Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
to je Durana (Hurania,
Doranua) iz srednjovjekovnih
izvora - Dvorine ili Vranjic?
Mate Zekan
Imotska 1a
HR, 21000 Split
zekanmate@gmail.com
Mate Zekan
Imotska 1a
CROATIA, 21000 Split
zekanmate@gmail.com
The author discusses previous views that the eponym Vranjica corresponds to the island of Hurania in
the waters off of Salona, as stated by Thomas the Archdeacon in the thirteenth century. By analyzing historical sources, he ascertains the reasons why this contention is not possible, which is additionally confirmed by
the continuity of the name Vranjic since the eleventh
century. He identifies Hurania as Durana from the tenth
century and Doranua from the fourteenth century. He
links the three Latinized toponyms with the Dvorine
site, which was on one of the islands in the Jadro River.
Based on the fact that already in the tenth century this
site bore the designation Dvorine, the author points to
the existence of a previous structure. He uses the construction, or perhaps restoration, of a church dedicated
to St. Martin at the time as the basis for his hypothesis
that it was precisely here, in the Palace of St. Martin,
that the peace between Prince Mislav and the Venetian Doge Pietro Tradenico was concluded in 839.
367
Karta: 1. Vranjic, 2. Meterize, 3. Sv. Marija na Otoku, 4. Gradina, 5. Gapina mlinica, 6. uplja crkva, 7. Dvorine
- pretpostavljeno podruje, 8. Sv. Mihovil, 9. Amfiteatar, 10. Teatar
Map: 1. Vranjic, 2. Meterize, 3. St. Marys at Otok, 4. Gradina, 5. Gapina mlinica, 6. uplja crkva (Hollow
Church), 7. Dvorine - assumed area, 8. St. Michaels, 9. Amphitheatre, 10. Theatre
Prouavanje bogate arheoloko-povijesne batine
srednjovjekovnog Solina stalni je proces koji se s vie
ili manje intenziteta, ipak, uspjeno provodi i nakon
utrnua Drutva za istraivanje domae povijesti Biha
neposredno nakon Drugoga svjetskog rata i smrti Solinjanina don Lovre Katia (1961.), vrijednog istraivaa povijesti solinskoga grada i njegova okruenja.
Od sedamdesetih godina 20. stoljea nove spoznaje o
graditeljskoj batini, koje su izile na svjetlo dana kao
rezultat arheolokih istraivanja, uvjetovale su i ukazale na potrebu kritinijeg pristupa uvrijeenim tvrdnjama hrvatske povijesne znanosti, osobito onih rezultata koji se odnose na topografiju i toponomastiku
solinskoga krajobraza. injenica je, s obzirom na novoutvreno stanje ostataka arhitekture u koje se nisu
mogle uklopiti stare teze, kako su se trebala traiti,
kako su se traila i predlagala nova rjeenja. Tako su
se nastavile rasprave o postojanju jedne crkve ili dviju
crkava na Otoku i o njihovim naslovnicima,1 vremenu
izgradnje, tipolokim znaajkama, o titularima crkve
u Gradini2 i ubiciranju crkve sv. Mihovila u Svetom
368
Mate Zekan, to je Durana (Hurania, Doranua) iz srednjovjekovnih izvora - Dvorine ili Vranjic?
What is Durana (Hurania, Doranua) in the Medieval Sources: Dvorine or Vranjic?
369
370
Mate Zekan, to je Durana (Hurania, Doranua) iz srednjovjekovnih izvora - Dvorine ili Vranjic?
What is Durana (Hurania, Doranua) in the Medieval Sources: Dvorine or Vranjic?
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
371
Navode se mnogobrojni analitiki podatci s diplomatikog gledita i iskazuje ozbiljna sumnja u autentinost osnovnog sadraja isprave, ali se ona u cjelini
ne odbacuje,30 no potom je na osnovi kritikog razmatranja unutarnjih znaajki, tj. diplomatike forme i
izraza te materijalne strane povelje (datiranje, osobe,
fakti itd.) zakljueno kako je njezin ouvani prijepis
iz godine 1397. autentian starijem, nestalom, prijepisu datiranom vjerojatno u 13. stoljeu, a taj nestalom
izvorniku iz 10. stoljea.31
Pri tim raspravama povjesnicima je promaknuo
jedan bitni detalj iz dispozicije isprave, analiza kojeg
ima odluujue znaenje za odreenje njezine izvornosti, vremena intervencije u njezin sadraj i mogueg vremena njezina nastanka.
Pozornost u povelji privlai formulacija que olim
regalis erat insula que vocatur durana. Konstrukcija latinskog teksta u kojoj se nalazi prilog olim kao i
imperfekt erat usmjerili su na ozbiljno razmiljanje
i zazor pri pripisivanju autentinosti cjelovitog sadraja te isprave kralju Mihovilu Kreimiru. Naime,
ako se izdavanje povelje vee uz hrvatskog kralja Mihovila Kreimira, kraljevski status koji je zajamen
i natpisom na sarkofagu njegove ene kraljice Jelene, upitna je mogunost kako je on poklonio posjed
koji neko bijae kraljev otok koji se zove Durana,
jer se poklonjena stvar i u trenutku predaje morala
nalaziti u vlasnitvu darovatelja. U suprotnosti s ovakvom prosudbom, ako se ta vijest iz darovnice pripie
Mihovilu Kreimiru i podri autentinost ina, treba
ustvrditi kako je prije Mihovila Kreimira bilo vie
hrvatskih kraljeva od kojih se jedan odrekao ili mu je
bila oduzeta terra regalis, meu kojom je i insula Durana. Prema genealokoj slici hrvatskih kraljeva koja
je prihvaena u hrvatskoj historiografiji Hrvatsko
Kraljevstvo poinje najranije s njegovim prethodnikom Tomislavom (monah Gottschalk i Toma Arhiakon tituliraju Trpimira kraljem, a Toma i Muncimira
kraljem, ali se to odbacuje) takva konstrukcija je
veoma teko odriva. I u jednom i u drugom sluaju
otok koji je nekad bio dio posjeda hrvatskih kraljeva
vie nije u kraljevoj vlasnosti pa ga Mihovil Kreimir,
ako ga ponovno nije stavio pod svoju jurisdikciju, i ne
moe pokloniti.
Iz svega proizlazi kako obrazloenje que olim
regalis erat insula que vocatur durana moe biti
kasnija dopuna, umetnuta zbog svrhovitosti snaenja vjerodostojnosti isprave te ostavlja otvorenom
30 Stipii 1969.
31 Antoljak 1972.
30 Stipii 1969.
31 Antoljak 1972.
372
Mate Zekan, to je Durana (Hurania, Doranua) iz srednjovjekovnih izvora - Dvorine ili Vranjic?
What is Durana (Hurania, Doranua) in the Medieval Sources: Dvorine or Vranjic?
tenable. In both cases, the island that was once a possession of the Croatian kings is no longer the kings
property, so Mihovil Kreimir, if he did not restore his
jurisdiction over it, could not have bequeathed it.
It therefore follows that the explanation que olim
regalis erat insula que vocatur durana may be a
subsequent addendum, inserted in the interest of reinforcing the authenticity of the document, and it leaves
open the possibility that its original content underwent
modifications during transcription, and even a partial
interpolation.
For this discussion, however, an essential statement from the enfeoffment indicates that insula Durana was formerly the kings island, and it will prove
quite significant to pinpointing this location.
Given the contemporary topographic appearance
of Solin, even I would at first glance agree with
the generally accepted conclusion that Durana was on
an island and that the information could only pertain
to Vranjic, particularly if one were to find confirmation that it was the kings island. But another historical source indicates precisely the opposite. This is the
judgment of King Zvonimir from 1078, wherein he
settled a dispute between Streza and Petar Crni. For
the kings maternal uncle, Streza, to whom Zvonimir
granted the authority to gather revenues from the estates in Mosor and between Solin and Bijai, also did
so on Petar Crnis land. Petar brought the owners of
the land from Vranjic from whom he bought it32 to the
king, proving that they were not part of the royal estates. In front of Split Archbishop Lovre, the abbot in
Sustipan, Prior Dujam, and other dignitaries in Split,
the king confirmed his possession of these lands. This
verdict, which negated that Vranjic was a part of the
royal estate, confirms that the former kings island of
Durana from Mihovil Kreimirs document does not
pertain to Vranjic. The point that Streza did not know
that these lands had ceased being royal since the time
of Mihovil Kreimir (and we have seen that they should
have ceased to be so even earlier) and that Petar may
have purchased them from the successors to precisely
those nine to whom he had bequeathed them,33 is not
a serious argument that may be accepted.
This hypothesis should be rejected for several reasons. If the dates when the documents issued by Kings
Kreimir and Zvonimir are accepted as accurate, then
it must be understood that almost 130 years elapsed
between them. Moreover, an analysis of their disposition shows that in this case the act of royal expropriation had to have transpired considerably prior to
373
34
35
36
37
374
Mate Zekan, to je Durana (Hurania, Doranua) iz srednjovjekovnih izvora - Dvorine ili Vranjic?
What is Durana (Hurania, Doranua) in the Medieval Sources: Dvorine or Vranjic?
morski otoci. U naim srednjovjekovnim dokumentima insula oznaava i rijene otoke, novovjekovne
ade, izraz koji nastaje za turske dominacije naim
prostorima. Srednjovjekovni dokumenti povezani sa
Solinom i solinskom rijekom vie puta spominju na
njoj insulu38 i njezinu pohrvaenu inaicu Otok.39
Kada to dovedemo u ravan s povijesnom
izvornou u kojoj se spominje nekadanji kraljev
otok Durana iz darovnice kralja Mihovila Kreimira
(a utvrdili smo kako to nije Vranjic), a zatim s vijeu
Tome Arhiakona kako su, uplovivi svojim galijama,
otok Huraniju pred Solinom opustoili Mleani zajedno s kriarima 1204. godine, te sa zemljom Doranua
iz popisa splitskih nadbiskupskih imanja 1338. godine (koja se proteu od crkve sv. Petra do mora), namee se neprijeporan zakljuak kako se sva tri toponima
odnose na lokalitet Dvorine. A kako bismo jo jednom
osnaili tu tvrdnju, ponovno upuujemo na darovnicu Mihovila Kreimira, u kojoj on uz otok Duranu
devetorici zaslunih i vjernih mueva poklanja i zemlju
uz kazalite (agrum in Salona iuxta teatrum) i neke
u Podmorju (alium in loco qui vocatur potmorie),40
dakle, upravo ona dobra koja se nalaze s desne strane
rijeke Jadra.
I iz relativno kratkog Tominog zapisa o pustoenju Huranije iitavaju se veoma zanimljivi i znaajni
podatci koji opravdavaju takvu atribuciju. Toma kae
kako su Mleani razorili kulu s palaom koju je nadbiskup sagradio. U toj vijesti (turrem cum palatio)
nalazi se rjeenje za toponim Dvorine (palatio = palaa, dvor, dvorac, dvorine). Osim toga, Toma jasno
kae kako je uz palau nadbiskup Bernard sagradio i
kulu. Time je nadbiskup na posveenom tlu, uz crkvu
sv. Martina, udario i temelj utvrdi.
Pitanje je kako je bila mogua gradnja nadbiskupove palae na posjedu kanonika uz rijeku Jadro, kad su
ga kanonici ljubomorno uvali pa su se zbog te svoje
imovine redovito sporili s nadbiskupom i samostanom
sv. Stjepana u Splitu? Taj argument, koji je upotrijebio
375
376
Mate Zekan, to je Durana (Hurania, Doranua) iz srednjovjekovnih izvora - Dvorine ili Vranjic?
What is Durana (Hurania, Doranua) in the Medieval Sources: Dvorine or Vranjic?
377
napali i pustoili posjede nadbiskupa Benzija iz Gualda meu kojima i one iz popisa kanonika Bartolomeja u Vranjicu?!47 Pri sklapanju mira 13. veljae 1401.
godine plemii i puani proglasili su nadbiskupa glavnim krivcem za nerede do kojih je bilo dolo.48
Sto godina nakon toga Splitska komuna je, svrhovito zatiti Vranjica od turskih pljakakih pohoda, izgradila u Vranjicu katel.49 I splitski nadbiskup
iste te 1501. godine vlasnik je nekih zemalja na otoku
Vranjicu koje daje u najam,50 a 1553. godine spominje
se katel (castello)51 te godine 1567. selo (villa) splitskog nadbiskupa u Vranjicu.52
Iz sauvanih vijesti sigurno je kako se crkva sv.
Martina u Vranjicu spominje tek 1397. godine. Nasluujemo kako je tada Vranjic unesen meu nadbiskupske posjede. Prijenos kulta biskupa iz Toursa iz razruene i naputene nadbiskupske palae u Dvorinama
uinjen je najranije godine 1394., kada su bivi protivnici, kralj igmund i kralj Dabia, postali saveznici
i zatitnici nadbiskupa koji je znao oploditi svoju mo
i ojaati materijalnu osnovicu splitske prvostolnice.
Osvrt na kult sv. Martina i topografske podatke
povezane s njegovim sanktonimom i hrvatskom povijeu ranoga srednjeg vijeka ne bi bio potpun bez
razmatranja zapisa o miru izmeu mletakog duda Petra Tradenika i hrvatskog kneza Mislava sklopljenom 839. godine u mjestu koje se zvalo dvor sv.
Martina. Osobito stoga to se nedavno pojavila jo
jedna teza o poloaju toga povijesnog mjesta.
Nakon Martinice na Cresu,53 Sumartina na
Brau,54 Svetog Martina u Podstrani,55 Bijaa,56 Blata na Koruli57 i Luna na Pagu,58 taj in se smjeta u
Vranjic, mjesto koje se nalazi unutar vladarskog
prostora. Uz taj zanimljivi, dobro uoeni detalj, glavno uporite toj tvrdnji naeno je u darovnici Mihovila Kreimira i njezinu dodatku. Po autoru teze ta
isprava dokazuje vladarsko imanje na otoku Vranjicu i postojanje crkve s trima naslovnicima. Ako je
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
378
46
47
48
49
50
Kovai 1992.
Novak 1955, p. 213; Luci 1979a, p. 810.
Kovai 1992, p. 193.
Fiskovi 1950, p. 189.
Kukuljevi Sakcinski 1863, p. 207; Kekemet 1984,
pp. 60-65.
51 Ljubi 1877, p. 216.
52 Ljubi 1880, pp. 184, 188.
Mate Zekan, to je Durana (Hurania, Doranua) iz srednjovjekovnih izvora - Dvorine ili Vranjic?
What is Durana (Hurania, Doranua) in the Medieval Sources: Dvorine or Vranjic?
59 Ivanievi 2008.
60 Na to upuuje i injenica kako se u crkvi sv. Martina
u Vranjicu ne spominju niti se tuju druga dva naslovnika (sv. Stjepan Papa i Blaena Djevica Marija), koje
nalazimo u crkvi sv. Martina iz Kreimirova vremena,
a koji bi se, da je ta crkva bila izgraena u Vranjicu,
sauvali u kontinuitetu kao njezini sunaslovnici.
61 Uz na lokalitet, dvor sv. Martina, Ivan akon u istom
spisu rabi izraz curtis i za dvor svetog Petra, gdje je
sahranjen car Oton II, iako je u njemu crkva posveena svetoj Mariji (in sancti Petri curte, non procul a
sanctae Mariae ecclesia). Ani 2011, str. 37. Drugom
oltaru crkve posveenom Presvetom Imenu Marijinu,
koji se po prvi put spominje 1718. godine u vizitaciji
nadbiskupa Cupillija, prethodno je bio naslovnik Sv.
Antun, kako je to navedeno pri posjetu nadbiskupa
Cosmija 1682. godine. Razlog promjeni naslovnika
lei u odluci pape Inocenta XI. koji je 5. veljae 1685.
proirio tovanje kulta Presvetog Imena Marijina na
itavu Crkvu, a u cast pobjede kranske vojske nad
Turcima pod zidinama Bea (12. rujna 1683.). Trei
oltar je ostao posveen Sv. Kriu. Ivanievi 2010, str.
115-120.
379
380
the Venetians in 1204, about which Thomas the Archdeacon wrote. All of these events, as well as the conclusion of the peace between the Venetian doge and
the Croatian prince in a place called the palace of St.
Martin are linked to the Dvorine site on the kings
island in Solin.
The phrase sancti Martini Curtis, from the document on the conclusion of the peace between the Venetians and the Croats, need not, however, point to the
existence of a church, for this information may pertain to a secular structure (a palace, manor) named
after a patron saint.61 That this was in fact that case
is confirmed by the enfeoffments of King Mihovil
Kreimir and the nine dignitaries in which the remains
of a building (a palace, and perhaps also the Church of
St. Martin) from Mislavs time are not explicitly mentioned, but their former existence was already then
indicated by the Latinized place name Durana. This
name suggests that during the time between the conclusion of the peace and the mention of Dvorine (839954) Mislavs former palace was abandoned, so that
it was in ruins at the time of the donation. The reason
for this may be interpreted from the kings enfeoffment, which points to the fact that this royal possession had been alienated. Here the possibility should
be left open that the nine dignitaries did not build an
entirely new church from the foundations upward, but
rather renovated the previous church. The toponym
that emerged then remained in permanent use, which
is even confirmed by the altered (due to a transcribers
error) name Hurania in the work of Thomas the Archdeacon in the thirteenth century, the name Doranua
from the census of lands in the first half of the fourteenth century, and the Croatian name Dvorine preserved to this day.
Even Lovre Kati, the scholar with the most knowledge of Solins historical topography, was uncertain
about the actual location of this site, as he placed it at
several micro-locations. Before he linked the Doranua
from the documents with Dvorine, he was aware that
the lands on the left bank of the river in Arpadovci
was called Dvorine by local residents, but that they
could not specify its exact location, while the island
opposite of Dvorine was also called Dvorine.62
Mate Zekan, to je Durana (Hurania, Doranua) iz srednjovjekovnih izvora - Dvorine ili Vranjic?
What is Durana (Hurania, Doranua) in the Medieval Sources: Dvorine or Vranjic?
381
Literatura / Bibliography
Ani 2011
Antoljak 1972
Buli 1898
Buli 1913
Buli 1930
Buani 1998
Buani 1998a
Buani 2007
Buani 2011
Cambi 1974
Camozio 1571-1572
Dmmler 1856
Duplani 1999
Fiskovi 1950
Fiskovi 2002
Fiskovi 2004
Gunjaa 1975
Ivanevi 1994
Ivanievi 2003
Ivanievi 2008
Ivanievi 2010
Jelaska 1985
Jelii-Radoni 2009
Jelovina, Rapani 1977
Jurkovi 1987
Kati 1928
Kati 1938
382
M. Ani, Miho Barada i mit o Neretvanima, Povijesni prilozi 41, Zagreb 2011,
17-43.
S. Antoljak, Znaaj i vanost isprave kralja Kreimira I za hrvatsku povijest X.
stoljea, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru X, Zadar 1972, 41-116.
F. Buli, Ritrovamenti risguardanti la topografia medioevale dell antica Salona.
Bullettino di archeologia e storia dalmata XXI, Split 1898, 159-160.
F. Buli, Notizie storiche sul villaggio Vranjic vicino Salona, Bullettino di archeologia e storia dalmata XXXVI, Split 1913, 24-37.
F. Buli, Izvjetaj glavne skuptine Bihaa dne 10. IV. 1928., Tragom hrvatskih
kraljeva, Zagreb 1930, I-XIII.
R. Buani, Srednjovjekovne geminae na Otoku u Solinu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 37, Split 1998, 57-97.
R. Buani, Mauzolej kraljice Jelene na Gospinom Otoku, Solin 1998.
R. Buani, Hrvatska vladarska arhitektura ranoga srednjeg vijeka, Zagora nepoznata zemlja, Zagreb 2007, 129-135.
R. Buani, Crkve sv. Vida na Klisu i sv. Marije u Blizni Gornjoj. Prilog prouavanju vladarske predromanike arhitekture, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 42, Split 2011, 29-67.
N. Cambi, Kult Marije u Solinu i Splitu (IV.XI. st.) u svjetlu arheoloke evidencije, Bogoslovna smotra 44, 2-3, Split 1974, 273-292.
G. F. Camozio, Isole famose, porti, fortezze e terre marittime sottoposte alla Ser.
ma Sig.ria di Venetia, ad altri principi christiani, et al Sig.re Turco novamente
poste in luce, Venezia 1571-1572.
E. Dmmler, ber die lteste Geschichte der Slawen in Dalmatien (542-928.),
Sitzungsberichte der psilosophisch-historische Classe der kaiserlichen Akademie
der Wissenschften 20, Wien 1856.
A. Duplani, Crkve kraljice Jelene u Solinu, Split 1999.
C. Fiskovi, Nekoliko dokumenata o naim starim majstorima, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LII, Split 1950, 188-218
I. Fiskovi, Reljef kralja Petra Kreimira IV., Split 2002.
I. Fiskovi, Crkva sv. Petra i Mojsija spomenik kralja Petra Kreimira IV u
Solinu, Zbornik 1. kongresa povjesniara umjetnosti, Zagreb 2004, 33-40.
S. Gunjaa, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji 3, Zagreb 1975.
R. Ivanevi, Solinska crkva u Gradini: izuzetak ili tip, Bulletin Instituta likovnih
umjetnosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti XLII-1 (60), Zagreb
1994, 47-52.
M. Ivanievi, Crkve u srednjem i novom vijeku, Zbornik Sveti Kajo, Sveti Kajo
2003, 31-60.
M. Ivanievi, Otok hrvatskog vladara, Tusculum 1, Solin 2008, 109-124.
M. Ivanievi, Nadbiskupski pohodi upama Vranjicu, Mravincima i Kuinama
do godine 1764., Tusculum 3, Solin 2010, 105-132.
J. Jelaska, Splitsko polje za turskih vremena, Split 1985.
J. Jelii-Radoni, The Cult of the Salona Martyrs in the Amphitheatre, Hortus
artium medievalum 15, Motovun 2009, 55-62.
D. Jelovina, . Rapani, Revizija istraivanja i nova interpretacija arhitektonskog kompleksa na Otoku u Solinu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku
70-71 (1968/1969), Split 1977, 107-135
M. Jurkovi, Crkve s westwerkom na istonom Jadranu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 26, Split 1987, 61-86.
L. Kati, Sredovjeno selo Prosik kod Solina, Starohrvatska prosvjeta II/1-2, Zagreb 1928, 87-92.
L. Kati, Marginalia za topografiju starohrvatskog Solina, List Biskupije
splitsko-makarske LX, 11-12, Split 1938, 135-138.
Mate Zekan, to je Durana (Hurania, Doranua) iz srednjovjekovnih izvora - Dvorine ili Vranjic?
What is Durana (Hurania, Doranua) in the Medieval Sources: Dvorine or Vranjic?
Kati 1942
Kati 1955
Kati 1956
Kati 1971
Kati 1993
Kekemet 1984
Klai 1888
Kovai 1992
Kukuljevi Sakcinski 1857
Kukuljevi Sakcinski 1863
Kukuljevi Sakcinski 1873
Luci 1979
Luci 1979a
Ljubi 1877
Ljubi 1880
Marasovi 2002
Marasovi 2007
Marasovi 2005
Matijevi Sokol 1993
Matijevi Sokol 2002
Matijevi Sokol, Peri 2003
Novak 1957
Novak 1961
Novak, Skok 1952
Omai 1978
Omai 2001
Pejakovi 1992
Pejakovi 1996
Pejakovi 1997
Pelc 1997
Peri, Matijevi Sokol 2003
Proti 1976
Raki 1877
Rapani 1996
Rapani 2000
383
384
. Rapani, D. Jelovina, Revizija istraivanja i nova interpretacija arhitektonskog kompleksa na Otoku u Solinu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku
70-71 (1968/1969), Split 1977, 107-135
P. Skok, V. Novak, Supetarski kartular, Zagreb 1952.
T. Smiiklas, Codex diplomaticus V, Zagreb 1907.
T. Smiiklas, Codex diplomaticus X, Zagreb 1912.
T. Smiiklas, Codex diplomaticus XVIII, Zagreb 1990.
V. Solitro, Povijesni dokumenti o Istri i Dalmaciji, Split 1989.
J. Stipii, Tragom jedne biljeke Luciusa o jednoj hrvatskoj vladarskoj ispravi,
Zbornik historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 6,
Zagreb 1969, 75-96.
J. Stipii, Diplomatika analiza Kreimirove darovnice iz 1069., Pomorski zbornik 7, Zadar 1969, 813-828.
J. Stipii, M. amalovi, Codex diplomaticus I, Zagreb 1967.
K. egvi, Toma Splianin, dravnik i pisac, 1200-1268. Njegov ivot i njegovo
djelo, Zagreb 1927.
P. imunovi, Uvod u katelansku toponimiju, Katel Suurac od prapovijesti do
XX. stoljea, Split 1992, 79-93.
F. ii, Hrvatska povijest I, Zagreb 1906.
F. ii, Geschichte der Kroaten I, Zagreb 1917.
F. ii, Pregled povijesti hrvatskog naroda od najstarijih dana do 1. decembra
1918. I, Zagreb 1920.
F. ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925.
A. onje, O ubikaciji crkvice sv. Martina u kojoj je sklopljen mir izmeu Hrvata i
Mleana, Gunjain zbornik, Zagreb 1980, 163-172.
M. Zekan, Prilog prouavanju arhitekture iz koje potjee natpis kneza Branimira
u Muu Gornjem, Gunjain zbornik, Zagreb 1980, 133-140.
M. Zekan, Sv. Petar i Mojsije Krunidbena bazilika kralja Zvonimira, Split
1994.
M. Zekan, Krunidbena bazilika kralja Zvonimira. Crkva sv. Petra i Mojsija (uplja crkva) u Solinu. Pregled dosadanjih istraivanja, Starohrvatska prosvjeta
27, Split 2000, 249-259.
M. Zekan, Solin krunidbena bazilika kralja Zvonimira (uplja crkva), Hrvatski
arheoloki godinjak 1, Zagreb 2004, 240-244.
M. Zekan, Solin krunidbena bazilika kralja Zvonimira (uplja crkva), Hrvatski
arheoloki godinjak 2, Zagreb 2005, 396-398.
M. Zekan, Solin krunidbena bazilika kralja Zvonimira (uplja crkva). Zatitno
iskopavanje, konzervacija i restauracija, Hrvatski arheoloki godinjak 5, Zagreb
2008, 594-596.
M. Zekan, Benediktinski samostan u Riinicama, zadubina kneza Trpimira.
Hrvatski arheoloki godinjak 8, Zagreb 2011,
M. Zekan, Zar e opet cesta pregaziti batinu?!, Solinska kronika, Solin 15. II.
2013, 21.
S. Zlatovi, Topografike crtice o starohrvatskim upanijama u Dalmaciji i starim
gradovima na kopnu od Velebita do Neretve. Starohrvatska prosvjeta II/4, Knin
1896, 217-224.