1

ARUNDHATI ROY

Vodi kroz Imperij za

obine ljude

The Ordinary Persons Guide To Empire 2004

Zagreb, 2004.

SADRAJ
_________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

ahimsa (nenasilni otpor)

u rujnu
usamljenost noama chomskog
suoavanje s imperijem
vodi kroz imperij za obine ljude
instant mjeavina imperijalne demokracije (kupi jednu, a
drugu dobije besplatno)
kad sveci mariraju

biljeke

ahimsa
(nenasilni otpor)
_

________ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ___ ________ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ___ ________ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ___ ________ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ___

Dok nas sve hipnotiziraju prie o ratu i terorizmu te o ratovima protiv strahovlade, u dravi Madhya
Pradesh u sredinjoj Indiji mala je splav za spaavanje isplovila u vjetar. Na ploniku u Bhopalu, u
podruju koje se zove Tin Shed, mala je skupina ljudi krenula na putovanje vjere i nade. Nema niega
novog u onome to oni ine. Nova je atmosfera u kojoj to ine.
Danas je dvadeset i deveti dan neogranienog trajka glau etiri aktivista Narmade Bachao
Andolana (NBA-a), Pokreta za spaavanje Narmade.1(1) Oni ve gladuju dva dana dulje nego to je
Gandhi to inio za vrijeme bilo kojeg od svojih postova za vrijeme borbe za slobodu. Njihovi zahtjevi
su skromniji nego to su to njegovi ikada bili. Oni protestiraju protiv nasilnog iseljenja vie od tisue
obitelji Adivasija (lokalnog stanovnitva) od strane vlade Madhya Pradesha, kako bi se oslobodilo
mjesto za Branu Maan. Sve to oni trae je da vlada Madhya Pradesha primijeni vlastitu politiku
osiguravanja zemlje onima koje iseljavaju zbog Brane Maan.
Ovdje nema kontroverzija. Brana je izgraena. Iseljeni ljudi se moraju nekamo naseliti prije nego to
se za vrijeme monsuna rezervoar napuni i potopi njihova sela. etiri aktivista su Vinod Patwa, koji je
jedna od tisuu osoba koje je 1990. iz njegovog doma iselila Brana Bargi (koja sada, dvanaest godina
kasnije, navodnjava manje zemlje nego to ju je potopila); Mangat Verma, koga e iseliti Brana
Maheshvar, bude li ikada dovrena; Chittaroopa Palit, koji radi s NBA-om ve skoro petnaest godina,
i dvadeset i jednogodinja Ram Kunwar, najmlaa i najkrhkija od aktivista. Njezino je prvo selo koje
e biti potopljeno kada se voda u rezervoaru Maan pone dizati. Tijekom ovih tjedana otkada je
zapoela post, Ram Kunwar je izgubila devet kila - skoro etvrtinu svoje poetne tjelesne teine.
Za razliku od drugih Velikih Brana, kao to su Sardar Sarovar, Maheshwar i Indira Sagar, gdje
naseljavanje stotina tisua iseljenih ljudi negdje drugdje jednostavno nije mogue (osim na papiru, u
sudskim dokumentima), u sluaju Maana ukupni je broj iseljenih ljudi otprilike est tisua. Ljudi su
ak i odredili zemljita koja su dostupna i koja vlada moe kupiti i dodijeliti im. Ali vlada odbija.
Umjesto toga se bavi raspodjelom piljivih novanih kompenzacija, a to je ilegalno i kri njezinu
vlastitu politiku. Sasvim otvoreno odgovara da e, udovolji li zahtjevima maanskih izgnanika (to
jest, ako primijeni svoju vlastitu politiku), time uspostaviti presedan za stotine tisua ljudi, od kojih su
veina Daliti (nedodirljivi) i Adivasiji. A oni su odreeni da budu potopljeni (bez rehabilitacije)
uslijed gradnje dvadeset i devet drugih velikih brana, planiranih u dolini Narmada. A odlunost
dravne vlade da provede te projekte ostaje apsolutna, bez obzira na cijenu po drutvo i okoli.
Dok Vinod, Mangat, Chittaroopa i Ram Kunwar polako slabe, dok se njihovi ivoti gase, a pojavljuje
se i rizik od nepopravljivog otkazivanja organa i iznenadne smrti, niti jedan se vladin slubenik nije
ak ni potrudio posjetiti ih.
Dopustite da vam otkrijem tajnu - na goruem ploniku, pod nemilosrdnim suncem kod Tin Sheda
nisu prisutni samo nepokolebljiva nakana i elina odlunost. ale o mravljenju i gubitku teine
postaju pomalo zajedljive. Tu su suze bijesa i frustracije. Bojazan i stvarni strah. Ali ispod svega toga,
ista je hrabrost.
to e im se dogoditi? Hoe li samo ostati zabiljeeni u knjigama kao cijena napretka? Ta fraza
lukavo oblikuje cijeli argument kao onaj izmeu ljudi koji su za razvoj, nasuprot onima koji su protiv
razvoja - i sugerira neizbjenost i izbor koji se mora napraviti: za razvoj, to drugo? Ona lukavo
sugerira da su pokreti poput NBA zastarjeli i apsurdno usmjereni protiv elektrine struje ili protiv
navodnjavanja. To su, naravno, gluposti.
1

(Verovatno zbog velikog broja) objanjenja su dana na kraju knjige. (prim. Severijan)
4

NBA vjeruje da su Velike Brane zastarjele. Oni vjeruju da postoje demokratiniji, lokalniji,
ekonomski bolji i za okoli lake odrivi naini dobivanja elektrine energije i upravljanja vodenim
sustavima. Oni zahtijevaju vie modernosti, a ne manje. Oni zahtijevaju vie demokracije, a ne manje.
A pogledajte to se umjesto toga dogaa.
ak i kad je ratna retorika bila na vrhuncu, ak i kad su Indija i Pakistan jedni drugima prijetili
nuklearnim unitenjem, pitanje krenja Sporazuma o Indskim vodama izmeu dvije zemlje nije se
pojavilo.2 Ali u Madhya Pradeshu, policija i administracija uli su buldoerima u sela Adivasija.
Zapeatili su rune pumpe, sruili kolske zgrade i oborili drvee kako bi natjerali ljude da se isele iz
svojih domova. Zapeatili su rune pumpe. I tako je dolo do neogranienog trajka glau.
Osuivanje terorizma od strane bilo koje vlade vjerodostojno je samo ako pokae da e odgovoriti na
uporno, razumno, dobro argumentirano i nenasilno neslaganje. Ali, ono to se dogaa upravo je
suprotno tome. Diljem svijeta nenasilne pokrete otpora razbijaju i lome. Ako ih ne potujemo i ne
cijenimo ih, samim time dajemo prednost onima koji se okreu nasilnim sredstvima.
Po itavom svijetu, kad vlade i mediji posveuju sve svoje vrijeme, panju, novac, istraivanja,
prostor, sofisticiranost i ozbiljnost priama o ratu i terorizmu, onda je poruka koju odailju
uznemiravajua i opasna: ako pokuavate iznijeti na otvoreno i traite zadovoljtinu za javnu
nepravdu, nasilje je uinkovitije od nenasilnosti. Naalost, ako se mirnim promjenama ne prui
prilika, onda nasilne promjene postaju neizbjene. To nasilje e biti (i ve sada jest) nasumino, runo
i nepredvidivo. Ono to se dogaa u Kamiru, sjeveroistonim indijskim dravama i Andhra Pradeshu
- sve je dio tog procesa.
NBA se u ovom trenutku ne bori samo protiv Velikih Brana. Oni se bore za opstanak najveeg
indijskog dara svijetu: nenasilnog otpora. Moete ih zvati Ahimsa Bachao Andolan (ahimsa znai
nenasilni otpor), ili Pokret za spaavanje nenasilja. Tijekom godina, naa vlada nije za ljude doline
Narmada pokazala nita osim prijezira. Prijezir za njihove argumente. Prijezir za njihov pokret.
U dvadeset i prvom stoljeu vie nije mogue ignorirati vezu izmeu religioznog fundamentalizma,
nuklearnog nacionalizma i osiromaenja itavih populacija zbog korporacijske globalizacije. Iako je
vlada Madhya Pradesha kategoriki izjavila da nema zemlje za rehabilitaciju iseljenih ljudi, izvjetaji
govore da se priprema staviti korporativnoj poljoprivredi na raspolaganje goleme koliine zemlje. To
e nadalje pokrenuti drugi krug iseljenja i osiromaenja.
Moemo li uvjeriti Digvijaya Singha - svjetovnog, zelenog glavnog ministra Madhya Pradesha da
neke od svojih propagandnih poruka zamijeni stvarnom promjenom politike? Ako bi to uinio,
povijest bi ga upamtila kao vizionara i ovjeka istinske politike hrabrosti. Ako Kongresna stranka
eli da je se ozbiljno shvati kao alternativu razornim desniarskim religioznim fundamentalistima,
koji su nas doveli do ruba unitenja, morat e uiniti neto vie, a ne samo osuivati mjesnu
samoupravu i sudjelovati u praznoj nacionalistikoj retorici. Morat e napraviti neto stvarnog posla i
doista sluati ljude za koje tvrdi da ih predstavlja.
to se tie nas ostalih, zabrinutih graanina, mirovnih aktivista i drugih - nije dovoljno pjevati pjesme
o tome kako miru treba dati prigodu. ansu se daje tako da inimo sve to moemo kako bismo pruili
podrku pokretima kao to je Narmada Bachao Andolan. To je pravi rat protiv terora.
Idite u Bhopal. Samo potraite Tin Shed.3

u rujnu
Pisci umiljaju da oni odabiru prie od onoga to se dogaa u svijetu. Poinjem vjerovati da tako
misle zbog tatine. U stvari je upravo obratno. Prie odabiru pisce. Prie nam se otkrivaju. Javna
pria, privatna pria - one nas koloniziraju. One nam daju narudbe. One inzistiraju na tome da ih se
ispria. Beletristika i publicistika su samo razliite tehnike prianja pria. Iz razloga koje ne
razumijem u potpunosti, beletristika isplee iz mene. Publicistiku izvlai bolan, slomljeni svijet u
kojem se budim svakoga jutra.
Tema velikog dijela onoga o emu piem, i u beletristici i u publicistici, je odnos izmeu moi i
bespomonosti i beskrajni konflikt u kojem se one vrte u krug. John Berger, taj najdivniji pisac,
jednom je napisao:
Nikada vie nijedna pria nee biti ispriana kao da je jedina.4
Nikada ne moe biti rije o samo jednoj prii. Postoje samo naini gledanja. I tako, kada priam priu,
ja je ne priam kao ideolog koji eli suprotstaviti dvije apsolutistike ideologije jednu drugoj, nego
kao pripovjeda koji eli podijeliti svoj nain gledanja. Iako se moe initi da je drukije, ja ne piem
o doista dravama i povijesti, nego o moi. O paranoji i bezobzirnosti moi. O fizici moi. Vjerujem
da akumuliranje velike, nesputane moi od strane drave ili zemlje, korporacije ili institucije - ili
makar i pojedinca, branog druga, prijatelja, brata ili sestre - bez obzira na ideologiju, rezultira
ispadima kakve u ovdje iznijeti.
S obzirom na to da ivim ovako, kao to ive milijuni nas, u sjeni nuklearnog holokausta koji vlade
Indije i Pakistana stalno obeavaju svojem indoktriniranom stanovnitvu, i u globalnom susjedstvu
Rata protiv terora (koji predsjednik Bush poprilino biblijski naziva zadatkom kojem nema kraja),
esto se zateknem kako razmiljam o odnosu izmeu graana i drave.5
U Indiji, oni od nas koji su iskazali svoje miljenje o nuklearnim bombama, Velikim Branama,
korporativnoj globalizaciji i sve veoj opasnosti od hinduskog faizma u lokalnoj samoupravi miljenja koja se ne podudaraju s onima indijske vlade - obiljeeni su kao antidravni. Iako me ta
optuba ne ispunjava ogorenjem, to nije toan opis onoga to inim niti kako razmiljam.
Antidravna je osoba koja je protiv svoje vlastite drave i iz toga proizlazi zakljuak da je stoga u
prilog neke druge drave. Ali nije neophodno biti antinacionalan kako bi osoba bila vrlo sumnjiava
prema nacionalizmu, kako bi bila antinacionalistika. Nacionalizam ove ili one vrste uzrok je veine
genocida u dvadesetom stoljeu. Zastave su komadii obojene tkanine koje vlade prvo koriste tako da
omotaju ljudske umove kako bi ih stegnuli, a onda i kao ceremonijalne mrtvake pokrove za
pokapanje mrtvih. Kad se neovisni ljudi koji razmiljanju (a tu ne ukljuujem korporativne medije)
ponu okupljati ispod zastava, kad pisci, slikari, glazbenici ili filmai obustave svoju prosudbu i
slijepo upregnu svoju umjetnost u slubu drave, vrijeme je da se svi uspravimo i zabrinemo. U Indiji
smo gledali kako se to dogaa neposredno nakon nuklearnih testiranja 1998. godine i za vrijeme
Kargilskog rata protiv Pakistana 1999. godine. U SAD-u smo to mogli vidjeti za vrijeme Zaljevskog
rata i moemo to vidjeti sada, za vrijeme Rata protiv terora. Tu tuu amerikih zastava napravljenih u
Kini.6
Nedavno su sve koji su kritizirali akcije vlade SAD-a (ukljuujui i mene) nazivali antiamerikim.
Antiamerikanizam e biti proglaen ideologijom.
Termin antiameriki obino koristi ameriki establiment ne bi li diskreditirao i - ne lano, ali
mogli bismo rei netono - definirao svoje kritiare. Kad se nekoga jednom obiljei kao
antiamerikog, vjerojatno je da e ga se osuditi prije nego to ga se uje, a njegovi e argumenti biti
ugueni u kaosu povrijeenog nacionalnog ponosa.

to termin antiameriki znai? Znai li to da ste protiv deza? Ili da se protivite slobodi govora? Da
vam se ne sviaju Toni Morrison ili John Updike? Da ste se posvadili s golemim sekvojama? Znai li
to da ne cijenite stotine tisua amerikih graana koji su marirali protiv nuklearnih oruja, ili tisue
onih koji su se odupirali ratu i prisilili svoju vladu da se povue iz Vijetnama? Znai li to da mrzite
sve Amerikance?
To lukavo brkanje amerike kulture, glazbe, literature, fizike ljepote zemlje koja ovjeka ostavlja
bez daha, uobiajenih uitaka obinih ljudi s kritikom vanjske politike vlade SAD-a (o kojoj,
zahvaljujui amerikom slobodnom tisku, na alost, veina Amerikanaca zna vrlo malo) namjerna
je i vrlo djelotvorna strategija. To je kao kad se vojska u povlaenju skloni u jako napuenom gradu,
nadajui se da e mogunost da pogode civile sprijeiti neprijatelja da puca na njih.
Postoje mnogi Amerikanci kojima bi bilo grozno da ih se povezuje s politikom njihove vlade.
Najobrazovanije, najkritinije, najzajedljivije i najzabavnije kritike hipokritinosti i kontradikcija u
vladinoj politici SAD-a dolaze od amerikih graanina. Kada ostatak svijeta eli doznati to vlada
SAD-a namjerava, obratimo se Noamu Chomskom, Edwardu Saidu, Howardu Zinnu, Edu Hermanu,
Amy Goodman, Michaelu Albertu, Chalmersu Johnsonu, Williamu Blumu i Anthonyju Amoveu da
nam kau to se doista dogaa. Isto tako, u Indiji, ne stotine, nego milijuni nas sramili bismo se i bili
uvrijeeni da nas se na bilo koji nain povezuje sa sadanjom faistikom politikom indijskih vlasti
koja je, osim provoenja dravnog terorizma u dolini Kamir (u ime borbe protiv terorizma) takoer
zamirila na nedavni pogrom protiv Muslimana u Gujaratu koji je nadzirala drava.7 Bilo bi apsurdno
misliti da su oni koji kritiziraju indijsku vladu antiindijski - iako sama vlada nikad ne oklijeva tako
rei. Opasno je prepustiti indijskoj vladi ili amerikoj vladi ili bilo kome, to se toga tie, pravo da
definira to su to Indija ili Amerika, ili to bi one trebale biti.
Da bi se nekoga nazvalo antiamerikim, ili uistinu, da bi netko bio antiameriki (ili, to se toga
tie, antiindijski ili antitimbuktanski) nije samo rasistiki, to je nedostatak mate. To je
nesposobnost da se svijet vidi drukije, a ne samo u okviru uvjeta koje vam je establiment postavio ako niste za Busha, onda ste Taliban. Ako nas ne volite, mrzite nas. Ako niste Dobri, onda ste Zli.
Ako niste s nama, onda ste s teroristima.
Prole godine, kao i mnogi drugi, i ja sam napravila pogreku te sam se rugala retorici vezanoj za 11.
rujna, odbacujui je kao glupu i arogantnu. Shvatila sam da ona uope nije glupa. To je u stvari lukava
regrutacija za pogreno predoeni, opasni rat. Svakoga dana me okira koliko ljudi vjeruje da
protivljenje ratu u Afganistanu znai podravanje terorizma ili glasanje za Talibane. Sada, kad
poetni cilj rata - hvatanje Osame bin Ladena (ivog ili mrtvog) - izgleda nije uspjelo, oznake cilja su
pomaknute.8 Sada se izjavljuje da je cijeli smisao rata bio da se srui Talibanski reim i oslobodi
afganistanske ene od njihovih burki. Trae od nas da vjerujemo kako su ameriki marinci u stvari na
feministikoj misiji (ako je to tako, hoe li njihova idua postaja biti vojni saveznik SAD-a, Saudijska
Arabija?). Razmiljajte o tome ovako: u Indiji postoje neki drutveni postupci koji jako zasluuju
osudu - prema nedodirljivima, prema kranima i muslimanima, prema enama. Pakistan i Banglade
imaju jo gore naine postupanja prema manjinskim zajednicama i enama. Treba li ih stoga
bombardirati? Treba li unititi Delhi, Islamabad i Dhaku? Je li mogue bombama istjerati zadrtost iz
Indije? Moemo li bombama oistiti svoj put u feministiki raj? Jesu li tako ene dobile pravo glasa u
Sjedinjenim Amerikim Dravama? Je li tako bilo ukinuto ropstvo? Moemo li popraviti genocid
milijuna Indijanaca na ijim su leevima osnovane Sjedinjene Amerike Drave tako to emo
bombardirati Santa Fe? Nikome od nas nisu potrebne godinjice kako bismo upamtili ono to ne moemo
zaboraviti. I tako je to to sam ja ovdje, na amerikome tlu, u rujnu, tom mjesecu groznih godinjica,
samo sluajnost. Ono to je prvo na svaijem umu, pogotovo ovdje u Americi, uas je onoga to je
postalo poznato kao 9/11. Tri tisue civila izgubilo je ivote u tom smrtonosnom teroristikom
napadu.9 Tuga je jo velika. Bijes je jo otar. Suze se jo nisu osuile. A udan, smrtonosan rat hara
svijetom. Unato tome, svatko tko je izgubio voljenu osobu sigurno u sebi potajno, duboko u srcu,
zna da nikakav rat, nikakva osveta, nikakve velike bombe baene na voljene osobe nekoga drugoga ili
neiju tuu djecu nee otupjeti otrinu njihove boli niti im vratiti njihove vlastite voljene osobe. Rat

ne moe osvetiti one koji su umrli. Rat je samo brutalno oskvrnjenje sjeanja na njih.
Kako bi se potaknuo jo jedan rat - ovaj put protiv Iraka - cinino manipulirajui ljudskom boli,
pakirajui je za specijalne emisije na televiziji koje sponzoriraju korporacije koje prodaju sredstva za
pranje ili tenisice, je obezvrjeivanje bola, oduzimanje njegovog smisla. Ono to sad gledamo je vulgarno
pokazivanje poslovanja bolom, prodaje bola, pljakanja ak i najprivatnijih ljudskih osjeaja za
politike svrhe. To je grozan oblik nasilja koji drava provodi nad vlastitim ljudstvom.
To nije dovoljno pametna tema za govor s javne govornike platforme, ali ono o emu bih vam doista
htjela govoriti je gubitak. Gubitak i gubljenje. Bol, neuspjeh, slomljenost, otupjelost, nesigurnost,
strah, umiranje osjeaja, umiranje snova. Apsolutna, nepopustljiva, beskrajna, uobiajena
nepravednost svijeta. to gubitak znai pojedincima? to on znai itavim kulturama, itavim
narodima koji su nauili ivjeti s njime kao sa svojim stalnim pratiocem?
Budui da govorimo o 11. rujna, moda je ispravno sjetiti se to taj datum znai, ne samo onima koji
su izgubili voljene osobe u Americi prole godine, nego i onima u drugim dijelovima svijeta za koje taj
datum ve odavno ima znaenje. Ovo iskopavanje povijesti nije ovdje ponueno kao optuba niti kao
provokacija. Nego samo kako bi se podijelila bol povijesti. Kako bi se magla malo raistila. Kako bi
se graanima Amerike, na najnjeniji, najljudskiji nain reklo: - Dobrodoli u svijet.
Prije dvadeset i devet godina, u ileu, 11. rujna 1973. general Pinochet sruio je demokratski
izabranu vladu Salvadora Allendea u dravnom udaru koji je podupirala CIA. Ne znam zato bismo
trebali mirno promatrati kako zemlja postaje komunistika zbog neodgovornosti vlastitog naroda,
rekao je Henry Kissinger, dobitnik Nobelove nagrade za mir, tadanji savjetnik za dravnu sigurnost
predsjednika Nixona.10
Nakon dravnog udara predsjednik Allende je naen mrtav u predsjednikoj palai. Jesu li ga ubili ili
se sam ubio, nikada neemo doznati. U reimu strahovlade koji je uslijedio, ubijene su na tisue ljudi.
Daleko ih je vie jednostavno nestalo. Streljaki vodovi obavljali su javna pogubljenja.
Koncentracijski logori i komore za muenje otvarali su se po itavoj zemlji. Mrtve su pokapali u
rudnika okna i neobiljeene grobove. Vie od esnaest godina je narod ilea ivio u strahu od
kucanja na vrata u pono, od rutinskih nestanaka, od iznenadnih uhienja i muenja.11
Godine 2000., dvije godine nakon uhienja generala Pinocheta, u Velikoj Britaniji je vlada SAD-a
uinila dostupnim za javnost na tisue ranije tajnih dokumenata.12 Oni sadre nepobitan dokaz o
umijeanosti CIA-e u dravni udar kao i injenicu da je vlada SAD-a imala detaljne informacije o
situaciji u ileu za vrijeme vladavine generala Pinocheta. Unato tome, Kissinger je uvjeravao
generala da e mu pruiti podrku: U Sjedinjenim Amerikim Dravama, kao to znate,
simpatiziramo ono to pokuavate uiniti, rekao je. Vaoj vladi elimo uspjeh.13
Oni meu nama, koji poznaju samo ivot u demokraciji, ma kakve mane ona mogla imati, teko mogu
zamisliti to doista znai ivjeti pod diktaturom i podnositi potpuni gubitak slobode. Nije rije samo o
onima koje je Pinochet ubio, nego i o ivotima koje je ukrao ivima, a koji se takoer moraju uzeti u
obzir.
Naalost, ile nije jedina zemlja u Junoj Americi koja je bila izabrana za nastojanja vlade SAD-a.
Guatemala, Kostarika, Ekvador, Brazil, Peru, Dominikanska Republika, Bolivija, Nikaragva,
Honduras, Panama, El Salvador, Peru, Meksiko i Kolumbija; sve su one bile igralite za tajne, ali i
javne, operacije CIA-e.14 Stotine tisua latinoamerikanaca ubijeno je, mueno ili jednostavno nestalo
pod despotskim reimima i beznaajnim diktatorima, dostavljaima droge i trgovcima oruja koji su
uzdignuti na poloaj u njihovim zemljama (mnogi od njih su nauili svoj zanat u ozloglaenoj koli
Amerika u Fort Benningu, Georgia, koju financira vlada SAD-a, i u kojoj je diplomiralo ezdeset
tisua uenika)15. Kao da to ne bi bilo dovoljno poniavajue, ljudi June Amerike moraju nositi kri

toga to ih se naziva ljudima koji nisu sposobni za demokraciju - kao da su dravni udari i masakri na
neki nain kodirani u njihovim genima.
Taj popis naravno ne ukljuuje zemlje u Africi ili Aziji koje su pretrpjele vojne intervencije SAD-a Somaliju, Vijetnam, Koreju, Indoneziju, Laos i Kambodu.16 Koliko su rujana ve desetljeima
milijuni Azijaca bombardirani, spaljivani i klani? Koliko je rujana prolo od kolovoza 1945. godine,
kad su stotine tisua obinih Japanaca izbrisani s lica zemlje nuklearnim napadima na Hiroimu i
Nagasaki? Koliko su rujana tisue, koje su imale tu nesreu da preive takve napade, podnosile pravi
pakao koji je pogodio njih, njihovu neroenu djecu, djecu njihove djece, na zemlji, nebu, vjetru, vodi
i sva ona bia koja plivaju, hodaju, puu i lete? Nedaleko odavde, u Albuquerqueu, nalazi se Dravni
atomski muzej, gdje su se Debeljko i Djeak (nadimci od milja za bombe koje su baene na Hiroimu
i Nagasaki) mogli kupiti kao suvenir- naunice. Otkaeni mladi ljudi su ih nosili. Po jedan masakr u
svakom uhu. Ali odlutala sam sa svoje teme. Priamo o rujnu, a ne o kolovozu.
Datum 11. rujna ima tragine odjeke i na Bliskom Istoku. Godine 1922., 11. rujna, britanska je vlada,
ignorirajui ogorenje Arapa, proglasila da stavlja Palestinu pod svoju upravu, to je posljedica
Deklaracije Balfour 1917., koju je imperijalna Britanija izdala sa svojom vojskom okupljenom pred
ulaznim vratima grada Gaze.17 Deklaracija Balfour obeala je europskim cionistima nacionalni dom
za idovski narod.18 (U to vrijeme, imperij u kojem sunce nikada ne zalazi je mogao uzimati i
dodjeljivati nacionalne domove kao to kolski nasilnik raspodjeljuje pikule.) Dvije godine nakon
deklaracije, lord Arthur James Balfour, britanski ministar vanjskih poslova, rekao je:
Predlaemo da u Palestini niti ne pokuavamo formalno upitati sadanje
stanovnike te zemlje to ele... Cionizam, bilo da je ispravan ili neispravan,
dobar ili lo, ukorijenjen je u davnoj tradiciji, u trenutanim potrebama, u
buduim nadama, koji imaju puno veu vanost nego elje i predrasude
700.000 Arapa koji sada nastanjuju tu drevnu zemlju.19
Kako lije samo nehajno imperijalna vlast odluivala ije su potrebe od vee vanosti a ije nisu! Kako
lije nehajno secirala drevne civilizacije! Palestina i Kamir su gnojni, krvlju natopljeni darovi imperijalne
Britanije modernom svijetu. Obje su linije rasjeda u kojima danas bjesne meunarodni konflikti.
Godine 1937. Winston Churchill je za Palestince rekao:
Ne slaem se da zavidljivac koji neto ne treba, ali eli sprijeiti druge da to
koriste, ima pravo to zadrati, ma koliko dugo da je to bilo u njegovom
posjedu. Ne priznajem to pravo. Ne priznajem, na primjer, da je nad
Indijancima u Americi ili crncima u Australiji poinjena velika nepravda.
Ne priznajem da im je nanesena nepravda time to je jaa rasa, bolja rasa,
rasa koja bolje poznaje svijet, da to tako kaem, dola i zauzela njihovo
mjesto.20
To je definiralo stav izraelske drave prema Palestincima. Godine 1969. je premijerka Izraela Golda
Meir rekla: Palestinci ne postoje. Njezin nasljednik, premijer Levi Eshkol, rekao je: Gdje su
Palestinci? Kada sam doao ovamo [u Palestinu] ovdje je bilo 250.000 neidova, uglavnom Arapa i
Beduina. Bila je to pustinja, jo gora od nerazvijenosti. Nita! Premijer Menachem Begin zvao je
Palestince dvononim ivotinjama)). Premijer Yitzhak Shamir nazvao ih je skakavcima koje se
moe zgaziti)).21 To je jezik dravnih poglavara, to nisu rijei obinih ljudi. Godine 1947. Ujedinjeni
su Narodi formalno podijelili Palestinu i dodijelili 55 posto zemlje Palestine cionistima. U manje od
godinu dana oni su osvojili vie od 76 posto.22
Na dan 14. svibnja 1948. proglaena je drava Izrael. Nekoliko minuta nakon proglaenja, Sjedinjene
Amerike Drave priznale su Izrael. Zapadnu Obalu je pripojio Jordan. Gaza je potpala pod vojnu
upravu Egipta.23 Formalno, Palestina je prestala postojati, osim u mislima i u srcima stotina tisua

Palestinaca koji su postali izbjeglice.

U ljeto 1967. Izrael je okupirao Zapadnu Obalu i podruje oko Gaze. Doseljenicima su ponuene
dravna potpora i razvojna pomo kako bi se uselili u okupirane teritorije. Skoro svakodnevno sve je
vie palestinskih obitelji bilo otjerano s njihove zemlje i protjerano u izbjeglike logore. Palestinci
koji nastavljaju ivjeti u Izraelu nemaju ista prava kao Izraelci i ive kao graani drugoga reda u
svojoj nekadanjoj domovini.24
Tijekom desetljea dolazilo je do ustanaka, ratova, intifada. Na tisue ljudi izgubile su ivote.25
Potpisivali su se pogodbe i sporazumi. Objavljivali i krili prekidi vatre. Ali krvoprolie ne prestaje.
Palestina i dalje ostaje nezakonito zauzeta. Njezin narod ivi u nehumanim uvjetima, u virtualnim
bantustanima, gdje ih podvrgavaju kolektivnim kaznama i zabranama kretanja koje traju po dvadeset
i etiri sata, gdje ih svakodnevno poniavaju i s njima grubo postupaju. Nikada ne znaju kad e im
razoriti domove, kad e njihova djeca biti ubijena, kad e njihova dragocjena drva biti posjeena,
njihove ceste zatvorene, kad e im biti doputeno da odu na trnicu kako bi kupili hranu i lijekove. A
kada to nee biti tako? Oni ive bez ikakvog traga dostojanstva. Skoro bez ikakve nade. Nemaju
nikakve kontrole nad svojom zemljom, svojom sigurnou, svojim kretanjem, svojim
komunikacijama i svojim zalihama vode. I tako, kad se potpisuju sporazumi i kad se rijei poput
autonomije ili ak statusa drave nabacuju naokolo, uvijek treba pitati: - Kakva vrsta
autonomije? Kakva vrsta drave? Kakvu e vrstu prava imati njezini graani?
Mladi Palestinci, koji ne mogu obuzdati svoj bijes, pretvaraju se u ljudske bombe i pojavljuju se na
ulicama i javnim mjestima u Izraelu, raznose same sebe, ubijajui obine ljude, unosei strah u
svakodnevni ivot i na kraju jaajui sumnjiavost i meusobnu mrnju u oba drutva. Svako
bombardiranje poziva na nemilosrdne osvete i jo gore ivotne uvjete za Palestince. Ali samoubilaki
bombaki napadi in su pojedinanog oaja, a ne revolucionarna taktika. Iako palestinski napadi
unose strah u ivote izraelskih civila, oni pruaju savrenu krinku za svakodnevne upade izraelske
vlade na podruje Palestine, savreno opravdanje za starinski kolonijalizam u stilu devetnaestog
stoljea, preruen u moderan rat dvadeset i prvog stoljea.
Najvei politiki i vojni saveznik Izraela jest, i oduvijek je bila, vlada SAD-a. Vlada SAD-a je, uz
Izrael, blokirala skoro svaku odredbu UN-a koja je pokuavala na miran, pravedan nain rijeiti taj
sukob.26 Ona je podravala skoro svaki rat koji je Izrael vodio. Kad Izrael napada Palestinu, ameriki
su projektili ti koji prodiru u palestinske domove. I svake godine Izrael prima nekoliko milijardi
dolara iz Sjedinjenih Amerikih Drava. Uz vie od tri milijarde dolara godinje, u obliku slubenog
financiranja strane vojske, vlada SAD-a prua Izraelu ekonomsku pomo, kredite, prijenos
tehnologije i prodaje oruja.27
Kakve pouke bismo trebali izvui iz tog traginog konflikta? Je li idovima koji su sami pretrpjeli
toliko okrutnosti - moda vie okrutnosti nego bilo koji drugi narod u povijesti - doista nemogue
shvatiti ranjivost i enju onih koje su iselili? Pobuuju li ekstremne patnje uvijek okrutnost? Kakvu
to nadu prua ljudskoj rasi? to e se dogoditi s Palestincima u sluaju pobjede? Kad narod bez
drave naposljetku proglasi dravu, kakva e to drava biti? Kakvi e uasi biti poinjeni pod
njezinom zastavom? Trebamo li se boriti za zasebnu dravu, ili za pravo na slobodan ivot i
dostojanstvo za svakoga bez obzira na njihovu etniku pripadnost ili religiju?
Palestina je nekada bila svjetovni bedem na Bliskom Istoku. No sada slaba, nedemokratska i prema
svim izvjetajima iskvarena, ali otvoreno nesektaka Palestinska organizacija za osloboenje (PLO Palestinian Liberation Organization) gubi u odnosu na Hamas, koji zastupa otvoreno sektaku
ideologiju i bori se u ime Islama. Da citiramo iz njihovog manifesta: Mi emo biti njegovi vojnici, i
drvo za potpalu njegove vatre, koja e spaliti neprijatelje.28
Svijet se poziva da osudi samoubilake bombae. Ali moemo li ignorirati dugi put koji su oni preli
prije nego to su doli do ovoga odredita? Od 11. rujna 1922. do 11. rujna 2002. - osamdeset godina

10

je jako dugo vrijeme za voenje rata. Postoji li neki savjet koji svijet moe dati Palestincima? Neki
komadi nade koji im moemo pruiti? Trebaju li se samo pomiriti s mrvicama koje im se dobace i
ponaati kao skakavci ili dvonoge ivotinje kakvima ih opisuju? Trebaju li jednostavno prihvatiti
sugestiju Golda Meire i potruditi se da ne postoje?
Na drugom kraju svijeta, 11. rujna udara u nedavniju icu. Na taj je dan 1990. godine George W.
Bush stariji, tadanji predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava, odrao govor pred zajednikim
zasjedanjem Kongresa, objavljujui odluku svoje vlade da se zarati s Irakom.29
Vlada SAD-a kae da je Saddam Hussein ratni kriminalac, okrutni vojni despot koji je poinio
genocid nad svojim vlastitim narodom. To je njegov prilino toan opis. Godine 1988. sa zemljom je
sravnio stotine sela u sjevernom Iraku te je koristio kemijska oruja i mitraljeze da pobije tisue
Kurda. Danas znamo da mu je te iste godine vlada SAD-a osigurala petsto milijuna dolara potpore da
kupi amerike poljoprivredne proizvode. Idue godine, nakon to je uspjeno dovrio svoju
genocidnu kampanju, vlada SAD-a je podvostruila svoju potporu na jednu milijardu dolara.30
Takoer mu je osigurala kvalitetne bakterije za stvaranje antraksa, kao i helikoptere i materijal
dvostruke primjene, koji se moe koristiti za proizvodnju kemijskih i biolokih oruja.31
I tako ispada da su, dok je Saddam Hussein inio najgore grozote, vlade SAD-a i Veliki Britanije bile
njegovi bliski saveznici. ak i sada vlada Turske, koja ima jedan od najgorih tretmana ljudskih prava
na svijetu, jedan je od najbliskijih saveznika vlade SAD-a. To to turska vlada ugnjetava i ubija Kurde
ve godinama nije sprijeilo SAD da Tursku snabdijeva orujem i potporom za razvoj. 32 Oito nije
briga za Kurde bila to to je isprovociralo govor predsjednika Busha Kongresu.
to se promijenilo? U kolovozu 1990., Saddam Hussein je upao u Kuvajt. Njegov grijeh nije bio
toliko to to je krenuo u rat, nego to to je djelovao neovisno, bez naredbi svojih gospodara. To
pokazivanje neovisnosti bilo je dovoljno da narui ravnoteu moi u Zaljevu. I zato je odlueno da
Saddama Husseina treba istrijebiti, kao kunog ljubimca koji je nadivio ljubav svojega gospodara.
Prvi napad Saveznika na Irak dogodio se u sijenju 1991. godine. Svijet je gledao rat u udarnom
terminu, dok se on dogaao, na televiziji (u Indiji, u to doba, moralo se otii u predvorje hotela od pet
zvjezdica kako bi se mogao vidjeti CNN). Deseci tisua ljudi ubijeni su tijekom mjesec dana razornog
bombardiranja.33 Ono to mnogi ne znaju je da rat tada nije zavrio. Poetna estina se pretvorila u
najdui dugotrajni zrani napad na neku zemlju od Vijetnamskog rata. Tijekom zadnjeg desetljea,
amerike i britanske snage ispalile su tisue projektila i bombi na Irak. Polja i farme Iraka zasuti su s
tri tisue tona osiromaenog urana.34 U svojim bombarderskim napadima, Saveznici su ciljali na
pogone za proiavanje vode i unitavali ih, svjesni toga da ih se ne moe popraviti bez inozemne
pomoi.35 U junom Iraku su se sluajevi raka medu djecom uetverostruili. Tijekom desetljea
ekonomskih sankcija koje je uslijedilo nakon rata, irakim su civilima uskraeni hrana, lijekovi,
bolnika oprema, kola hitne pomoi, ista voda - ukratko, najosnovnije stvari.36
Nekih pola milijuna irake djece umrlo je kao rezultat tih sankcija. O njima je Madeleine Albright,
tadanja amerika veleposlanica u Ujedinjenim Narodima, kao to je poznato, izjavila: Mislim da je
to vrlo teak izbor, ali to se tie cijene - smatramo da je to vrijedno te cijene.37 Moralna jednako
vrijednost bio je termin koji se koristio za javno optuivanje onih koji su kritizirali rat s
Afganistanom. Madeleine Albright ne moe biti optuena za moralnu jednakovrijednost. Ono to je
ona rekla bila je jasna algebra.
Desetljee bombardiranja nije uspjelo izbaciti Saddama Husseina, bagdadsku zvijer. Sada, skoro
dvanaest godina poslije toga, predsjednik George Bush mlai je ponovno upregnuo retoriku. On
predlae potpuni rat, iji cilj ne bi bilo nita manje od promjene reima. New York Times kae da
Bushova administracija slijedi pomno planiranu strategiju kako bi uvjerila javnost, kongres i
saveznike da postoji potreba da se suoe s prijetnjom Saddama Husseina. Andrew Card, ef osoblja
Bijele kue je opisao kako administracija napreduje u svojim ratnim planovima za jesen: S

11

marketinkog gledita, rekao je, ne uvodite nove proizvode u kolovozu.38 Ovaj put reklamna fraza
za novi proizvod Washingtona nije patnja Kuvajana, nego tvrdnja da Irak ima oruje za masovno
unitenje. Zaboravite uzaludno moraliziranje onih koji su za mir, pisao je Richard Perle,
predsjednik Odbora za obrambenu politiku, Sjedinjene Amerike Drave e djelovati samostalno
ako je to potrebno i upotrijebiti preventivni napad ako odlue da je to u njihovu interesu.39
Inspektori za oruje daju konfliktne izvjetaje o stanju irakog oruja za masovno unitenje, i
mnogi su jasno rekli da je iraki arsenal rastavljen i da Irak nije sposoban stvoriti novi arsenal.40
Meutim, nema zbrke oko opsega i dosega amerikog arsenala nuklearnog i kemijskog oruja. Bi li
vlada SAD-a pristala primiti inspektore za oruje? A Velika Britanija? Ili Izrael? to ako Irak ima
nuklearno oruje, opravdava li to onda preventivni napad SAD-a? Sjedinjene Amerike Drave imaju
najvei arsenal nuklearnog oruja na svijetu. To je jedina zemlja na svijetu koja ih je ikada
upotrijebila na civilnom stanovnitvu. Ako Sjedinjene Amerike Drave imaju prava krenuti u
preventivni napad na Irak, onda je svaka nuklearna sila opravdana ako izvede preventivni napad na
neku drugu nuklearnu silu. Indija bi mogla napasti Pakistan, ili Pakistan Indiju. Ako vlada SAD-a
odlui da im se ne svia indijski premijer, mogu li ga jednostavno skinuti preventivnim napadom?
Nedavno su Sjedinjene Drave odigrale vanu ulogu natjeravi Indiju i Pakistan da odustanu od rata
koji je mogao zapoeti. Je li tako teko posluati vlastiti savjet? Tko je kriv za uzaludno
moraliziranje? Ili za propovijedanje mira dok se vodi rat? Sjedinjene Amerike Drave, koje George
Bush naziva miroljubivom dravom, stalno su u ratu s jednom ili drugom zemljom, svake godine
tijekom zadnjih pedeset godina.41
Ratovi se nikada ne vode iz altruistikih razloga. Oni se obino vode za hegemoniju, za poslovne
interese. I onda, naravno, tu je i poslovanje vezano uz rat. Zatita amerike kontrole nad svjetskom
zalihom nafte je kljuna za vanjsku politiku SAD-a. Nedavne vojne intervencije vlade SAD-a na Balkanu
i u Sredinjoj Aziji vezane su uz naftu. Za Hamida Karzaija, marionetskog predsjednika Afganistana
kojeg su postavile Sjedinjene Amerike Drave kau da je nekada bio zaposlenik Unocala, naftnog
poduzea sa sjeditem u SAD-u42. Vlada SAD-a paranoino dri pod kontrolom Bliski Istok jer se
tamo nalaze dvije treine svjetskih rezervi nafte.43 Nafta pokree amerike motore. Nafta omoguava
pokretljivost slobodnog trita. Tko god nadzire svjetsku zalihu nafte, kontrolira svjetska trita.
A kako se moe kontrolirati naftu? Nitko to ne kae elegantnije nego kolumnist New York Timesa
Thomas Friedman. U lanku nazvanom Ludost se isplati on kae: SAD mora objasniti Iraku i
saveznicima SAD-a da e ... Amerika upotrijebiti silu, bez pregovora, bez oklijevanja ili bez
odobrenja UN-a.44 Njegov je savjet bio dobro prihvaen. U ratovima protiv Iraka i Afganistana, kao
i pri skoro svakodnevnom poniavanju UN-a od strane vlade SAD-a. U svojoj knjizi o globalizaciji,
The Lexus and the Olive Tree (= Lexus i maslina) Friedman kae: Tajna ruka trita nikada ne bi
mogla funkcionirati bez tajne ake. McDonalds ne moe napredovati bez McDonnell Douglasa... a
tajna aka koja se brine o tome da je svijet dovoljno siguran da tehnologije Silikonske doline mogu
napredovati zovu se vojska SAD-a, zrane snage, mornarica i mornariko pjeatvo.45
Moda je to napisano u trenutku ranjivosti, ali to je sigurno najbolji, najtoniji opis projekta
korporativne globalizacije koji sam proitala. Nakon 11. rujna 2001. i Rata protiv terora, tajna ruka i
aka su otkrivene i moemo jasno vidjeti kako se drugo ameriko oruje - slobodno trite - nadnosi
nad svijet u razvoju, s ukoenim nenasmijeenim osmijehom. Zadatak koji nikada ne prestaje je
savreni ameriki rat, savreno sredstvo za beskrajno irenje amerikog imperijalizma. Na jeziku
Urdu, rije za profit je fayda. Al-Qaida znai Rije, Boju rije, Zakon. I tako, u Indiji neki od nas
Rat protiv terora nazivaju Al-Qaida protiv Al Faydae - Rije protiv Profita (igra rijei nije
namjerna). Trenutano se ini da e Al Fayda pobijediti. Ali nikad se ne zna...
*
U zadnjih deset godina neograniene korporativne globalizacije, ukupni su se prihodi na svijetu
poveali za prosjenih 2,5 posto na godinu. No, broj siromaha na svijetu se poveao za stotinu

12

milijuna. Od stotinu najveih ekonomija, pedeset i jednu ine korporacije, a ne zemlje. Gornjih jedan
posto svijeta ima isti kombinirani prihod kao i donjih 57 posto, i razlike sve vie rastu. 46 Sada, pod
nadstrenicom Rata protiv terora koja se sve vie iri, taj proces bre napreduje. Ljudi u odijelima se
neprilino ure. Dok bombe padaju na nas, a krstarei projektili lete po nebu, dok se nuklearno oruje
nagomilava kako bi svijet bio sigurniji, ugovori se potpisuju, patenti se registriraju, naftovodi se
polau, prirodni resursi se pljakaju, voda se privatizira, a demokracije se potkopavaju.
U zemlji kao to je Indija, onaj kraj projekta korporativne globalizacije koji se zove strukturalna
prilagodba provlai se kroz ivote ljudi. Razvojni projekti, masivna privatizacija i reforme rada
tjeraju ljude s njihove zemlje i s njihovih poslova, rezultirajui u nekoj vrsti barbarskog izvlatenja kojem u
povijesti ima vrlo malo slinih. Po itavom svijetu, dok slobodno trite besramno titi zapadna trita i
prisiljava zemlje u razvoju da uklone trgovinske prepreke, siromani postaju siromaniji, a bogati bogatiji.
Graanski nemiri poinju se pojavljivati u globalnom selu. U zemljama kao to su Argentina, Brazil,
Meksiko, Bolivija i Indija, pokreti otpora protiv korporativne globalizacije rastu. Kako bi ih se obuzdalo,
vlade pojaavaju svoj nadzor. Oni koji protestiraju nazivaju se teroristima i onda se tako s njima i postupa.
Ali graanski nemir ne znai samo mariranje, demonstracije i proteste protiv globalizacije. Naalost,
to takoer znai oajno obruavanje u kriminal i kaos i u sve vrste oaja i gubitka iluzija koji, kao to znamo
iz povijesti (i od onoga to vidimo kako se dogaa pred naim oima), postupno postaju plodno
mrijestilite za grozne stvari - kulturni nacionalizam, religioznu zatucanost, faizam i naravno, terorizam.
Svi oni idu rukom pod ruku s korporativnom globalizacijom.
Sve se vie vjeruje u ideju da slobodno trite rui dravne prepreke i da je krajnji cilj korporativne
globalizacije hipijevski raj u kojem je srce jedina putovnica, a svi ivimo sretno u pjesmi Johna
Lennona (Imagine theres no countries... = Zamislite da drave ne postoje...) To je lana ideja. Ono
to slobodno trite potkopava nije dravna suverenost, nego demokracija. Kako sve vie rastu
razlike izmeu bogatih i siromanih, posao tajne ake je ve odreen. Multinacionalne korporacije, koje
trae povoljne poslove koji daju goleme profite, ne mogu progurati te poslove i administrirati te
projekte u zemljama u razvoju bez aktivne suradnje dravne mainerije - policije, sudova, ponekad
ak i vojske. Danas korporativna globalizacija treba meunarodnu konfederaciju lojalnih, pokvarenih,
autoritativnih vlada u siromanijim zemljama kako bi progurale nepopularne reforme i uguile pobune.
Potreban joj je tisak koji se pretvara kako je slobodan. Potrebni su joj sudovi koji se pretvaraju da
dijele pravdu. Potrebni su joj nuklearne bombe, stalne vojske, otriji imigracijski zakoni i oprezne obalne
strae kako bi se osigurali da samo novac, roba, patenti i usluge bivaju globalizirani, ali ne i slobodno
kretanje ljudi, potivanje ljudskih prava, ne i meunarodni sporazumi o rasnoj diskriminaciji ili kemijska i
nuklearna oruja ili staklenika isparenja plinova, promjena klime ili, ne daj Boe, pravda.47 ini se
kao da bi ve i samo gesta prema meunarodnoj odgovornosti unitila cijeli poduhvat.
Skoro godinu dana nakon to je Rat protiv terora slubeno zavrio u ruevinama Afganistana, slobode
se sputavaju u sve veem broju zemalja u ime zatite slobode, graanske slobode se ukidaju u ime
zatite demokracije.48 Sve vrste protestiranja definiraju se kao terorizam. Usvajaju se razni zakoni
kako bi se to rijeilo. Izgleda da je Osama bin Laden nestao bez traga. Kau da je Mula Omar
pobjegao na motociklu.49 Mogli su za njime poslati Tintina (op.prev. - lik iz pria i crtia). Talibani su
moda nestali, ali njihov duh, kao i njihov sustav prijekog postupka, ponovno se pojavljuju na
najnevjerojatnijim mjestima. U Indiji, u Pakistanu, u Nigeriji, u Americi, u svim republikama
Sredinje Azije koje vode sve mogue vrste despota, i naravno u Afganistanu pod Sjevernim
Savezom koji podupire SAD50.
*
Za to vrijeme je u prodajnom centru sezonska rasprodaja. Sve cijene su sputene - oceanima,
rijekama, nafti, genetskim osnovama, osama, cvijeu, djetinjstvima, tvornicama aluminija,
telefonskim poduzeima, mudrosti, divljini, graanskim pravima, ekolokim sustavima, zraku - svih
4,6 milijardi godina evolucije. Sve je spakirano, zapeaeno, obiljeeno, procijenjeno i konfekcijski

13

dostupno (bez mogunosti povrata). to se tie pravde - kau da i nju imaju u ponudi. Moete dobiti
najbolju koja se moe kupiti za novac.
Donald Rumsfeld je rekao da je njegov zadatak u Ratu protiv terora bio uvjeriti svijet da
Amerikancima mora biti dozvoljeno da nastave ivjeti na svoj nain.51 Kad ludi kralj udari nogom o
pod, robovi drhte u svojim odajama. I tako, ovdje, teko mi je to rei, ali ameriki nain ivota
jednostavno nije odriv. Jer ne priznaje postojanje svijeta van Amerike.
Na svu sreu, mo ima rok trajanja. Kada vrijeme doe, moda e i ovaj moni imperij, kao i oni koji
su doli prije njega, premaiti svoje mogunosti i implodirati iznutra. Izgleda kao da se strukturne pukotine
ve pojavljuju. Dok Rat protiv terora baca svoju mreu sve ire i ire, ameriko korporativno srce krvari.
Unato svim praznim priama o demokraciji, danas svijet vode tri najtajnovitije institucije: Meunarodni
monetarni fond, Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija, od kojih svakom dominiraju Sjedinjene
Amerike Drave. Njihove se odluke donose u tajnosti. Ljudi koji ih vode imenuju se iza zatvorenih
vrata. Nitko ne zna doista nita o njima, njihovoj politici, njihovim vjerovanjima, njihovim namjerama.
Nitko ih nije izabrao. Nitko nije rekao da mogu odluivati u nae ime. Svijet kojim upravljaju
nekolicina pohlepnih bankara i generalnih direktora koje nitko nije izabrao nikako ne moe potrajati.
Komunizam sovjetskog stila nije propao zato to je po svojoj prirodi bio zao, nego zato to je imao
manu. Premalenom broju ljudi doputao je da uzurpira previe vlasti. Trini kapitalizam dvadeset i
prvog stoljea, u amerikom stilu, propast e iz istih razloga. I jedno i drugo su strukture koje je
izgradila ljudska inteligencija, a unitila ljudska priroda.
Dolo je vrijeme, rekao je Mor. Moda e se stvari prvo pogorati, pa tek onda poboljati. Moda na
nebu postoji mali bog koji se priprema za nas. Drukiji svijet ne samo da je mogu, nego ve dolazi.
Moda mnogi od nas nee biti ovdje da ga pozdrave, ali kada su dani vrlo mirni, ako paljivo sluam,
mogu ga uti kako die.

usamljenost noama chomskog

_____________________________________________________________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________________________________________________

Nikada se neu ispriavati zbog Sjedinjenih Amerikih Drava - ma kakve

injenice bile. - Predsjednik George Bush stariji.52
Dok sjedim u svom domu u New Delhiju, gledajui kako se ameriki televizijski kanal s vijestima
promovira (Mi izvjetavamo. Vi odluujete), zamiljam kako bi to zabavljalo Noama Chomskog i
kako bi se osmjehnuo na to.
Svatko zna da autoritativni reimi, bez obzira na svoju ideologiju, koriste masovne medije za
propagandu. Ali to je s demokratski izabranim reimima slobodnog svijeta?
Danas, zahvaljujui Noamu Chomskom i njegovim kolegama medijskim analitiarima, na tisue,
moda i milijuni nas postavljaju skoro kao aksiom to da je javno miljenje u demokracijama
slobodnog trita jednako proizvedeno kao i svaki drugi proizvod masovnog trita - sapun,
prekidai ili narezani kruh.53 Znamo da, iako zakonski i ustavno, govor moe biti slobodan, prostor u
kojem se ta sloboda moe koristiti oduzima nam se i prodaje onome tko ponudi najbolju cijenu.
Neoliberalni kapitalizam ne bavi se samo akumulacijom kapitala (za neke). Bavi se i akumulacijom
moi (za neke), i akumulacijom slobode (za neke). Prema tome, za ostatak svijeta, ljude koji nisu dio
vladajueg tijela neoliberalizma, on se bavi razaranjem kapitala, razaranjem moi, razaranjem
slobode. Na slobodnom tritu, sloboda govora postala je roba kao i sve drugo - pravda, ljudska
14

prava, pitka voda, isti zrak. Dostupna je samo onima koji si to mogu priutiti. I naravno, oni koji si je
mogu priutiti koriste slobodu govora kako bi proizveli onu vrstu proizvoda, stvorili onu vrstu javnog
miljenja, koji najbolje odgovaraju njihovoj svrsi (vijesti koje im mogu koristiti). Toan nain na koji
to ine je tema brojnih politikih lanaka Noama Chomskog.
Premijer Silvio Berlusconi, na primjer, ima kontrolni udio u glavnim talijanskim novinama,
asopisima, televizijskim postajama i izdavakim kuama. Premijer u stvari kontrolira oko 90 posto
talijanske televizijske publike, izvjetava Financial Times.54
Kolika je cijena slobodnog govora? Slobodnog govora za koga? Priznajemo, Berlusconi je ekstreman
primjer. U drugim demokracijama - posebno u Sjedinjenim Amerikim Dravama - medijski baruni,
snani korporativni lobiji i vladini slubenici preklapaju se na sloeniji, ali manje oit nain (veze
Georgea Busha mlaeg s naftnim lobijem, industrijom oruja i Enronom, te Enronova infiltracija u
institucije vlade SAD-a i masovne medije - sve je to sad poznato javnosti).
Nakon teroristikih napada u New Yorku i Washingtonu 11. rujna, oito koritenje glavnih medija za
izraavanje miljenja vlade SAD-a, njihovo pokazivanje osvetnikog patriotizma, njihova volja da
objave unaprijed pripremljene Pentagonove informacije za tisak kao vijesti, i njihovo eksplicitno
cenzuriranje drukijih miljenja postali su predmet podsmijeha i crnog humora u ostatku svijeta.
Onda je dolo do pada na newyorkkoj burzi, bankrotirane zrakoplovne kompanije su se obratile vladi
za financijsku pomo, dolo je do razgovora o zaobilaenju zakona o patentima kako bi se moglo
proizvesti ope lijekove kojima bi se moglo boriti protiv straha od antraksa (to je, naravno, bilo puno
vanije i hitnije nego proizvodnja opih lijekova kojima bi se moglo boriti protiv AIDS-a u Africi).55
Odjednom je poelo izgledati kao da e se mitovi-blizanci o slobodi govora i slobodnom tritu sruiti
pored tornjeva-blizanaca Svjetskog trgovinskog centra.
Ali naravno da se to nikada nije dogodilo. Ti mitovi i dalje ive.
Meutim, postoji vedrija strana koliine energije i novca koje establiment ulae u posao
upravljanja javnim miljenjem. To sugerira upornu i opravdanu brigu da bi, otkriju li ljudi (i u
potpunosti shvate) pravu prirodu onoga to se ini u njihovo ime, oni mogli zbog tog saznanja neto
poduzeti. Moni ljudi znaju da obini ljudi nisu uvijek refleksivno okrutni i sebini (kad obini ljudi
pokuavaju odvagnuti trokove i koristi, neto tipa nemirne savjesti moglo bi lako prevagnuti). Iz tog
razloga mora ih se zatititi od stvarnosti, podizati u kontroliranom okoliu, u promijenjenoj
stvarnosti, kao pile za peenje u kokoinjcu ili svinje u svinjcu.
Mi koji smo uspjeli izbjei tu sudbinu i traimo hranu po dvoritu vie ne vjerujemo sve to proitamo
u novinama i vidimo na televiziji. Prislanjamo ui o tlo i traimo druge naine da shvatimo svijet.
Traimo neisprianu priu, vojni dravni udar koji je usput spomenut, genocid o kojem se ne
izvjetava, graanski rat u afrikoj zemlji o kojem je napisan samo kratki lanak pored cijele stranice
posveene reklami za ipkasto rublje.
Ne sjetimo se uvijek, i svi to ak ni ne znaju, da taj nain razmiljanja, ta spontana pronicljivost, to
instinktivno nepovjerenje prema masovnim medijima, u najboljem sluaju moe biti politiko
nasluivanje, a u najgorem samotna optuba, da nema neumorne i neumoljive analize medija od
strane jednog od najveih umova svijeta. A to je samo jedan od naina na koje je Noam Chomsky
radikalno promijenio nae shvaanje drutva u kojem ivimo. Ili bih moda trebala rei, nae
shvaanje sloenih pravila ludnice u kojoj smo svi dobrovoljni bolesnici?
Kad je govorio o napadima na New York i Washington 11. rujna, predsjednik George W. Bush
nazvao je neprijatelje Sjedinjenih Amerikih Drava neprijateljima slobode. Amerikanci pitaju
zato nas oni mrze? rekao je. Oni mrze nae slobode, nau vjersku slobodu, nau slobodu govora,

15

nau slobodu da glasujemo, okupljamo se i suprotstavljamo jedni drugima.56

Ako ljudi u Sjedinjenim Amerikim Dravama ele stvarni odgovor na to pitanje (a ne onaj u Vodiu
kroz antiamerikanizam za idiote, kao to su: Jer su ljubomorni na nas, Jer mrze slobodu, Jer su
gubitnici, Jer smo mi dobri a oni zli), ja bih im rekla da itaju Chomskoga. itajte to Chomsky
pie o vojnim intervencijama SAD- a u Indokini, Latinskoj Americi, Iraku, Bosni, bivoj Jugoslaviji,
Afganistanu i na Bliskom Istoku. Ako bi obini ljudi u Sjedinjenim Amerikim Dravama itali
Chomskoga, moda bi malo drukije uobliili svoja pitanja. Moda bi onda pitanje bilo: Zato nas
ne mrze vie nego to to ine? ili Nije li iznenaujue da se 11. rujna nije dogodio ranije?.
Naalost, u ovim nacionalistikim vremenima, rijei kao to su mi i oni koriste se neodreeno.
Crta izmeu graana i drave namjerno se i uspjeno zamuuje, ne samo od strane vlada, nago i od
strane terorista. Logika koja se nalazi iza teroristikih napada, kao i osvetnikih ratova protiv vlada
koje podravaju terorizam je ista: obje kanjavaju graane za djela njihovih vlada.
Kada bi me netko zatraio da izaberem jedno meu glavnim doprinosima Noama Chomskoga svijetu,
to bi bila injenica da je on skinuo maske runom, manipulativnom, nemilosrdnom svemiru koji
postoji iza te lijepe, optimistike rijei sloboda. On je to uinio racionalno i empiriki. Gomila
dokaza koje je prikupio kako bi izgradio dokaze u prilog svog stava je impresivna. Zastraujua, u
stvari. Poetna premisa metode Chomskoga nije ideoloka, ali jest intenzivno politika. On kree na
svoj put istraivanja s instinktivnim nepovjerenjem anarhista prema moi. On nas vodi na razgledanje
movare establimenta SAD-a, vodi nas kroz zbunjujui labirint hodnika koji povezuje vladu, velika
poduzea i posao upravljanja javnim miljenjem.
Chomsky nam pokazuje kako fraze tipa slobode govora, slobodnog trita i slobodnog svijeta
imaju vrlo malo, ako uope imaju, ikakve veze sa slobodom. On nam pokazuje da su, meu
milijardama sloboda koje svojata vlada SAD-a, i sloboda da se ubija, istrebljuje i dominira drugim
ljudima. Sloboda da se financira i sponzorira despote i diktatore po itavom svijetu. Sloboda da se
trenira, naoruava i sklanja teroriste. Sloboda da se rui demokratski izabrane vlade. Sloboda da se
nagomilava i koristi oruja masovnog unitenja - kemijska, bioloka i nuklearna. Sloboda da se zarati
sa svakom zemljom s ijom se vladom ne slae. I, najstranije od svega, sloboda da se poini te
zloine protiv ovjeanstva u ime pravde, u ime pravednosti, u ime slobode.
Javni tuilac John Ashcroft je izjavio da su slobode SAD- a dobivene ne od neke vlade ili
dokumenta nego... na dar od Boga.57 I tako, u osnovi, suoeni smo sa zemljom koja je oboruana
ovlatenjem s neba. Moda to objanjava zato vlada SAD-a odbija suditi sebi prema istim
standardima prema kojima sudi drugima (bilo koji pokuaj da se to uini osuuje se kao moralna
jednakovrijednost). Njezina tehnika da se postavi kao dobronamjerni div, ija dobra djela ometaju
udne zemlje s lokalnim stanovnitvom koje kuje urote, ije trite ona nastoji osloboditi, ije drutvo
nastoji modernizirati, ije ene eli osloboditi, ije due pokuava spasiti.
Moda to vjerovanje u vlastitu boansku prirodu takoer objanjava i zato je vlada SAD-a sebi
dodijelila pravo i slobodu da ubija i istrebljava ljude za njihovo vlastito dobro.
Kad je najavio zrane napade SAD-a na Afganistan, predsjednik Bush mlai rekao je: Mi smo miran
narod.58 I onda je dalje rekao: Ovo je poziv Sjedinjenih Amerikih Drava, najslobodnije zemlje na
svijetu, drave izgraene na osnovnim vrijednostima, koja odbija mrnju, odbija nasilje, odbija
ubojice, odbija zlo. I neemo se umoriti.59
*
Ameriki imperij poiva na groznim temeljima: na masakru milijuna starosjedilaca, krai njihove
zemlje i, nakon toga, otimanju i porobljavanju milijuna crnaca iz Afrike kako bi radili na toj zemlji.
Na tisue su ih umrle na morima dok su ih prevozili kao stoku u kavezu izmeu kontinenata.60

16

Ukradeni iz Afrike, dovedeni u Ameriku - Buffalo Soldier Boba Marleya sadri cijeli svemir pun
neizrecive tuge.61 On govori o gubitku dostojanstva, o gubitku divljine, gubitku slobode, unitenom
ponosu naroda. Genocid i ropstvo ine drutvene i ekonomske osnove naroda ije osnovne vrijednosti
odbacuju mrnju, ubojice i zlo.
Chomsky je u eseju The Manufacture of Consent o osnivanju Sjedinjenih Amerikih Drava
napisao:
Za vrijeme proslave Dana zahvalnosti prije nekoliko tjedana, proetao sam
se s nekim prijateljima i obitelji nacionalnim parkom. Doli smo do
grobnog kamena na kojem je bio sljedei natpis: Ovdje poiva Indijanka,
Wampanoag, ija su obitelj i pleme dali sebe i svoju zemlju kako bi se ova
velika drava mogla roditi i razvijati.
Naravno, nije ba ispravno rei da je domorodaka populacija dala sebe i
svoju zemlju za tu plemenitu svrhu. Umjesto toga, oni su bili ubijani,
desetkovani i raspreni tijekom jednog od najveih primjera genocida u
ljudskoj povijesti ... Koji mi slavimo svakog listopada kada odajemo poast
Kolumbu - koji je i sam prilian masovni ubojica - na Kolumbov dan.
Na stotine amerikih graana, ljudi koji su dobri i ne misle nita zlo,
redovito prolazi pored tog nadgrobnog spomenika i ita to, izgleda bez
ikakve reakcije; osim moda, osjeaja zadovoljstva to naposljetku
odajemo poast koju dugujemo rtvama koje su podnijeli starosjedioci...
Vjerojatno bi drukije reagirali da su otili posjetiti Auschwitz ili Dachau i
tamo nali grobni kamen na kojem pie: Ovdje poiva ena, idovka, ija
su obitelj i narod dali sebe i svoju imovinu kako bi se ova velika drava
mogla razvijati i napredovati. 62
Kako su Sjedinjene Amerike Drave mogle preivjeti tu groznu prolost i iz toga izai djelujui tako
nevino? Ne tako to su je priznale, ne nastojei je ispraviti niti ispriavajui se crnim Amerikancima
ili amerikim domorocima, i sigurno ne mijenjajui se (sada oni izvoze svoje okrutnosti). Kao i veina
drugih drava, Sjedinjene Amerike Drave prepravile su svoju povijest. Ali ono to Sjedinjene
Amerike Drave izdvaja od ostalih zemalja i to ih stavlja na vodee mjesto daleko ispred drugih,
injenica je da su one u svoju slubu stavile usluge najmonijeg, najuspjenijeg poduzea za odnose s
javnou u itavom svijetu: Hollywooda.
U najrasprostranjenijoj verziji popularnog mita kao povijesti, dobrota SAD-a je bila najizrazitija za
vrijeme Drugog svjetskog rata (tj. rata Amerike protiv faizma). Izgubljena u buci zvuka fanfara i
aneoske pjesme stoji injenica da je vlada SAD-a u stvari skrenula pogled kada je faizam bio na
punoj snazi u Europi. Kad je Hitler provodio svoj genocidni pogrom protiv idova, slubenici SAD-a
nisu doputali ulaz u zemlju idovskim izbjeglicama koji su bjeali iz Njemake. Sjedinjene
Amerike Drave ule su u rat tek nakon to su Japanci bombardirali Pearl Harbor. Izgubljen u zvuku
bunih hosana je taj najbarbarskiji in, u stvari najdivljakiji in koji je svijet ikada vidio: bacanje
atomskih bombi na civilno stanovnitvo Hiroime i Nagasakija. Rat je bio skoro gotov. Stotine tisua
Japanaca koji su ubijeni, bezbrojni drugi koji e generacijama patiti od raka, nisu bili prijetnja miru u
svijetu. Bili su civili. Ba kao to su rtve bombardiranja Svjetskog trgovinskog centra i Pentagona
bile civili. Ba kao to su stotine tisua ljudi koji su umrli u Iraku zbog sankcija koje su predvodile
Sjedinjene Amerike Drave bili civili. Bombardiranje Hiroime i Nagasakija je bio hladan,
proraunati eksperiment koji je proveden kako bi se pokazalo snagu Amerike. U to vrijeme,
predsjednik Truman je to opisao kao najveu stvar u povijesti.63
Drugi svjetski rat, kau, bio je rat za mir. Atomska bomba je bila oruje mira. Pozivaju nas da

17

vjerujemo da je strah od nuklearnih oruja sprijeio Trei svjetski rat (bilo je to prije nego to je
predsjednik George Bush mlai smislio doktrinu preventivnog napada).64 Je li nakon Drugog
svjetskog rata dolo do izbijanja mira? Svakako je dolo do (relativnog) mira u Europi i Americi - ali
moe li se to brojati kao svjetski mir? Ne, osim ako se divlji, posredni ratovi koji se odvijaju u
zemljama u kojima ive obojene rase (ue, crnje, orijentalci, tamnokoci, kosooki) uope ne broje
kao ratovi.
Od Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Amerike Drave su u ratu sa, ili su napale, izmeu ostaloga i
sljedee zemlje: Koreju, Gvatemalu, Kubu, Laos, Vijetnam, Kambodu, Grenadu, Libiju, El
Salvador, Nikaragvu, Panamu, Irak, Somaliju, Sudan, Jugoslaviju i Afganistan. Taj bi popis takoer
trebao ukljuivati tajne operacije vlade SAD-a u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, dravne udare koje
je planirala i diktatore koje je naoruala i podravala. Trebao bi ukljuivati rat Izraela s Libanonom,
koji je SAD podravao, a u kojem su ubijene na tisue ljudi. Trebao bi ukljuivati kljunu ulogu koju
je Amerika odigrala u sukobu na Bliskom Istoku, u kojem su na tisue ljudi umrle borei se protiv
izraelske nelegalne okupacije palestinskoga teritorija. Trebao bi ukljuivati ulogu Amerike u
graanskom ratu u Afganistanu u 1980-im godinama, u kojem je ubijeno vie od milijun ljudi.65
Trebao bi ukljuivati embarge i sankcije koji su direktno i indirektno izazvali smrt stotina tisua ljudi,
to je najoitije u Iraku.66 Ako se sve to skupi, to zvui ba kao da je dolo do Treeg svjetskog rata, i
da je vlada SAD-a bila (ili jest) jedan od glavnih sudionika u njemu.
Veina eseja u For Reasons of State Chomskoga govori o napadima SAD-a na Juni Vijetnam,
Sjeverni Vijetnam, Laos i Kambodu. Bio je to rat koji je trajao vie od dvanaest godina. Pedeset i
osam tisua Amerikanaca i priblino dva milijuna Vijetnamaca, Kambodijaca i Laoana izgubilo je
ivote.67 SAD je razmjestio pola. milijuna kopnenih jedinica, bacio vie od est milijuna tona
bombi.68 A unato tome, iako to ne moete povjerovati ako ste gledali veinu hollywoodskih filmova,
Amerika je izgubila taj rat.
Rat je poeo u Junom Vijetnamu i onda se proirio na Sjeverni Vijetnam, Laos i Kambodu. Nakon
to je u Saigonu postavio na poloaj reim koji joj je odgovarao, vlada SAD-a se pozvala da se bori
protiv pobune komunista - vietkongovskih gerilaca koji su se infiltrirali u seosko podruje Junog
Vijetnama gdje su ih seljaci titili. To je bio tono isti model koji je Rusija oponaala kad se, 1979.
pozvala u Afganistan. Nitko u slobodnom svijetu ne sumnja u to da je Rusija napala Afganistan.
Nakon glasnosti, ak je i sovjetski ministar vanjskih poslova nazvao sovjetsku invaziju Afganistana
nezakonitom i nemoralnom.69 Ali u Sjedinjenim Amerikim Dravama nije bilo takvog
unutranjeg preispitivanja. Godine 1984. Chomsky je kao zapanjujue otkrivenje napisao:
Tijekom prolih dvadeset i dvije godine nastojim u glavnoj struji
novinarstva ili akademskog pristupa pronai neku referencu na Ameriku
invaziju u Juni Vijetnam 1962. godine (ili bilo kada), ili na ameriki napad
na Juni Vijetnam ili na ameriku agresiju u Indokini - bez ikakvog uspjeha.
U povijesti ne postoji takav dogaaj. Umjesto toga, postoji amerika
obrana Junog Vijetnama protiv terorista koji su imali vanjsku podrku
(naime iz Vijetnama).70
U povijesti ne postoji takav dogaaj!
Godine 1962. su Zrane snage SAD-a poele bombardirati ruralni Juni Vijetnam u kojem je ivjelo
80 posto stanovnitva. Bombardiranje je trajalo vie od jednog desetljea. Tisue je ljudi ubijeno.
Ideja je bila bombardirati na dovoljno velikoj skali da to izazove paninu migraciju iz sela u gradove,
gdje se ljude moe drati u izbjeglikim logorima. Samuel Huntington je to nazvao procesom
urbanizacije71 (uila sam o urbanizaciji kad sam bila u arhitektonskoj koli u Indiji; nekako se ne
sjeam da je bombardiranje iz zraka bilo dio nastavnog programa). Huntington - koji je danas poznat
po svojem eseju The Clash of Civilizations (Sukob civilizacija))) - bio je u to vrijeme predsjednik
Vijea za vijetnamske studije Savjetodavne skupine za razvoj jugoistone Azije. Chomsky navodi

18

kako on opisuje vietkongovce kao jaku silu koja se ne moe izbaciti iz svog izbornog tijela dok god
to izborno tijelo i dalje postoji.72 Huntington je onda savjetovao direktnu primjenu mehanike i
konvencionalne sile - drugim rijeima, kako bi se slomilo rat naroda, eliminirajte narod73 (ili,
moda, da auriramo tu tezu - kako bi se sprijeio sukob civilizacija, unitite civilizaciju).
Ovo je jedan promatra iz toga doba rekao o ogranienjima amerike mehanike sile: Problem je u
tome da ameriki strojevi nisu u stanju ubijati komunistike vojnike osim kao dio politike spaljene
zemlje koja unitava i sve drugo.74 Taj problem je sada rijeen. Ne s manje destruktivnim bombama,
nego matovitijim jezikom. Postoji i elegantniji nain da se kae koja unitava i sve drugo. Fraza se
zove usputna teta. A tu je izvjetaj iz prve ruke o tome to ameriki strojevi (Huntington ih je
nazivao modernizirajuim instrumentima a asniko osoblje Pentagona nazivalo ih je
bombogramima) mogu uiniti.75 Ovo su rijei T. D. Allmana, koji leti iznad Ravnice posuda u
Laosu:
ak i kad bi rat u Laosu sutra prestao, vraanje ekoloke ravnotee u
normalu moglo bi potrajati nekoliko godina. Rekonstrukcija posve
unitenih gradova i sela u Ravnici mogla bi potrajati jednako dugo. ak i
kad bi se to uinilo, Ravnica bi dugo mogla biti opasna za stanovanje ljudi,
jer se tu nalaze stotine tisua neeksplodiranih bombi, mina i zamki.
Nedavni let oko Ravnice posuda otkrio je to manje od tri godine
intenzivnog amerikog bombardiranja moe uiniti ruralnom podruju, ak
i nakon to je njegovo civilno stanovnitvo evakuirano. U velikim
podrujima, primarna tropska boja - jarko zelena - zamijenjena je
apstraktnim uzorcima crne i sjajnih metalnih boja. Veliki dio preostalog
raslinja je patuljast, oslabljen sredstvima za unitavanje lia.
Danas je crna dominantna boja sjevernih i istonih dijelova Ravnice.
Napalm se redovito baca kako bi se spalila trava i grmlje koji prekrivaju
Ravnicu i ispunjavaju njezine mnoge gudure. ini se da stalno gore vatre
koje stvaraju crne pravokutnike. Za vrijeme leta, moe se vidjeti kako se
oblaci dima diu sa svjee bombardiranih podruja.
Glavni putovi, koji ulaze u Ravnicu iz podruja pod komunistikom vlau,
nemilosrdno se bombardiraju, i izgleda da to traje bez prestanka. Tamo, i
du ruba Ravnice, dominantna boja je uta. Sve raslinje je uniteno. Krateri
su bezbrojni... Podruje je tako konstantno bombardirano da zemlja
podsjea na izbuenu, izrovanu pustinju u podrujima Sjevernoafrike
pustinje gdje je bila oluja.
Dalje prema jugoistoku, Xieng Khouangville - nekada grad s najbrojnijim
stanovnitvom u komunistikom Laosu - lei prazan, razoren. Na sjeveru
Ravnice, malo je odmaralite Khang Khay takoer uniteno.
Na uzletitu pri dnu King Konga, glavne boje su uta (od izrovane zemlje) i
crna (od napalma), koje ponekad zamijene mrlje jarko crvene i plave:
padobrani koji se koriste kako bi se bacile zalihe.
Zadnji lokalni stanovnici odvoze se zranim transportima. Naputeni vrtovi
s povrem koje nikada nee biti pobrano rastu pored naputenih kua gdje
se tanjuri jo uvijek nalaze na stolovima, a kalendari na zidovima.76
(U cijenu rata se nikada ne ubrajaju poginule ptice, spaljene ivotinje, ubijene ribe, spaljeni insekti,
otrovane zalihe vode, uniteno raslinje. Rijetko se spominje arogancija ljudske rase prema drugim

19

ivim biima s kojima dijeli ovaj planet. Sve je to zaboravljeno u borbi za trita i ideologije. Ta
arogancija e, vjerojatno, biti krajnji razlog unitenja ljudske vrste.)
*
Glavni dio djela For Reasons of State je esej koji se zove Mentalitet dekiju iz pozadine, u kojem
Chomsky nudi izuzetno podatnu, detaljnu analizu Pentagonskih Papira, za koje kae da nude
dokumentarne dokaze zavjere da se koristi sila u meunarodnim pitanjima, ime se kri zakon.77 Tu,
takoer, Chomsky spominje injenicu da se, iako se o bombardiranju Sjevernog Vijetnama detaljno
govori u Pentagonskim Papirima, invazija na Juni Vijetnam jedva spominje.78
Pentagonski Papiri opinjavaju, ne kao dokumentacija povijesti rata SAD-a u Indokini, nego kao uvid
u umove ljudi koji su taj rat planirali i izveli. Fascinantno je imati prigodu uti ideje koje su se
nabacivale, sugestije koje su se postavljale, prijedloge koje su predlagali. U dijelu koji se zove
Azijski um - ameriki um, Chomsky razmatra raspravu o mentalitetu neprijatelja koji stoiki
prihvaa unitavanje bogatstva i gubitak ivota, dok mi elimo ivot, sreu, bogatstvo, mo, i za
nas su smrt i patnja iracionalni izbori kada postoje druge mogunosti.79 I, tako doznajemo da
azijska sirotinja, vjerojatno zato to ne moe shvatiti znaenje sree, bogatstva i sile, poziva Ameriku
da provede tu strateku logiku do njezinog zavretka, a to je genocid. Ali, mi onda oklijevamo
jer je genocid straan teret za nositi80 (naposlijetku smo, naravno, mi nastavili i poinili genocid
unato svemu tome, a onda se pretvarali da se to nikada nije dogodilo).
Naravno, Pentagonski Papiri sadre i neke umjerene prijedloge: Unitenje ustava i brana, meutim ako bi ga se ispravno izvelo - moglo bi... obeavati. Treba ga prouiti. Takvo razaranje ne ubija i ne
utapa ljude. Plitkim potapanjem rie ono vodi nakon nekog vremena do rasprostranjene smrti od gladi
(vie od milijun osoba?) osim ako se osigura hranu - to bismo mogli ponuditi da uinimo za
pregovarakim stolom.81
Sloj po sloj, Chomsky otkriva proces donoenja odluka slubenika vlade SAD-a, kako bi u njegovoj
jezgri otkrio nemilosrdno srce amerike, ratne mainerije, posve izolirano od realnosti rata,
zaslijepljeno ideologijom i voljno iskorijeniti milijune ljudskih bia, civila, vojnika, ena, djece, sela,
cijele gradove, cijele ekoloke sustave - znanstveno poboljanim metodama brutalnosti. Ovdje
ameriki pilot govori o uicima napalma:
Definitivno smo zadovoljni s tim dekima iz pozadine u Dowu. Originalni
proizvod nije bio tako doba r- ako su kosooki bili dovoljno brzi, mogli su ga
sljutiti. I tako su deki poeli dodavati polistirol - sada se lijepi kao govno
na pokriva. Ali onda, ako bi kosooki skoili pod vodu, prestao bi gorjeti,
pa su poeli dodavati bijeli fosfor kako bi bolje gorio. Sada moe gorjeti i
pod vodom. I samo jedna kap je dovoljna, nastavlja gorjeti sve do kosti,
tako da u svakom sluaju umiru od trovanja fosforom.82
I tako su sretni kosooki istrijebljeni za svoje vlastito dobro. Bolje mrtav nego obojen. Zahvaljujui
zavodljivom armu Hollywooda i neodoljivoj privlanosti amerikih masovnih medija, sve te godine
kasnije, svijet na rat gleda kao na ameriku priu. Indokina je samo osigurala bogatu, tropsku
pozadinu naspram koje su Sjedinjene Amerike Drave odigrale svoja matanja o nasilju, testirale
svoju najnoviju tehnologiju, unaprijedile svoju ideologiju, ispitivale svoju savjest, oajavale nad
svojim moralnim dvojbama i bavile se svojom krivnjom (ili se pretvarale da to ine). Vijetnamci,
Kambodijci i Laoani samo su bili scenaristiki dodaci. Bez imena, bez lica, kosooki humanoidi.
Oni su samo bili ljudi koji su umirali. Kosooki.
Jedina stvarna lekcija koju je vlada SAD-a nauila iz svoje invazije u Indokini bila je kako ratovati
bez angairanja amerikih jedinica i riskiranja amerikih ivota. Tako da sada imamo ratove koji se
vode dalekometnim krstareim projektilima, helikopterima Black Hawk, rasturaima bunkera.

20

Ratove u kojima Saveznici izgube vie novinara nego vojnika. Kao dijete koje je odrastalo u dravi
Kerala, u Junoj Indiji - gdje je prva demokratski izabrana komunistika vlada na svijetu dola na
vlast 1959. godine, u godini kada sam se ja rodila - bila sam uasno zabrinuta to sam Azijatkinja,
kosooka. Kerala je samo nekoliko tisua milja zapadno od Vijetnama. I mi smo imali dungle, rijeke
i riina polja. I komuniste takoer. Zamiljala sam kako mi majku, brata i mene raznosi granata
baena iz grmlja, ili kako nas pokose, kao kosooke u filmovima, ameriki marinci miiavih ruku, sa
vakaom gumom u ustima i glasnom glazbom u pozadini. U svojim snovima, ja sam bila gorua
djevojica na poznatoj fotografiji snimljenoj na cesti iz Trang Banga. Kao osoba koja je odrasla na
sjecitu i amerike i sovjetske propagande (koje su se uglavnom meusobno neutralizirale), kada sam
po prvi put itala Noama Chomskog, palo mije na pamet da je to skupljanje dokaza, njegov opseg,
njegova neumoljivost, pomalo - kako bih to mogla rei? - suludo. ak bi i samo etvrtina dokaza koje
je sakupio bila dovoljna da uvjeri mene. Obiavala sam se pitati zato mu je bilo potrebno da se toliko
trudi. Ali sada shvaam da je koliina i intenzitet rada Chomskoga pokazatelj koliine, opsega i
neumoljivosti propagandne mainerije protiv koje se bori. On je kao liinka potkornjaka koja ivi u
treoj ladici moje police s knjigama. Danju i nou ujem kako mu eljusti vau drvo, usitnjavajui
ga u finu prainu. Kao da se ne slae s knjievnou, i eli unititi i samu konstrukciju na kojoj ona
poiva. Zovem ga Chompsky.
S obzirom na to da je Amerikanac koji radi u Americi i pie kako bi uvjerio Amerikance u svoj
pogled, to mora stvarno biti kao da je prisiljen prokopati tunel kroz tvrdo drvo. Chomsky je jedan od
male skupine pojedinaca koji se bore protiv itave industrije. A to ne samo da ga ini briljantnim,
nego i herojem.
Prije nekoliko godina, u dirljivom intervjuu s Jamesom Peckom, Chomsky je priao o svojem
sjeanju na dan kad je baena bomba na Hiroimu. Imao je esnaest godina:
Sjeam se da doslovno ni sa kime nisam mogao razgovarati. Nije bilo
nikoga. Samo sam otiao sam. Tada sam bio u ljetnom kampu i otiao sam u
umu i ostao sam nekoliko sati, kad sam uo za to. Nikada nisam o tome
mogao razgovarati s nekim, i nikada nisam shvaao niiju reakciju.
Osjeao sam se posve izolirano.83
Ta izolacija je proizvela jednog od najveih, najradikalnijih javnih mislioca naeg vremena. Kad
sunce zae nad amerikim imperijem, kao to e se dogoditi, kao to se mora dogoditi, rad Noama
Chomskog e preivjeti. Pokazivat e smirenim, optuujuim prstom na nemilosrdni,
makijavelijanski imperij koji je jednako okrutan, samodopadan i hipokritian kao i oni koje je
zamijenio (jedina je razlika da je on oboruan tehnologijom koja svijet moe tako razoriti kao to to
nikada nije bilo u povijesti, tako da to ljudska rasa ne moe ni priblino zamisliti). Kao netko tko je
mogao biti kosooki, i tko zna, moda i jest potencijalni kosooki, jedva da jedan dan proe kada se ne
zateknem kako mislim - iz jednog ili iz drugog razloga - Chomsky Zindabad.

suoavanje s imperijem
____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Zamolili su me da govorim o temi Kako se suoiti s Imperijem? To je golemo pitanje i nemam

jednostavnih odgovora na njega.
Kad govorimo o suoavanju s Imperijem, moramo identificirati to Imperij znai. Znai li to vladu
SAD-a (i njezine europske satelite), Svjetsku banku, Meunarodni monetarni fond, Svjetsku
trgovinsku organizaciju (WTO - World Trade Organization) i multinacionalne korporacije? Ili je to

21

neto vie od toga?

U mnogim zemljama, Imperij je izrastao u druge pomone glave, neke opasne usputne proizvode nacionalizam, vjersku zadrtost, faizam i, naravno, terorizam. Svi oni hodaju drei se za ruke s
projektom korporativne globalizacije.
Dopustite da ilustriram na to mislim. Indija - najvea demokracija na svijetu - trenutano prednjai u
projektu korporativne globalizacije. Njezino trite od milijardu ljudi otvara Svjetska trgovinska
organizacija. Korporatizaciju i privatizaciju srdano doekuju vlada i indijska elita.
Nije sluajnost da su premijer, ministar unutranjih poslova i ministar dezinvestiranja - ljudi koji su
potpisali ugovor s Enronom u Indiji, ljudi koji prodaju infrastrukturu zemlje korporativnim
multinacionalnim poduzeima, ljudi koji ele privatizirati vodu, struju, naftu, ugljen, elik, zdravstvo,
obrazovanje i telekomunikacije - svi lanovi ili simpatizeri Rashtriya Swayamsevak Sangha (RSS-a),
desniarske, ultra-nacionalistike hinduske bratovtine koja se otvoreno divi Hitleru i njegovim
metodama.
Rastavljanje demokracije napreduje brzo i djelotvorno kao Program strukturnog prilagoavanja. Dok
projekt korporativne globalizacije razara ivote ljudi u Indiji, masovna privatizacija i reforme rada
tjeraju ljude s njihove zemlje i oduzimaju im poslove. Na stotine osiromaenih seljaka poinjavaju
samoubojstvo konzumiranjem pesticida.84 Izvjetaji o umiranju od gladi stiu iz svih dijelova
zemlje.85
Dok elita putuje prema svojem zamiljenom cilju negdje pri vrhu svijeta, oni koji su lieni posjeda
padaju prema kriminalu i kaosu. Ta atmosfera frustracije i nacionalnog gubitka iluzija je savreno
mjesto, kao to nam povijest kae, za razvoj faizma.
Dvije ruke indijske vlade razvile su savreni dvojni obuhvat. Dok se jedna ruka bavi prodajom Indije
u dijelovima, druga, kako bi skrenula pozornost s toga, organizira glasan, reei zbor hinduskog
nacionalizma i religioznog faizma. Ona provodi nuklearna testiranja, prekraja povijesne knjige, pali
crkve i razara damije. Cenzura, nadzor i obustava graanskih sloboda i ljudskih prava, ispitivanje
toga tko je indijski graanin a tko nije, pogotovo u pogledu vjerskih manjima, sada postaju
uobiajeni.
Prolog oujka je u dravi Gujarat dvije tisue muslimana masakrirano u pogromu koji je podravala
drava. Posebno su se okomili na muslimanke. Njih su svukli, masovno silovali i nakon toga ive
spalili. Palikue su spaljivali i pljakali trgovine, domove, tekstilne tvornice i damije.86 Vie od
stotinu i pedeset tisua muslimana otjerano je iz svojih domova. Ekonomska osnova muslimanske
zajednice je razorena. Dok je Gujarat gorio, indijski je premijer na MTV-ju promovirao svoje nove
pjesme. U prosincu 2002. godine vlada kojaje organizirala taj pokolj ponovno je izglasana na svoju
funkciju uz premonu veinu.87 Nitko nije kanjen za genocid. Narendra Modi, ovjek koji je
osmislio pogrom, ponosni lan RSS-a, zapoeo je svoj drugi mandat kao glavni ministar Gujarata. Da
je on Saddam Hussein, naravno, svaka njegova grozota bila bi na CNN-u. Ali poto on to nije - i poto
je indijsko trite otvoreno globalnim ulagaima - taj masakr ak nije niti sramotna neugodnost. U
Indiji ima vie od stotinu milijuna muslimana. Tempirana bomba otkucava u naoj drevnoj zemlji.
Sve to treba pokazati da je injenica da slobodno trite rui nacionalne prepreke - samo mit.
Slobodno trite ne prijeti dravnoj suverenosti, ono potkopava demokraciju. Razlike izmeu bogatih
i siromanih rastu, borba za hvatanje resursa postaje sve intenzivnija. Kako bi se uspjelo ostvariti
posebno dobre poslove, korporatizirati usjeve koje uzgajamo, vodu koju pijemo, zrak koji diemo,
snove koje sanjamo, korporativna globalizacija treba meunarodnu konfederaciju lojalnih,
iskvarenih, autoritarnih vlada u siromanijim zemljama kako bi progurale nepopularne reforme i
uguile pobune. Korporativna globalizacija - ili, hoemo li je nazvati njezinim imenom? -

22

imperijalizam - treba tisak koji se pretvara da je slobodan. Treba sudove koji se pretvaraju da dijele
pravdu.
U meuvremenu, sjeverne zemlje pojaavaju svoje granice i gomilaju oruja za masovno unitenje.
Naposlijetku, moraju se osigurati da samo novac, roba, patenti i usluge bivaju globalizirani. Ali ne i
potivanje ljudskih prava. Ne meunarodni sporazumi o rasnoj diskriminaciji ili kemijska i nuklearna
oruja ili staklenika isparavanja plinova ili promjena klime ili - ne daj Boe - pravda.
I to - sve to - je Imperij. Ta lojalna konfederacija, ta odvratna akumulacija moi, ta iznimno poveana
udaljenost izmeu onih koji donose odluke i onih koji ih moraju trpjeti.
Naa borba, na cilj, naa vizija drugog svijeta mora biti uklanjanje te udaljenosti. Kako se, onda,
moemo oduprijeti Imperiju?
Dobra je vijest da nam ne ide tako loe. Imali smo neke velike pobjede. U Latinskoj Americi bilo ih je
zaista puno - u Boliviji imate Cocabambau.88 U Peruu bio je ustanak u Arequipai.89 U Venezueli se
predsjednik Hugo Chavez uspijeva odrati, unato maksimalnom trudu vlade SAD- a.90 A pogled
svijeta je usmjeren na narod Argentine, koji nastoji ponovno izgraditi zemlju iz pepela kaosa koji je
stvorio Meunarodni monetarni fond.91
*
U Indiji pokret protiv korporativne globalizacije dobiva na zamahu, i postavlja se u poziciju
da postane jedina stvarna politika sila koja se moe suprotstaviti vjerskom faizmu.
to se tie sjajnih veleposlanika korporativne globalizacije - Enrona, Bechtela, WorldComa,
Arthura Andersena - gdje su oni bili prole godine, a gdje su sada?
I naravno, u Brazilu moramo upitati: Tko je bio predsjednik prole godine, a tko je to sada?
Unato tome, mnogi od nas proivljavaju mrane trenutke beznaa i oaja. Znamo da pod sve
irom nadstrenicom Rata protiv terorizma ljudi u odijelima uurbano rade. Dok nas gaaju bombe i
dok krstarei projektili lete preko neba, znamo da se ugovori potpisuju, patenti registriraju, naftovodi
polau, prirodni resursi pljakaju, voda privatizira, a George Bush planira krenuti u rat protiv Iraka.
Gledamo li na taj konflikt kao na jasno suprotstavljanje okom u oko izmeu Imperija i onih od
nas koji mu se opiru, moe izgledati kao da mi gubimo.
Ali postoji i drugi nain gledanja na to. Mi, svi mi ovdje okupljeni smo, svatko na svoj nain,
poeli opsadu Imperija.
Moda ga nismo zaustavili na mjestu - jo - ali smo ga ogoljeli. Natjerali smo ga da odbaci
svoju krinku. Istjerali smo ga na istac. On sada stoji pred nama na svjetskoj pozornici u svoj svojoj
grubijanskoj, nepravednoj golotinji. Imperij se moe zaratiti, ali sada je na otvorenom - previe ruan
da bi pogledao vlastiti odraz u zrcalu. ak i previe ruan da okupi svoje vlastite ljude. Ubrzo e
veina Amerikanaca postati nai saveznici.
U Washingtonu je etvrt milijuna ljudi mariralo protiv rata u Iraku.92 Svakoga mjeseca
protest postaje sve snaniji. Prije 11. rujna 2001. godine Amerika je imala tajnu povijest. Ona je
pogotovo bila tajna njezinom vlastitom narodu. Ali sada su tajne Amerike stvar prolosti, a njezina je
povijest opepoznata. O njoj se govori na ulicama.
Danas znamo da je svaki la argument koji se koristi kako bi se eskalirao rat protiv Iraka.
Najsmjenija od njih je iskrena elja vlade SAD-a da u Irak donese demokraciju. Ubijanje ljudi kako

23

bi ih se spasilo od diktature ili ideoloke iskvarenosti je, naravno, stari sport vlade SAD- a. Ovdje u
Latinskoj Americi to znate bolje od veine drugih. Nitko ne sumnja da je Saddam Hussein okrutni
diktator, ubojica (ije su najgore ispade podravale vlade Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike
Britanije). Nema sumnje da bi Iraanima bilo bolje bez njega.
No, onda, itavom bi svijetu bilo bolje bez izvjesnog gospodina Busha. U stvari, on je puno
opasniji od Saddama Husseina.
Pa, bismo li onda trebali bombama izbaciti Busha iz Bijele kue?
Posve je jasno da je Bush odluio zaratiti se s Irakom, bez obzira na injenice - i bez obzira na
meunarodno miljenje javnosti. U svom pokuaju da regrutira saveznike, Sjedinjene Amerike
Drave su spremne izmisliti injenice. arada s inspektorima za oruje je napad vlade SAD-a,
uvredljivi ustupak nekom iskrivljenom obliku meunarodne etikete. To je kao ostavljanje pseih
vrataca otvorenih za saveznike u zadnjem trenutku ili moda za Ujedinjene narode kako bi se
mogli provui. Ali u svakom stvarnom pogledu, novi rat protiv Iraka je zapoeo.
to moemo uiniti?
Moemo vjebati svoje pamenje, moemo uiti iz svoje prolosti. Moemo nastaviti
izgraivati javno miljenje dok ono ne postane zagluujui urlik.
Moemo rat protiv Iraka pretvoriti u akvarij za ekscese vlade SAD-a.
Moemo razotkriti Georgea Busha i n Blaira - i njihove saveznike - kao kukavike
ubojice djeice, trovae voda i straljive bombardere iz daljine kakvi i jesu. Moemo ponovno
smisliti graanski neposluh na milijun razliitih naina. Drugim rijeima, moemo smisliti milijune
naina da postanemo kolektivni trn u oku.
Kad George Bush kae: Ili ste uz nas, ili ste uz teroriste, moemo rei: Ne, hvala.
Moemo mu objasniti da ljudi ovoga svijeta ne moraju birati izmeu Zlog Mickey Mousea i Ludih
krava.
Naa strategija trebala bi biti ne samo suoiti se s Imperijem, nego ga opkoliti. Oduzeti mu
kisik. Osramotiti ga. Ispijati ga. Svojom umjetnou, svojom glazbom, svojom knjievnou, svojom
tvrdoglavou, svojim veseljem, svojom briljantnou, svojom jednostavnom neumornou - i
svojom sposobnou da priamo vlastite prie. Prie koje su razliite od onih kojima nam ispiru
mozak kako bismo u njih povjerovali. Korporativna revolucija e propasti ako odbijemo kupovati
ono to oni prodaju - njihove ideje, njihovu verziju povijesti, njihove ratove, njihova oruja, njihov
pojam o neizbjenosti. Upamtite ovo: nas je mnogo, a njih malo. Mi smo njima potrebniji nego oni
nama.

vodi kroz imperij za obine ljude

________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Mezopotamija. Babilon. Tigris i Eufrat. Koliko je djece u koliko puno uionica, tijekom kolikih
stoljea krstarilo kroz prolost, preneseno na krilima tih rijei?
A sada bombe padaju, spaljujui i poniavajui tu drevnu civilizaciju.

24

Na elinim trupovima svojih projektila, adolescentski ameriki vojnici araju slikovite poruke
djejim rukopisom: Za Saddama, od Debeljkovog drutva. Nestaje zgrada. Trnica. Dom. Djevojica
koja voli djeaka. Dijete koje je samo eljelo igrati se pikulama svog starijeg brata.
Na dan 21. oujka, dan nakon to su amerike i britanske jedinice poele svoju nezakonitu invaziju i
okupaciju Iraka, ukopani dopisnik CNN-a intervjuirao je amerikog vojnika. elim doi tamo i
uprljati ruke, rekao je vojnik AJ. elim se osvetiti za 9/11.
Budimo poteni prema dopisniku. Iako je bio ukopan, injenica je da jest slabano spomenuo da za
sada nema nikakvih pravih dokaza koji bi povezivali iraku vladu s napadima od 11. rujna. Vojnik AJ
je isplazio svoj adolescentski jezik sve do vrha brade. Pa, znate, meni je to previe komplicirano,
rekao je.
Prema istraivanju New York Timesa/CBSNewsa, 42 posto amerike javnosti vjeruje da je Saddam
Hussein neposredno odgovoran za napade na Svjetski trgovinski centar i Pentagon od 11. rujna. A
anketa ABC-ja kae da 55 posto Amerikanaca vjeruje da Saddam Hussein izravno podrava
Al-Qaidu. Koliki postotak oruanih snaga SAD-a vjeruje u te izmiljotine, moe se samo nagaati.
*
Nije vjerojatno da su britanske i amerike jedinice koje se bore u Iraku svjesne toga da su njihove
vlade podravale Saddama Husseina i politiki i financijski u vrijeme njegovih najgorih ispada.
Ali zato bi se jadni AJ i njegovi kolege vojnici optereivali tim detaljima? Nije to vie bitno, zar ne?
Stotine tisua ljudi, tenkova, brodova, helikoptera, bombi, streljiva, plinskih maski, hrane bogate
proteinima, itavi zrakoplovi koji prevoze toaletni papir, sredstvo protiv insekata, vitamine i
mineralnu vodu u bocama, ve su krenuli. Fenomenalna logistika operacije Iraka sloboda pretvara to
u svemir za sebe. Nije potrebno da on vie opravdava svoje postojanje. On postoji. On jest.
Predsjednik George W. Bush, glavni zapovjednik vojske, mornarice, zrakoplovstva i mornarikog
pjeatva, izdao je jasnu naredbu: Irak. e. Biti. Osloboen! (moda misli da e, ak i ako tijela
irakog naroda budu ubijena, njihove due biti osloboene). Ameriki i britanski graani duguju
Vrhovnom zapovjedniku to da prestanu razmiljati i da se okupe iza njihovih jedinica. Njihove zemlje
su stupile u rat.
A kakav je to rat!
Nakon to su iskoristili dobre usluge diplomacije UN- a (ekonomske sankcije i inspektore za
oruje) kako bi se osigurali da e Irak pasti na koljena, da je njegov narod izgladnjen, pola milijuna
njegove djece mrtvo, njegova infrastruktura teko oteena, nakon to su se uvjerili da je veina
njegovog oruja unitena, u inu kukavitva kakav sigurno nema konkurencije u itavoj povijesti,
Saveznici/Koalicija voljnih (bolje poznata kao Koalicija prisiljenih i kupljenih) - poslala je
napadaku vojsku!
Operacija Iraka sloboda? Ne bih rekla. Prije bi to bila operacija Hajde da se utrkujemo, ali mi prvo
dopusti da ti slomim koljena.
Zasad je iraka vojska sa svojim gladnim, loe opremljenim vojnicima, svojim starim pukama i
zastarjelim tenkovima, nekako uspjela privremeno zbuniti i ponekad ak i nadmudriti Saveznike.
Suoen s najbogatijim, najbolje opremljenim, najmonijim oruanim snagama koje je svijet ikada
vidio, Irak je pokazao spektakularnu hrabrost i ak je uspio organizirati ono to se moe nazvati
obranom. Obrana koju je par Bush-Blair odmah nazvao prevarantskom i kukavikom (ali prevara je
stara tradicija kod nas domorodaca - kada na nas izvre invaziju/koloniziraju nas/okupiraju i oduzmu
nam sve dostojanstvo, okrenemo se lukavstvu i oportunizmu).

25

ak i ako uvaimo injenicu da su Irak i Saveznici u ratu, stupanj do kojeg su Saveznici i njihovi
medijski suradnici spremni ii je zapanjujui u toj mjeri da je ak kontraproduktivan za njihove
vlastite ciljeve.
Kada se Saddam Hussein pojavio na dravnoj televiziji kako bi se obratio narodu Iraka nakon
neuspjeha najrazraenijeg pokuaja atentata u povijesti - operacije Obezglavljenje - Geoff Hoon,
britanski ministar obrane ismijavao ga je kako nije imao hrabrosti stati i dopustiti da ga ubiju,
nazivajui ga kukavicom koji se skriva u rovovima. Onda je dolo do niza nagaanja na strani
koalicije - Je li to doista bio Saddam Hussein ili je to bio njegov dvojnik? Je li to bio obrijani Osama?
Je li to bilo unaprijed snimljeno? Je li to bio govor? Je li to bila crna magija? Hoe li se pretvoriti u
bundevu ako to stvarno jako poelimo?
Nakon to su na Bagdad bacili ne na stotine, nego na tisue bombi, kada je pogrekom razorena
trnica i ubijeni civili, glasnogovornik vojske SAD-a implicirao je da se Iraani sami bombardiraju!
Koriste vrlo staro oruje. Njihovi projektili odu u zrak i onda padnu.
Ako je tako, moemo li priupitati kako se to poklapa s optubama da je iraki reim plaeni lan
Osovine zla i prijetnja miru u svijetu?
Kad je arapska televizijska stanica Al-Jazeera pokazala civilne rtve, to se naziva emocionalnom
arapskom propagandom koja je usmjerena na poticanje neprijateljstva prema Saveznicima, kao da
Iraani umiru samo kako bi Saveznici djelovali loe. ak je i francuska televizija optuena iz
slinih razloga. Ali velianstvena snimka nosaa zrakoplova, nevidljivih bombardera i krstareih
projektila koji putuju preko pustinjskog neba i ostavljaju bez daha, na amerikoj se i britanskoj
televiziji opisuju kao strana ljepota rata.
Kad osvajaki ameriki vojnici (iz vojske koja je dola tamo samo kako bi pomogla) bivaju
zarobljeni i pokazani na irakoj televiziji, George Bush kae kako to kri enevsku konvenciju i
otkriva zlo u srcu reima. Ali posve je prihvatljivo za televizijske stanice SAD-a da pokazuju na
stotine zarobljenika koje vlada SAD-a dri u zaljevu Guantanamo, kako klee na tlu ruku vezanih iza
lea, oiju prekrivenih neprozirnim naoalama i slualicama na uima, kako bi se osigurala potpuna
vizualna i sluna deprivacija. Kad ih se ispituje o tretmanu zarobljenika u zaljevu Guantanamo,
slubenici vlade SAD-a ne poriu da se s njima loe postupa. Oni poriu da su to ratni zarobljenici!
Nazivaju ih nelegalnim borcima, time implicirajui da je loe postupanje s njima zakonito! (A
kakvo je miljenje partije o masakru zarobljenika u Mazar-e-Sharifu, u Afganistanu? Oprostiti i
zaboraviti? to je sa zarobljenikom kojeg su Specijalne jedinice muile do smrti u zrakoplovnoj bazi
Bagram? Doktori su to formalno nazvali ubojstvom.)
Kada su Saveznici bombardirali iraku televizijsku stanicu (takoer, sluajno, krenje enevske
konvencije), u amerikim medijima dolo je do vulgarne proslave. U stvari, Fox TV je ve neko
vrijeme lobirao za taj napad. Na to se gledalo kao na pravedniki udarac protiv arapske propagande.
Ali glavne amerike i britanske televizijske stanice nastavljaju se reklamirati kao uravnoteene,
iako je njihova propaganda dostigla razine haluciniranja.
Zato bi propaganda bila iskljuivo pravo zapadnih medija? Samo zato to to oni ine bolje?
Zapadni novinari ukopani s jedinicama dobivaju status heroja koji izvjetavaju s prvih Unija borbe.
Oni novinari koji nisu ukopani (kao, primjerice, BBC-jev Rageh Omaar, koji se javlja iz
opkoljenog i bombardiranog Bagdada, koji svjedoi o prizoru tijela spaljene djece i ranjenih ljudi i
kojeg je to oito dirnulo) bivaju potkopani ak i prije nego to ponu izvjetavati: Moramo vam rei
da ga kontroliraju irake vlasti.
Sve vie se na britanskim i amerikim televizijama iraki vojnici nazivaju graanskom vojskom

26

(tj.: ruljom). Jedan BBC-jev dopisnik ih je zloslutno nazvao kvazi-teroristima. Iraka obrana je
otpor ili, jo gore, tragovi otpora, iraka vojna strategija je prevara. (Dok je to to vlada SAD-a
prislukuje telefonske linije delegata Vijea sigurnosti UN-a, o emu je izvijestio londonski
Observer, trijezni pragmatizam.) Oito je za Saveznike jedina moralno prihvatljiva strategija koju
iraka vojska moe koristiti da odmarira u pustinju i da je bombardiraju zrakoplovi B-52 ili da ih
pokosi vatra iz mitraljeza. Bilo to drugo je varanje.
A onda imamo opsadu Basre. Nekih milijun i pol ljudi, od toga 40 posto djece. Bez iste vode i s vrlo
malo hrane. Jo uvijek ekamo za legendarni ustanak iita, na to da sretne horde izau iz grada i da
zasuju ruama i hosanama oslobodilaku vojsku. Gdje su horde? Zar ne znaju da televizijski
projekti imaju toan raspored? (Mogue je da e, ako reim Saddama Husseina padne, doista ljudi
plesati po ulicama u itavom svijetu.)
Nakon dana prisiijavanja graana Basre na gladovanje i e, Saveznici su doveli nekoliko kamiona
hrane i vode i postavili ih primamljivo na rubu grada. Oajni ljudi guraju se prema kamionima i
meusobno bore za hranu. (Vodu, kako smo uli, prodaju. Kako bi se revitalizirala umirua
ekonomija, razumijete.) Na vrhu kamiona, oajni fotografi su se meusobno borili kako bi uslikali
oajne ljude koji se meusobno bore za hranu. Te slike e preko fotografskih agencija izai u
novinama i sjajnim asopisima koji jako dobro plaaju. Njihova poruka: Mesije su tu, i dijele ribu i
kruh.
*
Od srpnja prole godine, par Bush-Blair blokira dostavu zaliha vrijednih 5,4 milijardi dolara Iraku. To
nije ulo u vijesti. Ali sada, pod zaljubljenim pogledima televizijskog izvjetavanja uivo, 450 tona
humanitarne pomoi - siuan djeli onoga to je doista potrebno (nazovite to scenaristikim
rekvizitom) - stiglo je na britanskom brodu, Sir Galahadu. Njegov dolazak u luku Umm Qasr je
zasluio itav dan televizijskog izvjetavanja uivo. Zar vam se ne povraa od toga?
Nick Guttmann, voditelj Hitnih sluajeva za Kransku pomo, koji pie za Independent on Sunday,
rekao je da bi trebalo trideset i dva Sir Galahada dnevno kako bi se to izjednailo s koliinom hrane
koju je Irak primao prije nego to je bombardiranje zapoelo.
To nas, dodue, ne treba iznenaditi. To je stara taktika. Oni to ine godinama. Sjetite se ovog
umjerenog prijedloga Johna McNaughtona iz Pentagonskih Papira, koji su objavljeni tijekom
Vijetnamskog rata:
Napadi na ciljeve sa stanovnitvom (kao takvi), ne samo da bi stvorili
kontraproduktivni val gaenja i u inozemstvu i kod kue, nego bi i jako
uveali rizik od proirenja rata na Kinu ili Sovjetski Savez. Unitenje
ustava i brana, meutim - ako bi ga se ispravno izvelo - moglo bi...
obeavati. Treba ga prouiti. Takvo razaranje ne ubija i ne utapa ljude.
Plitkim potapanjem rie ono vodi nakon nekog vremena do rasprostranjene
smrti od gladi (vie od milijun osoba?) osim ako se osigura hranu - to
bismo mogli ponuditi da uinimo za pregovarakim stolom.
Vremena se nisu toliko promijenila. Ta tehnika se razvila u doktrinu. Zove se Osvajanje srca i
umova.
*
Dakle, eto kako stoje stvari s moralnom matematikom: procijenjeno je da je u prvom Zaljevskom ratu
ubijeno dvije stotine tisua Iraana. Stotine tisua mrtvih zbog ekonomskih sankcija. (Bar su oni
spaeni od Saddama Husseina.) Svakoga dana umiru novi. Deseci tisua vojnika SAD-a koji su se

27

borili u ratu 1991. godine slubeno su proglaeni invalidima zbog bolesti koja se zove sindrom
Zaljevskog rata, a za koju se vjeruje da je djelomino uzrokuje izloenost osiromaenom uranu. To
nije sprijeilo Saveznike da nastave koristiti osiromaeni uran.
A sad to prianje o tome kako e se UN ponovno vratiti tamo.
Ali ta stara djevojka UN - ispada da ona nije ba onakva kako se o njoj pria. Smijenjena je (iako
zadrava svoju visoku plau). Sada je pazikua svijeta. Ona je filipinska istaica, indijska jamadami,
mladenka poslana potom iz Tajlanda, meksika kuna pomonica, dadilja iz Jamajke. Nju
zapoljavaju da poisti govna za drugima. Nju se koristi i zlostavlja prema raspoloenju.
Unato gorljivim prijedlozima n Blaira, i unato svom njegovom dodvoravanju, George Bush
je jasno pokazao da UN nee igrati nikakve neovisne uloge u upravljanju Irakom nakon rata. SAD e
odluivati o tome tko e dobiti te sone ugovore za rekonstrukciju. Ali Bush je zamolio
meunarodnu zajednicu da ne politizira pitanje humanitarne pomoi. Dana 28. oujka, nakon to je
Bush zatraio da se odmah nastavi s UN-ovim programom Nafta za hranu, Vijee sigurnosti UN-a
je jednoglasno glasovalo za tu odluku. To znai da se svi slau da se iraki novac (od prodaje irake
nafte) treba koristit kako bi se nahranilo Iraane koji umiru od gladi zbog sankcija koje predvodi SAD
i zbog nelegalnog rata koji je predvodio SAD.
Ugovori za rekonstrukciju Iraka, govore nam, u raspravama na poslovnim vijestima, mogli bi
ponovno ubrzano pokrenuti svjetsku ekonomiju. udno je kako se interesi amerikih korporacija tako
esto, uspjeno i namjerno mijeaju s interesima svjetske ekonomije. Dok e Amerikanci plaati za
rat, naftna poduzea, proizvoai oruja, trgovci orujem i korporacije koje se ukljue u
rekonstrukcijske radove izravno e profitirati od rata. Mnogi od njih stari su prijatelji i bivi
poslodavci klike Bush-Cheney-Rumsfeld-Rice. Bush je ve zatraio od Kongresa 75 milijardi dolara.
Ve se pregovara o ugovorima za rekonstrukciju. Novosti se jo nisu pojavile u tisku jer je veliki
dio korporativnih medija SAD- a u vlasnitvu i pod upravom tih istih interesa.
Tony Blair nas uvjerava kako je smisao operacije Iraka sloboda vratiti iraku naftu Iraanima. To
jest, vratiti iraku naftu Iraanima putem korporativnih multinacionalnih poduzea. Kao to su Shell,
Chevron, Halliburton. Ili smo neto tu propustili? Moda je Halliburton u stvari irako poduzee?
Moda je potpredsjednik SAD-a Dick Cheney (koji je nekada bio direktor Halliburtona) prikriveni
Iraanin?
Dok se ponor izmeu Europe i Amerike produbljuje, pojavljuju se znakovi da svijet moda ulazi u
novu eru ekonomskih bojkota. CNN je javio da Amerikanci izlijevaju francuska vina u jarke,
recitirajui: Ne elimo vae smrdljivo vino. uli smo o preimenovanju pomfrita (op.prev.: Na
engleskom se pomfrit zove French fries = francuski krumpirii). Sada ga zovu krumpirii slobode
(op.prev.: Freedom fries na engleskom). uju se vijesti o tome kako Amerikanci bojkotiraju
njemaku robu. No, stvar je u tome da e, ako to bude posljedica rata, SAD najvie izgubiti. Njegova
domovina moe biti branjena graninim patrolama i nuklearnim orujima, ali mu je ekonomija rasuta
po itavoj zemaljskoj kugli. Njegovi su istureni ekonomski poloaji izloeni i ranjivi na napade iz
svih smjerova. Ve sad je Internet put detaljnih lista proizvoda i poduzea amerike i britanske vlade
koje treba bojkotirati. Osim uobiajenih meta kao to su Coca-Cola, Pepsi i McDonalds, vladine
agencije kao to su USAID (US Agency for International Development = Agencija SAD-a za
meunarodni razvoj - op.prev.), Britanski DFID (Department for International Development = Odjel
za meunarodni razvoj - op.prev.), britanske i amerike banke, Arthur Anderson, Merrill Lynch,
American Express, korporacije kao to su Bechtel i General Electric i poduzea kao to su Reebok,
Nike i Gap mogli bi se takoer nai pod opsadom. Te popise dorauju i poboljavaju aktivisti po
itavom svijetu. Oni bi mogli postati praktian vodi koji usmjerava i kanalizira bezoblian ali sve
jai bijes u svijetu. Odjednom neizbjenost projekta korporativne globalizacije poinje djelovati
neto izbjenija.

28

Postalo je jasno da Rat protiv terora nije u stvarnoj u vezi s terorom, i da Iraki rat nije samo u vezi s
naftom. Rije je o autodestruktivnom impulsu supersile prema nadmoi, smrtnom stisku, globalnoj
hegemoniji. Iznosi se argument da je i narod Argentine i narod Iraka desetkovan u istom procesu.
Samo su oruja koja su se koristila protiv njih bila razliita: U jednom sluaju rije je o ekovnoj
knjiici Meunarodnog monetarnog fonda. U drugom, o krstareim projektilima.
*
Naposlijetku, tu je i pitanje arsenala oruja za masovno unitenje Saddama Husseina (ups, skoro sam
ih zaboravila!).
U magli rata - jedno je sigurno - ako reim Saddama Husseina doista ima oruje za masovno
unitenje, onda pokazuje zapanjujui stupanj odgovornosti samosvladavanja unato ekstremnim
provokacijama. U slinim okolnostima (recimo, da irake jedinice bombardiraju New York i
opsjedaju Washington, DC), bismo li mogli oekivati da e Bushov reim uiniti to isto? Bi li oni
drali neraspakiranima na tisue svojih nuklearnih glava? A svoja kemijska i bioloka oruja? Svoje
zalihe antraksa, malih boginja i nervnog plina? Bi li?
Oprostite to se smijem.
U magli rata prisiljeni smo nagaati: ili je Saddam Hussein vrlo odgovoran tiranin. Ili - jednostavno
ne posjeduje oruje za masovno unitenje. Ma kako bilo, bez obzira na to to se sljedee dogodi, Irak
iz te prie izlazi djelujui puno bolje od vlade SAD-a.
*
I tako imamo Irak - opasnu dravu, veliku prijetnju miru u svijetu, plaenom lanu Osovine zla.
Imamo Irak, pod invazijom, bombardiran, pod opsadom, maltretiran, po ijem se suverenitetu gazi,
iju djecu ubija rak, iji ljudi bivaju razneseni na ulicama. I tu smo svi mi koji gledamo. CNN-BBC,
BBC-CNN do kasno u noi. Tu smo svi mi koji podnosimo uas rata, podnosimo uas propagande i
podnosimo ubijanje jezika koji znamo i poznajemo. Sloboda sada znai masovno ubojstvo (ili, u
SAD-u, prene krumpirie). Kada netko kae humanitarna pomo automatski ponemo traiti
prisilno umiranje od gladi. Ukopani, priznajem, je divan izum. To je upravo onako kako i zvui. A
to je s arsenalom taktike? Divno!
U veini krajeva svijeta, na invaziju u Iraku gleda se kao na rasistiki rat. Prava opasnost od
rasistikog rata koji zapoinju rasistiki reimi je da potie rasizam u svima - poiniteljima, rtvama,
gledateljima. On postavlja parametre za raspravu, on postavlja mreu za specifian nain
razmiljanja. Iz drevnog srca svijeta podie se plimni val mrnje za Sjedinjene Amerike Drave. U
Africi, Latinskoj Americi, Aziji, Europi, Australiji. Svakoga se dana susreem s njime. Ponekad
dolazi iz najnevjerojatnijih izvora. Bankari, poslovni ljudi, mladi probitani studenti, i oni u sve to
donose glupost svoje konzervativne, neliberalne politike. Ta apsurdna nesposobnost da se razlikuje
vlade od naroda: Amerika je drava glupana, drava ubojica, kau (s istom nepromiljenou s kojom
kau: Svi muslimani su teroristi). ak i u grotesknom svemiru rasistikih uvreda, Britanci se
pojavljuju samo kao dodatak. Ulizice, zovu ih.
Odjednom ja, koju su napadali da sam anti-amerika i anti-zapadna, nalazim sebe u izuzetnoj
poziciji da branim Amerikance. I Britance.
Oni koji tako lako padaju.u ponor rasistikog vrijeanja, trebali bi se sjetiti stotina tisua amerikih i
britanskih graanina koji su protestirali protiv zalihe nuklearnih oruja vlastite zemlje. I tisua
amerikih protivnika rata koji su natjerali svoju vladu da se povue iz Vijetnama. Oni bi trebali znati
da najobrazovanije, najotrije, najsmjenije kritike vlade SAD-a i Amerikog naina ivota dolaze
od amerikih graanina. I da najsmjenija, najogorenija osuda njihovog premijera dolazi od

29

britanskih medija. Naposljetku, trebali bi se sjetiti da upravo sada, stotine tisua britanskih i
amerikih graana na ulicama protestira protiv rata. Koaliciju prisiljenih i kupljenih ine vlade, a ne
narodi. Vie od treine amerikih graana preivjeli su neumornu propagandu kojoj ih izlau, i
mnoge tisue se aktivno bore protiv svoje vlastite vlade. U ultra-patriotskoj atmosferi koja prevladava
u SAD-u, to je jednako hrabro kao i borba bilo kojeg Iraanina ili Iraanke za svoju domovinu.
Dok Saveznici ekaju u pustinji na ustanak iitskih muslimana na ulicama Basre, pravi ustanak
dogaa se u stotinama gradova po itavom svijetu. To je najspektakularnije pokazivanje javne
moralnosti koje je ikada vieno.
Najhrabriji od svih su stotine tisua Amerikanaca na ulicama velikih gradova Amerike Washingtona, New Yorka, Chicaga, San Francisca. injenica je da je jedina institucija koja je u
dananjem svijetu monija nego amerika vlada ameriko graansko drutvo. Na leima amerikih
graana nalazi se golema odgovornost, kako da ne pozdravimo i pruimo podrku onima koji ne samo
da priznaju tu odgovornost, nego i postupaju u skladu s njome? Oni su nai saveznici, nai prijatelji.
*
Na kraju svega toga, ostaje da kaemo da diktatori poput Saddama Husseina i drugih despota na
Bliskom Istoku, u republikama sredinje Azije, u Africi i Latinskoj Americi, mnoge od kojih je
postavila, podravala i financirala vlada SAD-a, predstavljaju prijetnju svojem vlastitom narodu. Ne
postoji jednostavan, ist nain da ih se ukloni, osim tako da se ojaa ruku graanskog drutva
(umjesto daju se oslabljuje kao to je uinjeno u sluaju Iraka). (udno kako oni koji odbacuju
mirovni pokret kao Utopijski ne oklijevaju da ponude najapsurdnije nestvarne razloge za ulazak u rat:
Iskorijeniti terorizam, postaviti demokraciju, eliminirati faizam i, najzabavnije od svega, ukloniti
one koji ine zlo iz svijeta.)
Bez obzira na to to nam propagandna mainerija kae, ti beznaajni diktatori nisu najvea prijetnja
svijetu. Prava i prijetea opasnost, najvea opasnost od svih, je pokretaka sila koja pokree politiki
i ekonomski motor vlade SAD-a, a kojim trenutno upravlja George Bush. Gaanje Busha je zabavno,
zato jer je on tako dostupna, raskona meta. Istina je da je on opasan, skoro suicidalan kao voza tog
stroja, ali stroj kojim on upravlja je puno opasniji nego ovjek koji njime upravlja.
Unato depresivnoj situaciji u kojoj se danas nalazimo, htjela bih oprezno zamoliti za nadu. U doba
rata, elimo da kretanjem neprijateljskih sila upravlja na najslabiji neprijatelj. A predsjednik George
W. Bush je sigurno taj. Bilo koji drugi makar prosjeno inteligentan predsjednik SAD-a vjerojatno bi
uinio iste stvari, ali bi pritom uspio zamutiti situaciju i zbuniti protivnike. Moda bi ak uspio
uvjeriti UN da mu se pridrui. Netaktina nepromiljenost Georga Busha i njegovo drsko vjerovanje
da moe upravljati svijetom sa svojim specijalnim jedinicama, postigli su upravo suprotni uinak. On
je postigao ono to pisci, aktivisti i uenjaci pokuavaju postii ve desetljeima. Otkrio je provodne
kanale. Javnosti je pokazao dijelove, vijke i matice apokaliptine aparature amerikog Imperija.
Sada kada su nacrti plana (Vodi kroz imperij za obine ljude) masovno razdijeljeni, moe ga se
onesposobiti prije nego to su to uenjaci predvidjeli.
Donesite kljueve za matice.

30

instant mjeavina imperijalne demokracije

(kupi jednu, a drugu dobije besplatno)

U ovim vremenima kada moramo trati kako bismo odrali ritam s brzinom kojom nam
oduzimaju nae slobode, i kad si rijetko tko moe priutiti luksuz povlaenja s ulica na neko vrijeme
kako bi se vratio s divnom, posve formiranom politikom teorijom punom biljeki i referenci, kakav
vam dubokouman dar mogu veeras ponuditi?
Dok teturamo iz jedne krize u drugu, koje nam satelitska televizija alje izravno u nae
mozgove, moramo razmiljati u pokretu. U pokretu. Ulazimo u povijest preko ruevina rata. Srueni
gradovi, isuena polja, ume koje se sve vie smanjuju i rijeke koje odumiru su naa arhiva. Krateri
koje ostavljaju velike bombe daisy-cutters (reza tratinica- op.prev.), nae knjinice.
to vam onda mogu veeras ponuditi? Neka neugodna razmiljanja o novcu, ratu, imperiju,
rasizmu i demokraciji. Neke brige koje lepeu po mom mozgu kao obitelj upornih nonih leptira koji
mi nou ne daju da spavam.
Neki od vas misle da je nepristojno od osobe kao to sam ja, koja je slubeno upisana u
Velikoj knjizi modernih drava kao graanka Indije, doi ovamo i kritizirati vladu SAD-a. U svoje
ime mogu rei da nisam ljubitelj zastava, nisam patriotkinja i posve sam svjesna da su podmitljivost,
brutalnost i hipokritinost upisane u olovnu duu svake drave. Ali kada zemlja prestane biti samo
zemlja i postane imperija, onda se opseg operacija dramatino mijenja. Mogu li onda objasniti da
veeras govorim kao podanik amerikog Imperija? Govorim kao ropkinja koja se usuuje kritizirati
svog kralja.
S obzirom na to da predavanja moraju imati neki naslov, moje veeranje predavanje zove se:

instant mjeavina imperijalne demokracije

(kupi jednu, a drugu dobije besplatno)
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Davno u 1988. godini, 3. srpnja, USS Vincennes, raketna krstarica stacionirana u Perzijskom zaljevu,
sluajno je sruila iranski zrakoplov i ubila 290 civilnih putnika. Georgea Busha Prvog, koji je u to
vrijeme vodio svoju predsjedniku kampanju, zamolili su da prokomentira taj incident. On je vrlo
suptilno rekao: Nikada se neu ispriavati zbog Sjedinjenih Amerikih Drava. Ma kakve injenice
bile.
Ma kakve injenice bile. Kako savreno naelo za Novi Ameriki Imperij. Moda bi mala varijacija
na tu temu bila prikladnija: injenice mogu biti onakve kakvima ih mi elimo.
Kad su Sjedinjene Amerike Drave izvrile invaziju na Irak, istraivanje New York Timesa/CBS
Newsa je procijenilo da 42 posto amerike javnosti vjeruje da je Saddam Hussein neposredno
odgovoran za napade na Svjetski trgovinski centar i Pentagon 11. rujna. A anketa ABC-ja je rekla da
55 posto Amerikanaca vjeruje da Saddam Hussein direktno podrava Al-Qaidu. Niti jedno od tih
miljenja nije bilo zasnovano na dokazima (jer ih nema). Sve je to zasnovano na insinuacijama,
autosugestijama i izravnim laima koje stvaraju korporativni mediji SAD-a, inae poznati kao
slobodni tisak, taj isprazan stup na kojem poiva moderna amerika demokracija.
Javna podrka u ratu SAD-a protiv Iraka bila je zasnovana na vieslojnoj konstrukciji lai i prijevare,
koje su koordinirali vlada SAD-a i vjerno pojaavali korporativni mediji.
Osim izmiljenih veza izmeu Iraka i Al-Qaide, bila je tu i izmiljeno mahnitanje zbog irakog
oruja za masovno unitenje. George Bush Manji otiao je tako daleko da je izjavio kako bi bilo
samoubilaki da SAD ne napadne Irak. Jo smo jednom bili suoeni s paranojom da e izgladnjela,
bombardirana, opkoljena zemlja razoriti svemonu Ameriku (Irak je bio samo zadnja u nizu zemalja ranije su tu bili Kuba, Nikaragva, Libija, Grenada, Panama). Ali ovaj put to nije bila samo uobiajena
31

vrsta prijateljskog susjedskog mahnitanja. Bilo je to Mahnitanje sa Svrhom. Ono je uvelo staru
doktrinu u novoj ambalai: doktrinu preventivnog napada, tj. Sjedinjene Amerike Drave mogu
raditi to god im padne na pamet, i to je slubeno tako.
Ratovalo se protiv Iraka, pobijedilo u ratu, i nikakvo oruje za masovno unitenje nije pronaeno.
ak ni jedno maleno. Moda ih prvo treba podmetnuti kako bi bila otkrivena. A onda, oni meu nama
koji su problematini trait e objanjenje toga zato ih Saddam Hussein nije upotrijebio kada je
pokrenuta invazija na njegovu zemlju.
Naravno, odgovora nee biti. Pravi vjernici e se zadovoljiti tim nejasnim televizijskim izvjetajima o
tome kako je u starom skladitu otkriveno nekoliko bavi zabranjenih kemikalija. Jo ne postoji
suglasnost oko toga jesu li to doista kemikalije; jesu li one doista zabranjene, i da li se posude u
kojima su se nalazile mogu tehniki nazvati bavama (ule su se i nepotvrene glasine da su tamo
naeni i jedna ajna liica kalijevog hipermangana i stara harmonika).
U meuvremenu, usput, drevnu je civilizaciju nehajno desetkovala vrlo nova, nehajno brutalna
drava.
A onda su tu oni koji kau: pa to ako Irak nije imao kemijskih i nuklearnih oruja? Pa to ako nema
veze s Al-Qaidom? Pa to ako Osama bin Laden Saddama Husseina mrzi jednako koliko i Sjedinjene
Amerike Drave? Bush Manji rekao je da je Saddam Hussein ubilaki diktator. I tako, nastavlja
taj nain gledanja, Iraku je bila potrebna promjena reima.
*
Nije bitno to je prije etrdeset godina, za vrijeme predsjednika Johna F. Kennedyja, CIA organizirala
promjenu reima u Bagdadu. Godine 1963., nakon uspjenog dravnog udara, stranka Baath je dola
na vlast u Iraku. Koristei popise koje je osigurala CIA, novi reim Baatha je sustavno eliminirao na
stotine lijenika, uitelja, odvjetnika i politikih linosti za koje se znalo da su ljeviari. Cijela je
intelektualna zajednica ubijena (ista je tehnika bila upotrijebljena kako bi se masakriralo na stotine
tisua ljudi u Indoneziji i Istonom Timoru). Kau da je mladi Saddam Hussein sudjelovao u
nadgledanju tog krvoprolia. Nakon borbe frakcija unutar Stranke Baath 1979. godine, Saddam
Hussein je postao predsjednik Iraka. U travnju 1980., dok je masakrirao iite, savjetnik za dravnu
sigurnost SAD-a Zbigniew Brzezinski je izjavio: Ne vidimo nikakve bitne nekompatibilnosti
interesa izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava i Iraka. Washington i London javno su i potajno
podravali Saddama Husseina. Oni su ga financirali, opremili ga, naoruali ga i osigurali mu
materijale dvostruke namjene za proizvodnju oruja za masovno unitenje. Oni su financijski,
materijalno i moralno podravali njegove najgore ispade. Oni su podravali osmogodinji rat protiv
Irana i trovanje plinom Kurda u Halabji 1988. godine, zloine koje su etrnaest godina kasnije
podgrijali i servirali kao razloge kojima pravdaju invaziju na Irak. Nakon prvog Zaljevskog rata,
Saveznici su potaknuli ustanak iita u Basri i onda skrenuli pogled dok je Saddam Hussein guio
pobunu i ubijao na tisue ljudi u osvetnikom inu.
Stvar je u tome da, ako je Saddam Hussein bio dovoljno zao da zaslui najrazraeniji, javno
deklarirani pokuaj atentata u povijesti (poetni potez operacije ok i strahopotovanje), onda se
sigurno onima koji su mu davali podrku treba barem suditi za ratne zloine! Zato se na
ozloglaenom snopu karata s licima mukaraca i ena koje trae za zloine ne nalaze lica vladinih
slubenika vlada SAD-a i Velike Britanije?
Jer kada je rije o Imperiju, injenice nisu bitne.
Da, ali sve je to prolost, kau nam. Saddam Hussein je udovite koje moramo sada zaustaviti. I
samo ga SAD moe zaustaviti. Djelotvorna je to tehnika, to koritenje hitne moralnosti sadanjosti
kako bi se prikrilo dijabolike grijehe prolosti i zlonamjerne planove za budunost. Indonezija,

32

Panama, Nikaragva, Irak, Afganistan - popis se nastavlja unedogled. Upravo sada se pripremaju
brutalni reimi za budunost - Egipat, Saudijska Arabija, Turska, Pakistan, Sredinje Azijske Republike.
Javni tuilac SAD-a, John Ashcroft, nedavno je izjavio da su slobode SAD-a dobivene ne od neke
vlade ili dokumenta nego... na dar od Boga. (Zato se zamarati s Ujedinjenim Narodima kada je
sam Bog pri ruci?)
I tu se nalazimo mi, ljudi ovog svijeta, suoeni s Imperijem koji je oboruan ovlatenjem s neba (i,
kao dodatnim osiguranjem, najimpresivnijim arsenalom oruja masovnog unitenja u povijesti). Eto
nas, suoenih s Imperijem koji je sebi dao pravo da se zarati kad poeli, pravo da oslobaa ljude od
iskvarujuih ideologija, od vjerskih fundamentalista, diktatora, seksizma, i siromatva pomou
drevne, isprobane prakse istrebljivanja. Imperij je u pokretu, a Demokracija je lukavi novi ratni
pokli. Demokracija, koju vam dostavljaju pred vrata putem bombi daisy-cutters. Smrt je mala cijena
koju ljudi trebaju platiti za privilegiju isprobavanja tog novog proizvoda: Instant mjeavina
imperijalne demokracije (zakuhajte, dodajte ulje, i onda bombardirajte).
Ali moda ue, crnje, orijentalci, kosooki i tamnokoci ne zasluuju da ih se smatra pravim ljudima.
Moda se nae smrti ne smatraju pravim smrtima. Nae povijesti ne smatraju povijeu. Nikada ih i
nisu smatrali pravima.
Kad priamo o povijesti, u ovih nekoliko prolih mjeseci, dok je svijet promatrao, SAD-ova invazija
na Irak i okupacija Iraka prikazivali su se uivo na televiziji. Kao i Osama bin Laden i Talibani u
Afganistanu, reim Saddama Husseina je jednostavno nestao. Nakon toga je dolo do onoga to analitiari
nazivaju vakuum moi. Gradovi koji su bili pod opsadom, bez hrane, vode i elektrine struje danima,
gradovi koje su neprekidno bombardirali, ljudi koji su umirali od gladi i bili sustavno osiromaeni
reimom sankcija UN-a tijekom vie od jednog desetljea, odjednom su ostavljeni bez ikakvog traga
urbane administracije. Sedam tisua godina stara civilizacija pala je u anarhiju. Uivo, na televiziji.
Vandali su pljakali prodavaonice, urede, hotele i bolnice. Ameriki i britanski vojnici stajali su
pored toga i promatrali. Rekli su da nisu dobili nareenja da neto poduzmu. U stvari, imali su nareenja
da ubijaju ljude, a ne da ih tite. Njihovi su prioriteti bili jasni. Sigurnost Iraana nije ih se ticala. Sigurnost
ono malo irake infrastrukture to je jo preostalo nije ih se ticala. Ali sigurnost irakih naftnih polja
ih se ticala. Naravno da jest. Naftna polja su osigurana skoro i prije nego to je invazija zapoela.
Na CNN-u i BBC-ju su stalno prikazivali scene divljanja. Televizijski komentatori, vojni i vladini
predstavnici za odnose s javnou prikazivali su to kao osloboeni narod koji iskaljuje svoj bijes
nad despotskim reimom. Ministar obrane SAD-a Donald Rumsfeld je rekao: To je neuredno.
Sloboda je neuredna, i slobodni ljudi imaju slobodu da poine zloine, ine pogreke i rade loe stvari. Je li
itko znao da je Donald Rumsfeld anarhist? Pitam se - je li imao isto miljenje za vrijeme nemira u Los
Angelesu nakon to je premlaen Rodney King? Bi li tu svoju tezu o neurednosti slobode podijelio s
dva milijuna ljudi koje upravo sada dre u zatvorima SAD-a? (Najslobodnija zemlja na svijetu ima
najvei broj zatvorenika na svijetu.) Bi li raspravljao o njezinim dobrim stranama s mladim
amerikim crncima od kojih e 28 posto provesti dio svog odraslog ivota u zatvoru? Bi li im mogao
objasniti zato slui pod predsjednikom koji je, dok je bio guverner Teksasa, nadgledao 152 smaknua?
Prije nego to je zapoeo rat s Irakom, Ured za rekonstrukciju i humanitarnu pomo (ORHA - Office
of Reconstruction and Humanitarian Assistance) poslao je Pentagonu popis esnaest kljunih mjesta
koja treba zatititi. Nacionalni muzej je bio drugi na tom popisu. Ali ne samo da je muzej opljakan,
nego je i oskvrnut. On je bio mjesto gdje se uvalo drevno kulturno naslijee. Irak kakav mi
poznajemo danas je bio dio rijene doline Mezopotamije. Civilizacija koja je nastala na obalama
Tigrisa i Eufrata stvorila je prvo pismo, prvi kalendar, prvu biblioteku, prvi grad i, da, i prvu
demokraciju na svijetu. Babilonski kralj Hamurabi bio je prvi koji je stvorio zakone koji su upravljali
drutvenim ivotom graana. Bio je to zakonik prema kojem su naputene ene, prostitutke, robovi,
pa ak i ivotinje imali prava. Hamurabijev zakonik je priznat ne samo kao roenje zakonitosti, nego

33

i kao poetak shvaanja koncepta socijalne pravde. Vlada SAD-a nije mogla izabrati neprikladniju
zemlju u kojoj e izvesti svoj nezakoniti rat i pokazati svoje groteskno nepotivanje pravde.
Na informativnom sastanku u Pentagonu, za vrijeme dana pljakanja, ministar Rumsfeld, vrag, napao
je svoje medijske pristae koji su mu tako vjerno sluili tijekom rata. Slike koje vidite na televiziji,
vidite stalno iznova, i stalno je to ista slika, nekog ovjeka koji izlazi iz neke zgrade s vazom, i vidite
je dvadeset puta, i na kraju kaete: Zaboga, zar je bilo toliko vaza? Je li mogue da je u itavoj zemlji
bilo toliko vaza?
Prostorijom za tisak se prolomio smijeh. Bi li bilo u redu da Harlemska sirotinja opljaka muzej
Metropolitan? Da li bi se na to reagiralo s jednakim veseljem?
Zadnja zgrada na ORHA-inom popisu od esnaest mjesta koja treba zatititi bilo je Ministarstvo
nafte. Bilo je to jedino mjesto koje je bilo zatieno. Moda je okupacijska vojska mislila da se u
muslimanskim zemljama popisi itaju naopake?
Televizija nam kae da je Irak osloboen i da je Afganistan na putu da postane raj za ene zahvaljujui Bushu i Blairu, vodeim feministima dvadeset i prvog stoljea. U stvarnosti, iraka je
infrastruktura unitena. Iraani su na rubu umiranja od gladi. Zalihe hrane su potroene. Gradovi su
uniteni potpunim administrativnim slomom. Irak se kree u smjeru graanskog rata izmeu iita i
Sunita U meuvremenu, Afganistan se vratio u pred-talibansko razdoblje anarhije, i njegov teritorij
su neprijateljski raspoloeni poglavice podijelili u feudalne posjede.
Neustraen time, 2. svibnja je Bush manji pokrenuo svoju kampanju za 2004. godinu, nadajui se da
e naposlijetku biti izabran za predsjednika SAD-a. U vjerojatno najkraem letu u povijesti, vojni
mlazni zrakoplov sletio je na nosa, USS Abraham Lincoln, koji je bio tako blizu obale da su, prema
Associated Pressu, slubenici administracije priznali da su postavili golemi brod kako bi osigurali
najbolji kut snimanja za Bushov govor, s morem u pozadini umjesto obale San Diega. Predsjednik
Bush, koji nikada nije odsluio vojsku, izaao je iz pilotske kabine u minkerskoj odjei - u jakni
vojnog bombardera SAD-a, u vojnim izmama, letakim naoalama, s kacigom. Maui svojoj vojsci
koja mu je klicala, slubeno je proglasio pobjedu nad Irakom. Paljivo je rekao da je to bila samo
jedna pobjeda u ratu protiv terora ... [koji se] jo nastavlja..
Bilo je vano ne dati jasnu izjavu o pobjedi, jer prema enevskoj konvenciji pobjednika je vojska
vezana zakonskim obavezama okupacijske sile, a to je odgovornost s kojom se Bushova
administracija ne eli optereivati. Takoer, blie izborima 2004. godine, kako bi pridobio glasae
koji se nekaju, moda e trebati jo jednu pobjedu u Ratu protiv terora. Siriju se priprema za klanje.
Herman Goering, taj stari nacist, rekao je: Narod se uvijek moe natjerati da ini ono to voe ele ...
Samo im trebate rei da ih napadaju i optuiti pacifiste za nedostatak patriotizma i izlaganje drave
opasnosti. U svakoj zemlji to funkcionira jednako.
U pravuje. To je vrlo jednostavno. To je ono na to Bushov reim rauna. ini se da brzo nestaje
razlike izmeu izbornih kampanji i rata, izmeu demokracije i oligarhije.
Jedina opomena u tim kampanjskim ratovima je da ne smiju umirati Amerikanci. To bi poljuljalo
povjerenje glasaa. Ali problem amerikih vojnika koji umiru u borbi je rijeen. Uglavnom.
Na informativnom sastanku za medije prije operacije ok i strahopotovanje, general Tommy Franks
je najavio: Ova kampanja bit e kao ni jedna prije. Moda je u pravu.
Ja nisam vojni povjesniar, ali kada se zadnji put ovako vodio rat?
im je rat zapoeo, vlade Francuske, Njemake i Rusije, koje su odbile dozvoliti donoenje zadnje

34

rezolucije koja bi legitimizirala rat u Vijeu sigurnosti UN-a, naisto su se potrgale koja e od njih
prije izjaviti kako ele da SAD pobijedi. Predsjednik Jacques Chirac je ponudio zrani prostor
Francuske anglo-amerikim zranim snagama. Vojne baze SAD-a u Njemakoj su radile. Njemaki
ministar vanjskih poslova Joschka Fischer se javno nadao da e reim Saddama Husseina brzo
pasti. Vladimir Putin se javno nadao istome. To su bile vlade koje su se urotile u provoenju
oduzimanja oruja Iraku prije svog kukavikog trka da stanu na stranu onoga tko ga napada. Osim to
su se nadale da e moi sudjelovati u pobjedi osvojenog, nadali su se i da e Imperij potivati njihove
naftne ugovore s Irakom od prije rata. Samo su vrlo naivni mogli oekivati da e se stari imperijalisti
ponaati drukije.
Ako se ostavimo jeftine zabave i visokomoralnih govora u UN-u u vrijeme pripreme za rat, na kraju
je, u trenutku krize, jedinstvo zapadnih vlada - unato protivljenju veine njihovih naroda - bilo
zapanjujue.
Kada se turska vlada privremeno pokorila gleditu 90 posto svojeg stanovnitva i odbila ponudu
krvavih milijardi dolara vlade SAD-a za koritenje turskog tla, optuena je da joj nedostaju
demokratski principi. Prema Gallupovom meunarodnom istraivanju javnog miljenja, ni u
jednoj zemlji podrka ratu nije pruena jednostrano Americi i njezinim saveznicima za vie od 11
posto. Ali vlade Velike Britanije, Italije, panjolske, Maarske i drugih zemalja Istone Europe hvale
za nepotivanje miljenja veine njihovih naroda i podravanje nezakonite invazije. To je, valjda,
potpunosti u skladu s demokratskim principima. Kako se to zove? Nova demokracija? Kao Novi
program britanskih laburista?
Kao jaki kontrast potkupljivosti koju su pokazale njihove vlade, 15. veljae, nekoliko tjedana prije
invazije, vie je od 10 milijuna ljudi na pet kontinenata mariralo protiv rata u najspektakularnijem
iskazivanju javne moralnosti koje je svijet ikada vidio. Sigurna sam da su mnogi od vas bili meu
njima. Njih - nas - su s prijezirom ignorirali. Kada su ga pitali za reakciju na antiratne demonstracije,
predsjednik Bush je rekao: To je kao da odluujete tipa, sad u donijeti odluku na osnovi te interesne
grupe. Uloga voe je da odluuje o politici na osnovu sigurnosti, u ovom sluaju, na osnovi sigurnosti
naroda.
*
Demokracija, sveto tele modernoga svijeta, je u krizi. A kriza je duboka. U ime demokracije ine se
sve mogue vrste nasilja. Ona je postala jedva neto vie od prazne rijei, lijepe ljuture, ispranjene
od svakog sadraja i smisla. Ona moe biti to god poelite da bude. Demokracija je kurva Slobodnog
svijeta, koja doputa da je oblae, svlae, voljna zadovoljiti irok raspon ukusa, dostupna da je koriste
i iskoritavaju kako god ele.
Donedavno, sve do 1980-ih, demokracija je djelovala kao da e doista uspjeti osigurati stupanj
stvarne socijalne pravde.
Ali moderne demokracije postoje dovoljno dugo da su neoliberalni kapitalisti nauili kako ih
pokvariti. Oni su svladali tehniku infiltriranja instmmenata demokracije - neovisnog sudstva,
slobodnog tiska, parlamenta - i njihovog oblikovanja prema vlastitim ciljevima. Projekt
korporativne globalizacije probio je kod. Slobodni izbori, sloboda tiska i neovisno sudstvo malo
znae kad ih je slobodno trite svelo na robu koja se prodaje onome tko najvie ponudi.
Kako bismo u potpunosti shvatili u kojoj je mjeri demokracija pod opsadom, moda je dobra ideja
pogledati to se dogaa u nekim od naih suvremenih demokracija. Najvea na svijetu: Indija (o kojoj
sam ve dosta pisala, i stoga o njoj veeras neu govoriti). Najzanimljivija: Juna Afrika. Najmonija:
SAD. I, najpounije od svega, planira se uvoenje najnovije demokracije na svijetu: Iraka.
U Junoj Africi, nakon 300 godina brutalne dominacije bijele manjine nad crnom veinom putem

35

kolonijalizma i apartheida, na vlast je 1994. godine dola nerasistika, viestranaka demokracija.

Bilo je to fantastino postignue. U roku od dvije godine otkada je doao na vlast, Afriki nacionalni
kongres je bez upozorenja kleknuo pred Bogom Trita. Njegov masivni program strukturalne
prilagodbe, privatizacije i liberalizacije je samo poveao grozne razlike izmeu bogatih i siromanih.
Vie od milijun osoba je ostalo bez posla. Korporatizacija osnovnih usluga - elektrine struje,
vodovoda i stanova - znaila je da je 10 milijuna Junoafrikanaca, skoro etvrtina stanovnitva, ostala
bez vode i struje. Dva milijuna je izbaeno iz svojih domova.
U meuvremenu, mala bijela manjina koja je povijesno bila privilegirana stoljeima brutalne
eksploatacije, sada je na sigurnijoj poziciji nego ikada prije. Oni i dalje kontroliraju zemlju, seoska
imanja, tvornice i obilne prirodne resurse te zemlje. Za njih, prijelaz iz apartheida u neoliberalizam
nije nita promijenio. To je apartheid s mirnom savjeu. A zove se demokracija.
Demokracija je postala blai naziv Imperija za neoliberalni kapitalizam.
U zemljama prvog svijeta se takoer iskvarila mainerija demokracije. Politiari, medijski baruni,
suci, moni korporativni lobiji i vladini slubenici isprepleteni su u sloenoj potajnoj konfiguraciji
koja posve potkopava lateralni aranman meusobne kontrole i uravnoteavanja ustava, sudova,
parlamenta, administracije, i, moda ak i najvanije od svega, neovisnih medija koji ine
strukturalnu osnovu parlamentarne demokracije. Sve ee, isprepletenost nije ni suptilna ni
razraena.
Talijanski premijer Silvio Berlusconi, na primjer, ima kontrolni udio u glavnim talijanskim
novinama, asopisima, televizijskim stanicama i izdavakim kuama. Financial Times je izvijestio da
on kontrolira oko 90 posto talijanske televizijske publike. Nedavno, za vrijeme suenja o optubama
zbog potkupljivanja, inzistirajui da je on jedina osoba koja moe Italiju spasiti od ljevice, rekao je:
Koliko u jo morati ivjeti ovim ivotom punim odricanja? To zvui kao da se loe pie preostalih
10 posto talijanske televizijske publike. Koliko kota sloboda govora? Sloboda govora za koga?
U Sjedinjenim Amerikim Dravama aranman je sloeniji. Clear Channel Worldwide Incorporated
je najvei vlasnik radijskih postaja u zemlji. On ima vie od 1.200 kanala, koji zajedno ine devet
posto trita. Njegov generalni direktor je osigurao na stotine tisua dolara za Bushovu izbornu
kampanju. Kad je stotine tisua amerikih graana izalo na ulice kako bi protestirali protiv rata s
Irakom, Clear Channel je organizirao domoljubna Okupljanja za Ameriku u prilog rata, po itavoj
zemlji. Koristio je svoje radijske postaje da najavi te dogaaje, a onda je slao dopisnike da
izvjetavaju o njima kao da su to glavne vijesti. Razdoblje izmiljanja pristanka ustupilo je mjesto
razdoblju izmiljanja vijesti. Uskoro e se medijske informativne redakcije prestati pretvarati i poeti
zapoljavati kazaline redatelje umjesto novinara.
Dok zabavljaka industrija u Americi postaje sve nasilnija i slinija ratu, a ameriki ratovi sve vie
poinju sliiti zabavljakoj industriji, dolazi do nekih zanimljivih preklapanja. Isti dizajner koji je
napravio scenu u Kataru vrijednu 250.000 dolara, s koje je general Tommy Franks inscenirao vijesti o
operaciji ok i strahopotovanje, takoer je radio scenografiju za Disneya, MGM i Dobro jutro,
Ameriko.
Okrutna je ironija da je SAD, koji ima najgorljivije, najrjeitije branitelje ideje slobode govora i (bar
do nedavno) najrazraenije zakone kojima je titi, tako ograniio prostor u kojem se ta sloboda moe
iskazati. Na neobian, zakuasti nain, upravo estina i glasnost koji prate zakonsku i idejnu obranu
slobode govora u Americi slue kao paravan koji skriva proces ubrzanog propadanja mogunosti
stvarnog prakticiranja te slobode.
Industrija vijesti i zabave je u SAD-u uglavnom u rukama nekoliko glavnih korporacija - AOL-Time
Warner, Disney, Viacom, News Corporation. Svaka od tih korporacija ima u svom vlasnitvu i
kontrolira televizijske postaje, filmske studije, diskografske kue i izdavaka poduzea. Svi izlazi su

36

savreno zatvoreni.
Ameriki medijski imperij kontrolira mala klika ljudi. Predsjednik Federalne komisije za
komunikacije Michael Powell, sin ministra vanjskih poslova Colina Powella, predloio je jo manju
reguliranost komunikacijske industrije, koja bi vodila prema jo veoj konsolidaciji.
*
I tako - tu je najvea demokracija na svijetu, predvoena ovjekom koji nije legalno izabran. Vrhovni
sud Amerike darovao mu je taj posao. Koliku su cijenu Amerikanci platili za to lano
predsjednikovanje?
U tri godine mandata Georgea Busha mlaeg amerika ekonomija je izgubila vie od dva milijuna
radnih mjesta. Pretjerani vojni trokovi, dijeljenje korporativnih dobrotvornih priloga i poreza
bogatima stvorilo je financijsku krizu za obrazovni sustav SAD-a. Prema pregledu Nacionalnog
vijea dravnih zakonodavnih tijela, drave SAD-a su smanjile budet u javnim uslugama, zdravstvu,
socijalnoj pomoi i obrazovanju u 2002. godini za 49 milijardi dolara. Planiraju ga smanjiti za jo
25,7 milijardi dolara ove godine. To je ukupno 75 milijardi dolara. Bushov prvotni zahtjev Kongresu
za budet kojim e financirati rat u Iraku bio je za 80 milijuna dolara.
Tko onda plaa rat? Amerika sirotinja. Njezini studenti, nezaposleni, samohrane majke, pacijenti u
bolnicama i u kunoj njezi, njezini uitelji i zdravstveni radnici.
A tko se doista bori u ratu?
Opet, amerika sirotinja. Vojnici koji se peku na pustinjskom suncu Iraka nisu djeca bogatih. Samo
jedan od svih predstavnika u Kongresu i Senatu ima dijete koje se bori u Iraku. Amerika
dobrovoljaka vojska u stvari ovisi o novaenju zbog neimatine siromanih bijelaca, crnaca,
latinoamerikanaca i azijata koji trae nain na koji bi mogli zaraditi za ivot i dobiti obrazovanje.
Federalne statistike pokazuju da crni Amerikanci ine 21 posto ukupnih oruanih snaga i 29 posto
vojske SAD-a. Oni ine samo 12 posto opeg stanovnitva. Ironino je, zar ne - kako su crni
Amerikanci neproporcionalno jako zastupljeni u vojsci i u zatvoru? Moda bismo trebali na to gledati
pozitivno, i gledati to kao najefektnije pozitivno djelovanje. Skoro etiri milijuna Amerikanaca (dva
posto stanovnitva) izgubilo je pravo glasa zbog toga to su osueni za kaznena djela. Od tog broja
1,4 milijuna su crni Amerikanci, to znai da je 13 posto svih crnaca koji imaju pravo glasa izgubilo
to pravo.
Za crne Amerikance i smrt je pozitivno djelovanje. Studija ekonomista Amartya Sena pokazuje da
crni Amerikanci kao skupina mogu oekivati da e ivjeti krae od ljudi koji su roeni u Kini, u
indijskoj dravi Kerali (iz koje sam ja), ri Lanki ili Kostariki. Ljudi iz Bangladea imaju bolje anse
da doive etrdesetu nego crni Amerikanci iz Harlema.
Ove godine, na dan koji bi bio sedamdeset i etvrti roendan Martina Luthera Kinga mlaeg,
predsjednik Bush osudio je program pozitivnog djelovanja Sveuilita Michigan, kojim se daje
prednost crncima i latinoamerikancima. On ga je nazvao odvajajuim, nepotenim i
neustavnim. Uspjena nastojanja da se crnce makne s popisa glasaa u Floridi kako bi George Bush
bio izabran, naravno nisu bila ni nepotena ni neustavna. Pretpostavljam da nastojanja u smislu
Bijelih mladia s Yalea nikada to nisu.
I tako znamo tko plaa rat. Znamo tko se u njemu bori. Ali tko e od njega imati koristi? Tko cilja na
rekonstrukcijske ugovore za koje se procjenjuje da vrijede do stotinu milijardi dolara? Jesu li to
moda siromani, nezaposleni i bolesni Amerikanci? Jesu li to moda amerike samohrane majke? Ili
crne i latinoamerike manjine u Americi?

37

George Bush nas uvjerava da je u operaciji Iraka sloboda rije o vraanju irake nafte Iraanima. To
jest, vraanju irake nafte Iraanima preko korporativnih multinacionalnih poduzea. Kao to su
Bechtel, Chevron, Halliburton.
Opet je rije o malom, uskom krugu koji povezuje korporativne, vojne i vladine voe jedne s
drugima. Taj promiskuitet, to meusobna oplodnja je neuvena.
Razmotrite ovo! Odbor za obrambenu politiku je skupina koju imenuje vlada kako bi savjetovala
Pentagon o pitanjima obrambene politike. Njegove lanove imenuje doministar obrane i odobrava
Donald Rumsfeld. Njegovi su sastanci tajni. Nikakvi podaci nisu dostupni oku javnosti.
Centar za javni integritet sa sjeditem u Washingtonu otkrio je da je devet od trideset lanova Odbora
za obrambenu politiku povezano s poduzeima kojima su dodijeljeni obrambeni ugovori vrijedni 76
milijardi dolara od 2001. do 2002. godine. Jedan od njih, Jack Sheehan, umirovljeni general
mornarikog pjeatva je vii potpredsjednik Bechtela, golemog internacionalnog inenjerskog
poduzea. Riley Bechtel, predsjednik poduzea, u predsjednikovom je Savjetu za izvoz. Nekadanji
ministar vanjskih poslova George Schultz, koji je takoer u upravi Bechtel grupe, predsjednik je
savjetodavnog odbora Komisije za osloboenje Iraka. Kada ga je New York Times upitao brine li ga to
to djeluje kao da tu postoji sukob interesa, rekao je: Nisam svjestan toga da e Bechtel imati neke
posebne koristi od toga. Ali ako treba obaviti posao, Bechtel je vrsta poduzea koje bi to moglo
obaviti.
Bechtelu je dodijeljen rekonstrukcijski ugovor u vrijednosti od 680 milijuna dolara u Iraku. Prema
Centru za odgovornu politiku, Bechtel je odvojio 1,3 milijuna dolara za kampanju republikanaca
1999.-2000.
*
Pruajui se preko tih izgovora, inei golemou svoje zlokobnosti da oni djeluju sitno, ameriki su
zakoni protiv terorizma. Patriot Act (op.prev.: Zakonski dokument koji je usvojio ameriki
Kongres nakon teroristikih napada izvedenih u SAD-u 2001. godine. Zakon je znaajno poveao
ovlasti amerikih zakonodavnih agencija na podruju provoenja istrage i izvoenja mjera
prikrivenog nadzora /prislukivanje, nadzor e-maila i sl./, ali bez donoenja mehanizama koji bi
trebali sprijeiti ugroavanje ljudskih i graanskih prava.) SAD-a, koji je donesen 13. listopada 2001.
postao je nacrt za sline zakone protiv terorizma u zemljama diljem svijeta. Donesen je u
Zastupnikom domu Kongresa SAD-a veinom od 337 prema 79 glasova. Prema New York Timesu,
mnogi su zakonodavci rekli da nije bilo mogue doista raspravljati o tom zakonu, niti ga ak itati.
Patriot Act nas uvodi u razdoblje sustavnog automatskog nadzora. On vladi daje ovlast da
kontrolira telefone i osobna raunala te da pijunira ljude na naine koji bi jo do prije nekoliko
godina djelovali posve neprihvatljivo. On daje FBI-u mo da zaplijeni sve primjerke naklada novina,
kupovina i drugih zapisa o korisnicima knjinica i kupcima u knjiarama, pod sumnjom da su dio
teroristike mree. On zamagljuje granicu izmeu govora i kriminalnog djela, stvarajui prostor u
kojem se inove graanskog neposluha moe protumaiti kao krenje zakona.
Ve sada se na stotine ljudi dre na neodreeno vrijeme kao nezakoniti borci (u Indiji taj broj se
broji u tisuama; u Izraelu sada dre 5.000 Palestinaca). Oni koji nisu graani te zemlje, naravno,
nemaju nikakvih prava. Oni mogu jednostavno nestati kao ljudi u ileu pod starim saveznikom
Washingtona, generalom Pinochetom. Vie od tisuu ljudi, od kojih su mnogi muslimani ili potjeu s
Bliskog Istoka, pritvoreni su, neki od njih bez pristupa zakonskim zastupnicima.
*
Osim stvarnih ekonomskih trokova rata, Amerikanci plaaju te ratove osloboenja i svojim

38

vlastitim slobodama. Za obine Amerikance, cijena nove demokracije u drugim zemljama je smrt
prave demokracije kod kue.
U meuvremenu, Irak se priprema za osloboenje (ili su cijelo vrijeme mislili na liberalizaciju?)
Wall Street Journal izvjetava da je Bushova administracija napravila nacrte opsenih planova kako
bi iraku ekonomiju napravila po uzoru na SAD.
Radi se novi nacrt irakog ustava. Njegovi trgovinski zakoni, zakoni o oporezivanju i
intelektualnom vlasnitvu piu se iznova kako bi ga pretvorili u kapitalistiku ekonomiju amerikog
stila.
Agencija Sjedinjenih Amerikih Drava za meunarodni razvoj je pozvala poduzea SAD-a da se
natjeu za ugovore koji se odnose na sve - od izgradnje cesta i vodovodnih sustava do raspodjele
udbenika i mobilnih telefonskih mrea.
Ubrzo nakon to je Bush Drugi najavio kako eli da ameriki seljaci hrane cijeli svijet, Dam Amstutz,
prijanji vii menader Cargilla, najveeg izvoznika penice na svijetu, zaduen je za poljoprivrednu
rekonstrukciju Iraka. Kevin Watkin, direktor politike Oxfama (op.prev. - britanska dobrotvorna
organizacija), rekao je: Zaduiti Dama Amstutza za poljoprivrednu rekonstrukciju Iraka je isto kao
staviti Saddama Husseina na elo komisije za ljudska prava.
Dva ovjeka koji su izabrani da vode operacije upravljanja irakom naftom radili su sa Shellom,
BP-om i Fluerom. Fluer se upravo parnii s junoafrikim radnicima koji su optuili to poduzee da
ih je iskoritavalo i grubo s njima postupalo u vrijeme apartheida. Shell je, naravno, poznat po svojem
razaranju plemenske zemlje Ogonija u Nigeriji. Tom Brokaw (jedan od najpoznatijih televizijskih
voditelja informativnih emisija u Americi) je nenamjerno kratko prokomentirao proces. Jedna od
stvari koje ne elimo uiniti, rekao je, unititi je infrastrukturu Iraka jer emo za nekoliko dana mi
posjedovati tu zemlju.
Sada, kad su papiri o vlasnitvu sreeni, Irak je spreman za novu demokraciju.
*
I, kao to je Lenjin obiavao pitati, to da uinimo?
Pa...
Moemo prihvatiti injenicu da nema konvencionalne vojne sile koja moe uspjeno izazvati
ameriku ratnu maineriju. Teroristiki napadi samo daju priliku vladi SAD-a koja to samo eka ne bi
li jo pojaala svoj smrtni obuhvat. Moete se kladiti da e u roku od nekoliko dana od napada biti
usvojen Patriot Act II. Protiviti se amerikoj vojnoj agresiji time to ete rei kako e ona poveati
mogunost od teroristikih napada je uzaludno. To je kao da zecu prijetite da ete ga baciti u
kupinovo grmlje (op.prev. - pria za djecu, u kojoj je kupinov grm dom toga zeca). Svatko tko je
proitao dokument koji se zove Projekt za novo ameriko stoljee to moe potvrditi. Vladino
suzbijanje Izvjetaja komisije Kongresa o 11. rujnu, koji je otkrio da je postojalo upozorenje o tom
napadu koje se ignoriralo, takoer potvruje da, unato svim pretvaranjima, teroristi i Bushov reim
mogu isto tako raditi kao tim. I jedni i drugi smatraju ljude odgovornim za ono to rade njihove vlade.
I jedni i drugi vjeruju u doktrinu kolektivne krivnje i kolektivnog kanjavanja. Njihovo je ponaanje
od velike meusobne koristi.
Vlada SAD-a je ve jasno pokazala opseg i raspon svoje sposobnosti za paranoidnu agresiju. U
ljudskoj psihologiji, paranoidna agresija je obino pokazatelj ivane nesigurnosti. Moglo bi se rei
da ni u sluaju psihologije drava nije drukije. Imperij je paranoian jer ima nezatieni trbuh.
Njegova domovina moe biti branjena graninim patrolama i nuklearnim orujima, ali mu je

39

ekonomija rasuta po itavoj zemaljskoj kugli. Njegovi su istureni ekonomski poloaji izloeni i ranjivi.
Meutim, bilo bi naivno zamiljati da se moemo izravno suoiti s Imperijem. Naa strategija mora
biti izolirati funkcionalne dijelove Imperija i onesposobiti ih jedan po jedan. Niti jedna meta nije
premalena. Niti jedna pobjeda nije previe beznaajna. elimo preokrenuti ideju ekonomskih
sankcija koje Imperij i njegovi saveznici nameu siromanim zemljama. Mi bismo mogli nametnuti
reim sankcija naroda svakoj korporativnoj kui kojoj je dodijeljen ugovor s Irakom nakon rata, ba
kao to su aktivisti u ovoj zemlji i po itavom svijetu uzeli na metu institucije apartheida. Svaku od
njih treba imenovati, otkriti i bojkotirati. Natjerati da propadnu. To bi mogao biti na odgovor na
kampanju ok i strahopotovanje. To bi bio odlian poetak.
Drugi hitan izazov je pokazati kako su korporativni mediji samo bilten sobe za sastanke upravnog
odbora, to u stvarnosti i jesu. Moramo stvoriti svijet alternativnih informacija. Moramo podrati
nezavisne medije kao to su Democracy Now, Alternative Radio, South End Press.
Borba za povratak demokraciji bit e teka. Nae nam slobode nisu dale nikakve vlade. Izborili smo
se za njih. Ako ih jednom predamo, borba da ih ponovno dobijemo zove se revolucija. To je borba
koja se mora voditi na svim kontinentima i u svim zemljama. Ne smije priznavati dravne granice, ali,
ako eli uspjeti, mora zapoeti ovdje. U Americi. Jedina institucija koja je monija od vlade SAD-a je
ameriko graansko drutvo. Ostatak nas smo podanici robovskih naroda. Nije stvar u tome da bismo
mi bili bespomoni, ali vi imate mo blizine. Imate pristup imperijalnoj palai i imperatorovim
prostorijama. Osvajanja Imperija provode se u vae ime, i vi imate pravo to dobiti. Moete se odbiti
boriti. Odbijte transportirati te projektile iz skladita na pristanite. Odbijte mahati zastavom. Odbijte
pobjedniku paradu.
Imate bogatu tradiciju pruanja otpora. Samo trebate proitati Narodnu povijest Sjedinjenih
Amerikih Drava Howarda Zinna (originalni naslov A People s History of the United States)
kako biste se podsjetili na to.
Stotine tisua vas preivjele su neumornu propagandu kojoj vas izlau., i aktivno se borite protiv
svoje vlastite vlade. U ultrapatriotskoj atmosferi koja prevladava u SAD-u, to je jednako hrabro kao i
borba bilo kojeg Iraanina ili Iraanke, Afganistanca ili Aftanistanke, ili Palestinca ili Palestinke za
svoju domovinu.
Ako se prikljuite borbi, ne u stotinama tisua, nego u milijunima, ostatak svijeta e vas radosno
pozdraviti. I vidjet ete kako je lijepo biti njean, a ne grub, kako je lijepo biti na sigurnom, a ne
uplaen. Imati prijatelje, a ne biti izoliran. Biti voljen, a ne omrznut.
Ne volim proturjeiti vaem predsjedniku. Vi nikako niste velika drava. Ali mogli biste biti veliki narod.
Povijest vam prua priliku.
Uhvatite vrijeme.

40

kada sveci mariraju

udna sudbina martina, mohandasa i mandele
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Pribliava se etrdeseta godinjica mara na Washington, kada je Martin Luther King odrao svoj
poznati govor Imam san. Moda je - ponovno - dolo vrijeme da razmislimo o tome to se dogodilo
s tim snom.
Zanimljivo je kako ikone, kada njihovo vrijem proe, bivaju prilagoene i prisvojene (neke
dobrovoljno, neke protiv vlastite volje) kako bi promovirale predrasude, zatucanost i nejednakosti
protiv kojih su se borili. Ali s druge strane, u doba kad se sve prodaje, zato ne i ikone? U vrijeme kad
je itavo ovjeanstvo, kad je svako bie na Bojoj zemlji, zarobljeno izmeu ekovne knjiice
Meunarodnog monetarnog fonda i amerikih krstareih projektila, mogu li ikone pripremiti bijeg?
Martin Luther King je dio trojstva. Tako da je teko razmiljati o njemu bez da se i druga dvojica
pojave u prii: Mohandas Gandhi i Nelson Mandela. Tri velika sveenika nenasilnog otpora. Oni
zajedno predstavljaju (u veoj ili manjoj mjeri) nenasilne borbe za osloboenje (ili bismo ih moda
trebali nazvati pregovorima dogovorene nagodbe?) u dvadesetom stoljeu: kolonizirani protiv
kolonizatora, bivi rob protiv robovlasnika.
Danas ih elite tih istih drutava i naroda u ije ime su se vodile borbe za slobodu koriste kao maskote
da domame nove gospodare.
Mohandas, Mandela, Martin.
Indija, Juna Afrika, Sjedinjene Amerike Drave.
Polomljeni snovi, izdaja, none more.
Brza slika navodno slobodnog svijeta dananjice.
Prolog oujka su u Indiji, u Gujaratu - Gandhijevom Gujaratu - desniarske gomile Hindusa ubile
2.000 muslimana u zastraujuoj orgiji nasilja. ene su masovno silovali i ive spalili. Muslimanske
grobnice i hramovi su sravnjeni sa zemljom. Vie od 150.000 muslimana otjerano je iz svojih domova.
Ekonomska osnova zajednice je razorena. Izvjetaji oevidaca i nekoliko komisija koje su istraivale
te dogaaje optuili su vladu drave i policiju da su sudjelovale u nasilju. Bila sam prisutna na sastanku na
kojem je skupina rtava zapomagala: Molimo vas, spasite nas od policije! Samo vas to molimo ...
U prosincu 2002. ista dravna vlada ponovno je izabrana na svoje pozicije. Narendra Modi, kojeg su
naveliko optuivali da je organizirao nerede, zapoeo je svoj drugi mandat kao glavni ministar
Gujarata. Dana 15. kolovoza, na Dan neovisnosti, podigao je Indijsku zastavu pred tisuama ljudi koji
su klicali. Kao gestu prijeteeg simbolizma, nosio je crnu kapu RSS-a - kojom objavljuje da je lan
Hinduske nacionalistike bratovtine koja se otvoreno divi Hitleru i njegovim metodama.
Stotinu i trideset milijuna muslimana - da pritom ne spominjemo druge manjine, Dalite, krane,
Sikhe, Adivasije - ive u Indiji u sjeni hinduskog nacionalizma.
Kako je njegovo pouzdanje u njegovu politiku budunost bilo sve vee, Narendra Modi, majstor za
hvatanje pravog politikog trenutka, pozvao je Nelsona Mandelu u Gujarat kako bi bio Glavni gost
pri proslavi godinjice Gandhijevog roenja 2. listopada. Na svu sreu, poziv je odbijen.
A to je s Mandelinom Junom Afrikom? Takoer poznatom kao Malo udo, Boanska Dugina
Drava? Junoafrikanci kau da je jedino udo koje oni poznaju to kako je brzo duga bila
privatizirana, podijeljena i prodana onome tko najvie nudi. U roku od dvije godine otkada je doao
na vlast, Afriki nacionalni kongres je bez upozorenja kleknuo pred Bogom Trita. U svojoj urbi da
zamijeni Argentinu kao reklama neoliberalizma, zapoeo je golemi program privatizacije i strukturalnih
41

prilagodbi. Obeanje vlade da e razdijeliti poljoprivredno zemljite na 26 milijuna ljudi bez zemlje
ostalo je samo u sferi crnog humora. Dok 60 posto populacije ostaje bez zemlje, skoro sve poljoprivredno
zemljite posjeduje 60.000 bijelih farmera (nikakvo udo to je George Bush u svojoj nedavnoj
posjeti Junoj Africi spomenuo Thabo Mbekija kao svog istaknutog ovjeka u vezi Zimbabvea).
Nakon apartheida, prihod 40 posto najsiromanijih crnih obitelji se smanjio za otprilike 20 posto. Dva
milijuna ih je izbaeno iz svojih domova. 600 ih svakog dana umire od AIDS-a. etrdeset posto
stanovnitva je nezaposleno i taj broj naglo raste. Korporatizacija osnovnih usluga znai da su
milijuni ljudi ostali bez vode i struje.
Prije dva tjedna posjetila sam dom Terese Naidoo u Chatsworthu, Durban. Njezin je suprug umro dan
ranije od AIDS-a. Nije imala novaca za mrtvaki koveg. Ona i njezino dvoje male djece su HIV-pozitivni.
Vlada im je iskljuila vodu, jer nije bila u stanju platiti raune za vodu i stanarinu za svoj mali opinski stan.
Vlada odbacuje njezine probleme i one milijuna drugih kao to je ona kao kulturu neplaanja.
U primjeru onoga to bi trebalo biti internacionalni skandal, ova ista vlada je slubeno upitala suca u
sudskom procesu u SAD-u da odlui protiv prisiljavanja poduzea da plate odtete za uloge koje su
odigrale za vrijeme apartheida. Njihova je linija razmiljanja da bi odtete - drugim rijeima, pravda obeshrabrile strane investicije. Tako najsiromaniji u Junoj Africi moraju plaati dugove apartheida,
tako da oni koji su prikupili profit izrabljivanjem crnaca za vrijeme apartheida mogu jo vie
profitirati od dobre volje stvorene od strane Boanske Dugine Drave Nelsona Mandele.
Predsjednika Thabo Mbekija njegovi kolege u vladi i dalje zovu drue. U Junoj Africi, orwelska
parodija naziva se anrom stvarnog ivota.
to jo moemo rei o Americi Martina Luthera Kinga? Moda ima smisla postaviti jednostavno
pitanje: da je on jo uvijek iv, bi li izabrao ostati na miru na svom neosporavanom mjestu u panteonu
Velikih Amerikanaca? Ili bi siao sa svojeg pijedestala, odbacio isprazne hosane i izaao na ulice da
ponovno okupi svoj narod?
Dana 4. travnja 1967. godine, godinu dana prije nego to je ubijen, Martin Luther King je govorio u
crkvi Riverside u New York Cityju. Te je veeri rekao: Nikada vie ne bih mogao podii glas protiv
nasilja potlaenih u getima, a da prvo ne progovorim jasno o najveem nasilniku u dananjem svijetu
- svojoj vlastitoj vladi.
Da li se tijekom trideset i est godina od 1967. do 2003. dogodilo ita to bi ga navelo da promijeni
miljenje? Ili bi bio jo vri u svome uvjerenju nakon javnih i tajnih ratova i inova masovnih
ubijanja u koje su se sve vlade njegove zemlje redom, i republikanske i demokratske, uputale od tada?
Nemojmo zaboraviti da Martin Luther King mlai nije zapoeo militantno. On je zapoeo kao
Nagovara, kao Vjernik. Godine 1964. dobio je Nobelovu nagradu za mir. Mediji su ga predstavljali
kao primjer crnog voe, za razliku od, na primjer, militantnijeg Malcolma X. Tek je tri godine kasnije
Martin Luther King javno povezao rasistiki rat vlade SAD-a u Vijetnamu s njezinim rasistikim
politikama kod kue.
Tri godine kasnije je beskompromisnim, militantnim govorom osudio ameriku invaziju na
Vijetnam. Rekao je: Stalno nas suoavaju s okrutnom ironijom promatranja crnaca i bijelaca na
televizijskim ekranima kako zajedno ubijaju i umiru, za dravu koja nije bila u stanju pobrinuti se da
zajedno sjede u istim kolama. I tako ih gledamo kako u brutalnoj solidarnosti spaljuju kolibe
sirotinjskog sela, ali shvaamo da u Chicagu teko da bi ivjeli u istoj ulici.
New York Times je ponudio izvjesnu divnu protulogiju rastuim proturatnim osjeajima meu crnim
Amerikancima: U Vijetnamu, rekli su, cmcima je po prvi put dana prilika da odrade svoj dio
borbe za svoju zemlju.

42

Pritom nije spomenuo primjedbu Martina Luthera Kinga da u Vijetnamu umire dvostruko vie
crnaca nego bijelaca u odnosu na njihov udio u stanovnitvu)). Nije spomenuo da, kad se mrtvake
vree vraaju kui, neki od crnih vojnika bivaju pokopani u segregiranim grobovima u junim
dravama SAD-a.
to bi Martin Luther King mlai danas rekao o injenici da federalna statistika pokazuje da crni
Amerikanci, koji ine 12 posto stanovnitva Amerike ine 21 posto ukupnih oruanih sila i 29 posto
vojske SAD-a?
Moda bi na to gledao pozitivno i vidio to kao najdjelotvornije afirmativno djelovanje?
to bi on rekao o tome kako je, nakon to su se tako teko borili da dobiju pravo glasa, danas 1,4
milijuna crnih Amerikanaca, to znai 13 posto svih crnaca u dobi u kojoj imaju pravo glasa, izgubilo
pravo glasa zbog toga to su osueni za kaznena djela?
Ali najrelevantnije pitanje od svih je: to bi Martin Luther King mlai rekao onim crncima i
crnkinjama koji ine petinu oruanih snaga Amerike i skoro treinu vojske SAD-a?
Crnim vojnicima koji su se borili u Vijetnamu, Martin Luther King mlai je rekao: Kad dajemo
savjete mladim ljudima u vezi sluenja vojske, moramo im objasniti ulogu nae drave u Vijetnamu i
izazvati ih s alternativom prigovora savjesti.
U travnju 1967. godine, na golemim antiratnim demonstracijama na Manhattanu, Stokely Carmichael
je opisao novaenje kao bijelce koji alju crnce u rat protiv utih kako bi obranili zemlju koju su oteli
od crvenih.
to se promijenilo? Osim, naravno, to je obavezno novaenje postalo sirotinjsko novaenje drukija vrsta prisile.
Bi li Martin Luther King danas rekao da su invazije na Irak i Afganistan i njihove okupacije na bilo
koji nain moralno razliite od invazije vlade SAD-a na Vijetnam? Bi li rekao da je pravedno i
moralno sudjelovati u tim ratovima? Bi li rekao da je ispravno za vladu SAD-a to to je godinama
politiki i financijski podravala diktatora kao to je Saddam Hussein, dok je on poinjao svoje
najgore zloine protiv Kurda, Iranaca i Iraana u 1980- im godinama, kad je on bio saveznik protiv
Irana?
I kad je taj diktator poeo odbacivati uzde, kao to je Saddam Hussein uinio, bi li on rekao da je
ispravno zaratiti se s Irakom, ispaliti nekoliko stotina tona osiromaenog urana na njegova polja,
otetiti njegove sustave opskrbe vodom, postaviti reim ekonomskih sankcija koji je rezultirao smru
pola milijuna djece, upotrijebiti UN-ove inspektore za oruje kako bi prisilili Irak da se razorua,
zavaravati javnost u pogledu arsenala oruja za masovno unitenje koja mogu biti upotrijebljena
svakoga trenutka, i onda, kada je zemlja ve baena na koljena, poslati napadaku vojsku da je
pokori, okupira, ponizi njezine ljude, preuzme nadzor nad njezinim prirodnim resursima i
infrastrukturom, i dodijeliti ugovore vrijedne stotine milijuna dolara amerikim korporacijama kao
to je Bechtel?
Kada je govorio protiv Vijetnamskog rata, Martin Luther King je ukazao na neke veze koje se danas
mnogi ne usude povezivati. Rekao je: Problem rasizma, problem ekonomske eksploatacije i
problem rata su meusobno povezani. To su tri zla koja su meusobno povezana. Bi li danas rekao
ljudima da je sasvim u redu da vlada SAD- a izvozi svoje okrutnosti - svoj rasizam, svoje ekonomsko
nasilje i svoju ratnu maineriju siromanijim zemljama?
Bi li rekao da se crni Amerikanci moraju boriti za svoj pravedni udio u amerikom kolau i da je, to
vei taj kola bio, to bolji i njihov udio - bez obzira na groznu cijenu koju narodi Afrike, Azije,

43

Bliskog Istoka i Latinske Amerike plaaju za ameriki nain ivota? Bi li podravao nasaivanje
velikog amerikog sna na svoj vlastiti san, koji je bio vrlo razliit, vrlo lijepa vrsta sna? Ili bi vidio to
kao oskrnavljenje sjeanja na njega i na sve za to se bio zalagao?
Borba crnih Amerikanaca za graanska prava dala nam je neke od najvelianstvenijih politikih
boraca, mislilaca, javnih govornika i pisaca naeg doba. Martin Luther King mlai, Malcolm X,
Fannie Lou Hamer, Ella Baker, James Baldwin, i naravno, divni, arobni, mitski Muhamed Ali.
Tko je naslijedio njihovo mjesto?
Bi li to mogli biti oni poput Colina Powella? Condoleezzae Rice? Michaela Powella?
Oni su tona suprotnost ikonama ili uzorima. Oni djeluju kao utjelovljenje snova crnaca o
materijalnom uspjehu, ali u stvari predstavljaju Veliku Izdaju. Oni su uniformirani vratari koji uvaju
ulaze u svjetlucavu balsku dvoranu protiv navale i guve tamnijih rasa. Njihova uloga i svrha je da ih
pokazuje Bushova administracija koja eli dobiti zasluge za dobra djela u svojim rasistikim ratovima
i Afrikim safarijima.
Ako su oni nove ikone crne Amerike, onda stare treba odbaciti, jer oni ne spadaju u isti Panteon. Ako
su to nove ikone crne Amerike, onda moda nezaboravni prizor koji Mike Marqusee opisuje u svojoj
divnoj knjizi Pjesma iskupljenja (originalni naziv: ((Redemption Song, op.prev.) - starog
Muhameda Alija zahvaenog Parkinsonovom boleu, kako reklamira starosnu mirovinu simbolizira ono to se dogodilo crnoj sili, ne samo u Sjedinjenim Amerikim Dravama, nego po
itavom svijetu.
Ako Cma Amerika doista eli odati poast svojim pravim junacima i svim onim neopjevanim ljudima
koji su se borili uz njih, ako im svijet eli odati poast, onda je vrijeme da krenemo marirati na
Washington. Opet. Odravajui nadu na ivom - za sve nas.

(Ovo je tekst petnaestominutnog radijskog eseja koji je emitirao BBC Radio 4, 25. kolovoza
2003. godine. U ovoj verziji koriste se direktni citati. BBC je odluio da je zakonski obavezan
koristiti samo parafraze Kingovih rijei jer postoje autorska prava koja ograniavaju
koritenje Kingovih javnih govora.)

44

biljeke_______________________________________________________
1

Vlada Indije planira izgraditi trideset velikih, 135 srednjih i 3.000 malih brana na Narmadi kako bi
stvarale elektrinu energiju, a u tom e procesu 400.000 ljudi biti iseljeno. Vie informacija moete
nai na http://www.narmada.org.
2

Vidi http://www.jang.com.pk/thenews/spedition/pak-india/ accord.htm.

Aktivisti su prekinuli svoj post 18. lipnja 2002., nakon to je uspostavljena nezavisna komisija da
bi razmotrila pitanje ponovnog naseljavanja. Vie informacija moete nai na http:/
/www.narmada.org/nba-press-releases;jun-2002/ fast.ends.html.
4

Vidi John Berger, Ways of Seeing (New York: Penguin, 1990.)

Vidi Damon Johnston, U.S. Hits Back Inspirations, The Advertiser, 22 September 2001, str. 7.

Vidi John Pomfret, Chinese Working Overtime to Sew U.S. Flags, Washington Post, 20. rujna
2001., str. A14. (op. prev. - Kinezi rade prekovremeno ivajui amerike zastave)
7

Vidi Democracy: Whos She When Shes at Home u The Algebra of Infinite Justice (London:
Flamingo, 2002), str. 235.
8

Vidi David E. Sanger, Bin Laden is Wanted in Attacks, Dead or Alive, President Says, New
York Times, 18. rujna 2001, str. Al; i John F. Bums, 10-month Afghan Mystery: Is bin Laden Dead or
Alive?, New York Times, 30. rujna 2002., str. AL
9

Vidi bazu podataka Associated Pressa o onima za koje je potvreno da su umrli, za koje se smatra
da su umrli ili su prijavljeni kao nestali u teroristikim napadima 11. mjna (http:/ /attacks victims
.ap.org/totals. asp).
10

Citirano u Seymour M. Hersh, The Price of Power: Kissinger in the Nixon White House (New
York: Summit Books, 1983), str. 265.
11

Vidi ile: Drugi 11. rujna, urednici: Pilar Aguilera i Ricardo Fredes (New York: Ocean Press,
2002); Amnesty International, The Case of Augusto Pinochet (http://www.amnestyusa.org/
countries/chile/pinochet_case.html).
12

Clifford Krauss, Britain Arrests Pinochet to Face Charges by Spain, New York Times, 18.
listopada 1998., str. 1: 1; National Security Archive (op.prev. = Arhiva Dravne sigurnosti), Chile:
16,000 Secret U.S. Documents Declassified, Press Release, 13. studenog 2000.
(http://www.gwu.edu/~nsarch news/20021113/); i odabrani dokumenti na internet stranicama Arhive
Dravne sigurnosti (http://www.gwu.edu/~nsarchiv/ news/20021113/#docs).
13

Kissinger je to rekao Pinochetu na sastanku Organizacije Amerikih Drava (Organization of

American States) u Santijagu, ile, 8. lipnja 1976. Vidi Lucy Kosimar, Kissinger Covered Up Chile
Torture, Observer, 28. veljae 1999., str. 3. (op.prev. - Kissinger je prikrivao muenja u ileu).
14

Od povijesnih knjiga, vidi izmeu ostalog: Eduardo Galeano, Open Veins of Latin America: Five
Centuries of the Pillage of a Continent (op.prev. - Otvorene vene Latinske Amerike: pet stoljea
pljakanja kontinenta), 2. izdanje, prijevod Cedric Belfrage (New York: Monthly Review Press,
1998.); Noam Chomsky, Turning the Tide: U.S. Intervention in Central America and the Struggle for
Peace, 2. izdanje (Boston: South End Press, 1985); Noam Chomsky, The Culture of Terrorism
(Boston: South End Press, 1983); i Gabriel Kolko, Confronting the Third World: United States
Foreign Policy, 1945-1980. (op.prev. - U sukobu s treim svijetom: vanjska politika Sjedinjenih
Amerikih Drava 1945.-1980. ) (New York: Pantheon, 1988.).
15

Kao propagandni potez, kola Amerika (SOA - School of Americas) se 17. sijenja 2001. godine
preimenovala u Institut za sigurnosnu suradnju za zapadnu hemisferu (WHISC - Western Hemisphere
45

Institute for Security Cooperation). Vidi Jack Nelson-Pallmeyer, School of Assassins: Guns, Greed
and Globalization (op.prev. - kola ubojica: pitolji, pohlepa i globalizacija ) 2. izdanje (New
York: Orbis Books, 2001); Michael Gormley, Army School Faces Critics Who Call It
Training Ground for Assassins, Associated Press, 2. svibnja 1998.; School of the Americas Watch
(http://222.soaw.org).
16

O tim intervencijama vidi meu ostalim izvorima i: Noam Chomsky, American Power and the
New Mandarins, 2. izdanje (New York: New Press, 2002); Noam Chomsky, At War With Asia
(op.prev. - U ratu s Azijom), (New York: Vintage Books, 1970.) i Howard Zinn, Vietnam: The
Logic of Withdrawal, 2. izdanje (Cambridge, mass: South end Press, 2002.).
17

Vidi Samih K. Farsoun i Christina E. Zacharia, Palestine and the Palestinians (Boulder, Colorado:
Westview Press, 1997.), str. 10.
18

Deklaracija Balfour nalazi se u Farsoun i Zacharia, Palestine and the Palestinians, 2. dodatak, str.
320.
19

Citirano u Noam Chomsky, Fateful Triangle: The United States, Israel, and the Palestinians, 2.
izdanje (Cambridge, Mass.: South End Press, 2000.) str. 90.
20

Citirano u uvodniku, Scurrying Towards Bethlehem, New Left Review 10,2nd series
(srpanj/kolovoz 2001.) str. 9, biljeka 5.
21

Citirano u Farsoun i Zacharia, Palestine and the Palestinians, str. 10 i 243.

22

ibid, str. Ill i 123.

23

ibid, str. 116.

24

Vidi Chomsky, Fateful Triangle, str. 103-107,118-132 i 156-160.

25

Samo izmeu 1987. i 2002. godine ubijeno je vie od 2.000 Palestinaca. Vidi BTselem (The
Israeli Information Center for Human Rights in the Occupied Territories - op.prev.= Izraelski
informativni centar za ljudska prava na okupiranim teritorijima), Palestinians Killed in the Occupied
Territories, tablica (http://www.btselem.org/English/Statistics/ TotalCasualtie s. asp).
26

Vidi Naseer H. Aruri, Dishonest Broker: The United States, Israel and the Palestinians
(Cambridge, Mass.; South End Press, treba izai); Noam Chomsky, World Orders Old and New, 2.
izdanje (New York: Columbia University Press, 1996.).
27

Vidi Nick Anderson, House Panel Increases Aid for Israel, Palestinians, Los Angeles Times, 10.
svibnja 2002, str. Al; Aruri, Dishonest Broker, dodatak 1 i dodatak 2; i Anthony Amove i Ahmed
Shawki, Foreword, The Struggle for Palestine, urednik Lance Selfa (Chicago: Haymarket Books,
2002.), str. xxv.
28

lanak 27. Povelje Islamskog pokreta otpora (Hamasa), citirano u Farsoun i Zacharia, Palestine
and the Palestinians, dodatak 13, str. 339.
29

George W. Bush, Text of Bushs Speech: It Is Iraq Against the World (op.prev. -Tekst
Bushovog govora: To je Irak protiv svijeta), Los Angeles Times, 12. rujna 1990., str. A7.
30

Vidi Glenn Frankel, Iraq Long Avoided Censure on Rights, Washington Post, 22. mjna 1990.,
str. Al.
31

Vidi Christopher Dickey i Evan Thomas, How Saddam Happened, Newsweek, 23. rujna 2002,
str. 35-37.
32

Vidi Anthony Amove, Introduction, Iraq Under Siege: The Deadly Impact of Sanctions and War
(op.prev.= Uvod, Irak pod opsadom: Smrtonosni utjecaj sankcija i rata), 2. izdanje, Anthony Amove
(Cambridge, Mass.: South End Press; London: Pluto Press, 2002), str. 20.

46

33

Vidi Amove, Iraq Under Siege, str. 221-222.

34

Vidi Amove, Iraq Under Siege, str. 17, 205.

35

Vidi Thomas J. Nagy, The Secret Behind the Sanctions: How the US Intentionally Destroyed
Iraqs Water Supply (op.prev. = Tajna iza sankcija: Kako je SAD namjerno unitio iraku zalihu
vode), The Progressive 65: 9 (mjan 2001.).
36

Vidi Amove, Iraq Under Siege, str. 121 i 185-203. Vidi takoer Nicholas D. Kristof, The Stones
of Baghdad, New York Times, 4. listopada 2002, str. A27.
37

Leslie Stahl, Punishing Saddam, producent Catherine Olian, CBS, 60 Minutes, 12. svibnja 1996.

38

Elisabeth Bumiller, Bush Aides Set Strategy to Sell Policy on Iraq, New York Times, 7. rujna
2002., str. A1.
39

Richard Perle, Why the West Must Strike First Against Saddam Hussein (op.prev.= Zato
Zapad mora prvi napasti Saddama Husseina), Daily Telegraph (London), 9. kolovoza 2002., str. 22.
40

Vidi Alan Simpson i Glen Rangwala, The Dishonest Case for a War on Iraq, 27. rujna 2002.
(http:// www.traprockpeace.org/counter-dossier.html) i Glen Rangwala, Notes Further to the
Counter-Dossier, 29. rujna 2002. (http://www.traprockpeace.org/counter-dossier.html#notes).
41

George Bush, Bushs remarks on U.S. Military Strikes in Afghanistan, New York Times, 8.
listopada 2001., str. B6.
42

Vidi Paul Watson, Afghanistan Aims to Revive Pipeline Plans, Los Angeles Times, 30. svibnja
2002., str. Al; Ilene R. Prusher, Scott Baldauf i Edward Girardet, Afghan Power Brokers, Christian
Science Monitor, 10. lipnja 2002., str. 1.
43

Vidi Lisa Fingeret et al., Markets Worry That Conflict Could Spread in Area That Holds
Two-Thirds of World Reserves)), Financial Times (London), 2. travnja 2002. str. 1
44

Thomas L. Friedman, Craziness Pays, New York Times, 24. veljae 1998., str. A21.

45

Thomas L. Friedman, The Lexus and the Olive Tree: Understanding Globalization (New York:
Farrar, Strauss & Giroux, 1999.), str. 373.
46

Statistika iz Joseph E. Stiglitz, Globalization and Its Discontents (New York i London: W.W.
Norton, 2002), str. 5; Noam Chomsky, Rogue States: The Rule of Law in World Affairs (Cambridge,
Mass.: South End Press, 2000.), str. 214; i Noreena Hertz, Why Consumer Power is Not nough ,
New Statesman, 30. travnja 2001.
47

Meu mnogim ugovorima i sporazumima koje Sjedinjenje Amerike Drave nisu potpisale,
ignoriraju, kre ili ne potuju su: Meunarodni ugovor UN-a o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima (UN International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights, 1966.); Konvencija
UN-a o pravima djeteta (CRC - UN Convention on the Rights of the Child); Konvencija UN-a o
eliminaciji svih vrsta diskriminacije protiv ena (CEDAW - UN Convention on the Elimination of All
Forms of Discrimination Against Women); sporazumi koji odreuju nadlenost za meunarodni
kazneni sud (ICC - International Criminal Court); i Antibalistiki ugovor o projektilima s Rusijom iz
1972. (Anti-Ballistic Missile Treaty with Russia); Ugovor o zabrani opsenog testiranja (CTBT Comprehensive Test Ban Treaty); i Kyoto protokol koji regulira emisije plinova koji izazivaju efekt
staklenika.
48

Vidi David Cole i James X. Dempsey, Terrorism and the Constitution: Sacrificint Civil Liberties
in the Name of National Security (op.prev. = Terorizam i ustav: rtvovanje graanskih sloboda u ime
dravne sigurnosti) (New York: New Press, 2002.).
49

Luke Harding, Elusive Mullah Omar Back in Afghanistan, Guardian (London, 30. kolovoza

47

2002, str. 12.)

50

Vidi Human Rights Watch, Opportunism in the Face of Tragedy: Repression in the Name of
Anti-Terrorism (op.prev. = uvari ljudskih prava, Oportunizam pri suoenju s tragedijom:
represija
u
ime
antiterorizma)
(http://www.hrw.org/
campaigns/september
11
/opportunismwatch.htm).
51

Ministar obrane Donald Rumsfield, Special Defense Brief- ing, Developments Concerning
Attacks on the Pentagon and the World Trade Center Last Week, Federal News Service, 20. rujna
2001. (op.prev. = Posebni obrambeni informativni sastanak, Zbivanja koja se tiu napada na
Pentagon i Svjetski trgovaki centar koji su se dogodili prolog tjedna, Federalna sluba vijesti)
52

R. W. Apple, Jr.; Bush Appears in Trouble Despite Two Big Advantages, New York Times, 4.
kolovoza 1988., str. A1. Bush je to rekao odbijajui se ispriati za ruenje iranskog putnikog
zrakoplova pri emu je poginulo 290 putnika. Vidi Lewis Lapham, Theater of War (New York: New
Press, 2002.), str. 126.
53

Chomsky bi bio prvi koji je ukazao na to da drugi pioniri u analizi medija ukljuuju njegovog
estog koautora Edwarda Hermana, Bena Bagdikiana (iji klasik iz 1983. The Media Monopoly daje
prikaz potiskivanja djela Counter-Revolutionary Violence, od Chomskoga i Hermana) te Herberta
Schillera.
54

Paul Betts, Ciampi Calls for Review of Media Laws, Financial Times (London), 24. srpnja
2002, str. 8. Za pregled Berlusconijevih posjeda, vidi Ketupa.net Media Profiles: http:/
/www.ketupa.net/berlusconi 1 .htm.
55

Vidi Sabin Russel, U.S. Push for Cheap Cipro Haunts AIDS Drug Dispute, San Francisco
Chronicle, 8. studenog 2001., str. A13; Frank Swoboda i Martha McNeil Hamilton, Congress Passes
$ 15 Billion Airline Bailout, Washington Post, 22. rujna 2001., str. Al.
56

Predsjednik George W. Bush Jr., President Bushs Address on Terrorism Before a Joint Meeting
of Congress, New York Times, 21. rujna 2001., str. B4.
57

Dan Eggen, Ashcroft Invokes Religion In U.S. War on Terrorism, Washington Post, 20. veljae
2002., str. A2.
58

Predsjednik George W. Bush Jr., Bushs Remarks on U.S. Military Strikes in Afghanistan, New
York Times, 8. listopada 2001, str. B6.
59

Predsjednik George W. Bush Jr., Remarks at FBI Headquarters, Washington, D.C., 10. listopada
2001, Federal Document Clearinghouse.
60

Vidi Howard Zinn, A People s History of the United States: 1492 - Present (op.prev. = Narodna
povijest Sjedinjenih Amerikih Drava: od 1492 do dananjih dana), izdanje za 20. godinjicu (New
York: HarperCollins, 2001.).
61

Bob Marley i N.G. Williams (a.k.a. King Sporty), Buffalo Soldier.

62

Noam Chomsky, The Manufacture of Consent, u The Chomsky Reader, urednik James Peck
(New York: Pantheon, 1987.) str. 121-122.
63

Vidi Jim Miller, Report From the Inferno (op.prev. = Izvjetaj iz pakla), Newsweek, 7. rujna
1981., str. 72., Review of Committee for the Compilation of Materials on Damage Caused by the
Atomic Bombs in Hiroshima and Nagasaki, Hiroshima and Nagasaki: The Physical, Medical and
Social Effects of the Atomic Bombings (New York: Basic, 1981.). (op.prev. = Pregled Komisije za
kompilaciju materijala o teti koju su uzrokovale atomske bombe u Hiroimi i Nagasakiju, Hiroima
i Nagasaki: fiziki, medicinski i drutveni efekti atomskog bombardiranja).
64

David E. Sanger, Bush to Formalize a Defense Policy of Hitting First, New YorkTimes, 17.

48

lipnja 2002., str. A1.; David E. Sanger, Bush Renews Pledge to Strike First to Counter Terror
Threats, New York Times, 20. srpnja 2002., str. A3. Vidi takoer The National Security Strategy of
the United States of America, 20. rujna 2002.: http://www.whitehouse.gov/nsc/ nss.html.
65

Vidi Terence OMalley, The Afghan Memory Holds Little Room for Trust in US, Irish Times,
15. listopada 2001., str. 16.
66

Vidi Anthony Amove, urednik, Iraq Under Siege: The Deadly Impact of Sanctions and War, 2.
izdanje (Cambridge, Mass.: South End Press; London: Pluto Press, 2002.).
67

Vidi Noam Chomsky, Memories, pregled u In Retrospect od Roberta McNamare (New York:
Times Books, 1995), u asopisu Z (srpanj - kolovoz 1995.). Dostupno na intemetu na
http://www.zmag.org/.
68

Myth and Reality in Bloody Battle for the Skies, Guardian (London), 13. listopada 1989, str. 15.

69

Bill Keller, Moscow Says Afghan Role Was Illegal and Immoral, New York Times, 24. listopada
1989., str. Al.
70

Noam Chomsky, Afghanistan and South Vietnam, in The Chomsky Reader, urednik Peck, str.
225.
71

Samuel P. Huntington, The Bases of Accommodation, Foreign Affairs 46: 4 (1968.): 642-656.
Cititano u Noam Chomsky, At War with Asia (New York: Vintage Books, 1970.), str. 87.
72

Samuel P. Huntington, The Clash of Civilizations?, Foreign Affairs 72: 3 (Ljeto 1993.), str.
22-49.
73

Huntington, The Bases of Accommodation, Cititano u Chomsky, At War with Asia, str. 87.

74

T. D. Allman, The Blind Bombers, Far Eastern Economic Review 75: 5 (29 sijenja 1972.), str.
18-20. Citirano u Noam Chomsky, For Reasons of State (New York: New Press, 2003.), str. 72.
75

Chomsky, For Reasons of State, str. 27; Chomsky, At War with Asia, str. 87; i Lapham Theater of
War, str. 145.
76

T. D. Allman, The War in Laos: Plain Facts, Far Eastern Economic Review 75. 2 (8. sijenja
1972.), str. 16. Citirano u Chomsky, For Reasons of State, str. 173-174.
77

Chomsky, For Reasons of State, str. 18. Vidi takoer Noam Chomsky, The Pentagon Papers as
Propaganda and as history, u Noam Chomsky i Howard Zinn, urednici, The Pentagon Papers: The
Defense Department History of the United States Decisionmaking on Vietnam: The Senator Gravel
Edition: Critical Essays (Boston: Beacon Press, 1971-1972.), svezak 5, str. 79-201.
78

Chomsky, For Reasons of State, str. 67. i 70.

79

William Pfaff, Condemned to Freedom: The Breakdown of Liberal Society (New York: Random
House, 1971.), str. 75- 77. Citirano u Chomsky, For Reasons of State, str. 94.
80

Pfaff, Condemned to Freedom, str. 75-77., Chomsky, For Reasons of State, str. 94-95.

81

The Pentagon Papers, svezak 4, str. 43. Citirano u Chomsky, For Reasons of State, str. 67.

82

Philip Jones Griffiths, Vietnam Inc., 2. izdanje (New York: Phaidon, 2001.). Prvo izdanje citirano
u Chomsky, For Reasons of State, str. 3-4.
83

Noam Chomsky, intervju s Jamesom Peckom, u The Chomsky Reader, urednik Peck, str. 14.

84

Vidi Ranjit Devraj, Asias Outcast Hurt By Globalization, Inter Press Service, 6. sijenja
2003.; Statesman News Service, Farm Suicide Heat on Jaya, The Statesman (India), 9. sijenja
2003.; i Govt. Policies Driving Farmers to Suicide?, The Times of India, 4. veljae 2002.

49

85

Vidi Govt, s Food Policy Gets a Reality Check from States, Indian Express, 11. sijenja 2003.;
i Parul Chandra, Victims Speak of Hunger, Starvation Across Country, The Times of India, 11.
sijenja 2003.
86

Vidi Democracy: Who Is She When Shes at Home?. Vidi takoer Pankaj Mishra, The Other
Face of Fanaticism, New zens Tribunal, Crime Against Humanity: An Inquiry Into the Carnage of
Gujarat, 2 sveska (Mumbai, India: Citizens for Justice and Peace, 2002.).
87

Vidi Edward Luce, Gujarat Win Likely to Embolden Hindu Right, Financial Times (London),
16. prosinca 2002., str. 8.
88

Vidi Oscar Olivera, The War Over Water in Cochabamba, Bolivia, Services for All?, prevela
Florencia Belvedere, predstavljeno na Konferenciji projekta opinskih usluga (MSP - Municipal
Services
Project
Conference),
Juna
Afrika,
1518.
svibnja
2002.,
http://qsilver.queensu.ca/~mspadmin/pages/ Conferences/Services/Olivera.htm.
89

Vidi Tom Lewis, Contagion in Latin America, International Socialist Review 24

(srpanj-kolovoz 2002.).
90

Vidi Julian Borger i Alex Bellos, US Gave the Nod to Venezuelan Coup, Guardian (London),
17. travnja 2002. str. 13.
91

Vidi David Sharrock, Thousands Protest in Buenos Aires as Economic Woes Persist, The Times
(London), 21. prosinca 2002., str. 18.
92

Vidi Mary McGrory, A River of Peaceful People?, Washington Post, 23. sijenja 2003., str.
A21.

Arundhati Roy roena je 1961. godine u

Bengalu, u Indiji, a odrasla je u Kerali. Diplomirala
je arhitekturu u Delhi School of Architecture, ali je
umjesto toga postala scenaristica i pisala scenarije
za filmove i televizijske emisije u Indiji. ivi u
Delhiju sa svojim muem, filmskim radnikom
Pradeepom Kishenom.
Arundhati Roy postala je svjetski poznata
spisateljica, prvo kao autorica romana Bog malih
stvari koji je osvojio Bookerovu nagradu, a onda
kao aktivistica koja vodi kampanje i koja je
inspiracija svima onima koji ele pruiti podrku
siromanima i ugnjetavanima te progovoriti protiv
sadanje vlasti.

50