Skip to content

JASNINA PUTOVANJA
Jasna's Travel Diary

Toggle Sidebar

11th August 2016

SELO UTRG I ETNJA

DOLINOM RIJEKE
ORAOVTICE
Pored nekih putokaza prolazi bezbroj puta i nikad se ne
zapita: ima li ta zanimljivo da se vidi tamo? Ja volim da
unaprijed znam gdje idem i ta me tamo gdje sam se
uputila eka. Meutim, u poslednje vrijeme sam sklona i
ovim naglim skretanjima. ovjek moe veoma prijatno da
se iznenadi.
Elem, krenemo jednom prilikom ja i moj ivotni saputnik na
Dane vina i ukljeve u Virpazar. Bude tolika guva da

momentalno odustanemo od traenja parkinga i odluimo

da odemo do Petrovca, preko Patrovske gore. No, na jednoj
lakat krivini, ugledasmo putokaz koji pokazuje na pravac
kojim se ide do sela Podgor i Breli. Nikad tamo nismo bili.
to ne bi sad? Ionako smo ve jednom promijenili plan, to
ne bismo i drugi put. Reeno, uinjeno! Put uzak, ali se ide
lagano. Guve nema. Uskoro nailazimo na jo jednu
raskrsnicu. Desno se ide za Podgor i Brele, a pravo za Utrg.
Za ova dva sela desno sam bila ula ranije. Za Utrg,
priznajem, nisam. Zbog toga sam, valjda, jo vie bila
prijatno iznenaenja sreenou sela. Tek kasnije sam
proitala da je to rodno mjesto narodnog heroja Svetozara
Vukmanovia Tempa. Tako mi postade jasno to se tako
lijepo uvaju tekovine NOB-a. Prvo me iznenadio ovaj
spomenik, koji su Utrani podigli 1974. godine borcima za
socijalistiku revoluciju, kako pie na spomeniku.

Sel
o Utrg
Pored toga, tu je i Spomen dom, podignut 1981. godine
ispred kojeg se nalaze biste stradalih heroja toga kraja,
tokom Drugog svjetskog rata.

Selo Utrg
Ono to me je naroito oduevilo je stanje ouvanosti i
spomenika i Doma. Malo gdje sam vidjela takav odnos
prema svojoj istoriji. Jo jedna stvar mi je privukla panju u
selu Utrg. Ova oznaka za vidikovac i natpis Jonova rodna
kua.

Selo Utrg
Pored natpisa se nalazi ureeni vidikovac sa zbilja
fantastinim pogledom na Skadarsko jezero i dalje, sve do
Komova.

Pogled sa viidikovca u
selu Utrg
I o ovome sam se naknadno informisala, pa da to podijelim
s vama. Naime, Jovan John Hajdukovi (otud natpis

Jonov
) je roen u selu Utrg. Kao mlad je otiao na
Aljasku i nikad se nije vratio na rodno ognjite. Ali, na
Aljasci je postao veoma znaajna linost, pa su u njegovu
ast, lanovi drutva crnogorsko-amerikog prijateljstva
odluili da obnove njegovu rodnu kuu, a, eto, napravili su i
ovaj izvanredni vidikovac. Fino je kad se tako njeguju
uspomene. Na optu dobrobit.
Bacismo pogled od vidikovca lijevo. Tu se nalazi dio sela, sa
crkvom i seoskim grobljem. No, sjetismo se da nas ekaju
Breli i Podgor, pa se odatle vratismo do prethodne
raskrsnice.

Selo Utrg
Proli smo kroz selo i nastavili dalje. Na jednom proirenju,
pored izvorita Podgor, gdje smo zatekli sledei putokaz,
ostavismo auto.

Odluismo da proetamo
prema HE Podgor. Ve na samom poetku nas je oduevila
rijeka Orahovtica (tako pie na tabli). U upotrebi je ei
naziv Oraovtica. Valjda to nismo nita oekivali, nismo
mogli da povjerujemo da tako blizu postoji ovako divno
mjesto, a da mi o njemu nita ne znamo.

Rijeka Oraovtica
Sigurno smo potrefili momenat kad ima dosta vode. Nije
uvijek ba ovako atraktivno. Ali, mi imadosmo sree. Malo
naprijed, iznenadi nas divni kameni most. Jedan od onih koji
je zidan tesanim kamenom od strane lokalnih majstora
klesara. To proitah naknadno, naravno. Dok smo ga
gledali, samo smo se divili nepoznatom neimaru i alili to
vei broj ljudi nije upoznat sa ovakvom ljepotom (i rijeke i
mosta).

Most na rijeci
Oraovtici
Kako smo sporo ili zastajkujui na svakom koraku, nekako
nam se odui put do hidroelektrane, pa odluismo da se
vratimo. Popesmo se putem prema Virpazaru, tek da na
jednom vidikovcu osmotrimo okolni reljef , pa poosmo kui
uz obeanje samima sebi, da emo se opet vratiti da
ispitamo nastavak ovog puta.

Zaboravila bih ja na ovo obeanje, da ne vidjeh najavu

jednog planinarskog drutva za ovu turu. Fotografije koje su
pratile najavu su bile fantastine. Svako bi poelio da ode.
Sad, ne znam, ja ne koristim fotoop i razne filtere, upravo
iz razloga da bi bile vjerodostojnije. Ne elim da nekoga
dovedem u zabludu. Meni je dovoljno lijepo to to vidim,
ako je i tebi, poi, pogledaj i ti. Ne bih da neko sjutra
prokomentarie: Nie veze! Ovo je bila mala digresija. Ne
kaem da one slike koje sam vidjela u najavi ture nisu bile
vjerodostojne. Puno zavisi i od perioda godine kad se
negdje poe. Odluismo da idemo sami, te da produimo
tamo gdje smo stali, odnosno da krenemo iz Podgora.
Raunali smo, ii emo uz rijeku, ne moemo promaiti.
Pa Nismo bili u pravu. No, nijedno iskustvo nije viak.
Rijeka nije bila onako plahovita kao prvi put. No, isto je bila
lijepa. Na momente i ba lijepa.

Rijeka Oraovtica
Proli smo pored hidroelektrane Podgor. Lijepo smo
proaskali sa radnikom koji rijetko ima s kim da se drui dok
mu traje smjena. Ispriao nam je poneto o okolini , o
granici izmeu optina Bar i Cetinje. ao mu je bilo kad
produismo. Ree da je prije neki dan prola grupa
motorista koja je imala istu namjeru kao i mi, da obie ovu
malu, ali lijepu rjeicu.

Hidroelektrana Podgor
Put je iao uz obalu rijeke, a nekad se i odvajao od nje, pa
smo hodali livadom. U jednom momentu smo se zapetljali u
takvo granje da smo odluili da nam je pametnije da se

vratimo, dok je to jo mogue.

Umorni od borbe sa granama izaosmo na istinu i
otvorismo neki keks da se malo povratimo. Neto unu s
desne strane. Ugledasmo porodicu konja.

Nisam plaljiva i oboavam

ivotinje, ali, priznajem da mi nije bilo svejedno kad su se
vie nego urnim koracima uputili pravo ka nama. U trenu
viknuh: Duko, daj im keksa! I stvarno, keks im se ba
dopao. Kad smo nastavili put, samo su nas propratili
pogledom.

Odluili
smo da probamo da se probijemo iz pravca Dupila.
Vratismo se do auta, pa, nalevokrug! Usput svratisnmo do
manastira Sveti Nikola u Donjim Brelima, koji je, po
predanju, podigla Jelena bali u XV vijeku. Manastir je
lijepo izgledao, okolina je bila uredna i sreena.

Manastir Sv. Nikola, Donji Breli

Probasmo da doemo do manastira u Gornjim Brelima.
Nekako se spetljasmo, izgubismo strpljenje i
odustadosmo.Magistralom nazad, pa, na mjestu gdje se
skree za Virpazar desno, mi skrenusmo ka Rijeci
Crnojevia, lijevo. Malo poslije kafane Crmnica, prije nego
to put krene da se naglo penje, postoji neugledna tabla i
put za Dupilo, lijevo od glavnog puta. Nikada tuda nismo
prolazili, lagano smo vozili i razgledali naokolo. Naiosmo
opet na jedno neimarsko pregalatvo lokalnog klesara
koje je imalo i svoju odbranu u vidu jednog simpatinog psa
koji me lajanjem upozorio da je snimanje zabranjeno.

Most na Oraovtici
Da li je ovo uveni most Mare Nekove ili Babin most, nisam
uspjela sa sigurnou da utvrdim, jer se nijedna od njih nije

pojavila da bih priupitnula.

Dovde smo ve izgubili volju za pjeaenjem. Nastavismo
da se vozimo. Poslije kratkog vremena put se odvojio od
rijeke i naglo popeo. Zato smo odluili da se vratimo i
svratimo do jedne kafanice na obali rijeke koju smo ugledali

usput. Mjesto je bilo odlino. Oraovtica je ovdje tekla mirno

i tiho. Odluismo da uivamo u idili i srknemo po kafu.
Moram vam rei da, u jakoj konkurenciji, nisam probala
goru kafu u ivotu.

Rijeka Oraovtica
Nisam dozvolila da mi kafa pokvari uivanje, a posebno kad
sam preko puta, kroz prolaz, ugledala livadu i na njoj konje.
Bilo ih je dosta i raznih boja, a uski prolaz nije dozvoljavao
da snimim itavo krdo odjednom.

Dolinom rijeke Oraovtice

Oraovtica se neposredno prije Virpazara uliva u rijeku
Crmnicu, pa obje u Skadarsko jezero. Vrlo malo podataka o
svemu ovome moe da se nae na internetu. teta je to
nae turistike organizacije nisu agilnije i to ne shvataju
znaaj i mogunosti predstavljanja. A ne treba mnogo,
sigurna sam. Za poetak, dobra volja. I malo znanja i
sposobnosti.

Oprostismo se od Oraovtice. Moda joj se sljedeeg

proljea opet vratimo, pored nekoga ko poznaje put bolje od
nas.
Poto smo bili uranili, a dan je dug, odluismo da ostatak
dana provedemo u Poseljanima. Stadosmo da fotografiemo
Virpazar sa take odakle najljepe izgleda i nastavismo do
Poseljana, pravom biseru Skadarskog jezera o kojem sam
ve napisala blog pa, koga zanima, neka proita.
http://jasninaputovanja.me/2015/04/22/poseljani-skrivenidragulj-skadarskog-jezera/

Virpazar
PUBLISHED BY JASNA