Вы находитесь на странице: 1из 19

1

Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet
Odsjek: Historija

Odnos srednjovjekovne Bosne i Dubrovnika do kraja vladavine Tvrtka


I Kotromania (1180.- 1391.)
(pristupni rad iz predmeta dravnost srednjovjekovne Bosne)

Student: Sulji Adis

Mentor: dr.sc Adnan Velagi van.prof


Tuzla, 2016.

Sadraj
I. Uvod ............................................................................................................ 3
II. Prvi bosanski banovi i njihov odnos sa Dubrovnikom ......................... 4
2.1 Odnosi Bosne i Dubrovnika za vrijeme bana Kulina ................................ 4
2.2 Odnosi Bosne i Dubrovnika za vrijeme bana Ninoslava ........................... 6
III. Bosansko-dubrovaki odnosi u XIV stoljeu ........................................ 8
3.1 Odnosi Bosne i Dubrovnika za vrijeme Tvrtka I Kotromania ................... 12
IV. Zakljuak .................................................................................................. 16
V. Literatura ................................................................................................... 17
5.1 Knjige ......................................................................................................... 17
5.2 lanci i rasprave ......................................................................................... 18

I. Uvod
Do uspostavljana odnosa izmeu Bosne i drugih stranih gradova dolazi
u drugoj polovini 12. stoljea, kada su ve bile formirane osnove
bosanskog dravnog organizma i feudalnog dravnog ureenja. Prvi
kontakti srednjovjekovne Bosne veu se za Dubrovnik i uspostavljanje
trgovakih odnosa.
Bosanski ban Kulin izdao je 1189. godine prvu povelju kojom je
Dubrovanima jamio slobodu trgovine u svojoj zemlji i u kojoj je
njihov grad prvi put oznaen slavenskim imenom Dubrovnik, a ne
latinskim Ragusa. Sline su povlastice Dubrovanima i posle dijelili
bosasni vladari, primjer, ban Matej Ninoslav 1240. ili kralj Tvrto I
Kotromani 1378. godine. Kasno srednjovjekovno irenje Dubrovake
Republike uglavnom se temeljilo na kupovini zemalja bosanskih
vladara: od bana Stjepana II Kotromania kupljen je 1333. godine
Peljeac sa Stonom za godinju naknadu od 500 perpera, a velika
Radoslav Pavlovi prodao je 1426. godine Dubrovanima Konavle.
U 14. stoljeu u Bosni su uz trgovita u blizini rudnika u Zvorniku,
Fojnici, Visokom, Srebrenici, formirane stalne naseobine (kolonije)
dubrovakih trgovaca.Na uu rijeice Misoe u Bosnu kraj Ilijaa,
sjeverno od Sarajeva, nalazio se gradi Dubrovnik (prvi put spomenut
u izvorima 1404. godine, a posljedni put kao ruevno i naputeno
naselje 1707. godine), to su ga prema predaji koju spominje Ivan
Franjo Juki sagradili Dubrovani jo u doba bana Kulina.
Dubrovani su iz Bosne uglavnom izvozili srebro, olovo i kou, a
uvozili sol, tkanine, oruje, vino, ulje i zaine i dr. Najbogatiji
bosanski i hercegovaki velikai imali su u Dubrovniku kue ( npr.
Sandalj Hrani) te pohranjivali u njima novac i dragocjenosti. Posebno
vaan aspekt bosansko dubrovakih odnosa bila je trgovina robljem: u
15. stoljeu Dubrovani su , unato zabranama svojih vlasti, trgovali
ljudima iz Bosne , najveim dijelom u oblinjem trebinjsom kraju.
Ovaj rad sastoji se iz dva dijela : prvi dio obrauje odnos prvih
bosanskih banova sa Dubrovnikom, a drugi dio obrauje odnose
Bosne i Dubrovnika u 14. stoljeu.

II. Prvi bosanski banovi i njihov odnos sa dubrovnikom

2.1 Odnosi Bosne i Dubrovnika za vrijeme bana Kulina


Ban Kulin je bio nasljednik bana Boria, te na vlasti je bio od 1180.-1204.
goidine.1 Prve kontakte sa Dubrovnikom ostvario je 1189. godine, jednim od
najstarijih ugovora o prijateljskim, privrednim, trgovakim i svim drugim
odnosima izmeu Bosne i Dubrovnika. To je bila povelja kojom je ban Kulin
obeao Dubrovanima punu slobodu kretanja i trgovanja, bezbjednosti i
sigurnosti svake vrste, za sve dubrovane irom njegove zemlje. Od njih nee
traiti nikakve dadbine, osim onog to mu ko od svoje volje pokloni. Nije
poznato od kada seu trgovake i druge dobre veze Bosne i Dubrovnika.Povelja
bana Kulina prestavlja kamen tenmeljac bosansko-dubrovakih odnosa, koji su
se vremenom sve vie i uspjenije razvijali.2
U tom svjetlu povelja Kulina bana je prvi pisani sauvani dokument, koji je
mnogostruko zunaajan i u dananje vrijeme. Nakon smrti Bizantskog cara
Manojla Komnina 1180. godine, prestaje dugogodinji pritisak Vizantije na
banovinu Bosnu.Ban Kulin je bio u jako dobrim odnosima sa srpskom dravom
i dinastijom Nemanjia, jer je nnjegova sestra bila udata za Nemanjinog brata
humskog kneza Miroslava. Kako bi jo snanije pokrenuli napredak, razvoj i
konsolidovanje unutranjih prilika bosanski i srpski vladari nastoje privu strani
kapital i trgovaki promet, povezujui se u prvom redu sa Dubrovakom
republikom. Tako je srpski upan Stevan Nemanja 1186. godine, a zatim i ban
Kulin 1189. godine, izdali povelje Dubrovanima o slobodi kretanja, sigurnosti
ljudi, roba, kapitala i slobodne trgovine i svakog drugog privreivanja u upaniji
Rakoj i banovini Bosni.3
Znaajno je i to da banovina Bosna nije imala neposredni dodir sa
Dubrovnikom. Iako je Dubrovnik imao dobre veze sa Mediteranom, zbog sve
snanijeg pritiska Venecije, Dubrovnik je sve vie bio ovisan o privrednim
1 Sima irkovi, Istorija srednkjovjekovne bosnaske drave, Beograd 1964., str. 40-43.
2 Sima irkovi, Ban Kulin, Borba za ouvanje samostalnosti 1180.-1250., str.46.-47.
3 Desanska Kovaevi Koji, Kulinova povelja i Bosansko-Dubrovaki odnosi, Akademija
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1972. str. 113-115.

vezamai trgovisnkom razmjenom sa balkanskim zemljama. Do sada nije poznato


od koga je potekla inicijativa za pisanjem povelje, ali se zna da je od velikog
interesa uspostavljanje trgovakih odnosa izmeu Bosne i Dubrovnika, za obje
drave.Izvjesno je da je u dubrovakoj kancelariji pisana povelja na latinskom
jeziku, koja je potom poslana u Bosnu, na kojoj je ispod tog teksta bosanski
pisar, ispisao priblian tekst bosanicom, na bosanskom narodnom jeziku,
upisujui i taan datum, mjesec i godinu, to je od strane Bosne bila ujedno
izvrena i ratifikacija ove povelje.4
Moe se rei da kao najvanije vrijednosti povelje bana Kulina jesu u tome to
nudi siurnost kretanja, trgovanja i sigurnost ljudi, roba, kapitala, i ideja bez
ikakvih plaanja dabina ili drugih globa, koje su bile tada pristune. To je
naravno imalo za posljedicu jo vei podsticaj za dolazak i ostanak brojnih
etnikih grupa na podruju Bosne.Time Bosna nije nimalo oteena, jer joj je na
taj nain povean priliv roba, kapitala, ideja i sve veeg privrednog procvata u
tadanjim okolnostima.5
Koliko su vrijedile sve privilegije koje je nudio ban Kulin Dubrovanima,
govore i navodi u prvoj Povelji bana Ninoslava Dubrovanima, da se poziva na
bana Kulina i da im potvruje privilegije koje su dobili od njega.Pored ostalih
argumenata i to je pokazatelj, , da su Dubrovani u doba bana Kulina uspjeno i
dobro trgovali u Bosni, i da su bili sasvim zadovoljni obilnom trgovinom,
sigurnou i nainima na koje su prihvatani i podravani u Bosni.Oim i predmet
trgovanja Dubrovana u Bosni za vrijeme bana Kulina zavisilo je i od
privrednog razvoja Bosne, o emu slikovito govori i narodno predanje koje kae
da je za vrijeme Kulkinovog vakta bilo doba i izobilja u kojem j bilo svega blaga
boijega. Sve to govori da je Kulinovo doba bilo vrijeme prosperiteta i
privrednog napretka Bosne.6

4 Desanka Kovaevi Koji, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo 1961., str. 10-11.
5 Desanka Kovaevi Koji, Ibidem, str. 15-16.
6 Vinko Foreti, Povijest Dubrovnika od osnutka do 1808. godine, Knjiga prva, Zagreb 1980.,
str. 80-90.

2.2 Odnosi Bosne i Dubrovnika za vrijeme bana Mateja Ninoslava


Povlastice koje su Dubrovani dobili od bana Kulina su potvrene i za
vrijeme bana Ninoslava.Bosanski ban Ninoslav ostvario je sa Dubrovanima
ivu diplomatsku ali i ekonomsku i politiku saradnju o emu svjedoe povelje
izdate 1234. i 1240., 1249. godine.7
Poveljom iz 1234. godine potvruje ban Ninoslav Dubrovanima sve one
slobode koje su imali od njegovog prethodnika.Oko povelje bana Ninoslava iz
1234. godine, koju je izdao Dubrovanima , u 19. i 20. stoljeu pod uticajem
srpskog romantizma, nastaju nepotrebne i neistinite polemike oko toga ko su
Vlasi, ko Srblji, a ko Bonjaci. eh Konstantin Jireek je pod Vlasima vidio
Dubrovane a pod Srbljima Bonjane, to uopte nije istina, jer je jo ban Kulin
u svojoj povelji znao ko su Dubrovani.Vlasi i Srblji se pojavljuju u Humu i oko
Dubrovnika kao radna snaga i Stoari. U ostalim poveljama Ninoslav ne
ponavlja vie neodreenu Kulinovu formulaciju o slobodi kretanja Dubrovana,
ve odreeno i izriito navodi da ih oslobaa svih carina.8
U sveanoj povleji iz 1240. godine ban Ninoslav samostalno donosi olduke o
bosnsko-dubrovakim odnosima. Donosi odluke koje treba da otklone preprekeu
intenzivnoj trgovakoj aktivnosti izmeu Dubrovnika i Bosne.Odredbe iz ove
povelje bile su na snazi za vrijeme bana Ninoslava, i on ponovno potvruje ovu
povelju poveljom koju izdaje 1249. godine. I u onoj iz 1240. i u onoj iz 1249. se
kae da Dubrovani nisu duni u Bosni plaati nikakve dae, te da e ban u
sluaju dubrovakog rata sa Srbijom, tititi Dubrovane.9

7 Anto Babi, Diplomatska sluba u srednjovjekovnoj Bosni, Iz historije srednjovjekovne


Bosne, Sarajevo 1972, str. 83.
8 Desanka Kovaevi Koji, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo 1961., str. 10-11.

Ako se uzme u obzir da su carine bile izvor prihoda u srednjem vijeku onda bi
na prvi pogled izgledalo da je ovolika irokogrudnost bosanskih vladara ila na
njihovu tetu, meutim Ninoslavljeva vladavina bila je u prvoj polovini 13.
stoljea kada nije bilo jaeg razvoja bosanskih rudnika niti izvoza ostalih
sirovina ili uvoza robe na iju se trgovinu naplaivala carina.Zato u doba svoje
vladavine, Ninoslav je mogao odustati od naplate carina, jer dok sa jedne strane

nije nita gubio, sa druge privlaio je Dubrovake trgovce koji bavei se


trgovinom razvijali su privredu njegove zemlje.10
U doba vladavine bana Kulina i Ninoslava izvozili su se robovi, vosak, koa,
krzno a uvozili so, tkanine i druga roba. Ugovori koji su sklopljeni za vrijeme
bana Kulina i Ninoslava nisu obnovljeni za vrije bana Prijezde.Meutim reim
uspostavljen ranijim ugovorima ostao je na snazi i pruao osnovne pogodnosti i
sigurnost za rad dubrovakim trgovcima, i za vrije ovog bana.
O poeetku ekonomskih, odnosno trgovakih veza Bosne i Dubrovnika moemo
pouzdano govoriti tek od vremena bana Kulina. Od tad poinje intenzivniji
azvoj trgovine, i moe se pratiti kako je tekao njen razvoj u kasnijem periodu, od
uspona pa do propasti srednjovjekovne Bosnaske drave.11

9 Vinko Foreti, Povijest Dubrovnika od osnutka do 1808. godine, Knjiga prva, Zagreb 1980.,
str. 82.
10 Desanka Kovaevi Koji, Razvoj i organizacija carina u srednjovjekovnoj Bosni, GID
BIH , 6/1954., str. 229.
11 Desanka Kovaevi Koji, Ibidem, str. 231.l

III. Odnosi Bosne i Dubrovnika u XIV stoljeu

Prvi bosasnki vladari svoje diplomatske aktivnosti su podeavali prema spoljnim


okolnostima, od dvadesetih godina XIV stoljea se moe govoriti o samostalno
postavljenim ciljevima dravne politike koji se ostvaruju za vrijeme vladavine
Stjepana II Kotromania i Tvrtka I Kotromania.12
To je bila posljedica tadanjeg stanja ekonomskog razvitka to je Bosnu dovelo
do trgovake veze sa bliim i daljim zemljama. U ostvarenju svojih ciljeva
bosanski valdari koristili su se diplomatskim sredstvima , nauenim od
Dubrovana.
Za vrijeme vladavine Stjepana II Kotromania dolazi do sreivanja i
uvrivanja bosanske drave. U nastojanju da ojaa Bosnu Stjepan II nije bio
popustljiv prema Dubrovanima.On ih pismom obavjetava 1326. godine, da e
uzimati od njih carine od kojih je ih ban Ninoslav oslobodio.13

12 Anto Babi, Diplomatska sluba u srednjovjekovnoj Bosni, Iz historije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1972,
str. 90.

13 Grupa autora, Istorija naroda Jugoslavije, Knjiga I, Beograd 1953., str. 512.

Godine 1326. ban Stjepan Kotromani uvodi carinu u iznosu desetine vrijednosti
robe koju e od sad morat plaati svi dubrovaki kao i ostali
trgovci.Dubrovakoj vladi nije uspjelo tu carinu ukinuti.14
Dubrovaka vlada nije psotigla sporazum sa Stjepanom II, pa je bila zabranjena,
Dubrovanima trgovina po Bosni uz prijetnju od 300 perpera, od Dubrovake
vlade. Posle svih nesuglasica zakljuen je 1332. godine trgovaki ugovor
izmeu Stjepana II i Dubrovnika.
O mladosti Stjepana II ne zna se mnogo, ali se iz ljetopisa Lukarevia moe
saznati da je Stjepan II kao dijete sa majkom Elizabetom i svoja dva brata posle
oeve smrti boravio u Dubrovniku.
Ljetopisac Lukarevi pie , da su Dubrovake vlasti dale stan Kotromanovoj
udovici i djeci i opskrbili ih svim potrebnim kao kraljeve i pobrinule se da
Stjepanu dadu latinske kole, a kada su u Bosni prestali nemiri, da je
nastojanjima Dubrovakog senata, Stjepan vraen u svoju dravu.15
To gostoprimstvo koje su pruili Stjepanu II , Dubrovani e vrlo lukavo
iskorstiti za proirenje svoje drave na raun Bosne.
irenjem Bosanske drave u XIV stoljeu, Dubrovnik se naao u potpunom
okruenju jer je bosanski teritorij dopirao do samih gradskih zidina.Ojaala
trgovaka republika sve je vie nastojala proiriti svoju teritoriju.Na tome e
koristei se novcem i lukavom politikom manje-vie uspjeno raditi.
Lukavi Dubrovaki trgoci su svoja potraivanja obino zapoinjali malim
zahtjevima da bi u povoljnim okolnostima iznosili pretenzije za itavim
oblastima.16
Prvi takav pokuaj je bio dok se Hum nalazio pod vlau srpskog kralja
Duana. Shvativi da nee moi sauvati taj teritorij od bosanske vojske,
prihvatio je ranije iznesenu ponudu i prodao dio bosanske zemlje
Dubrovanima. Tako su Dubrovani zavladali oblasti od ua Neretve do
14 Vinko Foreti, Povijest Dubrovnika od osnutka do 1808. godine, Knjiga prva, Zagreb
1980., str. 82.
15 Grupa autora, Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1942., str.252.
16 Enver Imamovi, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995., str. 316.

10

njihovog grada, za 8 000 perpera i 500 perpera godinjeg tributa. Uskoro je


bosanska vojska projerala Srbe iz Huma, pogodbu je tako trebao priznati
zakonski vladar Stjepan II . Pored svega to su mu nudili Stjepan je odbijao
molbe Dubrovana.Meutim, Dubrovani su nali nain kako da utiu na
Stjepana II.
Spoitali su mu da je nezahvalan i da je olahko zaboravio dobroinstvo koje je
svojevremeno njihov grad uinio njegovoj majci Elizabeti i njenoj djeci (meu
kojima je bio i on), kad su, zbog politikih smutnji, nakon smrti bana
Kotromania izbjegli iz zemlje, pa im je njihov grad dao utoite i ugostio ih za
due vrijeme.17
15. 02. 1333. godine ban Stjepan II je izdao povelju Dubrovanima kojom je
potvrdio prodaju poluotoka Peljeca sa gradom Stonom. Dubrovani e i
ubudue nastaviti sa provoenjem iste politike.
Da je ban Stjepan II uzimao dadbine od Dubrovakih trgovaca potvruje i
odluka bana od 1326. godine da e od njih uzimati deseti dio od sve robe koju u
njegovu zemlju budu unosili.
Sa Humom i dolina Neretve je pripala Bosni, to je uticalo na jaanje trgovakih
veza izmeu Dubrovnika i Bosne.Takoe Stjepan II je i trg Drijeva na uu
Neretve prikljuio bosanskoj dravi.Trg Drijeva je bio stari utvreni trg Soli.
Njegov vrlo prikladan poloaj omoguavao je na iroj osnovi razmjenu dobara
koja su pristizala morskim i kopnenim putem.18
Korist od privrednog uspona ima vladar zemlje. On je ubirao prihod od svih
carina i novootvorenih rudnika. Stjepan II je poeo da kuje i vlastiti novac, prvi
bosanski dinar.
Dodue jo ranije se na srebrenom novcu kneza Pavla nalaze imena Mladena I i
Mladena II , koji u Bosni vre bansku vlast, ali od domaih vladara prvi to ini
Stjepan II.19

17 Ibidem, str. 316.


18 Marko Dini, Trg Drijeva i okolina u srednjem vijeku, Beograd 1938., str. 109
19 Desanka Kovaevi Koji, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo 1961., str. 22.

11

U Bosni se tada razvila i robno novana privreda. U tome Dubrovani imaju


najvaniju ulogu. Da je bila nagla ekspanzija dubrovakih trgovaca, pokazuju
podaci da su Dubrovani, 1332. godine tvrdili da njihovi trgovci u Bosni imaju
robe u vrijednosti od 25 000 perpera. Godine 1389. samo tri Dubrovanina su
zakupila srebreniku carinu za 8 000 perpera, dakle, za treinu sume koja je
prestavljala vrijednost robe svih Dubrovakih trgovaca ajedno.
Za nastanak gradskih naselja najznaajniji su novi ekonomski procesi koji je sa
sobom donio razvoj rudarstva.Uz rudarske jame pored rudara Sasa, okupljaju se
i trgovci privueni dobrim izgledom za zaradu.Tako polahko nastaju naselja
rudara i trgovaca.
Ve 1349. godine kad se u izvorima prvi put javljaju u Ostronici se pominju
dubrovaki trgovci.Zajedno sa rudarima oni ine jezgro jednog novog tipa
naselja koji dobija oblik trga.20
Iako u vrijeme najveih vladara srednjovjekovne Bosne, biljeimo este
nesuglasice u politikim odnosima Bosne i Dubrovnika, izravnim pretenzijama
Dubrovana prema bosanskom primorju, otvorenih ratnih sukoba nije bilo. ak i
za vrijeme ratnih sukoba veze Bosne i Dubrovnika nisu prekidane na dui
vremenski period. Kada bi prestala ratna desjtva, obnavljala bi se politika i
ekonomska aktivnost, a zabrane dolaska dubrovakih trgovaca u Bosnu bile bi
ukidane.Zabiljeeno je da su Dubrovani u toku ratnjih neprijateljstava odravali
ekonomske veze sa pojedinim dijelovima Bosne.To je najvie izraeno u periodu
jaanja oblasnih gospodara koji protiv volje bosanskog kralja surauju s
Dubrovnikom.
U XIV stoljeu rudarski proizvodi u izvozu zauzimaju prvo mjesto, naroito
srebro, koje se dobijalo u rudnicima Ostronici i Srebrenici. Izvozilo se i roblje,
ali u neto manjem obimu nego ranije.21
ito je bilo predmet izvoza kao i stoka.Od uvoznih artikala, so je bila na prvom
mjestu. Dobar dio bosanskog uvoza i izvoza iao je dolinom Neretve.Na njenom
uu i blizu njega obrazovalo se nekoliko trgova kao etape izmeu zalea i
primorskih gradova, naroito Dubrovnika. Ostrva Osinj i Posrednica koje su
20 Desanka Kovaevi Koji, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo
1978, str. 32.
21 Desanka Kovaevi Koji, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo 1961., str. 16.

12

uzalud Dubrovani nastojali da dobiju pod svoju vlast, kao Ploe, Nekranj,
Brtanik i dr. Ali od svih ovih trgova najnapredniji je bio trg Drijeva.Njegov
znaaj naroito je porastao kada je sa Humom potpao pod Bosnu. U njemu su
bila velika skladita soli koja se izvozila u unutranjost. Sredinom XIV stoljea
bosanski ban je od izdavanja pod zakup drijevske carine primao prihod od 6 000
perpera godinje.22
Od vremena Stjepana II rudarski proizvodi zauzimaju prvo mjesto.Kao najvei
rudnik spominje se 1349. godine Srebrenica.Obim trgovine je naglo porstao zato
Stjepan II nije inio ustupke Dubrovakim trgovcima kao njegovi prethodnici.
Jer da nije uzimao dadbinu na promet robe u obliku carine, odrekao bi se, s
obzirom na nagli uspon trgovine u njegovo doba, velikog izvora prihoda. Promet
roe raste o emu svjedoe ne samo vei broj artikala ve i porast koliina kojima
se trguje.23

3.1 Odnos Bosne i Dubrovnika za vrijeme Tvrtka I Kotromania


Kao i Stjepan II tako i Tvrtko I dolaskom na elo bosanske drave pokazuje
dobre namjere u pogledu trgovake saradnje sa Dubrovnikom.
Ban Stjepan Kotromani je umro 1353., a naslijedio ga je sinovac
Tvrtko.Dubrovani su nastojli da s njime nastave dobre odnose, kakve su imali
sa prolim banom i njegovim prethodnicima. I zaista 1355. godine izda Tvrtko I
22 Grupa autora, Istorija naroda Jugoslavije, Knjiga I, Beograd 1953., str. 527-528.
23 Grupa autora , Ibidem, str.529.

13

u Visokom latinsku ispravu, kojom utvruje s njima staro prijateljstvo i


potvruje slobodu i prava to su ih Dubrovani imali za vrijeme njegovog
prethodnika.Sljedee 1356. godine, doe i do formalnog ugovora izmeu Tvrtka
I i Dubrovnika, uobiajnom izmjenom dviju ugovornih isprava.Dubrovani
poslae Tvrtku ispravu kojom se obavezuju uvati i tovati sve one uvjete prema
Bosni, kojima su se bili obavezali prema njegovu prethodniku banu
Stjepanu.Tvrtko im sa svoje strane u dvoru na Neretvi 14. marta izda latinsku
ispravu, kojom tu dubrovaku prima na znanje i prihvaa, te se obavezuje da e
sve njihove trgovce zatiivati a njihovu Opinu uzdrati u svim slobodama i
pravima , kakve je imala u doba bana Stjepana.24
Isto to ponovo ini novom poveljom koju izdaje idue godine. Jo u nekoliko
navrata potvruje stare dubrovake privilegije kao npr.: prilikom svog boravka
1367. godine u Dubrovniku . Znaajne su sljedee rijei ove povelje:
Prisegosmo na moima i na svetom evanelju da je naa kua sa Dubrovnikom
jedna kua dovijeka.Kako je jedna kua bila sa naim stricem i gospodinom
banom Stjepanom, tako da je s nama Dubrovnik jedna kua do vijeka
vijekova.Dokle god bude naeg sjemena i njihovog, neka se te dvije kue ne
razdvojenikada do vijeka vijenog, nego neka obje budu jedna kua.I onaj zakon
koji su imali sa naim stricem Stjepanom, i pisanje onih zakona i knjiga
potvrdismo naom prisegom i naim pisanjem i naim peatom,tako da je meu
nama jedinstvou vijeke vijekova i mi neemo Dubrovnika ostaviti i bratstva
dovijeka nikada, doke bude naeg i njihovog sjemena, i time da oni nikakvo zlo
ne poinju te da se odloi sve to bi moglo nevjerom prema ugarskom kralju.25
Tvrtko I Kotromani je 1375. godine jednom posebnom poveljom oslobodio
Dubrovane od plaanja carine u svojoj dravi. Meutim ova njegova odluka
bila je privremenog karaktera, te nije sotala na snazi i nije se uobiajila u
dubrovako-bosanskim odnosima. Ve 1376. godine u Bosni se ubirala carina od
Dubrovakih trgovaca.
Krunisanjem Tvrtka za kralja Srbije i Bosne i paralelno sa tim jaanje vladavine
moi nije izmjenilo njgov stav prema Dubrovanima. Naprotiv 10. aprila 1378.
godine u rnovnici Tvrtko izdaje, a 17. juna u Trstivnici pod Bobovcem
24 Vinko Foreti, Povijest Dubrovnika od osnutka do 1808. godine, Knjiga prva, Zagreb
1980., str. 93.
25 Ibidem, str.157.-158.

14

potvruje sveanu povelju u kojoj su obuhvaena i tano formulisana razna


pitanja dubrovako-bosanskih odnosa.26
U periodu Tvrtkove vladavine Dubrovani su bili uveliko ukljueni u privredni
ivot srednjovjekovne Bosne.Bosanski ban a kasnije kralj Tvrtko, bavio se
takoe trgovinom.Pri kraj svoje vladavine kralj Tvrtko je okupio na svom dvoru
Dubrovake majstore tekstilne struke , ova proizvodnja tkanine nije imala velike
razmjere, pokrivala je potrebe dvora i teritorije Bosne, i nije se mogla izvoziti
jer je bila slabog kvaliteta.27
Dubrovani su svojim posrednitvom u trgovini i ulaganjem kapitala uticali na
razvoj privrede u Bosni, ali su u isto vrijeme koili svaki pokuaj privrednog
osamostaljivanja. Druga polovina XIV stoljea predstavljala je psoebno
razdoblje u historiji bosanske drave, zbog naglog razvoja robnonovane
privrede.U spoljnoj trgovini bosanski proizvodi se preko Dubrovnika plasirali na
evropsko trite.28
Tvrtko je uveliko olakavao trgovinsku razmjenu izmeu Bosne i Dubrovnika
time to je psotavio bosansko novarstvo na istu osnovu na kojem se zasniva i
dubrovako, te tako izjednaio valutnu stopu svog novca sa dubrovakim.29
Takoe i u Tvrtkovo vrijeme dolazilo je do povremenih zastoja u trgovinskom
prometu izmeu Bosne i Dubrovnika.Na to su uticale spoljno politike ili
unutranje nepovoljne okolnosti.
Sukob izmeu Tvrtka i ugarskog kralja Ludvika , bio je dovoljan razlog
dubrovakoj vladi da izglasa zabranu odlaska svojih trgovaca u Bosnu.Takoe
dubrovaki trgovci privremeno naputaju Bosnu kada dolazi do sukoba izmeu
Tvrtka i njegovog brata Vuka.
U vrijeme najvee moi srednjovjekovne Bosne, njenji vladari provode poptuno
samostalnu svoju spoljnu politiku.Za izvoznu trgovinu u ovom periodu veliki
znaaj je imao ve ranije zapoeti razvoj rudarstva.U aktivnim rudnicima u ono
26 Ivan Balta, Historija zemalja jugositone Evrope, Tuzla 2005, str. 143.
27 Desanka Kovaevi Koji, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo 1961., str. 21.
28 Desanka Kovaevi Koji, Ibidem, str. 21.
29 Ibidem, str. 23.

15

vrijeme preteno se ekspoloatisalo srebro, koje je zauzimalo prvo mjesto po


vrijednosti i znaaju meu proizvodima koji su izvoeni u Dubrovnik.Pred kralj
XIV stoljea poeli su da rade rudnici olova u sjeveroistonoj Bosni.Dubrovaka
vlada pokazivala je veliki interes za izvoz olova iz Bosne.
Olovo se dobijalo i u rudnicima centralne Bosne, kao proizvod drugog reda.30
Iz rudnika u Srebrenici pored srebra se eksploatisala i odreena koliina
olova.Uviajui znaaj olova Dubrovaka republika je na razne naine
stimulisala njegov izvoz iz Bosne.Onima koji su se bavili izvozom olova
stavljene siu na raspolaganje vee koliine soli iz optinskih rezervi.so je
takoer davana i na kredit, preteno na godinu dana , uz uslov da se u
Dubrovnik dovezu odreene koliine olova.
Bakar se takoe izvozio Bosne i to po cijeni od 15 dukata po jednom milijaru.31
U ovo vrijeme izvozila su se drva sa Drine, itarice preteno sa Neretve.
Izvozilo se i roblje, ali u neto manjem obimu nego ranije.32
Od uvoznih artikala najvei znaaj imala je sol.Za dubrovako-bosanske odnose
poseban znaaj u ovom periodu ima privredni centar Drijeva.Trg Drijeva imao je
znaajnu ulogu u privrednom progresu srednjovjekovne Bosne . Dubrovani su
morem stizali do ua Neretve, a odatle preko Drijeva, dolinom Neretve plasirali
svoje proizvode u unutranjost Bosne.ekonosmki uspon Drijeva zasnivao se u
prvom redu na trgovini solju.Drijeva je bilo glavo trite soli , koje Bosna gubi
1357. godine na due vrijeme.Da bi nadoknadio gubitak Tvrtko otvara solane i
trita soli u novopodignutim gradovima Brtaniku i Novom.So je bila vrlo
znaajna u balkanskoj trgovini i rano su se javile tenje za obezbjeivanjem
trita.Drijeva pored Dubrovnika kotora i Svetog Sra je bila jedno od samo
etri mjesta na prostoru od Neretva do ua Bojane, u kojima je bila dozvoljena
prodaja soli.Dubrovani su se svim sredstvima protive Tvrtkovom nastojanju da
u Novom otvori trite soli.Na sve naine nastojali su da ponovo zavedu ranije
30 Desanka Kovaevi, ore Boki, Dubrovaki trgovac i protovestijar bosanskih krajeva,
GID BiH, 13/1962, str. 294.
31 Bogomil Hrabak, Metali i otopine iz Bosne i Srbije na tritu arapskih zemalja (XIVXVV) prilozi(2), Sarajevo 13/1977., str. 58.
32 Desanka Kovaevi Koji, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo 1961., str. 528.

16

ustaljenu praksu, prodaje i proizvodnje soli, samo na etri mjesta od Neretve do


Bojane.Nakon mnogo napora u tome su i uspjeli.Tome je doprinijeo i sam
Tvrtko I jer se nakon to je ponovo osvojio Drijeva, olahko odrekao planova oko
Novog.Trgovinu solju drali su Dubrovani koji su sklopili ugovor sa vlasima o
prijenosu soli preteno u Bora i Prau zatim u Gorade i Fou.U decembru
1382. godine izdao je Tvrtko I Dubrovanima povelju u kojoj istie da je
prihvatio stari zakon i zabranio prodaju soli u Novom.33
Domai trgovci su se bavili raznim poslovima bogatili se i i izdvajali u psoebnu
drutvenu klasu.U isto vrijeme jaala je vlastela ali bosanski vladar imao je
prevlast, kao to su i ranije imali vladari. Posljedice jaanja feudalca doi e do
izraaja u politikom ivotu srenjovjekovne Bosne poslije Tvrtkove
smrti.Vladari koji su doalzili posle njegove smrti nisu uspjeli zaustaviti ovaj
proces. Ponaanje Dubrovana dobro pokazuje da se zbog uticaja feudalaca
moralo voditi rauna o njihovim zahtjevima.34

33 Desanka Kovaevi Koji, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo 1961., str. 529.

34 Desanka Kovaevi Koji, Ibidem, str.530.

17

IV.Zakljuak
Kada su formirane osnove bosanske drave i feudalnog drutvenog ureenja,
dolo je do uspostavljanja trgovakih veza izmeu Bosne i Dubrovnika, kao
najblieg trgovakog grada Bosni.
Razvoj trgovine u XII i XIII stoljeu nije bio intenzivan.U bosni se krajem XIV i
poetkom XV otvaraju brojni rudnici, razvoj rudarstva je uticao i na razvoj
trgovine.
Dubrovani se jo vie vezuju za Bosnu ba u periodu razvoja rudarstva, oni
formiraju svoje kolonije oko trgova i rudnika. Privredna aktivnost rudarskih
sredita privlaila je strane trgovce.lanovi dubrovakih kolonija bavili su se u
prvom redu trgovinom.
Dubrovaki trgovci su bili zainteresirani za rude koje su se kopale u primorskim
rudnicima, i eljeli su da imaju monopol kada je u pitanju izvoz tih ruda iz
Bosne, kao to su imali monopol kada je u pitanju najvaniji uvozni atikal, a to
je bila sol.
Preko trgovine sve vie se bosansko feudalno drutvo ukljuuje u robnu
proizvodnju.Porast robnog prometa i jai opticaj novca doprinijeli su dalje
unapreenju robno-novane, a potiskivanju naturalne privrede.
Razvoj trgovine jaa pozicije vladara.Takoe ni feudalci nisu eljeli da ostanu
izvan toga, zato nije teko shvatiti zato su nastojali da svoje posjede pretvore u
odvojene ekonomske cijeline.
Uslovi za odvijanje trgovine izmeu Bosne i Dubrovnika krajem XIV i
poetkom XV stoljea su bili oteani, zbog unutranjih nemira u Bosni, kao i sve
eih upada osmanske vojske na teritoriju srednjovjekovne Bosne.
Meutim dubrovaki trgovci su bili aktivni na podruju srednjovjekovne Bosne
sve do njenog pada pod osmansku vlast.

18

V.Literatura
5.1 Knjige
1. Balta Ivan, Historija zemalja jugoistone evrope, Tuzla 2005
2. irkovi Sima, Istorija srednjovjekovne bosanske drave, Beograd 1964
3. Foreti Vinko, Povijest Dubrovnika od osnutka do 1808. godine, Zagreb 1980
4. Grupa autora, Istorija naroda Jugoslavije, I, Beograd 1953
5. Grupa autora, Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovineod najstarijih
vremena do 1463, I, Sarajevo 1942
6. Imamovi Enver, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995
7. Kovaevi Desanka, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo 1961
8. Kovaevi Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave,
Sarajevo 1978
9. Lui Josip, Povijest Dubrovnika, Zagreb 1973

19

5.2 lanci, rasprave


1. Hrabak Bogumil,Metali i otopine iz Bosne i Srbije na tritu araspkih zemalja
( XIV-XV), Prilozi Instituta za historiju, 13, Sarajevo 1976. godine, 59-73.
2. Kovaevi Koji Desanka, Privredni razvoj srednjovjekovne bosankse drave,
Prilozi za historiju BiH , 17, Sarajevo 1987. godine, 85-190.
3.Kovaevi Koji Desanka, O naselju Drijeva i njegovom poloaju, GID BiH,
XXI-XXVII, Sarajevo 1976. godine, 30-49.