You are on page 1of 38

67

Program podrke istraivanjima


u oblasti javnih politika 2010-2011

Bosna i Hercegovina u potrazi za


graanskom kulturom javne
odgovornosti:
Uloga vjerskog obrazovanja
u javnim kolama
Aid Smaji

Saetak
Ovaj rad pokuaj je da se odredi mjesto konfesionalne vjeronauke (u daljnjem tekstu: vjeronauka) u javnim kolama u Bosni i Hercegovini u kontekstu aktuelne kampanje za izgradnju
snane graanske kulture u BiH. Zamiljeno graansko obrazovanje kod najmlaih bh. graana
njegovalo bi snanu podrku javnoj i drutvenoj odgovornosti kao nezaobilaznom segmentu preventivnog i sveobuhvatnog pristupa u borbi protiv korupcije u javnom sektoru. Ovo istraivanje
izlae formulu po kojoj bi vjeronauka u javnim kolama mogla imati pozitivnu i jedinstvenu ulogu
u formalnom graanskom obrazovanju na nain da ugradi temeljne principe javne i drutvene
odgovornosti u religijske vrijednosti domae kulture i religiozni identitet najmlaih bh. graana.
Ovakva politika u skladu je s meunarodnom praksom i preporukama meunarodnih i domaih
organizacija, trenutnim pravnim statusom vjerskih zajednica i vjeronauke i ima utemeljenje u
moralnom uenju tri tradicionalne religije u BiH. Ovaj rad zagovara da uprkos trenutnom neuspjehu vjeronauke u javnim kolama u BiH da angaira relevantne religijske ideje u promicanju principa dobre vlasti i aktivnog graanstva inae spojivih s moralnim uenjem islama,
katolianstva i pravoslavlja uz male intervencije vjeronauka moe biti u funkciji obrazovanja
najmlaih generacija o znaenju i vanosti javne i drutvene odgovornosti u njihovim religijama,
pripremajui ih tako za ivot u drutvu zasnovanom na participativnoj demokratiji.
Kako bismo provjerili ovu hipotezu, analizirali smo znaenje i razumijevanje javne i drutvene
odgovornosti u islamu, katolianstvu i pravoslavlju. U tu smo svrhu takoer ispitali najefikasnije metode formalnog graanskog obrazovanja i ulogu vjerskog obrazovanja u tom pogledu u
svijetu te modele graanskog obrazovanja trenutno primijenjene u osnovnim kolama u BiH.
Takoer smo analizirali postojee udbenike graanskog obrazovanja u osnovnim kolama te
prikupljena saznanja uporedili s vjeronaunim udbenicima koji se trenutno koriste u osnovnim
kolama kao i s dostupnim analizama i izvjetajima o sadraju vjeronaunih udbenika. Usto
smo intervjuirali predstavnike relevantnih interesnih grupa te obavili opsean pregled postojee
literature o zadatoj temi.
U skladu sa saznanjima naeg istraivanja, trenutni odnos bh. graana prema javnoj i drutvenoj
odgovornosti karakteriziraju ozbiljni nedostaci. S druge strane, formalno graansko obrazovanje
u javnim kolama predstavlja standardnu metodu promicanja vrijednosti dobre vlasti i aktivnog
1

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

graanstva u zemljama Evropske unije, pri emu eksplicitno interdisciplinarno poduavanje i zaseban predmet o graanskim vrijednostima predstavljaju dva modela usvojena u velikoj veini
razvijenih demokratija danas. Usto, zakljueno je da je poduavanje o graanskim vrijednostima
putem vjerskog obrazovanja praksa snano preporuena u dokumentima Vijea Evrope, ali i
prihvaena u mnogim zemljama EU. Pored toga, na osnovu naeg pregleda znaajne literature
ustanovljeno je da su moralna uenja islama, katolianstva i pravoslavlja u sutini spojiva s
temeljnim vrijednostima i principima javne i drutvene odgovornosti te u tom smislu mogu
biti dragocjen resurs u promicanju vrijednosti dobre i odgovorne vlasti i graanskog aktivizma.
Vjeronauka u osnovnim kolama, meutim, je u potpunosti previdjela ovaj kulturni potencijal
svojih religijskih tradicija.
U 2006. godini federalno Ministarstvo obrazovanja i nauke usvojilo je manje efikasan, implicitni model graanskog obrazovanja, dok se predstavnici vjerskih zajednica nalaze pod stalnim
pritiskom da diskurs vjeronauke prilagode potrebama i problemima naeg vremena i prostora, ukljuujui i ivot u drutvu zasnovanom na participativnoj demokratiji. U tom smislu, ovaj
period moe biti prekretnica za formalno graansko obrazovanje kao i za ulogu vjeronauke u
bh. kolama u tom pogledu. Svaki pokuaj reforme treba uzeti u obzir visok stepen prihvaenosti eksplicitnog, formalnog graanskog obrazovanja meu uenicima i NVO-ima, ali i apela
domaih NVO-a i roditelja za unapreenje vjeronauke u skladu s potrebama ivota u drutvu
zasnovanom na participativnoj demokratiji. U tom kontekstu takoer trebamo uvaiti znaajne
apele meunarodnih organizacija, respektabilan status vjeronauke u javnim kolama, pristojnu prijemivost vjerskih zajednica u pogledu preporuka ranijih analiza vane mjere predviene
posljednjom antikorupcijskom strategijom te postojee bh. zakonodavstvo. Uzimajui u obzir
sve ove faktore, zadravanje poetno primijenjenog eksplicitnog pristupa graanskom obrazovanju u BiH, unapreujui i prilagoavajui pri tome sadraj vjeronauke, bila bi najloginija,
najefikasnija, najizvodljivija i drutevno i politiki najprihvatljivija opcija za ispravljanje postojeih
nedostataka u graanskoj kulturi javne i drutvene odgovornosti putem formalnog obrazovanja.
Radikalne izmjene jednostavno nisu realne, i ak nisu potrebne. Unapreivanje i prilagoavanje
vjeronauke ukljuivalo bi reviziju vjeronaunog kurikuluma za osnovne kole, vjeronaunih udbenika i nastavnih metoda te odgovarajuu obuku vjerouitelja.
Prednost je ovog pristupa u njegovoj efikasnosti u obrazovanju o znaenju javne i drutvene
odgovornosti, njegovoj sposobnosti da naueni materijal povee s vrijednostima domae kulture, njegovoj drutvenoj sveobuhvatnosti u smislu angairanja kapaciteta i drutvenog utjecaja vjerskih zajednica i vjeronauke, irokoj drutvenoj prihvaenosti, minimalnim trokovima
i razumnoj politikoj izvodljivosti. Jedini potencijalni nedostatak ove opcije jest to to uenici
koji dobrovoljno ne pohaaju vjeronauku ne bi imali direktne koristi od ove mjere, to bi se, meutim, moglo ispraviti uvoenjem za ove uenike alternativnog predmeta Kultura religija, koji bi
takoer uvaio preporuke nae studije. Uz pomo obrazovnih vlasti, opravdano je oekivati da
e predloena mjera dugorono dobro obaviti posao u smislu pojanjavanja religijskog znaaja
javne odgovornosti. Usto, integriranjem vjerskih zajednica i slubenika u ire drutvene tokove
drutvo bi ih moglo privoljeti na vie drutvene odgovornosti i s njihove strane. Federalni
Program o devetogodinjem obrazovanju za osnovne kole i njegovo potencijalno prihvaanje
od kantonalnih ministarstava u dijelu koji se tie graanskog obrazovanja, unapreenje vjeronaunog kurikuluma i udbenika, obuka vjerouitelja te odnosi s vjerskim zajednicama kljuna
su podruja u formalnom graanskom obrazovanju koja zahtijevaju budnu panju i koordiniranu
akciju obrazovnih vlasti, antikorupcijskih tijela i agencija te vjerskih zajednica.

Sadraj
Saetak

1. Uvod
1.1. Izjava o namjeri
1.2. Metodologija i ogranienja

4
5
6

2. Opis problema
2.1. Trenutno stanje i pozadina problema
2.2. Problem u njegovom aktuelnom policy okruenju
2.3. Vjersko obrazovanje u slubi aktivnog graanstva
i javne odgovornosti

7
7
11

3. Policy opcije
3.1. Mogue opcije
3.2. Analitiki okvir
3.3. Nepoeljne opcije
3.4. Odabrana opcija

21
21
22
24
27

4. Zakljuak i preporuke
4.1. Preporuke vlastima
4.2. Preporuke vjerskim zajednicama
4.3. Preporuke meunarodnim
i domaim organizacijama

28
30
31

5. Bibliografija

32

16

31

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

1. Uvod
Prema Indeksu percepcije korupcije (IPK) Transparency Internatioanala za 2010, BiH s rezultatom 3,2 zauzima 91. mjesto meu 178. zemalja ukljuenih u ovo istraivanje (Transparency
International 2010). Ovaj rezultat ini BiH zemljom s najviim stepenom korupcije u regionu,
izuzimajui Kosovo, i stavlja je na samo dno u odnosu na zemlje EU. Rezultat koji se kree
oko broja 3,0 na skali IPK-e oznaava graninu vrijednost gdje je korupcija prisutna na nain
sistemske pojave (Blagovanin 2009). Ovaj rezultat samo ukazuje na to koliko je situacija u BiH
u pogledu rasprostranjenosti korupcije zabrinjavajua.
Razliiti pokuaji borbe protiv korupcije kroz promicanje javne odgovornosti kao osnovne demokratske vrijednosti dobre i efikasne vlasti dosada u BiH nisu dali oekivane rezultate. Nedavno
istraivanje Svjetske banke (2009) zakljuuje da su bh. vlasti najmanje odgovorne meu zemljama bive Jugoslavije, izuzimajui opet Kosovo. Isti izvjetaj pokazuje da samo 48,6% zemalja
u svijetu ima slabiji indeks javne odgovornosti. Kao glavni razlozi deficitarne odgovornosti u bh.
javnom sektoru obino se spominju: nerazvijenost NVO-a, nepostojanje jasnih pravila i propisa
koji ureuju ponaanje javnih slubenika, nepostojanje ili slabost dravnih institucija odgovornih
za praenje i kanjavanje neodgovornog ponaanja te tolerantan odnos i slubenika i obinih
graana prema korupciji (Blagovanin 2009; Milanovi 2005).
S obzirom na to da apsolutna mo, kako bi to rekao Hobbes, korumpira apsolutno, aktivno
uee graana u zahtijevanju odgovornog ponaanja javnih slubenika postaje neophodan
preduvjet izgradnje dobre vlasti. U tom smislu, graansko obrazovanje i podizanje drutvene
svijesti o znaaju javne odgovornosti i participativne demokratije ukljueno je barem u nekim
dosadanjim antikorupcijskim strategijama i programima odgovarajuih domaih agencija i organizacija, pri emu se od svih dravnih i drutvenih institucija oekuje da daju svoj doprinos u
obrazovanju graana o opasnostima korupcije i razvoju graanske kulture javne odgovornosti.
Ali zato dosada ova kampanja za izgradnju graanske kulture netolerantnosti prema razliitim
oblicima neodgovornog ponaanja meu javnim slubenicima nije poluila oekivane rezultate?
Iz kojih razloga ova kampanja nije uspjela ukljuiti sve drutvene institucije, a meu njima prvenstveno religiju i vjerske zajednice? U trenutku kad smo svjedoci kako je drutveni utjecaj religije
mogue vjeto zloupotrijebiti u razliite svrhe, je li mogue umjesto toga ogromni duhovni i
motivacijski potencijal religije usmjeriti na nain da konstruktivno informira i oblikuje graansku
kulturu mladih tokom formativnog perioda njihovog razvoja? U tom smislu, jesu li vrijednosti i
uenja kranstva i islama spojivi s modernim idejama javne i drutvene odgovornosti? Koje bi
tano religijske pojmove i tekstove bilo mogue reinterpretirati na nain da uvae ove principe?
Da li bi na taj nain unaprijeenu vjeronauku trebalo koristiti u ugraivanju vrijednosti graanske
kulture u vjerski identitet kolske djece? to se tie vlasti, da li bi takvu inicijativu razumjele kao
nepoeljno uplitanje vjere i vjerskih zajednica u sekularni domen, ponovo postavljajui pitanje
mjere u kojoj religijsko uvjerenje treba odrediti upotrebu politike moi kod obinih graana? Da
li bi takvo prisustvo religije u javnim kolama donijelo vie tete nego koristi za zemlju koja ve i
bez toga ima mnogo problema? Je li uistinu tano da vjerske zajednice ne ulau znaajne napore
u borbi protiv korupcije? Ukoliko bi vlasti ak i prihvatile ovakvo angairanje religioznog sentimenta, da li su vjeronauni udbenici i vjerouitelji na odgovarajui nain pripremljeni za ovaj proces?
U tom pogledu dvije su stvari oigledno jasne. Prvo, kreatori obrazovnih politika ili gube zanimanje za formalno graansko obrazovanje ili je u njihovim stavovima u tom pogledu prisutna
4

nedosljednost. Drugo, u tom kontekstu oni su dosada uveliko zanemarivali aktuelnu raspravu
meu intelektualcima i razliitim vrijednosnim i interesnim grupama o trenutnoj i moguoj ulozi
religije i vjeronauke u bh. drutvu, javnom prostoru i dravnim kolama. Na taj nain proputena
je prilika da se konstruktivno djeluje te na primjeren nain religija i vjerske zajednice ukljue u
proces graanskog obrazovanja. Pa ipak, jedno je sigurno: s obzirom na trenutnu graansku pasivnost Bosanaca i Hercegovaca, teko je oekivati da e vlasti u BiH potovati principe dobre
i odgovorne uprave. Za uspjeh trenutnih obrazovnih napora u pravcu izgradnje moralnih naela
graanstva kod najmlaih generacija od presudne je vanosti takoer insistirati na eksplicitnom graanskom obrazovanju u javnim kolama. Na kraju, ugraivanje temeljnih vrijednosti i
principa javne odgovornosti u religiozni identitet i uvjerenje najmlaih bh. graana ima posebnu teinu. Poduavanje moralnih naela graanstva kroz vjeronauku u tom smislu predstavlja
samo jedan, ali izuzetno vaan segment irih napora u pravcu izgradnje pozitivnog kulturnog
ambijenta za unapreenje institucije javne odgovornosti u BiH.

1.1. Izjava o namjeri


Cilj je ovog rada pokuati dati odgovore na naprijed postavljena pitanja na nain koji je u saglasnosti s odgovarajuom meunarodnom praksom u naprednim demokratijama i tako omoguiti
da graansko obrazovanje i vjeronauka u javnim kolama daju optimalan doprinos izgradnji
graanske kulture javne odgovornosti. U tu svrhu ova studija:

zagovara daljnju primjenu modela eksplicitnog graanskog obrazovanja, koji bi u konanici


podrazumijevao i poduavanje o javnoj i drutvenoj odgovornosti kroz vjeronauku u javnim
kolama;
otkriva razloge neuspjeha dosada provedenih mjera u pravcu izgradnje kulture netolerancije prema neodgovornom ponaanju bh. vlasti;
prepoznaje uenja u islamu, katolianstvu i pravoslavlju koja su spojiva s modernom idejom javne i drutvene odgovornosti i u skladu s tim pokuava utemeljiti njene osnovne
principe u poruku ovih religijskih tradicija;
otkriva najvanija podruja za intervenciju u aktuelnim politikama, ukljuujui antikorupcijske strategije i programe s ciljem podizanja drutvene svijesti o pitanju javne odgovornosti,
reviziju vjeronaunog kurikuluma i udbenika, unapreivanje nastavnih metoda, obuku vjerouitelja te simultanu saradnju s civilnim sektorom, vjerskim zajednicama i meunarodnom zajednicom u spomenutim aktivnostima;
predlae mjere za smanjenje ili uklanjanje postojeih nedostataka u trenutnom modelu
vjeronauke, stvarajui tako bolji model koji bi trebao udovoljiti elji i obavezi vjerskih zajednica da rade za dobrobit ireg drutva, ali i pomoi obrazovnim i drugim vlastima u BiH u
izgradnji moralnih naela graanstva kod mladih koja e ih kao odrasle graane motivirati
da kod svojih nadreenih insistiraju na potivanju principa odgovorne i dobre vlasti.

Drugim rijeima, ova e studija kreatorima obrazovnih politika ponuditi informacije i analizu koja
e im pomoi pri koncipiranju i provoenju sveobuhvatnih mjera graanskog obrazovanja koje
e angairati drutveni i duhovni kapital vjeronauke za dobrobit izgradnje kulturnog ambijenta
pogodnog za pozitivne promjene u instituciji javne odgovornosti u BiH. Izgradnja graanske
kulture dugotrajan je proces, ali i korak vjerovatno nezaobilazan u izgradnji institucije javne
odgovornosti, to sve skupa trai podrku svih utjecajnih drutvenih sila. To ukljuuje i religiju
i vjerske zajednice, iji je pozitivni obrazovni potencijal dosada bio rijetko priznat i nedovoljno
5

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

istraen. Ovdje bi u tom smislu htjeli unijeti novinu, te itavu ovu raspravu staviti u iru drutvenu i komparativnu perspektivu. Pri tome predlaemo sljedeu hipotezu kao vodilju u ovom
istraivanju: bez obzira na to to vjeronauka u osnovnim kolama u BiH dosada nije uspjela staviti znaajna religijska uenja u funkciju promicanja principa i vrijednosti dobre vlasti i aktivnog
graanstva, vjeronauna nastava uz odgovorajue i male intervencije moe uspjeno obrazovati
najmlae generacije o znaenju i znaaju javne i drutvene odgovornosti u njihovoj religijskoj
tradiciji, te ih tako pripremiti za ivot u drutvu zasnovanom na participativnoj demokratiji. Ovi
potencijali religije i vjeronauke rijetko su priznati i uveliko neiskoriteni, a razlog za to moe biti
u negativnom imidu religije kao destruktivne drutvene sile. Zbog nemogunosti da se religija i vjerske zajednice posmatraju iz neto pozitivnije perspektive, esto ne primjeujemo da
takvi programi saradnje mogu predstavljati dobru priliku da se i unutar samih vjerskih zajednica
potaknu pozitivne promjene. Iako su vjerske zajednice utjecajni faktori u bh. drutvu, i one su
kao i sve druge drutvene organizacije pod stalnom prijetnjom da podlegnu praksi suprotnoj
idealima odgovornosti. Zbog toga takvi programi nude kanale za indirektni pozitivni pritisak
na vjerske zajednice da potuju vlastite ideale odgovornosti i tako smanje potencijalni manjak
kredibiliteta u oima javnosti.

1.2. Metodologija i ogranienja


Analiza zadate teme uzet e u obzir sljedee situacijske varijable: kulturno naslijee prolih
autokratskih reima, ekonomske i egzistencijalne probleme s kojima su suoeni bh. graani,
nedostatke u domaem civilnom sektoru, trenutni status graanskog obrazovanja i vjeronauke
u javnim kolama, pravni poloaj i drutveni utjecaj religije i vjerskih zajednica, institucionalni
diskontinuitet u BiH, savremene standarde graanskog obrazovanja i ulogu religije u tom pogledu te razumijevanje javne i drutvene odgovornosti u islamu, katolianstvu i pravoslavlju. S
druge strane, bit e razmatrane sljedee tzv. policy varijable: sadraj (nastavni plan i udbenici)
vjeronauke u javnim kolama, kadar ukljuen u nastavu (vjerouitelji i njihovo obrazovanje),
izvoenje nastave iz vjeronauke i nastavne metode. Primarni fokus ipak e biti na analizi udbenika. Kako bismo provjerili postavljenu hipotezu, uradili smo sljedee:

analizirali smo sadraj udbenika graanskog obrazovanja u javnim kolama kako bismo
ustanovili referentne kriterije poduavanja o graanskoj kulturi javne odgovornosti;
saznanja prikupljena ovom analizom uporedili smo s trenutnim vjeronaunim udbenicima
u osnovnim kolama u BiH;
kako bismo dopunili gore prikupljene podatke te pojasnili i provjerili preliminarne zakljuke,
intervjuirali smo predstavnike vjerskih zajednica, aktiviste odgovarajuih NVO-a te slubenike u resornim ministarstvima i antikorupcijskim agencijama i tijelima;
analizirali smo relevantne izvjetaje i literaturu o karakteristikama graanske kulture u
BiH i njihovoj historijskoj, drutveno-politikoj i ekonomskoj pozadini, o statusu vjeronauke
i graanskog obrazovanja u javnim kolama te poloaju religije i vjerskih zajednica u bh.
drutvu, zatim literaturu koja se bavi razumijevanjem javne odgovornosti u islamu, katolianstvu i pravoslavlju, odgovarajue antikorupcijske strategije i programe, zakonodavstvo,
dokumente, govore, slubene izjave, medijske i meunarodne izvjetaje, kako bismo uspostavili okvir za diskusiju i cijelu raspravu stavili u odgovarajui okvir.

Sad emo pokuati utvrditi kako dosadanje politike nisu uspjele izgraditi snanu graansku kulturu javne i drutvene odgovornosti, kao i razloge i implikacije ovog neuspjeha, naine na koje bi
6

se religija i vjeronauka mogle ukljuiti u ovu kampanju te interesne grupe ukljuene u ovaj proces.
Nakon toga, u svjetlu analitikog okvira usvojenog u ovom istraivanju, predloit emo i analizirati
mogue policy opcije. Prednosti i nedostaci ponuenih policy ppcija takoer su razmatrani, a
argumentacija u korist odabrane opcije bit e detaljno obrazloena. U skladu s tim, doneseni su
zakljuci i preporuke za vlasti, vjerske zajednice te meunarodne i domae organizacije.

2. Opis problema
2.1. Trenutno stanje i pozadina problema
U srcu problema bosanske uprave od socijalne politike do upravljanja prirodnim resursima, od politike ruralnog razvoja do rasprava o najboljem nainu da se uloe sredstva
za obrazovanje nalazi se slabo uee bh. graana i interesnih grupa u procesu upravljanja. I isto kao to kompanija za koju njen vlasnik ne pokazuje zanimanje nee mudro
koristiti svoje resurse, tako i javne institucije koje nisu pod stalnim pritiskom graana
putem demokratskog procesa nee efikasno odgovoriti na potrebe javnosti (European
Stability Initiative 2004: 51).
Snano civilno drutvo i aktivno politiko uee obinih graana obino se smatraju jednim od
etiri tzv. stupa demokratije (Fond otvoreno drutvo BiH 2006), bez kojeg bi stabilnost i efikasnost demokratskog politikog poretka bila ozbiljno ugroena (alaj 2005). Osnovna funkcija
informiranog i aktivnog uea graana u upravljanju jeste da osigura iru drutvenu podrku
i kontrolu za odluke od znaaja za javnost, koje bi trebale biti donesene u skladu s vaeim
zakonima i pravilima ponaanja, te prema potrebama i u najboljem interesu graana. To bi
graane trebalo zatititi od proizvoljnih odluka i neodgovornog ponaanja politikih monika i
javnih slubenika te dovesti do situacije u kojoj bi svaki oblik neodgovornog ponaanja vlasti bio
izrazito rizian posao, suoen sa snanom drutvenom osudom i slabim ansama da proe neprimijeeno (Blagovanin 2009: 15) i bez odgovarajue reakcije ireg drutva. U osnovi takvog
javnog aktivizma nalazi se specian aparat politikog znanja, vrijednosti i prakse ili, jednostavno
kazano, graanska kultura u pogledu institucije javne odgovornosti koja informira i odreuje
oekivane standarde ponaanja javnih slubenika, odnosno kriterije vertikalne odgovornosti.
Ovaj aparat takoer daje inovacijama vezanim za horizontalnu odgovornost iru drutvenu podrku (Fox 2000), gradi potrebni psiho-kulturni poticaj za drutvenu odgovornost obinih graana (Malena, Forster i Singh 2004) te u konanici informira i oblikuje individualnu etiku ponaanja
u javnoj slubi, s obzirom na to da mnogi graani zavre radei kao javni slubenici. U odsustvu
takve kulture, proistekli nain uprave gotovo bez izuzetka postaje ispunjenje poznatih Hobsovih
rijei da vlast korumpira, a apsolutna vlast korumpira apsolutno, s obzirom na to da mnoga istraivanja ukazuju na negativnu vezu izmeu nerazvijene graanske kulture i dobre vlasti
(Treisman 2000, u: Datzer 2009; Andrews 2007). Iako to moe zvuati paradoksalno, navod iz
izvjetaja Evropske inicijative za stabilnost za 2004. godinu, koji smo dali na poetku, meutim,
uvjerljivo pokazuje da su javne institucije u BiH rtve neodgovornosti i korupcije dobrim dijelom
i zbog nedostatnog graanskog razumijevanja i uea u procesu upravljanja.
Prema posljednjim izvjetajima i analizama, prevladavajui odnos obinih ljudi u BiH prema
razliitim partikularistikim oblicima ponaanja u vlasti moe se najbolje opisati kao kultura
tolerancije (Datzer 2009), koju najee karakterizira puna svijest o rairenom prisustvu korupcije u javnim institucijama i njenoj tetnosti (Datzer 2009), ali koju prati pogreno razumijevanje
7

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

pojmova graanina i demokratije (Hodi 2003). Ona takoer ukljuuje snaan osjeaj apatije
i bespomonosti u pogledu aktivne graanske participacije i mogunosti pozitivnih promjena
(Korjeni 2006), pokuaje da se nau razliita opravdanja za takvo neprimjereno ponaanje javnih slubenika i obinih graana (Lazi i Koluundija 2005) ili ak spremnost da se u specifinim
okolnostima bude izravnim uesnikom korupcije (Datzer 2009).
U tom smislu, istraivanje koje je proveo UNDP (2003) pokazuje da graani smatraju nepristrasnost najvanijom karakteristikom dobre vlasti, dok je Barometar globalne korupcije Transparency Internationala (2007) doao do saznanja da bh. graani smatraju politike stranke
najkorumpiranijim. Pri tome svaki drugi od tri ispitanika smatra trenutne antikorupcijske mjere
vlasti neefikasnim, a gotovo 70% uesnika predvia daljnje irenje korupcije u naredne tri godine. Slino tome, ranije provedena Studija percepcije korupcije (2004), koju je pripremila ista organizacija, pokazuje da dvije treine ispitanika korupciju smatra tetnom drutvenom pojavom,
pri emu ispravno razumijeva razliite koruptivne oblike ponaanja kao njena vidljiva oitovanja.
Pa ipak, odgovarajue analize otkrivaju da bh. graani nekada imaju jednostrano, izvjetaeno i
stereotipno razumijevanje znaenja aktivnog graanstva i demokratije te da ih povezuju s pokuajem ateizacije i vjerskom indiferentnou ili s pasivnim deklariranjem graanske orijentacije
koje bez ikakvog respekta gleda na svaku vrstu politikog angamana (Hodi 2003). Sljedea
izjava predstavnice jedne nevladine organizacije (NVO) o njenom iskustvu s promoviranjem
graanskog aktivizma u BiH u tom je pogledu prilino znakovita:
Ljudi na ulicama ne znaju ta je NVO. Oni misle da je to opozicija vlastima ili neto humanitarnog karaktera. Oni ne poznaju mogunosti i ne razumiju kapacitete nevladinog
sektora. Svi ovi ljudi ne razumiju da i oni mogu inicirati vlastite aktivnosti, koje su vezane
za njihove probleme. Graani o sebi ne razmiljaju kao o faktorima [politike i drutvene
promjene] (Maglajli i Hodi 2006).
Iako se broj NVO-a esto uzima kao pokazatelj graanske kulture u nekoj zemlji (Hadi i Maglajli 2006), njegovu valjanost u sluaju BiH treba uzeti s oprezom s obzirom da broj NVO-a
ne odgovara nivou aktivnog graanskog uea u BiH (Sali-Terzi 2001). Prema posljednjim
statistikama, u BiH je aktivno oko 5000 NVO-a, s tim da se samo mali dio bavi promoviranjem
vrijednosti i principa dobre vlasti. Na drugoj strani, posljednji izvjetaj o ueu graana u
procesima odluivanja u BiH, koji svake godine pripremaju Centri civilnih inicijativa (CCI 2010),
pokazuje da je ona na najniem nivou u periodu nakon 2006. godine. Iako intervjuirani graani
obino prepoznaju mjesne zajednice i zbor graana kao mehanizme graanske participacije,
samo 34% ispitanika, naprimjer, ima iskustvo graanske participacije putem mjesnih zajednica,
dok je 25% ovo iskustvo steklo kroz zborove graana. Samo 16,9% ispitanika lanovi su NVO-a,
a 20,7% konsultiralo je predstavnike vlasti u vezi s nekim problemom ili prijedlogom. Nadalje,
Centri civilnih inicijativa u svojoj su studiji o graanskoj particpaciji u BiH u 2007. godini doli
do zakljuka da 40% ispitanika svoj izostanak u ueu u procesima odluivanja pravda svojom
nezainteresiranou (CIC 2007). Sumnjiavost naspram mogunosti aktivnog graanstva moe
se vjerovatno najlake vidjeti iz saznanja da njih 83,5% ustvari nema odgovor na pitanje o razlozima zbog kojih se potencijalno nee odazvati na poziv vlasti da uestvuju u procesu planiranja
ili donoenja odluka (CIC 2010). Slino tome, mnogi su bh. graani miljenja da je korupcija
tako duboko ukorijenjena u bh. vlasti i drutvu da je nikakva reakcija civilnog sektora ne moe
ukloniti (Maljevi et al. 2006, u: Datzer 2009). U cjelini, ova saznanja ukazuju na rairen osjeaj
politike apatije i pesimizma meu graanima BiH koji e ih teko motivirati da kod svojih predstavnika u javnim institucijama insistiraju na odgovornosti.
8

Pored toga, nedavna istraivanja pokazala su da su stanovnici BiH takoer spremni pravdati
koruptivna ponaanja koja se protive temeljnim principima javne odgovornosti kao neto to je
nezaobilazni dio tradicije, opa kultura, neto to je jednostavno dio nas, znak zahvalnosti, nain da se pokae potovanje prema odreenim profesijama (Lazi i Kolundija 2005),
nuno zlo (Datzer 2009) ili ak izraziti spremnost da budu direktni uesnici koruptivnih transakcija i ponaanja. U tom smislu, ve spomenuta Studija percepcije korupcije (Transparency
International 2004) pokazuje da 20% ispitanika vjeruje da je korupcija oduvijek bila prisutna u
BiH; da svaki deseti ispitanik vjeruje kako svako provodi korupciju i da u tome nema nita loe
ako se time rjeavaju svoji svakodnevni problemi; da je svaki etvrti spreman ponuditi mito za
protuuslugu ili za privilegirani poloaj ili ostvarivanje svojih prava; da vie od jedne treine ispitanika misli da samo oni koji primaju mito trebaju biti kanjeni, a ne i oni koji mito nude. Naknadna
saznanja da graani kulturnu i moralnu krizu rangiraju kao drugi najvaniji uzrok korupcije u BiH
(Lazi i Kolundija 2005) dodatno ukazuju na ozbiljnost ovog problema.
Trenutno stanje graanske kulture javne odgovornosti meu stanovncima BiH rezultat je dugotrajnog i sistematskog utjecaja razliitih drutveno-politikih faktora na njihovu kolektivnu svijest putem kanala formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja tokom dugog vremenskog
perioda. Odatle razloge postojeih nedostataka u drutvenoj svijesti i odnosu naspram javne
odgovornosti treba traiti u: 1) kulturnom naslijeu prolih autokratskih reima, a prvenstveno
komunizma (Xharra 2010), 2) iskustvu rata, 3) slabosti organizacija lokalnog civilnog sektora
(Maglajli i Hodi 2006; Valha 2009) te 4) inertnom odnosu poslijeratnih vlasti u BiH prema mogunostima formalne i neformalne graanske socijalizacije (alaj 2002 i 2005). Svi ovi
faktori na njima specifian nain doveli su u pitanje pravilno funkcioniranje kanala formalnog,
neformalnog i informalnog obrazovanja odgovornih za razvoj participativne graanske kulture
javne odgovornosti kod bh. graana.
U posljednje dvije decenije bh. drutvo svjedok je prelaska iz jednog, autokratskog politikog
poretka u drugi, demokratski. I dok je ovaj drugi uinio aktivno graanstvo sine qua non vlastite
funkcionalnosti, ovaj je prvi de facto odvraao od graanskog uea u vlasti tako to je, izmeu ostalog, vrio utjecaj na sve faktore politike socijalizacije, ukljuujui i vjerske zajednice. U
vrijeme komunistikog reima bh. graani iskusili su veoma malo od onog autentinog civilnog
drutva kakvo je postojalo na tlu zapadne Evrope, s obzirom na to da je takav oblik graanske
participacije sutinski bio nespojiv s vladajuim politikim sistemom. Dravna ideologija i jednopartijski sistem ciljano su vrili utjecaj na sve aktere formalne, neformalne i informalne politike socijalizacije (Bodrui 2010), namjerno stvarajui zakonski i kulturni ambijent pogodan za
razvoj drutvenog mentaliteta, koji se vjerovatno najbolje moe opisati kao podanika politika
kultura, koja nije mogla niti je trebala osigurati psiholoko-kulturni poticaj za aktivni graanski
angaman u propitivanju vladinih politika i prakse. Iako su sportske i kulturne organizacije, naprimjer, uistinu postojale, one su ili bile apolitine ili je njihov angaman u politikim deavanjima i
vlasti obino odraavao interese vladajue politike stranke. Usto, iako je u skladu s principom
samoupravljanja politiki sistem bio znaajno decentraliziran, dozvoljavajui graanima vie
slobode i kontrole u privatnim poslovima poput ogranienog privatnog vlasnitva i putovanja u
inozemstvo, sistem je openito ostao totalitaran, pri emu se postojee slobode nisu odnosile
na informiranost i aktivno graansko sudjelovanje u stvarima politike i vlasti. Partijski organi
nadalje su kontrolirali rad medija, dok su sindikati uglavnom titili interese partije, a ne radnika.
Potencijalno kritiziranje drave, vlasti ili revolucije, pa i kroz alu, smatrano je verbalnim napadom na vlasti i bilo je zakonom kanjivo (Bodrui 2010). Naposljetku, kontrola komunistikog
reima protezala se i na aktivnosti vjerskih zajednica, pri emu je religija bila potisnuta na
9

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

margine drutvenog ivota i reducirana na linu stvar pojedinca. Javno obrazovanje nije prualo
prostor za vjeronauku u dravnim kolama. Takva mogunost bila je zajamena iskljuivo vjerskim kolama, koje su bile odgovorne za obuku katolikih, pravoslavnih i muslimanskih vjerskih
slubenika, te obrazovnim programima unutar damija, upa i parohija, mada su i oni bili paljivo
praeni i kontrolirani od sistema. Svaka potencijalna kritika politikog i javnog poretka na vjerskoj osnovi shvaena je kao napad na dravu, koji zasluuje brzu i estoku reakciju.
Pored toga, agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i naknadni rat na razliite su naine
doveli u pitanje napore u pravcu razvoja tek zaetog civilnog drutva, aktivnog graanstva
i demokratije. U tom smislu, rat je preusmjerio panju ljudi na puko preivljavanje, a ratna
razaranja donijela su dugotrajnu ekonomsku krizu, koja e uveliko usmjeriti panju graana
na egzistencijalne probleme i dugo nakon toga (Hopken 2010). Drugo, strana humanitarna
pomo kao da je dodatno poticala mentalitet ovisnosti meu lokalnim stanovnitvom, ak i u
pogledu rjeavanja vlastitih problema odnos prema ivotu koji se ve razvio u vrijeme komunizma i tako obeshrabrila proaktivan odnos drutvene odgovornosti u okolnostima kad je on
bio prijeko potreban za funkcionalnost novog politikog poretka. Konano, rat je podijelio bh.
drutvo po etnikom principu i ozbiljno ugrozio meuetniko drutveno povjerenje tako to je u
poslijeratnoj BiH graansko uee uveliko mogue iskljuivo u granicama partikularnih etnikih
identiteta i interesa (Datzer 2009; Valha 2009). Kao rezultat toga mnoge NVO zavrile su kao
udruenja koja okupljaju lanove jedne etnike skupine, tako da pokuaji prakticiranja drutvene
odgovornosti u sluaju neodgovornog ponaanja javnih slubenika druge etnike pripadnosti
mogu lahko biti odbaeni pod izgovorom da se radi o napadima koji su voeni primarno interesima protivnike etnike grupe kojoj lanovi dotine organizacije pripadaju.
Pored toga, organizacije civilnog sektora kao glavni akteri neformalnog promicanja ideja i vrijednosti participativne demokratije i dalje su uveliko nerazvijene, slabe i usitnjene (Maglajli i
Hodi 2006), pri emu im esto nedostaje osjeaj vjernosti svojoj misiji, tako da nisu u stanju
u potpunosti iznijeti obavezu obrazovanja o aktivnom graanstvu (Valha 2009). U tom smislu,
iako su NVO osnovane neposredno prije rata uspjele uvesti ideju aktivnog graanstva u urbana
naselja, one nisu ostvarile iru drutvenu podrku u ovom kratkom vremenskom periodu. To
se posebno odnosi na izdvojena i manje obrazovana ruralna podruja izvan veih gradova (Bodrui 2010), to je ideju aktivnog graanstva uinilo uveliko urbanim i elicistikim fenomenom
(Maglajli i Hodi 2006). Agresija na BiH desetkovala je organizacije civilnog sektora koji se u
to vrijeme tek razvijao. U Tuzli, naprimjer, poetni broj od nekih 800 prijeratnih udruenja pao je
na 44 na kraju rata (Sali-Terzi 2001). Rat je takoer u velikoj mjeri odredio njihovu agendu, reducirajui je na humanitarnu pomo, psihosocijalnu rehabilitaciju te poslijeratnu rekonstrukciju
unitene infrastrukture (Sali-Terzi 2001), pri emu su aktivnosti s ciljem neformalnog graanskog obrazovanja odgoene za kasne 90-te (Korjeni 2006). Novonastale civilne organizacije
nadalje su esto prerastale u donatorska udruenja voena eljom da sauvaju organizaciju,
a ne osjeajem misije. Bez sutinske motivacije i entuzijazma, njihovo zagovaranje ideala javne i
drutvene odgovornosti meu bh. graanima bilo je osueno na neuspjeh (Valha 2009). I sada,
kao i onda nakon rata, komunikacija i koordinacija izmeu NVO-a u pogledu aktivnosti s ciljem
promicanja participativne graanske kulture javne odgovornosti i dalje je nedovoljna, zbog ega
se njihov ukupni uinak ini usitnjenim (Kei, lina komunikacija; Korjeni 2006). Neka od ovih
zapaanja takoer vae i za vjerske zajednice u BiH, ije su poslijeratne aktivnosti uglavnom bile
svedene na vjerske i humanitarne potrebe lanstva, dok su u dijelu politike socijalizacije uglavnom bile odreene etnikim principom. Konano, u kontekstu saradnje s drugim organizacijama civilnog sektora u promicanju graanske kulture javne odgovornosti u periodu poslije rata
10

vjerske su zajednice uveliko liile na druge NVO-e. U svakom sluaju, graansko obrazovanje
zasnovano na graanskom identitetu teko da je moglo nai partnera u takvom poslijeratnom
religijskom diskursu u BiH.
Konano, kao i mnoge druge postkomunistike drave (alaj 2002), BiH suoena s nepostojanjem graanske kulture koja bi podrala novi demokratski politiki poredak poslije rata
takoer je morala poeti s uvoenjem odgovarajuih nastavnih programa politike socijalizacije
na razlitim nivoima formalnog obrazovanja. Ovaj proces, meutim, bio je izuzetno spor i esto
mu je nedostajala podrka politikih stranaka na vlasti u to vrijeme. Prve tri antikorupcijske strategije, naprimjer, nisu uope predviale mjere u pravcu podizanja drutvene svijesti o problemu
korupcije i znaaju javne odgovornosti u tom kontekstu, a da i ne spominjemo ukljuivanje
vjerskih zajednica i vjerskog obrazovanja u takvu kampanju. Umjesto toga, one su se uglavnom
fokusirale na usvajanje zakona i izgradnju institucionalnih kapaciteta potrebnih za borbu protiv korupcije (Blagovanin 2009), bez pridavanja posebne panje preventivnom pristupu borbi
protiv korupcije putem promicanja aktivnog graanskog uea u tom kontekstu. Takav odnos
vlasti naspram pitanja demokratske politike socijalizacije stanovnitva BiH u kontekstu antikorupcijske kampanje imao je direktne posljedice za tempo uvoenja graanskog obrazovanja
u bh. kole. Tokom 1997. godine, naprimjer, nastavnici iz Republike Srpske (u daljnjem tekstu:
RS) tajno su prisustvovali prvoj zajednikoj obuci buduih nastavnika graanskog obrazovanja i
demokratije koju je organizirao CIVITAS BiH (CIVITAS 2010). Tek 1999. kantoni u Federaciji BiH
uspjeli su uvesti predmet Osnove demokratije u osmi razred osnovnih kola (CIVITAS 2010),
dok je isti predmet u nastavni plan u RS-u uveden 2008. Nakon to su svi ministri obrazovanja
2000. godine potpisali zajedniku Deklaraciju konferencije ministara, predmet Demokratija i
ljudska prava uveden je i u srednje kole u BiH, a iste godine i na osam bh. univerziteta.
Ranija istraivanja pokazala su da usvajanje zakona i izgradnja institucionalnih kapaciteta neophodnih za borbu protiv korupcije teko dovodi do smanjenja nivoa korupcije ukoliko ove mjere
ne prati dosljednja primjena i posveenost reformama (Rousso i Steves 2008, u: Datzer 2009),
to se obino deava usljed pritiska civilnog drutva kroz koritenje mehanizama vertikalne
odgovornosti. Usto, ranije usvojene antikorupcijske strategije imaju i druge bitne nedostatke
(Blagovanin 2009) s obzirom na to da kasniji izvjetaji u sutini potvruju njihovu neefikasnost
u smanjenju nivoa koruptivnog ponaanja (Ured za monitoring i implementaciju 2006). U cjelini,
nizak nivo aktivnog uea bh. graana u procesu odluivanja i upravljanja, koji je uoen u BiH
i pojanjen na poetku ovog rada, prirodni je rezultat dugotrajnih nedostataka u drutvenom i
institucionalnom okruenju koji bi inae trebao njegovati graansku kulturu javne i drutvene
odgovornosti.
Sada emo se pozabaviti trenutnim institucionalnim i drutveno-politikim okruenjem u kojem
je nedostatna graanska kultura javne odgovornosti u BiH uglavljena.

2.2. Problem u njegovom aktuelnom policy okruenju


Za primjereno skiciranje i razumijevanje politike i drutveno-politikog konteksta koji okruuje
pitanje graanske kulture javne odgovornosti u BiH sljedee varijable ine se od kljune vanosti: 1) posljednja antikorupcijska strategija dravne Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (u daljnjem tekstu: Agencija za prevenciju korupcije) iz 2009, 2)
aktuelni programi formalnog graanskog obrazovanja u bh. kolama i njihov zakonski okvir, 3)
11

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

aktivnosti odgovarajuih NVO-a s ciljem neformalnog obrazovanja o participativnoj demokratiji i


aktivnom graanstvu, 4) trenutna ekonomska situacija u zemlji i sumnjiav odnos prema novim,
uvezenim idejama te 5) stav politikih stranaka prema graanskom obrazovanju.
etvrta i posljednja antikorupcijska strategija iz 2009. godine, ovoga puta usvojena od tek osnovane Agencije za prevenciju korupcije, predstavlja dobro polazite za razumijevanje aktuelnog
policy okruenja graanskog obrazovanja i njegovog mjesta u kontekstu borbe protiv korupcije
u javnom sektoru putem participativne demokratije. Za razliku od prethodne tri, ova strategija
apeluje na podizanje drutvene svijesti o ovom problemu kroz saradnju sa svim znaajnim drutvenim i obrazovnim institucijama (Agencija za prevenciju korupcije 2009), kako su to ranije
i predlagale neke NVO (Blagovanin 2009). Zbog toga ova strategija apeluje na preventivni,
sveobuhvatni i koordinirani pristup borbi protiv korupcije s ciljem, izmeu ostalog, ukljuivanja
itavog drutva u ovu kampanju putem programa i aktivnosti formalne i neformalne edukacije
o znaenju dobre vlasti, njenim osnovnim principima, o teti koju koruptivno ponaanje ima za
drutvo te o potrebi aktivnog uea graana u insistiranju na vertikalnoj odgovornosti bh. vlasti
(Agencija za prevenciju korupcije 2009). Drugim rijeima, izgradnja graanske kulture aktivne
netolerancije prema razliitim oblicima koruptivnog ponaanja prisutnom u javnom sektoru konano je postao jednim od glavnih prioriteta antikorupcijskih tijela i agencija u BiH. Odatle mjere
predviene ovom strategijom ukljuuju uvoenje predmeta o etici i borbi protiv korupcije na
svim nivoima formalnog obrazovanja. Usto, predviena je i saradnja s medijima i vanijim NVOima kao kanalima neformalnog obrazovanja o vrijednostima participativne graanske kulture
javne odgovornosti kao neophodne mjere u izgradnji drutvenog okruenja u kojem sluajevi
neodgovornog i korumpiranog ponaanja nee proi neopaeno od ireg drutva i nekanjeno.
Strategija iz 2009, meutim, uope ne spominje potencijalnu konstruktivnu ulogu vjerskih zajednica i vjeronauke u tom pogledu (Agencija za prevenciju korupcije 2009).
Kako se to ispravno zapaa u posljednjem monitoring izvjetaju o njenoj primjeni (Transparency
International 2010: 8), ovu strategiju karakterizira nedovoljna svijest o lokalnom kontekstu i
pomacima ve ostvarenim na podruju obrazovanja o aktivnom graanstvu i demokratiji. Bilo
kako bilo, primjena mjera strategije koje se tiu formalnog obrazovanja o graanskim vrijednostima i podizanja drutvene svijesti o problemu korupcije jo uvijek nije poela zbog kanjenja u
kadrovskom popunjavanju Agencije (Transparency International 2010). Pa ipak, onog trenutka
kad se otpone s primjenom strategije dravna Agencija za korupcije trebat e uzeti u obzir razliite mjere ve primijenjene kroz formalnu edukaciju s ciljem rjeavanja problema nedostatne
graanske socijalizacije kao i specifian zakonski, drutveni i politiki kontekst ovog pitanja.
Uglavnom zahvaljujui odlunim naporima CIVITAS-a BiH u pravcu obuke buduih nastavnika i
razvoja nastavnih planova i udbenika, nastava iz oblasti graanskog obrazovanja izvodi se na
svim nivoima formalnog obrazovanja u BiH. Nastava iz graanskog obrazovanja u prva etiri
razreda osnovne kole izvodi se kroskurikularno, a u viim razredima osnovne kole ona je
zastupljena ili kroz zaseban predmet u sedmom ili osmom razredu prema nastavnom planu na
bosanskom jeziku, ili u estom razredu u kolama koje prate nastavni plan na srpskom jeziku,
ili u vrijeme asova Razredne zajednice u sluaju kola koje slijede nastavni plan na hrvatskom
(Kei, lina komunikacija 2010). Ova dva naina politikog obrazovanja poznati su kao interdisciplinarni pristup i model zasebnog predmeta, a pokazali su se kao najefikasniji mehanizmi
obrazovanja o demokratiji i aktivnom graanstvu u razvijenim demokratijama (alaj 2002). Ova
dva pristupa mogu se zajedno oznaiti kao model eksplicitnog graanskog obrazovanja u kojem
je poduavanje o graanskim vrijednostima sastavni dio formalnog nastavnog plana bilo da se
12

radi o zasebnom predmetu ili predmetu posveenom irem drutvenom obrazovanju, ukljuujui i politike teme. Pored toga, u srednjim kolama koje slijede nastavni plan na bosanskom
i srpskom jeziku u treem ili etvrtom razredu zastupljen je u oba polugodita predmet Demokratija i ljudska prava, dok se lekcije iz demokratije u kolama na hrvatskom izvode unutar
predmeta Politika i ekonomija, demokratija i ljudska prava (Demokratija i ljudska prava, bez
godine; CIVITAS 2010; Kei, lina komunikacija 2010). Na nivou visokog obrazovanja predmet
Demokratija i ljudska prava ponuen je na osam univerziteta u BiH bilo kao obavezni ili izborni
kurs na dodiplomskom ili postdiplomskom studiju (CIVITAS 2010).
Meutim, nakon konanog uspjeha u uvoenju graanskog obrazovanja u osnovne kole kao
zasebnog ili kroskurikularnog kursa formalno obrazovanje o graanstvu u Federaciji je 2006.
ozbiljno nazadovalo kad je resorno Ministarstvo obrazovanja i nauke iskljuilo ovaj predmet iz
Devetogodinjeg plana za osnovne kole. Ministarstvo tvrdi da je odluka donesena na prijedlog
i uz saglasnost resornih kantonalnih ministarstava kao instance u ijoj je konanoj nadlenosti
razvoj i primjena nastavnih planova u kolama u Federaciji, kao i da je odluka donesena u
najboljem interesu uenika koji su ve preoptereeni postojeim predmetima (Bandi, lina
komunikacija 2011). Odluka da se ovaj predmet izbaci iz nastave takoer se pravda obrazloenjem da e njegov sadraj biti ukljuen u druge predmete (Kei, lina komunikacija 2010),
to se, meutim, ne moe zakljuiti iz njihovih nastavnih planova. Ovaj nesklad u federalnom
Ministarstvu obrazovanja i nauke obrazlau pojanjenjem da su imali na umu to da e duh
demokratskog obrazovanja proimati kolske ustanove i aktivnosti, te da e nastavnici drugih
predmeta imati obavezu da svoje nastavne jedinice u tom smislu prilagode, ali bez eksplicitnog
obraivanja politikih i graanskih tema kao zasebnih podnaslova (Bandi, lina komunikacija
2010). Ovaki pristupi politikom obrazovanju poznati su kao model skrivenog kurikuluma i model
graanskog obrazovanja kao obrazovnog principa (alaj 2002), i zajedno se mogu oznaiti kao
model implicitnog graanskog obrazovanja. Ovim je spomenuto ministarsvto ustvari krenulo
protiv iroko prihvaene prakse u veini zemalja EU, gdje se obrazovanje o graanskim vrijednostima i demokratskoj kulturi uglavnom izvodi kroz zaseban predmet. Relevantna empirijska
istraivanja pokazuju da ovaj metod predstavlja znaajno efikasniji nain politike socijalizacije
i razvoja graanske kulture od naprijed spomenutih modela implictne edukacije (alaj 2002
i 2005). Ova mjera takoer ne uzima u obzir rezultate nedavnog istraivanja provedenog u
srednjim kolama u BiH koje pokazuje da je 64,7% uenika ukljuenih u istraivanje zadovoljno
sadrajem ovog kursa; da je njih 79,3% zadovoljno pristupom nastavnika; da je 62,1% ispitanika
zadovoljno predmetnim udbenikom; te da je vie od polovine uenika vie zadovoljno ovim
kursom nego bilo kojim drugim nastavnim predmetom (Didi i Spaji-Vrka 2011). Provoenje
ove politike u Federaciji u konanici takoer unosi dodatni nesklad u graansko obrazovanje
u BiH, s obzirom na to da su obrazovne vlasti u RS-u u obrazovanju o demokratiji i aktivnom
graanstvu u osnovnim kolama usvojile interdisciplinarni pristup i model zasebnog predmeta.
Pored toga, tokom posljednjih deset godina razliite NVO bilo su izrazito aktivne u obrazovanju
o znaaju aktivnog graanskog uea u procesu upravljanja u kontekstu izgradnje i odranja
institucije javne odgovornosti. CIVITAS BiH, Transparency International BiH te Centri civilnih
inicijativa samo su neke NVO koje organiziraju razliite programe neformalne edukacije o principima odgovorne i dobre vlasti, vjetinama i vrijednostima aktivnog uea graana u borbi
protiv korupcije i drugih oblika neodgovornog ponaanja u javnom sektoru. Pored svog doprinosa u uvoenju predmeta o graanstvu u formalno obrazovanje, CIVITAS BiH, naprimjer, tokom
posljednjih 14. godina bio je aktivan u promicanju participativne demokratije kroz publikacije,
seminare, radionice, praktine projekte, istraivanja politika, radio i TV-emisije (CIVITAS 2010).
13

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

Transparency International BiH kroz svoju kampanju o javnoj svijesti (www.ti-bih.org), uz Centre civilnih inicijativa (www.cci.ba) i druge NVO-e, intenzivno je zagovarao potivanje transparentnosti i odgovornosti u javnoj upravi te ukazivao na znaaj informiranog i aktivnog uea
graana u vlasti kao sredstvu da se osigura vertikalna odgovornost u javnom sektoru.
Uz sve to, ak i danas, 16 godina od zavretka rata BiH prolazi kroz ozbiljnu ekonomsku krizu u kojoj su njeni graani bez obzira na to koliko to na prvi pogled izgledalo paradoksalno zaokupljeni
svojim egzistencijalnim problemima, ali ne i zahtijevanjem odgovornosti od onih koji su upravo
odgovorni za njihovu teku ekonomsku situaciju. Takoer se ini da su graani BiH esto sumnjiavi prema stranim idejama koje se sve vie uvoze iz u njihovoj percepciji stranih zemalja i
kultura, a koje su u suprotnosti s njihovim tradicionalnim vrijednostima i koje uope nisu donijele
obeavani ekonomski napredak (Hodi 2003). Demokratija je za njih samo jo jedna od novih
ideja i vrijednosti iji se dolazak vremenski podudara s ratom i ekonomskim problemima u ovoj
zemlji ili lii na izgradnju supranacionalnog identiteta na raun etnike pripadnosti (Alibai 2009).
Konano, s trenutnim etnikim principom politikog organiziranja u BiH, politike stranke takoer mogu s rezervom gledati na aktivnosti i programe u pravcu promicanja aktivnog graanstva
i participativne demokratije koje ne slijede iskljuivo etniku logiku i interese graanskog aktivizma. U skladu s tim, NVO aktivne u razotkrivanju neodgovornog ponaanja meu politikim
vlastima i u promicanju drutvene odgovornosti esto bivaju optuene da su produena ruka
meunarodne zajednice (Korjeni 2006; Valha 2009). U tom kontekstu treba istaknuti da je u
domaim medijima takoer prisutno uvjerenje da i vjerske zajednice pruaju podrku nacionalnim strankama i vlastima te korumpiranim privrednicma, pri tome ignorirajui njihovu neodgovornost u zastupanju javnih interesa (Popovi 2009). U cjelini, ini se da bi odnos vladajuih
nacionalnih stranaka naspram autentinog graanskog obrazovanja i aktivizma voenog interesima svih graana mogao biti jedan od odluujuih faktora u promicanju vrijednosti i principa
javne i drutvene odgovornosti putem formalnog obrazovanja.
S obzirom na trenutni nivo graanske ukljuenosti na koji smo se osvrnuli na poetku ovog rada,
moe se zakljuiti da dosada provedene mjere nisu uspjele izgraditi snanu graansku kulturu
koja bi rezultirala odlunim zahtjevima da bh. vlasti potuju temeljne principe javne odgovornosti. Kod utvrivanja razloga ovog neuspjeha osnovna je pretpostavka da je razvoj bilo kojeg kulturnog oblika dugoroan proces koji iziskuje prisustvo nekoliko meusobno povezanih faktora,
ukljuujui vrijeme (Datzer 2009), dosljednost politika, istovremeni angaman svih bitnih faktora kulturne socijalizacije (iber 1995) te openito drutveno-ekonomsko okruenje pogodno za
graanski aktivizam. Odatle oekivani rezultati u pogledu izgradnje graanskih vrijednosti u bh.
drutvu nisu ostvareni iz nekoliko razloga. Prije svega, odgovarajue vladine mjere i aktivnosti
NVO-a poduzete su isuvie kasno da bi poluile najbolje rezultate. Uloga aktivnog graanstva
u zagovaranju javne odgovornosti, naprimjer, za kreatore javnih politika postalo je pitanje tek s
posljednjom strategijom Agencije za prevenciju korupcije (2009), ija primjena, barem u onom
dijelu koji se tie podizanja drutvene svijesti, jo uvijek nije ni otpoela (Transparency International 2010). Nastava iz graanskog obrazovanja takoer je u bh. kole uvedena isuvie kasno da
bi dala rezultate. Drugi drutveno-ekonomski faktori spomenuti u radu samo su dodatno usporili
nezaobilazni proces izgradnje vrste graanske kulture javne odgovornosti.
Drugo, provedba mjera formalnog politikog obrazovanja na prostoru BiH ne prati dosljednost.
Kao to je ranije kazano, u nekim osnovnim kolama graansko obrazovanje zastupljeno je kao
zaseban predmet u jednoj od viih godina, a u drugim se izuava samo na asu Odjeljenske
14

zajednice. Usto, spomenuti zasebni predmet u nekim je kolama prisutan od 1999, a u drugim
tek od 2008. Slina nedosljednost karakteristina je za nastavu graanskog obrazovanja i u
srednjim kolama. I povrh svega, formalno graansko obrazovanje u BiH trenutno se suoava s
ozbiljnom krizom, koja moe dodatno oslabiti status ovog predmeta (Kei, lina komunikacija
2010). Rezerviranost politikih stranaka naspram demokratizacijskog procesa nagovjetava da
politike i obrazovne vlasti moda jo uvijek nisu spremne u potpunosti i bezrezervno podrati
aktuelnu kampanju za graansku socijalizaciju najmlaih u bh. kolama.
Tree, mnoge NVO postale su neka vrsta organizacija u potrazi za donacijama ija ja osnovna
briga opstanak udruenja i lini interes, tako da postepeno gube osjeaj misije i ne uspijevaju osjeaj odgovornosti za javno dobro prenijeti na graane koji lahko uoavaju nedostatak
intrinzine motivacije meu NVO-ima (Valha 2009). Usto, njihovim programima graanskog
obrazovanja i obuke esto treba vie uzajamne koordinacije (Kei, lina komunikacija 2010),
zbog ega dolazi do nepotrebnog preklapanja u izvoenim aktivnostima.
etvrto, prema izvjetajima Svjetske banke (World Bank 2003), oko jedna petina bh. graana
ivi u siromatvu, a mnogi drugi na njegovoj granici. Na neki nain paradoks je da su bh. graani
toliko optereeni egzistencijalnim problemima da im to uskrauje mogunost politikog angamana kroz insistiranje na odgovornosti upravo onih vlasti koje su krive za njihove bijedne ivotne uvjete. Pored toga, nakon to pad biveg komunistikog reima nije donio napredak u kojem
su uivale demokratske zemlje na Zapadu, kao to je obeavano, jedan dio bh. graana postao
je sumnjiav naspram nadolazeih ideja iz zapadnog dijela svijeta, a pogotovo ako su one bile u
suprotnosti s njihovim svjetonazorima. Odatle su barem neki ljudi nostalgini za dobrim starim
vremenima, prizivajui pojavljivanje autokratskog voe ili politike stranke koja e unijeti malo
reda u postojei demokratski haos (Datzer 2009). Sumnjiavost postaje i via ili emocionalno
jo osjetljivija kad jedan dio bh. graana ustvrdi da je ideja demokratije u potpunosti nespojiva
s njihovim vrijednosnim i religioznim uvjerenjima, dovodei tako u pitanje svaku mogunost
promicanja javne odgovornosti na temelju principa demokratije. Kao rezultat, u osjeanju nekih
bh. graana proces graanske demokratizacije moe izgledati jednak kampanji za ateizaciju
(Hadi 2003), koju treba osuditi i odbaciti.
Peto, programi u cilju izgradnje autentine graanske kulture javne odgovornosti koji nisu ogranieni uskoetnikom logikom nemaju punu podrku vodeih nacionalnih stranaka, to je dovelo
do situacije u kojoj vlasti mogu i trebaju biti odgovorne iskljuivo pripadnicima vlastite etnike
skupine.
Konano, suprotno praksi vanih meunarodnih organizacija i preporukama domaih organizacija, trenutne obrazovne politike kao i programi graanskog obrazovanja odgovarajuih NVO-a
nisu uspjeli ukljuiti sve bitne drutvene institucije i snage, a prije svega religiju i vjerske zajednice u BiH. Strategija dravne Agencije za prevenciju korupcije (2009) predvia saradnju s javnim
obrazovnim institucijama u obrazovanju mladih o znaaju javne odgovornosti u borbi protiv
korupcije putem odgovarajuih obrazovnih sadraja, ali ne spominje mogunost angairanja
vjerskih zajednica u ovoj kampanji. Pored usputnog spominjanja vjerskih zajednica u izvjetajima nekih domaih NVO-a (Milanovi 2005), povremenih aluzija teologa na ovu problematiku te
poziva visokog predstavnika meunarodne zajednice vjerskim zajednicma da se ukljue u borbu
protiv korupcije (Vjerske zajednice su moralne instance 2010), nije bilo prijedloga koji bi izrazili
islamsko i kransko razumijevanje javne i drutvene odgovornosti. Takoer, nije mogue prepoznati konkretne preporuke o nainu na koji bi vjerske zajednice, javne institucije i NVO mogle
15

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

saraivati u obrazovanju o vrijednostima graanstva i dobre vlasti. Moduli o odnosu izmeu


demokratije i islama, odnosno katolianstva i pravoslavlja, prireeni od CIVITAS-a BiH jedini su
svijetli izuzetak u tom pogledu (CIVITAS 2010), mada ni oni nisu zbog nedostatka finansijskih
sredstava spomenute module u potpunosti uspjeli realizirati. Na kraju, u CIVITAS-u BiH oekuju
da budui eventualni prijedlozi o saradnji ovakve vrste po mogunosti prvo dou iz vjerskih
zajednica, s obzirom na to da je meu NVO-ima obino prisutan strah da mogu biti optuene za
neprimjereno uplitanje u tumaenje religijskih uenja (Kei, lina komunikacija 2010).

2.3. Vjersko obrazovanje u slubi aktivnog graanstva i javne odgovornosti


Ukljuenje vjerskih zajednica i vjeronauke u izgradnju graanske kulture javne odgovornosti
zasigurno nee preko noi rijeiti sve probleme prisutne u trenutnom pristupu ovom pitanju. Pa
ipak, prilikom donoenja pripremljene odluke o toj mogunosti nekoliko injenica treba uzeti u
obzir.

1
Primjere obrazovanja o graanstvu i demokratiji kroz vjersko obrazovenje mogue
je nai u mnogim postkomunistikim i postautokratskim zemljama koje dijele zajedniko iskustvo nedemokratskih reima i
upitne demokratske kulture. Arapske zemlje
Bliskog istoka dobar su primjer drava gdje
se u kontekstu trenutnih napora u pravcu
njihove demokratizacije u uenju islama
vidi plodno tlo za razvoj graanske kulture
(Center for Study of Islam and Democracy
2005, 2007).

Prvo, to je potpuno u skladu s evropskim standardima i praksom kao i s idealom sveobuhvatnosti naprijed spomenutih antikorupcijskih strategija. Mnogi istaknuti naunici u razvijenim
demokratskim zemljama (Berger i Hefner, bez godine; Djupe i Gilbert 2009) i analitiari u vodeim razvojnim organizacijama (Marshall 2004) poput Svjetske banke, naprimjer, danas veoma
uvjerljivo govore o jedinstvenom potencijalu drutvenog, duhovnog i razvojnog kapitala religije. Usto, Parlamentarna skuptina Vijea Evrope (2005) otvoreno priznaje da je religija znaajan
izvor pozitivnih graanskih vrijednosti te poziva na koritenje njenog drutvenog i duhovnog
kapitala u cilju promicanja demokratije (Williams, Hinge i Persson 2008; Teaching Democracy
through Religious Education 2009). Vijee Evrope u svojoj rezoluciji br. 1720, naprimjer, izraava
aljenje to uloga religija u izgradnji demoratskog drutva nije dobila posebnu panju (2005,
klauzula 11), s obzirom na to da mnoge vrijednosti podrane od Vijea Evrope potjeu iz...
vrijednosti preuzetih iz idovstva, kranstva i islama (2005, klauzula, 12). Na slian nain
Vijee za globalna pitanja iz Chicaga inae jedna od najstarijih i najpoznatijih organizacija za
meunarodna pitanja u svom nedavno objavljenom izvjetaju potie kreatore amerike vanjske politike da uine angairanje religije na meunarodnom nivou jednim od svojih najvanijih
prioriteta, zakljuujui pri tome da e uspjeh amerike diplomatije u narednoj deceniji biti ocjenjivan... prema njenoj sposobnosti da se povee sa stotinama miliona ljudi irom svijeta iji je
identitet definiran njihovom religijom (Chicago Council 2010). Shodno tome, obrazovne prakse
u demokratskim zemljama u kojima se obrazovanje o vrijednostima graanstva i demokratije
kombinira s vjerskim obrazovanjem mnogobrojne su (Jackson i Steele 2004), a Norveka bi
bila najupeatljiviji primjer (Williams, Hinge i Persson 2008).1 Openito, dva su pristupa u tom
pogledu uoljiva u praksi naprednih demokratija: jedan konfesionalni i drugi religijskih studija
(Jackson i Steele 2004). Prvi, konfesionalni primarno je poduavanje u vjeri, pri emu je obrazovanje o nekoj religijskoj tradiciji iskljuivo pravo i odgovornost predstavnika dotine vjerske
zajednice koja je u tome potpomognuta od obrazovnih vlasti, a s jasnom namjerom da uenike
uvede u religiju i kod njih osnai vjersko uvjerenje. Tokom ovog procesa odgovarajua vjerska
uenja i vrijednosti tematizirana su u kontekstu savremenih pojmova i principa graanstva i demokratije. Na drugoj strani, kod religijskih studija kao pristupa graanskom obrazovanju o religiji
se poduava izvana, iz deskriptivne i historijske perspektive, pri emu se Objavljenoj knjizi ne
prilazi kao svetom tekstu nego kao knjievnom djelu ija se moralna uenja razmatraju u svjetlu
vrijednosti i principa graanske kulture i demokratije (Jackson i Steele 2004).

16

Drugo, moderne ideje javne i drutvene odgovornosti podrazumijevaju obavezu javnih slubenika da potuju principe transparentnosti, obaveznosti da graanima obrazlau i (o)pravdaju svoje
ponaanje, integriteta, efikasnosti, uspjenosti, pristupanosti graanima i osjeaja za njihove
potrebe prilikom obnaanja javnih dunosti. U odnosu na graane to znai njihovu obavezu da
od vlasti strpljivo zahtijevaju pridravanje naprijed spomenutih naela (Bovens 2005; Malena,
Forster i Singh 2004; Fond otvoreno drutvo BiH 2006). Svi su ovi principi spojivi s moralnim
uenjem islama i kranstva. U najkraem, islamsko razumijevanje javne i drutvene odgovornosti zasnovano je na etiri meusobno povezana koncepta, i to: ovjekovom namjesnitvu na
zemlji (hilfet), drutvenom ugovoru izmeu nadreenih i podreenih (beya hurre), savjetovanju (r) te nareivanju dobra i odvraanju od zla (el-emr bil-marf wen-nehj anil-munker).
U tom smislu, u islamu svaki se ovjek smatra Boijim namjesnikom na zemlji (Kuran, 2:30)
kome je On povjerio dragocjene resurse i odgovorne poloaje koje ima obavezu u skladu s ukazanim povjerenjem koristiti i obnaati. Vlastima je povjeren poloaj staratelja (rin) nad javnom
imovinom i interesima kao i ovlasti neophodne za uspjeno izvrenje preuzete obaveze. Da bi
svoju obavezu izvrili na ispravan nain, vlastodrci se trebaju ponaati u skladu s univerzalnim
moralnim naelima pravde (adlet Kuran, 16:90), pravinosti (kist Kuran, 4:135), jednakosti (muswt), moralne dobrote (ihsn Kuran, 16:90), profesionalnosti (itkn Poslanikov hadis, Sunen el-Bejhek), javnog dobra (masleha el-mme) i u skladu s njima utvrenim
pravilima pozitivnog zakona. U ovom moralnom smislu vlastodrci su za svoje ponaanje prije
svega odgovorni pred Bogom i svojom vjerskom savjesti, pri emu se u pridravanju naprijed
navedenih naela trebaju vladati kao da vide Boga, jer ako oni ne vide Njega, On zasigurno vidi
njih (Poslanikov hadis, Sahh el-Muslim). Zbog preutnog ugovora o meusobnim obavezama
i pravima (beja) sklopljenog izmeu nadreenih i podreenih, dravne vlasti kao uvari javne
imovine i interesa imaju obavezu traiti savjet uenih i strunih u pogledu odluka i aktivnosti vezanih za javne poslove. Takoer trebaju traiti miljenje ireg drutva, jer je savjetovanje (r)
princip kojeg se dobri vjernici vrsto dre prilikom razmatranja javnih pitanja (Kuran, 42:38), a
ije se primjenjivanje trailo ak i od samog Poslanika (Kuran, 3:159) i koji su primjenjivala prva
etverica halifa, ije ponaanje predstavlja ideale koje muslimani trebaju njegovati i potovati
u svim vremenima i na svim prostorima. S druge strane, prema islamu ueni i zajednica imaju
moralnu i vjersku obavezu da sa svojim nadreenim podijele svoje miljenje (r) i dobronamjerni savjet (neshat), pred njima iznose svoje stavove i paljivo prate njihove postupke
(muhseba, murkaba), kako bi bili sigurni da su oni u skladu sa zakonom, opeprihvaenim
etikim naelima i u interesu drutva. U sluaju graanske pasivnosti, rizikuju da izgube privilegiju pripadanja najboljoj zajednici (hajr ummet Kuran, 3:110), kojoj je svojstveno da nareuje
dobro i odvraa od zla (temurne bil-marfi we tenhewne anil-munker Kuran, 3:110). To
bi znailo iznevjeriti islamske ideale mirnog i pozitivnog drutvenog aktivizma (dihd), koji
su vrsto utemeljeni u svetom tekstu Kurana te praksi Poslanika i prve i najbolje generacije
muslimana. Za iskrenog muslimana korupcija u svojim razliitim oblicima po definiciji znai
iznevjeriti naprijed navedena naela moralnog ponaanja kao i ugroziti javni interes, tako da
takvo ponaanje vlasti predstavlja krenje ugovora o namjesnitu (hilfet) sklopljenog s Bogom
kao i ugovora o meusobnim pravima i obavezama (beja) sklopljenog s podreenim. U sluaju
takvog odnosa vlastodraca, muslimani i muslimanke, u skladu s idealom nareivanja dobra
i odvraanja od zla (temurne bil-marfi we tenhewne anil-munker) imaju vjersku obavezu
reagirati putem pozitivnog i mirnog etikog aktivizma i borbe (dihd).
Slino tome, stav Katolike crkve naspram korupcije i javne odgovornosti izraen je u dva njena
dokumenta: Kompendiju socijalne doktrine Crkve (Compendium of the Social Doctrine of the
Church 2004) i Borbi protiv korupcije (Fight against Corruption 2006), oba u izdanju Papinskog
17

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

vijea za pravdu i mir. U tom smislu, Katolika crkva osuuje korupciju kao ponaanje koje se
duboko protivi svim osnovnim principima katolike socijalne doktrine, ukljuujui dostojanstvo
osobe, ope dobro, solidarnost, supsidijarnost, povlateno opredjeljenje za siromane, opu
namjenu dobara (Compendium 2004). Na tom tragu, Katolika crkva smatra da korupcija:
... instrumentalizira osobu koristei je s prijezirom za sebine interese. Spreava postizanje opeg dobra, jer tome suprotstavlja individualistika mjerila, egoistini cinizam i
nedoputene pristrasne interese. Proturjei solidarnosti, jer raa nepravdu i siromatvo,
te supsidijarnosti, jer ne samo da ne potuje razliite drutvene i institucionalne uloge
ve ih upravo rastae. Protivi se i povlatenom opredjeljenju za siromane, jer spreava
da dobra koja su im namijenjena dospiju u prave ruke. Ona se, na kraju, protivi sveopoj
namjeni dobara, jer je i zakonitost, kao to se vidjelo, jedno ovjekovo dobro i dobro za
ovjeka, namijenjeno svima (Fight against Corruption 2006).
U skladu sa svojim uvjerenjem da je korupcija usaena u drutvenom i kulturnom okruenju
pogodnom za njeno irenje, Katolika crkva predlae koncept ljudske ekologije kao rjeenje
za ovaj problem, i nudi razumijevanje drutvenih odnosa koje je u potpunosti suprotno korumpiranom ponaanju, pri emu su sve drutvene institucije ukljuene u moralnu edukaciju i
formiranje odgovornih graana. Doprinos Crkve u tom pogledu predstavljen je kao cjelina njene
socijalne doktrine i djelovanja svih onih koji u njoj nalaze inspiraciju (Fight against Corruption
2006). Konano, u svojoj podrci institucijama javne i drutvene odgovornosti te akulturaciji
njihovih temeljnih principa, ovaj papinski dokument o korupciji istie da:
... borba protiv korupcije zahtijeva da poraste kako uvjerenje, tako i svijest da se tom
borbom postiu vane drutvene blagodati. U skladu s uenjem o ljudskoj ekologiji,
ovjek je sklon dobru, ali je u stanju uiniti i zlo. On se moe izdii iznad linih interesa,
ali biti i njima ogranien. Crkva ui da e drutveni poredak biti to vri ako se osobni
interesi ne budu suprotstavljali drutvenim, ve se radije traili naini njihove plodonosne saradnje (Compendium 2004, br. 25). To je veoma efikasan i realan kriterij, koji nam
nalae da tragamo za karakteristikama moralnog ponaanja u mukarcima i enama
te potiemo ove karakteristike; da o borbi protiv korupcije razmilamo kao vrlini; da je
odbacivanje korupcije dobro i prednost; da naputanje korumpiranosti moe dovesti
do napretka i blagostanja; da poteno ponaanje treba poticati, a nepoteno kazniti. U
borbi protiv korupcije veoma je vano da se iznesu na vidjelo odgovornosti za nezakonite
radnje, da se krivci izvedu pred lice pravde te da se pravino kazne za drutveno neodgovorno vladanje (Fight against Corruption 2006).

2
Detaljnija elaboracija islamskih, katolikih i
pravoslavnih teorija javne i drutvene odgovornosti nije osnovna svrha ovog rada. Vie
o tome treba vidjeti u sljedeim izvorima:
Esposito i Voll (1996); The European Council of Fatwa and Research; Bigovi (2000);
Iqbal i Lewis (2002); Centre for Study of
Islam and Democracy (2005, 2007, 2007);
Lehman (2004); Pontifical Council for Justice and Peace (2004 i 2006); Islamic Relief
(2009); Sulaiman (2009).

to se tie pravoslavlja, kao i u islamskoj politikoj teoriji, javna se dobra u konanici smatraju
Boijom imovinom, povjerenom vlastima, koje u tom smislu samo predstavljaju uvare odnosno
ekonome Boijeg povjerenja. Obaveza je i nadreenih i podreenih da se prema toj obavezi postave u skladu s osnovnim principima drutvene doktrine u pravoslavlju, kao to su svetost, poslunost i muenitvo. Pojam svetosti podrazumijeva potinjenost Boijoj volji i moralnim naelima,
ukljuujui princip ljubavi, vladavinu zakona, podjelu ovlasti i princip izbornosti. Sve su ovo sredstva
koja koristi i sama administracija Crkve da bi ovjeka zatitila od zle volje, nemorala, nepravde i
pristrasnosti drugih ljudi, ukljuujui vladajuu elitu. Podreeni su duni drati se pokornosti prema
nadreenim u onoj mjeri koliko ovi slijede pokornost naprijed spomenutim moralnim principima
kao izrazu Boije volje. Graanska neposlunost vlastima zbog njihovog krenja osnovnih naela
kranske etike ili zahtjevi graana da ih vlasti potuju u pravoslavlju su jednaki muenitvu.2
18

Tree, s obzirom na njihove simbolike, moralne i organizacijske potencijale, openito je prihvaeno


da religije i vjerske zajednice predstavljaju jednu od najutjecajnijih drutvenih institucija u smislu njihove moi da oblikuju linu i drutvenu kulturu ljudi te motiviraju njihove postupke (Appleby 2000).
Tradicionalne religije i vjerske zajednice u BiH nisu izuzetak u tom smislu, jer dostupna saznanja
potvruju da veina mladih u BiH izraava visok stepen religioznosti (Smaji 2010). Pa ipak, i sami
spomen sintagme religija i javni sektor danas u BiH izaziva neku vrstu napetosti, dok mediji barem
povremeno prozivaju vjerske zajednice zbog njihove utnje o problemu korupcije ili ih ak optuuju
za (in)direktnu podrku korumpiranim politiarima, privrednicima i kriminalcima (Popovi 2009).
Bez obzira na sve, nedavna istraivanja (Dedi 2009; alaj 2009) pokazuju da su vjerske zajednice
u BiH drutvene institucije u koje graani imaju najvie povjerenja, zbog ega se u kontekstu promicanja javne i drutvene odgovornosti moe kazati da imaju dobru polaznu taku. Ova su zapaanja od posebnog znaaja za kreatore javnih politika s obzirom na to da postojei zakonski okvir u
BiH dozvoljava saradnju izmeu drave i vjerskih zajednica u poslovima od zajednikog interesa
(Zakon o slobodi vjere 2004; Alibai /ur./ 2007), to je mogunost na koju i predstavnici dravnih
antikorupcijskih tijela takoer gledaju s odobravanjem (Jahi, lina komunikacija 2011). Odatle bi
vjeronauka u javnim kolama mogla biti znaajan prostor za saradnju izmeu resornih ministarstava, vladinih agencija i vjerskih zajednica u promicanju kulture javne i drutvene odgovornosti.
to se tie njenog poloaja u kolama, vjeronauka je tokom posljednjih deset godina stekla status dobro prihvaenog predmeta, koji uprkos povremenim kritikama upuenim od nekih politikih
stranaka, intelektualaca i NVO-a, te razliitom statusu u razlitim dijelovima zemlje, i danas uiva
snanu podrku uenika i njihovih roditelja (Alibai 2009; Kuburi and Moe 2006). U razliitim
kantonima Federacije BiH vjeronauka trenutno ima status obaveznog ili izbornog predmeta u
osnovnim i srednjim kolama. U RS-u ona je obavezni predmet u osnovnim kolama, a u Distriktu
Brko ima status izborne nastave, koja se izvodi samo u osnovnim kolama. Na prostoru cijele
zemlje prisutna je tendencija da se broj asova ogranii na jedan sedmino u srednjim, a jedan
ili dva sedmino u osnovnim kolama (Jabuar, bez godine). U skladu s vaeom zakonskom
regulativom, vjerske zajednice imaju obavezu izraditi vjeronaune nastavne planove i udbenike
koji kasnije dobijaju slubenu saglasnost resornih ministarstava, kao i certificirati vjerouitelje
ije je zapoljavanje i plaanje u nadlenosti kolske administracije (Alibai 2009).
Prisustvo religije i vjerskih zajednica u javnom sektoru, kao i diskurs potonjih u ovom kontekstu,
neprestano je predmet javnih rasprava u poslijeratnoj BiH, gdje su vjerske zajednice izmeu ostalog kritizirane zbog uplitanja u politiku (Nuriki 2010), prisilne religijske obnove bh.
drutva (Kristi 2009a i 2009b; Begovi 2010), religijski diskurs irelevantan za svakodnevne,
egzistencijalne probleme obinih ljudi (Kristi 2009b) te ignorantski odnos prema korumpiranom ponaanju nacionalnih politikih elita, vlasti i privrednika (Kristi 2009b). Kad je rije o vjeronauci, njeno poduavanje u javnim kolama takoer je povremeno bilo predmet kritika, iako
uglavnom pod izgovorom da ona izaziva segregaciju i etnike podjele, diskriminaciju manjina,
kri princip sekularnosti (Alibai 2009) te predstavlja izraz nasilne religijske obnove (Kristi
2009a). To je u konanici rezultiralo apelima da se vjeronauka zamijeni nekonfesionalnim predmetom Kultura religija, koji se ve izvodi u manjem broju srednjih kola u BiH (Alibai 2009).
Ove i sline optube izazvale su snane reakcije vjerskih zajednica i njihovih predstavnika, pri emu
se insistiralo na tome da je tretiranje politikih pitanja njihovo zakonsko pravo te moralna i graanska
obaveza kao graana BiH (Tucakovi 2011). Mnogi u vjerskim zajednicama takoer osjeaju da
se politikom treba baviti kao javnim dobrom i principom svakodnevnog ivota (Topi 2010) te da
religijski identiteti ne bi trebali biti potiskivani, nego na primjeren nain biti izraeni i uvaavani na
19

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

zadovoljstvo svih graana BiH. Prema nekima, vjerske zajednice ekaju da javnost konano odlui
eli li da vjerske zajednice uestvuju u borbi protiv razliitih poasti u drutvu, ukljuujui korupciju
u javnom sektoru ili ne, pri emu bi ovakav angaman realno bio mogu jedino ukoliko vjerske
zajednice nee opet biti optuene za mijeanje u politiku (Hodi 2008). to se tie vjeronauke, u
vjerskim zajednicama uvjeravaju da njen trenutni status ne treba biti izmijenjen na nain da manjina
diskriminira veinu te da je u velikoj veini evropskih zemalja konfesionalna vjeronauka zastupljena u
kolama iako se radi o dravama sa stanovnicima razliitih religija (Alibai 2009). Predstavnici vjerskih zajednica takoer opetovano tvrde da vjeronauka moe doprinijeti moralnom razvoju djece i da
to ona uistinu i ini, iako svoje tvrdnje ne potvruju pouzdanim statistikama (Alibai 2009). Ovdje bi
takoer trebalo primijetiti da nakon 40 godina potiskivanja i nasilne drutvene marginalizacije religije
i vjerskih zajednica od komunistikog reima, takav odnos vjerskih zajednica u smislu revnosnog
propovijedanja vjere djeluje po principu sabijene opruge i sasvim je prirodna reakcija ljudi koji su
bili predmet tlaenja, a onda doivjeli luksuz slobodnog i otvorenog drutva. Pored toga, religijska i
kulturna socijalizacija ne deava se u historijskom i drutveno-politikom vakuumu, tako da je poteena negativnog utjecaja kulturnog naslijea prolosti i drugih kulturnih faktora sadanjosti. Paljiva
analiza, naprimjer, bajramskih govora reisul-uleme Islamske zajednice u BiH (web-stranica Rijaseta,
www.rijaset.ba) te dokumenata Katolike crkve u BiH (Sveta Stolica o borbi protiv korupcije 2006)
ukazuje na injenicu da su vjerske zajednice itekako spremne osuditi korumpirano ponaanje u njegovim razliitim oblicima. U zakljuku, to se tie prisustva vjerskih zajednica u javnom prostoru, ini
se da su se njihovi predstavnici nali izmeu poziva sekularnih intelektualaca i politiara da ne kre
princip sekularnosti (Muminovi 2009; Nuriki 2010), s jedne strane, i zahtjeva progresivnih teologa
(Kristi, 2009a i 2009b; Begovi, 2010), s druge strane, da se konstruktivnije i intenzivnije ukljue u
rjeavanje dnevnih problema kao to je korupcija u javnom sektoru.
Konano, sadraj vjeronauke takoer je bio predmet razliitih kritika, ukljuujui i to da ne priprema
uenike za ivot u pluralnom drutvu zasnovanom na principima participativne demokratije i vladavine
zakona. Ovakve su primjedbe panju kreatora javnih politika usmjerile u pravcu potrebe vie drutvene kontekstualizacije vjeronaunog sadraja (Trbi /ur./ 2007; Trbi i Koji-Hasanagi 2007), s im
se naelno slau i predstavnici vjerskih zajednica u BiH (Alibai 2009). Opseg i rezultati ovih i slinih
izvjetaja, meutim, uglavnom su bili fokusirani na ulogu vjeronauke u tretiranju pitanja etnoreligijskog
pluralizma BiH, dok poduavanje o vrijednostima i principima javne odgovornosti i aktivnog graanstva
putem vjeronauke nije imalo posebnu panju. U svakom sluaju, naa komparativna analiza udbenika vjeronauke i graanskog obrazovanja kojoj emo se vratiti kasnije u odjeljku o politikim opcijama
pokazuje da ranija primjedba u pogledu vie drutveno kontekstualizirane vjeronauke jednako vai i
za poduavanje o graanskoj kulturi javne i drutvene odgovornosti. Prema nama dostupnim saznanjima, pitanje da li vjeronauka ima ili moe imati konstruktivnu ulogu u razvoju graanskih vrijednosti
kod mladih u BiH u smislu njihovog aktivnog uea u snanijem insistiranju na odgovornosti javnih
slubenika nije bilo predmet javnih rasprava niti znaajnijih javnih politika. Naprijed spomenuta inicijativa CIVITAS-a BiH vjerovatno je najdalje otila u tom pogledu, a slinih prijedloga nije bilo od resornih
vlasti ili NVO-a. Na taj nain kreatori javnih politika propustili su prepoznati i iskoristiti spojivost izmeu
moralnog uenja islama i kranstva te temeljnih principa javne i drutvene odgovornosti. Takoer
nisu uspjeli primijetiti da je u razvijenim demokratskim zemljama esta obrazovna praksa po kojoj se
religijska motivacija i vjeronauka ciljano koriste u promicanju vrijednosti aktivnog. Takvo mjesto vjeronauke nametnulo bi jednu vrstu pozitivnog pritiska na vjerske zajednice da potuju vlastite ideale
odgovornosti i tako smanje potencijalni manjak kredibiliteta u oima javnosti. Ovaj rad predlae drugaije razumijevanje uloge vjeronauke u poduavanju o javnoj i drutvenoj odgovornosti te pokuava
pokrenuti raspravu i ponuditi odgovarajue prijedloge u oblasti javnih politika u tom pogledu. Sada
emo razmotriti mogue policy alternative te njihove prednosti i nedostatke.
20

3. Policy opcije
3.1. Mogue policy opcije
Kao to je pojanjeno u prethodnom odjeljku, graanska kultura i uee predstavljaju neophodan preduvjet za postojanje dobre vlasti. Takoer je pojanjeno da su temeljni principi javne i
drutvene odgovornosti spojivi s moralnim uenjima islama, katolianstva i pravoslavlja. Usto je
potvreno da je vjeronauka dobro prihvaena u osnovnim kolama u svim dijelovima BiH. Pored
toga, iako se zaseban predmet o vrijednostima graanstva u razvijenim zemljama pokazao kao
najuspjeniji nain poduavanja o demokratiji i aktivnom ueu graana u vlasti, kroskurikularni model eksplicitnog graanskog obrazovanja takoer ima svoje prednosti, pogotovo u demokratijama u razvoju poput BiH, gdje za svoj razvoj moderne ideje trebaju podrku vrijednosti
lokalne kulture. Zbog svega toga smatramo da je u skladu s modelom eksplicitnog graanskog
obrazovanja vjeronauku u osnovnim kolama mogue vjeto (is)koristiti kao sredstvo graanskog obrazovanja i na taj nain ukljuiti religiju i vjerske zajednice u proces izgradnje graanske
kulture javne i drutvene odgovornosti kod najmlaih bh. generacija te, u konanici, u aktuelnu
borbu protiv korupcije u BiH. Kao to je ranije u radu pojanjeno, u javnoj raspravi i politikim
pregovorima nije bilo jasnih i za oblast javnih politika relevantnih prijedloga u vezi s takvom
ulogom vjeronauke. Pa ipak, na temelju kazanog i uzimajui u obzir komparativne tendencije i
iskustva razvijenih demokratija, mogue je razaznati tri sljedee opcije.
Tranzicijski pristup graanskom i vjerskom obrazovanju (Tranzicijski pristup) jeste politika statusa quo prema kojoj su trenutne obrazovne politike u pogledu eksplicitnog ili implicitnog poduavanja o javnoj i drutvenoj odgovornosti i njihovim temeljnim vrijednostima nedosljedne, a u
oba sluaja vjeronauka je iskljuena iz ovog procesa. Prema modelu eksplicitnog graanskog
obrazovanja (u daljnjem tekstu: EGO) nedavno usvojenog u RS-u, nastava o naelima graanstva zastupljena je kroz razliite predmete u prve etiri godine osnovne kole, a kroz zaseban
predmet tokom jedne od viih godina. S druge strane, model implicitnog graanskog obrazovanja (u daljnjem tekstu: IGO), kako je on zamiljen prema Nastavnom planu o devetogodinjem obrazovanju, podrazumijeva poduavanje o demokratiji i graanstvu u skladu s principima
skrivenog kurikuluma i graanskog obrazovanja kao obrazovne norme. S postojeim sadrajem
vjeronaunog programa i udbenika, ovaj aranman u obje svoje verzije iskljuuje mogunost
poduavanja o javnoj i drutvenoj odgovornosti kroz vjeronauku.
Religijske studije s eksplicitnim graanskim obrazovanjem (Model religijskih studija) druga su opcija koja zahtijeva radikalne izmjene i naputanje trenutne prakse. Ona predvia uvoenje novog,
nekonfesionalnog predmeta o religijama i demokratiji, pri tome insistirajui na primjeni eksplicitnog pristupa graanskom obrazovanju u osnovnim kolama. Nastava iz ovog novog predmeta
izvodila bi se na nain deskriptivne i historijske analize, pri emu bi se principi demokratije i
aktivnog graanstva sagledavali iz ugla relevantnih religijskih uenja. Prijedlog za uvoenje nekonfesionalnog predmeta o kulturi religija uz postojeu konfesionalnu nastavu mogao se naslutiti
u ranijim kritikama na raun vjeronauke, a otvoreno je iznesen u nekim istraivanjima javnih
poltika (Alibai 2009), iako je njegovo uvoenje uglavnom pravdano kao nain da se sprijei
diskriminacija uenika koji ne pohaaju vjeronauku. U svakom sluaju, takvi predmeti prisutni
su u prijedlozima mnogih istaknutih strunjaka u oblasti obrazovanja (Jackson i Steele 2004).
Unaprijeeno konfesionalno i eksplicitno graansko obrazovanje (Model unaprijeene vjeronauke) trea je i preferirana opcija koja insistira na modelu EGO-a u osnovnim kolama i u
21

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

skladu s njim predvia odgovarajue prilagoavanje trenutnih vjeronaunih nastavnih planova i


udbenika kako bi obuhvatili i religijsko razumijevanje javne odgovornosti i njenih temeljnih principa u islamu, katolianstvu i pravoslavlju. Iako je to vjerovatno najuspjeniji metod graanske
akulturacije mladih u BiH, dosada je slabo ko predlagao i ovakvu vrstu rjeenja za nedostatke u
odnosu bh. graana prema pitanju javne odgovornosti. Ranije spomenuta inicijative CIVITAS-a
BiH, koja je na kraju obustavljena zbog nedostatka finansijskih sredstava, vjerovatno je najdalje
otila u zagovaranju ideje koju imamo na umu. Cilj ovog prijedloga bio bi unaprijediti trenutni
model graanskog obrazovanja kroz vjeronauku koja bi bila vie orijentirana u pravcu pripremanja mladih generacija za ivot u demokratskom drutvu koji, izmeu ostalog, zahtijeva aktivno
uee graana da bi se osiguralo odgovorno ponaanje javnih slubenika. To je mogue izvesti
kroz primjereno reinterpretiranje relevantnih religijskih uenja te odgovarajue intervencije u
oblasti vjeronaunog sadraja (kurikulum), sredstava (udbenici i nastavna pomagala), ljudskih resursa (obuka vjerouitelja) i pedagogije (didaktika i metodologija). Ovakve alternative
takoer su prisutne u prijedlozima evropskih strunjaka u oblasti obrazovanja (Jackson i Steele
2004). Provoenje navedenih mjera, meutim, iziskuje intenzivnu saradnju i snano partnerstvo
izmeu obrazovnih vlasti i vjerskih zajednica, to bi u konanici rezultiralo vjeronaukom koja bi
uspjenije djelovala u pravcu pripremanja mladih za ivot u demokratskom drutvu i pravnoj
dravi. Takva bi vjeronauka kod njih igradila snaniji religiozni osjeaj za javnu i drutvenu odgovornost i na taj nain pomogla ostvarenju jednog od glavnih ciljeva utvrenih u Okvirnom
zakonu o obrazovanju te znaajno ubrzala tempo demokratizacije bh. drutva.

3.2. Analitiki okvir


Sljedei kriteriji predloeni su kao analitiki okvir za procjenu tri predloene policy opcije: 1)
doprinos poduavanju o temeljnim principima javne odgovornosti (efikasnost), 2) zasnivanje
nastavnog materijala u lokalnoj kulturnoj tradiciji (kulturna utemeljenost), 3) ukljuivanje vjerskih zajednica u kampanju za izgradnju kulture javne odgovornosti (drutvena sveobuhvatnost).
Prepoznata su sljedea tri ogranienja: 1) politika i drutvena izvodljivost, 2) trokovi i 3)
kapacitet.
Naprijed navedeni ciljevi i kriteriji odreeni su na osnovu Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem
obrazovanju u BiH (2003), u svjetlu temeljnih principa i ideja demokratije i javne odgovornosti
razraenih u relevantnoj literaturi (Bovens 2005) te na temelju pokazatelja koritenih u ranijim
analizama razvoja demokratije (Fond otvoreno drutvo BiH 2006) i drutvene sveobuhvatnosti
antikorupcijskih mjera, najprije preporuenih od odgovarajuih NVO-a (Blagovanin 2009), a
kasnije prihvaenih u strategiji dravne Agencije za prevenciju korupcije (2009). Prema navedenom Okvirnom zakonu, formalno obrazovanje treba pripremati svakog pojedinca za ivot u
drutvu koje potuje principe demokratije i vladavine zakona (lan 3, 2003) te razvijati svijest
o pripadnosti dravi Bosni i Hercegovini, vlastitoj kulturnoj samosvijesti, jeziku i naslijeu (lan
4, 2003). Usto, u skladu s definicijom kulture, graanska kultura javne odgovornosti podrazumijeva sistem saznanja, uvjerenja, osjeanja i vrijednosti koji strukturira odnos i ponaanje
graana naspram pitanja javne odgovornosti. Budui da je pojam javne odgovornosti inherentno
povezan s idejom demokratije i njenim temeljnim principima, relevantna nauna literatura i
raniji izvjetaji o razvoju demokratije obino predlau koritenje sljedeih pokazatelja u procjeni
mjere u kojoj odreeni nastavni materijal zadovoljava preduvjete efikasnog poduavanja o ivotu u drutvu koje potuje osnovne vrijednosti i principe javne odgovornosti, reprezentativne
demokratije i vladavine zakona.
22

Transparentnost je predstavljena kao osnovna karakteristika dobre vlasti (Bovens 2005;


Fond otvoreno drutvo BiH 2006). Ovo je kljuni pokazatelj javne odgovornosti, jer niko
ne moe biti odgovoran za svoje postupke ukoliko graani s tim nisu upoznati. Jedan od
nedostataka prisutnih u svijesti bh. graana jeste i to da nisu svjesni kljunog znaaja
transparentnosti. Zastupljenost ove ideje u odreenom udbeniku indikativna je za nae
istraivanje.
Obaveza da graanima obrazloi svoje ponaanje predstavljena je kao dunost dobre vlasti
(Bovens 2005; Fond otvoreno drutvo BiH, 2006). Transparentnost sama po sebi ne osigurava odgovornost vlasti, nego svijest da javni slubenici moraju opravdati svoje politike
graanima kao nosiocima konanog suvereniteta i da u tom smislu trebaju biti spremni
prihvatiti posljedice svog (ne)ponaanja.
Integritet ili ponaanje u skladu s pravilima predoeni su kao obavezna karakteristika dobre vlasti (Bovens 2005). Mora biti potpuno jasno za ta su to javni slubenici odgovorni.
Drugim rijeima, odgovorni su za postupanje u skladu sa utvrenim pravilima i u najboljem
interesu graana, to ne dozvoljava pristrasnost iz bilo kakvih razloga. Dio je problema u
tome to je u bh. drutvu prisutna svijest da fleksibilnost u odreenim okolnostima moe
biti dobra stvar.
U pogledu efikasne i brze reakcije, potie se uvaavanje potreba javnosti od javnih slubenika (Bovens 2005; Fond otvoreno drutvo BiH 2006). Javna odgovornost podrazumijeva
da e javne agencije uvaavati zahtjeve svojih stranaka i reagirati na njih na nain na koji
to privatna preduzea rade u odnosu prema svojim muterijama. Ukazivanje na ovaj detalj
takoer je indikativno za nau analizu.
Uee graana u vlasti kroz insistiranje na potivanju gore navedenih principa od javnih
slubenika predstavljeno je kao izuzetno pohvalno svojstvo svakog pojedinca (Malena, Forster i Singh 2004; Fond otvoreno drutvo BiH 2006). Bez spremnosti graana da iznesu
svoje primjedbe i zahtjeve na demokratski nain, ideali javne odgovornosti ostaju unutarnje ideje, koje gube praktino znaenje u kontekstu promicanja drutvene odgovornosti
meu graanima i pozitivnog pritiska na vlasti da se ponaaju odgovorno. Ovakvi sadraju
pokazuju senzibilitet nastavnog materijala za znaaj aktivnog graanstva.
Analizirani sadraj pokuava zasnovati temeljne principe javne odgovornosti na kulturnom
naslijeu uenika. Prema istraivanjima sprovedenim u uspjeno moderniziranim zemljama, ove su zemlje uspijevale u demokratizaciji drutva uveliko i zato to su osnove demokratije spojile s vrijednostima lokalne kulture, usljed ega je obino nastajala specifina
demokratska kultura (Berger i Hefner, bez godine). Zbog toga, mjera u kojoj analizirani
udbenici moderni koncept javne odgovornosti stavljaju u kontekst religijskih vrijednosti
lokalne kulture dodatno ukazuje na njihov pedagoki kvalitet.

Konano, shodno ve spomenutoj strategiji Afencije za prevenciju korupcije (2009) i preporukama odreenih NVO-a (Blagovanin 2009), odgovarajue antikorupcijske kampanje trebaju
ukljuiti sve relevantne drutvene institucije u podizanje drutvene svijesti o znaenju i znaaju
javne odgovornosti i aktivnog graanstva.
to se tie ogranienja, ini se da je osnovno politika izvodljivost. Drutveno prihvatanje vjeronauke i graanskog obrazovanja naizgled je osigurano. Iako interesne grupe rijetko spominju
trokove i kapacitete, oni su i dalje vani preduvjeti za provoenje ove preporuke s obzirom na
njenu prirodu i trenutnu ekonomsku situaciju u BiH.

23

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

Tabela I:
Analitiki okvir

Policy opcije

Ciljevi/kriteriji
Efikasnost

Tranzicijski pristup

Model religijskih studija

Model unaprijeene
vjeronauke

Poduavane

Poduavane

Poduavane

++-

+++

+++

Nije osigurano

Osigurano

Osigurano

---

+++

+++

Nije osigurano

Nije osigurano

Osigurano

---

---

+++

Novi predmet, udbenici,


obuka nastavnika
---

Obuka nastvanika,
revizija
++-

Slaba podrka

Slaba podrka

iroka podrka

+--

+--

+++

Prisutna

Nije prisutna

Prisutna

++-

+--

++-

Temeljne vrijednosti javne odgovornosti


poduavane
Kulturna utemeljenost
Temeljni principi zasnovani na vjerskoj tradiciji
Drutvena sveobuhvatnost
Uee vjerskih zajednica i vjeronauke u
izgradnji kulture javne odgovornosti

Trenutni nivo

Trokovi

+++
Drutvena izvodljivost
Drutvena prihvaenost
Politika izvodljivost
Politika prihvaenost
Kapacitet

Vrlo dobar

1) Potrebno vie nastavnika

+++

2) Potrebna dodatna obuka nastavnika

+++

Potrebno vie nastavnika


-----

Vrlo dobar
+++
++-

3.3. Nepoeljne opcije


Najjai je argument u korist nastavljanja s provoenjem trenutne politike, ini se, u relativnoj
prihvatljivosti njenih trokova, postojanju kapaciteta i politikoj prihvaenosti. Trokovi su tu,
ali su, izgleda, prihvatljivi za aktuelne vlasti. U pogledu kapaciteta, situacija se u proteklih 14
godina znaajno poboljala. Nastavnici graanskog obrazovanja i drugih predmeta kroz koje je
zastupljena nastava iz graanskog obrazovanja proli su potrebnu obuku i proces certifikacije
koje je svojevremeno organizirao CIVITAS BiH u saradnji s nadlenim ministarstvima i ustanovama, te u tom smislu imaju sve kvalifikacije neophodne za uspjeno izvoenje nastave. Isto
vai i nastavnike vjeronauke. Ova primjedba, meutim, u potpunosti vai samo za RS, gdje se
24

jo uvijek slijedi model EGO-a u obrazovanju o demokratiji i graanstvu u osnovnim kolama.


U Federaciji BiH, gdje se resorno ministarstvo odluilo za model IGO-a, novi pristup ustvari
zahtijeva dodatno obrazovanje i obuku gotovo sveg nastavnog kadra i administracije u pogledu
naina njegove provedbe. to se tie politike izvodljivosti, obrazovne vlasti u Federaciji, kantonima i RS-u izgledaju zadovoljne trenutnim statusom i graanskog obrazovanja i vjeronauke.
Meutim, najnovija obrazovna politika u vezi s graanskim obrazovanjem u Federaciji teko
da ima podrku Odjela za borbu protiv korupcije pri dravnom Ministarstvu sigurnosti (Jahi,
lina komunikacija 2011), a definitivno nije u saglasnosti s ranije spomenutom antikorupcijskom
strategijom Agencije za prevenciju korupcije.
Ukoliko novi nastavni plan za osnovne kole bude u konanici i prihvaen u Federaciji, ova bi
opcija veoma slabo bila rangirana na kriteriju efikasnosti u poduavanju o javnoj i drutvenoj
odgovornosti te drutvene prihvaenosti. Istraivanja pokazuju da uenici ue prvenstveno ono
emu se eksplicitno poduavaju, a ne ono o emu im se direktno ne govori. Prema modelu IGOa, svaki nastavnik ima obavezu kreativno ugraditi duh graanstva u svoj nastavni plan, pri emu
krajnji rezultat veoma esto jeste difuzija odgovornosti, zbog ega je ovaj model i naputen u
velikoj veini evropskih zemalja (alaj, 2002). Pored toga, trenutni nastavni planovi i udbenici
graanskog obrazovanja za osnovne kole u oba entiteta uope ne pokuavaju zasnovati principe demokratije i aktivnog graanstva na religijskim elementima lokalne kulture.
Isto, meutim, vai i za udbenike vjeronauke u osnovnim kolama, jer i oni proputaju angairati
duhovne potencijale religije u promicanju ovih temeljnih principa demokratskog drutva i dobre vlasti, to vjerovatno dodatno usporava i slabi proces izgradnje kulture netolerancije prema
korupciji u BiH. Iako raniji izvjetaji istiu znaajan napredak u sadraju vjeronaunih udbenika
(Alibai 2009), u skladu s naom hipotezom, naa analiza pokazuje da temeljne vrijednosti
javne i drutvene odgovornosti nisu zastupljene u vjeronaunim udbenicima kao zasebne teme
ili eksplicitne ilustracije. Odatle i sam sadraj vjeronaunih udbenika ne sugerira iako ima
nekoliko, mada iluzornih, izuzetaka da e religijsko razumijevanje javne i drutvene odgovornosti biti predmet irih elaboracija. Takoer, u udbenicima nema eksplicitnog spomena osnova
odgovorne i dobre vlasti, poput transparentnosti, dunosti vladinih slubenika da svoje politike
opravdaju pred graanima, efikasnosti ili potrebe za aktivnim ueem graana u insistiranju na
odgovornoj vlasti. Kao to je i oekivano, analizirani udbenici bave se mnogim historijskim dogaajima, etikim vrijednostima i temama, koje se lahko mogu dovesti u vezi s temeljnim principima javne i drutvene odgovornosti. Autori, meutim, uveliko proputaju tu priliku. Jedan od udbenika katolike vjeronauke (Razum 2007), naprimjer, otvara kazivanje o kralju Davidu i njegovoj
pravednoj vladavini naslovom koji obeava Davidov ivotni put: Mo i odgovornost ali u
konanici proputa priliku da poentira i njenu poruku stavi kontekst pitanja dobre vlasti. Isto vai i
za poznate rijei Ebu Bekra, navedene u udbeniku islamske vjeronauke, a koje je izgovorio poslije
svoga izbora za prvog halifu islamske drave nakon poslanika Muhammeda, otvoreno pozivajui
prisutne na pokornost, i to onoliko koliko je on pokoran Boijoj poruci i dosljedan u ispunjavanju
njihovih svetih prava. Ovaj je govor naveden u udbeniku za osmi razred (Sulejmanovi i Kapetanovi 2005), ali nije dodatno razraen u kontekstu pitanja javne odgovornosti sada i ovdje. Religijski ideali moralnosti, integriteta, iskrenosti, pouzdanosti, pravednosti kao i njihove negativne
suprotnosti (nemoral, nepravedno prisvajanje tue imovine) teme su kojima se bave razliiti vjeronauni udbenici sve tri religije (Grabus i Bai 2009; Jevi 2007; Nitovi, Nitovi i Valjevac
2008; Peri et al. 2007a; Pain i Pavlovi 2007; Peri et al. 2007b; Sulejmanovi i Husi 2010;
Vrhovac 2007), ali gotovo nikada nisu jasno ilustrirane i eksplicitno spomenute kao poeljna
svojstva dobre vlasti i vrline vlastodraca i javnih slubenika. Isti je sluaj sa svojstvima hrabrosti i
25

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

istinoljubivosti, naprimjer, kao bitnog preduvjeta aktivnog graanskog angamana (Sulejmanovi


i Kapetanovi 2005). Shodno tome, ukoliko je suditi po ve spomenutom pedagokom principu
da ono to se ne poduava ne moe se ni nauiti, onda vjeronauni udbenici uveliko proputaju
priliku obrazovati najmlae o religijskom razumijevanju javne i drutvene odgovornosti, potvrujui tako zakljuke ranijih izvjetaja da vjeronauka u javnim kolama ne priprema uenike za ivot
u drutvu zasnovanom na participativnoj demokratiji (Trbi 2007).
Konano, ako je mogue suditi o predmetu iz demokratije u osnovnim kolama na osnovu saznanja o tome koliko su uenici srednjih kola zadovoljni ovim kursom, onda je realno oekivati da
Devetogodinji plan i program u Federaciji nee naii na podrku ni kod uenika osnovnih kola.
Kao to smo pojasnili, civilni sektor takoer nije zadovoljan statusom graanskog obrazovanja
u osnovnim kolama u Federaciji, dok odreene NVO pozivaju na aktivniji i konstruktivniji angaman takozvane nacionalne grupe predmeta ukljuujui i vjeronauku u pripremanju mladih
generacija za ivot u drutvu zasnovanom na principima participativne demokratije. Iako roditelji
svih konfesija irom BiH podravaju trenutni poloaj vjeronauke, oni su se takoer pridruili ovom
apelu. I jedan broj teologa javno je podrao prijedloge u pravcu prilagoavanja religijskog diskursa
kako bi na primjereniji nain obraivao drutvene i egzistencijalne probleme sadanjice.
Zbog svih ovih razloga ini se opravdanim traiti naine kako bi se ispravili naprijed navedeni
nedostaci u statusu i modelu formalnog graanskog obrazovanja te u iznalaenju mjesta vjeronauke u procesu graanskog obrazovanja.
Model religijskih studija radikalan je potez u pravcu rjeavanja manjkavosti prisutnih u trenutnoj
obrazovnoj politici naspram mjesta vjeronauke u kontekstu formalnog graanskog obrazovanja u
osnovnim kolama. Najjai segment ove opcije u tome je to e novi, nekonfesionalni predmet o
religijama uz EGO-e uspjeno obrazovati mlade generacije o principima i vrijednostima javne i drutvene odgovornosti te ih uiniti sastavnim dijelom njihovog religioznog identiteta. S druge strane,
ova je politika ozbiljno osporovana na temelju nekoliko prigovora. Prije svega, iako su meunarodna
zajednica, stranke ljevice i NVO openito podrale takvu mogunost, vjerske zajednice jo uvijek
s rezervom gledaju na uvoenje predmeta o religijama iji bi plan i nastava bili izvan njihovih nadlenosti, i to zbog straha da bi on mogao biti iskoriten protiv religije ili u svrhu potkopovanja uskih
etnoreligijskih identiteta bh. naroda zarad izgradnje supranacionalnog identiteta (Alibai 2009).
Zbog toga se ini veoma vjerovatnim da ova opcija u sutini nee dovesti do poeljne drutvene
sveobuhvatnosti u promicanju javne i drutvene odgovornosti; ona bi, naime, uspjela u ovu ukljuiti
religijske vrijednosti, ali ne i vjerske zajednice. Usto, kao to smo ranije istakli, obrazovne vlasti
openito su izuzetno rezervirane naspram uvoenja novih predmeta i optereavanja uenika novim
obavezama. U cjelini, ini se da ova opcija ne uiva iroku drutvenu i politiku podrku.
Konano, s obzirom na to da bi novi predmet bio prvi takve prirode na podruju BiH, nedostatak
kapaciteta i resursa za njegovo izvoenje bio bi izvjestan. Njegovo uvoenje nadalje bi iziskivalo
razvoj nastavnog plana, izdavanje novih udbenika i obuku nastavnika, odnosno dodatne trokove. U vrijeme kad se zemlja suoava s ekonomskom krizom i visokom stopom nezaposlenosti,
optereavanje budeta dodatnim trokovima za mnoge nije prihvatljiva opcija.
Nakon sve argumenatcije ini se da bi zadravanje modela EGO-a u osnovnim kolama bilo
poeljno i izvodljivo, za razliku od radikalnog rjeenja za manjkavosti prisutne u nainu na koji je
vjersko obrazovanje u javnim kolama postavljeno naspram obrazovanja o javnoj i drutvenoj
odgovornosti. Zato bi unapreivanje postojee vjeronauke bio logian i jednostavan put naprijed.
26

3.4. Odabrana opcija


Kao to smo vidjeli, status quo nije zadovoljavajui, a radikalna rjeenja u iznalaenju mjesta
vjerskog obrazovanja naspram graanskog obrazovanja nisu mogua i neophodna. Zbog toga je
jedina izvodljiva, a istovremeno logina i jednostavna opcija u postepenom mijenjanju i unapreivanju postojee vjeronauke, pri tome insistirajui na modelu EGO-a u osnovnim kolama. To
bi podrazumijevalo odgovarajue unapreivanje trenutnih nastavnih planova i udbenika vjeronauke kako bi ponudili religijsko tumaenje javne i drutvene odgovornosti i njihovih temeljnih
principa u islamu, katolianstvu i pravoslavlju, dodatnu obuku vjerouitelja, poboljane nastavne metode te bolju saradnju izmeu obrazovnih vlasti, vjerskih zajednica i odgovarajuih NVO-a.
Kao argumente u korist ove opcije navodimo sljedee.
Prvo, model EGO-a prihvaen je u mnogim evropskim zemljama zbog njegove dokazane uspjenosti u obrazovanju o aktivnom graanstvu i promicanju njegovih vrijednosti meu mladima.
Holandija je, izgleda, jedina evropska zemlja koja jo uvijek insistira na IGO-u, nakon to je 2002.
godine Engleska takoer odluila prijei na efikasniji model graanskog obrazovanja. Uskoro e
i Holandija vjerovatno napraviti isti potez.
Drugo, s unaprijeenim vjeronaunim nastavnim planom i udbenicima koji e poduavati o
religijskom razumijevanju javne i drutvene odgovornosti, ova e opcija ugraditi ove graanske principe u vjerski identitet mladih narataja, dajui im tako dimenziju svetosti i vjerske
obaveznosti, to bi moglo ubrzati aktuelnu kampanju za demokratizaciju drutva optereenog
problemom korupcije u javnom sektoru. To bi zauzvrat takoer znailo ne samo ukljuivanje
religijskih vrijednosti u proces izgradnje graanske kulture nego i vjerskih zajednica, jer bi one
bile odgovorne za ovaj zahvat u graanskoj svijesti mladih narataja putem vjeronauke u
javnim kolama. Naposljetku, to bi aktuelnoj kampanji za izgradnju snane graanske kulture u
BiH konano dalo dimenziju drutvene sveobuhvatnosti.
Tree, ako je donositi zakljuke na osnovu ranije obavljenih istraivanja i pripremljenih izvjetaja
o statusu graanskog obrazovanja u javnim kolama te sadraju analiziranih vjeronaunih udbenika, onda moemo pretpostaviti da e ovakvi prijedlozi naii na iroku drutvenu podrku,
ukljuujui i onu vjerskih zajednica. U tom smislu, kao to je ranije u ovom radu istaknuto, a
suprotno od ve spomenute argumentacije glede izbacivanja graanskog obrazovanja iz nastavnih planova i udbenika (Bandi, lina komunikacija 2011), lokalne NVO i uenici u kolama
podravaju eksplicitno poduavanje o graanstvu. Slino tome, NVO zajedno s roditeljima i
uenicima (Trbi 2007; Trbi i Koji-Hasanagi 2007) ve su uputile poziv obrazovnim vlastima
i vjerskim zajednicama da u svjetlu dananjih potreba bh. drutva dorade i unaprijede vjeronaune nastavne planove i udbenike kako bi bolje pripremali uenike za ivot u viereligijskom i
multikulturnom drutvu zasnovanom na principima participativne demokratije. Ranija pozitivna
iskustva u vezi s prilagoavanjem naina na koji se vjeronauni udbenici bave pitanjima religijske i kulturne raznolikosti dokaz su da su vjerske zajednice ipak spremne ozbiljno razmotriti
ovakve preporuke. Prevelik naglasak na pitanjima multikulturalnosti i etnoreligijske tolerancije
te neupuenost u neke isto tehnike detalje moe biti jedinim razlogom zato su vjerske zajednice do sada propustile priliku kroz vjeronauku vie govoriti o religijskom razumijevanju i znaaju
javne i drutvene odgovornosti. Ova pretpostavka i njihova podrka ovakvoj inicijativi potvrena
je i kroz nau izravnu komunikaciju s predstavnicima vjerskih zajednica (Begovi 2011; Juki
2011; Tanasi 2011).

27

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

etvrto, to se tie politike izvodljivosti, ini se da e se zavrna bitka za vie EGO-a u osnovnim kolama u Federaciji voditi izmeu razlitih interesnih grupa. S obzirom na to da je u
svojoj strategiji Agencija za prevenciju korupcije podrala uvoenje predmeta o antikorupcijskoj
etici te da resorne slube u dravnom Ministarstvu sigurnosti takoer podravaju takvu inicijativu (Jahi 2011, lina komunikacija), sasvim je mogue da odluka federalnog Ministarstva
obrazovanja i nauke da prijee na model IGO-a nee izazvati samo kritike CIVITAS-a BiH i drugih NVO-a nego i protivljenje buduih uposlenika Agencije za prevenciju te dravne Agencije
za provoenje zajednike jezgre predmeta, koja ukljuuje i graansko obrazovanje. U takvim
okolnostima federalno Ministarstvo obrazovanja i nauke povui e svoju raniju odluku ili e
kantonalna administracija, u ijoj je nadlenosti obrazovna politika, jednostavno istu zanemariti.
Takav e potez definitivno naii na odobravanje znaajnih inilaca u meunarodnoj zajednici,
a definitvno e unijeti vie harmonije u formalne programe graanskog obrazovanja u BiH.
Mogunost da i vjerske zajednice kroz vjeronauku uzmu uee u promicanju vrijednosti javne
i drutvene odgovornosti dobrodola je i za strunjake u Odjelu za borbu protiv korupcije pri
dravnom Ministartsvu sigurnosti.
Konano, ova opcija takoer je mogua u smislu potrebnih kapaciteta i trokova jer ustvari
samo zahtijeva doradu postojeih vjeronaunih udbenika, to vjerske zajednica i samostalno
ve ine, te dodatnu obuku vjerouitelja, to je obaveza koju je CIVITAS BiH uz prethodnu
saglasnost i saradnju vjerskih zajednica spreman preuzeti na sebe, budui da je u posljednjih
15 godina bio veoma uspjean u izdavanju udbenika za graansko obrazovanje, ali i obuci i
certificiranju nastavnoga kadra.
U zakljuku, graansko obrazovanje u osnovnoj koli i tokom formativnog perioda ovjekovog
razvoja izuzetno je vano za razvoj graanske kulture javne i drutvene odgovornosti kod bh.
garaana, ali i za uspjenost preventivnog pristupa u borbi protiv korupcije u BiH. U trenutku
kad su bh. drava i drutvo suoeni s narastujuom korupcijom, ovaj rad podsjea da jedan od
najuspjenijih naina za ostvarenje zadatog cilja lei u formalnom i eksplicitnom graanskom
obrazovanju, koje e u tu svrhu znati iskoristiti sve kulturne snage i obrazovne potencijale, ukljuujui religiju i vjeronauku u javnim kolama. Pa ipak, ni uspjena i dosljedna provedba ovakvih
obrazovnih politika ne moe ostvariti nemogue, tj. brzi napredak preko noi u svijesti i odnosu
bh. graana naspram institucije javne odgovornosti. Dugorono, i zajedno s drugim mjerama
borbe protiv korupcije, to bi postepeno, ali uspjenije i snanije u religijske vrijednosti lokalne
kulture, svijest i srca bh. graana ugradilo principe dobre vlasti i aktivnog graanstva, potiui
ih na odgovorno ponaanje bilo da su u poloaju nadreenih ili podreenih.

4. Zakljuak i preporuke
U svjetlu prethodne rasprave, mogue je donijeti sljedee zakljuke:

28

Snana graanska kultura jedan je od glavnih preduvjeta demokratije i dobre vlasti. Iako su
bh. graani uveliko svjesni prisustva korupcije u javnim ustanovama, njihov trenutni odnos
prema javnoj i drutvenoj odgovornosti karakteriziraju ozbiljni nedostaci, ukljuujui pogreno razumijevanje pojmova graanina i demokratije, snaan osjeaj apatije i bespomonosti u pogledu aktivnog graanstva i mogunosti pozitivnih drutveno-politikih promjena,
a kod nekih je prisutna i sklonost da trae opravdanje za korumpiranost te spremnost da u
specifinim okolnostima budu direktni uesnici u korupciji.

Formalno graansko obrazovanje na nivou osnovnih kola predstavlja standarnu mjeru u


promicanju vrijednosti dobre vlasti i aktivnog graanstva u zemljama EU. Eksplicitno graansko obrazovanje ipak je model zastupljen u velikoj veini razvijenih demokratija. Usto,
poduavanje graanskih vrijednosti putem vjerskog obrazovanja prijedlog je snano podran
u dokumentima Vijea Evrope te praksa redovno prisutna u mnogim evropskim dravama.

Moralna uenja islama, katolianstva i pravoslavlja spojiva su s temeljnim vrijednostima


i principima javne i drutvene odgovornosti, te bi u tom smislu bila dragocjen resurs u
promicanju vrijednosti dobre i odgovorne vlasti i graanskog aktivizma. Postojei udbenici
vjeronauke u osnovnim kolama, meutim, uveliko proputaju priliku odgovarajue historijske i etike teme inae zastupljene u ovim udbenicima staviti u kontekst pojma dobre
vlasti i institucije javne odgovornosti, zanemarujui tako znaajan kulturni potencijal svojih
religijskih tradicija.

Ovaj period moe biti prekretnica za status i oblik formalnog graanskog obrazovanja kao i
za ulogu vjeronauke u osnovnim kolama u kontekstu promicanja javne i drutvene odgovornosti i drugih naela demokratskog drutva. U tom smislu znaajno je da je federalno
Ministarstvo obrazovanja i nauke nedavno usvojilo potpuno nov i manje efikasan model graanskog obrazovanja, dok su vjerske zajednice pod stalnim pritiskom meunarodnih i domaih organizacija da diskurs vjeronauke prilagode potrebama i problemima mjesta i vremena
u kojem ivimo, ukljuujui i ivot u drutvu zasnovanom na participativnoj demokratiji.

Zadravanje poetno primjenjivanog modela eksplicitnog graanskog obrazovanja te odgovarajue unapreivanje i prilagoavanje sadraja vjeronaunih udbenika u osnovnim kolama
trenutno bi bila najloginija, najefikasnija, najizvodljivija te drutveno i politiki najprihvatljivija
opcija u kontekstu aktuelnih napora u pravcu izgradnje graanske kulture javne odgovornosti
u BiH kroz formalno obrazovanje. Ovakav pristup uzima u obzir najefikasnija meunarodna
iskustva i prakse u obrazovanju o javnoj i drutvenoj odgovornosti i drugim naelima graanstva te nain na koji je koncipirana uloga vjerskog obrazovanja u tom kontekstu. On uvaava
injenicu da su moralna uenja islama, katolianstva i pravoslavlja spojiva s principima odgovorne vlasti i aktivnog graanstva. Takoer uzima u obzir trenutnu podrku uenika i NVO-a
eksplicitnom graanskom obrazovanju te stalne apele meunarodnih i domaih organizacija
i roditelja za unapreivanje diskursa vjeronauke kako bi on uvaio okolnosti ivota u drutvu
zasnovanom na participativnoj demokratiji. Istovremeno uvaen je respektabilni nivo prihvaenosti vjeronauke u javnim kolama te praktina poeljnost da se uvezene ideje ugrade
u sistem lokalnih vrijednosti, kao i zapaen nivo saradnje vjerskih zajednica u pogledu slinih
ranijih preporuka. Konano, ovaj pristup uzima u obzir mjere predloene u posljednjoj strategiji za borbu protiv korupcije kao i vaee zakonodavstvo u BiH, koje dozvoljava saradnju
izmeu drave i vjerskih zajednica u pitanjima od zajednikog interesa.

Radikalne izmjene u oblasti relevantnih obrazovnih politika jednostavno nisu mogue, nisu
realne i ak nisu potrebne niti poeljne. Unapreivanje i prilagoavanje vjeronauke sastojalo bi se iz revizije postojeih vjeronaunih nastavnih planova, udbenika i nastavnih metoda
te odgovarajue obuke vjerouitelja.

U pogledu svojih prednosti, ovaj pristup visoko kotira gotovo na svim kriterijima naeg analitikog okvira. Dokazano je najefikasniji u obrazovanju o javnoj i drutvenoj odgovornosti i
drugim graanskim vrijednostima, pri emu je takoer uspjean u zasnivanju poduavanog
29

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

materijala na vrijednostima lokalne kulture. Usto je drutveno sveobuhvatan na nain da


koristi obrazovne, kulturne i motivacijske potencijale religije, vjerskih zajednica, vjeronauke
i individualnog religijskog uvjerenja, te uiva iroku drutvenu podrku, iskljuujui manji
dio onih koji su protiv prisustva vjeronauke u javnim kolama. Dodatna ulaganja i trokovi
minimalni su, i ukoliko se reagira brzo i u koordiniranoj saradnji resornih ministarstava,
Agencije za prevenciju korupcije, Agencije za provedbu zajednike jezgre predmeta, meunarodnim i domaim organizacijama, ni politika izvodljivost ne bi bila upitna. Jedini
potencijalni nedostatak ove opcije jeste to ne donosi nita novo za manji dio uenika koji
ne prisutvuje vjeronauci, a to bi se moglo ispraviti uvoenjem alternativnog predmeta
Kultura religija za njih mogunost koju je Tuzlanski kanton, naprimjer, ve iskoristio a
koji bi takoer uvaio preporuke ove studije.

Uz podrku obrazovnih vlasti, od predloenih mjera u kontekstu unapreenja vjeronauke moe


se oekivati da e dobro obaviti svoj posao u pogledu pojanjavanja vjerskog znaaja javne i
drutvene odgovornosti, te na taj nain odgovornom ponaanju u javnoj slubi i odnosu graana
prema ovom pitanju dati dodatnu, duhovnu dimenziju. Ukljuivanjem vjerskih zajednica u ire
drutvene tokove drutvo e ih moi staviti pod pritisak da i one budu drutveno odgovornije.

Postoji nekoliko kljunih podruja u vezi s formalnim graanskim obrazovanjem o javnoj i


drutvenoj odgovornosti koja zahtijevaju brzu i koordiniranu reakciju vlasti, vjerskih zajednica, meunarodnih i domaih organizacija. Ona ukljuuju Nastavni plan i program devetogodinjeg obrazovanja u osnovnim kolama u Federaciji BiH, i to u njegovom dijelu koji se
tie graanskog obrazovanja te njegovu provedbu od nadlenih kantonalnih ministarstava,
unapreivanje vjeronaunih nastavnih planova i udbenika, dodatnu obuku vjerouitelja te
unapreenje openito odnosa izmeu spomenutih interesnih grupa.

(a) Preporuke vlastima

Insistirati kod nadlenih ministarstava u Federaciji i kantonima na primjeni modela eksplicitnog graanskog obrazovanja u osnovnim kolama. Sadraj i udbenik za nastavu iz zasebnog predmeta o naelima graanstva u osnovnim kolama moe se vjeto iskoristiti
ujedno i za predstojeu provedbu obrazovnih mjera predvienih posljednjom strategijom
Agencije za prevenciju korupcije u cilju obrazovanja mladih o znaaju borbe protiv korupcije
i profesionalne etike.

Kako bi se vjeronauka ukljuila u proces obrazovanja o vrijednostima javne i drutvene


odgovornosti, potrebno je odmah obnoviti napore u pravcu izgradnje saradnje i partnerstva
s vjerskim zajednicama na podruju razvoja nastavnih planova i programa i dodatne obuke
vjerouitelja. CIVITAS BiH u tom bi kontekstu takoer bio dobar partner.

U saradnji s vjerskim zajednicama odmah zapoeti analizu postojeih vjeronaunih planova


i udbenika, a u cilju utvrivanja mjere u kojoj analizirani materijali promiu vrijednosti dobre vlasti i aktivnog graanstva te njihovog dosljednog unapreivanja u svjetlu religijskog
razumijevanja i podrke ovim modernim konceptima.

Osigurati da proces koji prethodi reviziji i unapreivanju vjeronaunih nastavnih planova


ima osjeaja za potrebe i ustaljenu praksu vjerskih zajednica u tom pogledu te da i drugim
ineteresnim grupama osigura priliku da iznesu svoja miljenja.

30

Kroz seminare i obuku na poslu osigurati da se vjerouitelji upoznaju s tumaenjem i odobravajuim odnosom njihovih religijskih svjetonazora naspram vrijednosti javne i drutvene
odgovornosti. Takoer osigurati da vjerouitelji ne zaostaju za svojim kolegama u pogledu
vjetina i znanja potrebnog za obrazovanje o znaaju dobre vlasti i aktivnog graanstva.

Utvrditi u kolikoj su mjeri postojee ustanove za obuku nastavnika i CIVITAS BiH u stanju
osigurati profesionalnu obuku neophodnu za izvoenje vjeronauke na nain koji promie
javnu i drutvenu odgovornost i ukazuje na dobro poznavanje razliitih nastavnih metoda.

(b) Preporuke vjerskim zajednicama

Osnaiti saradnju i partnerstvo s vlastima, meunarodnim i domaim organizacijama u


kontekstu preventivne borbe protiv korupcije. Podizati drutvenu svijest o znaaju javne
odgovornosti i aktivnog graanstva te potrebi poduavanja o njihovim temeljnim vrijednostima putem vjeronauke u javnim kolama.

U sluaju potencijalnih revizija vjeronaunih programa i udbenika, budite pri ruci obrazovnim vlastima tokom koncipiranja autentinog religijskog tumaenja pojmova dobre vlasti
i aktivnog graanstva kako bi se vjeronauka pripremila za poduavanje o ovim modernim
principima u skladu s njihovim razumijevanjem u vaoj religijskoj tradiciji.

Kroz organiziranje seminara i radionica redovno pratite pozitivna iskustva i primjere u svijetu na podruju promicanja graanskih vrijednosti putem religije i vjeronauke u javnim
kolama te uspjenim pedagokim metodama u tom pogledu.

Osigurati da diskurs vjerskih zajednica i vjeronauni sadraji obrauju aktuelne drutvene


probleme i potrebe ireg drutva, ukljuujui trenutnu slabost graanske kulture u BiH u
kontekstu borbe protiv korupcije u javnom sektoru. Poeti s kritikom ocjenom postojeih
vjeronaunih udbenika jer oni sadre mnotvo primjera koji se vjeto i bez iskrivljivanja
izvorne religijske poruke mogu iskoristiti za utemeljenje vrijednosti javne i drutvene odgovornosti u religiozni identitet najmlaih vjernika.

(c) Preporuke meunarodnim i domaim organizacijama

Preusmjerite panju s negativnih aspekata vjerskih zajednica i vjeronauke u javnim kolama


te ponite razmatrati naine putem kojih religijska poruka moe biti ukljuena u promicanje
aktivnog graanstva i javne odgovornosti na zadovoljstvo svih.

Poduzmite sve potrebne mjere kako biste s vjerskim zajednicama izgradili odnos meusobnog povjerenja, ukljuujui i to da ih uvjerite da cilj ovakvih projekata nije sekularizirati
religijsko uenje i vjeronauku, da slubeno tumaenje religijske tradicije u konanici pripada vjerskim zajednicama te da su sve izjave i aktivnosti organizacija ukljuenih u projekt u
skladu s takvim vaim stavovima.

Pomozite vjerskim zajednicama i obrazovnim vlastima u provoenju predloenih izmjena u


sadraju vjeronauke te dosljednoj obuci vjerouitelja.

Osigurajte podrku za empirijsko istraivanje koje bi imalo za cilj utvrditi dosadanji utjecaj
vjeronauke u promicanju vrijednosti dobre vlasti i aktivnog graanstva meu uenicima.
31

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

5. Bibliografija
Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije. (2009). Strategija za
borbu protiv korupcije: 2009-2014. Ministarstvo sigurnosti BiH. http://www.msb.gov.ba/dokumenti/strateski/?id=4338.
Andrews, R. (2007). Civic Culture and Public Service Failure: An Empirical Exploration. Urban
Studies. 44: 845-863.
Alibai, A. (ur.) (2007). Religija i sekularna drava: Uloga i znaaj religije u sekularnom drutvu
iz muslimanske, kranske i jevrejske perspective sa fokusom na Jugoistonu Evropu. Fondacija
Konrad Adenauer, http://www.kas.de/proj/home/home/41/15/index.html.
Alibai, A. (2009). Religious Education in Public Schools in Bosnia and Herzegovina: Towards
a Model Supporting Coexistence and Mutual Understanding. Open Society Fund BH. http://
soros.org.ba/images/stories/ProgDocs/PDFP/pdfp_2009/eng_ahmet_alibasic_full.pdf.
Appleby, S. (2000). The Ambivalence of the Sacred. New York: Rowman Publishers.
Begovi, N. (2010). Bosanski Hrvati su jeftini pijuni, rtvovani na ahovskoj ploi Franje Tumana. Slobodna Bosna, 7. septembar, str. 32-36.
Berger, P. i Hefner, R. (bez godine). Spiritual Capital in Comparative Perspective. http://www.
spiritualcapitalresearchprogram.com/pdf/Berger.pdf.
Bigovi, R. (2000). Crkva i drutvo. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC.
Blagovanin, S. (2009). Korupcija u BiH. Transparency International BiH. http://www.ti-bih.
org/Surveys.aspx?ID=LocalSurveys.
Bodrui, D. (2010). Civil Society in a Post-Conflict Multiethnic Setting: A Case Study of Bosnia. www.cpsa-acsp.ca/papers-2010/Bodruzic.pdf.
Bovens, M. (2005). Public Accountability. U: The Oxford Handbook of Public Managment.
Oxford University Press.
Center for Study of Islam and Democracy (2005). Qiraat fil-Islam wad-Damaqratiyya. Webstranica.
Center for Study of Islam and Democracy (2007). Al-Islam wad-Damaqratiyya: Nahva Muwatina Faaala. Web-stranica.
Centri civilnih inicijativa (2007). Izvjetaj o stanju uea graana u procesima odluivanja u BiH
za 2007. Banja Luka: Centri civilnih inicijativa. http://www.cci.ba/pubs/1/19/2.html.
Centri civilnih inicijativa (2010). Izvjetaj o stanju uea graana u procesima odluivanja u BiH
za 2009. Banja Luka: Fond otvoreno drutvo BiH. http://www.cci.ba/pubs/1/19/2.html.

32

The Chicago Council on Global Afafirs (2010). Engaging Religious Communities Abroad.
https://www.csidonline.org/resources/news/9/577-engaging-religious-communities-abroada-new-imperative-for-us-foreign-policy.
CIVITAS (2010). CIVITAS BiH. web-stranica. http://civitas.ba/.
Council of Europe, Parliamentary Assembly (2005). Recommendation 1720.
Datzer, D. (2009). Mitologija korupcije: Zato graani BiH toleriraju korupciju?. http://www.
pulsdemokratije.ba/index.php?id=1442&l=bs.
Demokratija i ljudska prava: Certifikacija. Sarajevo: CIVITAS BiH, bez godine.
Didi, R. i Spaji-Vrka, V. (2011). Rezultati istraivanja o graanskom obrazovanju u BiH.
Neobjavljena studija.
Djupe, A. P. i Gilbert, C. P. (2009). Political Influence of Churches. Cambridge University Press.
Eurepean Stability Initiative (2004). Governance and Democracy in Bosnia and Herzegovina:
Post-industrial Society and the Authoritarian Temptation. http://www.esiweb.org/pdf/esi_
document_id_63.pdf.
Fox, J. (2000). Civil society and political accountability: propositions for discussion. http://
derechoasaber.org.mx/documentos/pdf0047.pdf.
Fond otvoreno drutvo BiH (2006). Procjena razvoja demokratije u BiH. http://www.soros.org.
ba/index.php?option=com_content&view=article&id=94:procjena-razvoja-demokratije-u-bih
&catid=50&Itemid=90&lang=en.
Grabus, E. i Bai, M. (2009). Vjeronauka za esti razred osnovne kole. Sarajevo: El-Kalem.
Hodi, A. (2003). Suavanje identiteta i graansko obrazovanje. Na CIVITAS, br. 1. http://
civitas.ba/publikacije/nas-civitas/.
Hodi, E. i Maglajli, R. A. (2006). Postoji li puna participacija graana u javnom ivotu?. U:
Procjena razvoja demokratije u BiH. http://www.soros.org.ba/index.php?option=com_conten
t&view=article&id=94:procjena-razvoja-demokratije-u-bih&catid=50&Itemid=90&lang=en.
Hodi, . (2008). Bonjaka elita vodi politiku na pogrean nain. Osloboenje, 29/30. septembar, str. 6.
Jabuar, A. Vjeronauka u kolama u Federaciji Bosne i Hercegovine. http://www.see-educoop.net/education_in/pdf/vjeronauka-bos-fbh-t05.pdf.
Jackson, R. i Steele, K. (2004). Problems and Possibilities for Relating Citizenship Education and
Religious Education in Europe. http://folk.uio.no/leirvik/OsloCoalition/JacksonSteele0904.htm.
Korjeni, O. (2006). Civilno drutvo i dravna politika: Konstrukcijski potencijal nevladinog sektora u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini. http://www.most.ba/107/017.aspx.
33

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

Kristi, A. (2009a). Prisilna religijska obnova: Izvori religijske hipokrizije u BiH. http://pulsdemokratije.ba/index.php?id=1564&l=bs.
Kristi, A. (2009b). Islamofobija: Fobija od istine o sebi. Osloboenje, 2. septembar, str. 11-13.
Kuburi, Zorica i Christian Moe (2006). Religion and Pluralism in Education: Comparative
Approaches in the Western Balkans. Novi Sad: CEIR.
Lazi, D., Kolundija, D. (2005). Promocija etike i borba protiv korupcije. Trancparency International BiH. http://www.ti-bih.org/Surveys.aspx?ID=LocalSurveys.
Malena, C., Forster, R. i Singh, J. (2004). Social Accountability: An Introduction to the Concept
and Emerging Practice. World Bank, web-stranica.
Marshall, K. (2004). Religion and Development: Past, Present and Future. World Bank, webstranica.
Milanovi, N. (2005). Strateki pristup u borbi protiv korupcije. Transparency International
BH i Open Society Fund BH. http://ti-bih.org/wp-content/uploads/2011/02/20071109Strates
ki-pristup-u-borbi-protiv-korupcije.pdf.
Muminovi, D. (2009). Parlament titi sistem nelegalnog bogaenja. Nezavisne, 19. novembar, str. 14.
Nitovi, H., Nitovi, I., i Valjevac, M. (2008). Vjeronauka za etvrti razred osnovne kole.
Sarajevo: El-Kalem.
Nuriki, E. (2010). Vjerskim liderima je mjesto u vjerskim institucijama. Dani, 27. august, str.
50-53.
Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH (2003). http://kuvn.org/Okvirni.pdf.
Pain, I. i Pavlovi, A. (2007). Na putu vjere: Udbenik za katoliki vjeronauk etvrtoga razreda
osnovne kole. Zagreb Sarajevo: Kranska sadanjost.
Peri, J., Cicvari, A., Gali, V. i Raa, V. (2007a). Zajedno u ljubavi: Udbenik za katoliki vjeronauk sedmoga razreda osnovne kole. Zagreb Sarajevo, Kranska sadanjost.
Peri, J., Maruni, S., Vuica, M. i Vuleti, D. (2007b). S Kristom u ivot: Udbenik za katoliki
vjeronauk osmoga razreda osnovne kole. Zagreb Sarajevo: Kranska sadanjost.
Pontifical Council for Justice and Peace (2004). Compendium of the Social Doctrine of the Church. http://www.vatican.va/roman_curia/pontifical_councils/justpeace/documents/rc_pc_justpeace_doc_20060526_compendio-dott-soc_en.html.
Pontifical Council for Justice and Peace (2006). The Fight against Corruption. http://
www.vatican.va/roman_curia/pontifical_councils/justpeace/documents/rc_pc_justpeace_
doc_20060921_lotta-corruzione_en.html.
34

Popovi, S. (2009). Kraj je sve blie. Osloboenje, 20. novembar 2009. www.ti-bih.org/documents/novinski_clanci.
Razum, R. (2007). Ja sam put: Udbenik za katoliki vjeronauk petoga razreda osnovne kole.
Zagreb Sarajevo: Kranska sadanjost.
Sali-Terzi, S. (2011). Civilno drutvo. U: Papi, . (ur.). Meunarodne politike podrke zemljama Jugoistone Evrope: lekcije (ne)nauene u BiH. Sarajevo: Muller, str. 177-194.
Smaji, A. (2010). Psihosocijalni aspekti religioznosti kao determinante meunacionalne tolerancije. Neobjavljena doktorska disertacija. Filozofski fakultet u Sarajevu.
Sulejmanovi, . i Kapetanovi, E. (2005). Vjeronauka za osmi razred osnovne kole. Sarajevo:
El-Kalem.
Sveta stolica o borbi protiv korupcije. http://marta.hbk.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=89328.
alaj, B. (2002). Modeli politikoga obrazovanja u kolskim sustavima europskih drava.
http://fakultet.fpzg.hr/politicka-misao/DataStorage/Articles/1001.pdf.
alaj, B. (2005). Politiko obrazovanje u kolama: Nepotrebna politizacija obrazovanja ili vaan uvjet demokracije? Sluaj Engleske. http://fakultet.fpzg.hr/politicka-misao/DataStorage/
Articles/23.pdf.
alaj, B. (2009). Socijalno povjerenje u BiH. http://library.fes.de/pdf-files/bueros/sarajevo/06159.pdf.
iber, I. (1995). Osnove politike psihologije. Zagreb: Politika kultura.
Teaching Democracy through Religious Education. (2009). Proposal submitted to EU Seventh
Framework Program by European Centre for Research.
Topi, F. (2010). Dodik manipulira i svetim stvarima radi politikih bodova. Herceg Bosna.
http://www.hercegbosna.org/kolumne/politika/prof-dr-franjo-topic-dodik-manipulira-i-svetimstvarima-radi-politickih-bodova-1473.html.
Transparency International (2004). Corruptions Perceptions Index. http://www.ti-bih.org/Articles.aspx?ArticleId=0a6f03f5-8f45-4b29-9a33-0ccc052278e0.
Transparency International (2007). Report on the Transparency International Global Corruption Barometer 2007. http://www.transparency.org/content/download/27256/410704/file/
GCB_2007_report_en_02-12-2007.pdf.
Transparency International (2010). Corruption Perceptions Index for 2010. http://www.transparency.org/policy_research/surveys_indices/cpi/2010/results.
Transparency International (2010). Monitoring of the Implementation of BH Anti-Corruption
Strategy 2009-2014: First Periodical Report. http://ti-bih.org/2936/monitoring-provodenja-strategije-za-borbu-protiv-korupcije-2009-2014/.
35

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

Trbi, D (ur.) (2007). Education in Bosnia and Herzegovina: What Do We Teach our Children?
Review of the Contents of the National Group of Subjects Textbooks. Sarajevo: Open Society
Fund B&H.
Trbi, D. i Koji-Hasanagi, S. (2007). Education in Bosnia and Herzegovina: What do we teach
our children? Surveying Attitudes of Students and Parents about Values in Curricula and Textbooks in Primary and Secondary Schools in B&H. Sarajevo: Open Society Fund B&H.
Tucakovi, E. (2011). Vjerski stavovi u javnom prostoru. Preporod, 15. febraur, str. 19.
UNDP (2003). Governance Perception Survey. http://www.undp.ba/index.aspx?PID=
36&RID=7.
Ured za monitoring i implementaciju SRS (2006). Srednjorona razvojna strategija BiH 20042007: Izvjetaj o implementaciji mjera iz akcionog plana za period avgust 2003. decembar
2006. http://www.dep.gov.ba/dokumenti_politika/izvjestaji/?id=5.
Valha, . N. (2009). Civilno drutvo u BiH: Izmeu prava i pomoi. http://www.pulsdemokratije.ba/index.php?id=1854&l=bs.
Vjerske zajednice su moralne instance. Novine San, 27. april 2010. http://www.san.ba/index.php?id=11454.
Vrhovac, S. (2007). Pravoslavna vjeronauka za deveti razred osnovne kole. Banja Luka: Katihetski ured.
Williams, K., Hinge, H., Persson, B. (2008). CiCe Guidelines on Citizenship Education in a Global
Context: Religion and Citizenship Education in Europe. London.
World Bank (2003). Bosnia and Herzegovina Poverty Assesment: Main Report. http://wwwwds.worldbank.org/external/default/WDSContentServer/WDSP/IB/2003/12/02/000012009_2
0031202165606/Rendered/PDF/25343.pdf.
World Bank (2009). Governance Matters: Worldwide Governing Indicators, 1996-2008. http://
info.worldbank.org/governance/wgi/index.asp.
Xharra, J. (2010). Noel Malcolm on BH and Kosovo. http://vesnaskareozbolt.bloger.hr/post/
noel-malcolm-on-bh-kosovo/3924634.aspx.
Zakon o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini
(2004). http://www.mpr.gov.ba/userfiles/file/Biblioteka/zakoni/bh/ZAKON%20O%20SLOBODI%20VJERE/ZAKON%20o%20slobodi%20vjere.pdf.

36

Intervjuirane osobe:
Edin Jahi, savjetnik, Odjel za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije, Ministarstvo
sigurnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
Ibrahim Begovi, struni saradnik, Vjerskoprosvjetna sluba Rijaseta, Islamska zajednica u BiH,
Sarajevo.
Ivana Kei, projektni menader, Obrazovni centar za demokratiju i ljudska prava CIVITAS
BiH, Sarajevo.
Mitar Tanasi, sekretar Sarajevske mitropolije, Srpska pravoslavna crkva.
Nadija Bandi, savjetnik Ministra za predkolsko, osnovno i srednjokolsko obrazovanje, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, Mostar.
Petar Juki, proelnik, Katehetski ured Sarajevske nadbiskupije, Katolika crkva u BH, Sarajevo.

37

Program podrke istraivanjima u oblasti javnih politika 2010-2011

Dr. Aid Smaji, diplomirani


teolog i psiholog, predaje
psihologiju na Fakultetu
islamskih nauka u Sarajevu i
saradnik je Centra za napredne
studije. Dobitnik je Fulbrightove stipendije amerikog
State Departmenta za studijski
boravak na Univerzitetu u
Tenesiju (SAD) u akademskoj
2008.-2009. U domaim i
meunarodnim asopisima je
objavljivao tekstove i prijevode o obrazovnoj filozofiji u islamu, vjeronaunim
udbenicima u BiH, religiji i
meucivilizacijskom dijalogu,
islamu i muslimanima u BiH,
kao i radove na podruju istorije psihologije i psihoterapije,
islamske civilizacije i psihologije, i islamistike.

Fond otvoreno drutvo BiH pokrenuo je Program


podrke istraivanjima u oblasti javnih politika
poetkom 2004. godine. Osnovni cilj programa
je unaprjedjenje istraivanja i analize javnih politika kako bi se potaknuo argumentovani dijalog
i razvio takav nain donoenja odluka u oblasti
javnih politika koji e poivati na relevantnim
informacijama i realnim opcijama.
Program obuhvata edukaciju iz oblasti istraivanja javnih politika, stipendije za istraivanje i mentorstvo u toku istraivanja. Do sada
je, u okviru ovog programa, stipendirano 73
istraivaa.

38