POJAM OBLIGACIONOG PRAVA

Obligaciono pravo je dio graanskog prava , a moe se definirati u objetivnom i subjetivnom

smisli.
-

Obligaciono pravo u objektivnom smislu predstavlja skup pravnim normi kojim se

reguliraju obligacioni odnosi izmeu odreenih subjekata, odnosno prijelaz dobara iz
imovine jednog u imovinu drugog lica.Obligaciono pravo u objektivnom smislu
postoji nezavisno od volje subjekata prava.

Obligaciono pravo u subjektivnom smislu je ovlatenje ili pravo odreenog

pojedinca (povjerilac, vjerovnik creditor) da od drugog lica (dunik debitor)
zahtjeva odreeno ponaanje. Povjerilac svoje pravo moe ostvariti i prinudnim
obligacionog prava je slobodan da se sredstvima ako je to potrebno, subjekat
obligacionog prava je slobodan da se slui svojim pravom.

Obligaciono pravo nije jedini termin koji se koristi da bi se oznaila odreena prava i obaveze
subjekata potraivanja, u nauci su poznati nazivi : obavezno pravo, dugovinsko pravo,
trabeno pravo, i dr.
Izvori obligacionog prava
Izvori obligacionog prava u formalnom smislu su: zakoni, obiaji, sudska praksa i pravna
nauka.
Zakon je najei izvor obligacionog prava jer sadri norme koje reguliu obligacione
odnose. U evropskim pravnim sistemima norme koje reguliu obligacione odnose
nalaze se, prije svega, u graanskim zakonicima (kodifikacijama).
-Francuski graanski zakonik (Code civil)
-Austrijski graanski zakonik (ABGB)
-Njemaki granski zakonik
Na podruuju bive Jugoslavije najznaajniji izvor obligacionog prava je Zakon o
obligacionim odnosima (donese 30 marta , a stupio na snagu 1. oktobra 1978). U pravni
sistem BiH preuzet 1992. godine. Sve do 1946. godine na ovim prostorima koriteni su OGZ
ili AGZ, Srpski graanski zakonik, Opi imovinski zakonik kada je donesen Zakon o
nevanosti pravnih propisa donesenih prije 6. aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske
okupacije.
ZOO ima 1109 lanova i podijeljen je u dva dijela: na opi i posebni. Pored ZOO-a i drugi
zakoni sadre odrebe koje predstavljaju izvor obligacionog prava. To su: Zakon o osiguranju
imovine i lica, Zakon o prometu nepokretnosti, Zakon o nasljeivanju, Zakon o vrijednosnim
papirima,...

 Obiaj predstavlja nepisano pravilo nastalo dugotrajnim ponavljanjem. Danas se

obiaj rijetko javlja kao izvor obligacija. Mnogi zakoni upuuju na upotrebu obiaja u
sluaju pravnih praznina ili kad je sudija ovlaten da primjeni obiaj pri rjeavanju
odreeno sluaja. Tipian primjer obiaja jesu uzanse (trgovaki obiaji).
Sudska praksa nije neposredni izvor obligacionog prava, ali poto sud primjenjuje
pozitivno pravo sudska praksa se javlja kao bitan faktor u tumaenju pojedinih
zakonskih odredbi, kao i u popunjavanju pravnih praznina.
Pravna nauka ima znaajnu ulogu kao pomonik zakonodavca, a svojim tumaenjem
i analizama sudskih odluka vri snaan uticaj na sudove.
Pojam Obligacije i historijski razvoj
Obligacija potie od latinske rijei obligatio to znai obveza ili obaveza, a korijenje vue od
glagola obligare to znai vezati, obvezati, zavezati. U modernim pravima preuzet je iz
rimskog prava.Obligacija je pravni odnos izmeu dvije odreene strane na osnovu kojeg je
jedna strana (povjerilac,kreditor) ovlatena od druge strane (dunik,debitor) zahtijevati
odreeno davanje, injenje ili uzdravanje od neega to bi inae imala pravo initi, a druga
strana je obavezna to ispuniti. Sa stajalita vjerovnika obligacija predstavlja potraivanje,a sa
dunikove dug.
ZOO ne daje definiciju obligacije, ali se moe zakljuiti da je obligacija odnos izmeu
povjerioca i dunika na osnovu kojeg je povjerilac ovlaten zahtjevati od dunika odreeno
davanje, injenje ili uzdravanje od neega to bi ovaj inae imao pravo da ini.
Historijski razvoj
Historijski gledano obligacija se kao pravni pojam javlja kasnije od drugih pravnih instituta.
Sa razvojem drutveno-ekonomskij odnosa dolazi i do pojave prvih obligacionih pojmova. U
poetnom stadiju se javlja institut kredita.
U razvijenijem stadiju rimskog prava obaveze se djele na obaveze iz kontrakata (obligationes
ex conctractus) i obaveze iz delikata (obligationes ex delicto).
Pravne karakteristike obligacije
Obligacija je imovinsko pravni odnos izmeu povjerioca i dunika. Za nju se moe rei da je
to relativan odnos imovinskog karaktera, zatien zakonom, sa tano odreenim sadrajem i
subjektima.
Obligacija je relativan odnos - obligacija je odnos izmeu dvije odreene strane,tj.
odnos izmeu povjerioca i dunika.Tano se zna koje lice (titular prava) je ovlateno
od drugog lica zahtjevati odreeno ponaanje, a koje je lice obavezno to ponaanje
izvriti (titular obaveze).Dakle obligacija je odnos koji djeluje inter partes (izmeu
tano odreenih lica). Povjerilac moe izvravanje obaveze zahtjevati samo od
dunika, ali ne i od treih lica. Za razliku od ovog odnosa lina i stvarna prava imaju
apsolutno dejstvo i djeluju prema svima (erga omnes). Relativnost obligacije nije
2

apsolutna to znai da i obligacija moe imati apsolutno dejstvo. Npr. zakup kao
obligacioni odnos ima relativno dejstvo, a moe imati i apsolutno kad se zakup
nepokretnosti upie u zemljine knjige. Odstupanje postoji i kod prava pree kupovine.
Obligacija je imovinskopravni odnos - Obligaciona radnja najee ima neposredno
imovinski karakter.Ona slui ostvarenju interesa povjerioca i dunika. Za razliku od
drugih odnosa obligaciju prati sankcija.Imovinski karakter obligacije ne mora biti
vidljiv,jer se obaveza moe sastojati i u proputanju to posredno vodi zadovoljenju
odreenog prava.
Subjekti obligacije
Subjekti obligacije mogu biti fizika i pravna lica. To su u pravilu povjerilac i dunik.
Subjekti obligacije su vezani obligacijom. Subjekti obligacije su uvijek tano odreena lica.
To su povjerilac i dunik. Na strani povjerioca ili dunika moe se pojaviti vie lica i u tom
sluaju govorimo o mnoini subjekata obligacije.Njihov broj mora biti tano odreen i mora
se znati njihov pravni poloaj u obligaciji.Povjerilaka strana naziva se aktivnom,a dunika
pasivnom.
Subjekti obligacije su u pravilu poznati od samog nastanka obligacionog odnosa. Od ovog
postoje odreeni izuzeci kod javnog obeanja nagrade i kod hartija od vrijednosti, gdje je
poznata samo jedna strana,a druga e biti poznata kasnije.
Razlika izmeu obligacije i obligacionog odnosa
Obligacija je pravni odnos izmeu dvije odreene strane (povjerioca i dunika).
Obligacije u uem smislu gledano sa stanovita povjerioca obligacija je
potraivanje, a sa stanovita dunika obligacija je obaveza.
Obligacija u irem smislu je cjelokupan odnos izmeu povjerioca i dunika koji se
naziva obligacionim odnosom.
Obligacionopravni odnos ima vie sinonima. Najei su: trabeni odnos, dugovinski odnos i
obavezni odnos.
Moemo zakljuiti da je obligacija dio obligacionopravnog odnosa, a za obligacionopravni
odnos moemo rei da se sastoji iz vjerovnikova potraivanja i dunikove obaveze.
Odnos obligacionog i stvarnog prava
Stvarno pravo regulie odnose nastale povodom stvari, a obligaciono povodom odreenog
ponaanja subjekta obligacije. Stvarna prava imaju apsolutno dejstvo i djeluju prema svima
(erga omnes). Titular stvarnog prava moe svoje pravo ostvariti protiv svakog lica koje ga u
tom pravu ometa, ograniava ili mu ga oduzima. Nasuprot tome obligaciono pravo ima
relativno dejstvo, djeluje prema tano odreenim licima (inter partes). Titular stvarnog prava
ima negativan zahtjev prema svima, dakle niko ga ne smije ometati u njegovom pravu, dok
titular obligacionog prava ima pozitivan ili negativan zahtjev.Pozitivan zahtjev se odnosi na
3

davanje ili injenje, a negativan na trpljenje ili proputanje (dunika). Broj stvarnih prava
(numerus clausus) je unaprijed tano odreen zakonom, a broj obligacionih prava je puno vei
i nije odreen zakonom.
Vrste Obligacija

Vrste obligacija s obzirom na obavezu dunika: pozitivna i negativna

Vrste obligacija s obzirom na na izvor nastanka obaveze: ugovorne i vanugovorne

Vrste obligacija s obzirom na broj lica i djeljivost predmeta: solidarne, djeljive i

nedjeljive

Vrste obligacija s obzirom na linost dunika: line i neline

Vrste obligacija prema duini trajanja: trenutne i trajne

Vrste obligacija s obzirom na odreenost radnje: individualne i generike

Vrste obligacija s obzirom na mnoinu predmeta: alternativne, fakultativne i

kumulativne

Potpune i prirodne obligacije

Novane obligacije (obaveze)

Vrste obligacija s obzirom na obavezu dunika

Obaveze dunika su iskazane kao davanje (dare) dunik povjeriocu predaje odreenu stvar ,
injenje (facere) - dunik je svojim radom obavezan izvriti odreeni posao, proputanje (non
facere) neizvravanje odreenih radnji od strane dunika koje bi inae bio ovlaten da radi i
trpljenje (pati) dunik mora dopustiti povjeriocu poduzimanje odreene radnje koju bi inae
mogao da sprijei. Kad je dunika obavezan na aktivno injenje, tj. davanje ili injenje,
govorimo o pozitivnim obligacijama, a kad se od dunika oekuje njegovo pasivno dranje,
radi se o negativnim obligacijama.
Vrste obligacija s obzirom na na izvor nastanka obaveze
Ova podjela izvrena je s obzirom na to da li se kao izvor obligacije javlja ugovor ili drugi
vanugovorni izvor obligacije. Ugovorne i vanugovorne obligacije razlikuju se po svom
nastanku. Dok ugovorne obligacije nastaju izjavom volje, vanugovorne obligacije nastaju na
temelju radnji, svojstava i stanja.
1.Ugovorne obligacije
Najei izvor obligacije je ugovor. Ugovor je saglasna izjava volje najmanje dvije ugovorne
strane, kojom one ele postii odreeno pravno dejstvo. Da bi ugovor bio temelj nastanka
obligacije, stranke se moraju dogovoriti oko bitnih elemenata (sastojaka) pravnog posla.
2. Vanugovorne obligacije
4

Vanugovorni izvori obligacije su: prouzorkovanje tete, stjecanje bez osnova, poslovodstvo
bez naloga i jednostrana izjava volje.
Pod tetom se podrazumjeva smanjenje neije imovine (obina teta, damnum emergens) ili
sprijeavanje poveanja tue imovine ( izmakla korist, lucrum cessans)
Stjecanje bez osnova - kad jedno lice stekne imovinsku korist bez pravnog osnova na raun
drugog lica.
Poslovodstvo bez naloga kad se jedno lice mjea u poslove drugog bez njegova ovlatenja u
namjeri da otkloni ili sprijei tetu.
Javno obeanje nagrade i hartije od vrijednosti.
Vrste obligacija s obzirom na broj lica i djeljivost predmeta
1. Solidarne obligacije
Kod ovih obaveza imamo mnoinu subjekata na strani dunika ili povjerioca i svaki je dunik
obavezan ispuniti inidbu u potpunosti, odnosno svaki povjerilac moe zahtjevati ispunjenje
obaveze u cjelosti, s tim da obaveza prestaje kad je ispuni jedan od dunika ili kad ispunjenje
primi bilo ko od povjerilaca.
Pasivna solidarna obligacija predstavlja mnoinu dunika u jednom obligacionom odnosu.
Postoji vie sudunika i svaki od njih je povjeriocu obavezan u cjelosti ispuniti obavezu.
Prestanak pasivne solidarne obligacije: Otpust(oprost), prenov (novacija), poravnanje,
sjedinjenje (konfuzija) i zakanjenje (docnija).
Aktivna solidarna obligacija predstavlja mnoinu subjekata na povjerilakoj strani. S tim
to je svaki povjerilac ovlaten zajtevati ispunjenje cjelokupne obaveze od dunika.
Prestanak aktivne solidarne obligacije kada jedan od solidarnih povjerilaca primi cjelokupno
ispunjenje obaveze od dunika, dunik se oslobaa obaveze prema ostalim povjeriocima.
2.Djeljive i nedjeljive obligacije
Ova podjela je izvrena s obzirom na to moe li se predmet dunikove obaveze ispuniti u
alikvotnim djelovima ili ne. Ukoliko se obaveza moe ispuniti u vie dijelova, radi se o
djeljivoj obligaciji, a ako ne moe , tada imamo nedjeljivu obligaciju.
Vrste obligacija s obzirom na linost dunika
Line obligacije obavezu treba ispuniti tano odreeni dunik. Obaveza ne prestaje ako je
izvri neko trei ili neko po ovlatenju dunika. One se ugovaraju najee s obzirom na
odreena svojstva koja posjeduje dunik ( pjeva, slikar) ili zbog odnosa povjerenja izmeu
subjekata obligacije.
Neline obligacije - su one obligacije koje ne sadre uslov da ih mora ispuniti tano odreeni
dunik, niti da ih mora primiti tano doreeni povjerilac.
5

Obaveze ili prava iz line obligacije nije mogue prenositi na druga lica i one prestaje smru ,
dok kod nelinih obligacija obaveze i prava ne prestaju smru, one se prenose na nasljednike.
Vrste obligacija prema duini trajanja
Kod trenutnih obligacija dunikova radnja se sastoji u jednokratnom postupku (predaja stvari,
poklon). Pod njima se podrazumjevaju samo one obligacije ije ispunjenje traje veoma kratko.
Trenutne obligacije se jo nazivaju prolazne ili proste obligacije.
Trajne obligacije su one obligacije ije ispunjenje traje dui vremenski period, ponekad te
obligacije nisu uopte vremenski ograniene (doivotno izdravanje). Od njihovog nastanka
do njihovog ispunjenja treba da proe dui vremenski period to u nekim sluajevima moe
dovesti do naknadne nemogunosti ispunjenja ili nakon zakljuenja mogu nastati neke
okolnosti to moe prouzrokovati izmjenu ugovora.
Vrste obligacija s obzirom na odreenost radnje
Individualne obligacije su obligacije kod kojih je obaveza dunika tano odreena. Da bi se
oslobodio svoje obaveze, dunik mora ispuniti tano odreenu obligaciju ( obavezan predati
knjigu poznatog bh. pisca). Indiviualne obligacije nazivaju se jo specijalne obligacije. U
sluaju propasti individualno odreene stvari koja je predmet obaveze, obaveza dunika se
gasi za razliku od generike obligacije gdje vai pravilo genus non perit, genara non pereunt
( generika stvar ne moe propasti, rod ne moe propasti)
Generike obligacije nisu upotpunosti odreene u trenutku zasnivanja obligacionog odnosa.
Kod generiki obligacija obaveza nije konkretizirana na jednu stvar ( dunik je duan predati
100 kg kafe. 100 kg brana i 100 kg eera). Ako se desi da se iz cijelog roda odvoji jedan dio
i upakuje onda generika obligacija postaje individualna. Obaveze dunika kod generiki
obligacija nisu sasvim jasne. Kad je u pitanju kvalitet stvari koja je predmet ispunjenja na
ZOO predvia da je dunik obavezan predati stvar srednje kakvoe.
Vrste obligacija s obzirom na mnoinu predmeta
Alternativne obligacije su takve obligacije kod kojih dunik duguje jedan od dva ili vie
predmeta obaveze, ali ta obaveza prestaje kada on ispuni jednu od predvienih obaveza.
Predmet obaveze je ispunjenje jedne ili vie dugovanih radnji, odnosno predaja jedne ili vie
dugovanih stvari. Kod alternativnih obligacija postoji mogunost izbora izmeu vie obaveza.
Pravo izbora najee reguliu same stranke sporazumom. Ako stranke to nisu odredile niti iz
predmeta obaveze ne proizilazi ko ima pravo, pravo izbora pripada duniku. Izbor jedne od
obaveza vri se jedonostranom izjavom volje. Jednom napravljen izbor se ne moe mjenjati
osim ako je izbor napravljen u zabludi.
Fakultativne obligacije su takve obligacije kod kojih se duguje odreeni predmet, ali
obligacija moe prestati ako povjerilac primi, odnosno kad mu dunik preda drugi odreeni
predmet. Kod fakultativnih obligacija postoji mogunost da se dugovana radnja zamjeni
nekom drugom kojom bi se obaveza ugasila. Kod ove vrste obaveze postavlja se pitanje, ko
ima ovlatenje traiti predaju druge stvari ili izvrenje druge radnje. Kad je u pitanju dunik u
6

sluaju da je predmet obaveze postao nemogu dunikovom krivicom on ima mogunost

izbora: on moe predati drugi predmet i tako uredno ispuniti obavezu ili izabrati za obavezu
predmet koji je postao nemogu i umjesto njega povjeriocu nadoknaditi tetu. Kad je u pitanju
povjerilac postoji mogunost da ovlatenje bude na njegovoj strani. On moe od dunika
zahtjeva predaju druge stvari osim u sluaju kada je nemogunosti predaje glavnog predmeta
nastupila prije vjerovnikove izjave da eli predaju druge stvari. Nemogunost ne smije biti
skrivljena od strane dunika.
Kumulativne obligacije su takve obligacije kod kojih dunik duguje dva ili vie predmeta i
sve te predmete mora predati povjeriocu da bi se oslobodio obaveze. Mogunost izbora ne
postoji, jer predaja svih dugovanih predmeta predstavlja jedinstvo dunikove obaveze. U
sluaju da propadne jedan od predmeta, povjerilac moe zahtjevati predaju ostali ukoliko kod
njega postoji interes. Ako do propasti jednog ili ak svih dugovani predmeta doe
dunikovom krivicom, on e biti obavezan da povjeriocu nadoknaditi tetu.
Potpune i prirodne obligacije
Obligacije koje uivaju pravnu zatitu nazivaju se potpune ili prinudne obligacije. U
obligacionom pravu potpune obligacije su pravilo, a prirodne izuzetak. Neki autori za ovu
vrstu obligacija koriste termin utuive, mada je ovaj naziv sporan jer i kod druge vrste
obligacija povjerilac moe podnijeti tubu, ali mu sud nee pruiti zatitu. Zatita kod
potpunih obligacija se ostvaruje tubom ili prigovorom.
Prirodne obligacije su pravne obligacije ali kod njih je dunikova odgovornost znatno
smanjenja. Kod potpunih obligacija zakon titi dok kod prirodnih ispunjenje obaveze ovisi o
volji dunika. Prirodne obligacije su: zastarjele obligacije, obligacije kod ijeg zakljuenja
nije potovana odreena (dokazna) forma i obligacije iz doputene igre ili opklade ako
predmet igre ili opklade nije predat.
Novane obligacije
Novac je opi ekvivalent i ope sredstvo plaanja. Postoje i nenovane obligacije koje se
sastoje u predaji odreene stvari, injenju ili proputanju. Specifinost novanih obligacija je
to ne moe doi do nemogunosti ispunjenja obaveze. Kod novanih obligacija, dunik kod
docnije pored glavnice duguje i zatezne kamate.
Dunik kod novanih obligacija svoju obavezu moe ispuniti i prije roka. Kad je u pitanju
mjesto ispunjenja ako ono nije dogovoreno, nije odreeno pravnim poslom ili zakonom
vrijedi pravilo da e se obaveza ispuniti u mjestu prebivalita povjerioca , odnosno boravita.
Naelo monetarnog normalizma dunik e isplatiti iznos na koji obaveza glasi, bez obzira
na variranje kursa valute.
Osnovna naela obligacionog prava

Sloboda ureivanja ugovornih odnosa

Savjesnost i potenje

Ravnopravnost strana

Zabrana zloupotrebe prava

Naelo jednake vrijednosti davanja

Zabrana prouzrokovanja tete

Dunost ispunjenja obaveze

Paljivo ponaanje u u izvravanju obaveza i ostvarivanju prava

Primjena dobrih poslovnih obiaja

Jedinstvenost reguliranja ugovornih odnosa

Stranke svojim izjavama volja mogu zasnovati, mijenjati ili ukidati obligacione odnose.
Sloboda ugovaranja je ovlatenje subjekata da zakljuuju ili ne zakljuuju ugovore s kim oni
to ele, da ureuju formu i sadraj ugovora. Svaka ugovorna strana ima slobodu hoe li ili
nee zakljuiti ugovor. Ugovara je slobodan u izboru svog ugovornog partnera,u sluaju
zablude izbora sukontrahenta moe se zahtjevati ponitenje ugovora. Ugovorne strane ureuju
sadraj i vrstu budueg ugovora. Nain zakljuenja ugovora preputa se ugovornim stranama.
Prema ZOO sklapanje ugovora ne podlijee nikakvoj formi.
Savjesnost i potenje je generalna klauzula koju pored obligacionog poznaju i druge grane
prava. U rimskom pravu je ovo naelo bilo poznato kao "bona fides. ZOO takoer normira
ovo naelo gdje se kae da su uesnici obligacionih odnosa duni da se pridravaju naela
savjesnosti i potenja prilikom zasnivanja i ostvarivanja prava i obaveza iz tih odnosa.
Stranke su u obligacionim odnosima ravnopravne. Niko se u obligacionom odnosu ne moe
ponaati kao vlasti, odnos podreenosti i nadreenost je zabranjen. Kod dvostranih ugovora,
nijedna strana nije obavezna ispuniti obavezu, ako druga strana ne ispuni svoju (l. 122. st. 1
ZOO-a).
Prve zabrane zloupotrebe prava nalazimo u pretorskom rimskom pravu uvoenjem actio i
exceptio doli, kao sredstvo suprotstavljanja zluoptrebama. Shvatanja o zloupotrebi dijele se na
subjektivnu i objektivnu teoriju. Prema subjektivnoj teoriji zloupotreba prava postoji, ako
titular pravo koristi jedino u cilju nanoenja tete drugom licu(ikana). Po objektivnoj teoriji
titular odreenog prava to pravo zloupotrebljava uvijek kada ga koristi protivno svrsi radi koje
je ono dato.
Ovo naelo se odnosi samo na dvostrano obavezne ugovore. Prema ZOO pri zasnivanju
dvostranih ugovora ugovarai polaze od naela jednake vrijednosti uzajmanih davanja.
Povredu ovog naela nalazimo i u sluaju prekomjernog oteenja i zelenakog ugovora ili
usljed promjenjenih okolnosti.
Naelo zabrane prouzrokovanja tete poznato je i kao etiko pravilo: ne nanosi drugom tetu
(neminem laedere). Zabrana prouzrokovanja tete se odnosi na potencijalne tetnike, a ne na
one koji su prouzrokovali tetu. ZOO poznaje tzv."leges imperfecte", a to je nepotpuna norma
8

koja istie dunost, ali ne propisuje sankciju. Uzdravanje od nanoenja tete obuhvata kako
uzdravanje od injenja, tako uzdravanje i od neinjenja, tj.pasivnog dranja. ZA tetu se
nee odgovarati u sluaju nune odbrane, krajnje nude, doputene samopomoi i pristanku
oteenog na tetnu radnju
Kod ovog naela i danas vai pravilo iz rimskog prava da je ugovor za stranke zakon.
Obavezu mora ispuniti dunik, ali povjerilac ispunjenje moe primiti i od treeg lica koje ima
neki pravni interes. Obaveza se gasi uz saglasnost ugovornih strana ili na osnovu zakona.
ZOO za odreene injenice vee uinak prestanka obaveze : ispunjenje, prijeboj
(kompenzacija), otpust duga, prenov (novacija), sjedinjenje (konfuzija), nemogunost
ispunjenja, protek vremena i smrt.
Dunik u obligacionom odnosu mora postupiti sa panjom koja se zahtjeva od njega. Ova se
panja dijeli na panju dobrog domaina (graansko - pravni odnos) i panju dobrog
privrednika (privredno pravni odnos). S panjom dobrog domaina postupa dunik koji je
zasnovao odnos van svoje poslovne djelatnosti,a s panjom dobrog privrednika lica koja su
zasnovala odnos u okviru svoje poslovne djelatnosti. Ako se u izvravanju obaveze javlja lice
koje se profesionalno bavi nekom djelatnou (npr.doktor, advokat) postupa se sa panjom
dobrog strunjaka.
Obiaj oznaava nepisano pravilo nastalo dugotrajnim ponavljanjem. ZOO odreuje da su
strane u obligacionim odnosima dune u prometu postupati u skladu s dobrim poslovnim
obiajima. Pored p oslovnih (nekodificiranih) postoje i poslovni (kodificirani obiaji) uzanse. Uzanse se dijele na ope (vae za pravne poslove) i posebne(vae samo za odreene
p.p.). Uzanse se objavljaju od strane ovlatenih tijela, najee privrednih komora.
Donoenjem ZOO uzanse su izgubile na znaaju
Donoenjem ZOO usvojeno je pravilo da se odredbe zakona koje se odnose na ugovore
jedinstveno primjenjuju bez obzira da li se radi o obligacionim ili privrednim obiajima.
Ranije se u BiH na obligacione (ugovorne) odnose izmeu trgovaca primjenjivao Trgovaki
zakonik iz 1883. godine, a na obligacione odnose izmeu netrgovaca primjenjivao se Opi
(asutrijski ) zakonik iz 1811. godine. Prema ZOO "ugovori u privredi su ugovori koje
preduzea i druga pravna lica obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi
pojedinci koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost i zakljuuju
meu sobom u obavljanju djelatnosti koje sainjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u
vezi s tim djelatnostima.
Predugovorna odgovornost
Predugovornu odgovornost kao institut postavio je, u 19. vijeku, poznati njemaki pravnik
Rudlof von Jehring. Culpa in contrahendo prepostavlja postojanje odreene nepanje
(culpa) kao blaeg oblika krivice koja nepanja je dovoljna za postojanje odgovornosti.
Pregovore, odnosno predugovornu odgovornost treba razlikovati od predugovora jer
predugovor obavezuje, dok pregovori ne obavezuju. Predugovorni odnos je faza koja moe,
ali i ne mora dovesti do zakljuenja ugovora . Predugovorni odnos zapoinje onog trenutka
kad pregovarai stupe u kontak, taj kontak se moe ostvariti i putem punomonika.
9

Kontakt se moe ostvariti i slanjem pisma ili putem telefona. Nije neophodno da su lica stupila u
kontakt za predugovornu odgovornost ve je i sama elja da to uradi je dovoljna . Strana pak koja je
vodila pregovore bez elje da zakljui ugovor odgovarae drugoj za pretpljelu tetu. Za preprljelu tetu
odgovarae i ona strana koja je htjela zakljuiti ugovor, ali je od njega odustala bez osnovanog
razloga. (ZOO). Dunik ili tetnik e biti obavezan da nadoknadi negativni interes, tj. Obavezan da
uspostavi onakvo stanje u imovini oteenog u kakvom bi se oteeni nalazio da nije stupio u
pregovore ( trokovi voenja pregovora)

UGOVOR - Karakteristike

Obligacioni ugovor je dvostrani pravni posao u kome se jedna strana obavezuje da e neto
odreeno izvriti drugoj strani (dati, uiniti ili dozvoliti) ili neto odreeno propustiti, a druga
strana sve to prihvata.Obligacioni ugovori su najei izvor obligacionih odnosa. Svaki
obligacioni ugovor pretpostavlja uee najmanje dvije ugovorne strane (kontrahenti,
ugovornici ili stranke). Pored ugovora u pravnoj literaturi susreemo i druge nazive poput
kontrakt (contractus) i pakt (pact). Kontrakt je bio saglasnost volja dviju strana i bio je
zatien tubom predvienom po ius civile. Pakt je predstavljao saglasnost volja koje nisu bile
zatiane, odnosno utuive. Druga karakteristika ugovora je da su to dvostrani pravni
poslovi. Ona je vidljiva iz same definicije da su ugovori saglasna izjava volja dva ili vie lica
usmjerena ka postizanju odreenog cilja. Saglasnost volja moe biti usmjerena na nastanak,
promjenu i prestanak obligacionog odnosa.

TEORIJE

Ponekad stranke izraze svoju volju na pogrean nain ili ona bude pogreno protumaena.
Odgovor na ovo nude dvije teorije. Po teoriji volje, koju zastupa njemaki pravnik Savigny,
samo volja moe stvarati prava i obaveze. Bitno je samo ono to je ugovorna strana zaista
eljela, a ukoliko postoji nesklad, prednost ima stvarna volja u odnosu na izjavu.
Drugu teoriju (teoriju izjave) zastupa njemaki pravnik Kohler, a prema njoj prednost ima
izjava, a ne unutranja volja. Teko je utvrditi unutranju volju, te zbog pravne sigurnost,
izjava je relevantnija. Na zakon prednost daje teoriji izjave to je vidljivo iz lana 26 .
Zakona, ugovor je sklopljen kad se stranke dogovore o bitnim elementima ugovora.
Odstupanje je predvieno kod mana volje ( zabluda, prevara, prijetnja i prinuda)i kad je izjava
data u ali ili neozbiljno.

SASTOJCI

Ugovor je sklopljen kad se ugovorne strane dogovore o bitnim elementima (essentialia

negotii). Zakon nije definirao bitne elemente pa oni zavise od tipa ugovora. Najkrae reeno,
bitni sastojci ugovora su minimalni sastojci neophodni za postojanje ugovora. Moemo ih
podjeliti na objektivno i subjektivno bitne. Objektivno bitni sastojci odreuju se zakonom
(prema l. 454. bitni satsojci kupoprodaje su prefmet i cijena). Subjektivno bitni sastojci
odreuju same stranke svojom voljom. Kod njih je bitno da se oko njih stranke dogovore i da
ih kao bitne ugovore. Pored bitni sastojaka postoje jo i prirodni ili naravni (naturalia
negotii)i i sluajni (accidentalia negotii) sastojci obligacionih ugovora.

10

Prirodni sastojci su sastojci koje strane ne moraju ugovoriti, ali oni ipak ine sastavni dio
ugovora i njihovo postojanje se prezumira. Tipian primjer prirodnog statojka je odgovornost
prodavca za pravne i materijalne nedostatke prodane stvari. Stranke prirodne sastojke mogu
svojevoljno iskljuiti ako ele. Sluajni sastojici su sastojci koji se nikad ne podrazumjevaju i
stranke ih izriito moraju ugovoriti (rok dies, uvjet (condicio).
Opi uslovi Zakljuenja obligacionih ugovora

DA UGOVORNE STRANE IMAJU POSLOVNU SPOSOBNOST

DA POSTOJI SAGLASNA VOLJA UGOVORNIH STRANA

DA POSTOJI PREDMET UGOVORA

DA POSTOJI VALJAN OSNOV UGOVORA

FORMA UGOVORA (SAMO KOD POJEDINIH UGOVORA)

Poslovna sposobnost ugovornih strana

POSLOVNA SPOSOBNOST FIZIKOG LICA

Potpunu poslovnu sposobnost imaju punoljetna fizika lica (koja nisu pod starateljstvom niti
im je oduzeta poslovna sposobnost), kao i pravna lica. Poslovnu sposobnost imaju i lica koja
nisu navrila 18 godina, ako su zakljuila brak. Za razliku od potpune poslovne sposobnosti,
postoji i potpuna poslovna nesposobnost. Takva lica su maloljetnici ispod 14 godina i
punoljetna lica kojima je u cjelosti oduzeta poslovna sposobnost.
Ogranienu ili djeliminu poslovnu sposobnost stie maloljetnik sa navrenih 14 godina. Oni
mogu bez saglasnosti zakonskog zastupnika sklapati ugovore ije im je zakljuenje zakonom
dozvoljeno. Uz saglasnost zakonskog zastupnika mogu zakljuivati i druge ugovore. Zakonski
zastupnik saglasnost moe dati prije zakljuenja ugovora, i tad se radi o dozvoli , ili nakon
zakljuenja ugovora , i tad govorimo o odobrenju. Specijalna poslovna sposobnost Maloljetnik koji navri 15 godina moe zasnovati radni odnos i slobodno raspolagati sa
svojom zaradom.

POSLOVNA SPOSOBNOST PRAVNOG LICA

Poslovna sposobnost pravnog lica mjeri se sposobnou njegovih organa, preko kojih pravno
lice realizira svoju poslovnu sposobnost. Pravno lice je ovlateno da sklapa ugovore u okviru
svoje pravne sposobnosti. Ugovor zakljuen izvan okvira pravne sposobnosti nije vaei, ali
lice koje je bilo savjesno prilikom sklapanja ugovora , ima pravo traiti naknadu teta
(pozitivni interes).
Saglasnost volja ugovornih strana
Ugovor se moe zakljuiti saglasnim izjavama volja ugovornih strana. Volja koja dovodi do
zakljuenja ugovora mora imati karakteristike pravno relevantne volje. To podrazumjeva
postojanje svijesti i namjere (htjenja). Svijest obuhvata znaaj i posljedice zakljuenja
11

ugovora,a namjera znai da ugovorne strane ele zakljuenje upravo tog ugovora (animus
contahendi). Pravno relevantna volja, osim to je slobodna mora biti ozbiljna i stvarna.
Ozbiljnost znai da volja izraena u ali ne proizvodi pravno dejstvo. Volja mora biti stvarna,
a ne simulirana. Ako bi ugovorne strane izjavile da zakljuuju jedan ugovor (npr. ugovor o
poklonu, a zapravo zakljuuju drugi ugovor ( ugovor o prodaji), tada bi se radilo o prividnom
(prikrivenom) pravnom poslu (l. 66. st. 1. ZOO Prividan ugovor nema uinak meu
ugovornim stranama).
Meutim ako prividan ugovor prikrivan neki drugi ugovor, taj prikriveni ugovor vai ako su
zadovoljeni uslovi za njegovu pravnu valjanost. Da bi uopte dolo do ugovora, jedna od
strana mora preuzeti incijativu i drugoj strani saoptiti odluku i uslove pod kojim eli
zakljuiti ugovor. Strana koja nudi zakljuenje ugovora, tj. strana koja je preuzela incijativu
zove se ponudilac (ponua, offerenet), a strana kojoj je ponuda upuena zove se ponueni
(ponueno lice). Izjava volje ponudioca upuena na zakljuenje ugovora zove se ponuda
(offerte).
Ponuda

PONUDA U UPOREDNOM PRAVU

PONUDA U DOMAEM PRAVU

PRAVNA PRIRODA PONUDE

PRAVNA DEJSTVA PONUDE

ROK PRIHVATANJA PONUDE

Ponuda u uporednom pravu

U njemakom pravu ponuda je regulirana u BGB.u, a odreena je kao prijedlog za sklapanje
ugovora uinjen odreenom drugom licu tako da se prihvatanjem istog smatra da je ugovor
zakljuen.
U vicarskom pravu ponuda je jednostrana izjava volje kojom jedna strana nudi zakljuenje
ugovora drugoj strani pod uslovima navedenim u toj ponudi. Prema l. 1 vicarskog
zakonika o obligacijama ugovor je zakljuen kad su ugovorene strane uzajamno i saglasno
izjavile svoju volju.
U Italijanskom graanskom zakoniku ponuda se razmatra u dijelu koji govori o optim
uslovima potrebnim za ugovor. U ovom Zakoniku kao i u Francuskom zakoniku ne nailazimo
na definiciju ponude, nego l. 1326. st. 1 kae da je ugovor zakljuen u trenutku u kojem je
onaj ko je uputio ponudu saznao za prihvat druge strane.
Prema l.14. st 1. Konvencije UN-a o meunarodnoj prodaji robe pod ponudom se
podrazumjeva prijedlog za zakljuenje ugovora upuen jednom ili vie odreenih lica. Prema
st. 2 istog lana prijedlog upuen neodreenom broju lica smatrae se samo kao poziv da se
uine ponude, izuzev ako je lice koje ini takav prijedlog jasno ukae na suprotno.
12

Ponuda u domaem pravu

Ponuda je jednostrana izjava volje kojom jedno odreeno lice (ponudilac), drugom licu
(ponuenom) nudi zakljuenje jednog odreenog ugovora sa odreenim uvjetima. Ponuda isto
tako moe biti upuena neodreenom broju lica. Takvu ponudu autori nazivaju ponudom
javnosti, dok drugi smatraju da se radi o optoj, odnosno generalnoj. ZOO poznaje tri vrste
ovih ponuda i regulie ih u lanovima 33 -35. Opta ponuda - Prijedlog za zakljuivanje
ugovora uinjen neodreenom broju lica koji sadri bitne sastojke ugovora ijem je
zakljuivanju namijenjen, ako drugaije ne proizilazi iz okolnosti sluaja ili obiaja,
izlaganje robe Izlaganje robe s naznakom cijene smatra se ponudom ako drugaije ne
proizilazi iz okolnosti sluaja ili obiaja i slanje kataloga i oglasa Slanje kataloga, cjenika,
tarifa i drugih obavijesti te oglasi dati tampom, lecima, radiom, televizijom ili na koji drugi
nain ne predstavljaju ponudu za zakljuivanje ugovora, nego samo poziv da se uini ponuda
pod objavljenim uslovima. Da bi izjava volje u obliku ponude, proizvodila pravno dejstvo
ona mora imati odreene osobine, koje je razlikuju od obine izjave.
Ponuda mora sadravati najmanje bitne elemente predviene za zakljuenje tog ugovora.
Dakle mora sadrajno odgovarati buduem ugovoru. Ponuda ne mora sadravati prirodne i
sluajne sastojke (elemente), ali i moe. U suaju da ponuda, pored bitnih elemenata, sadri
jo i prirodne i sluajne elemente, tada se ugovorai i o tim elementima moraju saglasiti. Ako
ugovarai ne reguliu prirodne elemente oni se primjenjuju po sili zakona, odnosno zakon u
ovom sluaju dopunjava voolju ugovaraa.
Ponuda mora biti upuena od strane ovlatenog lica, koje eli zakljuiti ugovor i to u svoje
ime i za svoj raun ili od treeg lica koje je ovlateno da zakljui ugovor (punomonik,
odnosno zastupnik ponudioca).
Ponuda mora biti upuena odreenom drugom licu s kojim se eli zakljuiti ugovor. Vidjeli
smo da se moe uputiti i neodreenom broju lica osim u sluaju kad se ugovor zakljuuje s
obzirom na individualna svojstva ugovoraa, odnosno ponuenog. Ovi ugvori se zakljuuju
intuitu persone
Ponuda mora sadravati jasno izraenu volju ponudioca da eli zakljuiti ugovor i to sa
ponuenim, a pod uvjetima iz ponude. Ako bi ponudilac u svojoj izjavi stavio odreene
rezerve, to ne bi bila ponuda, ve poziv na pregovore, tj. poziv da druga strana da svoju
ponuda.
Ukoliko se zakljuuje ugovor za koji je zakon propisao odreenu formu kao uslov
punovanosti, tad i ponuda mora biti stavljena u toj formi. U koliko je ponuda upotpunosti
realizirana, a forma nije ranij zadovoljena, primjenjivae se pravila o konvalidaciji ( l. 73.
ZOO Ugovor za ije se sklapanje zahtjeva pismena forma smatra se pravovaljanim iako nije
zakljuen u toj formi ako su ugovorne strane u cjelosti ili preteitom dijelu izvrile obaveze.
Pravna priroda ponude
Pravna priroda ponude je sporna. Postavlja se pitanje da li je ponuda jednostrani pravni posao
ili ne. Prema jednim ponuda je jednostrani pravni posao ije dejstvo nastupa onog momenta
13

kad za tu ponudu sazna lice kome je ta ponuda upuena. Prema drugim ponuda je jednostrana
izjava volje koja nema karakter pravnog posla, nego je dio budueg pravnog posla.
Na prostoru bive Jugoslavije istiu se dva teoretiara ija se miljenja ipak sukobljavaju.
Radii zastupa miljenje da ponuda nema karakter nema karakter jednostranog pravno posla
jer ponuda i prihvat ponude nisu zamiljenje da same proizvode pravni uinak. Nasuprot
tome. Vedri Klari smatraju da se ponuda na poetku javlja kao jednostrani akt, ali se
pretvara u jednostrani pravni posao kad stigne prihvatiocu.
Pravna dejstva ponude
Ve smo rekli da ponuda obavezuje ponudioca, a ne ponuenog. I kod ovog pravila postoje
izuzeci. Ponudilac moe istaknuti klauzulu o iskljuenju obaveznosti ponude. Ponudilac
najee ovu klauzulu istie sa rijeima bez obaveze ili neobavezno. Drugi izuzetak se
odnosi na mogunost opoziva ponude. ZOO u lanu 36 st. 2 kae da ponudilac moe
opozvati ponudu samo ako je ponueni primio opoziv prije primitka ponude ili bar
istovremeno s njom. Mogunost ovakvog opozivanja mogue je samo kad je ponueni
odsutan.
Prema anglo - amerikom pravu ponuda ne stvara obavezu za ponudioca i on je moe povui
sve do zakljuenja ugovora, odnosno dok ponueni ne prihvati ponudu ili ne obea dati
izvjesnu protivinidbu. Uporeujui anglo - ameriko pravo i domae pravo vidjet emo
jednu razliku. U anglo - amerikom pravu ugovor je zakljuen kada ponueni svoju
saglasnost za prihvatanje ponude otpoalje ponudiocu, a u domaem pravu ugovor je
zakljuen kad se strane saglase o bitnim sastojcima.
Po francuskom pravu ponuda je jednostrana izjava volje i ona ne moe obavezivati. S obzirom
da ponuda ne obavezuje ona se moe povui u svakom momentu. Francusko pravo je
dopunilo anglo ameriko te ponudilac moe izjavom volje ili odreivanjem roka odrediti da
je ponuda neopoziva.
Slino rjeenje je i u italijanskom pravu kao i u Bekoj konvenciji. U lanu 16. st. 1. se kae
da se ponuda moe opozvati dok se ugovor ne zakljui, pod uslovom da je opoziv doao prije
nego je ponueni otposlao prihvat.
Rok prihvata ponude
Postavlja se pitanje, do kad ponuda obavezuje ponudioca. Najjednostavnija situacija je kad je
ponuda upuena prisutnom licu, a ponudilac nije ostavio ponuenom rok za razmiljanje . U
tom sluaju ponuda mora biti prihvaena odmah. Ako je u ponudi naveden rok za njeno
prihvatanje, ta ponuda ponudioca obavezuje do isteka tog roka.
No problem se javlja kad je ponuda uinjena odsutnom licu i kad ponudilac nije naveo rok do
kad se smatra vezan ponudom. Zakon u l. 37. st. 4 predvia rjeenje koje kae, ponuda
uinjena odsutnom licu, u kojoj nije odreen rok za prihvatanje, vezuje ponudioca za vrijeme
koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponuenom, da je on razmotri, o njoj odlui i da
odgovor o prihvatu ili ne poalje nazad ponudiocu.
14

Prihvat ponude
Prihvat ponude je jednostrana izjava volje ponuenog kojom on ponudiocu izraava
saglasnost sa njegovom ponudom. Prihvat i ponuda moraju sadrajno odgovarati jedna drugoj.
tj. moraju biti podudarne. Podudarnost dviju volja naziva se konsens,a njihova nepodudarnost
disens. Konsens i disens se odnose na izjavljene volje, a ne na stvarne volje ugovaraa. Da bi
prihvat ponude bio pravno relevantan, on mora ispunjavati sljedee pretpostavke:
Prihvat ponude mora poticati od ponuenog ili njegovog ovlatenog zastupnika i mora biti
upuena ponudiocu ili njegovom ovlatenom zastupniku. Ukoliko bi neko tree lice
Prihvat ponude mora sadrajno odgovarati ponudi. Ponueni ne moe uslovljavati prihvat
ponude, jer tad ne bi bio prihvat ponude, nego nova ponuda, sad upuena od strane prvobitno
ponuenog.
Iz prihvata ponude mora se vidjeti jasno izraena volja ponuenog da sa ponudiocem zakljui
ugovor (animus contrahendi). Svoju volju ponueni moe izraziti izriito ili konkludentnim
radnjama
Prihvat ponude ponudiocu mora doi u predvienom roku. Zakanjeli prihvat smatra se
novom ponudom,ako ispunjava potrebne uvjete za ponudu. Izuzetak postoji ako je prihvat
ponude bez krivice ponuenog stigao nakon isteka roka,a ponudilac je znao ili je mogao znati
da je izjava o prihvatu poslana na vrijeme. U ovom sluaju Zakon titi savjesnog ponuenog,i
ugovor ipak nastaje.
Ako se ponudom predlae zakljuenje nekog formalnog ugovora, tada i ponuda i prihvat
ponude moraju biti dati u toj form.
Vrijeme i mjesto zakljuenja ugovora

VRIJEME ZAKLJUENJA UGOVORA

Momenat perfekcije vaan je iz nekoliko razloga: a) od tog momenta ugovor prozvodi pravno
dejstvo; b) pitanje zastarjelosti potraivanja; c) poslovna sposobnost ugovaraa; d) kod
sluajne propasti stvari
Po teoriji izjave(oitovanja) ugovor je zakljuen u trenutku kad je ponueni prihvatio
ponudu. Ova teorija pristalice nalazi u francuskoj pravnoj koli. Osnovni prigovor joj je to je
vrlo teko tano utvrditi kad je ponueni odluio da prihvati ponudu, jer svoj prihvat ne mora
istovremeno uputiti ponuau, odnosno moe se desiti da taj prihvat uope ne uputi. Tada
uope ne bi dolo do sklapanja ugovora, bez obzira na to to je ponueni zaista prihvatio
ponudu.
Prema teoriji odailjanja ili otposlanja ugovor je zakljuen onda kada je ponueni otposlao
svoj prihvat ponude ponudiocu (npr. kad je on pismo s prihvatom predao na potu).
Mogunost opoziv kod ove teoriji je znaajno skraen, pa bi ponudilac opoziv morao uputiti
brim sredstvima komunikacije. Pva terija praksu ima u anglo-amerikom pravu.

15

Prema teroji prijema ugovor je zakljuen onda kad je ponudilac primio izjavu ponuenog o
prihvatu ponude. Ova terija je primjenu nala u njemakom i austrijskom pravu kao i u Bosni
i Hercegovini. Slabost ove teorije ogleda se u tome to u momentu prihvata ponude ponudilac
nije odmah proitao prihvat, tako da u asu prispjea odgovora ponudilac nije siguran da li je
ponueni ponudu prihvatio ili ne. ZOO jasno u l. 31. st. 1. prihvata teoriju prijema kao
optimalnu za na pravni sistem ( Ugovor je zakljuen onog trenutka kad je ponudilac primio
izjavu ponuenog da prihvaa ponudu.
Teroija saznanja kae da je ugovor nastao kada ponudilac sazna za sadraj izjave o
prihvatanju ponude ( npr. Kad ponudilac proitao prihvat ponude. Ova terija se primjenjuje u
italijanskom pravu. Kao i kod teorija izjave jako je teko utvrditi kad je ponudilac saznao za
prihvat ponude.
Mjesto zakljuenja ugovora
U vezi sa mjestom zakljuenja ugovora slina su stanovita kao i kod vremena zakljuenja.
Ako prihvatamo teriju izjave, ugovor je zakljuen u mjestu gdje je ponueni dao izjavu o
prihvatu ponude. Teorija otposlanja kae da je mjesto zakljuenja ugovora ono mjesto u
kojem je ponueni otposlao svoji izjavu o prihvatanju ponude. ZOO je jasan po pitanju mjesta
zakljuenja ugovora, ugovor je zakljuen u mjestu u kojem je ponudilac imao sjedite ili
prebivalite u trenutku kada je uinio ponudu.

Predmet ugovora

MOGUNOST PREDMETA UGOVORA

Predmet ugovora mora biti mogu, jer ono to nije mogue ispuniti ne obavezuje. Na Zakon
prihvata slobodu ugovaranja, osim u sluaju predmeta ugovora. Ukoliko bi ugovorne strane
ugovorile nemogu predmet ugovora, ugovor bi bio nitav. Nemogunost moe biti:
objektivna i subjektivna. Objektivna nemogunost postoji kad ugovornu obavezu ne moe
izvriti dunik, niti bilo koje drugo lice. Subjektivna nemogunost postoji kad ugovornu
obavezu ne moe ispuniti dunik, ali bi moglo drugo lice. S obzirom na vrijeme zakljuenja
ugovora nemogunost moe biti prvobitna (poetna)i naknadna. Poetna nemogunost je ona
koja je postojala u vrijeme zakljuenja ugovora, a naknadna ona koja je nastupila nakon
zakljuenja. Ako je naknadna nemogunost nastupila usljed krivnje dunika, za dunika
nastaje obaveza naknade tete. Ako za nemogunost nije kriva ni jedna ugovorna strana,ve je
ona nastala sluajno ili usljed vie sile,dunik se oslobaa obaveze (obligacija prestaje).

DOPUTENOST PREDMETA UGOVORA

Nitav je ugovor iji je predmet obaveze nedoputen. Prema ZOO nedoputen je predmet
obaveze koji je protivan ustavu, prinudnim normama ili moralnim normama. Nedoputenost
predmeta moe biti pravna ili moralna. Pravna nedoputenost je suprotna ustavnim
naelima i kogentnim zakonskim normama. Moralna nedoputenost se odnosi na osnovne
nepisane principe odreenog drutva. Postupanje suprotno naelima ZOO vodi nitavosti
16

ugovora. Nedoputenost obaveze moe proizlaziti i iz prirode stvari. Odreene stvari su

izuzete iz prometa.To se prvenstveno odnosi na javna dobra. Osim toga postoje i stvari iji je
predmet ogranien - lijekovi, oruje itd. Ugovori s nedoputenim predmetom obaveze su
nitavi ako cilj povrijeenog pravila ne upuuje na neku drugu sankciju ili ako zakon ne
propisuje ta drugo.

ODREENOST ILI ODREDIVOST PREDMETA UGOVORA

Predmet ugovora mora biti odreen ili barem odrediv. Radi pravne sigurnosti potrebno je da u
momentu zakljuenja ugovora stranke znaju svoja prava i obaveze. Najee predmet ugovora
odreuju sporazumno stranke,a nema sumnje da to povjere i treem licu. Ako tree lice nee
ili ne moe odrediti predmet ugovora, ugovor je nitav. Zakon ne trai da se ugovarai
dogovore o svim pojedinostima obaveze, ve da se saglase o bitnim elementima konkretnog
ugovora. Dakle, bitno je da ugovor sadri podatke pomou koji se moe odrediti predmet
ugovorne obaveze. Predmet ugovora je odreen i onda kada je ugovorom ili zakonom
predvieno da se obaveza moe ispuniti izvravanjem jedne od vie alternativno odreenih
obaveza. Kada je predmet ugovora neodreen ili neodrediv ugovor je nitav.
Osnov ugovora
Osnov ili kauza ugovora je cilj, odnosno svrha ugovora (causa finalis). Osnov ugovora ne
treba mijeati sa predmetom ugovora. Predmet ugovora je ono na ta se dunik obavezuje, a
osnov ugovora ono zbog ega se dunik obavezuje. Bitan uvjet za nastanak punovaanog
ugovora je doputenost kauze. Ukoliko je osnova nedoputena ugovor je nitav.
Nedoputenom se smatra osnova koja je suprotna javnom poretku, tj. ona koja je suprotna u
stavu, prinudnim propisima i moralu drutva. Pored doputenosti, za valjanost ugovora
potrebna je istinitost osnove. To znai da osnova kauza) ne smije biti prividna. Prividna kauza
moe se javiti u dva sluaja:
U prvom sluaju stranke smatraju da su zakljuile jedan, a zapravo su zakljuile drugi pravni
posao ( jedan ugovara daje stvar u zajam, a drugi smatra da se radi o poklonu).
U drugom sluaju stranke simuliraju ugovor. One su zaista zakljuile odreeni ugovor npr.
ugovor o prodaji i oni taj ugovr ele. No zbog odreenih pogodnosti ( npr. izbjegavanje
plaanja poreza), oni prema treim licima iznose drugu kauzu ( npr. da su zakljuili ugovor o
poklonu). Simuliran ugovor ne proizvodi pravno dejstvo, a prikriveni ugovor je valjan osim
ako se ne radi o zabranjenom ili nemoralnom ugovoru.
Forma ugovora
Pod formom ugovora podrazumjeva se nain, odnosno oblik postizanja saglasnosti
izjavljenih volja ugovornih strana. Obligacioni ugovori su u pravilu neformalni ugovori.
To ne znai da oni nemaju formu ve da ih strane mogu zakljuiti u bilo kojoj formi oko koje
se usaglase. Kroz historiju ugovorno pravo je najprije poznavalo formalne ugovore koji su
imali sakralni karakter. Dovode se u vezu sa religijom. Tek u 16. i 17. stoljeu razvija se
princip konsenzualizma (konsenzualni ugovori su oni za ije zakljuenje nije potrebna
nikakva posebna forma ve prosta saglasnost volja ugovornih strana). Prema ZOO
17

zakljuenje ugovora ne podlijee nikakvoj posebnoj formi, ako zakonom nije drugaije
odreeno. Zakon o obligacionim odnosima predvia da se volja za zakljuenje ugovora moe
izraziti rijeima, uobiajnim znacima ili drugim ponaanjem iz kojeg se sa sigurnou moe
zakljuiti o njenom postojanju.
Na zakonodavac usvaja princip neformalnosti ugovora. Postoji niz izuzetaka: kod ugovora
o prodaji nepokretnosti, ugovora o prodaji sa obronim plaanjem, ugovora o graenju i
kod ugovora o licenci. Kod ovih ugovora se zahtjeva pismena forma. U naem pravu,
vie nego u ostalim trai se formalnost ugovora. Kod ugovora o formi potrebno je
razlikovati ugovornu i zakonsku formu. Zakonska forma predviena je zakonom i
odstupanje od nje najee povlai nitavost ugovora. Ugovornu formu odreuju
ugovorne strane. Obligacioni ugovori se najee sklapaju usmeno i bez postojanja
unaprijed propisane forme. Formalni ugovori (zakonski ili ugovorno formalni) mogu biti
jednostrano i dvostrano formalni. Zakonska forma slui prije svega jasnoi ugovora,
lakem dokazivanju i ima zatitnu funkciju.
Ako je za zakljuenje odreenog ugovra predviena zakonska forma, tad i ponuda za
zakljuenje takvog ugovora mora biti u istoj formi da bi mogla obavezivati ponudioca.
Ugovorne strane su slobodne da ugovor za koji zakon ne predvia nikakvu formu,
zakljuuju u posebnoj formi. Ako se ugovarai dogovore da e ugovor zakljuiti u posebnoj
formi (npr.pismenoj) to ne mora znaiti da e oni zaista zakljuiti ugovor. S druge strane ako
je jedna strana usmeno zakljuila ugovor za koji je potrebna pismena forma i ispunila svoj dio
obaveze, ona ne moe zahtjevati da i ova ispuni svoju obaveze, nego samo ima pravo da
zahtjeva povrat onog to je dala na ime ispunjenja. Ako je forma predviena kao bitan
uvjet zakljuenja ugovora to je onda forma ad solemnationem. Nepotivanje ove forme
dovodi do nitavosti ugovora.
Forma ad probationem slui kao dokaz da je ugovor zakljuen. Nepotivanje ove
forme ne povlai nitavost, ali se ispunjenje ugovora moe zahtjevati prinudnim putem.
Propisana forma vai i za kasnije izmjene i dopune ugovora, izuzeci su:

1. valjane su usmene dopune koje se odnose na sporedne take ako ugovarai nisu
nita odredili u formalnom ugovoru, ako to nije protivno cilju radi koga je forma
propisana

2. punovane su i kasnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakavaju

obaveze jedne ili druge strane, a forma je propisana u interesu ugovornih strana.
Formalni ugovori mogu se raskinuti neformalnim sporazumom ugovaraa, ako zakon
ne odreuje ta drugo.

Konvalidacija je naknadno osnaenje ugovora. Rimsko pravo nije poznavalo konvalidaciju

( Ono to je nevaljano na poetku, ne moe protekom vremena postati valjano ). Izuzetak je
posao maloljetnika, kojeg je on odobrio poslije sticanja punoljetstva, zabranjena daorvanja
izmeu branih drugova mogla su konvalidirati ako ih darovatelj ne bi opozvao do smrti,...
18

Pravilo je da pobojni ugovori mogu konvalidirati i to najee protekom odreenog vremena

ili naknadnim odobrenjem ovlatenog lica. Zar razliku od pobojnih, nitavi ugovori ne mogu
konvalidirati. Zabranenji ugovori mogu konvalidirati ako je zabrana bila manjeg znaaja i ako
je ugovor izvren ( l. 107. st. 2. ZOO-a). U neki sluajevima i ugovori koji nisu zakljueni u
propisanoj formi mogu konvalidirati, ali samo u sluaju kad su strane u cijelosti ili pretenom
dijelu ispunile svoje obaveze.
Konverzija je pretvaranje nitavog ugovora u drugi punovani ugovor ako u u nitavom
pravnom poslu postoje pretpostavke za drugi posao kojim e stranke ostvariti ciljeve koje su
htjele prvobitnim (nitavim) poslom. Ako nitav ugovor ispunjava uslove za valjanost nekog
drugog ugovora, tada e meu ugovorenim stranama vaiti taj drugi ugovor ( l. 106. Zoo-a).
Da bi do same konverzije dolo potrebno je da se ispune odreeni uslovi: Da je drugi vaei
ugovor u saglasnosti s ciljem koji su ugovorai imali u vidu i da bi ga strane zakljuile da su
znale za nitavog svog ugovora.
U rimskom pravu postojali su sluajevi konverzije. Tako je nevaljani otpust duga
akceptilacijom mogao biti tumaen kao neformalni sporazum o oprostu duga.
Tumaenje ugovora
U sluaju da su pojedine ugovorne odredbe sporne, tumaenjem ugovora se istrauje
zajednika volja ugovornih strana. Tumaiti se mogu samo punovano zakljueni
ugovori i to najee samo pojedine njihove odredbe. Jasne i nesporne odredbe ne
mogu biti predmet tumaenja, ve se one primjenjuju onako kako glase. Postoje razliiti
naini tumaenja ugovora, od kojih su najpoznatiji subjektivno i objektivno tumaenje.
Subjektivno tumaenje panju poklanja iskljuivo volji ugovornih strana i cilj tumaenja
je da se pronae zajednika volja ugovornih strana.Objektivno tumaenje veu panju
poklanja znaenju upotrebljenih rijei i izraza u vezi sa njihovim uobiajnim znaenjem
u pravnom prometu.
ZOO kao i veina drugih savremenih zakona usvaja mjeovito tumaenje, prema kome se
ne treba drati doslovnog znaenja upotrebljenih izraza, ve je potrebno ispuniti
zajedniku namjeru ugovornih strana i odredbu razumijeti u skladu sa naelima obligacionog
prava. Ako je ugovor zakljuen prema unaprijed odtampanom sadraju ili kada je ugovor na
drugi nain pripremljen i predloen od jedne ugovorne strane nejasne odredbe tumai
e se u korist druge strane. Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumaiti u
smislu da je manje teak za dunika, a nejasne odredbe u teretnom ugovoru u smislu u
kojem se ostvaruje pravian odnos uzajamnih davanja.
Vrste obligacionih ugovora

19

JEDNOSTRANO I DVOSTRANO OBAVEZNI UGOVORI

TERETNI I DOBROINI UGOVORI

FORMALNI I NEFORMALNI UGOVORI

KONSENZUALNI I REALNI UGOVORI

KAUZALNI I APSTRAKTNI UGOVORI

EKVIVALENTNI I ALEATORNI UGOVORI

PREDUGOVOR I GLAVNI UGOVOR

IMENOVANI I NEIMENOVANI UGOVORI

GLAVNI I SPOREDNI UGOVORI

TRAJNI I TRENUTNI UGOVORI

LINI I NELINI UGOVORI

GENERALNI I POSEBNI UGOVORI

Kod jednostrano obaveznih ugovora obaveza nastaje samo na jednoj strani - strani
dunika. Povjerilac stie samo pravo na potraivanje, bez ikakvih obaveza prema
duniku (npr. ugovor o poklonu, posudbi itd). Dvostrano obavezni ugovori su ugovori
kojima se stvaraju obaveze za obje ugovorne strane, koje se istovremeno javljaju i u
ulozi dunika i u ulozi povjerioca (npr. kupoprodaja, ugovor o djelu itd.). Kod dvostrano
obaveznih ugovora vai princip uzajamnosti obaveza to znai da jedna strana moe
ispunjenje svoje obaveze uvjetovati ispunjenjem obaveze druge strane.Kad obaveza jedne
strane postane nemogua, kod jednostrano obaveznog ugovora obligacija se gasi.
Pod teretnim ugovorom podrazumijeva se ugovor u kome jedna ugovorna strana daje
inidbu, a druga protivinidbu,a dobroini ugovor postoji u sluaju kad jedna ugovorna
strana za svoju inidbu ne dobiva protivinidbu. Primjeri teretnih ugovora su ugovor o
prodaji, o zakupu, zajmu sa kamatom, ugovor o djelu itd. Dobroini ugovori su ugovor o
poklonu, ugovor o zajmu bez kamate,ugovor o besplatnoj ostavi itd. Ova podjela je
znaajna i kod odgovornosti za fizike i pravne nedostatke stvari, koja postoji samo kod
teretnih ugovora, a ne i kod dobroinih ugovora. Lake je ponititi dobroin, nego teretan
ugovor.
Ako se za zakljuenje ugovora trai posebna forma, onda se govori o formalnim
ugovorima. Odreena forma moe biti zakonska ili ugovorna i kod takvih ugovorna forma je
bitan element ugovora, to znai da nepotivanje forme povlai nitavost ugovora. Kod
neformalnih ugovora za nastanak ugovora dovoljna saglasnost volja o bitnim
elementima ugovora. Ukoliko je jedan ugovor formalan, a prilikom zakljuenja forma
nije ispotovana, takav ugovor e biti nitav (izuzetak je spomenut ranije na slajdu, u djelu
o formi ugovora).
Konsenzualni ugovor je ugovor koji je perfektan (koji nastaje) kad ugovorne strane postignu
saglasnost o bitnim elementima ugovora, bez bilo koje odreene forme ili predaje stvari
drugoj ugovornoj strani. Dakle, ugovor je perfektan kad ponueni prihvati ponudu. Realni
ugovor nastaje kad ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim elementima ugovora i kad
20

jedna od ugovornih strana drugoj preda stvar koja je predmet ugovora. Dakle, kod realnog
ugovora potrebno je kumulativno ispunjenje dvaju pretpostavki: sporazum stranaka i predaja
stvari. Sporazum i predaja mogu, ali ne moraju biti istovremeni. Na ZOO naelno
usvaja konsenzualnu koncepciju ugovora, a predaja stvari se smatra aktom izvrenja
ugovora. Izuzeci postoje kod ugovora o poklonu i o posudbi, kao i kod davanja kapare, kada
se ugovor smatra zakljuenim onda kad je data kapara.
Kauzalni ugovor je onaj ugovor kod kojeg je osnov obavezivanja (causa obligandi) istaknut
kao bitan element ugovora. Apstraktni ugovor je onaj kod kojeg osnov obavezivanja nije
vidljiv iz samog ugovora, dakle ne moe se vidjeti cilj zbog kojeg se stranke obavezuju. Npr.
ako se jedna osoba pismeno obavee da e drugoj isplatiti 100KM u roku od 2 mjeseca, radi
se o apstraktnom ugovoru, jer se iz samog ugovora ne vidi da li obaveza potie iz ugovora o
zajmu, prodaji i sl. U pravnom prometu preovlauju kauzalni ugovori, kao to su ugovor
o prodaji, o zakupu, o zajmu, o djelu itd). Najei primjeri apstraktnog ugovora su
mjenica i ek.
Ekvivalentni ugovori su ugovori kod koji ugovorne strane u trenutku zakljuenja ugovora u
cjelosti znaju svoja prava i obaveze. Kod aleatornih ugovora ugovorne strane u
trenutku zakljuenja ugovora ne znaju u potpunosti svoja prava i obaveze. Obim prava
i obaveza kod aleatornih ugovora esto zavisi od nekog budueg neizvjesnog dogaaja,
a obaveza jedne strane ne predstavlja ekvivalent obvezi druge strane. Aleatorni ugovori su
ugovori o opkladi, o igri, o kupovini nade (proljetna kupovina cjelokupnog roda ljive u
nekom vonjaku, mada se rod oekuje u jesen. Aleatorni ugovori se ne mogu pobijati
zbog prekomjernog oteenja niti kao zelenaki. Iz ekvivalentnih ugovora nastaju
utuive,a iz aleatornih u pravilu prirodne obligacije.
Predugovor je saglasna izjava volja o preuzimanju obaveze da se zakljui glavni ugovor.
Njime se dakle dvije strane meusobno obavezuju da e zakljuiti drugi, glavni ugovor.
Predugovor obavezuje samo ako su njime odreeni bitni elementi glavnog ugovora. Glavni
ugovor je ugovor koji su se stranke glavnim ugovorom obavezale zakljuiti. On nema
retroaktivno dejstvo, ve proizvodi pravni uinak od trenutka njegovog zakljuenja. U
principu predugovor moe predhoditi zakljuenju i konsenzualnog i realnog ugovora.
Predugovor je u naelu neformalan, a ako je za glavni ugovor propisana forma, onda i
predugovor mora biti zakljuen u toj formi. ZOO ne predvia rok kao bitan element u
kome su predugovorne stranke obavezane zakljuiti glavni ugovor. Zakonom je odreeno da
se zakljuenje glavnog ugovora moe zahtjevati u roku od 6 mjeseci od isteka roka
predvienog za njegovo zakljuenje. Ukoliko taj rok nije odreen, onda u roku od 6
mjeseci od dana kada je prema prirodi posla i okolnostima glavni ugovor trebao biti
zakljuen.
Imenovani ugovori su oni koji su zbog svog znaaja i este primjene dobili svoj
naziv i kao takvi regulisani zakonom, npr.ugovor o prodaji, zakupu, o poklonu itd. Bitni i
prirodni elementi imenovanih ugovora propisani su zakonom. Izostanak bitnih elemenata
povlai nitavost ugovora, a prirodni elementi se primjenjuju ukoliko ugovorne strane nisu
ugovorom odredile drugaije.
21

Neimenovani ugovori su oni koji u zakonu nisu oznaeni posebnim nazivom, niti su posebno
regulisani. Oni svojim sadrajem ipak moraju odgovarati opim propisima o obligacionim
ugovorima. Znaaj ove podjele je prvenstveno u tome to za razliku od neimenovanog,
ugovarai ne moraju detaljno regulisati sva pitanja iz imenovanog ugovora.
Glavni ugovor je ugovor kojim se potpuno samostalno zasniva i regulie obligacioni odnos
izmeu ugovornih strana (npr. ugovor o zakupu, djelu, poklonu itd). Zovu se jo i
osnovni ili samostalni ugovori.
Sporedni (akcesorni) ugovori se dodaju glavnom ugovoru i dijele sudbinu glavnog
ugovora. Oni najee slue kao sredstvo pojaanja ili osiguranja glavnog ugovora.
Sporedni ugovori su npr. ugovor o zalogu, jamstvu itd.
Trajni su ugovori ije ispunjenje traje due vrijeme, bilo kontinuirano ili periodino
(npr. ugovor o zakupu, o doivotnom izdravanju, osiguranju itd). Kod trenutnih
ugovora obaveza se izvrava odjednom (npr. kupovina hrane u prodavnici).Znaaj ove
podjele ogleda se u sluaju raskida ugovora. Kod trajnih ugovora kod kojih nije
odreen rok trajanja ugovorni odnos se okonava jednostranom izjavom volje(otkazom).
Raskidanje i izmjena ugovora zbog promjenjenih okolnosti mogua je samo kod trajnih,
a ne i kod trenutnih ugovora. Samo kod trajnih ugovora mogue je preutno
produenje ugovora.
Lini ugovori su oni koji su zakljueni s obzirom na svojstvo tano odreenog lica
(ugovori intuitu personae). Tu spadaju ugovor o djelu, ugovor o punomostvu, o ortakluku, o
poklonu itd.
Kod nelinih ugovora, teite je na izvrenju odreene obaveze, a ne na linosti. Takvu
obavezu moe izvriti bilo koje lice, a ne samo dunik. Nelini ugovori su ei. Znaaj
podjele je u tome to se prava i obaveze iz linih ugovora ne mogu, a iz nelinih mogu
prenositi odnosno ustupati. Lini ugovori se mogu ponititi zbog zablude o linosti (error in
persona), a i prestaju u sluaju smrti jedne ugovorne strane.
Generalni ugovori se uglavnom zakljuuju na dui vremenski period, gdje se utvruju samo
opi elementi ugovora i uslovi izvrenja. Najee se sklapaju prilikom izgradnje velikih
investicionih objekata (tvornica, puteva i sl). Poseban ugovor se zakljuuje u okviru
generalnog ugovora i njime se konkretiziraju pitanja znaajna za izvrenje generalnog
ugovora. Poseban ugovor mora biti u okvirima koji su predvieni generalnim
ugovorom, jer bi se u suprotnom radilo o sporazumnoj promjeni generalnog ugovora
Pojam i historijski razvoj zastupanja
Pojedine osobe nisu uvijek u mogunosti da sami poduzimaju pravne radnje, te su prisiljene
posluiti se treim licem radi ostvarenja ili zatite svojih interesa. Gospodar posla moe
ovlstiti jedno ili vie lica da u njegovo ime poduzimaju odreene poslove sa treim licima, i to
tako da uinak takvog pravnog posla proizvodi prava i obaveze za gospodara posla. Gospodar
posla se naziva zastupani, a lice koje u njegovo ime poduzima pravne radnje i zakljuuje
poslove zove se zastupnik. Zastupanje je vrenje pravnog posla za drugog. Kad jedno lice
22

sklapa pravni posao u ime i za raun zastupanog, tad se radi o neposrednom zastupanju, a ako
lice sklapa pravi posao u svoje ime, ali za raun zastupanog, onda se radi o posrednom
zastupanju.
Rimsko pravo nije poznavalo institut neposrednog zastupanja, tj. nije poznavalo samostalno
sklapanje pravnih poslova putem zastupnika to bi pravne posljedice zakljuenog posla ile u
korist ili na teret gospodara posla. Trea lica su im mogla sluiti samo kao glasnici (nuntius).
Tek kasnije je pretor dopustio u sluaju zakljuenja pravnog posla izmeu potinjenih (alieni
iuris - djeca, robovi) i drugog suugovoraa pored osnovne tube protiv sina i dodatne
(actiones adiecticiae qualitatis ) protiv imaoca vlasti. ZA razliku od neposredno, posredno
zastupanje je bilo zastupljeno i u rimskom pravu u vidu ovlatenja tutora, koji upravlja
tienikovom imovinom, da moe sklapati poslove u svoje ime, a za raun tienika. Kad je u
pitanju biva Jugoslavija, zastupanje je regulisano putem tri zakonika ( Austrijskom
graanskom zakoiku, Srpskom graanskom zakoniku i Opem imovinskom zakoniku za Crnu
Goru. Donoenjem ZOO a institut zastupanja se javlja kao opi institit graanskog prava
Vrste zastupanja
Ugovorno zastupanje nastaje na temelju ugovora zakljuenog izmeu zastupnika i
zastupanog (ugovor o punomostvu). Zakonsko ili vanugovorno zastupanje nastaje neovisno
o volji zastupanog. U zakonsko zastupanje u irem smislu ubrojili bi zastupanje na osnovu
opeg akta, statuta, akta nadlenog organa kao i sudsko zastupanje. Svrha zakonskog
zastupanja je najee zatita interesa zastupanog (npr. zatita interesa maloljetnika). Kod
zakonskog,isto kao i kod ugovornog nastaje odnos izmeu zastupnika i zastupanog.
Kad je u pitanju samokontahiranje u zakonskom ili ugovornom zastupanju, tj. zakljuenje
posla sa samim sobom, smatra se da je ono dozvoljeno samo u onim sluajevima kad se radi o
poslu u kojem je iskljuen sukob interesa izmeu zastupnika i zastupanog.
Kod neposrednog zastupanja zastupnik oituje svoju volju, ali u ime i za raun
zastupanog. Takvo zastupanje se naziva i pravno ili neposredno zastupanje. Uinak
pravnog posla se odnosi neposredno na gospodara posla, a bez ikakvog je utjecaja na prava i
obaveze zastupnika.
Posredno zastupanje je takvo zastupanje kad zastupnik sklapa pravni posao u svoje
ime, ali za raun zastupanog. Takvo zastupanje naziva se i indirektno zastupanje. Zastupnik u
svoje ime sa drugim licem sklapa pravni posao i prava i obaveze iz tog posla padaju na njega i
na to drugo lice. Izmeu zastupanog i tog drugog lica ne nastaje nikakav pravni odnos. Prava i
obaveze iz tog posla prelaze na zastupanog tek na temelju jednog drugog, internog odnosa
izmeu posrednog zastupnika i gospodara posla. Primjer posrednog zastupanja je ugovor o
komisionu (Obavezuje se komisionar da za naknadu obavi u svoje ime i za raun komitenta
jedan ili vie poslova koje mu komitent povjeri).

Uinak zastupanja
23

Da bi zastupanje bilo valjano potrebno je da zastupnik ima ovlatenje za zastupanje.

Zastupnik izjavljuje svoju volju drugoj strani, ali je on obavezan da djelu je u
granicama ovlatenja koje je dobio od gospodara posla. Ako druga strana nije znala niti
je iz okolnosti sluaja mogla znati da zastupnik ugovor zakljuuje za zastupanog tada
se smatra da je ugovor zakljuen izmeu zastupnika i druge strane. Poto pravni posao
preduzima zastupnik, postavlja se pitanje koje lice moe biti zastupnikom, a koje ne moe.
Prema jednima zastupnik moe biti potpuno poslovno sposobno lice. Prema drugima to moe
biti i ogranieno poslovno sposobno lice, jer takvo lice zastupa interese gospodara posla,
a ne line interese. ZOO navodi da ogranieno poslovno sposobno lice moe biti
punomonik, tj. moe sklapati samo one ugovore koji su mu zakonom dozvoljeni. Ako
zastupanje vri ogranieno poslovno sposobno lice moe biti oteen samo gospodar
posla, a ne punomonik.
Ogranieno poslovno sposobno lice mora biti sposobno za rasuivanje. Rasuivanje je
sposobnost fizikog lica da shvati zbivanja oko sebe, te da svojim voljnim aktima
donosi od luke koje se smatraju pravilnim.Kod linosti zastupanog trebamo razlikovati da li
se radi o zakonskom ili ugovornom zastupanju. U zakonskom zastupanju zastupani ne mora
imati poslovnu sposobnost. Nasuprot tome u ugovornom zastupanju zastupani moe dati
ovlatenje drugom licu da ga zastupa za one poslove koje bi on sam mogao poduzeti.
Potpuno poslovno sposobno lice moe dati ovlatenje za zastupanje u svim pravnim
poslovima izuzev za one poslove gdje zakon trai lini angaman odreenog lica (testament
nije mogue sastaviti putem punomonika, niti je brak mogue sklopiti bez linog pristanka
branih drugova).
Zloupotreba ovlatenja
PREKORAENJE GRANICA OVLATENJA
Ako zastupnik posjeduje ovlatenje za zakljuenje odreenog posla, ali ga prekorai, takav
pravni posao obavezuje zastupanog samo ako ga on naknadno odobri ( l. 87. st. 1. ZOO-a).
Za odobrenje posla od strane zastupanog vae opa pravila o odobrenju. To znai da do
momenta odobrenja pravni posao visi i njegovo postojanje i njegov uinak ovisi upravo o
tom odobrenju. Ako zastupani odobri zastupnikovo prekoraenje, tada se smatra da je posao
valjan od njegovo zakljuenja. Ukoliko zastupani uti i ne izraava se u vezi sa zastupnikovim
prekoraenjem ovlatenja smatra se da zastupani nije dao svoje odobrenje. utnja zastupanog
ima isti pravni uinak kao i njegovo odbijanje odobrenja. Ako zaista zastupani odbije
odobrenje ili se o tome ne izjasni, drugoj savjesnoj strani pripada naknada tete. ZA naknadu
tete zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni.

ZAKLJUENJE UGOVORA OD STRANE NEOVLATENOG LICA

Moe se dogoditi da jedno lice zakljui ugovor lano se predstavljajui da ima ovlatenje, a
zapravo ga uopte nema. Ovakav zastupnik se naziva lani zastupnik ili falsus procurator.
Ugovor koji zakljui lani zastupnik obavezuje zastupanog sao ako ga on naknadno odobri
(l. 88. st. 1. ZOO-a). Kad se jedno lice predstavlja da radi u tue ime i za tui raun, a u
stvarnosti radi bez ovlatenja za zastupanje, tada je on povrijedio pravnu sveru dva lica. Prvo
24

je povrijedio pravnu sferu zastupanog , jer drugim saoptava da on radi u ime i za raun
zastupanoh, to u stvarnosti nije sluaj i drugo, povrijedio je pravnu sferu druge savjesne
ugovorne strane, jer joj je stvorio u valjanost posla koji ona poduzima sa zastupnikom, a u
ime i za raun zastupanog.
ZAKLJUENJE UGOVORA OD STRANE NEOVLATENOG LICA - POSLJEDICE
POSLJEDICE ZA ZASTUPANOG I DRUGU UGOVORNU STRANU
Ugovor koji zakljui zastupnik nema neposredan uinak za i protiv zastupanog ako
zastupnik posluje bez ovlatenja. Dogodi li se da neko kao zastupnik jednog lica
zakljui ugovor za to lice, zastupani moe taj posao odobriti, pa se smatra da je
zastupnik od poetka imao valjano ovlatenje. Hoe li dati ili uskratiti ovlatenje zavisi
samo od zastupanog. Zastupani moe biti pasivan i i ne izjanjavati se kad primjeti da je
tree lice postupalo kao zastupnik bez ovlatenja i u tom sluaju se smatra da je
uskraeno odobrenje. Odobrenje je jednostrana izjava koja moe biti upuena
zastupniku, ali i drugom licu s kojim je zastupnik poslovao. Odobrenje je neformalno i
moe se dati i preutnim putem, neopozivo je i ima retroaktivno dejstvo. Vrijeme u
kome ugovor "lebdi" nije zakonom odreeno. To vrijeme mogu odrediti ugovorne strane
tako da e ugovor biti sklopljen pod uvjetom da zastupani da odobrenje.

POSLJEDICE ZA ZASTUPNIKA

Ne odobri li zastupani ugovor koji je zakljuilo neovlateno lice, takav ugovor nije
djelotvoran prema zastupanom. Prema ZOO druga strana ima pravo zahtjevati naknadu
tete od lanog zastupnika, ali ne moe od njega traiti ispunjenje obaveza iz zakljuenog
ugovora. To znai da za vrijeme "lebdeeg stanja" druga strana ne moe isticati svoja
prava prema lanom zastupniku. Prema naem pravu druga strana moe od zastupnika
zahtjevati samo naknadu tete, ali ne moe traiti ispunjenje ugovorne obaveze. Kad se
govori o odgovornosti zastupnika potrebno je napomenuti da on odgovara samo za
nedostatke koji su proizali u vezi sa ovlatenjem, a ne i za druge manjkavosti posla.
Ako je iz nekih drugih razloga ugovor nitav, tada ga druga strana ne moe prisiliti na
izvrenje niti na naknadu tete.Na ZOO je zloupotrebu ovlatenja podijelio na
prekoraenje granica ovlatenja i sklapanje ugovora bez ovlatenja. U ZOO je odreeno da
u sluaju prekoraenja ovlatenja, drugoj savjesnoj strani solidarno za naknadu tete
odgovaraju zastupani i zastupnik. Za sluaj zakljuenja ugovora bez ovlatenja propisano je
da savjesnoj strani, za naknadu tete odgovara samo zastupnik bez ovlatenja.
Ugovorno zastupanje Punomo
Punomo je ovlatenje za zastupanje to ga zastupani pravnim poslom daje zastupniku.
Lice koje daje ovlatenje naziva se vlastodavac, a lice koje dobiva ovlatenje i zastupa
vlastodavca zove se punomonik. Ovlatenje za zastupanje zove se punomo. Punomo
se moe dati jednostranim pravnim poslom ili ugovorom. Kod jednostranog pravnog
posla punomonik je ovlaten da za vlastodavca preduzima odreene pravne poslove.
Jednostrana izjava moe biti upuena ili punomoniku ili drugoj strani. Kad se izjava
25

upuuje punomoniku radi se o internoj punomoi, tj. odnosu izmeu vlastodavaca i

punomonika. Kad se punomo dodijeljuje ugovorom tada imamo ugovor o
punomostvu zakljuen izmeu vlastodavca i punomonika.
Za razliku od zakonskog zastupanja gdje zastupnik svoju mo crpi iz zakona, kod ugovornog
zastupanja, zastupnik (punomonik) zastupniku mo dobija na temelju pravnog posla. Nema
razlike da li se punomo daje jednostranim pravnim poslom ili ugovorom. Naime,
svako zastupanje koje se zasniva na volji vlastodavca svodi se na ugovor. Kod
jednostranog pravnog posla prvo nastaje ovlatenje za zastupanje, a prihvatanjem tog
ovlatenja ili izvrenjem posla, nastaje i ugovorni odnos izmeu vlastodavca i
punomonika. Kod davanja ovlatenja ugovorom od samog poetka postoji ovlatenje za
zastupanje i obavezu izvrenja posla. Ugovor o punomostvu je neformalan ugovor. Za
zakljuenje ugovora za koji se trai fomra i punomo mora biti data u formi za taj ugovor.

VRSTE PUNOMOI

Kod ugovornog zastupanja mogu postojati razliite vrste punomoi. Prema

Zakonu o obligacionim odnosima, punomo moe biti:

Opa ili generalna punomo punomonik moe poduzimati samo one poslove koji ulaze u
redovno poslovanje.
Generika punomo punomonik moe poduzimati odreene vrste poslova koji izlaze iz
redovnog okvira poslovanja.
Posebna ili specijalna punomo daje se za tano odreeni posao, a od iznimnog znaaja za
vlastodavca (Na osnovu ove punomoi, punomonik moe sklopiti ugovor o jemstvu, o
poravnanju, o izabranom sudu,...).
Prema drugim kriterijim punomostvo se moe podijeliti u vremenskom pogledu, na punomo
u odnosu na linost i na pojedinanu i skupnu punomo.

PRESTANAK PUNOMOI

Punomo moe prestati iz razliitih razloga. Prije svega, punomo prestaje zavravanjem svih
poslova zbog koji je punomo i data. Ako je punomo data sa krajnjim terminom ili raskidnim
uslovom, ona se gasi nastupanjem tog termina ili nastupanjem tog uslova.Punomo takoer
moe prestati jednostranim opozivom od strane vlastodavca ili otkazom od strane
punomonika. U konanici punomo prestaje smru punomonika, jer se radi o ugovoru
intuitu personae. Ako umre vlastodavac, punomo takoer prestaje, osim ako se zapoeti
posao ne moe prekinuti za pravne sljednike ili ako punomo vai i u sluaju smrti
vlastodavca. Punomo prestaje i gubitkom pune poslove sposobnosti vlastodavc aili
punomonika.
Posebna dejstva dvostranih ugovora
PROMIJENJENE OKOLNOSTI tek u XV i XVI vijeku , pod uticajem kole glosatora,
javlja se uenje poznato kao klauzula rebus sic stantibus. Ovom klauzulom je bilo odreeno
26

da se obaveze preuzete ugovoromo moraju izvravai onako kako je ugovoreno, i to tako dugo
dok postoje uslovi koji su bili u vrijeme zakljuenja ugovora. U naem pravu promijenjena
okolnost prvi put se uvaava u Optim uzansama za promet robom (Ove uzanse donesene su
1954. godine i primjenjivale su se na ugovore zakljuene izmeu privrednih organizacija.
ZOO-om je takoer regulisano pitanje promijenjenih okolnosti i to u l. 133-136.
Poveanje kamatne stope sa 1-2 % ne bi predstavljalo promijenjene okolnosti , no poveanje
cijena na tritu za 20 % je ve okolnost o kojoj bi sud trebao da vodi rauna. Na
promijenjene okolnosti se ne moe pozvati strana koja je te okolnosti morala uzeti u obzir
prilikom zakljuenja ugovora. Strana koja se poziva na promijenjene okolnosti mora traiti
raskid ugovora od nadlenog suda, a ako sud donese odluku o raskidu ugovora, tada e na
zahtjev nevine strane obavezati drugu stranu (tuioca) da naknadi pravian dio tete.
PREKOMJERNO OTEENJE (laesio enormis) ZOO predvia da jedna strana za svoju
inidbu dobije odgovarajuu protuinidbu (naelo jednake vrijednosti davanja, l. 15).
Prekomjerno oteenje postoji ako izmeu obaveza ugovorenih strana koje proizilaze iz
dvostranih ugovora u vrijeme zakljuenja tih ugovora postojao oigledan nesrazmjer.
Oteena strana u tom sluaju moe traiti ponitenje ugovora, ali samo ako nije znala ili nije
morala da zna pravu vrijednost. Prekomjerno oteenje nije mogue kod dobroinih ugovora,
igara na sreu, javne prodaje ili kada ja za stvar plaena via cijena zbog posebne naklonosti
prema toj stvari.
Prava oteene strane ima pravo da trai da se ugovor poniti zbog prekomjernog oteenja.
Taj zahtjev je mogu putem posebne tube ili isticanjem prigovora na zahtjev za uspunjenje
obaveze. Stranka u roku godinu dana moe istai zahtjev za ponitenje ugovora, raunajui od
dana zakljuenja ugovora.
ZELENAKI UGOVOR je takav ugovor kojim jedno lice koristei se stanjem nude ili
tekim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenou ili
zavisnou, ugovori za sebe ili za nekog treeg korist koja je u oiglednom nesrazmjeru da
onim to je dao, uinio ili se obavezao da e dati ili uiniti drugoj strani .
Pretpostavke da bi ugovor bio zelenaki:
-Izmeu inidbe i protivinidbe mora postojati oigledan nesrazmjer i to u vrijeme
zakljuenja ugovora i jedna je strana iskoristila odreeno stanje nude druge ugovorene
strane.
Oteena strana moe traiti da se njena obaveza smanji na pravian iznos. Ovaj zahtjev
stranka moe podnijetu sudu u roku od pet godina raunajui od dana zakljuenja ugovora
(teret dokazivanja je na oteenoj strani).

Sredstva obezbjeenja ugovora

27

Da bi se izbjegli problemi vezani za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovornih obaveza

esto se ugovaraju posebna sredstva kojima se obezbjeuje pravilno ispunjenje ugovora.
Sredstva obezbjeenja imaju jedinstvenu funkciju, jer jaaju prije svega povjerioev poloaj u
obligacionom odnosu.

STVARNA SREDSTVA OBEZBJEENJA UGOVORA

LINA SREDSTVA OBEZBJEENJA UGOVORA

Kod stvarnih sredstava obezbjeenja ugovora povjerilac stie pravo na stvari dunika ili
nekog treeg. Ukoliko dunik ne izvri svoju obavezu, povjerilac se moe namiriti iz tih
stvari. Stvarna sredstva obezbjeenja ugovora su: kapara, kaucija, avans, zaloga i hipoteka.
Stvarna sredstva obezbjeenja ugovora
Kapara(arrha) je odreeni iznos novca ili drugih zamjenjivih stvari koje jedna ugovorna
strana daje drugoj ugovornoj strani kao znak da je ugovor zakljuen i u cilju
obezbjeenja izvrenja ugovora.Kapara je akcesoran ugovor koji se moe zakljuiti
istovremeno sa glavnim ugovorom ili nakon zakljuenja glavnog ugovora. Kapara je realan
ugovor, jer nije dovoljno da se ugovarai usaglase oko bitnih elemenata, potrebno je da
predmet ugovora bude predat drugoj ugovorenoj strani (ZOO je odstupio od naela
konsenzualizma).
Kapara ima najmanje dvije, a uslovno moe imati i tri svrhe:

1. Kapara je znak da je ugovor zakljuen. Glavni ugovor nastaje i bez kapare,ali ako
se dokae da je data kapara, time je dokazano da je zakljuen i ugovor.

2. Kapara slui kao obezbjeenje ispunjenja ugovora i njena svrha je da

podstakne dunika na ispunjenje obaveze. Po pravilu kaparu daje jedan od
ugovaraa, a nema smetnje da je daju obojica.

3. Kad je kaparu dao ugovara koji je nakon toga ispunio svoju obavezu, tada se
kapara uraunava u izvrenje ukoliko je istovrsna sa predmetom ugovora. Dakle,
u ovom sluaju kapara predstavlja djelimino ispunjenje obaveze.

Ako je ugovor djelimino ispunjen, savjesna strna ne moe zadrati kaparu ve moe traiti
potpuno ispunjenje ugovora i naknadu tete pretrpljene zbog neurednog ispunjenja ili traiti
naknadu tete zbog nepotpunog ispunjenja obaveze. Ako se ugovor ne moe izvriti, a za
neizvrenje nije odgovorna ni jedna strana, kapara se mora vratiti, ako su za neizvrenje
ugovora odgovorne obje strane, kapara se takoer vraa, ako je za neizvrenje ugovora
odgovorna strana koja je dala kaparu,druga strana moe zadrati kaparu ili traiti ispunjenje
ugovora (ako je ono jo mogue) i naknadu tete zbog zakanjenja ispunjenja. Ako je za
neizvrenje odgovorna strana koja je primila kaparu, druga(nevina)strana moe traiti
izvrenje ugovora (ako je jo mogue) i naknadu tete zbog kanjenja, odustati od ugovra i
traiti naknadu tete ili moe traiti dvostruki iznos kapare.

28

Kaucija (vadium) je odreeni iznos novca koji dunik daje prilikom zakljuenja
ugovora. Kaucija se daje u svrhu zakljuenja i obezbjeenja izvrenja obaveza iz ugovora.
Ugovor o kauciji je akcesoran i realan. Ako dunik ispuni obaveze iz glavnog ugovora,
kaucija se po pravilu uraunava u izvrenje obaveze, ali se moe i vratiti. U sluaju
neizvrenja ugovora dunik gubi kauciju i to bez obzira na njegovu krivicu. Kaucija se
najee daje kod ugovora koji se zakljuuju putem aukcije ili za primljenu ambalau kod
ugovora o prodaji. Samo obeanje kaucije ne predstavlja zakljuenje ugovora.

SLINOSTI I RAZLIKE IZMEU KAPARE I KAUCIJE:

Oba ugovora slue obezbjeenju ispunjenja ugovorne obaveze, oba su realna i akcesorna i
dijele sudbinu glavnog ugovora.
Kaucija kod neizvrenja ugovors uvijek propada bez obzira na razlog neizvrenja, a kapara
samo u sluaju ako je dunik odgovoran za neizvrenje. Kod kapare povjerilac (nevini
ugovara) ima mogunost izbora, a kod kaucije nema. Kaucija obezbjeuje samo
primaoca kaucije, a kapara obje ugovorne strane.Visina kapare se pod odreenim uslovima
moe smanjiti , a kaucija ne moe.
Zaloga je u ZOO regulisana u 28. glavi i to kao zalono pravo na pokretnim stvarima, kao i
zalaganje potraivanja i drugih prava. Kao i kod ostalih stvarnih sredstava obezbjeenja
ugovora i kod zaloge povjerilac dobija dunikovu stvar iz koje se moe namiriti, ako dunik
na vrijeme ne ispuni svoju obavezu.
Runa zaloga je zalono pravo na pokretnoj stvari i najee se zasniva ugovorom. U rijetkim
sluajevima zaloga moe nastati na osnovu zakona ili sudske odluke.Ugovor je pravni osnov
(titulus), a nain sticanja je predaja stvari. Tek kad povjeriocu stvar bude predata, tad on stie
zalono pravo na njoj. Zalono pravo moe postojati smao ako postoji glavno potraivanje, jer
je ono conditio sine qua non (uslov bez koga je neto nemogue) za nastanak, promjenu i
prestanak zalonog prava.
Objekt zalonog prava moe biti svaka stvar u prometu kojoj se moe odrediti
vrijednost. Zaloiti se moe i suvlasniki (alikvotni) dio kao i tua stvar.Stvar koja se
zalae po pravilu mora biti odreena, ali se pod odreenim uslovimaa moe zaloiti i
generika stvar. Zalog se moe dati za buduu, kao i za uvjetnu obavezu. Osim stvari
zaloiti se mogu i potraivanja kao i neka druga prava.
Subjekti zalonog prava su zalogoprimac (zaloni povjerilac) i zalogodavac (zaloni
dunik). Zaloni dunik je najee i dunik glavnog ugovora,mada to moe biti i tree lice.
Primarna obaveza zalogodavca je predaja zaloene stvari bez materijalnih ili pravnih
nedostataka.U suprotnom, zaloni povjerilac ima pravo traiti drugu odgovarajuu
zalogu.Zaloni povjerilac je zaloenu stvar duan uvati sa panjom dobrog domaina
(fizika lica) odnosno dobrog privrednika (pravna lica).To znai da zaloenoj stvari mora
pokloniti veu panju nego to bi poklonio svojim stvarima. Osnovno pravo zalonog
povjerioca je da se namiri iz zaloene stvari ako njegovo potraivanje ne bude ispunjeno
o dospjelosti.
29

LINA SREDSTVA OBEZBJEENJA UGOVORA

Kod lini sredstava obezbjeenja ugovora dunik ne predaje povjeriocu nikakvu stvar u
posjed, nego se obavezuje da e dati povjeriocu odreenu stvar, ukoliko ne ispuni svoju
obavezu. Ostvarenje prava iz linih sredstava obezbjeenja ugovora vri se po pravilima
obligacionog prava. U lina srestva obezbjeenja ugovora spadaju: ugovorna kazna, jemstvo,
odustanica
Ugovornom kaznom dunik se obavezuje da e povjeriocu isplatiti odreeni novani
iznos ili mu pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni ili zakasni sa
ispunjenjem svoje ugovorne obaveze. Visina i nain odreivanja ugovorne kazne su
preputeni ugovaraima. Najee se ugovora istovremeno sa ugovorom o glavnoj
obavezi, kao taka glavnog ugovora. Meutim, ugovorna kazna se moe regulirati i glavnim
ugovorom, s tim to on mora biti u istoj formi kao i glavni ugovor. Ugovorna kazna je
uglavnom akcesorne prirode. Uglavnom se odreuje i plaa u novcu, ali moe se
ugovoriti i u drugim stvarima. Izuzetak je kod novanih obaveza, gdje se obezbjeenje
postie plaanjem zateznih kamata. Ako je kojim sluajem nitav glavni ugovor, onda su
nitave i odredbe o ugovornoj kazni.
Ugovorna kazna se moe ugovoriti za sluaj neispunjenja ili za sluaj zakanjenja
ispunjenja obaveze. Ukoliko je ugovorena za sluaj neispunjenja obaveze, povjerilac
moe alternativno zahtjevati ispunjenje ugovorne obaveze ili isplatu ugovorne kazne.
Jednom izvreni izbor izmeu zahtjeva za ispunjenjem obaveze i isplate kazne je konaan, a
pravo izbora ima povjerilac.Kad je ugovorna kazna ugovorena za sluaj zakanjenja
ispunjenja obaveze, povjerilac kumulativno moe zahtijevati isplatu ugovorne kazne i
ispunjenje obaveze.Ta kazna naziva se kumulativnom ugovornom kaznom.
Visina ugovorne kazne u principu nije limitirana.Meutim ako ugovorna kazna prelazi
"razumnu mjeru",dunik moe od suda zahtijevati njeno smanjenje. Sud e ocjeniti visinu
ugovorne kazne s obzirom na vrijednost i znaenje predmeta obaveze.U svakom sluaju,
sud ne bi mogao smanjiti ugovornu kaznu ispod visine pretrpljene tete.
Jemstvo je ugovor zakljuen izmeu povjerioca i jemca, kojim se jemac obavezuje da
e ispuniti punovanu i dospjelu obavezu dunika ako dunik to ne uini. Jemac
povjeriocu odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Ugovor o jemstvu se moe
zakljuiti i protiv volje glavnog dunika, koji ovdje nije ugovorna strana. Ugovor je
jednostrano obavezan i dobroin, jer se njime obavezuje samo jemac i on za svoju
obavezu od povjerioca ne dobiva nikakvu protivuslugu. Jemstvo moe nastati i na
osnovu zakona,a najpoznatiji takav primjer je jemstvo drave za tedne uloge graana u
bankama.ZOO trai da ugovor o jemstvu bude sainjen u pismenoj formi. Ako nije
zakljuen u pismenoj formi onda je nitav, ova forma slui za zatitu dunika od prebrzog i
lakomislenog obvezivanja. Kod jemstva glavni dunik i jemac nisu dunici istog ranga.
Glavni dunik odgovara na prvom mjestu, a jemac supsidijarno.
Uz supsidijarnost ,druga najvanija osobina jemstva je akcesornost, tj. postojanje obaveze
jemca zavisi od obaveze glavnog dunika. Od naela akcesornosti postoji izuzetak, a to
30

je sluaj kad se jemac obavezao povjeriocu za neko poslovno nesposobno lice. Ako jemac
umjesto glavnog dunika ispuni obavezu prema povjeriocu, to potraivanje sa svim
sporednim pravima i jemstvima prelazi na jemca. Ovde se radi o zakonskoj personalnoj
suborgaciji, jer na jemca potraivanje prelazi ipso iure, bez ikakvog dodatnog akta od
strane povjerioca ili glavnog dunika.
Solidarno jemstvo postoji kada se jemac zajedno sa dunikom obavezao povjeriocu , i to kao
jemac platac.
Podjemstvo je vrsta jemstva gdje se tree lice obavezuje povjeriocu da e mu ono izmiriti
obavezu ukoliko to ne uradi jemac.
Sajemstvo postoji kad vie jemaca se obaveu da e odgovarati za ispunjenje glavne obaveze.
Ta lica nazivaju se sajemci i odgovaraju solidarno za obavezu glavnog dunika.
Jemstvo za naknadu tete postoji onda kada se jedno lice obavee jemcu da e mu
nadoknaditi eventualnu tetu koju bi on (jemac) pretrpio zbog toga to je kao jemac platio
glavni dug.
Odustanica je pravo jedne ili obje ugovorne strane da plaanjem odreenog iznosa
novca odustanu od glavnog ugovora. Najee se odreuje posebnom klauzulom u glavnom
ugovoru i to kao pravo jedne strane, ali moe biti ugovorena i kao pravo obje strane.
Ako rok za odustanak nije odreen, ovlatena strana moe odustati od ugovora dok ne
protekne rok odreen za ispunjenje njene obaveze. Odustanica moe biti ugovorena zajedno
sa kaparom. U tom sluaju kapara se javlja kao odustanica. Ako odustane strana koja je
dala kaparu, tada ona gubi kaparu. Ako odustane strana koja je primila kaparu, ona
mora vratiti kaparu u dvostrukom iznosu.

31

RAZLIKE IZMEU ODUSTANICE I KAPARE

1. Odustanica se samo obeava i obino se ne daje, a kapara se predaje drugoj

ugovornoj strani

2. Odustanicom se zasniva pravo odustanka od ugovora, a davanje kapare je

znak da je ugovor zakljuen

3. Pravo na odustanicu ima ona ugovorna strana u iju korist je ona

ustanovljena, dok pravo na kaparu ima samo nevina strana (tj. ona koja nije
odgovorna za neizvrenje ugovora)

RAZLIKE IZMEU ODUSTANICE I UGOVORNE KAZNE:

1. Odustanicom ovlatena strana plaa odreeni iznos novca i nije obavezna

drugoj strani nadoknaditi tetu. Kod ugovorne kazne povjerilac moe traiti i
naknadu tete i ugovornu kaznu ako je kazna manja od prouzrokovane tete.

2. Odustanica se po pravilu ne moe smanjiti, a ugovorna kazna moe.

3. Plaanjem odustanice raskida se ugovor, a ugovorna kazna se moe kumulirati

sa ispunjenjem ugovora.

PRAVO ZADRAVANJA
Pravo zadravanja (ius retentionis) je pravo povjerioca da nakon dospjelosti potraivanja
zadri dunikovu stvar, koja je u njegovom posjedu sve dok mu ne bude isplaeno to
potraivanje.
PRETPOSTAVKE PRAVA ZADRAVANJA:
1. povjerioevo potraivanje mora biti dospjelo. Izuzetak postoji u sluaju ako ako je dunik
postao nesposoban za plaanje. Tada povjerilac ne mora ekati dospjelost potraivanja da bi
se posluio pravom zadravanja
2. pravo zadravanja moe se vriti na pokretnoj ili nepokretnoj stvari koja mora imati
odreenu prometnu vrijednost
3. stvar mora biti u posjedu povjerioca
FUNKCIJE PRAVA ZADRAVANJA:
1. slui kao sredstvo prinude koje osigurava uredno ispunjenje obaveze od strane dunika.
2. slui kao sredstvo namirenja potraivanja iz zadrane stvari.
Od prava zadravanja postoje izuzeci navedeni u l. 287. ZOO-a. Povjerilac ne moe
zadravati:
1. stvari koje su od dunika oduzete protiv njegove volje;
2. stvari koje su mu predate na uvanje i poslugu;
3.Stvari koje se ne mogu izloiti prodaji;
4.Dunikovu punomo, isprave, legitimacije i sline stvari;
Pravo zadravanja moe prestati prestankom obaveze ili gubitkom posjeda na stvari koja je
predmet zadravanja.
Ugovor u korist treeg lica
U pravilu ugovor proizvodi dejstvo izmeu ugovornih strana. Samo izuzetno, ugovor
moe proizvesti odreena dejstva i prema treim licima.T o se postie ugovorom u korist
treeg lica.
Ugovorom u korist treeg lica se jedna ugovorna strana (promitent ili obeavalac) obavezuje
drugoj ugovornoj strani (promisar ili stipulant) da e izvriti odreenu radnju u korist treeg
lica (korisnik ili beneficijar). Korisnik moe biti bilo koje lice, pa i ono koje nema poslovnu
sposobnost. Za valjanost ugovora ne zahtijeva se saglasnost korisnika, ali je on ovlaten
32

odbiti prijem ispunjenja takvog ugovora. U tom sluaju se smatra da ugovor uope nije ni
zakljuen.
Ugovor u korist treeg lica moe biti pravi i nepravi ugovor. Kod pravog ugovora korisnik
stie pravo da od promitenta zahtijeva ispunjenje obaveze. Kod nepravog ugovora u korist
treeg lica, korisnik je ovlaten primiti, ali nije ovlaten traiti prisilno ispunjenje
obaveze. Na ZOO regulisao je samo pravi ugovor u korist treeg lica.
TRI MEUSOBNA ODNOSA KOD UGOVORA U KORIST TREEG LICA:
odnos promitenta i promisara, tj. njihova meusobna prava i obaveze nastala na
osnovu ugovora.
odnos promitenta i korisnika. Korisnik ima pravo da zahtijeva ispunjenje
ugovorne obaveze, ali ne moe uticati na oblik i sadraj ugovora, jer on nije
ugovorna strana. S druge strane, promitent moe prema korisniku isticati sve
prigovore koje ima prema promisaru, a koji proizilaze iz osnovnog pravnog posla.
meusobni odnos promisara i korisnika moe biti razliit, u zavisnosti od motiva
zbog kojih promisar ugovara neko pravo za korisnika. Na taj odnos promitent nema
uticaja.
Nasuprot ugovoru u korist treeg lica bio bi ugovor na tetu treeg lica, koji nastaje tako to
jedna ugovorna strana obea drugoj da e joj trea osoba izvriti neku inidbu. Ovakav
ugovor ne obavezuje treu osobu, ali strana kojoj je inidba obeana ima pravo na
naknadu tete od obeavaoca ukoliko trea osoba odbije izvriti inidbu.
Pobijanje dunikovih pravnih radnji
Pobijanje dunikovih pravnih radnji poznavalo je je rimsko pravo putem tube
actio Pauliana. Ovu tubu mogao je podnijeti svaki povjerilac koji je oteen
dunikovom pravnom radnjom i koji se ne moe namiriti iz preostale dunikove imovine. Da
bi uspio s tubom morao je dokazati namjeru dunika i znanje treeg lica (pribavioca) da
dunik preduzetom radnjom oteuje povjerioca. Ova tuba se mogla podnijeti najkasnije
u roku od 3 godine .Pobijanje dunikovih pravnih radnji regulisano je i ZOO. Moe se
javiti pobijanje u steaju i pobijanje van steaja. ZOO regulie samo one sluajeve kad nije
pokrenut steajni postupak.
Svrha pobijanja izvan steaja je namirenje jednog povjerioca i pravna radnja se samo
prema njemu proglaava nevaeom, i to samo do iznosa koji je potreban za namirenje
njegovog potraivanja.
Pobijanje u steaju se vri da bi se namirili svi povjerioci, a pravna radnja se u
potpunosti ponitava i vrijednost raspolaganja se u cjelosti vraa u steajnu masu. Pobijanje
dunikovih pravnih radnji je institut obligacionog prava putem kojeg svaki povjerilac
dospjelog potraivanja moe pobijati pravnu radnju svog dunika koja je preduzeta na
tetu povjerioca. Povjerilac e najee tubom pobijati radnje dunika. U naem pravu
33

povjerilac ima pravo pobijanja bez obzira da li je njegovo potraivanje nastalo prije ili
poslije pobijane radnje.
Povjerilac koji vri pobijanje zove se pobija, a njegov zahtjev je usmjeren protiv
treeg lica s kojim je dunik poduzeo osporavanu radnju. To tree lice zove se
protivnik pobijanja. Pobijanje se moe vriti tubom ili prigovorom. Ako se pobijanje vri
tubom tree lice se javlja kao pasivno legitimirana strana, jer je na njega prela
imovinska korist dunikovom pravnom radnjom. Trea lica su: univerzalni i singularni
pravni sljednici protivnika pobijanja. Univerzalni su kod fizikog lica njegovi nasljednici, a
univerzalni kod pravnog lica su pravni subjekti koji su preuzeli prava i obaveze lica
koje je prestalo postojati. Singularni sljednici su ona lica na koja je tree lice (protivnik
pobijanja) prenijelo steenu korist.
Pobijanje dunikovih radnji moe se vriti i prigovorom, i to kad protivnik pobijanja trai
od dunika ispunjenje obaveze, a povjerilac prigovorom pobija to traenje i kad je
protivnik pobijanja stekao starije i jae pravo na nekom predmetu koji se nalazi u
dunikovoj imovini i zahtijeva da se taj predmet izuzme od izvenja, a povjerilac istie
prigovor protivniku pobijanja...
Uslovi pobijanja
Za uspjeno pobijanje dunikovih pravnih radnji potrebno je da se ispune opi i
posebni uslovi i to na nain da se opi uslovi pobijanja moraju kumulativno ispuniti, a kod
posebnih uslova dovoljno je da se ispuni alternativno bilo koji od uslova.
OPI USLOVI POBIJANJA:
- Dospjelost povjerioevog potraivanja
- Pravna radnja dunika preduzeta na tetu povjerioca
POSEBNI USLOVI POBIJANJA:
- Dolozna paulijanska tuba (actio Pauliana dolosa)
- Kulpozna paulijanska tuba (actio Pauliana culposa)
- Porodina paulijanska tuba (actio Pauliana famimilliaria
- Kvazipaulijanska tuba
Opi uslovi pobijanja

DOSPJELOST POTRAIVANJA

Da bi povjerilac mogao pobijati dunikove pravne radnje potrebno je da je njegovo

potraivanje dospjelo ( l. 280 st. 1. ZOO-a). Potraivanje se smatra dospjelim od
momenta kad povjerilac moe traiti njegovo izvrenje, a istovremeno dunik je obavezan
ispuniti dunu inidbu. ZOO je odstupio od izvrnosti potraivanja kako bi poboljao
34

poloaj povjerioca, to je i smisao pobijanja. Povjerilac koji imas dospjelo potraivanje

mora u postupku pobijanja dokazati insolventnost dunika, jer u suprotnom nee uspjeti sa
zahtjevom za pobijanje pravnih radnji.
ZOO je pored izvrnosti potraivanja odstupio od jo jednog pravnog pravila Zakona iz
1931. godine ( Zakona o pobijanju pravnih radnji djela izvan steaja). Prema ZOO svaki
povjerilac koji ima dospjelo potraivanje moe pobijati dunikove pravne radnje i to
bez obzira kad je nastalo njegovo potraivanje- prije ili poslije dunikove prave radnje.

PRAVNA RADNJA DUNIKA NA TETU POVJERIOCA

Da bi povjerilac mogao pobijati pravne radnje dunika, takve radnje moraju biti preduzete na
tetu povjerioca. To su one radnje kojima se umanjuje dunikova imovina, tj. smanjuje
se aktiva ili poveava pasiva. Kao dunikove pravne radnje koje se mogu pobijati
javljaju se pravni poslovi, faktike radnje i dunikova proputanja. Od pravnih poslova
najee se javljaju teretni i dobroini ugovori, a od dunikovih proputanja imamo:
neisticanje prigovora zastarijelosti, neprijavljivanje potraivanja u steajnu masu,
nepodnoenje albe i sl.
Ne mogu se pobijati dunikove radnje kojima je on propustio da povea svoju imovinu.
Povjerilac moe pobijati samo one radnje koje su uinjene na njegovu tetu.
Da bi postojalo oteenje povjerioca njegovo potraivanje mora biti dospjelo, a dunik
mora biti insolventan. Kad je potraivanje dospjelo,a dunik insolventan, tada je zakonska
pretpostavka je da je dunikovo raspolaganje usmjereno na oteenje povjerioca.Tueni ne
moe dokazati suprotno.
Oteenje je uvijek individualno i vezano je za tano odreenog povjerioca.Ako
povjerilac eli naplatiti vie svojih potraivanja mora podnijeti onoliko tubi koliko ima
posebnih potraivanja bez obzira to pobija samo jednu dunikovu radnju.
Posebni uslovi pobijanja
Povjerilac doloznu tubu (actio Pauliana dolosa) moe podii samo ako je dunik svjesno
poduzeo radnju da mu takvom radnjom nanee tetu. Uvijek se mora raditi o teretnom
raspolaganju, kod kojeg dunik od protivnika pobijanja dobija odreenu naknadu ili drugu
ptoruinidbu za ono to daje toj strani. Teretno raspolaganje moe biti preduzeto od strane
dunika ili njegovog zastupnika. Ako se radi o zakonskom zastupanju (nap. roditelji
zastupaju dijete) svijest o nanoenju tete povjeriocima mora postojati kod zastupnika.
Drugi uvijet se tie subjektivnog elementa protivnika pobijanja, tj. treeg lica. I treem
licu mora biti poznata namjera dunika da oteti povjerioca. Povjerilac ovu tubu moe
podnijeti u roku od 1 godine od preduzete pravne radnje.
Za podizanje kulpozne paulijanske tube (actio Pauliana culposa) potrebno je da se
ispune odreeni uvijeti. Prije svega mora se raditi o teretnom raspolaganju dunika na
tetu povjerioca, zatim da dunik nije znao da u vrijeme raspolaganja nanosi tetu
35

povjeriocima, ali je mogao znati da je upotrijebio panju dobrog domaina, odnosno

privrednika. S obzirom da je prilikom poduzimanja radnje propustio da upotrijebi dunu
panju, on je odgovoran za takvoj svoje skrivljeno neznanje i zbog toga treba da snosi tetne
posljedice svoje obine nepanje (culpa levis).Protivniku pobijanja mora biti poznato da
dunik svojim raspolaganjem nanosi tetu povjeriocima. I kod njega mora postojati
obina nepanja, jer on ne mora znati da preduzetim radnjama dunik oteuje povjerioce,
nego samo da mu je to moglo biti poznato. Rok za podizanje ove tube je 1 godinu od dana
kada je preduzeta pobijana radnja. ZOO je pravila o dolaznoj i kulpoznoj tubi regulisao
u jednoj odredbi (l. 281. st. 1.), i povjeriocu omoguio alternativno koritenje svog
prava, ili prema dolaznim ili prema kulpoznim elementima ili kombinacijom ovih
elemenata.
Kad dunik poduzme pravnu radnju u korist svog branog partnera ili nekog lana
blie familije, tada se pretpostavlja da je takva radnja preduzeta na tetu povjerioca ako
nema dovoljno druge imovine iz koje bi se mogao namiriti. U ovom sluaju povjerilac
moe podii porodinu paulijansku tubu (actio Pauliana familliaria). Za uspjeh ove
tube potrebno je da je protivnik pobijanja dunikovu imovinu stekao teretnim
raspolaganjem, zatim da je raspolaganje uinjeno u korist dunikovog branog druga ili
srodnika po krvi u pravoj liniji ili u pobonoj do etvrtog stepena ili po tazbini do istog
stepena.Zakon blie lanove dunikove porodice, ako dunik sa njima poduzima pravne
radnje naziva "sumnjiva porodica" (familia suspecta).
Teret dokazivanja je na protivniku pobijanja koji mora dokazati da niti on , niti dunik
nisu znali niti su mogli znati da se u vrijeme raspolaganja nanosi teta povjeriocu.Ova se
tuba podie u roku od 3 godine od poduzimanja pravne radnje.
Kvazipaulijanskom tubom se pobijaju besplatna raspolaganja dunika na tetu
povjerioca. Ako dunik besplatnim raspolaganjem dovodi sebe u insolventno stanje, tako
da nije u mogunosti ispuniti svoje obaveze, tada se pretpostavlja da i on i tree lice znaju
da se tim radnjama nanosi teta.Ova pretpostavka je neoboriva i protivnik pobijanja ne moe
dokazati suprotno.
Povjerilac mora dokazati da je dunik besplatno raspolagao svojom imovinom i tubu moe
podii u roku od 3 godine. Pod besplatnim raspolaganjem se podrazumijeva: ugovor o
poklonu, odricanje od nasljedstva, oprost duga itd. Povjerioci ne mogu pobijati tri
posebna vida poklona zakljuena izmeu dunika (poklonodavca) i treeg lica
(poklonoprimca) ,a to su: uobiajeni prigodni darovi, nagradni darovi, i darovi uinjeni iz
zahvalnosti. Ova raspolaganja se ne mogu pobijati zbog toga to dunik ovim izvrava
odreene moralne, socijalne, porodine i druge dunosti. Koji pokloni su srazmjerni
materijalnim mogunostima dunika faktiko je pitanje i sud ocjenjuje u svakom
konkretnom sluaju.

Nevanost ugovora

36

Da bi ugovor bio valjan potrebno je da se ispune odreeni uvjeti vezani za saglasnost

volja ugovaraa, njihovu poslovnu sposobnost, valjanost predmeta, doputenost osnove, a
ponekad se trai i odreena forma. Ugovor moe biti nevaei i u sluaju kad je u suprotnosti
sa prinudnim normama, ustavnim ureenjem, moralom drutva i mana volje ugovornih strana.
ZOO nevaee ugovore dijeli na apsolutno i relativno nitave. Dalje, ZOO nevaee
ugovore dijeli na nitave i pobojne, pri emu nitavi ugovori odgovarju apsolutnoj nitavosti,
a pobojni relativnoj nitavosti. Neli autori spominju i termin nepostojeih ugovora ako
ugovoru nedostaje jedan od elemenata bez koji se ugovor ne moe zamisliti. Meutim razlika
izmeu nitavih i nepostojei su jako male, obje vrste nevaeih ugovora za posljedicu imaju
nitavost ugovora , i to od njegovog zakljuenja ex tunc.
Nitavi ugovori
Nitavi su oni ugovori koji su protivni ustavnom ureenju, prisilnim propisima ili
moralu drutva. Osim ovih ZOO propisuje i druge razloge nitavosti i to: poslovna
nesposobnost stranaka, nesporazum prilikom izjave volje, nemogunost predmeta obaveze,
nedoputenost predmeta obaveze, nepostojanje osnove, nedoputenost osnove, nepostojanje
forme - ako je ona propisana.
Na nitavost se mogu pozvati sva zainteresovana lica, a sud na nitavost pazi po
slubenoj dunosti. Pozivanje na nitavost ne zastarijeva (nema konvalidacije). Kod
nitavosti se smatra da ugovor nije ni nastao. U skladu s tim, dovoljno je da se zainteresovano
lice pozove na nitavost, tako to e istai prigovor nitavosti ili traiti povrat onoga to je
dato suprotnoj strani. Dakle nije potrebno podizanje posebne tube.
Pravne posljedice nitavog ugovora prvenstveno se oituju u tome to svaka ugovorna
strana mora drugoj strani vratiti sve ono to je primila na osnovu nitavog ugovora
(potpuna restitucija). Izuzetak od potpune restitucije regulisan je ZOO na nain da sud
moe odbiti zahtjev za vraanjem onoga to je dala nesavjesna strana, ako je ta strana svojim
ponaanjem dovela do nitavosti ugovora.
Pored restitucije, savjesna strana ima pravo i na naknadu tete. Savjesnom se smatra
ona strana koja nije znala, niti je prema okolnostima sluaja mogla znati za postojanje uzroka
nitavosti.
DJELIMINA NITAVOST
Nitavost jedne manje vane ugovorne odredbe ne povlai nitavost cijelog ugovora (l. 105.
st. 1. ZOO-a). Uslovi da bi ugovor i pored nitavosti jedne odredbe mogao opstati:
-Da se ne radi o bitnoj odredbi ugovora
-Da ta odredba nije bila uslov za zakljuenje ugovora
-Da nitava odredba nije bila odluujua pobuda za zakljuenje ugovora.

37

Da li e neki ugovor opstati i pored nitave odrebe, daktino je pitanje, o kojem sud vodi
rauna u svakom konkretnom sluaju. Sud e utvrditi imaju li i koliku nezavisnost nitave
odredbe u odnosu na cjelokupan ugovor, tj, da li je nitavost u suprotnosti sa ciljem ugovora
ili ne.
Pobojni ugovori
Pobojni (relativno nitavi) ugovori proizvode pravna dejstva, ali se mogu ponititi na
zahtjev zainteresovanih lica. Kao razlozi pobojnosti u zakonu su navedeni: ograniena
poslovna sposobnost ugovaraa (l. 54 -59. ZOO-a) , mane volje i to zabluda, prijetnja,
prevara (l. 60 66. ZOO-a), prekomjerno oteenje ( l. 139. ZOO-a), pravne radnje
dunika na tetu povjerioca (l. 280 - 285. ZOO-a).
Pobojni ugovor proizvodi pravno dejstvo i to sve dok on ne bude poniten. Ukoliko ovlateno
lice ne pdonese tubu za ponitenje, pobojni ugovor e egzistirati kao i svaki drugi valjan
ugovor.
U sluaju donoenja sudske odluke, ta odluka nee imati deklaratoran, ve konstitutivan
karakter.Tom presudom se ugovor ponitava, i to sa retroaktivnim dejstvom.
Protekom odreenog vremena ugovor e konvalidirati. Konvalidacija moe biti izriita i
preutna. Izriita pretpostavlja jednostranu izjavu lica u iju korist je pobojnost ustanovljena,
da se odrie prava pobijati ugovor. Preutna konvalidacija je situacija kad osoba u iju
korist je pobojnost ustanovljena ispuni ugovor (u potpunosti ili djelimino). Ovdje se
pretpostavlja da je ta osoba znala za mogunost pobijanja, ali je od toga dobrovoljno
odustala putem ispunjenja.
Ponitenje mogu zahtjevati sljedea lica:
Zakonski zastupnik ogranieno poslovno sposobnog lica ili samo to lice kad
postane potpuno poslovno sposoban;
Ugovara koji je u zabludi, prinuen ili prevaren (ako se ugovor pobija zbog mana
volje);
Ugovara koji je prekomjerno oteen;
Povjerilac koji je oteen dunikovim pravnim radnjama;
Nasljednici (univerzalni sukcesori) gore navedenih lica.
Rok za podnoenje zahtjeva za ponitenje pobojnog ugovora iznosi godinu dana od dana
saznanja za pobojnost, odnosno od prestanka prinude. Pravo za ponitenje pobojnog ugovora
se gasi protekom 3 godine od dana sklapanja ugovora.
Izuzeci od navedenih rokova postoje kod pobojnih ugovora zbog ograniene poslovne
sposobnosti jednog od ugovaraa i kod prekomjernog oteenja. Naime, u roku od tri mjeseca
od dana sticanja potpune poslovne sposobnosti, ugovara moe zahtjevati ponitenje ugovora
38

koji je zakljuio zbog svoje ograniene poslovne sposobnosti, a bez odobrenja zakonskog
zastupnika. Kod prekomjernog oteenja postoji samo objektivni rok od 1 godine od dana
zakljuenja ugovora.
Zbog sigurnosti pravnog prometa drugoj ugovornoj strani data je mogunost da i ona sama
trai izjanjenje od svog sugovaraa da li ostaje pri ugovoru ili ne, dajui mu pritom rok za
izjanjenje koji ne moe biti krai od 30 dana. Ako se pozvana strana ne izjasni u ugovorenom
roku, smatra se da je ugovor poniten, a eventualno dato izjanjenje je konano i ne moe se
naknadno mjenjati.
Ako je jedna ugovorna strana kriva za pobojnost ugovora (nap. zbog prevare) ona je
obavezna drugoj ugovornoj strani nadoknaditi tetu i to pozitivni i negativni ugovorni
interes. Pozitivni ugovorni interes je izgubljena korist koju bi druga strana ostvarila da
je dolo do ispunjenja ugovora. Negativni ugovorni interes je teta koju je pretrpila
ugovorna strana postupajui u uvjerenju da je ugovor valjan, dok je druga strana
istovremeno znala ili je morala znati za postojanje razloga koji dovode do pobojnosti
ugovora.
RAZLIKE IZMEU POBOJNIH I NITAVIH UGOVORA:
Nitav ugovor je od poetka bez pravnog dejstva, dok pobojan sadri
nedostatak, ali se taj nedostatak moe otkloniti
Na nitavost se mogu pozvati sva zainteresovana lica, na pobojnost samo ona lica u
iju je korist pobojnost ustanovljena
Niitav ugovor ne moe konvalidirati, a pobojan moe
Na nitavost sud pazi po slubenoj dunosti, a na pobojnost ne
Sudska odluka kod nitavog ugovora ima deklaratoran, a kod pobojnog konstitutivan
karakter
Pravo pozivanja na nitavost ne zastarijeva, a pobojnost se moe isticati samo u
zakonom predvienim rokovima.
Raskid ugovora
Raskid ugovora je jedan od naina prestanka ugovora. Raskinuti se moe samo valjano
zakljuen ugovor. Raskid se razlikuje od ponitenja. Razlozi za raskid ugovora nastaju
nakon zakljuenja ugovora, a razlozi za ponitenje postoje prije zakljuenja ugovora.
Raskid ugovora treba razlikovati i od otkaza, jer je otkaz jednostrana izjava volje kojim se
okonava, odnosno prekida jedan ugovorni odnos zasnovan na neodreeno vrijeme.
SPORAZUMNI RASKID UGOVORA
JEDNOSTRANI RASKID UGOVORA
39

SPORAZUMNI RASKID UGOVORA

Sporazumni raskid je novi ugovor, zakljuen izmeu istih ugovaraa, kojim se ugovara
prestanak vaenja do tada punovanog ugovora. Do sporazumnog raskida moe doi
samo ako ugovarai u potpunosti nisu ispunili svoje obaveze. U suprotnom se ne radi
o ugovoru o raskidu, ve o posebnom - novom ugovoru.
Ako ugovarai nisu uope ispunili svoje obaveze, pravne posljedice sporazumnog raskida su
takve da se uzima kao da ugovor uope nije ni nastao . Ako su obaveze djelimino ispunjene,
ugovarai e sporazumno odrediti sudbinu dotad ispunjenog dijela ugovora. Oni se u naelu
mogu sporazumijeti i da raskid djeluje retroaktivno, tj. da svaki od njih vrati drugoj strani ono
to je na osnovu raskinutog ugovora primio. Izuzetak od ovog naela su trajni ugovori, kod
kojih je odreivanje retroaktivnog dejstva suprotno prirodi ovih ugovora.
Kad je u pitanju forma, ZOO u naelu dozvoljava da se i neformalni i formalni
ugovori mogu raskinuti neformalnim sporazumom ugovaraa, uz dva izuzetka:
Da je zakonom drugaije propisano
Kad cilj zbog kojeg je propisana forma ugovora zahtjeva i za raskid ugovora istu
formu
Bitno je napomenuti da raskid ugovora djeluje samo izmeu ugovaraa, odnosno njime se ne
moe dirati u steena prava savjesnih treih lica.
Jednostrani raskid ugovora
Vaei propisi omoguavaju ugovornim stranama da saglasnom izjavom volja raskinu ugovor.
Najei razlog za jednostrani raskid ugovora je neispunjenje ugovornih obaveza. Rimsko
pravo nije doputalo jednostrani raskid ugovora, jer je smatralo da je ugovor zakon za
ugovorne strane. Kasnije je data mogunost ugovaraima da kod ugovora u kupoprodaji
ugovore specijalnu klauzulu tzv"lex commissoria". Prema toj klauzuli prodavac je imao
pravo raskinuti ugovor ako mu kupac na vrijeme ne isplati cijenu. Ovakva klauzula
data je samo prodavcu, a ne i drugoj ugovornoj strani.
Prije donoenja ZOO vaila su pravila po kojima se ugovor nije mogao raskinuti zato
to jedna ugovorna strana ne ispuni svoju obavezu. Samo se putem suda moglo traiti
izvravanje obaveze.
Donoenjem Optih uzansi za promet robom 1954. godine, odreeno je da ugovarai u
ugovoru mogu staviti klauzule, tj. predviditi situacije u kojima jedna ili druga strana ili svaka
od njih moe raskinuti ugovor. Tipini primjeri jednostranog raskida ugovora su odustanica i
kapara kao odustanica.
Raskid ugovora zbog neispunjenja

40

NEISPUNJENJE OBAVEZE

Kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, koju je prema ugovoru bila duna ispuniti,
tada druga strana ima pravo raskinuti ugovor. Neispunjenje obaveze moe biti potpuno
ili djelimino. Kod potpunog neispunjenja situacija je jasna, a kod djeliminog se u svakom
konkretnom sluaju mora ispitati da li to djelimino ispunjenje odgovara oekivanjima
ugovornih strana zbog kojih su i zakljuile ugovor. Ugovor se ne moe raskinuti ako dunik
nije ispunio samo neznatni dio ugovorne obaveze.

KRIVICA DUNIKA

Krivica dunika se prezumira im on zakasni sa ispunjenjem obaveze. Radi se o

oborivoj pretpostavci i dunik moe dokazati da je neispunjenje posljedica sluaja ili
vie sile. U sluaju da dunik dokae da je neispunjenje posljedica sluaja ili vie sile,
ugovor e prestati zbog naknadne nemogunosti izvrenja

NAKNADNI ROK

ZOO propisuje obavezu povjerioca da duniku ostavi naknadni rok. Zakon ne odreuje koliki
je taj rok, asli se moe zakljuiti da on ne moe biti dug. Ovaj rok se doreuje u svakom
konkrenom sluaju.Situacije u kojima povjerilac nije obavezan duniku ostaviti naknadni rok:
Povjerilac ne mora duniku ostaviti naknadni rok u onim sluajevima kad ispunjenje obaveze
u odreenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dunik ne ispuni obavezu u tom
roku. Ugovori kod kojih se rok smatra bitnim sastojkom nazivaju se jo fiksni ugovori ili
fiksni pravni poslovi.
Takoer, mogue je raskinuti ugovore kod koji se iz prirode posla i cilja ugovora jasno
zakljuuje da ispunjenje obaveze nakon ugovorenog roka vie nije u interesu povjerioca.
Povjerilac moe jednostrano raskinuti ugovor, ako se iz dranja dunika vidi da on svoju
obavezu nee ispuniti ni u naknadnom roku.

OBAVJETENJE DUNIKA

Kad eli raskinuti ugovor povjerilac mora obavijestiti dunika. Na ZOO prihvata
vansudski nain raskida ugovora. Povjerilac je obavezan dunika bez odlaganja
obavijestiti o raskidu. Radi se o jednostranoj izjavi volje, koja duniku moe biti saoptena
usmeno ili pismeno.
Pravna dejstva raskida
Raskidanjem ugovora taj ugovor prestaje postojati, i obje ugovorne strane su osloboene svoji
obaveza. Raskid u pravilu ima retroaktivno dejstvo (ex tunc) to podrazumijeva povrat
u prijanje stanje (restitucija). Izuzetak su trajni ugovori ije ispunjenje je ve
zapoeto.Tipian primjer je ugovor o zakupu, gdje dejstvo raskida nastupa od momenta
raskidanja (ex nunc).

41

Restitucija se vri u naturi, a ako je naturalna restitucija nemogua, onda se daje novana
protivrijednost. Pored prava na raskid ugovora , povjerilac ima pravo od dunika zahtjevati i
naknadu tete ukoliko ju je pretrpio.
Raskid ugovora djeluje samo izmeu ugovornih strana i savjesna trea lica ne mogu trpiti
tetne posljedice raskida.

42