»CVILU TO MI CVILJASE« Bugarstica o majci Margaritt Gracijan Raspudié Juraj Barakovié (1548—1628) u svojoj Vili Slovinki zabiljezio je godine 1614. bugarsticu o majci Margariti, Sto ju je »jadovitno« bugarilo »dite mladolitno«, Potetak te lijepe pjesme glasi: »Cvilu to mi eviljase drobna ptica lastovica, ‘ona mala ptica; evilu to mi cviljage drobna ptica lastovica, ona clivu cviljaSe Zadru gradu na pridvratju, ona mala ptica; ona cvilu cviljaSe Zadru gradu na pridvratju, Bige mi se cvile¢i drobna ptica zakasnila, ona mala ptica; bie mi se cvileéi mala ptica zakasnila, ter ju biSe pustilo arko sunce na zapadu, onu malu pticu; ter ju biSe pustilo Zarko sunce na zapadu, a biSe ju zaskotijo sjajni misec na istoku; onu malu pticu; a bige ju zaskodijo sjajni misec na istoku: ali ono ne bi’e drobna ptica lastavica, ona mala ptica; ali ono ne bie drobna ptica lastavica, neg mi ono bi§e bila stara majka Ivanova, majka Margarita; neg mi ono bige bila stara majka Ivanova, ona majka klikovase sinka svoga i brajenka, majka Margarita; ona majka klikovase sinka svoga i brajenka, Na nju mi je nagetala bila vila planinkinja, ona bila vila...« BugarStica 0 majei Margariti nastala je u samome gradu ili u najbli- Zoj okolici Zadra, o kojemu Barakovié pjeva: »Od mudrosti prez dna riko — Zadre grade, naia diko!« Tu je nastala veliéanstvena pjesma o majci Margariti, koja ée kazivati svijetu, dokle god ga bude, jade sestre i majke, Hrvatice — Margarite. Augustin Korpar u predgovoru, nazvanom »Umjesto predgovora«, svo- joj zanimljivoj knjizi: Zvakanje Zvote, Varaidin, 1981, istite, da nas mnogo toga zadesi kao pokora i kazna, »jer premalo znamo svoga naroda povijest, narodne pjesme i duboku narodnu mudrost«. Kada sam davno, zbilja davno, ditao prvi put i jedva dotitao bugarsticu © majei Margariti, nisam mogao ni shvatiti ni razumjeti, zato je toliko cijene i u zvijezde kuju neki judi od pera. Mene je ostavila hladnim: nije me se dojmila, Cinila mi se neprirodno naricanje i izvje’taten plat; metar joj je bio predug, katkada hrapav nepravilan i bez ritma, kakav sam ja trazio; njezine stare rijedi (moZda zastarjele i u vrijeme njezina nastanka) bile su odbojne i neprobavijive, a njezin sadrZaj ishitren, da upotrijebimo starinski termin, koji i danas dobro izratava na8u misao.Josip Horvat: Kultura Hrvata kroz 1000 godina, drugo izdanje (Zagreb, Globus, bez godine, sv. 1. str. 293) pise: »..,Juraj Barakovié (1548—1628), pjesnik "Vile Slovinkinje’, tmurnog pjesnitko polititkog dnevnika, biljezi takoder u zadarskoj okolici pjesmu spjevanu u obliku bugarstice, pjesmu o ’majci Margariti’, jamagno_naj- Ijep8i spomenik stare hrvatske knjiZevnosti, po svojim artistitkim vred- notama jednaixo reprezentativnu umjetninu kao Sto su to Buvinova vrata, Radovanov portal, slike Pavia Marinova — djelo u kojem je najjaée do’ao do izrataja pjesnitki sklad drevne hrvaitine.« Poslije »hodoéaSéa« velikim sredi8tima evropske kulture i umjetnosti, tim monumentalnim riznicima kiparskih, slikarskih i gradanskih tudesa, spomenika dlijeta i eliéa, kista i palete, trajnijih od mjedi, Sto ih je astvario i izdjelao evropski Yovjek, jednog sam se ljetnog dana na8ao u Alhambri u Granadi u Spanjolskoj. I tu doZivio nov svijet nove i svjeze umjetnosti. Bila je to drukéija, izvorna, blistava i svoja ljepota, sto je suvereno carevala na pitomim breZuljcima i uvalama sunéane Andaluzije. Diveéi se istanéanosti i raznolilosti antistitkih genija i savrSeno uspjeloj jzvedbi njihovih divnih zamisli, uZivajudi u edenskom podneblju Gene- ralife-vrtova, uotio sam, u tren oka, samo od sebe i po sebi: Alhambra je drukdija od svega, Sto sam do tada vidio. Posve je svoja i posve lijepa! 4 Sligan sam imao dotivljaj, kada sam ponovno, nalon toliko godina potaknut Horvatovim sudom o toj divnoj pjesmi, protitao drevnu hrvat- sku bugarSticu o majci Margariti. Reéi ¢u, pa makar tim niSta ne rekao: zanijela me i ponijela svojom ljepotom i jedinstvenoséu. Blagoslivijao sam J. Barakoviéa i mjegovo pero, sto nam je saéuvao, bit ée po nadah- nuéu samoga neba, tu pjesmu i tako zauvijek zaduzio hrvatski narod (pa i cijelo Sovjeéanstvo). Prema nafoj pjesmi mlada je Griinjica »napojila mrzle vode zabitljive« Petra, braca i brajenka majke Margarite, pa je on posve zaboravio na sestru. Mi, iako ne pismo. nikada vode zaboravke, kako bi se danas nazi- vala »voda zabitljivas, koju spominje naga pjesma, i tako se pridruzuje svjetskim knjizevnostima, koje rado i esto obraduju tu temu, zabora- vijamo mmogo toga, pa smo take zaboravili, barem neki od nas, ovu ponos-pjesmu nage minulosti. Kako je njemagki nacionalsccijalizam bio ptjerano sklon isticanju i slav- lejnju prednosti i odlika arijske rase, poscbno njematkoga naroda, neki su njematki znanstvenici, oduSevijeni nacionalsocijalisti, trazili od Hit- jera, da ih primi u audijenciju, da bi mu pokazali, u besprijekornim fotografsicim snimcima, neke brazgotine i crte, Sto su ih otkrili u Taci- tovo} Germaniji na grubo klesanim stijenama uz obalu rijeke Rajne. Kada je primanje svr&ilo, mislili su znanstvenici, kojima se Hitler vise formalno nego stvarno zahvalio na trudu i pozornosti, da su oduievili vodu Treéeg Reicha za drevnu i autohtonu njemaéku kulturu, Posto su znanstvenici oti8li, Hitler je kazao svojim bliskim suradnicima: »Ova naa gospoda profesori dolaze mi pokazati davna njemadka ostvarenja i dostignuéa, da bi me oduSevili njemadkom umjetniékom starinom i nje- zinim artistidkim genijem. Pokazali su mi nekoliko primitivnih brazgo- 70tina i nesuvislo povuéenih crta. Ja promatram crte, pa profesore, pa zakljuéim: Kada su Grci pravili Akropolu, evo gdje su bili na3i predil« Akropola je, nedvojbeno i bez ikakve sumnje, jedinstven spomenik lje- pote u svojoj vrsti, jedan od najvaznijih miljokaza — upravo nezaobila- zan — na kulturnom afirmiranju i estetskom hodu i uspinjanju zapad- noga svijeta, I o na’oj se bugarStici o majci Margariti moze opravdano i utemeljeno reéi, si licet parva componere magnis, da je jedan od zna- ajnijih umjetniékin i duhovnih putokaza u kulturnim nastojanjima i estetskim rvanjima hrvatskoga naroda. Da ostanemo u gramicama skrom- nosti. Motiv i sadrZaj pjesme BugarStica 0 Margariti gravitira oko obitnog, bolnog motiva ljudskog Yivota, testo obradivana ali nikada posve obradena: gravitira oko jada i muka ucviljene sirotne majke. SadrZaj joj Sine: Ptica »lastovicas, ona mala ptica; vila planinkinja, ona »bila« vila; ga- vran, ona »érna« ptica, ptica zlokobnica; sinak Ivan, jedno mlado »dite«; stara majka Ivanova, majka Margarita; sunce na zapadu; »misec« na istoku; »lipa« Cvite primorkinja; mlada moma Grkinjica... Pjesma je puna i kreata obignih, proznih rijeti i svakidaSnjih izraza, kao 8to su: »... ter mi side bila vila... side to mi stara majka... ostav me se, bila vilo, jadi te se ostavili...«, ali u sklopu pjesme, u simfoniji njezinih ugodaja i poruke, te svakidanje rijeti prosote vrelom i divnom poezijom, pa time postaju, nedvojbeno, jedan od dokaza ljepote nage bugarStice. Tu nam biva jasno, da su svakida’nje rijeéi materinski jezik svake prave, nepatvorene i velike poezije. Nema jezitnih imovacija na silu. Pjesnik nije osjeéao potrebu od njih. Pjesma je dozivljena i pro- Zivijena, zato narodnom pjesniku nije nikada manjkala prava rijet. On ne razbija glave s nepostojecim problemima. U pjesmi nije rijet o bolu, kojega nitko nije dozivio, nego o konkretnom i svagdainjem bolu jedne ucviljene majke, Bez povisivanja glasa, kojemu se utjetemo, kada nas ostavi umjetniéka inspiracija, bolovi su majke dani vrlo jednostavno, mirno, naviknuto. Ostavivsi po strani, namjerno i proraéunato, orkane strasti i vrtoglavicu misli, poezija bugarStice o majci Margariti, nastala i dozrela medu obitnim ljudima, pjeva njihovim rjeénikom i jezikom. Takva poezija ne poznaje malokrvnih redenica. Kao da je, nekoliko stoljeéa unaprijed, slijedila mudrost MeSe Selimoviéa: »Ako nema’ pra- vih rijeti, ne rabi pragnih, jer niSta ne kadu« (Dervif i smrt). Cesto cijele knjige ne vrijede koliko suzna bilje3ka popa Martinca, ispisana na njegovu otrcanom brevijaru, o porazu hrvatske vojske na Krbavskom polju. Tako je i s pravim umjetnitkim djelima. Mala, ili ve- lika, ostaju. Obiljezje stila i jezika Umjetnosti se ne zapovijeda. Nema umjetnosti po narudzbi. Svaka je ruza, kako je pogodeno reveno, autograf samoga Boga. Tu nema pro- mWmaSaja. Kod ljudi je, i u ljudskim rukotvorinama i umotvorinama, druk- aije. Majka Margarita je spomenik, upotrijebimo ponovno tu prikladnu i pri- mjernu rijet Josipa Horvata, spomenik, koji u svom pjesnitkom carstvu stoji uspravno i gordo, kao Sto piramide stoje suvereno i strée oholo u svome carstvu, u svojoj umjetnidkoj vsti. U bugarstici o majci Marga- riti »svira« glazba misli, ispisana matenjskim rasponima rijeti prema skali goréine i dubine majéinih jada, Rodena u »primorju valovitu«, ta pjesan nosi u sebi i na sebi neibrisiv biljeg naroda, ¢ijim jezikom pjeva, burnog vremena u kojemu je nastala i tla kojim se hranila. Mnogo je toga, ako ne sve, u toj bugarstici reteno na neponovijiv nadin. Snebivamo se éitajuéi i otkrivajudi, da svagdainja jednostavnost postaje neponovljivom i rjetitom »do nebesa«, Te krhke i stare rijeti nose, prenose i predaju nam golem teret: tugu ucviljene majke i neusiljeno nam otvaraju vrata svojim magiénim kljuéem, koji ne bismo znali imenovati, u bogate riznice bolne i gorke ljepote majéinih uzdaha i uzdisaja. Ta puéka, narodna »pisan« iz zadarskoga kraja, Sto se obitno i redovito naziva bugarsticom, bilo da ta rijeé dolazi od bugariti, tugovati nad nekom nesreGom ili zbog neke neda¢e, ili od termina vulgarica, kako su Romani u Dalmaciji nazivali sve hrvatske pjesme, grat je svjedok hrvaiskih umjetniékih dostignuéa vrhunske ljepote i zrele umjetnosti. Netrazena, zato bogata, ta se pjesma moze usporediti i ostati svijetla obraza s najljepsim pjesmama, Sto th je stara Helada namrla svijetu. Svjesna, da je ljepota jednostavnosti nenadmasiva, da se ne mo%e poljep- Sati, na’a bugarstica satkana — to je veé reteno — od malih i-svaki- daSnjih rijegi pomite, nefujno i glatko, bez zastojanja i natezanja, grku pritu majéinih jada, jer joj se nade nikada vie neée zazelenjeti. Osusile su se zauvijek nestankom sinka i brajenka. »Krivnja« je na »mladoj momi Grkinjici« i na »lipoj Cviti primorkinji«. Prozeta i obasjana patnjom do groba Zalosne majke, pjesma zrati nena- metljivom nutarnjom ljepotom, pred kojom se zahvalno ustaje (na noge) i hvalbeno skida SeSir, Njezin estetsko-misaoni sklad forme {i sadrZaja ne promaguje, gada ravno u srce, koje ne moze ne prosuziti pred suzama, Sto ih prolijeva majka s jedinom svrhom, da se isplaée, ne bi li joj bi lakée, a u stvari joj biva teze, jer je vila, vila planinkinja, »tjeSi«: »Cvili, majko, i Zali, i prolivaj grozne suze... nit ée8 braca dozvati, nit eS sinka dotekati~ Neke su rijedi to svjeZije Sto se vise rabe. Stalna im upotreba omoguéije, da progovore puninom svog znatenja. Rijeéi: ljubav, majka, krub, voda... uvijek su svjeze. Divimo se istanéanosti osjedaja za ljepotu, kojom pjeva svaki sth u ovoj pjesmi i svaka rijeé u stihu. Tu svaka rijet govori punim i nesputanim znaéenjem. Katkada nam se &ini, da treba, Zeli li se, da rijeci dobiju svoje istinsko maéenje, pa da uprisutne goréinu ljudske sudbine, da se nadu u éudotvornoj struji poezije, Sto suze roni, »pjevajuci« neutje’no ueviljenu majku. 2NaSu je bugarSticu, da se posluzimo Augustinovom rijeti, »jezik izrekao kako je mogao, a ostalo neka srce domisli«, Augustin priziva na srce, jer um, prema sudu pametnih ljudi, ne mo%e ni dozvati dubine srca. Balada © majei Margariti mode se, opravdano i razlo%no, ubrojiti medu najljepe pjesme cijeloga svijeta, a u hrvatskoj se putkoj lirici svojom obradnom neusiljeno’éu i skromnog¢u, sadrZajnom mekoéom i bogat- stvom natjeée, ne bezizgledno za prvo mjesto s Hasanaginicom. S njome, s »majkom Margaritom«, biva nam jasno, kao na dlanu, koliko bismo bez nje bili siromagniji. Zato nam je drago, Sto je hrvatski narod ostvario to vrhunski umjetnitko djelo. Jest, drago nam je, Sto pripadamo narodu, koji je dao pjesmu o majci Margariti, Nijedna pjesma nije velika, ako vrijeda osjeéaje maloga djeteta, a naSu je bugarilo »jadovito jedno dite mladolitno«. Tako osjetljivim éudoredem odzvanja i odjekuje u ovoj baladi autentitni govor hrvatske zemlje i hrvatskog dovjeka. U knjizi Stopama hrvatskih narodnih vladara, koju su napisali don Frane Bulié i don Lovre Katié, a izdalo i objavilo Hrvatsko knjizevno drugtvo sv. Jeronima u Zagrebu, ovako je prikazan posjet dvaju autora (i neko- liko njihovih suputnika) gradu Zadru (str. 122): »Parobrod se medutim odmakao daleko, i Biograd se izgubio s oiju druitvu, a pomaljao se na sjeveru grad Zadar. Mladi bogoslov (jedan od suputnika) ispjeva staru bugarsticu: ’Cvilu to mi cviljaie drobna ptica lastavica, ona mala Ptica..’« Knjiga navodi deset prvih i pet zaglavnih stihova te velebne pjesme. Onda nadodaje: »Tako je na8 narod bugarsticom predvidao jo8 davno, davno, kako ée majka Margarita, zapravo Hrvatska, plakati za izgublje~ nim sinom — Zadrom gradom.« »Cvilu to mi cviljaSe...« — rodena silnoj (majéinoj) tuzi u dubini, iz nje je izvijena, ispletena i ispjevana, ISKLESANA, mogli bismo reti, rijegima trajnijim od mramora. Suvremenost naie bugarstice Ova je pjesma svojon: osnovnom orijentacijom, svojom ljepotom i te- meljnom porukom i danas suvremena, Zavrine rijedi, Sto ih vila upu- éuje Majci Margariti, koja je zauvijek izgubila braca i sinka, Petra i Ivana, jer th je, kad ih je »jadna bila do vitestva dohranila«, predala slomljena srea, njihovoj vite&koj sreéi i sudbini i kojima se svaki trag zameo, kao da su u jamu upali; te zavrine rijeti bolno pristaju i broj- nim danainjim hrvatskim majkama, koje tame stare i nemoéne same, uzaludno ¢ekajuéi na povratak svoje djece iz tudih i nepoznatih zemalja, éekaju tuZno i neutjeino na onom istom laptu hrvatske zemlje hrani- teljke, gdje ututanj majka Margarita »klikovase sinka i brajenka«, Zlo- guke i bez srea viline rijeti majci Margariti glase: 73»Cvili, majko, i Zali i prolivaj grozne suze, majko Margarito; evili, majko, i Zali i prolivaj grozne suze, i da ti se nikdare od suz ligca ne osuSe, majko Margarito ida ti se nikdare od suz liSca ne osue, nit ée8 braca dozvati, nit ée8 sinka doéekati, starice nebogo: nit ée8 braca dozvati, nit éeS sinka doéekati« Sv. Augustin pripovijeda, da je jedanput tuo tajanstveni zov, koji mu je porudivao: uzmi i titaj! I ti, ditatelju, ne édkajudi tajanstveni zov, uzmi i Gtaj ovu divmu pjesmu, jer ona oplemenjuje sree i bogati duiu — takvu moé ima taj »pjesni¢ki sklad drevne hrvastine« (Josip Horvat). Pjesma je ispjevana na »prastari natin«, a satkana neusiljenom rijetju, koja govori punim ustima samobitno hrvatski, pa dosezi njezinih rijedi, natopljeni poezijum i umiveni u njoj, penjudi se iznad sebe, nadilaze se i madrastaju, a to nam je potrebnije od kruha svagdasnjega, Nadrasti se! IZMEDU MENE I NEBA Ivan Lendié Izmedu mene i neba list aloje prepun boli otkupljene samoéom i vrijeme uokvireno beskrajnoséu iz moje sjenke toée se posljednje kapi... sree zrcali vjeenoséu Bol aloje smjestit éu u maslinovu kro&nju listom obujmit pu¢inu svu proglost rasuti u prah nizina ve ajag bez opojnog otrova na usni i vremena uronuti u jvetnost koja je Ti. 4