objavlj ivanja jeste i
injenica da su neki ajeti objavljeni
u M edini uvrteni u sure koje se
smatraju mekanskim. Prenosi se da

j e Aia, r.a., rekla: " Kada s u objav
ljene sure EI-Bekara i En-Nisa', ja
sam bila s Allahovim Poslanikom,
s.a.v.s., u Medini." Iako su objavlje
ne u Medini, ove se sure nalaze na
poetku Kur'ana iako je velik broj
sura objavljen prije njih u Mekki.
Ukoliko bi bilo obavezno poredak
sura prilagoditi vremenu njihova
objavljivanja, to bi znailo i da po
redak ajeta ne bi bio isti.
Ebu Bekr el-Enbari biljei da je
Katada rekao: "U Medini su objav
ljene sljedee sure: El-Bekara, Alu
Imran, En-Nisa', El-Ma'ida, El-Enfal,
Et-Tevba, Er-Rad, En-Nahl, EI-Had
d, En-Nur, El-Ahzab, Muhammed,
El-Feth, El-Hudurat, Er-Rahman,
El-Hadid, El-Mudadela, El-Har,
EI-Mumtehina, Es-Saff, El-Dumua,
El-Munafikun, Et-Tegabun, Et-Talak,
prvih deset ajeta sure Et-Tahrim, Ez
Zilzal i En-Nasr. Ove sure objavljene
su u Medini a ostale su objavljene u
Mekki."
Ebu Bekr el-Enbari veli: "Onaj
ko smatra da se ne treba pridravati
postojeeg poretka sura te da ih treba
poredati onako kako su i objavljiva
ne, nee znati gdje da smjesti suru
EI-Fatihu jer se uenjaci razilaze o
mjestu njezina objavljivanja, a 235.
ajet sure El-Bekara morat e pomje
riti na 240. ajet. Onaj ko narui ovaj
poredak ne vjeruje u njega i n ijee
ono to je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
prenio od svoga Gospodara."
Neki kau: " Razlog zbog kojeg
su medinske sure postavljene ispred
85
mekanskih jeste to to se Allah, d..,

obratio A rapima na isti nain n a
koji se o n i obraaju jedni drugima.
Arapi imaju obiaj u svom govoru
prvo spomenuti ono to inae dolazi
drugo po redu. Na isti se nain Allah,
d.., u Kur'anu obratio njima, jer da
nije tako, oni bi rekli: 'A ko je Kur'an
objavljen na istom arapskom jeziku
i ako je vrhunac govornitva, zbog
ega onda nije upotrijebljena nama
veoma omiljena stilska figura."'
Kad j e rij e o v o k a l i z a c i j i
kur'anski h ajeta, prenosi se da j e
p rvi t o uradio halifa Abdul-Melik
ibn Mervan. On je naloio svome
namjesniku Haddadu ibn Jusufu,
koji je tada bio u gradu Vasitu, da
to provede u djelo, i on se svojski
prihvatio toga posla, i jo je naredio
da se odrede hizbovi Kur'ana. Had
dad je tada bio namjesnik u Iraku
pa je za taj posao imenovao Hasana
. eJ-Basrija i Jahjaa ibn Jamera. Kao
rezultat ove aktivnosti napisano je
djelo iz oblasti kiraeta u kojem su
nabrojane sve razliitosti uenja po
razliitim kiraetima. Dugo vremena
ljudi su se koristili ovim djelom sve
.
dok Ibn Mudahid nije napisao svoje
djelo o ovoj temi.
Zubejdi u djelu Et-Tabekat biljei
tvrdnju Muberreda da je prvi vokali
zaciju kur'anskih ajete uradio Ebui
Esved ed-Dueli. Takoer navodi da
je Ibn Sirin posjedovao primjerak
Kur'ana ije je ajete vokalizirao Jahja
ibn Jamer.
a
Ttiflir imama Kurtubij=
----':...:
Kada je rije o postavljanju ozna veli: "U poetku su samo kur'anski
ka za svakih deset ajeta u Kur'anu, ajeti ispisani u Mushafu. Prvo to
Ibn Atijja veli: "U nekim djelima iz se dodalo u njega jesu take na har
oblasti historije p ro naao sam da fovima y b, ...:.> t, s , i reeno je: 'U
je p rvi to uinio abbasijski halifa ovome nema nikakve smetnje, ovo
El-Memun." Neki pak smatraju da e olakati njegovo uenje.' Nakon
je Haddad to prvi uradio. Ebu toga, postavili su oznake na kraju
Amr ed-Dani u djelu El-Bejan navodi svakog ajeta, a nakon toga oznake
predanje u kojem stoji da je Abdullah na poetku i na kraju svake sure.''
ibn Mesud, r.a., smatrao pokuenim Prenosi se da je Ebu Hamza rekao:
da se u Mushaf postavljaju oznake "Ibrahim en-Nahai u mom Mushafu
za svakih deset ajeta i u koliko bi ugledao je oznake na poetku svake
naiao na tu oznaku izbrisao bi je. sure pa mi je rekao da ih izbriem
Takoer se prenosi da je i Mudahid i prenio mi je da je Abdullah ibn
to smatrao pokuenim kao i miri Mesud, r.a., rekao: 'Nemojte u Alla
sanje Mushafa. Eheb prenosi da je hovu, d.., Knjigu unositi ono to
Malik, upitan o oznakama za deset nije dio nje.'" E bu Be kr es-Serrad
ajeta koje se piu crvenom ili nekom upitao je Ibn Ebi Rezina: "Hou li
drugom bojom kao i o oznakama na u svom Mushafu napisati to i to?" a
kraju sure u kojima se piu podaci o on mu je odgovorio: "Bojim se da e
njezinim ajetima, rekao: "Smatram kasnije generacije misliti da je to to
da je pokueno to initi kao i pisanje si ti napisao dio kur'anskog teksta.''
bilo ega u Mushafu, osim ukoliko
Ebu Amr ed-Dani veli: "Ova pre
se to ini kako bi se djeci olakalo danja upuuju na to da j e postav
njegovo uenje." Eheb veli: "Nakon ljanje oznaka za svakih pet i deset
toga pokazao nam j e Mushaf koji aje.ta kao i oznaka na poetku sure
je pripadao njegovu djedu i koji je i na kraju svakog ajeta neto to su
ispisan u vrijeme kada je Osman, ashabi uradili, jer su smatrali da je
r.a., naredio umnoavanje primjeraka to dozvoljeno. Ashabi koji su to
Kur'ana. U njemu smo vidjeli da su smatrali pokueni m kao i neki ue
krajevi sura oznaeni ukrasom od njaci iz kasnijih generacija smatrali
tinte u obliku lanca i protezao se du su da j e to pokueno u koliko se
cijelog reda, a i kraj svakog ajeta bio koriste razliite boje, npr. crvena ili
je oznaen posebnom oznakom . " uta, iako su muslimani u razliitim
Katada veli: "U poetku su prvo is pokrajinama islamskog svijeta inili
pisali take na pojedinim harfovima, to s matraj ui to dozvoljenim, to
a nakon toga su postavil i oznake nema n ikakve veze s ashabima i,
za svakih pet, a nakon toga za sva ako se desila neka greka, oni nisu
kih deset ajeta." Jahja ibn Ebi Kesir krivi za nju."
6
-=8=
_
_
_
_
_
_
_
_
_ _ _ _ _ _ __
__

Selam Ebu Muhammed el-Himani
prenosi da Haddad ibn J u suf
naredio hafizima, uairna i pisarima
da se okupe te im je rekao: " Dajte
mi detaljne informacije o Kur'anu,
koliko harfova irna u njemu? " Oni su
brojali i svi su se sloili da u Kur'anu
irna 340.740 harfova. Nakon toga,
naredio im je da provjere gdje se
tano nalazi polovica Kur'ana. Kada
su provjerili, vidjeli su da je to u rijei
( !il=:i) fel-jetelettaf (El-Kehf, 1 9) i
to tano na harfu J[koji se nalazi na
kraju ove rijei. Nakon toga, naredio
im je da pronau gdje se nalaze treine Kur'ana pa su utvrdili da se prva
treina zavrava kod 1 OO. ajeta sure
Et-Tevba. Druga treina zavrava se
kod l OO. ili l 0 1 . ajeta sure E- uara,
a trea treina je u ostatku Kur'ana.
Zatim im je naredio da utvrde gdje se
tano nalaze sedrnine Kur'ana i prilikom provjere doli su do sljedeih
zakljuaka: prva sedmina zavrava
se kod ajeta: "J bilo je onih koji su
u njega vjerovali, a bilo ih je koji su
od nje odvraali. . . " (En-Nisa', 55)
i to na harfu d. Druga sedmina
zavrava se u rijei: ". . .ponitena . . . "
(El-A'raf, 1 47) i to na harfu ..;., t, koji
se nalazi na kraju ove rijei. Trea
sedmina zavrava se u ajetu: . . . s
plodovima . . . " ( Er-Rad, 3 5) i to na
harfu i elif, koji se nalazi na kraju
ove rijei. etvrta sedmina zavrava
se u ajetu: "Svakoj vjerskoj zajednici propisa/i smo klanje kurbana . . . "
(El-Hadd, 34) i to na harfu i eliJ;
koji se nalazi na poetku rijei !_;f
87
ummetun . Peta sedmina zavrava se

u ajetu: "... onda ni vjernik ni vjernica
nemaju pravo da po svome nahoe
nju postupe " (El-Ahzab, 36) i to na
harfu .. h. esta sedmina zavrava se
u ajetu: " ... koji o Allahu zlo misle ... "
(El-Feth, 6) i to na harfu J v. Zadnja
sedmina nalazi se u ostatku Kur'ana.
Selam Ebu Muharnrned veli: "Za
ovo prebrojavanje bilo nam je po
trebno etiri mjeseca. Haddad je
imao obiaj da svake noi proui po
etvrtinu Kur'ana. Kraj prve etvrtine
nalazi se na kraju sure El-En' am.
Druga etvrtina zavrava na rijei
( !il=:i) fel-jetelettaf (El-Kehf, 1 9) .
Kraj tree etvrtine nalazi se na kraju
sure Ez-Zumer, a posljednja etvrtina
u ostatku Kur'ana." Ebu Amr ed-Da
ni u djelu El-Bejan biljei odreeno
razilaenje o ovom pitanju pa ko eli
opirnije itati o ovoj temi, moe
pogledati u ovom djelu.
to se tie broja kur'anskih aje
ta, Muharnrned ibn Isa veli: " Broj
ajeta u primjerku Mushafa prilikom
p rvog sakupljanja u Medini jeste
est h iljada." Ebu Amr veli: " Ovo
je broj koji prenose stanovnici Kufe
od stanovnika Medine, ali ne navode
ime n ijednog prenosioca od kojeg
prenose ovaj broj."
Ismail ibn Defer veli: "Broj ajeta
prilikom drugog sakupljanja Kur'ana
u Medini jeste est hiljada dvjesto
etrnaest."
Fadl veli: "Prema stanovnicima
Meke, broj ajeta iznosi est hiljada
dvjesto devetnaest."
88
Muhammed ibn Isa veli: "Prema

uenjacima iz Kufe broj ajeta iznosi
est hiljada dvj esto trideset est . "
Sule j m i Kisai prenose da je ovo bilo
miljenje i Hamze, a Kisai tvrdi da je
i Alija, r.a., zastupao ovo miljenje.
Muhammed veli: "Prema uenja
cima iz Basre, ukupan broj ajeta jeste
est hiljada dvjesto etiri. Ovo su
miljenje zastupali njihovi prijanji
uenjaci i prisutno je sve do danas. "
Jahja i b n Haris ez-Zimari veli:
"Prema miljenju uenjaka iz ama,
broj ajeta je est hiljada dvjesto dva
deset est, a u drugom predanju est
hiljada dvjesto dvadeset pet."
Ibn Zekvan veli : "Vjerujem da
Jahja B i s m illu nije ubrajao m eu
aJete. "
Ebu Amr veli: " Ovo su brojke
prisutne meu u enjacim a, a ova
miljenja postojala su prije, a postoje
i sada."
to se tie broja rijei u Kur'anu,
Fadl ibn azan o tome veli: "Prema
tvrdnji Ataa ibn J esara, broj rijei u
Kur'anu je sedamdeset sedam hiljada
etiristo trideset devet, a broj harfova
je tristo dvadeset hiljada i petnaest
harfova."
Ove su brojke razliite u odnosu
na tvrdnje koje je zastupao Himani,
a koje smo prethodno navodili. Ab
dullah ibn Kesir veli: "Ovo je broj
do kojeg smo doli prilikom broja
nja harfova, a iznosi tristo dvadeset
jednu hiljadu stotinu osamdeset har
fova." Ovaj broj razliit je od onoga
koji se prenosi od Himanija.
.
Znaenje rijei sura,

ajet, ke/imetu i harf
Rije i_)_,!JI es-suretu u arapskom

jeziku oznaava neto to se razlikuje
od neega drugog i to ima jasno
definirane granice. Sura je nazvana
ovim imenom zbog toga to onaj ko
je proui prelazi s jednog stepena
na drugi i na taj se nain uzdie. Na
osnovu ovoga moemo rei da ova
rije znai poloaj, stepen .
Neki kau: "Sura je nazvana ovim
imenom zbog njezinih odlika i uzvi
enosti. Sve to je uzdignuto iznad
zemlje moe se opisati ovom rijeju."
Neki ka u : " Nazvana je ovim
imenom zbog toga to onaj ko je ui
dobija poasti koje prije nije imao."
Drugi smatraju da je sura nazva
na ovim imenom zbog toga to je
prilikom objavljivanja odvojena iz
Kur'ana, a Arapi sve to je preostalo
.
naztvaJU ovtm Imenom.
.
Neki smatraju da je sura nazvana

ovim imenom zbog njezine potpu
nosti i savrenstva.
Rije i ajetun znai znak, tj. znak

koji u kazuje na koje m se mjestu
zavrava neki govor ili reenica i
gdje poinje drugi govor. To znai
da se svaki ajet razlikuje od pret
hodnog i onog koj i dolazi poslije
njega. Ova rijei upotrijebljena je
u sljedeem ajetu: "Znak njegove
vlasti... " (El-Bekara, 248)
Neki smatraju da je ajet nazvan
ovim imenom zbog toga to se sastoji
89
od odreenog broja harfova, a sam

je ajet sastavni dio Kur'ana.
Neki pak smatraju da je ajet na
zvan ovim imenom zbog toga to
je on udo koje niko od ljudi nije u
stanju uiniti i sastaviti neto slino
nJemu.
Rije el-kelimetu posebna je
glasovna forma koja se sastoji od vie
harfova. Najdue rijei u Kur'anu
sastoje se od deset harfova, naprimjer
rije inp : . :;\ le jastehljfennehum
(En-Nur, 55) ili \A_)Ji enulzimu
kumuha (Hud, 28) . Ri}e :_,.:5'1: .t fe
eskajnakumuhu (El-Hidr, 22) ima
deset harfova pri pisanju, a jedanaest
pri izgovoru. U jednoj rijei moe
biti najmanje dva harfa, naprimjer t;
ma, 'l la, J.\l leke, lehu i sl. Meutim,
jedan harf moe imati znaenje kao
da je jedna rije, poput hemzeta koji
je upitna estica, harfa J vav koji je
veznik, s tim da se ovi harfovi moraju
upotrebljavati u kombinaciji s drugim
rijeima. Postoje sluajevi kada se
samo jedna rije smatra posebnim
aj etom, naprimjer (_;..j i) ) ili (l))
ili (l)) ili (rl' ) [lj (1 ) ili (..b),
a ovo miljenje zastupaju uenjaci
iz Kufe. Ovo moe biti sluaj samo
onda kada se ova rije nalazi na sa
mom poetku sure, a ako se nalazi na
nekom drugom mjestu, onda se ne
smatra zasebnim ajetom. Ebu Amr
ed-Dani veli: "Ne znam da se ijedna
rije smatra posebnim ajetom osim
rijei (\A ) (Er-Rahman, 64) .
Postoji i sluaj u Kur'anu gdje se
dvije rijei, koje dolaze j edna iza
.
.
druge, tretiraju kao dva posebna

ajeta ( ) (E-ura, 1, 2) i ovo
miljenje zastupaju samo uenjaci iz
Kufe i niko drugi." Postoji i sluaj
kada rije q;J1 el-kelimetu moe
oznaavati cijeli ajet ili neki poseban
govor bez obzira na to od koliko se
rijei sastoji. Allah, d.., rekao je: "I
lijepa rije tvoga Gospodara ispunila
se nad sinovima Israilovim zato to su
trpjeli. " (El-A'raf, 1 3 7) Rije koja se
spominje na ovom mjestu ogleda se

u sljedeem ajetu: Mi smo htjeli da
one koji su na Zemlji tlaeni, milou

obaspemo i da ih voama i nasljedni
cima uinimo. " (El-Kasas, 5), kao i u
dvama ajetima koji se nalaze poslije

njega. Allah, d.., rekao je: . . . i oba
"
vezao ih je da ispune rije zbog koje e

postati pravi vjernici. . . " (El-Feth, 26)
Komentirajui ovaj ajet, Mudahid

veli: "To su rijei: La ilahe il/allah."

s.a.v.s., rekao: "Dvije rijei lahke na
jeziku, teke na vagi i drage Milo
stivom su: 'Slavljen neka je Allah i
Njemu hvala, slavljen neka je Allah
Velianstveni."'64 Obiaj Arapa bio
je da za cijeli jedan govor ili za cijelu
jednu poemu kau da je l el-ke/i
metu - rije. Oni su govor openito
nazivali ovim imenom, jer se sastoji
iz rijei, a obiavali su metaforino
neto nazivati po onome od ega
se sastOJl.
64
Hadis biljee B uh ari i Muslim u svojim
Sahihima.
9:!!._
0
'e/J.ir imama Kurtubija

__,Tt.
_
_
_
_
_
_
_
_
.J)-1 Harf - slovo najmanja je

komponenta jedne rijei. Za jedan
harf moe biti reeno da je rije i
obratno u skladu s obiajem Arapa da
koriste metaforu. Ebu Amr ed-Dani
veli: "Ako neko upita: 'Kako se naziva
harf koji se nalazi na poetku neke
sure, naprimjer ( v") ili (.:;) ili ( 0 ),
harf ili rije? ', odgovorit emo mu:
'Za ovu vrstu harfova kae se da su
rijei a ne slova zato to pri uenju
Kur'ana, a na osnovu tedvidskih
pravila, nije dozvoljeno zastajati na
harfu niti se harf moe izdvajati iz
neke rijei. S druge strane, na ovim
spomenutim harfovima dozvoljeno
je zastajanje i njihovo izdvajanje
kao da su zasebne rijei te se zbog
toga nazivaju ovim imenom - rijei.'
Rije .J)-1 harf moe znaiti i nain,
strana. Allah, d.., rekao je: 'Ima
ljudi koji se klanjaju Allahu ali bez

pravog uvjerenja . . . ' (El-Hadd, l l ),
tj. na njima svojstven nain. Zbog

toga je A llahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: 'Kur'an je objavljen na sedam
harfova - naina', odnosno na sedam
dijalekata. "' 65
Nalaze li se u Kur'anu rijei
koje nisu izvorno arapske?
Meu uenjacima ne postoji ra

zilaenje u tome da u Kur'anu ne
postoje rijei koje ne potpadaju pod
pravila arapskog jezika i da u njemu
65
Sahihima.
postoje imena onih koji nisu bili Ara

pi, naprimjer lsrail, Dibril, lmran,
Nuh, a.s., Lut, a.s. i dr.
Meutim, razilaze se o tome da li
u Kur'anu postoje rijei koje potjeu
iz nekog drugog jezika osim arap
skog. Kadija Ebu Bekr Ibn Tajjib,
Taberi i dr. smatraju da takve rijei
ne postoje u Kur'anu i da se Kur'an
sastoji samo od izvornih rijei arap
skog jezika. Prema njima, rijei koje
se pripisuju nekim drugim jezicima
ustvari su rijei u kojima se razliiti
jezici podudaraju tako da se upo
trebljavaju u arapskom, perzijskom,
abesinskom ili nekom drugom jeziku.
Neki uenjaci smatraju da u Kur'anu
ipak postoje rijei koje nisu izvorno
arapske, ali su one tako malobrojne
da uope ne ometaju injenicu da je
Kur'an objavljen na arapskom jezi
ku i da se Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
obraao svome narodu na jeziku koji
razumiju. ,Rije il el-mikatu znai
svjetiljka, i..UJ1 en-ne'u znai ustajanje
nou i upotrijebljena je u sljedeem
ajetu: "Ta, ustajanje nou, zaista, jae
djeluje i izgovara se jasnije. " (El-Mu
zemmil, 6) Rije l el-kifl znai
udvostruavanje, a upotrijebljena je
u ajetu: "On e vam dvostruku milost
Svoju darovati. . " (El-Hadid) Rije
ij_;.' i'!l el-kasveretu znai lav, a upo
trijebljena je u sljedeem ajetu: "Koji
od lavova bjeie. " (El-M udes sir, S l )
Sve ove rijei postoje u abesinskom
jeziku. Rije jL:.jl el-gassaku - ka
pljevina upotrijebljena je u sljedeem
ajetu: "Osim vrele vode i kapljevine"
.
(En-Nebe', 25) i postoji u turskom

jeziku. Rije J.l el-kistasu - vaga
upotrijebljena je u sljedeem ajetu: "l pravo mjerite na kantaru "
(El-Isra, 35) i postoji u latinskom
jeziku. Rije Jh..;J I es-siddil znai
kamenje, glina i upotrijebljena j e
u ajetu: ''Koje su na njih grumenje
od gline peene bacale " (El-Fil, 4) i
postoji u perzijskom jeziku. Iz istog
jezika potjee i rije _,.liJI et-tur
brdo koja je takoer upotrijebljena
u Kur'anu. Rije el-jemm - more
potjee iz jednog od semitskih jezika.
Rije fll l et-tennuru znai krajolik
i potjee iz jezika koji nije arapski.
Sve se ove rijei nalaze u Kur'anu.
Ibn Atijja veli: "Istina je da ove
rijei u osnovi nisu iz arapskog, meutim Arapi su ih prihvatili i podvrgli
pravilima svoga jezika tako da se
zbog toga mogu smatrati rijeima
arapskog jezika. U svojim trgovakim pohodima Arapi su dolazili u
dodir s drugim narodima i jezicima.
Najpoznatiji trgovci bili su iz plemena Kurej, naprimjer Ibn Ebi Amr
putovao je u am, Omer ibn Hattab,
r.a., Amr ibn As, r.a., i Amara ibn
Velid putovali su u Abesiniju, Aa
je putovao u Hiru, gdje se druio s
tamonjim kranima. Zbog svega
toga Arapi su od stranaca prihvatili neke rijei koje su p retrpjele
odreene izmjene, prilagoene su
izgovoru u arapskom jeziku pa su
ih poeli koristiti u svojoj poeziji
i razgovoru. Nakon nekog vremena te su rijei postale dio arapskog
. . .
91
jezika. Takvu vrstu rijei mogue je

pronai u Kur'anu iako je moda
nekim Arapima ta rije nepoznata
to uope nije problem jer se dea
valo da su im nepoznate pojedine
rijei iz dijalekta kojim govori neko
drugo arapsko pleme. Naprimjer,
Ibn Abbas, r.a., nije znao znaenje
rijei _fiWI El-Fatiru itd. Miljenje,
koje je zastupao Taberi, da ove rijei
potjeu iz razliitih jezika, ali da se
podudaraju u znaenju daleko je
od ispravnog, nego je jedan od tih
jezika osnova, a drugi je jezik pri
hvatio tu rije. Mada priznajemo da
postoji mogunost da se neke rijei
podudare, meutim to je po naem
miljenju veoma rijetko."
Meutim, drugi uenjaci kau:
" Prvo je miljenje ipak ispravnije
jer njegove rijei da je neki strani
jezik osnova i da je odreena rije
ula u arapski jezik ne moraju biti
tane, nego se moda desilo upravo
suprotno, a sigurno je da su Arapi
upotrebljavali ove rijei prije obja
ve Kur'ana. Ako je prvo miljenje
ispravno, onda moemo rei da su
ove rijei izvorno arapske, jer da
odreene rijei nisu imale znaenje
u arapskom jeziku, oni ih ne bi ni
prihvatili. Uope nije nemogue da
su neki drugi narodi prihvatili rijei
iz arapskog jezika. Ovo miljenje za
stupao je veliki uenjak Ebu Ubejda."
Moda e neko rei: "Ove rijei
ne odgovaraju gramatakim zako
nitoscima u arapskom jeziku tako
da se ne mogu smatrati arapskim ! "
92
a mi emo mu odgovoriti: "A kako

vi moete tvrditi da poznajete sve
oblike rijei u arapskom jeziku pa
da moete rei da ove rijei ne od
govaraju nijednom obliku. El-Kadi
je istraivao ovu oblast i uspio je
ova imena podvrgnuti standardima
arapskog jezika. Da Arapi u svom
govoru nisu koristili ove rijei i da
nisu poznavali njihovo znaenje,
ne bi bilo mogue da im se Allah,
d.., obrati rijeima i jezikom koji
oni ne poznaju. U tom sluaju ne bi
se moglo rei da je Kur'an objavljen
na jasnom arapskom jeziku i da se
Allahov Poslanik, s.a.v.s., obraao
svome narodu na njihovu jeziku. A
Allah, d.., najbolje zna! "
Zbog ega je kur'anski
tekst nadnaravan i o sutini
njegove nadnaravnosti
Mudiiza je pojava ili dogaaj koji

kategorino potvruje iskrenost po
slanika, a.s. Ova rije izvedena je iz
korijena glagola koji znai uiniti
nekoga nemonim , a u ovom sluaju
upotrijebljena je zbog toga to su
ljudi nemoni da uine ita slino
tome. Da bi se neto moglo nazvati
mudizom, potrebno je da se ispuni
pet uvjeta. Ako bude nedostajao
samo jedan uvjet, to se nee smatrati
mudizom.
Prvi uvjet Mudiza treba biti
pojava ili dogaaj koji niko osim
Allaha, d.., nije u stanju prouzro
kovati. Da se, naprimjer, u vrijeme
-
kada su se mogli pojaviti novi po

slanici, pojavio ovjek koji tvrdi da
j e poslanik, a kao potvrdu svoga
poslanstva navede to da je u stanju
ustati i sjesti, da se kree i miruje,
ovo se ne bi smatralo mudizom, jer
su svi ljudi u stanju uiniti to ime
se on hvali. Mudiza treba biti neto
poput rastavljanja mora, rascjepljenja
Mjeseca i sl., to je sigurno da nijedan
ovjek nije u stanju uiniti.
Drugi uvjet - Mudiza mora biti
dogaaj ili pojava koja je neuobia
jena. Ovaj uvjet mora biti ispunjen,
jer se moe pojaviti neko ko e rei:
"Moja mudiza je to da e nakon
dana nastupiti no, da e Sunce izai
s istoka." Ovo se ne smatra mudi
zom, jer iako samo Allah, d.., moe
uiniti da se no i dan smjenjuju,
On to ne ini zbog ovog ovjeka
koji tvrdi da j e poslanik, nego se
to redovno deavalo i prije njegove
tvrdnje. Zbog toga je sasvim jasno
da ovaj ovjek nema nikakva dokaza
koji potvruje njegovu iskrenost.
Ono to neki poslanik, a.s., priziva
kao dokaz svoje iskrenosti uistinu je
i u stanju to uiniti. Primjer istinskih
mudiza jeste da poslanik, a.s., kae:
"Moju iskrenost potvrdit e to da e
Allah, d.., uiniti da se desi neto
sasvim neuobiajeno to e potvrditi
istinitost moga poslanstva; sada e se
ovaj tap pretvoriti u zmiju, kamen e
se rascijepiti i iz njega e izai deva, iz
mojih prstiju potei e voda kao to
iz zemlje izvire." Dakle, neto to je u
potpunoj suprotnosti s uobiajenim
Sveobuhvatni tuma kur'anskihj2.,._,

or'-"u=k=a
..:c.9=-3
_
_
_
_
_
_
deavanjima u prirodi, a to jedino

Allah, d.., ima mo uiniti. Kada
se desi ovakva mudiza, ona umjesto
rijei Allaha, d.., govori da je taj
ovjek uistinu poslanik. To je kao
da smo uli Allaha, d.., da govori:
"Rijei Moga poslanika su istina, Ja
sam ga poslao." Primjer za to je i
kada bi neki ovjek rekao: "Na kralj
nareuje vam da uinite to i to, a
potvrda da kralj stoji iza ove naredbe
jeste to da e on, kada doe, skinuti
prsten sa svoje ruke u znak potvrde
onoga to sam vam rekao." Kralj
koji je sve to uo, skinuo je prsten
sa svoje ruke i taj je njegov postupak
bio umjesto potvrde rijeima. Kada
se deavalo da poslanik, a.s., uini
neto to je sasvim neuobiajeno
i to niko drugi od ljudi nije u sta
nju uiniti, to je kao da su ljudi uli
Allaha, d.., da im govori: "Moj
rob govori istinu kada tvrdi da sam
ga Ja poslao, zato paljivo sluajte
njegove rijei i budite mu pokorni."
Trei uvjet - Da bi mudiza bila
ispravna, potrebno je da poslanik,
a.s., u pomo pozove Allaha, d..,
i da, naprimjer, kae: "Dokaz koji e
potvrditi istinitost moga poslanstva
jeste to da e Allah, d.., ovu vodu
pretvoriti u ulje, ili da e se zemlja
potresti onog momenta kada Ga ja
zamolim da se to desi." Ukoliko
se mudiza desi na ovaj nain, to
je dokaz da se desila kao rezultat
Allahove, d.., volje.
etvrti uvjet - Da se mudiza
desi tano onako kako je poslanik,
a.s., nagovijestio da e se desiti i da

njezino deavanje ide njemu u prilog.
Ovaj uvjet obavezan je zbog toga to
se moe desiti da neko kae: "Do
kaz koji e potvrditi istinitost moga
poslanstva jeste to to e ova moja
ruka progovoriti, ili: ova e ivotinja
progovoriti", pa se to uistinu i desi te
ruka ili ta ivotinja kau: "Lae, on
nije poslanik." Iako je Allah, d..,
uinio da se taj neuobiajeni govor
desi, Njegov je cilj da utjera u la tog
ovjeka koji tvrdi da je poslanik, jer
to to se desilo ne ide njemu u prilog.
Prenosi se da je Musejlima el-Kezzab
(Allah ga prokleo) pljunuo u neki
bunar elei time postii da se povea
nivo vode u njemu. Meutim, Allah,
d.., uinio je da voda bukne iz tog
bunara i da sva istee iz njega tako
da u njemu nita nije ostalo. Iako je
ovo to se desilo jedino Allah, d.., u
stanju uiniti, Njegov cilj je da ovog
lanog poslanika utjera u la to je
bilo u suprotnosti sa eljama laca.
Peti uvjet - Da bi se neto sma
tralo mudizom potrebno je da niko
drugi od ljudi, osim poslanika, a.s.,
nije u stanju prizvati to deavanje.
Ukoliko se ispuni i ovaj peti uvjet,
kao i prethodno nabrojani, onda
je mudiza koja se desila istinski
dokaz koji potvruje istinitost po
slanstva. Ukoliko Allah, d.., uini
da se to desi i nekom drugom o
vjeku, onda to znai da taj ovjek
nije poslanik i da to to se desilo
nije mudiza. Izazivajui murike
da donesu slinu knjigu Kur'anu,
4
9-=___,Tt
"_"'ejij r imama Kurtubija
Allah, d.., rekao je: "Zato n eka i s Njim se nita ne moe porediti,
oni sastave govor slian Kur 'anu, nita nije kao On, On sve uje i vidi.
ako istinu govore. " (Et-Tur, 34) I
Postoje dvije vrste mudiza: one
rekao je Uzvieni: "Zar oni da govore: o kojima nas predanja obavjetavaju
'On ga izmilja! ' Reci: 'Pa sainite da su se deavale ali su se prestale
vi deset Kur'anu slinih, izmiljenih deavati smru Allahova Poslanika,
sura '" (Hud, 1 3 ) , tj. ako tvrdite da s.a.v.s., i druga vrsta mudiza jesu one
je Muhammed, s.a.v.s., izmislio ovaj koje su do nas prenesene mutevatir
Kur'an, pa i vi onda izmislite deset predanjima, tj. u svakoj generaciji
njemu slinih sura, a ako ne budete prenosi ih toliki broj prenosilaca da
u stanju to uiniti, onda znajte da ni je nemogue da su izmiljene, a koje
on nije bio u stanju sastaviti Kur'an. se i danas deavaju. Uvjet za prihva
Moda e neko rei: "Tvrdite da anje ovih mudiza jeste, kako smo
postoji pet uvjeta koji potvruju da rekli, da predanja o njima prenosi
je neki dogaaj ili pojava istinska velik broj ljudi i da poznaju ono to
mudiza i da se ona moe desiti samo prenose. Takoer je uvjet da u svim
iskrenim Allahovim, d.., robovi generacijama postoji velik broj onih
ma. Vi prenesite hadise Allahova koji ih prenose tako da je nemogue
Poslanika, s.a.v.s., u kojima stoji da da su se svi oni dogovorili da lau.
e Deddal doi s velikim udima Na ovaj je nain prenesen Kur'an
kao i dokaz da je Allahov Poslanik,
i to niko ne spori."
s.a.v.s., uistinu
postojao. Muslimani
.
.
Odgovorit emo na sljedei nain: su s generaCIJe na generaCIJU preno"Prizivajui deavanje mudize po sili Kur'an, a lanac tih prenosilaca
slanik trai potvrdu svoga poslanstva, spojen je s Allahovim Poslanikom,
a Deddal e na osnovu uda. koja s.a.v.s., ije je postojanje neupitno, a
e mu Allah, d.., omoguiti da se njegovu iskrenost potvrdile su brojne
dese nastojati dokazati da je bog i mudize. Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
izmeu njih je razlika kao izmeu preuzeo je Kur'an od Dibrila, r.a.,
onoga koji vidi i slijepca." Zdravim a njih dvojica, koji su sauvani bilo
razumom moemo doi do zakljuka kakve pogreke, prenose Kur'an od
da nije nemogue da Allah, d.., Allaha, d.. Od njih je Kur'an s ge
ljudima poalje nekog s kim eli da neracije na generaciju prenosio toliki
ih iskua i da ujedno poalje dokaze broj prenosilaca za koje je nemogue
koji e potvrditi da ga je On poslao. rei da su se dogovorili da lau, jer
Isto tako, dolazimo do zakljuka da je njihov broj u svakoj generaciji
e Deddal doivljavati odreene uistinu velik. Na osnovu toga mi
promjene i to je ono to prilii stvo smo potpuno sigurni i uvjereni da je
renjima, a Allah, d.., ist je od toga postojao Allahov Poslanik, s.a.v.s., da
_
_
_
_
_
_
_
_
. . .
Sveobuhvatni tuma kur'anskihP-o!..!.ru""ka=----'-9--.5
njihov govor. Uporedio sam ajete sa

stihovima i shvatio da ni u emu ne
slie jedni drugima. Tako mi Allaha,
d.., Poslanik, s.a.v.s., istinu govori,
a oni su laljivci."66
Ovu injenicu priznao je i U t ba
ibn Rebia koji je, iako je bio nevjer
nik, potvrdio da Kur'an nije arolija
niti poezija. Kada je jednom prilikom
Allahov Poslanik, s.a.v.s., pred njim
prouio poetak sure El-Fussilet,
Utba je priznao da nikada nije uo
slian govor i da je on vrhunac rjei
tosti i govornitva. Na ovaj je nain
on priznao nadnaravnost Kur'ana
iako je Utba bio jedan od najboljih
govornika svog vremena koji je po
znavao sve segmente arapskog jezika.
Drugi - Stil i nain izraavanja
drugaiji je od svega to su Arapi
do tada poznavali.
Trei - Izraavanje moi koju za
sebe ne moe prizvati niko od stvore
nja. Naprimjer, kae Uzvieni: "Kaf
Tako Mi Kur'ana slavnog. . . " (Kaf, 1 )
nismo pjesnitvu uili, to mu ne pri pa sve do kraja ove sure. Allah, d..,
lii. " Ga-Sin, 69) Muslim u Sahihu rekao je: "Oni ne veliaju Allaha
biljei predanje U ne j sa, r.a., koji je, onako kako Ga treba veliati; a itava
opisujui Allahova Poslanika, s.a.v.s., Zemlja e na Sudnjem danu u desnici
svome bratu Ebu Zerru, r.a., rekao: Njegovoj biti.. " (Ez-Zumer, 67) pa
"U Mekki sam sreo ovjeka koji ispo sve do kraja ove sure. Allah, d..,
vijeda istu vjeru kao i ti i tvrdi da ga takoer je rekao: 'J4. ti nikako ne misli
je Allah, d.., poslao." Ebu Zerr, r.a., da Allah ne motri na ono to rade
upitao je: "A ta ljudi o njemu kau?" nevjernici!" (Ibrahim, 42) Ibn Hisar
Unejs, r.a., odgovori: "Kau za nje veli: "Onaj ko vjeruje da je Allah,
ga da je pjesnik, vra i arobnjak." d.., istina, zna da niko drugi osim
Unejs, r.a., koji je bio pjesnik, dalje Njega ne moe o Sebi govoriti na ovaj
ree: "uo sam mrmljanje vraeva,
Hadis biljei Muslim u svom Sahihu.
a govor Poslanika, s.a.v.s., ne lii na
mu je objavljen Kur'an i da su svi oni

koji ne vjeruju da je Kur'an od Alla
ha, d.., izazvani da sastave knjigu
koja mu je slina, ako istinu govore.
Dokaz da je Kur'an prenesen do nas
tano onako kako je i objavljen jeste
i injenica da je iz razliitih pokajina
prenesen na isti nain: iz Basre, Sama,
Iraka, Horasana, Medine i Meke, a
iz svakog mjesta prenio ga je velik
broj pouzdanih prenosilaca. Kur'an je
mudiza Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
koja e ostati do Sudnjega dana dok
su mudize ostalih poslanika, a.s.,
prestale s njihovom smru ili su iz
mijenjene, poput Tevrata i Indila.
Postoji deset segmenata nadna
ravnosti Kur'ana.
Prvi - Prepoznatljiv i jedinstven
stil koji se razlikuje od svih formi iz
raavanja koje se koriste u arapskom
i drugim jezicima. Za Kur'an se ne
moe rei da u bilo emu slii poe
ziji. Tako ga opisuje njegov Autor,
Uzvieni Gospodar: "Mi Poslanika
66
96
aK
u
bt
urt
Tir
tm
a
m
-----------------
nain. Ni najvei vladari ovog svijeta Nakon toga, Allah, d.., uinio je
ne mogu rei: 'Kome pripada vlast da njegov imetak i djeca propadnu
danas?' (El-Mumin, 1 6) niti moe za tako da je njegova loza prekinuta."
sebe rei da: '. . . alje gromove i udara
etvrti - Stilistika Kur'ana tako
njima koga hoe... ' (Er-Rad, 1 3) Ova je savrena da se svi Arapi, bez ob
tri segmenta nadnaravnosti Kur'ana zira na to kojim dijalektom govore,
prisutna su u svakoj suri ak i u sva- slau da je svaka rije i svaki harf na
kom ajetu. Na osnovu njih onaj ko svome mjestu i da su upotrijebljeni
slua uenje Kur'ana zna da se on na najbolji mogu nain.
u potpunosti razlikuje od govora
Peti Obavjetavanje o onome
ljudi i to je ono u emu je upuen to se deavalo na poetku stvara
izazov svim ljudima i unaprijed im nja ovoga svijeta i historiji ljudi na
reeno da nee moi sastaviti knjigu njemu, o onome to se deavalo u
slinu Kur'anu. Dakle, svaka sura vrijeme objavljivanja Kur'ana, a to je
mora obavezno sadravati ova tri sve uinio Poslanik, s.a.v.s., koji nije
segmenta nadnaravnosti bez ob- znao ni itati ni pisati. Obavijestio je
zira na to da li je prisutan jo neki ta se deavalo ranijim poslanicima i
preostali segment. Naprimjer, sura narodima kojima su bili poslani iako
El-Kevser, iako se sastoji od samo se to deavalo mnogo stoljea prije
tri kratka ajeta i ujedno je najkraa nego to je on roen. O emu god su
sura u Kur'anu, govori o dva doga- ga sljedbenici knjige pitali, on bi im
aja koji e se desiti u budunosti: odgovarao, o stanovnicima peine, o
prvi opis vrela Kevser, kako j e onome to s e desilo izmeu Musaa,
veliko i prostrano i da na njemu ima a.s., i Hidra, a.s., o Zul-Karnejnu ...
mnogo posuda iz kojih e sljedbenici Iako je bio u potpunosti nepismen
Allahova Poslanika, s.a.v.s., piti. Na i iako je njegov narod takoer bio
ovaj je nain Allah, d.., nagovijestio nepismen 1 niJe o tome nita znao,
da e Allahov Poslanik, s.a.v.s., imati Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovarao
vie sljedbenika nego bilo koji drugi im je na njihova pitanja, a oni su na
poslanik, a.s.; drugi obavijest o osnovu svetih knjiga u koje su vje
tome ta e se desiti Velidu ibn Mu- rovali znali da on govori istinu i na
giri. Kada je objavljena ova sura on je taj se nain uvjerili da je on Allahov
imao veoma mnogo imetka i sinova, poslanik.
a blagodati koje su mu podarene
Kadija Ibn Tajjib veli: "Znamo
opisane su u sljedeim ajetima: 'Meni da je za ove dogaaje bilo mogu
ostavi onoga koga sam ja izuzetkom e saznati samo uei od drugih, a
uinio i bogatstvo mu ogromno dao poznato je da se Allahov Poslanik,
i sinove koji su s njim i ast i ugled s.a.v.s., nije druio s pripovjedaima i
m u pruio. ' (El-Mudessir, 1 1 - 1 4) historiarima niti je pohaao ikakvu
-
Sveobuhvatni tuma kur'anskihP-=or'-'u=k=a'-----9..!...7
kolu pa s toga nije znao ni pisati ni

itati te nije bio u stanju proitati
to u kakvim knjigama. Sada postaje
jasno da je do tih informacija mogao
doi samo putem Objave."
esti - Ispunjenje svih obeanja
datih u Kur'anu, to je oevidno i
opipljivo. Ova obeanja dijele se
na dvije vrste: openita obeanja,
naprimjer, obeanje da e Gbspodar
pomoi Svome Poslaniku, s.a.v.s., da
e pobijediti one koji su ga protjerali
iz njegova rodnoga grada. Druga
vrsta obeanja jesu ona za ije je
ispunjenje postavljen odreen uvjet:
"Onome koji se u Allaha uzda, On
mu je dosta . . " (Et-Talak, 3) "On e
srce onoga koji u Allaha vjeruje upu
titi. . " (Et-Tegabun, l l ) onome
koji se Allaha boji, On e izlaz nai. "
(Et-Talak, 2)
.
Sedmi - Obavjetavanje o doga

ajima koji e se desiti u buduno
sti, a to je bilo mogue znati samo
putem Objave. Primjer za to jeste
Allahovo, d.., obeanje koje je dao
Svome Poslaniku, s.a.v.s., da e nje
govu vjeru uzdii iznad svih ostalih
vjera. Allah, d.., rekao je: "On je
poslao Poslanika Svoga s uputstvom i

pravom vjerom da bi je uzdigao iznad
svih vjera. " (Et-Tevba, 33) i to se;
isto je to inio. Gdje god bi tadanji

muslimani krenuli, bilo na istok bilo
na zapad, kopnom ili morem, ostva
rivali su pobjede. Allah, d.., rekao
je: llah obeava da e one meu
vama koji budu vjerovali i dobra

djela inili sigurno namjesnicima na
Zemlji postaviti... " (En-N ur, 55) I
rekao je Uzvieni: flah e obistiniti
san Poslanika Svoga da ete, pouz
dano, u asni hram ui sigurni. . "
(El-Feth, 2 7) I rekao je Uzvieni:
"I kad vam je Allah obeao da e
vaa biti jedna od dvije skupine. . "
(El-Enfal, 7) I rekao je Uzvieni:
"Elif Lam-Mim. Bizantinci su pobi
jeeni. U susjednoj zemlji, ali oni e,
poslije poraza svoga, sigurno, pobije
diti. " (Er-Rum, 1 -3) Sve su ovo bile
.
najave onoga to e se u budunosti

desiti. To su bila obeanja koja je dao
Gospodar svih svjetova i koja e On
ispuniti kako bi potvrdio iskrenost
Svoga Poslanika, s.a.v.s.
Osmi- Kur'an sadri znanje koje
je neophodno potrebno ljudima uko
liko ele normalan i ispravan ivot,
naprimjer, ta im je dozvoljeno, a
ta zabranjeno, kao i ostale bitne
proptse.
Deveti - Kur'an sadri savrene
mudrosti koje su tako brojne i snane
da je nemogue da su izale iz glave
nekog ovjeka.
Deseti U Kur'anu ne postoji
nijedna kontradiktornost niti bilo
kakve nesuglasice jednog dijela teksta
s drugim. Allah, d.., kae: zato
uistinu, i desilo. Kada bi Ebu Bekr,

r.a., slao muslimane u vojni pohod,
podsjeao ih je na obeanje koje je
Allah, d.., dao, tj. da e uzdignuti
vjeru islam, kako bi oni bili uvjereni
da e poraziti svog neprijatelja i da e
uspjeti u svom pohodu. I Omer, r.a., oni ne razmisle o Kur'anu? Da je
-
98

J
on od nekog drugog, a ne od Allaha,

sigurno bi u njemu nali mnoge protivrjenosti. " (En-Nisa', 82)
Ovo je deset segmenata nadnaravnosti Kur'ana koje navode uenjaci.

Ibn Atijja veli: "Izazov da neko
sastavi knjigu slinu Kur'anu ogleda
se u sljedeem: da ima stilistiku koja
je vrhunac izraavanja, da znaenja
budu u potpunosti ispravna, da nemaju ni najmanju zamjerku te da se
upotrijebe samo najjai i najbolji izrazi. A nadnaravnost Kur'ana ogleda
se u sljedeem: Allah, d.., svojim
znanjem obuhvata sve i Njegovo je
poznavanj e govora ljudi savreno
tako da On najbolje zna kada i na
kojem mjestu treba upotrijebiti odreeni izraz i koja rije ima najljepe
i najjae znaenje. Na ovaj je nain
izreen Kur'an od njegova poetka
do kraja. S druge strane, znanje ljudi ni izbliza nije savreno, ljudi su
skloni zaboravljanju i pogrekama.
Svima je poznato da niko od ljudi
ne posjeduje sveobuhvatno znanje.
Kur'an sadri vrhunac rjeitosti, jer
dolazi od Allaha, d.. Na osnovu
ove tvrdnje neispravno je miljenje
onih koji su smatrali da su Arapi
bili u stanju sastaviti knjigu slinu
Kur'anu, koja bi takoer bila vrhunac
rjeitosti, ali da ih je Allah, d.., onemoguio nakon to je Muhammeda,
s.a.v.s., uinio Svojim poslanikom.
Ispravno je da ljudi nikada nisu bili
u stanju to uiniti. Ljudsko nesavrenstvo najbolje se ogleda u primjeru
govornika koji uloi velik napor da
sastavi lijepo predavanje i provede

mnogo vremena da ga usavri. Ako
taj tekst zatim dadne nekom drugo m strunjaku, on e nai brojne
zamjerke i napraviti ispravke u teksu
za koji je njegov autor vjerovao da
je savren. Meutim, ako bi se iz
Kur'ana izdvojila samo jedna rije
i nakon toga se pretraio arapski
jezik u cijelosti, ne bi se moglo pro
nai ljepu i adekvatnij u rije od
izdvojene."
Nadnaravnost Kur'ana ogleda
se i u sljedeim primjerima: Allah,
d.., u jednom ajetu navodi dvije
naredbe, dvije zabrane, dvije oba
vijesti, dvije radosne vijesti: "! Mi
nadahnusmo Musaovu majku: 'Doji

ga ... "' (El-Kasas, 7) Isti je sluaj i s
prvim ajetom sure EI-Ma'ida u ko

jemu je sadrano sljedee: naredba
za izvravanje dozvoljenog, zabrana
krenja dogovora, odreivanje onoga
to je openito dozvoljeno, zatim
pohvala vjernicima, zatim primjeri
Allahove, d.., mudrosti i moi, a
jedino je Allah, d.., u stanju uiniti
da jedna kratka reenica sadri sve
nabrojane. U jednom ajetu Allah,
d.., govori o smrti, o tuzi koja
ovjeka obuzima zbog rastanka s
ovim svijetom, o onome svijetu, na
gradama i kaznama koje je pripremio
Svojim robovima, o uspjehu koji
e postii vjernici i o propasti koju
e doivjeti nevjernici, upozorava
vjernike da ne dozvole da ih obmanu
ljepote ovoga svijeta te kako su mate
rijalna dobra kratkog vijeka i malehna
99
Sveobuhvatni tuma kur'anskih fJoruka
ukoliko se uporede s blagodatima sumnjate u ono to objavljujemo robu

onoga svijeta. Allah, d.., u ovom Svome, nainite vi jednu s uru slinu
ajetu veli: "Svako ivo bie smrt e objavljenim njemu . . " (El-Bekara, 23)
okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit Nisu imali ta rei nakon ovog iza
ete u potpunosti plae vae . . " (Alu zova, izgubili su do pod nogama i
lmran, 1 85) Pripovijedajui nam o kada im je ponestalo rijei, pribjegli
prijanjim narodima, o propasti koju su sili, ubijanju i ugnjetavanju ena
su doivjeli nevjernici i vrstama kazni i djece. Bilo bi im daleko lake da
koje su ih zadesile, Allah, d.., veli: su mogli sastaviti jednu suru, jer bi
. . . na neke vjetar, pun pijeska poslali, to potvrdilo da su oni upravu. Iako
a neke stranim glasom unitili, neke su bili vrhunski govornici, ipak su
u zemlju utjerali, a neke potopiti. . " pribjegli ratovanju i ubijanju !
(El-Ankebut, 40) Govorei o Nuho
Kur'anski stil izraavanja vrhunac
voj, a.s., lai, o tome kako je zaplovila
i kako su nevjernici stradali, kako je rjeitosti i govornitva do te mjere
je laa pristala i kako su nebesa i da to nije mogue rijeima opisati.
Zemlja potinjeni, Allah, d.., kae: Uprkos tome to je Allahov Posla
"I on ree: 'Ukrcajte se u nju, u ime nik, s.a.v.s., odlikovan jezgrovitou
Allaha, neka plovi i neka pristane. . ', govora i mudrou, ipak se njegove
sve do ajeta: 'Daleko nek je narod rijei ne mogu porediti s Kur'anom.
Kao primjer za ovu tvrdnju, upo
nevjerniki. "' (Hud, 4 1 -44)
emo njegov opis Denneta
Nakon to Kurejije nisu bili u sredit
opisom koji se nalazi u Kur'anu.
stanju sastaviti knjigu slinu Kur'anu Prenosi se da je Allahov Poslanik,
i nakon to su poeli tvrditi da Mu s.a.v.s., rekao: "U Dennetu se nalazi
hammed, s.a.v.s., izmilja Kur'an, ono to oko nije vidjelo, niti je uho
Allah, d.., objavio je sljedei ajet: ulo, niti je ikome moglo pasti na
"Zar oni da govore: 'Izmilja ga!'- Ne,
pamet."67 lako je Allahov Poslanik,
nego oni nee da vjeruju; zato neka
s.a.v.s., bio najrjeitiji ovjek, ipak se
sastave govor slian Kur 'anu, ako
ove njegove rijei ne mogu porediti
istinu govore. " (Et-Tur, 33-34) Kada
s kur'anskim opisom Denneta: "U
nisu bili u stanju to uiniti, Allah, njemu e biti sve to due zaele i ime
d.., smanjio je koliinu teksta koji se oi naslauju . . " (Ez-Zuhruf, 7 1 )
oni treba da sastave pa je objavio ili s ajetom: "I n iko n e zna kakve
sljedei ajet: "Zar oni da govore: 'On ih, kao nagrada za ono to su inili,
ga izmilja!' Reci: 'Pa sainite vi deset
skrivene radosti ekaju. " (Es-Sed
Kur'anu slinih sura . . . "' (Hud, 1 3)
Kada ni to nisu bili u stanju uiniti, da, 1 7) Ovi ajeti imaju bolju formu,
Allah, d.., ponudio im je da sastave
Hadis biljei Muslim u svom Sahihu
od Seh la ibn Sada, r.a.
makar jednu kratku suru: '54. ako
.
"
bl
0
0
--'Tt
!...!ifjir imama Kurtubija
_
_
_
_
_
_
_
_
ljepi stil, upotrijebljeni su ljepi

izrazi i, povrh svega, imaju manje
harfova nego citirani hadis i krai
su od najkrae sure. Opepoznato
je, to je govor dui, mogunost je
izraavanja vea, meutim to nije
sluaj kada su u pitanju ajeti. Arapi,
koji su bili vrhunski govornici, ipak
su bili nemoni da ita uine. Isti
je sluaj i s mudizama lsaa, a.s.,
i Musaa, a.s. Mudize Musaa, a.s.,
porazile se arobnjake, a mudize
lsaa, a.s., bile su iz oblasti medicine.
Allah, d.., odredio je da mudize
vjerovjesnika budu ba iz oblasti u
kojima su njihovi narodi briljirali.
Za vrijeme Musaa, a.s., arobnjatvo
je bilo na vrhuncu, a u vrijeme lsaa,
a.s., ljudi su napredovali u medicini.
Upozorenje na neka
izmiljena predanja koja
govore o odlikama sura
Postoji velik broj izmiljenih

predanja koja govore o odlikama
kur'anskih sura kao i o nekim dru
gim temama. Mnogo je onih koji
su se iz razliitih razloga upustili u
izmiljanje hadisa. Oni koji su bili
odmetnici od vjere, naprimjer Mu gira
ibn Seid el-Kufi, Muhammed ibn
Seid e-ami, koji je zbog odmet
nitva i pogubljen, i mnogi drugi,
izmiljali su predanja i pripisivali
ih Poslaniku, s.a.v.s., kako bi u srca
vjernika ubacivali sumnju u isprav
nost islama. Primjer za to jeste ono
to Muhammed ibn Seid tvrdi da
prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., a

on od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da
je rekao: "Ja sam peat svih poslani
ka, poslije mene nee biti poslanika,
osim ako to Allah, d.., htjedne.
Posljednji dio ovog predanja on je
izmislio, elei na taj nain dovesti
u sumnju odreena uenja islama.
Ibn Abdul-Berr u djelu Et-Temhid
navodi ovo p redanje i nastoji ga
protumaiti i uskladiti s islamskim
uenjem tako to smatra da to znai
da e neki poslanici biti vieni na
ovom svijetu poslije smrti Allahova
Poslanika, s.a.v.s., naprimjer Isa, a.s.
Neki su izmiljali predanja po
vodei se za svojim strastima. J edan
od haridijskih voa, nakon to se
pokajao zbog svojih nedjela, rekao
je: "Hadisi su izvor vjere islama pa
dobro pazite od koga ete uzeti svoju
vjeru. Prije, kada bismo neto poe
ljeli, odmah smo izmiljali predanja
o tome."
Postoje i oni koji su izmiljali
hadise vjerujui da je to ispravno
zato to je njihova namjera bila da
podstiu druge na injenje dobrih
djela, a to su inili Ebu lsma Nuh ibn
" 68
68
Predanje j e i z m i ljeno. B i ljei ga

el-Devzi u djelu El-Mevduat kao
predanje Enesa ibn Malika, r.a., i kae:
" Posljednje rijei u ovom predanju
dodate su, a izmislio ih je Mu ham med
ibn Seid e- ami, koji je, inae, pozi
vao u nevjerstvo. Vel i k broj uenjaka,
meu njima Hakim, potvruju da je
ovaj posljednji d io izmiljen." Sevri i
Ahmed kau: " Muhammed ibn Seid
je laljivac."
Ebi Merjem el-Mervezi, Muhammed

ibn Ukaa el-Kirmani, Ahmed ibn
Abdullah el-Duvejbari i dr. Neko
je upitao Ebu lsmaa: "Otkud to da
prenosi tolika predanja Ikrime od
Ibn Abbasa, r.a., koja pojedinano
govore o vrijednosti svake sure ? "
Odgovorio j e : "Primijetio sam da
su se ljudi okrenuli od izuavanja
Kur'ana i uglavnom su se poeli baviti erijatsko-pravnim rjeenjima
Ebu Hanife, historijom, i sl. pa sam
izmislio ove hadise s namjerom da ih
pods taknem na izuavanje Kur'ana.''
Ebu Amr Osman ibn Salah u djelu
Ulumul-hadis veli: "Podui hadis
koji se pripisuje Ubejju ibn Kabu,
r.a., i to da ga on prenosi od Allahova
Poslanika, s.a.v.s., a koji govori o odlikama kur'anskih sura, izmiljen je."
Jedan od uenjaka ispitivao je njegov
lanac prenosilaca sve dok nije doao
do jednog koji je priznao da su on
i neki njegovi prijatelji izmislili taj
hadis. El-Vahidi i neki drugi mufessiri, koji su ova predanja uvrstili u
svoje tefsire, pogrijeili su.
Sljedei koji su se bavili izmiljanjem hadisa bili su neki vaizi
i govornici koji su po trgovima i
damijama drali govore. Oni su
se koristili vjerodostojnim lancima
prenosilaca koje su poznavali tvrdei
da oni prenose hadis koji su oni
izmislili.
Dafer ibn Muhammed et-Tajalisi
pripovijeda: "Ahmed ibn Hanbel i
Jahja ibn Mein jednom su zajedno
klanjali u nekoj damiji, kad ustade
1 O1
neki govornik i ree: 'Pripovijedali

su mi Ahmed ibn Hanbel i Jahja
ibn Mein od Abdur-Rezzaka, od
Mamera, od Katade, od Enesa, r.a.,
koji prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: 'Ko izgovori rijei:
'La ilahe illallah', Allah, d.., e
zbog svake izgovorene rijei stvoriti
pticu iji je kljun od zlata, a perje od
merdana.' Zatim je poeo govoriti
i pripovijedati toliko da bi se moglo
ispisati dvadeset listova. Ahmed i
Jahja su se meusobno zgledali pa
Ahmed upita: 'Jah ja, jesi li mu ti
prenio ovaj hadis? ' Jahja odgovori:
'Tako mi Allaha, d.., i meni je prvi
put da ga ujem.' Saekali su da ovaj
govornik zavri pa mu prioe i upi
tae: 'Ko ti je ispriao ovaj hadis? '
On odgovori: 'Ahmed ibn Hanbel
i Jahja ibn Mein.' Jahja ree: 'J a sam
J ah ja ibn Mein, a ovo je Ahmed ibn
Hanbel, i nikada nismo uli da neko
ovaj hadis prenosi od Allahova Po
slanika, s.a.v.s.' ovjek upita: 'J esi
li ti uistinu Jahja ibn Mein? ' Jahja
odgovori: 'J esam.' ovjek ree: 'Ima
dugo vremena kako sluam od drugih
ljudi da si ti glup, a evo sada imam
priliku da te i upoznam.' Jahja ga
uy ita: 'A kako zna da sam glup? '
Covjek ree: 'Zato to vjeruje da na
ovom svijetu ne postoje drugi Jahja
ibn Mein i Ahmed ibn Hanbel osim
vas dvojice. Poznajem jo sedamnaest
Ahmeda ibn Hanbela osim ovoga.'
Ahmed se od uenja pokri po licu
i naiareti Jahjau ibn Meinu da pusti
ovog ovjeka, a on, podrugljivo ih
1 02
a
Tefsir imama Kurtubij""
gledajui, ustade i izae iz damije."'

Svi ovakvi i njima slini izmiljali
su hadise i na taj su nain lagali na
Pripovijeda se da je Harun er-Re
id veoma volio golubove i esto se
igrao s njima. J ednom mu je neko
poklonio goluba, a u njegovu pri
sustvu nalazio se Ibn Buhteri koji
ree: "Ebu Hurejra, r.a., prenosi da
'Nadmetanje je dozvoljeno samo s
devama, konjima i pticama."' On
je dodao ovaj dio gdje se spominju
ptice pa mu Er-Reid dade obilatu
nagradu. Meutim, kada je otiao,
E r- Reid ree: "Tako mi Allaha,
d.., znao sam da lae", pa naredi
da zakolju goluba. Neko ga upita:
"ta je golub pogrijeio? " Er-Reid
ree: "Bio je uzrokom da se izrekne
la na Allahova Poslanika, s.a.v.s."
Zbog ovog sluaja i zbog drugih
izmiljenih hadisa uenjeci nisu e
ljeli prenositi predanja koja su uli
od Ibn Buhterija, ak ih nisu uope
eljeli zapisivati.
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
sebi mjesto u Dehennemu. "69 inje

nica da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
upozorio ljude da ne lau ukazuje na
to da je on znao da e biti onih koji
e lagati na njega. Zbog toga se treba
dobro uvati onoga to su izmislili
licemjeri i neprijatelji islama. Veliku
tetu nanijeli su i oni koji se smatraju
asketama i pobonjacima, a koji su
po svome nahoenju izmiljali hadise
pa su ljudi, imajui povjerenja u njih,
prihvatali njihove rijei te su na taj
nain s Pravog puta zalutali.
Dokazi protiv onih koji
smatraju neispravnim
primjerke Kur'ana koje
je Osman, r.a., umnoio
i tvrde da u njih treba
neto dodati ili oduzeti
Meu uenjacima Ehli-sunneta

vel-demaata nema nikakva razi
laenja o tome da imenica Kur'an
oznaava Allahov, d.., govor koji
je On objavio Muhammedu, s.a.v.s.,
kao nepobitan dokaz njegova poslan
stva. Taj je govor sauvan u srcima
hafiza, neprestano se ui i ispisan je
Kada bi se ljudi ograniili na ha u zbirkama koje nazivamo musha
fi. Svi njegovi ajeti i sure sauvani
dise koji se biljee u vjerodostojnim su
i zatieni od ikakva dodavanja
zbirkama i u djelima koja tretiraju ili oduzimanja tako da u njega nije
oblast erijatskog prava, bilo bi im
H adis biljee Tirmizi i Nesai u djelu
dovoljno, meutim odreen broj
Sunenul-Kubra. Tirmizi ga ocjenjuje
ljudi ne eli da se pridrava hadisa:
k ao hasen, dobar. Treba u kazati na
"uvajte se da govorite o meni, osim
razl i ku u izrazu, jer je kod Tirmizija
ono u to ste sigurni da znate, jer ko
izraz: "Ko kae o Kur'anu bez znanja ... "
namjerno slae na mene, priprema
(Prim. ur.)
69
mogue dodati nijednu rije ili harf.

Kur'an je toliko poznat meu musli
manima da nema potrebe dodatno ga
definirati niti provjeravati. Onaj ko
tvrdi da je u njemu neto dodato ili
oduzeto suprotstavio se konsenzu
su islamskih uenjaka i takav samo
eli zbuniti ljude i ne eli prihvatiti
ono to je objavljeno Allahovu Po
slaniku, s.a.v.s.: Reci: 'Kad bi se svi
ljudi i dini udruili da saine jedan
ovakav Kur'an, oni, kao to je on, ne
bi sainili, pa makar jedni drugima
pomagali. "' (El-Isra, 88) U koliko
bi bilo mogue da je neko u Kur'an

umetnuo samo jedan harf koji mu ne
pripada, to bi znailo da je mogue
sastaviti neto slino Kur'anu tako
da njegovi ajeti tada prestaju vaiti
kao dokaz i prestaju biti nadnaravni.
Onaj ko tvrdi da j e u Kur'anu
neto dodato ili oduzeto, suprot
stavlja se Allahu, d.., i Njegovu
Poslaniku, s.a.v.s., i on je poput onoga
koji tvrdi da je dnevno obavezno
obavljati pedeset propisanih namaza,
da je dozvoljeno u isto vrijeme biti
oenjen s devet ena, da postoji neki
drugi obavezni post mimo ramazana
i sl., to uope nije potvreno vjerom
jer, ukoliko se svi uenjaci slau da
je Kur'an zatien od bilo kakvih
izmjena, onda je njihovo miljenje
pree slijediti nego pojedince koji
tvrde suprotno.
1 03
Tumaenje lstiaze i Bismille
Allah, d.., naredio nam je da pri

je uenja Kur'ana prouimo lstiazu,
tj. zatraimo zatitu i utoite kod
Njega od prokletog ejtana. Allah,
d.., rekao je: "Kada hoe da ui
Kur'an, zatrai od Allaha zatitu od

ejtana prokletog." (En-Nahl, 98)
Prema miljenju veine uenjaka,

uenje lstiaze dozvoljeno je kada se
Kur'an ui u bilo kojoj prilici izvan
namaza. Meutim, kada se radi o
uenju Kur'ana u namazu, postoji
razilaenje meu uenjacima. Ata je
smatrao da je uenje lstiaze u namazu
obavezno. Ibn Sirin i N ehai, kao i
neki drugi uenjaci, uili su lstiazu
na svakom rekatu u namazu, jer su
smatrali da je naredba Allaha, d..,
koja se nalazi u ajetu u suri En-Nahl
openita pa su zbog toga uili lstiazu
prije svakog uenja Kur'ana. Prema
miljenju Ebu Hanife i afije, lstiaza
se u namazu ui samo na prvom re
katu, jer su oni smatrali da se sve to
se iz Kur'ana ui na namazu ubraja u
jedno uenje. Imam Malik smatra da
se lstiaza uope ne treba uiti na pet
dnevnih namaza, nego samo kada se
klanja teravih-namaz.
Svi se uenjaci slau u tome da
se tekst lstiaze ne ubraja u Kur'an
niti je to jedan od kur'anskih aje
ta, nego se smatra rij eima uaa
Kur'ana. Tekst lstiaze glasi: "Euzu
billahi mine-ejtanir-radim", jer
se ova forma spominje u ajetu koji
nareuje njezino uenje i na osnovu
1 04
Tefsir imama KurtubiJ
a
toga uenjaci smatraju da je najbolje
Semerkandi p renosi od n ekih
koristiti ovaj oblik.
mufessira da je uenje Istiaze prije
Dubejr ibn Mutim, r.a., preno uenja Kur'ana obavezno i ukoli
si da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ko bi se desilo da neko zaboravi to
jednom na namazu, a prije uenja uiniti pa se sjeti prilikom uenja
Kur'ana, tri puta prouio sljedeu Kur'ana, treba prekinuti uenje da
dovu: "Allah je Najvei! Allah je bi prouio Istiazu, a nakon toga uit
Najvei! Hvala Allahu ! Hvala Alla e otpoetka. Neki kau: "Prouit
hu ! Slava Njemu ujutro i naveer! e Istiazu, a nakon toga e nastaviti
Utjeem se Allahu od ejtana, od uenje s mjesta na kojem je stao."
njegova ludila, njegove poezije i nje Prvo miljenje zastupaju uenjaci
iz Hidaza i Iraka, a drugo uenjaci
gove oholosti. "70
iz ama i Egipta.
Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi
Meutim, Zehravi kae da se u
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na ovom ajetu naredba za uenje lstiaze
nonom namazu uio sljedeu dovu: odnosi na uenje Kur'ana u namazu,
"Slavljen neka Si, Allahu, i Tebi hva ali da njezino uenje u sluaju kada
la, uzvieno je ime Tvoje i Tvoja je se Kur'an ui mimo namaza nije
snaga velika, nema boga osim Tebe. obavezno. Drugi kau: "To je bila
Allah je Najvei! Utjeem se Allahu, stroga obaveza nareena Allahovu
Koji sve uje i zna, od ejtana pro Poslaniku, s.a.v.s., a mi smo se poveli
kletog, od njegova ludila, oholosti za njim."
i poezije."7 1 Nakon toga bi poeo s
Ebu Seid el-H udri, r.a., prenosi da
uenjem Kur'ana.
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uio Isti
azu
prije uenja Kur'ana u namazu.
Sulejman ibn Salim prenosi od
Na pitanje: "Kakva je korist od
Ibn Kasima da tekst Istiaze glasi:
"Euzu billahil-azimi mine-ejtanir uenja Istiaze pri uenju Kur'ana?",
radimi, innallahe huves-semiul odgovor je sljedei: njezino je uenje,
alim." (Utjeem se Velikom Allahu prije svega, izvravanj e Allahove,
od ejtana prokletog. Zaista Allah d.., naredbe, a svaki musliman
duan je izvravati Allahove, d..,
sve u je i zna.) 72
naredbe i kloniti se Njegovih za
Hadis biljee Ebu Davud, Ibn Mada, brana. Drugo, uenjem Istiaze prije
A h med i dobar je, hasen.
uenja Kur'ana od Allaha, d.., trai
H adis biljee Ebu Davud, Tirmizi,
se
da nas zatiti od ejtanskih doap
Nesai i hasen je, dobar.
tavanja i skretanja misli od znaenja
I zostavljen je dio teksta koji govori
kur'anskih
ajeta, jer je Allah, d..,
o nekim formama lstiaze koje se ne
ue kod nas, a i rijetko gdje u ostatku rekao: "Prije tebe Mi nijednog posla
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
70
71
72
islamskog svijeta.
nika i vjerovjesnika nismo poslali, a
Sveobuhvatni tuma kur'anskihP-

ru::!'k.",a:......__
o
l-=0=5
_
_
_
_
da ejtan nije, kad bi on neto kazivao,

u kazivanje njegovo neto ubacio. "
(El-Hadd, 52)
vrijednostima lstiaze
Sulejman ibn Surd, r.a., pripo

vijeda: "Dvojica ljudi posvaali su
se u prisustvu Allahova Poslanika,
s.a.v.s., pa se jedan od njih toliko
naljutio da je sav pocrvenio u licu i
vratne ile su mu se napele. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., pogleda u njega i
ree: 'J a znam rije koju kad bi iz
govorio, oslobodio bi se ove ljutnje i
napetosti: Euzu billahi mine-ejta
nir-radim.' Jedan od prisutnih koji
su uli ove rijei Allahova Poslanika,
s.a.v.s., ode kod ovog ovjeka i ree
mu: 'Zna li ta je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., maloprije rekao? Rekao je:
'Ja znam jednu rije koju kada bi
izgovorio, oslobodio bi se ove ljutnje
i napetosti: Euzu billahi mine-ej
tanir-radim." Meutim, ovaj mu
ovjek ree: 'Je li ti misli da sam ja
poludio? "'73
Prenosi se da je Osman ibn Ebi
As es-Sekafi, r.a., jednom doao kod
Allahova Poslanika, s.a.v.s., i rekao:
"ejtan se uplie izmeu mene i moga
namaza pa zaboravim ta sam uio."
Allahov Poslanik, s.a.v.s., ree: "To
je ejtan ije je ime Hanzeb pa kada
u namazu osjeti njegovo prisustvo,
zamoli Allaha, d.., da te zatiti od
73
Had is biljee Bu hari i Muslim u svojim

Sahihima, Ehu Davud i Ahmed.
njega i pljucni na lijevu stranu tri

puta." Osman ibn Ebi As, r.a., veli:
"Postupio sam po preporuci Allahova
Poslanika, s.a.v.s., pa sam se oslobodio
ejtanskih napada."74
Kada bi zanoio na putu, Allahov
Poslanik, s.a.v.s., prouio bi sljedeu
dovu: "O Zemljo, moj i tvoj Gos
podar je Allah, d.. Utjeem se od
tvoga zla, od zla to je u tebi i od zla
stvorenja koja se u tebi nalaze, od
zla svega to tobom hodi. Utjeem
se od zvijeri i ljudi, zmija i akrepa,
od dinna koji u tebi stanuju i od
Iblisa i njegovih potomaka."75
Havla ibn Hakem, r.a., prenosi da
"Ko odsjedne na nekom mjestu pa
proui dovu: 'Utjeem se Allaho
vim, d.., savrenim rijeima od zla
svega sto Je stvono , msta mu nece
moi nauditi sve dok ne napusti to
mjesto. "76
v
Znaenje lstiaze u
arapskom jeziku
U arapskom jeziku lstiaza znai

traenje utoita i zatite kod ne
koga od svega to je tetno i mrsko
ovjeku da mu se desi.
Rije ejtan izvedena je iz glagola
Jal etane, to znai - biti udaljen od
svakog dobra. ejtan je nazvan ovim
7
75
76
Hadis biljei Muslim u svom Sahihu.

Hadis biljee Ehu Davud i A hmed, a
hasen je, dobar.
i A h med.
1 06

..
imenom zbog njegove udaljenosti od

istine i njegova odmetnitva. Ovim
imenom naziva se svaki dinn, ovjek
ili ivotinja koji izau izvan okvira
normalnog ponaanja i od kojih se
ne moe nadati nikakvu dobru. Neki
kau da je rije ejtan izvedena iz
glagola l!_ :2-J;\.1. ata - jeitu, koji
znai - propasti ili biti spaljen . Ovaj
glagol takoer moe znaiti - raz-
dirati se od srdbe.
Meutim, Sibevejh se ne slae s

ovim miljenjem i prenosi da Arapi
rije ejtan izvode iz glagola 0.b..!.
etane, tako da je prema njemu prvo
miljenje ispravno.
Rije ji er-radim znai - onaj
koji je udaljen od svakog dobra, koji je

ponien . Osnovno znaenje glagola
iz kojeg je izvedena ova rijei jeste

kamenovanje. Infinitiv ovog glagola
moe znaiti: ubistvo, prokletstvo,
protjerivanje i grdnja. lzvednica ovog
glagola upotrijebljena je u sljedeim ajetima: 'Jlko se ne okani, o
Nuhu - rekoe oni - bit e sigurno

kamenovan. " (E-uara, 1 1 6) 'Jlko
se ne okani, zbilja u te kamenjem
potjerati. . . " (Merjem, 46) 77
Bi smilla
Uenjaci kau: "Rijei Bismilla

hir-Rahmanir-Rahim Allahova je,
d.., zakletva, koju je spomenuo
na poetku svake sure, kojom se
77
I zostavljeno je predanje koje, prema

miljenju recenzenta i zdanja na arap
skom jeziku, nije vjerodostojno.
zaklinje da je ono to je objavljeno

u toj suri suta istina te da e ispu
niti sve to je obeano u Kur'anu:
nagrade, prijetnje i dobroinstva.
Bismilla su rijei kojima je Allah,
d.., odlikovao nas muslimane i one
su jo jedino objavljene Sulejmanu,
a.s." Neki uenjaci kau: "Bismilla
sadrava sutinu uenja islama, jer
govori o Allahovu, d.., Biu, Nje
govim svojstvima i osobinama." Ovo
je miljenje ispravno.
Seid ibn Ehi Sekina pripovijeda
da je Alija ibn Ehi Talih, r.a., rekao
ovjeku koji je pisao Bismillu: "Li
jepo je ispii, jer ju je jedan ovjek
ispisao lijepim rukopisom pa mu
je Allah, d.., zbog toga oprostio
grijehe." Seid veli: "uo sam da je
neki ovjek podigao papiri na kojem
je bila ispisana Bismilla pa ga je po
ljubio i stavio na svoje oi i to je bio
razlog zbog kojeg mu je Allah, d..,
oprostio grijehe." U tom kontekstu
je i ono to se desilo Biru el-Hafiju
koji je namirisao papir na kojem je
bilo ispisano Allahovo, d.., ime pa
je zbog toga njegovo ime postalo
omiljeno svim ljudima.
Ehu Mulejh prenosi da je Alla
hov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada
posrne jahalica na kojoj jae, ne
moj rei: 'Propao ejtan', jer se on
zbog tih rijei uzdie i poveava pa
postane velik poput kue i kae:
' Pomou svoje snage uinio sam
da ta ivotinja posrne.' Nego reci
te: 'Bismillahir-Rahmanir-Rahim ',
jer e to ejtana smanjivati sve dok
1 07
ne postane malehan poput muhe."78 da se napie: "Bismikellahumme (U

Komentirajui ajet: ''l kad ti spo Tvoje ime Allahu) " pa mu je poslije
mene Gospodara svoga u Kur'anu, nareeno da se pie: "Bismillah (U
Njega Jedin og, oni se preplaeni daju ime Allaha) " Nakon to je objavljen
u bijeg." (El-Isra, 46) Alij ibn Ha ajet: "Reci: 'Zovite: :4.. llah 1 ili zovite:
sen kae: "To znai: 'Kada kae: 'Milostivi'. "' (El-Isra, 1 1 0) Allahov
Poslanik, s.a.v.s., nareivao je da se
Bismillahir-Rahmanir.- Rahim.'"
pie:
"Bismillahir-Rahman (U ime
Abdullah ibn Mesud, r.a., rekao
je: "Ko eli da ga Allah, d.., sauva Allaha, Milostivog) " Nakon to je
od zebanija - uvara Dehennema, objavljen ajet: "Od Sulejmana je i
neka to ee ui Bismillu kako bi glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Sa
mu Allah, d.., za svaki proueni milosnog"' (En-Neml, 30) Allahov
harf dao po jedan tit." Bismilla ima Poslanik, s.a.v.s., nareivao je da se
devetnaest harfova, a Dehennem Bismilla pie u ovom obliku.
Sabit ibn Amara, r.a., prenosi da
ima devetnaest uvara. Na njih se
odnosi ajet: "Nad njim je devetnaest. " Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije nare
(El-Mudessir, 30) Prije svega to ivao da se pie: "Bismillahir-Ra
uine, oni proue: "Bismillahir-Ra hmani-Rahim" u ovom obliku sve
hmanir-Rahim " i to je izvor njihove dok nije objavljena sura En-Neml.
Dafer es-Sadik rekao je: "Bismi
snage i moi. Primjer toga jeste i
Lejletul-kadr za koju se smatra da lla je kruna svake sure."
Ovo je oit dokaz da Bismilla nije
je dvadeset sedme noi ramazana,
a sura El-Kadr ima dvadeset sedam ajet sure El-Fatiha niti bilo koje dru
rijei. Slino tome je i sluaj kada ge sure. Uenjaci se o ovom pitanju
je neki ashab rekao: "Gospodaru, razilaze na tri miljenja:
prvo Bismilla nije ajet koji se
Tebi se zahvaljujem mnogobrojnim
ubraja
u suru El-Fatihu niti u bilo
zahvalama, ugodnim i blagoslovlje
nim." Ove rijei u originalnom tekstu koju drugu suru; ovo miljenje za
na arapskom jeziku imaju vie od stupa imam Malik;
drugo Bismilla je sastavni dio
trideset harfova pa je stoga Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Vidio sam svake sure, tj. jedan od njihovih ajeta;
vie od trideset meleka kako se ta ovo miljenje zastupa Abdullah ibn
kmie ko e prvi upisati ove rijei."79 Mubarek;
tree- Bismilla je ajet sure El-Fa
abi i Ame prenose da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., u poetku nareivao :iha; ovo miljenje zastupa imam
Safija. Meutim, on se dvoumi kada
Biljei ga Nesai u djelu Sunenul-kubra su u pitanju ostale sure pa se od nje
od Ebu Mulejha.
ga prenosi da je rekao: "Bismilla je
ajet svake sure." Takoer se prenosi
Hadis biljei Buhari u Sahihu.
-
79
1 08
Tefsir imama Kurtubi;_.!:!:
a
da je rekao: "Ona j e ajet samo u ajetima nema razilaenja." Prenesena
suri El-Fatiha." Meu uenjacima su brojna vjerodostojna predanja u
ne postoji razilaenje kada je rije iju vjerodostojnost niko ne sumnja
o Bismilli koje se spominje u suri u kojima nedvosmisleno stoji da
En-Nem! i svi tvrde da je ona dio Bismilla nije ajet, osim dijela ajeta
aJeta ove sure.
koji se nalazi u suri En-Neml.
Ibn Mubarek i afija, kao potvrdu
Ehu Hurejra, r.a., od Allahova
za jedno od svojih miljenja, navode Poslanika, s.a.v.s., prenosi hadis kudsi
predanje koje biljei imam Muslim u kojem stoji da je Allah, d.., re
od Enesa, r.a., koji pripovijeda: "Jed kao: "Podijelio sam namaz izmeu
nog dana sjedili smo u prisustvu Mene i Moga roba na dvije polovice,
Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada a Mome robu pripada ono to za
ga odjednom obuze stanje slino trai. Kada Moj rob proui: 'Tebe,
nesvj estici i kada je to prolo on Allaha, Gospodara svjetova hvalimo',
podie glavu osmjehujui se. Upitali Ja kaem: 'Moj Me rob hvali.' Kada
smo ga: 'Allahov Poslanie, zbog proui: 'Milostivog, Samilosnog', Ja
ega si se osmjehnuo?' Allahov Po kaem: 'Moj Mi rob izrie pohvalu.'
slanik, s.a.v.s., odgovori: 'Upravo mi Kada rob proui: ' Vladara Dana
je objavljena jedna sura.' Nakon toga sudnjeg', Ja kaem: 'Moj M e rob
je proui o: 'U ime Allaha, Milostivog, velia.' Kada rob proui: 'Tebi se
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
Samilosnog. Mi smo ti, uistinu, mnogo klanjamo i od Tebe pomo traimo ',
dobro dali, zato se Gospodaru svome Ja kaem: 'Ovo je izmeu Mene i
m oli i kurban kolji, onaj koji tebe Moga roba, a Mome robu pripada
mrzi, sigurno e bez spomena ostati. "'80 ono to trai.' Kada proui: 'Uputi
Smatram da je izmeu svih ovih

miljenja ispravno jedino miljenje
imama Malika, jer se ahad predanje
(koje prenosi samo jedan prenosilac)
ne uzima kao dokaz da je neto iz
Kur'ana, nego je za to potrebno mu
tevatir predanje (koje prenosi toliki
broj prenosilaca da nema nikakve
sumnje da je vjerodostojno) .
Ibnul-Arebi veli: "Dovoljan dokaz
za to da Bis milla nije ajet jeste to to
o njoj postoji razilaenje meu ue
njacima, a poznato je da o kur'anskim
so
Hadis biljei Muslim u Sahihu.
nas na Pravi put, na put onih kojima

si milost Svoju darovao, a ne onih
koji su protiv sebe srdbu izazvali
niti onih koji su zalutali', Ja kaem:
'Ovo pripada Mome robu i on e

dobiti ono to trai."' 81
U ovom hadisu kudsiji Allah,
d.., nazvao je El-Fatihu imenom
Es-Salat (namaz) , jer namaz nije
ispravan bez uenja El-Fatihe u nje
mu. Za prva tri ajeta Allah, d..,
81
Hadis biljee Mu slim u Sahihu, Ebu

Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Mada,
Ahmed i Malik.
Sveobuhvatni tuma k.ur'ansk.ihP-oruka
rekao je da pripadaju Njemu. etvrti

ajet podijelio je izmeu Sebe i Svoga
roba, jer ovaj ajet govori o skruenosti i poniznosti pred Allahom,
d.., i traenju pomoi od Njega,
to podrazumijeva velian je Allaha ,
d.. Nakon toga spomenuta su jo
tri ajeta, to ukazuje na to da El-Fatiha ima sedam ajeta. Dokaz da se
radi o trima ajetima jeste injenica
da je kazana mnoina: "Ovi ajeti", a
ne dvoj ina: "Ova dva ajeta."
Na tvrdnju: "Bismilla je napisana
u Kur'anu i to na potpuno isti nain
na koji je objavljen a u suri En-Neml! ", odgovorit emo na sljedei
nain: "To j e tano, meutim, to
nije uinjeno zato to j e ona dio
kur'anskog teksta, nego da bi rastavila kraj jedne od poetka druge sure, a
razlog zbog kojeg se pie na poetku
ostalih knjiga i pisama jeste beriet
koji sadri u sebi. Prenosi se da su
ashabi rekli: 'Nismo znali gdje je kraj
neke sure sve dok nije objavljen tekst
Bismille u suri En-Neml.' Hasan veli:
'Bismilla je jedino objavljena u suri
En-Nem!: 'Od Sulejmana i glasi: U
ime Allaha, Milostivog, Samilosnog'

(En-Nerol, 30) i ni na jednom dru
gom mjestu u Kur'anu."' Ono to

e kategorino dokazati da Bismilla
nije ajet jeste injenica da razmilja
nje i analogija nisu dokazi koji se
uzimaju u obzir kada se dokazuje da
li je neto dio kur'anskog teksta ili
nije, nego se za to uzimaju mutevatir
predanja, ona u iju vjerodostojnost
nema nikakve sumnje.
1 09
Aia, r.a., pripovijeda: "Allahov

Poslanik, s.a.v.s., zapoinjao bi namaz
tekbirom, a uenje Kur'ana u namazu
ajetom: 'Tebe, Allaha, Gospodara
svjetova hvalimo. "' 82
Enes ibn Malik, r.a., pripov ijeda:

"Obavljao sam namaz za Allahovim
Poslanikom, s.a.v.s., Ebu Bekrom,
r.a., Omerom, r.a., i svi su oni za
poinjali uenje Kur'ana na namazu
rijeima: 'Tebe, Allaha, Gospodara
svjetova hvalimo', bez uenja Bis mille
ni na poetku ni na kraju uenja
Kur'ana."R3
Nae miljenje da Bismilla nije ajet
El-Fatihe potkrepljujemo i loginom
injenicom da od vremena Allahova
Poslanika, s.a.v.s., pa sve do vremena
u kojem je ivio imam Malik niko u
damiji Allahova Poslanika, s.a.v.s., u
Medini nije uio Bismillu, to je bilo
rezultat slijeenja Allahova Poslanika,
s.a.v.s.
Meutim, od Ibn Nafia prenosi
se miljenje da svako uenje Kur'ana,
bez obzira na to da li se radi o farz
namazu ili o nafili, treba zapoeti
uenjem Bismille i da se ni u kojem
sluaju ne smije izostaviti. Meu
onima koji su zastupali ovo milje
nje jesu: Ibn Omer, r.a., Ibn ihab,
afija, Ahmed, Ishak, Ebu Sevr i
Ebu Ubejd. Ovo razilaenje meu
uenjacima ukazuje na to da se mi
ljenja o Bismilli temelje na idtihadu
H2
Hadis bi ljee Musl i m u Sahihu, Ebu

Davud, Ibn M ada i Ahmed.
H)
1 10
- strunom miljenju o erijatskim

tekstovima, i da je nemogue zauzeti
kategorian stav o ovom pitanju,
kao to neki u svom neznanju tvrde.
Jedna skupina uenjaka, meu
njima Ebu Hanifa, Sevri, Omer, r.a.,
Alija, r.a., Ibn Mesud, r.a., Ammar,
r.a., Abdullah ibn Zubejr, r.a., Ha
kem, Hammad, Ahmed ibn Ha
nbel, Ebu Ubejd i Evzai, smatra da
Bismillu treba prouiti prije uenja
El-Fatihe, ali ne glasno, nego usebi.
Ovo miljenje biljei Ebu Omer ibn
Abdul-Berr u djelu El-Istizkar. Kao
dokaz oni navode predanje Enesa ibn
Malika, r.a., koji je rekao: "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., predvodio nas je u
namazu, ali nikada nismo uli da je
glasno prouio Bismillu."84
Takoer se biljei i drugo predanje
Enesa, r.a., u kojem stoji: "Klanjao
sam iza Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
Ebu Bekra, r.a., i Omera, r.a., i nije
dan od njih nije glasno uio Bismillu
na namazu."85 Ova su predanja na
stepenu hasen - dobrih hadisa, tako
da jasno ukazuju na to da se Bismi
lla moe uiti na namazu i ovo je
kompromisno rjeenje kada je rije
o razilaenju meu uenjacima o
ovom pitanJU.
Seid ibn Dubejr, r.a., pripovi
jeda: "Mnogoboci su znali doi u
damiju da gledaju kako Allahov
R4
Rs
Pogledati djelo Nasbur-raje i Tahavijevo

djelo El-Meani.
hima i Nesai.
Poslanik, s.a.v.s., obavlja namaz i kada

bi on glasno prouio Bismillu, oni
bi govorili: 'Ove se rijei odnose na
milosnika iz J emame, tj. Musejlimu
Kezzaba', pa je Allah, d.., objavio
ajet: 'Ne izgovaraj na sav glas kad
molitvu obavljaJ' (El-Isra, 1 1 0), u ko
jem mu je nareeno da je ui usebi."'
Ebu Abdullah el-Hakim et-Tirmizi
kae: "Taj je propis ostao do dana
dananjeg iako je razlog njegova
prepisivanja prestao. Primjer za to je
i reml - uurbano hodanje na tavafu
iako j e uzrok toga prestao, kao i
uenje Kur'ana usebi, iako je uzrok
toga prestao."
Uenjaci se slau o tome da je
dozvoljeno pisati Bismillu na poet
ku knjiga, kao to su nauna djela i
pisma, ali ako se radi o nekoj zbirci
poezije, to ne treba initi. Muda
lid prenosi da je abi rekao: "Svi se
uenjaci slau da Bismillu ne treba
pisati na poetku zbirki stihova i
pjesama." Zuhri veli: "Sunnet je da
se Bis milla ne pie na poetku zbirki
poezije." Meutim, Seid ibn Du
bejr, r.a., i veina kasnijih uenjaka
tvrde da je to ipak dozvoljeno. Ebu
Bekr el-Hatib veli: "Mi smatramo da
je to dozvoljeno, ak preporueno
uiniti."
Preporueno je prije poinjanja
bilo kojeg hairli posla prouiti Bi
smillu, naprimjer, prije jela, pia,
klanja, spolnog odnosa, kupanja,
ulaska u prijevozne sredstvo i sl.
Allah, d.., rekao je: "Zato jedite ono
pri ijem je klanju spomenuto Allahovo
111
"Ko do sada nije zaklao kurban,

(El-En'am, 1 1 8 ) I rekao je
Uzvieni: "/ on ree: 'Ukrcajte s e u neka prije klanja spomene Allahovo,
nju, u ime Allaha, neka plovi i neka d.., ime.''90
pristane. "' (H ud, 4 1 )
"Kada na nekom mjestu u tije
lu osjeti bol, tri puta reci: 'U ime
Prenosi se da je Allahov Poslanik, Allaha' i sedam puta: 'Utjeem se
s.a.v.s., rekao:
Allahovoj, d.., snazi od zla koje
"Kada zatvara vrata, spomeni osjeam i kojeg se pribojavam."'91
"Ono to e sprijeiti dine da gle
Allahovo, d.., ime, kada gasi svije
u, spomeni Allahovo, d.., ime, kada daju u stidna mjesta ljudi kada odlaze
pokriva posudu s hranom, spomeni u zahod jeste da kau: 'Bismillah. "'92
Allahovo, d.., ime, kada pokriva
Znaenje rijei " Bismillah" je
posudu s piem, spomeni Allahovo, ste: "S Allahom", a ove rijei znae
d.., ime."86
sljedee: "Pomou onoga to je On
"Ako neko od vas prije spolnog odredio i stvorio nastojim postii
odnosa sa svojom enom proui: ono ime e On biti zadovoljan."
Neki kau: " Rijei: 'Bismillah'
'U ime Allaha, Allahu zatiti nas od
znae
- traim Allahovu, d.., po
ejtana i zatiti od njega ono ime
nas opskrbi', i ako se poslije toga mo, da mi podari uspjeh i beriet
zane dijete, ejtan mu nikada nee u onome to radim." Na ovaj nain
Allah, d.., poduava Svoje robove
moi nauditi."87
da prije uenja Kur'ana spomenu
"Djeae, spomeni Allahovo, Njegovo ime kako bi On dao da
d.., ime, jedi desnom rukom i jedi to uenje donese beriet onome ko
ispred sebe."88
to ini.
Kada je rije o upotrebi rijei ;..:
"ejtan jede hranu ako se prije
ismun - ime u Bismilli, o tome posto
obroka ne spomene Allahovo, d..,
je dva miljenja. Kutrub veli: "Ova
ime."89
je rije upotrijebljena da se istakne
Hadis biljee B uh ari i Muslim u Sahi uzvienost i veliina Allaha, d.."
hima, Ebu Davud, Tirmizi i A h med, Ahfe veli: "Upotrebom ove rijei u
od Dabira, r.a.
Bismilli ukazuje se na to da se ovdje
ime. . . "
86
s7
ss
s9
Hadis biljee Bu hari i Musl im u Sahi
hima, Ebu Davud, Tirmizi
Had is biljee Buhari i Muslim u Sahi

hima, Ebu Davud, T ir m iz i, Nesai,
I bn Mada i M a li k od Omera ibn Ebi

Seleme, r. a.
H adis biljee Muslim u Sahihu i Ebu

Davud od Huzejfe, r. a.
90
91
92
Hadis biljee Buhari i Muslim u Sahi

hima i Ibn Mada od Dunduba, r.a.
D av u d i T i r m i z i , o d O s m a n a ibn
el-Asa, r.a .
Hadis bi ljee Tirmizi i Ibn Mada, od

A l ije, r.a., i hasen je, dobar.
1 12
T06ir
im
am
a}(;
urtu
b
ne radi o zakletvi Allahovim, d..,

imenom, nego o molbi da Allah,
d.., podari beriet u onome to
se eli initi. Osnovna upotreba u
arapskom jeziku trebala bi glasiti:
'Billahi' (S Allahom) "
Upotrebu harfa ...,.. ba u arapskom
jeziku prije ove rijei strunjaci takoer razliito razumijevaju. Neki
smatraju da ovaj harf upotrijebljen
na ovom mjestu oznaava naredbu:
"Zaponi s Allahovim, d.., imenom", a drugi kau da to, ustvari,
ukazuje na obavijest: "Zapoeo sam
s Allahovim, d.., imenom." Prvo
miljenje zastupa El-Ferra, a drugo
Ez-Zeddad.
Uenjaci iz Basre smatraju da je
rije ;.:.l ismun - ime izvedena iz
rijei _;.:.:.. sumuvvun, a to je infinitiv
glagola koji oznaava uzvienost i
visinu. Dakle, ugled i poloaj jednog
pojedinca zavise od ugleda njegova
Imena.
Uenjaci iz Kufe smatraju da je ovo
ime izvedeno iz rijei simetun, to
znai znak, obiljeje. Meutim, prvo
je miljenje ispravnije. Oni koji zastupaju miljenje da je ova rije izvedena
iz glagola koji oznaava uzvienost,
svoje miljenje temelje na uvjerenju
da je Allah, d.., imao Svoja lijepa
imena i svojstva i prije postojanja
stvorenja i tako e biti i nakon to sve
nestane s ovog svijeta te da postojanje
ili nepostojanje stvorenja nimalo ne
utjee na postojanje Njegovih imena i osobina. Ovo je ujedno i stav
Ehli-sunneta vel-demata. Oni koji
__
__
__
__
__
__
__
__
__
_
zastupaju drugo miljenje temelje

ga na uvjerenju da prije postojanja
stvorenja Allah, d.., nije imao ni
imena ni osobine te da ih je dobio tek
nakon to je stvorio stvorenja. Kada
tih stvorenja nestane, opet e ostati
bez imena i osobina. Ovo miljenje
apsolutno nije ispravno.
Ime Allah najuzvienije je ime
naega Gospodara i ono objedinjuje
najvie Njegovih svojstava i osobina.
Neki ak smatraju da je to Ismulla
hil-azam (Najvee ime) i niko drugi
osim Njega ne posjeduje to ime pa se
ono ne moe spominjati u dvojini ili
mnoini. Ovo je jedno od tumaenja
ajeta: "Zna li da iko ima Njegovo
ime?" (Merjem, 65) Neki kau: "Ovo
ime 'o znaava Onoga Koj i jedino
zasluuje da bude oboavan." Drugi
kau: "To je Onaj ije je postojanje
nuno, Koji je oduvijek i zauvijek."
Sibevejh prenosi da je Halil tvrdio
da je ime Allah izvedeno iz rijei :1
Ilahun, to znai Bog. Kisai i El-Ferr
tvrde da rijei "Bismillah" znae "U
ime Boga."
N eki smatraju da je ime Allah
izvedeno iz glagola .:lj velehe, to
znai zaprepatenje, gubitak razu
ma. Allah, d.., je Taj pred Kojim
razumi ostaju zaprepateni, jer zbog
Njegove uzvienosti nisu u stanju
spoznati sutinu Njegova bia niti
promiljanjem dokuiti Njegove
osobine.
Dahhak s matra da ime Allah
oznaava Onoga Kojem se ljudi
obraaju kada imaju kakvu potrebu
Sveobuhvatni tuma kur'anskihj!.oruka
i pred Kojim skrueno stoje kada

zapadnu u nevolju.
Neki pak smatraju da je ovo ime
izvedeno i z glagola koji oznaava
uzvienost 1 v1smu.
Prema jednom miljenju ovo ime
izvedeno je iz glagola ii\ elehe, to
znai oboavati. Glagol G te 'ellehe,
znai izvravati vjerske obrede. Komentirajui ajet: "Da tebe i boanstva
tvoja napusti .. " (El-A'raf, 1 2 7) ibn
Abbas, r.a., i neki drugi uenjaci kau:
"Rije alihetek spomenuta u ovom
ajetu oznaava vjerske obrede." Oni
kau: "Ime Allah izvedeno je iz ovog
glagola i ono ukazuje na Onoga Koji
jedino zasluuje da bude oboavan.
Znaenje rijei 'La ilahe illallah' jeste
'Ne postoji niko osim Allaha, d..,
ko zasluuje da bude oboavan."'
Neki smatraju da rije JI Er Ra
hman - Milostivi nije izvedenica ni
iz jednog glagola, jer i ovo ime pri
pada iskljuivo Allahu, d.. Da je
u kojem sluaju ovo ime izvedenica
iz nekog glagola arapskog jezika,
Arapima ne bi bilo nepoznato kada
im je spomenuto, jer su oni vjerovali
da je Bog milostiv. Allah, d.., rekao
je: :::4. kad im se rekne: 'Padajte niice
.
pred Milostivim!' - oni pitaju: J1 ko

je Milostivi?"' (El-Furkan, 60)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilikom

potpisivanja sporazuma na Hudejbiji
naredio je Aliji ibn Ebi Talibu, r.a.,
da napie: "Bismillahir-Rahmani
Rahim", pa Suhejl ibn A m r ree:
"Mi ne znamo ta je to: 'Bismillahir
Rahmanir-Rahim' (U ime A llaha,
1 13
Milostivog, Samilosnog) , nego napii

ono to je nama poznato: 'Bismike
llahumme.' (U Tvoje ime Allahu) "
Ibnul-Arebi veli: "Njima nije bilo
poznato ovo ime koje je oznaavalo
jednu od osobina Allaha, d.., ali im
je bilo poznato na koga se odnosi."
Meutim, veina uenjaka smatra
da je ovo ime izvedeno iz infinitiva
k;.)\ er-rahmetu, to znai milost, i
u ovom obliku ukazuje na to da je
Allah, d.., toliko milostiv da se
niko ne moe porediti s Njim.
Dokaz da je ovo ime izvedeno
iz ovog glagola jeste hadis kudsi u
kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., pre
nosi da je Allah, d.., rekao: "Ja sam
Milostivi (Er-Rahman) . Stvorio sam
matericu JI er-rahim i iz iste sam
rijei izveo jedno od Svojih imena.
Ko bude odravao rodbinske veze,
i Ja u s njim vezu odravati, a ko
bude prekidao rodbinske veze, i J a
u vezu s njim prekinuti. '' Ovaj ha
dis nedvosmisleno kazuje da je rije
Er-Rahman izvedenica tako da nema
potrebe za razilaenjem samo zato
to A rapi u doba dahilijjeta nisu
poznavali svoga Stvoritelja.
Uenjaci se razilaze o tome da li
imena JI Er-Rahman i JI Er-Ra
him imaju isto znaenje?
Neki smatraju da oba ova imena
imaju isto znaenje, ali da je Er-Ra
hman (Milostivi) ime koje pripada
samo Allahu, d.., i da se ta vrsta
milosti odnosi na sva stvorenja, a da
je Er-Rahim (Samilosni) openito
1 14
ime koje se odnosi samo na j ednu

skupinu Allahovih, d.., robova.
Ebu Ali el-Farisi veli: "Er-Rahman
je ime koje kazuje da je Allah, d..,
milostiv prema svim Svojim stvorenji
ma i ono pripada samo Allahu, d.., a
Er-Rahim (Samilosni) odnosi se samo
na vjernike, kao to Uzvieni veli:
'On je prema vjernicima samilostan .'
(El-Ahzab, 43)"
El-Arzumi veli: "Er-Rahman (Mi
lostivi) je prema svim stvorenjima
tako to im sputa kiu, daje osjetila
i openito sve blagodati kojima ras
polau, a Er-Rahim (Samilosni) je
samo prema vjernicima jer je njih
uputio na Pravi put."
A b d u l la h i b n M ubarek veli:
"Er-Rahman j e Onaj Koj i daje kada
se zamoli, a Er-Rahim je Onaj Koji
se naljuti kada neko neto ne trai
od Njega."
ne bude molio i traio od Allaha,
d.., On e se rasrditi na njega. "93
Ibn Mada veli: "Ko ne bude upu
ivao dove Allahu, d.., On e se
rasrditi na njega. "
U tom su smislu i sljedei stihovi:
Ako Ga ne bude molio, Allah,
d.., rasrdit e se na tebe,
a ovjek se naljuti kad se
neto od njega zatrai.
YJ
Hadis biljee Tirmizi i I bn Mada, i

hasen je, dobar.
Ibn Abbas, r.a., rekao je: "Ova

dva imena opisuju milost Allaha,
d.., s tim da jedno od tih imena
.
.
trna Jace znacenJe. "
..,
..,

s.a.v.s., rekao: ''Allah, d.., je blag
i voli blagost i daje vie onima koji
su blagi, nego onima koji su grubi."94
Veina uenjaka s matra da ime
Er-Rahman p ripada samo Allahu,
d.., te da nije dozvoljeno nekom
drugom da nosi ovo ime, jer je Allah,
d.., rekao: "Reci: Zovite :Allah ' ili
zovite 'Milostivi. "' (El-Isra, 1 1 0) Mo
emo primijetiti da se uz ime Allah,
koje ne nosi niko drugi, spominje i
ime Er-Rahman, to govori inje
nicu da i ovo ime pripada iskljuivo
Allahu, d.. I rekao j e Uzvieni:
"Pogledaj u odredbama objavljenim
poslanicima Naim, koje smo prije
tebe slali, da li smo naredili da se,
mimo Milostivog, klanja boanstvima
naim . " ( Ez-Zuhruf, 45) U ovim
nas ajetima Allah, d.., obavjeta
va da samo Milostivi zasluuje da
bude oboavan. Musejlima Kezzab
(Laljivac) drznuo se i nazvao sebe
Milostivim iz J emame pa ga je Allah,
d.., kaznio tako to se pored nje
gova imena Musejlima uvijek kae
i Kezzab (Laljivac) .
H
Hadis biljei Muslim u Sahihu. Istog

z n aenja hadis od A bdu l laha ibn
Mugaffela, r.a., biljee Ebu Davud, Ibn
Mada i Darimi, dok se kod Ahmeda
isti hadis biljei od A l ije, r.a.
1 15
Ibnul-Arebi prenosi da neki sma s.a.v.s., nali ste put do Mene pa ste
traju da je ime Er-Rahman najvee zaluili Moju nagradu i poasti i mo
gunost da gledate u Moje lice.
Allahovo, d.., ime.
Alija ibn Ebi Talib, r.a., rekao je:
Neki kau: "Er-Rahim (Samilosni)
je Onaj pomou ije su samilosti "Rijei: 'Bismillah' (U ime Allaha)

vjernici uspjeli pronai put do svoga lijek su za svaku bolest i pomo za
Gospodara." Samilosni je i opis Alla svaki lijek, 'Er-Rahman' (Milostivi)
hova Poslanika, s.a.v.s., jer ga je tako prua pomo svima onima koji vje
Allah, d.., nazvao u Kur'anu. Allah, ruj u u Njega i to je ime koje samo
d.., rekao je: 'll prema vjernicima On nosi, a 'Er-Rahim' (Samilosni) je
je blag i milostiv. " (Et-Tevba, 1 28) samo prema onima koji se kaju zbog
Zapravo, putem Allahova Poslanika, svojih grijeha i koji ine dobra djela."
1.:::.
..:.1..:.
6
--'
Tt'efi.ir imama Kurtubi a
_
_
_
_
_
_
_
_
SURA EL-FATIHA
Vrijednost sure i
njezina imena
iz damije, rekao sam mu: 'A llahov

Poslanie, obeao si mi da e me
poduiti najvelianstvenijoj suri u
Ubejj ibn Kab, r.a., p renosi da
Kur'anu.' Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
ree: 'To je sura: 'El-Hamdu lillahi
"Ni u Tevratu, ni u I ndilu, ni u
rabbil-alemin ; ona je sedam ajeta
Ku r'anu nije objavljena sura slina
koji se ponavljaj u i ona je Kur'an
El-Fatihi. Ona je sedam ajeta koji
velianstveni koji mi je objavljen.'"96
se ponavljaj u, a njezino je u enje
Mudahid veli: "Iblis (Allah ga
podijeljeno izmeu Allaha, d.., i
Njegova roba; robu pripada ono to p rokleo) zakukao j e etiri puta:
kada j e p roklet, kada j e protjeran
je zamolio."95
Ehu Seid ibn Mualla, r.a., pripo iz Denneta, kada je poslan Alla
vijeda: "Jednom prilikom obavljao hov poslanik Muhammed, s.a.v.s., i
sam namaz u damiji pa uh Allahova kada je objavljena sura El-Fatiha, a
Poslanika, s.a.v.s., da me doziva, ali objavljena je u Medini."97
Uenjaci se razilaze o pitanju je li
mu se nisam mogao odazvati jer sam
klanjao. Kada sam zavrio s nama mogue da su neke sure i ajeti vredni
zorn, otiao sam do njega i rekao mu: ji od drugih te da li su neka Allahova,
'Allahov Poslanie, klanjao sam pa ti d.., imena ili svojstva vrednija od
se nisam mogao odazvati.' On ree: drugih. Jedni kau: "Nijedna sura
'Zar Allah, d.., nije rekao: 'O vjer ili ajet nisu vredniji od drugih, jer
nici, odazovite se Allahu i Poslaniku je sve to Allahov, d.., govor, a isto
kad od vas zatrae ono to e vam tako, Njegova imena podjednako
ivot osigurati . ' (El-Enfal, 24) Prije su vrijedna i nijedno nije bolje od
nego to izae iz damije elim te drugog." Ovo miljenje zastupali su:
poduiti najvelianstvenijoj suri u Ebu Hasan el-Eari, kadija Ebu Bekr
Kur'anu.' Kada je poslije htio izai %
'
. .
95
H adis biljee Tirmizi i Malik, i has en

j e, dobar.
97
Hadis biljei B uhari u Sahihu.
Nastavak prethodnog had isa koji biljei

Tirmizi. Hadis je hasen, dobar.
Sura El-Fatiha
ibn Tajjib, Ebu Hatim Muhammed
ibn Hibban el-Busti i jedna skupina
erijatskih pravnika. Ovo miljenje
zastupao je i imam Malik. Jahja ibn
Jahja rekao je: "Pogreno je vjerovati
da je jedna sura bolja od dru ge."
Imam Malik smatra da je pokueno
ee uiti neku suru ili je vie puta
ponavljati u odnosu na neku drugu
suru. Komentirajui ajet: /l da bolji
od njega ili slian njemu ne donesemo"
(El-Bekara, 1 06) imam Malik veli:
"Njegovo je znaenje - kada dero
giramo neki ajet, Mi objavimo neki
drugi ajet u kojem propiemo novi
propis." Kao dokaz svoje tvrdnje ovi
uenjaci navode injenicu da svako
odlikovanje neega znai da ono
to je manje odlikovano ima neke
manjkavosti i nedostatke. Meu
tim, kada su u pitanju ajeti, njihova
je vrijednost ista, jer su svi govor
Allaha, d.., a u Njegovu govoru
nema nikakvih nedostataka. El-Busti
veli: "Znaenje hadisa: 'Ni u Tevra
tu, ni u lndilu nije objavljena sura
slina EI-Fatihi' jeste da Allah, d..,
onome ko ui Tevrat ili Indil nee
dati nagradu kao to e je dobiti onaj
ko ui suru El-Fatihu. Allah, d..,
odli kovao je slj edbenike Allahova
Poslanika, s.a.v.s., nad sljedbenicima
drugih poslanika pa e im dati veu
nagradu zbog uenja Njegovih rijei
nego drugima koji itaju prethodne
objave. Ovo je jedna od odlika koji
ma je obdario muslimane. Znaenje
rijei 'Najvelianstvenija sura' jeste
1 17
da je nagrada za njezino uenje vea

nego za uenje drugih sura. "
Oni koj i smatraju da su neke sure
ili ajeti ipak vredniji od drugih kau:
"Sadraj ajeta 54 va Bog - jedan je
Bog! Nema boga osim Njega, Milo
stivog, Samilosnog' (El-Be kara, 1 63),
Ajetul-Ku rsije, posljednjih ajeta
sure EI-Ha r i sure El-Ihlas, koji
svi govore o jednoi Allaha, d..,
vredniji je nego sadraj, naprimjer,
sure EI-Mesed i njoj slinih sura.
Odlikovanost nastaje kao rezultat
uzvienosti i brojnosti znaenja, a
ne samo na osnovu porijekla toga
govora." Ovo je miljenje ispravno.
Meu onima koji su ga zastupali su:
lshak ibn Rahvejh, kadija Ebu Bekr
ibnul-Arebi, Ibn H isar i d r. Kao
potvrdu svoga miljenja oni navode
brojna predanja.
Ubejj ibn Kab, r.a., prenosi da ga
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao:
"Ubejj e, koji je, prema tvome mi
ljenju, najvredniji ajet u Kur'anu?"
Ubejj, r. a., odgovorio je: /lllahu la
ilahe illa huvel-Hajjul-Kajjum . . . "
(El-Bekara, 255) Allahov Poslanik,
s.a.v.s., stavio mu je ruku na grudi
i rekao: "Ebu Munzire, estitam ti
na znanju. "98
Ibn Hisar veli : " Iznenauje me
kako neko, pored ovog hadisa, moe
imati drugaije miljenje."
Ibnul-Arebi veli: "U hadisu: 'Ni
u Tevratu, ni u Indilu, ni u Kur'anu
98

Davud i Ahmed.
1 18

"
nije objavljena sura slina El-Fatihi',

nisu spomenute ostale objavljene
knjige, poput Suhufa, Zebura i sl.,
jer s u ove spomenute najvredni
j e objavljene knjige. Ako je sura
EI-Fatiha bolja od svega objavljenog
u najboljim nebeskim knjigama, to
znai da je ona openito najbolje to
je uope objavljeno ljudskom rodu.
Naprimjer, kada kaemo: 'Zejd je
najbolji uenjak', to znai da je on
openito najbolji ovjek jer su ue
njaci najbolji ljudi."
Sura El-Fatiha sadri ono to se
ne nalazi u drugim surama pa neki
kau: "Sr kur'anskih uenja nalazi
se u ovoj suri. Dvadeset pet rijei od
kojih se sastoji El-Fatiha kazuju o
svim kur'anskim znanostima. Naj
vrednije j e to to je njezino uenje
Allah, d.., podijelio izmeu Sebe
i Svoga roba. Namaz nije ispravan
bez uenja El-Fatihe u njemu, a bez
namaza ovjek se ne moe pribliiti
Allahu, d.., a bez toga nee zasluiti
nagradu na ahiretu. Zbog svega ovoga
El-Fatiha je nazvana Ummul-Kur'an
(Sutina Kur'ana) kao to se za suru
EI-Ihlas kae da vrijedi kao treina
Kur'ana. Razlog tome jeste injenica
da se u enje Kur'ana dijeli na tri
tematske cjeline: uenje o Allaho
voj, d.., jednoi, propisi i savjeti.
Cijela sura El-Ihlas govori o jednoi
Allaha, d.., o svim aspektima ovog
vjerovanja tako da je u njoj sadrano
j edno od triju temeljnih uenja vje
re. " Ovo je razlog zbog kojeg je na
pitanje Allahova Poslanika, s.a.v.s:
" Koji je ajet u Kur'anu najvredniji?"

U bejj ibn Kab, r.a., odgovorio da je
to Ajetul-Kursija, jer cijeli ovaj ajet
govori o Allahovu, d.., jedinstvu.
Primjer za to jeste i hadis u kojem
"Najbolje to smo ja i vjerovjesnici
prije mene rekli jesu rijei: 'Nema
boga osim Allaha, J edinog, Koji nema
druga. "'99 Ove su rijei najbolji zi kr
jer sadravaju sutinu vjerovanja u
Jednog Boga. Sura El-Fatiha sadri
uenje o vjerovanju u J ednog Boga,
uenje o ibadetu, savjete, opomenu,
a sve je to dokaz Allahove, d..,
svemoi.
Alija ibn Ebi Talib, r.a., prenosi da
"El-Fatiha, Ajetul-Kursija, ajet: 54/lah
svjedoi da nema boga osim Njega ' i
ajet: 'Reci: 'O Allahu, Koji svu vlast
ima. . . " ispisani su na Aru i izmeu
njih i Allaha, d.., nema pregrade."
Imena sure EI-Fatihe
Ova sura ima dvanaest imena.

Prvo: bl\ (Es-Salatu) - Namaz.
U hadisu kudsiji stoji da je Allah,
d.., rekao: "Podijelio sam namaz
izmeu Sebe i Svoga roba na dva
dijela."
Drugo: dl i_,.:. (Suretul-Hamd)
- Sura zahvale, jer se na poetku ove
sure spominje zahvalnost Allahu,
d.. Iz istog razloga sure EI-A'raf,
El-Enfal i Et-Tevba dobile su ova
99
Had is biljei Tirmizi i hasen je, dobar.
Sura El-Fatiha
imena jer se u njima spominju be

demi, ratni plijen i pokajanje.
Tree: yl (Fatihatul-Kitab)
- Ona koj je na poetku Knjige. O
ovom se imenu niko od uenjaka ne
razilazi. Nazvana je ovim imenom
zbog toga to onaj ko eli prouiti
Kur'an, prvo mora prouiti El-Fatihu
zato to se ona nalazi na poetku
Kur'ana; ta je sura ispisana na po
etku Kur'ana i to je sura ijim se
uenjem zaponje uenje Kur'ana
u namazu.
etvrto: yl r (Ummul-Kitab)
- Sutina Knjige. O ovom imenu
postoji razilaenje meu uenjacima.
Veina ih smatra da je ovo jedno
od imena ove sure, a Enes, Hasan i
Ibn Sirin smatraju da je pokueno
El-Fatihu nazivati ovim imenom.
Hasan veli: "Sutina Knjige jesu ajeti
koji govore o halalu i haramu, jer je
Allah, d.., rekao: 'U njoj su ajeti
jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi

su manje jasni. ' (Alu Im ran, 7) Enes
i Ibn Sirin kau: 'Ummul-Kitab je

ime Levhi Mahfuza, jer ga je ovim
imenom nazvao Allah, d.., u ajetu:
on je u Glavnoj knjizi, u Nas, cije
njen i pun mudrosti. ' (Ez-Zuhruf, 4) "'
54
Peto: rf (Ummul-Kur'an)
- Sutina Kur'ana. O ovom imenu

takoer postoji razilaenje. Veina
uenjaka smatra da je ovo jedno
od imena El-Fatihe dok Enes i Ibn
Sirin smatraju da je pokueno ovim
imenom nazivati ovu suru. Meutim,
vjerodostojni hadisi kategorino
pobijaju ovo njihovo miljenje. Ebu
1 19
Hurejra, r.a., prenosi da je Allahov

Poslanik, s.a.v.s., rekao: "El-Fatiha
je sutina Kur'ana, sutina Knji
ge i ona je sedam ajeta koji su mi
objavljeni."100 Buhari u Sahihu veli:
"Nazvana je ovim imenom (Ummul
Kitab) jer je prva sura ispisana u
Mushafu i zbog toga to se njezinim
uenjem zapoinje uenje Kur'ana
u namazu." 101 Jahja ibn Jamer veli:
"Ummul-Kura je Mekka, Ummul
Horasan je Merv, a Ummul-Kur'an
je sura El-Fatiha." Neki kau: "Na
zvana je ovim imenom jer se nalazi
na poetku Kur'ana i sadri sutinu
svih kur'anskih znanosti. Mekka je
nazvana Ummul-Kura, jer j e ona
prvo naselje izgraano na Zemlji i iz
nje je poteklo ovjeanstvo. Majka je
nazvana Ummun, jer je ona osnova
razmnoavanje i raanja. Ovim ime
nom nazvana je i Zemlja."
esto: j\!JI (El-Mesani) - Ajeti
koji se po vljaju. Nazvana je ovim
imenom jer se njeni ajeti ponavljaju
na svakom rekatu namaza. Neki
kau: "Nazvana je ovim imenom
jer je objavljena samo sljedbenicima
Allahova Poslanika, s.a.v.s., a nije
objavljena nijednom narodu prije
1
00
101
H adis biljei Tirmizi i dobar je, hasen.

Biljei ga i Buhari takoer kao predanje
Ebu Hurejre, r.a., u sljedeoj formi:
Ummui-Kur'an je sedam ajeta i Kur'an
velianstveni koji mi je objavljen.'!
Vidi djelo Sahihul-Buhari na poetku
poglavlja koje govori o t um a e nj u
Kur'ana.
120
Trfiir imama Kurtuby_=

a
_
_
_
_
_
_
_
_
_
tako da su samo oni odlikovani njezinim objavljivanjem."
"Allahov Poslanie, nadahnut sam

da to uinim." 103
Sedmo: r--l?;il 0T)jl (El-Kur'anul
Deseto: .;...: l (El-Esas) - Temelj .

Neki ovjek poalio se E- abiju na
bol u stomaku pa mu je on rekao:
" Ui suru koja je temelj Kur'ana,
El-Fatihu. u o sam I bn Abbasa,
r.a., kada je rekao: 'Sve to postoji
ima svoj temelj. Temelj ovoga svijeta
jeste Mekka, jer je iz nje rasprostra
njen ovaj svijet. Temelj nebesa jeste
El-A riba, sedmo nebo. Temelj Zemlje
jeste El-Adiba, sedma najnia Ze
mlja. Temelj Denneta jesu Edenski
vrtovi (Dennatul-Adn), jer su oni
centar Denneta. Temelj vatre jeste
D ehennem i to je najnii, sedmi
nivo u vatri i ujedno najudaljenija
provalija u njoj . Temelj raanja ljudi
jeste Adem, a.s:, temelj vjerovjesnika
jeste Nuh, a.s., temelj sinova Israi
lovih jeste J akub, a. s., temelj knj iga
jeste Kur'an, temelj Kur'ana jeste
El-Fatiha, a temelj El-Fatihe jesu
rijei: 'Bismillahir-Rahmanir-Rahim.'
Kada se razboli ili osjeti bol, proui
suru El-Fatihu, ozdravit e."
Azim) - Kur'an velianstveni. Na

zvana je ovim imenom jer sadri sve
kur'anske znanosti. Ona sadri za
hvalu Allahu, d.., Njegova savrena
i uzviena svojstva i osobine, naredbu
da se ibadet ini samo Allahu, d..,
i da se bude iskren prema Njemu,
priznanje roba da je nemoan ita
uiniti osim uz pomo Allaha, d..,
iskrenu dovu Allahu, d.., da uputi
na Pravi put, da sauva od zablude
u koju su upali oni koji su zalutali
i na kraju pojanjava koju e kaznu
doivjeti oni koji nijeu Allahove,
d.., blagodati.
Osmo: \l.;JI (E- ifa) - Lijek.

" El-Fatiha je lijek p rotiv svakog
otrova." 102
Deveto: Q)l (Er-Rukja) - Uenje

Kur'ana s namjerom da se izlije
e neke fizike ili duevne bolesti.
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao
ovjeka koji je izlijeio poglavara ne
kog plemena od ujeda korpije tako
to mu je prouio El-Fatihu: "Kako
si znao da se ona ui s namjerom da
se izlijei ? " ovjek je odgovorio:
1 02
Hadis biljei Darimi od Abdul-Melika

ibn Umejra kao rijei ashaba. Imam
Sujuti u svom Tefsiru Durrul-Mensur
kae da je pouzdano predanje.
Jedanaesto: Q\)il (El-Vafija) C jelovita. Ovo m i ljenje zastupa

Sufjan ibn Uje jna. Razlog tome jeste
injenica da se ova sura ne moe
poloviti prilikom uenja na namazu
niti dozvoljava dijeljenje. S druge
strane, dozvoljeno je na jednom
rekatu prouiti pola neke sure, a na
1 03
Had is biljee Bu hari i Muslim u Sahi

hima, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Mad a
i Ahmed.
Sura El-Fatiha
121
Rije el-mesani oznaava situaciju

kada neto slijedi iza neega. Sura
El-Enfal nazvana je ovim imenom jer
po veliini dolazi odmah iza najduih
Dvanaesto: g 1 (El-Kafijetu) sura u Kur'anu. Neki pak smatraju
Dovoljna. J ah ja ibn Ebi Ke sir veli : da se ovim i menom nazivaju one
"Ova sura bit e dovoljna ako se na sure koje su due od kratkih sura,
namazu proui umjesto neke druge a krae od onih koje imaju stotinu
sure, a nju nijedna dru ga sura ne i vie ajeta.
.
moze zamiJeniti.
drugom rekatu ostatak, a ako bi se

to uinilo s El-Fatihom, namaz ne
bi bio ispravan.
..,
''
injenica da je ova sura nazva

na El-Mesani (Ona iji se ajeti po
navljaju) i Ummul-Kur'an (Sutina
Kur'ana) ne znai da i neke druge sure
ne mogu biti nazvane ovim imenom.
Allah, d.., rekao je: "Knjigu slinu
po smislu, ije se pouke ponavljaju . "
(Ez-Zumer, 23) U ovom se ajetu
za cijeli Kur'an kae da se njegove
pouke ponavljaju, jer se pripovijesti o
prolim narodima ponavljaju na vie
mjesta. Sedam prvih, najduih sura
u Kur'anu nazvane su takoer ovim
imenom, jer se u njima ponavljaju
ajeti o strogim vjerskim obavezama
i pripovijesti o prijanjim narodima.
Ibn Abbas, r.a., rekao je: "Allahovu
Poslaniku, s.a.v.s., objavljeno je se
dam sura ije se pouke ponavljaju, tj.
sedam najduih sura." Svi se uenjaci
slau o tome da su prvih est sura
duge sure, od sure El-Bekara do sure
El-A'raf, meutim, razilaze se kada
je rije o sedmoj suri. Neki kau da
je to sura J unus, a Mudahid i Seid
ibn Dubej r, r.a., smatraju da su to
sure El-Enfal i Et-Tevba. O ovome
emo opirnije govoriti u poglavlju
o tumaenju sure El-Hidr.
O objavljivanju EI-Fatihe
i propisima o njoj
Uenjaci se slau o tome da sura

El-Fatiha ima sedam ajeta. Dokaz za
to jesu rijei Uzvienog: "Mi smo ti
objavili sedam ajeta koji se ponavlja
ju. " (El-Hidr, 8 7) Takoer se slau
da je El-Fatiha jedna od kur'anskih
sura. Meutim, postoji razi laenje
o tome da li je ova sura objavljen
u Mekki ili u Medini? Ibn Abbas,
r.a., Katada, Ebul-Ali er-Rijahi i dr.
smatraju da je El-Fatiha objavljena u
Mekki. Ebu Hurejra, r.a., Mudahid,
Ata ibn Jesar, Zuhri i dr. smatraju
da je objavljena u Medini. Postoje i
oni koji smatraju da je pola ove sure
objavljeno u Mekki, a pola u Medini.
Ovo miljenje u svome tefsiru bilje
i Ebu Lejs Nasr ibn Muhammed
ibn Ibrahim es-Semerkandi. Prvo
je miljenje naj ispravnije, a dokaz
za to jeste ajet: "Mi smo ti objavi
li sedam ajeta, koji se ponavljaju, i
Kur'an velianstveni ti objavljujemo."
(El-Hidr, 87) Svi su uenjaci sloni
u tome da je sura El-Hidr objavljena
u Mekki. Takoer, svi se slau u tome
1 22
da je obavljanje namaza propisano

u Mekki, a nije zabiljeeno nijedno
predanje u kojem stoji da je ijedan
namaz obavljen bez uenja El-Fatihe
u njemu. Dokaz za to jeste hadis u
kojem stoji da je Allahov Poslanik,
s:a.v.s., rekao: "Nema namaza bez
uenja El-Fatihe u njemu. "104 Ovaj
hadis govori o propisu, a ne 0 poetku objavlj ivanja, a Allah, d..,
najbolje zna!
nagradu za to."' 105 Ibn Atijja veli:

"Ovo miljenje nije ispravno, jer ovaj
hadis kazuje da je Dibril, a.s., doao
A llahovu Poslaniku, s.a.v.s., prije
ovog meleka da bi mu najavio njegov
dolazak i upoznao ga s ajetima koji
e mu biti objavljeni. Ovo je dokaz
da je i D ibril, a.s., uestvovao u
nji ho objavljivanju." Allah, d..,
.
naJbolje zna!
Moje je miljenje da na osnovu teksta ovog hadisa ne moemo
u s tvrditi da j e D i b ril, a.s., ita
negovijestio Allahovu Poslaniku,
s.a.v.s. Prethodno smo spomenuli da
je El-Fatiha objavljena u Mekki, a do
kaz da ju je objavio Dibril, a.s., jeste
ajet: "Donosi ga povjerljivi Dibril. "
(E- uara, 1 93) Ovaj ajet govori o
objavljivanju Kur'ana openito tako
da emo rei da j u je Dibril, a.s.,
objavio u Mekki, a da j e melek u
Medini doao da ukae na veliinu
sevapa koje e dobiti onaj ko bude
uio ovu suru. Neki kau: "Ova je
sura objavljena i u Mekki i u Medini.
Dibril, a.s., objavio ju je dva puta."
Ovo miljenje prenosi Es-Salebi.
Meutim, ono to smo prethodno
navel i ispravnije je, jer objedinjuje
znaenje Kur'ana i sunneta.
Ibn Atij j a veli: "J edan uenjak

smatra da Dibril, a.s., nije objavio
suru El-Fatihu Allahovu Poslaniku,
s.a.v.s. Kao dokaz navodi predanje
koje biljei Muslim od Ibn Abbasa,
r.a., koji pripovijeda: 'J ednog dana,
dok je Dibril, a.s., sjedio kod Alla
hova Poslanika, s.a.v.s., uo je zvuk
koji je dolazio s neba pa je podigao
glavu i rekao: 'Ovaj je zvuk nastao
otvaranjem nebeskih vrata koja nika
da do danas nisu otvorena.' N akon
toga spustio se melek, pa Dibril,
a.s., ree: 'Ovaj melek koji se spu
stio nikada do sada nije dolazio na
Zemlju.' Melek nazva selam i obra
ajui se Allahovu Poslaniku, s.a.v.s.,
ree: 'Raduj se zbog dva svjetla koja
su ti darovana, a koja nisu darovana
Ve smo spominjali miljenje da se
nijednom vjerovjesniku prije tebe:
Bismilla
ne ubraja meu ajete El-Fa
suri EI-Fatihi i posljednjim ajetima
sure El-Bekare. Kad god p roui tihe i da je ovo miljenje ispravno.
jedan harf iz ovih ajeta, dobit e Na osnovu toga, onaj ko eli klanjati,
poslije poetnog tekbira, odmah e
104
H adis biljee Bu hari i Muslim u Sahi poeti s uenjem El-Fatihe, a nee
hima, Ehu Davud, Nesai, Ibn Mad a,
Darimi i A h med.
1 05
Hadis biljee Muslim u Sahihu i Nesai.
Sura Ef-Fatiha
1 23
prije toga uiti nita drugo. Dokaz

za to jesu hadisi koje prenose A ia,
r.a., i Enes, r.a. Meutim, preneseni
su i hadisi koji govore o tome da prije
uenja El-Fatihe u namazu a nakon
poetnog tekbira treba uiti odre
ene zikrove i dove. Ovo miljenje
zastupa jedna grupa uenjaka. Od
Omera ibn Hattaba, r.a., i Abdullaha
ibn Mesuda, r.a., prenosi se da su
nakon poetnog tekbira u namazu
uili sljedeu dovu: "Slavljen neka
si, Allahu moj, i Tebi hvala. Blago
slovljeno je ime Tvoje, uzviena je
veliina Tvoja. N e m a b o ga o s i m
Tebe." 106 Ovo miljenje zastupali s u
Sufjan, Ahmed, Ishak, i dr.
Ibn Munzir veli: "Vjerodostojno

se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., nakon poetnog tekbira utio
jedan trenutak, a nakon toga bi prou
io sljedeu dovu: 'Allahu moj, uini
da razdaljina izmeu mene i mojih
grijeha bude kolika je razdaljina iz
meu istoka i zapada. Allahu moj,
oisti me od grijeha kao to se bijela
odjea oisti od prljavtine. Allahu
moj, oisti me od grijeha snijegom,
kiom i ledom."' 108 Ebu Hurejra, r.a.,
prakticirao je uiti ovu dovu u nama
zu. E bu Selema ibn Abdur-Rahman
rekao je: "Imam u namazu pravi dvije
pauze pa iskoristite to da vi neto
prouite." El-Evzai, Seid ibn Abdul
afija biljei predanje Alije, r.a., Aziz i Ahmed ibn Hanbel postupali
su po prethodno citiranom hadisu.
koji prenosi da je Allahov Pos lanik,
s.a.v.s., nakon poetnog tekbira u
Uenjaci se razilaze u miljenjima
namazu uio slj edeu dovu: "Okre o pitanju obaveznosti uenja El-Fa
em svoje lice Onome Koji je stvorio tihe u namazu. Imam Malik veli:
nebesa i Zemlju, kao pravovjerni i "Kada se klanja u dematu, El-Fatihu
kao musliman. Zaista, moj namaz, ui samo i mam, a ukoliko se klanja
moji obredi, moj ivot i moja smrt pojedinano, svaki pojedinac duan
pripadaju Allahu, Gospodaru svih j u je uiti." Ibn H uvejz M en dad
svjetova ... "107 Ovu emo dovu na el-Basri el-Maliki kae: "Malik j e
vesti u cijelosti prilikom tumaenja kategorian u stavu d a ukoliko s e
posljednjih ajeta sure El-En' am, gdje na namazu koji ima dva rekata n a
emo podrobnije govoriti o ovim
jednom o d n j i h zaboravi prouiti
proplSlma.
El-Fatiha, takav namaz nije ispravan
106
107
H adis biljei Muslim u Sahihu kao rijei

Omera, r.a., ali u tretmanu hadisa. Kao
sahih hadis da je Resulullah, s.a.v.s., uio
ovu dovu biljee Ehu Davud, Tirmizi,
Nesai, Ahmed i Darimi. (Prim. red. bos.)
i ovjek nee biti nagraen za njega.

Meutim, on se dvoumi u sluaju
kada neko zaboravi prouiti ovu suru
na jednom rekatu u namaza koji ima

D av u d , T i r m i z i , Nesai, A h m e d i
Darimi.
H adis biljee Bu hari i Muslim u Sahi

hima, Ebu Davud, Nesai, Ibn Mada,
Darimi i A h med.
1 0H
1 24
Tir
a K.
tuby
zmam
ur
a----------------
tri ili etiri rekata. U jednom njego- koji govori o dugu u suri El-Bekara."
vu miljenju stoji da treba obnoviti Muhammed ibn H asan takoer je
namaz, a u drugom da treba samo rekao: "U obzir se uzimaju ajeti koji
uiniti sehvi-seddu. Ovo miljenje se sastoje iz rijei, a ne oni ajeti koje
od njega prenose Ibn Abdul-Hakem i ine samo harfovi (poput onih koji
dr." Ibn Huvejz Mendad veli: "Tano se nalaze na poetku sura) ."
je da takav rekat nije ispravan i da
Taberi veli: "Onaj ko obavlja na
treba obaviti drugi umjesto njega, maz treba prouiti El-Fatihu na sva
kao u sluaju da je neko zaboravio kom rekatu. Ako to ne uini, njegov
uiniti sehvi-seddu." Ovo miljenje namaz nee biti ispravan, osim ako
zastupa Ibn Kasim. Hasan el-Basri, proui neku drugu suru koja ima isti
veina uenjaka iz Basre i Mugira broj ajeta i harfova."
ibn Abdur- Rahman el-Mahzu mi
Ibn Abdul-Ber r veli: "Miljenje
el-Medeni kau: "Onome ko makar imama Et-Taberija nije ispravno,
jednom u namazu proui El-Fatihu jer se u hadisima iskljuivo spomi
bit e mu to dovoljno i nee trebati nje El-Fatiha, a ne neka druga sura.
obnavljati nijedan rekat ukoliko na Besmisleno je namjerno izostaviti
nekom od njih zaboravi da je proui, uenje ove sure onome ko ju je u
j er je to namaz u kojem je prouena stanju uiti i umjesto nje prouiti
El-Fatiha. Allahov Poslanik, s.a.v.s., neku drugu suru. Svi su obavezni
rekao je: 'N erna namaza onaj ko u na namaz u uiti ovu s uru kao to
njemu ne proui suru El-Fatihu.' su obavezni izvravati ostale stroge
Dakle, dovoljno ju je jednom prouiti vjerske obaveze - farzove."
da moem o rei da j e to namaz u
Ukoliko onaj ko klanja u dematu
kojem je prouena ova sura . " Me- zakasni i ne stigne prouiti nita na
utim, s matram da se ovaj h adis kijamu, ali sustigne imama na ruku'u,
moe shvatiti tako da nema namaza imamovo uenje Kur'ana bit e do
onaj ko na svakom njegovu rekatu voljno i muktedija e samo izgovoriti
ne proui El-Fatihu. Ovo miljenje tekbir i uiniti ruku'. Ako sustigne
drim ispravn im i o tome emo na- imama dok je jo na kijamu, uit e,
knadno opirnije govoriti.
ali o ovome postoje razilaenja.
Ebu Hanifa, Sevri i Evzai kau:
Smatram da su svi obavezni uiti
"Ako bi neko namjerno izostavio Kur'an u namazu, ak i ako klanjaju
uenje El-Fatihe na namazu i umje- za i mamom kada je rije o dnevnim
sto nje prouio neku drugu suru, namazima. Ko ne bude uio, uinit
njegov e namaz biti ispravan.'' Ebu e greku i, prema miljenju imama
Jusuf i Muhammed ibn Hasan kau: Malika i njegovih sljedbenika, takav
"Obavezno je prouiti najmanje tri za svoj namaz nee dobiti nikakvu
kratka ili jedan dui ajet, poput ajeta nagradu.
Sura El-Fatiha
Ako je rije o namazima u koj i
ma imam glasno ui Kur'an, prema
milje n ju imama Malika, muktedija
nee uiti ni El-Fatihu niti ita drugo
iz Kur'ana. Kao dokaz za svoje mi
ljenje on navodi ajet: kad se ui
Kur'an, vi ga sluajte i utite da biste
bili pomilovani. " (El-A'raf, 204) 109
Potvrda tome jesu i sljedei hadisi:
je: "Zbog ega neki ne sluaj u ue
nje Kur'ana ? " 1 10; " Kada imam u i
Kur'an, vi utite. " ' " ; "Onome ko
bude klanjao u dematu, imamovo
uenje Kur'ana je umjesto njegova
uenja." 1 1 2
El-Buvejti i imam Ah med ibn
Hanbel prenose da j e afija rekao:
"Nikome namaz nee biti ispravan
sve dok na svakom njegovu rekatu
ne proui El-Fatihu bez obzira na to
da li klanja kao imam ili muktedija,
i bez obzira na to da li imam ui
naglas ili usebi." Dok je bio u Iraku,
afija je zastupao sljedee miljenje:
109
Imam Kurtubi navodi stav malikijske

pravne kole po kojem se u namazima
ui Fati ha kada imam usebi ui, a ne ui
kada imam naglas ui Fatihu. Navedeni
stav je izmeu stava hanefijske pravne
kole, po kojem se za i mamom nikada ne
ui, i hanbelijske i afijske, koje nalau
uenje u svakom sluaju. (Prim . ur.)
1 10
Hadis biljee Ebu Davud, Nesai, Malik

i vjerodostojan je, sahi h .
111
Hadis biljee Ebu Davud, Nesai, I b n

Mad a, Ahmed i drugi. Had is j e hasen,
dobar.
112
Hadis biljee I bn Mada i A h med, i

hasen je, dobar.
1 25
"Muktedija treba uiti Kur'an u na

mazu ukoliko imam ui usebi, a ako
imam ui glasno, onda muktedija
treba utjeti." Ovo je miljenje po
dudarno miljenju imama Malika.
Ibn Vehb, Eheb, Ibn Abdul-Ha
kim, Ibn Habib, Ebu Hanifa i njegovi
sljedbenici kau: "Muktedija ne treba
nita uiti bez obzira na to da li imam
ui glasno ili use bi." Kao dokaz oni
navode rijei Allahova Pos lanika,
s.a.v.s.: "Imamovo uenje Kur'ana je
umjesto njegova uenja." Znaenje
ovog hadisa je openito. Kao potvrdu
svog milj enja oni navode i rijei
Dabira, r.a., koji je rekao: "Ko na
namazu ne bude uio El-Fatihu, kao
da i nije klanjao, osim ako je klanjao
.
za tmamom. "
Meu svim ovi m miljenjima
ispravno je ono koje zastupaju a
fija, Ahmed i Malik, prema kojem
na svakom rekatu dnevnih namaza
treba prouiti El-Fatihu. Potvrda
tome jesu sljedea predanja:
je: "Nema namaza onaj ko u njemu
ne proui suru El-Fatihu."
Takoer je rekao: "Onome ko u
namazu koji obavi ne proui El-Fa
tihu namaz nije potpun." 1 1 3 (Ove
je rijei Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
ponovio tri puta.) Ebu Hurejra, r.a.,
prenosi da mu je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., naredio da meu ljudima ra
zglasi sljedee: "N e ma namaza onaj
1 13

Davud, Tirm izi, Nesai i Ibn Mada.
1 26
U predanju koje se prenosi od

Omera ibn Hattaba, r.a., Abdullaha
ibn Abbasa, r.a., Ebu Hurejre, r.a.,
Ubejja ibn Kaba, r.a., Ebu Ejjuba
el-Ensarija, Abdullaha ibn Amra ibn
el-Asa, r.a., Ubade ibn Samita, r.a.,
Ebu Seida el-Hudrija, r.a., Osmana
ibn Ebil-Asa, r.a., Havvata ibn Du
bejra, r.a., stoj i da su rekli: "Nema
namaza onaj ko u njemu ne proui
El-Fatihu." Ovo su ashabi na koje se
treba ugledati i koji su ostalima uzor,
1 11
Hadis biljee Ebu Davud, Ahmed i slab

je, daif, zbog drugog d ijela. Prvi dio
b iljee Buhari i Musli m u Sahihima.
1 15
H anefijska pravna kola na osnovu

predanja i had isa ne obavezuje na ue
nje EI-Fatihe kada osoba klanja kao
muktedija, dakle za i mamom. Hadis
se tumai kao da nema potpunosti,
ili se radi o pojedi nanom obavljanju
namaza. Slino je s hadisom: " Nema
abdesta bez B i s m i l le ", i a ko vei n a
pravnika svih mezheba n e smatra da
je to obavezno prouiti, tj. sl ino s
Fatihom u namazu kod hanefija. (Prim.
ur. bos.)
116

hima, Ebu Davud, Nesai, Ibn Mada
i Darimi.
Sura El-Fatiha
127
prouiti j o neto i z Kur'ana." U "Subhanallah, vel-hamdu lillah, ve la

predanju koje biljei Buhari stoji: ilahe illa Allah, vallahu ekber, ve la
"Bit e bolje ako uz El-Fatihu proui hav le ve la kuvvete illa billah." o
jo neto iz Kur'ana." 1 1 7 Meutim, vjek mu je rekao: "Allahov Poslanie,
velik broj uenjaka ipak smatra da ni ovim rijeima veliam Allaha, d..,
iz kojeg razloga nije dozvoljeno izo a ta uim za sebe ? " Allahov Posla
staviti uenje sure poslije El-Fatihe. nik, s.a.v.s., tada ga podui sljedeoj
Meu ostalima, radi se o sljedeim dovi: "Allahumme-rhamni, ve afini,
uenjacima: Imran ibn Husajn, r.a., vehdini verzukni. (Allahu, smiluj mi
Ehu Seid el-Hudri, r.a., Havvat ibn se, oprosti mi, uputi me i podari mi
Dubejr, r.a., Mudahid, Ebu Vail, opskrbu. ) " 1 18
Ibn Omer, r.a., Ibn Abbas, r.a., i dr.
Ako neko nije u stanju nauiti
Oni kau: "Nema namaza onaj ko ni ove rijei, onda treba nastojati da
u njemu ne proui El-Fatihu i jo sve namaze obavlja u dematu, jer e
neto iz Kur'ana." Neki tvrde da uenje imama biti umjesto njegova
je potrebno prouiti dva ajeta, neki uenja. Ali, neprestano se treba tru
smatraju dovoljnim jedan ajet, a neki diti da napamet naui El-Fatihu i jo
pak ne postavljaju nikakve granice. neto iz Kur'ana i sve do svoje smrti
Prenosi se da je Omer, r.a., rekao: treba to initi tako da ne dozvoli da
"Nije ispravan namaz onome ko umre a da nije dao sve od sebe da
u njemu ne proui El-Fatihu i jo uspiJe u tome.
neto iz Kur'ana. "
Ako neko, iji maternji jezik nije
Onaj ko ne zna El-Fatihu i nikako arapski, nije u stanju nauiti spome
je nije u stanju nauiti, on e u na nute zikrove i dove na arapskom
mazu spominjati Allaha, d.., tako jeziku zbog toga to njegov govor
to e Ga slaviti, veliati, potvrivati ni aparat nije navikao da izgovara
Njegovu jednou i sl. To e initi arapske glasove, onda e mu to biti
ukoliko klanja sam ili za imamom prevedeno na maternji jezik i u tom
na namazima u kojima i mam ui e mu sluaju namaz, ako Allah da,
usebi. Abdullah ibn Ehi Evfa, r.a., biti ispravan .
Meutim, prema miljenju veine
pripovijeda da je neki ovjek doao
kod Allahova Pos lanika, s.a. v. s., i uenjaka, ako je neko u stanju uiti
rekao: "Nita iz Kur'ana ne mogu na arapskom jeziku, njegov namaz
da nauim napamet." Na to ga je nee biti primljen ukoliko bude uio
Allahov Poslanik, s . a.v. s . , podu na nekom drugom jeziku. Ebu Ha
io ta e uiti umjesto El-Fatihe: nifa veli: " Dozvoljeno je uiti na
117
H adis bi ljee Bu hari i Musl i m u Sahi

hima, Nesai i Ahmed.
liH
H a d i s biljee Ehu D avud , Ne sa i i

A h med. Hadis je hasen, dobar.
.!.1!:::..28-----Tejjir imama Kurtubij_.!:!_

a
_
_
_
_
_
_
_
_
_
desiti kada je rije o primanju dove,

drugi da se treba podudariti vrije
me u kojem se to deava, a neki da
iskrenost pri upuivanju dove treba
biti pod udarna s iskrenou meleka.
Prema m iljenju veine uenjaka
rije amin znai: "Allahu, odazovi
nam s e ! " tako da se na osnovu nje
zina znaenja moe rei da je i ova
rije dova.
El-Devheri tvrdi da rije amin
znai:
"Allahu, neka bude onako
Izgovaranje rijei
kako smo zamol ili ! "
amin na kraju uenja
Mukatil veli: "Ova rije poveava
El-Fati he u namazu
snagu dove i njome se od A llaha,
Nakon to se zavri s uenjem d.., trai da spusti Svoj beriet."
El-Fatihe, sunnet je, nakon kratkog
Tirmizi veli : "Njezino je zna
predaha, poslije rijei ve led-dallin enje: ' G o s po daru , i s p u n i naa
izgovoriti rije amin!
oekivanja ! "'
Ebu Hurejra, r.a., prenosi da j e
A llah ov Poslanik, s.a.v.s., rekao: nakon uenja El-Fatihe imam ovu
"Kada i mam kae amin, i vi to ui rije izgovara glasno ili usebi? afija
n ite, jer kome se aminanje podudari i Malik smatraju da je treba glasno
s aminanjem meleka, Allah, d.., uiti. Ebu Hanifa i neki medinski
e mu oprostiti manje grijehe koje uenjaci smatraju da je treba izgo
je prethodno uinio. " 1 20 Uenjaci varati usebi. Ovo su miljenje za
kau: "Ovaj hadis govori o tome da stupali Taberi i Ibn Habib, uenjak
su sljedea etiri uvjeta za opratanje malikijskog mezheba . Ibn Bukejr
grijeha: prvi - da imam izgovori ovu veli: "Imam ima pravo odluiti kako
rije; drugi da to uine oni koji e postupiti." Ibn Kasi m prenosi
klanjaju za njim; trei - da meleki da je i mam Malik smatrao da imam
to uine; etvrti da se aminanje uope ne treba izgovarati ovu rije,
podudari s aminanjem meleka." Neki nego e to uiniti oni koji klanjaju
smatraju da se podudaranje treba za njim. Ovo miljenje zastupao je
Ibn Kasim i uenjaci iz Egipta koji
1 19
P renosi se da je i m a m Ebu H a ni fa
kasnije promijenio ovaj stav i miljenje. su slijedili malikijski mezheb. Kao
1 20
Had is biljee Buhari i Musli m u Sahi dokaz za svoju tvrdnju oni navode
hima, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn predanje Ebu Musaa ei-Earija, r.a.,
Mada, A h med, Malik i Darim i .
koji prenosi da je jednom Allahov
perzijskom j eziku makar se bilo u

stanju to initi na arapskom, jer je
poenta u znaenj u." 1 1 Ibn Munzir
se ne slae s ovim miljenjem i kae:
"Njegov namaz nee biti ispravan,
jer je to u suprotnosti s naredbom
Allaha, d.., Njegova Poslanika,
s.a.v.s., i u suprotnosti je s praksom
muslimana. Ne znam da se iko slae
s ovim miljenjem Ebu Hanife."
Sura El-Fatiha
1 29
Poslanik, s.a.v.s., odrao hutbu u imam kae 'Amin! ', i vi to uinite." 124
kojoj ih je poduio nekim propisima Ibn Haris u svom djelu prenosi da
i nainu obavljanja namaza i da im je Ibn Nafi rekao: "Muktedije nee
j e, izmeu ostalog, rekao: " Kada izgovarati 'Amin ! ' ako nisu uli ima
klanjate u dematu, lijepo poravnajte ma da je to uinio."
safove. Kada imam izgovori tekbir, i
Uenjaci hanefijskog mezheba
vi to uinite, a kada proui: 'Gajril kau: "Bolje je ovu rije izgovoriti
magdubi alejhim ve led-dallin ', vi usebi jer je to dova, a Allah, d..,
CA
/ ', pa ce se All a h , d z.s.,
v v
rectte:
nmzn.
rekao je: 'Molite se ponizno i usebi
odazvati vaim dovama. "' 121
Gospodaru svome, ne voli On one
koji se previe glasno mole. ' Da je
Vai l ibn Hudr, r.a., pripovije
rije 'Amin ! ' dova, dokaz je tuma
da: "Nakon to bi prouio rijei 've
enje ajeta 'Usliena je molba vaa'
led-dallin ', Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
Gunus, 89), u kojem stoji da je Musa,
glasno bi izgovorio rije Jtmin /"' 1 22
a.s., uio dovu, a Harun, a.s., je ami
Buhari je u svom Sahihu jedno po
nao, a za obojicu je Allah, d. ., rekao
glavlje naslovio Imam glasno izgovara
da su uili dovu. "'
rije "amin!" Tirmizi veli: "Ovo je
Odgovor na njihovu tvrdnju jeste
miljenje zastupalo vie ashaba kao
i uenjaka iz generacija poslije njih, sljedei: " Bolje je uiti dovu usebi
poput afije, Ahmeda, Ishaka i dr. " ukoliko postoji bojazan od licemjer
U djelu El-Muvetta i u dva Sahi stva. Meutim, namaz u dematu
ha biljei se p redanje ibn ihaba, obavlja se zajedniki, u drutvu osta
koji pripovijeda: "Allahov Poslanik, lih muslimana, to je i preporueno
s.a.v.s., izgovarao je rije 'amin ! "' 12 3 initi. I mam u namazu naglas ui
suru El-Fatihu koja sadri dovu, a
sun
net ju je uiti glasno tako da isti
U prethodno citiranim hadisima
.
v .
.
''
stoji da oni koji klanjaju za imamom propts vazi 1 za ammanJe.
trebaju saekati da imam proui rijei
Rije amin nije bila poznata nijed
"ve led-dallin" pa e onda zajedno nom narodu prije nas osim Musau,
s njim rei "Amin ! " i trebaju paziti a.s., i Harunu, a.s.
da to ne uine prije njega. Allahov
Ebu Abdullah veli: "Musa, a.s.,
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: " Kada
uio je dovu protiv faraona, Harun,
121
Hadis bi ljee Muslim u Sahihu, Ebu a.s., je aminao, a Allah, d.., je za
Davud, Nesai, Ibn M ada i A h med.
obojicu rekao da su uili dovu: 'Usli
122
H ad is b i l j e e E b u D a v u d , Ti r ena je molba vaa. ' G unus, 89) "
,
m i z i , A h me d , D a r i m i i s a h i h j e ,
vjerodostojan.
123
Had is biljei imam Malik u Muvettau.
1 24
H a d i s b i l j e e B u h a r i i Musli m u
Sahihima.
-=-1=-30-=-r----=11>-;ifji imama Kurtub!ia

N eki pak s matraju da s u jedi
no s lj edbenici A llahova Poslanika,
s.a.v.s., privilegirani rijeju amin. Kao
dokaz oni navode predanje u kojem
stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Jevreji vam ne zavide ni na
emu kao to vam zavide na selam u
i izgovaranju rijei amin. " 125
Uenjaci kau: "Sljedbenici Knji
ge zavide nam na tome jer se u El-Fa
tihi prvo spominje zahvala A llahu,
d.., i Njegova pohvala, nakon toga
skruenost i poniznost pred Njim,
zatim dova za uputu na Pravi put i
na kraju dova protiv njih."
Tumaenje sure EI-Fatihe
l
( \)
"Hvala Allahu... "
blagodat a da rijei 'Hvala Allahu'

n isu vrednije od nje.''
Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je
jem god muslimanu Allah, d.., po
dari neku blagodat pa on kae: 'Hvala
Allahu', te e rijei biti uzrok da ono
to mu je Allah, d.., dao bude bolje
od onoga to mu je uzeo." 12 8
Ibn Omer, r.a., prenosi da je Alla
hov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Jedan
od Allahovih, d.., robova rekao je:
'Gospodaru, Tebi hvala onako kako
prilii uzvienosti Tvoga lica i veliini
Tvoje moi.' Dvojica meleka koji su
to uli zbunili su se i nisu znali koliku
nagradu da napiu za ove rijei te su
se u zdigli na nebo i upitali: 'Gospo
daru, Tvoj je rob izgovorio rijei za
koje ne znamo kolika je nagrada,
ta da napiemo ? ' Allah, d.., Koji
najbolje zna ta je Njegov rob rekao,
upita: 'A ta je rekao Moj rob? ' Me
leki odgovorie: 'Gospodaru, on je
rekao: 'Gospodaru, Tebi hvala onako
kako prilii uzvienosti Tvoga lica
i veliini Tvoje moi. ' Allah, d..,
ree: 'Napiite onako kako je Moj
rob rekao, a kada Me sretne, J a u
ga nagraditi za te rijei."' 129
Ehu H u rejra, r.a., i Ehu Seid

el-Hudri, r.a., prenose da j e A lla
hov Poslanik, s.a.v.s., rekao: " Kada
ovjek kae: ' Hvala Allahu', A llah,
d.., uzvrati: 'Istinu je rekao Moj
rob; zahvala pripada Meni.'"126
Enes ibn Malik, r.a., prenosi da
"Allah, d.., zadovoljan je robom
Ehu Malik el-Eari, r.a., preno
koji Mu se nakon to pojede zalogaj
ili popije gutljaj zahvali na tome." 12 7 si da je A llahov Poslanik, s.a.v.s.,
Hasan, veli: "Ne postoji nijedna rekao: " istoa j e pola imana. Ri
jei: 'El-Hamdu lillahi' pune vagu
125
Hadis biljei I bn Mada, od A ie, r.a., dobrih djela, a rijei: 'Subhanallahi
1 26
1 27
i vjerodostojan je, sahi h .
Hadis nismo pronali u ovom izrazu.

i A h med.
1 28
1 29
Hadis biljei I bn Mada i hasen je,

dobar.
H adis biljei Ibn Mad a i slab je, daif.
Sura El-Fatiha
vel-hamdu lillahi' ispunjavaju sav

prostor izmeu nebesa i Zemlje." 1 30
Meu ulemom postoji razilae
nje o tome ta je vrednije, rijei:
"El-Hamdu lillahi Rabbil-alemin? "
ili rijei: "La ilahe illallah? "
Neki kau d a s u rijei: 'El-Ham
du lillahi Rabbil-alemin' vrednije,
jer sadre potvrdu Allahova, d..,
jedinstva, tj. sadre znaenje rijei:
'La ilahe illallah', a osim toga sadre
i zahvalu Allahu, d.., dok rijei: 'La
ilahe illallah' govore samo o Allaho
voj, d.., jednoi."
Drugi kau da su rijei: 'La ilahe
illallah' vrednije, jer spaavaju od
nevjerstva i m nogobotva, a radi
uzdizanja i irenja ovih rijei musli
mani kreu u borbu." Kao potvrdu
oni navode hadis u kojem je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nareeno
mi je da se borim protiv ljudi sve
dok ne kau: 'La ilahe illallah. "131 Ibn
Atijja smatra da je ovo miljenje
ispravnije. To kategorino potvruje
i hadis u kojem je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Najbolje to smo ja
i vjerovjesnici prije mene rekli jesu
rijei: 'N erna boga osim Allaha, J e
dinog, Koji nema druga."'132
Svi muslimani vjeruju da se Alla
hu, d.., treba zahvaljivati na svim
blagodatima, a jedna od Njegovih
DO
Dl
m
Hadis biljee Muslim u Sahihu, Ahmed

i Darimi.
hima, Ebu Dav ud, Tirmizi i Ibn Mad a.
Hadis smo citirali na strani 1 1 8 .
131
blagodati jeste i iman - vjerovanje,

koje je rezultat Njegove volje i stva
ranja, jer se rijei "svih svjetova"
odnose na sve to postoji mimo
Allaha, d..
U arap s ko m j eziku rije ci1
(el-hamdu) oznaava potpunu za
hvalnost, a upotreba odreenog lana
(el) ima svrhu da obuhvati sve vrste
hvale, pohvale, zahvalnosti, zadovolj
stva i sl. Ovakvu vrstu zahvalnosti
jedino Allah, d.., zasluuje i niko
drugi osim Njega nema pravo na to,
jer jedino On ima savrena imena i
osobine.133
Rije ci1 (el-hamdu) irna jae i
openitije znaenje od rijei j:.il1
(e-ukru) to, takoer, znai za
hvaljivanje. Ime a (Muharnmed)
izvedeno je iz korijena glagola J...f
(ham ide) i oznaava onoga ko irna
m nogo pozitivnih osobina. To j e
ime posljednjeg Allahova Poslanika,
s.a.v.s. Pjesnik je rekao:
Od Svog je imena izvedenicu za
njegovo ime izveo da bi ga uzdigao
pa Gospodar Ara hvale je vrijedan,
a svaka pohvala Muhammedu.
Ebu D afer et-Taberi i Ebul

Abbas el-Muberred smatraju da rije
l (el-hamdu) i rije ;SJ.l1 (e-kru)
imaju isto znaenje. Ibn Ata veli da
rijei: "El-Hamdu lillahi" znae: "E
ukru lillah." Meutim, Ibn Atijja se
ne slae s njima i smatra da rije ;SJ.l1
D
Izostavljen je dio teksta o nekim gra

matikim pravilima i stihovima.
1 32
(e-ukru) izraava zahvalnost sao

na jednoj blagodati, dok rije l
(el-hamdu) obuhvata sve blagodati.
Neki uenjaci smatraju da rije
j:.il1 (e-ukru) ima ire znaenje
od rijei til (el-hamdu) zato to
se izgovara j ezikom kao rezultat
osjeaja srca i potvruje se djelima
za razliku od rijei til (el-hamdu)
koja se izgovara samo jezikom.
Drugi pak smatraju da rije til
(el-hamdu) ima openitije znaenje
jer sadri i zahvalnost i pohvalu. Pre
nosi se da j e Ibn Abbas, r.a., rekao:
"'El-Hamdu lillahi' su rijei svakog
zahvalnog roba. Kada j e kihnuo
Adem, a.s., rekao j e : ' El-Hamdu
lillah.' Nuh, a.s., rekao je: 'Hvala
Allahu, Koji nas je spasio naroda koji
ne vjeruje. ' (El-Muminun, 28) Ibra
him, a.s., rekao je: 'Hvala Allahu,
Koji mi je u starosti podario Ismaila. '
(Ibrahim, 39) Davud, a.s., i Sulejman,
a. s., rekli su: 'Hvala Allahu, Koji nas
je odlikovao iznad mnogih vjernika,
robova Svojih. ' (En-Neml, 1 5) Allah,
d.., naredio je Poslaniku, s.a.v.s.:
'I reci: 'Hvaljen Allah, Koji Sebi nije
uzeo dijete. ' (El-Isra, 1 1 1 ) Stanovnici
Denneta rei e: 'Hvaljen neka je
Allah, Koji je od nas tugu odstranio. '
(El-Fatir, 34) I rei e: 'Hvaljen neka
Si, Allahu. ' Qunus, 1 0) Dakle, svi
All ahovi, d.., zahvalni robovi go
vorili su rijei: 'El-Hamdu lillahi. "'
Rije til (el-hamdu) koristi se
kada elimo pohvaliti nekoga ili se
nekome zahvaliti i prije nego to nam
je uinio neko dobroinstvo, a rije
j:JJ 1 (e-ukru) upotrebljava se kada
se elimo zahvaliti nekome nakon to

nam j e uinio neko dobroinstvo.
Uenjaci na osnovu toga kau: "Rije
el-hamdu zbog toga ima ire znae
nje, jer sadri pohvalu, zahvalnost i
spomen po dobru. Ova rije takoder
moe znaiti zadovoljstvo neim."
Komenti rajui rijei 'El-Ham
du lillahi "', ekik ibn Ibrahim veli:
"Ova zahvalnost sastoji se iz triju
komponenti: prva, kada dobije neku
blagodat da prizna i potvrdi da je
ona Allahov, d.., dar; druga, da
bude zadovoljan onim to si dobio;
i trea, da snagu koju osjea u tijelu,
a koju ti je A llah, d.., podario, ne
upotrebljava za injenje grijeha.
Ovo su uvjeti da bi neko bio istinski
zahvalan Allahu, d.."
Allah, d.., pohvalio je samoga
Sebe i odredio je da to bude prvo
u Kur'anu i nikome drugome nije
dozvolio da se sam hvali. tavie, u
jednom je ajetu to izriito zabranje
no: "Zato se ne hvaliite bezgrenou
svojom - On dobro zna onoga koji se
grijeha kloni. " (En-Nedm, 32)
A l lahov Poslanik, s.a.v. s . , re
kao je: "Zaepite usta hvalisavaca
prainom.'' 1 34
Znaenje ajeta: "Hvala Allahu,
Gospodaru svih svjetova " jeste: "Ja
sam pohvalio Sebe prije nego to
Me je iko od stvorenja pohvalio.
Moja pohvala samoga Sebe prije
134

Davud, Tirmizi i Ibn Mada.
Sura El Fatiha
1 33
postojanja stvorenja bila je bez po

"Gospodaru svih svjetova. "
voda, a Moja Me stvorenja hvale tek
Ko god neto posjeduje, smatra
kada im podarim neku b lagodat."
se njegovim gospodarom, tako da
Uenjaci kau: "Nijedan ovjek nema
rije .}1 Er-Rabb (Gospodar) zna
savrena svojstva i osobine te mu je
i - posjednik. U djelu Es-Sihah
stoga pokueno da se sam hvali kako
stoji : "Er-Rabb je jedno od Allaha
bi pridobio neku korist ili izbjegao
vih, d.., imena koje pripada samo
neku tetu."
Njemu ukoliko se upotrebljava s
Neki uenjaci kau: ''Allah, d.., odreenim lanom." U doba dahi
znao je da Mu se Njegovi robovi lijjeta Arapi su ovim imenom nazivali
nee moi dovoljno zahvaliti pa Se svoga kralja.
sam prije njihova stvaranja pohva
U jednom hadisu stoji da je pred
lio. S obzirom na to da su ljudske znak Sudnjega dana to da "Robinja
mogunosti ograniene, oni se nisu sebi rodi gospodara"1 36, tj. vlasnika.
u stanju dovoljno zahvaliti Allahu,
U djelu Et-Tezkira pojasnio sam
d.. Dokaz za to jeste i hadis A lla
ta znai rije Er-Rabb - Onaj Koj i
hova Poslanika, s.a.v. s . : 'Nisam u
popravlja, Onaj Koji upravlja, Onaj
stanju da Ti se dovoljno zahvalim."' 1 35
Koji objedinjuje i odrava. U jednom
Uenjaci t umae: "Allah, d.., hadisu stoji: "Ima li ijednu blagodat
je znao da zbog brojnosti blagodati o kojoj se moe brinuti i upravljati
kojima je obdario ljude oni nee biti njome? " 137
u stanju dovoljno Mu se zahvaliti,
Er-Rabb moe znaiti i Onaj Ko
pa se zahvalio Sebi samom umjesto jeg oboavaju.
njih. To je uinio da bi mogli koristiti
Neki uenjaci smatraju da je ime
blagodati, jer bi Mu se u suprotnom
Er-Rabb Allahovo, d.., najvee
sve vrijeme morali zahvaljivati."
ime, jer se esto zaziva u dovama i
Drugi kau: "Allah, d.., u ovom esto je upotrebljavana u kur'anskim
ajetu poduva Svoje robove na koji ajetima, naprimjer na kraju sura Alu
nain da Mu se zahvaljuju."
I m ran, Ibrahim i dru gih, jer ovo
Taberi veli: "Rijeima 'El-Hamdu ime ukazuje na vrstu vezu izmeu
lillahi' Allah, d.., hvali samoga Sebe, Gospodara i Njegovih robova kao i
a istovremeno je naredio Svojim ro na blagost i samilost prema njima te
bovima da Mu zahvaljuju, tj. kao da njihovu zavisnost od Njega u svakoj
im kae: 'Recite: El-Hamdu lillahi."' SitUaCIJI.
1 35

Davud, Tirmizi, Nesai i Malik.
13 '

Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn M ada i
A hmed.
u7
Hadis biljee Muslim u Sahihu.
1 34

J
Rij e WI el-alemin (svjetovi)

uenjaci razliito razumijevaju. Katada veli: "Ova rije odnosi se na sve
to postoji mimo A llaha, d.."
Neki kau: "Svaka nova generacija
ljudi naziva se ovim imenom (svijetom) . Ovo miljenje zastupa Husejn
ibn Fadl i kao dokaz navodi sljedei ajet: 'Zato vi, mimo sav svijet, s
mukarcima opite. ' (E-uara, 1 65) "
Ibn Abbas, r.a., veli: "Rije el-alemin odnosi se na ljude i dine. Dokaz
za to j este sljedei ajet: 'Da bi svjetovima bio opomena. , (El-Furkan, 1 )
injenica je da Allahov Poslanik,
s.a.v.s., mJe opommJao ztvotmJe. "
El-Ferra i Ebu Ubejda kau: "Ova
rije odnosi se na sve one koji imaju
razum, a to su etiri svijeta: ljudi,
dini, meleki i ejtani. Za ivotinje
se ne moe rei da su svijet, jer nisu
odlikovane razumom."
Zejd ibn Eslem veli: "Ova rije
odnosi se na one koji imaju nafaku,
tj. koriste hranu."
Slino miljenje zastupa i Ebu
Amr ibn Ala, koji kae: "Ova rije
odnosi se na sve to ima duu." Od
Ibn Abbasa, r.a., prenosi se i drugo
miljenje prema kojem se ova rije
odnosi na sve to ima duu i to se
kree zemljom.
Smatram da je prvo miljenje naj
ispravnije, jer obuhvata sva stvorenja
i sve to postoji. Dokaz za to jesu
rijei Uzvienog: ':4 ko je Gospodar
njih, ako vjerujete - odgovori on. "
(E- uara, 23-24)

Rije W I (el-a/emin) izvedena
je iz rijei '.>l;jl_, l (el-alem vel-alame) znak, pokazatelj - jer postojanje
ovog svijeta ukazuje na postojanje
njegova Stvoritelja. Zeddad veli:
"El-Alem (svijet) je sve to je Allah,
d . ., s vorio na ovom i na onom
.
SVIJetu. ,
Halil veli: "Rijei (J:JI) i;'.>l;j1_, rw1
(el-alemu, vel-alametu, vel-malemu)
oznaavaju stvari koje upuuju na

neto. Ovaj svijet upuuje na to da
ima svoga Stvoritelja i Upravitelja."
Pripovijeda se da je neki ovjek u
prisustvu Dunejda (Allah mu se
smilovao) rekao: "El-Hamdu lillah.
( Hvala Allahu.) " Dunejd mu ree:
"Upotpuni ih rijeima kojima ih je
A llah, d.., upotpunio - rijeima:
( Gospo daru sv1' h
'R a bb 1' l -a 1 emm.

svjetova.) " Covjek upita: "A ko su
stvorenja pa da se spominju uz ime
Allaha, d.. ? " Dunejd mu odgo
vori: " Reci to, brate, j er i kada se
spomenu uz Njegovo ime, opet su
sva stvorenja beznaajna u odnosu
na Njegovu veliinu."
Nakon to j e za Sebe rekao da
je: "Gospodar svih svjetova", to si
gurno treba da izazove osjeaj stra
ha i strahopotovanja, Allah, d..,
odmah poslije toga za Sebe kae da
je: "Milostivi, Samilosni", to treba
kod vjernika probuditi nadu u Nje
govu milost. Ovo upozorava na to
svjetova? - upita faraon. Gospodar da vjernik stalno treba biti izmeu
nebesa i Zemlje i onoga to je izmeu straha od kazne i nade u milost, jer

Sura EI-Fatiha
1 35
e ga to potaknuti da radi dob ra nekog i metka tako da on ne moe

djela i da se kloni svega to je zabra prekriti njegove naredbe."
njeno. Allah, d.., rekao je: "Kai
Meutim, Ebu Ubejda i Muberrid
robovima Mojim da sam Ja, zaista,
Onaj Koji prata i da sam milostiv, kau: "Rije Malik (Pos j ednik) ima
ali da je i kazna Moja doista bolna openitije znaenje, jer znai da su
kazna!" (El-Hidr, 49-50) I rekao je ljudi i sve ostalo to postoji u Alla
Uzvieni: "Koji oprata grijehe i prima hovu, d.., posjedu. Ova rije ima
pokajanje, Koji strahovito kanjava jae znaenje jer .z nai da je Allah,
i obilno nagrauje. " (El-Mumin, 3) d.., Taj Koji propisuje erijatske
Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je zakone, a osim toga znai i da Allah,
A l lahov Pos lanik, s . a.v. s . , rekao: d.., vlada svime."
"Kada bi vjernik znao koliku je kaznu
Ebu Hatim veli: "Rije Malik ima
Allah, d.., pripremio na ahiretu, jae znaenje kada j e u pitanju po
nikada se ne bi ponadao da e ui u hvala Allahu, d.., dok rije Melik
Dennet, a kada bi nevjernik znao ima jae znaenje kada je u pitanju
kolika je Allahova, d.., milost, ni pohvala ljudima. Razlika i z meu
kada ne bi izgubio nadu da e ui u nj i h jeste to to posjednik m eu
Dennet. " 138 U poglavlju o Bismilli ljudima ne mora biti ujedno i vladar,
govorili smo o ovim dvama imenima ali ako za Allaha, d.., kaemo da
pa to ovdje neemo ponavljati.
je Posjednik, to ujedno znai da j e i
Vladar."
Ovo m iljenje zastupao je
(3JI LA)
i kadija Ebu Bekr ibn El-Arebi.
"Vladara Dana sudnjeg. "
N ikome nije dozvoljeno da se

Rije .; moe se uiti na dva na naziva ovim imenom niti da dru
ina, kiraeta: prvi: .; (Malik) - Po g e prisiljava d a g a zovu njime. Ebu
sjednik i drugi: (Melik) - Vladar. Hurejra, r.a., prenosi da je Allahov
Uenjaci s e razi laze o t o m e Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah, d..,
koji o d ovih dvaju naina i m a jae na Sudnjem danu uzet e Zemlju i
znaenje?
s motati nebesa desnom rukom, a
Neki kau: "Rije Melik (Vladar) onda e rei: 'Ja sam istinski Vladar,
ima openitije znaenje od rijei gdje su vladari Zemlje? "' 1 39
Malik (Posjednik) , jer je svaki vladar
Allahov Poslanik, s.a.v.s., tako
istovremeno i pos j ednik, a nije svaki
posjednik ujedno i vladar. Naredba er je rekao: "Najprezrenije i m e
vladara sprovodi se nad posjednikom Allahu, d.., j este i m e onoga koji
1 38
hima, Tirmizi i A h med.
1 39

hima, Ibn Mada, A h med i Darimi.
1 36

"
sebe nazove 'vrhovnim vladarom',

jer jedino je A l lah; d.., istinski
Vladar. " 1 40
je rekao: " ovjek koji e na Sudnjem
danu biti najmri Allahu, d.., i najprezreniji jeste onaj koji je sebe na
dunjaluku nazivao 'Vrhovni vladar',
jer jedino j e A llah, d.., istinski
Vladar."t4t
Ibn Hisar veli: "Nikome nije
dozvoljeno da sebe n aziva vladarom Sudnjega dana niti vrhovnim
vladarom." Meutim, dozvoljeno
je nekoga nazivati ovim imenima
opisno u formi titule, napri m j er
pos j ednik, kralj. Dokaz za to jeste
ajet: '54.1/ah vam je odredio Taluta za
vladara. " (El-Bekara, 247) Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Allah,
d.., omoguio mi je da vidim neke
svoje slj edbnike koji su, borei se
na Allahovu, d.., putu, zaplovili
morem. Prikazani su mi d a su kra
ljevi na divanima ili poput kraljeva
na divanima. " 1 42
140
Na pitanje: "Kako to da je Allah,

d.., Sebe nazvao: 'Vladarom Sud
njeg dana', kada Sudnji dan jo nije
nastupio ? Kako to da za Sebe kae
da je Vladar neega to ne postoji?",
odgovorit emo: " Rije :.Malik
particip j e aktivni glagola J.l:.; - &
(meleke, jemliku) , a u araps ko m
jeziku particip aktivni moe imati
znaenje koje se odnosi na budunost i tako se ova rije razumijeva.
Zato emo ovako protumaiti ajet:
'Vladar Sudnjega dana', tj. kada na
stupi Sudnji dan, njegov Vladar bit
e Allah, d..
Dru go tumaenje jeste da rije
Malik znai da je A llah, d.., kadar
uiniti da nastupi Sudnji dan, jer onaj
koji neto posjeduje, u stanju je time
raspolagati kako eli. A Allah, d..,
je Taj Koj i sve posjeduje i upravlja
kako eli i niko Mu se nije u stanju
suprotstaviti. "
Ebu Kasim ez-Zeddadi veli:
"Prvo miljenje bolje odgovara pri
rodi arapskog jezika."
H adis biljee Buhari i Muslim u Sahi

hima, Ebu Davud, Tirmizi i Ah med,
od Ebu Hurcjre, r.a.
1 41
Had is biljei Muslim u Sahihu, od Ebu

Hurejre, r. a.
1 42

hima, Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Mada,
od Enesa, r.a., koji to prenosi od svoje

tetke Ummu Hiram bint Melhan, r.a.,
koja je zatraila od Allahova Poslanika,
s.a.v. s., da zamoli Al laha, d.., da i
ona bude medu ovim borcima, to je
Al lahov Poslanik, s.a.v.s., uinio. Ona
je zajedno sa svojim muem Ubadom
Na pitanje: "Zbog ega Allah,

d.., i zdvaja Sudnji dan i n aziva
Sebe 'Vladarom Sudnjega dana', kada
j e O n vladar svega to postoj i ? ",
odgovor je sljedei: "Na dunjaluku
su postojali oni koji su Mu se po
kuavali suprotstaviti, naprimjer,
faraon, Nemrud i dr. Ali, na Sudnjem
danu niko nee osporavati Njegovu
ibn Samitom, r.a., krenula s vojskom
Muavije, r. a., preko mora, ali je pala s
jahalicc i poginula.
Sura El-Fatiha
vlast i mo i svi e tada ponizno
stajati pred Njim. Na Sudnjem danu
Allah, d.., upitat e: 'Kome danas
pripada vlast?', a sva e s tvorenja
odgovoriti: Jlllahu, jedinom i Svemonom. ' (El-Gafir, 1 6) Zbog toga
Allah, d.., Sebe naziva: 'Vladarom
Sudnjega dana', jer e taj Dan jedino
On biti Vladar i Sudac, i J edino e
On nagraivati i kanjavati."
Kada za Allaha, d.., kaemo da
je Melik (Vladar) , onda se ovaj
opis odnosi na osobine N j egova
Bia, a ako Ga opiemo rijeju J1J;
Malik (Posjednik) , onda se ovaj opis
odnosi na Njegova djela.
Rije f) 1 el-jevm (dan) oznaava
vrijeme od zore do zalaska Sunca. U
ovom ajetu ova rije oznaava vrijeme od poetka nastupanja Sudnjega
dana pa sve do u laska vjernika u
Dennet i nevjernika u Dehennem.
U arapskom jeziku ova rije moe se
odnositi i na jedan dio dana. Primjer
za to jeste ajet: "Danas sam vam
vjeru vau usavrio. . . " (El-Ma'ida, 3)
Rije tf-\ ed-din spomenutu u
ovom ajetu uenjaci razliito tumae. I bn Abbas, r.a., Ibn Mesud, r.a.,
Ibn Durejd, Katada i dr. smatraju
da ova rije oznaava nagradu za
u injena djela i polagan j e rauna
za njih. Na ovo znaenje u kazuje
sljedei ajet: "Tog Dana Allah e ih
kazniti kaznom koju su zasluiili. . . "
(En-Nur, 25), tj. polagat e raun
za svoja djela. I rekao je Uzvieni:
137
(El-Gafir, 1 7) Takoer je Uzvieni

rekao: "Danas ete biti nagraeni ili
kainjeni prema tome kako ste postu

pali. " (El-Dasija, 28) Allah, d..,
prenosi nam da su neki nevjernici
rekli: "Zar i ti vjeruje da emo, kada
poumiremo i zemlja postanemo, doista

raun polagati?" (Es-Saffat, 53), tj.
da emo biti nagraeni ili kanjeni
zbog onoga to smo radili.
Uenjaci arapskog jezika kau da
ova rije u osnovi znai nagraivanje.
Jedna od osobina Allaha, d.., jeste
da je On 0ill Ed-Dejjan - Onaj Koji
nagrauje.
Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se
da ova rije moe znaiti i suenje.
Ovaj glagol spada u vrstu glagola
koji objedinjuju suprotna znaenja.
Salebi veli: "Glago) .)\ dane moe
znaiti - biti pokoran, ali moe zna
iti i - biti nepokoran, moe znaiti
- biti ponosan, a moe znaiti i - biti
ponien, a moe oznaavati nadmo i
snagu." Rije .y.;\1 ed-din moe znaiti
i - obiaj, stanje. Takoer, rije .y.;\1
ed-din moe oznaavati biografiju
vladara, a moe znaiti i - bolest.
"Samo Tebe oboiavamo... "
Prva tri ajeta El-Fatihe govorila su

o zahvali Allahu, d.., i osobinama
Njegova uzvienog Bia. Ovaj ajet,
meutim, govori o stanju u kojem
treba da se nalaze ljudi.
Znaenje rijei nabudu jeste
"Svaki e ovjek toga Dana prema
zasluzi kainjen ili nagraen biti... " robujemo Ti, jer je osnovno znaenje
1 38
Teftir imama Kurtubija
rijei ;:;4 ibadet - pokornost i poniznost. Herevi veli: "Izgovaranj e

ovih rijei oznaava potvrdu jednog
muslimana da za svoga Gospodara prihvata samo Allaha, d.., i da
samo Njemu robuje, jer oni koji nisu
muslimani oboavaju kipove i dr."
(&!::,; ])
"I samo od Tebe pomo traimo ",
tj. za pomo, potporu i uspjeh samo
Tebe molimo.
Postoje dva razloga zbog kojih
se u ovom ajetu prvo spominje na
koga se odnosi glagol robovati, a to
je Allah, d.., pa tek onda glagol.
Prvi razlog j este to to Arapi u go
voru uvijek prvo spomenu ono to
j e najvanije, a u ovom sluaju tO je
Allah, d.., pa onda ono to je manje
vano, a to su ljudi i nihovi postupci.
Drugi razlog jeste to da prednost
u spominjanju ne pripada ljudima
i njihovu robovanju, nego Allahu,
d.., Koji je njihov Gospodar.
(t-J:: . :JI .};\ Wl)

"Uputi nas na Pravi put. ''
Ovaj ajet sadri dovu i elju roba
da ga njegov Gospodar uputi na Pravi
put, a njegovo znaenje je: "Uputi
nas na Pravi put, i nadahni nas da
hodimo njime, i podari nam uputu
koja e nas dovesti u Tvoju blizinu
i milost." Jedan uenjak veli: "Allah,
d.., odredio je da polovica ove sure
govori o zahvalnosti i pohvalama, a
njezin drugi dio o potrebama ovjeka
i njegovim eljama. Dova koju sa

dri sura El-Fatiha najbolja je dova
koju ovjek moe prouiti, jer je
ona govor Uzvienog Gospodara.
Kada upuuje ovu dovu, ti Allaha,
d.., moli Njegovim rijeima." U
jednom hadisu stoji: "Allahu, d..,
ne postoji nita drae od dove." 1 43
N e ki kau da ovaj ajet zna
i: " Uputi nas da se izvravanjem
sunneta pomognemo u izvravanju
farzova."
Drugi kau da je osnovno znae
nje rijei S.:4JI el-huda naklonost,
tenja. Kao potvrdu, oni n avode
ajet: "Mi se, uistinu, vraamo Tebi"
(El-A'raf, 1 56) , tj. ka Tebi teimo.
Iz korijena ove rijei izvedena je i
rije hedija poklon. Iz istOg
korijena je i rije el-hedj, a to
je ivotinja koja se vodi u Mekku da
bi se na Bajram zaklala kao kurban.
Znaenje ovog ajeta jeste - uini da
naa srca tee ka istini.
Fudajl ibn Ijad veli: "Pravi put je
odlazak na hadd." Meutim, ajet
ima openitije znaenje od ovoga
to on spominje.
Kom e ntiraju i ovaj ajet, Mu
hammed ibn Hanefija veli: "Uputi
nas u vjeru koja je jedino priznata
kod Allaha, d.."
Asim el-Ahvel prenosi da je Ebu
Alija rekao: "Pravi put jeste put ko
jim su ili Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
Ebu Bekr, r.a., i Omer, r.a." Asim
-
143
Hadis biljee Tirmizi, Ibn Mada i

A h med, i hasen je, dobar.
1 39
Sura El-Fatiha
veli: "Rekao sam Hasanu, r.a.: 'Ebu
Alija kae da je Pravi put onaj put
kojim su ili Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
Ebu Bekr, r.a., i Omer, r.a.', a on mi
je odgovorio: 'Istinu je rekao."'
Rije 1_= :11 el-mustekim opisna

je imenica za put na kojem nema
nikakvih k rivina n i t i s kretanja.
Allah, d.., rekao je: "/ doista, ovo
Iz ovog ajeta moe se razumjeti

da su oni na Pravom putu za koji
se moli u suri El-Fatiha. Veina mi
ljenja koja zastupaju ostali uenjaci
uglavnom imaju slina znaenja tako
da ih neemo spominjati.
( lJ::"
-=-- \ .J--
-- ,
,-
-!_1--11 . )
-:
. ..,.--- fr
,
1..,.1 ,
ne na put onih koji su protiv

sebe
srdibu izazvali, niti onih koji su
je Pravi put Moj, pa se njega driite. "
zalutali. "
(El-En'am, 1 53)
(:.:1.
, ::
;t
-= j\
.. J;\-'..r:' )
"Na put onih kojima si milost Svoju

darovao. "
Svrha ponavljanja rijei "Pravi
put" u ovom ajetu jeste ta da se ista
kne elja onoga ko upuuje dovu
da Allah, d.., uputu koju mu j e
podario uini trajnom, jer desi s e da
neko jedno vrijeme bude na Pravom
putu, a zatim posustane. Neki pak
smatraju da se u ovom ajetu Allah,
d.., moli da podari istinsko znanje
i razumijevanje vjere. Ovo miljenje
zastupa Dafer ibn Muhammed.
Mufessiri se razilaze u tome ko su

oni na koje se Allah, d.., rasrdio,
a ko su oni koji su zalutali ?
Veina mufessira smatra da su oni
na koje se Allah, d.., rasrdio jevreji,
a da su oni koji su zalutali krani.
To se navodi u hadisu Allahova Po
slanika, s .a.v.s., koji p re nosi Adij
ibn Hatim, r.a., a koji pripovijeda o
svome primanju islama. 1 44
Potvrda ovom tumaenj u jesu
sljedei ajeti. Allah, d.., rekao je
o jevrejima: "Zasluiili su Allahovu
srdibu ... " (Alu Imran, 1 1 2) Na njih
se odnosi i sljedei ajet: llah se na
njih rasrdio. " (El-Feth, 6) N a kr
ane se odnosi ajet: "/ ne povodite
Mufessiri se razilaze u tome ko su

se za prohtjevima ljudi koji su jo
ti kojima je Allah, d.., milost Svoju
davno
zalutali, i mnoge u zabludu
darovao. Veina mufessira s matra
da su to vjerovjesnici, a.s., uenjaci, 144 H adis biljee Tirmizi i A h med, od
ehidi i dobri ljudi. Kao dokaz oni
Adija ibn Hatima, r.a., koji pripovijeda
o svom primanju islama. Posljednji dio
navode sljedei ajet: "Oni koji su
posluni Allahu i Poslaniku bit e u

drutvu vjerovjesnika, pravednika,
ehida i dobrih ljudi kojima je Allah
milost Svoju darovao. A kako e oni
divni drugovi biti. . " (En-Nisa', 69)
.
ovog predanja biljei Ibn H ibban, a u

njemu stoji: "A llahov Poslanik, s.a.v.s.,
veoma se obradovao tome i na kraju
je rekao: 'Oni na koje se A llah, d..,
rasrdio su jevreji, a oni koji su zalutali
su krani."' Hadis je hasen, dobar.
1 40
Tefsir imama Kurtubij_=

a
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
odveli, i sami s Pravoga puta skrenuli. " Poslanika, s.a.v.s., svakako je naj
( El-Ma'ida, 77)
bolje i najpotpunije.
O snovno znaenje rijei
Neki smatraju da su oni na koje
se Allah, d.., rasrdio mnogoboci, el-gadab jeste - srdba, estina. Kada
a da su oni koji su zalutali licemjeri. se za Allaha, d.., kae da se rasrdio
Postoje i uenjaci koji smatraju da na nekoga, to znai da ga eli kazniti
su oni na koje se Allah, d.., rasrdio zbog grijeha koje je uinio.
sljedbenici novotarija, a da su oni
Rije J)LWI ed-dala! - zalutalost,
koji su zalutali oni koji zapostavljaju u arapskom jeziku znai - gubitak
sunnet.
ispravnih namjera i skretanje s puta
I ova su t u m a e n j a l i j e p a , tsttne.
m e u t i m , t u m a e n j e A l l a hova
Sura EI-Bekara
141
SURA EL-BEKARA
O objavljivanju sure
EI-Bekara i njezinim odlikama
Sura El-Bekara objavljena je u

Medini. Njezini s u ajeti objavlji
vani povodom mnogih dogaaja i
pitanja. Neki kau da je to prva sura
objavljena u Medini, osim ajeta: "/
bojte se Dana kada ete se svi Allahu

vratiti " (El-Bekara, 2 8 1 ) Ovo je
. . .
posljednji ajet objavljen Allahovu

Poslan iku, s.a.v.s., a objavljen mu je
prvog dana Kurbanskog bajrama na
Mini. Ajeti iz ove sure koji govore
o kamati takoer se ubrajaju meu
posljednje aj ete objavljene Allahovu
Poslaniku, s.a.v.s.
sadri hiljadu naredbi, hiljadu zabra

na, hilj adu propisa i hiljadu vijesti."
J ednom se desilo da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., poslao vojsku koja
je imala velik broj vojnika, a kao za
povjednika postavio im je najmlaeg
meu njima, jer je jedino on znao ovu
suru napamet. Rekao mu je: "Ti e
biti nj ihov zapovjednik. " 1 45
Ebu Umama el-Bahili, r.a., prenosi
"Uite suru El-Bekara, jer njezino
uenje donosi beriet, a njezino za
postavljanje alost i tugu. Nju nisu
u stanju uiti sihirbazi. " 1 46

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ne
Velika j e vrijednost ove s ure, a mojte dozvoljavati da vam kue lie
nagrada koju e dobiti o naj ko j e na groblja! ejtan bjei iz kue u
bude uio neizmjerna j e . Halid ibn kojoj se ui sura El-Bekara.'' 1 47
Madan za nju kae da je sr i temelj
Abdullah ibn Mesud, r.a., rekao je:
Kur'ana zbog njezine velike vrijed "U kojoj god se kui bude uila sura
nosti i brojnih propisa i savjeta koje El-Bekara, ejtan e iz nje vritei
sadri. Omer, r.a., uio je ovu suru pobjei. Sve ima svoj vrhunac, a vrhu
punih dvanaest godina, prouavao nac Kur'ana jeste sura El-Bekara. Sve
njezine propise i znaenja. Njegov
sin Abdullah, r.a., inio je to punih 145 Hadis bi ljee Tirmizi i Ibn Mada, i
daif je, slab.
osam godina.
Ibnul-Arebi prenosi da je jedan
od uenjaka rekao: "Sura El-Bekara
1 46
li7

i Nesai.
1 42
Teflir imama Kurtubiia

..,
ima svoju sutinu, a sutina Kur'ana

jesu kratke kur'anske sure." 14H
Sehl ibn Sad, r.a., prenosi da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Sve
ima svoj vrhunac, a vrhunac Kur'ana
jeste sura El-Bekara. Ko nou proui
ovu suru, u njegovu kuu nee moi
ui ejtan tri noi zaredom, a ko je
proui danju, ejtan nee moi ui
u njegovu kuu tri dana zaredom." 149
Prenosi se da je Abdullah ibn Mesud, r.a., rekao: " Ko naveer proui
deset ajeta sure El-Bekara, ejtan
nee moi ui u tu kuu sve dok ne
svane; ko proui prva etiri ajeta
ove sure, Ajetul-kursi i dva ajeta
poslije njega te tri posljednja ajeta
ove sure ... "
abi na ovo dodaje: "Ni njemu
ni njegovoj porodici ejtan se nee
moi pribliiti niti ita drugo to im
nije drago. Ako se ovi ajeti proue
osobi koja je poludjela, vratit e joj
se razum."
Mugira ibn Subej, uenik Abdu
llaha ibn Mesuda, r.a., rekao je: " Ko
proui ove ajete, nee zaboraviti
Ku r'an." Ishak ibn Isa pojanjava:
"Nee zaboraviti ono to je nauio
napamet."
U djelu El-Istiab autora Ibn Ab
dul-Berraa stoji: " Lebid ibn Rebia
ibn Amir ibn Malik ibn Dafer ibn
Kilab ibn Rebia ibn Amir ibn Sasaa
148
Had is biljei Darimi i hasen je, dobar.
Hadis biljee Ibn H ibban i Taberani,

i slab je, daif. Meutim, postoje drugi
slini hadisi koji pojaavaju vjerodo
stojnost ovog hadisa.
49
...
bio je jedan od najpoznatijih pjesnika

u doba dahilijjeta. Kada je primio
islam, postao je jedan od najboljih
muslimana i u potpunosti se klonio
pisanja poezije." U doba svoga hiJa
feta Omer, r.a., zatraio je od njega
da mu citira neke stihove, meutim,
on mu je poeo uiti suru El-Bekaru.
Omer, r.a., ree mu: "Traio sam od
tebe da m i citira stihove." Lebid
odgovori: "Nakon to mi je Allah,
d.., omoguio da napamet nauim
sure El-Bekara i Alu Imran, zakleo
sam se da nikada vie neu citirati
poeziju." Njegov je odgovor zadivio
Omera, r.a., pa mu je poveao plau
s dvije na dvije i po hiljade dirhema.
Veina historiara tvrdi da Lebid
nakon primanja islama nije izrekao
nijedan stih. Neki kau da je ipak
izrekao sljedei stih:
Hvala Allahu, Koji mi nije
odredio da umrem
sve dok se platom islama ne ogrnem.
Drugi pak smatraju da je jedini

stih koji je izrekao nakon primanja
islama sljedei:
Niko ovjeka ne moe prekoriti
kao on sam sebe,
a dobar prijatelj moe
pozitivno utjecati na tebe.
Kasnije emo n avesti jo neka

predanja koja govore o vrijednostima
Ajetul-kursije, posljednjih ajeta sure
El-Bekara. O vrijednosti ove sure
1 43
Sura El-Bekara
govorit emo i na poetku tumaenja
sure Alu Imran.
Tumaenje sure EI-Bekara
U ime Allaha, Milostivog,
Samilosnog
(rJI )
"ElifLam Mim. " (El-Bekara, 1 )
Mufessiri se razilaze u tumaenju
harfova Elif Lam Mim na poetku
ove sure. Amir e- abi, Sufjan es-Se
vri i skupina uenjaka u hadisu kau:
"Ovi su harfovi Allahova, d.., tajna
u Kur'anu, a Allah, d.., u svakoj
od objavljenih Knjiga imao je Svoju
tajnu. Ovi se harfovi ubrajaju u ajete
koji su muteabih - ije znaenje ne
moemo dokuiti i ije tumaenje
poznaje samo Allah, d.. Zbog toga
se ne trebamo uputati u njihovo tu
maenje, nego emo vjerovati u njih
i uiti ih onako kako su objavljeni."
Ovo miljenje prenosi se i od Ebu
Bekra, r.a., i Alije ibn Ebi Taliba, r.a.
Ebu Lejs es-Semerkandi prenosi da
su Omer, r.a., Osman, r.a., i Abdullah
ibn Mesud, r.a., rekli: " Harfove koji
se nalaze na poetku pojedinih sura
ne treba tumaiti."
Ebu Hatim je rekao: "Ovakvi
harfovi nalaze se samo na poetku
sura, a mi ne znamo ta je A llah,
d.., elio time."
Rebi ibn Hajsem je rekao: "Allah,
d.., objavio je ovaj Kur'an. Neka
nj e gova znaenja uinio je nedokui
vim i samo ih On zna, a neka njegova
znaenja moemo dokuiti. Ono to

je uinio nedokuivim nikada neete
moi shvatiti i zato ne pitajte niko
ga o tome, a o onome to je uinio
dokuivim pitajte uene i oni e vas
tome poduiti. Ne moete shvatiti
sve to se nalazi u Kur'anu, a i ne
radite po svemu to znate." Ebu Bekr
veli: "Ove nam rijei pojanjavaju
da znaenje harfova koji se nalaze
na poetku sura niko osim Allaha,
d.., ne moe dokuiti, a objavio
ih je kako bi iskuao ljude. Oni koji
budu vjerovali u njih, bit e nagraeni
i sretni, a oni koji budu sumnjali i
ne budu vjerovali u njih, bit e gri
jeni i u daljeni od Allahove, d..,
milosti." Prenosi se da je Abdullah,
r.a., rekao: "Najvredniji iman kod
vjernika jeste njegovo vjerovanje u
gaj b - ono to je nedokuivo za na
razum." Zatim je proui o "Oni koji
vjeruju u nevidljivo".
Miljenje p re m a kojem s u ovi
harfovi muteabih (ajeti ije znaenje
ne moemo shvatiti) ispravno je i
o tome emo dodatno govoriti na
poetku tumaenja sure Alu lm ran.
(y\ 1 )
"Ova Knjiga . " (El-Bekara, 2)
.
Postoji nekoliko miljenja o tome

na ta se odnosi ovaj ajet.
Neki kau da ove rij e i znae:
"To j e Knjiga u koju sam zapisao
odredbe koje se odnose na stvorenja:
hoe li biti sretna ili nesretna, duinu
njihova ivota, nafaku koju e jesti,
1 44

.
1 u to nema m"kak ve sumnJ e , tJ . n1" ko J e iekivao kada e Allah, d.., u
potpunosti ispuniti Svoje obea
to ne moe izmijeniti."
Drugi kau da ovaj ajet govori o nje. Kada mu je u Medini objav_l! en
onome to je Allah, d.., propisao aJ et: 'Elif, Lam, Mim! Ova Knpga,
. , on
Sebi u ezelu (vremenu prije stvaranJa u koi' u nema nikakve sumn;e...
_
stvorenja) : "Moja e milost pretei je, zapravo, znaio slje d ee: ' O a
Kur'an koji ti objavljujem u Medml
Moju srdbu."
ono j e to Sam u Mekki obeao da
u ti objaviti."'
A llahov Pos lanik, s .a.v.s., rekao:
Neki, meutim, smatraju da ovaj
"Nakon to je Allah, d.., stvorio
ajet govori 0 Tevratu i Indilu, a da su
s tvorenja, u Knjigu koja se nalazi
harfovi Elif, Lam, Mim ime Kur'ana,
kod Njega zapisao je: 'Moja milost
to
znai da su Tevrat i Indil nago.
, M OJU sr d z" b u.
na dv l a d at ce
.
vjetavali objavljivanje Kur'ana 1 da
Neki kau: "Allah, d.., obeao potvruju njegovu ispra nost te d
je Svome Poslaniku, s.a.v.s., da e Kur'an nosi sve to su om sadravali

mu objaviti Knjigu ija slova voda i vie od toga.
nee moi saprat i. Na to obea nje
Neki smatraju da ovaj ajet govori
ukazuje predanje Ajada ibn Himara o Levhi Mahfuzu.
el-Medaija koji prenosi da je AllaKisai veli: " Ovaj ajet govori o
hov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Allah, tome da je Kur'an jo na nebu i da
d.., pogledao je u stanovnike Ze njegovo kompletno objavljivanje jo
mlje pa Mu se niko, ni od Arapa m nije zavreno. "
od nearapa, nije svidio osim pojeDrugi kau: "Allah, d.., obeao
dinaca, sljedbenika Knjige. Nakon
je slj edbenicima Knji ge da e Mu
toga, rekao mi je: 'Poslat u te da
hammedu, s.a.v.s., objaviti Knj igu,
tvoj im poslanstvom iskuam i tebe
a ovaj ajet govori o tom obeanju."
i ostale ljude. Objavit u ti Knjigu
Muberred veli: "Znaenje ovog ajeta
ija slova voda nee moi saprati, a
jeste: ' Ovo j e Knjiga za koju ste
ti e njezine ajete uiti i kada spava
vjerovali da e vas povesti u pobjedu
i kada si budan.'" 1 5 1 Komentirajui
protiv nevjernika. "'
.
ovaj hadis, neki kau: "Ovaj haOsnovno znaenje rije \.%}1
dis govori o poetku objavljivanja
el-kitab (knjiga) j es te - sakupiti,
Kur'ana u Mekki: 'Mi emo ti, doista,
objediniti, j er u sebi sakuplja slova.
teke rijei slati. ' (El-Muzemmil, 5)
Rije el-ketibetu znai - jedini
Allahov Poslanik, s.a.v.s., neprestano
ea a nazvana je ovim imenom zbog
H adis biljee B ubari i Muslim u Sahi to a to se vojnici okupljaju u njoj.
hima, Tirmizi, Ibn Mada i A h med.
Rij e yl el-kitab moe znaiti
i - stroga obaveza, propis, odredba...
' " ' so
1 50
151
Sura EI-Bekara
1 45
upuivao. " ( Er-Rad, 7) I rekao j e

, , \., Uzvieni: '11 ti, zaista, upuuje na
( . .)
"... u koju nema nikakve sumnje... '' Pravi put. " ( E- ura, 52) U ovi m
(El-Bekara, 2)
Rije )1 er-rejb upotrijebljena u
ovom ajetu moe imati tri znaenja:
prvo - sumnja; drugo - potvora;
tree - potreba.
Kur'an je Allahova, d.., Knji
ga i u to nema nikakve sumnje niti
mogunosti potvore da je to la. To
znai da je ta Knjiga suta istina, obja
vio ju je Allah, d.., ona je Njegov
govor, a Njegov govor nije stvoren i
to je Njegova osobina koju oduvijek
posjeduje. Nema prostora za sum
nju pa makar nevjernici i sumnjali u
njega (Kur'an). Neki pak smatraju
da ovaj dio ajeta sadri zabranu, tj :
"Ne smijete sumnjati u ovu Knjigu",
tako da je znaenje ovog ajeta: "Ovo
je Knjiga koja je suta istina. "
(- ;;:ll IS .l.A w \.,

"... uputstvoje svima... " (El-Bekara, 2)
,
, _,
ajetima Allah, d.., potvruje da

ljudi mogu u kazati na Pravi put,
pozivati u njega i upozoravati dru
ge ljude. Meutim, jedino je Allah,
d.., u stanju uiniti da neko pone
slijediti Pravi put tako to e nadah
nuti njegovo srce i pomoi mu da
krene Pravim putem. Obraajui
se Svome Poslaniku, s.a.v.s., Allah,
d.., rekao je: "Ti, doista ne moie
uputiti na Pravi put onoga koga ti

ieli. " ( El-Kasas, 52). Uputa koja
. .
..
se spominJe u ovom aJetu ustvan Je
osjeaj koji se pojavljuje u srcu i koji
niko drugi osim Allaha, d.., nije u
stanju stvoriti. O takvoj uputi govori
ajet: "Njima e Gospodar njihov na
Pravi put ukazati. " (El-Bekara, 5), ili
ajet: "/ ukazuje na pravi put onome
kome On hoe. " Ounus, 2 5 ) Ebu
Meali kae: " Kada se spomene rije
uputa, ona govori o svemu to vodi
ka Dennetu. "
N e k i s matraj u da j e rije-s -:4il
el-huda jedno od imena dana, jer se
ljudi danju orijentiraju ta da rade
ne bi li sebi osigurali ono to im je
potrebno za ivot.
Rije -.s :4il el-huda upotrijebljena

u ovom ajetu u arapskom jeziku ima
znaenje - uputstvo i pojanjenje, tj.
ova Knjiga otkriva Pravi put onima
koji ele da ga shvate, prua im sve
potrebne upute i pojanjenja.
.
.. "'
,(. - ;:::ll
Postoje dvije vrste upute: uputa
koja se deava kao rezultat pojanja
i,$
"...onima koji se budu Allaha bojali."
..l.A
vanja i ukazivanje rijeima i djelima,
,
(El-Bekara, 2)
a to je ono to su u stanju uiniti
vjerovjesnici i njihovi s lj edbenici.
Allah, d.., s ciljem da ukae
Allah, d.., rekao je: '11 svaki narod poasti bogoboj aznima, kae da je
imao je onoga ko ga je na Pravi put Kur'an uputa samo njima iako je
1 46

J
objavljen kao uputa svim ljudima,

Ebu Sulejman ed-Darrani veli:
jer su jedino bogobojazni povjerovali "Bogobojazni su oni iz ijih je srca
Allah, d.., odstranio ljubav prema
u nJega.
strastima. "
Neki kau da je osnovno znaenje
Omer ibn Hattab, r.a., jednom je
rijei C>).ll et-takva - bogobojaznost,
ustvari, suzdravanje od mnogo go prilikom upitao Ubejja ibn Kaba, r.a.,
vora. To potvruje i sljedee preda ta je to bogobojaznost, pa mu Ubejj,
nje: " Bogobojazan ovjek m nogo r.a., odgovori pitanjem: "Jesi li ikada
uti i on je na stepenu iznad obinog prolazio kroz mjesto koje je zaraslo
vjernika i muslimana." 1 52 To je onaj u trnovito rastinje?" Omer, r.a., ree:
koji se, i pored dobrih djela i iskrenih "Jesam." Ubejj, r.a., upita: " I kako si.
v " o mer, r.a., o d govon:
dova, boji A llahove, d.., kazne. se ponasao.
"Bio sam oprezan i dobro sam pazio
N eki s matraju da ove rije znae
da injenjem dobrih djela naini da me trnje ne ubode." Ubejj, r.a.,
pregradu izmeu sebe i Allahove, ree: "To je primjer bogobojaznosti."
Ibn Mutezz je znaenje ovih rijei
d.., kazne.
pretoio u sljedee stihove:
Prenosi se da je A bd ullah ibn
Mesud, r.a., upitao svoga bratia: Kloni se svih grijeha bili mali ili veliki,
jer to je bogobojaznost.
"Bratiu moj, vidi li koliko mnogo
ljudi ima ? " On je odgovorio: "Vi
Ponaaj se kao onaj ko prolazi kroz
dim." Abdullah ibn Me sud, r.a., ree
trnje,
mu: "U njima nema nikakva dobra
pa dobro gleda gdje staje.
osim kod onih koji se kaju zbog
uinjenih grijeha i kod onih koji su Ne shvaaj olahko ni najmanji grijeh,
bogobojazni." Zatim ga je ponovo
jer od sitnih kamenia
upitao: "Bratiu moj, vidi li koliko
sazdan je i najvei brijeg.
mnogo ljudi ima? " On je odgovorio:
"Vidim. " Abdullah ibn Mesud, r.a.,
Rije C>).ll et-takva bogoboja
ree: "U njima nema nikakva dobra znost objedinjuje svako dobro i to je
osim kod onih koji su ueni i kod ono to je Allah, d.., naredio svim
onih koj i stjeu znanje."
generacijama ljudi. Bogobojaznost
je najbolje ega se moe prihvatiti
Ebu Jezid el-Bistami veli: "Bogo
neki ovjek. J ednom prilikom neko
bojazan je onaj ovjek koji kada go
je rekao plemenitom ashabu Ebu
vori, to ini u ime Allaha, d.., i kada
Derdau, r.a.: "Tvoji prijatelji reciti
neto radi, to ini u ime Allaha, d.."
raju poeziju, a od tebe do sada nismo
upamtili
nijedan stih." Ebu Derda,
Predanje su rijei Omera ibn Abdul
Aziza (Allah mu se smi lovao).
r.a., odgovori mu u stihovima:
-
1 52
Sura El-Bekara
ovjek eli u blagodatima ivjeti,
ali Allah, d.., daje samo to On eli.
ovjek tei samo za koriu i imetkom,
ali je bogobojaznost najbolja
korist za koju treba moliti.
1 47
Meutim, iskreni e vjernici strpljivo

podnositi sve potekoe i svoju e
snagu crpjeti iz svoje vjere i to e ih
uiniti upornim u postizanju ciljeva
kojima ude. Oni e se neprestano
odazivati na Allahove, d.., naredbe,
i nou i danju. Molit e Ga rijeima:
'Gospodaru na, Gospodaru na', i
tajno i javno, sve dok im se Allah,
d.., ne pone i javno i tajno oda
zivati na njihove molbe."
Ehu Umama, r.a. , prenosi da je

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Najbolje to ovj ek moe i mati
poslije bogobojaznosti jeste dobra
ena koja, ako joj neto naredi, po
slua ga, pogled na nju razveseli ga,
Rije .: :11 el-gajb - nevidljivi svi
ako je neto zakletvom obavee, ona jet odnosi se na sve ono to nismo
tu zakletvu ispuni, a ako je odsutan, u s tanj u oima vidjeti. Uenjaci
1 53 se razilaze u tome na ta se tano
ona uva svoju ast i njegov imetak."
odnosi ova rije. Jedni smatraju da

: , .:S1) rij e el-gajb oznaava ono to j e
o
::'
-= , , u. 4,)-=
j nevidljivo za nae oi, a to Allah,

IJ
"Oni koji u nevidljivi svijet budu d.. spominje u ovom ajetu. Ibnul
Arebi smatra da ovo miljenje nije
vjerovali " (El-Bekara, 3)
ispravno. Drugi kau: "To su kada
Osnovno z naenje rijei .Sh i kader - Allahove, d.., odredba i
juminun (vjeruju) jeste - smatraju odreenje." Neki kau: "To je Kur'an
istinitim, tako da rije 0 iman i sve ono o emu nas je Allah, d..,
(vjera) znai - vjerovati da je neto u njemu obavijestio, a to nismo u
istina. Ova rije upotrijebljena je u stanju vidjeti." Drugi kau: "To je
ovom znaenju u sljedeem ajetu: sve ono o emu nas je Allahov Posla
ti nam nee vjerovati iako istinu nik, s.a.v.s., obavijestio, a to nismo
govorimo. " 'G u suf, 1 7)
u stanju shvatiti naim razumima,
Haddad ibn Haddad el poput predznaka Sudnjega dana,
Ahvel prenosi da je Katada rekao: patnji u kaburu, okupljanja svih ljudi
"Sine Ademov, ako misli da e na Sudnjem danu, Sirat-uprije, vage
postii ono to eli samo na osnovu djela na kojoj e se mjeriti ono to su
svoga truda, onda znaj da e ubrzo ljudi inili na ovom svijetu, Dennet,
klonuti, jer je dua sklona posusta Dehennem i dr. " Ibn Atijja veli:
janju i zaas se zasiti i poklekne. "Ova miljenja nisu suprotstavljena
i rije el-gajb odnosi se na sva njih."
1 5 3 Hadis bi ljei I bn Mada i hasen je,
dobar, na osnovu brojnosti predanja. Propisano nam je da u ovo vjerujemo
Slian hadis biljee Nesai i Ebu Davud. i na ovo upuuje hadis u kojem stoji
(Jif2 tAdjj
.
...
1...!.4!!.8
"-'ifiir imama Kurtubij_..!:!:

_,Tt
'a
da je Dibril, a.s., upitao Allahova propisanim pokretima u tano odre
Poslanika, s.a.v.s.: "Reci mi ta je to eno vrijeme.154
vj era ( im an) ? " Allahov Poslanik,
Drugi pak smatraju da rijei Ltil
s.a.v.s., odgovorio mu je: " Vjera se ;\znae ustrajnost u obavljanju
sastoji od toga da vjeruje u Allaha, namaza. Na ovo znaenje upuuju
d.., Njegove meleke, objave, posla rijei Omera, r.a., koji je rekao: "Ko
nike, a.s., Sudnji dan i da vjeruje da se bude brinuo o namazu i bude
sve to se dogaa biva kao rezultat ustrajan u njegovu obavljanju, sa
Allahove, d.., odredbe." Dibril, uvat e svoju vjeru, a ko namaz
a.s., ree mu: " Istinu si rekao."
zapostavi, sva ostala njegova djela
_____
_
____
_____ ___
Abdullah ibn Mesud, r.a., rekao je:

"Najbolje u ta vjernik moe vjero
vati j este el-gajb - nevidljivi svijet."
Nakon toga, prouio je ovaj ajet.
Allah, d.., rekao je: "Za one koji
se budu Allaha bojali i kada ih niko

ne vidi. " (El-Enbija', 49) Mi nismo u
stanju vidjeti Allaha, d.., i to je na
ovom svijetu nemogue iako je Nje
govo postojanje neupitno. Iskreni
vjernici vjeruju da imaju Gospodara
Koji je svemoan i Koji e ih nagraditi
ili kazniti zbog onoga to su inili.
Zbog toga oni paze ta rade i kada
su sami i kada ih niko od ljudi ne
vidi. Oni dobro znaju da ih On vidi
i motri na njihove postupke. Sva su
ova znaenja sadrana u kur'anskim
ajetima i meu njima nema nikakve
oprenosti.
Uzvieni kae: "/ molitvu obav
ljali. " (El" Be kara, 3)
. .
Rijei ;1 Ltil ikametus-salati

uspostavljanje namaza podrazumi
jevaju njegovo izvravanje sa svim
njegovi m ru knovima, sunnetim a,
bit e nitavna. "

Uenje ikameta prije farz-namaza
poznat je propis i prema miljenju ve
ine uenjaka to je sunnet, a onaj ko
izostavi ikamet, ne mora obnavljati
namaz. Prema Evzaiju, Atau, Mud
ahidu i Ibn Ebi Lejlu uenje ikameta
prije farz-namaza j este vadib, pa
onaj ko izostavi njegovo uenje treba
obnoviti svoj namaz. Ovo miljenje
prenosi se i od pripadnika zahirijskog
mezheba, kao i od Malika, a Ibnul
Arebi odabire ga kao najispravnije
miljenje. On veli: "Dokaz da je to
vadib jeste hadis u kojem je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., naredio j ednom
beduinu, kada ga je poduavao pro
pisima namaza, da proui ikamet." 1 55
Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio mu
je da proui ikamet isto kao to mu
je naredio da uzme abdest, okrene
se prema kibli, izgovori tekbir i sl.
Ibnul-Arebi dalje veli: "Ovaj hadis
upuuje vas na to da se sloite s
miljenjem imama Malika koje se
1 54
1 55
I bid.
Hadis biljei Ebu Davud, od Rufae
ibn Rafia, r.a., i hasen je, dobar.
Sura El-Bekara
podudara s hadisom prema kojem
je uenje ikameta stroga obaveza."
Meutim, Ibn Abdul-Berr veli:
"Hadis u kojem je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: ' U namaz se stupa
izgovaranjem poetnog tekbira' 156,
dokaz je da onaj ko ne izgovori po
etni tekbir, nije stupio u namaz, tako
da se zbog onoga to se prije toga
izostavilo namaz ne mora obnav
ljati, osim u sluaju ako se ne uzme
abdest, ne okrene se prema kibli ili
ako se namaz obavi izvan njegova
propisanog vremena.'"
Neki kau : "Ako neko namjerno
izostavi uenje i kameta, obnovit
e namaz. Meutim, to nee uini
ti zbog toga to je uenje ikameta
obavezno, jer tada ne bi bilo razlike
izmeu namjernog ili nenamjernog
izostavljanja, nego zbog zapostav
ljanja pritvrenog sunneta."
1 49
namazu kada stignete, a ono to ste

propustili nadoknadi te." 157
Ebu Hurej ra, r.a., prenosi da je
rekao: " Kada se uspostavi demat,
nemojte uriti u damiju. Kreite se
smireno i dostojanstveno. Klanjajte
ono to sustignete, a ono na to
ste zakasnili, naklanjajte."158 Razlog
tome jeste to to e se onaj ko uri
ili tri zadihati, a to e mu poremetiti
koncentraciju i smirenost u namazu.
Meutim, jedna skupina uenja
ka, meu njima Ibn Omer, r.a., i
Ibn Mesud, r.a., zastupaju suprotno
miljenje i smatraju da onaj ko se
boji da e zakasniti na rekat treba
pouriti da se to ne bi desilo. Ishak
veli: "Onaj ko se boji da e zakasniti
na rekat treba pouriti." Slino mi
ljenje prenosi se i od Malika, koji
kae: "Nema smetnje da onaj ko se
nalazi na j ahalici (u prijevoznom
sredstvu) pouri." Na osnovu ovoga
neki prave razliku izmeu onoga
ko ide pjeice i onoga ko se nalazi
u nekom prijevoznom sredstvu, jer
se ovaj drugi ne moe zadihati.
Uenjaci se razilaze u tome da

li e onaj ko uje uenje ikameta
pouriti u damiju ili ne? Veina
uenjaka smatra da ne treba uriti
S ma t ra m da j e p rakt i c i ran j e
pa makar postojala mogunost da
se zakasni na rekat. Kao dokaz oni sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
navode hadis u kojem je Allahov p ree te da se onaj ko je krenu o
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nakon to obaviti namaz u damiji treba kretati
se proui ikamet za namaz, nemojte smireno i dostojanstveno. J er, kada
uriti u damiju, nego hodajte smi se kree ka damiji, kao da se nalazi
reno i dostojanstveno. Prikljuite se u namazu, a onaj ko je u namaz,
1 56
Hadis biljee Ebu D avud, Tirmizi,

D a r i m i i A h me d . H a d i s je s a h i h ,
vjerodostojan.
1 57
1 58

hima, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai.
H adis biljei Muslim u Sahihu.
1 50
a
im
a
u
rt
u
b
ii
Tir
maK
__
__
__
__
__
__
__
__
__
_
treba biti smiren i sabran i na ovaj

nain e zas i uiti nagradu od Allaha,
d.. Kab ibn Udra, r.a., prenosi da
"Kada se abdesti i krene ka damiji,
nemoj pucketati prstima, jer ti se ve
nalazi u namazu." 159 U ovom hadisu
Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranjuje
da se ini ono to je manji prekraj od
tranja, ukazujui na to da je onaj ko
se kree ka damiji na neki nain ve
u namazu. Ovi hadisi pojanjavaju
nam znaenje ajeta: "Poiurite da
molitvu obavite.. " (El-Dumua, 9)
U ovom se ajetu ne nareuje tranje i
urba koracima, nego da izvravanju
Allahovih, d.., naredbi treba dati
pred nost u odn osu na sve drug o.
Malik ovako tumai ovaj ajet i njegovo je m iljenje ispravno. Allah,
d.., naJ bolJ e zna!
Nakon prouenog ikameta ne
moe se klanjati nafila-namaz, jer
se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Nakon to se proui ikamet, moe se klanjati samo
farz-namaz."160
Osnovno znaenje rijei 6Ll\
es-salatu jeste - dova i izvedena je
iz glagola - sal/a - jusalli,
to znai -uiti dovu. Dokaz za
to jeste hadis u kojem je Allahov
Pos lam"k, s.a.v.s., re k ao: "Kada ne ko
.
1 59 H a d i s b i l j e e E b u D a v u d , T i r
m i zi , A h m e d , D a r i m i i s a h i h j e ,
vjerodostojan.
1 60 H adis biljee Muslim u Sahihu, Ebu
Davud, Tirmizi, Ibn Mada i Dari mi,
od Ebu Hurejre, r.a.
od vas bude pozvan na gozbu, neka

se odazove i neka jede. A ako bude
postio taj dan, neka proui dovu 1 61
za domaina." 1 62
Kada je Esma, r.a., rodila Abdu
Haha ibn Zubejra, r.a., poslala ga je
kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji
ga je pomilovao svojom rukom i
prouio dovu za njega. 163 I u ovom
predanju upotrijebljen je isti izraz
kao i u ajetu: "/pomoli se za njih. . "
(Et-Tevba, 1 03)
Rije bl\ es-salatu znai - dova,
a moe znaiti i - milost. Primjer za
to jeste uenje salavata kojima nas
je poduio Allahov Poslanik, s.a.v.s.:
''Allahu, blagoslovi Muhammeda... " 1 64
Tako er mo e zna iti ibad et
(oboavanje) , jer je u tom kon tek
stu upotrijebljena u ajetu: "Molitva
.
nJl hova pored Hrama svodz. se samo

na zviidanje. .. " (El-Enfal, 35), tj.
nji hov ibadet. Ova rije takoer

moe znaiti dobrovoljno djelo,
slavljenje i velianje. Komentirajui
ajet: 'J4 mi Tebe veliamo i hvalimo . "
(El-Bekara, 30) neki kau da znai
- obavljamo namaz. Takoer moe
znaiti - uenje Kur'ana, a dokaz za
_
16 1
Doslovno: " Neka n a njega donese

salavat."
162
Hadis bi ljee Muslim u Sahihu, Ebu

Davud, Tirmizi i A h me d .
16 3

hima i A h med. Slian hadis biljee
Buhari, Ebu Davud i Ahmed, ali od

A i e, r. a.
1 64

Davud, Tirmizi, Nesai, Ahmed i Malik.
151
Sura El-Bekara
O bavljanje namaza nee biti

to jeste sljedei ajet: "Ne izgovaraj
na sav glas Kur'an kad molitvu obav ispravno ukoliko se ne ispune njegovi
lja... " (El-Isra, 1 1 0)
artovi i farzovi. artovi, tj. uvjeti za
Rije bL;.JI es-salatu moe znaiti i ispravnost namaza jesu istoa, o
- kua u kojoj se obavlja namaz, tako
da je ovo izraz koji objedinjuje mno
go znaenja. Ibn Faris veli: "Ovom
je rijeju Allah, d.., nazvao ovu
vrstu ibadeta. Allah, d.., nijedan
vremenski period nije ostavio bez
vjerozakona i nije objavio nijedan
vjerozakon a da u njemu nije pro
pisao obavljanje namaza."
Uenjaci se razilaze u tome o

kojoj vrsti namaza govori ovaj ajet.
Neki smatraju da govori samo o
farz-namazima, a neki da govori i o
farzovima i o dobrovoljnim namazi
ma. Drugo je miljenje ispravnije, jer
je izraz upotrijebljen u ovom ajetu
openit, a bogobojazni obavljaju i
farzove i nafile.
Obavljanje namaza uzrokuje po
stizanje nafake. Allah, d.., rekao
je: "Naredi eljadi svojoj da obavlja
molitvu i istra} u tome! Mi ne traimo

od tebe da se sam hrani, Mi emo te
hraniti. . . " (Ta-Ha, 1 32 ) O ovome
emo, ako Allah da, opirnije govoriti
kada budemo tumaili suru Ta-Ha.
Obavljanje namaza takoer moe
biti uzrokom da nas Allah, d..,
izlijei od nekih bolesti. Kada bi se
zbog neega uznemirio ili zabrinuo,
Allahov Poslanik, s.a.v.s., potraio bi
spas u namazu. 1 6 5
kojoj emo opirnije govoriti kada

budemo tumaili sure En-Nisa' i
El-Ma'ida, i pokrivanje stidnih mje
sta, o emu emo opirnije govoriti
kada budemo tumaili suru El-A'raf.
Farzovi namaza su: okrenuti se
prema kibli, zanijetiti, izgovoriti
poetni tekbir, prouiti suru El-Fa
tihu, obaviti ruku' i u potpunosti
se s m iriti u tom poloaju , podii
se s ruku'a i potpuno se uspraviti,
uiniti seddu i potpuno se umiriti
u tom poloaju, podii se sa sedde
i smiriti se u sjedeem poloaju te
napraviti pauzu izmeu dviju seddi.
Sve nabrojane potvruje predanje u
s.a.v.s., poduavao nekog ovj eka
kako e obavljati namaz pa mu je,
izmeu ostalog, rekao: " Kada eli
obaviti namaz, uzmi abdest, zatim se
okreni prema kibli, izgovori poetni
tekbir, a nakon toga proui neto
iz Kur'ana. Zatim uini ruku' tako
to e se smiriti u tom poloaju,
nakon toga se uspravi u potpunosti i
smiri se u tom poloaju. Zatim uini
seddu tako to e se u potpunosti
smiriti u tom poloaju, a nakon toga
.
se usprav1 1 u potpunosti se umm u
sjedeem poloaj u. Na ovaj nain
.
1 65
Hadis biljee Ebu Davud i Ahmed, i

hasen je, dobar.
1 52

..
postupaj tokom obavljanja namaza

u cijelosti."166
Uenjaci kau: "U ovom hadisu
Allahov Poslanik, s.a.v.s., pojasnio
nam je ruknove, sastavne dijelo
ve namaza. Sve to nije spomenuo,
nije namaski vadib, poput uenja
ikameta, podizanja ruku prilikom
izgovaranja tekbira, duine uenja
Kur'ana, izgovaranja tekbira prilikom
odlaska na ruku' i seddu i prili
kom vraanja na kijam, izgovaranja
zikrova na ruku'u i seddi, uenja
et-tehijjatu na kraju namaza i predaje
selama. O propisima koji se odnose
na uenje ikameta i El-Fatihe u na
mazu prethodno smo govorili. Prema
miljenju velikog broja uenjaka, po
dizanje ruku pri izgovaranju tekbira
nije vadib, a kao dokaz oni navode
predanje Ebu Hurejre, r.a., i Rufae
ibn Rafia, r.a. Davud i neki njegovi
uenici smatraju da je ipak vadib
podii ruke pri izgovaranju poetnog
tekbira, a neki drugi smatraju da je to
obavezno pri izgovaranju poetnog
tekbira, pri odlasku na ruku' i pri
podizanju s ruku'a. Oni smatraju
da namaz onoga ko to ne bude i
nio nije ispravan. Ovo je miljenje i
Humejdija, a prenosi se i od Evzaija.
Kao dokaz oni navode predanje u
s.a.v.s., rekao: 'Klanjajte onako kako
1 66

hima, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i I bn
Mad a.
mene vidite da klanjam.'167 Oni kau:

'Ovaj hadis kae da smo obavezni
obavljati namaz onako kako ga je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavljao,
jer je on taj koji nam je prenio Alla
hove, d.., naredbe. Kad je rije o
izgovaranju tekbira u namazu, osim
poetnog, veina uenjaka smatra
ga sunnetom."' Ibn Kasim, uenjak
malikijskog mezheba, veli: " Ko u
jednom namazu izostavi tri ili vie
tekbira, treba uiniti sehvi-seddu
prije p redaje selama, a ako to ne
uini, njegov namaz nije ispravan.
Ako izostavi jedan ili dva tekbira,
takoer e uiniti sehvi-seddu, ali
ako to ne uini, njegov e namaz biti
ispravan. " Prenosi se da je smatrao
da onaj ko u namazu izostavi jedan
tekbir, ne treba initi sehvi-seddu.
Uenjaci se slau u tome da je nij
jet prije stupanja u namaz obavezan.
Sutina nijjeta jeste u tome da onaj
ko eli obaviti namaz ima namjeru
da se ovim dobrim djelom priblii
Allahu, d.., tako to e uiniti ono
to mu je nareeno, tano onako
kako se to trai od njega. Ibnui-Arebi
veli: "Osnova je da nijjet bude usko
povezan s djelom koje se namjera
va uiniti ili da se desi neposredno
prije izvrenja djela. Ako se donese
odluka za injenje nekog djela pa iz
1 67
Hadis je vjerodostOjan. Bi ljee ga:

Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi,
Nesai, Darimi, Ibn Mada i Ahmed,
svi kao podue predanje Malika ibn
Huvejrisa, r.a . Buhari i Ibn H ibban
biljee svoje verzije.
Sura EI-Bekara
odreenog razloga njegovo izvre
nje bude odgoeno tako da ovjek
zaboravi da ga je htio uiniti, nijjet
treba biti obnovljen. Nijjet nee biti
vaei ukoliko se desi nakon uinje
nog djela. Jedino postoji olakica
kod posta i on se moe unaprijed
donijeti ako postoji bojazan da e se
to pravovremeno zaboraviti."
Ovo su samo neki propisi o na
mazu a o jo nekima govorit emo
u nastavku. O ruku'u, obavljanju
namaza u dematu, kibli i obavlja
nju namaza u predvieno vrijeme
govorit emo tokom t u m aenja
ove sure. O skraivanju namaza i
o salatul-havfu ( namaz u strahu)
govorit emo tokom tumaenja sure
En-Nisa', o namaskim vremenima
tokom tumaenja sura Hud, El-Isra
i Er-Rum, o nonom namazu kada
budemo tumaili suru El-Muzemmil,
o seddei-tilavetu pri tumaenju sure
El-A'raf, o seddi koja se ini kao
znak zahvalnosti Allahu, d.., pri
tumaenju sure Sad itd.
U zvi eni kae: "J udjeljuju dio
1 53
rekao: "Opskrbu daje jedino Allah,

Moni i jaki. " (Ez-Zarijat, 58) Ta
koer j e rekao: "Na Zemlji nema
nijednog ivog bia, a da ga Allah ne
hrani. " (Hud, 6) Ovi ajeti nepobitno
potvruju injenicu da Allah, d..,
daje opskrbu a da ljudi tu opskrbu
sakupljaju i pronalaze onoliko koliko
im je odreeno. Ono to je Allah,
d.., vjerom dozvolio da se koristi
nazivamo halalom, dozvoljenim, a
ono to je vjerom zabranjeno nazi
vamo haramom, zabranjenim, ali i
jedno i drugo naziva se opskrbom.
Komentirajui ajet: "]edite hranu
Gospodara svoga i budite Mu zahval

ni; kakav divan kraj i Gospodar Koji
mnogo prata " (Sebe', 1 5) , jedan je
uenjak rekao: "Spominjanje oprosta
u ovom ajetu dokaz je da opskrba
moe biti i dozvoljena i zabranjena."
Rije jj_)l er-rizk infinitiv je gla
gola koji u arapskom jeziku znai
- darivanje. Ibn Sikkit veli: "Rije
jj_) l er-rizk znai - zahvalnost.
D o kaz za to jeste sljedei ajet: 'J
umjesto zahvalnosti to vam je hrana

od onoga to im Mi budemo davali. " darovana - vi u njega ne vjerujete. '
(El-Vaki'a, 82), tj. umjesto da ste
zahvalni, vi ga u la utjerujete."'
Osnovno znaenje rijei 0)g
junfikun (udjeljuju) jeste odvajanje
imetka od ruke. Iz istog korijena je
i rije t:;; munafikun (licemjer) , jer
iman naputa njegovo srce.
Uenjaci se razilaze u tome o
li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj kakvom udjeljivanju ovaj ajet govori?
koji vas s neba i iz zemlje opskrbljuje?" Ibn Abbas, r.a., smatra da se radi o
(El-Fatir, 3) Allah, d.., takoer je zekatu, jer se spominje nakon govora
(El-Bekara, 3)
Prem a miljenju ehli-sun neta
vel-demaata jj_) l er-rizk - opskrba je
sve ono to ov} ek moe koristiti za
svoje potrebe, bez obzira na to da li je
to vjerom dozvoljeno ili zabranjeno.
Opskrbu daje samo Allah, d.., a
dokaz za to jeste sljedei ajet: "Postoji
1 54
Tefjir imama Kurtubiia
o namazu. Ibn Mesud, r.a., smatra

da ovaj ajet govori o i metku koji
ovjek troi na svoju porodicu. Ebu
Hurejra, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Dinar koji
udijeli na Allahovu, d.., putu.
Dinar koji udijeli da bi oslobodio
roba. Dinar koji udijeli siromahu i
dinar koji u troi na svoju porodicu.
Najveu nagradu imat e za ono
to si potroio na svoju porodicu." 168
Sevban, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: " ovjek e
imati najveu nagradu za ono to
potroi na svoju porodicu. Sve to
ovjek potroi na svoju jahalicu ili
na svoje prijatelje ubraja se u imetak
koji je potroio na Allahovu, d..,
putu ."1 69 Ebu Kilaba veli: "Koji to
ovjek moe imati vecu nagradu od
onoga koji svoj imetak troi na svoju
djeicu, pa ih na taj nain uva harama
i ini neovisnim o drugim ljudima. "
N eki pak smatraju da ovaj ajet
govori o dobrovoljnom udjeljivanju
imetka. Ovo miljenje zastupao je
Dahhak, a kao dokaz navodi inje
nicu da se samo zekat, tj. obavezno
udjeljivanje imetka naziva ovim ime
nom. Ako se upotrijebi neki drugi
izraz, onda moe ukazivati i na ze
kat i na adaku. Ako se upotrijebi
rije udjeljivanje, onda se to odnosi
samo na dobrovoljno davanje imetka.
Dahhak veli: "Udjeljivanje imetka
1 6H
1 6

Hadis biljee Muslim u Sahihu, Tirmizi,
Ibn M ada i Ahmed.
bio je nain da se vjernici priblie

Allahu, d.., ali su ga udjelj ivali u
skladu sa svojim mogunostima i
eljama. Tako je bilo sve dok Allah,
d.., nije u suri Et-Tevba objavio
ajete koji su kazali da je udjeljiva
nje dijela imet ka stroga obaveza i
n aveli kategorije kojima se zekat
moe dati." Neki smatraju da ovaj
ajet govori o onome to je ovjek
obavezan izdvajati iz svoga imetka
mimo onogo to je duan dati na ime
zekata. injenica da ovo udjeljivanje
Allah, d.., spominje odmah nakon
namaza govori da je to obavezno, a,
s druge strane, injenica da na ovom
mjestu nije upotrijebljen izraz zekat
kazuje da se ne radi o zekatu. Sma
tram ispravnim miljenje onih koji
ovaj ajet razumijevaju openitim, koji
govori o svim vrstama udjeljivanja
imetka, jer je u njemu pohvala za sve
one koji iz onoga ime ih je Allah,
d.., opskrbio daju neto i drugima,
a Allah, d.., nagradit e ih samo za
ono to su udijelili iz imetka koji su
stekli na dozvolje n nain. Dakle,
ovaj ajet govori o udjeljivanju zekata
ali i o dobrovoljnim materijalnim
prilozima.
Neki kau: "Vjerovanje u nevid
ljivo je osjeaj koji se deava u srcu,
u obavljanju namaza uestvuje tijelo,
a udjeljivanje je rtva koja se podnosi
u imetku."
1 55
Sura El-Bekara
Na pitanje: " Kako moemo vje
"! onima koji budu vjerovali u ono
to se objavljuje tebi i u ono to je prije rovati u sve nebeske knj i ge kada
tebe objavijeno i onima koji u onaj svijet one sadre razliite propise koji su
budu vrsto vjerovali. " (El-Be kara, 4) nekada i suprotstavljeni ? " postoje
dva odgovora:
Neki smatraj u da j e ovaj ajet
- prvi, mi vjerujemo da ih je Allah,
objavljen o sljedbenicima Knjige koji d.., objavio Svojim odabranim po
su primili islam, poput Abdullaha ibn slanicima. Ovo miljenje zastupaju
Selama, r.a., a da je prethodni ajet oni koji smatraju da mi nismo oba
objavljen o Arapima koji su prihvatili vezni p rakticirati vjers ke obrede
vjeru islam. Drugi pak smatraju da prijanjih poslanika;
svi ov1 aJeti govore openito o svim
- drugi, vjerujemo u one propise
VJerntctma.
koje islam nije derogirao. Ovo mi
Dio ajeta: "... ono to se tebi objav- ljenje zastupaju oni koji smatraju
ljuje... " govori o Kur'anu, a dio: "... i da smo mi ipak obavezni prakticirati
u ono to je prije tebe objavljeno ... " propise koji se nalaze u prijanjim
govori o prijanjim nebeskim objava objavama u koliko nisu Kur'anom
ma. Ovo je u suprotnosti s onim to derogirani. O ovome emo kasnije,
su uinili jevreji i krani, o koj ima ako Allah da, opirnije govoriti.
je Allah, d.., objavio sljedei ajet:
Uzvieni kae: "! onima koji u
kad im se kae: 'Vjerujte u ono to onaj svijet budu vrsto vjerovali", tj.
Allah objavljuje!' - oni odgovaraju: budu vjerovali u proivljenje i oku
'Mi vjerujemo samo u ono to je nama pljanje na Sudnjem danu. Rije l
objavljeno. "' (El-Bekara, 9 1 )
jekin (vrsto uvjerenje) u arapskom
Neki u enjaci kau : " Kada j e jeziku znai - znanje u kojem nema
objavljen dio ajeta: 'Onima koji u mjesta sumnjama i nedoumicama.
,
J
nevidljivi svijet budu vjerovali... ', je
vreji i krani su rekli: 'Mi vjerujemo j Mi.J J;.
u nevidljivi svijet.' Kada je objavljen
(01
dio ajeta: '... i molitvu obavljali. . . ', oni
"Njima e Gospodar njihov na Pravi
su opet rekli: 'I mi molitvu obav
put ukazati i oni e ono to ele postii. "
ljamo.' Kada je objavljen dio ajeta:
(El-Bekara, 5) Njihov uspjeh ogleda se
'... i udjeljuju dio od onoga to im Mi
u torne to e ui u Dennet i vjeno
.
.
budemo davali .. . ', oni su rekli: 'I mi
u nJemu ostati.
udjeljujemo milostinju.' Meutim,
Ibn Ebi Ishak veli: " 01 El-mu
kada je objavljen ajet: 'I onima koji
budu vjerovali u ono to se objavljuje flihun su oni koji su postigli ono to
tebi i u ono to je prije tebe objavijeno ', su eljeli i koji su se spasili onoga od
ega su strahovali.''
oni su uutjeli i razili se."
ji)
1::!..
6
5!::!.
=-c;
Tejiir imama Kurtubi a
_
_
_
_
_
_
_
_
Rije t)Uj1 el-felah (uspjeh) svia, odmah kae: 'Nikakva dobra

" 1 70
arapskom jeziku oznaava - posti od tebe nikada nisam vidjela. '
O snovno znaenje rijei _)bj1
zanje onoga emu se tei i spas od
el-kufr u arapskom j eziku j este svega od ega se strahuje.
zastiranje i pokrivanje.
Rije Ki l el-kafir (nevjernik) u
arapskom jeziku moe jo znaiti i
- more, velika rijeka, zemljoradnik.
"Onima koji nee da vjeruju doista Ovo posljednje znaenje potvruje
ajet: "Primjer za to jeste bilje iji rast
je svejedno opominjao ti njih ili ih

ne opominjao - oni nee vjerovati. " poslije kie oduevljava zemljoradni
ke. " (El-Hadid, 20) Zemljoradnici
(El-Bekara, 6)
. .
su nazvani ovim imenom jer pokri

vaju sjemenke zemljom.
Nakon to je opisao stanja vjer
Rijei Uzvienog: ... svejedno opo
nika, Allah, d.., u ovom ajetu go
minjao
ti njih ili ih ne opominjao ... "
vori nam o nevjernicima i njihovoj
znae - opominjanje i neopominjanje
tvrdoglavosti.
ima isti rezultat kod njih. Allah,
Rije _)bj1 el-kufr (nevjerstvo) d.., prenosi nam u sljedeem ajetu
ima u potpunosti suprotno znae rijei nevjernika: "Nama je svejedno
nje od rijei 0j1 el-iman (vjerova savjetovao ti ili ne bio savjetnik. "
nje) . Moe znaiti i - nezahvalnost (E- uara, 1 3 6)
na blagodatima i negiranje neijeg
Rije )1.:..1 1 el-inzar (opominjanje)
dobroinstva. U ovom je znaenju u arapskom jeziku znai - saopava
ova rije upotrijebljena u sljedeem nje i davanje informacije, a uglavnom
hadisu : " Vidio sam D ehennem i se radi o informaciji koja treba za
nikada nisam vidio straniji prizor straiti i upozoriti na loe posljedice
od toga. Zapazio sam da su veina koje e prouzrokovati ono to se
njegovih stanovnika ene. " Neko ini. Ukoliko se nakon upozorenja
upita: "Allahov Poslanie, zato je ostavi vremena za popravljanje, onda
to tako ? " Allahov Poslanik, s.a.v.s., se radi o upozorenju s namjerom
odgovori: "Zbog njihova nijekanja." zastraivanja, a ukoliko se ne ostavi
Neko upita: "Je li zbog nijekanja neki vremenski rok, onda se radi o
Allaha, d.. ? " A llahov Poslanik, pukom saopavanju informacije.
s.a.v.s., odgovori: "Zbog nezahval
Uenjaci se razilaze u tumaenju
nosti muevima i nijekanja njihova
ovog ajeta. N eki smatraju da je ovaj
dobroinstva. Nekoj od njih moe
cijeli ivot initi dobro, ali ako samo I 7o Hadis biljei Buhari u Sahihu od Ibn
j ednom uini neto to joj se ne
Abbasa, r.a .
"
157
Sura El-Bekara
ajet openit, ali da posebno govori
o onima koj i su zbog svojih brojnih
nedjela zasluili Allahovu, d.., ka
znu, a Allah, d.., na osnovu Svoga
sveobuhvatnog znanja zna da e oni
umrijeti kao nevjernici. Objavljiva
njem ovog ajeta Allah, d.., kazao
nam je da postoje ljudi koji su zapali
u ovo stanje, ali nikoga nije posebno
imenovao. Meutim, Ibn Abbas, r.a.,
i El-Kelbi kau: "Objavljen je povo
dom Hujeja ibn Ahtaba, Kaba ibn
Erefa i njima slinih." Rebi ibn Enes
veli: "Ovaj je ajet objavljen povodom
poginulih nevjernikih vojs kovoa
u Bici na Hendeku . " Smatram da
je prvo miljenje najispravnije, j er
imenovati nekoga tvrdei da e u
Dehennem znai zadirati u nepo
znato, bez obzira na to da li umro
kao vjernik ili nevjernik, jer to sa
sigurnou zna samo Allah, d..
,J
Uenjaci koji se bave znaenjima

. rijei kau: ''Allah, d.., opisao je
srca nevjernika pomou deset atribu
ta: zatvorena, zapeaena, tjeskobna,
bolesna, pokrivena grijesima, zamrla,
okorjela, zastranila, ispunjena arom
strasti i s klona nijekanju istine."
Opisujui njihovu sklonost da nijeu
istinu, Allah, d.., kae: "Srca onih
koji u onaj svijet ne vjeruju poriu, oni

se oholou razmeu. " (En-Nahl, 22)
Opisujui njihovo slijeenje strasti,
Allah, d.., kae: "Kad su nevjernici
srca svoja punili arom, arom pa

ganskim . . " (El-Feth, 2 6) Njihovu
.
sklonost da skreu s Pravoga puta

opisao je u sljedeem ajetu: "/ onda
se udaljuju. Neka Allah srca njihova

bez podrke ostavi, zato to su oni od
onih ljudi koji nee da razumiju. "
(Et-Tevba, 1 2 7) O okorjelosti srca
Allah, d.., objavio je sljedei ajet:
"Teko onima ija su srca neosjetljiva

kad se spomene Allah, oni su u pravoj
i'
.J .l,:, ::1'
.
\
"\ .
iT'J 'J
-d . zabludi. " (Ez-Zumer, 22) Uzvieni
kae: 14li srca su vaa poslije toga po
14llah je zapeatio srca njihova i
stala tvrda. . " (El-Bekara, 74) O oba
ui njihove, a pred oima njihovim
mrlosti srca Allah, d.., objavio je
je koprena; njih eka patnja golema. "
sljedei ajet: "Zar je onaj koji je u
(El-Bekara, 7)
zabludi a kome smo Mi dali ivot . . "
j j 4U I ).
,.,.
...
.,..
'
.,..
U ovom nam ajetu Allah, d.., (El-En'am, 1 22) O prekrivenosti

pojanjava uzrok njihova odbijanja srca grijesima Allah, d.., objavio
istine, a to je injenica da je Allah, je sljedei ajet: 14 nije tako! Ono to
d.., zapeatio njihova srca. Osnov su radili prekrilo je srca njihova "
no znaenje rijei el-hatm (pea (El-Mutaffifin, 1 4) O bolesti srca
enje) upotrijebljene u ovom ajetu Allah, d.., kae: "Njihova su srca
jeste - pokrivanje i potpuno zatva bolesna . " (El-Bekara, 1 0) O tjeskobi
ranje tako da u to to je zatvoreno koju nevjernici osjeaju u svojim
srcima Allah, d.., objavio je ajet:
nita ne moe ui.
. . .
1 58
Teftir imama Kurtubij_

a
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
onome koga eli u zabludi ostaviti

On srce njegovo stegne i umornim
uini. . " (El-En' am, 1 25) O zapeaenosti srca, Allah, d.., kae: "To je
zato to su vjernici bili, pa su nevjernici postali, i onda su im srca zapeaena. " (El-Munafikun, 3) Uzvieni
kae: /lllah im je zbog nevjerovanja
njihova srca zapeatio . " O tome da
/1
..
su srca nevjernika zatvorena, kada

je rije o prihvaanju istine, Allah,
d.., objavio je sljedei ajet: /lllah
je stavio peat na njihova srca . . . " O
svakom od ovih ajet posebno emo
govoriti tokom tumaenje sura u
kojima se oni nalaze.
Kada se za srca kae da su zapeaena, onda to znai da ona nisu u
stanju prepoznati istinu i prihvatiti
je, ona ne mogu shvatiti znaaj Allahovih, d.., rijei i postupati po Njegovim naredbama. Kada se kae da
su ui nevjernika zapeaene, onda to
znai da oni kada sluaju uenje ajeta
nisu u stanju da ih shvate i kada budu
pozvani da oboavaju samo Allaha,
d.., oni taj poziv ne razumiju i ne
pridaju mu znaaj. Peaenje oiju
znai da nevjernici, kada gledaju u
Allahova, d.., stvorenja, nisu u
stanj u u njima vidjeti veliinu Nje
gove moi i znanja. Ovako su ovaj
ajet protumaili Ibn Abbas, r.a., Ibn
Mesud, r.a., Katada i dr.
Ovaj ajet nepobitno kazuje da
je Allah, d.., Taj Koj i daje uputu
i zabludu, vjerovanje i nevjerovanje
i da odreuj e sudbinu ljudi. Zato,
ljudi, uzmite pouku iz ovog ajeta i
ne budite poput onih koji vjeruju da

oni kroje svoju sudbinu kako ele,
da mogu postati vjernici ili nevjernici
bez Allahove, d.., odredbe i po
moi. A kako e to postii ukoliko
Allah, d.., zapeati njihova srca?
Samo njihov trud nee biti dovoljan.
Kako e pronai uputu kada je Allah,
d.., zapeatio njihova srca i ui, a na
njihovim je oima koprena? Kako da
pronau uputu kada ne postoji niko
drugi osim Allaha, d.., ko ih moe
uputiti na Pravi put, a On je Taj Koji
ih je u zabludi ostavio, slijepim, gl u
him i nijemim uinio: /1 onoga koga
Allah u zabludi ostavi, toga nee niko

uputiti. " (El-Gafir, 33) Allah, d..,
im na ovaj nain nije uinio nepravdu

i nije im uskratio nijedno njihovo
pravo, jer On iz Svoje dobrote daje
uputu kome eli, a ne zbog toga to
je obavezan to uiniti.
Uzvieni kae: "... srca njihova . . . "
(El-Bekara, 7)
Ovaj ajet potvruje da je srce naj
vredn iji ovjekov organ, ono utjee
na iskrenost i ono je mjesto odakle
i zviru ljudski osjeaj i. Rije < iil
el-kalb (srce) izvedena je iz glagola
koji oznaava prevrtanje i vraanje
na poetak. Srce je nazvano ovim
imenom zbog brojnih osjeaja i misli
koji velikom brzinom prolaze kroz
njeg i zbog stalnih nedoumica kojima
je ispunjeno. Pjesnik veli:
Srce je nazvano ovim imenom
zbog prevrtljivosti svoje,
Sura El-Bekara
1 59
" Kada ovjek uini grijeh, njegovo

srce pocrni, a ako se pokaje, njegovo
srce opet postane isto. " 1 74 Na ovo
Ebu Musa el-Eari, r.a., prenosi da se odnosi sljedei ajet: nije tako!
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ono to su radili, prekrilo je srca
"Srce je poput peruke, koju vjetar njihova . " (El-Mutaffifin, 1 4)
na sve strane prevre." 1 7 1
Mudahid veli: "Srce j e poput
Slina ovom znaenju jeste i dova
ruke. Svaki grijeh bude uzrokom
koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
da se jedan prst stisne tako da zbog
uio: "Allahu, Ti si Onaj Koji uvr
mnotva grijeha srce postane potpu
uje srca, pa uvrsti naa s rca u
no
,stisnuto i zatvoreno." Ove Mud
pokornosti Tebi. " 1 72
ahidove rijei, kao i hadis Allahova
Ako je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
Posl4nika, s.a.v. . : "U tijelu se nalazi
koji je najpoboniji i najplemenitiji
organ, ako je on dobar, dobri su i
Allahov, d.., rob, uio ovu dovu,
ostali organi, a ako je on pokvaren, i
mi smo onda svakako prei da to
ostali su organi pokvareni; taj organ
inimo i da se povodimo za njim. je srce" 1 75, dokaz su da je peaenje
Allah, d.., kae: "/ neka znate da srca istinsko i stvarno. Neki sma
zato pripazi da te ono zbog
toga s Pravog puta ne skrene.
. .
se Allah uplie izmeu ovjeka i srca traj u da je srce poput otvora koji se
njegova. " (El-Bekara, 24)
smanjuje zbog injenja grijeha. Ovo
Iako srce upravlja i vlada osta miljenje potpomae Mudahidovo

lim organima ljudskog tijela, ipak miljenje.
ono potpada pod njihov utjecaj i u
H uzejfa, r.a., pripovijeda: "Alla
zavisnosti je od djela koja oni ine.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: hov Poslanik, s.a.v.s., jednom prili
" Kada ovjek izgovori istinitu ri kom odrao nam je govor u kojem
je, na njegovu srcu pojavi se bijela nam je nagovijestio dva dogaaja.
taka, a kada izgovori la, njegovo J edan sam ve doivio, a drugi oe
kujem. Rekao nam je da je povjerenje
srce pocrni." 1 73
sputano u srca ljudi, a nakon toga je
Ebu Hurej ra, r.a., prenosi da je
objavljen Kur'an pa su oni produblji
Allahov Pos lanik, s.a.v. s . , rekao:
vali svoje znanje izuavajui Kur'an
1 7 1 Hadis biljee Ibn Mada i Ahmed, i i hadise Allahova Poslanika, s.a.v.s.
hasen je, dobar.
Nakon toga obavijestio nas je da e
1 72 Hadis biljee Ibn Mada i Ahmed od povj erenja n es tati m eu ljudima.
Nuvvasa ibn Semana, r.a. Tirmizi i Ibn
Mada ga bilj ee takoer od Enesa,
r.a., i hasen je, dobar.
173 H adis ovog znaenja biljee Muslim

u Sahihu, Ahmed i drugi.
1 74 Had is biljei Tirmizi i hasen je, dobar.

1 75 Had is biljee Bu hari i Musli m u Sahi
hima, Ibn Mad a i Dari mi, od Nu mana
ibn Beira, r.a.
1 60

v
Rekao nam je: 'Desit e se da e

ovjek zaspati, pa e mu u snu biti
oduzeto povjerenje i ostat e samo
mali trag veliine pjege. Nakon toga
e opet zaspati, povjerenj e e mu
biti opet oduzeto, pa e ostati mali
trag poput neprimjetnog oiljka koji
ostavi ika. Lj udi e nakon toga
meusobno poslovati, ali niko nee
ispunjavati svoje obaveze. Povjerenja
e nestati u tolikoj mjeri da e ljudi
poeti pripovijedati da u tom i tom
narodu ima ovjek koji je povjerljiv.
Govorit e: 'Kako je samo postojan,
osjeajan i pametan', ali u njegovu
srcu nee biti ni koliko trun imana.
ivio sam u vremenu kada mi je bilo
svejedno kome dajem prisegu; ako
je musliman, islam e ga navesti da
ispuni svoje obaveze prema meni,
a ako je kranin ili jevrej, njegov
poglavar e ga prisiliti da ispuni pre
uzeta obeanja. A danas, prisegu bih
dao samo tom i tom ovjeku." 1 76
da razazna ta je dobro, a ta loe.

Jedino e se za strastima povoditi."177
Rij e < ii1 el-kalb n e kada u

kur'anskim ajetima ima znaenje
srce, a nekada znai i - grudi. Allah,
d.., kae: ':4 tako se objavljuje da
bismo njime srce tvoje uvrstili. . . "
(El-Furkan, 32) I rekao je Uzvieni:
"Zar grudi tvoje nismo prostranim

uinili. " (El-Inirah, 1 ) U oba ova
ajeta govori se o srcu. Rije ,: iil

el-kalb moe znaiti - pamet, i u tom
je znaenju upotrijebljena u sljede
em ajetu: "U tome je, zaista, pouka
za onoga ko razum ima ili ko slua. . . "
(Kaf, 37), a prema miljenju veine
uenjaka razum se nalazi u srcu.
Uzvieni kae: "... i ui njihove. . . "
(El-Bekara, 7)
injenica da j e Allah, d.., u

ovom ajetu spomenuo sluh prije vida
govori da je sluh vredniji i znaaj
niji. Na isti nain oni se spominju i
u
sljedeem ajetu: "Kaite vi meni,
Huzejfa, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Srca e biti ako bi vas Allah sluha vaeg i vida
iskuana smutnjom poput trgovake vaeg liio . . . " (El-En'am, 46) Pomou
robe na izlogu. Na srcu koje prihvati sluha u stanju smo uiti i spoznavati
smutnju bit e utisnuta crna taka, i u tmini i u mraku, dok je vid u toj
a na srcu koje odoli smutnji, bit e situaciji nemoan i bez svjetla on nam
utisnuta bijela taka, pa e postati u nimalo ne koristi. Meutim, veina
potpunosti isto i bijelo tako da mu tumaa smatra da je vid vredniji od
smutnja nee moi nauditi sve dok sluha, jer smo pomou sluha u stanju
postoje nebesa i Zemlja. Srca koja raspoznati samo glasove i zvukove,
upadnu u iskuenja, bit e poput vra a pomou vida raspoznajemo tijela,
koji se nagnuo da padne; nee moi boje, oblike itd. S obzirom na to da je
vid korisniji, to znai i da je vrednij i.
1 7 Hadis biljee Buhari i Muslim u Sahi
hima, Tirmizi, Ibn M ada i Ahmed.
1 77
161
Sura EI-Bekara
"Ima ijudi koji govore: 'Vjerujemo

Uzvieni kae: '11. pred oima nji
hovim je koprena. . " (El-Bekara, 7) u Allaha i u onaj svijet!' - a oni nisu
Neki smatraju da se ove rijei vjernici. "' (El-Bekara, 8)
.
odnose na one Kurejije za koje je

Allah, d.., na osnovu Svoga sve
obuhvatnog znanja znao da nikada
nee primiti islam. Neki pak smatraju
da se odnosi na licemjere, a neki na
j evreje. Meutim, najispravnije je
miljenje onih koj i smatraju da se
ovaj ajet odnosi na sve nevjernike
openito, jer j e objavljen u ope
nitoj formi. Rije ;j\ el-giavetu
upotrijebljena u ovom ajetu znai
- prekriva.
Rijei Uzvienog: "... njih eka "
(El-Bekara, 7) odnose se na nevjer
nike, jer oni smatraju da islam nije
tstma.
Uzvieni kae: ".. .patnja golema ... "
(El-Bekara, 7)
Patnja se ogleda u trpljenju bola
uzrokovanog, naprimjer, udaranjem
bia, prenjem na vatri, probadanjem
otrim predmetima i svime to moe
prouzroiti bol ovjeku. Udaranje bi
em nazvano je patnjom u sljedeem
ajetu: "I neka kanjavanju njihovu
. . .
jedna skupina vjernika prisustvuje. "

(En-Nur, 2)
Osnovno znaenje rijei 1i;,j1
el-azabu (patnja) u arapskom jeziku
jeste hapenje i spreavanje. Patnja
je nazvana ovim imenom jer spreava
ovjeka da u vrijeme njezina trpljenja
osjeti bilo kakav uitak ili ugoaj.
j i j \ill j)
-: .
: rA LA'J l
J"\
Ibn Durejd prenosi da je Mud

ahid rekao: "Prva etiri ajeta sure
El-Bekara objavljena su o vjernici
ma, dva ajeta poslije njih o nevjer
nicima, a trinaest sljedeih ajeta o
licemjerima."
Sudijj smatra da se rijei: "Ima
ijudi... " odnose na licemjere. Sufi jski
uenjaci kau: "Rije ljudi jeste ime
nica koja oznaava vrstu stvorenja,
a Allah, d.., Svojim miljenicima
nikada se ne obraa upotrebom ove
.
tmemce.
.
,,
N eki s m at raj u da je rij e J.WI
en-nas (ljudi) koja je mnoina od

rijei .)I...J I el-insanu (ovjek) izve
dena iz korijena glagola J. - _;.u
nase, jenusu, to znai - kretati se.
Ovaj glagol upotrijebljen je u ovom
znaenj u u hadisu U m m u Zer'a:
"Zbog teine nakita moje su se ui
pomjerile." 1 78
Neki pak smatraju da je rije .)\...J \
el-insanu izvedena iz glagola ne
sije, to znai - zaboraviti. Prenosi
se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Adem, a.s., je zaboravio pa
su i njegovi potomci zaboravni." 179 O
tome je Allah, d.., objavio sljedei
ajet: '11. Ademu smo odmah u poetku
1 78
179
Dio hadisa koji biljee Buhari i Muslim

u Sahihima od Aie, r.a .
H ad i s bilje i H a k i m i s a h i h j e ,
vjerodostojan.

naredili; ali on je zaboravio i nije nevjernika: nevjernik koji e sigur
odluan bio. " (Ta-Ha, 1 1 5)
no biti kanjen na onom svijetu i
1 62
Neki pak smatraju da je rije 0l,j/l nevjernik koji nee biti kanjen. Bit
el-insanu izvedena iz infinitiva J-l ':ll e kanjen onaj koji umre kao ne
el-unsu, to znai - druiti se. Neki vjernik; Allah, d.., srdit je na njega
to objanjavaju time to se druio s i ubraja ga meu Svoje neprijatelje.
Havom, a neki pak time to je stalno Nevjernik koji nee biti kanjen na
mislio na Allaha, d.. Pjesnik veli: onom svijetu jeste onaj koji umre
kao musliman; Allah, d.., nije srdit
ovjek je nazvan 'insa nom'
na njega i ne ubraja ga meu Svoje
zato to voli da se drui,
neprijatelje. Takvoga A llah, d..,
voli i titi, uprkos njegovu nevjer
a srce je nazvano 'ka/born'
stvu zbog toga to e umrijeti kao
zato to je prevrtljivo.
musliman. Zbog toga nije dozvoljeno
Allah, d.., je iz poasti prema ni za koga tvrditi da e u Dennet
vjernicima prvo njih spomenuo na ili u Dehennem. Na osnovu ovoga
poetku ove sure. Nakon toga spo moemo rei da je Allah, d.., bio
menuo je one koji su suprotnost zadovoljan Omerom, r.a., i u vrijeme
njima, a to su nevjernici, a odmah dok je Omer, r.a., oboavao kipove
poslije ajeta koji govore o nevjerni i jo tada je znao da e ga nagraditi i
cima objavio je ajete koji govore o uvesti u Dennet. Naravno, ne zbog
licemjerima na koje se odnosi ajet: toga to je on oboavao kipove, nego
'll oni nisu vjernici. " (El-Bekara, 8) zbog toga to e p rihvatiti islam
Nai uenjaci kau: "Postoje dvije i umrijeti kao musliman. S druge
vrste vjernika, vjernik kojeg Allah, strane, Allah, d.., bio je srdit na
d.., voli i titi, i vjernik kojeg Allah, Iblisa i u ono vrijeme dok je Iblis
d.., ne voli i ne titi, nego ga sma inio ibadet, j er je znao da e on
tra Svoj im neprijateljem i srdit je na jednoga dana postati nevjernik."
njega. Sve one za koje Allah, d..,
zna da e umrijeti kao muslimani,
On voli i titi i zadovoljan je njima.
S druge strane, na sve one za koje
Allah, d. . , zna da e umrijeti kao
nevjernici, On j e srdit i smatra ih
Svojim neprijateljima. Iako su oni u
tom momentu moda vjernici, Allah,
d.., zna da e oni postati nevjernici
i da e skrenuti u zabludu pa je zbog
toga srdit na njih. Postoje dvije vrste

je: "Konac djelo krasi." tHo Zbog toga,
uenjaci kau: "Nije iman ono to
ovjek opisuje svojim rijeima i djeli
ma, nego je istinski iman vjena srea
koja je zapisana u ezelu. Nikada ne
znamo da li je iman koj i vidimo kod
nekoga samo privid ili je to istinska
t Ro
H adis biljei Ibn M ada od Muavije,

r. a., i hasen je, dobar.
1 63
Sura EI-Bekara
vjera." Ovo se podudara s p reda
njem Abdullaha ibn Mesuda, r.a.,
koji prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Stvaranje nekog od
vas u majinom stomaku bude tako
to etrdeset dana bude kapljica,
zati m isto toliko bude zakvaak,
zatim isto toliko bude komad mesa,
a zatim Allah, d.., poalje mele
ka koji udahne duu i zapie etiri
stvari: nafaku, duinu ivota, djela
koja e initi i da li e biti sretan
ili nesretan. Tako mi Onoga osim
Kojeg drugog boga nema, neko od
vas radi djela stanovnika Denneta
sve dok izmeu njega i Denneta ne
bude koliko duina podlaktice, pa ga
prestigne ono to mu je zapisano i
uradi djelo stanovnika Dehennema
i ue u Vatru. A neko od vas radi
djela stanovnika Dehennema sve
dok izmeu njega i Vatre ne bude
koliko duina podlaktice, pa ga pre
stigne ono to mu je zapisano i uradi
djelo stanovnika Denneta i ue u
Dennet." 1 8 1
Stru njaci u arap s ko m jeziku
kau: "dl El-munafik - licemjer
je nazvan ovim i menom zato to
ispoljava ono to ne osjea. On je
poput pustinjskog mia koji svoju
rupu kamuflira tako to jedan od dva
njezina otvora zaepi tankim slojem
zemlje tako da je neprimjetan, i ako
mu zaprijeti opasnost, on pobje
gne na taj neprimjetni otvor. Spolja
1H1
Had is biljee Bu hari i Muslim u Sahihima, Tirmizi i Ahmed.
se m oe primijetiti samo zemlja,

meutim, u unutranjosti se nalazi
rupa. Isti je sluaj i s licemjerom; on
javno ispoljava iman, a u srcu krije
.
nevJerstvo. "
.". ,
,
, , . l - -1 -: .).,l\' \ , .)
-:l.)
'J
l.)_r
( -: , , ..... 1 ": "' , "' ,..,,., \
.J
"'
".
\,)J I.IIJ
"'
!-
"Oni nastoje prevariti Allaha i one

koji vjeruju, a oni, i ne znajui, samo
sebe varaju. " (El-Bekara, 9)
Neki uenjaci kau: "Rijei: 'Oni

nastoje prevariti Allaha ... ' znae da
oni samo pogreno misle da su uspjeli
prevariti Allaha, d.." D rugi pak
smatraju da su opisani na ovaj nain
zato to postupaju kao varalice. Neki
smatraju da ovaj ajet govori o tome
da su oni varali Allahova Poslanika,
s.a.v.s., jer je on taj koji ih je pozvao
da slijede njegovu poslanicu, pa je On
ovo okarakterizirao kao da varaju
Allaha, d.. Ovo miljenje zastupa
Hasan. Isti je sluaj ako neko vara
vjernike; to je kao da vara Allaha,
d.. Njihovo varanje ogleda se u
ispoljavanju imana i skrivanju nevjer
stva u srcu i jedini im je cilj da sauva
ju svoje ivote i imetke. Oni vjeruju
da su na ovaj nain uspjeli prevariti
Allaha, d.. Osnovno znaenje gla
gola t_ hadea (varati) u rapskm
jeziku jeste - initi nered 1 smutnJu.
Na osnovu ovog znaenja moemo
rei da oni licemjerstvom kvare svoju
vjeru i svoja dobra djela i da nemaju
ispravan odnos prema Allahu, d..
Ovako je ove rijei pojasnio Allahov
1 64
Tejiir imama Kurtubi)_=

'a
Poslanik, s.a.v.s. O njima je Allah,

d.., obJ' avio slj' edei aJ et: "... i samo
zato da bi se pokazali pred svijetom . . "

.
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
!) J:; e+t).i ,j)

J
11 " J
J"\.Y.
": " l!J-1 w r-::
.l\
J
i"'
.
W,_; l
;.
(En-Nisa', 1 42) Neki pak smatraju

"Njihova su srca bolesna, a Allah nji
da glagol t_.:;.;. hadea znai - skrivati, hovu bolestjopoveava; njih eka bolna
jer se imenicom izvedenom iz ovoga patnja zato to lazu. " (El-Bekara, lO)
glagola naziva mjesto u kui u kojem
Bolest koja se spominje u ovom
skrivamo dragocjene stvari.
ajetu opisuje njihova kriva uvjerenja
U zvi eni kae: "... samo sebe va
bilo da se radi o sumnji, licemjerstvu,
raju .. . " (El-Bekara, 9)
nijekanju ili poricanju. Znaenje aje
ta
je - njihova su srca bolesna, jer
To znai, j edino e oni snositi
posljedice svojih spletki. J edna mu nisu ispunjena zatitom i potporom
dra poslovica kae: "Onaj ko nastoji Allaha, d.. Ibn Faris veli: "Bolest
prevariti Onoga Koga je nemogue je sve ono to ovjeka navede da ne
prevariti, vara samoga sebe." Ova je postupa ispravno, npr. licemjerstvo,
izreka apsolutno tana, jer prevaren neizvravanje obaveza i sl."
Uzvieni kae: "... a Allah njihovu
moe biti samo onaj ko nije u stanju
znati skrivene misli. Kako e neko bolestjopoveava... " (El-Be kara, l O)
prevariti Allaha, d.., kada On po
Neki kau: "Ovaj dio ajeta ustvari
znaje sve to ljudi osjeaju i misle. je dova protiv licemjera tako da bi
Takav vara samo sebe samoga. Sve n jegovo znaenje bilo - neka i m
ovo govori o tome da licemjeri nisu Allah, d.., povea sumnje i lice
istinski spoznali Allaha, d.., jer da m jerstvo kao kaznu zbog njiho
jesu, ne bi se usudili da Ga pokuaju va nevjerstva i da bi ih sprijeio da
p revan tl.
uspiju u svojim nakanama." Zato
je ovaj ajet dokaz da je dozvolje
Uzvieni kae: "... i ne znajui .. "
no uiti dove protiv licemjera, j er
(El-Bekara, 9)
su oni najgora stvorenja. Neki pak
O n i nisu u stanju pron iknuti smatraju da nas Allah, d.., ovim
injenicu da e im se sve njihove ajetom obavjetava o tome kako
spletke obiti o glavu pa misle da su poveava njihovu bolest, kao to je
se pomou svojih varki uspjeli spasiti. sluaj i u sljedeem ajetu: "... ona im je
To e moda uspjeti na ovom svijetu, nevjerovanje dodala na nevjerovanje
meutim na Sudnjem danu rei e koje ve imaju . . . " (Et-Tevba, 1 25)
im se: "Vratite se natrag, pa drugo V rhunski semantiari kau: "Nji
svjetlo potraite. " (El-Hadid, 1 3) Pre hova su srca bolesna zbog toga to
ma strunjacima u arapskom jeziku su se u potpunosti priklonila ovom
glagol _;;..:. eare Zl'l.ai - proniknuti. svijetu i zbog prevelike ljubavi prema
.
Sura El-Bekara
njemu u potpunosti su zanemarili
onaj svijet tako da rijei: '... a Allah
njihovu bolest jo poveava ... ' znae
- Allah, d.., ih je prepustio njima
samima. Uinio je da ih zadese razne
brige, ali ni to ih nije navelo da daju
znaaj vjeri u Njega." Dunejd veli:
"Bolesti srca nastaju kao rezultat
slijeenja strasti, kao to tijelo oboli
zbog zadobi jenih rana."
Uzvieni kae: "... njih eka bolna
patnja.. . " (El-Bekara, 1 0)
Rije t e/imun upotrijebljena
u ovom ajetu opisuje patnju koja
prouzrokuje veliku bol onome ko
je doivljava.
U zvieni kae: "... zato to lau ... "
(El-Bekara, 1 O)
Zapravo, zato to u la utjeruju
poslanike, suprotstavljaju se Allahu,
d.., i poriu Njegove ajete. Znae
nje ovog ajeta jeste - zato to lau
da su vjernici, jer oni to uope nisu.
U enjaci se razilaze u pitanju zbog ega Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
nije naredio da licemjeri budu po
bijeni iako je znao da skrivaju ne
vjerstvo ? O ovome postoje etiri
miljenja.
l . Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije
naredio da budu pobijeni zato to je
samo on poznavao njihovo stanje, a
svi uenJaCI, 1 oni najvei i oni naj
manji, slau se da kadiji nije dozvo
ljeno narediti smrtnu kaznu samo
na osnovu onoga to on j edini zna.
Kada je rije o drugim presudama,
postoji razilaenje meu uenjacima.
Meutim, Ibnul-Arebi veli: "Ovaj
1 65
je propis dokinut jer se prije pojave

islama desilo da je Mudezzer ibn
Zijad ubio oca Harisa ibn Suvejda
ibn Samita u poznatoj Bici Buas.
Haris je lano objavio da je primio
islam samo da bi ga se mogao do
moi u Bici na Uhudu. S obzirom
na to da su i jedan i drugi bili meu
muslimanima, Haris ga je iznenada
napao i ubio da bi osvetio svoga oca.
Dibril, a.s., o tome je obavijestio
Allahova Poslanika, s.a.v.s., i on je
naredio da Haris bude pogubljen."
Smatram da je ovo Ibnul-Arebi
jevo miljenje pogreno, jer konsen
zus uenjaka ne moe biti dokinut
ovim predanjem zbog toga to se
konsenzus uenjaka poeo u zimati
u obzir tek nakon smrti Allahova
Poslanika, s.a.v.s., i zavretka Objave.
Moemo zakljuiti da je nareenje
o pogubljenju Harisa bilo rezultat
Objave od Allaha, d.., tako da se
nakon s m rti Allah ova Poslani ka,
s.a.v.s., ne moe uzimati u obzir ili
je jednostavno ovaj sluaj derogiran
konsenzusom uenjaka.
2. Uenjaci afijskog mezheba
s matraju da od odmetnika koji u
sebi s kriva nevj erstvo, a ispoljava
iman treba traiti da se pokaje, ali
da ga ne treba ubijati. Ibnul-Arebi
veli: " Ovo je miljenje pogreno, .
jer ne postoji nijedno predanje koje
kazuje o tome da je Allahov Posla
nik, s.a.v.s., traio od licemjera da se
pokaju. Osim toga, niko od uenjaka
ne smatra da je obavezno traiti od
odmetnika da se pokaje zbog svoga
1 66
Tefsir imama Kurtubij_

a
nevjerstva. Allahov Poslanik, s.a.v.s.,

nikada to nije traio od njih, mada je
znao ko su oni. Ovo miljenje zastupali su uenjaci afijskog mezheba u
kasnijem periodu i n iko od ostalih
uenjaka nije ga smatrao ispravnim."
J. Nije naredio da budu pogubljeni
s namjerom da pridobije njihova srca
i kako se ne bi razbjeali iz njegove
blizine. Ovo je objanjenje Allahov
Poslanik, s.a.v.s., dao Omeru, r.a.,
kada mu je rekao: " Boe sauvaj,
pa da onda ljudi ponu priati da
ja ubijam svoje ashabe."182 Allahov
Poslanik, s.a.v.s., davao je dio ratnog
plijena i onima za koje je znao da
nemaju ispravna uvjerenja, ali je to
inio s namjerom da pridobije njihova srca. Ovo m iljenje zastupaju
uc:;njaci malikijskog mezheba, kao
i neki drugi uenjaci. Ovo miljenje
prenose Muhammed ibn Dehm,
kadija Ismail, Ebheri i Ibn Madiun, koji kao dokaz navodi sljedei
ajet: ':4ko se licemjeri i oni ija su
srca bolesna i oni koji po Medini ire

lai - ne okane, Mi emo ti vlast nad
njima prepustiti i oni e samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj
t R2
H ad i s b i lj e e B u h a r i i M u s l i m u
Sahihima, I b n M ad a i A h med od
Dabira, r.a., koji nam pripovijeda o
podjeli ratnog plijena poslije Bitke na
Hunejnu, kada je neki beduin rekao:
"Muhammede, dijeli pravedno." Alla
hov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je:
"Teko tebi, a ko je to pravedan, ako
ja nisam." Omer, r.a., tada je rekao:
"Al lahov Poslanie, dozvoli mi da mu
glavu odsijeem."
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
ostati, prokleti neka sul Gdje god

da se nau, neka budu uhvaeni i
ubijeni. " ( El-Ahzab, 60-6 1 ) Katada
veli: "Znaenje ovog ajeta jeste - to
e se desiti ako javno ispolje svoje
licemjerstvo." Malik veli: "Licemjerstvo u vrijeme Allahova Poslanika,
s.a.v.s., smatra se odmetnitvom u
naem vremenu i u koliko postoje
svjedoci koji e potvrditi njegovo
nevjerstvo, odmetnik e biti pogu
bijen a da se od njega ne trai da se
pokaje." Ovo je jedno od miljenja
koje je zastupao afija. Malik dalje
veli: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije
naredio da licemjeri budu pogubljeni
da bi pokazao ostalim muslimanima
da kadija ne moe donijeti smrtnu
presudu samo na osnovu onoga to
jedino on zna, tj. ukoliko nema svje
doke za licemjerstvo." Kadija Ismail
veli: "Zejd ibn Erkam, r.a., bio je
j edini svj edok da je Abdullah ibn
Ubejj licemjer, a Umejr ibn Sad, r.a.,
bio je jedini svjedok protiv Dullasa
ibn Suvejda. Da su kojim sluajem
postojala po dvojica svjedoka koj i
bi posvjedoili da oni u sebi skrivaju
nevjerstvo, obojica bi bili pogublje
n i . " afija veli: " Praksa Allahova
Poslanika, s.a.v.s., jeste da ukoliko
neko bude optuen da je odmetnik
i za to budu postojali svjedoci, ali
on javno objavi da je musliman i da
je jedina vjera koju priznaje i ispo
vijeda islam, takav e biti poteen i
njegova krv ne smije biti prolivena."
Ovo miljenje zastupali su i uenjaci
hanefijskog mezheba, Ahmed, Taberi
167
Sura El-Bekara
i dr. afija i njegove pristalice kau:
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije na
redio da licemjeri budu pogubljeni
zbog toga to su oni javno ispoljavali
islam, iako je znao da u sebi skrivaju
licemjerstvo, jer ono to ispoljavaju
ponitava ono to su prije inili."
Ovo je poj anjenje problemati

no, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
znao ko su oni zato to su mu njihova
imena u glavnom bila poznata, jer
mu ih je Allah, d.., objavio, a on je
njihova imena saopio svome ashabu
H uzejfi, r.a. Omer, r.a., dolazio bi
kod Huzejfe, r.a., i pitao ga: "Hu
zejfe, jesam li i ja spomenut meu
njima ? " H uzejfa, r.a., odgovarao bi
mu: "Nisi."
4. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije
naredio da licemjeri budu pogubljeni
zbog toga to je Allah, d.., sauvao
od njihova zla njega i ostale musli
mane tako da su oni bili bezopasni
po njih. Danas je, meutim, sutua
cija drugaija tako da postoji velika
opasnost da licemjeri zavedu obian
svijet i neuke muslimane.
Taberi veli: "Allah, d.., odre

dio je da ljudi meu sobom sude na
osnovu javnih djela, a On je jedini
Koji e ljudima suditi zbog onoga
to su osjeali u svojim duama. Na
osnovu ovoga, nijednom ovjeku nije
dozvoljeno da o nekome sudi, osim
po njegovim djelima koja javno ini.
Jer, to je presuda samo na osnovu
pretpostavke i da je ikome to bilo
dozvoljeno, Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
bio bi najprei da to ini. Ali, i on se
prema licemjerima ponaao kao da
.
.
i
:1
\.i 111u )
su muslimani samo zbog toga to su i-'ij
'Y ,.fi.)\
iT ',J':!"!
-
.!. l :.:
( !,)-=
! \.j,
javno ispoljavali islam, a presudu o
onome to skrivaju u svojim dua
"Kad im se kaze: 'Ne remetite red
ma prepustio je Allahu, d.. Allah,
d.., opisao je njihovo ispoljavanje na Zemlji!'- odgovaraju: 'Mi samo red
islama lanim u sljedeem ajetu: '... a uspostavljamo. "' (El-Be kara, l l )
injenje nereda L.:.,j1 el-fesadu
Allah svjedoi i da su licemjeri pra
vi laci. . . "' ( El-Munafikun, l ) Ibn u potpunoj suprotnosti je s uspo
Atijja veli: " U anjaci malikijskog stavljanjem reda, a njegova sutina
mezheba ovaj ajet tumae tako da ogleda se u skretanju s Pravoga puta.
Allah, d.., nije nikoga imenovao Znaenje ovog ajeta jeste - ne inite
njegovim imenom, nego je uputio nered na Zemlji tako to ete biti
openitu kritiku svima onima koji nevjernici i prijateljevati s njima i
su licemjeri, pa su svi oni mogli rei: tako to ete ljude navraati da ne
'Ovaj ajet ne odnosi se na mene jer vjeruju u Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
sam ja istinski vjernik.' Da je iko od i u Kur'an. Neki kau: "Prije poslan
njih imenovan, nita ne bi moglo stva Muhammeda, s.a.v.s., na Zemlji
je vladao nered, injeni su svakakvi
sakriti njegovu la."
.LJ..1
6
8----------------Tt
eB
mama
b&.
st
a
ri
lr.urtu
1
grijesi. Nakon njegova poslanstva ne vjernika i nevjernika. Ovo tumaenje

stalo je nereda i Zemljom je zavladao dao je Ibn Abbas, r.a., i neki drugi
red. Oni koji i nakon toga svjesno uenJaCI.
ine prijestupe i grijehe remete red
' ':'\ t)
.::... lJ-' ' JLlJ 1 rA r+'
nakon njegova uspostavljanja, kao v-::to Allah, d.., veli: 'J ne pravite
(J;
__
__
__
__
__
__
__
__
__
_
-:
' '
nered na Zemlji, kad je red na njoj

"Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali
uspostavljen . . "' (El-A'raf, 56)
ne opaaju. " (El-Bekara, 12)
Uzvieni kae: "... na Zemlji. . . "
.
(El-Bekara, 1 1 )
Ovim ajetom Allah, d.., pobija
Sve to se nalazi pod nogama nazi njihove tvrdnje i utjeruje ih u la.
va se Zemljom. Ebu Amr veli: "Rije V rhunski semantiari kau: "Sva
J>\ el-erdu (Zemlja) izvedena je iz ka netana tvrdnja ubraja se u la,
korijena glagola koji govori o onome j er je Allah, d.., o njima rekao:
'Zar?! A, uistinu, oni nered siju"'
emu se oko divi."
Rije J>\ el-erdu moe znaiti (El-Be kara, 1 1 )
Uzvieni kae: "...ali ne opaaju . . . "
i - trzaj, potres ... Abdullah ibn Ha
ris pripovijeda: "Jednom se u Basri (EI-Bekara, l l )
desio zemljotres, pa je Ibn Abbas,
Ibn K.isan veli: "One koji ne znaju
r.a., rekao: 'Tako mi Allaha, d.., da ine nered, ne treba koriti, nego
ne znam da li se to Zemlja zatresla ukor zasluuju oni koj i svj esno i
namjerno ine nered." On dalje veli:
ili se ja tresem ."' 1 83
Rije J>\ el-erdu moe znaiti "Postoje dva odgovora na ovu tvrd
nju: prvi, oni su znali da ine nered, a
1 - potomstvo.
javno
su tvrdili da red uspostavljaju,
Ukoliko se za ovjeka kae da je
J.=) eridun, to znai da je skroman meutim, oni nisu znali da e Alla
i d njegova priroda tei ka tome da hov Poslanik, s.a.v.s., saznati njihove
skrivene namjere; drugi, nered koji
ini dobra djela.
su oni pravili doivljavali su kao us
U zvieni kae: ". . . mi samo red
postavljanje reda, ali oni su pogrijeili
uspostavljamo. .. " (El-Be kara, 1 1 )
zato to nisu htjeli shvatiti istinu i
Ovo j e samo njihova tvrdnja i
slijediti je."
miljenje, jer nered koji ine, oni
doivljavaju kao uspostavljanje reda,
tj. naa naklonost nevjernicima je s
ciljem poboljanja odnosa izmeu
I R .J
I b n Abbas, r. a., u potrijebio je rije
el-erdu da opie svoje stanje, tj. da sc

trese. (Prim. prcv.)
"Kad im se kae: 'Vjerujte, kao to

pravi ijudi vjeruju!' - oni odgovaraju:
1 69
Sura El-Bekara
'Zar da vjerujemo u ono u to bezumni tkanina, koja je prozirna, loeg kva

vjeruju?' - A, uistinu, oni su bezumni, liteta i stara. Takoer se upotrebljava
kada elimo rei da je vjetar nakrivio
ali ne znaju. '" (El-Bekara, 1 3)
neko drvo, kao i kada elimo rei da
neto preziremo. Ova rije znai i
grubost, a upotrebljava se i kao opis
za ovjeka koji ne moe utoliti e
pa nekontrolirano pije vodu.
U zvi eni kae: "... ali ne znaju ... "
Uzvieni kae: "Vjerujte kao to
pravi ljudi vjeruju ... ", tj. vjerujte u
Znanje je shvaanje sutine onoga
Allahova Poslanika, s.a.v.s., i njegov to se poznaje.
erijat kao to u njega vjeruju mu
!J G;i
hadiri i vjernici iz Medine.
U zvi eni kae: "Kad im se kae. . . "
Mukatil i neki drugi uenjaci sma
traju da se ovaj dio ajeta odnosi na
licemjere.
IS
Uzvieni kae: "Oni odgovaraju:
'Zar da vjerujemo u ono u to bezumni

vjeruju?'" Njihove rijei odnose se na
ashabe. Ibn Abbas, r.a., smatra da se
ove rijei odnose na sljedbenike Knji
ge. Ove su rijei licemjeri izgovarali
u tajnosti s namjerom da ismijavaju
muslimane, pa je Allah, d.., Svome
Poslaniku, s.a.v.s., i vjernicima obje
lodanio njihovo nevjerstvo i pojasnio
im da rijei glupavost i zbunjenost
najbolje opisuju licemjere. Meutim,
oni to ne mogu shvatiti jer su njihova
srca obavijena i zaslijepljena tminama
grijeha. Prenosi se da je Ibn Abbas,
r.a., rekao: "Ovaj je ajet objavljen o
jevrejima, jer kada im je reeno: 'Vje
rujte, kao to vjeruje Abdullah ibn
Selam, r.a.' i neki drugi jevreji koji su
primili islam, oni bi odgovarali: 'Zar
da vjerujemo kao to ovi bezumnici
vjeruju."' Osnovno znaenje rijei
j 11 es-sefih (bezumnik) upotrije
bljene u ovom ajetu jeste - tankoa
i lahkoa. Ovaj se izraz upotreblja
va kada se eli opisati loe otkana
l 111J)
l F Ul lj :-c;1 Jl
.
,.
..
< l..l... JJ ,J"-J

,
. ... . ,
. ...
"Kada susretnu one koji vjeruju,

govore: 'Vjerujemo!' - a im ostanu
nasamo sa ejtanima svojim, govore:
'Mi smo s vama, mi se samo rugamo.
(El-Bekara, 1 4)
"'
O v a j j e a j e t o b j av l j e n o
licemjerima.
U zvi eni kae: '11 im ostanu na
samo sa ejtanima svojim, govore: 'Mi

smo s vama. '" (El-Bekara, 1 4)
Uenjaci se razilaze o tome na
koga se odnosi rije ejtani?
I b n A bbas, r.a., i Sudijj kau:
"Ova rije odnosi se na nevjernike
poglavare."
Kelbi veli: "Ova rije odnosi se
na dinne ejtane."
Velik broj mufessira smatra da
su ovim imenom nazvani njihovi
vraevi.
Znamo da rije ejtan oznaava
onoga ko j e daleko od vjere i od
injenja bilo kakva dobra, tako da
1 70
se moe odnositi na sve to smo slue spletkama, a Ja ih unitavam. "

prethodno nabrojali.
(Et-Tarik, 1 5- 1 6) Za Allaha, d..,
Uzvieni kae: "... mi se samo ru ne moe se rei da pravi spletke, da
ismijava druge, nego On kanjava
gamo. . . " (El-Bekara, 1 4)
Zapravo, mi ne vjerujemo u ono one koji to ine tako to im odredi
u ta pozivamo. Neki smatraju da kaznu jednaku grijehu koji su uinili.
Primjer za to jeste i ajet: "Licemjeri
ovo znai: "Mi njih ismijavamo."
Osnovno znaenje rijei '*\ misle da e Allaha prevariti, i On e ih
za varanje njihovo kazniti. " (En-Ni
el-istihzau jeste - osveta.
sa', 1 42) I rekao je Uzvieni: 'J1llah
tiS;:
1)
e
ih kazniti za izrugivanje njihovo ... "
(lb
Mt
79)
(5J:j (Et-Tevba,
'J1llah njih izvrgava poruzi i podr s.a.v.s., rekao: "Allahu, d.., nee
ava ih da u svom nevjerstvu lutaju. " dosaditi da vam daje sve dok Ga
(El-Bekara, 1 5)
molite, i nee Mu dojaditi sve dok
Uzvieni kae: 'J1llah njih izvrgava vama ne dojadi. " 1 84
Neki kau: "Allah, d.., uini da
poruzi... ", tj. sveti im se zbog njihovih
nedjela i zbog njih e ih kazniti. On oni zapadnu u situacije koje drugim
ih na taj nain izvrgava poruzi i tako ljudima izgledaju kao varka i izru
ih kanjava zbog njihova ismijava givanje, kao to u jednom predanju
nja vjernika. Moemo vidjeti da je stoji: 'A llah, d.., e uiniti da vatra
kazna nazvana istim imenom kao i ovrsne poput loja pa e nevjernici
grijeh koji su inili. Ovo je miljenje hoditi po njoj i mislit e da su se
veine uenjaka, jer Arapi esto na spasili, ali e ona odjednom ponovo
ovaj nain komuniciraju meusobno. postati plamen i oni e pasti u nju."'
Ebu Salih prenosi da je Ibn Abbas,
Ovakvu upotrebu moemo pronai i
u Kur'anu i u hadisima. Allah, d.., r.a., komentirajui ajet: "Kada su
kae: "Nepravda se moe uzvrati sretnu one koji vjeruju, govore:
ti istom mjerom . . " (E- u ra, 40) I
rekao je Uzvieni: "Onima koji vas
hima i A hmed, od A i e, r.a., koja pri
napadnu, uzvratite istom mjerom ... "
povijeda: "Jednom kada je A ll ahov
(El-Bekara, 1 94) Kazna za zlodjelo
Pos l a n i k , s . a .v. s . , u a o kod mene,
zatekao
je jednu enu, pa je upitao:
ne smatra se loim djelom i odmazda
'
Ko
je
ova
ena?' Rekla sam: 'Ovo je
za uinjenu nepravdu ne smatra se
ena koja po svu no ne spava, nego
nepravdom. Primjer za to jesu i slje
klanja.' A llahov Poslanik, s.a.v.s., ree:
dei ajeti: "J nevjernici poee smiljati
' Radite samo ono to moete podnijeti,
spletke, ali ih je Allah otklonio... " (Alu
jer Al lahu, d.., nee dosaditi sve dok
Imran, 54) Uzvieni kae: "Oni se
vama ne dosadi . . .
tA-'
1R4
"'
1 71
Sura El-Bekara
'Vjerujemo!'" rekao: "Radi se o lice ustrajan u grijeenju, onda znaj te

mjerima iz redova sljedbenika Knji
ge", pa je spomenuo njihova imena i
nain na koji su ismijavali vjernike te
da su svojim nevjernikim voama
govorili: "Mi smo uz vas, mi slije
dimo vau vjeru i samo ismijavamo
Muhammedove ashabe." Ibn Abbas,
r.a., dalje veli: "Allah, d.., e pred
njima otvoriti vrata Denneta i rei
e im se: 'Doite! ' Oni e iz dehe
nemske vatre pohrliti, a vjernici e
ih sa svojih divana gledati. I taman
kada dou do Denneta, njegova
e vrata biti zatvorena pa e im se
vjernici smijati. Na to se odnosi dio
ajeta: Jlllah njih izvrgava poruzi', tj.
na ahiretu, kada e im se vjernici
smijati zbog toga to su denetska
vrata zatvorena pred njima." Na to
se odnosi sljedei ajet: "Danas e se
da mu samo eli poveati kaznu u

Dehennemu."1 8 5 U ovom smislu je
i sljedei ajet: "I kada bi zaboravili
ono ime su opominjani, Mi bismo im

kapije svega otvorili; a kad bi se onome
to im je dato obradovali, iznenada
bismo ih kaznili i oni bi odjednom
svaku nadu izgubili, i zameo bi se
trag narodu koji je inio zlo, i neka
je hvaljen Allah, Gospodar svjetova. "
( El-En'am, 44-45)
one koji
Nae rijei poriu, Mi emo malo po
malo, a da oni nee ni znati, u pro
past dovoditi. " (El-A'raf, 1 82), neki
'51
Komentirajui ajet:
uenjaci kau: "To znai - kada god

uine neki novi grijeh, Allah, d..,
podari im neku novu blagodat."
"
Uzvieni kae: ...da u svom ne

oni koji su vjerovali nevjernicima vjerstvu lutaju . " (El-Bekara, 1 5)
podsmijavati, s divana e gledati. Zar
Rije 01)1\ et-tugjan znai - ne
e nevjernici biti drugaije kanjeni
nego prema onome kako su postupali. " vjers tvo i zabluda, ali je njezino
..
(El-Mutaffifin, 36)
osnovno znaenje - prelaenje svake

granice. Ovaj je izraz upotrijebljen
u sljedeem ajetu: ccMi smo vas, kad
Neki kau: "Allah, d.., ismijava

ih tako to im daje obilne dunjaluke
je voda preplavi/a sve, u ladi nosili. "
blagodati pa oni u potpunosti za
(El-Hakkatu, l l ) , tj. voda je prela
borave na kaznu koja ih oekuje na
sve granice i sve je poplavila. Na isti
ahiretu i ponu vjerovati da je On
je nain opisan i faraon: /di faraonu,
zadovoljan njima, a istina je da im je
on se osilio. " (En-N aziat, 1 7) , tj.
pripremio bolnu patnju. Prema shva
preao je svaku granicu u nevjerstvo,
tanjima ljudi, ovo je poput situacije
jer je poeo tvrditi da je on 'vrhovni
kada ljudi ismijavaju jedni druge." O
gospodar'. Znaenje ovog ajeta jeste
ovome govori i sljedee predanje u
- Allah, d.., daje im dug ivot da bi
s.a.v.s., rekao: "Kada vidite da Allah, 1 85 H ad is bilje i A h med od U kbe ibn
A m ira, r.a . i hasen je , dobro.
d.., daje blagodati robu koji j e
cc
1 72
to vie grijeha uinili i na taj nain se moe takoer opisati ovom ri

to veu patnju zasluili.
jeju, jer je u ovom znaenju upo
Rije 0-":: jamehun ima zna trijebljena u sljedeem ajetu: "Oni
enje - zaslijepljeni su. Mudahid govore: 'Zar emo kada propadnem o
veli: "Oni su zbunjeni i izgubljeni pod zemijom, ponovo stvoreni biti?"'
u svome nevjerstvu." Za oi se kae (Es-Sedda, 1 O)
da su slijepe, ali se takoer i za srca
moe rei da su slijepa. Allah, d.., L:il L(i .:j J!3
iul < 1 _;;: I.A ...b i
kae: '54li, oi nisu slijepe, ve srca u
grudima. " (EI-Hadd, 46)
r+J:),
.J
- - (0J_;.j 'J 91
rtJj
"Slini su onima koji potpale vatru, i

J i"
til i"::
: 1 0-: -.:J1
'j_r-N
L I: 'J ?
kad
ona osvijetli njihovu okolinu, Allah
(
-:
, i!IS' _A'J- r+'
.J- - \_j
. ;.'.J
im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku,
"Umjesto Pravim, oni su krenuli i oni nita ne vide!" (El-Bekara, 1 7)
krivim putem; njihova trgovina nije im
Odnosna zamjenica 1.5\ (ellezi
donijela nikakvu dobit, oni ne znaju ta
koji)
u arapskom jeziku moe se
ra_de. " (El-Be kara, 1 6)
-: iu
"'1"
U ovom ajetu upotrijebljena je

rije trgovina s ciljem da se izrazi
sljedea misao - njima je n evjer
stvo drae od Pravoga puta, kao to
kae Uzvieni: " ... ali, njima je bila
milija sljepoa od Pravoga puta . . . "
(El-Fussilet, 1 7) U ovom ajetu ri
je trgovina u metaforikom smislu
govori o ljubavi, jer ovjek kupuje
samo ono to mu se svia, a nikako
na ovom mjestu ne znai to da se
radi o nekoj razmjeni. Jer, licemjeri
nikada i nisu bili vjernici pa da bi
vjeru mogli zamijeniti nevjerstvom.
Komentirajui ovaj ajet, Ibn Abbas,
r.a., veli: "Prihvatili su se zablude, a
zanemarili su uputu. "
Osnovno znaenje rijei .U)l...1ll
ed-dalaletu j este - zbunjenost. Ova
rije moe znaiti i zaborav, jer je
onaj ko zaboravi zbunjen. Propast
odnositi i na jedninu i na mnoinu.

U navedenom ajetu ova zamjenica
odnosi se na mnoinu.
G ramatiari na razliite naine
((
tumace pnsvoJnU zamJemcu tm " u
ovom ajetu. J edni smatraju da se ona
odnosi na munafike i, prema tome,
ajet govori o Sudnjem danu. Drugi
smatraju da se ova zamjenica odnosi
na rije "onima koji potpale vatru . . . ",
zato to su ti ljudi jednako zbunjeni
i izgubljeni kao i munafici. Prema
ovom tumaenju, ajet navodi pri
mjer munafika. Oni se deklarativno
poistOvjeuju s muslimanima kroz
propise o braku, nasljedstvu, ratnom
plijenu, pitanjima sigurnosti ivota,
djece i imetaka i nalik su onome
ko je u tamnoj noi potpalio vatru
i ugledao sve ega se treba kloniti.
Kada se vatra u gasila, on se naao
u nedoumici. Tako e se desiti i s
v
"
Sura El-Bekara
1 73
Uzvieni kae: ". . . nikako da se

munaficima. Na ovom svijetu oni se
prikazuju kao vjernici, a na buduem osvijeste", tj. ne mogu se vratiti istini
e biti baeni u Vatru: "Licemjeri e zato to Allahovo, d.., sveznanje
na samom dnu Dehennema biti i ti to iskljuuje .
im nee zatitnika nai . . " (En-Ni
sa', 1 45) i izgubit e svjetlo. Zato
e oni govoriti: "Priekajte nas da se
svjetlom vaim posluimo!" (El-Ha
did, 1 3) Prema drugom tumaenju,
bliskost i komuniciranje s muslima
nima za munafike predstavlja vatru,
"Ili, oni su nalik na one koji za
a im se udalje, oni su izgubljeni. vrijeme silnog pljuska s neba, u punom
Postoje i druga tumaenja.
m raku, usred grmljavine i m unja,
.
(0 :?- r! >
stavljaju zbog gromova prste u ui svoje

bojei se smrti - a nevjernici ne mogu
"Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da umai Allahu ... '' (El-Bekara, 1 9)
se osvijeste. " (El-Bekara, 1 8)
Rije L..... (sema - nebo) u arap
Sljepilo se u arapskom jeziku
odnosi na izostanak percepcije u
nekoj situaciji. Uzvieni kae: . . .
skom j eziku m oe biti m u ko g i

enskog roda.
Tu rije Arapi upotrebljavaju za
toga Dana oni nee znati ta e od sve to je iznad i to nas nadvisuje.
govoriti. . . " (El-Kasas, 66) U ovom Oni i za plafon kue kau da je nebo.
se ajetu ne negira postojanje ovih Za kiu, takoer, kau da je nebo,
osjetila kod munafika, ve njihovo zato to se sputa s neba.
funkcioniranje u datim situacijama.
Blato i trava takoer se kod Arapa
Kae se: "Taj je ovjek nijem kada je mogu nazvati nebom. Jedna fraza
o vulgarnosti rije."
glasi: "Doli smo vam gazei nebo",
Katada kae: "Oni su gluhi a tj. gazei travu i blato. Konjska lea
istinu, nijemi da je izgovaraju i slijepi takoer se nazivaju nebom.
da je vide. "
Rije m rak upotrijebljena je u
Ovo j e s misao Pos la n i k ova, mnoini, asocirajui na tminu noi
s.a . v. s., hadisa o vladarim a u vre i maglovitost.
menu pred Kijametski dan: "Kada
Ulema se razilazi o pitanju groma.
vidi bose, gole, gluhe i nijeme da
Jevreji su upitali Allahova Posla
vladaju zemljom, znaj da je Sudnji
nika
s.a.v.s., o grmljavini. Allahov
dan blizu.'' 1 R6 A Allah najbolje zna.
Poslanik s.a.v.s., odgovorio je: "Po
1H6
Had is biljei Muslim u Sahihu u ovom stoji melek zaduen za oblak, s njim
je spaljiva od vatre, upravlja njim
tzrazu.
"
1 74

J
onako kako A l la h eli". Upitae s.a.v.s., jahao prilikom lsraa, a koju

ga: " Kakav je ovo glas (zvuk) koji su jahali i drugi poslanici.
se uje?" Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
Ibn Abbas, r.a., pripovijeda: "Bili
odgovori im: "Tresu se oblaci sve dok smo jednom s Omerom, r.a., na pu
im se ne naredi da stanu." Rekoe: tovanju izmeu Medine i ama, pa
" Istinu si rekao." 1 87 Ovo tumaenje nas je zadesila grmljavina, munje i
prihvata veina uenjaka. Grom je, grad. Ka'b el-Ahbar ree mi: 'Ko,
kao to je poznato, zvuk.
kada zauje grmljavinu, tri puta kae:
.
,
,
,
Ibn Abbas navodi da je to zvuk ')l.:..J
.:,ra
: l,)
"
r. . ll
.
";)"'
-strujanja zraka kroz oblake.
!
--
.:r-
Uenjaci se razilaze u miljenju

'Subhane men jusebbihur-ra'du
kad je rije o munji. Alija, Ibn Mes'ud
bihamdihi vel-melaiketu m i n
i Ibn Abbas, r.a., smatraju da je to
spaljiva eljeza u ruci meleka, kojim hifetih.'
on upravlja oblacima.
'Slavljen neka je Onaj Koga gr
mljavina
i meleki iz strahopotova
To se moe zakljuiti i iz Tirmi
zijeva hadisa. Ibn Abbas, takoer, nja slave i hvale. ', ta mu grmljavina
navodi da je to bi od svj etlosti u nee nanijeti tetu.' Ka'b i ja smo
ruci meleka, kojim on iba oblake. izgovorili te rijei. Ujutro, kada su
Od njega se prenosi da je to melek se ljudi okupili, rekoh Omeru: "Vla
daru pravovjernih, izgleda da nas nije
koji se prikazuje. 1 88
zadesilo ono to je zadesilo ostale."
Filozofi kau da je grom zvuk su
" Kako to?", upita. Ja mu ispriah
daranja estica u oblaku, a da je munja
ta mi je Ka'b rekao. Halifa ree:
iskra koja nastaje u tom procesu.
" Subhanallah ! Zato i nama niste
Ovo nije prihvatljivo miljenje 1K9 i ne
kazali da to izgovorimo! " U drugom
postoje predanja koja ga podupiru,
predanju navodi se da je zrno grada
a Allah najbolje zna.
povrijedila Omerov nos. To pre
Rije J;, (berk - munja) u osnovi danje navesti emo u suri Er-Ra'd,
se odnosi na svjetlost. Otuda i naziv ako Allah da. Oba predanja navodi
Burak za ivotinju koju je Poslanik, Ebu Bekr Ahmed ibn Ali ibn Sabit
el-Hatib u svojoj zbirci predanja koja
1 87
Hadis biljei Tirmizi od Ibn Abbasa,
ashabi
prenose od tabiina, neka im
r.a., i hasen je, dobar.
188
Ovo m i ljenje n ij e ispravn o. To j e se Allah smiluje. Ibn Omer prenosi
svjetlost koja se javlja pri udaru groma. da je Poslanik, s.a.v.s., kada bi uo
(Prim. red.)
grom, uio sljedeu dovu:
1 8
Nema razloga odbijati ovo tumaenje

budui da se sve to deava A llahovom
odredbom. (Prim. red.)
1 75
Sura EI-Bekara
U ovom ajetu Uzvieni po redi

"Allahumme la taktulna bi ga
stanje
munafika s tminama kojima se
dabike v e la tuhlikna bi azabike v e
prolamaju gromovi i munje. Prema
afina kable zalik."
'54.llahu na, nemoj nas ubiti Tvo
jom srdibom i nemoj nas unititi Tvo
jom kaznom i oprosti nam prije nego
to pomremo. "
Uzvieni kae: ... stavljaju zbog
gromova prste u ui svoje. " Stavljaju
"
prste u ui da ne bi uli Kur'an i

povjerovali u njega i u Muhammeda,
s.a.v.s.
To je,
po njihovu
miljenju,
.
.
.
nevjerovanJe, a nevJerovanJe Je smrt.
Ibn Abbas, Mudahid i drugi
kau: "Kada se grom, tj. melek raz
ljuti, iz njegovih usta pokulja vatra,
a to su gromovi." 1 90 Slino tuma
enje navodi i Halil: "To je snaan
zvuk koji nastaje pri udaru groma.
To obino prati plamen vatre koji
spaljuje ono to pogodi." Ebu Zejd
kae da su gromovi plamenovi vatre
koji padaju s neba praeni snanim
zvukom."
Izraz grom ovi \..o (sa 'ikah)
odnosi se i za krik kazne. Uzvieni
kae: ...pa ihje stigla sramna kazna
od munje... " (Fussilet, 1 7) Glagol
(sa'ika) znai - onesvijestiti se. Uzvi
eni kae: (1, -i-r.:;) - "Musa se
onesvijeten strovali. " (El-A'raf, 1 43);
(J-oj\ .;.:; <?dl .; ;:,; ) - ... i
ovom tumaenju, tmine su simbol

nevjerovanja koje nose u sebi, a grom
i munja simbol su onoga ime im se
prijeti. Prema drugom tumaenju,
silan pljusak simbol je njihovih ne
doumica; sljepilo su tmine, a grom
simbolizira teku kaznu koja i h
eka. Munja oslikava prosvjetljenje
i uputu koje s vremena na vrijeme
prodiru u njihovu svijest, a gromovi
su kur'anski pozivi na borbu i ajeti
koji govore o ahiretskoj kazni. Neki
uenjaci gromove tumae kao vjer
ske obaveze koje munaficima teko
padaju, poput dihada, zekata i dr.
Uzvieni kae: (O=...Jt;j 4 llll_, )

- "... a nevjernici n e mogu uai Alla
hu. " Prema drugom tumaenju gla
gola J,i, znaenje ajeta je: "Allah ih
Svojim znanjem obuhvat( , kao to
stoji u ajetu: Jkt .tb.i :J :ili l 0b )
(L:4 - ... i da Allah znanjem Svojim
sve obuhvata!" (Et-Talak, 12) Prema
treem tumaenju, znaenje ajeta
glasi: "Allah e ih usmrtiti i sakupiti",
to podupire drugi ajet: J;\;{, ,) l)
(A - ... osim ako ne nastradate. "
(Jusuf, 66) A u ajetu je naglaeno
da nevjernici ne mogu umai Allahu
umrijet e oni na nebesima i oni na zato to su ranije spomenuti u ajetu,
Zemlji, ostat e samo oni koje Allah a Allah najbolje zna.
bude odabrao. " (Ez-Zumer, 68)
"
"
"
190
Predanje n ije vjerodostojno. ( Prim.

red.)
"
1 76
l
Tejjir imama Kurtubi;_.!

'a !!:
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
",
-;
,;
01 -d !' ;ll,
.tf
-\(' IS
lC.
"\.u
, tJ'
lj
da je ovo miljenje ispravno, jer mu

u prilog ide ajet: "Ima ljudi koji se
Allahu klanjaju, ali bez pravog uvje

"Munja samo to ih ne zaslijepi; renja; ako ga prati srea, on je smiren,
kada god im ona bljesne, oni prou, a a ako zapadne i u najmanje iskuenje,
im utonu u mraku, stanu. A da Allah vraa se nevjerstvu. " (El-Had, l l )
hoe, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Sufijski uenjaci kau da ovim aje
Allah, zaista, sve moie. " (El-Bekara, 20) tom Uzvieni ukazuje na one ije
..
stanje volje u osnovi nije ispravno.

Ukoliko se prihvati da je Kur'an Zatim su lanim predstavljanjem
simbol bljeska, onda je znaenje aje iz tog stanja preli u stanje velikih
ta: "Ono to im se objavljuje samo ljudi. Deavali bi se kratkotrajni blje
to ih ne zaslijepi ... " A ako se uzme s kovi, ali bi ih oni mijeali s lanim
da je to simbol rjeitosti Kur'ana, predstavljanjem ... Zato ih je Allah
onda je znaenje: "Rjeitost samo liio svjetlosti i ostavio u tmini lai
to ih ne zaslijepi."
iz koje oni ne mogu nai izlaz. Ibn
Uzvieni kae: "Munja samo to Abbas navodi da se u ovom ajetu
ih ne zaslijepi". Dakle, umalo da ih misli na j evreje. Kada je Poslanik,
argumenti i jasni dokazi Kur 'ana s.a.v.s., odnio pobjedu na Bedru,
zaslijepe. Ako se prihvati da je munja oni su rekli: "Tako nam Boga, ovo
simbol zastraivanja, onda je zna je poslanik iji nam je dolazak Musa
enje ajeta: "U malo da ih strah od najavio. Njegova zastava nee biti
onoga to im se objavljuje oslijepi." poraena. Kada je Poslanik, s.a.v.s.,
Uzvieni kae: " ... kada god im doivio poraz na Uhudu, oni su se
ona bljesne, oni prou. "
p redomislili i posumnjali. Ovo je
"Kada god bi uli Kur'an, poveli miljenje slabo. Ajet se odnosi na
bi se za njegovim argu mentima, a licemjere i to se navodi u vjerodo
kada bi Objava govorila o onome to stojnom Ibn Abbasovu predanju.
ih zasljepljuje, u zabludi ostavlja ili Ipak, sva su ova tumaenja mogua.
obavezu namee, onda bi "stali", tj.
U zvieni kae: ili l _jlj )
ustrajali u dvolinosti", navodi Ibn
i- - - /1 da Allah hoe,
Abbas. Prema drugom tumaenju, .t
'\ .,! . ')
mogao
bi im oduzeti i sluh i vid... "
ajet znai: "Sve dok im napreduj e
poljoprivreda i stoarstvo i dok ui Dakle, da Allah hoe, mogao bi ih
vaju u blagodatima, oni govore: 'Mu otkriti vjernicima, nakon ega bi
hammedova vjera je blagoslovljena', a izgubili utoite koje im vjera pru
kada ih zadesi neka nepogoda, rasrde a, jer bi bili izopeni od vjernika.
se i ustraju u dvolinosti", navode Ovdje je naglaen sluh i vid zato to
Ibn Mes'ud i Katada. Nehhas smatra su spomenuti u prethodnom ajetu i
Sura EI-Bekara
1 77
"O ijudi, klanjajte se Gospodaru svo

zato to su to najvrednija ula kod
ovjeka.
me, koji je stvorio vas i one prije vas, da
biste se kazne sauvali" (El-Bekara, 2 1 )
Uzvieni kae: J J .11 0)
.
.
'\f-
.t ' , - ";er Allah, zatsta, sve moze. . . "
Uzvieni je rekao: "O ljudi, kla
Ova j e svemo univerzalna. Kod njajte se Gospodaru svome. . . " Mud
racionalista ovo se odnosi na stva ahid kae: Svaki ajet koji poinje
ri koje se Njemu mogu pripisati. obraanjem "o ljudi", objavljen je
Uenjaci u m meta j ednoglasni su u Mekki, a svaki ajet koji poinje
u tome da j e "Svemogui" jedno rijeima "o vjernici", objavljen je u
od Allahovih, d.., imena. Iz ovog Medini.
glagola mogu se izvesti tri svojstva
Smatram da ovo miljenje opovr
- .J ..>.::..Q.. '.J.)\i .r-..U . Kadr ima snanije
i ire znaenje od svojstva Kadir. gava injenica da su sure El-Bekara i
Allah je, dakle, moan uiniti sve to En-Nisa' medinske, a u njima postoje
moe postojati ili ne postojati. Svaki obraanja rijeima "o ljudi ... " Tvrd
punoljetan ovjek treba znati da je nju da su ajeti koji sadre obraanje
Allah svemoan i da moe uiniti i vjernicima objavljeni u Medini sma
da ini sve to eli, shodno Svojoj tram ispravnom. U rva ibn Zubejr
volji i odabiru. Treba znati i da ovjek kae: "Ajeti koji sadre sankcije ili
posjeduje mo da ini ono to mu je obaveze objavljeni su u Medini, a oni
Allah omoguio, prema odreen im koj i govore o prijanjim narodima i
zakonitostima. Allah, d.., ne ini kaznama, objavljeni su u Mekki." To
teror Svojo m svemoi ... Ovdj e je se podrazumijeva.
naglaeno svojstvo svemoi zato
O tome ta se podrazumijeva
to su prije toga navedeni postupci pod ljudima u ovom ajetu postoje
koji su za osudu, a svemo je ta koja dva miljenja: prvo, misli se na ne
moe preduzeti potrebne mjere, a vjernike koji Mu nisu robovali, to
Allah, d.., najbolje zna.
je potvreno aj etom: ako sumnja
te. . . " (El-Be kara, 23) ; drugo, misli
Ovo je dvadeset ajeta, p re m a
se na sve ljude i zato se nareuje
kufanskom nu m eri ran j u . etiri
vjernicima da ustraju u pokornosti,
se odnose na vjernike, potom dva
a nevjernicima da se pokore. Ovo je
na nevjernike, dok ostali govore o
dobro miljenje.
licemjerima.
Uzvieni nareuje: "... klanjajte
se. . . " To je ibadet koji podrazumijeva
vjerovanje u jednog Boga i slijeenje
propisa Njegove vjere. Ibadet znai
pokornost i poniznost.
v
1 78
Uzvieni kae: "... koji je stvorio

vas .. " Ovdje je naglaeno stvaranje,
zato to su Arapi vjerovali da ih je
Allah (njihov vrhovni bog) stvorio.
Time im se eli uputiti u kor i opo
mena. Prema drugom tumaenju,
svrha n aglaavanja ovog svojs tva
jeste podsjeanje na tu Boiju bla
godat. U arapskom jeziku stvaranje
( halk) ima dva etimoloka zna
enja: prvo - priprema, naprimjer:
"Pripremio sam kou za uturicu";
drugo - stvaranje, izum, kreacija ...
Uzvieni kae: "... i lai smiljate. "
(El-Ankebut, 1 7)
.
Uzvieni kae: "... i one prije vas... "

Postavlja se pitanje: Ako mogu po
svjedoiti da su oni sami stvoreni,
onda mogu posvjedoiti da su stvo
reni i oni prije njih? Odgovor glasi:
Ovdje se radi o podsjeanju i napo
min janju, kako bi poruka snanije
djelovala. Uzvieni ih je podsjetio na
one koji su bili prije njih, da bi znali
da e Onaj Koj i je stvorio i usmrtio
njihove prethodnike, j ednog dana
usmrtiti i njih same. Stoga treba da
uzmu pouku iz njihove sudbine i da
shvate da e i oni biti iskuani kao
to su iskuavani njihovi prethodnici.
"Koji vam je Zemlju uinio poste

ijom, a nebo zdanjem; koji s neba sputa
kiu i ini da s njom rastu plodovi,
hrana za vas. Zato ne inite svjesno
druge Allahu ravnim!" (El-Be kara, 22)
Ajet "Koji vam je Zemlju uinio
poste/jom . " sadri est pitanja:
.
l . Rijei Uzvienog: "Koji vam

je Zemlju uinio . " tumae se: "Koji
. .
vam je zemlju pretvorio ... ", zato to

glagol (de'ale) u ovom ajetu
ima dva objekta. Ovaj glagol ima
i druga znaenja: - stvoriti, napri
mjer: (}JI) ..;,>1'\lill j ) - "i tmine
i svjetlo dao "; - nazvati, naprimjer:
ij _i;_.;. . l yIJ r>)

(0); - ceHa-Mim. Tako Mi
Knjige jasne, Mi je objavljujemo kao
Kur'an na arapskom jeziku, da biste
razumjeli" (Ez-Zuhruf, 1 -3 ) ; 1):.-;.j)
(1 !:?4 AJ - oni Njemu od
robova Njegovih pripisuju dijete "
(Ez-Zuhruf, 1 5) ; 0:!1 1):.-;.j)
(q )l 4 (Jo "Oni meleke koji
su robovi Milostivoga enama na
Uzvieni kae: "... da biste se ka zivaju. " ( Ez-Zuhru f, 1 9) U nekim
zne sauvali. " Posljedina reenica primjerima ovaj glagol znai uzeti
"da biste se ... " odnosi se na glagol (poeti) . Pjesnik kae:
" klanjaj te se", a ne na glagol " koji
vas je stvorio", jer onaj kome je pre
dodreen Dehennem, nije stvoren
da bi se klanjao.
Poelo mi se sviati ugrizanje,

zato to osjeam kako zubi
po kostima struu.
Sura EI-Bekara
1 79
Ovaj glagol moe imati pomonu vam je Zemlju uinio posteljom .. . "
ima ulogu pridjeva rijei Gospodar.
funkciju:
Uzvieni kae: "... i ini da s njom
Od dvoje mi se ini etvero,
rastu
plodovi, hrana za vas. " Da
a od jednog dvoje, zbog starosti.
kle, stvorili smo za vas razne tipo
Neki smatraju da je i u ajetu "... i ve plodova i razne vrste biljaka da
tmine i svjetlo dao . . . " ovaj glagol biste se vi hranili i da biste stoku
pomoni.
napasali. Ovo potvruju ajeti: "Mi
obilno kiu prolijevamo, zatim zemiju
cc...posteljom ", tj. duekom koji
prostiru i na kojem se odmaraju. A pukotinama rasijecamo i inimo da
ono to nije postelja, poput brda, iz nje ito izrasta i groe i povre, i
neravni i mora, slui da bi podu masline i palme, i bae guste, i voe i
piralo ravnine. Planine su stupovi: pia, na uivanje vama i stoci vaoj. "
"Zar Zemlju posteijom nismo uinili, i (Abese, 25-32)
planine stupovima?" (En-Nebe', 6-7),
Postavlja se pitanje zato se opskr
a morem se prenose korisne stvari: bom (rizkom) nazivaju oni plodovi
"... laa koja morem plovi s korisnim
koji nisu preli u nae vlasnitvo?
tovarom za ljude. " (El-Bekara, 1 64) Odgovor glasi - zato to su plodovi
2. afijski uenjaci smatraju da stvoreni da budu vlasnitvo i da se
ovjek koji se zakune da nee lei na njima ljudi koriste. Zato se nazivaju
duek i da nee koristiti svjetiljku, a opskrbom.
lei na zemlji i koristi sunevu svje
4. Ovaj ajet precizira da je Uzvi
tlost, nije time prekrio zakletvu. J er, eni Allah liio ovjeka zavisnosti od
ovi izrazi nisu uobiajeni za te stvari. bilo kojeg stvorenja. Zato Alejhisse
Malikije se vraaju osnovnom pravilu lam, ukazujui na ovaj smisao, kae:
kod zaklinjanja, koje se vrednuje
"Tako mi Allaha, bolje vam je da
prema namjeri, uzroku ili prostirci
uzmete konopac i nosite drva n a
koja je predmet zaklinjanja. Ako ti
leima, nego d a oekujete hoe li
elementi nedostaju, onda se vraaju
vam neko udijeliti ili nee. " 1 9 1 U to
obiaju.
spadaju sva zanimanja i zanati. Onaj
3. Uzvieni kae: "... a nebo zda ko sebe uini zavisnim od sebi jedna
njem ... " Nebo je Zemljin krov. U aje kog ovjeka, a zbog pohlepe, nade i
tu se kae: "/ to to je nebeski svod osi elje za ovosvjetskim ukrasima, taj je,
guran Nae je djelo. " (El-Enbija', 32) na neki nain, pripisao Allahu druga.
Sve to je iznad i to nadvisuje naziva Sufijski uenjaci kau: U ovom ajetu
se nebom, kao to je ve reeno. Uzvieni ukazuje na put siromatva,
Tokom uenja ovih ajeta ispravnije a to je da ti zemlja bude duek, a
je napraviti pauzu nakon rijei
H adis biljei Muslim u Sahihu.
nego -:"p, zato to segment "... koji
11
1 80
ub
ta
=------------------
=a=m
==
=u=rt=
=
tm
aJG
T=ir=
nebo pokriva, voda miris, a trava islam nareuje upotrebu vlastitog
hrana... Ne robuj nijednom stvorenju razuma i zabranjuje slijepo slijeenje.
na ovom svijetu zbog ovog svijeta, Ibn Furek kae: "Mogue je da ovaj
jer ti je Uzvieni Allah pruio ono ajet obuhvaa i vjernike. Dakle, ne
to ti je neophodno. Niko drugi u odmeite se, o vjernici, i ne pripisujte
tome nema zasluge. Nevf el-Bikali Allahu druga, budui da posjedujete
kae: "Vidio sam Aliju ibn Ebu Taliba znanje, koje negira neznanje - o tome
da jednom prilikom izlazi i gleda u da je Allah jedan."
zviJ' ezde: 'O Nevfe, J esi li budan? '
j l!.! '.)
lc. J
. t l"""
.<""'"' oo.,1!J )
-.
.S'
'Jesam, vladaru pravovJ ernih', odgo- u.
.1
.....
vorih. 'Blago onima koji se usteu
od ovog svijeta, a ude za ahiretom.
l l $ J
Njima je zemlja prostirka; praina
ako sumnjate u ono to objavljuje
im je duek, voda im je miris, a sve
to izgovaraju jeste Kur'an i dova. mo robu Svome, nainite vi jednu suru
Oni su se odrekli ovog svijeta, poput slinu objavljenim njemu, a pozovite i
lsaa, a.s ... "' Nastavak ovog predanja boanstva vaa, osim Allaha, ako istinu
navest emo u tumaenju ove sure, govorite. " (El-Be kara, 23)
kod ajeta "odazivam se molbi moli
Rijei Uzvienog: "ako sumnja
telja" (El-Bekara, 1 86), ako Allah da. te", tj. ako se dvoumite; "u ono to
5 . Uzvieni kae: "Zato ne i objavljujemo", tj. u Kur'an. Govor je
nite. . . " Zabranjuje smatrati nekog upuen muricima koji su izazvani.
drugog ravnim Njemu.
. Kada su uli Kur'an, oni su rekli:
6 . ". . . sv;esno.
.
. . " ov o se o d nost "Ovo ne nalikuje Allahovim rijeima.
na nevjernike i na munafike, prema Mi sumnjamo." Tim je povodom ovaj
miljenju Ibn Abbasa.
ajet objavljen. Veza izmeu ovog i
Ovdje se moe postaviti pitanje prethodnih ajeta jeste u tome to
kako oni mogu imati svijest ('ilm je Allah prvo naveo dokaze Svoje
znanje) , kada su im srca zapeaena i j ednoe i svemoi, a zatim doka
ne posjeduju vid i sluh. Odgovoriti se ze Muhammedova, s.a.v.s., poslan
moe iz dvaju aspekata: a) u ajetu se stva i tvrdnje da njegove rijei nisu
govori o posebnom znanju i svijesti izmiljene.
da je Allah stvorio sve to postoji,
Uzvieni kae: "robu Svome",
da On sputa vodu i stvara rastinje. tj. M uhammedu, s.a.v.s. Rije
Znaju da im jedino On alje blago (abd - rob) izvedena je iz robova
dati; b) ajet se tumai svijeu da je nja i poniznosti. Rob se naziva tim
jedino On svemoan i svemogu, imenom zato to je ponizan svome
ukoliko razmislite ... a Allah najbolje gospodaru. Postoji miljenje da je
zna. Iz ovog se ajeta zakljuuje da Uzvieni nazvao poslanika robom
J o
Jill'
r , ,.. .,.
F;\ . .) !) \yu
( t:;
181
Sura El-Bekara
zato to je to jedna od najvrednijih
osobina ovjeka.
Uzvieni kae: "nainite vi jednu
suru ... " Ovaj je imperativ u funkciji
izazova. U zvi eni zna da oni to ne
mogu uiniti. Zamjenica "njemu "
odnosi se na Kur'an, prema milje
nju veine uleme, poput Katade,
Mudahida i dr. Neki smatraju da
se odnosi na Tevrat i Indil. Prema
tome, znaenje ajeta bilo bi - nai
nite jednu suru iz slinih objavljenih
knjiga, jer i one potvruju Kur'an.
Neki smatraju 1 92 da se ta zamjenica
odnosi na Poslanika, s.a.v.s. Znaenje
bi, u tom sluaju, bilo - dovedite Vi
ovjeka poput njega, tj. na njeguvu
"suru" sliku.
Uzvieni kae: "a pozovite i
boanstva vaa .. . ", tj. pomonike i
saveznike. Ferra kae: "Boanstva
vaa". Ibn Kejsan kae: "Postavlja se
pitanje zato se u ovom ajetu koristi
termin - ehid (svjedok) , ija
je uloga da neto posvjedoi ili da
obavijesti o neemu to je vidio. U
ovom se ajetu od svjedoka trai da
naine jednu suru. Odgovor je da
ovaj ajet znai - pozovite u pomo
sve vae uenjake neka uju to to
ste nainili. Na taj e nain pobijanje
njihovih argumenata biti efikasnije
i cjelovitije.
Ovo je sutina Mudahidova mi
ljenja. On ajet "a pozovite i boan
stva vaa" tumai - pozovite ljude
koji e vam svjedoiti, tj . one koji e
-
192
Ovo miljenje nije utemeljeno.
biti svjedoci da ne priznajete Kur'an.

Rijei Uzvienog: "osim Allaha . . . "
znae - pored Njega. U osnovi, rije
dune (1 'J ) predstavlja suprot
nost rijei iznad. A rapi ovu rije
koriste kada ele rei da j e neto
blie od neega drugog.
U zvi eni kae: "ako istinu govo
rite", tj. da moete sastaviti neto
slino Kur'anu. Na drugom mjestu
navodi se njihova tvrdnja: "Da ho
emo, i mi bismo tako neto rekli. "

(El-En fal, 3 1 )
"
, ....
"\jj \
l --lj
.J
. , ", . ",
"..
. ,
",.
J \j \.
\:r:.\:.'; 1.)"
.\J" \.1:
:r- i.' . r
4i i_; \ill )j \
( ...
"Pa ako ne uinite, a neete uiniti,
onda se uvajte vatre za nevjernike
pripremljene, ije e gorivo biti ljudi i
kamenje. " (El-Bekara, 23)
Uzvieni kae: "Pa ako ne uinite",
tj. u prolosti, "a neete uiniti", tj.
...
u bud osti. Prema ovome, pot-

puno Je Ispravno napraviti pauzu
(stanku) nakon segmenta "ako isti
nu govorite. " J edna grupa mufessira
zagovara drugaije tumaenje ovih
ajeta. "Pozovite pomagae vae, osim
Allaha, ako istinu govorite, a neete
to uiniti. Ako ne uinite, onda se
uvajte vatre . . . " Prema ovom tuma
enju, pauza nakon rijei "ako istinu
govorite" nije potpuna.
Tvrdnja "a neete uiniti" ima za
cilj stimulirati ih i motivirati da uloe
krajnje napore, da bi njihov neuspjeh
nakon toga bio potpuniji. Ovo spada
1 82
Tefsir imama KurtubiJ..

a
u dogaaje koje je Kur'an predvidio.

Ibn Kejsan kae: " Rijei 'a neete
uiniti' potvruju da je Kur'an istina
i da nisu ispravne njihove tvrdnje da
je to la, izmiljotina, magija, poezija
ili pripovijesti naroda prijanjih. Oni
smatraju da neto znaju, a nisu sposobni smisliti nita slino Kur'anu."
Rijei Uzvienog "onda se uvajte
vatre" odgovor su na uvjet ''pa ako ne
uinite. " Dakle, uvajte se vatre tako
to ete sluati Poslanika, s.a.v.s., i
pokoravati se Allahu, d..
Rije .))_,; - vukud, s dammom,
znai - gorivo, a s fethom ( .))j - vekud) znai - izgaranje. Rije ljudi
obuhvata sve, a u ovom sluaju odnosi se na one koji su osueni da budu
gorivo za vatru, neka nas Allah od nje
sauva. Kamenje - crni sumpor. Ibn
Mes'ud i Ferra smatraju da je smisao
ovog pojma ogranien na ovu vrstu
kamenja zato to crni sumpor ima pet
izuzetnih svojstava - zapalj iv je, ima
ruan m iris, oslobaa mnogo dima,
jako se lijepi za tijelo i dugo odrava
vrelinu. Ovaj ajet ("ije e gorivo biti
ljudi i kamenje") ne znai da u vatri
nee gorjeti i drugi. Na drugim mje
stima navodi se da e i dini i ejtani
gorjeti u vatri. Neki smatraju da se
rije kamenje odnosi na kipove, na
osnovu ajeta: "/ vi, i oni kojima se,
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
proizlazi da e ljudi biti kanjeni i

vatrom i kamenjem. U Poslanikovu,
s.a.v.s., hadisu navodi se:
"Sve to u znemirava (svako ko
uznemirava) bit e u vatri." 1 3 Ovo
se moe protumaiti na dva naina:
p rvi, svakoga ko bude uznemira
vao ljude na ovom svijetu Allah e
kazniti vatrom na ahiretu; drugi,
sve to je na ovom svijetu uznemi
ravalo ljude - zvijeri, paraziti i dr.,
j u vatri e ih u znemiravati. Neki
komentatori Kur'ana smatraju da
je ova vatra pomijeana s kamenjem
pripremljena naroito za nevjernike,
a Allah najbolj e zna.
M uslim biljei p redanje Abba
sa ibn Abdulmuttaliba koji kae:
"Allahov Poslanie, E bu Talih te je
titio j pomagao. Hoe li mu to biti
od pomoi? " "Hoe", odgovori Po-:
slanik, "naao sam ga u grotlu vatre,
pa sam ga izveo u pliak" 1 4 U dru
go m predanju navodi se: "Da nije
mene, bio bi u najdubljem ponoru
Dehennema."
U zvieni kae: "za nevjernike

pripremljene. " D oslovno u zevi,
ini se da ajet znai da niko osim
nevjernika nee ui u Vatru, ali nije
tako. Postoje brojni argumenti koji
govore o grenicima i onima koji
pored Allaha, klanjate - bit ete gorivo e biti spaeni iz Dehennema Po
u Dehennemu" (El-Enbija', 98) Pre slanikovim, s.a.v.s., efaatom. Ovaj
ma tome, kamenje i ljudi bit e gorivo 1 93 Ovo je neobino predanje. Nismo ga
u vatri. Time je uvean znaaj vatre,
pronali u referentnoj l iteraturi.
budui da ona pri i kamenje, osim 1 94 Hadis bi ljee Bu hari i Muslim u Sahi
ljudi. Meutim, iz prvog tumaenja
hima i Ahmed.
Sura El-Bekara
1 83
ajet ukazuje na ispravan stav uleme Vidio ga je na lsrau, kada je uao u

da Dehennem postoji i da je (ve) Dennet. Stoga suprotno miljenje
stvoren. S druge s trane, novota nije utemeljeno.
ri tvrde da j o nije stvoren. Ovaj
j
JI .rtj )
stav prihvata Kadi Munzir ibn Seid
el-Belluti el-Endelusi. Muslim navodi d .) '+-i
. lf;.
'-$..r.
,
- . _r-r
predanje Ebu Hurejre, r.a.:
i.l\.i ir % . -- -- --. ,: . i " ,
l9t:!-l j) i
, ,:::ql
!rt
.).)
'-$ .:J1
, 1:U
.
:.
:1J-- \...;: . l"llJ' ,.,.:- \jj'.JJ.
1
,
( !")-= J--:,.) 1: rJi,J 12;. riJ.)
l.:q
_.
"Dok smo bili s Allahovim Posla

nikom, s.a.v.s., uo se neki pad, pa
je Poslanik, s.a.v.s., upitao: 'Znate li
ta je ono ? ' Odgovorili smo: 'Allah
i Njegov Poslanik najbolje znaju.'
Rekao je: 'To je kamen koji je baen u
Dehennem prije sedamdeset godina
i on je kroz vatru padao sve dosad
dok nije dopro do njegovog dna."' 195
,"
t#
'Y
'..).)
A.!
l"t:'
--
,"
__
..
",..
"
one koji vjeruju i dobra djela ine

obraduj denetskim baama kroz koje
e rijeke tei; svaki put kada im se iz
njih da kakav plod, oni e rei: 'Ovo
smo i prije jeli', .,... a bit e im davani
samo njima slini. U njima e iste ene
Buhari n avodi p redanj e E b u imati, i u njima e vjeno boraviti. "
Hurejre u kojem stoj i d a je Boiji

Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Prepirali
su se Dennet i D ehennem, p a
j e Dehennem rekao: 'Odlikovan
sam oholima i silnicima.' Dennet
je rekao: 'A ta je meni ? ! U mene e
ui samo nemoni, poniem 1 S iro
mani.' Potom je Allah, d.., rekao
Dennetu: 'Ti si samo Moja milost.
Tobom se Ja smilujem kome hou
od Svojih robova.' A Dehennemu
je rekao: 'Ti si samo Moja kazna.
Tobom J a kanjavam koga hou od
Svojih robova. Svako od vas ima one
kojima e biti napunjen.' 196 Dokaz da
je Dehennem stvoren jeste to to
ga je Poslanik, s.a.v.s., vidio dok je
klanjao namaz povodom pomraenja.
1 95
196
(El-Bekara, 25)
Rijei Uzvienog: one koji vje

ruju ... obraduj. .. " sadre tri pitanja:
l. Nakon to je navedena kazna za
nevjernike, spomenuta je i nagrada
za vjernike. Rije _A (beere - obra
dovati) izvedena je iz rijei beeretun
- koa, zato to se radost (promjena
raspoloenja) obino manifestira na
koi. Ovaj se izraz najee koristi
u kontekstu sree, mada se ponekad
koristi i kada se najavljuje neto loe:
(r,dt yi .rW )
. . . navijesti
(im) bolnu patnju. " (Alu lm ran, 2 1 ;
- "
Et-Tevba, 34; El-Inikak, 24)

2. Kada neki punoljetan ovjek,
naprimjer, kae: "Rob koji me obra
duje time i time, slobodan je" i zatim
sazna
tu vijest od jednog ili vie robo
Had is biljee Buhari u Sahihu i Ahmed.
Hadis biljee Bu hari i Muslim u Sahi va, duan je osloboditi samo p rvog.
Ulema je saglasna o tom pitanju.
hima, Tirmizi i Ahmed.
1 84
Tefsir imama Kurtubij_

a
Meutim, razilaze se u sluaju da

je upotrijebljen izraz "obavijestiti",
naprimjer: "Rob koji me obavijesti o
tome i tome, slobodan je ... " Da li je
slobodan svako ko donese tu vijest?
Pristalice imama afije smatraju da
jeste, zato to je svako donio vijest.
Malikijski pravnici smatra da ipak
nije slobodan, zato to je gazda mi
slio na blagovijest, a to vai samo za
prvog izvjestioca. To je utemeljeno
na obiaju i mora se tako tumaiti.
Muhammed ibn Hasan pravi razliku
izmeu izraza "obavijestiti" i "ispri
ati." Ako ovjek kae: "Svaki rob
koji obavijesti o tome, slobodan
j e", pa se nakon toga desi da ga rob
obavijesti pismom, rijeima ili putem
posrednika, time je stekao slobodu,
zato to je dostavio vijest. Ako mu
istu vijest donese jo neki rob, i taj
e biti s lobodan, jer je gospodar
rekao: "Svaki rob koji me obavijesti,
slobodan je." Kada bi mu svi robovi
donijeli tu vijesti, svi bi bili slobodni.
Ukoliko je pri zaklinjanju mislio na
usmeno izvijee, onda e pravo na
slobodu i mati samo oni koji su mu
tu vijest saopili usmenim putem.
Ako je u zakletvi reeno: "Svaki rob
koji mi ispria ... ", to e vaiti samo
za usmeno obraanje.
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
vjerom, a stepeni dobrim djelima.

Allah najbolje zna.
U zvieni kae: "dienetskim . . . "
Dennet znai baa. Sam korijen
rijei dienne () znai - skrivati.
D ennet je tako nazvan zato to
skriva onoga ko se nalazi u njemu.
Iz istog korijena izvode se i rijei tit
() , embrion () i diinn () .
U zvieni kae: "kroz koje . . . ",
tj. kroz ije d rvee. Spominjanje
d rvea j e i zostavljeno zato to se
podrazumijeva.
Uzvieni kae: "rijeke tei", tj.
voda rijeka. Tok je metaforiki pri
pisan rijeci, premda je voda ta koja
tee. Slian primjer nalazimo u ajetu:
"Pitaj grad. . . ", tj . p itaj stanovnike
grada.
Rije nehr - rijeka C*) izvedena
je iz glagola t - proiriti.
U tom smislu glagol je upotrije
bljen u hadisu: "Ono to prolijeva
krv, a na tome j e spomenuto Alla.
h ovo .1me, Je d"1. " 1 7
Jedno p redanje govori da de
netske rijeke ne teku u koritima,
ve po povrini, a stanovnici e ih
moi us jeravati kamo ele. Nakon
rijei ..>4Ji moe se napraviti pauza u
uenju, ali ne potpuna, zato to se
tema o Dennetu nastavlja - "svaki
3. Rijei U zvienog: "i dobra

djela ine" pobijaju tvrdnju da vje put kada im se iz njih da kakav plod... "
"Ovo smo i prije jeli", tj. na dunja
rovanje podrazumijeva i djela. Da
je tako, dobra djela ne bi naknadno luku. Postoje dva naina tumaenja
bila spominjana. Dennet se dosti
e vjerom i dobrim djelima. Neki
hima, Ebu Davud, Nesai, Ibn Mada
uenjaci kau da se Dennet stjee
i A h med, od Rafia ibn Hudejda, r.a.
1 97
1 85
Sura El-Bekara
ovog segmenta: prvi, ovim tvrde da i opis Denneta naveo sam u knjizi
im je to obeano na ovom svijetu; Tezkira.
drugi, ovo smo jeli na dunjaluku,
". . . u njima e vjeno boraviti. "
zato to e denetsko voe imati Ovdje se misli na istinsku, neogra
slinu boju, ali drugaiji okus. Prema nienu vjenost.
drugom tumaenju, ove rijei zna
e - ranije u Dennetu, zato to e ss y t
\ , 01)
opskrba redovno dolaziti. Ujutro e i 'i : '.:J1 ti 4i l,.j lJ, ,

dobijati voe, a kad doe vrijeme za ::
'-'::: -1. l l::'; v.r-::
. ,;.: .:JI
\";...\' tt.'
' -,
-; 'JA!
. 1.'
.J ,.,y
,
...
,
,. ...
"'
, , ""' .
veernji obrok, rei e: "Ovo smo i " ",..
ranije (tj. ujutro) jeli." Boja e biti % G' t; 0_,1_,(;
-, i . ..<-
. ..<L.. t;,'J -i
slina, a kada osjete okus, uvidjet e
_,
da se ne radi o istoj hrani.
(
li.\1 "'"'
,_
';.
'54.llah se ne ustruava da za primjer

"... a bit e im davani samo njima
slini", tj. slini po izgledu, a razlii navede muicu ili neto siunije od nje;
tog okusa. Ovako ove rijei tumae oni koji vjeruju - ta oni znaju da je to
Ibn Abbas, Mudahid, Hasan i drugi. Istina od Gospodara njihova; a oni koji
!krima kae: "Nalikuje na dunjaluko ne vjeruju - govore: 'ta to Allah hoe
voe, ali se (ipak) razlikuje u veini s ovim primjerom ?' Time On mnoge u
svojstava. " Ibn Abbas kae da je ovo zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi
izraz uenja i da na dunjaluku ne put ukazuje; ali, u zabludi ostavija samo
postoji nita to e biti u Dennetu, velike grenike. " (El-Bekara, 27)
osim naziva... Svi e biti zapanjeni lje

'54./lah se ne ustruava da za primjer
potom i veliinom voa. Katada ovaj
ajet tumai: "Dobro i bez mahane", navede.. . " Ibn Abbas kae: "Nakon
kao to je reeno u ajetu: "Knjigu to je Allah naveo dva primjera mu
slinu po smislu" (Zumer, 23) - nije naficima ('Slini su onima koji potpale
poput ovosvjetskog voa kod kojeg vatru. . . ' i 'Ili, oni su nalik na one koji
za vrijeme silnog pljuska s neba . . . ') ,
postoje velike razlike u kvalitetu.
oni su kazali: 'Allah je uzvieniji od
"U njima e iste ene imati. " Ova toga da navodi primjere ... ' Tada je
istoa odnosi se na menstruaciju, Allah objavio ovaj ajet." Ata navodi
pljuvaku i druge ljudske izluevine. Ibn Abbasovo tumaenje: "Kada je
Abdurrezzak navodi Mudahido Allah opisao idolopoklonike bogo
vo tumaenje ovog ajeta: '"iste' ve - 54 ako bi muica neto ugrabila,
znai - one koje ne vre ni malu ni oni to ne bi mogli od nje izbaviti... ',
veliku potrebu, ne raaju, nee imati istiui njihovu nemo, koja je poput
menstruaciju niti iscj edak, niti e pauine, oni su se iuavali: 'Jeste
pljuvati." Pitanja o stanju denetlija li vidjeli kako A llah u onome to
1 86
Tefsir imama Kurtubi.J_=

'a
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
objavljuje Muhammedu spominje

muicu i pauka? ! ' Tada je objavljen
ovaj aj et." Hasan i Katada kau :
" Kada je Allah muricima za pri
mjer naveo muicu i pauka, jevreji su
podrugljivo rekli: 'Ovo ne nalikuje
Boi jim rijeima. ' Tim je povodom
objavljen ovaj ajet. "
Komentatori Kur'ana razilaze se
oko rijei "ustruava" ( - stidi)
u ovom ajetu. Neki s matraju da to
znai - ne plai. Ovo miljenje za
govara Taberi. U ajetu "i ljudi si se
bojao, a pree je da se Allaha boji "
(El-Ahzab, 37), rije "bojati" znai
- stidjeti se. Postoje i druga tuma
enja ove rijei - ne ustruava, ne
naputa. U osnovi, rije 1 znai
- stezanje i odustajanje od neega iz
straha od neeljenih posljedica. To je
nezamislivo kada je u pitanju Allah,
d.. U Muslimovu Sahihu navodi se
predanje Ummu Seleme, r.a.:
"Ummu Sulejm, r.a., dola je Po
slaniku, s.a.v.s., i rekla: 'Doista se
Allah ne stidi istine'", u smislu - ne
preporuuje da se ovje k s tidi ili
ustee kada treba govoriti istinu.
Uzvieni kae: "Time On mnoge u
. . .
miljenju, smisao ajeta je sljedei:

"Reci - Allah time mnoge u zabludi
ostavlja, a m nogima na Pravi put
ukazuje, tj . upuuje i naputa. Ovim
se pobija prethodno spomenuti stav
mu'tezila da Allah, d.., ne stvara za
bludu niti uputu. Oni glagol ostaviti
u zabludi () tumae kao - naziva
zabludjelim, kao to se iz rijei fasik
moe izvesti glagol J.:J koji znai nazvati (proglasiti) Jasikom. Prema
njihovu miljenju, Allah, d.., ne
ostavlja u zabludi nikoga. Ipak, ovo je
miljenje suprotno opeprihvaenom
stavu mufessira i nema utemeljenja
u jeziku. Glagol ne nosi znaenje
- nazvati (proglas iti) zabludjelim.
Ovaj izraz, prema mufessirima, znai
- ostaviti u zabludi, da bi ih kaznio
zbog njihova nevjerovanja.
Kada je rije o segmentu "ali, u
zabludi ostavlja samo velike grenike",
to su bez dvojbe Allahove, d..,

rijei. Dakle, Allah time u zabludi
ostavlja samo velike grenike, jer
j e u Njegovu znanju zapisano da
oni ne mogu prihvatiti uputu. Nevf
el-Bikali 1 98 kae: "Uzej r je u molitvi
zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi Gospodaru rekao: 'Svemogui Boe,
put ukazuje .. " Prema jednom milje stvorio si ljude i upuuje one koje
nju, ovo su rijei nevjernika. Dakle, eli, a u zabludi ostavlja one koje
ta Allah, d.., eli ovim primjerom eli.' Potom je uslijedio odgovor:
koji ljude razdvaja na one koji su ' Uzej re, okani se toga, ili e biti
u zabludi i one koji su na Pravom lien poslanstva. Ja nikome ne od
putu. Prema drugom miljenju, koje govaram za ono to radim, a oni e
smatram ispravnim, ovo je Allahov,
Nevf i b n F u d a l a , s i n e ne K a' b a
d.., govor, zato to oni priznaju da
ei-Ahbara, tabiin koji citira predanja
uputa od Njega dolazi. Prema ovom
iz drevnih knjiga.
.
19R
1 87
Sura El-Bekara
odgovarati."' Rije zabluda (.U')Lo rA Ji, J?:}JI ZJJ i ljj

dalalet) u arapskom jeziku znai
, \].. \
( l.)-: J
- nestanak, p ropast. U tom smislu je ajet: (-fi' dl ;., l:i,!i) - "Zar
"koji kre ve vrsto prihvaen u oba
emo, kad nestanemo pod zemljom . . . " vezu prema Allahu i prekidaju ono to
(Es-Sedda, 1 O) O tome je bilo rijei je Allah naredio da se odriava, i prave
kod tumaenja El-Fatihe. Rije fisk nered na Zemlji; oni e nastradati. "
(osnova rijei fasik - grenik) znai (El-Bekara, 27)
- izlazak iz neega. Mi se naziva
Ovaj ajet sadri sedam pitanja:
fuvejsika, zato to izlazi iz rupe. U
1 . Odnosna zamjenica (.Y-1) hadisu se navodi:
koji moe i mati ulogu pridjeva ri
"Pet vrsta ivotinja dozvoljeno jei (WI ) - grenici, a moe se
je ubiti i u Haremu i izvan njega: smatrati predikatom nove reenice:
zmiju, gavrana (crno-bijeloga) , mia, "Oni su ti koji kre ... ", o emu j e
bijesnoga psa i orla. " 1 99 H adis od prethodno bilo rijei.
Poslanika, s.a.v.s., prenosi Aia, a bi
,
2
. U zv1sem kaze: .J, 0
) - ...
ljei ga Muslim. U jednom predanju
kre " Kriti (ruiti ili prekidati) se
navodi se akrep (korpion) umjesto
moe neka graevina, veza ili ugovor.
zmije. Ovih pet ivotinja okarakte
Postoji vie miljenja o prirodi ove
rizirano je kao "fasik" zato to su
"vrsto prihvaene obaveze": a) to je
opasne po ljude, to e opirnije biti
zavjet koji je Allah, d.., uzeo od
objanjeno u ovoj knjizi. Ovaj glagol
ljudi kada ih je izveo iz Ademove
znai - ogrijeiti se, kao to je sluaj
kime; b) to je Allahova, d.., opo
u ajetu: (_) _;i :J- j- ) - "i zato
ruka stvorenjima da ine ono to im
se ogrijeio o zapovijest Gospodara nareuj e, a da se klone onoga to
svoga " (El-Kehf, SO)
im zabranjuje u Svojim knjigama i
U erijatskoj terminologiji, fisk posredstvom poslanika. Krenje je,
znai krenje Allahovih, d.., nared ustvari, nepotovanje tih naredbi; e )
bi. To se odnosi na krenje naredbi oiglednost manifestacija Njegove
izlaskom iz vjere ili krenje naredbi jedinosti na nebesima i na Zemlji,
kao i ostale stvorene s tvari imaju
injenjem grijeha.
snagu "prihvaene obaveze" (ugo
vora) . Krenje tog u govora jeste
neprimjeivanj e tih manifestacija;
d) ovdje se misli na naredbu onih
kojima je data knjiga da objelodane
199 Had is biljee Buhari i Muslim u Sahi
hima, Nesai, Tirmizi, Ahmed i Malik poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., i
da n e kriju ono to znaj u. Prema
od Aie, r. a.
. . .
'
cc
1 88

J
ovom miljenju, ajet se odnosi na A llahove, d.., vjere i ibadeta na

sljedbenike Knj ige; e) Ebu Ishak Zemlji, potom potovanja Njegovih
ez-Zeddad smatra da se ovdje zakona i zabrana. Ovaj ajet odnosi
radi o zavjetu koji je Uzvieni uzeo se na sve ono to je Allah naredio da
od poslanika i nj ihovih sljedbenika, se odrava, prema miljenju veine
da n e s m ij u zanijekati Poslanika, uleme, a rodbinske veze dio su toga.
s.a.v.s. Ovo potvruje ajet: "A llah
6. Uzvieni kae: (.fljI0.J _ j)
je od svakog vjerovjesnika kome je - "i prave nered na Zemlji", tj . ob a
Knjigu objavio i znanje dao - oba- avaju nekog drugog mimo Allaha
vezu uzeo: 'Kad vam, poslije, doe i nepravedno postupaju, slijedei
poslanik koji e potvrditi da je istina svoje strasti. To je vrhunac nereda.
ono to imate, hoete li mu sigurno

(0.J_r.ci.. l ) ) - "oni e nastra
povjerovati i sigurno ga pomagati? dati. " Nastradao (r:-\J.. -hasir) je onaj
Da li pristajete i prihvatate da se na to ko je izgubio mogunost uspj eha
Meni obaveiete?' " (Alu Imran, 8 1 ) i pobjede. Ovaj izraz koristi se za
. . .
Prema svemu ovome, kontekst

ukazuje na to da se ajet odnosi na
nevjernike. Ovih pet miljenja mogu
se rezimirati u drugom miljenju.
3. Uzvieni kae : ( ,.r-) "ve vrsto prihvaen u (obavezu) "
Ovdje se radi o obavezi potvrenoj
zakletvom.
4. Uzvieni kae: (0.J);!j ) - "i
prekidaju ... " Glagol kidati ima jasno
znaenje.
5. Rijei Uzvienog: ,) ;:L1_;t )
. .
zakidanje na vagi i sl. Na Sudnjem

danu nastradao je i propao onaj ko
bude lien mjesta u Dennetu.
7. U ovom j e ajetu p ropisano
potovanje bilo kojeg u govora ili
zavjeta kojim se ovjek obavee. Nije
dozvoljeno kriti dogovor postignut
s m uslimanom ili nekim drugim.
Uzvieni to osuuje. On kae: "Is
punjavajte obaveze!" (El-Ma'ida, 1 )
a svome Poslaniku, s.a.v.s., kae:
,
"im primijeti vjerolomstvo nekog

(J..:.Y. - "ono to je Allah n redio da plemena, i ti njemu isto tako otkaii
se odriava " mogu se tumaiti - da ugovor. " (El-Enfal, 57) Zabranio mu
. . .
se ne odrava ili - iz bojazni da se je vjerolomstvo, tj. krenje ugovora.

odrava . . . Razliita su miljenja o O tome e biti vie rijei u odgova
tome ta se to odriava (spaja) . Neki rajuoj temi.
kau da treba spajati rijei s djelima.
Do kidanja dolazi kada se jedno
govori, a drugo radi. Drugi kau da
se treba odravati vjerovanje u sve
poslanike, i ne smiju se neki negirati,
"Kako moiete da ne vjerujete u
a drugi potvrivati. Neki s matra
ju da se ovdje misli na kontinuitet Allaha, vi koji ste bili nita, pa vam je
Sura El-Bekara
1 89
On ivot dao; On e, zatim, uiniti i da mrtvi i nepostojei prije nego to

pomrete i poslije e vas oivjeti, a onda ste stvoreni, a potom vas je oivio,
ete se Njemu vratiti. " (El-Bekara, 28) tj. stvorio. Na kraju ivotnog vi
jeka bit ete usmreni i ponovno
"Kako" je upitna estica koja u proivljeni na Sudnjem danu." Ibn
ovom sluaju ima i dodatni smisao Atijja kae: " Ovo je pravi s misao
uenja. Dakle, ovim se ljudima ajeta. Nevjernici od toga ne mogu
treba uditi to ne vjeruju uprkos pobjei, zato to su i sami svjedoci
argumentima koji su im predoeni. raanja i nastanka ivota iz nitavila.
Postavlja se pitanje kako je mo A kada se pomire s injenicom da
gue da se ovo odnosi na sljedbenike su bili mrtvi i nepostojei i da su
Knjige koji ne nijeu Boga? Odgovor potom oivljeni na ovom svijetu, a
stoj i u prethodnom tekstu - budui potom (ponovo) usmreni, bit e to
da nisu povjerovali u Muhammedovo snaan nagovjetaj da e se desiti i
poslanstvo i prihvatili njegovo ue drugo oivljenje. Tada e biti jasno da
nje, time su pripisali Bogu sudruga. njihovo nijekanje nema argumenata."
Oni ne vjeruju da Kur'an potjee Drugi uenjaci kau: "Boravak u
od Allaha, d.. Onaj ko tvrdi da je kaburu se, prema ovom tumaenju,
Kur'an ljudsko djelo, taj je poinio tretira kao dunjaluki ivot." Neki
irk i prekrio ugovor. Prema dru smatraju da se taj period ne rauna,
gom tumaenj u, "kako" je upitna kao to se ne rauna privremeni pre
estica iji je cilj intenzifikacija i kid ivotnih funkcija na dunjaluku.
pokuda. Dakle, kako moete nije Postoje i druga tumaenja ovog ajeta:
kati Njegove blagodati i svemo ? ! "Bili ste mrtvi u Ademovim leima, a
Vasi ti kae: "Ove rijei predstavljaju potom vas je izveo u vidu sjemenke.
pokudu najvieg stepena. Jer, neivi Nakon toga e vas usmrtiti i po
i nepokretni predmeti ne negiraju novo oivjeti; 'vi koji ste bili nita',
svog stvoritelja. To moe uiniti tj. ugruak u kimama mukaraca i
maternicama ena. N akon to vas
samo duhovno bie."
U zvi eni kae: "...pa vam je On izvede iz maternica, ponovo e vas
ivot dao; On e, zatim, uiniti i da usmrtiti. U grobu e vas oivjeti
pomrete " Nakon rijei "ivot dao" radi ispitivanja i ponovo usmrtiti.
slijedi potpuna pauza, prema Ebu Kada vas sljedei put proivi, to e
Hatimu. "J poslije e vas oivjeti" biti zauvijek."
. . .
komentatori se razilaze o pitanju

ovih dviju smrti i dvaju proivljenja.
Koliko puta e ovjek biti usmren
i oivljen? Ibn Abbas i Ibn Mes'ud
daju sljedee tumaenje: " Bili ste
Prema ovom tumaenju, postoje

tri smrti i tri proivljenja. A ako se u
obzir uzmu i svjedoenja dua (prije
roenja) , tada se dobijaju etiri smrti
i isto toliko proivlj enja. Postoji
1 90
Tefsir imama Kurtubij_""

a"
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
miljenje da j e Allah, d.., stvorio razgovarao" (En-Nisa', 1 64 ), iji ko

ljude prije Adema, u vidu praha. mentar slijedi, ako Allah da. Neki
Prema tome, bit e pet proivlje- daju i sljedee tumaenje ovog ajeta:
nja i smrti. Po esti put e umrijeti "Bili ste umrtvljeni apatijom, pa vas
nepokorni pripadnici Muhamme- je oivio i poastio ovom vjerom i
dova, s.a.v. s . , u m meta, pri ulasku Poslanikom koji vam je doao. Potom
u Vatru. O tome govori hadis Ebu ete umnJetl, umrijet e i spomen
Seida el-Hudrija.200 Boiji Poslanik, na vas, a kasnije ete biti oivljeni
s.a.v.s., kae:
na Sudnjem danu."
U zvieni kae: "a onda ete se
" to se pak tie stanovnika Vatre,
oni u njoj niti umiru niti ive. Me- Njemu vratiti", tj. eka vas Njegova
utim, one od vas koji e u nju ui kazna zbog nevjerovanja. Neki ovo
zbog grijeha svojih, Allah e usmrtiti . tum.a e kao - vratit ete se ivotu
u njoj i tek kad se ugljeniu bit e i ispitu, kao to se navodi u ajetu:
im doputeno da se za njih zauzima "Onako kako smo prvi put iz niega

Tada e biti dovoeni grupa po grupa stvorili, tako emo ponovo iz nita
i ubacivani u denetske rijeke i bit stvoriti. " (El-Enbija', l 04) Povratak
e kazano: 'O stanovnici Denneta, je kao novi poetak.
lijevajte vodu po njima', i oni e ni
cati poput klica u nanosu bujice. "'
Neki je ovjek primijetio: "Kao da je
Poslanik, s.a.v. s., boravio u pustinji."
Hadis biljei Muslim.
"On je za vas sve to postoji na Zemiji
G lagol usmrtiti u ovom hadisu stvorio, zatim je Svoju voiju prema nebu
dodatno je pojaan infinitivom, to usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio;
ukazuje na to da se radi o stvarnoj On sve zna. " (El-Bekara, 29)
smrti, koja za njih predstavlja ie
Segment "On je za vas sve to
nje. Neki smatraju da to nije prava
postoji na Zemiji stvorio" sadri deset
smrt, ve neka vrsta anestezije da
pt tanJa:
ne bi osj eali bol u vatri. Prvo j e
l . Glagol stvoriti znai izumjeti i
m iljenje ispravnije. Gramatiari s u
kreirati iz niega. I ljudske tvorevine
saglasni d a glagol pojaan infiniti
mogu se nazvati "stvaranjem", kao
vom u arapskom j eziku ne moe
to je navedeno u stihu:
imati metaforiko znaenje. Slian
Onome ko izmilja kada govori
primjer nalazimo u ajetu: ; llll rk.J)
(L:.Jb:J - Allah je sigurno s Musaom
2 oo
Hadis biljee Muslim u Sahihu, Ibn

Mada, Ahmed i Darimi.
ja nita zaista ne mogu.
O ovom smo znaenju ve govo

rili. Prema drugim tumaenjima, ovaj
Sura El-Bekara
191
ajet znai: "Sve to postoji stavljeno ne smije kuati. Zagovarai drugog

vam je na uivanje i raspolaganje; to miljenja pristupaju ovom problemu
je dokaz (Allahove) jedinosti i povod s rezervom. Svaki postupak koji ne
za razmiljanje."
moemo ocijeniti kao lijep ili ruan
moe
biti sam po sebi lijep. Ukoliko
Ovo je tumaenje ispravno i ono
ne postoji, onda se mora
e biti dodatno objanjeno. Ipak, pokazatelj
.
.
zauzett
rezervtran
stav prema tom
mogue je da se ajet odnosi na sve
postupku sve dok se ne pojavi vjerski
stvari koje su ljudima potrebne.
2. erijatski pravnici ovaj ajet uzi propis. Ova tri miljenja pripadaju
maju kao osnovu za pravilo da je sve mu'tezijama. ejh Ebul-Hasen201 i
to koristimo dozvoljeno ukoliko ne njegove pristalice, kao i veina ma
postoji argument za zabranu. U zvi likija i Sajrefi202 smatraju da se ova
eni kae: "/ daje vam da se koristite kvim problemima treba pristupiti
onim to je na nebesima i onim to je s rezervom. To znai da se u tom
na Zemlji, sve je od Njega. " (El-Da trenutku ne donosi sud o njima, ve
sija, 1 3) Ovo podupiru tvrdnjom da da propis moe donijeti samo erijat.
lijepa jela postoje zbog odreene Razum ne moe donijeti propis o
svrhe i da nisu stvorena uzalud. Ona zabrani ili dozvoljenosti. On samo
moraju imati neki s m isao. Allah, moe spoznati kvalitet stvari. Ibn
d.., nije ih stvorio zbog Sebe, jer je Atijja kae: "Ibn Furek2 03 prenosi
on neovisan od svega. Prema tome, da je Ibn es-Saig204 rekao: ' Razum
te su blagodati zbog nas stvorene, nije ostavljen bez prenesenog (pre
da bismo u njima uivali ili njima bili danja) . Svaka pojava definirana j e
iskuani. U oba sluaja potrebno ih je odreenim predanjem na direktan,
kuati i stoga one moraju biti dozvo indirektan ili kontekstualan nain.'
ljene. Ovaj stav nije ispravan. Naime, 2 01
M isli se na Ebul-Hasena ei-E'arija,
uzaludnost nije neminovni s lijed
osn ivaa e'arijske kole.
stvaranja neke stvari koja nama nije 202
I mam, afijski prav n i k i metodolog
dozvoljena. One su stvorene na taj
Muhammed ibn Abdul lah ei-Bagdadi.
nain zato to (Uzvieni) nije oba
Umro 330. h . g.
vezan stvarati neto to e nama biti 203 Imam Ebu Bekr Muhammed ibn Hasen
od koristi. On je Taj Koj i propisuje
ibn Furek, teolog, metodolog, knjiev
nik i l i ngvist iz Asfahana. Umro 406.
obaveze. Isto tako, ne prihvaamo
h . g.
da se neke koristi mogu realizirati
204
I m a m J a h j a i b n A l i e l - K u re i
samo kroz kuanje. O kus neega
ed-Dimiki, sudija i z Damaska, poznat
moe se osjetiti i na drugi nain,
pod nadimkom Ibn es-Saig. Znanje iz
kao to je poznato kod prirodnjaka.
fikha (islamskog prava) stekao je pred
Da je ovaj stav pogrean ukazuje i
uenjakom aijem. Roen je 443, a
u mro 534. h . g.
injenica da se ono to izaziva smrt
9.=
2
'a
1..:..
1l
ifJ.ir imama Kurtubij_.!:!:
On nastavlja: 'Zato se treba oslanjati na buduem svijetu. Nemoj pesma
na to (predanja) , a ne razmiljati o trati brojnost Njegovih blagodati
.
zabranjenosti, dozvoljeno sti ili re mjerei ih sa tvojim djelima ... On ti
zerviranosti prema neemu. "'
je pruio veliku blagodat prije nego
3. Ispravno je da se segment "On to si uinio ijedno djelo - a to je
je za vas sve to postoji na Zemlji tevhid (Boija jedin ost) . "
4 . Zejd ibn Eslem navodi predanje
stvorio" odnosi na uzimanje pouke
(ibret) . Na to ukazuju primjeri nave Omera ibn Hattaba, r.a., u kojem
deni u tekstu koji prethodi i slijedi: kae da je neki ovjek doao traiti
oivljenje, usmrivanje, stvaranje, pomo od Boijeg Poslanika, s.a.v.s.
usmjerenje ka nebu i ureenje neba... On mu ree: "Nemam nita, ali uzmi
Dakle, Onaj Koji vas je oivio i stvo to eli u moje ime. Kada budem u
rio i Koji je stvorio nebesa i Zemlju, mogunosti, ja u to vratiti. " Omer
svakako je moan da to iznova uini. mu ree: "Allah te ne obavezuje ne
Ako se postavi pitanje da kon im to ne moe ! " Poslaniku ta pri
strukcija "za vas" slui za koritenje, mjedba ne bijae draga. J edan ensarija
odgovaramo da i to koritenje ima ustade i ree: "O Boiji Poslanie,
za svrhu u zimanje pouke. A ako udijeli i nemoj se bojati da e ti Gos
se postavi pitanje kakva je pouka u podar 'Ara umanjiti." Poslanik se na
korpijama i zmijama, odgovaramo: to osmjehnu i radost mu ozari lice.
"Te tetoine opominju ovjeka na "Ovome ja pozivam", ree.205 Maliki
kazne koje je Uzvieni pripremio je, Allah im se smilovao, kau: "Strah
nevjernicima u Dehennemu i zbog od oskudice znak je loeg miljenja
toga njihova vjera postaje vra. prema Allahu, zato to je Uzvieni
To je najbolja pouka." Ibnul-Arebi stvorio Zemlju i sve to je na njoj
kae: "Iz informiranja o toj moi ne za Ademove potomke." U Objavi
proizlazi zabrana, dozvola ili rezer se kae: "On je za vas sve to postoji
viranost prema neemu. Ovaj ajet na Zemlji stvorio" (El-Bekara, 29) ;
naveden je kao argument i podsjetnik "! daje vam da se koristite onim to je
na nebesima i onim to je na Zemlji,
na Njegovu jedi nost."
Prem a nekim komentatorim a,
Had is biljei Tirmizi u emailu i Hakim
ajet "On je za vas sve to postoji na
et-Tirmizi u Nevadiru. Lanac preno
Zemlji stvorio " opominje zato da
silaca ovog hadisa nije pouzdan zbog
H i ama ibn Sa'da koji je slab prema
biste mu bili pokorni, a ne da biste
navodima
nekoliko uenjaka. Meutim,
to koristili u zabranjene svrhe. Ebu
o ovoj temi postoje uporedna predanja
Osman kae: "Sve na Zemlji tebi je
koja podiu stepen vjerodostojnosti.
potinjene da bi spoznao Njegovu
Vidjeti El-mekasidul-hasene, 2 0 1 i
bezgraninu dareljivost i da bi uz
K adaijev ihab s tahridom Hamdija
Selefija, 499.
pomo tih blagodati stekao nagradu
_
__ _ _ _
_
_
_
_
__
_
__
_
_
_
205
1 93
Sura EI-Bekara
sve je od Njega. " (El-Dasija, 1 3) Sve ea. Ovo je vjerodostojno predanje

to podreeno je ljudskom biu da ne
bi imalo opravdanja niti izgovora.
Ono treba robovati Uzvienom,
zato to j e stvoreno kao rob. Ako
rob ima lijepo miljenje o Allahu,
nee se plaiti oskudice, zato to
e m u U zvieni nadoknaditi. O n
kae: "to god vi udijelite, On e to
nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje"

(Saba, 39) ; "Gospodar mojje neovisan
i plemenit. " (En-Neml, 40) Posla
nik, s.a.v.s., kae: "Uzvieni Allah
rekao je: 'Moja je milost nadvladala
moju srdbu. Udjeljuj, J a u udijeliti
tebi." Zatim je rekao: "Allahova je
ruka puna. Ne moe je isprazniti
opskrbljivanje! Ona i danju i nou
prosipa opskrbu."206
Poslanik, s.a.v.s., takoer, kae:
"Svakoga dana koji osvane silaze
dva meleka. J edan kae: 'Gospodaru,
podari onome ko udjeljuje zamjenu,
a onome ko krtari propast."'207 Oni
isto ovo govore i pri zalasku sun206
2 07
H adis je sahih, ali je sastavljen iz dva

razliita predanja. Prvo biljee Muslim
i A h med u predanju Ebu H u rejre u
ovoj verziji : " Kae Uzvieni: ' Moja
je milost savladala Moju srdbu . . . "
Ostatak had isa biljee: Buhari, Muslim,
Tirmizi, Ibn Mada, A h m e d i I b n
H ibban, u predanju Ebu Hurejre kao
merfu predanje (ono koje dopire do
Poslanika, s.a.v.s. - Prim. prev.): "Uzvi
eni kae: 'O ovjee, udjeljuj, Ja u
udijeliti tebi ..."' Kurtubi ne navodi ovaj
drugi hadis u cijelosti.
hima od Ebu Hurejre, r.a.
koje imami prenose. Onaj ija je

dua vedra i ko je svjestan Allahova
bogatstva i plemenitosti, udjeljivat
e bez bojazni od oskudice. Isto se
osjea i onaj ije su strasti za ovim
svijetom zamrle, koji ivi uz mi
nimalne izdatke i koji se potpuno
posvetio duhovnom odgoju. Taj udje
ljuje u obilju i u oskudici i ne plai
se neimatine. Toga se plai onaj ko
je zavisan od stvari ... Ako bi neto
udijelio danas, boji se da to sutra
nee moi zaraditi ... Zbog bojazni
od o noga to e biti sutra, on ne
udj eljuje. Muslim navodi predanje
Esme bint Ebu Bekr kojoj je Boiji
Pos lanik, s.a.v.s., rekao: "Dijeli i ne
moj brojati, da Allah ne pone tebi
brojati, i nemoj biti krta, da Allah
prema tebi ne bude krt. "208
Nesai biljei da je Aia, r.a., rekla:
"Jednom mi je doao prosjak dok
je Boiji Poslanik, s.a.v.s., bio kod
mene. Dala sam mu neto, potom
sam zatraila da pogledam koliko
sam mu dala. Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
ree mi: 'Zar mora znati koliko
nafake u tvoju kuu dolazi i odlazi? '
'Da', odgovorih. On ree: 'Polahko,
Aia, nemoj brojati, da Allah ne po
ne tebi brojati. "'209
5. U zvi eni kae: . . . zatim je
Svoju volju prema nebu usmjerio . .. "
"
20 8
2 09
hima i Ahmed.
Hadis biljei Nesai u djelu Sunenul

Kubra i vjerodostojan je, sahih.
1 94

"
Vremenski prilog "zatim " u ovom

sluaju slui za poredak naracije, a ne
za poredak samih dogaaja. G lagol
1.5_;.:..1 (isteva) u arapskom jeziku znai
- uzdignuti se nad nei . Uzvieni
kae: (ill i Je. .j!;! _;j i .;...:. 1 IS )
-
"Pa kad se smjesti u ladu, ti i oni

koji su uz tebe . " (El-Mu'minun, 28) ;
(u Je. \.)_;: J ) - "... da se ledima
n/ihovim sluite. . " (Ez-Zuhruf, 1 3)
. .
Pjesnik kae:
Doveo sam ih do vode u Fejfi,

a jemenska zvijezda
uzdigla se na nebo.
Sporna s u tumaenja ovog aje

ta. Postoje tri stava o ajetima ovog
tipa. J edni kau: " Izgovaramo ih i
vjerujemo u njih bez tumaenja."
Ovo miljenje zastupa velik b roj
imama. Prenosi se da je neki ovjek
pitao imama Malika o ajetu Jc. JI )
(1.5_;.:.. 1 _;_:,ji - "Milostivi, Koji upravlja
svemirom svim " (Ta-Ha, 5), pa je on
odgovorio: "!steva nije nepoznat;
forma tog postupka nije razumom
dokuiva; obaveza je vjerovati u to, a
pitanje o tome je novotarija. Mislim
da si ti zlonamjeran ! " Prema drugom
miljenju, ovaj ajet ita se i tumai
prema j ezikom izrazu. Ovo je stav
antropomorfista. Zastupnici treeg
miljenja kau da ovakve aj ete treba
izgovarati i tumaiti u prenesenom
znaenju. Ferra o ajetu "zatim je
Svoju volju prema nebu usmjerio i

kao sedam nebesa ga uredio" kae:
" Glagol isteva u arapskom j eziku
tumai se na dva naina: u smislu
potroiti i u smislu (i) uspraviti se.

Postoji i tree znaenje ove rijei -
usmjeriti se, konfrontirati se. Upravo

se na taj nain tumai glagol u ovom
ajetu - "zatim je Svoju volju prema
nebu usmjerio . . . ", a Allah najbolje
zna. Ibn Abbas ovaj glagol tumai
kao popeti se. 2 1 0 Bejheki E bu Bekr
Ahmed ibn Ali ibn Husejn kae:
" Ispravno j e glagol isteva u ovom
ajetu tumaiti kao usmjeriti se, zato
to je cilj stvaranje nebesa, a to uka
zuje na namjeru . Ovo je mogue
u kontekstu Allahovih svojstava."
Prilog "zatim" vezan je za stvaranje,
ne za namjeru. Predanje Ibn Abba
sa navodi se u Tefsiru Kelbija, koji
nije pouzdan prenosilac. Sufjan ibn
Ujejna i Ibn Kejsan o ajetu "zatim je
Svoju volju prema nebu usmjerio . . . "
kau : " Usmjerio j e radi stvaranja
i kreacije . " To je j edno miljenje.
Prema Taberiju, ovaj glagol tumai
se bez uobliavanja i blieg opisiva
nja. Ebul-Ali er-Rijahi navodi da se
glagol isteva u ovom ajetu tumai u
znaenju - uzdii se. Bejheki smatra
da se ovdje misli - a Allah najbolje
zna - na uzdizanje naredbe, a to je
vodena para od koje je s tvoreno
nebo (kosmos). Neki smatraju da se
uzdigao dim. Ibn Atijja kae: "Ovo
se ne podudara s kontekstom." Neki
smatraju da ovaj glagol znai osvojiti,
kao to je to sluaj u stihu:
210
Ovo predanje navodi Kelbi za kojeg je

potvreno da prenosi lana predanja od
Ibn Abbasa. Stoga ono nema znaaja.
195
Sura EI-Bekara
S matram da j e Katadeovo mi
ljenje ispravno. Dakle, Uzvieni je
prvobitno stvorio nebesku maglinu;
Ibn Atijja kae: "Ovo se odnosi potom je stvorio Zemlju; potom je
na ajet: 'Milostivi, koji upravlja sve Svoju volju prema nebu usmj erio,
dok je j o maglina bilo, i uredio ga.
mirom svim. ' (Ta-Ha, S)
Nakon toga je poravnao Zemlj u.
Ferra s matra da p rijedlozi "na
U prilog injenici da je magli
(meni) " () i "prema (meni) " (l)
na stvorena prije Zemlje Es-Suddi
imaju isto znaenje. O ovom e e
navodi predanje Ibn Abbasa, Ibn
se detalj nije govoriti u komentaru
Mes'uda i nekih drugih ashaba21 1 Bo
sure El-A'raf, ako Allah da. Pravilo u
ijeg Poslanika, s.a.v.s., koji o ajetu:
ovom i slinim ajetima jeste negiranje
"On je za vas sve to postoji na Zemlji
kretanja i pomjeranja.
stvorio, zatim je Svoju volju prema
6. Iz ovog ajeta zakljuuje se da nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga
je Uzvieni s tvorio Zemlju prije uredio " kau: ''Allahov Ar je bio na
nebesa, to se potvruje ajetima iz vodi. On prije vode nije nita stvorio.
sure Ha-Mim - Es-Sedda. U suri Kada je htio zapoeti stvaranje, iz
En-Naziat kae se: ta je tee: vas vode j e uzdigao maglinu. Potom se
ili nebo stvoriti? On ga je sazdao " uznio nad tom maglinom i prozvao je
(En-Naziat, 2 7) nakon opisa stva nebom (od glagola L - uznijeti !\..:..:..
ranja, kae: "Poslije toga je Zemlju - nebo). Zatim je isuio vodu i tada se
poravnao. " (En-Naziat, 30) Prema pojavila Zemlja. Nju je razdvojio na
ovome, nebo je stvoreno prije Ze sedam nivoa u dva dana - u nedjelju
mlje. Uzvieni kae: "Hvaijen neka je i ponedjeljak. Zemlju je postavio
Allah, Koji je nebesa i Zemlju stvorio. " na kita, a taj kit je slovo nun koji m
(El-En'am, l ) Katada smatra da j e zapoinje sura El-Kalem: "Nun. Tako
nebo prvo stvoreno, prema predanju Mi kalema " (El-Kalem, l ) Kit plo
Taberija. Mudahid i drugi komen vi vodom, voda je na ploi, plou
tatori kau: "Uzvieni je isuio vodu nosi melek na leima, melek stoji
na kojoj se nalazio Njegov Ar. Sa na stijeni, a stijena je na vjetru ... Za
tog se prostora uzdigla maglina, koju tu stijenu Lukman kae da ne stoji
je pretvorio u nebo (kosmos ) . Na n i na nebu n i na Zemlji. Kad se kit
taj nain stvaranje Zemlje desilo se pomjerio, Zemlja se potresla. Tada
prije stvaranja neba. Potom je Svoju
Radi se o israelianskim predanjima
volju usmjerio ka nebu i kao sedam
koja n i s u utemeljena. Ne mogu se
nebesa ga uredio. Potom je poravnao
pripisati ni Ibn Mes'udu ni Ibn Abbasu,
Zemlju, koja je pri samom stvaranju
ve su.to predanja od sljedbenika Knjige
bila neravna. "
iju autentinost ne moemo potvrditi.
Bir osvoji Irak
bez sablje i prolivene krvi.
...
...
211
1 96
su postavljena brda, pa su se smirila.

Zato se brda die pred Zemljom, kao
to se navodi u ajetu: "On je po Zemlji nepomina brda pobacao da vas
ona ne potresa. " (En-Nahl, 1 5) Brda,
hrana za ivotinje i bilj ke i sve to
je potrebno stvoreno je za dva dana
- utorak i srijedu. O tome Uzvieni
kae: "Reci: 'Zar, zaista, neete da
vjerujete u Onoga Koji je u dva vremenska razdoblja Zemlju stvorio - i
jo Mu druge ravnim smatrate? To je
Gospodar svjetova!' On je nepomina
brda po njoj stvorio i blagoslovljenom
je uinio i proizvode njezine na njoj
odredio, sve to u etiri vremenska
razdoblja, - ovo je objanjenje za one
koji pitaju. " (Fussilet, 9- 1 O) "zatim se
nebeskim visinama uputio dokje nebo
jo maglina bilo. " (Fussilet, l l ) Ta je
maglina nastala od kljuanja vode.
Tom j e prilikom s tvoreno j edno
nebo, a potom je u razdoblju od dva
dana razdijeljeno na sedam nebesa - u
etvrtak i petak. Petak (ar. diumuah
- .;s.. ) nazvan je tako zato to je u
njemu spojeno stvaranje nebesa i
Zemlje. Ajet ". . . i odredio ta e se u
svakom nebu nalaziti. (Fussilet, 1 2)
znai - odredio je koja e se bia u
svakom nebu nalaziti - meleki, mora,
oblaci grada i ono to nam nije po
znato. Potom je najnie nebo okitio
zvijezdama i uinio ga zatitom od
ejtana prkosnoga. Kada je zavrio s
onim to je htio stvoriti, uzdigao se
nad Arom. O tome govori ajet: "U
est vremenskih razdoblja On je nebesa
i Zemlju stvorio, i onda svemirom
zavladao" (El-Hadid, 4; El-A'raf, 54) ;

"Zar ne znaju nevjernici da su nebesa
i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih
Mi raskomadali. " (El-Enbija', 30) U
ovom kontekstu navodi se i dogaaj
o stvaranju Adema, a.s., koji e biti
spomenut u ovoj suri. Veki navodi
da je Ibn Abbas rekao da je Uzvi
eni Allah u poetku stvorio pero
(kalem) i naredio mu da pie. Ono
upita: "Gospodaru, ta da piem ?"
"Pii sudbinu." Ono zapoe biljeiti
sve to e se dogoditi do Sudnjeg
dana. Zatim je stvoren kit na kojem
je postavljena Zemlja. Od magline
koja se uzdigla nad vodom stvorena
su nebesa. Tada se kit uznemiri i
Zemlja se poe ljulj ati, nakon ega
je uvrena brdima. Zbog toga e
se brda ponositi pred Zemljom do
Sudnjeg dana. Prema ovom predanju,
Zemlja je stvorena prije formiranja
magline, suprotno navodima iz prvog
predanja, koje je tanije, zato to se
u ajetu navodi: "Poslije toga je Zemlju
poravnao " (En-Naziat, 30) , a Allah
najbolje zna kako je postupio. Pre
danja o tome oprena su i tu nema
prostora za nauno razmatranje.2 12
Ebu Nuajm navodi predanje Ka'ba
el-Ahbara213 u kojem stoj i da se Iblis
212
Meutim, navodi se da je Ibn Abbas

prihvaao predanja Ka'ba el-Ahbara i
d ruge israelianske i zvore, kao to je
inio i Abdullah ibn Amr ibn el-As.
Tvrdnja da kit nosi Zemlju israeli anska
je izmiljotina.
K a' b el-Ahbar citira predanja d rev
n i h knjiga i zato se njegovi navodi ne
Sura El-Bekara
1 97
primakao kitu koji je na leima nosio j e stvoreno od vode", pa i ako nije

Zemlju i priapnuo mu: "Zna li, stvoreno.2 1 6
Lusija2 14, koliko se na tvojim leima
Seid ibn Dubejr navodi I b n
nalazi stvorenja, drvea, ivotinja, Abbasovo predanje u kojem stoji
ljudi i brda? ! Mogao bi ih sve zba da je Boiji Poslanik s.a.v.s., kazao:
citi ! " Lusija je krenuo to uiniti, ali "Uzvieni Allah je u poetku stvorio
Uzvieni posla ivotinju koja ue u kale m (pero) , a potom mu naredio
njegov nos. On pusti glas dozivajui da zapie sve to e biti. "2 1 7
Allaha, nakon ega ivotinja izie.
Slino predanje navodi s e od Uha
Ka'b ree: "Tako mi Onoga u ijoj
de ibn Samita, koje dosee do Po
je ruci moja dua, on uvijek vidi tu
slanika, s.a.v.s. Bejheki kae: "Ovim
ivotinju ispred sebe, a i ona gleda u hadisom eli se rei, a Allah najbolje
njega ... Kada bi naumio neto uiniti,
zna, da je nakon vode, vjetra i Ara
ona bi se vratila na staro mjesto."
prvo stvoreno pero. "2 1 K
7. Sva stvorenja potjeu iz vode.
To se jasno zakljuuje iz preda
O tome govore predanja Ibn Made nja Imrana ibn Husajna: "Potom je
u Sunenu, Ebu Hatima i Bustija u nebesa i Zemlju stvorio." Abdurre
Sahihu, u kojima Ebu Hurejra kae: zak n avodi Tavusovo predanj e2 1 9:
" Kad te vidim, dua mi se smiri, a "Doao je jedan ovjek Abdullahu
srce mi se obraduje; obavijesti me ibn Amru ibn el-Asu i upitao ga:
o tome od ega j e sve stvoreno ? " 'Od ega je sve s tvoreno?' On j e
"Sve j e stvoreno o d vode." Zatim odgovorio: 'Od vode, svjetla, tmine,
ga je upitao: "Obavijesti me o djelu vjetra i pijeska. ' ovjek upita: 'A od
koje e me uvesti u Dennet?" " iri ega su te materije stvorene ? ' 'Ne
selam, nahrani siromanog, odravaj znam', odgovori. Taj ovjek zatim
rodbinske veze, klanjaj noni namaz upita Abdullaha ibn Zubejra i on mu
dok svijet spava, ui e u Dennet dade isti odgovor. Potom je upitao
s mirom."215
Abdullaha ibn Abbasa od ega j e
Ebu Hatim kae: " Pitanje Ebu
Hurejre odnosi se n a sve to je
stvoreno iz vode . " Na to u kazuje
Poslanikov, s.a.v.s., odgovor: "Sve
216
21 7
Sahihu.
I me kita. (Prim. prev.)
21 5
Hadis biljee Ahmed i Ibn H ibban i

sahih je, vjerodostOjan.
Biljee ga Ebu Ja' la i Bejheki, i u djelu
Es-Sijat, obojica od Ibn Abbasa. Lanac
prenosilaca je dobar i svi su prenosi

oci pouzdani. S lj edee predanje ga
potvruje.
uzimaju u obzir. Muavija ga je smatrao

lacem, kao to se navodi u Buharijevu
214
Kraj I b n H ibbanova citata, koji autor

navodi u skraenom obliku.
218
Hadis bi ljee Ebu Davud , Tirmizi,

A hmed i sahih je, vjerodostOjan.
1 19
Ovo predanje u cijelosti navodi Bejheki

u djelu Es-Sijat.
1 98

"
sve stvoreno. On mu je odgovorio:

' O d vode, svjetla, tmine, vjetra i
pijeska.' 'A od ega je to stvoreno ? '
Abdullah ibn Abbas proui ajet: '/
daje vam da se koristite onim to je na
nebesima i onim to je na Zemlji, sve
je od Njega. ' (El-Dasija, 1 3) Pi talac
kaza: 'Ovakav odgovor mogao j e
dati samo lan Ehli-bejta (porodice)
Poslanika, s.a.v.s."' Bejheki dodaje:
" Htio je kazati da izvor svega potje
e od Njega, tj. Njegova stvaranja,
kreacije i inovacije. Prvo je stvorio
vodu ili vodu i jo neto to je elio
bez prethodnog modela ili primjera.
Potom je stvorio osnovu za naredna
stvaranja. On je taj koji divno stva
ra. Nema boga niti stvoritelja osim
Njega, Uzvienog."
8. U zvieni kae: "i kao sedam
nebesa ga uredio. " Uzvieni navodi
da postoji sedam nebesa (nebeskih
sfera) . U Kur'anu se ne navodi jasan
broj zemalja ili zemaljski h slojeva,
osim u ajetu: 'Jillah je sedam nebesa
i isto toliko zemalja stvorio. " (Et-Ta
lak, 1 2) O tome postoje razliita
miljenja. Neki smatraju da je isto
toliko po broju, zato to su stanje
i izgled drugaiji. Jedino preostaje
broj. Prema drugom miljenju, jed
nakost je u debljini i meusobnoj
u daljenosti slojeva i s fera. Prema
treem miljenju, i Zemlja ima sedam
slojeva, s tim to oni nisu razdvojeni.
Ovo je stav D avudija. 220 Ispravno
220
E b u l - H a s a n A b d u r ra h m a n i b n
M u h a m m e d , a fi j s k i p r av n i k ,
je p rvo m iljenje, tj. da ima sedam

zemalja (Zemljinih s lojeva) , kao i
nebesa ( nebeskih sfera) . Muslim
biljei predanje Seida ibn Zejda u
kojem stoji da j e Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: " Ko uzurpira tue zemlje
koliko pedalj, Allah e mu na Sud
njem danu natovariti na vrat sve do
sedme zemlje."221
Aia, r.a., prenosi slino preda
nje, uz veoma malo odstupanje. 222
Ehu Hurejra prenosi da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: " Ko bespravno uzme
tue zemlje koliko je pedalj, Allah
e mu je na Sudnjem danu natovariti
na vrat sve do sedme zemlje."223
Nesai navodi predanje Ehu Seida
el-Hudrija u kojem stoji da je Bo
iji Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Musa,
a.s., je rekao: 'Gospodaru, podui
me kako da Te spominjem i mo
lim.' On mu odgovori: 'O Musa,
kai: 'La ilahe illallah." Musa upita:
'Gospodaru, trebaju li Te svi ljudi
n a ovaj nain spominjati ? ' 'Reci:
'La ilahe i llallah." 'La ilahe illallah'
- ree Musa - 'ali podui me neem
ime u te iskljuivo ja spominjati.'
Uzvieni mu ree: 'O Musa, kada bi
svih sedam nebesa zajedno sa svojim
stanovnicima, osim Mene, i svih se
dam Zemalja bili na jednom tasu, a la
221
222
m
umro 367. h.g.

hima, Tirmizi i Ahmed.
H ad i s biljee B uh a r i i M u s l i m u
Sahihima.
Sura El-Bekara
ilahe illallah na drugom, pretegnulo
bi la ilahe illallah. "' 224
Tirmi z i navodi p re danj e E b u
Hurejre: "Dok je j ednom prilikom
Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., sjedio
sa svojim ashabima, iznad njih se po
javi oblak. Allahov Poslanik, s.av.s.,
upita: 'Znate li ta j e ovo? ' 'Allah
i Njegov Poslanik najbolje znaju',
odgovorie prisutni. On ree: 'Ovo
je vidljivi dio neba, on je donosilac
vode na Zemlju ! Allah ga upravlja
narodu koji Mu je nezahvalan i koji
Mu se ne klanja. '225 Potom upita:
'Znate li ta dalje slijedi iznad vas ? '
'Al lah i Njegov Pos lanik t o najbo
lje znaj u ' , odgovorie p risutni, a
on ree: ' Iznad vas j e p rvo nebo,
zatieni svod i zabranjeni eter.'226
Potom upita: 'Znate li kolika je raz
daljina izmeu vas i njega? '227 'Al lah
i Njegov Poslanik to najbolje znaju',
odgovorie, a on ree: 'Izmeu vas
i njega je razdaljina od pet stotina
m
Had is biljee Nesai u Sunenul-Kubra,

Hakim u Mustedreku i drugi, a hasen
je, dobar.
Poznato je da Uzvi e n i A l l ah daje

ivot, zdravlje, opskrbu i brojne druge
blagodati i vjernicima i nevjernicima i
zahvalnicima i nezahvalnicima. Spo
menuti oblak pun kie tada se kretao
prema predjelima u kojima su ivjeli
ljudi koji nisu vjerovali u Uzvienog
Allaha.
22 6
22 7
To je prostor koji je zatien od ej

tana. Odade oni ne mogu prislukivati
Al lahov razgovor s melekima.
Tj. izmeu vas i prvog neba, tog zati
enog prostora.
1 99
godina.'228 Zatim upita: 'Znate li ta

je iznad toga?' 'Allah i Njegov Posla
nik to najbolje znaju', odgovorie, a
on ree: ' Iznad toga su dva neba, a
izmeu njih je, takoer, razdaljina od
pet stotina godina.' Tako je nastavio
dok ne nabroja sedam nebesa (ista
knuvi) da je izmeu svaka dva neba
razdaljina poput razdaljine izme
u nebesa i Zemlje. Potom nastavi:
'Znate li ta je iznad toga?' 'Allah i
Njegov Poslanik to najbolje znaju',
odgovorie, a on ree: 'Iznad toga
je Ar (Prijestolje) . Izmeu njega i
(sedmog) neba je razdaljina poput
one izmeu svaka dva neba.' Potom
upita: 'A znate li ta je ispod vas ? '
'Al lah i Njegov Pos lanik to najbolje
znaju', odgovorie, a on ree: 'To j e
zemlja.' Potom upita: 'Znate l i ta je
ispod nje? ' 'Allah i Njegov Pos lanik
to najbolje znaju', a on ree: ' Ispod
nje je druga zemlja, a izmeu njih
je razdaljina od pet stotina godina.'
Tako je nastavio sve dok ne nabroja
sedam zemalja. Izmeu svake dvije
zemlje je razdaljina od pet stotina
godina. Potom ree: 'Tako mi Onoga
u ijoj je ruci Muhammedova dua,
kada biste spustili ue do najdonje
Zemlje, ono bi doprlo do Allaha! '
Nakon toga o n proui: 'On je Prvi
i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i
On zna sve!"' (El-Hadid, 3)
2 28
Nije poznato misli l i se ovdje na svje

tlosne i l i na lunarne godine.
200

J
Ebu Isa229 kae: "Citiranjem ovog

ajeta, Poslanik, s.a.v.s., eli rei: 'Doprlo bi do Allahova znanja, moi i
vlasti. Allahovo znanje, mo i vlast
pokriva svako mjesto, a On se nalazi na Aru, kao to j e reeno u
Kur'anu."' On dodaje: "Ovaj je hadis
garib230, a usto, Hasan se nije susreo
s Ebu H urejrom . " Mnogo predanja govori o tome da postoji sedam
zemalja. Dovoljna su ova koja smo
spomenuli. Ebu Duha Muslim23 1 navodi Ibn Abbasovo predanje u kojem
je o ajetu '54.llah je sedam nebesa i isto
toliko zemaija stvorio " (Et-Talak, 1 2)
rekao: "Postoji sedam zemalja, a na
svakoj poslanik, poput vaeg, Adem
poput Adema, N uh poput Nuha,
Ibrahim poput Ibrahima i Isa poput
Isaa." Bejheki kae: " I spravno j e
pripisati ovo predanje Ibn Abbasu232,
229
230
231
2 32
Ebu Isa Mu ham med ibn Isa et-Tirmizi,

autor jednog od etiri sunena, poznatog
kao El-Dami.
Hadis je slab, daif.
To je imam Muslim ibn Subejh ei-Hem
dani, el-Kufi, Attar. Pouzdan je i pri
hvaen. Od njega biljee autori est
osnovnih hadiskih zbirki . Umro je
1 0 0 h. g.
Bejheki je upravu. Ovo je neuobia
jeno predanje koje spada u israilijate
i potpuno je neprihvatljivo. Al lah je
poslanike poslao ljudima, na zemaljsku
kuglu, kao i dinima, prema jednom
m i ljenju. Prema drugom miljenju,
samo se misija naeg Poslanika, s.a.v.s.,
odnosila i na dine. A llah najbolje zna.
D i ni nastanjuju naputena i pusta
mjesta, a ne ive pod zemljom, kao
to neki misle. (Prim. prev.)
ali je ono krajnje neuobiajeno i Ebu

Duha ga neosnovano navodi. Allah
najbolje zna."
9. Rijei Uzvienog: "On je za vas
sve to postoji na Zemiji stvorio, zatim
je Svoju volju prema nebu usmjerio
i kao sedam nebesa ga uredio " mogu
se protumaiti i kao "iz(meu) njih
je stvorio sedam n ebesa ", kao to
je sluaj u ajetu: "J Musa odabra
iz naroda svoga sedamdeset ljudi. "
(El-A' raf, l SS)
Rije nebo ( L.... - sema ') u arap
skom je jeziku enskog roda u jed
nini, a u rijetkim primjerima tretira
se kao imenica mukog roda. Upo
trebljava se i kao zbirna imenica.
1 0. Uzvieni kae: "On sve zna ",
tj. zna ono to je stvorio. Budui da
je O n sve stvorio, neminovno j e da
sve zna j poznaje. U drugom ajetu
navodi se: '54. kako i ne bi znao Onaj
Koji stvara. " (El-Mulk, 1 4) On sve u
tanine zna, od iskonskih vremena.
On sam po Sebi opstoji. Mu'tezile
se slau s nama o svojstvima znanja,
ali ne i nauke. Dehmije tvrde da je
On znalac bez znanja, da postoji,
ali da nema mjesta - neka je uzvien
Allah od njihovih zabluda i stran
putica. Odgovori na ova miljenja
zabiljeeni su u knjigama o frakci
jama. Uzvieni u Kur'anu navodi da
posjeduje znanje: ". . . objavljuje ono
to On jedini zna, a i meleki svjedoe"
(En-Nisa', 1 66) ; ". . . onda znajte da
se on objavljuje sam o s Allahovim
znanjem . . " ( Hud, 1 4) ; "i izloiit
emo im, pouzdano, sve to o njima
.
Sura El-Bekara
znamo . . . " (El-A'raf, 7) ; "I n ijedna
ena ne zanese niti rodi, a da to On
ne zna. " (Fatir, l l ) ; " U Njega su
kljuevi svih tajni, samo ih On zna. "
(El-En'am, 59) Ukazat emo na po
stojanost znanja i ostalih Allahovih
svoj stava tokom t umaenja ajeta
'J!llah eli da vam olaka, a ne da
potekoe imate. " (El-Bekara, 1 85)
Jl.i, l'
\.
'-?l
, , , , ,
.'.J
Ur
.
: ;. i i.l li .\
'\
, 1
'.7
!.fi.)
J , { IT
11
.iJ, , l4 .ill :!J, 4-J
, :..
(0- l4 i l Jli .Wj
'J1 kada Gospodar tvoj ree meleki
!i
\e..
'4
,
".
.".
_,
ma: Ja u na Zemiji namjesnika posta

viti!' - oni rekoe: 'Zar e Ti namjesnik
biti onaj koji e na njoj nered initi i
krv prolijevati? A mi Tebe veliamo i
hvalimo i, kako Tebi dolikuje, tujemo. '
On ree: Ja znam ono to vi ne znate. "'
(El-Bekara, 30)
O dijelu ajeta 'J1 kada Gospodar
tvoj ree melekima: Ja u na Zemlji
namjesnika postaviti!'" postoji seda
mnaest pitanJa:
1 . Rijei 'J1 kada Gospodar tvoj
ree melekima . . . " znae: "Zapoeo je
stvarati vas kada je rekao. . . " Taj je dio
teksta izostavljen zato to kontekst
ukazuje na njega.
Prema drugim tum aenj i ma, s
poetka ove reenice izostavljen j e
segment "sjeti se kada je rekao ... " ;
i l i j e veznikom spojeno s reeni
com ". . . klanjajte se Gospodaru svo
me, Koji je stvorio vas . . . ", tako da
20 1
bi znaenje glasilo - "klanjajte se

Gospodaru svome Koji vas je stvorio
kada je rekao melekima . . . " Allahove
rijei i obraanje melekima ustaljeno
je i iskonsko, pod uvjetom da mele
ki postoje i razumiju. Ovo pravilo
odnosi se na sve Allahove naredbe,
zabrane i obraanja. To je stav ejha
Ebul-Hasana el-E'arija, koji prihvata
i Ebul-Meali233, a koji sam naveo u
djelu El-Esna - komentar Allahovih
lijepih imena i uzvienih svojstava.
Gospodar (rabb) jeste onaj koji
posjeduje, raspolae i upravlja neim.
Ovaj je izraz ve objanjen.
2. Osnova rijei Uzvienog: "me
lekima ", prema jednima znai -posjed
(mulk) , a, prema drugima -poslanje
(leeke) . Eluka znai - poslanica.
Uenjaci tvrde da se Allah, d..,
ne obraa melekima zbog savjeta, ve
da bi izrazili svoju sposobnost opa
anja pokreta, pokornosti, slavljenja
i oboavanja. Potom im je u kazao
na njihovu vrijednost: "Poklonite
se Ademu."
3. Uzvieni kae: 'ja u na Zemlji
namjesnika postaviti!" Neki tumae
da se pod rijeju Zemlja podrazumi
jeva Mekka. Ibn Sabit prenosi da je
Poslanik, s.a.v.s. rekao: "Zemlja j e
poravnana o d Meke"234, zbog ega
se ona zove Ummul-kura (Majkom
gradova) , potom kae: " Kaburovi
2 33
To je ve spomenuti Duvejn i.
Hadis je slab, biljei ga Ibn Derir od
Abdurrahmana ibn Sabita, od Posla
nika, s.a.v.s. Slab je zato to Sabit spada
u tabiine (generacija nakon ashaba) .
2 02
Nuha, Huda, Saliha i uajba nalaze

se izmedu Zemzema, Ugla Kabe i
Mekama." ovjek e biti namjesnik
zato to e naslijediti meleke koji su
prije njega bili na Zemlji, ili, prema
drugom predanju, druga bia koja su
tu prije njega boravila. Ibn Mes'ud,
Ibn Abbas i drugi tumai Kur'ana
smatraju da je Adem postavljen da
sprovodi A llahove odredbe i naredbe, zato to je on p rvi Allahov
poslanik na Zemlji. Ehu Zer prenosi:
"Boiji Poslanie, je li (Adem) bio
poslan ik?" On odgovori: "Jeste. "2 35
Ovdje se postavlja pitanje kome je
bio upuen ako na Zemlji nije bilo
ljudi. Bio je poslan svojoj djeci, kojih
je bilo etrdesetero, po dvoje (muko
i ensko) u dvadeset generacija. Oni
su se, zatim, razmnoili. Uzvieni
o tome kae: "Koji vas od jednog
ovjeka stvara, a od njega je i drugu
njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge
mukarce i iene rasijao. " (En-Nisa', 1 ) Proglasio je zabranjenim strv,
krv i svinjsko meso. ivio je devetsto
trideset godina, kako navode sijedbenici Tevrata. Vehb ibn Munebbih
2 35
Hadis je slab. Ovo je samo d io dueg

hadisa koji biljee Ibn H ibban i Ebu
Nuajm u djelu El-Hilja, kao predanje
Ebu Zerra, u kojem se, takoer, navodi:
" Boiji Poslanie, koli ko je bilo posla
n i ka?" "Tristo hiljada trinaest." " Koji
je bio prvi?" upita Ebu Zerr. "Adem",
odgovori A lejhisselam. "Zar je on bio
poslanik?" "Jeste.", odgovori Poslanik,
s.a.v.s. U lancu prenosilaca ovog hadisa
nalazi se Ibrahim ibn Hiam en-Nesai,
ija su predanja odbaena.
...
navodi da je ivio hiljadu godina, a

Allah najbolje zna.236
4. Ovaj se ajet uzima kao temelj
obavezi imenovanja vode i halife ko
jeg drugi trebaju sluati i pokoravati
mu se. Na taj e se nain ostvariti
jedinstvo i izvravati naredbe halife.
O tome su saglasni svi pripadnici
u mmeta i svi imami. I zu zetak su
jedino predanja od Esamma237, koji
se ogluivao na odredbe erijata,
kao i svi oni koji su prihvatili nje
govo m iljenje i pravac. On smatra
da vjera to ne obavezuje, ve samo
preporuuje. Po njemu, ako islamski
ummet obavi had i dihad, izvri
pravednu raspodjelu, ulae rtvu radi
istine, dijeli plijen i sadaku onima
kojima pripada i sprovodi kaznenu
politiku, to drutvo ne mora obave
zno imati vodu koji e se o svemu
tome brinuti. Dokaz su im ajeti: "Ja
u na Zemlji namjesnika postaviti!";
"O Davude, Mi smo te namjesnikom
na Zemlji uinili" (Sad, 26) ; '54llah
obeava da e one meu vama koji
budu vjerovali i dobra djela in ili
sigurn im namjesnicima na Zemlji
postaviti. " (En-Nur, SS) itd.
Ashabi su se usaglasili da Ehu
Bekr treba biti halifa, nakon rasprave
o imenovanju koja se vodila izmedu
muhadira i ensarija u Sekifi benu
Saide. Ensarije su rekli: "Mi emo
236
Vehb ibn Munebbih prenosi od sljed

benika knjiga. Ovo predanje moe se
navesti, ali nema n i kakve teine.
2 37
Ebu Bekr el-Esamm, istaknuti pred

stavnik mu'tezila.
Sura El-Bekara
imati j ednog vou, a vi drugog. "
Ebu Bekr, Omer i muhadiri su ih
odvratili od toga. Rekoe im: ''Arapi
e slijediti samo ovjeka iz plemena
Kurej ... " i naveli su im Poslanikove
rijei o tome. Oni su se tada poko
rili Kureju. A da imenovanje voe
iz redova Kureja ili nekog drugog
plemena nije bilo obavezno, ne bi
dolo do ove rasprave. N eko bi od
prisutnih rekao: "Voa se ne mora
uope imenovati. Ova prepirka nema
svrhe i nema koristi od neega to
nije obavezno." Potom je Siddik, r.a.,
u samrtnoj postelji vostvo prepustio
Omeru. Ni tada niko nije kazao da
to nije obavezno. Sve to potvruje
da je imenovanje voe obaveza i
da je to kljuna stvar za opstanak
muslimana, neka j e hvala Allahu,
Gospodaru svjetova.
Rafidije kau: "Iz aspekta razuma
to je obaveza, a predanja su samo po
tvrdila tu obavezu. Samo imenovanje
voe odreuje se prema predanju, a
ne prema razumu." Ovo j e besmi
slena tvrdnja, zato to razum ne
moe neto proglasiti dozvoljenim
niti zabranjenim, ve samo runim
ili lijepim. Prema tome, jasno je da
imenovanje voe predstavlja obavezu
na osnovu erijata, a ne na osnovu
razuma i u tome nema dvojbe.
5. A ko, na osnovu p redanja,
prihvatimo da j e imenovanje voe
obavezno, kaite nam da li se sam
izbor vri na osnovu predanja od
Poslanika, s.a.v.s., na osnovu odluke
izbornog tijela ili na osnovu neijih
203
liderskih sposobnosti i uvjeravanja

da je sposoban biti voa?
Odgovor na ovo pitanje jeste da
ljudi imaju razliito miljenje o ovo
me. lmamije i njihovi istomiljenici
s matraju da se izbor konkretnog
voe vri na osnovu predanja od
Poslanika, s.a.v.s., i u tome razum
nema udjela. Prem a naem s tavu,
voa se bira analizom, a takoer i
na osnovu konsenzusa u enjaka.
Oni koji tvrde da se izbor vri samo
na osnovu predanja, svoje miljenje
baziraju na principu da se putem
analogije, razuma i razmilj anja ne
moe nita spoznati. Po njima, ana
logija (kijas) nema nikakva znaaja.
Razdijelili su se na tri frakcije: prva
s m at ra da p redanja imenuju Ebu
Bekra; druga smatra da je imenovan
Abbas i trea smatra da je imenovan
Alija ibn Ebu Talih, neka je A llah
zadovoljan njirt:J.a. Ipak, dokaz o
nepostojanju:predanja o imenovanju
konkretnog voe jeste sljedei: da je
Poslanik, s.a.v.s., obavezao ummet
na pokornost odreenom voi i da
se drugi ne smije imenovati, to bi
nesumnjivo bilo poznato. Naime,
neprihvatljivo j e da cijeli u m m et
bude obavezan pokoravati se A lla
hu, d.., u neodreenoj stvari koju
umet nije mogao spoznati. A ko je
ta spoznaja obavezna, onda je ona
svakako nastala na osnovu razuma ili
predanja. Razum ne moe dokuiti
zato vostvo p ripada odreenoj
osobi. Isto tako, predanja ne govore
o odreenom voi. Takvo predanje
204

Oi
moe biti opepoznato (mutevatir) ,

koje direktno ili indirektno dovodi
do spoznaje, n a osnovu koj e g b i
svaki punoljetan ovjek bio svjestan
obaveze pokoravanja konkretnom
voi, kao dio obaveze prema Allahu.
Na isti nain svaki punoljetan vjernik
zna da mu je Allah, d.., propisao
pet dnevnih namaza, post ramazana,
had i drugo. To saznanje nije moglo
doi niotkuda i zato su te tvrdnje
neosnovane. Neosnovano je da voa
bude imenovan na osnovu usamljenog predanja, zato to na taj nain ne
moe nastati spoznaja. Osim toga,
ako se mora prihvatiti bilo koje predanje, onda se mora prihvatiti vostvo Ebu Bekra i Abbasa, zato to
postoje predanja o i menovanju sva
kog od njih. N em ogue j.e imenovati
trojicu voa istovremeno - o emu
e biti rijei - a ne moe se imenovati
ni samo jedan od njih, jer predanja
ne govore o p rednosti nekog od
njih nad dru gima. A ko se, prema
tome, iskljui postojanje predanja,
onda kao jedini nain odabira voe
preostaje izbor i razmatranje. Ako
se neki silnik usprotivi i ustvrdi da
postoji opepoznato predanje, istog
trena e biti suoen s protutvrdnjom,
zbog mnogobrojnosti predanja koja
govore o imen ovanj u Ebu Bekra.
S druge strane, svi, osim imamija,
negiraju postojanje predanja o ime
novanju odreenog voe. Radi se o
ogromnom broju ljudi. Obavezno
znanje ne moe negirati grupa koja
je deset puta manja od oponenata
..
i mamija. Kada bi to bilo mogue,

onda bi se lahko moglo dovesti u
pitanje postojanje Bagdada, Kine i
drugih mjesta u svijetu.
6. Odgovor na hadise koje ima
mije uzimaju kao dokaz da je Alija,
r.a., trebalo da bude imam . Oni tvrde
da je ummet poinio odmetnitvo i
nevjerstvo ne prihvativi ta predanja,
te da je odbio naredbe Poslanika,
s.a.v.s.: "Kome sam ja prijatelj, i Ali
ja mu je prijatelj. Gospodaru moj,
budi saveznik Alijinom prijatelju i
neprijatelj njegovom neprijatelju. "23 8
O n i tvrde da je Pos lanik, s.a.v.s.,
ovim preporuio Aliju za nasljednika,
halifu i vladara.
"Ti si za mene ono to je Harun
za Musaa."2 39 Oni kau da je Harum
23
Hadis biljee: Ahmed, u djelu Fedail,

I bn H ibban, Nesai u djelu Hasais i
Bezzar, svi kao predanje Ehu Tufejla,
od Alije, kao hadis Boijeg Poslanika,
s.a.v.s. Lanac prenosi laca nije jak zbog
postojanja Futara ibn Halife, koji je
sporan zbog svojeg i i z m a . I zjava
" kome sam ja prijatelj i A l ija mu je
prijatelj " esto se nalazi u predanjima.
B i ljee ga: A h med, I b n Ebu ejba,
Nes ai u Hasaisu, Ibn Ebu Asim u Sunni,
Bezzar, Hakim i Ibn Hibban, svi kao
predanje Burejda. Hak im smatra da je
hadis sahih prema uvjetima Buharije i
Musi ima, a Zehebi ga podrava.
O ovoj t e m i postoje predanja koja
poveavaju vjerodostojnost hadisa,
premda ga mnogi s m at raju slabim,
A llah najbolje zna. H adis s dodatkom
koji autor navodi n ije vjerodostojan.
hima, Tirmizi, Ahmed.
Sura El-Bekara
nov poloaj poznat. Sudjelovao je u
poslanstvu, to Alija nije inio. Bio
je brat, to Alija nije bio. Alija je bio
halifa, tako da se hadis odnosi upravo
na to. Postoje i druga predanja na
kojima oni temelje svoje stavove, kao
to e biti navedeno u ovoj knjizi.
Prvi odgovor - hadis nije mu
tevatir, tavie, sporna j e njegova
vjerodostojnost. Kritike mu upuuju
Ebu Davud es-Sidistani i Ebu Ha
tim er-Razi. Po nj ima, na njegovu
nevjerodostojnost ukazuju sljede
a predanja: "Duhej na, Muzejna,
Eslem, Ede' i Gifar moji su ti
enici. Oni nemaju zatitnika osim
Allaha i Njegova Poslanika." 240 Da
je rekao: " Ko m e sam j a prijatelj,
prijatelj mu je i Alija", jedna od ovih
izjava bila bi la.
Drugi odgovor - ak i da je prvi
hadis vjerodostojan, prenesen od po
uzdanih ljudi, on ne bi precizirao da
se radi o vostvu, ve o vrijednosti.
Rije rnevla (J_y) znai - tienik,
ali i prijatelj, kao to je sluaj u ajetu
". . .pa - Allah je zatitnik njegov. . . "
(Et-Tahrim, 4) , tj. prijatelj . Ovom
izjavom Poslanik, s.a.v.s., elio j e
kazati ljudima d a je Alijina unutra
njost ista kao i njegova vanjtina. To
govori o Alijinim vrlinama.
Trei odgovor - ovaj hadis ima
svoj povod. U sama i Alija su se pre
pirali. Alija je rekao Usami: "Ti si
moj tienik." On mu je odgovorio:
240
Hadis bi ljee Bu hari i Muslim u Sahi

hima, od Sa' da ibn Ehu Vek kasa, r.a.
205
"Nisam, ja sam tienik Boijeg Po

slanika, s.a.v.s. "24 1 To su spomenuli
Poslaniku, s.a.v.s., pa on ree: "Kome
sam ja zatitnik (prijatelj), i Alija mu
je zatitnik (prijatelj) . "
etvrti odgovor - kada j e do
lo do potvore Aie, r.a., Alija, r.a.,
j e Pos laniku, s.a.v.s., rekao: " I m a
mnogo ena osim nje." To j e njoj
teko palo, a i munafici su taj do
gaaj iskoristili da bi mu naruili
ugled i ogradili se od njega. Zato je
Poslanik, s.a.v.s., izgovorio ove rijei
da bi uzvratio na njihove tvrdnje i
da bi stao na put njihovim spletka
ma. Otuda predanje da je nekoliko
ashaba reklo: "Munafike u vrijeme
Poslanika, s.a.v.s., mogli smo poznati
samo po njihovoj mrnji prema Aliji,
r.a." Kad je rije o drugom hadisu,
jasno je da Harun nije postao Mu
saov halifa. Jasno je, takoer, da j e
Harun umro prije Musaa, neka j e
241
U ovom obliku hadis mi nije poznat

i i m a veom a u d n o znaenje. Nije
mogue d a A l ij a p o n i ava Usamu
rij e i m a : "Ja s a m tvoj gospodar. "
I s p ravno j e predanje k o j e b i ljee:
Buhari, Muslim, Ah med u Fedailu,
Tajalisi, Ibn Ebu ejba i Ibn H ibban,
svi posredstvom Sa' da ibn Ebu Vckkasa:
" Boiji Posla nik, s . a .v. s., je tokom
Bitke na Tebuku kao svog zamjen ika
(u M e d i n i) o d re dio A l ij u ibn Ehu
Tal iba, na ta mu je on rekao: ' Boiji
Poslanie, ostavlja me meu enama
i djecom ! ? ' 'Zar ne eli', kazao mu
j e Poslanik, 'da u od nosu n a mene
bude kao to je bio H arun u odnosu
na Musaa, s tim to poslije mene nema
vie vjerovjesnika?!"'
206
mir s njima, to e biti objanjeno u

komentaru sure El-Ma'ida. Harun,
dakle, nije bio Musaov halifa, ve Joe
ibn Nun. Da je Poslanik, s.a.v.s., htio
naznaiti hilafet, rekao bi: "Ti si u
odnosu na mene kao J o e u odnosu
na Musaa." Budui da to nije rekao,
znai da nije mislio na hilafet. Time
je htio kazati: "Ostavljam te da se
brine o mojoj porodici tokom mog
ivota i kada sam odsutan, kao to
je Harun zamijenio Musaa kada je
ovaj otiao da susretne Gospodara."
Prema drugom miljenju, ovaj hadis
ima svoj povod - kada je Poslanik,
s .a.v.s., otiao u Bitku na Teb u k,
imenovao j e Aliju kao zamjenika
u Medini, da vodi brigu o njegovoj
porodici i mjetanima. Dvolinjaci
su rekli: "Ostavio ga je zato to ga
mrzi i to ga eli izolirati. " Tada je
Alija krenuo za Poslanikom, s.a.v.s.
Kada ga je s ustigao, rekao mu j e :
"Munafici su rekli t o i t o ... " , a Po
slanik, s.a.v.s., odgovorio je: " Lau,
ostavio sam te kao zamjenika, kao
to je Musa ostavio Haruna"; "Zar
ne eli da u odnosu na mene bude
kao to je bio Harun u odnosu na
Musaa ? ! "242
Ako ove rijei protumaimo hila
fetom, kao to oni ele, onda tu po
ast s Alijom dijeli nekoliko ashaba.
Jer, Poslanik, s.a.v.s., je u svakoj borbi
imenovao kao zamjenika nekog od
as haba, meu kojima su Ibn U m mi
Mektum, Muhammed ibn Meslema
2 42
Ovaj smo hadis ve komentirali.
...
i drugi. Ova j e vijest vezana za Sa'da

ibn Ebu Vekkasa, i to je samo jed
na vijest. S druge strane, navode se
predanja o Ebu Bekru i Omeru s jo
snanijim porukama. Prenosi se da je
Muaz ibn Debel, prilikom odlaska
u J em en, rekao: "Zato ne poalje
Ebu Bekra ili Omera ? " Poslanik,
s.a.v.s., odgovori: "Ne mogu bez njih
dvojice. Oni su mi kao vid i sluh. "243
Takoer j e rekao: "Oni su dva
pomagaa od stanovnika Zemlje."244
Prenosi se da j e Poslanik, s.a.v.s.,
takoer rekao: "U odnosu na mene,
Ebu Bekr i Omer su kao to je bio
Harun u odnosu na Musaa."245 Za
ovo predanje ne postoji povod, za
razliku od predanja vezanog za Aliju,
r.a. Iz tog razloga E bu Bekr vie za
sluuje vostvo246 od njega, a Allah
najbolje zna.
7. Postoje tri miljenja o pitanju
na osnovu ega se vri izbor voe.
Prvo - na osnovu teksta (preda
nja) , o emu je ve bilo rijei. To je
stav hanbelija, grupe tradicionalista,
2 43
Hadis je slab. B iljei ga Taberani, kao

to se navodi u Medimeu, u predanju
I bn Omera.
2 44
Hadis biljee Tirmizi i Hakim i slab

je, daif.
2 45
Predanje je izmiljeno, apokrifna.
2 46
Naj bolji dokaz jeste to to je Posla

nik, s.a.v.s., odredio da ga Ebu Bekr
zamjenjuje u predvoenju namaza. To
je opeprihvaeno predanje. Namaz
predstavlja vid vodstva, to ga kandi
dira za vostvo cijele drave, a Allah
najbolje zna.
Sura El-Bekara
Hasana el-Basrija, Bekra ibn Uht
Abdulvahida, njegovih istomiljenika
i dijela haridija. Oni smatraju da je
Boiji Poslanik, s.a.v.s., mimikom
pokazao na Ebu Bekra, zatim Ebu
Bekr na Omera. Drugi nain jeste
da odlazei halifa konkretno odredi
nasljednika, kao to je uinio Ebu
Bekr, ili da odredi grupu iz koje
e se vriti izbor, kao to je uinio
Omer. Ashabi su na taj nain izabrali
Osmana ibn Affana, r.a. Trei nain
sastoji se iz dogovora izbornog tijela.
Naime, skupina iz neke muslimanske
pokrajine iji je voa preminuo ne
imenujui nasljednika, sama e vriti
izbor voe. Onoga koga oni prihvate
i odaberu, duni su p ri hvatiti svi
stanovnici muslimani te pokrajine,
pod uvjetom da taj voa javno ne
ini grijeenje i nered. To je poziv na
koji su se svi duni odazvati i niko
nema pravo odbaciti vou, zato to
postojanje dvoj ice voa predstav
lja cijepanje jedinstva i zajednitva.
Boiji Poslanik, s.a.v.s., kae: "Tri su
stvari koje otklanjaju zlobu iz srca
muslimana: iskreno injenje djela
Allahu, d..; savjetovanje pretpo
stavljenih i vrsto dranje zajednice
muslimana jer njihov poziv dopire
do ljudi ! " 2 47
8. Ukoliko prisegu dadne samo
jedan lan izbornog tijela, svi su ga
duni podrati. Neki pak smatraj u
da izbor moe izvriti samo grupa.
24 7
Hadis biljei Bezzar, od Ebu Seida,

r. a., i hasen je, dobar.
207
Mi se pozivamo na to da je Omer
dao p risegu Ebu Bekru i niko od
ashaba nije se tome usprotivio. To
predstavlja sporazum u kojem nije
potreban vei broj uesnika, kao _to
je sluaj u drugim vrstama sporazu
ma. Imam Ebul-Meali kae: "Ako
jedan ovjek dadne prisegu voi, to
je punovane. Taj se voa ne smije
svrgnuti bez novonastalog razloga."
On dodaje: "Ovo je opeprihvaeno
miljenje."
9. Neki smat raju etvrti m na
inom preuzimanja vodstva ako
ovjek kojeg krase osobine voe
silom preuzme vlast. Pitali su Se
hla ibn Abdullaha: " ta emo initi
ako neki voa silom preuzme vlast
u naoj zemlj i ? " On je odgovorio:
" Prihvatite ga i pruite mu p rava
koja zahtijeva. Ne osuujte njegov
postupak i ne bjeite od njega. Ako
ti povjeri neku tajnu koja se tie
vjere, nemoj je odati." Ibn H uvejz
Mendad kae: "Ako vlast preuzme
onaj ko ima sposobnosti za to, mimo
procedure izbora, pa ga potom ljudi
prihvate, to se smatra ispravnim, a
Allah najbolje zna."
1 0. Postoji vie miljenja i o pi
tanju zakletve koju vladar podnosi.
Neki nai istomiljenici kau da pri
tome nisu potrebni svj edoci. J er,
zakletvu moraju jasno uti drugi, a
za tim u ovom sluaju nema potre
be. Drugi smatraju da su svjedoci
neophodni, uz objanjenje da bi u
suprotnom svako od prisutnih mo
gao tvrdit i da je izabran za vou.
208

J
To bi dovelo do nereda i nemira. Iz

tog razloga, da bi zakletva bila punovana, dovoljna su dva svjedoka.
Dubai smatra da moraju postojati
etiri svjedoka, onaj ko daje zakletvu i kome se daje. injenica da je
Omer imenovao est ljudi248 za izbor
ukazuje na to. Na argument je da
su dva svjedoka dovoljna, prema
konsenzusu uenjaka. Dodatak o
kojem on govori predmet je rasprave
i zbog toga je neprihvatljiv.
1 1 . Uvjeti vodstva su sljedei:
a) da bude iz redova Kurej a:
"Voe su iz Kureja."249 Ovo je predmet rasprave;
b) da posjeduje sposobnosti da
bude sudija muslimanima i da moe
donositi vane odluke bez tue po
moi. Ovo je opeprihvaen uvjet;
e) da bude iskusan, pronicljiv i
promiljen o pitanjima rata, upravlja
nja vojskom, zatite granica, ouva
nja jedinstva muslimana, spreavanja
neprijatelja, odmazde napadaa i
pomaganja potlaenima;
d) da ga ne obuzima blagost kada
je u pitanju izvravanje kazni, da se
ne ustruava izvriti smrtnu kaznu
ili fiziku kaznu. Na ovo u kazuje
konsenzus ashaba, neka je Allah
njima zadovoljan. Oni bez dileme
s m at raju da ove osobine moraju
m
2 49
biti otjelovljene u voi, zato to

o n upravlj a s udijama i namjesni
cima. On je u direktnom dodiru s
vanim sudskim odlukama i mora
biti upoznat s ponaanjem svojih
sudaca i nasljednika. U tome moe
biti uspjean samo onaj ko dobro
poznaje i vlada tom oblau, a Allah
najbolje zna;
e) da bude slobodan;
f) da bude musliman;
g) da bude mukarac;
h) da bude tjelesno zdrav. Uenjaci su saglasni da ena ne moe
biti voa. Razilaze se u tome da li
moe biti sutkinja u pitanjima za
koja moe svjedoiti;
i) da bude punoljetan;
j) da bude m entalno zdrav. O
ovom pitanju nema razilaenja;
k) da bude estit. Nema razi
laenja o tome da se vostvo ne
smije prepustiti greniku. Voa mora
biti najbolji znalac. Boiji Poslanik,
s.a.v.s., kae: "Voe su vai zago
vornici, zato pazite od koga traite
efaat. "250 U Kur'anu se o Talutu
kae: ':4./lah je njega da vlada vama
izabrao i velikim znanjem i snagom
tjelesnom ga obdario. " ( El -Beka
ra, 2 47) Prvo je navedeno znanje,
potom tjelesna snaga i zdravlje, to
zavisi od porijekla. Nije uvjet da voa
Osman, Alija, Ibn Avf, Zubejr, Sa'd bude bezgrjean, niti da poznaje gajb;
i Talha. Pogledati dogaaj ure u Ibn ne mora biti najsmjeliji i najhrabriji;
Esirovom Tarihu (3/50).
ne mora biti iz Benu Haima kao naj
Hadis biljei A hmed i vjerodostojan utjecajnije porodice Kureja. Ashabi
je, sahih, a prenosi se od Ebu Berze,

Enesa, Ebu Musaa i Ebu Hurejre, r.a.
250
Hadis biljei Taberani i slab je, daif.
Sura El-Bekara
su konsenzusom izabrali Ebu Bekra,
Omera i Osmana za voe, a oni ne
pripadaju Benu Haimu.
1 2. Dozvoljeno je izabrati osobu
koja nije najbolj i kandidat za vou,
ukoliko postoji bojazan od nereda
i ugroavanja sigurnosti u mmeta.
Voa se imenuje kako b i u m met
titio od neprijatelja, uvao jedin
stvo, ispravljao nepravdu, titio prava
graana, provodio zakon, prikupljao
novac za bej tul-mal i dijelio ono
me kome pripada. Ukoliko postoji
bojazan da bi izborom najboljeg
kandidata dolo do nereda, pobune i
destrukcije onoga zbog ega se voa
postavlja, to je dovoljan razlog da se
prihvati manje podoban kandidat. Na
ovo ukazuje injenica da j e Omer
znao da meu estericom koju je
odabrao postoje vie i manje podobni
kandidati za vou. Ipak, ostavio je
mogunost da bilo koji od njih bude
odabran, ukoliko to svi jednoglasno
prihvate. A Allah najbolje zna.
1 3 . U sluaju da se voa iskvari
nakon imenovanja, veina uenjaka
(dumhur) smatra da se prisega ra
skida i da vou treba svrgnuti zbog
vidljive nemoralnosti. J er, voa se
postavlja da bi izvravao zakon, is
punjavao prava, uvao imetak, brinuo
o siroadi i umobolnima i dr. Nemo
ralnost vladara spreava da izvrava
te obaveze. Ako bismo dozvolili da
voa bude nemoralan, onda bi to
bilo suprotno svrsi vodstva. Jer, ako
se kod izbora voe trai moralnost,
onda je logino da nestankom tog
209
svojstva prestaje i njegovo pravo da

bude voa. Drugi smatraju da se voa
t reba svrgnuti samo ako postane
nevjernik, ako prestane izvravati
namaz ili poniti neku erijatsku
odredbu.
Poslanik, s.a.v.s., kae: " I da ne
oduzimamo nekom vlast, osim ako
j avno ispolji nevjerovanj e, za to
imate Allahov dokaz."25 1
U predanju Avfa ibn Malika kae
se: "Ne suprotstavljajte im se sve dok
izvravaju namaz. " 2 52 E bu Selema
biljei da je Poslanik, s.a.v.s. rekao:
"Zavladat e nad vama voe od
kojih ete vidjeti i dobra i zla, pa ko
im bude osporavao to zlo, opravdao
se; ko bude prezirao njihove postup
ke spasio se, ali propali su oni koji
e time biti zadovoljni i koji e ih
slijediti!" Rekoe: 'Allahov Poslanie!
Zar da se ne borimo protiv njih ? '
Pos lanik odgovori: ' Ne , sve dok
vidite da obavljaju namaz."'253 Dakle,
ko bude prezirao i osporavao svojim
srcem. Hadis takoer biljei Muslim.
25
Hadis biljee Bu hari u Sahihu, Ahmed i

Malik, od Ubade, r.a. Hadis na poetku
glasi "Dali smo prisegu Boijem Posla
niku, s.a.v.s.,na poslunost i pokornost,
u dobru i zlu, blagostanju i tekoi, te
da neemo oduzimati . . . " Kod Musi ima
u Sahihu se nalazi i ra verzija ovog
hadisa.
252
Had is biljei Muslim u Sahihu, Ahmed

i Darimi.
2 53
H ad i s biljei M uslim u Sahihu, od

Ummu Seleme, r.a.
210

J
1 4. Voa je obavezan povui se s

vlasti ukoliko osjeti neki nedostatak
koji bi m ogao u tj ecati na vrenje
vlasti. Pos tavlja se pitanje i m a l i
voa pravo na povlaenje ukoliko
ne osjeti taj nedostatak. Uenjaci
se razilaze o tom pitanju. Jedni kau
da nema pravo i da takvo povlaenje
nije punovano. Drugi kau da ima
pravo na to. Kao argument navode
da voa, kada se povue, prestaje
biti voa. Ebu Bekr es-Siddik, r.a.,
kae: " Razrijeite me, razrijeite."
Ashabi odgovorie: "Neemo te razrijeiti niti emo to traiti. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., imenovao te je i ko
je taj koji te moe razrijeiti? ! Zar
da ne budemo zadovoljni tobom, a
Alejhisselam je bio? ! " Da nije imao
pravo na povlaenje, ashabi ne bi
ovako postupili, ve bi rekli: "Ti se
nema p ravo povui." Imam vodi
brigu o drugima i njegove odluke
.
.
J e, dakle, .
moraJ U bt tl. Cv VrSte. U0a
V'
predstavnik naroda. Ukoliko predstavnik ili riamJ esnik mogu podnijeti
ostavku, onda to moe uiniti i voa,
a Allah najbolje zna.
do izbora dvojice halifa, prvom e se

dati prisega, a drugog treba pogubiti.
Razliito se tumai to pogubljenje
d a li je ono doslovno pogubljenje ili
svrgavanje ima teinu pogubljenja.
Prvo tumaenje je ispravnije.
Boiji Pos lanik, s.a.v.s., kae:
" Kada se dadne prisega na vjernost
dvojici imama, ubijte onogadrugog! "254
Prenosi Ebu Seid el-H udri, a biljei
Muslim. Abdullah ibn Amr prenosi
da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko se
opredijeli za nekog vou (imama) i
dadne mu prisegu (na vjernost) neka
mu koliko god moe bude pokoran,
a ako se javi (u to vrijeme) neki drugi
(imam) i pone se sporiti s njim (oko
vlasti) , u darite na (ubijte) onoga
drugog! "2 ss Biljei, takoer, Muslim.
U hadisu koji prenosi Ardefa
kae se: " ... sabljom udarite po njemu,
ma ko to bio ! "256 Ovo je naj bolji
dokaz o zabrani postavljanja dvojice
. raz dor,
voa, jer to vodi u licemjeqe,
razjedinjavanje, smutnju i gubitak
blagodati. Meutim, ako su pokraJine

m eusobno j ako u daljene, poput
Horasana i Andaluzije, onda je to
dozvoljeno, kao to e biti obja
njeno u ovoj knjizi, ako Allah da.
1 5. Ako izborno tijelo izabere

vou, ili jedan od njih, kao to je ve
navedeno, svi su ljudi duni dati mu
1 6. Ako se neki odmetnik su
prisegu na poslunost, pokornost i
protstavi voi poznatom po pra
na to da e se pridravati Allahove
vednosti, lj udi su duni oduprijeti
knjige i sunneta Njegova Poslanika,
s.a.v.s. Ako neko izostavi prisegu iz 25 4 Hadis biljei Mu slim u Sahihu.
opravdana razloga, to se prihvata, a 255 H adis biljee Muslim u Sahihu i Ahmed.
ako nema opravdanja, bit e primoran 256 Had is biljee Muslim u Sahihu, Ahmed,
to uiniti, da ne bi dolo do narua
Ehu Davud i Nesai, od Ardefc ibn
urejha, r.a .
vanja jedinstva muslimana. Ako doe
211
Sura EI-Bekara
mu se. Ukoliko j e voa nemoralan,
a odmetnik se doima ispravn im,
ljudi ne trebaju uriti s pruanjem
podrke odmetniku. Saekat e da
se uvjere u ispravnost odmetnika ili
e se dogovoriti o svrgavanju onog
prvog. J er, svako ko trai neto tako,
prikazat e sebe u lijepom izdanju, a
kada stekne vlast, vratit e se svojim
starim navikama.
i M uaviju s matrali voama. Ovaj

stav objanjavaju time da postojanje
dvojice voa u dvjema zemljama ili
dvama podrujima dovodi do bolje
kontrole i vre vlasti. Uzvieni je
ponekad slao dva poslanika istovre
meno i to nije dovelo da suprotstav
ljenosti meu njima. Prema tome,
postojanje dvojice voa ne mora do
vesti do suprotstavljenosti. Odgovor
na ovo miljenje jeste da bi to bilo
1 7. Nije dozvoljeno imenovati mogue da erijat to nije zabranio.
dvojicu ili vie voa u jednom vre
Poslanik, s.a.v.s., kae: " Ubijte
menu i jednoj zemlji, prema jedno
onog drugog! " 2 58 i stoga to cijeli
glasnom miljenju uenjaka, kao to
ummet podrava to miljenje. to
smo naveli. Imam Ebul-Meali kae:
se tie Muavije, on nije tvrdio da je
"Nai istomiljenici smatraju da nije
voa (imam) . Njega je prethodni ha
dozvoljeno dati prisegu dvojici ljudi
lifa imenovao namjesnikom u amu.
na razliitim krajevima svijeta. Oni to
Tadanji su muslimani smatrali da
porede s inom udavanja jedne ene
pravo na vostvo ima samo j edan
od dvaju skrbnika, za dva mukarca,
od njih. Nijedan od njih nije priznao
koji nisu znali za in onog drugog."
drugog kao vou. A ko kau da to
Smatram da sklapanje sporazu ma
nije nemogue iz aspekta razuma i
s dvojicom vladara u jednoj zemlji
tradicije, odgovorit emo da je naj
uskih granica nije dozvoljeno, pre
bolja tradicija konsenzus (idma) i
ma jednoglasnom miljenju uleme.
da je on proglasio zabranu.
Ukoliko su p rostranstva velika i
Uzvieni kae: "... oni rekoe: 'Zar
izmeu voa se nalazi veliki prostor,
onda se to moe razumjeti. Uitelj e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj
Ebu Ishak2 57 dozvoljava postojanje nered initi. . "' Poznato je da meleki
dvojice voa u krajnje u dalj enim znaju samo ono to im je reeno i da
teritorijama, da ne bi bila uskraena ne govore dok On ne odobri. To se
prava graanima. Keramije smatraju tie svih meleka. Jer, rijei Uzvienog
da je postavljanje dvoj ice vladara "Oni ne govore dok On ne odobri"
dozvoljeno bez ogranienja, prema (El-Enbija', 2 7) predstavljaju vid
tome, i u jednoj zemlji. Oni su Aliju pohvale. Zato su, onda, rekli: "Zar
e Ti namjesnik biti onaj koji e na
Ebu Ishak I brahim ibn Muhammed njoj nered initi?" Odgovor je da su
.
5
2 7
el-Is fa raj i n i , i m a m a fijskc pravne

kole, umro 4 1 8 . h . g .
Hadis je ve citiran na strani 2 1 0.
212
==
a}(;
==
am
==
u rt=
ub
=!
la
=------------------
T=
ir=
tm
oni, uvi rije namjesnik razumjeli

da e meu Ademovim sinovima
biti onih koji e nered initi. J er, od
namjesnika se oekuje da uspostavlja
red, a ne da ini nered. Oni su donijeli opi sud, tvrdei da svi ljudi
ine nered. Tada im Gospodar na
blag nain ukazuje na to da e meu
ljudima biti dobroinitelja i zloinaea: ''ja znam . . . " To je potvrdio time
to je Adema poduio nazivima svih
stvari i otkrio Svoje skriveno znanje.
Prema drugom tumaenju, meleki
su prethodno ve upoznali nered
i prolijevanje krvi od dina. Prije
stvaranja Adema na Zemlji su boravili
dini koj i su inili nered i prolijevali
krv. Tada je Allah poslao Iblisa u
vojsci meleka, koji je meu dinima
irio smrt i progon. Tu ga je obuzela
gordost. Zato su meleki postavili
jednostavno, iskreno pitanje: "Zar
e ti namjesnik biti. . . ?" - da li e taj
namjesnik biti poput prijanjih dina
ili nee? Ahmed ibn Jahja Sa'leb2 59
prenosi da su Ibn Zejd i drugi rekli:
" Uzvieni Allah saopio im je da e
jedan dio potomaka tog halife initi
nered na Zemlji i p rolijevati krv.
Zbog toga su izgovorili ove rijei kao
izraz uenja, retoriko pitanje, kako
Allah moe za namjesnika postaviti
onoga ko e Mu nepokoran biti, ili
kako moe nepokoran biti onaj ko
)e za namjesnika postavljen, i uprkos
m
Lingvist i muhaddis Ahmed ibn Jahja,

autor mnogobrojnih djela, meu kojima
su: Kiraeti i I'rabul-Kur'an. Umro 2 9 1 .
h.g.
tome i dalje na Zemlji boraviti ... Ovo

pitanje moe biti i izraz nevjerice za
oba postupka - namjesnitva i nepo
kornost." Katada kae: "Uzvieni je
prethodno obavijestio meleke da e
na Zemlji stvoriti bia koja e initi
nered i prolijevati krv. Zato, kada je
rekao: ''ja u na Zemlji namjesnika
postaviti!", oni su upitali: "Da li je to
ono bie o kojem nas je obavijestio
ili nij e ? "
Ovo je prihvatljivo miljenje. Na
vodi ga Abdurrezzak od Katade,
posredstvom Ma'mera: "Uzvieni
ih je prethodno obavijestio da e
na Zemlji stvoriti bia koja e initi
nered i prolijevati krv." Zato, kada je
rekao: ''ja u na Zemlji namjesnika
postaviti!", oni su upitali: "Da li je to
ono bie o kojem nas je obavijestio
ili nije? " Prema ovom tumaenju, dio
teksta je izostavljen, a glasio bi: "ja
u na Zemlji namjesnika postaviti koji
e initi to i to . . . " Oni upitae: "Da li
je to onaj o kome si nas obavijestio
ili neko drugi ? " I prvo tumaenje
je, takoer, prihvatljivo. Po njemu,
nauka se stvara i izvodi iz pojmova,
a to mogu initi samo uenjaci. Oba
su miljenja prihvatljiva i razmisli
o npma.
Neki kau da Allahovo, d..,
pitanje melekima: "Kako ste ostavili
Moje robove? "260 predstavlja kriti
ku zbog njihovih rijei "zar e na
260
H adis bi ljee Bu hari i Muslim u Sahi

hima, Ahmed i Malik, od Ebu Hurejre,
r.a.
Sura EI-Bekara
213
Zemlji. . . " i kako bi potvrdio Svoje na najviem nebu: 'Slavljen neka je

rijei: ''ja znam ono to vi ne znate. " Allah, Najuzvieniji'"2 64
Rijei Uzvienog ". . . i hvalimo "
U zvieni kae: m i Tebe ve
znae
- veemo velianje i hvalu.
liamo i hvalimo . . . ", tj. velia m o
te o d svega to ne dolikuje Tvojim Ovo moe predstavljati i pauzu izme
u dva govora, dakle, " Tebi pripada
svojstvima.
hvala to si nas na to uputio", a Allah
Talha ibn Ubej dul lah prenosi:
najbolje zna.
"Pitao sam Boijeg Poslanika, s.a.v.s.,
Rijei Uzvienog: "i, kako Tebi
da mi objasni rijei 'ubhanallah', a
dolikuje,
tujemo " znae - tujemo
on ree: 'To je velianje Allaha od
te i istimo Tvoj spomen od psovki
svega loeg. "' 26 1
nevjernika. Ovo je tumaenje Mud
Komentatori Kur 'ana razilaze ahida, Ebu Saliha i drugih. Dahhak
se o pitanju velianja meleka. Ibn i dru ga grupa komentatora kau:
Mes'ud i Ibn A bbas s matraju da " istimo svoj dah zbog Tebe, kako
se radi o namazu (molitvi). U tom bismo zasluiili Tvoje zadovoljstvo. "
smislu Uzvieni kae: "... i da nije bio Prema treem tumaenju, pod to
jedan od onih koji Allaha hvale", tj . vanjem se ovdje misli na namaz. Ibn
koji klanjaju.
Atijja smatra da je ovo tumaenje
Katada kae da j e velianje izgo neosnovano.
varanje rijei "subhanallah" (uzvi
Ja kaem naprotiv, ovo je tumae
en je Allah ) , kao to je poznato u nje ispravno, zato to namaz sadri
jeziku. Ovo j e ispravno miljenje, velianje, tovanje i slavljenje, kao
na osnovu predanja Ebu Zerra da to je Boiji Poslanik, s.a.v.s., uio na
su Boijeg Poslanika, s.a.v.s., pitali: ruku'u i seddi: Subbuhun kuddusun
"Koje su najbolje izgovorene rijei?", rabbul-melaiketi ve-rruhi. - Neka je
pa je odgovorio: "One koje je Allah slavljen i presvet Gospodar meleka
odabrao melekima: 'Neka je slavljen i due.265
Allah i neka je svaka hvala Allahu'"262
O sn ova glagola tovati (ii)
Hadis biljei Muslim.
jeste sveenje, ienje. U ajetima
Abdurrahman ibn Kurt263 kae: se kae: ". . . uite u Svetu zemlju "
" Boiji Poslanik, s.a.v.s., je, kada (El-Ma'ida, 2 1 ) , tj. istu; ". . . Vladar,
je boravio na Israu, uo velianje Sveti. . . " (El-Har, 23), tj. isti. U
istom smislu ova je rije upotrijeblje
21
Hadis bi ljei Hakim.
na i u ajetu: ". . . u svetoj dolini Tuva
m
263
H adis biljee Muslim u Sahihu, Tirmizi

i Ahmed.
Pozn ti ashab, j edan od A s haba sa

sofe. Zivio je u Samu.
2 4 Hadis navodi Bejheki.

265
Hadis biljee Muslim u Sahihu, Ehu

Davud, Nesai i A h med.
214
Tefsir imama Kurtubi;..!:!:

a
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
zovnuo. " (fa-Ha, 12) Bejtul-makdis266

je tako prozvan zato to se u njemu
iste grijesi.
U tom smislu je i hadis: "Nee
"I poui On Adema nazivima svih
se oistiti narod koj i ne titi s labe
stvari, a onda ih predoi melekima i
od jakih. "267
ree: 'Kaite Mi nazive njihove, ako
Namazom se vjernik isti od gri istinu govorite!"' (El-Be kara, 3 1 )
jeha. Klanja u namaz stupa sveano
O ovom ajetu postoji sedam
raspoloen, zato to je to najvrednije
pt tanJa.
djelo, a Allah najbolje zna.
l . Uzvieni kae: "/ poui On
Uzvieni kae: ''ja znam ono to Adema nazivima svih stvari. " Ovdje
vi ne znate. " Mufessiri imaju razliito se govori o poduavanju direktnim
miljenje o tumaenju ovog ajeta. Ibn putem, ili posredstvom meleka Di
Abbas kae: "Prokleti Iblis postao brila, a.s., kao to e biti reeno. Su
je uobraen i umiljen kada ga j e fijski uenjaci kau: "Uzvieni ga je
Allah odredio z a nebeskog riznia poduio nazivima, ali je on zaboravio
ra. S matrao je da je tu poast sam ono to mu je povjereno: 'J4. Ademu
zasluio. Poeo je gajiti nevjerstvo smo odmah u poetku naredili; ali
i nepokornost p rema Ademu, a.s. on je zaboravio, i nije odluan bio. "
Meleki su rekli: 'J4. mi Tebe veliam o (Ta-Ha, 1 1 5) Ibn Ata kae: "Kada
i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, tu Ademu ne bi bili otkriveni ti nazivi,
jemo" ne znajui da Iblis u sebi gaji tee bi odgovorio na to pitanje od
drugaija osjeanja. Uzvieni im tada meleka", to j e jasno.
ree: '']a znam ono to vi ne znate. "
Ademov nadimak je Otac ljudi.
Katada kae: "Meleki su rekli: 'Zar Neki ga nazivaju Otac Muhammeda,
e ti namjesn ik biti . . ? ', a A llah j e zato to je Muhammed posljednj i
znao d a e n a Zemlji biti poslanika, poslanik. Ovo je miljenje Suhejlija.
dobrih vjernika i pokornih ljudi, pa Prema treem miljenju, u Dennetu
im je rekao: 'ja znam ono to vi ne su ga nazivali Otac Muhammedov,
znate. "'
a na Zemlji Otac ljudi.
Postoje dva miljenja o pitanju
Ovaj ajet znai da Uzvieni zna
korijena rijei Adem ( r ;D . Neki sma
ono to je bilo, ono to biva i ono
traju da ovo ime p otj ee od rijei
_
to e biti, njegovo je znaenje ope.
edmeh - edim ( ("':! :?i .;i) , tj. zemlja,
266
jer je Adem stvoren od njezine tvari.
Jeruzalem. (Prim, prev.)
Ovo j e miljenje Ibn Abbasa. Drugi
26 7 Hadis biljei Ibn Mad a, od Ebu Seida,
smatraju da je korijen njegova imena
r. a., i sahih je, vjerodostojan.
.
Sura El-Bekara
rije udma (;() - tamnoputost. Me
utim, ispravnije je da je Ademovo
ime izvedeno iz rijei zemlja. Nazvan
je insanom zato to zaboravlja () .
Ovo navodi Sa'di u djelu Tabeka t.
S u d d i navodi p r e d a n j e I b n
Mes'uda o stvaranju Adema: " Kada
je Uzvieni Allah odluio stvoriti
Adema, a.s., poslao je meleka Di
brila, a.s., na Zemlju, da Mu done
se s nje ilovae, pa je Zemlja rekla:
'Utjeem se Allahu od tebe i toga
da me okrnji i unakazi.' Dibril,
a.s., se tada vratio neobavljena posla
i rekao: 'Gospodaru moj, Zemlja je
zatraila kod Tebe utoite, pa nisam
msta uzeo.
Allah, d.., je onda poslao meleka
Mikaila, pa j e Zemlj a ponovo od
Allaha, d.., zatraila utoite, te se
i on vratio neobavljena posla, rekavi,
kad se vratio, isto to i Dibril. Onda
je Allah, d.., poslao Meleka smrti,
pa je Zemlja ponovo zatraila utoi
te, ali joj je melek rekao: 'Ja traim
utoite kod Allaha da se ne vratim
neizvrena nareenja.' On je zgrabio
s povrine, s raznih mjesta, bijele,
crvene i crne zemlje i izmijeao je.
Zato su ljudi razliitih boja. Tako je
Adem dobio ime, od zemlje. Kada se
melek uspeo s ilovaom, Uzvieni ga
je upitao: 'Zar se nisi smilovao Zemlji
kada te je zamolila? ' On odgovori:
'Smatrao sam tvoje nareenje vani
jim.' 'Ti si sposoban da uzima due
Mojim stvorenjima', ree Uzvieni.
On je zemlju uzeo i nakvasio je, pa je
postala ljepljiva ilovaa, tj. prijanjali

'
215
su j oj dijelovi j edan na drugi, po

tom ju je ostavio dok nije ustajala.
Zato Uzvieni kae: 'Mi smo stvorili
Adema od ilovae, od blata ustajalog. '
(El-Hidr, 26) Potom je melekima
rekao: 'Stvorit u ovjeka od ilovae,
pa kad mu savren oblik dam i ivot
u nj udahnem, vi mu se poklonite!'
(Sad, 7 1 - 72) Uzvieni ga je potom
stvorio Svojom rukom, da se Iblis
ne bi oholio nad njim: 'Zar e se
oholiti nail neim to sam Svojom
rukom stvorio, a Ja se ne oholim? ! '
Potom ga j e oblikovao i ostavio u
svoj stvu ilovae etrdeset godina
koje su trajale kao petak. M eleki
su jednom prilikom naili na njega
i uplaili se onoga to su vidjeli, j er
nikad prije nisu vidjeli slino stvo
renje. A Iblis (ej tan) , neka je na
njega prokletstvo Allahovo, najvie
se uplaio. Prolazei pored Adema,
a.s., i gledajui ga, govorio bi: 'Ti si
sigurno radi neeg vanog stvoren.'
U dario ga j e, pa je tijelo zvealo,
kao to odzvanja grnarija od suhe
ilovae ("od sasuene ilovae, kao to
je gmarija" - Er-Rahman, 1 4) . Zatim
je Iblis rekao: 'Zato si stvoren? ' Ne
dobivi nikakav odgovor, uao je u
tijelo kroz usta i izaao na zadnji
cu. Rekao j e melekima: 'Nemojte
se ovoga bojati. Va j e Gospodar
postojan, a ovo je stvorenje uplje.
Da imam vlast nad ovim, j a bih ga
razbio.' Pa j e rekao Ademu, a.s.,
koj i je tada jo bio samo kip: 'Ako ti
budem pretpostavljen, unitit u te,
216

v
a ako ti meni bude pretpostavljen,

neu ti pokoran biti.'
Kada je doao as u koj e m j e
Allah, d.., htio u Adema udahnu
ti duu, rekao je melekima: ' Kada
u njega udahnem duu, uinite mu
seddu.' Kada je u njega udahnuo
duu i dua dola u glavu, Adem,
a.s., je kihnuo i meleki su rekli: 'Reci:
El-hamdu lillahi!' Kada je Adem,
a.s., rekao El-hamdu lillahi (hvala
Allahu) , Allah, d.., mu je rekao:
'Smilovao ti se tvoj Gospodar, Ade
me.' Kada mu je dua ula u oi,
ugledao je denetske plodove, a kada
mu je ula u stomak, poelio je da
jede i skoio je prije nego to mu je
duh uao u noge, urei prema de
netskim plodovima. Na to ukazuju
rijei Uzvienog: 'ovjek je stvoren
od urbe. ' (El-Enbija', 37) - 'Svi su se
meleki zajedno poklonili, osim Iblisa;
on nije htio da se njima pokloni. '"
(El-Hidr, 30-3 1 ) 268
Tirmizi navodi predanje Ebu Mu
saa el-E'arija koji je uo Poslanika,
s.a.v.s., da govori: "Allah je stvorio
ovjeka od ake zemlje koju je uzeo
sa cijele Zemljine povrine. Otuda su
ljudi onakvi kakva je i zemlja: crveni,
bijeli, crni i izmeu toga, zatim blagi,
grubi, dobri i loi." E bu Isa kae:
Ovaj je hadis hasenun-sahih.269
2 68
Ovo predanje ubraja se u israil ijate i

n ije ispravno pripisati ga Ibn Abbasu
ili Ibn Mes'udu. Vjerodostojnost j e
veoma upitna i smisao veoma udan.
H adi s biljee Ebu Davud, Tirmizi,
Ahmed i sahih je, vjerodostojan.
Prema tome, korijen rijeiAdem

jeste rije edim/edem (zemlja) , a ne
udma (tamnoputost) . M o gue j e
d a je rije vezana z a oba korijena, o
emu e vie rijei biti u tumaenju
sure El-En'am i na drugim mjestima,
ako Allah da.
2. Uzvieni kae: "nazivima svih

stvari", tj. svih izraza ili pojmova.
3. Komentatori Kur'ana razilaze
se o pitanju naziva kojima je Uzvieni
poduio Adema. Ibn Abbas, Ikrima,
Katada, M udahid i Ibn Dubejr
smatraju da se radi o svim krupnim i
sitnim pojmovima. Asim ibn Kulejb
navodi predanje Sa' da, tienika Ha
sana ibn Alija: "Sjedio sam kod ibn
Abbasa kada neko spomenu rijei
'posuda' i 'bi'. Tada ibn Abbas pro
ui ajet: '/poui On Adema nazivima
svih stvari. "'
Predanje slinog znaenja postoji
i kao hadis, kao to emo kasnije
navesti. Rije "svih" znai da se radi
o potpunosti i cjelovitosti znanja.
B u hari navodi predan j e Enesa u
kojem stoji da j e Poslanik, s.a.v.s.
rekao: "Vjernici e se na Sudnjem
danu okupiti i rei: 'Zatraimo za
uzimanje kod naeg Gospodara.' Bit
e doveden Adem, pa e mu kazati:
'Ti si otac ljudi. Allah te je stvorio
Svojom rukom, naredio je Svojim
melekima da ti se poklone i podu
io te nazivima svih stvari. "'2 70 Ibn
Huvejz Mendad kae: "Ovaj je ajet
2 70

hima i Ahmed.
Sura El-Bekara
dokaz da je jezik Boije nadahnue i
da je Allah poduio Adema svakom
detalju." U tom smislu Ibn Abbas
kae: "Uzvieni je poduio Adema
svakoj stvari, ak i zdjeli i muzilici."
ejban navodi rijei Katade: "Po
duio je Adema nazivima stvorenja
koja meleki nisu znali. Svaku stvar
nazvao je imenom i poduio ga emu
slui." Nehhas kae: " Ovo je naj
ljepe to je kazano o ovoj temi."
Taberi kae: "Poduio ga je imeni
ma meleka i vlastitih potomaka."
Ovo je on odabrao kao ispravno
miljenje, potkrepljujui ga ajetom:
"a onda ih predoi melekima. . . " Ibn
Zejd kae: "Poduio ga je imenima
svih potomaka." Rebi ibn Husejm
kae: "Posebno imenima meleka."
Kuttebi kae: "Imenima stvorenja sa
Zemlje ili imenima vrsta i rodova."
Prvo tumaenje j e ispravno, iz
razloga koje smo upravo naveli, kao
i zbog onoga to emo kazati.
4. Komentatori Kur'ana takoer
se razilaze o tome da li su meleki
ma predoena imena ljudi ili imena
stvari. Ibn Mes'ud i drugi kau da
su im predoena imena stvari, zbog
upotrijebljene zamjenice ( "nazive
njihove") ..y. - haulai, a koja se
odnosi na iva bia.
Ibn Atijja kae: "Moe se zaklju
iti da je U zvi eni A llah poduio
Adema imenima s tvari pokazavi
mu te stvari i imenima osoba, pre
doivi mu te osobe. Potom je isto
to predoio melekima i upitao i h o
nazivima. Potom im je Adem naveo
217
te nazive." Maverdi kae: "Ispravnije

je da se predoavanje odnosi na obje
stvari. " Postoje dva m iljenja o vre
menu predoavanja. J edni smatraju
da se to desilo nakon to su stvorene,
a drugi da je Allah te stvari prikazao
melekima.
5. Komentatori se razilaze o tome

ko je prvi govorio arapskim jezikom.
Prenosi se od Ka'ba el-Ahbara da je
Adem, a.s., izmislio arapsko i sirijsko
pismo, kao i sva druga i da je prvi
govorio svim jezicima. Ovo miljenje
dijele i drugi.
Moe se postaviti pitanje da li
postoji predanje koje kae da je Ka'b
smatrao da je Dibril, a.s., prvi govo
rio arapski i da je poduio Nuha, a.s.,
da bi ovaj to prenio svom sinu Samu?
Prenosi se da je Pos lanik, s.a.v.s.
rekao: "Prvi koji je govorio arapski
jezik jeste Ismail, kada je imao deset
godina." 2 7 1 Prema drugim predanji
ma, prvi koji je govorio arapski jezik
jeste J a'rub ibn Kahtan, a navode se
i neke druge osobe. Ispravno je mi
ljenje da je otac ljudi Adem, a.s., prvi
govorio svim jezicima, emu i Kur'an
svjedoi. Uzvi eni kae: "/poui On
Adema nazivima svih stvari" Jezici
se sastoj e od naziva (imena) , tako
da potpadaju pod navedeno.
U hadisu se navodi: "Poduio je
Adema nazivima svih stvari, ak i
211
H a d i s biljei D e j l e m i i s a h i h j e ,
vjerodostojan.
218
T=irim=a=m==aKu=rtubtJa=----
zdjeli i zdjelici." 2 72 Mogue. je da se

pod ovim misli da je od lbrahimove,
a.s., djece Ismail prvi govorio arapski.
Ukoliko su ta predanja vjerodostojna, onda se pod njima misli na prvog
ko je iz njegova plemena govorio
arapski, kao to je navedeno, a Allah
najbolje zna. Dibril je prvi melek
koji je govorio arapski. On je Nuha
poduio, nakon to je Allah poduio
Adema, a Allah najbolje zna.
6. Uzvieni kae: "ako istinu govo

rite!'' Ovo je uvjet. Dakle, "ako istinu
govorite da e sinovi Ademovi in iti
nered na zemlji, saopite mi to ". Ovo
je Muberridovo tumaenje. Ovdje se
pod rijeju "govorite" misli na znanje.
Budui da meleki nemaju pravo na
slobodan izbor, rekli su: " Hvaljen
neka s i ! " - prema tumaenju Nekka
a. On nastavlja: "Kada oni ne bi bili
ogranieni pukom istinom, dozvo
ljeno bi im bilo da rasuuju, kao to
je bio sluaj s onim kojega je Allah
usmrtio stotinu godina. Upitao ga
je: 'Koliko si ostao?' (El-Bekara, 259) ,
ne zahtijevajui precizan odgovor. A
nakon to nije pogodio, nije dobio
kritiku." To je sasvim jasno. Taberi i
Ehu Ubejd prenose da neki mufessiri
rijei "ako istinu govorite" tumae
kada istinu govorite, to je pogreno.
272
O vo p redanje nisam pronaao kao

hadis. Da je tako, naveo bi ga Derir
u Tefsiru, Sujuti u Durru i Ibn Kesi r.
Ovo su rijei I bn Abbasa i takve i h
prenosi Ibn Derir i z vie i zvora, a
takoer i Sujuti i I bn Kesir.
7. Neki uenjaci tvrde da se iz

ovog iskljuuje obavezivanje na ne
, mogue, jer je poznato da oni to ne
znaju. Ipak, vrhunski poznavaoci
tefsira smatraju da ovo nije vezano
za obligaciju, ve se odnosi na utvr
ivanje i determinaciju. U ovoj knjizi
bit e rijei o pitanju obavezivanja
na ono to se ne moe podnijeti da li je to obligacija ili nije, tokom
tumaenja zavrnih ajeta ove sure.
,;7:\c. l ci r-4 Li
(1 tJ;ll i l
'"Hvaljen neka si' - rekoe oni

'mi znamo samo ono emu si nas Ti
pouio; Ti si Sveznajui i Mudri. "'
(El-Bekara, 32)
Ajet " 'Hvaljen neka si' - rekoe
ont - mt znamo samo ono cemu sz
nas Ti pouio . . . "' sadri tri pitanja:
l . Uzvieni kae: "Hvaljen neka
si", tj. neka si visoko iznad toga da
iko osim Tebe moe znati gajb. Ovo
je odgovor na zahtjev: "Kaite Mi
nazive njihove " Oni su odgovorili
da znaju samo ono emu ih je On
nauio i ne tvrde da znaju neto o
emu pojma nemaju, kao to rade
pojedine neznalice.
2. Obaveza onog kome je upue
no pitanje na koje ne zna odgovor
jeste da kae: "Allah najbolje zna, a ja
ne znam." Na taj se nain oponaaju
meleki, poslanici i dobri uenjaci.
Meutim, iskreni Poslanik, s.a.v.s.,
saopio nam j e da e s nestankom
uenjaka nestati i nauke. Tada e
. . .
Sura El-Bekara
neznalice biti pitani i davat e rje
enja bez osnove, tako da e otii u
zabludu i druge u nju odvesti. Kad je
rije o predanju od Poslanika, s.a.v.s.,
ashaba i tabiina o znaenju ovog
ajeta, Busti273 u djelu El-Musnedus
sahih navodi predanje Ibn Omera,
r.a., u kojem stoji da je neki ovjek
upitao Boijeg Poslanika, s.a.v. s . :
"Koje j e mjesto najbolje?" O n m u j e
odgovorio: "Ne znam dok ne upitam
Dibrila . " Kada je upitao Dibrila, on
mu ree: "Ne znam dok ne upitam
Mikaila. " Mikail mu ree: "Najbolje
mjesto je damija, a najgore trnica."274
Siddik je nani govorio: "V rati se, dok
ne pitam ljude."275 Alija je govorio:
"Koje olakanje", tri puta. " ta, vla
daru pravovjerni h ? " " Kada ovjeka
pitaju neto to ne zna, a on kae:
'A llah najbolje zna.'" Ibn Omera je
jedan ovjek pitao o vjeri, a on mu
je odgovorio: "Ja to ne znam." Kada
m Ibn H ibban, autor Sahiha.
274 Predanje je slabo u ovoj verziji. Bi ljee
ga Ibn Hibban i Bejheki u predanju Ibn

Omera. U lancu prenosi laca nalazi se
Ata ibn Saib, koji je bio senilan, a De
rir ibn Abdulhamid od njega prenosi
nakon to je postao senilan. Osnova
ovog predanja je kod Muslima, Bezzara,
Ebu Avane, u predanju Ebu Hurejre,
a poinje rijeima: " Najdraa mjesta
Al lahu su ... ", bez spomena Dibrila i
Mi kai la. Dibril je zaduen da dostavlja
objavu i on je preuzima d irektno od
Al laha, d.., dok M i kail ima d ru ge
dunosti.
2 75 To je bilo neto o nasljedstvu i koli ko

njoj pripada.
219
je ovjek otiao, on ree: " Lijepo li

je ono to je Ibn Omer rekao. Pitan
je ono to ne zna, pa je rekao: 'Ne
znam !'" Ovo predanje navodi Darimi
u Musnedu. Muslim biljei predanje
Ebu Akila, Jahje ibn Mutevekkila,
Buhejjinog276 pratioca: "Sjedio sam
kod Kasima ibn Abdullaha i Jahjaa
ibn Seida. Jahja ree Kasimu: ' Ebu
Muhammede, velika je sramota za
nekog poput tebe da ne zna rjeenje
ili odgovor na neko pitanje o vjeri.'
Kasim mu odgovori: 'Zbog ega?'
'Zato to s i ti sin dvoj ice imama
upute - Ebu Bekra i Omera.'277 Ebu
Kasim odgovori: 'Runije od toga
jeste da pametan ovjek govori bez
osnove i uzima znanje od nepouz
danih.' Jahja na to uutje.'' Malik
ibn Enes kae: " uo sam da je Ibn
Hurmuz rekao: ' Dunost uenjaka
jeste da kod svojih sagovornika usadi
naviku odgovora s ',ne znam', kako
bi to bilo njihovo polazite. Kada ih
neko bude pitao za neto to ne zna
ju, oni e rei: 'Ne znam. "' Hejsem
ibn Demil kae: "Bio sam prisutan
kada su Maliku ibn Enesu postavili
etrdeset osam pitanja o vjeri. Na
trideset dva pitanja odgovorio je
'ne znam'.''
2 76 tienica Ebu Bekra . Prenosila ja od
Aie, a od nje Ebu Akil.
2 77
Kasim je sin Ubejdullaha ibn Abdu

llaha ibn Omera ibn Hat taba. Njegova
majka je unuka Ebu Bekra. Ebu Bekr
mu je, dakle, pradjed s majine strane,
a Omer s oeve.
0
2-=2=
=
7/.
"_,'ejij r imama Kurtubija
_
_
_
_
_
_
_
_
Mnogo je slinih primjera kod

ashaba, tabiina i islamskih uenjaka.
Ove prakse ljudi su se odrekli zbog
poloaja i nepotenog odnosa prema
nauci. Ibn Abdulberr kae: " Beriet
i etika nauke ogleda se u potenom
odnosu. Onaj ko je nepoten u tome,
nee stei znanje, niti e ga prenijeti."
J unus ibn Abdula'la navodi predanje
Enesa ibn Malika: "U nae vrijeme
nita nije tee nai nego potenje."
Ako je tako bilo u vrijeme Malika,
ta moemo rei za dananje vrije
me, puno nereda i svjetine! Sada se
nauka trai zbog poloaja, a ne zbog
znanja. Njome se eli kititi pred
svijetom i isticati u raspravama koje
u mrtvljuju srce i stvaraju mrnju.
Ljudi su izgubili strah od Boga. ta
mi moemo rei o Omerovom po
naanju, kada je rekao: "Ne smijete
davati vei mehr od etrdeset oka
(mjera za teinu) , makar se radilo
o kerki Jezida ibn Husajna el-Ha
risija. Sve to bude dato preko toga,
oduzet u za bejtul-mal. Tada ustade
jedna visoka ena irokih nozdrva i
ree: "Nema na to pravo! " "Kako?",
upita on. "Zato to Uzvieni kae:
.:4 jednoj od njih dali ste ogromno
bogatstvo, nemojte im uzimati od toga
nita " (En-Nisa', 20) Nakon toga je
Omer, r.a., rekao: " ena je upravu, a
ovjek je pogrijeio", i odustao je od
svoje namjere. Veki biljei predanje
Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija
u kojem stoji da je neki ovjek pitao
Aliju o nekom propisu. Kada je dobio
odgovor, rekao je: "Nije tako, vladaru
pravovjernih, ve ovako ... " Alija ree:

"Upravu si, ja sam pogrijeio, a nad
svakim znalcem ima jo znaniji."
Ebu Muhammed Kasim ibn Esbag
navodi: "Kada sam krenuo na istok,
stigao sarri do Kajrevana. 278 Od Bekra
ibn Hammada preuzeo sam Mu
seddedovo predanje. Potom sam
nastavio ka Bagdadu i sreo mnogo
ljudi. Kada sam zavrio, vratio sam
se kod njega da bih presluao osta
la Museddedova predanja. Jednog
dana pred njim sam itao Poslanikov,
s.a.v.s., hadis:
i' 1:1 r.;i f i - 'Do
li su mu ljudi iz Mudara, u vunenoj
odjei (muditabin-nimar) . '279 On
ree: 'Nije, ve muditabis-simar. ' Ja
rekoh: 'Ne, nego muditabin-nimar.
Tako sam citirao hadis pred svim
uenjacima od Andalusa do Iraka.'
On ree: 'Tek si stigao u I rak, a ve
se suprotstavlja i oholi ? ' Zatim
mi ree: ' Poimo do onog ejha u
damiji. On posjeduje veliko znanje.'
Otidosmo do njega i pitasmo ga o
tom hadisu. On ree: ' Ispravno je
muditabin-nimar', kao to sam ja
1 78
2 79
Mjesto u arapskom Magrebu, poznato

po nauci i uenjacima.
Had is biljee Muslim u Sahihu, Nesai i
Ahmed, od Dcrira, r.a. Poetak had isa
glasi: "Bili smo kod Boijeg Poslanika,
s.a.v.s., spoetka dana, kada dodoe
neki ljudi, bosi i goli, u vunenoj odjei
ili ogrtaima, sa zadjenutim sabljama.
Veina ili svi bili su iz plemena Mudar.
Poslanikovo lice se namrti ... On ree:
'O ljudi, bojte se Gospodara svoga. Ko
uvede jedan lijep obiaj . . .
"'
Sura EI-Bekara
22 1
rekao. Bili su to ljudi koji su nosili njih, budui da mu je data prednost.

grubu odjeu, s depovima na pred Melekima je nareeno da mu uine
njoj strani. Bekr ibn Hammad tada seddu i da ue od njega. Na taj je
ree, drei se za nos: 'Pogazit u nain Ademu ukazana posebna po
svoj ponos radi istine, pogazit u ast time to su mu meleki uinili
svoj ponos radi istine .. .', potom ode." seddu i to mu je otkriveno znanje.
Jezid ibn Velid ibn Abdulmelik
2. Ovaj ajet govori o vrijednosti
izgovorio je divne rijei:
nauke i uenjaka.
Kada govorim na nekom predavanju,
rijeima oblijeem ono to znam.
A im stignem do nepoznatog,
rijei se zaustave i ja zautim.
3. Rije Uzvienog: "Mudri", zna

i, prema Ibn Enbariju, " Onaj Koji
spreava nered".
-t, t
' : t r' T G Jr
' bt ,jj
t"
li Jl r-::"'
:L.\ Jil r:li J :4
r n:,:; ''
-: J .rJ
r
. i;_i
u
;-'J .fi
'J , 'J
( _,:_! 1.:4j
U hadisu se navodi: "Zaista meleki

podmeu svoja krila onome koji trai
nauku (zastiru ga svojim krilima) iz
zadovoljstva (ljubavi) prema ono
me to trai." 2 80 Oni to ine zbog
prednosti koje uenici i maju nad
ostalim ljudima. Uzvieni ih je time
obavezao kada je stvoren Adem, a. s.,
i to im j e postalo ustaljeno. Kada se
kod nekog ovjeka pojavi znanje, oni
mu izraavaju poast i cijene zaslu
ge. Visoko cijene nauku i traenje
nauke. Tako se ponaaju kada su u
pitanju uenici, a kako tek kada su
u pitanju uenjaci i Allahu posluni
lj udi! Neka nas A llah, d.., uini
takvima, On je neizmjerno dobar.
"'O Ademe', - ree On - 'kai im

ti nazive njihove!' I kad im on kaza
nazive njihove, Allah ree: 'Zar vam
nisam rekao da samo Ja znam tajne
3. Uenjaci se razilaze o tome da
nebesa i Zemlje i da samo Ja znam li su bolj i ljudi ili meleki. J edni sma
ono to javno inite i ono to krijete!'" traju da su poslanici i evlije iz redova
(El-Bekara, 33)
ljudi vredniji od poslanika i evlija iz
Ajet '"O A deme ', - ree O n - redova meleka. Drugi smatraju da
'kai im ti nazive njihove!"' sadri su s tanovnici viih sfera vrednij i .
Njihovi su argumenti slj edei:
pet pitanJa:
1 . Rijeima "kai im ti nazive nji m eleki su sam o robovi potovani.
hove!" Uzvieni nareuje Ademu Oni ne govore dok On ne odobri i
da i m kae nazive njihove, da bi postupaju onako kako On naredi. "
se uvjerili da on vie zna o onome
to ih je pitao, i da bi spoznali nje
govu vrijednost. Adem je bolji od
280
Hadis biljee Ebu Davud, I b n

M ad a, A h med, Darim i i sahih je,
vjerodostojan.
=
2=
2=
2
'efiir imama Kurtubija

_,Tt
_
_
_
_
_
_
_
_
(El-Enbija', 26-27) ; ". . . koji se onome

to im Allah zapovijedi nee opirati, i
koji e ono to im se naredi izvriti.
( Et-Tahrim, 6 ) ; "Mesihu n ee biti
zazorno da prizna da je Allahov rob,
pa ni melekima, Njemu najbliim. "
(En-Nisa', 1 72 ) ; "Reci: 'ja vam ne
kaem: 'U mene su Allahove riznice',
niti: 'Meni je poznat nevidljivi svijet',
n iti vam kaem: ']a sam melek. "'
(EI-En'am, 50)
Buhari navodi hadisi-kudsi: " ... a
ako M e spomene u skupu, Ja ga
spomenem u s kupu odabranijem
od njegova."28 1 Ovo nedvosmisle
no govori o prednosti meleka nad
ljudima. Druga strana poziva se na
ove argumente: Kae Uzvieni:
oni koji vjeruju i ine dobra djela oni su, zbilja, najbolja stvorenja . . . "
(EI-Bejjine, 7) Poslanik, s.a.v.s., kae:
"Zaista meleki podmeu svoja krila
onome koji trai nauku. " 282 Hadis
biljei Ebu Davud. Postoje predanja
o tome kako se Uzvieni Allah pred
melekima dii ljudima koj i stoje na
A refatu. To se ini samo s nekim
ko je vredniji, a Allah najbolje zna.
Neki uenjaci smatraju da se ne moe
"
2H 1
Hadis bi ljee Bu hari i Muslim u Sahi

hima, Tirmizi, I bn Mada i Ahmed.
Poetak hadisa glasi "Ja sam tamo

gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega
kada Me spomene. Ako me spomene
u sebi, Ja ga spomenem u Sebi; a ako
Me spomene u skupu, Ja ga spomenem
u skupu odabra nijem od njegovog . . . "
O ovome postoji vie predanja.
28 2
Hadis je ve citiran u fu snoti prije

prethodne.
kategoriki tvrditi da su poslanici

vredniji od meleka, niti da su meleki
vredniji od poslanika. To se moe
postii jedino na osnovu Allahova,
d.., govora, Poslanikovih, s.a.v.s.,
predanja ili konsenz sa ummeta.
Nita od toga nije postignuto. Za
razliku od veine muslimana, kaderije
i sudija Ebu Bekr, Allah mu se smilo
vao, smatraj u da su meleki vredniji.
Oni kau: "Naim drugovima i ii
jama koji kau da su poslanici bolji
iz razloga to je Uzvieni naredio
melekima da Ademu uine seddu,
moe se rei sljedee - onaj kome
sc ini sedda ne mora biti bolji od
onog ko je ini. I prema Kabi se
klanjaju svi poslanici i sva stvorenja.
Svi se slau da su poslanici vredniji
od Kabe. Isto tako, nema nesuglasja
o tome da se sedda ini samo Alla
hu, d.., i da je to vid ibadeta, te da
ibadet pripada samo Allahu. Ako je
tako, onda klanjanje u odreenom
pravcu ne znai da je ta stvar vrednija
od onog ko ini seddu." To je jasno.
O ovome e opirnije biti rijei pri
tumaenju narednog ajeta.
4. Rijei Uzvienog: "ja znam taj
ne nebesa i Zemije" kazuju da niko ne
poznaje gajb, osim onoga to Allah,
d.., otkrije poslanicima ili drugim
ljudima. Ljudi koji haluciniraju i pro
riu sudbinu lau. Ovo e biti obja
njeno u komentaru sure El-En 'am,
ako Bog da, kod ajeta: "U Njega su
kljuevi svih tajni. " (El-En' am, 59)
5. Uzvieni kae: "ja znam ono
to javno inite", tj. od onoga to
223
Sura Ef-Bekara
govori: "Zar e Ti namjesnik biti onaj
koji e na njoj nered initi?" Ovo je
tumaenje Mekkija i Maverdija. Za
hravi kae: "Ono to javno ine jeste
njihovo pristupanje seddi Ademu."
"I ono to krijete! " Ibn Abbas, Ibn
Mes'ud i Ibn Dubejr kau: "Ovdje
se misli na oholost i grijeh koje j e
Iblis krio u sebi." I b n Atijja kae:
"Upotrijebljen je glagol u mnoini
(krijete), iako se radi o jednoj osobi.
To je mogue u arapskom j eziku.
Kada neko iz naroda poini nedjelo,
kae se: 'Vi ste poinili nedjelo.' U
tom smislu je ajet: 'Veina onih koji
te dozivaju ispred soba nije dovoljno
pametna ' (EI-Hudurat, 4) premda
se radi o Ujejni, prema jednom pre
danju, ili A kreu, prema dru gom."
Jedna grupa komentatora Kur'ana
smatra da se pojmovi javno i tajno
ovdje odnose na uopeno poznavanje
njihovih javnih i taj nih postupaka.
Mehdi ibn Mejmun kae: "Bili smo
prisutni kada je Hasana upitao Ha
san ibn Dinar: ' ta su meleki krili ? '
On odgovori: 'Kada j e Allah stvorio
Adema, meleki su bili zaueni i
osjetili su zabrinutost. Poeli su se
saaptavati o tome. Rekoe: 'Kakvo
je to stvorenje! Koga god da Allah
stvori, mi emo Mu biti drai."'
ali Jblis ne htjede, on se uzoholi i posta

nevjernik. " (El-Bekara, 34)
Ovaj ajet sadri deset pitanja:

l. Uzvieni kae: 'll kada reko
smo . . ", tj. "sjeti se kada smo rekli. . .
Upotrijebljen j e glagol u mnoini, jer
Uzvieni i Velianstveni Gospodar
o Sebi govori u mnoini, kao vid
glorifikacije.
2 . Uzvieni kae "poklonite se. "
U arapskom jeziku sedda oznaava
poniznost i pokoravanje.
3. Oni koji daju prednost Ademu
i njegovim potomcima pozivaju se
na obraanje Uzvienog melekima:
"Poklonite se Ademu. " Uinite seddu
Meni, okrenuti prema Ademu. Slian
primjer nalazimo u ajetima: "Obavljaj
propise molitve kad Sunce s polovine
neba krene. . " (El-Isra, 78) ; ". . . u nj
ivot udahnem, vi mu se poklonite!"
(Sad, 72) , tj. poklonite Mi se kada
dovrim stvaranje, okrenuvi se pre
ma njemu. Ve sino na primjeru Kabe
kazali da onaj kome se ini sedda ne
mora biti bolji od onoga koji je ini.
Ovdje se postavlja pitanje - ako
on nije vredniji od njih, emu nared
ba da se uini sedda? Odgovor glasi
da kada su se meleki uznijeli svoji m
velianjem i tovanjem Uzvienog,
on im je naredio da se poklone da
bi im dao do znanja da mu nisu po
trebni, kao ni njihov ibadet. Prema
drugom tumaenju, oni su ismijavali
Adema i potcjenjivali ga. Nisu znali
'll kada rekosmo melekima: 'Po veliinu njegova stvaranja, pa im je
klonite se Ademu!' - oni se poklonie, bilo nareeno da mu se poklone.
.
224
'a
Tefsir imama Kurtubi;_.!Z
Mogue je da im je Allah to naredio

kao kaznu za rijei "Zar e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered
initi? '', kao odgovor na najavu 'Ja
u na Zemlji namjesnika postaviti!"
Uzvieni je znao da e mu tako odgovoriti, pa je kazao: "Stvorit u ovjeka
od ilovae (Sad, 7 1 ) i postaviti ga
kao namjesnika. Pa kad mu savren
oblik dam i ivot u nj udahnem, vi
mu se poklonite ! Dakle, neka vam
to bude kazna za ono to ete rei.
Ibn Abbas kao dokaz da je ovjek
vredniji navodi zakletvu Uzvienog
ivotom Boijeg Poslanika, s.a.v.s.:
iivota mi tvoga, oni su u pijanstvu
svome lutali. " (El-Hidr, 72) Zatitio
ga je od Vatre: "da bi ti Allah ranije i
kasnije krivice oprostio. " (El-Feth, 2)
Rekao je melekima: onoga od njih
koji bi rekao: 'ja sam, doista, pored
Njega, bog! ' - kaznili bismo Die
hennemom. " (El-Enbija', 29) Tuma
enje reenoga glasilo bi da se Uzvi
eni nije zakleo ivotom meleka, kao
to se nije zakleo ni Svojim ivotom.
Zakleo se nebesima i Zemljom, a to
ipak ne znai da su oni znaaj nij i od
Ara i sedam denneta. Zakleo se
smokvom i maslinom. Rijei Uzvi
enog: onoga od njih koji bi rekao:
'ja sam, doista, pored Njega, bog! '"
imaju sline implikacije kao i obra
anje Poslaniku, s.a.v.s.: ko bude
druge Allahu ravnim smatrao, tvoja
e djela sigurno propasti, a ti e iz
gubljen biti. " (Ez-Zumer, 65) Prema
tome, taj se ajet ne moe uzeti kao
argu ment.
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
4. Uenjaci se razilaze o pitanju

sedde koju su meleki uinili Ademu,
nakon to su se usaglasili da to nije
sedda ibadeta. Veina uleme kae:
"Melekima je bilo nareeno da s pu
ste ela na zemlju, kao to se ini u
namazu. To je sedda koju poznaju
tradicija i Serijat." Dakle, to je sedda
kojom se Adem pozdravlja i kojom
m u se izraava pot ovanje. Ona
oznaava i poslunost Uzvienom.
Adem je u tom trenutku bio poput
kible. Dru gi s matraju da se ovdje
ne radi o uobiajenoj seddi, ve o
skruenosti i podreenosti. Prema
ovom s hvaanju, naredba sedde
znai: "Pokorite se Ademu i priznajte
mu da je bolji." "Oni se poklonie",
dakle, posluali su naredbu.
v
Uenjaci se razilaze, takoer, o

tome da li se ova sedda tie samo
Adema, a.s., i nikoga drugog. Drugim
rijeima, da li je dozvoljeno pokloniti
se nekom drugom stvorenju, osim
Allahu, d.., ili je to bilo dozvolje
no samo do vremena Jakuba, a.s. ?
Uzvieni kae: "/ o n roditelje svoje
postavi na prijesto i oni m u se svi
poklonie. " Qusuf, 1 00) Da li je to
posljednja sedda koja je dozvoljena
stvorenjima? Veina uenjaka smatra
da je to bilo odobreno ak do vre
mena Poslanika, s.a.v.s. Ashabi su
mu, vidjevi kako mu se poklanja
drvee i deve, rekli: "Pree je da ti
mi inimo seddu." On im ree: "Ne
225
Sura El Bekara
treba initi seddu n ikome, osim
Allahu, Gospodaru svjetova."283
nalazio se ejh u pravcu kible ili ne.

Njihova su djela i nastojanja propala.
5. Uzvieni kae: . . . ali Iblis ne

Ibn Mada navodi u Sunenu i Bu htjede", zato to je pripadao meleki
sti u Sahihu predanje Abdullaha ibn ma, po miljenju veine uleme: Ibn
Ebi Evfe: "Kada je Muaz ibn Debel A bbasa, Ibn Mes 'uda, Ibn Du
doao iz ama, poklonio se Boijem rejda2 86, Ibn Musejjiba, Katade i
Poslaniku, s.a.v.s .. ' ta je to? ', upita drugih. Ovo miljenje preferira ejh
ga Poslanik, s.a.v.s. On ree: 'B_? iji Ebu Hasan 28 7, a ispravnim ga smatra
Poslanie, kada sam doao u Sam, i Taberi. Doslovan smisao ajeta uka
vidio sam kako se ljudi poklanjaju zuje na to. Ibn Abbas kae: "Zvao se
patrijarsima i biskupima. Zato sam se Azazil. Bio je jedan od najodabranijih
i ja poklonio tebi.' On mu ree: 'Ne meleka. I mao je etvera krila koja
ini to. Kada bih naredio da se neko je potom izgubio. Simak ibn Harb
pokloni drugom ovjeku, naredio prenosi lkrimino predanje u kojem
bih da to uini ena muu. Ona ne stoji da je Ibn Abbas rekao: " Iblis je
izvrava dunosti prema Gospodaru bio jedan od meleka. Kada je pokazao
dok ne izvri dunosti prema njemu. nepokornost Allahu, On se na njega
Ako bi je pozvao dok je na jahalici, rasrdio i p retvorio ga u ejtana."
duna je da mu udovolji."2 84 U ne M averdi navodi predanje Katade
kim Muazovim predanjima kae se: u kojem stoji da je Iblis pripadao
"Zabranio je da se ljudima poklanja, najelitnijem redu meleka, zvanom
ve je naredio rukovanje."
dinneh. Seid ibn Dubejr kae:
"Dini su potomci meleka, koji su
Ovo zabranjeno poklanjanje neki stvoreni od vatre. Iblis je pripadao
dananji sufije prakticiraju kada do njima. Ostali su meleki stvoreni od
laze kod svojih ejhova.285 Oni se svjetlosti." Ibn Zejd, Hasan i Katada
u neznanj u p o klanjaju, svejedno navode da je Iblis otac dina, kao to
je Adem otac ljudi, i da nije pripadao
m H a d i s b i lj e i H a k i m , u predanju
B u rejde, r. a ., u z m alo odstupanje. melekima. Slino miljenje zastupa
Ocjenjuje ga sahihom. Zehebi se ne i Ibn Abbas i on navodi da se Iblis
slae s ovom ocjenom, m e u t i m , zvao Haris. ehr ibn Haveb i neki
postoje mnoga usporedn a predanja islamski uenjaci navode da je Iblis
"
koja podiu stepen vjerodostojnosti

had isa.
281
285
286
Imam, hafiz i muhaddis Abdulmelik ibn

Abdulaziz tienik Emevija, El-Mekki,
pouzdan prenosi lac i islamski pravnik;
umro oko 1 50. h. g.
287
Ebul-Hasan el-E'ari o kojem je ve

bilo rijei.
Hadis biljee I bn Mada, A h med i

Hakim i hasen je, dobar.
Ova dekadentna praksa zastupljena
je kod nekih neznalica i u dananje
vrijeme. (Prim. red.)
226
pripadao dinima koji su se nalazili

na Zemlji. Protiv njih su se borili
meleki. Iblisa su zarobili kao malog,
tako da je on postao Allahov rob kao
i oni. Taberi prenosi slino predanje
od Ibn Mes'uda. Prema ovom mi
ljenju, izuzimanje nije iste vrste.2 88
Slini primjeri nalaze se u ajetima: "o
tome nisu nita pouzdano znali, samo
su nagaali" (En-Nisa', 1 57) ; ... osim
ako ste ga preklali" (El-Ma'ida, 3 )
prema jednom tumaenju.
Zastupnici ovog miljenja svoje
tvrdnje potkrepljuju opisom meleka:
". . . koji se onome to im Allah zapovi
jedi nee opirati, i koji e ono to im
se naredi izvriti" (Et-Tahrim, 6) ; . . .
osim Iblisa, o n je bio jedan o d dino
va. " (El-Kehf, SO) Dini nisu isto to
i meleki. Zastupnici prvog miljenja
odgovaraju da se moe prihvatiti da
je Iblis izopen iz meleka, zato to
je Allah znao da e se on odmetnuti.
A On ne odgovara za ono to ini.
injenica da je on stvoren od vatre i
da nije odolio strasti kada se rasrdio
ne iskljuuje mogunost da je pripa
dao melekima. A onima koji smatraju
da je pripadao zemaljskim dinima
i da je zarobljen, moe se ponuditi
predanje potpuno suprotnog zna
enja, koje govori da se Iblis borio
na strani meleka protiv dina. Ovo
predanje biljei Mehdevi i drugi.289
"
"
288
Tj. J bl is, koji je din, izuzet je iz meleka.

( Prim. prev.)
2 89
Detalji o Iblisu spadaju u israilijate.

Doslovan s m i s ao ajeta govori da je
Iblis pripadao dinima, a to su sasvim
Sa'lebi navodi Ibn Abbasovo pre

danje koje kae da je Iblis pripadao
vrsti meleka koji su stvoreni od vatre,
a meleki su stvoreni od svjetlosti.
Ime mu j na sirjanskom jeziku bilo
Azazil, a na arapskom Haris. Bio
je rizniar Denneta i predvodnik
meleka naj nieg neba. Imao je vlast
nad tim nebom i nad zemljom. Bio
je najrazboritiji i najpametniji melek.
Obilazio je prostor izmeu nebesa
i Zemlje i zbog toga je umislio da
ima izvanredan ugled i vrijednost.
To ga je odvelo u nevjerstvo, pa ga je
Uzvieni pretvorio u ukletog ejtana.
Zato, kada ovjek poini grijeh iz
oholosti, teko da e se popravi
ti, a kada poini grijeh iz slabosti,
onda se moe popraviti. Ademov
grijeh bio j e iz slabosti, a Iblisov iz
oholosti. Meleki se ponekad nazi
vaju dinima zato to su nevidljivi.
Uzvieni kae: "Mnogoboci izmeu
njega i dina srodstvo uspostavljaju. "
(Es-SaHat, 1 58) Opisujui Sulejma
na, a.s., jedan pjesnik kae:
Iz redova aneoskih dina
izabrao je devet,
koji ga slue, bez nadoknade.
Iblis u osnovi znai beznae i oaj.

6. Rijei Uzvienog: "ne htjede"
znae - odbio je uiniti seddu. Istog
je znaenja vjerodostojni hadis koji
prenosi Ebu Hurejra.
drugaija stvorenja od meleka, kao to
su i ljudi . (Prim. red.)
Sura EI-Bekara
Boiji Poslanik, s.a.v.s., kae: "Kad
ovjek (uei Kur'an) proui ajet
sedde pa uini seddu, ejtan se
osami plaui i kae: 'Teko meni!
ovjeku je nareeno da seddu uini
i on je ini i za to e imati Dennet.
I meni je nareeno da uinim sed
du pa sam odbio i zasluit u zato
Dehennem. "'290
227
Kasi m prenosi da je Malik rekao:

" uo sam da je prvi grijeh nastao
iz zavidnosti i oholosti - Iblisove
zavidnosti i Ademove pohlepe za
zabranjenim drvetom." Katada kae:
"Iblis je bio zavidan zbog poloaja
koji je Uzvieni dao Ademu. Rekao
je: 'Ja sam od vatre, a on od ilovae ! '
Prvi grijeh nastao je iz oholosti, a
drugi iz pohlepe, kada je Adem oku
sio zabranjeno voe. Zatim se javila
zavidnost kod Adem ovih sinova."
7. Uzvieni kae: "on se uzoholi",

tj. oholost je umiljenost. Odbija
njem nareenja da uini seddu elio
8. Uzvieni kae: "i posta nevjer
je potcijeniti Adema i omalovaiti
nik.
" Allah je znao da e on postati
Allahovu naredbu i propis. O ovoj
oholosti Poslanik, s.a.v.s., govori: nevjernik, zato to Allah zna za po
"Nee u Dennet ui onaj ko u srcu javu i mana ili nevjerovanja (kufra) .
bude imao makar trun oholosti." U
Ovo je ispravno. U Buharijevu ha
drugom predanju kae se: "Allah j e disu navodi se: "Konac djelo krasi."292
lijep i voli ljepotu. N o , oholost je Prema predanjima, Iblis j e robovao
obijesnost pred Istinom i omalovaa Allahu, d.., osamdeset hiljada go
vanje ljudi."29 1 Hadis biljei Muslim. dina. Dobio je ovlasti i upravljanje
Prokleti Iblis jasno j e kazao: riznicom Denneta, kao iskuenje,
"]a sam bolji od njega; mene si od kao to je munaficima dato da izgo
vatre stvorio, a njega od ilovae " varaju ehadet svojim jezicima. Bilo
(El-A'raf, 1 2) ; "Zar da se poklonim mu je dato da izgovara najvee ime
onome koga si od ilovae stvorio ?" svojim jezikom. Oholost je u njemu
(El-Isra, 6 1 ) ; eNije moje' - ree - 'da rasla. Ibn Abbas kae: "Smatrao je da
se poklonim ovjeku koga si stvo je vredniji od ostalih meleka. Zato je
rio od ilovae, od blata ustajalog. "' rekao: 'Ja sam bolji od njega.' Uzvi
(El-Hidr, 33) Zbog toga ga je Allah, eni mu je rekao: ' ta te navelo da se

d.., proglasio nevjernikom. To se ne pokloni onome koga sam Sobom
odnosi na svakoga ko o malovai stvorio ? jesi li se uzoholio ili misli
neku od Allahovih ili Poslanikovih da si uzvien ?' (Sad, 75) Dakle, zar
naredbi. U tome nema dileme. Ibn se ima pravo oholiti? Ja se nisam
oholio, iako sam ga Svojim rukama
29 0
Hadis biljee Muslim u Sahihu, I b n s tvorio, a imao sam p ravo na to?
Mada i A h med.
Zato mu je rekao: 'i posta nevjernik. "'
291

Davud, Tirmizi, I bn Mad a i Ahmed.
292
Hadis je ve citiran na strani 1 62 .
228
Tejlir imama Kurtubij_.!:!.

a
Iblis je stvoren od vatre dostojanstva, zbog ega je rekao: "E tako mi

dostojanstva Tvoga, sigurno u ih sve
na stranputicu navesti. " (Sad, 84) To
mu je dostojanstvo stvorilo oholost,
tako da je smatrao da je vredniji od
Adema, a.s. Ebu Salih kae: "Meleki
su stvoreni od svjetlosti dostojanstva,
a Iblis od vatre dostojanstva. "
9. Nai uenjaci, Allah im se smi

lovao, kau: "Ako neki ovjek, koji
nije poslanik, pokae neke nadna
ravne sposobnosti, to ne znai da
je evlija. " Neki sufije i rafidije kau
suprotno - da je takav ovjek evlija,
jer mu to u suprotnom Allah, d..,
ne bi omoguio. Na je argument
da se ne moe ustanoviti da li je
neko evlija sve dok ne u m re kao
vjernik. Poto se ne moe znati na
koj i e nain neko u m rijeti, onda
se n e moe tvrditi ni da j e evl ija.
U zvieni e takvog vjernog roba
usmrtiti s imanom. A ako ne moe
mo sa sigurnou tvrditi da e neko
preseliti kao vjernik, a to ni dotini
ovjek ne moe tvrditi, onda je jasno
da te pojave nisu znak da je evlija.
Oni kau: "Ne iskljuujemo mo
gunost da Uzvieni otkrije nekom
svom vjernom robu da e imati lijepu
smrt i dobar kraj. " Ovo tvrde ejh
Ebul-Hasan el-E'ari i drugi. Taberi
s matra da ovom priom Uzvieni
eli u koriti lju de koji se ponaaju
slino Iblisu, a to su jevreji. Oni su
zanijekali Muhammeda, s.a.v.s., iako
su znali da je on poslanik i uprkos
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
tome to su oduvijek uivali u Alla

hovim, d.., blagodatima.
1 O. Ulema je raspravljala i o tome

da I i su prije Iblisa postojali nevjer
nici. Neki smatraju da je on bio prvi
nevjernik. Drugi tvrde da su prije
njega postojala stvorenja koja nisu
vjerovala u Allaha, d.., a koja su
obitavala na Zemlji. Meu uenjaci
ma ehli-sunneta sporno je i pitanje
uzroka Iblisova nevjerovanja. Oni
su jedinstveni o pitanju da je on to
svjesno uinio. Oni koj i smatraju
da je to uinio iz neznanja, kau da
mu je znanje u tom trenutku bilo
oduzeto. A oni koji smatraju da je
to uinio iz prkosa, kau da je u tom
t renutku i mao znanje. Ibn Atijja
kae: "Teko j e vjerovati da neko
moe biti nevj ernik iz prkosa, ali
Allah poniava onoga koga hoe."
"I Mi rekosmo: 'O Ademe, ivite, ti i

ena tvoja, u Dennetu i jedite u njemu
koliko god elite i odakle god hoete,
ali se ovom drvetu ne pribliavajte
pa da sami sebi nepravdu nanesete!"'
(El-Bekara, 35)
Ovaj ajet sadri trinaest pitanja:
l . Uzvieni kae: "I Mi rekosmo:
'O Ademe, ivite. .. " Nije sporno da

je Uzvieni A llah otjerao Iblisa na
kon to je on izrazio nevjerovanje i
udaljio ga iz Denneta. Nakon toga
Sura El Bekara
rekao je Ademu: "ivite", tj. nasta
nite se i boravite na ovom mjestu.
2.
Obraanje rijeima - sta
nujte najavljuje da se radi o ogranie

nom boravku kojem slijedi izlazak.
J er stanovanje ne znai i posjedova
nje. Iz tog razloga neki tumai kau:
"Stanovanje traje do odreenog roka
i zatim se prekida." Njihov ulazak u
Dennet bio je u svrhu stanovanja,
a ne u svrhu neprekidnog boravka.
Ako je ova tvrdnja tana, onda se
ona poklapa sa stavom veine uleme
o tome da vlasnik stana ima pravo
nakon isteka podstanarskog roka
uskratiti pravo stanovanja podstana
ru . a'bi je rekao: ''Ako ovjek kae:
'Ima pravo stanovati u mojoj kui
do smrti', onda tome ovjeku kua
pripada i nakon smrti. A ukoliko
mu kae: ' ivi u njoj dok ne umre',
onda se kua vraa pravom vlasniku
nakon smrti stanara." Harbi293 kae:
" uo sam da je Ibn A'rabi govorio:
'Kod Arapa nije sporno to da stvari
pripadaju vlasnicima iako su date na
koritenje drugima u svrhu (doi
votnog) stanovanja, iznajmljivanja,
davanja polovine prinosa radniku
na zem lji, poklona, pozaj mice, da
vanja mladunaca (deve i sl.), najma,
stanarine i priploda. "' Malik i nje
govi sljedbenici tvrde da se u svim
ovim sluajevima ima pravo samo na
profit, osim u sluaju rikaba, stanar
skog ugovora prema kojem vlasnik
m
Imam i mudtehid Ibrahim ibn Ishak

el-Harbi, umro 285. h. g.
229
kue postaje onaj koji nadivi onog

drugog.
Ulema se razilazi o pitanju do
zvoljenosti ovakve vrste u govora.
Ebu Jusuf i afija smatraju da je rikab
dozvoljen i da ima tretman oporu
ke. Malik i uenjaci iz Kufe takav
u govor smatraju zabranjenim, u z
obrazloenje da obojica tee dobit
ku koji nije siguran . Usto, obojica
prieljkuj u smrt onog drugog. O
ovom pitanju postoje dva hadisa iz
. kojih se moe zakljuiti opravdanost
ili neopravdanost ovakvog ugovora.
Hadise navodi Ibn Mada u Sunenu.
U prvom hadisu Dabir ibn Ab
dullah prenosi da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Ono to se daruje nekome
na doivotno koritenje pripada po
rodici onoga kome je darovano, a
ono to se da nekome na doivotno
u ivanje uz uvjet da dato ostane
vlasnitvo preivjelog, pripada po
rodici preivj elog. "294 Ovaj hadis
izjednaava te dvije vrste ugovora.
U drugom hadisu, koji prenosi
Ibn Omer, Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
kae: " Rukba nije dozvoljena. Ko
dobije neto na doivotno uivanje
uz uvjet da dato ostane vlasnitvo
294
Hadis biljee Muslim u Sahihu, Nesai,

Ibn Mada i A h med, svi kao Dabi
rovo p redanje, u slinim verzijama.
Ovo je verzija Ibn Mad e. Musli m
navodi samo d a r n a doivotno kori
tenje. Hadis u slinoj verziji biljei
Nesai kao predanje Ibn Abbasa, te
kao predanje Zejda ibn Sabita, u kojem
stoji: "Dozvoljena je rukba . . . " Had is
je sahih prema Ibn Munziru.
2 30

v
preivjelog, to pripada njemu i toje to za to je garantirao ispuniti."297

kom ivota i nakon smrti."295 Rije- Hadis prenosi Ehu Umama, a biljee
ima " rukba nije dozvoljena" ovaj ga Tirmizi, Darekutni i drugi. Hadis
je vid ugovora zabranjen, mada se u je sahih.
nastavku hadisa kae da je dozvoljen
3. Uzvieni kae: "ti i ena tvoja. "
("ko dobije neto na doivotno ui- Ovdje je dolo do ponavljanja nastav
vanje ... ) Oba predanja biljei Nesai. ka za lice (ivite ti i ena tvoja ... ) u
Ibn Abbas kae: "Doivotno ui- skladu s pravilima arapskog jezika.
vanje i uivanje uz uvjet vlasnitva
4. Uzvieni kae: "i ena tvoja. "
preivjelog su isto."
- U kur'anskom jeziku brani drug
Ibn Munzir prenosi da je Boi ji se kae r.).J. 298 U Muslimovu Sahihu
Pos l am' k , s.a.v.s., re k ao: "O no sto se ova se rije navodi s nastavkom za
daruje nekome na doivotno kori- enski rod: jj.
Enes ibn Malik kae: "Poslan ik,
ten je pripada porodic i onoga kome
je darovano, a ono to se da nekome s.a.v. s., bio je s j ednom od svojih
na doivotno uivanje uz uvjet da ena, kada je jedan ovjek proao
dato ostane vlasnitvo preivjelog, pored njega. On ga pozva: 'O ti, ovo
pripada porodici preivjelog."296 Ibn je moja supru ga (ta i ta ... ) . ' Ashab
Munzir ovaj hadis ocjenjuje sahihom. odgovori: 'Ja ne bih nita runo o
On predstavlja argument onima koji tebi pomislio, Boiji Poslanie.' On
tvrde da su ove dvije vrste ugovora ree: 'Doista ejtan u ovjeku krui
jednake. Ovo miljenje navodi se od poput krvotoka."'299
Ademova ena zvala se H ava,
Alije i zastupaju ga Sevri i Ahmed.
Po njihovu miljenju, imovina se a.s. Adem ju je tako nazvao nakon
ne vraa p rvom vlasniku. Ovo j e to j e stvorena od njegova rebra.
miljenje Ishaka, a Tavus ovaj ugovor On pri tome nije osjetio bol, jer u
suprotnom ljudi ne bi imali simpa
izjednaava s nasljedstvom.
tije prema enama. Prenosi se da su
O davanju ovce ili deve nekom na
meleki htjeli ispitati njihovu ljubav.
koritenje i muu Boiji Poslanik,
Pitali s u Adema da li voli H avu,
s.a.v.s., kae: "Ono to se nekome
pa on odgovori: " Da. " Potom nju
da na koritenje bez naknade, mora
upitae da li voli Adema, a ona ree:
se vratiti njegovu vlasniku, mora se
vratiti i deva koja je nekome data na 297 H ad is biljee Ebu Davud, Tirmizi,
I b n M ad a i A h me d , i s a h i h je,
koritenje, a i dug se mora vratiti.
vjerodostojan.
Onaj ko bude garant za neto, duan
v
2 95 Hadis biljee Nesai i I b n Mada, i

296
hasen je, dobar.
Hadis je naveden prije tri fusnote.
2 99
Bez nastavka za enski rod - o .
Hadis biljee Buhari i Musli m u Sahi

hima, Ahmed, Ebu Davud, Ibn Mad a
i Darimi, od Enesa i Safije, r.a .
Sura EI-Bekara
"Ne", mada j e gajila m nogo veu
ljubav nego on. Kau da kada bi ena
mogla biti iskrena u svojoj ljubavi
prema mukarcu, to bi bila Hava.
Ibn Mes'ud i I b n Abbas300 kau :
"Kada j e Adem nastanjen u Dennet,
hodao je usamljen. Kada je zaspao,
od njegova posljednjeg rebra s lijeve
strane stvorena je Hava, da bi se s
njom druio. Nakon to se probudio,
up itao je: 'Ko si ti?' Ona odgovori:
'Zena, stvorena sam od tvojeg rebra
da bi se sa mnom smirio."' U tom
su smislu rijei Uzvienog: "On je
taj Koji vas od jednog ovjeka stvara
- a od njega je drugu njegovu stvorio
da se uz nju smiri. " (El-A'raf, 1 89)
Uenjaci kau: "Zbog toga je ena
kriva. Stvorena je od krivog rebra."
Muslim u Sahihu biljei predanje u
kojem Boiji Poslanik, s.a.v.s., kae:
" ena je stvorena od rebra (u jednom
predanju stoj i - a najiskrivljeniji dio
je vrh) i nije prava. Ako eli ivjeti
s njom, ivjet e s krivim, a ako je
pokua ispraviti, slomit e je. A nju
e slomiti razvod."301 Pjesnik kae:
Ona je krivo rebro koje ispraviti nee,
ono se samo slomiti moe.
Zar slabo bie moe biti sposobno,
vidi li da je ena slaba, a sposobna?
300
301
O vo predanje n e m a veze n i s I b n
Abbasom n i s I bn Mes'udom. Radi
se o israil ijatu koji se moe citirati,
ali nema n ikakve teine.
hima, Tirmizi, Ahmed i Darimi.
231
Na osnovu ovoga uenjaci odre

uju nasljedstvo hermafrodita, koji
i m a j ednaka obilj eja m u ko g i
enskog spola. Ukoliko mu rebra
budu manja od eninih, imat e udio
mukarca. Ovo se prenosi od Alije,
r.a. - zato to je Hava stvorena od
mukog rebra. Vie rijei o ovome
bit e u poglavlju o nasljedstvu.
5. U zvieni kae: "u Dennetu. "
Dennet je baa, kao to j e ve re
eno. Ne treba se osvrtati na tvrdnje
mu'tezilija i kaderija da Adem nije
bio u vjenom Dennetu, ve u bai
koja se nalazila u mjestu Aden. Oda
brano miljenje je ono da je Adem
bio nastanjen u vjenom Dennetu.
To je miljenje ehli-sunneta.
6. Uzvieni kae: "ijedite u njemu
koliko god elite i odakle god hoe
te. " Ovo govori o tome da su oni u
Dennetu imali u godan, bezbrian
ivot.
7. U zvieni kae: ''ali se ovom
drvetu ne pribliavajte", tj. ne je
dite njegovo voe, jer j e sve ostalo
dozvoljeno. Ibn Atijja navodi tu
maenje dobrih poznavalaca tefsira
da je U zvie O: i prije svega zabranio
pribliavanje drvetu, da Adem n e
b i doao u iskuenje. To j e j asan
p ri m j er p revencije zloina. N eki
komentatori smatraju da sintagma
"ne pribliavajte se" nagovjetava da
e se grijeh desiti i da e oni izai iz
Denneta. Njihov e boravak krat
ko trajati, j er onaj kome je boravak
neogranien nema nikakvih zabrana.
J o jedan dokaz jeste i ajet: "]a u
232
na Zemlji namjesnika postaviti", to odreeno voe, pa je on tu zabranu

takoer ukazuje na to da e oni izai prekrio i pojeo plod." Kuejri Ebu
Nasr kae: "Moj uitelj i otac, Allah
iz D enneta.
mu se smilovao, govorio je: 'Openi
8. Uzvieni kae: " ... ovom drvetu",
to se zna da je to bilo drvo kunje."'
a drvo, u arapskom jeziku, oznaava
1 0. Uenjaci se pitaju kako je mo
biljku koja ima stabljiku.
gao ubrati plod kada je bio suoen s
9. Uenjaci se razilaze o tome jasnom prijetnjom: ". . .pa da sami sebi
koja je vrsta drveta iji je plod zabra nepravdu nanesete!" J edni kau da su
njen. Ibn Mes'ud, Ibn Abbas, Seid jeli s nekog drugog drveta, jer nisu
ibn Dubej r i Da'da ibn Hubej r302 shvatili da se zabrana odnosi na vrstu,
smatraju da j e to groe. Kau da a ne na konkretno drvo. Iblis ga je
je zbog toga zabranjeno vino. Ibn zaveo da bukvalno shvati zabranu.
Abbas smatra, kao i Ebu Malik i Ka Ibn Arebi kae: "Prema ovom tuma
tada, da je to klas ija su zrna poput enju, to je bio prvi grijeh uinjen
goveih bubrega - slaa od meda i prema Allahu." On nastavlja: "To
meka od pjene. Ovo je miljenje je dokaz da je onaj ko se zakune da
Vehba ibn Munebbiha. Kada je Allah, nee jesti odreeni hljeb, pa pojede
d.., oprostio Ademu, omoguio je istu vrstu hljeba, poinio krivoklet
njegovim sinovima da se time hrane. stvo." Ipak, veina uenjaka smatra
Ibn D u rejd prenosi da je neki da to nije grijeh. Malik i nj egovi
ashab rekao: "To je drvo smokve." sljedbenici kau: " Ukoliko polaga
Isto prenosi i Seid od Katade.303 Zato zakletve pokae na to se kune, onda
se sanjanje smokve tumai kao kaja nije grijean ukoliko pojede neto
nje, jer se Adem kajao to ju je jeo. to je iste vrste Ukoliko se polae
.
To navodi Suhejli. Ibn Atijja kae: zakletva na neku vrstu ili tip, onda je
" Ovo specificiranje n ij e potkrije zabranjeno jesti bilo ta od te vrste.
pljeno predanjima.304 Ispravno je da Ovako se tumai pria o Ademu, a.s.
je U zvi eni Allah zabranio Ademu Njemu je bilo pokazano odreeno
302
I z plemena Benu Mahzum, plemeniti drvo, a mislilo se na vrstu. On je u
ashab, iz mlae generacije. Neki ga obzir uzeo izraze, a ne znaenje.
smatraju tabi inom.
Nai uenjaci razilaze se o pitanju
33
Tako navodi autor. Taberi navodi da proizvoda nastalih od toga. Drugim
Seid od Katade prenosi da se radi o rijeima, ukoliko se neko zakune da
klasu.
nee jesti odreeni limun, je li mu
30<
Ovo je ispravna tvrdnja. Sve navedeno
dozvoljeno popiti sok od tog limuna.
spada u p reda nj a j ev reja i k rana.
Vino n ije zabranjeno zbog dogaaja s Prema jednom milj enju, nije do
Ademom, ve zato to oduzima pamet. zvoljeno. Ibn Mevvaz smatra da to
ne smeta, zato to nije pojeo limun,
(Prim. red.)
Sura El Bekara
ve popio sok koji ima drugaije ime
i svojstva. Da je u zakletvi naveo:
"N eu jesti s ovog stabla limu na,
onda bi poinio grijeh."
iskljuujui poslanike. Allah najbolje

zna.
I prvo je miljenje, takoer, prihvatljivo - njih dvoje mislili su da je
zabranjena jedinka, a bila je zabra
njena vrsta. U tom su smislu i rijei
Boijeg Poslani ka, s.a.v.s., dok j e
drao zlato i svilu:
"Ovo dvoje zabran jeno je m ukarcima moga ummeta. "3 05
" Ovo e dvoj e u n i t i t i m o j
ummet."306 U ovim hadisima govori
se o vrsti, a ne o jedinki.
1 1 . Kae se da j e Hava prva probala zabranjeno voe, na Iblisov
nagovor. On se p rvo obratio njoj,
znajui da e ona lake nagovoriti
Adema. To je prvo iskuenje koje
je mukarac doivio od ene. Iblis
i m je poruio: "Ovo vam je drvo
zabranjeno samo zato to bi vam
donijelo vjenost." Znao je da oni
vole vjean ivot i to im je ponudio.
"Tvoja ljubav prema neemu ini
te slijepim i glu h i m . " 3 0 7 Adem j e
ukorio Havu i podsjetio je n a dati
zavjet. Ona ga je uporno nagovarala,
a on je uporno odbijao. U j ednom
trenutku rekla mu je: ''Ja u okusiti
voe, pa, ako m i se nita ne desi,
okusi ga i ti." To je i uradili, i nije joj
naudilo. Zatim ga je okusio i Adem,
Uenjaci na osnovu ajeta "/ kad

im on kaza nazive njihove. . . " zakljuuju da je Adem, a.s., bio poslanik
prije nego to j e nastanjen u Dennetu. Uzvie ni mu je tada naredi o da
melekima saopi imena stvari kojima
ga ja poduio. Prema drugom tumaenju, Adem je u zaboravu pojeo
zabranjeno voe, a mogue je i da
su njih dvoje zaboravili prijetnju.
Ovo je ispravno m iljenje, zato
to je Uzvieni Allah u Svojoj knji
zi kate goriki kazao : A demu
smo odmah u poetku naredili; ali
on je zaboravio, i nije odluan bio. "
(Ta-Ha, 1 1 5) Meutim, budui da
su poslanici, a.s., pozvani da budu
izuzetno podozrivi i oprezni, zbog
brojnih informacija kojima raspola
u i zbog ugleda, njegova nepanja
o ovoj zabrani u braja se u grijeh.
Ebu U mama kae: " Kada bi pamet
svih ljudi, od stvaranja Adema pa
do Sudnjeg dana, stavili na jedan tas
vage, a pamet Adema na drugi, on
bi prevagnuo."
Uzvieni kae:
. "
bto.
"l
n ije odluan
Tvrdnja Ebu U mame tie se svih

Ademovih sinova. Iz toga se treba
izuzeti na poslanik M uhammed,
s.a.v.s., kojem je Uzvieni podario
izuzetan um. Mogue je da se ovo
predanje odnosi na Ademove sinove,
2 33
305
3 6
0
307
Hadis biljee Ebu Davud, Nesai, Ibn

Mad a, Ahmed i sahih je, vjerodostojan.
Nismo pronali had is ovog znaenja u
referentnoj literaturi. U prethodnom
predanju dovoljno se kae, a A l l a h
najbolje zna.
H adis biljei Ebu Davud i slab je, daif.
234

"
nakon ega su im se ukazala stidna

mjesta, jer su prekrili zavjet: "ali se
ovom drvetu ne pribliavajte. . . " Ova
zabrana odnosi se na njih oboje i zato
se posljedice nisu javile sve dok oboje
nisu poinili grijeh. Adem nije znao
za to. Zato neki uenjaci kau da onaj
ko kae dvjema enama ili .dvjema
robinjama: "Ako uete u kuu, razvodim se od vas ili vas oslobaam."
Do razvoda i oslobaanja nee doi
ukoliko samo jedna od njih ude. Naa
ulema podijelila se u tri grupe o tom
pitanju. Ibn Kasim308 smatra da do
razvoda i oslobaanja nee doi sve
dok obje ne uu u kuu. Ovdje se u
obzir uzima opi izraz. Ovo miljenje
zastupa i Sahnun. Na drugom mjestu,
Kasim kae da i u sluaju da jedna od
njih ue u kuu, doi e do razvoda
i oslobaanja obiju ena. Dolo je
do ulaska, a i djelomini prekraj
smatra se prekrajem. Isto tako, ako
se ovjek zakune da nee jesti dvije
vekne hljeba, prekraj e se desiti
ukoliko se pojede i jedna, odnosno
samo dio jedne. Eheb kae: "Treba
se razvesti ili osloboditi samo onu
koja je poinila prekraj, zato to je
ulazak uvjet razvoda ili oslobaanja
za svaku od njih ponaosob. " Ibn
A rebi kae: " Ovo je miljenje ni
tavno, zato to dio uvjeta nikako ne
moe biti uvjet, prema konsenzusu
uenjaka."
m
Abdurra h m a n ibn K asi m , pratilac

imama Malika. Ne radi se o Abdurra
hmanu ibn Kasimu ibn Muhammedu,
uitelju imama Malika.
Prvo je miljenje ispravno, zato

to je zabrana uvjetovana postup
cima i samo njihovo cjelovito iz
vrenje dovodi do posljedica. Ako
im kae: "Ne ulazite u kuu", pa
jedna od njih to uini, prekraj se jo
nije desio. Uzvieni je rekao: '54li se
ovom drvetu ne pribliavajte" - to je
zabrana, a odgovor je: ". . .pa da sami
sebi nepravdu nanesete!" Oni nee
pretrpjeti nepravdu sve dok oboje ne
poine grijeh. Kada je Hava okusila
voe, nije se dogodilo nita, zato to
prekraj nije bio potpun. Ademu
ovaj smisao nije bio jasan, pa se po
lakomio i zaboravio zavjet. U tom
smislu je ajet: '54 Ademu smo odmah u
poetku naredili; ali on je zaboravio. "
(Ta-H a, 11 5) N eki smatraju da je
zaboravio rijei Uzvienog: "ovaj je
doista neprijatelj tebi i tvojoj eni, zato
nikako ne dozvoli da on bude uzrok
vaem izlasku iz Denneta, pa da se
onda mui. " (Ta-Ha, 1 1 7)
1 2. Uenjaci se razilaze o tome

da li su poslanici mogli uiniti grije
he zbog kojih bi trpjeli posljedice i
kritiku - ili nisu. Sloili su se o tome
da su poslanici bili sauvani velikih
grijeha, kao i svakog nedostatka i
mahane. Jedini izuzetak predstavlja
tvrdnja kadije Ebu Bekra309 i uite
lja Ebu Ishaka. Oni smatraju da ta
sauvanost sama po sebi predstav
lja mudizu. Prema metodologiji
3 09
M u h a m m e d ibn Taj i b Ehu B e k r

el-Bakillani, sljedbeni k Ebul-Hasana
el-E'arija.
Sura El-Bekara
mu'tezilija, na to u kazuje razum .
Taberi i drugi pravnici, apologete i
muhaddisi smatraju da su poslanici
inili manje grijehe. Za razliku od
njih, rafidije kau da su poslanici
bili. sauvani od svega toga. Njihov
s u argument Objava i hadisi koji
negiraju te grijehe. To je potpuno
jasno. Veina islamskih p ravnika
( dumhur) - sljedbenici Malika, Ebu
Hanife i afije smatraju da su posla
nici sauvani od malih grijeha kao
to su sauvani od velikih. Jer, nama
je nareeno da s lijedimo njihove
postupke i ponaanje, bez iznimki.
Ako bi im mali grijesi bili svojstve
ni, onda ih ne bismo mogli slijediti,
jer ne bismo mogli razlikovati koji
su postupci pohvaljeni, dozvoljeni,
zabranjeni ili pokueni. ovjeku se
ne moe narediti da izvrava djelo
koje je moda grijeh. Ovo je naroito
izraeno kod pravnika koji smatraju
da je postupak jai dokaz od rijei
(ukoliko postoji suprotstavljenost
dokaza) . Uitelj Ebu Ishak el-Is
farajini kae: "Ulema se razilazi o
pitanju malih grijeha. Veina smatra
da poslanici nisu inili male grije
he, a manji dio smatra da je to bilo
mogue, to nema osnova. N eki
savremeni uenjaci koji zastupaju
prvo miljenje kau: "Treba rei da
je Uzvieni ukazao na male grijehe
koje su neki od njih poinili i zbog
toga ih je ukorio. I sami su poslanici
potvrdili te grijehe, ali su ih se odrekli
i pokajali se. Takva predanja mogu se
nai u raznim izvorima. Ne tumae
235
se u cijelosti, ve pojedinano. Sve

to ne umanjuje vrijednost poslanika.
Te su se greke deavale vrlo rijetko,
u zaboravu. Ako bismo ipak anali
zirali te greke, vidjeli bismo da one
za obine ljude predstavljaju vrline,
premda su za poslanike greke. Oni
imaju visok stepen i vrijednost. Za
isti postupak ministar moe biti uko
ren, a namjesnik nagraen. Poslanici
imaju viu svijest o Bogu. Dunejd3 10
j e izvanredno primijetio: " Dobra
djela estitih mogu biti grijesi onih
A llahu bliskih." Zato oni, neka je
Allahov blagoslov i m i r s njima,
premda su inili neke greke, one
ipak nisu u manjile njihov znaaj
niti u nizile njihovu poziciju . Nji
ma je Allah, d.., uklonio lijekove,
odabrao ih je, uputio ih, pohvalio,
oistio i odlikovao, neka ih p rati
Njegov blagoslov i mir.
1 3. Uzvieni kae: ". . .pa da sami

sebi nepravdu nanesete!", tj. nepravda
(zulum) j e postavljanje s tvari na
pogreno mjesto. U Kur'anu se ova
rije koristi i u smislu mnogobotva,
irka: "Mnogobotvo je, zaista, velika
nepravda. " (Lukman, 1 3)
310
To je imam-asketa Ebul-Kasim Dunejd

ibn Muhammed, umro 298 h. g.
236
Tefsir imama Kurtubij_!:!.

a
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
''I ejtan ih navede da zbog drveta putem. Oni se pozivaju na ajet: '?
posrnu i izvede ih iz onoga u emu su zaklinjae im se: ja sam vam, zai
bili. 'Siite!' - rekosmo Mi - 'iedni sta, savjetnik iskreni!"' (El-A'raf, 2 1 )
drugima bit ete neprijatelji, a na Ze Uobiajeno j e da se zaklinjanje vri
miji ete boraviti i do roka odreenog usmeno. Abdurrezzak navodi tuma
ivjeti!"' (El-Be kara, 36)
enje Vehba ibn Munebbiha: "Iblis je
uao u Dennet u eljustima zmije,
Rijei Uzvienog: "I ejtan ih na
koja je u to vrijeme imala etiri noge
vede da zbog drveta posrnu i izvede
i izgledala je poput dugovrate deve.
ih iz onoga u emu su bili" sadre
Bila je to jedna od najljepih ivotinja
deset pitanja:
koja je zahvaljujui svojem izgledu
l . U zvieni kae: ''I ejtan ih imala ast da ue u Dennet. Kada
navede da zbog drveta posrnu ", tj. je ta zmija uvela Iblisa, on je ubrao
nagovorio ih je da naine greku.
plod koji je Allah zabranio i pruio
2. Rijei Uzvienog: "i izvede ih ga Havi: 'Pogledaj ovaj kako lijepo
iz onoga u emu su bili" potvruju mirie, izgleda i kako je ukusan ! '
da su Adem i Hava premjeteni iz Nagovarao j u j e sve dok nije uzela
Denneta na Zemlju, zato j er su od plod i pojela ga. Potom je poeo
nje stvoreni i da bi Adem bio namje nagovarati Adema. Hava mu je rekla:
snik na njoj. Iblisov cilj nije bio da ih ' Probaj ovo voe, meni nije nita
izvede iz Denneta, ve da obeasti naudilo.' Kada je i on pojeo, ukazala
Adema, kao to je i sam prije toga bio su im se stidna mjesta, jer su poinili
obeaen. Ipak, nije to postigao, grijeh. Adem je uao u stablo drveta.
ve je postao jo vie uznemiren i Gospodar ga je pozvao: 'Gdje si?'
izgubljen. Uzvieni kae: ''Poslije ga 'Ovdje sam, Gospodaru', odgovori.
je Gospodar njegov izabranikom ui
'Zato ne izae ? ' 'Stid me je Tebe,
nio, pa mu oprostio i na Pravi put ga
Gospodaru.' 'Sii na Zemlju od koje
uputio. " (Ta-Ha, 1 22) Tako je Adem,
si stvoren. ' Tada je zmija prokleta i
a.s., postao Allahov namjesnik na
noge su joj uvuene u trup. Od tada
Zemlji, nakon to Mu je bio susjed u
je ona neprijatelj ljudima. Iz tog nam
Dennetu. A velika je razlika izmeu
je razloga nareeno da je ubijamo.'' 3 1 1
namjesnika i susjeda! Krivica za to
Havi b i reeno: "Kao to si prelila
pri pisana je Iblisu. Meu komenta
torima Kur'ana nema dileme da je krv drvetu, tako e tebi biti prolivena
Iblis taj koji je obmanuo Adema. krv svakog mjeseca. Nosit e i raati
Oni se razilaze o pitanju naina na protiv svoje volje, izlaui svoj ivot
koji mu je to polo za rukom. Ibn
Mes'ud, Ibn Abbas i veina uenjaka
smatraju da j e to uinio usmenim
31 1
Ovo predanje ubraja se u israilijate

Vehba ibn Munebbiha i nema ni kakvu
teinu.
Sura EI-Bekara
237
Ibn Omer prenosi da je Boiji

opasnosti.312 Taberi i Nekka dodaju:
" I bit e bezumnica nakon to si Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Muhrimu
bila otroumna." Drugi komentatori je dozvoljeno ubiti petero"3 15, spo
kau da Iblis nije uao u Dennet menuvi i zmiju. On prenosi da joj
nakon to je istjeran iz njega, ve je Iblis rekao: "Omogui mi da uem
je svoju spletku ostvario pomou u Dennet i ja u ti se oduiti." Ibn
ejtana pomagaa i saaptavanja, to Abbas je govorio: "Raskidajte Iblisov
mu je Allah omoguio.
zavjet." Sakina bint Da'd prenosi
da je Sarra bint Nebhan el-Ganevijja316
Poslanik, s .a.v.s., kae: " Doi ula da je Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
sta ejtan u ovjeku krui poput rekao: "Ubijajte male i velike, crne i
krvotoka."3 13 A Allah najbolje zna. bijele zmije. Onome ko ubije zmiju,
U suri El-A'raf bit e navedeno da to e biti spas od Vatre, a koga zmija
je Adem, nakon to je okusio zabra ubije, bit e ehid."3 1 7 Nai uenjaci
njeno voe, ostao nag. Potraio je kau: "Ona e biti ovjeku spas od
zaklon, ali se drvee udaljilo kako bi Vatre zato to se udruila s Iblisom
otkrilo njegov grijeh. Smilovala mu i p o mogla mu da naudi A de m u i
se jedino smokva. Uzeo j e njezin
njegovu potomstvu. Zato se ubistvo
list i pokrio stidno mjesto. Zato je
zmije vrednuje kao ubistvo nevjer
jedino to drvo ogoljeno.3 1 4 A A llah
nika. Boiji Poslanik, s.a.v.s., kae:
najbolje zna. J edno predanje govori
" Nevjernik i njegov ubica nee se
da je mudrost Ademova izgona iz
susresti u Dennetu."31 8 Hadis biljee
Denneta nastanjivanje Zemlje.
Muslim i drugi.
3. Navodi se da je zmija bila Ade

rnov sluga u Dennetu i da ga je iz
dala tako to je omoguila Allahovu,
d.., neprijatelju da se prikrade u
Dennet. Tada je pokazala nepri
jateljstvo, koje je samo potvreno
Ademovim izgonom. Dato j oj j e
da s e hrani zemljom. Reeno joj je:
"Ti si neprijatelj ovjeka, i on je tvoj
neprijatelj. Kada te ugleda, razbit e
ti glavu."
3 12 I ovo spada u israilij ate.
311
3 1 4 P red a nj e spada u i s ra i l ijate, k a o i

naredno.
4. Ibn Durejd navodi predanje

Abdullaha ibn Mes'uda: "Bili smo
s Poslanikom, s.a.v.s., na Mini kada
ugledasmo zmiju. On ree: 'Ubijte
je.' Zmija pobjee u rupu." Boiji Po
slanik, s.a.v.s., kaza: 'Donesite baklju
315

hima, Ahmed i Malik. H adis u kojem
se spomi nj e zmija biljei Muslim u
Sahihu, od Aie, r.a.
3 1 6 Sahabijka koja prenosi jedan hadis koji

biljei Ebu Davud.
317
3 18
H adis biljei Tabera ni i slab je, daif.

Davud i A hmed.
2 38
Prenosi se da je Ibrahim en-Nehai

izbjegavao spaljivati korpiju tvrdei
da je to muenje. To je zato to on
vjerovatno nije uo ovo predanje, ve
je postupao po sljedeem hadisu: "Ne
kanjavajte Allahovom kaznom."320
Ovaj je hadis njemu bio vodilja.
Muslim prenosi hadis Abdullaha
ibn Mes'uda: "Bili smo s Vjerovje
snikom, s.a.v.s., u jednoj peini kad
mu je objavljeno: 'Vel-murse/ati 'ur
fen!' - ' Tako mi onih koji se jedan
za drugim alju!', (El-Murselat, l ) i
mi smo objavu svjeu preuzimali iz
njegovih usta kad je pred nas izala
zmija. On je rekao: 'Ubijte je!' i mi
smo pourili prema njoj da je ubi
jemo, no ona nam je umakla. 'Allah
ju je zatitio od vaeg zla', kazao je
3 1 9 Ovo je usamljeno i neuobiajeno pre
danje. Lanac prenosilaca je prekinut.
Ehu Ubejda ga nije uo od svog oca
Abdullaha ibn Mes'uda. Ispravno je ono
koje navode autori hadiskih zbirki, u
kojem se kae: ". . . pa nam je umakla."
Tad a Boiji Pos l a n i k , s . a .v. s., ree:
"Al lah ju je sauvao od vas, i vas je
sauvao od nje." U ovoj formi hadis
navode Buhari, Muslim i drugi.
320
Hadis bi ljee Buhari u Sahihu, Ehu

Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Mada i
A h med.
5. Naredba ubijanja zmija pred

stavlja zatitu od opasnosti. Ukoliko
postoji realna opasnost od ujeda
zmije, obavezno ju je ubiti, na osnovu
Poslanikova, s.a.v.s., hadisa: "Ubijajte
zmije! Ubijajte one otrovnice koje
na leima imaju dvije bijele pruge i
one kusorepe, jer one zasljepljuju
vid i ine da trudnice pobacuju svoj
plod! "322 Naglaene su ove dvije vrste
zato to su krajnje opasne. A ukoliko
ne prijeti direktna opasnost od njih,
treba ih ubiti kada se nalaze izvan
kue, zato to su te vrste opasne.
Zbog toga Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
kae: "Allah voli hrabrost, ak i kod
ubijanja zmija. "323
Ovim se podstie na ubijanje zmi
ja. Ehu Davud biljei hadis koji pre
nosi Abdullah ibn Mes'ud: "Ubijajte
321
322
m
hima i Ahmed.

hima i Ahmed, od I bn Omera, r.a.
Predanje je izmi ljeno i apokrifno.
Sura El Bekara
sve zmije. Onaj ko se boj i njihove
osvete, nije moj ."32 4
6. Zmije koje se nalaze u kuama

ne treba ubijati, ve im se daje rok
od tri dana. Dokaz za to jeste hadis:
"U Medini ima dina koji su primili
islam, pa kada neku od njih (zmija)
ugledate, dajte joj tri dana da izie."325
Neki uenjaci smatraju da se ovo
pravilo odnosi samo na Medinu,
zato to su dini u njoj p rihvatili
islam. Nije poznato da li j e ijedan
din prihvatio islam izvan tog grada.
Ovo stanovite zastupa Ibn Nafi.
Malik kae: "Zabranjeno je ubijati
kune dine u svim mjestima." To
je ispravno miljenje.
U z:vieni kae: "Kada ti poslasmo
nekoliko dina da Kur'an sluaju. "
(El-Ahkaf, 29) U Muslimovu Sahihu
navodi se predanje A bdullaha ibn
Mes'uda, u kojem Boiji Poslanik,
s.a.v.s., kae: ''Pozvali su me dini pa
sam otiao da im uim Kur'an." Dalje
se navodi: "Pitali su ga o hrani (ta
mogu jesti), a radilo se o dinima s
Arabijskog poluotoka ... " Hadis e
biti u cijelosti naveden tokom tu
maenja sure El-Dinn, ako Bog da.
Ukoliko se ovaj hadis moe prihvatiti
ispravnim, znai da se te zmije ne
ubijaju dok se ne upozore i otjeraju.
O ovome e jo biti rijei.
>2 4

hasen je, dobar.

Davud, Tirmizi i Malik.
239
7. Imami biljee predanje Ebu

Saiba, tienika Hiama ibn Zuhre,
koji prenosi da je uao u kuu kod
Ebu Se'ida el-Hudrija kojega je za
tekao u namazu. Sjeo je ekajui ga
da zavri namaz i utom, u jednom
kraju kue, u palminoj grani punoj
hurmi, uo j e utanje i okrenuo se.
Kad, tamo bijae zmija! " Odmah
sam skoio da je ubijem, no on mi
je iaretom pokazao da sjednem pa
sam sjeo. Kad je zavrio, pokazao mi
je na jednu kuu u blizini i rekao mi:
- Vidi li ovu kuu?
- Vidim - kazao sam, a on mi je
rekao: - Tu je bio jedan na mladi,
koji se tek bio oenio. Kad smo mi s
Boijim Poslanikom, s.a.v.s., krenuli
prema hendek u (da ga kopam o) , taj
je mladi u pola bijela dana zatraio
od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., dopust
i tako se vratio kui. Jedanput je,
takoer, od njega zatraio dopust,
pa mu je Boij i Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: 'Ponesi sa sobom i oruje,
jer - plaim se za tebe od plemena
Kurejza! '
ovjek j e uzeo svoje oruje i vra
tio se nazad. Tamo je zatekao svoju
enu da stoji na vratima pa je poao
prema njoj da je ubode kopljem budui da ga j e bila obuzela ljubo
mora - no ona mu je rekla: - Sebi
koplje i ulazi u kuu da vidi ta me
je istjeralo!
Kada je uao, ugledao je ogromnu
zmiju, sklupanu na postelji te se
ustremio na nju kopljem i probo je
njime. Zatim je izaao i koplje zabo
=
,._,ejiir imama Kurtubiia
4
Tl
2...!.
0
na ulazu u kuu, a ona se utom izvila r.a. Pronaen je mrtav na mjestu gdje
na njega i ne zna se ko je prije umro se kupao. Tijelo mu je bilo zeleno.
- zmija ili mladi! Potom smo otili Nisu znali za njegovu smrt, sve dok
kod Boijega Poslanika, s.a.v.s., i, to nisu uli glas nevidljivog stvorenja:
mu ispriavi, rekli: - Zamoli Allaha
Ubili smo poglavara Hazreda,
da nam ga oivi !
_
_
_
_
_
_
_
_
Sa 'da ibn Ubadu
O n je rekao: 'Zamolite Allaha

da vaem prijatelju oprosti grijehe!
U Medini ima dina koji su primili
islam, pa kada nekog od njih (zmiju)
u gledate, tri puta traite da izie.
Ako vam se i nakon toga pojavi, ubij
te je, jer je to ejtan ! "'326 U drugom
izvoru ovog p redanja327 stoji: "Vi
u vaim kuama imate posjetioce
(domae dine) . Do tri puta od njih
traite da napuste. Ako se nakon toga
neto pojavi, vi to ubijte." Dodao
je: " Idite i u kopajte vaeg druga. "
Nai uenjaci, Allah im se smilovao,
kau: Iz ovog ne treba shvatiti da
je din kojeg j e ovaj mladi ubio
bio musliman, niti da su dini koji
su njega ubili bili osvetnici. I da je
odobrena odmazda izmeu lju d i
i dina, t o b i s e odnosilo samo na
u bistvo iz namjere, a ovaj m ladi
sigurno nije namjerno ubio bie koje
je bilo musliman. On to nije znao,
ve je ubio ivotinju ije ubijanje
vjera nareuje. To se rauna kao
nenamjerno ubistvo za koje nema
odmazde. Hadis se moe komentirati
ovako: Dini nevjernici ili grenici
ubili su mladia da bi osvetili svog
blinjeg. Ubili su Sa'da ibn Ubadu,
326
327
Pogodili smo ga dvjema strijelama,

pravo u srce.
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "U Me

dini ima dina koji su primili islam",
da bi se izbjeglo ubijanje muslimana
iz njihovih redova i pristupilo ubija
nju njihovih nevjernika. Prenosi se
da je Aia, supruga Poslanika, s.a.v.s.,
ubila dina. U snu joj bi reeno da
je ubila muslimana, a ona kaza: "Da
je bio musliman, ne bi ulazio kod
Poslanikovih ena." Sagovornik joj
ree: "Dolazio je kod tebe samo kada
si bila obuena." Kada je svanulo,
Aia je podijelila dvanaest hiljada
dirhema za dobro na Boijem putu.
U drugom predanju navodi se: "Do
lazio je kod tebe samo kada si bila
pokrivena." Nakon toga, ona je dala
sadaku i oslobodila robove. Rebi ibn
Bedr kae: "Dini koji se javljaju u
liku zmija, a koje je Poslanik, s.a.v.s.,
zabranio ubijati, pri kretanju se ne
uvijaju." Slino predanje navodi se
i od Alkame.
8. O nainu njihova upozorava
nja Malik kae: "Najbolje je da se
upozoravaju tri dana" Ovo miljenje
podrava i Isa ibn Dinar328, pa makar
328
I m a m , h a fiz, pouzdani prenosilac.

Njegova predanja biljee Ebu Davud
Sura El-Bekara
s e pojavljivali vie puta n a dan. Ne
moe se ograniiti na tri u pozo
renja u jednom danu, ve se treba
saekati tri dana. Drugi smatraju da
je dovoljno uputiti upozorenje tri
puta, zato to je Poslanik, s.a.v.s.,
kazao: "Upozorite je tri puta."329 U
drugom hadisu kae se: "Do tri puta
traite od njih da napuste." Ipak,
Malikovo je miljenje prihvatljivije,
zato to je Poslanik, s.a.v.s., precizi
rao: "Tri dana", postavljajui na taj
nain vremenski okvir za ono to je
openito kazano u drugim hadisima.
Neki smatraju da se treba saekati
tri noi, jer Arapi, uglavnom, na taj
nain raunaju vrijeme. Malik kae:
"Dovoljno je rei: 'Prisiljavam te, u
ime Allaha i Sudnjeg dana, da vie ne
izlazi i da nas vie ne uznemirava ! "'
Sabit el-Bunani navodi da je Boiji
Poslanik, s.a.v.s., o kunim zmijama
rekao: "Kada vidite neku od njih u
svojim kuama, recite: 'Istjerujem
vas u ime zavjeta koji ste dali N uhu,
a.s., i u ime zavjeta koji ste dali Su
lejmanu, a.s.' Ako primijetite neku
reakciju, ubijte ih. "330
Ovo ukazuje na to da je dovolj
no uputiti jedno upozorenje, a to
negiraju drugi hadisi. Allah najbolje
zna. Ibn Habib prenosi da je Posla
nik, s.a.v.s., rekao: " Istjerujem vas u
ime zavjeta koji ste dali Sulejmanu,
a.s. - da nam ne naudite i da se ne

vraate."33 1
9. Dubejr ibn N u fej r navodi
da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Tri su vrste dina: jedni imaju krila
i mogu letjeti, drugi se j avljaju u
obliku zmija i pasa, a trei se kreu i
zaustavljaju."332 Ebu Derda333 prenosi
"Uzvieni je stvorio tri vrste dina:
jedne u obliku pasa, zmija i insekata;
druge u obliku blagog vjetra; a tree u
obliku ovjeka, koji e imati nagradu
ili kaznu. Isto tako, Allah je stvorio
tri vrste ljudi. J edni imaju srca kojima
ne razumiju, oi kojima ne vide i ui
kojima ne uju. Oni su poput stoke,
ili jo gori od toga. Pripadnici druge
vrste izgledaju kao ljudi, ali nose
srca ejtana. Trea vrsta e biti pod
Allahovim hladom onog dana kada
drugog hlada ne bude.''334
1 O. Svaku tetoinu treba bez od
laganja ubiti - poput zmije, korpije,
mia i geka. Boi ji Poslanik, s.a.v.s.,
kae: "Pet je ivotinja koje se smiju
ubiti, izvan ihrama i u ihramu: zmija,
vrana, mi, ljut pas i kobac ! "335
JJI
Hadis je ve citiran kao d io predanja

Ebu Seida, na strani 240.
330
Hadis biljei E bu Davud i slab je, daif.
Ovo je dio prethodnog hadisa.
332
Hadis biljee Hak im, Dejlemi i Tabe

rani, i slab je, daif.
Uvej m i r ibn Zejd ei-Ensari, poznat

pod nadim kom Ebu Derda. Plemeniti
ashab, koji je uestvovao u Bici n a
Uhudu. Umro je pred kraj Osmanovog
h ilafeta.
i Tirmizi.
m
241
334
335
Hadis biljei Dejlemi i slab je, daif.

H ad i s biljee B u h a r i i M u s l i m u
Sahihima.
2_,_
2 !::.4=-
____,Il
ifiir imama Kurtubija
_
_
_
_
_
_
_
Zmija j e pokazala svoju nepri

jateljsku prirodu izdaj om Adema,
a.s., jer je u svojim eljustima uvela
Iblisa u Dennet. Da ga je pokazala,
Ridvan mu ne bi dozvolio ulazak.
Iblis joj je rekao: "Ti si pod mojom
zatitom", pa je Pos lanik, s.a.v.s.,
naredio da se zmija ubija: "Ubijte je
ak i ako ste u namazu"336, mislei
na zmije i korpije.
Gek je jedino stvorenje koje je
puhalo u vatru Ibrahima, a.s., i zbog
toga je proklet. Za njega vai isto to
i za zmiju. Prenosi se da je Boiji
Poslanik, s.a.v.s., rekao: " Ko ubije
geka, kao da je ubio nevjernika."337
U Muslimovoj zbirci navodi se
hadis Ebu Hurejre, u kojem Boiji
Poslanik, s.a.v.s., kae: "Ko jednim
udarcem ubije geka, imat e stotinu
sevapa; ko ga ubije iz dva udarca,
imat e manje od p rvoga, a ko ga
ubije treim udarcem, imat e manje
od drugoga!" U drugoj verziji hadisa
stoji : "Ko ubije geka jednim udar
cem, bit e mu upisano sedamdeset
s evapa ... "33 8
M i339 je pokazao svoju prirodu
kada je pokidao konope na N uhovoj
JJ 6
H adis biljee Ebu Davud, Nesai, Ibn

M ada, A h med i Darimi, i sahih je,
vjerodostojan.
33 7
Hadis biljei Ibn Mada i sahih je,

vjerodostojan.

Davud i Ahmed.
I ova pripovijest spada u israilijate, kao

i ona u vezi gekovog puhanja u vatru.
(Prim. red.)
lai. Abdurrahman ibn Ebu Nu'm

biljei predanje Ebu Seida el-Hudrija
u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Muhrimu je dozvoljeno ubiti
zmiju, korpiju, lunju, zvijer, psa
koji napada ljude i mia."340 Poslanik,
s.a.v.s., se jednom probudio i ugle
dao mia kako se sprema da prevrne
svjetiljku i zapali kuu, pa je zato
naredio da se i on ubija.
Gavran341 je pokazao svoju pri
rodu kada ga je N uh, a.s., poslao da
potrai kopno, a on j e taj zadatak
zanemario i krenuo prema leinama.
Ovi su postupci slini onome to je
zmija uradila, i zato ih navodimo.
Ova e tema biti ire objanjena u
suri El-Ma'ida i na drugi mjestima,
ako Bog da.
Rij ei Uzvienog '"Siite!' - re
kosmo Mi - 'iedni drugima ete ne
prijatelji biti... " sadre sedam pitanja:
1 . Rijei "'Siite!' - rekosmo Mi"

odnose se na Adema, Havu, zmiju i
ejtana, prema miljenju Ibn Abbasa.
Hasan smatra da se one odnose na
Adema, Havu i onoga ko zlo unosi
u srca ljudi. Mudahid i Hasan kau
da su to Ademovi i Iblisovi potomci.
Silazak znai prelazak iz vieg u nie
mjesto. Kae se da je Adem spu
ten u mjesto Sernedejb u Indiji, na
brdo zvano Bud. Za njim je puhnuo
denetski vjetar i ispunio ondanje
3 40
Hadis biljee Ebu Davud, Tirmizi,

Ibn Mada i Ahmed.
3 4 1 l ovo je preuzeto od sljedbenika Knjige,

i zato nema utemeljenja u islamu.
243
Sura EI-Bekara
drvee i doline mirisom. Otuda se

3 . Izvoenje i z D enneta nije
taj miris naziva Ademovim. Oblaci kazna, zato to je obavljeno nakon
su mu protrljali glavu, pa je ostao to se Adem pokajao i poto je to
elav i tu je osobinu prenio svojim pokajanje primljeno. To moe biti ili
potomcima.342
odgojna mjera ili iskuenje. Ispravno
je da je to iskonska mudrost - irenje
B u h ari b i l j e i p redanje Ebu potomstva na Zemlji, koje e i mati
Hurejre u kojem stoji da je Poslanik, svoje obaveze (prema Uzvienom)
s.a.v.s., kazao: ''Adem je stvoren visok i iskuenja. Na taj e nain oni stei
ezdeset arina."343 Isti hadis navodi ahiretsku nagradu ili kaznu. Dennet
i Muslim, a bit e naveden u daljem i Dehennem nisu mjesto obaveza.
tekstu knjige. H ava j e sputena u Ipak, zabranjeno voe bilo je uzrok
Diddu, lb lis u Ebullu34\ zmija u Bej njihova izgona iz Denneta, a Allah
sanu345, ili, prema drugom predanju, radi ono to eli. On je rekao: "ja
u Sedestanu.346 Zato u Sedestanu u na Zemlji namjesnika postaviti. "
ima najvie zmija na svijetu. Da nije To predstavlja veliku odliku i poast.
boe, koja ih tamani, to bi se mjesto Stvaranje Adema od Zemlje p red
moralo napustiti zbog zmija. Ovo stavlja nagovjetaj ovog preseljenja.
navodi Ebu Hasan el-Mes'udi.
4. Rijei Uzvienog "a na Zemlji
ete
boraviti" komentatori tumae
2. Rijei Uzvienog: ''iedni dru
gima ete neprijatelji biti" neki tu kao mjesto boravka, a drugi kao
mae da e ljudi jedni drugima biti mezaqe.
neprijatelji. To je manje vjerovatno
Ajet "uinio vam je Zemlju prebi
znaenje, ali je mogue. Na to uka valitem " (Gafir, 64) moe se odnosi
zuju rijei Poslanika, s.a.v.s.: " Kada ti na obje stvari, a Allah najbolje zna.
ovjek osvane, svi se njegovi udovi
5. Rijei Uzvienog ". . . ivjeti"
naklone jeziku govorei: 'Boj se Alla
znae - na Zemlji e moi jesti, obla
ha za nas jer smo mi vezani za tebe. iti se i ivjeti.
Ako si ti na Pravom putu, bit emo
6. U zvi eni kae: "do roka odree
i mi, a ako ti skrene na stranputicu,
nog.
" Komentatori razliito tumae
skrenut emo i mi."'347
ovaj rok. J edni tumae da je to smrt.
342 Ovo spada u jevrejske falsifikate.
Po njima, prebivalite znai boravak
343 Had is biljee Buhari u Sahihu i Ahmed.
na ovom svijetu. Drugi kau da taj
344 Mjesto u blizini Basre, prema moru.
rok traje do Sudnjeg dana. Po njima,
prebivalite su mezari. Rebi kae:
145 Podruje u Mervu i amu i mjesto u
Jemami.
"Rok je smrt. " U arapskom jeziku,
141' Sedestan je grad u Horasanu.
ta rije ( hin) oznaava dugo
347 Had is biljei Tirmizi i hasen je, dobar.
vremensko razdoblje.
-
2 44
a
Tefsir imama Kurtubij_.!:!_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
Hin znai i period. U tom srnislu je ajet: "Zar je to davno bilo kad
ovjek nije bio spomena vrijedan ?"
( El-Insan, 1 ) ; hin moe znaiti i
as: "Ili da n e bi rekao kad (tj. u
asu) doivi patnju. " (Ez-Zumer, 58)
Ibn Arefa kae: "Hin je vremenski interval od sata pa due." Rijei Uzvienog: ". . . zato ostavi ove u
zabludi njihovoj jo neko vrijeme!"
(El-Mu'minun, 54) znae - sve dok
su ivi. U ajetu "ono plod svoj daje
u svako doba koje Gospodar njegov
odredi " (Ibrahim, 2 5 ) hin znai
godina. Postoje i miljenja da hin
traje est mjeseci, kao i dan i no.
Ezheri kae da je rok (hin ) imenica
poput imenice vrijeme (vakt) i da
moe oznaavati krai ili dui vre
menski interval. Prema ajetu, Adem
e uivati u blagodatima Zemlje u
svakom vremenu i te blagodati nee
nestati. Za neke, hin je Sudnji dan,
a za druge j utro i veer. Uzvieni
kae: "Pa, hvaljen neka je Allah kad
god omrknete i kad god osvanete. "
(Er-Rum, 1 7)
. . .
7. Kao to kod lingvista postoje

nesuglasice o pitanju rijei rok, isto
je i kod naih uenjaka. Prema njima,
to je neodreeni vremenski period
koji moe trajati do est mjeseci.
doista prima pokajanje, On je milostiv. "

(El-Bekara, 3 7)
Rijei Uzvienog "l Adem primi
neke rijei od Gospodara svoga" sa
dre osam pitanja.
l. Rije ''primi" znai usvojiti i

nauiti.
2. Ulema se razilazi o pitanju zna
enja rijei. Ibn Abbas, Hasan, Seid
ibn Dubejr, Dahhak i Mudahid
kau da su to ove rijei: "Gospodaru
na, sami smo sebi krivi, i ako nam Ti
ne oprosti i ne smiluje nam se, sigur
no emo biti izgubljeni. " (El-A' raf, 23)
Mudahid takoer navodi da su to
ove rijei: "Subhanekellahumme la
ilahe illa Ent. Rabbi inni zalemtu
nefsi fagfir li inneke entel-gafurur
rahim" "Slavljen neka si, Gospodaru
-
moj. Nerna boga osim Tebe. ja sam

se prema sebi mnogo ogrijeio pa mi
oprosti, jer Ti neizmjerno prata i
samilostan si!"
Prema drugom miljenju, radi se o
plau, stidu i dovi. Neki smatraju da
su to rijei kajanja, traenja oprosta
i tuge. Ibn Atijja kae: "Iz ovoga
proizlazi da je Adem izgovorio samo
ustaljeni istigfar." Neke prethodnike
pitali su ta treba grenik izgovarati, a
oni rekoe: "Neka izgovori ono to je
i njegov otac rekao: 'Gospodaru na,
sami smo sebi krivi. . "' Musa je uio
ovu dovu: "Gospodaru moj, ja sam
sebi zlo nanio, oprosti mi. " (El-Ka
sas, 1 6) Junus je uio dovu : "Nema
drugog boanstva osim Tebe, hvaljen
neka si, G ospodaru, ja sam zaista
.
"] Adem primi neke rijei od Gos

podara svoga, pa mu On oprosti; On,
Sura El-Bekara
245
bio od grenih. " (El-Enbija', 87) Ibn boga osim Tebe, Slavljen neka si i Tebi
Abbas i Vehb ibn Munebbih navode hvala. Uinio sam ruino djelo i prema
da su te rijei bile: "Subhanekella sebi sam se ogrijeio. Smiluj mi se, o
humme ve bi hamdike. La ilahe Najmilostiviji Milosnie! " Reeno
illa Ent. Amiltu suen ve zalemtu je i da su to rijei koje se izgovara
nefsi fagfir li, inneke hajrul-ga ju nakon kihanja: "Eihamdulillah."
firin. Subhanekellahumme ve bi ("Hvala A llahu.")
hamdike. La ilahe illa Ent. Amiltu
3. Uzvieni kae: "pa mu On opro
suen ve zalemtu nefsi fetub 'alejje sti", tj. pa mu je primio pokajanje.
inneke Entet-tevvabur-rahim" - On je traio pokajanje u petak, na
"Slavljen neka si, Allahu moj, i Tebi Dan aure, kao to e biti reeno.
hvala. Nema boga osim Tebe. Uinio
4. Pos tavlj a se pitanje zato j e
sam ruino djelo i prema sebi sam se reeno ''pa mu On oprosti", a nije
ogrijeio. Zato mi oprosti, Ti najbolje reeno "pa im On oprosti". Hava je
prata. Slavljen neka si, Allahu moj, bez sumnje bila sauesnik u grijehu.
i Tebi hvala. Uinio sam ruino djelo Prethodno je reeno: "Ne pribliid
i prema sebi sam se ogrijeio. Zato vajte se ovom drvetu "; "Gospodaru
mi obrii grijehe, jer si Ti Onaj Koji na" - rekoe oni - "sami smo sebi
pokajanja prima i Koji je milostiv. " krivi. " Odgovor je da su prve rijei
Muhammed ibn Ka'b kae da su to bile upuene Ademu: "Nastani se."
rijei: "La ilahe illa Ente, Subhane Pria je upotpunjena tako to se
ke ve bi hamdike. Amiltu suen ve opet s njim zavrila. Takoer, ena
zalemtu nefsi fetub 'alejje inneke je povuena i skrivena, pa ju je Allah
Entet-tevvabur-rahim. La ilahe illa elio sakriti. Zato nije spomenuo
Ente, Subhaneke ve bi hamdike. n i da je ona poinila grijeh: ". . . tako
Amiltu suen ve zalemtu nefsi fer Adem nije Gospodara svoga posluao
hamni inneke Entel-gafurur-rahim. i s puta je skren uo. " (Ta-Ha, 1 2 1 )
La ilahe illa En te, Sub haneke v e bi Na enu se, takoer, odnosi sve to
hamdike. Amiltu suen ve zalemtu se odnosi i na mukarca i u veini
nefsi ferhamni inneke erhamur sluajeva ne spominje se zasebno.
rahimin." "Nerna boga osim Tebe, Isto tako, ni Musaov p ratilac nije
Slavljen neka si i Tebi hvala. Uinio spomenut u ajetu: "Ne rekoh li ja
sam ruino djelo i prema sebi sam se tebi. . . " (El-Kehf, 75) Kae se i da
ogrijeio. Smiluj mi se, jer si Ti Onaj opratanje Ademu znai opratanje
Koji pokajanja prima i Kojije milostiv. i njoj, zato to su oboje j ednaki.
Nema boga osim Tebe, Slavljen neka si Hasan kae: "To je poput Allaha
i Tebi hvala. Uinio sam ruino djelo vih, d.., rijei: 11li kad oni kakvu
i prema sebi sam se ogrijeio. Smiluj robu trgovaku ili veselje ugledaju,
mi se, jer Ti najbolje prata. Nerna pohrle joj. . . ' (El-Dumua, l l ) ", tj.
-
246
a
Tejjir imama KurtubiJ.=.
pohrle robi, jer im je to cilj. Zato se

zamjenica odnosi samo na j edno, a
znaenje j e blisko.
5. Uzvieni kae: "On, doista,
prima pokajanje. " Ovo svojstvo (Tevvab - Onaj koji prima pokajanje)
ponavlja se mnogo puta u Kur'anu, i
to u raznim oblicima - kao odreeno
ime, neodreeno ime, particip i glagol. Isto svojstvo upotrebljava se i za
ljude (u znaenju - onaj koji se esto
kaj e) . Uzvieni kae: '54llah zaista
voli one koji se esto kaju i voli one
koji se mnogo iste. " (El-Bekara, 222)
6. Nije dozvoljeno Uzvienog
Allaha nazivati imenom Taib (particip aktivni od glagola tabe - pokajati
se ili primiti pokajanje) . On se moe
nazivati samo imenima koja je naveo On ili Njegov Poslanik, s.a.v.s.,
ili skupina muslimana. Ovaj izraz
korist i se u vidu glagola: '54llah je
oprostio Vjerovjesniku i muhadirima
i ensarijama" (Et-Tevba, 1 1 7) ; "On
prima pokajanje od robova Svojih. "
(E- ura, 25)
7. Znaj da niko ne moe stvoriti
pokajanje, zato to jedino Uzvieni
Allah stvara postupke. Mu'tezile i
njihovi istomiljenici imaju drugaiji
stav. Isto tako, niko ne moe primiti
pokajanje grenika niti mu oprostiti
grijehe. Nai uenjaci kau: "Jevreji
i krani su zanijekali ovaj veoma
znaajan princip vjere: 'Oni, pored
Allaha, bogovima smatraju sveenike
svoje i monahe svoje. ' (Et-Tevba, 3 1 ) "
Prema njihovoj praksi, onaj ko zgri
jei samo t reba doi sveeniku ili
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
monahu, neto mu donijeti i grijesi

su mu oproteni - "Govorei neistine
o Allahu, sigurno e nastradati. Oni
su zalutali i oni ne znaju ta rade. "
(El-En' am, 1 40)
8. Seid ibn Dubejr kae348: "Kada
je Adem sputen, na Zemlji su po
stojali samo orlovi na kopnu i kitovi
u moru. Orao se sputao na kita i
tako provodio no. Kada je ugledao
Adema, rekao je: 'O kite, danas se
na Zemlju spustilo bie koje hoda
na dvije noge i hvata rukama! ' Kit
odgovori: 'Ako je istina to to govori, meni u moru nema spasa od
njega, niti tebi na kopnu ! '"
t!, i._-.f.- 4-- i.\!.

;.. \ dJ)
-- '.r-:r.L.!
J_p \.U &. ,U J!
(0);; (.A j rt:\e
"Mi rekosmo: 'Silazite iz njega svi!
Od M ene e vam uputstvo dolaziti, i
oni koji uputstvo moje budu slijedili
niega se nee bojati i ni za im nee
tugovati. " (El-Bekara, 38)
Uzvieni kae: "Mi rekosmo: 'Si
lazite'. " Ova je naredba ponovljena
zbog potvrivanja i insistiranja, kao
kada se kae ovjeku: "Ustani, usta
ni ! " Neki smatraju da dva imperativa
nemaju isto znaenje. Tako se prvi
odnosi na neprijateljstvo, a drugi na
uputu. Trei kau da se prva naredba
odnosi na silazak iz Denneta na
nebo, a druga na silazak s neba na
348 Ovo je predanje Vehba ibn Munebbiha,
preuzeto od sljedbenika Knjige i nije
prihvatljivo. Vehb je itao stare spise.
Sura El-Bekara
247
Zemlju. I z ovoga se zakljuuje da je on se pokorava, s miruje i postaje

Dennet na sedmom nebu, kao to zatitnik njega i njegove porodice.
se navodi u hadisu o Israu, koji e Njegovo neprestano dahtanje izraz
je umrtvljenosti srca. Zato Uzvieni
naknadno biti citiran.
poredi loe uenjake s psom, kao to
Za r i j e " . . . svi! " Ve h b i b n e biti navedeno u suri El-A'raf, ako
Munebbih349 kae: " Kada j e Adem Allah da. Bio mu je dat tap koji je
sputen na Zemlju, I blis je kazao kasnije bio Musau mudiza. Tim je
zvijerima: ' Ovo je va nep rijatelj, tapom rastjerivao zvijeri.
unitite ga. ' Zvijeri se okupie i od
Uzvieni kae: "Od Mene e vam
luie sve prepustiti psu: 'Ti si naj
uputstvo dolaziti. " Uenjaci se razi
hrabriji od nas', rekoe i prepustie
laze o rijei uputa. Neki je tumae
mu vostvo. Kada je to Adem vidio,
kao Allahovu knjigu (Es-Suddi ) ,
obuze ga nemir. Dibril, a.s., doe
drugi kao putokaz k a uputi, a trei
mu i ree: 'Pomiluj psa po glavi.' On
kao poslanike. Nju meleki donose
to i uini. Tada zvijeri vidjee da se
Ademu i njegovu potomstvu, kao to
pas sprijateljio s Ademom i da ga
se navodi u hadisu Ebu Zerra351 koji
je uzeo u zatitu, uvajui njega i
navodi Adurri. Zamjenica "Mene"
njegovu djecu." Tirmizi el-Hakim
slui za naglaavanje da su svi po
navodi slino predanje u kojem stoji
stupci ljudi stvoreni od Allaha, d..,
da kada je Adem siao na Zemlju,
za razliku od stava kaderija i drugih
Iblis je hukao zvijeri na njega ne bi li
frakcija.
mu naudile. Najveu estinu pokazao
Uzvi eni kae: ". . . niega se nee
je pas, kome je srce umrtvljeno. U
predanju350 se navodi da je Dibril bojati i ni za im nee tugovati. " Strah
kazao Ademu da pomiluje psa po se u ovom ajetu odnosi na budue
glavi. Kada je to uinio, pas se smirio vnJeme.
Tuga je osjeanje suprotno osje
i pripitomio se. Nakon toga je uvao
Adema i njegovu djecu. Zbog umrtv anju sree i ona se ovdje odnosi na
ljenog srca, pas se boji ovjeka. Kada prolo vrijeme. Smisao ajeta glasi:
ga ovjek gaa kamenom, on bjei, "Oni se nee bojati niega to i h
a zatim se iznova umiljato vraa. U eka na ahi retu, niti e tugovati zbog
njemu ima Iblisovih elemenata, ali i 3 5 1
Predanje nije vjerodostojno kao rijei
Ademova milovanja. Zbog tog IbliPoslanika, s.a.v.s. Navodi ga Taberi kao
sova utjecaja pas laje, rei i napada
rijei Ebul-Alije: " Uputa su poslanici,
na ovjeka. Kada ga ovjek pomiluje,
vjerovjesnici i rjeitost." I bn Kesir u
3 49
Ovo predanje spada u israilij ate i n ije

vjerodostojno.
350 I ovo je israilijat.
svom Tefsiru potvruje da su ovo rijei

Ebul-Alije. Da je ovo vjerodostojno
kao had is, oni bi to bez sumnje naveli.
A A llah najbolje zna.
4-=.
=
2....:.
8
11
"--''efi
i ir imama Kurtubi a
_
_
_
_
_
_
_
_
onoga to je prolo na dunjaluku.

Prema drugom tumaenju, ovim se
ajetom ne negiraju strahote Sudnjeg
dana za vjernike, zato to su to opisali
Uzvieni Allah i Njegov Poslanik,
s.a.v.s. Ipak, to e biti ublaeno. Kada
steknu Allahovu milost, osjeat e
se kao da se n isu bojali, a Allah naj
bolje zna.
'J ,i G"L
" ;. i'Y., :J',
'J i"J.r- "J "'
?..

-: iir
,
( iJ-: 'J 1
: , lill i
.
rA -d
,
oni koji ne budu vjerovali i knjige

Nae budu poricali - bit e stanovnici
Dehennema; u njemu e vjeno ostati. "
(El-Bekara, 39)
oni koji ne budu vjerovali", tj.
koji budu mnogoboci (murici) ,
to se vidi iz nastavka: "i knjige Nae
budu poricali - bit e stanovnici De
hennema; u njemu e vjeno ostati. "
11 C9:;; i..Jr
,<"1 'J='!
1.w
..:1 . G"'
..J
{
, .
'JI !J''J
- ".. ! ,.l
F
( .)
, _ , \j ' Gl'
, , .,
-!J F
,.,
.. -:
.. ",
...
",..
"
,.
o .".
",.",..
.. ,..
..
"O sinovi Israilovi, sjetite se bla

godati Moje koju sam vam podario, i
ispunite zavjet koji ste Mi dali - ispunit
u i Ja svoj koji sam vama dao, i samo
se Mene bojte!" (El-Bekara, 40)
Is rail je J akub ibn Is hak ibn Ibra
him, a.s. Ebul-Fered el-Devzi kae:
"Nijedan drugi poslanik nema dva
i mena, osim naeg poslanika Mu
hammeda, koji je imao mnoga imena.
Ovo navodi u djelu Fuhumul-asar.
Navodi se da j e Mesih vlastito

ime Isaa i da nije izvedeno. Uzvieni
ga naziva i Duhom i Rijeju. Zvali
su ga i Ebil-Ebiline. Ovo navodi
Devheri u Sihahu. Bejheki u djelu
Delailun-nubuvve navodi rijei Ha
lila ibn Ahmeda: "Peterica poslanika
imala su po dva imena - Mu ham med
i Ahmed, na Poslanik, s.a.v.s.; Isa i
Mesih; Israil i Jakub; Junus i Zun
nun i Iljas Zul-kifl, a.s."
N aveli smo da je Isa imao etiri
imena. Na Poslanik, s.a.v.s., imao je
vie imena, koja e na odgovarajuem
mjestu biti objanjena.
Is rail znai Boiji rob. Ibn Abbas
kae: "Isra na hebrejskom znai rob, a Il - Bog. Prema drugom tuma
enju, Isra je Boi ji odabranik, a Il je
Allah. Po nekima, Isra je vrstina, jer
je Uzvieni stvorio i uvrstio Israila.
Ovo navodi Mehdevi. Suhejli kae:
Israil je to ime dobio nakon to je
uzdignut na Isra, u vrijeme kada je
uinio hidru Gospodaru. Nazvan je
Israil zato to je otiao na Isra. Na taj
je nain ovo ime dijelom hebrejsko,
a dijelom arapsko."
Uzvieni kae: "Sjetite se blagodati
Moje koju sam vam podario. " Rije
zikr tumai se kao sjeanje (ako je
subjekt srce) i spominjanje (ako je
subjekt jezik) . Zikr moe biti i ast:
"Kur'an je, zaista, ast tebi i narodu
tvome. " (Ez-Zuhruf, 44) Ibn En bari
kae da ovaj ajet znai: "Sjetite se
zahvalnosti na Mojim blagodatima.
Allah je sinovima Israilovim poda
rio brojn e blagodati. Spasio ih j e
249
Sura El-Bekara
od Faraonove porodice. Uinio ih
je poslanicima, poslao im objave i
spustio im manu i prepelice. Dao je
da im voda tee iz kamena, sve do
Tevrata, u kojem se nalazi spomen
Muhammeda, s.a.v.s., njegove bla
godati i misije. Blagodati oeva su i
blagodati njihovih sinova, zato to i
djeca uivaju u asti roditelja."
Poznavaoci znaenja Kur'ana
kau: "Uzvieni je u vezi sa sinovi
ma Israilovim spomenuo blagodat.
To nije uinio u vezi s u mmetom
Muhammedovim, ve je naredio da
ga se sjeaju: 'Sjeajte se vi Mene, i
ja u se vas sjetiti. ' (El-Bekara, 1 52)
Narodi gledaju Dobroinitelja kroz
blagodati, a Muhammedov ummet
gleda blagodati kroz Dobroinitelja."
Uzvieni kae: "i ispunite zavjet
koji ste Mi dali, - ispunit u i Ja svoj
koji sam vama dao . . . " Ulema se ra
zilazi o pitanju ovog zavjeta. Hasan
kae da su to rijei Uzvienog: "Svoj
ski prihvatite ono to mo vam dali"
(El-Bekara, 63) ; <Jtllah je prihvatio za
vjet sinova lsrailovih - a izmeu njih
bili smo postavili dvanaest starjeina. "
(El-Ma'ida, 12) Po drugima, zavjet su
rijei: <J4 kada je Allah uzeo obavezu
od onih kojima je Knjiga data da e je
sigurni ljudima objanjavati da nee iz
nje nita kriti. " (Alu Imran, 1 87) Zed
dad kae: "Ispunite zavjet koji
ste Meni dali slijedei Muhammeda
koji je u Tevratu spomenut; ispunit
u i Ja ono to sam obeao, tj. uvest
u vas u Dennet." Prema drugim
tumaenjima, ovo znai - ispunite
zavjet izvravajui vjerske dunosti

iskreno, prema sunnetu; J a u ispu
niti Svoj zavjet tako to u ta djela
primiti i nagraditi vas;
- izvravajte ibadete, pa u vas
uzeti pod Svoju zatitu;
- neka vaa vanjtina bude isprav
na i lijepa - Ja u uljepati i vau
unutranjost;
- ovo se openito odnosi na sve
naredbe, zabrane i preporuke. U to
spada spomen Muhammeda, s.a.v.s.,
u Tevratu i drugim knjigama. Ovo
je miljenje veine uleme i ono je
ispravno. Allahov j e zavjet da ih
uvede u Dennet.
Zavjet koji se od njih trai duni
smo i mi ispunjavati. Uzvieni kae:
"O vjernici, ispunjavajte obaveze! "
(El-Ma'ida, l ) ; "] ispunjavajte oba
veze na koje ste se Allahovim imenom
obavezali. " (En-Nahl, 9 1 ) Takvih je
pnmJera mnogo.
"i samo se Mene bojte!" - ova na
redba sadri prijetnju.
J i.i.La; :t
. i
TJ )
'f
,...._....
J"L i'J J ;t Ji i '!
;., Gl "
..r
"'
'1,)
- -!J
, --lj ..s
,
;.
" Vjerujte u ono to objavljujem,

ime se potvruje da je istinito ono to
vi imate, i ne budite prvi koji u to nee
vjerovati. l ne zamjenjujte rijei Moje
za neto to malo vrijedi, i samo se Mene
bojte!" (El-Bekara, 4 1 )
Vjerujte u ono to objavljujem (tj.
Kur'an) , koji potvruje da je istinito
ono to vi imate (tj. Tevrat) .
250

J
Rijei Uzvienog "I ne zamjenjujte ovosvjetske koristi, nikada nee osje

rijei Moje za neto to malo vrijedi " titi denetskoga mirisa! "352
sadre etiri pitanja:
uzimanja naknade za poduavanje
1 . Uzvieni zabranjuje nevjerova
Kur'ana ili nauke, zbog ovog i njemu
nje i zamjenjivanje Njegovih rijei za
slinih ajeta. Zuhri i tradicionalisti
neto to malo vrijedi, tj. mijenjanje
s matraju da je to zabranjeno. Po
Muhammedova, s.a.v.s, opisa za mito.
njima, nije dozvoljeno uzeti naknadu
Sveenici su to inili, pa im je zabra
za poduavanje Kur'ana, zato to je
njeno. Ovo tvrde neki komentatori
to obaveza koju mora pratiti nijjet
meu kojima je Hasan.
pribliavanja Uzvienom i iskrenost
Prema drugom tumaenju, dobi (ih las). To se ne smije naplaivati, kao
jali su hranu kao naknadu za nauku, ni namaz ili post. Uzvieni kae: "/
pa je to zabranjeno. U nj ihovim ne zamjenjujte rijei Moje za neto to
knj igama stoj i : " O sine Ademov, malo vrijedi. " Ibn Abbas prenosi da
poduavaj besplatno, kao to si po je Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Uitelji
duen besplatno." Ovo je tumaenje vae djece su najgori. Imaju najmanje
milosti prema siroadima i najgrublji
Ebul-Aiije.
su prema siromasima. "353
Ovaj ajet znai - ne zamjenjujte
Ebu Hurejra kae: "Pitao sam:
moje naredbe, zabrane i ajete za neto
' Boiji Poslanie, ta misli o ui
to malo vrijedi, za ovaj kratkotrajni
telj ima? ' On ree: 'Njihova zarada
i bezvrijedni svijet, zbog ega je i
je haram, odjea im je zabranjena, a
ono to su dobili u zamjenu malo
rijei su im dvoline. "'354
vrijedno.
Ubada ibn es-Samit kae: "Podu
Ovaj ajet, iako se odnosi na Isra avao sam ashabe sa Sofe Kur'anu i
eliane, njegov se propis odnosi na pisanju. Jedan od njih pokloni mi luk.
svakog ko to ini. ovjek koji pri Rekoh: 'To nije imetak. Koristit u
mi mito da bi izmijenio ili ponitio ga u borbi na Boijem putu.' U pi
neki ispravan propis; ili sakrije neko tao sam o tome Boijeg Poslanika,
znanje koje je bio duan predoiti; s.a.v.s., a on ree: 'A ko eli da zbog
ili izvri ono to mu je dunost - na toga dobije ogrlicu od vatre, onda
takvog se ovjeka odnosi ovaj ajet, a je prihvati.'"355 Malik, afija, Ahmed,
Allah najbolje zna. Ebu Davud na
vodi predanje Ebu Hurejre u kojem 352 Hadis biljee Ebu Davud, Ibn M ada
i A hmed, i hasen je, dobar.
stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
353
Predanje je izmiljeno, apokrifno.
"Ko naui znanje kojim se trai 3 5 4 Predanje je izmi ljeno, apokrifno.

Al lahovo zadovoljstvo samo radi 355 Hadis biljei Ahmed i slab je, daif.
Sura El-Bekara
Ebu Sevr i veina uenjaka odobra
va uzimanje naknade za poduava
nje Kur'ana, na osnovu hadisa Ibn
Abbasa o rukji : "Nema nita bolje
od onoga za ta uzimate naknadu od
lijeenja Kur'anom."356 Hadis biljei
Buhari i to je konkretan dokaz koji
jasno ukazuje na ispravno miljenje.
Nije ispravno praviti poreenje s
namazom i postom, zato to postoji
konkretan dokaz. Osim toga, ne radi
se o istim stvarima. Namaz i post
tiu se samo onoga ko ih izvrava,
a poduavanje Kur'ana je ibadet koji
se tie i drugih. Zato je dozvoljeno
naplatiti pokuaj prenoenja zna
nja na drugog, kao i naplaivanje
kur'anskog pisma. Ibn Munzir kae
da je po miljenju Ebu Hanife to
mekruh. On odobrava unajmljivanje
ovjeka koji e napisati levhu, poeziju
ili neku pjesmu za odreeni iznos.
Time dozvoljava u najmljivanje za
neto to je grijeh, a zabranjuje za
neto to je ibadet.
Odgovor na ovaj ajet odnosi se
na lsraeliane. O tome da li prethod
ni vjerozakoni vae za nas takoer
postoje razliita miljenja.
Drugi odgovor je da se ovaj ajet
odnosi na onoga kome je dunost
da poduava, a koji to odbija uiniti
bez naknade. Ukoliko nije postavljen
na tu dunost, onda mu je dozvo
ljeno naplatiti tu uslugu, na osnovu
356 Ovo je dio hadisa o ovjeku kojega
je ujela zmija, a koji je ve u cijelosti
citiran na strani 240.
251
dokaza iz sunneta. Osoba koja j e

imenovana n a tu dunost, ali nema
ime izdravati sebe i svoju porodicu,
nije obavezna besplatno poduavati
druge, ve moe naplatiti svoj rad.
Dunost voe jeste da namijeni sred
stva za potrebe vjere. Ako to ne uini,
onda je to dunost muslimana. Kada
je imenovan za halifu, nije imao ime
izdravati svoju porodicu. Uzeo je
odjeu i otiao na pijacu. Kada su mu
prigovorili, rekao je: "Kako u izdr
avati porodicu ? ! " Tada su ga vratili
i odredili mu plau. Svi hadisi koji
zabranjuju naplaivanje poduavanja
su bez osnove. Predanje Ibn Abbasa
prenosi Sa' d ibn Tarefe, a njegova se
predanja ne prihvaaju. Hadis Ebu
Hurejre prenosi Ebu Durhum, koji
nije poznat u enjacima. Hammad
ibn Selema nije prenosio hadise od
nekog s tim imenom. Prenosio j e
samo o d Ebul-Muhezzema, koji je,
takoer, neprihvatljiv. U lancu preno
silaca hadisa Ubade ibn Samita nalazi
se Mugira ibn Zijad, koj i prenosi
munker predanja, meu kojima je
i ovo. Posljednji hadis koji prenosi
Kavs357 prekinu tog je seneda. O ovoj
temi ne postoji utemeljen hadis po
kojem bi se moralo postupati. Hadis
koji prenose Ubada i Ubejj moe
se protumaiti tako da je taj ovjek
poduavao u ime Allaha, a potom
traio naknadu.
357
H a d i s U bade n aveden je na s t r a n i
2 50.
=-252=------"'--'Tejjir imama Kurtubij_""

a
_
_
_
_
_
_
_
_
_

uzimanja naknade za predvoenje u
namazu. Ehab prenosi da su Malika
upitali o ovjeku koji je unajmljen
da predvodi namaz tokom ramazana.
On odgovori: "Mislim da tu nema
nita loe." Pokuenost je vea kada
su u pitanju farz-namazi. afija, nje
govi sljedbenici i Ebu Sevr smatraju
da ne smeta obavljati namaz iza njega.
Evzai smatra da takav namaz nije
ispravan. Ebu Hanife i njegovi sljed
benici taj namaz smatraju mekruhom
(pokuenim) . Ibn Abdulberr kae da
je ovo pitanje vezano za prethodno
i da imaju istu osnovu.
Bit e navedena jo jedna osnova
ovog pitanja u suri Et-Tevba, ako
A llah da. Ibn Kasim smatra poku
enim poduavanje poezije i grama
tike uz naknadu. Ibn Habib kae:
"Ne smeta u najmiti nekoga zbog
poduavanja poeziji, knjievnosti i
historiji. Pokuena je poezija u kojoj
se spominje vino, nemoral i satira."
Ebul-Hasen el-Lahmi kae: "Iz ovog
miljenja proizlazi da je dozvoljeno
iznajmljivati i prodavati knjige." Kad
je rije o pjevanju i naricanju, tome
ni u kojem sluaju nije dozvoljeno
poduavati.
4. Darimi u svom Musnedu biljei
predanje Dahhaka ibn Musaa, koji
kae: "Sulej man b. Abdulmelik j e
bio u Medini i htio je otii u Meku.
Pitao je: 'Ima li ovdje neki od Po
slanikovih drugova?' Rekoe mu za
Ebu Hazima, pa on posla po njega.
Kada je Ebu Hazim uao kod njega,
on mu je rekao: 'Ebu Hazime, emu

ova otuenost?' 'Kakvu si otuenost
vidio kod mene, vladaru pravovjer
nih ? ' 'Doli su mi neki iz Medine,
ali ti mi nisi doao.' 'Vladaru pravo
vjernih, utjeem se A llahu da kae
ono to nije bilo. Do danas me nisi
poznavao, niti sam ja tebe vidio.'
Sulejman se okrenu M uhammedu
ibn ihabu ez-Zuhriju i ree: 'Starac
je upravu, a ja samo pogrijeio. Ebu
Hazime, zato mi mrzimo smrt ? '
Ebu Hazim mu ree: 'Zato to ste
upropastili svoj ahiret i izgradili svoj
dunjaluk. Mrsko vam je otii u rue
vine, a napustiti ono to je ureeno
i izgraeno.' Onda ga je pitao: 'Ebu
Hazime, kakav je dolazak pred Alla
ha?' On mu ree: 'Voo vjernika, za
onoga ko je radio dobro, taj je susret
s Njim kao susret onoga ko je bio
dugo odsutan od svoje kue pa se
sree sa svojim najbliima. Onaj ko
j e grijeio, srest e se s Njim kao
odbjegli rob sa svojim gospodarom.'
Sulej man je zaplakao, a onda rekao:
' ta li mene eka kod Allaha?' Ebu
Hazim mu ree: 'Svoj nefs i svoj ivot
postavi pred Allahovu knjigu, u kojoj
je rekao: ' estiti e sigurno u Dennet,
a grenici e sigurno u Dehennem. '
(El-Infitar, 1 3- 1 4) ' Sulejman upita:
'A gdje je Allahova milos t ? ' Ebu
Hazim odgovori: ' Vrlo blizu onih
koji su dobro inili. ' Sulejman upita:
'Ebu Hazime, koji su Allahovi robovi
najasniji?' On ree: 'Oni koji,su naj
bogobojaznij i i najestitiji.' 'A koja
su djela n ajvrednija ? ' 'Obavljanje
Sura EI-Bekara
farzova uz izbjegavanje harama.' 'A
koji je govor najbolji ? ' 'Izgovoriti
istinu pred O n i m od Koga t reba
strahovati i nadati se.' 'A koji je vjer
nik najbolje opremljen ? ' 'Onaj koji
provodi i prakticira robovanje Allahu
i druge ljude poziva tome.' 'A koji je
vjernik najvei gubitnik?' 'Onaj ko se
povodi i opravdava prohtjeve svoga
brata, mada on ini nepravdu, pa je
time prodao svoj ahiret za dunjaluk
nekog drugog.' 'A ta kae o onome
ime se mi bavimo?' 'A hoe li mi
oprostiti i nee mi zamjeriti ? ' 'Za
sigurno neu, jer je to savjet koji mi
daje.' 'Voo vjernika, tvoji su preci
potinili ljude sabljama i nasilu uzeli
ovu vlast. Nisu se posavjetovali niti
traili o tome miljenje ostalih mu
slimana. Pobili su mnoge muslimane
elei vlast, a sada ih nema. Kada bi
samo mogao osjetiti ta se o njima
govori ! ' Tada je j edan od prisutnih
rekao: 'Kako samo runo govori ! '
Ebu Hazim ree: 'Allah j e uzeo oba
vezu od uenih da e tumaiti znanje
ljudima i da ga nee kriti.' Sulejman
upita: 'Kako moemo ispraviti ovu
smutnju i nered ? ' 'Tako da uzme
ono to treba i da to dadne onome
kome pripada (vlast) .' 'A ko je to u
stanju?' 'Onaj ko se nada Dennetu i
strahuje od Dehennema. ' Sulejman
ree: 'Moli Allaha za mene.' E b u
Hazim ree: 'Allahu moj, ako je Su
lejman Tebi drag i mio, olakaj mu i
dunjaluko i ahiretsko dobro, a ako
Ti je neprijatelj, onda ga stavi tamo
gdje si Ti zadovoljan.' Sulejman ree:
253
'Kai mi neku oporuku i savjet.' Ebu

Hazim ree: 'Kratko u ti rei, veliaj
svoga Gospodara i uvaj se toga da
te vidi tamo gdje ti je zabranio da
bude, ili da te trai tamo gdje ti je
naredio da bude.' Kada je otiao,
poslao mu je stotinu dinara, s po
rukom da ih moe potroiti i da od
njega moe uzeti jo koliko eli. Ebu
Hazim ih vrati s porukom: 'Vladaru
pravovjernih, utjeem se Allahu da
je tvoje pitanje bilo uzaludno, a moj
odgovor sramotan. J a to ne bih elio
tebi, pa kako da elim sebi ? !
Kada j e Musa, sin Imranov, sti
gao do vode medjenske, zatekao je
oko nje mnoge ljude kako napajaju
stoku. Malo podalje od njih ugleda
dvije djevojke koje su stoku od vode
odbijale. ' ta vi radite?' - upita on.
'Mi ne napajamo dok obani ne odu'
- odgovorie one - 'a otac nam je ve
oma star.' On im je napoji, a onda ode
u hladovinu i ree: 'Gospodaru moj,
ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je
potrebna! ' Bio je gladan, uplaen i
nesiguran, ali je ipak traio od Gos
podara, a nije traio od ljudi. obani
to nisu primij etili, ali su djevojke
primijetile. Otile su svome ocu i
ispriale m u ta se desilo. Njihov
otac bio je uajb, a.s., i on ree: 'Taj
ovjek je gladan' i naredi jednoj od
njih: 'Idi i pozovi ga.' Kada je otila,
pokrila je lice i rekla mu: 'Otac moj
te zove da te nagradi zato to si nam
je napojio!' (El-Kasas, S l ) Musau j e
teko palo t o je spomenula '. . . da te
nagradi zato to si nam je napojio!',
254
Tej]ir imama KurtubiJ=

a
ali nije imao drugog izbora osim

da krene za njom. Bio je sam meu
brdima. Dok su tako ili, poeo je
puhati vjetar koji je njezinu odjeu
pripijao uz tijelo, tako da joj se ocrtavala zadnjica. Musa je izbjegavao
gledati u nju, ali bi mu s vremena
na vrijeme pogled skrenuo. Kada je
izgubio strpljenje, rekao je: 'Boija
ropkinjo, idi iza mene i govori mi
kuda treba ii.' Kada su stigli kod
uajba, o n se spremao da veera.
uajb ree: 'Mladiu, sjedni da jedemo.' Musa, a.s., ree: 'Utjeem se
Allahu! ' 'Zbog ega?', upita ga uajb,
'zar nisi gladan ?' 'Jesam', odgovori
M usa, 'ali se bojim da je to naknada
za pomo koju sam im pruio. Ja sam
iz kue koja ne bi prodala nita ni
za brdo zlata! ' uajb mu ree: 'Ne,
mladiu, ovo je moj obiaj i obiaj
mojih predaka. U goavamo gosta
i dijelimo hranu.' Musa tada sjede
i jede.
A ko su ovih stotinu dinara na
knada za ono to sam rekao, onda
su strv, krv i svinjsko meso u nunoj
situaciji vie dozvoljeni od ovog.
A ako ja imam udio u bejtul-malu,
onda slinih meni ima dosta. Ako
nas izjednai, onda u prihvatiti
n aknadu. U s uprotnom, nemam
potrebe za time. "'
Ovako treba slijediti Kur'an i po
slanike. Pogledaj mo ovog vrijednog
uenjaka koji nije htio uzeti naknadu
za svoje znanje, niti protuuslugu za
svoj savjet. Kazao je istinu javno, bez
straha i bojazni.
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
Boiji Poslanik, s.a.v.s., kae: "Ne

mojte da vas strah od nekoga sprijei
da kaete istinu ili postupite ispravno
u bilo kojoj situaciji."358 U Kur'anu
se kae: "Oni e se na Allahovu putu
boriti i nee se niijegprijekora bojati. "
(El-Ma'ida, 54)
Sehl ibn Abdullah kae: "Rijei ... i
samo se Mene bojte!' (El-Bekara, 4 1 )
znae - bojte se Mog iskonskog zna
nja o vama; ... i samo se Mene bojte!'
(El-Bekara, 40) ; bojte se kazne i pri
mamljivanja, jer Uzvieni kae: ... Mi
emo, malo po malo, a da oni nee ni
znati, u propast voditi. ' (El-A' raf, 182);
Jtllahove kazne se ne boji samo narod
komepropastpredstoji' _ bez izuzimanja
ni poslanika ni dobrih vjernika."
'
'
'
"I istinu s neistinom ne mijeajte i

istinu svjesno ne tajite!" (El-Bekara, 42)
Seid prenosi da je Katada o ajetu
"! istinu s neistinom ne mijeajte" re
kao: "Ne mijeajte judaizam i kran
stvo s islamom svjesni da je Allahova
vjera koja je primljena - islam, a da
su j udaizam i kranstvo novotarije
koje ne potjeu od Allaha."
Neistina je u govoru Arapa neto
to je kratkotrajno.
Komentatori Kur'ana razilaze se
o pitanju znaenja segmenta "! isti
nu s neistinom . . " Prenosi se da Ibn
.
15 8
Hadis biljei A hmed i sahih je,

vjerodostojan.
Sura El Bekara
Abbas i drugi kau d a to znai - ne
mijeajte istinu koju imate u Objavi s
neistinom. Ovdje se radi o promjeni
i zamjeni. Ebul-Alija kae: "Jevreji
su smatrali da e Muhammed biti
poslanik, ali nekom drugom. Zato
je nji hovo prihvaanje poslanstva
istina, a negiranje da je poslat i njima
neistina. " Ibn Zejd kae da se pod
istinom misli na Tevrat, a neistina
su promjene koje su oni izvrili oko
spomena Muhammeda, s.a.v.s., i dru
gog. Mudahid kae: "Ne mijeaj te
judaizam i kranstvo s islamom."
Ovo miljenje zastupa i Katada, kao
to je navedeno.
Miljenje Ibn Abbasa je najisprav
nije, zato to obuhvaa sva druga,
neka je Allah na pomoi.
Rijei "i istinu svjesno ne tajite!"
znae - ne taj ite istinu da j e Mu
hammed, s.a.v.s., istina. Prema tome,
oni nijeu istinu iz prkosa. Uzvieni
nije potvrdio da oni posjeduju zna
nje, ve im zabranjuje da kriju ono
to znaju. To ukazuje na opasnost
preputanja grijehu onoga ko pos je
_
duje neko znanje i da je takav OVJek
vei grenik od neznalice. O ovome
e biti vie rijei kod tumaenja ajeta:
"Zar da od drugih traite da dobra
djela ine?" (El-Bekara, 44)
E ;jll Tj 6Lll Jh)
(\i l
"Molitvu obavljajte i zekat dajite i

zajedno s onima koji molitvu obavljaju
i vi obavljajte!" (El-Bekara, 43 )
2 55
Ovaj ajet sadri trideset etiri

pt tanJa:
l . Rijei "Molitvu obavljajte" im
perativ su ije je znaenje stroga oba

veza. O tome nema razilaenja. Ve
je bilo rijei o znaenju obavljanja
namaza i nekim propisima o ovom
obredu, hvala Allahu.
2. Rijei U zvienog "i zekat da

jite " takoer stavljaju propis zekata
u strogu obavezu.
3. Rije zekat () znai povea
nje, porast. Zekat je tako nazvan zato
to se njime poveava imetak kroz
beriet ili uveanje profita.
4. U lema razliito t umai o ka
kvom se zekatu ovdje radi. J edni
kau da se radi o obaveznom zeka
tu, zato to je spomenut uz namaz.
Imami navode predanje Ebu Seida
el-Hudrija u kojem st ?.j i da je Po
slanik, s.a.v.s., kazao: "Zito i hurme
ne podlijeu zekatu ako ih je manje
od pet (devinih) tovara. Zekatu ne
podlijeu ni deve ako ih j e manje
od pet (i to da su starosti izmeu
tri i deset godina) , kao ni ita drugo
(od gotovine) ako ga je manje od
pet oka. "359 Ovo e biti objanjen
u tumaenju sure El-En'am. U sun
Et-Tevba bit e rijei o zekatu na
gotovinu i stoku, kao i na imetak koji
ne podlijee zekatu, uz tumaenje
ajeta "Uzmi od dobara njihovih ze
kat. " (Et-Tevba, 1 03) Sadekatul-fitr
m

hima, Tirmizi, Nesai, Ebu Davud i
Ahmed.
5.::.
::.
2.::.
6. .
""""'11
efiir imama Kurtubi a
_
_
_
_
_
_
_
_
Kae se da je ruku' istaknut zato to

se lsraeliani nisu pregibali u svoj im
molitvama. Prema drugom miljenju,
razlog je to to je pregibanje bio
najtei postupak u dahilijjetu. Tako
je jedan od muslimana - mislim da
je to bio Imran ibn Husajn - rekao
Poslaniku, s.a.v.s.: "Pod uvjetom da
se stojei pregibam." Kada je islam
uao u njegovo srce, s lahkoom je
obavljao pregibanje u namazu.
7. Vjerom propisani ruku' obavlja
se tako to se ovjek pogne prema
naprijed, drei lea i vrat u vodorav
nom poloaju, drei koljena otvo
renom akom. Kada se tijelo umiri,
izgovara se t--;il J 0 ("Subhane
Rabbijel-azim" - "Slavljen neka je
moj Gospodar U zvieni") . To je
minimum. Muslim biljei Aiino
predanje: "Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
zapoinjao je namaz tekbirom, a
uenje u namazu Fatihom; na ruku'u
je lea i glavu drao poravnate ... "362
Buhari navodi predanje Ebu Hu
mejda es-Saidija: "Kada bi Vjerovje
snik, s.a.v.s., inio seddu, on bi na
tlo spustio svoj nos i elo, odmakao
bi ruke od bokova a dlanove bi stavio
naspram ramena."363
H adis biljee Bu hari i Musli m u Sahi
8. Ruku' je farz, prema Kur'anu
hima, Ehu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn
Mad a, Darimi, Ahmed i Malik: "Od i sunnetu, kao i sedda. Osnova su
Abdullaha ibn Omera, r.a., prenosi se da rijei Uzvienog: ". . . molitvu obav
je Boiji Poslanik, s.a.v.s., stavio ljudima ljajte i Gospodaru svome se klanjajte. "
nije doslovno spomenut u Kur'anu.

Prema Malikovu miljenju, spomenut
je indirektno u ajetu "Postii e ta
eli onaj koji se oisti i spomene ime
Gospodara svoga pa molitvu obavi!''
(El-A'la, 1 4- 1 5) Taj propis mufe
sstn razmatraju pri tumaenju sure
El-A'la, a ja u to uiniti u ovoj suri,
kod ajeta o postu, zato to Boiji
Poslanik, s.a.v.s., kae: "Sadekatul
fitr je propisan u ramazanu", veui
taj propis za ovaj mjesec.360
S. Uzvieni kae: (i;S'jl))- "mo
litvu obavljajte. " Ruku u osnovi znai
pregibanje, poklanjanje nekom.
6. Ulema se razilazi o tome zato
je ovdje molitva nazvana ruku 'om
(pregibanjem) . Jedni kau da j e
pregibanje ovdje istaknuto zato to
predstavlja rukn (neizostavni dio)
namaza.
Ovo se ne odnosi samo na ruku'.
Vjera namaz naziva izgovaranjem
Kur'ana, a rekat seddom. Uzvieni
kae: ". . . i molitvu (uenje Kur 'ana)
u zoru. " Poslanik, s.a.v.s., kae: " Ko
prispije makar na jednu seddu u de
matu, prispio je na namaz."36 1 Stanov
nici Hidaza rekat nazivaju seddom.
360
.H. t
u obavezu davanje sadekatul-fitra uz

ramazan, i to jednu mjericu (sa') hu rm i
i l i jema za svakog muslimana - bio
slobodan ili rob, mukarac i l i ena."
Hadis bi ljee Muslim u Sahihu, Nesai,

I bn Mada i Ahmed.
.12 H adis je sahih. Hadis je prethodno

citi ran na strani 1 09.
31'3 Hadis b i ljei Buhari u Sah ih u, Ehu
Davud, Tirmizi, Nesai, I bn Mada,
Darimi i A h med.
Sura El-Bekara
257
(El-Hadd, 77) Sunnetom s u pro tijela.'' Ovo miljenje e rihvaaju i

pisana j o dva uvj eta - s m irenost Ebu Haj sema i Ibn Ebu Sejba. Ishak
i pauza izmeu dviju seddi. N a kae: "Ako se uini sedda samo s
in obavljanja ruku'a objanjen j e jednim od tih dijelova tijela, namaz
prethodnim hadisom. Ebu Humejd nije ispravan. " Evzai, Seid ibn Abdu
es-Saidi prenosi da je Vjerovjesnik, laziz, Ibn Abbas, Seid ibn Dubej r,
s.a.v.s., kada bi inio seddu, na tlo !krima i Abdurrahman ibn Ebu Lejla
spustio svoj nos i elo, odmakao bi smatraju obaveznim sputanje nosa
ruke od bokova, a dlanove bi sta na tlo. J edna grupa uenjaka smatra
vio naspram ramena. Hadis biljei da je dovoljno spustiti samo elo.
Tirmizi, kao hasen-sahih. Muslim Ovo je miljenje Ataa, Tavusa, Ikri
navodi Enesovo predanje u kojem me, Ibn Sirina i Hasana el-Basrija, a
stoji da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: podrava ga i afija, Ebu Sevri, Jakub
"lzravnajte tijelo svoje na seddi. i Muhammed.36 7 Ibn Munzir smatra
Nemoj te svoje podlaktice poloiti da onaj ko spusti elo u seddi, a
na tlo kao to to ini pas kad lei. "364 ne spusti nos, ili spusti nos, a ne
B e ra prenosi da j e Pos l a n i k, spusti elo, jeste poinio greku, ali
s.a.v.s., rekao: " Kada ini seddu, je namaz ispravan. Ovo je miljenje
i Nu' mana. Ibn Munzir kae: "Ne
spusti ake, a podigni laktove.''365
Mejmuna, Poslanikova, s.a.v.s., su znam da je iko prije ili poslije njega
pruga prenosi: "Kada je inio seddu, zastupao ovo miljenje."
Poslanik, s.a.v.s., podizao je laktove
Ispravno je da se u namazu moraju
tako da mu se vidjela bjelina ispod spustiti i elo i nos, na osnovu pret
pazuha, a potom je sjedio na lijevoj hodno navedenog Ebu Humejdova368
butini." 366
hadisa. Buhari navodi predanje Ibn
9. U e njaci se razilaze o seddi Abbasa u kojem stoji da je Poslanik,
osobe koja spusti elo na zemlju, a ne s.a.v.s., rekao: "Nareeno mi je da
spusti nos; ili spusti nos, a ne spusti seddu obavljam sa sedam organa
elo. Malik kae: "Obavezno je uini (kostij u) : elom (pokazujui ru
ti seddu sputajui i elo i nos." Ovo kom na svoj nos), dvjema rukama
miljenje podravaju Sevri, Ahmed i (dlanovima) , kolj enima i vrhovi
Nehai. Ahmed kae: "Nije dovoljno ma dvaju stopala te da ne podiem
spustiti samo jedan od ovih dijelova odjeu i kosu. "369 Ovo je detaljan
364 Hadis biljee Bu hari i Muslim u Sahi
hima, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, I bn
Mada, Dari m i i Ahmed.
m
J(,(,

Hadis biljee Muslim u Sahihu, Darimi
i Ahmed.
16 7
36H
U enici Ebu Hanife,Jakub ibn Ibrahim

i Muhammed ibn Hasan.
Hadis je citiran na strani 2 5 7.
369 Hadis biljee Bu hari i Muslim u Sahi

hima, Ebu Davud, T i r m i z i , Nesai,
Darimi i A hmed.
2 58
Tefiir imama Kurtubi;_.!:!

a
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
prikaz namaza iz kojeg se nita ne

l l . Kada j e U zvieni n aredio:
moe i zostaviti, a Allah n ajbolje "Molitvu obavljajte i Gospodaru
zna. Prenosi se da je Malik smatrao svome se klanjajte! ", neki od naih
da je dovoljno spustiti samo elo, uenjaka kazali su: "Dozvoljeno je
kao to su smatrali Ata i afija. Mi obaviti ruku' i seddu, takoer i
prihvaamo njegovo prvo miljenje, stajanje. Pri tome nije uvjetovana
prema kojem namaz nije ispravan smirenost. U obzir u zimaju puki
ukoliko se i nos ne spusti u seddi. pojam, kao da nisu uli utemeljel O. Mekruh je initi seddu preko ne hadise koji govore o nitavnosti
svitka turbana, makar to bio samo namaza u kojem nema smirenosti.
jedan ili dva sloja. Odjea koja po- Ibn Abdulberr kae: "Nije ispravan
kriva koljena i s topala ne s m eta. ruku', sedda, stajanje nakon ruku'a
Najbolje je kada postoj i direktan niti sjedenje izmeu dviju seddi
kontakt izmeu tla i dijela tijela koji sve dok se tijelo potpuno ne smiri
se sputa na seddu. Ukoliko postoji u tom poloaju." Ovo je miljenje
n e ka p repreka na zemlj i, t reba j e utemeljeno na ispravnim predanjima i
ukloniti prije stupanja u namaz. Ako zastupa ga veina uleme i analitiara.
to nije uraeno prije poetka namaza, Ibn Vehb i Ebu Mus'ab ovo miljenje
moe se obrisati jedanput u namazu. prenose od Malika. Kadi Ebu Bekr
Muslim biljei predanje MuajkibaJ7o ibn el-Arebi kae: "Mnogobrojna su
u kojem stoji da je Boiji Poslanik, predanja od Ebul-Kasima o tome da
s.a.v.s., rekao za ovjeka koji ravna je pauza obavezna, ali ne i smirenost."
tlo na kojem je inio seddu: "Ako Ovo j e velika zabluda, zato to je
to ve neko mora uiniti, onda neka Poslanik, s.a.v.s., to inio, naredio i
tome poduavao. Ako je Ibn Kasim
otrese jednom ! "3 71
imao izgovor zato to do njega nisu
Enes ibn Malik kae: " Klanjali
doprli ovi hadisi, onda vi, koji sve to
smo s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., pa
znate, nemate izgovora!
bi neki meu nama pri velikoj vruini stavljali okrajak svoje odjee na
Nesai, Darekutni i Ali ibn Abdu
mjesto gdje su inili seddu."372
laziz biljee predanje Rifaa ibn Rafia:
"Dok smo u damiji sjedili s Poslani
.170 Ibn Ebu Fatima ed-Devsi, savezn i k
B e n u Abdu- emsa. Sudjelovao je u kom, s.a.v.s., doe neki ovjek, klanja
obje hidre i u svim bitkama. Umro namaz nabrzinu i poto ga zavri,
nazva selam Poslaniku, s.a.v.s., a on
je oko 37. h. g.
1
37 Hadis biljee Bu hari i Muslim u Sahi mu ree: 'Neka je i sa tobom mir,
hima, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, I bn vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao.'
M ada i A h med.
On se vrati, ponovo klanja, a mi smo
372
Hadis biljee Buhari i Musli m u Sahi

hima, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, I bn
Mada, Darim i i Ahmed.
Sura El-Bekara
gledali ta nedostaje njegovu namazu.
Potom doe i nazva ponovo selam.
Poslanik, s.a.v.s., ree: 'Neka je i sa
tobom (mir) , vrati se i klanjaj, jer
ti nisi klanjao."' Hemmam373 kae:
"Ne znam je li mu to naredio dva
ili tri puta." " ovjek na kraju svega
toga ree: ' Pogrijeio sam, ali n e
znam gdje sam pogrijeio u nama
zu. ' Boiji Poslanik, s.a.v.s., ree:
'Namaz nee biti potpun sve dok ne
upotpunite abdest, kao to je Allah
naredio - operete lice, ruke do iza
lakata, potarete glavu i operete noge
do lanaka. Potom prouite tekbir i
uputite Allahu zahvalu. Zatim pro
uite El-Fatihu i neto iz Kur'ana.
Nakon toga prouite tekbir i odite
na ruku', spustivi ake na koljena
i potpuno se u mirite. Zatim izgo
vorite 'Semiallahu limen hamideh'
i u potpunosti se upravite, sve dok
svaka kost ne doe na svoje mjesto.
Nakon toga se spustite na seddu i
smirite se drei elo na zemlji. Na
kraju se smirite u sjedeem poloaju,
uspravljenih lea. ' Opisao je etiri
rekata namaza sve dok nije rekao:
'Nije potpun namaz sve dok se ovo
ne obavi. "'374
259
shvati vanost ovih predanja i oskr

navi ono to mu je Allah propisao,
taj je odbio primjenu onoga to mu
je Alejhisselam dostavio. Na njega
se odnosi ajet: njih smijenie zli
potomci, koji molitvu napustie i za
poiudama pooe. " (Merjem, 59) O
tome e se opirnije govoriti kod
tumaenja te sure, ako Bog da.
Buhari navodi predanje Zejda ibn
Vehba: "H uzej fa je vidio ovjeka da
nepravilno obavlja ruku' i seddu.
Rekao mu je: 'Nisi obavio namaz.
Kada bi (sada) umro, ne bi umro kao
pripadnik Muhammedove vjere."'375
1 2. ". . . s onima koji molitvu obav

ljaju. " Neki komentatori Kur'ana
smatraju da u poetku namaz nije
bio propisan u dematu, ali da j e
ovim rijeima (s onima) t o propi
sano. Uenjaci se razilaze o pitanju
demata. Jedni smatraju da j e to
potvren sunnet i da treba kazniti
onoga ko uporno izostaje iz dema
ta bez opravdanja. Drugi smatraju
da je to farzi-kifaje. Ibn Abdulberr
kae: " Ovo je ispravno miljenje,
zato to se svi slau da se ne smije
desiti da neka damija ostane bez
klanjaa." Ako se uspostavi demat u
Ovo je openiti prikaz namaza nekoj damiji, onda pojedinac moe
u Kur'anu. Poslanik, s.a.v.s., duan klanjati u svojoj kui, na osn ovu
je poduavati ljude ovom propisu hadisa: "Namaz u dematu vrednij i
i dostaviti im poruku. Onaj ko ne je od samostalnog namaza 27 puta."376
m
Hcmmam ibn Jahja es-San'ani, jedan

od prenosi laca hadisa.
374
Hadis bilj ee Nesai, A h med i hasen

je, dobar.
m
3 76
Predanje je vjerodostojno, ali se radi

o rijeima Huzejfe, r.a.
hima, Tirmizi, Ibn Mada i Ahmed.
a
=
2-=ifiir imama Ku rtubi,;_-=
6-=0
Tt
Hadis biljei Muslim. Ebu Hurejra kue. Allahov Poslanik, s.a.v.s., dao
prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: mu je olakicu i, taman to se slijepac
"Namaz u dematu vredniji j e od okrenuo da ode, Allahov Poslanik,
s.a.v.s., zovnu ga i upita: ' uje li
samostalnog namaza 25 puta. "377
poziv za namaz?' ' ujem', odgovorio
Davud s matra da je obavljanje
je slijepac. 'Onda se odazovi pozivu!',
namaza u dematu obaveza svakom
kazao mu je Poslanik."3 80
pojedincu, a naroito duma-namaz.
On se poziva na rij ei Pos lanika,
Ebu Davud u svom predanju na
s.a.v.s.: "Nema namaza za damijskog vodi: "Nemam za tebe opravdanja" 38 1
komiju osim u damiji. "378 Hadis Hadis prenosi Ibn Umm Mektum,
navodi Ebu Davud, a kao sahih ocje navodei da je on bio pitalac.
njuju Ebu Muhammed Abdulhakk.379
Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Bo
Ovo miljenje zastupaju Ata ibn Ebu
iji
Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Ko uje
Rebah, Ahmed ibn Hanbel, Ebu
Sevr i drugi. afija kae: " Izostati poziv na namaz, pa izostane bez
iz demata moe samo onaj ko ima opravdanja ... " "A ta je opravdanje?",
opravdanje." Ovo navodi Ibn Mun upitae. " St rah ili bolest - namaz
zir. Muslim biljei predanje u kojem m u nee biti primljen."3 8 2 Ovo je
Ebu Hurejra kae: "Kod A llahova p redanje vjerodostojno kao rijei
Vjerovjesnika, s . a.v. s., doao je jedan Ibn A bbasa: " Ko uje ezan, a ne
slijepi ovjek, i upitao ga: 'Allahov doe u damiju, namaz mu nee
Poslanie, ja nemam vodia koji bi me biti primljen. " Kasim ibn Asbagm
vodio u damiju na namaz', traei navodi ga u svojoj knjizi kao Ibn
od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da mu dad Abbasovo predanje u kojem stoj i
ne olakicu da obavlja namaze kod da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: " Ko
uje poziv, a ne odazove se, njegov
Had is biljee Buhari i Muslim u Sahi namaz nije ispravan, osim ako nema
hima, Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed. valjanog razloga." Lanac prenosilaca
Hadis je daif. I spravan je jedino kao je ispravan. Ibn Mes'ud kae: " U
m e v k u f predanje (od p l e m e n i t i h
nae vrijeme samo s u osvjedoeni
ashaba). Biljee ga Hakim, Darekutni,
munafici izostajali iz demata."
Bejheki i I bnul-Devzi u djelu Vahijat,
_ ___ _ _ _ _ __
_
__ _ _ _ _ _
377
kao predanje Ebu Hurejre. Predanje je

vjerodostojno kao rijei Alije.
79
Hadi s se ne nalazi kod Ebu Davuda.

Njemu ga pripisuje samo Zejlei. Kad je
rije o tvrdnji da ga Kadi Abdulhakk
ocjenjuje sah i hom, n i ko drugi osim
autora to ne navo d i . Hadis daifom
ocjenjuje Albani u djelu lrva i to je
tana ocjena.
380
381
382
383
Hadis biljee Muslim u Sahihu i Nesai.

Hadis biljee Ebu Davud, Ibn Mad a
i Ahmed, i sah ih je, vjerodostojan.
H adis biljee Ebu Davud i Ibn Mada,
i sahih je, vjerodostojan.
Imam, hafiz i uenjak iz Andalusa.
Napisao je knjigu po uzoru na Ebu
Davudov Sunen. Umro je 340. h. g.
Sura El-Bekara
Poslanik, s.a.v.s., kae: "Muna
fici se od nas razlikuju po prisu
s tvu j aciji i sabah-namazu, jer ih
oni izostavlj aj u . "384 I b n M u n z i r
kae: " O d nekoliko Poslanikovih,
s.a.v.s., ashaba prenosi se izjava: 'Ko
uje ezan i izostane iz demata bez
opravdanja, namaz mu nije ispravan."
Meu ovim ashabima su Ibn Mes'ud
i Ehu Musa el-E'ari.
Ebu Davud biljei predanje Ebu
Hurej re u kojem stoji da je Posla
nik, s.a.v.s., rekao: "Zaokupljala me
misao da naredim da se proue ezan
i ikamet i da odredi m ovjeka da
predvodi namaz u dematu, a zatim
da krenem s ljudima, sa svenjevima
suhog prua, prema kuama onih koji
nisu bili u dematu pa da im kue
njihove vatrom sagorim! "385 Ovo su
argumenti uenjaka koji smatraju
da je obavljanje namaza u dematu
obaveza (farz) . Dos lovni s m is ao
ovih predanja ukazuje na to. Ipak,
veina uenjaka hadise tumai kao
isticanje vanosti obavljanja namaza
u dematu, na to u kazuju hadisi
Ibn U mera i Ehu Hurejre. Rij ei
ashaba i hadis u koje m se navodi
mJe mu Ispravan namaz tumace
''
3 4
"
Hadis je garib, usamljeno predanje,

u ovoj verziji. Navodi ga Taberani u
Kebiru, p rema Medim eu , od Dabira,
kao rijei Poslani ka, s .a .v. s . : " Naj
tei namazi za munafike jesu jacija i
sabah . . .
"
Hadis bi ljee Bu hari i Muslim u Sah i

hima, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Mad a,
Darimi i Ahmed.
261
kao potpunost i ispravnost namaza.

Rijei Poslanika, s.a.v.s., upuene
Ibn U mm Mektumu t umae kao
preporuku. Prema njima, ak n i ri
jei " zaokupljala me m isao . . . " n e
ukazuju n a obaveznost, zato to je
on to pomiljao, a nije uinio. To je
izraz upozorenja munaficima koji su
izostavljali duma-namaz i namaz u
dematu.
U tom smislu Muslim biljei da
je Abdullah rekao: " Kome je drago
da sretne Allaha sutra (tj. na Sud
njem dan u ) kao m u s l i man, n eka
uva namaze i neka se odazove kad
god bude pozvan na njih, jer doista
je Allah propisao vaem Poslaniku,
s.a.v.s., sunnete upute, a doista su oni
od sunneta upute. Kada biste klanjali
namaze u svojim kuama kao to kla
njaju oni koji nisu doli u demat u
svojim kuama, ostavili biste praksu
svoga poslanika, a ako biste ostavili
praksu svoga poslanika, otili biste u
zabludu. Nema nijednog ovjeka koji
se oisti za namaz i to lij epo uradi,
zatim se uputi ka nekoj od damija, a
da mu Allah ne upie za svaki korak
koji napravi dobro djelo, uzdigne ga
za jedan stepen i obrie mu njime
jedno loe djelo. Doista sam vidio
da niko od nas (ashaba) ne naputa
namaz u dematu, osim licemjer ije
je licemjerstvo bilo poznato. ovjek
bi bio doveden na namaz i morala bi
ga dvojica ljudi pridravati da bi se
2 :...._
2""'a "
6!:
!::.
____,11
'ejjir imama Kurtubi;_-"
uspravio i stao u saff."3 86 Ovaj ashab
1 3. Uenjaci se razilaze o tome
ukazuje na to da je namaz u dematu da li je ova nagrada vezana za bilo
sunnet upute, a da izostajanje vodi u koji demat ili samo za onaj koji se
zabludu. Zato je Kadi Ebul-Fadl Ijad uspostavi u damiji. J er, za demat
rekao: "Uenjaci se razilaze o pitanju su vezane neke radnje koje se mogu
u druivanja u ostavljanju sunneta obavljati samo u damiji. Prihvatlji
da li to zahtijeva sankcioniranje ili vije je miljenje da je nagrada vezana
ne. Ispravno j e da zahtijeva, zato za svaki demat, zato to je to opis
to se na taj nain ukidaju sunneti. " za koji se odredba vezuje, a Allah
Prema tome, ukoliko se sunnet iz najbolje zna. Kad je rije o koraa
vrava, namaz ponaosob je ispravan. nju prema damiji i dolasku u nju
samo zbog namaza, to su dodatne
M u s l i m navodi predanje Ebu
nagrade, izvan nagrade demata, a
Hurejre u kojem stoji da je Boiji
Allah najbolje zna.
Poslani k, s.a.v.s., kazao: " Klanja
1 4. Ulema se razilazi i o tome
nje u dematu vrednij e je vjerniku
da
li
jedan demat moe biti supe
dvadeset pet puta od namaza koji
obavi sam u svojoj kui ili svome riorniji nad drugim zbog brojnosti
duanu (radnom mjestu) . Kada neko demata ili vrijednosti imama. Malik
od vas lijepo u zm e abdest i doe kae da ne moe, a Ibn Habib da
u damij u iskljuivo radi namaza, moe. Poziva se na rijei Poslanika,
on nee koraiti nijedan korak a da s.a.v.s.: "Namaz dvojice ljudi vred
ga Allah nee za to uzdii za jedan niji je od namaza ponaosob; namaz
stepen i skinuti s njega jedan grijeh trojice ljudi vredniji je od namaza
sve dok ne ue u damiju. Poto ue dvojice. to je vie klanjaa, Allahu
u damiju, smatra se da je u namazu je drae."3 88 Hadis prenosi Ubejj ibn
sve dok se bude u damiji zadravao Ka'b, a biljei ga Ebu Davud. Lanac
i klanjao, a meleki e se, sve dok je prenosilaca je krhak.
na mjestu gdje je klanjao, moliti za
1 5. Ulema se razilazi o tome da li
njega rijeima: 'Al lahu na, oprosti ovjek kad klanja namaz u dematu
mu, Allahu na, smiluj mu se', sve treba taj namaz obaviti i u drugom
dok ne izgubi abdest."38 7
dematu. Malik, Ebu Hanifa, afija
i njihovi sljedbenici kau da namaz
Vjerodostojno kao mevkuf predanje,
rijei plemenitih ashaba, a biljee ga treba ponoviti onaj ko je klanjao
Mu slim u Sahihu, Ebu Davud i Nesai, ponaosob, u kui sa supru gom ili
i ima status hadisa Poslanika, s.a.v.s., izvan kue. Onaj ko j e klanjao u
jer u lazi u temu o kojoj ashabi nisu dematu, ponovit e namaz ukoliko
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
>R6
govorili po svom miljenju.
Hadis biljei Muslim u Sahihu, ve je

citiran na strani 260.
388
Had is biljee Ebu Davud i Ibn Mad7.. a,

i hasen je, dobar.
Sura El-Bekara
je demat broj niji. Ahmed ibn Ha
nbel, Ishak ibn Rahvejh i Davud ibn
Ali3 89 smatraju da je onome ko je ve
obavio namaz u dematu dozvoljeno
ponoviti namaz, ukoliko eli. Takav
e se namaz smatrati sunnetom ili
nafilom. Ovo miljenje prenosi se
i od Huzejfe ibn Jemana, Ebu Mu
saa el-E'arija, Enesa ibn Malika,
Silaa ibn Zufera, a'bija, Nehaija, a
podravaju ga i Hammad ibn Zejd
i Sulejman ibn Harb.
2 63
istog znanja, neka p redvodi onaj

koji bolje poznaje sunnet. Ako i to
poznaju podjednako, neka predvodi
onaj koji je prvi obavio Hidru, a ako
su i u tome isti, neka predvodi onaj
koji je prvi primio islam. Nemojte ni
poto biti imam drugome tamo gdje
on i ma vlast i nemojte u tuoj kui
sjedati na domainovo mjesto, osim s
njegovom dozvolom ! "392 Ebu Davud
biljei da je u'ba pitao Ismaila: "Koje
je domainovo mjesto? " "Njegova
postelja", odgovori. Tirmizi biljei
ovaj hadis u predanju Ebu Mes'uda,
uz napomenu da je hasen-sahih i da
ulema postupa po njemu.
Malik se poziva na rijei Poslani

ka, s.a.v.s.: "Ne obavlja se isti namaz
dva puta u jednom danu."390 Neki
uenjaci smatraju da ne treba klanjati.
Sulejman ibn J esar navodi da je Ibn
Oni kau da namaz u dematu
Omer zastupao to miljenje. Ahmed i
treba predvoditi o naj koji najvie
Ishak slau se da se ovaj hadis odnosi
zna iz Allahove knjige i koji najbo
na onoga ko klanja farz-namaz, a
lje poznaje sunnet. Kau, takoer,
potom u drugom dematu zanijeti
da namaz treba predvoditi ovjek
isti farz-namaz. Ukoliko s drugim
visoka poloaja. Neki kau da kada
imamom zanijeti sunnet, onda se to
domain dozvoli gostu da predvodi
ne rauna kao ponavljanje. Za one
namaz, onda to ne smeta. Prem a
kojima je naredio da ponove namaz u
drugima, t o je mekruh, a sunnet j e
dematu, Poslanik, s.a.v.s., kae: "To
d a domain p redvodi namaz. Ibn
e vam biti na fila. "391 Hadis prenose
Munzir kae: "Prenosimo da je E'as
Ebu Zerr i drugi.
ibn Kajs dao prednost jednom mla
1 6. Muslim biljei predanje Ebu diu da p redvodi namaz, rekavi :
Mes'uda da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: 'Dao sam prednost Kur'anu."' Meu
" N e ka namaz u dem atu predvo onima koji smatraju da demat treba
di onaj koji najvie zna napamet iz predvoditi onaj ko najvie zna iz
Allahove knjige. Ako se nau dvojica Kur'ana jesu Ibn Sirin, Sevri, Ishak
i racionalisti. Ibn Munzir takoer
m Ez-Zahiri, koji je ve citiran.
zastupa ovo miljenje zato to ono
m

hasen je, dobar.
3 1 Hadis biljee Ebu Davud, Tirmizi i

Ahmed.
392

Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Mada i
Ahmed.
2 64
Tefsir imama Kurtubij

a
odgovara sunnetu. Malik kae: "De

mat treba predvoditi najueniji o
vjek, ako je njegovo stanje dobro, a
mjerilo je i starosna dob." Evzai kae:
"Predvodit e ih najbolji poznavalac
fikha." Isto miljenje dijele afija i
Ebu Sevr, pod uvjetom da zna uiti
Kur'an. Poznavalac fikha zna kako
e postupiti u raznim situacijama u
namazu. Hadis podrazumijeva, pre
ma njima, da je ashab koji je najvie
znao iz Kur'ana istovremeno najbolje
poznavao i propise. Ashabi su se
bavili prouavanjem Kur'ana, a imali
su obiaj nazivati fakihe uaima.
J o jedan dokaz jeste to to je Boij i
Poslanik, s.a.v.s., u bolesti prepustio
Ebu Bekru da predvodi namaz, zbog
njegove vrijednosti i znanja. Ishak
kae da mu je to prepustio kao znak
da on treba naslijediti i hilafet. Ovo
miljenje navodi Ebu Omer u Temhi
du. Ebu Bekr el-Bezzar prenosi hasen
predanje Ebu Hurejre u kojem stoji
da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Kada
pu tujete, neka namaz predvodi onaj
ko bolje poznaje Kur'an, makar bio
mlai. A onaj ko predvodi namaz,
taj je voa (emir) ."33 Ovaj hadis od
Ebu Hurejre navodi samo Bezzar.
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
koji su tuda prolazili pitali: ' ta je s

ovim svijetom ? ta je s ovim svije
tom ? Ko je ovaj ovjek ? ' 'Tvrdi da
ga je Bog poslao s Objavom, (ili) da
mu je objavio to i to', odgovarali su,
a ja sam te rijei pamtio tako kao da
s e one ureZUJU u mOJU memOriJU.
.
. .
Veina arapskih plemena odgaala

j e prihvatanje i s lama dok ne vide
kako e se zavriti pohod na Meku.
'Nek se on sa svojim narodom obra
una', govorili su, 'pa ako nad njima
odnese pobjedu, onda je istina da je
poslanik! ' I kada se pohod na Meku
zavrio, sva su plemena pourila da
prihvate islam. Moj je otac to uinio
prije ostalih iz naega plemena i kada
se vratio, rekao je: 'Tako mi Boga,
dolazim vam, uistinu, od Vjerovjesni
ka, s.a.v.s., koji poruuje: 'Obavljajte
taj i taj namaz u to i to vrijeme, a taj
i taj u to i to vrijeme. Kada nastupi
vrijeme namaza, neka neko od vas
proui ezan, a u namazu neka vas
predvodi onaj izmeu vas koji zna
najvie Kur'ana!"
Raspitivali su se i ustanovili da ja,

zahvaljujui onome to sam nauio
Dakle, dozvoljeno j e da dijete od putnika koji su prolazili, znam
predvodi demat ukoliko umije uiti. najvie pa su me s tavili preda se,
iako sam imao samo est ili sedam
Buhari u Sahihu navodi predanje godina. Na meni je bio ogrta koji
Amra ibn Seleme: " ivjeli smo na bi se, kada bih inio seddu, povla
prometnom mjestu pa bismo putnike io navie, tako da je jedna ena iz
mahale rekla: 'Zar neete pred nama
.J9.J B i ljei ga Bezzar kao hasen predanje,
prema tvrdnji autora, kao predanje pokriti zadnjicu vaeg uaa? ! ' Tako
su oni kupili materijal i skrojili mi
Ebu Hurejre. Hadis je hasen, dobar.
Sura El Bekara
265
galabiju, kojoj sam se obradovao vie uenje "ijjaki na 'budu " umjesto "ij
jake na 'budu ", ili "en 'amti " umjesto
nego iemu drugom. "394
Hasan el-Basri i Ishak ibn Rahvejh "en 'amte". Prema nekima, vano je
su meu onima koji dozvoljavaju da praviti razliku izmeu harfova ta i
malodobna djeca predvode demat. dad. Onaj ko ne pravi razliku izmeu
Ibn Munzir to odobrava ukoliko je tih dvaju harfova, ne moe biti imam.
dijete svjesno i sposobno obavljati Neki uenjaci dozvoljavaju da takva
namaz, zato to se na njega tada osoba p redvodi namaz u koliko i
odnosi hadis: "Neka namaz u de drugi klanja ne pravi razliku izmeu
matu predvodi onaj koji najvie zna tih harfova. Nai uenjaci kau da
. K ur , ana "395 b ez IZUZimanJa;
.
.
. kao nepismen ovjek ne moe predvo
tz
i prethodno navedeni hadis Amra d ti pismenog. Ovaj stav podrava
ibn Seleme. afija u jednom preda i Safija. Ukoliko nepismen predvo
nju kae: "Smije predvoditi dnevne di nepismenog, namaz je ispravan.
namaze, ali ne smije duma-namaz." Ebu Hanifa kae: "Ako nepismen
Prije toga j e govorio: " Ko moe ovjek predvodi demat pismenih
predvoditi dnevne namaze, moe i nepismenih ljudi, nikome namaz
predvoditi i bajram-namaze, premda nije ispravan. " Ebu Jusuf zauzima
je za mene mekruh da te namaze drugaiji stav i tvrdi da j e ispravan
predvodi neko drugi osim vladara." n amaz i mamu i nepismenim de
Evzai kae: " Dn evne n am aze n e atli_j ama. J edna frakcija smatra da
moe predvoditi maloljetan djeak, Je svtma namaz ispravan, zato to
osim ako u cijelom drutvu niko ne su svi izvrili farz. To j e isto kao
zna uiti iz Kur'ana. Tada malodoban kada ovjek pod tejemumom klanja
djeak moe imamiti." Zuhri kae: ljudima koji su uzeli abdest vodom.
''Ako nema drugog izlaza, onda e on Prema tom miljenju, ovjek koj i
imamiti." To u potpunosti zabranjuju sjedi moe predvoditi namaz ljudima
koji mogu stajati, zato to svako od
Malik, Sevri i racionalisti.
njih izvrava svoju obavezu .
1 7. D o zvoljeno je klanjati za
Ovaj stav moe se potkrijepiti
svakim punoljetnim, slobodnim
hadisom
Poslanika, s.a.v.s.: "Zato
i moraln i m muslimanom. Ovo j e
opeprihvaen s tav. Potrebno j e onaj koji klanja, kad klanja, ne pazi
poznavanje pravila namaza i razgo kako klanja! ? Ta, klanja radi sebe! "396
vijetno izgovaranje Kur'ana, tako Hadis biljei Muslim . Namaz mukda se ne naruava znaenje. Primjer 396 Hadis biljee Muslim u Sahihu, a u
nepravilnog izgovaranja Kur'ana jeste
hadisu se kae: "A l lahov Posla n i k
m Hadis je citiran na strani 263.
s.a.v.s., jednog dana j e s nama obavi

namaz, a potom se obratio jednom
ovjeku rekavi mu: 'ovjee, zato
266
Tir
aJG
u
tmam
rt
ub
t
i
a -----------------
tedije nije zavisan od namaza imama, i lt ban ibn Malik399 predvodili su

a Allah najbolje zna. Ata ibn Ehu namaz, iako su obojica bili slijepi.
Rebah govorio je: "Ako ena umije To dozvoljava veina uleme.
uiti, mukarac e izgovarati tekbir,
1 9. Uenjaci se razilaze o pitanju
a ona e uiti. Kada zavri s uenjem,
on e i zgovoriti tekbir, uinit e p redvoenja namaza vanbranog
ruku' i seddu. Ona e klanjati iza djeteta. Malik kae: "Mekruh je da
ono bude redovni imam." To je i
mukarca." Slino miljenje navodi
Omer ibn Abdulaziz smatrao me
i Katada.
kruhom. Ata ibn Ebu Rebah govorio
1 8. Namaz mogu predvoditi ljudi j e : " I m a p ravo p redvoditi namaz
koji su slijepi, hromi, nepokretni, sa ako ga roditelj prizna. '' To je stav
kati, kastrirani ili robovi, ukoliko po Hasana el-Basrija, Zuhrija, Nehaija,
Sufjana es-Sevrija, Evzaija, Ahmeda
znaju pravila namaza. Ibn Vehb kae:
i Is haka. Racionalisti smatraju da
"Smatram da sakati i nepokretni ne
je namaz iza takve osobe ispravan,
mogu predvoditi namaz, zato to te
mada je bolje da neko drugi predvodi.
osobine ine osobu nepotpunom.
afija kae: "Mekruh je za stalnog
Mekruh je da one predvode namaz
imama imenovati osobu kojoj se ne
zbog tog nedostatka." Veina uleme
zna otac, ali je klanjaima namaz
i njegovih sljedbenika zagovara drugi ispravan." Isa ibn Dinar kae: "Ne
stav, koji je ispravan. J er, nedostatak podravam Malikovo miljenje o
nekog organa ne kvari nije,dan na pitanju obavljanja imamske dunosti
maski farz. Stoga je dozvoljeno da vanbranog djeteta. Ono nije nita
ovjek koji, naprimjer, nema jedno krivo za grijeh svojih roditelja." Ovo
oko, predvodi namaz. Enes prenosi miljenje zastupa i Ibn Abdulhakem,
da je Poslanik, s.a.v.s., odredio Ibn ako .se radi o osobi koja je sposobna
U mm Mek tuma da predvodi namaz, da predvodi demat. Ibn Mun zir
a on je bio slijep.39 7 Analogno ovome, smatra da takva osoba moe pred
namaz mogu predvoditi i sakati, voditi namaz zato to za nju vai
paralizirani ili kastrirani mukarci, pravilo: "N e ka namaz predvodi onaj
a Allah najbolje zna. Navodi se da ko zna vie iz Kur'ana." Ebu Omer
je Enes ibn Malik za namaz slijepca kae: "Nijedno predanje ne govori
rekao: " ta e vam on? ! " Ibn Abbas398 da je porijeklo jedan od uvjeta ima
meta. Predanja govore o poznavanju
ne uljepa svoj namaz? Zato onaj propisa uenja Kur'ana i ispravnog
koji klanja . . . ?'"
ponaanja."
197

hasen je, dobar.
Ibn Abbas je oslijepio pred kraj ivota.
Poznati ashab, umro za vrijeme Mua

vijina hilafeta.
Sura El-Bekara
20. Kad j e rije o robu, B uha
ri navodi predanje Ibn Omera400:
" Kada su prvi muhadiri stigli do
Asabe - mjesta u Kubau - prije do
laska Poslanika, s.a. v. s., u namaz u
ih je predvodio Salim, osloboeni
rob H uzej fa, koji je bolje od ostalih
poznavao Ku'ran." On navodi da je
Salim, tienik Huzejfe, predvodio
prve muhadire i Poslanikove, s.a.v.s.,
ashabe u damiji Kuba. Meu tim
ashabima bili su Ebu Bekr, Omer,
Zejd i Amir ibn Rebia. Aiu j e u na
mazu predvodio njezin rob Zekvan,
gledajui u Mushaf. Ibn Munzir kae:
"Ebu Seid, tienik Ebu Esida, kao
rob je imamio grupi ashaba Poslanika,
s.a.v.s., meu kojima su bili Huzejfa
i Ibn Mes'ud."
267
prepusti eni. '"40 1 Ebu Davu d navodi

predanje Abdurrazmana ibn Hallada
od U mm Vere ka, Abdullah ove ker
ke: "Boiji Poslanik, s.a.v.s., posje
ivao ju je u njezinoj kui. Odredio
joj je mujezina da ui ezan i naredio
joj da ukuane predvodi u namazu."
Abdurrahman kae: "Njezin je mu
jezin bio jedan starac." Ibn Munzir
kae da afija tvrdi da onaj ko klanja
za enom imamom mora ponov1t1
namaz. Ebu Sevr smatra da se namaz
ne mora ponavljati.
Nai uenjaci smatraju da ena
ne moe predvoditi ni mukarce ni
ene u namazu. Kad j e rije o her
mafroditim a, afija s matra da oni
ne mogu i mamiti n i mukarcima ni
enama. Malik smatra da ni u kojem
sluaju ne mogu biti imami, to je
m iljenje veine pravnika.
Imamet roba dozvoljavaju Nehai,

a'bi, Hasan el-Basri, Hakem, Sevri,
22. Nevjernik, otpadnik od vjere,
afija, Ahmed, I shak i racionalisti.
poput j evreja i l i kranina, moe
Ebu M idlez to smatra mekruhom. p redvoditi musli mane u namazu,
Malik kae: "Rob moe predvoditi ukoliko oni ne znaju za to nevjerstvo.
namaz samo ako nijedan od prisutnih afija i Ahmed smatraju da taj namaz
slobodnih ljudi ne zna uiti Kur'an. nije ispravan i da se mora ponoviti.
Rob ne moe imamiti bajram-namaz Ovaj stav zastupaju Malik i njegovi
i duma-namaz."
sljedbenici, zato to se njihova djela
ne primaju. Evzai kae da to zahtijeva
2 1 . Kad je rije o imametu ene, kaznu. Ebu Sevr i Muzeni smatraju
Buhari navodi predanje Ebu Bekre, da takav namaz ne treba ponavljati.
u kojem stoji: "Kada je do Allaho Takvim namazom ovjek ne ostaje
_e
va Poslanika, s.a.v.s., doprlo da su musliman, prema miljenju Safije i
Perzijanci sebi za vladara postavili Ebu Sevra. Ahmed kae da i h treba
kerku Kisre, rekao je: 'Zasigurno, prisiliti na islam.
nee uspjeti narod koji vlast svoju
401
400
H adis biljee Bu hari u Sahihu, Tirmizi,

Nesai i A hmed.
268
Tefsir imama Kurtubij.:

a ::.
2 3 . Kad j e rije o novotarim a

i zaslijepljenim frakcijama poput
mu'tezila, dehmija i drugih, Buhari
navodi da je Hasan rekao: "Klanjaj,
on e odgovarati za svoju novotarij u . " Ahmed smat ra da ne t reba
klanjati za sljedbenicima zastranjenih
pravaca ukoliko javno pozivaju svoj em pravcu. Malik kae da se moe
klanjati za nepravednim voama
(imamima) , ali ne moe za sljedbeni
cima frakcija poput kaderija i sl. Ibn
Munzir kae: "Onaj koga novotarija
izvede iz vjere ne moe predvoditi
namaz. Ispravno je klanjati iza onoga
ko nije izaao iz vjere zbog svoje
novotarije. Ne treba davati prednost
takvim osobama."
24. Kad je rije o velikom greni
ku, poput bludnika, alkoholiara i sl.,
postoje razliita miljenja. Ibn Habib
kae: "Svaki namaz koji se klanja za
osobom koja pije alkohol treba po
noviti, osim ako se radi o namjesniku
kojeg se mora slijediti. Namaz za
namjesnikom treba ponoviti samo
ako je imamio u pijanom stanju."
Ovo miljenje zastupaju Malikovi
sljedbenici. Prenosi se Dabirovo
predanje u kojem stoji da je Poslanik,
s.a.v.s., na minberu kazao: " Neka
ena ne imami m ukarcu; beduin
muhadiru; grenik pobonom, osim
ako se radi o vlastodrcu."402
25. Imami prenose da je Boiji
Poslanik, s.a.v.s., rekao: " Imam j e
postavljen samo radi toga d a bi se
402
H adis biljei I bn Mada.
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
slijedio. Zato kada on izgovori tekbir,

izgovorite ga i vi. Kada on ode na
ruku', idite i vi, a kada se on podigne
s ruku' a, podignite se i vi. Kada on
kae: 'Semiallahu limen hamideh ',
vi recite: 'Rabbena ve lekel-hamd'.
Kada on ode na seddu, idite i vi.
Ako on bude klanjao sjedei, onda
i vi svi klanjajte sjedei. "403
Uenjaci se razilaze o pitanju na
mjernog kretanja na ruku' ili seddu
prije imama. J edni smatraju da takav
namaz nije ispravan ukoliko se to
ponovi tokom cijelog namaza ili
veeg dijela. To j e miljenje zahirija
i prenosi se od Ibn Omera. Sunejd
navodi predanje Ebu Verda ei-En
sarija: " Klanjao sam do Ibn Omera.
Dizao sam se i sputao u namazu
prije i mama. Kada je imam predao
selam, Ibn Omer me uze za ruku i
privue k sebi. Upita me: ' ta je tebi?
Ko si ti?' Rekoh mu svoje ime. 'Ti
si iz iskrene kue. Zato ne klanja
ispravno?' 'Zar nisi vidio da sam kla
njao pored tebe?', rekoh. 'Vidio sam
da se podie i sputa prije imama.
Nije ispravan namaz onome ko ne
p rati imama."' Hasan ibn Hajj je
za onoga ko obavi ruku' ili seddu,
ili se podigne prije imama govorio:
"Tome namaz nije ispravan." Veina
islamskih pravnika kae: "To je gre
ka, ali ne kvari namaz." Osnova kod
namaza u dematu i slijeenja imama
jeste lijep sunnet. Ko ispuni ostale
403
Hadis biljee Buhari i Muslim u
Sahihima.
Sura El-Bekara
uvjete i farzove - istou, pregibanje,
seddu i dr., taj ne mora ponoviti
namaz, ukoliko izostavi neki sunnet.
Jer, ako bi klanjao ponaosob i to
prije imama, taJ Je namaz ispravan,
mada je runo izostaviti demat.
Onaj ko prispije u demat i s njim
obavi ruku' i seddu, pod uvjetom
da klanjaju isti rekat - rauna se da
je klanjao u dematu, ak i ako je
obavljao kretnje prije imama. Jer,
on je slijedio imama na kretnjama
u namazu, p remda je to inio na
pogrean nain, a ne onako kako bi
muktedija trebao initi.
Ibn Abdulberr navodi da veina
(dumhur) uleme tvrdi da namaz
muktedije nije vezan s namazom
imama, zato to je izostalo stvarno i
vjersko slijeenje. Meutim, veina
uleme tako ne misli. Ispravno je, pre
ma tradiciji i razumu, prvo miljenje.
Imam je postavljen samo radi toga da
bi se slijedio. O tome govori i ajet:
"Uinit u da ti bude ljudima u vjeri
uzor!" (El-Bekara, 124), tj. voa, kao
to e biti objanjeno.
To je znaenjsko i erijatsko odre
enje imama. Onaj ko obavlja kretnje
prije imama, taj ga ne slijedi. Posla
nik, s.a.v.s., na to ukazuje rijeima:
"Kada on izgovori tekbir, izgovorite
ga i vi. "404 Prilog kada znai da se to
mora uiniti nakon to imam izgo
vori tekbir. Poslanik, s.a.v.s., saop
ava Allahovu, d.., volju. Potom
se navodi teka prijetnja onome ko
404
Dio prethodnog hadisa.
2 69
ne potuje ovo pravilo: "Zar se ne

boji svako od vas, odnosno zar se ne
plaite, kada dignete glavu (s ruku'a
ili sedde) prije imama, da vam Allah
glavu ne uini magareom i va lik
magareim likom."40 5 Hadis navo
de Muvetta, Buhari, Muslim, Ebu
Davud i drugi. Ebu Hurejra kae:
"Njegova je glava u ejtanovoj ruci."
Boiji Poslanik, s.a.v.s., takoer,
kae: "Svako djelo suprotno naoj
odredbi se odbija"406, tj. to djelo nee
biti primljeno. Onaj ko svjesno ne
eli slijediti imama, znajui da mu je
nareeno slijeenje, taj se poigrava
s namazom i ne izvrava nareeno.
Obavezno je da takav namaz ne bude
primljen, a Allah najbolje zna.
26. Ukoliko neko u zaboravu po
digne glavu prije imama, Malik kae:
"Sunnet je, u toj situaciji, vratiti se
u poloaj u kojem se i mam nalazi i
saekati tekbir. "
27. Ovo razilaenje odnosi s e n a
sve kretnje u namazu, osim poetnog
tekbira i selama. O selamu je ve
bilo rijei. Veina uenjaka smatra
da muktedija poetni tekbir moe
obaviti samo poslije imama. Postoji
jedno afijino miljenje da j e takav
tekbir ispravan, na osnovu hadisa
Ebu Hurej re, u kojem stoji: "Boiji
Poslanik, s.a.v.s., doao je na namaz.
Kada je izgovorio poetni tekbir,
40s
406

hima i Ebu Davud, od Ebu Hurejre,
r. a.
hima i Ahmed.
7=..
=2:_
0
_,1/.
ifiir imama Kurtubija
_
_
_
_
_
_
_
_
odstupio je. Dao je znak da nastave, su i predanja razliita. Malik i nje

a potom je izaao. Kada se vratio, s govi sljedbenici kau: "Klanja treba
glave m u se cijedila voda. Nakon spustiti stranjicu na zemlju, desno
namaza je rekao: 'Bio sam dunub stopalo drati uspravno, a lijevo po
i zaboravio sam se okupati. "'407 U loeno." Ovo miljenje oslanja se na
Enesovu predanju navodi se: "Izgo hadis u Muvettau od Jahjaa ibn Seida,
vorio je tekbir, a i mi smo za njim u kojem s toji da i m je Kasim ibn
izgovorili."408 O ovome emo opir Muhammed pokazao kako se sjedi
nije govoriti kod tumaenja ajeta . . . i na teehhudu, pa je desno stopalo
kada ste diunubi" (En-Nisa', 43) , u drao uspravno, a lijevo poloe
no. Oslonio se na lijevi bok i nije
suri En-Nisa', ako Bog da.
28. Muslim navodi predanje Ebu sjedio na stopalu. Potom je rekao:
Mes'uda: "Poslanik, s.a.v.s., tapao "Ovome me je nauio Abdullah ibn
nas je po ramenima pred namaz (da O mer, rekavi da je i njegov otac
poravnamo safove) govorei nam: tako klanjao."
"
' Iz ravnajte se i nemojte se razje

Ovakav nain klanjanja navodi
dinj avati pa da vam se i srca vaa se u Muslimovu Sahihu, u Aiinom
razjedine ! Neka iza mene stanu pu predanju: "Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
noljetni i razboriti, a zatim dru gi zapoinjao je namaz tekbirom, a
iza njih pa ostali! '" Ebu Mes'ud je uenje u namazu Fatihom; na ruku'u
tada jo kazao: "Vi ste danas veoma je lea i glavu drao poravnate, a
razjedinjeni."409 U Abdullahovu pre kada se vraao s ruku' a, ne bi iao na
danju dodaje se: "Vodite rauna da seddu sve dok se ne bi na kijamu
se (u safovima) ne mijeate onako potpuno umirio niti bi, obavivi prvu
kako se mijeate u ariji."4 10
seddu, iao na drugu sve dok se na
Rijei "izravnajte se" predstavljaju sjedenju ne bi, takoer, potpuno
naredbu da se poravnaju safovi, a umirio. N akon svaka dva re kata uio
naroito prvi, koji se nalazi odmah bi Et-Tehijjatu. Lij evo s topalo je
iza i mama. O tome e biti vie rijei na sjedenju uvijek drao poloeno,
a desno uspravno. Zabranjivao je
u suri El-Hidr, ako Bog da.
ejtanski nain sjedenja u namazu,
kao i da klanja (pri injenju sedde)
naina sjedenja u namazu, zato to
poloi podlaktice, poput psa. Namaz
je zavravao iz govaranjem s elama. "4 1 1
40 7 Hadis biljee Bu hari i Muslim u Sahihima i Ebu Davud.
40M
B i ljei Tahavi u djelu Muki/.
40
410

Davud i Tirm izi.
Vjerovatno j e na os novu ovog

hadisa Ibn Omer rekao: "Sunnet
1
4 1
H a d i s je v e c it ira n n a s t r a n i 1 09.
Navodi ga Muslim i drugi.
Sura El-Bekara
271
je u namazu drati desno stopalo Sve su to vjerodostojna predanja od

uspravno, a lijevo poloiti. " Sevri, Poslanika, s.a.v.s."
Ebu Hanifa, njegovi sljedbenici i Ha
30. Ali ibn Abdurrahman el-Meavi
san412 ibn Salih ibn Hajj smatraju da
desno stopalo treba drati uspravno, pripovijeda: "Abdullah ibn Omer me
je vidio da se u namazu poigravam
a na lijevo treba sjesti.
kameniima, da bi me, nakon to
Oni sc pozivaju na hadis Vaila sam zavrio namaz, ukorio rekav
ibn Hudra413 afija, Ahmed i Ishak i: ' Postupaj onako kako je Alla
smatraju da se tako treba sjediti na hov Poslanik, s.a.v.s., postupao! ' 'A
prvom teehhudu. Kad je rije o kako j e Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
drugom sjedenju na podne-namazu, postupao ?', upitah ga. On odgo
ikindiji, akamu ili jaciji, ono se obav vori: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi
lja prema Malikovu miljenju. Kao na sjedenju u namazu stavio svoju
argument uzimaju hadis H umejda desnu aku na desno bedro i stisnuo
es-Saidija, koji navodi Buhari: "Vi bi prste (desne ake) , te bi iaretio
dio sam da die ruke spram ramena njenim kaiprstom, dok bi lijevu
kada izgovara (poetni) tekbir, da aku drao na lijevom bedru. Tako
na ruku'u smjeta ruke na koljena,
je postupao."'4 1 5 Ibn Abdulberr kae:
a lea dobro saginje, a kada podie
"Ovaj Ibn Omerov opis sjedenja u
glavu, da se toliko ispravi da se svaki
namazu j e opeprihvaeni sunnet,
prljen vrati na svoje mjesto. Kada bi
bez meni poznatih izuzetaka. To je
inio seddu, stavljao bi svoje ruke
sasvim dovoljno." Meutim, ulema
ne polaui ih i ne stiskajui ih uza
se razilazi o pitanju dizanja kaiprsta
se, dok bi vrhove prsta svojih nogu
na sjedenju. J edni smatraju da treba,
okretao prema kibli. Kada bi sjedao
a drugi da ne treba. Obje se mogu
nakon zavrena prva dva rekata, sje
nosti spominju u vjerodostojnim
dao bi na svoju lijevu nogu, dok bi
desnu uspravljao, a kada j e sjedio predanjima Poslanika, s.a.v.s. I jedno
po zavrenom posljednjem rekatu, i drugo je dozvoljeno, hvala Allahu.
lijevo svoje stopalo savio bi malo U predanju Sufj ana ibn Ujejne do
naprijed, a drugo uspravljao i sjedao.4 1 4 daje se: "Na taj se nain tjera ejtan.
Taberi kae: "Lijepo je klanjati ovako. Sve dok pokazuj ete prstom, bit ete
pri brani u namaz u."
412
Imam, alim, fakih, pouzdani prenosilac

i pobonjak. Umro je 1 99. h. g.
413
Hadis biljei Ebu Davud i sahih je,

vjerodostojan.
H4
Had is je ve citiran u opirnijoj verziji,

na strani 256.
Ebu Davud navodi hadis Ibn Zu

bejra u kojem stoji da je Poslanik,
s.a.v.s., iaretio kaiprstom, ali da ga
41 5
Hadis biljee Muslim u Sahihu i Malik.
7.=
2
=
2.!_
1l
"-':epir imama Kurtubi a
_
_
_
_
_
_
_
_
nije pomjerao.41 6 Iz tog razloga neki

uenjaci iz Iraka zabranjuju pomjera
nje prsta. Nai uenjaci smatraju da
podizanje kaiprsta oznaava vje
nost jedinosti Uzvienoga (tevhid) .
Veina uenjaka iz redova Malikovih
sljedbenika i drugih smatra da ka
iprst treba pomjerati. I kod njih
postoji razilaenje o pitanju uskla
enosti pokreta. J edni smatraju da se
kaiprst treba kontinuirano dizati, a
drugi da se to ini samo pri izgova
ranju ehadeta, a Allah najbolje zna.
3 1 . Ulema se razilazi o pitanju

naina sjedenja ene u namazu. Malik
smatra da ena sjedi kao i mukarac.
Po njegovu miljenju, jedina razlika
izmeu ene i mukarca u namazu,
nakon poetnog tekbira, jeste u obla
enju i oglaavanju. Sevri smatra da
ena treba pokupiti haljinu na jednoj
stran i . Ovo m iljenje prenosi od
Ibrahima en-Nehaija. Ebu Hanifa i
njegovi sljedbenici smatraju da ena
treba sjediti kako joj je najlake. To
je stav a'bija. afija kae da ena
treba sjediti tako da bude to bolje
pokrivena.
32. Muslim biljei Tavusovo pre
danje : " Pitali smo Ibn 'Abbasa o
sjedenju na petama i on nam je od
govorio: 'To je Poslanikov sunnet.'
Na to smo mi primijetili: 'Ali o
vj eku to priinjava tekou.' Ibn
416
H adis u ovoj formi biljei Ebu Davud

i slab j e, da i f. H a d i s se n a l azi kod
Musl ima i Ebu Davuda, u verziji: " ...
iaretio je prstom."
'Abbas ponovi: 'Bez obzira na to, to

je sunnet tvoga Poslanika, s.a.v.s."'417
Abdurrezzak navodi predanje
u kojem stoji da su Ibn Omer, Ibn
Abbas i Ibn Zubejr sjedili na petama
izmeu dviju seddi.
33. Nema dileme izmeu dviju
grupa uenjaka - onih koji smatraju
da je predavanje selama farz i onih
koji smatraju da nije - o tome da
drugi selam nije farz. Jedino Hasan
ibn Haj j tvrdi da su oba selama farz.
Ebu Da'fer et-Tahavi kae: "Jedini
uenjak koji tvrdi da je drugi selam
farz jeste on." Ibn Abdulberr kae:
"Njegov argument jeste propis koji
kae da namaz ovjeka koji pokva
ri abdest nakon prvog selama nije
valjan."
Poslanik, s.a.v.s., kae: " . . . a njegov
zavretak je selam"4 1 8, potom je obja
snio na koji se nain daje selam - na
desnu pa na lijevu stranu. Oni koji
zastupaju miljenje da je samo prvi
selam farz kau da se rije "selam"
iz ovog hadisa odnosi upravo na
prvi selam.
Ulema je jednoglasna o pitanju da
se namaz zapoinje jednim tekbirom,
a zavrava j ednim selamom . Ipak,
mutevatir predanja govore o tome
da je Poslanik, s.a.v.s., predavao dva
selama na kraju namaza. U Medini
se klanjalo s jednim selamom i to se
prenosila s koljena na koljeno. To je
4 17

H a d i s je ve c i t i ra n na strani 1 49,
jakog je seneda.
2 73
Sura El-Bekara
dovoljno kao argument u svakom Allaha i svjedoim da je Muhammed

regionu, zato to se svakodnevno Njegov rob i Njegov poslanik."419
afija i njegovi sljedbenici, kao i
ponavlja vie puta. U Kufi se klanjalo
s dva selama, to se, takoer, genera Lejs, odabrali su teehhud Ibn Abba
cijama prenosi kod njih. Cjelokupna sa: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., pou
rasprava koja se vodi o ovome tie avao nas je onome to se izgovara
se dozvoljenosti, kao kod namaza. na sjedenju (u namazu) isto kao to
Isto tako, nijedan uenjak iz Hida nas je pouavao Kur'anu. Govorio je:
za, Iraka, ama ili Egipta ne porie
..SWI"
b1,. ;lill b ,b
:.
predavanje jednog ili dva selama. To
je kod njih poznato.
j j eil' F1 ,.(U
J , ...
34. Darekutni biljei da je Ibn

Mes'ud rekao: "Sunnet je usebi izgo
varati Teehhud." Malik je odabrao
Teehhud Omera ibn Hattaba, koji
glasi:
"Et-tehijjatu lillahi, ez-zakijatu

lillahi, et-tajjibatu, es-salavatu
lillahi, es-selamu ale j ke ejju
hen-Nebijju ve rah metullahi ve
berekatuhu, es-selamu alejna ve
ala ibadillahis-salihin, ehedu en la
ilahe illallahu ve ehedu enne Mu
hammeden abduhu ve resuluh.''
"Najljepi selami Allahu, iste na
mjere Allahu, dobrodati i blagoslovi
Allahu, selam tebi, Vjerovjesnie, i
Allahova milost i Njegovi blagodat i
mir nama i dobrim Allahovim robo
vima. Svjedoim da nema boga osim
4,.)
'
...
:i , J
......
l
JJ, ,) f..T.J
-
.... "".,
...
-
_.
".
, ,.
.;
1 1
:::
...
-:- ,
".
".\ J \ Z,l 5 \ '11 l 'J
"Et-tehijjatul-mubarekatus
s a l av a t u t - t a j j ib a t u l i l l a h ,
es-selamu alejke ejjuhen-nebijju
ve rahmetullahi ve berekatuhu,
es-selamu alejna ve ala ibadillahis
salihin, ehedu en la ilahe illallahu
ve ehedu enne Muhammeden
abduhu ve resuluh."
"Selami puni bereketa A llahu,
d.., i dobrodatni blagoslovi, selam
tebi, Vjerovjesnie, i A llahova mi
lost i Njegovi blagodat i mir nama i
dobrim Allahovim robovima. Svje
doim da nema boga osim Allaha i
svjedoim da je Muhammed Allahov
poslanik. "420
Sevri, ulema iz Kufe, kao i veina
uleme, opredjeljuju se za Teehhud
Ibn Mes'u da, koji takoer bilje
i Muslim: " Kada smo klanj ali za
41
S a h i h kao mevkuf predanje, rijei

plemenitih ashaba. Navode ga Malik,
Safija u Risali i drugi, kao rijei Omera.
42 0
Hadis biljee Musli m u Sahihu, Ebu

Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Mada.
274
t a-----------------
aJG
urt
ub
tm
ir
am
T
Vjerovjesnikom, s.a.v.s., izgovarali Allahom ponizno stojte. " (El-Beka

smo: 'Neka je mir toga i toga!' Kada ra, 238) Tada emo govoriti o pro
nam se Allahov Poslanik, s.a.v.s., pisima za bolesnog imama i drugim
okrenuo, rekao je: 'Bog je gospodar i namaskim propisima. U s uri Alu
izvor mira, i kada neko od vas klanja, Imran bit e rijei o namazu bole
neka kae:
snog koji nije imam. U suri En-Nisa'
'Et-tehijjatu lillahi ve-s-salava- govorit e se o namazu u strahu i
tu ve-t-tajjibatu, es-selamu alejke klanjanju domaina za putnikom.
ejjuhe-n-nebijju ve rahmetullahi U suri Merjem bit e rijei o klanja
ve berekatuhu, es-selamu alejna nju imama na mjestu koje je iznad
muktedije itd. Svi ovi propisi vezani
ve ala ibadillahi-s-salihin.'
'Selami, potovanje, sve dove i su za ajet "/ obavljajte namaz . . . ", a
lijepe rijei pripadaju Allahu. Neka dio njih naveden je na poetku sure,
je mir, Boija milost i Njegov bla- neka je hvala Allahu.
Z;t _;.:,ij '-!

(_,l:
goslov na tebe, Vjerovjesnie! Neka

:4.:
\ill ,
je Boiji spas na nas i na sve dobre l
,
.
Boije robove.'
")Ul yl
Kada budete ovo izgovarali, obu"Zar da od drugih traite da dobra
hvati t ete svakog dobrog Boijeg djela ine, a da pri tom sebe zaboravljate,
roba i na nebu i na Zemlji. 'Ehedu en vi koji Knjigu uite? Zar se opametiti
la ilahe illallah ve ehedu enne Mu- neete?" (El-Bekara, 44)
hammeden abduhu ve resuluhu.'
J;Ut)
_,l
Ovaj ajet sadri devet pitanja:

'Svjedoim da nema boga osim
l . Uzvi eni kae: "Zar da od dru
Allaha i svjedoim da je Muhammed
Njegov rob i Njegov poslanik. "' 42 1 gih traite da dobra djela ine. . . ? "
Od Ebu Musaa el-E'arija pre Svrha ovog pitanja jeste ukor. Prema
nosi se verzija Teehhuda kao Ibn mufessirima, ove rijei odnose se na
Mes'udova, i to kao mevkuf i merfu jevrejske uenjake . Ibn Abbas kae:
predanje. Ipak, ovo je razilaenje o "Jevreji M edine ponaali su se tako
dozvoljenom, a ne o obavezi, neka to bi jedan od njih rekao svome
zetu, roaku ili srodniku po mlijeku:
je hvala Allahu.
'Dri se onoga to ti nareuje ovaj
Ovo je bila grupa propisa o ajetu:
ovjek - mislei na Muhammeda,
". . . i zajedno s onima koji molitvu
s.a.v.s. - jer je to istina.' Nareivali
obavljaju i vi obavljajte!" Kasnije
su drugima, a sebe su zaboravljali."
e biti rijei o propisima stajanja u
Ibn Abbas, takoer, kae: "Rabini
namazu pri tumaenju ajeta: "i pred
su nareivali svojim sljedbenicima
421
Hadis biljee Bu hari i Musli m u Sahi da se pridravaju Tevrata, a sami to
. hima i Ebu Davud.
n is':l inili zato to su nijekali opis
Sura El-Bekara
2 75
Muhammeda koji se u toj knj izi

Ovaj hadis nije jak, ali Muslim u
nalazi." Ibn Durejd kae: "Rabini tom smislu navodi hadis U same ibn
su nareivali dobroinstvo, a sami Zejda, u kojem stoji da je Poslanik,
su inili grijehe." Prema drugom s.a.v.s., kazao: "Na Sudnjem danu
tumaenju, oni su nareivali dije- bit e u vatru baen jedan ovjek
ljenje milostinje, a sami su bili krti. kojem e iskuljati crijeva pa e on oko
Smisao ovih tumaenja je slian. Neki njih kruiti kao to magarac krui
uenjaci kau da ovaj ajet znai - zar po vraju. Stanovnici D ehenne
traite od ljudi da proniu u dubinu ma okupit e se oko njega i pitati:
znaenja, a vi nijeete ono to j e ' ovjee, t a je s tobom ? Zar ti nisi
nareivao dobro i odvraao od zla?'
jasno oslikano?
2. Oni koji ovako postupaju, bit On e odgovoriti: 'Jesam, nareivao
e estoko kanjeni. Hammad ibn sam dobro, ali ga nisam inio, a i zlo
Selema navodi Enesovo predanje u sam zabranjivao, ali sam ga inio! "'424
Vjerodostojni hadis i tekst ajeta
kojem stoj i da je Poslanik, s.a.v.s.,
kazao: "Vidio sam u noi kada sam govore o tome da e kazna za ono
bio na Israu ljude kako im se usne ga ko poznaje dobro i zlo i ko zna
reu vatrenim makazama, pa sam kako se treba prema njima postaviti
upitao: ' Ko su ovi, Dibrile?' Rekao biti ea nego kazna onoga ko ne
je: 'To su hatibi tvog ummeta koji poznaje dobro i zlo. Postupci takvo
su nareivali dobroinstvo, a sebe ga tretiraju se kao omalovaavanje
su zaboravljali; itali su Knjigu, pa Allah ovih zabrana i propisa. U sto,
od takvih uenjaka nema koristi. Bokako se nisu opametili? "'422
iji Poslanik, s.a.v.s., kae: "Najteu
Ebu Umama prenosi da je Pokaznu na Sudnjem danu iskusit e
s l anik, s.a.v.s., kazao: "Oni koji od
al im od ijeg znanja nema koristi."425
drugih trae da dobra djela ine, a
Hadis bt' lJ' ezv t Ibn Madzv a u Sunenu.
pri tome se b e zaboravljaju vui e
3. Znaj, Bog ti dao, da je u ovom
svoje organe u dehenemskoj vatri.
ajetu
ukor naveden zbog neinjenja
' Ko ste vi ?', pitat e ih. 'Mi smo oni
koji su od drugih traili da dobra dobrih djela, a ne zbog nareivanja
djela ine, a sebe smo zaboravljali."'423 dobra. Zato Uzvieni u Svojoj knjizi
grdi one koji nareuju dobra djela,
422
423
Hadis biljei Ahmed, sa slabim n izom

prenosilaca. Meutim, hadis ima dosta
propratn i h predanja, meu kojima je
i sljedee ...
Sened ovog h a di s a n ije vjerodostojan.
Bolje je predanje koje navode Buhari i
Muslim, od U same ibn Zejda, u kojem
stoji da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Na
Sudnjem danu bit e u vatru baen

jedan ovjek . . . ", a kojeg autor upravo
navodi.
2
Had is je citiran u prethodnoj fusnoti.

H adis biljee Taberani, Bejheki i slab
je, daif. Nismo ga pronali u Sunenu
I bn M ade.
2 76
tub
aK
ir
T
t mam
ur
&
a----------------
a sami ih ne ine. Ta e se kritika
4. Ibrahim en-Nehai kae: "Mrsko
izgovarati sve do kraja vremena - mi je pripovijedanje zbog tri ajeta.
do Sudnjeg dana: "Zar da od drugih Uzvieni kae: "Zar da od drugih
traite da dobra djela ine... ?" Mensur traztte da dobra d;e. la eme. . . 2. " ; cc. .
el-Fekih kae:
zato jedno govorite, a drugo radi
te ? " (Es-Saff, 2 ) ; "ja n e elim da
Ljudi koji nareuju
ono to ne rade
inim ono to vama zabranjujem . . "
(Hud, 88)
Doista su ludi
Selm ibn Amr kae:
v .
i nee nas pobijediti.
Ehu Atahija kae:

Govori o bogobojaznosti,
kao da tu pripada,
a od grijeha ti odjea lepra.
Ehu Esved ed-Dueli kae:

Ne zabranjuj runo djelo
da bi ga potom inio,
raditi to velika je sramota.
Poni od sebe i prekini s grijesima,
ako to uini, onda si mudrac.
Tada e tvoj savjet biti prihvaen,
i tvoje e rijei drugi slijediti.
Amr ibn Metar kae: "Prisustvo

vao sam sij elu kod Ehu Osmana
el-Hirija, zahida. I zaao je i sjeo na
mjesto za vaz. Veoma je dugo utio.
Tada ga je pozvao ovjek po imenu
Ehu Abbas: 'Hoe li neto rei ili e
samo utjeti?' On tada ree stihove:
Zar da grenik nareuje
bogobojaznost,
lijenik lijei, a sam je bolestan.
Na to se prostorijom prolomio
pla i amor."
Kako je runo kad va iz

poziva na ustezanje;
druge poziva, a sam se ne ustee.
Kad bi u svom pozivanju bio iskren,
i jutrom i veeri bio bi u damiji.
Ako odbije dunja/uk, ta on misli?
Trai poklone od ljudi i darove.
Nafaka je podijeljena svima koje vidi,
stei e je i bijelac i crnac.
Hasan je rekao Mutarrifu ibn Ab

dullahu: "Savjetuj svoje drugove."
"Bojim se da u rei neto to sam
ne inim", odgovori. "Allah ti se
smilovao ! A ko od nas ini sve ono
to kae? ! ejtan bi volio da je tako.
Onda niko ne bi nareivao dobro ni
odvraao od zla." Malik navodi rijei
Seida ibn Dubejra: "Kada ovjek ne
bi nareivao dobro ili zabranjivao
zlo, ne pridravajui se svojih rijei
u potpunosti - niko ne bi nareivao
dobro ni zabranj ivao zlo." Malik
kae: "Istinu j e rekao ! Niko nije
sauvan od toga ! "
5. Uzvieni kae: "da dobra djela
ine. . . " Rije birr ) u ovom ajetu
znai pokornost i d bro djelo. Ova
Sura El-Bekara
rije ima i druga znaenja - iskrenost,
mladune lisice, tjeranje deva ...
6. U zvi eni kae: ". . . a da pri tome

sebe zaboravljate. . . ", tj. izostavlja te.
Ovdje glagol zaboraviti ima znaenje
glagola izostaviti. U tom su znaenju
i ajeti: ". . . zaboravljaju Allaha, pa je i
On njih zaboravio " (Et-Tevba, 67) ;
"I kada bi zaboravili ono ime su
opominjani ... " (El-En'am, 44) ; "I ne
zaboravite da jedni prema drugima
velikoduni budete. " (El-Bekara, 237)
Suprotnost tome predstavlja sjea
nje i pamenje. U hadisu se navodi:
"Adem je zaboravio, pa je zaboravno
i njegovo potomstvo."426
Rije nefs ( prevedeno kao
"sebe") u ovom ajetu upotrijebljena
je u znaenju due. To znaenje ova
rije ima i u ajetu 'll llah uzima due u
asu njihove smrti.. " (Ez-Zumer, 42),
prema miljenju velikog broja mufe
ssira, kao to e biti reeno. Ovo je
znaenje oito i u Bilalovim rijeima:
"O Allahov Poslanie, omamilo me
ono to je i tebe o mamilo (san i
naporan pu t). "427
-
7. Uzvieni kae: "... vi koji Knjigu

uite?" Ovo je strana opomena. " Vi,
koji itate Tevrat. " Ovo je ukor za
sve koji postupaju kao i oni .
426 Vidjeti sljedeu fusnotu.
427 Hadis biljee Muslim u Sahihu, Ebu
Davud, Tirmizi i Malik. Povod ovom
had isu jeste proputanje sabah-namaza
i k lanjanje poslije izlaska sunca, to se
desilo Poslaniku, s.a.v.s., i ashabima
samo j edanput.
277
8. Uzvieni kae: "Zar se opame

titi neete? ", tj. zar niste dovoljno
pametni da izbjegnete ovu pogubnu
situaciju ?
9. Sljedbenici istine saglasni s u
d a je razum (pamet) postojei i eg
zistentan, i da nije praiskonski, niti
nepostojei. Kada bi bio neposto
j ei, ne bi ga neka bia posjedovala
mimo drugih. A poto je utvreno
njegovo postojanje, ne moe se rei
da je on praiskonski, jer to svojstvo
posjeduje samo Uzvieni Allah, kao
to e biti reeno kod tumaenja ove
i drugih sura.
Filozofi smatraju da je razum pra
iskonski. Neki od njih vjeruju da je
to profinjena supstanca u tijelu koja
emitira svjetlost kao to svj etiljka
obasjava kuu. Pomou razuma o
vjek rasuuje. Druga grupa filozofa
s matra da j e to prosta supstanca,
tj. nije sloena. Potom se razilaze
o tome gdje se razum nalazi. J edni
kau da se razum nalazi u mozgu,
zato to je tu centar osjetila. Drugi
kau da se nalazi u srcu, zatO to je
to izvor ivota i motor organizma.
Miljenje da je razum supstanca ne
osnovano je, zatO to su supstance
meusobno sline. Ako bi razum
bio supstanca, onda bi svaka sup
s tanca bila razum. Prem a uenju
nekih filozofa, razum j e receptor
stvarnosti koja nas okruuje. Ovo
uenje, iako ispravnije od prethod
nog, ipak nije ni blizu istine, zatO
to je percepcija osobina ivog bia,
a razum je akcident koji to ne moe
2 78
a
Tefsir imama Kurtubi.J_=
obavljati. ejh Ebul-Hasen el-E'ari,

uitelj Ebu Ishak el-Isfarajini i drugi
uenjaci kau da je razum znanje,
zato to se ne moe rei: "Razumio
sam, ali nisam znao ", ili: "Znao sam,
ali nisam razumio." Kadi Ebu Bekr
kae: " Razum je neophodno znanje
o nunim, moguim i nemoguim
stvarima." Ovo miljenje prihvata i
Ebul-Meali u djelu lrad. U Burhanu
tvrdi da je to svojstvo pomou ko
jeg se stjee znanje. U tom se djelu
usprotivio stavu Kadija i pokuao
pobiti njegovo miljenje. U Burhanu428
prenosi miljenje Muhasibija42 9 da
je razum uroen. Uitelj Ebu Bekr
navodi miljenje afije i Ebu Ab
dullaha ibn Mudahida da je razum
sredstvo raspoznavanja. Prenosi se
da je Ebul-Abbas el-Kalanisi rekao:
"Razum je mo rasuivanja." Navodi
se i da je Muhasibi rekao da je razum
svjetlo i pronicljivost. Potom je si
stematizirao ova miljenja, rekavi:
" Logino je da predanja od afije i
Ibn Mudahida nisu vjerodostojna,
jer sredstvo moe biti samo mate
rijalne prirode, a nematerijalno se
tako moe nazvati samo metaforiki.
Isto se moe rei i za miljenje da je
razum mo, jer se mo manifestira
samo kao sila." Kalanisijeve rijei
s u generalne, kao i M uh as ibijeve.
Razum nije ni s lika ni svj etlo, ali
4
28
429
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
ipak daje svjetlo i spoznaju. U ovoj

suri bit e naveden smisao razuma
u tevhidu, ako Bog da.
,:,,
:,.,I.J i
:: ')
i'
..-u -i\'
..r.-,
(ui-1 J. b
,
.
"Pomozite sebi strpljenjem i moli

tvom, a to je, zaista, teko, osim poslu
nima. " (El-Bekara, 45)
Ovaj ajet sadri osam pitanja:

l . U zvi eni kae: "Pomozite sebi
strpljenjem i molitvom. " Sa br (str
p lj ivost) u arapskom j eziku znai
- hvatanje, uhienje.
2. Uzvieni kae: "... strpljenjem . . "
Uzvieni nareuje istrajnost u izvr
avanju ibadeta i uvanju od grijeha.
Onaj ko je istrajan u uvan j u od
grijeha, istrajan je i u ibadetima.
3. Uzvieni kae: "i molitvom . . . ",
ime j e istakao m olitvu (nam az)
i z meu ostalih ibadeta. Kada bi
Allahova Poslanika, s.a.v.s., neto
zadesilo, on bi pristupio namazu.
Prenosi se da je Abdullah ibn Abbas,
dok je bio na putovanju, uo za smrt
brata Kusama430 Izgovorio je rijei:
'Jlllahovi smo i Njemu se vraamo ",
potom je rekao: "Allah j e pokrio
sramotu, osigurao opskrbu i donio
nagradu.'' Potom je skrenuo s puta
i klanjao. N akon namaza uputio se
ka svojoj j ahalici izgovarajui ajet:
"Pomozite sebi strpljenjem i moli
tvom. " Prema ovom tumaenju, rije
Misli se na imama Duvejnija, autora "molitva" oznaava propisani namaz.
.
Irada i Burhana, koji je ve naveden.
Imam, zahid Haris ibn Esed el-Muha

sibi, Ebu Abdu llah el-Bagdadi.
43
Kusam ibn Abbas el-Haimi, ashab iz

m lae generacije, umro 5 7. h . g.
2 79
Sura EI-Bekara
Neki uenjaci smatraju da se ovdje
misli na dovu. Prem a tome, ovaj
bi ajet imao s m isao s lian ovo m :
" O vjernici, kada s e s kakvom etom
sukobite, smjeli budite i neprestano
Allaha spominjite. " (El-Enfal, 45)
Smjelost je strpljenje, a spominjanje
Allaha dova. To je tree miljenje.
Mudahid kae: "Strpljenje u ovom
ajetu je post. " Zato se ramazan zove
"mjesecom strpljenja ". Prema ovom
tumaenju, smisao ajeta jeste da se
postom obuzdavaju strasti i smanjuje
potreba za ovim svijetom, a namaz
odvraa od razvrata i svega to j e
runo. U namazu s e , takoer, ui
Kur'an i podsjea na ahiret, a Allah
najbolje zna.
5. Uzvieni Allah govori o nagra

di za dobra djela: "Ko uradi dobro
djelo, bit e deseterostruko nagraen "
(El-En'am, 1 60) ; udjeljivanje na Alla
hovu, d.., putu ima jo veu vrijed
nost: "Oni koji imanja svoja troe na
Allahovu putu slie onome koji posije
zrno. " (El-Bekara, 26 1 ) Strpljivi e
biti nagraeni bez obrauna: "Samo
oni koji budu strpljivi bit e bez ra
una nagraeni " ( Ez-Zumer, 1 0) ;
"Strpljivo podnositi i pratati - tako
treba svaki pametan postupiti. " (E
ura, 43) Neki kau da ajet: "Samo
oni koji budu strpijivi bit e bez rauna
nagraeni" znai "Samo oni koji
budu postili", to se podudara s vje
rodostojnim sunnetom: "Post je Moj
4. U straj nost u tekoama i u i Ja za njega nagraujem."431 Ovdje
injenju dobrih djela j edan j e vid se ne navodi odreena nagrada, kao
dihada, borbe sa samim sobom i ni za strpljivost.
obuzdavanje n ezajaljivih strasti
6. Zbog izvanredne vrijednosti
due. To su odlike poslanika i po
ove osobine, Uzvieni Allah Sebe
bonjaka. J ahja ibn J eman kae: "Str
opisuje njome, kao to se navodi u
pljivost j e da ne poeli nita vie
predanju Ebu Musaa da j e Poslanik,
od onoga ime te je Allah opskrbio
s.a.v.s., kazao: "Nema niko strpljiviji
i da bude zadovoljan onim to ti j e
na uznemiravanje koje uje i slua
Allah podario na ovom i buduem
od
Allaha, d.. Oni Mu pripisuju
svijetu." a'bi navodi da je Alija, r.a.,
sudruga i dijete, ali ih On u prkos
kazao: "Strpljivost je u odnosu na
tome opskrbljuje, titi i daje im."432
iman kao glava u odnosu na tijelo."
Nai uenjaci kau da je strpljivost
Taberi kae: "Istinu j e rekao Alija;
u sklopu osobine blagosti. Smisao
iman je spoznaja srcem, p otvrda
blagosti j este u tome to Uzvieni
jezikom i djelovanje tijelom. Onaj
odlae kaznu onima koj i je zasluu
ko nije strpljiv da djeluje tijelom ne
ju. U Objavi nije navedena osobina
zasluuje epitet vjernika. Strpljivost
u izvravanju vjers kih odredaba je 43 1 Had is biljee Buhari i Musli m u Sahi
hima, od Ebu Hurejre, r.a.
poput ovjekove glave, bez koje tijelo
ne moe biti potpuno."
m Hadis biljei Buhari u Sahihu.
. .
280
Tefsir imama Kurtubij

a
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
strpljivosti, ve samo u Ehu Musaovu

hadisu . U enjac i ehli-sunneta to
tumae kao blagost. Tako je i ime
Sabur protumaeno kao "vrhunska
blagost".
7. Uzvieni kae: "a to je, zaista,
teko . . . " Mufessiri se razilaze o tome
koju rije zamjenjuje pokazna za
mjenica "to ":
- odnosi se samo na molitvu, zato
to ona ljudima tee pada nego post.
Prema ovom miljenju, strpljivost se
tumai kao post. Molitva je zatvor
za strasti, a post ih obuzdava. Nije
isto liiti se jedne strasti kao i liiti
se svih potreba. Posta se odrie
spolnog openja, jela i pia, ali slo
bodno koristi ostale strasti - poput
govora, hodanja, gledanja i dr. S dru
ge strane, ovjek se u namazu liava
svih strasti i potpuno se posveuje
molitvi. Ako je tako, onda ovjek
tee podnosi namaz. Zato je rekao:
"a to je, zaista, teko . . . ";
. .
- ova zamJemca zamJenJUJe 1 strplj ivost i molitvu iako se odnosi
na jedninu (tj. samo na molitvu ) .
Ovakvih primjera ima vie u Kur'anu:
"Onima koji zlato i srebro gomilaju
i n e troe ga na A llahovu putu . "
(Et-Tevba, 34) ; 'Jlli kad oni kakvu
robu trgovaku ili veselje ugledaju,
pohrle mu " (El-Dumua, l l ) U
ovim ajetima zamjenica se odnosi na
srebro, zato to je ee zastupljeno,
i na trgovinu, zato to je ona vrednija
i vanija;
- strpljenje, budui da je sastav
ni dio namaza, nije obuhvaeno
.
. .
. . .
zamjenicom, kao to j e sluaj u

ajetu: 'J1 pree bi im bilo da Alla
ha i Njegova Poslanika zadovolje. . . "
(Et-Tevba, 62) - ovdje zadovoljstvo
Poslanika, s.a.v.s., potpada pod Alla
hovo, d.., zadovoljstvo;
- zamjenica se odnosi na ibadet,
koji obuhvata i strpljivost i namaz;
- odnosi se na glago ls ku imenicu
pomaganje, izvedenu iz s intagme
''pomozite sebi. . . ";
- odnosi se n a odgovor Mu
hammedovu pozivu, jer su namaz
i strpljivost dio tog poziva;
- zamjenica se odnosi na Kabu,
zato to se u namazu okreemo pre
ma nJOJ.
Ajet: 'J1 to je, zaista, teko, osim
poslunima " retoriari tumae - osim
onima koji su odabrani za uputu.
8. Uzvieni kae: "osim poslu
nima . . " tj. skromnima i skrueni
ma. Skruenost je stanje smirenog i
skromnog tijela. Katada smatra da
je skruenost u srcu i da je to stanje
straha i obaranja pogleda u namazu.
Sufjan es-Sevri kae: "Pitao sam
A'mea o skruenosti. On ree: 'Ti
li biti ljudima voa, a ne zna ta
je skruenost ! ? ' Pitao sam Ibrahima
en-Nehaija o skruenosti, pa mi on
isto ree: 'Mali A'mee, eli biti
ljudima voa, a ne zna ta je skru
enost! To nije gruba hrana, gruba
odjea i saginjanje glave ! Skruenost
je da jednako gleda i na plemie i na
obine ljude i da skrueno izvrava
obaveze prema Allahu."' J ednom je
O mer ibn Hattab u gledao jednog
.
Sura El-Bekara
mladia pognute glave, pa m u ree:
"O ti! Podigni glavu, jer skruenost
je samo u srcu." Alija ibn Ebu Talib
je rekao: " Skruenost se nalazi u
srcu. Njezin znak su blagost prema
muslimanu i pribranost u namazu."
O ovome e se opirnije govoriti
kod ajeta: "Ono to ele - vjernici e
postii, oni koji molitvu svoju poni
zno obavljaju . . . " (El-Mu'minun, 1 -2)
Onaj ko ljudima pokazuje skrue
nost koju u srcu ne osjea najvei
je licemjer. Sehl ibn Abdullah kae:
" ovjek nije skruen sve dok mu sva
ka dlaka na tijelu ne bude skruena,
zato to Uzvieni kae: '. . . zbog kojih
podilazi jeza one koji se Gospodara
svoga boje. . . '" (Ez-Zumer, 23)
To je pohvaljena skruenost. J er,
kada se strah useli u srce, neminovno
se javlja skruenost i ovjek se tome
ne moe oduprijeti. On se ponaa
povueno, uljudno i pokorno. Nai
dobri prethodnici trudili su se eli
m inirati takve gestove. Pokuena
skruenost je usiljenost, glumljeni
pla, saginjanje glave, kao to rade
neznalice da bi pokazali da su pobo
ni i pokorni. To je ejtanska varka
i obmana. Hasan prenosi da je neki
ovjek tuno uzdahn uo u prisustvu
Omera ibn Hattaba, pa ga je Omer
udario. Omer, r.a., razgovijetno je
govorio, odluno h odao i snano
udarao. Istovremeno, bio je iskren
pobonjak i istinski skruen. Muda
hid kae: "Skrueni su pravi vjernici."
281
". . . koji su uvjereni da e pred Gos

podara svoga stati i da e se Njemu
vratiti. " (El-Be kara, 46)
Rije "zann " u ovom ajetu upo
trijebljena je u znaenju biti uvje
ren . U osnovi, ona znai - misliti,
pretpostavlja ti.
"O sinovi Israilovi, sjetite se blago

dati Moje koju sam vam podario i toga
to sam vas nad ostalim ljudima bio
uzdigao. " (El-Bekara, 47)
O rijeima "O sinovi Israilovi,
sjetite se blagodati Moje koju sam vam
podario" ve je bilo rijei. Uzvieni
kae: ". . . i toga to sam vas nad ostalim
ljudima bio uzdiga o ", tj. u zdigao
sam vas nad ljudima vaeg vremena.
Prema drugom tumaenju, uzdigao
ih j e nad svim ljudima time to j e
meu n j i m a b i l o poslanika. To j e
iskljuivo njihova privilegija.
u::n
' :Y J
-: .; t. !_,Z!j)
,
- ,,. ,, . ,
,-, \..4..!, 1 . . l.:i. ,o, ' ..

.
J
v-:-: J
M
(Z>J..fA.' j j
"I bojte se dana kada niko ni za koga

nee moi nita uiniti, kada se niiji
zagovor nee prihvatiti, kada ni od
koga otkup nee primiti i kada im niko
u pomo nee pritei. " (El-Bekara, 48)
282
Tefsir imama Kurtubij"""a-----:-
Rijei U zvienog: "/ bojte se

dana . " znae naredbu ija j e svrha
prijetnja. Rije "dana " znai - stra
hote i patnje. Misli se na Sudnji dan.
"Kada niko ni za koga nee moi
nita uiniti", tj. kada niko nee od
govarati ni za koga, niti e moi
ikome ita pomoi.
U sahih hadisu, koji prenosi Ebu
Burda ibn Nijar4 33 o kurbanu, kae
se: "Dobro, zakolji je, ali takva ubu
due nee zadovoljavati (zbog toga
to je mlaa od propisane dobi) ! " 434
ovjek nee moi drugima pomoi,
osim ako ima odreeni dug. Tada e
biti uzeto od njegovih dobrih djela i
namirene pravo prema drugom. O
tome govori hadis koji prenosi Ebu
Hurejra, u kojem stoji da je Poslanik,
s.a.v.s., kazao: "Ko je uinio nasilje
svome bratu u pogledu njegove asti ili neega drugoga, neka danas
(odmah) trai od njega oprost, ne
ekajui dan kada nee biti ni dinara
ni dirhema, jer ko tada imadne do
brih djela, oduzet e mu se od njih
onoliko koliko iznosi nasilje koje je
poinio, a ako ne bude imao dobrih
djela, uzet e se od njegova druga loa
. .
433
iH
djela i na njega natovariti. "435 Hadis

biljei Buhari. U tom je znaenju
hadis o pravom siromahu436 koji smo
naveli u djelu Tezkira, a koji biljei
Muslim.
3. 437 Uzvieni kae: "kada se niiji
zagovor n ee prihvatiti. " Zagovor
(efaat) je pridru iti nekoga svom
ugledu i poloaju.
4. Sljedbenici istine smatraju da je

efaat istina. Mu'tezile smatraju da
efaat ne postoji i da e grenici iz
redova vjernika vjeno ostati u Vatri.
Meutim, jasni dokazi govore da e
greni vjernici - sljedbenici poslanika,
imati pravo na zagovaranje meleka,
poslanika, ehida i odanih vjernika.
El-Kadi pobija njihov stav iz dvaju
m
Hadis biljee Buhari u Sahihu, Ahmed

i drugi.
B o i j i Poslan i k, s . a .v. s., j e upitao:

"Znate li vi ko je pravi siromah?" "Kod
nas je pravi siromah onaj ko nema ni
novca ni imetka ! " rekli su. "Od mog
e u mmeta pravi siromah biti onaj",
kazao je on, " ko na Sudnjem danu
doe s nam azom, postom i zekatom, a
nekoga je uvrijedio, nekoga patvorio,
nekome jeo i movi nu, nekoga ubio,
nekoga udario, pa onda od njegovih
dobrih djela bude dato i onome i onome
i onome, pa ako mu nestane dobrih
djela, prije nego to se izmire njegovi
du govi, onda se njemu prebaci dio
grijeha onih koje je otetio te se oni
natovare na njega, a potom on bude
baen u Vatru ! " Hadis biljee Muslim
u Sahihu i Tirmizi, od Ebu Hurejre,
r.a.
437
Autor je prvo i drugo pitanje naveo

neizravno, bez nabrajanja. (Prim. red.)
Plemeniti ashab Hani ibn Nijar - save

znik ensarija. Umro 4 1 . h. g.
H ad is bilj ee Buhari i Muslim u Sahi
hima, Ebu Davud i drugi, a u njemu se
navodi: "E bu Burda ibn Ni jar, r. a., bio

je jedan od onih koji su ranije zaklali
kurban pa je rekao: ' Imam jednu mladu
ovcu koja je bolja od o n i h koje su
propisane dobi ! ' Boiji Poslanik, a.s.,
ree mu: 'Dobro, zakolji je, ali takva
ubudue nee zadovoljavati ! "'
Sura El-Bekara
aspekata: l. brojnih predanja koja

govore o ovoj temi; 2. konsenzusa
prvih generacija u enjaka o prihva
anju tih predanja. Niko od njih, ni
u jednom razdoblju, nije opovrgao
neko od tih predanja. Prema tome,
brojnost predanja i saglasnost ue
njaka neoboriv su dokaz da je stav
slj edbenika istine ispravan, a stav
mu'tezila nitavan.
N a pitanje da postoje ajeti i z
Kur'ana koji pobijaju taj stav, poput
rijei Uzvienog: ". . . kada nepraved
ni ni prisna prijatelja ni posrednika
nee imati koji e uslian biti" (Ga
fir, 1 8) , a nepravedni su poinioci
velikih grijeha; "Onaj ko radi zlo bit
e kanjen za to " (En-Nisa', 1 23) ; "...
kada se niiji zagovor nee prihvati
ti. " (El-Bekara, 48) - odgovor je da
se ovi ajeti ne odnose openito na
nepravednike, jer openitost nema
formu. Ajeti ne obuhvataju svakog
grenika i svakog ovjeka, ve se
odnose samo na nevjernike, to se
vidi iz konteksta i komentara. Usto,
Uzvieni A llah potvrdio je da e
neki ljudi imati pravo na efaat, a da
drugi nee. O nevjernicima je rekao:
"Njima posredovanje posrednika nee
biti od koristi " (El-Muddessir, 48) ;
". . . i oni e se samo za onoga kojim On
bude zadovoljan zauzimati" (El-Enbi
ja', 28) ; "Kod Njega e se moi zauzi
mati za nekoga samo onaj kome On
dopusti. " (Sebe', 23) Iz ovih ajeta vidi
se da e efaat pomoi vjernicima, a
ne i nevjernicima. Komentatori su
j ednoglasni da se ajet "... i bojte se
2 83
dana kada niko ni za koga nee moi

nita uiniti, kada se niiji zagovor
nee prihvatiti " odnosi na nevjer
nike, a ne na sve ljude. Na je stav
da e kazna svakog sustii, svakog
nasilnika i grenika, ali, na osnovu
citiranih dokaza, ne tvrdimo da e
oni vjeno boraviti u Dehennemu.
Uzvieni kae: oprostit e manje
grijehe od toga" (En-Nisa', 48) ; "samo
nevjernici gube nadu u Allahovu mi
lost. " Gusuf, 87)
Ukoliko se pozovu na ajet U zvi
enog: "i oni e se sam o za onoga
kojim On bude zadovoljan zauzi
mati" (El-Enbija', 28) i injenicu da
Allah nije zadovoljan grenikom, mi
odgovaramo: Uzvieni je rekao: "za
onoga kojim On bude zadovoljan ",
a On je zadovoljan muvehhidima
monoteistima, jer u drugom ajetu
kae: "Niko se ni za koga nee moi
zauzimati, osim onoga kome Milostivi
dopusti. " (Merjem, 8 7)
Pitali su Poslanika, s.a.v.s.: " Koju
su obavezu pred Allahom preuzela
stvorenja? " "Da e u Njega vjerovati
i da Mu nita ravnim nee smatrati",
odgovori Poslanik, s.a.v.s. Mufessiri
kau: "Osim onoga ko kae 'Nema
boga osim Allaha."'
Na tvrdnje da je Allah zadovoljan
pokaj nikom koji preuzme obavezu
da e se Njemu vratiti, zato to i
m eleki za njega t rae oprost: ". . .
zato oprosti onima koji su s e poka
jali, koji slijede Tvoj put. " (Gafir, 7)
kao i da e se poslanici zauzimati za
pokajnike, a ne za teke grenike,
4
8-==
2-=-
=--;Cfiir imama Kurtubij_a

11.
_
_
_
_
_
_
_
_
mi odgovaramo - po vama, Allah,

d.., mora primiti pokajanje. Kada
Allah, d.., primi tevbu grenika,
onda mu nije potreban efaat niti
traenje oprosta. Mufessiri se slau
da se ajet "zato oprosti onima koji su
se pokajali", odnosi na one koji su bili
murici: "koji (potom) slijede Tvoj
put", tj. put vjernika, i mole Allaha
da im oprosti manje grijehe od irka,
kao to Uzvieni kae: ". . . a oprostit
e manje grijehe od toga, kome On
hoe. " (En-Nisa', 48, 1 1 6)
Njihova s ljedea sumnja glasi:

cijeli ummet nada se Poslanikovu,
s.a.v.s., efaatu. Ako teki grenici
budu imali p ravo na njega, emu
onda njihova nada?
Na odgovor glasi da svaki mu
sliman trai Poslanikov efaat i moli
A llaha, d.., da mu to o mogui,
zato to vjeruje da nije potpuno
sauvan od grijeha i da nije izvrio
sve to mu je Allah, d.., propisao.
Naprotiv, svako priznanje vlastitih
nedostataka i zbog toga se boji ka
zne i nada oprostu. Poslanik, s.a.v.s.,
kae: "Niko od vas nee biti spaen
zahvaljujui svojim djelima." "Cak ni
ti, Boiji Poslanie? ", upitae. "ak
ni ja, osim da mi se Allah smiluje."438
5. Uzvieni kae: "Kada n i od
koga otkup n ee primiti i kada im

n iko u pomo nee pritei. " Povod
objave ovog ajeta jesu, kako se na

vodi, tvrdnje Israeliana da su oni
43 8
Allahovi miljenici, potomci Njegovih

poslanika, koji e se za njih zauzi
mati. Uzvieni ih obavjetava da na
Sudnjem danu nee biti prihvaena
zauzimanja, niti e se otkup prima
ti. Ovdje su naglaeni zauzimanje,
otkup i pomo, zato to su ljudi na
njih navikli na ovom svijetu. ovjek
se iz nevolje moe izvui samo za
hvaljujui zauzimanju, pomoi ili
otkupu.
.
...! ,- 11y )
. . Ji v

,.,. .,. , _,..
, _,....;
.r. ,hj,
t.
l '!
....
, -: \
j F,. .t;:-*, u F,.
(.
.. .
.t...l 1 .
.)
* '
.",
_, ".. .-; ,
o .J
.",
.J o ""' .
:;
"..
""'
.J
, .,..
. t.
''I kada smo vas od faraonove po

rodice izbavili, koji su vas najgorim
mukama muili: muku vam djecu klali
a ensku u ivotu ostavljali; - a to vam
je bilo veliko iskuenje od Gospodara
vaeg. " (El-Bekara, 49)
Ovaj ajet sadri trinaest pitanja:

l . Uzvieni kae: "i kada smo vas
od faraonove porodice izbavili. . . "
Ove rijei, kao i naredne, imaju svr
hu podsjetiti na blagodati u kojima
su uivali. Dakle, "sjetite se Moje
blagodati kada sam vas spasio od
neprijatelja i meu vama odabrao
poslanike." Obraanje je upueno
ivim Israelianima, ali se, ustvari,
odnosi na njihove pretke, kao to
je sluaj u ajetu: "Mi smo vas, kada
je voda preplavi/a sve, u lai nosili"

Hadis biljee Bu hari i Muslim u Sahi (El-Hakka, 1 1 ) ; dakle - nosili smo
hima, od Ebu Hurejre, r. a.
vae pretke. Reeno je "izbavili smo
2 85
Sura El-Bekara
zato to, zahvaljujui tom iz moj stvarni prijatelj je Allah i dobri

vjernici. "439
bavljenju, oni danas postoje.
vas ",
Postoji miljenje da u Muhamme

2. Uzvieni kae: "Od faraonove
dovu
porodicu spadaju samo njegove
porodice ", tj . od njegova naroda,
sljedbenika i pristalica. Isto tako,
Poslanikova, s.a.v.s., porodica (Alu
Resu/) obuhvata pripadnike njegove
vjere u to vrijeme i ubudue, bez ob
zira na to da li su mu srodnici ili nisu.
Onaj ko ne pripada njegovoj vjeri,
taj ne pripada njegovoj porodici niti
mu je srodnik, makar mu bio blizak
roak. Rafidije smatraju da Posla
nikovoj, s.a.v.s., porodici pripadaju
samo Fatima, Hasan i Husejn. Na
dokaz su ajeti: ". . . a faraonovu poro
dicu smo potopili" (El-Bekara, 50) ;
"Uveditefaraonovu porodicu u patnju
najteu!" (Gafir, 46) , tj. pripadnike
njegove vjere, zato to faraon nije

imao ni sina, ni kerku, ni oca, ni
amidu, ni brata niti drugih krvnih
srodnika. Isto tako, svi se slau da
onaj ko nije vjernik i monoteist ne
pripada Muhammedovoj, s.a.v.s.,
porodici, makar mu bio srodnik.
Zato se kae da Ebu Leheb i Ebu
Dehl nisu iz Poslanikove, s.a.v.s.,
porodice iako su bili njegovi roaci.
Uzvieni o Nuhovu sinu kae: "On
supruge i djeca. Ebu Hurriejd es-Sai

di prenosi da su Poslanika, s.a.v.s.,
pitali: "Kako emo uiti salavat na
tebe?" Odgovorio je: "Recite: 'Alla
humme salli ala Muhammedin, v e

ala ezvadihi ve zurrijjetihi kerna
barekte ala ali Ibrahime inneke
hamidun-medid.' - 'Allahu moj,
spasi Muhammeda, njegove supruge

i potomke kao to si blagoslovio
Ibrahima, a.s., i njegovu porodicu."'440
Postoji i miljenje da rije ehl zna

i - porodicu, a al znai - sljedbenike.
Prvo je miljenje ispravnije, kao to
smo rekli, na osnovu hadisa Abdulla
ha ibn Ebu Evfa: "Kad bi neko donio
svoj zekat, Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
kazao bi: 'Boe, blagoslovi ga! ' Kad
mu je doao moj otac, Ebu Evfa, i
donio svoj zekat, rekao je: 'Boe,
blagoslovi porodicu Ebu Evfa! "'44 1
3. Kod gramatiara postoji dile
ma da li se rije al porodica moe
-
pripisati mjestima ili samo ljudima.

Kisai smatra da se moe pripisati
samo ljudima. Ahfe smatra da se
u nekim predanjima navode nazivi:
Eh/ul-Medina
i A /ul-Medina (sta
nije eljade tvoje, jer radi ono to
ne valja. " (Hud, 46) U Muslim ovu novnici M edine) .
Sahihu navodi se od Amra ibn Asa
H adis biljei Musli m u Sahihu.
da je uo Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
H adis biljei Musli m u Sahihu.
kada je, ne krijui, javno kazao: "PoH a d i s biljee B uh a r i i M u s l i m u
rodica toga i toga nisu moji prijatelji;
Sahihima.
439
Ho
Hl
2 86
a !.
Tejjir imama Kurtubij.!
_
_
_
_
_
_
_
_
_
4. Oni se takoer razilaze o prisu bili sluge ... Njegovi ljudi bili su
pisivanju ovih rijei linim zamjenicama. To zabranjuju Nehhas, Zebidi

i Kisai. Prema njima, moe se rei:
"Gospodaru moj, blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu", a ne moe se rei: " ... i njegovu
porodicu." Ibn Sejjid zastupa miljenje (koje je ispravno) , da je to
dozvoljeno.
5. N eki lingvisti smatraju da je
rije al nastala od rijei ehl, dok drugi
smatraju da je to zasebna rije.
6. Neki uenjaci smtraju da je
faraon ime odreenog vladara. Drugi
kau da je to titula vrhovnog vladara Egipta, kao to je kisra naziv
za vrhovnog vladara Perzije, cezar
za vrhovnog vladara Rima ili negus
za vladara Abesinije. Faraon koji je
vladao u doba Musaa zvao se Kabus,
kako se navodi u knjigama s ljedbenika Knjige. Vehb navodi da se zvao
Velid, sin Mus'aba, sina Rejjana, otac
Murre i da je bio potomak Imlika,
sina Lavuza, sina Irema, sina Sama,
sina Nuhovog, a.s. Suhejli kae:
"Svako ko vlada Kopti ma i Egiptom
naziva se faraonom. Ovaj je vladar
bio Perzijanac, iz porodice Istahr."
Mes'udi kae da ne postoji arapsko
objanjenje rijei faraon .
7. Uzvieni kae: "Koji su vas
najgorim mukama muili" - koji su
vas neprekidno muili.
8. Prema predanju, faraon je Israeliane pretvorio u sluge i imovinu.
Dodijelio im je razne zadatke - jedni
su gradili, drugi su sijali i orali, trei
vojnici i vladari. Israeliani koji nisu

mogli obavljati neku od ovih djelat
nosti plaali su visok porez. To su
bile "najgore muke".
9. "Muku vam djecu klali, a en

sku u ivotu ostavljali. " Ova reenica
moe biti apozicija prethodne ("Koji
su vas najgorim mukama muili") ili
njezina dopuna.
l O. Faraon je klao muku djecu,
a ensku u ivotu ostavljao.
l l . Ovi postupci pripisani su faraonovim ljudima, premda su oni to
radili po njegovoj naredbi, zato to
su bili pod njegovom vlau. Ovim se
kazuje da je izvrilac djela odgovoran
za to to ini. Taberi kae: . ''To znai
da e onaj kome nasilnik naredi da
ubije nekoga, i on to uini, i sam
odgovarati za svoje nedjelo."
Uenjaci o ovom pitanju imaju
tri miljenja: 1 . Treba ubiti obojicu
- prvog zato to je naredio, a dru
gog zato to je izvrio nedjelo. To
je miljenje Nehaija, kao i miljenje
afije i Malika, nakon objanjenja;
2. Stav afije jeste da ako vladar na
redi ovjeku da ubije nekoga, a ovaj
zna da je to ubistvo bespravno, i
jedan i drugi e odgovarati za to,
kao uesnici. Ukoliko vladar prisili
nekoga na ubistvo, onda e samo on
odgovarati. Postoje dva miljenja o
pitanju izvritelja. J edni s matraju
da on odgovara za ubistvo, a drugi
da ne odgovara, ve da je duan dati
polovinu krvarine. To je stav i Ibn
M unzira. Nai uenjaci s matraju
Sura El-Bekara
da postoje dvije kategorije izvri

laca - oni koji su pod komandom
nadreene osobe i koji su primorani
izvravati nareenja. U tom sluaju
odmazda e se odnositi na obojicu.
Druga kategorija izvrilaca su oni
koji nisu obavezni izvravati nare
enja. U tom sluaju, odgovornost
za ubistvo snosi samo izvrilac, kao
kada otac naredi djetetu, uitelj ue
niku, majstor egrtu - pod uvjetom
da su punoljetni. Ukoliko se radi
o maloljetnim osobama, onda od
govornost snosi naredbodavac, a
rodbina maloljetnika duna je platiti
polovinu krvarine. Ibn Nafi smatra
da gospodar nee biti ubijen u znak
odmazde ako je naredio svom robu
- makar to bio i stranac - da ubije
nekoga. Ibn Habib takoder smatra da
obojicu treba ubiti u znak odmazde.
A onaj ko nije bio primoran izvriti
naredbu, snosit e odgovornost i bit
e ubijen, dok e naredbodavcu biti
poteen ivot. On e biti bievan
i zatvoren. U sluaju da gospodar
naredi robu da ubije ovjeka, Ahmed
ibn Han bel kae da e gospodar biti
ubijen, a rob poteen. Ovo miljenje
prenosi se od Alije ibn Ehu Taliba i
Ehu Hurejre, r.a. Alija kae: "Robu
treba odrediti zatvorsku kaznu."
Ahmed kae: "Roba treba zatvori
ti, kazniti i bievati." Sevri smatra:
"Gospodara treba protjerati." Ha
kem i Hammad kau da roba treba
pogubiti. Katada smatra da obojicu
treba pogubiti. afija kae: "Ako
je rob razborit, treba ga pogubiti,
287
a gospodara kazniti. A ako je rob

stranac, gospodar snosi odgovor
nost." Sulejman ibn Musa smatra da
naredbodavca ne treba ubiti, ve da
mu treba amputirati ruke, kazniti ga
i zatvoriti - ovo je drugo miljenje
- a izvrioca treba pogubiti. Ovo
miljenje zastupaju Ata, Hakem,
Hammad, afija, Ahmed i Ishak o
ovjeku koji naredi neije ubistvo.
Zufer kae: "Nijednog od njih ne
treba ubiti." To je tree miljenj e
koje biljei Ebul-Meali u Burhanu .
On smatra da naredbodavac i izvr
ilac ne snose zasebnu odgovornost
i zbog toga nijedan od njih ne moe
biti pogubljen, a Allah najbolje zna.
1 2. Prema predanju, faraon j e
sanjao vatru koja je dola i z pravca
Kudsa i spalila kue u Egiptu. Pro
tumaeno mu je da e jedno jevrej
ske dijete odrasti i unititi mu vlast.
Postoje i druga tumaenja slinog
znaenja.
1 3. Rijei Uzvienog: to vam
je bilo . . . " aluzija su na spomenuto.
Iskuenje znai blagodat, kao to
je sluaj u ajetu ". . . da bi vjernike
lijepom kunjom iskuao. " (El-En
fal, 1 7) Ebul-Hejsem kae: "Kunja
moe biti lijepa i runa, a u osnovi,
to je nevolja. Uzvieni Allah lijepim
iskuava ovjeka da bi ispitao njegovu
zahvalnost. Iskuava ga nevoljom da
bi ispitao njegovo strpljenje. Zato se
i dobro i zlo nazivaju iskuenjem."
Ovo navodi Herevi. Drugi kau da se
zamjenica "to " odnosi na spas. Prema
tome, ovo je lijepa kunja, tj. "spas
8
8..:::.
=
2..:::.
--'T"'-'ejiir
t
imama Kurtubiia
_
_
_
_
_
_
_
_
je Allahova blagodat za vas." Veina

uleme, ipak, smatra da se ovo odnosi
na klanje i drugo i da se ovdje misli
na nevolju. Dakle, "a klanje vam je
bilo nesrea i iskuenje."
-;....
.
.
.
,
,:_,,\
,
lt
8'
" !J
1')
t=
A
....
t
.
, ....
M O
,.,
,.
(J J JI 8
.,.. _
...
"I kada smo zbog vas more rastavili

i vas izbavili, a faraonove ljude, na oi
vae, potopiti. " (El-Bekara, SO)
More je bilo rastavljeno i svaki

bok izgledao je kao veliko brdo.
"I vas izbavili", tj. izveli.
Miljenja uleme o nainu
izbavljenja lsraeliana
Taberi navodi da je Musau, a.s.,

objavljeno da povede lsraeliane iz
Egipta. Musa im naredi da od Kop
ta pozajme nakit i opremu, to je
Allah, d.., dozvolio lsraelianima.
Musa ih je poveo poetkom noi.
Faraon je to saznao i rekao: "Niko
ih ne smije pratiti sve dok se pijetao
ne oglasi." Te noi u Egiptu se nije
oglasio nijedan pijetao. Allah je te
noi usmrtio brojne Kopte. Bili su
zauzeti sahranjivanjem, pa su izali
ujutro da prate lsraeliane: cci oni ih,
kad se sunce raalo, sustigoe. " (E
uara, 60) Musa je stigao do obale
mora. Israeliana je bilo neto vie
od est stotina hiljada.442 Navodi se
442
O vaj i nared n i podaci preuz e t i su

od sljedbenika Knjige i nemaju nika
kve vanosti. Brojevi su imaginarni.
i da ga je faraon progonio s hiljadu

konja, ne brojei kobile. Prenosi
se i da je lsrail - Jakub, a.s., doao
u Egipat sa sedamdeset est svojih
potomaka - djece i unuka. Allah je
uveao njihov broj i uinio ih beri
etnim. Tako ih je, na dan izlaska na
obalu mora bilo esto hiljada boraca,
ne ukljuujui starce, ene i djecu.
Ebu Bekr Abdullah ibn Muhammed
ibn Ebu ejba navodi predanje Ab
dullaha Ibn Mes'uda, prema kojem
je faraon, kada je saznao da je Musa,
a.s., poveo Israeliane, naredio da se
zakolje ovca. Potom je rekao: "Tako
mi Boga, prije nego to se zavri s
deranjem koe, elim da se sakupi
esto hiljada Kopta." Musa je stigao
do mora. Rekao mu je: "Razdvoji
se!", a more ree: "Uzoholio si se,
Musa! Nisam se razdvajalo ni za
koga, zar u se za tebe razdvajati?"
S Musaom je bio ovjek na konju,
koji ga upita: "Kuda ti je nareeno
da proe, Boiji poslanie?" "Ovu
da", ree Musa. Covjek se uspe na
konja i poe plivati. Kada je preao
na drugu stranu, upita: "Kuda ti je
nareeno da proe, Boiji Poslani
e? " "Samo ovim putem", odgovori
on. "Tako mi Boga, ne lae niti e te
iko u la utjerivati." Potom skoi u
Nemogue je da A l l ahov poslanik
Musa bjei sa esto hiljada sljedbenika
od A l lahova neprijatelja, bez obzira
na to koliko on jak bio. Vjerovatnije
je da je Israeliana bilo nekoliko sto
tina ili h iljada, a A l lah najbolje zna.
(Pri m . red.)
289
Sura El-Bekara
vodu po drugi put i prede na drugu

stranu. Upita: "Kuda ti je nareeno
da prode, Boi ji poslanie?" "Samo
ovim putem", ponovi Musa. "Tako
mi Boga, ne lae niti e te iko u la
utjerivati." Tada mu Uzvieni objavi:
"Udari tapom svojim po moru", i
on to uini, "i ono se rastavi i svaki
bok njegov bijae kao veliko brdo ".

(E-uara, 63) Pojavilo se dvanaest
puteva, za dvanaest rodova. Kroz

vodene zidove mogli su jedni druge
vidjeti. Kada su Musaovi sljedbenici
izali, za njim se more zatvorilo i
poklopilo faraona. Spominje se da
je faraon potopljen u moru Kulzum,
a da je ovjek na konju bio Joe, sin
Nunov. Uzvieni je objavio moru da
se otvori kada ga Musa udari. More
je cijelu no bilo uzburkano. Ujutro
ga je Musa udario i nazvao ga Ebu
Halid (Otac Vjenog) . Ovo predanje
navodi Ibn E bu ej ba. 443 Mufessiri
navode opirna predanja o ovome,
a smatram da j e ovo dovoljno. U
suramaJunus i E-uara bit e reeno
vie detalja, ako Allah da.
Uzvieni Allah spomenuo j e

spasenje i potop, ali nije spomenuo
kada se to desilo. Muslim navodi
Ibn Abbasovo predanje u kojem
stoji da je Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
doao u Medinu i zatekao jevreje
kako poste na Dan aure pa ih j e
upitao: "Zato postite ovaj dan? "
HJ I ovo se ubraja u israilijate. (Prim. red.)
Oni su odgovorili: "Ovo j e velik

dan! U njemu je Allah spasio Musaa
i njegov narod, a potopio faraona i
njegov narod pa ga je Musa postio iz
zahvalnosti i zato ga i mi postimo!"
Boiji Poslanik, s.a.v.s., ree: "Mi
imamo vie prava na Musaa i prei
je nama nego vama! " Zato je Boiji
Poslanik, s.a.v.s., postio i nareivao
da se posti ovaj dan.444 Buhari takoder
navodi predanje Ibn Abbasa u kojem
stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao
ashabima:
"Vama je Musa
prei nego
..
.
nJima, zato ga postite.
Iz ovih hadisa moe se zaklju
iti da j e Poslanik, s.a.v.s., postio
Dan aure i nareivao da se posti po
ugledu na Musaa, a.s., a po obavijesti
j evreja. Ipak, nije tako. Od Aie,
r.a., prenosi se da su neki Kurejije
u predislamsko vrijeme postili na
Dan aure. Potom je Boiji Poslanik,
s.a.v.s., naredio da se na taj dan posti,
dok nije propisan post ramazana.
Tada je za Dan aure rekao: "Ko hoe
neka ga posti, a ko nee ne mora!"445
Hadis biljee Buhari i Muslim.
Postoji mogunost da su Kurej ije
postili taj dan po ugledu na jevreje,
zato to su ih smatrali uenim, te je i
Poslanik, s.a.v.s., postio u predislam
sko vrijeme u Mekki. Kada je doao
u Medinu, vidio je da jevreji poste
taj dan, pa je rekao: "Mi imamo vie
,,
444
445
H a d i s biljee B u h a r i i M u s li m u
Sahihima.
H a d i s bilje e B u h a r i i M u s l i m u
Sahihima.
290

"
prava na Musaa", pa je postio po

ugledu na Musaa. Naredio je da se
posti taj dan, tako da su ga i djeca
postila.
Moe se pomisliti da je Poslanik,
s.a.v.s., postio po Musaovu zakonu,
ali nije tako. O tome e biti rijei u
suri El-En'am, kod ajeta "zato slijedi
njihov Pravi put. " (El-En' am, 90)
Ulema se razilazi o tome da li je
Dan aure deveti ili deseti muharrem.
afija smatra da je to deveti dan, na
osnovu hadisa Hakema ibn A'reda:
"Dok je Ibn Abbas leao jednom kod
Zemzema s ogrtaem ispod glave,
rekao sam mu: ' Objasni mi post
na Dan aure!' On ree: 'Kad vidi
mlaak mjeseca muharrema, ti broji
pa deveti dan osvani u postu! ' 'J e li
ga tako postio Muhammed, s.a.v.s.?',
upitao sam. 'J este!' - odgovorio je
on."446 Hadis navodi Muslim.
Seid ibn Musejjib, Hasan el-Basri,
Malik i nekoliko selefa smatraju da je
to deseti dan. Tirmizi navodi preda
nje Hakema, kojem ne daje ocjenu, a
potom dodaje predanje Ibn Abbasa:
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio
je da se aura posti desetog dana."447
Ebu Isa kae da je Ibn Abbasov hadis
hasen-sahih. Tirmizi kae: "Prenosi
se da je Ibn Abbas rekao: 'Postite
deveti i deseti dan, razlikujte se od
446 H adis biljei Muslim u Sahihu.
44 7 Sened ovog hadisa je prekinut. Biljei ga
Tirmizi od Hasana, koji prenosi od Ibn
Abbasa, uz ocjenu da je hasen-sahih!
Ali ibn Medini navodi da Hasan nikada
nije susreo I bn Abbasa.
jevreja.' Ovaj hadis prihvataju afija,

Ahmed ibn Hanbel i Ishak." Drugi
uenjaci smatraju da Ibn Abbasove
rijei "pa deveti dan osvani u postu"
ne znae da se ne treba postiti deseti
dan. N aprotiv, on taj dan dodaje
devetom. Zato treba postiti i deveti i
deseti dan da bi svi hadisi bili prihva
eni. Ibn Abbasov potvrdan odgovor
na pitanje "J e li tako Muhammed,
s.a.v.s., postio? ", znai - "postio bi,
da ga je doivio", zato to Poslanik,
s.a.v.s., nikada nije postio deseti dan.
Na to ukazuje predanje Ibn Abbasa
koje biljee Ibn Mada i Muslim, a u
kojem Boiji Poslanik, s.a.v.s., kae:
"Ako doivim sljedeu godinu, postit
u i deveti dan. "448
Ebu Katada prenosi da je Posla
nik, s.a.v.s., kazao: " Post na Dan
aure brie grijehe u godini koja je
prethodila! "449 H adis biljee Muslim i
Tirmizi, koji kae: "Nije nam pozna
to da je on i u jednom od spomenutih
predanja kazao: 'Post na Dan aure
brie grijehe za godinu dana', osim
u Ebu Katadinom hadisu.''
U zvi eni kae: ". . . na oi vae "
Ove rijei mogu se tumaiti na slje
dee naine:
- navodi se da su faraonovi ljudi
plutali po vodi, tako da su ih oni
mogli vidjeti, a sami su se uspjeli
spasiti. To je najvea blagodat;
...
448 Hadis biljee Muslim u Sahihu i Ibn

Mad a.
449 H adis biljee Muslim u Sahihu i Ebu
Davud.
Sura El-Bek.ara
- kae s e i d a s u oni bili izbaeni

na povrinu, tako da su ih mogli
vidjeti, to bi bilo dodatna blagodat;
- ovo znai uzeli ste pouku, jer
su u to vrijeme bili zauzeti drugim
stvarima i nisu mogli stajati na obali
mora i gledati;
- bili ste u situaciji da vidite, kao
to se kae: "Ovo ti je predoeno",
tj. jasno je kao da si ga vidio. Ovo
i prvo miljenje najvie odgovaraju
stanju Israeliana, zato to oni nisu
primili pouku u vie navrata nakon
to su izali iz mora. Tada su rekli:
"Musa, naa srca nisu uvjerena da se
faraon utopio! " Uzvieni je naredio
moru da ga izbaci, kako bi ga oni
vidjeli.
Ebu Bekr ibn Ebu ejba navo
di predanje Kajsa ibn Ubada450 da
su Israeliani kazali: "Faraon nije
mrtav i nikada nee biti! " Kada je
Uzvieni to prenio Svome poslaniku,
a.s., bacio je faraona na obalu mora.
Izgledao je poput c rvenog vola i
Israeliani su ga jasno vidjeli. Kada
su se uvjerili, krenuli su kopnom
do faraonova grada Medaina, gdje
su doli do njegova blaga i uivali u
blagodatima. Vidjeli su narod koji se
klanjao kumirima. Kazali su Musau
da im napravi boga kao to i oni imaju
bogove. Musa se naljuti i ree: "Zar
da vam, pored Allaha, traim drugog
boga, a On vas je iznad ostalog svijeta
uzdigao? " tj. svijeta tog vremena.
450 Basrijac, pouzdani prenosilac. Umro
80. h .
g.
291
Potom im je naredio da nastave ka

svetoj zemlji koja je bila postojbina
njihovih predaka i da se oiste od
faraonove zemlje. Sveta zemlja bila
je u rukama tirana, koje su mogli
samo silom otjerati. Rekli su: "eli
li nas uiniti hranom tirana? Bolje je
bilo da si nas ostavio u faraonovim
rukama!" On im je kazao: "O narode
moj, uite u Svetu zemlju, koju vam
je Allah dodijelio ", sve do rijei: "...
m i em o ovdje ostati/ "45 1 prokleo
ih je i nazvao grenicima. Lutali su

zemljom etrdeset godina. Nakon te
kazne Allah im se smilovao poslavi
im prepelice i oblak, kao to e biti
navedeno. Potom je Musa otiao na
Turi Sina da im dostavi Tevrat. Oni su
u njegovu odsustvu poeli oboavati
tele, o emu e biti rijei. Onda im
je rekao: "Stigli ste do Kudsa. Ui
te na vrata pognutih glava i recite:
'Oprosti.'" Musa, a.s., je bio stidljiv
i povuen. Israeliani su mislili da
45 1 "O narode moj, uite u Svetu zemlju,

koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmiite
nazad, pa da se vratite izgubljeni ', - oni
rekoe: 'O Musa! u njoj je nemilosr
dan narod i mi u nju neemo ui dok
god oni iz nje ne iziu, mi emo onda
sigurno ui. ' Dva ovjeka koja su se
A llaha bojala i kojima je On darovao
milost Svoju - rekoe: 'Navalite im na
kapiju, pa kad kroz nju proete, bit
ete sigurno pobjednici; a u A llaha se
pouzdajte, ako ste vjernici! ' 'O Musa'
- rekoe oni - 'dok god su oni u njoj
mi n eem o u nju ulaziti! Hajde ti i
Gospodar tvoj pa se bijte, mi emo ovdje
ostati!' " (El-Ma'ida, 2 1 -24)
292
j e slabi. J edanput je otiao da se za Israeliane, jasan je dokaz Israe
kupa, pa je stavio svoju odjeu na lianima da je Muhammed, s.a.v.s.,
kamen. Taj je kamen nestao s njego- Boiji poslanik."
vom odjeom. Musa je izaao nag,
govorei: "Vrati mi odjeu, kamenu!"
Zato Uzvieni kae: "O vjernici, ne
..
budite kao oni koji su Musaa uzne

m iravali, pa ga je A llah oslobodio
"! kada smo Musau etrdeset noi
onoga to su govorili, i on kod Allaha
obeanje ispunjavali, vi ste, u njegovu
ugled uiva. " (El-Ahzab, 69) Kada je
odsustvu, sami sebi inei nepravdu,
umro Harun, optuili su Musaa da tele oboavati poeli. " (El-Be kara, Sl)
ga je ubio iz zavisti. Tada su meleki

spustili krevet s mrtvim Harunom.
U suri El-Ma'ida bit e rijei o tome
kako su traili da im se da dokaz
da im je rtva primljena. Tada im je
vatra s neba pokazala da im je rtva
primljena. Traili su i da im kae
kako da se iskupe od grijeha na ovom
svijetu. I to im je omogueno. Ko bi
poinio neki grijeh, na vratima bi mu
ujutro pisalo: "Poinio si to i to, a
iskupljenje je da odsijee jedan dio
svog tijela", uz navoenje tog dijela.
Kada bi im kapnula mokraa na tije
lo, istili su je tako to su potpuno
ostrugali taj dio koe. Krivotvorili
su Tevrat i izvrili potvoru na Allaha,
d.. Sami su dopisivali ta su htjeli,
u zamjenu za ono to malo vrijedi.
Ili su dotle da su ubijali svoje po
slanike i vjerovjesnike. Tako su se
oni ponaali prema Gospodaru. O
svakom ovom postupku bit e vie
rijei na odgovarajuem mjestu, ako
Allah da. Taberi dodaje: "Kur'ansko
izvjetavanje na jeziku Muhammeda,
s.a.v.s., o ovim dogaajima koje Arapi
nisu poznavali i koji su vezani samo
Ovaj ajet sadri est pitanja:

l . Uzvieni kae: "l kada smo
Musau etrdeset noi obeanje ispu
njavali", tj. kada smo s M usaom
imali sastanak. Allahovo je bilo da

da obeanje, a Musaovo da prihvati
i slijedi.
2. Uzvieni kae: "Musau" -Musa

je vlastito ime nearapskog porijekla.
Kako se prenosi, Kopti su vodu zvali
mu, a drvo a. Kada su Musaa nali
u sanduku, na vodi, meu drveem,
nazvali su ga Mu-sa. Suddi kae:
"Kada se uplaila za njegovu sigur
nost, majka je Musaa stavila u sanduk
i spustila ga u rijeku, kao to joj je
Allah objavio. Sanduk je stavila u
rijeku, izmeu drvea, u blizini fara
onove kue. Kada su slukinje Asije,
faraonove ene, otile da se kupaju,
nale su ga. Tako je Musa dobio ime
po imenu mjesta." Nakka i drugi
smatraju da ga je nala slukinja po
imenu Sabus. Ibn Ishak kae: "Puno
ime Musaa je Musa, sin Imrana, sin
Jashera, sin Kahesa, sin Lavija, sin
Sura El-Bekara
Jakuba - Allahova Israila452 , sin ls

haka, sin Ibrahima, a. s."
3. Uzvieni kae: "etrdeset noi. "
Prema miljenju veine mufessira,
to je mjesec zul-ka'de i deset dana
zul-hiddeta. To se desilo nakon
to su preli more i kada mu je narod
traio da im donese knjigu od Boga.
Musa je otiao na Sinaj sa sedamdeset
najboljih Israeliana. Na brdu im je
rekao da e se vratiti nakon etrdeset
noi. Oni su brojali - kako navode
mufessiri - dvadeset dana i noi i tada
su rekli da Musa nije odrao obea
nje. Prihvatili su tele. Samirija im je
rekao: "Ovo je va i Musaov bog", i
oni su ove rijei prihvatili. Harun im
je to zabranjivao: "'O narode moj, vi
ste njime samo u iskuenje dovedeni;
Gospodar vaje Milostivi, zato slije
dite mene i sluajte nareenje moje!'
'Mi emo mu se klanjati sve dok nam
se ne vrati Musa ' - odgovorili su oni. "
(Ta-Ha, 90-9 1 )
Kako s e navodi u predanjima,

Haruna je posluala i teletu nije
robovalo samo dvanaest hiljada ljudi.
Ostali su nagrnuli ka teletu, a bilo ih
je vie od dvije hiljade hiljada.453 Kada
se Musa vratio i vidio u kakvom su
stanju, bacio je ploe. Potom je podi
gao est ploa, a ostala je jedna, koja
se ticala dozvoljenog i zabranjenog
i onoga to im je potrebno. Zapalio
m
Allahov odabranik. Israil znai Allahov

rob.
453
Ovo su israelianski podaci i brojke su

imaginarne. Dvije h i ljade hiljada iznosi
dva m i l iona, a to je malo vjerovatno.
293
je tele i bacio ostatke u more. Oni

su pili vodu iz ljubavi prema teletu.
Usne su im poutjele, a stomaci obo
ljeli. Pokajali su se, ali im pokajanje
nije primljeno sve dok jedni druge ne
poubijaju - "zato se Stvoritelju svome
pokajte i izmeu vas prestupnike smru

kaznite. " (El-Bekara, 54) Prihvatili su
se maeva i sablji i poeli jedni druge

ubijati - od zore do kasnog jutra.
Niko nije gledao da li ubija vlastito
dijete, roditelja, brata ili prijatelja.
Ubijali su svakoga ko im doe do
ruke. Tada se Musa obratio Allahu,
d..: "Gospodaru, nestat e lsrae
liana! " Tada im se Allah smilovao.
Oprostio je preivjelima, a ubijene
je uinio ehidima, kao to e biti
navedeno.
4. Postavlja se pitanje zato j e
Allah, d.., spomenuo no, a n e i
dan. Uinio je to zato to no pret
hodi danu. Prema kalendaru, poe
tak mjeseca rauna se od noi uoi
prvog dana.
5. Nekka kae: "Ovaj ajet govori
o kontinuiranom postu. J er, da je
Uzvieni spomenuo dane, moglo
bi se pomisliti da je on nou jeo.
Meutim, budui da su navedene
samo noi, to znai da je Musa, a.s.,
neprekidno postio etrdeset dana i
noi." Ibn Atijja navodi rijei ima
ma Ebul-Fadla el-Devherija, Allah
mu se smilovao, koji je savjetovao
ljude o osamljivanju s Allahom i
pribliavanju kroz namaz i druge
ibadete. Kazao je da to odvraa od
hrane i vode: "Koliko je Musa bio
294
blizak Allahu! Postio je osamdeset,

sve dok nije krenuo Hidru i rekao
svom pratiocu: 'Daj nam uiinu nau "'
(El-Kehf, 62)
Uenjaci sufije ovo uzimaju za
dokaz da je najbolje neprekidno po
stiti etrdeset dana. Opirnije o toj
vrsti posta bit e reeno kod ajeta
o postu, u ovoj suri, ako Allah da.
U suri El-A' raf bit e navedeno vie
propisa o ovome, kod tumaenja
ajeta: "Mi odredismo da as susreta s
Musaom bude kad se napuni trideset

noi. " (El-A'raf, 1 42) U suri Ta-Ha
je velianje nekoga zbog dobra koje

ti je uinio. Tirmizi i Ebu Davud bi
ljee predanje Ebu Hurejre u kojem
stoji da je Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
kazao: "Ko ne zahvaljuje ljudima,
nije zahvalan ni Allahu."454 Hattabi
kae: "Ove rijei mogu se protu
maiti na dva naina: prvi - onaj ko
je po prirodi nezahvalan ljudima na
dobroinstvu i blagodatima, taj nee
cijeniti ni Allahove blagodati i nee
Mu biti zahvalan; drugi - Allah ne
prima zahvalu ovjeka na blagoda
tima koje mu prua ukoliko on ne
zahvaljuje ljudima i ne cijeni njihovo
dobroinstvo, zato to su ove stvari
povezane."
bit e rijei o izgledu teleta i njegovu

rikanju, ako. Allah da.
6. Uzvieni kae: "Vi ste, u njegovu
odsustvu, tele oboiavati poeli", tj.
4. Postoji vie miljenja o nainu
nakon to je Musa otiao.
na koji se izraava zahvalnost. Sehl
Uzvieni kae:
ibn Abdullah kae da je zahvalnost
marljivost u injenju dobrih dje
la i izbjegavanju zla, javno i u taj
nosti. Drugi zahvalnost definiraju
''Zatim smo vam, i poslije toga, kao priznavanje propusta u izraa
oprostili da biste zahvalni bili " vanju zahvalnosti dobroinitelju.
Zato Uzvieni kae: "Trudite se i
(El-Bekara, 52)
budite
zahvalni, o eljadi Davudova "
Ovaj ajet sadri etiri pitanja:
l . Uzvieni kae: "Zatim smo vam (Sebe', 1 3) Davud je rekao: "Kako
oprostili. " Oprost - brisanje grijeha da Ti budem zahvalan, Gospodaru,
( 'afv) moe biti prije ili poslije kazne, kad je i zahvalnost Tvoja blagodat?!"
dok uz oprost gufran uope nema U zvi eni mu odgovori: "Sada si Me
kazne. Onaj ko zaslui kaznu, pa istinski spoznao i zahvalnost iskazao,
ona ne uslijedi, tome je oproteno i jer zna da je zahvalnost Moja blago
dat." "Gospodaru, pokai mi Svoju
grijesi su mu oproteni.
2. "i poslije toga ", tj. nakon obo najskriveniju blagodat. " "Davude,
dii! " Davud udahnu, a Uzvieni
avanja teleta.
3. "da biste zahvalni bili" - zato
H adis biljee Ebu Davud i Tirmizi, i
to vam je Allah oprostio. Zahvalnost
. . .
Sura El-Bekara
mu ree: "Moe li iko za jedan dan

nabrojati tu blagodat? " Musa, a.s.,
kae: "Kako Ti mogu biti zahvalan
kad je najmanja blagodat koju si mi
pruio vea od svih mojih djela? "
Tada m u j e Allah objavio: " O Musa,
sada si Mi zahvalio." Dunejd kae:
"Prava zahvalnost jeste kada ovjek
ne moe izraziti zahvalnost." Prenosi
se da je, takoer, rekao: "Igrao sam se .
kod Sirrija es-Sekatija; tada sam imao
sedam godina. Neki ljudi govorili su
o zahvalnosti. On mi ree: 'Plaim se
da e kod Allaha imati samo rijei."'
Dunejd kae: "I danas se zaplaem
kada se sjetim rijei koje mi je Sirri
rekao." ibli455 kae: "Zahvalnost
je skromnost i uvanje vrlina; suz
bijanje strasti i pokornost; svijest o
Gospodaru Zemlje i nebesa." Zun
nun el-Misri456 Ebu Fejd kae: "Za
onoga ko je iznad nas, zahvalnost je
pokornost; za jednakog, zahvalnost
je naknada; a za onoga ko je nii od
nas, zahvalnost je dobroinstvo."
-= ij'.J""'k'J GSJI
. ,
j-0J
( -=
\.WT 11!;' )
-
J :: . J
l "'J
295
Ferra i Ku trub
tumae: "Dali smo Musau Tevrat,
a Muhammedu, s.a.v.s., Furkan."
Nehhas kae da ovo tumaenje nije
ispravno i iz aspekta gramatike i iz
aspekta znaenja. U gramatici se
veznikom ne moe vezati neto to
pripada drugom. to se tie znae
nja, Uzvieni kae: "Mi smo Musau
i Harunu dali Furkan. " (El-Enbi
ja', 48) Ebu Ishak ez-Zeddad
kae: "Furkan je Knjiga. Spomenut je
kao potvrda." Ovo miljenje prenosi
se i od Ferraa.
Najljepe rijei o ovoj temi rekao
je Mudahid: "Ta knjiga razdvaja
istinu od neistine" Ibn Zejd kae:
''Furkan je razdvajanje mora, koje
se podijelilo na dva boka, tako da su
mogli proi." Furkan se tumai i kao
izbavljenje iz tekoe, zato to su
Israeliani bili robovi Kopta. U tom
smislu Uzvieni kae: "O vjernici,
istinu od neistine. "
ako se budete Allaha bojali, On e

vam darovatifurkan (sposobnost -pa
ete istinu od neistine moi rastaviti) "
(El-Enfal, 29) , tj. darovat e vam
izbavljenje i izlaz. Ovo se tumai

i
kao argument i kao objanjenje.
"i kada smo Musau Knjigu, onu koja
U tom smislu Uzvieni kae: "Mi
rastavlja istinu od neistine, dali da biste
smo Musau Knjigu dali da uinimo
Pravim putem ili. " (El-Bekara, 53)
potpunom blagodat onome koji e
Knjiga je Tevrat, po jednoglasnom prema njoj postupati i kao objanjenje
miljenju mufessira. Razilaze se o svemu ... " (El-En' am, 1 54) , tj. obja
pitanju Furkana - "one koja rastavlja njenje halala i barama, kufra i imana,
Imam, zahid, pobonjak, Dulef ibn obeanja i prijetnje i dr. Furkan je,
prema nekima, razdvajanje izmeu
D uhder, umro 334. h . g.
I ma m , z a h i d , Z u n - n u n , I br a h i m njih i faraonova naroda - jedni su
el-Misri, umro 245. h . g.
spaeni, a drugi potopljeni. U tom
WJ Ia.="-
456
296
je smislu ajet "na dan Furkana (na

dan pobjede) " (El-Enfal, 4 1 ) , tj. na
Dan Bedra. Tada je Uzvieni pomo
gao Muhammeda, s.a.v.s., i njegove
ashabe, a unitio je Ehu Dehla i
njegove drugove - "da biste Pravim
putem ili", tj. da biste se izbavili iz
zablude, kao to je ve navedeno.
"! kada je Musa rekao narodu svo

me: 'O narode moj, prihvativi tele, vi
ste samo sebi nepravdu uinili; zato se
Stvoritelju svome pokajte i izmeu vas
prestupnike smru kaznite. To je bolje
za vas kod Stvoritelja vaeg, On e vam
oprostiti! On prima pokajanje i On je
milostiv. "' (El-Bekara, 54)
Rije "narod" (kaum - r_ji) od

nosi se na mukarce, ne ukljuu
jui ene. Uzvieni kae: "Neka se
mukarci jedni drugima ne rugaju . . . "
(El-Hudurat, 1 1), potom kae: "a ni
ene drugim enama " (El-Hudu
rat, 1 1 ) Nekada se ta rije koristi
i za mukarce i za ene. Uzvieni
kae: "Mi smo poslali Nuha narodu
njegovu. " (N uh, 1 ) Svaki poslanik
poslat je i mukarcima i enama.
Uzvieni kae: "O narode moj. . "
Musa se ovdje obraa oboavateljima
teleta, po Allahovoj naredbi.
. . .
Nepravda (zulm - ) jeste stav

ljanje stvari na pogreno mjesto.
Rijei "Prihvativi tele" uenjaci tu
mae da svako oboava svoje tele.
Ko ga ukloni i izbjegne, taj se spasio
svoje nepravde. Ipak, ispravno je da
se ovdje misli na pravo tele koje su
oboavali, o emu govori i Objava.
Uzvieni kae: "Zato se Stvori
telju svome pokajte. " Kada im je to
rekao, upitali su kako. On im j e
odgovorio: "! izmedu vas prestupnike
smru kaznite. " Sufjan ibn Ujejna
kae457: "Pokajanje je blagodat ko
jom je U zvi eni izuzeo ovaj um met.
lsraeliani su se kajali ubijanjem.
Mufessiri se slau u tome da obo
avaocima teleta nije bilo nareeno
da izvre samoubistvo. Zuhri kae:
"Kada im je reeno: 'I izmeu vas
prestupnike smru kaznite' oni su
formirali dva tabora i ubijali se sve
dok im nije reeno da se zaustave.
Oni koji su ubijeni bili su ehidi, a
preivjelima je pokajanje primljeno,
kao to je reeno. Neki mufessiri
smatraju da je Allah spustio tminu
na njih, pa su oni to uradili. Prema
drugom tumaenju, oboavatelji
teleta stali su u jedan tabor, a oni
koji nisu oboavali tele naoruani
su uli meu njih i poubijali ih. Neki
navode da je sedamdeset ljudi koji
nisu oboavali tele, uz Musaa, ubijalo
one koji su ga oboavali. Prenosi
se da je Joe ibn Nun izaao pred
njih i ugledao ih umotane u ogrtae:
-
45 7 Vidjeti Tefsir ibn Kesir i Taberijev tefsir.
297
Sura El-Bek.ara
"Proklet neka je onaj ko razvee svoj

ogrta, prui ga ubici ili se zatiti ru
kom ili nogom." Niko nije odvezao
ogrta, ve su mirno doekivali smrt.
Svako je ubijao onog do sebe." Ovo
predanje navode Nehhas i drugi. Pre
ma prvom tumaenju, oni koji nisu
oboavali tele kanjeni su zato to
nisu sprijeili zlo, ve su se izdvojili.
Trebali su se boriti protiv onih koji su
oboavali tele. To je Allahov zakon
prema ljudima - ako se zlo rairi, bit
e kanjeni svi, ukljuujui i one koji
ga nisu inili.
Ibn Derir navodi da je Boi ji Po
slanik, s.a.v.s., kazao: "Svaki narod u
kojem se radi neko zlo koje on moe
sprijeiti, ali ga ne sprijei, ubrzo e
zasluiti Allahovu kaznu."45 8 Hadis
biljei Ibn Mada u Sunenu. O ovom
e znaenju jo biti rijei, ako Bog
da. Kada se broj ubijenih poveao
na sedamdeset hiljada, Allah im je
oprostio. To je miljenje Ibn Abbasa
i Alije, r.a. Allah je ukinuo propis o
ubijanju zato to su vrijedno ispunja
vali tu obavezu. Zato Uzvieni ovom
um metu nije podario veu blagodat,
nakon islama, od pokajanja.
Uzvieni kae: "Stvoritelju svo
me " Allahovo ime Bari' znai Onaj Koji stvara iz niega. Ono se
razlikuje od imena Halik (Tvorac)
po tome to ovo znai Onaj Koji
Uzvieni kae: "On e vam opro

stiti", ako to uinite, tj. pokajete se.
"""
...
.,..
. ,
y J ; p lJ)
L.all .l> lt o ..s)
, J,
, .".
."
, ". ,.".. '/#
""'
pi :;! * J
< J rLjj
"l kada ste uglas rekli: 'O Musa, mi

ti neemo vjerovati dok Allaha jasno
ne vidimo!' - munja vas je oinula,
vidjeli ste. Zatim smo vas, poslije smrti
vae, oivjeli da biste zahvalni bili. "
.(El-Bekara, 55-56)
Ovaj ajet sadri pet pitanja.

l . Musa, a.s., odabrao je sedamde
set Israeliana, koji su rekli, nakon
to su uli Allahove, d.., rijei:
"Neemo ti vjerovati ... " Vjerovanje
u poslanike je obavezno, nakon to
se ukau mudize. Allah je poslao
vatru s neba i sprio ih. Potom je
Musa molio Gospodara, pa ih j e
ponovo oivio, o emu s e govori u
ajetu: "Zatim smo vas, poslije smrti
vae, oivjeli da biste zahvalni bili. "
Vie rijei o ovih sedamdeset ljudi bit

e u suri El-A'raf, ako Allah da. Ibn
Furek kae: "Mogue je da je kazna
uslijedila zato to su traili vienje
posredstvom Musaa: 'Pokai nam
Allaha!' (En-Nisa', 1 53) , to nije u
Musaovoj moi.
Postoje razliita miljenja o mo
preobraava, pretvara iz oblika u
gunosti vienja Allaha, d.. No
oblik.
votari negiraju vienje Allaha i na
Hadis biljee Ebu Davud, Ibn Mad a ovom i na buduem svijetu. Ehli
i Ahmed, i hasen je, dobar.
sunnet smatra da je to mogue na
...
298
Tefjir imama Kurtubiia
oba svijeta, a da e se svakako desiti

na ahiretu. Prema tome, lsraeliani
nisu traili nemogue. To je traio
i Musa, a.s. O vienju Allaha, d..,
biti e rijei u surama El-En'am i
El-A'raf, ako Allah da.
2. Uzvieni kae: "jasno " - ovo je
istaknuto kako se ne bi protumailo
kao vienje u snu.
3 . Kae Uzvieni: "Munja vas je
oinula, vidjeli ste. " Postavlja se pitanje kako su mogli vidjeti kada ih je
munja oinula? Znaenje ovog ajeta
je sljedee: Vi gledate svoje stanje i
smrt koja vas je zadesila munjom.
4. "Zatim smo vas, poslije smrti
vae, oivjeli . . " Katada kae: "U mrli
su i due su im izale, a potom su

vraene, da bi upotpunile svoj vijek." Nehhas kae: "Ovo je dokaz
KureJ i)' ama koJ i nisu VJ. e rovali u
proivljenje, kao i samim sljedbeni:
i a
r
j
r
drugom tumaenju, to je bila pasivna
smrt, tako da su izgledali mrtvi, a
potom su proivljeni.
N eki kau da ajet: "Zatim smo
vas, poslije smrti vae, oivjeli" znai
- zatim smo vas, poslije neznanja,
poduili.
Prvo tumaenje je najispravnije,
zato to je to direktan smisao ajeta.
Smrt im je bila kazna, kao to Uzvi
eni kae: "Zar nisi uo o onima koji
ln: :r::t= :U7 ; !:
5 . Maverdi kae: " Uenjaci se

razilaze o pitanju obaveznosti onih
koji su nanovo oivljeni i koji su tom
prilikom stekli spoznaju." Jedni kau
da njihova obaveza ostaje, zato to
razuman ovjek mora imati obavezu;
drugi smatraju da njihove obaveze
prestaju, jer one zavise od izbora, a
ne od nune spoznaje.
Prvo je miljenje tanije. lsraeliani su vidjeli brdo na nebu kako pada
na njih i vatru koja ih okruuje. Zbog
toga su bili prinueni da vjeruju.
Ipak, njihove dunosti i dalje ostaju
na snazi. Slian primjer nalazimo
kod Junusova naroda. Nemogue
je da oni nemaju obaveze, a Allah
najbolje zna.
,
,
J..t
:;i \
'l
&,: l;"i'U.;j )
.,. .
....
e ."
, , !.
l ll'- '.J ,J'1e
.,l('", I.S.-::
-: ll 1.=
'
'? l::J,; 1
.r
,
-
i , u_,.:.l
d ,
(t t
"I Mi smo vam od oblaka hladovinu

nainili i manu i prepelice vam slali: ']e
dite lijepa jela kojima vas opskrbijujem!'
A oni Nama nisu naudili, sami su sebi
nepravdu nanijeli. " (El-Bekara, 57)

1 . Suddi kae da im je poslat bijeli
oblak, da bi ih zatitio od suneve
toplote danju. Krajem dana oblak se
gubio, da bi oni vidjeli po mjeseini.
su iz straha od smrti iz zemlje svoje Mufessiri navode da se ovo dogaalo
pobjegli - a bijae ih na hiljade. Allah u vrijeme kada su bili izgubljeni, iz
im je rekao: 'Pomrite!' - a poslije ih meu Egipta i ama, kada su odbili
je oivio. " (El-Bekara, 243)
ui u grad nasilnika i boriti se protiv
Sura El-Bekara
299
njih. Tada su Musau rekli: "Hajde ti i

Gospodar tvoj pa se bijte. . . " Kanjeni
su tako to su etrdeset godina lutali
na prostoru od pet-est ferseha. 459
Prenosi se da su po cijeli dan hodali,
a kada bi se zaustavili da prenoe,
ujutro bi se budili na istom mjestu
gdje su juer bili. Poto su svi bili
zalutali, rekoe Musau: "Kako emo
se hraniti? ! " Tada im Allah spusti
manu i prepelice. Zatim su se poa
lili na sunce, pa im je Allah poslao
oblak. Potom su traili svjetiljku,
pa im je postavljen stup svjetlosti
usred logora. Mekki navodi da je
to bio vatreni stup. Onda rekoe:
"Kako emo doi do vode? " Musa
udari po kamenu i voda potee. Kada
su zatraili odjeu, dato im je da im
se odjea ne prija i da ne propada te
da kod djece odjea raste kako oni
rastu. Allah najbolje zna.
oko! "460 U drugoj verziji navodi se:

" ... manu, koju je Allah, d.., sputao
Musau, a.s." Hadis biljei Muslim.
Nai uenjaci kau: "Ovaj hadis ka
zuje da jelengljiva spada u manu koju
je Allah sputao Israelianima, tj. da
ju je stvorio za njih u vrijeme kad
su bili izgubljeni." Ebu Ubejd kae:
"U spo redio je gljivu s manom, zato
to oko nje nema napora, sijanja,
navodnjavanja niti lijeenja. Zato
ona spada u manu", tj. spada u vrstu
mane koja je poslata lsraelianima.
N avodi se da im se mana sputala
od jutra do mraka, poput snijega.
Ljudi su uzimali onoliko koliko im
je trebalo za taj dan. Ako bi sauvali
neto za sutra, to bi se pokvarilo.
U petak su mogli sauvati zalihe za
subotu i one se nisu kvarile, zato to
je subota bila dan za ibadet i tog dana
nita im se nije sputalo.
2. Uzvieni kae: "i manu i prepe

lice vam slali. " Postoji vie tumaenja
rijei mana. Veina mufessira smatra
O hadisu "Sok jelengljive lijek

je za oko", poznavaoc i m edicine
kau: "Ako se njome eli smanjiti
temperatura u oku, onda se ona sama
koristi, a ukoliko se koristi kod dru
gaije vrste oboljenja, onda se koristi
u kombinaciji s drugim lijekovima.
Ebu Hurejra, r.a., smatrao je da se
taj sok koristi kod svih vrsta onih
oboljenja. Tako je Ebu Vedza ko
ristio med za svaku bolest, ak i za
stavljanje pod one kapke. O tome
e biti vie rijei u suri En-Nahl,
ako Bog da.
da je to medna rosa na drveu; drugi

kau da je to med, slatki napitak
ili hljeb. Kae se i da je mana sve
ono to Allah podari bez ulaganja
napora i sjetve. U tom su znaenju
rijei Boijeg Poslanika, s.a.v.s., u
hadisu koji prenosi Seid ibn Zejd ibn
Amr ibn Nufejl: "Jelengljiva spada u
manu, koju je Allah, d.., sputao
Israelianima i njezin sok je lijek za
459
Ferseh iznosi tri m ilje, odnosno 2 . 250

m , ili, po drugima, oko 7, odnosno 8
km. (Prim. prev.)
3.
460
H a d i s b i lje e B u h a r i i M u s l i m u
Sahihima.
300
T=ir
im
=a
===
=u
=
u=
a
maK
rt=
b
ij=
_
__
__
__
__
__
__
__
__
__
4. Svi mufessiri tvrde da se u ajetu
misli na poznatu pticu prepelicu.

Ali ibn Ebi Talha navodi od Ibn
Abbasa da je rekao: "To je ptica sli
na prepelici ... , koju su koristili za
jelo." Ibn Ebi-Hatim, s lancem od
Ibn Abbasa, navodi da je on rekao:
"To je prepelica." Isto potvruju i
Mudahid, a'bi, Ed-Dahhak, Hasan, Ikrima i Rebi' ibn Enes, r.a., a
Katada kae: "To je ptica ija je boja
naginjala crvenoj i koja je dolazila s
junim vjetrom. ovjek bi ih zaklao
toliko koliko bi mu bilo potrebno za
jedan dan. Ako bi to bilo petkom,
on bi uzeo i za subotu, dan ibadeta,
kada ne bi nita radio niti uzimao."
5. "jedite lijepa jela " - ona koja
su dozvoljena i ukusna.
6. 14 oni Nama nisu naudili", tj.
pa su bili nepokorni i nezahvalni
na blagodatima - pa su "sami sebi
nepravdu nanijeli" zato to su na
blagodati uzvratili grijesima.
\ ! !,1J.;I dJ 1jj)
..,
. , . i l , .). , .., .J..&.-: '.)
,;;. ,
. ",: A
'-
. .
Gua.> :'
1 -' -
r- r-
_JJJ
. ":'
(
":'.. : ,i l .L-J
,
..,.
",
. ::
.
!i ",
o ,
"i kada smo rekli: ' Uite u ovaj

grad i jedite to god hoete i koliko god
hoete, a na kapiju pognutih glava udite,
i recite: 'Oprosti' - oprostit emo vam
grijehe vae, a onima koji ine dobra
djela dat emo i vie!'" (El-Bekara, 58)
Ovaj ajet sadri devet pitanja:
1 . Uzvieni kae:
ecu
ovaj grad. . .
"
Veina mufessira smatra da je to

Kuds. Neki kau da je Eriha Geri
hoo) . Amr ibn ebba kae: "U tom
su gradu ivjeli kraljevi." Ibn Kejsan
smatra da je to am; Dahhak461 da je
Ramalla, Palestina i Tedmur. Kako
god, to je bila druga blagodat - do
zvoljeno im je ui u grad i prestati
s lutanjem.
2. Rijei "i jedite" znae dozvolu.
3 . 14 na kapiju pognutih glava
uite" kapija na koju im je na
-
reeno da uu nalazi se u Kudsu i

do danas se naziva Kapija oprosta,
prema navodima Mudahida i drugih.
Prema drugom miljenju, to su V rata
kupole, gdje su Musa i lsraeliani
klanjali. "Pognutih glava " :... skromni
i skrueni.
4. "I recite: 'Oprosti"'; Hasan i
!krima kau da im je bilo nareeno
da izgovore "La ilahe illallah", kako
bi im grijesi bili oproteni.
Mogue je da su se molili upravo
ovim rijeima, to se i zakljuuje iz
hadisa. Muslim navodi Ebu Hurej
rino predanje u kojem stoji da je
Pos lanik, s.a.v.s., kazao: "Israeli
anima je reeno: 'Uite na kapiju
inei seddu i recite: 'Oprosti, bit
e vam grijesi vai oproteni", pa su
oni postupili drugaije. Uli su na
kapiju puui na svojim zadnjicama
41.!
Dahhakovo m iljenje je slabo, jer rije
grad ne moe obuhvatiti etiri mjesta.

(Prim. red.)
Sura El-Bekara
i govorei: 'Zrno u ljuspi."'462 U Bu

harijevoj verziji navodi se: "Izmijenili
su molitvu i rekli: 'Zrno u ljuspi."'463
Njihova je namjera bila da ine
ono to je suprotno Allahovoj, d..,
naredbi. Bili su nepokorni, odmet
nici i ismijavali su se. Allah, d..,
ih je kaznio. Ibn Zejd navodi da
ih je zadesila kuga koja je odnijela
sedamdeset hiljada njihovih ivota.
Prenosi se da je kapija bila niska da
bi oni pognuti ulazili, ali su se oni
vukli na zadnjicama.
5. Neki uenjaci uzimaju ovaj
ajet kao pravilo da se u erijatu rijei
navode doslovno ili po znaenju.
Ukoliko je ibadet propisan izriito
preciziranim rijeima, onda one ne
mogu biti izmijenjene, zato to je
to Allah, d.., zabranio. A ukoliko
je propisano uiti dovu odreenog
znaenja, onda se mogu koristiti
rijei koje izraavaju to znaenje.
Uenjaci se razilaze o pitanju tog
smisla. Malik, afija, Ebu Hanifa i
njihovi sljedbenici smatraju da je
onome ko poznaje okolnosti i teinu
izreenog dozvoljeno parafrazirati
hadis vodei rauna o cjelokupnom
znaenju. To je tav veine uleme.
Nekoliko uenjaka to zabranjuje.
Meu njima su Ibn Sirin, Kasim
462
H a d i s b i ljee Bu h a r i i M u s l i m u
Sahihima.
4 63 Trebali su kazati " h itta", a Benu Israil

su promijen i l i rije u " h i nt a". Prva
rije i m a znaenje oprosti, a d ruga
zrno u ljuspi. Autor e to naknadno
spomenuti.
301
ibn Muhammed i Reda ibn Haj

va. Mudahid kae: "Od hadisa se
moe neto oduzeti, ali se ne smije
dodavati." Malik ibn Enes vodio
je rauna o svakom slovu kada je
u pitanju hadis Poslanika, s.a.v.s.
Prema tome, jedna grupa uenjaka
smatra da se kod hadisa ne smije
izmijeniti niti jedna rije. Ako bi
primijetili neku jeziku greku, ne bi
je ispravljali. Ebu Mildez navodi da
je Omer ibn Hattab rekao: "Ko uje
hadis pa prenese ono to je uo, taj
se sauvao." Slina tvrdnja prenosi
se i od Abdullaha ibn Amra Zejda
ibn Zejda ibn Erkama. Ista dilema
postoji i o pitanju zamjene rijei u
reenici, oduzimanja ili dodavanja.
Neki uenjaci daju prednost znaenju
nad izrazima, a drugi smatraju da se
tekst mora doslovno prenositi, jer
je to ispravnije i sigurnije. Meutim,
veina uenjaka ne podrava ovo
miljenje. Ispravno je da se hadisi ne
moraju doslovno prenositi, a Allah
najbolje zna. Poznato je da su ashabi
prenosili iste dogaaje razliitim
izrazima. Iz toga se vidi da su vanost
pridavali znaenju. Nisu ponavljali
hadise niti su ih zapisivali. Prenosi
se da je Vasila ibn Eska rekao: "Ni
smo vam prenijeli sve to nam je
Poslanik, s.a.v.s., saopio. Dovoljno
vam je znaenje." Katada prenosi da
je Zurara ibn Evfa rekao: "Susreo
sam nekoliko Poslanikovih, s.a.v.s.,
ashaba koji su mi prenijeli iste hadise
razliitim rijeima." Nehai, Hasan i
a'bi, Allah im se smilovao, prenosili
=0=
3=
2
'""'"_,
Ttiflir imama Kurtubija
_
_
_
_
_
_
_
_
su hadise po znaenju. Hasan kae:

''Ako si prenio znaenje, to je do
voljno." Sufjan es-Sevri, Allah mu
se smilovao, kae: "Ako kaem da
vam doslovno prenosim ono to
sam uo, nemojte mi vjerovati. Ja
prenosim znaenje." Veki, Allah mu
se smilovao, veli: "Da smisao nije
irok, ljudi bi propali." Uenjaci su
saglasni u tome da je strancima do
zvoljeno prevoditi vjerske tekstove
na maternji jezik. I to se ubraja u
prijevod znaenja. Oito je da je i
Uzvieni u Kur'anu odobrio ovu
metodu. Opisao je minule dogaaje
na razliitim mjestima, razliitim
izrazima, dok je znaenje ostajalo
isto. Usmeno obraanje prenio je
na arapski jezik, tako da je dolo do
promjene mjesta rijei u reenici,
do izostavljanja odreenih rijei ili
dodavanja izraza. Ako je to dozvo
ljeno kod prenoenja na drugi jezik,
onda je u samom arapskom jeziku to
pree. Na ove argumente pozivaju se
Hasan i afija i njihovo je miljenje
o ovom pitanJU Ispravno.
Druga strana navodi svoje ar
gumente. Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
kae: "Allah e obradovati i poastiti
ovjeka koji uje ono to ja govo
rim, shvati i prenese to onako kako
je uo."464
464
Hadis biljee Tirmizi, afija i Humejdi,

a u nastavku se kae " ... jer moda e
onaj kojem se to prenese bolje shvatiti
od onog ko je to uo." Hadis je sahi h ,
vjerodostojan.
Poslanik, s.a.v.s., poduavao je

jednog ashaba dovi pred spavanje:
"Vjerujem u Tvoju Knjigu koju si
Ti spustio i u Tvoga Vjerovjesnika
koga si Ti poslao." Ashab je pono
vio: "Ja vjerujem u Tvoga Poslanika
koga si Ti poslao." Nato mu je Boiji
Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Reci: 'Ja
vjerujem u Tvoga Vjerovjesnika koga
si Ti poslao! '"465 Iz ovih hadisa vidi
se da Poslanik, s.a.v.s., nije dozvolio
zamjenu rijei, ve je rekao ashabu:
"... i prenese ga onako kako je uo."466
Odgovor na ove dokaze jeste da
se rijei " ... i prenese ga onako kako
je uo" odnose na znaenje, ne na
termine, zato to oni nisu vani.
Dokaz da se misli na znaenje jesu
rijei: "J er moda e onaj kojem se
to prenese bolje shvatiti od onog
ko je to uo." ak se i ovaj hadis
prenosi u raznim verzijama, ali je
znaenje isto. Mogue je da su sve
te rijei Poslanika, s.a.v.s., izreene u
razliitim prilikama, ali je vjerovatnije
da je to isti hadis prenesen razlii
tim izrazima; To je najvei dokaz
41'5
466

hima. Po e t a k hadisa glasi: " Kada
poe lei, uzmi abdest, zat i m lezi

na svoju desnu s t ranu i reci: " Moj
Boe, okrenuo sam svoje lice prema
Tebi, prepustio sam svoj sluaj Tebi
i oslonio sam se na Tebe nadajui se
i strahujui od Tebe. Nema utoita
n i t i spasa o d Tebe o s i m kod Tebe.
Ja vjerujem u Tvoju knjigu koju si Ti
spustio i u Tvoga Vjerovjesnika kojega
si Ti poslao ... "
Dio pretprolog hadisa.
303
Sura El-Bekara
da je parafraziranje dozvoljeno. A
Poslanikov, s.a.v.s., odgovor ashabu
je zbog toga to je rije vjerovjesnik
izraajnija od rijei poslanik i svaka
od njih koristi se u odgovarajuem
kontekstu. Oito je da se rije po
slanik odnosi na sve, a vjerovjesnici
su samo Allahovi, d.., poslanici,
neka je mir s njima. Poslanici imaju
prednost u tome to donose objavu
(poslanicu) i propovijedaju vjeru.
Zbog toga rije vjerovjesnik predstav
lja dodatnu hvalu. Zatim je navedena
i poslanica - "kojeg si poslao." Isto
tako, da je rije vjerovjesnik u ovoj
dovi izmijenjena, ne bi bila spome
nuta oba svojstva, ve bi dolo do
ponavljanja istog znaenja.
Ovdje se javlja dilema - ako prvi
prenosilac izmijeni nekoliko Poslani
kovih, s.a.v.s., izraza, a zatim i drugi
izmijeni nekoliko izraza, doi e do
potpunog brisanja hadisa. Odgovor
glasi da je izmjena dozvoljena samo
pod uvjetom da se smisao ouva. Ako
se smisao izgubi, onda se izrazi ne
smiju mijenjati. Ibnul-Arebi kae:
"Razilaenje o ovom pitanju mogue
je u vrijeme ashaba i tabiina, zato
to oni podjednako poznaju izvorni
jezik hadisa. Narednim generacijama
izmjena nije dozvoljena, jer se jezik
promijenio, kao i shvaanja i obiaji."
Ovo je ispravno miljenje, a Allah
najbolje zna.
Neki nai uenjaci kau: "Ibnul
Arebi nije upravu, Allah mu se smi
lovao. Ako je prenoenje hadisa uz
ouvanje znaenja dozvoljeno, onda
nema razlike izmeu vremena ashaba

i tabiina i nekog drugog vremena.
Stoga niko od pravnika ni muhaddisa
nije napravio tu razliku. Da je rekao
da je u njegovo vrijeme teko sauvati
autentinost teksta, bio bi upravu.
6. Uzvieni kae: 'll onima koji
ine dobra djela dat emo i vie!", tj.
onima koji su uinili dobro djelo
time to nisu oboavali tele. Prema
drugom tumaenju, ovo znai da
e biti oproteni grijesi onima koji
su ostavljali hranu za sutradan, a da
e biti dato vie onima koji to nisu
radili; bit e oproteno grenicima, a
vie dato onima koji su inili dobro.
O najveem dobroinstvu (ihsanu)
govori se u Dibrilovu hadisu: "ta je
dobroinstvo?" upitao je on. "Da se
moli Bogu", odgovori Muhammed,
s.a.v.s., "kao da Ga vidi, jer ako ti
Njega ne vidi, On tebe vidi."467
lt:. -: L.:.JI J.W)
t.i '-? .:.JI
_JJ- l-
.
I.)
1;-.) J: _;U
,..
lJ'='!
:;
,..
.p
,..
,.. ,..
::
" ,..
"
( u
'= ! , : ;. -1:7.1\
"Onda su oni koji su bili nepravedni

zamijenili drugom Rije koja im je bila
reena i Mi smo na one koji su bili ne
pravedni s neba kaznu spustili, zato to
nisu posluali. " (El-Bekara, 59)
Ovaj ajet sadri dva pitanja:

l. "Onda su oni koji su nepravedni
zam ijenili drugom R ije", tj. nisu
izgovorili "Oprosti!", ve su rekli
467
H a d i s b i lje e B u h ari i M u s l i m u
Sahihima.
0_,_
3_",_
4
"'"
71
"'-'ifjir imama Kurtubi a
_
_
_
_
_
_
_
_
"zrno u ljuspi", kao to je navede

no. Iz toga se vidi koliko je opasno
napraviti malu izmjenu u vjerskim
tekstovima, i kakvu kaznu povlai
za sobom dodavanje samo jednog
slova ( - oprosti; - zrno).
Kakva li tek kazna slijedi za izmjenu
koja se odnosi na Allahova svojstva? !
J o je opasnije izmijeniti neto to
se tie obreda (postupaka) , jer su
djela znaajnija od rijei.
2. Uzvieni kae: "/ Mi smo na one
koji su bili nepravedni.. . " Ovdje je
rije "nepravedni" dvaput ponovljena
u istoj reenici da bi se ukazalo na
pogubnost njihova postupka.
:: :: - U )
r=iu r-:.
:, yJ
.:_J 1 ll'.

;.J';.o \ili1 G Jj
--:
i.lt
J :: \Si :t _;j ic.
..,.... 1*-'..J"'"-A
. o .... o ....
....
.!..)J ,..-o, o
..J
.
__.
J.
""'
d' 'l\ 'lj \ jj IJ:I.J.!:
,J
( ):
"l kada je Musa za narod svoj vodu

molio, Mi smo rekli: 'Udari tapom
svojim po stijeni!' - i iz nje je dvanaest
vrela provre/o, i svako bratstvoje vrelo iz
kojeg e piti znalo. ']edite i pijte Allahove
darove, i ne inite zlo po Zemlji nered
pravei!"' (El-Bekara, 60)

1 . Za vodu se moli u sluaju sue
i nestaice vode. U takvim prilikama
propisano je skrueno i pokorno
uputiti pokajanje Uzvienom. Na
poslanik Muhammed, s.a.v.s., molio
je za vodu: "Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
iziao bi u svakodnevnoj odjei,
skrueno i ponizno i tako doao na

musalu."468 Ovo je najbolji primjer!
Kako se mi moemo nadati kii kada
se ne kajemo i uporno grijehe inimo
Uzvienom ? ! Meutim, Poslanik,
s.a.v.s., u drugom hadisu kae: "I
kada god su uskratili zekat od svo
jih imetaka, uskraena im je kia s
neba. D;t nije ivotinja, nikada je ne
bi bilo."469 Ovaj hadis bit e citiran
u cijelosti, ako Bog da.
2. Sunnet kod uenja kine dove
jeste izai na musalu, odrati hut
bu i klanjati namaz. To je miljenje
dumhura - veine uenjaka. Ebu
Hanifa smatra da namaz i izlazak na
musalu nije sunnet, ve samo uenje
dove. Njegov je argument Enesovo
sahih predanje koje biljee Buhari i
Muslim.470
Meutim, ono se ne moe uzeti
kao argument, jer je tom prilikom
dova primljena odmah nakon to je
prouena, tako da nije bilo potrebe
za ostalim postupcima. A kada je
htio objasniti kako se to ini uradio
je ovako: " ...okrenuo je lea svijetu, a
lice kibli i uio dovu, a onda izvratio
svoj ogrta i klanjao nam dva rekata
m
Hadis biljee Ebu Davud i Tirmizi, i

46''
Hadis bi ljei Bejheki i hasen je, dobar.
470

hima, a u hadisu se kae: "Doao je
jedan ovjek i rekao: 'Boiji Poslanie,

stoka e propasti i putevi se preki
nuti. Zamoli Allaha za kiu.' Poslanik,
s.a.v.s., zamolio je, tako da je kia padala
do sljedeeg petka ...
"
305
Sura El-Bekara
u kojima je Kur'an uio naglas."47 1

- Bilo mu je nareeno da udari
Propisi kine dove bit e navedeni odreeni kamen. Zbog toga ta rije
u ajetu ima odreeni lan.
u suri Hud, ako Allah da.
- Seid ibn. Dubejr smatra da je
3. "Mi smo rekli: 'Udari tapom
svojim po stijeni!'" O ovom tapu to isti kamen na koji je Musa spu
takoer se kae: ''54. ta ti je to u desnoj stio odjeu kada se kupao, kada je
ruci, o Musa ? '" 'Ovo je moj tap' Uzvieni otklonio sumnje koje je
odgovori on - 'kojim se potapam . . "' narod imao o njemu.
- Ibn Atijja navodi da je to bio
(Ta-Ha, 1 7 - 1 8) U toj suri bit e vie
rijei o funkcijama tapa, ako Bog da. odvojen, etvrtast kamen. Sa svake
strane potekla su po tri vrela, kada
I iz nje je dvanaest vrela provre
ga je Musa udario. Kada bi se napili
lo... " - Ovdje je izostavljen segment
vode i krenuli, voda bi prestala tei.
pa je udario "i iz njeje dvanaest vrela
Ono to se desilo naem posla
provrelo. " U zvi eni Allah je kadar
stvoriti vodu bez udaranja o stijenu, niku Muhammedu, s.a.v.s., kada mu
ali je htio pokazati ljudima kako je izvor potekao izmeu prstiju,
nekim postupcima mogu ostvariti svakako je vea mudiza. Svako od
nas moe vidjeti kako voda izvire
svoje ciljeve.
iz stijene, ali ono to je dato naem
4. Kada je Musa traio vodu za Poslaniku, s.a.v.s., nije dato nijednom
svoj narod, bilo mu je reeno da prije njega - da voda istjee iz krvi
udari tapom o stijenu. Postoji vie i mesa! Pouzdani imami i pravnici
predanja o ovom kamenu.
prenose da je Abdullah rekao: "Bili
- Kae se da je taj kamen bio smo s Poslanikom, s.a.v.s., i nismo
etvrtast, veliine ovije glave, koji imali vode. Neko je donio iniju,
su nosili u posebnoj posudi. Kada pa je on zahvatio rukom. Vidio sam
bi se zaustavili, postavili bi ga usred kako mu voda curi iz prstiju. 'Doite
uzeti abdest', rekao je." A' m e pre
logora.
nosi
da je Salim Ebu Da'd upitao
- Israeliani nisu nosili kamen,
ve su u narednom logoru nalazili Dabira: "Koliko vas je tada bilo?"
isti kamen kao onaj koji su ostavili "Dvije hiljade i petsto", odgovorio
je. Ovo je Nesaijeva verzija.
i to je bila mudiza.
5. Uzvieni kae: "J svako bratstvo
- Musau je bilo nareeno da udari je vrelo iz kojeg e piti znalo " - Svi
bilo koji kamen, da bi udotvornost su imali svoje vrelo i nisu pili iz vie
bila vea.
njih. Kod Israeliana su bratstva
Had is biljee Buhar i i Muslim u Sahi bila ono to su kod Arapa pleme
hima, od Abudllaha ibn Zejda cl-Mazi na. Ona su nastala od dvanaestero
J aku bove djece. Ata kae: "Kamen
niJa, r.a.
.
"
. . .
471
306
a
Tejlir imama Kurtubij=
je imao etiri strane, sa svake strane svoga da nam podari od onoga to
tekla su po tri vrela. Svako bratstvo zemlja rada: povra i, krastavica, i
imalo je vrelo koje nije dijelilo ni s penice, i lee, i luka crvenoga!' - on
kim. Prenosi se da se svako bratstvo je rekao: 'Zar elite da ono to je boije
sastojalo od pedeset hiljada boraca472 , zamijenite onim toje gore? ldite u grad,
ne raunajui konje i stoku." Ata imat ete ono to traite!' I ponienje i
nastavlja: "N a mjestu gdje je Musa bijeda na njih padoe i Allahovu srdbu
udario pojavila se izboina slina na sebe navukoe zato to u Allahove
dojci. Odatle je voda prvo procurila, dokaze nisu vjerovali i to su ni krive
a zatim potekla."
ni dune vjerovjesnike ubijali, zato to
6. U zvi eni kae: "]edite i pijte. . . " su neposluni bili i {to su sve granice zla
Ovdje je dolo do izostavljanja prelazili. " (El-Bekara, 6 1 )
rijei rekli smo im: Jedite manu i
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
"I kada ste rekli: 'O Musa, mi ne

prepelice i pijte vodu iz raspukle sti
moemo
vie jednu te istu hranu je
jene, "i ne inite zlo po Zemlji nered
pravei. " Ovim se aj etom dozvo sti . . ' - Ove su rijei izreene tokom
.
ljavaju Allahove, d.., blagodati i

zabranjuju grijesi i nered.
lutanja, kada su im dosadila mana i

prepelice, nakon jela koja su imali
u Egiptu. Hasan kae: "Bili su se
navikli na poriluk, luk i leu, pa su
poeljeli ponovo to jesti. Zato su
rekli 'Ne m oem o vie jednu te
istu hranu jesti "' Manu i prepelice
nazvali su jednom hranom, premda se
radi o dvije, zato to su jeli jedno za
drugim. Prema drugom miljenju, re
kli su to zato to su stalno ponavljali
istu hranu, kao to se kae za onoga
ko neprestano posti i klanja - on
stalno isto ini. Postoji i tumaenje
da su oni rekli: "N e moemo trpjeti
bogatstvo, jer smo neovisni jedni o
drugima i sami smo sebi dovoljni.
Oni su prvi imali robove i sluge."
Uzvieni kae: . . .jednu te istu
hranu jesti. . " - Hrana se odnosi na
sve to se jede i pije. Uzvieni kae:
-
...
"I kada ste rekli: 'O Musa, mi ne

moemo vie jednu te istu hranu jesti,
zato zamoli, u nae ime, Gospodara
472
Nisam naiao da neko ovo predanje

pripisuje Atau. Ono spada u predanja
sljedbenika Knjige. Brojke su preuve
liane i stoga neprihvatljive. (Prim.
red.)
"
"Onima koji vjeruju i dobra djela ine

nema nikakva grijeha u onome to oni
Sura El-Bekara
" (El-Ma'ida, 93), tj.

popiju vina, kao to emo vidjeti.
Ako se pod rijeju selva (prepelica)
misli na med, onda i to spada u pie.
Mogue je da se pod hranom misli
na ito i burme, kao to se navodi u
hadisu Ebu Seida el-Hudrija: "Davali
smo sadekatul-fitr u vrijeme Boije g
Poslanika, s.a.v.s., i to jednu mjericu
hrane ili mjericu jema ... "473 Kada se
kae: "Idem na trnicu hrane", to ne
znai da se na tom mjestu ne prodaju
i druge stvari koje su za jelo i pie.
Boiji Poslanik, s.a.v.s., o vodi
Zemzem kae: "Ona je hrana i lijek."474
Povre je bilje koje nema drku,
a drvee ono koje ima drku.
Rije ) ifumiha) prevodi se kao
- penica. Po Dahhaku ova rije znai
enjak, kao i njoj slina i) (tum), jer
u mnogim rijeima dolazi do zamjene
slovafi t. Meutim, veina mufessira
smatra da je to penica, osnovna i ne
izostavna hrana. Ibn Durejd smatra
da je to klas, dok stanovnici ama
tako nazivaju slanutak.
Uenjaci se razilaze o pitanju kon
zumiranja luka, enjaka i drugih jela
neugodna mirisa. Veina uleme sma
tra da je to dozvoljeno, pozivajui se
na utemeljene hadise. Grupa zahirija,
koja dri da je prisustvo dematu
obavezno, smatra da je zabranjeno
jesti takvu hranu. Po njima, sve ono
pojedu i popiju
473
474
...
H a d i s b i ljee B u ha r i i M u s l i m u
Sahihima.
Hadis biljei Bezzar i sahih je,
vjerodostojan.
30 7
to spreava dolazak i obavljanje

farz-namaza, zabranjeno je kon
zumirati i uzgajati. Njihov dokaz
jeste to to ih je Poslanik, s.a.v.s.,
nazvao prljavima. Veina uenjaka
poziva se na Dabirovo predanje u
kojem stoji da je Poslaniku, s.a.v.s.,
donesena posuda sa zeleni. On osjeti
miris pa upita ta je u posudi. Kada
bi obavijeten, ree da je primaknu
nekom od njegovih ashaba pa kad
vidje da se on sustee od jedenja, ree
mu: "J edi, jer ja razgovaram s onim
s kim ti ne razgovara ! "475 Hadis
biljee Muslim i Ebu Davud. Ovo
jasno ukazuje na to da je drugima
dozvoljeno jesti povre.
Muslim takoer biljei Ebu Ejju
bovo predanje koji kae da je Posla
niku, s.a.v.s., jednom zgotovio jelo
u kojem je bilo bijelog luka pa kad
mu je bilo vraeno, pitao je gdje je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., stavljao svoje
prste, reeno mu je: "Nije nikako
jeo ! " To ga je jako uznemirilo pa se
ispeo do njega i upitao ga: "Da nije
zabranjeno? ! " "Nije", odgovorio je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., "no, ne volim
ga! " "Ono to ti ne voli ili to nisi
ni volio, ne volim ni ja! ", rekao je.
Jo je rekao: "Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
4 75
Had is biljee Buhari i Muslim u Sahi

hima. U prvom dijelu hadisa Boiji
Poslanik, s.a.v.s., kae: "Onaj koji jede
bijeli ili crveni luk neka se izdvoji od nas
(ili: neka se izdvoji od nae damije) i
neka ostane u svojoj kui ! "
308
a
Tejlir imama Kurtubij=
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
je bio posjeivan (tj., dolazila mu je

Omer ibn Abdulaziz jedan je dan
Objava) ."476
jeo hljeb s uljem, a drugi dan s mesom
i leom. Halimi kae: "Lea i ulje
U tom je smislu i predanje Ebu
hrana su dobrih robova." Dovoljna
Seida el-Hudrija u kojem stoji da je vrijednost ove hrane jeste to to je
Poslanik, s.a.v.s., na Dan Hajbera, Ibrahim, a. s., nju pripremao za goste
rekao ashabima koji su jeli bijeli luk: u svom gradu. Lea smanjuje tjelesnu
"O ljudi, nemam pravo zabraniti ono teinu i olakava izvravanje ibadeta.
to je Allah dozvolio, ali je to biljka
Penica je hrana stanovnika Me
iji miris ne volim."477
dine, kao to je lea hrana Ibrahi
Iz ovih hadisa moe se zakljuiti mova grada. Stoga ove itarice imaju
da se ova pokuenost odnosi samo posebnu vrijednost. Prenosi se da
na njega; jer samo on komunicira s Poslanik, s.a.v.s., nije svoju porodicu
melekom. Meutim, u nekim situ hranio peninim hljebom tri dana
acijama ova odredba odnosi se i na zaredom otkako je doao u Medinu
druge: "Onaj ko bude jeo ovu biljku pa do naputanja ovoga svijeta.480
(bijeli luk) - a u drugom predanju
U zvi eni kae: "Zar ielite da ono
stoji crni, bijeli luk i poriluk - neka to je bolje zam ijenite onim to je
nipoto ne ulazi u damiju, jer mele gore? ", tj. zar elite uzeti povre,
kima smeta ono to smeta i ljudima."478 krastavice, penicu, Jeu i crveni luk
u zamjenu za ono to je bolje - manu
U opirnom hadisu koji preno
i prepelice?
si Omer ibn Hattab, r.a., kae se:
Postoji vie prednosti mane i pre
" Ljudi, vi u ishrani koristite ove
pelica
nad onim to su traili.
dvije vrste povra, a ja ih smatram
1 . Budui da povre nije teko
odvratnim - to su bijeli i crveni luk."
Kad bi kod nekoga primijetio njihov dobaviti u poreenju s m anom i
zapah, Poslanik, s.a.v.s., nareivao prepelicama, to znai da su oni bolji,
je da se taj izvede iz damije i on bi miljenje je Zeddada.
2. Mana i prepelice hrana su koju
bio odveden do El-Bekia (oblinji
im
je Allah podario i naredio da jedu.
mezarluk) . Stoga, ko bude jeo to
dvoje, neka najprije njihov zapah Zato pokoravanje tom nareenju
predstavlja dobro djelo i zahvalnost.
neutralizira kuhanjem! "479
Jelo koje su traili nema ove osobine.
3. Budui da je ono to su traili
Hadis biljee Muslim u Sahihu i Ebu manje vrijedno od onoga to ve
Da ud .
imaju, logino je da je to bolje.
m
477
m
H a di s b i ljee B uh a r i i M u s l i m u
Sahihima.
Hadis bi ljei Muslim u Sahihu.
480
H ad is biljee Buhari i Muslim u Sahi
hima, od Aie, r. a .
309
Sura El-Bekara
Ono to imaju dobija se bez

troka i napora, a ono to su traili
moe se dobiti samo nakon sijanja,
oranja i ulaganja truda i stoga je to
manje vrijedno.
S. Hrana koju imaju nije nimalo
sumnjiva. Dozvoljena je, jer potjee
od Allaha, d.. Povre je izloeno
prodaji i otimaini, zbog ega postaje
sumnjivo i to je razlog to je manje
vrijedno.
Ovaj je ajet dokaz da je dozvo
ljeno jesti lijepu hranu i ukusna jela.
Boiji Poslanik, s.a.v.s., volio je slatko
i med i pio je hladnu vodu. O ovome
e se govoriti u surama El-Ma'ida i
En-Nahl, ako Allah da.
Uzvieni kae: "/ ponienje i
bijeda na njih padoe. . . ", tj. to ih
je zadesilo i snalo. Nakon toga je
svaki jevrej, bio bogat ili siromaan,
ponien. Neki ponienje tumae kao
nametanje dizje. To se navodi od
Hasana i Katade.
4.
"Zato to u Allahove dokaze"
Njegovu Knjigu, i mudize poslanika
- "nisu vjerovali", tj. to su ih poricali

"i to su ni krive ni dune vjerovje
snike ubijali. " Ove rijei ukazuju
na ogroman grijeh koji su poinili.

Postavlja se pitanje da li je, onda, do
zvoljeno ubijati poslanike s pravom?
Poznato je da su poslanici sauvani
od pogreki koje se kanjavaju smr
u. Odgovor glasi da su ove rijei
navedene kao opis ubistava koja su
inili. Poznato je da se poslanik ne
moe ubiti s pravdom, ve na pravdi
Boga.
Pitanje je kako je nevjernicima

bilo omogueno ubijanje poslanika?
Odgovor je da je time poveana ast
i ugled poslanicima, kao to je sluaj
s vjernicima koji poginu na Boijem
putu. To ne predstavlja ponienje.
Ibn Abbas i H asan navode da j e
mogao biti ubijen samo onaj poslanik
kojem nije nareena borba. Svima
kojima je borba nareena, bili su
potpomognuti.
"One koji su vjerovali, pa i one koji

su bili jevreji, krani, i Sabzjci - one
koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i
dobra djela inili - doista eka nagrada
od Gospodara njihova; niega se oni
nee bojati i ni za im nee tugovati!"
(EI-Bekara, 62)
Ovaj ajet sadri sedam pitanja:

l . Uzvieni kae: "One koji su vje
rovali. . ", tj. koji vjeruju Muhamme
du. Sufjan smatra da se ovdje misli na
munafike, tako da bi znaenje ajeta
bilo Oni koji naoigled vjeruju i
zato ih je usporedio s jevrejima, kr
anima i Sabijcima. Potom je naveo
tretman onih koji vjeruju u Allaha i
Sudnji dan iz njihovih redova.
2. Jevreji (jehud _*-JI) nazvani
su tako po J eh udi, najstarijem Jaku
bovu sinu. Prema drugom miljenju,
.
310
ovaj naziv potjee od glagola hade

- pokajati se.
3. Krani (Nesiirii - .s}.:dJ\) dobili
su ime po mjestu N asira, u koje je
dolazio Isa, a.s. Ovo je miljenje Ibn
Abbasa i Katade. Prema drugom
miljenju, nazvani su tako jer su
pomagali (ar. nesare) jedni druge.
Neki, pak, smatraju da su krani
dobili ime nakon Isaovih rijei: '"Koji
e biti pomagai moji na Allahovu

putu ? ' - 'Mi' - rekoe uenici - 'mi
emo biti pomagai Allahove vjere. "'
(Alu Imran, 52; Es-Saf, 1 4)
. .
4. SabiJ" ci su nastalt. kao krs" c'anska
sekta.
5. Nema dileme da su jevreji i
krani sljedbenici Knjige. Stoga je
dozvoljeno eniti se njihovim ena
ma i jesti njihovu hranu - kao to e
biti objanjeno u suri El-Ma'ida, i
nametnuti im dizju - kao to e biti
navedeno u suri Et-Tevba, ako Bog
da. Uenjaci se razilaze o sabijcima.
Suddi ih je smatrao frakcijom sljed
benika Knjige, to potvruje i Ishak
ibn Rahevejh. Ibn Munzir navodi da
je Ishak rekao da nije zabranjeno jesti
meso ivotinja koje zakolju sabijci,
zato to su oni jedna od grupacija
sljedbenika Knjige. Ebu Hanifa ta
koer smatra da je dozvoljeno jesti
meso ivotinja koje oni zakolju i
eniti se njihovim enama. Hali! kae
da je njihova vjera slina kranskoj,
s time da su njihovi oltari okrenuti
prema jugu. Oni tvrde da su sljedbe
nici N uhove vjere. Mudahid, Hasan
i Ibn Nedih kau da je njihova vjera

svojevrsna kombinacija judaizma i
vatropoklonitva i da se ne moe
jesti meso ivotinja koje oni zakolju.
Ibn Abbas smatra da nije dozvoljeno
uzimati njihove ene. Hasan i Katada
smatraju da pripadnici ove grupacije
oboavaju meleke, klanjaju prema
kibli, itaju Zebur i klanjaju pet puta
na dan. Zijad ibn Ebu Sufjan481 vidio
ih je kako oboavaju meleke, pa je
htio ukinuti dizju koju su plaali.
Sutina njihova vjerovanja jeste, kao
to kau neki nai uenjaci, vjerova
nje u jednog boga i u utjecaj zvijezda.
Zato je Ebu Seid el-Istahri482 izrekao
fetvu da su oni nevjernici.
6. "One koji su u Allaha i u onaj
svijet vjerovali. " - Vjerovanje u
. .
Allaha, d.., ukljuuje i vjerovanje

u poslanike, knjige i proivljenje.
7. Ibn Abbas navodi da je ajet

"One koji su vjerovali, pa i one koji
su bili jevreji. . . " derogiran aj etom
onaj koji eli neku drugu vjeru osim
islama, nee mu biti primljena '' (Alu
Imran, 85), dok drugi smatraju da
nije tako, ve da se ovaj ajet odnosi

na vjernike koji su ustrajali u vjeri
u Poslanika, s.a.v.s.
481
482
Poznat pod nadimkom Zijad ibn Ebih

ili Ibn Ummih. Muavija ga je uvrstio u
svoju lozu. Bio je pri mjer i;.,;vanredne
inteligencije; umro je 53. h. g.
To je imam, pravnik Ebu Seid ei-Husejn
ibn Ahmed, afijski ejh u Bagdadu,
umro 328. h. g.
Sura El Bekara
r4i
ut, 1u )
:J, . .)j, r4i
,
".
.J
.... ,
\.A 1 r
;
l:.,;J I I.A 1 l> .:11
r-:- .)y
.
w
!::
f.
"::"
:G.,\;,)
;r " :jJ v.P r
J.U1
.)J r" e. JJ:J .ro
'"
,;1
.... . ... -
"
"
::; ., *
-:
, ... "
,;1
naziv tur potjee od Ismaila, a.s., a

Allah najbolje zna.
"""
"
(dl tS'J
311
"I kada smo od vas zavjet uzeli i brdo

iznad vas podigli: 'Svojski prihvatite ono
to smo vam dali i neka vam je na umu
ono to je u Knjizi, da biste se kazne
sauvali!' - vi ste poslije toga odustali,
i da nije bilo Allahove dobrote prema
vama i milosti Njegove, uistinu biste
stradali. '' (El-Be kara, 63-64)
Ajet "I kada smo od vas zavjet

uzeli i brdo iznad vas podigli" obja
njava ajet '54. kada smo iznad njih
brdo podigli - inilo se kao oblak. "
(El-A'raf, 1 7 1 ) Ebu Ubejda ovo tu
mai: Pomjerili smo ga s mjesta.
Uenjaci se razilaze o pitanju
ovog brda: "Radi se o imenu brda
na kojem je Uzvieni razgovarao s
Musaom i na kojem mu je objavio
Tevrat." Ovo miljenje prenosi Ibn
Durejh od Ibn Abbasa. Dahhak
prenosi od njega da se rije brdo
(tur) odnosi na novonastala brda
(mlade planine) . Mudahid i Kata
da smatraju da se u ovom ajetu ne
govori o nekom odreenom brdu.
Mudahid dodaje: "To je naziv bilo
kojeg brda na sirijanskom jeziku",
to podrava i Ebui-Alija.
U predgovoru knjige bilo je rijei
o tome da li u Kur'anu postoje rijei
iz drugih jezika. Bekri smatra da
Zato je brdo podignuto
Kada se Musa, a.s., vratio Israeli

anima s ploama na kojima je bio na
pisan Tevrat, rekao im je: "Pridravaj
te se ovih ploa." Oni su rekli: "Ne,
osim ako nam Allah ne saopi njihov
sadraj kao to ga je tebi saopio."
Tada su oni bili ubijeni, pa su ponovo
oivljeni. Musa im je ponovo dao
ploe, a oni su ih opet odbili. Tada je
Allah naredio melekima da iupaju
jedno brdo u Palestini, duine jednog
ferseha, koje je bilo prostrano kao
i njihov logor. Ono je stajalo iznad
njih poput oblaka. Sa zadnje strane
stavljeno je more, a s prednje vatra.
Tada je uslijedilo nareenje: "Pre
uzmite ove ploe i prihvatite zavjet
ili ete nestati." Oni su tada uinili
seddu u znak pokajanja i prihvatili
su Tevrat u zavjet. Taberi prenosi da
je jedan uenjak rekao: "Da su od
mah na poetku prihvatili Tevrat, ne
bi morali prihvatati i zavjet." inili
su seddu postrance, zato to su se
plaili brda. Kada im se Allah smi
lovao, rekli su: "Nema bolje sedde
od one koju Allah prihvati i kojom
se smiluje Svojim robovima." Zato
su obavljali seddu na jednoj strani.
Ibn Atijja kae: "J edino ispravno
objanjenje jeste da je Uzvieni Allah
u tom trenutku u njihovim srcima
stvorio iman. Nije mogue da su oni
to uinili nerado ili pod prisilom."
=.
2
3...!.1=.
7lifiir imama Kurtubija
_
_
_
_
_
_
_
_
_
Uzvi eni kae: "Svojski prihvatite

ono to smo vam dali i neka vam je
na umu ono to je u Knjizi. " Ovo
Tirmizi navodi predanje Ebu

Derdaa posredstvom Dubejra ibn
Nufejra: "Bili smo s Vjerovjesnikom,

s.a.v.s., kada podie pogled u nebesa,
a potom ree: 'Ovo je vrijeme u ko
jem e biti istrgnuto znanje od ljudi i
oni tu nee moi nita uiniti.' uvi
to, Zijad ibn Lebid el-Ensari ree:
'Kako e biti od nas istrgnuto kada
uimo Kur'an, a, tako mi Allaha, i
ubudue emo ga uiti i poduavati
nae ene i sinove?' On ree: 'Jadan
ne bio, Zijade, ja sam tebe smatrao
jednim od dobro upuenih u razumi
jevanje vjere od stanovnika Medine!
Zar Tevrat i Indil nisu kod jevreja
i krana, i kakva im je korist? "'4H4
Hadis navodi i Nesai takoer putem
Dubejra ibn Nufejra, od Avfa ibn
Malika el-Edeija, i u njemu stoji da
je Poslanik, s.a.v.s., rekao Zijadu: "Ja
dan ne bio, Zijade, zar Tevrat i Indil
nisu kod jevreja i krana? " Malik u
Muvettau biljei da je Abdullah ibn
Mes'ud rekao jednom ovjeku: "Vi
ivite u vremenu u kojem je mnogo
onih koji Kur'an izuavaju i razumiju,
malo je recitatora i govornika, malo
je onih koji pitaju, a mnogo onih koji
daju. Namaz je dug, a hutba kratka.
Praksa je ispred elja i nahoenja. Ali,
doi e vrijeme u kojem e biti malo
onih koji e Kur'an razumijevati, a
mnogo onih koji e o njemu govoriti
(koji e ga itati) . Bit e pamena
slova Kur'ana, a zapostavljani nje
govi propisi. Hutbe e biti duge,
a namaz kratak. Dat e se primat
4M4
je svrha slanja objava - postupanje

po njihovim odredbama, a ne puko
izgovaranje jezikom. To je, ustvari,
odbacivanje objava, kao to navode
a'bi i Ibn Ujejna. O tome e vie
biti rijei kod ajeta "mnogi od njih
kojima je Knjiga data - za leda svoja

Allahovu Knjigu odbacuju " (El-Be
kara, 1 0 1 ) Nesai navodi predanje
. . .
Ebu Seida el-Hudrija u kojem stoji

"Najgori ovjek je grenik koji iz
govara Kur'an ne obazirui se na
.
nJegov
sad rzaJ. "483 pos lam'k, s.a.v.s.,
ovim hadisom precizira da je svrha
objave njezina primjena, kao to smo
naveli. Malik kae: " Uiti Kur'an
moe i ona osoba u kojoj nikakva
dobra nema." Prema tome, prava i
obaveze naih prethodnika takoer
su i naa prava i obaveze. Uzvieni
kae: "/ slijedite ono najljepe, ono
to vam Gospodar va objavljuje "
(Ez-Zumer, 55) Nareeno nam je da
slijedimo Njegovu Knjigu i postu
parno po njoj. Meutim, mi smo je
ostavili, kao to su to uinili jevreji
i krani. Ostali su samo primjerci
i mushafi koji nita ne vrijede, zato
to je zavladalo neznanje, elja za
vlau i robovanje strastima.
v
. . .
Hadis biljee Nesai i Ahmed, i hasen

je, dobar.
H ad i s b i l j e i T i r m i z i i s a h i h j e ,
vjerodostojan.
Sura EI-Bekara
eljama i nahoenjima nad radom i

praksom." Ovi hadisi potvruju ono
to smo naveli. Jahja kae: "Pitao sam
Ibn Nafia o rijeima: 'Dat e primat
eljama i nahoenjima nad radom i
praksom', a on ree: 'Slijedit e svoje
strasti, a zapostavit e izvravanje
onoga to im je nareeno."'
Ve je bilo govora o rijeima "da
biste se kazne sauvali!" te nema po
trebe za ponavljanjem.
U zvieni kae: " Vi ste poslije
toga ... ", tj. jasnog dokaza; prihvaanja
zavjeta i podizanja brda. "/ da nije
bilo Allahove dobrote prema vama
i m ilosti Njegove. . . " - N eki kau
da je dobrota primanje pokajanja, a
milost oprost.
-= j, (-. \.& .W ' ".
'J ?
r-.; i!J \ ,
( -= i'j \ :1 8..0 1
- .
"
, ",.
o J ",.
""
i"""
:p' ono to se dogodilo

"V
ama je poznato
onima od vas koji su se o subotu ogrijeili,

kao i to da smo im mi rekli: 'Budite
majmuni prezreni!'" (El-Bekara, 65)
Ovaj ajet sadri sljedea pitanja:

1 . Rijei "Vama je poznato " znae
- jasno ste vidjeli.
2. Nesai navodi predanje Safvana
ibn As sala: "Jednom prilikom jedan
jevrej ree svome drugu: 'Poi sa
mnom tom vjerovjesniku.' Njegov
mu drug ree: 'Ne govori vjerovje
snik, jer da te uje, to bi ga obrado
valo.' Dooe Allahovu Poslaniku,
s.a.v.s., i (da bi ga provjerili) , upitae
ga o devet oevidnih znamenja. On
im ree: 'Ne smatrajte Allahu nita
313
ravnim, ne kradite, ne inite blud,

ne ubijte nikoga koga je Allah za-.
branio, osim kad pravda zahtijeva,
ne optuujte i ne kleveite vladaru
nevinoga da bi ga on ubio, ne bavi
te se sihrom, ne jedite kamatu, ne
potvarajte nevine ene, ne bjeite s
bojnog polja u vrijeme sukoba s ne
prijateljem i, za vas jevreje posebno,
ne ogrijeite se o subotu! ' Potom oni,
veli on, ustadoe, polju bie mu ruke
i noge i rekoe: 'Svjedoimo da si ti
vjerovjesnik.' 'A ta vas onda spreava
da me slijedite?' upita on. Rekoe:
'Davud je molio svoga Gospodara
da vjerovjesnici stalno dolaze od
njegova potomstva pa se bojimo, ako
te budemo slijedili, da nas jevreji ne
ubiju.'" Tirmizi ovaj hadis ocjenjuje
hasen-sahihom, a mi emo ga navesti
i u suri El-Isra, ako Bog da.
3. "O subotu ", tj. o dan subotu.
Ovo moe znaiti i o propise vezane
za subotu. Prvo miljenje zastupa
Hasan. Jevreji su sebi dozvolili da tim
danom love ribu. Eheb navodi da je
Malik rekao: "Ibn Roman smatra da
je jedan njihov ovjek uzeo konopac
i napravio omu. Time je uhvatio ribu
za rep. Na drugoj strani konopac je
bio povezan s kolcem. To je ostavio
do nedjelje. Kada su ljudi vidjeli da
od toga nema nikakvih posljedica,
poeli su i oni loviti ribu i prodavati
je na trnici. Propis o zabrani lova
subotom javno se krio. Druga se
skupina izdvojila od njih i osudila
taj postupka. Prenosi se i da su rekli
da nee stanovati u njihovoj blizini.
3
.:::
:.1...!_
4
a"
....:1/.
'ejjir imama Kurtubij""
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
Podijelili su selo zidom. Kada su

oni koji su se pridravali zabrane
jednog dana izali, nisu vidjeli ni
jednog grenika. Pogledali su preko
zida i ugledali ih pretvorene u maj
mune. Otvorili su vrata i uli kod
njih. Majmuni su prepoznali svoje
roake iz redova ljudi, ali ljudi nisu
mogli razlikovati maj mune. Maj
muni su prilazili svojim roacima s
druge strane zida, njuili ih i plakali.
Ovi su im govorili: 'Zar vas nismo
upozoravali? ' Oni su klimanjem
glavama potvrivali." Katada kae:
"Mladi su pretvoreni u majmune, a
starci u svinje. Spaeni su samo oni
koji su potovali zabranu. Ostali su
nastradali." U suri El-A'raf bit e
navedeno da su se oni bili podijelili
na tri skupine, to je vjerovatnije
nego da su se podijelili na dvije, a
Allah najbolje zna.
se ovi preobraeni majmuni mogu
razmnoavati. Zeddad smatra da
je mogue da postojei majmuni po
tjeu od njih. Ovo miljenje zastupa
i kadi Ebu Bekr ibnul-Arebi. Vei
na uleme smatra da se preobraeni
majmuni, svinje i druge ivotinje
ne razmnoavaju, jer su postojale i
prije toga. Oni koje je Allah, d..,
preobrazio izumrli su i nestali. Njih
je zadesila Allahova, d.., srdba i
kazna. N akon tri dana potpuno ih
je nestalo s ovog svijeta. Ibn Abbas
kae: "Preobraena bie nikada nije
ivjelo due od tri dana. Oni nisu
mogli jesti, piti niti se razmnoavati."
Ibn Atijja kae: "Prenosi se da je

Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Preobraena
ne moe imati potomstvo.'48 5 Tako
oni nisu mogli jesti, piti niti ivjeti
due od tri dana.
Ovo j e ispravno miljenje. Ib
nul-Arebi svoje miljenje temelji na
sljedeim predanjima: "Izgubljena
je j edna skupina Israeliana, a ne
zna se ta je uinila. Ja mislim da su
pretvoreni u mieve, jer kad se njima
postavi mlijeko deve, oni ga ne piju,
a kad im se postavi ovije mlijeko,
popiju ga.''486
"Jednom su Poslaniku, s.a.v.s.,
donijeli peenog gutera, ali ga
on nije htio jesti. Rekao je: 'Mo
da on potjee od naroda koji su
preobraeni.'"487 Objanjenje ovog
hadisa slijedi. Ibnul-Arebi prenosi
da Buhari navodi predanje Amra ibn
Mejmuna: "U dahilijjetu sam vidio
m aj municu koja j e poinila blud.
Nju su drugi majmuni kamenovali,
pa sam je kamenovao i ja."488 Ovo
485
486
m
Odnosi se na hadis koji navode Muslim,

A hmed i Ebu J a' l a u predanju I bn
M es'uda, u kojem st oji: "A llah nije
unitio neki narod ili ga kaznio pa mu
dao potomstvo - majmuna i svinja bilo
je i prije toga ! "
H a d i s b i lj e e B u h a r i i M u s l i m u
Sahihima.
Hadis biljee Muslim u Sahihu.
Ovo predanje, dakle, n ije hadis Resu
l u llaha, s . a .v. s . , A m r ibn Mejmuna
navodi B uhari, posredstvom svog
uitelja Nuajma ibn Hammada. Vie
uenjaka smatra ga slabim. M ajmuni
nisu obavezan i propisima. Osim toga,
Sura EI-Bekara
predanje nalazi se u nekim primjer

cima Buharijeve knjige, a u drugim
je izostavljeno. U nekim verzijama
predanja izostavljen je dio "koja je
poinila blud". Na pitanje da li su
ivotinje sve do Amrova vremena bile
obavezne izvravati vjerske obaveze,
on odgovara: "Da, tako je. Jevreji su
ukinuli kamenovanje, pa je Uzvieni
taj propis ostavio i nakon to su bili
preobraeni, kako bi argument bio
oigledniji. Tome svjedoe njihove
knjige, sveenici i preobraeni. A
Allah zna ono to krijui i j avno
rade. On biljei ono to mijenjaju i
briu. Prua im dokaze ondje gdje
ih ne oekuju. On pomae Svome
Poslaniku, s.a.v.s., iako ga oni ne
pomau."
Ovo se odnosi na propise, a o
tome se ne moe raspravljati. O
dogaaju koji prenosi Amr489, Hu
mejdi490 u djelu Dem 'us-sahihajn na
vodi verziju koju biljei Ebu Mes'ud
ed-Dimiki, a koju od A m ra ibn
Mejmuna el-Evdija prenosi Husajn:
"U dahilijjetu sam vidio majmune
odakle Amr ibn Mejmun zna da su je
kamenoval i zbog bluda?
489
Amr ibn Mejmun ei-Evdi Ebu Abdu

llah, tabiin koji je ivio u paganizmu
i islamu. Njegova predanja biljei est
autora hadiskih zbirki. Umro je 74. h. g.
490
Imam, muhaddis, faki h Muhammed

I bn Futuh ei-Humejdi, i z A ndalusa,
pripadn i k je z a h i rijskog mezheba.
Napisao je djela El-Dem' bejnes-sahi
hajn i Tarihul-Andalus. Umro je 488. h.
g. Ovo nije Humejdi, afijev sljedbenik
i Buharijev uitelj.
315
kako kamenuju majmunicu, pa sam

im se i ja pridruio." E bu Mes'ud
ne spominje u kojem dijelu knjige
Buhari navodi ovo predanje. Istra
ivanjem smo ga nali u nekim pri
mjercima, ne u svim. Dogaaj se
desio u paganske vrijeme. U Nuaj
movoj verziji ne navodi se predanje
o majmunima i vjerovatno se radi o
ubaenim dijelovima. Buhari u djelu
Et-Tarihul-kebir navodi ovo predanje
bez spominjanja bluda. ak i da je
vjerodostojno, Buhari ovo predanje
navodi samo kao dokaz da Amr ibn
Mejmun pamti paganske doba i da
ne mari za onim to je tada vjerovao.
Poslanikove, s.a.v.s., rijei: "Ja
mislim da su pretvoreni u mieve" i
"Moda on potjee od naroda koji
su preobraeni" - govore o sumnji
i bojazni da guteri i mievi potjeu
od preobraenih ljudi. To se desilo
prije nego to mu je Uzvieni objavio
da preobraena bia nemaju potom
stva. A kada mu je objavljeno, ova
je bojazan nestala. Tada je na pitanje
o majmunima i svinjama odgovorio:
"Allah nije unitio neki narod ili ga
kaznio pa mu dao potomstvo - maj
muna i svinja bilo je i prije toga! "491
Ovo je jasan i vjerodostojan dokaz
koji prenosi Abdullah ibn Mes'ud, a
biljei Muslim, u poglavlju o kaderu.
U predanjima je potvreno da su u
njegovu prisustvu jeli gutera, a da
on to nije osudio. Stoga je ispravno
miljenje koje smo naveli. Mudahid
491
Hadis je naveden na strani 3 1 4 .
316
a
Tefsir imama Kurtubi;_=
_
_
_
_
_
_
_
_
_
u svom tumaenju navodi da su samo

Rijei Uzvienog kada je Musa
rekao
narodu svome: !Allah vam na
njihova srca preobraena, a da im je
raz4m postao poput majmunskog.492 reuje da zako/jete kravu ' " sadre
Koliko znam, nijedan drugi mufessir tri pitanja:
ne zastupa ovo miljenje.
1 . llah vam nareuje da zako/jete
kravu " - Ovo se desilo nakon ubistva
("! kada ste jednog ovjeka ubili ",
El-Bekara, 72) , kojim poinje sluaj
krave. Ipak, u Objavi je navedeno
"Savremenicima i pokoljenjima
prije toga. Mogue je da je vijest
njihovim to smo uinili opomenom,
o ubistvu objavljena ranije, a da je
a poukom onima koji se boje Allaha. "
naredba o klanju uslijedila kasnije.
(EI-Bekara, 66)
Mogue je da je Objava sputana
Ibn Abbas i Suddi kau da se radi istim redom kako se i izgovara o savremenici ma preobraenja koje je kao da je Allah naredio da zakolju
uslijedilo zbog grijeenja. To je opo kravu. Kada su to uinili, desilo se
mena i narednim pokoljenjima koja ubistvo i onda im je nareeno da
budu tako postupala. I njih moe ga udare jednim njezinim dijelom.
zadesiti preobraenje. Ibn Atijja kae Prema tome, dogaaj iz ajeta "/ kada
da je ovo miljenje dobro. Zamjenica ste jednog ovjeka ubili . " deava se
prije dogaaja klanja krave, prema
"to " odnosi se na kaznu.
prvom
miljenju, kao to smo rekli.
". . . a poukom onima koji se boje
Allaha. " Maverdi kae: "Ovo je pou Veznik i (ve - .:;) ne mora ukazivati
ka upuena svim ljudima, ali je shva na vremenski poredak. Slian primjer
taju samo bogobojazni." Ibn Atijja nalazimo i u pripovijedanju o Nuhu,
kae da se to odnosi na bogobojazne a.s., gdje se navodi potop i povlaenje
vode: "/ kad je zapovijed Naa pala
iz bilo kojeg naroda.
. . .
. . .
. .
i voda s povrin e Zemlje poku/ja

la, Mi smo rekli: 'Ukrcaj u ladu od
svake ivotinjske vrste po jedan par,
i eljad svoju - osim onih o kojima
je bilo govora - i vjernike!' - a malo
11 kadaje Musa rekao narodu svome: je bilo onih koji su s njim vjerovali. "
.llah vam nareuje da zakoljete kra (Hud, 40) Ovdje se govori o pro
vu ' - oni upitae: 'Zbija li ti to s nama pasti nevjernika, a zatim se dodaje:
alu?' - 'Ne dao mi Allah da budem "! on ree: ' Ukrcajte se u nju, u ime
neznalica!' _ ree on. " (El-Bekara, 67) Allaha, neka plovi i neka pristane! "'
492
Ovo tu maenje nije tano.
(Hud, 4 1 ) Ulazak na lau spomenut

je nakon pojave vode i propasti. U
317
Sura El-Bekara
ovom smislu je i ajet: "Hvaljen neka
3. Uzvieni kae: "Zbija li ti to

je Allah, Koji Svome robu objavlju s nama alu ? " Ovako su Musau
je Knjigu, i to ne iskrivljenu, nego odgovorili na naredbu: '54.llah vam
ispravnu" (El-Kehf, 1 -2) , tj. Koji je nareuje da zako/jete kravu. " To se
-
objavio Svome robu ispravnu Knjigu, desilo nakon to su oni pronali

i to ne iskrivljenu. Mnogo je ovakvih ubijenog ovjeka, za kojega se kae
da se zvao Amil. Nije im bio poznat
primjera u Kur'anu.
ubica i zbog toga je dolo do nesu
2. Nema razilaenja meu ue glasica meu njima. Rekoe: "Zar
njacima o tome da se klanje ovaca da se ubijamo, a Allahov poslanik je
obavlja zebhom , a klanje deva na meu nama?" Tada su doli kod njega
hrom493. Goveda se mogu klati na oba i traili rjeenje, i to prije objavljiva
naina. Neki kau da ih je bolje klati nja primirja u Tevratu. Traili su od
zebhom, zato to je to navedeno u Musaa da uputi dovu Allahu. Musa
ovom ajetu, i zato to su oba naina je to uinio, pa je Uzvieni naredio
slina. Ibn Munzir kae: "Ne znam da zakolju kravu. Kada su to uli od
da iko zabranjuje meso neega to njega, a ne direktno, rekli su: "Zbi
je zaklano nahrom umjesto zebhom ja li ti to s nama alu ?" Musa, a.s.,
ili obratno." Malik to smatra me odgovori im: "Ne dao mi Allah da
kruhom. ovjeku neto moe biti budem neznalica!" - zato to bi aljiv
mrsko, mada ne mora biti zabranje odgovor na tako vano pitanje bio
no. U suri El-Ma'ida bit e navedeni ravan neznanju. Od toga se Musa,
propisi i uvjeti o klanju i onome koji a.s., utjecao Allahu. Osobina nezna
to ini, kod ajeta: . . . osim ako ste ga nja ne moe se nai kod poslanika.
preklali. " (El-Ma' ida, 3 ) Maverdi Neznanje je suprotno znanju, zbog
kae: "Nareeno im je da zakolju toga je Musa, a.s., traio zatitu od
upravo kravu zato to je ona od iste neznanja. Njihova je reakcija bila
vrste koju su oboavali (tele), da bi besmislena: "Zbija li ti to s nama
se umanjio znaaj koji oni daju toj alu?" kada je u pitanju ovjek koji im
ivotinji i da bi znao da su se potpuno donosi Allahovu objavu. Ova reakcija
odrekli oboavanja." Ovo je razlog takoer govori da njihovo vjerovanje
klanja krave, a ne odgovor pitaocu. nije ispravno. Nije ispravan vjernik
eli se pokazati mo oivljavanja onaj ko poslaniku, ije su se mud
mrtvaca rtvovanjem ivog bia.
ize pokazale i koji prenosi Boije
nareenje, kae - Zar ti zbija alu?
Zebh je k lanje poloene ivo t i nje,
Ako bi to neko danas rekao za neku
otvo ren i m sjeivom, a nahr k lanje
deva ili konja u stojeem poloaju, Poslanikovu, s.a.v.s., rije, toga bi se
ubadanj em u sredi nu vrata. (Prim. moralo proglasiti nevjernikom. Neki
prev.)
tumae da je ovo pokazatelj njihove
493
318
prijeke naravi, grubosti i grijeenja.

Tako su i Boijem Poslaniku, s.a.v.s.,
upuivane rijei: "Ovakva podjela
nije u ime Allaha", ili: "Budi prave
dan, Muhammede."m Ovo ukazuje
na tetnost neznanja po vjeru.
Ovaj je ajet dokaz da je zabranje
no ismijavati Allahovu vjeru, vjeru
muslimana i uglednih linosti. To
je neznanje i pokuen in. ala nije
isto to i ismijavanje. Poznato je da
se Poslanik, s.a.v.s., alio, kao i halife.
Ibn Huvejz Mendad kae: "Pripo
vijeda se da je jedan ovjek doao
Ubejdullahu ibn Hasanu, kadiji u
Ku fi. Ovaj u ali upita: 'J e li ti du
be od kozije dlake ili ovije vune? '
O n odgovori: 'Ne budi neznalica,
kadijo?' Ubejdullah mu odgovori:
'Gdje si naao da je ala neznanje?'
On mu proui ovaj ajet, a Ubejdullah
mu okrenu lea, zato to je vidio da
ne razlikuje alu od ismijavanja, to
nipoto nije isto."
srednje dobi, pa izvrite to to se od vas

trai!"' (El-Bekara, 68)
"Ove su rijei pokazatelj njihove ne

poslunosti i nedostatka odanosti.
Da su se povinovali i zaklali bilo
koju kravu, naredba bi bila ispo
tovana. Meutim, oni su bili strogi
prema sebi, pa je i Allah bio strog
prema njima. To je rekao Ibn Abbas,
Ebul-Alija i drugi. Slino tumaenje
prenosi Hasan el-Basri od Boijeg
Poslanika, s.a.v.s.
Kae Uzvieni: '"On kae' - od
"Zamoli G ospodara svoga
govori on - 'da ta krava n e smije

biti ni stara ni mlada, nego izmeu
toga, srednje dobi "' Ovo je dokaz
. . .
da derogacija moe uslijediti pri

je reali zacije prvobitnog p ropisa.
Prema prvom propisu, mogla je biti
zaklana bilo kakva krava, a potom su
navedeni detalji kojima je dokinut
prvi propis. Specifikacija je ovdje
dokinula prethodni propis.
U zvieni kae: ((Pa izvrite to
to se od vas trai!" Ovo je drugi
imperativ kojim se upozoravaju da
prekinu s neposlunou, to oni nisu
uinili. Ovo je dokaz, kako navode
islamski pravnici, da iz imperativa
proizlazi stroga obaveza (farz) . To
je princip islamske pravne metodo
logije (usulul-fikha) . Imperativ mora
smjesta biti izvren, prema stavu ve
ine pravnika. To potvruje i ocjena
njihova postupka: "Pa je zaklae, i
jedva to uinie. " (El-Be kara, 7 1 )
Neki islamski uenjaci smatraju da
-
'"Zamoli Gospodara svoga, u nae

ime' - rekoe - 'da nam objasni kojih
godina ona treba biti. ' - 'On kae' odgovori on - 'da ta krava ne smije biti
ni stara ni mlada, nego izmeu toga,
494
B il j e i M u s l i m k a o predanje I b n
Mes'uda. Bu hari, Muslim i drugi navode
ovo kao predanje Ebu Seida u vezi s
podjelom ratnog plijena s Hunejna.
. . .
319
Sura EI-Bekara
se imperativ ne mora odmah izvriti,

zato to ih Uzvieni nije prekorio
zbog kanjenja i propitivanja. Ovo
je stav Ibn Huvejza Mendada.
J\i _;l d .) ci l;, !.,l\i}

IJ ".r ' ; ' ' I . \ J , #..i
1 . 1
'+'_" '+' lJAo:! l
( }!liJ l _;.:.3
", ,
..
'
...
fJ
."
",.-
."
" ..
da uta boja raduje duu. Preporuio

je noenje utih cipela, kako navodi
Nakka. Ibn Zubejr nije dozvoljavao
da se nose crne cipele, zato to one
donose brigu. Ebul-Alija kae: "Pri
sutni su se divili ljepoti i boji krave."
Tako je ona imala dvije osobine, a
Allah najbolje zna.
. %,, , ci , ;, i-1\i)
, : , ,, l ,. d
.'.) t
.r-:- w '-:?;.
( ..J,J \'+j 4U.l
, !. \ o ...!
.
\
i':'l
". 1 0:
\ ...,-_ \J u' l' .\(: .uw!w
,
"2amoli Gospodara svoga, u nae

'
ime' - rekoe - 'da nam objasni kakve
. '\
, \
boje treba biti. ' - 'On poruuje' '"Zamoli Gospodara svoga, u nae
odgovori on - 'da ta krava treba biti
ime'rekoe- 'da nam objasni kakvajo
svijetloute boje, da se svidi onima koji
treba da bude, jer, nama krave izgledaju
je vide. "' (El-Bekara, 69)
sline, a mi emo nju, ako Allah hedne,
Boja (levn - 0_,}) se u arapskom sigurno pronai. "' (El-Bekara, 70)
jeziku moe odnositi i na vrstu.

Za prevrdjivu osobu kae se da je
"obojen."
Uzvieni kae: ... svijetloute bo
je. . . " Veina mufessira smatra da je
to poznata svijetlouta boja. Mekki
navodi da neki smatraju da su ak i
rogovi i papci bili te boje. Hasan i
Ibn Dubejr kau da su samo rogovi
i papci bili ute boje. Hasan navodi
da se ovdje misli na crnu boju.
Ispravno je prvo miljenje. uta
boja moe se samo metaforiki
upotrijebiti u smislu crne, i to kada
su u pitanju deve. Crne deve zovu
se "ute". Kada bi se mislilo na
crnu boju, ne bi bilo reeno "svi
jetlouta". Jer, nemogue je kazati
"svijetlocrna".
Krava treba biti iste svijetloute
boje, bez drugih primjesa i da se svidi
onima koji je vide. Vehb kae: "Da
sija kao sunce." Ibn Abbas je rekao
"
'"Zamoli Gospodara svoga, u nae

ime'- rekoe - 'da nam objasni kakva
jo treba da bude. . . " - Postavili su i
etvrto pitanje i nisu izvrili naredbu

nakon svih prethodnih objanjenja.
Onda su se ogradili: /1 mi emo
nju, ako Allah htjedne, sigurno prona

i", kao da su osjetili da su pretjerali
u traenju detalja. Prenosi se da je

Poslanik, s.a.v.s., kazao:
"Da se nisu ogradili, nikada je ne
bi pronali. "495
, ,.! ,j'-"'-'S , i':: , jlJAo:!! , ;J, J \i)
".
../:&
'
oM
, ....
. ....
"".
,
,.
G f-1 j Wb.J I
,: ;.
,'J \A-li i.Y
-:ll_,. ,:: :,;.. W-= \ i-'\i

T-
!.
, (0);l \S'
'"On poruuje' - ree on - 'da ta

krava ne smije biti istroena oranjem
495

hima, od Ibn Mesuda i Ebu Seida, r.a.
320
zemlje i natapanjem usjeva; treba biti

bez mahane i bez ikakva biljega. ' - 'E
sad si je opisao kako treba!' - reko
e, pa je zaklae, i jedva to uinie. "
(El-Bekara, 7 1 )
Ovaj j e ajet najbolji dokaz da se

ivotinja moe definirati odree
nim osobinama i da se na osnovu
njih moe izvriti selem - isplata
unaprijed (avansna isplata) . To je
stav alika, nje ovih sljedbenika,
EvzaiJa, Lejsa i Safije. Isto pravilo
vai i za sve to se moe precizno
opisati. Boiji Poslanik, s..v.s., kae:
"Neka ena ne opisuje svome muu
kao da gleda u nju."496 Hadis bilje
i Muslim. Poslanik, s.a.v.s., tretira
opisivanje kao gledanje. Zato se i
deva za krvarinu za ubistvo iz nehata
moe platiti avans no, a ne odjednom.
Ovo je suprotno miljenju uenjaka
Kufe - Ebu Hanife, njegovih sljed
benika, Sevrija i Hasana ibn Saliha
koji kau: "Nije dozvoljen selem49 ;
prilikom kupoprodaje ivotinja."
Ovo se miljenje prenosi i od Ibn
Mes'uda, Huzejfe i Abdurrahma
na ibn Semure. Razlog je to to se
osobine ivotinje, poput hodanja i
kretanja, ne mogu ustanoviti opisom,
premda one mogu utjecati na cijenu.
Propisi o selemu i uvjeti za njega bit
e opisani na kraju sure, kod ajeta o
dugu, ako Allah da.
496
Hadis biljei Buhari u Sahihu i Ebu

Davud, od Ebu Seida, r.a.
497
Selm je prenumeracijski ugovor prema

koJem se novac isplati odmah, a roba
preuzme kasnije. (Prim. prev.)
Uzvieni kae: "Bez mahane", tj.

bez mahane na udovima od poslje
dica rada.
"I bez ikakva biljega ", tj. bez bilje
ga koji bi se razlikovao od prevlada
vajue boje. Krava, znai, treba biti
potpuno uta, bez primjesa bijele,
crvene ili crne boje.
Svi ovi detalji o izgledu krave
posljedica su njihova insistiranja,
z .og ega je Allah bio strog prema
nJima. Naprotiv, Allahova, d..,
vjera je jednostavna, a pokueno
je propitivati poslanike i uenjake,
neka nas Allah sauva. O ovoj kravi
postoji vie predanja, iji je saetak
da je jedan Israelianin dobio sina.
Imao je zaprena kola koja je ostavio
u umi rekavi: "Boe, ostavljam Ti
ova kola za moje dijete." Nakon to
je taj ovjek umro i dijete poraslo,
majka mu ree: "Tvoj je otac osta
vio kola. Otii i uzmi ih." Kada je
doao, prila mu je divlja krava. On
je uhvati za rogove i odvede majci.
lsraeliani su ga sreli i ustanovili da
ta krava ima traene osobine. Poeli
su pregovarati o cijeni, ali je mladi
traio mnogo. Prema Ikriminom
predanju, traio je tri dinara. Doveli
su ga Musau, a.s., i rekli da trai
previe. On ime ree: "Dajte mu
koliko trai." Ubejda498 kae da su
platili koliko je teka. Prema Suddiju,
platili su deset puta vie od njezine
teine. Kae se i da je dato onoliko
dinara koliko moe stati u njezinu
49 8
Sulemi , stariji tabiin.
321
enu htio uzeti njegov brati, ali on
nije dozvoljavao. Ovaj ga je mladi
ubio i tijelo ostavio u drugom selu,
ili izmeu dvaju sela. Prema drugom
miljenju, ubio ga je zbog nasljedstva.
Ubica je bio siromaan i odgovornost
za ubistvo prebacio je na drugi rod.
!krima kae: "Israeliani su imali bo
gomolju s dvanaest vrata. Svaki rod
imao je svoj ulaz. Nali su ubijenog
pred vratima jednog roda i tada su
poele meusobne optube. Potom
su otili traiti rjeenje od Musaa.
On im ree: :A llah vam nareuje da
zakoljete kravu . . . "
Na osnovu miljenja da se ubistvo
desilo zbog nasljedstva, od tog je
vremena propisano da osoba kojoj
se dokae ubistvo s predumiljajem
ne moe nasljeivati. Ovo je mi
ljenje Abida es-Selmanija. 500 Ibn
Abbas kae: "Ovaj je ovjek ubio
svog amidu zbog nasljedstva." Ibn
Atij ja kae: "Zbog toga je nastao na
propis." Malik, Allah mu se smilovao,
navodi u Muvettau dogaaj vezan za
Uhaj hu ibn Dulaha. 501 Uhaj ha je
ubio svog amidu i to je bio uzrok
zabrane nasljedstva za ubicu. To je
islam potvrdio, kao i mnoge druge
dogaaje iz dahilijjeta. Uenjaci
su jedinstveni u stavu da poinilac
Sura El-Bekara
kou. Mekki499 navodi da je ta krava

sputena s neba i da nije bila s ovog
svijeta, a Allah najbolje zna.
"I jedva to uinie" - Ove rijei
znae da su bili u situaciji gotovo da
to ne uine. Muhammed ibn Ka'b
el-Kurezi kae: "Zato to je bila sku
pocjena." Kae se da su to jedva
uinili zato to su se plaili otkriva
nja identiteta ubice. To je miljenje
Vehba ibn Munebbiha.
d1
r5b1\i i
i 1u)
(0..,b.. l...! .s- 1.! f.}
"J kada ste jednog ovjeka ubili, pa
se oko njega prepirati poeli - Allah je

dao da izie na vidjelo ono to ste bili
sakrili. " (El-Bekara, 72)
Ovo se desilo na poetku pri

e. Poredak bi bio ovakav: I kad
ste jednog ovjeka ubili, pa se oko

njega prepirati poeli, Musa vam je
rekao: ':4 .llah vam nareuje. . . " Slian
primjer nalazim o u ajetu: "Hva
ljen neka je Allah Koji Svome robu
objavljuje Knjigu, i to ne iskrivljenu,
nego ispravnu . . . " (El-Kehf, 1 -2) , tj.
objavljuje Svome robu ispravnu, a ne

iskrivljenu Knjigu. Slinih primjera
je mnogo, a ukazali smo na njih na
poetku prie.
Postoje dva miljenja o uzroku
ubistva. Prema prvom miljenju, ubi
jeni je otac lijepe djevojke koju je za
m
Ovo je vrlo udno predanje koje potjee

iz izvora sljedbenika Knjige i ne moe
se uzeti za razmatranje, a A llah zna.
(Prim. red.)
'
5 00
Stariji tabiin, druio se s Ali jem. Otac

mu se zvao A mr. urejh el-Kadi bi se
njemu obraao za pitanja koja su mu
bila nejasna. Umro je 72. h. g.
501
I bn H ad e r s p o m i nj e U h ajhu ibn
Dulaha u djelu /saba, navodei da je
on ubio svog amidu.
322
a .,
Tefsir imama Kurtubi;..'..
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
ubistva s predumiljajem nema pravo nasljedstva ni od krvarine ni od

imetka. Od ovoga miljenja odstupaju samo neke zastranjene frakcije.
Poinilac ubistva iz nehata ima pravo
nasljedstva iz imetka, a ne iz krvarine.
To je miljenje Malika, Evzaija, Ebu
Sevra i afije. Jer, u tom je sluaju
odbaena sumnja da je ubistvo poi
njeno zbog nasljedstva i materijalne
koristi. Sufjan es-Sevri, Ebu Hanifa,
njegovi sljedbenici i afija, prema
jednom predanju, kau da ubica nema
pravo na nasljedstvo ni iz imetka ni
iz krvarine, bez obzira na to da li
se radi o nehatu ili predumiljaju.
Ovo su miljenje zastup ali i urejh,
Tavus, a'bi i N e hai. Sa'bi navodi
da su Omer, Alija i Zejd smatrali da
poinilac ubistva, s predumiljajem
ili iz nebata, nema pravo ni na ka
kvo nasljedstvo. Od Mudahida se
prenose oba predanja. Jedna grupa
Basrijaca smatra da poinilac ubistva
iz nehata ima pravo na nasljedstvo od
imetka i od krvarine, prema navodi
ma Ebu Omera. Malikovo miljenje
je ispravno, kao to e biti objanjeno
kod ajeta o nasljedstvu, ako Allah da.
to bio jezik, zato to je to sredstvo

govora; ili korijen repa, jer tu nastaje
ovjekova forma; ili but; ili neka kost;
ili neki njezin otkinuti ud ... Kada je
udaren tim dijelom, oivio je, rekao
ko je ubica, a zatim ponovo umro.
Malik, Allah mu se smilovao, Ibn

Vehb, p rema jednom predanju, i
Ibn Kasim ovaj ajet uzimaju kao
opravdanje za kasamu502 u sluaju
ovjeka koji na samrti kae ko ga je
ubio. Veina uleme, meu kojima je
i afija, smatra da to nije ispravno
milj enje, jer takva tvrdnja moe
biti iskrena ili lana. A nema dile
me o tome da optuba mora biti
utemeljena na vrstim dokazima, a
takvih dokaza nema ukoliko postoji
druga potencijalna mogunost. Pre
ma tome, tvrdnja ovjeka na samrti
ne moe biti prihvaena. U slua
ju ubijenog Israelianina radi se o
mudizi. Uzvieni Allah kazao je da
e ga oivjeti i da e njegova izjava
biti nepobitna injenica, bez drugih
izgleda. Ibnul-Arebi kae: "Mudiza
se sastojala u oivljenju. Nakon to
se to desilo, ovaj je ovjek postao
poput svih drugih i njegove izjave
, : , r:lii) mogu biti tane i netane." Ovo je
iu1 4..>_
:
:,. ;IJo??
-- aiS'
,
;;: ;Ll:)
'il. prefinjena nauka koju je poznavao

' 1.)
l
-
r---:1-t-,J, iJ::"...
.r=J
"
Mi smo rekli: 'Udarite ga jednim

njezinim dijelom!' - i eto tako Allah
vraa mrtve u ivot ipruia vam dokaze
Svoje da biste shvatili. " (El-Be kara, 73)
Uzvieni kae: "Udarite ga jednim

njezinim dijelom!" Kae se da je
-
502
U hadisu o zakletvama u sluaju ubistva

(kasarne) spominje se levs, tj. da jedan
svjedok prizna da je ubijeni prije same
smrti priznao da ga je neko ubio, ili da
posvjedoe dva svjedoka da je postojalo
neprijateljstvo izmeu ubijenog i nekog
drugog, i l i da mu je neko prijetio, itd.
(Prim. prev.)
Sura EI-Bekara
samo Malik. U Kur'anu se ne navodi

da se izjava oivljenog ovjeka morala
prihvatiti. Mogue je da im j e on
naredio kasarnu oko ovjeka koji je
izvrio ubistvo. Buhari, afija i jed
na grupa uenjaka ne prihvata ovo
miljenje, uz obrazloenje - kako
se moe prihvatiti njegovo miljenje
o ubistvu, ako je neprihvatljivo i
miljenje o dirhemu?
Uenjaci se razilaze o pitanju pre
sude na osnovu kasarne. Prenosi se
od Salima503, Ebu Kilabe, Omera ibn
Abdulaziza i Hak erna ibn U tej be da
presudu ne treba donositi. Ovom je
stavu teio i Buhari, zato to je hadis
o kasami504 naveo na pogrenom mje
stu. Veina uleme (dumhur) smatra
da se presuda na osnovu kasarne
moe donijeti, na osnovu Poslani
kove, s.a.v.s., prakse. Oni se, potom,
razilaze o nainu donoenja presu
de. Jedni kau da svjedoci optube
poinju sa zaklinjanjem. Ukoliko se
oni suzdre, optueni e se zakleti
pedeset puta i bit e osloboen (i) .
Ovo je stav stanovnika Medine, Lej
sa, afije, Ahmeda i Ebu Sevra. To
je izravni smisao hadisa Huvejjisa i
Muhajjisa505 koji biljee Malik i drugi
imami. Druga grupa uenjaka smatra
da zakletvom poinju optueni, koji
se na taj nain mogu osloboditi. Ovo
503
I b n Abdul l a h ib n O mer, Z u hrijev

uitelj i jedan od sedam medinskih
fakiha; umro 1 06. h . g.
501
Hadis sl ijedi.
505
Hadis e biti naveden u nastavku.
323
miljenje prenosi se od Omera ibn

Hattaba, a'bija i Nehaija, a podra
vaju ga Sevri i uenjaci Kufe. Njihov
argument jeste hadis koji Seid ibn
Ubejd prenosi od Buejra ibn J esara,
u kojem se navodi da su optueni, u
tom sluaju jevreji, zapoeli sa zakli
njanjem. Njihov je dokaz i predanje
ensarija koje navodi Ebu Davud, u
kojem je Poslanik, s.a.v.s., kazao
Jevrejima, poevi od njih: "Moe li
se pedeset vaih ljudi zakleti?" Oni
su odbili, pa je on rekao ensarijama:
"Krivi su." Oni rekoe: "Zar emo se
zaklinjati oko nevienog, Boiji Po
slanie? " Poslanik, s.a.v.s., presudio
je da krvarinu trebaju platiti jevreji,
zato to je tijelo ubijenog naeno
meu njima. 506
Njihov je argument i hadis: " ... a
tuenom je dovoljna zakletva."507 U
ovom hadisu tano je odreeno ko
se treba zakleti. Nepobitna osnova
u pitanju zakletvi jeste mudrost u
rijeima Poslanika, s.a.v.s.: "Kada bi
se ljudima dalo ono to trae, bilo
bi ih koji bi traili imetke i ivote
drugih. Meutim, onaj koji trai,
5 6
0
507
Ovo je az predanje. az je onaj hadis

koji kazuje dosta pouzdani ravija, ali u
svome pripovijedanju ipak proturjei
nekome ko je pouzdaniji od njega. Ovaj
drugi hadis koji pripovijeda pouzdaniji
ravija na ziva se mahfuzom. ( Prim.
prev.) Biljei ga Ebu Davud kao pre
danje nekog ensarije. Hadis je daif.
H adis e biti citiran u nastavku.
324
Tefsir imama Kurtubi;.""

'a "
duan je podnijeti dokaz, a onaj koji

porie, zakletvu ." 508
Zastupnici prvog miljenja po
zivaju se na to da je hadis Seida ibn
Ubejda o tome kako je od Jevreja
traena zakletva pogrean, po mi
ljenju muhaddisa.509 Biljei ga Nesai
uz napomenu da ovo predanje ne
navodi niko osim Seida. Za njega
je vjerodostojan hadis koji Buejr
prenosi od Sehla.
Boi ji Poslanik, s.a.v.s., poeo je s
tuiteljimaJahjaom ibn Seidom, Ibn
508
509
hima, od Ibn Abbasa.
Had is bi ljee Bu hari i Musli m u Sahi

hima i Ebu D avud . Seid ib n U bejd
et-Tai prenosi od Buejra ibn Jesara,

o tome da je skupina ensarija k renula
prema H ajberu. U tom hadisu stoji:
"O A llahov Poslanie! Otili smo ka
H aj beru pa smo nali jednog naeg
ubijenog." Rekao je: " Najstarije, naj
starije (pustite da govore) ! " Pa je (na
kraju) upitao: "Donosite li dokaz protiv
onoga ko je ubio? " O d govor ili s u :
" Nemamo nikakav dokaz." Rekao je:
"Treba oni da se zakunu." Oni su rek li:
"Neemo s e zadovoljiti zakletvom
jevreja." Boiji Poslanik, s.a.v.s., n ije
elio da ivot ubijenoga ode uzalud, da
ostane bez otkupnine i naknade, pa je
dao krvarinu za njega od stotinu deva
od m i lostinje." - Hadis u ovoj formi
biljee Buhari i Nesai.
D o k a z iz ovog h a d i s a jeste t o t o
Poslanik, s.a.v.s., nije traio zakletvu
od en sarija, ve od jevreja. Ovaj hadis,
iako je vjerodostojan, prenosi nekoliko
njih u razl iitoj verziji, tj. da je prvo
traena zakletva od ensarija. Njegov
tekst slijedi.
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
Ujejn<;>m, Hammadom ibn Zejdom,

Abdulvebbabom es-Sekafijem, Isa
om ibn Hammadom i Birom ibn
Mufeddalom. Njih su sedmerica.510
Ovaj hadis, iako ga Malik ocjenjuje
murselom, predstavlja rijei Posla
nika, s.a.v.s., prema miljenju dijela
uleme. Vjerodostojniji je od hadisa
510

hima, u predanju Buejra ibn Jesara
od Sehla ibn Ebu H asme i Rafia ibn

H adida. U hadisu se navodi da su
se Abdullah ibn Sehl i Muhajjisa ibn
Mesud ibn Zejd, r.a., zaputi l i u Hajber,
s koji m je tada bio sklopljen mir. Raz
dvoji l i su se, a kada je Muhajjisa naiao
na Abdullaha ibn Sehla, on se valjao u
vlastitoj krvi, umi rui. U kopao ga je
i vratio se u Medinu. Nakon toga su
Abdurrahman ibn Seh l, brat Abdulla
hov, Muhajjisa i Huvejjisa, sinovi Ibn
Mesuda, otili Vjerovjesniku, s.a.v.s.
Abdurrah m a n je poeo govoriti, ali
Vjerovjesnik, s .a.v. s., ree: "Stariji,
stariji (neka govori) ! " Poto je on bio
n aj m la i meu njima, zautio je, a
njih dvojica ispriae sluaj. "Ako se
zakunete da znate ko je ubica, imate
pravo na krvarinu od vaeg ubice i l i
poinioca", ree on, a o n i odgovorie:
"Kako emo se zakleti kad n ismo pri
sustvovali niti smo vidjeli." "Onda e
jevreji (Hajbera) s pedeset (zakletvi)
zbaciti sa sebe odgovornost da su to
oni ui n i l i ", ree on, a oni uzvratie:
"Kako emo prihvatiti zakletve naroda
koji ne vjeruje?" I Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
od sebe isplati krvarinu za ubijenog.
Ovaj hadis navodi se u vie izvora, a
dokaz se sastoji u tome to je Poslanik,
s.a.v.s., traio zakletvu od ensarija, koji
su bili tuitelji. To je stav Malika, afije
i A hmeda, prema jednom predanju, a
Allah najbolje zna. (Prim. red.)
Sura El-Bekara
Seida ibn Ubejda. Ebu Muhammed

el-EseJi kae: "Ne moe se dati pred
nost predanju jednog ovjeka nad
predanjem njih nekoliko." Usto,
u Seidovu predanju navodi se da je
Poslanik, s.a.v.s., dao stotinu deva od
sadake. Poznato je da se sadaka ne
daje za krvarinu, niti se njome mogu
podmiriti obaveze onih koji je nisu
dali. Hadis koji navodi Ebu Davud51 1
j e murse! i n e moe s e stavljati nasu
prot vjerodostojnim Poslanikovim,
s.a.v.s., hadisima. Na tvrdnju da se
mora pridravati osnove, odgovaraju
da je ovaj propis sam po sebi osnova,
zbog svetosti ivota. Ibn Munzir
kae da: "Tuitelj treba imati dokaz, a
tuenom je dovoljna zakletva", to se
mora potovati, osim u sluaju da se
tom pravilu nae izuzetak u Kur'anu
ili Sunnetu. Tako se u Kur'anu navodi
da klevetniku sl jeduje kazna okleve
tanog ako ne nae etiri svjedoka
koji e potvrditi njegovu tvrdnju.
Izuzetak iz tog pravila jeste ovjek
koji optui svoju enu za blud. On
e izbjei kaznu ukoliko se zakune
etiri puta. Izuzetak u Sunnetu je
presuda Poslanika, s.a.v.s., u kasarni.
Ibn Durejd navodi predanje Ebu
Hurejre u kojem stoji da je Poslanik,
s.a.v.s., kazao: "Tuitelj treba imati
dokaz, a tuenom je dovoljna zakle
tva, osim u kasami."512 Hadis navodi
Darekutni. O ovom pitanju Malik
511
512
Hadis je naveden na strani 323.

Hadis biljei Darekutni i daif je, slab.
325
navodi opirne dokaze u Muvettau

pa ih tamo treba potraiti.
Uenjaci se takoer razilaze o
pitanju odmazde na osnovu kasarne.
J edna grupa smatra da je odmazda
obavezna na osnovu toga. To je stav
Malika, Lejsa, Ahmeda i Ebu Sevra.
Oni se temelje na rijeima koje je
Poslanik, s.a.v.s., uputio Huvejjisi i
Muhajjisi: "Ako se zakunete da znate
ko je ubica, imate pravo na krvarinu
od vaeg ubice ili poinioca"513
Ebu Davud biljei predanje Amra
ibn uajba koji posredstvom svog
oca i djeda prenosi da je Poslanik,
s.a.v.s., na osnovu kasarne osudio
ovjeka iz Benu Nadra ibn Malika
na smrt. 514 Darekutni smatra da je
verzija koju navodi Amr ibn uajb
od svoga oca i djeda vjerodostojna.
Ebu Amr ibn Abdulberr takoer
ovo predanje ocjenjuje sahihom i na
njega se poziva. Buhari kae: "Vidio
sam Alija ibn M edinija, A hm eda
ibn Hanbela, Humejd_ija i Ishaka
ibn Rahavejha kako se pozivaju na
ovaj hadis." Darekutni u Sunenu
navodi da neki uenjaci smatraju da
se odmazda ne propisuje na osnovu
kasarne, ve samo k rvarina. Ovo
miljenje navodi se od Omera, Ibn
Abbasa, kao i od Nehaija i Hasana.
Zastupaju ga i Sevri, uenjaci Kufe,
afija i Ishak. Njihov je dokaz Mali
kovo predanje koje Ibn Ebu Lejla ibn
513
514
Ovo je dio hadisa navedenog na strani

324.
Had is biljei Ebu Davud i slab je, daif.
326
Abdullah prenosi od Sehla ibn Ebu

Hasme u kojem stoji da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao ensarijama: "Trebaju
platiti krvarinu za svog prijatelja
ili emo im najaviti rat. "515 Prema
njima, ovo ukazuje na krvarinu, a
ne na odmazdu.
Levs je obavezan i neizostavan
dio kasarne. Levs je znak koji uka
zuje na iskrenost tuitelja, poput

jednog pouzdanog svjedoka ubistva,
ili prizora koji ukazuje na ubistvo,
kao kada je rtva oblivena krvlju,
a optueni se nalazi u neposred
noj blizini s tragovima krvi na sebi.
Uenjaci se razilaze i o pitanju same
prirode levsa. Malik smatra da je to
izjava ovjeka u samrtnom hropcu
o tome ko ga je ubio. Pravian svje
dok je, takoer, levs. Ovo predanje
od njega navodi Ibn Kasim. Eheb
navodi da Malik smatra da se moe
prihvatiti nepouzdan svjedok i ena.
Ibn Vehb prenosi da se svjedoenje
ene smatra levsom. Muhammed
ibn Kasim smatra da se svjedoenje
dviju ena smatra levsom i da nije
dovoljno svj edoenje jedne. Kadi
Ebu Bekr ibnul-Arebi navodi da o
pitanju levsa postoji mnogo razli
itih miljenja. Raireno je ono da
je to pravedni svjedok. Muhammed
kae da je to najprihvatljivije. Njega
prihvataju i Ibn Kasi i Ibn Abdulha
kim. Prenosi se da Abdulmelik ibn
Mervan smatra da se sluaj u kojem
st s
H ad i s b i l j e e B u har i i M u s l i m u
Sahihima.
ranjeni ili udareni ovjek koji kae

ko je napada i potom umre tretira
kao kasarna. To je miljenje Malika i
Lejsa ibn Sa'da. Malikov je argument
ubijeni lsraelianin koF je na samrti
kazao ko je poinilac. Safija kae da
je levs sluaj pouzdanog svjedoka ili
bilo kakav svj edok, uz postojanje
dokaza. Sevri i Kufijci smatraju da je
za kasarnu potreban samo ubijeni. Za
njih nije vana izjava na samrti niti
svjedok. Po njihovu miljenju, ako
se tijelo ubijenog i tragovi zloina
nau na podruju neke zajednice,
oni e se zakleti da ga nisu ubili i
duni su platiti krvarinu. Ukoliko
tragovi ne postoje, onda oni nisu
duni krvarinu, osim ako se dokae
krivica nekog pojedinca meu njima.
Sufjan kae: "Ovo je opeprihvaeno
miljenje meu nama." Ipak, ovo
miljenje nije osnovano. Kosi se s
m iljenjem uenjaka, Kur'anom i
Sunnetom. Ono bi znailo da se
nekoj zajednici u obavezu stavlja pla
anje krvarine bez pos tojanja dokaza
..
ili priznanja. Malik i Safija
smatraju
da se postojanje trupla na odreenom
mjestu smatra krvoproliem i da ne
treba kanjavati ljude koji stanuju u
najblioj kui. J er, mogue je da se
ubistvo desilo na drugom mjestu i
da je ubijeni potom donesen kod te
kue. Takve okolnosti ne uzimaju se
u obzir sve dok se ne ispune uvjeti
kasarne. Omer ibn Abdulaziz kae:
"Presuda o ovom pitanju nee se do
nositi sve dok Uzvieni na Sudnjem
danu ne donese Svoj sud. "
Sura El-Bekara
Kasim ibn Mes'ada kae da je

pitao Nesaija: "Ako Malik smatra
da do optube za ubistvo (kasarne)
moe doi samo u sluaju postojanja
levsa, zato je naveo hadis o kasarni,
u kojem nema levsa?" Nesai odgo
vori: "Malik je neprijateljstvo koje je
vladalo izmeu njih i jevreja tretirao
kao levs, a levs ili izjavu ovjeka na
samrti tretirao je kao neprijateljstvo."
Ibn Ehu Zejd kae: "Osnova ovog
miljenja jeste sluaj koji se desio
Israelianima. Tada je mrtvac oivio
nakon to su ga udarili dijelom krave
i saopio ko ga je ubio. Osim toga,
i neprijateljstvo se smatra levsom."
afija smatra da se izjava ovjeka na
samrti ne smatra levsom, kao to je
navedeno. On kae: ''Ako izmeu
dviju skupina vlada neprijateljstvo,
kao to je vladalo izmeu ensarija
i jevreja, pa se u jednoj od skupina
pronae ubijeni, tada se mora podii
optuba za ubistvo."
Ako se tijelo pronae na iznaj
mljenom mjestu, racionalisti sma
traju da su odgovorni vlasnici, a ne
stanari. Ako prodaju svoje kue i
zatim se na tom mjestu nae mr
tvac, krvarinu je duan dati kupac.
U sluaju da su vlasnici iznajmljenih
stanova odsutni, optuba za ubistvo
i krvarina spadaju na vlasnike. Stanari
meu kojima je tijelo pronaeno ne
snose nikakvu odgovornost.
Jakub5 1 6 je zauzeo drugaiji stav
rekavi da odgovornost snose stanari.
m
Ebu Jusuf, ueni k Ebu Hanife.
327
Ovo miljenje zastupa i Ibn Ehu

Lejla. Njegov je dokaz injenica da
su stanovnici Hajbera meu kojima
je naen mrtvac bili najamnici i rad
nici. Sevri je smatrao da odgovornost
snose stanovnici. Ahmed smatra da
se miljenje Ibn Ehu Lejle odnosi
na kasarnu, ne i na krvarinu. afija
kae da je propis jednak, tj. krva
rina i odmazda propisuju se samo
na osnovu vrstih dokaza ili drugih
okolnosti koje dovode do zaklinjanja.
Ibn Munzir prihvata ovo miljenje
kao ispravno.
Kod kasarne je potrebno pedeset
zakletvi, na osnovu hadisa o Huvejjisi
i Muhajjisi: "Onda e jevreji (Haj
bera) s pedeset (zakletvi) zbaciti sa
sebe odgovornost da su to oni ui
nili." Ako je pedeset potencijalnih
poinilaca, onda e se svi zakleti po
jedanput. Ukoliko ih bude manje, ili
neko odustane, onda e broj zakletvi
biti ravan njihovu broju. Kod ubistva
s umiljajem zakletvu e donijeti
najmanje dva mukarca; nije dovoljan
jedan mukarac ili ena. Staratelji i
njihovi blinji zaklet e se pedeset
puta. To je miljenje Malika, Lejsa,
Sevrija, Evzaija, Ahmeda i Davuda.
Mutarrif prenosi da Malik smatra da
uz optuenog niko drugi ne treba
polagati zakletvu. To e uiniti samo
oni, bez obzira na to da li se radi o
pojedincu ili o vie njih. Pedeset za
kletvi oslobodit e ih odgovornosti.
To je stav afije. On kae: "Samo
e nasljednik poloiti zakletvu, bez
obzira na to da li se ubistvo desilo
3=
2=
==8
a
__,,._,
1l'ejj.ir imama Kurtubij=
s umiljaj em ili iz nehata. Na ime- kae: . . . zato slijedi njihov Pravi put"
tak se moe zakleti i pravo polagati (El-En'am, 90) , kao to e biti ree
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
_
"
samo onaj ko je vlasnik ili kome

je Allah dao pravo na nasljedstvo .
Nasljednici e se zakleti u skladu sa
svojim udjelom, stav je Ebu Sevra
i Ibn Munzira i on je ispravan. J er
onaj ko nije optuen, ustvari, nema
ni razloga za zakletvu. U sto, svrha
zakletve jeste oslobaanje krivice,
a onaj ko nije optuen svakako je
osloboen krivice. Kada je u pitanju
ubistvo iz nehata, Malik smatra da je
dovoljna zakletva jednog mukarca ili
ene. Nakon to jedna ili vie osoba
izgovori pedeset zakletvi, nasljednik
dobija pravo na ostavtinu. Onaj ko
odustane, ne dobija nita. Ukoliko
je neko bio odsutan u to vrijeme,
naknadno e poloiti zakletvu i do
biti svoj udio u ostavtini. Ovo je
Malikovo poznato miljenje. Prema
drugom predanju, on nije smatrao da
kod ubistva iz nehata treba polagati
zakletvu.
Ostali detalji o pitanjima optube
za ubistvo nalaze se u knjigama fikha.
Dovoljno je spomenuti ovoliko, neka
nam Allah pomogne.
Pripovijest o kravi predstavlja
dokaz da raniji vjerozakon vai i za
nas. Taj stav zastupa skupina tuma
a i pravnika. Uenjaci Kerhi i Ibn
Bukejr el-Kadi takoer zastupaju
ovo miljenje. Kadi Ebu Muhammed
Abdulvehhab kae: "Na ovo mi
ljenje ukazuje Malikova metodo
logija i stavovi u knjigama. I afija
je sklon tom miljenju." Uzvieni
no, ako Bog da.

Uzvieni kae: . . . i eto tako Allah
vraa mrtve u iivot", tj. kao to je
oivio ovog ovjeka, tako e oivjeti
sve to je umrlo.
"
':A. li su srca vaa poslije toga postala
tvrda, kao kamen su ilijo tvra, a ima

i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima,
zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda
izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha
pred Allahom rui. - A Allah motri na
ono to radite. " (El-Bekara, 74)
'J4li su srca vaa poslije toga postala
tvrda. " - U njima nije bilo traga
. .
pokajanju ili pokornosti Allahovim

znakovima. Ebul-Alija, Katada i dru
gi smatraju da se ovo odnosi na srca
svih Israeliana. Ibn Abbas kae da
se ovo odnosi na srca nasljednika
ubijenog. Oni su, nakon to je njihov
ovjek oivljen i poto je ukazao
na ubicu, to zanijekali. Rekli su da
lae, nakon to su vidjeli taj veliki
znak. Nikada im srca nisu bila vie
slijepa, niti su na gori nain utjerivali
u la svog poslanika, nego u tom
trenutku. Meutim, Allahova, d..,
smrtna presuda ubici sprovedena je.
Tirmizi biljei predanje Abdullaha
Sura El-Bekara
ibn Omera, u kojem stoji da je Boiji

Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Ne priaj
mnogo bez spominjanja Allaha, jer
je prianje bez spominjanja Allaha
okrutnost za srce. Najudaljeniji je
od Allaha onaj ko ima kruto srce."5 1 7
Bezzar u Musnedu navodi Ene
sovo predanje u kojem stoji da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "etiri su
stvari nesrea: suho oko, tvrdo srce,
beskrajna oekivanja i pohlepa za
ovim svijetom." 51 8
Uzvieni kae: . . . i koje se od
straha pred Allahom rui" - N eko je
kamenje vrednije od vaih srca, zato
to iz njih voda izvire i zato to ono
pada. Mudahid kae: "Kamen pada
s vrha brda i voda iz njega izvire
samo od straha pred Allahom." O
tome govori asni Kur'an. Uenjaci
"
Hadis biljei Tirmizi i blisko je tome

da se radi o hasenu, dobrom predanju.
518
Hadis biljei Bezzar i veoma je slab.
329
tumae da je ovo grad koji pada iz

oblaka.519 Navodi se da je ruenje
kamenja alegorija - budui da srca
uzimaju pouku iz njihova stvaranja
i osjeaju skruenost gledajui u
njihove oblike, njima je pripisana
mogunost gledanja. U tom smislu
Arapi kau "kamila trgovac", zato to
prodaje sebe dobrim izgledom. Tabe
ri navodi da je to metafora, kao to
je reeno da zid ima volju - "zid koji
tek to se nije sruio " (El-Kehf, 77)
'54. A llah motri na ono to radi
te. . . "
- On ni male ni velike stvari

nije propustio a da ih nije nabrojao;
"onaj ko bude uradio koliko trun

dobra - vidjet e ga, a onaj ko bude
uradio koliko trun zla - vidjet e ga. "
(Ez-Zelzele, 7, 8)
Ovo tumaenje nije ispravno, ve ono

to kau mufessiri. (Prim. red.)

Tefsir Imama Kurtubija 1

Загружено:

Сведения о документе

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

Tefsir Imama Kurtubija 1

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

Ebu Abdullah Muhammed ibn Ahmed

el-Ensari el- Kurtubi

Ebu Abdullah Muhammed ibn Ahmed ei-Ensari el-Kurtu bi

Sveobuhvatni tuma kur'anskih poruka

Ehu Abdullah Muhammed ibn Ahmed el-Ensari

EI-Dami li ahkamil-Kur'an Sveobuhvatni tuma kur'anskih poruka

UVOD RECENZENTA ARAPSKOG IZDANJA ....................................... 13

METODOLOGIJA PISANJA TEFSIRA IMAMA KURTU BIJA........... 1 S

Neki pogreni pristupi tumaenju Kur'ana .................................................

Tumaenje Kur'ana izrekama ashaba............................................................

Tumaenje Kur'ana izrekama tabiina . ............... ........ ........... . ..................

Racionalno tumaenje Kur'ana .......... ......... .. . .... . .. . ............. . . . ...... ...

O nekim pitanjima na koja je odgovorio EI-Leknevi................................

MUFESSIRI S KOJIMA SE ESTO SUSREEMO U TEFSI RIMA

Mufessiri o kojima su uenjaci kritiki govorili ..........................................

Najznaajniji predstavnici tradicionalne kole tefsira . .. . .... ... . ..... .

METODOLOGIJA RECENZIJE ARAPSKOG IZDANJA

KRATKA BIOGRAFIJA IMAMA K U RTU BIJA ........................................ 32

Na koji nain treba uiti Kur'an, ta je tom prilikom pokueno a ta

S ta je ua Kur'ana obavezan initi i prema emu ne smije biti

nemaran .......... .. .... .... . . .. . . . .. ..... .................................... ....... .. . .. . . .........

Predanja koja govore o vrijednosti tumaenja Kur'ana i onih koji se

Ko su istinski nosioci Kur'ana? .. ... .... . .... ...... . . . ........................... ........ .

Naini izraavanja potovanja Kur'ana .........................................................

Predanja koja govore o kazni za samovoljne tumae Kur'ana i o

Tumaenje Kur'ana hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s. ......................

Nain na koji treba izuavati Kur'an i njegove propise, nain na

primjenjuje njegove naredbe..........................................................................

Znaenje predanja koja prenose Omer, r.a., i H iam, r.a. ........................

Poglavlje o sakupljanju Kur'ana, razlogu zbog kojeg je Osman, r.a.,

Predanja koja govore o redoslijedu kur'anskih sura i ajeta, njegovu

Znaenje rijei sura, ajet, kelimetu i harf.....................................................

Nalaze li se u Kur'anu rijei koje nisu izvorno arapske? . .. . .. ................

Zbog ega je kur'anski tekst nadnaravan i o sutini njegove

Upozorenje na neka izmiljena predanja koja govore o odlikama

Dokazi protiv onih koji smatraju neispravnim primjerke Kur'ana

Tumaenje lstiaze i Bismille

Predanja koja govore o vrijednostima lstiaze .............. ..... . . . . . .

Znaenje lstiaze u arapskom jeziku . . .... .. .

................................................ ....... .... . ... ...... ....

Vrijednost sure i njezina imena

..... .... ...

............................. . .... ........... .....................

...................................................... .... ...... ... .....................

Miljenja uleme o nainu izbavljenja lsraeliana

... ...... .. ............. .....................

RECENZIJA BOSANSKOM IZDANJU

i prijevodi kako integralnih tefsira,

Tefsir imama Kurtubija

naunom profilu imama Kurtubija

valovima ideologizacije muslimana

Recenzija bosanskom izdanju

mr. h fz. Kenan Musi

UVOD RECENZENTA ARAPSKOG IZDANJA

Velika je potreba za tefsirom jer je

1 . Tumaenje Kur'ana s jezikog

Tefsir imama Kurtubi a

2. Racionalistiki i filozofski pri

5. Tradicionalni tefsiri, uteme

pravom i propisima koji se mogu

Mekanska kola tefsira. Naji

staknutiji predstavnik ove kole jeste

METODOLOGIJA PISANJA TEFSIRA

i drugih koji su se istakli kao dobri