ORTOFONIJA

1. NAZIVLJE O GLASOVOJ KVALITETI

KVINTILIJAN
- „obrazovanje govornika“ – u deskriptivnom nazivlju služi se impresionističkim
nazivljem (hrapav) ili indeksikalnim nazivima za fizičke, psihološke, društvene
osobine govornika
- prvi pokušao odvojiti vokalnu boju od glasove dinaminke
- paralingvistički (emocije, hotimična ekspresija) i ekstralingvistički sloj glasa (glas
sam, kozmetički aspekti glasa) se mogu obrađivati

(RUSH) – orotundan glas – punoća, jasnoća, snaga, glatkoća, manja glasnoća

- Honikmanovo određenje „artikulacijskog postavljanja“ – dugotrajan prosječni oblik
vokalnih organa (kao glavno, određujuće ponavljanje)

- fonetski model opisa počiva na artikulacijskoj, fiziološkoj i akustičkoj razini

1.1.
- osnovna podjela impresionističkog nazivlja dijeli osobine ljudskog glasa na –
UNUTRAŠNJE i IZVANJSKE
- UNUTRAŠNJE INDEKSIKALNE OSOBINE GLASA – izvan normalne voljne
kontrole osobe, određuju spol, dob i zdravlje govornika, fonetički korelati tog nazivlja
pripadaju oblicima glasove dinamike i opisuju raspon tona, raspon glasnoće
- IZVANJSKE I.O.G. – podložni voljnoj kontroli, društveni i psihološki pokazatelji

- na opisno nazivlje koje se odnosi na osobine glasa implicitno utječu tri strane
produkcije glasa – 1. segmentalni izgovor, 2. glasova dinamika, 3. kvaliteta glasa

1.2. SUBJEKTIVNA PROCJENA GLASOVA

- pozitivno se procjenjuju i najviše sviđaju glasovi = nižih vrijednosti fo koji su
voluminozni (F4 je oko 2,8 kHz) – baritonski i bas – baritonski glasovi, nniži škripavi
pjevački glasovi, voluminozni i sonorno blještavi umjerene nosnosti
- ž niži (fo 160-180 Hz) voluminozni s blažom nosnošću, blještavi
- negativni : disfonični, teže hrapavi, teže nosni, meketavi, afektiani, visoke vrijednosti
fo; (utječu i dinamičke osobine glasove kvalitete!)

- svi metaforički nazivi za glas nisu jednoznačni u subjetvinom opisu

- BLJEŠTAVOST – vezana uz akustički određeno područje spektra u rasponu 2,5 - 3,5
kHz
- PUCKETAVOST – postojanje harmoničnog zvuka u visokim područjima spektra (5 –
10 kHz) zbog oštrog titraja glasnica i malog koeficijenta otvora
- SIPKOST – šumni zvuk na visokim fr. (4 kHz i više) koji nastaje zbog nepotpuna
zatvaranja glotalnog prolaza
- ugoda glasa je univerzalna kategorija
- muškarci svoj glas procjenjuju prosječno ugodnijim nego žene svoj
- negativno se procjenjuje i prevelika glasnoća

1.3. FONETSKI OPIS IMPRESIONISTIČKOG NAZIVLJA

- impresionističko nazivlje se uvodi u fonetičku uporabu kad se fonetičkim nazivljem
može označiti preko fizioloških značenja
- raspon tona, glasnoće, obilježja nadgrkljanskih promjena i fonacijskog tipa

-1-
ORTOFONIJA

- alkoholičarski glas: dubok, grubo hrapav, šaptav, škriputav, promukao

- zlatni: dubok, tih, blago nazaliziran
- tugaljiv: visok, tih, podignutog larinksa
- osoran (čangrizav): dubok, hrapav, šaptav, škriputav
- grobni: vrlo dubok, faringaliziran, spuštenog jezika i grkljana, šaptav
- adeonoidalni: tih, denazaliziran, velariziran

1.4. SUBJEKTIVNO I OBJEKTIVNO NAZIVLJE OPISA GLASOVE KVALITETE

- fonetski protokol analize glasa (VPA Protocol, Laver)
1. oblici glasove kvalitete (kategorije (nad)grkljanskih postavljanja)
2. profil prozodijskih oblika (ton, čvrstoća, glasnoća)
3. vremenska organizacija govora (kontinuiranost i brzina)
4. posebne primjedbe (disanje, ritmičnost, diplofonija)

- najčešće se koriste 2 tipa nazivlja

1. OPISNO (deskriptivno) – opis kvalitete zvuka govornika: promukao, hrapav...
2. INDEKSIKALNO – autoritativan, seljački

- termini opisa mogu biti

1. SUBJEKTIVNI
2. OBJEKTIVNI – opisuje zvuk na fiziološkoj i zvučnoj razini objektivnim
metodama mjerenja zvuka

- opisno opisivanje je znanstveno samo ako počiva na objektivnom temelju, ako se

opisani zvuk može izmjeriti i ako se akustički definira opis

1.5. ODREĐIVANJE NORMALNOG GLASA

- fonetsko određenje pojma opisuje postavljanje i zvučne osobine glasa
- vokalni trakt duljine 17 cm, u neutralnom položaju
- F1=500 Hz, F2=1500 Hz, F3=2500 Hz, F4=3500 Hz
- usne ne smiju ići previše naprijed
- fo prema Fantu 60-240 Hz, fo M= oko 120 Hz, fo Ž= 200 Hz
- ton mora biti periodičan, normalno odstupanje od mjere aperiodiciteta tona do 2%
- nos mora biti pritvoren
- bez čujne frikcije
- srednje visine tona, srednje glasnoće, nepromjenjenog izgovornog prolaza, modalnog
fonacijskog tipa

-2-
ORTOFONIJA

2. SLOJEVI GLASA

- Abercrombie – gledao na govor kroz 3 sloja –

1. prenositelja lingvističkih informacija
2. izvor sociolingvističkih obavijesti (indeksikalno ponašanje)
3. osobne podatke

- fonacijska kvaliteta kao nadređena sadržava glasovu kvalitetu kao organsku sastavnicu
i fonetsku kvalitetu kao segmentalnu sastavnicu

2.1. PARAJEZIČNI SLOJ GLASA

- suprasegmentalan, odnosi se na stanje govornika, sloj ekspresije kao promjenjivo
stanje, njime se označavaju emocije
- niski f0 = tuga, dosada, ravnodušnost; visoki = sreća, ljutnja, strah
- komunikacijski stres – tjeskoba, zabrinutost, strah pri obraćanju autoritativnim
osobama
- govorni rizik – govorenje sa spoznajom da se sumnja u nečiju vjerodostojnost

2.2. IZVANJEZIČNI SLOJ GLASA (ekstralingvistički)

- odnosi se na timbar, boju glas, glasovu kvalitetu
- sadržava dinamične osobine – tonsku visinu, intenzitet, tempo i ritam kao
nepromjenjive osovine koje opisuju nekog govornika
- karakterizira društveno-jezičnu skupinu
- razlike među klasnim pripadnostima

-3-
ORTOFONIJA

3. TIMBAR – BOJA GLASA – KVALITETA GLASA

- timbar se kao percepcijski korelat zvučnog spektra naziva i kvaliteta, pa se jednako

tako kvaliteat definira kao glasova kvaliteta timbra koja je percepcijski korelat
složenosti zvučnih (akustičkih) signala spektralne karakteristike zvuka
- glasova kvaliteta određuje se kao ekstralingvističke osobine govornika, koje se očituju
u boji glasa
- Abercrombie definira glasovu kvalitetu kao one osobine koje su više ili manje prisutne
sve vrijeme govora osobe: to je gotovo stalna kvaliteta zvuka koju sadržavaju svi
zvukovi koji izlaze kroz usta

3.2. AKUSTIČKA MJERENJA GLASOVE KVALITETE

- fizički aspekt glasa ne može se i ne smije odvajati od fiziološkog, psihološkog ni
estetskog aspekta kad se želi fizički odrediti kvaliteta dobroga glasa

3.2.1. ZVUČNA SLIKA GLASA – SPEKTAR GLASA

- spektar na prvobitnom izvoru (grkljanu) ovisi o načinu vibriranja glasnica
- brzina periodičnosti (otvor-zatvor glasnica) daje fundamentalnu frekvenciju iz koje će
nastati niz harmonika koji su cjelokupni umnošci temeljnog vibriranja
- spektar normalnog glasa – harmonici opadajućeg intenziteta su prema višim
harmonicima
- što je larinks opušteniji, viši harmonici su slabiji

- prvobitan zvuk prolazi kroz sustav šupljina vokalnog trakta – ždrijelnu (faringalnu),
usnu (oralnu), usnenu (labijalnu), nosnu (nazalnu)

- FORMANTI – pojačanja na spektru koja su rezultat rezonantnog pojačanja zvuka u

govornim prolazima

- formantne frekvencije – rezultat temeljnih oblika govornih šupljina i njihovih

promijenjenih stanja tijekom glasanja i izgovaranja
 F1 je u vezi s rezonancijom stražnjeg dijela šupljine, a F2 u vezi s rezonancijom
prednjeg dijela šupljine
 za F1 je važno postavljanje u ždrijelnoj cijevi, a F2 ima veze s mjestom izgovora, tj.
s postavljanjem u laringalnoj cijevi
 F1 ima veze s otvorom, F2 s mjestom izgovora

3.2.2. HUSSONOV AKUSTIČKI OPIS TIMBRA

- prema Hussonu vokalska boja je ono što razlikuje /a/ od /e/, to se odnosi na F1 i F2
- ekstravokalska boja – ona boja koja ostane kad joj se filtriranjem oduzmu F1 i F2 – ona
ne nalikuje ni na koj vokal, ali ima: volumen, tonski raspon, sonornost, boju
- temeljna individualna ekstravokalska boja, temeljna vokalna boja ili boja glasa –
karakterizira glas osobe, ne izgovorene vokale

- ako se filtrira tako samo da ostanu frekvencije F1 i F2, dobije se čista vokalska boja –
neovisna o govorniku

-4-
ORTOFONIJA

- Hussonov vokalski spektar ima 5 glavnih frekvencijskih područja i 2 dodatna

područja:
1) područje A: od F0 (nultog formanta) do F1
2) područje koje uključuje F1
3) B: interformantsko (međuformantsko) područje, od F1 do F2
4) područje koje uključuje F2
5) C: od F2 do frekvencije prekida (između 2300 i 2500 Hz)
6) D: od frekvencije prekida do 3,5 kHz
7) E: od 3,5 kHz do kraja spektra

- ta područja daju različite kvalitete ekstravokalske boje

 volumen raste (pada) kad se pojačava (slabi) intenzitet u A (voluminoznost)
 širina glasa raste (pada) kad se povećava (slabi) intenzitet usporedno u poručjima A, B
iC
 blještavost raste (pada) kad raste (pada) intenzitet u D
 stridentnost kad su harmonici u E vrlo intenzivni, ali su harmonici u D još jači

3.2.3. VAŽNOST MJERENJA FORMANATA U SPEKTRU GLASOVA VOKALNIH

PROFESIONALACA
- pokazalo se da najljepši muški glasovi u govoru imaju raspored F3 i F4 na
frekvencijama s vrhom na oko 1800 Hz (F3) i prosječno oko 2900 Hz (F4)
- najljepšim ženskim glasovima taj je raspored na oko 2200 Hz i 3400 Hz
- F1 se stvara u faringalnoj šupljini i stražnjem dijelu usne šupljine
- F2 u prednjem dijelu usne šupljine i u predjelu vrha jezika
- F4 ovisi o duljini izgovornog prolaza

- za timbar su važne 3 zračne dimenzije izvora: fundamentalna frekvencija, amplituda i

spektar izvora zvuka

3.2.4. DUGOTRAJNI PROSJEČNI SPEKTAR – LTAS

- obavješava o spektralnoj raspodjeli govornog signala u vekom vremenu (između 40 i
70 s)
- metoda LTAS uzima u obzir samo stalnu boju što je akustika, a to jest glas, nešto što
nije opisivo drugim znakovima

3.2.4.1. Usporedba spektra i sonograma

- sonogram pokazuje podražaje i tijek formanata u vremenu, a spektar se prikazuje kao
slika amplituda na svakoj frekvenciji
- spektralna ovojnica – crta povezivanja svih amplituda

3.2.5. FUNDAMENTALNA FREKVENCIJA (f0)

- ishod feriodičnih titraja glasnica
f0 = 1/T

- T – trajanje 1 titraja
- razlika u visini (u oktavi) između glasova: 10 log2 (f1/f2)

3.2.5.1. Mjera aperiodiciteta tona i intenziteta

- JITTER – vremenska mjera načina variranja vibracije glasaljki od jednog do drugog
ciklusa (kolebanje f0 ili perturbacija); normalna vrijednost jittera je do 1%

-5-
ORTOFONIJA

- SHIMMER – mjera načina variranja amplitude od jednog perioda f0 do drugog; mjeri

se promjena jačine amplitude f0 (perturbacija amplitude); normalna vrijednost 0,04 –
0,19 dB

3.3. PODJELA FONACIJSKIH REGISTARA

- pulsirajući, modalni i podignuti
- ako se više usredotočujemo na boju rabimo metaforičke nazive – prsni, miješani, čeoni
- pokrivanje = subjektivan naziv koji radno rabe pedagozi glasa za usvajanje tehnike
laringalnog oblikovanja i supralaringalnih prilagodbi, bez dizanja grkljana kod viših
tonova
- prekid registra = moguć tijekom prelaska iz jednog registra u drugi, zbog naglog
pomicanja u frekvenciji fonacije i timbru glasa
- registarski prelaz ili skok – definiran karakterističnim intervalom prelaza između
prsnog registra u falset

3.3.1. ODREĐENJE REGISTRA

- vokalni registar – niz ili raspon sljedbenih uzastopnih raspona foniranih frekvencija
glasa koje se mogu proizvesti s približno istovjetnom vokalnom frekvencijskom
kvalitetom, a ima malo ili nimalo preklapanja u f0 između graničnih ili susjednih
registara
- naziv registar se češće koristi u glazbenoj pedagogiji, fonetičari koriste naziv
fonacijska vrsta

3.3.1.1. PULSIRAJUĆI REGISTAR

- podrazumijeva najniži raspon fonacije za vrijeme neprekinutog trajanja fundamentalne
frekvencije
- istoznačnice: vokalno ili globalno prženje, škripavost i strohbass
- vibratorni model je nalik pulsu, niski tonovi se čuju jedan po jedan, kao pulsiranje
- škriputava, škripava fonacija

3.3.1.2. MODALNI REGISTAR

- normalan raspon fundamentalnih frekvencija koje se rabe u govorenju i pjevanju
- sadržava li taj registar skup registara, dva (prsni r. i r. glave) ili tri (niski, srednji i
visoki) kao zasebne pojave?

3.3.1.3. PODIGNUTI REGISTAR

- viši registar, sadržava više fundamentalne frekvencije u neprekinutom glasu
- registar flaute, zviždući r., piskutavi r., registar frulice

3.3.2. PODJELA REGISTARA PREMA VISINI I PREMA BOJI

- u značenju raspona tona i rezonancija koji pripadaju glasu, prema visini i boji registri
se dijele na:
M bas, bariton, tenor
Ž alt, mezzosopran, sopran
- u pjevanju je raspon visine 50-2000 Hz

-6-
ORTOFONIJA

3.4. SUODNOSI REGISTARA

- mogu se podijeliti na – zvučne, percepcijske, fiziološke, aerodinamičke
 zvučni – raspon f0, intenzitet, harmonički sastav
 fiziološki – rad mišića, osobine glasnica
 aerodinamički – subglotički tlak, tlak u ustima, zračna struja

3.4.1. ZVUČNI SUODNOSI REGISTARA

- odnosi se na muške i ženske glasove u njihovu pulsirajućem, modalnom i podignutom
registru od C0, C1, C2, C3, C4, C5
- zvučni korelati su: raspon f0, intenzitet, harmonički sastav

3.4.1.1. Raspon f0 registara

- svaki registar pokriva određeni frekvencijski raspon, moguća su preklapanja
- M raspon: pulsirajući do 78 Hz
modalni 71-561 Hz
podignuti 156- 795 Hz
- Hollien:
pulsirajući M i Ž (1-70 Hz)
modalni M (75-500 Hz) Ž (130-750 Hz)
podignuti M (150-750 Hz) Ž (220-1700 Hz)

3.4.1.2. Intenziteti
- dinamički raspon je veći za modalni registar
- intenzitet raste s porastom vokalne glasnoće

3.4.2. PERCEPCIJSKI SUODNOS REGISTARA

- prepoznaju se i razlikuju prema kvaliteti, boji glasa
- registar prepoznajemo i određujemo iz timbra glasa
- prema boji glasa dijele se na: prsni, srednji i čelni
- registar prema boji glasa najviše ovisi o položaju grkljana

3.4.2.1. Prsni registar

- tamne boje s jakim vibracijama na prsnoj kosti uz proizvođenje niskih tonova
- položaj grkljana je nizak, zadebljava se dodir glasnica jer ih nizak položaj opušta
- povećava se rezonator nadgrkljanske šupljine
- na vibracije na prsnoj kosti najviše utječe f0
- spektar zvuka na strenumu je vrlo skromnoga oblika, izrazito jako f0 i skromnog pada
svih harmonika
- Pacinijeva tjelešca – prag osjetljivosti do 300 Hz = upravo je do toga područja
područje voluminoznosti

3.4.2.2. Srednji registar

- grkljan je u središnjem položaju i na njemu se proizvode središnji tonovi, ima
temeljnu pojedinačnu boju glasa

3.4.2.3. Čelni registar

- piskav, s osjetom vibracija u području glave, grkljan je stegnut, visoko postavljen
- registar glave

-7-
ORTOFONIJA

3.4.2.4. Mješoviti registar

- kad se u poručju raspona smještenog između prsnog registra i registra glave ti
vibracijski osjeti mogu osjetiti u oba područja

3.4.3. FIZIOLOŠKI SUODNOSI REGISTARA

3.4.3.1. Duljina, masa, napetost glasnica i f0

- fundamentalna frekvencija ovisi o: odnosu duljine i mase glasnica i napetosti
f0 = 1/2L √σ/φ

L – duljina izgovornog prolaza

σ – longitudinalna napetost glasnica
φ – gustoća glasnica
- veći L – niža frekvencija
- veća masa (debljina) – niža frekvencija
- veća napetost – viša frekvencija

3.4.3.2. Način vibriranja glasnica

- u pulsirajućem registru otvaranje i zatvaranje je naglo, a period zatvorenosti vrlo dug
- u modalnom je nagli period otvora s duljim periodom zatvaranja i kratkim vremenom
zatvorenosti
- u podignutom registru faze variranja ovisno o fundamentalnoj frekvenciji i intenzitetu,
a u globalnom području za vrijeme fonacije nastaje redukcija (amplituda vibracije
glasnica je reducirana i/ili se glasnice ne zatvaraju potpuno za vrijeme faze
zatvorenosti); koeficijent zatvora ovisi o glasnoći i o subglotičkom tlaku

- razlike između registara –

1) u vremenu zatvorenosti: najveće kod pulsirajućeg, najkraće kod podignutog registra
2) u duljini vremena otvora unutar ciklusa: najkraće kod pulsirajućeg, najduže kod
podignutog registra

3.4.4. AERODINAMIČKI SUODNOSI REGISTARA

- najvažniji aerodinamički korelati registara su:
subglotički tlak (Ps u cmH2O)
zračna struja (cc/s)
glotalni otpor ili čvrstoća, glotalno propuštanje (ml/cmH2O)

3.4.4.1. Subglotički tlak

- u suodnosu je s vokalnim intenzitetom unutar registara i među registrima
- glavni fiziološki kontrolni parametar za vokalnu glasnoću
- u modalnom registru subglotički tlak raste s porastom fo
- subglotički tlakovi su ukupno najniži za podignuti registar i viši za ostala dva registra,
a možda najviši za pulsirajući

- mjerenje subglotičkog tlaka:

 tanka igla se zabada u dušnik u tkivo ispod krikoidne hrskavice – izravno
 neizravno – za vrijeme pjevanja ili govora = manometar se stavlja u usta i tlak se mjeri
u trenutku izgovora okluziva [pǽ] dok su usne zatvorene, a glotis otvoren; jer e u tom
trenutku izjednači tlak u ustima sa subglotičkim

-8-
ORTOFONIJA

3.4.4.2. Zračna struja

- postoji lagana tendencija rasta zračne struje s rastom fo u gornjim dijelovima
modalnog registra
- pulsirajući registar ima niže veličine zračne struje

- promjene zračne struje u izravnoj su vezi s promjenama fo samo kod podignutog

registra

3.5. TENOR
- tenori održavaju frekvencije svojih prvih formanata prilično iznad fo za sve vokali
osim za /u/
- tenori izbjegavaju približavanje prvoga formanta fundamentalci da bi zadržali mušku
kvalitetu glasa
- energičan, zbog pjevanja s velikom napetošću glasnica i visokim subglotičkim tlakom

FALSET
- najviši registar glasa koji nastaje vibracijom ili titranjem samo središnjeg
membranoznog dijela glasničkog procijepa
- neke teorije navode da u galsetu vibrira samo epitel i spoj Reinkeova prostora iznad
epitela, a da ne vibriraju vokalni mišići i ligamenti, dakle vibrira samo pokrov, srednji
dio tiroaritenoidnog mišića

3.6. PRIJELAZ IZ REGISTARA

- prijelaz iz registara određuju vremenski interval (mjera odvajanja između naravnih
registara određenog pjevačkog glasa: CLI – characteristic leap interval) i način
fonacije kod promjene tona
- za prijelaz i registara (iz prsnog u falset) treba manje vremena (20 ms) nego za prijelaz
iz tona u ton (40-80 ms)
- kod prijelaza iz registara, amplituda se naglo smanji u falsetu i u početku, prije nego se
fo stabilizira, dolazi do frekvencije kolebanja, kvocijent otvora poveća se pri prijelazu
prsnog registra u falset i glasnice se stanje
- ženski glasovi imaju manje intervale prijelaza i manje individualne razlike od muških
glasova
- nagli prijelaz iz registara sličan je kao kod jodlanja

-9-
ORTOFONIJA

4. INTENZITET GLASA

- intenzitet SPL (sound pressure level)

- objektivna fizička glasnoća mjeri se u dB kao radijacijska snaga iz ustiju na
udaljenosti od 1m od mikrofona
- intenzitet glasa ovisi o:
subglotičkom tlaku
načinu vibriranja glasnica
rezonancijama u vokalnom traktu
radijacijama iz ustiju prema van (ako je otvor veći zrak bolje izlazi)
f0

4.1. ODNOSI IZMEĐU SUBGLOTIČKOG TLAKA I INTENZITETA TE

REZONANCIJA
- ako se količina tlaka zraka u plućima udvostruči u odnosu na veličinu iznad praga
tlaka potrebnu za foniranje, jačina glasa (SPL) poveća se za 8-9 dB

4.1.1.
- viši tonovi s višom fundamentalkom traže veći intenzitet – glasnoća je u funkciji tona
- kako se diže ton, tako se jako mora povećavati tlak
1 kPa ~ 10 cmH2O = 10 hPa

- intenzitet ovisi i o tome ulazi li fo u F1 – ako je prvi formant prazan onda je i

intenzitet slabiji

4.2. NAČIN VIBRIRANJA GLASNICA I INTENZITET

- viši glasovi s višom vrijednošću fo imaju široko razdvojene harmonike na
frekvencijskoj ljestvici
- bas i bariton imaju bogatiji timbar od tenora i falseta i zbog harmoničkog sastava
mogu lakše održavati veći intenzitet višeg pjevačkog formanta
- basovi ne mogu pretiho fonirati jer imaju veliku laringalnu masu

4.3. SPEKTRALNI PAD

- što je veći subglotički tlak (intenzitet) to je manji pad dB/okt
- što je ton viši, to je pad veći
- spektralni pad laringalnoga valnog oblika tenora i falseta veći nego kod modalnoga
glasa
- ukupan spektralni pad je kod nepjevača za 2,5 dB/okt veći, imaju nagliji spektralni pad
- pjevači imaju prosječan ukupni pad 9, nepjevači 11.

4.4. INTENZITET SCENSKOGA UMJETNIČKOGA GLASA

- na udaljenosti od 0,5 m intenzitet od 90-100 dB

4.4.1.
 glasnoća utjeće na intenzitet formanata
- potrebno je veliko povećanje glasnoće da bi se intenzitet u visokom djelu spektra
povećao samo za nekoliko dB
- na 40 dB glasnoća je 1 son, 49dB=2sona, 58dB=4sona, 67dB=8sona, 76dB=16sona
(+9dB=x2 son)

- 10 -
ORTOFONIJA

- intenzitet glumačkih glasova (0,3 m od mikrofona): normalni scenski govor 70 dB,

jači govor 74 db – razlika između 70 i 74 dB intenziteta u percepciji glasnoće čini oko
40% glasniji govor
- pojačanjem glasnoće glasa pojaćava se i spektralni intenzitet koji je u području F4 4-
6dB veći u glasnijem scenskom govoru
- glasniji govor većeg intenziteta utječe i na porast prosječne fo koja se povisi za 10-
30dB
- izravnava se i normalni spektralni pad od 10-12 dB/okt

4.4.2.
- svrha vježbi glasa bi trebala biti da područja F3 i F4 postanu podjednako jaka –
osobina vrlo dobroga glasa
- F4 = glumački formant – jer su učestaliji među scenskim glumcima
- lijepi glasovi imaju širok F4 ili istaknut trokutasti oblik, tzv. ekstra formant

4.4.2.1.
- s obzirom na promjenu vokalnog registra, tona i glasnoće mijenjat će se i oblik
vokalnog trakta i formantna stuktura
- glasniji intenzitet u srednjim i visokim tonovima = veća duljina vokalnog trakta
- u govoru i u niskom tonu falseta = manja duljina
- u tišem intenzitetu kruškoliki zatoni su manje duljine i širine, u glasnijem veće duljine
i širine
 kruškoliki zatoni (sinus periformes – dio donjeg dijela ždrijela koji leži pored grla
unutar tiroidne hrskavice)

- u govoru i nižem tonskom rasponu falseta, supraglotičko širenje se smanjuje s

porastom intenziteta
- kad se smanjuje opseg usne šupljine, raste opseg supraglotičkog širenja u nižem dijelu
ždrijela
- najveće kontrastne razlike u oblikovanju vokalnog trakta su između fonacije u
lagodnom govoru prsnog registra i u vrlo glasnoj fonaciji visokih tonova u pjevanju
falseta

- promjena tihog do glasnog intenziteta u prsnom registru dovodi do povisivanja svih

formantnih frekvencija F1 do F4 što je povezano s povećanjem otvaranja ustiju

- 11 -
ORTOFONIJA

5. POSTAVLJANJE (IMPOSTACIJA) GLASA

- postizanje optimuma glasanja nekoga glasa u scenskom govoru i opernom pjevanju

- tal. imposto, franc. place, njem. sitz, eng. voice placement

- naziv impostacija subjektivno opisuje odnose između fo, vokalskih formanata i skupa
harmoničkih udruživanja u visokom dijelu spektra koji daju rezonantnost glasu

- kad govorimo o impostaciji glasa mislimo na dugotrajno postavljanje, fonacijsko i

artikulacijsko mišićno, respiracijsko koje ponajprije utječe na glasovu kvalitetu
- u postavljanju glasa treba fizički osvijestiti i artikulaciju
- Škarić – mjesta postavljanja glasa: dišna, grkljanska i nadgrkljanska

5.2. DISANJE
- Appelman = 3 vrste disanja: klavikularno, prsno, adbominalno

- KLAVIKULARNO (žensko disanje) – širenje u gornjem dijelu prsnog koša, za

vrijeme udisaja se podižu ključne kosti i ramena
- loše jer je napeto postavljanje koje utječe na nepostojanost, promjenjivost foniranog
zvuka, pomanjkanje kontrole tona i intenzireta
- stvara se napetost u leđima, na vratu, grkljanu, što utječe na kvalitetu i rezonanciju
glasa jer nema izravnog nadzora nad ždrijelom i grkljanom koji je nestabilan pa se
diže
- to disanje je malog kapaciteta i proizvodi slab glas

- PRSNO (torkalno, rebreno, kostalno disanje) – za vrijeme udisaja dolazi do porasta

poprečnih dimenzija prsnog koša
- izvode ga međurebreni (interkostalni) mišići, kod udaha izvanjski, a kod izdaha
unutarnji i transverzalni prsni mišić

- ABDOMINALNO (trbušno disanje) – kod izdisaja se zrak potiskuje odozno

abdominalnim i leđnim mišićima koji djeluju kao sfinkter u guranju utrobe prema
kupoli dijafragme
- mišići dijafragme aktivno sudjeluju u udisaju
- izdisajni mišići su i postranični abdominalni (auterolateralni)

- APOGGIO – stabilna ravnoteža sila između donjeg potiska i grlenog stiska

- VIBRATO – ovisi o ravnoteži zadržane napetosti

5.2.1.
- subglotički tlak se mjeri s pomoću nanometra u cmH2O s cijevi u obliku slova U
- 1 cmH2O = 1 hPa
- u mirnom disanju otvorenim glotisom subglotički tlak i izvanjski tlk zraka gotovo su
jednaki
- pri izdisanju nastaje vrlo lagan subglotički nadtlak, a pri udahu podtlak u plućima
- do udisaja dolazi kad je subglotički tlak zraka manji nego atmosferski tlak

- 12 -
ORTOFONIJA

- za započinjanje fonacije potreban je minimalni subglotički tlak 6-8 cmH2O, u

scenskom govoru doseže do 15, u pjevanju do 30 – subglotički tlak ima ulogu pri
stvaranju zvučne jakosti i djelomično pri reguliranju osnovne frekvencije

- kod dubokog udaha subglotički tlak doseže razinu oko 10 cmH2O, a kod max. udaha
do 20

5.2.2. UDISAJNI I IZDISAJNI MIŠIĆI

- u disanju sudjeluju:
1. trbušni (abdominalni)
2. međurebreni (interkostalni) – a) udisajni (inspiratorni) – imaju funkciju
povećavanja volumena prsnog koša; b) izdisajni (ekspiratorni) – smanjenje
volumena
3. mišići ošita ili dijafragme

- funkcionalni rezidualni kapacitet – određena kao vrijednost 0, vrijednost volumena

pluća za vrijeme respiracije pri čemu su pasivna inspiracija i ekspiratorne sile jednake,
to je kod 40% volumena vitalnog kapaciteta ili oko 2 . zraka
- u disanju sudjeluju pasivne (sila elastičnosti tkiva i sila teža) i aktivne (međurebreni
mišići i ošit) sile

5.2.2.1. UDISAJNI MIŠIĆI

- tzv. izvanjski međurebreni mišići dijele se na –
a. PODIZAČE REBARA – zdjelična ili pelvisna dijafragma, trbušna ili
abdominalna dijafragma (ošit), veliki prsni mišić, mali prsni mišić, najširi
leđni mišić
b. SPUŠTAČE REBARA – leđni stražnji gornji nazubljeni mišić,
četverokutasti slabinski mišić

- kod udaha je glavni aktivni udisajni mišić dijafragma

- dijafragma je pod prsnog koša i krov abdomena
- kod normalnog udisaja spušta se od 1 do 6 cm, a za vrijeme dubokog udaha 6-7 cm

5.2.2.2. IZDISAJNI MIŠIĆI

- do izdisanja dolazi kad trbušni i unutarnji međurebreni (koji je i podizač rebara) mišići
pritisnu plućnu šupljinu stvarajući veći plučni tlak od izvanjskoga
- u izdisaju sudjeluje i poprečni mišić prsnog koša i najširi leđni mišić trokutastog
oblika

5.2.3. VOLUMEN PLUĆA

- diše se s oko 10% vitalnog kapaciteta, a u normalnom govoru govori se na rasponu od
oko 50% vitalnog kapaciteta
- vitalni kapacitet je cca 5l
- u glasnom govoru uporaba vitalnog kapaciteta je do 95%
- omjer udaha i izdaha u – mirnom disanju 40:60%; dobro uvježbanom govoru 10:90%

5.2.4. ZRAČNA STRUJA

- zračna struja je veća što je veći otvor glotisa i što je veća razlika između subglotičkog
i supraglotičkog tlaka
- raste s glasnoćom

- 13 -
ORTOFONIJA

- mjeri se u cm3/s ili l/s

- kod normalnog disanja iznosi blizu 0,1 l/s, u govoru do 0,6 l/s

5.3.1. GRKLJANSKA POSTAVLJANJA

- ili laringalna dijele se u 3 potkategorije –
1) fonacijske vrste ili tipove
- nazivlje je određeno prema fiziologiji, kao normalan (modalan) glas, šuman,
škriputav, šaptav, falset, ventrikularna fonacija i hrapav glas
2) promjene ili variranje tona
- vrlo dubok, dubok, srednje visok, visok, vrlo visok
3) variranje glasnoće
- vrlo tih, tih, srednje glasan, glasan, vrlo glasan

5.3.2. VRSTE I POSTAVLJANJE FONACIJE

- modalna, falset, šapat, škriputava ili škripava, hrapava, šumna
- prema Laveru i Catfordu, fonacijske se vrste mogu podijeliti u 3 kategorije prema
načinu kombiniranja
1. jednostavne fonacijske vrste = modalan glas i falset; mogu doći
samo kao potpuno samostalne vrste
2. šaptava i škripava vrsta = mogu doći samostalno i zajedno kao
složene (šaptavo-škripave vrste, šaptav/škripav glas ili falset,
šapravi-škripavi glas ili falset)
3. složene fonacijske vrste = ostvaruju se samo u složenim
fonacijskim vrstama; hrapavost i šumnost; hrapavost može biti
složena s modalnim glasom i falsetom, šumnost samo s modalnim
glasom

- ventrikularni glas – u deskriptivnom sustavu uglavnom koristi kao istoznačnica za

ekstremno hrapav glas

- u postavljanju fonacijskih tipova sudjeluju –

abduktor – krikoaritenoidni mišić (razdvaja glasnice)
aduktori – lateralni (bočni) krikoaritenoidni mišić, poprečni aritenoidni mišić,
kosi aritenoidni i tiroaritenoidni mišić

- potporanj grkljana (1.6 cm) je skelet larinksa koji čin 5 većih hrskavica – najveća je
štitasta, ispod nje je prstenasta s kojom je povezana u zglobnom spoju; parne vokalne
hrskavice sjedaju na zglobnu plohu prstenaste hrskavice
- epiglotis – povezan s vokalnim hrskavicama, s bazom jezika tj. ždrijelom i s trupom
jezične kosti
- hrskavicu grkljana pokreću vanjski krikotiroidni mišić i unutrašnji abduktori, aduktori
i vibratori – vokalni mišić
- krikotiroidni mišić – glavni antagonist svih ostalih mišića grkljana, glavni antagonist
mu je tiroaritenoidni mišić
- vokalna ili glasnička pukotina dijeli se na – ligamentni (koji čine vokalne usne
sastavljene od nabora sluznice, ligamenata i vokalnog m.) i međuhrskavični dio (nalazi
se između aritenoidnih hrskavica)
- glasnica ima 2 dijela – tijelo (vokalni ligament i vokalni m.) i pokrov (epitel i
Reinkeov prostor)

- 14 -
ORTOFONIJA

5.3.2.1. Uvjeti vibriranja glasnica

- min. tlak treba biti 8 kPa na površini iznad glasnice od 1,1 cm2
- glasnice trebaju biti približene, ne čvrsto zatvorene, nego mlohave
- glasnice se otvaraju odozdo prema gore i faza je kad su dolje otvorene i gore
zatvorene, a dolje kad su zatvorene i gore otvorene

5.3.2.2. Bernoullijev efekt

- pomaže zatvaranju glotisa za vrijeme fonacije spuštanjem tlaka zraka na površini
glasiljki i privođenju glasnica prema središnjem položaju tj. njihovu priljubljivanju
- što je veća brzina zračne struje to će se na bokovima glasnica tlak više smanjiti, tako
da će prema sredini privlačiti glasnice
- kad se glasnice približe i zatvore prolaz, zračna struja ima nultu brzinu i tlak poraste,
tj. dobije veličinu subglotičkog tlaka koji zbog toga rastvara prolaz, razmiče glasnice

5.3.3. PARAMETRI MIŠIĆNE NAPETOSTI U GRKLJANSKOM POSTAVLJANJU

 ZATVARAČKA NAPETOST (aduktivna)
- njome se aritenoide zatvaraju pa je hrskavični dio glotisa zatvoren
- izvode ju bočni krikoaritenoidni mišići i ariaritenoidni mišići
- to je prije svega napetost ariaritenoidnih m. što približava aritenoidne hrskavise
zatvaranjem glotisa
 SREDIŠNJI PRITISAK (medijalna kompresija)
- sila kojom se zatvara ligamentni glotis pomoću približavanja vokalnih nastavaka
aritenoida, ariaritenoidnih mišića
- time upravljaju bočni krikoaritenoidni mišići
 UZDUŽNA NAPETOST (longitudinalna)
- napetost glasnica koja se postiže stezanjem vokalnih mišića i krikotiroidnih m.

5.3.4. MODALNA (NORMALNA) FONACIJA

- karakteriziraju je široke amplitude glasiljki male pasivne uzdužne napetosti vokalnih
ligamenata, slab središnji pritisak i minimalna unutararitenoidna napetost
- uključen je cijeli glotis u fonaciji
- glasnice su razmjerno kratke i debele

5.3.5. FALSET
- karakterizira ga jaka zatvaračka ariaritenoidna mišićna napetost, jak središnji pritisak
glotisa, jaka pasivna uzdužna napetost vokalnih lig., mala aktivna uzdužna napetost u
vokalnim m.
- ostvaruje se samo sredinom glasiljki
- subglotički zračni tlak niži je nego kod modalnog – zrak ne izlazi naglo
- vibriraju samo tanki krajnji rubovi glasnica prema nekim teorijama vibrira samo
pokrov glasnica, ne i tijelo
- ima strmiji spektralni pad nego u modalnom g., te su rezonantne osobine spektra
siromašnije zbog manje harmonika u visokom dijelu spektra

5.3.6. ŠAPTAVA FONACIJA

- karakterizira ju otvorenost trokutastog hrskavičnog glotisa trećinom duljine
- u slabijem šaptu otvor zahvaća i dio ligamentnog glotisa
- ariaritenoidni mišići su opušteni za vrijeme šapta
- šaptavo postavljanje jako troši zrak, jer se frikcija zraka stvara na samom larinksu i
iznad njega

- 15 -
ORTOFONIJA

- ima jako male, najmanje vrijednosti HNR-a (odnosa harmoničnog i šumnog zvuka)
- ima najviše vrijednosti jittera i shimmera

5.3.7. ŠKRIPUTAVA FONACIJA (ŠKRIPAVA)

- karakteriziraju je periodične vibracije malog dijela glasiljki, mali ligamentni glotis i
vrlo niska fo
- opisno je to ekstremno niski glas
- nastaje s gotovo zatvorenim glotisom, otvoreniji dio glotisa blizu prednjeg kraja
glasiljki vibrira periodično vrlo sporo
- sličan hrapavom glasu, ali ima niže vrijednosti fo i ima veći periodicitet i odnos
harmoničkoga i šumnoga zvuka
- ne mijenja se ni duljina ni debljina glasnica (koje su debele i razmjerno kratke) s
promjenama tona
- nije velika ni standardna devijacija fo, mala je promjena tona zbog veće mase koja se
pokreće
- subglotički tlak je nizak
- dugo vrijeme faze zatvora i kratka faza otvora
- ima nešto nepravilniji vremenski valni oblik od modalne fonacije
- jitter i shimmer veći nego kod modalne fonacije
- povezuje se s pulsirajućim registrom
- jak F0 i razmjerno harmoničan zvuk
- razlika škripava fonacija X škripav glas (karcinom grkljana, niski frekv. raspon i slab
inrenzitet F0
- istoznačnica = laringalizacija; škirpavost i škripav glas = glotalizacija

5.3.8. HRAPAVA VRSTA FONACIJE

- podvrsta modalnog registra
- karakterizira ju nepravilnost glotalnog vala, aperiodicitet fo
- u vokalnoj kvaliteti hrapavost ima objektivno određenje šuma
- ima veće raspršenje fo
- fo je niži nego što bismo to mogli zaključiti slušnom percepcijom
- čuje se „podrhtavanje“ tona, „jitter tona“
- grubu hrapavost (harshness) u glasu karakterizira pretjerana medijalna kompresijska
snaga i velika napetost ili hipertenzija glasnica – neugodan zvuk, oštrog tona
- visoka napetost lažnih ventrikularnih glasnica, zatvorenije su; teško hrapavi glas =
ventrikularni glas
- ima kompleksan harmonički sastav
- na estetsku procjenu glasa utječe jitter (neugodniji imaju veći aperiodicitet tona)

5.3.9. ŠUMNA VRSTA FONACIJE

- podvrsta modalnog registra
- karakterizira ju slaba mišićna napetost, otvoren glotis, slab intenzitet, niska
fundamentalna frekvencija
- kad se koristi naziv šumna glasova kvaliteta podrazumjeva se kvaliteta koja se stvara
zbog prekomjerenog propuštanja zraka
- glotis je uvijek otvoren zbog slabe mišićne napetosti pa se i zrak gubi više nego u
modalnoj fonaciji
- vrijeme fonacije je vrlo kratko pa su čujni udasi za vrijeme govora učestali
- zatvaračka napetost je minimalna, medijalni pritisak slab i mala uzdužna napetost

- 16 -
ORTOFONIJA

5.3.10. OPSEŽNIJA PODJELA FONACIJSKIH VRSTA

- VoQS – sustav znakova za obilježavanje glasove kvalitete

5.4. NADGRKLJANSKA POSTAVLJANJA

- OROFARINKS – sve iznad razine grla; LARINGOFARINKS – leži pored grla i stapa se
s njim
- nadgrkljanska postavljanja ili impostacije izgovornog prolaza mogu se podijeliti –
I. uzdužne (longitudinalne) promjene
II. poprečne (latitudinalne) promjene
III. promjene napetosti
IV. velofaringalna postavljanja

5.4.1. UZDUŽNE PROMJENE POSTAVLJANJA

- proizlaze iz okomitih pomicanja grkljana prema gore ili dolje iz neutralnog položaja
- glas podignutog ili spuštenog grkljana

- 17 -
ORTOFONIJA

- utječu promjene položaja usana, tj. protuzija usana te dizanje i povlačenje donje usne
(labiodentaliziran glas)

- pomicanje grkljanja prema gore: akustički podižu frekvencije F3 i F4 i dolazi do

promjene u duljini ždrijela
- povisit će i fo, spektar glasa će imati razmaknutije harmonike
- u višim dijelovima spektra prevladava šumna sastavnica

- glas sa spuštenim larinksom:

- ima manje harmoničkog zvuka u usporedbi s neutralnim postavljanjem
- produljuje se laringofarinks što akustički spušta frekvencije nižih formanata i raspon
među njima (F1-F2)
- spuštanje larinksa najviše utječe na F4 i znatno se smanjuje frekvencijska razdaljina
između F3 i F4
- u govoru je spuštanje grkljana sastavnica impresionistički nazvanoga grobnoga glasa
- spuštanje larinksa sa zaokruženom protruzijom usana u fonaciji /a/ =
najmanji frekvencijski razmak između F3 i F4
ima najniži F1 – jer je /a/ vrlo zatvoren
F2 je najviši – zbog zaokruživanja što čini vokal prednjijim
F4 se najviše spustio – zbog produljenja vokalnog trakta

5.4.2. POPREČNE PROMJENE POSTAVLJANJA

- događaju se zbog gotovo stalnih promjena u području poprečnog presjeka izgovornog
prolaza na nekom određenom mjestu
- lokalno stezanje ili širenje izgovornog prolaza:
labijalizacije (prostor između usana sužava se okomito i/ili vodoravno)
faringalizacije (zbog mišičnog stezanja ždrijela, ili se ždrijelo sužava
premještanjem jezika straga)
postavljanja jezika
fokalna postavljanja
čeljusna postavljanja

5.4.2.1. POSTAVLJANJA JEZIKA

- mišić stiloglosus
- neutralno, palatalizirano, palatoalveolarizirano, alveolarizirano, dentalizirano,
labiodentalizirano, velarizirano, faringalizirano, laringo-faringalizirano

- u palataliziranom glasu je fo viša i harmonici su razmaknutiji, te su F1, F2 i F4 viši

- dentaliziranost i labiodentaliziranost spuštaju fo i sve ostale formante

5.4.2.2. FOKALNA POSTAVLJANJA

- impresionistički nazivi koji odgovaraju fokalnim postavljanjima: grlena, guturalna,
„duboka“ stražnja postavljanja
- mišići stisnu presjek izgovornog prolaza u stražnjem dijelu usne šupljine
- fokalne stupove čine 2 vrste mišićnih lukova koji stoje jedan iza drugoga, čine ih
nepčanoždrijelni i nepčanojezični mišići koji spajaju meko nepce s jezikom, ždrijelo i
grkljan
- glavna funkcija fokalnih mišića u govoru je guranje veluma prema dolje

- 18 -
ORTOFONIJA

- poprečno približavanje fokalnih stupova utječe na kvalitetu glasa = krajnje neugodan,

gluhački glas
- fokalna impostacija se više odnosi na glasovu kvalitetu nagluhih osoba
- uz približavanje fokalnih stupova dolazi i do glotalne napetosti i dizanja larinksa (kod
gluhih je larinks uvijek u istom položaju)
- akustički diže vrijednost frekvencije F1 i snižava frekvenciju F2

5.4.2.3. ŽDRIJELNA (FARINGALNA) POSTAVLJANJA

- podrazumjeva se postavljanje srednjeg ždrijela (orofarinks)
- postavljanja ne mogu biti potpuno neovisna, pa u faringalnom postavljanju latentno
sudjeluju i grkljanska, velofaringalna postavljanja i postavljanje korijena jezika i
hioidna namještanja
- u postavljanju orofarinksa sudjeluju izvanjski i unutrašnji ždrijelni m.
- izvanjski mijenjaju promjer ždrijelne cijevi, polegnuti su kružno (gornji, srednji i donji
faringalni stezač), unutrašnji su polegnuti uzdzžno: nepčanoždrijelni, cijevnoždrijelni i
šiljastoždrijelni m. – oni podižu, spuštaju, šire i stežu ždrijelo
- kod faringalizacije je karakteristično približavanje F1 i F2, širenjem farinksa se spušta
frekvencija F1

5.4.2.4. ČELJUSNA POSTAVLJANJA

- često je u svezi s laringalnim postavljanjem (kod spuštenog larinksa), može biti
povezano s labijalnim postavljanjem te udruženo s ždrijelnim i velofaringalnim
postavljanjem
- dimenzije čeljusnih postavljanja
1) vertikalna (zatvorena-otvorena)
2) horizontalna (izvučena-uvučena
3) postranična ili lateralna (lijevo-desno)
4) rotacionalna (jedna strana viša od druge)

- zijevajuća kvaliteta glasa:

čeljusno vertikalno otvaranje
epilarinks se produžuje, ždrijelo ima veći poprećni presjek,
ždrijelo i grkljan su prošireni
snižavanje F3 i F4
- zatvoreno čeljusno postavljanje:
velariziran glas s dignutim larinksom

- mišići koji sudjeluju u čeljusnim postavljanjima: čeljust podižu – pterigoidni m.,

masirač i temporalni m.; čeljust otvaraju – izvanjski pterigoidni m., geniohioidni m.,
stražnji ispupčen digastikus i milohioidnim.
- F1 raste s otvaranjem čeljusti

5.4.3. MEKONEPČANO-ŽDRIJELNA(VELOFARINGALNA) POSTAVLJANJA

- nazalizacija i denazalizacija
- nazofaringalno područje je područje najgornjeg područja ždrijela, a pojam
velofaringalno zatvaranje označava zatvaranje nosne šupljine mekim nepcem

- 19 -
ORTOFONIJA

5.4.3.1. NAZALIZIRAN GLAS

- veća uporaba nosne i nazalizirane artikulacije
- nazalna emicija – nazalno ispuštanje zraka tijekom govora zbog velofaringalne
nesposobnosti ili nedostatnosti
- prisutan u nekim dijalektima zbog nedovoljnog otvaranja nosa (zagorski, međimurski,
turopoljski)
- može biti znak lijenog nemarnog govora – artikulacijska opuštenost
- u glumačkim ulogama koristi se u paralingvističkom sloju kao indeks lijenosti, škrtosti
- u patologiji – rinofonija, rinolalija

5.4.3.2. Mišićno djelovanje kod velofaringalizacije

- u spuštanju veluma sudjeluju – mišić prednjeg nepčanog luka, mišić stražnjeg
nepčanog luka, palatoglosus, stiloglosus, poprečni jezični m., hioglosus
- nepčanoždrijelni mišić – palatalni spuštač i podizač
- govornici s nazalnim glasom povlače i podižu jezik u većoj mjeri nego oni s
nenazalnim glasom
- u dizanju veluma sudjeluju – palatalni napinjač i palatalni podizač, gornji faringalni
stezač i vlakna gornjeg dijela nepčanoždrijelnog mišića
- velofaringalno otvaranje ovisi o stupnju nazalnosti – od lagane 60 mm2 do teže 250
- ulaz u usta je manji kod govornika s nazalnim glasovima
- nazalna rezonancija – spajanje nosne i usne šupljine i posljedičnog oblikovanja
glotalnog tona nazalnim šupljinama
- nosan glas – ako zatvorimo nosnice i ne dignemo meko nepce nazalni glasovi imaju
višu fo

5.4.3.3. DENAZALNOST
- kvaliteta glasa koju karakterizira izostanak nazalne rezonancije i reducirana nazalnost
- prehlađenost se katkad svrstava u denazalne glasove, ali se prehlada čuje kao vrlo
prigušen, oslabljen oblik nazalnosti
- adenoidalna kvaliteta glasa – velički zatvor udružen s velarizacijom

5.4.3.4. Zvučne osobine nazalnosti

- nazalni formant između 200 i 300 Hz
- svi su formanti oslabljeni osim F4
- kod vrlo nosnih glasova u višim dijelovima spektra pojavljuju se dvostruki formanti
- antirezonancija je suprotna rezonanciji
- kad dođe do asimetrije dvaju odvojenih prolaza cijevi nosne šupljine proizvode se
dodatni formanti i antiformanti na visokim frekvencijama
- nos uzrokuje dodatno raspršenje spektralne energije s različitim formantima, a lijevi i
desni prolaz i djelomično mješanje u nosnom širenju energije

- 20 -
ORTOFONIJA

6. ESTETIKA GLASA

- primjena nefrikativnog teksta je u ispitivanju boje općenito i u estetskim ispitivanjima

glasove kvalitete
- Moles – za estetsku obavijest zvuka bitni su niži dijelovi spektra, frekvencijsko
područje do 100, pa do 300 Hz; srednje područje 400-2000 Hz daje malu količinu
estetskih obavijesti; područje od oko 3 kHz-6 kHz ponovno je važno za estetsku
obavijest
- za semantičku obavijest je bitan središnji dio spektra 1-3 kHz

6.2. ODREĐENJE ESTETIKE GLASA

- estetika glasa je uvijek vezana uz sklad i ritmičnost zvučnih čimbenika koji određuju
glasovu kvalitetu, dakle harmoničnost i ugodu (ugoda kao organska sastavnica i do
neke mjere naučljiv kozmetički aspekt glasa
- lijep glas ima periodicitet i spektralnu ravnotežu uz blago odstupanje; F0 je niže
vrijednosti; akustička energija je raspoređena u spektru tako da je vrlo jaka u području
voluminoznosti, u središnjem dijelu do 2000 Hz ne smije biti previše istaknuta isto
kao i u visokom dijelu spektra 5000 Hz (kao šumni glasovi), ali ne smie ni prejako
padati

6.2.2. SPEKTRALNA RAVNOTEŽA

- nisko područje spektra (voluminoznost) mora biti intenzitetski jako
- središnji dio spektra (zvonkost ili sonornost) ne smije biti preistaknuta već mora blago
padati i biti podjednakog intenziteta kao i područje blještavosti
- F3 i F4 moraju biti podjednakog intenziteta, i u odnosu na F0 trebaju biti 20-26 dB
slabijim (blještavost)
- visoko područje spektra (stridentnost, pucketavost) ne smije prenaglo pasti

6.2.3. Lagano odstupanje

- lagani laringalni šum
- moda – lijepo se može promijeniti tijekom kraćeg vremena

6.3.1. DULJINA IZGOVORNOG PROLAZA

- duljina laringalne cjevčice za vrlo dobre muške glasove je oko 3 cm
- duljina vokalnog trakta za M cca 19 cm, za Ž 17,3 cm
- ako se vokalni trakt produlji onda su osnovne vrijednosti frekvencije formanata (500,
1500, 2500, 3500 Hz) niže, a ako je vokalni trakt kraći od prosječnog onda su osnovne
vrijednosti frekvencije formanata više
- muški vokalni trakt je za 9,55% dulji od ženskog
- duljina izgovornog prolaza –
L=n (brojevi formanata) *v (34440cm/s) /4*f(n) (frekvencije formanata)

- duljina izgovornog prolaza mjeri se iz F4 da se izbjegne utjecaj vokalskih formanata –

što je niža frekvencija F4 to je veća duljina vokalnog trakta

- žene se manje razlikuju po duljini vokalnog trakta od muškaraca

- Duljina izgovornog trakta je vezana za ugodu glasa, ali ljepotu glasa određuju i drugi
čimbenici: boja, veličina laringalne cjevčice, odnos poprečnog presjeka laringalne i

- 21 -
ORTOFONIJA

faringalne cijevi, cjelokupni odnosi svih struktura u izgovornom prolazu od donjeg

dijela larinksa do usne šupljine

6.3.2. Odnos presjeka epilaringalne cjevčice (Ac) i ždrijela (Ap) i duljina cijevi izgovornog
prolaza
- ima važan akustički učinak na rezonantne frekvencije
- 6:1

6.4. PJEVAČKI FORMANTI

- visoki se nalazi u području 1600-300 Hz
- niski je pojačanje u spektru na oko 500 Hz i glasu daje okruglost i mekoću – bas će
imati niže vrijednosti, tenor više
- oba formanta daju ljepotu pjevačkom glasu
- visoki se stvara u supraglotičkom prostoru grkljana, daje glasu prodornost i blještavost

6.4.1. Akustički opis, morfološki i artikulacijski uvjeti tzv. ekstra formanta

- ekstra formant – istaknuto formantsko područje oko 2,8 kHz koje je karakteristično za
neke muške pjevačke glasove u belcanto koncertnom pjevanju
- uvjeti za pjevački formant –
1. ždrijelni prostor (faringalni sustav) mora biti proširen, prostran, u
pjevanju čak 6x širi nego otvor laringalne cjevčice; duljina
epilaringalne cjevčice u odnosu na cjelokupan izgovorni prolaz
mora biti 1:6
2. Morgagnijeva šupljina mora biti široka u odnosu na ostatak
larinksove cijevi. U tom će se slučaju i u normalnom govoru
proizvesti ekstra formant vrijednosti između frekvencija F3 (2,5
kHz) i F4 (3 kHz)
3. kruškoliki zatoni moraju bit široko prostani i dugački, produljuju se
spuštanjem larinksa

- u akustičom smislu Morgagnijeve šupljine su rezonatori, a kruškoliki zatoni djeluju

kao prigušivači visokih frekvencija jer njihove rezonantne frekvencije ne izlaze iz
ustiju, već ih priguše antirezonancije

6.5. Prilagodbe u donjem dijelu vokalnog trakta i njihov utjecaj na timbar

- epilaringalna cjevčica, kruškoliki zatoni, ždrijelo – uzak dio iznad glotisa i djeluje kao
zasebni rezonator, nalazi se u podnožju veće cijevi i zajedno čine vokalni trakt

6.6.2. VIBRATO
- frekvencijska modulacija fundamentalne frekvencije zamaha ¼ tona gore i dolje od
srednje veličine tona, što znači ukupno ½ tona uobičajene brzine modulacije između 4
i 7 Hz u sekundi
- tremolo – vibrato samo s amplitudnom modulacijom
- kod vibrata je važno – 1. koliko brzo vibrira; 2. koliki je raspon tona od gore do dolje,
zamah ( ¼ + ¼ = ½ tona); 3. modulacija intenziteta kao neizbježna pojava
- važna je laringalna kontrola koja se očituje u vertikalnom pomicanju tiroidne
hrskavice
- frekvencija vibrata kod dobrog pjevačkog glasa iznosi 5,5 do 7,5 Hz/s
- kraći tonovi imaju prosječno veće brzine vibrata nego dulji tonovi

- 22 -