SADRAJ

1.

UVOD......................................................................................................................................2

2.

POJAM KRIVINOG DJELA................................................................................................3

2.1

FORMALNI POJAM KRIVINOG DJELA...................................................................3

2.2

MATERIJALNI POJAM KRIVINOG DJELA..............................................................4

2.3

FORMALNO-MATERIJALNI POJAM KRIVINOG DJELA......................................4

2.4

OBJEKTIVNO-SUBJEKTIVNI POJAM KRIVINOG DJELA....................................6

3.

ZAKONSKO DEFINISANJE POJMA KRIVINOG DJELA...............................................8

4.

ELEMENTI KRIVINOG DJELA.......................................................................................10

4.1

DJELO OVJEKA ( RADNJA SA PROUZROKOVANOM POSLJEDICOM )..........11

4.1.1

VRSTE RADNJI......................................................................................................11

4.2

PROTIVPRAVNOST......................................................................................................14

4.3

ODREENOST DJELA U ZAKONU...........................................................................16

4.4

SOCIJALNA TETNOST ILI OPASNOST...................................................................18

4.5

KRIVICA ILI SKRIVLJENOST....................................................................................18

5.

ZAKLJUAK........................................................................................................................21

6.

LITERATURA.......................................................................................................................22

1. UVOD
Odreivanje opteg pojma krivinog djela predstavlja jedno od najvanijih, ali i
najsloenijih pitanja u nauci krivinog prava. Krivino djelo predstavlja osnovnu ustanovu
krivinog prava, sredite njegovog cjelokupnog sistema. Kao takvo ono predstavlja ishodite za
sva druga krivinopravna pitanja i ono je jedini legitimni osnov postojanja krivinog prava i
prava na kanjavanje. Sa odreivanjem opteg pojma krivinog djela povezane su i druge dvije
osnovne kategorije krivinog prava ili preciznije, one se iz njega izvode: uinilac krivinog djela
i njegova krivina odgovornost i kazna odnosno krivina sankcija. Od toga kako je odreen opti
(apstraktni) pojam krivinog djela u osnovi zavisi cijeli kategorijalni sistem opteg dijela
krivinog prava. Opti dio krivinog prava odreuje opti pojam krivinog djela, tj. utvruje
odreena obiljeja koja su zajednika za sva ponaanja koja se tretiraju kao krivino djelo. Ali,
pored ovoga, pored obaveznih optih obiljeja, kod svakog pojedinog krivinog djela javljaju se
posebna obiljeja koja ine posebne pojmove tih krivinih djela. Ovo predstavlja materiju
posebnog dijela krivinog prava.

2. POJAM KRIVINOG DJELA

Definisanje opteg pojma krivinog djela zadatak je nauke krivinog prava. Prilikom
samog definisanja treba imati u vidu kompleksnost krivinog djela, jer ono nije samo isto
pravni pojam, ve da je ono istovremeno i socijalni i individualni fenomen: socijalni fenomen,
kako u pogledu uslovljenosti tako i u pogledu vrijednosti i interesa koji e uticati na pravno
odreivanje krivinog djela; a individualni fenomen, zbog injenice da je krivino djelo ljudska
radnja kao manifestacija odreenog stanja svijesti, volje, motiva. Tek u jedinstvu socijalnog i
individualnog momenta krivino djelo moe biti pravilno shvaeno i kao pravni fenomen.
Njegovo razumijevanje zahtjeva sagledavanje svih tih aspekata, bez toga njegovo pravo bie u
dovoljnoj mjeri ne bi se moglo shvatiti, jer je pravni pojam krivinog djela u sutini samo jedan
normativni, juristiki izraz za drutvenu i ljudsku , odnosno socijalnu i individualnu realnost
krivinog djela. Ovo je od posebnog znaaja u odreivanju pojma krivinog djela kod kojeg se
ne moe zanemariti njegova materijalna strana, njegov sadraj i sutina. Dakle, iako je krivino
djelo ujedno i pravni pojam, ono je prvenstveno realni kriminalni dogaaj, djelo ovjeka koje
priozvodi tetne posljedice za drutvo i koje je kao takvo u zakonu i predvieno kao kanjivo
djelo. Shodno navedenom, da bi se dala potpuna definicija pojma krivinog djela, neophodno je
prilikom definisanja njegovog pojma ukljuiti sve njegove elemente, formalne i materijalne,
objektivne i subjektivne.
2.1 FORMALNI POJAM KRIVINOG DJELA
Formalni pojam krivinog djela obuhvaa pravne pretpostavke kanjivosti koje su
svojstvene svim krivinim djelima. Da bi neko krivio dijelo bilo kanjivo nije dovoljno da se
njime ostvare sva obiljeja nekog krivinog djela sadrana u opisu tog krivinog djela u
posebnom djelu krivinog zakonodavstva nego se moraju ispuniti i odreene pretpostavke
predviene u opem djelu krivinog zakonodavstva (npr. krivino djelo ubojstva ne postoji ako
je osoba usmrena u sluaju nune obrane).

2.2 MATERIJALNI POJAM KRIVINOG DJELA

Za materijalni pojam krivinog djela potrebna je i odreena kvaliteta ljudske radnje. Neke
vrijednosti tite se prijetnjom kazne od svih vrsta napada, ali kod mnogih to nije potrebno ako se
njihova zatita postie u dovoljnoj mjeri u drugim granama prava. Kazna kao odgovor za
krivino djelo najtea je sankcija koju pravo poznaje i zato se smije primjenjivati samo ako se
zatita pravnog dobra ne moe postii na drugi, blai nain.
2.3 FORMALNO-MATERIJALNI POJAM KRIVINOG DJELA
Formalno shvatanje krivicnog djela potice od klasicne skole prema kome je krivicno
djelo pravni fenomen, odnosno pravna cinjenica koja proizvodi pravne posljedice ili pak, jedan
dogaaj u spoljnom svijetu koji dovodi do nastanka pravnih posljedica za drustvo ili pojednica.
Zbog velikog uticaja klasine kole na nauku krivinog prava, formalni pojam je dugo vazio kao
jedini nauni pojam o krivinom djelu. U odreivanju formalnog pojma krivinog djela razlikuje
se vie shvatanja: normativistiko, realistiko, simptomatsko i dinamiko. Po normativistikom
shvatanju krivino djelo predstavlja povredu norme ili povredu krivinog zakona. Tvorac
normativistike teorije je njemaki teoreticar Binding. Po njemu ucitelji krivinog djela svojom
radnjom povreuje normu sadranu u krivinom propisu, a ne krivicnopravni propis. Po
realistikom shvatanju krivino djelo je dogaaj, fizika, realna pojava u spoljnjem svijetu koja
se ispoljava kao protivpravna i vina, pa stoga i kanjiva radnja. Iz ovoga slijedi da se kao
osnovni elemenat krivicnog djela smatra radnja koja nuno povlai i posljedicu. Najizrazitiji
postupak ovog shvatanja je List, osnovac socioloke kole. Prema simptomatskom shvatanju
krivino djelo je simptom postojanja krivino pravne vinosti poinitelja krivinog djela, a po
dinamikom shvatanju, ono je spoljnji odraz jednog unutranjeg psihikog stanja poinitelja.
Materijalni pojam krivinog djela vezan je za italijansku pozitivnu kolu, koja je vie
obraala panju na sadrinu problema nego na njihovu normu. Prema Garofalu krivino djelo je
ono djelo kojim se vrijeaju altruistika i moralna oseanja

ljudi koja su priznata od

civilzovanog djela ovjeanstva. Feri definie krivino djelo kao radnju koja potie iz egoistikih
i asocijalnih pobuda kojom se vrijedjaju uslovi zivota i moral jednog naroda na odredjenoj etapi
zivota. U stvari, pozitivna kola je proglasila krivino djelo drustveno opasnim djelom koje treba
spreavati primjenom drustveno zatitnih mjera. Prema predstavnicima socioloke kole
4

materijalni pojam krivinog djela se sastoji u povredi potreba odreenog drutva na kojima se
zasniva njegovo postojanje. Tako Selin odredjuje krivino djelo kao ponaanje koje ne odgovara
normama vladajue grupe, a koje nastaje zbog sukoba drutvenih grupa razliite kulture.Slino
shvatanje o krivinom djelu kao rezultatu kulturnog sukoba ima i ameriki kriminolog Saterland.
Dakle, prema materijalnom shvatanju krivino djelo se javlja kao povreda drutvenih uvjeta
zivota ili potreba njegovog postojanja, ili kao povreda njegovih vrijednosti bez kojih ono ne bi
moglo postojati kao organizaciona zajednica.
Formalna definicija pojma krivinog djela kao sutinski elemenat krinog djela istie
formalnu zabranjenost ili predvienost krivinog djela u zakonu, dok materijalna definicija
drutvenu opasnost istie kao njegovo osnovno obiljeje.
Krivinopravna teorija je jedinstvena u stavu da je formalna definicija pojma krivinog
djela jednostrana i nedovoljna, ona ne izraava materijalni sadraj, sutinu krivinog djela,
njegovu materijalnu dimenziju koja predhodi njegovom pravnom odreenju. Formalna definicija
krivinog djela se svodi tek na jenostavnu konstataciju da je odreeni ovjekov postupak
krivino djelo zato to je u zakonu predvien kao krivino djelo. Takva tautoloka definicija ne
odgovara na kljuno pitanje koje logiki iz toga slijedi, zato je dato ponaanje predvieno kao
krivino djelo, odnosno ta je uistinu krivino djelo. Ona je u tom smislu bezbojna i ne daje bilo
kakve sadrinske ili vijednosne kriterijume za ocjenu kada jedna ljudska radnja predstavlja
krivino djelo i kao takva omoguava subjektivizam i samovolju u odreivanjnu ovog pojma.
Valjan odgovor u tom smislu mogue je dati samo ako se ima u vidu i materijalna strana
krivinog djela. Tek se na taj nain, uvaavajui materijalnu stranu krivinog djela, moe rei da
se radi o takvom djelu ovjeka koje u sebi nosi onu koliinu nevrijednosti, socijalne tetnosti i
opasnosti koja ga ini djelom koje ugroava ili povreuje osnovne vrijednosti drutva u toj mjeri
da neki drugi, laki oblik reagovanja ne bi bio odgovaraji. To, dakle, moe biti samo onaj
ljudski postupak prema kojem je nuno reagovati krivinoipravnom represijom, najteim
sankcijama pravnog poretka, tj. da se radi o takvom djelu kojim se povreuju ili ugroavaju
zatiene vrijednosti u mjeri koja zahtjeva kanjivost, tj. u mjeri koja zahtjeva da takav ljudski
postupak bude odreen kao krivino djelo u krivinom zakonu. Na ovoj poziciji je vladajua
formalno-materijalna koncepcija prema kojoj je jedno ponaanje zabranjeno radi toga to
prestavlja povredu ili ugroavanje zatienih vrijednosti.
5

Ovo je sintetika definicija pojma krivinog djela koja u sebi sjedinjuje i formalnu i
materijalnu dimenziju krivinog djela. Nije jedno ljudsko ponaanje drutveno negativno i tetno
zato to je u zakonu odreeno kao takvo, ve je ono u zakonu odreeno kao takvo zato to je
drutveno negativno i tetno, ili kako Radbruh primjeuje: nije nepravo ono to je zabranjeno,
ve je zabranjeno ono to je nepravo. Isticanje i materijalne strane djela je neophodno, ne samo
radi rasvjetljavanja kompleksne prirode pojma krivinog djela, ve i radi toga to se tek na taj
nain daje prava slika djela, njegov formalni pojam se povezuje sa drutvenim sistemom
vrijednosti, sa realnim socijalnim ivotom; bez takvog pristupa ostala bi nerazrjanjena drutvena
sutina krivinog djela, njegov realni sadraj, ono zbog ega je ono nepravo, nedoputeno
ponaanje. Ako bi se to zapostavilo, to bi znailo da se ovjek kanjava samo radi toga to je
(formalno) povrijedio zakon. Pri tome, treba ipak imati u vidu da tek formalna, normativna
strana jednom ovjekovom ponaanju obezbjeuje status krivinog djela, krivinopravni
legitimitet. Drutvena tetnost, opasnost jednog djela sama po sebi nije dovoljna da bi se jedno
ovjekovo ponaanje moglo tretirati kao krivino djelo, ako ono nije odreeno u zakonu kao
takvo, bez obzira na stepen njegove drutvene tetnosti. Iz navedenog proizilazi da je tek
obuhvatanjem i njegove formalne i materijalne strane, izraenih u jedinstvu njegovih formalnih i
materijalnih elemenata, mogue na zadovoljavajui nain odrediti pojam krivinog djela koji u
sebi objedinjuje sve njegove i formalne i materijalne elemente. Ovakvo shvatanje je svojstveno i
francuskoj doktrini prema kojo krivino djelo ine dva osnovna elementa: materijalni element i
subjektivni, odnosno moralni element koji se izraava kroz krivicu uinioca. I u anglosaksonskoj
doktrini se razlikuju dva osnovna elementa krivinog djela i to materijalni ili objektivni koji se
sastoji u protivpravnoj radnji (actus reus) i subjektivni (mens rea), koji obuhvata krivicu i
najee se svodi na umiljaj (intent). U jedinstvu formalne i materijalne strane, krivino djelo se
pojavljuje kao ljudsko ponaanje koje je u zakonskoj normi opisano kao kanjivo djelo, djelo
kojim se povreuju ili ugroavaju pravno zatiene vrijednosti.
2.4 OBJEKTIVNO-SUBJEKTIVNI POJAM KRIVINOG DJELA
Krivino djelo je prvenstveno objektivan i realan dogaaj koji predstavlja napad,
povredu, tetu, ozbiljnu prijetnju ili ugroavanje zajednikih ili individualnih vrijednosti. To je
ono to se u teoriji oznaava kao objektivna protivpravnost, nevijednost djela ili objektivno
nepravo, a to znai da je radnjom pojedinca povrijeena ona zakonska norma u kojoj je sadran
6

zakonski opis bia krivinog djela. Ovo je prva ocjena postojanja krivinog djela, njegove
protivpravnosti, odnosno postojanja djela u objektivnom smislu. Meutim, za postojanje
krivinog djela i kanjavanje ovo nije dovoljno, jer se ocjena o postojanju krivinog djela ne
moe bazirati samo na nevrijednosti i tetnosti djela u objektivnom smislu (datog kroz
posljedicu, prouzrokovanu tetu ili opasnost), ve i kroz uinioca i njegov odnos prema tom
djelu. Pri tom treba imati u vidu da ova druga ocjena nije mogua bez ove pre, ona je uvjek
pretpostavlja (nulla culpa sine injuria). To su dvije dimenzije koje su nune za postojanje djela,
za njegovo kanjavanje (obe ove ocjene sud mora da izrazi u presudi, ve u dispozitivu).
To sve znai da potpuno i ispravno poimanje krivinog djela nije mogue bez
ukljuivanja i subjektivne strane djela, tj.odnosa uinioca prema svom djelu. Radi se o
objektivno-subjektivnom pojmu krivinog djela. Prema ovoj koncepciji, koja je inae
opteprihvaena u savremenoj teoriji krivinog prava i koje prihvata zakonodavstvo, krivino
djelo je ponaanje ovjeka koje je ne samo protivpravno, ve i skrivljeno. Ono dakle ukljuuje
oba ova elementa, a to je i nuno jer bi isto objektivno poiomanje krivinog djela vodilo u
objektivnu odgovornost, tj.odgovornost za samo prouzrokovanje zabranjene posljedice. S druge
strane, prihvatanje krivinog djela u subjektivnom smislu bi znaio da za postojanje krivinog
djela nije potrebno pruzrokovanje posljedice u spoljnom svijetu, ve bi bila dovoljna negativna
ocjena ili sud o ovjeku, radi njegovih ovakvih ili onakvih osobina linosti, njegovog socijalnog,
vjerskog ili nacionalnog porijekla, njegovig ideolokih, politikih ubjeenja, stavova ili
miljenja, politike ili ideoloke pripadnosti i sl. Treba istai da je objektivno-subjektivni pojam
krivinog djela rezultat evolucije same krivine odgovornosti, a koja je ila od kolektivne ka
individualnoj i od objektivne ka subjektivnoj odgovornosti. Time je naputen nekadanji isto
objektivni pojam krivinog djela prema kojem je ono odreivano kao ponaanje koje predstavlja
povredu odreenog dobra, bez zahtjevanja bilo kakvih subjektivnih elemenata na strani uinoca.
Objektivna i subjektivna dimenzija krivinog djela su meusobno povezane. Objektivna
strana krivinog djela bitno je odreena subjektivnim elementom. Ako bi se jedno ponaanje
vrednovalo samo na osnovu objektivnog, sigurno bi nastao problem u pogledu njegove ocjene i
kvalifikacije. Npr., ako nekom dajemo novac, to moe biti vraanje duga, plaanje odreene
usluge, davanje nagrade, ali isto tako moe biti i podmiivanje. Isto tako, ako je jedno lice ubilo
drugo, ne znamo da li je posrijedi krivino djelo ubistva dok ne utvrdimo subjektivnu stranu
7

takvog postupka, jer se moe raditi i o djelu uinjenom u nunoj odbrani koje nema karakter
krivinog djela, sluajnom prouzrokavanju smrti i sl. Dakle, vrednovanje jedne radnje nuno
ukljuuje i njenu subjektivnu stranu, na osnovu ega se krivino djelo i razlikuje od
nezabranjenih odnosno doputenih ljudskih ponaanja. To znai, da bi odreeno ponaanje
predstavljalo krivino djelo, potrerbno je utvrditi da se ono uiniocu moe pripisati u krivicu, da
je on za to kriv. Time se dolazi do krivice ili vinosti kao sledeeg neizostavnog elementa opteg
pojma krivinog djela. Sve to ukazuje na kompleksnost i viedimenzijalnost pojma krivinog
djela, ija se struktura sastoji elemenata formalnog i materijalnog karaktera kao i objektivnog i
subjektivnog.
Na osnovu svega navedenog, moe se rei da je krivino djelo ljudsko ponaanje (radnja)
koje je protivpravno i skrivljeno, te koje ugroava ili povreuje zatiene vrijednosti u mjeri koja
je nuna da bi ono bilo krivino kanjivo.

3. ZAKONSKO DEFINISANJE POJMA KRIVINOG DJELA

Veliki broj savremenih zakonodavstava poput njemakog, francuskog, vajcarskog, ne
definie opti pojam krivinog djela, jer se polazi od stava da je cjelishodnije to pitanje prepustiti
nauci krivinog prava i sudskoj praksi. S druge strane nae krivino zakonodavstvo, polazei od
znaaja koji opti pojam krivinog djela ima za cijeli sistem krivinog prava, opredjelilo se za
dosadanje rjeenje i definisalo pojam krivinog djela. Naveu ovdje definicije krivinog djela u
krivinom zakonima u BiH kao i krvinim zakonima zemalja regiona.
KzRS: Krivino djelo je protivpravno djelo kojim se povreuju ili ugroavaju zatiene
vrijednosti i koje je, zbog svoje opasnosti, u zakonu odreeno kao krivino djelo i za njega
propisana krivina sankcija. (1)

___________________________
(1) Krivini zakon republike srpske: lan 7.

KzBiH, KzFBiH i KzBrko dc: Krivino djelo je protupravno djelo koje je zakonom propisano
kao krivino djelo, ija su obiljeja propisana zakonom i za koje je zakonom propisana
krivinopravna sankcija. (2)
KzSrbije: Krivino delo je ono delo koje je zakonom predvieno kao krivino delo, koje je
protivpravno i koje je skrivljeno. (3)
Kz Crne Gore: Krivino djelo je djelo koje je zakonom odreeno kao krivino djelo, koje je
protivpravno i koje je skrivljeno. (4)
Krivini zakon Bosne i Hercegovine se opredjelio za formalno-materijalnu koncepciju
pojma krivinog djela. U odnosu na ranije jugoslovensko krivino zakonodavstvo, ova definicija
je upotpunjena sa eksplicitnim isticanjem elemenata protivpravnosti kao znaajnog obiljeja
pojma krivinog djela.
Meutim pored formalne strane, KzBiH naglaava i materijalnu dimenziju pojma krivinog
djela, jer istie da je krivino djelo ono djelo kojim se povreuju zatiene vrijednosti i koje je
zbog svoje opasnosti u zakonu odreeno kao krivino djelo. Ovim se izraava i formalna i
materijalna strana djela ime se s jedne strane obezbjeuje legitimitet krivinopravne represije, a
sa druge odvajaju krivina djela kao kanjive radnje krivinog prava od drugih vidova kanjivih
ponaanja.
Za razliku od krivinoh zakonika Srbije i Crne Gore, ni jedan od krivinih zakona u BiH u
pojam krivinog djela ne unosi krivicu ili vinost uinioca, kao njegov subjektivni element. U tom
pogleu nae krivino zakonodavstvo je ostalo na pozicijama ranijeg zakonodavstva, koje takoe
izriito nije ukljuivalo vinost u pojam krivinog djela, ali je u tadanjoj teoriji bio vladajuu
stav da je i krivica odnosno vinost opti elemenat pojma krivinog djela.
_______________________
(2) Krivini zakon Bosne i Herecegovine, Krivini zakon Federacije BiH i Krivini zakon Brko Distrikta:
lan 7
(3) Krivini zakon Srbije: lan 7.
(4) Krivini zakon Crne Gore: lan 7.

4. ELEMENTI KRIVINOG DJELA

Iz naprijed izloene definicije opteg pojma krivinog djela proizilazi da postoje slijedei
opti elementi u pojmu krivinog djela:
1. djelo ovjeka ( radnja ovjeka sa prouzrokovanom posljedicom),
2. protivpravnost,
3. odreenost djela u zakonu,
4. socijalna tetnost ili opasnost i
5. krivica ili skrivljenost.
Navedeni elementi pojma krivinog djela mogu se grupisati u objektivne i subjektivne
elemente, a objektivni elementi mogu se razvrstati u formalne i materijalne.
Objektivne

elemente

pojma

krivinog

djela

predstavljaju:

djelo

(radnja

sa

prouzrokovanom posljedicom), protivpravnost, odreenost djela u zakonu i socijalna tetnost ili

opasnost. Subjektivni elemenat u ovpm pojmu krivinog djela predstavlja krivica.
U okviru objektivnoh elemenata formalnog karaktera su elementi: radnja sa posljedicom
(djelo), protivpravnost i odreenost djela u zakonu, dok je socijalna tetnost ili opasnost
elemenat materijalnog karaktera.
Izuzetno, pored navedenih elemenata, za postojanje krivinog djela i njegovo kanjavanje
se nekada zahtjevaju i odreeni dodatni uslovi ili pretpostavke, koji po pravilu ne ulaze u
strukturu elemenata krivinog djela. Jedne okolnosti se u teoriji oznaavaju kao objektivni uslovi
inkriminacije, a druge kao osnovi iskljuenja ili nitenja kanjivosti.
4.1 DJELO OVJEKA ( RADNJA SA PROUZROKOVANOM POSLJEDICOM
)
Radnja krivinog djela je sutinski element pojma krivinog djela, osnovni element bez
kojeg uopte nema krivinog djela kao pojave u spoljnom svijetu. Iz toga proizilazi znaaj pojma
same radnje. U pojmu i karakteristikama radnje krivinog djela postoji vie shvatanja. To su:
10

objektivno, objektivno-subjektivno i finalistiko shvatanje. Prema objektivnom shvatnaju, radnja

krivinog djela predstavlja preduzimanje tjelesnog pokreta ili proputanje tjelesnog pokreta, bez
obzira na to da li je to preduzimanje, odnosno proputanje ostvareno sa voljom ili bez nje. Prema
objektivno-subjektivnom shvatanju, koje je inae prihvaeno u naem krivinom pravu, radnja je
svjesno i voljno ponaanje ovjeka kojim se ostvaruje krivino djelo. Dakle, to ponaanje nije
dovoljno da bude svjesno i voljno ve mora da bude manifestovano u spoljnom svijetu. I, najzad
prema finalistikom (ciljnom) shvatanju, koje je nastalo u Njemakoj posle Drugog svjetskog
rata, radnja krivinog djela je ciljna djelatnost, djelatnost preduzeta sa ciljem ostvarenja
posljedice koja je zabranjena krivinopravnim propisima. Vano je rei da radnja krivinog djela
ima trostruku funkciju. Ona ima ulogu osnovnog, povezujueg i razgraniavajueg elementa u
pojmu krivinog djela. Kao osnovni element ona je vii pojam koji obuhvata sve oblike
ispoljavanja kanjivog ponaanja (injenje, neinjenje, umiljajnu, nehatnu, dovrenu,
nedovrenu radnju, itd.) ; kao povezujui element ona predstavlja nosei stub u pojmu krivinog
djela jer se ostali elementi u tom pojmu javljaju kao atributi radnje; i kao razgraniavajui
element ona odreuje kad nema krivinog djela, tj.kad se pojedine radnje ne smatraju radnjama
krivinog djela.

4.1.1

VRSTE RADNJI

U zavisnosti od toga da li se sastoje u aktivnom djelovanju ili u proputanju, radnje

krivinog djela se dijele na djela neinjenja i injenja.
injenje je voljno aktivno djelovanje kojim uinilac kri zabranjujuu normu inei
upravo ono to mu zakon zabranjuje pod prijetnjom primjene kazne. Aktivno djelovanje znai
preduzimanje jednog tjelesnog pokreta, radnje ili veeg broja meusobno povezanih tjelesnih
pokreta. Takva krivina djela nazivaju se delikti injenja ili komisivni delikti.
Neinjenje je pasivno dranje (proputanje) uinioca kome zapovjedna (imperativna)
norma nalae odreeno injenje. Neinjenjem, prema tome, moe biti izvreno krivino djelo
samo onda kad je uinilac bio duan neto da uini, pa to ne uradi. To su omisivni delikti.
Meutim, krivina djela neinjenja se dijele na prava ili ista i neprava ili neista djela
neinjenja. Prava krivina djela neinjenja su djela koja se mogu izvriti samo neinjenjem i
njihova radnja izvrenja je tako u zakonu i postavljena. Ona postoje kad zakon proputanje da se
11

preduzme odreeno injenje predvia kao krivino djelo. Neprava djela neinjenja su ona
krivina djela ija radnja je u zakonu postavljena kao radnja injenja, ali se izuzetno, pod
odreenim uslovima, mogu izvriti i neinjenjem.
Prema doprinosu u procesu nastajanja posljedice krivinog djela, radnja moeda bude :
a) radnja izvrenja
b) radnja podstrekavanja
c) radnja pomaganja
Najzad, radnja izvrenja krivinog djela moe da bude odreena

kumulativno i

alternativno. Kod kumulativnog odreivanja radnje, za postojanje krivinog djela potrebno je da

sve djelatnosti sadrane u opisu djela budu ostvarene. Kada zakonodavac predvidi vie radnji
alternativno, krivino djelo postoji ako je bilo koja od predvienih djelatnosti ostvarena, jer
svaka od njih uzeta samostalno ini radnju izvrenja.
Posljedica je rezultat ovjekovog ponaanja kojim se ostvaruje bie odreenog krivinog
djela. To je proizvedena promjena ili stanje u spoljnom svijetu koje nastaje kao rezultat preduzete
radnje izvrenja krivinog djela. Posljedica je negativna fizika, materijalna promjena na objektu
radnje koja je prouzrokovana radnjom krivinog djela. Posljedica krivinog djela se javlja u dva
oblika, to su povreda i ugroavanje zatienog dobra.
Kod krivinih djela povrede posljedica se javlja u tri vida kao : unitenje, oteenje i injenje
neupotrebljivim pravnog dobra. Veina krivinih djela predstavljaju povreivanja (npr.ubistvo,
tjelesne povrede, unitenje tue stvari, itd.). Zapostojanje ovih djela u dovrenom obliku,
potrebno je da je dolo do unitenja ili oteenja objekta radnje.
Krivina djela ugroavanja mogu da budu krivina djela sa konkretnom i apstrakntom
opasnou. Krivina djela sa konkretnom opasnou su djela ija se opasnost unosi u zakonski
opis i stoga predstavlja elemenat bia krivinog djela (posljedice u vidu konkretne opasnosti),
npr. krivino djelo izazivanja opte opasnosti, stvaranje opasnosti nepropisnim izvoenjem
graevinskih radova, oteenje zatitnih ureaja na radu, ugroavanje javnog saobraaja
opasnom radnjom ili sredstvom. Krivina djela sa apstraktnom opasnou su djela kod kojih
opasnost nije zakonsko obiljeje krivinog djela, ve predstavlja razlog zbog kojeg sr jedno djelo
inkriminie kao krivino djelo. Npr. KD nepostupanje po zdravstvenim propisima za vrijeme

12

epidemije, oteenje btrana i vodoprivrednih objekata, prevoenje ili prenoenje opteopasnih

materija, zagaivanje ivotne sredine.
S obzirom na naine postavljanja posljedice u zakonskom opisu bia krivinog djela,
krivilna djela se dijele na materijalna ili posljedina i na formalna ili djelatnosna krivina djela.
Materijalna ili posljedina krivina djela su ona krivina djela kod kojih se u zakonskom
opisu bia krivinog djela zahtjeva da nastupi odreena promena u spoljnjem svijetu koja
nastupa na objektu radnje, tj. na nekoj stvari ili ovjeku. Takva su npr.djela ubistva, tjelesne
povrede, oteenje tue stvari i sl. Ovakva djela su dovrena tek onda kada je nastupila navedena
posljedica i kod njih je potrebno u svakom sluaju utvrivanje uzrone veze izmeu radnje i
nastupjele posljedice, to nije sluaj kod formalnih krivinih djela kod kojih posljedice nema.
Formalna ili djelatnosna krivina djela su ona djela, koja se jo nazivaju i krivina djela
istog djelovanja, koja nemaju posljedicu kao konstitutivno obiljeje bia krivinog djela, jer se
takva djela iscrpljuju u samoj radnji izvrenja, djelatnosti uinioca. Za njihovo postojanje je
dovoljna sama radnja, ijim izvrenjem je djelo ve izvreno, Npr. KD davanja lanog iskaza,
neukazivanja ljekarske pomoi, zatim krivinog djela pravog neinjenja (neprijavljivanje
pripremanja krivinog djela, neprijavljivanje krivinog djela ili uinioca),kao i djela
tzv.apstraktnog ugroavanja.
Uzronost u krivinom pravu se svodi na ispitivanje odnosa izmeu radnje odreenog lica i
konkretne posljedice koja je nastala posle izvedene radnje kojom je ostvareno bie nekog
krivinog djela. Utvrivanje uzronosti je od velikog znaaja za krivino pravo, jer treba da se
ustanovi da li je odreena radnja lica proizvela odreenu drutveni opasnu posljedicu. Pri
reavanju pitanja kada se ljudska radnja smatra uzrokom posljedice stvoreno je vie teorija :
teorija kvalitativnog razlikovanja uslova, ekvivalentna teorija, adekvatna teorija i teorija
uzronog razlikovnja uslova prema prirodi posljedica i vremenu kada su ispunjeni.
Teorija kvalitativnog razlikovanja uslova polazi od inenice da izmeu uzroka i uslova posljedice
postoji sutinska razlika jer samo uzroci imaju snagu da proizvedu posljedicu, a ne i uslovi.
Ekvivalentna teorija smatra da svi uslovi imaju podjednaku vanost za nastanak posljedice, pa se
stoga svi mogu smatrati njenim uzrocima. Teorija adekvatne uzronosti polazi od postavke da je
uzrok posljedice onaj uslov koji je podoban, tj.dovoljan da uz dejstvo drugih uslova uvijek,
13

redovno proizvede takvu posljedicu. Prema teoriji uzronog razlikovanja uslova, prema prirodi
njihovih posljedica i vremenu kada su ispunjeni postoje neposredni i posredni uslovi posljedice.
Neposredni uslovi su uzrok posljedice jer imaju za posljedicu samo nju. Posredni uslovi mogu da
proizvedu uzroni odnos ili drugi uslov a ne uzroni odnos.

4.2 PROTIVPRAVNOST
Odreenost ljudskog ponaanja, po pravilu znai njegovu protivpravnost. Ukoliko neko
djelo sadri sve elemente propisane u zakonskom opisu bia krivinog djela, samim tim je to
ponaanje i protivpravno. Protivpravnosti u krivinom pravu nema ukoliko nema predvienosti
djela u zakonu kao krivinog djela. Ostvarenost bitinih obiljeja bia nekog krivinog djela
zasniva protivpravnost. Postoje, naime, ponaanja koja ostvaruju bitne elemente nekog krivinog
djela ali koja nisu protivpravna, ali nije mogue obratno : nema protivpravnosti u krivinom
pravu bez ostvarenosti bitnih obiljeja bia nekog krivinog djela.
Protivpravnost je protivnost normi koja je sadrana u bilo kom vaeem pravnom propisu
u dravi. To znai da je ponaanje nekog lica nedozvoljeno, suprotno normama pravnog poretka.
Kroz protivpravnost drutvo odreuje svoj stav prema ponaanju pojedinaca kojim on kri
njegovu zapovjest, odnosno zabranu sadranu u pravnom propisu, pa nema krivinog djela koje
nije protivpravno.
Nae krivino zakonodavstvo poznaje nunu odbranu, krajnju nudu te zanemarljivo
opasno djelo kao institute koji predstavljaju opte uslove iskljuenja protivpravnosti kao
elementa opteg pojma krivinog djela.
Prema naem zakonu za postojanje zanemarljivo opasnog djela potrebno je ispunjenje
dva kumulativno postavljena uslova, a to su: mali znaaj djela i neznatnostili odsutnost tetnih
posljedica.
Nuna odbrana je osnov koji iskljuuje postojanje krivinog djela, ili drugim rijeima
djelo koje je uinjeno u nunoj odbrani nije krivino djelo. Nuna odbrana je ona odbrana koja je
neophodno potrebna da uinilac od svog dobra ili dobra drugoga odbije istovremen ili
neposredno predstojei napad. Nuna odbrana ima dva elementa, napad i odbranu, a da bi
predstavljala osnov iskljuenja protivpravnosti, moraju biti ispunjeni svi uslovi napada
(ponaanje ovjeka, uperenost ka nekom pravno zatienom dobru, protivpravnost,
14

istovremenost ili neposredno predstojanje, stvarnost) kao i svi uslovi odbrane (da je kroz radnju
odbrane ostvareno bie nekog krivinog djela, da je upravljena prema nekom napadaevom
dobru i da je neophodno potrebna za odbijanje napada).
Dakle, izmeu napada i odbrane mora postojati proporcionalnost-srazmjernost u
intezitetu. Samo ako postoji ova srazmjernost, odnosno ako nije uinjeno ni vie ni tee nego to
je bilo potebno da se napad odbije ili ublai, takva odbrana e se smatrati neophodnom. Imajui
to u vidu, situacije u kojima odbrana nije srazmjerna izvrenom napadu mogu prouzrokovati
faktiko stanje koje dovodi do kvalifikacije prekoraenja granica nune odbrane. Za krivino
djelo uinjeno u prekoraenju nune odbrane, odnosno, kada intenzitet odbrane nije u dovoljnoj
srazmeri sa intenzitetom napada, uinilac se moe blae kazniti ili osloboditi od kazne, ako je do
prekoraenja dolo usled jake razdraenosti ili prepasti prouzrokovanih napadom.
Kao i za nunu odbranu, i za krajnju nudu postoji zakonska definicija. Krajnja nuda
postoji kadje djelo uinjeno radi toga da uinilac otkloni od svog dobra ili dobra drugoga
istovremeni ili neposredno predstojeu neskrivljenu opasnost koja se na drugi nain nije mogla
otkloniti, a pri tom uinjeno zlo nije vee od zla koje je prijetilo. Kao i nuna odbrana, i
krajnja nuda negira postojanje krivinog djela Uslov za postojanje krajnje nude je postojanje
opasnosti. Opasnost je stanje, odnosno zlo pri kome je neko pravno dobro ve ugroeno ili se
na osnovu postojeih okolnosti moe osnovano predpostaviti da neposredno moe doi do
povrede nekog pravnog dobra. Iz ovoga logino proizilazi da su elementi krajnje nude
opasnost i uklanjanje opasnosti, a da bi krajnja nuda bila osnov iskljuenja protivpravnosti
krivinog djela takoe moraju kumulativno biti ispunjeni odreeni uslovi. Opasnost mora da
bude takva da se njom ugroava bilo koje pravom zatieno dobro, da je neskrivljena, da je
istovremena ili neposredno predstoji i da je stvarna. S druge strane, otklanjanje opasnosti, kao
prvo, mora da bude takvo da se opasnost nije mogla otkloniti na drugi nain osim vrenjem
radnje kojom su ostvareni svi elementi nekog krivinog djela, a kao drugo, da uinjeno zlo nije
vee od onoga koje je prijetilo. Upravo ovaj drugi uslov vezan je za institut prekoraenja
granica krajnje nude koje postoji onda kad je opasnost otklonjena povredom dobra vee
vrijednosti od vrijednosti dobra od kog se otklanjala opasnost. Kod prekoraenja granica nune
odbrane postoji krivino djelo, ali zakon predvia fakultativni osnov za ublaavanje kazne,
odnosno osloboenje od kazne ako je prekoraenje uinjeno pod naroito olakavajuim
okolnostima.
15

Pored ovih, zakonom definisanih osnova iskljuenja protivpravnosti, postoje i drugi

osnovi do kojih se dolo u teoriji, ili ih poznaju neka strana krivina zakonodavstva. To su
vrenje slubene dunosti, nareenje pretpostavljenog, pristanak povrijeenog, dozvoljen rizik i
drugi. Njihovo dejstvo je sporno, upravo zato to nisu predvieni zakonom, i samo neki od njih,
na kraju mogu izdejstvovati iskljuenje protivpravnosti.

4.3 ODREENOST DJELA U ZAKONU

Socijalno znaenje odreenosti krivinog djela u zakonu u tome je to ovo naelo slui
kao jemstvo zatite sloboda i prava graana. Naelom da niko ne moe biti kanjen za krivino
djelo koje, prije nego to je uinjeno, nije bilo zakonom predvieno kao takvo osigurava se i
naelo jednakosti graana pred zakonom i postie pravna sigurnost. Pravni znaaj primjene
naela zakonitosti, koje dolazi do izraaja kroz ovaj element krivinog djela, jeste da se krivina
djela mogu odreivati samo zakonom.
Predvienost u zakonu neke radnje, odnosno ljudskog ponaanja kao krivinog djela,
ustvari znai ostvarivanje bitinih elemenata zakonskog opisa nekog krivinog djela. Otuda se
element predvienosti u zakonu vezuje prije svega za pojam bia krivinog djela. Predvienost u
zakonu osim ostvarenosti bitnih elemenata bia krivinog djela obuhvata i uslove kanjivosti.
Bie krivinog djela obuhvata skup obaveznih obiljeja koja ine posebne pojmove
pojedinih krivinih djela. Ono predstavlja tipiziranje pojedinih oblika krivinog neprava. Bie
krivinog djela, kao to je ranije reeno proizilazi iz zakonskog opisa nekog krivinog djela.
Obiljeja bia krivinog djela mogu biti subjektivna i objektivna. Osim radnje izvrenja koja
spada u objektivna obiljeja tu se mogu svrstati posljedica, predmet radnje, sredstvo, nain
izvrenja, lino svojstvo, lini odnos, itd. U subjektivna obiljeja prije svega spadaju umiljaj i
nehat, ali i namjera i pobuda.
Kod pojedinih krivinih djela postoje neka obiljeja koja nisu obiljeja samo bia djela,
ali ih zakonodavac svrstava u zakonski opis zato to su ta obiljeja bila odluujui razlozi da
propie kanjavanje za to djelo. U takvim sluajevima smatra se da konkretno krivino djelo
postoji samo kad nastanu te posebne okolnosi koje zakon zahtjeva, a koje sa radnjom uinioca ne
moraju da stoje u neposrednoj vezi. Postoje dvije grupe uslova kanjivosti: objektivni uslov

16

inkriminacije i lini osnovi iskljuenja kanjivosti. Objektivni uslov inkriminacije ne predstavlja

obiljeje bia krivinog djela iako se nalazi u zakonskom opisu krivinog dela i bez njega
krivino delo ne postoji. To za najvaniju posledicu ima da taj uslov ne mora biti obuhvaen
krivicom uinioca. Lini osnovi iskljuenja kanjivosti nijesu obiljeja bia krivinog dela ve
dodatne okolnosti koje utiu na kanjavanje ili nekanjavanje odreenih lica.
U savremenoj teoriji i zakonodavstvu razlikujemo dvije vrste subjekta krivinog djela :
1) Aktivni subjekt krivinog djela je lice koje svojom radnjom ostvaruje posljedicu krivinog
djela. To je dakle uinilac krivinog djela. Po pravilu, svako lice moe biti uinilac krivinog
djela pod uslovom da je navrilo etrnaest godina.
2) Pasivni subjekt krivinog djela je lice koje je povrijeeno ili oteeno krivinim djelom,
odnosno rtva krivinog djela. Svojstvo pasivnog subjekta od znaaja je za primjenu pojedinih
instituta krivinog prava. Pasivni subjekt moe biti fiziko i pravno lice.
Objekt krivinog djela je dobro ili interes kome se prua krivinopravna zatita zato to je ka
njima upravljeno krivino djelo. Postoje dvije vrste objekta krivinog djela. To moe biti zatitni
objekt i objekt radnje.
Zatitni objekt predstavljaju odreena dobra kojima se krivinim pravom prua zatita, i
on moe biti grupni i opti. Opti objekt se shvata kao dobro, interes, vrijednost ili drutveni
odnos protiv kojeg je upravljeno krivino djelo, odnosno koje se titi krivinim pravom. To su,
dakle osnovna dobra ovjeka kao i ona drutvena dobra koja su u funkciji postojanja i
ostvarivanja osnovnih dobara ovjeka. Grupni zatitni objekt prestavlja ona dobra koja su
zajednika za odreenu grupu krivinih djela.
Objekt radnje je predmet na kome se vri radnja krivinog djela. Objekt radnje se dijeli
na napadni i gramatiki. Napadni objekt je predmet protiv kojeg je upravljena radnja krivinog
djela, a gramatiki objekt je predmet na kome se radnja vri.
Sva djela imaju zatitni objekt, dok objekt radnje imaju samo neka krivina djela kod kojih je to
izriito zakonski propisano kao njihov bitan element.

17

4.4 SOCIJALNA TETNOST ILI OPASNOST

Socijalna tetnost ili opasnost krivinog djela predstavlja njegov sadraj, sutinu, uslov
bez kojeg ni jedno ovjekovo ponaanje ne moe imati karakter djela. Jo od Liszta, kao jezgro
krivinog djela, njegova unutranja sutina, uzima se njegova tetnost, drutvena opasnost, jer se
uvjek radi o djelu kojim se napadaju, povreuju ili ugroavaju osnovne vrijednosti drutva i
pojedinca. Dakle, radi se o djelu koje nosi ozbiljan stepen tetnosti, nevrijednosti ili opasnosti,
onaj obim i stepen nevrijednosti koji je neophodan da bi to djelo bilo djelo koje je
krivinopravno kanjivo, koje po svojoj kriminalnoj koliini ima kavalitet krivinog neprava.
Pojedini teoretiari smatraju da socijalna tetnost ili opasnost nije poseban, samostalan
elemenat krivinog djela te ga smatraju elementom protivpravnosti, jer ga tretiraju kao
materijalnu stranu protivpravnosti, dok neki smatraju da socijalna tetnost predstavlja
materijalnu stranu predvuenosti u zakonu. Bez obzira na ovakve stavove, ispravnije je miljenje
da je socijalna tetnost opte obiljeje pojma krivinog djela, ali i onog posebnog, konkretnog.
Ovakvo shvatanje potvuje i sam institut zanemarljivo opasnog djela, ali i razliiti pojavni oblici
mnogih krivinih djela ije se postojanje bazira upravo na razliitim stepenima njihove
opasnosti, pa se stoga pojavljuju kao osnovni, tei ili kvalifikovani i laki ili privilegovani oblici
djela. U protivnom, ako socijalna tetnost ili opasnost ne bi bila obiljeje krivinog djela, onda se
navedena krivina djela ne bi ni mogla stepenovati po svojoj teini, niti bi se mogla meusobno
razlikovati.

4.5 KRIVICA ILI SKRIVLJENOST

Da bi neka radnja bila krivino djelo, neophodno je da se ona moe uiniocu pripisati u
krivicu. Za razliku od prethodnih objektivinih elemenata, krivica se odnosi iskljuivo na linost
onoga ko preduzima radnju krivinog djela. Pod krivicom smatramo psihiki odnos uinioca
prema djelu zbog koga mu se upuuje socijalno-etiki prijekor.
I terminoloki i sutinski krivica je centralni pojam, ona je osnov i uslov odgovornosti u
krivinom pravu, odgovara se zato to je uinilac kriv za ono to je uinio ili propustio da uini,
krivina odgovornost je konstatacija, sud o krivici. Postojanje krivice vodi odgovornosti;
odgovara se za postupak koji je negativno vrednovao. Krivina odgovornost ukazuje na to da je
neko uinio krivino djelo sa svim konstitutivnim elementima i da je za njega odgovoran.
18

Krivina odgovorornost je, stoga, termin koji preteno ima deklarativni, a ne sutinski karakter.
Ono sutinsko se rijeava na nivou postojanja konstitutivnih elemenata krivinog djela.
Krivino je odgovoran uinilac koji je uraunljiv i koji je krivino djelouinio sa
imiljajem ili iz nehata. Pod pojmom umiljaja smatra se tei oblik krivice (5). Prema zakonskoj
definiciji postoje dvije vrste umiljaja : direktni i eventualni. Direktni umiljaj postoji kad je
uinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvrenje. Stepen inteziteta elemenata volje i
svijesti je kod direktnog umiljaja visok, jer uinilac zna da svojom radnjom ostvaruje sve bitne
elemente bia nekog krivinog djela, ukljuujui i posljedicu ije nastupanje smatra kao realnu
mogunost. Eventualni umiljaj, s druge strane postoji kad je uinilac bio svjestan da moe
uiniti djelo pa je na to pristao. Intezitet elemenata volje i svijesti je slabije izraen nego kod
direktnog umiljaja. Uinilac je svjestan da postoji mogunost da uini krivino djelo, ali nije
siguran da e do toga doi. Od znaaja je i tzv. alternativni umiljaj, iako ga nae pravo izriito
ne predvia. On postoji kada uinilac predvia mogunost nastupanja dvije ili vie konkretno
odreenih posljedica koje se meusobno iskljuuju, a njegova volja je u istom stepenu upravljena
na bilo koju od tih posljedica.
Stav 2 istog lana KZ kae : za krivino djelo uinjeno iz nehata uinilac je krivino odgovoran
samo kad to zakon odreuje. Nehat je, u odnosu na umiljaj, laki oblik, odnosno nii stepen
krivice.
Kao to zakonoska definicija kae nehat je dovoljan za postojanje krivinog djela samo kada to
zakon kod pojedinih krivinih djela izriito propisuje. Nemaran, nepaljiv odnos uinioca prema
mogunosti nastupanja posljedice ini sutinu nehatnog delikta. Postoje dvije vrste nehata:
svjesni i nesvjesni. Svijest je intelektualni element i on oznaava da je uinilac bio svjestan da
svojim ponaanjem moe izazvati krivino djelo. Svjesni nehat postoji kada je uinilac bio
svjestan da zabranjena posljedica moe nastupiti, ali je olako drao da ona nee nastupiti ili da e
je moi otkloniti. Kod nesvjesnog nehata ne postoji psihika veza izmeu uinioca i djela, tj.
odsutan je i element svijesti i element volje. Ali, krivica se ovdje uspostavlja na osnovu dunositi
i mogunisti da se, prema okolnostima konkretnog sluaja i linim svojistvima predvidi
nastupanje posljedice.
______________________
(5) lan 5 iz krivinog zakona Bosne i Hercegovine

19

U naem zakonodavstvu postoji vie osnova koje iskljuuju krivicu odnosno koje
predstavljaju subjektivne osnove za iskljuenje krivinog djela. To su: neuraunljivost,
neodoljiva sila, stvarna i pravna zabluda. Uraunljivost je neophodna pretpostavka ili obavezan
element krivice, to znai da bez uraunljivosti nema ni krivice. Uraunljivost podrazumijeva
postojanje sposobnosti odluivanja i sposobnosti rasuivanja. Polazi se od pretpostavke da je
svaki ovjek uraunljiv i ona se u konkretnom sluaju utvruje samo onda kada se pojavi sumnja
da se radi o neuraunljivom poinio. Uinilac koji je protivpravno djelo predvieno u zakonu
kao krivino djelo uinio u stanju neuraunljivosti ne moe biti smatran krivim, tj. njegova
krivica je iskljuena. Zakonom se mogu predvidjeti tri metoda pomou kojih se utvruje da li je
neki uinilac krivinog djela neuraunljiv. To su: bioloki, psiholoki i mjeoviti. Za psiholoki
metod mjerodavne su samo posljedice, dok kod biolokog metoda u obzir se uzimaju samo
odreena bolesna, abnormalna psihika stanja. Mjeoviti metod trai i jedno i drugo. Bioloki
osnov se moe ispoljiti u etiri oblika: duevna bolest, privremena duevna poremeenost,
zaostali duevni razvoj i druga tea duevna poremeenost. Psiholoki osnov se moze
manifestovati ili u obliku nemogunosti shvatanja znaaja svoga dela ili u nemogunosti
upravljanja svojim postupcima.
Pravna zabluda podrazumijeva nepostojanje svijesti o tome da se ini krivino djelo,
odnosno da se preduzima pravom zabranjeno ponaanje. Uinilac je svjestan svih stvarnih
okolnosti ali mu nedostaje svijest o protivpravnosti. To je tzv.direktna pravna zabluda. Osim
direktne, postoji i pravna zabluda u pogledu nekog osnova koji iskljuuje protivpravnost u
krivinom pravu. Naime, uinilac pogreno procjenjuje postojanje pravnih uslova za primjenu
nekih od tih osnova, ili uopte pogreno smatra da neto predstavlja osnov koji iskljuuje
krivinu protivpravnost. Ovo je inidrektna pravna zabluda. Samo neotklonjiva pravna zabluda,
tj.kada uinilac nije znao da je njegovo djelo zabranjeno zato to nije mogao i nije bio duan da
zna, moe iskljuiti krivicu, a samim tim i postojanje krivinog djela.
Postoje dvije vrste stvarne zablude : zabluda o stvarnim obiljejima bia krivinog djela i
zabluda o razlozima iskljuenja protivpravnosti. Osnovna razlika izmeu ove dvije zablude je u
tome to prva djeluje u odnosu na elemenat predvienosti u zakonu, a druga u odnosu na
elemenat protivpravnosti. I jedna i druga mogu iskljuiti postojanje krivice.

20

Zakon izriito napominje da nije krivino djelo ono djelo koje je uinjeno pod dejstvom
apsolutne sile, a ta sila je takvog inteziteta da joj se uinilac nije moglao oduprijeti, ve je bio
prinuen da ostvari bie nekog krivinog djela.

21

5. ZAKLJUAK
Objetkivno-subjektivni pojam krivinog djela je opteprihvaen u savremenoj teoriji
krivinog prava, a isto tako i u zakonodavstvu. Prema ovome, krivino djelo je ponaanje
ovjeka koje je ne samo protivpravno, ve i skrivljeno, ona dakle obuhvata oba ova elementa.
Meutim, u savremenom krivinom pravu sve je izraeniji i objektivni pojam krivinog djela,
njegovo osamostaljivanje sa autonomnim znaenjem i posebnom krivinopravnom funkcijom, sa
tendencijom irenja njegove primjene. Kao takvo, ono se esto oznaava samo kao protivpravno
djelo, bez elemenata skrivljenosti naroito kada se radi o neuraunljivim uiniocima. ovo je
posebno nuno kada u ovakvim sluajevima, pored uinioca, u ostvarenju krivinog djela
uestvuju i druga lica. U tom smislu odreeno, ono je krivinopravna osnova za izricanje mjera
bezbjednosti, za instituciju sauesnitva koja se bazira na limitarnoj akcesornosti, za neke
kategorije krivinih djela, kao to su ekoloka i medijska krivina djela, a u nekim krivinim
zakonodavstvima i za odgovornost pravnih lica, organizovani kriminal, posebno neka pitanja
vezana za njega kao to je npr. konfiskacija imovine koja se moe oduzetiod svih uesnika ako je
izvreno protivpravno djelo. U novije vrijeme ovaj pojam krivinog djela probija se i kroz
ustanovu anglosaksonskog prava udrueni zloinaki poduhvat, uglavnom u praksi Hakog
tribunala, ali i kod nas u nekim sluajevima suenja za ratne zloine.

22

6. LITERATURA
1. Mr. Darko Marinkovi, Policijska akademija Teorijski i praktini aspekti provokacjie na
krivino djelo
2. https://hr.wikipedia.org/wiki/Kazneno_djelo
3. Prof. dr Branko Vukovi KRIVINO PRAVO I KRIVINO PROCESNO
ZAKONODAVSTVO- SKRIPTA ZA STUDENTE NA OSNOVNIM STUDIJAMA
4. Krivini zakon BiH, RS, Srbije i Crne Gore

23