Radila: Mirela Ramovi; IV-1

STEPSKI VUK
HERMAN HESSE
Biografija:

Herman Hese (njem. Herman Hesse; 2. jul 1877. - 9. avgust 1962.), njemaki
pisac, dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1946. godine. Pisao je lirske
pjesme, novele i romane. U poetku svog stvaranja bio je romantiar, u proznim
djelima pod uticajem psihoanalize i orijentalne mudrosti. U Heseovim djelima
jasno je uoljivo njegovo zanimanje za egzistencijalne, duhovne i mistine teme
i veliki uticaj budistike i hindu filozofije. Njegova najpoznatija djela su
Stepski vuk (Der Steppenwolf), Sidarta (Siddhartha), Igra staklenih
perli(Das Glassperlenspiel).
Roen je u gradu Kalvu, Virtemberg, 1877. godine. 1922. godine emigrirao je
u vajcarsku, 1923. je postao vajcarski dravljanin. Kao antimilitarista i
pacifista, jako se usprotivio Prvom svjetskom ratu. Njegova osjeanja koja se
tiu rata izraavao je u mnogim svojim knjigama. Kao i mnogi njegovi likovi,
Hese je u toku svog ivota imao mnogo problema sa enama. Njegov prvi brak
sa Marijom Bernouli (Maria Bernoulli), sa kojom je imao troje dece, zavrio se
tragino, tako to je njegova ena mentalno obolela. Njegov drugi brak sa
pevaicom Rut Venger (Ruth Wenger), trajao je veoma kratko, a najvei deo
vremena proveli su odvojeni jedno od drugog. To je dovelo do duboke emotivne
krize, Hese se povukao u sebe i izbegavao socijalne kontakte, to je opisao u
svom uvenom romanu Stepski vuk (Der Steppenwolf). Ipak, njegov trei brak
sa Ninon Dolbin Auslender (Ninon Dolbin Auslnder, 1895. - 1966.), trajao je
do kraja njegovog ivota. Svoju treu enu spomenuo je u knjizi Putovanje na
istok (Die Morgenlandfahrt).
Hese je umro u snu u Montanjoli 9.avgusta 1962. godine u svojoj 85. godini.

Mjesto radnje: Njemaka

Glavni likovi: Hari Haler, Hermina i Pablo

KRATKI SADRAJ:

Prvi dio romana ini predgovor izdavaa u kojem se daju uopene naznake o
Hariju Haleru, zvanom Stepski vuk.
Naime, neak Hallerove stanodavke upoznaje nas s glavnim likom na nain na
koji ga on doivljava, a Hari e poslije nekoliko mjeseci boravka napustiti stan i
ostaviti mu svoje biljeke.
Dakle, Hari Haler je intelektualc 50-tih godina koji je unajmio stan kod
pripovjedaeve tetke i koji je nakon nekoliko dana doao sa dva kovega i
velikim sandukom knjiga i ostao je kod njih nekih devet ili deset mjeseci. Nije
bio drutven tip, ivio je vrlo tiho i usamljeno. Iz ovoga vidimo da je bio
poznavalac umjetnosti, naroito knjievnosti. ivi u iznajmljenoj sobi, veoma
usamljeno, van drutvene zajednice. On je Stepski vuk koji spava danju.
Stepski je vuk bio ovjek pedesetih godina, koji se prije nekoliko godina
jednog dana pojavio u kui moje tetke i raspitivao se za namjetenu sobu.
Unajmio je mansardu gore pod krovom i malu spavau sobu pokraj,...
Hari o svijetu oko sebe, uopte, ne zakljuuje razumom ve njuenjem. To nam
govori situacija kada on, taj stepski vuk, po prvi put stupa u njihovu kuu da bi
se dogovorio sa tetkom oko unajmljivanja, i prvo to je primjetio jeste: Oh, tu
dobro mirie.
I prije nego to su zavrili razgledavanje dviju prostorija, pripovjedaeva pauza
bijae istekla, te se on morao vratiti na posao. Tek kad se navee vratio, tetka mu
ispria da je sa Harijem, za njih tad jo uvijek strancem, stepskim vukom
ugovorila najam, te da e se ovih dana useliti. Hari je tetku jedino zamolio da
njegov dolazak ne prijave policiji, jer je njemu, boleljivu ovjeku,
nepodnoljivo obliaziti policijske pisarnice. I podstanar Hari, im nije pravio
probleme, nije ih otetio niti opteretio neim.
2

Zato je pak rekao da ovdje tako dobro mirie?-pitao sam. Na to je moja

tetka, koja ponekad prilino dobro zna naslutiti, odgovorila: To znam posve
tano. Kod nas ovdje mirie na istou i red i na prijatan i pristojan ivot, i to
mu dr dopalo. On izgleda kao da na to vie nije navikao i kao da mu je to
nedostajalo.
Dva dana kasnije, nosa je donio Halerove stvari. Izdava je ve od samog
poetka promatrao Harija, a katkad je za njegove odsutnosti zalazio u negovu
sobu i iz radoznalosti ga pijunirao.
im sam ga prvi put ugledao, kad je ulazio kroz tetkina staklena vrata, poput
ptice istegnuo glavu i hvalio dobar miris kue, upala mi je u oi osobenost tog
ovjeka i moja prva naivna reakcija na to bila je odbojnost.
Daklle,prvo to mi kao itaoci, saznajemo o Hariju jeste njegov stil ivota. Da je
on ovjek koji se bavi razmiljanjem i knjigama. Uvijek je dugo leao u krevetu,
esto ustajao tek oko podne. Knjige nisu ispunjavale samo vitrinu za knjige nego
su lealeposvuda po stolovima, stolicama, po podu uokolo, a takoer i svakakve
flae s piima.
Jedna slamom opletena boca bila je uglavnom puna talijanskog crnog vina,
po koje je odlazio u mali duan u susjedstvu.
Nekih dana nije uopte izlazio i nekad osim kafe ne bi nita jeo ni pio, dok bi
drugim danima jeo u restoranima, nekad u dobrim i elegantnim a nekad u
prigradskim krmama. Takoer, izdava je opisao i njegov prvi osobniji susret sa
Harijem, Stepskim vukom. Naime, izdava se jedne veeri vratio kui i negdje
izmeu prvog i drugog sprata, sreo je Harija kako tu sjedi. A Hari mu potom
objasni i pokaza zato to radi.
Pri tome je pokazao na prostor pred stanom na prvom katu, gdje je stanovala
jedna udovica,..izmeu stuba, prozora i staklenih vrata stajao je visoki ormar
od mahagonija uza zid, sa starim kositrom na vrhu, a pred ormarom, na podu,
na dva niska stalka, stajale su DVIJE BILJKE u velikm loncima, JEDNA
AZALEJA I JEDNA ARAUKARIJA.
VIDITE-NASTAVI Haler-taj mali pretprostor s araukarijom, to tako divno
mirie, i esto ne mogu ovuda proi a da nakratko ne zastanem. I kod vae
gospoe tetke lijepo mirie i vlada red i vrhunska itoa, ali ovo mjesto s
araukarijom ovdje, to je tako blistavo isto...Ne znam ko tu stanuje, ali mora
3

da iza ovih staklenih vrata obitava jedan raj istoe i opraene graanskosti,
reda i predanosti navikama i obavezama...
No, kakogod sam jedan stari i pomalo otrcani stepski vuk, ipak sam i sin jedne
majke, a i moja je majka bila graanka te je uzgajala cvijee i pazila na sobe i
stube,...trudila se da svome stanu i ivotu poda koliko je vie mogue bistrine,
istoe i reda...na to me podsjea araukarija, i tako tu ponekad sjedim, gledam
u taj tihi mali vrt reda i veselim se to to jo postoji.
Nakon toga, otili su u Harijevu sobu da bi mu on pokazaoo neki citat od
Novalisa, a koji glasi ovako: Veina ljudi ne eli plivati prije negoli to umije.
Dakle, ovjek je roen da ivi, a ne da misli. Onaj ko misli moe dospjeti
daleko, ali je ipak zamjenio tlo vodom i jednom e su u njoj udaviti.
Takoer, pripovjeda je opisao kako je jedne prilike posmatrao Harija cijelu no,
na jednom simfonijskom koncertu. Najprije su svirali Handela, ali je Stepski vuk
sjedio zadubljen u sebe, sjedio je sam hladnog lica. Potom su svirali malu
simfoniju Baha i tada se Stepski vuk poeo smjekati i predavati se muzici i
desetak minuta je izgledao sretno zadubljen u lijepe snove, a kad se muzika
zavrila, probudio se. I tako je Hari, koji je isprva pozorno sluao, ponovo
utonuo, ali ovaj put alosno i ljutito, a lice mu je bilo opet dalek, sivo i ugaslo.
Poslije koncerta Hari se zaustavio pred jednom malom stromodnom
gostionicom. Sjeo je unutra za malograanski gostinski sto, gostioniarka i
konobarica su ga pozdravile kao poznatog gosta. Tu su se zadrali malo.
Na kraju, Stepski vuk, iza sebe nije ostavio nita osim rukopisa koji je pisao za
vrijeme svog boravka tu i posvetio ga s nekoliko redova njemu, pripovjedau, uz
opasku da s tim moe uiniti ta hoe.

ZAPISI HARRYJA HALLERA Samo za poremeene

Jedne noi, Hari je nezadovoljan i ogoren krenuo u grad, te potom svratio u
gostionicu K elinoj kacigi u kojoj je pio ono to ljudi koji piju nazivaju
aicom vina. Potom je nastavio dalje, iao je ulicom i s druge strane ulice, u
mraku je stajao stari, sivi kameni zid to ga je uvijek rado gledao. I tada je
ugledao svijetlu plou na kojoj su bila ispisana pokretna slova u bojama i koja su
brzo nestajala, te se opet vraala i nestajala. Tih nekoliko rijei koje je uspio
proitati glasile su ovako:
4

Magino pozorite...Ulaz nijr za svakoga....-ne za svakoga...

Bezuspjeno je pokuao otvoriti vrata, nije mogao pomaknuti tu kvaku. A potom
proita jo i sljedee: Samo-za-por-emeene!
Nakon ovoga posjetio je i staru krmu, u kojoj se od njegovog prvog boravka,
prije nekih 25 godina, nije nita izmjenilo, ak je i konobarica ostala ista. Tu je
obavio obrok-pehar alzakoga i komad hljeba.
Kasnije, dok se vraao kui, opet se sjetio one situacije sa zagonetnim vratima i
onim pleuim, svijetleim slovima.
I tako lutajui gradom i obilazei krme u potrazi za utjehom koji pronalazi u
alkoholu, susree neobinog ovjeka koji mu daje knjiicu Traktat o Stepskom
vuku. I upravo ga ovaj traktat potie na razmiljanje o vlastitom identitetu i
ivotu, te poinje razmiljati o samoubistvu.
Nakon to je stigao kui, proitao je tu knjiicu.

TRAKTAT O STEPSKOM VUKU- Samo za poremeene

Hari Haler tj.Stepski vuk je hodao na dvije noge, nosio odjeu i bio ovjek, ali
je zapravo bio jedan stepski vuk. Bio je prilino pametan ovjek. Ali ono to
ustvari nije bio nauio jeste: sobom i svojim ivotom biti zadovoljan. To nije
znao, bio je on nezadovoljan ovjek, bio je veinom vrlo nesretan. Jer svi koji bi
ga zavoljeli, vidjeli su samo jednu njegovu stranu. Neki su ga voljeli kao
profinjenog, pametnog ovjeka, pa bi se zaprepastili i razoarali kad bi
iznenada u njemu morali otkriti vuka i obrnuto. A to su morali, jer je Hari, kao
svako ivo bie, elio biti voljen kao cjelina.
Stepski vuk bio je divlja zvijer, koji ivi usamljeno. Iz zasjede bi posmatrao ljude
na koje bi se obruio, a danju je bio neaktivan.
Jedna od znaajki Stepskoga vuka je da je on bio veernji ovjek. Jutro je za
njega bilo loe doba dana, kojega sse bojao i koje mu nikad nije donijelo neto
dobro. Nikad u ivotu ni jednog jutra nije zapravo bio radostan, nikad u sate
prije podneva nije inio dobro....a tek naveer, u svoje dane, postao bi plodan,
ustar, a kadikad zaaren i radostan.
5

Stepski vuk je pripadao samoubicama. Ali, pogreno je samoubicama

nazivati one osobe koje se doista ubiju. Svojstveno je, meutim, samoubici da
on svoje JA, bilo to s pravom ili nepravom, osjea kao neku osobito opasnu,
dvojbenu i ugroenu klicu prirode.
U njemu su, kao kod svih ljudi njegove vrste, svako uzbuenje, svaka bol,
svako muno ivotno stanje, odmah budili elju da se iz toga izvue smru.

Ali, svako zna, u nekom kutku svoje due, kako je samoubistvo dodue nekakav
izlaz, ali ipak prilino bijedan i kukaviki izlaz u nudi, da je plemenitije i ljepe
dati se pobjediti od samog ivota i dati se oboriti nego to napraviti vlastitom
rukom. Mislim da nema goreg postupka i kukaviluka.

Hari je nakon toga, negdje oko 47 godina, doao na ideju da se za 50-ti

roendan ubije.
Hari u sebi nalazi ovjeka, tj.svijet misli, osjeaja, kulture, jedne
pripitomljene i sublimirane prirode, a usto u sebi nalazi jo i vuka,
tj.mraan svijet nagona, divljine, okrutnosti, nesublimirane, sirove prirode.

Mislim da je i sr knjige to da je kao tijelo svaki ovjek jedno, ali kao dua
nikada.
I Stepski vuk vjeruje kako u svojoj dui nosi dvije due (vuka i
ovjeka) te mu se grudi time ine opasno stijenjenim. Grudi, tijelo, to je
uvijek jedno, ali unutra obitavajuih dua nema samo dvije ili pet, nego ih je
nebrojeno; ovjek je lukovica sainjena od stotinu lupina, tkivo istkano od
mnogih niti.

Vukom naziva sve divlje u sebi i to dri zlim, opasnim, plailom za

graanstvo-ali on, koji ipak vjeruje da je nekakav umjetnik i da ima njena
ula, ne uspjeva vidjeti da osim vuka, iza vuka, u njemu ivi jo mnogo toga,
da nije vuk sve to grize, da tu prebivaju jo i lisica, zmaj, tigar, majmun i
rajske ptice...
A kada je zavrio itanje traktata, uzeo je svoju pjesmu koju je napisao jedne
noi i koja, takoer, govori o stepskom vuku.
6

Tada se prisjetio poetka njegovog usamljivanja tj.uzroka- a to je bilo onda kada

ga je njegoca duevno obljela supruga otjerala od kue, a ljubav i povjerenje se
iznenada pretvorie u mrnju i smrtnu borbu.
Jutro ve bijae svanulo, jutro zimskoga kinog dana, kada je Hari napokon
legao u krevet. U krevet je ponio i ssvoju odluku.
On je kasnije Traktat o Stepskom vuku itao jo nekoliko puta. A jednog dana
je, hodajui ulicama u potrazi za onim ovjekom koji mu je dao Traktat, naiao
na pogrebnu povorku. U meuvremenu se pridruio toj povorci, pa sve do
samog groblja. I vidjevi postupak tj.tok svega toga on je odluio da na
njegovom grobu ne smiju stajati oni ukovi sa uketanjem.
Uskoro susree mladog profesora kojeg otprije poznaje, i prihvaa njegov poziv
na veeru. Ona zavrava potpuno neuspjeno - Harry je razoaran
malograantinom profesora i njegove ene, a nezadovoljan je i samim sobom.
Kada je uao, prvo je primjetio bakropis koji je prikazivao pjesnika Goethea,
karakterna, genijalno poeljana starca s lijepo oblikovanim licem. Potom je,
prvo ula njegova supruga a onda i profesor sa novinama u ruci, itajui lanak
koji napisao lino Hari, a za kojeg je profesor rekao da je zao ovjek i bez
domovine ta osoba, neznajui da ta osoba sjedi prekoputa njega. Malo kasnije,
Hari je rekao kako smatra da ta slika Goethea ne predstavlja pravu sliku
Goethea, ve je tvrdio kako je neki umjetnik oblikovao onako kako je on tto
htio. I njega je ta slika naljutila kao i profesorovu enu koja je ubrzo napustila
druenje.
On se ubrzo oprostio od Goethea i profesora i otiao. Bio je bijesan, i najradije
bi odmah okonao tu komediju. Govorio je sam sebi: Idi kui, Harry, i prerei
sebi grkljan! Dovoljno si dugo ekao.
On je osjeao strah pred smru. Jezivo se bojao smrti iako nije vidio drugog
izlaza. Sam je sebi govorio, kao nekom uplaenom djetetu, ali dijete nije slualo,
bjealo je, htjelo ivjeti.
Trzao sam se, jer me neto vuklo dalje kroz grad, u velikim sam lukovima
zaobilazio svoj stan, stalno imajjui na umu povratak kui i stalno ga
odugovlaei. Gdjegod bih zastao malo u nekoj krmi, na aici, na dvije ae,
potom bi me neto tjeralo dalje, u velikom krugu oko cilja, oko britve, oko
smrti.

I tako on luta gradom pokuavajui odgoditi samoubistvo, i onda prihvata ruku

spasa-upoznaje Herminu, u krmi K Crnom orlu, - djevojku koja ga tokom
romana upoznaje sa sitnim ivotnim radostima, stvarima koje ine ivot
velikim, boljim, podnoljivijim.
Bila je ona mali prozori, sitna svijetla rupa u mojoj mranoj jazbini
straha. Bila je spasenje, izlazak na slobodu. Ona me mora nauiti ivjeti ili
uiti da umrem, ona sa svojom vrstom i lijepom rukom mora dodirnuti moje
skamenjeno srce, ne bi li pod dodirom ivota procvalo ili se pretvorilo u
pepelo.
Ona je to vee sa njim postupala tako obzirno, ba kako mu je i trebalo. Naruila
mu je sendvi i naredila mu da ga pojede. U jednom momentu, dok ju je
posmatrao, uinilo mu se da je slina Rosi Kreisler, prvu djevojku u koju je
nekada bio zaljubljen. Ubrzo nakon toga je zaspao i tada je sanjao Goethea. A
kada se probudio, Hermina mu je prila i saoptila mu da ide u Odeon bar sa
nekim gospodinom, a njemu je potom obeala veeru u utorak kod Starog
Franciskanera. On je ostao tu, u iznajljenoj sobici. Sljedei dan se vratio u svoj
stan.
Hari je nestrpljivo ekao tu veer kada e je opet vidjeti. On je sjedio za stolom
u dogovorenom restoranu kada se ona pojavila. Ona je ustvari njegova
podsvjest. Misilm da se upravo u sljedeem citatu ovo potvruje:
Da, dok sam posmatrao njeno lice, morao sam joj dati pravo, bilo je to
djeako lice. A kad sam sebi uzeo minutu vremena, lice mi je poelo govoriti i
podsjetilo me na moje vlastito djeatvo i na mog ondanjeg prijatelja koji se
zvao Hermann. Na treunak kao da se ona posvema pretvorila u toga
Hermanna.
-Da si djeak-rekoh zaueno-morala bi sse zvati Hermann.
-Ko zna, moda jesam, i samo sam preruena-ree ona, alei se.
-Zove li se Hermina?...
Pri kraju njihove veere, rekla mu je da e on ispuniti njenu posljednju zapovjed
tj.naredbu i ubiti je. A onda su se dogovorili oko asova plesa (Hermina ga je
poduavala tome, a prije toga su otili kupiti gramofon).
Sljedeeg je dana, u hotelu Balances, svirala muzika i posluivao se aj i viski.
Tu su imali as plesa, ali tu se i upoznao sa Pablom, saksofonistom. A iste te
veeri Hermina ga je natjerala da prie nekim djevojkama i pita ih za ples, to
8

je on i uradio. Priao je Mariji, za koju e kasnije saznati da je ona, ustvari,

Herminina drugarica.
Svako malo Hari se suretao sa Pablom koji ga je ljubazno sluao, samo se
smjekajui, a nikada nije odgovarao. Unato svemu, kao da se trudio da se
dopadne Hariju i da mu iskae svoju naklonost. Tako je jednom prilikom, u toku
razgovora, Pablo uzeo Harijevu lijevu ruku i pomilovao je te mu je jo ponudio i
kokain. Hermina mu je dala dozvolu i on je to uzeo i mrknuo. I zaista je za
kratko vrijeme postao svjeiji i vedriji. A Pablo je bio majstor u mjeanju i
doziranju raznih sredstava.
....A jedne veeri kada se vratio u svoj stan, Hari je zatekao u svojoj spavaoj
sobi Mariju koja ga je poela ljubiti. U meuvremenu je iznenada pomislio na
Eriku, svoju udaljenu ljubavnicu. Sada su prema njemu plutale slike mnogih
ena koje je ljubio. ak se pojavila i njegova supruga, s kojom je ivio nekoliko
godina, koja ga je nauila drugarstvu, sukobima, rezignaciji, itd...
Pribliavao se i krabuljni ples. Pripreme su bile u toku, a svake godine se
odravao u dvoranama Globusa. Jedne noi, Hari je potraio Mariju na mjestu
gdje su obino jeli, ali ona ne bijae jo stigla, te on poe pisati stihove koji su
nosili naziv Besmrtnici:
Onda je dola Marija, i nakon obroka, otili su u njihovu sobicu. Sljedee vee,
kada je ustao, spremio se za krabuljni ples, te izaao vani da neto pojede. To je
bio prvi maskirani ples na kojem je trebao uestvovati. Otiao je u elinu
kacigu, svoje negdanje utoite, iako je u posljednje vrijeme tu rijetko zalazio.
Kasnije je otiao na krabuljni ples. U svim prostorima vladalo je slavlje, plesalo
se... Kako nije mogao pronai Herminu ili Mariju, krenuo je prema garderobi, da
se spremi za odlazak. Meutim, poto klju nije pronaao, jedan ovjek mu je
dao svoj na kojem je pisalo ovo:
Noas poev od etiri sata magino pozorite
-Samo za luakeCijena ulaska-razum
Nije za svakoga. Hermija je u Paklu.
Hari je sreo Herminu koja je bila obuena kao muko.
Je li to kostim, Hermina, u kojem hoe da se u tebe zaljubim?
Do sada sam-klimne ona-uinila da se tek nekoliko dama zaljubi. Ali
sada dolazi ti na red.
9

Posvema je glumila mladia, puila cigarete i avrljala oputeno i duhovito,

esto malo spremna na porugu, ali je kroz sve prosijavao eros, sve se na putu
do mojih ula pretvaralo u ljupku zavodljivost.

Zajedno su tumarali dvoranama, avrljali i pili ampanjac, davala mu je savjete

o vjetinama zavoenja. Plesao je bez prekida, sa svakom enom koja bi mu se
nala na putu. Ali na kraju je opet plesao sa svojom Herminom.
Pred njenim pogledom, iz kojega kao da me motrila moja vlastita dua, ruila
se sva zbilja, i zbilja moje putene enje za njom. Opinjeni gledali smo jedno
drugo, opinjeno me gledala moja jadna mala dua.
Uto se pojavio Pablo i odveo ih u svoje Magino pozorite gdje ih je usluio
cigarama i piem. Potom ga je Pablo, okrenuo tako da se zaustavio pred
ogromnim zidnim ogledalom. U njemu je vidio sebe.
U djeliu trenutka vidio sam Harrya, koji mi je bio poznat, ali neobino
dobro raspoloen, vedar, nasmijana lica. No tek to sam ga prepoznao, on se
raspao, od njega se odvojio jedan drugi lik, pa neki trei, deseti, dvadeseti i
cijelo se golemo ogledalo ispunilo samim Harryjima, ili dijelovima
Harryja,bezbrojnim Harryjima, od kojih sam svakoga zapazio i prepoznao tek
na munjevit asak.
Magino pozorite ima mnogo prostorija, to znai da se i na ljudsku duu moe
gledati iz raznnih uglova. Hari je posjetio nekoliko prostorija.
Zaustavio se pred vratima sa natpisom: SVE DJEVOJKE SU TVOJE! UBACI
JEDNU MARKU...Tu se prisjetio svoje mladosti, djetinjstva i djeatva.
Prisjetio se etnje kada je sreo Rosu Kreisler. Tako je to bilo neka, prije 35
godina i sve se u trenutku vratilo.
A zatim je krenuo od vrata do vrata i na svakim je itao poneki natpis:
NAPRIJED U VESELI LOV!VELIKI LOV NA AUTA.;- Kada je uao ovdje,
sjetio se svog nekadanjeg druga Gustava. A jedan od natpisa glasio je:
NAPUTAK ZA IZGRADNJU OSOBNOSTI-USPJEH ZAJAMEN. Tu ga je
primio neki ovjek koji je pred sobom imao ahovsku tablu. On potom postavi
pred Harija ogledalo, te on opet vidje jedniku svoje osobe kako se raspada na
mnotvo ja. I upravo to oboljenje Harija Halera, naziva se izofrenija. Zahvalih

10

se tom ahisti, pospremih figurice u svoj dep. I odmah mu se pred oima

pojavi: UDA DRESURE STEPSKPG VUKA.
uda dresure Stepskog vuka su u njemu pobudila razne strahove i pritisak iz
prolog ivota. Vidio je kako se na pozornici nalazi krotitelj ivotinja koji na
neki pakkostan nain izgleda slian njemu. Taj je jaki ovjek na uzi vodio kao
psa-velikog ali strano omravjelog vuka.
Taj ovjek, prokleti moj blizanac po iskrivljenom zrcalu, bio je svoga vuka
svakako sjajno ukrotio. Vuk je pozorno slijedio svaku zapovijed, reagirao kao
pas na svaki doziv i udarac bia, padao na koljena, pravio se mrtav, sjedao na
stranje noge...

Sljedei natpis bio je : KAKO SE UBIJA LJUBAVLJU- Odmah se sjetio one

veeri u restoranu kad mu je Hermina rekla da e je ubiti, da je to njena
zapovijed.
U velikom zidnom ogledalu nasuprot njemu stajao je Harry. A zatim kada je
otvorio vrata, na prostiraima na podu je naao dvoje golih ljudi kako lee,
lijepu Herminu i Pabla. Pod Hermininom lijevom grudi bio je svje okrugao
biljeg, podliven krvlju, ljubavni ugriz Pablovih zuba. A u to mjesto gdje je bio
biljeg on je zabio svoj no, duboko koliko mu bijae duga otrica.
Poslije su se otvorila vrata i tada ue Mozart, moderno obuen. Mozart ga je
pitao da li smatra ispravnim to to je uradio, to je zario no u tijelo, i osuivao
ga je zbog tog djela , nato mu je Hari odgovorio:
O ne! Moj Boe, sve je tako krivo...Ja sam zvijer, Mozarte, glupa zla zvijer,
bolestan i pokvaren, tu imate hiljadu puta pravo.no, to se mene tie ova
djevojka: ona je sama htjela, ja sam samo ispunio njenu vlastitu elju.
Mozart sse samo bezglasno nasmijao...

Nenadano pred njega bljesne jedan natpis: HARRYJEVO SMAKNUE

U hladnom dvoritu izmeu etiri zida s mail reetkama, svjee pripravljen
panja za sjeenje glava, desetak gospode u mantijama i kaputima, a na sredinii
stajao je Hari. Na kraju je osuen na slua radio-muziku ivota, trebe se nauiti
11

smijati, mora shvatiti humor ivota. I dok je mislio da razgovara sa Mozartom,

to je ustvari bio Pablo.
Pablo, gdje smo mi?
-Mi smo u mome maginom pozoritu,....Moram ti, meutim, rei, Harry,
malo si me razoarao. Ti si se tu grubo zaboravio, razbio si humor moga
malog pozorita i napravio svinjariju, zabadao si noeve i na lijepi slikovni
svijet oskrnuo mrljama zbilje. To nije lijepo od tebe. Nadajmo se barem da si
to uinio iz ljubomore, kad si vidio Herminu i mene kako tu leimo. S tom
figurom naalost nisi umio postupati-vjerovao sam da si bolje nauio igru. No
sad, to se da popraviti.
I tako Stepskom vuku,ostaje tek nada da e u nekom novom ivotu nauiti da
bolje igra figuricama i da se bez ustezanja, vedro i nadmono, smije sudbini.
MILJENJE O PROITANOM DJELU:
Mislim da je ovo djelo jako dobro, meni se dopalo jer govori upravo u
duevnom stanju tj.o stanju due. U ovom sluaju Harija Halera, ali i u
svakodnevnom ivotu postoji dosta ljudi koji proivljavaju ovo isto, koji prolaze
kroz iste ili sline situacije u svom ivotu.
Shvatila sam da je Hari sve ovo izmislio, da je to sve u njegovoj glavi,
podsvjesti, a da je Magino pozorite plod njegove mate koje reflektuje njegov
ivot i njegovo razmiljanje. Mislim da je ba u ovom, maginom pozoritu,
Hari Haler prikazan onakav kakav je bio tj. kakvim je sebe vidiio, ali on nije
vie isti Hari Haler koji je jedan dan doao kod pieve tetke da unajmi sobu. On
je sada nauio da plee, upoznao je Herminu i Mariju. Mislim da je sada
spreman da ide dalje, da naui da se smije, kao to je i sam rekao na kraju
knjige.
Jednom u bolje igrati tu igru figura. Jednom u se nauiti smijati.
smatram da glavni lik tj.Harry nije uspio razgraniiti ta je san, a ta java. Nije
uspio shvatiti da su njegovi sni, ustvari, pusti sni, a upravo to su oni sni koje
neprestano sanjamo a i sami znamo da se nee desiti. U jednu ga ruku i
razumijem jer je moda htio pobjei od surove realnosti koju ivot nosi. Isto
tako, smatram da je bio asocijalan tj. nedrutven tip to je i oigledno mislim ve
je reeno u djelu.

12

Smatram da je Stepski vuk imao poremeaj viestruke linosti- jedno tijelo vie
dua. Naime,rije je o postojanju razliitih linosti (ili identiteta) kod jedne
osobe od kojih svaka, kad je prisutna, moe dominirati stavovima, ponaanjem i
emocijama kao da druge linosti ne postoje. Upravo to se deavalo sa Harijem.
Iako e neki, moda, rei da je ova knjiga dosadna, teka ili ak nerazumljiva, ne
bih se sloila s tim jer smatram da ova knjiga, kao i svaka druga naravno, veoma
pouna i sadri dosta dobrih citata a neke u navesti u tekstu koji slijedi.
Mislim da je bit tj.sr ove knjige cinjenica da se svaki ovjek sastoji od vie lica
koja se pojavljuju u odreenim situacijama, koja tada izlaze na povrinu.
Upravo o tome govore sljedea dva citata iz knjige koja su mi se veoma dopala,
a oni glase ovako:
ovjek je spektar, a ne samo crna i bijela. i
ovjek je lukovica sastavlljena od stotinu ljuski, tkanina i od mnogih
niti.
Mislim da su upravo ova dva citata, ustvari, stepski vuk ili knjiga o dui,ija je
cjelovitost tj.sveukupnost izreeni u ove dvije prethodne reenice.
I mislim da je oigledno da Hesse upravo govori o tome da se ovjek sastoji iz
milion linosti, a ne samo dvije. Mislim da je svaki lik u romanu jedno njegovo
lice, jedno Ja. Ni za jedno se ne moe rei da je kompletno dobro ili zlo. Ne
sjeam se tano citata, a nisam ga mogla pronai, a radi se o jednom djelu u
knjizi gdje pie (parafraziram pomalo izbledjelom sjeanju).... zvjezdano nebo
u jednom i cio ivot ovjek upoznaje sam sebe, sklapa sve te mnogobrojne
djelie...
Mislim da, to da se ovjek sastoji od hiljadu osobina, upravo dokazuje sve na
kraju knjige kada Hari reda one figurice na ahovskoj ploi-to mislim da
simbolizira to da je ovjek sastavljen od mnotva osobina, koje treba samo
dobro poredati, a jo jedan dokaz je i ve pomenuta konstataciija tj.citat da je
ovjek lukovica (vieslojna).
Radila: Mirela Ramovi; IV-1

13