IZDANJE POVODOM OBILJEAVANJA 45.

GODINJICE
SMRTI NARODNOG HEROJA MLADENA STOJANOVIA

Izdava:
Nacionalni park Kozara" Prijedor
Odgovorni urednik:
Drago ormaz
Recenzenti:
Desanka Tarabi
Radmila Risti
Naslovna strana:
ore Gorbunov

tampa: NIGRO Glas" BANJALUKA

tampano u 5.000 primjeraka

R A DE BASIC

DOKTOR
MLADEN
/III izdanje/

< 9 'i*
Nacionalni park Kozara**
PRIJEDOR

1987.

rvog aprila etrdeset druge etnici Kade Radia

upali su u partizansku bolnicu u selu Joavci i po
P
klali dvadeset ranjenih proletera. Ubili su, na zvjerski
nain, i teko ranjenog doktora Mladena Stojanovia,
prvog komandanta partizanskog odreda sa Kozare i
jednog od najistaknutijih rukovodilaca ustanka u Bo
sanskoj krajini.
Kad je Mladen poginuo, Kozarski partizanski
odred brojao je preko 3.500 dobro naoruanih boraca
i spadao je u to vrijeme meu najjae i najbrojnije
partizanske odrede u Jugoslaviji.
Devetnaestog aprila odred je dobio zvanini na
ziv: Drugi KNO partizanski odred Mladen Stojanovi, a nekoliko mjeseci kasnije, 7. avgusta, Mladen
je proglaen narodnim herojem.
Na Prvom kongresu ljekara partizana, odranom
u Bosanskom Petrovcu 25. i 26. septembra 1942. go
dine, u poasno predsjednitvo predloeni su iza
brani, pored druga Tita, i pali ljekari dr Mladen
Stojanovi, dr Mia Panti, dr Safet Muji i dr
Ruica Rip.
U Prijedoru, Mladenovom rodnom mjestu, poslije
rata Mladenu je podignut spomenik, djelo njegovog
brata, poznatog jugoslovenskog vajara Sretena Sto
janovia, a u gradovima i selima oko Kozare i irom
nae zemlje Mladenovo ime nose' ulice, preduzea,
kole, bolnice, apoteke, kulturno-umjetnika drutva.
6 Mladenu je ispjevano mnogo pjesama. ivi
mnogo pria, u kojima se mata i stvarnost mijeaju,
pletui vijenac legende oko njegovog imena.
5

U ofanzivi, u junu i julu etrdeset druge, Mladenovo ime, njegov ivot, njegova komandantska slava
i tragina smrt inspirisali su kozarske borce na velike
i neviene podvige.
U tom stranom tutnju i lomljavi ene su po
zbjegovima tjeile i uspavljivale djecu: Spavaj, spa
vaj, sinel Ne boj se, noas je Mladen na bijelu, krilatu konju preletio iz Grmea na Kozaru, a za njim
hiljadu ljutih Grmelija. Ne boj se, ti! Ne da Mladen
djecu!
Novembra 1961. godine, prilikom prenosa Mladenovih kostiju iz Joavke u Prijedor, Kozara se, kao 1
aprila 1942. godine, u tugu zavila. Nepregledna masa
crnih rubaca. Crne marame i suze!
Na tu tunu sveanost stigle su iz sela Vojskove,
udaljenog 50 km od Prijedora, supruge poginulih bo
raca Radosava Banjac, Stevka Risti i Gospava Vrsajko. One su pjeaile dva dana i jednu no, da bi na
Mladenov grob poloile planinsko cvijee sa Kozare.
U kozarskim selima mnogo je mukaria u po
voju, djeaka u kolskim klupama i momaka s denovim imenom. Razgovarao sam sa jednom maj
kom, mojom ratnom drugaricom, iji je sin sluio
u Titovoj gardi.
Kad god svog Mlau imenom zovnem, sjetim
se naeg dragog doktora i komandanta Mladena
kae ona i oi joj zasuze.
Mladen je biran za prvog komandanta kozarskih
partizana kako zbog svog ugleda u narodu tako i
zbog izrazitih komandantskih svojstava.
U ustanku, on naravno, nije bio jedini komunista
na Kozari. Rasporedom partijskih kadrova, osim nje
ga, na Kozari su se nali: Osman Karabegovi, Josip
Maar Soa, Boko Siljegovi, Branko abi Slove
nac, Milo Siljegovi, Obren Stiovi Srbijanac, panski borac, Ratko Vujovi Coe, Crnogorac i panski
borac, Ivica Marui Ratko, Vladimir Nemet Bra

co, Zagrepanin i desetine lanova Partije i Skoja iz

okolnih gradova. To samo jo vie istie Mladenovu
linost, a nije bez znaaja ne samo za kozarsku epo
peju, i Kozaru nego kao primjer bratstva i jedinstva.
Neki su priali, pa i pisali, o Mladenu kao na
em simpatizeru. Kad god bih tako neto uo ili pro
itao, kad god bih makar i prizvuk takvog miljenja
osjetio, zaustavljao sam misao na Mladenu. itavim
svojim biem opirao sam se takvom gledanju na ovu
istaknutu linost nae revolucije. Godine rata proveo
sam u Bosanskoj krajini kao aktivni uesnik NOR-a.
Vidio sam i osjetio kako je oslobodilaki pokret u
ovom dijelu nae zemlje brzo dobijao na snazi i i
rini. Njegovi organizatori i uesnici, uproeno re
eno, dijelili su se na borce pod orujem i pozadince.
Ako su radili predano i vrijedno, pozadinci se nisu
razlikovali od boraca po svom ugledu u narodu.
A simpatizeri? Bilo je i njih, i to mnogo. Ali
smo smatrali, mi bar u Bosanskoj krajini, naim
simpatizerom, na primjer, snau koja rijetko kad
donese torbu milota partizanima, ili koja od srca
prui jabuku borcu. Smatrali smo simpatizerom i
iu koji bi, kojim sluajem, izaao na uku da u
njedra proapue sretno drugovi i da se prekrsti
posmatrajui partizansku kolonu kako promie i gubi
se prema nekom neprijateljskom uporitu. Cia je
elio nau pobjedu, pa je i njegovo iskreno sretno
neto znailo.
Oevidno, bilo bi smijeno i apsurdno smatrati
simpatizerom i Mladena Stojanovia, ovjeka, koji
je, kao lan Komunistike partije, izaao iz grada na
Kozaru i kao organizator ustanka postao komandant
proslavljenog partizanskog odreda.
Razmiljajui o Mladenu, ovjeku, drugu i ko
mandantu, zaeljeh da misli pretoim u pisanu rije
i tako jo jednom porazgovaram sa mojim profeso
rom higijene i komandantom u ratu.
7

speo se na jedan proplanak. Mi smo ga slijedili.

Sjeo je na najbliu izvalu. Odahnuo je znojan i
umoran. Odahnuo i duboko uzdahnuo.
Ima li vode, seljaiu?
Pruio sam mu uturu hladne izvorske vode. Potegao je gutljaj, dva, i opet snano udahnuo vazduh.
Sjedili smo pod Maslin-Bajirom.
Prijedor se nazirao u daljini. Daleko dolje, pod
nama, u tamnom jezeru mraka. Sijalice kao krijes
nice svjetlucale su blijedo, isplivavale na povrinu
tamnog jezera. Udaljavale se i gubile i opet nam se
pribliavale. Nama i planini. ovjek bi rekao da se
rukom mogu dohvatiti.
Opet je vidio Tuzlu i poznate breuljke oko nje,
na koje su aci izlete pravili. Vidio je daleku mla
dost, srednjekolca nemirnog i zamiljenog, koga
austrijska policija hapsi i odvodi u zatvor. Daleko...
Davno. Kao da to nije bio on.
A sutra e ga okruiti seljaci, ustanici!
uma je krila velike nemire u sebi. Vjetar je
ovdje prisutan. Ogromna stabla bukava postrojavala
su se i prestrojavala. Kao vizija budue narodne voj
ske kojom e Mladen komandovati...
Da. Ovo nije ni izlet ni posjeta pacijentima.
Staze su poznate, pa ipak neizvjesnost ogromna. Su
tra se treba suoiti sa seljacima. Ali ljekarski in
strumenti niti e biti potrebni, niti mu ovog trenutka
mogu pomoi. Treba imati rije. Pravu rije treba
nai. Moe li se ona izmisliti? Nikako! Treba tu ri
je u njihovim oima proitati. Treba je iz srca usta
nika iupati. Ustanak! Buna... ! Kozara!
Razmiljao je glasno. Mi smo drijemuckali u vi
sokoj planinskoj travi.
Na izvoru rijeke Gomjenice, u istoimenom ma
nastiru, Petar Koi je bio ae, udisao je mirise
planinskih livada, pomijeane sa jakim mirisom tam
jana i bosioka i sluao udne i zastraujue prie

Simeuna aka o Turinu i vabi, o igumanu Gerasimu i rakiji...

Napamet smo Koia uili rekao je Mladen.
Na uu Gomjenice u Sanu pruila se prijedorska
arija. Uska, izlomljena i pranjava, ali zbog svoje
duine i nesretnih ljubavi opjevana.
Prijedor, varoko naselje novijega doba, sa tra
govima preistorije, rimske kulture i srednjevijekovnih
graevina u blioj i daljoj okolini. Bio je od svog po
stanka poprite sukoba i krvoprolia. Zapamtio je
mnoge vojske i drave, mnoge krvave obraune i pa
ljevine.
Tokom uvenog bekog rata (1683 1699) aus
trijske ete, pod komandom grofa Adama aanija,
ratovale su po Bosanskoj krajini protiv vojske bo
sanskog namjesnika Dafer-pae. U sauvanim iz
vorima govori se o mnogim mjestima koja su austrij
ske ete popalile. Tu se prvi put u istoriji pominje
Prijedor.
Postoji predanje da je neki Hadi-pao, porijek
lom iz Like, koji je imao tri brata i iao na hadiluk
u Meku, osnovao Prijedor, poto je prethodno, uz po
mo turskih eta, rastjerao hajduke na Kozari
Krajem XVIII vijeka u zapisima austrijskog za
stavnika Boia Prijedor se pominje kao utvreno
mjesto od pedeset do ezdeset turskih kua.
Ova varoica, smjetena na desnoj obali rijeke
Sane, bila je nekad okruena gotovo neprohodnim
movarama, umama, livadama i breuljcima, koji
se postepeno diu i povezuju s Kozarom.
U XIX vijeku ime Prijedora i Kozare istorija je
zauvijek tijesno povezala vojevanjima, bunama i
hajdukovanjima.
eta harambae Hendia, ustanike ete popa
Gavre za vrijeme Janieve bune, druga maika
buna, prva i druga Pecijina buna!
Raja iz okoline Prijedora i cijelog Potkozarja u
stalnim je pokretima i bunama sve do dolaska Aus
trijanaca. Ali ni tada nemiri ne prestaju.
9

Ispresijecana dubodolinama i potocima, Kozara

nosi na svom tijelu duboke oiljke i tragove estih
ratovanja.
Pod kraj XVII vijeka, za vrijeme tzv. dubikog
rata, austrijski general Laudon je iskopao duboke
aneve po obroncima Kozare. Ostaci tih aneva,
kojima se Laudon koristio protiv Turaka, sauvali su
se do nadih dana. Njima su se koristili ustanici e
trdeset prve. Predvoeni Mladenom Stoj anoviem,
saekivali su u njima ustae i vabe. Naoruani naj
ee samo beskrajnom mrnjom prema tuinu, oni
su iskakali goloruki iz tih rovova, mijeali se sa ne
prijateljem i otimali mu oruje.
Prijedor, u ljivama i livadama, na obali zelene
Sane, koja mirna i spokojna protie kroz Prijedorsko polje, izmeu ivopisnih sela i vrbaka, poznat je
danas i po tome to se u njemu rodio i rastao dr
Mladen Stoj anovi.

ulici Vlaha Bukovca u Dubrovniku ivi ogra

nak brojne porodice Stojanovi, Mladenova su
U
pruga Mira i sin Vojin.
U ostacima nekad bogate Mladenove biblioteke
nalazi se Sveto pismo, zaostavtina njegovog oca,
popa Sime, a u Svetom pismu, na etvrtoj strani,
stoji napisano rukom popa Sime: I rodi mi se sin
Mladen 7. aprila 1896. godine.
Mladen je potomak stare svetenike porodice, u
kojoj se sveteniko zvanje od davnina njegovalo i
prenosilo s koljena na koljeno. Njegov djed Gavro bio
je godinama svetenik u varoici Kozarcu. Spustio
se s porodicom sa obronaka Kozare i nastanio u Pri
jedoru negdje poslije austrijske okupacije. Mladenov
otac Simo zavrio je bogosloviju u Zadru i bio prvi
kolovani pastir u svojoj lozi, a ujedno 1 posljednji
porodini predstavnik tog poziva.
10

Cijenili su ga kao ovjeka doboko religioznog,

pristojno obrazovanog, koji prati tampu, nove knji
ge i asopise, koji i sam poneto objavi u Bosanskoj
vili. U dokolici se bavio etnologijom, ispitivao na
selja i migracije u Bosanskoj krajini i porijekla
krajikih prezimena, a naroito se pokazao aktivnim
u akciji za srpsku crkvenokolsku autonomiju, za
podizanje kola i u propagiranju prosvjetnih ideja.
ivio je u Prijedoru a parohija mu se prostirala na
lijevoj obali rijeke Sane obuhvatajui sela Ljeskare,
Volar i Cikote.
Crkva se nalazila u Cikotama. Cesto su ga mje
tani vidjeli kako zorom ranom, pogrbljen i sanjiv,
uri na svom mravom doratu u Cikote, na slubu
boiju.
Volio je pop Simo i za bogatu trpezu sjesti, vjer
nike savjetovati i o svojoj djeci razgovarati. Bio je
veoma briljiv otac.
U Prijedoru, u ulici koja je nakon rata dobila
Mladenovo ime, postoji kua muzej, u kojoj se
Mladen rodio, djetinjstvo proveo i izmeu dva rata
kao ljekar radio. Porodica nije ivjela u nekom izo
bilju, naroito kada su djeca dorasla za kolu, pa je
on od malih nogu osjetio dah sirotinje i upoznao
nakazno lice tuina, okupatora.
Znajui ta za djecu znai kola i obrazovanje,
pop Simo je rijeio da sinovi zavre gimnaziju a
kerke uiteljsku kolu, i tome je sav svoj ivot po
svetio. Imao je osmoro djece tri sina i pet keri.
Bilo je teko u to vrijeme ivjeti i toliko djece ko
lovati. Stariji Prijedorani i danas priaju kako je
pop Simo donosio po punu korpu djeijih cipela
obuaru oru Eatkoviu da ih popravi.
Evo majstore rekao bi mu pa radi ta
zna. Zima je na pragu. Djeca u kolu ne mogu bosa.
Oe Simo, ovo nije za popravljanje, nema
ovdje popravke.
11

 Nemoj mi samo to govoriti! Zna i sam: ima

ih osmoro. Carevina bi imala posla da ih iznova
obuje, i da ih nahrani i koluje.
Majstor nema kuda: krpio je i popravljao, a
djeca su bosa nestrpljivo ekala.
Majka Mladenova, Jovanka, poticala je iz svetenike porodice Vujasinovia, iz Bosanske Dubice.
Blagorodna dua, potovana u cijeloj okolini, pa su
je svi mlai zvali majka Jovanka.
Za vrijeme austrougarske okupacije u Prijedo
ru su postojale dvije osnovne kole, tzv. dravna
kola, sa uiteljima, po pravilu, reimlijama; i dru
ga, srpska kola, u kojoj su uitelji bili Srbi, a
djeca preteno iz srpskih porodica. Srpska kola,
koja se tako zvala sve do drugog svjetskog rata, nosi
danas Mladenovo ime. On je u njoj do 1906. godine
savladao osnovno obrazovanje.
Prvi razred gimnazije zavrio je u Sarajevu, a
1907. godine obreo se u Tuzli, u drugom razredu, gdje
sree Tou Ilia, sa kojim ostaje itav decenij ne
razdvojan drug i prijatelj.
Naredne godine u Tuzlu stie i upisuje se u prvi
razred gimnazije Mladenov mlai brat Sreten. Bra
a Stojanovii su bili solidni aci, veoma privreni
knjizi i roditeljima, posluni i pristojni djeaci. Ali
pop Simo, aljui ih u kolu, u dalek svijet, ak
u Tuzlu, elio je da se i pismeno obezbjedi, pa su
sinovi na poetku kolske 1909. godine dali ocu pis
meno obeanje ' da e se primjerno vladati i dobro
uiti. Evo toga obeanja, koje je napisao mlai brat
Sreten, moda zato to je i tada ispoljavao smisao za
lijepo pisanje i likovno oblikovanje
POTVRDA
kojom potvrujemo da emo u Tuzli dobro uiti
bez prigovora i dobro se vladati. Ako ovako ne
12

bude nego ovo svoje obeanje pogazimo onda

nek nas roditelji nai izlemaju kako god bolje
mogu.
Prijedor
17. avgusta 1909.

Sreten Stojanovi
Mladen Stojanovi

Original ove potvrde uva se u memorijalnom mu

zeju u Prijedoru.

rve ljudske, tople oi, koje sam u gradu srio, bile

su oi moga profesora higijene Mladena Stojanovia. Sta je to tada znailo za mene, plaljivo i
neuko seljae, teko je objasniti. Neosnovano sam se
tada zbunio i uplaio. Dodue, u susretu sa gradom
ja sam se mnogo ega plaio i od svega novog za
zirao.
Upoznao sam Mladena trideset prve godine kao
ak prvog razreda gimnazije, na asu higijene. Po
javio se visok, stasit ovjek, sa energinim izrazom
lica i sanjarskim, vatrenim, crnim oima. Imao je
crnu kosu prebaenu ukoso preko visokog ela. Sje
am se i danas: kad je uao razred se umirio. Kao da
je bio izuzetno impresioniran njegovom pojavom.
Djeco, ja u vam predavati higijenu. Tom
krtom reenicom poelo je nae poznanstvo, koje e
se u ustanku potvrditi ratnim drugarstvom.
I, as je poeo...
Jednog lijepog oktobarskog dana u razredu je
vladalo izuzetno uzbuenje. Poslije nekoliko preda
vanja, Mladen je, ispitujui nas, obnavljao preeno
gradivo. Odgovarao sam i ja. Dobro sam odgovorio.
Alal ti majino mlijeko, seljaiu! rekao
je, zadravajui pogled na mojim bosim nogama.
Zbunio sam se i uplaio od toga pogleda.
13

 Sto si bos?

Nemam obue, gospodine...

Poslije asa pozvao me razredni starjeina, Avdo
Karabdi, i poveo u grad da mi kupi Batine cipele.
Po zavrenom osmom razredu gimnazije upisao
sam se na Pravni fakultet u Beogradu. Kao student
ivotario sam u Prijedoru, bez sredstava, bez krova
nad glavom. Drugovi su me pomagali. Kod Jovana
ponekad spavam, kod Pele ruam, i tako je to ilo
neko vrijeme. Pomalo sam uio, pomalo sa omladi
nom radio, a ponekad sa jaranom Pelom boemisao.
Jednog dana pozove me Mladen na razgovor.
Znao je kako ivim, pa e, bez mnogo uvijanja:
Seljaiu, otvorio sam ti kredit kod Kame i
Brane, do daljnjeg... za konak se sam pobrini.
Kredit se sastojao u tome to sam kod Rame
Ramadanovia, slastiara, mogao navratiti, kad god
me nevolja natjera, i naruiti porciju somuna sa
kajmakom ili sa tahanhalvom.
. Kod Brane Vujasinovia, gostioniara, ekala me
svako vee porcija vrue jagnjetine. Subotom i okanj rakije, ali samo subotom, naglasio je Brane.
Svakog prvog, a trajalo je to mjesecima, Mladen
je kod Rame i Brane svodio moje raune. Samo po
nekad se ljutio ako sam normu u rakiji prekoraio.
Gledajui me zbunjena 1 bosa u gimnazijskoj
klupi trideset prve, Mladen je, siguran sam, vidio
svoje djetinjstvo, naao se, u mislima, u Tuzli meu
djeacima, svojim kolskim drugovima. Sjetio se
moda Toe Ilia...
O Mladenu iz gimnazijske klupe, o Mladenu iz
mladih dana pria dr Too Ili mnogo, i toplo, i
uzbueno, kao kad se o najroenijim govori:
Da, bio sam sa Mladenom u Tajnoj akoj
organizaciji u Tuzli. Najbolji i najprisniji moj drug
u gimnaziji bio je Mladen. Nismo se, tako rei, raz
dvajali, osim za vrijeme akog raspusta, kad bi
14

Mladen odlazio svojima u Prijedor, a ja u Posavinu,

kod svojih. I za vrijeme raspusta smo se dopisivali,
i neka od tih Mladenovih pisama su sauvana i ob
javljena. Od 1907. do 1914. godine drugovali smo,
zajedno uili, zajedno u Tajnu organizaciju bili
ulanjeni, zajednika nam je bila literatura i snovi.
Zajedno smo stanovali, a kasnije i tamnovali.
Tajna aka organizacija, prema rijeima pre
ivjelih uesnika, bila je, na poetku, preteno lite
rarno udruenje, za literaturu zainteresovanih aka.
Organizacija je doivjela vie preobraaja.
Kada je Mladenova generacija dorasla da se u
nju ulani, njen se karakter bio znatno izmjenio.
Njeni pripadnici su u sadraj rada, pored literarnih
tema, unosili politike i socijalne, koje su bile dobar
povod da se raspravlja o mnogim aktuelnim pitanji
ma, koja su u to vrijeme tangirala nacionalni ivot
Srba u Bosni.
itali su jako mnogo, itali su sve Sto im je
dolazilo do ruku, na poetku bez nekog sistema i
izbora, bez izotrenog kriterija i opredjeljenja, ali u
viim razredima gimnazije njihova je preokupacija
bila ruska literatura i socijalna literatura uopte.
Na temelju proitanih djela sastavljali su preda
vanja koja su iznosili pred organizaciju. Bilo je tu
tema, za ono vrijeme veoma interesantnih kao na
primjer, o ravnopravnosti ene po Bebelu, ili o
porijeklu porodice od Engelsa.
Jedan od njihovih lanova izlagao je o ondanjoj
eljeznikoj tarifi u Bosni i Hercegovini. Mladen je,
pored ostalih, odrao predavanje: O zdravlju na
roda.
Svim predavanjima ta vitalna i dinamina ge
neracija je davala odgovarajuu socijalnu notu i
politiku boju.
Mladen je sjea se Too bio veoma
drag i simpatian kao djeak. Voljen od svih svojih
15

drugova. Ja sam seljae iz Posavine. Otac mi je bio

nepismen, kmet. Imao je est sinova i sve nas je
kolovao. Ja sam najmlai od brae. Jedan mi je
brat bio pravnik, jedan uitelj. Ostali su izuili za
nate.
Otac, iako nepismen, bio je vitalan i preduzimljiv
ovjek i sve nas je, kako se to kae, izveo na pravi
put. Rekoh da sam iz takve porodice i takve sredine
stigao u Tuzlu i sprijateljio se sa Mladenom. On je
bio popovsko dijete, iz grada, sa odreenim navi
kama, sa izvjesnim samopouzdanjem i sigurnou, to
je nama sa sela nedostajalo. Deava se da i poslije
dugogodinjeg ivota u gradu i diplome u depu, na
slijeena povuenost i nespretnost ostane i u dui i
u ponaanju kod ljudi sa sela.
Mogu rei da sam se nekako brzo uklopio u
gradsku sredinu i sticao odreene navike, uveliko
zahvaljujui druenju sa Mladenom. Od dobrog dru
ga mnogo toga se poprimi. itali smo i voljeli iste
pjesnike: Disa, Pandurovia, Rakia, antia i, na
ravno, Koia. Zajedno smo izlazili na sastanke sa
drugovima, pjevali igrali kola i stanovali godinama
kod Kate Frkatovi, dobre ene, koja nije znala ni
kad da se na nas naljuti.
Ponekad smo nas dvojica odlazili na ruak kod
naeg profesora Veljka Vujasinovia. Kad god bi
nas pozvao da ga posjetimo, bila je to izuzetna
sveanost. Bili smo tim pozivom uvijek poaeni,
jer Veljko nam je bio drag i kao profesor, a jo vie
kao istaknuti pripadnik Sokola. Bio je odlian
vjeba, izvrstan baca koplja. Ako se tome doda
da je bio i poznati nacionalni borac, idejno s nama
vezan, nije teko zakljuiti kakav je autoritet uivao
kod nas aka omladinaca.
Mladen je rastao u vitka i lijepa momka. Uporedo sa fizikim rastom, on je intelektualno napre
dovao. Radei uporno na svom obrazovanju, silno je
imponovao ne samo svojim karakterom nego i svo
16

jom inteligencijom i znanjem. On se izdvajao obdarenou, pio je znanje i revolucionarne ideje

svoga vremena.

stanak! Revolucija... Hic Rodus, hic saltal

rekao je Mladen 19. jula etrdeset prve, kada se
U
umivao na jednom potoku u planini, okruen gru
pom komunista, organizatora ustanka u prijedorskom kraju. Taj dan pamte svi ivi Kozarani. Os
tao im je neizbrisiv iz sjeanja, kao i prvi dan us
tanka, kao i prve pobjede partizana. Tog dana po
ele su da stiu grupe seljaka iz Palanita i Boia,
Jelovca i Knepolja u na mali logor, u Rajlia kosi.
Stizali su oni u bijelim, pamunim rubinama i cr
nim lajbecima, sa sivim krljacima na glavi i are
nim torbama milota na leima. Dolazili su na vi
enje. I vie od toga! Dolazili su kao na poklonjenje
i, uozbiljeni do pobonosti, sluali Mladenove rijei.
A on, rjeit i osjeajan, kakav samo pjesnik moe
biti, sa velikom darovitou i sve veom sigurnou
pronalazio je, u razgovoru sa narodom, pravu rije,
koja u srce takne. Bio je realan i odmjeren. Po
nekad zastraujue istinit. Sa svom ozbiljnou upo
zoravao je svakodnevno grupe posjetilaca da predsto
jee teke borbe trae rtve.
Drugovi i brao, ne dozvolite da bilo ko meu
vama krije oruje, opominjao je Mladen ne do
zvolite da karabini gnjiju u zemlji, da lee u stogo
vima sijena dok nai najhrabriji momci uskau
meu neprijatelje i goloruki otimaju oruje. Od srca
vam hvala za lijepe darove, koje ste meni i mojim
drugovima donijeli. Ali, takvo je vrijeme da je meni
najdrai dar puka. Puke na sunce, Kozarani!
Podmazujte ih! Ustanak se sprema!
Mi, komunisti i skojevci, mladii dvadesetih go
dina, sluali smo ga u tim velikim i sveanim trenuS Doktor Mladen

17

cima radosno i uzbueno. Podsjeao nas je na mla

dia naih godina, koji, okovan u lance, ponosno i
prijetei gleda u predstavnike austrijskog sudstva
dok mu izriu kaznu od 16 godina teke tamnice.
Obuzimalo nas je neobino i spontano pouzdanje.
Nemogue je bilo ne primijetiti kakvo silno povje
renje imaju seljaci u njega i od kakvog je to zna
aja za poetak ustanka.
Dok je Mladen vrsto i temeljito ugraivao svoju
privlanu figuru, cijelu svoju linost u iroke mase
ustanika, ukorjenjujui se duboko i za svagda u
kozarsko tlo i u sre kozarskog naroda, ustae su
ozlojeene tumarale prijedorskim ulicama i bliom
okolicom, bijesno zagledajui svakom prolazniku u
oi. Raspisana je i potjera. Ustaki stoer za Bosan
sku Hrvatsku iz Banje Luke uputio je 21. jula svim
potinjenim kotarskim oblastima izvjetaj prijedorske kotarske oblasti, koji glasi:
Izvjeujem, da je ovdanji lijenik dr Mla
den Stojanovi, oznaeni komunista, bio zatvo
ren, kao taoc.
Noas, pol sata poslije ponoi dr Stojanovi
je poao u zahod, sa gornjeg sprata u donji, pri
emu ga je slijedio straar Rei Fehim. Kad su
dr Stojanovi i straar Rei sili do polovine
stepenica, tada je dr Stojanovi zavikao Po
ar, a Rei kad je vidio poar, povikao je na
ostale uhapenike, radi gaenja i spaavanja,
doim je Stojanovi iskoristio tu strku radi po
ara, pa je uniao u zahod i kroz zahodski pro
zor nepoznato kuda pobjegao.
Postoji temeljita sumnja, da je slamu sam
dr Stojanovi zapalio da izazove mete i da to
iskoristi u cilju da pobjegne.
Poar je brzo ugaen.
Za dr Stojanoviem je odmah povedena po
tjera, ali do danas bez uspjeha.
18

O bjekstvu dr Stojanovia izvjeteni su svi

susjedni kotarevi, a potraga je nareena i pod
reenim orunikim postajama.
Molim da se za imenovanim dr Stojanoviem
raspie svestrana potraga. Njegov lini opis je
slijedei:
Star 40 godina, stasa visokog, lice oblo, oi
crne, kosa smea, bradu i brkove brije. U slu
aju uhienja da se pod jakom straom doprati
ovoj oblasti.
Gornje se dostavlja na urno izvrenje.
Pripreme za ustanak ulazile su u zavrnu fazu.
25. jula odrano je partijsko savjetovanje u Orlovcima, u jednom umarku, povie kue Stojana Kitonjia. Sastankom je rukovodio uro Pucar. Tu je
izvrena raspodjela kadra. Osman Karabegovi i
Mladen rasporeeni su na Kozaru.
Sutradan smo napustili na logor na Rajlia kosi
i spustili se u sela. Mladen i Osman su se smjestili u
Malom Palanitu, u zaseoku anovii, odakle su
davali uputstva za posljednje pripreme. Mi mlai,
laki i pokretljivi kao srndai, obigravali smo okolna
sela i po dva-tri puta dnevno prenosili poruke, raz
nosili i itali radio-vjesti, objanjavali dogaaje na
istonom frontu.
Jedno jutro, poslije napada grupe ustanika na
palaniku optinu, radi osloboenja zatvorenih ta
laca, prolomilo se ustaniko uraaa. Zabijelile su
kose i obFonci od pobunjenog naroda. U arenoj ri
jeci vilaa, roguljaa i ponekog borca s pukom,
koja se ispod Banovia ora kretala ka Prijedoru,
primjetio sam Osmana i Mladena. Zagruvao je trenjev top (moar) od crkve u Malom Palanitu. Masa
se zaljuljala i pokrenula, odmotavajui svoje ubojito
klupko niz jarke i vijugave sokake. Grebenom su
ili predvodnici ustanici naoruani pukama
pokuavajui da ovu boiju varicu koliko-toliko 10

ganizuju i usmjere. Prilikom zastanka govorili su

Osman i Mladen. Osman je ushieno rekao:
Drugovi, mi emo pobijediti! i glas mu se
izgubio u povicima ustanika: Naprijed na Prijedor!
Narode, javio se tada Mladen, svi me
znate kao ljekara. Ostavio sam medicinske instru
mente i prihvatio se puke, jer to je jedini put koji
poten ovjek moe danas izabrati...
Tako je poelo opasno i neizbjeno ustaniko
kolo oko Kozare.
Poelo je opasno kolo! Ko mu je kolovoa: Mla
den je kolovoa ustanka na Kozari. Tako je otiao
glas vrlo daleko. uo se irom Bosanske krajine.

ivotu Mladen se nikad nije uklanjao pred opas

nou. Postupao je prema svom uvjerenju. Od
U
mladosti je na opasnost navikao.
U proljee 1912. godine, Rade uranovi e
merni, autor zbirke pjesama Iza reetaka, uveo je
Mladena i Tou Ilia u tajnu nacionalistiku orga
nizaciju Narodna odbrana. Bili su organizovani po
sistemu trojki, tako da su njih dvojica od cijele or
ganizacije znali samo za Radu. Sam taj in djelovao
je na njih uzbuujue. Porasli su u vlastitim oima,
uozbiljili se. U njih se uselio izvjestan nemir, koji
nisu ispoljavali, ali koji je, kao neopoziv zahtjev
unutranjeg bia, traio od njih djela gonio ih na
akciju. S nestrpljenjem su oekivali kraj kolske go
dine, jer kola ih je na neki nain vezala, sputavala,
a oni su osjeali da sada ne pripadaju samo koli.
Kao lanovi Narodne odbrane, po zavretku
estog razreda gimnazije 1912. godine, kreu iz Tuzle
na dalek put. Uputili su se najprije pjeice i, poslije
60 km pjeaenja, stigli u Brko. Dugoasno pjea
enje prolo je u zanimljivom razgovoru. Noeni
20

mladikim oduevljenjem i eljom da to prije i to

vie uu u tajne organizacije, nisu tako rei ni os
jetili zamor. U Brkom su se javili na vezu Milanu
Majstoroviu, trgovcu, pripadniku Narodne od
brane. On ih je lijepo primio i ugostio, a zatim
smjestio u voz do Sremske Mitro vice. U Mitrovici
nisu imali nikog kome bi se javili. Bili su prepu
teni sami sebi, ali su se, ipak, nekako snali.
Ubacili su se u brod za abac i nastavili put,
puni zebnje i strahovanja od neizvjesnosti, jer pa
soa, naravno, nisu imali. Ali srea ih je posluila,
stigli su bez ikakvih neprilika u abac. Sad je ilo
lake, jer tu su imali vezu za dalje putovanje. Ja
vili su se Boi Milanoviu, takoe trgovcu, koji ih je
povezao sa majorom Mitom Pavloviem. Na sastanku
sa Pavloviem, poslije kratkog objanjenja i zakletve
na mau, postali su zakleti lanovi organizacije
Ujedinjenje i smrt.
Tih dana u Sapcu je boravilo pjevako drutvo
iz Beograda ijeg se imena Toa Ili vie ne sjea.
Koristei se tom prilikom, njih dvojica su se umije
ala meu lanove drutva i bez tekoa se prebacili
u Beograd. Dva-tri dana provedena u Beogradu is
koristili su da se odmore, proetaju i nau sa Bo
sancima, pripadnicima Mlade Bosne. U jednoj ma
loj kafani na Zelenom vencu sreli su se sa Gavrilom
Principom, Mustafom Golubiem i ostalim. Vodili su
duge diskusije o svim pitanjima vezanim za bosan
sku omladinu.
Zapravo Mladen je bio u tim diskusijama
vrlo aktivan, sjea se danas Toa Ili. Ja, kako
sam po prirodi miran i ne naroito govorljiv, vie
sam sluao. Mladen je bio komunikativniji i snalaljiviji, pa sam se, da tako kaem, na itavom putu
preputao njegovom voenju.
Iz Beograda su sigurnom vezom otili za Vranje
i javili se Vojvodi Vuku. Smjeteni su u jednu vojnu
kasarnu, zajedno sa ostalim omladincima. U kasarni
21

su proveli oko mjesec dana, vjebajui se u ruko

vanju pukom, pitoljem, bombom.
Osim Mladena i Toe, od Bosanaca su se nali
u toj grupi Hasan Rebac, Mustafa Golubi, ula Bu
kovac i drugi.
Poslije zavrene obuke, vraajui se istim putem
za Beograd, kroz koji su bez zadravanja proli, pro
duili su za Sabac. Tu ih je srea opet posluila:
zatekli su ekskurziju maturanata mostarske gimna
zije, to im je za povratak u Bosnu dobrodolo.
Uvrstili su se meu maturante i vratili kuama.
Sa mostarskim maturantima na ovoj ekskurziji
nalazili su se Ljuba Mijatovi i Vladimir Gainovi.
Tih dana Gainovi je stigao iz vajcarske, pa je imao
mnogo novog da im kae. Sluali su ga sa izuzetnim
interesovanjem. Bio je veoma rjeit i zanimljivo je
priao o oslobodilakom pokretu u Evropi, o svojim
susretima i druenju sa naprednim ruskim omladin
cima, koji su, kao i on, studirali u Svaj carskoj.
Kada se Mladen kao esnaestogodinji djeak
otisnuo iz Tuzle tajnim kanalima za Srbiju, nikome
nije rekao kuda ide. Ni roditeljima se nije javio.
Priroda zadatka koga se prihvatio to je zahtjevala,
a ga je disciplinovano shvatio.
Vie od dva mjeseca bili smo izvan sebe
sjea se toga dogaaja Mladenova sestra Jelisaveta
koja je tada dijete bila. Nema Mladena, kao da
je u zemlju propao. Otac samo hoda po sobi, othukuje i sam sa sobom razgovara: Boe, boe, ta mi
je sa djetetom? Nikad nije neposluan bio...
Doao je i avgust, a o Mladenu nikakvih vijesti.
Pop Simo je bio teki reumatiar. Stegla reuma, jed
va se kree. Morao bi u banju Slatinu, kod Banje
Luke. A kako da idem, pitao se on, kad o Mla
denu nita ne znam?. Polovinom avgusta ipak od
lui da poe u banju. Djeca su ostala sa tetkom, a
on sa enom krenu u Slatinu.
22

 Cim ujete neto za Mladena odmah mi brzojavite rekao je pred polazak.

Nekoliko dana po odlasku roditelja na kapiji se
pojavio suvonjav mladi, preplanuo od sunca, ne
uredan, pocijepan. Ni nalik na Mladena.
Koga traite? upitala ga je tetka, koja ga
nije prepoznala. Toliko je bio oslabio.
Pa ja sam Mladen! odgovorio je zaueno.
Tetka je pozvala Mladcnove sestre i brau. Svi
su istrali iz kue. Okupili se oko njega. Videi ga
kako jadno izgleda, udarili su u pla.
Sta je to s tobom, Mladene? Gdje si bio?
Sto se nisi javio?
Uto dotre i komije:
Sta je, da nije ko umro? upitali su, pret
postavljajui da je neko donio crn glas ba o Mla
denu, o kome se tako dugo nita nije znalo.
A Mladen se samo umorno i nekako zagonetno
smjekao:
ekajte, to ste navalili? Pustite me da odahnem, priau sve.
Nama o svom zagonetnom putovanju sjea
se Jelisaveta nita nije htio povjeriti. Jo smo bili
djeca. Rekao je samo: Bio sam sa mojim drutvom
na putovanju. Ali kad je otac doao, njemu je sve
iskreno ispriao. Pohvalio se kako je savladao ba
canje bombe i gaanje iz puke i pitolja.
Oduevljeno je priao o susretu sa Vladimirom
Gainoviem u Sapcu i o nezaboravnom zajednikom
putovanju od Sapca do Broda.
Mladen je u grupi koja se vraala sa kursa iz
Vranja bio najmlai. Iznuren dugim i napornim pu
tovanjem, bio je, ipak, neumoran u pjesmi i prii,
pa je tako pridobio opte simpatije drugova. Mnogo
se svidio Gainoviu.
uje mali, lezi na moje krilo i odmori malo
umornu glavu pozvao ga je Vladimir k sebi i za
grlio.
23

 Kakav je to vojnik koji se umorio prije no

to je rat poeo odgovorio je Mladen, trudei se
da potisne i skrije umor vedrinom svoga lica.
Poslije ovog veoma impresivnog i uzbudljivog
putovanja Mladen i Too su se rastali kod Broda.
Mladen je otiao svojima u Prijedor, a Too u selo
Biljanie, kod Doboja, u goste bratu Nikoli Iliu,
uitelju.
Ovoga puta rastanak je bio kratak. Poslije dese
tak dana nali su se ponovo u Tuzli, na poetku sed
mog razreda gimnazije. Sada su ih ekale uveane
ake brige, ali i obaveze prema njihovoj Tajnoj
akoj organizaciji. lanovi ove organizacije po
stali su negdje 1911. godine. Pored ostalog, preduslov
je bio da se zavri etvrti razred gimnazije (mlae
nisu primali).
U njihovoj akoj organizaciji postaje sada sve
ivlje i interesantnije. Bilo je mnogo nejasnih pi
tanja. Samo je jedno bilo do kraja jasno: itavim
svojim biem ovi mladii bili su protiv austrougarske
vladavine.
Sve do kraja 1912. godine, sjea se dr Too Ili,
vodili su opsene i svakodnevne diskusije oko deljenja Muslimana. O tome su vodili i naelne dis
kusije, ali su i praktino radili, pristupajui pojedi
nano Muslimanima omladincima s ciljem da ih pri
vuku u organizaciju, koja je do tada bila sastavljena
iskljuivo od Srba.
Na toj osnovi bilo je sukoba i sa pojedinim pro
fesorima. Neki Hadikadi otvoreno je proganjao
ake Muslimane, srpski orijentisane. Bilo je i fi
zikih obrauna (Grabe je u afektu oamario jed
nog profesora). Uslijedile su represalije. Zajedno sa
Grabeom, iskljuena je jedna grupa aka iz gimna
zije. Organizacija je stupila odmah u dejstvo. U znak
protesta, zbog iskljuenja drugova, organizovali su
trajk cijele gimnazije. Meutim, trajkovali su pre
teno aci srpskog porijekla. Mladen i Too oglaeni
24

su za voe trajka. Obojica su kanjeni, a Too je,

sem toga, izgubio stipendiju.
U vrijeme balkanske krize i balkanskih ratova
Austrija pojaava svoje snage prema Srbiji i Crnoj
Gori. Vri se mobilizacija. Sve kole su rasputene
i ispranjene radi smjetaja vojske. Mladen odlazi u
Prijedor, a Too u Posavinu. Vjerovatno zato to su
bili zavrili kurs u Vranju. Jer iako je kola raspu
tena, lanovi Tajne ake organizacije, kako kae
Vid Gakovi, nisu se razilazili. Okupljali su se i
dogovarali, a esto su pravili izlete u okolinu Tuzle
i pjevali patriotske pjesme. Ti izleti su se koristili i
za obuavanje omladinaca u rukovanju orujem. Od
lazili su na brdo Ilinicu, nedaleko od Tuzle, i uvjek
bi se meu njima naao neko od starijih, najee
Mio Jovanovi, koji je rukovodio obukom.
Prekid kole trajao je dva do tri mjeseca, pa su
se opet nali u razredu i nastavili sa uenjem i ra
dom u Tajnoj akoj organizaciji.
Za predsjednika Tajne ake organizacije iza
bran je 1913. godine Petar Gutea, ak osmog raz
reda, a za sekretara Too Ili. Uz stalnu i sve veu
aktivnost u organizaciji, Mladen i Too zavrili su
te godine sa uspjehom sedmi razred.
Za vrijeme kolskog raspusta razilaze se ku
ama, ali ostaju u stalnom kontaktu, dopisuju se i
izvjetavaju jedan drugog o izvravanju obaveza
prema organizaciji. Trebalo je, naime, da nastave
rad u narodu, da organizuju sokolska pobratimstva,
koja su bila legalne organizacije za tjelesno vaspitanje mladei. To je bila prikladna forma i podesna
prilika da rade ne samo na zdravstvenom i drugom
prosvjeivanju naroda, nego i politiki da djeluju.
Neto od njihove prepiske za vrijeme kolskih
raspusta je sauvano. Najvie pisama mladobosanaca iz perioda uoi prvog svjetskog rata skupio je i
objavio 1954. godine Vojislav Bogievi, profesor iz
Sarajeva.
25

Danas su ta pisma svojevrstan dokumenat vre

mena u kome su pisana. Ona dosta govore o svojim
autorima, njihovim osjeajima i stremljenjima. Iz
njih zrai dah starog, minulog, ali i dah vjenog, ne
prolaznog, dah i svjeina mladosti, koja u zanosu sa
nja o velikoj budunosti, o slobodi.
O raspustu 1911. godine Mladen je pisao Toi:
Prijedor 27. VI 1911.
Zdravo!
U etvrtak uvee stigoh u Dubicu, a u petak
poslije podne krenuh u selo. Divota. Nema one
dosadne posavske ravnice, nego sve gora. Ispit
divno ispao. U selu ima Soko i Trezvenost,
itaonica i Zemljoradnika Zadruga... Selo je
jedini spas. Predavanja spremna. Siri prosvjetu!
Ovdje nae gazde-ifte prodaju Gajret a Pro
svjeta spava u budaku. alosno. Ali, dok je
nas...
Srpsko ti pozdravije od Mladena
Sudei po pismima, Mladen je doista nesebino
rtvovao svoj kolski odmor za rad na prosvjeiva
nju naroda, jer ve u pismu od 15. jula on pie Toi:
Prijedor 15. VII 1911. god.
Zdravo prika!
Ovih dana bijah na putu: Prijedor, Sanski
Most, Palanka, Krupa, Otoka, Bos. Novi. Malena,
ali lijepa etnja. Osobito je lijepo bilo u Krupi...
Radim na predavanjima za dogodine. Pa, kad se
sastanemo, da pokaemo ko su estokolci. Kod
mene je glavniji privatni nego kolski rad. Ne
znam kako kod tebe.
Zdravo
Mladen

Te 1911. godine, kada radi na predavanjima za

dogodine, bilo mu je jedva petnaest godina. Jo ta
da je prokrstario, u ulozi aka prosvjetitelja, dobar
dio Bosanske krajine. Istim stazama gazio je esto
izmeu dva rata, tada ve kao lijenik i kao prosvje
titelj u irem smislu te rijei. A trideset godina kas
nije opet se na njima naao vodei partizanske ete
i bataljone u borbi protiv tuina zavojevaa, ovoga
puta za konano osloboenje njegove Krajine.
Too i Mladen su meu najaktivnijim srednjekolcima mladobosancima. Aktivni su kao predavai,
zapaeni u ukupnoj aktivnosti ake organizacije
poznati i popularni meu svojim kolskim drugovima
u Tuzli. Ali njihove veze sa prijateljima i istomi
ljenicima su znatno ire. Oni se dopisuju sa srednjekolcima u Sarajevu, Mostaru, sa pojedinim uitelji
ma iz Bosne i Hercegovine.
Krsto Mari, pomonik upravnika Prosvjetinog akog doma u Mostaru, alje Toi i Mladenu
jedno pismo, puno pohvala i priznanja, osobito za
njihov rad u narodu. Evo tog pisma:
Mostar, 27. II 1912. godine
Mili prijatelji Todore i Mladene,
Todore, to ti prije ne odgovorih, opet je
kriv Mladen, naime, on pie da e mi poslati
izvjetaj rada u drutvu, pa nikad. Ja ekao pa
da zajedno odgovorim na sve. Ono mi ra
zumi meni i glavom i bradom Krsti.
Kod nas Mostaraca nema drutva u onom
smislu kako je kod vas, nego se u konviktu odr
avaju svake subote od 810 sati uvee preda
vanja koja se prepisuju iz tuih... Kod nas je
dobra samo biblioteka: oko 1000 komada. Stras
no je itam. lanarina se upravo i ne plaa. Osim
mene i jo dvojice, trojice, niko ne plaa, pa
neu ni ja vie. Do sada sam tano plaao.
27

estitam vam na sekciji za narod i elim

sretan uspjeh. Samo radite! Ja sam pokuavao
meu drugovima iriti ideju rada za narod, ali
oni su odgovorili da se ne moe nita pomoi
seljaku (naime ne mogu oni), a ja sam odgo
vorio: Kad ne mogu ja vama da dokaem da
je korisno raditi za narod i u narodu i kad ja
kod vas koji ste kulturni ne mogu da uspijem,
vjerujem da ne moete ni vi kod naroda. Sa
vjesno vi radite, a ako elite i ja bih vam odrao
jedno predavanje (izaberite temu) kad budem o
ferijama iao kui, i to samo zato to ste vi tako
vrijedni i to sam ja vatren pristaa sekcije rada
u narodu. Inae, ja nijesam drao ni jedno pre
davanje, niti u ga drati u Mostaru.
Podatke za tvoje predavanje mogu i kasnije
poslati kad budem imao vremena. Do sada sam
bio grozna lijenina, samo sam itao, nita nisam
pisao, pa reci ubriloviu da i ja nita ne radim.
Da li bi takav bio da sam u Tuzli? Meni je tre
balo odmora, jer sam lani, kako preko kolske
godine, tako i preko f erija, mnogo radio, a i
prva dva mjeseca ove godine u koli.
Tako se tjeim. Ja sam odluio preko ferija
osnovati zemljoradniku zadrugu, drati analfabetske kurseve i predavanja 810, te sam ih
ve poeo sastavljati originalno. Sad e biti
dobra roda. Kod nas je bilo pozorite i bio sam
na svakoj drugoj predstavi. Novo! Na svaku za
bavu i sijelo koje je bilo iao sam, a sada u ii
u plesnu kolu. Bie prilike da se zaljubim, ne
mojte ozbiljno shvatiti! Para imam dosta, svakog
mjeseca ostaje mi 20 kruna. Hrana boanstvena.
Pa ipak, ja sam nezadovoljan i rado bih ostavio
Mostar, jer nema vas. Ja sam sam a samu je
teko. Nemam zajednikih ideja sa kolegama, a s
vama sam imao. Vi ljubite narod, a ja ga volim.
Vi ne znate kako je teko biti na strani sam. Po28

aljite mi Osvit, a novce u vam ili poslati u

markama kada primim brojeve, ili u vam dati
kada poem o f erijama. Mi emo se svakako bar
deset dana prije vas raspustiti...
Primite sprski prijateljski
pozdrav od
Krstislava
Mladen je kao mladi, prema sjeanju veine
njegovih kolskih drugova, bio njena, pjesnika pri
roda. On strasno ita poeziju, voli sam da luta uli
cama, drui se sa pjesmama i likovima velikih ruskih
klasika, apue u osami svoje stihove.
Meutim, koliko se iz oskudne dokumentacije d
zakljuiti (zabiljeke i koncepti predavanja), njega
je silno privlaio upravo onaj na oko sitni rad u
narodu. I u predavakoj djelatnosti bjeao je od ap
straktnih tema. Preteno je zaokupljen praktinim
pitanjima ekonomskog i osnovnog zdravstvenog vaspitanja naroda. Ali, u svom zanesenjatvu i mladikoj vatri, nailazei na otpor i nerazumijevanje, na
filistarsko oko i podsmijeh arije, doivljavao je
razoaranja. Tada bi se zatvarao u kuu i u sebe i
itao, itao, itao...
To se da naslutiti i iz pisma Mladenovog brata
Sretena Toi Iliu i iz pisma Veljka Joviia Mla
denu. Evo tih pisama:
Slatina Ilida, 23. jula 1913.
Zdravo Todore,
Vjerujem ti da e se zauditi otkud ja
ovdje... Sta radi, ita li? Hoe li moi ono
savladati? Mladen te pita zato njemu nisi po
slao kakvih knjiga i on mnogo ita... Kolika je
u tebe ocjena iz vladanja? U mene loe (4)*).
) U kolama au ae tada ocjene biljeile ovako: odllCan l,
vrlodobar 3. dobar I ltd.

29

Mogao sam jo ispasti iz gimnazije, ali bi im

onda prisjelo...
Ja mislim ostati ovdje jo jednu nedjelju.
Ponio sam dosta knjiga pa samo itam. Ve sam
proitao: Ekvinocio, Nova Italija, Uiteljeva pisma
sa sela itd., pa u onda Santieve, ai: Zlo i
dobro u naem narodu, Kad rue cvetaju, O e
nicima. Ja mislim da je izbor dobar...
Ove su godine mnogi izgubili stipendije, pa
e dogodine biti uas.
Spremaj se za borbu dugu i krvavu. Samo
napred!.. Pii mi ne ali se!
Srpsko ti pozdravlje od
Sretena
Gacko, 19. septembar 1913.
Dragi Mladene!
Ba veeras primih Tvoje pismo i kao to
vidi, prilino sam taan. Ti mi ree u pismu, da
Ti ja odgovor dugujem, a budi uvjeren da sam
drao obratno, ali kako bilo da bilo, nastojmo
da ovolike pauze ne bude, jer iako smo fiziki
daleko, ne treba da budemo duhovno, a vabo
je prilino bar potu uredio, te moemo misli
izmjenjivati. udim se da si mi u ovom Tvom
pismu postao pesimista, kad kae da se stidi
to si lanom ovoga naroda (razumijem specijalno
u Bosni). Izgleda mi da si prenaglio, jer budi
uvjeren da ima dosta svijeta koji isto kao i mi
osjea ili misli, ali situacija opa i lina, bar za
sada nije zgodna za ostvarenje sviju naih elja...
Neu o tome da piem, jer zna kako je,
nego je dosta: utati, raditi i vjerovati u bolje...
Sve kasabe u Bosni i Hercegovini su jed
nake bar po spoljanosti a i u svima se vodi
briga o hljebu, a govori o prestojniku i anda
rima.
30

Gacko je krajnja taka pa se nae do

brih ljudi. Tako sam i ja sa dvojicom dobro
stao, dok prema drugima, iako izgledaju dobri,
prilino sam pasivan dok ih ne upoznam.
Crna Gora je daleko 1/2 do 1 sat.
vabo pravi tvravu na Jovanovu brdu ko
ja e kotati nekoliko miliona, a crnogorska brda
su 300 metara via od ovoga ! ! 1
Sto se tie mene, ja ivotarim, zaudo sam
vrlo povuen, a i dosta radim kolskog posla.
Veeras mi stigao nadzornik, a sutra e me malo
posjetiti mangup, to sad dolazi! Ovdje je
prilina zima iako sunce ija...
Ne ali se, im primi pismo, pii mi op
irno odmah, sa manje poezije, jer nije zgodno
za prozainu otadbinu. Razumije li me!
Pozdravi Persu i Georginu. Bratski te po
zdravlja
Tvoj
Pii!
Veljko
Mladenovog pisma, na koje Jovii odgovara
nema, pa se samo moe pretpostavljati da je postao
pesimista zbog nerazumijevanja na koje se naiao
u svojoj kasabi.

pak je godine 1928. doao u tu svoju kasabu i

ostao kao lijenik u njoj sve do rata. I ba tu je
Istekao
ime borca i humaniste. Tu je postao lan Par
tije. Iz te kasabe otiao je u revoluciju.
Od prvih dana ustanka zapazili smo da se Mla
den i Osman izvanredno slau, da se na sastancima i
irim skupovima dopunjuju i podravaju. Ta inje
nica nije bez znaaja za potpunije shvatanje kozarske
31

partizanske atmosfere i brzog rasta Kozarskog par

tizanskog odreda etrdeset prve.
Poetkom avgusta etrdeset prve grupa boraca
sa prijedorskog sektora posjetila je borce sa Ka
rana. Odran je veliki narodni zbor kod crkve u
Marinima. Prvi je uzeo rije Osman, zatim Mladen.
On je najvie govorio o bratstvu i jedinstvu. Za
vrio je izlaganje tako to je zagrlio Osmana i re
kao: Ovo je moj brat i uitelj, naglaavajui time
znaaj bratstva i jedinstva i znaaj revolucionarnog
iskustva KPJ u tim sudbonosnim danima.
U takvim prilikama mi mlai rasli smo u sebi.
Postajali smo bogatiji za itav roj plemenitih misli.
Na partijskom savjetovanju u Kneici, 15. av
gusta, Mladen ivo uestvuje u diskusiji, unosi u
nju svu svoju intelektualnu snagu i bogato ivotno
iskustvo, predlae najprikladnije forme organizovanja oruanih jedinica na terenu Kozare.
Na pitanje jednog delegata zato nam Sovjetski
Savez ne poalje avione i oruje, Mladen uzima rije
i objanjava:
Crvena armija je primila na sebe glavni te
ret rata. Mi treba da onemoguimo faistikim oku
patorima i Paveliu da alje trupe na istoni front.
Treba da nanosimo neprijatelju to vee gubitke. Nje
govim orujem treba da se naoruavamo. To je na
zadatak i tako treba da radimo.
Njegov odluan i jasan stav svi prisutni dele
gati su odobrili i prihvatili. Na savjetovanju je for
miran jedinstven tab za podruje Kozare. Mladen je
izabaran za komandanta a Osman za komesara.
Nekoliko dana poslije savjetovanja u Kneici
uslijedila je prva neprijateljska ofanziva na Kozari.
Najprije je tukla artiljerija. Neki seljaci, oni kolebljiviji, iz Palanita, Boia, Garevaca, poslije prvih
granata, koje su prozvidale iznad njihovih kua, is
takli su bijele zastave. Po zavrenoj artiljerijskoj pri
premi nastupile su jae snage neprijateljske pjea32

Mladen iz studentskih dana

Sa majkom Jovankom (Prijedor, 1938. godine)

Mladen u svom radnom kabinetu u Prijedoru

dije. Ustanike snage povlaile su se prema planini.

Rijetki pukari davali su otpor. Na prvim breulj
cima, na mjestu seljakih domova, poeli su da niu
poari. Javili su se prvi znaci krize, kolebanja, pa
nike. Oko taba odreda se stvorio mete, galama.
uli su se glasni protesti:
Popaliste nas, je li? Sad se povlaite! Pitaj
boga gdje ete se zaustaviti!
Graja je jaala. Panika rasla. Eno ih, izbijaju
crkvi. Neki su bjeali. Neki ostajali i dalje galamili.
Ajoj, kuoo moojaa! naricala je ena, promiui
kraj taba, prema planini.
Pojavio se Mladen. Sve se utialo.
ta je ljudi? Zar nismo od prvog dana go
vorili da e borba biti nemilosrdna, da je neprijatelj
bezobziran. Zato ga tuemo, i tui emo ga gdje god
stignemo. Vaskrsija je poginuo, ali je deset po
kosio ...
Seljaci su sluali. Mnogi su oborili glave. Neki
su dobacivali zajedljivo, pakosno. Neki panikerski,
izbezumljeno. Mladen tada primjeti jednog brku ka
ko se lukavo smijei i pozva ga u tab. Brko poe
kao hipnotisan. Ostali se stadoe razilaziti, gunajui
i strahujui za brkinu sudbinu, ali i zadovoljni to
na njih izbor nije pao.
Sjedi! naredi Mladen.
Brko se zamuena pogleda, kao da tone u na
bujalu rijeku, spusti na tronoac.
Moji drugovi su me obavijestili da je danas
oko podne i na tvojoj kui primijeena bijela za
stava? otro e Mladen.
ena, joj... bem! Kako bih ja ...
pokua brko da se opravda.
Pozvao sam te da ti kaem da je to sramota,
da se Kozarani nikad nisu pokorili i da, dok je
Mladen iv, na Kozari nee biti bijelih zastava. Za
pamti to i reci i drugima.
3 Doktor Mladen
/

33

Poslije toga ponudio ga je da zapali i rekao mu

da moe ii. A on se bio upaniio, mislei da mu ne
gine strijeljanje.
Svi naoruani borci povukli su se na visove pla
nine. Meu posljednjima jc stigao Mladen. Neprija
telj je zazirao od ume. Radi toga je rokirao snage
ulijevo, prema cesti Prijedor Dubica, da bi zatim
odstupio u pravcu Kneice, obezbjeujui se jakim
bonim osiguranjima.
U smiraju dana Ratko, Ranko, Rade i Mile po
stroj ie svoje desetine. Mladen istupi pred stroj:
Drugovi, mi smo vojska Komunistike partije
i svih naroda Jugoslavije. Ne smijemo se vezati za
jedno selo, jednu planinu. Povui emo se za izvjesno
vrijeme dublje u Kozaru da se odmorimo i sredimo.
Zatim emo otpoeti sa napadima i tui neprijatelja
da e se sve puiti... Oni koji ne mogu da se otrgnu
od svojih pragova neka poteno istupe pred stroj i
odloe oruje. Mi im ne zamjeramo, ali oruje nam
je potrebno...
Nekoliko pukara, koji u to vrijeme nisu mo
gli ili nisu htjeli shvatiti rijei komandanta, istupi
naprijed i predade puke desetarima.
Eto, tako je Mladen rjeavao prve ratne za
datke. Zaista smjelo i revolucionarno i, u sutini
svojoj, ljudski i sa puno obzira.
Poslije ovog presudnog i pomalo neugodnog
stroja, povede nas Mladen preko Vitlovske i Mrakovice, preko cijele planine, pod najvii vrh Lisinu. Tu
zalogorovasmo, u umskoj kolibi Rade Vukovca, koji
nam uskoro postade jatak i saradnik. Tu smo organizovali kolektivni ivot, da se to nikad ne zabo
ravlja. Spavali smo svi u jednoj prostoriji. Pokrivali
smo se jednim pokrivaem, nekakvim dugim, a uskim,
lauftepihom. Dijelili smo posljednju koru hljeba,
posljednju cigaretu, naroito u poetku, dok se os
kudijevalo. Mladen i Osman su neposredno rukovo
dili vojnikom i politikom obukom. umska koliba
34

postade kola politikih znanja, a okolni proplanci i

uvici naa strelita i egzercirita.
Bila je to intenzivna vojno-politika obuka te
nae grupe od etrdesetak partizana, praktina, efi
kasna, ak vrlo uspjena. Kratko, onakva kakvu je
vrijeme trailo.

laden je esto vodio duge razgovore sa partiza

nima i seljacima o bratstvu i jedinstvu, o prak
tinom prilaenju Hrvatima i Muslimanima u Bosni.
Partija je iz dana u dan bogatila svoje iskustvo u
borbi za oruano bratstvo naroda. Ponekad bi se Mla
den, u mislima, vratio daleko u prolost, u svoju
Tajnu aku organizaciju.
U jesen 1913. godine, kada se vratio u da
nastavi kolovanje, dalazak meu drugove znaio je
promjenu i osvjeenje. Pred njima je tada bio osmi
razred i matura. Poeli su ozbiljnije misliti na ma
turu. On i Too Ili nisu bili odlikai, ali su mnogo
itali i ozbiljno se odnosili prema svom obrazovanju.
To im je znatno olakavalo savlaivanje kolskog
gradiva. Stajali su solidno u koli i, to se uenja
tie, postizali su redovito dobar uspjeh.
Poto sam izgubio stipendiju, pria Too
ivio sam od instrukcija i kroz to poduavanje
aka imao dvostruku korist: uvrivao sam znanje
iz pojedinih predmeta i zaraivao 60 kruna. To je
bilo vie nego to je za goli ivot potrebno. Sve to
mi za izdravanje nije bilo nuno davao sam za
knjige. U mladiko doba to mi je bila najvea strast.
Tako sam jo tada stvorio lijepu biblioteku. Mladen
i ja imali smo obiaj da zabiljeimo sve to proi
tamo. Pravili smo izvode, biljeili svoje utiske i mi
ljenja, davali kratke osvrte u vidu kritikih prikaza
proitanih dijela. Na alost, kada smo uhapeni, te

35

zabiljeke su nam propale zajedno sa knjigama. Od

nijeli su nam iz stana puna dva daka knjiga.
Iako su u osmom razredu morali ozbiljno zapeti,
imajui stalno pred oima maturu, nisu zaputali
rad u organizaciji. Naprotiv. Bili su sada neto zre
liji i iskusniji, a i sama organizacija, sticanjem mno
gih okolnosti i razvojem opte situacije, doivjela je
izvjestan preobraaj. Te godine navraaju kod njih
njihovi zemljaci studenti koji studiraju u Pragu,
Beu i Svajcarskoj i kroz predavanja i diskusije po
mau im da shvate politika strujanja u svijetu i no
ve oslobodilake ideje, to sve utie na njihovu pra
vilniju orijentaciju. Taj kontakt sa starijim drugo
vima studentima odraava se na samu aku organi
zaciju tako to se ona postepeno oslobaa uskih na
cionalistikih okvira i sve vie poprima karakter jugoslovenske omladinske organizacije. Za njene pri
padnike vie nije bitno da li je neko Musliman, Sr
bin ili Hrvat.
Njihove diskusije i akcije baziraju se sada na
jednoj iroj platformi na platformi borbe svih
junih Slovena, sa ciljem stvaranja samostalne dr
ave, razumije se, nikako sa osloncem na Austro
ugarsku, i ni u kom sluaju u sastavu Austro
ugarske.
Borba protiv austrougarske okupacije, borba za
okupljanje i ujedinjenje svih junih Slovena, to
je sada ivotna briga Mladenova. Takva shvatanja
osvajaju postepeno i organizaciju.
U to vrijeme (kraj 1913. i poetak 1914. godine)
Too Ili je predsjednik njihove organizacije, Mladen
potpredsjednik, a Boo Tomi sekretar. Promjene u
njihovim shvatanjima i irina gledanja na borbu pro
tiv okupatora odraavaju se pozitivno i na njeno
brojno stanje i na nacionalni sastav. Sada ona ukup
no broji 34 lana, a meu njjima ima Muslimana i
Hrvata (4 Muslimana i 4 Hrvata).
36

U proljee 1914. godine dogaaji se razvijaju ta

ko brzo, da ih je veoma teko slijediti i razumjeti.
Ipak, nekako se snalaze, i tuzlanska grupa postaje je
dna od najjaih i najbolje organizovanih.
Vaso (Cubrilovi) je uio gimnaziju u Tuzli, ko
ja je u godinama pred rat bila jedno od najjaih
uporita mladobosanaca. Princip i Grabe su se
upravo u Tuzli poeli dublje da interesuju za poli
tika pitanja; u Tuzli je delovala neobino razgranata organizacija mladobosanaca, u kojoj su najistak
nutiji bili Todor IIi, Mladen Stojanovi i Boidar
Tomi.
Vaso Cubrilovi je bio iskljuen iz tuzlanske gim
nazije, jer je na jednoj svetosavskoj proslavi demon
strativno napustio dvoranu kada je poela da se svira
austrougarska himna.*)
Dolazi 28. juni. Princip, Grabe, Cabrinovi i os
tali vre atentat na nadvojvodu Ferdinanda. Situ
acija u svijetu uzavrela, a Mladen i drugovi jo
uvijek se znoje u klupi polau maturu. Ali nisu ih
dugo ostavili na miru. Jo dok su polagali maturu
austrijske vlasti su donijele odluku. Tek to su ma
turanti zavrili pismene zadatke uslijedilo je hape
nje. Pohapena je itava tuzlanska grupa od 34 omla
dinca, takoe itava Tajna aka organizacija. Bilo
je to 3. jula 1914. godine, dakle, nekoliko dana po
slije atentata.
4
Pored ostalog pria Too naroito su
nas dvojicu teretili za prelazak u Srbiju. Ja sam i u
optunici bio nosilac liste. Mladen, naravno, kao pot
predsjednik i omladinac, koji se isticao kao protivnik
okupacije, bio je najtei sukrivac.
Austrijska policija doznala je i to da smo nas
dvojica bili na vojnom kursu u Vranju. Docnije smo
saznali da je to policija dokuila na slijedei nain:
) V. Dedljer: Sarajevo 1914c, Svjetlost, Sarajevo 1964. str.

37

major srpske vojske Kota Toorovi, sa tabom u

Loznici, koji je bio zaduen za organizovanje Na
rodne odbrane u Bosni i Hercegovini, unosio je u
djelovodni protokol razne podatke o lanovima orga
nizacije koji su iz Bosne prelazili u Srbiju. Tako je
u njegovom protokolu bio i podatak o naem prelasku
u Srbiji. Kada su Austrijanci upali u Loznicu, za
plijenili su i dnevnik majora Todorovia i iz njega
proitali imena svih polaznika kursa i drugih la
nova Narodne odbrane. To nas je najvie teretilo.
Ja sam kao punoljetan bio osuen na smrt. Mladen
je kao maloljetnik osuen na 16 godina robije. Samo,
istrani zatvor se jako otegao. Preko godinu dana bili
smo pod istragom. Zvanina sudska istraga otvorena
je 9. jula i tada smo prebaeni u zatvor Okrunog
suda u Tuzli. Dotle smo bili u policijskom zatvoru.
Na Vidovdan su lanovi Tajne ake organiza
cije odrali sveani i ujedno posljednji sastanak. Ka
da su se razili, na ulici su ih srele crne zastave i
aputavi glasovi o izvrenom atentatu u Sarajevu.
Pojedinosti o atentatu doznali su iz lista Bosnie
post. Opta iznenaenost vladala je u gradu i meu
omladinom. Cijelog dana Mladen i Too nisu se skra
sili na jednom mjestu. as posebno, as zajedno, iz
lazili su i zadravali se vie na ulici nego kod kue.
Sutradan je poinjala matura. Pismeni zadaci! Dok su
pisali maturske zadatke, policajci su ih traili po
stanovima. Poto ih nisu nali, ostavili su im usmenu
poruku da dou u policiju. Denuncijacije su ve bile
poele.
Umjesto u policiju, Mladen i Too otili su na
Trnovac, brdo iznad Tuzle, gdje su ostali do veeri.
Tako ih je toga dana mimoilo hapenje. Ali, jed
ne veeri uli su zvuke trube na ulici; a zatim se po
eo okupljati narod oko predstavnika austrijskih
vlasti. Okupljenom narodu policijski pisar Veber pro
itao je proglas o prijekom sudu i zabrani kretanja
poslije 19 asova. To je bio znak da e Austro-Ugarska
38

iskoristiti atentat da pohapsi ljude i uskrati i ono malo

slobode to je ostalo u Bosni.
Te veeri Mladen i su stigli pred stan ve
oma zabrinuti.
Hajde da napiemo manifest omladini pred
loio je Mladen prije nego to su uli u sobu.
Kakav manifest? zaudio se Too.
Cijeloj jugoslovenskoj omladini! Manifest
kojim emo odobriti i proslaviti atentat i ove burne
dane! Treba pokazati omladini ta su najprei i naj
vaniji zadaci u borbi za slobodu!
Slaem se prihvatio je Too. Zatim su
uli u svoju sobicu, sjeli za sto i dogovorili se na
elno ta manifest treba da sadri.
Poto su napisali i jedan drugome proitali ruko
pise, stavili su ih u fijoku svoga stola s namjerom
da ve sutradan od tih pojedinanih tekstova i mi
ljenja saine jedinstven tekst manifesta. Na alost,
uslijedilo je njihovo hapenje pa su oba koncepta
prilikom premetaine pala u ruke policiji.
Na 298. strani Dedijerove knjige Sarajevo 1914
izmeu otalog stoji:
Meu zaplijenjenim hartijama mladobosanca
Mladena Stojanovia, 28. juna 1914. godine na
en je slijedei Macinijev citat, zapisan nepo
sredno poslije atentata na nadvojvodu Franju
Ferdinanda:
Nema na svijetu karijere svjetlije od kari
jere zavjerenika, koji postaje osvetnik ovje
anstva i tuma vjeitih prirodnih zakona.
U ovom Mladenovom manuskriptu, pored Macinijevog citata, to ga Dedijer spominje, stoji
i ovo:
Ljubimo heroje nae: Jukia, erajia,
Dojia, Cabrinju, Planinaka, Principa, jer su
oni proroci nacije, jer su oni nacija!
Sinovi jedne Jugoslavije!
39

Je li zamro u vama osjeaj da osjetite Boga

u asu kada nacija hoe da progovori na usta
jednog ovjeka?
Je li umrla dua u vama, vi najvei, pa da
ne osjeate da nacija trai vau duu, da osjeti
bilo njezino?
Zar ne postajete bogovi, koji drmaju Vasionom kad vidite pred sobom krv prolivenu za
dobro nacije!
Pjesme koje je pjevao bog, poinje pjevati
Nacija, a krvavi korovi mladosti njezine, zadnji
ostaci due njezine, osjeaju da je tu as Nacije,
osjeaju krv koja je prolivena da se manifestuje
ivot nacije, koja bi bez toga umrla.
Krv, krv, krv je spasava! Kroz umorne ivce
pjesme mladosti nae prostrujao je najvei od
svih bogova, prostrujao je bog dana naeg samo,
prostrujao je bog radosti, pjesme, bola, strasti
i nov svje sio je na elo Nacije.
Jeste li vidjeli kadgog, vi umorni, koji bi
doekali da proe Zadnji dan pjesme Nacije,
jeste li vidjeli kadgod da krv pokazuje snagu i
ivot, jeste li vidjeli da je na najvei heroj
htio pokazati snagu rase?
O, kolika je veliina u tim rijeima da se
mre za Naciju. O, koliko je veliine u tome, da
je smrt ovjeka podigla u nama ivot. Udario nas
je bog nacije u elo i rekao da smrt prethodi i
votu, da bi se stvorilo da se more ruiti i mi
smo utali.
Zar ne osjeate sinovi jedne Jugoslavije, da
u krvi lei na ivot i da je atentat bog bogova
Nacije, jer on dokazuje da ivi Mlada Bosna. Da
ivi elemenat, kojeg pritie nesnosni balast im
perijalistiki, da ivi elemenat, koji je gotov da
gine!
Na naa hladna, indiferentna blaga srca pa
la je suza s lica boga Nacije; on je plakao od
40

sree. I mi se sabiremo! Sta je? Argumenat o

ivotu Mlade Bosne jeste argumenat za ivot i
snagu Jugoslavije i mi kriknemo, nek nam na
grudi pojuri glas:
U Krvi je ivot rase, u krvi je bog Nacije!
Smrt je prethodila Vaskrsu! Atentat je Vaskrs
Nacije Smrt stotine sinova Jugoslavije dokaz je
Markove dinamike njegove, a smrt dvojice he
roja njenih Vaskrs je naih srca.
Sursum corda!
Zar ne osjeate da se pribliuje as, kad e
sa orlovskih kreva pojuriti bogovi mladi da
umru za one koji dolaze na njedrima grudi ove?
O, zar ne osjeate da je kroz ovih usta progo
vorila Nacija svom elementarnom dinamikom
Kosovske tragedije, osvete i smrti heroja Zrinjskog i Frankopana?
O,
zar ne osjeate da su to profeti, poslani
od Metrovia, sazdani iz snage nacionalne, za
dojeni mlijekom Karijatida i prepunjeni gnje
vom Zlopoglee? O, ujte sinovi jedne Jugosla
vije, da se pribliuje as, kad e koraati nogom
Markov arac, kad e prsnuti ile na licu Srde
naeg, kad e se izliti mlijeko iz prepunih dojki
majki naih!
Dolaze proroci Nacije, dolaze proroci Jugo
slavije. Prislunite svi kako vam jae kucaju
ile i kako vam jae struji krv, to je govor Slo
bode! Budite svi proroci Nacije i ona e srena
biti, jer je vrijeme da prorotvo sree Nacije
bude istinito! Proroci dolaze! Nastavite stazu
njihovu, da ne zamre krv u ilama naroda ovog.
O svijetli, o veliki, sinovi proroci Jugoslavije!
Mladen je u manuskriptu izlio svoju duu. On je
krajnjom iskrenou u tim uzbuujuim redovima iz
nio ono njegovo vizionarsko vienje budueg ujedi
41

njavanja junih Slovena. Tako je on doivio sara

jevski atentat. To je, uostalom, samo koncept, samo
Mladenov prilog zamiljenom manifestu. Napokon,
to je Mladen u svojoj osamnaestoj, 1914. godini.

a Proisi, pod Lisinom, najviim vrhom Kozare,

odrano je 10. septembra savjetovanje vojno-poN
litikih rukovodilaca i sprovedena reorganizacija
oruanih jedinica. Od postojeih pet, manjih odreda
formirane su tri brojno jake i relativno dobro na
oruane ete. Zatim su dole akcije. Jedna za drugom.
Daleko je crno proljee i april etrdeset prve,
a tek je septembar. Sada, ipak, neto imamo, ete!
Nae, partizanske ete... razmiljao je Mladen
posmatrajui partizane kako se postrojavaju za ve
eru. Vjetar je stizao sa okolnih visova, kao poru
en, kao poruke komandantu da donosi. Zaplitao mu
se u prorijeenu kosu i prijatno ga hladio.
April. etrdeset prva.
Na granicama nae zemlje gomilale su se nepri
jateljske vojske. Nastupala je sudbonosna etrdeset
prva. U varoici na rijeci Sani brzo je raslo uzne
mirenje. Idilu i romantiku u ivotu mladih preplavio
je talas ozbiljnosti i zabrinutosti. U domove kozarskih
seljaka uselili su se nespokojstvo i strah. Momci su
odlazili u vojsku, uo se jauk majki i sestara.
Rat! Da je bar bio istinski rat!
Avioni sa kukastim krstom na trupu i krilima
drsko su sjekli nae nebo. Letjeli su i bombardovali
gradove, koji su bili bez ikakve zatite, bez ikakvog
otpora. Uskoro se na naim drumovima ukazae ten
kovske kolone Vermahta.
Kapitulacija doe tako naglo i tako sramotno da
je svako ko iole slobodarski i patriotski osjea i mi
sli zaplamsao mrnjom i ogorenjem prema izdajni
42

cima i izdaji, prema okupatoru, koji je bahato na

stupao.
Kozarani, potomci nekadanjih hrabrih grani
ara, sinovi i unuci hajduka i etobaa, slavnog Pecije, vraali su se kuama. Stizali su obino nou,
preko brda i planina, prozebli i gladni, na granici
fizike snage. Posticni i ozlojeeni, izgubljeni i do
suza uvrijeeni, izbijali su iz svih krajeva Jugo
slavije u potkozarska sela, bjeei od zla u gore,
kako su sami tih dana govorili. Poneki bi donio
puku i fieklije municije, poneki pitolj, bombu i
vojniku uniformu, pa su to zakopavali na naroico
skrovitim mjestima.
I Mladen je uestvovao u kratkotrajnom aprilskom ratu. Uoi samog otpoinjanja neprijateljstva
rasporeen je u Banjoj Luci za ljekara u jednom pje
adijskom bataljonu, s kojim je proveo nekoliko da
na, od Banje Luke do Dalmacije, u lutanju i krajnje
neorganizovanom odstupanju. Naposljetku, taj nje
gov bataljon je razoruan, bez metka ispaljenog na
neprijatelja. Izdaja je bila oevidna i duboka. Mla
denu je bilo potpuno jasno, gledajui kako se jedi
nice kraljevske vojske raspadaju i kako se naroito
vii oficiri kukaviki dre, da je izdaja dugo pripre
mana i dobro pripremljena, i da je katastrofa neiz
bjena.
.
Ali, nije sve izgubljeno! objanjavao je on
uporno i neprestano vojnicima, prilikom povlaenja
bataljona.
Samo oruje ne treba predati. Treba ga po
nijeti kui, zakopati...
Mnogi su ga posluali priao mi je uoi us
tanka Vaskrsija Mari, koji je bio s njim, u istom
bataljonu, i donio u svoje selo Orlovce karabin i sto
metaka.
Mladen je Vaskrsija od ranije poznavao. Mnogo
mu se svidio ovaj visoki vojnik tridesetih godina,
irokih ramena, gustih brina i odluna dranja, koji
43

je u odstupanju stalno neto gunao i psovao ofici

re, kukavice zato to samo bjee...
Maricu, boga ti tvoga, puku nikome ne daj
govorio mu je Mladen. Zapni po mirisu, kao
kurjak, preko planina. Ti to'moe, snaan si. Puka
e nam zlata vrijedeti, kad se uskoro naemo pod
Kozarom.
Vgskrsija ga je razumio i posluao. Odista, Mla
den se nije u njega prevario. Bio je to ustanik, koji
je poslije prvih borbi u pjesmu uao. Njegova puka
je bila najglasnija i najubojitija na prijedorskom od
sjeku partizanskog fronta. Ali, na alost, rano je po
ginuo ve 15. avgusta 1941. godine. Njegovi drugovi
prihvatili su ga smrtno ranjenog. Prihvatili su nje
govu puku, kako ne bi prestala da se glasi.
Odmah po povratku u Prijedor Mladen se naao
pod danononom prismotrom ustakih vlasti. Naj
prije su ga ucijenili sa sto hiljada dinara, to je mo
rao odmah poloiti, kako ga ne bi, toboe kao ljekara, hapsili sa ostalim taocima.
Meutim, 22. juna, na dan napada Hitlera na
SSSR, uhapsili su ga, zajedno sa grupom komunista
i simpatizera KPJ, i nekolicinom Srba i Jevreja. U
bivoj strunoj koli nalo se oko etrdesetak talaca
zatvorenika. Na spratu je bila jedna omanja soba
u koju su se smjestili Mladen i Brane Vujasinovi.
Ostali su bili u skupnim, veim, sobama, uionicama.

anju su izlazili na prisilni rad. Pod straom.

Opravljali su cestu Prijedor Kozarac. Kuluili
D
su. Mladen je obino iao na elu kolone zatvorenika,
sa lopatom na ramenu. Gazio je uzdignute glave i
vrsta koraka, prkosio i ovoj, nazovi, vlasti. Njegovi
sugraani pogledali su ga kriom i sa simpatijama.
Njegov ugled bio je jai od ustakog terora. U krat
44

kim predasima sjedao je u hlad i, idui za dimom

svoje lule, znao je odlutati jako daleko i vremenski i
prostorno.
Opet zatvor! I, opet vabe! mislio je, vra
ajui se u ranu mladost.
Tajna srednjekolska organizacija u Tuzli na
la se kompletna u istranom zatvoru, a zatim je
austrougarskom poslovinom pedantnou poela is
traga. Iz pismenog saobraaja izmeu Dravnog od
vjetnitva u Tuzli i istranog sudije moe se zaklju
iti da Tajna aka organizacija nije predstavljala
naroitu tajnu za austrijske vlasti. Policija je doznala
imena svih lanova organizacije, zaplijenila njihovu
arhivu, a prilikom premetaine dola do pisama po
jedinaca u kojima su ovi mladii neskriveno izlivali
svoja najintimnija osjeanja i ogorenje protiv
austrougarske okupacije. Otuda je istraga ve na po
etku mogla da se bazira na dokumentima koji su
teko teretili naroito Tou Ilica, Mladena Stojanovia, Bou Tomia, Sretena Stojanovia i neke druge
omladince. Evo jednog dokumenta iz koga se to vidi:
Broj 49
Tajna srednjekolska organizacija u Tuzli
Pismeni saobraaj
Izmeu Dravnog odvjetnitva u Tuzli i isstranog sudije.
Okrivljeni Todor Ili i drugovi. (Paragraf
111 b.kz)
Predlaem I da se zametne istraga protiv:
1.
Todor Ili, 2. Mladen Stojanovi, 3. Zvonko
Dojanski, 4. Ljubo Todorovi, 5. Branko Juzbai, 6. Alojz Budimir, 7. Obrad Mii, 8. Alija
Simitovi, 9. Boo Tomi, 10. Vid Gakovi, 11.
Jovo Zeevi, 12. Lazar Kladar, 13. Vojislav Vasiljevi, 14. Nikifor Todi, 15. Boko Mitrovi,
16. Ljubomir Rankov, 17. Svetolik Milii, 18.
45

Nikola Nikoli, 19. Milo Ili, 20. Petar Jovanovi,

21. Branko Vukovi, 22. Drago Madjer, 23. Drago
Stanii, 24. Anelko Popovi, 25. Zaharija Zari, 26. Milan Ivkovi, 27. Jakov Savi, 28. Du
an Popovi, 29. Gajo Jovanovi, 30. Rade Sta
ro vi, 31. Velimir Narandi, 32. Kota Hakman,
33. Jezdimir Dangi, 34. Stevan Boti.
to su u godini 1913/14. u Tuzli osnutkom
tajne organizacije, ubiranjem lanarine, odrava
njem tajnih skuptina i predavanja, dopisiva
njem, te tajnim sporazumijevanjem, naroito sa
atentatorima Nedeljkom abrinovicem, Vaom
Cubriloviem, Trifkom Grabeom, krijui ih od
31./5 3./6 u Tuzli u svom stanu, preduzeli
neto na nain poblie oznaeni u prileeoj pri
javi Gradskog kotarskog ureda od 7./7. 1914. br.
383 prez, to bi smijeralo na to da se na silu
izmijeni nain vladanja koji postoji u ovom
podruju gdje ovaj vai, ili odnoaj ovog pod
ruja prema austro-ugarskoj monarhiji, ili dr
avne veze koja postoji izmeu podruja i ze
malja ove monarhije, ili da se izmijeni na silu
opseg teritorijalni, odnoaji podruja u kojem
ovaj zakon vai, ili podruja i zemalja austro
ugarske monarhije, uinivi kriomice u svezi s
drugima, snovanjem, pozivanjem, poticanjem, zavedenjem, rijeju, pismom, tampanim djelima,
vlastitim inom, priopenjem tajnih namisli koji
do takvih ciljeva vode i kojima za to ide.
Nadalje predlaem:
I. Da se gore pomenutim odredi obligatorni
istrani zatvor.
II. Da se protiv otsutnih i nepoznatog bora
vita Krste Marica, Branka ubrilovia, Sretena
Stojanovia, Marka Ilia, Veljka Joviia i Veljka
ubrilovia i za eruiranja njihova boravita od
46

redi kuna premetaina, uz prethodno izdanje

uhitbene zapovjedi u smislu (paragraf) 185 o kriv.
postupku, ako isti do sada jo nisu uhapeni.
Ako je kod kojega od pomenutih otsutnih ve
premetaina obavljena, neka se dobavi uspjeh
iste. O tome neka se dobavi informacija od ov
danjeg Gradskog kotarskog ureda.
III. Naroito predlaem:
1. Da se izvidi kakva je to skuptina odrana
na kojoj je predsjednik tog tajnog udruenja
Todor Ili itao program, sadraj programa, tko
je bio prisutan na skuptini.
2. Neka se dobave sva korpora delikti, za
plijenjena pisma, pronaena premetaina okriv
ljenih.
3.
Neka se preslua Vojislav Vasiljevi taj
nik organizacije, za to su u knjiici koja je kod
njega pronaena, tamo pobiljeeni lanovi pla
ali lanarinu i u to se novac upotrijebio.
4. Neka se tono i okolnosno presluaju svi
okrivljeni, kako i ijim poticajem je nastala or
ganizacija, je li ista bila tajna, ili je od pretpo
stavljenih faktora tko znao za opstanak te or
ganizacije, ako nije, za to se drala tajna, je li
postojao kakav odbor i koji su bili lanovi od
bora, koju svrhu je imala organizacija, je li po
stojao program, Statut, pravila, jesu li se odra
vale sjednice odbora, da li se vodio zapisnik,
jesu li se odravale skuptine, s kakvim progra
mom, gdje, kada i na iji poziv.
5. Neka se ponae boravite Krste Marica,
navodno rodom iz Trnova, Kotar Zvornik, te
neka se kod istog obavi premetaina, neka se
preslua o dopisivanju sa Todorom Iliem, neka
mu se predoe kod Todora Ilica naena njegova
pisma, neka se isti izjavi kakova je predavanja
imao drati Todor Ili o erajiu i Miletiu, gdje
47

i pred kim je trebao ta predavanja drati. O sve

mu tome neka se takoer preslua Todor Ili.
6. Neka se pronae boravite Branka Cubrilovia, brata atentatora Vase, kod istog obavi
premetaina, isti preslua o svojem dopisivanju
sa Todorom Iliem o revoluciji omladine. Neka
mu se predoe pronaena pisma. O istom, neka
se preslua, i Todor Ili.
7. Neka se pronae boravite Sretena Stojanovia, kod istoga obavi premetaina, neka
se preslua o dopisivanju sa Todorom Iliem o
revoluciji i organizaciji omladine, neka mu se
predoe pisma pronaena kod Todora Ilica. O is
tom neka se preslua i Todor Ili.
8. Neka se pronae boravite Marka Ilia,
brata pretsjednika tajne organizacije Todora
Ilia, kod istog obavi premetaina, neka se pre
slua o svom dopisivanju sa bratom Todorom o
revoluciji i organizaciji, te o nainu kako da se
propaganda tajno provede, neka mu se predoe
njegova pisma pronaena kod Todora Ilia. O
istom neka se preslua i Todor Ili.
9. Neka se preslua Rade Starovi o karti
koju mu je pisao Vaso ubrilovi na 23. aprila
1914, u kojoj se kae: Pozdravi sve bombae,
neka mu se dotina karta predoi, neka se izjavi
koji su to bombai. O tome neka se preslua pu
tem rekvizicije Vaso ubrilovi.
10. Neka se pronae boravite Veljka Jovievia, uitelja u Gacku, kod kojega je ve obav
ljena premetaina, neka se dobavi uspjeh iste,
neka se preslua o njegovom dopisivanju sa Mla
denom Stoj anovicem, neka mu se dotino pismo
predoi. O istom valja presluati i Mladena Stojanovia.
11. Svi okrivljeni neka se presluaju o nji
hovom odnoenju prema Jovanovi Miku. Vidi
prijavu!
48

Mladen u svojoj prijedorskoj

ordinaciji

Pred svojom rodnom

kuom u Prijedoru

Mladen (drugi slijeva) sa drugovima 1925. godine

Mladen kao osniva teniskog kluba u Prijedoru sa grupom
tenisera

12. Neka se presluaju profesori Vaso Gluac

i Veljko Vujasinovi kao svjedoci, da li im je ta
poznato o tajnoj organizaciji omladine.
13. Okrivljeni Rado Starovi neka se pre
slua o svojim izjavama u srpskoj koli: da je
Cabrinovi donio osam bombi. O tome neka se
preslua svjedokinja Krista Mihajlovi.
14. Neka se preslua blagajnik tajne orga
nizacije Vojislav Vasiljevi, kakav je program
itao na skuptini, kakvo je predavanje imao dr
ati pod naslovom: Kako da se zovemo. U ka
kvom je odnosu stajao sa Trifkom Grabeom,
neka mu se predoe pisma koja mu je pisao
Trifko Grabe.
15. Neka se presluaju svjedoci Krian, Ko
zina, Lenka idovinac o njihovim navodima u
prijavi.
Tuzla dne 9. jula 1914.
Dravni odvjetnik:
u z.
Potpis neitljiv
U tuzlanskom zatvoru ova grupa omladinaca os
tala je pet do est mjeseci pod istragom. Tou Ilia,
kao glavnog okrivljenog, za itavo to vrijeme dre u
samici, odvojeno od ostalih.
I Mladen je u samici, kao drugi po teini krivice,
prema miljenju istranih organa. Iz tog vremena
dobro ga se sjea dr Vid Gakovi.
Bio je kae on ambiciozan ali i darovit
mladi. Imao je jednu crtu isticanja. elio je da se
uje, da se vidi, da bude u sreditu panje. Bio je
predan organizaciji i strog prema mlaim kolegama,
znao je otro istupati u kritici njihovih radova i dr
anja. Cak je ponekad sa omalovaavanjem o pone
kom mlaem drugu govorio. Pri svemu tome nije
djelovao odbojno. Naprotiv. Imao je kvalitete koje
4 Doktor Mladen

49

ljudi cijene, pa je i kao mladi bio masovik i pri

vlaio omladince k sebi.
Polagao je mnogo na svoju spoljanost. Nosio
je leptir mainu i crni eir sa irokim obodom, jer
je to u to vrijeme bilo znak naprednosti. Toliko je
pedantnost kod njega bila izraena pria Vid da
je i u samici bio pustio duge bakenbarde, u znak pro
testa, ali ih je drao uredno i redovno se brijao. Bio
je visok mladi. Izrazita muka ljepota. Dotjeranost
mu je lijepo stajala.
Ostao mi je kae Vid i zbog toga ne
zaboravan lik iz tuzlanskog zatvora, kad bi izlazili
u etnju, na zatvorski krug.
U meuvremenu se odigrava velika kolubarska
bitka. Srpska vojska napreduje prema Drini. uju
se topovi sa Drine. I do zatvorenika u tuzlanskom za
tvoru dopire potmula tutnjava artiljerije i oivljava
u njima nadu na osloboenje. Meutim, Austrijanci
se uplae da bi srpska vojska mogla prei Drinu i
upasti u Tuzlu. Zato itavu grupu zatvorenika pre
bacuju u Banju Luku, u Crnu kuu.
U banjolukom zatvoru grupa je u zajednikoj
sobi, to joj omoguuje da organizuje ivot i kroz
stalne diskusije, po grupama ili zajedniki, da pro
iruju svoja znanja. Pored ostalog, veina njih poinje
da izuava strane jezike. U Mladenovoj grupi su jo
Too Ili i Mladenov mlai brat Sreten. Oni uporno
ue francuski jezik. Sreten je bio dvije godine mla
i od Mladena i hapen je kao esnaestogodinjak. Jo
kao djeak ispoljavao je upornost i nepomirljivost,
do tvrdoglavosti. Od malih dana bio je svadljiv. Po
haao je, kao i Mladen, tuzlansku gimnaziju. Sa pro
fesorima austrofilima esto je dolazio u sukob. Je
dan od njih naroito ga je maltretirao i izazivao. S
njim se Sreten posvadi, kad je bio u petom razredu
gimnazije, pa ga zbog toga na prvom polugoditu
iskljue iz kole. Bilo je to usred zime, poetkom
1913. godine.
50

Vrati se on iz Tuzle u Prijedor i kae ocu:

Izbaen sam iz gimnazije.
Zato? Sta si pogrijeio?
Svata i nita. Svaao sam se sa jednim pro
fesorom, izazvao me. Ne volim prodane due. Ni oni
mene.
Na tome se razgovor izmeu oca i sina zavrio.
Pop Simo pozove najstariju kerku Georginu, koja je
tada bila uiteljica, i zapovjedi:
Idi u Banju Luku kod poslanika, prote Kecmanovia, i ispriaj mu ta se sa mojim djetetom de
silo. Moram ga poslati u Beograd da produi ko
lovanje. Treba mu paso...
Georgina dobije u Banjoj Luci paso za sebe i za
Sretena i odvede ga u Beograd. Na prvom koraku u
Beogradu ona se povee sa pripadnicima Narodne
odbrane i bude primljena u lanstvo, sa obavezom
da aktivno radi u svom kraju kao pripadnik orga
nizacije.
lanovi Narodne odbrane prihvate i Sretena.
On se bez tekoa upie u gimnaziju i zavri re
dovno peti razred sa odlinim uspjehom, a zatim i
esti.
U meuvremenu izvren je atentat na nadvoj
vodu Ferdinanda. Uskoro zatim Mladen je sa gru
pom tuzlanskih omladinaca uhapen, tako da poro
dica opet puna tri mjeseca nije znala za njega.
Poeo je prvi svjetski rat. Poto je ve bio zavr
io esti razred Sreten u takvoj situaciji Hrene iz
Beograda kui, ali ga u Zemunu uhapse i veu u
lance. Tako vezanog dovedu ga u Prijedor. Austrijski
policajci, koji su ga sproveli vre itavu no preme
tainu u kui njegovog oca. Cijela porodica je uzbu
ena. Prestraena je naroito majka. Sutradan, iz
meu 3 i 4 sata izjutra, poslije premetaine, policija
odvodi Sretena. A majka, videi esnaestogodinjeg
sina u lancima, osjeajui kako joj ga od srca ot
kidaju, pada preko praga u nesvijest.
51

 Ne boj se, majko, nee mi nita biti do

vikuje Sreten prkosno, na izlazu iz avlije.
Poslije dva-tri dana porodica doznaje od prijate
lja da je Sreten doveden u Tuzlu, u zatvor. Sreten je
ubaen u zatvor u toku noi. Sutradan, na zatvor
skom krugu u etnji, ugleda ga Mladen. Oima ga
pozdravi i proape:
Eh, mali, mali, zar su i tebe ukebali?
Kasnije, kad su prebaeni u Banju Luku, zatvor
ska hrana je bila veoma tanka i neukusna. Meutim,
porodica Ljubibrati iz Banje Luke alje svakodnevno
izvrsnu hranu za Mladena, Tou i Sretena, tako da
su se zatvorskog kazana mogli potpuno odrei.
Pored svakodnevnih i ivih rasprava politike pri
rode, u Crnoj kui zatoenici aktivno rade i na kul
turnom planu. Svi su mladi, zanesenjaci, pomalo
pjesnici, manje-vie literatura ih posebno sve privlai.
Javljaju se prvi pokuaji literarnog stvaranja. Izmeu
ostalog, oni se dogovore i pokrenu humoristiko-satirini list Mala paprika. Pojavie se i talenti za
likovnu umjetnost Kota Hakman, kao karikatu
rist a Sreten Stojanovi kao slikar. Koristei se indigo-papirom, ureivaki odbor je umnoavao i ras
turao list u pet-est primjerka. Zatvorenici su uspjeli
poneki primjerak proturiti i van zatvora. Jedan pri
mjerak lista koji je stigao u Kotor-Varo doao je i
do ruku policije. Tim povodom upravnik zatvora je
izvrio premetainu i naao jedan primjerak lista. Tu
je i kraj izlaenja Male paprike, jer je tuzlanska
grupa uskoro prebaena u Biha, u uveni zatvor
Kulu, koji su jo Turci izgradili, a u banjaluku Crnu
kuu stie velika grupa zatvorenika (njih oko 150) sa
Vasilj em Griem kao glavnim optuenim.
Punih 13 mjeseci traje istraga, ekajui suenje
u bihakoj Kuli, neumorni i nesalomljivi mladii na
stavljaju sa izdavakom i literarnom aktivnou.
Ovdje izdaju Almanah. Glavni urednik Almanaha
bio je Too Ili. Mladen je dao svoj prilog pjesme i
52

jedan esej, a Kota Hakman i Sreten svoje likovne

priloge. Almanah se pojavio samo u jednom pri
mjerku. Zato je iao od ruke do ruke i svako je pre
pisivao sebi ono Sto ga je najvie interesovalo. Veina
mladia pisala je pjesme: Mladen, Too, Branko, Juzbai i drugi.

oslije etvrt vijeka Mladen se opet naao u za

P
tvoru. Od prvog dana njegova soba u ustakom
zatvoru postala je mjesto sastanaka i dogovora. Na
bavljena je geografska karta Evrope, tako da je na
njoj svakodnevno praen razvoj operacija na frontu.
Mladen je objanjavao zatvorenicima na kojoj e li
niji Crvena armija zaustaviti nastupanje agresora.
Govorio je tako odluno i sigurno da su mu svi vje
rovali. Moda zato to su eljeli da tako bude. Uoj
grupi zatvorenika drao je predavanja iz marksizma.
Tu grupu su sainjavali: Esad Kapetanovi, Devad
Midi, Devad Glamoanin Huja, Brane Vujasinovl,
Stevo Crni i jo neki.
Brane je bio poznat zemljoradnik ubrinovac, ali je smatran simpatizerom komunista. Stevo
je naginjao nacionalistima, meutim Mladen je ob
jasnio ostalima da u datim prilikama nema razloga da
se u njega sumnja. Bilo je jako zanimljivo, a ponekad
i duhovito, kako se Brane i Stevo, ljudi u zrelijim go
dinama, upinju da shvate Mladena i naue poneto
iz marksizma. Bilo je duhovito naroito kad su se
nadmetali u diskusiji.
Nekada bi pali u vatru i potezali stare raune korteke naravi, oivljavali izborne zaevice izmeu zem
ljoradnika i nacionalista. Mladi uesnici, veinom
aci, bre i lake su shvatali Mladenova izlaganja, pa
su pomagali Stevi. da se pripremi za diskusiju, a on
ih je dobroduno astio cigaretama i pivom. Kad se
53

diskusija zaotri, Mladen se samo smjekao da bi na

kraju, sa puno takta i opreznosti, podrao onoga ko
je bio u pravu.
Ostali zatvorenici su gledali na sastanke kod Mla
dena bez ikakvog uenja i zapitkivanja, ali ne i bez
interesovanja. Svjesni ozbiljnosti trenutka i teine
svog poloaja, znali su, u isto vrijeme, da je pretje
rana radoznalost neumjesna. Zato su se zadovoljavali
povremenim informacijama o dogaajima, koje im
je prenosio neki od omladinaca.
Meu zatvorenicima nije bilo podvojenosti. Osje
ala se jednodunost i vezanost za Mladenov autoritet.
Svi su ga sluali. Svi su izraavali spremnost da izizvravaju njegova nareenja.
Strau na zatvoru su drali domobrani, mlai
ljudi, Zagorci. U smjeni ih je bilo etiri. Spavali su
u jednoj sobi u prizemlju. Jedan je straario na
spratu, pred vratima zatvorenika. Drugog, treeg
dana Mladen je te mladie poeo uvoditi u svoju sobu
na aicu rakije i odmah je otvoreno sa njima raz
govarao o ustaama, o Narodnooslobodilakom pokretu
i ishodu rata. Bio je siguran da ih je zainteresovao i
da je stekao njihove simpatije, ali je to bilo jo da
leko od punog povjerenja u njih.
Jedne noi, kada se ulo pukaranje u pravcu
Kozare, svi zatvorenci su se okupili oko Mladena.
Svjetlo se nije smjelo pokazati. Prozori su bili zastrti
i zamraeni. Na podu je gorjela svijea. Mladen je
naredio zatvorenicima da na smjenu straare. Pozvao
je zatim domobrane. Oni su uli bez oruja, zbunjeni
i prestravljeni. Stajali su kraj vrata. Mladen je u
polumraku priao jednom od njih, stavio mu ruku na
rame i poeo da govori. To nije bila uoptena agita
cija. Nije to bio uobiajeni Mladenov razgovor sa lju
dima, osjenen vjeitim smijekom u oima. On je
govorio odsjeno, vojniki, upirui ozbiljan, otar po
gled u mladia. Bio je to poziv na borbu, gotovo na
reenje:
54

 Bie ustanak, borba 1 Vi, momci, ako hoete

moete sa nama. Ako neete ostavite nam oruje, pa
idite kuama rekao je Mladen.
Svojom snanom, sugestivnom rijeju on je
plijenio. Domobrani su blijedi, briui znoj, klimali
glavom:
U redu, gospon doktor.
No je prola bez dogaaja vrijednih panje. Pu
kar anje koje se ulo nije bilo ono pravo, oekivano.
Bili su to pucnji u noi, bez znaaja. Domobrani su
se dobro ponijeli. Nisu odali Mladena i drugove.
Mladenovo uzbuenje je bilo i razumljivo i
opravdano, jer se to dogodilo jedne predustanike,
julske noi, kada je svaki pucanj mogao znaiti na
govjetaj i prolom oruane borbe.
U zatvorskom reimu sutradan se ipak neto
promijenilo. Neprijatelj kao da je neto predosjeao.
Straa pred zatvorenikim vratima je udvojena, pa
je pored domobrana straario i po jedan policajac.
I pored tako pojaane budnosti neprijatelja, Mla
den je povremeno uspostavljao vezu sa ilegalnom
partijskom organizacijom u gradu i pripremao bjekstvo. Bilo je nuno sve pripreme ubrzati i itavu or
ganizaciju bjekstva im prije izvesti.
Jo 22. juna veina lanova Partije i Skoja iz
Banjaluke, Prijedora, Bosanskog Novog, Bosanske
Dubice i Gradike izbjegla je u Potkozarje. Razvija
jui iroku aktivnost svi su se uveliko angaovali na
pripremanju ustanka, pa se nije moglo ocijeniti na
kom e se mjestu i kog trenutka preliti aa narod
nog gneva. To se nije moglo proraunati u dan, u sat.
Zato je partijska organizacija pourila da izbavi Mla
dena iz zatvora i da ga prebaci u Kozaru, kako bi se
u prvim asovima naao meu ustanicima.
Na Urijama, kraj puta to krivuda prema Ko
zari, pale su prve rtve. Reski plotuni oglaavali su
poetak ustakog terora. Nadolazila je poplava zla.
Osjetio se i opori miris paljevina. Nanosio ga je
96

vjetar sa kozarskih strana. Saiui domove seljake,

nou se plamen dizao u nebo i zlokobno prijetio.
Mladen je sve to posmatrao kroz prozorska sta
kla ispod kojih su odjekivali koraci straara.
Pobjei! to prije pobjei! sijevalo mu je u
glavi. Ali kako?
Pokuaji partijske organizacije da ga izbavi iz
zatvora nisu uspjeli. Zatim je Mladen dobio pismo:
Dragi drue Mladene, inimo sve da te iz
bavimo jer si nam u ovom trenutku mnogo po
treban. Obezbjeden je zatvora je takvo da se njemu
ne moe prii, niti prodrijeti unutra bez ogrom
nih rtava. Ne vrijedi ni podmiivanje. Ustaki
olo se napljakao svega i svaega i sad uzima
ivote. Mi emo i dalje biti uporni.
Mladen je vjerovao u iskrena nastojanja i upor
nost drugova iz partijske organizacije, ali ni on nije
sjedio skrtenih ruku. Razmiljao je intenzivno, kao
to to biva u slinim trenucima. Traio ideju. Ona se
rodila iznenada, sasvim neoekivano. Dok je zatvo
renik Ilija Medi pripaljivao cigaretu, Mladen je
glasno uzviknuo:
Naravno, tu je izlaz!
Sad je preostalo da razradi plan i utanai vri
jeme bjekstva. No je bila najprikladnija da se neopaeno umakne iz grada i domogne obronaka Ko
zare. Za ostvarenje zamisli traila se smjelost i br
zina. Mladen je uzbueno etao iz jednog u drugi
ugao zatvorske prostorije. Na podu je bilo podosta
slame. Poslije ponoi zalupao je u vrata i pozvao
kljuara Fehima Reia.
Sta hoe? grubo se javio kljuar.
U zahod, molim...
Klju je zakrckao u bravi i vrata su se otvo
rila. U meuvremenu Mladen je podmetnuo vatru u
slamu, izaao u hodnik i pourio niz stepenice. Klju
56

ar Rci ga je pratio u stopu, drei desnu ruku na

pitolju.
Doktore, mnogo se uri! Ne pokuavaj nita,
pucau!
Mladen se okrenuo prema kljuaru i tako ga be
zazleno pogledao da je svaka sumnja u nekakve
namjere otpala. Meutim, spazio je sukljanje dima
i plamen i povikao:
Fehime, vatra! Izgorjeemo!
Zabezeknut prizorom, kljuar je najprije stajao
bez daha, a potom dreknuo:
U pomo! Hej, straari, zatvorenici! Svi
ovamo!
Straari su se uzmuvali i zgomilali u hodniku, ne
mogavi odmah ocijeniti u kojoj prostoriji se vatra
pojavila. Zabuna je bila potpuna. Mladen je iskoristio
tu pometnju i izvukao se iz nastale guve. Uletio je u
nuzprostoriju i kroz prozori iskoio napolje. Do
mogao se slobode. Oprezno se provukao neosvijet
ljenim sokacima do obale Sane. Tu je trenutak oslunuo, oekujui ugovoreni znak. Kako se niko nije
javio, Mladen skide kaput sa sebe i poloi ga na obalu
rijeke, pa pijui poznate mirise Sane, diui punim
grudima, podmlaen, kao na krilima pojuri prema
Gomjenici.
Zakucao je na prozor jedne kue u osami. Do
main, Mirko Sredi, primi ga prijateljski i istinski
se obradova, ali kako je svitalo, oni pohitae u su
sjedno selo Orlovau. Uveliko se bilo razdanilo kad
su stigli na ivicu Media ora.
Tu je Mladen predahnuo i okrijepio se svjeim
mlijekom. Orlovaa lei na samoj periferiji Prijedora.
Bilo je sasvim normalno pretpostaviti da e se potjera
uskoro pojaviti. Zato je on, iako sanjiv i preumoran,
krenuo u Orlovce u pratnji hrabrog skojevca, metalskog radnika Koje Media. Tu smo ga ekali Vaskrsija Mari i ja. Smjestili smo se nedaleko od kue
druga Vaskrsija, usred visoke zobi, pod irokom kro
57

njom vrbe. Mladen se s nama poljubi, pa se odmah

spusti na ebe i zaspa. Mi smo straarili.
Spavao je nemirno, trzao se, okretao, budio i
ponovo, nalik na oboreni hrast stropotavao u san.
Predvee, kad se Mladen naspavao i probudio, sastavismo ruak i veeru i pogostismo se kao u stara
hajduka vremena rakija, peena jagnjetina, pita,
stari kajmak i, na kraju, kiselo mlijeko.

izdra u zatvoru, doktore brate? Pitao je

Kako
Vaskrsije.

Sa dobrim drutvom se sve moe izdrati. Bio

sam i za vrijeme Austrije na robiji. Godinama... I
tada i ovog puta okruivali su me dobri ljudi. Ljudi
koji vole slobodu, kao i ja ...
Tiina. Sokakom je prola konjska zaprega. uli
su se praporci i zveka lanaca. Kao u Bihakoj kuli,
kad zatvorenici izlaze u obaveznu etnju.
U jednoj prostoriji spavalo je 14 zatvorenika.
Meu njima Too, Mladen, Sreten i drugi. Mladen je
pisao pjesme, ali je, prema Toinom sjeanju, i ve
oma lijepo pjevao. Imao je izuzetno prijatan glas i
bio je uvijek oran za pjesmu. I Sreten je dobro pje
vao. Duhovito je upadao svojim zvunim basom u
pjesmu. Mladen povede pjesmu, a oko njega se od
mah okupe svi dobri pjevai. Pjevali su neumorno,
pred suenje, za vrijeme suenja, poslije presude.
Zvonila je Kula od njihove pjesme, ulo se i na ulici.
Deavalo se da se omladina okupi oko Kule i prihvati
pjesmu. Tada se pojave andarmi, mrki i ozlojeeni,
i razgone omladinu.
Pjesma zatvorenika osobito je privlaila djevojke.
A oni su svoje koncerte odravali svakodnevno.
Imali su i orkestar. Svirali su na eljevima. Ko58

mandant Bihaa, major Harkijevi, porijeklom Po

ljak, u revnosti tipinog austrougarskog beamtera,
mogao je samo da bjesni i praska na potinjene, jer
i njegova kerka, odrasla djevojka, esto korzira sa
koleginicama ispod zidina Kule i rado slua skladan
hor i orkestar zatvorenika.
U knjizi Vladimira Dedijera Sarajevo 1914 na
strani 583. stoji:
Todor Ili je uhapen sa ostala 33 lana
tuzlanske gimnazije i na suenju, odranom u Bi
hau od 13. do 30. septembra 1915. godine, osu
en je na smrt . Smrtna kazna mu je posle zamenjena dvadesetogodinjom tekom tamnicom.
Na istom procesu Mladen Stojanovi je osuen
na 16 godina, Stevan Boti na 15 godina, Vojo
Vasiljevi na 14 godina, Boidar Tomi na 11,
Marko Ili na 12 i Sreten Stojanovi na 10 go
dina, Vid Gakovi na 4,5 godine, Jezdimir Dangi na 2,5 godine, a ostali na tamnicu od pet i po
godina do ispod 10 mjeseci. Zajedno sa acima, i
etiri njihova profesora, Milutin Popovi, Veljko
Vujasinovi, Adem Bise i Petar Mileti, osu
eni su na po godinu dana zatvora.
Poslije dugog istranog zatvora i teke neizvjes
nosti izreena je presuda njenim sinovima, Mladenu
i Sretenu, i majka Jovanka je, u oekivanju najgo
reg, ipak odahnula. Ali ona mora po svaku cijenu da
ih vidi. {Otac ne moe, on je u kunom pritvoru, kao
talac, i ne smije da se udaljuje iz kue u Prijedoru).
Jovanka povede etvoro mlae djece sa sobom i uputi
se vozom do Bosanskog Novog. Od Bosanskog No
vog, dalje, neto oko 80 km, prevaljuju fijakerom i
stiu u Biha. Pred njima se najednom isprsila ka
mena Bihaka kula, ledena, prijetea. Iz nje je do
njih dopirala sve glasnija, sve prkosnija pjesma
utamniene mladosti.
59

Da li im se uinilo, ili su zaista prepoznali Mladenov glas?! Ispod Kule bijesno je huala, lomei se
0 stijene, pomamna, pjenuava Una, da bi se neto
dalje, ispod grada, ulazei u Bihako Polje, smirila
1 pozelenila.
Majka Jovanka rekla je samo to:
U ovoj Kuli, djeco, za vrijeme Turske moj
otac je bio zatvoren. Nisam mogla ni sanjati da u
sinove ovdje traiti.
Nekoliko dana poslije Jovankinog povratka iz Bi
haa, porodica je dobila obavijest kada e Mladen i
Sreten proi kroz Bosanski Novi, na putu za Zenicu.
Toga dana ona se opet spremila i otputovala sa dje
com u Bosanski Novi. ekala je na eljeznikoj
stanici.
Osuenici iz Bihake kule ulazili su i smjetali
se u voz, okrueni jakom straom.
Pjesma i zveite lancima! Nek vide andarmi
da nas nisu slomili i da se ne bojimo komandovao
je Mladen i prvi zatresao lance na rukama. To je
Jovanka ula i vidjela.
Lanci su zveali. andarmi su zapanjeno posmatrali. Voz je kretao iz stanice. Majka Jovanka sa
kerkama, stajala je na peronu, naoko mirna i pri
brana. Doputovala je ovdje da bar mahne sinovima.
Oni, dodue, nisu mogli da otpozdrave, jer su im
ruke bile vezane. Ali, ne mari. Ipak, ih je vidjela.
Jedna od kerki je zaplakala.
Ne plai! Kad ja kao majka ne plaem, ne
smije ni ti. uje li kako pjevaju? Ne mogu im nita
prkosila je Jovanka, steui svoje materinsko srce.
Eto, tako je ona, rane jeseni petnaeste, ispratila
sinove u zloglasnu zeniku tamnicu.
Kao iz daleka dopiru do mene rijei Toe Ilia
o tim davnim danima:
ekali smo tri mjeseca poslije presude da Vr
hovni sud u Beu potvrdi kazne. Ostao sam sam u
Bihau ekajui pomilovanje. Moje drugove jedno
60

jutro su povezali u lance i otpremili za Zenicu na iz

dravanje kazne. Prilazili su mi i plakali rastajui se
sa mnom. Bilo je neizdrivo. To je, zaista, najtei
trenutak u mome ivotu, koliko zbog neizvjesnosti
hoe li me vjeati ili pomilovati, toliko zbog rastanka
sa drugovima.
Puna tri mjeseca poslije odlaska drugova tam
novao sam sam u Kuli. Tada mi je, na molbu mog
advokata, smrtna kazna ublaena i zamijenjena dva
desetogodinjom tekom tamnicom.
Sa jednim hodom, koji je osuen zbog pisanja
zapisa i nadriljekarstva, sproveden sam i ja u Ze
nicu. Kad sam doao meu svoje drugove, bilo mi
je kao da sam na slobodi.
Sad su opet svi na okupu. itava tuzlanska gru
pa. U Zenici. U tamnici. Osuenike podvrgavaju
strogom reimu radi usvajanja tamnikog kunog
reda. Svaki osuenik provodi obavezno tri mjeseca
u staklenoj kui, u samici. Staklena kua se ne
zaboravlja. Tako se zove, jer joj je krov djelimino
od stakla. Teko se na samicu privii. Najgora je ti
ina koja ovjeka obujmi, ovlada njime, umi u glavi,
pritie, izaziva na krik!
A utnja je obavezna. Naprosto zakon utnje i
mrnje. Osuenik u staklenoj kui ne smije ni sam
sa sobom glasno razgovarati. utnju remeti samo
zveket lanaca. Straa ispred i iza osuenika. Ako se
tome doda tvrdi leaj u mranoj eliji, posna, os
kudna hrana, kazna za najsitniji prekraj (a sve se
registruje birokratskom pedantnou), to je skoro sve
o Zenici robijanici.
Izuavanje jednog zanata je obavezno. U po
etku svi osuenici trijebe grah. Zatim svi ue tkanje
na razboju i rade kao tkai. To je tvrd, ubitaan po
sao, jer majstor kljuar kontrolie koliko je me
tara platna svakog dana otkao osuenik.
Kad su Tou doveli u Zenicu i stavili ga u
staklenu kuu, spazio je Mladena sutradan na hod
61

niku, prilikom izlaska u etnju. Tako se iznenadio

kad ga je ugledao. Mladen je bio fiziki propao,
upalih obraza, jedva ga je poznao. Nekako udno je
gledao. Nita nije govorio. Samo se smjekao. Izgle
dao je izgubljeno. Kasnije je Toa od drugih doznao
da je veoma teko podnosio obaveznu utnju i re
im u samoi. Za njegov ivi temperament, drutve
nost i uroenu komunikativnost utnja je bila po
gubna. Jednog dana je tako snano kriknuo da se i
tava tamnica zaorila. To stanje depresije i izvjesne
pomraenosti dralo ga je sve dok iz staklene kue
nije preveden u zajedniku radionicu na izuavanje
obuarskog zanata. Prestanak samovanja djelovao je
blagotvorno i on se postepeno smirio i psihiki stabilizovao.
Kada se Mladen u zatvoru razboleo, otac Simo
to nekako preko prijatelja dozna i odmah poalje
Georginu u Zenicu.
Smjesta u Zenicu i vidi ta je sa Mladenoml
zapovjedio je kerki.
Posredstvom poznanika i prijatelja Georgina
doe u vezu sa zatvorskim ljekarom, inae Cehom,
i uspije da ga kod kue posjeti i s njim porazgovara.
Va brat je bio jako bolestan, ali sad je ve
bolje. Ne brinite. Taj mladi mi se mnogo dopada i
ja sam stalno pored njega. Pozdravite vaeg oca i
recite mu da se ne brine.
Ljekar je ohrabrujue djelovao na Georginu.
Umorna, ali i umirena, ona se vrati u Prijedor i smiri
dobrim vijestima zabrinutu i uznemirenu porodicu.
Uprava zenike kaznioce nije neko vrijeme do
zvoljavala zatvorenicima da bilo ta itaju. Nakon du
eg i upornog insistiranja dobili su literaturu, ra
zumije se, samo onu koju je zatvorska cenzura odob
rila. Koliko se Too sjea, odobreno im je za itanje:
Sveto pismo, Rjenik francuskog jezik i Reprezentanti ljudskog roda od Emersona, engleskog filozofa
eklektiara, na njemakom jeziku.
62

Dok je Mladen usavravao izradu cipela, Too je

zadran u staklenoj kui sedam mjeseci, a onda je
prebaen na teki bavarski zanat. Mladenov mlai
brat, Sreten, svojski se bio prihvatio rezbarskog za
nata, koji je upravo njegovim sklonostima odgovarao.
Njegov talenat i veoma razvijen smisao za plastiku
doli su do punog izraaja na duvanskim kutijama
koje je pravio iz drveta. Uspio je ak da iz zatvora
iznese jednu duvansku kutiju na kojoj je oblikovao
kako srpski seljaci igraju kolo. Kad je negdje poslije
prvog svjetskog rata, u Beogradu, pokazao tu kutiju
ljekaru urici oreviu, ovaj je bio toliko oduev
ljen da je uzviknuo:
Pa ti si veliki talenat. Ja u ti biti mecena.
Ljekar je odrao rije: poslao je Sretena o svom
troku u Be na kolovanje kod Levandovskog, a za
tim u Pariz, kod Burdela.
U jesen 1917. godine svi osuenici iz tuzlanske
grupe, osim Toe Ilica, bili su amnestirani. Svi su na
pustili zeniku tamnicu i krenuli raznim pravcima
sa eljom da nastave borbu protiv Austro-Ugarske.
Too je jedini iz grupe ostao da i dalje izdrava
kaznu, ali je prebaen iz Zenice u Travnik, u tzv.
Kustodija Honesta (asni zatvor). Te godine djela za
koja su sueni bila su prekvalifikovana, pa su osu
enici, umjesto statusa ubica i kriminalac dobili
status politiki krivac.
U borbi protiv austrougarskog jarma cijela po
rodica Stojanovi bila je aktivna i angaovana.
Dedijer u knjizi Sarajevo 1914 na strani 349.
meu ruskim revolucionarkama i intelektualkama iz
Bosne i Hercegovine spominje Persu Stojanovi, Mladenovu sestru, sa kojom se Vladimir Gainovi dopi
sivao dok je boravio u inostranstvu.
U toku cijelog rata kua popa Sime vjeito je
bila pod okom austrijske policije. Jedna, druga,
deseta... petnaesta premetaina. Zbog Mladena,
zbog Sretena, zbog Georgine, na kraju i zbog Perse
63

kad je policija udarila na trag njenoj prepisci s Gainoviem. Inae, izmeu njih je bila posrijedi i
ljubav, prialo se. Posljednje pismo koje je Persa
primila od Gainovia iz Svajcarske bilo je povod
za jo jednu premetainu. U pismu je, izmeu ostalog,
stajalo: Prvi moj dolazak u zemlju bie posjeta va
oj kui.
Gainovi se u pismima i na razglednicama pot
pisivao Prijatelj. Policiji je to bilo sumnjivo, pa
je Persu pozivala na sasluanje.
Ko je taj koji vam pie iz Svajcarske?
Prijatelj!
To je bilo sve to je Persa u policiji izjavila.
Istog dana policajci su upali u kuu i izvrili
premetainu. Ali majka Jovanka se snala. ao joj
je bilo uspomena pisama i razglednica, i to jo iz
Svajcarske i od takve linosti kao to je Vladimir
Gainovi. Izmiui oku policije, ona je svu tu Per
inu potu dohvatila, iznijela u dvorite i sakrila u
drvljaniku. Tako su ta pisma sauvana. Policajci su
se vratili praznih aka. Nezadovoljni.
Also, mlada gospoice, jo jedno pismo iz
Svajcarske i vi ete se nai s onu stranu brave!
zaprijetili su Persi, odlazei.
Poslije amnestije Mladen i Sreten su doli u Pri
jedor kod porodice. Okrueni njenou i panjom
kako roditelja i sestara, tako i brojnih prijatelja, tu
su se neko vrijeme odmarali i oporavljali od dugog
i tekog tamnovanja.
Prema kazivanju Mladenovog vrnjaka i kolskog
druga iz osnovne kole, Vase Kajlia, koji danas ivi
u Prijedoru, dolazak brae Stojanovi iz Zenice bio
je propraen malom sveanou. Oko tridesetak gra
ana doekalo ih je i pozdravilo na eljeznikoj sta
nici. Mnogi su ih dopratili do kue, izraavajui tako
svoju solidarnost i divljenje ovim istaknutim mladobosancima, borcima i patriotima.
64

Pokuaj austrijskih vlasti da Mladena odmah

mobiliu i otpreme na front propao je. Na vojnom
pregledu bio je osloboen vojne obaveze zbog ope
racije, izvrene za vrijeme izdravanja kazne, u bol
nici u Zenici.
Mladen je u Zagrebu 1918. godine. Tu se pri
prema za studije. Radosno je doekao raspad Austro
ugarske, spreman i sam da se ukljui u obraun sa
neprijateljima. U Sremskoj Mitrovici sa grupom dru
gova uestvuje u razoruavanju austrougarskih je
dinica koje su odstupale i tom prilikom istie se
hrabrou.
Jo kao srednjokolac Mladen je ozbiljno izu
avao probleme zdravstvenog prosvjeivanja naroda
i preko kolskog raspusta drao predavanja iz te
oblasti u selima Bosanske krajine.
Sada, kad je pred njim stajao ivot, odluuje se
da studira medicinu, uvjeren da e narodu najbolje
pomoi kao ljekar.

etar je stizao sa kozarskih visova, povijajui

uketavu zob i pjevuei u kronjama vrba. Iz
V
jaruga nedaleko od nas dopirala je jednolina glasna
muzika kreketua. None ptice javljale su se krikom
i lepetom krila. Mladena je to podsjealo na dje
tinjstvo. Na nezaboravne veeri kraj Sane. Puio
je lulu i tiho razgovarao sa Vaskrsijom o minulom
aprilskom ratu, kao o minulom, runom snu. Bio je
zamiljen, pomalo odsutan kad je rekao: Na rat e
biti pravi rat!.
Zaspali smo omamljeni, malo rakijom a vie mi
risima ljeta, djetinjim snom. Neto prije ponoi pro
budila nas je kia. Sitna, rominjava, neugodna. Ra
doznalo se uvlaila pod ebe i kvasila uporno i do
sadno. Pribili smo se jedan uz drugog, oslonjeni na
5 Doktor Mladen

65

stablo vrbe, pod kiobranom koji prokinjava. Pokrili

smo se ebetom, ali, badava! Od ove kie se ne moe
pobjei. Pomireni s tim, kunjali smo, i budili se, i
opet kunjali. Nevolja je bila i u tome to nam je kia
pokvasila duvan i duvanski pribor, pa nismo mogli
puiti. ekali smo zoru.
Tako doekasmo jutro u kii. Prva nas je posje
tila domainova ena Milka. Donese oveu posudu
meda i vruu pogau. Prte kapljice kie po medu,
cvre na vreloj pogai. Nita ne mari. Lomimo po
gau, umaemo u med i jedemo. Zebli smo cijelu no.
Ja drhtim. Otiskujem pogoleme zalogaje niz grlo.
Prija mi topla pogaa, pa jo sa medom...
Najednom Mladen vraa zalogaj koji je do usta
bio prinio, pa kae:
<
Au, seljaiu, boga ti tvoga, kako mota kao
da si iz gladi pobjegao? A med ti curi niz rukav.
Pa to je da ovjek izgubi svaki apetit na med! I ne
samo med nego i na ustanak sa takvim kao ti...
Nije u skladu sa lijepim ponaanjem. Ne ve
lim da jeste. Ali umnjacima se da oprostiti
odgovaram preko zalogaja i smijem se. I Mladen
se smije...
Probdjesmo jo jedan dan u zobi Vaskrsije Maria. Poslije podne izgrija sunce. Izvukosmo se ispod
vrbe da se kao guteri osunamo. Sveera krenusmo
kroz selo u pravcu planine, prebacujui se oprezno
preko ceste Prijedor Kozarac, kojom su krstarile
ustake patrole. Stigli smo tek pred zoru iznad Ma
log Palanita, povie zaseoka Rajlia u prvi parti
zanski logor na Kozari.
U grupi komunista koji su radili na pripremanju
ustanka naao se i Drago Luki, radnik iz rudnika
Ljubije. Ponekad su se Mladen i Drago odvajali i
dugo, dugo razgovarali o ljubijskim rudarima. Nji
hov se razgovor uvijek zavravao pitanjem: Kako
e se rudari ponijeti u ustanku?
66

Danas, kada vie nema ni Mladena ni Draga,

prema kazivanju Tone Vikia, Ivice Orlovca, ininjera Vukaina Sandalja, Mile Vukovia, Laze Jelisavca i Berislava Antunovia, Mladen je bio veoma
angaovan i kao lijenik i kao drutveno-politiki rad
nik u rudniku Ljubiji.
Ljubija. Lijepo i privlano rudarsko naselje na
desetak kilometara od Prijedora. Tu su novi stam
beni objekti, novi radniki dom koji na posjetioca
ostavlja izvanredan arhitektonski utisak. I funkcio
nalno je sasvim odgovarajui. Ima sve potrebno za
drutveni i zabavni ivot mjetana. Iezle su drvene
barake sa nagnjilim temeljima, graene za vrijeme
Austro-Ugarske. Usred naselja ureen je park sa
spomenikom rudarima palim u NOB. Naselje iznena
uje urednou i istoom glavne ulice i prilaznih
sokaka. Uokvireno breuljcima, obraslim borovom i
hrastovom umom, ono podsjea na uspjelu sliku i
vih boja i skladnih oblika.
Stari Radniki dom, graen od 1932. do 1934. go
dine, stoji i danas uvrh stare kolonije, siuan i ne
ugledan, kao da podsjea dananje rudare na ivot i
vrijeme izmeu dva rata. Izaziva ive asocijacije na
klasnu borbu rudara, na aktivnost sindikata, na ci
kluse predavanja odranih u svrhu prosvjeivanja
rudara, na sastanke i dogovore sindikalnih rukovod
stava, na odluke trajkakog odbora i na veliki trajk
ljubijskih rudara etrdesete godine.
Mladen je kao ljekar rudnika Ljubije radio jo
trideset este godine i dolazio u Ljubiju dva puta nedeljno, a po potrebi i ee. Tada nije bio lan KPJ,
ali stari sindikalni funkcioneri i politiki najaktivniji
rudari dobro se sjeaju da se Mladen osjeao ko
munistom, da je svoja shvatanja isppljavao meu ru
darima, djelujui u skladu sa svojim pogledima i po
litikom orijentacijom.
Borba ljubijskih rudara, kao dijela radnike
klase i radnikog pokreta Jugoslavije, ima svoju is67

toriju. Mada ona zasluuje i trai posebnu obradu, o

njoj i njenim protagonistima bie rijei samo ukoliko
su posredno ili neposredno povezani sa aktivnou
dra Mladena Stojanovia.
ivlji i djelotvorniji uticaj KPJ na ovaj kraj, u
prvom redu na rudare Ljubije, osjea se od 1937. go
dine. Taj uticaj Partija je ostvarivala preko svojih
lanova, koji su ujedno bili istaknuti aktivisti Pelagia, kulturno-umjetnikog drutva iz Banja Luke.
Izmeu ostalih, u Ljubiju su dolazili Kasim Hadi,
Slobodan Kokanovi i drugi.
U to vrijeme radniki dom je bio, moglo bi se
rei, objekat zatvorenog tipa, sa ulaznicama koje
radnici nisu mogli plaati. Uticajem partijskih akti
vista sa strane i politiki najsvjesnijih rudara reim
se u domu postepeno mijenjao. Mlai radnici, koji
izrastaju i razvijaju se u predane aktiviste URS-ovih
sindikata, svojim naprednim shvatanjima mijenjaju
brzo i stil rada i atmosferu u radnikom domu, tako
da on postaje privlaniji i pristupaniji za radnike.
Mijenjanju klime i oivljavanju kulturno-prosvjetnog
i drugog rada doprinosi i dr Mladen Stojanovi. On
posjeuje radniki dom skoro svaki put kad dolazi
slubeno u Ljubiju, razgovara sa radnicima i snagom
svog autoriteta i obrazovanja brzo stie sagovornike
i poznanstva meu rudarima. On svojom ivom i ra
zumljivom rijeju znaajno utie na njihovo politiko
prosvjeivanje. U isto vrijeme, on prua domu i ma
terijalnu pomo. On odvaja od svoje zarade, sjea se
Tone Viki, 5.000 dinara, to su bila znaajna sred
stva u to vrijeme, da bi se nabavio radio-aparat.
Radniki dom postaje otvoren za sve radnike,
bez obzira na politiku pripadnost i lanstvo u sin
dikatu. Oni ga rado posjeuju, jer pored radio-prijemnika, za njih su sve privlanija i predavanja koja
se odravaju. Mladen se i na tom planu do kraja
zaloio. Aktivisti iz tog vremena sjeaju se itave
serije predavanja. Teme su bile aktuelne i intere68

santne, a prilaz nauno ispravan. Tako su na tribini

radnikog doma odrana predavanja: Postanak
zemlje, Razvoj ivih bia na zemlji, Postanak i
razvitak ljudskog drutva, zatim itav ciklus o higijensko-tehnikoj zatiti radnika na poslu, zatiti
ene, zatiti majke i djece itd.
Osim Mladena, kao predavai su se pojavljivali
ininjeri Drago Kaustanek i Vukain Sandalj, Mile
Vukovi, tada sudija u Prijedoru i drugi.
Vukain Sandalj, dugogodinji tehniki direktor
rudnika, sretao se sa Mladenom i osjetio je njegove
organizatorske sposobnosti.
Sretali smo se pria Vukain uoi rata,
i u kavani i u Radnikom domu. Bio je uvijek ras
poloen za razgovor i veoma zainteresovan za ivot
rudara. Nije se zadravao samo na pregledima. Na
lazio se sa radnicima i van posla. Njegova iroka kul
tura i neposrednost osvajale su nas mlade strunjake,
koji smo stizali sa fakulteta, puni elana i ideala da
neto stvorimo, da budemo od koristi narodu, ali i
neiskusni i neodluni da smjelo zagazimo u ivot.
Danas mogu sa zadovoljstvom i posebnom zahvalnou
da kaem da je za mene lino, za mladog pravnika
Mila Vukovia i jo neke mlae intelektualce, i po
vremeni kontakt sa drom Mladenom bio veoma zna
ajan, naroito za pravilno shvatanje tadanjih poli
tikih prilika u zemlji i orijentaciju u ivotu.
esto sam sretao Mladena u razgovorima sa is
taknutim sindikalnim radnicima Ljubije, sa Simom
Breeviem, Jozom Grgiem, Simom Ljubaniem i
drugima. Razgovarao je sa njima o radnicima kao
svojim pacijentima, isticao kako su rudari iscrpljeni,
a njihova djeca boleljiva, neishranjena, blijeda od
ivota u dotrajalim barakama. Iako je svojim opti
mizmom, pristupanou i dosjetkama razvedravao i
ohrabrivao svoje pacijente i savjesno ih lijeio, uvijek
je isticao da je to nedovoljno bez ozbiljnijeg pobolj
anja ekonomskog poloaja radnika.
69

Mladen je bio ne samo dobar predava nego i

dobar organizator tog oblika nae doratne aktivnosti.
Poznavao je mnogo ljudi i tano je mogao ocijeniti
ta ko moe pripremiti i predavati. A onaj koga angauje nije mogao odrei. Evo kako je mene jed
nom prilikom angaovao. Sreli smo se pred Rad
nikim domom i pozdravili.
Naiao si kao poruen ree on poslije poz
drava upravo nam treba jedan predava za temu
koja tebi sasvim lei.
Ne odbijam rekoh a koja je to tema?
Postanak zemlje saopti mi on, posmatrajui me ispitivaki. A zatim dodade: ti si di
plomirani rudarski ininjer i treba radnicima da go
vori kako nauka tumai postanak zemlje. Ako e
govoriti kako pop u crkvi objanjava, onda je bolje
da ne govori.
Obojica smo se nasmijali. Ja se svojski pripremim
i odrim predavanje. Ali, bilo je prigovora, pa i pretnji, od strane tadanjih upravljaa rudnika, kako zbog
predavanja, tako i zbog druenja sa crvenim dok
torom, kako su reimlije tada Mladena zvali.
Mladen se svojom aktivnou, i kao ljekar i kao
komunist, sve vie zapaa meu radnicima. Naporedo s tim raste i njegov uticaj. Razumije se, time se
kompromituje u oima policije koja je bila veoma
budna u ovako osjetljivim rejonima kao to su rudnici.
Razni dounici i reimlije prijavljivali su sreskom
naelniku i policiji svaku Mladenovu rije upuenu
radnicima. I u dijagnozama, koje je postavljao prili
kom pregleda pacijenata, vidjeli su opasnost i ot
krivali komunistiku propagandu. Smetao im je
Mladenov ljudski odnos prema radniku. Zbog toga su
ga 1939. godine otpustili i na njegovo mjesto doveli
drugog.
No, ni poslije otputanja Mladen ne prekida vezu
sa ljubijskim rudarima. Ljubija je njegovo omiljeno
izletite. On se tu sree sa svojim prijateljima i isto70

miljenicima radi odravanja ivog kontakta sa rad

nikom klasom. Pouzdano se moe rei da je od svog
prvog dolaska u Ljubiju, pored ljekarske dunosti,
koju je veoma savjesno obavljao, vrlo ivo i angaovano politiki radio i permanento irio progresivne
ideje u toj sredini.
Mile Vukovi, mladi sudija iz Banje Luke, pre
mjeten je u ljeto 1935. godine po kazni u Prijedor.
BUo je to u nekakvoj vezi sa Jevtievim izborima. Us
koro po dolasku u Prijedor, prilikom jednog vjeta
enja u sudu, upoznao se sa Mladenom. Meutim,
dublje prijateljstvo meu njima poinje trideset este
godine. Mile se u januaru razbolio od upale zglobova
i Mladen ga je lijeio. Po pravilu, Mladen je sa sva
kim svojim pacijentom zapoinjao i politike razgo
vore. Tamo gde je nailazio na istomiljenike, na trez
vene i progresivne ljude, dolazilo je obino do zblia
vanja i prijateljstva. Mile se sjea da ga je Mladen
svakog dana posjeivao za vrijeme bolesti i svaki put
zapoinjao razgovore o aktuelnoj politikoj situaciji.
Nastupao je dosta otvoreno, govorio o ulozi KPJ, o
potrebi okupljanja i povezivanja naprednih intelek
tualaca, o nunosti povezivanja svih progresivnih ljudi
sa radnikim pokretom.
U mnogobrojnim posjetama Vukoviu je jedna
ostala naroito u sjeanju.
Mladen se pojavio sa svojom ljekarskom tor
bom, punom instrumenata, pa poto je zavrio pre
gled, iz iste torbe je izvukao knjigu i pruio mi je,
govorei:
Pogledaj ovo, pa ako nisi proitao zabavi se
dok jo lei.
Bilo je to Lenjinovo djelo na francuskom jeziku
Imperijalizam najvii stadij kapitalizma. Mile se
prilino namuio dok je knjigu proitao, jer tada
nije naroito vladao francuskim jezikom.
Poto je ozdravio, Vukovi je nastavio da se
drui sa Mladenom. Posjeivao ga je vie puta kod
71

kue. Tu je sretao ininjere i profesore gimnazije. Uz

kafu i aicu rakije, tekli su dugi razgovori o okto
barskoj revoluciji i prilikama u SSSR, o radnikom
pokretu u Jugoslaviji, o opasnosti koja svijetu prijeti
od faizma itd. O svim tim pitanjima Mladen je ras
pravljao sa takvom otvorenou i angaovanou da
se logino nametao zakljuak o njemu kao komunisti.
Mladen je svoje prijatelje primao u radnom kabi
netu. Ono to je naroito impresioniralo i izazivalo
divljenje i potovanje prema Mladenu bila je nje
gova biblioteka. Pola biblioteke bilo je ispunjeno
strunom, medicinskom literaturom i beletristikom,
a drugu polovinu sainjavala su djela sa podruja
drutveno-politikih nauka. Meu ostalim, tu su se
nalazila gotovo sva djela Marksa, Engelsa i Lenjina
na francuskom jeziku.
Dok je Mladen radio kao ljekar u Ljubiji,
odlazio sam ponekad s njim pria Vukovi. Sa
ushienjem mi je pokazivao ambulantu, koja je za
ono vrijeme bila veoma sreena i opremljena. Pri
ao mi je koliko je energije uloio i koliko je morao
biti odluan da bi od direkcije rudnika i drugih od
govornih faktora obezbijedio sredstva za takvu opre
mu ambulante.
Razgovori koje je Mladen vodio sa radnicima
u toku pregleda i kasnije u radnikom domu bili su
za prisutne doivljaj. Bio je neumoran, ali i vjet i
nenametljiv u skretanju panje radnicima na aktuelne politike dogaaje.
Jednog dana predloio mi je da se angaujem kao predava u Radnikom domu u Ljubiji.
Dogovorili smo se da za poetak odaberem neutralnu
temu, kako bi kasnije preli i na neka osjetljivija
drutveno-politika pitanja. Odabrao sam temu iz
strunog domena o krivinim sankcijama. Preda
vanje nije izlazilo iz okvira osnove koja je preko
sankcija bila predmet zatite drave. Izlagao sam
oprezno i izbjegavao osjetljiva mjesta koja bi mogla
72'

navesti predstavnike vlasti na zakljuke o politikoj

sutini predavanja. Ipak mi je jedan uticajni slu
benik banske uprave u Banjoj Luci skrenuo panju
da se manem predavanja radnicima u Radnikom
domu, ako ne elim da kao sudija doem u poloaj
da mi se sudi...
Hiljadu devet stotina trideset osme godine pre
mjeten sam za Banju Luku, ali sam sa Mladenom
zadrao prijateljske veze i esto smo se uzajamno
posjeivali, do izbijanja rata etrdeset prve.
Prema sjeanju Ivice Orlovca, od svih intelektu
alaca sa podruja Prijedora i Ljubije Mladen je naj
vie predavanja odrao na tribini Radnikog doma u
Ljubiji. Najee je govorio o zatiti radnika na po
slu, zatim o profesionalnim i drugim oboljenjima.
Njegova predavanja bila su, po pravilu, najposjeenija. Izlagao je interesantno i razumljivo i uvijek je
svoja predavanja vjeto povezivao sa ivotnim pro
blemima rudara. Svestrano obrazovan, bio je i snalaljiv agitator. Spretno je ukazivao na poloaj radnika
u drugim, naprednijim zemljama, i, uz neophodnu
opreznost, ipak je uspijevao da politiki informie
ljubijske radnike o poloaju radnika tamo gdje su
vlastitom borbom izvojevali vea prava.
Slobodno se moe rei da u rudniku Ljubija nije
bilo radnika koji nije poznavao Mladena Stojanovia.
Lijeei njih i njihove porodice, ostvario je sa njima
takve veze da su ga na svakom koraku sretali i
pozdravljali ne kao ljekara u rudniku nego kao pra
vog prijatelja. Posebno su mu se zahvaljivali to je
uvijek bio spreman da prui ljekarsku pomo, to
nije poznavao radno vrijeme, to je lijeio i lanove
radnikih porodica, po obiaju, bez ikakve naknade.
Sindikalno rukovodstvo i klasno svjesni radnici sma
trali su ga saborcem, nepokolebljivim i dosljednim
kad su u pitanju radnika prava. Takav je ostao sve
do ustanka, takvim se pokazao naroito u velikom
trajku rudara, koji ' trajao 37 dana.
73

Drugi avgust. etrdeseta. Evropom bjesni drugi

svjetski rat skoro godinu dana. Hitler prijeti cijelom
svijetu unitenjem. U naoko tihoj rudarskoj kolo
niji kljualo je kao u kotlu. Sindikalno rukovodstvo
od ranog jutra bilo je mobilno. lanovi Komunistike
partije uzbueno su oekivali dogovoreni znak. I,
tano u 9 asova, nad kolonijom, na svim ruditima,
po itavoj okolini, jednovremeno su odjeknule si
rene lokomotiva, bagera, elektrane... One su nago
vijestile obustavljanje rada u rudniku i poetak ge
neralnog trajka.
trajk ljubijskih rudara 1940. godine spada meu
najkrupnije akcije radnike klase u Bosanskoj krajini.
On je doao poslije dugotrajnog, viegodinjeg i sve
stranog rada Partije i aktivnosti URS-ovog sindikata,
Saveza eljezniara, Saveza strojara, strojovoa i loaa Jugoslavije, koji su u vremenu izmeu dva rata
neprekidno vodili borbu za okupljanje veine radnika
Ljubije u njihove klasne organizacije. Voeno je
vie sitnijih akcija, u kojima su radnici preko
URS-ovih povjerenika postizali izvjesne ekonomsko-politike uspjehe i prinudivali poslodavce na odre
ene ustupke. Ti, naoko sitni uspjesi ulijevali su rad
nicima povjerenje u njihovu klasnu organizaciju i
ukazivali na nunost organizovane borbe. Straj kovati
u jesen 1940, kad se ratni poar munjevito irio Ev
ropom i bliio naim granicama, bilo je mogue samo
uz podrku i rijeenost cjelokupnog radnitva Ljubije.
Tadanja vlast, preko takozvanih reimskih (utih)
sindikata, pokuavala je na sve mogue naine da
razbije jedinstvo, radnika i sprijei trajk. Istaknuti
jugorasovci i ursovci, sluge klasnog neprijatelja,
odvraali su radnike od trajka i pokuavali da ih
zastrae priom: trajk je maslo komunista! Vlast
e biti nemilosrdna i krvavo e se obraunati sa
onima koji krenu za organizatorima trajka. Sluili
su se i drugim prijetnjama i smicalicama, ali im nije
polo za rukom da pokolebaju radnike.
74

Zvuke sirena pratio je nezaboravan prizor. Na

putajui svoja radna mjesta, kolone radnika iz svih
pogona, sa svih rudita slijevale su se u kotlinu i
kretale prema Radnikom domu. Kad su stigli i oni
sa najudaljenijih radnih mjesta, poela je da radi
prva trajkaka skuptina, na kojoj je izabran traj
kaki odbor sa Dragom Lukiem na elu. Na tom optem zboru pred Radnikim domom radnici su izrazili
spremnost da istra ju u trajku, bez obzira na repre
salije koje e prema njima biti primijenjene.
Vlast je, razumije se, ne birajui sredstva, poku
avala da slomi trajk. Ljubiju su preplavili andarmi. Kolonijom su stotine andarma krstarile, pri
jetile i izazivale. Na podesna mjesta za gaanje po
stavljeni su pukomitraljezi. Kapetan Vidakovi ko
mandovao je andarmima: Pucaj i bodi.
U sukobu sa andarmima, ve prvih dana trajka
povrijeeno je desetak radnika.
Radnici su zaposjeli radionice, elektranu, Rad
niki dom i drali su se odluno i hrabro. andarmi
su nasrtali na grupu radnika koja je branila elek
tranu, ali bez ikakvog uspjeha. Radnici nisu poputali.
Mnogi su se pri tom i posebno istakli hrabrou. Jure
Matanovi je istrao ispred grupe svojih drugova
kod elektrane, razgolitio grudi i uzviknuo: Pucajte,
krvopije! Ne moete nas sve pobiti!
trajkaki odbor je bio vrlo aktivan. Nalik na
bojni tab u ratnim prilikama, stalno je pratio raz
voj dogaaja, organizovao trajkae, zbrinjavao
njihove porodice, intervenisao.
Uz pomo andarma i nekolicine trajkbrehera,
direkcija je pokuala da pokrene voz od Ljubije za
Prijedor. trajkaki odbor je reagovao brzo i efi
kasno.
Drugovi, ako proradi voz, gotovo je sa traj
kom. Ne dozvolimo to. Na posao da to osujetimo...
Istog dana grupa radnika u Donjoj Ljubiji ras
turila je skretnicu i pokidala prugu. Druga grupa
75

trajkaa u samom rudniku, na eljeznikoj stanici,

svojski se dala na posao da onemogui izlazak voza
iz stanice. Nabacali su vagonete i navaljali balvane
na kolosjeke. Zakrili su i onesposobili itavu kolosjenu mreu za saobraaj. Osim toga stvorili su
barikade. trajkaima su se pridruile i ene rudara
iz kolonije. Neke od njih bile su naroito glasne i
odlune.
I djecu nau bacaemo na prugu, ali voz nee
krenuti dovikivale su andarmima.
Partijska organizacija u Prijedoru angaovala
se u punoj mjeri da pomogne trajkae. U jeku trajka
u Prijedoru su organizovane antiratne demonstracije,
koje su, ujedno, bile izraz solidarnosti i podrke ljubijskim trajkaima.
Partijsko rukovodstvo iz Banje Luke uputilo je
u Ljubiju iskusnog partijskog i sindikalnog radnika i
borca Branka Babica Slovenca da svojim iskustvom i
savjetima pomogne trajkakom odboru. Bio je sedmi
dan trajka kad je Branko stigao u Ljubiju s Tonetom Vikiem, radnikom iz Ljubije i sekretarom
partijske elije. Branko je za prvo vrijeme odsjeo
kod Ivice Orlovca, ali osnovni princip opreznosti
nalagao je da se tu ne zadri, jer je Ivica kao lan
Partije i lan trajkakog odbora bio pod okom andarma i policije. Radi toga je rijeeno da se Slovenac
smjesti na tavan nedovrene kue Stojana Tomaa,
na periferiji Ljubije. Kontak sa rukovodstvom trajka
on je odravao samo nou, kako ne bi dolo do pro
vale. Zajednika ocjena trajkakog odbora i partij
skog delegata Branka Babia bila je da je po
stignuto jedinstvo radnika i da e trajkai izdrati
do kraja, do pobjede. Poslije nedjelju dana boravka
u Ljubiji, Branko se ilegalno vratio u Prijedor.
Prema njegovoj sopstvenoj izjavi, on je i na
polasku u Ljubiju i na povratku u Prijedor navraao
kod Mladena i boravio 4 do 5 dana kod njega. Sa
Mladenom je detaljno razgovarao o toku trajka i
76

izgledima na pobjedu radnika. Mladen se, prema

Babievim rijeima, do kraja zaloio za uspjeh traj
ka. Bio je u stalnom kontaktu sa trajkakim od
borom, savjetujui se s njim i pruajui moralnu
i materijalnu podrku trajkaima. Uz to, vodio je
posebnu brigu o porodicama trajkaa.
Ozlojeeni borbenim jedinstvom ljubijskih ru
dara, organi vlasti su primjenjivali krajnje brutalne
mjere. Sem maltretiranja i kundaenja pojedinaca i
grupa, u namjeri da slome moral trajkaa, proglasili
su opsadno stanje u Ljubiji. Stigla je i andarmerijska kola iz Banje Luke kao pojaanje. Grupa
radnika je uhapena i zatvorena u koli, a Jure Grgi
i Simo Ljubani, poznati sindikalni funkcioneri i rad
niki borci, vrlo ugledni meu rudarima, protjerani
su iz Ljubije.
Meutim, sve te represalije nisu prisilile radnike
da prekinu trajk. Naprotiv, veina radnika odgovo
rila je na represalije jo glasnijim jedinstvom i rijeenou. Rukovodstvo trajka prestrojilo je i popu
nilo svoje redove novim odlunim borcima i gro ru
dara se povukao na periferiju Ljubije, u selo Brievo.
Pojavio se problem ishrane i trajkaa i njihovih po
rodica. Partijska organizacija iz Prijedora i svi pro
gresivni ljudi priskoili su u pomo trajkaima. ganizovana je iroka sabirna akcija priloga za traj
kae. Meu prvima pomo je pruila sindikalna or
ganizacija Drvara i Ljeljana, a zatim sindikat stro
jara, strojovoa i loaa iz Zagreba. Matija ilovi,
predsjednik ovog sindikata nekoliko puta je dolazio
meu trajkae. Istupao je pred njih otvoreno i
smjelo i pozdravljao ih stisnutom pesnicom, ne os
vrui se na prisustvo andarma.
Akcija pomoi proirila se i na sela prijedorskog
sreza. Mnogi seljaci kolima su dovozili ito i druge
namirnice u Ljubiju, kako bi rukovodstvu trajka
olakali organizaciju ishrane trajkaa i njihovih po
rodica. U svemu tome Mladenova rije je mnogo zna
77

ila, osobito za ukljuivanje seljaka u ovu akciju i

postizanje solidarnosti seljaka i radnika u pravednoj
borbi ljubijskih rudara.
trajk se nastavljao... Uprava rudnika bila je
prisiljena, konano, da pregovara sa radnikim pred
stavnicima i usvoji njihove zahtjeve za poveanje
plata i poboljanje uslova rada.
Poslije 37 dana trajka ljubijski rudari krenuli
su ponovo na posao, obogaeni jo jednim iskustvom
o cjelishodnosti i nunosti otvorene i otre klasne
borbe.
Koliko je Mladen ivio sa trajkom i saosjeao sa
rudarima uvjerljivo govore njegova dva pisma, koja
pie supruzi Miri, koja je tada bila u Dubrovniku:
Dugo se mora ekati na tvoje pismo! Javi mi
da li si dobila i drugi paket i mjenicu. ..
Ovdje ima mnogo novog. Nema dodue za
tebe i za tvoje drutvo, ali ja uivam, prepo
roen sam. Hvala ti i na Vilderu i na Rajku i na
Marusi... Ja nisam ovjek koji moe da dugo
izdri ovdje gdje su svi ljudi sa mnom zlatni.
Vildera staru demokratsku klepetaljku, koji
inae ali tebe to ivi u provinciji, alim ja, jer
on nepopravljivo misli provincijski i radi pro
vincijski i malograanski godinama, mada ivi u
velikom gradu. Inae ima rutine sa damama iz
Mostara i inae.
Ta reakcionarna klika, koja je ivjela od
mrva kapitalistike... Cehoslovake i Engleske,
utonue zajedno s ostrvom, osim ako ne potrai
utoite u amerikoj Kanadi.
Tenisa igram vrlo malo. Reket mi je slab a
ja imam drugog posla. Svjetla nema. Radim mo
torom. Svijetla bude nou. trajk traje dalje.
Direktor, pop Zivko i ostalo drutvo u ariji
zauzimaju postepeno svoj stav, istorijski nuan,
78

zatite malograanskih interesa. Borba je za

otrena vrlo i ima mnogo da se pria...
Sav sam zaboravio sebe, kao nekad, prije
dvadeset i vie godina. Predstoji velika borba za
najvie u ovjeku. Volim mamicu i svoje dvoje
djece i neka oni mene vole, jer im niko ne eli
ljepi ivot i niko nee tako dostojno ovjeka
ivjeti i umrijeti za dobro sve djece
tvoj stari Doktor
Po zavrenom trajku Mladen nije propustio da
svoje pobjedniko raspoloenje i intimno zadovoljstvo
ne pokae supruzi.
Sve je u redu. Juer lijepo, danas oblano,
oekujemo kiu svaki as. Sveto otiao u vojsku,
volio bih da si ovdje i da Vukeli jede s nama.
Ve zbog njega poi ove nedjelje. Sveto e ostati
u vojsci preko mjesec dana.
Svijetlo smo dobili. Pobjeda 100%. U Ljubiji bilo proglaeno opsadno stanje. Ima mnogo
detalja. Direktor trai premjetaj. Radnici
(56) koji su sabotirali premjeteni...
Posla ima jako mnogo. Pozdravi mnogo
Pajpea, Melka, Nina, a posebno g-u Franicu i
Mata, kojima u pisati sutra, takoer sve u kui.
Tvoje dvije bebice (debelj kaste, okrugle)
voli i eka da dou to prije
Doktor

vadesetog januara 1940. godine u Ljubiji je for

mirana prva partijska elija. Sekretar elije bio
je Tone Viki, a lanovi Tone Peri, Ivica Orlovac,
Ivica Antunovi i Marko Prerad.
Neposredno poslije trajka ljubijskih rudara
(kraj septembra 1940. godine) elija je odrala sas

79

tanak u Radetia gaju, nedaleko od Prijedora. Sa

stanku je prisustvovao i Branko Babi Slovenac. Po
red ostalih pitanja, raspravljali su o prijemu dra
Mladena Stojanovia u lanstvo KPJ. Jednoglasnom
odlukom Mladen je primljen u Partiju. Pri tom su
Tone Viki i Branko Babi zadueni da ga posjete i
da mu saopte odluku elije. Da ne bi bila upadljiva,
posjetu je organizovao Drago Luki preko bolniara
Osmana, vjernog Mladenovog saradnika, koga smo u
ali zvali doktor Osman. Taj Osman je saekao
Branka i Tonu na sporednom ulazu i sproveo ih u
Mladenovu radnu sobu. Kad su mu saoptili odluku
o prijemu u Partiji, Mladen je bio jako uzbuen.
U dubini njegovih krupnih oiju pojavio se sjaj za
dovoljstva i radosti. Tada je rekao:
Odavno sam to oekivao, mislei na ovaj tre
nutak, koji za mene i u mom ivotu mnogo znai.
Osjeam se komunistom od 1922. godine. Od 1912. do
1918. izgarao sam u vatri zanosa nacionalnog borca i
mladobosanca. Tamnovao sam po austrougarskim robijanicama, vjerujui da e slom Austro-Ugarske
znaiti slobodu za june Slovene. Na alost, prvih go
dina poslije prvog svjetskog rata razoarao sam se
teko i definitivno u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slo
venaca. Tada sam shvatio da treba nastaviti borbu za
ovjeka, za njegov dostojniji ivot. Mislim da sam
postupao u skladu sa tim shvatanjem sve do dana da
nanjeg.
Lazo Jelisavac, sada penzioner u Ljubiji, ima
svoju priu o Mladenu i trajku.
Primljen sam u rudnik 18. maja, a ve u avgustu ozlijedio Sam nogu i otiao kod Mladena, u
ambulantu. Pogledao je nogu i naredio bolniaru da
mi da burov.
Za dva tri dana sve e biti u redu rekao je.
Stavljao sam burove obloge osam dana, ali
ozljede nikako da se smire. Doem ponovo u ambu
lantu. Ovoga puta Mladen na mene zagalami, 80

glasi me simulantom i poalje me na posao. Poslije

dva-tri dana noga opet poe da otie. Nisam imao
kud nego opet kod Mladena, ali sada u pratnji poslo
voe Jure Grgia. Jure potvrdi da sam dobar radnik.
Mladen me tada lijepo primi i izlijei.
Poto sam bio pukar po zanimanju Mladen mi
je esto davao svoj pitolj tajer-8 da mu ga ois
tim i podmaem. Tako smo se zbliili. Vie puta me
je prebacivao svojim automobilom od rudnika do
sela Ljeskara, gdje sam stanovao. Lijeio mi je enu.
I sina mi je izlijeio od opasne bolesti. Palo dijete
na nogama, ne moe da hoda, paraliza, ta li ?! Odvezem ga u Prijedor, u Mladenovu ordinaciju, i on
ga zadra desetak dana. Kad sam otiao po malog da
ga dovedem kui, jer se tada mnogo bolje osjeao,
htjedoh da platim.
Nije to vano, Lazo! Vano je da dijete pro
hoda! Vodi ga kui i b'olje ga pazi nego dosad...
I ne htjede naplatiti.
Nisam bio jedini kome je lijeio porodicu
besplatno. Lijeio je i mnoge druge. Njih i njihove
porodice. Eto, Vau Maretu iz Cikota lijeio je i
izlijeio od tuberkuloze i dinara mu nije htio na
platiti. ..
A u trajku etrdesete aputalo se meu nama
da Mladen pomae trajk. Traili smo poveanje
plata i bolje uslove rada. Partijska organizacija i ursovci su formirali trajkaki odbor, u koji su uli:
Drago Luki, kao predsjednik, zatim Tone Peri,
Tone Viki, Ivica Orlovac, Sime Breevi, Jure
Grgi, Marko Prerad, Duko Bojani...
Bili smo sloni i uporni.
Lazo Jelisavac tvrdi, kao i ostali, da su traj
kai kidanj em pruge onemoguili da voz proe od
Ljubije za Prijedor i da je rad u rudniku bio pot
puno obustavljen.. Radila je samo centrala, i to po
odobrenju trajkakog odbora. Ostala mu je u ivom
sjeanju slika kako su andarmi izboli bajonetom
6

Doktor Mladtn

81

radnike iz Volara Svetu Vukmira i Stipu Matanovia.

Sto se tie pregovora sa poslodavcima i uspjeha
trajka, Jelisaveva rekonstrukcija tih dogaaja raz
likuje se od navedenog sjeanja Ivice Orlovca. Lazo
tvrdi da je meu predstavnicima radnika trajkaa,
koji su kao radniki povjerenici pregovarali sa po
slodavcima bilo i jugorasovaca. Oni su od poetka
bili kolebljivi i popustljivi. Navodi primjer Latifa
Belagia, koji se kao povjerenik Jugorasa priklonio
poslodavcima i iznevjerio svoje drugove.
Izvjesno poboljanje izvojevali smo trajkom
kae Lazo satnica je poveana 50 para, a pri
hvaeno je i to da nam se prekovremeni rad plaa
100 odsto, ali svi zahtjevi nisu zadovoljeni. Uglavnom,
zbog izdaje Jugorasa. Odmah poslije trajka otjerani
su u koncentracioni logor Manojlo Adamovi, Jovo
Marinkovi i Slavko Sedlaek. *
Mi, radnici sa sela, vraajui se kuama s posla,
esto smo se pitali: kako to da je dr Mladen na
strani trajkaa i sirotinje, a ima ak i automobil?
Njega nuda ne tjera kao nas, a opet je s nama. Ali
su tadanje vlasti i Mladenu zaprijetile koncentraci
onim logorom (i to se meu radnicima proulo), bilo
nam je jasno da je Mladen komunista i da je svjesno
na strani radnika. Zato smo ga jo vie potovali.
U sjeanju ljubijskih radnika, naroito omladine,
Mladen nije ostao samo kao ljekar i narodni tribun.
Vesele naravi, pristupaan i veoma zagrijan za raz
voj sporta, nalazio je vremena da doe i meu omla
dinu. Bio je veoma obljubljen meu radnikom omla
dinom i srednjokolcima. Sime Breevi, stari sindi
kalni funkcioner, bio je inicijator formiranja fudbalskog kluba Rudar. Negdje trideset este Mladen je
iz vlastitih sredstava nabavio kompletnu opremu za
klub. I, kad su se igrai prvi put pojavili u zelenim
dresovima i novim kopakama, igralite se prolomilo
od spontanih uzvika ivio dr Mladen.
82

U susretima sa omladinom najee je govorio o

tetnosti alkoholizma i znaaju sporta za pravilan
razvoj mladog narataja.
Berislav Antunovi, jedan od ondanjih omladinaca, bio je kapelnik omladinske amaterske grupe,
koja je svirala iane instrumente (tambure). On se
sjea Mladena iz susreta u Radnikom domu.
Mladen je esto navraao u Radniki dom i
prisustvovao naim omladinskim priredbama i igrankama. Znao je osvanuti u veselom drutvu, a mi smo
mu sa velikim zadovoljstvom svirali. Ostala je pria
do dananjih dana kako su mnoge lijepe Ljubijanke
uzdisale, pogledajui kriom na Mladena i njegovu
privlanu figuru. Volio je ivot i ljude, zato smo i
mi njega voljeli.
I, tako je uredskog ljekara rudnika eljezne rude
Ljubija poznavao svaki rudar. Godinama se s njima
ljudski sretao, lijeio ih, savjetovao i podsticao na
borbu protiv klasnog neprijatelja.
Bliio se rat. Faizam direktno prijeti naoj
zemlji. Buroaske vlade tonu sve dublje u izdaju.
Mladen tih dana neumorno radi i sve aktivnije ues
tvuje u borbi Komunistike partije i radnike klase
protiv takve politike. Zajedno sa ostalim lanovima
prijedorske partijske organizacije uestvuje u pripre
manju i izvoenju naprijed opisanog trajka ljubijskih
rudara. Pomagao je trajk do krajnjih mogunosti i
materijalno. Krui pria, da li je istina ili legenda,
teko je utvrditi, da je radi pomoi trajkaima za
loio i skupocjeni prsten svojesupruge. Njegova su
pruga Mira izjavljuje da se sjea samo toliko da je
prsten jednog dana iezao sa odreenog mjesta, te
da ju je Mladen uvjeravao da ga je zakljuao u kasu.
Nakon dva-tri mjeseca, ona je ponovo primijetila prs
ten na mjestu sa koga je bio nestao.
Poslije trajka Mladen je, kao i ostali komunisti
Prijedora, bio pod prismotrom policije, a vlada Cvetkovi-Maek, koja se sve vie priklanjala Hitleru,
83

htjela da ga internira u koncentracioni logor, Ivanjicu. Bili su ga ve pozvali i otpremili za Beograd.

Meutim, on se uskoro otuda vratio u Prijedor. Nisu
se usudili da donesenu odluku sprovedu iz straha
pred narastajuim narodnim pokretom i otporom
iz straha pred Mladenovom popularnou.

ozarski partizani, poslije predaha i prestrojava

K
nja, koje je trajalo dvadesetak dana, kao da su
se zaeljeli borbe. Danonono su u napadu na okolna
uporita neprijatelja, razoruavaju strae i patrole,
dominiraju cijelim Potkozarjem. Od septembra etr
deset prve do kraja januara etrdeset druge odred je
izveo preko stotinu oruanih akcija, a samo u janu
aru etrdeset druge, uprkos nezapameno dubokog
snijega i otre zime, ezdeset i dvije. U pripremama i
izvoenju svake krupnije akcije Mladen je lino ues
tvovao. Ovdje emo pomenuti samo Podgrace, Mrakovicu i Tur jak.
Odluka o napadu na Podgrace donesena je po
lovinom oktobra, iz dva osnovna razloga: prvo, zbog
toga to se uporite nalazilo pod samom Kozarom,
odakle je neprijatelj, ispadima i patroliranjem, stalno
ometao nae veze sa gradikim selima; i drugo, u
Podgracima je postojala pilana, koja je radila za
Nijemce i ustae.
U rano jutro 23. Oktobra, na jednom proplanku
ispod Lisine, postrojile su se ete za napad. Pred po
lazak govorio je Mladen. Stajao sam u stroju 1. ete
i sluao ga. Zapamtio sam neke njegove rijei:
Podgraci su prilino uvueni u Kozaru. Ome
taju sve nae planove i vojnike i politike... Zatim,
tu je pilana i ogromno skladite eljeznikih pragova
i drugog graevinskog materijala. Obavijeten sam
da Nijemci namjeravaju ove pragove upotrijebiti za
84

opravku pruga u Ukrajini, koje rue sovjetski par

tizani. Naprijed drugovi! Na Podgrace! Bie to, ma
kar i simbolino, sadejstvo sa Crvenom armijom ...
Silovitim naletom dobro pripremljenih eta ne
prijateljski otpor je brzo slomljen i uporite likvidi
rano. Zarobljeno je mnogo ustaa i domobrana. Za
paljeno je skladite rezane grae, pa je zasvijetlila
cijela okolina. ete su privodile zarobljenike. Poku
njene ustae stizale su pod jaom oruanom pratnjom.
Njima se sudi po kratkom postupku. Domobranima
govori Mladen o ciljevima NOP-a, o bratstvu i je
dinstvu. Oni zatim primaju hranu na naem kazanu.
Partizanske strae i patrole prate ih preko Kozare
sve do rijeke Une, gdje ih amcima prebacuju u Hr
vatsku. Takvi postupci nisu ostajali bez efekta.
U izvjetaju Kotarske oblasti u Bosanskoj Gra
diki od 1. novembru 1941. godine o napadu partizana
na Gornje Podgrace stoji i ovo:
Ustakom redarstvu
Zagreb
ast mi je dostaviti slijedee:
Dne 23. listopada o.g. u 12.15 sati napali su
etnici komunisti iz Dubikog kotara iz Kozare
planine na pilanu d.d. Naike i Gornjim Podgradcima ovoga Kotara, te zapalili i opkolili cijelo
mjesto Gornji Podgradci, tako da nitko nije
mogao iz Gornjih Podgradaca pobjei i ovamo
dojaviti a uz to su prekinuli brzoglasnu vezu.
Sluaj se odigrao ovako:
Oko 600 800 komunista etnika iskoris
tivi maglu a naroito to to mjesto Gornji Pod
gradci nije bilo od strane vojske osigurano sa
straarima upali su iz ume u ono vrijeme kada
se je radnitvo razilazilo kuama na ruak, a
vojska (posada) primala ruak.
85

Kada je jedan orunik obavjestio vojsku da

su etnici (partizani) u pilani, ona se je usko
meala i otvorila paljbu na etnike komuniste,
ali isti su ve opkolili sa svih strana Gornje
Podgradce, a naroito kolu i oruniku vojarnu,
te su zapalili pilanu sa skladinim materijalom
i sa svim vanijim zgradama oko pilane kao na
. magazine i kancelarije...
... Jedna vea grupa domobrana pobjegla je
iz kolskog dvorita u pravcu Bos. Gradike,
vidjevi to zapovjednik orunike postaje po
trao je sa orunicima, ustaama i orunicima, i
oruanim civilnim licima u kolu gdje je bilo
jo nekoliko vojnika oko kole i u koli i upitao
ih je kuda vojska bjei. Na ovo su mu vojnici
rekli mi smo ve opkoljeni, streljivo je sve is
pucano i vie nemamo ime da se branimo.
... Da smo u pravo vrijeme dobili traenu
pomo, makar od 100 ljudi, uvjeren sam da do
ovoga napada uope ne bi dolo, a i ako bi dolo
ne bi bio ovako katastrofalan, jer uinjena teta
iznosi preko 100,000.000 kuna.
... U ovoj bandi koja je izvrila napad na
Gornje Podgradce bio je zapovjednik dr Stojanovi iz Prijedora...
Kad sam sa drom Vaom Cubriloviem razgo
varao o Mladenu kao mladobosancu, on mi postavi
direktno i zbunjujue pitanje:
Kakav je, zapravo, Mladen bio kao
komandant?
Odgovorio sam:
Pravi komandant.
Evo zato te to pitam, zemljae nastavio je
dr ubrilovi Mladen je u mladosti naginjao li
teraturi. Iznenadio me je osamnaeste kad je otiao na
medicinu, umjesto da studira knjievnost. Iznenadio
86

me je i etrdeset prve kad sam uo da je postao par

tizanski komandant. Koliko je to njegovoj pjesnikoj
prirodi odgovaralo, pitao sam se.
Odgovorio sam opet kratko:
Tako hrabar i popularan ovjek, kakav je bio
Mladen, sasvim je odgovarao Kozaranima, poznatim
po bunama.
ivotni put Mladena Stojanovia izmeu dva rata
i borbe koje je vodio kao partizanski komandant
dae, vjerujem, potpuniji odgovor na postavljeno pi
tanje.
Osamnaesta godina. Talasi oktobarske revolucije
snano zapljuskuju Evropu pa i nau zemlju. Na pr
vom koraku Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca iz
nevjerila je nade radnih masa, razoarala mladobosance. Umjesto zajednice ravnopravnih naroda i so
cijalne pravde, stvorena je drava koja je od prvih
dana poivala na ugnjetavanju. Umjesto slobode,
sijevali su andarski bajoneti i svjetlucale sablje
sreskih naelnika i kraljevskih oficira, simbolizujui
teror i nasilje. Tim putem su kralj i monarhija
uvrivali svoje pozicije, a buroazija branila svoje
klasne interese.
U dubokim, jo djeakim oima studenta Mla
dena Stojanovia ogledala se as tuga, as nemir i
prkos. Jedna za drugom, u njemu su umirale iluzije
osvjedoenog nacionalnog borca i mladobosanca o
dravi koja je stvarana. ivio je kao demonstrator,
stanovao u zgradi fakulteta, docnije u jednom sobiku
dvorine zgrade bijednog izgleda u Vlakoj ulici u
Zagrebu. Odbio je kraljevsku stipendiju, dok su
drugi, mnogo manje zasluni, unovavali svoje na
cionalne zasluge. Tih godina, poslije prvog svjetskog
rata, on se drui sa onim svojim drugovima mladobosancima koji nisu iznevjerili sebe. Tu je opet
Too Ili, Vid Gakovi i drugi. Uz njih stie nove
prijatelje meu studentima ljeviarima.
87

Izuzetno je znaajan za Mladena njegov ponovni

susret sa kolskim drugom iz tuzlanske gimnazije i
mladobosancem Nikolom Nikoliem, koji je kao pri
padnik tuzlanske grupe bio uhapen, suen i odve
den na robiju. Sedamnaeste godine, poslije amnestije,
tuzlanska grupa se rasula na sve strane. Mladen je
zbog operacije, koja je nad njim izvrena dok je iz
dravao kaznu u Zenici, izbjegao vojsku. Nikola Nikoli je odmah mobilisan i upuen na istoni front,
gdje se predao Rusima im mu se prva prilika uka
zala. I on i Mladen i veina mladobosanaca bili su
veliki rusofili. Oduevljavali su se narodnjatvom,
uili napamet Bakunjina. Ruin im je bio ideal. U
gimnaziji Mladena su ponekad zvali Rudjin. On je
sam sebe uvjeravao da mnogo lii na Rudjina. Ve
oma emotivan, nezadovoljan onim to je narodima
Jugoslavije donijelo tzv. osloboenje i ujedinjenje, ispoljavao je bunt na svakom koraku. Susret sa Ni
kolom Nikoliem, koji je po povratku iz SSSR-a
oduevljeno priao o otkobarskoj revoluciji, jer je i
sam u njoj uestvovao, pomogao je Mladenu da se
orijentie sve vie ulijevo. On posjeuje studentske
skupove na kojima istupaju mladii razliitih poli
tikih opredjeljenja (od lijevih zemljoradnika do ko
munista). Sve to utie da se svakim danom, tako rei,
sve vie oslobaa nacionalne romantike. Nacionalni
zanos ustupa, postepeno, mjesto zrelom razmiljanju
o vremenu i ljudima. On u svojim istupanjima, bez
jasnog i istog politikog opredjeljenja, trai pravicu
za mase. Sve vie se interesuje za lijevu literaturu.
Cita stalno i strasno Gorkog i Krleu.
Vrijeme i prostor razdvajaju ga s Nikolom Niko
liem, ali oni ostaju prijatelji, veoma bliski po shvatanjima.
etrdeset prve, neposredno pred ustanak, dr Ni
kola Nikoli, koji tada radi kao ljekar u jednoj za
grebakoj bolnici, dobij a pismo od Mladena sa Kozare:
88

Nikoluka, hic Rodus, hic salta!

alji Sto vie seruma, antitetanus vakcine
i zavojni materijal. Odsudni as je kucnuo...
Nema vie prianja i naklapanja. Mladen
A, Nikoluka, uz pomo dr Silovia, alje preko
odreene veze nekoliko paketa sanitetskog materijala
Mladenu na Kozari. Pri tome se sa smjekom sjea
druenja sa Mladenom iz studentskog doba, zajed
nikih izlazaka i navraanja u zagrebake kafane.
Sjetio se Kazaline kavane, gdje su najee navra
ali, vodili diskusije o svemu i svaemu, slagali se i
razilazili, ali ostali prijatelji. U toj kavani je, to je
za studente otkad postoje bilo jako vano, radio kelner Maks, koji ih je dobro poznavao, lijepo primao i
esto priekao, ako nisu bili pri parama.
Biti demonstrator kod poznatog zagrebakog
profesor anatomije dra Draga Perovia to ve ne
to znai. Mladen se pokazao kao vrijedan i darovit
student. Zato mu je dr Perovi povjeravao, kao de
monstratoru, veoma ozbiljne zadatke. Upravo zato
to ga je cijenio slao ga je vie puta u Be, sa ovlaenjem da moe slubeno da posjeuje beki ana
tomski institut prof. Ferdinanda Hohtetera, koji je
u svoje vrijeme predavao anatomiju i dru Pero vicu.
Odlazei u Be, Mladen je stvorio novi krug pri
jatelja, sklopio mnogo poznanstva. Tamo se ponova
sreo sa Mustafom Golubiem, starim poznanikom jo
iz 1912. godine, kada su zajedno posjeivali komitski
kurs kod vojvode Vuka u Vranju. Odmah se ukljuio
u aktivan rad legalnog udruenja studenata Jugoslovena (Freie Fereinigung jugoslawischen marksistischen Studenten). Meu ostalim, tu je upoznao i dra
Monija Levija, kao studenta medicine, danas gene
rala JNA u penziji.
Kada je Mladen krajem etrdeset prve godine
preao s Kozare u Podgrme, sreo je Monija Levija,
kao zamjenika komesara odreda, i Sefketa Maglajlia89

-Mirka, kao sekretara Okrunog komiteta za Podgrme.

Moni je dobro zapamtio Mladena kao vitka, vi
soka, krhka stasa mladia iz bekih dana dvadeset
prve i dvadeset druge. Sad je pred njim bio zrio
ovjek. Od studentskih dana bio se mnogo izmijenio.
Bio je krupan, pleat, snaan. Izgledao je vii nego u
mladim danima. Imao je guste crne brkove, koji su se
lagano i nedisciplinovano rasipali i povijali oko cr
venih usana. Brkove je pustio tek u partizanima. Za
vrijeme ustanka bijae to, bar kod nas na Kozari,
kao nekakva moda. Neki od komandanata nosili su
brkove, neki ak i bradu. oa, na primjer. Ali kad
smo se sa etnicima zakrvili, i Soa i drugi obrijae
brade, kao onaj Crni-Lazar iz romana Mladena
Oljae, da niim ne bi podsjeali na etnike.
Mladen je nosio iroki opasa, bio uvijek utegnut
i dotjeran, a na opasau su visili bomba kragujevka i veliki parabelum Nosio je stalno dvogled i
futrolu sa sekcijama, a na glavi koni kaket sa pe
tokrakom zvijedom. I ostali kozarski partizani su
nosili u ratu kone kakete. U tom je jedino njihova
odjea bila ujednaena. Po kaketima su se Kozarani
prepoznavali meu ostalim partizanima.
Snijeilo je. Prtine su bile zavijane. Putevi i
puteljci izgubljeni. Ali Nikola Zeina je stari vuk.
Poznaje dobro put od Majki-Japre do Rujike. Naj
prije je gunao, poslije je pristao. Takva mu narav.
On e prebaciti Mladena i Monija na zbor u Rujiku.
Januar etrdeset druge. Zima kakva se ne pamti.
Saone lagano rone kroz snijeg, preko visoravni, i kroz
dubodoline se probijaju prema Rujikoj. Poslije pola
dana hoda ukaza se zaselak Vejinovii. Kue uorene.
Ukraene snijegom. itav or je liio na samonikli
gradi iz bajke. U kui starog Mile Vejinovia Mla
denu je prireen doek kakav dolikuje proslavljenom
komandantu. Tu je predahnuo dok su se seljaci skup
ljali na zbor.
90

 Zdravo drugovi! pozdravio je Mladen, ula

zei u toplu prostoriju.
Zdravo, zdravo drue komandante i doktore.
Za as je zavladala tiina, kao to to biva u
slinim prilikama.
E, vala, ljudi, nek sam ovo doekao javio
se stari Mile pa, ne alim umrijeti...
Zna li ti ia Mile ko je ovo? pitao je
Sefket pokazujui na Mladena.
Ko, bolan, ne zna doktora Mladena? Ko za
njega nije ?
Razgovor je zatim potekao spontano i neusiljeno
kao kad se nau stari znanci i prijatelji.
Mladen je govorio okupljenom narodu. Govorio
je najvie o slozi i jedinstvu, kao prvom ulovu na
eg opstanka:
Ako se mi svi skupa i Srbi i Hrvati i Musli
mani slono odupremo neprijateljima, daleko emo
ih odbaciti od naih domova...
Seljaci su paljivo sluali.
Jedna seljanka srednjih godina, stasita i lijepa,
sa crnom maramom na glavi i sjajem u oima, glasno
je izgovorila:
Oh, Mladene, drue i brate! Sretna je majka
koja te takvog rodila. Blago nama kad te imamo.
Gonite dumane od naih kua. Ali ti se, Mladene,
uvaj, grehota je da ti pogine.
Poslije zbora za rukom, u kui Svetozara Vejinovia, Mladen je komentarisao svoj govor sa sekre
tarom OK, Sefketom Maglajliem On je potovao is
kustvo starijih lanova KPJ. Kad god je istupao pred
borcima i narodom, iako je izvanredno priman i pa
ljivo sluan, iako je veoma uspjeno tumaio ciljeve
borbe, uvijek je, poslije govora, provjeravao sebe.
Nije se ustruavao da priupita Osmana, efketa ili
Pucara da li je bio jasan i da li je sve to je rekao
bilo na svom mjestu. Kod Mladena nije bilo sujete
91

i uobraenosti. ivot ga je nauio da bude realan i

skroman. Te kvalitete cijenio je i kod drugih.
Prilikom susreta u Podgrmeu Moni i Mladen
prisjetili su se zajednikih dana dvadeset prve i dva
deset druge u Beu. Pretresli su mnoge detalje. Tek
tom prilikom su utvrdili da su zajedno bili lanovi
ne samo legalne studentske organizacije nego i tajne
organizacije radnika i studenata Jugoslovena u Beu.
Dvadeset druge njihova tajna organizacija dobila je
status elije KPJ. Njen sekretar je bio Mustafa Go
lubi a lanovi: Milo Aralicki, Lazo Petrovi, Ljubo
Zivkovi, Adolf tumpf, Grgur Vujovi, ivka Vujovi, Dimitrije Stanisavljevi, Leo Kraus, Moni Levi,
Mladen Stojanovi i Martelanc, zvani Slovenac
Ova ilegalna komunistika organizacija odravala
je svoje sastanke u podrumu kafane Sleselhof.
Mladen je redovno prisustvovao sastancima. Na nji
hove sastanke su esto navraali poznati revolucio
nari i funkcioneri KPJ, pa i drugih partija. Jednom
prilikom drao im je predavanje Antonio Grami,
jedan od osnivaa italijanske Komunistike partije.
On je govorio na italijanskom, a prevodio je Mar
telanc. Tom predavanju prisustvovao je i Mladen.
Zatim slijedi dui period u kome on ne uestvuje u
organizovanom radu Komunistike partije. Tako je,
sticajem okolnosti, primljen u Partiju u poodmaklim
godinama.
A nikoga, za raun toga to je bio savjestan i
pedantan u svom radu i obavezama, nije htio opte
retiti. Zaista, on je prema sebi bio rigorozniji nego
prema drugima. Zato su nama koji smo ga poznavali
iz partizanskih dana sasvim razumljive simpatije koje
je uivao meu krajikim borcima.
Mnogo puta u drutvu tih boraca i omladine
sluao sam razgovore o Mladenu.
Eh, Mladenl To je bio komandant! To je bio
ovjek... Tuno je to i tragino da je tako rano
92

poginuo. Sta misli da je Mladen iv, ta bi on

danas bio?
Ne jednom, uo sam i pitanje: Kad je Mladen
postao lan Partije, Zato tako kasno?
Nisam znao da odgovorim na ta pitanja. Nisam
ni razmiljao, niti, pak, tragao za odgovorom. Za
mene je Mladen bio Mladen. Znao sam da se vrijed
nost komuniste ne mjeri samo duinom partijskog
staa. Smatrao sam i smatram da djelo ini ovjeka
ovjekom i revolucionarom.

o zavretku studija Mladen se predao ljekarskom

pozivu i naunom radu. Mnogo ita i strunu me
P
dicinsku literaturu. Ali ne zapostavlja ni marksistiku.
Da li se sektailo prema njemu u vezi sa prijemom
u Partiju? Da li su frakcionake borbe, koje su raz
jedale Partiju, uslovile da jedan broj ljudi, bliskih
Partiji, ostane nezapaen i da se izvjesni, u sutini
progresivni intelektualci u tom periodu politiki pa
siviziraju. Da li je to bio sluaj i sa Mladenom?
To su sve pitanja na koja je teko argumentovano i tano odgovoriti.
Kad je stekao ime odlinog ljekara i dijagnostiara, i posao je odlino iao. I, mada je sirotinju
besplatno lijeio, dobro je zaraivao i lijepo je ivio.
Bilo je u to vrijeme lumpenproletara i kvaziljeviara, bilo je i drugih koji su Mladena smatrali
gospodinom doktorom, koji se vozi vlastitim auto
mobilom, a izigrava komunistu. Smatrali su ga, na
ime salonskim komunistom i mondenom.
Meutim, njegova istinska raspoloenja i shvatanja, odreeni ljudi, u prvom redu lanovi Partije,
koji su sa njim dolazili u dodir, bolje su poznavali.
Moda e izjava Branka Babica, koji je kao delegat
Komunistike partije rukovodio partijskim radom i
93

usmjeravao aktivnost njenih lanova u vrijeme

trajka ljubijskih rudara, dati odgovor na neka od
postavljenih pitanja.
Dra Mladena Stojanovia upoznao sam poetkom
septembra 1940. godine. Sa njim me je upoznao Velimir Stojni, koji je tada bio uitelj u Prijedoru, i
koji je ve bio lan KPJ. Boravio sam nekoliko dana
ilegalno kod Mladena rukovodei po nalogu Partije
trajkom rudara u Ljubiji. Stojanovi jo nije bio
lan KPJ, ali je bio njen simpatizer i politiki se
vezao za Partiju.
Stojanovi je bio radostan kad sam mu saoptio
elju Partije da ga primi u svoje redove, ali je imao
izvjesnu rezervu, ne prema Partiji nego prema sebi.
Smatrao je da u sebi nije raistio ideoloki neka pi
tanja i da nije jo spreman da postane lan KPJ.
Mada je proitao mnogo marksistike literature, ba
zbog toga je ocjenjivao da jo nije spreman za lana
Partije. Smatrao je sebe optereenim graanskim i
malograanskim navikama..., i, na kraju, da njegova
dosadanja politika aktivnost nije bila dovoljna i
takva da bi opravdavala njegov ulazak u Partiju.
Bio je otvoren i iskren i prema sebi i prema
drutvu. ovjekoljubiv, demokratski i progresivno
usmjeren, duboko je osjeao tegobe sirotinje. Lijeio
je siromane ljude besplatno, posjeivao ih kui i
bio uvijek spreman da pomogne ljudima i kao ovjek
i kao ljekar. Uviao je i razumijevao grubu eksplo
ataciju radnika i radnog seljaka, i, bez dvoumljenja,
bio na strani radnike klase. Zato je bio nevjerovatno
popularan i uivao je ljubav i povjerenje ljudi. Zato
je i prihvatio politiku KP, jer je u njoj vidio jedinu
snagu koja bi mogla izboriti bolji ivot za radnog
ovjeka i stvoriti pravednije i humanije drutvo. On
je bio humanist u najdubljem smislu te rijei.
Dok sam ilegalno boravio u njegovoj kui, o
svemu smo se dogovarali u vezi sa trajkom ljubij
skih rudara. U isto vrijeme smo vodili duge diskusije
94

o Partiji, njenoj ideologiji, praktinoj politici i akci

jama koje je preduzimala i vodila.
Mladen je bio trezven i obrazovan ovjek i ni
kakve ideje i stavove nije polovino usvajao. elio
je da se do kraja ubijedi. Tada je arom entuzijasta
prihvatio i akciju i sve konsekvence koje iz nje pro
izlaze.
Poslije viednevnog razgovora, on je prihvatio
da pristupi Komunistikoj partiji i da za nju organizovano radi.
Kada smo mu, nakon kratkog vremena, Tone
Viki i ja saoptili da ga je Partija primila u svoje
redove, bio je srean i preporoen i, kao to je dobro
poznato, opravdao je njeno povjerenje, posvetivi
cijeli svoj ivot njenoj borbi za novo drutvo.

laden je temeljno shvatio liniju Partije i sav svoj

ogromni ugled zaloio za razumijevanje i pobjedu
M
bratstva i jedinstva meu Srbima, Hrvatima i Musli
manima u Bosanskoj krajini. uvi da su neki Musli
mani u Kozarcu uznemireni i da strahuju od parti
zana, on pie pismo svome dobrom poznaniku Eminbegu Zaimoviu, sa kojim je jo od prvih dana borbe
obnovio i uvrstio prijateljstvo:
Dragi Eminbee, doe vrijeme da ti se ja
vim iz Kozare, ne vie kao doktor, nego kao je
dan od mnogih boraca i zatitnika sirotinje, rad
nika i seljaka, potenih i estitih graana, bez
razlike vjere i narodnosti. Doznao sam da je
muslimanski svijet u vrlo tekom ekonomskom
poloaju, d je poremeen sav dosadanji mirni
ivot, da narod strahuje od etnike osvete.
Nije kriv muslimanski narod za nedjela i
zloinstva nekolicine plaenika, propalica i koc
95

kara. Mnogi muslimanski sinovi izginuli su u

borbi sa naom Narodnooslobodilakom vojskom,
titei krvnike i izdajice hrvatskog naroda
Pavelia i Gutia, sluge i izmeare Hitlera. Ti
mene, Eminbee, poznaje dobro. Ja sam ti naj
bolja garancija za to da se nevinim, estitim Mu
slimanima nee nita dogoditi. Krvnici i zloinci
bie predani narodnom sudu ove nae mnogo
brojne i hrabre vojske, u kojoj ima i Hrvata i
Muslimana, nekoliko stotina. Neka se vrate svo
jim kuama nai stari dobri i estiti prijatelji,
neka se opskrbe hranom, neka ne dozvole da
muslimanski sinovi budu rtve u ovoj borbi u
kojoj emo pobijediti mi Narodnooslobodilaka
vojska, uz pomo monih armija Sovjetskog Sa
veza, Engleske i Amerike.
Pozdravi one stare poznanike, reci da budu
bez brige, mi emo tititi sve estite i potene. Uz
prijateljski maksuz selam, aljem ti i na...
Smrt faizmu Sloboda narodu!
Dr Stojanovi
Takva svoja uvjerenja on je u praksi potvrivao.
Pobjeda kozarskih partizana na Podgracima daleko
je odjeknula. Neprijatelj je ozlojeen. Zato krajem
novembra etrdeset prve sa oko dvadeset hiljada voj
nika poduzima ofanzivu radi ienja Kozare od par
tizana. Ovaj pretres je zavren bez ikakvih vojni
kih rezultata. Partizanske ete, zahvaljujui pokretlji
vosti i dobrom poznavanju terena, uspjele su vjetim
manevrima da se zabace neprijatelju za lea, pa je
protivniki udar uletio u prazno, kako to vojnici
obino kau.
U desetodnevnom izvjetaju taba Drugog kozar
skog narodnooslobodilakog partizanskog odreda od
1. decembra 1941, koji je potpisao Mladen, poslije
kratkog pregleda dejstva jedinica odreda govori se
opirnije o ofanzivi neprijateljskih snaga (ustaa i
96

Nijemaca protiv odreda). U tom dokumentu stoji iz

meu ostalog:
Kozara je pretraena vrlo savjesno, planski i
brzo. ak i u mjestima za koja bi ovjek rekao
da nije ljudska noga po njima kroila nalo
se tragova vojske. Neprijateljske snage su dole
do Banjaluke, Omarske, Prijedora, Novog, Siska,
Okuana, Dubice, Gradike. U svemu je moglo
biti oko 30 satnija. Ustae, iskoriavajui nad
mo vojske, ubijaju (u Mljeanici: Stevana Bokana, Marka Bokana, njegovu enu i starog Simeuna; u jelajcima: 40 to ljudi to ena, a u
Vojskovi, neprovjereno: oko 150). Neprijatelj je
otjerao silnu stoku. U srijedu 26. novembra, u 10
sati nou, doao je kurir iz Banjaluke i javio
Nijemcima da se moraju hitno vratiti... Odveli
su sa sobom 23 seljaka iz sela Lomovite, Omar
ske, Babia. Zbog napada na hrvatske (domobran
ske) strae na pruzi Omarska-Piskavica pohapsili
su neke Muslimane vojnike, kao sumnjive.
Nijemci su se kretali kroz Kozaru prilino ne
oprezno, govorili su glasno, odavali svoje polo
aje, sluali radio, traili su od seljaka hljeba i
kopali po krevinama krompira. Izvjetaj iz Pri
jedora glasi da su Nijemci po povratku izjavili da
u Kozari nisu uli ni pticu da pjeva. Neto hrvat
ske (domobranske) vojske ostalo je jo na kovici (oko 2 satnije) radi sjee drveta. Po danu i
po noi uje se sa Mrakovice puana paljba. Pohapeno je, takoer, stanovnitvo oko Podgradaca, Jablanice... i Resanovaca. Moral kod sta
novnitva uslijed napada i nasilja prilino je pao,
kao i usljed slabe zatite stanovnitva od naih
partizana...
P o l i t i k i r a d . Politiki rad nije bio
osobit: uslijed stalnog oekivanja ofanzive, sve
je bilo u pokretu. Ipak su itani radio-izvetaji,
7

Doktor Mladen

leci, drana predavanja iz istorije Partije, i

tana Mati od Gorkog, Poljoprivreda SSSR,
komentarisan Paveliev letak Narode, seljaci!,
Taktika partizanske borbe i Kina. Konferen
cije su odravane u pozadini, u Gragotinji, i os
novani narodnooslobodilaki odbori u Petrovom
Gaju, Brezianima i Jutrogoti. Dvadeset treeg
novembra pozadina je predala naoj IV eti, na
vrlo svean i dirljiv nain, etne zastave narodnu
(crvenu) i srpska (izvjetaj ete). Bilo je pri
sutno oko 800 ljudi...
U ovom izvetaju Glavnom tabu za Bosnu i Her
cegovinu rije je o vojnikoj i politikoj aktivnosti
odreda. Meutim, on je interesantan i zbog toga
to se u njemu posebno istie izvjesna demoralizacija
stanovnitva, koja je bila izazvana nasiljem neprija
telja. Mladen je istinito i objektivno informisao vie
rukovodstvo. On je, dodue, kao komandant, mogao
da konstatuje da su sve ete, vjetim manevrom po
unutranjim pravcima, uspjele da sauvaju neokr
njenu ivu silu i da izbjegnu borbu sa znatno jaim
neprijateljskim snagama, iji bi ishod, po nas, van
sumnje, bio nepovoljan. Ali, uspjean manevar par
tizanskih eta, vojniki gledano, i izbjegavanje borbe,
koju neprijatelj namee u uslovima koji njemu od
govaraju, samo je dio istine o ishodu ove neprija
teljske ofanzive. Jer stotine rtava nedunog civilnog
stanovnitva bile su, nesumnjivo, negativan bilans za
partizane. To utoliko prije to je Narodnooslobodilaka
vojska imala zadatak da brani stanovnitvo i da ga
zatiti od neprijateljskog terora. Mladen ne bi bio
partizanski komandant, Mladen ne bi bio Mladen, kad
bi zanemario i zaobiao te injenice i on ih nije za
obiao. Naprotiv. Zaokupljen tim problemom, rastuen zbog nevinih rtava, izlazio je svakodnevno u
etnju oko taba i razmiljao o moguem poduhvatu,
koji bi odjeknuo u narodu kao osveta za nedune
98

rtve i koji bi efikasno povratio poljuljano povjere

nje stanovnitva u partizane. Izlazei u etnju, zastajao bi i oslukivao rijetke pucnje koji su dolazili iz
pravca Mrakovice. Tako se i rodila ideja o napadu
na ovo neprijateljsko uporite. Ta akcija, koja je
uskoro uslijedila, dola je izmeu ostalog, kao me
lem na ranu svim onima ije su porodice u novem
barskoj ofanzivi stradale. I moral stanovnitva je
ponova rastao.
Prilikom ovog tzv. treeg ienja Kozare, ne
prijatelj je usred planine, na Mrakovici, ostavio jaku
posadu, od oko 800 dobro naoruanih vojnika. Oni su
se razmjestili po vilama prijedorskih bogataa. Ne
prijateljeva propaganda proturala je glasove kako su
prilikom posljednjeg ienja uhvatili i ubili dra Mla
dena Stojanovia i kako su partizani pretrpjeli teke
gubitke. Mladen je upravo tada u tabu odreda, za
jedno sa svojim saradnicima, razmiljao o napadu na
Mrakovicu i pisao komandama eta dopis slijedeeg
sadraja:
Neprijatelj je poslije neuspjele ofanzive na
snage odreda ostavio na Mrakovici jaku posadu.
Zadatak posade je da nanosi udarce i unitava
nae snage u Kozari, da omogui sjeu i eksplo
ataciju ume za raun okupatora i ustaa. U Ko
zari ne mogu biti dva gospodara mi, partizani,
i neprijatelj. U Kozari gospodari mogu biti samo
partizani. Mi tu posadu, na Mrakovici moramo to
prije unititi. Poaljite hitno svoje prijedloge za
plan akcije.
Dok je neprijatelj, po svim propisima, fortifikacijski ureivao ljetnikovce za odbranu i vreama
pijeska zatvarao prozore i ojaavao glavne otporne
take, Mladen je pod Lisinom, za dobra pjeaka na
nepun sat hoda od Mrakovice razraivao plan za na
pad. Hitri kuriri taba odreda odnijeli su zapovijest
7*

09

za napad: na Vitlovsku, Mednjak, alj, Motanicu,

rusovac gdje su se nalazili logori 1, 2, 4, 5. i 6.
ete, koje su predviene za ovu akciju.

amiljen i nekako odsutan Mladen je punio lulu

i pokuavao da pobjegne, da se bar za trenutak
Z
odvoji od Mrakovice. Ali, o emu god pokuao da
razmilja Mrakovica se u misli zaplete. Hoe li
uspjeti?
Neshvatljivo i drsko! Neprijatelj usred planine!
Sramota za nas! Mi vojsku sada imamo! Oni, oi
gledno, potcjenjuju nae snage. Uostalom, vidjeemo.
Ogledaemo se. Odmjeriemo snage...
Nikako se nije mogao pomiriti sa injenicom da
na Mr akovici boravi neprijatelj, da se tu utvruje i
priprema da zimuje.
U tab upade Braco Zagrepanin. Umoran i
prozebao. Vraao se iz obilaska eta. Zimogroljivo
se uputi prema vatri.
Zdravo mladiu! Kako su ti skojevci?
Malo ozebli, kao i ja, ali za borbu uvijek
spremni.
Evo, dobio si pismo od svojih iz Zagreba. I ja
sam dobio paket sanitetskog materijala. Od Nikoluke...
Braco je itao pismo. Posmatrajui ljepukastog
studenta, koji je tako brzo i tako spontano prihvaen
od Kozarana i za kratko vrijeme postao popularni
Braco Skojevac, podstaknut, valjda, njegovim skojevskim optimizmom, Mladen ostavi trenutno Mrakovicu i vrati se u mislima veselim studentskim da
nima i svojim kolegama.
Feldman, Krklec, Nikoluka, Vid... gdje su oni
sada?
100

Dr Miroslav Feldman, jedan od bliskih Mladenovih drugova iz studentskih dana, u kraem lanku
objavljenom u Vjesniku 1962. godine toplo, lirski
uzneseno, govori o ovom borcu i revolucionaru, sa
tugom evocirajui njegov divni lik. Njihov susret je
bio veoma zanimljiv, a otkriva i jednu malo poznatu
stranu Mladenovog ivota:
Upoznao sam se s Mladenom 1919. godine, na
predavanju profesora dra Drage Perovia, u Ana
tomskom zavodu Medicinskog fakulteta na Salati.
Sjeam se, brzo smo se nali u razgovoru o aktuelnim knjievnim i politikim dogaajima one
epohe. Razumije se, bila je rije i o poeziji. I on
je pisao pjesme, ali ih, koliko mi je poznato, nije
objavljivao. Proitao mi je tih dana nekoliko
svojih pjesama, a itao mi ih je i est, sedam go
dina kasnije, u naoj sobi u bolnici u Sarajevu.
Bile su tune i protkane enjom za svijetlim, ra
dosnim ivotom. itao je polako, u zanosu, vrlo
lijepim zagasitim glasom.
Bilo je to 1922. godine u jednoj kavani u Alsertase, u VIII kotaru, na mitingu koji su jugoslovenski
studenti organizovali prema direktivama Komunisti
ke partije Jugoslavije. Protestni miting odran je po
vodom smrtne presude izvrene nad revolucionarom
Alijom Alijagiem, koji je 21. jula 1921. godine u
Delnicama izvrio atentat na ministra unutranjih
poslova Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Milorada Drakovia, jednog od najcininijih i najljuih
neprijatelja radnike klase i jednog od autora Ob
znane, kojom je zabranjen rad svim politikim, eko
nomskim i kulturnim organizacijama radnikog po
kreta.
Miting u Alsertrase, u dvorani u koju je stalo
oko tri stotine studenata iz svih krajeva nae zemlje,
101

bio je izraz burnog revolta protiv tadanjeg reima,

protiv Obznane i kralja Aleksandra.
Na mitingu je prvi govorio Musrafa Golubi, koji
je svoj govor poeo rijeima: Kralj Aleksandar je
zloinac...
Zatim su se nizali govornici, a meu poslednjima
je istupio medicinar Mladen Stojanovi.
Govorio je, sjea se Feldman, gotovo vizionarski.
Osudio je drutvo koje je ubilo Aliju Alijagia i, gle
dajui unaprijed, predoio je fascinantnim rijeima
beskrajno vedru sliku novog, ovjeka dostojnog, dru
tva, baziranog na humanosti, slobodi i ravnoprav
nosti.
Asocirajui na te dane, na Mladenov govor i
beke susrete s njim, Miroslav Feldman u svom
lanku kae:
itajui Prednacrt ustava nae Federativne
Socijalistike Republike Jugoslavije, a posebno
sluajui zavrne rijei druga Tita izreene u
Saveznoj narodnoj skuptini 21. septembra 1962.
godine, ja sam se asocijacijom misli sjetio Mla
dena Stojanovia. Ono to je u njegovom govoru
bilo elja i vizija na onom studentskom mitignu
u kavani Alsertrase, prije tano etrdeset godina,
ostvareno djelom i formulirano rijeima druga
Tita, danas je stvarnost.
Mladen je bio veliki pregalac i nije zanemarivao
svoje opte obrazovanje i bavljenje literaturom ni u
godini kad se nalazio pred diplomskim ispitom.
Upravo te godine (1925) on je inicijator sastavljanja
Antologije jugoslovenske lirike. Na tom poslu radi
zajedno sa Miroslavom Feldmanom i Gustavom Krklecom. Sjedili su do kasno u no nad knjigama, zbir
kama, asopisima i naglas itali, itali i puili, kako
kae Feldman. Bio je to vrlo intenzivan rad. Izbor
102

pjesama su dovrili, rukopis sva trojica zajedno pre

gledali i, na Koevu u- Sarajevu, izvrili redakciju.
Radei na toj Antologiji Mladen je govorio:
Treba odabrati, nizati i nepogreivo skladno nanizati erdan najljepeg bisera.
U knjizi Novo nono iverje Gustava Krkleca,
u poglavlju Stari zapisi o mladom Andriu, stoji
i ovo:
ivo se sjeam da sam ga upoznao jo pod
kraj prvog svjetskog rata, dok je kao talac ta
vorio u tadanjoj zagrebakoj Bolnici milosrdnih
sestara u Vinogradskoj cesti danas Opoj bol
nici Dr Mladen Stojanovi a tom istom Mla
denu Stojanoviu, naem zajednikom prijatelju i
kasnije sarajevskom lijeniku i narodnom he
roju, Andri je kao urednik za poeziju objavio u
Knjievnom Jugu, jo za trajanja K.U.K.
monarhije, rodoljubivi sonet Bolan Dojin
(Knj. Jug., Zagreb 1918. II).
Krklec se ivo sjea i Mladena. Drugovali su kao
studenti u Zagrebu. Jo dok su radili na Antologiji
u ondanjem Obzoru, u rubrici Mali feljton, o
njihovom poslu se pojavila kratka vijest, pod na
slovom Antologija moderne jugoslovenske lirike:
Saznajemo da g. g. dr Miroslav Feldman,
Gustav Krklec i Mladen Stojanovi spremaju
Antologiju moderne jugoslovenske lirike. An
tologija imala bi izai na jesen, a u nakladi jed
nog zagrebakog knjiara. U toj e knjizi biti
zastupani pjesnici sviju naih krajeva, koji su se
javljali od 1914. godine dalje. Izdavai hoe da
dadu sintezu najboljega, to se u modernoj na
oj lirici stvorilo. Potreba takve antologije osjea
se kod nas ve. dulje vremena, jer su svi poku
aji, koji su do sada u tome pravcu uinjeni, bili
nedotjerani ili ak promaeni.
103

Rukopis su predali knjiaru Z. V. Vasiu iz Za

greba, koji ih je nakon izvjesnog vremena obavi
jestio, izvinj avaj ui se, da iz tehnikih razloga Anto
logija nee biti tampana. Rukopis se zagubio.
Prilikom jednog susreta, Krklec mi ree da je
ostalo do danas mutno zato Antologija nije ob
javljena. I, kao da mu je ao ba zbog Mladena to
je taj posao propao, on napomenu:
Bio je to najdivniji mladi koga sam sreo.
Mladen je bio ovjek kakvi e ljudi biti.. . .
Koliko je Mladen itao i koliko je bio okupiran
literarnim pozivom za vrijeme studija, svjedoi je
dan od njegovih malobrojnih tekstova esejistikog
karaktera. To je predgovor Feldmanovoj prvoj zbirci
stihova Iza Sunca, koja se pojavila u Zagrebu 1920.
godine, u ondanjoj nakladi VereS i drugovi. In
tegralni tekst tog predgovora glasi:
Dragi prijatelju, kad itam stihove, bezime
nih ljudi, to prolaze kroz gomile svijeta na ovoj
zemlji, lebdi mi pred oima stalno slika Gavarnijeva Tome Virloka: crnog, mravog sanjara,
mlada za sve vijekove. Ako se rodio u radnikim
kvartovima, tim je imao duu i razumijevanje i
za ive centre, koje davno ostavie njegovi preci.
ini mi se uvijek, da je taj ovjek, star koliko i
ljudska enja i patnja, s jednim okom i kaba
nicom od starog mornarskog platna, s etiketom
na elu: misere et corde, pozom seljak, a esencom
graanin svih gradova i sunca, grobar svih ze
maljskih iluzija i socijalne, konvencionalne lai,
takav poderan kakav je va prapoetak. I ako
biste traili genealogiju ovog ovjeka razdrlje
nih grudi i otvorena srca, doli biste do sunca,
kia, prvih sutona i enja jesenjih. Ko je taj
ovjek, to niko ne zna. Vjerovatno obilazi gra
dove i sela nou i, dok vam vae majke pjevaju
104

0 zemaljskim radostima, vi snivate njega, pro

kletog sanjara, ovaploenje vaih iluzija i tunih
radosti. Pitaj, dragi, i ti svoju majku. I ako si
katkad u snu plakao i ako si bio u snu svjestan
svih generacija koje poivaju u spokojstvu, to
znaj da ti je Bog poslao ovog ovjeka. Utjehe su
tada bile uzaludne. Jer ije su srce bogovi htjeli
raskinuti, kaznili su ga dobrotom. Neka ova
kazna bude nagrada. Moda je to jedina svijest.
1 onda kad je cio tvoj ivot postao san, prepun
obmana, ali ipak san, moda si osjetio jednom u
jesenji suton, da u tvojoj sobi sjedi neko prastar,
bezimen, nepoznat, ali tako blizak tvom srcu i
tvojim suzama ko niko. Govorio ti je o krivnji
svih za sve i o vjenosti ivota. Zatim odlazio.
To je bio osjeaj kao da su bezbrojna pokoljenja
mrtvih ljudi, kao djece, pala na tvoju duu, ko
grobovi snova (jer grobovi e uvijek govoriti sa
mo pjesnicima), i tada je u tvojoj dui nastajao
neki plemeniti ponos, a i svjesna alost, to se
ivi tako intenzivno s vijekovima, koji su proli
bez odgovora. O, ja razumijem da je sve tatine
svijeta mogla pokriti u tunim drhtajima mis
tina kabanica ovog ovjeka.
A ti e, dragi, po nekom obiaju, poslati
svoje pjesme svijetu. Ja ne znam nikad zato je
to. Moda e tvoje pjesme dospjeti u ruke majka,
djece, vojnika, prosjaka. I svi e ljudi nai u
njima ono to sami nose, nesvjesno. Tako e se
stvarati, nuno, jedan duhovni, patniki konti
nuitet osjeanja zemlje i sunca i ljudi. Moda se
pie i izdaje zato da se u svim nesrenim du
ama iznese na sunce i vedrinu svemirsko bie
i nastrojenje. Ko zna? I tvoji stihovi, pisani iz
neke praiskonske nude, a optereeni grobovima
i jadima svih minulih pokoljenja, razdvojie i
razlomiti duu ovjeiju na dvoje: steeno i pras
taro. I ako neko, daleko od nas, ne poznavajui
105

zemlje kao to je ova naa, osjeti da mu dolaze

iz nepoznata svijeta rijei svojstvene i bitne
svima kojima je ova zemlja jedna jedinstvena,
bez granica, poslae ti pozdrav jednom, znaj, i
to e biti tvoj uspjeh. Ako vam je dano, da vam
nesrea bude osnovnim elementom Lijepog, ako
vam je odreeno da piete suzne rijei za sve
zemlje i krajeve, i ako pomislite da e vas, kraj
vaih crnih stihova, pozdraviti mlade ene i be
zazlena djeca i jo klicati ivotu, znajte, da je
najmanje ako umrete vrlo rano, bez osmjeha na
usnama. Tebe, dragi moj, pozdravljam, znajui
zato se pie (jer to hoe oni, koji besvjesno
piju svoj pehar ivota, ne traei ivotne logike),
elei jedino da ovi stihovi budu osnovni poticaj
za stvaranje otmene radosti i produavanje ve
drih dana na ovoj zemlji. Bog zna, dragi, kako
e te svijet primiti, ali budi srean, ako te mognu ma i malo osjetiti djeca. To je moja elja i
moj odnos prema tebi.
Mladen Stojanovi
U bolnici na Koevu u Sarajevu, gdje je Mladen
stairao dok je Feldman bio na specijalizaciji, bili su
nerazdvojni skoro godinu dana. Prema Feldmanovim
rijeima, Mladen je bio romantina, pjesnika priroda.
Svaka nacionalna uskogrudnost bila mu je tua i
odvratna. Njegova vizija svijeta bez granica, bila je,
u sutini, progresivna i humanistika. On je u svojoj
raspjevanoj mati koraao naom planetom, odbacu
jui snagom istinskog humaniste rasne, nacionalne,
vjerske i druge razlike meu ljudima. Stalno se dru
io sa ljeviarima i komunistima. U Beu su to: Mu
stafa Golubi, Ljuba ivkovi, Kade Vujovi, Moni
Levi i drugi, a u Sarajevu Ognjen Pria. Mladen je i
Feldmana upoznao sa Ognjenom na jednoj veeri, kod
Mladenovog zeta Vasilja Gria, za kojeg je bila
udata najstarija sestra Georgina.
106

avrivi medicinski fakultet, Mladen je radio u

Zakladnoj bolnici u Zagrebu i u bolnici na KoZ
evu u Sarajevu. Poslije dvogodinje prakse krenuo
je na prvu samostalnu dunost, s njemu svojstvenim
geslom koje je izgovorio tada, da bi mu ostao doslje
dan cijelog ivota:
Idem u narod da ga lijeim i da mu viam'
rane...
Prvo mjesto gdje je sluio kao ljekar bilo je
Puie na Brau. Narod ga je brzo zavolio. Tamo ga
se i danas ljudi sjeaju kao mladog i poletnog ljekara,
spremnog da pomogne u svako doba i svakome.
Poetkom 1929. godine, poslije oeve smrti, da bi
se naao pored majke i da bi nastavio svoj posao, do
ao je u rodni Prijedor.
Pun je planova, obuzet jednom eljom da po
mogne svojim zemljacima, narodu, sirotinji. Obavlja
jui poziv, koji je sam po sebi ljudski, on, istinski
humanist po svojoj prirodi, brzo je stekao iroka
poznanstva i povjerenje naroda. Neumoran i predan
na poslu, izvanredan poznavalac prilika ovoga kraja
i mentaliteta Krajinika, uz to dobar psiholog, blag i
odmjeren u ophoenju sa ljudima, uspio je jo prije
rata da ue u priu i da se oko njegovog imena, na
izvjestan nain, isplete legenda. Koliko li sam puta
kao dijete sluao: Mladen lijei rijeima i pogledom
bolje nego neki drugi skupim lijekovima.
Duga je lista gradske sirotinje, postoje stotine
krajikih seljaka koje je Mladen lijeio i izlijeio.
A platiti, gospodine doktore?!
Plaeno je, da si ti iv i zdrav. Platio je gazda
N. N. Njemu sam ja udario tarifu. Ima on vie od
tebe odgovara Mladen, dok seljak zbunjeno slijee
ramenima, izlazei iz ordinacije i krstei se od uda
u znak zahvalnosti. I sigurno nikad vie taj susret
sa Mladenom ne zaboravlja.
Pregledati i recept napisati, a ne naplatiti to
je ve velika pomo za onog koji nema. Ali, Mladen
107

nije traio jeftinu popularizaciju. On nije demagog,

koji se bori za seljake glasove i poslaniki mandat.
On svojim znanjem istinski slui narodu, radi za na
rod. Stalno se interesuje za svakog svog pacijenta.
Bori se da izlijei bolesnika, pa ako je u pitanju si
romaak, plaa sam i 1jekove i putne trokove.
Bilo je u svakodnevnom radu i borbi za pa
cijenta duhovitih scena i dogodovtina pria Braco
Grgi, penzioner u Prijedoru:
Bio sam neko vrijeme nezaposlen. Obratim se
doktoru Mladenu i on me primi za svog agenta. Za
datak mi je bio da na eljeznikoj stanici saekujem
seljake koji trae ljekarsku pomo i da ih sprovodim
do ordinacije. Jednog pijanog dana dovedem ja po
veu grupu seljaka iz Omarske. Bila je pozna jesen.
Susnjeica. Moji pacijenti, oskudno odjeveni, drhte.
Tresu se, neto od hladnoe a neto od onog straha
koji seljaka uvijek hvata kad izlazi pred gospodina
doktora.
Pregledao ih je Mladen, izlaze vesela oka. Dao
nam, rekoe, doktor i za lijekove i za putne trokove.
Naalim se, kad se Mladen pojavio u hodniku, na
raun te njegove velikodunosti: Pa naa e firma,
doktore, propasti, budem li ja pacijente dovodio, a
ti im iz svog depa lijekove plaao I
Ovakvim nainom naa firma moe samo
da jaa! ree on, nasmijeivi se.
Nije nimalo udno to je Mladen sa svih strana
dobijao izraze priznanja i zahvalnosti. Meu mnogim
znanim i neznanim zahvalnicama ostala je u Po
litici od 11. jula 1937. godine i ova kratka i neupad
ljiva anonsa:
Zahvaljujem g. dr Mladenu Stojanoviu u
Prijedoru, koji me osam godina leio besplatno,
kad sam dola da mu platim odbio je nagradu.
108

Njemu zahvaljujem to sam u sedamdesetoj go

dini zdrava. Ziveo dr Mladen Stojanovi sa po
rodicom.
Duka Karapetrovi
U Prijedoru je izmeu dva rata ivio neki siro
maak Ibro, zvani Ibru. U ratu mu se svaki trag
izgubio. Bio je teka sirotinja, spavao je po tuim u
pama. S vremena na vrijeme uposlio bi se kod ovog
ili onog prijedorskog gazde i kao spoljni momak
radio najgrublje poslove. Bolovao je od endemskog si
filisa. Nos mu je bio sav rascvjetan od rana. Njegov
fiziki izgled esto mu je smetao prilikom zapolja
vanja. Kao da je Ibro za to bio kriv! Mladen ga je
zapazio na ulici. Na prvi pogled bilo mu je jasno od
kakve bolesti nesretni Ibru boluje. Pozvao ga je u
ordinaciju i poeo da ga lijei. Lijeio ga je godi
nama i prilino zalijeio. Ali. na tome se nije zadrao.
U elji da mu do kraja pomogne, slao ga je vie puta
u Zagreb, kod profesora dra Sarcera, na specijalistike
preglede, plaao za njega putne i bolnike trokove,
plaao specijalistike preglede. Tamo su mu, na kraju,
izvrili i plastinu operaciju. Ibru je dobio kakavtakav nos. Operacija nije ba sasvim uspjela, ali je
Ibru sada ljepe izgledao i psihiki se potpuno ras
teretio.
Na lijevoj obali Sane, u visini Prijedora, prua
se plodno polje Tukovi. Iznad polja die se vijenac
sela: Carakovo, Hambarine, Rizvanovii, Biani.
Prije rata Carakovani su bili nadaleko poznate kavgadije i handarlije. Putnik, namjernik, sluajni pro
laznik, prolazei kroz Carakovo, nije smio ni glasno
govoriti, a kamo li zapjevati. Ako bi neki momurak, traei avola, kroz Carakovo zapjevao i djevoj
kama neto dobacio, vidio bi pravi sijev noa, koji
se cijelog ivota ne zaboravlja, i u velikom strahu
poletio bi da bjei. Glavu da spasi. Eto u tom selu
ivio je i uveni zametikavga Suljo Carakovanin.
109

Negdje trideset este godine donesu pred Mladenovu ordinaciju toga Sulju njegove komije na kr
vavom aravu, svog uvezanog pekirima. Bio je u
dubokoj nesvijesti. Izboli su ga na vie mjesta na se
oskom prelu, u susjednom selu Hambarine. Nisu se
usudili da ga unesu unutra, jer nisu bili sigurni da
e Mladen lijeiti takvu napast. Ali on se prihvati
lijeenja i izlijei tog baju. A kad je ponovo stao na
svoje noge i snagom se opasao, doe Suljo pred
Mladena pa kae:
Doktore i gospodine, imam jedinu kravu i
neto zemlje. Sve u prodati, samo da se tebi odu
im, ako ti se ikako i ikad mogu oduiti.
Ne potei vie handara. Ne trai kavge, Suljo,
i ti si se meni oduio.
E, valah i bilah, neu! Neu ga vie potezati,
pa makar me sasjeklo... ti si mi, doktore, i duu iz
lijeio.
Moda je upravo ovaj sluaj, a moda i neki
drugi bilo ih je vie nadahnuo narodnog pjes
nika i deliju da ispjeva:
Udri baja nek* palija jei,
ima Mladen 5to delije lijei.

Cesto sam prije rata sluao tu pjesmu na seoskim

prelima, orkvenim saborima, u seoskim mehanama.
Sluao sam kako je pjevaju Orlovani i Jelovani, Jaruani i Kneopoljci i svaki put zatreperio pri pomenu imena moga profesora higijene, doktora Mla
dena. Tada, razumije se, nisam mogao ni slutiti da
e mnogi od tih pjevaa, veselih i razbaruenih mo
maka, postati moji ratni drugovi, pukomitraljesci i
bombai, komandiri i komesari slavnog partizanskog
odreda sa Kozare i da e upravo tim odredom Mla
den komandovati.
Prouo se Mladen kao ljekar nadaleko. Dolaze
mu seljaci iz okoline Prijedora, od Bosanske Dubice
110

i Bosanskog Novog, od Bihaa i Petrovca, dolaze iz

cijele Bosanske krajine. Dolaze i iz susjedne Hrvatske,
od Sunje i Kostajnice, od Gline i Petrinje i tako dalje.
Dolaze oni kod Mladena i za ljekarsku pomo i za
drugarski savjet. Doe tako neki siromaniji seljak,
loe odjeven, blijeda ispijena lica, pa kae:
Doktore brate, uhvatila me nekakva slaboa.
Sam ne znam ta mi je. Da nije ne daj boe...
Pregleda ga Mladen na rentgenu i saoptava di
jagnozu:
Da, zemljae, upravo je to to si i sam mislio.
Od iste bolesti danas, na alost, mnogi boluju. Orga
nizam ti je, dodue, zasad zdrav, ali zagladnio s i ...
Ocjenivi da je to pacijent kome aspirin nee
pomoi, ve prije i vie topao mastan gula, Mladen
mu prua neto novca, s drugarskom napomenom da
svrati u Bibia ainicu.
Tako su dani letjeli nevienom brzinom, u stalnoj
i prevelikoj zauzetosti poslom. Kada i posljednji pa
cijent napusti ordinaciju, ulazio je umoran u svoj
radni kabinet da odahne i saslua vijesti Radio-Moskve, to je rijetko proputao. Poslije veere
obino je itao i tek oko pola noi bi zaspao. Cesto
nije ni jedan sat odspavao, a zvono je zvonilo. Znai,
stigli su bolesnici iz velike daljine. Iako ga je majka
nagovarala da se bar malo odmori pa da poslije vidi
ko je to doao i zato, uvijek je ustajao. Deavalo se
da ga od silne iscrpljenosti pone hvatati nesvjestica.
Tada je obino uzimao aicu rakije i produavao da
radi. Jednom prilikom vratio se kasno iz ordinacije
i majka ga upita:
Je li ti jo muka, sine?
Eh, majko, kad vidim tue muke, moje ne
staju. Zamisli, deset sati voze enu na kolima, a ona
krvari.
Ako bi se cijenilo po tome koliko je Mladen bio
zauzet ljekarskim poslovima i brigama, koliko je vre111

mena provodio u ordinaciji ili u obilasku pacijenata,

moglo bi se pretpostaviti da je asketa i, u neku ruku,
osobenjak. Meutim, nita od toga. On je umio od
lino da organizuje lini ivot. Kada je imao vremena
napretek, sistematski je uio strane jezike, i to uvee,
kod kue, kad doe s posla. Osim njemakog i fran
cuskog, koje je savladao u srednjoj koli, na robiji
i za vrijeme studija, govorio je engleski, italijanski i
ruski. Uz to, nikad literaturu nije zapustio. Nije preterano ako se kae da je temeljito poznavao svjetsku
knjievnost. itao ju je, manje-vie, u originalu, i
to je bilo, bez sumnje, njegovo veliko zadovoljstvo. U
zrelim godinama, kao i u mladosti. Razumije se, on
u svojoj struci, takoe, nije zaostajao, nabavljao je
najnoviju strunu literaturu, a poznavanje stranih
jezika omoguavalo mu je da se njome izvorno slui.
Upravo zato to je umio organizovati lini ivot,
taj neumorni i poslovni ovjek nalazio je vremena za
sve i, zahvaljujui tome, on je sauvao i u zrelijim
godinama svoju veselu prirodu i poslovinu drutve
nost iz mladih dana. Volio je sa drutvom posjediti,
uz gitaru zapjevati, pa i popiti koju aicu. Iao je
esto sa drutvom na izlete u bliu i dalju okolinu
Prijedora: na Painac, u Ljubiju, na Mrakovicu. Od
lazio je povremeno u Zagreb i sretao se da svojim
kolegama iz studentskih dana. Zajedno sa Dukom
Cetiem bio je aktivan lan i rukovodilac kulturno-umjetnikog drutva Zmijanje. Pruajui mu sna
nu moralnu i materijalnu podrku, on je izuzetno
pomagao naprednim radnicima, studentima i acima
Prijedora u njihovom nastojanju da Zmijanje odre,
uprkos estim nasrtajima policije i reakcionarnih prijedorskih gazda.
Bavio se aktivno sportom osniva je teniskog
kluba Prijedor.
Starijim Prijedoranima je dobro poznato kako
je porodica Stojanovi bila slona i kako su se djeca
popa Sime meu sobom pazila i voljela.
112

Mladenova porodica prvih godina poslije prvog svjetskog rata. Slijeva na desno:
sestre Georgina i Jelisaveta, majka Jovanka, otac Simo, Mladen i njegov zet
Vasilj Gri

Po dolasku u Prijedor kao mladi Ijekar

Strahujui jedno za drugo zbog progona, hap

enja i maltretiranja jo iz vremena Austrije, braa
i sestre su zadrale lijepi obiaj da se sastaju u ro
diteljskoj kui kad god su to prilike doputale. Do
lazile su sestre iz Banje Luke, Sarajeva i Beograda;
Sreten je iz Beograda dolazio najee sa Milom Milunoviem, Kostom Hakmanom ili nekim drugim
umjetnikom, pa je preko ljeta Stojanovieva kua
zvonila od pjesme i veselja.
Iz Mladena je ponekad progovarao pritajeni i u
stranu potisnuti pjesnik. Zauzetost ljekarskim poslom
i drutveno-politika aktivnost nisu mu doputali da
se vrati stihovima. Ali, ponekad, ponekad... otelo bi
se iz ponora pokoje zrnce bisera. Uostalom, u svakoj
njegovoj pisanoj rijei, ukoliko to nije bila poslovna
prepiska ili ljekarski uput, ima izvjesne ljepote i
poezije.
ak i kao ljekar on je pomalo pjesnik. Snagom
svog intelekta i ovjekoljublja on se poistovjeuje sa
sredinom u kojoj ivi i svoj poziv pretvara u strasnu
i zanosnu borbu za ivot pacijenata. On se do te
mjere identifikuje sa svojim bolesnicima i njihovim
eljama, tako intenzivno osjea njihove muke i bo
love, toliko unosi sebe u lijeenje bolesnih, da ga i
najsitniji uspjeh u tome radu ini srenim, ispunjava
njegov ivot velikim smislom:
Radujem se da ti je lijepo pie Mladen
u jednom pismu svojoj supruzi Miri i nastavlja
Meni je isto tako lijepo, jer ne vidim nita do
bolesne oi eljne ivota i zdravlja. I moje oi
otvaraju se kao i oi mojih bolesnika i kao da
u njihovom traenju zdravlja i sree zamire sve
i moje elje i Ti i ja ...
I, kad se podiu i osjeaju strujanje snage
i proljea u svojim ilama ja kao da dolazim
sebi, ostavlja me neki zanos i ja traim druge
8

Doktor Mladen

113

bolesne oi djece, ena, majki, staraca; nalazim

ih i ponovo zaboravljam sve.
Ti nikad nisu bila u prilici da vie nekom
iz dna due, da krii:
ivi! ivi! jer tako hou ja, moje ubjeenje,
nauka od hiljada godina. To sam ja u krv usisao
i ako hoe to me obradovalo.
Sjea se kad smo se vozili na Urije one
veeri. Zna da si rekla da izgleda kao veer
na preriji. Nisi zaboravila kad sam rekao: To
nije ta bolest. Kao da sam bacio posljednju kartu.
Ja sam imao pravo. U rukama imam dokaze da
imam pravo. Hou da imam pravo kad traim uz
roke bolesti, kad ih dijagnosticiram, kad stavljam
prognozu hou da se diu sve te bolesne ruke i
dobrih i zlih ljudi i da ive, da se raduju, taj
kontakt s bolesnim daje mi zdravlje. Zdravi me
dovode do bolesti, gorine, ui...
Tvoj stari Doktor
U porodinoj poti Mladenovog brata Velje, prav
nika iz Banja Luke sauvana je jedna poutjela raz
glednica, koju je Mladen negdje prije rata pisao majci
iz Dubrovnika. Na njoj stoji zapisano:
Majko,
Ljubim ti dobre ruke
Mladen
Trideset osme godine majka je otila na krae
vrijeme u Beograd da posjeti ker. Mladen joj se
javlja iz Prijedora. Evo toga pisma:
Mila moja majko,
Zdravi smo, sreni, zadovoljni. Kua je sada
na sve strane zakljuana i svugdje ima zvonce.
Niko ne moe unii da ne zazvoni. Ponekad baba
114

navrati, kad vidi da tebe nema, ostavi neku milotu i ode...

... Budi bez brige. Obiem groblje. Katica
uvijek kad je svetac upali kandilo. Malo se i
nakadi kua tamjanom. Nismo mi ba neki po
gani
Ljubim ti dragu ruku
tvoj Mladen
Neko vrijeme uoi rata Mladen je radio kao
ljekar u ambulanti eljeznike sekcije u Prijedoru.
U zaviajnom muzeju u Prijedoru uva se i ovaj
dokumenat:
OBLASNOJ UPRAVI BOLESNIKOG FONDA
Direkciji dravnih eljeznica
ZAGREB
Povodom otkaza slube saobraajnom lekaru
gospd. Dr Mladenu Stojanoviu u Prijedoru, pot
pisano lanstvo moli Upravu da izvoli povui ot
kaz odnosno dati predlog za isto iz sledeih raz
loga:
1. Poznato je i samoj Upravi, da g. Dr Stojanovi za vrijeme svog osam-godinjeg rada u
slubi fonda vrio istu na sveopte zadovoljstvo
lanstva i uprave, imajui pred oima koliko in
terese lanstva toliko i interese fonda. S obzirom
na njegov takt i ophoenje sa lanstvom nije bilo
povoda za sporove i tube koje su se deavale
prijanjim saobraajnim lekarima.
2. Dr Stojanovi je neobino susretljiv i
obazriv i prema onome najbjednijemu ne pitajui
za uredovne i propisane asove najpripravnije se
odazivao i primao svakog lana u svako doba
dana i noi. Malo teim bolesnicima dolazi u Sta
s'

115

nove bez ikakvog honorara i vlastitim prevoznim

sredstvima to nije bio sluaj ranijih lekara.
3.
Tko pozna g. Dr Stojanovia ne moe, a da ne
kae da je on u ovome kraju jedan od najsprem
nijih i po svome nastupu jedan od najobljublje
nijih lekara ovog kraja. Njegovi savjeti moe se
rei mnogo bolesti lijee i bez lijekova.
Koliko smo saznali g. Dr Stojanovi vie ne
vri slubu kod preduzea Rudnika Ljubija, te
stoga otpada i taj razlog ukoliko mu je sluba
radi viestrukih honorara otkazana.
S obzirom na gore navedeno, lanstvo punim
pravom i kao ravnopravan faktor moli Upravu,
da vodi rauna o raspoloenju lanstva kome ne
moe biti svejedno tko e mu biti lekar, poto i
ono pridonosi i materijalne rtve, pa stoga za
kljuuje, da je u prvom redu pozvano da sudje
luje izboru lekara preko svoje Naslovne uprave.
Naslovu je poznato, da smo mi eljezniari
zapostavljeni na svim stranama i da materijalno
najbjednije ivimo, te stoga molimo radi opteg
zadovoljstva da nam se dade bar lekar u osobi
gosp. dr Stojanovia, koga lanstvo neobino
cijeni i voli i ako kod davanja potede i prepisi
vanja lijekova uzima u zatitu fond vie nego
njegove lanove.
U nadi da e Naslov uvaiti nau skromnu
molbu biljeimo se
uz potovanje
Prijedor, 3 dne 3. aprila 1939.
(Slijede potpisi)
Mladen Stojanovi je odmah poslije stvaranja
stare Jugoslavije prezreo one koji su svoj ugled na
cionalnih boraca protiv bive Austro-Ugarske monar
hije vjeto iskoristili i u novoj dravi to dobro unov
ili, sluei revnosno novoj monarhiji koja se po
mnogoemu nije razlikovala od stare. On je, takoe,
116

prezreo politiku buroaskih partija i svim svojim bi

em borio se protiv njihovog otrovnog uticaja u na
rodu. Njegove mnogostruke veze sa ljudima i, po
sebno, sa radnikom klasom nisu izraz nikakve boleivosti i sentimentalnosti. On je vrsta i postojana
linost. itavog svoga ivota borio se protiv izrab
ljivana radnog ovjeka protiv svakog zla i ne
pravde. On je komunist. Navedeno protestno pismo
radnika eljeznikog vora u Prijedoru o tome rjeito
govori. Na vijest o otkazu, meu radnicima i slube
nicima nastala je prava uzbunu. Radnici su obustavili
posao i okupili se na eljeznikoj stanici iskazujui
tako svoje ogorenje protiv odluke vlasti.
Jedan od radnika, po imenu Smajo, iskoio je na
ogradu i, maui svojom eljeznikom kapom, povikao:
Neemo drugog ljekara osim Mladena!
Neemo! prihvatili su ostali.
Drugi jedan radnik, izdiui visoko kramp nad
glavom, ljutito je objanjavao:
Mladen je esto nau djecu i nas same otimao
od smrti. Ima li nekoga ovdje koji smatra da nije
tako?
Nema! Ne damo Mladena! nee nam ga oteti
ponavljali su radnici.
Dola je policija. Ali se radnici nisu plaili. Oni
su jo glasnije ponavljali svoje zahtjeve. Nisu htjeli
da se raziu sve dok se nije napisalo protestno pismo
i dok ga nisu svi potpisali.
Pismo su potpisali: Stjepan Kotanjevac, Sava
Kesi, Omer Kadi, Anton Hladnik, Muhamed Redi,
Vaso Doen, ing. Nikola Lepajne... ukupno sto dva
deset pet radnika i slubenika. Meu potpisnicima su
bili, skoro podjednako, Srbi, Hrvati, Muslimani.
Pred takvim jednodunim otporom i pritiskom
vlast je morala popustiti. Mladen je ostao i dalje
lijenik eljeznike ambulante.
117

Mladenovo uvjerenje naprednog intelektualca i

komuniste, koje je smjelo ispoljavao, njegov rad u
narodu, kojim je to uvjerenje potvrivao, nisu mogli
ostati nezapaeni od strane policije. I, razumije se,
ona ih nije mogla tolerisati.
Poetkom trideset osme pozvao ga je sreski na
elnik na sasluanje. Toga dana majka Jovanka bila
je sama u kui. Na vratima se pojavio sreski nael
nik u pratnji policajaca. Sa njima je bio i Mladen.
Sreski naelnik je pokazao pismeni nalog za pretres
stana i naredio policajcima da priu poslu. Majka je
uletjela u Mladenovu radnu sobu, izvukla iz jedne
knjige nekakav materijal i sakrila ga u njedra. Ona
je jo ranije zapazila da Mladen ita takve stvari
samo kad je sm i da ih zatim sklanja na odreeno
mjesto. Materinska ljubav i instinkt nisu zatajili.
Policajci su pretresli knjigu po knjigu, zavirili
u svaki kutak. Napustili su kuu tek poslije podne,
ljuti i postieni. Nita nisu nali. Poslije njihovog
odlaska majka je izvadila skriveni materijal i pruila
ga Mladenu.
Pa to! To, majko roena! Zbog toga su mogli
u zatvor da me strpaju grlio je Mladen uzbueno
majku Jovanku.
Nekoliko dana kasnije sreski naelnik je sjedio u
hotelu Balkan. S njim su bili ininjer Miloevi i
jo neki politikanti iz arije. Naiao je i Mladen i
sreski naelnik ga zamolio da im se pridrui. U po
etku je razgovor bio suzdran, ali se zaotravao, pa
je sreski naelnik, na kraju, postavio direktno pitanje:
Kako moete, vi doktore, koji ste se za ovu
Jugoslaviju borili i leali za nju po austrougarskim
kazamatima, biti danas protiv nje?!
Za ovakvu Jugoslaviju ja se nisam borio
odbrusio je Mladen, i osjeajui da e ga i dalje
provocirati, napustio je drutvo.
118

rakovica usred Kozare. Mrakovica zelena, umo

vita, bujna. Mrakovica ljepotica. Mrakovica i
M
Mrakovica i Merakovica. Mrakovica, tvrde jedni, zbog
guste ume, u koju, kad ugazi, sve se oko tebe smrai.
Merakovica, tvrde drugi, jer je plaho lijepa, a
izlazak na nju teferi nad teferiima.
Prije rata bila je prirodno (klimatsko) ljeilite i
ljetovalite imunih Prijedorana i Banjaluana. Po
znata je, inae, po svojoj ljekovitosti, osobito za
plune bolesnike.
Na Mrakovici je prije mnogo godina, u predratno
doba i u samom ustanku, kafanu drao, kafu pekao
i umorne partizanske kurire na konak primao par
tizanski saradnik Emin-beg Zaimovi.
Sluao sam jednom prilikom razgovor Mladena
i Osmana o tome kako je, eto, i Emin-beg, po svemu
sudei, spreman na saradnju sa nama. Beg, a na
saradnik! Interesantno, zar ne? Cesto razmiljam o
tome ta bi bilo sr. irinom pokreta, da partija nije
pokazivala razumjevanje i vodila borbu za svakog
pojedinca.
U ratu, opet, Mrakovica nije sebe iznevjerila.
Ostala je svoja. Postala je uvena, slavna, partizan
ska. Koliko li su puta na njoj kozarski partizani
ukrstili maeve sa neprijateljima raznih boja i uni
formi. Na njenim stazama esto su se sretale i pre
sijecale partizanske i neprijateljske kolone. Na nje
nim prilazima lomili su kozarski borci paklene ofanzive neprijatelja. U njenim zelenim kosama traili
su partizane, a nalazili smrt mnogi neprijatelji.
A u Kozari, pa i itavoj Bosanskoj krajini, Mra
kovica je uvena posebno po jednoj borbi, velikoj
i prelomnoj za dalji rast Kozarskog partizanskog
odreda.
Uspjeti okruiti i unititi brojno jaeg nepri
jatelja predstavlja ratni podvig napisano je u ne
kom od vojnih udbenika.
119

Te se rijei doslovno mogu primijeniti na akciju

partizana na Mrakovici, 5. decembra 1941. godine.
Toga dana u 5 asova i 30 minuta, pod koman
dom Mladena i njegovog zamjenika Soe, otpoelo je
dejstvo naih snaga. Isturene strae likvidirane su
bez pucnja. Zatim je uslijedio sinhronizovani juri
svih eta. Do devet i po asova otpor neprijatelja je
savladan i posada likvidirana. Bila je to velika i pot
puna pobjeda. Partizani su unitili dva puta broj
nijeg neprijatelja. Pored stotine zarobljenika, i plijen
je bio velik: 155 puaka, 6 tekih mitraljeza, 4 teka
bacaa, 12 pukomitraljeza i vee koliine puane i
minobacake municije. Mnogo je plijena spreno u
zapaljenim vilama. Toga dana do kasno u no vile
su dogorjevale, a municija eksplodirala kao da je
neko namjerno pali u slavu partizanske pobjede. Nai
gubici bili su minimalni.
Desetodnevni izvjetaj Drugog KNOP odreda od
11. decembra 1941. godine govori o napadu na kovicu i likvidaciji jakog neprijateljskog uporita.
O borbi i otporu neprijatelja u izvjetaju se izmeu
ostalog kae:
.. . Borba se vodila svim orujem i svom es
tinom. Partizani su odmah na poetku osvojili
istureno mitraljesko gnijezdo i upotrijebili isti
(zaplijenjeni R. B.) teki mitraljez u borbi pro
tiv neprijatelja.
Partizani su uskakali u rovove i noem i
bombama morali likvidirati pojedina neprija
teljska uporita. Partizani su pozivali neprija
telja na predaju. Mnogi od njih predali su se
tek kad su vidjeli da je borba uzaludna. Vojnici
kod bacaa mina nisu se htjeli predati, dok for
malno nisu bili raskomadani bombama...
O znaaju akcije u izvjetaju se konstatuje:
Akcija na Mrakovici je od politikog i vojniko-materijalnog znaaja. Vojniki je neprija120

telju zadat strahovit udarac. U vezi s tim, smi

jenjen je sa dunosti komandant, p.pukovnik
Matkovi a uhapen je i odveden u Zagreb boj
nik Krupi. Neprijatelju je zadat udarac ba onda
kad je oglasio narodu da je oistio Kozaru, a
u stvari je pohapsio nekoliko nevinih seljaka i
zvjerski poubijao u Miloevom Brdu i Sovjaku
oko 300 nevinih seljaka, ena i djece. Neprijatelj
je izbaen iz svojih utvrenih gnijezda i ostavio
grdan plijen.
Politiki znaaj ove akcije je u tome to se
poljuljani moral stanovnitva, poslije neprijatelj
ske ofanzive, podigao i ponovo otpoeo priliv
snaga u Narodnooslobodilaku vojsku i vjera u
pobjedu.
Materijalno je oteen neprijatelj, jer je
tim definitivno onemoguena sjea i izvoz drveta u gradove.
Akcija je, dakle, bila najbolji lijek i najefikasnije
sredstvo za jaanje jedinstva naroda u borbi.
Izvjetaj su potpisali komandant Mladen i poli
tiki komesar Branko abi.
Prolo je etvrt vijeka od borbe na Mrakovici,
ali se sjeam svakog detalja, kao da se jue odigrala.
Oko 9 sati ukazalo se sunce iza oblaka. Njegove zrake
ukrtale su se sa plamenim jezicima poara. Zaplitale
se i prosijavale kroz vrhove jela i omorika. Ljeevi
neprijateljskih vojnika, gusto posijani po bojitu, na
kazno su se kezili, kao da i mrtvi prijete. Sve je li
ilo na udesnu i stravinu igru, u koju kao da smo
se nehotice upustili.
Borba je jenjavala, vile su dogorijevale, praskala
je preostala municija i bombe u zapaljenim objek
tima. Nebo nad nama zatamnilo se od dima. Partizani
su ulijetati u ivu vatru i spaavali oruje.
121

 Alal vam majino mlijeko! pohvalio nas

je Mladen u prolazu, a oko usana mu je igrao onaj
njegov dobro poznati i karakteristini smijeak.
Promicao je izmeu poara, i, obasjan suncem i
vatrama, izrastao kao bor na proplanku. Premoreni
i garavi, kretali smo se iz svih pravaca k njemu,
okupljali se oko njega, eljni da ujemo njegove
rijei.
Jo jednom: alal vam majino mlijeko, dru
govi! Tako se brani zemlja. Tako se bori za slobodu
rekao je Mladen, ponosan na pobjedu koju smo
izvojevali.
Za vrijeme borbe, dok su mitraljezi vezli a bombe
i mine eksplodirale, stariji seljaci, naroito ene,
okrenute licem prema Mrakovici, kao prema suncu,
molile su boga za pobjedu partizana, za zdravlje
Mladenovo i njegovih drugova.
I tako, iz dana u dan, iz noi u no, Mladen je
u pokretu, u akciji, na masovnim skupovima sa
narodom. Nema nikakve sumnje, brojne pobjede ko
zarskih partizana uveliko su rezultat Mladenove in
ventivnosti i stvaralatva, njegovog nemirnog duha,
koji nije znao za predah, njegove komandantske hra
brosti, koja nije znala za prepreke.

osljednja akcija koju je odred izvrio pod Mladenovom komandom bio je napad na kolu u TurP
jaku, a posljednji izvjetaj koji je on uputio u svoj
stvu komandanta Drugog KNOP odreda, govoriupravo o toj akciji:
16. XI izvrena je akcija na Turjak u svrhu
ienja ovog terena od neprijateljskih vojnikih
i ustakih snaga. U koli i u andarmerijskoj sta
nici nalazila se 33 satnija 1. p. p. u snazi od 130
122

ljudi, 3 oficira i 8 andarma. Neprijatelj je bio

smjeten u rovovima, u andarmerijskoj kasarni
i u koli. Akcija je poela bacanjem mina u ne
prijateljske rovove, to je neprijatelja tako demoralisalo da se odmah povukao iz rovova u
zgrade. Poslije jednoasovne borbe neprijatelj
je se predao. Zarobljeni su svi hrvatski vojnici
(domobrani), oficiri i andarmi koji su sudje
lovali u borbi: 123 vojnika, 3 oficira i 8 andarma,
od kojih su 2 strijeljana, 2 poginula u borbi, 4
putena. Poginulo je u borbi 6 neprijateljskih
vojnika i jedan prilikom bombardovanja od
strane neprijateljskog aviona.
Neprijatelj je bio zbunjen. Poeo je bez
glavo trati iz rovova i zgrada. Nai mitraljezi
i pukomitraljezi otvorili su unakrsnu vatru. Li
kvidirana su neprijateljska gnijezda i u koli
i andarmerijskoj stanici. Meu partizanima, po
zadinskim saradnicima i seljacima nastalo je ne
opisivo oduevljenje...
Prilikom akcije na Turjak partizani iz novih
naih jedinica nisu bili svjesni zadataka i cilje
va narodnooslobodilake borbe. Vrili su krae
i pljake u privatnim kuama. U ovom stranom
djelu naroito su se istakli partizani novoformi
rane VII ete, kao i pozadina tih sela. Stab II
odreda provee o svemu najhitnije izvianje i
sve one koji su uestvovali u ovim nedjelima naj
stroije kazniti.
Moral zarobljenih hrvatskih vojnika na Turjaku je na vrlo niskom nivou. Iz zaplijenjenih
pisama vide se oajanje, strah od narodnooslobo
dilake vojske, albe i tube na glad, neistou,
ui i najvea elja da se to prije ivi i zdravi
vrate kuama. Zarobljeni oficiri izjavili su da su
oni ostali na poloajima u Turjaku za vrijeme
prole (novembarske) ofanzive na Kozari, u kojoj
je, po njihovim rijeima, uzelo uee 28.000
123

ljudi. Svi su hrvatski vojnici puteni kuama.

Oficiri su zadrani za zamjenu.
... Moral partizanskih eta odlian. Priliv
narodnih snaga u ete svaki dan sve jai. Saradnja izmeu naroda i vojske sve tjenja i dub
lja. Partizanska vojska postaje svakim danom
sve vie prava vojska svoga naroda
21. decembra 1941. g.
Politiki komesar
Obrad

Komandant II odreda
Mladen

Pobjeda na Turjaku snano je odjeknula u na

rodu bosanskogradikog sreza. Priliv novih boraca
iz ovog kraja naglo je porastao. Dobar dio ovog sreza
ukljuen je u osloboenu teritoriju Kozare. U stvari,
to je bio ustanak naroda ovoga kraja. Sa velikog pro
stora protjerane su neprijateljske snage, likvidiran
vei broj optina, spaljena arhiva i, moglo bi se rei,
ustaka vlast na tom podruju razbijena.
Manje ili vie, sve to lijepo ilustruje izvjetaj
Kotarske oblasti u Bosanskoj Gradici od 31. decem
bra 1941. godine:
Velikoj upi Livac Zapolj
Nova G r a d i k a
Nakon pada Turjaka u ruke pobunjenika na
se poloaj stalno pogorava, tako da je situacija
danas vie nego kritina. Do pada Turjaka po
bunjenici su bili ako se moe upotrijebiti taj
izraz mirniji i povueniji, a nakon toga po
staju svaki dan sve objesniji i bezobrazniji. U
Turjaku su doli do veeg broja puaka i neko
liko strojnih puaka, te su im se nakon toga
prikljuili mnogi grko-istonjaci iz sela zapadne
polovice kotara, tj. iz gorskih sela u Kozari.
O pripremanom napadu na Turjak bilo je oba
124

vijeteno zapovjednitvo domobranstva u Banja

Luci i zamoljena hitna pomo, ali bez ikakvog
uspjeha. Da je kojom prilikom bila upuena ova
mo barem jedna satnija domobrana, uvjeren sam,
da Turjak ne bi pao u ruke pobunjenika i oni
bi radi toga neuspjeha bili prisiljeni povui se
dalje u Kozaru. Ovako se situacija pogorala na
nau tetu, a posljedice toga jo se ne mogu pred
vidjeti, ali pobunjenici-partizani postaju svakim
danom sve drskiji.
Iza zauzea Turjaka uslijedili su najprije
manji pojedinani napadaji prema Gor. Podgradcima. Da ne bi satnija domobrana, koja se na
lazila ondje kao posada, doivjela istu sudbinu
kao i posada u Turjaku, odredio je zapovjednik I.
bojne 10 pje. pukovnije u Bos. Gradiki, da se
ova satnija povue iz Gor. Podgradaca bez ikakve
borbe i dolo im je tako u ruke sve ono to je
jo ostalo iza napadaja od 23. listopada 1941. i
to nije uspjelo prevesti u Bos. Gradiku. Na
redu u Podgradcima nije ostala ni jedna loko
motiva, te se pobunjenici ne mogu posluiti pru
gom. Meutim, ostale su velike koliine gra
evnog materijala i ogrijevnog drveta, to je sve
palo u ruke pobunjenicima.
Iza osvajanja Podgradaca odnosno nakon po
vlaenja vojnike posade iz Podgradaca zapoeli
su pobunjenici sa svojim akcijama na sve strane.
Iz Turjaka i Podgradaca uslijedili su pobunje
niki napadaji na podruje opine Orahovo i Bis
trica, koje se prostiru na obroncima Kozare uz
desnu obalu Save. Iz Grabavaca i Dragelja us
lijedili su isto takvi napadaji na podruje opine
Romanovci, Windthors (Nova Topola) i Cerovljani.
... Brzojav broj 9261/1941 od danas u savezu
je sa ovim izvjeem pa molim da se istome
postupi odmah, jer inae prijeti opasnost da e
125

se pobunjenici prebaciti preko Save i pobuniti

do sada mirna sela na slavonskoj strani. Na taj
nain moglo bi se dogoditi, da napadnu prugu
Zemun Zagreb i time ugroze sigurnost pro
meta, a kako bi to odjeknulo, nije potrebno ni
spominjati.
Osloboenje optine Orahova, u kojoj ivi pre
teno muslimanski ivalj, bilo je u to vrijeme i poli
tiki izuzetno znaajno. U izvjetaju taba II KNOP
odreda od 1. januara 1942. godine o tome dogaaju
se kae:
28. XII jedan na vod nastupao je u koloni
prostih redova u Orahovu, koju su dan prije na
pustili vojska i andari. Pred zakljuanom po
tom postavljena je straa i partizani su produili
dalje da nastupaju. Muslimani su izlazili iz kua
i pozdravljali, ispoetka bojaljivo, partizane, a
ovi su im srdano odzdravljali. Doli smo do op
tine, gdje je politiki komesar zatraio od pretsjednika optine svu arhivu, pribor i blagajnu da
preda njemu kao predstavniku narodnooslobodilake partizanske vojske, to je ovaj i uinio. Sa
kupljali su se ljudi-Muslimani i mirno promatrali
partizane kako unitavaju arhivu ustake pote
i optine. Zaplijenjeno vojniko odjelo i cipele
date su siromanom muslimanskom seljaku. Mu
slimani su nudili partizane kolaima i naoj za
titnici dali bijelu kafu. Muslimanskoj sirotinji
podijeljeno je iz and. kasarne drvo, ito i na
mjetaj, to je izazvalo naroitu razdraganost, te
su se bratimili i ljubili Muslimani i partizani.
Jo je razdijeljeno 20 konica andarskog meda
i dato muslimanskoj djeci za bajram, zavjese sa
prozora i drugog platna. Potom je odran zbor na
kojem su Muslimani upoznati sa spoljnom i unu
tranjom situacijom, a zamjenik politikog ko
126

mesara, koji je i sam Musliman, upoznao ih je

sa ciljevima Narodnooslobodilake borbe i poli
tikom bratstva Srba, Hrvata i Muslimana. Mu
slimani su partizane ispratili klicanjem i poz
dravima.
Smrt faizmu Sloboda narodu
Politiki komesar
Obrad

Zamjenik komandanta
Soa

Poslije svake akcije, u komande eta stiu ko

lone zrelih momaka i mladia, javljaju se dobrovoljno
u partizane, prihvataju zaplijenjeno oruje. Neprija
telj je zaplaen, sabijen u gradove. Cijelo Potkozarje
je osloboeno. Silno je ojaao oslobodilaki pokret u
ovom kraju. Rastu partizanske ete kao trava u pro
ljee: u septembru 3, u oktobru 6, a ve u decembru
odred je brojao preko 1.000 dobro naoruanih bo
raca, svrstanih u tri bataljona sa po tri ete.
U selima se razbuktao na ivot, u slobodi. Pje
vaju i partizani i omladina:
Ide Mladen, vodi partizane
Razveo ih na sve etri strane...

Partijsko savjetovanje 21. decembra, kome su pri

sustvovali lanovi Okrunog komiteta Partije i OK
Skoja za Kozaru, komandiri i komesari eta i poli
tiki aktivisti sa terena, odrano je na Lisini pod ru
kovodstvom ure Pucara.
Iz zapisnika sa savjetovanja vidi se da je Mla
den referisao o borbama u proteklom periodu:
Komandant ovog odreda iznio je kratak istorijat razvoja narodnog ustanka, koji je izbio
31. VII 1941. godine na terenu ovog odreda. On
je naglasio da je prije ustanka, planom Glavnog
taba za Bosnu i Hercegovinu, predvieno osni
127

vanje eta na podruju Kozare. Krvavi ustaki

teror, koji se je sprovodio nad srpskim stanov
nitvom, u cilju potpunog unitenja Srba, pri
silio je narod da se digne na ustanak prije ne
goli su bile osnovane planom predviene ete.
Istaknuta je velika hrabrost i borbeni elan golo
rukog i napaenog naroda, ali uslijed nedostataka
organizacije i vojne komande nije se iskoristio
taj elan narodnih masa da se zada smrtni udarac
krivcima, ve su u prvim danima ustanka mase,
u vie sluajeva, skretale sa puta borbe i osvete
nad ustakim zlikovcima na put pljake pojedi
nih gradova, to je umnogome ometalo narodnu
borbu.
Frontalna borba koju je poveo goloruki na
rod nije mogla obezbjediti jae i due odupiranje
nadmonijem neprijatelju. Poslije dvadeset dana
frontova (frontalnih borbi H. .) nije prestala
borba u naim krajevima, ve se prelo na or
ganizaciju partizanskih eta, koje produavaju
borbu sa neprijateljem. Neprijatelj je do danas
pokuavao vie puta sa ogromnim snagama da
oisti Kozaru od partizana. On je poslije svih
svojih pokuaja ienja Kozare izdavao oba
vijesti o potpunom unitenju partizana, ali oni
su uvijek doivljavali nove poraze od strane na
ih partizanskih eta, kao to su bile: Podgraci,
Mrakovica, Turjak, Umetaljka i niz drugih
mjesta.
Prelazak sa frontalne borbe na partizansku
nije bio lak, ali su sve tekoe uspjeno savla
dane, tako da mi danas posjedujemo nae par
tizanske ete koje su prevazile broj predvien
po planu Glavnog taba. One su dobro naoruane,
odjevene i spremne da se bore sa neprijateljem
svugdje i na svakom mjestu. Kod naih parti
zana razbijen je uski i tjesnogrudi pogled o od
brani samo svoje kue i svoga sela, koji je po128

Spomenik narodnom heroju Mladenu Stojanoviu u Prijedoru

stojao za vrijeme frontalne borbe. Stvorene su

pokretne jedinice koje idu svugdje gdje god ima
neprijatelja i gdje treba da se bore za slobodu
svoga naroda.
Poslije diskusije, na savjetovanju je data ocjena
stanja i politikih prilika, kako u vojsci, tako i na
terenu. U zakljunoj rijei uro Pucar je konstatovao, izmeu ostalog:
Kozarski partizanski odred je najorganizovaniji i najsreeniji odred u Bosanskoj krajini,
vojniki, politiki, finansijski i u svakom drugom
pogledu.
Bilo je to veliko priznanje Mladenu i svim pri
padnicima odreda. Uostalom, Mladen je kao istaknuti
partizanski komandant u to vrijeme uivao veliki
ugled, i postigao je da ga i neprijatelji, na izvjestan
nain, priznaju i respektuju. Oni u njemu vide oz
biljnog i veoma opasnog protivnika. To se da zaklju
iti i iz ucjene, koju su 24. decembra etrdeset prve,
raspisale ustae. Ona je ovako bila motivisana:
ZAPOVJEDNITVU DOMOBRANSKOG
SBORNOG PODRUJA
(Glavnostoerni odjel)
U vezi nareena tog zapovjednitva Gat. br.
593/Taj. miljenja sam i predlaem da se ucijene
slijedea lica:
1. Dr MLADEN STOJANOVlC, lijenik iz
Prijedora, koji je voa pobunjenika u Kozari pl.
istaknuti je komunista i cijeli njegov pokret
je na komunistikoj bazi, iko je privukao k
sebi i prilian broj seljaka iz okolnih mjesta.
Organizovao je oruanu snagu od oko 5.000
puaka sa oko 100 strojnica i 4 bacaa mina.
9

Doktor Mladen

129

Kad vri napadaj na neki dio naih snaga, pri

kupi najvei dio svojih snaga na tom mjestu i
pred zoru iznenada napadaju sa svih strana.
Kada zarobe izvjestan broj domobrana, re
dovno im dri komunistiko-propagandistiki go
vor, ponudi ih hranom i cigaretama, previje im
rane, (ako ih imadu) i potom pusti kuama.
Ubijenima uzmu dokumente i novac, sve spakuju
i poalju njihovim kuama. Na taj nain toliko
utiu na moral vojnika, da su ovi neupotrebljivi
i ubudue za akciju protiv pobunjenika.
On je najopasniji voa pobunjenika, jer je
najinteligentniji (od svih ostalih), predvodi naj
veu i najjau grupu pobunjenika, vrlo je opre
zan, a napadaje priprema i izvodi sa puno
sistema.
Zamjenik zapovjednika
Glavnostoerni bojnik
Petrovi, s. r.

ekoliko dana poslije decembarskog savjetovanja

Mladen je rasporeen na viu dunost i otiao iz
N
Kozare u Podgrme. Narod ga i tamo poznaje, pri
jateljski prima i slua kao i na Kozari. On obilazi i
jedinice Prvog krajikog odreda u cilju prenoenja
borbenog iskustva i organizacionog uvrenja eta.
Pred nekim etama, u kojima se osjeao etniki uticaj,
istupa otro, beskompromisno. Kritikuje bez usteza
nja. Priali su mi neki drugovi, meu njima i Petar
Dodik, da su, poetkom januara etrdeset druge, sta
jali u stroju kada je Mladen govorio. U eti su bili
rijetki borci sa petokrakim zvijezdama na kapama.
Mladenove rijei bile su vrlo efektne. Jo u toku go
vora borci su kidali razne oznake sa sebe, a poslije
govora priivali petokrake. Poto je obiao jedinice
130

i cie* teren Podgrmea, na vojnom savjetovanju, odr

anom 22. januara etrdeset druge, u tabu Prvog
KNOP odreda, Mladen je izmeu ostalog rekao:
Ja sam, po nareenju taba za Bosnu i Her
cegovinu, doao da pomognem savjetom i da is
pravim grijeke koje su uinjene u borbi, da po
dignem moral, da poveem vre Prvi i Drugi
odred.
Mi smo u poetku bili odred od 100 karabina,
koji je vodio frontalne borbe. Veza izmeu Pr
vog i Drugog krajikog odreda bila je slaba. Po
mo koju smo traili u automatskom oruju
nismo dobili. U ono vrijeme, moe se rei, mi
smo puzali, a Prvi krajiki odred sigurno je
koraao. Kasnije, mi smo prohodali, a Prvi kra
jiki odred poeo je da hramlje. Mi smo akci
jama i politikim radom uznapredovali. Kod vas
nije bilo dosta politikih ljudi koji bi ostvarili
pravu vojniku i politiku liniju nae borbe. Pa
dom Drvara, koji je bio naa uzdanica, mi smo
izgubili jedan oslonac i prekinuli skoro svaku
vezu izmeu dva odreda.
Stanje kod vas je ovakvo: obiao sam ete,
odrao zborove i u vie sela i zatekao ovakvo
stanje: najprije ponimo sa tabom: nema line
odgovornosti, ne postoje stalni tabski kuriri, po
jedini partizani nijesu zakleti i ne nose propisne
znake...
Vojska je na mene ostavila najljepi utisak.
Partizani su hrabri, poletni i poneto sirovi. Ko
mandiri su pravi vojnici, vrsti, pouzdani i disciplinovani. Oni treba u tabovima svojih eta
da vode evidenciju o svemu: o oruju, spremi,
odjei, zdravstvenom stanju itd. Svakodnevni
izvjetaji treba da izostanu, kao suvian teret.
Partizani su mlai, poletni, vrsti i djelimino
sirovi. Ima i udljivih elemenata, koji se polako
savijaju.

131

Partizani koji su u vodovima rasuti po se

lima nijesu u svemu pravi vojnici, nemaju svijesti
o tome da smo mi vojska, narodu se ne namee
utisak o naoj vojnoj snazi ba zbog te razbi
jenosti. Vojnik na taj nain stie duu seljaka,
koji izbjegava ire poduhvate i borbu. Ne postoji
kontakt izmeu pojedinih jedinica i za to nema
ujednaenosti u ivotu i radu nae vojske.
Moramo hvatati vre veze jedni s drugima,
slati jedni drugima desetodnevne izvjetaje o
akcijama, tako da se dobije utisak o zamahu i
snazi naeg ustanka i nae borbe. Treba takoe
da stvorite i kod pozadine sliku o svojoj snazi...
Postoji kod nekih uvjerenje da politiki ko
mesari ni jesu potrebni, da su to komunisti koji
rade samo za svoju Partiju, da su to ljudi koji
e danas-sutra poistiti sve svoje politike protiv
nike itd. To nije tano. Politiki komesar je onaj
koji daje pravilnu politiku liniju svojoj jedinici,
on podie autoritet komandira, a dunost koman
dira je da pomae politkomesara u njegovoj mi
siji, jer politkomesar iri vidik svojih partizana.
Ne treba zaboraviti da je politkomesar vojnik
kao i svaki drugi, on je borac, a nije kancelarijsko
lice.
Partizani treba da nose propisane znake.
Svako noenje kakvih drugih znakova, znak je
nediscipline, i zato e biti kanjeni, jer ovo je
vojska dobrovoljaca, u kojoj mora da vlada dis
ciplina, kritika i samokritika.
Sanitet hramlje i ranjenicima se tek u
posljednje vrijeme poinje posveivati vea pa
nja. Izmeu Prvog i Drugog odreda postojae
uzajamna saradnja i odredi, konano, treba da
se sliju u jednu zajedniku vojsku, moda i sa
zajednikom komandom.
132

Ova Mladenova predvianja ostvarena su u toku

etrdeset druge godine. Kozara i Grme, u zajedni
koj borbi, tijesnom saradnjom i svestranim meesobnim ispomaganjem vojske i naroda postadoe za
ista jedno. Mladenov veliki autoritet meu partiza
nima i u narodu Bosanske krajine davao je odreenu
teinu i njegovim rijeima. On je govorio jasno, isti
nito, odluno. Svakim svojim istupom potvrivao se
kao istinski narodni borac i revolucionar, kao izvan
redan poznavalac sloene problematike partizanskih
odreda u razvoju.
O Mladenovoj aktivnosti i doprinosu za vrijeme
boravka u Podgrmeu govori se u izvjetaju taba
Prvog KNOP odreda za period od 12. decembra 1941.
do 26. januara 1942. godine. U dijelu izvetaja o po
litikom radu, izmeu ostalog, stoji ovo:
Dolaskom druga Dr Mladena Stojanovia, ko
mandanta Drugog krajikog odreda Narodnooslobodilake partizanske vojske, poznatog prvoborca
u narodnooslobodilakoj borbi sprskog naroda, na
na sektor da pregleda rad i stanje Prvog kra
jikog odreda, podigao se je val velikih pravih
masovnih narodnih zborova. Tako je na sektoru
Prvog i Drugog bataljona odrano nekoliko ve
likih zborova, i to u Luci-Palanci preko 600
ljudi, u Majki-Japri preko 200 ljudi, u Vel. Rujikoj preko 1.000 ljudi, u aavici preko 300
ljudi, u Gornjim Petroviima preko 300, u V.
Jasenici preko 600, u Gornjoj Suvaji preko 1.200,
u Vel. Radiu preko 1.000, u Jelainovcu preko
500, u Haanima preko 600, u Hadrovcima preko
600, u Duboviku preko 700, te opet u Luci-Palanci preko 400 omladinaca. Vrene su velike
smotre vojske, gdje su ete stizale sa svojim
etnim zastavama i pjesmama. Ti su zborovi bili
velika narodna slavlja, a narod je s velikom pa
njom i oduevljenjem sluao rijei komandanta

Dr Mladena Stojanovia, uvjeren da ga Mladen

Stojanovi nikad nee povesti krivim putem. Ti
su zborovi i vojnike smotre bili prvi signali za
akcije koje su nae ete povele, kako protiv ta
lijanskih okupatora, tako i protiv talijanaa, iz
dajica sprskog naroda.
Ovaj izvjetaj su potpisali Milorad Mijatovi, ko
mandant i Moni Levi, politiki komesar odreda.
Mladen je obiao, takoe, bihaki i petrovaki
kraj. U izvjetaju taba Prvog krajikog odreda od
10. februara 1942. godine o tome se kae:
Komandant II krajikog odreda drug Mladen
Stojanovi obilazio je sektor naeg III bataljona.
Tom prilikom izvrena je u Radiu smotra Bi
hake ete. Odrane su konferencije sa vojnicima
4. ete i likog voda Stojana Matia. Prisustvo
vala je omladina iz Like koja je pjevala parti
zanske pjesme. Zboru koji je poslije odran
prisustvovalo je 500 ljudi. Isto tako je u selu
Lipi odran zbor 200 ljudi. U selu Prkosima odr
ana je konferencija s vodom iz Orakog Brda
i Vakufskim vodom, koji su doli sa zastavama.
Izvrena je smotra vodova. Odran je zbor pred
500 ljudi, kojemu su prisustvovala i djeca sa za
stavama i pjesmom. U Bjelaju izvrena je smotra
Vrtoko-bjelajske ete, s kojom je odrana kon
ferencija. Odran je zbor na kome je prisustvo
vala omladina, a naroito enska iz Medenog
Polja, koja dolazi s transparentima i izvikuje pa
role za jedinstvo omladine i omladine Sovjetskog
Saveza. Odran je posljednji govor omladini i
vojnicima. Zboru je prisustvovalo 600 ljudi. U
Risovcu, na zboru, preko 400 do 500 ljudi po
javljuju se i sa crvenim zastavama. Tu je dolo
do izraaja jedinstvo naroda i vojske u borbi pro
tiv izdajica talijanaa i pristalica bande Mane
134

Rokvia. Sam narod je uestvovao u osudi iz

dajica.
O efikasnosti obilaska tih krajeva i politikom
znaaju Mladenovog boravka i rada na podruju Podgrmea u izvjetaju Operativnog taba za Bosansku
krajinu od 5. marta 1942. godine konstatuje se ovo:
. . . Teren preko Grmea, odnosno KrupskoSanski i Novski sektor, bio je strano proet ta
lijanskom propagandom, gdje se nakon pada Dr
vara preselio Stab odreda. Ova talijanska pro
paganda prenesena je na podruje cijelog I odreda
iz Like, i to preko Srba, iz Lapca, gdje su talijanai uspjeli da veliki dio oruanog ljudstva
okupe oko sebe i stvore takozvane pukove
Gavrila Principa i Kralja Petra II. Trebalo
je podii ugled tabu i suzbiti ove talijanake
agente. Trebalo je sprijeiti Talijane da ne pro
dru u itarski kraj Krupe, Sane i Novoga. Par
tija je sebi stavila u zadatak da i na tom terenu
dotue talijansku propagandu, pa je u tom cilju
tamo doao i drug doktor Stojanovi, kojega
tamonji narod zna i koji je sa tabom odreda
obiao sva sela i vojsku, tumaei nau narodnooslobodilaku borbu i udarajui po Talijanima
kao okupatoru.
Izvjetaj su potpisali Kota Na i Osman Karabegovi. Iz njega se veoma jasno vidi da je Mladenov
doprinos u borbi protiv italijanske propagande na
ovom terenu velik i nesumnjiv.
Za vrijeme Mladenovog bavljenja u Podgrmeu
i oko Petrovca, prema rijeima Brane Kovaevia,
njegovog pratioca iz tih dana, posjetila ga je grupa
boraca iz Like i traila da pree Unu, da ga narod
samo vidi. Meutim, on je morao krenuti na Oblasnu
partijsku konferenciju u Skender-Vakufu.
135

boravak u Podgrmeu i njegov lik ostalisu u ivom sjeanju Branka Copia.

Mladenov
im je Mladen preao rijeku Sanu i stupio
na podgrmeko tlo doekala ga je uma barjaka i
nepregledna masa seljaka i omladine. Oko duboko
usjeene i krivudave snijene prtine, kojom je Mla
den prolazio sa svojom pratnjom nadidalo se sila
boja seljaka i kako Mladen nailazi oni zaneseno i
pobono skidaju ubare i krljake i stavljaju ih pod
pazuho. U jednoj ruci dre flau a u drugoj au ra
kije dobrodolice. Nude Mladena i njegovu pratnju.
Neki ga doekuju sa kruhom i solju i krste se dok
mu pruaju komad pogae.
Mladen stasita ljudina, vojnikog izgleda i ko
raka, to se samo na filmu moe vidjeti, irokim po
kretom ruke, prihvata dobrodolicu smjeei se, a
omladina izbacuje parole i pjeva. Prilaze mu naj
ugledniji domaini i rukuju se s njim i pozdravljaju
ga rijeima: Neksi nam doao, Obiliu na!.
Osmjeli se i poneka snaa i prilazi bojaljivo
Mladenovoj ruci da je poljubi, a Mladen je blago
odgurne, zatim pomiluje po glavi i u aljivom tonu
i dobrom raspoloenju pone razgovor:
Ne treba drugarice! Hvala ti na panji, ali
nisam ja pop. Dodue, moj otac, pokojni Simo, bio
je proto. I, njega su ljubili u ruku. A ja, njegov sin,
drugu vjeru propovjedam. Ja sam komunista...
Obilazei Podgrme stigao je Mladen i u moje
rodno selo Haane, ree Branko . Tu smo se
sreli, upoznali i prvi put porazgovarali.
Sjeam se da mi je tada rekao:
A, ti si Branko opi! Iskreno se radujem na
em poznanstvu. Tvoja je prisutnost u naim redo
vima dragocijena. Zapravo, danas to jo niko ne
moe da ocijeni. Treba da pie, da biljei sve to
te se dojmi...
Uskoro smo se ponovo sreli, pa sam se tom pri
likom uvjerio da je Mladen, tih nemirnih, ustanikih
136

dana, naao vremena i o meni da razmilja. Ovoga

puta u razgovoru Mladen ree.
Dobro bi bilo da obilazi cijelu Krajinu Da
se nae na mjestu bitaka, da pije u sebe ove ve
like trenutke nae istorije. Jer, ti e danas sutra
biti hroniar i pjesnik revolucije.
U to vrijeme Branko se naprezao da trenutnu
vojno-politiku situaciju pretoi u stihove. Pisao je,
naime, popularne vrapce koji su kolali po jedini
cama i borci su ih na izust znali. I omladina u po
zadini se radovala i s nesrtpljenjem oekivala svaki
novi vrabac.
Do sad si pisao prozu ree Mladen . Proza
je u ovim trenucima manje prihvatljiva i za borce
i za narod od stihova. Poezija nam je prijeko po
trebna, jer u ovo herojsko doba ona se sama od
sebe namee, ona se ui napamet. Ona ide u stre
ljaki stroj! Juria sa borcima! Poezija i Revolucija
idu uvijek podruku!
Prijedlog je bio, koliko razloan, toliko i uvjer
ljiv (Branko tada nije znao da je i Mladen u mladim
danima, u doba Bogdana Zerajia i Gavrila Principa,
pisao pjesme).
Branko, treba da pjeva nastavio je Mla
den, i da od jednostavnih oblika deseterca i osmerca
smjelije krene naprijed ka savrenijim oblicima, slo
enijim poetskim izrazima, da pie pjesme sa viim
umjetnikim pretenzijama.
Nisam nikad pisao pjesme odgovorio je
Branko snebivajui se.
Nisi nikad ni ratovao, a evo, sad mora
ivo mu je upao u rije Mladen, eto, usuujem se
da te upozorim na jedan motiv, koji se meni stalno
namee, i da sam mlai bila bi to moja ozbiljna pre
okupacija, pjevao bih o tome. Posmatrao sam narod
pod Kozarom kako donosi hranu i darove borcima i
ponude ranjenicima torbama. Vidio sam svakojakih
torbi... branjavih, izblijedjelih, mlinarskih. Vidio
137

sam lijepo izvezene, sveanog izgleda torbe, koje se u

mirno doba vade iz ormana samo kad se ide u po
hode, svatove i na slave. Vidio sam izlizane ake
torbice i dakove od svega i svaega napravljene i
na ljutu nevolju skrpljene, koje svojom pojavom
upozoravaju da je tu rat. Hiljade torbi na pogrbljenim seljakim leima, kao simboli narodne muke i
nevolje, ali i rijeenosti da se istra je u borbi, da se
pomogne svoja vojska, koja nema ni magacina, ni
konzervi ni mlinova...
Kasnije, u svojoj pjesnikoj samoi, sjeajui se
Mladenove prie o torbi, Copi je na ovaj isti motiv
napisao istoimenu pjesmu.
U svojevrsnim ratnim pohodima i krstarenju
Grmeom i Kozarom Branko se esto sjetio razgovora
sa Mladenom i osjeao nekakvu posebnu zahvalnost
prema njemu kad je nailazio na zgode i nezgode, na li
nosti i stanja kakva samo rat prua. Gledao je ivot
izbliza, biljeio i biljeio... Unosio dragocijene po
datke u svoju ratnu torbu, u svoj fond koji je kasnije
koristio u literarnom stvaranju.
Branko je, kako ree, imao prilike i neto kasnije
da se s Mladenom narazgovara, kada su zajedno s
njim, on i Skender Kulenovi, februara etrdeset
druge, putovali iz Podgrmea preko Ribnika za Sken
der Vakuf na partijsku konferenciju.
Kada su na ovom putovanju stigli povie Sanice
i Budelja i kada je kolona marovala kroz neku i
karu iz pomenutih mjesta, u kojima se nalazilo ne
prijateljsko uporite, zatektali su mitraljezi.
Skloni zastavu! Primijetili su zastavu povikao je neko iz kolone.
Mladen je tada pourio na elo kolone i naredio
zastavniku:
Zastavnie, podigni zastavu vie! I treba da
je vide i da se uvjere da ih se ne bojimo.
Kolonu je osvojila pjesma, a crvena zastava sim
bolino se leprala iznad Mladenove glave.
138

U Ribniku je bio predah i ruak, Sto je isko

riteno da se ftfladen pojavi pred postrojenim bor
cima Ribnike ete i narodom ovoga kraja. Sudei
po spoljanjem izgledu ova eta je bila prilino a
rena. Jedni su nosili petokrake na kapama, drugi
oznake bive jugoslovenske vojske, trei razne drangulije i nakie odabrano prema vlastitom nahoenju.
Branko se sjea da je Mladen, obraajui se posebno
onim borcima koji su nosili vojnike kokarde, re
kao i ovo:
Zar se ne stidite, brao, to nosite kokarde
jedne propale vojske koja je bez borbe kapitulirala
pred neprijateljem... ?!
Jo u toku Mladenovog govora borci su pobacali
na zemlju kokarde i druge oznake osim petokrakih
zvijezda. Ovakav efekat imale su Mladenove rijei i
u vie ustanikih eta u Podgrmeu, pa se to nikako
ne moe smatrati sluajnou.
Primio ga je narod otvorena srca kao proslav
ljenog i opjevanog komandanta sa Kozare. Ali, ne
treba zaboraviti da njegove ljudske i viestruke veze
sa narodom jBosanske krajine datiraju od Tanije.
Mnogi ljudi, a naroito ene, dobro su ga upoznale i
po dobru zapamtile u vrijeme izmeu dva rata, kao
ljekara u Prijedoru. Mladen se i u Podgrmeu prouo
kao duevan ovjek i narodni ljekar. Gotovo iz svih
podgrmekih sela odlazili su seljaci listom u Pri
jedor, na pregled kod Mladena. Ilo je to, moglo bi
se rei, organizovano. ulo bi se da tamo neki Mian Rajli ili Jovandeka Babi za dan dva ide u
Prijedor. Otila je vijest brzo od zaseoka do zaseoka,
obavijestilo se cijelo selo.
Vuami krajevi, snijeni nameti, razne vuciba
tine i napasnici zbijali su seljake prirodno u gomilu,
tjerali ih na spontanu organizaciju. A, Prijedor je
daleko, preko brda i dolina i, najlake se u drutvu
putuje. I, zato bi se reenog dana pred kuom Miana, ili Jovandeke, ili Pepe ili nekog drugog duev139

nog i ljudevnog domaina, zorom ranom iskupilo de

setak petnaest, nekad i vie ena. Kretalo se u ko
loni, kao vojska. Naprijed je iao mukarac, kao
ovan zvonar i predvodnik, a za njim su kaskale e
nice, uvijene u vunene alove, poput boijih ovica!.
Kao junaci u nekim priama ehova, i Mladen
je koristio susrete sa ljudima iz naroda, ne samo da
prui ljekarsku pomo, nego da i upozna bijedu i
teak ivot seljaka, te da uvijek neto novo uje i
dozna koliko je taj na narod prostosrdaan i dobar
i kakva velika dua u njemu lei. Mladen bi svaki
put poveo obian razgovor sa zbunjenom i zaplaenom snaom, pitao je odakle je, koliko ima djece, ta
je boli... i tako bi je oslobodio i odobrovoljio da kae
svoje jade, savlada u sebi poslovini stid seljanke.
Uvijek mu je polazilo za rukom da razgovor sa pa
cijentom bude iskren i otvoren. Na kraju kad doe
do plaanja stvar se zavrava tako:
Ako ima plati ako nema i ne plati
ali pregled je bio briljiv, savjestan i koristan.
Zlo raanje gotovo suenje kae se u
narodu.
Dobro se dobrim vraa govori taj isti narod.
U to se i Mladen uvjerio boravei upravo na te
renu Podgrmea. Kad je stigao na taj teren i u sil
nom zamahu poeo da objanjava ciljeve narodnooslobodilake borbe, nije ilo sve ba tako lako
i glatko. Ni neprijatelji nisu mirovali. etnika pro
paganda takozvanih italijanaa ila je brzo ispod
ita i smiljeno se suprotstavljala svakoj njegovoj
rijei. Kad su osjetili teinu i uticaj Mladenove rijei
u narodu, izmislili su za njega ovakvu priu:
Kakav doktor Mladen. Nije to on! Ne ludujte
narode! Mladena su ustae jo avgusta etrdeset prve
ubili. A, ovaj je jedan Turin, koji, dodue mnogo
lii na Mladena i koga su komunisti preobukli u par
tizana, pa vas zavode i prave od vas budale...
X4Q

Tada su se pojavile ene, Mladenove pacijentkinje

i zagrajale po selima, kako to samo one umiju:
Kako da nije Mladen, bog vas ubio..., ta, ja
sam se pred njim svaila kao pred svojom roenom
materom, kad me pregledao na caklo (rentgen).
Poslije toga nije bilo nikakve sumnje da je Mla
den Mladen.

radu Skender vakufske konferencije Mladen ak

tivno uestvuje i nalazi se u predsjednitvu, za
U
jedno sa urom Pucarom i Osmanom Karabegoviem.
U diskusiji se zalae za organizaciono uvrenje par
tizanskih eta i odreda, za intenzivan politiki rad u
vojnim jedinicama i narodu, za bespotednu borbu
protiv svih neprijatelja: okupatora, ustako-domobranskih i etnikih formacija. Govorio je o nepo
bjedivosti Sovjetskog Saveza i poukama istorije, o
Borodinu i Kutuzovu; o oktobarskoj revoluciji i pro
slavljenim junacima Parhomenku i apajevu, koji
su nikli iz narodnih dubina, vinuli se do slave i uli
u istoriju svojim djelom u revoluciji. Zakljuio je
svoje izlaganje tako to je nae mlade i poletne parti
zanske komandire nazvao naim buduim apajevima.
Poto je na konferenciji izabran za naelnika
Operativnog taba za Bosansku krajinu, krenuo je
sa Kozarskom proleterskom etom prema Lipovcu,
gde se tada nalazila eta Laze Teanovia, u to
vrijeme ni partizanska ni etnika.
Jedan od zakljuaka konferencije bio je da se
pomogne etvrtom KNOP odredu, ije su ete pre
ivljavale ozbiljnu krizu, stalno se osipale i, nakon
uestalih pueva, prelazile na stranu etnika.
Ipak, nije se znalo da je Teanovi rijeen na
zloin. Zato su proleteri marevali u koloni s pjes141

mom do pred samu kolu. Neoekivano i etniki pod

muklo, Teanovi je komandovao: Paljba etom!
Uhvaeni na uskoj prtini i obasuti snanom
i proraunatom, puanom i mitraljeskom vatrom,
proleteri su teko prelazili iz kolone u borbeni po
redak. Ginuli su jedan za drugim. Smrtno ranjeni
pali su u snijeg: Branko Gavrilovi, Smajo Alii,
Aleksa enadija, Petar undalo, Milan Bokan, Mirko
urazor, Anelko enadija, Rade Babi, Cvijo Stijak,
Duan Marin, Jovo Popovi i Svetozar Zec. Osim ovih
proletera, koji su poginuli u borbi, zadobijenim ra
nama su podlegli Simo Ivanovi, komandir ete i
Pero Stojni, borac. Ranjen je i Mladen, tee, u glavu.
Poslije izvjesne zabune i iznenaenja proleteri
su sredili svoje redove, da bi zatim, u vieasovnom
otporu, odbili etniki napad. Tada su pokupili mrtve
drugove i sahranili ih u Lipovcu. Ranjenike, meu
kojima je bio i Mladen prenijeli su u bolnicu, u
Gornju Joavku.
Ranjavanje dra Mladena Stojanovia u akciji na
Lipovcu primljeno je sa ogorenjem u itavoj Bo
sanskoj krajini, a posebno na Kozari, ak su ruko
vodstva, imajui u vidu njegovu popularnost i ljubav
koju on uiva u narodu, vrlo oprezno i sa posebnim
komentarom saoptavali narodu i partizanima nje
govo ranjavanje. Kako je taj dogaaj odjeknuo na
Kozari vidi se donekle iz pisma, koje je uputio Mla
denu, 17. marta 1942. godine, Obrad Stiovi, tadanji
komandant Drugog krajikog odreda. Ono u cje
lini glasi:
Dragi doktore,
Doznali smo ovih dana da si ranjen kao i za
pogibiju druga Sime i ostalih drugova, to je za
nas sve veliki gubitak. Nai drugovi su se zakleli da e osvetiti pale drugove.
142

Izgleda da ste nastradali zbog neopreznosti

i slabog vojnikog kretanja (tj. bez osiguranja),
to se nikako ne bi smelo dogoditi, jer se time
gubi autoritet komande. Zato vas drugarski
opominjem da se ubudue vodi strogo rauna o
ovome i da se upozori rukovodstvo.
Borbu sa Nemcima smo zavrili i naneli
smo im prilino rtava. Iz Prijedora nam piu,
kako su Nemci govorili da se s nama (umnja
cima) ne moe ratovati, da smo bolji strelci i
hrabriji borci od njih. Jako ih je ljutilo to su
se nai drugovi potsmevali, uz podvike ohoho-o-o-o, kad tue njihova artiljerija.
Kako vidi iz izvetaja, nije nam umakao ni
advokat Pinter.
Ratko je odbio jedan jai napad iz Novoga
i Dobrljina, a u gradikom srezu su se vodile
nekoliko dana borbe. Ustae su prodirale u
Turjak, ali su potisnute...
Svi su na terenu, osim mene. Ovih dana
emo odrati savetovanje o reorganizaciji odreda.
Mislim da osnujemo IV bataljon, tj. da razdelimo III bataljon na dva, usled samih geografskih
podvojenosti terena.
Neprijatelj koncentrie snage i izgleda da e
ponoviti napade u gradikom srezu, no sa likvida
cijom Kozaraca i mi emo moi koncentrisati nae
snage, a ojaali smo i u oruju.
U Prijedoru je dosta velika demoralizacija
kod vojske i onih koji se boje naeg dolaska tamo.
Nela je bila zatvorena u Kozarcu sa nekom
potom, koja je bila naena u kolima gde se ona
vozila. Nai su je jue oslobodili.
Ovih dana su nam bili kuriri iz Slavonije
(Psunja); odsada emo i* sa njima imati redovne
(nedeljne) veze.
143

O tvome ranjavanju nismo obavetavali jo

drugove, izuzev samo nekolicinu. Svi se mi mnogo
brinemo za tebe, pa nam se javljaj kako ti je ...
Kako je Dr Perovika? Da li te lei dobro?
Reci joj da emo joj biti svi mnogo zahvalni ako
te to pre izlei.
Isporui joj moje pozdrave i reci da joj se
ovde nalazi burazer Mio Perovi.
Pozdravi sve drugove i drugarice, a tebe svi
mnogo pozdravljamo naim pozdravom Srmt fa
izmu Sloboda narodu
O b r ad
Neko vrijeme Mladen je leao zajedno sa ostalim
ranjenicima u joavakoj koli, koja je koriena kao
bolnica. Potom je, kao tei ranjenik, radi mira i po
sebne brige za njegovo ozdravljenje, prebaen u kuu
Danila Vukovia, nedaleko od kole. Pored njega se
stalno nalazila dr Danica Perovi, koja ga je njegovala.
Mladen je na Kozari ve prvih dana ustanka
postao legenda. U Podgrmeu i petrovakom kraju
okupljale su se na zborovima hiljade seljaka da ga
vide, da uju njegovu rije. U centralnoj Bosni, me
utim, on je naiao na leden, neprijateljski prijem.
Naiao je na naotrenu etniku kamu, na kurum,
im je nogom kroio na kotorvaroki teren. Zato je
tako bilo? Kakav je to fenomen? Postavljao sam sebi
mnogo puta to pitanje, razmiljajui o Mladenu i
njegovom traginom zavretku, koji je upravo na te
renu centralne Bosne doivio. Da bih sebi odgovorio,
bar donekle, na ovo pitanje, nastojao sam da upoznam
taj kraj i prilike koje su, do rata, tamo vladale.
Poslije partijske konferencije u Skender-Vakufu,
februara 1942. godine, Mladen odlazi na teren etvrtog
odreda, u veliku neizvjesnost, jer je stanje u jedinicama
ovog odreda u to vrijeme vie nego zabrinjavajue:
politika vrstina ovih jedinica ozbiljno je potkopana
zavjerenikom aktivnou i neprijateljskom etnikom
144

propagandom iznutra, borbenost eta, bolje reeno,

spremnost ljudstva na odlunu i nepotednu borbu
protiv ustaa i okupatora uveliko je opala, osipanje
boraca iz jedinica je svakodnevna pojava i problem
sa kojim je rukovodstvo odreda otro suoeno. Poeli
su puevi. Preko noi pojedine ete bacaju partizanske
oznake, stavljaju kokarde, ubijaju politike komesare
i ostale lanove Partije i Skoja i proglaavaju se
etnikim.
O emu je razmiljao Mladen tih dana, polazei u
centralnu Bosnu, meu uzdrmane i uznemirene, do
juer ustanike mase, meu seljake, zavedene i ot
rovane etnikom propagandom? Razumije se, njegov
stav se ni u emu nije razlikovao od stava partijskog
i vojnog rukovodstva za Bosansku krajinu, tj. od stava
Operativnog taba, iji je bio naelnik. Ali, u proc
jeni nastale situacije elementi realnog preplitali su
se sa elementima tragine naivnosti i vojnike neo
preznosti, koja je, to se uskoro i pokazalo, imala za
posljedicu gubitak velikog broja rukovodeih kadrova.
Aktivnost etnika bila je uzela takvog maha i posta
jala je sve oiglednija i otvorenija da je nebudnost
u rukovodstvima jedinica etvrtog odreda, pa i u
samom tabu odreda, bila zauujue velika. Utoliko
prije to je odnos snaga iz dana u dan bivao sve nepovoljniji po snage pokreta.
Meutim, da se vratimo Mladenu i njegovom putu
u ove mutne i komplikovane prilike u tom dijelu
Bosne, u to vrijeme, tanije u prvu polovinu 1942. go
dine. On je na taj put krenuo zajedno sa proleterima,
s pouzdanim i prekaljenim borcima, a ujedno i sa po
lugodinjim, znaajnim, borbenim iskustvom stee
nim u brojnim okrajima Drugog kozarskog parti
zanskog odreda, iji je komandant bio. Mladen je
silno vjerovao ljudima, duboko vjerovao da ono po
zitivno i svijetlo u. ovjeku postoji i preovlauje, a
sve ono mrano u njegovoj psihi ispoljava se samo
u posebno datim objektivnim okolnostima i obino je
10

Doktor Mladen

145

rezultat neupuenosti i zavedenosti, pogotovo kad se

radi o seljacima izuzetno zaostale centralne Bosne. On
je duboko ljudski, itavim svojim biem, mrzio izdaju
i izdajnike. Imao sam ne jednom prilike da sluam
kako smireno i, kao za sebe,' kae da bi bez mnogo
razmiljanja dao ivot za pravdu i dostojanstvo o
vjeka. Svaki put je to izgovarao ozbiljno i u ozbiljnim
trenucima, tako da su rijei zvuale vie nego uvjer
ljivo. Bio je nemilosrdan prema neprijatelju. Kada se
0 ljudima radilo, bio je koliko tvrd, revolucionar
1 principijelan, toliko i human i razuman, a time i po
litiki dalekovid.
Jedan detalj iz njegovog bogatog i plodnog rada
na organizovanju i vaspitanju partizanskih jedinica
u Bosanskoj krajini postao je poslovian.
Negdje polovinom januara 1942. godine govorio
je okupljenom narodu i partizanima bosanskopetrovakog kraja. Na tom zboru trebalo je presuditi
dvojici talijanaa, koji su, navodno, bili ne samo
poznati verceri nego i dounici neprijatelja. Masa je
zahtijevala smrt za obojicu.
Tada je istupio Mladen i rekao da mu se takvo
suenje ne svia, pa je zatraio da se na zboru iza
bere narodni sud od nekoliko uglednih i estitih ljudi,
u koje imaju povjerenje te da njima povjere i su
enje i presudu. Pokazalo s da je Mladen i kao
ovjek i kao rukovodilac bio u pravu. Izabrani sud je,
naime utvrdio da je jedan od optuenih bio zaista prevejani vercer i zavrbo vani neprijateljski pijun, dok
se za drugoga to nije moglo dokazati. Njega su, jedno
stavno, prilike natjerale da se prikloni ovom iskusnom
verceru, kako bi prehranio brojnu porodicu. Prvi je,
naravno, osuen na smrt strijeljanjem, a drugi je
osloboen i, poslije kratkog vremena, postao je borac
jedne partizanske ete.
Dakle, ne bezbrino preputanje irokim toko
vima stihije, koje bi se, u konkretnom sluaju, grani146

ilo sa prinoenjem rtava, nego svjesna akcija,

politiki cjelishodna i opravdana.
Gotovo je nepotrebno i posebno rei da su ovak
vim i slinim postupcima i odlukama vrlo uspjeno
unoeni elementi svjesnog i organizovanog u ustanike mase i redove partizana. Zar je potrebno na
glaavati da se takvi rukovodioci i vole i potuju,
da se nareenja takvih komandanata, kao to je bio
Mladen, zduno izvravaju.
Da li je Mladen, stupajui na rovito tlo centralne
Bosne, razmiljao o svojoj mladosti, o nekadanjim
nacionalnim borcima, mladobosancima, sa kojima je
zajedno tamnovao po austrougarskim kazamatima
u Bosni, koji su sanjali o slobodi i koji su tako is
tinski i duboko mrzili tuina, okupatora?
Prije dolaska na taj teren on je vie od mjesec
dana proveo u Podgrmeu, bosanskopetrovakom
kraju i Eibniku, gdje je svakodnevno istupao u ime
NOP-a i Partije, oduevljavajui svugdje desetine
i stotine Krajinika svojom hrabrom rijeju i na
glaenim pouzdanjem u snagu tog naroda, u posto
janost njegovog nacionalnog bia. A onda je otiao
na drugi teren, s uverenjem da e i tamo istinita i is
krena rije pravog narodnog borca doprijeti do svi
jesti i srca. Poneen dotadanjim uspjesima u Bosan
skoj krajini, mada je i u njoj nailazio na kolebanja
i malodunost (na primjer u pogledu borbe protiv
Italijana), on je bio, ne bez osnova, veliki optimist.
Moda je u svom optimizmu, u svojoj uvjerenosti, i
pretjerivao. No nije bio usamljen. To e uskoro po
kazati dogaaji koji su slijedili.
Iz dokumenata koji o tom vremenu govore danas
se da zakljuiti (istina, danas je to poslije etvrt
vijeka, mnogo jednostavnije) da su etniko rova
renje i njihov podzemni rad u partizanskim etama
etvrtog odreda bili mnogo ozbiljniji, iri i smiljeniji nego to se to tada znalo.
147

I pored niza analiza i u osnovi pravilnih ocjena,

datih na partijskim savjetovanjima, partizanskim e
tama tog odreda prijetila je znatno vea opasnost
nego to se to i pretpostavljalo. Draini agenti, u li
nostima bivih oficira, podoficira i kraljevskih andarma, stizali su iz Srbije, okieni redenicima
i obeanjima, i povezivali se sa proetnikim
elementima, stvarali zavjere i pripremali udar. I ne
samo Draini agenti. Postojali su, ve su se bili organizovali i domai etniki agenti. etnika or
ganizacija u iroj okolini Banje Luke imala je iz
vjesno uporite odranije. Ona je stvorena, zaparavo,
kad i Kraljevina Jugoslavija, a njena aktivnost je
postala zapaenija naroito od 1934. godine, kada su
se pojavile i poele sa ovinistikim istupima kri
arske organizacije hrvatskih nacionalista.
Postojale su tri etnike organizacije u banja
lukom srezu: jedna u samom gradu i dvije u se
lima Pavlovcu i elincu. Njihovi lanovi su bili ma
hom velikoposjednici, trgovci i kulaci.
Njihova aktivnost se ispoljavala u organizovanju
ovinistikih i velikosrpskih manifestacija prigodom
nacionalnih i vjerskih praznika i u tijesnoj saradnji
sa andarmima i policijom. Obaveza im je bila i to
da se, u sluaju rata, dobrovoljno jave za borbu pro
tiv neprijatelja (uzgred reeno, koliko je poznato, tu
obavezu nigdje nisu izvrili, naprotiv, u danima
okupacije bili su razbijeni i dmoralisant, a organi
zacije su se raspale).
Sa okupacijom, etnika organizacija je bila obez
glavljena, jer je njeno lanstvo otjerano, veim di
jelom, u zarobljenitvo, ili je poubijano od ustaa,
ako nije uspjelo da se skloni u Srbiju. Pa ipak, njeni
preostali lanovi poeli su ubrzo da se sastaju i do
govaraju o nastaloj situaciji. Tako je Milan Radivojac iz prnjavorskog sreza jo prvih dana okupa
cije, po nalogu organizacije, posjetio Radu Radia,
etnika otprije rata. Njih dvojica su se dogovorili
148

da tajno odre organizaciju, koja e okupiti seljake,

prvenstveno bogatije.
Za razvoj etnike organizacije u centralnoj
Bosni znaajan je dolazak na banjaluko podruje
Nikole Forkape, oficira kraljeve garde, sa nekoliko
aktivnih oficira Drae Mihailovia; zatim dolazak
Laze Teanovia, uitelja i lana etnike organiza
cije, na teren Kotor-Varoi, Vukaina Maretia, po
runika jugoslovenske vojske, rodom iz sela ljivne
(Manjaa), na teren Manjae. Maretia su ItaUjani
pustili iz zarobljenitva i poslali u Manjau sa za
datkom da u pogodnom trenutku istupi kao etnik.
On se odmah povezao sa Uroom Drenoviem, koji
je djelovao ve kao etnik na terenu Mrkonji-Grada.
Taktika ovih etnika u prvim danima ustanka
bila je da u borbi nastupaju zajedno sa komunistima
i ostalim patriotski raspoloenim ljudima, kako ne
bi doivjeli izolaciju i prezir u tim danima najbjenjeg terora, masovnih ubistava i istrebljenja srpskog
ivlja od strane ustaa. Ali, im je narodnooslobodilaki pokret osnaio, im su stvorene brojne i rela
tivno dobro naoruane vojne jedinice na teritoriji
Bosanske krajine, pa i u Manjai i centralnoj Bosni,
im je rukovodstvo pokreta odluno postavilo pred
sve odrede zadatke da permanentnom vojnikom i
politikom aktivnou ire i uvruju osloboenu
teritoriju, pomenuti oficiri i predstavnici etnike
organizacije pojaali su svoj zavjereniki rad i po
eli da sabotiraju oruanu borbu, da izbjegavaju
sukobe sa okupatorom i ustaama, pravdajui to nezrelou uslova i nespremnou masa da prihvate
tako odlunu i beskompromisnu borbu. Draini
agenti rade u poetku oprezno i prikriveno, da bi
kasnije istupali sve otvorenije. Pri tome oni stalno
pripremaju pueve u jedinicama i povezuju se sa
kolebljivim i krajnje zaostalim elementima.
Situacija u Bosanskoj krajini je u to vrijeme
ovakva:
140

Kozarski odred je politiki zdrav i vojniki izu

zetno aktivan. etniki uticaj je tako beznaajan
i na terenu i u jedinicama da se skoro moe za
nemariti. Desilo se samo da su etniki agenti, ma
hom kulakog porijekla, pokuali nekoliko puta da
proture neprijateljski propagandni materijal, ali je
snaga pokreta omoguila brz obraun i unitenje u
klici svakog etnikog uticaj a.
U Podgrmeu, poslije izvjesne krize, naroito
u pogledu borbe protiv italijanskog okupatora, odred
se stabilizirao kao partizanski. Nae snage u irem
rejonu Drvara, uprkos stalnom pritisku jakih italijanskih jedinica i vidne aktivnosti etnikih agenata,
uspjeno su preodolijevale krizu, zahvaljujui snazi
i uticaj u Partije i odanosti drvarskog proletarijata.
Ozbiljnije i dublje krize pokret preivljava na
podruju Manjae i centralne Bosne. Rukovodstvo na
vrijeme uvia teinu tamonje situacije i intervenie,
najprije, sa Prvim proleterskim krajikim bataljonom, a docnije i sa dva udarna bataljona. Meu
tim, sve to nije bilo dovoljno da se snage etvrtog
odreda odre kao partizanske.
Duga je lista objektivnih i subjektivnih inilaca
koji su uvjetovali razbijanje snaga ovoga odreda i
pueve u njegovim etama. Najkrae reeno, to je
vrijeme kada je otvorena etnika izdaja bila na
pomolu.
Otkazivanje poslunosti jednog voda Pionirske
ete, iji je komandir tada bio Karlo Roje, sabotaa
Teanovieve ete prilikom napada na Kotor-Varo
u januaru 1942. godine, to su bili simptomi koji su
upozoravali na to da je skori rascjep neizbjean.
Partijsko savjetovanje u Skender-Vakufu ukazalo je
na pojaanu aktivnost etnika u etama etvrtog
odreda. Uskoro zatim uslijedio je napad Teanovievih etnika iz zasjede na Prvu etu proleterskog ba
taljona, kada je ranjen Mladen Stojanovi i kada je
poginulo 12 proletera.
150

Ve ti prvi, simptomatini sukobi sa etnicima

oevidno su pokazali da sa njima ne moe biti ni
kakvog kompromisa i da je jedini put koji pred
stoji otvorena borba u cilju njihovog potpunog
politikog razobliavanja i unitenja kao organizovane vojnike snage.
Februar i mart 1942. godine bili su presudni i
kobni za sudbinu etvrtog odreda. Ve u aprilu,
osim Crnovrke ete bolje rei, osim njenog jezgra,
(koje su sainjavali komunisti, preteno iz Banje Luke),
sve ostale ete su se raspale ili prele na stranu et
nika. tab odreda i Okruni komitet, oslanjajui se,
uglavnom, na Krajiki proleterski bataljon, pokuali
su da spasu to se moglo spasti. Meutim, primjenji
vali su pogrenu taktiku u nastojanju da ostvare
svoju koncepciju, ija je sutina bila u tome da se
odre, po svaku cijenu, na terenu centralne Bosne.
Ranije, jo dok su ete makar formalno prizna
vale komandu taba odreda, mada su ve bile zatro
vane etnikom propagandom, rukovodstvo odreda je
slalo grupe proletera, najvie do desetine boraca, u
tenji da uvrste njihovo moralno-politiko stanje.
Proleteri su preuzimali, uglavnom, politike funkcije
i postajali komesari eta i vodni delegati. U tom svoj
stvu oni su stvarali partijske elije i nastojali da
razviju politiki rad s namjerom da suzbiju etniku
propagandu i zaustave osipanje i pueve. Meutim,
puevi nisu prestali. Oni su, naprotiv, uestali, a sud
bina proletera rasporeenih po etama, bila je takva
da su veinom muki i na spavanju poubijani. Radmilu Stefanoviu, proleteru koji je u Buletikoj eti
neko vrijeme vrio dunost komesara, etinici su sje
kirom glavu odsjekli.
Dakle, pojedinci ili grupe proletera, razasuti po
etama, nisu mogli bitno izmijeniti stanje, niti, pak,
zaustaviti pueve. Oni su, veinom, tragino zavra
vali. U isto vrijeme, Krajiki proleterski bataljon
brojno je slabio, a njegova udamost i moral kon
stantno su opadali.
151

Krajiki proleterski bataljon je zadran na te

renu centralne Bosne sa zadatkom da vojnikom i po
litikom aktivnou, odnosno borbom, kako protiv
okupatora i ustakih formacija, tako i protiv etnike
izdaje, pomogne da se konsoliduju tamonje prilike.
Odluka o njegovom privremenom zadravanju u cen
tralnoj Bosni bila je sasvim opravdana, ali je nje
gova upotreba bila taktiki pogrena.
Jedan objektivan pogled na Mladenovu odluku
da, kao naelnik Operativnog taba, pregovara sa Tejanoviem, dok ga ovaj sa pripremljenom etom
ubojica eka u zasjedi, govori, u najmanju ruku, u
prilog tome da je on precijenio svoj lini uticaj i da
se, ponesen postignutim uspjesima na Kozari i u
Podgrmeu, gotovo nepromiljeno odluio na istu
taktiku u drugaijim i daleko sloenijim uslovima,
koji su tada vladali u centralnoj Bosni.
Kad je rije o etnicima i njihovoj ondanjoj, pu
istikoj, djelatnosti, mislim da su posebno intere
santni linost Rade Radia i odnos prema njemu.
Sve do pua u Joavskoj eti, krajem marta 1942.
godine, koji je Rade Radi i pripremio i izveo, on
je bio lan taba etvrtog odreda. Niko nije pret
postavljao da bi on mogao biti jedan od glavnih
Drainih ljudi u centralnoj Bosni. Raunalo se da je
krvno vezan za partizane, budui je njegov sin Braco
poginuo kao komandir partizanske ete u borbi na
Kotor-Varou, januara 1942. godine.
etnika politika ekanja u jedinicama koje su
prele na njihovu stranu dovodi do obustave svake
borbe protiv okupatora i ustaa, a zatim i do et
nikog sporazuma sa njima o saradnji i zajednikoj
borbu protiv NOV. (Lazo Teanovi jo u januaru
1942. uspostavlja kontakt sa ustakim porunikom Joviem u Kotor-Varoi, a Rade Radi, poslije niza
kontakata sa njemakim i ustakim agentima, u julu
1942, sklapa i pismeni sporazum sa ustakim gene
ralom Brozoviem u Banjoj Luci.)
152

Lazo Teanovi se prvi zakrvio sa partizanima.

On potie iz imune seljake porodice iz sela Javorana kraj Kotor-Varoa. Jo prije rata, kao uitelj
i rezervni oficir bive vojske, stupio je u etniku
organizaciju. U ustanku se zatekao u Drvaru, ali
se nije prikljuio ustanicima. Drao se po strani.
S dolaskom italijanskih trupa u Drvar stupio je u
vezu sa italijanskim oficirima i pred njima se ot
krio kao etnik i ogoreni protivnik Komunistike
partije i naprednog pokreta. Potkraj ljeta 1941. go
dine prebacio se u Podgrme i tu pokuao da stvori
etniko uporite. Ali, kako su izgledi na uspjeh bili
veoma mali i kako se na tom terenu osjeao nesi
gurnim, pobjegao je preko Manjae u svoje rodno
selo Javorane.
Kako je u to vrijeme i na tom terenu ustanak
imao masovni karakter naroito se srpski ivalj
svrstao u ustanike ete Teanovi je morao,
makar prividno, da prihvati borbu protiv okupatora
i ustaa. U stvari, stalno se tajno povezivao sa kula
cima i proetnikim elementima, tako da je ve u
martu 1942. godine imao organizovanu grupu s ko
jom je stupio u otvorenu borbu protiv partizana.
Napadom na proletere, iz zasjede, na Lipovcu, ko
nano se deklarisao kao neprijatelj i sluga okupatora.
Rukovodei ljudi iz taba etvrtog odreda pret
jerano su, izgleda vjerovali Radi Radiu. Inae, kako
bi se drukije moglo objasniti njihovo udaljavanje
iz Joavke, odnosno njihov bezbrian odlazak u akciju
sa jedinicama i obezbjeenje bolnice samo sa jednom
desetinom pouzdanih boraca? Njihovu odsutnost i ne
budnost Radi je iskoristio nou izmeu 31. marta
i 1. aprila, da izvri prvo pu u Joavskoj eti po
mou etnika-zavjerenika, a zatim i pokolj ranjenih
proletera u nedovoljno zatienoj bolnici.
etniki masakr nad ranjenim i bolesnim bor
cima izaziva i danas gnjev i ogorenje. To su rane
koje teko zarastaju. Ostaju oiljci koji opominju,
153

koji trae da se ne zaborave. Pria o joavskoj

noi prisutna je meu nama do dana dananjeg.
Ona nagoni suzu na oko preivjelih proletera, ija su
tijela proarana kurumima i ubodima etnikog
noa.
Kada su etnici, puisti upali usred noi, izne
nada i neoekivano, u partizansku bolnicu i poeli
da ubijaju ranjenike na spavanju, Redo Terzi je
odmah shatio ta je posrijedi, pa je bez oklijevanja
skoio kroz prozor bolnice, sa prvog sprata, u snijeg.
Jesi li proleter? doekalo ga je pitanje iz
mraka, otro kao bode noa.
Da, proleter sam! odgovorio je Redo.
Istog trenutka uo je pucanj iz karabina. Po
goen u vrat, pao je na zemlju, pokrivenu tankim
slojem snijega. etnik koji je pucao i ranio ga, pri
ao je i zario mu bajonet u miicu desne ruke.
Ovaj je gotov, pomislio je i udaljio se.
Redo je, meutim, bio jo pri svijesti. Kao kroz
sumaglicu, podignute glave, oslonjen na zdravu ruku,
posmatrao je kako oko njega snijeg crveni i kako
se topi od njegove tople krvi. Zatim je osjetio kako
se svijest postepeno zamuuje i kako lagano tone
u mraan i dubok san.
Kad je ponovo doao sebi, sa uenjem je pri
mijetio da je na svom leaju, u bolnici, i da je previjen. Pored njega je sjedila bolniarka Marija i
plakala. Malo dalje stajala je, zabrinuta izgleda, ljekarka Danica Perovi. Zatim je ponovo potonuo u
nesvijest...
Ne sjea se koliko je vremena proteklo kad je,
probuen lupom i galamom, teko podigao one
kapke i progledao. Iznad njega je stajao etnik sa ot
koenim karabinom i uperenom puanom cijevi
pravo u srce. Spremao se da okine. Drugi etnik,
koji je stajao pozadi njega grubo ga opomenuo:
Pusti ga, be mu mater! Vidi da izdiel Ne
troi uzalud metke! Taj je svoje odsvirao.
154

etnik se povukao i zakoio karabin.

Potom su obojica napustila bolnicu.
U polusvijesti Redo je krkljao i tiho jeao. Ne
to ga je guilo. Teko je disao. Potpuno onemoao
i savladan, smireno je oekivao kad e jednom nastu
piti i taj trenutak da izdahne. Potom je dugo spavao.
Ili je opet izgubio svijest? Ko bi to znao ...
Kad se i po trei put probudio, razabrao je da
su pored njega njegovi drugovi proleteri, Milan Budimir i Sveto Aleksi. Oni su ga zapravo spasili.
Unijeli su ga u bolnicu i pozvali doktorku Danicu
da ga previje.
I njihov sluaj je, to se kae, kao za priu sa
zdan. Ostali su ivi pukim sluajem. To se zove
ratna srea!
Voa etnika i puista koji je dobio zadatak da
pobije ranjene proletere, zvao se Aleksi. Kad je
trebalo da ubije Svetu i Budimira, progovorilo je
iz njega nekakvo seljako i patrijarhalno shvatanje,
pa se predomislio:
Ne mogu roaka da ubijem! rekao je Sveti.
Gubi se kud zna i, to prije, to bolje...
Dajte nam i ovoga druga da ponesemo? za
molio je Milan Budimir etnike, pokazujui prstom
na Redu.
Gubi se dok si itav! grubo je odbrusio
jedan od etnika.
Milan nije mogao zadrati suze kad se rastajao
sa Redom.
U prvi sumrak toga dana etnici su neoekivano
napustili bolnicu i izgubili se u nepoznatom pravcu.
Redo je neto lake disao. Vraala mu se snaga.
Oivljavala je nada na spas.
Krenuti! Pokuati! Kad bih izdrao do Vijaana? Tamo su proleteri! Da meu svojima umrem!
Da me sahrane... Razmiljao je brzo dok ga je
Marija pridravala i pomagala mu da se obue.
155

Krenuli su. Bilo je neizvjesno hoe li izdrati.

Hoe li, moda, naii na etniku zasjedu? Hoe li
stii proletere u Vijaanima? Sve je bUo neizvjesno.
Batrgali su stranputicom, zaobilazili sela. No je
prijetila tiinom i mrazom. Ranjenik je posrtao i
padao. Marija je kroz pla aputala:
Drue, jo malo... nije daleko, stii emo.
Ohrabren, Redo se pridizao i opet su napre
dovali. ..
Svitalo je kad su se dovukli do jednog zaseoka,
kraj sela Sarinaca.
Ne mogu dalje rekao je Redo, pruajui
se po zemlji, sasvim klonuo i nemoan.
Da traim pomo od seljaka? pitala je
Marija.
Svejedno mi je, trai...
Redo je to jedva proaputao, osjeajui kako
ga san i nemo neodoljivo prikivaju za smrznutu
zemlju.
Marija je tiho zakucala na jedan prozor, uz ve
liki rizik da moe naii i na neprijateljski raspolo
enog domaina. To bi znailo kraj. Izruie ih et
nicima i itava noanja muka bie uzaludna.
Imali su sreu, koja se ne osmjehuje tako esto.
U selu koje je tih dana listom prelo na stranu et
nika, Marija je, pukim sluajem, zakucala na prozor
partizanskog odbornika koji je bez oklijevanja upre
gnuo volove, prihvatio Redu i prebacio ga u Vijaane u sastav proleterskog bataljona.
To je bio kraj joavske noi, iza koje su os
tali krvavi etniki tragovi na snijegu.

enica. Grad elika. Obojen eljezarskim vatrama

i dimovima. Duge, prostrane hale i mona postro
Z
jenja. U njima kipi i pjenua sirovi elik. Tee ru156

mena, zaarena rijeka elika, usmjeravana vjetim

rukama elianaca i valjaoniara, sve do nakraj e
ljezare. Tamo se umiri i ohladi. Iskida i preobrazi
u bezbroj oblika, koji izgube rumenilo i prestanu
svjetlucati, oblaei svi do jednog svoje sive koulje.
Ovdje kljua elik i ivot u eliku kljua. eljezarski...
Zenica, nekad uvena tamnica. U njoj je Mladen
godine mladosti proveo. Upoznao je tada staklenu
kuu, dobro zapamtio njene mrane elije. Skrivena
u kronje drvea, opasana visokim zidom, na peri
feriji grada, daleko od vatara i varnienja, stoji sta
klena kua, kao spomenik davno prolih dana, kao
prijetea sjenka prolosti, obavijena mirom i tii
nom. ivi svoj, malo kome poznat, ivot. Tu je da
nas Kazneno-popravni zavod. Meu zatvorenicima is
tie se visoka, malo pognuta figura i sijeda glava
jednog osuenika. Dragutin Antoni se zove.
Jo uoi rata Dragutin je bio mirni i vrijedni do
main, kao i njegove komije u Joavki. Osim sta
som, skoro niim se nije razlikovao od svojih zem
ljaka, koji, pogureni od sunca do sunca, otimaju od
krte oranice, od grada i planinskih bujica, tek to
liko da ivotare oni i njihove brojne porodice. Bo
jao se groma i zmija, esto se molio bogu i rijetko
kad iao u crkvu.
Ratni vihor, zatim ustanak doveli su i Dragutina
meu pobunjene seljake i u redove ustanika. Ustae
kolju, valja glavu spaavati, valja se oduprijeti, to
je sve to je njemu tada jasno bilo. Kada je zaprtio
karabin i uo prve govore o borbi i slobodi, nije
mogao ni slutiti da e,ga udni vjetrovi, koji u rat
nim prilikama sa raznih strana duvaju, zahvatiti i
odnijeti na put izdaje, sa koga nije bilo povratka.
U jednoj noi sve se neoekivano izmijenilo i okrenulo. Nepovratno je krenuo putem izdaje, na
ao se u koloni onih koje preziru.
157

Sastanak taba etvrtog odreda odran je

marta uvee. Prisustvovali su Danko Mitrov, koman
dant, Vojo Stupar, politkomesar, Duko Bojani, za
mjenik komandanta i Rade Radi, lan taba od
reda. Zakljueno je da tab sa Krajikim proleter
skim bataljonom krene sutradan u pravcu Teslia,
te da u rejonu Pribinia okrui i razorua jau grupu
etnika.
Ti e ika Rade rekao je na kraju sas
tanka Danko kao stariji ovjek ostati u tabu, da
sa zatitnicom i Joavakom etom brani oslobo
enu teritoriju i bolnicu, u sluaju ispada neprija
telja iz Banja Luke.
A Rade Radi je ocijenio, prema svom vlastitom
planu koji je imao u glavi, da je doao oekivani tre
nutak. Sutradan, im su proleteri odmakli od Joavke, on je pozvao svoje povjerljive kurire i razaslao ih u svim pravcima. Oni su ponijeli poruke nje
govim ljudima. Sveera, 31. marta, uoi samog pua,
u kui i dvoritu Ante Antonia iskupilo se oko 60
ljudi pod orujem. Na okupu su se nali etnici, za
vjerenici od ranije, i jedan broj njihovih simpatizera
seljaka, neodlunih i politiki najzaostalijih. Pored
Rade Radia, Dragutin Antoni je na tom skupu za
pazio i Milu Stankovia, Jovu erania, Duana Novakovia, Manu Ivankovia, Danila Radonjia, Trivuna Moravca, Stanka Vrhovca, Slavka Jungia, Gostimira Stankovia i druge.
Brao! poeo je Radi poznato vam je
da -sam lan taba odreda. I sino sam prisustvovao
sastanku taba, i pozvao sam vas da vam kao zemlja
cima i brai svojoj saoptim... Radi se o naim gla
vama! Komunisti su sino rijeili da se strijelja 25
Joavana, koji vie vole kralja i etnike nego njih,
komuniste... Danko je lino uzeo na sebe da to izvri.
Nastala je galama, komeanje, iuavanje. Po
red uzvika ivio kralj, ule su se upadice i zapre
158

patenja ko bi to rekao?, ne mogu da vjerujem,

pa, to je propast...
Komunisti mene mrze, to ja znam, ali ni ja
njih ne volim, javio se Jovo erani, koji je prvi
podrao Radiev poziv na pu. Opet je nastala graja
i komeanje.
Brao! moramo ih preduhitriti, inae, oni
nam nee oprostiti. Oni e za ovaj na dogovor
doznati i jaoj si nama kad se Danko vrati upinjao
se Rade Radi da bude to uvjerljiviji i prekine ko
lebanje i gunanje. Meu prisutnim je tog trenutka
ipak bilo nezadovoljnih ovim obrtom. Neki su ak
glasno negodovali. Gostimir Stankovi, koji je vaio
za hrabra i odluna momka u Joavakoj eti, usudio
se da izrazi neslaganje.
Ljudi, ja nita od ovoga ne razumijem. Ustaki
poloaji vise nad naim selima, ustae pale i ubijaju
po srpskim krajevima, a mi ovako... Zar emo na
pustiti poloaj prema neprijatelju da bi se meu so
bom obraunavali?
To je propaganda! to je pria za djecu. Glavni
nai neprijatelji su komunisti. Kad njih iz svojih
redova izbacimo, lako emo mi sa ustaama su
protstavio se erani.
Tako je! Tako je! zagrajala je grupa et
nika.
Ali Gostimir se teko mirio sa nastalim stanjem.
Za njega je itav taj pokret bio sumnjiv. Bijesan i
zakrvavljenih oiju nije znao ta e sa sobom. Legao
je na zemlju i grizao mahovinu kao bijesan pas. Za
tim je povraao... Od muke.
Rade Radi je osjeao da kolebanje treba ener
gino presjei. Opet je nastavio da ubjeuje.
Nema vajde od prie. Treba brzo raditi.
Zatim je pristupio razvrstavanju prisutnih u grupe.
Prva grupa dobila je zadatak da likvidira bol
nicu, smjetenu u koli; druga da razorua zatitnicu
taba odreda, a trea se uputila prema kui Danila
159

Vukovia, u kojoj je leao ranjeni doktor Mladen Stojanovi.

Prema sjeanju Dragutina Antonia, grupu od
reenu za Mladena predvodio je Ljubo Vasili. Sem
njega, u njoj su bili Dragutin Antoni, Slavko Jungi
i dva mladia, ijih se imena vie ne sjea.
Oko 23 asa grupa je upala u kuu Danila Vu
kovia. Dragutin je ostao kao straar pred kuom
dok je Ljubo Vasili sa ostalima razoruavao ranje
nog i nepokretnog Mladena. Kada ga je domain
pozvao unutra, Dragutin je vidio ovakav prizor:
Mladen je leao na krevetu, sa rukama podignutim
u vis. Pored njega je stajala dr Danica Perovi. Odu
zeli su mu puku i pitolj. Mladen nije mogao upo
trijebiti oruje. itav taj dan leao je u polusvijesti
i loe se osjeao. etnici ga nisu zarobili, kao to su
se hvalili, jer Mladen je u trenutku njihovog upada
bio nepokretan i nesposoban da im se suprotstavi.
Danas Antoni, poto je 14 godina odleao u KP
domu u Zenici, a osuen je na 16 godina zbog uea
u etnikom puu i razoruavanju dra Mladena, tvrdi
da su Vasili i Jungi okrutno postupali sa Mla
denom. Tvrdi i to da se on lino usprotivio i zahti
jevao da se prema ranjenom ovjeku ne odnosi tako
grubo. Upravo u trenutku kada se prepirao sa Vasiliem i Jungiem, Milan Liina, lan Operativnog
taba za Bosansku krajinu, u namjeri da pomogne
Mladenu, pojavio se u hodniku i zapucao kroz od
krinuta vrata sobe. Pucao je na etnike, ne ocijenivi
gdje e meci tui. A oni su tukli tano iznad Mladenove glave.
U meuvremenu su stigle saonice, na koje je,
prema nareenju Rade Radia, trebalo staviti Mladena
i izvesti ga u umu Dubravu, iznad kue Danila Vu
kovia, i tu ga ubiti. Antoni se i ovoga puta uspro
tivio, upozoravajui zavjerenike da ne treba pre
nagliti. To su prihvatili. Saonice su se vratile prazne.
Pred zoru su otili i etnici koji su Mladena razo
160

ruali. Pored njegove postelje ostala je ljekarka Perovi i Dragutin Antoni kao straar.
Kada se potpuno razdanilo Antoni je bez ikak
vog objanjenja napustio kuu Danila Vukovia i
uputio se uz Skatavicu, prema Ravnoj gori. Uz put
je, kako tvrdi, bio oevidac likvidacije 67 proletera
kod kue ure Stojanovia u Joavki. Sjea se i toga
da je Petar Aleksi, jedan od uesnika u puu, pustio
dva-tri proletera da idu kud ih je volja (radi se, vjerovatno, o Sveti Aleksiu i Milanu Budimiru).
To je pria Dragutina Antonia, zvanog Dragica.
Kako se zapravo odigralo razoruavanje, a zatim
i ubistvo dra Mladena Stojanovia,
Slavko Jungi, jedan od uesnika u razoruavanju
Mladena, dao je na sasluanju izjavu, koja se u poneemu razlikuje od tvrdnji Antonia. (Jungi je bio
suen na 13 godina, sada ivi u selu Joavki.)
Dragutin Antoni nas je predvodio do kue
Danila Vukovia, tvrdi Jungi, i kad smo prili kui,
zaustavio nas je i rekao da imamo zadatak da razo
ruamo jednog od partizanskih rukovodilaca, koji se
nalazi u toj kui. Do tada nisam znao da se radi o
Mladenu Stojanoviu. Kada smo doli pred prag
kue, Dragutin nam je naredio da uemo u kuu i da
pozovemo Mladena na predaju. Ulazei u sobu u ko
joj je leao Mladen, nas dvojica smo odmah rekli da
ne mrda, jer je uhapen. Na te rijei Mladen nam
nita nije odgovorio. U meuvremenu u sobu je uao
Antoni Dragutin. On je priao Mladenu i oduzeo mu
pitolj koji se nalazio kod njega. Mladenovu puku
uzeo je Ljubo Vasili. Tom prilikom Dragutin je
upitao: Gospodine doktore, dokle e Srbi da ginu?.
Ne znam da li je Mladen ita na to odgovorio...
Zatim nam je Antoni naredio da iziemo iz kue
i drimo strau. Postupajui po nareenju, ostali smo
pred kuom do svanua. Tada je stigao nepoznati
mladi i prenio nam nareenje da se odmah uputimo
11

Doktor Mladen

161

na Ravnu goru, gdje je bilo odreeno zborno mjesto.

Tu no kad smo razoruali Mladena, nismo ga ubili...
Ilija Ivankovi, jedan od uesnika pua, izjavio
je na sasluanju:
Prije pua na 56 dana odran je sastanak,
kome su prisustvovali Rade Radi, Svetko Aleksi,
Mane Ivankovi i Petar Aleksi. Sastanak je odran
u kui Petra Aleksia, gdje je Radi u to vrijeme
stanovao. Sastanak je kratko trajao, oko 15 minuta.
Tada nas je Radi obavijestio da emo se odvojiti od
partizana... Na sastanku kod Antonia Ante, gdje
je odlueno o napadu na partizansku bolnicu i ra
zorua van ju Mladena, uo sam kad je Rade Radi
pozvao Dragicu Antonia i rekao mu: Uzmi jo
jednog vojnika i otii kod kue Vukovi Danila. Tamo
je doktor Mladen. Oduzmi mu karabin. Ako se bude
bunio, ostavi mu pitolj...
Danilo Vukovi, u ijoj kui je Mladen leao kao
ranjenik, izjavio je u svojstvu svjedoka na sasluanju:
Aprila (ne sjeam se datuma) 1942. godine oko
pola noi u moju kuu, bez poziva domaina (nepo
zvani) uli su etnici Antoni Dragica i Jungi Slavko,
kao i jo neki, ijih se mena ne sjeam. Uavi u kuu,
naredili su mi da upalim lampu, to sam i uinio.
U kui je leao dr Mladen Stojanovi, koji je bio
ranjen, te dr Perovi Danica. Dragica mi je saoptio
da imaju nareenje da razoruaju i ubiju doktora
Mladena. Zatim su oni uli u sobu, a ja sam ostao u
hodniku. Odmah po ulasku ula se galama: Ruke u
vis, odloi oruje. Nakon pola sata u moju kuu je
utrao partizan (Liina Milan), koji je iz hodnika, pru
ivi pitolj, ispalio nekoliko metaka u sobu gdje je
leao Mladen, opkoljen etnicima. etnici su odgo
vorili vatrom iz puaka. Nakon toga Liina je nestao,
da bi 700 metara dalje od moje kue naletio na
zasjedu i poginuo.
Antoni Dragutin, Jungi Slavko i drugi ostali
su do pred svanue u sobi kod Mladena, a zatim se
162

povukli i otili prema Ravnoj gori. Nakon polvaenja

etnika, dr Mladen i dr Perovi ostali su cijeli dan
i do pola idue noi u mojoj kui. Tada je dola grupa
etnika, koju je predvodio Vrhovac Stanko, rodom iz
sela (kasnije poginuo u borbi protiv NOV).
etvorica etnika stavili su Mladena u ebe i iznijeli
iz kue. Pri polasku Mladen mi je rekao: Laku no,
Danilo. Kada su ponijeli Mladena, Perovika je po
ela da plae, te prela iz Mladenove sobe u sobu
kod moje ene Sofije. Poto su iznijeli Mladena, nisu
odmakli ni 100 metara, ulo se pucanje i Mladena su
ubili.
U obimnom istranom materijalu panju privlai
kraa izjava doktorke Danice Perovi kao svjedoka,
zbog toga to se podudara sa izjavom Dragutina Antonia u tome da je on odloio ubistvo dra Mladena.
Evo te izjave: U noi izmeu 1. i 2. aprila 1942. go
dine Ilija Ivankovi seljak iz Donje Joavke, sa jo
dva etnika, razoruao je dra Mladena Stojanovia,
koji je leao teko ranjen u jednoj kui u Joavci
(kua Danila Vukovia). U ovoj kui sam i ja bila
prisutna. Istu vee htjeli su ga izvesti i ubiti, ali ih
je od toga djela odvratio jedan od te trojice, zvani
Dragica (Antoni Dragutin). Tu no je Ilija Ivankovi
maltretirao Mladena pogrdnim rijeima.
Za razumijevanje ovih izuzetno zamrenih pri
lika u Joavki za vrijeme prvog i drugog dana et
nikog pua, posebno je vrijedna panja izjava ljekarke Perovi, koju je ona dala tek 1956. godine,
etrnaest godina poslije traginih dogaaja u Joavci.
Treba imati u vidu i to da se dr Perovi u vrijeme
davanja izjave nalazila u bolnici i opakom boleu
bila vezana za postelju. Iste godine je i umrla. Ipak,
mislim da je njena izjava najblia istini i najpouz
daniji izvor podataka o tome kako je zavrio svoj
borbeni put proslavljeni komandant Mladen. Zato tu
izjavu dajemo u cjelosti:
11*

163

Uesnik sam u NOB od 1941. godine. U 1942.

godini nalazila sam se na dunosti upravnika parti
zanske bolnice, koja je bila smjetena u zgradi
osnovne kole u selu Gornja Joavka, srez ba
njaluki. U bolnici su bili smjeteni ranjenici i
bolesnici partizani iz jedinica koje su bile pod
komandom IV krajikog odreda, iji se tab ta
koer nalazio u ovom mjestu kod Joavake
crkve. Izmeu ostalih ranjenika u bolnici tj.
osnovnoj koli, izvjesno vrijeme je leao dr Mla
den Stojanovi, koji je ranjen u glavu u borbi
sa etnicima Laze Teanovia, koja je voena kod
mjesta Lipovac. U ovoj koli-bolnici lealo je i
nekoliko boraca proletera iz I proleterskog
bataljona, kojem se na elu nalazio pokojni
Zdravko Celar. Radi sigurnosti, dr Mladen Sto
janovi je jo dok se nije nita znalo o puu, na
jedno petnaestak dana, prebaen iz osnovne kole
u kuu jednog seljaka, koji se koliko mi se
ini zvao Vukovi Danilo. Ja sam kao ljekarka
lijeila i njegovala dra Mladena Stojanovia.
U to vrijeme ni ja, niti drugi pripadnici NOV
nismo mnogo (ili skoro nita) znali o tome da
Rade Radi (etniki komandant Bosne, suen i
streljan po osloboenju), sa svojim ljudima, pri
prema pu obraun sa partizanima. Nou iz
meu 1. i 2. aprila 1942. godine, nekako oko 11
asova, u kuu Danila Vukovia, dolo je neko
liko etnika, izmeu kojih se sjeam Ivankovi
Ilije (po rastu mali) i Dragice. Ovom treem ne
znam imena.
U momentu njihovog ulaska u kuu ja nisam
ni slutila o tome da bi oni mogli da razoruaju
i likvidiraju dra Mladena Stojanovia. Do tada su
mnogi od rukovodilaca i boraca NOV dolazili
posjeivati Mladena. Dobro se sjeam da je prije
(na) dan-dva kod Mladena dolazio Kota Na,
skupa sa Lepom Perovi. Kuu mislim da je ot164

vorio sam Danilo i da im je upalio svijetlo. Svi

su uli u sobu u kojoj se nalazio Mladen, za
jedno sa mnom. Odmah po ulasku poeli su vi
kati ruke u vis, odloi oruje itd. U toj ga
lami, grubosti i okrutnosti najvie se isticao Ilija
Ivankovi i Jungi, dok je Antoni Dragica bio
neto od njih umjereniji, mada je i on uestvovao
u razoruavanju, a koliko se mogu sjetiti on je
lino oduzeo Mladenov pitolj.
Nakon njihovog dolaska (u kuu Vukovia)
i razoruavanja Mladena, nije prolo ni pola sata,
u kuu je uletio Milan Liina (oficir operativnog
taba), ije je sjedite bilo uz samu kolu, i poto
je uao u hodnik, pruivi ruku kroz vrata, koja
su bila napola otvorena, ispucao je pet do est
metaka iz pitolja. Ovi etnici koji su bili u sobi
odgovorili su vatrom iz oruja. U dobrom mi je
sjeanju ostalo da se tada, zbog pucanja, ugasila
mala petrolejska lampa. Moda je, koliko ja mi
slim, Liina ovdje taktiki pogrijeio. Bolje bi
bilo da im je povikao da odloe oruje, time bi
ih uplaio i eventualno razoruao. Liina je od
stupio, naletio je na etniku zasjedu, koja ga je
smrtno pogodila. Nije mi poznato ko je u toj
zasjedi bio i ko ju je i zbog ega organizovao.
Ovo vee Mladen nije ubijen. etnici koji su
ga razoruali nakon izvjesnog vremena su se po
vukli, a ostao je samo jedan koji je uvao strau
pred kuom do jutra. Ne znam ko je to bio, to
mi je izgubljeno u sjeanju, samo znam i tvrdim
da nije ostao Antoni Dragutin.
Poto je svanulo i razdanilo se, neki seljani
iz okoline dolazili su kui Vukovi Danila, gdje
sam bila i ja sa Mladenom. U stvari, oni su htjeli
da se uvjere da li je to zaista Mladen, jer su
ivjeli u ubjedenju pod uticajem etnike pro
pagande da to on (Mladen) nije. Mislili su da
je to neki Turin, kako su to oni i govorili.
165

Napokon su se uvjerili da se zaista radi o Mladenu

Stojanoviu, a ne o nekom Turinu, ali kako se
radilo o etniki nastrojenim elementima na te
renu Rade Radia ni jedan nije htio nita preuzeti u cilju Mladenovog spaavanja. Raspitivali
su se o tome ta je cilj komunista, zato se oni
bore, zato u svojim redovima dre Muslimane
itd. Kad su saznali da je organizator ustanka u
Krajini drug Pucar Stari, kad sam im ja govorila,
odnosno pokojni Mladen im je o tome kasnije
priao ko je taj ovjek, da je zbog borbe za
radniku klasu leao i na robiji, oni su grubo,
sa prezirom govorili: . . . nas predvodi i sa nama
komanduje robija razbojnik. Preko seljaka
Rade Radi je poslao usmenu poruku Mladenu
Stojanoviu u tom smislu da Mladen napie pismo
Danku Mitro vu da se proleteri i partizanske je
dinice povuku sa tog terena, jer je to, po nje
govim rijeima, etniki teren. Znam sigurno da
ni jedan od ondanjih Radievih etnika nije do
nio nikakvo pismo Mladenu (iskaze okrivljenih
i u tom pravcu treba kao netane odbaciti), nego
je bila, kako sam ve rekla, usmena poruka. Dr
Mladen Stojanovi je bio zaista napisao jedno
pismo Danku Mitrovu i saoptio mu da je on,
skupa sa mnom, u etnikom zarobljenitvu, da
je on svjestan za koju se stvar borimo, da to nas
tavimo itd. Poto za etnike to pismo politiki
nije odgovaralo, oni ga nisu ni pokuali uruiti
Danku Mitrovu. Navee doli su u kuu dvojica
etnika na elu sa Lakonjom i saoptili su kako
imaju nareenje da Mladena vode u komandu, te
naredili da se spremi, naglaavajui da ih ekaju
saone, koje do kue nisu mogle doi, zbog jakog
potoka. Ja sam ove etnike upozorila da Mladena
ne moe niko dirati, da je on povjeren meni na
uvanje i lijeenje, da je to teki bolesnik i ra
njenik, i kuda e sa njim u ovo vrijeme. Oni su
166

se na moje primjedbe ogluili. Stavili su ga na

ebe, iznijeli iz kue. Po izlasku, nakon nekoliko
minuta, ula su se dva pucnja. Dobro se sjeam
da su bila dva pucnja. Tada mi je bilo jasno da
je Mladen ubijen. Ja sam do ujutro ostala u
kui Danila Vukovia, kada su me sa Mladenovim stvarima (ljekovi, zavoji i drugi dijelovi
apoteke) otjerali u selo Miloavce, kod njihove
komande. Kako se zovu ti etnici nije mi poznato.
Znam da su sa podrugljivou govorili kakav je
to komandant mizerija koji ima samo dvije ko
ulje. Jedan od ovih etnika koji mi je ne
poznat uzeo je i obukao Mladenov koni kaput.
Napominjem da su se ovi etnici koji su ubili
Mladena, nakon Mladenovog ubistva, vratili u
kuu Danila Vukovia i meni rekli da se ne tre
bam bojati da su oni Mladena ubili za to to su
imali takvo nareenje.
Neto o likvidaciji bolnice koja je bila u os
novoj koli u Gornjoj Joavci. One iste veeri,
nou, kada je razoruan dr Mladen Stojanovi,
etnici Rade Radia napali su i likvidirali parti
zansku bolnicu, a poslije njene likvidacije otili
su na tab IV krajikog odreda. Sada se tano ne
sjeam koliko je bilo ranjenika mislim da ih
je bilo oko 20. Ranjenici su napadnuti u isto
vrijeme kada je Mladen razoruan. kola-bolnica
bila je zakljuana. Jedna bolniarka ili bolniar,
ne sjeam se tano, dao je etnicima klju, tako
da su sami otkljuali i ranjenike zatekli na spa
vanju i uinili zvjerstvo pokolj. Proleteri
ranjenici pri dolasku u bolnicu nisu dali od sebe
oruja pa su neki otvorili vatru na etnike, ali su
savladani i likvidirani. Nisu se uspjeli spasti. Znam
da je u toj bolnici leao i drug Terzi Redo, sada
pukovnik JNA. On se nalazio na spratu, iskoio je
kroz prozor, a poto je bio snijeg nije se mnogo
povrijedio, tako da je pobjegao pomou bolniarke
167

po imenu Marije, koja je, ini mi se Galicijanka,

a sada oficir JNA, ne znam gdje je. Redo je po
danu oko 4 asa uspio pobjei i doi u sastav je
dinica NOV. Ovo znam po tome to sam dola u
bolnicu (osnovna kola). Kada sam jednog ostalog
u ivotu ranjenog partizana previjala, jedan et
nik, meni nepoznat, ironino mi je dobacivao:
Zavijaj ga, zavijaj, svejedno nee biti koristi.
Nadalje, u bolnici se nalazio i Trkulja Mile,
pukovnik JNA, na slubi u Beogradu. Trkulja je
bio osuen na srmt od etnika i uspio je pobjei.
Zarobljeni ranjenici trebali su takoe biti strije
ljani od etnika. Ne znam kako, etnici su mjenili ovu odluku pa su neke pustili, tako da
su otili u Krajinu i Kozaru...
Jo neto, onaj dan kad sam sa Mladenom,
poslije razoruavanja, bila u Vukovievoj kui,
od Todora, koji je bio kuvar kod bolnice i kod
druga Mladena (njegovo prezime mora znati Vukovi Danilo), doznala sam da je Vojo Stupar
toga dana proao ispred kole sa jednom deseti
nom ili vodom boraca NOV-a i da je otiao u
pravcu sela raneaca. Zbog ovog sam se strano
na njega naljutila, jer je znao da smo u nevolji
da nam je trebala pomo da se spasimo. Ja sam
dala torbicu oficirsku od pokojnog Mladena
ovom Todoru na uvanje, kako bi mi je dao po
slije rata. Meutim, on ju je nosio i sa njom se
u selu pred etnicima prsio, naglaavajui da je
to Mladena Stojanovia.
Sto se tie Antonia, mogu rei da je on bio
tada kolebljivac i do kraja dvolian. Napominjem
jo i to da je Dragica, kada je dolazio razoruavati dra Mladena Stojanovia, zajedno sa ovima o
kojima sam govorila, na kapi imao petokraku
zvijezdu, dok su drugi imali etnike kokarde.
U kasnijem vremenu, kada sam ja bila kod
etnika u zarobljenitvu (nisu me htjeli ubiti to
168

sam ljekarka i to sam im bila potrebna), Antoni

Dragica se unekoliko izmijenio i bio iako pri
vren etnicima meni i drugarici Nadi Madar,
sada Jurini, iz Banja Luke, na ruci i inio nam
izvjesne usluge, kao na primer moralno bodrenje,
korektan postupak itd.
Sto se tie ubistva Pivaevi Novaka i Duji
Miloa koji su proglaeni narodnim herojima,
Antoni Dragica se suprotstavljao njihovim ubistvima od strane etnika.
I, na kraju, napominjem jo i to da je od toga
vremena do sada prolo vie od 14 godina te su
mi mnogi momenti i pojedinosti izblijedeli u sje
anju, a uz to se sada zdravstveno loe osjeam,
te bih mogla kasnije, po mom ozdravljenju, da
se prisjetim jo nekih momenata, te bih o tome
saoptila naknadno.
Kada su druge noi pua upali kod Mladena, dok
torica Perovi je u njihovim hladnim pogledima i bru
talnim postupcima vidjela rijeenost na zloin. Smogla
je snage i mirno im se suprotstavila rijeima:
On je nepokretan, ranjen, teki bolesnik, i niko
nema pravo da ga maltretira. Kao ljekar odgovaram
za njega dok ne ozdravi...
Voa grupe Vrhovac grubo ju je odgurnuo i na
redio ostalima:
Stavite ga na ebe i ponesite do saonica.
Mladen je miran i dostojanstven, kao i uvijek,
tjeio doktoricu, koja je plakala, i domaina koji je,
izgubljen i nepomian, krio oi od ranjenika.
Smirite se, ne brinite...
Iznijeli su ga iz kue i spustili kraj potoka, zvanog
Mlinska Rijeka. U mrazovitoj, gluvoj noi odjeknula
su dva pucnja.
Ubili smo Mladena hladno je saoptio Vr
hovac kad se povratio u kuu. Ti, doktorice, spremi
se. Poi e s nama, i ne boj se. Nemamo nareenje
tebe da ubijemo.
169

ie puta u toku rata upadao sam u Joavku. Svaki

put sa jedinicom u borbenom poretku. Doekivali
V
su nas etnici zasjedama i plotunima. Doekivali u
busijama mrnjom i neprijateljski, ali juriima Kozarana nisu odoljevali. Naputali su poloaje-i bjeali.
Posjetio sam Joavku i ezdeset sedme. Dvadeset
pet godina poslije etnikog pua i ubistva Mladena.
Razgovarao sam sa mjetanima o ratnim danima. Bio
sam u kui Danila Vukovia, pogledao sobiak u kome
je Mladen ranjen leao. Sobica je tijesna i niska. Tu
se Mladen nije mogao uspraviti. Ulazna vrata izreetana su mecima one noi kad je Mladen razoruan.
Ta vrata veu pogled. Podsjeaju... Razgovarao sam
sa Danilom i njegovom enom Sofijom. Mada sam na
glaavao da sam Mladenov biograf i da nemam ba ni
kakve veze sa isleenjem, mada je prohujalo etvrt
vijeka, zapazio sam u oima tih seljaka stid i strah
kad se Mladenovo ime pomene.
Brojao sam korake pjeaei od kole, gdje je
bila smjetena bolnica, do kue Danila Vukovia, gdje
je leao Mladen. To je razdaljina od nekih 700 800
metara. Kao ratniku i vojniku nametalo mi se pitanje:
kako to da ni tab odreda ni Operativni tab nisu
doli na ideju da bolje obezbijede ranjenog i nepo
kretnog Mladena? Kako se ne sjetie da ga prebace
u Krajinu, u bolje i sigurnije uslove lijeenja?
Stajao sam neko vrijeme kraj potoka Mlinske
Rijeke, nedaleko od mjesta gdje je Mladen strijeljan.
Zubor potoka, ujednaen i ravnoduan, uznemiri me
i naljuti. Dan je bio julski. Breuljci oko mene osun
ani. Ja mraan i nesrean. Drvee je podsjealo na
kosture, bunje na prazne lobanje poginulih.
Zar je Mladen morao tu i tako zavriti...
Zaelih da se na ovom mjestu vie nikad ne
naem.
Udaljujui se od Mlinske Rijeke, od Joavke, od
etrdeset druge, vrati mi se u sjeanje jedan razgovor
170

sa Vojom Stuparom, komesarom etvrtog odreda u

vrijeme tih dogaaja.
Da li je dovoljno rei: bila je to nebudnost, bili
smo naivni... ? sjetih se Vojinih rijei. Mi smo
Joavku smatrali naom, osloboenom i partizanskom
teritorij om. Kad je Mladen stigao kao ranjenik u Jo
avku, doktorica Perovi se odluila na hirurku in
tervenciju tek sutradan, vidjevi da ranjenik pokazuje
znake ivota i dovoljno snage da izdri operaciju. Me
tak je udario u eonu kost, razbio je sve do modane
opne, na kojoj su se zadrale sitne estice kosti. Da
nica je oistila ranu i previla ranjenika. Nekoliko nas
iz taba odreda prisustvovali smo operaciji. Za vrije
me operacije Mladen je u nekom udnom zanosu pje
vuio pjesmu:
Na5 barjak se vije kao crven cvijet
Pourimo drugovi da oslobodimo svijet.

Radu Radia nastavio je Vojo smatrali

smo naim ovjekom. Kako bi on, drali smo, kome
su ustae ubile jednog sina, kome je drugi sin poginuo
kao komandir partizanske ete, mogao da paktira sa
ustaama?! Mladena smo smjestili kod potena doma
ina, Danila Vukovia, takav se pokazao sve vrijeme
rata... Osim Mladena u Joavci se tada nalazila naa
bolnica, tab odreda i dio Operativnog taba... Nismo
ni sanjali da Rade Radi priprema pu. Na sastanku
taba odreda uoi pua prisustvovali su Danko, Duko
Bojani, Rade Radi i ja. Dogovorili smo se da su
tradan poemo i razoruamo i reorganizujemo jau
grupu etnika na prostoru Pribini eava. Te
veeri nije bilo ni rijei o proetnikim elementima u
Joavci. Naprotiv, Radiu smo povjerili da uva os
loboenu teritoriju, ranjenike, tab odreda...
Ali, sada se dobro sjeam da je na tom sastanku
govoreno o jednom sumnjivom tipu. Petar Riger mis
lim da se zvao. Tanije, tako se predstavio kad nam je
171

ispriao da je pobjegao, zajedno sa enom, ispred

ustakog hapenja, iz Banje Luke.
Danima su so Riger i njegova navodna supruga
smucali oko kuhinje taba odreda, tako da je Danku,
kao najiskusnijem ratniku meu nama, to postalo
sumnjivo. Na pomenutom sastanku je zakljueno da
se Riger uhapsi prije nego to krenemo za Pribini.
Meutim, sutradan Rigera nigdje... Pobjegao je i
on i njegova ena. Tek kad smo stigli u Pribini,
naili smo, prilikom pretresa sela, na njegovu enu
i uhapsili je. Od nje smo doznali da su Rigera ubili
etnici, jer je i njima izgledao sumnjiv. Kod mrtvog
Rigera pronali smo tri razliite legitimacije. Tada je
i njegova ena priznala da mu nije ena i da su
obadvoje pijuni. Prilikom izlaska na osloboenu te
ritoriju dobili su specijalan zadatak: trebalo je da se
poveu sa glavnim kuvarom, da ga pridobiju za sebe
i, uz njegovu pomo, da otruju tab odreda, a zatim
i dra Mladena Stojanovia. Zato su se i motali stalno
oko kuhinje. Nakon pua, bilo je jasno da je samo
Rade Radi mogao da ih obavijesti da im predstoji
hapenje i da treba da bjee.
Na prostoru Kotor-Varo Tesli Prnjavor,
itavo vrijeme do rata, pristalice i kortei vladajuih
partija bili su vrlo aktivni i imali odluujui uticaj na
seljake. Na tom podruju kandidovao se za poslanika
ak i takav monstruozan ovjek kakav je bio Kota
Peanac. Uticaj Komunistike partije gotovo se nije
ni osjeao. U ustanku, a i kasnije, malobrojni partijski
kadrovi nali su se u veoma sloenim uslovima, pred
gotovo nesavladivim preprekama i otporima. Mladi i
neiskusni, nedovoljno elastini, teko su se snalazili.
Ni dolazak Danka Mitrova za komandanta e
tvrtog odreda nije znaio preokret i poboljanje u od
nosu snaga. Danko je bio panski borac, iskusan rat
nik, uz to rodom iz raneaca, to e rei domai
ovjek. Posjedovao je izuzetnu linu hrabrost. Nemi
ran duh, koji je stalno traio akcije, bio je pun ini
172

cijative. Ali neke njegove osobine inile su ga ne

podesnim za ondanju politiki sloenu strukturu na
tom inae osjetljivom terenu. Staloen ovjek, sa vie
politike mjere i irine, postigao bi vee rezultate.
Danku, velikom junaku, upravo je nedostajalo iz
vjesne hladnokrvnosti da bi mogao mirnije i trezvenije rasuivati o prilikama i zbivanjima na onom pod
ruju. Bio je prijek i naprasit. Brz u odluivanju,
moglo bi se rei, i samovoljan. On je istinski i bes
krajno mrzio neprijatelja. I to je dobro. Ali nije
dobro to je volio da, bez suda, bez konsultovanja
taba, bez uea naroda u osudi i odluivanju, likvi
dira pijune i mutivode.
Svaki postupak, politiki neodmjeren, etniki
zavjerenici vjeto su iskoristili da doliju ulje na vatru,
da dezinformiu i ozlojede neuke i neobavijetene
seljake.
Velikosrpska politika i organizovan rad etnikih
organizacija prije rata, politika neelastinost partijs
kih kadrova, pa i pogreni potezi i odluke u prvoj
godini rata pogodovali su zavjerenikim grupama da
se poveu, da ostvare svoj uticaj na seljake i preliju
ih na stranu etnika, stvarajui tako nepovoljan od
nos snaga na terenu.
Sreo sam se sa Dankom u aprilu etrdeset druge,
u selu Vijaanima, nedaleko od Prnjavora. Prije no
to smo se upoznali, sukobili smo se i posvaali. Ra
dilo se, mislim, o smjetaju jedinica Udarnog bataljona, u kome sam vrio dunost komesara. Zatim
smo se nekako sporazumjeli. A kasnije smo se i spri
jateljili. Uestvovali smo zajedno u borbi protiv jae
etnike grupacije na Pojezini. Juriali smo na et
nike. Nalazio sam se nedaleko od njega kad je, ne
znam po koji put, ranjen. Metak mu je proao kroz
list lijeve noge. Rana je krvarila. On je bio na konju.
Neko od drugova upozorio ga je:
Danko, ranjen si!
Pazi! Sestru im ... zbilja!
173

Stigla je bolniarka. Dok ga je previjala, on ju

je pourivao i dogledom osmatrao poloaj neprijatelja.
Zatim je produio da juria. Podsjeao je na ju
naka iz narodne pjesme, na velikog junaka, kakav je
zaista i bio.
Poto su ovladali terenom centralne Bosne, etnici
su odmah poeli sa zulumima i zvjerstvima. Okomili
su se na sve to je mirisalo na partizane. Pljakali
su, otimali, ubijali. Njihovo pirovanje kulminiralo je
ljeta etrdeset druge. Ubili su narodne heroje Danka
Mitrova, Miloa Dujia, Novaka Pivaevia. Poginuo
je Milan Radman, sekretar Okrunog komiteta. Izginule su desetine odbornika, partizanskih saradnika i
simpatizera. Ubijali su ljude muki, bez sasluanja,
esto bez ikakvih dokaza i razloga.
Ali je i etnikom pirovanju brzo doao kraj.
U proljee etrdeset tree Peta kozarska brigada pre
la je na desnu obalu Vrbasa. Uskoro su se na te
renu centralne Bosne nali: Soa, arko, Ranko, Me
ava, Rade, Veljko, Jocan i jo mnogi Mladenovi ratni
drugovi sa Kozare. Otpoeli su progon i unitavanje
etnikih oruanih formacija. U danononim juriima
pred Kozaranima je lebdio lik njihovog prvog ratnog
komandanta Mladena, koga su eljeli da osvete. U
jednom takvom juriu na Joavku poginulo je desetak
etnika. Meu njima mrtav je leao i Jovo erani, iz
grupe etnika, koja je u joavskoj noi strijeljala
Mladena.
etnike pokuaje da ga slome i pokolebaju Mla
den je odbio sa gnuanjem i prezirom. Do zadnjeg
trenutka nije gubio vedrinu duha i vjeru u pravednost
stvari za koju se bori. I kad su ga poveli na strijelja
nje, u njegovim postupcima vjerno se odslikavala nje
gova linost, iz cijele njegove skladno graene fi
gure izbijalo je spokojstvo, unutranja snaga i lje
pota.
Mladen je bio i ostao pojam za partizane. Dobro
se sjeam prvih dana ustanka, kada je trebalo sa
174

vladati ustaniku stihiju, prije svega poslovinu se

ljaku nedisciplinu, i kada je trebalo prevazii uskogrudosti i kratkovidosti. Savlaujui uz velike muke
raznovrsne tekoe, svi smo se mi, na odreen nain,
oslanjali ne samo na snagu argumenata nego i na
Mladenov autoritet. Prvih dana borbe postojali su i
na Kozari, kao i drugdje, pojedinci i grupe samovoljaca, koji su izbjegavali svaku komandu. Ali,
gdjegod je tim i takvim vrntavim i neukrotivim
pojedincima spomenuto Mladenovo ime, oni su se, ma
kako tvrdokorni, otkravljivali i povinovali optem za
htjevu discipline, uklapajui se postepeno u organizovanu borbu. Dovoljno je bilo nastupiti rijeima:
Mladen je rekao... Doktor je poruio... , pa da
pojedinci nekako lake savladaju dileme i da se opre
dijele u tim sudbonosnim danima.
Nezaboravna je anegdota o jednom ocu i jednom
sinu iz Kozare, ija imena, iz odreenih razloga, neu
navesti. Otac je bio imuan i ugledan domain i, kad
je navalila sila i propala drava kako je govorio,
poslao je odmah, jo prije ustanka, sina u umu,
u hajduke. Sin je ponio karabin, ali i kokardu. U
meuvremenu planuo je ustanak i u selima su se
pojavile prve partizanske grupe. Sin je navratio kod
oca sa petokrakom zvijezdom na kapi.
A kokarda? Gdje ti je kokarda? pitao je
otac iznenaeno.
Ne treba, nije to naa znaka!
Kako, crni sine?!
Tako je rekao doktor.
Koji doktor?
Doktor Mladen Stojanovi.
E, dijete, kad je Mladen rekao, onda i ne tre
ba...
Mladen je i etrnaeste, kad je u okovima izveden
pred austrougarske sudije, da mu sude za veleiz
daju, i burne osamnaeste, kad je revolucionarna
plima irom Evrope tako silno rasla, i itavo vrijeme
175

izmeu dva rata potvrivao snagu svoje linosti, do

lijednost i odanost svemu ljudskom i slobodarskom.
Ali, tek je vihor revolucije raspretao pravu vatru u
Mladenu. Sinuo je njegov plemeniti lik, osvijetljen
jarkim bojama narodnog ustanka, kao nikad dotad.
I, mada je relativno kratko ratovao, on se svrstao
meu legendarne komandante slavne Narodnooslobodilake vojske.
Eto, to je pria o Mladenu Stojanoviu, o uve
nom doktoru iz Kozare, koji se rodio i rastao pod
ovim naim nebom, koji je ivio i borio se u dva
rata, koji je junaki poginuo za ljepi i ovjeka dos
tojniji ivot. itav njegov ivot velika je poruka lju
dima, poruka mladima da vole ovjeka, da ljube
slobodu.

176

PJESME MLADENA STOJANOViCA

lei zapad

kao
tuga moja Sto je
na dnu oka plavog
tvoga davno
usnula.
Obvija me noi
pokloniki plat,
plavim biserom
protkan.

O, zato bih tuno sanjao?

Poda mnom, dole
stari dobri Covek
tvrdo amovo drvo
teSe!

Sudbina pesnika!
Zvona, zvona ispraaju
Sunce stazom novom
U smirajnom jadu.
Krvav je boli
Jedno od ovih zvona
osamljeno ide.
Zvukom njegovim
Jedan razbijeni san
luta.
12 Doktor Mladen

177

U ovom groblju utom

kosturi lee,
Vee ih utanje sedo
godina.
Pokriveni su zaboravom.
Grobar,
Izmeu dva daleka svetio,
stoji.
Ne zaplai, majko, kad donesu
mene,
Na skelet, moda, tvoj!
Stanovnici stari tvoga doma
na elo tvoje
Glavu e prineti moju
ne znajui,
Ko smo i ta smo jedno drugom.

Jo jedan razmah teki

i plava ptica savi
Umorna krila, vrh razuma mog.

spava...
O, eno, tie, tie! Uz tvoje
lepo telo vue se
Kradom pla mladosti. Zaspae

oi nae
Kad, s tugom na elu, svratite ovde
potrai smrt.
Tone u beskraj bola as oveka!
Ptica plava
spava
sa suzom
u oku!
SPOKOJSTVO
Spokojstvo. Zamrlo more.
alovi boluju.
178

Noas mrtvaki poj

Prolazi.
Putnici
Severa i juga.
Na crnim i plavim
laama.
Ko sene
mrtvih godina.
alovi juga, eto
jarbola
crnih!
Primite lau pospanih
laara
snenu!
alovi severa! Nek magle
vae
skriju
Plave lae umornih
laara
bez jarbola.
BOLNI

DOJCIN

Na tvoje bolne grudi baeni

sudbinom dana
Svie se: deca, starci,
plodovi jednog veka
Da pomru ili da ive,
posle toliko rana,
S emerom na usni, oku,
daleko od svojih reka
Skupljeni: gomile jada, oaja,
uzdaha, plaa,
Crni pohodi, dole, pod plavim
egejskim svodom,
Tuguju svake noi, a alba
im uvek jaa,
12*

179

Zastruji sutonom prvim, talasa se

s crnom vodom.
Da li e, Dojine, bolni, srcem
poslednjeg diva,
Kad uje arapski udar i vrisak
enske krvi,
Stegnuti bolesne kosti, podii
ponosnu glavu.
Da spase duu sestre i decu
Grada siva
I mou skrivenom koja izbija,
rui i mrvi,
Doneti udarom maa suzu
sree i slavu.

Radei na Mladenovoj biografiji, tragajui za po

dacima o njegovom ivotu, i, posebno, o njegovoj mla
dosti, sreo sam mnoge njegove drugove, saborce,
mladobosance. Svi do jednog rekoe da je Mladen
bio divan drug i pjesnika priroda, te da je i pjesme
pisao. Too Ili sauvao je neke Mladenove pjesme
u svojoj biljenici. Gustav Krklec uputio me na jednu
objavljenu Mladenovu pjesmu Bolni Dojin, u
Knjievnom jugu, 1918. godine.
Tako sam prikupio ovu majunu rukovet pjesama
velikog borca i ovjeka, za koju mladi pjesnik i Mladenov zemljak Dragan Kolundija ree:
To su lirske minijature, ispevane u slobodnom
nevezanom stihu, koje svoj najvei kvalitet sadre vie
u poruci koju nose nego u nekoj umetnikoj virtuoz
nosti forme, ili u iznalaenju novih i u poeziji nepoz
natih slika i tonova.
ovek i priroda su u sreditu ove poezije u kojoj
se uje pla mladosti. Cas ovekov ovde je u beskraju
bola. Iz tog beskraja bola u nama raa se najlepa
pesma. Mladen Stojanovi, kakvog nam ga otkriva
njegova poezija, nema, reklo bi se, mnogo zajednikog
sa onim Mladenom kakvog nam ga prikazuje istorija
180

naeg nedavnog Kosova sa Kozare. U pesmi to je

setna i rezignirana mladost, osetljiva na sve grubosti
i nasrtaje, zaljubljena u bledi zapad i zvona veernja,
zamiljenja nad sudbinom oveka i pesnika, i u svojim
najintimnijim trenucima preputena jednoj emotivnoj
erupciji srca, u kojoj se trai poezija za lepotu sveta
i samoa za tuno sanjarenje. To je jo i bolni Dojin,
kome u istoimenoj pesmi na pesnik postavlja jedno
od onih pitanja kakvo je, sigurno, na Kozari 1942.
godine postavljao sebi i drugovima:
Da li e, Dojine bolni,
srcem poslednjeg diva,
kad uje arapski udar i vrisak
enske krvi, stegnuti bolesne kosti,
podii ponosnu glavu?

U revoluciji, to je ona mladost koja je u stanju

da ispred sebe valja drvlje i kamenje, to je zdravi
Dojin, i ljuti ris, o kome se ne usuujemo ni govoriti.
Neemo ovoga puta tragati za razlozima Stojanovievog pesimizma u njegovoj poeziji. Jedan drugi
prilaz ovim stihovima bie dragocen i za itaoca.
Ova poezija se tesno oslanja na sliku, na ono to
nae oko vidi, a pesnik vidi i rgistruje. Spokojstvo
se opeva time to e pesnik uneti u pesmu mnogo sim
bola, u ijoj blizini postajemo zaista spokojni: more,
putnici severa i juga, lae ko sene mrtvih godina,
umorni laari sa laama bez jarbola. Sve je ovde u
dodiru sa morem i u dodiru sa ovekovim pomirenjem.
Vlada potpuno spokojstvo. To je trenutak kada se mrt
vaki poj uje. Bilo bi vrlo interesantno ispitati zato
je i u ovoj pesmi crna boja najdraa naem pesniku?
Je li samo oaj bio u stanju da njegovo srce pokrene
na pevanje? Ova pesma, i ne samo ova, kao da po
tvruju nau pretpostavku.
U drugoj svojoj pesmi pesnik opeva bledi zapad
i tugu. Traje taj bledi zapad u srpskoj poeziji jo
181

od Vojislava Ilia. U pro tican ju vremena i zavretku

dana Mladen Stojanovi je video neto slino tuzi, to
je na dnu oka voljene drage usnula:
Blei zapad kao tuga moja
Sto je na dnu oka plavog
tvoga davno usnula.

Naslov jedne Stojanovieve pesme sadri u sebi

i pesnikovo pitanje: >0 zato bih tuno sanjao? Od
govor na njega je i cela pesma:
Poda mnom, dole,
stari dobri ovek
tvrdo amovo drvo
tee.

Ima u ovoj toploj pesmi od onog tekog saznanja

jada i bola za naim dobrim bosanskim ovekom,
kakav nalazimo u prozi i poeziji Petra Koia.
I pesma koja poinje stihom U ovom groblju
utome ponovo nam otkriva pesnika setnih raspolo
enja, nostalginih doivljaja, zamiljenog nad kos
turima ljudskim, koje pokriva zaborav. I u ovoj pesmi
sve je samo bol ega se pesnik dotakne.
U poeziji svakog pesnika moe se nai stih koji
je istina i pravi razlog njegovog bavljenja poezijom i
knjievnou. Taj stih Naena Stojanovia sadran
je u njegovoj pesmi Sudbina pesnika. On glasi:
k r v a v j e b o l. Vie svojim ivotom nego knjiev
nim delom, vie u revoluciji nego u poeziji, Mladen
Stojanovi je ovaj veliki stih ivim primerom svoje
revolucionarne angaovanosti stavio na prvu stranicu
svojih ostvarenja i zasluga.
Pisao je pesme i u njima ostavio neto od one
ljubavi pred kojom se zaustavljamo i kad nam se
najvie uri. Ne znamo na kakvom papini ih je pisao
u mladosti. U revoluciji beleio ih je po leima ne
prijatelja. One su mu vrhunska ostvarenja.
182

LITERATURA
Mlada osnac, prof. Vojislav Bogievi, Svjetlost
Sarajevo, 1954.
Zbornik dokumenata iz NOR, tom IV, knjiga 2.
Zbornik dokumenata iz NOR, tom IV, knjiga 3.

 ta m p i

NIGRO GLAS B. LUKA