You are on page 1of 20

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVI

CRNA GORA U ZAPISIMA KAMILA MORGANA


Uz odobrenje izdavaa, podgorikog CID-a, feljton smo uradili po knjizi Kamila Morgana Crna Gora,
koju je sa njemakog prevela Dobrila Begenii
Najljepi pogled u Evropi
Ugledna izdavaka kua CID iz Podgorice, u biblioteci Svjedoanstva, kroz veliki broj naslova dosad je
objavila preko 25.000 nepoznatih stranica o Crnoj Gori. Tim stranicama pripada i knjiga austrijskog novinara, pisca i istraivaa Kamila Morgana Crna Gora, koju je sa njemakog na srpski jezik prevela Dobrila
Begenii, a koju je njen autor napisao, kako je sam kazao, na osnovu utisaka i doivljaja sa lovakog i istraivakog putovanja koje je obavljeno u jesen 1911. godine.
U tome i lei i njena specifinost: u odnosu na mnoge druge putopisce, Morgan je u ovoj knjizi istraivao
divlja u Crnoj Gori i njenu zastupljenost u pojedinim njenim djelovima, uestvujui pritom neposredno i
u samom lovu. Pritom, on je davao i opiran opis Crne Gore, njenih ljudi, ljepota i istorijskih i drugih posebnosti. U tome je ponekad znao da bude i neprecizan, naroito u geografskim odreenjima, nazivima
mjesta i navoenju toponima, mijeanju brda sa planinama, na primjer, ali sve to nimalo ne umanjuje
vrijednost i autentinost njegovog rada. Zato emo u narednih nekoliko brojeva, uz odobrenje prema
Danu uvijek ljubaznog i predusretljivog direktora CID-a arka Radonjia, iz ove knjige prenijeti one njene djelove za koje nam se uinilo da su najzanimljiviji.
Slikovitu zemlju crnih planina posjeivali su i opisivali vie puta putnici istraivai. Osamdesetih i devedesetih godina (rije je o 19. vijeku primjedba M.V.) bili su to njemaki istraivai dr varc, dr Bauman i
dr Hasert, italijanski naunik dr Baldai i Rus Rovinski, neto kasnije Englezi Vajon i Prans, eh Bubeniek
i Italijan Paliano, a u najnovije vrijeme gospodin Verlup, lan Geografskog drutva iz Lisabona, ija je najbolja knjiga upravo ona koju je napisao o Crnoj Gori, koja je objavljena u Parizu na francuskom jeziku.
Mnogi turisti koji u dananje vrijeme putuju po Dalmaciji, Bosni i Hecegovini praktikuju da u svoj turistiki program ukljue i Crnu Goru, tim prije to putovanja u te krajeve danas vie ne predstavljaju problem
zahvaljujui automobilskim potanskim vezama, parabrodskom prevozu do crnogorskih luka Bar i Ulcinj,
vonji brodom Skadarskim jezerom, a tu je i eljeznica koja vodi od morske obale preko Sutormana u
unutranjost zemlje. Ta putovanja su danas tako udobna i sreena da se moe putovati kao i u drugim
krajevima i u civilizovanim zemljama. Samo su inostrani lovci veoma rijetko posjeivali Crnu Goru. Posebno malo ih je bilo iz Austrije. Neki od njih su morali da se ogranie na prouavanje divljai i lovakih prilika u zemlji, poto nijesu imali ovlaenje za praktino uvjebavanje lova, dok su drugi posjedovali dozvolu za lov, ali zbog nepovoljnih okolnosti nijesu imali sree i zbog toga su, nakon kraeg boravka, napustili
zemlju prilino nezadovoljni. Meni je, sreom, uspjelo da spojim teorijska istraivanja sa praktinom primjenom poto je, na intervenciju naeg poslanstva na Cetinju, u Otvoreni nalog, koji mi je izdala crnogorska vlast, bila unijeta stavka da mi je dozvoljeno da nesmetano lovim u itavoj kraljevini. Pod Otvorenim nalogom podrazumijeva se, kao to je poznato, nareenje vlade svim nadlenim u zemlji da osobi
koja posjeduje takav nalog izau u susret u svakom pogledu i da joj prue svaku traenu pomo.
udno je da su lovaka putovanja u Crnu Goru organizovana veoma rijetko, poto su neki njeni predjeli

izuzetno bogati divljai, a osim toga, u prizorima nevjerovatne ljepote mogu da uivaju ne samo lovake
oi, nego i oi ljubitelja prirode. Crna Gora, koja bi se mogla nazvati balkanska vajcarska, zapravo je
zemlja velikih kontrasta koji plijene. U nekim djelovima na posmatraa utisak ostavljaju oajne, neprijatne pustoi sivo-crnih stjenovitih planina, koje su prekrivene krevima, i koje bez ikakve vegetacije i bez
ikakvog vodenog toka imaju izgled okamenjenog ustalasanog mora.
Drugi predjeli sa planina koje su obrasle praumom i sa romantinim planinskim jezerima podsjeaju na
najslikovitije predjele naih otadbinskih Alpi. Tu je i kraj gdje se ogromna bujica Rijeke Crnojevia uliva u
veliko Skadarsko jezero, koje se uporeuje sa velikom rjenom dolinom Misisipija, kraljicom svih rijeka,
a najvei prirodni kontrast u poreenju sa dosad navedenim predjelima, ini crnogorska obala du Jadranskog mora, gdje cvjetaju mirta, lovor, badem, smokve i naranda, a blagi vazduh struji kao na plaama Napulja.
Najupeatljiviji poetak putovanja u udesnu zemlju crnih planina je vonja crnogorskim potanskim
kolima od Kotora do malog ali boanstveno smjetenog rezidencionalnog i glavnog grada Cetinja. Polazak je svakog dana u podne od kafane ispred ulaska u mornariku bazu u Kotoru, a vonja do Cetinja traje otprilike dva sata. Preporuuje se da se zauzme mjesto napolju, na kolima iza vozaa, poto se odatle
moe uivati u velianstvenoj panorami u toku ove jedinstvene planinske vonje. Verlup u svojoj knjizi na
francuskom jeziku kae da je pogled koji se prua u ovoj vonji jedan od najljepih u cijeloj Evropi, jer se
ovjek osjea kao da se nalazi na vrhu planine Rigi. Verlup je potpuno u pravu, poto je pogled na novi
planinski put koji se vijugavo uzdie do vrha Lovena sa skoro pedeset krivina, od serpentine do serpentine, sve ljepi.

Divni i ivopisni Njegui

Njegui (fotografija: K.
Morgan)
U vonji prema Cetinju najprije se u dubini vidi predivni mali grad Kotor koji je smjeten na junoj obali istoimenog Bokokotorskog zaliva koji mali morski tjesnac, Katena, povezuje sa velikim zatonom Tivta. Bokokotorska ostrva Stradioti, Prevlaka i Otok uzdiu se iz mora kao da pozdravljaju. Postepeno se pojavljuje grad Herceg Novi, biser Boke, a pored njega hercegovaka
obala Sutorina; prema sjeveru pogled se zaustavlja na okamenjenim Krivoijskim planinama, a
prema jugu na poluostrvu Lutica i krajevima upi i Krtoli, iza kojih se probija svjetlucava traka
Jadranskog mora, koje se iri preko zaobljenog zaliva Traste. Kada se stigne na otprilike 1000

metara visine, predjeli koje smo opisali polako iezavaju iza nas, a ispred nas poinje da se iri
velianstven pogled. Visoke planine sjeverne i zapadne Crne Gore izranjaju polako ispred putnika, a pogled na njih se prostire preko provalija koje se mjestimino otvaraju. Loven sa svoja dva
vrha i predgorjem zvanim Solar iz velike blizine prua uvid u svoje ponore i klance, a u daljini
izranja plodna zelena dolina Morae, iza koje svjetluca dio Skadarskog jezera. Sa krajnjeg istoka
na horizontu podiu se konture snijegom prekrivenih albanskih Alpi, Prokletije, koje u Ljubotrnu
na ar-planini dostiu visinu od 3050 metara (to je vie od Dahtajna). Poslije jednoasovne vonje stie se na granicu. Crnogorac u narodnoj nonji koji dri strau sa orujem na ramenu znak
je da se ve nalazimo na crnogorskom tlu, u kraljevini crnih planina. A odavde nije daleko do
prvog crnogorskog mjesta, veoma ivopisno smjetenih Njegua, gdje se obavlja carina. Kako
sam uo da priaju, crnogorski carinici to rade veoma ljubazno. Ja nijesam podlijegao carini poto su pogranine vlasti ve bile informisane o mom dolasku zahvaljujui informaciji u slubenom glasniku, Glasu Crnogorca, a ja sam imao zadovoljstvo da putujem u drutvu gospodina
Milana Ramadanovia, prvog efa odjeljenja u Ministarstvu unutranjih poslova, kome dugujem
veliku zahvalnost zbog njegove ljubazne predusretljivosti. Jedan njegov roak, gospodin Slavo
Ramadanovi je maral dvora Njegovog Visoanstva kralja Nikole, a drugi roak, gospodin Velimir Ramadanovi, crnogorski je konzul u Kotoru. Potanski automobil pravi pauzu od dvadeset
minuta ispred jedne male prijatne krme izvan Njegua, a za to vrijeme imao sam priliku da u zaviaj poaljem prve razglednice sa pozdravima. Razglednice su se mogle kupiti kod krmara. Iz
Njegua sam takoe poslao prvu razglednicu asopisu Waidmannsheil u Klagenfurtu, nakon ega
sam u drutvu gospodina kapetana granine strae popio izrvsnu ljivovu rakiju i kafu prije nego
to smo poli dalje. Tek sada kola prolaze kroz divni kraj, kroz istorijski poznate Njegue, ijih
je otprilike 2000 stanovnika rasuto u sedam zaselaka koji su smjeteni na obroncima planine, a ti
zaseoci ine optinu Njegue.
Najpoznatiji od sedam pomenutih zaselaka su Petrovii, rodno mjesto sadanje dinastije Petrovi
Njego, koja se u 16. vijeku doselila iz Hercegovine i ovdje se nastanila. Jedna od kua koja se
od ostalih razlikuje po prijatnim zelenim persijanima i obliku tornja je rodna kua sadanjeg kralja, a preko ljeta u njoj povremeno borave kraljevski prinevi. Ranije je u ovoj kui esto provodio ljeta pokojni vladika Petar Drugi, veliki ljubitelj prirode i strastveni lovac, koji se odavde
bezbroj puta peo na Loven i koji je po svojoj elji sahranjen upravo na ovoj planini. Iza Njegua
uzdie se jo jedno planinsko sedlo, Krivako drijelo, odakle put poinje da se sputa i vodi
kroz krajeve obrasle bukvom du breuljaka Jezerskog vrha, jednog od dva vrha na Lovenu, i
pored sela Dubovik i Bajice u rasprostrto Cetinjsko polje, u ijem centru se nalazi Cetinje, glavni
i rezidencijalni grad najmlae i najmanje, ali najinteresantnije kraljevine na Balkanskom poluostrvu.
Cetinje nije samo glavni grad i rezidencija nego i sredite Katunske nahije, jednog od deset okruga ili nahija, na koje je podijeljena Kraljevina. Ali bez obzira na to, Cetinje nije najbrojniji grad u
zemlji, poto u njemu ivi neto vie od 3000 dua, dok od drugih crnogorskih gradova Podgorica ima vie od 10.000, Ulcinj 5000, Niki i Bar preko 4000 stanovnika. I pored toga to se Cetinje nalazi tek na petom mjestu po broju stanovnika, ono je ipak jedini grad u Crnoj Gori koji ima
obiljeja velikog grada. Ovaj utisak izazivaju prije svega neke kolosalne i monumentalne graevine. To su: moderna palata kraljevskih ministarstava, gdje je smjetena pota i telegraf, nova i
stara kraljevska palata, palata prestolonasljednika, nova Vojna akademija (kola) koja je otvorena tek u novembru prole godine (1911), zgrada parlamenta Vladin dom u kome se pored velike
sale za sjednice u kojoj se okupljaju poslanici nalaze jo muzej, biblioteka, pozorite i jedna javna itaonica, zatim tu je i hotel Grand, bolnica, prefektura, Crnogorska banka, kraljevska konju-

nica, pijaca, Djevojaki licej koji je osnovala ruska carica Marija Fjodorovna, velika kasarna i
vile izaslanika Austro-Ugarske, Njemake, Rusije, Francuske, Italije i Turske.
Najljepi grad i najpopularniji vladar

Katunska ulica na Cetinju

Pored ovih dvadeset zgrada, karakter velikog grada Cetinju daju jo i dvije glavne saobraajne
ile, paralelne ulice: Katunska ulica i Ulica Baja Pivljanina sa pojedinim veoma lijepim prodavnicama, kao i veliki trgovi grada, Dvorski trg, Obiliev trg i pijaca, a tu je i gradski vodovod Obzovica, za ije je postojanje zasluna kneginja Milica, supruga velikog ruskog kneza Petra Nikolajevia, kerka crnogorskog kralja Nikole. Na ancien regime podsjeaju i mnoge druge graevine, koje se nalaze djelimino na periferiji grada, a djelimino na podruju grada, kao to je na
primjer stara manastirska rezidencija mitropolita grke pravoslavne crkve na Cetinju, Cetinjski
manastir. Pored njega, tu je i crkva i manastirske odaje koje uvaju uspomene na velikog vladiku
Petra I, dok topovske cijevi osmanskog porijekla smjetene jedna pored druge u dugom nizu ispred glavne fasade manastira opominju na vrijeme ratova sa Turcima, zatim u produetku se nalazi predvorje sa grobnicama gdje su sahranjeni lanovi kraljevske porodice i kue Karaorevia, malo dalje je kula Tablja, na koju su nekada nabijane odsjeene turske glave, tu je i Vlaka
crkva sa ogradom napravljenom od puanih cijevi od zaplijenjenog turskog oruja, i konano na
blagom uzvienju nalazi se mauzolej Vladike (mitropolita) Danila na Orlovom kru sa pozlaenom kupolom koja svjetluca na jutarnjem i veernjem suncu. Pored ovih graevina koje posmatrau donose razliite slike iz prohujalih vremena, vrijedan pomena je i dostojanstveni prirodni
spomenik u blizini novog kraljevskog dvorca: jedan prastari brijest ispod ije su raskone kronje
vladari javno sastanili. Oko ove mjeavine novog doba i starih vremena od koje je sastavljena
metropola Crne Gore obavija se vijenac romantinih stjenovitih planina: Orlov kr i vrhovi koji
se uzdiu lijevo i desno okruujui mali dragulj, kakvim se Cetinje zaista moe smatrati, dajui
tako rezidenciji kralja Crne Gore poloaj jednog od najljepih gradova na itavom Balkanskom
poluostrvu. (...)
Najbolja prilika za upoznavanje crnogorskog naroda, a posebno drutva na Cetinju, prua se svake nedjelje kada se u popodnevnim asovima odravaju koncerti u gradskom parku na Cetinju,

gdje se okupi itavo Cetinje. I malo i veliko i staro i mlado skupi se na ovim koncertima u parku odjeveni u sveanu odjeu, a posjeta ovakvom gradskom dogovorenom sastanku strancu u
potpunosti zamjenjuje iitavanje etnografskih knjiga ili pohaanje nastave o malom crnogorskom narodu. Ono to se najprije upozna sa svim pojedinostima jeste arena raskona narodna
nonja oba pola. Gospodari stvaranja nose zlatom optoene pulovere, zvane damadani, naboranu koulju, otvorenu na grudima, zvanu gunj, a preko ova dva odjevna predmeta zlatom
ukraenu jaknu bez rukava, zvanu jelek. Oko tijela su tri pojasa: jedan od crvenog materijala,
preko njega koni pojas za oruje, kolan, a preko njega nosi se srebrom proiveni pas. U
kolanu su revolver ili pitolj i no, koji su kod bogatih Crnogoraca optoeni zlatom i srebrom,
pa ak i dragim kamenjem. Donji dio nonje, gae, doseu do koljena, na njih se nastavljaju
dokoljenice (dokoljenice na vezivanje), a to se obue tie, to su kod siromanih Crnogoraca
opanci, a kod onih bogatijih izme na pertlanje kakve se nose u zapadnoj Evropi. Na glavi je
mala crvena kapa oiviena crnom bojom, iji je sastav boja simbolian, poto crvena boja
oznaava krvavu bitku na Kosovu polju, a crna ivica tugu zbog moi koja je izgubljena u ovoj bici. Na vrhu kape je zlatni vez, koji predstavlja jednu zvijezdu i dugu: srenu crnogorsku zvijezdu
i most preko neba do ponovnog osvajanja moi koja je izgubljena na Kosovu polju. U zavisnosti
od toga da li je na kapi dvoglavi orao pored lava, da li je grb zemlje izmeu dvije ukrtene sablje
ili je samo grb, moe se prepoznati da li je osoba koja nosi tu kapu dravni slubenik, oficir ili
sreski starjeina (kapetan). (...)
Kralj Nikola je sigurno najpopularniji vladar na Balkanskom poluostrvu. Izmeu njega i njegovog naroda nema prepreka, kao to je to sluaj sa dvorovima drugih balkanskih kraljevina, nego
kralj otvoreno, sjedei u naslonjai ispred svoje palate, na Dvorskom trgu prima svoj narod, a
najsiromaniji i najnii imaju pravo da mu priu i da otvore svoje srce pred svojim Gospodarom,
koga oslovljavaju sa ti. A kad neko glumako drutvo iz Zagreba ili Beograda u pozorinoj sali
Zetski dom izvodi dramu Balkanska carica koju je napisao kralj, narod sa oduevljenjem klie svome sijedom pjesniku kralju. Osim Balkanske carice, kralj Nikola je napisao jo i djela
Kralj Vukain, Knjaz Arvanit i ciklus epova Pjesnik i vila, knjige velike literarne vrijednosti proete estokom ljubavlju prema otadbini i proizale iz pravog pjesnikog osjeanja. I kao
lovac, kralj Nikola, koji je sada prevalio sedamdesetu, bio je veoma dobar u svojim mlaim godinama i lovio je kapitalnu divlja u stjenovitim brdima svoje divne zemlje.
I prestolonasljednik Danilo i prinevi Mirko i Petar predati su srcem i duom lovu i obiavaju da
idu u lov ne samo u slobodnom prostoru nego i u ograenim lovitima.

Lov kao praksa za rat

Crnogorski mladi (foto: K. Morgan)


itava Crna Gora sa obimom od 600 kilometara i povrinom od skoro 10 hiljada kvadratnih metara, to otprilike odgovara veliini Koruke ili Bukovine, mogla je ve prije 200 godina da bude
proglaena jedinstvenim parkom divljai, jer na sve strane vrvi od korisne i grabljive divljai. U
ova dva vijeka dolo je do velikog unitavanja divljai (sreom, ne u cijeloj zemlji, nego samo u
pojedinim njenim djelovima), i to posebno u godinama mira, kada Turci nijesu bili mete Crnogorcima, nego su se morali zadovoljiti ubijanjem divljai po svojim stjenovitim planinama. Naime, po svaku cijenu moralo se ubijati, jer svaki Crnogorac je od djetinjstva ratnik, koji ne eli da
dri svoje oruje okaeno o iviluk da tamo ra. Jasna injenica da je lov, kao to je pisao stari
Ksenofan, dobra praksa za rat, vai i za mali junaki crnogorski narod: stalnoj potrazi za divljai
u ovim brdima i planinama eli se zadrati dobra forma u gaanju i otrini oka i uva, kako bi se
sauvala snaga i elastinost ula i tijela kada opet doe vrijeme da boginju lova, Dijanu, zamijeni
boginja rata, Belona. Kao to je ve ranije reeno, posledice ovog opteg dokazivanja Crnogora-

ca u lovu dovele su samo u pojedinim djelovima zemlje do znaajnijeg smanjenja divljai, dok u
drugim predjelima vlada pravo bogatstvo, i to izvanrednih vrsta zahvaljujui bespuima i nepristupanosti mnogih prauma i stjenovitih lavirinata zemlje. Te oblasti su prava eldorada za
lovce, jer su im tamo jo uvijek zagarantovani traganja i lovake zasjede. Od deset nahija, koje
ine kraljevinu, neke su veoma siromane divljai, neke se smatraju srednje bogatim kada je divlja u pitanju, a nasuprot njima su one veoma bogate divljai, zbog ega e u daljem tekstu svakoj od njih deset biti posveen poseban opis.
Katunska nahija sa Cetinjem kao sreditem moe se smatrati najsiromanijom divljai. Na Lovenu i na njegova dva glavna vrha, tirovniku (1759 m) i Jezerskom vrhu (1657 m), jarebice kamenjarke i zeevi, kojih je nekada bilo mnogo, postali su prava rijetkost. Ista je situacija i na brdima Stavor, Pusti Lisac, evski i Gara. Ali zato tu lisice u svojim peinama, sokolovi i divlji
golubovi u svojim hridinama, a na Lovenskom jezeru, koje se prostire u kotlini ispod planine
(Jezerski vrh) borave divlje patke, kao i na rijekama Zaslapska i Grahovska.
U Rijekoj nahiji, iji je centar lijepa varoica Rijeka, za planine Ceklintak, Kostadin, Bobija,
Dobrtak, Viran i Debaljak vai ono isto to je reeno za brda Katunske nahije. Nedostatak krznene divljai nadoknauje veliki broj vodenih i movarnih ptica koje se nalaze u ovoj nahiji na
Rijeci Crnojevia, Maloj Morai i Karatuni, kao i na Skadarskom jezeru. U Rijekoj nahiji, neposredno pored varoice Rijeke, nalazi se kraljevski dvorac Ljeskovac sa ograenim lovitem sa
srnama i fazanima, gdje je prilikom kraljevskih posjeta odravan dvorski lov.
I u Crmnikoj nahiji, iji je centar Virpazar, na Skadarskom jezeru i na rijeci Virtici (koja nastaje spajanjem rijeke Crmnike i Oraovtice) veoma je malo planinske divljai (lisica, zeeva, divljih kunia i kuna). Planine Ostrik, Sozina, Trojica i Rasovata najvie su naseljene tom divljai, dok je ogromni Sutorman potpuno osiromaen otkako je preko njega izgraena pruga. U djelovima Crmnike nahije, koji se nalaze na Skadarskom jezeru, ima vodene divljai, ali ne u toj
mjeri kao to je to sluaj sa Rijekom nahijom.
Primorska nahija, (u vrijeme autorove posjete Crnoj Gori administrativno teritorijalne jedinice
nijesu bile nahije. Taj naziv je, kao tradiciju, sauvalo samo pet nahija Stare Crne Gore prim.
prevodioca) crnogorska obala du Jadranskog mora predstavlja raj za lovce u Kraljevini i nudi
im velike kontraste. U ipraju obraslom hrastovima i jovama u predjelima toj ili toja (izmeu
Ulcinja i enkola) na Bojani. Postoji samo toj, a za dublet autor je vjerovatno uzeo genitiv ove
imeice, tako i dalje gdje se spominje ovaj dublet prim.prev.) mogu se sresti mnogobrojne ljuke.
Na dva movarna jezera, askom blatu i Zogajskom blatu, nalazi se mnogobrojna vodena divlja, a u planinama rumijskog vijenca, koji je visok 1594 metra, ive vukovi. S albanske obale i
iz obalske planine Mali Rencit i paralelnog uzvienja Mali Barbalui veoma esto prelaze akali
u predjele toj i toja. U Ljeu, starom albanskom gradu, koji su stari Grci nazivali Lisos i gdje
je sahranjen slavni albanski oslobodilac Skender-ber (er Kastriot), godinje se, na pijaci, proda mnogo koa od akala. Juno od Ulcinja iz mora stri greben Guri Gjeranis, jedini crnogorski
greben u Jadranu, na kome borave mnogi galebovi. U sjeverozapadnom dijelu Primorske nahije,
tano na austrijskoj granici, nalazi se kraljevski dvorac Topolica sa ograenim lovitem.
Ljeanska nahija, u kojoj se nalazi poznati vinarski kraj Beri gdje se gaji najbolji duvan u zemlji,
planina Presjeka, na kojoj se nalaze ostaci Sokol-grada, Toila i Gavlovca (kod titara) i jo neka
brda bogata su vukovima koji po svoj plijen odlaze prema istoku do rijeke Sitnice, gdje nou
upadaju u tale sa kozama u naseljima od Beri do Farmaka. U okolini Beri zeevi su skoro istrijebljeni zbog uzgajanja vinograda, tako da je rijetkost da se u ovim krajevima pojavi neki zec.

Kornjae i do pola metra

Ljekopolje sa kraljevskim
lovitem za sitnu divlja (K. Morgan)
Zetska nahija, iji je centar glavni grad Crne Gore, Podgorica, smjetena na uu Ribnice u Morau, skriva u svom junom dijelu koji se protee do Skadarskog jezera, a obuhvata i Gornje jezero, Rikavako jezero i Bogumirsko jezero movarnu i vodenu divlja, dok planine Zetske nahije, Crna planina, Magli, Hum Orahovski, ijovo, Kurlaj i Kom vae za mjesta bogata vukovima. U Ljekopolju, velikoj plodnoj ravnici, koja se prostire u zapadnom dijelu Podgorice, du
obale rijeke Morae, koja je veoma bogata ribom, postoje bogata nalazita zeeva, divljih kunia,
jarebica i prepelica. Ovdje su u lov dolazili i kraljevski prinevi kada je dvor boravio u kraljevskom dvorcu Kruevac kod Podgorice.
Brdska nahija, iji je centar potpuno novi grad, Danilovgrad, na desnoj obali Zete, sa svojim blagim uzvienjima, omiljeno je mjesto tetrebova. U hrastovoj umi kod sela Dubrave nedaleko od
manastira Ostrog ivi ova vrsta u velikom broju. Takoe, moe se nai u planinskim lancima Siljevica i Velika Prekornica juno od Ostroga i Lupoglava, a zapadno od uria. Izmeu rijeke
Zete i Graanice kod starog kraljevskog dvorca Orja Luka nalazi se egzotina divlja, kornjae,
gdje ni primjerci od pola metra nijesu rijetkost.
Sada dolazimo do nahije koja privlai posebnu panju svih lovaca, jer se u njoj moe sresti praistorijska divlja: medvjed. To je Vasojevika nahija na krajnjem istoku Crne Gore koju okruuju
ogromne planine albanskih Alpi, kroz ije granine uvale protie Lim. Iz planina Turija (1850 m)
i Pogana glava (1700 m), koje se prostiru van dravne granice na turskoj teritoriji, pree godinje
od 20 do 30 medvjeda u crnogorske planinske vijence, na primjer u oljevicu, koja je visoka
1380 m, ili u Jerinju glavu, koja je visoka 1548 m, ili u Baljsku glavu, visoku 1550 m, kroz koju
prolazi granica. Sve ove planine nalaze se nekoliko sati udaljene od Andrijevice, koja je smjetena na uu Zlorjeice u Lim a koja predstavlja glavni grad ove nahije. Ovo mjesto bi zbog toga
bilo veoma pogodno za boravak lovaca na medvjede. (...)
Od velikog interesa za evropsku lovaku zoologiju su tvrdnje crnogorskih lovaca da, ne samo u
planini Sinjavini nego i u drugim planinskim vijencima Morake nahije i njihovim produecima
u graninim nahijama, osim divokoza, ivi jo jedna vrsta divljih koza, i to u velikom broju, o
kojoj mi je prilino pouzdane podatke dao i gospodin Verlup, tako da ne bi trebalo sumnjati u

njihovo postojanje tamo. Ali, bez obzira na sve, veoma je teko tano odrediti njihovu vrstu. Njihovo postojanje za Verlupa potpuno je izvjesno, poto on u svojoj knjizi na francuskom jeziku
Le Royaume de Montenegro (Paris, 1911, Berger-Levrault) na strani 7 u fauni nabraja chamois
et chevres sauvages (divokoze i divlje koze), a gospodin Rajnvajn, sadanji vlasnik hotela Kod
Kraljevia Marka na Cetinju, koji je ranije kao dvorjanin esto pratio Njegovo Visoanstvo kralja Nikolu u lov, opisao mi je neobine divlje koze Morake nahije, koje su veoma sline alpskim
kozorozima. Ali poto, kako je poznato, kozoroga nema nigdje na itavom Balkanskom poluostrvu, onda je vrlo vjerovatno da se radi o persijskoj kozi. Kada sam 15. februara 1910. pisao o ovoj
veoma interesantnoj plemenitoj divljai u asopisu Waidmannsheil, bio sam jo uvijek miljenja
da ova vrsta postoji iskljuivo na Kritu, gdje sam ih i sam lovio, i na ostrvima Joura (sjeverno od
Eubeje) i Eremomelosu (nedaleko od Melosa), i nijesam mogao prihvatiti miljenja koja su dolazila sa druge strane, da se ta vrsta moe nai i u albanskim planinama, jer sam iz sopstvene prakse imao iskustva da su turski lovci pod pojmom divlje koze (Gejick) podrazumijevali nae divokoze. Ali danas, nakon saznanja da u Crnoj Gori postoji vrsta divljih koza koja se razlikuje od
divokoza, prihvatio sam da u albanskim umama zaista postoje persijske koze, koje su odatle
vremenom prele u planine Crne Gore. Rogovi, koje mi je opisao gospodin Rajnvajn, ukazuju sa
velikom vjerovatnoom na to da je mistina divlja koza sjveroistone Crne Gore persijska koza
(Capra aegagrus), koja se moe smatrati prelaznom vrstom od naih domaih koza do kozoroga.
Pogreno bi bilo zakljuiti da se radi o podivljalim kozama poput onih koje ve stoljeima ive
na dalmatinskom ostrvu edro, a moda i na dalmatinskom ostrvu suak, zatim na ostrvima Isla
de Boske i Tagomago koja pripadaju grupi Pitujuskih ostrva i na italijanskom ostrvu Azinara na
sjeverozapadu ostrva Sardinija. Ova ostrva sam posjetio u jesen prole godine, sa ciljem da istraim i lovim te podivljale koze. Rogovi podivljalih koza bitno se razlikuju od rogova persijske koze i, kako je poznato, nijesu povijeni naprijed ili nazad, nego ustranu. I upravo su svi crnogorski
lovci na isti nain opisivali neobine divlje koze Morake nahije sa rogovima povijenim nazad
kao kod kozoroga. Da bi se u potpunosti razjasnilo ovo pitanje divljih koza, bilo bi neophodno da
se u ovu svrhu u Crnu Goru uputi opremljena nauna ekspedicija, a pisac ovih redova na ovom
mjestu daje samo podsticaj da se to uini u interesu lovake zoologije.

Durmitor nebeska soha Crne Gore


Nikika nahija, koja se nalazi u blizini Morake nahije, nije samo po prirodnim ljepotama najdivnija od
svih ostalih deset nahija u Kraljevini, nego se i po bogatstvu najrazliitijom divljai nalazi u samom vrhu,
jer se u njenim ogromnim praumama nalaze mnogobrojni vukovi i medvjedi, divlje svinje i srne, velike i
male ptice, a u visokim grebenima njenih planina, oko kojih oblijeu orlovi i gavranovi, ive ne samo brojne divokoze nego se pojavljuje i legendarna divlja koza navodno persijska koza. Ako u opisu ostalih nahija sebi nijesam dozvolio poklanjanje panje njihovim izuzetnim prirodnim ljepotama, da ne bih odlutao
daleko od lovake teme, kad je Nikika nahija u pitanju moram napraviti izuzetak, jer se u njoj nalazi
kralj planina Crne Gore, Durmitor (koji narod naziva i nebeska soha), sa svojim mnogim vrhovima
Rigi Crne Gore sa ijih se najveih vrhova prua velianstven pogled na trideset malih alpskih jezera i
na polovinu Kraljevine crnih planina pa sve do turske, bosanske, hercegovake i dalmatinske zemlje
do predivnog Skadarskog jezera i do mora koje se protee do Italije. itav vijenac legendi i pria vezan je
za Durmitor, koji je okruen praumama cijela jata oskudno obuenih i zlatokosih planinskih i brdskih
vila ive u njegovim peinama i na srebrnoj mjeseevoj svjetlosti igraju kolo, dok danju bradani, bjelo-

glavi orlovi, kraljevi supova i orlovi krstai odlijeu put plavog neba iz svojih gnijezda koja vise na hridinama. Ono to je Dahtajn za salcburke Alpe u Austriji, Glokner za na carski Tirol, Grintouz za Koruku i
Triglav za Kranjsku, to je Durmitor za malu zemlju Crnogoraca: to je njihov najvredniji planinski dragulj,
pustinja koja izaziva divljenje i koja plijeni, ije postojanje slui na ponos i radost itavom narodu. Nije
tano miljenje, inae veoma raireno, da je Durmitor samo jedna velika planina. To je, zapravo, ogroman planinski masiv velike duine i irine, mjeavina uzdunih i poprenih dolina, uvala i klanaca, stjenovitih povrina i hridina i ogoljelih vrhova. Njegov najvei vrh je Bobotov kuk visok 2.485 metara, ali jo
est njegovih vrhova prelazi visinu od 2.000 metara (Pruta, Begova brda, Dobri do i Sedle, Meed, Crvena greda i Veliki tuoc). Veinu ovih planinskih vrhova okruuje prauma koja je mjestimino neprohodna, a u njoj ive medvjedi i vukovi. U planinskim dolinama nalaze se predivne peine (kolibe), dok u mnogim stjenovitim kotlinama svjetlucaju jezerca, koja podsjeaju na morske oi visoke Tatre, ija je boja
as tamna as svijetlozelena. Najimpozantniji djelovi itavog planinskog masiva su: Meei do, iznad koga stri Crvena greda, Crno jezero u tjeskobnoj stjenovitoj divljini i Zeleno jezero okrueno cvjetnim livadama. U ljetnje doba na panjacima na Durmitoru sve vrvi od ivota tamonjih pastira i pastirica. Ali u jesen kada poinje odvoenje stoke sa panjaka tamo postaje sve tie i tie, sve dok se poslednja seljanka i
poslednji seljak ne spuste u brdsko selo abljak, gdje u svojim niskim drvenim kolibicama sa zebnjom
oekuju zimu koja se pribliava. Nije potrebno ni spominjati kako ta zima u ovim krajevima zna da bude
estoka. Debljina snijenog pokrivaa na krovovima zna da bude i po deset metara, pa se zbog toga krovovi namjerno prave sa velikim nagibom, da bi snijena masa, poput lavine, mogla da spadne sa njih. I
pored toga, zima za ove sirote ljude znai danonono ienje snijega, da bi se iupali iz bijelog okova,
kako se on ne bi pretvorio u bijelu mrtvaku maramu. Vukovi zimi dolaze u oporima do kua zakopanih
u snijeg, a nekada ih bude i do stotinu, i zavijaju i njukaju ispred njihovih vrata i prozora i stalno iznova
pokuavaju da struganjem i grebanjem naprave rupe u krovovima. S obzirom na ove okolnosti, potpuno
je razumljivo to je za stanovnike malog zabaenog sela abljak dolazak proljea, kada eva zapjeva svoju
prvu ljupku proljenu pjesmu, izbavljenje i osloboenje.
Potrebno je spomenuti i drugi planinski masiv u Nikikoj nahiji, Vojnik, koji ima tri vrha, poto se umnogome razlikuje od Durmitora, iako je kao i Durmitor obrastao bukovom i jelovom umom (sa najveom
visinom od 1.999 m). Glavna razlika je u potpunom nedostatku planinskih panjaka i planinskog stoarstva, poto su njegove uvale i ipraje prepuni medvjeda i vukova, tako da je ispaa stoke na Vojniku skoro nemogua. Zbog ove opasnosti svi putevi i staze do avnika, malog sela smjetenog na uu tri rijeke
(Bijele, Tuine i avnikog potoka), nesigurni su, tako da se avnike ene i djevojke ne usuuju da krenu
putevima preko istonih i junih obronaka Vojnika do Jasena i od Jasena po zapadnim obroncima Vojnika
preko iova sedla do Brezni. I mukarci se ovim putevima kreu samo naoruani, i to veinom po dvojica
ili po trojica. Na sjevernim obroncima Vojnika, gdje paralelno sa rjeicom Komarnicom vodi uski puteljak
od avnika do Gornjeg luga, a zatim dalje do Brezni, putovanje je takoe nesigurno. U vrijeme kada je
vodostaj Komarnice nizak i kada se pojave isuene bare, na movarnom zemljitu oko njih mogu se vidjeti brojni tragovi medvjeda i vukova, kao da se tu odravao ples.
Pored Durmitora i Vojnika, u Nikikoj nahiji poznata je jo jedna oblast po izuzetnom bogatstvu divljai:
podruje gdje se granie Bosna i Crna Gora.

Dobri odnosi sa susjedima


Na podruju gdje se granie Bosna i Crna Gora, posebno je poznata granina oblast Magli (ovaj Magli
treba razlikovati od Maglia u istonoj Crnoj Gori na albanskoj granici, koji je pomenut u opisu Zetske nahije) predstavlja eldorado divljai, kakav se samo moe zamisliti, poto se u njegovoj okolini u velikom
broju mogu nai: divokoze, divlje svinje, srne, tetrebovi, jarebice, vukovi i medvjedi, kao i orlovi i gavranovi. Poto sjeverna (bosanska) polovina Maglia sa najveom visinom od 2387 metara spada u predjele
najbogatije divljai u Bosni i Hercegovini, onda nije ni udno da to isto vai i za juni dio Maglia, koji pripada Crnoj Gori (sa sporednim vrhom koji dostie visinu od 2168 m). Divokoze u velikom broju naseljavaju prostor od crnogorskog dijela Maglia pa do drijela koje u cjelosti pripada Crnoj Gori, a odatle ova divlja prolazi kroz visoravan Kamen do peina Ulobia planina i u planinu Prepelicu. Medvjedi ive u junim uvalama Maglia koje pripadaju Crnoj Gori, a koje se u strminama sputaju do jednog usamljenog
crnogorskog planinskog jezera, Trnovikog jezera, a ive i u uvalama planinskog lanca Vratnice na sjeverozapadnoj strani pomenutog jezera i u Stranjinoj gredi, iji jedan sjeverni vrh, visok 2020 m, pripada Bosni, a sedam metara vii juni vrh pripada Crnoj Gori. Na Stranjinoj gredi ima dosta jarebica, kao i na
Mratinjskoj gori na sjeveroistoku Prepelice planine. Pogranino stanovnitvo Bosne i Hercegovine ivi u
veoma dobrim odnosima sa svojim crnogorskim susjedima, oroeno je sa Crnogorcima zahvaljujui brojnim brakovima i dijeli sa njima neka sjeanja na zajedniki izvojevane pobjede nad zajednikim turskim
neprijateljem. Bosansko-hercegovako pogranino stanovnitvo preuzelo je neto od crnogorske nonje,
tako da je u pograninim okruzima esto teko razlikovati Crnogorce i pogranino stanovnitvo iz Bosne i
Hercegovine. Veinu ovih drugih ine potomci onih hrabrih junaka koji su savladali i ubili Smail-agu, koji
je iz svoje tvrave, engi-kule, nadaleko predstavljao strah i trepet hrianstvu, a o emu i dan-danas
govore narodne junake pjesme koje pjevaju guslari. (...)
Bilo je lijepo vedro septembarsko jutro kada smo se rastali od Cetinja, ljupke crnogorske metropole, sa
namjerom da otputujemo dalje u unutranjost zemlje. Tome je prethodilo prijatno vee u Rajnvajnovom
hotelu Kod Kraljevia Marka, gdje je bio jo jedan Austrijanac, jedan novinar iz Trsta, koji je per pedes
apostolorum stigao iz Kotora estoasovnim usiljenim marom preko Lovena na Cetinje, koji nam se pridruio kao budui vodi. Na zajednikoj veeri odran je ratni, odnosno lovaki savjet, gdje je dogovoreno koja e se divlja prva loviti i u kojim djelovima zemlje. Loe vijesti s austrijske granice, prema kojima
se kolera iz Albanije sve vie pribliavala, to je uinilo neophodnim postavljanje crnogorskog kordona za
zatitu od kolere, bile su za nas od presudnog znaaja da odustanemo od izleta na istok Crne Gore u nalazita medvjeda i odluili smo se za lov na vodi na crnogorskom Misisipiju. Rijeili smo da naa sledea
destinacija bude gradi Rijeka. Nakon ove odluke, prijatno smo prespavali no, a sledeeg jutra uslijedio
je rastanak, nakon to mi je kratko prije toga ukazana ast da bacim pogled na pismo koje je kraljevski
autant porunik Simoni uputio gospodinu Milanu Ramadanoviu, u kome me njegovo Kraljevsko Visoanstvo obavjetava da eli da me primi na povratku kui. U deset sati stajao je ispred hotela Kod Kraljevia Marka za crnogorske prilike veoma dobar fijaker, u koji smo se popeli zajedno sa naim novim
saputnikom (naim dragomanom, kako smo ga zvali) i krenuli smo u jesenji predio. Najprije smo proli
pored vidikovca Belvedere, odakle sam prije dva dana uivao u veernjem pogledu na okolinu i odakle
sam imao priliku da sluam melanholinu pjesmu nevidljivog pjevaa. Malo dalje odatle pojavila se grupa
kua Lipa sa istoimenom stalaktitnom spiljom, iza koje se uzdie pusta kamena planina Vrtijeljka. Lijepa i
iroka ulica odjednom iza Lipe skree prema sjeveru da bi tu odmah na obroncima planine Granice po-

primila novi pravac i skrenula pravo prema istoku. A odatle se pred oima prua oaravajua panorama.
Dok se sa desne strane, pored samog puta, prostiru planine Jarebiki vrh i Prijevor, na ijim se obroncima, koji su obrasli kaduljom i drugim mirisnim travama, odmaraju oi, sa desne strane se prua divan pogled u jednu iroku prostranu dolinu, gdje se smjenjuju ograena polja sa izvorima koji veselo ubore i sa
zelenim iprajem od jasenova, javorova, patuljastih zova i hrastova. Hrastovi su ovdje posebnog rasta,
poput jablanova, visoki su i tanki, bez iroke kronje kao kod nas. U ozidanim poljima uglavnom se uzgaja
krompir, koji je tek krajem prolog vijeka mitropolit Petar Prvi donio u zemlju. Tri veoma lijepa sela nalaze se s desne strane: Dobrsko Selo, Strugari i Ceklin, sa lijepim malim crkvama. Kako smo se udaljavali od
Cetinja i to je visinska razlika, koja kod Rijeke iznosi 650 m, postajala vea, polako su iezavala krevita
brda, koja djeluju kao velike ruevine, a stabla dudova, maslina, narova, smokava i dunja, pored rasprostranjene rujike, obiljeavala su ovaj predio.

Rijeka Crnojevia crnogorski Misisipi

Rijeka Crnojevia
Kod crkvice na vrhu Koela poinju velike krivine, put se as pribliava planini Kostadin sa lijeve strane, as skree u jednu iroko izvijenu krivinu prema jugu, da bi se u sledeoj krivini opet
pribliio planini. Na jednoj od poslednjih krivina nalazi se fabrika oruja a odatle se, na maloj
udaljenosti ispred nas, vidi gradi Rijeka, smjeten sa lijeve strane neugledne modre rjeice, koja
je izvor najvee rijeke u zemlji, Rijeke Crnojevia. Vonja kolima od Cetinja do Rijeke trajala je
sat i po, a kola se zaustavljaju ispred jednog prenoita u mjestu, male gostionice Kod kule
Obod.
Ne moe se zamisliti gradi ljepi od Rijeke, ove male optine koja broji 1.600 stanovnika, koja
se protee na lijevoj obali Rijeke Crnojevia i koja se sastoji od jednog jedinog niza kua koji je
obrastao dudovim stablima. Kue sa doksatima i galerijama podsjeaju na italijanske gradove.
Na junom kraju grada, gdje se na rijeci nalazi most koji datira jo iz turskog doba, nalazi se kraljevski zimski dvorac Ljeskovac, dok se kraljevski zooloki vrt sa srnama i fazanima nalazi sa
druge (desne) obale rijeke i protee se do planine Obodska jama. Visovi planine Kostadin sa sje-

verne strane okruuju grad, a sa june strane uzdie se planina od velikog istorijskog znaaja: uzvienje Obod sa kulom u kojoj je Ivo Crnojevi, slavljeni narodni junak, u srednjem vijeku sagradio utvreni dvorac Obod. Nekoliko kua koje se nalaze na ovoj planini prema ovoj tvravi i
danas se nazivaju Rijeki grad. Ali Obod se naziva i druga planina koja je smjetena jo junije
od uzvienja Obod, koja u svojoj unutranjosti skriva ogromnu peinu u koju moe stati pedeset
hiljada ljudi, a koja se ispod zemlje prostire do Kotora. Iz nje izvire crnogorski Misisipi, Rijeka
Crnojevia.
Moj otvoreni nalog u Rijeci se pokazao izvanrednim, jer nakon to sam pokazao tu ispravu kapetan nahije i na domain su se takmiili ko e nam vie biti na usluzi. Prva od njihovih zajednikih usluga bila je to to su se pobrinuli za vodia koji je trebalo da nas najprije prati u ogromnoj peini na Obodu, gdje emo, kako su nam rekli, sresti najmanje hiljadu divljih golubova. Poto smo namjeravali da se na ovaj nain uvjebamo za lov na vodi koji je trebalo da se odri sledeeg dana, obeanje da emo naii na toliko jato divljih ptica u Obodskoj peini ganulo nas je
veoma, to je i razumljivo. Put do peine bio je prijatan. Na poetku je taj put vodio du Rijeke
Crnojevia, koja je, kako smo se pribliavali njenom izvoru, postajala sve slabija i sve ua, da bi
na kraju ostao samo beznaajan potoi koji se samo na jo jednom mjesti iri i jedno malo prilino duboko jezerce, u kome je bilo puno pastrmki. Nedaleko od ovog jezera nalazi se kraljevska kuglana i fabrika municije, iza koje smo proli jednim poljskim puteljkom, koji je napola bio
prekriven vodom. Zatim se u tunom stjenovitom kraju pojavila jedna jedina kua, zapravo jedna
vodenica, odakle se polazilo prema planini Obod preko otrih klisura i kra, putem koji je zaista
bio neprijatan. Ovom kozjom stazom ili smo oko petnaest minuta dok se nijesmo nali na ulazu
ogromne peine. Ispred peine je, u potpuno isuenom koritu Rijeke Crnojevia, leala gomila
stijena jedna pored druge, kao da su kiklopi njima igrali fudbal. Moja supruga i na saputnik iz
Trsta, dragoman, uli su u peinu, dok sam ja uzeo svoje oruje od moga pukonosca i na jednom stjenovitom bloku zauzeo dobar poloaj da bih dobro mogao da nanianim hiljadu golubova koji e se poplaiti prilikom ulaska u peinu i izletjeti. Moj crnogorski lini lovac bio je
pored mene. Ali i pored toga to su moja supruga i njen pratilac ve bili uli prilino duboko u
peinu, iz peine nije izletio nijedan golub napolje; konano, nakon otprilike deset minuta, izletio
je jedan jedini i zaustavio se na jednoj stijeni na ulasku u peinu, na oko osamdeset koraka udaljenosti od mene, jedva se razlikujui od sivkastih stijena koje su bile sline njegovom perju, pozirajui mi kao potpuno siguran ciljani objekat. Povukao sam obara i pogodio sam goluba, zbog
ega je moj pomonik ispustio uzvik radosti kao poglavica Sijuks Indijanaca i velikim koracima
je otiao, skakuui sa stijene na stijenu, da bi donio na lovaki plijen. Kada su se moja supruga
i njen pratilac uskoro vratili iz peine, moj Crnogorac je nadugako i nairoko priao naem
dragomanu o odstrelu goluba, to mi je na prevodilac kasnije preveo: Rekao je da gaate kao
prestolonasljednik Crne Gore, to moe da se smatra najveom pohvalom, poto je prestolonasljednik Danilo poznat kao jedan od najboljih strijelaca u zemlji. Uostalom, i ja sam se radovao
zbog pogotka, pogotovu zbog toga to je prvi metak ispaljen u Crnoj Gori pogodio svoj cilj. Poto se nije moglo vidjeti onih 999 od hiljadu golubova, malo smo posumnjali u istinitost onoga
to nam je ispriao dodijeljeni pomonik u lovu, koji nije smatrao potrebnim da se izvinjava, a
koji je mlio bez prestanka kao vodeniki kamen.

Romantina dolina stjenovitih brda

Rijeka Crnojevia sa
kraljevskim dvorcem Ljeskovac u pozadini i lovitem (K. Morgan)
Vee smo iskoristili za pripreme za sledei dan za lov na rijeci, za koji nam je na pomonik
obeao da e nai jo tri saputnika i da e iznajmiti prostranu barku, koja e nas odvesti na Misisipi ove zemlje. uko, tako se zvao na pomonik, zaista je odrao rije. Pojavio se sledeeg
jutra u dogovoreno vrijeme sa tri svoj prijatelja u hotelu Kod kule Obod i obavijestio nas da
nas eka brod. Tako smo se uputili ka rijeci. Sva etiri Crnogorca bili su jo veoma mladi ljudi,
svaki je nosio revolver za kolanom, a u hvalisanju su nadmaivali jedan drugog. Dvojica su nosili na veliki fotoaparat, fotografske ploe, puke i municiju, a druga dvojica korpe sa hranom i
piem, koliko je bilo dovoljno za jedan dan. Poli smo, budei radoznalost kod stanovnitva, od
krme, kroz grad do kamenog mosta, pored koga se uzdie zimski kraljevski dvorac Ljeskovac, a
zatim preko mosta, gdje nam je iz ograenog lovita sa srnama i fazanima do uiju dopiralo prijatno komeanje i spustili se niz jednu strminu do rijeke, gdje se nalazilo nae plovee prevozno
sredstvo, koje je imalo veoma udan izgled. Ovaj brodi je, sa svojim iljatim krajevima, i sa
prednjim krajem kraim od zadnjeg, bio veoma slian kineskoj ratnoj barci (dunki). Ribarski
brod takve vrste kakav se koristi na itavoj Rijeci Crnojevia i itavom Skadarskom jezeru naziva se londra. Na brodu smo se podijelili tako da su naprijed i nazad bila po dva Crnogorca koja
su drala vesla, a ja sam sjedio u sredini broda preko puta naeg dragomana. Moja supruga je
bila naprijed, na krajnjoj ivici broda. Potom smo isplovili i naa londra je polako krenula niz rijeku.
Ovdje u neposrednoj blizini grada, na udaljenosti od najvie 20 minuta, Rijeka Crnojevia je iroka otprilike kao pola Dunavskog kanala u Beu, a duboka toliko da je bilo sasvim dovoljno vode za male parobrode italijanskog parobrodskog drutva koje je na ovoj rijeci i na Skadarskom
jezeru obavljalo prevoz putnika. Zbog toga je ovo drutvo imalo svoju prvu polaznu stanicu sa
mostom za iskrcavanje. Ako se pomisli da rijeka izvire samo dva kilometra uzvodno i da na gornjem kraju grada ubori kao neugledan mali potoi sa pastrmkama izmeu zelenih livada, onda
se ovo brzo prerastanje potoia u rijeku u svakom sluaju mora smatrati udom prirode. Ova
neobina pojava ve je nekim istraivaima davala povoda da kau da se Rijeka Crnojevia za-

pravo ne moe smatrati rijekom, nego samo lagunom Skadarskog jezera koja se prostire u duini
od deset kilometara. Ova tvrdnja se obrazlae i time da su vrste ribe koje se u njoj pojavljuju zapravo iste kao i u Skadarskom jezeru. Ali sa druge strane ovo shvatanje je osporavano, poto Rijeka Crnojevia ima pad iako mali i ipak posjeduje vidljivo strujanje iako malo, to lagune, kako
je poznato, ne karakterie. Dakle, s pravom se ova voda moe smatrati rijekom, i to crnogorskim Misisipijem. Dok se na putu kroz dolinu jo uvijek vidi grad Rijeka, rijeka sama po sebi
nije nita posebno. Nita posebno nije ni onaj dio rijeke gdje ona kod Lipovika naglo skree ka
sjeveru i omoguava pogled na malu grupu kua inona i Graba, ali se zato odjednom mijenja
pejza i predio postaje sve ljepi, neobiniji i divniji. Kada i poslednja kuica Graba iezne sa
vidika, oko vie ne moe da vidi ni jedno ljudsko naselje. Sivi, ogoljeli, neobrasli i nenaseljeni
planinski vijenci doseu do samog korita rijeke, koje odjednom postaje etiri puta ire. Rijeka
Crnojevia ovdje postaje ogromna struja koja se lagano talasa ka jugu kroz divlju i romantinu
dolinu ukoenih stjenovitih brda.
Ispred stjenovitih obala koje se strmo sputaju na pogled se prikovao za neto nevjerovatno: i sa
desne i sa lijeve strane je iroko pojas vodenih biljaka, koje prekrivaju ukupno dvije treine itave rijeke, a izmeu kojih je ostala plovna samo jedna treina povrine. Na pogled je uivao u
milionima bijelih i utih lokvanja (Nymphea alba i Nimphea lutea), pomijeanih sa njenim vodenim rakom (Trapa natans), a sve to oivljava vodena divlja u velikom broju. Sva ta vodena
divlja kreti, kokoe, klepee, krekee, zvidi, urla i trubi u kakofonijskom orkestru, a jedan potmuli parabrod naruava mir ove arolike ptiije druine. Jedinke ili itava jata polijeu, podiui
teko svoja krila ili ih sputajui nedaleko odatle. Prema ranije postignutom dogovoru, nijesmo
lovili patke, sarke i galebove, a nau panju posvetili smo velikim vodenim pticama. Prije nego
to smo stigli do Rijeana, malog naputenog ribarskog mjesta na desnoj obali rijeke, u koje se
rijetko dolazi, gdje smo napravili pauzu za ruak, dosta metaka smo ispalili na rjene orlove i
razne aplje. Pokuaj da fotografiemo londru zajedno sa posadom nije uspio, jer brod nije mogao da se zaustavi ni na trenutak zbog povjetarca. Za vrijeme pauze za ruak uivali smo u crmnikom crnom vinu, koje smo ponijeli sa sobom, peenom piletu i mom divljem golubu od prethodnog dana, i u pogledu na rijeku koja se ovdje iri poput jezera, ija je suprotna obala okruena uzvienjima na kojima se nalaze grupice kua. Poslije jednoasovne pauze nastavili smo vonju.
Uzbudljivi lov na pelikane

Skadarsko jezero (K. Morgan)

Prilikom vonje Skadarskim jezerom pruio nam se divan pogled na ue male rijeke eskote sa
nae lijeve strane, iza koje se u pravcu sjevera prostiralo Rogamsko jezero bogato ribom (koje se
takoe naziva i Karagusko ili Bazagursko jezero), a malo dalje juno iz ravnice Dodoi prostire
se breuljak Prevlaka, iji vrh kruniu ostaci neke tvrave, jedna kapela i nekoliko malih kamenih koliba. Preko puta su naseljena ribarska imanja Ploa i Mihailovii. Poslije toga brod je stigao do jednog mjesta na rijeci koje je veoma interesantno. Sa lijeve strane uliva se iroka lijepa
rijeka Karatuna u Rijeku Crnojevia i rijeka se tu dijeli na dva rukavca koja zaobilaze veliko
ostrvo Liponjak, jedno od najizdanijih ribarskih mjesta u Crnoj Gori. Na ovom dijelu rijeke vidjeli smo prvi put najvredniju vodenu divlja u Crnoj Gori: jedan par kudravih pelikana, na koje
je odmah otpoeo lov, veoma uzbudljiv lov koji je trajao skoro sat vremena, poto smo morali da
jurimo pelikane jer su bjeali od jedne ikare do druge, sa jedne strane rijeke na drugu, sve dok
nam nije polo za rukom da jednom od pelikana zadamo smrtni udarac, dok nam je drugi po svemu sudei pobjegao u ikaru iv i zdrav. Na uu Karatune u Rijeku Crnojevia napustili smo
nau londru, povjerivi je na uvanje dvojici naih Crnogoraca, i krenuli smo desnom obalom
Karatune kroz jednu movaru, iz koje se podie jedan usamljeni stjenoviti brijeg, Odrinska gora,
prostirui se najprije u pravcu sjeveroistoka, a kasnije potpuno prema istoku u pravcu Gornjeg
blata. Gornje blato je velika movara koju sa svih strana okruuju brda Panonska gora, Biota,
Proti, Skupo, Grbavska gora, Bobija gora i Filipov kr. Na cilj bilo je ostrvo Kosma koje se
nalazi u sredini ovog movarnog jezera, obraslog trskom, poto nam je reeno da se broj divljai
koja nastanjuje taj dio procjenjuje na hiljade. Na mar kroz iroke lokve i bare koje su inile
movaru, u kojima je stoka, koja je pasla, bila do trbuha utonula u vodu, nije ba bio za pozavidjeti, ali se isplatilo zbog velikog broja vodene divljai koju smo vidjeli, koja se oko nas podizala, sputala, buala i prskala. Oni koji su ljubitelji mnogo pucanja mogli su ovdje da osvare svoj
cilj. Nas je draila samo pomisao na jo neki susret sa kudravcima, koje nijesmo htjeli da ostavimo da tuguju lovei drugu movarnu divlja. Kod vrha Filipov kr otvorio nam se boanstven
pogled na staro utvrenje abljak, koje ne treba da se mijea sa istoimenim alpskim selom u
oblasti Durmitora. Neko vrijeme proveli smo u razgledanju ovog impozantnog starog dinastijskog dvorca i kada smo se konano odvojili od lijepog pogleda, postali smo svjesni da su dva Crnogorca, koja su nas pratila, zaostala dobar dio puta i da su veoma otro diskutovala sa nekim nepoznatim ovjekom uz veoma ivu gestikulaciju. Uz pomo naeg durbina vidjeli smo da su stalno posezali za svojim revolverima koji su bili u kolanima. Iz toga smo izvukli zakljuak da se radi o ozbiljnoj raspravi. Da bismo naim estitim pratiocima pruili pomo, krenuli smo nazad, ali
tek to smo prevalili polovinu puta, vidjeli smo da je stranac sa orujem ostavio naa dva Crnogorca i krenuo u iprag. U meuvrememnu su ova dvojica dola do nas i ispriali su nam, bez daha, da je taj ovjek albanski poljar koji nam je, zbog nedozvoljenog lova, namjeravao uzeti oruje i strpati nas iza brave. Nije se obazirao na njihovo suprotstavljanje i najprije nije htio da povjeruje u njihovo objanjenje da posjedujemo dozvolu i licencu za lov koju nam je izdala vlada, a
tek kada su mu kategorino objasnili da ih je poslao rijeki kapetan da nas ne samo prate nego i
da nas tite, i da e se oprijeti naem hapenju ako je potrebno i orujem, odustao je od svoje namjere. Tek to je uticalo na tvrdoglavi organ svetog Hermandanda i natjeralo ga je na povlaenje. Imalo smo sve razloge da budemo zahvalni naim hrabrim momcima zbog njihovog herojskog dranja, jer bismo bez toga sigurno dospjeli u fatalan poloaj i upoznali bismo se sa jednim
crnogorskim zatvorom (a moda bismo ak zavrili i u nekom mranom kazamatu tvrave abljak), poto pismo koje sam dobio od vlade nijesam imao kod sebe nego sam ga zaboravio u hotelu Kod kule Obod. Poto je poljar bio Albanac, ne bi mi koristilo ni pokazivanje slubenog

papira poto je veina crnogorskih Albanaca nepismena, kao i njihova plemenska braa sa one
strane turske granice. Mi smo se naime nali na Gornjem blatu, samo deset kilometara od turskoalbanske granice koja vodi od ua rjeice Markovice u Skadarsko jezero kroz predio Markoman
preko Vladanja do Ranikog mosta na rijeci Zem dakle ve smo bili u pograninoj teritoriji,
gdje je crnogorska vlast dozvolila tamonjim albanskim zajednicama da za predstavnike i organe
bezbjednosti uzmu pripadnike njihovog naroda, da bi na taj nain vezala za sebe albanske podanike i da bi uvaila njihovo postojanje. (...)
Kada smo stigli do Rijeke vee je ve bilo palo, svjetlosti za lov bilo je sve manje, a uz kretei
zov aplje su ve traile stabla za spavanje na obje obale. U Rijeci smo prisustvovali porodinoj
slavi naeg domaina, gdje smo popili po neku aicu za sreu i dobrobit zemlje. Bio je to i dostojan i lijep kraj naeg lovakog dana na crnogorskom Misisipiju, koji je bio pun doivljaja i
utisaka.
Biser Crne Gore

Virpazar (K.Morgan)
Biser Crne Gore je jezero koje Crnogorci nazivaju Skadarsko jezero, Albanci Lieni Skodrs, a
stari Rimljani Lacus Labeatis. To je najvee jezero na kopnu u jugoistonom dijelu nae zemaljske kugle, a posebno na Balkanskom poluostrvu. Ovo jezero je ve opjevano u mnogim pjesmama i knjigama.
Dan poslije naeg lova na rijeci koji smo opisali u prethodnom poglavlju, spustili smo se niz Misisipi ove zemlje, ali ne ovaj put na londri, nego na jednom od malih italijanskih parabroda koji
su odravali putniki saobraaj na Rijeci Crnojevia i na Skadarskom jezeru i obezbjeivali vezu
do voza preko preko Sutormana do Bara. Na cilj bio je Virpazar, najvee crnogorsko mjesto na
Skadarskom jezeru i glavno mjesto Crmnike nahije. Parabrod je prolazio pored svih onih lijepih
mjesta koja su nam jo bila u svjeem sjeanju od prethodnog dana koji smo proveli u lovu na rijeci. Ispred nas je leao biser Crne Gore u svoj svojoj ljepoti koja osvaja: neboplavo Skadarsko
jezero, prepuno galebova i amaca, oivieno na istoku snijegom prekrivenim albanskim Alpima.
Ako se Kimsko jezero u bavarskoj naziva bavarskim morem, Skadarsko jezero se sa jo vie
prava moe nazvati morem, i to crnogorsko-albanskim morem, poto je sa svojom povrinom
od 262 kilometra kvadratna etiri puta vee od Kimskog jezera, a u poroenju s austrijskim morima vee je vie od pet puta od Aterskog jezera u gornjoj Austriji ili trinaest puta od korukog

Verterskog jezera. Ovoj znaajnoj veliini odgovaraju i njegova duina i irina, jer je duina 40,
a irina 14 kilometara dok se prosjena dubina procjenjuje na 10 metara. Ono to je prednost
Skadarskog jezera u odnosu na sva ostala jezera u Evropi jeste veliko bogatstvo ostrvima, kojih
je trideset i pet. Poto crnogorsko-turska granica prolazi sredinom Skadarskog jezera, neka ostrva
pripadaju Crnoj Gori, a neka Turskoj, ali Crnoj Gori pripadaju najvea i najljepa od njih. Na samom vrhu, pored ve pomenutog kopna Liponjak, koje je djelimino rjeno a djelimino jezersko ostrvo, nalazi se crnogorsko ostrvo Vranjina. Ono na svojoj sjeverozapadnoj granici ima luku istog imena, na jugoistonoj granici nalazi se jedan manastir, a na dva planinska vrha od trista
metara visine, koja po svom obliku podsjeaju na eerne kolibe, nalazi se znak koji je vidljiv
ve iz daljine. Na svojim vrhovima oni skrivaju velike rovove sagraene od kamenih blokova i
opremljene zatitnim nasipima, koji potiu jo iz turskog doba. Prema istorijskim dokazima, Vranjina je postala ostrvo tek izmeu 1200. i 1233, a prije toga bila je poluostrvo povezano sa kopnom. A na treem crnogorskom ostrvu, Lesendru, nalazi se tvrava, na etvrtom Grmouru nalazi se zatvor za teke prestupnike, a Velika akovica, Mala akovica, Starevo, Muri, Moranik
i Topalova su takoe crnogorska ostrva. Na nekima od njih nalaze se ostaci ljudskih naselja, koja je raznijela voda. Jedino veliko ostrvo koje pripada Turskoj jeste veliko kopno u zalivu Hum
hotski, koji se prostire duboko u albansku teritoriju na sjeveru Skadarskog jezera, koji u sebi obuhvata jo dva mala zaliva, od kojih se jedan prostire na zapadu do Helm planine, a drugi na istoku do albanske oblasti iz koje potie albansko pleme Kastrati. Do sada se nijedan stranac nije
usudio da ue u zaliv Hum hotski, u koji se uliva rijeka Gaaj, odustao je i dr Kurt Hasert 1892.
kada je plovio po jezeru, poto kako je pisao njegova posada nije imala elju da posjeuje
tamonje obalske stanovnike sklone razbojnitvu. to se lova tie, Hum hotski je bio veoma bogat, poto je itava velika uvala, iroka nekoliko milja, obrasla najguom ikarom, koju su nastanjivale mnoge vodene ptice, a meu njima i pelikani. Dva manja turska ostrva su Hjat i Skjas
u junom dijelu Skadarskog jezera, oba bez nekog velikog znaaja.
I obala koja je obrasla trskom i voda veoma su bogate jezerskom divljai, jer u njoj ima jegulje,
arana, tuke, lososa i linjaka u velikim jatima. Omiljeni specijaliteti iz ovog jezera ipak su:
ukljeva, riba slina sardeli, koja se osuena naziva skoranca, i vrsta lista skobalj. Obje ove
vrste ribe smatraju se glavnim izvoznim artiklima Crne Gore, a u izvozu ribe, koji je 1906, iznosio skoro 117.000 kilograma u vrijednosti od vie od pedeset hiljada kruna, ove vrste ribe su najvrednije i najbolje plaene. Srbija, Italija i Austro-Ugarska su drave koje uvoze ribu iz Crne Gore ba ovim redosledom kako su navedene, dok je izvoz u Tursku minimalan. Za lov ribe koriste
se razliite vrste mree: mrea koja se sputa uspravno u more, mrea za bacanje, mrea koja se
sputa na odreenu dubinu, poovlana mrea i pogonski sak, a koristi se i ribarska viljuka (osti),
kojom se nabada riba. Na nekim mjestima koriste se i ribarski koevi. U sredini jezera riba se
hvata pomou velikih amaca tipa londre, na kojima mogu da se podignu i jedra, kao kod italijanskih amaca zvanih Chiooggiootten, dok se uz obalu riba hvata samo pomou manjih veslakih amaca koji su istog tipa. to se tie vjetrova koji duvaju na Skadarskom jezeru, danika ili
istonjaka (istonog vjetra), nonika (sjevernog vjetra), murlana (zapadnog vjetra) i junjaka (junog vjetra) opasnost prijeti samo od istonjaka ili nonika, poto oni mogu da odnesu plovila do stjenovite zapadne obale i do stijena koje se nalaze ispred nje, ili do takoe veoma
krevite june obale, dok preostala dva vjetra koji duvaju u pravcu sjeverne i istone obale ne
predstavljaju opasnost.

Ribari istovremeno i lovci

Kraljevski dvorac Topolica


(Bar) sa ograenim lovitem
Jasno je da su svi crnogorski ribari istovremeno i lovci, oni sa svojom ribarskom opremom u
amcima nose i svoje oruje, pa se stoga deava ne rijetko da na nekoj od ribarskih barki daleko
na vodi sijevne oruje i podigne se oblai dima, ako se desi da neki jezerski orao ili neka druga
pernata grabljivica suvie lakomisleno proleti pored broda na domet puke.
Ako se iz sadanjosti prebacimo u prolost Skadarskog jezera i njegove okoline, pojavie se pred
naim umnim oima najuzbudljivije i najupeatljivije slike. U prastara vremena, prije nego to je
svjetski vladar Rim doao ovdje, okolinu Skadarskog jezera nastanjivali su Iliri, kojima Plinijus
neopravdano pripisuje zao pogled i koji su imali naviku da tetoviraju svoja tijela. Tetoviranje
je bilo zajedniko sa njihovim srodnicima Traanima. Osim toga, Herodijan ih je opisivao kao
ljude visokog stasa, Plaut pominje njihovo veliko lice ime cilja na kefaloniju, a njihovu crnu boju kose navode jednoglasno svi stari istoriari. Oni su se raspali u pojedina plemena na elu sa
svojim sopstvenim plemenskim starjeinama ili kraljevima i ivjeli su djelimino kao pastiri od
prihoda od svojih stada, a djelimino od lova i ribolova. A pored toga, potvreno je da su se plemena koja su ivjela na Jadranskoj obali bavila i manje asnim poslovima: pljakom na moru.
Prevlast nad ostalim plemenima vremenom je osvojilo pleme Ardieja iji je kralj Agron bio osniva velikog ilirskog carstva i koji je rezidirao u Skodri, dananjem Skadru na Skadarskom jezeru.
Kada je on umro, na tron se popela njegova udovica, kraljica Teuta, jedna od najveih krunisanih
ena starog vijeka, koja nije zazirala od borbe protiv Rimskog carstva, u kojoj je podlegla, nakon
to je u poslednjoj fazi ilirsko-rimskog rata bila prinuena da preseli svoju rezidenciju iz Skodre
u Rizon, dananji Risan u Boki Kotorskoj. Nakon njenog povlaenja i njene smrti u zemlji je
opet buknuo ratni plamen, jer je njen naslednik, kralj Gentije, koji je opet vratio svoju rezidenciju u Skodru, ponovo posegnuo za orujem protiv Rimljana, kojima je ovog puta bila potrebna velika sila da bi opet pobijedili Ilire. Ponosna rimska flota plovila je Jadranskim morem i iskrcala
monu kopnenu vojsku kod Antibarija (dananjeg Antivarija) koju je predvodio pretor Lucius
Anicius 168. godine prije nove ere, kreui se u brzom maru prema Skodri, dok su rimski ratni
galioti plovili uz Rijeku Barbanu (dananja Bojana, koja predstavlja odvod Skadarskog jezera u

Jadransko more), da bi sa Skadarskog jezera pomogli operacije kopne vojske kod Skodre. Poslije
krae opsade uspjelo im je da zauzmu grad, a kralj Gentije je pao u ropstvo rimskog vojskovoe,
ime je zauvijek nestala samostalnost Ilirskog carstva. Skodra i Skadarsko jezero su pali pod
vlast Rimljana, a Skodra je kasnije u vrijeme Claudia Auusta bila glavni grad rimske provincije
zvane Illyria Praevalitana. U rimsko doba flotila rimskih galiota jo jednom je pobjedonosno plovila Skadarskim jezerom, kada se na sjevernoj obali iskrcavao car Dioklecijan, odakle se uputio
u oblast dananje Podgorice, da bi tamo osnovao grad Diokleju, koji je dobio naziv po njemu.
Dokazano je da je Skadarsko jezero bilo mnogo vee u ilirsko doba, a moda i u doba Rimljana,
nego danas. Prostiralo se tada do same dananje Podgorice, a prema nekim drugim verzijama ak
i do dananjeg Spua, ali porozni krenjak, koji sa svih strana okruuje jezero, nije mogao dugo
da odoli eroziji i pukao je na dva mjesta. Tako su se formirala dva vodena odvoda do Jadranskog
mora: rijeke Bojana i Kiri, preko kojih je dosta vode oteklo do Jadranskog mora, tako da je nivo
jezera prilino opao a njegove obale su upale dublje u jezero. (...)
Od istorijskih dogaaja iz najnovijeg doba, koji su se odigrali na Skadarskom jezeru, dva zasluuju da budu pomenuta, radi se o jednom izuzetnom prizoru i o jednoj potresnoj katastrofi. Ovo
prvo pruilo se obalskim stanovnicima 26. avgusta 1910. godine kada je crnogorski prestolonaslednik Danilo povodom proglaenja Crne Gore kraljevinom organizovao lov na pelikane na
Skadarskom jezeru u ast italijanskog kraljevskog para koji je boravio u zemlji. Tada je kraljica
Jelena, lijepa kraljeva kerka iz Crnih planina, ulovila neke ogromne movarne ptice, dok su joj
klicali i divili joj se njeni vjerni Crnogorci, koji su, sakupljeni na obali, bili svjedoci ovog sjajnog
kneevskog ulova. Jedan mnogo tuniji dogaaj odigrao se poslednjeg decembarskog dana 1911.
pred masom naroda koja se skupila na obali jezera da vidi crnogorskog oficira Koriolana Monia, prvog pilota Crne Gore, kako upravlja svojom Bleriot letilicom. Patrijarhalni Crnogorci su
zadivljeni posmatrali svjetsko udo dananjice, ovjeka koji je poput ptice letio u vazduhu, a svaki zaokret, koji bi letilica napravila, izazivao je veliki aplauz. Ali odjednom su se zauli uzvici
zaprepaenja crnogorskih ena i djevojaka, dok su mukarci zbunjeno gledali na jezero, gdje se
deavalo neto strano: letilica zajedno sa njenim hrabrim pilotom poela je da pada poput strijele i rasprsnuvi se u vazduhu pala je u vodu i potonula. Odmah je pokuano spasavanje nesrenog pilota, ali svi ti pokuaji su doli prekasno, porunik Moni se utopio u vodi.

KRAJ
Feljton u listu Dan, izlazio od 5. 17. januara 2015.