Skiedar, N,, Filozofia religje |. Kanta, Polit. misao, Vol 20H, (1996), br. 4, st. 123-190 123 Izvorni znanstveni Glanak 1(091) Kant, 1. Filozofija religije Immanuela Kanta NIKOLA SKLEDAR* Sazetak Kantova_filozofija religije nerazdvojno je povezana s_njegovim ontognoseok gijskim i etitkim shva¢anjima. Autor prikazuje njegovo shvaéanje religije u gran Cama praktiénoga uma kao i njegov teorijski agnosticizam. O. transcendentnome, © Bogu, besmrtnosti duse mozemo imati samo neke ideje i uvjerenja, one su samo ideje praktiénog uma, ali nei teorjsko znanje, “Autor pokaruje ‘ako nepostojanja krititke svijesti 0 moguénosti umne spoznaje vodi u razlitite vrste dogmatizma. Filozofija u naporu promisijanja svega Sto jest, tragajuci 2a cjelinom i smislom toga svega, bavi se i bicem religije (religio, onis, f., religo 1, reli- go — 3 éovjekova vezanost za nadnaravno), pitajuéi o njoj i nastojeci je misaono obuhvatiti, pojmiti i doprijeti tako do njezine biti i smisla, Dakle, moguénosti filozofije u dohvacanju religije kao u osnovi nadracionalnog en- titeta, kreéu se u granicama uma. Filozofija religije otvoreno je, umsko ispitivanje (koje ne iskljucuje intuiciju) religije, religijskih sadrZaja i izvora. to se nje tice, ona zbiljnost religije ne porice, ali i ne uspostavlja, nego samo predmeée kao upitnu datost, kao biée 0 kojem se pita kao &to se pita o svim bi¢ima koje promi8lja, tj. kao theoria (kao duhovno motrenje ili zrenje biti fenomena). Ishodigte te upitnosti je Govjekova razapetost i raspon izmedu Daseina, nicht-mehr-Daseina i Vergangenes-nicht-Daseina, dakle, jednostavnije reveno: na& boravak u svijetu izmedu dvaju nistavila ili nepoznanica. Ta tajna “ispred” i “iza”, ta skrovitost bitka upuduje na pitanje 0 isko- nu, 0 smislu i eshatonu, a kao odgovor mogué je ili transcendentalan skok u neki neutemeljeni temelj koji sve utemeljuje i u kojem i po kojem sve ima smisao, a koji se kroz povijest slobodno javlja i uskracuje, ili pak, s druge strane, isto takav odgovor da “ispred” i “iza” nema nivega. Filozofiju zanima religija uopée, napose pak transcendentno, boZansko biée kao njezina okosnica, te pristup njemu.! “Nikola Skledar, manstveni savjetnik na Institutu za primijenjena _drugtvena istrazivanja u Zagrebu. Usp. Kresié, A, Filozofija religije, Naprijed, Zagreb, 1981.Skiedar, N., Filozofja religie 1. Kanta, Polit. misao, Vol YIN, (1996), br. 4, st 123-190 124 Uz. ontologijsko pitanje 0 onti¢koj ili samo_psihitkoj zbiljnosti_ boZanskog , odnosno egzistenciji Boga (boga), filozofiju religije zanima i gnoseolo- gijski_vidik problema, tj. pitanje mogucnosti (kao i granica) i a “spoznaje” nadnaraynog biéa. agin odnosa spram tog bia (u teistitkoj i ateistid izmedu njih), u_filozofiji (religije) mo%emo razlu h pristupa: racionalisticki (Platon, Aristotel, Hegel; francu- ski prosvjetitelji, mladohegelovei), a (i, nad)-racionalisticki (Plotin, Tertulian, Schleiermacher, de Unamuno), “kompromisni” (Abelard, Eriugena), dogma- ticki (koji posve ne zabacuje i um — Sv. Augustin, Sv. Toma Akvinski), agnosticki (Piron, Kant). S$ obzirom na Religija kao socio-kulturni i psihitki fenomen predmetom je znanosti o religiji (religiologije, Religionswissenschaft), odnosno sociologije i psihologije religije, te povijesti religija Znaéajka je nekih relativno novijih teorijskih prilaza religiji — interdis- ciplinarnost, bolje _ reéi Njihovi su nositelji (npr., J.Wach) uvidjeli da pojedini posebni znanstveni pristupi i metode ne mogu obubvatiti sv sloZenost religijskog fenomena, nastojeci nadi¢i specijalnosti pojedinih znanosti o religiji: povijesti religije, psihologije religije i sociologije religije te filozofije religije, kao i razligitosti njihovih pristupa i postupaka. Stoga su se zauzeli 2a jednu opéu znanost o religii koja se ne bi iscrpljivala niu jednoj posebnoj znanosti o religiji, niti u filozofiji religije ili, pak, u njihovu mehanitkom spoju, nego koja bi sretno objedinila, sin- tetizirala i koristila sve spomenute teorijske i metodologijske prilaze religiji, preko fenomenologijskih i hermeneutickih utjecaja koji oj dolaze iz filozo- fije, te na njezinim teorijsko-metodologijskim moguénostima spram_ religij kao slozene i dinamiéne strukture, kao metacfizickog, psihitkog, moralnog i druStvenog entiteta. U objektivnom znanstvenom (ne pozitivistitkom), religiologijskom, njezi- noj kompleksnoj naravi primjerenom prougavanju religije, ne moze se, naime, ostati neosjetljiv na ono &to ona sama sobom (a ne neSto izvan nje) izvorno govori i svjedoéi, kako je to bilo u raznim ideologiziranim, sociologisti¢kim pristupima i kritikama religije. Kao zasebna filozofijska disciplina, tj. neovisna 0 teologiji i Crkvi, od- nosno vjerskim zajednicama, filozofija religije kao eminentno filozofijski go- vor (philo-sophia, ne “zadnja_rijeé”) o religiji, Bogu (bogu) i bogosloviju, novovjekoyna je pojava. Znadi, filozofija je, i kad se posve odeijepila i osamostalila od teologije, nastavila napor razmisljanja o religiji i o Bogu kao fundamentalnom principu religije.2 2Usp. Vere’, T., “Znagajna filozofija religije’ au svijetu, 4/79. Filozofija se javlja kao samostalan govor o teligiji i boZanstva tek u 17. st, i kao takva, fj. kao borba za slobodu misljenja, protiv pokornosti_ dogmama, dolazi u sukob s teologijom i vjerskim zajednicama, Njemacki klasigni idealizam znati u‘Skledar, N., Filozofija religije |. Kanta, Polit. misao, Vol 200%, (1996), br. 4, str. 123-130 125 Povijest filozofije, pak, svojevrstan je misaoni kontinuitet, rezultat promisljanja bitka, prirode, natprirodnog, Zivota, Govjeka, drustva od pleja- de mislitelja iz raznih povijesnih epoha, razdoblja i prostora, koji su se, nastavijajudi jedni na druge (bilo prosirujuéi i produbljujuéi’ postignuto i dosegnuto, bilo postavijajuci se spram toga antiteti¢ki), kretali dalje u otvoreno obzorje istine i smisla, prema vlastitim sintezama (ali ujedno i novim tezama), novim spoznajama i otkri¢ima. No, neki od mnogih mudraca_u tom (nepravocrtnom) duhovnom konti nuitetu od antitkih Grka do danas, ipak stre kao’ njegovi_najsvjetlij vrhunci, koji su svojim prinosom i znaéenjem kao Iué osvjetljavali i usmjeravali njegov daljnji tijek i razvoj. Medu tim je nezaobilaznim filozofijskim visovima i Immanuel Kant, ro- donaéelnik svakako jednoga od najznaéajnijih razdoblja i smjerova novovje- kovne (i uopée) filozofije — Klasitnoga njemackog idealizma, a unutar toga i filozofije religije kao Skolske discipline sustavne filozofije. Trazeéi odgovor na svoje osnovno pitanje (Sto mogu znati?), kritickom sintezom radikalnoga skepticizma D.Humea i dogmatizma i shematizma Leibnitz-Wolfove %kole, dosao je do viastite agnostiéke pozicije, po kojoj je spoznaja kao rezultat iskustvenog aposteriornog i transcendentalnog faktora apriori, moguéa samo o fenomenima u prostoru i vremenu, a ne o tran- scendentnom (Ding an sich), koje je podruéje metafizike. Osim iskustvene spoznaje postoji_ i sta spoznaja u_ formalnim znanostima, do koje dolazimo kategorijama opazanja i misljenja (sinteti¢ki sudovi apriori u matematici). Temelj je Kantove metafizike éudoreda ideja slobode, dakle sloboda u transcendentalnom smislu, izvan prirode i njezine “divije slobode” (akonitosti). Moralna sloboda i vlastitost jest sloboda po autonomnim moralnim zakonima, autonomija volje, sto je naéelo djelovanja moralnog biéa i osobnosti.3 Cisti praktiéki um temelj je, dakle, moralnog djelovanja, moralne prakse. Apriorni moralni zakoni podupiru. se i rasudnom snagom, izostrenom iskustvom. Ali, empirijska nadela ne mogu se uspostaviti bez univerzalnosti_ moralnoga suda (znati, ne samo na temelju obiéaja). Spomenuta ideja slobode oznatuje i ideju Boga kao Ginjenicu.prakti¢koga uma, o éemu Ge jo biti rijeti, Kantova filozofija religije, naravno, neraz~ dyojno je povezana s njegovim onto-gnoseologijskim i etickim svhaanjima. sustayno filozofijsko istrazivanje religije izvan okvira crkvenih zajednica i teologijskog koncepta. Filozofija religije otad postaje i predmetom ne_nastave. 3Usp. Kant, I, Osnivanje metafizike éudoreda, Igitur, Zagreb, 1995. i Kritika praktickog uma, Zagreb, Naprijed, 1981.‘Skledar, N., Filozofja religiie |. Kanta, Polit, misao, Vol XX, (1996), br. 4, str. 123-130 126 Ovu svezu mozemo najbolje pokazati Kantovim shvaéanjem religije u granicama samoga (praktitkoga) uma, odnosno njegovim teoriskim agno: cizmom i postulatornim (ne dogmatskim) teizmom. O sferi transcendentalnog, o Bogu, besmrtnosti du’e, mozemo_ imati samo neke ideje i uvjerenja (one su ideje praktitkoga uma), a ne i teorij- sko znanje, jer u pokuiaju da ih umski, teorijski fiksiramo i odredimo nuzno se zaplicemo u proturjegja, u antinomije cistoga uma. Nepostojanje svijesti ispravnosti_ i primjerenosti ove kriti¢ke, agnostitke pozicije neizbjeino vodi u razligite vrste dogmatizma, smatra Kant. Svoja_kritiéka shvacanja Kant je najbolje potkrijepio logitkom_ kritikom dokaza Bozje opstojnosti. Jedan je od najranijih dokaza postojanja Bozeg apriorni dokaz Anselma Canterburyskog, koji je kasnije postao cuven, a nazvan je ontologijskim dokazom. Veé je Sv. Augustin Boga okarakterizi- rao kao najvise dobro. Anselmo je to izveo ontologijski. Egzistencija boZanstva izvedena je iz ideje o njemu, odnosno egzistencija iz esencije. Buduci da je Bog, kaze Anselmo, “neito od Sega se nista vise ne moze misliti”, on mora postojati i zbiljski, a ne samo u misljenju. Za razliku od apriornog Anselmovog dokaza, Sv. Toma Akvinski apos- teriori, po “Bozjim uéincima”, s pomoéu pet dokaza dokazuje Bozju egzis- tenciju. Prvi je, i osnovni, dokaz o kretanju. Sve Sto je u kretanju koje je otigledno i nesumnjivo, mora biti pokrenuto negim Sto je i samo u kreta- nju. Buduéi da se tako ne moze id u beskonagnost, to pretpostavija da se mora doéi i do prvog, niéim pokrenutog pokretaéa. To je uw osnovi aristo- telovsko stanoviste 0 prvom “nepokrenutom pokretatu”. 1 drugi dokaz zasniva se na istom naéelu, samo se odnosi na naray djelatne uzrotnosti. Ni kauzalni lanac ne moze biti beskonatan, sto takoder upucuje na prvi neprouzroéeni eficijentni uzrok. Kad ne bi bilo njega, ne bi bilo ni uzrotnosti. I treGi, takoder. Svaka nuzna stvar (osim njih ima i biéa koja su samo moguéa) prouzrogena je netim drugim. Kako opet nije mogué beskonacan broj negim drugim uzrokovanih nuznih stvari, to znagi da postoji prvo bice koje nuznost ima u samom sebi i koje uzrokuje nuznost drugih biéa. Cetvrti Tomin dokaz temelji se na stupnjevanju biéa po savrSenosti. Biéa se razlikuju po stupnjevima ozbiljenja kategorija: istinitosti, dobrote, Jjepote. Ova gradacija dovodi do savrienog biéa, koje je uzrok istinitosti, dobrote, Ijepote drugih biéa. 4Usp. Kant, L, “Die Religion innerhalb der Grenzen der bloBen Vernunft”, Theorie Werkausgabe, Subrkamp Verlag, Frankfurt am Main, 1968.Sklodar, N., Filozofija coligje |. Kanta, Polit, misao, Vol YOGI, (1996), br. 4, st. 123-190 127 Peti dokaz izveden je iz uredenja kozmosa. Da bi svijet bio ureden, svijet (Kosmos) nuzno mora postojati savrien um koji sva biéa usmjerava prema njihovoj svrsi (kao Sto Ijudske proizvode svrsishodno projektira ljud- ski um). Ovaj dokaz, prema tome, u biti je kozmologijski i teleologijski i na njega se u_krajnjoj liniji svode svi kozmologijski i teleologijski dokazi Bozje egzistencije. Anselmoy ontologijski dokaz kritizirao je Kant op¢im metodologijskim navelom da se iz samih pojmova i ideja ne moze zakljudivati o zbiljskoj i objektivnoj egzistenciji njihova sadrzaja.5 Kozmologijski dokaz kritizira na taj nacin Sto ukazuje na to da se u njemu polazi od naéela kauzaliteta koji vrijedi samo za iskustvo, a njime se hoce dokazati izvaniskustveni uzrok svijeta. Medutim, iskustveno se ne mogu dokazivati svojstva (pa onda ni egzistencija) transcendentnog biéa, nego se ona izvode iz pojma o najvisem biéu, pa i ovaj dokaz zapada u iste potesko¢e kao i ontologijski® Osim toga, buduéi da nema uzroka bez postjedice (ako i postoji prvi uzrok), a posljedica je iskustvena (svijet), onda bi i uzrok trebao biti iskustven, Sto je opet proturjetnost. Fizikoteologijskom dokazu koji polazi od odredene svrhovite uredenosti svijeta i na temelju toga zakljuéuje da sama priroda nije mogla stvoriti takav svrsishodan poredak, nego da je to djelo neizmjerne bozanske mud- Tosti, isto kao &to su Ijudske tvorevine osmiiljene Ijudskim duhom, Kant prigovara da se tu radi samo o analogiji izmedu svrsishodnosti Ijudskog djelovanja i prirode, Sto jo8 ne dokazuje egzistenciju izvansvjetovnog demi- urga, tvorca svijeta. Zbog antinomitnosti i bitne nemoguénosti distoga teorijskog uma na nadiskustvenom, transcendentalnom podrugju, Kant kritizira svaku transcen- dentalnu teologiju i porige njezinu teorijsku moguénost, tj. kritizira teolo- giju koja se osniva na naéelima spekulativnog uma, a ne temelji se i ne vodi praktickim umom, moralnim zakonima (u odsjeku Kritike distog uma, pod naslovom: “Kritika svake teologie zasnovane na spekulativnim natelima uma”). No, Kantu je pritom posve jasno da njegova logitka kritika dokaza za Bozju egzistenciju, kao i moguénosti Gistoga uma uopée, nije protudokaz, ne dokazuje suprotno, tj. nepostojanje nadnaravnog biéa.” Dakle, Kanta nemoguénost teorijskog dokazivanja Boje egzistencije i agnosticizam ne vodi u ateizam, nego u postulatorni teizam. To zati da je, usprkos teorijskoj nemoguénosti uma, iz moralnih razloga, praktitkim umom potrebno postulirati egzistenciju najviseg bia kao garanta 5Usp. “O nemoguénosti ontoloskog dokaza za egzistenciju Boga”, Kritika cistog uma, op. cit. SU: “O nemoguénosti kosmoloskog dokaza za egzistenciju Boga”, Kritika distog uma, TUsp. Predgovor II. izdanju Kritike cistog uma.Skiedat, N,, Filozofia religie 1. Kanta, Polit, misao, Vol YOXIl, (1996), br. 4, su. 123-130 128 moguénosti postizanja_najviseg dobra, kao najvigeg cilja distog praktitkoga uma, tj. kao harmonije izmedu morainih naéela i Ijudske prirode, izmedu duinosti i nagnuéa. Da bi spomenuti sklad kao ideal i njegovo ozbiljenje bili uopée mogué treba, dakle, postulirati apsolutno nuZno biée kao “iskonsko dobro”, koje onda’ utemeljuje i nadu u moraino usavrSavanje i moralnost (i besmrtnost due). Znadi, osnovni je smisao religije — umski i_moralni, bududi da je svijest 0 dugnosti spoznata kao Bozja zapovijed. To je zahtjev moralne izgradnje kao uspostave Bozjeg kraljevstva na Zemlji. Moralni zakon je, naime, neto posve unutarnje i ne potpada pod javne Ijudske zakone. Zakonodavac tu mofe biti jedino Bog koji moze proniknuti u to, wu Zovjeku najunutarnije, uw savjest. No, iako uspostava moralnog naroda Bozjeg potjece od Boga, Govjek i sam mora nastojati na tome “kao da sve stoji do njega”. Cinedi ono Sto treba Giniti, tj. moralnim, umskim utemeljenim djelima, éovjek pripada Bogu. tj. Time se Kant suprotstavlja protestantskom nauku po kojem je narav postnulog Sovjeka nesposobna vlastitim snagama za temeljne vjerske i moralne istine i tine, te istite da je Govjek sposoban udiniti barem prvi korak prema spasenju, pa je za to i odgovoran. Sve ono sto ne sluzi moralu u vjerskim spisima i obredima (‘“praznoyjernoj sluzbi”), ono sto je po tradicionalnoj teologiji nadumsko, i sto je zapravo bit vjere, Kant ne , razlikujuci biblijsku (dogmatsku) od umske (moralne) teologije i . lz morala, moralnog zahtjeva praktiékog uma, put vodi u religiju i prema nuZnom transcendentnom bi¢u i najvisem dobru kao garantu moral- nosti svijeta (gradanskoga drustva). Ova druga, tj. teoligija uma, moralna religija, po Kantu je prava uni- verzalna religija, a ne pojedina postojeca crkvena vjerovanja (Glaube). Njezina su konstitutivna naéela: 1. univerzalnost, a ne partikularna sektaienja; 2. moralna pobuda kao kriterij jedinstva njezinih pripadnika kao Bozjeg naroda; 3. sloboda u njihovim odnosima i odnosu spram vanj- ske moGi; 4. nepromjenljivost njezinih konstitucija kao apriornih univerzal- nih nagela koja su data svojom svrhom.* Dakle, takvom religijom u okvirima uma, moralnom izgradnjom_more nog naroda Bodjeg, priblizuje se Kraljevstvo Bozje na Zemlji i vjeéni mir, jer natela praktickoga uma vrijede opéenito i vjeéno.9 U raznim interpretacijama Kantova koncepta vjeinog mira govori se vise © njegovim empirijskim, polititkim uvjetima: republikanizmu, feder: mu, savezu drZava, dok je o religijskim temeljima i neminovnoj Bozjoj potpori vjeénom miru manje rijeci. U ovom kontekstu, medutim, to svakako valja naglasiti. 8Usp. Boinjak, B., Filozofija i krééanstvo, Naprijed, Zagreb, 1966, °Usp. Kant, L, Zum ewigen Frieden, Stuttgart, 1981.Skledar, N., Filozofija reigje |. Kanta, Polit. misao, Vol 200K, (1996), be. 4, sr. 123190 129 Samo _uzgred, ovakvo Kantovo shvaéanje religije u granicama samoga uma do¥ivjelo je, uz odobravanja, i kriti¢ka suprotstavijanja. I to ne samo od strane tradicionalnih teologa, nego su moguéa i filozofijska. Moze mu se, npr., primijetiti da je problem etike, suprotno ovom — shva¢anju autonomnosti Ijudskoga morala, ipak preveo na podrudje teologije, Sto je sve metodologijski upitno, odnosno je li to nugno i osigurano i sl. Naime, tako Ijudska autonomna moralnost, koja se sastoji u zasnivanju moralnih zakona na Ijudskoj svijesti o duznosti, potrebom za nekom meduljudskom podrskom, dakle stanovitom heteronomijom — gubi ipak na svojoj autonomiji. Osim toga, u kritickom osvrtu na Kantovu rigoristitku etiku, moze se postaviti i pitanje o poticaju moralnog djelovanja uopée (motivacijska etika). Je li za legitimiranje nekog djelovanja dovoljno uspostaviti samo strogo mjerilo uma, ili za to treba znati i unutarnje Ijudske poticaje, i vanjske, druStvene uyjete Ijudskog djelovanja? Smatramo da svaka teorija kao teorija (theoria — umsko zrenje biti pojavnosti), pa tako i etitka teo- rija treba izvirati iz Zivotne prakse i u nju, kao lué i putokaz, uvirati, tj. da je osvijeStena o zbiljskim ljudskim potrebama i mogucnostima povijesno- druStvene zbilje. Jedino tako i ona (teorija) jest umska, zbiljska i djelatna, tj. znanstveni oblik povijesne prakse. Praktiénofilozofijska, etiéko-aksiologijska pitanja, povezana s druStvenim i psiholoskim, a utemeljena u onto-theo-antropologijskim, uvijek su i svugdje aktualna. Tema o sayjesti, npr., i njezinom izvoru, posebno je znaéajna hic et nunc, u uvjetima temeljnih drustvenih i kulturnih (i religijskih) promje- na, iu sukobu vrijednosti_ u tom sklopu. Stoga je i pitanje o savjesti kao osnovi humanih yrijednosti, kao i njezina utemeljenja (a nasuprot efemer- nih, povrinih pseudovrijednosti) neizostavno i urgentno Ijudsko pitanje i naSega povijesnog trenutka i prostora, bitno povezano sa zbiljom i prak- som Zivota nagega sada i ovdje. U savjesti, naime, kao primarnoj moralnoj svijesti pojedinca, i u udorednom konsenzusu drustva, osnovanim na umu, odnjegovanim primjerenom izobrazbom i odgojem, u ovom nagem prije- lomnom povijesnom trenutku, jedino je i moguée’ nazrijeti ferment novog ethosa, zamijetiti izvor i svjetionik novoga éudorednog i humanog Zivotnog poretka. Ovo sazeto izlaganje Kantova filozofijskog razmatranja religije dovesit emo ipak podsje¢anjem (i pristajanjem) na tezu, da se agnosticko Kanto- vo shvaéanje konstitutivnog dijela religie — transcendentnog biéa, koje ga dréiantinomijom —spekulativnog uma i smjesta u bitno prakticku (doZivijajnu) sferu (i dopustanje afirmativnog ili nijeénog odnosa spram njega), Gini ipak najprimjerenijim umskim, teorijskim pristupom tome problemu.Skledar, N,, Filozoia religie |. Kanta, Pol. misao, Vol XXII, (1996), br. 4, st 123130 130 Nikola Skledar IMMANUEL KANT’S PHILOSOPHY OF RELIGION Summary Kant’s philosophy of religion is inseparably linked with his onto- gnoseological and ethic concepts. The author explains his concept of religion within the limits of the practical reason as well as his theo- retical agnosticism. We can only have certain ideas and beliefs about the transcedental, God, immortality of the soul — they are solely the notions of the practical reason — but we cannot have any theo- retical knowledge. The author shows how the absence of critical awareness about the possibility of rational cognition leads to various kinds of dogmatism.