NASLOV ORIGINALA:

''ASHABUL UHDUD", "UKRUN-NI 'METf'

"HAMZA - ESEDULLAH"
(grupa autora)
PREVEO S ARAPSKOG:

MIRSAD ef SEDI
IZDAVA:

BIHA KO MUFTIJSTVO I
"ET-TAKWA" - INTERNA TIONAL
ZA

IZDAVAA:

Prof Hasan ef Maki i Mirsad ef Sedi

LEKTOR:

Prof Asim Ljubijanki

Drugo izdanje
tampa: GRAFIAR Biha

Biha

1996

J ..

'Y

HAMZA- ESEDULLAH
I
DRUGE PRIE

BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM

S obzirom d a s e ve drugu godinu nalazimo

u ratu, ova knjiga neka bude moj skromni
doprinos u sjeanju na sve one koji su
poginuli borei se za Islam, Muslimane i
dravu Bosnu i Hercegovinu. Od mnogo
brojnih
ehida
posebno
mjesto u
mom
sjeanju imaju Abdurahman, Ali, Delal i
Osman, rahmetullahi alejhim.

Buim,

1993.

god.

Prevodilac

UVO D
Pred vama je, potovani itaoci, zbirka musliman
skih pria i hikaja, iskljuivo vjerskog karaktera, jer su
skoro sve protkane detaljima iz Kur'ana i Hadisa, ili se
oslanjaju na iste izvore. Za neke prie ili hikaje osnov
neemo nai ni u jednom spomenutom izvoru, ali s
obzirom na djela iz kojih su prevedene (poneka su stara
i preko 5oo godina, kao djelo ''Musta tref' npr.) s razlogom
ih moemo raunati u neprocjenjivo blago i tradiciju
Muslimana irom svijeta.
Mnoge od ovih pria su prepriavane i u krajevima
u kojima mi ivimo, dakle u Bosni i Hercegovini, pa i ire,
ali ponovo napominjem da su sve prevedene iz arapske i
to dosta stare literature, to jasno ukazuje na porijeklo tih
pria. Ovo ne znai da se u naim krajevima slian
dogaaj koji se navodi u pojedinoj prii nije desio,
odnosno da ta pria nije postojala i prepriavana, pa se
moda, ak odavde proirila dalje u svijet.
Neke od ovih, pogotovo kraih hikaja, mogli smo
sresti u naim starijim asopisima i knjigama, to
vrijednost ove zbirke nikako ne umanjuje tim prije to
nikada na jednom mjestu nismo imali ovoliki broj hikaji
i muslimanskih pria, i to je prije svake skupine pria,
bilo u tekstu bilo u sadraju, navedeno ime originalnog
djela iz kojeg su prie prevedene. U tim originalnim
djelima, svakako, mogle su se nai i potpuno iste prie,
npr. neke od pria "O sadaci" nalaze se u gotovo svakom
djelu ove vrste. Ja sam svaku priu naveo uz djelo koje
sam prvo itao i prevodio, to ne znai da neko, ko
posjeduje te originale, istu priu nee nai i u tim drugim
djelima.
Dvije od duih pria: ''Amina - majka Vjero
vjesnikova" i "Jabuka" su prije 2-3 godine prevedene i
5

izdate u Sarajevu, ali s obzirom da je u pitanju vrlo mali

tira, a da je ovo lini prevod, smatrao sam da je teta da
ih iz ove zbirke izostavljam.
Na kraju bih zamolio Uzvienog Allaha da obilnom
nagradom nagradi sve one koji su pomogli da ova knjiga
doe u ruke vama itaocima, i da nam ovo bude upisano
u dobra i hairli djela.
U Buevcima kod Buima; Oktobar 1993. Dumadel ula
po Hidri.

1414

Prevodilac: Sedi Mirsad

NEDR ANS KI M U E NICI

( Ashabul uhdud)
Muhamed Ahmed Beranik
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
"Tako mi neba sazvijeima okienog,
i Dana ve odreenog,
i prisutnih, i onoga to e biti prisutno, prokleti neka su oni koji su rovove iskopali,
i vatrom i gorivom ih napunili,
kada su oko nje sjedili
i bili svjedoci onoga to su vjernicima radili!
A svetili su im se samo zato to su u Allaha,
Silnoga i Hvale
dostojnog vjerovali...
- Istinu je rekao Uzvieni Allah! Kur 'an, suretul - Burud
"

- l -

Ne dran bij ae grad u Jemenu, na samom

njegovom sj everu, a osnovao ga je i sagradio MuPif ibnu
Sebe, koji je u to podruj e stigao kada je tu bila pusta
dolina. G rad je proivlj avao sva ona dogaanja i
previranja koja su se deavala u Jemenu. Smjenj ivale su
se ge neracije i pokoljenj a kao i u svim drugim mjestima.
7

U vrijeme tih prvih stoljea u Jemenu Je

prevladavala idolopoklonstvo. Mnogi stan ovmc1 su
oboavali sunce i nj emu se klanjali . Veliali su vatru i
nj oj se obraali za savjet ili pomo, dok je ona nije mo
i pohlepno gutala drvlje i drugo gorivo.
Jemenski vladar Tubban Es , ad ebu Kerib, koj i se
nalazio u jednom od svojih osvaj akih pohoda, stigao je
sve do Hidaza i do Medine, u koj oj je u to vrijeme
ivjela jedna skupina Jevreja koj a je Jemen napustila
pred samo potapanj e nj ihovih zemalj a poputanj em
brane Mearib. Tubban je odluio da pokori stanovnike
Medine i da porui nji hov grad. elei da ga odvrate od
te namjere i da ga nagovore da se vrati od Medine, pred
njega izaoe dva jevrej ska sveenika koj i sa njim
zapoee pregovore.
Vladar odlui da i h saslua, sj ede s njima, a oni
poee govoriti: "O vladaru ! Ne rui naeg grada i ne
budi uzrok naoj propasti. Ovaj grad e u budunosti
biti mj esto gdje e doseliti Allahov Poslanik, i tu e biti
njegov dom i boravite."
Zaudi se vladar njihovim rij eima, te im ree: " ta
vas je to poduilo tom znanju? Ko vas je to nauio?"
Rekoe : "Poduila nas je ovome naa vj era, nauila
nas je to naa knj iga."
Vladar upita: "Kakva je to vaa vj era? Koja je to
vaa knj iga?"
Rekoe : "Naa vjera je Jevrejstvo, a naa knj iga je
Tevrat."
Onda oni poee vladaru priati o svojoj vj eri, o
vj erovanj u Jevreja u nji hovog Boga - Allaha, i o
oboavanj u samo Nj ega i nikoga drugog. Vladaru se
dopade ta vjera i shvati da je mnogo bolja od
mnogobotva i idolopoklonstva. Zael i da i on oboava
samo Allaha umjesto dosadanjeg oboavanja kipova,
8

klanja nja suncu, i vel ianja vatre. Zatrai od sveenika

da ga prate u Jemen kako bi nj egov narod od nji h primio
Allahovu vj eru. Oni se njegovom pozivu rado odazvae
i otputovae s njim u Jemen.
Bio je to poetak dolaska Jevrejstva u Jemen, i prvi
prelasci njegovih stanovni ka iz mnogobotva u
oboavanje samo jednog Boga.
to se tie Nedrana njegovi stanovnici su ostali
kao i ranije, mnogoboci, koji su oboavali sve to su
smatrali da je zasluilo njihovu pobonost i zahvalnost.
Svetkovali su sve ono to bi im njihov razum prikazao
zaslunim za neku svetinj u. To je ilo dotle da su ak
oboavali i svetkovali jednu visoku palmu u pustinji, za
koj u su odredili posebni prazni k svake godine, kada su
dolazil i pod nj u i provodili vrij eme u nj enom
oboavanj u, vjeaj ui na nj u svoju naj noviju odjeu,
kako b i im se na taj nain poveao beriket!
- 2 -

I dok je u Jemenu i nj egovoj okolini bilo ovakvo

stanje po pitanj u vj erovanja, Sirij a i Vizantij a su bile
pravo poprite nadmetanja izmeu Jevrej a i prve
skupine Krana, koj i su slijedili ono to im je donio Isa
el Mesih, a to je vjerovanje u Allaha, j ednog jedinog
Boga. Prije toga Isa je bio poslat kao Vj erovjesnik i
susreo se sa svim tekoama i otporu Jevrej a nj emu i
njegovoj vj eri. Isto tako su i njegovi slj edbenici
doivlj avali otpor i j o stavljani na razne kunje, jer su
bili ubijani i protjerivani na sve strane. Sve te muke,
patnje i kazne su podnosili i njima b ivali izloeni samo
zbog svoj e vj ere i svoga ubjeenja.
Izmeu tih koj i su proli velike muke, progone i
uvrede zbog svoj e vj ere, bio j e i j edan dobar i poboan
ovj ek, koj i je bio neumoran u svom ibadetu, a zvao se
F ej m ion.
9

On nikada nije prestajao sa oboavanjem Al laha i

spominjanjem Njegova imena, sa obredima i namazom.
Kada bi padala veer izlazio bi u pustinju ili na neko
? rugo osamlje no mj esto i tu provodio vrijeme u ibadetu
1 namazu .
Kada bi se nj egov postupak rairio meu svijetom,
i kada bi ljudi saznavali za nj egovu vj eru koj u je krio,
on bi napustao mjesto gdj e je ivio i odlazio bi u drugi
grad. Zbog toga Fejmion nikada nije dugo ostajao na
nekom mj estu; dok bi se za nj ega proulo on bi odlazio
dalje, tu opet ostajao neko vrijeme, a onda opet iao
dalje . . . Dolazio je u zemlj e ij i stanovnici su bili Jevreji,
dolazio bi u druga mjesta gdj e su ivjeli vatropoklonici
-Medusije, stizao j e i u naselj a gdje su oboavani
kipovi, i gdje je j edina vjera bila idolopoklonstvo.
U nekom selu mladi po imenu Salih primj eti
neobino ponaanje Fej m iona, opazi nj egovu lj ubav
pre ma samoi i nj egovo nastoj anje da to vie bude sam.
Kriom ga j e posmatrao i vidio njegov ibadet i namaz,
to ga je veoma zaudilo. Uvj erio se u nj egovu dobrotu
i bogoboj aznost, pa ga je veoma zavolio i poeo da ga
slijedi gdj e god bi on poao i kud god bi se zaputio.
Kada god bi Fejmion zastao na nekom osamljenom
mj estu radi namaza ili nekog drugog obreda, on bi ga
netrepui posmatrao paljivo ga sluajui i udei se
najveim udom.
Krenuo j e Fejmion iz sela u kojem j e ivio Salih u
neko drugo selo kao to m u j e bio obiaj , a Salih koj i
ga je ve bio zavolio i poeo da naginje njegovoj
pobonosti i nainu klanjanja, nij e htio da ga izgubi,
nego ga j e i dalj e uporno i bez nj egova znanj a slijedio.
Jedne veeri Fejmion po obiaj u sj ede na neku
istinu da obavi namaz, a Salih isto tako sj ede na mjesto
odakle ga je mogao paljivo posmatrati i sluati. I dok
j e Fej m ion bio zauzet svoj im namazom udubljen u
lO

spommpnje Al lahova imena, iz obl injeg stijenja se

pojavi ve liki strani gmizavac koji poe da gmie prema
mj estu gdje je on klanjao. Kada Salih vidje ivotinj u koja
se zaputi pravo prema Fejmionu zavika iz sveg grla: "O
Fejmione ! uvaj se zmij e ! . . O Fej mione, eto ve lika
zmijurina ide prema tebi !
Fejmion se ne pomae sa svog m j esta,niti podie
glavu sa namaza, nego skrueno nastavi klanj ati
pomiui samo usnama.
I polako zmij a sp usti glavu prema zemlj i ili iz stida
prema Fej mionu, ili iz potovanja prema nj emu, ili
uestvuj ui s nj im u njegovu ibadetu, a onda krenu od
njega vij ugaj ui, da bi se opet vratila odakle je i dola,
meu stijenje i kamenj e .
Salih s e veoma zbuni kada t o vidje, i nikako nije
mogao udu da se naudi. Kada Fej mion zavri sa
namazom, Salih mu prie i re e: "O Fej mione, Allah
najbolje zna da ja nikoga nisam zavolio kao tebe. Ja te
slijedim i pratim tvoj e ponaanje ve due vreme, i
zadivio sam se tvoj oj bogobojaznosti i dobroti. Zelja mi
je da uem u tvoj u vj eru pa mi dozvoli da ti budem drug
i saputnik u tvojim putovanjima i obre dima."
Fej mion mu ree : "Ako eli da se drui sa mnom,
dobro vidi u kakvoj sam situacij i, pa ako si siguran u to
da me moe slijediti, pa dobro doao i ugodno se
osjeao u mom drutvu."
I tako Salih poe pratiti Fej miona u njegovim
obredima i putovanj i ma i tako uiti od njega cilj eve;
nj egove pobonosti i nj egova namaza. Ili su Fej mion i
Salih iz grada u grad, iz sela u selo, krij ui od lj udi svoj u
vj eru, svoje obrede i svoj namaz.
Jedanput, dok su putovali kroz pustinjske predjele,
presrete i h neka karavana ij i su lj udi stalno vre bali i
napadali druge karavane i pljakali ih. Kada pljakai
iz karava ne primjetie Fej miona i Saliha kako sami
.

ll

putuj u kroz pustinju, niti ih ko slijedi, niti ih ko titi,

odmah odluie da ih napadnu i oplj akaj u, i pored toga
jo da ih zarobe i prodaj u kao roblje. I ne proe
nekoliko trenutaka, a Fej mion i Salih se naoe u
rukama napadaa, i zarobljeni skupa s nj ima krenue
kroz pustinj u savladavaj ui njenu nepreglednu irinu.
Kolona stie sve do Jemenskih pokraj ina, u
j ednom od Nedranskih sela stadoe, te Fej m iona i
Saliha ponudie sa ostalom robom na prodaju. Prij e
toga i h l ij epo sredie o d dugog i zamornog puta, kako
bi to bolj e izgledali i na taj nain ih povoljn ij e prodali.
Za kratko vrij eme svijet se okupi razgledaj ui
izloenu robu, i Fej mion i Salih se brzo naoe u vlasti
dvojice bogataa iz tog sela.
Njih dvoj ica ni u zarobljenitvu u svoj i m novim
domovima ne prestadoe sa ibadetom; iako s u bili
prinueni da rade veoma teke i naporne poslove, to i h
nij e odvraalo o d namaza.
Fej mionov gospodar je bio ovjek dobra srca i
plemenitih svojstava te veoma lij epe naravi . Primj etio
j e veliki Fej mionov trud kada obavlj a neki posao, i
nj egovo nastojanj e da to ee pristupi namazu, te ga
pusti da radi to god eli i voli.
Doao j e prazni k u koj e m stanovnici Nedrana
odlaze kod visoke palme, i kada svi sveani i ozbiljni
izaoe i poee da se mole oko nje, te povj eae na nju
ono to su pripremali od svoje odjee. Fej m ion, vidj evi
i osuuj ui to to ine ree svom e gospodaru:
"Zar oboavate palmu koja ne moe ni da vam
teti, niti vam koristi . . . ! Kada bih samo zamolio svoga
Gospodara on bi j e unitio!"
Nj egov gospodar mu u udu ree : A ko je tvoj
Gospodar Fej mione? Kakva j e tvoj a vj era?11
11

12

Ree : "Moj Gospodar je Allah koji me j e stvorio,

i stvorio je sve to je na zemlji. A moj a vj era je da
oboavam samo svoga Gospodara i nikoga drugog."
Njegov vlasnik mu ree: "Ako moe da mi
dokae to to govori, ja u odmah primiti tvoju vj eru."
Tu no Fej mion provede upuuj ui Allahu dovu da
stanovnicima Nedrana dokCJ,e da je lano sve ono
sveto i boansko to oni pripisuj u palmi, i da je tano
ono to je on govorio svom vlasniku.
Kada se potpuno smrklo, nastupi strana olujna
no, zapuha snani vjetar, a nebo prekrie crni oblaci.
to je no vie odmicala, oluja je postaj ala sve j aa i
j aa uz estoki vj etar koji ne ostavlj ae nita iza sebe.
Stanovnici Nedrana se na brzinu sklonie od te
sile i strahote u zaklone od svojih kua i u unutranj osti
peina po brdima.
Kada no proe i svanu dan, oluj a se smiri, stia
se vj etar a oblaci se rastupie. Nedranci krenue svojim
uobiaj enim poslovim a da uvaj u stoku i obrauj u nj ive,
kad ugledae svoj u svetu palmu potpuno unitenu, a
njihova boanstva razbacana po zemlj i . . . !
Fejmionov vlasnik odmah primi njegovu vjeru i
poe da slijedi njegovo uenj e ! Onda oslobodi svoga
roba od svake slube zbog njegove svetosti i dobrote, a
Fej mion sada sebi izgradi bogomolj u izvan sela, daleko
od svih, i tu na miru i osami predade se svome namazu
i ibadetu.
- 3 -

Nedranci s u potovali vraeve

uzdizali
maioniare, koji su ih obavj etavali o nepoznatim
stvarima i upoznavali ih sa onim to bi trebalo da se
desi u budunosti. Vladar Nedrana j e slij epo vjerovao
u j ednog arobnjaka koj i je uveliko bio zagazio u svij et
13

magije i arolija, te ga je u sve mu propitivao i uvijek od

nj ega savjet traio. Kada je arobnjak ostario, vladar od
nj ega zatrai da sebi uzme je dnog uenika, kojega bi
poduio magij i i kojem bi otkrio sve tajne svoga
arobnjatva.
Izbor pade na otroum nog dj eaka po imenu
Abd ullah ibnu Tamir, i od njegovih roditelj a se zatrai
da ga svaki dan alj u arobnjaku, kako bi ga arobnjak
poduavao i svoje iskustvo na njega prenio.
ator arobnjaka se nalazio nedaleko od sela u
kojem je ivio Abdullah ibnu Tamir, a na putu do njega
prolazio bi pored bogomolj e u koj oj je ivio Fej mion, i
gdje se jedino u cijelom Jemenu Allah uistinu oboavao.
I kada god bi Abdullah iao arobnjaku i nai lazio
pokraj Fejmionove bogomolje, zaueno bi posmatrao
pobonj aka kako klanja i spominje Al laha. udio se
nj egovom stanj u i ponaanj u, sve dok jedanput ne ue
kod nj ega i ne zapita ga o nj egovoj vj eri i pobonosti.
Fej mion objasni mladiu sve to ga je zanimalo, a
on se veoma zaudi uvi od nj ega mnogo neobinih
stvari . Od tada poe redovno kod nj ega da svraa i da
od njega ui; Ko je to Allah? Kako e vjerovati u Nj ega?
Kako e Mu se moliti?
Abdullahovo navraanje kod Fej miona je uestalo,
tako da nijedan dan nije proao a da mu se ne svrati u
svom odlasku kod arobnj aka ili u povratku od nj ega,
te bi kod pobonjaka ostajao nekoliko vremena
provodei ga u obuavanj u i posmatranj u .
arobnjak poe d a kori Abdullaha zbog nj egova
kanjenja, a nj egova familij a se poe raspitivati o
razlogu nj egovog dugog odsustvovanj a od kue.
Abdullah je svoj u tajnu i svoje novo saznanje krio i od
arobnjaka i od svoje familij e !
I z dana u dan mladieve grudi su s e irile pred
saznanJima koj a je uo od Fejmiona o temeljima
14

vj erovanja i o obavezama u ibadetu, tako da je polako

poeo da odbija i mrzi nauku o magij i i arobnjatvu.
Bio je u velikoj dilemi i dane je provodio pitajui se: Da
li da napu stim ovog arobnja ka kojem me je poslala
moja porodica i s ijim nainom uenj a i ponaanj a nije
zadovolj na moja dua, i kojem ne tei moje srce , ili da
se posvetim pobonjaku koj i oboava samo Allaha i
nikog drugog, te da svoje vrijeme utroim na uenj u
nj egove nauke i nj egovih uputa?
Dugo je bio u toj nedoumici nemaj ui mira ni
je dnog trenutka, trae i pravo rj eenje za svoj problem.
Tako razmilj aj ui naie je dnog dana na skupinu lj udi
koja je zastala u prolazu na putu, a pred kojom se
isprijeio veliki i strani lav. Lj udi su bili u strahu i
gotovo izgubljeno traili ikakav izlaz iz te iznenadne
opasnosti.
Abdullahu na um doe jedna misao, i on sam sebi
re e: "Sad je dolo vrijeme da se rijeim ove velike
dileme i brige i da saznam ta ubudue da radi m ! Sad
u vidjeti ko je kod Allaha bolj i : je li to arobnjak ili je
to pobonjak? ! "
Abdullah potrai jedan kamen i krenu u susret
lavu, podie kamen u rukama i ree: "Allahu, ako je
Tebi drae uenje pobonja ka od uenj a arobnj aka,
ubij ovu zvijer tako da lj udi mogu nesmetano da idu
svoj im pute m ! " Zatim snano baci kamen na lava, a
kako j e vrlo dobro znao gaati, pogodi ga i s Allahovom
odredbom na mj estu ga ubi.
Lj udi vidjee lava, koj i ih je maloprije toliko
uplaio i put im zaprijeio, kako iznenada pade i prui
se po zemlj i, te se silno zaudie i zbunie. Istina, koj u
polako poee d a shvataj u j o vie povea nj ihovu
zbunjenost. Uskomeae se i poee jedni druge da
zapitkuj u : "Zar je stvarno istina da je ovaj dj eak ubio
onog stranog lava?" Odgovor bi svuda glasio: "Ni kog
drugog osim nj ega nismo vidjeli. Vidjeli smo samo
15

kamen koj i je poput strijele poletio kroz zrak i pao na

lava koj i se kao gromom pogoen sruio na zemlj u ! "
Lj udi s e u udu raspitivahu o Abhd ullahu i
nj egovoj nesvakidanj oj moi, a kada malo dooe sebi
od uda, pourie prema nj emu zahvalj uj ui mu i hvalei
ga sretni to su se spasili.
Odrastao j e Abdullah u lij epog i stasitog m ladia,
oj aala je njegova vjera u Allaha, a nj egova dua je
postala jo istij a, dok je njegov razum sabirao sve ono
to ga je nauio Fejmion. Ovrslo je njegovo srce i on
odlui da se obraa lj udima, da ih upuuje na pravi put
i upoznaje sa onim to je za njih istinsko dobro i u emu
j e njihova prava srea.
I poeo je Abdullah da poziva u Allahovu vjeru i
tajno upoznaje lj ude sa onim to ranije nisu poznavali,
obraao im se upozoravaj ui ih i upuuj ui, a esto se
obraao bolesnima i onima koj i su imali neke tj elesne
mane, pa b i im govorio: "Vj eruj te u Allaha i vau vjeru
uinite to ljepo m ! Obraaj te M u se, izlijeie vas od
bolesti sa svojom moi, i otklonie od vas vae mane i
nedostatke."
Mnogi su slijedili Abdullahove upute prihvataj ui
vjeru u Allaha, a kako su se m nogi izlij eili od raznih
bolesti, brzo se proirie glasine o njegovoj vjeri i
sposobnosti da lijei bolesne.
Fej m ion se poboj ao za Abdullaha i njegovo
pozivanj e u vjeru, pa mu ree upozoravaj ui ga: "O
Abdullahu ! Ja se uistinu boj i m za tebe zbog poslj e dica
tvog pozivanja u nau vjeru, a ti zna kakav je vladar
ovih kraj eva i da je on poznat po svojoj o krutnosti,
zabludi i sili."
Abdullah ree svome uite lj u smiruj ui ga: "Ne boj
se za mene. Allah je uz mene i On mi pomae, a ako
bi me i ko napao ili na m uke stavio zbog ovog puta na
koj i j a pozivam, niim neu na tebe u kazati, niti u ikom
rei da sam to od tebe na uio."
16

I Abdullah nastavi sa zadatkom koj eg je sam sebi

izabrao, pozivaj ui ka Allahu. Od bolesnih koje je on
lijeio bij ae i j edan ovj e k sa vladareva dvora, koji je
bio oslij epio, a . uvi za Abdullaha, odmah po nj ega
posla. Kada Abdullah doe u kuu tog ovj eka, domain
mu ree: "O sinko, uo sam da ti lijei bolesne i
izbavlja nevolj nike. Izlij ei me od ove moj e bolesti pa
u ti dati veliku koliinu svoga imetka i jo te pored toga
bogato nagraditi."
Abdullah ree : "Nisam ja taj koji lij e i, n iti onaj
koj i izbavlja."
ovjek ree : " uo sam o tebi i o tvom lij e e nj u,
izlij ei me i vrati mi vid kao to si uinio sa onima poput
mene, dau ti sve svoje bogatstvo koj e meni lino
pripada."
Abdullah: "Gospodine, ne mogu j a nikoga da
izlij eim niti sam ja moan da ti vratim vid. Jedino Allah
sve moe da uini."
ovjek (zaueno) : Allah! Ko je Allah?"
Abdullah:"Gospodar i moj i tvoj, i Gospodar svega
ostalog! "
ovjek: " A kako da M u s e poalim? Kako e On
mene izlij eiti?"
Abdullah: "Vjeruj u Njega vrsto i ubj eeno, radi
ono na to te uputimo, a izbjegavaj ono to ti zabranimo.
Onda kada Ga zamoli, i uz to Ga i ja zamolim da ti
pomogne, bie izlij een sa Allahovom odredbom."
Tako Abdullah upozna ovj eka sa svim to j e znao
i nauio, i za kratko vrijeme ovjeku se povrati njegov
vid nakon to je iskreno prihvatio vjeru u Allaha.
Povratkom vida ovj e k se vrati svome poslu u
vladarev dvor, a vidjevi ga, vladar ga odmah upita:
"Kako si se izlij eio, kako ti se vratio tvoj vid?"
17

ovjek odgovori : "Izl ij eio me moj Gospodar i On

mi je vid povratio ! "
Vladar: "Tvoj Gospodar?! Zar nisam j a tvoj
gospodar?! "
ovjek : "Moj Gospodar je Allah! Allah j e
Gospodar i moj i tvoj ! "
uvi ove rij ei na vladarevu licu s e poj avie znaci
srdbe i on upita: "Ko ti je to rekao? Ko te je tome
poduio?"
ovjek je utio nita ne odgovaraj ui dok je na
vladarevu licu ve j asno vidio predznake opasnosti i zla.
N ije mogao da izda Abdullaha, i tako mu sa zlom vrati
ono to je on njemu uinio od dobra. Ponavlj ao je vladar
pitanje, a ovjek je uporno utao. Poto vladareva
pitanja ostae bez odgovora, on ljutito viknu svoj i m
slugama:
"Drite ovoga ovjeka i bacite ga u tamnicu !
Muite ga sve dotle dok ne kae ko ga je nauio onome
to zna ! "
Sluge vladareve odvedoe ovjeka d a g a b iuj u i
mue na razne naine kako b i i m rekao ono to ga je
vladar uzalud pitao. Ali, i pored velikog muenj a i kazni
ovjek osta pri svoj oj utnj i i ne ree nita. Vijest o tome
se brzo proiri i svak sazna za vladarevu elj u da se
sretne sa tim nepoznatim uitelj e m koj i ljude poziva i
. poduava i h nekoj novoj vjeri. Jedna grupa ljudi koja j e
poznavala Abdullaha uputie na njega i i spriae
vladaru sve o njemu. U brzo Abdullah bi doveden pred
Jvl adara koj i ga upita: "Jesi li ti taj koj i poduava svata
'lj ude pa i mog ovjeka, i koji mu je vratio nj egov vid?"
l

Mladi o dgovori: "Ja ga j esam poduavao

'Allahovoj nauci, a to se tie onoga ko mu je vratio vid;
' to je Allah."
18

Vladar; "Zar ti nisi onaj dj eak kojeg smo mi

rali
i slali ga arobnjaku da od nj ega ui i naslijedi
izab
nj eg ovu magiju?"
Abdullah : "Da, ja sam taj ."
Vladar: "Pa ko te je onda ovo nauio?"
A bdullah : "Uputio me j e Allah onome koj i j e bio
od Allaha upuen."
Vladar: "Reci nam ko j e on i uputi nas na njega."
A bdullah : "To j e moj a tajna i n i kada je neu n i kom
povjer iti."
Tada se vladar j ako razlj uti i gotovo urliui povika
svojim slugama daj ui im novo nareenj e : "Drite ovog
drskog djeaka i ako ne kae ono to zna, bacite ga sa
vrha brd a ! "
Povedoe vladarove sluge m ladia pred sobom i
kada dooe do brda poee svi skupa da se penj u
prema njegovom vrhu . I dok su s e penjali u z strmu liticu
vodei svezanog Abdullaha, j edan ovj e k se okliznu niz
strmu i glatku stijenu, a njegovi drugovi pourie da ga
pridre i spasu, te se j edan za drugim s urvae u
provalij u . Tako sve sluge sa veli ke visine popadae u
podnoj e brda, a iv osta j edino Abdullah koji
nepovrij een :..- a m samcat polako s ie niz brdo.
Vij est o tome brzo stie do vladara te on ponovo
naredi da uhvate Abdullaha. Kada se mladi po drugi
put nae pred vladarom, on ga upita: 11Kako si to sve
. ljude pobio a ti se sam spasio?"
moJe
A bdullah : 11Allah m e j e zatitio od njihova zla."
Vladar (lj utito): 1Ti hoe da zavede sve
stanovnike u mom kralj evstvu. Napusti svoju vjeru i
on9g.a kome poziva i ui u nau vjeru, ili u te
kaz nJ avati, muiti te i tui sve dok te ne uniti m ! 11
Abdullah (dosta smireno) : 11To n i kada nee moi,
. sa Alla hovo m voljo m.11
OSim
19

Vladar povika svoj i m lj udima: "Drite ga i bacite

u vode Nedrana i ne dozvolite da vam umakn e ! "
I odvedoe Abdullaha i bacie g a u vode Nedrana
odakle se niko do tada n ij e mogao spasiti, ali nakon
malo vremena mladi i spliva na drugu obalu zdrav i
itav. Naravno, ponovo ga uhapsie i odvedoe vladaru
koji nikako n ij e mogao da se naudi njegovoj
sposobnosti.
Onda mu vladar ree :"Ja u te lino sabljom
raspo loviti!"
Abdullah : "Ni to nee moi uraditi."
Vladar
se
zadiv i
njegovoj
vrstini
i
nepokoleblj ivosti pa m u ree : "A kako bih te mogao
usmrtiti?"
A bdullah : "Nikada m e nee moi usmrtiti niti m i
i kako nauditi, sve dok n e prihvati vjeru u Allaha!"
Nakon svega ovoga vladar n ij e i mao nikakvog
drugog izbora, nego stvarno prihvati vj eru u Allaha i
donese ehadet pred mlad iem Abdullahom ibnu
Tamirom !
Onda m u mladi ree: "E sada sakupi lj ude neka
svi prisustvuj u mome pogubljenj u."
Pozivan je svij et da doe i posmatra pogubljenj e
Abdullaha ibnu Tamira, t e sa svih strana lj udi poee
da pristiu na odredite. Onda Abdullah doe na
sredinu prostora i stade pred vladara koj e m ree :
"Hajde, ubij m e ! "
Vladar uze sablj u i kada htjede da udari mladia
po vratu, ne pokori m u se njegovo srce niti ga poslua
njegova ruka, nego se spusti u blagi i nj eni udarac koj i
j edva dotae mladievu slj epoonicu, a m ladi viknu d a
g a svi prisutni j asno uj u : "E HEDU E N L A I LAHE
I LLALLAH VAHDEHU ! - Svj edoim da nema drugog
boga sem Allaha, Jednog Jedinog ! " Onda rukom
20

pritis nu el o na ,ml stu dje ga je sblj hvatila i pade

_
_ "
na zemlJU sapucuc1 svoje posljednJ e riJeCI.
Svi prisutni su nijemo posmatrali ta se dogaa, od
stra ha i uenj a ukoeno staj ae kao da im je na glavu
ptica sletjela. Odjednom se prolo i j iho_v uzvik, ne i
.
radosti zbog Abdullahova pogublJenJ a mti to su om
tome lino prisustvovli, nego iz nekog novog ubjeenj a
i vjere: "Vjerujemo u ovog mladia! Vjerujemo u
nj egova Gospodara ! "
Jedan o d vladarevih dvorj ana prie vladaru, uze
ga za ruku elei da to bre napuste to mjesto, te m u
tiho ree: "Nisi mogao podnijeti d a troj ica ljudi vj eruj u
u neto drugo, a sada skoro svi tvoji podanici slij ede nji h
a n e tebe."
Nakon toga vladar ne poivi d ugo nego u mr ije, a
iza sebe ostavi Nedrance koj i su u velikoj veini
vjeroval i u Allaha i slijedili vjeru onog prvog, istog
Kranstva.

-4U vrijeme ovih dogaaj a Jemenom je vladao

moni, lukavi i nemilosrdni vladar Zer'a ibnu Tubban,
poznat po i menu Zu N uvas. Vladarsko prij estolj e j e
preuzeo o d svojih oeva i dje dova svoji m lukavstvom i
drskou. Tada j e Jevrejstvo ve bilo dosta raireno u
Jemenu i mnogi ljudi su bili prigrlili tu vjeru. Vladar Zu
N uvas j e takoe bio j edan od nj ih, i malo vremena
nakon to j e zavladao zemljom postao j e jedan od
vodeih zagovaraa i pozivatelj a u tu vjeru, koj a je
nekada, kao kranstvo sada, vjerovala u Jednog Boga
- Allaha. Ugledaj ui se u svog vladara veina nj egovih
po anika, stanovnika Jeme na, prihvati Jevrejstvo kao
SVOJU vj eru. Doprle su do Zu N uvasa vijesti o
dogaaj i ma u Nedranu i o tome kako je veina
stanovnika tog grada prihvatila neku novu vjeru, te
21

nikako ne mogae da bude zadovoljan da se uz

Jevrejstvo, ij i je on bio veliki zagovara, razvija i iri
neka nova vjera o koj oj nita n ije znao, i koja je njegovu
vj eru mogla ugroziti.
Odlui Zu Nuvas da povede rat protiv ove nove
vjere i da uniti njene slj edbenike !
Za kratko vrijeme vladar se pripremi za rat protiv
Nedranaca i njihove vj ere, te za taj cilj odabra posebnu
vojsku.
N edranci saznae za pohod Zu N uvasa i vojsku
koja se pribliavala njihovoj zem lji, a uskoro i m stie i
glasnik koj i j e nosio poruku zapovj ednika te vojske.
Vladareva poruka j e glasila: "Ili napustite novu vjeru
koju ste primili, ili ete do posljednjeg biti uniteni ! "
Odgovor Nedranaca j e bio: "Nikada neemo
napustiti nau vjeru, a va vladar neka radi s nama ta
god el i ! "
Glasnik odnese odgovor Nedranaca Z u Nuvasu
koj i se toliko rasrdi da nij e znao ta da uini. Onda
svojim slugama nared i da iskopaj u jednu veliku jamu uhdud - i da je napune drvljem i drugim gorivom, kako
bi za Nedrance pripremio lomau, a sebi razonodu i
uivanje.
I pourie sluge da izvre vladarevo nareenje, te
poee da kopaj u ogromnu jamu usij ecaj ui j e duboko
u zemlju. Ne proe mnogo vremena a jama bi gotova i
napunj ena veli kom koliinom drvlja i svakoj akog goriva,
te u njoj zapalie vatru da bude spremna za doek
N e dranaca.
Vojnici Zu Nuvasa se rasporedie po cij eloj
teritorij i Nedrana sakupljaj ui njegove stanovnike i
vodei ih prema jami iznad koje j e sa svojim
poglavarima i voj skovoam a sjedio Zu Nuvas. lsekivali
su prve grupe lj udi koji e biti hrana za razbuktalu vatru.
22

I dovedoe grupu pravovjernih, pa jo j ednu . . . i

polako poee da skupljaj u Nedrance pred svojim
vlad arem.
On sa svoj i m starjeinama davae mogunost
izb ora svakom Nedrancu, ali izbor ne bij ae veliki : "Ili
da nap usti vjeru, ili da bude baen u vatr u ! "
Ko b i uzdrhtao i pokolebao se pred uarenom
buk tinjom, i prepao se velikih vatrenih jezika i paklene
vruine, - napustao bi vjeru i bivao osloboen, te j e
mogao da radi ta j e htio.
A onaj koji bi vrsto prigrlio svoju vjeru i odbio da
se odmetne od nje, raunaj ui lakim ovu vatru od one
dehenemske na buduem svij etu, - on bi bio baen u
uarenu jamu i za samo nekoliko trenutaka bivao
pretvoren u pepeo.
Meu pravovj ernima koj i bijahu dovedeni pred
vatru nalazilo se i nekoliko ena, a meu njima bij ae
j edna ena, vjernica iskrenog i vrstog ubj eenj a, uz
koju se privilo malo dijete. Kada j oj ponudie izbor
izmeu vatre i odricanj a od vjere, ona zadrhta, saali se
zbog rastanka sa djetetom i brzo poe da razmilj a : "Da
li da izaberem vatru i svoj u vj eru rastaj ui se sa
djetetom, ili da izaberem otpadnitvo od vjere i ivot
zajedno sa djetetom - radosti moga srca?"
Gledala je ena u svoje d iiete oima ispunj enim
suzama i kao da j e njega pitala: "Sta da uini za njegovo
dobro; ili da ostane uz njega kao nevj ernica, ili da ide
u vatru kao vjernica?"
Koliko se ena zaudila, a s nj om i svi prisutni,
kada malo dijete prekinu ovu njenu ivotnu odluku i
premda do tada n ij e znalo govoriti ree j oj j asno i
razgovj etno: "Maj ko, budi vrsta i odluna! Pa ti si zaista
na pravdi i istin i ! "
. Tada maj ka izabra svoj p u t i lako se odlui;
pnhvati vatru smirena srca, sretna i u dui zadovoljna
zbog svoje vjere !
23

Gutala j e vatra lj ude, prodirala ene, i prekidala

ivot nejake djece, a svi oni nisu nikakvog drugog grijeha
imali, osim vj ere u Allaha, duboke osvj edoenosti u
Njegovo postojanje i redovnog ibadeta radi Nj egovog
zadovoljstva i nagrade .
Tako j e vatra gorjela dosta dana, nj eni plameni
j ezici se nebi ni stiali, a ve i h je poveavalo novo
gorivo od tijela pravovjernih a nj ena toplota bi postajala
jo vea i uasnija.
Zu Nuvas i njegovi dvorjani su sjedili iznad j ame i
posmatrali spaljivanj e vjernika, sljedbenika Isa a.s.
Uivali s u pred prizorom u kojem su nevini muenici
bacani u lomau, sluaj ui nji hove krike i poslj ednje
uzvike. Nji hov j edini grijeh je bio to su prihvatili novu
vjeru mimo njihove vjere, i to su napustili bezvj erstvo
a povj erovali u Uzvienog Allaha !
I naposlj etku se smirila vatra nakon to j e
progutala pravovj erne Nedranske muenike, o d kojih
se n ij e spasio niko osim j ednog jedi nog ovj eka koji se
zvao Devs zu Sa'leban, a koji j e uspio da se sakrije i
j aui na konju pobj egne ispred silnika i neprij atelja.
Pobj egao j e taj ovjek elei nekako da se dokopa
Vizantij e ili Abesinije u kojima su ve odavno mahom
bili sljedbenici Isa a.s., traei pomo za N edrance,
traei spas za svoju vjeru.

24

ZAHV ALNOS T NA B LAGODATI

Muhamed Ahmed Beranik

Nekada davno, u j ednom od israilskih sela vladalo

je nasilje i tiranija, a grijes i i bestidnost su bili veoma
raireni meu stanovnitvom koje je ve bilo ogrezlo u
tom grijeenj u tako da njihova srca postae tvrda poput
kamena. Ljudi postepeno zaboravie na Allaha i
Njegovu dobrotu prema njima, te potpuno zanijekae
Njega kao Izvora svih blagodati i uivanja koj ima su bili
obdareni. Zaboravili su da je On taj koji im je dao svako
dobro i sreu, i da On moe svaku blagodat da uskrati
od koga hoe, a da je povea kome On hoe od Svojih
zahvalnih robova.
U selu su ivjela tri ovjeka: Gubavac, elavac i
Slijepac, a Allah ih j e takvim stvorio nakon to ih je
doveo u veliko iskuenje u kojem oni postae izvor zla
za sebe i za svoj e saplemenike.
Allah je ovu troj icu lj udi stvorio u naj lj epem
o liku, i prije ove kunje oni bijahu veoma l ij epi, a
nJihova tij ela, koe i ostali organi bij ahu izuzetno
ukraeni svim lijepim osobinama koje se mogu vidjeti
na ovje ku.
.
G ubavcu je dao lijepu, nj enu i glatku kou koj a
e
pored
svoje bjeline odisala nekim blagim rumenilom

I ako iskaz ivala svu snagu, zdravlj e i mukost koja je iz

nJe ga izb ija la . .

25

elavcu je dao crnu, gustu i dugu kosu koja je

padala na nj egova ramena i tako ga inila izuzetno
lijepim mladiem, dragim i veoma privlanim i za lj ude
i za ene.
Slijepca je Allah obdario sa dva krupna oka iz
koj ih je zraila neka neodolj iva kunja i zavodlj ivost za
druge, te je on svakog svoj i m pogledom jednostavno
oparavao .
U selu su se stalno vodili razgovori puni divlj enja
i uenja o trojici ljudi, a oni sami bi uvijek dobivali
poasna mjesta na sijelima gdj e su se obino ti razgovori
vodili. Lj udi su im se divili i prosto im zavidili na tim
blagodatima koje im je Allah dao uinivi ih tako
primjerom svoj e neizmjerne dobrote i ljepote.
Gubavac je bio zadivljen sam sobom, hodao je tako
da istakne svu svoj u lj epotu, a svoj e divlj enje je prenio
na druge lj ude koj i bijahu opinjeni njegovom ljepotom.
Teko j e bilo odvratiti pogled od njega i mnogi su ga
veoma zavolili i s nji m postali veoma bliski i gotovo
nerazdvojni. Njegova uobraenost i oholost tako se jo
vie poveae te poe misliti da je stvoren onako kako
je on sam to htio. Ta uobrazilj a ga dovede do veoma
loe osobine te on zaboravi Allaha a udrui se sa
ejtanom. Bio je oit primjer lakoumnosti i izvor velikog
zla. Zaveo je mnoge ljude te tako ispunie ovaj svijet
smutnjom i zabludom.
elavac bi gordo hodao sa rasputenom kosom,
zabacujui je na svoj a ramena i nastojei da razapne
svoje mree lukavstva kojima bi lovio slaba ljudska srca
koja su se divila njegovom izgledu. Postade primjer
smutnj e i zavodlj ivosti te se lj udi natjecae da pridobiju
nj egovo povj erenje, te tako ovaj svijet ispunie
smutnj om i zabludom.
Slijepac je bio ponosan na svoj munjeviti pogled
kojim je prodirao u dubinu due i opinjavao sve oko
sebe. Zbog otrine nj egova pogleda lj udi su bili prosto
26

raz or u ava ni i ostaj ali bi nijemi a nj ihova srca s u

pos taja la zaarana i puna udnje z a nj egovim drutvom .
Malim migom oiju o n bi i h uspjeno lovio u svoj e
zamke, te posta izvor velikog zla koj i lj ude odvede u
ivot zabave i ludosti, te tako ovaj svijet ispunie
sm utnjo m i zab l u dom .
Prije ove troj ice mladia nj ihovo selo je bilo mirno
i spokojno, a njegovi stanovnici su ivjeli u srei i
blagostanju. Okruivala i h j e meusobna lj ubav i
zadovoljstvo. Dok b i se sunce poj avlj ivalo selj ani b i ve
bili na nogama slavei Allaha i zahvalj uj ui Mu, koj i
bij ae Tvorac nebesa i zemlje, Izvor svakog dobra,
Darovatelj ljepote, Onaj koj i im olakava da dou do
svoj e opskrbe ) koji im je odredio njihove edele i
dulj inu ivota. Zurili bi svoji m svakodnevni m poslovima
sa elanom vj ernika koj i j e ubjeen u Allahovo obeanj e
da e svakog zadovoljnog trudbenika obilno nagraditi i
opskrbiti. Zbog toga s u uivali u velikoj srei i obilj u
blagodati kojima s u bili obdareni. Seljak bi vodio svoj u
stoku u polj e gdje bi stizao u samo svitanje. Tu bi
uzgaj ao razne plodove bdijui nad njima i napaj aj ui
zemlj u i svoju umornu od oranja stoku, koj u bi zatim
zasluno timario... Trgovac bi urio u svoj duan i
otvarao ga spominj ui Allahovo ime, nasmijan i prij azan
slagao bi svoju robu i nastojao da je to bolje izloi,
doekuj ui muterij e koje nikada nij e varao niti im ita
lagao ... Radnik je iao na svoje radilite i trudio se u
svom poslu, traei jedino od Allaha pomo u svoj i m
tekoama . . . I tako . . .
A kada b i s e navee vraali svojim kuama,
doekivala b i ih dobra i zadovoljna ena, draga i
potovana majka, milo i posluno dijete. Tu u njihovom
okrilj u nalazili bi zasluni odmor i razonodu te
okrpljenj e u hrani, a onda bi odlazili u posjete, traili
SVOJ e prij atelje, obilazili bolesnike, raspitivali se o
odsutnima, udovoljavali onima koj i su u nekoj nudi ili
27

potrebi. Naslaivali bi se u svoj im sijelima sa korisnim

razgovorima kojima bi uveavali svoj a saznanja, nikada
se ne uputaj ui u ogovaranje i prenoenje tuih rijei,
ne kaljaj ui svoj a srca zlobom niti mrnjom.
Ali, stanje u ovom selu se poelo naglo m}jenj ati
od kada su se pojavila ova tri mladia: Gubavac, Celavac
i Slijepac. Svaki kutak sela je bio ispunjen smutnjom i
grijehom. Zbog njih su ene u srcima osjetile mrnju
prema svoj im muevima, te su stalno priale o svojoj
enj i i lj ubavi, o razmilj anju i spletkare nju. Zbog nji h
s u sada ljudi poeli ogovarati i prenaati, mrziti i
ljubomorni biti. ejtan j e pomou ove troj ice mladia
svoje mree razapeo meu ljude, uspj eno ih zaveo u
njihovom ivotu i odvratio od njihovih poslova i
dosadanjeg ivljenja, ukrasio i m ono to j e zabranj eno
- haram, i prikazao ga dozvoljenim - halalom, a ono to
je ogavno lijepim. Pokvario je njihova srca i zaprljao
nj ihovu vjeru te oni zaboravie Allaha i prestae da Mu
se obraaju kao to su to ranije inili, traei od Njega
pomo, molei Ga za sposobnost i opskrbu i stalno Mu
se zahvalj uj ui na blagodatima kao to su zdravlje, srea
i nafaka.
Onda je Allah stanovnicima ovoga sela, koj i su
sami sebi nasilje uinili, dao najvei primjer, te ovu
troj icu mladia koj i su svu okolinu ispunili zabludom,
mrnj om i obmanom uini povodom ogromne pouke
koj u e generacije i generacije prepriavati svoj i m
pokoljenjima. U tome e nalaziti opomenu koj a e
stalno opominj ati, savj etodavca koji e stalno
savjetovati da bi svi skupa vidjeli poslj edicu zablude i
ishod kojem vodi pokvare nost i grijeenj e .
Odredi Uzvieni Allah t e koa gubavca promjeni
boju, izgubi svjeinu i odbaci ono rumenilo, a po nj oj se
izasue bjele mrlje poput krea, lice mu posta pjegava
a ruke mu se izobliie te se to proiri po cijelom tijelu
koje posta kao iznoeno odijelo koje je sve istroeno i
: 28

pocij epano. ovjek posta kao neko odvratno stvorenje

iarano po cijelom tijelu, izopai se njegov oblik, a
obruni njegov izgled.
udili su se lj udi onome ta se desi ovome mladiu
te ga saaljevae i poee da ga izbjegavaju nakon to
su urili nj emu u susret. Bjeali su sada od njega a ranije
su skupa s nji m sjedili i druili se. Nastoj ali su da
izbjegnu susret s nji m i da ga ne viaju, a prije su ga
toliko voljeli i radovali se svakom s ijelu u nj egovom
drutvu. Onaj ko je s nji m nekada dugo priao, sada ga
nebi ni nakratko posluao, ko ga je susretao radosno,
sada je od nj ega bj eao, a ko bi ga srdano i s
potovanjem primao, sada bi se od njega okretao
namrgoen i s porugom. Onaj koj i ga je dobrovolj no
pomagao i elio da mu u svem u udovolji, sada je
prekinuo svaku vezu s nji m i saaljenj e prema njemu.
Dani su prolazili a on b ij ae odbaen i zanemaren,
izolovan i omrznut, sve ih straha od njegove bolesti i
opreznosti od kakve zaraze. Svaki od njegovih
doj ueranjih drugova je zamrzio ikakvu vezu s nj im, a
kada b i ga susretali gadilo bi i m se od njegova izgleda
i usticali bi pred njegovom poj avom . Odvraali bi pogled
od njega, a kada bi im priao, bjeali bi, a ako bi im se
obratio, grubo bi mu odvraali . Gubavac osj eti sav bol
samoe, izolovanosti i odboj nosti od ljudi, ivot mu
posta tjeskoban i teak, propade sav nj egov i metak i
estade njegove nafake. Posta puki siromah bez igdje
Iega, koji nema nikoga da mu pomogne i da ga
podupre. Izgubi svu nadu i zaeli da to prij e umre,
makar i n ij e dolo vrijeme odreeno za to.
l odredi Uzvieni Allah te kosa elavca poe da
op ada tako da je potpuno nestade i na glavi se u kaza
gol koa , a po njoj se poj avie neke ospice koje se
.
am e po svoj povrini glave. Glava mu postade
Iv?nte boles ti od koje su se uasavali oni koji bi ga
VIdJ eh dok bi okr eta li oi od nj ega .
29

Zaudie se lj udi tome to ga je zadesilo i nesrei

koj a ga je pogodila. Oni koji su se radovali i divili
susretu s nj im poee da ga izbjegavaju i bjee od nj ega
iz straha i opreznosti. Nastojali su da u potpunosti
izbjegnu susret s nj im, bj eei od nesree koja ga je
pogodila i bojei se te opake bolesti. Onaj koji bi
proslavljao svaki susret s nji m sada postade naj udaljeniji
od njega, niti bi m u otpozdrvljao na pozdrav niti b i se
odazivao na njegov poziv. Celavac postade snuden i
razoaran, mataj ui o sretnoj prolosti pune l ij epih i
pounih sj eanja koja prooe kao kratki san kad se
ovjek prene iz sanj arenja i vrati u stvarnost iz m atanja.
Postade naj usamljeniji na ovome svijetu, alostan zbog
belaja koj i ga je zadesio, i prepun jada i gorine izgubi
svu nadu u bilo kakav izlaz ili nain da se rijei te
nedae. ivot mu postade tj eskoban i izgub i svaku
mogunost da normalno ivi i opstane. Izgubi nadu za
spasom i zaeli da to prije umre, makar i nij e dolo
vrijeme odreeno za to.
I odredi Uzvieni Allah te sj aj u oima slij epca
potamni, nestade njihove privlanosti, izgub i se nj egov
munjeviti pogled i opade arolija iz njegovih oiju.
Njegovo srce se rastui, raspoloe nje se izgubi, svj eina
nestade i raunao je da je sve zlo i alost koja ga je
pogodila zbog njega samoga pa postade veoma tuan i
oj aen. Dane proivljavae u tmini, samoi i vj enom
mraku. Kada bi traio put pipao b i ga rukama, a kada
b i traio pomo pruao b i dlanove.
Lj udi se razbjeae od nj ega i ostavie ga usamljena,
pa mu ta usamljenost posta nesrea povrh nesree i
kazna povrh kazne. Zivot m u postade tj eskoban i
nepodnolj iv, nesta njegova imetka i bogatstva, uzmanjka
nj egova nafaka i posta puki siromah bez igdj e iega, koji
nema nikoga da mu pomogne i da ga podupre. Izgubi svu
nadu i zaeli da to prije umre, makar i nije dolo vrij eme
odreeno za to.
v

30

Tako troj ica mladia postadoe ivi pnmJer

Allahove osvete onome koj i ne cijeni blagodati i ne
zahvaljuje na dobroti, ko ne priznaje ono to je lijepo i
ne uva svoje ruke od barama, ko zanijee bliske
rodbinske veze i ko Allahove blagodati koristi u ono to
nij e odre eno i propisano, pa bude uzrok pokvarenosti
i grij eenj u te povod zabludi i zlu.
Nji h troj ica postae glavna tema razgovora
stanovnika sela, i nj ihov sluaj postade povod velikom
uenj u i zaprepatenj u . Neki bi govorili: "To je
Allahova osveta ! "
Drugi bi uzvraali: "To je Allahova mudrost! " .....
Jednog dana troj ica mladia se sastae, a sastala
ih je nj i hova zajednika tuga i slina sudbina i nesrea.
Svaki od nji h poe da se ali svoj i m drugovima na teki
udarac koj i ga je pogodio i na alost i nesreu u koj oj
se naao. Spomenue sretne dane iz prolosti koje
provedoe u neizmjernim blagodatima i u srei koj u je
malo ko proivio u nj ihovo doba. U svoj oj alosti
prisjetie se svega to su uinili mimo Allahova
zadovoljstva, kakve su sve grijehe radili, kakve su sve
rune stvari inili i koga su sve od ljudi zaveli. Postae
ubijeeni da sve ono to ih je pogodilo nije nita drugo
osim zasluena kazna za nijekanje onoga to je ispravno,
za nevj erovanje u blagodati i njihovo koritenje u ono
za ta nisu predviene .
Zarekoe se da e se povratiti Uzvienom Allahu,
da e se pokaj ati i zatraiti oprost priznaj ui svoj e
grijehe ubijeeni u svoju zabludu. Kaj ali su se nad svim
onim to su uinili shvativi da je Allah uistinu jedini
koji im moe pomoi, On je neizmjerni Oprata,
M ostiv prema svoj i m robovima, On je onaj koj i oprata
gnJehe i prima pokaj anja. Odluie da svoja srca oiste
od grijeha, da iz nji h odstrane rune misli i odluke, da
o ? agnaj u zlog ej tana i da se vrate na pravi put. Tada
b1 priznali da su sve blagodati od Allaha, i samo bi Njega
31

oboavali i nikog drugog. Nebi zavodili Njegovih robova

nebi li im se On smilovao i nj ihove pogreke im oprostio,
nj ihova pokajanja im pri mio i ponovo i m vratio sve one
blagodati koje im je sada uskratio.
Zakleli su se Allahom da, kada bi im On povratio
njihove blagodati i izlijeio ih od njihovih bolesti,
neprestano bi Njemu zahvaljivali i neumorno vrili ono
to je On naredio a klonili se onoga to je On zabranio.
Uzvieni Allah je znao njihove tajne i nj ihova
dogovaranj a, i Nj egova volj a htjede da upotpuni priu
o troj ici ml.adia, kako bi bila pouka za sve ljude i vjeni
primj er za stanovnike njihova sela, i kako b i o njima
priali i njihov sluaj prenosili pokoljenj a i pokoljenja.
Jedne tamne i hladne noi, dok je gubavac bio u
svoj oj maloj sobici gdj e je inae boravio sam daleko od
drugih lj udi, razmilj aj ui o svojoj situacij i i alei se
Allahu zbog nevolje koja ga je zadesila, plaui za
slatkim i nezaboravni m danima u koj ima je uivao, na
vrata zakuca plemeniti Melek, kojeg mu je Allah poslao
u liku nekog dobrostivog ovjeka.
Melek ga pozdravi a zatim m u ree : ta ti je kada
toliko lije suze i kada si tako oslabio te dane provodi
u brizi i tuzi?
Gubavac odgovori : Imao sam izuzetno lijepu kou
i lijep izgled, pa je Allah sve to odstranio od mene !
Melek ree : N ije l i ta tvoja koa i njen izgled i
boja bila uzrok tvojoj oholosti i ponosu, te tvoj oj
upornosti u nij ekanj u i n evjerovanju u Allahove
blagodati?
Gubavac ree : Jeste, bio sam neznalica, ali sam
sada dosta toga razumio, bio sam nemaran, ali sam se
sada prenuo i doao sebi. N isam ni pomislio da vrijeme
moe donijeti ovolike promjene i nevolj e !
32

Melek: Zar ti nisi lj ude zavodio i ometao ih u

nj i h ovom ivo.tu a tom svojom divnom, nj enom koom
i nj e nim liJepim Izgledom?
Gubavac: Jesam, ali su i oni poveavali moj u
zanesenost sa svoji m primanj ima i doekivanj ima, s a
svoji m pohvalama i slavljenj ima, t e nisam razmilj ao o
tome u kakav grijeh me odvodi n ij ekanj e blagodati, i da
se sve to moe veoma lako izokrenuti.
Melek: Zar ti nisi u selu imao dosta prijatelja i
sauesnika u svom zlu i grij eenj u, koji' su stalno oko
tebe hodili i urili da sa tobom sijele i razgovaraju. Pa
gdje su ti oni sada?
Gubavac: Da, imao sam drugove i bio sam siguran
u njihovu iskrenost. Vjerovao sam da, ako vrijeme
prolazi, nji hova lj ubav i odanost prema meni nee proi,
da e se godine smjenj ivati, ali ne i njihova vj ernost i
prijatelj stvo. Svi su se od mene razili i od mene
pobjegli. Razbj eali su se od moje bolesti i mogue
zaraze, od moga siromatva i moj e nemoi, od mog
runa izgleda i strane vanjtine ? !
Melek: P a zato proliva tolike suze i zato tako
tuno uzdie? J e li to zbog alosti za onim to je prolo
i zbog enje za d ivni m uspomenama ? !
Gubavac: To su pokaj nike suze i uzdasi.
Upuujem ih samo Allahu, Darovatelj u svih blagodati i
molim Ga da m i oprosti moje posrtaj e i da pree preko
mojih grij eha, te da mi opet da lijepu i zdravu kou i
d ivan izgled, da m i da ugodan ivot i obilnu nafaku.
Melek: A kada b i ti Allah ponovo dao l ij epu kou
i boj u, te obilnu nafaku i imetak, bili ti prestao sa
inj e njem zla, bili odbacio sve ono to je loe i prekinuo
sa zavoenjem lj udi u svakoj ake zablude i stranputicu?
Gubavac: Kad bi se to samo desilo ? ! To je moja
iv otna elja i radost. Zavjetujem se Allahu da bih
poslij e toga ivio kao primjer istoe i izvor dobrote !
33

Melek: Raduj se, jer Allah zna za tvoju slabost i .

primio je tvoj e pokajanje, pokrio je tvoje mane, oprostio .
ti grij ehe i vratio ti blagodati koje ti je bio uskratio !
Onda Melek po tra svojom istom rukom kou .
gubavca i odj ednom nesta onih mrlja i svakojakih ari, .
pa postade kao to je i prij e bila; l ijepa koa i lijepa
boj a i izgled !
Onda mu Melek ree: ta bi najvie volio od
i metka?
Gubavac odgovori : Deve.
Melek mu dade j ednu devu i ree: Neka ti Allah
da beriket u devama! - i ode od njega.
elavac je takoe ivio daleko od ostalih lj udi, sam
u svoj oj kuici odakle nikud nij e izlazio, tuan i
neraspoloen, kaj ui se za ono to je uinio i plaui za
divnim vremenima koj a su odavno prola. Jedne noi na
njegova vrata pokuca Melek, a kada ue pozdravi ga i
ree: ta je to s tobom kad s i tako tuan i ozlojeen?
elavac odgovori: I mao sam lijepu kosu sa dugim
uvojcima, pa mi je to Allah oduzeo i stavio me na veliku
kunju sa ovom runom bolesti zbog koje su se ljudi od
mene razbj eali i izbjegavaju susret sa mnom, te ivim
sam samcat bez druga i sagovornika.
Melek ree: Zar ta tvoj a kosa i ti uvojci nisu bili
uzrok tvojoj oholosti i uzdizanju u odnosu na druge
lj ude, te nji hovoj i tvoj oj stranputici i grijeenju?
elavac: Da, bio sam glupi, nepromiljeni mladi,
koj i nije daleko vidio niti duboko razmilj ao. N isam
sagledavao poslj edice svojih postupaka i smatrao sam
da sam siguran i bezbjedan od svih tekoa i
prevrtlj ivosti vremena.
Melek: Zar ti nisi zavodio ljude i upropatavao ih
sa tom svojom l ijepom crnom kosom i nj enim uvojcima,
34

p a si svjesn ? bivao meta nji hovih pogleda i njihova

vel ika smutnj a? !
elavac: Jesam, ali su me i lj udi jo vie
upropatavali slavei me i divei mi se, tako da sam se
uzo holio i zanio i ejtan me u potpunosti zaveo. Toliko
su mi se divili da se nisam osvrtao kuda vode nai grij es i
i kakva e b i t i nji hova poslj edica. B i o s a m zaslijepljen
svojom ljepotom i nisam mogao slutiti kakva e biti
srdba Allahova i kolika j e Nj egova mo, te lako moe
uskratiti ono to je dao i oduzeti onu blagodat kojom j e
nekoga obdario.
Melek: Zar ti nisi imao u svom selu one loe
prija telj e i zlu brau s kojima si provodio vrij eme u igri
i zabavi i koj i su te uzeli kao povod grij eenja i smutnje,
koji su ti dolazili i koji su od tebe odlazil i a stalno ste
u grijehu bili. Pa gdj e su sada nali . drugu kuu i
boravite mimo tvoje kue?
elavac : Da, imao sam brau koju sam smatrao
iskrenom, koju sam volio i koji su mene voljeli, koje sam
potovao i koj i su mene potovali. lako sam ja o njima
mislio najbolje, oni su me iznevj erili poput najgore
varalice, i nisu sauvali ugovore i prijateljstvo bj eei od
mog belaja i strahuj ui od m oj e bolesti.
Melek: to su tvoje oi tako uplakane a oni kapci
crveni i izranjavani? Je li to od alosti za prolou i od
udnj e za onom sreom i uivanjima?
elavac: Moj e oi plau kaj ui se zbog grij eha koje
sam poinio i zbog mog nevjerovanja u Allahove
blagodati kojima me je obdario. Plaem traei oprost
od svoga Gospodara za sve ono to sam se ogrij eio
prema njemu, ne b i li m i se s mi lovao i oprostio mi, te
mi opet darovao onako lij epu kosu. Ovako su me svi
z am rzili i udaljili se od mene.
Melek: A kada b i ti Allah ponovo dao lijepu kosu
. .
I Iz lije io te od te rune bolesti, bi li se ti ponovo vratio
35

onoj svojoj oholosti i omalovaavanju drugih lj udi. Bi l i

zaboravio onaj grijeniki ivot u koji si ih pozivao i s
kojim si ih zavodio?
elavac: A hoe li m i ikad Allah primiti moje
pokajanje i izlijeiti me od ove bolesti zbog koje su me
svi napustili, i hoe li m i ponovo vratiti onu l ijepu kosu?
Kada bi to uinio, ja se u Njegovo ime zavj etujem da se
nikada ne bih vratio onom grijenikom ivotu i
beskorisnoj zabavi. Knj igu svoje prolosti u zauvijek
zaklopiti i nikada lj ude neu zavoditi.
Melek: Raduj se! Allah j e primio tvoje pokajanje i
oprostio ti tvoje grijehe nakon to si postao svj estan i
priznao i h pa se onda zbog nji h iskreno pokaj ao. Osim
toga vratio ti j e onu b lagodat koj u j e od tebe bio
uskratio !
Onda Melek patra svojom istom rukom glavu
elavca i on ozdravi od svoj e bolesti, a nova kosa nie
svud po glavi kao to je i bila; sa dugim , gustim
uvoj cima.
Melek ga upita: Kakav i metak ti najvie voli?-, a
elavac odgovori : Krave.
Melek elavcu dade jednu steonu kravu i ree mu:
N e ka ti Allah dadne beriket u kravama !
Slijepac j e boravio u svoj oj kui nikud ne izlazei,
a lj udi su ga ve odavno bili napustil i i n ij edan od nji h
n ije ni razmiljao o tome da g a posjeti ili da mu na neki
nain pomogne. Postao je silno oaloen i utuen,
razmiljaj ui o onome to se desilo s njim, i o grij esima
koje je poinio u svojoj prolosti.
Jednog dana on osj eti da su se vrata kapije
otvorila, te da je neko uao u kuu, a onda ga nepoznati
poe ispitivati :
ta je t o kad s i tako tuan i utuen, daleko od
ostalih lj udi? Kao da su se sve dunjaluke brige sakupile
36

i zn a d tvoj e glave. Hoe li da se ubije toliko tuguj ui i

ja dik uj u i?
Slijepac odgovori : Imao sam dva krupna oka,
lij ep a i zavodlj iva, ali mi ih je Allah oduzeo i slijepim
m e uini o !
Melek: A zar ta tvoja dva krupna, lij epa i zavodljiva
bila uzrok tvojoj oholosti i grij eenju?
nisu
oka
Slijepac: Da, bio sam bezosj eajan i neiskusan,
nisam znao kakve e me stii posljedice moga
ponaanja. Onda me je zaveo i zauzdao ej tan, te sam
upao u grijeh i nepr estano tonuo sve dublj e i dublje.
Postao sam svj estan svojih greaka kada se stvar ve
desila i kada me je moja nedaa pogodila. Onda sam se
trgnuo, ali j e ve kasno bilo.
Melek: Nisi l i ti te svoje l ij epe oi koristio kao
mreu za lov na ljude, pa si i h zavodio u grijeh i
zaslij epio ih od istine? Postao si nemaran i nji h si
takvima uinio. N iste slij edili Allaha, Stvoritelj a svakog
sjaja i Darovatelj a svjetlost i !
Slijepac: D a , a l i su me ljudi pom agali u stranputici
svoj i m pohvalama i divljenjem, pa su me prosto natj e rali
da postanem gord i ohol. I pored takvih oij u bio sam
slijep pred istinom, zalutao sa pravog puta. Zaboravio
sam spominj anje Allaha i bio nemaran pred
opomenama za onoga ko zaboravi na Allaha.
Melek: N isi li ti imao prij atelj e u selu koji su te
pratili i j utrom i veeri. Radovalo ih je tvoje druenj e s
njima, i veselili b i se kada b i ih god pogledao. urili su
da udovolje tvoji m eljama i natj ecali se u tom ko e te
prij e neim usluiti. P a gdje su oni danas?
Slijepac: Da, i mao sam mnogo b rae koj u sam
r au nao u vjerne prij atelje i smatrao sam da se na nji h
ogu osloniti u svako vrijeme. N isam znao d a su m e
Isk ori tavali, d a su se oko mene okuplj ali i samo
37

naizgled bili bliski prema meni kako bi uivali u mojoj

blagodati . Kada sam pao u ovu tekou svi su me
napustili i ostavili me samog sa mojom mukom i
nevoljom, tako da sada nemam nikoga za ruku da me
povede, ili da mi bar kae kada je no a kada dan.
Melek : Pa zato toliko plae i ali kad si sam sebi
zlo uinio i o dunosti prema Allahu se ogrijeio?
Pretjerao si u vjerovanj u svojim drugovima, a ejtanu si
se u potpunosti predao i njemu se pokorio ! ? Znai li to
da ti ali za onim to je prolo, i da trai od Allaha
oprost i milost? !
Slijepac: Ovo je pokajniki pla kojim se ohraam
Allahu ne bi li mi On pokaj anj e primio i grijehe
oprostio, ne bi li se meni smilovao i ponovo mi vid
vratio, da mogu svijet da gledam kao to sam prije
mogao.
Melek: A kada bi ti Allah stvarno vratio tu blagodat
da ponovo moe sve vidj eti, da li bi se ti opet svoj oj
stranputici vratio?
Slijepac : Kada bi mi Allah vratio vid ja bih mu
stalno zahvalj ivao i uvijek bih ga se sjeao. Radio bih
samo dobra i lijepa djela iz zahvalnosti prema Nj emu i
Nj egovoj neizmjernoj dobroti.
Melek: Raduj se, jer Allah te je uo i tvoj oj molbi
udovoljio. Primio je tvoje pokaj anje, oprostio je sve
tvoje grijehe i ponovo ti vratio blagodat kojom te je i
ranij e bio obdario.
Onda Melek svojom istom rukom dotae nj egove
oi, te slijepac ponovo progleda, a njegove oi zasj ae
jo ljepe nego ranije.
Melek m u tada ree : Koji imetak ti j e najdrai?
Slijepac odgovori : Ovce.
Melek mu dade jednu sjajenu ovcu i ree m u : Neka
ti Allah da beriket u ovcama!
38

ivot troj ice mladia se opet izmjeni i njima se

zdravlje, snaga, svj eina i raspoloenje.
ati
vr
Lj udi se opet udom udie promj eni njihovog
te oni ponovo postae predmet svih seoskih
nj
a,
sta
Svi su bili ubijeeni da i m se Allah smilovao
vora.
ra zgo
da
im
je
grijehe oprostio, te da ih je naroito odli kovao
i
Svojom dobrotom i m ilou.
to se tie gubavca, vlasnika deve, nj egova deva
oteli mladune i Allah dade beriket u njenom porodu.
Malo po malo deve se toliko nagomilae i namnoie da
ih je imao punu j ednu prostranu dolinu. Imao je obilj e
mlijeka, koa i mesa koj e je b ilo tako ukusno i prij atno
za jelo, a same deve b ij ahu pitome i pogodne za jahanje.
Jeo je gubavac od nji h i pio, odj enuo se i kao pravi gazda
deve j ahao. Stee ogromno bogatstvo u zlatu i srebru
trguj ui sa svojom i movinom, pribavi sebi panjake i
pastire, izgradi kue i nabavi sluge.
Ljudi poee da mu dolaze kako b i ponovo
zadobili njegovo povjere nje, ne tedei svoj i h jezika
hvalei ga i uzdiui, spominj ui njegovu l ij epu kou,
njenu boj u i nj egov divni izgled. Njemu nanovo poe da
se vraa oholost i zaboravi sve ono to je iskusio u svojoj
skoroj prolosti. Zakratko se bojao onog obeanj a to
a je ugovorio pred onim plemenitim Melekom koji ga
J e izlij eio i spasio. Meutim, i to brzo zaborav i i odlui
da nadoknadi ono to j e propustio u svom tekom
stanju. Ponovo se vrati grij esima i zabludama
zaboravljaj ui siromahe, stare udovice i potrebne. N ij e
b i o zahvalan Allahu na blagodatima koje mu j e dao,
krtario je na Allahovom putu, a pretj erano troio na
p utu ej tana.
to se elavca tie, njegova kosa naraste kao i
p rij e, sa dugim crni m uvoj cima koj i opet poee da
priv lae tue poglede. Njegova krava se oteli i Allah
da de veliki beriket u njenom porodu. Krdo krava se
39

poveavalo iz dana u dan, i on postade vlasnik

ogromnog krda koje je ispunilo j ednu veliku i prostranu
dolinu. Imao je obilj e mlij eka, sira i kajmaka. Ukusno
je bilo meso koje je on jeo i drugima prodavao. Trguj ui
sa svojom stokom sakupi ogromni i metak, kupi panjake
i kue, pribavi pastire i sluge.
Stanovnici sela poee da mu dolaze traei
njegovo prijateljstvo i uivanje u nj egovoj blagodati,
obilazei ga neprestano kao i ranije. On se opet uzoholi
i zaboravi sav onaj belaj i nesreu koj a ga je bila
zadesila. Zaboravi i obeanje koje je izrekao pred
plemenitim Melekom koj i ga je izlij eio i spasio. Opet
nastavi da ini grij ehe kao i prij e sa loim drutvom i
zlim prijatelj ima. Skrtario je sa svojim imetkom i nita
nije troio za dobrobit lj udi, niti j e davao sadaku
siromahu i potrebnom.
to se slijepca tie, im mu se vid vratio i dok je
opet dunj aluk ugledao, on uini Allahu seddu zahvale
i jo vie pojaa svoj u odluku za pokajanjem. vrsto
rij ei da oboava samo Allaha i da Mu bude zahvalan
na svim blagodatima. Ono to mu Allah dadne to e
troiti na pravom putu pomaui potrebnoga,
spaavaj ui
ugroenoga,
upuuj ui
zalutalog
i
odvraaj ui od stranputice nesmotrenoga. Od sebe
odbaci svaki trun oholosti i ne samo da presta sa
injenjem, nego i sa gledanjem svega r unog i
zabranjenog.
Ojanj i se njegova ovca i Allah dade veliki beriket
u njenom porodu. N amnoi se m nogo ovaca tako da
postade ogromno stado koje ispuni j ednu veliku
prostranu dolinu. Mlijeka j e bilo u obilju, a isto tako
sira i vune. Meso je bilo ukusno za j elo i on ga je
prodavao, kao i mlij eko i vunu. P rodavao j e i janj ce i
mnogo se obogatio, kue j e izgradio i sluge posj edovao.
I nj emu poee dolaziti seljani koj i oblij etahu oko
njega pokuavaj ui da ga zavedu da ponovo s njima
40

bude kao to je i prije bio, grijenik, kakvim opet

postae dvojica njegovih kolega. On pobj ee od zlih
lj udi i ne htjede da slua ta goore, te P ? tpuno presta
.
s njima da sarauje. Uporno Je nastavlJ aO sa zahva
ljivanj em Allahu, koj i mu je vid vratio i ponovo ga u
ivot uveo.
Allah trojicu mladia stavi na ispit, pa im ponovo
posla Meleka, ovog puta u liku s iromaha pocjepane
odj ee, golih stopala i rasupane kose.
M elek doe u tom liku gubavcu i ree mu: Ja sam
ovjek siromah iz dalekog kraja. Ostao sam bez i kakvih
sredstava za ivot, odj ea mi je pocij epana i nema niko
danas da mi pomogne osim Allah, pa onda ti. Molim te
u ime Onoga ko ti je dao tako lijepu boj u i kou, i tako
lijep izgled i imetak, da mi da j ednu devu kojom bih se
pomogao u svom putovanj u .
Gubavac mu odgovori : Imam stvarno velike
obaveze i nemam nikakvog vika koj i bih ti rnogao dati.
Melek: Ja kao da te poznaj e m ! Zar nisi ti bio
gubavac od koj eg su ljudi bjeali, siromah, pa ti je Allah
bogatstvo dao ? !
Gubavac: Imetak sam naslijedio o d oca i dj eda i
nikada n isam gubavac bio.
Melek: Ako lae neka te Allah ponovo pretvori u
ono to s i prij e bio!
Melek zatim ode elavcu u onom svom istom liku
i izgledu pa mu ree isto to i gubavcu. elavac mu
odgovori kao to mu je i gubavac odgovorio. I njemu
Melek ree : Ako lae, neka te Allah ponovo pretvori
u ono to si prij e bio!
Kada doe u istom takvom liku slijepcu ree mu:
Ja sam ovjek siromah i putnik iz daleke zemlje. Ostao
sam bez i kakvih sredstava za ivot, odjea mi se raspala
41

i danas nema niko da mi pomogne osim Allah, pa onda

ti. Molim te u ime Onog ko ti je dao tako lijepe oi, da
mi da jednu ovcu kojom bih se pomogao u svom
putovanju.
Slijepac ree: Bio sam slijep, pa mi je Allah vid
povratio, bio sam siromah, pa me je On obogatio. Uzmi
ta hoe i koliko hoe ! Tako mi Allaha, nita ti
uskratiti neu, niti u aliti za iim to uzme u ime
Allaha!
Melek ree : Zadri svoj imetak. Vas troj ica ste
stavljeni na jednu veliku kunju, i Allah je s tobom
zadovolj an, ali se rasrdio na dvoj icu tvojih drugova !
I gubavcu se vrati gubavost, elavcu elavost, i
oboj ica zbog svoje nezahvalnosti prema Allahu ostae
bez svoga imetka i bogatstva, a slij epcu osta svjetlo
njegovog vida i nj egov imetak ... ! ! !

42

AM I NA - MAJKAV J EROV J ES N I KOV A

Ahmed et Tadi

Neka j e hvala Allahu i neka j e spas i mir na

Allahovog Poslanika ...
Ovo su prie o poznatim j unacima i linostima iz
istorije Islama, o Allahovom Poslaniku i njegovim
bliskim suradnicima. . . Pria o svakoj ovoj linosti
obuhvata razliite periode iz nj ihovog ivota, nimalo ne
odstupaj ui od istorij skih injenica.
Pokuao sam da tako doaram lik iz svake ove
prie, tako da italac, dok priu ita, osj ea da ivi s tim
j unakom, da gleda u njegovo lice, da doivljava ono to
j unak doivlj ava, i da je svjestan da j e svaki od tih likova
jedna zraka od velianstvenog Poslanikovog svjetla koji
ih je odgoj io naj ljepim odgojem. Sve dobro koje se kod
njih nalazi, uzeto je od nj egove svj etlosti, Poslanik i
njegovi drugovi s u kao sunce i zvij ezde na nebesima koji
lj ud ima ukazuj u na pravi put i nou i danju.
Naravno, da j a ovo nisam napisao savreno, ali sam
se do u kraj nost trudio da bi vam itanje ovih pria bilo
to zanimljivije.
I nema sree i napretka osim uz Allahovu pomo,
n a Njega se oslanjam i Nj emu se predajem.
43

- l -

Zbog svoj e blagosti, plemenitosti i lijepog

ponaanja Abdul Mutalib je bio jedan od naj uglednijih
Kurejij a, premda nije bio najbogatiji, niti je imao
najvie sinova. Ustvari, imao je samo jednog sina po
imenu Haris. Pa, iako nij e bio najbogatij i Kurej ij a, ipak
je od svih bio najplemenitiji. Hranio je siromahe po
ravnicama i divlje zvij eri po brdima.
Bio je milostiv i pravedan, pomagao je svakom ko
je bio u nevolji, i borio se za njegovo pravo kod silnika.
Ko bi god od njega zatraio ikakvu uslugu, on bi m u j e
ispunio. Sa ovakvim plemenitim i velianstvenim
osobinama postao je naj ugledniji Kurejija, potovan u
cij elom plemenu, jednako omiljen i kod siromanih i kod
bogatih.
Kada bi doao u Kabu uvijek bi sjedao na
najasnij e mj esto, a Kurej ije bi dolazile da im on sudi
u svakodnevnim stvarima u koj ima b i se razilazili. Kada
je nailazio period hada, i kad bi hodoasnici poeli sa
svih strana da dolaze u Meku kako bi obilazili oko Kabe,
Abdul M utalib je bio taj koji ih je pojio i vodu im
pribavljao.
A u p ustinj i je voda neto naj dragocjenije, i zbog
toga je Abdul Mutalib d ugo razmiljao kako da naj lake
i najsigurnij e doe do vode. I dok bi kopao b unare i
dolazio do velikih dubina, pa ne naavi u njima vode
ponovo ih zatrpavao, stalno je u sebi mislio i potaj no se
nadao nebi li ga Allah naputio na izvor Zemzem, koji
je davno potekao njegovom pretku Ismailu a.s. Dugo
zatim je obilno tekao da bi ga neki neprij atelj i j edanput
zatrpali p ij eskom i tako se njegova voda izgubila, a
vremenom s u Kurej ije zaboravile mj esto gdje j e izvor
bio, i nikada nisu pronali izvor koj i bi im mogao
nadoknaditi gubitak Zemzema.
Mnogo puta bi Abdul M utalib zaspao razmilj ajui
o tome i sam sebi govorei: - Kamo sree kada bih
44

n ai a o na taj izvor i s njegovom vodom napajao hadij e

i tak o se odmorio od ovog napornog traganja za vodom.
Jednog dana zaspa on u h ladovini Kabe
raz milj aj ui o tom, kad odjednom u snu u glas koji mu
ap ue : - Ustan i ! Kopaj Zemzem! Ako ga iskopa
nik ada se pokaj ati nee. To je nasljee od tvog asnoga
oca. Njegova voda nee zasuiti niti e ukus izgubiti. S
tom vodom hadije napaj aj !
Abdul M utalib se tre iz sna i poe da se okree
oko sebe, ali ne vidj e nikoga. Meutim, u njegovim
uima je i dalj e odzvanj ao j asan glas, bez imalo sumnje,
pa on sam sebi ree : - Da kopam Zemzem? A ko e m i
pokazati gdje da kopam? Da l i j e ovo glas prokletog
ejtana, ili plemenitog meleka? Ili je ovo moda, j edan
od sumnj ivih nonih privienja?
Abdul Mutalib je i dalj e ostao zbu njen i n ij e mogao
da nae pravo rjeenje; gdje je izvor Zemzem i gdje
treba da kopa?
Slijedeeg dana Abdul Mutalib ponovo zaspa na
istom mjestu i ponovo u snu zau onaj isti glas koji m u
ree isto to i prethodnog dana. On skoi iza . sna, ali
ponovo ne vidj e nikoga ! To ga veoma zaudi, i rijei da
eka nebi li ga taj glas, ako pripada istinitima, uputio
na mjesto gdj e se nalazi Zemzem.
Trei dan je uo isto to i ranij e ! Meutim, ovoga
puta nepoznati glas mu dade nade da e stvarno pronai
vrelo Zemzem, j er mu ree i ovo : - Zemzem e nai
na onom mjestu gdj e bude gavran kljucao zemlj u !
Ovoga puta Abdul Mutalib s e silno obradova
nakon to mu je taj glas oznaio mjesto izvora, i gdje to
treba da kopa zemlj u . Samo treba da eka tog crnog
gavrana koji e doi i pred njim poeti da klj uca zemlj u,
kako bi on kopao ondj e gdje mu ptica odredi, i tako vie
ne troio snagu u uzaludnim traganj ima za vodom.
45

Abdul M utalib se pripremi za to, te naredi sinu

Harisu da mu donese sj ekiru i posudu u koj u e trpati
pij esak, pa poto su sve to pripremili sj edoe u
hladovinu Kabe da ekaj u na taj ugovoreni znak.
Malo nakon toga doletj e crni gavran i poe da
krui zrakom tamo i ovamo, a zatim se spusti na zemlj u
t e poe klj ucati svojim klj unom. Abdul Mutalib j e u
pticu gledao ushien radou, jer j e Allah obistinio
njegov san, i jo malo pa e se ostvariti njegova
dugogodinj a elja.
Doavi na to mjesto Abdul Mutalib udari sjekirom
u zemlj u, skinu svoj ogrta i s velikom voljom i zanosom
poe kopati dodajui zemlj u .sinu Harisu koji je nosio
podaleko odatle.
Kada s u Kurej ije opazili jednog od svojih
naj uglednijih lanova, zaudili su se vidj evi da on lino,
i pored toga to ima i slugu i robova, kopa zemlj u, a u
tom mu pomae jedino njegov sin.
Doli su do njega i upitali ga ta on to radi, a on
im ree da kopa bunar koj i mu je nareeno da iskopa.
Kurejije: A ko ti je to naredio?
Abdul Mutalib: Rekao mi j e to neki nepoznati glas,
pa sam mu se pokorio.
Kurejije: A zato kopa u samoj blizini Kabe, a
p ustinj a j e toliko prostrana oko nas?
A bdul Mutalib: Ovdje je Zemzem, vrelo Ismaila a. s.
Kurejije: A ko te je naputio na nj ega?
A bdul Mutalib: Onaj koj i mi j e i rekao da kopam,
on mi je dao znak, i bio je od istinitih.
Kurejije: Ismail je djed svij u nas skupa, a njegov
izvor pripada svima nama. Neemo te pustiti da ga ti
sam iskopa i da se s time ponosi. Zar ti nij e dovolj no
to si naj uglednij i meu nama, a ima manj e imetka od
46

nas, i ima samo jednog sina, dok svi mi imamo mnogo

vie sinova. Bogatij i smo od tebe, ima nas koji imamo i
p o desetoro dj ece, a ima nas koji imamo i vie od toga.
I tako Kurej ije poee da se hvalisaj u i nadmeu
m,
spreavaj ui ga da kopa Zemzem.
nji
s
A bdul Mutalib alosno ree svome sinu: - Ovo j e
na narod, Harise hvale se pred nama sa broj nou
svoj ih sinova, a ja se Allahu zavjetujem da u, ako mi
da dosta muke djece, jednog od svojih sinova prin ijeti
kao rtvu Uzvienom Allahu - zaklau ga kao kurban,
kao to je htio d a uradi moj predak Ibrahim sa sinom
Ism ailom.
Kada s u Kurej ije uli ta je rekao Abdul M utalib,
saalie se na njega i osj etie da su pogrij eili prema
svom uglednom i naj starijem saplemeniku, te poee da
ga umiruj u sve dok se on ponovo ne oraspoloi.
Onda mu rekoe : O Abdul M utalibe. ta emo mi
imati od Zemzema ako ga nae?
A bdul Mutalib: Pili bi ga kao to bih i ja pio, i kao
to bi ga pili svi hodoasnici i putnici.
Kurejije: A ta e raditi ako na izvoru pronae
blago i druge dragocj enosti?
A bdul Mutalib: Ako pronaem zlato ili dragulje, to
pripada Kabi i nju u s tim ukrasiti, a ako pronaem
oruje, ono pripada meni.
Kurejije: Ne. N ego ako bude oruj a, bacaemo
kocku, pa ako ti imadne vie sree pa te izvue,
ostaviemo oruj e tebi, a ako mi izvuemo, uzee mo
sebi oruje.
A bdul Mutalib: Dobro narode. Zadovolj an sam s
onim s im ste i vi zadovoljni.
el i.

Kurejije: E sada moe kopati svoj bunar koliko

47

Abdul Mutalib nastavi kopati bunar, dodaj ui

zemlj u svome sinu, i sputaj ui se u dubinu pedalj po
pedalj, sve dok ne naie na dva zlatna ukrasa, sablj u i
oklop. Kada j e to izvadio Kurejij e se okupie da vide
ta e s tim uraditi. Abdul Mutalib, po obeanj u, uze
zlato i s njim ukrasi vrata Kabe, a nakon bacanj a kocke
izmeu njega i Kurejija, poto on imade vie sree, uze
sebi sablj u i oklop. Nastavi da kopa jo dublje, sve dok
se iz dubine ne pojavi voda. Zemzem se ponovo vrati u
ivot, po drugi put, da napaj a Meku i da zadovolj i sve
hadije.
Prisutni se napie vode s izvora, i sjetie se da j e
to izvor Ismaila, koj i g a j e darovao svoj i m potomcima, .
komij ama asne Kabe. Zahvalie se Allahu na toj
blagodati, i estitae Abdul M utalibu koj i bij ae upuen
na pronalazk izvora, te se jo jedanput uvjerie u
njegove zasluge i ast.

- 2 -

Opskrbio je Allah Abdul Mutaliba sa mnogo

sinova koji odrastoe i postae pravi mukarci, uglednici
meu uglednima. Meu njegovim sinovima b ij ae i
jedan po imenu Abdullah.
Kada j e Abdullah napunio osamnaest godina,
njegov otac Abdul Mutalib u snu vidje da treba da izvri
obeanj e koj e se zavjetovao svome Gospodaru, i da
jednog od svojih sinova rtvuje Allahu, koj i m u je dao
sve te sinove i s njima ga t oliko ojaao.
Poto mu je Abdullah bio naj drai sin, Abdul
Mutalib je samo elio da, kada kockom bude odreivao
koj eg e sina rtvovati, neka ne padne kocka na
Abdullaha, a kojeg god drugog izvue, pa neka bude
tako.
Obj avio je Abdul Mutalib meu Kurej ij ama da je
on spreman da ispuni svoj zavjet. U odreeno vrij eme
doe on sa svoj im sinovima kod Kabe, nosei no u ruci.
48

'
.

Kada doe do ovj eka koj i se starao oko Kabe i kipova

u nj oj , ree da baci svoje kocke da vidi kojeg e od
nj eg ovih sinova izvui, kako bi ga on prinio kao rtvu i
tak o ispunio svoj zavjet.
Sve okupljene Kurejij e su sa velikim zanimanjem
gledali ta e se desiti izmeu starca i nj egovih sinova.
Kad je onaj ovjek bacio kocke, one odredie da to bude
Ab dullah, najdrai sin Abdul M utalibov!
Abdul Mutalib bude zbu njen i oaloen te zamoli
da ponovo baci kocke. Ali, opet bude izvuen
vjeka
o
bdullah.
Kada mu naredi da i po trei put ponovi
A
bacanje, Abdullah ponovo bude izabran.
Onda Abdul Mutalib uze sina za ruku, izvue no
i naumi da ga zakolje, i tako da uini ono to je i Ibrahim
htio da uini sa sinom Ismailom.

Kurej ije se saalie nad tim divnim mladiem, pa

poee da odvraaj u Abdul M utaliba od te njegove
namj ere govorei mu:
- Tako ti Allaha, ne kolj i ga dok ne nae neki bolj i
izlaz. Ako ti njega zakolj e, stalno e lj udi dolaziti sa
svoj im sinovima i prinositi ih kao rtve ! Kako emo
onda opstati?
Abdul Mutalib ree : O narode ! Ja sam se
zavjetovao, i ja svoj zavjet moram izvriti. Ovo je moj
sin, a ne va, i pustite me da radim ta j a hou.
Kurejije: Ti si naj starij i i naj uglednij i Kurej ija.
Ono to ti uradi postae obiaj meu nama. Ako ti
da nas ubije svoje dij ete, sigurno e poslij e tebe i drugi
sv oju djecu ubij ati, a to e smanj iti na broj, oslabiti
nau mo, i onda e nas druga plemena lako pokoriti, i
gospodstvo i ugled vie nee meu nama ostati.
Abdul Mutalib: Pa ta da uradim da bih se rijeio
sv o ga zavjeta?
49

Kurejije: Hajde s nama kod vraare (proroice ) .

Nj u emo pitati ta d a radimo ! ?
Abdul Mutalib: Neu vam se protiviti. Hajdemo
onda.
Svi skupa odjahae u Hajber, naoe tu vraaru,
obj asnie joj sve o Abdul Mutalibu i nj egovim sinovima,
a ona im ree :
- Kada neko od vas ubij e ovjeka, pa hoe da plati
njegovom plemenu otkup - krvarinu za to ubistvo, ta
im on mora dati?
Rekoe : Dadne im deset deva.
Vraara: Onda uzmite deset deva i bacajte kocku
izmeu nj ih i Abdullaha, pa ako izvuete deve, zakolj ite
ih, a ako izvuete Abdullaha, vi dodajte jo deset deva
i ponovite bacanje, i inite tako sve dok Allah ne bude
zadovolj an, i dok kocka ne padne na deve . Pa kada njih
izvuete, zakolj ite ih i nahranite siromane i gladne.
Ljudi se s olakanjem vratie, uvi ovo novo
miljenje, a Mekom se odmah proiri vijest i grad ispuni
veselje i radost.
I privede Abdul Mutalib deset deva, bacie kocku
izmeu nji h i Abdullaha, a kocka pade na nj egova sina.
On povea za jo deset deva, ali kocka opet pade na .
Abdullaha. Tako je stalno dodavao deset po deset deva
dok namiri stotinu. Kada je onda kocka baena ona
pade na deve!
Svi prisutni uskliknue od veselja, a bubnj evi
zaudarae ! Abdulah je spaen !
Meutim, Abdul M utalib ree : - Moram d a budem
siguran da je Allah zadovoljan sa moj i m postupkom.
Ponovite bacanje j o j edno m !
Kada ponovie bacanj e opet kocka pade n a deve,
a kada to uinie i trei put, deve opet budoe izvuene.
50

Onda se srce Abdul Mutaliba smiri i radosna lica

:
r e e Spaen je moj sin Abdullah !
Radost kod prisutnih se povea, ene zavriskae,
zaig ra e dj evoj ke i momci, a pj esma odjeknu cijelom
Mekom. Nij edna kua ne ostade, a da u nju nij e unila
velika radost nakon duboke tuge za mladim
Ab dullahom.
Abdul Mutalib povika lj udima: Uzmite deve i
p okolj ite ih ! N ahranite siromane u ravnicama i zvijeri
u brdi ma!
Onda uze Abdullaha za ruku i s njim poe obilaziti
oko Kabe zahvaljuj ui Allahu koj i ga je spasio i otkupio,
isto kao to je ranij e spasio Ismaila i otkupio ga ovnom. :
Mnoge misli poee da se okuplj aj u u glavi Abdul
Mutaliba, pa poe sam sebe da pita: Zato je Allah
ostavio ove sinove u ivotu? Da li ih j e ostavio samo
zato da njihovi oevi ne tuguj u za njima? Da On nije
ostavio Ismaila, nebi bilo ni Kurej ija, jer oni potiu od
njega. N ebi se onda ni Meka izgradila, niti bi se u Kabi
molilo. A sad je i Abdullah ostavlje n da ivi ! Moda j e
i o n spaen da b i od njega potekla neka druga, nova
generacija, koj a e ovu Kabu uvati i u nekim drugim '
vremenima je obilaziti. Tako j e ! Allah j e spasio
Abdullaha da bi od nJ ega potekao neki novi
blagoslovljeni rod.
I dok te misli prooe Abdul Mutalibovom glavom,
on odmah odlui da pouri sa enidbom Abdullah ovom,
kako bi sauvao nj egovo potomstvo.
U tom momentu mu prie starac iz plemena
Z uhrij a, po imenu Vehb ibnu abdi menaf, da mu estita
sp as Abdullahov. Kada doe do Abdullaha, starac ga
z agr li, polj ubi u elo, i oij u punih suza mu ree : - Tvoj a
ku nj a, sine, bila je kunj a itavog tvoga naroda. I prije
nego ti j e otac ita uinio, osjetio sam kako mi srce para
no koj i je bio pripremio.
51

Abdul Mutalib ree: Hvala vam Zuhrij e ! Ja

osjeam vau ljubav prema nama i vau iskrenost. A
Haim i Zuhri su bila dva draga brata, privrena jedan
drugom . . A sad sam odluio, Vehbe, da oenim sina
Abdullaha, pa ta ti o tome misli?
Vehb: Svaka djevojka iz plemena Kurje bi ga
arko eljela, a ja u cijelom plemenu ne vidim nikog ko
bi mu bio ravan u istoi i dobroti.
Abdul Mutalib: A koga b i mu ti izabrao iz plemena
Zuhrije, ako na to misli?
Vehb: Zuhrij ama b i bila ast da se sprij atelj i sa
Abdul Mutalibom, najuglednijim Kurej ij om, i da im
mladoenj a Abdullah bude zet. erna nijedna dj evojka
a da j oj se danas srce nije cij epalo od tuge za
Abdullahom. Svaka od nji h bi i svoj ivot dala da ga je
mogla kako otkupiti i spasiti. Ali , tako mi Allaha, vidio
sam u svoj oj kui nekoga ko je za nji m vie plakao negoli
to maj ka plae kada izgubi svoga sina jedinca.
A bdul Mutalib: Da to nij e tvoj a kerka Amina
toliko plakala za njim?
Vehb: Da, ona je. Ali j a nisam htio da spominj em
nj eno ime. Ona j e plakala za njim sj etivi se djetinjstva
u kojem su se kao mala dj eca igrali.
Abdul Mutalib: Amina je ba onakva kakvu bih
poelio za svoga sina Abdullaha, pa ta ti Vehb, kae?
Vehb: ta j a kaem? Plemenita i odgovara
plemenitom. Ja i ne vidim boljeg mua za svoj u kerku
od Abdullaha, a ona b i mu, sigurno, bila dobra i vrijedna
supruga.
A bdul Mutalib: Sa Allahovim b lagoslovom ! Idemo
odmah tvojoj kui i pozovimo lj ude da prisustvuju
enidbi Abdullaha i Amine.
Abdul Mutalib krenu sa sinom Abdullahom
Vehbovoj kui, a Zuhrije pourie da sveano doekaj u

52

svoje goste . Uurbanost i vi,ka ispuni kuu koju brzo

sv e an o okitie i pripremie je za doek gostiju.
uvi da se Abdullah, nakon svoga izbavlj enj a,
prema njenoj kui, Amina osjeti da joj srce
utio
p
za
snano zalupa, kao da hoe da iz grudi iskoi. Ona nikad
nee zaboraviti svoje djetinj stvo !Klj eg je zaj edno s nj im
p rovela, i premda ga ve nekoliko godina, kako je
o dra sla, nije uopte vidjela, njegov j asni lik se uvijek
poj avlj ivao pred njenim oima. Tek u zadnje vrij eme,
uz svoje kune obaveze, osjetila je da ga je zavoljela i
da j e sve druge momke u potpunosti zaboravila. Jedino
njegov lik j e toliko bio prirastao uz njeno srce, i nikako
nije mogla da ga zaboravi. Da, to je Abdullah, onaj
kojeg no umalo ne odvoji od nji h svij u, i ij a ista
neduna krv umalo ne potee na pustinj ski pij esak.
Utonula je Amina u misli o Abdullahu i ne
pomilj aj ui na to zato on ide nj enoj kui prij e nego je
i svoj ima otiao? N i na kraj pameti j oj n ij e bilo da
Abdulah dolazi kako b i je zaprosi o od nj enog oca.
Tada se pred nj om pojavi nj ena maj ka, vesela i
nasmij ana, poe da je grli govorei: Blago tebi, Amina! .
Danas te j e zaprosio Abdullah, otkupljeni kurban
Allahov. Zaprosio te je onaj za kim si tako dugo plakala.
Kao da se Allah smilovao tvoj im suzama i ostavio ga u
ivotu zbog tebe, da ti bude mu. Raduj se, Amina, i .
vesel i !
Aminu ta vij est silno iznenadi, zbunjeno zastade
ne mogavi nita da progovori, a onda zaplaka istim
su zam a radosnicama. M aj ka j oj ree : Dobila s i
naj ljepeg momka iz plemena Kurej keri, onog z a
kojim su se cijepala srca Kurejij skih djevojaka, ali se
on ne osvrnu ni na jednu od njih. Ostao j e ist i lijepog
morala, onakav kakav odgovara dj evojci poput tebe.
ad a bi htjeli sve mladie u plamenu Kurej da ispita mo
1 p rovjerimo, ne mislim da bi po ponaanj u i dobroti
n a li nj emu slinog. Pa zato plae? Prolo je vrijeme

53

plakanja, a dolo je vrijeme radosti i sree. Zar ti nije

dosta to si za njim plakala cijeli dan njegovog otkupa?
Amina: Tako mi Gospodara Kabe l Ne plaem ja
zbog toga, nego ja osjeam da imam udjela u nj egovom
izbavljenju. P laem zbog nj egove mladosti i morala. U
svom dj etinj stvu sam imala puno roaka s kojima sam
se igrala, ali nij edan nije bio kao Abdullah. Kada bi on
danas doao da me zaprosi, a doao i neko drugi sa
velikim ugledom i bogatstvom, opet bih Abdullaha
izabrala. Ja sam s nj im zadovoljna makar on i ne bio
bogata, a s drugim ne bih sretna bila uz ogromno
bogatstvo. Srea se ogleda u duevnom zadovoljstvu, a
ne u bogatstvu.
Majka: Pametna si ti, keri moja, kada si osjetila
pravu vrij ednost u Abdullaha. Kua u kojoj vi budete
ivj eli bie naj bolj a kua u Kurej ija, jer e ona spaj ati
dva draga srca i dvij e bliske osobe.
Starci iz plemena Kurej dooe pred vrata
Vehbove kue, i Abdul Mutalib zaprosi Aminu za svoga
sina Abdullaha. Radost ponovo odjeknu Mekom, i
ispuni j e veseljem i sveanou. Lj udi su jeli od deva .
koje je rtvovao Abdul Mutalib, a u tom su im se
pridruile ptice grablj ivice i divlje zvijeri u pustinj i . . . Bila
j e to velika svadba ij a se radost protegla od zemlje do
nebesa.
- 3 -

Po tadanjem obiaju, Abdullah je ostao tri noi

kod svoj e mlade, a onda je skupa s njom otiao svojoj .
maloj kui, meu ostale kue plemena Haim. S njom
je provodio naj sretnije dane, u koj ima su se mladi
suprunici u sj eanjima vraali svome ranom dj etinjstvu,
zahvalj uj ui Allahu koj i ih je nakon toliko godina
ponovo sastavio.
Tih dana se skoro nikako nisu razdvaj ali,
okruivala ih je j aka lj ubav koj a ih je toliko vezivala.
54

Abdullah bi stalno gledao u Aminine oi, a ona u

nj e gove. Njegov ivot je bio presretan vidjevi nj en blagi
osmjeh, a nj ena srea je bila j edino u nj egovoj blizini.
Kada god b i se Amina prisjetila da je nj en mu bio
samom
rubu propasti, privijala b i ga uza se kao da i
na
dalje strahuj e za nj im od nepredvidlj ivosti vremena,
govorei: M ilostiv si Ti dragi Allahu! Otkupio si
Abdullaha sa stotinu deva, kao to si prije njega otkupio
Ismaila sa rogatim ovnom, divni l i su oni koje s i Ti
spasio ! Plemenit j e rtvovani sin rtvovanog; Abdullah
sin Ismailov!
Abdullah bi j oj govorio: Hvala ti Amina. Ako me
je Allah spasio, spasio me je da bih s tobom ivio, tako
da se nae due sjedine u jednoj jedinoj dui, pa kada
nas Allah opskrbi djetetom, svako od nas e svoj lik
vidjeti na njegovom licu. On e izgled poprimiti i od tebe
i od mene, i j a elim da ono bude dijete isto, dobrostivo
i bogoboj azno kao ti, Amina.
A mina : Ti s i dobar i bogoboj azan, Abdullahu!
Tako su te opisivale i o tebi priale ene Kurej ij a.
Spominj ale su da su ti neke ene izj avlj ivale svoj u
ljubav, a ti s i se okretao od njih, kao od Fatime, kerke .
Murrove, vraare Kurejij ske, i drugih Mekanskih '
lj epotica. Abdullahu, tako ti Allaha, ispriaj mi ta j e
bilo izmeu tebe i Fatime!
A bdullah: Jednog dana, dok sam prolazio j ednim
od Mekanskih sokaka, presrete me Fatima, Murrova
ki, veselo se smij ui. Rairila je ruke kako bi me
zag rlila, to joj inae nij e nikada bio obiaj . Zaud ivi
se, j a ustuknu od nje i rekoh joj :
- ta je s tobom Fatima, kad tako postupa?
Kurej ij e te pozn 'ti u kao stidlj ivu i moralnu. Gdj e je taj
tv oj stid i moral. S ta te je to danas spopalo?
Ree: N isam poludila, o Abdullahu, niti sam
izg ubila moral i stid. Ja sam te iznenada zavolila i hou
da se udam za tebe.
55

Rekoh: A otkad to ena trai sebi mua, kao to

to ti ini? Gdj e ti je enina plemenitost i nj en ponos,
njena ednost i stid? Nema sumnje da se neto desilo s
tvoj om pameti !
Ree: Ne sumnjaj , Abdullahu, u moju pamet i moj
moral. Ja sam Fatima koj u zna cij elo pleme Kurej,
povuena i edna. Ja sam Fatima, vraara i proronica,
ona koj a zna vie nego mnogi lj udi i mnoge ene, a
danas sam na tvom licu vidjela znakove koj e ne moe
niko osim mene proitati, niti ih ko moe razumjeti . .
Zbog toga sam poeljela da bude samo moj i nijednoj
drugoj da ne pripadne.
Rekoh: A ta si to ti vidj ela, Fatima?
Ree: Vidjela sam na tvom licu blj etavo svjetlo,
svj etlo kakvo se ne moe vidj eti na licu drugih ljudi.
Shvatila sam da j e to neko boansko svj etlo koje e od
tebe naslijediti tvoje dij ete, kakvo majke danas ne
raaj u. Tek u njega e se to svj etlo u potpunosti odraziti,
i Allah e mu ga viestruko uveati. Volila bih kada bi
to bilo tvoje i moj e dijete. Pa da li sam se ogrij eila to
tebe traim sebi za mua?
Rekoh: Nemam ja jo elj e za enidbom. Pusti me
Fatima na miru !
Ree: Ne dozvoli da se ta svjetlost izgubi,
Abdullahu!
Rekoh: Allah e je sauvati, ako bude htio da se
sauva. - Eto, Amina, to j e sve to se zbilo izmeu mene
i Fatime.
A mina: Umalo da vraara ukrade od tebe tu
svj etlost, Abdullahu.
A bdullah: Allah naj bolj e zna kako e da sauva
svoj e svjetlo, a uva ga u Amini, jer j e ona ista, sjajna
svjetilj ka, koj a svij etli iako je vatra ni dotakla nije.
Amina: Hvala Allahu! Svjetlo nad svjetlima. Allah
upuuje svome svjetlu samo onoga koga O n hoe.
56

-4Abdullah provede s a Aminom neto vie od

dvadesetak dana, a onda se poe pripremati za put sa
karavanom koj a je trebala poi u Siriju, i koj a je nosila
trg ovaku robu iz plemena Kurej.
Rastanak mladenaca je veoma teko pao oboma;
svako od njih je eljelo da nij e dnog trenutka ne ostavi
ono drugo.
Abdullah poe ohrab rivati Aminu govorei j oj :
Strpi s e Amina. Vratiu se nakon nekoliko mjeseci
bogat, sa velikom zaradom. Tvoje ruke u napuniti
zlatom, a tvoju kuu dobrom, i ostatak godine
proveemo sretno i bezbrino.
A mina: Za mene je tvoj a ljubav skupocj enij a od
zlata, a ivjeti u tvom drutvu bolj e j e od sveg dunj aluka
i svih njegovih ljepota. ta da radimo sa imetkom ako
nam je sueno da se rastanemo? Jedan tren sa tobom,
i osmj e h na tvom licu, to je prava i j edina srea.
A bdullah: Vratiu ti se mila, kao to . se ptice
vraaj u svome gnij ezdu nosei u ustima hranu i u srcu
ljubav za svoje mlade ptie. Privikni se, Amina, na ovaj
rastanak. Mi, mukarci iz plemena Kurej, oslanj amo se
na samo ova dva putovanj a : put prema Siriji, i put '
prema Jemenu. Ono to zaradimo na tim putovanj ima,
s time proivimo ostatak godjne. Ja sebi n e elim sreu .
onoliko koliko je tebi elim. Zelim da te ukrasim zlatom
i draguljima i da te odj enem u svilu, te da tvoj u kuu
snabdijem sa svim to je potrebno.
Amina: Nemam namj eru da te ometem u dobru
koj eg eli i meni i sebi, ali j a osj eam estoki bol zbog .
ovog rastanka. Ako ti eli da ide, j a u taj bol
podnijeti, i biu strpljiva na Allahovoj odredbi. Idi, i
neka te Allah uva, a i moj e srce e te budno uvati i
sv akog dana i svake noi za tebe kucati. Sj eau te se
kada god sunce izae, i aputau tvoje ime kada god
z ae !
57

Abdullah: I ja u tako isto rad iti ! Nai sastanci e

biti kod svakog sunevog izlaska i kod svakog zalaska .
Neka prema nj emu idu nae misli i nai pogledi, i neka
se kod nj ega susreu nae due i naa srca.
Onda je Abdullah otputovao sa karavanom u
Sirij u, a Amina osta u svoj oj kui ekaj ui na njegov
povratak. Sj etila bi ga se kad bi joj pogled pao na neto
u njenoj sobi; ovo je posuda iz koje je pio Abdullah, ovo
je koulj a koj u je oblaio, ovo je mj esto gdje j e najradije
sj edio, ovo je marama koj u je nosio. Nj egova sj ena kao
da je na svakom mjestu ivjela zaj edno sa Aminom, u
snu i na j avi, i kao da joj se priinj alo da ga vidi pred
sobom, zastaj ala b i da ga sretne, ali bi vidjela samo
prazninu.

-5Kada j e proteklo mj esec dana, Amina osj eti znake

trudnoe i silno se obradova to je zanijela od Abdullaha
i tako postala uvarem njegova svjetla i riznicom
njegovih tajni. A kako da ne bude radosna kada je nj eno
tijelo postalo vrijednije za dio nj egovog tij ela, kud god
da krene, uz nj u je dio Abdullaha, zraka njegove
svjetlosti. Poela j e da razmilj a o toj trudnoi i sretne
misli su zaokuplj ale njen mozak; Ako je ona vraara
govorila istinu, njeno dijete e postati gospodin meu
najveim gospodinima, kakvog maj ke ranij e nisu raale.
A zato da ne bude ba tako? Zar nije on potomak
Ismaila - rtvovanog, kojeg je Allah otkupio sa velikim
ovnom? Zar nije on sin Abdullaha - rtvovanog, koj i j e
otkupljen s a stotinu deva. O n je sin dvojice rtvovanih
- dvoj ice kurbana! Zato Allah da ne spasi njegovog oca
i nj egovog dalekog djeda od klanj a, pa da od nji h
potekne ovo dijete i d a bude znak z a sve lj ude skupa.
Moda moje dijete ima zadatak kojeg danas ne
mogu oi sagledati, a za kratko vrij eme s njega e se
zastor otkriti.
58

Dijete u nj enom stomaku se poe pomjerati i ona

osj eti da je ivot u njega potpuno uniao, te se j o vie
ob radova. Od njegove blagoslovljenosti bude to da ona
n e osjeae nikakav bol ni tegobe zbog trudnoe. I to
s u dani trudnoe vie odmicali, nj ena radost se
poveavala, a teret manje osjeao.
Mislei na bolni rastanak sa Abdullahom, Amina
je poela da isekuj e njegov povratak kako bi ga
obradovala sa radosnom vijeu, i vidjela njegovu re
akciju kada sazna za dolazak novog gosta.
Kada je ula da je karavana na putu prema Meki,
oekivala je da se svaki as Abdullah pojavi pred njom,
i da je zagrli, da j oj pria dogaaj e sa svoga putovanja,
i pokae koliko je zaradio u svoj oj trgovini.
Vratila se karavana, Mekanske kue su pootvarale
svoja vrata, i svi su doekivali svoj e mukarce sa
zaradom i imetkom. Veselje se proirilo meu
stanovnitvom, svako dijete je izlazilo da doeka svoga
oca, svaka ena se pripremala za susret sa svojim
muem, a svaki roditelj je eljno oekivao susret sa
svojim djetetom.
Amina je ekala Abdullaha, svi odsutni su se
vratili, a njen voljeni nije pokucao na njena vrata. Neka
tj eskoba poe da j oj pritie grudi i pred njenim oima
sve se smrai . Poe zabrinuto da se pita: ta se desilo s
tobom, Abdullahu?
Onda posla svoju slukinj u Beriku da se raspita
kod onih to su se vratili s puta, i sa zebnjom u srcu
ekala na njen povratak.
Tada u njenu kuu doe nje n otac Vehb i svekar
Abdul Mutalib koj i j oj ree : Ne brini zbog Abdullahova
zakanjenj a, Amina. Raspitali smo se o njegovom
izostanku iza karavane, pa su nam rekli da ga je u putu
zadesila neka bolest, te su s njim svratili u Medinu kod
nae brae Benu Nedar. Jednu no su tu s nj im ostali,
59

a kad su vidjeli kako s njim brino postupaj u i trude se

oko njega, tu su ga ostavili dok ne ozdravi . Ja u odmah
tamo poslati njegovog brata Harisa, i za nekoliko dana
vratie ti se Abdullah.
Kada je Haris otiao u Meinu njegov brat
Abdullah je ve bio umro, a njegovi roaci su ga bili
ukopali u svoj e groblje.
Nakon to je kod njih proveo nekoliko dana, Haris
se vrati kui plaui za bratom. Dok ga je otac sreo i
vidio njegovo lice znao je ta se zbilo sa njegovim sinom.
Stareve oi se orosie suzama zbog teke boli za
naj draim djetetom.
Amina pouri da poalj e svoju slukinj u pred
Harisa da sazna ta je sa Abdullahom. Kada je slukinja
ula alosnu vijest, te svoj im oima vidjela uplakane
lj ude, kue plemena Haim kao da su se isprevrtale od
udarca koj eg je nanij ela Abdullahova smrt.
Odmah se vrati Amini plaui, a kada Amina u
njen pla zatetura se teko shvataj ui da je ono od ega
je toliko strahovala ipak bilo, da se odsutni vie nikada
vratiti nee. Potpuno izgubi svij est, i vie nita ne znaj ui
pade preko postelje. Slukinj a Berika je poe polijevati '
vodom i dozivati, sve dok Amina ne doe sebi.
Onda nj ene misli odlutae njenom dj etetu, koje se
micalo u njenom stomaku, najavlj ujui da e i ono
uskoro doi na ovaj svijet. Amina odlui strplj ivo ekati
taj dan, ne obazirui se na ovaj bol koji je iznenada
zadesio.
Jednog dana pojavi se Abdul Mutalib, drukij i
nego inae, vidno uznemiren i bez svoje poznate
mirnoe, te j oj ree :
- Amina, pripremi se da napustimo Meku !
Amina: A zato da naputamo Meku, oe?
Abdul Mutalib: Za.to jer silnik, po imenu Ebreha,
vladar San'e, eli da osvoji Meku i da porui Kabu, da

60

p okori Kurejije, prisvoji nj ihove ene, a robljem uini

muk arce.
Amina: A hoe li Gospodar Kabe dozvoliti da bude
sr uena ta graevina koj u su izgradila dva dobra
ovj eka; Ibrahim i Ismail? Kako moe nesretnik sruiti
ono to sagradi Boiji Poslanik? Kako e to preutj eti
Gospodar Ibrahimov?
Abdul Mutalib: Tako je. Ja zaista osjeam da Kaba
im a Gospodara koji j e titi od svakog silnika.
A mina: Osj eam da e Meka ostati naj uglednij i
grad svih Arapa, a d a e nj en naj asnij i stanovnik izii
iz mog stomaka, da e osvij etliti tmine i ispraviti
zablude.
A bdul Mutalib: Otkud ti takav osj eaj Amina?
A mina: Vidjela sam, oe, mnogo :?nakova koji su
me obradovali zbog roenj a ovog velianstvenog sina.
Vidjela sam svj etlo kako iz mene izlazi, kao svjetlo
sunca i mjeseca, kako obasjava nebo nad Mekom, a kao
da mi neki glas apue :
- O Amina, ro d ie naj draeg ovj e ka Allahu!
Rodie najasnijeg od svih Arapa i nearapa !
Abdul Mutalib: Nadam se da e se tvoje nade i
ostvariti, Amina. S aekaemo sutradan, pa ako silnik
uspije ui u Meku, bjeaemo u daleka brda da nas ona .
tite od njegovog zla i terora. A ako mu se Gospodar
Kabe suprostavi i porazi ga, ostaemo u Meki. Ti budi
spremna i nikud ne izlazi bez mog nareenja.
A mina: U iniu ,kako ti kae, oe.
Vodio je Ebreh a svoju voj sku prema Meki, a pred
voj skom je iao veliki slon. Kada su se pribliili Meki,
slon ustuknu i ne htjede vie da predvodi voj sku. Spustio
se na zemlj u i nij e htio ni da se pomakne. Tukli su ga
elj eznim ipkama po glavi, a kad je ustao pokuali su
da ga povedu u pravcu Meke, to on odbi. Kada su ga,

61

upravili prema Jemenu, on urno poe. Kad su ga

ponovo upravili prema Meki, on ostade na mjestu, kao
ukopan.
Voj ska je zaueno posmatrala ta se deava sa
slonom, a onda se svi udruie da slona nekako
potj eraju prema asnoj Meki.
Onda, za samo nekoliko trenutaka, nebo se ispuni
s nepreglednim j atom ptica, koje su u svoj im kandama
nosile sitno grumenje tvrde zemlje. Zatim to pobacae
na voj sku koj a popada kao ostaci ita kojeg su izjele
neke tetoine.
Ebrehu spopade neka bolest, i meso s nj egovog
tijela poe da otpada, komad po komad. Kada vidje da
e sigurno umrij eti, naredi preostaloj voj sci da se vrati
kui. Tako se vratie poraeni i ponieni .
Allah sauva Ibrahimovu graevinu, sauva Arninu
i nj eno dij ete od zaroblj enitva i robovanj a, i sauva
njihov narod od propasti i ponienja.
Abdul Mutalib se vrati Amini da je obraduje .
vijeu o porazu Ebrehine voj ske, pa joj ree : Obistinio
se tvoj san, Amina. Moda e tvoje d ijete biti
blagoslovlj eno, moda e s njim Meku veliko dobro ,
zadesiti.
Amina: eljela bih da Abdullahovo dij ete bude
kao i nj egov dje d Ismail.
- 6 -

Prooe dani Aminine trudnoe i doe vrijeme

poroaja, a Amina uopte ne osjeti poroajne tegobe
koj e ene obino osjeaj u, i zbog toga bij ae sama u
svoj oj kui sa slukinjom Berikom, a o svom stanj u ne
obavij esti n ikoga.
U zoru jedne lj etne noi ona osjeti da je nastupilo
vrijeme poroaja, a poto j e bila sama u kui, u prvi
momenat osjeti neki strah. Onda opazi znak one
62

svj etlosti to obasj a sav dunjaluk. Uini joj se kao da

skupina ena obilazi oko nj ene postelj e i slue je. Ona
p omisli da su to neke ene iz plemena koje su dole da
joj pomognu, pa se zaudi kako su saznale za njeno
sta nj e, kad ona nikog nij e obavij estila.
Malo kasnije ona razazna i nji hova imena, uvi ih
kako dozivaju j edna drugu. ula je ime: Mej reme,
kerke Imranove, Asije, ene faraonove, Hadere,
maj ke Ismailove ...
Amina shvati da to nisu ene iz njenog plemena,
nego da su to due istih, dobrih ena, koj e j e Allah
poslao da j oj pomognu i da prime to sretno roene,
kada stigne na ovaj svijet.
Onaj trenutni strah j e napusti i ona se u potpunosti
preda ovim dobrim enama, osj eajui da je i ona
postala ista i edna poput njih.
I kada se dij ete rodi, boansko svj etlo sve obasja,
tmine se razbistrie, a no nad Mekom postade jasna
kao dan. Amina zau radosni smij e h meleka i istih dua
koje bij ahu oko nje, te estitke koje upuivah u jedni
drugima zbog roenj a Muhammeda.
Ona u kako se meu prisutnima stalno ponavlja
to ime, pa ga od nji h zapamti, a kada prisutne zavrie
svoje poslove, Amina pogleda i n e vidje nikoga u svojoj
blizini.

Samo ugleda pored sebe svoje malo dij ete, a kad

ga j e bolje pogledala s hvati da nita ljepe nij e u ivotu
vidjela. Izgledao je poput puna mjeseca, svijetlog lica i .
istog tij ela, a nj egove oi su netrepui gledale u pravcu
nebe sa.
Amin a privi dij ete uz svoj e grudi i polj ubi ga
polj upcem u kojem bi sadrana sva ljubav koju je
osj eala prema Abdullahu i njegovom sinu kojeg je
tol iko ekala.
63

Nj ena slukinj a otra Abdul Mutalibu da ga

obraduj e o roenj u unuka. On odmah doe u Amininu
kuu i nj eno uze dijete u svoj e ruke, b lago ga
promatrajui. Odmah u njemu vidje lik svoga sina
Abdullaha, kojeg je tako mladog izgubio. Poe da ga
lj ubi u ruice govorei mu: - Dobro doao najdrai, sine
naj draeg !
Kako emo mu ime dati, keri?
A mina ree : Nazvala sam ga Muhammed!
Abdul Mutalib : Muhammed! Kako si izabrala to
ime, kad ono nije bivalo u naih oeva i dje dova?
Amina: Nebesa su mu to ime izabrala, oe !
A bdul Mutalib: Muhammed . . . Muhammed! Lij epo
ime. Muhammed ( Hvalj eni) na zemlji, M ahmud
(Slavljeni) na nebesima.
Onda Abdul Mutalib vrati dijete majci i ode j aviti
Kurejij ama radosnu vij est o roenj u Muhammeda. Ode
da zakolje deve i da nahrani siromahe u ravnicama i
zvijeri u brdima.
- 7 -

Amina j e doj ila Muhammeda neko vrijeme, a onda

odlui da njegovo doje nj e upotpuni u selu, kod beduina
u pustinji, kao to su Kurej ij e imale obiaj da rade sa
svojom malom dj ecom, te zamoli Abdul Mutaliba da on
potrai dojilju malom Muhammedu.
Jednog dana Abdul M utalib doe sa j ednom
beduinkom, a Amina ih doeka rij eima: Dobro m i doli
i kako ste?
Abdul Mutalib : Kako si ti Amina? Ovo je Halima
iz plemena Benu Sa'd. Doveo sam je da uzme
Muhammeda na doj e nj e i da kod njih u pustinj i malo
odraste i oj aa.
64

Halima: Koliko godina elite da Muhammed

ne
kod mene?
sta
o
Abdul Mutalib: Neka ostane dok oj aa i dok
p rog ovori, dok sam mogne na svojim nogama hodati.
Kli ma i zrak kod vas u pustinji su istiji i zdraviji, a ivot
je puno ugodniji nego kod nas. Ali, esto nam doi, jer
Amina ne moe da podnese duge rastanke sa svojim
dje tetom.
- 8 -

Odlui Amina da posj eti kabur svoga mua

Abdullaha koj i je umro u Medini i da povede sa sobom
svoga sina Muhammeda i slukinju Beriku. Abdul
Mutalib j e pokuao da je odvrati od tog putovanja, ali
je ona bila uporna i otputova sa jednom karavanom.
Kada je obavila zijaret kabura, doeka karavanu za
Meku i krenu kui. U putu se Amina razboli, a
Muhammed i Berika se silno raalostie zbog toga. Bolest
toliko uze maha da vie nije mogla putovati, nego ostade
u mjestu zvanom El Ebva', gdje je njena slukinja trebala
njegovati, dok ne ozdravi i ne bude sposobna za put.
Meutim, tu nije provela ni jednu no, a njena dua
napusti njeno tijelo i ode svome Stvoritelju, a Amina se
preseli u samu b lizinu svoga Gospodara, nakon to je
ispunila i tu elju da ozijareti kabur svoga mua.
Muhammed je estoko zaplakao, osj etivi da j e
tada ostao potpuno siroe bez ijednog roditelja.
Plakala j e i slukinja Berika, a onda j oj iskopala
ka bur u pijesku i tu je zakopala, te se sa malim djetetom
vr atila u Meku.
Vratio se Muhammed s ovog putovanja siroe, bez
r o ditelja, a nj egova tuga zbog smrti majke bila je mnogo
vea nego zbog smrti oca. Nj egov otac j e umro prij e
n ego je on bio roen, i nikad g a nij e upoznao, a njegova
65

majka j e umrla na njegove dj etinj e oi. Nju j e gledao,

nju je sluao, vidio njenu bolest i njenu smrt. Uvenula
je kao rua kada uvene i beivotno padne na zemlju.
Vidio j e slukinj u kako je zakopala u pij esak i prekrila
gomilom zemlje i praine! Vie nikada Muhammed nee
vidj eti svoj e majke!
Ali, kako dij ete da zaboravi maj ino lice koje je
neizmj erno volio i koj a j e njega volj ela?
- 9 -

Ostala j e slika m aj ke Amine u Muhammedovom

srcu, i vrijeme je nij e izbrisalo. I evo Muhammeda starog
ezdeset tri godine, u posljednj oj godini svoga ivota,
obavlja sa muslimanima Oprosni h ad, i p utuje istim
onim putem s kojim je putovao kada je iao sa m aj kom,
a on imao svega est godina. Ovoga puta s njim je ila
maj ka p ravovj ernih, njegova ena Aia.
Zastao je Boij i Poslanik na putu kod sela El
Ebva', zatim potraio maj in kabur, a onda dugo stajao
nad njim uplakan i tuan, da b i zatim nastavio svoje
putovanj e .
Aia j e rekla: - Obavljao j e Boiji Poslanik s nama
Oprosni h ad, a kada je naiao na kabur svoje maj ke,
plakao j e tuno i zamilj eno, pa sam i ja plakala zbog
njegovog plaa, sallallahu alej h i ve sellem.

66

J AB U KA
(Muhammed Re 'fe t Seid)

Draga djeco !
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Haj demo svi skupa veeras djedu Hasanu da
posluamo ta li e nam sada novo ispriati, jer svi
udimo za nekom novom priom.
Obradovae se djeca: Enes, Murvet i Rehab
govorei:
El hamdu lillah ! Sretni smo kada sluamo prie
djeda Hasana.
Enes: Oe, prie djeda Hasana su pune korisnih
lekcija, i iz nji h svata nauimo.
Otac: Allah te blagoslovio Enese. Kao to si rekao,
prie djeda Hasana pruaju mnoge lekcije, pa su zbog
toga veoma korisne i poeljne.
Murvet i Rehab: Haj demo prij e nego to proe
vrijeme da posluamo i uimo od djeda Hasana.
I odoe djeca veselo putem prema dje dovoj kui,
a kada ih dje d ugleda kako mu dolaze, njegovo lice zasja
o d radosti.
Djeca: Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve
b erekatuhu, dragi djede!
67

Djed: Ye alejkumu sselam ve rahmetullahi ve

berekatuhu, moja draga dj eco ! Dobro mi doli. Ba sam
vas se poelio i cijeli dan oekujem da mi doete. Kako
si ti Muhammede? Kako tvoj i sinovi napreduj u sa
naukom?
Muhammed: Hvala Allahu koj i svojim blagodatima
upotpunj uje svako dobro. Svi smo dobro i zdravo. Svaki
put kada tebe vidimo jo vie se raduj emo i veselimo.
Enes: to se mene tie, dj ede, hvala Allahu, od
svakog susreta s tobom neto nauim, i trudim se da
postupam po onom to sam nauio.
Murvet: I j a isto tako, djede.
Rehab: I j a takoe.
Djed (obraaj ui se djeci ) : A ta ste radili u proloj
sedmici?
Enes: Traio sam od oca da me budi prij e
sabahskog ezana kako bih klanj ao dva rekata nonog
namaza, zatim sam iao s nji m u damij u, i tako sada u
damij u idem pet puta dnevno.
Murvet i Rehab: I mi smo to traili od oca, ali m i
i dalje klanj amo s mamom u kui.
Djed: Allah vas blagoslovio djeco, i poveao vam
svako dobro !
Enes: N ij e samo to djede. Traio sam od oca da
svaki dan ui preda mnom neto iz Kur'ana, kako bih i
j a to pravilnije uio. Kupio mi j e onda i kasete na
koj ima j e snimljen kompletan Kur'an, tako da sada
sluam kasete i pratim u Kur'anu ono to ujem. N akon
toga primij etio sam veliki napredak u svom uenju.
Djed: Allah te blagoslovio Enese ! A ti Murvete, i
ti Rehabe, sluate li vi sa Enesom Kur'an i uite li kao
i on?
Murvet i Rehab: Svakako djede, i mi stalno
uestvuj emo u tom uenj u.
68

Djed: Radujte se djeco i znaj te da uenje jednog

(harfa) iz Kur'ana donosi desetorostruku nagradu
ova
sl
(deset sevapa) . Ali M uhammede, zato sa ostalim
komij ama ne potrai muallima, koj i bi vam djecu
obuavao u kiraetu (uenj u Kur'ana) u damij i ili na
n ekom drugom odgovaraj uem mjestu?
Muhammed: To nam je prvi slij edei zadatak, i
potraiemo oe, ako Allah da.
Enes: Hou li ti nabroj ati ostale svoje poslove,
djede?
Djed: Naravno, ja sam presretan sluaj ui te,
Enese, kada mi pria o svoj i m djelima i djelima svoj e
brae.
Enes: Ali djede, stid me je da ti spomenem svoje
iskustvo sa postom.
Djed: Ne stidi se sine, slobodno priaj .
Enes: elio sam d a s ocem postim ponedelj kom i
etvrtkom, ali prvi dan n ij e n i podne prolo, nastala je
velika vruina, i j a sam poto sam silno oednio, morao
da se napijem vode .
N asmijao se dj ed Hasan i rekao: Neka te Allah ,
nagradi, potpomogne i ojaa. Uvijek vrijedi pokuati. A
tvoje iskustvo e te jednog dana dovesti do strplj ivosti
da izdri bez vode sve do akama bez ikakvog napora.
Murvet: Djede dragi, vrijeme odmie, a mi smo
nestrplj ivi u elj i da uj emo neto novo, neku tvoju novu
slatku priu.
Djed: Puno ste me ohrabrili da vam i dalj e mnogo
tota priam, kada sam uo o vaim dobrim djelima
koja inite nakon sluanj a mojih pria. A danas u vam
iz abrati j ednu slatku priu ... slatku kao to je i njen
naslov, slatku kao to j e i onaj ko j e slua, a to ste vi
dje co ...
To je pria o j abuci.
69

Enes, Murve! i Rehab: Allah ! Allah! Priaj nam

dragi djede.
Djed: Pria se da je jedan dobri, poboni i lijepi
mladi jednog dana etao izmeu vonj a ka, obalom
potoka, gledaj ui u nebo i razmilj ajui kako j e
uzdignuto? Kako je sazdano? Kako l i g a j e Allah divno
stvorio i ukrasio.
Enes: Slavljen neka j e Allah; Onaj koj i je stvorio
nebesa i zemlju. Taj mladi djede, radi kao i ja. I on ui
i slua Kur'an i radi po njemu.
Djed: Kako zna to Enese?
Enes: Pa, nauio sam napamet Allahove rij ei:
"A zato ne pogledaj u nebo iznad sebe? - kako srno
ga sazdali i ukrasili i kako u nj emu nema nereda! A
zemlj u srno rasprostrli i po njoj nepomina brda
pobacali i dali da iz nje nie raznovrsno prekrasno bilje,
da bi zamislio i opomenuo se svaki rob koj i se
Gospodaru svome obraa. Mi s neba sputamo vodu kao
blagoslov, i inimo da, uz pomo njenu, niu vrtovi i ito
koje se anje, i visoke palme u koj i h su zameci
nagomilani jedni iznad drugih, kao hranu robovima, i
Mi njome oivlj avamo mrtav predjel; takvo e biti i
oivljenje."
Djed: Istinu j e rekao Uzvieni Allah. Neka te Allah
nagradi Enese. Kako kae, ovaj mladi je radio po
onom to j e nauio od Allahovih nareenj a i nareenj a
Njegova Poslanika, sallallahu alej hi ve sellern, t e je on
etajui punio svoje srce divei se veliini i moi
Stvaraoca nebesa i zemlje. Svoj e oi j e irom otvarao
pred silnim dokazima koje je Allah pokazao onima koji
razum imaju.
Murvet: Pa ta je uinio taj mladi dj ede?
Djed: Posrnatrao j e vodu s obale uivaj ui u njenoj
ljepoti, divio se nje nom uboru i skakutanj u s kamena
na kamen.
70

Sj eo je na obalu gledajui u stabla okiena

akoj
akim plodovima i opoj nim mirisima to se ire
sv
kroz zrak. Do nj ega je dopirao poj ptica i njihov veseli
cvrkut. Iz nji hovih srca kao da je odzvanjalo: Slavljen
neka je na Uzvieni Gospodar! Slavljen neka j e na
U zvieni Gospodar!
Rehab': I ta j e bilo s tim mladiem, dj ede?
Djed: Pruio je mladi ruku prema vodi da se
abdesti.
Enes: Abdest j e oruj e vjernika !
Djed: Tako j e Enes e ! A abdest na abdest je svjetlo
na svj etlo. Meutim, mladi se silno iznenadi kada u
vodi ugleda j ednu lij epu jabuku.
Djeca: Allahu ekber ! (Allah j e najvei ! ) Lijepe li
nafake koj u j e Allah poslao tom dobrom mladiu.
.
Djed: Da, i uzeo j e mladi jabuku raunaj ui je u
nafaku koju mu j e Allah poslao. Okretao j e mladi
jabuku u ruci mislei: "Kako li j e velika i lijepa!
Bismillahi ( U ime Allaha). Allahu blagoslovi nam u
onome ime si nas opskrbio ! "
I pojede mladi jabuku: "Kako l i j e ukusna! Hvala
Allahu koji nas j e nahranio, napoj io i uinio nas
muslimanima ! "
Djeca: Blago nj emu! Prijatno mu bilo !
Djed: D ivni ste vi dj eco i dobra su vaa srca . . .
Meutim, mladi samo to poj ede j abuku, iznenada s e
zabrinu zbog misli koj e m u okupirae glavu.
Enes: Kakve su to misli djede, i koj i je povod za
tu brigu?
Djed: Misli u vezi te jabuke.
Murvet: O tome kako j e slatka? Moda je poelio
jo jednu.
71

Djed: Ne, dj eco. Poeo je da razmilj a o neem

sasvim drugom. Poeo je da misli o porijeklu jabuke,
kako to da je tako jednostavno urauna u nafaku od
Allaha? A moda je jabuka pripadala nekom drugom.
Kako e pojesti j abuku bez znanj a njenog vlasnika? A
on je uvijek nastojao da jede samo ono to je halal dozvoljeno od strane Allaha d..
Enes: A ta je to halal, djede?
Djed: Halal je ono j elo, ili neto drugo, to je dolo
na nain koji je Uzvieni Allah dozvolio, a haram je ono
to nam je Allah zabranio.
Murvet i Rehab: Poj asni nam to djede, pa da i mi
razmiljamo kao to je to uinio taj dobri mladi.
Djed: Obj asniu vam to pitanje ovako : Kada bi va
otac Muhammed, Allah ga uvao, kupio svakom od vas
po j edan slatki, pa j edan od vas drage volj e dadne
drugom komad svoga slatkia.
Rehab: Kao to ja tebi dam, Enese.
I svi se
nasmij ae.
Djed: Sve dok je to kod tebe Rehabe, dragom
voljom, to je halal. Meutim, ako on to od tebe uzme a
ti se s tim ne slae, ili uzme neto od tebe a da ti za to
uopte ne zna, e to je haram.
Djeca: Dj ede, mi stalno jedni drugima neto to
imamo poklanj amo, tako da niko od nas ne upadne u
ono to j e zabranj eno - haram.
Djed: Allah vas blagoslovio i poveao meu vama
lj ubav i slogu ! Ali ovo to sam vam rekao deava se
meu ljudima, i musliman treba da zna ta je halal a ta
haram, tako da nikada ne oteti nekog drugog.
Enes: Pa ta je taj dobri mladi uradio nakon tih
razmiljanja?
Djed: M ladi je krenuo obalom uz potok, nadaj ui
se da e pronai vlasnika j abuke, ali nakon dosta hoda
ne nae nikoga.
-

72

Murvet: Pa ta je onda uradio?

Djed: Nastavio je da ide ... ide ... sve dok nije doao
d o mj esta gdj e taj potok izvire.
Djeca: Hvala Allahu. Sigurno je naao vlasnika te
jabuke, kako bi se rij eio te brige.
Djed: Ne dj eco, nije naao nikoga .
Djeca: Jadan li je taj mladi.
Djed: On tei samo za onim to je halal. On ne eli
ono to nij e njegovo i samo nastoj i da se sauva od
barama.
Enes: Ali djede, on se tako mnogo namuio zbog
toga.
Djed: Ne djeco. Nij e se on umorio. On se tako
odgaj a i sam sebe ispituje, tako da osj eti pravu slast
Imana - vje rovanja.
Rehab: Pa j e li otiao na neko drugo mj esto?
Djed: Ne sine. Tu pokraj samoga izvora pronaao
je vonj ak, a u nj emu stablo j abuke, prepuna plodova,
i pogledavi u njih uzviknuo: Allahu ekber! (Allah je
najvei ! )
Djeca: Allahu ekber! Allahu ekber! P a j e l i njegova
j abuka bila kao i te j abuke na stablu?
Djed: J este dje co. Odmah je vidio da su na tom
stablu potp uno iste j abuke kao i ona, velika i lij epa
jabuka, koj u je on p ojeo.
Enes: Pa ta je uinio?
Djed: Pokuao je da nae vlasnika tog vonj aka
p ozivaj ui ga to je mogao glasnij e : 110 vlasnie
vonjaka ! O gazda ! 11, i na te rij ei stvarno dotra neki
o vj ek.
ovjek: ta se desilo mladiu?
Mladi: Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve
b erekatuhu !
73

ovjek: Ye alejkumu sselamu ve rahmetullahi ve

berekatuhu, ta se desilo dijete?
Mladi: Hvala Allahu j a sam dobro.
ovjek: Hvala Allahu. Prepao si me sa svoj om
galamom i vikom, te pomislih da si u nevolj i i da trai
spas.
Mladi: T ako je amida, ba traim spas.
ovjek: A od ega?
Mladi: Traim spas od dehennemske vatre i od
srdbe svoga Gospodara.
ovjek: Zbunio si me mladiu; ta te je to natjeralo
da trai spas od dehennemske vatre?
Mladi: Pojeo sam j ednu j abuku iz tvoga vonj aka,
bez tvoga znanj a i dozvole, pa te sada molim da od
mene primi novac za nju i da mi je halali.
ovjek: ( g ovorei zaueno): Jabuka . . . novac za
nj u . . . halal . . . S ta ti to znai mladiu? Jabuka je obina
sitnica i njena vrijednost je beznaajna u odnosu na
ovoliki vonj ak.
Mladi: Onda mi je halali, ili uzmi njenu
protuvrijednost.
ovjek: (veoma zbunjen): Da ti je halalim? Kako
ti je ime mladiu?
Mladi: Ime mi je Sabit (vrsti, postojani).
ovjek (suznih oij u ) : Neka te Allah uvrsti u
vj erovanj u i tvom ubj eenj u, i neka ti povea
bogoboj aznost i ednost sine !
Sabit: Pa hoe li mi halali ti, amida?
ovjek: Ne, sine.
Sabit: A zato amida? J a nisam htio da te otetim
niti tvoj vonjak da okrnjim. Jabuka je sama niz vodu
dola do mene i ja sam je pojeo neznaj ui da tebi
pripada.
74

ovjek: Ne pripada ona meni sine,

nisam j a
vlasnik vonj aka.
Enes: Pa ko je onda djede?
Djed: Taj ovjek je bio uvar vonj aka, a od Sabita
je uo pravu lekcij u o uzimanj u samo onog to je s
pravom i to j e halalno, i ne prelaenj u Allahovih
granica.
Djeca: Pa ta je uinio j adni S abit? Ba ga j e
namuila t a j abuka.
Djed: Saznao je od uvara adresu vlasnika
vonjaka.
Enes: Da ide njemu?
Djed: Tako je Enese.
Murvet: Gadna li je ta j abuka, -koliko ga j e
opteretila.
Rehab: Zato nije uvaru platio j abuku, pa neka
on to urui vlasniku?
Djed: Kada bi Sabit bio kao i drugi, stvar bi bila
prosta. Meutim, on je ista srca, nepokvarene due, i
ne eli da svoj u savjest uprlja ni sa naj manj om sitnicom.
Da li ste vidjeli dj eco, bij elo, isto odijelo, kako se
na nj emu lako primjeuje svaki truni prlj avtine? A
to se tie odj ee koj a nije ista, na njoj se to lako ne
primj euje.

Muhammed: '' I pjesnik je rekao u tom smislu:

Pusti grijehe rnale i velike; to je bogoboj aznost, i
ini kao pjeak po trnovitoj zemlj i, uvaj ui se trnja. Ne
srnatraj malim ni naj manj i grij e h, zaista, i brda su od
sitnih kamenia sazdana."
Djed: Tako je sine. Onaj koj i lako ini rnale grijehe,
lako e poeti i s velikim grij esima, i onaj koji u dui ne
osj eti prekor za svaku i naj manj u runu stvar, on e od
75

svoje savj esti dobiti pomagaa u injenju i malih i velikih

grijeha. I najvee brdo je sazdano od malih kamenia.
Djeca: Dj ede, hoemo da ujemo ta je bilo izmeu
Sabita i vlasnika tog vonj aka.
Djed: Sabit je krenuo ulicama grada raspitujui se
kod lj udi za ulicu gdje je stanovao vlasnik, i kad je stigao
do njegove kue tri puta pokuca na ulazna vrata.
Murvet: On je uistinu odgojen islamskim odgojem
po pitanj u traenja dozvole za ulazak u kuu.
Djed: Da Murvete. l, izae vlasnik vonj aka.
Sabit: Esselamu alej kum ve rahmetullahi ve
berekatuhu!
Vlasnik; Ve alej kumu sselamu ve rahmetullahi ve
berekatuhu. Dobro doao mladiu, izvoli ui.
Obradova se Sabit vidj evi dobrodolicu na licu
vlasnika vonj aka, pa ree u sebi : "Na ovom ovj eku se
odmah vidi nj egova dobrota. Sad u se ja, ako Allah da,
rijeiti ove svoje brige."
Djeca: Hvala Allahu! Konano e se Sabit odmoriti .
nakon svega to j e doivio.
Enes: N astavi, djede. Da li se smirio i zadovoljio
Sabit?
Djed: Pa kao to ste uli, domain je Sabita veoma
lijepo doekao i poeo da ga gosti kao to je to dunost
musliman u prema svakom gostu. Kada je Sabit vidio da
ga je domain stvarno lijepo ugostio i iz pristojnosti ga
ne pita zato je doao, Sabit mu ree :
"O amida. Ja sam pojeo j ednu tvoj u j abuku koja
je stigla do mene potokom iz tvoga vrta, pa elim da
primi od mene njenu protuvrijednost i da mi j e halali ! "
Djecq,: Pa ta m u j e odgovorio?
Djed: ovjek je od uda otvorio usta sluaj ui ta
mladi govori, a onda mu se obrati : "Ne, neu ti halaliti !
76

N eu se zadovoljiti niti s dirhemom niti sa hilj adu

dirhema. Ni mnogo vie novca ne moe platiti ovu moju
jab uku ! "
Djeca ( ljutito) : Groznog l i ovj eka ! On nema ni
srca ni milosti. Pa ta j adni Sabit ree?
Sabit: Zato amida? Ja to nisam uradio elei da
ti nanesem tetu, niti iz neprijatelj stva prema tebi.
elim da mi halali j abuku.
Vlasnik (misli, misli, a zatim ree ) : Halaliu ti uz .
jedan uslov.
Djeca: Kakav je to uslov dj ede?
Djed: Vlasnik vonj aka mu ree: Halaliu ti samo
ako p ristane da se oeni s mojom kerkom!
Djeca: Loeg li ovjeka ! Pa zar oe na takav
nain brak da bude ispravan? Hoe li prihvatiti Sabit da
se oeni s kerkom toga ovjeka?
Djed: Sabit se ak i obradovao uvi taj uslov, j er
on nij e bio oenjen, a elio je da svoj u bogoboj aznost
upotpuni sa brakom. Medj utim, domain mu nije
dozvolio da dugo razmilj a, nego mu se ponovo obrati :
"Da b i sve u vezi te enidbe bilo j asno, rei u ti osobine
svoje kerke."
Sabit: Kakve osobine?
Vlasnik: Ona je slijepa!
Djeca: Nema moi ni sile osim u Allah a ! N a taj
nain hoe da se rij ei svoje kerke i da tako kazni
j adnog mladia. Sabit je, da mu Allah pomogne, bez
sumnj e tu ponudu odmah odbio?
Djed: Sabit je zanij emio od uda, a vlasnik
vonj aka mu ne dozvoli da doe do rijei, n ego mu ree
i drugu osobinu svoje kerke.
Djeca: Valjda e ta osobina nadoknaditi onu p rvu.
77

Djed: Vlasnik mu ree: "Ona je nij ema, nikako ne

govori."
Djeca: Da te Allah spasi Sabite, ta ti napravi ta
kobna j abuka. Ova dva svojstva e sigurno prisiliti
Sabita da odustane od takvog braka.
Djed: Ne djeco. Vlasnik vonj aka ga je opet
p reduhitrio govorei mu ostale osobine kerkine.
Djeca: Ne bi li to sada bila l ijepa svojstva.
Djed: Rekao mu j e : Ona je jo i gluha! I sakata j e
i u noge i u ruke !
Djeca: Pa j e li to halal djede? Kako taj ovj ek
Sabitovu dobrotu moe da kanjava s ovakvim brakom?
Pa j e li to ikakav brak?
Sabitu treba dru,g a lijepa ena koj a e ga pomagati
u njegovom ivotu ... Sta da radi s onom koja je slij epa,
gluha, nij em a i uz to jo i sakata. Ruan bi to bio ivot.
I ta je odgovorio Sabit, djede?
Djed: Prenuo se Sabit od svega to je uo, od
nemilosrdnog uslova koj i mu je postavlj en, pa je poeo
da misli i misli . . . : Ako prihvatim ovaj brak konano u .
dobiti halal za j abuku i rijeiti se tekog bremena koje ,
me je pritisnula . . . a, ako odbij em, on mi nee h alaliti,
pa u na Sudnjem danu biti pitan i odgovoran zato to
sam pojeo tuu jabuku. Koja li je stvar laka?
Djeca: Pa ta j e izabrao?
Djed: Sabit s hvati da je brak i muenj e s tom
enom lake od kazne na Sudnj em danu, i tako prihvati
enidbu s kerkom vlasnika vonj aka.
Djeca: Svi smo Allahovi i Allahu se svi vraamo !
Neka Allah pomogne Sabitu. ta se onda desilo djede?
Djed: Ne m islite li da j e Sabit traio da vidi svoju
mladu?
Enes: Pa nema nikakve potrebe da j e gleda. Sve o
njoj saznao j e od njenog oca, pa ta b i jo htio?
78

Djed: Tako je. Bio je zadovoljan s Allahovom

o dredbom, i nije to traio. Dogovorili su se o danu
vjenanja, a Sabit je vlasniku vonj aka dao svoj u adresu.
Djeca: Ne elimo da taj ovjek ide kod Sabita, da
ga nebi stavio na j o neku kunju.
Djed: Ali on mora da ode kod Sab ita da vidi gdje
ivj
eti nj egova ki.
e
Enes: O n samo eli da se nj e rijei.
Djed: Ne Enese. Ona je ipak njegova kerka pa
makar bila i naj runija.
Djeca: Pa kada e se oeniti Sabit? Kako e ivjeti
s njom?
Djed: Oni su ugovorili dan vjenanja, ali prij e tog
odreenog dana Sabit u kucanj e na vratima svoje kue,
pa ode i otvori vrata. Na vratima ugleda vlasnika
vonj aka, oca svoje mlade.
Vlasnik: Esselamu alej kum ve rahmetullahi ve
berekatuhu!
Sabit: Ve alej kumu sselamu ve rahmetullahi ve .
berekatuh u ! Dobro doao amida ! Kako si? Da moda
nisi odustao od svoga uslova?
Vlasnik: Ne dij ete. M uslimani se moraj u
pridravati svoj i h uslova.
Sabit: U svakom sluaj u dobro doao amida!
Vlasnik: Bolj e reci: Dobro dola moj a eno i mlada
nevj esto.
Sabit: A gdj e je ona, amida?
Vlasnik: Eto je dolazi sa svojom rodbinom
familijom.
Sabit: Onda, dobro doli svi skupa !
Vlasnik pokaza skupini da ue u Sabitovu kuu, a
oni poee ulaziti pj evuei:
79

"Doosmo vam, doosmo vam. estitamo vam,

estitajte nam ! "
Djeca: E h , d a je mlada kao to b i Sabit sigurno
elio, bila bi to velika radost.
Djed: Ne urite dj eco !
Sabit meu posjetiocima primjeti mladu, obuenu
u sveano ruho, a bijae tako lijepa i privlana. I ona
pogleda u Sabita, poto joj je otac rukom pokazao na
nj ega kako bi ga upoznala. Vidjela je lice puno
skruenosti i ozbiljnosti, nazva mu selam, a onda iz stida
i pristojnosti obori svoj pogled.
Djeca: A ta bi sa Sabitom?
Djed: Bio je silno zbunjen i iznenaen.
Enes: Ali kerka vlasnika vonjaka je slij epa, pa
kako je mogla vidjeti Sabita? Kako ga je pozdravila ako
je nijema?
Djed: Pa to je ono to je i zbunilo Sabita. ta on
to vidi? ta se to sada deava?
Vlasnik vonjaka prekinu ovu zbunjenost pa uze .
Sabita i kerku za ruke, i upita ih da li su zadovoljni ,
jedno s drugim. Nj i hova lica ozari osmjeh kada on viknu
starog Mes'uda: "Pii, s Allahovim blagoslovom,
vjenani ugovor."
I kada svi estitae jedni drugima i uputie Allahu
dovu za sreu i blagoslov, zatraie dozvolu da se vrate,
te vlasnik vonjaka zatvori vrata kue ostavljaj ui Sabita
i njegovu mladu.
Djeca: Kakvo iznenaenj e ! Je li Allah izlijeio
Sabitovu mladu i vratio j oj vid, govor i sluh, te ruke i
noge ? Zaista Allah moe sve da uini!
Enes: ta se desilo djede, sa Sabitom i nj egovom
mladom?
80

Djed: Sabit upita mladu : Ko si ti, Al lah ti se

ilovao?
sm
Mlada: Ja sam tvoj a ena Sabite ! Otac mi je mnogo
priao o tebi, te sam saznala o tvojoj bogobojaznosti,
ednosti i lj ubavi prema Allahu i Nj egovom Poslaniku,
te tvom nastoj anju d a uzima samo ono to je halal dozvoljeno. Tako sam te zavoljela prij e nego to sam te
upo znala.
Sabit : ij a si ti kerka?
Mlada: Ja sam kerka vlasnika vonjaka.
Sabit: Pa je li tvoj otac meni lagao?
Mlada: A ta ti j e rekao moj otac?
Sabit: Rekao je d a si: slijepa, nijema, gluha, i
sakata i u noge i u ruke.
Mlada (smijui s e ) : Kako li je nemilosrdan i lukav
moj otac, kada te je stavio na takav ispit. Moj Sabite !
On te je silno zavolio, jer je on dobar ovjek i voli dobre
lj ude i potene lj ude. I mene je odgoj io da budem dobra
i bogoboj azna. Vie mladia nj emu je dolazilo da me
isprose, ali je on svij u odbij ao, sve dok nisi ti naiao sa
svoj om priom o j abuci. Kada j e on vidio tvoju
bogoboj aznost i potenj e odluio j e da te oeni sa mnom
stavlj aj ui te na ovaj nemilosrdni ispit, koj i s i . ti s
uspjehom poloio.
Sabit: Ali meni ni sada nije j asno kako je on tebe
opisao kao slijepu, nij emu, gluhu i sakatu, a ti si, MA
A' ALLAH (kako je All a h htio), zdrava i lijepa.
Mlada: to se mene tie, dragi Sabite, j a sam
slije pa jer neu da gledam nita to je Allah zabranio.
Gluha sam - jer ne sluam ono to je runo i to bi
razljutilo Allaha. N ijema sam - jer ne govorim nikakvih
zabranjenih govora i rij ei, a sakata sam - jer ne idem
tamo gdje je zabranio Allah, niti u ikoga od Allahovih
stvorenja otetiti.
81

Djeca: Allah! Allah! Lijepe li dj evoj ke i divnih li

j oj osobina !
Enes: Svij u nas j e namuio vlasnik vonj aka, a on
je ipak dobar ovj ek.
Murvet: A govorili smo da je Sabit j adnik.
Djed: Govorili ste to prij e nego to ste saznali sve,
djeco draga, i nij e udno to ste se prevarili. A jeste l i
vidjeli kako je Allah nagradio Sabita za njegovu
bogoboj aznost i potenj e jo na ovom svijetu?
Enes: Jesmo djede. Dao mu j e lijepu enu koj a mu
u svemu odgovara i koj a e ga pomagati u poslunosti
Allahu d..
Murvet: A i mladu je Allah nagradio za njenu
dobrotu i potenje, pa j oj doveo Sabita, onakvog kakvog
je samo poelj eti mogla, dok je samo sjedila u kui.
Rehab: N ajzanimlj ivije je to to je sve to Allah
ostvario pomou j edne obine j abuke.
Djed: Neka vas Allah blagoslovi, djeco draga, i
neka vas pomogne da vam ovo to ste uli puno koristi.
Enes: Biu i j a, ako Allah da, kao Sabit !
Murvet i Rehab: Biemo i mi, ako Allah da, kao
kerka vlasnika vonj aka.
Djeca: Kako li je noas bila slatka ova tvoja j abuka,
dragi djede. elimo da nam jo dosta pria ovako
lij epih pria.
Djed: Ako Allah da . . . Ako Allah da.
Svi skupa: Ostavlj amo te Uzvienom Allahu u
amanet, dragi dj ede, Onom koj i nikada nee izgubiti i
zanemariti ono to M u j e povj ereno.
Djed: I vi neka ste u Nj egovoj zatiti i uvanj u . . .
VESSELAMU ALEJKUM
LLAH I VE BEREKATUHU !
82

VE

RAHMETU

O ONIMA KOJI SU VIE VOLJELI

DRUGIMA NEGO S EBI
T o j e pria o vj ernicima koj i su dij elili sve t o s u
imali da bi pomogli druge, to j e skupina koj a j e iskreno
u Allaha vje rovala, pa im je Allah uputu poveao.
N a damo se da ete u prii pronai pouku i korist
za vas.
Allah je najbolj i pomaga!
Muh ammed Revvas Kal 'adi

. . . M untesir j e vrlo ivahan djeak, izuzetne

pokretlj ivosti. Obiaj mu je bio da im stigne kui,
odmah je ispuni vikom i galamom. Dok bi prekoraio
prag kue povikao bi: - Mll'tez ! M u , tez! -, a zatim bi
bacio svoj e knj ige i poeo da obilazi sobe po kui
otvaraj ui j edna po j edna vrata . . . Po tome su svi u kui
znali da je Muntesir stigao . . .
Meutim, i pored svoj e ivah nosti bio j e vrlo
p aljiv, nij e uznemiravao nij ednog od svoj e brae, i bio
je omiljen od svojih ukuana.
Danas je Muntesir doao kui, mimo svog obiaja,
d ost a neprimj etno, otiao j e u svoju sobu gdje je ostavio
t o rbu sa knj igama, preobukao se, doao u kuhinj u, sam
s e bi prip ravio h ranu i sjeo da j ede.
83

Njegova majka nije navikla na ovakvo ponaanje

svoga sina, pa mu prie da ga pita o ovoj iznenadnoj
promjeni ... I dok je pogledala u nj egovo lice, uplai je
nj egov izgled, pa uzviknu:
ta je bilo s tobom sine, reci ... !
Muntesir: N ita, nita nije bilo.
Majka: Ali tvoj e lice je tako blijedo.
Muntesir: N ije nita.
Majka: Znam. N isi nita dorukovao, otiao si u
kolu gladan, tvoj e tijelo j e ionako slabo i krhko . . . Reci
m i jesi li kupio sebi u koli neto za jelo? Dala sam ti
novac, zato nita nisi kupio?
Muntesir: Dao sam novac drugu Muhamedu.
Majka: A zato si dao novac ... trebao je i on sa
sobom ponij eti novaca ... ti s i u takvom stanju ... sav si
premoren i iscrpljen.
Muntesir:Bio je u velikoj potrebi za novcem, pa
sam mu zato dao.
Majka: Kakva je to potreba? ... Odgovori mi .
Muntesir: Danas je b i o dan pismenog ispita, a dok
smo ili u kolu sveska moga druga Muhameda je pala
u blato, i sva se zaprlj ala, tako da se u nj u nita nije
moglo pisati. Poto on n ije imao drugu svesku, niti j e
imao z a ta da j e kupi, j a sam m u dao novac koj i sam
dobio za hranu, da sebi kupi svesku kako nebi dobio
negativnu ocjenu.
Majka: Ako je stvar takva, onda j e to divno to si
uinio, sine . . . Ali ti s i puno izgladio ... Reci mi, jesi li .
dobro napisao na ispitu?
Muntesir: Svakako, maj ko. Zar me nisi nauila
rijeima Boijeg Poslanika, sallallahu alej h i ve sellem, :
"Allah e pomoi svome robu, sve dok on bude pomagao
svome bratu!" I ne zaboravi maj ice, da sam ja vj ernik,
. .

84

a moj a m i VJ era nareuje da pomognem svoga druga.

Jo prole god ine zapamtio sam hadis - rijei Boij eg
Po slanika (savs ) : - "Nijedan od vas nee biti pravi
vj ernik, sve dok ne bude volio svome bratu ono to voli
i sebi." A ja, maj ko, nikako ne bih volio da pred sami
ispit ostanem bez sveske, i zato mi nij e dozvoljeno da
o stavim svoga druga u takvoj situacij i .
Majka: Blagoslovljen da s i , sine ! Ti si zaista pravi
vj ernik i ubj een si da je ono to radi i spravno, jer nita
ne radi ako to nij e u skladu sa uputom Boij eg
Poslanika (savs). Ja se ponosim s tobom! Na tebe se
sigurno mogu odnositi rij ei Uzvienog Allaha: "I O N I
V I E VOLE DRUGIMA NEGO SEBI , MADA I M JE
I SAMI MA BILO POTREBNO. A ONI KOJI SE
US UVAJU LAKOMOSTI, ONI E S IGURNO
USPJETI."
Muntesir: Zapamti to maj ko i ne priaj mi sada jer
sam veoma gladan, a muallim nam j e u koli priao da
u osnove zdravlj a spada to da ovjek za vrij eme jela ne
treba da iim zaokuplj a svoje misli, jer to zdravlj u kodi.
Sem toga, volio bih da to sa mnom uj u moj a braa
Mu 'tesam i Mu'tez, jer i oni puno vole prie ...
Majka (prekinuvi dijete) : I nakon to klanja
podne namaz, jer muslimanu nije dozvoljeno da ita radi
prije namaza .
I samo to j e zavrio s j elom i obavio podne namaz,
Muntesir pozva svoja dva brata, te svi sjedoe oko svoje
majke da sluaj u jednu lijepu priu.
Majka: Obeala sam vam dj eco da u vam ispriati
priu o Allahovim rij eima: VE JU'SIRUNE ALA
ENFUS IHIM YE LEV KANE BIHIM HASASAH. - I
vie vole drugima nego sebi, mada i m je i samima
p otrebno ... A sada u vam svoje obeanj e ispuniti, jer
ispu niti obeanj e je odlika pravih vj ernika, a mi smo,
hvala Allahu, vj ernici. Priu u poeti od nj enog samog '
poetka, od nj enog prvog povoda . . .
85

... Vi znate, dj eco moja, da je Boij i Poslanik (savs)

ivio u Meki u koj oj je dobio objavu od U zvienog
Allaha. Zatim je svoj narod pozivao u Islam, pa je jedna
skupina primila Islam, a veina je to odbila. Oni to su
Islam primili uglavnom su bili siromani i robovi.
Muntesir: A zato je veina mu'mina bila siromasi
i robovi, mama?
Majka: To je bilo iz dva razloga :
Prvi razlog j e : Ovi siromasi i robovi su stalno bili
u potinj enom poloaj u u odnosu na gospodu i
bogatae, i to iz jed nog j e dinog razloga; oni su bili
robovi, a ovi su gospodari, i ne moe rob ni u emu da
bude ravan i izj ednaen sa gospodarem. A poj avom
Islama dolazi Boiji Poslanik koj i ih je obavijestio da j e
Allah Stvoritelj i bogataa i siromaha, i roba i
gospodara, da j e Stvoritelj i bjelca i crnca, i da j e svaka
stvar j edino u rukama Uzvienog Allaha. Ako hoe,
ostavi ih da ive, a ako hoe, usmrti ih, ako hoe bogatog
uini siromahom, a siromanog bogatim.
Isto tako, Boiji Poslanik ih je obavijestio da ljudi,
ako svi skupa vje ruju u Allaha, oni su onda braa; rekao
je Boij i Poslanik: "Svi lj udi su Allahova porodica, a
Allahu j e naj drai onaj koji j e naj korisnij i svojoj
porodici."
I nema razlike izmeu b ogataa i siromaha, niti
izmeu roba i gospodara; svi su j ednaki i nij edan nema
prednosti u odnosu na drugog, osim ako ini vie dobrih
djela. I kada s u robovi uli ove rijei, njihova srca su
odmah prihvatila ovaj novi poziv, i uoe u Allahovu
vj eru - Islam, bjeei od terora i ponienj a a traei
j e dnakost i pravdu.
Muntesir: Sj etio sam se hadisa Boij eg Poslanika
(savs ) : "Nema nikakve prednosti Arap nad nearapom,
niti bj elac nad crncem, osim u bogoboj aznosti."
86

Majka: Bravo sin e ! To je taj velianstveni Islam

koji ovjeka cijeni kroz nj egov rad, a ne po nj egovom
izgledu i imetku.
Mw tez: A koj i je drugi razlog, mama?
Majka: Drugi razlog je to su nevj ernici iz plemena
Kurej svi redom bili ugledni Arapi koji su obavlj ali
poasne dunosti oko odravanj a Kabe, i zbog toga su
se boj ali da ne izgube iz svoj i h ruku poasna zvanj a, ako
prime Islam i uu u Allahovu vj eru koj a izjednauj e sve
lj ude. Njima ni to nij e bilo dovolj no, nego su poeli
stavlj ati na muke i kanjavati one siromahe i robove koj i
s u prigrlili Islam, nebi l i oni napustili ovu vjeru koj a i m
prij eti velikom opasnou, i nebi l i s e ponovo vratili
svoj oj staroj vj eri - oboavanj u kipova i prednosti
gospode nad robovima.
Mu; tesim: Z nai li to da niko od uglednih ljudi n ij e
primio Islam?
Majka: Ne, nisam to mislila. Naprotiv, u Islam je
od uglednih lj udi uniao Hamza, amida Poslanikov, i
drugi, od j unaka j e Islam primio Omer ibnu Hattab, od
bogatih : Ebu Bekr, Osman i drugi. Primile su Islam i
neke ene i djeca, ali broj robova koj i su prvi p ri hvatili
novu vjeru je bio doista velik.
Muntesir: Jesu li gospodari ovih robova bili
zadovoljni s tim to su njihovi robovi primili Islam?
Majka: Nisu bili zadovolj ni, i zbog toga bi
gospodar, uvi da j e neki njegov rob tajno primio Islam,
neprestano ga kanj avao, tako da je Bilal, recimo,
estoko izudaran od strane svoga gospodara, a zatim
oboren na vreli pij esak a na nj egov stomak i grudi
stavlj en veliki kamen, samo nebi li zanijekao Allaha i
napustio Islam. A Ammara ibnu Jasira j e njegov
gospodar jednostavno igosao, palei nj egovu kou s
usij anim elj ezom, samo da napusti Islam.

87

Mw tez: To su pravi tirani, mama. Vj ernici im nita

nisu uradili i niim ih nisu uznemiravali, pa zato su
onda idolopoklonici (murici) radili sva ta muenja?
Muntesir (zabrinuto): Pa jesu li zanijekali Allaha i
napustili Islam?
Majka: Ne, sinko. To su vj ernici, j unaci, a vj ernik
ne napusta svoj u vjeru makar bio i najee kanjavan,
jer on je ubij een da e ga Allah sigurno pomoi protiv
njegovih neprij atelja jo na ovom svij etu, i da e ga
nagraditi s Dennetom na buduem svijetu - Ahiretu.
Meutim, za to treba dosta strplj ivosti, i nema druge
nego da se strpi .
Mw tez: Kako li s u nemilosrdni ti nevj ernici. O n i s u
zvijeri u ljudskom obliku. Mislim da ovo n e b i radio
nijedan ovjek u ijem srcu ima trun milosti i h umanosti.
Majka: Murici i nevj ernici su uvij ek bili veliki
silnici, to nam i istorij a potvruj e. Oni su muili
muslimane dotle da su neki vjernici izdisali u mukama.
Tako je umrla S umejj a, maj ka Arnmar ibni J asira, i tako
je postala prvi ehid ( nevina rtva) u Islamu. Kada bih
pokuala da nabrojim imena svih koj i su mueni zbog
vjere u Allaha, ne bih u tome uspjela.
Muntesir: To je stvarno nevjerovatno ... Robovi iz
redova m uslimana su mueni od strane nevjernika, a
njihov jedini grijeh j e to to su vjeroval i u Allaha d..
Pa ta su uradila njihova braa? Zar nisi rekla, mama,
da je skupina bogatih i uglednih takoe prela na Islam?
Pa ta su oni uradili da b i ove siromahe i robove spasili
od tih m uka?
Majka: Uinili su mnogo, sine ... Uinili su sve to
su mogli... Pokuavali su da nagovore pojedine
gospodare da prekinu s muenjem svoj i h robova vjernika, i ako b i oni to uradili ostvarlj ivala se nj ihova
elja. Ako ne, kupovali bi od nji h te robove, i oslobaali
bi ih od ropstva u ime Allaha d.. Na taj nain Ebu
88

Bekr je nazvan "Oslobod iteljem robova" zbog ve likog

broja kupljenih, izm ue nih robova - muslimana, i
nj ihovog osloboenja. I ne zaboravite da su i ugledni
m uslimani takoe bili izloe ni razn im muka ma i
uvredama. Uglednici izmedu Kurej ija i h vie nisu s
p otovanjem sluali, kao to je to ranij e bio sluaj . Na
p rimj er, Sad ibnu ebi Vekkas, iz jedne od najuglednij i h
kua i z plemena Kurej , primio je Islam j o kao mladi,
pa ga j e nj egov tetak vezao u okove i lance, kao da je
rob, i tako ga zatvarao, a njegova majka se za klela da
nee okusiti nikakve hrane sve dok ne napusti
Muhammedovu vjeru.
Mw tez: Pa jeli on napustio vj eru, mama?
Majka: Ne sine, nij e j e napustio ... On j e objasnio
svojoj m ajci da nee napustiti svoj u novu vj eru ni na koj i
nain.
Mw tez: Ali ... zar to nije neposlunost prema majci?
Zar ga nee za to Allah kazniti?
Majka: Ne, nije to ne poslunost, jer ova zla maj ka
je nareivala svome sinu da prihvati nevj erstvo i zlo, i
zbog toga mu nij e dozvoljeno da je poslua.
Mw tez: A zar ga ta ista majka nij e rodila, odgoj ila,
i zbog nj ega se muila?
Majka: Svakako sine. Odgaj ala ga je i m uila se
zbog nj ega, pa zbog toga Sa'd i nije runo postupao
prema svojoj majci, nego j e i dalj e prema njoj lijepo
postupao, sluio je, donosio joj lijepe poklone, i uvijek
s nj om blago razgovarao . . . bio j oj je posluan u sve mu,
osim kada mu je nareivala da bude neposluan prema .
Allahu. Pa kako da bude Allahu neposluan, a da
poslua majku?
Zatim, nastavljaj ui priu, majka ree :
Kada su nevj ernici vidjeli da se broj vjernika iz
dana u dan poveava, j o vie poveae muenj a nad
89

njima, i tako doj adie muslimanima. Boiji Poslanik tada

naredi svoj im pristalicama da isele - uine Hidru - u
Meinu.
Muntesir: Kako e ii u Meinu a tamo ne znaj u
nikoga ko b i i h titio. Zar s e tamo n e moe nai neko
ko e ih jo ee muiti i maltretirati nego to su to
radil i stanovnici M eke?
Majka: To je tano. Ali treba da zna, sinko, da
je Poslanik sklopio ugovore koji su garantovali
muslimanima mir i spas u Medini.
Muntesir: Kakvi su to ugovori?
Majka: Kada j e skupina Medinelij a dola u Meku
da obavi hodoae Kabe, Poslanik im je obj asnio
uenje Islama i oni su primili Islam, te se onda s njima
dogovorio da ga zatite i da tite nj egove pristalice kada
dou u njihov grad.
Muntesir: To je velianstveno . . . Znao sam da e
Allah pomoi Svome Poslaniku da donese ispravnu
odluku, i zato je n emogue bilo da vj ernike poalje u
Meinu prij e nego im obezbjedi potpunu sigurnost.
Mw tesim: Ali, j esu li im nevjernici dozvolili da
otputuju u Meinu?
Majka: A kako bi im dozvolili ? ! Oni su odlazili u
potpunoj taj nosti, nosei sa sobom samo ono to im j e
najnunije, tako da niko od nevj ernika nebi otkrio
njihov plan.
Mw tesim: Ne mogu da s hvatim zato im je Poslanik
naredio da bjee iz Meke kad bjeanj e nij e osobina
hrabrih ljudi. Trebali su ostati u Meki da nevj ernicima
dokau kolika je snaga njihova Imana, i da tu vjeru iz
nj ihovih grudi ne moe da isupa nasilje nikakvog
silnika, niti kazna ijednog tiranina.
Maj ka se osmjehnu svome sinu koj i j e nastojao da
zrelo razmilja, znaj ui da ovjek koj i nastoj i da mu
90

pamet i razum uvijek prevladavaju, svakako mora doi

do naj ispravn ijeg rj eenja, pa makar nekada pogrijeio
i spotakao se . . . Onda mu odgovori :
- A ko ti je rekao da su oni pobj egli iz Meke, i
otkud ti to da su muslimani kukavice? Ne sine, nisu oni
kukavice . . . A sad mi reci dali su muslimani mogli u
Meki ivj eti i iriti Islam meu onolikim okorelim
nevj ernicima, koj i su na sve mogue name nastoj ali da
ih ometu i spree u tom zadatku. A dali su se muslimani
mogli osj eati mirno i spokojno u Meki, bivaj ui izloeni
napadima i ubijanj ima, a posebno kad se uzme u obzir
da je i Muhammed a.s. vie puta bio u opasnosti da bude
ubijen.
Zastala j e maj ka gledaj ui u Mutesima koj i je
paljivo sluao svaku njenu rije, duboko razmilj aj ui,
a onda nastavi :
- A dali su muslimani mogli da osnuj u islamsku
dravu ili organizuju svoj u vlastitu voj sku u Meki pored
Kurej ija i nj ihova zla i sile?
Maj ka ponovo zastade da vidi odjek svoj ih pitanj a
n a licu sina, pa kad g a vidj e utonulog u razmiljanje,
ree:
- Razmisli sine ... razmisli o svemu ovome . . . i ne
zaboravi da onaj ko se odrekao svog imetka i porodice
i otputovao u stranu zemlj u ne moe da bude kukavica.
On nij e obini ovj ek. On je musliman koj i je odgojen
u koli Boij eg Poslanika (savs), kojem j e nueno i
bogatstvo i ast i mo samo da ostavi svoj u vjeru, to je
on naravno odbio. I ne zaboravi da ovjek koji ostavi
veselja, sij ela, drutvo i ugled, i radij e prihvati da vie
od dvij e godine ivi u najzabaenij em predgrau Meke,
privruj ui kamen uz stomak od gladi, samo da bi
ostao u drutvu Boijeg Poslanika, takav ovjek ne bjei
od borbe, sine, i ne osvre se na prijetnje silnika i
nevjernika . . . Razmisli o tome i odgovori mi!
91

Mu , tesim se poe premjetati na mj estu gdje je

sj edio, i kada htjede da neto kae, majka mu ree:
- Sigurno e tvoj odgovor glasiti da ova Hidra preseljenje iz Meke u Meinu - nije bilo bj eanje sa
bojnog polja, nego da je to jedan novi korak za jednu
novu bitku koj a e uslijediti, i da je to bilo za dobrobit
svih m uslimana. Isto tako treba da zna, dijete, da
povlaenje iz neke bitke ne znai potpuni poraz, nego
da je to esto znao biti taktiki potez i prekretnica za
konani uspjeh i glavni cilj . To je ono to je zamislio
Boij i Poslanik, i to su ostvarili muslimani. Povukli su
se iz Meke nakon to su u njoj proveli trinaest godina
podnosei napade i uvrede od strane Kurej ija, bez
ikakve anse da im se odupru, pa da su i dalje ostali u
Meki islamska misija bi bila sahranjena jo u kolijevci.
Meutim, Allah je htio da se Islam proiri, pa je obj avio
svome Poslaniku da preseli iz Meke u Meinu. Bjeei
sa svojom vj erom iz nevjernike zemlje u zemlju Islama,
gdje e osnovati i islamsku dravu, da bi se ponovo,
nakon osam godina, vratio u M eku u svom uvenom
pohodu ... Pa je li to bjeanje, sine?
Muntesir: Stvarno, Hidra j e bila samo privremeni
preki d borbe sa ne prij ateljem, koj a je tek predstoj ala, i
Hidra nije bj eanje.
Mw tesim: Ba ti hvala mama, na ovako lijepom
obj anj enj u, dok sam j a veoma runo postupio, a morao .
sam se vie pouzdati u odluku Boij eg Poslanika koj i
nita nije inio bez ve like mudrosti i upute o d Uzvienog
Allaha. Ali gdj e e stanovati svi ti muhadiri i kako e
se izdravati kad su sav svoj imetak ostavili u Meki?
Majka: I mali su oni u Medini svoj u brau
muslimane, sine.
Mw tez: Brau muslimane?
Majka: Da, brau muslimane ... Ali ne mislim na
nj ihovu brau po ocu i maj ci, nego na nj ihovu brau po
92

vj eri. Zar si zaboravio, sine, da Islam sve lj ude naziva

braom. Uzvieni Allah kae: "ZA ISTA SU SVI
PRAVOVJERN ICI BRAA", i dunost im je da jedni
druge pomau kao to brat pom ae svoga brata, i da
jedni druge savjetuju, kao to brat brata savjetuj e.
Mw tez: E to nisam nita razumio ... Oni su braa,
a nij e im isti otac niti majka. Pa kako su onda braa?
Majka: Sluaj sine . . . Zar ih nije svij u stvorio Allah
d..?
Mw tez: Da.
Majka: Zar nisu svi skupa ubij eeni da je On,
Allah, njihov Stvoritelj i da on odreuje ta e biti?
Mw tez: Da.
Majka: Zar svi skupa nisu pokorni Nj egovim
naredbama, i zar se svi ne uvaj u od svega to je On
zabranio?
Mw tez: Da.
Majka: E, onda si shvatio najvanij e znaajke
nekog udruenj a ili zaj ednice.
Mw tez: Zajednice ... ? Zaj ednice u emu?
Majka: Braa po ocu i po maj ci su roeni od jedne
maj ke koj a ih odgaja, vodi brigu o nj ima, hrani ih, a oni
treba da j oj budu posluni. A to se tie brae u ime
Allaha, nj iihov stvoritelj je jedan, a to je Allah . On ih
odgaj a i uva, a oni treba da su mu posluni. Na taj
nain mogu da budu braa po vj eri iako nisu braa po
ocu ili majci ... Njihovo bratstvo u ime Allaha j e jae od
onog po ocu ili maj ci, jer Allah je taj ko ih je stvorio, a
majka ih nije stvorila, i On ih bolj e uva i od oca i od .
majke. Tako je pokornost ocu i majci obavezna, osim
ako nj ihovo nareenje nije u suprotnosti sa Allahovim
odredbama.
Muntesir: Ovo je stvarno znaajno saznanje mama,
a meni to sve nikad na um nebi palo, i ubijeen sam da
93

j e zbog toga Allah rekao: "ZA ISTA SU PRAVO

VJERNICI BRAA"
Mw tesim: Iz ovoga razumijem zato su muslimani
Medine izdravali one muslimane koji su doli iz Meke.
Majka: Da... Boij i Poslanik je pobratimio
Muhadire iz Meke i Ensarije iz Medine odmah po
dolasku u Meinu, pa je svaki Muhadir imao brata
meu Ensarij ama, te su tako svi postali povezani.
Mw tez: Zar Ensarij ama nije uinjena tj eskoba i
problemi sa tim Poslanikovim odlukama?
Majka (osmjehuj ui se): Tjeskoba? Pa Ensarij e su
sami dolazili Poslaniku traei od nj ega da i Muhadiri
imaj u udjela u vlasnitvu nj ihove zemlje, to im Poslanik
n ije dozvolio, nego je rekao: "Neka vam pomau u
obraivanju zemlje, a prihod s nje dijelite ."
Ali stvar nij e u diobi ili zaj ednici, drago dijete.
Stvar je u tome da se drugom voli vie nego samom sebi.
Tako j e musliman davao prednost svom bratu
muslimanu nad samim sobom.
Pa danas je tvoj brat Muntesir pokazao veliki
primjer u tome, kada je ostao gladan, a svome drugu
Muhamedu dao novac koj eg je dobio za hranu, kako bi
on sebi kupio svesku za pismeni ispit.
Muntesir: Ti si Mu'teze jo nezreo, i nisi razumio
od ajeta koj e je mama uila ba nita, i dozvoli mi
maj ko, da mu ispriam priu o ranjenom borcu koj i je
volio da se drugi napije vode, iako je i nj emu bila
neophodna.
Majka: Prvo, tvoj brat nij e nerazuman, nego on
dosta zamilj a i o svemu hoe da pita, a drugo, on je
naj mlai i nj egovo shvatanje nikako ne moe da bude
kao i tvoj e, Muntesire. Ti treba da bude onaj koj i e
mu pomoi da sve to bolje shvati. A sada izvoli, i
ispriaj svojoj brai tu priu.
94

Muntesir: U jednoj bitci koja se desila izmeu

muslimana i nevjernika, ranjeno je dosta muslimana.
Je dan od nji h je bio moda naj potrebnij i da popij e
g utlj aj vode i da utoli veliku e. Kada jedan od lj udi
donese tom ranj eniku vode i on samo to uze posudu s
vodom u ruku, zaue j auk nekog drugog ranjenika koj i
je nedaleko odatle traio vode. Ranjenik vrati posudu s
vodom koj u nij e n i okusio i ree: "Idi i odnesi vodu
onom ranj eniku, on je s igurno potrebn ij i za vodu nego
ja." ovjek ode i kad doe tom drugom ranj eniku i prui
mu posudu s vodom, u se j auk nekog treeg ranjeni ka
u neposrednoj blizini. Drugi ranjenik vrati posudu s
vodom ne popivi n i kapi govorei ovj eku: "Nosi vodu
tome ranjeniku, neka se on prvi napij e." Kada ovj ek
doe treem ranj eniku da ga napoj i , nae ga mrtva.
Vrati se do drugog da njega napoj i , kad i on ve umro.
On pouri do onog prvog ranj enika, ali i nj ega nae
mrtva !
Majka: Pogledaj te, draga dj eco, u ove vjernike,
borce na Allahovom putu, koj i su redom j edan drugog
voljeli i vie mu eljeli nego samom sebi, tako da je svaki
elio da se onaj drugi osvj ei s vodom, i tako svi pomrli,
ne napivi se vode nij edan, ali su svoga Gospodara sreli
a On s nji ma zadovolj an. Oni nisu bili kukavice, nego
su u otsutnim momentima dali prednost drugom u
odnosu na sebe, traei u tom Allahovo zadovolj stvo.
Mw tez: A danas moemo vidj eti ljude koj i se skroz
drukije ponaaju. Svaki od nji h bi elio da sve bude samo
nj egovo i n iij e vie. Kada bi mogao da sav dunj aluk uzme
sebi, a da drugima ne ostavi nita, i to bi uinio. Pa otkud
tolika runa promj ena kod lj udi, mama?
Majka: Ti ljudi nisu odgojeni islamskim odgojem
sine. Oni nisu osj etili uputu nae vjere, pa su zbog toga
u svemu orij entisani samo na dunj aluk - ovaj svijet,
premda e i oni umrijeti, a ovaj svijet i sve to je na
njemu iza sebe ostaviti.
95

Muntesir: A poslije mama . . . zavri nam priu.

Majka: Ah ... dobro ... gdje smo ono stali?
Mw tez: Rekli smo da su Muhadiri doli u Medinu
i da su im Ensarije dale dio svoga imetka, pa im ak
dali prednost nad sobom.
Majka: I, jednoga dana doe neki ovjek Poslaniku
koj i bij ae sa svoj im drugovi ma, i ovjek mu ree : "Ja
sam gladan Boij i Poslanie."
Poslanik: Nahraniemo te, ako Allah dadne.
I posla Poslanik nekoga da upita neku od njegovih
ena ima li ita da se ovaj ovjek nahrani, ali kod nj ih
ne bij ae nita za jelo.
Mw tez: N ita nisu i male za jelo ! ? A on Boij i
Poslanik, vladar drave ! Zar o n d a nema h rane n i za
j ednog ovjeka?
Majka: I pored toga to je Boij i Poslanik bio
vladar drave, i u nj egovoj ruci je bila sva vlast i imetak,
on je ivio kao naj siromanij i ovjek.
Muntesir: Nastavi . . . ta j e bilo . . . jel jeo ovjek ili j e
ostao gladan?
Majka: Onda ree Boij i Poslanik
drugovima: "Ko e ugostiti ovoga ovjeka?"

svoj im

I ustade j edan ovjek od Ensarij a i ree: "Ja u,

Boij i Poslanie." Poslanik mu predade ovjeka, a
Ensarij a ga povede sa sobom i ode kui.
ena Ensarije ree: Vidim s tobom ovjeka
stranca . . .
Njen mu: Ovo je gost Boijeg Poslanika . . . ta i m a
z a jelo?
ena: Nema, ama ba, nita. Samo veera koj a je
ostavljena dj eci.
96

Mut: ta kae . . . Samo hrana za dj ecu ... A ta

em o da uradimo s gostom?
ena (zbunj eno) : ta da radimo... Gost
P oslanikov . . . Ti mi reci ... ta da radim?
Mut: Idi i uspavaj djecu bez veere, a njihovu
veeru daj gostu Boijeg Poslanika.
ena: To je dobro rjeenj e ... Tako u i uraditi.
Majka: I ena hranu svoje djece dade gostu, pa j e
o n veerao i noio kod nji h ... Ujutro j e Ensarij a svog
brata Muhadira ponovo odveo Boij e m Poslaniku. Dok
ih ugleda Boij i Poslanik radosno ree: "Zadivljeni su
stanovnici nebesa zbog vaeg postupka." To jest, meleki
su bili zadivljeni postupkom Ensarij e i njegove ene,
koji su dali prednost gostu u odnosu na njihovu djecu,
kada su mu dali da pojede ono to su njima ostavili.
Nakon samo nekoliko trenutaka Boij e m Poslaniku su
objavlj ene ove r ij ei od Uzvienog Allaha:
" ... I O N I V IE VOLE DRUGIMA NEGO SEBI,
MADA I M JE I SAMIMA BJLO POTREBNO. A O N I
KOJI , SE UVAJU LAKOMOSTI (SEBINOSTI),
ONI CE S IGURNO USPJETI."

97

HAM ZA
ALLAHOV LAV

Predstava u tri ina ij a se radnj a deava u M eki

Muhammed Muveffik Selime'

Lica: Hamza ibnu Abdul M uttalib, Slukinj a
Abdullaha ibnu Ded'ana, Ebu Dehl i nekoliko
njegovih drugova, skupina ashaba na elu sa Ibnul
Erkamom.
Prvi in
P utem ide Hamza, na povratku iz lova, nosi svoj
luk i strele, i sam sebi govori:
- Lov je d anas bio izuzetno dobar i obilan,
obavezno moram prvo obaviti tavaf - obil azak oko
Kabe, a poslije u ii kui svoji m poslovima.
Iz daljine se uj e enski glas koji ga zove : "O Ebu .
Imare ! " . . . Dolazi jo blie njemu . . . On gleda u nju i
prepoznaj e j e . . . to j e slukinja Abdullaha ibnu Ded'ana
. . . Jo vie se pribliila, stala pred njega silno zadihana,
ne mogavi da progovori.
Slukinja: O Ebu Imare!
99

Hamza: ta ti je eno, to si se tako zadihala?

Slukinja: Bojala sam se da te neu sresti, pa sam
pazila da mi ne promakne . . .
Hamza: U e m u je stvar? Haj de ispriaj m i . . .
Slukinja: ta da t i kaem gospodine? Dola sam
ti sa runom vij eu. Nemoj mi uzimati za zlo ! Da si ti
vidio ono to sam ja vidila razumio bi moj e ponaanj e.
Ali . . . zar te niko nij e obavij estio?
Hamza: O emu da me obavijesti? ta se desilo?
Govori brzo !
Slukinja: Tvoj brati gospodine, tvoj brati . . . !
Hamza: Moj brati? Misli na Muhammeda?
Slukinja (klima glavom): Da, na Muhammeda
mislim ... Dola sam da te obavij estim ta j e uinio Ebul
Hakem ibnu Hiam sa tvoji m bratiem.
Hamza: A ta je uradio taj prokletnik sa mojim
bratiem? Je li ga ubio?
Slukinja: N ije Allah to dozvolio ... Jo je uvijek
iv i Allah e ga uvijek uvati od ljudi. Ali . .
Hamza: Ali ta?
Slukinja: Muhammed je obilazio o ko asne Kabe,
a Ebul Hakem ga je vrij eao, grdio i psovao tako da m e
stid t o ponavlj ati, a onda se podsmjehuj ui udaljio od
njega. N a sve to Muhammed m u nije n ij edne rij ei
rekao gospodine.
Hamza: Kako li je dobro tvoje srce bratiu ...
Teko njima! Gdj e j e sada taj prokletnik koj i ga je
vrij eao i psovao?
Slukinja: Ebul Hakem je j o uvijek pored Kabe.
Govori svata runo i hvalie se s onim to j e uinio
tvom bra tiu.
Hamza: Teko njemu ... Tvoj dananj i ulov, o
Hamza, bie jo obilnij i i bogatiji. Istina, j a jo nisam
100

prihvatio Islam koj i propovjeda moj brati Muhammed,

ali neu prei preko toga da mu neko ini nasilje ili da
ga vrij ea. Uvijek u ga pomagati ... Mora b iti u pomoi
Haimijama i Pos laniku Haimija, o Hamza . . .
Slukinja: Neka t e Allah spasi gospodine . . . Nisam
se znai prevarila. Dolo j e vrijeme da Muhammed
osj eti pomo koju j e oekivao od tebe i ostalih roaka.
elim da Allah rasprostrani tvoj e grudi pa da lako
prihvate vjeru Islam. Idi sa Allahovim b lagoslovom i
pomoi i neka te Allah uini lavom koj i e pomoi
Njegovu vjeru i Njegova asnog Poslanika.
Hamza zaueno pogleda u tu enu, a zatim urno
krenu dalj e .
Drugi in
Ebu Dehl okruen svojim istomilj enicima, gordo
stoj i ispred Kabe smij ui se.
Ehu Dtehl: Bila je to uistinu l ijepa predstava sa
Muhammedom ... Tako e mu b iti svaki dan ako hoe ...
Jedan od prisutnih: ( Gleda u daljinu ... zatim apue
na uho Ebu Dehlu, pokazuj ui rukom u tom pravcu) :
O Ebu Hakeme ... Gledaj !
Ehu Dtehl (gleda u tom pravcu) : Ko li j e ono? . . .
Hamza?
Svi skupa (okreu se i gledaj u ) : On je, zaista ... To
je Hamza ! (Zavlada uznemirenost)
Jedan od njih: Eto ga pravo prem a nama, a ne ide
po obiaj u, da prvo obie Kabu, kao to je uvijek inio.
Drugi: Zlo se nazire iz njegovog pogleda ! !
Trei: S igurno j e uo ta j e bilo . . . To ga i tj era
prem a nama . . .
Ehu Dtehl: Polako ljudi . . . V i dj eemo t a hoe Ebu
I m are . . .
101

Jedan od njih: Misli li da je Hamza prihvatio

Muhammedovu vjeru?
Drugi: Moda! Zar ne vidi izraz nj egova lica?
Nikada nij e ovako izgledao po povratku iz lova !
Hamza prilazi odlunim korakom, koj i u svemu
odgovara crvenilu nj egova lica i njegovoj srdbi . U ruci
dri luk na koj i se oslanj a u hodu. Gleda u skupinu lj udi
koji iskolaenih oij u b ulj e u njega isekuj ui ta e se
desiti.
Hamza: Zar vas n ij e pozivao u ono to je za vas
bolj e od ovoga svij eta i onoga poslije nj ega?
Ebu Dehl: Na kog misli, o Ebu I mare? Obj asni
nam tako t i Allah a !
Hamza: Ne m islim n i na koga drugog o s i m n a
Muhammeda !
(Obraa se svima, a onda se okrenu Ebu Dehlu):
ta ste se tako okomili na njega? Zar mu nij e dosta bilo
ono to j e od tebe doivio, o Allahov neprijatelj u?
Ebu Dehl: Smiri se, o Ebu I mare ... Sjedi da se
sporazumijemo . . .
Hamza (Podie l u k prema glavi Ebu Dehla): S
tobom se ne moe jezikom sporazumij evati . . . Ovo e
tebe urazumiti ... Dri ! ! (Snano ga udara i ozljeduje u
lice.)
Ehu Dehl (stavlj a ruku na glavu, a krv obilno
potee iz rane ) : 'ta radi Ham za? S ta j e te bi?
Hamza: Napadni ga ponovo ako smije . . . P rui
opet svoj j ezik . . . Ako ga jo j ednom uvrij edi, ja u ti
ponovo pokazati. (Prijetei podie svoj luk, a zatim
nastavlj a ) : Od sada sam i ja pristalica njegove vjere . . .
Govorim o n o to i o n govori . . . J A SAM NJEGOV
S LJEDBEN I K! ! ! ! uj ete li me?
Ljudi se uskomeae ponaaj ui se kao da ele
pomoi Ebu Dehlu.
1 02

Hamza: Hajde, napadnite me, ako smijete ! Ja sam

sp reman !
Jedan od njih: ta je to s tobom Hamza pa
p rihvata tu novu vj eru a napusta vj eru svoj i h oeva i
dj edova?
Hamza: A ko e me u tome sprijeiti? Sad m i j e
jasno d a je moj b rati uistinu Allahov Poslanik i da j e
ono to on govori istina. Neu od toga odstupiti, a vi m e
sprij eite ako smij ete . . . IZJAVLJUJEM D A NEMA
B OGA OSIM ALLAHA I DA J E M UHAMMED
ALLAHOV POSLANIK! ! !
Ebu Dehl (Ustaj e sa zemlje, drei ruku na glavi) :
Ostavite Ebu Imareta. Neka m u s e niko n e primie . . .
Zaista sam veoma runo napao i uvrij edio njegova
bratia . . . Ostavite ga . . .
Hamza (Odlazi otkud j e i doao) : I n e smij e
nij edan od vas vie da m u prie . . . Samo jo j ednom
neka se to ponovi ...
Trei in
U kui jednog od m uslimana Ibnul Erkama grupa
ashaba klanja, zatim zavrava namaz i syi sjedaj u u krug.
Jedan od njih: Proui nam neto, o Ibnul Erkame,
to si nauio od Allahovog Poslanika, jer bi voljeli da
neto ujemo iz Kur'ana prije nego se raziemo.
Erkam: EUZU BILLAH I MINEEJTANI
RRADIM. BISMILLAHI BRAHMANI RRAHIM.
FASDA' BI MA TU'MER VE A'RID ANI L
M URIKIN. INNA KEFEJNAKEL MUSTEHZIIN
lb nul

(15 :94-99)

- Utj eem se Allahu da me sauva od prokletog

ej tana. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog . . . . Ti
javno ispovijedaj ono to ti se nareuje i m nogoboaca
se okani . Mi emo te osloboditi onih koj i se rugaj u, koj i
1 03

pored Al laha drugog boga uzimaju; i znae oni! Mi

dobro znamo da ti je teko u dui zbog onoga to oni
govore, zato veliaj Gospodara svoga i hvali Ga, i
seddu obavlj aj , i sve dok si iv, Gospodaru svome se
klanjaj ! - Istinu je rekao Uzvieni Allah !
Drugi od ashaba: Allah te nagradio . . . i tvoj u kuu
ti sauvao kao bogatstvo za muslimane i za njihovo
pozivanj e u Islam!
Trei: Allah u ! Uini kuu naeg domaina
prostranom ... i podupri je sa vj erom . Poveaj broj onih
koj i u nj u dolaze radi vjere !
Svi skupa: Allahumme - Amin ... Allahumme Amin - (Odazovi se i usliaj nam ovu dovu, o Uzvieni
na Allah u ! )
Na vrata neko pokuca ...
Ibnul Erkam: Moda je to neki novi posj etilac i
pristalica nae vjere. Moda je Allah primio i usliao
vau dovu (molbu).
Ustaje i otvara vrata ... Iznenaeno zastaj e ne
mogavi ni rije da izusti ... Svi gledaj u u Hamzu koj i
uplakanih oij u i mirnim korakom ue u sobu . . .
Hamza: ESSELAMU ALEJKUM ! Neka j e spas i
mir na one koji vole i slijede Allahova Poslanika !
Ibnul Erkam se pokrenu obradovan ovakvim
nastupom Hamze.
Ibnul Erkam: Neka je i na tebe mir i Allahov
oprost, milost i bereket! Dobro doao amida Allahova
Poslanika!
Poto se njegovo srce potpuno umiri zbog dolaska
Hamze, domain ostavi vrata otvorena.
Jedan od ashaba: Zato plae o Ebu I mare ? Mi
te znamo kao h rabrog lava kojeg nita dunjaluko ne
moe rasplakati ... Da ti se nije desilo neto runo?
104

Hamza: Nita me runo nije rasplakalo ... Ovo su

suze koj e ne mogu da se zaustave, jer moje srce je
osjetilo neko strahopotovanj e ... osjetilo je strah od
Allaha . . .
Ibnul Erkam: Radujte s e lj udi . . . Tako mi Allaha
to s u suze I mana ...
Svi skupa (uzvikuju glasno): All ah1.1 ekber ! (Allah
je najvei ! ) Islam je primio "lav koj i trga svoj u rtvu" !
Jedan od njih: Hvala Allah u ! Hvala ti o Gospodaru
na kad si nas ojaao i poveao na broj !
Ibnul Erkam i Hamza sj edaj u meu ostale.
Hamza: Bio sam kod Allahovog Poslanika i
dolazim vam od njega. Javno sam izj avio da je sve istina
to god on govori i da u tom nema ni trun lai.
Jedan od ashaba: Sigurno se Allahov Poslanik
m nogo obradovao zbog vjere u Allaha jednog j unaka
poput tebe.
Hamza: elim da me moja braa prihvate kao
jednog od sebe, koj i e skupa s njima tititi Allahovu
vjeru i pomagati Njegovog Poslanika.
Ibnul Erkam: Zaista ste vi
Haim ovia naj prei da potvrdite
Muhammed govori. Vi ste nj egovi
pomoi Allahova Poslanika ako
njegova familija i rodbina.

pripadnici plemena
istinitost onoga to
pomagai . . . A ko e
ga ne bi pomogla

Hamza: Moj brat Ebu Talib ga je titio koliko j e

mogao, a od sad u g a j a tititi nakon to s a m prihvatio
nj egovu vjeru.
Jedan od ashaba: Onaj ajet to ga je maloprije
prouio lbnul Erkam ve se obistinio. Poslanik e moi
javno da ispovjeda ono to mu Allah nareuje. Dolo je
vrijeme da lijepa rije bude kao lijepo i plodonosna
stablo.
1 05

Drugi ashab: M i smo u istoj tenj i i nadanju kao i

Ibnul Erkam. Uzidali smo prvu ciglu u dvorac ove vjere
... Lijepo drvo je rodilo i poelo da daj e plodove . Ti
Hamza nisi nita drugo osim j edan l ijepi plod sa tog
stabla, sa Allahovom odredbom.
Ibnul Erkam: Dobrota i hvala pripada samo
Allahu, a onda Njegovom Poslaniku, zatim svakom
j unaku i lavu koj i pomae Allahovu vj eru.
Hamza: J a se, Allaha mi, veoma kajem za sve ono
to sam inio dosada u svom ivotu p rije ovoga
dananj eg dana.
/bnul Erkam: A ta te j e to spreavalo da ranij e
primi ovu vjeru?
Hamza: To j e ono "JA" to svako od nas ima . . .
Ono u dui to m i j e nareivala sve ono to je runo . . .
ejtan m i je dolazio i nagovarao m e na zlo, i pored toga
to sam znao da moj brati govori istinu. Umalo me to
ej tansko zavoenje ne odvede u potpuno nevjerstvo i
zabludu. Povremeno sam elio da priem vama, ali sam
brzo odustajao . . . esto sam uo neki glas koj i b i m i
stalno ponavljao: - T i s i samo j edan neiskusni m ladi iz
svoga naroda. ta ti je i toj tvojoj mladosti? Zar e
ostaviti vj eru svojih oeva? Bolj e ti je i u mrij eti nego to
uiniti ! !
Ibnul Erkam: Hvala Allahu ! Ti si kao to smo se i
nadali . . . Klica Abdul Muttaliba e uvij ek ivjeti u dui
nekog novog vj ernika.
Hamza: (Diui pogled prema nebesima) M oj
Allahu! Prihvatio sam Tvoju vjeru samo iz lj ubavi prema
Tebi i iskrenom vj erovanju . Tvoj Kur'an se spusta svim
stvorenj ima koj a zadrhte itaj ui Tvoje ajete, a zatim Ti
na seddu padaj u . . . Ja svj edoim da je Tvoj Poslanik
iskren u svem u to govori i rad i ! Poj aaj nj egovu
druinu, o Allahu ! . . . Tako mi Allaha, da mi pripada sve
to je pod nebeskim svodom, ne bih volio, a da sam j o
uvijek u onom doj ueranj e m nevj erstvu !

1 06

Jedan od ashaba: Ne trebamo se boj ati vie

nikakva zla, ako Allah da, niti se trebamo plaiti za
Allahova Poslanika . . . Allaha mi, i nebesa i zemlja
svjedoe da si ti Hamza - NEPOBJEDIVI LAV - primio
Islam i uzvj erovao u istinitost onoga to Allahov
Poslanik govori.
Drugi ashab: Znaj u li ostali lj udi u Meki da s i ti
prihvatio Islam, o amida Allahova Poslanika?
Hamza: Kako da ne ... Ve sam se susreo sa
j ednom skupinom lj udi prij e nego sam otiao svom
bratiu. Morao sam Ibni Hiamu (Eb u Dehlu) vratiti
one uvrede i psovke koje je nanio Muhammedu.
Ibnul Erkam: Traim o od Allaha da povea u ovoj
j azbini b roj lavova poput tebe, o Ebu I mare . . .
Jedan ashab: E , sada e se murici malo okaniti
Allahova Poslanika i sigurno ga nee moi uznemiravati
kao to su to do jue radili.
Dolazi novi posj etilac.
Posjeti/ac: Neka je spas i mir na Vjerovj esnikovu
druinu!
Ostali odvraaj u pozdrav.
Posjeti/ac: Nosim vam radosnu vijest. . . (Onda
ugleda Hamzu) ... Dobro doao Ebu I mare ... estitam
ti kao novom vjerniku !
Ibnul Erkam: ta ima novo brate?
Posjeti/ac: Vjerovj esnikov amida je na j asan nain
izmijenio stanovite Kurej ija prema Vje rovj esniku ... Ja
sam sve to posmatrao i uo komentare u vezi toga.
Hamza: Da se opet neko n ij e digao protiv moga
bratia?
Posjeti/ac: N ije, o Ebu I mare . . . Tvoj prelazak na
Islam j e imao ogroman odjek u Meki i nj enoj okolini . . .
Nij edna kua nije ostala a da n ij e ula z a tvoje
1 07

prihvatanje Islama i udaranj e Ibnu Hiama. Onda su

uglednici poput Ibnu Hiama odrali sastanak i poslali
Utbeta Vj erovjesniku da ga odvraa od nj egove misije.
Hamza: ta je htio Utbe od mog bratia?
Posjeti/ac: Vj erovatno su uvidjeli da moraJ u
izmjeniti nain uznemiravanj a i lukavstva prema
muslimanima.
Hamza: Ne mislim da bi Muhammed prihvatio ita
sem vjere u Allaha. To ne moe nita drugo zamjeniti !
Pa ta je Utbe ponudio Allahovom Poslaniku?
Posjeti/ac: Ponudio mu je dunj aluk ... imetak ...
vlast . . . ene . . . Ponudio mu j e sve to b i dua zaeljela
u ovom dunjalukom ivotu, samo da se odrekne svoga
pozivanj a u Islam ...
Hamza: Allah te blagoslovio, o Allahov Poslanie
... Ti si uistinu j ai od varlj ivih dunj alukih slasti i
uivanj a . . . i od svega to i maju Kurejije . . .
Posjeti/ac: Istina je, Ebu I mare . . . Poslaniku su dati
klj uevi svake riznice, i n ije ga zavelo to to s u m u
ponudili.
Ibnul Erkam: Kako bi bilo da odemo Poslaniku, o
Ebu I mare? Da odemo svi skupa pa neka znaj u
Kurejije da je Allahov Poslanik odbio nji hovu ponudu
zato to uza se ima ljude koj i su vrednij i i monij i od
svega to oni mogu ponuditi?
Hamza: Sa Allahovim blagoslovom. Neka
Kurej ij e znaj u da j e istina u cijelosti sa Allahovim
Poslanikom.
Svi ustaj u i odlaze, a glas iza zastora koji se sputa
govori : - Spustio se Melek Debrail sa nebesa pa je
rekao Poslanik svojim drugovima: Doao mi je Debrail
i obavij estio me da je Hamza sin Abdul Muttalibov
upisan kod stanovnika svih sedam nebesa:
LAV ALLAHOV I LAV ALLAHOVA POSLANI KA
1 08

Hikaje iz knjige
"EL-MUSTATREFU FI KULLI FENNIN
MUSTAZREF"
ihabuddin Ahmed ei-Ebihi (1388-1446)

HIKAJE O SADAKI
Hikaj a prva
Poj avio se nekakav prosj ak pred j ednom enom
koj a je upravo veerala, te ona ustade i dade m u jedan
l ijep zalogaj hrane. Uj utro ta ista ena porani na njivu
da pomogne muu u poslu, a svoje malo dij ete stavi u
hlad da spava. Kada se j edanput osvrnula u p ravcu
djeteta ugleda vuka kako bjei nosei u ustima nj eno
dij ete.
Ona se obrati Allahu i ree: "Boe, m oj e dijete ... ! "
U tom asu s e pojavi j edan pridolica, ni sama ne zna
otkuda, u hvati vuka za vrat, uze mu ne r, ovrijeeno
dij ete iz usta te ga dade eni govorei j oj : Evo ti ovaj
zalogaj za onaj to si ti jue dala onom prosj aku."

H ikaj a druga
Napravio golub gnij ezdo na drvetu u dvoritu kue
jednog ovj eka, i kada su ptii htjeli da ponu letjeti,
ena tog ovjeka ga nagovori da j oj pohvata te ptie to
1 09

ovaj i uini. To se ponovilo nekoliko puta, kad god b i

s e ptii izlegli uvijek b i ih ovjek n a nagovor svoj e ene
uzeo. Golub se poalio Sulejmanu a.s. rekavi m u : - O
Boiji Poslanie, elio sam da imam dj ecu koj a e nakon
mene spominj ati Allaha d.. ali mi ih je uvij ek uzimao
ovaj ovjek uz nagovor svoj e ene. Pomozi mi da i ja
sebi odgoj i m naslj ednike !
Poto m u se golub jo j edanput potuio, Sulejman
ree dvojici ejtana: - Kada vidite ovoga ovj eka da se
slij edei put penj e na drvo, odmah ga estoko kaznite !
Kada s u se ptii ponovo izlegli, i ovjek po obiaj u
poao da i h uzme, presrete ga neki prosj ak, kome on
dade komad raovog h lj eba, zatim se pope na d rvo i bez
ikakvih smetnj i obavi svoj posao. Nakon to se golub
ponovo poali S ulej manu, on pozva one ej tane i upita
i h : - Zar niste uradili ono to sam vam naredio?
ejtani nemono odgovorie: - Ba kada smo htjeli
da onom ovjeku uinimo zlo, presretoe nas dva
meleka koji nas tako jako udarie da smo odletjeli
daleko od tog dvorita.

Hikaj a trea
Poslao neki ovjek sina na trgovako putovanje, te
rooe
mjeseci i mj eseci a od njega nikakve vij esti.
Q
Covjek na ime sadake udijeli dvije pogaice i zapisa taj
datum. Nakon cijelu godinu vrati m u se sin, zdrav i sa
dobrom zaradom. Kada ga j e otac upitao da ga u p utu
nij e zadesila kakva nedaa sin ree : "Jeste, j edanput
laa na kojoj sam plovio poe da tone na sred mora, te
se svi putnici utopie, a mene zgrabie dva mladia koj i
m e odbacie d o obale govorei : - "Reci svom e ocu da
je ovo zbog one dvij e pogae koje j e udijelio kao
sadaku ! "
110

H ikaj a etvrta
Pria se da je jedan ovjek oboavao Allaha d..
sedamdeset godina, sve dok jedne noi naie jedna
lijepa ena i zovnu ga da joj otvori vrata jer j e vani bila
velika hladnoa i nevrijeme. O n se na to i ne osvrnu
nego nastavi da obavlj a svoj ibadet, nato se ena
okrenu i poe. Onda on pogleda za nj om i zadivi ga
nj en izgled, a nj ena ga ljepota odmah zanese i ovlada
njime. N apusti svoj ibadet i poe za njom te j oj ree:
"Kuda e ?" "Kuda j a hou." - odgovori ena, a on je
vrati i dovede u svoj u kuu.
ena tako osta kod njega neko vrijeme, a ovjek
se poe prisj eati svega; svoga ibadeta kojeg j e prodao
za sedam dana grijeha, te poe p lakati tako j ako da se
onesvij esti. Kada je doao sebi ena mu ree: "O
ovj ee, ti se nisi Allahu d.. ogrijeio osim sa mnom,
a j a nisam sem s tobom, i tako mi Boga vidim na tvom
l icu znake dobrote, pa kada ti Allah oprosti, ti spomeni
i mene."
ovjek onako razoaran napusti to mjesto i no ga
zatee u nekoj ruevini gdje se skloni i gdje nae deset
slij epaca. U blizini je bio jedan poboan ovjek koji je
svaku no slao ovim slij epcima deset lepinj a kao veeru.
Doe djeak od tog ovj eka i po obiaj u podijeli lepinj e
u onom m raku, a na grij enik prui ruku i uze jednu
lepinju, te j edan slijepac osta bez svoje veere.
Taj zavika: "Gdj e je moj a lepi nja?" Nato dj eak
odgovori : "Pa podijelio sam vam deset lepinj a ! " "Onda
u zanoiti gladan." - ree tuno slij epac.
Grij enik zaplaka i dodade lepinju vlasniku a u
sebi ree: "Pravo je da j a budem gladan, jer sam j a
grijenik a ovaj je pokoran Bogu . "
Tako on zaspa gladan a sutradan s e glad poj aa
tako da je i umro. M eleki rahmeta i meleki azaba se
porjekae oko toga koji e od nji h da uzmu duu od
tog ovj eka. Meleki rahmeta rekoe: "Ovaj ovjek je
1 11

pobj egao od svog grijeha i umro kao pokajnik!" Meleki

azaba dodadoe: "On je samo veliki grijenik, nita
drugo ! "
Allah d.. im naredi da izvau ibadet toga ovjeka
u traj anj u od sedamdeset godina sa grijehom od sedam
dana, pa nakon vaganj a vidj ee da je grijeh prevagnuo
sav taj dugogodinj i ibadet. Onda im Allah naredi da
vagnu taj grij e h od sedam dana sa onom pogaom,
kojom je ovjek mogao da spasi svoj ivot od gladi, ali
koju je on dao njenom pravom vlasniku, i kada su to
vagnuli vidjee da je prevagnula pogaa (lepinja). Tako
nj egovu duu uzee m eleki rahmeta, a Allah d.. primi
njegovo pokajanj e.

Hikaja peta
Pria se da j e j edan ovjek sjedio i jeo sa svojom
enom, a pred njima bila peena kokoka. Odjednom
na vrata zalupa prosjak nato ovaj ovjek ustade i otjera
ga. Nakon nekog vremena ovaj ovjek toliko osiromai
da mu nestade svih sredstava za ivot. Bude prinuen
da se sa enom razvede i pusti je da ide kuda hoe. Ona
se nakon izvjesnog vremena ponovo udade za drugog
ovjeka. Jednog dana sj edila je ona sa tim svoji m muem
i jela, a pred njima na sofri peena koko. U tom asu
na vrata zalupa neki prosjak a mu e eni : "Idi i daj
mu ovu koko ! 11
ena izae i prepozna u prosj aku svoga prvog
mua, dade mu koko i vrati se plaui. Nakon to je
upita zato plae, ena ree svome muu da je ovaj
prosjak bio njen prvi ovj ek, i ispria mu priu koj a se
odigrala sa onim prosj akom kojeg j e njen prvi mu
otjerao ne davi mu nita, i ega se ona odmah sj etila
pa zato plae.
Na to njen sadanj i mu ree : 1'Tako mi Boga ja
sam bio taj prosj ak ! "
1 12

H I KAJ E O PAM ETN IMA

Hikaj a prva
Pria se da je kadij a Ij as ibn Muavij a bio jedan od
naj pametnij ih lj udi svoga vremena i nj egova pamet ga
j e dovodila do rj eenj a do koj i h nisu mogli doi drugi.
Jedan od zanimlj ivij i h dogaaj a koj i dokazuj u nj egovu
pamet i dosjetlj ivost je slijedei:
U njegovo vrij e me ivio jedan ovjek koj i j e bio
poznat po povj erlj ivosti, pa j e jedanp ut neki hadija sav
svoj imetak ostavio kod tog povj erlj ivo g ovjeka. Kada
se vratio sa h ada zatrai od ovoga ovjeka svoj novac,
a ovaj zanij eka da mu ga je ikako dao. Doe ovaj hadij a
kadij i Ij asu i is.e ria m u cijeli sluaj . Ij as g a upita da l i
je jo ikome pnao o tome, a hadij a ree da mj e. Onda
ga upita da h onaj ovjek zna da je on doao kod nj ega,
nato hadija odgovori da ne zna. Onda mu Ij as ree da
doe r rekosutra kod nj ega, a sutradan pozva preda se
onog ' povj erlj ivog" ovj eka i ree m u : "Sakupio sam silni
imetak i odluio da ga predam tebi na uvanje. Idi i
napravi sigurno mj esto gdj e e ga uvati."
ovjek ode, a Ij as porui po hadij u i ree m u : " Idi
kod onog ovjeka i ponovo zatrai svoje pare, a ako ti
ih ne dadne ti mu reci da ete ii kod kadije Ij asa da
vam on presudi."
Hadij a zbilja ode i kada zatrai svoje pare onaj
ovjek mu i h odmah sve dade.
Sutradan doe taj ovjek kod kadij e da uzme
nj egov novac na uvanje, kao to su se i dogovorili,
razmilj aj ui kako da ga zadri za sebe. Kadij a ga dobro
izrui i otj era, te ovjek osta neispunjenih elja.

H ikaj a druga
Poto je u mro j edan od hal ifa sastae se vizantij ski
v elik ai i rekoe: "Muslimani su sada u problemima,
1 13

zaokupljeni jedni drugima, iskoristimo ovu priliku ,

napadnimo ih i pokorimo ! "
Kada su dobro razmislili i vidjeli d a je t o za nj ih
ansa kakvu odavno nisu imali, oni svi pristadoe. Meu
nj ima je bio j edan pametan ovj e k kojeg su oni stalno
pitali za miljenje, a koj i je tog dana bio odsutan .
Odluie da ga sva kako konsultuj u, i na kon to ga
obavijestie o svom planu on ree: "Mislim da to nije
dobro ! "
O n i g a upitae koj a je m a n a u sve mu tome, a on
im ree da sutra dou pa e im objasniti. Sutradan
ponovo odoe kod nj ega i podsje tie ga na nj egovo
obeanje. On pristade da im to objasni i naredi da se
dovedu dva velika psa koj a je p ripremio za tu priliku.
Zatim nahuka jednog na d rugog i oni poee da se tuku
i ujedaju tako da je krv oblila i jednog i d rugog. Kada
je nj ihova bitka dostigla vrhunac on otvori jedna vrata
i meu pse pusti jednog vuka, takoe mahsus
pripremljenog za ovaj sluaj . Kada psi ugledae vuka,
napustie bitku koj u su vodili i zajedniki nasrnue na
svog neprijatelja tako estoko da ga ubrzo ubie.
Mudri ovjek se okrenu sakupljenim voj sko
voama i ree im: "Va primjer sa muslimanima je kao
primjer ovoga vuka sa ovim psima. Meu musli manima
e trajati neslt)ga sve dotle dok se ne pojavi neki
neprijatelj sa strane. Kada se on poj avi, oni e nap ustiti
neprij ateljstvo meu nj ima samima i udrueni krenuti
na zajednikog ne prij atelja, to jest na vas ! "
Okupljeni vladari . shvatie nj egove nJ eC!
prihvatie njegovo miljenje, te odustadoe od rata sa
m uslimanima.

1 14

H I KAJ E O GLU P I MA
Hi kaj a prva
Pria se da su dva glu paka zajedno krenuli putem
t e jedan predloi drugo m : "Hajde da kazujemo ta ko
eli ne bi li nam to Bog dao, a i put e nam biti krai
ako budemo razgovarali."
Drugi pristade i onda jedan od nj i h otpoe : "Ja
e lim veliko stado ovaca da se koristi m nj ihovim
mlijekom, mesom i vunom."
Drugi ree: "Ja bih elio veliki opor vukova, koje
bih poslao na tvoj e ovce da i h izjedu tako da od nj ih ne
ostane nita."
"Sram te bil o ! " ree prvi. "Za11 je to drugarski i
kakav si mi ti saputnik ! " Poee da raspravlj aj u i ubrzo
se toliko posvaae da u hvatie j edan drugog za vrat.
Onda se onako umorni sloie da ko prvi naie bude
sudac u tom nj ihovom sporu. Nedugo zatim naie starac
gonei magarca na kojem su bile dvij e pune mj eine
meda. Kada mu sve ispriae, starac s pusti one mj eine,
otvori ih i sav med istee po pranj avoj zemlj i . Onda im
starac ree :
"Neka Allah d.. dadne da moj a krv sva istee kao
ovaj med ako vas dvoj ica niste pravi glupaci."

H ikaj a druga
Dabir ibn Abdullah pria da je nekada ivio jedan
ovjek, dosta poboan i povuen, ali prilino glup. Jedan
dan, dok je on obavljao mol itvu, udari velika kia pa se
trava zazeleni i oivi. On ugleda svoga magarca kako
slatko pase onu travu i re e:
"Boe, ako i Ti ima magarca neka doe da pase
zajedno sa ovim moj i m magarcem."
1 15

To je saznao jedan od Boij i h Posla ni ka, koji je

ivio u to vrij eme, i htjede da uputi dovu Bogu da uni ti
toga ovje ka, nato mu Uzvieni Allah obj avi: "Ne mol i
Me nita protiv tog ovj e ka, jer zaista Ja lj udima sudim
prema nj ihovoj pameti ! "

HIKAJE O TEVEKKU LU - O S LANJANJ U N A

ALLAHA D..
H i kaj a prva
Pria se da j e Hati m El-Esammi bio ovjek sa
mnogobrojnom porodicom. I mao je dosta i m uke i
enske dj ece, a nije imao jedno jedino zrno ita za
hranu. Uvijek se oslanjao na Boga iskre nim teve kkulom.
Jedne noi j e sj edio sa svoj i m drugovima, i pored osta log
poee da razgovaraj u o h adu. U Hati m ovo srce se
ugn ijezd i jaka elj a da i on ode u Mekku, pa poto ode
kui ukuanima priati o svom razgovoru, te im na kraj u
ree : "Kada bi vi svom e b a b i dozvolili da ove godine
ode na had i posjeti Allah ovu kuu, pa da tamo uputim
Allahu d.. molbu da nam pomogne ... "
Njegova ena i dj eca odgovorie: "Ti bi u ovom
ovakvom stanj u, gdj e nita ne m a, i pored svih nas u
ovakvom oskudici iao na h ad."
Jedna od Hatimovih dj evoj ica onda ree : " ta j e
vam a ! Ako m u dozvolite d a i d e nita neete izgubiti.
Pustite ga da ide gdj e hoe, jer j e on taj koj i trai
nafaku, a ne onaj koj i je daj e . "
Ostali razmislie i rekoe : "Tako n a m Allaha, ova
mala pravo kae ! Idi oe kuda god eli ! "
Otac istog momenta ustade, spre m i ihrame i ode
put Mekke. Kada j e osvanulo j u tro poee dolaziti
komij e i koriti fa milij u to je dozvolila ocu da ode a
nj ih tako nezbrinute ostavi. Nj egova dj eca stadoe grdit i
1 16

onu malu govorei: "Da si ti utjela ni mi ne bismo nita

re kli."
Ona mala podignu dlanove pre ma nebu i re e:
"Allahu, Gospodaru i Zatitnie ! Lj udima uvijek dobro
daje i nemoj i h zapostaviti ! Po mozi mi i nemoj me
zastiditi ! "
U t o vrijeme je izaao vladar t e pokraj ine u lov,
pa poto se izgubio od veine svoje pratnje, oedni i
krenu prema nekoj kui koj u j e ugledao da trai vode.
To bijae Hatimova kua, i kada vladar p okuca na vrata
upitae: "Ko je?"
On odgovori: "Vladar je ovde. Traim vode za
pie."
Hatimova ena pogleda put nebesa i ree :
"Gospodaru, slavljen Ti s i ! Sino zano ismo gla dni, a
danas pred naim vratima stoj i vladar i trai da ga
napoj i mo."
Ona zatim uze naj noviji vr i napuni ga vodom te ga
dodade vladaru. Vladar uze vr, napi se vode iz njega i
uini mu se kao neko vrlo lijepo pie. Upita da li je ovo
kua nekog veli kaa, nato mu se odgovori da je to kua
jednog od odanih Boij ih robova Hatima El-Esammija.
Vladar ree da j e uo za njega, a vezir m u ree:
"Gospodine, uo sam da je on sino otiao na had
u Mekku, a svoj oj fa milij i nij e ostavio nita, a
obavijeten sam da su svi nj egovi u kuani sino zanoili
gladni."
Vladar ree : " Pa jo im i mi oteavamo i onako
teku situaciju, a to nije nimalo humano ! "
Onda vladar skinu svoj skupocjeni pojas i baci ga
u kuu govorei : "Ko mene potuj e i voli neka da svoj
op asa ! "
Svi vladarevi prij atelj i pobacae svoje opasae i
okrenue se te odoe. Vezi r vikn u: " Esselamu alejku m,
1 17

o ukuan i. Odmah se vraam da otku pim od vas t e

opasae ! "
Kada j e vladar stigao n a odredite , vrati s e vezir i
donese ogro mnu koliinu novca, koliko su vrijedili ti
opasai te i h otkupi od Hatimovih ukuana.
to se Hatima tie, on isti dan od voe karavana
dobi besplatnu hranu i pie, jer je ozdravio nakon to
je Hatim uputio Allah u d.. dovu da ga izlijei. Tako
Allah nagradi i Hatima i nj egovu porodicu zbog pravog
i i stinskog teve kkula.

H i kaj a d ruga
Poao Alija, neka je Allah s nj i m zadovoljan, u
damij u i ovjeku koj i je stajao pred da m ij o m ree:
"Priuvaj mi moj u mazgu ! "
Ovaj ovjek skinu uzde sa mazge, te pobjee a
mazgu ostavi samu pred dam ijom. Kada je Al ij a izaao
iz damije, u ruci je nosio dva dirhema da ovjeku plati
to mu je mazgu uvao. Vidj evi da nema ni ovje ka ni
uzde, on uzjaha mazgu a dj eaku dade da ide kupiti
druge uzde. Dj eak ode i nae one iste uzde koje mu
je kradlj ivac prodao takoe za dva dirhema. Dj eak
otkupi uzde za iste pare i kada to ispria Alij i on
dodade: "ovjek zbog svoj e nestrplj ivosti sam sebi
spreava halalnu nafaku, a poveati j e ne moe nita
vie nego to mu je ona propisana."

H I KAJA O P RAV DI
Pria s e d a j e j edan od pametnij i h lj udi kojem je
valija (namjesnik) od uzeo zemlj u, doao halifi Mensuru
i rekao m u :
1 18

"Neka te Allah u dobru pozivi, o vladaru

p ravovjernih ! Da li da ti odmah kae m svoj u molbu, ili
da ti prvo navedem jedan primjer?"
"Da ujemo prvo taj primjer?" - ree hal ifa.
ovjek onda ree: "Kada j e dij ete sasvim malo i
)).ada ga neto titi ili uznemirava on odmah tei svojoj
majci, jer nikog drugog i ne zna, a i smatraj ui da mu
niko drugi ne moe ni pomoi. Ve kada malo odraste
i oj aa on bj ei svome ocu, a kada postane ovjek onda
svoje probleme iznosi pred va lij u zbog saznanj a da je
valija j ai od nj egova oca i da je u nj ega vlast. Kada sve
iskusi i stekne pameti onda se ali halifi iz saznanj a da
je on jai od svih drugih, a ako mu on ne uini po pravdi,
onda se na njega ali Allahu d.. znaj ui da je On j ai
i monij i i od halife . Tako je i mene muka natjerala i
poto nema niko monij i od tebe mimo Al laha trai m
da mi pomogne, a ako mi ne uini po pravdi j a u to
iznijeti pred Allaha na hadu, jer inae idem prema
Allahovoj kui i Haremu."
Poto h alifa Mensur upita ovj eka kako mu je
nepravda uinjena, ree m u : "Ui niu ti kako je
najpravednije," - i napisa pismo valij i da ovjeku vrati
otetu ze mlj u .

H I KAJA O NEPRA VD l
Pria Ibnu Abbas, neka je Allah s nj im zadovoljan,
da je neki od vladara putovao po svoj oj zemlj i preruivi
se tako da se ne zna ko je on. Tako doe do jednog
ovjeka koji je imao kravu to je davala mlije ka koliko
tri druge krave . Vladar se tome vrlo zaudi i u sebi
naumi da je uzme za sebe. Sutradan ta ista krava ne
dade ni pola mlije ka prema j ue, pa vladar ree ovjeku:
"ta je sa nj enim mlij ekom? Da li je pasla na istoj
pai kao i ranije ?''
1 1

ovjek mu odgovori: "Nij e to, nego mislim da j e

na vladar u o z a nj u i l i j e vidio, pa j e naumio da mi j e
od uzme, i zbog toga je o n a umanj ila mlij eko, jer kad
vladar ini nasilj e ili naumi da ga uini nestaje beriketa. 11
Vladar se pokaj a zbog svoj e namjere i u du i
zavjetova Al lahu da nee uzeti te krave , niti e ikom od
svoj ih podanika na neem pozavidjeti. Kada je sutra
krava ponovo po muena, dala j e mlijeka kao i prije, po
svom obiaj u .

O NAS I LJ U
Prenosi se iz starih israilskih pnca da j e u doba
Musa a.s. ivio j edan siromah koj i je imao mnogolanu
porodicu, a bavio se ribo lovom i na taj nain, prodaj ui
ono to ulovi, hranio bi enu i dj ecu. Jedan dan ode on
u lov i u mreu se uhvati jedna velika riba kojoj se
siromah silno obradova, pa j e ponese u arij u da je
proda, kako bi nj enu protuvrij ednost iskoristio za
potrebe familije. Uz put ga srete jedan od veli kaa,
silnika, koj i htj ede da mu je uzme b uzato. Siromah se
u sprotivi, a ovaj ga zalim udari tapom tako jako da
siromah od bola ispusti ribu, koj u silnik uze bez ij ed nog
dinara.
Siromah se obrati Allahu d.. molei ga: "Allahu,
uinio si me slabim a nj ega jakim i silnim. Daj meni moje
pravo to bre, jer mi j e zulum uinio, a nemam sabura
do Sudnjeg dana ! "
Za to vrijeme silnik ode bezbrino kui, predade
eni ribu i naredi joj da mu j e ispe e. Poto j e pripremi
i ispee, ena stavi ribu na sofru da jedu. Kada ovjek
htjede da uzme komad ribe, ubode se u prst toliko j ako
da je j edva ostao pri sebi od bola. Poto se nikako nij e
mogao smiriti o d e do lij enika kojem objasni ta m u s e
desilo. Kada j e lijenik dobro pregledao ranu ree d a
1 20

mu j e jedini lijek da odree taj prst da mu se bol ne hi

proirio na aku. Nakon to su mu odrezali prst on osjeti
kako se bol ve preselio na aku. Na kon kraeg
razmiljanj a lijenik ree da pod hitno treba odrezati
cijelu aku ne bi li se sprij eilo prodiranje bo lova u
ostale dijelove ruke. Meutim i to bude uzalud i ovjek
poe da ostaje bez pojedinih dije lova ruke, pa vidj evi
da to ne moe da se sprijei nap usti to mj esto i skrhan
bolom i alou poe da se obraa Allahu da mu nekako
olaka taj bol i da ga oslobodi te muke. Kada je doao
do jednog drveta onako iscrpljen lee i san ga svlada.
U snu vidje kao da mu neki ovj ek govori:
"O jadnie ! Dokle m isli da otkida svoje dijelove
tij ela? Idi onome koj e m si zulum uinio pa ga zadovolj i
i trai oprost ! "
ovjek se prenu i z sna i kada j e malo razmislio
sj eti se da je sve ovo to ga j e snalo zbog onoga ribara.
Ode u arij u i poe da se raspituj e za siromaha i kada
ga nae kleknu pred nj ega i poe ga moliti da mu
oprosti, te mu dade neto od svoga mala i pokaj a se za
svoj e postupke. Kada ga je siromah vid io u onakvom
jadnom stanj u odmah se s nj im pomiri, halali mu, i
silniku prestade onaj bol.
Allah d.. obj avi svome Poslaniku Musau: "O
Musa, tako mi moj e ve liine, da taj ovjek ne
udobrovolj i svoga parni ara (mazi uma) kanjavao bih
ga dokle god je iv ! "

PLEMENITOST
Pria Huzejfe el Adevi: "Poao sam, nakon bitke
na Jermuku, da potraim svoga amidia meu svim
onim mrtvima, nosei sa sobom vode i nadaj ui se da
u ga nai ivog da ga bar napoj i m . I zbilj a ga naoh i
kada ga u pitah hoe li malo vode on dade znak da hoe.
121

U tom asu nedaleko se zau drugi ranjenik kako viknu

"Ah ! ", pa mi moj amidi dade iaretom znak da idem
nj ega da napojim. Ja odmah pourih do tog ranje nika,
kad to bi Hiam ibnul As, koj eg upitah hoe li da ga
malo napoj i m, na to on takoe ree kli maj ui glavom
da hoe. Tada se opet zau glas ne kog ovjeka na
izdisaj u i Hiam mi dade znak da prvo njega napoj i m.
Ja odoh do tog ovjeka i naoh ga a on ve umro, odmah
se vratih do Hiama, kad i on ve m rtav. Ja pourih do
svog amidia, a on, kao i nj egovi drugovi, ve izdahnuo.

U NEV O LJ I S E PRI JATELJ POZNAJ E

Pria se da je u jednom mj estu izgorjela damij a i
muslimani posu mnj ae da su to uradili krani, koj i h je
tu bilo, te odmah odoe i iz osvete zapalie i m neke
nj ihove hanove . Su ltan odmah naredi da se pohvataj u ti
koj i su to poinili, te na papirie, koj i h je b ilo koliko i
tih optuenih lj udi, ispisae slijedee kazn e: "ODSJE I
RUKU, "BIEVATI ", "UBITI".
Ove papirie podijel ie izmeu nj ih, tako da neke
zapade kazna da im se odsijee ruka, druge je zadesila
naj blaa kazna - bievanje, a nekima je sudbina donosila
smrt.
Jedan ovjek koj i dobi papiri na koj e m je pisalo
"UBITI", uzdahnu i ree: "Tako mi Allaha, bilo bi mi
potpuno svejedno hou li u mrijeti, da nemam staru
majku, koj u osim mene nema ko sluiti."
Mladi koj i je bio do tog ovj e ka ree: "Evo ti moj a
cedulja, n a nj oj pie "BIEVAT I", a t i m e n i daj svoj u,
jer ja nemam majku."
Tako i uradie, te mladia ubie, a ovaj ovjek se
spasi.
1 22

D U NOST J E
B R I NUTI S E O D R U G I M A
Doao jedan ovjek svome prijatelju, pokucao na
vrata, i kada se domain pojavio i pitao ga ta treba, on
ree kako je zapao u veliki dug i sada trai od nj ega da
mu pomogne. Domain se odmah vrati u kuu, nae
para koliko je trebao, iznese i h svome prijatelj u i dade,
a kada je on otiao vrati se u kuu plaui.
ena m u ree: Zato se nisi nekako opravdao kad
ti je ao tih para?"
On j oj odgovori: "Ja ne plaem zbog para, nego
plaem zbog toga to ranije nisam provjerio nj egovo
stanje, pa je on sam bio prinuen da od mene trai
pomo."

ISTINSKA DARELJ I V OST

Pria Hejsem ibn Adijj da su ras pravlj ala tri
ovjeka ko je u nj ihovo doba bio najdarelj ivij i ovjek.
Jedan je tvrdio da je to Arabe el Evs i, drugi da je to
Kajs ibn Sa'd ibn Ubade, a trei da je to Abdullah ibn
Da'fer. Poto su se prilino razgalamili u samom
susjedstvu Ka 'be, jedan im ovjek prie i ree:
"Ve ste pretjerali u tom svom raspravlj anj u ! Neka
svaki od vas ode kod onoga za koga tvrdi da je
najdarelj ivij i, pa neka neto trai i tako emo lako
vidjeti ta e koj i da donese ."
Tako zbilj a i uradie, te prvi ode Ibn Da'feru,
kojeg nae a on upravo h oe da uzjae na devu da bi
iao u obilazak neke svoje nj ive . ovjek mu ree : "O
amidiu Allahovog Poslan ika, j a sam putnik namje rnik
i ostao sam bez sredstava za dalje putovanje."
Ibn Da'fer odmah primaknu devu tom ovjeku i
dade mu je, a uz devu i kesu u kojoj je bilo etiri hilj ade
dinara.
1 23

Drugi ovjek ode Kajsu i nae ga na spavanju, a

nj egova slukinja ga upita ta e li. Kada j oj on ree isto
to je i onaj prvi ovjek rekao Da 'feru, da je putnik i
da j e potreban za pomo, ona mu ree : 'To nije ni kakav
razlog da bih bud ila Kajsa."
Zatim ena ue u kuu i odmah se vrati govorei
m u : "Uzmi ov-...: kesu, u nj oj ima sedam stotina dinara,
a u Kaj sovoj kui vie ni jedan dinar i nema. Odi tamo
do korala deva i izabe ri sebi jednu, a takoe uzmi
jednog slugu sa sobom, i idi kud ti drago ."
Kada se malo kasnije probudio Kaj s i uo ta je
uradila ta slukinja, zadovoljan nj enim postupkom,
odmah je oslobodio.
Trei ovjek ode Arabetu i srete ga na putu za
damij u . Kada mu se ovaj ovjek predstavio kao putnik
bez potrebnih sredstava, on poe alosno kriti ruke
j adajui se : "Ah, ah, tako mi Allaha kod mene nije
omrklo niti osvanulo ita to bih ti mogao dati, jer sam
sve to sam imao razdijelio. Ali, uzmi ova dva roba to
su sa mno m ! "
Kada j e ovjek vidio da j e Arabe slijep i da mu ti
robovi pomau da doe do damije, poe da se
opravdava kako ih ne bi uzeo, jer su Arabetu itekako
potrebni.
Arabe ponovo ree: "Ako e ih uzeti uzm i, inae
ja ih putam na slobodu pa neka idu gdje hoe. Dakle,
ili ih uzm i ili ih ti oslobod i ! "
Arabe o d e dalj e pipaj ui tapom, a ovjek uze oba
roba i ode da vidi ta su druga dvoj ica dobili. Kada su
sva troj ica ispriala svoje sluajeve, presudie da j e
naj darelj ivij i b i o Arabe, jer j e o n d a o ono to mu je
bilo najneophodnije.
124

SADAKA S E N I KO M E N E USKRAU J E
Ahmed i b n Tulun je mnogo dijelio sadaku svoj im
podanicima. Njegov sluga Selim je bio zaduen za taj
posao.
Jednoga dana Selim ree: 110 vladaru! Ja obilazim
mnoga plemena i kucam na m noga vrata dije lei tvoj u
sadaku. Vie puta mi neko prui ruku a na ruci
narukvica ili prsten od zlata. Ili da im dam sadaku, ili
da ih odbijem ?11
Nakon kraeg razmilj anja vladar m u odgovori:
11Nikada ne odbij aj ni jednu ruku koj a ti se prui l 11

H I KAJE O KRT OSTI

Hikaj a prva
Jedan krt ovjek kupio kuu i preselio se u nj u. Isti
dan naie tuda prosj ak, stade pred vrata ne bi li mu
ovjek neto dao, a on ree: 11Neka ti Allah da svako
dobro l 11
Malo kasnij e naie i drugi prosjak, a ovjek mu
ree kao i prvom. Kada i trei prosjak naie, i poto mu
uputi iste rij ei, ovjek se okre nu svojoj kerki govorei:
11Ala na ovom mjestu ima puno prosjaka ! 11
Kerka m u na to ree: 110 oe, sve dok se bude
drao tih rij ei, nita ti nee nauditi, bilo i h puno ili
malo J I1

H i kaj a druga
Jednom krtom ovjeku rekoe d rugovi: 11Mi se
boj imo da ne zasjednemo kod tebe vie nego to to ti
eli. Kako b i bilo da nam kae neki znak po kojem bi
mi znali da trebamo ii?11
1 25

 krtac im spremno odgovori: "Znak neka vam

bude kada kaem: - Dj eaku, hajde ponesi ruak da
jedemo ! "

H ikaj a trea
Doao jedan ovj e k kod Ebul Esveda, koj i j e bio
poznat po krtosti, i zatee ga kako upravo jede. Covjek
mu nazva selam, a on odgovori i nastavi jesti ne
obraaju i panj u na njega.
ovjek mu ree: "S usreo sam tvoj u porod icu."
Ebul Esved odgovori: "A, otuda si ti znai doao."
Nj ihov dalj i razgovor je tekao ovako:
ovjek: "Tvoj a ena je trudna."
Ebul Esved: Tako smo se ona i j a i dogovorili."
ovj e k : "Ve je i rodila."
Ebul Esved: "Pa morala j e da rodi."
ovj e k : "Rodila j e dva dj eaka."
Ebul Esved: "Takva j oj je i mati bila."
ovj e k : "Jedan od nj ih je umro.11
Ebul Esved: 11Nij e ni mogla oba da doj i .11
ovjek: "Umro j e i drugi .11
Ebul Esved: 11Nije ni mogao ostati nakon bratove
smrti.11
ovjek: " Umrla im j e i maj ka.11
Ebul Esved: "Od alosti za dj ecom.11
ovjek: 11Kako je lijepa ta hrana to je jede ! 1 1
Ebul Esved: "Zbog toga je i jedem s a m , i tako m i
Al laha ti j e nee n i probati ! 11
1 26

H i kaj a etvrta
Putuj ui, neki ovjek zaluta, pa lutaj ui ugleda
neku kuu, ode do nj e i pred nj om zatee jednu e nu.
Ona ga upita:
''Ko si ti?"
On odgovori : "Musafir", nato ona ree : "Dobro
doao i osjeaj se kao kod svoje kue."
ovjek se fino smjesti, a malo kasnije ena mu iz
kue iznese hrane i vode, te se on dobro najede i napije.
U taj as naie domain te kue i u pita : "Ko je ovo?"
ena mu ree: "Musafir", a on dodade : "Ovde
nema bujruma ni za kakve musafire ! "
ovj e k odmah u stade, uzjaha n a devu te ode.
Sutra naie na drugu kuu, uputi se prema njoj, i ugleda
enu pred kuom.
Ta ena ga up ita : "Ko si ti?", nato on odgovori :
"Musafir."
"Nema buj ruma ni za kakvog musafira u ovoj
kui ! " ree ena.
Dok je ona to govorila naie domain te kue i
upita: "Ko je to?"
ena mu odgovori: "Musafir."
ovjek onda lj ubazno ree: "Dobro doao i osjeaj
se ugodno ! "
Onda mu domain donese hrane i vode, te se
musafir fino najede i napoji. Tada se sj eti j ueranjeg
dogaaj a pa se osmjehnu. Domain ga u pita zbog ega
se osmje hnuo, nato mu on isy ria svoj j u eranji
doivljaj sa onom e nom i nj enim covjekom, te nj ihovom
razliitom odnosu prema musafiru.
Tada mu domain ree : "Nemoj da se udi ! Ta
ena to si je j ue vidio j e moja sestra, a nj en ovjek je
brat moje ene. Dakle, svako tei svoj oj uroenoj
pri rodi."
1 27

Hikaja peta
Neki krtac jeo hljeb i med, a odj ednom na vrata
zalupa neki musafir. krtac na b rzi nu skloni h ljeb, ali
prije nego to je stigao da skloni med m usafi r ue u
sobu. Nadaj ui se da musafir nee htj eti m eda bez
hljeba, krtac ree : "Bujrum meda, ali hljeba nema m ! "
Musafi r s e zahvali p a poe da jede med tako brzo
i halaplj ivo, da krtac morade progovoriti : "Polako
brate ! Tako mi Allaha, med zapali srce ! "
Musafir mirno ree: "Istinu si rekao, samo, ako
koje srce izgori, to e biti tvoj e . "

O G OSTO PR I MSTVU
Pria se da je jedan plemenit ovj e k pozvao goste
u svoj u batu i kuu, te im pripremio lijep doek. On je
imao divnog djeaka, koj i je cijelo prijepodne sluio
goste i bio u nji hovom drutvu .
Poslije podne, igrajui se, dj eak se pope na krov,
odakle pade i na mj estu ostade m rtav. Otac uspije da
nagovori enu da ne plae, bar do j utra, kako bi prikrio
smrt sina. Navee ga gosti upitae za dj eaka, a on ree
da spava.
Kada su gosti uj utro htjeli da idu, domain ih upita
da l i b i htjeli da klanj aj u denazu nj egovom sinu, koj i
je j ue umro. Gosti iznenaeno upitae zbog ega i m to
nije rekao j ue, nato on odgovori :
"Svaki pametan ovj e k e nastoj ati da niim ne
uznemirava svog gosta i ometa ga u nj egovu
raspoloenju."
Oni se puno zaudie nj egovom saburu, vrstini i
uzornom ahlaku, pa mu pomogoe te zajedniki
klanjae nj egovom dj etetu i ukopae ga, a zatim odoe
zadivljeni nj egovim gostoprimstvom.
1 28

NI U EM U N E VALJ A P RETJ E R I V ATI

Jedan ovj e k pria: " Pozvao me je Ishak ibn
Ibra him ez-Zahiri u goste, i kada smo poeli da jedemo,
primj etih na j ednom mom zalogaj u dlaku koja je
izbj egla panj i kuhara. Domain odmah pozva slugu,
neto mu apnu i sluga ode.
Malo kasnij e sluga se vrati nosei poklopljen
posluavnik, a kada ga otkri ugledasmo tek odsjeenu
kuharevu ruku.
Zaprepateni onim to smo vidjeli, mi ustadosmo
i odmah napustismo kuu grubog domaina.

P R ETJERAN OST U J ELU

Nanio put ne kog ovjeka kod j ednog pobonog
dervia, koj i ga odmah fino smj esti i iznese pred nj ega
etiri pogaice. Dok je on otiao da mu donese zeleni i
vratio se, ugleda da je ovjek ve pojeo one pogaice.
Ode te mu ponovo nae hljeba, a kad se vratio ovjek
pojeo svu ze len.
To se ponovilo nekoliko puta, dok ga j ednom
dervi upita:
"Pa dokle ti misli tako?"
ovj e k odgovori : "U Jordan. uo sam da tamo ima
jedan daroviti lij enik, koj eg namjeravam upi tati za svoj
apetit, jer sam ga skoro potpuno izgubio i gotovo
nemam volj u za jelom."
Dervi mu ree : "Imam j e dnu molbu za tebe."
"Da ujem?" ree m u ovjek, a dervi e:
"Kada ode i izlijei svoj apetit, molim te, ne moj
se vraati ovim istim pute m ! "
1 29

O PRATANJ E
Jedan od vladara j e naredio da se pripremi gozba
na koj u j e pozvao sve svoj e velikae. Kada je jedan
sluga, nosei posudu s hranom, prolazio pored vladara,
spotaknu se i prosu malo masnoe iz one posude na
vladarevu odjeu. Vladar se nalj uti i naredi da se sl uga
odmah ubije, a kada sluga vidj e ozbiljnost situacije svu
hranu iz one posude istrese na vladarevu glavu.
Zaprepaten, vladar ree: "Teko tebi, ta ovo
uradi?"
Sl uga odgovori : "O vladaru! Ovo sam uradio da bih
tvoj glas i ugled sauvao. Kada lj udi uj u zbog kojeg
grijeha si me ubio, rekli bi: - Ubio ga zbog sitnice, koj u
uopte nije namjerno uinio. - Tada bi t e proglasili
silnikom i tiraninom, a da se to ne bi dogodilo, j a sam
uinio ovaj veliki prestup, i to namjerno, da bi sad imao
razloga za moje ubistvo, i da ti niko nita ne moe da
prigovori."
Vladar malo razmisli pa ree : "O ti koj i si tako
runo postupio a tako fino se opravdao! Idi gdje hoe,
oslobaam te u ime Allaha ! .

K O P RIKRIJE TUE MANE I

ALLAH E NJEGOVE
Pria se da j e neki ovjek imitirao potpis Fadl
ibnur-Rebia, i na list napisao kako mu je Fadl dao
hiljadu dinara. Onda je otiao Fadlovom blagajniku, i
kada je ovaj pogledao taj list nita ne posumnj a nego
poe da tom ovjeku da pare.
U tom asu doe Fadl da se neto dogovori sa
blagaj nikom, koj i mu ree da je ba poao da isplat i
ovog ovjeka, kojem je on poklonio hilj adu dinara.
1 30

Fadl se odmah dosjeti o emu se radi te ree: "Ja

sam i doao za to da ti nebi ovoga ovj e ka zad ravao,
nego ga odmah isplati."
Kada zbunjeni ovj e k uze novac Fadl mu nasamo
ree: "Ne boj se nita, nego s lobodno idi kud ti volja."
ovjek poljubi Fadlovu ruku i ree: "Mada si
mogao nisi me odao. N e ka i tebi Allah d.. pri krije sve
mane i na ovom i na onom svijetu."

ZAVI D NOST
Pria se da je jedan ovj e k doao kod halife El
Mu'tesima, koj i ga odmah zavoli i za kratko vrijeme taj
ovjek posta blizak hal ifi, dotle, da nij e morao traiti
izun kada bi htio kod njega da u e. Halifa je imao vezira
koj i je bio vrlo zavidan i odmah je poeo da razmilja
kako da se rijei ovoga ovj e ka, zbog kojeg je halifa na
nj ega skoro zaboravio.
Tako vezir jed nog dana pozove ovoga ovj e ka na
ruak, i pripremi m u neku vrstu h rane u koj u j e najvie
natrpao bijelog luka, a kada se ovj e k najeo vezir mu
ree:
"uvaj se da ne ode pred hal ifu p a da osjeti miris
luka, jer ga on nikako ne podnosi ! "
Kada j e ovj e k otiao kui, vezir ode kod halife i
ree mu ovako:
"O vladaru pravovjernih ! Onaj ovj e k j e govorio
pred ljudima da si ti vrlo nepodnoljiv sagovornik, jer ti
se osj ea zadah iz usta, a j a sam htio da se uguim od
nj egovog zadaha."
Vladar odmah pozva onog ovj e ka, a on, doavi
pred halifu stavi kraj ru kava na usta bojei se da hal ifa
ne osjeti m iris l uka, i kada ga takvog ugleda, hal ifa
' p omisli da j e ono to mu je vezir priao istina.
131

Onda halifa jednom od svoj i h namjesnika napis a

pismo ovakve sadri ne: "Kada ti se donese ovo pismo,
ubij nj egovog donosioca ! "
Tada naredi onom ovjeku d a t o pismo odnese kod
tog hal ifinog namjesnika, elei da tako kazni ovog
ovjeka.
ovj e k uze pismo i krenu, a u putu ga srete vezir
i u pita gdje je poao. Kada mu ovj e k ree, vezir pomisli
da e ovjek od tog namjesnika dobiti neku nagradu te
ree:
" ta misli da te j a zamjenim u tom putovanj u, i
da ti jo dam dvije hiljade dinara?"
ovjek m u odgovori: "Ti si starij i i mudrij i, pa
uradi kako hoe."
Vezir to jedva doeka, dade mu pare i uze pismo,
a zatim otputova na naznaeno mj esto. Kada onaj
namjesnik dobi pismo i vidje nareenje sa ha lifinim
potpisom, odmah ubi vezira.
Nakon nekoliko dana hal ifa se sj eti onog ovje ka,
te upita za vezira, nato mu se odgovori da vezira ve
vie dana nigdje nema, a da je onaj ovj e k kod svoje
kue. Tome se halifa zaudi i naredi da se pozove onaj
ovjek. Kada ovj e k doe halifa ga up ita za ono pismo.
ovjek mu sve ispria o nj egovom sluaj u sa vezirom, a
halifa ga upita da li je on ita runo govorio o nj emu.
ovjek se zakune da nita loe nij e ni pomislio, te mu
onda ree i kako ga je vezir odveo svoj oj kui i spremio
mu hranu punu bije log luka, to j e sve jasno ukazalo na
vezirovu podmuklost i zavist.
Hal ifa ree : "Neka Allah ubij e svakog zavidn ika!
Ko drugom neko zlo pripre ma, nj ega samog e to zlo
zadesiti."
Kao nagradu, hal ifa ovog iskrenog ovjeka postavi
na mj esto svog dotadanjeg vezira, zavidnika, kojeg je
nj egova zavist staja la glave .
1 32

ALLAH J E J ED I N I O P S K R B LJ I VA
U brdima Libana iyio jedan pobonjak, u osami,
daleko od ostalih lj udi. Zivot je provodio u nekakvoj
peini, danj u postei a obno klanj aj ui. Hranio se tako
to bi mu svaki dan, Allahovim e me ro m , pred sami
akam dolazila jedna pogaa, koj u bi on prepolio, pa
pola pojeo za iftar, a pola ostavljao za ruak (sehur).
Jednog dana m u ta pogaa ne doe na vrijeme, pa
se on malo zabrinu, a kako i akam doe, te proe i
jacija, nj ega ob uze tako silna glad koj u je j edva izdrao.
i m svanu on se spusti s brda u jedno kransko selo
koje se nalazilo u dolini trae i neto da utoli svoj u glad.
Nae nekog starca, i kada zatrai h rane ovaj mu udijeli
dvije raove pogae.
Pobonjak ih uze i krenu put svoga boravita, a od
kue tog kranina za nj im pristignu jedno pae koje,
kada malo odmakoe, poe da laje i rei na pobonjaka
tako da je on bio prisiljen da mu onu jednu pogau baci
nebi li ga odvratio od sebe .
Meutim, pas brzo pojede tu pogau i ponovo
sustignu pobonjaka i tako nasrnu na nj ega, laj ui i
reei, da mu ovaj morade dati i drugu pogau. Kada i
nj u pojede pas opet jurnu za nj im, epa ga za odjeu
pa je pocijepa.
Pobonjak uzvikn u : "Subhana lla h ! N ikad nisam
vidio pae bezobraznije i sa manje stida od tebe ! Pa
tvoj gazda mi je dao svega dvij e pogae i obe si pojeo.
ta sad hoe sa svoj i m rea nj e m i trganj e m moje
odjee?"
Alla hovom odredbom pas progovori : "Nisam ja
bez stida i obraza ! Znaj da sam ja odrastao kod onog
kra nina pazei mu kuu i uvajui nj egovu stoku.
Uvijek sam bio za dovoljan kada bih dobio ka kvu kost
ili komad kruha, a moda se deavalo da me i zaboravi
pa neki dan ne dobijem nita za jelo. Nai lazili su dani
LB

kada ni on nije imao hrane za sebe, a kamo li za men e !

I pored svega toga ja nikad nisam, kako znam za seb e ,
ostavio nj egovu kuu i otiao pred tua vrata, ne bi li
mi ko ta dao ! Ako sam ta dobivao - bivao sam
zahvalan, a ako nisam - j a sam saburio !
Meutim, tebe to se tie, ti jednu no nisi dobio
svoj u pogau, pa nisi smogao sabura da saeka jedan
dan, nego si se od vrata Opskrblj ivaa svih ivih bia
okrenuo i otiao na vrata j ednog kranina da te o n
nahrani! Pa koj i od nas dvoj ice treba da se stidi? ! "

BELAJ NIKAD N E D OLAZI SAM

Urve ibnu Zubej r je bio poznat po svojoj
strplj ivosti na raznim iskuenj i m a i belajima. Pria se da
je jedanput krenuo kod Velid ibn Jezida pa hodajui
stao na kost koj a mu se zabola u nogu i nikako nije
mogao da je izvadi. Kad je stigao u Damask Velid je
sakupio poznate lij enike koj i su se nakon kraeg
dogovora sloili da Urvetu odsij e ku nogu. Rekli su mu
da popije nekakav napitak koj i bi ga obunao tako da ne
osj ea bol, a on je na to odgovorio:
- Ne bih elio da i jedan momenat budem van
svijesti pa da ne mognem spominjati svoga Gospodara!
Ljekari s u zagrijali testeru i odrezali mu nogu, a
da on nije ni glasa od sebe p ustio, nego je rekao: - Ako
me Allah d.. stavio na kunj u sa ovom nogom, dao mi
je zdravlje u svim ostalim organima.
Dok j e on tako priao doe m u vijest da m u j e sin
pao s krova i umro, a U rve na to ree : - Hvala Allahu
na svemu ! Ako je uzeo jednog ostavio je ostale u ivotu!
Negdje u to vrijeme Velidu doe delegacija iz
mj esta Abes, a meu nj ima jedan starac potpuno slijep
1 34

pa ga Velid upita o uzroku tog nj egovog iskuenja.

Starac poe da pria:
- Krenuo sam jedanput iz svog sela sa svim svoj im
i metkom i familijom, a mislim da niko od moj i h roaka
nije imao toliko bogatstvo i brojnu porodicu. Tako
putuj ui obnoili smo u jednoj dolini a Uzvieni Allah
o dredi pa tu no nastupi takva kia poslij e koj e strana
buj ica odnese sav moj imetak i familij u i sve drugo to
sam imao uza se osim j ed nog malog dj eteta i deve koj a
je pobjegla.
Kada se razdanilo poao sam da traim devu, a
ono malo dijete sam ostavio na zemlj i . Traei devu uo
sam pla dj eteta a kad sam se vratio ugledah vuka koj i
je zabio glavu u dj ej i stomak i jede ga. Ja kasnije opet
odoh da traim devu i kad je naoh i htjedoh da je
uhvatim, ona se oritnu nogom i udari me u lice tako
jako da sam potpuno oslijepio. Tako ostadoh bez oij u
i bez onog dj eteta, b e z imetka i b e z sve svoj e fam ilije.
Kad je to uo Velid ree: - Odvedite ovog ovj e ka
Urvetu neka vidi da na dunj aluku ima neko ko je bio
izloen veim belaj ima i iskuenjima nego o n !

ALLAH J E JED INI V LASNIK

SVEGA TO P O STO J I
Pria s e d a je I s a a.s. jednoga dana putovao sa
svoj im drugovima i kad je dan prilino poodmakao a oni
naili kroz neki vonjak, nj egovi drugovi poee da mu
se ale na glad. Allah d.. obj avi Isau da im dozvoli da
se prehrane od tog voa i Isa i m dozvoli, pa se oni
rastrkae po vonjaku jedui i berui ta j e ko htio.
Dok s u oni tako jeli naie vlasni k tog vonjaka koj i
zavika:
- Ko vam je dozvolio to da j edete ! Ovo je moja
ze mlja i moj vonjak. Ovo sam j a naslijedio od svoj ih
d idova !
1 35

Onda Isa zamoli Allaha da proivi sve lj ude koj i

su bili vlasnici t e zemlje od vre mena Adema a.s. pa d o
tog dana. U zvieni Allah mu uslia molbu pa odjedno m
kod svakog stabla i voke poj avi se m notvo lj udi i en a
koj i su vikali: - Ovo je naa zemlj a i mi smo je naslij edil i
od naih oeva i didova !
ovj e k koj i b ij ae tadanj i vlasnik vonjaka
pobjee od te silne rulje, a kasnij e kada je saznao da je
ono bio Isa sa svojim drugovi ma, on ode kod nj i h i ree
mu: - O Allahov poslanie ! O prosti mi na m o m nastupu
i ponaanju jer nisam znao da si to ti. Sav moj imetak i
onaj vonjak vam j e halal i jedite koliko hoete !
Isa mu ree: - Jadan ne b i o ! Svi oni koje si vidio
su nasljeivali ovu zemlju od svoj i h predaka i na njoj
ivot proveli da bi zatim napustili ovaj svijet. Tako e
isto i ti otii za nj ima i sve ostaviti. Na dunjaluku niko
od lj udi nije stvarni vlasnik ni imetka niti ze mlj e !

POH LEPA U V I J E K V O D I U P RO PAST

Putovao Isa a.s. sa jednim ovj e kom pa poto silno
ogladnie i dooe u blizinu nekog sela Isa mu ree davi
mu nekoliko novaca:
- Idi i nabavi nam neto za j e l o !
ovjek o d e a I s a se pripre m i z a namaz i poe d a
klanja. Kada ovj e k doe donese sa sobom tri pogaice
i sj ede isekujui da Isa zavri svoj namaz, a kako mu
se to ekanje odulj i on pojede jednu pogau.
Isa je, kada je ovj e k dolazio, primjetio da on nosi
tri pogae, a kada zavri namaz vidj e da imaj u samo
dvije te on upita ovjeka:
- Gdje j e ona trea pogaica?
ovj e k odgovori: - Samo dvij e pogae sam donio !
1 36

Onda oni poj edoe te dvij e pogae i krenue dalje.

Kasnij e naioe na krdo gaze la koj e su pasle travu i Isa
pozva j ednu gazelu koj a im odmah sama doe. Oni j e
zaklae i j edoe koliko im j e b i l o potrebno, pa onda Isa
ree tom ovjeku:
- Tako ti onoga koji ti j e omoguio da vidi ovo
udo, reci mi ko je poj e o onu treu pogau ?
ovj e k odgovori : - S a m o dvij e pogae s a m donio !
Oni krenue dalj e i dooe u neko selo a Isa pozva
Uzvienog Allaha da im dadne ne kog ko e ih izvijestiti
o tom selu. Allahovim izunom i moi j edna cigla
progovori i izvij esti ih o svem u to je Isa pitao i htj eo
da zna. ovj e k koj i putovae s nj im se udio svemu
tome, a Isa ga opet upita?
- Tako ti onoga ko ti j e dao da vidi ovo udo, reci
mi ko j e poj eo onu treu pogaicu?
ovj e k opet odgovori : - Samo dvij e pogae su bile !
Nakon to su krenuli dalj e naioe na jednu rijeku
a Isa uze ovj e ka za ruku i predae preko rij e ke
hodaj ui po povrini vode. ovj e k zaue no uzvi knu: Subhanallah !
Isa ga i tada upita za onu treu pogau, a ovj e k
opet j ednako odgovori da s u samo dvij e pogae i bi le!
Idui dalj e naioe na nap uteno selo, a na sred
sela tri velike gomile p ij eska. Isa tada ree : - Sa
Allahovim izunom budi zlato !
Na veliko uenj e tog ovj eka sve tri h rpe pij eska
se pretvorie u tri hrpe zlata, a Isa dalj e ree :
- Jedna h rpa meni, j edna tebi, a trea onom ko j e
pojeo o n u treu pogau !
Tada ovj e k uzviknu: - Ja sam pojeo onu treu
pogau!
1 37

Isa mu dade sve tri hrpe zlata i napusti ga te ode

svoj im putem, a ovjek ostade ne znaj ui kako toliko
zlato da ponese sa sobom .
Tuda naioe tri ovjeka, razbojnika, pa kada ga
vidjee sa tim zlatom ubie ga kako bi sve uzeli sebi.
Onda jednog izmeu sebe poslae u susjedno selo po
hranu, a kada on ode ree jedan od one dvojice to
ostadoe drugome: - Kada onaj doe ubiemo ga i ovo
zlato podijeliti izmeu nas dvoj ice ! - Drugi razbojnik se
odmah sloi s tim.
to se tie onog treeg, on ode razmiljaj ui kako
da se rijei svoj ih ortaka. Tako odlui da u hranu koj u
im donese stavi otrova, pa kada je nj ih dvoj ica pojedu
da se otruju.
On tako uradi, donese hranu, a ova dvoj ica ga po
dogovoru ubij u a zatim pojedu onu otrovanu h ranu pa
i nj i h oboj ica umru ! !
Kasnije Isa ponovo tuda naie pa kada ih etvoricu
ugleda kako mrtvi lee oko onog zlata ree : - Ovako
dunjaluk postupa sa onima koj i se samo za dunjaluk
bore !

H I KAJA O P R O LAZNOSTI D U NJALUKA

Kae se da j e Hidr up itan za najudnije to j e vidio
na ovom dunj aluku, s obzirom da je on po prianj u dugo
godina ivio i svata se nagledao, a neki govore da je i
sada iv. Hidr j e odgovorio :
- Naj udnije to s a m vidio j e jedan predivan grad
od kojeg nikad nisam lj epeg vidio, p a sam upitao
stanovnike tog grada kada je grad sagraen, a oni mi
odgovorie:
- Subhanallah! Ni nai oevi a ni nai didovi se ne
sj eaj u od kada ovaj grad postoj i . Sigurno je izgraen
jo poslije Nuhovog potopa !
1 38

Onda sam otiao odatle i ponovo se vratio nakon

nekih pet stotina godina, pa se silno iznenadih vidjevi
da od onog grada nema ni traga ni glasa. Traei ikog
ivog susretoh neke obane i u pitah ih za onaj grad, a
oni mi rekoe :
- Subhanalla h ! Ni nai oevi niti nai didovi se ne
sj eaj u da je ovdj e postoj ao neki grad !
Ja opet odoh odatle, a nakon slij edeih petsto
godina naioh tuda i vidj e h na mj estu onog grada ve liko
more a ronioci iz nj egovih dubina vade koralj e i bisere.
Ja ih upitah od kada j e to more tu, a oni mi rekoe:
- Subhanallah ! Ni nai oevi a ni nai didovi ne
pamte da j e ovde bilo ita drugo osim m ore !
Ja otioh i vratih se ponovo nakon petsto godina,
a ono na mj estu onog mora neka movara i ribari u
malim amcima love ribu. J a i h upitah za ono m ore, a
oni mi odgovorie :
- Subhanalla h ! Ni nai oevi ni nai didovi se ne
sjeaj u da je ovdj e bilo neko more !
Nakon iduih petsto godina j a po novo naioh tuda,
a ono na mjestu one movare isti onakav grad sa
ogromnim dvorcima, zgradama i ulicama.
Ja upitah stanovnike grada za movaru koj a tu
bij ae, i od kada je taj grad tu, a oni rekoe:
- Subhanalla h ! N i nai oevi a ni didovi ne znaj u
o d kada j e ovaj grad. Sigu rno j e t u o d Nuhovog potopa ! ?
Kada ponovo dooh poslije petsto godina, o d tog
predivnog grada, kao i onaj prvi p ut, ne naoh nikakvog
traga ni ostatka. Jedva po onim p ustarama pronaoh
neke obane koje u pitah za grad koj i tu bij ae, a oni mi
odgovorie :
- Subhanalla h ! N i oevi ni didovi nai ne znaj u za
ikakav grad da j e ovde bio!
Eto, to je najudnij e to sam vidio na cijelom
dunja luku ! - zavri Hidr svoj e prianje.
1 39

LIJ ENI ALI B R INI S LUGA

Neki ovjek i m a o slugu, dj eaka, koj i bijae vrlo
lijen. Jedanput ga je poslao da mu kupi groa i
smokava, a ovaj se zadrao toliko da j e ovj e ka ve
izdalo strpljenje.
Kada je djeak konano doao i donio m u samo
jednu od te dvije stvari, ovj e k ga dobro istue i ree:
- Od sada, kada neto zatraim, ti ima da mi
umjesto j edne stvari nabavi dvije, a ne kao do sada !
Nakon izvj esnog vremena gazda tog dj eaka oboli
i posla ga da mu dobavi lj e kara. Djeak se po obiaj u
dosta zadra, da bi nakon dueg vre mena doao vodei
sa sobom i lje kara i jo j ednog ovj e ka.
Kada ga gazda u pita za tog drugog ovj e ka, dj eak
ree:
- Pa zar me nisi istukao i rekao da kada neto
zatrai treba da uradim dvostruko? Pa evo, doveo sam
ti doktora, i ako Allah htjedne pa te izlijei, dobro je, a
ako ne, doveo sam ti i grobara, pa neka ti on grob
iskopa.

KO KOME D O N O S I SREU
A KO NESREU
Poao neki perzijski vladar u lov i susreo ovjeka
koj i b ijae orav u jedno oko. Smatraj ui to nekim loim
predznakom vladar naredi da se taj oravi izudara i
zatvori. Taj dan vladar u lovu bij ae veoma sretan i
uspjean, pa po povratku iz lova naredi da se onaj
ovjek pusti i bogato nagradi.
Kada onaj oravi ovjek ude za to ree da ne eli
nikakvu nagradu nego bi elio da neto kae. Poto mu
vladar dopusti on ree :
1 40

- Kada si me j utros susreo naredio si da me

izudaraj u i zatvore, a j a sam tebe susreo i ti si mnogo
lovine ulovio i sretno se vratio. Pa koj i je od nas kome
sreu, a koj i kome nesreu donio? Vladar se nasmij a i naredi da se odsada prema tom
ovjeku lijepo i blago postupa, a uz to ga jo i nagradi.

141

H I KAJE IZ DJELA
"TEFDIRU - TESNIM"
Muhammed Rahnzi

O GOVARANJE J E KAO
JEDENJE LJUDSKO G M ESA
Kae se da su dvije ene pastile u vrijeme
Allahovog poslanika M uhammeda a.s., pa ih je spopala
neobino velika i neizdriva glad i e pred kraj dana,
te one pomislie kako e stradati od p osta. One poslae
nekog do Allahovog poslanika, traeci od njega dozvolu
da se omrse.
Muhammed a.s. i m posla j ednu posudu i ree
nj ihovom glasniku :
- Porui tim enama da u ovu posudu povrate ono
to su pojele!
Kada ene to ue, j edna od njih povrati pola te
posude neko m eso i krv, a druga napuni tu posudu do
kraja. Lj udi koj i su tu bili prisutni veoma se zaudie
tome, a Allahov poslanik, saznavi za to, ree:
- Njih dvij e su pastile od onoga to im je Allah
dozvolio, a mrsile su se onim to im je Allah zabranio!
Sjela bi j edna pored druge i ogovarale lj ude i tako jele
nj ihovo meso, o emu nam i Kur,an govori, a ono to
ste vidjeli je to to su nj ih dvij e poj e l e !
1 43

O OTRO U MNOSTI
Bijae j edan vladar koj i j e veoma volio ribe, i dok
j e on j ednom sjedio sa svoj im vezirom, doe neki ribar
i donese jednu ogromnu ribu koj u pokloni vladaru .
Vladar naredi da mu se dadne etiri hiljade di rhe ma, a
vezir na to ree :
Loe je to to si urad io! Kada nekom od svojih
dvorj ana da isto toliko novaca, taj e rei: "Dao mi j e
onoliko koliko j e d a o obinom ribaru."
Vladar upita: - Pa dobro, ta sam trebao da
uradim?
Vezir ree : - Pozovi sada tog ribara i pitaj ga da li
je ova riba muko ili ensko. Ako on kae muko, ti trai
ensko, i obratno . . .
Vladar uradi b a tako, pozva ribara koj i, kada u
to pitanje ree: - Ova riba nij e ni muko ni ensko, nego
je neto izmeu toga !
Vladaru se dopade ribareva otroumnost i nj egov
snalalj ivi odgovor, pa naredi da se ribaru da jo etiri
hilj ade dirhema. Kada ribar krenu sa parama, iz vree
ispade jedan dirhem, a on se sagnu, uze ga i krenu dalje.
Onda vezir ponovo pokua da pokvari doj am koj i
j e ribar ostavio k o d vladara, pa ree : - Vidj e li kako j e
sebian taj ribar? Kod onoliko para, nij e htio n i jedan
dirhem ostaviti nekom od tvoj ih slugu !
Vladar se tada rasrdi i ponovo pozva ribara, te ga
ukori za to.
Tada ribar ree : - Neka te Allah dugo poivi, o
vladaru ! Du kat sam uzeo zato jer j e na nj emu vladarev
lik i ime, pa sam se uplaio da nebi neko nogom stao,
ne vidj evi du kat, na lice vladarevo.
Vladar se zadivi ribarevu odgovoru i naredi da mu
i po trei put daj u etiri hiljade dirhema. Onda vladar
ree, obraaj ui se svom zavi dnom vezir u: - Ko radi po
uzoru na ene uvij e k ostaj e ponien i kaj e s e !
1 44

ENE ZNAJ U B ITI G O R E O D EJTANA

Drao jedan vaiz govor - vaz - u damij i, i pored
o stalog govorio ovako: - Kada ovj e k htj e dne da dadne
neku sadaku, doe mu sedamdeset ejtana pa se vj eaj u
za nj egove ru ke, noge, srce i d ruge dijelove tijela, i
spreavaj u ga u tom nj egovom nijetu nastoj ei da ga
potpuno odvrate od davanj a sadake . . .
Sluao t o jedan ovj e k p a ree: E, j a u pobij editi
tu sedamdesetoricu !
Onda ode kui, napuni torbu penicom i htjede da
izae iz kue kako bi naao nekog kome b i to udijelio
kao sadaku.
U tom asu ga opazi nj egova ena, primij eti ta je
naumio, u hvati se za nj egove ruke i poe da se prepire
s nj im i dokazuj e kako je to i nj ima potrebno. Nije ga
se okanila sve dotle dok mu ne oduze onu torbu.
ovj e k se ponien i ojaen vrati u damiju, a onaj
vaiz koj i j e govorio o sadaki ga upita: - ta si uinio?
ovj e k odgovori : - Pobijedio sam onih sedam
deset, ali doe nj ihova mati, p a ona p obij edi mene !
-

O H I D R U I NJ E G O V OJ SAD AKI
Jednoga dami u vrij e m e Israeliar.a, etao se Hidr
po maloj arij i, kad ga opazi neki ovj e k j ad nog izgleda,
koj i mu prie i ree: - Udijeli mi neto, Allah te
blagoslovi o !
H i d r m u odgovori : - Vj eruj e m u Al laha koj i kada
god neto hoe da bude to i uin i ! Ja nemam ama ba
nita da ti dam !
Siromah ponovo ree: - Molim te u ime Allaha da
m i neto udijeli kao sadaku, jer na tvom licu vidim
tragove dobrote i nadam se berietu od tebe !
1 45

Hidr odgovori : - Ako vj e ruje u Allaha, znaj da j a

nita nemam, osim da me uzme p a da m e proda i da
te pare koj e dobije za mene uzme seb i !
Siromah upita: - A d a li s e t i slae s tim?
Hidr odgovori: - Slae m !
Siromah onda povede Hidra n a mj esto gdje se
prodaj u robovi i proda ga za etiri stotine dirhema.
Onda Hidr kod toga muterij e provede neko vrij e me ne
radei nita, pa mu j edanput ree:
- Ti si m e kupio nadaj ui se nekom dobru od mene.
Pa daj nai mi nekakav posao !
Njegov gazda mu ree: - J a bih tebe zaposlio, ali
m i j e ao da te optereuj e m j er vidim da si star i oslabio
ovjek.
Hidr m u onda ree: - N ije meni nita teko.
Slobodno mi odredi neki posao !
Onda m u ovjek ree : - Pa kad je tako ti prenesi
ovo kamenj e !
Toga kamenj a je bilo dosta d a estorica lj udi cijeli
dan prenose, a kada se ovj e k vratio nakon sat vremena,
sve kamenj e j e bilo preneeno ! ?
Zaudivi se, ovj e k ree Hidru: - Dobro si obavio
posao i sposobnij i si nego to sam mogao i pomisliti.
Nakon izvj esnog vremena taj ovj e k morade da
otputuje pa ree Hidru : - Ja te smatram povjerlj ivim pa
hou da m e zastupa i zamj e nj uje u m oj i m poslovima
dok se ne vratim.
Hidr m u ree : - Odredi m i j o neto da uradim.
ovj e k m u ree: - Pravi ciglu od gline pa da
napravim kuu kad se vratim.
ovj e k j e otiao na put, a kada se vratio ugleda
ve sagraenu kuu. On se obrati H idru i u pita ga: U
ime Allaha kai mi ko si ti i kakva j e tvoj a pria?
-

1 46

Hidr mu odgovori: - Zamolio si me Allahovi m

a to me je i dovelo u ovo ropstvo.
enom,
im
Kada mu ispria sve od poetka kako je dospio u
ropstvo, ovjek se izvinjavaj ui obrati Hidru : - Zaista
sam te opteretio ne znaj ui ko si ti!
Hidr ree: - Nita ja tebi ne zamjeram.
Onda ovj e k ree: - Uzmi od moga imetka i
bogatstva ta eli, ili ako vie voli da te oslobodim pa
da ide svojim putem?
Hidr m u odgovori : - Volio b i h da me oslobodi
ovoga ropstva, pa da lake robujem svome Gospodaru
Allahu.
ovj e k ga oslobodi, a Hidr zahvalno ree : - Hvala
Allahu koji me je b acio u ropstvo, a zatim me izbavio
iz nj ega !

I ZULUM ARA TREBA S AVJETOVATI

Pria se da je neki vladar bio veliki silnik i da je
inio nasilje svoj im podanicima. Lj udi su se alili
njegovom veziru na zulum koj i trpe od vladara, pa je
vezir smiljao na koj i nain da vladaru u kae na njegovo
nasilje i u puti ga na prave dnost.
Tako oni jednoga dana izau u etnj u van grada i
naiu na neku umu. Sa je dnog drveta e uo glas sove
koja se j avljala drugoj sovi, pa vladar ree veziru: 11Kako
li je lijep ovaj ptiij i zov ! 11
Vezir ree: 11Zna li ta kae ona ptica, o vladaru?11
Vladar odgovori : 11Ne znam, veziru. A da li ti
razumije j ezik ptica?11
11Da.11 - ree vezir. 110va prva ptica je zalj ubljena u
onu rugu, pa j oj kae: 110 najlj e pa ptica meu ptica
ma. Zelim da se s tobom zbliim i da bude moj a na
1 47

halalan nain." A ona druga ptica, enka, odgovar a

mujaku: " I ako sam i j a tebe zavoljela, ti nisi u stanj u
da mi da mehr - vj enani dar." "A ta iznosi tvoj
vjenani dar?" - u pita opet mujak. "Deset pustih i
razruenih gradova ! '' - odgovori enka.
Mujak ree: "Blago nama! Ako na vladar nastavi
ovako postupati prema svoj i m podanicima, do kraja
godine e imati stotinu pustih gradova."
Vladar osluhnu vezirove rijei i shvati da je on
veoma nemaran prema stanj u svoj i h podanika, i da oni
na taj nain trpe njegov zulum i iskuenja. Osjeti da ga
nj egov vezir savj etuje i dobronamjerno u puuje na
pravednost pomou ptiijeg razgovora, pa mu ree:
"Neka te Allah nagradi svakakvi m dobrom, o
veziru ! "
O d toga dana vladar poe d a s e zanima za stanj e
svih svojih podanika i da prema nj ima bude blag i
pravedan.

VRIJEDNOST D U M E NAMAZA
Pria se da je Hamid Ellefaf jednog petka htio da
ide na dum u namaz, ali se naao u dilemi kako da
postupi; magarac m u se bio izgubio, brano m u je ostalo
u mlinu a bio je njegov red da napaj a svoj u zemlj u
vodom iz potoka. Razmilj ao j e : - A k o o d e m u damij u,
propustiu sve ove poslove .
Onda ree sam sebi: - Ahiretski poslovi su bolj i i
vj enij i ! - p a ode u damij u na dumu namaz zanema
ruj ui svoje d unj aluke obaveze.
Kada j e klanjao i vratio se kui, o pazi da j e njegova
zemlj a dobro natopljena vodo m ! ? U tali p rimjeti
privezanog magarca, a kada ue u kuu vidj e da njegova
ena pravi kruh od tek samlj evenog brana ? ! On
zaueno upita enu o tome, a ona mu ree :
148

- ula sam neku trku van kue, a kada sam izala

ugledala sam hijenu koj a je gonila naeg m agarca, sve
dok on ne utee u talu. Na komij a, koj i je napaj ao
svoj u zemlj u vod o m, zaspao je, pa j e voda natopila i
nau zemlj u . Isto tako, na komij a j e imao brano u
m linu, pa kad j e otiao da ga donese, zamij enio j e vreu
i odnio onu nau. Ka da je primjetio da je zam ij enio
vree, donio je nau vreu i ostavio je pred naa vrata.
Hamid sa zahvalnou baci pogled pre m a nebesi
ma p a ree:
- O Gospodaru ! J a sam prema tebi izvri o samo
jednu o bavezu, a Ti s i m i zauzvrat tri m oj e obaveze
nadoknad i o !

ZNAAJ SALAVATA NA M U H AM MEDA A.S.

Pria se da j e m eu Israelianima ivio jedan
ovjek - asij a, ne posluan prema Uzvienom Allahu. U
toj nepokornosti i neposlunosti j e proveo s av svoj ivot
i tako umrij e . Lj udi se dogovorie i svi zaj edno sloie
da taj ovjek nikako ne zasl uuj e da mu se klanj a ili da
ga zakopaj u u mezarluke, nego ga bace na ubrita kao
najgoru leinu.
Tada Uzvieni Allah nared i Musau a.s. da tog
ovjeka uzme sa ubrita te da mu klanja, a zatim da
ga pristojno zakopaj u .
Musa se obrati Alla h u rijeima: - O Gospodaru !
Svi Israeliani su jednako sloni u tom da j e ovaj ovj e k
cij e l i ivot proveo u neposlunosti pre ma tebi. Pa zato
sada ova naredba?
Uzvieni Allah odgovori M usau: - To je sve tan o !
Meutim, ovaj m oj r o b je imao obiaj da, k a d a ita
Tevrat, i kad god naie na ime Muham meda, polj ubi
mj esto gdje to pie i d onese sa lavat na nj ega ! ! Pa onaj
ko voli naeg milj enika i velia nj egovo ime ne zasl uuj e
1 49

da se tako prema nj emu postu pa. M i emo mu oprostiti

njegove grij e h e i neemo ga izlagati azabu - naoj kazni,
nego emo ga nastaniti u Dennetu gdj e e vjeno
uivati . . .

S M RT S E N E M O E O D G O DITI
Pria se d a j e neki ovjek esto uio s alavat na
Meleka zaduenog za sunce, pa bi govorio: Allahu, uini
svoj rahmet i milost na mel eka sunca!
Poto j e to ovjek n eprestano ponavljao, melek
sunca j edanput zatrai od Uzvi enog Allaha izun da se
spusti na zemlju i da ozij areti tog ovjeka. Kada j e doao
na zemlj u melek ree tom ovj eku :
- Doao sam zbog tebe ! Ja sam melek sunca i
zanima m e zbog ega m e stalno spominje i na mene
salavat donosi. Ima li kakvu p otre bu ili elj u koj u bih
m ogao da ti ispunim?
ovjek mu odgovori : - uo sam da je melek smrti,
ili kako a svi zovemo, Azra il, tvoj drug, pa bih te molio
da trais od nj ega da odloi m oj edel kada d oe as
moje smrti, kako bih to due ivio !
Melek sunca ponese ovjeka sa sobom i postavi ga
na svoj e mj esto kod sunca, pa onda ode kod Azraila i
obavijesti ga o molbi tog ovjeka. Azrail u pita ko j e taj
ovjek, a kada m u m el ek sunca ree nj egovo ime, on
p ogleda u Levhi m ahfuz - knj igu gdj e je sve ve unaprij ed
upisano pa i edel svakog ivog b i a, i onda .ree :
- Taj ovjek nee u mrij eti sve dok nebi otiao na
tvoj e mj esto na suncu ! !
Melek sunca uzvrati: - Pa ve je otia o !
Onda Azra il ree : - E , a k o j e tako, nai glasnici
s mrti su ve uzeli nj egovu duu !
Melek sunca se vrati na svoj e mj esto na suncu, 1
nae onog ovjeka, a on ve b ij ae mrtav!
ISO

PRIE IZ DJ ELA " EL KEBAIR11

emsuddin Ezzehebi

NAPUTANJE NAMAZA J E V ELIKI G R I J E H

Pria s e d a j e n eka ena od Israeliana dola
Musau a.s. i rekla m u : - O Allahov poslanie ! Uinila
sam j edan veliki grij e h pa sam se iskreno pokajala i
uinila tevbu Uzvienom Allahu. Zamoli i ti Allaha da
mi grijeh oprosti i da mi tevbu primi.
Musa a.s. j e upita : - Kakav grijeh si poinila?
ej tan m e j e zaveo pa sam zinaluk poinila, a kada
sam rodila d ij ete onda sam to dij ete ubila.
Musa j oj lju tito ree : - Bj ei od nas grijenice !
H oe li da se zbog tebe spusti vatra s nebesa pa da nas
svij u s agori !
ena izae od Musa a.s. razoarana i zabri nuta, a
Musau doe Melek Debra il koj i ree :
- O Musa! Uzvieni Allah ti poruuj e da vrati tu
enu koj a se iskreno kaj e i tevbu ini za uinjeni grij e h .
Z a r ne zna da ima osoba koj e s u i gore od nje, a sebe
nazivaj u vje rnici m a ! Musa upita: - A k o j e to gori o d nj e ?
M elek Debrail odgovori: - Onaj koj i svjesno
napusta namaz i nikako ne klanj a , taj j e gori od nj e !
151

NAMAZ U DEMA'ATU
Ibnu O mer Kavariri, j e dan od uitelj a Buharije ,
Muslima i Ebu Davuda, pria :
- Nikad m e nij e prola jacij a namaz a da je nisa m
klanjao u dematu, osim jedanput. Te noi m i j e doao
neki gost zbog kojeg sam se zadrao i zakasnio u
damij u na j acij u . Pourio sam od damij e do damije i
tako obiao cijelu Basru nebi li gdj e zatekao demat.
Svagdj e je da m ij a bila zatvorena i ve je svak bio
obavio namaz. Ja se vratih kui i pomislih : "U hadisu se
kae : - Namaz u dematu j e bolj i od namaza poj ed inca
dvadeset sedam puta ! - Ja u toliko puta klanj ati kako
bih nadoknadio to to nisam klanj ao u dematu."
Onda j a klanjah j acij u tano dvadeset sedam p uta,
a zatim, umoran, legoh da spavam . Te noi sanj a h kako
neki silni lj udi j au na konj i ma, a i ja j aem svoga konj a
i tako s e utrkujemo. M eutim, koliko god da sam gonio
svoga konja nikoga od tih lj udi nisam mogao sustii.
Jedan od tih j ahaa se okrenu pa mi ree :
- Nemoj daba da umara svoga konja, jer ti nas
ionako nikada ne moe stii !
- Zato to? - upitah ja.
On ree : - Zato to smo svi m i klanjali jacij u u
dematu, a ti si j e klanjao sam !
Ja se onda probudih j ako oaloen zbog toga to
sam propustio tako vanu stvar kao to je klanjati namaz
u dematu.

US KRAIVAN J E ZEKATA
Pria se da je nekol iko lj udi dolo jednom ovjeku
kako bi mu izrazili sauee zbog smrti njegova brata.
Nali su ga a on silno oaloen, neprekidno plae zbog
152

bratove smrti. Kada su poeli"da ga tj ee i preporuuj u

mu sabur - strplj ivost, on sve to odbijae i ne htjede d a
ih slua. Rekoe mu:
- Pa zar ne shvata da je smrt jedna nunost koj u
Allah odreuje i koj a e svakom od n a s doi !
ovjek ree : - Jasno j e meni sve to, ali j a plaem
zbog onoga to je mog brata snalo od kab urskog azaba!Lj udi ga upitae : - Je li to tebi Allah otkrio neto
od gaj ba - svojih tajni nedostupnih lj udima?
ovjek ree: - N ije, ali kada smo zavrili sa
ukopam moga brata, i kada svi odoe sa m ezaruluka, j a
ostah uei kraj kabura razmilj aj ui o smrti. U tom
zau glas iz kabura koj i vikae: ' Ah ! Ostaviste me samog
da trpim ovu uasnu kaznu i bol i ! I klanjao sam i postio,
pa opet mi nita ne pomae ! "
Onda j a , - ree ovaj ovjek - oaloen zbog plaa
svoga brata, odgrnuh zemlj u sa kabura da vidim ta se
s mojim bratom deava . U kaburu je gorjela estoka
atra, a na vratu moga brata je bila uare na ogrl ica.
Zelei da mu pomognem, j a pruih ruku kako bih mu
skinuo taj okov s vrata i bar malo olakao patnj u, ali
sprih i prste i ruku . . .
Tada ovjek okupljenim lj udima pokaza skoro
izgorjelu ruku koj u je krio ispod odj ee !
On im dalj e govorie: - Ja zatim brzo vrati h zemlj u
n a kabur i odoh kui, pa kako da ne plaem saznavi
ta je snalo mog brata!
Lj udi ga upitae : - Pa ta j e tvoj brat radio na
dunjaluku?
ovjek odgovori: - Iako je sve ostale dunosti
izvravao, nikada nije davao zekat od svog imetka !
Onda neki od lj udi ree : - Ovo j e potvrda rij ei
Uzvienog Allaha:
153

"Neka oni koj i krtare u onom to im j e Al lah iz

obilja svoga dao nikako ne misle da je to dobro a nj ih; ne
to j e zlo za nj i h . NA SUDNJEM DANU BICE I M O
VRATU OBJEENO ONO I M E SU KRTARI LI . . ."

BRINOST PREMA S I RO ETU

Pria jedan ovjek: - Bio sam dugo vremena odan
alkoholu i drugim grijesima. M eutim, jednog dana
sretoh neko ubogo siromano d ij ete, bez igdj e i koga,
uzeh ga i nahranih, odvedoh ga u hamam i okupah,
obukoh ga kako sam naj bolj e mogao, i uinih mu sve
to bi svaki otac uinio svome dj etetu, i jo vie.
Te noi, kada zaspah, j a sanj a m kako j e nastupio
Sudnj i dan i kako me pozvae na obraun, nakon kojeg
naredie da me bace u vatru zbog grij e ha koje sam inio.
U tom se na p utu poj avi ono siroe i viknu:
- Pustite tog ovjeka, o meleki Allahovi ! Ja u se
za nj ega zauzimati kod svoga Gospodara !
Meleki odgovorie : - Nama to nije nareeno ! Onda se zau glas od strane Uzvienog Allaha koj i
uzviknu: - Pustite tog ovj eka, j e r sam m u J a oprostio
sve grijehe zbog zagovaranj a tog siroeta, kojem je on
dobroinitelj bio!
- Kada sam se probudio - pria dalje taj ovj e k uinio sam tevbu Uzvienom Allahu i iskreno se pokajao
za sve uinjene grijehe, i od tada sam se uvao grije ha,
a jo vie sam se trudio da inim dobro prema svakom
siroetu i nevoljniku.

STRPLJ IVOST NA EN I N U EZIJ J ETU

Pria se da je neki ovj e k imao brata po vje ri,
dobrog i pobonog ovj e ka, koj eg je svake godine
obilazio bar po jedanput. Tako mu jednom doe i
154

p okuca na vrata nj egove kue, a iz kue se zau glas

ene koj a upita: - Ko je?
ovjek odgovori: - Brat i prij atelj tvoga mua,
doao sam mu u posjetu!
ena viknu: -Otiao j e on u umu da sakuplja drva,
da Bog da se iv ne vrati o !
Ona s e tako nadoveza i poe sve gore i gore da
svog mua grdi i psuje, vrijea ga i mane mu nabraja,
kad se u tom asu njegov prij atelj poj avi iz ume.
Iao je veselo i odmorno, a pred sobom je gonio
lava na ij a je lea natovario veliko breme drva. Kada
se primae kui, nazva selam i srdano se pozd ravi sa
svoj im musafirom. Onda rastovari onog lava i ree m u :
"Idi, Allah t e blagoslovi o ! " Lav odskakuta u umu, a oni
uoe u kuu, dok ena i dalj e nastavi da napada i
vrijea svoga mua, a on ni im ne uzvraae na nj ene
uvrede.
Poslij e toga musafir ode svoj oj kui udei se
saburu svoga prij atelj a na onako runom ponaanj u
njegove ene.
Idue godine, on po obiaj u, ponovo doe u zij aret
svome ahbabu i pokuca na vrata njegove kue. Iz kue
se opet zau glas ene :
- Ko j e ?
ovjek odgovori : - Brat tvoga mua, evo doao
sam da ga ozij aretim.
ena ree : -Dobro doao, musafiru drag i ! Sj edi tu
i saekaj , sad e se on, ako Bog da, vratiti, u zdravlj u i
raspoloenj u !
ovjek s e zaudi eninoj prij aznosti i blagom
govoru, a u tom na ie nj egov prij atelj nosei na leima
breme drva. Sada se musafir ponovo iznenadi, a onda
' ga nj egov brat po vj eri pozdravi i uve de u kuu. ena
1 55

lijepo doeka mua, pripremi im jelo i stalno im se blago

i uljudno obraala i dovu im inila.
Kada je musafir htio da poe svoj oj kui, obrati se
prijatelj u :
- O brate, hoe l i mi neto pravo kazati?
Domain p ita: - A ta te to zanima brate?
Musafir ree: - Prole god ine kad sam ti dolazio
uo sam govor ene koj a te toliko ezijetila i napadala,
a ti si sve to strplj ivo podnosio. Jo sam te vidio kako
goni onog J ava natovarenog drvima, koj i ti je bio
potinjen i pripitomljen. Sada te vidim, a tvoj a ena te
osipa lijepim i blagim rijeima i dova ma, a ti ide iz
ume i nosi drva na lei m a ! ta je uzrok svemu tome?
Domain odgovori: - O brate moj ! Ona e na koj u
si uo lani je bila moj a prva supruga i bila je veoma zla.
Ja sam uvijek saburio na nj enom ezijetu i s njo m sam
ivio u muci i patnj i, pa mi je Allah potinio onog J ava
da mi pomae u poslovima, zbog sabura na eninom
ponaanju. Kada je ona umrla, oenio sam se sa ovom
dobro m e nom, s kojom ivim m irno i bezbrino, ali
nestade onog mog lava, i sada sam primoran da teglj i m
drva i z ume n a leima. Tako se patim i umaram u
svojim poslovima, zbog rahatluka kojeg uivam sa ovom
poslunom i dobrom enom !

O ONOME KOJI J E P O D LEG AO

D UNJALUKOJ KUNJ I
Pria se da j e negdje u Egiptu ivio jedan ovjek
koj i je veoma volio damij u, stalno je uio ezan i druge
pozivao na namaz. Na nj emu su se vidjeli tragovi
pobonosti i pokornosti Allahu.
Jednog dana se on pope na mu naru da ui ezan,
a ispod munare bij ae kua ne kog kranina. ovj e k u
1 56

dvoritu te kue primjeti djevoj ku, veoma lijepu i

privlanu, pa kako ga nj ena lj epota opara, on odmah
napusti ezan i sie s munare. Ode toj kui i pokuca na
vrata kapije. Iz kue se u glas dvjevoj ke koj a upita:
- ta je, ta hoe?
ovjek odgovori: - Hou tebe !
Djevoj ka ree: - Neu na to ni da pomilj a m !
ovj e k opet ree: - Hou da t e oenim.
Djevoj ka m u onda ree: - Ti si musliman, a mOJ
otac me nikad nebi dao za muslimana!
Tada ovj e k izj avi : - Ja u se pokrstiti !
Dj evoj ka, malo pomirlj ivije, ree : - E, ako to
uini, udau se za teb e !
ovj e k s e stvarno pokrsti kako b i s e oenio s tom
djevojkom. Doavi u nj ihovu kuu, radi vj enanja, on
se pope na sprat kue i otuda pade pa na mj estu osta
mrtav. Tako on ne postignu uspjeh ni u vj eri, niti se
sastade sa tom djevoj kom. P ropade ovj e k i na ovom i
na onom svijetu!

M U D R I UITELJ
Pria se da j e jedan perzijski vladar unaJ mlo
uitelja za svog sina kako bi ga poduio znanj u i l ijepom
ponaanju. Kada j e vladarev sin sve dobro savladao i
nauio, a u l ijepom ponaanj u postao pravi uzor, uitelj
ga pozva sebi i dobro ga istue bez ikakvog razloga.
To djeak ni kad nije m ogao zabor aviti, a kada je
poodrastao i otac mu umro on posta vladar umj esto oca.
Tada se sjeti svoga uitelja, pozva ga preda se, pa ga
upita:
- Zato si me tog i tog dana onako estoko istukao
bez i kakvog povoda i razloga?
1 57

Uitelj mu odgovori: - Znaj, o vladaru, kada sam

vidio da si onako bistar i da si sve shvatio to sam te j a
uio, znao s a m da e ti jednog dana naslijediti vlast od
svog oca. Istukao sam te zato da bih ti pokazao ta znai
bol koji neko nekom nanese nepravedno i bez ikakvog
razloga, pa da se ti kao vladar trudi da ni nad kim
nasilje ne provodi, jer onaj kome je nas ilje uinjeno to
J ako ne zaboravlj a !
Vladar se zahvali svom e uitelj u na svemu i bogato
ga nagradi, a odustade od osvete koj u j e naumio da izvri.

S I LNIK SE N I KAD NEE D OBRO P R O V ESTI

Vehb ibn M unebbih pria: - Neki vladar - silnik sagradio ogromni dvorac, a u isto vrij e m e neka
siromana starica napravi sebi malu kolibu u blizi ni tog
dvorca.
Jednog dana taj zalim uzjaha na konj a i poe da
objahuj e oko dvorca divei mu se, i tako jaui naie na
onu stariinu kolibu.
On upita svoj e sluge : - ij a j e ovo kuica?
Odmah mu bude odgovoreno da je to b oravite
neke siromane starice .
Vladar naredi da se koliba odmah srui i ode dalj e
ponosei s e svoj im dvorcem i bogatstvom. Kada starica
doe i vidj e poruenu kolibu upita ko je to uinio, a
kada joj sve ispriae, ona die glavu prema nebesima
pa ree:
- O Gospodaru ! Ako sam ja bila odsutna kada se
ovo desilo, pa gdj e si Ti bio? !
Onda Uzvieni Allah naredi Meleku Debrailu da
srui onaj dvorac vladara zulu mara, a Debrail to
izvri, i tako pravda bude zadovoljena jo na ovom
svij etu.
1 58

UZNEM I R I VANJ E KOM I J E

Pria s e d a j e Seh! ibn Abdullah imao komij u
nemuslimana ij a je kua b i l a iznad nj egove . Iz kue
njegovog komije su stalno dolazile otpadne vode iz
zahoda i doticale pravo u kuu Sehlovu, a on je stalno
preko dana te vode saku pljao u neku posudu, a na vee,
kada niko nebi vidio to bi prosipao. I a ko se to godinama
deavalo, Sehl nikada to nij e spomenuo ni komij i ni
nekom drugom .
Kada je musliman obolio i osjetio da mu se smrt
primakla, on pozva svoga komij u, uvede ga u kuu pa
mu pokaza posudu u koj u se sakupljala voda, a onda
mu ree :
- Da mi se nije pribliio s mrtni as ne bih ti ovo
pokazao, ali se boj i m da neko drugi nakon mene nee
htj eti ovo trpiti, pa ti gledaj ta e in iti !
Komij a - nemusliman - u udu ree : - Pa zar ti
ovoliko vremena trpi taj smrad ne alei se nikome?
Takvog komij u imam, a da i dalje budem u svom
nevjerstvu? Prui ruku stare da pred tobom izgovorim
ehadet!
ovjek zadivljen postupkom m uslimana prihvati
Islam, a nakon kraeg vremena Sehl umrij e.

159

P R I E I Z DJ E LA "TEN BI H U L GAFI LIN''

Ebu Lejs Es - Semerkandi (umro 552 h.g. )

STRAHOTA S MRTI
Putovala skupina Israeliana i tako putuj ui naiu
na mezarl uke. Jedan od nj ih ree : - Hajde da klanjamo
pa da Uzvienom Allahu uputimo dovu, pa da nam On
izvede nekog od ovih m rtvih, kako bi nas taj izvjestio o
smrti; kakva je i kako je on svoj u smrt doivio.
Oni klanj ae, u putie Allahu dovu, a u tom
momentu se iz jednog kabura poj avi glava ovje ka koj i
ree:
- O lj u d i ! ta elite vi od mene? Tako mi Allaha,
j a sam umro prij e devedeset godina a i sada osjeam
gorinu i strahotu smrti, ba kao da mi tek sada nastupa !
Nego, dete vi zamol ite Allaha da me vrati u ovaj moj
kabur kao to sam i bio.
Prij e nego tog ovj eka nestade, lj udi koj i su ga
zaueno posmatrali primijetie na nj egovu elu tra g ove
sedde koj u je inio Allahu dok je bio na ovom svijetu.

KAB URSKI AZAB

U Medini ivjee jedan ovjek koj i je esto odlazio
u predgrae da obie svoj u sestru koja je tamo ivjela.
161

Jedanput mu sestra oboli, a nakon kraeg vremena i

umrije.
ovjek se pobrinu oko nj enog ispraaj a sa ovog
svijeta, klanj ae j oj denazu i od nesoe je na mezarluke,
a kada je ukopae on se vrati kui. Tada primjeti da je
prilikom ukopa izgubio kesu s novcem kod sestrinog
kab ura.
Zovnu jednog roaka pa ponovo odoe na
mezarluke i dok malo odgrnue zemlj u naoe onu kesu
i novce. Tada ovjek ree svom roaku:
- Odmakni se malo, da ja pogledam u kakvom je
stanj u moj a sestra !
Kada se njegov roak odmae u stranu, ovj ek
skloni ono malo zemlj e to je jo bilo na lahdu (dio
kabura gdj e se poloi umrli), a unutra u kaburu b ukti
vatra. On bre-bolj e vrati sve kako j e i bilo, poravna
kabur i vrati se kui te ode svoj oj majci. Kada j e doao
ree j oj :
- O maj ko, ispriaj m i sve o moj oj sestri to zna.
Majka mu ree: - Zato pita za nj u sad kad je ona
ve mrtva?
On ree: - Hou da mi kae sve o nj oj !
Onda mu maj ka ree ovako: - Tvoj a sestra j e esto
kasnila sa namazom i nij e ga obavlj ala na vrij eme, a
klanj ala je i kada nij e bila potpuno ista. Imala j e obiaj
da slua razgovore u komiluku, a onda j e to prenaafa
drugima, iako j e znala da j e to veliki grij e h .
Kada j e to ovj ek u o o n d a mu b u d e j asno zato
j e njegova sestra, isti dan kako j e ukopana u kabur, bila
izloena kaburskom azabu i kazni Uzvienog Allaha.
1 62

ALLAHOV A M ILOST
Muhammed ibnul Munkedir kae da mu je Dabir
ib nu Abdillah priao: - Priao nam je Allahov Poslanik
slij e dee , : "Doao mi je Melek Debrail i rekao :
- Allah ima j ednog svoga roba koj i Ga j e oboavao
i klanjao Mu se pet stotina godina na vrhu nekog brda
koj e je usamlj eno izranjala iz sredine morske puine.
Iako se nigdje nije vidj e l o nikakvo drugo kopno, ovjek
je l ijepo ivio jer mu j e Allah dao u podnoj u tog brda
izvor pitke vode i stablo nara, pa je ovj e k svako vee
silazio i uzimao po jedan svj ei nar i pio te vode, uzimao
s nj om abdest i tako ivio.
Vraao bi se svome namazu, a od Allaha j e traio
da ga usmrti, kada mu edel doe, u momentu kada
bude na seddi, i da ne d ozvol i ni ze m lj i ni niem
drugom da mu uniti nj egovo tijelo, nego da i proivljen
bude u tom poloaj u u koj e m j e najbl ii svome
Gospodaru.
Allah mu stvarno ispuni molbu i usmrti ga dok je
bio na seddi.
Melek Debrail dalj e pria: - Mi M e leki uvij e k tu
dolazimo i odatle odlazimo, a taj ovj e k je stalno u tom
svom poloaj u . Meutim, saznao sam da e taj ovj e k
biti proivlj en n a Sudnj e m danu t e da e doi pred
Allaha, a onda e Uzvieni Allah rei:
- Uvedite ovoga moga roba u De nnet radi moj e
mi losti l ovjek e na to rei: - Zar nije radi moj i h dj ela?
Onda e Allah rei Melekima: - Obraunajte
mome robu vrije dnost blagodati koj e sam mu dao i
vrij ednost nj egovih dj e l a !
Kada Meleki t o uradie vidj ee da j e sama
bla godat oij u i vida prevagn ula sav ovjekov ibadet od
1 63

pet stotina godina, tako da ostale Allahove blagodati i

ni'mete nisu ni raunal i.
Onda Allah ree :- Bacite moga roba u de hennem !
Tada e ovj e k zavikati: - O Gospodaru, tako ti
tvoje milosti, smiluj mi se i uvedi me u Dennet.
Allah e narediti da vrate tog ovj eka pa e b iti
ponovo doveden pred svoga Gospodara, da bi se meu
nj ima vodio ovakav razgovor:
Allah e rei : - Moj robe, ko te j e stvorio, a prij e
toga nisi nita bio?
ovjek e odgovoriti : - Ti, o Gospodaru.
Allah e opet upitati : - Je li to bilo zbog tvojih
dj ela ili zbog moj e milosti?
ovj e k : To je bila tvoj a milost, o Gospodaru.
Al lah : Ko te j e oj aao i omoguio da mi b ude u
ibadetu petsto godina?
ovjek: Ti, Gospodaru.
Allah : Ko te j e spustio na vrh ovoga brda nasred
mora, pa ti dao da izvire slatka voda iz slane vode, pa
ti svaku no dao jedan svje nar koj i ti je svakodnevno
raao, a trebalo bi da raa samo j edanput godinje.
Molio si me da ti uzmem duu dok si na seddi, to sam
i uinio ... Ko j e to sve uradio?
ovj ek: Ti, o Gospodaru.
Allah e na kraj u rei: I sve je to iz m oj e mi losti,
i radi moj e milosti u te uvesti u Dennet ! ! !

NARED I V ANJ E D O B RA
l S P REAVANJ E ZLA
Pria se da je neki ovj e k naiao na drvo koj eg su
ljudi oboavali osim Allaha d.., pa se silno rasrdi te
ode kui, uze sj e kiru i uzjaha na magarca te se zapu ti
1 64

prema tom drvetu da ga posijee. U putu ga presrete

prokleti Iblis u liku ovjeka pa mu ree :
- Gdj e si poao?
ovjek odgovori : - Vidio sam drvo koj eg oboavaj u
mimo Allaha pa sam se zavj etovao U zvienom Allahu
da u uzjahati magarca, uzeti sj ekiru i otii te to drvo
sasj ei.
Iblis mu ree : - ta ti j e za tim d rvetom, pusti ga
i one to m u se klanj aj u , neka ih Allah kazni.
Tako se oni poee raspravlj ati, pa se ak i
potukoe, a kad Iblis vidj e da ga ne moe u toj nakani
sprij eiti, niti e se on povui u svoj oj namj e ri, ree mu:
- Vrati se, a ja u ti svaki dan davati etiri dukata. Ti
e samo trebati da zavrne kraj svoj e postelj e i
slobodno ih uzimati.
ovj e k ga zapita: Hoe li to stvarno u raditi? -, a
I blis mu odgovori: - Ja ti to garantuj e m .
ovjek se vrati kui, pa dva t r i d a n a stvarno nae
dukate ispod postelje, a onda to p restade da se deava.
Kada se uvj e ri da se dukati vie ne p oj avlj uj u , on ponovo
uzjaha magarca, uze sj ekiru te krenu da izvri onaj svoj
prijanj i zavjet.
U putu ga ponovo presrete Iblis u liku ovj e ka i
upita ga kud j e krenuo, a kada mu ovj e k objasni, Iblis
mu ree :
- Ti to nikako ne moe izvriti ! to se tie tvog
prvog pokuaja da posijee to drvo, to je bilo iz srdbe,
i da su se sastali svi stanovnici nebesa i zemlj e nebi
mogli od toga da te odvrate. A to se tie ovog pokuaj a,
to j e zbog tvog interesa, jer ti je krivo to su dukati
prestali da ti do laze, i ako samo krene dalje, izgubie
glavu !
jeste.

ovjek se vrati kui i ostavi drvo onakvo ka kvo

1 65

Komentar: Kada se nareuj e dobro a spre ava zlo ,

to treba da se radi zbog Allahovog zadovolj stva i
vel ianja nae vj ere, a ne iz neke ovosvjetske kor ! sti i
line zatite. Ako se to ini radi Allahovog zadovolj stva
i nagrade te vel ianj a Allahove vjere, onda Alla h
pomogne u tom poslu, a ako neko to radi iz i nteres a ,
takvoga Allah uvijek pon izi .

TEVB A - POKAJANJ E
U davna vremena b ij ae meu Israelianima j edna
ena, bludnica, koj a je svojom lj epotom stalno zavodila
lj ude u haram i grij e h . Vrata nj ene kue su uvijek bila
otvorena, tako da je svak ko bi proao pored kue
mogao da je vidi kako sj edi na krevetu odmah do vrata.
Ko bi je god pogledao odmah bi bivao opinjen nj enom
ljepotom i davao bi j oj deset d inara, ili koliko bi ona
ve rekla, i onda bi dobivao dozvolu za ulazak kod nje.
Jedanput tuda naie neki izuzetno poboan
ovjek, pa kao i svaij i , i njegov pogled pade na tu enu
koj a sjeae u svojoj kui, te ga nj ena lj epota odmah
zavede. On poe sebe da bodri i moli Allaha da od njega
odstrani rune misli koje mu navalie u glavu. Kada mu
to ne uspjede, on proda na pij aci svoj ogrta kako bi
sakupio nekoliko d inara, ode pred tu kuu i preda novac
sl ugi od one ene ekaj ui da mu da dozvolu za ulazak
u kuu. Sluga odnese gazdarici novac, a ona se na brzinu
jo ljepe uredi i dozvoli tom ovjeku da ue u kuu.
Kada ovjek ue zatee je kako sj edi na krevetu ,
pa i on sj ede kod nj e, a kada htjede da prui ruku prema
nj oj , Allah na nj ega prosu svoje milosti i bere keta zbo g
njegovog dugogodinjeg ibadeta, pa on osjeti strah od
Allaha koj i ga sada gleda kako on srlj a u grijeh, a
nj egova dobra djela odoe u propast. . . ovj e k sa v
prebl ijedi i potpuno se izmjeni, a kada ga ta ena vidje
onakva upita ga:
166

- ta te j e to odjedanput spopalo?
On ree : - Boj i m se svoga Gospodara, i dozvoli mi
da izaem .
O n a ree : - Jadnie, mnogi lj udi b i toliko eljeli da
su na tvom mj estu, a ti hoe da ode odavde.
ovj e k ree : - Ja se boj i m Uzvienog Allaha ! Onaj
novac koj eg sam ti dao neka ti je halal, samo mi dozvoli
da odem.
ena ree : Ti kao da nikada ovo nisi radio?
On odgovori: - Ne, nisam n ikada.
eni to bude zanimlj ivo, pa ga u pita ko j e i odakle
je, a kada joj on sve ree, ona m u dozvoli da ode.
ovjek izae iz te grij enike kue kukaj ui i
plaui zbog toga to uradi i gdj e u propasti svoj ibadet
i dobra dj ela.
Sa bereketom toga ovj e ka i ta ena se odjednom
promijeni i poe da razmilj a : - Ovaj ovj e k prvi put
hede da uini grij e h pa se onoliko prestrai, a j a toliko
godina to ini m bez imalo stida i straha. Nj egov
Gospodar koj eg se on toliko boj i je i moj Gospodar, i
j a bi trebala p uno vie da strahujem nego taj ovjek.
Tako se ena pokaj a i uini tevbu Uzvienom
Allahu, zatvori svoja vrata od lj udi, obue se kao
vjernica i preda se ibadetu svim svoj i m biem. Tako
provede neko vrijeme a onda poe da razmilj a :
- Kako bi b i l o da odem o n o m ovjeku n e b i li me
oenio, pa da od njega jo vie nauim o svoj oj vj eri i
da mi on pomogne u iskrenom ibadetu i oboavanj u
Allaha d..
ena tako uini, povede sa sobom sl uge, ponese
svoj imetak i ode u selo u koj e m j e ivio onaj ovjek.
Ona se raspita o nje m u tako da taj pobonjak za kratko
vrijeme bude obavij eten da ga trai neka nepoznata
1 67

ena. Kada je dovedena pred nj ega ena otkri svoj e lic e

da j e lake pre pozna, a on im je vidje, odmah se sje t i
onoga to se desilo izmeu nj ih kada je umalo up ao u
veliki grijeh, kriknu i srui se na ze m lj u . Tu na mj e stu
ovjek umre, a ena osta tuna i razoarana. Onda re e
stanovn icima tog sela:
- J a sam dola radi ovog ovj e ka, ali on umrije. Da
li ima iko od nj egovih roaka kome je potrebna ena?
Re koe j oj da on ima b rata, dobrog ali siro m anog
ovj e ka, nato ena ree da ona ima imetka koliko im
god bude potrebno.
Brat tog ovj e ka se stvarno oeni tom enom, a
ona m u izrodi mnogo dj ece koj a su bila uzor u vj eri i
ponaanj u ...
... a Uzvieni Allah sve naj bolj e zna !

P R I A O ALKA M I
U doba Al lahovog Vj e rovj esnika M u hammeda
bij ae j edan mladi po imenu Alkama, veoma poboan
i vrijedan musliman. Mladi j e danput veoma j a ko oboli
a poto se njegova bolest stalno pogor avala, nj egova
ena porui Yj e rovjesniku kako je nj en mu u smrtno.i
bolesti, te hoe da ga upozna o nj egovom halu i stanj u .
Muhammed a . s . posla Bilala, Alij u, Selmana i
Ammara da ob iu boles nog mladia i da vide kako mu
j e . Oni dooe i kada uoe kod nj ega i vidj ee u
kakvom j e stanj u rekoe m u da izgovori eha det, tj .
rijei: - LA I LAHE ILLELLAH, MUHAMM ED
URRES U LALLAH -, ali nj egov j ezik nikako ne uspij e
da se pokrene kako bi to izgovorio. Postae ubijeeni
kako je taj mladi propao, kada na samrti ne moe d a
izgovori ehadet, te poslae Bilala Yj e rovj esniku da ga
obavijesti o stanj u Alkame. Kada to u Muhammed a .s .
ree : - Ima li Alkame roditelj e ?
1 68

Odgovorie m u : - Otac mu j e umro, ali ima veoma

staru majku.
Muhammed a.s. ree: - O Bilalu, idi Al kaminoj
majci i pose lami je od mene, i reci joj ako moe da mi
doe, a ako ne moe, onda u j a nj oj doi.
Kada Bilal ode i obavijesti staricu o tome ta je
poruio Vj erovjesnik, ona ree : - P ree je da ja odem
Al lahovom Vj erovjesniku.
Starica uze tap i polako ode Muhammedu a.s., a
kada ga pozdravi i poto j oj se otpri m i selam ona sj ede
pred Vj erovjesnika .
Muhammed a.s. j oj ree : - G ovori mi iskreno, a
ako mi ne bude iskreno govorila, o tome e me Allah
obavijestiti. Kakav je bio tvoj Alkama?
Starica ree : - Bio je ve oma poboan, mnogo je
dobrovolj n o klanj ao i postio, a sadaku je sta l n o dijeli o
n e gledajui n i kome n i koliko.
Muhammed a.s. ree : - A ka kav je bio odnos
izmeu tebe i tvog sina?
Ona ree: - O Al l ahov Vj erovjesn ie ! Ja sam na
nj ega veoma lj uta.
Mu ham med a.s. upita: - A zato to?
Ona odgovori : - O n bi u m n ogim stva rima davao
prednost svojoj e ni u odnosu na mene. Nj oj bi se
po koravao a m e n i bivao neposl uan.
Muhammed a.s. re e: - Srdba m aj ke je zaveza la
nj egov j ezik i ne moe da izgovori e hadet, - a zatim se
obrati Bilalu:
- Idi i sakupi dosta drva tako da ga na loimo na
lomai!
Starica uplaeno ree: O Allahov Vj erovjesn ie !
Zar moje dije te da za pali ovde preda m n o m . To m oje
srce n ikada nebi moglo izdra ti.
1 69

Muhammed a.s. joj ree: - O maj ko Alkamina!

Allahova kazna u de hennemu j e vjena i mnogo puta
ea. A ako hoe da mu Allah oprosti mora i ti da
se odljuti i da m u sve halal i, jer tako m i Onog u ij oj
ruci j e moj a dua, nee m u koristiti ni namaz, ni post,
niti sadaka, sve dok mu ne halali.
Starica ree podigavi ruke prema nebesima: - O
Vj erovjesnie, Allah m i j e svjedok, a takoe ti i svi ovdje
prisutni, da sam sve oprostila i halalila svom sinu
Alka mi.
Muhammed a.s. ree: - Idi B ilale i pogledaj da l i
Alkame moe da i zgovori eh adet, jer moda nj egova
maj ka govori ono to j oj ne lei na srcu iz stida prema
Allahovom Vjerovj esniku.
Kada Bilal doe Alkaminoj kui, j o s vrata u
Alkamu kako j asno govori: - LA I LAHE ILLALLAH
. . . , a kada ue u kuu ree:
- Srdba Alkamine maj ke j e sprijeila nj egov jezik
da izgovori ehadet, a njeno zadovolj stvo i oprost j e
oslobodilo nj egov j ezik.
Istog dana Alkama umrije, a Muhammed a.s. doe,
naredi da se ogasuli i odjene u efine, te mu klanj a
denazu a onda stade iznad kabura govore i :
- O skupina M uhadira i Ensarij a ! Znaj te da svaki
onaj koj i vie panj e poklanj a eni nego svoj oj majci,
zasluuje Allahovo prokletstvo, i od njega nee biti
primljen ni obavezni n i dobrovoljni ibadet.

D U NOSTI PREMA R O D B I NI
ivio u Meki neki ovj ek, stranac, porij eklom i z
Horasana koj i je bio poznat po svom potenj u tako da
su lj udi kod njega ostavljali novce ili neke druge
vrijednosti na uvanj e i amanet.
170

Tako mu j edan ovjek donese na uvanj e d eset

hiljada dinara, koj e je trebao da mu uva dok on ne
doe sa putovanja. Horasanlija uze novce, a ovaj ovjek
otputova, a kada se vratio sa puta u da je Horasanlija
umro, te odmah ode nj egovim nasljednicima da ih pita
znaju li oni ta o nj egovim novcima.
Poto mu niko nita nij e znao rei , ovjek ode
Mekanskim fakihima - uenjacima koj i su bili sakupljeni
na j ednom mj estu pa i m ree :
- Ostavio sam tom i tom ovj eku iz Horasana deset
hiljada dinara na uvanje, a kada sam se vratio, on ve
bij ae umro. Onda sam pitao nj egove sinove i ostalu
familiju, ali oni o tom nita ne znaju. Kaite mi vi ta
da radim?
Uenj aci mu rekoe : - Nadamo se da j e taj
Horasanlija zaradio Dennet, te odi pred kraj noi i
nagni se nad izvor Zemzem, pa zovni tog ovj eka i reci
mu ko si i ta hoe, pa ne bi li ti se on javio.
ovjek to uradi tri noi zaredom, ali mu na pozive
niko ne odgovori. On ponovo ode mekanskim fakihima,
a oni mu rekoe :
- Svi smo Allahovi i Allahu se vraa m o ! Boj i mo se
da je taj tvoj ahbab od stanovnika dehennema. Nego,
ti idi u Jemen, u dolinu zvanu Berm ut, tamo ima j edan
duboki bunar, pa kada odmakne polovina ili vie od pola
noi, ti se nagni nad taj bunar i opet zovi tog ovj eka,
jer kad ti se nij e ovdje odazvao onda e se sigurno tamo
odazvati.
ovjek otputova u Jemen i uradi sve kako mu je
reeno, i zbilja, onaj Horasanlija mu se odazva iz tog
bunara na nj egov p rvi poziv.
ovj ek ga upita: - Teko teb i ! ta te je dovelo u
ovaj poloaj, a bio s i poznat po svojoj dobroti i
potenju?
1 71

Horasanlij a mu iz bu nara odgovori : - I mao sam u

Horasanu rodbinu koj u sam potpuno zaboravio i
prekinuo s nj ima rodbinske odnose, tako da me j e Allah
zbog toga kaznio ovim stranim poloajem i kaznom. A,
to se tie tvog novca, on j e netaknut na tom i tom
mj estu, ti samo odi mojoj familij i i objasni im gdje je to,
a oni e ti ga pronai i sve ti dati. Ja nisam nikog htio
da zaduujem s .tvoj im novcima, nego sam ga na tom
mj estu zakopao, kako bih ga tebi sauvao.
ovjek se vrati u Meku i stvarno nae svoj novac
ondje gdj e mu ga je Horasanlij a i ostavio.

ALKOHOL - MAJ KA S V I H ZALA

Bijae jedan poboan ovjek kojeg j edanput, dok
je iao prema damij i, presrete neka zla i ne potena
ena, pa naredi svojoj slukinj i da j oj ga na neki nain
dovede u kuu.
ovj ek, ne znajui ta mu s mjeraju doe, a kada
ue u kuu, ena kod koje je bilo jedno malo dijete i
bokal vina, zaklj ua kuu i ree m u :
- Izii i z kue nee d o k ne uradi jedno od ovo
troj e : Ili da popije au ovog vina, ili da sa mnom uini
zinaluk, ili da ubije ovo d ijete ! Ako nee, j a u
zavritati i pozvati komije pa im rei da si u pao u moj u
kuu, i niko t i nee vj erovati d a nij e tako.
ovjek se nae u dilemi i bojei se sram ote od
ostalih lj udi poe da razmilj a :
- to s e tie zinaluka, to nipoto neu uraditi, a to
se tie djeteta, nikada ga ne bih mogao ubiti . . .
Tako s e ovjek odlui da popije au vina, a kada
to uini on zatrai j o, i nakon malo vrem ena, onako
pij an, uini grijeh sa tom enom i jo pored toga ubi
ono dijete.
172

O G OVARANJ E - G I B ET
Jedan od prij anj ih Poslanika, koj i ma je obj ava od
Allaha dolazila u snu, usnije jedne noi kako mu je
reeno slijedee :
- Kada ustane, prvo na to na ie - to pojedi,
drugo - sakrij , tree - prihvati, etvrto - ne odbij , a peto
na to naie - ti bj ei od nj ega !
Kada Poslanik uj utro ustade i krenu putem, prvo
na to naie bij ae jedno ogromno brdo. On zbunjen
zastade i poe da razm ilj a :
- Moj mi je Gospodar naredio da prvo n a to
naiem pojedem . . . samo ne znam ka ko li u ovo pojesti
kad je to nemogue . . . ali, moj Gospodar mi ne bi
naredio da uinim ono to nisam u stanj u . . .
Onda o n vrsto odlui da pojede to brdo i krenu
prema nj emu, ali to mu se vie pribliavao, brdo se sve
vie smanj ivalo, dok na kraj u osta kao jedan zalogaj .
Poslanik to pojede uvje rivi s e da j e t o slae o d meda,
zahvali Allahu na tome te produi dalje.
Idui dalj e naie na zlatnu posudu, pa poto se
sj eti da to treba da sakrije, on iskopa rupu u zemlj i,
zakopa to i krenu dalje. Kada se osvrn u, ugleda onu
zlatnu posudu kako je opet na povrini zemlje. On se
vrati pa je ponovo zakopa, ali se to opet poj avi, i tako
se to ponovi nekoliko puta.
Poslanik onda ree sam sebi: - Ja sam uradio ono
to mi je nareeno. - Onda produi dalj e ne osvrui se
vie.
Idui dalj e ugleda jednu ptiicu koj a je bj eala od
sokola i prije nego to e biti sustignuta ona vikn u :
- O Allahov Poslanie, spasi m e !
On prihvati ptiicu i sakri je u rukav, a soko m u
viknu:
1 73

- O Poslanie ! Ja sam veoma gladan i od j utros

traim neto za j elo, i tamam kad htjedoh da u hvatim
ovu pticu ti me sprijei i omete da uzmem svoj u nafaku.
Poslanik pomisli: Nareeno mi je da tree na to
naiem prihvatim, i to sam i uinio, ali nareeno mi je
i to da ne odbij em etvrto, a etvrto je ovaj soko koji
trai svoj u nafak.u.
Nakon kraeg razmilj anj a, uze no i odreza
komad mesa od svoj e noge, baci to sokolu, a on ga uze
i ode.
Poslanik onda pusti pticu i krenu dalj e . Peta stvar
na koj u naie bij ae nekakva leina koj a se raspadala
od smrada i trulei, a on, sj etivi se svoga sna, pobj ee
od toga.
Kada je uvee ponovo zanoio on ree:
- O Gospodaru ! Ja sam uradio ono to si mi
naredio, pa mi sada obj asni znaenj e svega toga?
U snu on u glas koj i mu ree:
- to se tie p rvog, onog to si pojeo, to je srdba,
koj a ispoetka izgleda kao brdo, a na kraj u , kada se
ovjek strpi i svoj u srdbu proguta, izgleda kao zalogaj
slai od meda!
- Drugo znai : Ko uradi neko dobro djelo, pa i ako
ga prikrije, ono e opet izai na vidj elo!
- Tree znai: Ko ti se povj eri, nikad ga ne
iznevj eri !

- etvrto znai : Ako ti ovj e k u nudi neto zatrai,

nastoj da mu to da makar i tebi bilo potrebno !
- Peto j e ogovaranje, i uvij ek bj ei od onih lj udi
koj i druge ogovaraj u !
1 74

SMUTNJA
Prodavao neki ovjek svoga slugu - djeaka, i ree
muterij i kako taj djeak nema nikakve druge mane
osim to voli lano priati i prenaati govore od jednih
lj udi drugima. M uterij a to ne primi kao neku ozbiljnu
manu, nego kupi djeaka i odvede ga kui.
Nakon nekoliko dana dj eak ree svojoj gazdarici :
- Tvoj m u te vie uopte n e voli, nego hoe da
dovede drugu enu pored tebe, a ako bi voljela da ti i
dalj e ostane privren, onda uzmi britvu i obrij mu bradu
kada zaspe.
ena povj erova u tu priu i ree da e ba tako i
uraditi.
Onda djeak ode gazdi pa nj emu ree ovako:
- Tvoj a ena te vara s drugim ovjekom i jo
planira da te ubije, a ako h oe da se u to uvj eri, ti se
napravi da spava, pa e vidj eti ta e se desiti.
ovjek pristade i ba se napravi da spava, a ena,
pomislivi kako j oj mu spava, uze britvu i htj ede da m u
obrij e bradu. Kada ovjek to primj eti b ude ubij een d a
ena hoe d a ga ubije, pa skoi, ote j oj britvu i zakla
enu.
Onda rodbina te ene ubi tog ovj eka, a njegova
rodbina doe i nastade pravi rat izmeu ta dva plemena,
a sve to zbog sluge koj i je volio lano priati i tako
smutnj u zav.o diti.

PRENAANJE RIJEI
Zavlada j ednom u doba M usa a.s. velika sua, pa
on sa svojim Israelianima izae na odreeno mjesto
kako bi molili Uzvienog Allaha da im dadne kiu. Kada
175

su to ve tri puta uinili, i opet kia ne pade, Musa se

obrati Uzvienom Allahu:
- O Alla h u ! Tvoj i robovi ve tri puta mole da im
poalje kiu, a Ti nj ihove d ove ne prima?
Uzvieni Allah onda obj avi Musa u : - Ja neu
primiti dove ni tvoje niti onih s tobom sve dotle dok
meu vama bude ovjek koj i prenaa i ne okanjuje se
toga da stalno prenosi rijei jednih lj udi drugim a !
Musa onda upita: - Pa reci m i k o je taj ovjek, kako
bi ga izdvoj ili izmeu nas?
Allah mu objavi: - J a vam zabranj uj em da
prenaate, a ti hoe da Ja budem onaj koj i prenaa !
Nego se vi svi skupa pokaj te za svoje grij e h e !
Musa a . s . objasni svo me narodu da treba svi d a se
pokaju za uinjene grijehe, to oni i uinie, a kada su
poslije toga otili da zamole Allaha d.. za kiu, Allah
im primi nj ihovu dovu i posla im kiu, obilnu i
plodonosnu.

AHI RETS KI USPJEH JE VAN I J I O D

D UNJALUKOG

Pria se da su u davna vre m ena mu'rnin - vj ernik

i kafir - nevjernik poli da love ribu. Ka da god bi
nevjernik bacio mreu u vodu spomenuo bi neka svoj a
boanstva i svaki put bi izvukao m nogo ribe. Vj ernik je
svaki put spominjao ime Allahovo, ali ne uhvati ba
nijedne ribe. Tek pred sami zalaz su nca uhvati se u
nj egovu mreu jedna jedina riba, ali se i ona nekako
izm igo lj i iz mree i otplovi u vodu. Vjernik se vrati kui
ne nosei ba nita, a nevje rnik se vrati nosei cijeli
tovar ribe .

. 1 76

Melek, koj i je bio zaduen da prati tog vj ern ika,

se zbog nj egovog slabog ulova prosto oa lostio, a kada
se uzdigao na nebesa, Uzvieni Allah mu pokaza mjesto
u Dennetu koje je bilo pripremlj eno za tog vje rnika,
pa Melek, j ako obradovan, ree:
- Tako m i Allaha! N ita tom ovjeku nee nauditi
ta god da ga zadesi na dunjaluku kada ga ova divota u
Dennetu oekuj e !
Onda j e tom istom Meleku pokazano mj esto u
Dehennemu koje j e bilo odreeno za onog nevjernika,
pa kada je Melek to vidio on uzviknu:
- Allaha mi! N ita mu nee koristiti sve ono to
stekne na dunj aluku kada poslij e toga mora da bude
baen u ovu strahotu !

PETAK - O DAB RANI DAN

Poao jedanput Salih el M er'i uoi petka u glavnu
damij u da obavi sabah i dumu namaz pa naiavi na
mezarj e pomisl i :
- Odmoriu malo ovde d o k n e svane zora.

Unie u mezarluke, klanj a dva rekata i nasloni se

na jedan mezar te ga tako san savlada i on zaspa. Tako
on sanj a kako su stanovnici tih mezarluka, svi koj i su tu
ukopani, izali i posjedali u skupine te razgovaraj u o
sve mu i svaemu. Safih opazi j ednog mladia u
poderanoj odjei koj i je sj edio p o strani od svih ostalih
i tuan ne razgovarae ni s kim. Odjednom se odnekud
poj avie nekakvi posluavnici na koj ima b ijahu umotane
neke stvari j asno osvijetljene sa kandilj ima. Kako god
bi koj i od prisutnih dobivao svoj zavelj aj uzimao bi ga
i vraao se u svoj kabur. Na kraj u osta sam taj mladi
kojeg ne zapade n ita od toga, pa on jo tunij i kre nu
u svoj e boravite .
1 77

Salih ga pozva i ree: - O Allahov robe ! Zato si

tako tuan i ta znai sve ovo to sam vidio?
Mladi odgovori: - O Salih u ! Ovo to si vidio su
darovi od ivih za nas mrtve ! Kada god neko od ivih
udijeli sadaku za svoje umrle ili u p uti Allahu dovu to
umrlima doe u vidu ovih hedij a uoi svakog petka. to
se mene tie, ja sam inae stranac, a ovuda sam prolazio
kada sam sa majkom krenuo na had. Ovdj e me je
Allahovom odredbom zadesila smrt a moj a maj ka se
nakon kraeg vremena preudala, s obzirom da je jedi no
mene imala. Svom ovjeku nij e ni rekla da je imala sina
i dunj aluk je brzo obuzeo tako da me nikad nije
spomenula ni j ezikom ni usnama. Zbog toga sam ovako
tuan jer nema niko drugi da me se sj eti i da me ime
bilo obraduje.
Salih onda u pita mladia za mj esto gdj e ivi
njegova majka, pa mu mladi sve obj asni i ode u svoj
kabur. Tada se Salih probudi i nakon to je obavio sabah
namaz ode pa se r<!spita o kui te ene a onda j oj se
najavi da ga primi. Zena ga stvarno primi, a kada j oj se
alih predstavi zamoli je da porazgovaraj u nasamo.
Zena prihvati i to, pa je Salih upita: - Ima li ti dj ece?
Ona mu odgovori da nema. On je upita ponovo:
- A da li si imala dj ece ranije?
Sada Salih primjeti kroz p regradu koj a ga je
razdvajala od te ene, kako ona bolno uzdahnu i ree
da je imala sina jedinca. Tada j oj Salih sve ispria to
je te noi doivio u mezarlucima i ta je sanjao, a ena
poe da plae kaj ui se to je tek tako zaboravila svoj e
umrlo dijete.
Onda ona dade Salihu hiljadu dirhema i ree: - Evo,
ovo podijeli kao sadaku ispred m og si na, a ja u ga se od
sada stalno sj eati i dovom i sadakom dok sam god iva.
Salih ode i podijeli te pare, a idueg petka prije
zore on opet naie istim putem, svrati u one iste
mezarluke, klanj a dva rekata i prisloni se da malo
1 78

odmori. Tako ubrzo zaspa i ponovo vidj e sve one lj ude

kako izlaze iz svoj ih kabura, a meu nj ima vidje i onog
mladia u istoj bij e loj odj e i, koj i bij ae veoma
rad ostan.
Mladi sada prie Sa lihu i ree : - N eka te Allah
nagradi o Salih u ! Sada sam i j a dobio svoj u hedij u !
Salih g a upita: - A d a l i v i uvij ek znate kada j e
petak - dan dume ?
Mladi odgovori : - Svakako ! I ptice u zraku znaj u
k a d j e petak i govore : "Neka j e s e l a m na odabrani dan
- dan dum e namaza ! "

SAMO ALLAH ZNA K O E U DENNET

A KO U DEH ENN EM
ivio u doba Isa a.s. ovjek koj eg s u zvali "mel'un",
to znai prokleti, i to zbog nj egove krtosti. Jed nog
dana doe neki drugi ovj e k tom mel'unu i zatrai od
nj ega neto od oruj a kako bi mogao ii u borbu i tako
se spasiti od de hennemske vatre. Mel'un se samo
okrete od nj ega i po obiaj u ne dade mu nita. Kada
ovj e k ode mel'un se pokaj a i zovnu ga te mu dade svoj u
sablj u .
ovj e k ode i naie na Isaa a . s . koj i bij ae s a nekim
pobonj akom koji je oboavao Allaha ijeli svoj ivot.
Isa upita ovog ovj eka: - Odakle ti ta sablja?
ovjek m u odgovori: - Dobio sam j e od mel'una !
Isa se obradova toj mel'unovoj sadaki i tako oni
idui dalj e naioe pored mel'unove kue . Mel'un j e
sjedio pred kuom i kada Isa naie s a onim
pobonj akom mel'un pomisli:
- Ba u ustati da vidim lice Isaovo i tog po
bonjaka !
1 79

Kada j e ustao i pogledao ih, onaj pobonjak

uzviknu: - Ja bj eim od ovog prokletnika (mel'una) prij e
nego i mene zahvati svojom vatrom !
Tada Allah obj avi Isau : - Reci tom m o m robu da
je ovaj grijenik zbog sablj e koj u je dao kao sadaku
zasluio moj oprost grijeha, a takoe i zbog svoj e ljubavi
prem a tebi . Isto tako reci tom m o m pobono m robu da
j e taj mel'un sada njegov drug u Dennetu !
Kada Isa to ree pobonjaku on uzviknu : - Allaha
mi, ne eli m Dennet sa nj i m n iti bih volio druga poput
nj ega !
Onda se Allah ponovo obrati Isa u : - Reci tom mom
robu ovako: "Ti nisi zadovolj an sa moj o m odredbom i
omalovaava drugog ovj eka pa u te J a sada uiniti
Mel'unom tj . prokletim i od stanovnika dehennema.
Tako u tvoj e mjesto u Dennetu zamijeniti sa onim
mjestom u dehennemu koj e j e trebalo da pripadne
onom mel'unu. Tvoj e mj estu u Dennetu e sada
pripasti njemu, a njegovo mj esto u dehennemu e biti
tvoje boravite ! ! ! "

PRAV O D O B RO INSTVO JE ZA SADAKU

UDIJELITI NAJ B O LJE TO I MAMO
Imao neki beduin silnu stoku ali nikad nij e davao
ni zekat ni sadaku. Jedanput ipak udijeli kao sadaku
nekog ukatog ovna koj e m su potpuno otpali rogovi, a
tu no sanj a on kako ga cijelo nj egovo stado progoni i
hoe da ga zbodu. Samo onaj ovan kojeg on dade kao
sadaku pokua da ga zatiti od pobj enjelog stada.
ovjek se tre iz sna i shvativi gdje je grijeio ree:
- E, pobrinut, u se ja da vie ovnova bude na
mojoj strani poput onog j ednog jedinog koj i m e je
bra mo.1
Od tada j e beduin redovno davao zekat i sadaku.
1 80

SADAKA O D B IJA ZLO O D ONOGA

KO J E TU SADAKU DAO
Naiao jedanput Isa sin Merj emin kroz neko selo
u koj em j e ivio i jedan bj elilac platna - farbar.
Stanovnici tog sela se obratie Isau ovim rijeima:
- O Isa ! Ovaj farbar nam pril ikom farbanj a dere
nau odjeu i dugo je zadrava kod sebe, pa de zamoli
Allaha da nas oslobodi te napasti i da se vie ne poj avi
meu nama sa onim zavelj ajem u kojem nosi pribor za
farbanj e.
Isa stvarno uputi dovu Alla h u u koj oj zatrai spas
seljana od tog tetoine i lopova.
Toga dana farbar normalno poe da boj i odj ee i
platna, a pored ostalog uza se j e imao i tri pogaice.
Idui tako sretne nekog pobonj aka koji je ivio sam u
brdima i koji ga upita nakon to s u izmjenjali selame :
- Da nema moda kruha da me nahrani, ili bar
da ga vidim i osjetim nj egov m iris, j e r ima mnogo dana
kako nisam kruha vidio a kamo l i okusio?
Farbar mu odmah dade onu jednu pogau, a
poboni ovjek ree:
- Neka ti Allah grij e h e oprosti i srce tvoje oisti !
Farbar m u dade i drugu pogau, a ovaj onda ree :
- O farbaru! Neka ti Allah oprosti i minule i
budue grijehe !
On mu dade i treu pogau nato pobonjak ree:
- Neka ti Allah sagradi dvorac u Dennetu !
Tu no se po obiaj u farbar vrati iv i zdrav, pa se
seljani opet potuie Isau a.s.
Isa im ree da pozovu tog farbara, a kada on doe
Isa ga upita:
181

- O farbaru, ispriaj mi ta s i sve danas radio?

Farbar mu sve ispria, a posebno naglasi svoj
susret sa onim pobonj akom i dove koje mu je
pobonjak uio. Onda Isa od nj ega zatrai onaj njegov
zavelj aj, a kada ga otvori unutra vidj e veliku crnu zmiju
koja bij ae zauzdana nekom vrstom uzde od eljeza !
Isa uzviknu: - O crna uboj ico! Zar nisi poslana da
usmrti ovog farbara?
Zmija odgovori: - Da, ali kada je farbar nah ranio
pobonj aka, on mu je uio neke dove, a jedan Melek j e
svaki put vikao "Amin". Onda j e Allah poslao drugog
Meleka koj i me je zauzdao i nita nisam mogla da
uinim.
Isa ree: - O farbaru ! O d sada poteno radi svoj
posao, a one dosadanj e grij e he ti j e Allah oprostio sa
berietom tvoje sadake !

O SALAVATU NA M UHAMMEDA A.S.

Sufjan Sevri pria: - D o k sam obilazio o k o Kabe
primjetih ovj eka koj i kad bi god napravio koj i korak
svaki put bi uio salavat na Muhammeda a.s. Ja mu
prioh i rekoh:
- O ovjee ! Ti si ostavio i tesbih i tekbir i tehlil
(rijei: Subhanallah, Allahu ekber i La ilahe illallah), a
samo donosi salavate na Alej hisselama. Sigurno za to
ima neki valjan razlog?
Kada me taj ovjek upita ko sam ja, i poto mu se
predstavih, on ree :
- Da nisi stranac ne bih ti ispriao svoj sluaj niti
bih ti odao svoj u taj nu . . .
Onda ovjek nastavi priati : - Iao sam sa svoj im
ocem na had, i u putu m oj otac umrije a lice mu
potpuno pocrni. Ja prekrijem nj egovo lice i ponem
182

isekivati da neko naie kako bi mi pomogao oko

ukopavanj a mog oca. Tako doe i no, a ja zaspah i u
snu vidjeh nekog ovj e ka od kojeg nikad nisam lj epeg
vidio, niti ljepu odjeu na nekom, niti ugodnijeg mirisa
ikad osjetih. ovjek doe do mog u mrlog oca i otkri
nj egovo lice pa ga dodirnu svojo m rukom, a lice mog
oca dobi finu bijelu boju. Kada ovj e k krenu j a ga
uhvatih za kraj odjee i upita h :
- O robe Allahov! Ko s i t i kada s i u ovoj tuini
doao da sa Allahovom milou uini da ovaj moj otac
ovako lijepo izgleda?
Nepoznati ovjek odgovori:
Zar me ne
prepoznaje? Ja sam M u hammed sin Abdullahov,
Allahov poslanik. Iako je tvoj otac bio grij enik, on je
mnogo uio salavat na mene, i poto ga j e zadesilo to to
si vidio zamolio je Allaha za pomo a mene za efa'at zagovor kod Allaha. Zbog toga sam j a odmah i doao jer
j a pomaem svima onima koji m nogo salavat ue.
Na kraj u ovj e k ree: - Kada sam se ja probudio
vidj e h da je lice moga oca bijelo, i od tada i j a stalno
uim salavat na Muhammeda alej h isselam.

VJERNIK M ORA DA B U D E VRSTO

U BI J EEN U S V O M VJERO V ANJ U
Pria se da su u doba Musa a.s. ivjela dvoj ica
Israeliana od koj ih je jedan bio m eu naj pobonij im
lj udima tog vremena, a drugi je opet bio veliki grijenik.
Kada je taj poboni ovj e k u m ro, Musau je
obj avljeno da je on u Dehennemu, a kada j e umro taj
grijenik, Musau je reeno da j e taj ovj e k u Dennetu.
Poto ga j e to veoma zaudilo Musa ode eni onog
pobonjaka i u pita je o nj enom umrlom m uu. ena mu
odgovori:
1 83

- Bio j e veoma poboan i dobar ! ?

Musa j e ponovo upita : - A da li s i j o neto
posebno primij etila kod njega?
ena odgovori: - esto bi govorio: "Blago nama
ako ovo to Musa propovijeda i to mi slij edimo bude
istina ? ! "
Onda Musa o d e eni onog u mrlog grijenika i upita
je o nj enom muu, a ona ree :
- Bio j e veoma veliki grijenik i lo ovj e k ? ?
M u s a i nj u upita da li j e nj en m u i m a o neto
posebno kod sebe, a ena odgovori: - M oj mu bi esto
govorio: "Nema drugog boga osim Allaha i hvala Allahu
to nam j e poslao M usa'a a.s. ! "
Onda M usau bude j asno d a j e Uzvieni Allah onog
pobonog ovjeka kaznio Deh ennemom zbog nj egove
sumnj e u Allahovo postoj anj e i istinitost Musaovog
poslanstva, a da je onog grij enika nagradio Dennetom
zbog njegove ubij e enosti da Allah postoj i i da je sve
istina to M usa a.s. propovijeda lj udima.

I ENI TREBA PRIZNATI NJENE ZASLUG E

Poao neki ovj e k halifi Omeru ibn Hattabu d a mu
se poali na svoj u enu koj a ga je stalno vrij e ala,
nervirala i s njim se prepirala. Doavi pred vrata
Omerove kue u glas Omerove ene Ummi Kulsum
koja je neto govorila Omeru, koj i j oj n i jednom rij ej u
nij e uzvraao. ovj e k onda zastade i nae se u dilemi
ta da radi; poao j e da se halifi poali na svoj u enu,
a sam halifa trpi od svoj e ene moda i vie i gore nego
on ? !
Nakon kraeg razmiljanj a ovj e k s e vrati, ali u taj
as iz kue izae Omer i kada ga pri mj eti kako odlazi
od njegove kue zovnu ga i upita zato je doao.
184

Sada n i ovjek ne htj ed e da izvrdava nego ree: Doao sam ti, o vladaru pravovjernih, da se poalim na
runo ponaanje moj e ene, ali kada sam uo galamu
tvoje ene j a sam odustao od toga.
Onda m u Omer ree : - Ja nj oj sve to popustam i
ne reagujem zbog ovih nj enih zasluga:
Prvo: Ona je zastor izmeu mene i dehennemske
vatre, pa se uz nj u moje srce smiri i ne dozvoljava mi
da odem u haram !
Drugo : Ona uva moj u kuu i imetak kada sam
odsutan od kue !
Tree: Ona mi pere moj u odjeu !
etvrto: Odgaj a mi moj u djecu !
Peto: Ona mi j e kuharica i spravlj a hranu, a radi i
mnoge druge poslove . . .
Onda ovjek ree: - Pa i moj a ena sve to radi kao
i tvoja, ali ja j oj nisam zbog toga n ita poputao niti
opratao !
Omer mu na kraju ree : - E, treba da j oj prizna
te zasluge i da j oj neke nj ene loe osobine manje
primj euj e, a zatim da j oj ih oprata !

PRIA O B ERSI S I
ivio u doba Israeliana jedan poboan ovjek po
imenu Bersisa koji j e imao i jednu rij etku osobinu da su
njegove dove b ivale usliavane i primane. Lj udi bi mu
dovodili svoj e bolesnike, a on bi upuivao Allahu dovu
i uz Allahovu odredbu bolesnik bi bivao izlij een.
Iblisu se to nikako nij e svialo i on odlui da toga
ovj eka stavi na neku veliku kunj u ne bi li ga odvratio
1 85

od te duboke odanosti Allahu. Tako Iblis posla jednog

ejtana i on uini
da kerka od vladara koj i je tada
'
vladao meu Is rae lianima silno oboli. Oni se zabrinue
za nj u jer je nj ena bolest uzimala maha tako da je
djevojka poludila.
Onda taj isti ej tan doe vladaru u liku nekog
ovj eka i savjetova mu da svoj u kerku odvede
pobonom ovjeku Bersisi koj i je jedini moe izlij eiti.
Vladar odmah izda nareenje, dj evoj ka bi
odvedena kod Bersise, a kada on uputi Allahu dovu,
dj evojka potpuno ozdravi !
Meutim, kada s u se vratili kui i djevoj ci se vrati
njena bolest, pa im onaj ej tan u ovjeij em suretu
ponovo savj etova:
- Ako hoete da vam kerka ustinu ozdravi morate
je ostaviti kod Bersise vie dana!
Oni odmah odvedu dj evoj ku, pa i pored toga to
je Bersisa bio protiv nj ihove namjere, ostave djevoj ku u
nj egovoj kui.
Bersisa bi inae dan provodio u postu a no u
klanj anju, te se nij e ni osvrtao na prisustvo te dj evoj ke.
Meutim, ej tan se silno trudio da mu nekako skrene
panj u i pogled na njene lje pote, te jednom, dok j e
Bersisa veerao, otkrije lice dj evoj ke i Bersisa ugleda
ljepotu kakvu dotad nikad nij e vidio niti o nj oj ita znao.
Tako se to ponovilo vie puta i ej tan uspij e u svom
zadatku te zavede Bersisu koj i ne imade vie strpljenja
nego se primae djevojci i uini s nj om grij e h . Kasnij e
ejtan doe Bersisi i ree m u :
- Ova djevoj ka je zanijela i ako ostane u ivotu
rodie tvoje dij ete, a te be od vladareve kazne moe
spasiti jedino to da je ubije i da je zakopa, pa kada
budu pitali za nj u da kae kako j oj je stigao nj en edel
te je umrla, a oni e ti povjerovati i nita nee su mnjati.
1 86

Izbezumljen zbog uinje nog grijeha Bersisa uini

jo jedan grijeh ubivi dj evoj ku, a onda j e zakopa pored
svoje kue. Kada su nj eni doli pitati za nj u, on im ree
kako je umrla i da je on ukopao, a oni mu povjerovae
i odoe.
Ali, ej tan ode u dvorac vladaru i izvij esti ga o
tome kako je pobonjak uinio grij e h sa nj egovom
kerkom, a onda je ubio i zakopao da se to nebi otkrilo.
Vladar odmah naredi te odoe kod Bersise i kada
iskopae dj evojku vidjee da je stvarno ubijena. Odmah
uhvatie Bersisu i raza pee ga na jedno drvo.
Tada ej tan ode Bersisi i ree m u : - Ja sam onaj
koj i te j e i doveo u ovu situacij u , ali j a te mogu i s pasiti
kada im kaem da je neko drugi ubio ovu dj evoj ku, jer
e mi sigurno vj erovati. Ako e da te s pasim mora da
mi uini seddu i da mi se pokloni mimo Allaha d..
Bersisa mu odgovori : - Kako da ti se poklonim
kada sam u ovakvom stanj u ? - ej tan mu ree : - Ja sam
zadovoljan i ako mi samo glavom da znak da m i se
klanja!
Bersisa m u se stvarno pokloni, a ejtan ree : - E
sada se j a tebe odriem i ti me se vie ne tie . . . !
. . . a ovo se veli i u KuPanu u s uri Har gdj e stoj i :
- T o je kao kada ej tan ree ovj e k u : "Budi ne
vjernik ! " pa kada on postane nevj ernik, on rekne: "Ti se
mene vie ne tie, ja se, zaista, Allaha, Gospodara
svjetova, bojim ! " Obojicu ih na kraj u eka vatra u koj oj
e vjeno boraviti, a to e biti kazna za sve nevje rnike.

NEOVISNOST OD LJ U D I I OSLANJANJ E NA
ALLAHA D..
ivio meu Israe lianima jedan poboan ovj e k
koj i je svoj im rukama izraivao pletene sepete i koare
da bi to prodavao i tako sticao opskrbu za sebe i svoj u
porodicu.
1 87

Tako on jedanput prodaj ui koare naie pored

vladarevog dvora p a ga opazi slukinj a vladareve ene
koj a odmah ode svoj oj gospodarici i ree j oj : - Eno neki
ovj ek prodaje korpe, a ja nikad lj epeg ovjeka ne
vidj e h od nj ega !
Gospodarica j oj naredi da dovede tog ovj eka, a
kada on doe nj u adivi nj egova lj epota i odmah odlui
da ga iskoristi u svoj im grijenim namjerama. Kada mu
to ree dodavi jo i to da m u onda vie nee trebati da
prodaje korpe jer e ga ona bogato nagraditi, ovjek se
usprotivi i ree da tako neto ne eli da uini.
Vladareva ena m u onda ree : - Ako ti to ne eli,
odavde izai nee dok ja svoj u elj u ne ispuni m !
Onda ta ena naredi vratarima p a oni sva vrata
pozaklj uavae a ovjek se nae u veoma n ezgodnoj
situaciji. Onda on ko baj agi pristane na to i u pita enu
ima li na krovu jo kakvih prostorij a. ena ree da ima
i naredi slukinj i da mu odnese vode na krovnu plou
da se malo uredi.
Kada ovjek ode gore i prie ivici krova vidj e kako
je to velika visina a ne nae nikakav nain da se spusti
na zemlj u i da se rijei ovog iznenadnog belaj a . Onda
poe sam sebe da kori razmilj aj ui o svom
dugogodinj e m ibadetu kojeg evo jedan in moe svega
da upropasti. Tako razmilj aj u i odlui da se baci sa tog
dvorca kako bi se s pasio od grij e h a na koji ga nagoni ta
ena, makar po cijenu vlastitog ivota . . .
Onda Uzvieni Allah ree Dibrilu: - O Dibrilu,
taj i taj ovjek, moj odani rob, eli da se ubij e bj eei
od moj e srdbe i svog grijeha, p a prihvati ga na svoja
krila da mu se ta ne desi!
Dibril tada prui svoj a krila i doeka tog ovj eka,
a onda ga njeno spusti na zemlj u kao to bi m ajka
spustila svoje malo dijete.
1 88

ovjek o d e kui i bez robe i bez para za koj e b i

k u p i o neto od h rane, a nj egova e n a ga u p i t a : - ta j e
to! N ita n a m ne donosi?
ovjek odgovori : - N ita nisam zarad io danas.
ena ga po novo u p ita: -Pa ime emo se noas
iftariti?
On odgovori : - Za noas emo se nekako strpiti, a
ti naloi vatru u pei neka nae komij e n e znaj u da mi
n ita nemamo za j elo, p a neka m isle d a se i kod nas
neto pri prema za iftar!
ena ode i naloi vatru, a onda sj e d e . Utom doe
nj i h ova kominica i u pita j e ima IL goriva d a j oj pozajmi
kako b i i ona sebi vatru u palila. Zena j oj ree da sama
sebi uzme iz pei koliko j oj je potrebno, a kada se
kominica vrati iz kuhinj e p ovie:
- Kako moe tako mirno sj editi i s muem
razgovarati a kruh u pei samo to t i nij e zagorio ! ?
ena skoi i pogleda pe, a tamo gotovo peen
kruh iri svoj ugodni miris . . .
Tako ih Alla h oboj e nagradi z a nj i hov sabur i
tevekkul . . .

1 89

H I KAJ E I Z DJ E LA
"TU H FETU L M ER D IJJ E H "
ejh Abdul Medid A li

V R IJED NOST BISMILLE

Pria se da je ivjela neka ena koj a bi uvij e k uila
"Bismillahi", ta god da je radila i govorila. Imala je
mua munafika, kojem je to smetalo, pa nj en mu odl ui
da j oj na neki nain naudi i da je nadmudri.
Mu j oj dade jedan paketi i ree j oj da mu to
dobro uva, a ena to p o obiaj u bismilletom ostavi na
sigurno mjesto. Kada je mu vidio gdj e je ona to
ostavila, onda kradom doe, uze onaj paketi i baci ga
u bunar.
Poto se uvj erio da ena nita nij e primij etila, on
zatrai od nje onaj paketi. ena doe na mjesto gdje je
to ostavila, proui bismillahi, a u tom momentu U zvieni
Allah naredi Meleku Debrailu da brzo dohvati onaj
paketi iz bunara i stavi ga tamo gdj e je i bio.
ena p rui ruku i normalno uze onaj paketi te ga
preda muu, a on, vidj evi to veoma se zaudi pa se
iskreno pokaj a od svoga licemj erstva i Uzvieni Al lah
mu primi njegovo pokajanje.
191

VANOST NIJJETA - NAMJERE

ivjela dva brata od kojih j e j edan bio poboan, a
drugi grij enik. Ovaj poboni j e stalno elio da vidi
Iblisa, pa mu se j edanput elj a ostvari te mu se Iblis
ukaza i ree mu:
- Jadan bio, u ta utroi sav svoj ivot. Samo se
pati i umara tim ibadetom umj esto da da sebi
oduka u uivanjima i strastima.
Pobonjak ree : -Otii u ja svom bratu p a se malo
opustiti u njegovom drutvu, predau se neko vrij em e
uivanj ima, j elu i piu, a poslij e toga u uiniti tevbu i
pokaj ati se.
to se njegovog brata tie, on se p renu iz svog
j adnog grij enikog stanja, osjeti se odbaenim i
bezvrij ednim te pomisli:
- Sav svoj ivot upropastih u grij e enj u, a moj brat
uiva u pokornosti i ibadetu.
Tako on odlui da se pokaj e i da bude Allahu
pokoran, a njegov brat, pobonjak, odl ui da malo okusi
tog grijenikog ivota.
Oni odluno kre nue j edan drugom i Allahovom
odredbom oboj ica umru, sudarivi se j edan s drugi m !
Pobonjak e na onom svij etu biti proivlj en sa
runim nijjetom, a grij enik sa lij e pim nijj etom, a sve je
opet u Allahovim rukama ...

STRPLJIVOST NA B ELAJI M A
Pria j edan ovj ek: - Vidio sam u nekim planinama
starca koji bij ae slij ep, sakat (i bez nogu i bez ruku),
kojeg je svaki as hvatala oduzetost, a tij elo mu je ve
uveliko bilo u fazi raspadanj a, tako da su crvi i drugi
192

insekti jeli pojedine dijelove nj egova tijela. Starac je

neprekidno ponavljao:
- Hvala Allahu koj i me j e sauvao od belaj a koj ima
su izloeni mnogi drugi lj udi, i koj i m e j e odl ikovao
izmeu nj ih svoj im fadiletima i b lagodati ma!
Ja mu rekoh: - O brate ! A od ega te j e to sauvao
Al lah, kad su svi naj gori belaj i pali ba na tebe?
Starac podie glavu i ree : -Bjei od mene
neznalico ! Zar mi nij e ostavio j ezik koj i m u ga u
svakom momentu spom inj ati i zikiriti, kao i srce koj i m
u g a voljeti i s poznavati ga !

G O M I LANJE I M ETKA
Pria se da j e neki ovj e k sakupio ogromni imetak
i bogatstvo pa jednog dana pozva svoj u familij u, naredi
da se pripremi velika gozba i sj ede na krevet
posmatraj ui ih. U kuani poee j esti, piti, igrati se i
smij ati, dok on govorie sam sebi:
- Uivaj i eifi koliko ti j e god volj a !
U tom asu doe Melek smrti u liku prosj a ka i
pokuca na vrata te kue . Sluge otvorie vrata i upitae
ga ta hoe, a on odgovori da mu pozovu svoga gazd u.
Oni mu re koe : - ta! Da na gospodar izlazi zbog
ne koga poput tebe?
Prosjak mirno ree : Mislim da bi trebao da izae .
Sluge prosjaka otj erae, a kada s e vratie u kuu
izvj estie svoga gospodara o torne, a on im ree : - to
ga niste bar izudarali?
Tada se kucanj e ponovi, a kada sluge izioe onaj
isti prosj a k im ree : - Obavij estite vaeg gazdu da sam
ja Melek smrti !
1 93

Kada to ue sluge se u plaie i pustie M eleka da

ue. Sada se oholi domain potpuno promijeni, sakupi
sav svoj i metak i poe u alosti i nemoi govoriti: - Allah
te prokleo, ti si m e odvratio od ibadeta i drugih obaveza
prema Allah u d..
Onda Allah uini da onaj nj egov imetak progovori,
pa on ree:
- Zato me proklinj e ! U z m oj u pomo si dolazio
vladarima i s njima se druio. Odbij ao si bogoboj azne i
siromahe a troio si m e u harame i zlo, dok ti se j a
n ikako n i s a m m ogao oduprij eti. D a s i m e troio u dobro
i halal, onda b i h ti bar koristio.
Onda M elek smrti uze duu tog ovj eka.

H IKAJA O POSLA I KU DERDISU

U vrij e m e Derdisa, j ednog od Israilskih
Poslanika, ivio j e zao vladar koji j e m n ogo s mutnj u
inio i svoj e podanike na razne naine uznem iravao i
terorisao. Allah i m zbog vladareva zuluma uskrati kiu,
tako da i vladar i njegov narod poee da strahuj u da
e svi pocrkati od gladi i ei.
Onda vladar doe Poslaniku Derdisu i ree m u :
- Doao s a m ti sa porukom z a tvoga Gospodara.
Derdis, koj i j e slavio i veliao svoga Gospodara,
prekinu zikr i upita ga : - Kakva je to poruka?
Vladar ree : Reci svom e Gospodaru da nam
poalj e kiu, a ako nee j a u ga uznemiravati d a e svak
to da osj eti, j e r nam niko drugi i n ij e uskratio kiu nego
ba On.
Derdis ode u svoju odaj u gdje se molio
Gospodaru strah uj ui ta e mu Allah odgovoriti. Tada
m u doe Melek Debrail i ree m u :
1 94

- Daj tu poruku koj u nosi Allahu?

Poslanik mu odgovori : - Boj i m se Allaha, ako to
kaem.
Debrail ree : - O Derdisu ! Allah ti poruuj e da
upita toga ovj eka ime e on to uznemiravati
Gospodara svi h svjetova.
Poslanik ode i upita vladara o tome, a on odgovori :
- Ja ne mogu da ga uznemiravam osim na j edan
nain, jer j a sam slab, a On j e jak, ja sam nemoan, a
On j e moan. M eutim, j a u uznemiravati one koj i ga
vole, a s tim u i njega uznem i ravati.
Kada to Poslanik ispria Debrailu, on mu ree :
- Reci tom ovjeku da to ne ini, a m i emo i m
dati kiu !
Onda se nebo naoblai, sve potamni i tri dana
neprekidno padae kia sa odredbom Uzvienog Allaha.
Uz tako obilnu kiu svo rastinj e i bilj e naraste do
ovjeij i h grudi, a vladar, kada to vidje, ode Derdisu
i ree m u :
- Moj e slabe o i su progledale i tek sada s a m
shvatio da i m a neko k o j e sve u stanj u da uini. Zato i
ja iskreno i iz dna srca SVJEDOIM DA NEMA DRU
GOG BOGA OSIM ALLAHA! ! ! !

OD S M RTI S E N E M O E P OB J E I
Doe j ednom prilikom Azrail kod Allahovog
Poslanika Sulej mana, te poe nekako udno da se
zagleda u j ednog od nj egovih velikaa koj i tu sj eae.
Kada Azrail izae taj ovjek ree Sulej manu:
- O Allahov Poslanie ! Ko j e onaj nepoznati
ovjek?
1 95

Sulejman a.s. mu odgovori: To j e Azra il, Melek

smrti.
ovjek onda ree : - Primijetio sam da m e nekako
dugo i udno zagleda, pa se boj i m da je doao da mi
uzme duu. N ego, de ti mene nekako spasi od nj ega !
Sulej man ga upita: - A kako da te spasim?
ovjek re.e : - Naredi vj etru da me odnese u
naj udaljenije krajeve Indije, pa ne bi li m i Azrail izgubio
trag i zaboravio na mene.
Sulej man a.s. to uini, i vj etar u istom momentu
odnese tog ovj eka u daleke zemlj e Indij e . Taman kad
je stigao tamo, M elek Azrail mu uze duu i usmrti ga.
Kasnij e Melek Azrai l ponovo svrati kod
Sulej mana, a on ga upita:
- Zato si se ti onda onoliko zagledao u onog
ovjeka koj i je sjedio sa mnom?
Azrai l m u odgovori : - udio sam se tom ovjeku
jer m i je bilo nareeno da ga usmrtim u Indiji, a on se
nalazi ovdje kod tebe, veoma daleko od Indije.
Meutim, kada sam j a po naredbi Allahovoj otiao u
Indij u, vidj e h kako i nj ega vjetar tamo donese, te ga j a
po Allahovoj odredbi usmrti h.

VRIJ EDNOST EHAD ETA

Neki ovjek, hadija, koj i staj ae na Arefatu, uze
sedam kamenia i ree:
O kamenii ! Vi ste m i
svjedoci da j a svj edoim i oituj e m da je s a m o Allah
Bog, i svjedoim i oituj e m da je Muhammed Allahov
rob i njegov Poslanik!
-

Kasnij e taj ovjek u snu vidj e kako je Sudnj i dan

nastupio, i kako je njemu presueno da bude baen u
de hennemsku vatru.
1 96

Kada ga dovedoe na prva vrata Deh ennema, on

vidje kako se jedan od onih kamenia baci na vrata i
Meleki ne mogoe da ga smaknu kako bi uli u
Dehennem. Kada dooe na druga vrata tako isto uini
drugi kame ni, i tako se desi na svi h sedam
dehennemskih vrata .
Onda tog ovj e ka dovedoe p red Allaha, a
Uzvieni Allah m u ree :
- Moj robe! Uzeo si one kamenie za svjedoke
tvoga ehadeta, i mi ti to uvaavam o i neemo te
razoarati. Zbog tvog ehadeta ja u te uvesti u Dennet.
Kada ovj e ka dovedoe pred dennetska vrata
vidj ee da su zaklj u ana, a onda doe onaj nj egov
ehadet (tj . rijei: EHEDU EN LA I LAHE
I LLALLAH, YE E HEDU ENNE M U HAMMEDEN
ABDUHU YE RESULU HU ! ) i otvori vrata te ovj e k
ue u Dennet.

D UNOST J E UTJE ITI S IR O E

Pria se da j e Muhammed a.s. poao u damij u na
Baj ram namaz, pa vidio skupinu dj ece kako se veselo
igraj u, a j edno dij ete samo sj edi i plae . Muhammed a.s.
ga upita: - ta j e dijete? Zato plae i ne igra se sa
ostalom dj ecom?
Dij ete, ne poznavaj ui Poslani ka, ree: - Ostavi me
ovjee ! Moj otac je pogin uo u borbi slijedei Allahova
Poslani ka, a moj a mati se udala za drugog ovjeka. Taj
mi je ovj e k sve oduzeo i istj erao me iz kue, pa sada
nemam ni da jedem niti da p ijem, nemam ta obui niti
imam kue u koj u bih se s klonio preko noi. Jo kad
sam vidio da se druga djeca koj a imaj u svoje oeve
ovako veselo igraj u, a na nj ima nova baj ramska odjea,
onda se moj a alost jo vie poveala.
1 97

Muhammed a.s. uze dij ete za ruku i ree m u : - Bi

li volio da ti j a budem otac a Aia mati? Da ti Fatima
bude sestra, a Alij a amida? Bi li volio da ti Hasan i
Husein budu braa?
Djeak shvati da je taj ovj e k Poslanik, pa veselo
ree :
- Kako da ne bih volio, o Allahov Poslanie !
Muhammed a.s. odvede dijete kui, obukoe ga
naj lj epe to su mogli, nahranie ga i napoj ie, i dijete
sito i radosno izae m eu drugu djecu da se igra.
Kada ga dj eca vidjee onako vesela u pitae ga: Kako to da s i maloprije p'l a kao, a sada si tako radostan?
Dj eak odgovori : - Bio sam gladan, pa sam se
zasitio. Bio sam neobuen, a sada sam se lijepo obukao.
Bio sam siroe, pa mi je sada Muhammed a.s. postao
ocem, Aia maj kom, a Hasan i Husein braom !
Kada to ue dj eca rekoe : - Kamo sree da su i
nai oevi poginuli u borbi pratei Allahovog Poslanika !

ALLAHOVA B LAGOST
ivio u Indij i j edan ovj e k koj i j e dugo vremena
oboavao svog sanema ( idola napravljenog od drveta) .
Jednom ga j e molio za jednu veoma vanu stvar, ali mu
sanem ne odgovori na molbu. ovj e k bi govorio: - O
sane m e ! Smiluj se i pomozi m i u ovoj m oj oj muci i
nevolj i !
A k i p k ' o kip, nita n e govori. ovj e k izgubi nadu
da e mu nj egov sanem uopte pomoi, pa ga omrznu,
a na um mu pade da se obrati za pomo Samedu (jedno
od imena Uzvienog Allaha, a znai "Onaj kome se
svako obraa").
1 98

On die pogle d prema nebesima i stidljivo ree: O Same d e !

U isti m a h uj e glas koj i m u odgovori: - Odazivam
ti se moj robe, trai ta eli !
ovjek odmah postade ubij e e n da n e m a drugog
boga osim Allaha!
Onda se Meleki obratie Allahu : - O Gospodaru,
taj tvoj rob j e toliko vremena molio i oboavao sanema,
a on m u se nij e odazvao. Tebe je zamolio samo j edanput
i Ti si mu molbu odmah primio? !
Uzvieni Allah ree: - O Meleki ! Molio s e sanemu
i nij e mu odgovoreno, onda se molio i obratio Samedu,
i da mu opet nij e odgovoreno, pa kakva bi onda bila
razlika izmeu sane ma i Sam eda? !

OHOLOST
Pria jedan ovjek: Vidio sam nekog b ogataa
kako obavlj a tav af (obilazak oko Ka be u Meki), a
njegove sluge mu kre put i razmiu svijet da on moe
nesmetano da prolazi. Kasnij e sam tog istog ovj eka
vidio u Bagdadu kako prosi na jednom mostu. Kada sam
ga upitao za razlog takve promj en e u njegovom ivotu
on odgovori:
- Oholio sam se i uzdizao na onom mj estu gdje su
lj udi ponizni i skromni, i zato me je Allah ponizio na
onom mjestu gdj e se ljudi uzdiu i ohol e !

KO M O E D A U I D O V U Z A K I U
Pria se da j e I s a a . s . iziao s narodom da ui dovu
za kiu, pa kako im dova nije primljena on im ree :
- Neka se vrati svak ko j e uinio ikakav grij e h !
1 99

Malo po malo i svi lj udi se vratie, a sa Poslanikom

ostade samo jedan ovjek. Nakon to ga Isa upita za
njegove grijehe, ovjek mu odgovori :
- Ja ne znam da sam uinio ikakav grij e h sem
jedanput, kada j e pored mene prola neka ena, a ja za
nj om pogledao sa ovim svoj im okom. Onda sam gurnuo
prst u to oko i is4pao ga, iz straha od odgovornosti
pred Uzvienim Allahom.
Isa mu onda ree: - Ui dovu, a j a u za tobom
am inati !
Nakon kraeg vremena nebo se naoblailo i
obasula ih je jaka kia.

NIKAD S E NE ZNA G DJ E E M O SE
O S EVAPITI
Pria jedan ovj e k : - Sanjao sam j ednog ovj eka,
grij enika, nakon njegove smrti, pa mu rekoh :
- ta j e Allah uradio s tobom od kako si umro?
On mi odgovori : - Kada su izvagana moj a dobra i
loa dj ela, p revagnuli su moj i grijesi i j a sam se veoma
zabrinuo i uplaio. U tom momentu neki zavelj aj pade
na ona moj a dobra dj ela i ona prevagnue moj e grij e he,
a ja zauh glas koj i j e govorio:
- I ako neko djelo bud e sitno poput truna, m i emo
ga uraunati. A dosta je to emo m i ra ne ispitivati !
Onda j a odvezah onaj zavelj aj i u nj emu vidjeh
pregrt zemlje koj u sam bacio na kabur j ednog
muslimana kada su ga zakopavali.
Zbog toga mi j e Allah o prostio grijehe i uve o me
u Dennet!
200

LJ UBA V PREMA ALLAHU

Pria se da je Musa a.s. j edanput poao prema
brdu Tur da raz g ovara sa Alla hom d.. i u putu susreo
ne kog ovjeka. Covj e k g a u pita:
- Kuda ide Poslanie?
Musa mu odgovori: - I d e m ra zgovarati sa
Uzvienim Allahom.
ovjek mu ree: - Imam jednu molbu za tebe.
Kakva je to molba? - up ita ga Musa.
ovjek ree: - Reci Allahu neka mi podari barem
jedan trun nj egove lj ubavi i milosti.
Kada je Musa stao da razgovara sa Allahom, od
te zanesenosti i aka zaboravi onoga ovjeka i nj egovu
molbu.
Allah d.. ga opomenu: - O Musa, zaboravio si
molbu onog mog roba.
Musa ree : - O Allah u, ti naj bolje zna ta je rekao
tvoj rob.
Uzvieni Allah ree: - Znam, ali je dunost izvriti
obeanje. Onaj ko ne izvrava obeanj e je varalica, a j a
n e vol im o n e koj i varaj u . O Musa, v e s a m t o m svom
robu dao sve ono to je elio.
Kada se Musa vratio od Allaha na putu ne nae
onoga ovjeka na mj estu gdj e ga j e prij e sreo. On se
ponovo obrati Allah u i ree :
- O moj Gospodaru! Gdj e j e otiao onaj ovjek koj i
je elio da mu udijeli b a r trun svoje lj ubavi?
Allah odgovori : - O Musa, pobj egao je od teb e !
Musa opet upita: - A zato, o Allah u ?
Allah odgovori : - Zato to onaj k o n a s zavoli i koga
mi zavolimo vie se ne osvre ni na koga drugoga . Ali,
ako ba eli da ga vidi ti ui u onu umu.
201

Kada M usa zae u umu vidj e kako lav j ed e onoga

ovj eka. On ree :
- O Allahu, ta j e sad ovo?
Allah odgovori: - Ovako mi postupamo sa onima
koj i su nam dragi. Na ovom prolaznom svij etu mu j e
tako, a n a b uduem, vj enom svij etu nj ega eka kua s a
kubbetom od crvenih dragulj a u Dennetu !

VRIJEDNOST SADAKE
Prenosi se da j e Aia, ena Vj e rovj esnika
M uhammeda, kupila jednu slukinju, robinju, da j oj
pomae u kunim poslovima. Ali, doe Melek Debrail
i ree:
- O Muhammede, istj eraj tu enu iz kue jer ona
spada u stanovnike Dehenne m a !
Kada j e za to Aia ula, odmah j e t u slukinj u
otpustila davi j oj nekoliko hurmi da s e prehrani.
Slukinj a pojede te hurme, i ba kada je htjela da
pojede onu zadnj u, koju je ve bila zagrizla, naie j edan
prosjak, te mu ona tu hurmu dade kao sadaku.
Debrail se ponovo j avi M uhammedu a.s. i naredi
mu da vrati tu enu u svoju kuu, j er je ona zbog te
sadake postala od stanovnika Denneta.

JO JEDNA H IKAJA O FADI LETU S ADAKE

Prenosi se da je Abdullah ibnu'l M ubarek iao na
had, pa kada je doao u Kufu ugleda jednu enu koj a
j e perutala patku. Abdullah pomisli kako j e to uginula
patka, pa o tome zapita enu, a ona ree:
- Jeste, ja sam je nala m rtvu i hou da j e
pripremim sebi i svojoj djeci z a veeru.
202

- Allah je zabranio ono to je uginulo ! - ree

Abdullah.
- Ima ve tri dana kako j a i moj a dj eca n ita nismo
jeli, pa nisam ni imala drugog izbora.
Abdullah povede svoj u devu koj a je bila
natovarena h ranom, odj eom i drugim potre ptinama,
te ode kui te ene i ree j oj :
- Uzmi ovu devu i sve to j e n a njoj , vama j e
potrebnij a nego men i !
Onda s e Abdullah ibnul M ubarek vrati u svoj grad
i te godine nij e ni otiao na had. Poto mu je deva
nedostajala on je dugo putovao do kue, i desi se da j e
stigao b a kada i hadij e koj e s u t e godine bili n a h adu.
Kada ljudi koj i s u doekivali hadij e poee i
njemu estitati obavljanj e hada, on i m ree : - Ja nisam
obavio had ove godine !
Onda j edan od h adij a ree : - Subhanallah !
(Slavljen neka j e Alla h ! ) Zar mi nisi u Meki uvao one
stvari dok sam ja iao u to i to mj esto?
Drugi hadij a dodade : - Zar mi nisi dao vode na
onom mjestu?
Trei ree: - Zar nisi sa mnom kupovao tu i tu
robu?
Abdullah im zaueno odgovori: - Ja n ita ne znam
o tome to govorite !
Te noi on u snu vidj e ovj eka koj i m u ree:
- O Abdulla h u ! Allah je primio tvoj u sadaku i
poslao M eleka u tvom sure tu (liku), pa j e on za tebe
obavio h ad, jer si onu sadaku dao iskrena n ijjeta,
traei u tome Allahovo zadovoljstvo i nagradu od
njega, a ne neto od ovosvj etskih nagrada i uivanj a !
203

UTAJ A RATN O G PLIJ ENA

Pria se da je j edan borac na Allahovom putu imao
veoma dobrog konja za borbu. U jednoj bitci, borac
napade na j ednog nevjernika, ali ga nj egov konj , mimo
obiaj a, iznevjeri i posrnu.
On napade drugi, pa i trei put, ali se to opet
ponovi. Borac u 'toj borbi ne zabilj ei nikakav uspjeh i
to ga puno razoara. N iti je ubio onog nevj ernika, niti
se vie moe pouzdati u svog konja.
Navee borac zaspa i u snu u glas svoga konj a
kako m u govori:
- Nemoj mene da kori zbog moj e nemoi u
dananj oj borbi ! Tome si ti sam kriv, j e r si hranu za
mene platio jednim dukatom kojeg si utaj i o od ranijeg
ratnog plijena !
Borac - mudahid - se tre iz sna i odmah ode
trgovcu od kojeg j e kupio hranu za konja, te mu dade
drugu novanicu i ponovo mu plati onu istu h ranu.
Nakon toga konj opet postade kao i ranij e ; h rabar
i nepobj ediv!

VJERNIK S E U SVEMU OSLANJA NA

ALLAHA
Pria se da je j ednom Musa a.s. sa svoj i m stadom
ovaca stigao u dolinu u koj oj je bilo vukova, pa se j ako
zabrinu znaj u i da e ga umor i d rij e m savladati i da
nee moi izdrati da ne zaspe.
Onda pogleda u p ravcu nebesa pa ree:
- O Allahu! Tvoje znanj e sve obuhvata i to si god
voljan to e i u raditi, a tvoja odredba i moj a sudbina
su tebi ve poznate !
204

Kada to ree Musa nasloni glavu na kamen i zaspa,

a kada se probudi vidj e jednog vuka kako uva nj egovo
stado. Musa se tome zaudi, a Allah mu ree:
- O Musa, budi prema meni kako j a e lim, pa u
i ja prema tebi biti kako ti eli !

NA NAS I LJ E S E U ZV RAA
Kae se da je Nuh a.s. naiao na lava koj i je
spavao, pa ga udari nogom, a lav skoi te ga dobro
ugrize za nogu. Nuh se jedva otre od lava i spasi, a te
noi nije mogao nika ko da zaspi od bola.
On poe da se ali svome G ospodaru : - O moj
Gospodaru ! Napade me i ugrize ova tvoj a zvij e r . . .
Allah d.. m u obj avi : - Allah nije zadovoljan d a
i k o ikom ini nasilj e ! Ovaj put s i t i s a m zapoe o !
. . . a Allah najbolj e sve zna !

GOSTOP RI M LJ IVOST S E UVIJEK

NAG RA U J E
Neki ovj e k pria : - uo s a m d a je jedna dobra i
pobona ena postala nadaleko poznata po jednom
kerametu - nesvakidanj e m udu. Imala je ovcu koj a je
skupa davala m l ij e ko i med !
Iako nije bio obiaj da obilazimo e ne, j a sam
otiao u to selo da se lino uvj e rim u keramet te e ne.
Kada sam stigao u to mj esto rekoh toj eni:
- elio bih da vid im tu tvoj u ovcu.
Ona odgovori: - Vrlo rado u ti je pokazati.
Onda dovede ovcu i kad je pom uze vidj e h da
stvarno daje skupa i med i mlij e ko. Veoma zauen j a
je upitah o tome, a o n a ree :
205

- Imali smo mi ranij e ovcu CIJim smo mlij ekom

hranili svoju djecu, a njenu vunu smo koristili da bi se
time odij evali. Druge ovce nismo imali. Kada je doao
Baj ram moj mu odlui da tu nau j edinu ovcu zakolj e
z a kurban. Ja sam ga odvraala od toga govorei m u :
- Mi smo siromani i nismo duni klati kurban. Za
nas je to uinio Apahov Poslanik Muhammed a.s.
Moj mu se sloio sa mnom i ta ovca ostade nama
za potrebe nae djece i nas samih. N egdje u to vrij eme
nama doe neki m usafir, i m oj mu zakla tu ovcu iz
potovanj a prema m usafiru .
Onda nam Allah dade ovu berietnu ovcu u
zamjenu za onu to smo j e, iako nam j e stvarno bila
potrebna, zaklali iz gostoprim lj ivosti i potovanj a prema
musafiru.

O ONOM E KO NE PRIMA I ZV INJENJA

Pria se da je Iblis doao kod Firauna i rekao m u :
- Poznaj e li m e ?
Ovaj mu odgovori: - Svakako, ti si prokleti Iblis.
lblis m u ree: Ti si me ipak pretekao u j ednoj
stvari i osobini.
U emu sam to ja tebe pretekao? - upita Firaun.
Iblis ree: - To je tvoja izj ava da si ti bog ! ? Ja sam
od tebe mnogo stariji, imam mnogo vee znanj e, mnogo
sam i j ai, ali se na takav grij eh prem a Allahu nisam
usudio.
Firaun odgovori : - U pravu si, ali u se ja za to
pokaj ati i traiti oprost od Allaha.
Onda mu prokleti Iblis ree : - Polako ! Ne ini to
nipoto. Stanovnici Egipta s u te ve prihvatili kao
206

boanstvo i ako se ti toga odrekne i om ce se tebe

odrei. Onda e prihvatiti nekog tvog neprij atelj a i nj ega
slij editi i oboavati, a on e ti preoteti vlast i ti e ostati
sam i ponien.
Firaun ree : - P ravo si kazao, i neu se kaj ati i
traiti oprost. Nego, reci ti meni ima li na zemlj i iko gori
od nas dvoj ice?
Iblis odgovori: - Svakako ! Onaj kome se neko za
neto izvinjava i ispriava, a on to izvinj enje i ispriku
nee da prihvati; taj j e gori od nas obojice!

KADA SE NAJBRE OSTARI

Vidio Isa a.s. enu koj a j e p iakala nad j ednim
kaburom, pa j e upita: - Za kim toliko plae?
- Plaem za svojim sinom.
- Treba da se strpi. - ree j oj Isa.
- Ne mogu nikako da se strpim.
Onda j e Isa upita: A ako bi ti Allah proivio tvog
sina, pa kada bi ga ponovo vidjela, bi li onda prestala
plakati?

- Samo kad bih ga jo j ednom vidjela puno lake

bi mi bilo, i ne bih vie plakala.
Isa zamoli Allaha, Onoga koj i oivlj uje m rtve,
spominj ui njegovo najvee ime, i onaj kabur se rastupi
i iz nj ega se pojavi sin te ene koj i stresae prainu sa
svoj e glave.
- Poslanie ! M oj sin je bio mladi, a ovo j e neki
starac ! ?
Isa zapita ovj eka o tome, a on ree: - Kada sam
uo poziv da ustanem, pomislio sam da j e Sudnj i dan
nastupio pa sam od straha odmah osijedio.
207

Isa ga jo upita: - Kako ti je bilo u kaburu?

ovjek odgovori: - Bio sam na dunjaluku nosa, i
jedanput sam nekim lj udima nosio drva, pa sam sebi
uzeo jedno drvce i to je prva stvar za koj u sam pitan i
stavljen na muke jo u kaburu. Onda mi se Allah
smilovao i zbog dobrih dj ela taj grij e h mi je oprostio.

O P O VJ ERLJIVOSTI I P OTENJ U
Pria se da j e neki ovjek bio veoma siromaan.
Zivio je sam sa enom koj a je bila pobona i potena.
Jednom mu ona ree :
- Mi za jelo nemamo vie nita !
ovjek izie traei nafaku i opskrbu od Allaha,
pa tako idui nae kesu i u njoj hiljadu dinara. On se
jako obradova i ode kui, a kad je nj egova ena za to
ula ree mu:
- Kada se izgubljena stvar nae, propis j e da se to
razglasi kako b i se vlasnik te stvari pronaao.
Siromah ode u harem da mij e da razglasi to to je
naao, a tamo u glas ovjeka koj i j e vikao: - Neka se
j avi onaj koj i je naao kesu s hilj ad u dinara !
Siromah se odmah j avi, a onda mu taj ovjek ree:
- Taj novac pripada tebi i uz to jo devet h ilj ada
dinara !
Siromah ga u pita: - Da li se ti to izigrava sa
mnom?
Onaj ovjek odgovori: - Ne, tako mi Alla h a ! Nego,
taj novac mi je dao jedan ovjek iz Iraka i rekao mi da
hiljadu dinara stavim u kesu i bacim je u harem, a da
onda pitam ko j e to naao. Ako m i taj ko j e kesu naao
doe, njemu trebam da dam i ostalih devet hilj ada, jer
j e on time dokazao da je povjerlj iv i poten, a takvi treba
da jedu i da drugima daj u sadaku.
v

208

ZAD O V O LJSTVO SA S UD B I NOM

Pria se da s u dvoj ica M eleka sili sa nebesa na
zemlju, jedan na merik - istok, a drugi na magrib zapad. Kasnije s u se vratili i ponovo sastali na nebesima,
da bi j edan od nj i h upitao drugoga : - G dj e si bio?
- Bio sam na meriku, gdj e me j e m oj Gospodar
poslao kod j ednog bogatog ovjeka. Uinio sam da
nj egova riznica, koj a j e bila puna blaga, propadne u
zemlj u . - ree prvi Melek.
- A meni j e Allah naredio da izvadim tu riznicu sa
blagom i da je odnesem u kuu jed nog siromaha na
magribu, koj i nigdj e n ij e imao ni d inara ni d irhema. ree drugi Melek.
Nj i hov razgovor j e uo R idvan, Melek koj i uva
Dennet, pa im on ree : - Moj a pria je jo udnija od
vae. Gospodar mi je naredio da odem u kuu tog
siromaha te da prebroj i m sve to blago, i dinare i
dirheme. Kada sam to uradio, nareeno m i j e da u
Dennetu sagradim za svaki dinar i d irhem po j edan
dvorac, i to za vlasnika one riznice, i za siromaha sa
magriba.
Onda
Allah u :

Meleki

rekoe

Uzvienom

G ospodaru

- O Gospodaru n a ! Objasni n a m ovaj nesvaki

danj i keramet koj i m si obasuo tu dvoj icu lj udi?
Uzvieni Allah ree: - to se tie vlasnika one
riznice, kada m u j e ona propala u zemlj u on j e rekao:
"Hvala Allah u koji m e j e uinio da budem zadovolj an
na njegovoj odredbi ! ! "
A to s e siromaha tie, o n s e uopte nij e obradovao
toj riznici punoj blaga, nego je rekao: "Hvala Allahu koj i
m e j e uinio neovisnim o d drugih lj udi ! ! "
209

AST I P LE M ENITOST TREBA D O B R O

CIJENITI
Pria se da j e Imare ibnu H amza doao halifi
Mensuru, pa ga halifa ponudio da sjedne pored nj ega,
to je bila veoma velika ast. Toga dana halifa je ba
sudio u raznoraznim parnienjima, pa tako j edan ovjek
doe i ree:
- O vladaru pravovj ernih ! Uinjeno m i je nasilj e !
- Ko t i g a je uinio? - upita h a lifa.
Uinio mi j e nasilj e Imare ibnu Hamza u vezi te i
te zemlje.
Halifa naredi !maretu da ustane sa svog mj esta, te
da stane kod svog parniara kako b i bili u svemu
izjednaeni.
Tada Imare ree: - O vladaru pravovj ernih ! Ako
je ta zemlja nj egova, ja se s nj im neu nita parniiti oko
nje. A ako je to moja zemlja, onda mu je ja poklanjam
i neu zbog toga ustati sa ovog mjesta koj im me je
poastio vladar pravovj ernih ! !
Svi prisutni se zaudie nj egovoj plemenitosti i
cijenjenj u one asti koj a mu j e ukazana od strane ha life.

PREDANOST ALLAHOVOJ O D R ED B I
Pria s e d a j e Tarik Essadik ( istinoljubivi) nazvan
tako zbog jednog zanimlj ivog sluaja. Jedanput je idui
upao u nekakav zaputeni bunar, i dok je bio dole u
grupu lj udi koj i su tuda naili kako govore :
- Ovaj bunar j e beskoristan i naputen. Hajde da
ga zatvorimo da nebi neko sl uajno upao u nj ega !
Tarik ree sam sebi: - Ako sam na istini i pravom
putu, onda se neu j avlj ati, pa ta bude neka bude.
210

On se stvarno ne j avi iz bunara, a oni lj udi bunar

zatvorie i on osta u potpu !l om mraku.
Odjednom se poj avie dvij e svj etilj ke i prema
nj ihovoj svj etlosti Tarik ugleda ogromnu zmij u koja j e
puzala prema nj emu. On pomisli:
- Sada e se istina razluiti od zablud e !
I kada j e ve pomislio d a e g a zrr!ij a p oj esti, ona
mu obavi rep oko vrata i nogu, pa ga podie tako njeno
kao kad maj ka d ri svoj e malo d ijete. Tako ga zmij a
neozlij eena iznese iz bunara, a Tarik u glas koji m u
ree:
- Ovo je Allahova milost prema onima koj i s u u
potpunosti predani Allahu. Spaen s i od neprij atelj a
pomou neprijatelj a !
Od tada Tarika prozvae Essadik - istinolj ubivi !

- Kraj -

211

SADRAJ
Prie za djecu i omladiu . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . .. . . . . .. . .. .

Nedranski muenici (Ashabul uhdud)

Zahvalnost na blagodati . . . . . . . . . . .

7
. . . . . . . . . . . 25

Amina - majka Vjerovj esnikova . . . . . . . . . .

.

Jabuka . . . . . . . . .

Vie su voljeli drugima nego sebi .

Hamza - Allahov lav . .

Hikaje iz dj ela "El Mustatref'

H i kaja o nepravdi

. . . 67

. . . . . . . . . . .

. . . 99

113

. .

. . . . 1 15

.. .. . . . . . . . . . . . .

H ikaje o glupima

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 09

H i kaje o tevekkulu
.

. . . . . . . . . . . . . . . . . 83

H i kaj e o pametnima

Hi kaja o pravdi

. . . . 43

. .. . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 09

. .

H i kaje o sadaki . . . . . . .

1 16
1 18

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . 119

. . . . .. . . . . . . . . .. . . . . . . .

. . . 1 20

O nasilju

Plemenitost . . . . . . . . . . .

.. .

. . . 123

H i kaje o krtosti

. . . 1 23

. . . . . . . . . .

Sadaka se n i kome ne uskrauje

. . . 1 22

. . . . . . . . . .

Dunost j e b rinuti se o drugima

Istinska dareljivost

. 121

. . . . . . .. . .. .. . . . . . . .

U nevolj i s e prijatelj poznaj e

125
1 25

O gostoprimstv u . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 28

Ni u emu ne valj a pretjerivati

Pretjeranost u jelu
Opratanj e .

. . . . . . . . . . . . . . . .

. . 1 29
.

. . . . . . . . .

K o prikrije tude m a n e i Allah e njegove

Zavidnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
.

. . 130
.

130

. 131

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133

Belaj n ikad ne dolazi sam . . . . . .

. . . . . . . .

A l l a h j e j edini vlasn i k svega t o postoj i

Pohlepa uvijek vodi u propast .
H i kaja o prolaznosti dunj a luka

. . . . . . . . .

Allah j e j edini Opskrbljiva .

. . . . . . . . . . . . . . 129

. . 134

. .

. . . . . . . . . . . 135

. . . . . . . .

. . 136

. 138

. . . . . . . . . . .

. . . 1 40

Lijeni ali b r i n i s luga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ko kome donosi sreu a ko nesreu

. . .
.

1 40

Hikaje iz djela "Tefdiru - tesnim"

. . .. . ... . .

1 43

Ogovaranje je kao j edenje ljudskog mesa

O otroumnosti

1 43

. . . . . . . . . . .

. . . 1 44

ene znaj u b i t i gore od ejtana

O Hidru i njegovoj sadaki

1 45
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 45

I zulumara treba savj etovati

Vrijednost dume namaza

. . . . . . . .

1 47

. .

148
. . . 149

Znaaj salavata na Muhammeda a.s. .

Smrt se ne moe odgodi t i .
Prie iz djela " E l Kebair"

..

. . . . . . . . . . . . . . .. .

. . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151

Naputanje namaza j e veliki grijeh . .

Namaz u dematu

Uskraivanje zekata

1 50

Brinost prema s i roetu .

.
.
.

. . . . . . . . 151
.

. . .

. .

. .
.

.
.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154

Strplj ivost na eninu ezijjetu . .

. . 154

O onome koj i j e podlegao dunjalukoj kunj i .

Mudri uitelj

152
152

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

156
. 1 57

. . . . . . . .

Silnik se n ikad nee dobro provesti

158

Uznemiravanje komije .

159
161

Prie iz dj ela ,;Tenbihul gafilin" .

161

Strahota s mrti . .
Kaburski azab .

161

Allahova milost . . .

1 63

. . . . . . . . . . . . . . . .

Nareivanje dobra i spreavanje zla

1 64

Tevba - p o kaj a nj e .

1 66

Pria o Alkami . . . . . .
.

. .

. . .
.

. . . . . . . . . . 1 70

Dunosti prema rodbi n i . .

Alkohol - majka svih zala .

. . . . . 1 72

Ogovaranje - gibet

. 173

Smutnja . . . . . . . . . . . .
Prenaanje rijei

1 68

175

. .

. . . . . . . .

Ahiretski uspjeh j e vanij i od dunjalukog

175
.

1 76

Petak - odabra n i dan .

1 77

Samo Allah zna ko e u Dennet

a ko u D ehennem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

179

Pravo dob roi nstvo je za sadaku

udij eliti najbolje to imamo . . . . . . . . . . . .
Sadaka odbija zlo od onoga
ko j e tu sadaku dao .

. . . . . . 1 80
. . . . . . . . . . . . . . . . 181

O salavatu na Muhammeda a . s

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 82

Vjernik mora da bude vrsto ubijeen

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
u svom vjerovanju .

. . . 183

I eni treba p riznati nj ene zasluge . . . . . . . . . . . . . . . .

Pria o Bersisi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. 1 84
. . . 1 85

. . 1 87

Neovisnost od lj udi i oslanjanje na Allaha d..

. . . 191

Hikaje iz dj ela "Tuhvetul merdijjeh" .

. . . 191

Vrijednost Bis mille . .

. . . 1 92

Vanost n ijjeta - namjere

. . . . . . . . .. ... . . .

St rplj ivost na belaj ima .

Gomilanj e i m etka .

. . 1 92

. . . . . . . . . . 1 93

. . . . . . . . . . . . . .

H i kaja o Poslaniku Derdisu . . . . . . . . .

194

Od smrti se ne moe pobjei .

. 1 95

Vrijednost ehadeta . . . . . . . . . . . . .

. . . 196

Dunost je u tjeiti s i roe . . . . . . . . . . .

. . 1 97

Allahova blagost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . 1 98
1 99

Oholost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

1 99

Ko moe da ui dovu za kiu

Nikad se ne zna gdje emo se osevapiti

. . 200

Ljubav prema All a hu . . . . .

. . 201

Vrijednost sadake

. . . . . . . . . . . . . . .

. . 202

. ... ....

Jo j edna h i kaja o fadiletu sadake . . . . . . . . . . . . . .

Utaja ratnog p l ij e na . . . . .

. . 202

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204

Vjernik se u svemu oslanj a na Allaha . . . . . . . . . . .

Na nasilj e se uzvraa .

. . . . . . . . . . . .

. . 204
. . . . 205

Gostoprimlj ivost se uvijek nagrauje . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205

O onome ko ne p rima izvinjenj a .
Kada se najbre ostari . . . . . . . . .
O povjerlj ivosti i potenj u
Zadovoljstvo sa sudbino m . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206
. . . . . . . . . . . . . 207

. . . . . 208
. . . . . . . . . . . 209

ast i plemenitost treba dobro cij eniti . . . . . . . . . . . . . . . 2 1 0

P redanost Al lahovoj odredbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 1 0
.