Nauno-struni asopis

SVAROG br. 6., maj 2013. (118-140)

Pregledni rad
UDK 316.334.3:316.77
DOI br.107251/SVR1306118B
COBISS.BH-ID 3690520

ODGOVORNOST ZA JAVNU RIJE

Doc. dr Ostoja Barain1
Prof. dr Zoran Kalini2
Doc. dr Milovan Milutinovi3
Nezavisni univerzitet Banja Luka
Apstrakt: Sloboda govora i odgovornost za javno izreeno stoje u direktnom
odnosu meuzavisnosti. Sloboda je preduslov odgovornosti, odnosno bez slobode nema
odgovornosti. Ako je sloboda javnog izraavanja ograniena, ili ne postoji, odgovornost
za javnu komunikaciju preuzimaju diktatori, totalitarni reimi, politike partije, vjerske
organizacije, odnosno kolektiviteti. Samo slobodan pojedinac moe biti odgovoran,
odnosno preuzeti odgovornost za javno izreeno. Nema slobode bez odgovornosti, jer
sloboda pojedinca see toliko daleko dok ne ugroava slobodu drugog. Sloboda je
preduslov za funkcioniranje medija i ostvarivanja odgovornosti za javnu rije.
Politika kultura kao dio opte kulture znai unoenje reda u politiki ivot,
odnosno u javno polje. Politiku kulturu ine vrijednosti, uvjerenja, ubjeenja, stavovi,
simboli, stilovi i obrasci politikog djelovanja i ponaanja pojedinca i drutva. Ona
presudno utie na izbor ciljeva i pravaca po kojima se pojedinci, drutvo i drava kreu
i razvijaju. Od nivoa razvijenosti politike kulture zavisi ureenost politikog poretka.
to je nerazvijenija politika kultura pojedinaca, to su vee mogunosti uzurpacija i
manipulacija. I obrnutno: to je ona razvijenija, politika zajednica je ureenija. U
formiranju politike kulture drutva najveu odgovornost imaju politike i duhovne
elite i elite znanja. One pomou obrazovanja i socijalizacije, ali i posrednog uticaja na
vaspitanje, imaju presudnu ulogu. Takoe, veliku ulogu imaju mediji.
Kljune rijei: mrnja, govor mrnje, politika kultura, odgovornost za
izgovorenu rije, medij.

UVOD
''im se okupi desetak naih ljudi, odmah poinju sporovi, svae i tue
zbog vjerskih, nacionalnih i politikih podjela i razlika u miljenju:
nepristrasno oko, koje posmatra sa strane, odmah primjeuje jaku borbu
interesa i slabu brigu o istini.''
uro unji
1

Doktor sociolokih nauka, nauna oblast sociologija kulture, profesor

sociologije i antropologije na NUBL
2
Doktor pravnih nauka i doktor menadmenta, profesor na Nezavisnom
univerzitetu Banja Luka
3
Doktor politikih nauka, profesor na fakultetu politikih nauka Nezavisnog
univerziteta Banja Luka

118

Barain O., Kalini Z., Milutinovi M.: ODGOVORNOST ZA ... RIJE

Demokratija, kao nain funkcionisanja drutva, neminovno namee

pitanje osjeanja odgovornosti za izgovorenu rije, kao i uinjena djela.
Ovakvo poimanje demokratije podrazumijeva djelovanje u granicama
razuma, ime se daje doprinos linom i zajednikom ivotu drutva kao
cjeline, ali i pojedinca. Demokratija, kao drutveni koncept, omoguava
prohodnost razliitim idejama i uvjerenjima bez obzira ko je nosilac istih, a
to je prednost demokratije koja ne poiva na sistemu ideja i pogleda.
U osnovi, unutar same BiH, kao dravne strukture i drutva, ne
postoji konsenzus o eljenom pravcu kretanja, nema vostva niti realnih,
materijalnih osnova za integrativne procese. Vie energije se ulae u
opstrukciju rjeenja nego u graenje pretpostavki za razrjeenje brojnih
unutarnjih konflikata. ''Jedno od upadljivih obiljeja politiko-kulturnih
procesa na tlu BiH (posmatrano u irem istorijskom periodu) jeste
nerazvijenost due i stabilnije demokratske tradicije, odnosno dvojstvo i
protivrjenost izmeu autoritarne i slobodarske (vie narodne nego
graansko demokratske) komponente u politiko-kulturnim tokovima na
tlu BiH4.'' Politika scena u BiH na sve lii samo ne na ozbiljnu politiku
scenu. Naalost, uro unji s pravom kae da su nai politiari,
nesposobni da sastave mudru i lijepu reenicu i ne prestaju da brbljaju:
manjak mislilaca nadomjeta se vikom brbljivaca. A ovi i o miru govore
jezikom rata, npr. kada kau ''borimo se za mir''5.
Politika i politiko djelovanje predstavljaju znaajnu drutvenu
aktivnost i kao takva neminovno trai red. Unoenje reda u politiki ivot
eliminie nered koji u svakom pogledu paralie napredak.6 ''Ako ne sa
etikog, a ono sa estetskog stanovita, svaki red je nadmoan neredu, jer je
svaki oblik u prednosti nad zbrkom. Nitavilo to je neto bez oblika.
Imati oblik znai imati identitet. Biti bez oblika znai nemati identitet.
Nemati identitet znai biti mrtav. Jer ta drugo znai smrt nego nestajanje
svakog oblika. Bezoblina graa je naelo nereda i tame, oblik je naelo
reda i svjetlosti: to nije pogled uperen prema predmetu nego posmatrau!
Dijeljenje vremena na dane, nedjelje, mjesece, godine, stoljea i
milenijume jeste kulturna nagodba koja je vremenom postala prirodna kao
to je disanje prirodno. To je svojevrsno unoenje reda u nered, mogunost
da se utie na oblikovanje ivota, utiskivanje svoga ljudskog postojanja''.7
4

Vejnovi D., Politika kultura, Udruenje defendologa RS, 2003, s. 10.

unji ., Drama razumijevanja, igoja tampa, Beograd, 2004, s. 51.
6
''Tlo politike kulture ili 'politiko podneblje' je prostor na kome neki sistemi
mogu uspijevati i razvijati se bre ili sporije, podravani posebnim politikim
mentalitetom ljudi koji na tom prostoru ive. Razumljivo, ovu konstataciju ne treba
uzeti fatalistiki, kao apsolutni determinizam politikih oblika (Veber), ve kao skup
inilaca koji su znaajni za formacije politikog organizovanja i politikog ivota, koje
su est predmet zabluda, nepoznavanja ili nepriznavanja, ak i u vladajuim grupama,
sa posledicama koje mogu biti porazne za drutvo i njegov istorijski razvitak''
(Enciklopedija politike kulture, 1993:832).
7
unji ., Drama razumijevanja, igoja tampa, Beograd, 2004, s. 168.
5

119

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 6., maj 2013. (118-140)

Nai su zakoni i praksa u pogledu sankcionisanja za javno

izgovorenu rije, koja se moe smatrati govorom mrnje, manjkavi. Istina,
imamo Zakon o spreavanju diskriminacije i to djelimino moe
zadovoljiti uslove, ali nai krivini zakoni nemaju predvieno krivino
djelo govora mrnje, ve samo rasizma, nacionalne netrpeljivosti itd.
Vano je imati na umu da se govor mrnje ne moe vezati iskljuivo uz
medije. Javne linosti, naroito politiari, moraju voditi rauna o javno
izgovorenoj rijei, jer se upravo oni slue govorom mrnje kao i novinari.
Nae drutvo jo uvijek nije organizirano da moe u pravom smislu
odgovoriti na ovu vrlo rasprostranjenu pojavu, zbog ega se moraju
napraviti odluni iskoraci u tom pravcu. Ne smije se mijeati govor mrnje
sa slobodom govora. Sloboda govora jeste neto to treba zatititi, ali ona
ne znai istovremeno i neodgovornost.
Iako smo u osamnaestoj godini tranzicije Bosne i Hercegovine, a
kraja ni na vidiku. Tenzije rastu iz godine u godinu, meunarodno
prisustvo se i dalje odrava i eka da neko nametne rjeenje silom. Zemlja
je u tranzicijskom orsokaku, jer se ovaj proces provodi nekritino i svaka
grupacija forsira ona tranziciona rjeenja koja najbolje odgovaraju toj
politikoj, ekonomskoj ili drutvenoj grupaciji. Mir je postignut, mada je
rat jo veoma prisutan u mentalitetu, prije svega, politikih voa koji se i
dalje ponaaju kao da rat traje, ali i stanovnitva koje rijetko primjenjuje
kritiki pristup informacijama i propagandi, kojom je obasuto. Na sceni su
organizovane grupe i organizovani mediji koji oblikuju neorganizovanu
javnost koja predstavlja kolektivnost prostog zbira pojedinaca.

KOMUNIKACIJA I NJEN ZNAAJ ZA DRUTVENE ODNOSE

Nije potrebno uiti nas da komuniciramo, ali zato je vano nauiti
kako da komuniciramo.
Komunikacija je dio kulture i obuhvata model kulturnog ponaanja kojim su obuhvaene preutne pretpostavke i pravila koja pripadnici
neke grupe slijede u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji. Pravila neke
kulture odreuju ko sa kim u kojim prilikama i u kom obliku, kao i o kojim
sadrajima moe, smije ili mora komunicirati. Komunikacija meu ljudima
je intenzivna, sloena i raznovrsna. Stalni je pratilac ljudskih aktivnosti i
sastavni je dio cjelokupnog ponaanja ovjeka. Kao izrazito socijalno bie
kojem je potreban kontakt sa drugim ljudima, ovjek stalno komunicira ili
zamilja da komunicira sa drugim ljudima. Kada ne komunicira sa drugima
obraa se samom sebi, komunicira sa sobom''.8 Jo sedamdesetih godina
dvadesetog vijeka ameriki komunikolog Frank Dance (i mnogi drugi) je
identifikovao i sistematizovao preko 100 definicija komunikacije. Iz
mnotva tih definicija moe se zakljuiti da komunikacija predstavlja
uspostavljanje zajednitva jednog ivog bia sa drugim i bez meusobnog
sporazumijevanja ljudi, bez mogunosti takvog sporazumijevanja drutveni
ivot ne bi bio mogu, a posebno bi nemogu bio proces rada koji spada u
8

120

Rot N., Znakovi i znaenja, Platon, Beograd, 2004, s. 22.

Barain O., Kalini Z., Milutinovi M.: ODGOVORNOST ZA ... RIJE

temelje drutvenog ivota. Komuniciranje omoguava pojedincu da

uspostavi komunikacijske kontakte sa drugim ljudima, da sa njima sarauje
u proizvodnji, materijalnoj i kulturnoj, da nadie granice svoje individualne svijesti i postane uesnik kolektivnih psihikih zbivanja. Navedene
definicije naglaavaju krucijalnu vanost komunikacije za razmjenu
znaenja, sporazumijevanje, socijalizaciju, drutveni poredak i civilizacijsko uzdizanje kako pojedinaca, tako i kolektiviteta. Ona je, dakle,
imanentna ovjeku. Interakcije u komunikativnom procesu svjedoe o
demokratinosti, odnosno njihov izostanak o nedemokratinosti odnosa.
Komunikacija je pokreta civilizacijskih i socijalizacijskih procesa i u
osnovi je njihovog progresa i predstavlja pravi motor ljudske istorije.
Tri su osnovna elementa svake komunikacije: poruka, njen
poiljalac i primalac. ''Zahvaljujui najvie razvijenosti simbolike funkcije
i intenzivnom korienju simbola, prvenstveno izgraenom simbolikom
sistemu kao to su ljudski govor i razni jezici, ovjek je postao drugaije,
znatno monije i razvijenije bie od svih ostalih ivih bia''.9
Pojam komunikacija potie od latinskog glagola comunicare, koji
znai uiniti zajednikim, odnosno saoptiti. Osnovna etimoloka odreenja pojmova comunicare i comunicatio upuuju na injenicu da djelatnost optenja ini sam temelj komunikacije, a u principu oni predstavljaju
uspostavljanje zajednice, odnosno, drutvenosti. Dakle, komunikacija je
svojstvena samo drutvu i ini njegov konstitutivni elemenat. Bez drutva
nema ni komunikacije. ''Sa-optiti u ovom kontekstu znai neto s-druiti,
odnosno, dovesti svoje djelovanje u sklad sa zajednicom i drutvenim
ivotom. U tom smislu, komunikacija je po svojoj sutini prelaz od
individualnog ka kolektivnom''.10 Sveobuhvatna je i predstavlja centralni
fenomen kulture i, kao takvoj, nikada joj nije mogue odrediti poetak i
kraj. Glagol komunicirati i imenica komunikacija obuhvataju sve od
saoptavanja, javljanja, obavjetenja, prenoenja znanja, sporazumijevanja,
razmjene misli, ideja i osjeanja, preko prenoenja poruka i informacija, do
razgovora, razumijevanja, duhovnog druenja, optenja, pa ak i slaganja
sa samim sobom i sa drugima. Javljaju se na vie nivoa, izmeu dvije
individue, izmeu pojedinca i grupe i izmeu dvije i vie grupa.
Smisao komunikacije je u razmjeni poruka, ije su funkcije
upozorenje, savjet, informacija, ubjeivanje, izraavanje miljenja. Neke
poruke su jasne i oigledne, dok druge mogu biti skrivene i nejasne. U
osnovi to znai da se kroz komunikativni proces neke poruke mogu
namjerno skrivati, a neke se mogu pojaviti, iako ih komunikator nije imao
namjeru saoptiti. Ta injenica potvruje da komunikacija ukljuuje
razmjenu vie od jedne poruke istovremeno. Samo znaenje poruke
direktno zavisi od naina kodiranja, konteksta i naina saoptavanja. U
funkcionalnom smislu, komunikacija je proces emitovanja i primanja
znakova koji imaju tano odreeno znaenje.
9
10

Isto, 25.
Tomi Z., Komunikacija i javnost, igoja, Beograd, 2007, s. 7.

121

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 6., maj 2013. (118-140)

Polazei od injenice da je ljudska komunikacija raznovrsna, Rot

uoava vie vrsta ljudske komunikacije. U tom smislu moe se govoriti o
komunikaciji koja poiva na signalima i komunikaciji koja koristi simbole.
Komunikacija putem signala zasniva se na paralingvistikim znakovima,
na glasovnim odlikama koje prate govor, kao to su ritam i intonacija
govora. Pored toga, esta je komunikacija putem raznih pokreta i poloaja
tela (kinezika komunikacija), odnosno komunikacija zasnovana na prostornom odnosu meu uesnicima komunikacije.
Simbolika komunikacija poiva na znakovima nosiocima znaenja i njihovim kombinacijama. Njima se prenose razne vrste namjerno
upuenih poruka. Najvanija vrsta simbolike komunikacije, a koja poiva
na arbitriranim znakovima, jeste jezik.
Druga vana podjela komunikacije je podjela na verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Verbalna se slui govorom ili pismeno fiksiranim
rijeima i vezama rijei. Za neku ljudsku zajednicu zajedniki simboliki
verbalni sistem nazivamo jezikom. Jezik je najznaajniji ljudski
komunikativni sistem.11

JEZIK KAO ELEMENT KOMUNIKACIJE

ovjek, kao najsavrenije bie na Zemlji, razlikuje se od ostalih
bia po razumu i govoru. Jezik je najznaajnija tekovina ljudskog roda i
kao sistem znakova najsavrenije sredstvo za sporazumijevanje meu
ljudima. ''Najvaniji simboliki sistem za ovjeka je govorni jezik. On
poiva na sposobnosti ovjeka da proizvodi glasove koji se povezuju u
sklopove glasova - rijei govora, a ove se kombinuju u jo sloenije cjeline
- reenice i tekstove. Jezik kao simboliki sistem je sistem znaenja. Za
jezik, kao za svaki simboliki sistem, bitno je da postoje odreena pravila
povezivanja znakova i da ta povezivanja znakova reprezentuje povezivanje
znaenja iji su nosioci rijei i kombinacije rijei jezika''.12
Jezik nije samo simboliki sistem kojim se ovjek koristi, ve je on
i najrazvijeniji simboliki sistem uopte. Uloga jezika je viestruka. On
slui ovjeku, prije svega, da uputi ili primi neko obavjetenje
(informaciju). Jezik je u tom procesu nastajao i razvijao se i bez njega, kao
socijalne i istorijske pojave, ne bi bilo ni napretka ljudskog drutva. Jezik
utie i na razvoj miljenja, a njime se prenose nove ideje, pogled na svijet i
steena iskustva, te stoga ima i ideoloku funkciju u drutvenom progresu.
U meusobnim odnosima, ljudi jezikom izraavaju svoje misli,
osjeanja, elje i tenje. Jezik je nastao u procesu rada i stvaralatva, pa je
zahvaljujui tom radu i jeziku ovjek postao razumno bie. A kako je jezik
proizvod ljudske zajednice, on se razvijao i dalje se razvija uporedo sa
napretkom drutva. U tom pogledu treba posebno naglasiti istaknutu
socijalnu funkciju jezika koja omoguava komunikaciju meu ljudima.
''Komunikativnost je, valja istai, jedna od bitnih odlika jezika, koja ne
11
12

122

Rot N., Znakovi i znaenja, Platon, Beograd, 2004, s. 27-28.

Isto, 35.

Barain O., Kalini Z., Milutinovi M.: ODGOVORNOST ZA ... RIJE

samo da osigurava komunikaciju meu osobama (i to ne samo prisutnim

nego i prostorno i vremenski udaljenim i nije samo sredstvo saobraaja
meu pojedincima), nego je i instrument prenoenja informacija i znanja
meu pripadnicima raznih kulturnih zajednica i civilizacija''.13
U svijetu ima 3.000 ivih jezika i vie hiljada dijalekata. ovjek
govori 100.000 godina, pie 5.000 godina, a zahvaljujui Gutenbergu,
pronalazau tamparske maine, vie od pet stoljea tampa knjige.
Jezik ima tri osnovne funkcije:
1. Emotivna (ekspresivna) funkcija, pomou koje prvo lice moe da
izrazi svoje miljenje ili raspoloenje o nekom drugom licu u
ozbiljnom, aljivom, ironinom i gnusnom tonu.
2. Kontaktna funkcija ostvaruje se preko knjiga, radija, televizije,
razliitih ureaja za snimanje i reprodukciju govora i drugih
sredstava.
3. Kognitivna (saznajna, obavjetajna) funkcija jezika usmjerena je
na predmet informacije (vrijeme, dogaaji, rezultati, zdravlje) i
ostvaruje se u treem licu.
U svakodnevnoj upotrebi jezik moe biti u slubi lai ili u slubi
istine i kao takav uspjeno se koristi i u jednoj i u drugoj slubi, samo su
poruke i posljedice razliite. Danas je jezik u funkciji moi i vladanja, pa
Naom omski, piui o jeziku i odgovornosti, veli: ''Postoji standardna
ala da je jezik dijalekt sa armijom i mornaricom. To nisu lingvistike
ideje''. Rijei se ovdje vrednuju sa stanovita moi, a ne sa stanovita
njihove istine: rijei su oruje. Jezik je bojno polje za mo i vlast. Jezik je
postao politiki jezik i prekinuo je sa istinom''.14 Dobro je da postoji
sloboda govora, istie unji, i u nastavku zakljuuje da je jo bolje ako
ono to se izgovori zavrjeuje da bude javno izgovoreno. Ako boluje jezik,
onda boluje cijelo dutvo, jer sve bolesti drutva najprije su vidljive u
bolesti jezika. ''Ukratko, o jednoj zajednici moemo dobiti taniju sliku ako
upoznamo njen govor i jezik, nego ako upoznamo njen ustav i zakone koje
se na njemu temelje. Odnosi izmeu dvije zajednice odslikavaju se u
jeziku: njihovi odnosi se prepoznaju u rijeima''.15

RETORIKA
Retorika razvrstava govore prema raznim kriterijumima. Od antike
do danas klasifikuju se na: informativni govor (u rimskoj podjeli: docere),
govor koji uvjerava i pokree na akciju (rimsko movere) i zabavljaki
govor (delectare). Jo od antikih vremena ustalila se podjela na tri
osnovne vrste govornitva sudsko, politiko i prigodno. Ova
klasifikacija, koju je naroito afirmisao Aristotel (mada je postojala i prije
njega), odrala se do danas. Prema njegovim rijeima, sudsko besjednitvo
je svako ono u kome susreemo optubu i odbranu, politiko je ono u
13
14
15

Isto, 38.
unji ., Drama razumijevanja, igoja tampa, Beograd, 2004, s. 50.
Isto, 52.

123

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 6., maj 2013. (118-140)

kome se na neto podstie ili od neega odvraa, a prigodno ono koje

neto hvali ili kudi. Za ove vrste besjednitva koriste se i pojmovi
forenzino besednitvo (sudsko), deliberativno besjednitvo (politiko) i
epideiktiko (prigodno, koje se esto naziva i pohvalno ili sveano).
Govor je najbitniji dio dijaloga, od formalne debate do sasvim
privatnog razgovora. Ukoliko elimo ostaviti pozitivan dojam, na onoga
kome se obraamo, ne moe biti prezentovan bilo kojim slijedom misli,
ve onim koji je jasan i logino porean. Sastavni dijelovi govora su:
Invencija, danas poznata po engleskoj rijei BRAINSTORMING.
Koriste ga grupe i organizacije koje nastoje da pronau najbolje
mogue rjeenje u specifinim okolnostima u kojima se nalaze.
Sve obrazovne, menaderske, drutvene i politike grupe koriste
ovaj sistem kao odskonu dasku za izuavanje problema ili teme.
Dispozicija je red kojim e se smjenjivati dijelovi govora.
Uobiajeno je da dobar govor bude izloen ovim redom: uvod,
propozicija, klasifikacija, naracija, tvrenje, pobijanje, zakljuak.
Naracija mora biti jasna i precizna, tj. ne smije zamarati sluaoca.
Sastoji se iz iznoenja injenica. Naracija bi najbolje bila objanjena, ako
kaemo da je to iznoenje teze i vanih argumenata.
Tvrenje je proces komuniciranja u kojem se injenicama daje
argumentacija (dokaz). Ovo je veoma znaajan dio govora, jer u njemu se
iznosi potpuna argumentacija prethodno reenoga. Prepoznajemo da je
ovdje rije o potvrdi argumenata.
Pobijanje je dio u kojem se rue mogui stavovi neistomiljenika. Ovdje treba ukazati na pogrenost protivnikih stavova, na njihove
greke u rasuivanju. Ukoliko se unaprijed ne komentarie protivniki stav,
to kasnije vie nema smisla. ''Eristika dijalektika je umee voenja
prepirke, i to prepirke da se uvek bude u pravu, dakle per fas et nefas
(doputenim i nedoputenim sredstvima). U samoj stvari se objektivno
moe biti u pravu, a da se pri tom u oima prisutnih, i tavie u sopstvenim,
ne bude u pravu. Kada, naime, protivnik pobije dokaz, a to vai i kao
pobijanje samog tvrenja, za koje, pak, mogu postojati drugi dokazi, pri
emu je, naravno, za protivnika odnos obrnut: on ostaje u pravu pri
objektivnom nemanju prava. Dakle, objektivna istina jednog tvrenja i
njegovo vaenje u prihvatanju od strane zavaenih i slualaca, dvije su
razliite stvari. (Na ovu drugu se odnosi dijalektika.) Odakle to? Od
prirodne pokvarenosti ljudskog roda. Kada toga ne bi bilo, bili bismo u
potpunosti estiti, pa bismo u svakoj raspravi gledali samo da iznesemo
istinu na videlo, ne vodei rauna o tome da li e to ii u prilog naem
preanjem miljenju ili miljenju onog drugog. Uroena sujeta koja je
izuzetno razdraljiva kada je u pitanju intelekt, ne doputa da se ono to
smo prvobitno rekli pokae kao pogreno, a ono to je rekao protivnik kao
pravilno. Shodno ovome bi, pak, svako trebalo da se potrudi da sudi ni u
kom sluaju drugaije do tano, zbog ega bi prvo trebalo da misli, a
potom da govori. Ali, uz sujetu najee idu brbljivost i uroena
neestitost. Ljudi govore pre nego to su promislili, i ako potom primete da
je njihovo tvrenje pogreno i da nisu u pravu, ipak treba da izgleda kao da

124

Barain O., Kalini Z., Milutinovi M.: ODGOVORNOST ZA ... RIJE

je obratno. Interes za istinu, koji je najee, pri iznoenju pogrenoistinitog tvrenja bio jedini motiv, uzmie sada sasvim pred interesom
sujete''(openhauer, 2007:1).16
Dobro govoriti znai voditi rauna o nainu izlaganja (elokuciji) i
stilu. Cilj svakog govornika jeste razviti sopstveni stil. Mnogi ele
poistovjetiti elokuciju i stil, no stil je, treba jo jednom naglasiti, uvijek
lian. Vjetina dobrog govornika se mjeri prema vjetini da sve misli kae
jasno i razgovjetno, tako da svi koji sluaju (obrazovani, neobrazovani,
stari, mladi, mogu podjednako da shvate o emu je rije. I to nikako ne
znai govoriti naprosto zavodljivo i proputati poentu teme, ve utemeljeno, biranim rjenikom prilagoenim svima, iznijeti svoje stavove.
''Potrebno je znati i to da je retorika obmana ponekad uverljivija i
nadahnutija zato to moe imati brojne stilske varijante. Obmanjivati se
moe u bezbroj smjerova, a govoriti istinu moemo samo na jedan jedini
nain istinito. La je upeatljivija, lijeporjeiva i kako kae jedna od
afrikih poslovica, moe uzrokovati bol 'sto puta vei nego koplje'.''
Danas, svjedoci smo, neki od politiara, ponekad ine obrnuto. Po
njima je istina bolnija, a prividno ''neduna la'' uzima se, ponekad, kao
mnogo bolja od uvredljive istine. I zbilja, u vrijeme opte retorike
obmanjivanja, nije lako rei istinu. Uz to, valja imati na umu, govorio je
jo Ivan Cankar, da la ne ubija toljagom, ali se provlai krvnim ilama
poput otrova, polako i oprezno, pa se i ne primjeuje kako djeluje... Istina,
meutim, naroito poslije kriznih perioda, djeluje zakanjelo i to esto
poput toljage. Otuda je poznavanje retorikih vjetina u saoptavanju
saznanja i javnom komuniciranju neophodno da bi istina stekla oreol
uvjerljivosti kakav, po nejasnim zakonitostima sluaja komedijanta o
kome je govorio i Milo Crnjanski, ima la. Uroena sujeta o kojoj
raspravlja i openhauer ini da se u javnoj komunikaciji esto ispoljava
neiskrenost, a tada je najtee izrei istinu. Zakonitosti pozitivnog govora
upuuju da se do kraja ne veruje sagovornicima koji o svima govore dobro,
kao ni onima koji o vjetini govore loe'' (Stanojevi, 2004: 91).17

SIMBOLI U KOMUNIKACIJI
Simbol potie od grke rijei symbolon, to znai predstaviti
predoiti, prikazati optim znakom, tj. neim vidljivim i pojedinanim.
''Simbol je ulni znak neeg nadulnog: pojma misli, vjerovanja,
vrijednosti itd. Samo simbolu uspijeva da pronae slinost u tako razliitim
pojavama i da nas zaudi kao da smo prvi put otvorili oi za udo
stvaranja. Upotrebom simbola ovjek postaje svjestan sloenosti iskustva
steenog u odnosima prema bogu, prirodi, drugim ljudima i sebi: simboli
imenuju i organizuju iskustvo, i dokazuju simboliku mo jezika.18
16

Preuzeto sa: http://www.scribd.com/doc/31546635/Artur-%C5%A0openhauer Eristi%C4%8Dka-dijalektika

17
Preuzeto iz Zbornika Etika javne rijei u medijima i politici, Beograd, 2004,
Dobrivoje Stanojevi: Retorika javne komunikacije.
18
unji ., Dijalog i tolerancija, igoja tampa, Beograd, 1997, s. 19-20.

125

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 6., maj 2013. (118-140)

Samo je ovjek u stanju da razumije simbole i zbog toga se moe

rei da se ljudska kultura javlja sa sposobnou ovjeka da stvara i
razumijeva simbole. U skladu s tim, jasno je da je bie koje stvara i
razumijeva simbole kulturno bie. ''Ako bih morao da biram izmeu
jednog pogleda na svijet u kome stvar ima svoje nadstvarno znaenje ili
pogleda na svijet u kome su stvari samo to to jesu, to jest bez ikakvog
znaenja, onda bih se odluio za onaj prvi, jer je iri i dublji, bogatiji i
osmiljeniji. U njemu jabuka nije samo jabuka, ve i jabuka razdora; u
njemu crv nije samo crv, nego i crv sumnje; u njemu zrno nije samo zrno,
nego i zrno istine; u njemu kamen nije samo kamen, nego i kamen
mudrosti; u njemu jagnje nije samo jagnje, nego i rtveno jagnje. Ovakvo
shvatanje svijeta svaku pojavu uzdie do njene sutine: samo u sklopu
vieg znaenja ona ima svoju vrijednost, a nikako sama po sebi.''19
Upravo ovakvo tumaenje stvari potvruje komunikacijsku stvarnost Bosne i Hercegovine. Komunikacija u BiH je optereena jabukom
razdora, gdje u svakoj pojavi nekoga mui crv sumnje, a ne vidi zrno
istine, malo je onih koji su stali na kamen mudrosti. Zbog takve zbilje svi
graani BiH su rtveno jagnje. U proteklom ratu simboli su vrlo esto bili
meta onih koji su nosili puku o ramenu. Ako nisu imali neprijatelja ispred
sebe, birali su simbole kao metu. Tako su u proteklom ratu stradavali
krstovi, polumjeseci, ikone, vjerski objekti, nadgrobni spomenici. Nasilje
nad simbolima imalo je dubinsku poruku: ne mogu jednom pukom
pogoditi cijeli narod, ali pucanjem u simbol koji ima neko znaenje za
narod kao cjelinu, pucao sam u cijeli narod. Most nije samo puko sredstvo
da se pree na onostranu obalu. Kada ovjek ovjeku prui ruku, onda oni
grade most izmeu sebe (ono to nama u BiH nedostaje), premouju
provaliju koja ih dijeli: most povezuje razliite svjetove da se ne bi udaljili
i razili (naalost, jo uvijek smo daleko poto smo se razili). Ivo Andri
je u pravu kada kae: ''Sve je u ivotu most, jedna rije, jedan osmjeh koji
poklanjamo drugome''. Zbog toga uro unji zakljuuje: ''Priprost
ovjek moe u mostu da vidi samo znak, ali ne i znaenje: iz onoga to
okom vidi, ne trai i ne nalazi ono to ne vidi, a to su razliita znaenja
mosta. On doivljava most kao znakovnu strukturu, ali ne i znaenjsku
strukturu: nadmo znaka nad znaenjem''.20

JAVNO KOMUNICIRANJE U BIH I MOGUNOST

DEMOKRATIZACIJE ISTOG
Bosna i Hercegovina je zemlja koju je teko razumjeti. ini se da
je svijet teko razumije, ali teko je razumiju i oni koji u njoj ive. Ona se
esto posmatra kao trojstvo politika, kultura i religija, a geopolitika i ko
zna ta jo dodatno ine bosanski vor jo zamrenijim. Balkanska i
globalna geopolitika se u mnogo emu ukrtaju u Bosni i Hercegovini.
Mnogi interesi na ovom malom trouglastom prostoru se prepliu,
19
20

126

Isto, s. 38.
Isto.

Barain O., Kalini Z., Milutinovi M.: ODGOVORNOST ZA ... RIJE

sukobljavaju ili podudaraju. Vijekovima se ovdje deavaju sukobi. Sukobljavaju se narodi, kulture, religije. Vodile su se ovdje i borbe protiv
okupatora, agresora ili neistomiljenika, ali esto nema saglasnosti oko
toga ko je u proteklom sukobu zaista bio okupator, odnosno agresor.
Javna, prije svega politika, komunikacija u Bosni i Hercegovini je
nedemokratska, senzacionalistika, iskljuiva i optereena predrasudama i
stereotipima. Dodatno obeshrabruje i injenica da ne postoji ni minimum
spremnosti da se ui, da se doe do spoznaje i prihvatanja novijeg i
progresivnijeg stajalita. ''Javnu komunikaciju u Bosni i Hercegovini
karakterie zasnovanost na nedemokratskom, etatistikom, pa ak i
boljevikom modelu komuniciranja "odozgo prema dolje", gdje se
informacija ne smatra javnim dobrom, ve, naprotiv, vlasnitvom voe,
partije, drave, politikih oligarhija, ili etno-nacionalnih centara moi. Ovu
vrstu komunikacije najdosljednije praktikuju i promoviu lideri politikih
partija bez obzira na to to u njihovom nazivu imaju prefiks demokratski.
Zapravo, bez obzira na ideoloku orijentaciju, naziv partije ili verbalnu
opredijeljenost za demokratske principe, veina politikih lidera, dakle,
aktera politike komunikacije u naoj zemlji, ponaa se nedemokratski,
tanije praktikuje autoritarni komunikacijski model. Razlog tome je
izostanak demokratske tradicije, poluvjekovno komunistiko nasljee i
ustanovljeni modeli politikog organizovanja, komunikacije i djelovanja, te
injenica da je najvei broj aktera politike komunikacije u naoj zemlji
proao politike kole, ili barem lanstvo u SKJ, odnosno izgraivao
vlastito politiko bie na temeljima jednopartijnosti.''21
Ako prihvatimo pretpostavku da ne postoji nita izvan
komunikacije i da dominantan nain komunikacije odreuje tip drutva, te
ako po nainu komunikacije procjenjujemo drutvo ili zajednicu, onda
moemo konstatovati da je bosanskohercegovako drutvo nedemokratsko.
U ovom drutvu, u prelazu od autoritarnosti ka demokratskoj vlasti, u
kretanju od rata ka miru, ovdje i sada, ne postoji opteprihvaen sistem
drutvenih vrijednosti, ali postoji puno nejasnoa, nedoreenosti, nerazumijevanja, netolerancije i nedemokratinosti. Bosansko-hercegovako
drutvo nije samo tranzicijsko, postsocijalistiko, postkonfliktno, nije samo
siromano, ve je i drutvo neznanja, neprosvijeenosti, predrasuda,
nerazumijevanja razliitosti i pogrene percepcije multikulturalnosti, sa
tekim nasljeem strane dominacije i totalitarne vlasti u prolosti.
Totalitarna vlast nerijetko je guila individualizam, kritiko miljenje,
slobodu govora. Mnogo je talentovanih pojedinaca stradalo, jer nisu bili na
liniji jednoumlja, bezidejnosti, prosjenosti, konzervativizma.
U postdejtonskoj BiH kontinuirano se odravaju politiki konflikti
koji se, izmeu ostalog, odnose na definiciju karaktera rata u BiH i
procesuiranje ratnih zloina, uzroke raspada SFRJ, kao i poloaj etnikih
grupa u bivem sistemu. tavie, BH politike elite odravaju i poveavaju
21
Osmanevi E., Demokratinost WEB komuniciranja, Fridrich-Ebert-Stiftung,
Sarajevo, 2009, s.157.

127

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 6., maj 2013. (118-140)

nepodudarnost i raskorak izmeu normativnog i stvarnog. S obzirom da je

etnopolitika uvijek politika miljenja u kategorijama prijatelj-neprijatelj, a
lideri javnog mnjenja retoriki i uz pomo instrumentalizovanog dijela
javnosti (etnojavnosti) uvijek iznova, najee od izbora do izbora,
produbljuju ove konflikte na tetu BH graana.
Etniki identitet je postao primarni politiki identitet, a budui da
je takav reducirajui (jer graanin svoju politiku relevanciju stie samo
kao pripadnik ove ili one konstituitivne grupe), on je istovremeno i
apolitiki identitet. U javnoj sferi egzistiraju pseudopolitike rasprave i
polemike; one su poeljne, a njihovo izraavanje se favorizuje. Politiki
faktori dominiraju socio-ekonomskom scenom i ozbiljni napori e biti
potrebni kako bi se prioriteti u BiH ispravno postavili.
Ono oko ega se svi u BiH slau, jeste injenica da mrnja podriva
demokratske procese, onemoguava dijalog i toleranciju i tei sukobu.
Nasuprot saglasnosti o posljedicama mrnje, potpuna nesaglasnost je oko
toga ta je uzrok sadanjeg stanja. Bosansko-hercegovaka stvarnost je
veliki izazov za istoriju, sociologiju, pravo i druge drutvene nauke.
Krajnje je vrijeme da se pozabavimo ovim izuzetno osetljivim, ali
ne i nerjeivim pitanjem: ima li sloboda miljenja granice?

GOVOR MRNJE (MEDIJI, NOVINARI, POLITIARI, JAVNE

LINOSTI)
Mrak ne moe protjerati mrak; samo svjetlo to moe.
Mrnja ne moe protjerati mrnju; samo ljubav to moe."
Martin Luther King
Mrnja, kao jedan od primarnih, po svojoj prirodi neprijatnih,
afekata javlja se u odnosu na objekat koji je izvor nezadovoljstva. Dok se
ljubav razvija iz libida, mrnja nastaje iz nagona za samoodranjem.
''Mrnja kao vrsta odnosa prema objektu starija je od ljubavi (Frojd, 1914),
jer potie iz onog prvobitnog odbijanja spoljanjeg svijeta odnosa, vri
arhaino, narcistiko ja jo prije uspostavljanja objektivnog odnosa.
Kasnije, uvoenjem nagona smrti, mrnja i neprijateljstvo se javljaju kao
izdanci primarne autodestrukcije koja se tek naknadno okree u spoljanji
svijet prema objektima. U modernijem stanovitu mrnja se opisuje kao
''duboko, trajno, jako osjeanje koje izraava animozitet, ljutnju prema
osobi, grupi ili predmetu''. Smatra se dugotrajnim osjeanjem po miljenju
psihologa i ne ini trajni stav osobe, nego njegovo privremeno
(emocionalno) stanje.
Mrnja je stara koliko i ljudsko drutvo, imanentna ovjeku i
usmjerena prema ovjeku. Mrnja moe da se ispolji neuvijeno, ponekad
prilino brutalno, ali zna da bude duboko prikrivena, tako da ovjek sam
nije svjestan toga. Bilo u otvorenom, bilo u preruenom obliku, mrnja je
snana i strasna koliko i ljubav. Ogromna je razorna snaga mrnje. Ona
truje, pustoi i unitava ivote kako onih koji mrze, tako i onih na kojima

128

Barain O., Kalini Z., Milutinovi M.: ODGOVORNOST ZA ... RIJE

se ispoljava. Iz mrnje govori strah i zbog toga mrzimo one kojih se

plaimo ili mislimo da ih se plaimo i da nas mogu ugroziti. Najee
nismo u stanju procijeniti ljude onakvima kakvi jesu, ve ih procjenjujemo
na osnovu predrasuda. Ogromna je razorna snaga mrnje, a to potvruje i
naa prolost. Koliko god ona bila tetna, mrnja se ne moe prosto
odstraniti voljnom odlukom, vrstom moralne hirurke intervencije.
Mrnja se ne uklanja nareenjem ili zabranom. Ona ima svoje
uzroke i posljedice i moe se prevazii tek kada se ozbiljnije sagledaju i
otklone uzroci i kada se protiv vinovnika posljedica preduzmu adekvatne
represivne mjere. Mrnja je prisutna u ovjeku, a ispoljava se u njegovom
odnosu prema drugim ljudima, drutvenim grupama, nacijama i
ovjeanstvu u cjelini, a ponekad i prema samom sebi. Zato se u narodu
esto uje izreka: Taj prije podne mrzi sam sebe, a poslije podne itav
svijet. Mrnja je, dakle, veoma irok pojam, a u ovom radu e biti rijei
samo o mrnji u Bosni i Hercegovini.
Tokom posljednjih godina govor mrnje je top tema o kojoj se
raspravlja u javnosti Bosne i Hercegovine. Izjave javnih linosti, komentari
u medijima, sve vei prodor web portala i foruma preko kojih je mogue
izraziti svoje miljenje, do otvorenog poziva i promovisanja nasilja,
ukazuju na to da je ovaj problem dosta prisutan. Ono to ga posebno
definie u BiH jesu ratno nasljee i dominacija nacionalistikih i
patrijarhalnih matrica u javnom prostoru. Njima se odrava, ak i
opravdava govor mrnje protiv svega i svih koji se na odreen nain
smatraju 'drugim' i 'drugaijim'. I pored relativno zadovoljavajuih legalnih
i proceduralnih okvira za prevenciju i reagovanje na govor mrnje,
institucije, ali i civilni sektor, za sada reaguju ad hoc, odnosno kada se
problem desi. irih i kontinuiranih preventivnih aktivnosti jo uvijek nema.
U optem smislu pojam govora mrnje moe se definisati kao
svaka izjava koja priziva nasilje, mrnju i diskriminaciju protiv individua
ili grupa, najece na osnovu njihove seksualnosti, rasne ili religijske
pripadnosti.22 No, konkretnija definicija govora mrnje zavisi od ireg
drutvenog, istorijskog i politikog konteksta. Tako se u SAD-u definicija
govora mrnje vrsto vezuje za pravo slobode govora, koje je zatieno
Prvim amandmanom ustava SAD-a. U Evropi je distinkcija izmeu ova
dva pojma jasna postavljena. Vijee ministara Savjeta Evrope definie
govor mrnje kao ''sve oblike izraavanja koji ire, podstiu, promoviu ili
opravdavaju rasnu mrnju, ksenofobiju, antisemitizam, ili druge oblike
mrnje, zasnovane na netoleranciji, ukljuujui: netoleranciju izraenu
agresivnim nacionalizmom i etnocentrizmom, diskriminaciji i netrpeljivosti
prema manjinama, migrantima i licima imigrantskog porijekla.''
Evropski sud za ljudska prava u Strazburu definie termin mrnja
kao svaku formu izraavanja kojom se iri, podstie, promovie, ili
opravdava mrnja zasnovana na netoleranciji, ukljuujui i vjersku.
22
Vaci Z., Etika javne rijei u
liberalnodemokratske studije, Beograd, 2004.

medijima

politici,

Centar

za

129

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 6., maj 2013. (118-140)

''Socioloko tumaenje fenomena jezika mrnje u Bosni i

Hercegovini treba posmatrati kroz drutvene procese koji proizvode
diskriminaciju i nasilje, jer je ona krizno, postkonfliktno, vienacionalno i
viereligijsko drutvo, gdje je jezik mrnje prisutan i stvara nove ili
pojaava stare antagonizme koji optereuju multietniko drutvo i sloenu
dravu, sa demokratskom participacijom graana''.23
Raspad otomanske imperije i njen nestanak sa ovih prostora
pokrenuo je druge borbe. Poela je borba za nasljednika otomanske
imperije na Balkanu. Vanbalkanske sile, pretendenti na kontrolu
balkanskog prostora, oblikovali su geopolitiki krst na ovom prostoru. Sa
sjeverozapada djelovanje su usmjerili Njemaka i Austrija, a sa
sjeveroistoka Rusija i Maarska. Sa jugoistoka djelovanje je nastavila
Turska u novom izdanju, a sa jugozapada Vatikan, Mletaka republika i
Italija. Sa Sredozemlja djelovanje su ispoljavale velike pomorske sile
Britanija i Francuska, a u dvadesetom vijeku i SAD. Austrija je istrajavala
na zahtjevu da se proglasi za ''prirodnog'' nasljednika Turske na Balkanu.
Pomenuti geopolitiki krst na Balkanu stvorio je nepodnoljiv geopolitiki
vor koji egzistira i danas. To je naa slika. Svi se pitaju, ali malo ko zna
odgovor gdje je kraj mrnji, sukobima, netoleranciji i svemu drugom to
potkopava stabilnost multikulturne, multinacionalne, multireligijske BiH.
Mnoga istraivanja koja se bave onim to je zajedniko u svjetskim
religijama, potvruju da mira ne moe i nee biti ako ga nema meu
religijama i crkvama. Sve dok religije ne pokuaju raditi na istraivanju
onoga to im je zajedniko, naroito s onima koji su im u susjedstvu, nee
biti istinske podloge za mir. Razlike meu religijama su velike i ak
izazivaju napetosti i sukobe. Svaka od njih tvrdi da je jedina prava vjera u
pravoga Boga i to vodi iskljuivosti kao ishoditu srednjovjekovnih
krstakih ratova, a danas jo uvijek svetoga rata ili dihada.
Bosna i Hercegovina je zemlja isprepletenih religija, kultura i
nacija, a sukobljavanja potvruju rezultate pomenutih istraivanja. Ba u
ratu u BiH dolo je snane instrumentalizacije vjera i vjerskih institucija u
politike svrhe i kojekakve nacionalne ciljeve, koji su, navodno, iznad
ovjeka i vjere, odnosno Boga. Istorijska stvarnost u BiH je takva da za
Srbe pravoslavlje, za Hrvate katolianstvo, a Muslimane-Bonjake islam,
predstavljaju jedno od osnovnih obiljeja nacionalnog identiteta. To je
direktno pogodovalo instrumentalizaciji vjera i vjerskih institucija u ratnoj
mobilizaciji. To je zbog toga to vjerske zajednice nisu mogle direktno
izvriti svoju vjersku misiju, nego su bile direktno uvuene u ratni sukob.
esto se uje da je rat u Bosni i Hercegovini bio vjerski rat.24
Meutim, tu tezu nije mogue teorijski dokazati, jer je karakter rata u
Bosni i Hercegovini mnogo komplikovaniji i blii je definiciji koja ovaj rat
23

Milutinovi, M., Rat je poeo rijeima Bosna i Hercegovina devedesetih,

Nezavisni univerzitet Banja Luka, 2010, s. 225.
24
Reis-ul-ulema Ceri je u vie navrata taj sukob nazvao krstakim ratom protiv
Islama.

130

Barain O., Kalini Z., Milutinovi M.: ODGOVORNOST ZA ... RIJE

kategorie kao tragini graanski sukob. Osim toga, ratove nisu vodile ni
crkve ni vjerske zajednice, kao ni biskupi i svetenici, nego politiari i
generali. Meutim, treba imati u vidu i druge injenice. Linije razilaenja
izmeu religija u bivoj Jugoslaviji su se pretvorile u prve linije sukoba, a
vjerske zajednice su pokazale da nisu bile spremne, niti su bile u stanju da
sprijee pakao koji je nadolazio. Ovaj neuspjeh je sumorna realnost sa
kojom se svi moramo suoiti. Politika i religija prisutne u svakoj
civilizaciji, dio su ljudskog ivota i same sri svakog drutva, pa tako i u
Bosni i Hercegovini, s tim to religija i politika mogu i na konstruktivan
nain biti smjetene u isti okvir.
U ratu u Bosni i Hercegovini iznevjerena je vjera, jer su temelji
izdani. ovjeka se nije ''ljubilo kao brata i Boga svoga''. U Bosni i
Hercegovini su se ljudi najvie razlikovali po svojoj vjeri, a svaki narod je
izdao svoju tradicionalnu vjeru. Bie Bosne i Hercegovine je ba odreeno
razlikama u vjeri, a unititi jednu od njih znai dokrajiti to istorijsko bie.
Imamo dva Hrista, Muhameda, Budu ili ko zna kakve sve druge
bogove nemamo. Realno je stoga zapitati: zato vojnici katolike vjere rue
pravoslavne crkve i pucaju u ikonu Hrista i drugih svetaca, zato
pravoslavnim vojnicima smetaju katolika crkva i njene ikone, kao i
damije? Zato se dihad vodi protiv hriana. Zato su vjernici jedne vjere
protiv vjernika druge, tree ili bilo koje vjere? Zato su za vjernike jedne
vjere nevjernici svi oni koji su pripadnici druge vjere?
Alija Izetbegovi u Islamskoj deklaraciji kae: ''... Moramo, dakle,
biti prvo propovjednici, a zatim vojnici. Naa sredstva su lini primjer,
knjiga, rije. Kada e se ovim sredstvima pridruiti sila? Izbor ovog
trenutka uvijek je konkretno pitanje i zavisi o nizu faktora. Ipak se moe
postaviti jedno opte pravilo, islamski pokret treba i moe prii
preuzimanju vlasti im je moralno i brojno toliko snaan da moe ne samo
sruiti postojeu neislamsku, nego izgraditi i novu islamsku vlast''.
Fra Sreko Peri poziva: ''Brao Hrvati idite i koljite sve Srbe,
najprije zakoljite moju sestru koja je udata za Srbina, pa onda sve Srbe
odreda. Kad ovaj posao zavrite doite kod mene u crkvu porediti se i
priestite, pa e vam onda svi grijesi biti oproteni.''25
Istorijsko podsjeanje je neminovno da bi se postavilo pitanje na
emu danas poiva BiH. Koliko je dubok "rezervoar politike volje" na
kome danas opstaje BiH i gdje se taj rezervoar nalazi?
Vehabizam i njegovo tumaenje Islama koje je stiglo u Bosnu i
Hercegovinu s borcima za meunarodni dihad i islamskim misionarima
devedesetih godina prologa vijeka, zbog svoje ideoloke bliskosti s
meunarodnim terorizmom, danas ovu zemlju svrstava u podruja koja se
smatraju pogodnima kao baze za vrbovanje i obuku terorista.26
25

Fra Sreko Peri sa oltara franjevake crkve u Livnu 1942. godine.

Senad Agi, imam Islamske zajednice BiH tvrdio je u Sjedinjenim Dravama
da su vehabizam i vehabijske ideje poeli stizati u Bosnu i Hercegovinu znatno prije
posljednjega rata i dolaska ratnika meunarodnoga dihada. "Sa mnom se vjerojatno
26

131

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 6., maj 2013. (118-140)

POLITIKA KULTURA I ETIKA JAVNE RIJEI

U demokratskim vladavinama dominira participativna politika
kultura. Ona je proizvod razvoja graanske svijesti kod pojedinaca. Ta
svijest proizilazi iz saznanja, usvajanja i ivljenja slobode, prava i dunosti
graana. Politiku kulturu karakteriu trajne vrijednosti, a ne dnevna
reagovanja na probleme i politika djelovanja. Demokratska politika
kultura predstavlja prevashodno univerzalne vrijednosti. Na osnovu njih
pojedinci se orijentiu i djeluju u politikom ivotu. Nivo razvijenosti
demokratske politike kulture zavisi od prihvatanja i praktikovanja
univerzalnih vrijednosti (istina, pravda, dobro, ljubav, ljepota, sloboda,
ljudsko dostojanstvo i solidarnost) kao mjerila za ostale vrijednosti
(posebne i pojedinane). Politika kultura zavisi i od nivoa opte kulture
graana (njihove pismenosti); potovanja linosti; potovanja i
garantovanja individualnih i kolektivnih prava; povjerenja izmeu graana
i povjerenja izmeu graana i vlasti; spremnosti da se brani pravo na
javnost i javni duh za sva zajednika djelovanja; i odgovornosti
(pojedinane i kolektivne). Pored ovih elemenata potrebno je u politikom
ivotu praktikovati i dijalog, toleranciju, kompromis, konsenzus, kritiku i
kontrolu. To je neophodno, jer se politika vezuje za javnu sferu, u okviru
koje se interesi raspodjele, ouvanja ili prenosa vlasti tretiraju kao politiko
pitanje, odnosno politika djelatnost.
Politiko djelovanje se odvija u polju u kome, jednakim
intenzitetom, djeluju suprotstavljene sile sukoba i saradnje pojedinaca i
grupa. Sa tog stanovita moe se zakljuiti da politika moe biti sredstvo
koje podstie sukob, ali i nain za rjeavanje sukoba. Ukoliko postoji vjera
u djelotvornost razgovora, politiko djelovanje e se odvijati u
pregovorima oponenata, a ne u nasilju jednih nad drugima.
''Sukob je, u politici, nadmetanje razliitih, meusobno suprotstavljenih, aktera za uspostavljanjem dominacije koja se ogleda u
nametanju svog miljenja i svog sistema vrijednosti drugima, ali i
proglaavanjem svog interesa optim. U takvim nadmetanjima veina
iskazanih argumenata je veim dijelom usmjerena prije najiroj javnosti,
nego ka oponentnim grupama, u prevashodnoj namjeri da se neopredijeljeni uine pristalicama odreenog zalaganja, odnosno da se dobije to
vea podrka graana za odreene politike. Koordinisani rad pojedinaca ili
grupa ka ostvarivanju ciljeva predstavlja primjer politike saradnje.''27
nee sloiti mnogi, ali svi smo mi, nesvjesno, polako usvajali vehabijske ideje. I ja, kao
uenik Gazi Husrev-begove medrese, uio sam o islamu od onih profesora koji su o
islamu uili u Kairu, Bagdadu i na drugim islamskim univerzitetima, i koji su te ideje
nesvjesno donosili u BiH i prenosili ih svojim uenicima. Kaem nesvjesno, jer tek u
posljednje vrijeme znamo razgraniiti ta je donio tradicionalni islam
bosanskohercegovakim muslimanima, a ta donosi vehabijska varijanta islama."
(www.slobodnaevropa.org/specials/al_kaida/14_bosanski_islam.htm)
27
Vaci Z., Etika javne rijei u medijima i politici, Centar za liberalnodemokratske studije, Beograd 2004, s. 271.

132

Barain O., Kalini Z., Milutinovi M.: ODGOVORNOST ZA ... RIJE

Mnogi teoretiari do sada ukazivali su, a praksa je to i potvrdila, da

je lini interes ljudi motiv djelovanja, a ne puka potreba da se rtvuje za
druge. ''Mi ne oekujemo ruak od naklonosti mesara, pivara ili pekara, ve
od njihovog uvanja vlastitog interesa. Mi se ne obraamo njihovoj
ovjenosti, ve njihovoj sebinosti, i ne govorimo im nikada o svojim
potrebama ve o njihovim koristima''.28
Dovoljno je samo malo, bez dubljih analiza, prelistati dnevnu
tampu ili posluati neke televizijske i radioemisije i vidjeti koliko je u
naem drutvu prisutna neodgovornost za izgovorenu ili napisanu rije.
Kada se uju ili proitaju neke informacije, naprosto je nemogue zapitati
se da li je to uopte mogue. Ova konstatacija nema namjeru dovesti u
pitanje slobodu novinarstva, ali je nepojmljivo da se moe pisati ta se
hoe i kako se hoe, a da se pritom ne vodi rauna odgovara li napisano ili
izreeno istini. Aktuelno novinarstvo je optereeno nizom problema, ali
ini se da je jedna od najteih injenica da je sve manje prisutno analitiko
novinarstvo i da su urednicima mnogo drai novinari koji se bave "crnom
hronikom", privatnim aferama, zadiranjima u line ivote i privatnost,
raznim traevima i slinim temama. Kad se tome doda injenica da jedna
napisana ili izgovorena rije moe nekome zagorati ivot ili ga unititi,
onda je vrijeme da se pone razmiljati o tome ta se govori i kako se pie.

PRAVNA ODGOVORNOST ZA JAVNU RIJE (MRNJA I

KLEVETA)
Sloboda i odgovornost, odnosno sloboda govora i odgovornost za
javno izreeno, stoje u direktnom odnosu meuzavisnosti. Sloboda je
preduslov odgovornosti, odnosno bez slobode nema odgovornosti. Ako je
sloboda javnog izraavanja ograniena, ili ne postoji, onda odgovornost za
javnu komunikaciju preuzimaju (odreuju je) diktatori, totalitarni reimi,
politike partije, vjerske organizacije, odnosno kolektiviteti. Samo
slobodan pojedinac moe biti odgovoran, odnosno preuzeti odgovornost za
javno izreeno. Nema slobode bez odgovornosti, jer sloboda pojedinca
see toliko daleko dok ne ugroava slobodu drugog.
Govorom mrnje se slue politiari, druge javne linosti, kao i
novinari. U krivinom zakonu u BiH ne postoji definicija pojma govora
mrnje, te stoga tuilatva ne mogu pokretati tube protiv govora mrnje.
Ukoliko se govor mrnje prepozna kao podsticanje na nacionalnu ili
vjersku netrpeljivost, tek tada prekrioci mogu biti sankcionisani. Svaki
ovjek mora uivati slobodu govora, meutim, mora postojati i odgovornost za izgovoreno. BiH nije uradila mnogo po pitanju spreavanja govora
mrnje. Dakle, ne smije se mijeati govor mrnje sa slobodom govora.
Sloboda govora je neto to treba zatititi, ali ona ne znai neodgovornost.
Nae drutvo jo uvijek nije tako organizovano da moe u pravom smislu
28
Smit A., Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda, Kultura, Beograd,
1970, knj. I.

133

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 6., maj 2013. (118-140)

odgovoriti na estu pojavu govora mrnje. To znai da je pred domaim

zakonodavstvom velika i neodlona odgovornost da se govor mrnje
precizno definie kako bi mogao biti sankcionisan.
Rjeavanje sukoba ili usaglaavaje meusobno suprotstavljenih
interesa trai donoenje novih pravila, ili odravanje postojeih. injenica
je da nije mogue pomiriti sve interese i razrijeiti sve sukobe, jer su
ljudske potrebe i elje neograniene, a postojei resursi za njihovo
zadovoljenje su uvijek ogranieni. Politika se, dakle, svodi na nastojanje da
se stvore i ouvaju pravila koja e najdjelotvornije relaksirati postojee
tenzije. Pravila koja se donose treba da budu iroko prihvaena da bi se
obezbijedila dugorona ravnotea, odnosno politika stabilnost.
Osnova dobrog voenja politike je sposobnost da se postigne
eljeni cilj, pri emu treba imati na umu da nije svaki cilj dozvoljen. A ako
je cilj dozvoljen, onda se on moe realizovati samo uz dozvoljena sredstva.
BiH ima dva zakona o zatiti od klevete (jedan u Federaciji, a
drugi u Republici Srpskoj) koji su doneseni 2002. godine, a poeli se
primjenjivati 2004. godine. Ovim je uinjena dekriminalizacija klevete, ali
to samo po sebi nee rijeiti sve probleme. Tei se tome da se krivina
odgovornost transferie u graansku, koja u stvari predstavlja obavezu
naknade tete. Zakon kae da je odgovornost za klevetu neminovna
odgovornost za tetu nastalu iznoenjem netanih injenica.
Dobro je to je ovaj zakon donesen, jer je prebacio svu
odgovornost za klevetu na graansku oblast, ali problem je to on nije
dovoljno dobar. Zakon je kratak, sa svega 15 lanova, koji su uopteno
postavljeni i sadre u sebi neke dobre stvari. Prva dobra stvar u zakonu je
to to on naglaava da naknada tete koja se dosuuje nema nikakav
penalni karakter. Radi se iskljuivo o naknadi tete. Zakon, takoe, izriito
propisuje zatitu novinarskih izvora, za koju znamo da nije sama po sebi
apsolutno zatiena lanom 10 Evropske konvencije, itd. Zakon izriito
daje slobodu novinarima da ne odaju svoj izvor informacija. Aspekt zakona
je da on omoguava jednu vrstu slobode izraavanja i slobode medija.
Meutim, njime su nezadovoljni i pravnici i novinari.
Drugo je pitanje uvrede. Ovaj zakon definie klevetu, a uvredu
ostavlja po strani. Sudska praksa u BIH ide na to da se za uvrede sudi po
starom zakonu o obligacionim odnosima i pravi neku razliku izmeu
klevete i uvrede, mada ne po ovom zakonu.
Iskustvo Bosne i Hercegovine u ovoj oblasti je zanimljiv primjer
za zemlje u regionu. Svi prolaze iste muke kada je sloboda medija i
ugroenost slobode govora u pitanju. Meutim, prisutno je nevjerovatno
srozavanje slobode medija, slobode govora i pritisaka koji dolaze iz
politikih i vladinih krugova, od politiara i javnih linosti, pritisci koji
nisu ni malo naivni i koji ugroavaju, prije svega, razvoj demokratije na
ovim prostorima. U godinama dekriminalizacije klevete u BiH, pokazalo se
da je za dobru primjenu Zakona o zatiti od klevete neophodna saradnja
sudova i samoregulacijskog tijela za medije, Vijea za tampu, koje u BiH

134

Barain O., Kalini Z., Milutinovi M.: ODGOVORNOST ZA ... RIJE

postoji od 2000. godine. Saradnja je potrebna i sa tuiocima i advokatima,

a naroito sa sudijama.
Vijee za tampu u Bosni i Hercegovini, prvo je samoregulacijsko
tijelo za tampane medije osnovano u jugoistonoj Evropi. Samoregulacija
medija podrazumijeva da novinari i urednici sami ispravljaju svoje greke.
Ono to je zanimljivo i vano za samoregulaciju je da daje mogunost
graanima da ulau albe na neprofesionalno, netano, pogreno i
manipulativno pisanje tampe. Znai, ne samo javnim linostima, politiarima koji su se u poetku uvijek prvi javljali - ve i obinim graanima.
Znai, demokratsko je pravo svakog graanina uloiti albu na netano i
neistinito medijsko izvjetavanje. Ulaganjem albe, kada se utvrdi da jeste
ili nije prekren Kodeks za tampu, ovjek dobija moralnu satisfakciju
istog asa, odmah sutradan ili u narednom broju, kada je data ispravka
objavom reagovanja, ispravkom plasirane informacije, demantom.
Tako se na pravi nain uspostavlja balans medijske samoregulacije
i zakonske regulacije. Zakonska regulativa je neophodna kada su tea
profesionalna krenja u pitanju, s naglaskom da se ne tue novinari, ve
medij koji je objavio klevetu. Ako se utvrdi kleveta, dosuuje se novana
odteta. Vano je naglasiti da se u BiH ne izrie novana odteta novinaru,
ne plaa novinar odtetu oteenome, ve medijska kua. A poslije, kako
e se vlasnik medija obraunati sa novinarom to je interna stvar kue.

DIJALOG I TOLERANCIJA KAO IZLAZ

Gdje je uklonjena mrnja, tu oruje nije nimalo potrebno.
Latinska poslovica
Dijalog i toleracija su zahtjev sadanjeg vremena, jer je svijet
podijeljen po razliitim osnovama. Jedinstven pogled na svijet je
neostvariv, ali se mora ivjeti zajedno i tragati za onim to nas moe
spajati. ''Dijalog je zahtjevan, teak i odgovoran angaman koji trai punu
posveenost i svestranu osposobljenost. On trai istrajnu tenju za spoznavanje istine o sebi, o drugome i o svijetu. Dijalog zahtijeva vjeru u sebe, ali
i vjeru u drugoga, u ovjeka. Danas su na cijeni razlike, a ne slinosti, ali je
plaena visoka cijena za ovakav stav. Slinosti se ne primjeuju da bi im se
istakla vrijednost, ve da bi im se osporila: One su neka vrsta dosadnog
obrasca, ponavljanja istoga. Tolerancija je sposobnost da se saslua ovjek
koji ima drugaije miljenje o istoj stvari, da bi se u njegovom miljenju
otkrili sadraji koji mogu doprinijeti da se dva miljenja priblie, isprave,
dopune i izraze u obliku koji e da zadovolji obje strane. Protivnika u
razgovoru treba potovati, ak kad je ono to on zastupa potpuno pogreno
ili ak besmisleno. Ali ono to plijeni i osvaja srca i um svakoga onoga ko
voli istinu, jeste da se u takvom protivniku gleda dobronamjeran ovjek,
koji istinu trai na svoj vlastiti nain.''29 Dijalog i tolerancija su uslovi da se
doe do istine, a istina je jedna vrijednost. To znai da se kroz tolerantan
29

unji ., Dijalog i tolerancija, igoja tampa, Beograd, 1997, s. 202.

135

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 6., maj 2013. (118-140)

dijalog otkrivaju i stvaraju vrijednosti. ''Moda najbolji razlog za

opravdanje dijaloga i tolerancije lei u tome to mi bez tih uslova ne bismo
mogli nikada da saznamo raznovrsnost iskustava misli, osjeanja,
vjerovanja i djelovanja pojedinaca i grupa. Sve dok svi nemaju prilike da
izraze svoje misli drutvo nema uvida u mogua rjeenja problema: ono ne
zna o sebi ono to bi moglo saznati ako bi se otvorilo. Ako je pitanje o
kojem se raspravlja povezano sa sudbinom svih, onda svi imaju pravo da
uestvuju u razgovoru, a niko nema pravo nekog iskljuiti iz razgovora.''30
Dijalog je stanje u kojem se u razgovor ulazi s jednim miljenjima
i argumentima, a iz njega izlazi s boljim argumentima i rjeenjima. U
dijalogu se dolazi do zajednike istine, dijalog je susret, a od sresti je i
srea. Dijalog je sredstvo politike komunikacije, i jedan od vanih
elemenata demokratske politike kulture. Nema demokratske politike
kulture bez dijaloga. Dobro ureen demokratski poredak nije mogue
izgraditi, niti funkcionisati bez dijaloga. Dijalog u politici zahtijeva:
paljivo sluanje drugog, pokazivanje utivosti prema drugom kao i da se
drugi ravnopravno prihvati. Dijaloga nema bez ljubavi prema istini.
Dijaloga u politici nema bez razliitosti, iskrenosti, potovanja i sebe i
drugih. Zato su vienacionalne politike zajednice velika ansa za politiki
dijalog, a potom i dobro smiljene i odmjerene zajednike odluke.
''Politikog dijaloga nema tamo gdje je mjerilo istine mo; gdje se
politike odluke donose u uskim krugovima politikih elita; gdje se graani
pretvaraju u masu; gdje ne postoji saradnja izmeu graana i gdje ih ne
povezuju univerzalne vrijednosti: sloboda, ravnopravnost, solidarnost,
prijateljstvo, ljubav; gdje se podstiu vjerski, nacionalni, rasni, klasni i
drugi sukobi; gdje politiari koriste pravo na greku (pravo na greku u
politici ne postoji onaj ko grijei, mora da odgovara); gdje politiari
manipuliu graanima; gdje propagandom ire loa osjeanja (zavist,
mrnju, pakost) i loa stanja (strah, strepnju, paniku, lukavstvo); gdje se u
politikom ivotu devalviraju rijei i jezik (kada iza izgovorenih rijei
nema djela i znaenja, ve obmane i lai); gdje se u politici obeava, a
obeanja se ne ostvaruju; gdje svi govore, a niko nikoga ne uje i gdje
vlada politika tlaitelja i tlaenih, monika i nemonih (i kada se
razgovara, u takvoj politici se ne vodi dijalog, ve se najee odmjeravaju
lukavstva, prevare, dovitljivosti i lai to je 'razgovor' obmanjivaa i
obmanutih), istakao je edomir upi31.
Jedno od naznaajnijih sredstava demokratske politike kulture je
tolerancija (trpeljivost). Dva su znaenja tolerancije: prvo, trpeljivost a
prema drugom miljenju, uvjerenju, ubjeenju, djelovanju i ponaanju;
drugo, prihvatanje i potovanje razlika. U prvom znaenju, tolerancija je
zajedniko podnoenje tete, odricanje od realizacije dijela svojih potreba,
interesa, uvjerenja i ubjeenja. Tolerancija je spremnost za kompromis. U
ovom znaenju, tolerancija je pobjeda nad zlom. Ona je zasnovana na rtvi
u kojoj rtvujem neto svoje, da ne bih otvorio sukobe s drugima.
30
31

136

Isto, 210.
Godinjak FPN, Podgorica, upi edomir, 2009, s. 342.

Barain O., Kalini Z., Milutinovi M.: ODGOVORNOST ZA ... RIJE

U drugom znaenju, tolerancija je prihvatanje razlika, odnosno

shvatanje da ivot bez njih ne moe i da se u njima odvija. Svijest o tome
je veliki ovjekov iskorak, jer od tog momenta, on poinje da prihvata
pluralizam miljenja, pogleda, uvjerenja, ubjeenja, djelovanja i ponaanja.
Razlike u njegovoj svijesti postaju neto normalno. Razlike su u osnovi
ivota i zbog toga ne bi smjele da se upotrebljavaju za produbljivanje
sukoba koji e odvesti do razaranja i unitenja. Suprotno, susret razlika
treba da oplemenjuje ivot, da ga produbljuje i proiruje, jednom rjeju, da
ga bogati. Zato na postojanje i susret razliitih religija i religijskih
zajednica ili naroda i nacija u dravi ne bi trebalo gledati kao na mogunost
sukobljavanja, ve upoznavanja i upotpunjavanja, ili bar kao na suivot,
koji nikome ne smeta. Pitati koja je religija bolja ili najbolja i stav da
samo moja vjera je prava vjera, a sve druge su loe, ne ini osnovu za
dijalog i podnoljive odnose, kao ni za bilo kakav oblik saradnje. Ako se
druga vjera ne priznaje kao sastavni dio vlastitog pogleda na svijet, onda se
ona doivljava kao mogua opasnost. Ako vjernici i nevjernici zajedno
grade ovaj svijet, onda to ne mogu bez uzajamnog sporazumijevanja,
razgovora i dogovora. Ono to e se deavati vjernicima ne moe se
odvojiti od onoga to e se deavati nevjernicima.32 Kada se tako pristupa,
odnosno misli, osjea, djela i ponaa, onda se prua ansa za suivot
razlika, kako religijskih, tako i nacionalnih. Na taj nain se iskazuje
iskrenost i stie povjerenje drugih. Iskreni razgovor je preduslov sticanja
povjerenja i prua ansu pomirenju, ak i izmeu, do jue, sukobljenih i
zakrvljenih. To je polaznost u izgradnji mira i ivota dostojnog ovjeku.
''Ideja o toleranciji poiva na ontolokoj pretpostavci o nedovrenosti ljudskog bia (i zato su mu potrebna druga bia da bi sebe
razvio), na gnoseolokoj pretpostavci o ogranienosti ovjekove spoznaje
(i zato su potrebni drugi ljudi da mu je proire i prodube) i aksiolokoj
pretpostavci o relativizmu grupnih vrijednosti (i zato je potrebna razmjena
i izmjena vrijednosti, kako bi se savladao relativizam bez obala).
Trpeljivost ovjeka ima dublje uzroke, razloge i motive.33 Dijalog je
uzvieni in politikog miljenja, djelanja i ponaanja i najbolji nain
politikog optenja. Formula nema djela bez rijei primjerena je
ovjenom ponaanju u zajednikom ivotu. Za ivot u politikoj zajednici
treba se pridravati pravila da iza rijei (izgovorenog) uvijek treba da stoji
djelo, znaenje ili ljepota. Da bi se formirala politika kultura zasnovana na
32
Ako je to tako, onda se ne moe prihvatiti stav radikalnog islamskog svetenika
Abu Hamza al Misri (Kamel Mustafa Kamel), koji je tokom rata bio u Bosni i
Hercegovini u odredu El mudahedin bonjake Armije BiH i jedan od kolovoa
radikalizacije ovdanjih muslimana u voenju dihada svetog rata. O njegovom
radikalizmu svjedoi i sadraj jedne njegove propovjedi kojom je poruio: Ako kjafit
(nevernik) ue u muslimansku zemlju, on je poput krave, svako ga moe uhvatiti. To je
islamski zakon. Ako se kjafir ueta i vi ga uhvatite, on je plijen. Veina su pijuni, i
ak, ako nita ne rade, ako ih muslimani ne mogu prodati na pijaci, moete ih ubiti. To
je u redu.... www.slobodnaevropa.org/specijals/alkaida
33
unji ., Dijalog i tolerancija, igoja tampa, Beograd, 1997, 204.

137

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 6., maj 2013. (118-140)

dijalogu, potrebno je podii nivo opte kulture graana; izgraditi

meusobno povjerenje i povjerenje izmeu onih na vlasti i graana i
konano, potrebna je i odgovornost za izgovorenu javnu rije, kao i
odgovornost pred sopstvenom savjeu uesnika u javnom ivotu.

ZAKLJUAK
Jo je Aristotel, polazei od zle strane ljudske prirode, definisao da
je granica uslov slobode i da je zajednica slobodnih ljudi mogua samo na
osnovu njihovog uzajamnog ograniavanja i priznavanja. Hobs je mnogo
kasnije, ovu granicu vidio u diktatu jevaneljskog zakona: uzmi za sebe
onoliko slobode koliko si spreman da je prizna drugom.
Sloboda miljenja, kao i sloboda uopte, ima svoje granice, jer je
ovjek stvoren da ivi u drutvu i ne smije zaboraviti da u pravima drugih
lei granica njegove slobode. Kod slobode miljenja ta se prava obino
veu za dobra kao to su ljudsko dostojanstvo i moralni integritet. Iako
rezultat unutranjeg misaonog procesa, sloboda miljenja nije vezana samo
za taj proces. Demokratija kao poredak slobode mora da omogui da ovaj
proces bude slobodan kako se sloboda miljenja ne bi zadrala u
unutranjem svijetu individue, odnosno, kada iz tog svijeta izae, da se ne
bi realizovala u formi lai, lukavstva, licemerja. U poimanju granica
slobode miljenja mora se nai odgovor na dva pitanja: koliko je polje ove
slobode i ko o tome donosi sud.
Rast znaaja kulture u globalnom poretku je dokazivao i S.
Hantington, tvrdei da se svijet kree ka periodu sukoba civilizacija, u
kojem kljuna legitimacija naroda nee biti ideoloka, ve kulturna.
Problem s kojim se suoavamo u Bosni jeste da je od kraja osamdesetih i
poetkom devedesetih godina dvadesetog vijeka dolo do naglaavanja
posebnih nacionalnih, vjerskih i kulturnih identiteta. To je bio proces
liberalizacije nakon pada socijalizma i taj proces je bio opravdan kao vid
osvajanja sloboda u drutvu. Meutim, da bi imali Bosnu i Hercegovinu
kao zajednicu, postoji granica na kojoj moemo imati odvojene kulturne i
nacionalne identitete, a na drugoj strani treba i imati neku vrstu ''kulturnog
hibrida'' izmeu razliitih nacionalnih i kulturnih grupa ukoliko elimo da
ta zajednica opstane.
Ljudi mogu biti ravnopravni tek kada naue da meusobno
razgovaraju. Balkanska drutva, njihove drave i narodi dugo vremena
izuavaju tu teku kolu. U Bosni i Hercegovini se ta kola i danas slabo
savladava, i predstoji nam jo dosta lekcija koje moramo nauiti. U BiH je
danas najzvunija rije ''tolerancija''. Nesumnjivo, to je reakcija na
vievjekovnu netolerantnost u ovoj zemlji i, vjerovatno, jaeg razloga
nema. Bosna i Hercegovina je stradala pod platom vievjekovne vjerske i
nacionalne netolerancije, a to vie nema smisla ni dokazivati, pa ako je to
tako onda je jasno ta je antipod ovom stanju. Dijalog i tolerancija su
odrednice prvorazrednog znaaja i nemaju alternativu. Naalost, ova tema
e jo dugo, da ne kaem vjeno, zauzimati top poziciju u BiH, jer je ona
nasuna potreba nae zajednice. ''Danas su dijalog i tolerancija zahtjevi

138

Barain O., Kalini Z., Milutinovi M.: ODGOVORNOST ZA ... RIJE

vremena, jer je svijet podijeljen na sve mogue naine. Nema jedinstvenog

pogleda na svijet, a ipak se mora zajedno ivjeti i tragati za onim to stvara
preduslove za zajedniki ivot. Nijedna drutvena grupa, ba zato to je
grupa, ne moe raunati sa cjelovitim pogledom na svijet, iz ega slijedi da
je primorana da svoj pogled na svijet stalno ispravlja, upotpunjuje i
proiruje, takorei u hodu. Svako jednostrano ljudsko miljenje jeste
uvreda za boansku mnogostranost ljudskog duha. Dijalog i tolerancija
jesu mone brane vladavini jednostranosti''34. Imamo kapacitet da uspjeno
savladamo lekcije, samo je pitanje kada emo shvatiti da je krajnje vrijeme
da kola dijaloga i tolerancije pone sa radom.
RESPONSIBILITY AND PUBLIC ACCOUNTABILITY STATEMENTS
Ostoja Barain, PhD, Senior Lecturer, Professor Zoran Kalini PhD &
Milovan Milutinovi, PhD Senior Lecturer
Abstract: Freedom of speech and public accountability statements are directly
interdependent. Freedom is an indispensable precondition for accountability, meaning,
where there is no freedom, there is no accountability. If free speech is limited, or does
not exist at all, then the process of accountability falls under control of dictators,
totalitarian regimes, political parties, religious organizations, i.e. collectivities. Only a
free individual can be responsible, be held accountable for public statements. There is
no freedom without responsibility since individual freedom does not affect freedom of
others adversely. Freedom is the precondition for the well-functioning media and public
accountability.
Political culture, as part of the general culture, implies bringing order into
political life, that is, into the public sector. Political culture is the set of values,
attitudes, beliefs, symbols, styles, and patterns of political action and behavior of
individuals and society. It has decisive influence on the choices and directions of
individual, social, and political development. Political arrangements depend on the
development of political culture. The less developed the political culture of an
individual, the bigger the tendency of usurpation and manipulation. And vice versa: the
more developed political culture, the more cohesive political community. Political and
religious elites as well as intellectual elites affect the emergence of political culture to
the highest degree. They play a crucial role in it through education and socialization.
The media also play an important role.
Key words: hatred, language of hatred, political culture, public
accountability statements, the media

LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.

34

Dal R. (1999): Demokratija i njeni kritiari, CID, Podgorica

Fukujama F. (1997): Sudar kultura, Zavod za udbenike i nastavna sredstva,
Beograd
Godinjak FPN 2009, Podgorica, upi edo
Govor mrnje u BH javnosti, strategija iskljuivanja, Mediacentar, Sarajevo,
2010,
Govor mrnje, Zbornik sa meunarodnog naunog skupa Kako prevazii
govor mrnje i netoleranciju u interesu to bolje politike kampanje i
demokratskih rezultatana parlamentarnim izborima 2010. godine u RS i BiH,
2010. Defendologija, Banja Luka
unji ., Dijalog i tolerancija, igoja tampa, Beograd, 1997.

139

Nauno-struni asopis
6.

7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.

140

SVAROG br. 6., maj 2013. (118-140)

Guskova Jelena (1998): Sukob interesa u kontekstu sudara civilizacija na

Balkanu, Zbornik Susret ili sukob civilizacija na Balkanu, Istorijski institut
SANU-Beograd, Pravoslavna re-Novi Sad
Hantington Sejmujel (2000): Sukob civilizacija, CID Podgorica, Romanov
Banja Luka
Izetbegovi Alija (1990): Islamska deklaracija, Bosna, Sarajevo
Milutinovi, Milovan (2010): Rat je poeo rijeima Bosna i Hercegovina
devedesetih, Nezavisni univerzitet Banja Luka
Osmanevi E. (2009): Demokratinost WEB komuniciranja, Fridrich-EbertStiftung, Sarajevo
Pai Najdan (1993): Nacija i nacionalizam, u: Enciklopedija politike
kulture, Savremena administracija, Beograd
Reforma odgovornosti za kljevetu i uvredu, Akcija za ljudska prava,
Podgorica, 2010,
Rot Nikola (2004): Znakovi i znaenja, Platon, Beograd
Smit Adams (1970): Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda, Kultura,
Beograd, knj. I
unji uro (1997): Dijalog i tolerancija, igoja tampa, Beograd
unji uro (2004): Drama razumijevanja, igoja tampa, Beograd
unji uro (1997): etva znaenja, igoja tampa, Beograd
Tomi Zorica (2007): Komunikacija i javnost, igoja, Beograd
Vaci Z. (2004): Etika javne rijei u medijima i politici, Centar za liberalnodemokratske studije, Beograd
Vejnovi D. (2003): Politika kultura, Udruenje defendologa RS, Banjaluka