Вы находитесь на странице: 1из 82

OSNOVI ENERGETSKE EFIKASNOSTI

MateriJal za uenje
Prof. dr Mirjana Radovanovi

1. UVOD
Odrivi razvoj predstavlja sveobuhvatni koncept razvoja koji je donet sa ciljem da se
resursi planete ouvaju u meri koja e zadovoljiti potrebe sadanjih generacija bez
ugroavanja mogunosti da i naredne generacije zadovolje te iste potrebe. Koncept je
sveobuhvatan, viedimenzionalan, multidisciplinaran i otvara mogunosti za raziite
modele njegove primene u praksi.
Prouavanje koncepta odrivog razvoja podrazumeva razmatranje itavog niza problema,
mehanizama, reenja i kritikih stavova. Trenutno ne postoji jedinstveni koncept
odrivog razvoja koji moe biti univerzalno primenjen u svim oblastima ljudskih
delatnosti irom sveta, te je nuno njegovo prouavanje u pojedinim sektorima koji su od
posebnog interesa za odredjeni spektar problema.
Od nastanka savremenog oveka, a pogotovo sa progresivnim razvojem ljudskih
delatnosti, namee se potreba za obezbeivanjem i potronjom odreene vrste i koliine
energije. Svaka delatnost je povezana sa utrocima energije, koja nastaje, prenosi se,
transformie i troi po jasno definisanim zakonitostima a u kranjem rezultira prenoenjem
odreene vrednosti na gotov proizvod ili drugi uinak ljudskog rada.
Proizvodnja i potronja energije predstavlja poseban problem savremenog sveta po vie
osnova. Pre svega, sa porastom broja stanovnika proporcionalno raste i potreba za
obezbedjivanjem dovoljnih koliina energije. S obzirom na karakter porasta broja
stanovnika i nemogunosti da se navedeni trend rasta zaustavi, problem obezbedjivanja
energije za sve ljudske potrebe postaje konstantan i globalan.
Potrebe za energijom su veoma razliite u pojedinim delovima sveta. Najveu potronju
energije, jo od poetka industrijske revolucije, od kraja 18. veka, belee zemlje koje se
nalaze na najiem stepenu razvoja. Potronja velikih koliina energije donela je ovim
zemljama znaajnu ekonomsku prednost ali i stvorila potrebu da se navedene zemlje
suoavaju sa stalnom potrebom za obezbeivanjem dovoljnih koliina energije za
funkciionisanje svih elemenata sistema. Sa druge strane, u zemljama na niem stepenu
razvoja potronja energije se kree u irokom spektru, ali se sa globalnog stanovita moe
smatrati sporednom.

Uzimajui u obzir energetsku zavisnost razvijenih zemalja i neravnomernu rasporeenost


energetskih resursa, prozvodnja i distribucija energije je vremenom postala problem od
posebnog meunarodnog politikog i ekonomskog znaaja. Energija u svim svojim
oblicima je postala predmet meunarodne trgovine, brojnih sporova, uslovljavanja i
vojnih sukoba. Uvaavajui injenicu da potrebe za energijom na planeti konstantno
rastu, energija e zauzimati sve znaajnije mesto u globalnim ekonomskim i politikim
promenama.
Sa razvojem svesti i odgovornosti pojedinca, zemalja i oveanstva u celini, a sa ciljem
reakcije na sve vei broj ekolokih problema, krajem dvadesetog veka definisan je
koncept odrivog razvoja koji se bavi razradom mogunosti za njihovo reavanje.
Problem obezbeivanja dovoljnih koliina energije predstavlja jedan od osnovnih izazova
koncepta odrivog razvoja. Koncept odrivog razvoja jasno prekida trend nekontrolisane
potronje energije i implicitno namee potrebu za promenama u ovoj sferi.
Odrivi razvoj planete podrazumeva, izmeu ostalog, postepeno sprovoenje odreenih
mera koje drastino menjaju dosadanji pristup proizvodnji i potronji energije, jer
podrazumevaju razvoj novih tehnologija, primenu novih izvora energije, razradu i
primenu sveobuhvatnih mera tednje, izradu i implementaciju brojnih zakonskih popisa, a
sve sa ciljem podizanja nivoa energetske efikasnosti, odnosno postepenog zaustavljanja
trenda nekontrolisane potronje energie koja neminovno vodi ka brzom i totalnom
iscrpljivanju postojeih energetskih resursa. Navedene mere imaju obavezujui karakter
za sve zemlje koje prihvate koncept odrivog razvoja i ratifikuju brojne meunarodne
sporazume i protokole koji reguliu ovu oblast.
Globalnost energetskog problema, potreba za ekonomskim razvojem sa jedne strane i
potreba za ouvanjem energeskih resursa i smanjenjem zagaenja sa druge strane, doveli
su do zahteva za definisanjem posebnog mehanizma za upravljanje u ovoj oblasti, koje je
neophodno u procesima planiranja na svim nivoima, od preduzea, preko regiona,
zemalja, do meunarodne zajednice u celini. Odrivo upravljanje energijom, sa svim
elementima savremene nauke o upravljanju, uz integrisanje zahteva koji su postavljeni
implementacijom koncepta odrivog razvoja, predstavlja efikasan mehanizam koji
omoguava dugorono planiranje stabilnog odrivog razvoja. Naime, predlae se model
odrivog upravljanja energijom koji je koncipiran tako da su njegovi koraci jasno
definisani i merljivi, ciljevi su precizirani i takoe merljivi. Iskljuivo ovakav nain
modela upravljanja, koji je zasnovan na uticaju inilaca odrivosti, sa jasno definisnim
ciljevima, omoguava kvalitetno praenje napretka itavog proces odrivog razvoja,
putem odabranih indikatora odrivog energetskog i ostalog razvoja. Naime, na ovaj nain
moe se pratiti, meriti i drati pod kontrolom snaan uticaj koji eksploatacija i upotreba
energetskih resursa ima na sve ostale pokazatelje razvoja u celini i u detaljima.
Odrivi razvoj je proces koji je zasnovan na izuzetno velikom broju namera i potreba,
uslovljen delovanjem jo veeg broja raznovrsnih inilaca, a po svojoj sutini sainjen je
od etiiri podsistema koji su meusobno povezani vezama koje su razliite prirode i
inetnziteta. Ekonomski, ekoloki, socijalni i institucionalni podsistemi odrivog razvoja
ine svojevrsnu celinu, iji harmonian razvoj predstavlja najbolju moguu opciju za

dugoroan stabilan razvoj i opstanak ljudi. Upravljanje energijom se namee kao jedan
od kljunih problema odrivog razvoja jer potronja energije smanjuje vrednosti
ekolokog podsistema, a sa druge strane, pozitivno utie na vrednosti ekonomskog
podistema. Na ovaj nain, ekonomski razvoj, koji se realizuje nautrb ekolokog
ouvanja nije vie dopustiv.
Odrivo upravljanje energijom omoguava praenje ekonomskih i ekolokih parametara
razvoja jer predvia egzaktne naine za procenu efikasnosti sprovoenja, a kontrola je
zasnovana na adekvatno predloenoj metodi odrevanja stepena odrivog razvoja putem
merenja indikatora razvoja. Ovako koncipiran predloeni model upravljanja je u stanju da
prui realan uvid u stepen dostugnutog odrivog razvoja u celini, s tim to se posebno
bitnim smatra odreuivanje stepena balansa izmeu odrivog ekonomskog i ekolokog
razvoja, koji je naruen upravo zbog ogromne eksploatacije enegetskih resursa u svrhu
ekonomskog razvoja.
Predloeni model odrivog upravljanja energijom je koncipiran tako da prui model
upravljanja koji moe biti prihvatljiv, kako u pojedinaim preduzeima, tako i u
dravama ili u odreenim regionima koji ine geografsku, prirodnu i privrednu sredinu.
Odrivi model upravljanja energijom je baziran iskljuivo na odreivanju
najadekvatnijeg naina upravljanja sistemom budue proizvodnje i potronje energije, uz
ukazivanje na najvanije ciljeve u oblasti odrivog energetskog razvoja, uz prikaz naina
na koji je te ciljeve mogue dostii, te kontrolisati ovaj sloeni proces primenom
metodologije procene dostignutog stepena odrivog razvoja. Samo na ovaj nain mogue
je planirati, organizovati, pratiti i kontrolisati tako sloen i kompleksan proces kao to je
upravljanje energijom u savremenom svetu.
2. ENERGIJA I ODRIVI RAZVOJ
Odrivi razvoj, kao teorija, koncept i ideja, predstavlja sveobuhvatni okvir razvoja
oveanstva u budunosti, podnosno pokuaj da se budui razvoj planira na osnovu
dosadanjih iskustava, sa jedne strane i ciljeva koji se postavljaju na odreeni ili
neodreeni vremenski period. Koncept odrivog razvoja podrazumeva potrebu za
njegovim sagledavanjem i razumevanjem njegove sloene i multidisciplinarne,
viedimenzionalne i heterogene strukture, to ga ini jednim od najsloenijih, ako ne i
najsloenijim konceptom drutvenog, ekonomskog, civilizacijskog i svakog drugog
razvoja od samog postanka sveta.
Svaka ljudska aktivnost se moe posmatrati sa raznovrsnih stanovita i procenjivati po
vie osnova, ali odrivi razvoj kao polaznu pretpostavku i osnovni kriterijum
privatljivosti namee potrebu da posmatrana aktivnost, dogaaj ili materijalno dobro ni u
jednoj fazi svoga sprovoenja, nastanka ili potronje nema tetan uticaj na ivotnu
sredinu oveka. Odrivi razvoj u najirem smislu predstavlja potrebu da se podstie i
dozvoljava obavljanje samo onih aktivnosti koje ne ostavljaju tetne posledice po kvalitet
ivota buduih generacija.

Uzimajui u obzir razliit karakter ljudskih aktivnosti, raznovrsnost resursa, naina


njihove eksploatacije i potronje, te uvaavajui sadanje i budue suprotnosti u stepenu
ekonomskog, drutvenog, kulturnog i institucionalnog razvoja, neophodno je prouavanje
pojedinih aspekata odrivog razvoja kao zasebnih fenomena, ali i razmatranje njihovih
veza sa svim ostalim parametrima odrivosti.

2.1Definicija odrivog razvoja


Odrivi razvoj predstavlja savremeno prihvaeni koncept razvoja koji je nastao kao
rezultat injenice da je razvoj civilizacije do te mere iscrpeo prirodne resurse da je postao
neodriv, te je doveo u pitanje perspektive razvoja i opstanka buduih generacija. Svest o
potrebi ouvanja i obnavljanja prirodnih resursa postoji od davnina, na ta ukazuju pisani
spomenici i usmena predanja. U ranim periodima razvoja ljudi suu mnogo veoj meri bili
svesni sopstvene zavisnosti od prirode i prema njoj su se odnosili sa uvaavanjem i
odreenom dozom potovanja. Sa porastom broja stanovnika, geografskim otkriima,
eksploatacijom kolonija i industrijskom revolucijom, naglo prestaje zanimanje oveka za
ouvanje veze sa prirodom, te se njeni resursi u poslednja dva veka nemilosrdno i bez
naknade iscrpljuju. Tek nakon drugog svetskog rata, a posebno nakon prvih zabeleenih
velikih ekolokih katastrofa koje su izazvane upotrebom prljavih tehnologija, ponovo se
javlja svest graana o postojeim i buduim ekolokim problemima.
Prve reakcije javnosti navele su nadlene institucije da ponu da zakonski reguliu oblast
zagaenja prirode. Tek osamdesetih godina dvadesetog veka javlja se potreba da se
ekoloka problematika podigne na vii nivo, pri emu se teite zatite prirode pomera sa
sankcionisanja zagivaa na pevenciju problema. Zakonodavstvo i tehnologija propisuju i
pronalaze itav niz reenja koja onemoguavaju dogaanje ekolokih incidenata ili
njihovu verovatnou svode na minimum. Takoe, u tom periodu se proiruje sfera
interesovanja u oblsti ekologije, tako da se kao jedan od imperativa u zatiti prirode javlja
potreba za tednjom, racionalnim iscrpljivanjem prirodnih resursa, odnosno zamenom
neobnovljivih resursa.
Sporadina reenja i nastojanja pojedninih zemalja da uine napredak u oblasti ekologije
ubrzo nailazi na barijere koje postoje u vidu granica, drutvenih ureenja i
suprotstavljenih ekonomskih interesa, ali globalni ekoloki problemi uzimaju zamah i
svetska zajednica je svesna da mora da sarauje u ovoj oblasti. Kao imperativ javlja se
potreba da se definie novi koncept rasta i razvoja planete koji e omoguiti dalji razvoj
oveanstva ali ne po cenu totalnog prirodnog unitenja.
Koncept odrivog razvoja nastao je 1980. godine kada je Meunarodno udruenje za
zatitu prirode i prirodnih resursa razvilo strategiju zatite koja je imala osnovni zadatak
"ostvarivanje odrivog razvoja kroz zatitu ivotnih resursa"1.

S.M.Lele, Sustainable Development: A Crtical Review, World Development, No 19, 1994, 607.

Koncept odrivog razvoja prvi put je zvanino upotrebljen kao mogui model razvoja
1987. godine na 42. sednici Generalne skuptine UN, u izvetaju Komisije za ekologiju i
razvoj (Commssion for Environment and Development) pod nazivom Naa zajednika
budunost (Our Common Future). Komisija je ustanovljena na 38. sednici Generalne
skuptine 1983. godine. Izvetaj je popularno nazvan Brundtlandov izvetaj, prema
imenu Gro Harlem Brundtland, predsednice vlade Norveke, koja je predsedavala
istorijskim zasedanjem. Najee citirana definicija odrivog razvoja je definicija koja je
data u Brundtland Report: razvoj treba da zadovolji potrebe sadanje generacije bez
dovoenja u pitanje mogunosti buduih generacija da zadovolje svoje potrebe. Ako se
razvoj definie kao poveanje blagostanja, onda odrivi razvoj znai nesmanjivanje
blagostanja tokom vremena.
Brundtlandova komisija je promovisala politiki prihvatljivu ideju odrivog razvoja. Njen
izvetaj je u velikoj meri slian izvetaju Rimskog kluba iz 1972. godine, koji je
objavljen pod nazivom Granice rasta. Za razliku od Brundtlandovog izvetaja Granice
rasta su bile otro kritikovane, naroito od strane ekonomista. Zbog toga nisu imale
primetan uticaj na meunarodnu i nacionalnu ekoloku politiku. Ovaj izvetaj je bio
shvaen kao isticanje vanosti redistribucije, dok je Brundtlandov izvetaj interpretiran
kao poeljan nastavak privrednog rasta. Brundtlandov izvetaj je postao zapaen zbog
etiri vane opservacije.
Prvo, on je predloio koncept odrivog razvoja definiui ga kao zadovoljavanje
sadanjih potreba bez ugroavanja sposobnosti buduih generacija da zadovoljavaju svoje
potrebe.
Drugo, u njemu je istaknuto da je meunarodna saradnja sutinska, ali vrlo teka za
ostvarivanje. Brundtlandov izvetaj saeto istie ovaj problem : "Zemlja je jedna, ali svet
nije". Suprotno tome, politike razliitih zemalja esto su voene lokalnim i regionalnim
interesima koji nisu u saglasnosti sa ekolokim oekivanjima na globalnom nivou.
Tree, Brundtlandova komisija je preporuila donoenje Programa Ujedinjenih nacija o
odrivom razvoju i odravanje svetske Konferencije o ivotnoj sredini i razvoju.
etvrto, Brundtalndova komisija je sugerisala jaanje nacionalnih ekolokih agencija,
institucija i organizacija.
Tako definisan koncept odrivog razvoja je brzo bio iroko prihvaen. Na konferenciji
Ujedinjenih nacija o ekologiji i razvoju (UN Conference on Environment and
Development), popularno nazvanoj Earth Summit, koja je odrana juna 1992. godine u
Rio de aneiro, definisana je i prihvaena Agenda 21 opsean plan akcija za postizanje
odrivog razvoja u XXI veku. Godine 2003. organizovan je Svetski samit o odrivom
razvoju (Rio 10+) na kome je reafirmisan znaaj pomenutog koncepta za pojedine zemlje
i globalno. Konstatovano je da se nije odmaklo daleko u realizaciji ideje odrivog
razvoja, pa je shodno tome neophodno preduzeti konkretne akcije i mere na suzbijanju
siromatva, promene neodrivog modela proizvodnje i potronje i zatite racionalnog
obezbeenja prirodnih resursa. Plan implementacije, koji je, uz Deklaraciju o odrivom
razvoju usvojen na ovom skupu, predstavlja precizniji i konkretniji dokumenat od

Agende 21, na koju se oslanja2. Organizatori su isticali da se radi o najveem samitu koji
je ikada odran, a prisustvovali su predstavnici 178 zemalja.
Jednu od prvih definicija odrivog razvoja je dao R. Repetto, koji je istakao da u osnovi
ideje o odrivosti lei uverenje da odluke koje se donose danas ne bi trebalo da
ugroavaju perspektive za ouvanje ili poboljanje ivotnog standarda u budunosti3. Ova
definicija implicira da bi se ekonomskim sistemima trebalo upravljati tako da se ivot
realituje od dividendi na raspoloive resurse, pri emu bi resursnu bazu trebalo sauvati i
unaprediti, da naredne generacije budu u stanju da ive jednako dobro kao dosadanje.
Ovo shvatanje ima dosta slinosti sa idealnim konceptom dohotka, koji je jo pre vie od
pola veka razmatrao J.R. Hicks. Po ovom autoru, obraunavanje dohotka, omoguava da
se utvrdi maksimalan iznos koji moe biti potroen u tekuem periodu, a da se pri tom, ne
umanje izgledi za potronju u budunosti4.
U novije vreme, R. Solow blie odreuje pojam odrivosti. Pomenuti autor pojanjava da
odrivost ne podrazumeva obavezu da se svet ostavi ba onakav kakav je zateen. Ono
to treba da bude sauvano jesu mogunosti da se vodi dostojan ivot. injenica da
postoji mogunost supstitucije u proizvodnji i potronji implicitno znai da postoji
obaveza da se potomcima ostavi u naslee generalna sposobnost kreiranja blagostanja, a
ne neka posebna stvar ili konkretan resurs. Odrivost, kao moralna obaveza, prema radu
Solow-a, ima opti, a ne specifian karakter5.
Distribucija resursa koja osiromauje budue generacije,a u cilju obogaivanja tekue
generacije je prema ovom konceptu, nepravedna i nije odriva. Princip odrivosti istie
postojanje slobode korienja resursa kojih e biti liene budue generacije sve dok
njihovi uslovi ivota ostaju isti kao kod sadanjih stanovnika. Drugim reima,
onemoguavanje resursa da budu korieni od strane buduih generacija, predstavlja
odstupanje od kriterijuma odrivosti ukoliko se na taj nain pogoravaju uslovi ivota
buduih generacija u odnosu na prethodne. Mada su prisutna razliita shvatanja znaenja
odrivog razvoja, problem se uslonjava kada je potrebno formulisati model odrive
privrede. Tako postoje stavovi da kada se govori o odrivom razvoju, navodi se da rast
proizvodnje u zemljama severa moe da se ostvari samo umereno, kako bi se ostavio
prostor rastu proizvodnje u zemljama juga6.
Ovako definisan odrivi razvoj ima vrlo iroko opte znaenje koje moe biti samo glavni
orijentir nacionalne i globalne politike. Kao takav on je u realnoj opasnosti da postane
klie ili pomodna fraza kojoj su mnogi privreni bez dovoljne elje da se ona preciznije i
potpunije definie. Odriv razvoj (sustainable development) se moe definisati kao stalni
rast blagostanja per capita, ili kao rast skupa razvojnih indikatora u vremenu.
2

World Summit on Sustainable Development, Plan of Implementation, www.un.org.


R.Reppeto, The Global Possible-Resources, Development and New Century, A world Resources Institute
Book, Yale University Press, New Haven, 1985, 10.
4
J. Hicks, Value and Capital, Oxford Univesity Press, Oxford, 1946, 172.
5
R. Solow, An Practical Step Toward Sustainability, Invited Lecture on the Occassion of the Fortieth
Anniversary of Resources for the Future, Washington D.C, 1992, 15.
6
A. Tylecot and J.van der Straaten, Introduction: Ecology, Technology, and Istitutions, Edward Elgar,
London, 1997.
3

Deset godina posle Brundtlandovog izvetaja poelo je temeljnije preispitivanje koncepta


odrivog razvoja i njegovo globalno osporavanje (konferencija u Rio de aneiru 1992.).
Zbog toga se odrivi razvoj poeo povezivati sa potrebom za odreenim promenama.
Uzroci neispunjenih oekivanja su: nedostatak meunarodne saradnje, nedovoljno
angaovanje i slabi politiki angamani. Novi svetski poredak nametnuo je podelu tereta,
opta opaanja i optu odgovornost koja nije doprinela ostvarivanju veeg napretka.
Odrivi razvoj trebalo bi fokusirati na ljude, posebno na siromane, a ne samo na ivotnu
sredinu po sebi, jer postoji direktna veza izmeu siromatva i ekoloki neodrivog
ponaanja, naroito na lokalnom i regionalnim nivoima7.
Mada je ovaj koncept prihvaen jo 1987. godine, moe se rei da jo ne postoji
operativni predlog za njegovu realizaciju. Problem nastaje kada se koncept odrivosti eli
primeniti na sve resurse. Ukoliko se radi o obnovljivim resursima, tada bi odrivi razvoj
obuhvatio upotrebu resursa do nivoa njihove regeneracije. Meutim, postavlja se pitanje
primene odrivosti na neobnovljive resurse.
Tek u novijim debatama o odrivom razvoju je prisutna ideja o dugoronom ouvanju
prirode, koja nije bila sadrana u ovom konceptu od samog poetka. Do sada je priroda
posmatrana kao neto to je potrebno za zadovoljenje sadanjih i buduih potreba. Odatle
se moe izvui zakljuak da ideja o odrivosti nije primarno bila ekoloka ve
ekonomska.8
Koncept odrivog razvoja istie meunarodni aspekt ekonomskih aktivnosti i njihov
uticaj na ivotnu sredinu i resurse u budunosti. Zbog toga su oportunitetni trokovi
obezbeenja odreene budunosti u centru koncepta. Odrivi razvoj je povezan sa
konceptom optimalnog rasta. U njemu se nastoji uspostaviti ravnotea izmeu
ekonomskog rasta i degradacije ivotne sredine. Oportunitetni trokovi zagaenja ivotne
sredine i korienja resursa imaju znaajnu ulogu u donoenju tekuih ekonomskih
odluka. Oni predstavljaju dananju cenu teta nanetih ivotnoj sredini i prirodnim
resursima koje e snositi budue generacije.
Izmeu koncepta odrivog ekonomskog razvoja i koncepta optimalnog rasta postoje
odreene razlike. Na primer, koncept odrivog razvoja obuhvata, pored ostalog i
socijalne uticaje kao to su siromatvo, socijalni poremeaji i drugi problemi socijalne i
politike stabilnosti. On takoe obuhvata degradaciju i zagaenje ivotne sredine i
iscrpljivanje prirodnih resursa. Prema tome, odrivi ekonomski razvoj bi mogao znaiti
poveanje realnog BNP po stanovniku koje nije rezultat degradacije ivotne sredine,
iscrpljivanja resursa i socijalnih poremeaja9. U ovoj interpretaciji ivotna sredina i
priroda su oznaene kao odreeno ogranienje ekonomskog razvoja. Koncept odrivog
razvoja nastoji da sprei negativan ekonomski rast, posebno dananji koji moe poveati
7
8

G.H.Brundtland ,Our Common Future Revisited, The Brown Journal of World Affairs, No 3(2),1996.
Z. Prekajac, K. Josifidis, Ekonomija i ekologija-ekoloka ekonomija i/ili koncept odrivog razvoja,
Privredna izgradnja, broj 3-4, Novi Sad, 1999, 125-139.
J. Holmberg and R. Sandbrook, Sustainable Development : What Is to Be Done?, Washingotn D.C.,
1993.

budue trokove. Polazi se od toga da bi sadanja generacija trebalo da ostavi buduim


generacijama, ako ne vee, onda bar iste mogunosti koje je imala za sebe.
Normativna sadrina ekonomski odrivog razvoja definisana je u zahtevima da se
prirodni uslovi i okruenje sauvaju za normalan ivot budue generacije. Kao implicitni
zahtevi koncepta odrivosti mogu se nabrojati10:

Odrivo intergeneracijsko ekonomsko bogatstvo ljudi;

Osiguranje preivljavanja ljudske vrste to je due mogue;

Tenja ka elastinosti u proizvodnji i ekonomskom sistemu i/ili stabilnosti


njihovih obeleja (njihova sposobnost da se oporave kada su izloeni okovima);

Odravanje biodiverziteta;

Osiguranje odrivosti zajednice;

Stabilizovanje biosfere.

Uslonjavanje ekolokih pitanja koja su, prevashodno, posledica ubrzanog razvoja


industrijski razvijenih zemalja zapada, uticalo je na prihvatanje shvatanja da tradicionalna
ekonomija ova pitanja ne moe da rei na adekvatan nain. Ukoliko se obim ekonomske
proizvodnje poveava, (kao posledica porasta potronje energije i sirovina, ali i
poveanja broja stanovnika), ona e nuno u veoj meri upotrebiti prirodne resurse i
ekoloke usluge.

2.2Osnovni principi odrivog razvoja


Dok neki autori smatraju da je koncept odrivog razvoja nova teorija/doktrina razvoja,
vei broj autora smatra da je u pitanju novi koncept, ija bi ira implementacija promenila
obrasce proizvodnje, potronje, i svakidanjeg ivota, jer jednim delom polazi od nove
generacije normativnih etikih teorija. Ovaj koncept je orijentir (asimptotski ideal) sa
svojim principima i kriterijumima, a paradigma odrivog razvoja nije nikad direktno
upotrebiva. Pretpostavka realizacije koncepta je u preduzimanju novih aktivnosti11:

Novi zakonski i institucionalni aranmani;


Odgovarajui finansijsko-ekonomski aranmani;
Nova tehnoloka i tehnika reenja;
Promocija i obrazovanje;
Novi nain javne komunikacije i interakcije, sa naglaskom na otvorenost,
participativnost i transparentnost;
Nove koalicije za odrivi razvoj.

10

F.Hinterberger and E.K. Seifert, Reducing material Throughput, A Contribution to the Measurement of
Dematerialization and Sustainable Human Development, Edvard Elgar, 1997.
11
Grupa autora, Enciklopedija, ivotna sredina i odrivi razvoj, Ecolibri, Beograd, 2003, 377.

Navedeni socijalni, ekonomski, politiki, ekoloko-prostorni i meugeneracijski principi i


kriterijumi su ipak opti i nisu, dakle, direktno primenljivi. Oni zahtevaju
operacionalizaciju, to se u veini zemalja koje se suoavaju sa ovim problemom i ini. U
okviru konkretne strategije ili politike odrivog razvoja, kombinuje se vei broj optih i
posebnih principa i kriterijuma. U zavisnosti od broja, sadraja i konkretnog problema na
koji se odnose, najei su sledei delimino operacionalizovani opti principi i
kriterijumi odrivosti:12

12

Princip strogog ouvanja i princip predostronosti. Ovim principom se daje


primat zatiti ivotne sredine. Ovo posebno vai u situaciji kada nauni i drugi
objektivizovani prikazi ne pruaju dovoljno znanja o potencijalnim posledicama
nameravanih ekonomskih aktivnosti, pa rigorozno ouvanje prirodnih resursa
treba sporovoditi i po cenu ograniavanja privrednog rasta. Meutim, primena
ovih principa ne sme da onemogui korienje onih inovativnih postupaka za
koje se sa visokim stepenom verovatnoe i pouzdanosti moe predvideti da nee
imati negativnih uticaja na ivotnu sredinu.
U analizama uticaja na sredinu i trokova i dobiti, centralno mesto treba dati
principu alternativnih reenja, kao jednom od optih principa.
U sluaju kada je neizbena intenzivnija eksploatacija prirodnih resursa, ona
treba: 1) da bude svedena na minimum, 2) da u to manjem obimu obuhvati
neobnovljive resurse, a u to veoj meri obnovljive resurse, 3) da se primenjuje
uz potovanje visokih i rigoroznih ekoloko-prostornih standarda. Intenzivan
ekonomski rast koji bi bio ostvarivan po cenu znatnijeg iscrpljivanja, odnosno
ugroavanja prirodnih resursa, posebno neobnovljivih, nije prihvatljiv.
Princip racionalnog i tedljivog korienja sirovina i drugih resursa i inputa.
Princip smanjenja rizika se primenjuje kada postoji procena da se ekonomska
aktivnost moe shvatiti kao objektivna opasnost i rizik za ivotnu sredinu,
pravovremenim preduzimanjem mera za spreavanje takvih aktivnosti.
Primenom principa trajnosti (proizvoda i usluga) omoguuje se proizvodnja
kvalitetnih outputa, uz razumne socijalno i trino prihvatljive trokove.
Princip zagaiva plaa i princip korisnik plaa se primenjuju u svim
sluajevima kada se ekonomskim aktivnostima ugroavaju ekoloki kapaciteti i
krajnji pragovi.
U zavisnosti od vrste aktivnosti i tipa podruja, pojedinano ili kombinovano se
primenjuju: 1) planski principi, 2) trini principi, 3) principi regulativne
kontrole (zabrane, dozvole, i slino).
Primena principa ponovne upotrebljivosti/korienja i recikliranja treba da vodi
irenju upotrebe resursa koji se mogu ponovo upotrebiti ili koji su bioloki
razgradljivi.
Odluke o projektima, programima i planovima ekonomskog razvoja i zatite
treba da se donose na osnovu odgovarajuih analiza uticaja na sredinu (EIA

Isto.

Environmental Impact Assessment, SIA Strategic Impact Assessment, SEA


Strategic Environmental Assessment). Pored analize direktnih trokova i
dobiti/koristi, treba oceniti i uticaj glavnih indirektnih trokova i dobiti. Trine
cene kao parametre u ocenjivanju uticaja treba koristiti ako je osnovana
pretpostvka o neometanom delovanju (savrenog) trinog mehanizma. U
sluajevima kada takva pretpostavka nije adekvatna, treba koristiti parametre iz
klase cena u senci i slino.
Ekonomske odluke treba u to veoj meri zasnivati na pouzdanim sistematskim
uvidima u ekoloko-prostorne kapacitete i krajnje pragove, kao optoj i
referentnoj osnovi za ocenjivanje.
Principi javnosti, otvorenosti, demokratinosti i participativnosti treba da budu
osnov za pripremanje, donoenje i sprovoenje odluka o ekonomskom
odrivom razvoju i zatiti ivotne sredine, uz odgovarujuu informatiku
podrku.

Praksa je pokazala da opti principi i kategorije koncepta odrivosti nisu neposredno


upotrebljivi u pripremanju, donoenju i sprovoenju poslovnih odluka i svih odluka koje
se tiu odrivosti. Ove principe je stoga neophodno operacionalizovati i konkretizovati,
tako da izraavaju kriterijume i sadraje konkretnog trinog i geografskog prostora.
Upravo odavde i potiu sporenja oko raznih znaenja odrivosti.
Dok u pogledu izabranog tumaenja odrivosti postoji uglavnom manja ili vea
saglasnost, oko optih principa i kriterijuma, kada treba odrediti konkretne ciljeve i
sredstva za njihovo realizovanje, dolazi do razliitih interpretacija i do intenzivnijeg
naglaavanja pojedinih aspekata odrivosti, odnosno do ignorisanja drugih. U ovoj podeli
znaaja, najbitniju ulogu imaju interesni aspekti. Na drugoj strani, ovo je posledica
injenica da je odrivost vieslojni fenomen i da ima vie znaenja, koja mogu biti
meusobno nesaglasna. U praksi, veoma je mali broj situacija kada je moguno
realizovati sve slojeve odrivosti, to upuuje na nunost da se napravi trade off.
S obzirom da odrivost ima vie znaenja i sadraja, za konkretnu zajednicu je odrivo
ono to:

Omoguava trajan ekonomski rast i razvoj;


Socijalno je prihvatljivo;
Odnos i meru ekonomskog i socijalnog razvoja usklauje prema ekolokim
kapacitetima;
Politiki je prihvatljivo (moe biti predmet dogovora u zvaninim
institucijama).

Meu navedenim znaenjima i sadrajima odrivosti, u ekonomskoj, socijalnoj i


politikoj odrivosti se naglaava znaaj tzv. unutargeneracijske jednakosti i pravinosti,
dok je meugeneracijska jednakost i pravinost od veeg znaaja u ekolokom
razumevanju odrivosti.

10

2.3Energetska odrivost kao kriterijum razvoja


Poseban dananji problem i izazov u oblasti razvoja predstavlja definisanje pojma
odrivosti, odnosno prihvatljivosti sa aspekta odrivog razvoja. Odrivost se moe
posmatrati kao pojam, koncepcija, filozofija, stav, zahtev, potreba itd. Dananji pojam
odrivost je nastao kao posledica viedecenijskog definisanja aktivnosti i pojava koje su
prihvatljive odnosno neprihvatljive sa aspekta mogunosti za zadovoljavanje potreba
sadanjih i buduih generacija. Poseban problem predstavlja potreba ya definisanjem
pojma odrivosti kada je u pitanju energetski razvoj i sigurnost u ovoj sferi.
Poetkom sedamdesetih godina, prvi su na svetsku drutvenu scenu nastupili prvi
znaajniji energetski problemi, na osnovu kojih su se generisali eko zahtevi, kasnije su
standardizovani eko propisi i preporuke, s tim da taj proces jo uvek traje i trajae uz
kontinuirano prilagoavanje. Sa razvojem ekologije kao multidisciplinarne nauke i
porastom nivoa svesti stanovnitva o potrebi ouvanja i unapreenja kvaliteta ivotne
sredine, termin "odrivo" se poeo iroko upotrebljavati. Ponekad je to sasvim
neopravdano i neprimereno, ali je evidentno da ivimo u vremenu i okruenju koje sve
vie obiluje eko porukama i terminima.
U poetku se ekologija, pa samim tim i odrivost posmatrala usko, kao skup pravila koja
postoje u cilju prostog spreavanja zagaivanja ivotne sredine. Sedamdesetih godina se
javljaju prvi pokuaji organizovanja graana i prvi propisi u oblasti ekologije, ali sve
ostaje ogranieno samo na regulisanje fizikog, hemijskog, mehanikog i mikrobiolokog
delovanja pojedinih agenasa na blie okruenje.
Tokom vremena, sa narastanjem svesti o globalnosti energetskih problema i sa
poveanjem broja i agresivnosti kompanija koje, u cilju sticanja profita, ne obraaju
panju na tetnost svog uticaja na okolinu, odrivost dobija novu dimenziju. U to vreme
ve postoje upozoravajui izvetaji merodavnih agencija o enormnom pogoranju
kvaliteta ivotne sredine i iscrpljivanju neobnovljivih energetskih resursa. Javnost je u
odreenoj meri upoznata sa problematikom i javljaju se zahtevi za razreavanjem
konflikata. Struna javnost i nadlene ustanove su sasvim svesne globalnosti problema i
tada ekologija dobija novu dimenziju - poinje intenzivno da se prouava stepen
eksploatisanja obnovljivih i neobnovljivih prirodnih resursa, te je kao posledica toga na
najviem nivou usvojen koncept odrivog razvoja kao jedini preduslov dugoronog i
kvalitetnog opstanka. Odrivost usled toga dobija novu dimenziju. Vie nije dovoljno
spreavati tetan uticaj procesa neposredne proizvodnje energije time to e se
jednostavno ugraditi odgovarajui filteri i u odreenoj meri regulisati problem otpada.
Potrebno je uiniti mnogo vie i initi to kontinuirano.
Poetkom osamdesetih godina energetski odrivim se moe smatrati energetski proces
koji je zasnovan na prihvaenoj koncepciji globalnog odrivog razvoja i izgradnji takve
poslovne i svake druge strategije koja usvaja kriterijume navedenog koncepta. U ovom
periodu se intenzivira i uticaj politikih struktura i graana, te se tada donose

11

odgovarajui zakoni, propisi, preporuke, predlozi i mnogobrojne druge inicijative. Period


sa poetka osamdesetih godina se u pravom smislu te rei moe posmatrati kao taka
preokreta u oblasti shvatanja i uvaavanja kriterijuma odrivosti na svim nivoima.
Razvijene zemlje prednjae u ovom pokretu. Prethodno doneseni propisi o spreavanju
zagaivanja prirode se pootravaju i donose se novi, koji obuhvataju sve vie stavki.
Zahvaljujui razvoju ostalih nauka, hemije, biologije i medicine pre svega, izvedeni su
novi dokazi o tetnosti pojedinih materija na prirodu i oveka samog, te se time proiruje
spisak opasnih i potencijalno opasnih materija i aktivnosti. Odrivo postaje samo ono to
nije na spisku delatnosti koje prete ivotnoj sredini i tada se javljaju prvi sluajevi
izbacivanja pojedinih energetskih procesa a kasnije i gaenje itavih industrijskih
energetskih postrojenja koja nisu ekoloki podobna.
Energetska odrivost u tom vremenu potpuno izlazi iz domena prostog praenja i
sankcionisanja rada energetskih postrojenja. Usvajaju se nove strategije ouvanja
kvaliteta ivotne sredine. Prilikom planiranja novih energetskih postrojenja ili
infrastrukture koja slui za prenos energenata dugorona odrivost postaje znaajan
faktor odluivanja. Jaaju ekoloki pokreti i politike partije koje posmatraju ekologiju
kao jedan od prioriteta. U takvom okruenju energetska odrivost dobija novu teinu, jer
se ivotno okruenje poinje posmatrati kao jedinstveno (globalno) i ovek prihvata
samoga sebe kao neodvojivi deo prirode. Zadovoljavanje potreba za energijom prestaje
da bude privilegija oveka, ve postaje dvosmeran proces uzajamnog dejstva i stvara
potrebu za adekvatnom nagodbom trade off izmeu oveka i raspoloivih energetskih
resursa.
Energetski odrivo postaje sve ono to ne utie tetno na prirodu i oveka samog. Dolazi
do ekspanzije programa utede materijala svih vrsta, intenziviraju se prouavanja
alternativnih vidova energije, zaotrava problem nuklearnih elektrana, nastaju itavi
skandali sa prevoenjem i skladitenjem opasnog i manje opasnog otpada, preduzea koja
nisu eko podobna dolaze pod udar zakona, plaaju ogromne kazne i bivaju bojkotovana i
zauvek zatvarana.
Bez obzira na naglo irenje oblasti koje se mogu posmatrati sa eko aspekta, konkretna
energetska odrivost i dalje ostaje u domenu posmatranja oveka u najrazvijenijim
zemljama sveta i jo uvek je ograniena na sopstveno okruenje. Devedesetih godina,
meutim, eko podobnost dobija sasvim novu dimenziju.
Nita se vie ne moe posmatrati odvojeno od celine ivotnog okruenja. Nauka sve
intenzivnije pokuava da proui i objasni svu kompleksnost interaktivnih procesa u
prirodi i ovek shvata da e se svaka, ba svaka njegova aktivnost posle odreenog
vremena na ovaj ili onaj nain odraziti na njegovo zdravlje i kvalitet ivota uopte.
Potpuno je jasna injenica da se energetska odrivost odreenog procesa ili aktivnosti
vie ne moe posmatrati samo kao prost skup brojeva i normi. Veina ljudi ne moe (i ne
mora) tano da objasni tetan uticaj nekog procesa, ali jasno vidi sve posledice i eli ne
samo da ih izbegne, ve da ih predupredi. Odrivo vie nije samo ono to je na vreme
uoeno, sanirano, regulisano, provereno ili ukinuto. Energetska odrivost se kao

12

kvalitativna karakteristika podie na najvii nivo i ulazi u strategije razvoja preduzea,


regiona i globalne zajednice u celini.
Devedesete godine donose novi kvalitet. Energetska odrivost definitivno prestaje da se
posmatra samo kao preduslov ouvanja kvaliteta ivotne sredine. Savremeni ovek
polako prihvata injenicu da se eko podobnost mora posmatrati najire mogue.
Odrivost prestaje da bude kvalitativna karakteristika nekog procesa, ve poinje da se
upotrebljava kao parametar vrednovanja u svim oblastima ivota i rada. Ekoloki zahtevi
u najirem smislu postaju neto to se mora ispotovati ukoliko se eli opstanak i
napredak.
Devedesetih godina odrivost poinje najire da se primenjuje u opisu i vrednovanju ne
samo privrednih aktivnosti, ve i u oblasti politike, kulture, obrazovanja, sporta, zabave.
Ispituje se eko uticaj koji bilo koja ljudska aktivnost ima na prirodu, oveka kao
pojedinca i oveanstvo u celini. Kraj prolog milenijuma u razvijenim zemljama
doekan je sa potpuno razvijenom sveu o neophodnosti eko vrednovanja i iskljuivanja
svega to na bilo koji nain unazauje ljudski rod. Naelo humanosti prema okruenju,
sebi i drugima postaje sastavni deo kulturnih vrednosti, pogotovo u najrazvijenijim
zemljama.
Green Design ili projektovanje za ouvanje ivotne sredine definisano je kao:
"Projektovanje sa ciljem minimiziranja optereenja ivotne sredine, ne dovodei u pitanje
funkcionalnost projekta. Ova paradigma, koja sve vie dobija na znaaju, predstavlja
nain poveanja energetske odrivoti resursa i procesa, uvodei razmatranje kvaliteta
ivotne sredine u fazu samog projektovanja.
Novi milenijum donosi nove izazove i probleme, ali je jasna tenja svetske zajednice za
eko unapreivanjem u svakom smislu. Odrivost, a samim tim i energetska odrivost,
vremenom postaje ivotna filozofija. U tom smislu svaki pojedinac se edukuje da
podrava zahteve da ivi zdravo i kvalitetno, kao i da pravo na takav ivot imaju i
generacije koje dolaze. Odrivost dobija onu dimenziju do koje se teko stie - izlazi iz
domena zakona i kazni i postaje opte prihvaena ljudska vrednost. Energetska odrivost
se vie ne trai, ona se sasvim podrazumeva. Naravno, do ovih dometa ve stiu razvijne
zemlje, dok je situacija sa tog aspekta u ostalim zemljama razliita i u osnovi
nezadovoljavajua.

2.4 Dimenzije energetske odrivosti


Kako bi se lake prihvatila energetska odrivost kao poslovna filozofija, neophodno je
pre svega odrediti ta je ono to je sa aspekta zatite ivotne sredine poeljno i emu treba
teiti, kako bi se aktivnosti razvoja usmerile upravo u tom pravcu. Definisanje pojma i
sutine energetske odrivosti predstavlja posebno veliki izazov jer spisak eko podobnih
ili nepodobnih aktivnosti ili pojava nikada ne moe biti konaan.

13

Energetska odrivost, pogotovo u najrazvijenijim zemljama, koje prednjae u ovoj


oblasti, poprimila je tako iroke aspekte posmatranja, da se slobodno moe rei da se
energetska odrivost moe traiti u bilo kojoj pojavi i aktivnosti koja se odvija u sferi
dobijanja, prenosa i potronje energije. Energetska odrivost, za razliku od mnogih
kvalitativnih merila, ima svojevrsnu vremensku, prostornu, politiku, ekonomsku i
civilizacijsku dimenziju. Teko je rei da su navedene dimenzije energetske odrivosti
jednom odreene i nepromenljive. Nadolazee vreme donee neminovno brojne nove
zahteve, ali je ipak potrebno tanije neposredno odrediti specifinosti ovih dimenzija13.
Vremenska dimenzija energetske odrivosti podrazumeva potovanje faktora vremena,
kao izuzetno vanog u ekologiji, to obuhvata nekoliko naina posmatranja pojava u sferi
energetike, koja se mogu okarakterisati kao odrive ili neodrive. Pre svega, obavlja se
posmatranje, prouavanje i odgovarajue vrednovanje dogaaja iz blie i dalje prolosti,
kako bi se mogle ustanoviti njihove posledice na sadanje stanje i izvui veoma korisne
pouke.
Praenje i kontrolisanje svih sadanjih pojava neposredno se nadovezuje na prolost i
najdirektnije se naslanja na budunost. Po prirodi stvari, energetska odrivost
podrazumeva obavljanje adekvatnih aktivnosti u sadanjosti i pretpostavljanje naina na
koji e se one odraziti na energetsko stanje u budunosti jer obuhvata ono to je u
odrivom razvoju najvanije - preventivu i pravovremeno spreavanje svih ekoloki
neprihvatljivih pojava i aktivnosti. Budunost koja se posmatra moe se ograniiti samo
uslovno i iz praktinih razloga, jer je celokupan koncept odrivog razvoja zasnovan
dugorono na principu meugeneracijske pravde.
Prostorna dimenzija se zasniva na opte prihvaenoj injenici da se energetska odrivost
moe i mora posmatrati u svakom prostoru. Svaki pojedinac moe i treba da pronalazi
energetski odrive i prihvatljive naine ponaanja i delovanja u svom najbliem
okruenju i da u skladu sa tim inicira svoje elje i zahteve. Na nivou naseljenih mesta,
oblasti, drave, regiona itd. eko podobnost se posmatra, pronalazi i prezentira. Posebnu
vanost ima sazrelo shvatanje da se energetska odrivost mora posmatrati pre svega sa
globalnog stanovita.
Politika dimenzija posebno dobija na znaaju i teini u poslednje dve decenije i u
znaajnoj meri brojne promene na politikoj sceni, nesporazumi i konflikti su povezani sa
narastajuom neizvesnou u sferi energetske sigurnosti zemalja i regiona. Sve
najrazvijenije zemlje sveta procenjuju energetsku odrivost, kako u sopstvenoj dravi,
tako i u regionu. U tom smislu za oekivati je posebno intenziviranje politikog uplitanja
u odreivanje energetske odrivosti i svega to ona podrazumeva u blioj i daljoj
budunosti. Potovanje pravila u oblasti odrivog razvoja postalo je jedan od preduslova
integracije u svetske tokove.
Ekonomska dimenzija energetske odrivosti je od posebnog znaaja, s obzirom na to da je
uspean ekonomski razvoj i ekonomska stabilnost od neposredne vanosti za svakog
Postoje brojni pokuaji definisanja eko podobnosti, ali se svi autori slau u tome da se nikada ne moe
dati konana definicija i klasifikacija. Izloena klasifikacija moe se smatrati samo uslovnom.
13

14

pojedinca a najue je skopan sa mogunostima zaa zadovoljavanje potreba za enegijom.


Pred poslovnim subjektima dananjice stoji veliki izazov, ali i ansa da odgovore
zahtevima potroaa koji sasvim jasno stavljaju do znanja da ne ele ni na koji nain da
podravaju energetski neodrive i ekoloki tetne tehnologije i proizvode, pa samim tim i
njihove proizvoae. U najrazvijenijim zemljama u osnovi nema posebne potrebe za
edukovanjem graana u tom pravcu, s obzirom na to da je ova oblast, u skladu sa
pritiskom javnosti, potpuno ugraena u ustanove sistema. Zakoni su strogi, efikasni i
vae podjednako za sve. Nakon bankrotstva velikih kompanija usled plaanja ekoloke
tete, izricanja zatvorskih kazni za odgovorna lica i ignorisanja svih koji na bilo koji
nain naruavaju kvalitet ivotne sredine, u razvijenim zemljama se i pre otpoinjanja
poslovnog procesa preispituje njegova eko podobnost i u tu svrhu izdvajaju izuzetno
velika sredstva. Preduzea koja planiraju da posluju u budunosti moraju da prihvate
takva pravila, ne samo zbog zakonskih propisa, nego jo vie zbog zahteva potroaa koji
su u tom pravcu sasvim jasni i sve izraeniji.
Civilizacijska dimenzija odrivosti predstavlja svojevrstan rezime svega navedenog i
ukljuuje jo mnogo toga, tako da je nju posebno teko definisati i gotovo nemogue
ograniiti, te se na ovom mestu energetska odrivost mora posmatrati integralno sa
odrivim razvojem svih ostalih delatnosti. Savremeni ovek ima pravo da ivi u
adekvatnom ivotnom okruenju, kome pripada voda, vazduh, zemljite, biljni i
ivotinjski svet. Meutim, to je najvanije, ovekovo okruenje obuhvata i druge ljude i
njihove meusobne odnose. Fizike i hemijske parametre je relativno lako odrediti i
ustanoviti ta je eko podobno a ta nije, te na osnovu toga razraditi dalje postpuke. Kako
se eko podobnost posmatra kada je u pitanju neka energetska tehnologija ili proizvod,
tako se ekoloka prihvatljivost posmatra kod samog oveka, bolje reeno, eko podobnost
njegovih stavova, zahteva i odnosa sa drugim ljudima.
Neodvojivost oveka od prirode i neminovnost razvoja meuljudskih odnosa jesu dva
osnovna faktora koji odrivost odreuju na sasvim novi nain, koji podrazumeva da se
postupci svakog oveka mogu vrednovati sa aspekta eko podobnosti. ovek je u stalnoj
interakciji sa ivom i neivom prirodom, sa drugim ljudima i sa samim sobom. Kroz vie
hiljada godina istorije ljudskog roda, koja podrazumeva period od kada ovek vie nije
samo primitivno bie na najniem stepenu razvoja, nagomilana su iskustva i tekovine
koje su vremenom postale sastavni deo svakoga bia14.
Suoavanje sa brojnim problemima, nerazumevanja, ratovi i netrpeljivost, snano su
uticali na razvoj svesti savremenog oveka koji eli da vodi ivot na maksimalno
kvalitetan nain. Civilizovan ovek ne bi smeo da zasniva svoje postojanje na nestajanju i
unitavanju svog okruenja radi zadovoljavanja sopstvenih, najee kratkoronih i
ogranienih ciljeva. Nerealno je oekivati da e se u ime ekologije ovek odrei
odreenog kvaliteta ivota na koji je navikao, ali uz neto vie truda i saradnje, moe se
postii energetski razvoj u skladu sa mogunostima prirode, koji e imati dalekoseno
samo pozitivne efekte na psihiko i fiziko zdravlje svakog pojedinca.

14

ire o tome: Despotovi, Lj.: Ekoloka paradigma, Ekocentar, Beograd, 1999.

15

2.5Osnovni koncept energetske odrivosti

Svetska zajednica, kao celina, predstavlja poseban izazov u svakom pogledu. Razliitosti
u pogledu stepena ekonomske razvijenosti, politikog ureenja, kulture, religije i obiaja
izmeu pojedinih zemalja i regiona uzrokovale su razliito shvatanje energetske
odrivosti. Stoga, za prouavanje navedene problematike neminovno je ukratko sagledati
istorijski razvoj u pojedinim delovima sveta, s obzirom na to da su deavanja u prolosti
direktno uticala na sadanji stepen razvoja ekoloke svesti, pa samim tim i shvatanje
energetske odrivosti.
Danas najrazvijenije zemlje imaju najrazraeniji sistem kada je u pitanju upravljanje
kvalitetom ivotne sredine, kao neposredan odgovor na snaan pritisak javnosti.
Zahvaljujui dostignutom visokom stepenu ekonomskog razvoja, razvijenom sistemu
obrazovanja i dostignutom nivou odgovornosti i politike zrelosti drutva, graani potroai otvoreno izraavaju svoje zahteve, trae da se na njih odgovori i mogu da se
opredeljuju za ekoloki prihvatljive tehnologije, proizvode ili usluge. Pravna regulativa u
oblasti ekologije je razraena i funkcionalna, tako da se moe rei da sistem u razvijenim
zemljama gotovo u potpunosti podrava koncept odrivog razvoja. Zemlje Evropske
unije, Skandinavske zemlje, SAD, Kanada i Japan apsolutno prednjae u pogledu
isticanja vanosti eko podobnosti u svim oblastima ivota i rada. Energetska odrivost u
navedenim zemljama obuhvata tedljivu upotrebu energetskih resursa, energetski
efikasno poslovanje, proizvdnju energetski efikasnih proizvoda i primenu obnovljivih
izvora energije.
Sa druge strane, postoji odreen broj zemalja na srednjem stepenu ekonomskog razvoja,
koje su koncentrisane u junoj i istonoj Evropi, koje zaostaju u pogledu pridavanja
vanosti ekologiji uopte. Istorijat razvoja ovih zemalja je takav da nije pogodovao
nastanku zdravog ekonomskog sistema, tako da je ekologija potisnuta u drugi plan.
Zahvaljujui irokom obrazovanju, graani su dobro upoznati sa ekolokim problemima,
podravaju koncept odrivog razvoja i s vremena na vreme istiu svoje zahteve, ali opte
loe stanje u okruenju ne stvara povoljan teren za napredak u oblasti ekologije. Drutvo
koje je optereeno brojnim problemima nije u mogunosti da se kompletno pozabavi
problemom ekologije i odrivog energetskog razvoja, ali privredni subjekti moraju biti
svesni da im uspean opstanak u budunosti, a pogotovo mogunost izvoza namee,
izmeu ostalog i poslovanje koje je u skladu sa svetskim ekolokim standardima.
Najveu grupu zemalja ine nerazvijene i zemlje na veoma niskom stepenu ekonomskog i
drutvenog razvoja. One jesu rtve istorijskih dogaanja i nedovoljno mone da se
uspeno nose sa sopstvenim egzistencijalnim problemima, a kamoli da donose
odgovarajue zakone i edukuju svoje graane u pravcu ekooke i energetske odrivosti.
Paradoksalna je injenica da su to zemlje koje su bile primer netaknute prirode i veoma
su bogate ivotinjskim i biljnim svetom, kao i energetskim i mineralnim resursima, u
kojima je ovek iveo na, za nae pojmove, niskom stepenu razvoja. Danas su to zemlje
iji se resursi maksimalno eksploatiu uz malu ili nikakvu ekoloku zatitu. Industrijski

16

pogoni tzv. prljave tehnologije i ogromne koliine otpada su se preselili u zemlje treeg
sveta. Nehumani uslovi rada, eksploatacija rada dece, slaba zdravstvena zatita i
nedostupnost irokog obrazovanja, samo su neki od pokazatelja nivoa kvaliteta ivota.
Odrivi energetski razvoj predstavlja svojevrsnu elju i potrebu usklaivanja energetskog
razvoja oveanstva u skladu sa mogunostima energetskim resursima prirode. Bez
obzira na sveobuhvatnost problematike i raznoliku situaciju u svetu danas i u budunosti,
definisano je nekoliko osnovnih postavki koncepta odrivog energetskog razvoja:

Koncept neopadajueg energetskog bogatstva, podrazumeva ouvanje kako


prirodnog, tako i steenog sveukupnog prirodnog energetskog bogatstva;

Koncept neopadajueg prirodnog energetskog bogatstva, proizilazi iz prethodnog,


a podrazumeva da se prirodno energetsko bogatstvo odrava konstantnim,
posmatrano u celini i po glavi stanovnika, to treba posebno razmotriti kada se
ima u vidu konstantni rast populacije;

Koncept elastinosti, ime bi se objasnilo smanjenje koliine pojedinog


energetskog prirodnog bogatstva koje je nuno i neizbeno, a nastaje kao logina
posledica porasta broja stanovnika i njihovih zahteva.

Potrebno je naglasiti da su navedeni koncepti genrisani tokom vremena nakon usvajanja


Agende 21 na konferenciji UN u Rio de aneiru 1992. godine. Naime, odreene
pretpostavke o osnovnom konceptu odrivog razvoja postojale su i ranije. Neto ranije su
razvijene i osnovne pretpostavke o odrivom energetskom razvoju, jer je energetska kriza
u velikoj meri bila inicijator promene u pristupu i nainu eksplotacije prirode od strane
oveka. Na samom poetku, postojala je pretpostavka odnosno zahtev da se u potpunosti
ouva energetsko bogatstvo u datom zateenom stanju. Posledino, to je znailo
prestanak dalje eksploatacije energetskih resursa i njihovu potpunu konzervaciju. U
odreenim zemljama i u odreenim sluajevima sprovedena je ideja o potpunom
zaustavljanju eksplotacije energetskih resursa ali su u pitanju samo sporadine pojave i
zanemarljivi kapaciteti. S obzirom na brz porast broja stanovnika i narastajue potrebe za
energijom, od koncepta neopadajueg prirodnog i steenog bogatstva se odustalo.
Nakon toga, uvaavajui nedostatke koncepta neopadajueg prirodnog i steenog
bogatstva, razvijen je koncept neopadajueg bogatstva koji uvaava broj stanovnika na
planeti. Naime, ovako definisan koncept implicitno smatra da svakom stanovniku planete
mora da pripadne odreena koliina energetskog bogatstva. Ovako zamiljen koncept je
pokuao da eliminie problem koji nastaje sluajem mesta roenja stanovnika, odnosno
uvaava injenicu da sva prirodna bogatstva pripadaju svima, bez obrzira na mesto
roenja ili mesto ivota. Bez obzira na odreeni civlizacijski napredak, ovako definisan
koncept nije mogao biti dugo odriv, pre svega zbog apsolutno neravnomernog rasporeda
energetskog bogatstva na planeti i odsustva namere da se na tom polju uvode bilo kakve
promene. Energetski resursi su u tom momentu ve postali znaajan element svetske
trgovine i nain za sticanje ekonosmke i drutvene moi.

17

Trenutno se najprihvatljivijim smatra koncept elastinosti, koji uvaava osnovne


nedostatke dva prethodno razvijena i naputena koncepta odrivog energetskog razvoja.
Koncept je definisan uz uvaavanje neminovnosti koje karakteriu globalnu situaciju na
planeti, a pre svega plorast broja stanovnika i potrebe za pdreenim kvalitetom ivota
kojeg stanovnici ne ele da se odreknu. U takvoj situaciji, namee se potreba za
preispitivanjem postojeeg naina upravljanja energijom, kako na globalnom, tako i na
lokalnom nivou. Neminovno je sprovoenje manjih ili veih promena u tradicionalni
nain razmiljanja, poslovanja i postupanja sa energijom na svim nivoima.
Jednom reju, koncept odrivog energetskog razvoja, odnosno njegov osnovni princip iz
koga se izvode svi ostali, zasniva se na principu meugeneracijske pravde, to
podrazumeva zadovoljavanje energetskih potreba sadanjih generacija bez ugroavanja
mogunost za zadovoljavanje energetskih potreba buduih generacija. Drugaije reeno,
sadanja generacija ima obavezu da svojim naslednicima ostavi barem istu onakvu
energetsku situaciju kakvu je i sama zatekla.
Osnovni koncept odrivog energetskog razvoja se moe izvesti na osnovu razliitih
kriterijuma, ali se mogu uopteno svesti na sledee:

princip ouvanja postojeih neobnovljivih resursa, pri emu se, u zavisnosti od


vrste, koliine i kvaliteta, raspoloivih resursa, kao i od potreba i mogunosti na
konkretnom podruju, razmatra najprihvatljiviji nain konzervacije postojeih
resursa, odnosno permanentno smanjivanje intenziteta njihove eksploatacije;

princip eksploatacije obnovljivih energetskih resursa, ime se u odreenoj meri


zamenjuje upotreba neobnovljivih resursa, te omoguava korienje energije u
podrujima koja su nedovoljno bogata tradicionalnim energetskim resursima,
odnosno u teko dostupnim podrujima;

princip energetske efikasnosti, koji podrazumeva efikasno i tedljivo postupanje


sa energijom u svim fazama njenog postojanja, od energije koja je akumulirana u
resursima, preko efikasne proizvodnje, distribucije i potronje, do promocije i
podrke proizvodnji dobara koja troe manje energije od dobara iste ili sline
namene;

princip meugeneracijske pravde, ime se u sve planove energetskog razvoja


ugrauje pravilo upravljanja energijom koje e omoguiti i buduim generacijama
da mogu da zadovolje sopstvene energetske potrebe;

princip usklaenosti ekonomskog razvoja i energetske potronje koja odreuje


navedeni razvoj, kao posebno osetljivi princip ija realizacija je skopana sa
velikim brojem problema, jer namee potrebu za promenom tradicionalnog naina
razmiljanja. Naime, ekonomski rast se posmatrao kao jedino merilo napretka
svake zemlje i iskljuivo pokazatelji ekonomskog rasta su bili merodavni i
dostupni za odreivanje situacije u pojedinoj zemlji i njenog poloaja u
meunarodnoj zajednici. Potreba za odrivim energetskim razvojem namee

18

prihvatanje novog principa, po kome je potrebno svesno zaustaviti ekonomski rast


ukoliko on vodi ka preteranom iscrpljivanju pre svega energetskih, pa i svih
ostalih resursa;

princip plaanja tete nastale preteranom i neadekvatnom upotrebom energetskih


resursa, koji otvara mogunost da sve zemlje sveta i svi privredni subjekti shvate
znaaj adekvatnog upravljanja energijom, te da na sebe preuzmu obaveze koje iz
toga proistiu i snose odgovosnost ukoliko preuzete obaveze ne ispune;

princip merljivosti, je izveden iz potrebe za odrivim strategijskim upravljanjem,


koje je mogue samo ukoliko se tokom procesa planiranja, implementacije i
evaluacije operie isljuivo sa ciljevima i podacima koji su striktno i egzaktno
merljivi. Proizvoljne i uoptene definicije, planovi i ciljevi nisu u stanju da prue
pravu sliku i omogue adekvatnu primenu svih alata odrivog upravljanja
energijom koji stoje na raspolaganju;

princip promocije i edukacije, koji namee potrebu za kontinuiranom promocijom


odrivog postupanja sa energijom. Iskljuivo temeljna edukacija koja poinje u
najranijem uzrastu omoguava stvaranje uslova za dugorono odgovorno
postupanje sa energijom i za sticanjem benefita u budunosti koja nije ograniena.

Navedeni osnovni principi energetske odrivosti ukazuju na osnovni okvir potreban za


planiranje i implementaciju odrivog upravljanja energijom i predstavljaju odreeni okvir
unutar koga se moe realizovati upravljanje energijom. Iskljuivo potovanjem navedenih
osnovnih principa omoguava se energetska stabilnost i dugorona energetska odrivost.

2.6 Osnovni problem budueg energetskog razvoja


Budunost na planeti nosi niz pretpostavki o buduim ekolokim problemima sa kojima
se susreu sadanje, a susretae se i naredne generacije, te su stoga na globalnom nivou
definisani osnovni izazovi koncepta odrivog energetskog razvoja, a to su:

Demografski rast, kao jedan od faktora na koji se globalno ne moe delovati


gotovo nikakvim merama. Postoje primeri zemalja koje pojedinim merama
nastoje da podstaknu ili ogranie porast broja stanovnika, ali to su primeri koji ne
mogu imati globalnog uticaja. Od svoga postanka na planeti broj stanovnika se
stalno progresivno poveava i potrebno je sve manje vremena da se oveanstvo
udvostrui. Poetkom ovog milenijuma za udvostruavanje broja stanovnika
terbalo je gotovo hiljadu godina, a dananje procene govore da e stanovnika na
planeti biti duplo vie nego danas za samo pedeset godina. Realne procene govore
da e do 2025. godine na planeti iveti oko 8,4 milijardi ljudi. Sadanji broj
stanovnika ve u velikom broju pati od gladi, ei, nezaposlenosti i nematine.
Budunost u ovom pravcu ne moe biti nimalo optimistina. U neto povoljnijem

19

poloaju su zemlje sa niskim stepenom nataliteta. Demografski problem


karakteriu:

globalna prenaseljenost, jer na planeti oigledno danas ivi vie stanovnika nego
to je to optimalno, a perspektiva u ovom pogledu nije ohrabrujua, jer e broj
stanovnika u budunosti jednako rasti;

neravnomerna naseljenost, kao karakteristika savremenog sveta koja stvara niz


problema. Globalno posmatrano, stanovnitvo na planeti je veoma neravnomerno
brojno rasporeeno, to je posledica razvoja saobraaja i migracija stanovnitva u
potrazi za boljim ivotnim uslovima, kao i posledica nekontrolisano visoke stope
nataliteta. Postoje podruja u kojma ivi izuzetno veliki broj stanovnika u tekim
ekonomskim i zdravstvenim uslovima (pojedini regioni Afrike i Latinske
Amerike, jugositona Azija). U navedenim regionima veina stanovnika ima
minimalne uslove za egzistenciju. Sa druge strane, postoje drave u razvijenim
zemljama u kojima ivi mnogo vei broj stanovnika nego to je to prirodno. ivot
u takvim velikim aglomeracijama (veliki gradovi, metropole, megalopolisi) nudi
svojim stanovnicima mnogo bolje uslove za ivotnu egzistenciju, ali se stvara niz
ekolokih, sociolokih, psiholokih i slinih problema ije posledice oseaju svi
stanovnici u takvim naseljima, kao i strune slube koje su u obavezi da navedene
probleme reavaju. Bez obzira na injenicu da je planeta globalno posmatrano
prenaseljena, ima itavih regiona u kojima ivi manji broj stanovnika nego to bi
resursi tog regiona mogli da izdre (delovi Kanade, Australije, Rusije). U svakoj
pojedinoj zemlji (ukljuujui i nau) neravnomerna naseljenost stanovnika je
problem koji stvara niz ekolokih problema, a u budunosti e se oveanstvo u
jo veoj meri suoiti sa ovim problemom;

neravnomerna pristupanost ivotnih resursa je povezana sa neravnomernom


raspodelom resursa na planeti, kao i sa gustinom naseljenosti. U pojedinim
regionima ljudima je na raspolaganju obilje obradivog zemljita, vode, ume, a u
itavim regionima vladaju katastrofalne sue i glad usled nedostatka vode i hrane
(obradivog zemljita). Ovaj problem je veoma teko reiv, iz jednostavnog
razloga to se resursi ne mogu dislocirati i staviti na raspolaganje ljudima kojima
su potrebni;

egzistencijalni problemi svetskog stanovnitva su jo jedna karakteristika


savremenog oveanstva a pogaaju veinu svetskog stanovnitva. Smatra se da
samo jedna estina ljudi na planeti ima zadovoljavajue uslove za ivot (stanite,
dovoljno hrane i pristup vodi, zaposlenje, uslove za obrazovanje i leenje).
Siromatvo, nezaposlenost i glad su problemi odrivog razvoja koji ve danas
postavljaju velike izazove pred svetsku zajednicu a putevi razreenja takve
situacije su veoma neizvesni;

Neobnovljivost veine konvencionalnih izvora energije je injenica koja je prva


ukazala na problem koji je danas globalan. Konvencionalni izvori energije
(fosilna goriva, ugalj) su izuzetno ogranieni resursi a njihova upotreba

20

intenzivna. Gotovo itava svetska industrija i saobraaj zasnivaju se na primeni


energije koja se dobija iz ovih izvora, a oni e neminovno jednog dana prestati da
se eksploatiu. Na koji nain e tada funkcionisati industrija i saobraaj se ne
moe pretpostaviti, kao to ne postoje ni precizne procene kada e se to dogoditi.
Veina strunjaka se slae da su rezerve dovoljne do 2020. godine, a ve posle
2050. godine doi e do velikih problema u ovoj oblasti. Samo racionalno
gazdovanje energijom i spreavanje bilo kakvog rasipanja moe situaciju uiniti
neto lakom;

Obnovljivost samo malih izvora energije, kao alternativa prethodnom,


podrazumeva da postoje resursi (drvo, energija vode - ukoliko se voda racionalno
koristi i ne doe do velikih sua) koji se mogu obnavljati. Ovakav nain
snabdevanja energijom je ogranien, zadovoljava samo manje potrebe
stanovnitva, a kako bi se ovi resursi ouvali potrebna je odgovorna akcija
nadlenih i itavog drutva u pravcu njihovog ouvanja i obnavljanja;

Ogranienost primene alternativnih izvora energije, kao nain da se odreene


potrebe zadovolje i iz ovih izvora su za sada u maloj meri zastupljene. Energija
vetra, sunca, bio-mase i slino, koristi se ogranieno jer je jo uvek nain
dobijanja energije na ovaj nain dosta skup. Realno je u budunosti oekivati
pojaane napore da se alternativni izvori energije ire koriste i razrade reenja
koja e biti pristupanija za to vie korisnika;

Neravnomerna rasporeenost prirodnih energetskih resursa, je problem sa kojim


se civilizacija suoava od svog postanka, zbog ega su prve civilizacije upravo
nastajale na posrujima koja su bogata resursima uopte. Sa porastom potreba za
energentima koja je nastala u periodu nagle industrijalizacije, najrazvijenije
zemlje su postale prinuene da velike koliine energije nabavljaju na tritu,
odnosno iz uvoza. Otkrivanjem poloaja zaliha odreenih energenata dolazi do
postepene, a zatim do sve izraenije polarizacije izmeu zemalja koje imaju
velike koliine energetskih resursa i zemalja koje su energetski od njih zavisne.
Sa pojavom i intenzivnijom upotrebom alternativnih izvora energije ovaj problem
se donekle moe ublaiti ali se nipoto ne moe sasvim ukloniti. Neravnomerna
rasporeenost energetskih resursa je jedna od bitnih faktora opte nestabilnosti, a
nereivost ovog problema namee potrebu za razvijanjem to naprednijih oblika
globalne saradnje;

Skoncentrisanost velikih energetskih potroaa, kao drugi aspekt globalne


energetske neravnomernosti, na svoj nain usmerava tokove energije i probleme
skopane sa tim. Naime, kao i u veini ljudskih delatnosti, i u oblasti ekonomskog
rasta, koji je usko povezan za upotrebom energije, postoji relativno otra podela
na zemlje koje troe najvie zaliha svetske energije, odnosno na zemlje ija je
potronja prosena ili ak simbolina u svetskim razmerama. Snaan ekonomski
razvoj pojedinih delova sveta (Evropa, SAD, Kanada, Japan, Kina, Rusija) stvara
potrebu za usmeravanjem najveih koliina energije u pravcu ovih zemalja i
regiona;

21

Energija kao predmet svetske trgovine, kao fenomen nastao zbog energetske
zavisnosti, odnosno nemogunosti ekonomskog rasta bez eksploatacije energije u
razliitim oblicima. Energetski resursi koji su skoncentrisani u pojedinim
delovima sveta tokom poslednjih decenija dvadesetog veka postaju izuzetno
kompleksan i vaan predmet svetske trgovine. Pojedine zemlje su skoro u
potpunosti zavisne od uvoza energije, dok je za pojedine zemlje energija osnovni
izvozni proizvod. Ovakav raspored otvara mogunosti za brojne neravnomernosti,
neusaglaenosti, uslovljavanja i monetarne krize;

Potreba za jedinstvenom zakonskom regulativom i harmoninim razvojem je od


posebne vanosti za stabilan energetski razvoj poto je energetski problem odavno
prevaziao lokalne granice i postao problem od opteg, globalnog interesa. U
pojedinim zemljama sveta postoje i primenjuju se brojni zakonski propisi,
pravilnici i mere koje imaju za cij promociju odrivog razvoja uopte. U velikom
delu sveta primenjuju se pravila koja podstiu odriv energetski razvoj, ali u
ovom pogledu ne postoji jedinstven konsenzus svih zemalja sveta, pogotovo
postoje velike nesuglasice izmeu pojedinih regiona, kao i veliki jaz izmeu
bogatih i siromanih zemalja.

Navedeni osnovni problemi oveanstva danas su istovremeno i najizraeniji izazovi


opstanka u budunosti, te su stoga predmet najveeg interesovanja svetske zajednice. S
obzirom na to da koncept odrivog energetskog razvoja podrazumeva ukljuivanje svih
organizacija i pojedinaca, neophodno je da svako, u zavisnosti od delatnosti kojom se
bavi, preusmeri svoje aktivnosti u pravcu koji e doprineti smanjenju intenziteta
navedenih problema.

3 EFIKASNO UPRAVLJANJE ENERGIJOM

3.1Tradicionalni koncept upravljanja energijom


Upravljanje energijom se u najveem broju sluajeva u teoriji planira a u praksi sprovodi
na tradicionalan, uobiajen nain, implementacijom ve utvrenih principa upravljanja
koji se mogu primeniti na gotovo svaku drugu ljudsku delatnost. Klasina nauka o
menadmentu je razvila dragocene i efikasne mehanizme za upravljanje u svim
delatnostima ljudskog rada, pri emu se, u zavisnosti od potrebe i specifinosti rada mogu
sprovoditi odreena prilagoavanja, ali i ona su unapred odreena i u najveoj meri
unapred poznata. Ovako koncipiran menadment zasnovan na uenju Stonera, Adiesa,
Drakera i drugih osnivaa savremene nauke o menadmentu u velikoj meri je unapredio
poslovanje u drugoj polovini dvadesetog veka i poveao efikasnost i efektivnost ljudskog
rada na svim poljima na kojima se primenjuje.

22

Tradicionalni menadment je prilagoen savremenom svetskom poslovanju u uslovima


globalizacije i poznatih i kontrolisanih tokova ljudi, robe i kapitala i u najveoj meri
omoguava opstajanje odreenog sistema i drutveno ekonomskih odnosa u svetskoj
zajednici. Sa promenama u drutvenoj svesti i sa prvim kritikama postojeih odnosa na
svetskoj ekonomskoj i politikoj sceni, javlja se i potreba za odreenim promenama u
mnogim sferama koje su od interesa za savremeno oveanstvo, te se tako namee i
potreba za izmenama i prilagoavanjima u sferi menadmenta, ime e ova nauka biti u
stanju da odgovori izazovima poslovanja u periodu koji predstavlja budunost.
Upravljanje energijom predstavlja posebno zahtevan izazov u svim segmentima, a
posebno u sferi potrebe da se energijom upravlja na nain koji zahteva savremena svetska
zajednica, to ne predstavlja jednostavnu primenu procesa menadmenta na oblast
energije. Sa poveanjem intenziteta upotrebe energije u svetu, od polovine dvadesetog
veka, javlja se potreba za razvojem adekvatnog prisupa upravljanju energijom na svim
nivoima, pri emu je neophodno razviti mehanizme koji e regovati i prilagoavati itav
proces upravljanja u zavisnosti od karaktera i intenziteta promena koje se deavaju u
okruenju.
Proces upravljanja energijom, na krajnje pojednostavljen nain, moe se posmatrati kao
proces koji se odvija od momenta ekstrakcije energetske sirovine do njene krajnje
potronje i odlaganja otpadne energije. Ovaj proces se odvija u izuzetno sloenom
okruenju, podloan je dejstvu uticaja mnogobrojnih raznovrsnih faktora i predstavlja
svojevrstan izazov i u zemljama i regionima u kojima vladaju izuzetno stabilni uslovi, a
promene parametara su svedene na minimum. Poseban problema predstavlja upravljanje
energijom u sredinama u kojima esto dolazi do promena razliite vrste i intenziteta, a
pogotovo je izazovnan pokuaj da se izgradi jedinstven model za upravljanje energijom
na globalnom nivou.
Sa uvoenjem principa odrivosti, kao jedinog principa razvoja oveanstva u
budunosti, problematika upravljanja energijom dobija novu dimenziju, koja u velikoj
meri odudara od tradicionalnog naina upravljanja energijom i namee potrebu za
donoenjem novih reenja. U najire prihvaenom kontekstu, upravljanje energijom
podrazumeva primenu odrivog modela strategijskog upravljanja u sferi praenja tokova
energije u oblsti proizvodnje, transporta, transformacije i potronje.
S obzirom na kompleksnost upravljanja energijom, neophodno je koristiti raspoloive
pristupe i modifikovati ih u skladu sa zahtevima odrivosti. Izrada adekvatnog modela
odrivog upravljanja energijom je mogua samo uz integraciju zahteva odrivog razvoja,
specifinosti energetskog sektora i nauke o strategijskom menadmentu. Integracijom
navedenih kriterijuma koncipira se novi interdisciplinarni pristup upravljanju energijom
koji ima svoje osobenosti i podloan je promenama u zavisnosti od velikog broja inilaca.
Stoga je pre svega neophodno izloiti kratak prikaz razvoja nauke o strategiji i
strategijskom upravljanju uopte.
Jedinstvena definicija koja ukljuuje sve osobine i aspekte strategije bila bi duga i
komplikovana. Svaki autor naglaava jedan ili vie aspekata.

23

Moda najranija definicija strategije potie od starog grkog pisca Ksenofona (Xenohon):
"Strategija je znanje o biznisu koji predlaete da treba ostvariti". Ovim Xenphon jasno
ukazuje na direktnu odgovornost onih koji upravljaju (menadere) i naglaava vezu
izmeu liderstva i formulisanja strategije.
Pribliavajui se naem dobu, autori daju jasnije, nekad due a nekad krae definicije
strategije. Na primer, Igor Ansoff i Mc Donnell sitiu da je strategijski menadment
sistemski pristup upravljanju promenama. Ovom definicijom autori prave distinkciju
izmeu strategije i politike, pri emu je politika opta odluka koja se uvek donosi na isti
nain ako se pojave iste okolnosti a strategija primenjuje sline principe, dozvoljavajui
razliite odluke u zavisnosti od konkretnih okolnosti.
Sa druge strane Isak Adies (Ichak Adizes) istie: "Umjesto prie o menaderu koji
planira, organizuje itd., trebalo bi govoriti o menaderskom timu koji vri te funkcije.
Uloge proizvoaa, upravljaa, preduzetnika i integratora mora vriti komlementarni tim
jer nijedna osoba ne moe biti odgovorna za sve njih".
Kenei Omi (Kenechi Ohmae) u svojoj definiciji strategije eksplicitno naglaava znaaj
zadovoljenja oekivanja potreba kupaca kao pokretaku snagu strategije i akcentira
kompetetivni aspekt strategije. Ohmae strategiju definie kao: "Nain na koji korporacija
tei da sebe diferencira na pozitivan nain u odnosu na svoje konkurente, koristei svoje
relevantne snage za bolje zadovoljenje potreba kupaca".
Definicija Keneta Endrjuza (Kenneth Andrews) strategiju posmatra kao odnos izneu
cilja i mogunosti kojima se cilj realizuje, ime je strategija osetljiva za vrednosti i
kulturu koliko i za nastale anse i prilike u okruenju. Andrews je od autora koji daje
iroku definiciju strategije: "Modeliranje glavnih ciljeva, svrha i ostvarenja i bitnih
politika ili planova za ostvarenje tih ciljeva, koji su izreeni na takav nain da definiu u
kom je poslu kompanija ili u kom e biti, kao i trenutni oblik kompanije ili kakva treba da
bude."
Autori Certo i Peter (Samuel Certo i Paul Peter) istiu da je strategijski menadment
kontinuirani, iterativni proces ciljan na odravanje organizacije kao potpuno podesne da
odgovori svojoj sredini.
Postoji nekoliko kvalitetnih tradicionalnih naunih pristupa strategijskom upravljanju i
svi su u velikoj meri u upotrebi u svim oblastima ljudskih delatnosti irom sveta. Autori
Certo i Peter proces strategijskog menadmenta definiu kao kontinuirani, iterativni
proces koji ukljuuje nekoliko koraka:

analiza sredine,
usmeravanje organizacije (misija i ciljevi),
formulisanje strategije,
implementacija strategije i
strategijska kontrola.

24

Proces strategijskog upravljanja u ovom sluaju je definisan kao proces koji se obavlja u
beskonanom broju ponavljanja, kako je prikazano na slici 1.

Analiza
sredine

Definisanje
vizije,
misije i
ciljeva

Izbor
strategije

Implementacija
strategije

Strategijska
kontrola

Slika 1. Proces strategijskog menadmenta po Cort-u i Peter-u


Ovako definisan proces strategijskog upravljanja je iroko prihvaen u praksi upravo
zbog svoje jednostavnosti. Uslonjavanje odreenog procesa ne mora nuno da vodi
njegovom unapreivanju, ali ovako pojednostavljen pristup strategijskom upravljanju nije
sasvim prihvatljiv za upravljanje energijom koje mora da uvaava zahteve odrivosti.
Osnovna zamerka prikazanom modelu je pre svega uzak izbor prilikom deifnisanja
strategije, odnosno naina za dostizanje eljenih ciljeva. Osim toga, proces kontrole ne
razmatra zakonska ogranienja ve se iskljuivo bazira na proveri dostignutih ciljeva,
koji esto nisu pravilno postavljeni, merljivi niti egzaktno izraeni.
Autori Gerry Johanson i Kevan Scholes postavljaju slian ali ipak redefinisan model, jer
proces strategijskog menadmenta, koji bi mogao da poslui kao polazni model za
koncipiranje modela za odrivo upravljanje energijom posmatraju iz tri koraka. Proces
strategijskog menadmenta prema ovim autorima sastoji se iz:

Strategijske analize, koji se sastoji iz: analize okruenja, analize oekivanja


ciljeva i snaga i analize resursa.
Strategijskog izbora, koji se sastoji iz: generisanje opcije, ocena opcije i
selekcija strategija.
Strategijske impelementacije, koji se sastoji iz: planiranje resursa,
organizaciona struktura i ljudi i sistemi.

Za razliku od prethodno prikazanog i predloenog osnovnog modela, proces strategijskog


upravljanja upravljanju energijom je zasnovan na meusobnoj povezanosti tri osnovna
koraka, to se moe prikazati kako je dato na slici 2.

25

Strategijska
implementacija

Strategijski
izbor

Strategijska
analiza

Slika 2. Model elemenata strategijskog menadmenta po Johanson-u i Scholes-u


Navedeni model u odreenoj meri predlae primenu novih reenja koja se donekle mogu
smatrati prihvatljivijim za potrebe odrivog upravljanja energijom, pre svega zbog
naglaska na povezanosti tri osnovna elementa, a pogotovo to podrazumeva posdeban
okvir za strategijski izbor. Naime, proces upravljanja energijom je izrazito kompleksan i
stoga je neophodno da u fazi njegovog planiranja postoji mogunost za definisanje i
redefinisanje izbora strategije koja e se koristiti za realizaciju zacrtanih ciljeva.
Prikazani osnovni elementi upravljanja po ovom modelu sastoje imaju svoje osobenosti i
podsisteme.
Strategijska analiza obuhvata procese analize i predvianja okruenja, analize resursnih
mogunosti i oekivanja i snagu glavnih drutvenih grupa. Rezultat ovih analiza treba da
bude razumevanje strategijske pozicije regiona, ansi i opasnosti i definisanje glavnih
ciljava procesa upravljanja energijom.
Strategijski izbor se takoe sastoji od tri elementa. On sadri identifikovanje, opis i ocenu
strategijskih opcija i izbor strategije koja bi se mogla implementirati u procesu
upravljanja energijom. Po teoriji i nauci o upravljanju, na ovom mestu se definie
opredeljenje za dalje postupanje, odnosno odabir izmeu nekoliko opcija: stabilizacija
energetske proizvodnje i potronje, ekspanzija, pauza ili smanjenje, kao i manje ili vie
radikalni strategijski zaokret po kome proces upravljanja energijom mora da pretrpi
znaajne promene. Uvaavajui sam koncept odrivog upravljanja energijom, navedeni
stratgijski pristup upravljanju moe se smatrati prihvatljivijim od prethodno izloenog
modela (po Cort-u i Peter-u) jer otvara mogunost za vie strategijskih izbora i
dozvoljava primenu strategijskog zaokreta, kao opcije koja uvaava potrebu za
znaanim promenama u postupanju sa energetskim resursima i potronjom energije.
Strategijska implementacija se odnosi na pitanja koja determiniu realizaciju uslova za
implementaciju odabrane strategijske opcije. Iz tog razloga ona obuhvata: planiranje
inputa, definisanje adekvatne organizacione strukture i odabir stila upravljanja, poslovne
kulture i odabir kadrova.

26

Slian pristup Cert-u i Peter-u imaju autori Higgins i Vincze, koji u procesu strategijskog
menadmenta polaze od formulisanja vizije, misije i razvojnih ciljeva i priprema za
implementaciju.

formulisanje vizije misije i ciljeva,


odreivanje strategijskih ciljeva,
formulisanje strategije,
implementacija odabrane strategije i
ocena i kontrola strategije.

Prikazani modela strategijskog upravljanja iziskuje vee napore na polju planiranja, koje
se odvija preko prva dva strategijska koraka, pri emu se definiu vizija i misija, a
posebno paljivo se odreuju strategijski ciljevi. Mada je u pitanju razdvajanje jednog
koraka na dva zasebna, ipak se model mora definisati i razmotriti kao zaseban model
upravljanja, kako je prikazano na slici 3.

Formulisanje
vizije,
misije,
ciljeva

Odreivanje strategijskih
ciljeva
Strategijske politike

Formulisanje
strategije

Implementacija
strategije

Politike
koje pomau
strategiju

Ocena i
kontrola
strategije

Kontrolne
politike

Slika 3. Model procesa strategijskog menadmenta po Higgins-u i Vincze-u


Model strategijskog upravljanja predstavlja donekle redefinisani prvi strategijski model,
pri emu je osnovni motiv pokuaj da se pevaziu eventualni nedostaci prethodnih
modela. Poseban naglasak u ovom sluaju dat je na proces definisanja strategijskih
ciljeva koji odreuju sve dalje aktivnosti. Stoga, pogreno definisanje stategijskih ciljeva
u ranoj fazi planiranja moe imati dalekosene dobre, ali i loe poseldice po
implementaciju i uspeh itave strategije. Ovo je ujedno i najvea slabost predloenog
modela, jer proces odrivog upravljanja energijom predstavlja proces koji je izuzetno
dalekosean a posledice pravilnog ili nepravilnog planiranja i definisanja ciljeva e se
osetiti nakon vie decenija, to dovodi u pitanje svrsishodnost kontrole.
Uvaavajui sve slabosti i snage prethodno izloenih strategijskih modela, treba ukazati
na model koji se u odreenoj meri moe smatrati najprihvatljivijim za poetni oblik
kreiranja modela odrivog upravljanja energijom, a koji je definisan iz osam strategijskih
koraka.

27

Definisanje vizije i misije preduzea, definisanje osnovnih stavova kojima se


usmeravaju stavovi preduzea prema budunosti (definisanje vizije) i odreivanje
naina za realizacije uloge preduzea u datom sistemu privreivanja (definisanje
misije).

Analiza i predvianje neposrednog i posrednog okruenja treba da prui odgovore


na pitanja: a) dijagnoza postojeeg strategijskog poloaja preduzea i b) procena
ansi i opasnosti koje e se stvoriti sa projektovanim razvojem faktora okruenja.

Analiza i projekcija internih mogunosti preduzea i uslova za njihovo


pribavljanje.

Definisanje ciljeva kroz kvantitativno i kvalitativno opredeljenje za tip poslovnih


performansi kojima preduzee tei i u odnosu na koje meri svoju efektivnost i
efikasnost u realizaciji misije i strategije preduzea.

Utvrivanje kritinih faktora poslovnog uspeha i sagledavanje aktivnosti koje


konkretno preduzee mora da ispuni kako bi poslovalo u odabranoj delatnosti.
Zatim se traga za konkretnim kritinim faktorima kako bi se stekle konkurentske i
komparativne prednosti.

Identifikovanje i ocena strategijskih mogunosti (alternativa) i izbor adekvatne


strategije, odnosno istraivanje potencijalnih naina i instrumenata za realizaciju
ciljeva te odabir poslovne strategije.

Implementacija, odnosno kreiranje odgovarajueg plana poslovne kulture i stila


upravljanja, plan identifikovanja resursa, odabir organizacione strukture, sistema
motivacije i ocena vrednosti rada sa svrhom realizacije determinisane strategije
poslovanja.

Kontrola i revizija, kojima se pravovremeno i objektivno meri i ocenjuje


ostvarenje u odnosu na plan (kontrola), odnosno da li je planirano i realizovano u
skladu sa mogunostima preduzea (revizija).

Navedeni predlog upravljanja sastoji se od vie koraka od prethodnih, to u odreenoj


meri uslonjava njegovu realizaciju, ali sa druge strane, prua mogunost za detaljnije
planiranje i praenje, to je imperativ kod procesa odrivog upravljanja energijom, kao
procesa na koji utie veliki broj inilaca, koji traje izuzetno dugo vremena, odnosno kao
procesa koji nema definisan zavretak i ija realizacija svakako ima snaan uticaj na
ekonomski, ekoloki i svaki drugi razvoj u celini. Proces strategijskog menadmenta bi u
ovom sluaju izgledao kao na slici 4.

28

1. Definisanje
vizije i misije
3. Analiza i
predvianje
okruenja

4. Definisanje
ciljeva

2. Analiza i
projekcija
internih
mogunosti

5. Identifikovanje
kritinih faktora
uspeha

6. Identifikovanje i
ocena strategijskih
mogunosti

7. Implementacija
strategije

8. Kontrola i revizija

Slika 4. Elementi procesa strategijskog menadmenta kao polazna osnova za


definisanje modela odrivog upravljanja energijom
Predloeni polazni model ima svoje prednosti i nedostatke. Osnovni nedostatak
predloenog modela jeste upravo njegova sloenost, koja moe da dovede do problema
prilikom planiranja resursa, ljudi i vremenskih razgranienja. Osnovna prednost polaznog
modela jeste nunost da se svi koraci upravljanja planiraju paljivije, jer je
implementacija modela u ovom sluaju sedmi, pretposlednji korak. Sve ostale faze
podrazumevaju pripremu uz posebno uvaavanje potrebe za analizom internog i
eksternog okruenja. Za potrebe upravljanja energijom analiza okruenja je od osnovnog
i verovatno najveeg znaaja, jer je izuzetno kompleksna, viedimenzionalna, zahteva
sposobnost procene i predvianja u sferama koje nisu usko povezane sa sektorom
proizvodnje i potronje energije.
Svako preduzee bi trebalo da nastoji da se, u skladu sa svojim mogunostima i
ciljevima, uklopi u navedenu strategiju odrivog energetskog razvoja i da menadment
preduzea prilagodi tome. Mora se uvaavati i injenica da svi privredni subjekti nisu i ne
mogu istovremeno biti u stanju da u potpunosti implementiraju kompletni proces
odrivog upravljanja energijom. Savremena nauka o menadmentu prepoznaje i nudi

29

etiri osnovna stava koja preduzee moe da zauzme kako bi implementiralo proces
upravljanja energijom:15

Legalni stav, podrazumeva da e preduzee dobrovoljno i bez pogovora


primenjivati sve zakone, pravila i regulative u oblasti odrivog upravljanja
energijom, s tim to e pokuati da navedene propise primeni u svoju korist time
to e initi potrebne izmene i inovacije u poslovanju;

Trini stav, zauzimaju organizacije koje e poslovanje bazirati na udovoljavanju


elja svojih kupaca koje su u vezi sa odrivim upravljanjem energijom;

Stav svih interesnih grupa, koji proiruje prethodno navedeni stav s tim to, osim
kupaca, posmatra i uvaava zahteve i ostalih zainteresovanih strana;

Tamnozeleni stav, kao stav koji promovie ivot koji treba biti u sve veoj
harmoniji sa prirodom. Ovaj stav je za sada teko primenljiv na sadanjem nivou
svesti i poslovanja.

Izborom adekvatnog stava preduzee e moi da na adekvatan nain planira svoj budui
energetski razvoj. Svako pojedinano preduzee treba da sagleda sopstvene elje i
mogunosti i da pristupi reavanju problema na nain koji se proceni kao optimalan.
Uvaavanjem propisa iz oblasti zatite ivotne sredine, upravljanja energijom i odrivog
razvoja, kao i prihvatanjem ekomenadmenta kao poslovne strategije mogue je aktivno
se ukljuiti u proces zatite ivotne sredine i koncept odrivog razvoja u celini.
Posmatrano iz ugla konkretnog preduzea, postoje tri osnovna naina na koji
menadment preduzea moe da deluje u pravcu reavanja sopstvnih problema u sferi
odrivog upravljanja energijom:

Neaktivan menadment, pri kojem nema nikakvih aktivnosti u pravcu


sagledavanja problema u sferi upravljanja energijom, tako da nema nikakvih
aktivnosti na njihovom otklanjanju i prevenciji;

Reaktivni menadment, koji odslikava stanje u veini preduzea danas, a


podrazumeva (eventualno) reavanje problema tek kada se oni pojave. U ovakvim
preduzeima nema primene nikakvih preventivnih mera, a odreene aktivnosti u
pravcu odrivog upravljanja energijom se ponu planirati tek kada preduzee na
to bude prinueno, a i tada proces najee tee sporo i sporadino;

Proaktivni menadment, koji je imperativ savremenog energetski odgovornog


poslovanja, pri emu se sve aktivnosti usmeravaju u pravcu planiranja i
prevencije. Poznavanje specifinosti odrivog upravljanja energijom i znaajni

15

Freema, R., Pierce, J., Dodd, R.: Shades of Green: Business Ethics and the Environment ,
Oxford University Press, New York, USA, 1995.

30

napori u pravcu njegove implementacije se ugrauju u poslovnu politiku


preduzea i postaju njen sastavni deo.
Odabir prisutupa problematici upravljanja energijom je uslovljen delovanjem niza
internih i eksternih faktora koji deifniu svako preduzee, kao i drutvene i ekonomske
prilike u kojima preduzee posluje. Sa druge strane, planiranje upravljanja energijom sa
aspekta odreene drave, odnosno regiona skopano je sa jo veim brojem faktora koji
ga determiniu u odreenom momentu i koji se veoma esto i brzo menjaju. Stoga je
izrada prilagodljivog ali ipak jasnog modela za odrivo upravljanje energijom od
kljunog znaaja za itav proces u celini.

3.2 Odrivi pristup upravljanju energijom


Dosadanja iskustva, teorija i praksa, nedvosmisleno su ukazali na potrebu razvoja
posebnih mehanizama koji imaju za cilj adekvatno upravljanje energijom u svim fazama
njenog postojanja, na svim nivoima u svim vremenskim okvirima. Potreba za
upravljanjem energijom postoji od davnina u razliitim oblicima, ali je tek savremena
nauka i praksa menamenta, uz uvaavanje principa odrivog razvoja, pruila adekvatan
okvir za realizaciju navedene problematike.
Prilikom koncipiranja odrivog koncepta upravljanja energijom neophodno je bilo poi
od najireg okvira koji odreuje procese u ovoj oblasti, a odnose se pre svega na dva
osnovna inioca koji su izuzeno znaajni, a to su veliina strategijskog problema koji
treba reavati i procenjeno verme koje je potrebno da bi se predloena strategija
upravljanja energijom mogla realizovati. Ordrivi pristup upravljanju energijom je
upravo i kreiran zbog dve navedene specifinosti koje ga odreuju vie i snanije nego
brojne promene sa kojima se oveanstvo susretalo tokom istorije.
Vremenska dimenzija energetskiih problema je posebno izraena i u belikoj meri
odreuje naine upravljanja energijom, kao i poseledice koje se posledino tome mogu
javiti. Zadovoljavanje potreba za energijom postoji tokom cele savremene istorije
ljudskog roda. Vremenom su poterbe rasle, javljali su se novi naini za bru i efikasniju
upotrebu energetskih resursa, ali je situacija sa kraja dvadesetog veka dovela do potrebe
da se navedeni trend nekontrolisane potronje energije razmotri, uspori i redefinie na
naine koji e biti u skladu sa konceptom odrivog razvoja.
Budunost u oblasti upravljanja energijom je na odreeni nain definisana jasno
izraenim operdeljenjem da se mora usporiti eksploatacija neobnovljivih resursa, da se
energija mora koristiti efikasno, te da se svi korisnici energije moraju prilagoditi novom
nainu poslovanja i razmiljanja.
Navedene osnovne promene u procesu upravljanja energijom su izuzuetno kompleksne,
sveobuhvatne, skopane sa velikim brojem sitnijih i krupnijih promena u svim sferama
rada i razmiljanja. Potrebno je redefinisati postojee zakonske propise, doneti adekvatne
strategije na globalnom i nacionalnim nivoima, prilagoditi poslovanje svakog privrednog

31

subjekta i individualnih potroaa. Promene u upravljanju energijom su promene koje se


odnose na globalnu zajednicu u celini, ali i na svakog pojedinca ponaosob.
Osim vermena koje je potrebno da primenu odrivih strategija upravljanja energijom, u
cilju odabira vrste strategijske implemnetacije neophodno je razmotriti i veliinu
strategijskog problema. Energetski problem je globalan, sa trednom rasta. Karakterie ga
veliki broj inilaca, koji se pre svega odnose na porast globalnih potreba za energijom,
neravnomeran raspored energetskih resursa, te visoko izraen stepen zavisnosti
savremenog oveka od energije koja mu je na raspolaganju. Problemi sa energijom
dovode do manjih ili veih problema u ekonomiji, drutvu, odnosima meu zemljama i
odnosima u globalnoj zajednici. Oekuje se da e razmere ovih problema u budunosti
verovatno bii vee i kompleksnije. Stoga je sasvim ispravna pretpostavka da je
energetski problem jedan od najveih i najkompleksnijih strategijskih problema sa kojima
se suoava naa civilizacija.
Uvaavanjem vremenskog okvira i procenom veliine eneergetskog problema moe se
dati predlog moguih naina za implementaciju odrivog upravljanja energijom, kako je
prikazano na slici 5.
Vremenski period za promenu implementacije
Dug
Kratak
Veliina
strategijskog
problema

Velik
Mala

Sekvencionalne
intervencije
Evolucione
intervencije

Kompleksne
intervencije
Upravljake
intervencije

Slika 5. Vrste moguih implementacija strategije odrivog upravljanja energijom


Kada je preduzee suoeno sa malim problemima (mali potroai energije) a vremenski
period koji joj je na raspolaganju je dovoljno dugaak, implementacija strategije e
ukljuiti evolutivne odnosno postepene (inkrementalne) promene. Ako su problemi sa
kojima se preduzee suoava mali, ali je kratak vremenski period za koji je neophodno
reiti nastali problem, to se najee javlja u sluajevima kada se doneseni novi zakonski
propisi koji otro definiu promene u potronji energije, aktivnosti obavlja menadment
(upravljaka intervencija) direktno na mestima gde su problemi nastali.
U sluajevima kada je preduzee veliki proizvoa ili potroa energije, potrebno je
posebno paljivo pristupiti odabiru naina za implementaciju strategije odrivog
upravljanja energijom. U zavisnosti od toga koliko organizacija ima vremena za
reavanje problema postoje dve mogue strategije. Ako je preduzeu na raspolaganju dug
vremenski period a novonastali problemi su veliki, nuno je sekvencionalno
intervenisanje, odnosno delovanje po fazama. Meutim, ako su u pitanju problemi koje
ne mogu da ekaju, primenjuje se kompleksna intervencija a menadment preduzea

32

mora da uklopi (sinhronizuje) promene u svim delovima preduzea. U sferi energetskih


problema moe se desiti da oni imaju manji ili vei potencijalni uticaj na situaciju u
preduzeima ili nekoj zemlji u celini, to u najveoj meri zaviso od resursa kojima zemlja
raspolae i od naina na koji energiju troi. Strategija odrivog razvoja definie
energetske probleme uopte kao oblast za ije sutinsko reavanje je potrebno izuzetno
mnogo vremena, koje je due od duine ivota sadanjih generacija, a osim toga postoji
jasno definisan stav da se energetski problemi nikada nee moi u potpunosti reiti.
Energetski problem e biti stalni pratilac ljudskog roda u neogranienom periodu
budunosti.
Izabrana startegija odrivog upravljanja energijom predstavlja izuzetno kompleksan
proces podloan delovanju velikog broja uticaja. Sa druge strane, bez obzira na napred
jasno razgranienei predloene modele za upravljanje energijom, veoma esto nije
mogue odabrati i sprovoditi odreenu strategiju bez usputnih promena i prilagoavanja.
Osim toga, promene u samoj sferi energije su mnogobrojne i raznovrsne, a njihov uticaj
na proces odrivog upravljanja energijom je esto povezan sa nizom ekonomskih i
politikih promena. Zbog svega navedenog, postoje tekoe u pokuaju da se na odreeni
nain jasno definie odrivo upravljanje energijom. Svaka eventualno predloena
definicija se moe redefiniasti i menjati u zavisnosti od velikog broja faktora.
Upravljanje energijom se moe definisati kao proces planiranja, usmeravanja,
implementacije i kontrole procesa proizvodnje, prenosa i potronje energije. Upravljanje
energijom predstavlja svojevrsnu sintezu fenomena energije i koncepta savremenog
upravljanja (menadmenta), odnosno, primenu savremenih postavki menamenta u
oblasti energetskog sektora. Osim toga, pri koncipiranju osnovni hpostavki za upravljanje
energijom savremeni menadment polazi od pretpostavki odrivosti i ouvanja
energetske stabilnosti za sadanje i budue generacije. Stoga, savremeno upravljanje
energijom se moe posmatrati kao svojevrsna sinteza tri egzaktne nauke: energetike,
odrivog razvoja i menadmenta, koje su meusobno povezane i uslovljene.
U skladu sa navedenim, odrivo upravljanje energijom se moe definisati kao proces
upravljanja energijom koji je zasnovan na osnovnim principima koncepta odrivog
razvoja. Odrivo upravljanje energijom se stoga mora posmatrati kao koncept koji u
velikoj meri odudara od tradicionalnog naina upravljanja energijom, koji je u najveoj
meri ignorisao potrebu ouvanja, tednje i obnavljanja energetskih resursa. Ovako
zamiljen, koncept odrivog upravljanja energijom predstavlja veliku globalnu promenu
ije posledice se oseaju u itavoj svetskoj zajednici, te nameu potrebu za velikim
promenama u nainu rada, ponaanja i razmiljanja, kako nadlenih institucija, tako i
svakog pojedinca. Stoga se koncept odrivog upravljanja energijom moe posmatrati kao
svojevrstan izazov savremenog oveanstva koji otvara mogunosti za predloge i razradu
mnogobrojnih reenja koja e imati dugorone posledice po razvoj ljudske zajednice u
celini.
Zbog svega navedeng neophnodno je, odnosno jedino mogue, poblemu odrivog
upravljanja energijom pristupiti uz uvaavanje poznatih naunih postavki, praktinih
iskustava i uz uvaavanje osobenosti subjekta koji inicira, prihvata i realizuje upravljanje

33

energijom na odrivi nain. U optem sluaju, odrivo upravljanje energijom


podrazumeva sprovoenje niza raznovrsnih aktivnosti koje imaju za cilj konkretizaciju
ciljeva odrivog razvoja u praksi proizvodnje, prenosa i potronje energije.
Sa aspekta tradicionalno merenog drutvenog i ekonomskog razvoja od najveeg znaaja
je sprovoenje onih mera i aktivnosti koje donose najefikasnije rezultate za najkrae
vreme, ali uz uvaanje principa odrivosti, imperativ vremena postaje manje znaajan.
Prihvatljive su one aktivnosti koje donose kvalitetne rezultate bez obzira na vreme koje je
potrebno da se uoe i izmere pozitivni efekti.
S obzirom na kompleksnost i globalnost savremenog poslovanja, te uvaavajui brojne
probleme i nesuglasice u pogledu globalnih pravaca i prioriteta razvoja, odrivo
upravljanje energijom se ne moe definisati preko niza strogo odreenih aktivnosti koje
je potrebno sprovesti, ali savrmena nauka i praksa pokazuju da su se aktivnosti na polju
strategijskog i operativnog upravljanja, te unapreivanja kvaliteta, kao i drutveno
odgovornog ponaanja uopte, postale imperativ kada je u pitanju realizacija koncepta
odrivog energetskog razvoja u praksi.
Problem teorijski predstavlja "nesklad izmeu tekueg i eljenog stanja"16. Imajui to u
vidu, nuno je sprovesti odgovarajue promene i sprovesti odgovarajue aktivnosti koje
e preduzee odnosno zajednicu dovesti do energetski odrivog poslovanja i samim tim
e se reiti problemi te vrste. Faze koje ka energetski odgovrnijem poslovanju su
sledee:

16

Uoavanje problema (kao dijagnostika aktivnost), predstavlja specifinu fazu za


svako pojedinano preduzee, jer svako preduzee odlikuje niz razliitosti i
osobenosti u odnosu na ostala preduzea. Ukoliko menadment preduzea postavi
kao eljeno stanje uvoenje energetski odrivog poslovanja do odreenog nivoa
(ili u potpunosti), treba u skladu sa tim da objektivno proceni sopstvene prednosti
i definie nedostatke. Ovo je faza postavljanja ciljeva preduzea koja u velikoj
meri odreuje sve dalje aktivnosti;

Identifikacija razvojnih varijanti, obuhvata predvianje aktivnosti koje je mogue


sprovesti kako bi se dostigli postavljeni ciljevi koji se dodnose na energetski
efikasnije poslovanje. Prilikom predvianja naina na koje je mogue ostvariti
postavljene ciljeve, svaku varijantu treba detaljano razraditi i realno proceniti. U
ovoj fazi korisna (ali nikako presudna) mogu biti iskustva preduzea u slinoj
situaciji;

Izbor najcelishodnije varijante vodi ka postavljenom cilju - energetski


odgovornom poslovanju. Ova faza podrazumeva donoenje odgovarajue odluke
(izbor izmeu nekoliko ponuenih varijanti) koja odreuje dalji tok aktivnosti;

Wren, D., Woich, D., Jr.: Menadment - proces, struktura i ponaanje, PS Grme, Beograd, 2001.

34

Primena odabranog naina za postizanje zacrtanog cilja obuhvata itav niz


aktivnosti, zahteva angaovanje odreenih ljudskih potencijala, finansijska
sredstva i vreme;

Kontrola i korekcija uoenih nedostataka je neophodna aktivnost koja se mora


kontinuirano sprovoditi kako bi se na vreme ispravile nepravilnosti i slabosti do
kojih uglavnom dolazi, ma koliko aktivnosti bile detaljno planirane;

Dostizanje postavljenog cilja, ime preduzee dostie vii stepen energetske


odgovornosti, o emu svakako na odgovarajui nain treba informisati sve
zainteresovane strane, prvenstveno potroae, vlasnike i zajednicu;

Uoavanje (novih) problema, ime se aktivnosti vraaju na poetak i preduzee


nastoji da njegove aktivnosti na unapreenju ekoloki podobnog poslovanja budu
kontinuirane.

Za sve vreme poslovanja odgovarajua sluba treba da prati stanje u okruenju, to se


prvenstveno odnosi na nove zahteve u pogledu energetski odgovornog poslovanja (koje u
najveoj meri stiu od potroaa i zakonodavaca) i da inicira prethodno navedene
aktivnosti. U svim fazama koje vode ka dostizanju ekoloki odgovornijeg poslovanja
treba da uestvuje kompletan menadment tim preduzea, a po potrebi, mogue je
angaovati struna lica sa strane.
Odrivi razvoj sam po sebi predstavlja svojevrsnu strategiju razvoja oveanstva koja
nije ograniena odreenim vemenom, podlona je promenama i prilagoavanjima. Efekti
takvog razvoja se mogu egzaktno izmeriti u odreenom momentu. ali za razliku od
tradicionalnog upravljanja, ne postoji stroga orjijentacija na dostizanje cilja. Naime,
odrivi razvoj nije odreen u vremenu i prostoru, a podrazumeva konstantna poboljanja i
unapreenja stanja, tako da nije mogue doi do odreenog cilja i nakon toga prekinuti
implementaciju procesa upravljanja odrivim razvojem. Odrivi razvoj nije sam po sebi
cilj, ve predstavlja procesiji se ciljevi permanentno redefiniu i koriguju.
Ovako definisan proces odrivog razvoja namee potrebu za primenom odreenih
aktivnosti tradicionalnog strategijskog menadmenta, koje omoguavaju sprovoenje i
kontrolu procesa u periodu ije trajanje je praktino neogranieno. Odrivo upravljanje
energijom ne predstavlja jednostvanu primenu tradicionalnih metoda strategijskog
menamenta, ve podrazumeva njihovu modifikaciju, to je dovelo do razvoja
jedinstvenog modela odrivog upravljanja koji odstupa od tradicionalnog i u znaajnog
meri dovodi u pitanje opravdanost njegove implementacije kada je u pitanju odrivo
upravljanje u oblasti energije.
U cilju osmiljavanja strategije odrivog energetskog razvoja nuno je pre svega postaviti
odreene prioritete razvoja. Predlae se realizacija pet osnovnih prioritetnih programa,
koji su raznorodni po programskim sadrajima ali komplementarni sa stanovita
usklaivanja rada i razvoja celine energetskog sistema, tj. energetskih proizvodnih

35

sektora i sektora potronje energije i postupnog ali doslednog ostvarivanja promovisanih


ciljeva u narednom periodu realizacije predloene strategije.

Prvi-osnovni Prioritet kontinuiteta tehnoloke modernizacije postojeih


energetskih objekata/sistema/izvora, u sektorima: nafte, prirodnog gasa, uglja; sa
povrinskom i podzemnom eksploatacijom, sektora elektroenergetike; sa
proizvodnim objektima: termoelektrane, hidroelektrane i termoelektrane-toplane i
prenosnim sistemom odnosno distributivnim sistemima, i sektor toplotne energijegradske toplane i industrijske energane.

Drugi-usmereni Prioritet racionalne upotrebe kvalitetnih energenata i poveanja


energetske efikasnosti u proizvodnji, distribuciji i korienju energije kod krajnjih
korisnika energetskih usluga.

Trei-posebni Prioritet korienja NOIE (novih obnovljivih izvora energije) i


novih energetski efikasnijih i ekoloko prihvatljivih energetskih tehnologija i
ureaja/opreme za korienje energije.

etvrti-opcioni Prioritet za vanredna/urgentna ulaganja u nove elektroenergetske


izvore, sa novim gasnim tehnologijama (kombinovano gasno-parno
termoenergetsko postrojenje).

Peti-dugorono razvojni i regionalno strateki Prioritet, gradnje novih energetskih


infrastrukturnih objekata i elektroenergetskih i toplotnih izvora u okvirima
energetskih sektora, kao i kapitalno-intenzivne energetske infrastrukture.

U skladu sa navedenim prioritetima ija realizacija omoguava dostizanje energetski


odrivog sistema u svetu, neophodno je pristupiti realizaciji lokalnih, nacionalnih
programa koji e biti definisani u sladu sa novim pristupom strategijskom upravljanju
energijom. Naime, tradicionalni pristup strategijskog upravljanja nije u potpunosti
prihvatljiv za potrebe odrivog upravljanja.
Stvarni rezultat procesa planiranja treba da budu konkretne aktivnosti (implementacija
strategije) a planske odluke su samo meufaza procesa planiranja. Putem implementacije
strategije, preduzee realizuje idejna reenja u konkretna ostvarenja. U procesu
formulisanja strategije do izraaja dolazi preduzetnitvo i vizionarske osobine lidera, dok
u procesu implementacije od znaaja je vetina da se uz pomo ljudskih resursa realizuju
zadati ciljevi. Savremeno poslovanje karakteriu neprekidne promene. Veliina problema
uzrokovana promenama i brzina potrebna za reavanje problema, odreuju sloenost i
brzinu implementacije strategije. Zavisno od veliine preduzea i stila upravljanja postoji
podela na nekoliko pristupa implementaciji strategije. Svaki od predstavljenih pristupa
ima prednosti i nedostatke, a zadatak strategijskog menadmenta je da, zavisno od
veliine promena koje uzrokuje implementacija odabrane strategije i drugi uslovi, kreira
tok realizacije strategije.

36

Realizacija strategijskih opredeljenja nije jednokratan postupak, ve proces koji ukljuuje


obezbeenje i alokaciju resursa, kreiranje organizacionih, proceduralnih, motivacionih i
drugih uslova i izradu niza pojedinanih planova za preduzimanje i koordinaciju
aktivnosti za realizaciju postavljenih ciljeva. Implementacija strategije ukljuuje sloen
proces kreiranja uslova i uklapanja aktivnosti kako bi se ostvarivali oekivani rezultati.
Za pravilno upravljanje aktivnostima nuno je precizirati odgovornost i autoritet,
identifikovati zadatke i budet i alocirati ih na nosioce kroz sistem koordinacije i voenja
ukupnog procesa implementacije. U tom sluaju akcenat se stavlja na globalna pitanja
koja utiu na implementaciju strategije. Ta znaajna pitanja se odnose na stvaranje
adekvatne organizacione strukture i poslovne kulture preduzea, transformaciju
dugoronih ciljeva u tekue nivoe performansi, upravljanje aktivnostima procesa
implementacije i kontrolu i reviziju strategije.

3.3 Strategijska analiza u procesu upravljanja energijom


Strategijska analiza predstavlja poetnu fazu u sferi upravljanja energijom, kako kod
tradicionalnih, tako i kod primene predloenog odrivog modela upravljanja energetskim
sektorom. Analizi je u razliiim modelima posveena razliita panja, te se realizuje sa
razliitim nivoom detaljnosti, sveobuhvatnosti, uz primenu razliitih vremenskih,
geografskih, politikih i brojnih drugih ogranienja. Bez obzira na obim i ogranienja,
strategijskoj analizi se mora posvetiti posebna panja, jer se na osnovu rezultata ove
analize preduzimaju svi dalji koraci i postupci upravljanja, te se svaka greka u procesu
analize u znaajnoj meri odraava na konaan rezultat procesa upravljanja i to najee
nakon viegodinjeg vremenskog perioda.

3.4 Strategijski ciljevi upravljanja energijom


Upravljanje energijom je u svakom vremenu i na svakom mestu predstavljalo poseban
izazov za sve koji su na bilo koji nain uticali na kreiranje i sprovoenje procesa ili su
oseali njegove posledice, a u najveem broju sluajeva, posledice upravljanja energijom
su dalekosene. Kompleksna globalna ekonomska i ekoloka situacija, kao i potpuna
svest o tome da energije nema dovoljno, kao i da su procesi proizvodnje, prenosa i
potronje energije jedan od najvanijih uzorinika razliitih oblika zagaenja, kao i
ekolokih katastrofa manjih ili veih razmera, doveli su do potpunog zaokreta kada je u
pitanju tradicionalni nain upravljanja energijom. Naime, ciljevi tradicionalnog naina
upravljanja energijom bili su zasnovani pre svega na principima rasta ekonomije i
zahteva potroakog drutva.
U tradicionalnom smislu, osnovni ciljevi vlasnika energetskih resursa sastojali su se u
tome da se pronau efikasni naini za to uspeniju i jeftiniju eksploataciju energetskih
resursa. Dalje, sledei cilj se odnosio na omoguavanje skladitenja odreenog resursa do
momenta isporuke uz obezbeenje adekvatnih standarda sigirnosti, koji se nisu odnosili

37

na zatitu prirode, ve su pre svega imali za cilj ouvanje zaliha resursa. Osim toga,
vaan cilj vlasnika energetskih resursa ogledao se u tome da se resursi sauvaju kao
svojina vlasnika (preduzee, drava, privatni kapital), te da se plasiraju kao roba na
svetskom tritu i prodaju kupcima po najveoj moguoj ceni. Eksploatacija sa ciljem
sticanja ekonomske dobiti i monoploske pozicije bila je iskljuivi cilj poslovanja vlasnika
energetskog resursa.
Slino prethodnom, postojali su i odreeni ciljevi kada je u pitanju prenos energije. U
tradicionalnom smislu, osnovni cilj ovog segmenta procesa upravljanja energijom bio je
da se energetski resurs u preraenom, polupreraenom ili sirovom stanju preveze na
nain koji je najekonominiji. Brz i efikasan transport energenata sa ciljem sticanja
konkurentske prednosti bio je jedini cilj kojim su se rukovodili procesi prenosa energije.
Distribucija energije u tradicionalnom smislu podrazumeva snabdevanje krajnjih
potroaa odreenom vrstom energije. Shodno tome, osnovni cilj tradicionalno
zasnovane distribusije energije sastoji se u tome da se energija nabavi po adekvatnoj ceni,
skladiti, prenosi i proda korisnicima po ceni koja e biti zadovoljavajua za prenosioca
energije.
Krajnji potroai, kao korisnici energije, su kao osnovni cilj postavili mogunost da po
adekvatnoj ceni nabave odreeni energetski resurs, te da je snabdevanje njime stabilno.
Proizvodni procesi, kao i sami proizvodi odnosno usluge su projektovani tako da energiju
koriste na nain koji je uslovljen samom tehnologijom, bez razmatranja mogunosti
uteda. Vrednost energenata koji su utroeni u procesu proizvodnje nadoknaivala se
preko cene krajnjeg proizvoda ili usluge koji su plaali potroai.
Kao i u sluaju vlasnika energetskih resursa, jedino ekonomski interes predstavljao je
osnovni cilj poslovanja, a u skladu sa tim definisni su svi koraci upravljanja, donoene
odluke, instalirane tehnologije, a itav sistem bio je definisan odreenim zakonskim
propisima koji su na tradicionalan nain regulisanli odnose svih uesnika u procesu
snabdevanja energijom. Ovako definisan sistem proizvodnje i potronje energije opstao je
srazmerno dugo, mada se sa pojavom prve energetske krize (70-ih godina XX veka)
postepeno poinju sagledavati svi nedostaci ovakvog nalina upravljanja energijom.
Pojava ekolokih problema, upozorenja o ogranienim zalihama energetskih resursa,
zagaenje izazvano upotrebom energetskih resursa, kao i porast svesti potroaa doveli su
do potrebe da se sam u sam proces postupanja energijom od proizvoaa do krajnjih
potroaa unesu znaajne izmene. Savremeno odrivo upravljanje energijom nastalo je
kao jedinstven fenomen koji ima osnovni i sdve grupe pojedinanih ciljeva.
Osnovni cilj odrivog upravljanja energijom sastoji se u tome da se energija dobija i troi
na nain koji nee ugroziti mogunosti narednih generacija da zadovolje sopostvene
potrebe za energijom. Poto je ekonomski rast usko povezan sa dovoljno raspoloive
energije, osnovni cilj uporavljanja energijom se moe definisati i kao upravljanje
energijom koje e omoguiti ekonomski rast koji nee ekoloki optereivati prirodu

38

preko granice odrivosti. Ostali ciljevi koji su izvedeni iz osnovnog, sastoje se u


sledeem:

Predstaviti vezu izmeu ekologije, ekonomije i energije kao veoma vanog


elementa ekonomske i politike stabilnosti.
Promovisati sistem javnog informisanja o potrebi ouvanja ivotne sredine kroz
odrivo upravljanje energetskim resursima (ukljuujui obnovljive - male
hidroelektrane, vetro-generatore, geotermalne izvore, sunevu energiju i bio gas),
sa jakim naglaskom na politiku nacionalnog razvoja i regionalne saradnje.
Podii svest potroaa o injenici da upotreba energije ima veliki uticaj na
ekoloka pitanja i ekonomski razvoj.
Podrati dijalog izmeu razliitih interesnih grupa iz oblasti energije i ekologije,
sa posebnim akcentom na ruralne sredine gde se proizvodnja energije iz
obnovljivih izvora moe iskoristiti kao mogunost za otvaranje novih radnih
mesta.
Uestvovati u stvaranju nacionalne energetske strategije koja e prihvatiti
savremena iskustva iz drugih zemalja u okruenju kao i evropsku energetsku
politiku.
Podrati razvoj malih i srednjih preduzea (SME), posebno u sektoru proizvodnje
energije iz obnovljivih izvora.
Promovisati odrivi razvoj odgovarajuom politikom i upotrebom obnovljivih
izvora energije.
Pomoi lokalne inicijative u procesu javnog ueca u donoenju odluka,
podrkom uvoenja odgovarajuih procedura i omoguavanjem pristupa
informacijama te ostvarivanju zakonskih propisa.
Ustanoviti vrstu komunikaciju sa odgovarajuim vladinim i drugim organima i
institucijama sa ciljem uestvovanja u razvoju energetske strategije. Zajednike
radne grupe ili odbore treba uspostaviti na operativnom nivou radi lake
meusektorske saradnje.
Omoguiti pristup informacijama i obrazovanje iz oblasti obnovljivih izvora
energije energije, svim zainteresovanim stranama (razliitim nivoima upravljanja
i donosiocima odluka, strunim institucijama, NVO, zainteresovanim grupama i
organizacijama) kroz osnivanje Edukacionog centra za obnovljive energetske
izvore.
Razvijati i realizovati projekte na lokalnom nivou u funkciji edukacije
zainteresovanih u procesu planiranja i donoenja odluka, ueca lokalnog
profitnog sektora i lokalne zajednice, u najirem smislu.
Pokrenuti inicijativu za osnivanje Nacionalne mree za upravljanje obnovljivim
izvorima energije koja e raditi na promociji upotrebe obnovljivih izvora i na
programima za tednju i efikasno korienje energije. Mrea bi takoe trebalo da
da podrku u obezbeivanju pristupa finansijskim izvorima za male i srednje
proizvoae energije.
Uvesti ekoloku/energetsku/ekonomsku tematiku, u najirem smislu, u kolski
sistem.
Mobilisati finansijske institucije kako bi podstakle investiranje u ovaj sektor.

39

Raditi na unapreenju mera koje e dati podrku kroz fiskalnu i finansijsku


politiku (nii porezi, nie kamatne stope).
Podrati istraivanja i razvoj energetskih efikasnih proizvoda i tehnologija.

3.5 Tehnike za
energijom

implementaciju

efikasnog

upravljanja

Realizacija itavog procesa dorivog upravljanja energijom moe se sprovesti primenom


odgovarajuih tehnika koje su primenljive bez obzira na to da li e se proces upravljanja
primeniti na neko odreeno prodeuzee, region ili odreenu zemlju. Primena navedenih
metoda upravljanja nije preporuljiva na nivou irem od nacionalnog, poto sam proces
zahteva analizu sredine a kontrola obuhvata merenja koja se obavljaju na nivo svake
drave, tako da je preciznost do ovog nivoa prihvatljiva. Pogotovo nejasna situacija bi se
dobila u procesu analize sredine koja je veoma komplikovana na teritoriji koja je ira od
granica odreene zemlje, poto meu zemljama postoje znaajne razlike u pogledu
druptvene, politike, ekonomske i ekoloke situacije.
Osnovna uloga navedenih modela sastoji se u tome da se implementira prethodno
odabrana strategija. Strategija odrivog razvoja je odabrana kao jedina prihvatljiva
strategija upravljanja energijom, a njena realizacija se moe sprovesti odabirom jednog
od predloenih modela. Naime, svi navedeni modeli koncipirani su tako da omogue
segmentaciju subjekta na kome se vri upravljanje. Preduzee, region ili zemlja se
odlikuju svojim specifinostima, odreuju ih brojni paerametri i u odreenom momentu
nalaze se u razliitim fazama razvoja.
Tradicionalni nain pristupa menadmentu prihvatao je segmentaciju i definisano delove
portfolia iskljuivo na osnovu njihove ekonomske isplativosti. Savremena nauka o
odrivom upravljanju namee potrebu da se portfolio razmatra i sa aspekta energetske
efikasnosti, potronje energije i tetnih emisija koje nastaju usled toga. Ekonomska
isplativost prestaje da bude jedini faktor koji je uticao na donoenje odluka o
usmeravanju i donoenju odluka. Ekoloka komponenta, a u okviru nje energetska
odrivost postaju veoma vaan faktor koji u odreenoj meri menja tradicionalna
shvatanja o upravljanju i apsolutno remeti tradicionalni primat ekonomske isplativosti.
Namera odrivog upravljanja energijom ne sastoji se u tome da se ekoloki, a samim tim i
energetski aspekti razvoja stave u prvi plan i da postanu odluujui faktor. Svrha nove
analize tehnika upravljanja slui tome da se pronae metod koji e uskladiti ekonomski
rast i ekoloki energetski odgovorno poslovanje, bez znaajne tete po razvoj zemlje ili
preduzea u celini.
Realizacija ciljeva strategije odrivog upravljanja energijom moe se ostvariti na
nekoliko naina, u zavisnosti od odabranog modela upravljanja. Najee tehnike koje se
mogu koristiti za implementaciju odabrane strategije su: portfolio matrice (BCG matrica,
McKinsey/General Electric, Shell matrica, kao i metod analize jaza (gepa). Navedeni
modeli imaju svoje specifinosti koje ih ine manje ili vie prihvatljvim sa aspekta
odrivog modela za upravljanje energijom.
40

BCG matrica
Prva matrica portflio koja se moe koristiti za poetnu segmentaciju i implementaciju
strategije odivog upravljanja energijom je ujedno i najstarija. Razvijena je od strane
Boston consalting group i iroko se koristi u procesima implementacija razliitih
strategija razvoja. BCG matrica vri segmentaciju po dva osnova. Prvi kroterijum
segmentacije je stopa oekivanog rasta trita, a drugi relativno trino uee. Ovako
definisana matrica je prikladna za kompanije sa jednostavnijom poslovnom strukturom,
tehnologijom i proizvodnim programom a prikayana je na slici 6.

Skroman pozitivan ili


negativan
gotovinski
tok.
Trini
lideri
ZVEZDE

Veliki
negativan
gotovinski tok.
Perspektivni proizvodi
ZNACI PITANJA

$
NISKA

Stopa rasta trita

VISOKA

Veliki
pozitivan
gotovinski tok.
Zreli proizvodi
KRAVE MUZARE

Skroman pozitivan ili


negativan gotovinski tok.
Stagnirajui proizvodi
PSI

VISOKO

NISKO

Relativno trino uee

Slika 6. BCG matrica


Analiza BCG matrice pokazuje odreenu razliku izmeu analize koja se vri na
tradicionalan nain, iskljuivo na osnovu ekonomskih efekata za preduzee, i analize koja
kao kriterijum ima percepciju odreenih ekolokih osobina proizvoda od strane
potroaa.
Krave muzare su, u tradicionalnom smislu, proizvodi ili poslovi sa visokim relativnim
ueem na tritu i niskim rastom trita. To su zreli proizvodi, poznati kupcima i
dobro pozicionirani na tritu sa niskom stopom rasta. Kombinacija visokog trinog
uea na tritu koje sporo raste ima za rezultat priliv velikih profita, odnosno velikih
gotovinskih tokova. Gotovinski tok je pozitivan zbog malih ulaganja i jake konkurentske

41

pozicije posla preduzea. Spor rast trita ne zahteva velika ulaganja da bi se zadrala
steena pozicija. Krave muzare kao izvori gotovine se esto kombinuju sa poslovima
pod znakom pitanja, odnosno slue za finansiranje drugih poslova. U ovu grupu
proizvoda svakako za sada en spadaju svi proizvodi koji podstiu energetski efikasnu
potronju i imaju sline pozitivne ekoloke karakteristike. Preduzea se u veini sluajeva
odluuju za proizvodnju energetski efikasnih proizvoda, ali za sada oni jo uvek u veini
sluajeva, ne ine osnovni proizvodni program, jer su to proizvodi novijeg datuma, koji
jo uvek nisu vrsto zauzeli svoju poziciju na tritu. U ovu grupu, sa aspekta odreene
drave, spadaju proizvodi i tehnologije koji stvaraju najvei priliv sredstava i u najveoj
meri utiu na GDP, bez obzira na ekoloke ili neke druge karakteristike. U veini zemalja
GDP se ne generie iskljuivo prodajomproizvodi sa pozitivnim energetskim
predznakom. Razlozi za to su mnogobrojni, a odnose se pre svega na probleme u zameni
neadekvatnih tehnologija, problemima u dizajnu energetski efikasnih proizvoda i u
tekoama u pronalaenju kupaca, jer su inovirani proizvodi esto veoma skupi i stoga
manje konkurentni.
Zvezde su proizvodi ili poslovi koji predstavljaju osnovne nosioce razvoja preduzea.
Oznaavaju se jo i kao vodei ili trini lideri. To su poslovi ili proizvodi koji se
karakteriu visokim rastom trita i visokim relativnim trinim ueem. Zbog brzog
rasta trita ovi proizvodi zahtevaju veliku panju menadmenta i velike investicije kako
bi se odrala njihova pozicija na tritu. Zvezde ostvaruju skroman gotovinski tok, koji
moe biti pozitivan ili negativan, zavisno od promena i zaheva za ponovnim
investiranjem da bi se zadrala pozicija pri brzom rastu trita. Ako se pozicija trinog
lidera ne moe zadrati tokom vremena, pri opadajuim stopama rasta trita, od
proizvoda Zvezda postae Krave muzare. Meutim, menadment preduzea mora
voditi rauna da ovi proizvodi i poslovi ne izgube trino uee i dou u poziciju pas
proizvoda. U ovu grupu uglavnom spada manji broj proizvoda koji su energetski tedljivi,
ali su uspeli da pronau svoj put do kupaca. Poto postoji izrazit rast trita koje oekuje
ovakve proizvode, veoma je bitno optimalno preformulisati proizvodni program i
proizvoditi proizvode koji tede energiju. U ovu grupu svakakao spadaju i proizvodi koji
omoguavaju dobijanje energije i z obnovljivih izvora, za kojima potranja konstantno
raste. Njihova cena je donekle visoka, ali za sve vei segment kupaca to ne predstavlja
ogranienje.
Znaci pitanja su proizvodi (poslovi) koji se jo nazivaju i problematina deca,
podmladak dileme ili divlje make. Ovi proizvodi se karakteriu niskim trinim
ueem na izrazito rastuim tritima i u BCG matrici imaju poziciju u desnom gornjem
kvadratu. Znaci pitanja obeavaju ali nema garancije da e napredovati do pozicije
vodeeg posla. Brzi rast trita zahteva velika ulaganja kako bi se zadralo nisko trino
uee, posebno ako se eli poveati trino uee tih proizvoda (poslova). Ukoliko se
jasno ne definie i ne implementira adekvatna poslovna strategija, ovi proizvodi (poslovi)
e uvek traiti dodatna ulaganja i generisati veliki negativni gotovinski tok. U sluaju da
ovakva situacija traje dui vremenski period, pravovremeno treba razmiljati o prodaji
znaka pitanja odnosno o dezinvestiranju. Ulaganja kojima bi se povealo trino uee
znaka pitanja kako bi se ovi proizvodi ili poslovi pretvorili u zvezde proizvode ili
poslove, predstavljaju skupe i neizvesne poslovne poduhvate. Savremene kompanije

42

esto pribegavaju upravo inovacijama u ovoj sferi jer smatraju da pojedine izmene koje
e proizvodu dati energetski poeljne karakteristike automatski mogu da naiu na
pozitivan prijem od strane kupaca. Ovako koncipran sistem inovacija je najee
neadekvatan i preduzee treba da nastoji da to manje proizvoda ima u ovoj kategoriji.
Treba da nastoji da proizvodi ono to trite oekuje, a to su izmeu ostalog, energetski
tedljivi proizvodi i energetski odrive tehnologije.
Psi su proizvodi (poslovi) koje karakterie nisko trino uee i niske stope rasta
trita, odnosno nisko relativno trino uee na tritu koje stagnira ili koje sporo raste.
Ovi proizvodi se mogu nazivati jo i problematini proizvodi, pepeljuge ili staro
gvoe. Pozicionirani su u desnom donjem kvadratu BCG matrice. Ovi proizvodi
(poslovi) su mali stvaraoci profita ali su zbog ograniene mogunosti za rast istovremeno
i mali potroai finansijskih sredstava. Mada su sredstva potrebna za investiranje u
poziciju psa mala, ipak esto nadmauju svotu generisanih finansijskih sredstava. Iz
ovog razloga psi imaju skroman pozitivan ili negativan gotovinski tok. Pre odluke o
njihovom dezinvestiranju, potrebno je ispitati mnogunosti za njihovu modifikaciju i
usmeravanje ka specifinim trinim segmentima gde bi se obezbedila njihova
dominacija i zatita od konkurencije. Pravi psi proizvodi imaju tako slabu
konkurentsku poziciju da ne postoje trine nie niti marketing strategije koje bi ih
revitalizovale. Iz tog razloga je najpovoljnije da se ovi proizvodi ili poslovi eliminiu iz
poslovnog portfolia.
Prikazan klasini BCG portfolio je bio revolucionaran i prihvatljiv u vreme svog
nastanka, ali se sa aspekta savremenog poslovanja ne moe smatrati prihvatljivim.
Pogotovo je neprihvatljiv kao polazna osnova za realizaciju strategije drivog upravljanja
energijom. Naime, segmenti kako ih definie BCG matrica nisu prihvatljivi ni dovoljni za
jasno sagledavanje mogunosti i astraktivnosti energetski efikasnih proizvoda, te uopte
ne sagledavaju energetske karakteristike tehnologija koja se primenjuju. Osim toga, BCG
matrica je projektovana za trita na kojima se brzo i jednostavno moe izmeriti odreeno
trino uee i oekivana stopa rasta, to nije sluaj sa tritima koje treba da reaguje na
energetski prihvatljive proizvode i tehmologije. Poseban problem predstavljala bi
primena navedene matrice za pozicioniranje energetski efikasnih proizvoda u zemljama
iji stanovnici imaju niu kupovnu mo i ne mogu na oekivani nain da odgovore na
ponudu proizvoda koji su energetski tedljivi ali zahtevaju vea poetna ulaganja. BCG
matrica se moe smatrati potpuno neprihvatljivom sa aspekta implementacije odrivog
upravljanja energijom od strane drave, jer ne otvara mogunost za analizu kompanija
koje posluju na njenoj teritoriji, a osim toga, ne razmatra mogunost i opravdanost
investiranja u energetski efikasne tehnologije i proizvode.
McKinsey/General Elecric matrica
Drugi portflio koji se moe koristiti za implementaciju odrivog upravljanja energijom je
nastao radom konsultantske kue McKinsey and Company, a po zahtevu kompanije
General Electric. Rezultat tog projekta je matrica McKinsey/General Elecric ili portfolio
matrica: atraktivnost industrije/snaga preduzea. Slika 3.3 ilustruje bazine elemente ove
matrice od devet blokova.

43

Visoka
Srednja
Niska

SNAGA PREDUZEA

Visoka

I zona

III zona

II zona

Investiranje i rast

Selektivni rast

Selektivnost

III zona

II zona

IV zona

Selektivni rast

Selektivnost

II zona

IV zona

etva/
dezinvestiranje
IV zona

Selektivnost
Srednja

etva/dezinvestiranje
Niska

etva/
dezinvestiranje

ATRAKTIVNOST INDUSTRIJE

Slika 7. McKinsey/General Elecric matrica


Dimenzija atraktivnosti industrije se izraava kroz faktore kao to su: veliina trita,
ciklinost, konkurentska struktura, barijere ulaska na trite, stopa rasta trita, inflacija,
tehnino-tenoloke barijere, raspoloivost radne snage, dravna regulativa, drutvene,
politike, pravne i ekoloke odluke. Uticaj svakog od navedenih faktora na atraktivnost
industrije kojoj preduzee pripada se meri posebno, ali se ukupna atraktivnost industrije
meri zajedno. Navedeni faktori se mere na osnovu istorijskih podataka, ali i aktuelnog
stanja, te se na osnovu ovih podataka predviaju budui trendovi. Atraktivnost industrije
moe biti: niska, srednja i visoka.
Snaga preduzea se prikazuje na vertikalnoj osi i nju ine interni kritini faktori uspeha.
Na primer interni faktori uspeha su: trino uee, maarketing, potroaki servis,
prodajna snaga, proizvodnja, distribucija, istraivanje i razvoj, finansijski resursi, irina
proizvodnje, imid, kvalitet i menaderska kompetentnost. Dejstvo svih faktora
predstavlja snagu preduzea koja moe biti: niska, srednja i visoka.
Iako ima devet kvadrata, na matrici se mogu razlikovati samo etiri zone. Prva zona ima
poziciju gornji levi kvadrat i obuhvata podruje sa visokom atraktivnou industrije i
jakom snagom preduzea. To je zona rasta SBU koju svakako treba podrati. U
savermenim uslovima na svetskom tritu, ovu grupu ine iskljuivo kompanije koje se
bave ekoloki prihvatljivim delatnostima, odgvoorno se odnose prema okruenju i
proizvode dobra i usluge koje imaju pozitivne ekoloke, pa samim tim i energetske
karakteristike. Svaka zemlja treba da nastoji da investira upravo u razvoj ovih delatnosti,
jer je trendatraktivnosti industrije koja je energetski odriva dugorono u uzlaznoj
putanji.
Druga zona je dijagonala matrice (bela polja kvadrata). Ona obuhvata SBU koje su
srednje atraktivne, odnosno ili su visoko, odnosno nisko atraktivne sa stanovita
industrije kojoj pripada preduzee, ali je njihova snaga u obrnutoj srazmeri sa
atraktivnou industrije. U ovim sluajevima preduzee treba da vodi selektivnu politiku i
44

strategije u pronalaenju optimalnog portfolia. U ovu grupu spadaju preduzea koja su


dobro pozicionirana ali se moraju prilagoavati novim zajtevima koja pred njih
postavljaju zakonodavstvo, potroai i konkurencija. U velikoj meri ovo se odnosi upravo
na preduzea koja ele da svoje tehnologije i proizvode uine ekolopki prihvatljivijim i
stoga realizuju raznovrsna ekoloka unapreenja. Energetska efikasnost proivoda i
tehnologija je veoma esto karakteristika koja se moe unaprediti, ime moe da se
pospei rast preduzea u pravom smeru. Sva ulaganja u sferi energetske efikasnosti
moraju se smatrati opravdanim i neophodnim.
Trea zona predstavlja srednju atraktivnost grane i visoku snagu SBU, ili srednju snagu
SBU i visoku atraktivnost industrije. Preduzea u takvom sluaju primenjuju selektivan
rast. U ovu grupu spadaju preduzea i industrije koje nisu u stabilnoj poziciji i ulaganje u
njihov opstanak i rast je pod znakom pitanja. Ulaganja u energetski efikasne tehnologije
su srazmerno visoka i ovakva preduzea najee nemaju mogunosti da ih realizuju.
Izizetak mogu da ine samo preduzea iz oblasti proizvodnje i distribuciej energije, kao i
kompanije koje proizvode eenrgiju iz obnovljivih izvora, jer to predstavlja jednu od
okosnica strageije razvoja i ulaganja u toj sferi su neophodna, bez obzira na vreme koje je
potrebno kako bi se videli puni efekti investicija.
etvrta zona obuhvata obuhvata SBU sa opadajuom (srednjom i niskom) poslovnom
snagom i opadajuom (srednja i niska) atraktivnou industrije kojoj pripadaju SBU. To
je zona koja omoguava kreiranje gotovine, a ako to nije mogue treba razmiljati o
liavanju pripadajue poslovne jedinice. Atraktivnosti pripadajue industrije i poslovne
snage SBU koja ima tendenciju pada upuuje na zakljuak da u takvom sluaju ne treba
investirati i razvijati SBU, nego dezinvestirati, i korstiti gotovinu (etvu) koje one daju za
investicije i razvoj u adekvatne SBU ili razmiljati o liavanju (dezinvestiranju) takvih
SBU iz portfolia organizacije. U ovu grupu spadaju, pre svega, sva preduzea koja koriste
zastarele, eneergetski neefikasne tehnologije. Cena njihovih proizvoda je u velikoj meri
odreena trokovima energije koja je utroena za njihovu proizvodnju i esto kao takva
nekonkurentna na svetskom tritu.
Prikazana matrica je izuzetno povoljna za planiranje odrivog energetskog razvoja drave
u celini, jer su njeni segmenti razvrstani upravo po kriterijumima koji su adekvatni za
oblast energetskog razvoja. Naime, na globalnom planu je potpuno jasno izraena potreba
za energetski efikasnim tehnologijama i proizvodima. Preduzea koja posluju na teritoriji
jedne zemlje su raznovrsna, a pred njih se postavlja jedinstveno oekivanje da energetski
uanprede svoje tehnologije i proizvode, to u velikom sluaju nije mogue. Navedena
matrica je u stanju da prikae stanje u oblasti proizvodnje i potronje energije u nekoj
zemlji u odreenom momentu, te da ukae na broj i snagu preduzea koja su u poziciji da
budu konkurentna na domaem i svetskom tritu. Sva ulaganja u preduzea koja rade po
energetski zastarelim tehnologijama smatraju se apsolutno neopravdanim.

45

Shell matrica
Shell matriica, odnosno matrica politike usmeravanja razvijena je u okviru Shell
Chemical Company. Ova matrica kao i McKinsey/General Elecric ima devet blokova, ali
dvanaest aspekata. Matrica politike usmeravanja operie sa koordinatama: perspektiva
poslovnog sektora i pozicija preduzea.
Kritini eksterni faktori poslovnog uspeha, odnosno perspektiva poslovnog sektora se
ocenjuje na osnovu sledeih faktora: trite, konkurencija, ekonomija, vlada, tehnologija,
dobavljai, geografija i drutvo. Svaki od navedenih faktora se razlae na niz kofaktora.
Na primer, ako se posmatra eksterni faktor trita, posmatraju se kofaktori: veliina
populacije, distribucija populacije prema starosti, dohotku, lokaciji i slino, trendovi u
populaciji, stopa rasta trita, sezonski karakter trita, zrelost trita i slino. Perspektiva
poslovnog sektora se posmatra kao: neatraktivna, prosena i atraktivna.
Pozicija preduzea se ocenjuje na osnovu sledeih faktora: trite, tehnologija,
proizvodni, kadrovski i finansijski faktori. Navedeni faktori se zatim ocenjuju na osnovu
vrednosti (veliine) kofaktora. Poslovna pozicija se posmatra kao: slaba, prosena i jaka.
Navedena matrica operie sa velikim brojem parametara, mada svi oni imaju za cilj da
uporede perspektivu poslovnog sektora i snagu posmatranog preduzea, kako je
prikazano na na slici 8.

Atraktivna

Pokuati snienje

Prosena

Lider

Lider

Rast

uvanje

Neatraktivna

Perspektiva poslovnog sektora

+100%

Generisanje
gotovine

Faza povlaenja

-100%

+100%

Jaka

Prosena

Udvostruiti ili
napustiti

Rast

Slaba

Faza
povlaenja

Dezinvestiranje

-100%

Pozicija preduzea

Slika 8. Konkurentska pozicija kompanija

46

Prikazana matrica se mo\e smatrati pogodnom za analizu mogunosti implementacije


upravljanja energijom kako sa aspekta pojedine kopanije, tako i sa aspekta drutva u
celini. Naime, dvofaktorska analiza posmatra veliki broj posebno definisanih faktora koji
karakteriu sredinu u kojoj se analiza vri, ime se stie detaljniji uvid u stavran poloaj
kompanija i drutva.
Analiza perspektive odreenog poslovnog sektora je od posebnog interesa u oblasti
upravljanja energijom, jer je potrebno objektivno proceniti broj, veliinu, kapacitete i
specifinosti kompanija koje se bave atraktivnim delatnostima, u koje svakako spadaju
kompanije koje posluju na ekoloki prihvatljiv nain. U ovu grupu spadaju proizvoai
energije (iz obnovljivih i neobnovljivih izvora), kao i svi koji proizvode ekoloki
prihvatljive proizvode. Na savremenom svetskom tritu je od prioroitetnog znaaja
svaka proizvodnja koja je energetski efikasna, koja dovodi do smanjenja troenja
neobnovljivih resursa i za svoje potrebe koristi eneergiju iz obnovljivih izovra.
Drugi inilac segmentacije je procena pozicije preduzea koja posluju na teritoriji
odreene zemlje, ili procena pozicije jednog odreenog preduzea. Od presudnog znaaja
je pravilno proceniti pozicije kompanija jer su one nosioci drutvenog razvoja a ujedno i
veliki potroai energije.
Proizvodi koji se nalaze u desnom donjem uglu matrice su kandidati za postepeno
povlaenje i dezinvestiranje. Poslove koji imaju snanu poslovnu poziciju sa
neprivlanom perspektivom rasta moemo uporediti sa kravama muzarama
generatorima gotovine. U ovu grupu spadaju svi proizvodi odnosno kompanije koje se
bave ekoloki neprihvatljivim delatnostima. Tehnologije i proizvodi ovih kompanija su
za trite bili atraktivni i donosili odreenu gotovinu ali se oekuje pritisak da se takvo
ekoloki i energetski neprihvatljivo poslovanje postepeno napusti.
Udvostruiti ili napustiti je zona matrice gde se nalaze proizvodi koji mogu biti
znaajni tek u budunosti, pa su neophodna velika ulaganja da bi im se poboljala trina
pozicija. Ova zona je posebno interesantna za energetski efikasne proizvode i tehnologije
i sva preduzea koja se nalaze u ovoj zoni moraju biti posebno razmotrena sa aspekta
mogunosti i iopravdanosti investiranja. U veini sluajeva to su kompanije koje se bave
proizvodnjom energije ali moraju da odgovore na zahteve odrivog razvoja koji
implicitno nameu potrebu za modernizacijom kapaciteta.
Pozicija pokuati snienje se odnosi na proizvode sa prosenim konkurentskim
potencijalom na atraktivnom tritu koji nije kratkorono posmatrano neprihvatljiv, ali
ukoliko se ne preduzme odgovarajua strategija moe postati nepovoljan. Ovu poziciju bi
mogli uporediti sa poslovima koji se nalaze pod znakom pitanja ili zvezdom. U ovu
grupu svakako spadaju proizvodi odnosno kompanije koji ve proizvode energetski
efikasne proizvode koji su pronali put do kupca, plasiraju se na atraktivnom i plateno
sposobnom tritu ali strategija njihovog razvoja jo uvek nije jasno definisana. Najbolji
primer ove grupe proizvoda su ekoloki prihvatljivi automobili i biogoriva.

47

Za proizvode koje karakterie prosena trina pozicija i atraktivnost trita, preporuuje


se strategija maksimiranja finansijskih sredstava bez daljeg angaovanja resursa. Osnove
strategije za proizvode u zoni lider/rast treba da ini napor na odravanju njihove
poslovne pozicije (nalaze se izmeu zvezda i krava muzara). Lideri zauzimaju
veoma povoljnu poziciju u sektoru poslovanja sa atraktivnim izgledima (ekvivalentni su
zvezdama) i imaju apsolutni prioritet u pogledu investiranja da bi se zadrala takva
trina pozicija. U ovu grupu spadaju kompanije koje proizvode energetski efikasne
proizvode iroke potronje i plasiraju ih u zemljama kojem podstiu energetsku
efikasnost na svim nivoima. Takoe, ovom segmentu pripadaju kompanije koje
proizovde energiju iz obnovljivih izvora i plasiraju ih u energetski sistem bez
ogranienja.
Matrica atraktivnost industrije/snaga preduzea i matrica politike usmeravanja oslanjaju
se i na neekonomske faktore, uvaavajui bihejvioristike varijable koje je teko meriti,
kao to su: drutvene potrebe, lojalnost zaposlenih i politike opasnosti svakog poslovnog
podruja. U oba pristupa izvren je pokuaj integrisanja ekonomskih, politikih i
socijalnih faktora pri formulisanju strategije koji odgovaraju shvatanju njihove uloge kod
multinacionalnih kompanija. Navedena matrica se stoga moe smatrati posebno
povoljnom kao polazite za implementaciju ciljeva stategije odrivog upravljanja
energijom, jer uvaava veliki broj faktora okruenja. Za razliku od prethodnih matrica,
podjednak znaaj pridaje i faktorima koji nisu ekonomske prirode, to je posebno
znalajno u oblasti upravljanja energijom, poto su ciljevi upravljanja energijom i
ekonomski ciljevi veoma esto direktno suprotstavljeni jedni drugima.
Analiza jaza (gepa)
Analiza jaza (gepa) je koncept, odnosno jedna od tehnika strategijskog upravljanja i
predvianja za utvrivanje mogunosti rasta i razvoja u odreenoj oblasti. Analiza jaza
je metoda koja se, uz odreene varijacije, koristi za planiranje razvoja pojedinaca,
perduzea, zemalja ili na globalnom nivou. Ova metoda je zasnovana na itavom nizu
procena i pretpostavki, a njen pojednostavljen ematski prikaz dat je na slici 9.
eljena pozicija
primena odrivog
Trenutna
pozicija

Jaz (gep) za popunu

Verovatna pozicija

VREME

Slika 9. Popunjavanje strategijskog jaza u razvoju

48

U tradicionalnom smislu, tehnika analize jaza se koristi da se za dui vremenski period


projektuju ciljevi i utvrdi jaz izmeu projektovanih ciljeva i ciljeva koje bi preduzee
verovatno ostvarilo ako se ne bi preduzimale nikakve nove menaderske aktivnosti u
odnosu na dosadanje. Uspeno sprovoenje metode analize jaza podrazumeva izuzetno
sloen i sveobuhvatan proces analize i pretpostavki. Za potrebe odrivog upravljanja
energijom navedeni zahtevi su dodatno odreenim u skladu sa specifinostima
problematike koja je obuhvaena. Analiza jaza je pogotovo pogodna za potrebe odrivog
upravljanja energijom u odreenoj kompaniji, dok je manje pogodna za potrebe
upravljanja energijom u odreenom podruju. U optem sluaju, proces analize jaza
obuhvata sedee:
Utvrivanje u kojoj se poziciji preduzee trenutno nalazi na osnovu procene internih
pokazatelja. Navedena anliza zasniva se na sagledavanju trenutnog energetskog statusa
preduzea. Ova faza analize moe biti izuzetno sveobuhvatna i sloena, pogotovo u
sluaju kompanija koje koriste velike koliine energije. Potrebno je utvrditi sledee:

Koliinu ukupne enrgije koja se potroi u kompaniji za odreeni vremenski


period. Koliine je potrebno pratiti i izraavati na nivou od najmanje godinu dana,
jer se na taj nain mogu registrovati i odreene seyonske oscilacije u potronji;

Koliinu ukupne energije koja se potroi u odreenim periodima tokom godine. U


zavisnosti od vrste delatnosti, mogue se znaajne oscilacije u koliini potroene
energije;

Koliinu ukupne energije koja se potroi u pojedinim sektorima kompanije, pri


emu je posebno neophnodno razdvojiti koliinu energije koja se potroi
iskljuivo za potrebe proizvodnje, od energije koja se troi za pomone i
administrativne poslove;

Vrste (poreklo) energije koja se koristi u kompaniji, kao i koliine energje iz


pojedinih izvora. Naime, u velikom broju sluajve kompanije koriste razliite
vrste energije (elektrina, toplotna, energija uglja, nafte, gasa), te je potrebno
precizno pratiti potronju po pojedinim vrstama energenata;

Koliinu energije koja se troi u kompaniji a dobijena je iz sopstvenih ili tuih


alternativnih izvora. Postoje brojna tehnoloka reenja koja omoguavaju
kompanijama da odreenu koliinu energije proizvedu i same, primenom neke od
tehnologija recikliranja energije;

Trokove koje preduzee ima po vrstama energenata, odnosno utede koje


ostvaruje eksploatacijom sopstvenih izvora energije;

Trokove energije koji ulaze u cenu krajnjeg proizvoda odnosno usluge;

Udeo trokova energije u optim trokovima koje je kompanija zabeleila;


49

Procenu energetske efikasnosti tehnologije koja se koristi, to zavisi od vrste


tehnologije, osposobljenosti zaposlenih, pravilnog voenja procesa rada, kontrole
i velikog broja drugih faktora;

Odreivanje trenutnih emisija u okruenje koje nastaju usled eksploatacije


energenata, kao i sagledavanje efikasnosti preduzetih mera ekoloke zatite;

Procenu opredeljenja kompanije za promene u sferi upravljanja energijom koje


zahtevaju usklaivanje sa konceptom odrivog razvoja;

sagledavanje vrste, oblika i snage faktora okruenja koji imaju uticaja na politiku
upravljanja energijom, sagledavanje postojeih zakonskih propisa i ugovora koje
je ratifikovala zemlja u kojoj kompanija ili njena poslovna jedinica posluje;

odreivanje vrste i snage uticaja potroaa koji imaju odreene zahteve kada je u
pitanju ekoloki odgovorno i energetski tedljivo poslovanje;

razmatranje postojeih zahteva banaka, osiguravajuih kompanija i svih ostalih


finansijskih ustanova sa kojima kompanija dolazi u kontakt, a koje u odreenoj
meri procenjuju ekoloke i energetske aspekte poslovanja.

Na osnovu svega navedenog, mogue je stei uvod u tri osnovna pokazatelja koje je
neophodno definisati u procesu odrivog upravljanje energijom, a to su: potronja
energenata, trokovi potroenje energenata i energetska efikasnost poslovanja.
Utvrivanje gde e se preduzee verovatno nalaziti u odreeno vreme ako se nastavi
dosadanjim pravcem i tempom rasta i razvoja je sledea grupa podataka koja se zasniva
na ekstrapolacija ciljeva, na osnovu istorijskih podataka i trenda kretanja preduzea u
proteklom periodu. Potrebno je uiniti sledee:

Sagledavanje opteg kvaliteta poslovanja i pozicije koju je preduzee imalo u


prethodnih nekoliko godina. Period za koji se vri analiza odreen je duinom
poslovanja same kompanije kao i mogunostima da se doe do tanih podataka;

Sagledavanje potronje energije u prethodnim posmatranim godinama, kako po


vrsti, tako i po koliinama;

Utvrivanje trokova energije koji su zabeleeni u prethodnom periodu

Definisanje kapaciteta proizvodnje koji je ostvaren na osnovu odreenih utroaka


energije;

Procena tempa rasta koji e biti nastavljen u budunosti, a bie zasnovan


iskljuivo na karakteristikama dosadanjeg poslovanja. Naime, pretpostavlja se da
e se preduzee razvijati istim tempom, to znai da e koristiti iste koliine i
50

vrste energenata, odnosno, ukoliko je trend takav, poveae ili e smanjiti


koliinu energenata koje troi u zavisnosti iskljuivo od kapaciteta proizvodnje
koji se eli ostvariti. Ove procene se zasnivaju samo na poslovnoj politici
kompanije koja ja nejee usko trino uslovljena i ne uvaava nikakve dodatne
zahteve;

Procena koliine i vrste energenata koje e kompanija troiti u narednom


vremenskom periodu, bez posebnih promena ili prilagoavanja, uz zanemarivanje
potrebe za odrivim upravljanjem energijom;

Procena trokova energije koji e biti zabeleeni ukoliko kompanija nastavi


eljenim tempom razvoja;

Procena budueg udela trokova upotrebe energenata u ukupnim trokovima


kompanije;

Procena budueg udela trokova upotrebe energenata u ceni jedinice krajnjeg


proizvoda;

Procena mogunosti za obezbeivanje eljenih vrsta i koliina energije u


budunosti;

Procena buduih emisija u okruenje koji e nastati potronjom energenata koja je


zasnovana iskljuivo na ekonomskim principima poslovanja.

Osnovni podaci koji se trebaju dobiti ovom analizom su: Procena koliine budue
potronje energije, procena buduih trokova potronje energije i procena budue
energetske efikasnosti. Procena stanja u kome e se kompanija verovatno nai je proces
skopan sa odreenom stopom neizvesnosti, koja zavisi pre svega od stabilnosti optih
uslova poslovanja u zemlji. Takoe, preciznost ove procene se moe smatrati
prihvatljivom za period do pet, maksimalno do deset godina, a u zemljama sa nestabilnim
uslovima poslovanja ovaj period moe biti i krai.
Utvrivanje poloaja u kome kompanija eli da bude uz primenu odrivog upravljanja
energijom zasnovano je na projektovanju eljenih ciljeva. Kompanija koja eli da postane
i ostane deo savermenog svetskog trita mora svoje poslovanje da prilagodi zahtevima
odrivog razvoja, to znai da, izmeu ostalog, mora da u svoje planove razvoja
inkorporira i odrivo upravljanje energijom. Uvaavajui navedeno, kompanija moe da
proceni sopstvenu situaciju u budunosti nakon primena mera odrivog upravljanja
energijom na osnovu sledeeg:

Procena budue ukupne potronje energenata koja je zasnovna na konstantnim


merama tednje, optimizacije i racionalizacije;

Procena buuih trokova energije koji nastanu kao rezultat smanjene potronje
enrgije, odnosno energetski efikasnijeg poslovanja;

51

Procena investicija koje su potrebne kako bi se ostvarile utede u potronji


energije, to podrazumeva procenu veliine ulaganja i odreivanje ekonomskih i
neekonomskih efekata investicija u ovoj oblasti;

Procena budueg nivoa energetske efikasnosti koji moe nastati kao posledica
sprovoenja mera odrivog upravljanja energijom;

Definisanje udela energije koaj se troi iz sopostvenih ili tudjih obnovljivih izvora
u ukupnoj koliini energije koja se troi u kompaniji;

Procena finansijskih i nefinansijskih efekata koji mogu nastati smanjenjem tetnih


emisija u okruenje;

Procena stanja i reakcije okruenja na ekoloki odgovorno, odnosno neodgovorno


ponaanje kompanija;

Procena usklaenosti energetski efikasnog poslovanja kompanije sa zahtevima iz


oblasti zakonodavstva, kako u zemlji, tako i globalno.

Procena stanja u kome kompanija eli da bude ukoliko primeni odrivo


upravljanje energijom je posebno osetljiva kategorija u procesima predvianja
uopte. Naime, budunosti je po pravilu nepredvidljiva a stepen rizika uvek
postoji. Sa druge strane, kompanije su suoene sa trendom potrebe za ekoloki
odogovornim poslovanjem u celini, a sa druge strane, postoji jasna svest o
ogranienosti postojeih energetskih resursa. Sve navedeno ukazuje na potrebu
razvoja posebnih alata koji e omoguiti efikasnije predvianje upravo u uovoj
oblasti.

Danas postoje sasvim efikasni kriterijumi za procenu iskljuivo ekonomskih efekata,


opravdanosti odnosno neopravdanosti investiranja, ali za sada ne postoje adekvatni
mehanizmi na osnovu kojih bi se sa velikom preciznou mogli predvideti efekti
dugorone primene odrivog upravljanja energijom. Kompanije e ga uvoditi u svoje
poslovanje jer je to zahtev odrivog razvoja i imparativ civilizovanog poslovanja, ali
predvianje njegovih efekata na dui vremenski period je za sada na nivou pretpostavki.
Potrebno je razlikovati nestabilno od stabilnog okruenja i tome prilagoditi tehnike na
kojima se zasniva kontrola strategije. Ako je okruenje stabilno, onda je relativno lako
predviati, a uloga kontrole je da uoi napredovanje preduzea. U nestabilnom okruenju,
kada je predvianje tee, zadatak kontrole je da ocenjuje pretpostavke, ciljeve i
komponente strategije.
Utvrivanje veliine jaza (gepa) izmeu ekstrapoliranih i projektovanih ciljeva
podrazumeva odreivanje razlike koja se mora pojaviti u buducem poslovanju ukoliko se
unesu ili ne unesu odreene promene. Svaka promena sama po sebi predstavlja proces
koji ima svoje uzroke i posledice, pa tako i promene koje se tuu odrivog upravljanja
energijom. Veliina oekivanog jaza dierktno zavisi od sledeeg:

52

jaz e biti vei ukoliko se preduzee bavi delatnosu koja je skopana sa velikim
utrocima energije;

jaz e biti vei ukoliko preduzee troi iskljuivo energiju iz neobnovljivih izvora;

jaz e biti vei ukoliko preduzee belei niske pokazatelje energetske efikasnosti;

jaz e biti vei ukoliko preduzee planira krupne promene na planu prelaska na
odriv nain upravljanja energijom.

itav proces metode analize jaza je skopan sa velikim brojem pretpostavki, a definisanje
jeza je poslednji korak ove metode koji je upravo stoga esto nemogue precizno
definisati. Pravilno sprovedena analiza raskoraka koji postoji izmeu stanja koje e se
ostvaiti bez uvoenja promena i stanja koje se moe ostvariti primenom odrivog
upravljanja energije mora da obezbedi sledee podatke:

ukupna promena u koliini energije koja se utroi u kompaniji, poto proces


odrivog upravljanja energijom kao osnovnu posledicu ima smanjenje koliine
energije koja se troi;

promena u koliini energije koja se troi u zavisnosti od vrste energije, jer se


moe desiti da se primenom procesa odrivog upravljanja energijom smanji
potronja samo jedne vrste energenta, to najee zavisi od specifinosti samog
tehniolokog procesa,

veliina promene u energetkskoj efikasnosti, jer proces odrivog upravljanja


energijom dovodi do smanjene potronje energije za dobijanje jedinice proizvoda;

finansijski efekti sprovedenih promena, to se pre vega odnosi na prikazivanje


promena u prihodima i rashodima koji se niminovno javljaju u procesu primene
odrivog upravljanja energijom, pri emu se mogu oekivatzi poveani trokovi u
vidu investicija u energetski efikasnije poslovanje, a kasnije e se registrovati
utede u vidu pozitivnih efekata sprovedenih investicija.

Sa aspekta pravilne procene ekonomske isplativnosti uvoenja sistema odrivog


upravljanja energijom od posebne je vanosti sagledavanje njegovih finansijskha
aspekata i vremena u kojima se navedeni efekti mogu oekivati. Na taj nain kompanija
e biti u stanju da dugorono predvidi i sprovede potrebnu alokaciju resursa i predvidi
momenat u kome moe da oekuje prve pozitivne finansijske efekte. Na taj nain se
moe izbei ili znaajno smanjiti finansijska nestabilnost koja moe biti uzrokovana
velikim ulaganjima na polju unapreenja kvaliteta energetskog poslovanja.
Utvrivanje programa za popunjavanje jaza obuhvata itav niz mera i aktivnosti koje se
direktno odnose na potrebu za savlaivanje nestabilnosti koja nastaje kao posledica
sprovoenja svih poslovnih promena, a u sluaju uvoenja odrivog upravljanja
53

energijom moe biti izuzetno izraena, naroito u sluaju kompanija ije poslovanje je
povezano sa velikom potronjom energije. Na ovom mestu potrebno je predvideti
sledee:

vremenski okvir trajanja perioda koji je potreban da se sa tradicionalnog pree na


odriv nain upravljanja energijom, to je mora biti usklaeno i integrisano sa
ostalim upravljakim planovima, a praksa pokazuje da je minimalno potreban
period u trajanju od pet godina;

mehanizmi pribavljanja finansijskih resursa koji su potrebni za realizaciju


predvienih mera i aktivnosti koje vode ka punoj implementaciji procesa odrivog
urpavljanja energijom, to se moe obezbediti iz internih ili eksternih izvora. U
sluaju obezbeivanja iz ineternih izvora kompanija mora da predvidi intenzitet
finansijskih efekata koji mogu nastati ulaganjem u ovaj aspekt a zanemarivanjem
ulaganja u neke druge aspekte poslovanja. Ukoliko je predvieno obezbeivanje
finansijskih sredstava iz eksternih izvora, neophodno je adekvatnim metodama
predvideti cash flow i oekivane probleme u tekuoj likvidnosti, kao i mere za
njhihovo otklanjanje;

promene u sferi ljudskih resursa, koje se moraju odrediti kako po broju, tako i po
kvalitetu. Naime, implementacija odrivog upravljanja energijom povezana je sa
promenama u tradicionalnom poslovanju koje energiju posmatra iskljuivo kao
troak i ukoliko je kompanja sposobna da ga plati, ne postoje vidljivi razlozi da se
uine bilo kakve promene. Odrivo upravljanje energijom upravo namee najveu
potrebu u promeni naina razmiljanja i posmatra energiju kao resurs koji terba
optimalno troiti bez obzira na finansijske mogunosti kompanije. Na ovom mesu
potrebno je predvideti obuku po razliitim nivoima zaposlenih, uz eventualno
angaovanje ljudi koji su posebno osposobljeni za uvoenje, implementaciju i
praenje procesa odrivog upravljanja energijom.

Utvrivanje mehanizama kontrole, odnosno seta kontrolnih taaka na ispunjenju jaza.


Uvoenje odrivog upravljanja energijom po svojoj sutini predstavlja krupnu,
strategijsku promenu u nainu poslovanja i razmiljanja, te se stoga mora posmatrati kao
svojevrstan proces strategijskog upravljanja. Proces strategijskog upravljanja
podrazumeva iterativno povezane korake koji su usmereni ka osiguranje efikasnog i
efektivnog poslovanja preduzea. Sa druge strane proces donoenja strategijskih odluka
obino zahteva dugorono angaovanje preduzea a za to vreme se manjaju okolnosti u
kojima preduzee deluje. Shodno tome, potrebe za ocenom, kontrolom i revizijom, u cilju
utvrivanja da li je strategija kao proizvod strategijskog upravljanja, u skladu, iznad ili
ispod oekivanja odnosno planiranja. Iz tih razloga sama revizija ukljuuje nekoliko
podruja:

ocena interne usklaenosti strategijskih ciljeva sa ostalim ciljevima preduzea,


kao rezultat potrebe da promene u sferi upravljanja energijom budu na adekvatan
nain usklaene sa ostalim planovima preduzea, a sve zajedno integrisano u
jedinstven sistem upravljanja. Ciljevi poslovanja su mnogobrojni, ali svi oni vode

54

ka mogunosti za sticanje dobiti, ime kompanja na odreeni nain ispunjava


svoju misiju, odnosno svrhu postojanja. Sa druge strane, savremene kompanije
kao svoj cilj postavljaju i drutveno odgovorno poslovanje, koje promovie
poslovanje u skladu sa konceptom odrivog razvoja, mada je takva poslovna
politika esto povezana sa poveanim poetnim trokovima;

ocena kvaliteta procesa analize koja je bila osnova za razvoj strategije, to


podrazumeva realnu procenu ciljeva koji su postavljeni kao eljeni odnosno
verovatni u procesu analize jaza, i na osnovu kojih su raene sve dalje procene i
sainjeni planovi upravljanja. U momentu postavljanja ciljeva pretpostavljena je
njihova vrednost, veliina ili neka druga karakteristika, a nakon isteka odreenog
vremena, postoji mogunost da se obavi provera sposobnosti kompanije da obavi
odreena predvianja. Savremeno poslovanje je sve vie povezano sa
predvianjima a ne sa analizama perthodnih deavanja, tako da se odabiru
potrebnih naina za predvianje mora posveivati sve vea panja;

ocena samog sadraja strategije (pravac, tempo i metod rasta), koja je odabrana
kao nain realizacije metode analize jaza. U zavisnosti od postavljenih ciljeva i
veliine procenjenog jaza kompanija bira sopstveni nain za implementaciju
odrivog upravljanja energijom. Navedeni proces se moe realizovati u potpunosti
ili delimino, bre ili sporije, uz manje ili vee trokove, ali definitivno
predstavlja krupnu promenu i zahteva praenje kako nje same, tako i svih ostalih
poslovnih strategija preduzea koje egzistiraju u datom periodu;

ocena mogunosti preduzea da ostvari formulisanu strategiju, zahteva izuzetnu


sposobnost da se na osnovu sprovedene interne i eksterne analize, odnosno nakon
postavljanja ciljeva i definisanja jaza, proceni sposobnost kompanije da realizuje
popunjavanje jaza i da stigne do zacrtanih, eljenih ciljeva. Odrivo upravljanje
enerrgijom je veoma esto eljeni cilj ali njegova implementacija je povezana sa
velikim brojem promena i ulaganja, tako da veina kompanija nije u stanju da
odmah realizuje kompletan proces odrivog upravljanja energijom. Postepen
prelazak na nov nain upravljanja energijom putem realizacije manjih, dostinijih
ciljeva, mada zahteva vei utroak vremena, je najsigurniji put za veinu
kompanija.
ocena rezultata do kojih je dovela implementacija strategije, je neophodan korak u
proceni efikasnosti metode analize jaza. metoda analize jaza je upravo zasnovana
na rezultatima, i njena osnovna prednost lei u tome to prua mogunost da se
egzaktno izmeri i proceni da li je primena upravljanja energijom dovela do
eljenih ciljeva. Ukoliko je tako, kompanija stie dragoceno iskustvo, a ukoliko
ciljevi nisu ostvareni, ili nisu ostvareni u potpunosti, kompanija je u prilici da
sazna zato se to dogodilo i da pronae mesta na kojima je greka nastala. Na taj
nain je u prilici da koriguje sopstveni plan upravljanja. Najee greke koje se
ine u procesu prelaska na odrivi nain upravljanja energijom su upravo
pogrena procena sopstvenih sposobnosti i neobjektivno postavljanje ciljeva.

55

Metoda analize jaza je metoda koja je, verovatno vie od drugih, zasnovana na procesima
predvianja i pretpostavljanja. Izuzetno je zahtevna u smislu sposobnosti kompanije da
proceni sopstvene sposobnosti. Veina kompanija ima pozitivan stav prema uvoenju
odrivog upravljanja energijom, ali se ve prilikom interne analize mogunosti da tako
neto sprovede u praksi javljaju prvi problemi. Ukoliko se oni zanemare i kompanija
preceni sopstvene snage, najeee e se postaviti previsoki ciljevi, ime e se stvoriti
veliki jaz. Stvaranhje velikog jaza moe dovesti do toga da kompanija odustane od
odrivog upravljanja energijom, jer ga smatra nedostinim krajnjim ciljem, ili e se
kompanija upustiti u dugi vremenski period promena koje su zasnovane na neobjektivnim
pretpostavkama.
Iz svega navedeng sledi potreba da kompanije shvate sloenost procesa uvoenja
odrivog naina upravljanja energijom i da ga posmatraju kao krupnu promenu koja
zahteva krajnje ozbiljan pristup. Primena raspoloivih metoda i tehnika upravljanja
smanjie mogunost greke i poveati verovatnou uspene realizacije. Ne postoji
mogunost da bilo koja kompanija u potpunosti ostvari sve svoje ciljeve ali savremen
kompanije ne smeju da ostanu inertne na promene u sferi upravljanja energijom koje su
pred njih postavljene.
Izloene metode za implementaciju odrivog upravljanja energijom predstavljaju mogui
izbor i svaka ima odreene specifinosti. Faktor koji u veini sluajeva utie na izbor
odreene metode jeste delatnost kojom se kompanija bavi, ali pre svega efikasnost i
iskustvo u upravljanju promena, to prelazak as tradicionalnog na odrivi sistem
upravljanja energijom upravo i jeste.

3.6 Strategijska kontrola


Kontrola se uslovno moe smatrati poslednjim korakom u procesu odrivog upravljanja
eneergijom. Sutina kontrole je poreenje ostvarenog sa planiranim, identifikovanje
eventualnih odstupanja i preduzimanje korektivnih aktivnosti. Stoga se kontrola samo
teorijski smatra poslednjim strategijskim korakom, dok u sutini predstavlja polaznu
osnovu za korekcije koje su neophodne kako bi se proces upravljanja energijom
korigovao, ponovo isplanirao i vrio besprekidno, uz konstantna poboljanja. Predmet
kontrole su ciljevi proizali iz misije preduzea. Jedan od osnovnih problema je
definisanje baze za poreenje. Dobro osmieljena kontrola prua informacije o
negativnim odstupanjima i njihovo otklanjanje u ranim fazama, pre zavretka planiranih
aktivnosti. Kontrola je sistem koji mora da bude eksplicitan i jasno postavljen, koji se u
svom procesu poreenja bazira na nedvosmislenim principima.
Osnovni problemi sa kojima se susree sprovoenje kontrole u procesu odrivog
upravljanja energijom su uestalost, objekat kontrole, subjekat kontrole i koliina
informacija koje se obezbeuju sprovoenjem faze kontrole.

56

Uestalost (frekvencija) kontrole zavisi od velikog broja faktora, te se moe precizirati na


samom poetku, u fazi planiranja procesa upravljanja energijom, ali se veoma esto
deava da se promene u uestalosti kontrole obavljaju tokom samog procesa. U najveem
broju sluajeva, na frekvenciju kontrole utiu sledei faktori:
:
delatnost kojom se preduzee bavi, pri emu e se mnogo ee kontrole obavljati
u kompanijama koje su veliki potroai energije. U ovim sluajevim,a teorija i
praksa preporuuju svakodnevne kontrole sprovoenja procesa upravljanja
energijom, to se pre svega odnosi na praenje potronje energije i registrovanje
faktora koji na to utiu. Tokom vremena, sa sticanjem uvida u odreene
pravilnosti u potronji energije, navedene kontrole se mogu prorediti, ali se ne
preporuuje da se kontrola potronje energije obavlja ree od jednom meseno;
obim odivog upravljanja energijom koji se eli sprovesti, utie na frekvenciju
kontrole zbog toga to se odrivo upravljanje energijom moe sprovesti u
razliitom obimu, od parcijalnog i simbolinog, do sveobuhvatnog i potpunog.
Svakako, sprovoenje parcijalnih unapreenja ne zahteva este kontrole, jer se
navedene mere sprovode obino jednokratno i njihovi efekti se vide neposredno
nakon uoenja. Sprovoenje sveobuhvatnog odrivog sistema upravljanja
energijom je izuzetno sloen i dugotrajan proces koji stoga zahteva spovoenje
estih, mnogo preciznijih ina poseban nain planiranih kontrola a parametri koji
su podloni kontroli u ovom sluaju mogu biti brojni i raznovrsni;
iskustvo u sprovoenju procesa upravljanja, kao faktor koji veoma esto odreuje
uestalost obavljanja kontrole u velikoj meri, mada se zasniva na nemerljivom
uticaju. Naime, kompanije koje imaju odreena iskustva u sprovoenju sistema
upravljanja u razlilitim sferama (ne samo u sferi upravljanja energijom) mogu
biti uverene da im iskustvo doputa da se kontrole obavljaju ree, jer smatraju da
su iskustvom prevazili greke koje nastaju nedovoljnim i nepreciznim
kontrolama. Sa druge strane, kompanije sa manje iskustva u sprovoenju procesa
upravljanja veoma esto ne pridaju znaaj kontroli, ak ni fazi planiranja, ve se u
najveoj meri posveuju implementaciji. U suprotnom sluaju, nedovoljno
iskusne kompanije mogu da isplaniraju posebno rigoroznu i etu kontrolu koja
moe da preoptereti sistem sa velikim brojem informacija koje esto mogu biti
neupotrebljive, te na taj nain vane inforamcije ostaju nedovoljno primeene i
nedovoljno razmatrane. Uvoenje procesa odrivog upravljanja energijom je
krupna promena i u najveem broju sluajeva predstavlja novinu za kompanije,
koje veoma esto ne shvataju da se odriv pristup upravljanju u velikoj meri
razlikuje od tradicionalnog pristupa upravljanju energijom. Zbog sloenosti
promene i nedovoljnog poznavanja mehanizama odrivosti, preporuuje se da
kompanije isplaniraju objektivnu uestalost kontrole bez obzira na dosadanje
pozitivno ili negativno iskustvo. Primena iskustava drugih kompanija
(benmarking) moe dati dobre smernice u ovoj oblasti;
stepen promena koje dolaze iz okruenja, kao posledica injenice da se proces
odrivog upravljanja energijom najeee sprovodi u trajanju od nekoliko godina.
U tom vremenu postoji velika verovatnoa da e se u internom ili u eksternom
okruenju desiti odreene promene koje mogu imati uticaja na proces
implementacije i na rezultate kontrole. Naime, u fazi planiranja postoji potreba za

57

predvianjem, ali ono nikada ne moe biti u potpunosti tano. Najee promene
koje mogu uticati na promenu standarda kontrole su promene u sferi prihvatanja
odreenih zakonskih i meunarodnih obaveza i ugovora, znaajne promene u ceni
energenata, kao i interne promene u strukturi i likvidnosti same kompanije;
percepcija navedenih promena od strane subjekata kontrole. Najee kontrole
sprovoenja procesa odrivog upravljanja energijom obavljaju se u kompanijama
koje smatraju da promene koje se dogode mogu imati posebno snaan uticaj na
njih, dok kompanije koje smatraju da znaajan uticaj ne postoji, esto ne izvre
nikakvu reviziju i ne isplaniraju nikakve promene u sistemu kontrole, to
posledino vodi do nepravilnih i netanih, pa samim tim i neupotrebljivih
rezultata kontrole. U sluaju kompanija sa manjim iskustvom esto se registruje
nedovoljna osetljivost na promene iz okruenja, koje zbog toga mogu da svojim
dejstvom u potpunosti oslabe i obespredmete sistem upravljanja energijom koji je
isplaniran. Stoga je potrebno da svaka kompanija ima razraen sistem reagovanja
na promene i sposobnost da u hodu procene potencijalan stepen uticaja promene
na oekivane rezultate, pa samim tim i na kontrolu sprovoenja. Svaka promena
cene energenata, kod kompanija koje su veliki potroai energije, nuno utie na
izlazne parametre i rezultate primene odrivog uprvljanja energijom, te se
pogotovo u ovoj sferi mora obezbediti adekvatan sistem procene finansijskih
efekata. U sluaju jakih cenovnih ili drugih promena ne mogu se ostvariti
oekivani ciljevi, pa se samim tim menjaju i kriterijumi kontrole.

Osim od navedenih, uestalost obavljanja kontrole u procesu odrivog upravljanja


energijom zavisi ne od dejstva svakog faktora pojedinano, ve najee od wefekta koji
stvara meusobno sadejstvo vie navedenih faktora, ili svih zajedno. Zbog toga je, osim
pojedinanih posledica delovanja svakog faktora pojedinano, od posebne vanosti
poznavati zakonitosti njihovog meusobnog odnosa. Postoje delatnosti kod kojih ni
znaajna promena cena na tritu energenata ne moe da izazove znaajnije posledice, ali
ukoliko kompaniju vodi nesiguran i neiskusan menadment, koji je u potpunosti
posveen potpunoj implementaciji sistema odrivog upravljanja energijo, moe se desiti
da zbog navedenih oscilacija odustane u svojoj nameri ili da u velikoj meri preformulie
svoje ciljeve. Sa druge strane, postoje kompanije koje troe znaajne koliine energenata
ali smatraju da navedene trokove mogu refundirati preko cene svojih proizvoda, u kom
sluaju proces odrivog upravljanja energijom postaje bespredmetan i marginalizovan od
strane uprave i zaposlenih.
Predmet (objekt) kontrole je od posebnog inetersa u procesu kontrole sprovoenja
procesa odrivog upravljanja energijom. Naime, kontrola se zasniva na merenju
odreenih parametara, koji se nakon toga porede sa vrednostima koje su zacrtane u fazi
planiranja ciljeva i predstavljaju merilo uspeha sprovedene strategije.
Odreivanje predmeta kontrole, odnosno kontrolnih taaka, pre svega mora biti
usklaeno sa prethodno postavljenim ciljevima. Svaki cilj koji je postavljen u fazi
planiranja mora biti merljiv, kako bi se u fazi kontrole mogao dobiti podatak pogodan za
poreenje. Izraavanje ciljeva u nemerljivim jedinicama je neupotrebljivo sa aspekta
odrivog upravljanja energijom.

58

Osim usklaenosti kontrolnih taaka sa prethodno postavljenim ciljevima, kontrolne


take moraju biti odabrane tako da obezbede podatke koji su od znaaja za dalje mere u
procesu upravljanja energijom. Predmet kontrole moe biti svako mesto na kome se u
kompaniji dobijaju odereni podaci, ali za potrebe odrivog upravljanja energijom
kontrolne take koje se smatraju neophodnim su sledee:

ukupna potronja energije nakon odreenog perioda koji je definisan planom


kontrole (dan, nedelja, mesec) ime se dobija podatak o trendu potronje
(poveanje, smanjenje, stagnacija), uz definisnje jasnih razloga zbog kojih je
zabeleen odreeni trend, kako bi se zakljile odreene pravilnosti;

odreivanje ukupne potronje energije po sektorima u kompaniji, uz poreenje


zabeleene potronje sa planskom, uz registrovanje svih parametara koji su mogli
imati uticaja na zabeleen nivo potronje (kapacitet, vrsta proizvoda, tehnologija,
godinje doba, zastoji);

utvrivanje mesta najvee potronje energije u odreenom periodu, sa ciljem


definisanja mesta pogodnog za potencijalno najvee utede;

merenje koliine energije koja se potroi po jedinici proizvoda nakon odreenog


kontrolnog perioda i poreenje te koliine sa koliinom koja je definisana kao cilj,
sa svrhom da se utvrdi da li sprovedene mere vode ka cilju eljenim tempom;

odreivanje koliine energije koja se dobija iz sopstvenih ili tuih izvora energije
koja se dobija iz obnovljivih resursa, pri emu je poeljan samo trend porasta.
Nakon odreenog kontrolnog perioda mogue je utvrditi koliinu energije koja je
zamenjena energijom iz obnovljivih izvora i njeno poreenje sa ciljno
definisanom. Na taj nain mogue je pravovremeno utvrdti da li se dovoljno
efikasno spovode mere koje vode ka ovom cilju (nova tehnoloka reenja,
prikopavanje na nove izvore energije, izgradnja sopstvenih alternativnih izvora
energije). Na ovom mestu, u najveem broju sluajeva, kompanije postavljaju
nerealne ciljeve i predviaju brzu i obimnu zamenu tradicionalno dobijene
energije sa energijom iz obnovljivih izvora, a nakon kontrole koja pokae po
pravilu loe rezultate, esto se dovede u pitanje posveenost cilju i moe ak doi
do ukidanja ovg cilja, jer ga je kompanija shvatila kao nedostian;

definisanje finanijskih efekata sprovoenja mera odrivog upravljanja energijom


je od posebnog interesa u itavom procesu jer u velikoj meri moe da odredi
opstanak sprovoenja procesa prelaska na odriv nain poslovanja. Sveobuhvatan
prelazak na odrivo upravljanje enrgijom u principu podrazumeva poveane
poetne trokove, tako da kopanije koje inae troe velike koliine energije
moraju biti spremne za negativne poetne finansijske efekte. Naime, ulaganja u
energetski efikasne tehnologije i izgradnja sopstvenih kapaciteta za proizvodnju
energije iz alternativnih izvora su finansijski zahtevne investicije, ije vreme
povrata ulaganja najee nije krae od pet godina. Stoga kompanija na ovom

59

mestu kao cilj treba da predvidi pojavu prvih pozitivnih efekata tek nakon
odreenog vremenskog perioda koji se moe odrediti primenom ekonomskih
adekvatnih metoda za odreivanje opravdanosti investicija. U skladu sa tim,
predmet kontrole predstavljaju finansijski izvetaji koji prate opte i stanje
prihoda i rashoda u kompaniji, jer se investicije u energetski odrivo poslovanje
ne mogu posmatrati odvojeno od ostalih finansijskih pokazatelja poslovanja.
Moe da se dogodi da kompanija posluje dovoljno dobro da iz tekueg poslovanja
moe da kompenzuje poetne negativne efekte nastale poveanim ulaganjima u
energetska reenja, ali veoma esto se navedeni ekonomski problemi ne mogu
reiti bez adekvatne pomoi od strane dodatnih ulaganja od strane investitora,
posebnih fondova ili banaka.
Iz svega navedenog sledi da se kao predmeti kontrole najee javljaju koliina energije,
energetska efikasnost i finansijski pokazatelji. Kombinacijom dobijenih pokazatelja moe
se stei uvid u trenutno stanje i ponaanje itavog sistema, te na osnovu toga se moe
zakljuiti da li se kompanija kree u pravcu odrivog upravljanja energijom ili ne belei
takve efekte. Pravovremena kontrola navedenih pokazatelja ostavlja dovoljno vremena za
reviziju ciljeva i redefinisanje strageije, ukoliko se izmereno stanje pokae kao
nezadovoljavajue.
Uestalnost kontrole zavisi od delatnosti preduzea i modela kontrole. Izbor predmeta i
frekvencija kontrole uz definisanje baze za poreenje su osnovni problemi sprovoenja
kontrole. Kako je savremeno okruenje karakteriu brze i intenzivne promene, sve je tee
postaviti bazu za poreenje. Odgovor preduzea na promene esto je rast stepena
diversifikacije, to je samo po sebi sloeno, a najznaajnije mesto u ovom odgovoru
preduzea na promene je decentralizacija. Sa druge strane, decentralizacija sobom nosi
nove zahteve. Ti zahtevi se odnose na koordinaciju i odreivanje odgovornosti kod
odluka sa veim brojem uesnika. Kako bi se to jednostavnije odgovorilo na ove
posledice promena, nuno je kontinuirano proveravanje i pravovremeno modifikovanje
ranije donesenih planskih odluka.
Striktna kontrola, posebno ako je shvaena kao "ugroavanje diskrecije pojedinca ili
grupe" ima negativnu konotaciju. Ovako shvaena kontrola utie na smanjenje
kreativnosti i pad efektivnosti. Sa druge strane, nedovoljna kotrola vodi u neefikasnost
prilikom ispunjenja ciljeva i doprinosi uspostavljanju konfuzije. Stoga racionalno
postavljen sistem kontrole treba da balansira izmeu ove dve krajnosti, odnosno treba da
uspostavi adekvatan odnos izmeu potovanja diskrecije donosilaca odluka i principa
kontrole. Taj zahtev dovodi do dileme kako izbalansirati autonomnost u donoenju
odluka i proces kontrole, jer savremena informaciona tehnologija pra velike mogunosti
za preciznu kontrolu ali sa druge strane ona ne bi trebalo utie na smanjenje kreativnosti i
samoaktualizaciju donosilaca odluke [4 str. 129].
Kako se menadment menjao kroz evoluciju strategijskih menadment sistema, tako je i
sistem kontrole proao kroz niz promena. Prema Crosby-u postoji pet kategorija merenja
kvaliteta koji se mogu shvatiti kao evolucija kontrole kvaliteta [2 str. 13]:

60

prva faza je neizvesnost, kada se kvalitet ne posmatra kao sredstvo


menadmenta,
druga faza je buenje, kada se podrava menadment kvaliteta, ali samo teorijski
dok se ne obezbeuju potrebni resursi za merenje kvaliteta,
trea faza je prosvetljenje, u kojoj menaderi ue o upravljanju kvalitetom i
poinju ga podravati svojim aktivnostima,
etvrta faza je mudrost, u kojoj menaderi i zaposleni lino uestvuju u
aktivnostima vezanim za merenje kvaliteta i
peta faza je sigurnost, gde se razvija menadment kvaliteta i on se smatra
kljunim za uspeh kompanije.

U periodu masovne industrijske proizvodnje, kontrola je bila u iskljuivoj nadlenosti


kontrolora kvaliteta. Kontrola i provera kvaliteta su obuhvatale samo kontrolu proizvoda
u procesu proizvodnje. Kontrolori su bili bez specifinog znanja i obrazovanja, a njihovi
zadaci su bili evidentiranje karta, potrebnih dorada i ozbiljnijih greaka u kvalitetu.
Kasnije se umesto kontrole proizvoda u procesu proizvodnje prelo na stvaranje
nezavisnih odeljenja za kontrolu kvaliteta. Meutim, i dalje se nije moglo uticati na
otklanjanje uzroka problema u ranijim fazama poslovnog procesa.
U oba sluaja top menadment je bivao obaveten o rezultatima sistema kontrole
kvaliteta. Odluke su donoene na nivou top menadmenta i zatim su se vertikalnom
komunikacijom, kao direktive, prenosile na izvrni nivo. Kontrola je funkcionisala na
osnovu povratnih informacija i izvetaja dobijenih od strane izvrilaca a njihov oblik i
uestalost je bio definisan od strane top menadmenta. Ovakav konvencionalan model
kontrole se menjao pod uticajem razvoja informacionih tehnologija i kao posledica
globalizacije je bio praen rastom obrazovnog nivoa zaposlenih. Nov model kontrole ima
karakteristike holistikog pristupa uz podravanje decentralizacije.
Prema Dickson-u i Simmons-u ak 80% problema u funkcionisanju preduzea dolazi
usled nerazumevanja u komunikaciji [1 str. 22]. Loa komunikacija je posledica
nedovoljnog ili prevelikog broja informacija. Informacije su osnovni resurs savremenog
preduzea uz pomo kojih se obavljaju sve funkcije menadmenta, posebno planiranje i
kontrola. Samo one informacije koje su pravovremene, pouzdane i dostupne mogu da
obezbede realizaciju planova u stvarnosti. Prema Gegory-u i Horn-u vrednost informacija
koje su osnova za kontrolu baziraju se na etiri karakteristike: vreme, kvalitet, kvantitet i
relevantnost [3 str. 473-479]. Za prikupljanje, obradu i uvanje informacija nuan je
adekvatan informacioni sistem, a znaajan deo tog sistema je raunovodstveni sistem.
Raunovodstveni sisem prikuplja bitne informacije za kontrolu ali ne prua uvid u
neraunovodstvene informacije.
Elementi kontrole
Prema autoru Mokleru, kotrola predstavlja "sistematian napor da planski ciljevi postanu
standardi kontrole, da se definie povratna sprega, da se porede stvarni rezultati sa
prethodno definisanim standardima, da se odredi veliina i znaaj odstupanja kao i da se

61

preduzmu odgovarajue akcije kojima se koriste svi raspoloivi resursi na efektivan i


efikasan nain kako bi se ostvarili ciljevi". Ovakva definicija podrazumeva da se proces
kontrole sastoji od etiri faze, kako prikazuje slika 10.

Definisanje
standarda i
metoda
merenja
rezultata

Merenje
rezultata

Da li rezultati
odgovaraju
standardima?

Preduzimanje
korektivnih
aktivnosti

Nita se ne
preduzima

Slika 10. Proces kontrole prema autoru Mokleru


Dakle, etiri faze procesa kontrole su:
1.
2.
3.
4.

definisanje standarda i metoda merenja rezultata,


merenje razultata,
poreenje ostvarenih rezultata sa standardima i
preduzimanje korektivnih aktivnosti.

1. Definisanje standarda i metoda merenja rezultata


Kako je ve naglaeno, najee se za standarde kao osnovu kontrole uzimaju planirani
ciljevi. Istovremeno sa definisanjem ciljeva odreuju se metode merenja rezultata i
odgovornost subjekata (obino menadera). Kada standardi ne bi bili postavljeni
odgovorni bi mogli reagovati na mala odstupanja ili sasvim obranto, ne reagovati na
signifikantna i alarmantna odstupanja. Dve bitne funkcije standarda u procesu kontrole su
motivaciona funkcija i funkcija "praga" poreenja [10 str. 130]. Ciljevi e dati bolje
rezultate a kontrola e biti efikasna ako su ciljevi postavljeni motivaciono, a ne prenisko.
Veina zaposlenih se bolje i zadovoljnije osea ako uspe da odgovori na izazove i
postigne uspeh u izvravanju vie postavljenih standarda. Meutim, ako su standardi
suvie visoko postavljeni i objektivno se ne mogu realizovati, delovae
kontraproduktivno i dovee do pada motivacije. U takvom sluaju bolje je na vreme
odustati i postaviti nove standarde koji objektivno odgovaraju uslovima poslovanja.
Jedna od osnovnih pretpostavki za izvravanje standarda je njihova razumljivost za one
kojima je njihovo izvravanje namenjeno. Da bi cilj postao standard kontrole, neophodno
je formulisati adekvatna merila rezultata, a metode merenja rezultata trebalo bi da budu
62

pouzdane. Na primer, kod uslunih delatnosti, vreme ekanja usluge moe da se postavi
kao standard kontrole. U proizvodnim delatnostima merila treba da sintetizuju
pokazatelje kontrole kvaliteta, pokazatelje proizvodnje i finansijske pikazatelje.
2. Merenje razultata
Za razliku od prethodne faze, merenje rezultata je ponavljajua aktivnost ija frekvencija
zavisi od karaktera delatnosti koja je predmet merenja. Na primer, nivo GHG gasova koje
neko hemijsko ili metalurko postrojenje emituje u okolinu treba da se meri
svakodnevno, dok se stopa rasta preduzea moe meriti jednom godinje. Inae, GHG
gasovi su gasovi staklene bate u ijem relativnom ueu je ugljen-dioksid CO2,
najzastupljeniji i iznosi oko 80% [4 str. 72] Ne podleu sve aktivnosti merenju, kao
to ni sve informacije o rezultatima ne uzrokuju aktivnosti. Naime, izbor aktivnosti koje
podleu merenju e se utvrditi po principu upravljanja na osnovu izuzetka. Menader koji
snosi odgovornost za odreeni proces treba da bude informisan o toku procesa aktivnosti
samo u sluaju ako se evidentiraju bitna odstupanja od standarda. U tom sluaju,
menader ima obavezu da deluje tako da se aktivnosti prilagode i da se pronae
adekvatno reenje koje e za rezultat imati pribliavanje standarda za odreenu aktivnost
i stanje te aktivnosti u realnosti.
Veina sistema funkcionie po principu povratne sprege, odnosno povratne informacije.
To je kod sistema merenja rezultata posebno izraeno, jer se merenjem rezultata dobijene
informacije usmeravaju ka donosiocima odluka.
3. Poreenje ostvarenih rezultata sa standardima
U praksi, ova faza kontrole je najlaki korak procesa kontrole, jer ukoliko su rezultati u
skladu i na nivou postavljanih standarda, tada nije potrebna intervencija niti korektivna
aktivnost. Razlog je u tome to je mnogo sloenije adekvatno postaviti standarde i meriti
rezultate nego utvrditi da li odstupanje od standarda postoji.
4. Preduzimanje korektivnih aktivnosti
Ukoliko je prethodna faza pokazala da postoji odstupanja rezultata od standarda, onda je
ova faza procesa kontrole neophodna. Sama korektivna aktivnost moe biti jednostavna i
ukljuiti u promenu samo jednu aktivnost, moe ukljuiti vie aktivnosti ili promenu
prethodno definisanih standarda. Proces kontrole je dinamian proces. U sluaju da
menaderi proces kontrole primenjuju naknadno odnosno ex ante, i proces kontrole prate
samo preko njegovih razultata oni ne "obavljaju kontrolu" nego prate rezultate. Kontrola
bi trebalo da se obavlja, odnosno da se deluje proaktivno kako bi se na konstruktivan
nain rezultati pribliili standardima pre nego to se proces konkretne aktivnosti u
potpunosti zavri.

63

4 STRATEGIJSKA ANALIZA ENERGETSKOG SEKTORA

Analiza proizvodnje energije na globalnom nivou je prvi neophodan preduslov za


planiranje i realizaciju uspenog procesa odrivog upravljanja energijom. Energija se
proizvodi irom sveta iz razliitih izvora, u razlilitim koliinama i na razliite naine. Do
polovine dvadesetog veka energija se uglavnom i troila na mestu proizvodnje, odnosno,
prenosila sa na manje razdaljine. Sa porastom broja stanovnika, globalizacijom svetske
privrede i eksploatacijom izvora koji su skoncentrisani u odreenim delovima sveta,
pojavljuje se potreba da se proizvode sve vee koliine energije. Energija postaje jedan
od kljunih ograniavajuih faktora ivota na planeti, neophodna je za obavljanje kako
svakodnevnih aktivnosti, tako i sloenih ljudskih delatnosti. Potrebe za energijom
konstantno rastu, dok proizvodnja energije nastoji da zadovolji sve vee zahteve. U
takvoj situaciji, energija postaje predmet svetske trgovine i znaajan inilac u poslovnim i
politikim promenama u savremenom svetu. Osim toga, svest o ogranienosti energetskih
resursa problem proizvodnje energije podie na vii nivo, tako da upravljanje energijom
postaje jedan od kljunih problema odrivog razvoja i razvoja uopte.

4.1 Globalna proizvodnja energije


Proizvodnja energije u svetu moe se prikazati i analizirati po vie osnova, ali se za
potrebe razrade mehanizma za upravljanje energijom kao najprihvatljivija smatra analiza
proizvodnje energije po vrsti, koliini i po rasporedu u odreenim regionima sveta.

Slika 11. Proizvodnja pojedinih vrsta energije u svetu


64

U periodu rane ljudske istorije sve potrebe za eneergetskim resursima mogle su biti
zadovoljene iz lokalnih izvora, te nije bilo potrebe ni saznanja o globalnom rasporedu
energetskih resursa na planeti. Sa porastom broja stanovnika i njihovih potreba za
energijom, kao i sa sve otrijom polarizacijom na bogatiji i siromaniji deo sveta,
regionalni karakter energetskih resursa sve vie dobija na znaaju. Bogatiji deo sveta ine
zemlje koje su istovremeno o veliki potroai energije, ali ne nuno i njeni iskljuivi
proizvoai. Stoga se savremene potrebe za energijom esto moraju zadovoljavati sa
izvora koji su veoma udaljeni od mesta potronje.
Uopteno reeno, raspored svih energetskih resursa na planeti je veoma neravnomeran,
kako u pogledu vrsta, tako i u pogledu koliina i procenjenih raspoloivih zaliha.
Proizvodnja nafte i gasa

Slika 12, Najvei svetski proizvoai nafte i gasa

65

Proizvodnja uglja

Slika 13. Najvei svetski proizvoai uglja


Efikasno korienje energije
Racionalno i efikasno korienje energije zavisi od velikog broja faktora, a najvie od
karakteristika industrije i saobraaja u kojima se energija troi, cena i merea tednje. U
najbogatijim zemljama energetska efikasnost je na najviem nivou.

Slika 14. Energetska efikasnost u pojedinim zemljama Evrope

66

Dokazane rezerve nafte u svetu

Slika 15. Dokazane rezerve nafte


Strateka elipsa
Podruje sa najveim rezervama nafte i gasa se nalazi na podruju Rusije i oko
Kaspijskog mora.

Slika 16. Strateka elipsa

67

Analiza globalne proizvodnje energije ukazuje na injenicu da je proizvodnja energije


veoma bitan faktor stabilnosti svake zemlje ali i da u svetu postoje regioni koji su bogati
prirodnim resursima, kao i regioni koji su veliki potroai energije koju najee ne
proizvode u dovoljnim koliinama, te su prinueni da je uvoze. Stoga je proizvodnja
energije postala i bie sve vaniji, ako ne i najznaajniji predmet svetske trgovine i kao
takva zasluuje posebnu panju kada je u pitanju kreiranje odrivog procesa upravljanja
energijom.

4.2 Potronja energije u svetu


Potronja energije po sektorima
Razliite delatnosti troe razliite koliine energije:

Slika 17. Potronja energije po sektorima

68

Potronja energije po glavi stanovnika

Slika 18. Potronja energije u sevtu po glavi stanovnika

4.3Eksploatacija obnovljivih izvora energije u svetu


Dosadanje prepreke za proizvodnju i korienje obnovljivih izvora energije su:
znaajna poetna ulaganja u postrojenja
nedovoljno ulaganje drave u razvoj obnovljivih izvora energije i nedostatak
podsticajnih mera
neadekvatan paritet cena energenata
niska cena elektrine energije
nedostatak podzakonskih akata i tarifnog sistema
slaba ekonomska mo privrede
nedovoljna saradnja lokalnih samouprava sa institucijama
nedovoljna informisanost stanovnitva
Razvoj obnovljivih izvora energije (osobito od vetra, vode, sunca i biomase) vaan je
zbog nekoliko razloga:

obnovljivi izvori energije imaju vrlo vanu ulogu u smanjenju emisije ugljen
dioksida (CO2) u atmosferu. Smanjenje emisije CO2 u atmosferu je politika
Evropske unije, pa se moe oekivati da e i Srbja morati prihvatiti tu politiku.

poveanje procenta obnovljivih izvora energije poveava energetsku odrivost


sistema. Takoe pomae u poboljavanju sigurnosti dostave energije na nain da

69

smanjuje zavisnost drave od uvoza energetskih sirovina i elektrine energije.

dugorono gledano oekuje se da e obnovljivi izvori energije postati ekonomski


konkurentni konvencionalnim izvorima energije.

Slika 19. Proizvodnja energije iz obnovljivih izvora u svetu po vrstama


Enegija iz obnovljivih izvora u EU

Slika 20. Udeo energije iz obnovljivih izvora u potronji u EU


70

4.4Zakonska regulativa

Strategija globalnog odrivog razvoja zasniva se na primeni odreenog broja


dokumenata, koji imaju obavezujui ili neobavezujui karakter. Nakon odabira odrivog
razvoja kao jedinog puta razvoja (Konferencija UN u Rio de aneiru, 1992.), donet je
itav niz propisa koji reguliu ovu oblast a posebno se odnose na najrazvijenije zemlje
sveta, koje su ujedno i najvei zagaivai prirode danas.
Reavanje problema u oblasti upravljanja energijom su od posebnog globalnog interesa
jer je proizvodnja i potronja energije u svetu uzrok brojnih problema, konflikata i
ekonomskih kriza. Iscrpljivanje energetskih resursa i zagaivanje atmosfere koje nastaje
preteranom upotrebom energenata su osnovni razlozi za donoenje Kjoto konvencije,
Kjoto protokola i odreenog broja direktiva koje su propisane za zemlje koje su lanice
Evropske unije.
Kjoto protokol uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih nacija o promeni klime je
meunarodni ugovor usvojen na Treem zasedanju Konferencija drava ugovornica
Konvencije, odran decembra 1997. godine u Kjotu, u Japanu. Osnovna razlika izmeu
Protokola i Konvencije je to to Konvencija podstie industrijski razvijene zemlje da
smanje emisije gasova sa efektom staklene bate (GNG), dok ih Protokol na to
obavezuje. EU je visoko zavisna od uvozne energije, a ujedno je i veliki emiter tetnih
gasova. Reavajui ovaj problem EU je preduzela sledee mere:
Uvoenje tednje i racionalnog korienja energije primenom mera energetske
efikasnosti, ime se postiu

Ukupne utede finalne energije mogu se podii od (20-40%). Od mesta


proizvodnje preko transporta i distribucije do potronje.

Mere tednje i racionalnog korienja energije primenom mera energetske


efikasnosti u zgradarstvu, komulanoj energetici, industrijskoj energetici,
transportu i na drugim mestima

Zamena fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije, ime se postie

Smanjenje zavisnosti od uvoza

Smanjenje emisija-zatita ivotne sredine

Otvaranje novih radnih mesta, efekat 3E(energetika, ekologija,ekonomija)

Poveanje korienja NOIE (novih obnovljivih izvora energije) do 2012. u iznosu


od 12% u primarnoj energetskoj potronji
71

Kjoto protokol je stupio na snagu 16. februara 2005. godine. Do kraja 2008. godine 183
drave i jedna regionalna ekonomska organizacija (EES) ratifikovale su Kjoto protokol.
Osnovni cilj Kjoto protokola je smanjenje globalnih antropogenih emisija gasova sa
efektom staklene bate za najmanje 5% u odnosu na referentnu 1990. godinu, i to u
prvom obavezujuem periodu od 2008 do 2012. godine. U Aneksu A Protokola
navedeno je est gasova sa efektom staklene bate (GHG) na koje se odnosi obaveza
smanjenja: ugljendioksida (CO2), metana (CH4), azotsuboksida (N2O) i industrijski
gasovi grupe HFC, PFC i sumporheksafluorida (SF6).
Aneks B sadri listu drava ugovornica i kvantifikovane obaveze smanjenja emisija GHG
izraene u procentima u odnosu na referentnu godinu. Drugim reima, kvantifikovane
obaveze smanjenja emisije GHG predviena je za 38 industrijski razvijenih zemalja
ukljuujui 11 zemalja sa ekonomijom u tranziciji Centralne i Istone Evrope. Protokol
takoe omoguava ovim dravama da same odlue koje e od navedenih est gasova
ukljuiti u svoju nacionalnu strategiju smanjivanja emisije gasova.
Znaajno je napomenuti da su industrijalizovane drave sa kvantifikovanim obavezama
navedene u Aneksu B Kjoto protokola zapravo razvijene zemlje. Drave ugovornice koje
se ne nalaze navedene na spisku Aneksa i drava ugovornica nazivaju se ne- Aneks-I
drave ugovornice Konvencije i nemaju obavezu kvantifikovanog smanjenja emisije
gasova sa efektom staklene bate u okviru Kjoto protokola, ali imaju obavezu ispunjenja
optih obaveza predvienih Konvencijom i Protokolom.
Ostale osnovne direktive koje se odnose na odabranu energetsku politiku u Evropskoj
uniji su sledee:
Direktiva 2001/77/EC
o promociji proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora energije na
meunarodnom elektroenergetskom tritu.
Promocija OIE podrazumeva sprovoenje itavog niza aktivnosti koje imaju za
cilj dugorono podizanje i ouvanje odreenog nnivoa proizvodnje energije iz
obnovljivih izvora, to se realizuje donoenjem adekvatnih strategija razvoja u svakoj
zemlji, odreivanje nacionalnog cilja, uspostavljanje sistema podrke i garancija o
poreklu - zeleni sertifikati, kratke i jednostavne administrativne procedure, definisanje
uslova i tarifa za prikljuenje na mreu itd
Direktiva 2003/30/EC
o promociji upotrebe bio-goriva ili drugih obnovljivih goriva za transport
Ova se direktiva odnosi na poveanje korienja bio-goriva na tritu u iznosu od
5.75% od ukupne koliine goriva u saobraaju do kraja 2010. godine.

72

Direktiva 2001/80/EC
o ogranienju emisija u vazduh iz velikih postrojenja sa sagorevanjem
Ova direktiva se odnosi na velika postrojenja za loenje, termike snage vee od
50 MW, za koje ona propisuje striktne granine vrednosti emisija u vazduh za nove i
postojee elektrane koje se postiu primenom najboljih raspoloivih tehnika. Njena
potpuna implementacija je planirana do decembra 2017. godine zbog velikih investicija
potrebnih od strane energetskog sektora za pridravanje standarda ove direktive.
Direktiva 1999/32/EC
o smanjenju sadraja sumpora u tenom gorivu
Implementacija ove direktive je planirana do 31. decembra 2011. godine po
Aneksu ugovora o energetskoj zajednici, a odnosi se na smanjenje emisija i postavljanje
limita sumpor-dioksida radi smanjenja tetnih uticaja takvih emisija po ljude i ivotnu
sredinu. U periodu 1990-1998 ukupna koliina emisija sumpor-dioksida u dravama
lanicama EU je smanjena za 60% zahvaljujui primeni direktiva o velikim
postrojenjima.

Direktiva 96/61/EC
o integrisanom spreavanju i kontroli zagaenja (IPPC direktiva)
Namera IPPC direktive je postii integrisano spreavanje i nadzor zagaenja
uzrokovan razliitim aktivnostima (ukljuujui i ceo energetski sektor). IPPC direktiva
propisuje mere za spreavanje ili smanjenje emisija u vazduh, vodu i zemljite,
ukljuujui mere koje se odnose na otpad, u cilju ostvarivanja visokog stepena zatite
ivotne sredine.
Ovaj zakon ima veliki znaaj za energetski sektor jer termoenergetska postrojenja sa
toplotnim ulazom iznad 50 MW, rafinerije nafte, mineralnih ulja i gasa imaju obavezu
pribavljanja integrisane dozvole kao uslova za dalji rad ovih postrojenja. Krajnji rok za
pribavljanje integrisane dozvole od nadlenog organa za postojea postrojenja i aktivnosti
je 2015. godina. Dozvola navodi uslove koji garantuju visok nivo zatite ivotne sredine
u celini.

5. Energetska efikasnost
Mere za povecanje energetske efikasnosti
Realan paritet cena energenata i energetskih usluga je najbolji i prirodni pokreta
aktivnosti na poveanju energetske efikasnosti u svim sektorima i njegovo uspostavljanje

73

uz neophodne socijalne programe drave za one kategorije korisnika energije koje je


neophodno subvencionisati.
Praksa razvijenih zemalja je pokazala da za sistemske akcije radi poveanje energetske
efikasnosti drava mora imati vodeu ulogu. Ovo je pogotovu neophodno u ekonomijama
gde su cene energije i energenata pod kontrolom drave. U takvim uslovima krajnji
korisnici energiju posmatraju kao nuan troak ije smanjenje, po pravilu, nije prioritet.
To itavu oblast aktivnosti poveanja energetske efikasnosti udaljava od trinog
razmiljanja i odvraa interes slobodnog kapitala za ulaganja u takve projekte. U
momentu kada energija i energenti postanu roba koja potpuno podlee svim pravilima
zakona ponude i potranje vodea uloga drave vie nee biti nuna. Slobodna
investiciona sredstva zbog svoje prirode trae projekte ijom realizacijom e se uveati
i tada i projekti poveanja energetske efikasnosti postaju ravnopravni za ulaganja.
Do otklanjanja pomenutih ekonosmkih barijera vodea uloga drave u pogledu poveanja
energetske efikasnosti ogleda se u stvaranju adekvatnih pravnih okvira (zakona,
podzakonske regulative, propisa itd.) i podsticajnih uslova za primenu brojnih tehnikih
mera koje dovode do njenog poveanja, kao i uticanjem na ponaanje krajnjih korisnika
putem podizanja njihove svesti u ovoj oblasti.
Pored Vlade, u stvaranju uslova za racionalnu upotrebu energije znaajnu ulogu treba da
imaju i lokalne samouprave. Optine su prema Zakonu o energetici zaduene da donose
planove razvoja energetike kojima utvruju potrebe za energijom na svom podruju i
pribavljaju podatke potrebne za izradu energetskog bilansa Republike Srbije. U cilju
sprovoenja ovih aktivnosti, kao i gazdovanja energijom na lokalnom nivou treba stvoriti
zakonske uslove i obavezu da optine uspostave funkciju energetskog menadera.
Osim toga, uspostavljanje obaveze u pogledu gazdovanja energijom (uvoenja
energetskog menadmenta) i stalna briga o poveanju energetske efikasnosti u svim
sektorima potronje i proizvodnje energije nuan su preduslov za realizaciju sistemskih
mera poveanja energetske efikasnosti u dravi kao celini.
U cilju kreiranja neophodnog pravnog okvira za poveanje energetske efikasnosti, u
Republici Srbiji je neophodno to pre doneti Zakon o racionalnoj upotrebi energije i
prateu podzakonsku regulativu, kojim bi se propisali standardi potronje energije, uveo
princip upravljanja (gazdovanja) energijom (energetski menadment), stvorili zakonski
uslovi za primenu direktiva EU u pogledu energetske efikasnosti, ali i uvoenje
podsticajnih i drugih mera. S obzirom na ekonomske uslove, od izuzetnog je znaaja i
formiranje Fonda za energetsku efikasnost.
U narednom periodu treba detaljno prouiti direktive i praksu EU u ovoj oblasti i
identifikovati i pripremiti uslove za sprovoenje mere i aktivnosti koje bi u Republici
Srbiji, uz postojea ogranienja, mogle dati dobre rezultate. Istovremeno treba poeti
pripremu za sprovoenja direktiva u celosti.
74

Zakonom kojim e se urediti racionalna upotreba energije pored ostalog, vano je


definisati obavezu energetskih subjekata (korisnika i potroaa energije)da:formiraju
odgovarajue slube za upravljanje (gazdovanje) energijom, tzv. energetski menadment,
koji treba da prati energetske parametre, periodino izvetava odgovarajue dravne
institucije o aktuelnim energetskim parametrima, unapreuje energetsku efikasnost
preduzimanjem mera za njeno poveanje i izvetava odgovarajue dravne institucije o
ostvarenim rezulatima, potujui propisane procedure.
Zakonom kojim se osniva Fond za energetsku efikasnost, pored ostalog, treba definisati:
izvore prihoda fonda, prava za korienje fonda, upravljanje fondom, obim i nain
korienja fonda od strane svih korisnikih kategorija ili pojedinanih korisnika i nain
kontrole korienja fonda.
Pored osnivanja Fonda za energetsku efikasnost, Ministrstvo rudarstva i energetike i
Agencija za energetsku efikasnost u saradnji sa drugim resornim ministarstvima i
relevantnim ustanovama, treba da radi i na kreiranju drugih podsticaja, kao to su:

obezbeivanje raznih poreskih i drugih olakica za firme koje sprovode projekte u


cilju unapreenja energetske efikasnosti;
uvoenje principa energetske efikasnosti u javne nabavke ali i u kriterijume za
dodelu sredstava drugih fondova, pa i kredita;
mogunost podrke Garancijskog fonda projektima koji za cilj imaju poveanje
energetske efikasnosti;
saradnja sa meunarodnim finansijskim institucijama u cilju realizacije povoljnih
kreditnih aranmana;
privlaenje interesa i izgradnja kapaciteta lokalnih banaka da kreditiraju projekte
iz oblasti racionalne upotrebe energije;
stvaranje zakonskih uslova za posebnu vrstu finansiranja od tree strane,
odnosno za rad ESKO kompanija koje sprovode mere tednje (u firmama ili
optinama) a svoje usluge naplauju iz ostvarenih energetskih uteda;
ratifikacija Kjoto protokola i sprovoenje drugih potrebnih aktivnosti u cilju
otvaranja mogunosti za korienje Mehanizma istog razvoja Kjoto protokola za
realizaciju projekata energetske efikasnsti.

Pored svega pomenutog, neophodno je raditi i na podizanju svesti krajnjih korisnika,


sprovoenju edukacije u ovoj oblasti, realizaciji demonstracionih projekata uz
identifikaciju i promociju dobre prakse i dr.

75

Tehnike i organizacione mere


Osnovna organizaciona mera koja ima za cilj racionalnu upotrebu enrgije podrazumeva
uvoenje obaveze gazdovanja energijom (energetskog menadmenta) za sve potoae
ija je ukupna instalisana snaga vea od 1 MW. Pod ovom merom podrazumeva se
praenje potronje energije i stalna briga o poveanju energetske efikasnosti. Mera se
uvodi postepento, ne zahteva posebna investiciona sredstva (realizuje se iz tekueg
odravanja), a prema iskustvima razvijenih zemalja u kojima ova praksa postoji dugi niz
godina, donosi minimalne godinje utede u industriji, komunalnoj energetici i JKP od
3% potronje finalne energije u ovim sektorima, odnosno godinju utedu od 23,7
miliona evra. Za realizaciju mere neophodno je usvajanje Zakona o racionalnoj upotrebi
energije a nuno je razviti i sprovesti i obuku kadrova da obavljaju poslove energetskog
menadera.
U sektoru industrije i zgradarstva od velikog je znaaja i izrada energetskih revizija koje
imaju za cilj snimanje postojee stanje potronje i identifikaciju mere za unapreenje
energetske efikasnosti.
U sektoru industrije mogue je ostvariti smanjenje potronje energije za 15 % u periodu
do 2012. godine sprovoenjem sledeih mera.

Znatan potencijal se nalazi u poboljanju procesa sagorevanja uz regularnu


inspekcijsku kontrolu izvrenja ove obaveze. Ovom merom je mogue smanjiti
potronju energije u industriji za 23%, ti iznosi 0,0809 miliona toe (0,9402
TWh) ili 28,2 miliona evra smanjenja trokova za gorivo. Za realizaciju ove mere
nisu neophodna dodatna sredstva. Mogu se koristiti postojei fondovi sredstva
odravanja. Meutim, neophodno je doneti uredbu i obavezati energetske subjekte
da meru sprovode redovno i da inspekcije striktno kontroliu izvrenje ove
obaveze.
Korienjem efekata koji se ostvaruju dogradnjom kondenzacionih povrina na
kotlovima u industriji i u toplanama koji su projektovani i graeni za mazut, a
sada se u njima sagoreva prirodni gas, moe se ostvariti poveanje energetske
efikasnosti ovih kotlovskih jedinica za 67 %. To je dodatni potencijal i treba ga
iskoristiti, jer se investicija, po pravilu, otplauje za manje od godinu dana
ukoliko kotao radi 4 500 sati godinje. Ova mera se moe ostvariti kroz obaveze
propisane Zakonom o racionalnoj upotrebi energije i deliminim podsticajem od
drave, odnosno sopstvenim sredstvima preduzea.
Poboljanjem kontrole i regulisanja procesa korienja energije u skoro svim
industrijskim grupacijama mogue je, prema iskustvima iz zemalja u kojima je
ova mera realizovana, poveanje energetske efikasnosti za 5%. To bi na nivou
ukupne industrije kod nas iznosilo 0,1617 miliona toe (1,8804 TWh) ili smanjenje
trokova za energiju od 56,4 miliona evra.

76

Korienje otpadne toplote iz energetskih postrojenja i proizvodnih procesa je


potencijal za poveanje energetske efikasnosti koji moe iznositi i do 20% od
ukupnih toplotnih potreba proizvodnje. Tipian je za procese suenja, procese u
hemijskoj i prehrambenoj industriji, industriji graevinskog materijala i sl.
Osnovna potekoa je u injenici nestabilnog rada skoro cele industrije u
Republici Srbiji i nepostojanja pouzdane baze za preciznije utvrivanje ovog
potencijala i njegovog mogueg udela u smanjenju ukupne potronje energije u
industriji.
Energetska integracija proizvodnog procesa, pogotovu u hemijskoj industriji,
predstavlja potencijal kojim je mogue poveati energetsku efikasnost toplotnih
sistema fabrike i do 5% uz relativno kratak period otplate (po pravilu krai od
godinu dana, a ne due od tri godine). Potekoe u preciznoj oceni ove mere su
iste prirode kao i za prethodnu meru. Obe se mogu reavati primenom Zakona o
racionalnoj upotrebi energije.
Zamena postojeih motora. U konzumu je instalisano 4 000 MW elektromotora.
Njihovom zamenom motorima vie energetske efikasnosti klase EF1 i EF2
ostvaruje se efekat od smanjenja potronje elektrine enrgije od 188 GWh
godinje ili 7,5 miliona evra. Investicija za realizaciju ove mere iznosi 200
miliona evra. Mera donosi znatne energetske efekte, ali je njena realizacija
ekonomski nerealna sa postojeim cenama elektrine energije, jer u sadanjim
uslovima rada fabrika i cenovnih pariteta krajnjim korisnicima donosi efekte tek
nakon 15 godina. Realizacija ove mere je u sadanjem trenutku realna samo uz
subvencije drave kao deo stratekog razvoja i intoeziviranje proizvodnje motora
klase EF1 i EF2.
Sektor saobraaja

Mere koje je potrebno sprovesti u sektoru saobraaja su sledee:

Definisanje, utvrivanje i donoenje nacionalne strategije o razvoju saobraajnih


sistema. Nacionalna strategija o razvoju saobraaja je nuan dokument, jer
sadanje stanje je alarmantno u svim sektorima.Ovo je zadatak vie ministarstva ,
jer energetska efikasnost saobraajnih sredstava u situaciji naruene bezbednosti i
zanemarljivih pomaka u skoro svim saobraajnim sektorima uruavaju ovaj
sektor. Neophodno je definisanje: Programa razvoja saobraajne infrastrukture,
Programa razvoja jedinstvenog i efikasnog transportnog sistema, Programa
razvoja integrisanog prevoza putnika u gradskom, prigradskom i meugradskom
saobraaju, Programa bezbednosti saobraaja i smanjenja negativnih uticaja na
ivotnu sredinu i Programa uvoenja informacionih sistema.
Usklaivanje i harmonizacija propisa u Republici Srbiji sa propisima EU.
Podmlaivanje voznog parka u svim sektorima. Starost voznog parka je pored
drugih i sa aspekta energetske efikasnosti jedno od kljunih pitanja. Zbog toga je
neophodno doneti mere za stimulisanje nabavke novih automobila i

77

destimulisanje korienja vozila starijih od 15 godina. Predlae se smanjivanje


carine za uvoz odreenih kategorija novih, manjih, jeftinijih automobila i kreditno
stimulisanje kupovine novih automobila iz domae proizvodnje. I jedni i drugi
trebaju zadovoljavati evropske standarde energetske efikasnosti i uticaja na
okolinu. Ovakvom akcijom bi se do 2012. godine moglo uvesti u saobraaj 100
000 novih automobila za to bi bilo neophodno 1.000.000.000 evra kreditnog
potencijala ravnomerno rasporeenog tokom narednih godina.
Sektor zgradarstva
U ovom sektoru definisane su sledee aktivnosti koje je potrebno realizovati:

Prelazak sa grejanja na elektrinu energiju na druge vidove energije. Procena je


da je smanjenje sadanjeg optereenja elektroenergetskog sistema za grejanje
elektrinom energijom, koje iznosi 3 062 MW, realno mogue za 1 222 MW
zamenom sistemima daljinskog i centralnog grejanja ili prirodnog gasa, to donosi
godinju utedu u elektrinoj energiji od 1 500 GWh. Vrednost te energije je, po
trenutnoj nabavnoj ceni elektrine energije na tritu, 60 miliona evra godinje.
Ovu meru je mogue realizovati koordiniranom akcijom Ministarstva rudarstva i
energetike, EPS-a i distributera toplotne energije i prirodnog gasa. Za to je
potrebna planska gradnja ovih sistema na podrujima gde dominira grejanje
elektrinom energijom. Verovatno je da je za takve zone pogodniji razvoj sistema
prirodnog gasa zbog jednostavnije gradnje i jeftinije instalacije. Meutim, ova
mera zbog mogue visine investicije zahteva detaljne pojedinane analize za svaki
lokalitet posebno. Visina svake parcijalne investicije zavisi od velikog broja
parametara za oba sistema i nije im lako dati generalnu prednost osim krajnje
uopteno.
Zamena sijalica u domainstvima i poslovnim objektima. Broj domainstava sa
jednotarifnim brojilom iznosi 1 250 755 i sa dvotarifnim 1 691 610. Elektrinu
energiju realno koristi 2 700 000 domainstava. Osim toga, na niskom naponu I i
II stepena ima 300 000 drugih korisnika, to ukupno iznosi 3 000 000 korisnika.
Zamenom samo po dve sijalice od po 100 W odgovarajuim fluoroscentnim od po
20 W postie se uteda elektrine energije od 701 GWh i osloboa kapacitet
izvora od 480 MW ili 28 miliona evra. Ulaganje za realizaciju ove mere
(kupovina sijalica) iznosi 18 miliona evra sa periodom otplate od 8 meseci.
Realizacija mere je mogua na razne naine, pa ak i poklanjanjem sijalica uz
odgovarajuu medijsku promotivnu kampanju, jer je efekat izuzetno znaajan za
Elektroprivredu Srbije i dravu. Time bi se omoguio postepen prelazak na
korienje samo ovih visokoefikasnih sijalica.
Donoenje novih propisa o spoljnim projektnim temperaturama. Saglasno Zakonu
o standardizaciji, potrebno je da sve optine donesu propis sa novim spoljnim
projektnim temperaturama. Cilj ove mere je: smanjenje projektne instalisane
snage kunih instalacija i izvora za grejanje zgrada, poveanje energetske
efikasnosti u korienju grejnih postrojenja i smanjenje investicionih trokova za

78

ova postrojenja. Smanjenjem srednje projektne temperature na nivou drave za


4oC ostvaruje se uteda energije za grejanje od 10% (realizacijom ove mere bi se
eliminisalo sada evidentno zagrevanje prostorija iznad prejektno datih vrednosti).
Realizacija mere ne zahteva investicona sredstva.
Dosledna primena JUS U J5.600 iz 1987. godine. Doslednom primenom sada
vaeeg JUS.U. J5. 600 i drugih prateih standarda o projektovanju novih
stambenih zgrada i njihovoj termikoj zatiti mogue je smanjiti projektnu
instalisanu snagu za grejanje za 3040 % i ostvariti priblino toliku utedu u
energiji za grejanje. Realizacija mere zahteva samo striktno izvrenje i potovanje
postojeih propisa i ostvarenje realnih cena stanova uz kontrolu energetskog
kvaliteta objekta pri primopredaji zgrada i grejnih sistema u njima. Potrebno je
usvojiti maksimalnu dozvoljenu vrednost finalne energije za grejanje zgrada od
100 kWh/m2 godinje i projektanta obavezati da se toplotno fizikim
karakteristikama ta vrednost zadovolji. Podatak o godinjoj potronji energije
treba da bude sastavni deo dokumentacije zgrade. Odreivanje potronje na
osnovu projekta i primopredajnog zapisnika bio bi zadatak licenciranih
pojedinaca.
Prelazak sa paualnog na obraun za grejanje i pripremu tople vode prema
merenju potronje toplotne energije. Saglasno Zakonu o energetici i uvoenju
principa da za sve tarifne kupce cena toplotne energije treba da bude jednaka
uvesti obavezu merenja angaovane toplotne energije za grejanje i potronje
energije za grejanje i pripremu tople vode na kunim podstanicama, merodavnim
za obraun trokova za grejanje i pripremu tople vode (TPV). Izbor naina deobe
ukupno potroene energije i trokova za vieporodine zgrade i nestambene
zgrade treba da bude u obavezi korisnika zgrade. Prema iskustvima drugih
zemalja gde je to uinjeno (i u delovima sistema u Beogradu i Novom Sadu)
uvoenjem obrauna trokova po izmerenim vrednostima potronje, postie se
smanjenje potronje od 10%. Kao podsticaj realizaciji ove mere propisati obaveze
toplana da od organa lokalne vlasti trae cenu grejanja i TPV koje proistiu iz
Programa poslovanja toplana za odnosnu godinu. Time bi se podstakao prelazak
sa paualnog na obraun trokova za grejanje i pripremu TPV prema merenju
potronje toplotne energije, a organi lokalne vlasti obavezali da pokriju
eventualno nastale gubitke u poslovanju toplana uz standardizaciju trokova u
toplanama i liberalizaciju trita toplotnom energijom.
Osnivanje podsticajnih fondova za poboljanje toplotne zatite postojeih
stambenih zgrada. Podsticajne fondove za poboljanje toplotne zatite postojeih
stambenih i nestambenih zgrada osnovati na dravnom, pokrajinskom i lokalnom
nivou. Za to koristiti budetska, namenska strana i domaa kreditna i donatorska
sredstva, sa obaveznim ueem vlasnika u sufinansiranju dopunske toplotne
zatite zgrade.
Za zamenu prozora u svim vieporodinim zgradama prikljuenim na siteme
centralnog grejanja, u 60% vieporodinih stambenih zgrada koje sada koriste
elektrinu energiju, u svim jednoporodinim zgradama sa centralnim grejanjem i
40% jednoporodinih zgrada grejanih na elektrinu energiju ili prikljuenih na
prirodni gas potrebno je 936 miliona evra za vieporodine stambene zgrade ili

79

1326 miliona evra za jednoporodine stambene zgrade. Ukupni efekat uteda


finalne energije za grejanje realizacijom ove investicije iznosi oko 7,4 TWh
godinje (4,05 TWh za vieporodine i 3,35 TWh za jednoporodine zgrade) i
kada bi se taj novac uloio sada, period otplate za sve bi iznosio 8,9 godina (za
vieporodine 7,1 godina uz godinje utede 132 miliona evra i za jednoporodine
10,8 godina uz godinje utede od 122,7 miliona evra). U periodu2007
2012.godine predviena je realizacija investicija kojom bi se ostvarila uteda od
10% ovog potecijala.
Za trokove poboljanja izolacije zidova objekata iz prethodnog stava treba uloiti
341 milion evra za vieporodine zgrade i 497,9 miliona evra za jednoporodine
zgrade. Ukupan efekat realizacije ove mere je uteda finalne energije za grejanje
od oko 3,5 TWh godinje (1,9 TWh za vieporodine i 1,6 TWh za
jednoporodine zgrade). U periodu 20072012. godine predviena je realizacija
investicija kojom bi se ostvarila uteda od 10% ovog potecijala.
Donoenje propisa o obavezi graditelja novih i vlasnika postojeih zgrada da
pribave Sertifikat o energetskoj efikasnosti zgrade.
Za nove zgrade, koje e se grejati iz sistema daljinskog ili centralnog grejanja,
uvesti obavezu pripreme TPV u podstanicama i kotlarnicama ovih sistema.

U svim sektorima finalne potronje energije: industriji, zgradarstvu i saobraaju oito je


viegodinje zaostajanje u pogledu energetske efikasnosti. Ono je evidentno kako u
odnosu na razvijene evropske zemlje, tako i u odnosu na nae neposredno okruenje.
Poveanje energetske efikasnosti mora biti trajan proces u svim sektorima korienja
energije. To je danas redovna praksa u celom progresivnom svetu.
Imajui u vidu da je u Republici Srbiji energija jo uvek znatan instrument socijalne
politike, razumno je da pariteti cena energenata i energetskih usluga nisu realni.
Meutim, to deluje destimulativno za aktivnosti poveanja energetske efikasnosti. Zbog
toga je u cilju ostvarenja ove ideje i radi njenog sistematskog poveanja neophodna
vodea uloga drave.
Postojei pravni okvir nije dovoljano obavezujui za sektore potronje, u pogledu
poveanja energetske efikasnsti. Pored dalje podrke radu Agencije za energetsku
efikasnost drava mora u narednom periodu to pre da donese zakon kojim se ureuje
racionalna upotreba energije, osnuje Fond za energetsku efikasnost i sprovede druge
regulatorne, podsticajne i organizacione mere opisane u ovom poglavlju kako bi
omoguila realizaciju identifikovanih prioritetnih tehnikih mera.
U cilju praenja realizacje Programa neophodno je utvrditi energetske indikatore za
sektore potronje. Drava, takoe, mora postepeno potpuno liberalizovati trite energije
i energenata. Time bi se stvorili uslovi zainteresovanosti slobodnog investicionog
kapitala za projekte poveanja energetske efikasnosti. Do tada su dravni podsticaji
neophodni za realiazciju ideje poveanja energetske efikasnosti. Ovim putem bi se
postepeno ostvarila i integracija celine energetike u sisteme EU.

80

LITERATURA
2. Andrews, K.R., The Concept of Corporate Strategy, Homewood, III Irwin, 1971.
3. Ansoff, H.I., Corporate Strategy (Revised Edition, London, Penguin, 1987.
4. Certo S.C., Peter, P., Strategic Management: Concepts and Applications,
MCGraw-Hill, 1991.
5. Cummings, S., The First Strategies, Long Range Planning, Vol. 26 Nov. 3, 1993.
6. Dickson, G., Simmons, K., The behavioral side of MIS, Business Horizons,
Sugust, 1970.
7. Dodic, S., Popov, S., Dodic, J., Rankovic, J., Zavargo, Z., Golusin, M.: An
overview of biomass energy utilization in Vojvodina, Renewable and sustainable
energy review, Vol 14, Issue 1, pg 550-553, 2010.
8. Draker, P., Moj pogled na menadment - Ideje koje su unapredile menadment,
prevod Adizes, Novi Sad, 2001.
9. Golusin, M., Munitlak Ivanovic, O.: Definition, characteristics and state of
indicators of sustainable development in countries of Southeastern Europe,
Agriculture, Ecosystems and Environment, vol. 130, issues 1-2, 67-74, 2009.
10. Goluin, M.: Ekomenadment, Fakultet za preduzetni menadment, Novi Sad,
2006.
11. Hax, A., The Use of Industry Attractiveness Business Strenght Matrix in
Strategic Planning, u Dyson, R,D., (ed.), Strategic Planning: Models and
Analytical Techniques, Wiley, Chishester, 1990.
12. Golusin, M., Munitlak Ivanovic, O., Bagaric, I., Vranjes, S.: Exploitation of
geothermal energy as a priority of sustainable energetic development in Serbia,
Renewable and sustainable energy review, Vol 14, Issue 2, pg 868-871, 2010.
13. Golusin, M., Tesic, Z., Ostojic, A.: The Analysis of the Renewable Energy
Production Sector in Serbia, Renewable and sustainable energy review, Vol 14,
Issue 5, pg 1477 - 1483, 2010.
14. Golusin, M., Munitlak Ivanovic, O., Teodorovic, N.: The review oh achieved
degree of sustainable development in South Eastern Europe The use of linear
regression method, Renewable and sustainable energy review, (in press), 2010.
15. Higgins, J.M., Vincze, J.W., Strategic Management: Text and Cases, Harcourt
Brace
16. orevi, B., Strategijski menadment, Fakultet za industrijski menadment,
Kruevac, 2005.
17. Izak, A., Kako rijeiti krizu upravljanja, prevod sa engleskog, Globus, Zagreb,
1989.
18. Johanson, G., Scholes. K., Exploring corporate Strategy, Prentice Hall, 1998.
19. Munitlak Ivanovi, O.: Strategijski menadment, Univerzitet Educons, Sremska
Kamenica, 2009.
20. Munitlak Ivanovi, O., Msci., Ph. D. Thesis, Ecological Aspects of Sustainable
Development-international and regional comparation, Faculty of Economics,
Subotica, 2005.

81

21. Muntlak Ivanovi, O., Goluin, M., Strateko koncipiranje odnosa ekonomije i
ekologije, SM 2005; X Internacionalni nauni simpozijum, Zbornik abstrakata,
Ekonomski fakultet Subotica, Subotica 2005.
22. Munitlak Ivanovic, O., Golusin, M., Dodic, S., Dodic, J.: Perspectives of
sustainable development in countries of Southeastern Europe, Renewable and
sustainable energy review, Vol. 13, Issue 8, pg 2179-2200, 2009.
23. Mai, B., Strategijski menadment, Univerzitet Braa Kari; Beograd, 2001.
24. Todorovi, J., uriin, D., Janoevi, S., Strategijski menadment, Ekonomski
fakultet, Beograd, 2003.
25. Todorovi, J., uriin, D., Janoevi, S., Strategijski menadment, Ekonomski
fakultet, Beograd, 2001.

82

Вам также может понравиться