Esej

Traginost Janiina lika

Janica je mlada i krhka djevojka koja je morala svaki dan voditi krave na livadu da pasu.
Teko se razboljela zato to je bila jesen, a ona je hodala bosih nogu. Dane je provodila leei
u krevetu. Kad bi dolazile ene sve bi slono rekle da joj se prehladila krv. Ubrzo joj je umrlo
djete jer se nije mogla brinuti o njemu. Imala je mua Marka,umara. Njezino se stanje sve
vie pogoravalo te je poela buncati, govoriti o anelima i svome muu Marku. ene su
pozvale vraaru koja je skidala uroke s Janice, ali ni to nije pomoglo. Nije prolo dugo
vremena i Janica je umrla. Njezin mu Marko samo je vidio bijelu golubicu kako leti iznad
kue. Janicu su pokopali na Bikovski vrh udaljenu sat vremena hoda.
Traginost Janiinog lika jest njezin poloaj u drutvu,ali i njezina dobrota i ljubav. Janica
bi svakome pomagala i uslugu uinila. Radila bi poslove koje nije duna obaviti. O tome je
razmiljao i Mika Labudan. Kad su pokapali Janicu mislio si je koliko je puta ona njemu
pomogla kad je umjesto njega nahranila ivotinje i oistila, talu osnaila. Njezin je poloaj u
drutvu zahtjevao obavljanje odreenih poslova. Dok bi Marko bio u umi ona bi vodila stoku
da pase. Nije si mogla priutiti cipele te se razboljela. Onako slabanu i mladu snala ju je
teka bolest od koje je umrla. Njezin mu Marko nije ba obraao veliku pozornost na nju,
zbog toga je ona jako patila. Poto je Janica ivjela u selu udaljenom od grada sljani su bili
praznovjerni pa su pozvali Rou Jeovitku i Rok uk-a, preljevali uroke i premazivali je
svakakvima mastima i sredstvima.Ipak je u blizini bio jedan doktor kojeg nisu zvali mislei da
ako slavni Rok uk i Roa Jeovitka nisu uspjeli da nee uspjeti niti taj doktorski zelemba,
kako su ga zvali. Janica je takoer nastradala i zbog nepanje drugih. Osim Marka za nju nije
marila niti Kata Labudan, Mikina ena. Ona bi jo za mraka s Mikom ustala te potraila ibice
dok bi Janica strepila jer im bi ova zapalila aavu lampicu zaurlala bi kao da se dere s
drugog brijega:
-Oj Ja-no-o! Dii se!
Ako Jana ne skoi u isti mah Kata bi se oped proderala. Gnjavila je ona tako i enu drugoga
Mikinog sina koji je u vojsci, ali odkako je Janica u obitelji udruile se njih dvije protiv nje.
Ne budi Kata ni Marka jer on je lugar te se ne brine za kune poslove. Janica si je poeljela da
bi bilo lijepo malko biti bolestan! Tek toliko da malko odahne od rada i da se naspava.
Zakljuio sam da je na Janiinu bolest utjecala cijela njena okolina i ljudi s kojima je trebala
biti bliska. Nije mogla trpjeti tolike odgovornosti koje su pale ne njezina lea. Trebala joj je
bolja okolina i obitelj koja bi joj pomagala u svemu.
Primjerima i citatima iz teksta dokai i li pobij tvrdnje:
1. pisac je radnju smjestio u zaostalu i praznovjernu sredinu
2. svi likovi mirno i bez pobune prihvaaju svoju sudbinu
3. Marko Labudan je potpuno bezosjeajan ovjek
Prvu tvrdnju dokazuje citat iz teksta koji govori o pokuajima kojima su ljudi iz sela
pokuali izljeiti Janicu:Metali su joj svakakve obloge, mazali je svinjskom i pasjom
mau, davali joj piti sve od kravljeg mlijeka do konjske mokrae,putali joj krv,
prelijevali uroke
- sve kako je koja baba ili koji iskusniji ovjek preporuio- ali bez uspjeha

Drugu tvrdnju dokazuje citat iz teksta kad Mika Labudan odlazi na Bikovsko brdo po
sveenika: Spremio se dakle stari Mika Labudan na put na Bikovski vrh. Uzeo u torbu
luka i kruha, u usta nasuo bagaa, a povrh toga zapalio i lulu.
Izlazei iz sobe, on je kritiki prikiljio na bolesnicu, a onda skeptiki i obilno pljucnuo,
pa vano i zamiljeno zakimao glavom.
- Bog sveti zna je li je budem joe ivu nael? rekao je rezignirano. Morti bi bilo
dobro da se i za daske za krinju propitam...
Trea tvrdnja dokazuje citat iz teksta koji govori o Markovoj alosti kad vidi preminulu
Janicu u krevetu: Tu je stao kod vrata, pognuo glavu, prekriio se i bacio skriveki, plahi
pogled na mrtvu enu tono je blijeda, jo mnogo sitnija i tanja leala na tvrdom krevetu,
opruena i nepomina. Zaudio se i prenerazio koliko je u bolesti propala, jer je dosad
pravo nije ni vidio.
Oko njenih malih usana opazio je neki udan podsmjeh. Neki smjeak, pun alosti i
prijekora.
pustio je glavu nie, a oi upro u pod, dok su mu usne automatski aptale Oena .
Karlo Grdjan 8.b