247

Politika misao, Vol. XLV, (2008.), br. 3-4, str. 247272

Politika, sport i nasilje

Pregledni lanak
[316:796]:316.624(4)
[316:796]:316.624(497.5)
Primljeno: 15. listopada 2008.

etverokut sporta, nasilja, politike i drutva:

znanstveni uvid u Europi i u Hrvatskoj
DRAEN LALI*
OZREN BITI**
Saetak
U radu se usporeuju znanstveni uvidi u meuodnos sporta i nasilja u suvremenome politikom i drutvenom ivotu, uvid istraivaa
iz razvijenih zemalja Europe s onim istraivaa u Hrvatskoj. Kao polazite za usporedbu koristi se vrijedna evaluacija uvid u meuodnos
nasilja i sporta u Europi koju su u knjizi Sport i nasilje u Europi prezentirali Bodin, Robne i Has. Francuski su znanstvenici analizirali
rezultate sociolokih, politolokih, psiholokih i drugih istraivanja
nasilja u vezi sa sportom, ukljuivi i aspekte koji su dosad u znanosti
bili nedostatno prepoznati ili pak zanemareni; osobito su istaknuli vano mjesto problema nasilja ekstremnih navijaa u sklopu cjeline istraivanja toga fenomena. U Hrvatskoj se u posljednjih dvadesetak
godina znanstveni interes za presijecanje sporta i nasilja kao drutvenih fenomena ponajprije izraavao upravo kroz istraivanja nasilja
ekstremnih nogometnih navijaa i njihovih skupina. Razloge za to
treba traiti i u tome to je po prisutnosti navijakoga nasilja Hrvatska
od poetka osamdesetih godina prologa stoljea prilagoena situaciji
u zemljama EU, ali u posljednjem razdoblju nije europeizirana u pogledu smanjivanja toga problema, odnosno u pogledu djelotvornosti
javne politike i drugih aktivnosti njegova suzbijanja. Na temelju
uvida u toj temi posveene tekstove hrvatskih sociologa, politologa i
drugih, autori lanka ustanovljuju kako se znanstvena analiza nasilja
ekstremnih navijaa u Hrvatskoj po svojoj teorijskoj utemeljenosti,
metodama te kakvoi interpretacija ne razlikuje znatnije od znanstvene obradbe toga drutvenoga problema u Velikoj Britaniji, Francuskoj i drugim razvijenim europskim zemljama. Ta ocjena koja vrijedi
*
Draen Lali, izvanredni profesor Fakulteta politikih znanosti u Zagrebu na predmetima
Politiki i socijalni aspekti sporta, Sociologija hrvatskoga drutva i Politika komunikacija.
**
Ozren Biti, znanstveni novak u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, suradnik
u izvoenju nastave na predmetu Politiki i socijalni aspekti sporta na Fakultetu politikih znanosti u Zagrebu.

248

Lali, D., Biti, O., etverokut sporta, nasilja, politike i drutva

za bavljenje manifestnim nasiljem i ne stoji posve kad je rije o latentnom nasilju i njegovim razliitim oblicima.

Kljune rijei: sport, nasilje, navijai, politika, Europa, Hrvatska

Kako bismo uope mogli nastaviti
proklamirati djelotvornost sporta za
moralno dobro? Je li devijantnost
nova estetika sporta?
Tony Blackshaw i Tim Crabbe

Uvod
U ovom se lanku usporeuju znanstvene analize odnosa sporta i nasilja
u zemljama Europske Unije i u Hrvatskoj, sa svrhom da se ustanove osnovne
slinosti i razlike izmeu tih odnosa, a onda i izmeu znanstvenih analiza istih. Pritom je dodatna ambicija lanka da ponudi neke nove horizonte sagledavanja i kutove promatranja povezanosti sporta i nasilja, to podrazumijeva
uvoenje klasifikacija koje bi trebale olakati ovladavanje irokom graom.
Tako smatramo da podjela nasilja na manifestno i latentno podcrtava donekle izdvojen status navijakoga nasilja kao ozbiljnoga drutvenoga i politikoga problema, iroko rasprostranjenoga i institucionalno prepoznatoga. S
obzirom na to da se tretman navijakoga nasilja u znanosti ne svodi samo na
istraivanje njegovih manifestacija, nego i na analizu njegovih drutvenih
uzroka i uvjeta te na raspravljanje moguih rjeenja toga problema, ini nam
se loginim i opravdanim usredotoiti se na pojavnost, uvjetovanost i naine
suzbijanja navijakoga nasilja upravo tim slijedom. Zbog velikoga korpusa
radova na tu temu u Europi i u Hrvatskoj, metode i naine znanstvenoga
bavljenja navijaima u sklopu razmatranja odnosa sporta i nasilja lake je
komparirati, dok je s latentnim nasiljem situacija poneto nezahvalnija, to
ipak nije dovoljan razlog da ga se ispusti iz vida. Latentno se nasilje, dapae,
ispostavlja jo zanimljivijim zbog svoje neistraenosti. Ono zapravo tek sporadino i nesustavno dolazi na agendu domaih istraivaa pa se upravo kod
znanstvenoga pristupa tom fenomenu moe registrirati bitna razlika izmeu
hrvatske i europske znanosti. U svakom sluaju, najavljena usporedba iziskuje za poetak prepoznavanje specifinosti drutvenopolitikoga konteksta
Hrvatske u odnosu na Europu, s obzirom na to da i sami znanstveni uvidi
podvrgnuti komparativnom iitavanju utvruju postojanje relacija u etverokutu sporta, nasilja, politike i drutva.

Politika misao, Vol. XLV, (2008.), br. 3-4, str. 247272

249

U vremenu kad Hrvatska nastoji prestrukturirati i prilagoditi svoje

institucije kako bi ispunila uvjete za ulazak u Europsku Uniju, u nekim podrujima naega drutvenog ivota odailju se u vezi s europeizacijom ambivalentni i pozitivni i negativni signali. Jedno od tih podruja svakako je i
sport koji u posljednjih vie od pola stoljea ima vrlo veliku kulturnu, politiku, gospodarsku i drugu vanost u mnogim zemljama svijeta, a posve
izvjesno i u sportski jako nastrojenoj Hrvatskoj.1 Sloena narav sporta ponajprije se izraava u istodobnoj prisutnosti homogenizirajuega (integrativnog)
i antagonizirajuega (dezintegrativnog) drutvenoga potencijala u njemu;
sport izrazito pogoduje povezivanju razliitih skupina, nacija i kultura, ali se
u njemu i u vezi s njime esto pojavljuje raznovrsno nasilje koje ima suprotan uinak (Armstrong, Giulianotti, 1999; Vrcan, 2003.). Stoga razumijevanje procesa europeizacije u Hrvatskoj ne moe biti sveobuhvatno ni potpuno
ako ne ukljuuje ispitivanje kako integrativnih tako i dezintegrativnih potencijala sporta koji se jasno oituju u njegovoj slabijoj ili snanijoj povezanosti
s nasiljem. Uz ostale pokazatelje, znatna obiljeenost sporta nasiljem u suvremenoj Hrvatskoj potvruje iru ocjenu kako proces europeizacije naega
drutva nailazi na znatne prepreke, koje osobito dolaze do izraaja s obzirom
na oitu neusklaenost izmeu europeizacije odozgo i odozdo, odnosno izmeu europeizacije (politikih) institucija i europeizacije drutvenoga ivota. U domaoj se javnosti razmjerno esto upozorava na izraziti nesrazmjer
izmeu proklamiranih ciljeva politike, gospodarske i druge elite da se (i)
podruje sporta u nas europeizira (dakle: na odreen nain civilizira, uskladi
s vladavinom zakona i slino) i funkcioniranja sporta u drutvenoj stvarnosti.
Naime, sport je u suvremenoj Hrvatskoj obiljeen estim izbijanjem raznovrsnoga nasilja, kontinuiranom prisutnou korupcije pa i organiziranoga
kriminala te drugih pojava tetnih i za sport i za drutvo u cijelosti. S tim u
vezi, mogue je uoiti kako u nas jo nije dolo do sinergije javne politike,
medija i civilnoga drutva kojom bi se prepoznavanje problema vezanih za
sport nadogradilo uinkovitim aktivnostima suzbijanja tih problema.
Za razliku od nekih istaknutih sportskih i politikih dunosnika, ocjenjujemo kako se primjeri i metode borbe protiv nasilja u sportu u razvijenim europskim dravama ne mogu automatski primijeniti u Hrvatskoj. Naime,
domai tranzicijski, divlje kapitalistiki (ortako kapitalistiki, politiki kapitalistiki...), poratni i krizni drutveni kontekst (Franievi, 2002.; Tomi1
Brojni su i raznovrsni pokazatelji velikoga znaenja sporta u suvremenom hrvatskom drutvu, a mogue ih je uoiti u rasponu od planetarnih uspjeha hrvatskih sportaa (atletiarke
Blanke Vlai, skijaice Janice Kosteli, plivaa Sanje Jovanovi i Duje Draganje, tenisaa Gorana Ivanievia, Ivana Ljubiia i Marija Ania, dizaa utega Nikolaja Pealova, rukometne i
vaterpolo reprezentacije te drugih), preko pomnoga medijskoga praenja sportskih zbivanja i rairenoga koritenja sporta kao kanala uzlazne socijalne mobilnosti mnogih mladih ljudi i njihovih obitelji, pa do intenzivne uporabe sporta u promicanju interesa i ugleda hrvatske drave u
svijetu.

250

Lali, D., Biti, O., etverokut sporta, nasilja, politike i drutva

Koludrovi, Petri, 2007.; upanov, 2002.) vrlo jasno obiljeava i teko razmrsivo ili moda ak u duljem razdoblju nerazmrsivo klupko nadzemnoga navijakog i drugoga nasilja te podzemnoga (prikrivenoga) strukturalnog nasilja kriminalaca, tajkuna, pripadnika politikih klanova i drugih materijalnim probitcima i stjecanjem moi motiviranih aktera;2 klupko je to
koje ve godinama zapetljava i pogorava stanje u hrvatskom sportu, pa i u
politikom i drutvenom ivotu u cijelosti. To se jasno prepoznaje u nogometu kao podruju u kojemu granice izmeu nasilja i nenasilja, sive/crne i
ureene ekonomije, odnosno bezakonja i pravne drave ve dugo uope ne
postoje ili barem nisu vidljive.3
Slijedom toga, osobito je zanimljivo analizirati kako su na problematiku
nasilja u sportu reagirali znanstvenici u suvremenoj Hrvatskoj te njihove
uvide dovesti u vezu s rezultatima istraivanja sociologa, politologa, psihologa i drugih znanstvenika iz Europe. Naime, hrvatski se prouavatelji
sporta, poput svojih kolega iz Italije, Velike Britanije, Njemake, Francuske
i drugih europskih zemalja, ve gotovo etvrt stoljea4 sustavno zanimaju za
analiziranje nekih oblika nasilja u sportu i u vezi sa sportom, a prihvatili su i
koristili se primjerenom metodologijom za istraivanje ponaanja ekstremnih nogometnih i drugih navijaa i njihovih skupina kao onih aktera sporta
koje se najee istie u za to vezanim znanstvenim i medijskim raspravama.
O odnosu sporta i nasilja objavljeni su posljednjih nekoliko desetljea u
zemljama Europe Unije brojni vrijedni radovi5, a meu novijima vrijedi iz2
Posljednjih je nekoliko godina u Hrvatskoj vie puta izbilo grubo nasilje za koje se u javnosti pretpostavlja kako je povezano s kriminalnim aktivnostima u sportu. Dva su osobito upeatljiva primjera toga nasilja: ubojstvo nogometnoga menadera Dine Pokrovca 2005. te napad
bejzbolskom palicom 2006. godine na tadanjega trenera Hajduka Luku Bonaia, koji je pritom tee ozlijeen (oba sluaja su jo uvijek nerazjanjena). Znakovito je kako se u prvim medijskim izvjetajima o potonjem napadu uglavnom isticala teza kako su trenera Hajduka pretukli
nepoznati navijai, koja je opovrgnuta (koliko je to mogue) tek kasnije. Naime, Luka Bonai je godinu dana nakon napada, i to iz Irana gdje je tada radio s velikim uspjehom, javno izjavio kako njegov bivi klub vodi mafija.
3
Tako je zagrebaki tjednik Globus kao temu svoga broja od 25. travnja 2008. prezentirao
iscrpan dosje Igrai u vlasnitvu mafije u kojemu je analizirao kako funkcionira crno trite
igraa (Orei, 2008.).
4

Iako su neki relevantni tekstovi o meuodnosu nasilja i sporta objavljivani tijekom sedamdesetih godina prologa stoljea, kao nulti dogaaj socioloke i druge znanstvene obradbe te
problematike u nas moe se smatrati objavljivanje tematskoga (Drutvena funkcija sporta)
broja splitskoga asopisa Pogledi 1984. godine. U tom su vrijednom izdanju svoje tekstove objavili Tena Martini, Sran Vrcan, Kreimir Petrovi i drugi domai autori, ali i ugledni strani
istraivai sporta poput Ulrike Prokop i Christiana Grafa von Krockowa (Graf von Krockow,
1984.).
5
Primjerice, Eric Dunning i Norbert Elias sustavno su se bavili meuodnosom sporta i nasilja te su s razlogom najcitiraniji autori na ovom podruju; njihovo je promiljanje prepletanja
sporta i nasilja kroz povijest odreeno teorijskom optikom procesa uljuivanja (civilizing pro-

Politika misao, Vol. XLV, (2008.), br. 3-4, str. 247272

251

dvojiti opsenu studiju trojice francuskih autora Dominiquea Bodina, Luca

Robna i Stephanea Hasa. Objavljivanje knjige Sport i nasilje u Europi
znanstvenika sa Sveuilita u Rennesu u kojoj dolazi do izraaja obuhvatni i
multidisciplinarni pristup u istraivanju toga fenomena6 posve je opravdano
poduprto od Vijea Europe i nekih hrvatskih institucija7, i to ponajprije zbog
jasno izraene namjere da se njezinim objavljivanjem pridonese
prevladavanju ili barem ublaivanju nerazumijevanja istinske naravi
sloenoga meuodnosa sporta i nasilja. U toj se knjizi podrobno analiziraju
razliiti aspekti nasilja vezanoga za sport, i to u sljedeim tematskim cjelinama: nasilniko ponaanje nogometnih navijaa, zajednika obiljeja nasilja u politici i sportu, nasilje u sportu iz ekonomske perspektive, nasilje u
medijima i manipulacija s pomou sporta, tjelesne ozljede i nesree u sportu,
sport i ovisnost te nasilje usmjereno prema manjinskim skupinama.
Knjiga francuskih autora primjer je inovativnoga promiljanja te kompleksne problematike, jer nudi iri tematski okvir te pristupa meuodnosu
nasilja i sporta na nijansiraniji nain no to je uglavnom uobiajeno u sociologiji sporta koja se najee bavi nasilnikim ponaanjem ekstremnih nogometnih navijaa.8 Iako ne zanemaruju fenomen nogometnoga huliganizma, pa stoga analiziraju ponaanje i kulturu navijaa-nasilnika,9 sadraj njihove knjige odaje elju da se osvijetle i neki drugi, razmjerno nedostatno istraeni, vidovi i aspekti nasilja u sportu. S tim je povezano njihovo opredjeljivanje za definiciju nasilja francuskoga autora F. Heritiera koja nadilazi fokusiranje na vidljivo nasilje, odnosno iskljuivo standardizirane tipove nasilja tako to uzima u obzir primjenu pojma nasilja u razliitim kontekstima i
cess) (Elias, Dunning, 1986). Od istraivaa koji su na tom podruju osobito aktivni u posljednjih desetak godina treba kao osobito znaajan istaknuti doprinos britanskih sociologa Richarda
Giulianottija (Giulianotti, 1999.) i Garyja Amstronga koji su objavili vrijedne radove o drutvenom aspektu suvremenoga nogometa (Giulianotti, 1999; Amstrong, Giulianotti, 1999).
6

Bodin i Has su predavai sociologije, a Robne je povjesniar.

U objavljivanju su te knjige u Hrvatskoj, uz izdavaa, sudjelovali Agencija za odgoj i obrazovanje, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta te Gradski ured za kulturu i port Zagreba.
8
Primjerice, srpski sociolog Dragan Kokovi u svome udbeniku Sociologija sporta odreuje kako nasilje nije samo fiziko; vidljiva je tiha, a najee otvorena dominacija nasilja nad
duom i duhovnim vrednostima, pri emu ono funkcionira i kao sredstvo najraznovrsniih
oblika drutvene moi (2001.: 138). Potom Kokovi ipak podrobno tumai iskljuivo nasilje
unutar sportske publike (2001.: 138-161).
9
Navija-nasilnik inae je jedna od etiriju kategorija unutar tipologije pripadnika navijakih skupina koju je ustanovio jedan od autora ovoga teksta na osnovu rezultata svoga istraivanja navijake skupine Torcida koje je od 1988. do 1992. godine proveo metodom promatranja
sa sudjelovanjem. Ostale su tri kategorije: navija-navija, navija iz trenda i navija-politiki
aktivist (Lali, 1993.: 134-139). Dakako da se ti idealni tipovi u stvarnosti esto proimaju te
mijenjaju prema svojoj zastupljenosti u razliitom politikom i drutvenom kontekstu, to su
analizirali Benjamin Perasovi i Sunica Bartoluci (Perasovi, Bartoluci, 2007.).

252

Lali, D., Biti, O., etverokut sporta, nasilja, politike i drutva

oblicima, ukljuujui meke i svakodnevno nasilje (nav. prema: Bodin,

Robene, Heas, 2007.: 15). Iako je pohvalna nakana francuskih autora da ne
zanemare meke oblike nasilja koji se pojavljuju uslijed involviranosti
politike u sport, problema ekonomske dominacije, medijskih zakonitosti,
uloge ljudskoga tijela u sportu te manjinskih neravnopravnosti, ostaje s jedne
strane upitnim je li time iscrpljen popis latentnoga nasilja u sportu, a s
druge strane moe li se i treba sve navedeno smatrati nasiljem.
No, jo je vaniji od odgovaranja na ta pitanja (ovaj tekst za to nije dostatan) pokuaj da se stekne temeljit uvid u drutvenu i drugu uvjetovanost pojave nasilja u sportu. U poglavlju svoje knjige Making sense of sports naslovljenom Nije za malodune Ellis Cashmore pokuava odgovoriti na pitanje
Odakle nasilje u sportovima? (Cashmore, 2005.: 267-294) U tom se nastojanju on slui spoznajama i argumentima iz razliitih znanstvenih disciplina koje prouavaju sport i nasilje, utjeui se podjednako sociologiji
sporta, filozofiji sporta i historiografiji sporta. Njegov pristup spomenutom
problemu zapravo oslikava recentna strujanja unutar znanstvenoga bavljenja
fenomenom sporta.10 Od teme koju je znanost zaobilazila u irokom luku,
sport je u posljednjih nekoliko desetljea dospio do tako istaknutoga poloaja u razliitim podrujima drutvenoga ivota11 da privlai pozornost brojnih znanstvenika diljem Europe i svijeta. Pritom se interdisciplinarnost namee kao modus operandi mnogih prouavatelja sporta te se oni, uz to to
svoja istraivanja sportskoga polja redovito kontekstualiziraju s obzirom na
drutvo, kulturu i povijest, ne ustruavaju metodoloki iskoraiti iz okvira
vlastitih matinih disciplina. Povezivanje sporta s nasiljem potencira te njihove interdisciplinarne ambicije, jer nasilje kao ozbiljan drutveni problem
ve poodavno figurira kao vrua znanstvena tema, pri emu niti jedna drutvena znanost nema monopol na bavljenje njome.
Senzibilitet ne samo za znaenje, nego i za osjetljivost problematike
optereenosti sporta nasiljem, na nain prispodobiv francuskim istraivaima, meu hrvatskim je drutvenim analitiarima u punoj mjeri iskazao samo
Sran Vrcan. U svojoj knjizi Nogomet, politika, nasilje on nalazi shodnim
ponuditi rije, dvije o nasilju uope iznosei nizove tvrdnji vezane uz na10
Prouavanje sporta pokazalo se kao plodan empirijski izazov za sociologe, povjesniare
drutva i analitiare kulture rezultirajui vanim raspravama o strukturi i djelovanju, globalizaciji i amerikanizaciji te identitetu i njegovim izvorima i odrednicama (Tomlinson, 2005.: 14).
11
Brojni su istraivai iz razliitih zemalja u posljednjih gotovo pola stoljea utvrdili kako
se znaenje sporta u modernom drutvu izraava u njegovoj iznimnoj masovnosti (velik broj
ljudi koji se aktivno bave sportom te jo brojniji pripadnici izravne i posredne sportske publike),
golemoj pozornosti medija koju privlai, njegovoj vrstoj sprezi s gospodarstvom, znatnom politikom utjecaju, potencijalu za izraavanje razliitih identiteta i socijalnih konflikata, kao i u
brojnim drugim podrujima i aspektima drutvenoga ivota (Magnane, 1964.; Edwards, 1973.;
Marjanovi, 1987.; Lali, 1993.; Kokovi, 2000.; Vrcan, 2003., i drugi).

Politika misao, Vol. XLV, (2008.), br. 3-4, str. 247272

253

rav nasilja. Ve je taj njegov ekskurs u filozofiju nasilja dovoljan za uvid u

fleksibilnost kategorije nasilja koja podrazumijeva ciljano destruktivno
djelovanje i ponaanje, upleteno u mreu drutvene podreenosti i nadreenosti, ali se pritom misli i na sredstvo drutvenoga i javnoga komuniciranja (Vrcan, 2003.: 149-153). Upravo taj koncept nasilja omoguuje dublje
i istananije prepoznavanje razliitih vidova povezanosti sporta i nasilja.
Iako tek od sedamdesetih godina prologa stoljea poboljan status sporta
u znanosti i prijepori oko definicije i interpretacije nasilja tvore nesigurne
temelje za pokuaj usporedbe simbioze sporta i nasilja u Europi i kod nas te
znanstvenih uvida o toj temi, ipak je mogue pronai zajedniku uporinu
toku: navijako nasilje koje je jo uvijek poprilino prisutno i raireno u
nekim zemljama Europe i u Hrvatskoj, pa stoga zadobiva najveu znanstvenu pozornost.

Navijako nasilje
Najvei je dio studija koje se tematski odnose na drutvene i politike aspekte sporta te povezanost sporta i nasilja u Hrvatskoj predmetno usmjeren
na fenomen nogometnoga i drugoga navijatva.12 To je istodobno i nedostatak (zanemareni su drugi bitni aspekti sporta, osobito nasilja u vezi sa sportom) i prednost (zato to su temeljito istraeni nogometni navijai, njihovo
nasilniko i drugo ponaanje te za to vezana supkultura) pristupa hrvatskih
sociologa i drugih drutvenih znanstvenika fenomenu sporta. S obzirom na
to, ovu je analizu najloginije zasnovati upravo na tom aspektu meuodnosa
sporta i nasilja. I francuski su istraivai osobitu pozornost usmjerili na nasilniko ponaanje ekstremnih nogometnih i drugih navijaa (Bodin,
Robne, Has, 2007.: 19-73) kao drutveni problem koji ne samo u Francuskoj, nego i u nizu drugih zemalja Europe i svijeta ve etrdesetak godina13
izaziva veliku zabrinutost u javnosti, te u vezi s kojim se provodi ili bi se barem trebala provoditi primjerena javna politika, odnosno drutvena akcija
usmjerena njegovu suzbijanju.
U nekim su europskim zemljama sociolozi, psiholozi i drugi istraivai
ostvarili sustavan znanstveni uvid u razliite znaajke odnosa nasilja i
sporta, pri emu su osobitu pozornost pridali upravo nasilnikom ponaanju

12

Buzov, Magdaleni, Perasovi, Radin, 1988.; Vrcan, 1990.; Fanuko, Magdaleni, Radin,
ugi, 1991.; Lali, 1993; Prnjak, 1997. i druge studije.
13
Nasilje ekstremnih nogometnih i drugih navijaa izbijalo je i u prvoj polovini i sredinom
prologa stoljea, ali je u znanstvenoj literaturi iroko prihvaena ocjena kako u modernom obliku, kao nogometni huliganizam i kao bitan aspekt posebne supkulture mladih i slino, postoji od razdoblja nakon Svjetskoga prvenstva u nogometu u Engleskoj 1966. godine.

254

Lali, D., Biti, O., etverokut sporta, nasilja, politike i drutva

ekstremnih navijaa.14 Na temelju njihovih radova, unutar teorijske misli o

nogometnim navijaima i njihovim skupinama mogu se izdvojiti etiri
osnovna pristupa: supkulturna teorija ritualizirane agresije, klasna teorija
ponaanja navijaa, sociohistorijska teorija nogometnoga huliganizma te
svijet sporta kao svijet za sebe (Lali, 1993.; ugi, 2000.). Sran Vrcan15 je
u svojim dvjema za ovu temu, pa i za analizu irih drutvenih zbivanja, kljunim knjigama (Vrcan, 1990.; Vrcan, 2003.) predstavio iru i sustavniju teorijsku osnovu analiziranja navijakoga nasilja, plodno smjetajui taj fenomen u ire smislene okvire klasine i suvremene kritike misli.
Imajui to na umu, ponajprije treba upozoriti na to da je Hrvatska po
navijakome nasilju ve dugo sastavnim dijelom Europe, i to zato to su razmjeri i obiljeja toga nasilja u Hrvatskoj za vrijeme bive Jugoslavije bili
vrlo slini razmjerima i obiljejima toga problema u Engleskoj, Italiji i Nizozemskoj kao zemljama koje su time najugroenije.16 Trend intenzivnoga
navijakog nasilja nastavio se i nakon stjecanja nacionalne samostalnosti, na
to upuuju brojni izgredi ekstremnih pripadnika Bad Blue Boysa (skupina
navijaa Dinama), Torcide (Hajduka) pa i nekih drugih skupina, te visoke
kazne koje su zbog tih izgreda UEFA-i morali platiti hrvatski klubovi i Hrvatski nogometni savez.17 Ako se uzme u obzir da se osamostaljivanje Hrvatske kao drave odigravalo poetkom devedesetih godina prologa stoljea, injenicu da se nogometno navijatvo na prostorima bive Jugoslavije
uoi izbijanja teke drutvene krize ili njezinog ulaska u terminalno krizno
razdoblje, razvijalo slijedei uglavnom matricu razvoja nogometnog navijatva u mnogim zemljama zapadne Europe (Vrcan, 2003.: 97) nuno treba
promotriti u kontekstu eskalacije nasilja koja e uslijediti na prostoru Hrvatske, odnosno u sklopu zaotravanja drutvenih podjela i intenziviranja konfliktnosti koja je namjerno dovedena do usijanja (ibid).

14
Ta se tvrdnja osobito, no nipoto iskljuivo, odnosi na Veliku Britaniju, pri emu se misli
na autore kao to su Peter Marsh, John Clarke, Ian Taylor, Eric Dunning, Patrick Murphy, John
Williams i drugi.
15
Sran Vrcan, jo od poetka sedamdesetih godina prologa stoljea vodei sociolog
sporta u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe, preminuo je u prosincu 2006. godine.
16
Williams, Dunning i Murphy su u svojoj komparativnoj studiji o navijakom huliganizmu iz sredine osamdesetih godina prologa stoljea istaknuli kako je taj problem u to vrijeme
bio najizraeniji u Engleskoj, Italiji, Nizozemskoj i Jugoslaviji (Willliams, Dunning, Murphy,
1986.a).
17

Prema podatcima objavljenima u travnju 2008. godine, hrvatski nogometni klubovi i

Hrvatski nogometni savez u posljednjih su petnaest godina, najvie zbog navijakih nereda, bakljada, bacanja predmeta u teren i slinih prekraja, platili UEFA-i 1,324.000 vicarskih franaka; prema visini kazne Hrvatska je na treem mjestu u Europi, iza Italije i Srbije (prije Jugoslavije) (podatci preuzeti iz: idak, 2008.).

Politika misao, Vol. XLV, (2008.), br. 3-4, str. 247272

255

Prisutna su ak i vienja kako su upravo neredi navijaa koji su doveli do

neodigravanja nogometne utakmice izmeu Dinama i Crvene zvezde na
Maksimiru 13. svibnja 1990. bili svojevrstan poetak ratnih zbivanja na
ovim prostorima. (Mihailovi, 1997.; Prnjak, 1997.: 11, 19, 80-83; Foer,
2006.: 22-28; Brimson 2006.: 202-203). Daljnji razvitak problema vezanoga
za navijae u Hrvatskoj umnogome je odreen poremeajima u odvijanju
tranzicije, gospodarskom i drutvenom krizom, divljim kapitalizmom te drugim obiljejima drutvenoga okruja.18 Zbog posvemanje centralizacije
zemlje dolazi do tenzija izmeu razvijenoga sjevera i nerazvijenoga juga,
koje rezultiraju kontinuiranim razmiricama i estim sukobima uglavnom pripadnika najveih navijakih skupina Bad Blue Boysa i Torcide, ali i drugih
skupina (Armade, skupine navijaa Rijeke, Kohorte, skupine navijaa
Osijeka i ostalih). U ovom sklopu svakako treba istaknuti utjecaj raznovrsnih posljedica rata, ukljuujui opetovane pokuaje sreivanja starih rauna izmeu razliitih naroda, ponajvie izmeu Hrvata i Srba koje, po
svemu sudei, osobito intenzivno poduzimaju upravo neki ekstremni navijai, odnosno pripadnici navijakih skupina.19
Te izvansportske okolnosti daju dobre razloge za premjetanje istraivakoga naglaska na analizu znaajki kapitalistike, odnosno potroake kulture obiljeene globalizacijom na hrvatski nain. Na taj je izazov valjano odgovorio Sran Vrcan u svojim teorijskim studijama o povezanosti sporta,
politike i nasilja (Vrcan, 1990.; Vrcan, 2003.). Ako donekle vremenski i kaskamo za znanou na razvijenijem Zapadu kad je rije o nekim znanstvenim istraivanjima nekih aspekata suvremenoga drutva20, nimalo ne zaostajemo za Europom u angamanu koji su nai znanstvenici tijekom posljednjih
dvadeset godina pokazivali u podruju sporta i nasilja.
U drugoj polovini osamdesetih godina prologa stoljea, kako ustanovljuju Perasovi i Bartoluci, poinje jedno specifino poglavlje u razvoju hr18

Navijako nasilje u nas: od krize socijalizma do krize tranzicije naslov je poglavlja

Vrcanove knjige u kojem on zagovara pristup koji ne ostaje na prepoznavanju i opisu prosjenoga profila navijaa sklonih nasilju, nego se usredotouje na drutveni kontekst u kojem se
navijako nasilje pojavljuje i iz kojega se hrani (Vrcan, 2003.: 173).
19

Upravo u vrijeme zavravanja ovoga teksta (4. svibnja 2008. godine, upravo na obljetnicu
smrti Josipa Broza Tita) zbio se teak incident u Boboti pokraj Vukovara: skupina od tridesetak
mladia, najvjerojatnije pripadnika skupine Kohorta (navijai Osijeka), upala je na redovitu
skuptinu ogranka skupine Delije (navijai Crvene zvezde iz Beograda) te su bakljama i bocama
napali okupljene, pri emu je ozlijeeno nekoliko osoba. Anonimni pripadnik Kohorte za Jutarnji list izjavio je kako je taj napad poduzet s ciljem da se sprijei irenje velikosrpske ideje u
Hrvatskoj s obzirom da su iz jezgre Delija izili zloinci iz tzv. Belih orlova i mi to ne moemo tolerirati (Butigan, 2008.).
20
Na primjer, u samostalnoj Hrvatskoj nije objavljena ni jedna socioloka monografija o
nezaposlenosti kao kroz dulje razdoblje najteem drutvenom problemu u nas i u mnogim drugim zemljama u tranziciji.

256

Lali, D., Biti, O., etverokut sporta, nasilja, politike i drutva

vatske sociologije sporta, odreeno terenskim istraivanjima nasilnikoga

ponaanja nogometnih navijaa i njihovih skupina, odnosno sociolokim zahvatima u stvarnost tada ve profiliranoga fenomena nogometnoga huliganizma (Perasovi, Bartoluci, 2007.: 111). Sran Vrcan, Furio Radin, Ivan
Magdaleni, Benjamin Perasovi, Zoran ugi, Damir Pili, Hrvoje Prnjak i
drugi istraivai realizirali su vie vrijednih projekata, objavili zapaene
knjige i tekstove, sudjelovali u brojnim okruglim stolovima i dali mnoge izjave i intervjue u medijima, ime su znatno pridonijeli da se javnost,
sportske organizacije, lokalne i dravne vlasti te drugi akteri upoznaju s pojavom i uvjetima nasilja u sportu na ovim prostorima. Neki su hrvatski istraivai sporta takoer sudjelovali i u radu meunarodnih konferencija i znanstvenih skupova odravanih na temu nasilnikoga ponaanja ekstremnih navijaa te objavili svoje tekstove na tu temu u stranim znanstvenim i drugim
publikacijama.
S obzirom na izneseno, potpuno je shvatljivo postojanje nekih znatnih
podudarnosti izmeu znanstvenoga uvida francuskih autora (Bodin, Robne,
Has, 2007.) i uvida hrvatskih sociologa i drugih znanstvenika koji su pratili
ili jo uvijek prate problematiku nasilnikoga ponaanja ekstremnih navijaa. Te se podudarnosti mogu podijeliti u tri cjeline: prva se odnosi na pojavnost toga ponaanja, druga na njegovu uvjetovanost, a trea na drutvene
aktivnosti suzbijanja navijakoga nasilja.

Pojavnost navijakoga nasilja

Kad je rije o pojavnosti navijakoga nasilja, uvidi su hrvatskih
znanstvenika na samome tragu onoga to su utvrdili njihovi kolege u drugim
europskim dravama. Podvue li se crta pod njihova istraivanja, mogue je
ocijeniti kako bi analizu pojavnosti nasilja u sportu vezanoga za pripadnike
navijakih skupina trebalo poeti iznalaenjem odgovora na pitanje tko su
zapravo ekstremni navijai, tj. oni koji ine izgrede.21 Znanstveni pristup
tome bitnom pitanju trebao bi rezultirati rastjerivanjem pogrenih ili iskrivljenih predodbi o socijalnim obiljejima ekstremnih navijaa.
Rezultati dosadanjih istraivanja toga fenomena u zemljama Europe i u
Hrvatskoj upuuju na neka zajednika obiljeja ekstremnih navijaa. Sudei
prema njima, rije je o:
mladima, uglavnom kasnim adolescentima ili mlaim punoljetnicima;
21
Tko je nogometni huligan?, pita se Dougie Brimson, autor nekoliko romana i publicistikih knjiga o nogometu i huliganizmu te dodaje Predodba pojedinca o tome tko je nogometni huligan moe se izvesti samo na jedan od dvaju naina: iz vlastita iskustva te osobe ili putem
medija (2006.a: 31)

Politika misao, Vol. XLV, (2008.), br. 3-4, str. 247272

257

velikom veinom mladiima, iako posljednjih godina u navijakim

skupinama ima vie djevojaka nego prije;22
uglavnom obinim mladima, prema socijalnim obiljejima slinima
svojim vrnjacima, a ne, kao to se to esto u javnosti istie, dominantno
delinkventima iz predgraa;23
pripadnicima organiziranih skupina koje se okupljaju oko nogometa i navijanja;
osobama koje putem svoje navijake kolektivne aktivnosti (izrade ikonografije, putovanja, druenja, zabave) vie manifestiraju eros, tj.
strast za ivotom, nego li thanatos kao strast za smru (unitenjem, destrukcijom);
najee o dobrim poznavateljima nogometa i sporta te istinskim zaljubljenicima u klubove za koje navijaju;24
sljedbenicima navijakoga supkulturnoga stila, to znai da im je navijatvo osnova za izraavanje posebnog supkulturnoga identiteta koji je zasnovan na razlikovanju od slubene kulture i buntovnom odnosu prema
toj kulturi;25

22
Osobe enskoga spola u sve su veem broju prisutne i meu navijaima i nogometnom
publikom openito. Furio Radin iznosi podatke koji potkrepljuju tu tezu, a injenicu da istraivanje meu gledateljima u Maksimiru i meu Bad Blue Boysima ne govori tomu u prilog, objanjava paralelizmom koji tradicionalno krasi naa podruja izmeu interesa za nogomet i
patrijarhalne macho kulture. (Fanuko i dr., 1991.: 71)
23
Bodin i suradnici takoer tvrde da su u pitanju samo obini mladi ljudi te upozoravaju
na vrlo sline rezultate istraivanja u razliitim zemljama (2007.: 44-45). Posve slino tomu,
Brimson slikovito iznosi svoje vienje huligana: Nogometni huligani ne ive ispod zemlje i
nemaju istetovirano 'RAZBIJA' nasred ela. (2006.a: 51)
24
Utoliko je samo po sebi jasno ono to, slino hrvatskim autorima, naglaavaju francuski
istraivai: huliganstvo je, bez sumnje, bilo znaajka navijaa, a ne osoba 'izvana' koje nisu
imale veze s nogometom (Bodin, Robne, Has, 2007.: 42).
25

Nenad Fanuko je skloniji govoriti o navijaima kao situacijskoj potkulturi, pripisujui im

ponaanje i simbole koji, dodue, imaju neke karakteristike potkulture, ali se u punom opsegu
manifestiraju samo u vezi s odreenom situacijom. Prijepornom se, meutim, ini njegova ocjena da se navijai kao posebna grupa manifestiraju poglavito na stadionu i u njegovoj okolici,
ne pokazujui izvan toga konteksta neki zajedniki stil ivota (Fanuko i dr., 1991.: 14). Benjamin Perasovi taj fenomen promatra znatno drukije od Fanuka te tvrdi: Iako je stadionski
ritual bio osnovni i konstitutivni element subkulturnog stila nogometnih huligana, on nije okupljao sportsku publiku koja se nakon dogaaja razie i prestane postojati, nego subkulturne
grupe s vlastitim navijakim identitetom koji se ne gubi ponedjeljkom u koli, u roditeljskom
domu, na poslu ili studiju (2001.: 288-289).

258

Lali, D., Biti, O., etverokut sporta, nasilja, politike i drutva

populaciji sklonijoj konzumiranju alkohola, pa i droge, jer to predstavlja

sastavni dio rituala toga supkulturnoga stila, vezanoga uz putovanja na
utakmice i navijanje.26
Treba pritom naglasiti da veina pripadnika navijakih skupina nisu ekstremni navijai i ne ukljuuju se u tjelesno nasilje27, ali se zbog grupnoga
konformizma i potrebe za provociranjem drugih aktera pridruuju verbalnom
nasilju. Ekstremno navijatvo ima oblik svojevrsne organizirane spontanosti
te se ponajprije odvija pod vodstvom i utjecajem jezgara navijakih skupina.
Zahvaljujui tomu, nasilniko se ponaanje navijaa sa samih stadiona razmjerno jednostavno premjeta na druge urbane prostore28, pa i na prometnice29, a posljedino dolazi i do estih izgreda ekstremnih navijaa povezanih s drugim sportskim priredbama.30 Zanimljivo je da francuski autori, govorei o politikim funkcijama nasilja u sportu, izdvajaju primjer nereda na
vaterpolo utakmici odigranoj izmeu Hrvatske i Srbije i Crne Gore u Kranju
2003., a pritom se pozivaju na tekst hrvatskoga politologa Damira Grubie o
toj temi koji je objavljen u asopisu Courriere international (Grubia,
2003.). Bodin i suradnici upozoravaju da se "esto prelazi preko inova nasilja koji se dogaaju podalje od nogometnih terena te oni ostaju nezabiljeenima" (Bodin, Robne, Has, 2007.: 44).
Uglavnom, u sklopu istraivanja sportske publike, koje u svojoj klasifikaciji ubrajamo u pojavnost navijakoga nasilja, najvie se pozornosti posveuje navijakim skupinama, pri emu i domai i strani prouavatelji upotrebljavaju prokuane metode i pristupe. Hrvatska je sociologija sporta na
neki nain kroz radove o navijaima rehabilitirala metode poput sudjelujuega promatranja i grupnoga intervjua, uz ve priznatu anketu ili individualne intervjue (Perasovi, Bartoluci, 2007.: 111). Iako je rije o preuzimanju
26
Iako je istraivanjima utvrena povezanost konzumiranja alkohola i nasilnikoga ponaanja, za objanjenje uinaka alkohola na nasilno ponaanje navijaa nuno je uputiti i na znaenje situacijskih imbenika (Wann i dr., 2001.: 130-131.).
27
Konzultiranje domaih i stranih radova vodi prepoznavanju posvemanje terminoloke
neusklaenosti. Bilo da je rije o pojmovima sportske publike, navijaa, gledatelja ili huligana,
njihovi su sadraji, opsezi i dosezi umnogome neizdiferencirani i nejasni. ak ni pojam nasilja
ne slui uvijek kao distinktivno obiljeje nogometnih huligana.
28
Spomenuti su oblici ponaanja izili sa stadiona i njegove neposredne okolice u gradske
ulice, na trgove, prostore, autobusne kolodvore i eljeznike stanice itd. (Vrcan, 1990.: 31) Jo
su se osamdesetih godina prologa stoljea u Engleskoj zbivali esti sukobi navijakih skupina
na eljeznikim postajama. Vidi Brimson, 2006.
29
Naplatne kuice na autocesti Split Zagreb kod Lukoga, dravna cesta kod Korenice,
gostionica na cesti kod Dugopolja sve su to mjesta na kojima su se posljednjih nekoliko godina uprizorili navijaki okraji i izmeu BBB-a i Torcide.
30
Postupno premjetanje nasilja sa stadiona na druge prostore, a s nogometa na druge sportove, Vrcan naziva dislokacijom ekstremnoga navijakog ponaanja (1990.: 31-32).

Politika misao, Vol. XLV, (2008.), br. 3-4, str. 247272

259

postojeih modela od stranih kolega, njihova primjena naila je devedesetih

godina 20. stoljea u Hrvatskoj na objektivan problem zbog ratnih posljedica
na ovim prostorima. Zadiranje u navijaku privatnost, pridobivanje njihova
povjerenja i postavljanje neugodnih pitanja odvijalo se u specifinom kontekstu pounutrenoga straha, ali i prezira prema drugom, to je bilo svojstveno onom dijelu navijake populacije koji je bio najizravnije povezan s ratnim zbivanjima. U toj toki pojavnost navijakoga nasilja zapravo prelazi u
njegovu uvjetovanost.

Drutvena uvjetovanost navijakoga nasilja

Navijako nasilje za one koji ga provode, pa i za mnoge pripadnike njihovih skupina, nije besmisleno, kao to se mahom pogreno ocjenjuje u javnosti. Pogreka je u zanemarivanju ivotnoga obzorja i smislenoga konteksta
u kojem se to nasilje dogaa. Sran Vrcan se suprotstavio javnim isticanjima
besmislenosti toga nasilja: To to se politikim, policijskim i nogometnim
monicima pa i dobro etabliranim graanima moe priiniti da je sadanje
navijako nasilje bezrazlono i besmisleno, samo je znak da se njihovi vlastiti ivotni okviri duboko razlikuju od ivotnih okvira veine pripadnika navijakih plemena i drutvenog, kulturnog i generacijskog kruga iz kojega se
oni regrutiraju i u kojem se kreu (Vrcan, 2003.: 153).
Tomu treba dodati kako neki politiari, sportski djelatnici, novinari i
drugi akteri vezani uz sport svojim javnim nastupima u stvari potiu nasilje31
ili pak svojim politiki uvjetovanim ocjenama i prognozama ometaju ostvarenje razumnoga uvida u zbiljsku narav navijakoga nasilja.32
ire promatrano, nasilje u sportu sastavni je dio i izraz nasilja u drutvenom ivotu uope, osobito nasilja kao esto najuinkovitijega oblika komunikacije izmeu pojedinaca i skupina koje esto jasno dolazi do izraaja upravo u vezi sa sportom kao svojevrsnim drutvenim rezervatom za nasilje.33
Sport je, a to ponajvie vrijedi za nogomet, kako u Hrvatskoj tako i u drugim
zemljama, prvorazredna pozornica komuniciranja, odnosno izraavanja ra-

31
Rukometni su funkcionari u sklopu javne rasprave nakon velikih izgreda na rukometnoj
utakmici Zagreb Partizan (13.3.2005.) kao uzrok nasilnikom ponaanju ekstremnih navijaa
u dvorani navodili podizanje tri prsta od strane dijela publike (prema: Vrcan, 2005.).
32

Antun Vrdoljak je 1991., kao predsjednik Hrvatskoga olimpijskog odbora i u to vrijeme

jedan od vodeih ljudi vladajue politike stranke, kazao da u HNL-u vie nee biti nereda, jer
e se utakmice igrati pred jednonacionalnom publikom (prema: Vrcan, Lali, 1999.: 183)
33
Ali moe li zapravo treba li sport biti nadmoan u odnosu na ostatak drutva? pitaju
se francuski znanstvenici te odmah odgovaraju: Zasigurno ne moe. (Bodin, Robne, Has,
2007.: 237)

260

Lali, D., Biti, O., etverokut sporta, nasilja, politike i drutva

zliitih identiteta.34 Na toj pozornici sportski akteri timovi vie nego pojedinci funkcioniraju kao vrhunski simboli identiteta, pa zbog naglaenijega
utjecaja autoritarne kulture nasilja te smanjenoga utjecaja demokratske kulture tijekom navijanja moe doi do ekscesa koji dobivaju pojavni oblik obrauna meu identitetima.
Slijedom te perspektive za navijako bi se nasilje moglo drati da je poglavito simboline naravi: njegovi akteri ne streme ozbiljnijem ozljeivanju
ili usmrivanju suparnika, nego samo njihovom poniavanju. Takva je ocjena podudarna sa supkulturnom teorijom ritualizirane agresije Petera Marsha
(Marsh, 1978.) na temelju koje se navijako nasilje ne odreuje ponajprije
kao zbiljsko, nego kao ono koje ima vie psiholoku konotaciju, pa je svrha
agresije zapravo zastraivanje i poniavanje protivnika. Tu su izvornu narav
navijakoga nasilja uoili Bodin i suradnici (Bodin, Robne, Has, 2007.:
27), ali i neki hrvatski istraivai (Perasovi, 1989.; Lali, 1993.: 32-35; ugi, 2000.: 161-164). Na ocjenu da je navijako nasilje ponajprije simboline
naravi djelomice upuuje injenica da u Hrvatskoj do danas u meusobnim
sukobima navijaa i njihovih skupina nije poginula ni jedna osoba.
Istraivai iz razliitih zemalja Europe ve tridesetak godina upozoravaju
kako simbolino navijako nasilje moe, zbog loega osiguranja i neprilinih
reakcija policije, te zbog za to pogodnih politikih i drutvenih uvjeta, mutirati u zbiljsko nasilje s najteim posljedicama. Ti su uvjeti primjerice bili
ostvareni krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina prologa stoljea, dakle uoi izbijanja rata, u bivoj Jugoslaviji, s obzirom na to da su eskalirale meuetnike i politike tenzije koje su se na javnoj sceni izraavale i
u raznovrsnom nasilnikom ponaanju ekstremnih nogometnih navijaa i
njihovih skupina. Slino nekim drugim autorima (Mihajlovi, 1997.), procjenjujemo kako u navijakim sukobima na tom prostoru u to vrijeme tek
pukom sreom nitko nije poginuo. Da je odnos simbolinoga i zbiljskoga nasilja vrlo osjetljiv i promjenjiv, potvruje injenica da su u posljednjih desetljee i pol u Srbiji u meusobnim obraunima navijaa poginula etiri
mlada mukarca. Poetkom oujka 2008. godine u zagrebakom parku Ribnjak nasilnom je smru (od uboda noem) stradao i prvi navija u Hrvatskoj,
i to 20-godinji pripadnik jedne frakcije Bad Blue Boys-a, ali u tunjavi izmeu ekstremnih navijaa i sljedbenika heavy-metal supkulturnoga stila.35

34
Ako se ima na umu nekadanji status nogometa meu radnikom klasom u Velikoj Britaniji, onda se to ponajprije odnosi na klasni identitet (Taylor, 1982.).
35
S dozom opreza valja prihvatiti tu interpretaciju dogaaja kao sukoba izmeu supkultura,
jer se ona temelji ponajprije na podatcima iz medija, no ostaje injenica da je ubijen navija.

Politika misao, Vol. XLV, (2008.), br. 3-4, str. 247272

261

Politiki i drutveni uvjeti, dakle oni koji se formiraju izvan samoga

sporta,36 a pod kojima simbolino nasilje moe mutirati u zbiljsko, u suvremenoj su Hrvatskoj poprilino raznovrsni. Ti se uvjeti mogu uoiti u irokom rasponu od prisutnosti etnocentrizma i ovinizma te s time povezanih
manipulacija ekstremnim navijaima koje poduzimaju radikalne politike
opcije (kao to se najvjerojatnije dogodilo prilikom tekih izgreda pripadnika
Torcide u svibnju 2001. godine u Splitu),37 preko nezavidnoga i besperspektivnoga poloaja mladih,38 pa do posljedica ratnih zbivanja39 te centralizacije
koja je rezultirala poveanim tenzijama izmeu sjevera i juga Hrvatske.40 U
prilog tomu da sve spomenuto valja tretirati itekako povezanim s navijakim
nasiljem govori i opa ocjena Dominiquea Bodina i suradnika kako su "sam
in i percepcija nasilja uvjetovani drutvenim, prostornim i vremenskim
kontekstom" (Bodin, Robne, Has, 2007.: 14).

Drutvene aktivnosti suzbijanja navijakoga nasilja

Dok uvide u pojavnost i uvjetovanost navijakoga nasilja moemo svrstati u podruje dijagnostike navijakoga nasilja, drutvene aktivnosti suzbijanja pripadaju svojevrsnoj terapiji toga problema. Kao i svako terapijsko
djelovanje, te su aktivnosti povezane s nizom tekoa. Jedna od veih tekoa, na koju upozoravaju i francuski autori, odnosi se na to da su mjere koje
su usmjerene na odvajanje suparnikih navijaa, na nadzor i kanjavanje iz36
Francuski autori ustvruju da drutveni problemi zaotravaju huligansko ponaanje,
potkrepljujui to primjerom Velike Britanije i njezinih problema s huliganstvom sedamdesetih i
osamdesetih godina prologa stoljea, u vrijeme kad ju je zahvatio snaan socioekonomski pad
(Bodin, Robne, Has, 2007.: 31).
37
Vlada Republike Hrvatske na svojoj je sjednici 10. svibnja 2001. godine ocijenila kako su
navijaki neredi na stadionu Poljud u Splitu u kojima je ozlijeeno 60 navijaa i 28 policajaca
organizirani zbog lokalnih izbora, uzimajui kao jedan od argumenata za tu ocjenu isticanje vrlo
dugakoga (pedesetak metara) transparenta s porukom I mi smo Hrvatski blok na utakmici
izmeu Hajduka i Dinama.
38
Dio razloga za nasilje jest u tekom socioekonomskom poloaju mladih, pa je bitno imati
iri obzor kad se sport uzima kao okvir kolektivnoga ponaanja mladih (ugi, 1991.: 57).
39
Pritom se ponajprije misli na utakmice naih klubova i nacionalnih timova s protivnicima
iz drugih zemalja. Model antagonizma i nacionalistiki naboj osobito su bili izraeni u dvobojima protiv ekipa i reprezentacija zemalja bive Jugoslavije pa je, primjerice, razmjerno dugo
postojalo svojevrsno primirje izmeu navijaa razliitih hrvatskih nogometnih klubova kako bi
se stvorila homogena nacionalna zajednica protiv srpskih navijaa (Vrcan, Lali, 1999.: 182).
40

Jaz izmeu bogatoga sjevera i siromanoga juga kao da nikada nije bio vei u ovih
trinaest godina hrvatske samostalnosti. Nogomet i nogometno nasilje samo su finalni, najbrutalniji (zato i najvidljiviji) pokazatelj tog jaza, koji niti poinje, niti zavrava nogometom, nego se
protee na gotovo sve sfere ivljenja, ukljuujui i alternativnu i slubenu kulturu (Pili,
2003.).

262

Lali, D., Biti, O., etverokut sporta, nasilja, politike i drutva

grednika i tomu slino zapravo povrinske naravi, a ne utjeu na same uzroke nasilja. Provoenje samo tih, uglavnom represivnih, mjera moe ak
potencirati navijake izgrede i nasilno ponaanje. Francuski istraivai tvrde
kako se dananji nogometni svijet manje bavi suzbijanjem nasilja, a mnogo
vie se trudi uiniti ga nevidljivim kako bi se sauvao javni red i mir na nogometnim terenima (2007.: 55). Lako je suglasiti se s njima kako voenje
rauna iskljuivo o ouvanju reda i mira nije dovoljna terapija toga problema. Prema njima, istinska je tekoa u tome to postoji neravnotea cijeloga arsenala represivnih mjera (koliko god se manjkavo primjenjuju) i
mjera preventivnoga i obrazovnoga karaktera (Bodin, Robne, Has, 2007.:
58).
Bodin i suradnici, poput nekih hrvatskih znanstvenika koji se bave tom
problematikom, kao recept za suzbijanje nasilja meu navijaima zagovaraju
balansni pristup koji sadrava aktivnosti represije i prevencije. Naime, u Hrvatskoj se, kao ni u nekim drugim europskim zemljama, ne koristi dostatno
takav pristup, nego je izrazit naglasak na mjerama represije koje su ureene
poznatim Zakonom o sprjeavanju nereda na portskim natjecanjima, koji je
odredio novane, zatvorske i druge kazne.41 Mogue je zakljuiti kako intenzivno koritenje represivnih mjera izaziva ogorenje brojnih navijaa i ini
ih izoliranijima od drutva te time spremnijima za nasilniko ponaanje.42
Taj pristup, sudei prema izvjesnim pokazateljima, izaziva frustracije i nekih
policajaca, pa i efova policije u Hrvatskoj: Marijan Tomurad, naelnih Policijske uprave Zagrebake, na konferenciji za medije u vezi s uestalim izgredima ekstremnih navijaa na zagrebakim ulicama krajem oujka prole
godine, izjavio je: Iako smo huliganima najavili otvoreni rat, mogu, na alost, rei da se nisu primirili i da taj rat i dalje traje (Milkovi, Kuterovac,
2008.).
Sran Vrcan je jo poetkom prologa desetljea analizirao represivnu i
preventivnu strategiju te upozoravao kako se moe razumno pretpostaviti
da tek kombinacija ovih strategija moe imati neki znaajniji uinak, bar u
smislu zaustavljanja postojeega trenda eskalacije nasilnikoga ponaanja
(Vrcan, 1990.: 100-101). Desetljee poslije on je, sudjelujui na okruglom
stolu Nasilniko ponaanje portske publike u Splitu, ocijenio da za taj
problem nema lakoga i brzoga rjeenja te slijedom toga uoio kako u Europi
dolazi do razrade sustava kombiniranih mjera policijsko-preventivne i re41
Zakon o sprjeavanju nereda na portskim natjecanjima donio je Hrvatski sabor 15. srpnja 2003. godine, a izmjene i dopune toga Zakona (kojima se uz ostalo precizira zatitna mjera
zabrane pribivanja sportskim priredbama izgrednicima) donesene su 16. lipnja 2006. godine.
42
Perasovi i Bartoluci ocjenjuju kako je represija ojaana nakon prihvaanja toga Zakona
(Perasovi, Bartoluci, 2007.: 115). Vie je pokazatelja velikoga ogorenja navijaa zbog te represije koje se izraava primjerice u porukama brojnih grafita (Sloboda navijaima, Pendrek
lomi kosti, ali srce ne BBB i slinih u Zagrebu) i transparenata te kroz sukobe s policijom i sl.

Politika misao, Vol. XLV, (2008.), br. 3-4, str. 247272

263

presivne naravi i mjera kojima se sustavno nastoji promijeniti sastav nogometnih navijaa pa i sama narav nogometnoga navijanja. To je strategija
kojoj tee meunarodne organizacije, a u osnovi se radi o temeljitoj promjeni slojevno-klasne i generacijske strukture nogometne publike kao i promjeni u tradicionalnim vezama klubova za pojedine sredine i drutvene slojeve (Vrcan, 2001.: 40).
Razvoj drutvenih aktivnosti suzbijanja nasilja ekstremnih navijaa u razvijenim zemljama Europe, s iznimkom Italije koja se posljednjih desetak
godina nikako ne uspijeva osloboditi pogibeljnoga navijakog huliganizma,43 pokazuje da balansna i sustavna strategija koju je opisao Vrcan postie razmjerno dobre rezultate. No, u nekim zemljama Istone i Srednje Europe osobito u Srbiji, Poljskoj i Hrvatskoj ta uravnoteena strategija jo
nije ni dizajnirana, a u njima, za razliku od Engleske, panjolske i drugih europskih zemalja, nisu osigurani ni elementarni uvjeti za njezino provoenje.
Ti su uvjeti raznovrsni, a ponajvie se odnose na unapreenje kvalitete
klupskoga nogometa, ureenje stadiona, uvoenje modernih i visoko tehnologiziranih mjera sigurnosti, precizno normativno ureenje financijskih i
drugih odnosa u nogometu i sportu, strogo potovanje zabrane toenja alkohola u irem prostoru oko stadiona i slino.
Represivne su mjere i naelno problematine, a prema Bodinu i suradnicima mogu se podijeliti u etiri kategorije: zakone i propise, sigurnosne
mjere, nadzorne mjere44 i prikupljanje informacija (Bodin, Robne, Has,
2007.: 55). Slino francuskim autorima i brojnim drugim kolegama iz europskih zemalja, i hrvatski istraivai meuodnosa sporta i nasilja u svojim
tekstovima i javnim nastupima upozoravaju na nedostatnost tih mjera pa i
tetnost njihova provoenja. Dakle, znanstvena je zajednica u razliitim
zemljama Staroga kontinenta, kako u onima u sastavu Europske Unije tako i
u onima koje e tek ui u tu Uniju, uglavnom suglasna da je nuno suzbijati
nasilje ekstremnih nogometnih i drugih navijaa koordiniranom represijom i
prevencijom, to zahtijeva sustavno i dugorono provoenje preventivnih
mjera pri rjeavanju toga problema.

43
Tako je u veljai 2007. godine u tekim obraunima navijaa i policije u Cataniji na Siciliji ubijen 38-godinji inspektor policije. Devet mjeseci poslije toga na jednom odmoritu uz
autocestu kraj toskanskoga grada Arezza policija je pokuavajui suzbiti tunjavu izmeu navijaa Lazija i Juventusa najvjerojatnije sluajno (pucajui radi upozorenja u zrak) ubila jednoga
25-godinjega mladia iz Rima, to je izazvalo velike nerede u nekoliko gradova u sklopu kojih
su u glavnom gradu Italije ak napadnute policijske stanice i zgrada Olimpijskoga odbora (Mihovilovi, 2007.).
44
Na zanimljiv nain nadzor navijaa problematizira Garry Crawford propitujui kako
mo djeluje kroz pojedince te kako pripadnici publike mogu zauzeti promjenjive i fluktuirajue
pozicije drutvene moi. (2004.: 94-101)

264

Lali, D., Biti, O., etverokut sporta, nasilja, politike i drutva

Meu mjerama prevencije treba istaknuti obrazovne programe, projekte

za navijae, projekte integracije skupina navijaa i zajednica graana, djelovanje kroz masovne medije, preventivne aktivnosti na mjestima okupljanja
navijaa i sline. U vezi s mjerama prevencije mogue je uoiti znatne podudarnosti izmeu ocjena stranih i hrvatskih istraivaa. Recimo, slino autorima knjige Sport i nasilje u Europi, za provoenje prevencije na mjestima
okupljanja navijaa zalae se talijanski istraiva Carlo Balestri koji je u
svom tekstu Rasizam, internet i nogomet ocijenio da je najdjelotvorniji
nain za borbu protiv rasizma i netolerancije djelovanje na mjestima gdje se
ljudi okupljaju (Balestri, 2002.). Sline naputke opetovano u javnosti iznose
i neki hrvatski sociolozi sporta (Perasovi, 2003.; Lali, 2000.).
Takoer, treba se ozbiljno zapitati koji su akteri odgovorni za provoenje
prevencije nasilnikoga ponaanja u Hrvatskoj, jer se to kod nas ne moe jasno razabrati, kao to nije zamjetno da je ijedna organizacija (Hrvatski nogometni savez, nogometni klubovi, Hrvatski olimpijski odbor i druge) slinu
prevenciju dosad sustavno provodila.45 Francuski istraivai, slino hrvatskima, uoavaju kako vodstva klubova izbjegavaju odgovornost za ponaanje navijaa njihovih klubova, peru ruke od nasilja ili se pokuavaju u razliitim prilikama dodvoriti navijaima (Bodin, Robne, Has, 2007.: 5455). Takoer, preesto je u razliitim zemljama prisutan senzacionalistiki
pristup medija i nemarno medijsko pokrivanje navijakoga nasilja, to izgrednicima daje velik publicitet za kojim oni ude te se time zapravo potie popularnost navijakoga nasilja.46 Stoga je vrlo bitno da mediji imaju objektivan i razuman pristup tom fenomenu koji je s onu stranu ikakvoga senzacionalizma.
Sline naputke davali su i neki nai znanstvenici pa je tako Benjamin Perasovi u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji 2003. rekao: Normalno je da je takve stvari mogue i sprijeiti, da ih je mogue prevenirati, da se razliitim
45
Stav MUP-a prema zadai preveniranja navijakoga nasilja iznesen prije desetak godina
bio je ovakav: Ako e se naznaenim problemima baviti samo policija, zasigurno e i pozitivni
uinak biti manji. U prevenciji portskoga nasilja, osim policije, morali bi se ukljuiti i drugi
imbenici, posebice portski klubovi, kole, sredstva javnoga priopavanja, ustanove koje se
bave maloljetnikom delinkvencijom, sociolozi i drugi. Policija se, kako kau, zalae za politiku istih rauna i propagira naelo neka svatko radi svoj posao. (Navijanje, a ne divljanje, seminar Zagreb-Pore 24. 28. studenog 1997. godine, Ministarstvo unutarnjih poslova
Republike Hrvatske).
46
Francuski autori govore o medijima kao katalizatoru huliganskoga nasilja te kao primjer navode da je intenzivno medijsko praenje dogaaja na Heyselu ubrzalo irenje huliganstva
Europom (Bodin, Robne, Has 2007.: 37-38). Problem Velike Britanije s navijakim nasiljem
sredinom sedamdesetih godina 20. stoljea takoer je pospjeen njegovim problematinim medijskim tretmanom. Tako su, recimo, zahvaljujui medijskom isticanju i spektakulariziranju njihova nasilja, ugled i slavu stekli navijai Manchester Uniteda nazvani Red Army (Williams,
Dunning, Murphy, 1986b.: 371-372).

Politika misao, Vol. XLV, (2008.), br. 3-4, str. 247272

265

akcijama, ponekad i represivnim, ti rizici mogu smanjiti. Meutim, s obzirom na neke trajne karakteristike navijakoga svijeta, kao to su koncept
mukosti i dokazivanja kroz fizike obraune dakle kroz maskulinistiki
koncept, kroz alkohol, kroz kompeticiju koja se takoer favorizira u nogometu, kroz diskurs kojim se koriste novinari, a koji je prilino ratniki, sa
svim rovovima, rovovskim bitkama, bunkerima i sl. jasno je da e
nasilje ostati jedna od trajnih karakteristika svijeta nogometnih huligana, radikalnih navijaa, tifosa, fanatikakako ih ve elimo zvati (Perasovi,
2003.). Dakle, pri programiranju i provoenju razliitih aktivnosti suzbijanja
nasilnikoga ponaanja ekstremnih nogometnih navijaa nuno je poi od
ocjene kako je nasilje vrhunac navijake ekspresije i kulminacija navijakoga rituala kod ekstremnih pripadnika navijakih skupina (Lali,
1993.), te da se stoga najvea pozornost treba usmjeriti na smanjivanje prisutnosti i pogibeljnosti toga nasilja.
Saeto izneseno, pri suzbijanju navijakoga nasilja potrebno je postaviti
odrive i realistine ciljeve drutvene akcije, odnosno nemati iluzija da se taj
problem u duljem razdoblju moe posve prevladati. Konkretno, te aktivnosti
ponajprije treba usmjeriti na suavanje prisutnosti nasilja, ograniavanje
mogunosti da simbolino navijako nasilje mutira u zbiljsko, koritenje
balansnoga pristupa s kvalitetno osmiljenim i raznovrsnim represivnim i
preventivnim mjerama, kao i na ukupno moderniziranje i civiliziranje kulture nogometa u cijelosti. Stavovi i teze europskih prouavatelja sporta koji
se odnose na drutvene aktivnosti suzbijanja navijakoga nasilja ne odudaraju od ocjena naih sociologa i drugih istraivaa, uz opasku da je specifini
hrvatski drutveni kontekst u posljednja gotovo dva desetljea ponudio dodatne mogunosti za proirenje teorijskih elaboracija kod nas provedenih
empirijskih istraivanja toga fenomena.

Latentno nasilje
Uz navijako nasilje, koje je gotovo iskljuivo fizike naravi te je posljedino najvidljivije i najprisutnije ne samo u medijima, nego i u znanstvenim
prouavanjima, odnos sporta i nasilja takoer podrazumijeva i onaj prikriveniji, zabaureniji tip nasilja, koji se uobiajeno moe prepoznati kao psihiko
maltretiranje, dominaciju, hegemoniju i tomu slino. Ako nema dvojbe da je
navijako nasilje itekako manifestno, onda postoje argumenti da se taj drugi
tip nasilja nazove latentnim. On nije nuno latentan po svojoj naravi, ali zato
po pravilu jest po percepciji u drutvu, a u krajnjoj liniji i po recepciji u znanosti. Knjiga Sport i nasilje u Europi otvara nove horizonte i upozorava na
irinu i mimikrijsku narav toga fenomena. Njezini su pak nedostatci u nedoreenosti kod raspravljanja situacija obiljeenih nasiljem, to je i lako objanjivo, jer tu ne postoje kao kod fenomena navijaa pripremljeni obrasci razvrstavanja i ocjenjivanja.

266

Lali, D., Biti, O., etverokut sporta, nasilja, politike i drutva

Od tematskih cjelina kojima se francuski autori, osim navijaima, bave, u

naoj je domaoj produkciji odreena pozornost posveena samo involviranosti politike u sport te povezanosti sporta i ekonomije. Francuskim je autorima dotle uspjelo naznaiti potencijalno zanimljiva mjesta za raspravu, svakako i zahvaljujui kvantiteti i kvaliteti koritenih primjera iz europskoga
sporta. Odlazak u irinu ipak nije prikladno popraen dubinom pristupa te je
teorijska razina njihove knjige neto slabija od empirijske. Tako pojam politike nije ni definiran niti problematiziran, to ostavlja po strani intrigantna
pitanja o razinama odnosa politike i sporta. Tako neto u manjoj mjeri nedostaje i Vrcanovim radovima o toj temi, iako su njegovi radovi, procjenjujemo, analitiniji i teorijski utemeljeniji od knjige francuskih autora.
Problem ekonomskih relacija u sportu kod nas je pak iscrpno zahvaen
ne od strane sociologa, nego uglavnom u poveoj knjizi dvojice autora iz
novinarske, odnosno marketinke struke Kreimira Debe i Marijana Serdaruia (Deba, Serdarui, 1995.). Na alost, istraivanja toga bitnog podruja izostala su u Hrvatskoj dulje od desetljea.
Iako je jedno vee poglavlje u knjizi Sport i nasilje u Europi posveeno
nasilju u medijima, u njemu se zapravo nastavlja problematizirati posvemanja komercijalizacija sporta, pri emu se naglaava udio televizije u tom
procesu.47 Uope se ne razmatra nasilje inherentno medijskom diskursu i
medijskom jeziku kod praenja sportova, a sportsko novinarstvo je zahvaljujui agonalnom karakteru sporta vrlo podatno za instrumentalizaciju nasilja.48 Ni hrvatski prouavatelji sporta nisu se bavili tom stranom nasilja, za
to je lake pronai opravdane razloge, negoli u sluaju francuskih kolega.
Naime, u hrvatskoj drutvenoj znanosti jo nisu u dovoljnoj mjeri zaivjeli ni
kulturalni studiji niti studiji medija, a kamoli studiji sporta pa bi bilo teko
oekivati prouavanje sporta u tome znanstvenom kontekstu.
To jo i vie vrijedi za sagledavanje problema ljudskih tijela i nasilja u
okviru studija sporta. Francuski su autori glede ovoga pitanja povezali medicinske i farmakoloke uvide s onima antropologije nasilja i sociologije nadzora, usmjerivi pozornost na ozljede, nesree i ovisnosti u sportu. Pritom su
se osvrnuli i na medijske slike za taj aspekt nasilja vezanih dogaaja. U hrvatskom sportu svakako ne bi bilo toliko grae za razglabanje o dopingu,
47
Kad govori o komercijalizaciji nogometa i Vrcan istie televiziju kao uzronika krupne
promjene u nogometnoj galaksiji (2003.: 69-72).
48
Ivan olovi iznosi mnotvo primjera iz anra sportske reportae kojima potkrepljuje
svoju tezu da je u sreditu nogometne mitske prie sukob koji nas suprotstavlja njima (olovi, 1985.: 207-251). Srpski sociolog Sreko Mihailovi, pak, analizira medijsko praenje
spomenutih nereda na Maksimiru na utakmici Dinamo-Crvena zvezda, 13.5.1990.: Model antagonizma ispitan je u medijskim interpretacijama maksimirskog dogaaja, pojedini ljudi od
medija su tada prvi put isprobali svoj jezik mrnje da bi ga, potom, u godinama koje e uslijediti, doveli do mizantropskoga savrenstva. (Mihailovi, 1997.: 122)

Politika misao, Vol. XLV, (2008.), br. 3-4, str. 247272

267

moda neto vie za analiziranje fenomena sportskih ozljeda i bolesti49 i za

temu meuodnosa sporta i ovisnosti o drogi (ugi, 2000.), ali sve to zasad
ostaje uglavnom netaknutom temom. Ona ima nekakav, iako sporadian
status u naim medijima, a tek eka na sustavnu znanstvenu obradu.
Neto bi se slino moglo ustvrditi i za nasilje usmjereno prema manjinskim skupinama u sportu, kojemu francuski autori pristupaju analizirajui uz
klasine primjere (vezane za rod i seksualne orijentacije) i one zlostavljanja djece odnosno loega postupanja prema njima u sve okrutnijem svijetu
sporta. U svjetlu preispitivanja poeljnoga odnosa rada i umjerenosti, oni
dovode u pitanje etinost i prihvatljivost izlaganja djece intenzivnim i napornim sportskim treninzima. Taj problem izdvajamo, jer zvui itekako poznato i u naem domaem sportu, a to to je znanstveno neprepoznat nikako
ne znai da ne zasluuje pomnu analizu.
Nagnue hrvatske sociologije sporta prema istraivanju navijaa oito je
rezultiralo tek slabim bavljenjem onime to smo nazvali latentnim nasiljem u
sportu. Jedina istinski vrijedna iznimka u tom smislu jest tumaenje meuodnosa politike i sporta koji je dulje razdoblje zaokupljao pozornost Srana
Vrcana, to je i posve shvatljivo s obzirom na obilje primjera koje su mu godinama osiguravali hrvatski sport i politika.50
Prevoenje knjige Bodina, Robna i Hasa na hrvatski jezik i njezino objavljivanje u nas otvara vidike na raznovrsne probleme povezane s nasiljem
u europskom sportu, ali i razotkriva neke univerzalne oblike i obrasce pojavljivanja nasilja u sportu kojih nije poteen ni hrvatski sport. Takoer, ta
knjiga pokazuje postojanje izotrenijih pristupa simbiozi sporta i nasilja u
europskoj znanstvenoj misli, koje emo prije ili kasnije morati implementirati i u domaem kritikom sociolokom, politolokom, ali i svakom drugom
prouavanju sporta. I to ne samo radi unapreenja dosadanjih okvira i metoda znanstvenoga bavljenja tim fenomenom, nego i radi poticanja revizije
domaega sporta u svrhu njegova postavljanja na zdravije osnove, (u)koliko
to drutveni i politiki uvjeti uope doputaju.

49
Najpoznatiji primjeri su oni vezani za ozljede i bolesti Janice Kosteli, Blanke Vlai,
Marija Ania i Marka Strahije
50

Svakako valja izdvojiti sukob oko imena nogometnoga kluba iz Maksimira, koji je u
svom izvrsnom tekstu Neobian sukob: Predsjednik Republike protiv navijakoga plemena
kao poglavlju knjige Nogomet Politika Nasilje analizirao Sran Vrcan (Vrcan, 2003.:
201-230) Takoer, o tom sukobu je Hrvoje Prnjak u svojoj knjizi o Bad Blue Boysima napisao
cijelo poglavlje Bad Blue Boysi ostaju bez svoga kluba (Prnjak, 1997.: 105-172).

268

Lali, D., Biti, O., etverokut sporta, nasilja, politike i drutva

Zakljuak
Najavljenu nakanu lanka da se usporedi znanstveni uvid u meuodnos
sporta i nasilja u Hrvatskoj sa znanstvenim uvidom u meuodnos sporta i nasilja u Europi, pokuali smo ostvariti na, po naem miljenju, jedini mogui
nain, a to je da se istodobno provede i komparacija meuodnosa sporta i nasilja kod nas s meuodnosom sporta i nasilja u razvijenim europskim dravama. Kako relacije sporta i nasilja drimo neodvojivim od drutvenoga i
politikoga konteksta, to je ukljuivalo razlaganje drutvenopolitike situacije Hrvatske u trenutku europeizacije naega drutva na razliitim razinama
i u razliitim podrujima.
U zavrnom komentaru nainjene usporedbe, ini nam se korisnim u
tekstu rasprene vlastite stavove i uvide vezati uz ocjene domaih kolega istraivaa te tako moda doprijeti do neke konane dijagnoze raspravljanih
problema.
O opsegu, naravi i kvaliteti domaih istraivanja navijakoga plemena
pisao je prije desetak godina Zoran ugi (ugi, 1996.: 199-206; ugi,
2000.: 170-186), a saetu evaluaciju hrvatske sociologije sporta ponudili su
2007. godine Benjamin Perasovi i Sunica Bartoluci (Perasovi, Bartoluci,
2007.). Radovi tih autora, osim to daju pozitivnu ocjenu znanstvenoga prouavanja drutvenih aspekata sporta u Hrvatskoj, svjedoe o neupitnom znaenju osvjetljivanja fenomena nasilja u sportu. Istinske drutvene dimenzije
toga fenomena u nas prepoznali su ponajvie sociolozi na temelju rezultata
vlastitih istraivanja, to naglaava potrebu za unapreivanjima ne samo sociolokih nego i multidisciplinarnih znanstvenih ispitivanja nasilnikoga ponaanja ekstremnih nogometnih navijaa te drugih aspekata meuodnosa
sporta i nasilja. Prema opravdanoj ocjeni Perasovia i S. Bartoluci, socioloka su istraivanja toga meuodnosa, osim fundamentalne studije Srana
Vrcana Nogomet politika nasilje, u ovom desetljeu uglavnom zamrla,
pa je novinarski diskurs poeo u javnosti prevladavati nad prije istaknutim
sociolokim diskursom (Perasovi, Bartoluci, 2007.).
Kao posebnost sporta u Hrvatskoj, a svakako i drutvenoga ivota, iskristalizirala se politiziranost navijake supkulture, a vie puta su eksplozije nasilja na sportskim susretima interpretirane u kontekstu dvosmjernoga procesa
to ga je Vrcan imenovao sportizacijom politike politizacijom sporta. S te
strane se ini da analiza sporta i nasilja u Hrvatskoj ne moe biti nego i politoloke naravi. tovie, medijsko nasilje, nasilje ekonomske naravi, nasilje
prema tijelu i svi drugi oblici nasilja prisutni u sportskom podruju, koji
svakako ve dugo zasluuju pozornost istraivaa, sagledivi su u kontekstu
odnosa moi koji se u njima izraavaju, kao i s obzirom na strategije borbe
usmjerene protiv njih, dakle i opet u kontekstu politike, ovaj puta u irem
smislu. Iako je tu politiku odnosno subpolitiku te njezinu relevantnost u svijetu sporta, ali jo i vie u hrvatskom kontekstu, Vrcan prepoznao u svojoj

Politika misao, Vol. XLV, (2008.), br. 3-4, str. 247272

269

knjizi Nogomet, politika, nasilje (2003.) te, sluei se teorijskim doprinosom

Ulricha Becka pronaao politiko u nogometu i u svakodnevnom (Vrcan,
2003.: 222-224), pomak koji je napravio u odnosu na svoju prethodnu knjigu
Sport i nasilje danas u nas (1990) ipak je tek korak iako vrlo bitan jednoga lucidnoga mislioca na putu koji domaoj sociologiji sporta u cijelosti
predstoji kako bi nadogradila dosadanje rezultate i postojee spoznajne dosege.
Nasilje u sportu u hrvatskoj je sociologiji i u drugim drutvenim znanostima promatrano kao devijantno ponaanje navijaa, povezano s izraavanjima supkulture mladih, tumaeni su socijalni, psiholoki i socioekonomski
uzroci istoga, primjenjivana je metodologija kojom se koriste i istraivai iz
razvijenih zemalja Europe i slino. No, kako ovako mlada posebna sociologija nije mogla obuhvatiti sve, mnogo toga iz meuodnosa sporta i drutva
ostalo je neistraeno (Perasovi, Bartoluci, 2007.: 117), ostaje posve dovoljno prostora za nove pokuaje na tom podruju. Ti pokuaji mogu biti istinski izazovi za istraivae, jer hrvatska inaica etverokuta sporta, nasilja,
politike i drutva stalno prua obilje iskustvenoga materijala za znanstveno i
drutveno vrijedne interpretacije.

Literatura
Armstrong, Richard, Giulianotti, Gary (ur.), 1999.: Football Cultures and Identities,
MacMillan, London
Balestri, Carlo, 2002.: Rasizam, nogomet i internet, Europski nadzorni centar za rasizam i ksenofobiju, Agencija za odgoj i obrazovanje, Be, Zagreb
Blackshaw, Tony, Crabbe, Tim, 2004.: New perspectives on Sport and Deviance,
Routledge, London, New York
Bodin, Dominique, Robene, Luc, Heas, Stephane, 2007.: Sport i nasilje u Europi,
Knjiga trgovina, Zagreb
Brimson, Dougie, 2006.a: Tajne nogometnog huliganizma, Celeber, Zagreb
Brimson, Dougie, 2006.b: Nogometno nasilje u Europi, Celeber, Zagreb
Butigan, Sanja, 2008.: Bocama i bakljama na Delije, Jutarnji list, Zagreb, 5. svibnja
Buzov, eljko, Magdaleni, Ivan, Perasovi, Benjamin, Radin, Furio. 1988.: Navijako pleme, RZ RH SSOH, Zagreb
Cashmore, Ellis, 2005.: Making sense of sports, Routledge, London
Crawford, Garry, 2004.: Consuming Sport, Routledge, London, New York
olovi, Ivan, 1996.: Fudbal, huligani i rat. u: Popov, Neboja (prir.), Srpska strana
rata.
Trauma i katarza u istorijskom pamenju, Vikom grafik, Beograd, Graanska itaonica, Zrenjanin: 419-446
Deba, Kreimir i Serdarui, Marijan, 1995.: Sport i novac. Iza kulisa svjetskih
spektakala, Reta, Hrvatski zbor sportskih novinara, Zagreb

270

Lali, D., Biti, O., etverokut sporta, nasilja, politike i drutva

Edwards, Harry, 1973.: Sociology of Sport, The Dorsey Press, Homewood, Illinois
Elias, Norbert, Dunning, Eric, 1986.: Quest for Excitement: Sport and Leisure in the
Civilizing Process, Blackwell, Oxford
Fanuko, Nenad, Magdaleni, Ivan, Radin, Furio i ugi, Zoran, 1991.: Zagrebaki
nogometni navijai: grupni portret s BBB u sreditu, Institut za drutvena istraivanja Sveuilita u Zagrebu, Zagreb
Franievi, Vojmir, 2002.: Politika i moralna tranzicija u prvom desetljeu tranzicije
u Hrvatskoj, Politika misao, (39) 1: 3-31
Foer, Franklin, 2006.: Kako nogomet objanjava svijet, Celeber, Zagreb
Giulianotti, Richard, 1999.: Football. A Sociology of the Global Game, Polity Press,
Cambridge.
Graf von Krockow, Christian, 1984.: Sport, drutvo, politika, Pogledi, (14) 3: 47-57
Grubia, Damir, 2003.: Le water-polo ou la guerre par d'autres moyens, Courrier international, No. 660
Kokovi, Dragan, 2000.: Sociologija sporta, Sportska akademija, Beograd
Lali, Draen, 1990.: Nasilnitvo nogometnih navijaa. Geneza fenomena u Jugoslaviji, Kultura, br. 88-90: 11-132
Lali, Draen, 1993.: Torcida: pogled iznutra. AGM, Zagreb
Lali, Draen, 2001.: Rije voditelja na okruglom stolu 'Nasilniko ponaanje
portske publike' odranom u Splitu 16. studenog 2000. godine, u: Bili, Ivan,
Lali, Draen, Russo, Andre (ur.), Nasilniko ponaanje portske publike, Grad
Split Poglavarstvo i Europski pokret Split
Magnane, Georges, 1964.: Sociologie du sport, Galllimard, Paris
Marjanovi, Radovan, 1978.: Teorija i empirijska istraivanja sportske publike kod
nas i u svetu, IIC SSO Srbije, Beograd
Marsh, Peter, 1978.: Aggro. The Illusion of Violence, J. M. Dent & Sons, London,
Melbourne, Toronto
Mihailovi, Sreko, 1997.: Rat je poeo 13. maja 1990., u: Slapak, Svetlana i dr.,
Rat je poeo na Maksimiru. Govor mrnje u medijima, Medija centar, Beograd:
77-124
Mihovilovi, Maroje, 2007.: Teror mladih faista na stadionima Italije, Nacional, Zagreb, 13. studenoga
Milkovi, Ante, Kuterovac, Martina, 2008.: Zagrebaka policija: Nita ne moemo
tim huliganima, Jutarnji list, Zagreb, 30. oujka
Orei, Boris, 2008.: Pravi vlasnici hrvatskih nogometaa, Globus, Zagreb, 25.
travnja
Perasovi, Benjamin, 1989.: Nogometni navijai kao dio omladinske subkulture,
Potkulture, (2) 4: 75-86
Perasovi, Benjamin, 2001.: Urbana plemena. Sociologija subkultura u Hrvatskoj,
Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb
Perasovi, Benjamin, 2003.: Torcida se vratila nasilju, intervju vodio Damir Pili,
Slobodna Dalmacija, Split, 12. prosinca

Politika misao, Vol. XLV, (2008.), br. 3-4, str. 247272

271

Perasovi, Benjamin i Bartoluci, Sunica, 2007.: Sociologija sporta u hrvatskom

kontekstu, Sociologija i prostor, (45) 1: 105-119
Petrovi, Kreimir, 1984.: Nasilje u sportu segment nasilja u suvremenom svijetu,
Pogledi, (14) 3: 79-110
Pili, Damir, 2001.: Agresivnost ekstremnih nogometnih navijaa, Magistarski rad
obranjen 2001. na Odsjeku za psihologiju Filozofskom fakultetu Sveuilita u
Zagrebu
Pili, Damir, 2003.: Mala zemlja za velike podjele, Slobodna Dalmacija, Split, 20.
prosinca
Prnjak, Hrvoje, 1997.: Bad Blue Boys prvih deset godina, Marjan Express, Zagreb
Taylor, Ian, 1982.: On the sports violence question: soccer hooliganism revisited,
Routledge & Kegan Paul, London, Boston, Melbourne i Henley
Tomi-Koludrovi, Inga, Petri, Mirko 2007.: Hrvatsko drutvo prije i tijekom
tranzicije, Drutvena istraivanja, (15) 90-91: 867-889
Tomlinson, Alan, 2005.: Sport and leisure cultures, University of Minnesota Press,
Minneapolis i London
Vrcan, Sran, 1990.: Sport i nasilje danas u nas i druge studije iz sociologije sporta,
Naprijed, Zagreb
Vrcan, Sran, 2001.: Uvodno izlaganje na okruglom stolu 'Nasilniko ponaanje
portske publike' odranom u Splitu 16. studenog 2000. godine, u: Bili, Ivan,
Lali, Draen, Russo, Andrea (ur.), Nasilniko ponaanje portske publike, Grad
Split Poglavarstvo i Europski pokret Split
Vrcan, Sran, 2003.: Nogomet, politika, nasilje, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb.
Vrcan, Sran, 2005.: Iznova o navijakom nasilju, Zarez, Zagreb, 7. travnja
Vrcan, Sran, Lali, Draen, 1999.: From Ends to Trenches, and Back: Football in
the Former Yugoslavia, u: Amstrong, Gary, Giulianotti, Richard (ur.), Football
Cultures and Identities, MacMillan, London: 176-185
Wann, D. L., Melnick, M. J., Russell G. W., Pease, D. G., 2001.: Sport Fans: The
Psychology and Social Impact of Spectators, Routledge, New York
Williams, John, Dunning Eric, Murphy, Patrick, 1986a.: Hooligans Abroad, Routledge, London, New York
Williams, John, Dunning Eric, Murphy, Patrick, 1986.b: The Rise of the English
Soccer Hooligan, Youth Society (17) 4: 362-380
idak, Tomislav, 2008.: Koliko su nas stajali izgredi huligana?, Jutarnji list, Zagreb,
9. travnja
ugi, Zoran, 1996.: Uvod u sociologiju sporta, Fakultet za fiziku kulturu, Zagreb
ugi, Zoran, 2000.: Sociologija sporta, Fakultet za fiziku kulturu, Zagreb
upanov, Josip, 2002.: Od komunistikog pakla do divljeg kapitalizma. Odabrane rasprave i eseji (1995-2001.), Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb

272

Lali, D., Biti, O., etverokut sporta, nasilja, politike i drutva

Draen Lali
Ozren Biti
THE RECTANGLE OF SPORT, VIOLENCE, POLITICS AND
SOCIETY: SCIENTIFIC INSIGHTS FROM EUROPE AND
CROATIA
Summary
The aim of this paper is to compare the Western European scientific insight into the relation between sport and violence in contemporary societies with the respective Croatian scientific insight. The
point of departure for the comparison is the excellent evaluation of
the available scientific research of this relation offered in the book of
the French sociologists Bodin, Robne and Has Sport and Violence
in Europe. They analyse the sociological, political science, psychological and other research of sport related violence, including those of
its aspects that have been insufficiently recognized or neglected; they
especially highlight the importance of understanding the violence of
extremist sport fans for the understanding of the whole phenomenon.
From 1980s onwards the violence of sport fans is equally present in
Croatia as in the countries of EU but in the last decade Croatia cannot
stand comparison with the EU countries when it comes to the efficiency of the measures undertaken to prevent and bring an end to this
type of violence. The authors of this paper claim that the respective
research of Croatian sociologists, political scientists and others can
stand comparison with those in the Western European countries as to
their theoretical insight, applied methodology and the quality of interpretations. This is true, however, only regarding the research of
manifest violence, and it does not entirely apply for research of latent
violence.

Key words: sport, violence, sport fans, politics, Europe, Croatia

Mailing address: Draen Lali, Faculty of Political Science,
Lepuieva 6, HR 10000 Zagreb. E-mail: drazen.lalic@st.t-com.hr
Mailing address: Ozren Biti, Institut za etnologiju i folkloristiku,
ubieva 42, HR 10 000 Zagreb. E-mail: ozren@ief.hr