Goran Petercol

Goran Petercol (1949.) svjetski je afirmiran vizualni umjetnik koji je vrhunac svoje
umjetnike afirmacije dosegao instalacijama sa svjetlom, prihvaenima kao originalni
doprinos promiljanju likovnog izraza u okvirima meunarodne likovne scene. Njegov opus
varira od crtea, slikarstva, preko site-specific instalacija, do skulptura, video radova i
instalacija u mediju svjetla.
Diplomirao je slikarstvo kod prof. Raula Goldonija 1975., na Akademiji likovnih umjetnosti u
Zagrebu. Od 1976. do 1978. godine suradnik je Majstorske radionice prof. Ljube Ivania.
Godinama je radio kao likovni urednik enciklopedija i leksikografskih izdanja u
Leksikografskom zavodu Miroslav Krlea u Zagrebu. Danas predaje na Akademiji
primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a ivi u Zagrebu.
Izlagao na mnogobrojnim skupnim izlobama poput Trigona u Grazu (1989., 1992.), Bijenala
u Sao Paolu (1994.), Bijenala u Veneciji (1995.) i Bijenala u Istambulu (1995.), zatim u
Londonu na International Symposium of Shadows (1996.), Art East 2000 + u Ljubljani i
Insbrucku (2000.), Aspects/Positions -50 Years of Art in Central Europe 1949. 1999. u Beeu.
Budimpeti i Barceloni (2000.), Lux Europa, Kopenhagen (2002.), Modesty u Galeriji kuc,
Ljubljana (2003.), Blut & Honig, Sammlung Essl, u Beeu (2003.), Light Art from Artificial
Light, Muzej suvremene umjetnosti Karlsruhe (2005.), itd.
Od samostalnih izlobi valja spomenuti ljubljansku Galeriju kuc: Okviri (1997.); Bonn, IFA
Galerie (1998.); Grita Insam Galerie - Bee: Fenster (1997.); Contemporary Art Centre Spazio
Umano - Milano: Negativi (1999.); MSU-Zagreb: Fleevi (2002.), Umjetnika galerija - Split:
Radovi (2002.), RMIT-Gallery, Melbourne: Light2 (2005.), Kloviaevi dvori: Refleksije
(2005.), itd. Na kraju valja izdvojiti i Hommage Pieru Manzoniju (2005.) outdoor
happening u umjetnikovu rodnom gradu Rovinju, u kojemu je kao dio svjetlosne intervencije
Petercol upotrijebio i vatromet!
Nastavljajui se na tradiciju konceptualne umjetnosti, Goran Petercol bavi se svjetlom kao
konceptom i njegovim specifinim odnosom spram sjene kao rezultata postavljanja barijera
izvoru svjetla.
Osnovne su karakteristike njegova rada: procesualnost i dogaajnost, zatim, ouenje, u
funkciji zaustavljanja i upuivanja na sumnju u istinitost, proizvoljnost, prisutna uvijek u
1

zaetku niza, kontekstualnost, izmeu apsolutne odvojenosti od vanjskog svijeta i fizike

povezanosti osobe umjetnika i onoga to radi, prostora u kojemu se kree, te naposljetku
usustavljenost - jedan izvedeni sustav u ovisnosti je o onom drugome koji mu je prethodio.
Petercol zapoinje djelovati sedamdesetih godina s djelom Preslikavanje u okviru analitikog
slikarstva. Razlaganje sustava, njegovo preslagivanje u drugaiji raspored vrijednosti naroito
je izraeno u radovima Sjene, s kraja osamdesetih i poetka devedesetih godina, konstruiranih
kroz slojeve. Radi se o kombinaciji crtea, linija ili natpisa, projiciranih putem slajdova,
predmeta (ica) i specifinog osvjetljenja. Pritom je rije o intelektualnoj igri s vrijednou i
oblikom svjetla - sjene, kada se promatranje gubi, a dolazi do prvobitnog dojma iluzije.
Promjena medija omoguuje mu, to i sam autor kae provjeru proizlazi li rad doista iz naina
razmiljanja ili funkcionira samo kroz svrstavanje prema mediju.