You are on page 1of 60

Journal

PREPORODOV

ISSN 1334-5052

MJESENIK KDBH PREPOROD ZAGREB

BROJ 188

LIPANJ 2016.

ILIJAZ PILAV
SREBRENIKI GENOCID 1995.
Armija negatora genocida
5. DANI SJEANJA NA SREBRENICU U SISKU
Istina o genocidu
INTERVJU ILIJAZ PILAV
Na putu srebrenike kolone sve je bila smrt i samo smrt
SREBRENICA 1995.-2016.
Srebrenicu je trebalo graditi kao centar bosanskog ivota
Kadina etiri srca: Samir, Ekrem, Mustafa i Sead
Izaao sam iz Srebrenice, ali nisam siguran da li sam je preivio
etiri prie iz Srebrenice da se ne zaboravi
KDBH PREPOROD

IMPRESUM

Journal
PREPORODOV

ISSN 1334-5052
PREPORODOV JOURNAL
mjesenik KDBH Preporod

IZDAVA:
Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske
PREPOROD
ZA IZDAVAA: Ervin JAHI
GLAVNI UREDNIK: Ismet ISAKOVI
ZAMJENIK GLAVNOG UREDNIKA: Edis FELI
REDAKCIJA:
Emina BUINKI
Samid DIZDAREVI
Sena KULENOVI
Mirza MEI
Edina SMAJLAGI
SURADNICI:
Fatmir ALISPAHI (Tuzla)
Helena ANUI (Rijeka)
Elvir BEIROVI (Njemaka)
Bedrudin BRLJAVAC (Sarajevo)
Asim ABARAVDI (Pula)
Mirela AUEVI (Pula)
Mensur DURAKOVI (Split)
Elirija HADIAHMETOVI (Sarajevo)
Avdo HUSEINOVI (Sarajevo)
Ognjen KARABEGOVI (Zagreb)
Ana KLARI (Petrinja)
Senadin LAVI (Sarajevo)
Helena MARKOVI (Sisak)
Emir RAMI (Kanada)
Mustafa SPAHI (Sarajevo)
DIZAJN: Midhat MULABDI
FOTO: Ognjen KARABEGOVI, Nurija KURTI,
Enver PALALI
PRIJELOM: Dario MOLNAR
TISAK: top grafika, Velika Gorica
ADRESA:
Preporodov Journal
Ulica grada Vukovara 235, 10000 Zagreb
TELEFON/FAKS: +385 (0)1 48 33 635
E-MAIL:
kdbhpreporod@zg.t-com.hr
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
ismet.isakovi7@gmail.com
WEB: www.kdbhpreporod.hr
IRO-RAUN:
ZABA 2360000-1101441490
DEVIZNI RAUN:
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185
CIJENA: 15 kuna
PRETPLATA:
RH150 HRK godinje
BiH 40 KM godinje
Svijet25 E godinje
Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu
nuno i stavovi redakcije
Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnog
prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske
NA NASLOVNOJ STRANICI:
Ilijaz Pilav, ef hirurgije u Ratnoj bolnici u
Srebrenici

SADRAJ
UVODNIK
Armija negatora genocida............................................................... 3
BONJACI U HRVATSKOJ
Bogat dvodnevni program.............................................................. 4
Gradska pohvala Zijadu Fuki .......................................................... 6
Bonjako knjiko blago ................................................................. 8
Senad zlatnog sjaja najbolji svih vremena................................. 10
Istina o genocidu . ........................................................................ 14
HRVATSKA
Izbori u rujnu 2016....................................................................... 16
Bogatstvo kulturne razliitosti...................................................... 19
Vratili smo se unazad ................................................................... 21
INTERVJU ILIJAZ PILAV
Na putu srebrenike kolone sve je bila smrt i samo smrt............. 25
BOSANSKI BAROMETAR
Pobjeda patriotske BiH................................................................. 31
Prekarnost u krugu oteene drave............................................. 34
ZEMLJO MOJA
Srebrenicu je trebalo graditi kao centar bosanskog ivota........... 36
IZ SVIJETA
Kaos rata i geopolitike................................................................... 39
KULTURA
Da sam ptica................................................................................. 43
Hrabra politika satira .................................................................. 44
Arhivistika priznanja ................................................................... 45
PRIE IZ BOSNE
Kadina etiri srca: Samir, Ekrem, Mustafa i Sead.......................... 46
Izaao sam iz Srebrenice, ali nisam siguran da li sam je
preivio......................................................................................... 51
etiri prie iz Srebrenice da se ne zaboravi................................ 54
IVJETI ISLAM
Svjetski velikani o Poslaniku Muhammedu, a.s. (III)..................... 58

UVODNIK

UVODNA RIJE

Armija negatora genocida

Iako je nesporna historijska injenica da je Meunarodni sud pravde


u Haagu masovne zloine poinjene u Srebrenici jasno okarakterizira
kao genocid nad Bonjacima, jo uvijek postoje osobe koji to u svojim
izjavama otvoreno negiraju. Meu najvee negatore genocida u Srebrenici svrstao se aktuelni predsjednik Srbije Tomislav Nikoli, koji prije nekoliko godina za italijanski list Corriere della Sera ponovio da se u Srebrenici nije dogodio genocid. U Srebrenici se nije desio genocid. Rije je
o pojedinanoj krivici pripadnika srpskog naroda. Srpski parlament je
osudio ovaj zloin, ali nije kazao da je rije o genocidu. Nijedan Srbin ne
priznaje genocid u Srebrenici, pa ni ja, rekao je Nikoli.
Dobro su nam poznate i izjave Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske. Genocid se nije dogodio u Srebrenici, a to to neko misli da
sve druge treba da natjera da misle kako oni misle je druga stvar. Istorijske
injenice i injenice na terenu ne govore tako. To to je Dragan avi (bivi predsjednik Republike Srpske, op.a.) potpisao sramno izvjetaj o stradanju vie od 8.000 Bonjaka je neto to ne moe da bude osnova za tvrdnju
o genocidu. Nema dokaza o broju koji se ondje spominje, a na temelju
toga Haaki je sud govorio o genocidu nad Bonjacima, sve la u kontinuitetu. A onda nam kau ne smijete nijekati. Kako da ne nijeemo la. Od
Srebrenice sve vrijeme pokuavalo praviti loe mjesto za Srbe tvrdnjom da
je u njoj poinjen genocid. Ja tvrdim da nije poinjen genocid. Nije bilo
genocida u Srebrenici 1995. godine, ta pria je najvea prevara u 20. stoljeu, vie puta ponavlja u svojim izjavama Dodik.
Historiar Milivoje Ivanievi u knjizi Lina karta Srebrenice otvoreno negira sudski potvrene injenice o genocidu u Srebrenici, ubijenim
civilima i njihovom broju. Dokazi, koje sam prikupio uz pomo najdirektnijih uesnika drame u Srebrenici, najprije holandskih vojnika iz bataljona
UN e revidirati dosadanje stavove. Ako ne u nekim svjetskim centrima
moi, u kojima je iskrojena slika o genocidnim Srbima, onda barem, u
dijelu meunarodne javnosti. Holandski vojnici su mi posvjedoili da zloine prema bonjakim civilima nisu vidjeli, ali da jesu videli zloine prema
srpskim civilima, pa i nad vlastitim narodom. Takoe, govorili su da su
proli kroz pakao bonjake torture, posebno kada su u skladu sa svojim
mandatom pokuavali da razoruaju bonjake formacije, tumaei svoju
poziciju gotovo nemoguom misijom. Znaajno je za nas i to to njemaki
publicista i istraiva o Srebrenici Jirgen Elzsen, tvrdi da je Hag stvorio sluaj ove enklave, da bi opravdao zloine nad Srbima u Hrvatskoj i Bosni.
Elzsen je izriit da u Srebrenici nije bilo genocida. Kanadski general Luis
Mekenzi, tvrdi isto. A Filip Korvin, najvii zvaninik UN-a u Bosni do ljeta
1995. godine, jo je direktniji i tvrdi da je realno govoriti o 700 bonjakih
rtava u Srebrenici, izjavio je Ivanievi.
Ljiljana Bulatovi-Medi, autorica nekoliko knjiga u kojima slavi zloince Mladia i Karadia, otvoreno negira genocid u Srebrenici. Na jednoj od naunih konferencija, u maju 2005. godine, kazala je da se Srebrenici nije bilo genocida. Tom prilikom je traila da se mezari srebrenikih rtava genocida premjeste iz srpske Srebrenice u Federaciju, jer
grobovi zauzimaju vrlo produktivan dio zemljita koji bi se trebao koristiti za poljoprivredu!? Bulatovika je jo dodala: U julu 1995. nije izvren genocid, nego oslobaanje Srebrenice. Bitno je da se ne zna definitivna istina i da mi elimo da se ta istina zna tako to e se suprotstaviti
sve injenice koje postoje. Pedi Edaun je postao vlasnik istine o ratu u
Srebrenici, o ratu u Bosni i Hercegovini. To je nedopustivo. Ko je on da
presuuje nama gdje e se i na koji nain koja istina saznavati?
Autor knjige Srebrenica: Falsifikovanje istorije Stefan Karganovi
je, takoer, jedan od onih koji u svojim javnim izjavama manipuliraju
brojkama u srebrenikom genocidu. Karganovi je izjavio da je zvanina
pria o Srebrenici lana, a prvi razlog je to to u Srebrenici nije bilo 8.000
rtava. Inae, Karganovi se sumnjii da je u svojstvu odgovornog lica

LIPANJ 2016.

Nevladine organizacije Schtihting Srebrenica Historical Project, Den


Haag od 2008. do 2014. godine izbjegao plaanje poreza propisanih Zakonom o porezu na dohodak i Zakonu o izmjenama i dopunama zakona
o porezu na dohodak, ne dajui podatke o svom steenom oporezivom
prihodu u Republici Srpskoj, kao i prihodu fizikih lica sa kojima je osumnjieni zakljuivao Ugovore o djelu, te je na taj nain izbjegao plaanje
poreza na dohodak u ukupnom iznosu od 104.680 KM za koji iznos je
oteen budet Republike Srpske.
Karganovi je novac koji je dobio za projekat negiranja genocida isplaivao i podizao u gotovini i nije prijavljivao poreske obaveze. Vlada Republike
Srpske preko 10 godina iz budeta izdvaja na godinjem nivou po 200.000
eura za finansiranje organizacije Istorijski projekat Srebrenica Hag, s jednim i jedinim ciljem negiranja genocida nad Bonjacima u Srebrenici.
Jo jedan iz grupe negatora genocida je i Neboja Mali, poznati srpski radikal, koji ivi u Americi. Rije je o sinu Mirjane Mali, funkcionerke
Socijaldemokratske partije (SDP), i do 2014. godine predsjedavajue
Skuptine Kantona Sarajevo. Mali je objavio veliki broj tekstova u kojima otvoreno brani Radovana Karadia, negira genocid u Srebrenici...
Takoer, kao najaktivniji negatori genocida nad Bonjacima pojavljuju
se Alexander Dorin, vicarac porijeklom iz Bosne i Hercegovine, autor vie
knjiga u kojima negira genocid u Srebrenici i koji se hvalio da je njegovom
zaslugom austrijski knjievnik Peter Handke stao na stranu negatora genocida u Srebrenici, prof. Darko Trifunovi, Miroslav Lazanski...
Radovan Karadi je kriv za genocid u Srebrenici. U prvostepenoj presudi Hakog tribunala Radovanu Karadiu od 24. marta 2016. utvreno je
da je izvan svake razumne sumnje postojao plan za eliminaciju stanovnitva Srebrenice, to je dosegnulo razmjere genocida. Visoki oficiri Vojske
Republike Srpske, generali Radislav Krsti i Zdravko Tolimir i pukovnik Ljubia Beara pred Tribunalom u Haagu pravosnano su osueni na visoke
kazne zatvora. Sud je dokazao da su pomenuti kao uesnici udruenog
zloinakog poduhvata ubijanja bosanskih muslimana, mukaraca iz Srebrenice, van svake razumne sumnje imali genocidnu namjeru.
Da li je ta genocidna namjera, prestala postojati nakon posljednjeg ubijenog Bonjaka u Srebrenici? Da li je namjera da se u potpunosti ili djelimino unite Bonjaci, prestala stanovati ispod krova Srpske akademije nauka i
umetnosti (SANU) u Francuskoj 7 u Beogradu? Da li genocidna namjera jo
ivi u srpskim knjigama, uestalom negiranju zla, zabrani uenja historije
bonjakoj djeci, zabrani izuavanja bosanskog jezika...? Da li je neko s one
strane Drine odjavio genocidnu namjeru prema Bonjacima?
Rezultati popisa stanovnitva u Bosni i Hercegovini iz 2013. godine,
pokazali su da u opini Srebrenica ivi 13.409 stanovnika. Prema popisu
iz 2013. u Srebrenici ivi 13.409 stanovnika od kojih je 7.248 Bonjaka,
6.028 Srba, 16 Hrvata, a 23 osobe se nisu izjasnile, dok ostalih u ovoj
opini ivi 67.
Ukoliko poredimo rezultate popisa iz 2013. godine sa onima iz 1991.
godine, vidjet emo da je Srebrenica izgubila 23.257 graana (63,43%).
Prema popisu iz 1991. godine u Srebrenici je ivjelo 8.315 Srba, dok ih
sada ivi 6.028. Prije agresije na Republiku BiH u Srebrenici je ivjelo 38
Hrvata, dok ih sada ivi 16. Od ukupnog broja od 23.257 graana koliko
je Srebrenica izgubila u razmaku izmeu 1991 i 2013. njih 20.324 su muslimani-Bonjaci. Naime, prema podacima popisa iz 1991. godine, u Srebrenici je ivjelo 27.572 muslimana, dok ih sada ivi 7.248 (26,29%).
Bolna statistika previe govori. Rezultati genocida nad Bonjacima
su jasno vidljivi. Da li e rezultati popisa iz 2013. godine bar djelimino
zaustaviti estoku artiljerijsku paljbu armije negatora genocida? Nismo
sigurni jer jo niko nam nije kazao da je u Beogradu pritisnut taster na
kojem se gasi genocidna namjera prema Bonjacima. q

Ismet ISAKOVI

BONJACI U HRVATSKOJ

DAN NACIONALNE ZAJEDNICE BONJAKA ISTRE

Bogat dvodnevni program


Nacionalna zajednica Bonjaka Istre (NZBI) na podruju Istre
djeluje ve 21 godinu. Kroz bogatu povijest djelovanja i raznorazne
programe, od odravanja Festivala bonjake kultutre u Istri, obiljeavanja vanih datuma drave Bosne i Hercegovine, komemoracije povodom Srebrenice do promocije knjiga i raznoraznih izlobi,
lanovi NZBI uvaju i njeguju bonjaku i bosansko-hercegovaku
kulturu, obiaje i tradiciju. Povodom Dana NZBI prireen je bogat
dvodnevni program u petak i subotu, 3. i 4. lipnja 2016.

Potiemo nastojanje za zajednitvom, posebno na


nestranakim principima i demokratskim naelima
Prvu veer, u petak, 3. lipnja, u Domu hrvatskih branitelja u Puli
odrana je sveana akademija na kojoj je govorio predsjednik NZBI
Senad Pri, a zatim je uslijedila promocija knjige Kada te bajka sastavi, a ivot rastavi autorica Ivane eo i Emine Pri. Prisutne je
kroz program vodila profesorica Nermina Mezuli. Govor predsjednika Nacionalne zajednice Bonjaka Istre donosimo u cijelosti.
U tekim ratnim vremenima, u prvoj polovini 1993. godine
jedna skupina Bonjaka iz Pule pokrenula je inicijativu za osnivanjem NZBI. Koliko je poznato to je prvi pokuaj organiziranja neke
nacionalne zajednice ovakvog tipa sa bonjako muslimanskim
predznakom u Republici Hrvatskoj. Zajednica je zamiljena kao nestranaka graanska udruga koja ima za cilj zatitu i promociju nacionalnog identiteta, kulture, tradicije i obiaje te razvijanje suradnje sa domicilnim,ali i ostalim narodima i nacionalnim manjinama
u Istri. Tada nismo uspjeli osnovati zajednicu zbog dilema i nesloge
kod nekih pripadnika nae manjine oko prirode i znaaja, zajednice
kao neovisne u svome djelovanju. Nakon nekog vremena ponovno
se okupila, sada jo vea skupina Bonjaka te nakon vie sastanaka
i priprema 1995. godine uspjeno smo organizirali osnivaku Skuptinu. Skuptina je odrana u prepunoj kino dvorani uz prisustvo
amasadora BiH, gospodina Kasima Trnka. Za prvog predsjednika
Zajednice izabran je gospodin Asim abaravdi, novinar iz Pule.
Gospodin abaravdi je ouvao kontinuitet i rad zajednice da bi
nakon isteka mandata za predsjednika izabran Sadik Muminovi.
Pod vodstvom gospodina Muminovia zajednica je izgubila svoju samostalnost i nestranaki karakter, a rad je postao netransparentan.
Bonjaci u Puli prije svega se nisu mirili s time da nas se predstavlja
na takav nain te smo 2005. godine pokrenuli inicijativu za promjenu. Na Izvanrednoj skuptini, koja je odrana 2005. godine, dio vodstva zajednice je podnio ostavku, a dio je skupa sa predsjednikom
Muminoviem je smijenjen. Izabrali smo novo vodstvo na elu sa
predsjednikom koji funkciju predsjednika obnaa sve do sada.
Nakon to smo preuzeli zajednicu 2005. godine uz ogoman trud
smo sredili stanje u zajednici. Organizirali smo ogranke po gradovima
u Istri. Usvojili smo redovne programe, kao to je Festival bonjake
kulture u Istri koji je prole godine doivio 10. jubilarno izdanje. Isto
tako, nastojali smo transparentnim radom i namjenskim troenjem
sredstava ouvati zajednicu od poistovjeivanja sa nekim bonjakim
asocijacijama i osobama u narodu i nisu ba u lijepom sjeanju. Unato
raznim varijantama zbunjivanja naih ljudi osnivanjem paralelnih zajednica po gradovima ostali smo prepoznatljivi kod naih ljudi, ali i jav-

Obraanje Senada Pria, predsjednika NZBI


nosti kao ureena nestranaka organizacija. Proli smo teak put od
neureene i administratvino i financijski netransparentne organizacije
do ureene zajednice sa transparentnim i sreenim poslovanjem.
Poznati smo po tome da smo samostalna, nestranaka, tj. graanska udruga bonjake manjine, nismo ovisni niti o jednoj stranakoj opciji sa bilo kojim predznakom. Otvoreni smo za suradnju i
sa drugim udrugama posebno udrugama drugih manjina, ali i programima u koje se mogu ukljuiti i pripadnici drugih naroda u BiH.
Nae redovne programske aktivnosti, kao to su Dan nezavisnosti i Dan dravnosti BiH, redovito su dobro posjeeni, a Festival bonjake kulture, koji je ove godine doivio 11. izvedbu, jeste neto to
je poznato i izvan okvira Istarske upanije. Najstariji je to festival jedne nacionalne manjine u istri, a bio je i uzor drugim manjinama kao i
bonjakim zajednicama izvan Istre. Zasigurno smo uspjeli u nakani
da kroz ovaj festival upoznamo i nae sugraane sa dijelom nae kulturne batine. Unato nekim ranijim osporavanjima, danas se Festival bonjake kulture u Istri odrava po trgovima istarskih gradova
kao opeprihvaena manifestacija koju prati i veliki broj turista.
Uspostavili smo i dobre odnose sa lokalnim i regionalnim vlastima koji nas podravaju u naim nastojanjima da ouvamo svoju
tradiciju, kulturu i obiaje, odnosno da uz vlastite specifinosti postanemo ravnopravni graani koji ive na ovom podruju. Isto tako, dobro smo povezani sa drugim bonjakim zajednicama u Hrvatskoj, a znaajna smo lanica BNZH. Ovdje u Istri imamo izuzetno
korektnu i dobru suradnju sa islamskom zajednicom na emu treba
zahvaliti vodstvu Islamske zajednice, kao i cijenjenim imamima.
Sve ove godine ostvarili smo dobru suradnju i sa pojedincima i sa
organizacijama u BiH, kao i predstavnicima vlasti iz BiH.
Osnovali smo i Programski savjet nae Zajednice. Programski savjet je sainjen od najuglednijih pripadnika nae manjine kao savjet
mudraca, a ima za cilj da daje svoje miljenje o svim vanim temama
za nau manjinu, kao i da savjetuje vodstvo zajednice i usmjerava budui rad. Predsjednik Programskog savjeta je prof. Jusuf ehanovi.
Ono to smatramo vanim je injenica da se pojavio interes kod
predstavnika drugih zajednica i pojedinaca da postanu dio nae Zajednice, odnosno da uspostavimo zajedniki rad sa ograncima u
organizacijama, odnosno zajednicama na gradskom nivou. Mi smo
otvoreni i potiemo nastojanje za zajednitvom, posebno na nestranakim principima i demokratskim naelima.

PREPORODOV JOURNAL 188

BONJACI U HRVATSKOJ

Ljubav se ivi u svakodnevnici


Prihvaanje razliitosti glavna je tema knjige Kada te bajka sastavi, a ivot rastavi, koja nije tipina knjiga za samopomo i ne
obraa se samo enama. Stoga ova uzbudljiva knjiga i nosi podnaslov: Usklaivanje jezika ljubavi. Knjiga opisuje svu zamrenost
odnosa iz perspektive dviju autorica. Ivani eo i Emini Pri ovo je
druga zajednika knjiga. Prvu Nedostaje? Ne. Dosta je! objavile
su 2012. godine u izdanju Algoritma, a knjiga je te godine proglaena najprodavanijom domaom publicistikom. Na neki nain krenule su obratnim putem. U prvom su se djelu bavile zacjeljivanjem
rana nakon propale ljubavi, a sada se vraaju na poetak i ue nas
to oekivati od ljubavi, to, kako i kada jasno rei da nam veza ne
bi skliznula na kolosijek promaenih oekivanja.
Ivana eo diplomrana je defektologinja socijalana pedagoginja i
realitetna terapeutkinja, kolumnistica i spisateljica. U spisateljskim vodama bavi se meuljudskim odnosima openito te partnerskom odnosno branom problematikom. Emina Pri diplomirana je odgojiteljica, a veinu vremena provodi na pozornici pred svjetilima reflektora.
Uz rad na projektima nacionalnih televizija, pie i kolumne za portale.
Doli smo u razdoblje velike sebinosti, gdje ljudi doista misle
da znai biti u vezi da sam ja dobro i da se u potpunosti pobrinem
za sebe to je samo dio veze. Onog trenutka kada se nauite pobrinuti za sebe, vi morate znati to treba dati da se i u toj vezi dobro
osjea i druga osoba. Vi morate znati da partnerski odnos podrazumijeva uspjeno zadovoljavate odnos i potrebe jedan uz drugog.
to znai trebate nauiti pomoi svom partneru ili partnerici da
zadovolji svoje potrebe uz vas i trebate i vi nauiti uz partnera zadovoljavati odnos, uvodno je rekla Ivana eo.
Podsjetila je na poznatu izreku Halila Dubrana: I budite skupa,
ali ne preblizu jer svaki za sebe stoje stupovi u hramu, a hrast i empres ne mogu rasti jedan u sjeni drugoga. eo je istaknula kako
nam je sjena nekada potrebna da se u njoj sakrijemo, kao to se govori u knjizi: Nije stvar u tome da netko hoda uz vas, iz vas ili ispred
vas, nego je stvar u tome kako vas dvoje to vidite. Ako on hoda uz vas
da budete jai, iza vas da vas titi i ispred vas da vam kri put onda je
to veza. Kad te bajka sastavi, a ivot rastavi znai da smo uli u vezu
nedovoljno informirani i ne poznajui sebe i svoje potrebe, pa tako
onda nismo znali naeg partnera ili partnericu nauiti to nama treba. Jako esto mi ne znamo to nama treba, a onda uemo u vezu i
nezadovoljni smo jer ne dobivamo, a ne dobivamo jer ne znamo rei
to nam treba i onda nas uglavnom ivot rastavi.
Ova knjiga prikazuje svakodnevni ivot jer ljubav se ivi u svakodnevnici. Ljudi se ne trebaju stapati jedan s drugim, da bi mogli
rei da imaju najljepu i uzvienu ljubav. Svaki ima svoj identitet, a
zajedno bi se trebali upotpuniti, rekla je Emina Pri.

Promocija knjige Kada te bajka sastavi, a ivot rastavi

LIPANJ 2016.

Program se nastavio uz domjenak i prelijepe sevdalinke u


izvedbi Amira Reidovia, predsjednika NZBI ogranak Pore.

Bulbuli na sveanom otvorenju


11. Festivala bonjake kulture u Istri
Sutradan, u subotu, 4. lipnja, u veernjim satima na drevnom
pulskom trgu Forumu sveano je otvoren 11. Festival bonjake
kulture u Istri. Radi se o projektu na kojeg su elnici i lanovi NZBIa izuzetno ponosni, budui da kroz njega na afirmativan nain pokazuju barem dio bogate kulturne batine, a osobito doprinosi kvalitetnoj integraciji nae manjine u drutvo u kojem ivimo, izjavila
je voditeljica programa Mirela auevi. O vanosti multikulturalnosti, tolerancije i kulturnih izraja govorili su predsjednik NZBI Senad Pri, zatim predsjednik pulskog ogranka NZBI dr. med. Ahmed
Makota te zamjenik gradonaelnika Pule Fabrizio Radin.

enski pjevaki zbor Bulbuli iz Zagreba


Nositelji programa bili su gosti iz Zagreba enski pjevaki zbor
Bulbuli, koji djeluje u okviru KDBH Preporod. Pod vodstvom
Ismeta Kurtovia ovaj zbor njeguje sevdalinku, tradicionalnu urbanu
pjesmu Bosne i Hercegovine. Bulbuli su multietniki zbor. Bulbuli strpljivo oblikuju specifian glazbeni izraz. Voditeljska kvaliteta Ismeta
Kurtovia posebno se oituje u sposobnosti da kreira takve aranmane kojima tradicionalno vokalno solistiki anr uspjeno prevodi u
zborsko pjevanje uz isticanje posebnosti i ljupkosti melodije sevdaha. Osloboeni izvorne vokalno-solistike zahtjevnosti i ornamentiranosti, takvi aranmani doimlju se suvremenim, te izuzetno bliskim
i ovdanjem uhu. Zborsko je pjevanje, dakako sveanije, uzvienij , te
malo krue od uobiajenog sevdaha. Uz maestra Kurtovia i Bulbule sevdah ima urbano ruho, pa ga rado slua vrlo raznolika publika,
mnogo ira od bonjake i bosanske dijaspore, te funkcionira kao
suvereni dio i glazbene suvremenosti i muzike batine svijeta.
Ljepotu narodnih nonji predstavilo je mlado Bonjako kulturno-umjetniko drutvo Vodnjan iz Vodnjana, koje pod strunim
vodstvom koreografa Alimira Bektia i predsjednika Bilala Pekaria
okuplja velik broj lanova, koji s velikim entuzijazmom njeguje nau kulturu i obiaje.
Cijeli dogaaj imao je i humanitarnu notu budui da smo se
ukljuili u akciju pomoi mladom Admiru Beiu koji je, naalost,
obolio od teke bolesti.
Nakon sveanog otvorenja 11. Festivala bonjake kulture u
Istri programske aktivnosti na ouvanju i promociji na jesen e se
nastaviti u Rovinju, Poreu, Rai i Labinu, te tradicionalno ponovo
na zavrnoj sveanosti u Puli. q
Mirela AUEVI

BONJACI U HRVATSKOJ

ZIJAD FUKA DOBIO JAVNO PRIZNANJE POHVALA GRADA SISKA

Gradska pohvala Zijadu Fuki


U povodu Dana grada Siska i blagdana zatitnika sv. Kvirina, u
petak, 3. lipnja 2016. godine, u atriju sisakog Starog grada odrana je sveana sjednica Gradskog vijea grada Siska. Tom su prilikom dodijeljena priznanja najzaslunijim graanima pohvale, zahvalnice, godinje nagrade i nagrada grada Siska za ivotno djelo.
Nagradu grada Siska za ivotno djelo dobio je umirovljeni novinar Vladimir Pajtlar, za doprinos u podruju novinarstva i publicistike. Godinje nagrade dobili su predsjednik sindikata Nova solidarnost sisake rafinerije Predrag Sekuli i Vokalni ansambl L.I.P.E.
Dobitnici Pohvale grada Siska su Zijad Fuka, za osnivanje BKUD-a
Nur i Ivica Vuleti, za ostvarene rezultate u elektronikom pikadu. Zahvalnice Grada Siska dodijeljene su profesorici Marini Kasa i
socijalnoj radnici Ireni Barii Miluni, za promicanje ljudskih prava
i tolerancije, te Djejem vrtiu Sisak Novi, za izniman doprinos na
podruju odgoja i obrazovanja.
U glazbenom dijelu programa nastupila je Muka klapa Kolapjani, Vokalni ansambl L.I.P.E. i Djeji zbor Kosjenka.

Inicijator osnivanja BKUD Nur Sisak


Kao to je reeno, Pohvalu grada Siska dobio je prof. Zijad Fuka,
predsjednik i umjetniki voditelj Bonjakog kulturno-umjetnikog
drutva Nur iz Siska. Dodjelom ovog priznanja nagraeni su zapravo i brojni lanovi Nura, jednako doprinijevi ugledu bonjake zajednice u Sisku i Sisako-moslavakoj upaniji. Priznanje su
zajedniki uruili sisaka gradonaelnica Kristina Iki Baniek i
predsjednikom Gradskog vijea Ivan umbir.
Zijad Fuka, profesor njemakog jezika u mirovini, svoj relativno
kratak radni vijek proveo je u Sisku, radei u Strukovnoj koli i odgajajui generacije sisakih srednjokolaca. Ni nakon odlaska (iz
zdravstvenih razloga) u prijevremenu mirovinu nije prestao biti aktivan, posebno kad se radi o glazbi i glazbenoj kulturi. Plod njegova
rada po umirovljenju je izmeu ostalog objavljivanje zbirke najpopularnijih sevdalinki 2005. godine pod nazivom 101 sevdalinka u
izdanju Kulturnog drutva Bonjaka Hrvatske Preporod Zagreb.
Zbirka je tiskana u nakladi od 1.000 primjeraka i naila je na veliki
interes javnosti i ljubitelja sevdaha.

Sveana sjednica Gradskog vijea grada Siska u atriju Starog grada

Zijad Fuka je bio inicijator osnivanja Bonjakog kulturno-umjetnikog drutva Nur Sisak 30.08.2005. godine. Drutvo je 2015.
godine obiljeilo 10 godina vrlo uspjenog rada i postalo istinski
reprezent kulture, tradicije i obiaja brojne bonjake zajednice
nastanjene veinom u Predgrau eljezare u Sisku. Osim brojnih
gostovanja u Austriji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Turskoj, BKUD
Nur je redovito sudjelovao u nizu manifestacija koje organiziraju
Grad Sisak, sisake ustanove i udruge, posebno one koje promiu
toleranciju, meusobno potivanje i uvaavanje svih graana ne
samo grada Siska, nego i Sisako-moslavake upanije.
Po osnivanju Drutva bio je inicijator odravanja Smotre bonjakih kulturno-umjetnikih drutava Hrvatske. Prva smotra odrana je
u Sisku na godinjicu Drutva 30.08.2008. godine i tradicionalno se
odrava svake godine u drugom gradu gdje ive i djeluju Bonjaci.
O svome radu, kao i o radu Nura, govorio je u vie navrata u
medijima (HTV, Z1, NeT, na radijskim postajama i u drugim medijima). Posebno se istie u medijskoj prezentaciji vrlo kvalitetna emisija Hrvatske televizije HTV1 Manjinski mozaik, koja se inae bavi
problematikom manjinskih zajednica i u kojoj je jedan kompletan
15-minutni prilog bio posveen ivotu i radu prof. Zijada Fuke. Prilog je prvi put emitiran 05.10.2013. na HTV1 pod nazivom U meraku i po istilahu.

Trebati osmisliti i druge aktivnosti u kulturi


U razgovoru za Preporodov Journal prof. Zijad Fuka je istaknuo
kako je BKUD Nur Sisak nakon desetljea uspjenog rada postalo
poznato ne samo na podruju grada Siska i Sisako-moslavake upanije, nego i mnogo ire. Meutim, uloga jedinog bonjakog kulturnoumjetnikog drutva na ovom podruju je mnogo znaajnija od one
koja je vezana uz ouvanje folklorne tradicije i kulturnih obiaja.
Kod nas Bonjaka je upravo zbog zatiranja imena Bonjak, a time i dobrog dijela bonjakih narodnih obiaja, izuzetno vano bilo
istraiti i obnoviti taj dio tradicije koju ostali narodi i manjinske zajednice njeguju decenijama, a neki i stoljeima. Zato je na folklor puno
vie od folklora. Mnogo je toga to smo svi mi uspjeli saznati u posljednjih dvadesetak godina, kako u pogledu tradicije tako i u pogledu po-

Dobitnici sisakih godinjih priznanja i nagrada

PREPORODOV JOURNAL 188

BONJACI U HRVATSKOJ

Zijad Fuka i gradonaelnica Kristina Iki Baniek


znavanja nae povijesti. Srea je u svemu tome to postoji puno vie
izvora iz kojih se crpe podaci iz blie i dalje prolosti, pria Fuka.
Otvoreno je progovorio i o brojnim problemima u bonjakoj
zajednici u Sisku, ali i u Hrvatskoj.
Naravno, u svome radu smo esto nailazili na nerazumijevanje, a vrlo esto su za to bili odgovorni upravo Bonjaci. esto su
problemi u radu bili usko vezani za nae meusobne odnose, nego
za odnose lokalne zajednice prema nama. Naalost veina problema se odnosi na neslogu koja dolazi iz Zagreba i reflektira se na rad
bonjakih asocijacija na svim razinama, u manjinskim vijeima, u
strankama s bonjakim predznakom, u meusobnim odnosima
bonjakih asocijacija. Posljedice takvih odnosa osjetili smo i mi u
Nuru, uspijevali smo se othrvati takvim problemima. Meutim,
bilo bi nam puno lake djelovati da su ti odnosi bolji i da nema
odreenih remetilakih faktora. Dodatni problem lei u injenici da
nemamo krovne udruge, odnosno tijela koje bi doista nastojalo, ne
da s nama manipulira nego da nam pomogne u stvaranju povoljnijih uvjeta za rad, lobiranju kod dodjele sredstava, posredovanju u
uspostavljanju kontakata s naim zemljacima u Hrvatskoj, BiH, ali i
ire. Svi pokuaji do sada prije svega nisu bili iskreni, iza njih su se
skrivale loe namjere, a onda je zapravo i bilo bolje da djelujemo
samostalno nego da se preko naih udruga promiu vlastiti uski
interesi. Takve tenje su posebno uoljive prigodom organiziranja
godinje Smotre bonjakih kulturno-umjetnikih drutava Hrvatske, iji smo uostalom mi i bili inicijatori, rekao je Zijad Fuka.
Osvrnuo se i na rezultate postignute u skoro punih 11 godina rada.
Kroz Nur je od 2005. godine prolo preko 230 lanova, mladih i starijih, a nurovci su aktivni i u radu ostalih bonjakih asocijacija. I ova Pohvala grada Siska, koju sam osobno dobio uz Dan grada Siska za svoj rad, zapravo je i prije svega nagrada Nuru, nagrada svim naim lanovima i njihovim obiteljima. To je ujedno i priznanje Bonjacima Siska i Sisako-moslavake upanije za doprinos
kulturi i javnom ivotu. Nur je uostalom prole godine obiljeio na
dostojan nain svoj prvi jubilej 10 godina postojanja i rada. Uz
godinjicu pripala nam je ast da budemo po drugi put domaini
Smotre bonjakih kulturno-umjetnikih drutava Hrvatske. VIII.
Smotra je prole godine odrana u Sportskoj dvorani Brezovica uz
sudjelovanje ak 12 drutava iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a
vrijedi spomenuti i da nas je pratilo preko 2.500 gledatelja. Uz brojna gostovanja posebna pozornost se pridaje nastupima na podruju naeg grada i upanije, kao podsjetnik drugima da ovdje ive i
Bonjaci i da oni nisu i ne ele biti stranci u svome gradu, naglasio
je predsjednik i umjetniki voditelj BKUD Nur Sisak.
Za svako manjinsko drutvo, pored kvalitete i entuzijazma, od
ivotnog su znaaja izvori financiranja, kao i odnosi prema lokalnoj
zajednici i vlasti.

LIPANJ 2016.

elim napomenuti da se i nae drutvo najveim dijelom financira iz dravnih sredstava putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske i s tim sredstvima drutvo ima odreenu sigurnost u radu i pokrivanju direktnih trokova, reijskih trokova, nonji,
instrumenata i opreme. Nadam se da po tom pitanju nee doi do
gubitka ili smanjenja steenih prava. to se tie suradnje na nivou
lokalne zajednice, moemo biti zadovoljni. Suradnja s gradskim vlastima je iznimno dobra, Grad Sisak financira redovito nae programe, uz pomo grada organiziramo na godinji koncert na koji moemo pozivati goste i u kojem pokazujemo to smo radili u protekloj
godini. Takoer u dogovoru s gradskim vlastima dobili smo besplatno na koritenje prostor u Domu Eugen Kvaternik, rekao je Fuka.
Osvrnuo se i na budue planove. Situacija u Sisku nije blistava
grad je nakon rata pretrpio nevjerojatnu reindustrijalizaciju, a Bonjacima je najtee palo gaenje eljezare Sisak poetkom 2012. godine.
Naalost, mnogi svoje mjesto pod suncem trae izvan Siska i Hrvatske.
Okosnica Nura e i dalje biti nae folklorne sekcije, njihovo
opremanje, a pripreme koreografija za sezonu su od vitalnog znaaja u radu. injenica da nam odlaze mladi u inozemstvo, u potrazi
za kruhom i boljim ivotom, vremenom e utjecati i na na rad.
Stoga e trebati osmisliti i druge aktivnosti u kulturi koje e zahtijevati manji broj lanova, pruiti mogunost starijima da se vie
ukljue i da pokau to znaju. A nae je da im mi budemo podrka
u opstanku i ostanku u Sisku i Hrvatskoj, onoliko koliko smo u mogunosti, rekao je prof. Zijad Fuka, ovogodinji dobitnik Pohvale
grada Siska. q
Ismet ISAKOVI

ZIJAD FUKA (Bugojno, 1957.) u rodnom gradu zavrio je srednju


koli (Gimnazija Mahmut Buatlija, 1976.), a zatim diplomirao germanistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (prof. njemakog jezika, 1982.). Od 1980.-1983. radio je Centru usmjerenog obrazovanja
Ivan Gonjak Sisak. Umirovljenik je od 1993. godine.
Izuzetno je drutveno angairan. Autor zbirke sevdalinki u notnom
i tekstualnom zapisu 101 sevdalinka u izdanju KDBH Preporod Zagreb (2005.). Glazbeni suradnik, autor dijela notnih zapisa kao i kompletne pripreme notnih zapisa za tisak zbirke sakupljaa Stjepana Hrvaia Narodne pjesme, plesovi i obiaji Posavine, Donjeg Pokuplja i susjednih krajeva" u izdanju Matice Hrvatske, Dom KKV Sisak (2000.).
Prevodilac povijesnih tekstova o Sisku i Posavini iz 19. stoljea na njemakom jeziku, pisanih goticom iz perioda Austro-Ugarske, Gradski
muzej Sisak (80-ih godina prolog stoljea). Inicijator 1. Smotre bonjakih kulturno-umjetnikih drutava Hrvatske u Sisku (30.08.2008.). Predsjednik i umjetniki voditelj Bonjakog kulturno-umjetnikog drutva
Nur Sisak. Vijenik Gradskog vijea Grada Siska (2009.-2013.). lan
Vijea bonjake nacionalne manjine Sisako-moslavake upanije od
2011. godine. lan Vijea bonjake nacionalne manjine Grada Siska od
2007. godine. Povjerenik Nezavisnog sindikata srednjih kola Hrvatske
za CUO Ivan Gonjak Sisak (Strukovna kola) od 1990.-1991. lan Limene glazbe Vatrogasnog saveza BiH (1976.-1980.) q

BONJACI U HRVATSKOJ

U BUZETU SVEANO OTVORENA PRVA BONJAKA KNJINICA U ISTRI

Bonjako knjiko blago


Subota, 4. lipnja 2016. godine, ostat e upisana zlatnim slovima
u povijesti Bonjaka grada Buzeta, gradia u dolini rijeke Mirne u
srednjoj Istri. Toga dana je u otvorena prva Bonjaka knjinica u
Istri, i tek druga u cijeloj Hrvatskoj. I to ne bilo gdje, ve u prostoru
antikog starog Pinguentuma, u samoj jezgri starog grada Buzeta,
na Trgu Vela terna, nadomak najatraktivnijeg dijela tog gradia
uz renesansni bunar. Utvrda Buzet uva slojeve i Bizanta, i Mletaka, a i one iz doba Napoleona, pa Austro-ugarske carevine... I eto,
doivio je da ga i onim najvrjednijim za svaki narod, duhovnim blagom, obogate i u nekoliko valova doseljavani u taj lijepi kraj Bonjaci da mu daruju svoje knjino bogatstvo.
Civilizacijski i humani je doseg da tisuljeima upravo knjige
usmeno prenoene, pisane rukom ili gutembergovim pa digitalnim
strojem, bile one svete ili svjetovne ostaju i u mirna i u ona huda
vremena, najvri oslonac, najbolji prijatelj, da su nam vodilja, potvrda ljudskosti, dar Boji ovjeku. Zato su buzetski Bonjaci, prije
etiri godine iz Sarajeva poteklu inicijativu Bonjak Bonjaku daruje knjigu za bonjaku knjinicu tako objeruke i podrali. I u kratkom vremenu i uspjeno realizirali.

Nulta toka kulture Bonjaka i multikulturalnosti


Buzeta
Iako je prvobitno planirano da se kulturno-umjetniki program
odri na trgu ispred buzetske Bonjake knjinice, zbog kiovitog vremena odustalo se od prvobitne namjere, te se sveani program se u
veoj mjeri uselio u Zaviajni muzej Buzet, bivu Palau Bigatto,
podignuti 1639. godine na ivom kamenu. Na poetku dvosatne priredbe, koja je poela recitacijom stihova Amira Talia, pozdravljeni
su brojni uzvanici, meu kojima ovom prilikom izdvajamo Valtera
Flegu, istarskog upana, Siniu ulia, gradonaelnika Buzeta i Tulija
Demetliku, saborskog zastupnika i gradonaelnika Labina.
Gostima, domainima i publici prvi se obratio prof. Muhamed
Muratagi, predsjednik Bonjake nacionalne zajednice Buzet i predsjednik Vijea bonjake nacionalne manjine Istarske upanije, koji
je uvodno poruio: Temeljna zadaa Bonjake knjinice bit e da
priblii knjigu itatelju, obogati kulturni identitet i da dade doprinos
ve poznatoj i cijenjenoj multikulturalnosti Istre. I mi elimo slijediti
te pozitivne vrijednosti, a biti i dobar primjer drugim istarskim gradovima da nastave i u svojim sredinama ovaj hvale vrijedan projekt.
Multikulturalnost Istre je na djelu, a mi je Bonjakom knjinicom jo
jednom potvrujemo. Prisjetio se i etvorice zaslunih za realizaciju
projekta Bonjake knjinice Buzet, prve bonjake knjinice u Istri.
To su istarski upan Valter Flego, koji je zajedno s Muhamedom Muratagiem 2012. godine na lokalnoj televiziji promovirao ideju o prikupljanju knjiga i formiranju knjinice. Veliki krivac je i Amir Tali,
pjesnik iz Sanskog Mosta, koji se izuzetno angairao u BiH. Znaajan
doprinos je dao i Ismet Isakovi, glavni urednik Preporodovog Journala i lan Glavnog odbora KDBH Preporod Zagreb, koji je od
2014. godine ukljuen u projekt. Veliki donator je bio i Avdo Hebib,
ratni ministar unutarnjih poslova Republike BiH. Radujemo se da
smo veeras na neki nain dobili i kulturni centar Bonjaka u Buzetu.
Mala smo sredina, a bonjaka zajednica u Buzetu broji oko 220 lju-

Brojni uzvanici i gosti u Zaviajnom muzeju Buzet


di. Drago mi je da je ba iz ovoga grada krenula ova lijepa ideja i da
se ba ovdje stvorio nukleus prva Bonjaka knjinica u Istri. elio
bih da se svi istarski Bonjaci ugledaju na nas i na ovaj grad. ivimo u
lijepoj sredini u kojoj se osjea multikulturalnost pa e i ova knjinica
biti peat na nju, rekao je Muratagi.
Istarski upan Valter Flego istaknuo da se gradovi ili upanije
stalno grade, no ne grade se samo ceste, tvornice. Prvenstveno
se grade dogaaji i prijateljstva, grade se programi, grade se knjinice. Grade se tako i ljudi. Zato i mislim da bi vrijedilo da netko, a
meni je danas pripala ta ast a siguran sam da to govorim u ime
svih vas kaem jedno veliko hvala naem prof. Muhamedu Muratagiu. Znam koliko je, pa rei u to kao hrak neumorno prikupljao knjige. I zbilja mi je bila ast da smo bili zajedno 2012., ali i
prije dvadesetak dana kada smo kombijem dovezli iz Sarajeva u
Buzet zadnje knjige za ovu nau biblioteku. Na ovaj nain i mi, gradnjom jednog novog sadraja, dobivamo u Buzetu, u Istri, neto to
e siguran sam biti magnet i za mlade i za stare. Jer, knjiga je
najbolji prijatelj. Sada svi mi imamo ovdje puno novih prijatelja koji su vani i vrijedni za sve nas, i u ovom kraju i za Bonjaku nacionalnu zajednicu. I da vie ne gledamo kada je tko izgubio povjerenje u koga... Ljudi, drimo nae povjerenje i razvijamo Buzet i
Istru!, rekao je Valter Flego, upan Istarske upanije.
Izuzetno mi je drago da se ovom prilikom vidimo u Buzetu, u
naem starom gradu, zahvaljujui upravo Zajednici Bonjaka koja je
vrlo aktivan i agilan pokreta raznih dogaanja u naem gradu. Izuzetno sam ponosan to su danas na otvorenje ovog projekta doli svi
iz Istarske upanije. Siguran sam da to nee biti rijedak sluaj i siguran sam da e takvih prilika biti jo te da e Zajednica Bonjaka Buzeta jo u nekim stvarima biti prva i da emo se okupiti na slinim manifestacija koje obogauju i kulturni ivot i ivot odreenog grada.
elim estitati gospodinu Muratagiu, kao i cijeloj bonjakoj zajednici grada Buzeta jer su ovo definitivno sadraji zbog koji smo svi
bogatiji, rekao je Sinia uli, gradonaelnik Buzeta.
Ismet Isakovi, glavni urednik Preporodovog Journala, uvodno je istaknuo kako Bonjaci u Hrvatskoj imaju svoju kulturnu insti-

PREPORODOV JOURNAL 188

BONJACI U HRVATSKOJ
tuciju KDBH Preporod iz Zagreba, kulturno drutvo koje ove
godine obiljeava 25. godinjicu osnutka i uspjenog rada. Govorei o radu Preporoda istaknuo je vanost projekata vezanih uz izdavatvo i informiranje: redovito izlaze tri asopisa, a svake godine
se tiskaju tri do etiri knjige. Sva izdanja KDBH Preporod sada su
pohranjena u Bonjakoj knjinici u Buzetu. Isakovi se prisjetio
svoga prvog susreta s Muratagiem poetkom ljeta 2014. godine
u Labinu, prilikom dodjele Nagrade grada Labina koju je tada dobio
Mehmed Deki. Od tada je zagrebaki Preporod aktivno ukljuen u prikupljanje knjine grae za knjinicu u Buzetu, drugu Bonjaku knjinicu u Hrvatskoj (Sredinja knjinica nacionalne manjine Bonjaka nalazi se u Sisku, a djeluje pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH).
elim rei da je Bonjaka knjinica Buzet nastala na osnovama velikog entuzijazma nekolicine pojedinaca. Nadam se, a istovremeno sam duboko uvjeren, da e ovim pozitivnim primjerom
krenuti i druge sredine u Istri gdje ive pripadnici bonjake nacionalne manjine. Smatram da je to jedan od prioriteta bonjakih
udruga i bonjakih manjinskih vijea u Istri. Nisu Bonjaci samo
narodno kolo, ples, kulinarski specijaliteti nego i pisana rije, knjige. Istra je otvorena za Bonjake, a postoje i zainteresirane bonjake institucije koje su spremne pomoi. Smatram da nee biti
nikakvih problema da se formira nekoliko Bonjakih knjinica u
Istri, naroito nakon ovakvog pozitivnog iskustva. Uvjeren sam da
e ova Bonjaka knjinica u Buzetu biti nulta toka kulture Bonjaka, ali i nulta toka multikulturalnosti ovoga grada i na tome od
srca estitam buzetskom gradonaelniku Sinii uliu, rekao je
Isakovi, koji je na kraju svoga govora istaknuo simboliku ovoga
dogaaja. Jedna je velika stvar u svemu ovome: nalazimo se pred
mjesecom ramazanom. Za 24 sata, u akamsko vrijeme, kada padne mrak poinje mjesec ramazan poseban, sveti mjesec muslimana, kada Dragi Bog za sva dobra djela viestruko nagrauje. Prve
Boje rijei koje su preko anela Gabrijela dostavljene poslaniku
Muhammedu, a.s., bile su ikre bismi rabbike, odnosno ui, itaj,
pouavaj u ime Gospodara tvoga. Nadam se da taj kuranski imperativ, koji je Dragi Allah naredio muslimanima, biti realiziran ovom
knjinicom u Buzetu, zakljuio je Ismet Isakovi.
Amir Tali, pjesnik iz Sanskog Mosta, istaknuo je ideja formiranja knjinice i mogunost da se itateljima omogui pristup knjigama ljudski in prvorazrednog znaaja. Iako smatram da za knjinice nije potreban nacionalni predznak jer knjiga je univerzalna
vrijednost za svakog ovjeka, bonjaki znak u ovom sluaju mi

Muhamed Muratagi, istarski upan Valter Flego i buzetski


gradonaelnik Sinia uli u novootvorenoj Bonjakoj knjinici Buzet

LIPANJ 2016.

imponira jer ukazuje na prisustvo identiteta naroda kojem ja pripadam, rekao je Tali, pri emu je istaknuo da je i ova knjinica
oformljena milou dobrih i humanih ljudi. Prisjetio se nobelovca
Ive Andria koji je zavijetao vei dio novca dobivene Nobelove nagrade za knjinice u BiH i time je pokazao vanost bogatstva knjige
i njene humanistike poruke. Naglasio je da je kroz svoju historiju i
unitavana, a danas je pred drugaijim izazovom. Da li je knjiga
danas ugroena pred tehnolokim dostignuima interneta, pitaju
se mnogi. Knjiga je usavravana od prvog zapisa u kamenu, pa pergamentu, tamparski dovoena do savrenstva. Internet je samo
omoguio drugaiji pristup misli u brzo troenju vremena i ovjekovom ubrzanom ritmu ivota. Knjiga e preivjeti i opstati. Zato mi je
osobita ast to ja kao autor vie knjiga imam priliku da uestvujem
pri otvorenju ovog skromnog hrama knjige i kulture, zakljuio je
Amir Tali.
U kulturno-umjetnikom dijelu programa u Zaviajnom muzeju
Buzet nastupili su domaini, Folklorna skupina Buzetski biseri, a
kao gosti Ansambl Bosana iz Zagreba, koji djeluje pri BNZ Grada
Zagreba i Zagrebake upanije.

U Bonjakoj knjinici Buzet prikupljeno 600-tinjak


knjiga
Nakon programa u Zaviajnom muzeju Buzet, uslijedio je sveani in simbolikog presijecanja vrpce na ulaznim vratima Bonjake knjinice. Ta je ast pripala istarskom upanu Valteru Flegi i
pokretau buzetskih bonjakih dogaanja Muhamedu Muratagiu, ime je jo jednom potvreno neto to je za Istru neizmijenjena tradicija jo od vremena Stjepana Konzula Istranina (glagoljakog reformatora iz 16. stoljea, jednog od prevoditelja Novog zavjeta) da su tamonji ljudi zaljubljenici u knjigu. Prostor novootvorene knjinice u srednjovjekovnom Starom gradu Buzetu moi
e biti viestruko koriten i za promocije knjiga, za izlobe fotografa
i slikara, a njen poloaj garantira i vienost od najraznorodnije publike bilo kojeg bonjakog kulturnog dogaanja, pogotovo u turistikoj sezoni.
Naravno, sada prikupljenih 600-tinjak knjiga u Bonjakoj knjinici Buzet tek su zametak, dobra baza. U njoj su sada najraznolikije
knjige: od pjesnikih zbirki i antologija, preko djeje literature i beletristike, do povijesnih, putopisnih publikacija i monografija. Projekt su dosad podrali brojni donatori koje svakako valja spomenuti: Grad Buzet i Istarska upanija, zatim KDBH Preporod Zagreb,
Bonjaka nacionalna zajednica Grada Zagreba i Zagrebake upanije, Nacionalna i Univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine,
Drutvo knjievnika BiH... Jasno, svaka daljnja donacija se s veseljem i zahvalnou oekuje i od pojedinaca i od ustanova, udruga.
Najavljene su znaajne donacije iz Tuzlanskog kantona, Ambasade
Republike Turske i BZK Preporod BiH.
Po svemu, radi se o projektu kojemu je osigurana budunost.
Da je tako najbolje osvjedoi radoznalost i radost djece kojoj su od
sada dostupni, uz ostalo, bosanskohercegovaki klasici i suvremeni
pisci na njihovu jeziku. Grad Buzet, ulo se u nekonvencionalnom
razgovoru, uskoro e participirati i u proirenju djelovanja novootvorene knjinice u uenju engleskog i talijanskog jezika meu
najmlaim Bonjacima.
Na kraju dana za pamenje i ponos, domaini su u bati Bonjake knjinice Buzet upriliili i bogati domjenak pomno spremljeni izbor specijaliteta bonjake i bosanskohercegovake kuhinje, jo jedan u uitak koji se ne zaboravlja. q
Edina SMAJLAGI

BONJACI U HRVATSKOJ

POLICAJAC SENAD MUJAGI MI DOBIO NAGRADU ZA DOPRINOS UGLEDU I PROMIDBI SISAKOMOSLAVAKE UPANIJE

Senad zlatnog sjaja


najbolji svih vremena
U ovogodinjem ramazanu ispravljena je jedna velika nepravda, koja se ne moe racionalno objasniti. Senad Mujagi iz Siska,
najuspjeniji svjetski policajac sporta svih vremena, konano je
dobio moralnu i materijalnu satisfakciju. Nakon 17 godina iznimno
uspjenog predstavljanja Hrvatske na sportskim takmienjima irom svijeta po prvi puta dobio je priznanje od sredine i zajednice u
kojoj je roen, u kojoj ivi i radi i za iju se slobodu borio.
11. srpnja 2016. godine, na sveanoj sjednici Skuptine Sisakomoslavake upanije odranoj povodom Dana upanije dodijeljene
su nagrade i priznanja zaslunim graanima u razliitim oblastima
rada i stvaralatva. Meu laureatima je bio i Senad Mujagi, sisaki
policajac i svestrani sporta, koji je dobio Nagradu za doprinos
ugledu i promidbi Sisako-moslavake upanije.

Izgleda da je najtee dobiti priznanje doma, kod svoje kue.


Ove godine sve je uinjeno kako bi se ispravila dugogodinja drutvena, sportska i ljudska nepravda. Iza Mujagieve kandidature stala su dva bonjaka udruenja iz Siska: Bonjako kulturno-umjetniko drutvo Nur i Dobrotvorno drutvo Merhamet. Na alost,
Senad Mujagi nije prisustvovao sveanom inu u sisakom Domu
INA Rafinerije nafte jer je sudbina htjela da u isto vrijeme brani
boje svoje zemlje na Europskim policijskim i vatrogasnim igrama u
Huelvi, u panjolskoj. U hrvanju slobodnim stilom, u kategoriji do
59 kilograma, osvojio je jo jedno odlije zlatnu medalju.
Pria o Senadu zlatnog sjaja, ovjeku koga su odmalena prozvali nadimkom Mi zbog visine od 160 centimetara, mladiu
koji uskoro navrava punih 55 godina ivota, najboljem na planeti

svih vremena, jednom i jedinom iznimno je zanimljiva i inspirativna. Za poetak kaimo samo sljedee: na 9 Svjetskih policijskih i
vatrogasnih sportskih igara koje se zbog znaaja, broja sudionika i
sportskih disciplina esto nazivaju Policijska i vatrogasna olimpijada, ukupno je osvojio ak 33 medalje. I to 22 zlatne, 9 srebrnih i
dvije bronane, pritom se natjeui u dvije sportske discipline hrvanju i dizanju utega.
Zbog Senada Mujagia svirana je hrvatska himna Lijepa naa
ak 22 puta irom svijeta od vedske, panjolske i Sjeverne Irske,
preko SAD-a i Kanade, pa sve do daleke Australije. Zbog Senada
Mujagia hrvatska se zastava vijorila na najviem jarbolu u
Stockholmu, Barceloni, Belfastu, Indianapolisu, New Yorku, Washingtonu, Quebecku, Vancouveru i Adelaidu.
Neminovno se namee sljedee pitanje: da li se ijedan hrvatski
sporta s tako neim moe podiiti? Sumnjamo Pritom treba znati kako Svjetske policijske i vatrogasne sportske igre nisu nekakva
seoska sportska zabava, nego vrlo ozbiljna natjecanja na kojima
nastupa preko 17.000 sportaa, od kojih je mnogima sport temeljno zanimanje, a rad u policiji ili vatrogasnoj slubi zapravo neto
sporedno ili usputno. To su najmasovnija okupljanja sportaa u svijetu, vea nego to su, na primjer, Ljetne olimpijske igre.
Iznenadila ga je vijest o dodjeli Nagrade za doprinos ugledu i
promidbi Sisako-moslavake upanije. Prestao sam vie obraati panju, nisam raunao i nisam o tome vie razmiljao. Pomirio
sam se sa injenicom da nikada neu dobiti nekakvo priznanje,
praktino sam dignuo ruke od svega. Nakon svakih Igara prva trietiri dana dajem izjave, bude i slikanja, obeanja i nakon toga
nikad nita. Godinama se pria bit e, pa opet nita uvijek se
neto dogodi. Ipak, drago mi je. Eto, konano, pria zlatni sisaki
policajac.

Senad Mujagi s odlijima iz Belfasta 2013.

Senad Mujagi Mi

Policijska i vatrogasna olimpijada: 22 zlatne, 9


srebrnih i dvije bronane medalje

10

PREPORODOV JOURNAL 188

BONJACI U HRVATSKOJ

Senad Mujagi u New Yorku 2011.


(etiri zlatne medalje)

Dobrovoljac Domovinskog rata i aktivni policajac


Policijske uprave Sisako-moslavake
Senad Mujagi je roen 24. rujna 1961. godine u Sisku, u bonjakoj radnikoj obitelji. Rahmetli otac Vehbija, koji je 2007. godine preselio na Ahiret, u Sisak je doao iz Bosanske Otoke, a mama
amka, koja sada ima 75 godina, iz Blagaja kod Bosanskog Novog.
U skladnom braku izrodilo se troje djece Senad, Suvad i Samka.
Braa Senad i Suvad ostali su ivjeti u Sisku, a sestra Samka sada
ivi i radi u Bihau. Uz suprugu Jasnu, oni su Senadovi najvjerniji
navijai i najvea podrka.
Godinama je bio aktivni hrva, a hrvao je za hrvake klubove
Sisak, Zagreb i Gavrilovi iz Petrinje. U dugogodinjoj aktivnoj hrvakoj karijeri postigao je izvanredne sportske rezultate: u
pojedinanoj konkurenciji bio je tri puta dravni prvak i dva puta
ampion Jugoslavije, te 13 puta prvak Hrvatske. Do sada je na raznim natjecanjima osvojio vie od 100 medalja, od kojih je najvie
zlatnih.
Kao mnogi moji vrnjaci u to vrijeme prvo sam poeo igrati
nogomet, a zatim sam u jednom periodu usporedo trenirao i hrvanje. Ubrzo su krenuli i neki dobri rezultati. Zavolio sam hrvanje,
koje mi je poslije ulo u krv i postalo dio mene, tako da bez tog
sporta ne mogu. Aktivnu sportsku karijeru poeo sam 1979. godine
u Hrvakom klubu Sisak. Ve 1983. bio sam trei na Prvenstvu
Jugoslavije u hrvanju u kategoriji do 52 kilograma u pojedinanoj
konkurenciji. 1985. sam preao u petrinjski Gavrilovi, gdje sam
bio do 1991. godine. Tu sam postigao svoje najvee rezultate. Sa
Gavriloviem sam tri puta bio pojedinani prvak Jugoslavije i dva
puta pojedinani ampion Jugoslavije. Mislim da treba objasniti razliku izmeu prvaka i ampiona. Na pojedinanom Prvenstvu nastupala su desetorica najboljih iz cijele Jugoslavije, iz svih Republika, a iz Hrvatske trojica. I onda se mi potuemo za prvaka. Kod
ampionata situacija je bila mnogo tea jer selektor reprezentacije
Jugoslavije pozove estoricu najboljih iz svake kategorije, bez obzira na republiku pripadnost. Na tom se natjecanju borio svako sa
svakim. Osim toga, sa Gavriloviem sam tri puta bio ekipni prvak
Jugoslavije. Kada je nastala hrvatska drava, etiri puta smo bili ekipni prvaci Hrvatske. Bio sam i 13 puta pojedinani prvak Hrvatske.
Aktivno sam hrvao do 2005. godine, a zatim sam postao hrvaki
trener u Gavriloviu. 2007. godine proglaen sam za najuspjenijeg trenera grada Petrinje, rekao je Senad Mujagi prisjeajui se
poetaka svoje sportske karijere.

LIPANJ 2016.

Sveanost u New Yorku 2011.


(Senad Mujagi najbolji policajac sporta svih vremena)
Dobrovoljac je Domovinskog rata i aktivni policajac Policijske
uprave Sisako-moslavake, u kojoj imaju razumijevanje za njegova esta izbivanja s posla zbog priprema i natjecanja. U policiji
je od ratne 1992. godine, to mu nije smetalo da nastavi hrvaku
karijeru.
Prije rata radio sam u sisakoj eljezari. 1991. godine dobrovoljno sam se prijavio u Hrvatsku vojsku u Sportsku etu, koju su
inili sisaki sportai. Od veljae 1992. do lipnja 2001. godine bio
sam u jedinici Specijalne policije Ose, a onda sam preao u temeljnu policiju. Sa specijalcima Osa proao sam mnoga ratita: akcije
Bljesak i Oluju, zatim borbe na Velebitu, dubrovako ratite,
Cavtat, Daruvar, Pakrac Usporedno sam i trenirao, pria Senad
svoju ratnu, a zatim nastavlja i usporednu sportsku priu: Bio sam
prvak Hrvatske u hrvanju 1992., 1994., 1995. i 1996. godine, u oba
stila slobodnom i grko-rimskom.
Prisjetio se i manje lijepih dijelova svoje bogate sportske karijere. Nije stradao na ratitu, ali se znao ozlijediti na strunjaama
koje ivot znae.
Imao sam puknue prednjeg krinog ligamenta 2001. godine, pred sami odlazak u Ameriku, na Olimpijadu u Indianapolisu.
Doktor Mesud Peco mi je sredio ozljedu, ali je na zadnjoj kontroli prije puta rekao: Nije to dobro!, na to sam mu rekao: Ja idem
u Ameriku, pa to bude! I otiao sam. Dobro je ispalo, jer sam na
Igrama u Indianapolisu osvojio dvije medalje. Kada sam se poeo
pripremati za New York, u veljai 2011. godine otiao sam na trening i slomio skoni zglob. Pukne mi neka koica, odvojila se.
Otiao sam slikati zglob jer me noga jako boljela. Mjesec dana
sam nosio longetu i hodao na takama. Zato sam u New Yorku
cijelo vrijeme imao aktivne pripreme. Zbog povrede i odravanja
teine ukupno sam pretrao dva do tri maratona. Bilo je i drugih
sitnih povreda kao to su hrvake ui, po emu smo mi hrvai
poznati. est puta su mi pucale ui. Bilo je i povreda zglobova,
kae Senad.

New York 2011. godine igre za pamenje


Od svih Svjetskih policijskih i vatrogasnih sportskih igara u najljepem sjeanju ostale su mu one odrane 2011. godine u New
Yorku. Tada su Hrvatsku predstavljala 23 natjecatelja, koji su osvojili 10 zlatnih, tri srebrne i tri bronane medalje. Senad Mujagi je
osvojio etiri zlatne medalje dvije u hrvanju slobodnim i grkorimskim stilom u kategoriji do 55 kilograma, te dvije u disciplini di-

11

BONJACI U HRVATSKOJ

110 kilograma u dizanju utega (push-pull lifting) Belfast 2013.


zanja utega u kategoriji do 56 kilograma. Zbog takve etve zlatnih
medalje pripala mu je ast da je proglaen i najuspjenijim sudionikom Igara u New Yorku na kojima je nastupilo oko 17.500 policajaca i vatrogasaca iz 78 zemalja svijeta, koji su se natjecali u 69
sportskih disciplina.
Inae, osim New Yorka (2011.), na jo trima Svjetskim policijskim i vatrogasnim sportskim igrama proglaen je najboljim natjecateljem: u Barceloni (2003.), Quebecku (2005.) i Adelaidu (2007.).
Po broju osvojenih medalja (tri zlatne i jedna srebrna) bio je u najuoj konkurenciji za najuspjenijeg natjecatelja Igara u Belfastu
(2015.). Zato to se vratio kui nekoliko dana prije zavretka Igara,
Senad kae da ni dan-danas nema informaciju da li je tom prilikom
nekome dodijeljena laskava titula najuspjenijeg sportaa. Moda
je i on bio najuspjeniji, tko zna? A razlog ranijeg odlaska hrvatskih
reprezentativaca iz Sjeverne Irske bio je financijske prirode kronini nedostatak novaca za ovakva takmienja.
Kao kruna svih dugogodinjih napora i odricanja zbog sisakog
policajca Senada Mujagia 2011. godine u New Yorku je prireena
i posebna sveanost na kojoj mu je urueno priznanje kao najuspjenijem policajcu sportau svih vremena. Nakon osvojene etvrte zlatne medalje organizirana je sveanost u dvorani i na postolju gdje su se dijelile sve medalje. Sjeam se, bio je etvrtak, 11:00
sati po njihovom vremenu. Doao je predsjednik Svjetske policijske
organizacije, bilo je puno uzvanika. Neke zemlje su dovele svoje
TV-ekipe, kao recimo Indijci. Bilo je dosta novinara i reportera, naroito iz SAD-a i Kanade. Blizu sat vremena stajao sam na postolju,
a sama ceremonija je trajala vie od dva sata. Dao sam nekoliko
stotina autograma, bilo je i mnogo fotografiranja.
Hrvatski sportai tih su dana dobili i javnu zahvalu od tadanjeg
njujorkog gradonaelnika Michaela Bloomberga. Naime, od svih
prisutnih natjecatelja jedino su oni ponudili pomo njujorkim policajcima i vatrogascima u vrijeme proglaene ope opasnosti zbog
nailaska uragana Irena, koji je odgodio poetak Igara za tri dana.
Zanimljivo je da se u New Yorku susretao s problemima kakve
sporta njegovog formata ne bi trebao imati. Spavao sam na nekoliko mjesta. Prvih pet dana spavao sam u Hrvatskoj katolikoj
crkvi u centru New Yorka, na Manhattanu. Zahvaljujem se tim ljudima, koji su nam pruili ono to su mogli u tom trenutku. Poslije
toga, iao sam od hotela do hotela. Promijenio sam tri hotela, a
zadnju no nam je jedan ameriki Hrvat dao sobu iznad svoga kafia. Jednu no mi se vie nije dalo seliti, pa sam ostao u gradu i
sve vrijeme hodao po New Yorku. Dobro je to je takmienje ve
bilo zavrilo, pa nije bilo posljedica po sportske rezultate.

12

Na pobjednikom postolju
(zlatna medalja u hrvanju, grko-rimski stil) - Belfast 2013.

Dva svjetska rekorda u dizanju utega


Zbog krhke grae i niskog rasta Senad Mujagi od ranog djetinjstva nosi nadimak Mi. Kao i mnogi u to vrijeme, dobio ga je od
prijatelja, vrnjaka iz sisakog radnikog kvarta Naselje. Meutim,
izgled moe itekako prevariti, Senad nije bilo kakav mi, nego
upravo suprotno, a konkretne brojke su upravo zapanjujue. U dizanju utega, u dvije discipline u natjecateljskoj kategoriji do 56 kilograma, Senad Mujagi dri svjetske policijsko-vatrogasne rekorde. Prvi, u disciplini bench press u Barceloni 2003. godine podignuo je rekordna 92 kilograma. I drugi, u disciplini push pull lifting
u Washingtonu 2015. godine podignuo je nevjerojatnih 160 kilograma.
Dizanje utega znalo mu je praviti probleme u njegovom temeljnom sportu, u hrvanju. Prisjetio se Igara u Belfastu 2013. godine i
promjene u redoslijedu natjecanja, koje su utjecale na kasniji razvoj dogaanja u finalnim borbama hrvanja.
U Belfastu smo po prvi puta u istom danu dizali utege u obje
discipline. Nakon dodjele medalja za banch press imali smo dva
sata pauze, a zatim smo poslije podne krenuli s push pull liftingom. Na prijanjim Igrama izmeu dizanja utega bila su dva dana
pauze. Bilo je jako naporno to sam kasnije osjetio u finalnim borbama hrvanja. U obje discipline hrvanja imao sam istog protivnika, iz Indije. U grko-rimskom stilu borba je bila jako teka, na
granici incidenta. Indijac me toliko udarao akama, toliko je prljavo hrvao, da je sudac pet puta prekidao borbu. Dvije sekunde prije kraja borbe, kod rezultata 2:1 za njega, sudac ga je diskvalificirao I to pokazuje koliko je sati. Moj suparnik je na sve mogue
naine izbjegavao borbu, nije me pokuavao bacati nego je samo iao na tuu! Meutim, kod borbe u slobodnom stilu tegovi
su uinili svoje. Sutradan, poslije dvije discipline dizanja utega,
imao sam finalni me. Osjetio sam velike bolove u kimi, bio sam
jako ukoen tako da nisam mogao noge obraniti. Izgubio sam sa
2:0. Da sam barem imao dan-dva slobodno, sigurno bih drugaije
othrvao. I u ovakvoj situaciji sam imao nekoliko ansi da okrenem rezultat, ak i mnogo boljih nego iz kojih je on doao do
pobjede. Dva puta me hvatao za nogu, nikakve akcije, nikakvog
bacanja tu nije bilo Jednostavno, mrtvo dizanje je uinilo svoje, bio sam ukoen, prespor, nisam mogao reagirati. Na prijanjim
igrama hrvanje je uvijek bilo prije natjecanja u dizanju utega, to
mi je odgovaralo. Tjednima nakon Igara osjeao sam ukoenost,
mnogo vremena je trebalo da popusti, prisjea se zlatni sisaki
policajac.

PREPORODOV JOURNAL 188

BONJACI U HRVATSKOJ

Senad: Jo uvijek se mogu nositi s mnogo mlaim


od sebe
Progovorio je i o svojim pripremama, nainu i mjestu treninga,
planovima za budunost. Uz redovne radne obaveze treniram u
dvorani svoje Policijske postaje i u bazi Interventne policije u Sisku.
Veliki problem uvijek je skidanje suvinih kilograma, ali kada zna
kuda ide, onda moe i to izvui. to se tie fizikih provjera, u
svojoj Policijskoj postaji sam broj 1. Jo uvijek se mogu nositi s
mnogo mlaim od sebe. Kada idem na testiranje, radim testove
tjelesne spremnosti prema kriterijima koji su predvieni za mnogo
mlae, za one od 20-25 godina starosti, pria Senad, kojemu najvei problem ipak nisu godine, nego financijska sredstva.
Svaki odlazak na Svjetske policijske i vatrogasne sportske igre je
posebna pria, koja nije vezana samo uz kvalitetnu sportsku pripremu. Nemam nikakve financijske pomoi, veliki je problem kako sve pokriti. Financije mi esto oduzimaju vie vremena nego
treniranje. Sam pronalazim sponzore ili idem svjesno u minus na
svom raunu jer ako ne skupim novce, onda nema niti natjecanja.
Nema Igara. I drugi reprezentativci su se snalazili na razne naine.
Od MUP-a nita nismo dobili niti za smjetaj, niti za trokove prijevoza. Dobili smo samo slobodne dane. Mi smo normalni i razumni ljudi, znamo da je situacija teka, da nema novaca, ali, pria
Senad Mujagi o malo znanom aspektu njegovih sportskih uspjeha.
Sa prethodnih Europskih igara u panjolskoj Huelvi morali su se vratiti nekoliko dana ranije i to je bio iskljuivi razlog zbog kojeg je osvojio
samo jednu zlatnu medalju. Organizatori su u zadnji trenutak promijenili kalendar natjecanja i zato su se morali ranije vratiti u Hrvatsku, prije
zavretka Europskih igara. Nisu imali dovoljno novaca za kupnju nove
avionske karte i plaanje dodatnih trokova prehrane i smjetaja. I tako
je ostao uskraen za jo dvije-tri medalje, najvjerojatnije zlatne.

SENAD MUJAGI MI NAJBOLJI SVJETSKI POLICAJAC


SPORTA SVIH VREMENA
Senad Mujagi Mi, sisaki policajac i svestrani sporta, najnagraivaniji je policajac sporta u svijetu koji se niti s jednog policijskog natjecanja do sada nije vratio bez medalje. Na 9 Svjetskih policijskih i vatrogasnih
sportskih igara natjecao se u dvije discipline hrvanju i dizanju utega.
Ukupno je osvojio ak 33 medalje (22 zlatne, 9 srebrnih i 2 bronane):
1999. u Stockholmu (vedska) 2 zlatne medalje;
2001. u Indianapolisu (SAD) 1 zlatna i 2 srebrne medalje;
2003. u Barceloni (panjolska) 2 zlatne, 1 srebrnu i 1 bronanu
medalju;
2005. u Quebecku (Kanada) 4 zlatne medalje;
2007. u Adelaidu (Australija) 3 zlatne i 1 srebrnu medalja;
2009. u Vancouveru (Kanada) 1 zlatna i 3 srebrne medalje;
2011. u New Yorku (SAD) 4 zlatne medalje;
2013. u Belfastu (Sjeverna Irska) 3 zlatne i 1 srebrnu medalju;
2015. u Washington (SAD) 2 zlatne, 1 srebrnu i 1 bronanu
medalju.
U dizanju utega, u natjecateljskoj kategoriji do 56 kilograma, dri
dva svjetska policijsko-vatrogasna rekorda: u disciplini bench press
(92 kilograma Barcelona 2003.) i disciplini push-pull lifting (160 kilograma Washington 2015.).
Na etirima Igrama proglaen je najboljim natjecateljem: u Barceloni (2003.), Quebecku (2005.), Adelaidu (2007.) i New Yorku (2011.).
Na Igrama u New Yorku (2011.), na posebnoj sveanosti uprilienoj
njemu u ast, proglaen je najuspjenijim policajcem sportaem svih
vremena. Zbog postignutih rezultata dva puta je dobio Godinju nagradu MUP-a Republike Hrvatske. q

Na kraju razgovora 55-godinji Senad Mujagi je najavio da e,


ukoliko ga zdravlje poslui, nastupiti i na Svjetskim policijskim i vatrogasnim sportskim igrama u Torontu (Kanada) 2017. godine u
punom sportskom obimu hrvanje i dizanje utega. Nakon toga planira prestati s aktivnim natjecanjem i usmjeriti se samo na trenersku karijeru. Sljedee godine je moja deseta i zavrna Olimpijada.
To je definitivna odluka, mislim da je dosta. Ne osjeam teret svojih godina, a dobrog sam i zdravlja, ali teko mi se uope motivirati
za daljnja natjecanja. Nakon svih godina pomalo sam izgubio elju
za natjecanjem. Treba pogurati i neke mlae deke, kae Mujagi.
Ve nekoliko godina trenira mlae kategorije Hrvakog kluba
Petrinja (bivi Gavrilovi) sve do uzrasta kadeta, do 15 godina

starosti. Od poetka 2016. godine postavljen je na funkciju trenera


svih uzrasta enske hrvake reprezentacije Hrvatske (kadetkinje,
juniorke i seniorke). U proteklih est mjeseci s djevojkama je tri
puta bio na pripremama u Maarskoj, a zatim je krajem maja i poetkom juna uslijedilo Svjetsko prvenstvo u Faani u hrvanju na
pijesku. U Faani su nastupile etiri djevojke. Juniorka Andrea Rojni postala je prvakinja svijeta, dok je Kristina Vincekovi bila etvrta. Kadetkinja Anela Bruljet je bila trea, a seniorka Jelena Kasteneti druga, postala je viceprvakinja svijeta. Jako sam zadovoljan sa
rezultatom, u kratkom vremenu mnogo Smo napravili. Veseli me
to u radu sa djevojkama vidim da su jako motivirane i da postoji
jo veliki prostor za napredak, kae Senad Mujagi.
Ostaje nam da Senadu zlatnog sjaja, najuspjenijem svjetskom
policajcu sportau svih vremena, vlasniku 33 medalje sa Svjetskih
policijskih i vatrogasnih sportskih igara, poelimo jo mnogo uspjeha u ivotu i radu.
Velika nepravda je ispravljena u ramazanu 2016. godine. Ili barem samo djelomino. q
Ismet ISAKOVI

Hrvatska policijsko-vatrogasna reprezentacija


(sveano otvaranje Igara u Washingtonu 2015. godine)

Senad Mujagi i lanice enske hrvake


reprezentacije Hrvatske

Trener svih uzrasta enske hrvake reprezentacije


Hrvatske

LIPANJ 2016.

13

BONJACI U HRVATSKOJ

5. DANI SJEANJA NA SREBRENICU SISAK SREBRENICA 2016.

Istina o genocidu
Ovogodinji Dani sjeanja otvoreni su tribinom na kojoj je sudjelovao poznati bosansko-hercegovaki novinar i nositelj i novinarski podsjetnik na srebreniku bol - Salih Brki. Kasnog poslijepodneva, 29. lipnja 2016. u organizaciji Vijea bonjake nacionalne manjine Grada Siska i Udruge Bonjaka branitelja Domovinskog
rata Republike Hrvatske ogranak Grada Siska i Sisako-Moslavake upaniji odrani su peti po redu Dani sjeanja na Srebrenicu Sisak Srebrenica 2016..
Sjeanje na Srebrenicu kakva je bila tokom srpnja 1995. sjeanje je na tugu bonjakog naroda, patnje i suze koje su tih ljetnih
dana u srpnju iste godine zauvijek odnijele neije obitelji, neiju
djecu i roditelje, susjede. Sisak ga se sjea ve peti put po redu i ne
dozvoljava svojim sugraanima, svojim sisakim Bonjacima da zaborave svoje muslimane, moda i njihove blinje. Prole godine u
to vrijeme obiljeena je dvadeseta godinjica sjeanja na najmasnovnije stradanja Bonjaka od Drugog svjetskog rata, a prije 13
godina u Memorijalnom centru Potoari obavljena je prva denaza rtvama genocida. Ovi teki, vrui srpanjski dani donose i boljku Bosne i Hercegovine zvanu Popis stanovnitva koji ekamo gotovo tri godine, a koji je dugo vremena bio problem koji se spremao pod tepih, a taj strani problem iznjedrio je injenicu da je
rat u toj zemlji progutao vie od 800.000 ljudi. Koliki je broj progutala srebrenika zemlja, mezarje, ume i putevi uz cestu?

Salih Brki je nositelj i kaziva rana lijepe Srebrenice


Sisako Kazalite 21 bilo je mjesto odravanja 5. Dana sjeanja na Srebrenicu, koji su ove godine imali zaista posebnog gosta,
nositelja rana i sjeanja svih preivjelih genocida u Srebrenici u razdoblju od 11. srpnja 1995. godine novinara Saliha Brkia. Moderator tribine bio je Adis Keranovi, predsjednik Vijea Bonjake
nacionalne manjine Grada Siska koji je pozdravio sve i zahvalio se
svim bonjakim asocijacijama kao suorganizatorima tribine, novinarima, ali i gospodinu Brkiu na prihvaanju poziva za sudjelovanje na istoj. Keranovi je kazao kako je ovogodinji program obiljeavanja stradanja Bonjaka u Srebrenici organiziran putem ove
tribine i zatim odlaskom na denaza namaz u Potoare od 10. do
12. srpnja ove godine te pozivam sve zainteresirane da se odazvu
pozivu. Dani sjeanja na Srebrenicu u Sisku odravaju se u Sisku
od 2005., a u kontinuitetu od 2012. godine. Keranovi je naglasio
kako je zadovoljan to su uspjeli u Sisak dovesti Saliha Brkia, poznatog reportera i novinara iz Tuzle koji e kroz svoje slike, filmove
prikazati ono to se zaista dogaalo na podruju Srebrenice i prikazati ustvari genocid onakav kakav je on zaista bio. Proavi kroz
Brkieve radove, Keranovi je rekao kako vanost Saliha Brkia za
Srebrenicu lei u tome to je iznimno sve to je proao i one uspomene koje nosi sa sobom.
Salih Brki, roen 1948. godine, bosansko-hercegovaki je novinar zanimljiva ivotnog puta. Nikada nije krio da trai ljude koje
nitko nije snimio. Moe se nazvati i suputnikom Srebrenice jer je
njoj posvetio najvei dio svoje karijere i za istu je rekao da je ona
moja najvea rana kao i moj Stolac i moj Mostar. Moj ivotni kredo
kao novinara je prerom treba dodirnuti ranu i biti tamo gdje je naj-

14

Sjeanje na srebreniki genocid u Sisku


tee, a svojim uratcima uspio je dotaknuti i sisaku publiku. Svoju
novinarsku karijeru zapoeo je u rodnom gradu, u Stocu, kao dopisnik sarajevskog Osloboenja i mostarske Slobode. Visoko obrazovanje zavrava na Tehnolokom fakultetu u Tuzli, gdje radi u
Livnici elika, ali usporedno pie i nagraivane prie. Radio je desetak godina i na radiju, gdje je s kolektivom organizirao javljanje u
ivo (Radio stanica Banovii), a 80-ih godina prolog stoljea vraa
se u Tuzlu i postaje dopisnik Televizije Sarajevo. Za tu medijsku kuu izvjetavao je o najveoj rudarskoj nesrei u bivoj Jugoslaviji
kada je u jami Dobrinja u Mramoru kod Tuzle poginula smjena od
180 rudara, a samo je jedan preivio. Terenski je radio i po Hrvatskoj, po Slavoniji i izvjetavao o ratnim zbivanjima, ali poetkom
rata u Bosni i Hercegovini vraa se u svoju domovinu i dalje u novinarskoj slubi u eter prenosi informacije o uasnim dogaanjima u
Zvorniku i Bjeljini. Snimio je dokumentarni film Ubijali su i neroenu djecu, kojim je prikazao teinu djela poinjenih na podruju
Srebrenice, a iji nastavak se oekuje u javnosti.
Bol koju nosi zbog Srebrenice i vanost koju ona ima za sve Bonjake izrekao je podsjetivi na sva mjesta zloina, pogledajte Bjeljinu i Zvornik, pogledajte Aleju mladosti u Tuzli, pogledajte Kapiju,
pogledajte Potoare, Memorijalne centre Rakita, Veljaci u Vlasenici i u Gornjoj Kalesiji i opet kau da nije bio genocid. To me stvarno
boli. Potresne scene Brkievih priloga obile su cijeli svijet, a snimke svjedoe o zvjerskim ubojstvima i genocidnom istrebljenju i mrnji prema Bonjacima od ubojstava trudnica, starijih i nemonih,
ali i mukaraca i djeaka pa sve do neroene djece. Poslije rata, uz
redovno izvjetavanje na Federalnoj televiziji, 2005. odlazi u Pakistan koji je tada bio pogoen razornim zemljotresom, u kojem je
stradalo oko 80.000 ljudi, a desetine tisua bilo je povrijeeno. Tamo je upoznao i snimio film o trogodinjoj djevojici Rabiji, a danas
je i dalje aktivan u novinarstvu pie, snima dokumentarne filmove o posljedicama genocida i agresije u sjeveroistonoj Bosni i Hercegovini.

PREPORODOV JOURNAL 188

BONJACI U HRVATSKOJ

Opstrukcija Bosne i Hercegovine brojka od vie


od 8.000 poginulih
Tribina je otvorena ilahijom Hora Amber i njihovom izvedbom Kraj mezara iji spot je sniman u Memorijalnom centru Potoari te pozivom glavnog sisakog imama Alema ef. Crnkia na
uenje Fatihe za sve srebrenike ehide. Crnki je istaknuo kako
Bonjaci imaju tri najbolnija i najtraginija mjeseca u godini svibanj, lipanj i srpanj, pritom se osvrui na genocid u Prijedoru u
svibnju 1992., ubojstva Bonjaka na prostoru Bosanskog Novog u
lipnju 1992. i najvei genocid na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata u Potoarima kod Srebrenice u srpnju 1995. godine. Naglasio je kako je Srebrenica naa najvea i najbolnija rana, kazavi kako imamo moralnu obavezu da govorimo i priamo o Srebrenici kako se nikad i nikome vie ne bi ponovilo.
Salih Brki je uvodno naglasio kako je Bosna i Hercegovina danas
od stravinom opstrukcijom, prvenstveno od strane Republike Srpske i Milorada Dodika, koji ne priznaje stanje Popisa stanovnitva i
sramotu postojanja Republike Srpske, pri emu je clj da se Bosna i
Hercegovina oisti i da ne bude vie Bonjaka. Osvrnuo se na prologodinji dolazak premijera Srbije, Aleksandra Vuia, na 20. godinjicu obiljeavanja genocida u Srebrenici i okolnim naseljima, istaknuvi da je vrijeme da se zaustave parade unda i kia.
Nitko u dravi Bosni i Hercegovini sigurno nije vie vezan sa
Srebrenicom od mene jer sam Srebrenicu poeo pratiti od 1985.,
sedam godina prije rata. Preko 1.800 kaseta u mojoj kui samo je
vezano za Srebrenicu i Podrinje, a moja privatna ratna arhiva je
3.600 kaseta, rekao je Brki. Nakon uvoda o vanosti Srebrenice
za njega, polja uasa i boli Brki je prikazao slikama iz Bratunca,
Snagova (opina Zvornik) i Srebrenice, dok se s druge strane osvrnuo na film Radio televizije Republike Srpske Djeca, o stradanjima nekoliko djece srpske nacionalnosti i vanosti kakav on ima na
prestinim festivalima u vedskoj naspram dokumentiranih vizualnih materijala koji svjedoe o boli bonjakih majki i oeva.
O idiotizmu, ali i negiranju postojanja genocida, ak i nakon
ovogodinje presude Radovanu Karadiu o izvrenom genocidu u
Srebrenici, svjedoi i sam Brki kroz postojanje propagandnog
lanka u njegovu privatnom posjedu o muslimanskoj podvali i brojki od svega 400 poginulih. Prikazao je i trojicu Bonjaka koji su meu zadnjom sedmoricom izali iz Srebrenice, za koje kae da za njih
rat u Bosni Hercegovini jo uvijek traje zbog drutveno-politike
pozadine u toj zemlji i zbog toga nisu u mogunosti vratiti se u svoju domovinu.

Salih Brki

LIPANJ 2016.

Tri dokumentarna filma


Nakon pria, Bonjacima grada Siska Salih Brki je premjerno
prikazao tri svoja nova dokumentarna filma. Prvi film Zar ovo nije
genocid? prikazuje osobna, teka svjedoanstva obitelji nestalih i
ubijenih, prvenstveno majki koje su ostale bez ijednog djeteta, zatim brau i sestre koji su ostali bez cijelih obitelji.
Ime drugoga filma je Slike ljudi kojih vie nema, a u kojemu je
vidljiva Brkieva povezanost sa priama itelja Srebrenice jer Brki zna
svu njihovu bol, imena lanova obitelja, ak i onih koji nisu vie meu
nama. U tome filmu glavni protagonist je Enver Husi, djeak koji je
tada imao 16 godina, a koji je jedini preivio zarobljavanje u mjestu
Sandii kod Bratunca. Snimka je to koja je obila svijet, a jo jedan prizor sa snimke svjedoi o naivnosti, bespomonosti i borbi Srebrenanina Rame koji doziva svoga sina Nermina da se preda, pritom ne slutei da ga zove u smrt, u ruke Vojske Republike Srpske. Isti prizor izveo
je u obliku skulpture autor Mensud Keo postavivi je u sarajevski Veliki park kao spomenik srebrenikom ocu i svim srebrenikim rtvama.
Posljednji, trei film iz Brkieve tvornice tekih uspomena i povijesti koja boli jest Lampa iz pilje Pola, takoer dokumentarni
uradak napravljen u suradnji sa Institutom za nestale osobe u Bosni i Hercegovini. Film svjedoi o tekoj smrti i nemoi Bonjaka, a
prikazuje pilju Pola u koju su Vojska Republike Srpske i JNA telefonskom icom vezali i bacali nedune rtve, a zatim sputali lampe
kako bi vidjeli ima li preivjelih. U procesu potrage i identifikacije
neduno ubijenih sudjelovao je i sam Brki sputajui se u 40 metara duboku i nepreglednu pilju i bivajui izloen opasnosti.
Brki je od 1993. godine do sada napravio izmeu 50 i 60 filmskih dokumentarnih uradaka, a posjeduje arhivu od oko 3.600 kaseta, od toga preko 1.800 o Srebrenici, meutim, nitko ih ne eli
digitalizirati zbog dugotrajnosti samoga procesa. Smatra da je svaki
sadraj koji posjeduje bitan jer, kako kae, ono to nije zabiljeeno, nije se ni dogodilo.

Borit u se za Srebrenicu, pa makar ostao sam


Pri zavretku tribine, predsjednik Vijea bonjake nacionalne
manjine grada Siska uruio je gospodinu Brkiu Monografiju grada
Siska, a on se zahvalio poklonivi kako kae za predivnu ramazansku no koju sam proveo s vama zajedno kolekciju od desetak filmova bonjakim organizacijama. Predsjednik Udruge Bonjaka
branitelja Domovinskog rata Republike Hrvatske ogranak Grada
Sisaka i Sisako-moslavake upanije, Hamzalija Hafizovi, obratio
se i publici i Brkiu rijeima: Bilo je vrlo potresno i dirljivo, zahvaljujem gospodinu Brkiu to smo i mi u Sisako-moslavakoj upaniji imali priliku vidjeti to se dogaalo u Srebrenici za vrijeme rata.
Bonjaci ne smiju zaboravljati, ako budu zaboravljali onda ine tihi
zloin prema sebi. Pozvao je sve prisutne na drugi dio programa u
sklopu Dana sjeanja na Srebrenicu u Sisku, odlazak na denazu
namaz u Potoare 11. srpnja.
Salih Brki nije dopustio da Srebrenica i njezina okolna naselja
padnu u zaborav, kae kako esto za njega znaju rei da pie, govori i snima patetino i da e ga moda proglasiti dravnim neprijateljem, ali borit e se za Srebrenicu pa makar ostao sam. Potresnim povikom srebrenikog oca Rame za sinom Nerminom ostavio
nam je prostora za razmiljanje ne samo o boli koju nose srebrenike majke, oevi, djeca, nego i o rijei koju moda ni genocid ne
moe opisati, a ije prizore emo zauvijek nositi sa sobom. Zato se
Brki pita postoji li ijedan grad na svijetu koji je ukopao preko
8.000 ljudi u jednom danu? q
Ana KLARI

15

HRVATSKA

TOMISLAV KARAMARKO PODNIO OSTAVKU, PALA HRVATSKA VLADA, A SABOR SE RASPUSTIO

Izbori u rujnu 2016.


Tomislav Karamarko siao je s politike pozornice. Podnio je
ostavku 21. lipnja 2016. na mjesto predsjednika HDZ-a, iako je jo
u travnju bio jedini kandidat te stranke za elnog ovjeka kojemu
se nitko nije usudio suprotstaviti, pa je, naravno, i izabran. No to
jedinstvo bilo je privid, jer im je namirisana krv, na Karamarka
su se obruili mnogi i morao je ustuknuti. Ipak, sam je kriv za svoju
sudbinu, iako jo ne moemo znati hoe li doivjeti sudbinu svojih
prethodnika Ive Sanadera i Jadranke Kosor i biti izbaen iz stranke,
ili e ga ipak ostaviti na miru ako ne bude talasao.
Nakon to je SDP u svibnju zatraio da Hrvatski sabor glasa o
povjerenju prvog potpredsjednika vlade Karamarka, elnik Most-a
Boo Petrov rekao je da Karamarko mora podnijeti ostavku, no jo
uvijek su ga, barem deklarativno, branili HDZ-ovci. Ipak, u lipnju
malo pomalo Karamarku e i iz vlastite stranke podrka postajati
sve slabija.
U iekivanju odluke Povjerenstva za sukob interesa Hrvatskog
sabora ve poetkom lipnja HSLS je dao naslutiti da kao lan Domoljubne koalicije nee donijeti odluku na preac. U meuvremenu je
otkazana jo jedna sjednica Vlade, ovaj put iznenada, na to upuuje i to da su se na nju ve bili uputili neki ministri koji su naletjeli na
zakljuana vrata. Premijer Tihomir Orekovi otiao je automobilom s Markova trga i nikome nije bilo jasno to se deava, dok se
nije obratio javnosti rekavi kako je hitno morao u Sigurnosno-obavjetajnu agenciju (SOA). to mu je reeno u SOA-i, ni danas nije
potvreno, ali su mediji nagaali kako su mu agenti prenijeli informaciju da Karamarko radi na njegovom potkopavanju. Kako bilo,
premijer se obratio javnosti zatraivi od Karamarka i Petrova da
podnesu ostavku. Pozivam ih da se povuku sa svojih dunosti zbog
nacionalnih interesa. Tako emo potvrditi stabilnost Vlade i provesti reforme i izvesti dravu iz krize, rekao je premijer Orekovi.
Karamarko je odbacio tu mogunost, a Petrov je rekao da je
spreman povui se ako se povue Karamarko, iako se ne smatra
odgovornim za ovu situaciju. To se desilo samo nekoliko dana nakon to je HDZ-ovski dio Vlade zajedno s premijerom dao podrku
Karamarku.

Nee ni Hasanbegovia
Ipak, Petrov e promijeniti stav i odbaciti ostavku te stati na
stranu premijera koji je tada ulazio u sve otvoreniji rat s Karamarkom. Ni premijer Orekovi vie nije insistirao na ostavci Petrova
nego samo Karamarka, a odnosi izmeu Orekovia i Petrova postat e sve prisniji. Zapravo je MOST radikalizirao stvar postavljajui HDZ-u, osim odlaska Karamarka, jo dva uvjeta za opstanak njihove koalicije. MOST e traiti da Vladu osim Karamarka napuste
jo i ministar poduzetni tva i obrta Darko Horvat i ministar kulture
Zlatko Hasanbegovi, poruili su objanjavajui da ne ele Hasanbegovia u Vladi radi njegovog ustatva, a ni Darka Horvata radi
sluaja s INA-om. Naime, ministar je Horvat iznio svoj stav kako do
arbitranih postupaka INA-e i MOL-a uope nije trebalo ni doi, jer
su tvrdi, za Hrvatsku vrlo skupi. to ako arbitrane postupke izgubimo? Koji su izvori financiranja onoga to e na strateki partner
gubitkom tih arbitranih postupaka potraivati od hrvatske Vlade?

16

Premijer Tihomir Orekovi, Tomislav Karamarko (HDZ) i


Boo Petrov (MOST)
Hoe li nakon toga netko preuzeti odgovornost ili biti sankcioniran
zbog svih onih kazni koje emo temeljem odluka arbitranih postupaka morati plaat? Dakle, to je moje pitanje i hrvatskoj javnosti i
medijima i svima nama koji danas radimo ovaj odgovorni posao u
Vladi Republike Hrvatske, izjavio je Horvat.
A onda su polako poeli i HDZ-ovci da mu okreu lea. Najprije
je Milijan Brki na sjednici Predsjednitva HDZ-a od Karamarka zatraio da odustane od svoje pozicije, rekavi kako je to jedini nain
da se sauva Vlada. Karamarko ga nije posluao, no pri tom je vano rei da Brki nije bio jedini koji smatra kako zbog jedne kompromitirane osobe ne bi smjela patiti cijela drava.
Naime, Karamarko je odluio opozvati Orekovia prije zakazanog izglasavanja o povjerenju njemu, koje je bilo najavljeno za 18.
lipnja. Nakon ovoga oglasio se veteran HDZ-a Vladimir eks za kojeg se inae tvrdilo i ranije da bi mogao okupiti snage protiv Karamarka. Drim da bi bilo u najveem nacionalnom interesu da Karamarko odstupi", rekao je eks HRT-ovoj novinarki koja je izjavu
objavila na Twitteru.
Nekoliko dana kasnije, 7. lipnja sastali su se premijer Orekovi i
potpredsjednik Vlade Petrov u premijerovom stanu, to je bilo znakovito, pogotovo jer je Karamarko objavio da HDZ kree u izglasavanje nepovjerenja Orekoviu. Karamarko je ranije rekao da HDZ ima
dovoljno ruku za ruenje Vlade. HDZ danas pokree postupak opoziva premijera Orekovia. Pozivamo sve subjekte u ovoj politikoj
igri da se uozbilje jer nee biti dobro. Vremena jo ima za ozbiljnu,
presloenu Vladu. Ne elim nikoga napadati, ali situacija nije dobra.
Ali u ovoj lakrdiji HDZ ne moe sudjelovati, rekao je Karamarko.

I Crkva mu okrenula lea


Kao kandidata za novog premijera HDZ je istaknuo aktualnog
ministra financija Zdravka Maria tvrdei da imaju u Hrvatskom saboru 76 glasova za preslagivanje vlade, iako se ta njihova tvrdnja
ve tada inila neuvjerljivom. Odgovorio mu je Orekovi neposredno prije sastanka s Petrovom: Ovo je bitka za Hrvatsku. To
vidite. uo sam izjave Karamarka danas. Moja poruka je jasna, ja

PREPORODOV JOURNAL 188

HRVATSKA
sam dobio u Saboru povjerenje i ne bojim se opet ga traiti. Tu
sam. Dolazim s porukom. Potujem HDZ kao stranku, ali Karamarko
je ogroman teret za ovu Vladu i ak za HDZ, i uvjeren sam da e
HDZ donijeti pravilnu odluku.
Da Karamarku izmie tlo pod nogama pokazalo se nakon to je i
Katolika crkva zauzela stav o ovoj situaciji. Ona se odrekla dalje podravati Karamarka, to se moglo zakljuiti i iz komentara Ivana Miklenia u Glasu koncila. On je u svom komentaru napisao da je
Karamarko osobne interese stavio ispred dravnih, da je destabilizirao Vladu koju je sam postavio, da rui stranku i teko teti Hrvatskoj
te da mora priznati moralnu odgovornost. Najjaa politika stranka,
koja ima velike zasluge za stvaranje samostalne Hrvatske, postala je
najednom nesposobna prepoznati to je stvarno u slubi opega dobra, odnosno interesa Hrvatske, a to rui i tu politiku stranku i teko teti Hrvatskoj. Vrh stranke stavio se u slubu destabiliziranja Vlade, premda ju je on oblikovao i ekipirao, pa je oito da je zapravo
istjerivao neke druge ciljeve, a ne ope dobro hrvatskoga drutva i
hrvatske drave. Kad je u javnosti zaivjela afera Konzultantica, kako su je krstili mediji, i kad je postalo vie nego jasno da bez obzira na
pravnu krivnju ili odgovornost neupitno postoji moralna i politika
odgovornost, umjesto poteza koji bi bili u slubi stvarnoga opega
dobra, doli su potezi koji znae spaavanje interesa samo jednoga
ovjeka poto-poto, pod bilo koju visoku cijenu, napisao je Mikleni
otvoreno se svrstavi na stranu Boe Petrova. Da su mu potezi Petrova drai nego Karamarkovi, pokazao je u istom tom komentaru: Jedan je potpredsjednik javno pristao odstupiti u interesu Hrvatske, a
drugi ne samo da na to nije pristao, nego je poeo raditi na smjeni
predsjednika Vlade. Javno oitovanje obojice potpredsjednika vie je
nego jasno oitovalo komu je do hrvatskoga dobra, a komu je do
vlastitih interesa, zakljuuje Mikleni.

Kaptol stao na stranu Orekovia i Petrova


Dogaaji su se izmjenjivali kao na filmskoj traci. Karamarko je i
sam polako poeo shvaati da mu se prostor za djelovanje sve vie
suava, pa je najavio podnoenje ostavke na mjesto prvog potpredsjednika Vlade i to dan prije odluke Povjerenstva za spreavanje sukoba interesa. On je obrazloio da je podnoenje njegove
ostavke dio strategije Domoljubne koalicije te da ostavku daje s
nadom da e miljenje Povjerenstva biti da on nije u sukobu interesa. Takoer je rekao kako time eli pokazati da ne eli biti teret
buduoj hrvatskoj vladi. No iz MOST-a su poruili da to nije dovoljno. Bez povlaenja zahtjeva za nepovjerenje premijeru sigurno
emo ii na izbore. Ovo je oajniki politiki manevar. Mogao je to
napraviti na vrijeme pa ne bi stvorio krizu vlasti", rekao je ministar
gospodarstva iz kvote MOST-a Tomislav Paneni.
Mediji su potom pisali da dio elnih ljudi HDZ-a smatra da je
Karamarkova ostavka nuna kako bi nova HDZ-ova Vlada, na elu

LIPANJ 2016.

sa Zdravkom Mariem, ipak dola do potrebnih 76 ruku u Saboru.


Karamarkova je ostavka trebala posluiti kao mamac za MOST-ove
i neodlune zastupnike da glasaju za novu Vladu te tako izbjegnu
nove izbore. Koliko je Karamarko srozao HDZ pokazuje i najava da
su se spremni odrei i ministara Horvata, ustara (ministar prosvjete) i Hasanbegovia.
No istovremeno je s ostavkom Karamarko najavio da nee prihvatiti odluku Povjerenstva ukoliko ona bude negativna po njega.
Odluka drugaija od one da nema sukoba interesa bi bila nakaradna. Ako odluka bude negativna, onda u potraiti drugu priliku da
se dokae istina i da se obranim, jer nisam u sukobu interesa, rekao je Karamarko.

Karamarko formalno spasio ast


Karamarko je bio, utvrdilo je Povjerenstvo, u sukobu interesa,
to je on odbacio i najavio tubu Upravnom sudu. Iako je podnio
ostavku u Vladi, i dalje je insistirao na tome da Orekovia treba
smijeniti. No MOST je ostao ustrajan ili Vlada ne elu s Orekoviem ili novi izbori, to HDZ-u iji se ugled zadnjih tjedana srozao i
koji se boji kako e proi na tim izborima u tom trenutku nije odgovaralo. Ministar Paneni je rekao da Most ne eli sudjelovati u ikakvom preslagivanju Vlade. Jasni su, tvrdi, u svom stavu, a za HDZ
smatraju da samo blefiraju s izjavama da imaju dovoljan broj ruku
u Saboru za novu parlamentarnu veinu na elu s mandatarom
Zdravkom Mariem.
to se tie SDP-a i poziva Milanovia da ih MOST kontaktira, Paneni je kratko rekao da to ne eli komentirati. Dovoljno smo jasni.
Nema preslagivanja niti s jednom strankom. Karamarko je podnio
ostavku, to je ono to je Most traio i sad elimo dalje nastaviti raditi s ovom Vladom, kazao je Paneni. Dodao je kako je sve dalje na
predsjedniku Sabora eljku Reineru. On odluuje hoe li staviti sutra na dnevni red opoziv premijera Orekovia, rekao je.
Hrvatski je sabor 16. lipnja, dan nakon odluke Povjerenstva,
izglasao nepovjerenje premijeru Tihomiru Orekoviu, to znai da
je pala Vlada. Iako je SDP elio da se najprije glasa o povjerenju
Karamarku i time ga definitivno ponizi, Karamarko je ipak na kraju
uspio barem formalno spasiti svoju ast jer ga nisu uspjeli smijeniti
(nije glasano o njegovom povjerenju u Saboru, a i podnio je ostavku dan prije). Kao razlog za smjenu premijera i pad Vlade Karamarko je optuio Orekovia da je kriv to nije dobro upravljao zemljom. Od 137 zastupnika u sabornici za iskazivanje nepovjerenja
premijeru Orekoviu 125 zastupnika glasovalo je za njegov opoziv,
dva su bila suzdrana, 15 (uglavnom MOST-ovih) ih je bilo protiv.
Na poetku rasprave o opozivu Orekovia predsjednik Kluba
zastupnika HDZ-a Ivan uker obrazloio je prijedlog svoje stranke.
Ui kabinet Vlade trebao bi obavljati sve najvanije poslove. Vie je
puta HDZ odradio svoj posao, a MOST nije. Dolo je do odreenih
povreda Vlade i nisu se potovala pravila. Volimo se pozivati na
dosege zapadnih demokracija, ali pogledajte to se dogodilo. Vladajua veina koja je predloila Orekovia odluila je da on vie ne
uiva njihovo povjerene, rekao je uker. Zamjerio je premijeru otkazivanje sjednice Vlade prije dva tjedna. Ustvrdio je da je premijer
morao najprije ui kabinet, zatim cijelu vladu, ali i javnost informirati o okolnostima neuspjelog plasiranja dravnih obveznica na europskom financijskom tritu zbog previsokih kamata. Niste reagirali na vrijeme, a odgovornost predsjednika Vlade je da reagira kad
primijeti da odreene stvari ne funkcioniraju, rekao je uker.
MOST-ovac Miroslav imi je rekao da je odluka o sudbini Orekovia kao predsjednika Vlade oito ve donesena. Moje obraa-

17

HRVATSKA
nje u ime Kluba zato je upueno vama osobno gospodine Orekoviu. Ljudi e danas rei svata o vama i vaem radu, a vi ete se kao
astan ovjek braniti. Bit e izgovoreno svata i stvari koje ne stoje.
Istina je to da su oni koji vas sad nekorektno opozivaju pozvali na
ovo mjesto samo da preko vas dou do vlasti, rekao je i napomenuo da Tomislav Karamarko im nije bio prihvatljiv. HDZ, kao ni jedna druga strana, nije dobila izbore. Izgubili su povjerenje graana i
doveli su vas da im budete ulaznica za vlast. Smatrali su da ete
biti lutka u njihovim rukama. Shvatili su da to nije tako i sad vas
rue. ele nastaviti bez kamenia u cipeli. Naih 12 ljudi mogu
vrbovati koliko god ele, a rezultat e uvijek biti nita! Za preslagivanje nove vlade dobit e od nas 12 MOST-ovih zastupnika nita. Ne elimo biti politiari starih hrvatskih navika. U politiku smo
uli kao ljudi i otii emo kao ljudi. Bilo gdje i bilo kada, mi emo
vama moi pogledati u oi i vi nama. U ime Kluba zastupnika MOSTa, hvala vam na suradnji, poruio je imi Orekoviu.
Iako su iz SDP-a i srodnih stranaka podrali smjenu Orekovia,
ipak su jasno stavili do znanja da ovime ne kanjavaju samo premijera,
nego cijelu Vladu te su apelirali na HDZ da odustane od prikupljanja 76
glasova za novu Vladu jer ih nema te da se to prije raspiu izbori.
Predsjednica Republike ve sutradan, 17. lipnja, pozvala je stranke na konsultacije i zakljuila je da nitko nema 76 glasova za sastavljanje nove vlade, pa je predsjedniku Hrvatskog sabora eljku Reineru savjetovala da to prije stavi na dnevni red izglasavanje o rasputanju ovog saziva Hrvatskog sabora, koje su predloile opozicione
stranke. I zaista, ve 21. lipnja 82 zastupnika (bez HDZ-ovih) izglasali
su rasputanje s 15. srpnjem 2016. Oekuje se da e novi parlamentarni izbori u Hrvatskoj biti raspisani za poetak rujna.

Tomislav Karamarko dao ostavke na mjesto prvog


potpredsjednika Vlade RH i predsjednika HDZ-a
Shvativi da nije uspio formirati novu vladu, Karamarkova pozicija u HDZ-u bila je vrlo klimava, pa je odluio podnijeti ostavku.
Podnosim ostavku na mjesto efa HDZ-a. Smatram se odgovornom osobom, smatram da otvaram prostor za novi impuls ovim
inom. Ono to sam napravio u etiri godine za HDZ i RH mislim da
je dobro, i na to sam ponosan. Sve to radim, radim za domovinu
Hrvatsku. Nakon ostavke, vjerujem da e brzo doi do novih rjeenja. Politika je prljav posao mnogima e biti drago, a mnogima i
krivo. Zahvaljujem se svima u HDZ-u, posebno onima koji od ove
stranke nikada nisu imali osobne koristi, kazao je Karamarko.
Time je s ela HDZ-a morao otii ovjek za kojeg se mislilo da e
pod utjecajem pijunskog podzemlja dugo ostati na tom mjestu.
Kao novi kandidat pojavio se Andrej Plenkovi, ali su o kandidaturi
nagovjetavali i Tomislav Tolui, Darko Milinovi, Oleg Butkovi i
Zlatko Hasanbegovi. Tko e biti novi predsjednik HDZ-a, znat e se
17. srpnja, kada e se birati po naelu jedan lan jedan glas. q
Edis FELI

18

DOKAZAN SUKOB INTERESA


Povjerenstvo za odluivanje o sukobu interesa odluilo je veinom glasova da je prvi potpredsjednik Vlade i ef HDZ-a Tomislav Karamarko bio u sukobu interesa zbog iznoenja osobnih stavova i prijedloga za povlaenje Hrvatske iz arbitrae s MOL-om, a osobito na
sastanku Vijea za suradnju, zbog poslovnog odnosa u kojem su bili
njegova supruga Ana i njegov prijatelj, savjetnik maarske naftne tvrtke MOL, Josip Petrovi te stavova koje kao dunosnik zastupao u pogledu arbitranih postupaka koji se vode izmeu INA-e i MOL-a. Utvreno je i da se Karamarko nalazi u situaciji u kojoj privatni interesi
mogu utjecati na njegov rad u Vladi te se navodi kako ne smije sudjelovati u donoenju odluka oko arbitrae INA-MOL.
Povjerenstvo je utvrivalo je li Karamarko u sukobu interesa zbog
toga to je tvrtka Drimia, njegove supruge Ane, dvije godine imala ugovor s Petrovievom tvrtkom Peritus savjetovanja, u razdoblju nakon
dolaska Karamarka na elo HDZ-a, a prije njegova imenovanja u Vladu te
zbog toga to je u prijateljskim odnosima s Petroviem koji je zastupnik i
savjetnik MOL-a, s kojim je hrvatska drava u dva postupka arbitrae.

Josip Petrovi i Ana Karamarko


Na optube Karamarka da je Povjerenstvo odluku donijelo pod politikim pritiskom, reagirala je predsjednica Povjerenstva Dalija Orekovi.
Ona je to demantirala, kao i Karamarkove tvrdnje da se ovom odlukom
ponovo praktiki uvodi verbalni delikt jer Karamarko ni u jednome dijelu nije osporio injenine navode Povjerenstva, ustvrdila je Orekovi i
dodala da ako Karamarko i njegov odvjetniki tim smatraju da mogu
osporiti ili pobiti odluku Povjerenstva, mogu podnijeti tubu Upravnom
sudu. Na pitanje je li Povjerenstvo ve odredilo kaznu Karamarku, Orekovi je objasnila da za utvrivanje sukoba interesa nije predviena mogunost izricanja sankcija nego je to jednostavno odluka od koje se od
dunosnika oekuje da postupa na odreeni nain i da titi javni interes.
Povjerenstvo tvrdi da onoga trenutka kada se poelo problematizirati kakav je odnos Tomislava Karamarka s gospodinom Josipom
Petroviem i kada je o tome bio izravno pitan, trebao je jasno i transparentno rei o emu se radi - da je poslovna suradnja postojala, u
emu se sastojala i kada je prestala. Dodala je kako je Karamarko
zbog tih okolnosti trebao rei da e biti suzdran, ali biti suzdran
znai da onda ne iznosi vlastite stavove i pri tome koristiti Vijee za
suradnju koje, iako je neformalno tijelo, ipak ima odreeni politiki
legitimitet i utjecaj, odnosno da ne koristi tu platformu kako bi zagovarao vlastite stavove, a javnost pri tome moe sumnjati koji su pravi
motivi takvoga postupanja, objasnila je Orekovi. q

Dalija Orekovi

PREPORODOV JOURNAL 188

HRVATSKA

5. DAN NACIONALNIH MANJINA GRADA ZAGREBA

Bogatstvo kulturne razliitosti


U nedjelju, 12. lipnja 2016., u Paviljonu Zrinjevac u Zagrebu obiljeen je Dan nacionalnih manjina grada Zagreba. Organizator manifestacije je Koordinacija vijea i predstavnika nacionalnih manjina grada Zagreba, u suradnji s Turistikom zajednicom grada Zagreba. Program je uspjeno vodila Karmela Vukov Coli.
Program tradicionalnog, petog po redu predstavljana manjinskih udruga, kojim doprinose zagrebakoj kulturnoj i turistikoj raznovrsnosti, obuhvaa tradicionalne pjesme i plesove manjina, reviju narodnih nonji, predstavljanje rukotvorina, tiskovina i gastronomije. Pred paviljonom na Zrinjevcu predstavilo se 16 od 22 nacionalne manjine koje ive u Zagrebu, i to albanska, bonjaka, bugarska, crnogorska, eka, maarska, makedonska, njemaka,
poljska, romska, rusinska, ruska, slovaka, slovenska, ukrajinska i
talijanska. Nedostajale su rumunjska, rusinska i turska nacionalna
manjina iz razloga to kod njih jo nisu provedeni izbori, dok predstavnika idovske nacionalne manjine nije bilo zbog vjerskog blagdana.

Nacionalne zajednice su sastavni dio urbanog


identiteta Zagreba
Prisutnima su se obratili Duan Mikovi, predsjednik Koordinacije vijea i predstavnika nacionalnih manjina grada Zagreba,
Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine
RH i Milan Bandi, zagrebaki gradonaelnik.
Duan Mikovi je podsjetio da nacionalne manjine ine 5,26%
od ukupnoga broja stanovnika Zagreba. Istaknuo je kako je cilj manifestacije otvoriti se prema sugraanima i gostima, turistima kako
bi ih se upoznalo s tradicijom nacionalnih manjina.
Aleksandar Tolnauer je rekao kako estita punog srca Dan nacionalnih manjina i da je Grad Zagreb primjer dobre prakse zastupljenosti i jednakosti nacionalnih manjina, kao i provoenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Zahvalio se gradonaelniku Bandiu koji u etiri mandata provodi politiku da su svi
apsolutno isti i zajedno.
Milan Bandi je rekao kako su nacionalne zajednice sastavni
dio urbanog identiteta Zagreba. Pritom termin nacionalne zajednice koristi, kako kae, jer mu je drai od termina nacionalne manjine. Ovo manjine kao da smo inferiorni. A svi smo mi isti, poruio
je i nacionalnim zajednicama zahvalio na dijalogu, toleranciji i zajednikom ivotu koji demonstriramo kao istinska europska metropola. Neka dou iz kovanice demokracije Europe, oni koji nas
ponekad ue kako moramo biti demokrati, neka dou u Zagreb i
vide kako se ive multikulturalnost, multietninost i multikonfesionalnost, istaknuo je Bandi.
U izjavi za medije Aleksandar Tolnauer je naglasio vanost dananjeg dana jer pokazuje taj zajedniki ivot i multikulturalnost,
multietninost i multikonfesionalnost u Zagrebu. Danas su ti ljudi
integrirani, Zagrepani. Jasno, sa svojim identitetima, istie.
U pogledu poloaja nacionalnih manjina u dravi, kae kako je
to posebno pitanje koje, naalost, opet postaje u politikom smislu aktualno zbog situacije u kojoj jesmo. Ali, ja ovdje odgovorno
tvrdim da su nacionalne manjine uvijek radile u interesu zemlje u

LIPANJ 2016.

Prekrasan ugoaj na Danu nacionalnih manjina na


zagrebakom Zrinjevcu (foto: Toni Hnojik)

19

HRVATSKA
kojoj ive. Bez obzira to tko o tome komentirao. Naime, i tu se
vrlo paualno govori o stvarima o kojim se ne zna puno, kazao je
predsjednik Savjeta za nacionalne manjine.
Svaka manjinska zajednica treba imati svoj identitet, ali treba biti integrirano tamo gdje ivi, ponavlja. Mi smo, naalost, nakon ulaska Hrvatske u EU doivjeli neto to nas je iznenadilo, a to su, valjda
zbog ope politike situacije, neke tendencije da se smanjuju prava,
da se marginaliziraju pitanja i Savjeta kojem sam na elu i svih institucija koje su manjine stvorile. I to nije dobro. Meutim, vrijeme,
okolnosti su to demantirale i opet se pokazalo da su nacionalne manjine od vrlo bitnog znaaja za zemlju. I to bez konotacije, koju nam
neki vole stavljati, a to je da nee nama manjine odreivati. Nita
manjine ne odreuju, nego su sastavni dio politikog i javnog ivota,
integrirane u hrvatsko drutvo, zainteresirane jer ive ovdje, to je
logino, sa svojim identitetom, zakljuio je Aleksandar Tolnauer.
Treba zabiljeiti da su zagrebaku manjinsku manifestaciju, izmeu ostalih, posjetili akademik Zvonko Kusi, predsjednik HAZUa, Miro Kova, ministar vanjskih i europskih poslova, te Andrija
Mikuli, predsjednik zagrebake Gradske skuptine.

Poseban dogaaj vrhunske kvalitete i lijepih emocija


Unato promjenjivom vremenu s povremenom kiom, manjinski kulturni program odran je u ugodnom ozraju, sveano i veselo. Zagrepani, ali i turisti, u velikom broju doli su na Zrinjevac i
pratili program koji se odvijao od 10,00 do 15,00 sati. Dok su na
tandovima kuali specijalitete kuhinje nacionalnih manjina (slatka
i slana jela, bezbrojni kolai, vina izvornog porijekla), na pozornici
se odravao bogat kulturno-umjetniki program pjesme, plesovi i
revije prekrasnih narodnih nonji.
Program se odvijao u nekoliko faza. Poeo je revijom narodnih
nonji, potom je nastavljen pjesmom i plesom, pa opet revijom
nonji koje su raskoi, bojom i ukrasima oduevile publiku. Prvi su
nonju pokazali Crnogorci, zatim Bonjaci, Maari, Albanci i Slovaci, a potom je uslijedio glazbeni program.
Ponovno su prvi nastupili Crnogorci, odnosno Mjeoviti pjevaki zbor Montenegro, koji je pod vodstvom harmonikaa Edina
Daferagia izveo nekoliko tradicionalnih plesova i pjesama. Bonjake su predstavili Folklorna skupina i Mjeoviti pjevaki bor Bosana, koji djeluje pri zagrebakom ogranku Bonjake nacionalne
zajednice Hrvatske. Izveli su pjesme i plesove iz okolice Sarajeva.
Maarsko kulturno-umjetniko drutvo Ady Endre, odnosno
zbor tog drutva, izveo je nekoliko maarskih pjesama pod ravnanjem Petra Jakobia. Albansko kulturno drutvo Shkendija, pod
vodstvom Ngadgima Istrefi, izvelo je tri pjesme. Nastupili su i albanski plesai. I najmanji pripadnici nacionalnih manjina slavili su
svoj Dan; naime, talijansku manjinu grada Zagreba predstavio je
Djeji pjevaki zbor Osnovne kole Ljubljanica, s voditeljicom Anelom Mandi, a djeca su otpjevala etiri talijanske pjesme (u toj
koli ue talijanski jezik). Slovake je predstavio Branko Kanisek iz
Matice slovake iz Josipovca Punitovakog, koji je otpjevao pjesmu
Ore Janik ore uz pratnju instrumenta fujare, koji se nalazi na
UNESCO-vom nematerijalnom popisu svjetske batine.
Nakon pjesme i plesa nastavljena je revija tradicionalnih nonji,
a na pozornici su se predstavili esi, Bugari, Rusi, Makedonci, Romi
i Slovenci.
Potom je program nastavljen glazbom i nastupom Mjeovitog
pjevakog zbora Bohemia, koji djeluje u sastavu eke besede
Zagreb. Pod ravnanjem Marte Bregovec izveli su nekoliko ekih
pjesama. A bugarska Folklorna skupina Mizija, pod vodstvom Ru-

20

Aleksandar Tolnauer i Milan Bandi na tandu


bonjake nacionalne manjine
sija Josifova, je izvela splet bugarskih kola. Rusku nacionalnu manjinu je predstavila enska vokalna skupina Rjabinuka, pod ravnanjem prof. glazbe Olene Hrjazeve Ciglenjak. Vokalna skupina Momi biserni, koja djeluje u sastavu Makdonskog kulturnog drutva
Ohridski biser iz Zagreba, izvela je nekoliko makedonskih etnopjesama pod ravnanjem Safiudina Alimovskog. Romska plesna skupina Romski san, pod vodstvom ulezera Bajria, izvela je Gipsy
battle, dok je folklorna skupina pod vodstvom Rizijane Ljutvi izvela ples Pembe Pembe. Mjeoviti zbor Slovenskog doma, pod ravnanjem prof. Ivice Ivanovia, izveo je splet slovenskih pjesama.
Poslije glazbe i plesa ponovno je uslijedila revija narodnih nonji Rusina, Poljaka i Ukrajinaca, nakon koje je rusinski KUD Joakim
Hardi iz Petrovca izveo ruske narodne plesove pod vodstvom
Zvonka Kostelnika. Orkestrom je ravnao Zvonko Edelinski. Publika
je oduevljeno pljeskom pozdravljala izvoae, a program je nastavila poljska Vokalna skupina Wisla, pod ravnanjem Ambrozije
Pukari otpjevavi tri pjesme. Poljsku nacionalnu manjinu predstavila je poljska Kulturna udruga Kopernik. Ukrajinsku manjinu
predstavilo je Kulturno-prosvjetno drutvo Andrij Pelih iz umea, ija je folklorna skupina, pod vodstvom Mislava Kave, otplesala
Ukrajinski pozdravni ples i Hopak. Iva Cosic je predstavila austrijsku nacionalnu manjinu i na harmonici izvela La Campanela,
skladbu Rudolfa Wrthnera. Program je zavren nastupom Mjeovitog zbora njemake nacionalne manjine, koji je pod ravnanjem
Melinde Emih Ovari, otpjevao nekoliko njemakih pjesama.
16 zagrebakih manjinskih udruga uloilo je veliki trud. U bogatom programu bilo je pjesama, od izvornih iz zemalja porijekla do
obrada suvremenih pjesama iz Hrvatske, kao i folklornih izvedbi
plesnih grupa. Zabiljeen je znaajan kvalitativan pomak, od odabira, aranmana do izvedbi i izrazite originalnosti. Zagrepani i turisti
prisustvovali su lijepom dogaaju koji nadilazi folklornu manifestaciju bio je to dar Zagrebu pripadnika njegovih nacionalnih manjina u koji je uloeno mnogo entuzijazma i truda.
Na alost, opet je izostala primjerena medijska najava, ime se
ponavlja viegodinja pogreka i veliki propust uslijed kojeg zagrebaka i hrvatska javnost u manjem obimu od poeljnog i potrebnog
uestvuje u ovakvim lijepim susretima. U svakom sluaju, Dan nacionalnih manjina grada Zagreba nije program nekakvog lokalnog
karaktera i upitnih umjetnikih dometa, ve poseban i dojmljiv dogaaj vrhunske kvalitete i lijepih emocija, itekako potreban u svakom, a pogotovo dananjem vremenu. q
Pripremio: Ismet ISAKOVI

PREPORODOV JOURNAL 188

HRVATSKA

SEMINAR MEDIJI I NACIONALNE MANJINE U REPUBLICI HRVATSKOJ ZATITA MANJINA I ULOGA MEDIJA U
DEMOKRATIZACIJI HRVATSKOG DRUTVA

Vratili smo se unazad


U organizaciji Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH i Savjeta za nacionalne manjine RH u srijedu, 15. lipnja
2016., u hotelu Admiral u Opatiji odran je seminar pod nazivom
Mediji i nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj zatita manjina i uloga medija u demokratizaciji hrvatskog drutva. Ovaj edukativni seminar je organiziran za aktiviste manjinskih udruga i institucija manjinske samouprave, a na njemu su uz Aleksandra Tolnauera, predsjednika Savjeta za nacionalne manjine i Branka Soanca, ravnatelja Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina,
govorili Gordana Vilovi i Sinia Tatalovi, profesori s Fakulteta
politikih znanosti u Zagrebu, kao i predstavnici institucija koji rade
na medijskim programima za nacionalne manjine Suzana Kunac,
lanica Vijea za elektronike medije i eljka Mandi, glavna urednica HRT-ove radijske emisije o nacionalnim manjinama Multikultura.

Seminar o medijima i nacionalnim manjinama u Opatiji


Na seminaru se raspravljalo o pitanjima zastupljenosti manjinskih tema u programima radija i televizije na dravnoj, regionalnoj
i lokalnoj razini kao i tiskanim medijima, te vanosti uloge medija u
ouvanju drutveno-kulturnih vrijednosti manjinskoga identiteta.
Glavni naglasci su stavljeni na vanost suzbijanja stereotipa i govora mrnje na drutvenim mreama i u elektronikim medijima. Govorilo se i o ulozi medija u jaanju svijesti o potivanju i razumijevanju drugog i drugaijeg, zatim razvijanju tolerancije, osjetljivosti na
pojave diskriminacije i nepotivanja ustavnih i zakonskih prava pripadnika nacionalnih manjina u hrvatskom drutvu.
Konstatirano je kako se zadnjih godina pogorala atmosfera
prema nacionalnim manjinama u Hrvatskoj, te da je uloga medija
od presudne vanosti za pripadnike manjina. Na seminaru je zakljueno kako je ostvarivanje prava nacionalnih manjina na pristup
javnim medijima od presudnog znaaja za promicanje ravnopravnosti manjina, stvaranje tolerancije i promicanje suivota s veinskim narodom te ouvanja manjinskog kulturnog identiteta. Naime, pitanje nacionalnih manjina je danas jedno od temeljnih politikih pitanja, a po njemu se mjeri stupanj demokracije drutva.
Meutim, upitna je senzibilizacija drutva putem medija iz razloga
jer na javnoj televiziji, HTV-u, nema dovoljno manjinskih emisija,

LIPANJ 2016.

manjinskim pitanjima nije dana dovoljna minutaa, niti pravi termin emitiranja. Na samim medijima je da se otvore prema tim pitanjima i zato je veoma vana edukacija novinara. Na seminaru je
istaknuto da su mediji duni doprinositi promicanju i potivanju
temeljnih ljudskih prava i sloboda, razumijevanju, potivanju razliitosti, demokratskim dosezima i razvijanju kulture dijaloga kako bi
nacionalne manjine postale prihvaene u drutvu kao ravnopravni
lanovi i subjekti drutvenih dogaanja.

Nunost pomicanja i promicanje pluralistikog


medijskog okruja
Mr. sc. Branko Soanac, ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, uvodno je rekao kako Republika
Hrvatska posebnu pozornost posveuje potivanju meunarodnih
ugovora, pri emu su dva posebno vana Okvirna konvencije za
zatitu nacionalnih manjina i Europska povelja o regionalnim ili
manjinskim jezicima. U oba navedena dokumenta nacionalnim
manjinama jami se pravo da se slue medijima na vlastitom jeziku,
te da ne budu diskriminirani kada je rije o pravu na pristup medijima.
Poetkom ove godine Republici Hrvatskoj dostavljeno je etvrto miljenje Savjetodavni odbor Vijea Europe za provedbu Okvirne konvencije za zatitu nacionalnih manjina. Savjetodavni odbor
pozvao je tijela vlasti da poveaju svoju podrku nezavisnim i malim medijima, ukljuujui one koji djeluju u udaljenim podrujima i
elektronikim putem, te da edukacijom i zapoljavanjem pripadnika nacionalnih manjina u glavnim javnim medijima i na rukovodeim razinama, pomiu i promiu pluralistiko medijsko okruje,
rekao je Soanac.
Istaknuo je kako je u dosadanjoj primjeni Ustavnog zakona o
pravima nacionalnih manjina dostignuta visoka razina normativnih
prava o zatiti nacionalnih manjina. Praenje i analiza provedbe
Ustavnog zakona vri se kroz brojne strune skupove, koji se pokazali da se pripadnici nacionalnih manjina susreu s brojnim problemima u svakodnevnom radu, pogotovo kada je rije o lokalnoj i
regionalnoj samoupravi. U ostvarivanju prava nacionalnih manjina na pristup medijima moe se konstatirati da su, ipak, uinjeni
odreeni pomaci, ali pripadnici nacionalnih manjina napominju da
oni nisu dovoljni. U cilju ostvarivanju prava na pristup javnim medijima nije ostvarena dovoljna zastupljenost nacionalnih manjina u
programima Hrvatske televizije na dravnom, regionalnom i lokalnom prostoru, ali takoer i u ureivakim redakcijama. Treba napomenuti da se jo ne realiziraju emisije na jezicima nacionalnih
manjina, a ukazano je i da nema dovoljno senzibiliteta prema nacionalnim manjinama te da izostaju reakcije novinara na pojave govora mrnje, posebice tijekom prijenosa sportskih i glazbenih dogaanja. I u narednom razdoblju bit e potrebno intenzivirati aktivnosti na provedbi ugovora izmeu Hrvatske radiotelevizije i Vlade
Republike Hrvatske, koji je potpisan za razdoblje 2013.-2017. o
proizvodnji i emitiranju emisija namijenjenih informiranju pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, rekao je Soanac.

21

HRVATSKA
Istaknuo je kako je u ostvarivanju prava na pristup medijima
osobito vana uloga Savjeta za nacionalne manjine RH, koji ima
pravo davati miljenje i prijedloge o programima javnih radio stanica i javne televizije namijenjenih nacionalnim manjinama, kao i
tretiranju manjinskih pitanja u njihovim emisijama.
Uloga medija od presudnog je znaaja za promicanje ravnopravnosti nacionalnih manjina, stvaranje meusobne tolerancije,
promicanje suivota s veinskim narodom i ouvanje kulturnog
identiteta pripadnika nacionalnih manjina. Obveza je javnih medija
da u skladu s programskim naelima doprinosi promicanju i potivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda, razumijevanju i potivanju
razliitosti, demokratskim dosezima i razvijanju kulture dijaloga.
Pojedinani incidenti govora mrnje prisutni su u javnom prostoru
kako u medijima, tako i u politikom diskursu. Njih treba suzbijati jednim kontinuiranim djelovanjem na jaanju svijesti o neprihvatljivosti takve retorike, kao i o dostupnosti pravnih sredstava
protiv govora mrnje koji graanima stoje na raspolaganju, zakljuio je Branko Soanac.

Branko Soanac i Aleksandar Tolnauer

Nalazimo u fazi kada su nesposobni vrlo sposobni


da onesposobe sposobne
Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH, izrazio je nezadovoljstvo zbog loe zastupljenosti nacionalnih manjina i manjinskih tema u programima Hrvatske radiotelevizije. Forma u obliku godinjih izvjetaja HRT-a zadovoljava se svake
godine, ali nema bitnijih pomaka u poboljanju kvalitete uvijek
ista pria: trebamo, molimo, elimo, ba smo na putu, a nezadovoljni smo.
Ostat e nepromijenjena injenica da 368.000 pripadnika nacionalnih manjina, od kojih 74% plaaju pretplatu Hrvatskoj radioteleviziji, nema tretman propisan niti zakonom niti onim to je obaveza javnih servisa. Iako pripadnici nacionalnih manjina u Hrvatskoj ine 7,73% ukupnog stanovnitva, nitko ne trai njihov puni
postotak uea u programu javne televizije. Meutim, nedopustivo je da je zastupljenost manjinskih tema pala na manje od 1% u
svim programima HRT-a, rekao je Tolnauer.
U prilog izreenom iznio je nekoliko alarmantnih i zabrinjavajuih podataka vezanih uz medije i nacionalne manjine u Hrvatskoj.
U 2015. godini, na sva etiri programa HTV-a, emitirano je samo 3
sata i 27 minuta priloga o manjinama u udarnim terminima najznaajnijih informativnih emisija. Iz Godinjeg izvjetaja HRT-a vidljiva
je sljedea vremenska zastupljenost: prilozi u popodnevnom Dnevniku 21:16 minuta; prilozi u sredinjem Dnevniku 1:12:14 sati;

22

prilozi u Dnevniku 3 28:28 minuta; prilozi u emisiji Hrvatska uivo 18:55 minuta; prilozi u politikoj emisiji Labirint 8:40 minuta; prilozi u emisiji Panorama 10:21; prilozi u emisiji Regionalni
dnevnik 14:00 minuta.
Meutim, ni ovo nije najstranije u toj prii. Najstranije je to
su emisije nacionalnih manjina, zapravo, getoizirane. Doli smo do
jedne toke da takvo neto ne moe vie ii Zato? U Ustavnom
zakonu pie da se manjine trebaju integrirati u hrvatsko drutvo, u
javni i politiki ivot. Kako e se integrirati sa dvije emisije koje
gledaju manjine? S druge strane, svjedoimo o ozraju u kojem se
o dvije deklaracije Savjeta za nacionalne manjine nita ne govori
niti pie. Prije godinu dana donijeli smo Deklaraciju o nesnoljivosti
i etnocentrizmu u Hrvatskoj koja se, na alost, 200 posto ispunila.
O njoj nije bilo niti jedne jedine rijei ni u jednom javnom programu. Savjet je krovno tijelo svih nacionalnih manjina, a iza deklaracije je stalo i osam saborskih zastupnika. Na alost, sve se ostvarilo
to smo pisali i vie od toga. Nakon toga Savjet je izdao Priopenje o porastu atmosfere ope nesnoljivosti u hrvatskom drutvu i
pojavama etnocentrizma. Ni rijei Osim na portalima, uglavnom
braniteljskim, na kojima se trailo da se potpisnici uhapse kao veleizdajnici. To se vrlo lako moe provjeriti, rekao je Tolnauer.
Osvrnuo se na tematiku emisija praksu i kult koji se stvara, kao
i model u kome se i u manjinske programe poelo inzistirati na religiji i religijskom moralu, kao neem konanom i univerzalnom. Mi to
potujemo, ali to nisu manjinska pitanja, naglasio je Tolnauer
Izrazio nezadovoljstvo i s terminom emitiranja Prizme, najznaajnije manjinske emisije na HTV-u, koja se unatrag nekoliko
mjeseci prikazuje u jutarnjem terminu izmeu 9,30 i 10,00 sati.
Zbog brojnih problema Tolnauer je obavio razgovor sa Siniom Kovaiem, v.d. ravnateljem HRT-a, nakon kojeg je bio ugodno iznenaen. Posebno su govorili o Prizmi, pri emu je ukazano kako je
gledanost Prizme u novom terminu strahovito pala, i to ispod
1%, to dovodi u pitanje smisao emitiranja. Kod Kovaia sam uvidio njegovu volju da organizira manjinsku redakciju, pomakne nepovoljne termine emisija, kao i da manjinska pitanja integrira u
druge programe, rekao je Tolnauer.
Definirajui vrijeme u kojem se nalazimo Tolnauer je istaknuo
kako se nalazimo u fazi kada su nesposobni vrlo sposobni da onesposobe sposobne, pri emu je takva tendencija toliko razvidna
da se malo i plaimo.
U mnogim urednikim uradcima pojavljuje se tendencija jaanja kulta tradicije, to je dobro, ali na poseban nain kada je projicira na manjinska lea i iz takvih rakursa onda dobiva sasvim drugi iracionalni oblik. Bilo kakva vrsta neslaganja manjinskih predstavnika u dananje vrijeme tretira se skoro kao in izdaje ove zemlje. Socijalne i individualne frustracije koje nas prate su odlian
temelj da se bilo kakvo drugaije miljenje tumai kao nacionalno
ponienje drugog. I neto emu su sklone i manjine mi vjeno
traimo krivca u drugome, rekao je Aleksandar Tolnauer, koji je za
kraj lipnja 2016. najavio tematsku sjednicu Savjeta za nacionalne
manjine RH vezano uz Izvjetaj HRT-a o proizvedenim, suproizvedenim i objavljenim programima namijenjenim informiranju pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj u 2015. godini.

Medijska scena je sve manje sklona manjinama


Prof. dr. sc. Sinia Tatalovi, profesor na Fakulteta politikih
znanosti u Zagrebu, uvodno je naglasio kako je pristup nacionalnih
manjina medijima najslabija karika u ukupnom kompleksu manjinskih prava u Hrvatskoj. Koliko je to pitanje vano pokazuje i inje-

PREPORODOV JOURNAL 188

HRVATSKA
nica to je u normativnom dijelu
vrlo detaljno razraeno i regulirano. Razraeno je i kroz meunarodne instrumente koje je Republika Hrvatska prihvatila i ratificirala, pri emu prvenstveno
mislim na Europsku povelju o
regionalnim ili manjinskim jezicima. Osim toga, Hrvatska je u
svoje zakone ugradila niz odredbi koje manjinama omoguavaju
pristup medijima i da imaju svoje vlastite medije, rekao je Tatalovi.
Sinia Tatalovi
Izrazio je nezadovoljstvo
zbog ukupne drutvene klime koja se stvara u Hrvatskoj nakon ulaska u Europsku uniju, kada su nestali vanjski utjecaji koji su bili
usmjereni prema zadovoljavanju odreenih demokratskih kriterija, meu njima i medijskih prava i sloboda.
Medijska scena je sve manje sklona manjinama i sve je zatvorenija za one teme koje su vane za nacionalne manjine. Znaajna prepreka u pristupu manjinama javnosti ine javni mediji dakle, Hrvatska radiotelevizija. Tu je problem koji nije od juer. Ve skoro 20 godina, od ratifikacije Europske povelje o regionalnim ili manjinskim
jezicima, Hrvatska ima obavezu uvesti posebne emisije na jezicima
nekih nacionalnih manjina. Onih koji su to imale prije devedesetih
godina. Radi o est nacionalnih manjina, a nakon ratifikacije Europske povelje takvo pravo su dobili Srbi i Romi, podsjetio je Tatalovi.
Naglasio je kako su ulaskom Hrvatske u EU neki segmenti manjinskih prava nazadovali. Medijska prezentacija manjinskog ivota u Hrvatskoj je podruje kojim najmanje moemo biti zadovoljni.
Nedopustivo je da ve 20 godina nema posebne emisije za osam
nacionalnih manjina, ime su one izgubile pravo da u javnom prostoru komuniciraju na svom jeziku i pismu. Prilino sam zabrinut za
ovaj segment ostvarivanja manjinskih prava, kao i to sam zabrinut
i za ukupno ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Ovom temom
se bavim dugi niz godina i moram rei da unatrag godine-dvije dana bio jedan od najveih optimista u vezi ostvarivanja manjinskih
prava. Danas se kod mene javlja pesimizam. Ako ne budemo puno
glasniji i agresivniji, pa ak i da se svaamo s neistomiljenicima
koji su prilino glasni i agresivni, onda bi se ova naa pria mogla
polako privoditi kraju. Nacionalne manjine danas u Hrvatskoj imaju
sve manje saveznika i zbog toga e se nalaziti u sve teem poloaju.
Prvenstveno zbog toga to gotovo vie nema vanjskog utjecaja ili
vanjskih pritisaka. Hrvatska je lanica EU, ravnopravna s drugim dravama i ima suvereno pravo ne dozvoliti mijeanje u unutarnje
odnose, ako to nije standardizirano ili vezano uz odreenu politiku
EU. Naalost, manjinska prava nisu sadrana u politikama Europske
unije i danas nijedna lanica EU po tom pitanju nee prigovarati
nekoj drugoj. To nee initi niti institucije Europske unije. Jedino
moe pomoi Vijee Europe, koje vrlo stidljivo ukazuje na neki problem. Ono gdje postoji odreeni kapacitet je javnost. To su hrvatski graani koji su dobronamjerni prema nacionalnim manjinama i
koji priznaju injenicu da je hrvatsko drutvo multietniko i multikulturalno i da kao takvo treba ostati, rekao je Tatalovi.
Na kraju izlaganja govorio je o narastanju govora mrnje u hrvatskom drutvu. Bavimo se prolou da ne bi razmiljali o budunosti. Zato? Zato to nam je budunost nepoznata i neizvjesna, i za
takvu budunost morali bi biti puno bolje pripremljeni. A teko emo
biti pripremljeni ako ne budemo kompaktni kao politika zajednica,

LIPANJ 2016.

ako ne budemo u stanju rjeavati unutranje sukobe koje imamo na


ideolokim i drugim osnovama. Ako se ne budemo osposobljavali,
ako ne budemo uili i dalje emo se baviti prolou, a onda je pitanje imamo li budunosti, zakljuio je Sinia Tatalovi.

Iz sadanje perspektive ideja interkulturalizma


doima se jako dalekom
Prof. dr. sc. Gordana Vilovi,
profesorica na Fakultetu politikih
znanosti u Zagrebu, govorila je na
temu Mediji, nacionalne manjine
i javnost: pogled iz 2016., pri emu je istaknula kako po ovome pitanju nazadujemo unatrag tri godine. Naglasila je kako je Hrvatska
multikulturalna drava samo na
papiru Ni blizu nismo onoga to
smo postigli ranije. Hrvatski politiki djelatnici vole kazati da je Hrvatska multikulturalna drava, to formalno i jeste jer imamo 22 nacioGordana Vilovi
nalne manjine. Ali posljednja zbivanja u dravi kao da zazivaju ideju monokulturalizma i pojaavanje
podjele na oni i mi. Imamo jedan od najboljih Ustavnih zakona o
pravima nacionalnih manjina, ali je on, naalost, mrtvo slovo na papiru. tovie, na djelu je monokulturalizam. Umjesto njihove integracije u drutvo, zagovara se asimilacija manjina. Iz sadanje perspektive ideja interkulturalizma doima se jako dalekom. Vratili smo se
unazad, vrijeme ekscesa jo nije gotovo, rekla je Vilovi.
Podsjetila je da smo nedavno bili svjedoci izjava tipa: Ako je
ovo njihova drava neka se prilagode, ako ne mogu neka odu u
Beograd. Pritom je vrlo vano uoiti kako i kada se u medijima
javnost informira o pripadnicima nacionalnih manjina. U mainstream medijima o njima se uglavnom izvjetava tek kad je rije o
negativnostima: o Romima kada se baci bomba u dvorite ili zapali
nekoliko automobila, o Srbima kada se govori o dvojezinim tablama u Vukovaru, o Talijanima kada se smanjuju trokove za izdavaku djelatnost jedinog manjinskog dnevnog lista, o Bonjacima ili
vjernicima islamske vjeroispovijesti kada se povezuju s vjerskim
fanatizmom, odnosno traginim dogaajima i sumnjivim pojedincima koji su fanatini vjernici vojnici ISIL-ovci. O drugim pripadnicima nacionalnih manjina govori se u prigodi obiljeavanja obljetnica, praznika, dana nacionalnih manjina, rekla je Vilovi.
Istaknula je kako je uloga manjinskih medija informiranje o
specifinostima ivota i rada nacionalne manjine, njegovanje pisma i jezika, uvanje kulturne batine, ali i kritino sagledavanje
cjeline ivota u dravi, pri emu je naglasila kako kritinost ne moe
biti rezervirana samo za mainstream medije. Naglasila je kako je
dopiranje manjina do veine putem medija nedovoljno, nesustavno i neredovito. Meutim, vrlo esto se u takvim manjinskim novinama mogu pronai tekstovi uglednih autora koji su daleko jai po
znaaju od njihova dosega.
Specijalizirana izdanja nacionalnih manjina ne trebaju pisati
samo lijepe vijesti, ve trebaju govoriti o onome to ih mui. Treba
iznijeti svoj stav i tu ne vidim nita loe. I ne mislim da bi to trebao
biti neki okida da se ide u ruenje onoga to smo do sada napravili, rekla je Gordana Vilovi, koja je zakljuila kako nacionalne manjine ne mogu napraviti nita same ako veinski narod nee biti iza
njih i za njih se zalagati.

23

HRVATSKA

Manjinski sadraj treba opsenije ugraditi i u druge


programske prostore
Suzana Kunac, lanica Vijea za elektronike medije, navela je
da glavni fokus treba biti na javnom medijskom servisu. Ona smatra da je sramotno to se na godinjoj razini vijesti o manjinama u
sredinjim informativnim emisijama HTV-a konstantno broje u minutama. Jo 2012. godine imali smo 78 radijskih emisija za nacionalne manjine, a danas ih je samo 33, dok je televizijskih bilo 23, a
danas 11. U tom smislu potrebno je uiniti dodatan napor kako te
emisije ne bi nestale, nego da nastaju nove koje e biti kvalitetnije, poruila je Kunac i dodala da je potrebno stvoriti pristup izvjetavanja u kojem e pripadnici manjina moi razgovarati o svim
kljunim temama u zemlji.

Suzana Kunac

eljka Mandi

O potrebi da manjinski program bude prohodnija, dvosmjerna


ulica s vie razumijevanja od strane samih medija, govorila je eljka
Mandi, urednica i voditeljica emisije Multikultura koja se emitira na Prvom i Meunarodnom programu Hrvatskog radija. Veina
programa je strukturirana pa postoje specijalizirane emisije. Zbog
toga je manjinski program limitiran unutar odreenih naslova i minutae. To je loe, jer manjinski sadraj treba opsenije ugraditi i u
druge programske prostore. Naravno, i same manjinske ustanove
bi trebale razmiljati na nain da proizvode program koji je bi bio
atraktivniji i zanimljiviji medijima, zakljuila je eljka Mandi. q
Ismet ISAKOVI

Seminar Mediji i nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj zatita


manjina i uloga medija u demokratizaciji hrvatskog drutva

24

69. SJEDNICA SAVJETA ZA NACIONALNE MANJINE REPUBLIKE


HRVATSKE
U etvrtak, 30. lipnja 2016., u zgradi Vlade RH, Trg sv. Marka 2 u
Zagrebu, odrana je 69. sjednica Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, krovnog tijela nacionalnih manjina na dravnoj razini
koji povezuje institucije i interese nacionalnih manjina u Hrvatskoj.
Na tematskoj sjednici Savjet za nacionalne manjine je raspravljao
o Izvjeu Hrvatske radiotelevizije o proizvedenim, suproizvedenim i
objavljenim programima namijenjenim informiranju pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj u 2015. godini. Osim toga,
predstavljen je prijedlog Odluke o raspodjeli sredstava iz stavke stvaranja pretpostavki za ostvarivanje kulturne autonomije Roma. Razmatralo se i o zamolbi Opine Lipovljani za pokroviteljstvom i osiguranjem financijskih sredstava za realizaciju Lipovljanskih susreta 2016,
kao i prenamjeni sredstava odobrenih za programe kulturne autonomije SKD Prosvjeta i Udruzi Roma Zagreba i Zagrebake upanije.

U priopenju za javnost sa 69. sjednice Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske je navedeno kako je jednoglasno donesen
zakljuak kojim Savjet upozorava na jo uvijek nedovoljnu zastupljenost nacionalnih manjina u programima HRT-a koja obveza je utvrena lankom 18. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina,
lankom 9. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, odnosno Ugovorom izmeu Hrvatske radiotelevizije i Vlade Republike Hrvatske.
Nadalje, utvrena je obveza odravanja periodinih sastanaka
predstavnika Savjeta s Ravnateljstvom i Programskim vijeem Hrvatske
radiotelevizije radi osiguranja kontinuiteta u razmjeni miljenja o ostvarivanju prava nacionalnih manjina na pristup javnim medijima i iznoenja prijedloga o sadraju i udjelu programa namijenjenih manjinama u
cjelokupnom programu, radi rjeavanja problema izostanka edukacije
novinarskog kadra koji se bavi manjinskim pitanjima, kao i radi pitanja
emitiranja i proizvodnje programa na jezicima nacionalnih manjina.
lanovi Savjeta su upozorili na kontinuirano ignoriranje u informativnom televizijskom programu prijenosa dogaaja znaajnih za
pripadnike nacionalnih manjina te su ukazali na potrebu vee uloge
Hrvatske radiotelevizije u razvijanju integrirajueg medijskog modela.
Zbog obveza utvrenih u Nacionalnom programu za Rome i Nacionalnoj strategiji za ukljuivanje Roma 2013.-2020. godine, a na temelju Odluke o rasporedu sredstava osiguranih u Dravnom proraunu za 2016. godinu (Narodne novine, broj 46/16), Savjet je donio
odluku o dodjeli sredstava jedinicama lokalne samouprave za stvaranje pretpostavki za ostvarivanje kulturne autonomije romske nacionalne manjine. Tako e se u 2016. godini iznosom od 500.000 kuna
financirati programi kojima se stvaraju materijalne pretpostavke za
ostvarivanje kulturne autonomije kroz pomo u odravanju ili izgradnji domova kulture, nabavi opreme i stvaranju prostornih i drugih
uvjeta za djelovanje udruga i ustanova romske nacionalne manjine.
Nadalje, donesena je Odluka o odobrenju financijske potpore od
20.000 kuna Opini Lipovljani za organizaciju kulturno-umjetnike
manifestacije Lipovljanski susreti 2016. godine. Prihvaeni su zahtjevi za prenamjenom sredstava odobrenih za programe kulturne
autonomije Srpskom kulturnom drutvu Prosvjeta i Udruzi Roma
Zagreba i Zagrebake upanije. q

PREPORODOV JOURNAL 188

INTERVJU

DR. ILIJAZ PILAV, EF HIRURGIJE U RATNOJ BOLNICI U SREBRENICI SREBRENIKI


HEROJ U BIJELOM
Imam obiaj kazati da je postojao jedan dio mog ivota do jula 1995. godine, a da onaj poklonjeni dio,
dodatak ivotu, mi svi ivimo nakon jula 1995. godine. Ono to je sasvim sigurno, nije me briga hoe li se
razumjeti ili nee, je da mi preivjele rtve genocida posebno raunamo vrijeme. Mi vrijeme raunamo
od jula do jula. Da sada sluam nekoga kako mi pria svoj doivljaj, a da nisam svjedok, mislim da bih s
nevjericom to sluao. Jer, deavale su se takve scene da vam se, naprosto, ini da su one mogue samo
u nekim filmovima. A to je neopisiva golgota. Strana. Na svakom metru, od prelaza linije enklave, pa
svih tih 100 i vie kilometara, koliko smo preli, sve je bila smrt i samo smrt.

Na putu srebrenike kolone


sve je bila smrt i samo smrt
Razgovarao: Avdo HUSEINOVI
ef hirurgije u Ratnoj bolnici u Srebrenici, dr. Ilijaz Pilav, jedan
je od posljednjih graana koji je napustio Srebrenicu nakon pada
ove sigurne zone Ujedinjenih naroda 11. jula 1995. godine. Iz grada, u kojem je poinjen prvi genocid nakon Drugog svjetskog rata
na evropskom tlu, otiao je sa posljednjom grupom od 20-ak branilaca Srebrenice, boraca 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine. Sa kolonom smrti, kroz vie od 100 kilometara okupirane
teritorije, probijao se etiri dana, kada je izaao na slobodnu teritoriju u Nezuku.
Podrinjski heroj u bijelom do marta 1997. godine bio je bez posla, nije bio primljen na Kliniku u Tuzli, gdje je nakon izlaska iz Srebrenice boravio. Dolaskom u Sarajevo, 1997. godine, ponovo je
poeo raditi kao ljekar. Bio je jedini hirurg u srebrenikoj Ratnoj
bolnici i sa svojih nekoliko kolega odradio epohalni posao.

Pet ljekara na svojim pleima je iznijelo sav teret


brige o 50.000 ljudi u opkoljenom gradu
Doktore Pilav, otkud ljubav prema ljekarskom pozivu? Kada i
gdje ste zavrili medicinski fakultet?
Za razliku od veine mojih kolega koje poznajem, iji je san bila
medicina, moj izbor nije bila medicina. Sticaj okolnosti je htio da
sam proao prijemni i izgleda da su dogaaji birali mene. Diplomirao sam u decembru 1989. godine sa 24 godine, a ve narednog
mjeseca poeo raditi. Nijednog trenutka nisam imao dilemu hou li
se po zavretku studija vratiti u rodnu Srebrenicu. Vratio sam se
1990. godine kao mlad momak u Srebrenicu s namjerom da organiziram svoj ivot. Kada sam polagao hirurgiju, a ovo govorim zbog
sudbine koja me zadesila, dobio sam desetku, i moj profesor je tada izgovorio jednu reenicu koje moda u tom momentu nisam bio
svjestan. Rekao mi je: Rijetko dajem desetku, ukoliko odlui da
se bavi hirurgijom ovdje na Klinikom centru u Sarajevu, doi kod
mene i ja u uiniti sve da se zaposli. A ja sam kao iz topa njemu
odgovorio: Tamo gdje ja idem meni hirurgija nikad nee trebati.
Tamo gdje sam otiao poeo sam se baviti hirurgijom u nezamislivo
tekim uslovima.

LIPANJ 2016.

Dr. Ilijaz Pilav


Dolazi 1992. godina, Vi radite kao ljekar u Srebrenici. Poinje
agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Kao pogranino podruje, meu prvima se nalazite na udaru brutalne agresije iz Srbije. Moete li se prisjetiti tog kobnog proljea?
Mene 17. aprila 1992. godine agresija zatie na deurstvu u
praznom Domu zdravlja u Srebrenici, nema ni pacijenata ni kolega,
nikoga. Medicinski tehniar i ja ostajemo do pet sati poslijepodne
u Domu zdravlja i gledamo kako se ljudi iz civilnog preoblae u vojna odijela. U isto vrijeme pristiu informacije da su u Bratunac, koji je na 10 kilometara od Srebrenice, ve ule eeljeve jedinice i da
se deavaju ubistva. Tada je i Srebrenica prvi put okupirana i to e
potrajati 22 dana, do njenog oslobaanja 8. maja 1992. godine.

25

INTERVJU

Dr. Ilijaz Pilav s osobljem Ratne bolnice u Srebrenici (1993.)


Prvih dana sam bio vojnik, a potom vojnike izme zamijenio
bijelim mantilom. Bolnici sam bio potrebniji, jer vojnik se moda na
bojnom polju u to vrijeme i mogao nadomjestiti, ali hirurg nije. Ljekara je jednostavno falilo, a neko je morao spaavati ljude i zbrinuti ranjenike. Veina medicinskog osoblja napustila je Srebrenicu na
samom poetku rata. Od prvobitnih 45 ljekara, farmakologa i zubara, na kraju ih je u ovom gradu ostalo samo etvero. Kasnije nam se
pridruila i jedna doktorica iz Bratunca, i jedna koja je tek bila zavrila studij medicine. U ljeto 1992., jedan od ljekara dr. Nijaz Dani
je ubijen. Nas preostalih pet Avdo Hasanovi, Fatima Dautbai,
Branka Stani, Ejub Ali i ja na svojim pleima smo iznijeli sav teret brige o 50.000 ljudi u opkoljenom gradu.
Sanjam esto rodno mjesto, najkrvaviju borbenu liniju prema Srbiji koju znam, sanjam ljude koji ginu na tom poloaju, gdje pada
dnevno vie od 3.000 granata. Genocid u Srebrenici i Podrinju poeo
se deavati 1992. godine. To je jedan tihi genocid koji se deavao svo
vrijeme. Ono to se desilo jula 1995. godine je samo kulminacija tog
stranog, planetarnog zloina, nezapamenog, nepojmljivog...
Nismo imali nikakvog sanitetskog materijala, nikakvih instrumenata, nikakvih lijekova, analgetika, ni anestetika
Scene uasa iz Srebrenike ratne bolnice svjedoe da su se ranjenici muili u zastraujuim uslovima. Sve je bilo teka improvizacija. Kada je bilo najtee?
Toliko je dogaaja iza mene, teko je markirati neki kao kljuni.
Poetkom maja 1992. godine, u vrijeme prve okupacije Srebrenice,
na Osmaama sam cijelu porodicu naao izmasakriranu. Trebalo
im je pruiti pomo, bila je to situacija gdje prvi put treba sanirati
ratnu ranu. Svaka borbena akcija oko Srebrenice je situacija koja je
znaila nadvisiti granice mogueg u Srebrenici i da e bolnica biti
prepuna. Zbog nedostatka prostora ranjenici su bili smjeteni po
hodnicima i podovima. Nije bilo ni najobinije tablete, ni zavoja, ni
anestezije. To je danas nezamislivo. Rauna se da je kroz Ratnu bolnicu u Srebrenici prolo najmanje 4.000 ranjenika, te znatan broj
bolesnih koji su lijeeni i operisani.
Ljudi su umirali od boli. Amputacije su se radile na ivo, bonsekom. Bili smo u situaciji da i stomak ranjeniku otvaramo na ivo.

26

ok bola je poznat u medicini i nastaje zbog enormnog jakog bola.


On moe proizvesti i srani arest i u konanici smrt. Bili smo pred
dilemom da li pokuati, pa moda i bude uspjeno, ili sve pustiti.
Uvijek smo bili spremni pokuati. U tim pokuajima smo imali zaista nesluenog uspjeha. Treba znati da mi do poetka 1993. godine
nismo imali nikakvog sanitetskog materijala, nikakvih instrumenata, nikakvih lijekova, analgetika, ni anestetika.
I Srebrenica je imala svoje Markale. I u Srebrenici su masovno ubijana djeca jo u vrijeme dok nije proglaena Sigurnom zonom UN-a.
Za mene je jako bitan 12. april 1993. godine, kad je bilo navodno zatije, kad se oekivao navodni sporazum oko Srebrenice. U
svom jadu narod iz kole, ustvari izbjeglice koje su boravile u koli,
izale su na kolsko igralite. Bila je tu masa ljudi. Palo je nekoliko
granata i na licu mjesta u masakru je ubijeno 70 i neto ljudi. Uz
saznanje da je nekoliko kompletnih porodica ubijeno u tom trenu,
da je preko 60 ranjenika za sat dovedeno u bolnicu po prvi put
nisam mogao u vlastitoj glavi, bar priblino logian raspored napraviti u datom trenutku, kome dati prioritet. Postoje medicinski postulati, trijaa bolesnika kako kome pristupiti, meutim, u ovakvim
okolnostima vi postajete vie ovjek nego ljekar.
Svu no smo operisali ranjene u situaciji kad nemate vodu i struju, kad pod svjetlom neke primitivne naprave, koja je napravljena od
konzerve u koju je stavljena neka krpica natopljena naftom i zapaljena, radite operativni zahvat. To je uas. Umrlo je kasnije jo 10 ranjenika, a najvie je bilo djece. Ljekari i medicinari dijelili su bol sa narodom opkoljene Srebrenice. Bili smo u situaciji da bolujemo i tuu
bol. Ne samo vlastitu. Svako od nas je bio i rtva, pogoen gubitkom
lanova svoje porodice. Uz to, nosili smo na pleima bol drugih ljudi.
Mi smo bili i zadnji kojima su se mogli obratiti za pomo.

Plan BIO 131S dio specijalnog rata na srednje


Podrinje, prvenstveno na Srebrenicu i epu
Prva ratna zima je za Srebreniane bila strana, glad poinje
da hara srebrenikom kotlinom.

PREPORODOV JOURNAL 188

INTERVJU
U ono vrijeme kad su stizali ratni izvjetaji iz opkoljene Srebrenice, pretpostavljam da je pria o umiranju ljudi od gladi izgledala kao
fikcija. Ja svjedoim da je tih dogaaja u Srebrenici bilo, ja svjedoim
da su jednog dana donijeli dvije starice i dvoje djece, moja procjena
je da su umrli od gladi. U takvim situacijama mi strunjaci, koji smo
po vokaciji zadueni za pomo ljudima, imate osjeaj strane nemoi. Ne zato to ne znate, nego zato to jednostavno nemate ime.
U svijesti je zauvijek ostala urezana slika dvije umirue bebe,
dvoje male djece od dvije-tri godine, koje su donijeli u bolnicu. Bile
su u terminalnom stadiju pothranjenosti. Takoer, bilo je dosta
starih ljudi kojima je izgladnjivanje ubrzalo smrt. Meutim, da ne bi
ostala upamena slika da se u srebrenikoj bolnici samo umiralo, u
toj bolnici su napravljeni kolosalni podvizi. U bolnici se i raalo, bilo
je neobino puno poroda za taj period. Pamtimo jednu bebu koja
je imala kilu i po kad se rodila u februaru mjesecu 1993. godine. Za
nju nam je bio neophodan inkubator, ali ga mi nismo imali. Zamotali smo bebu u vatu i drali je pored poreta, uvijek je jedna medicinska sestra morala biti pored nje. Ta naa srebrenika beba iz
inkubatora i danas je na sreu iva i zdrava.
Prema Srebrenianima, zlo se njegovalo i zabranom ulaska
soli u grad. Od ranije je poznato da su vode oko Srebrenice bile
siromane prirodnim jodom, a u Generaltabu JNA jo na pet-est
godina prije agresije na Republiku BiH izraen je plan BIO 131S.
Prvi ste skrenuli panju na postojanje ovog plana.
Na Srebrenicu se nije samo djelovalo granatama, avionima nego
i drugim metodama. To je tema koja treba da skrene naunu panju.
Sa strunog aspekta primjetio sam neke pojave, moj izvjetaj 1994.
godine objavljen je u listu Ljiljan, koji je tada izlazio u Sloveniji. Taj
moj lanak je dospio i do Svjetske zdravstvene organizacije.
Plan BIO 131S je bio dio specijalnog rata na srednje Podrinje,
prvenstveno na Srebrenicu i epu, na taj nain to se iz ishrane
izuzimala so, usljed ega lica doivljavaju konfuzije, labilnost, agresivnost i sklonost ka anarhiji, uspanienosti i podesnosti za psiholoku manipulaciju. To je iskoriteno i na taj nain to se nije putao
ulazak soli u humanitarnoj pomoi, a i kad bi bio puten ulazak,

takva so nije bila jodirana. Primjetio sam oboljenja od 1994. na


ovamo. Ono to sam primijetio tokom lijeenja oboljelih, dakle, ne
samo ranjenih, ve oboljelih, jeste kulminacija malignih oboljenja.
Pogotovo kod mladih ljudi. Ta oboljenja su uglavnom bila oboljenja
titne ljezde i slino. To je mene navelo na jedno dublje razmiljanje. Dodatni razlog za sumnju je da su mlai ljudi oboljevali. Jedan
od razloga za sumnju je i taj to je logistiki centar humanitarne
pomoi za Srebrenicu cijelo vrijeme agresije bio u Beogradu.

Neurohirurka operacija koja je spasila mnogo


ivota: Moja ruka je bila voena Boijom voljom
U ranim jutranjim satima 7. maja 1995. godine, desila se
strana nesrea na brdu Igrinik iznad epe. Tada je u padu helikoptera, koji je dolazio sa slobodne teritorije iz ivinica, poginulo
12 lica. Jednom kada smo zajedno putovali prema Tuzli, arhivirao
sam taj datum kao 15. februar 2013. godine, skoro 18 godina nakon helikopterske nesree, ispriali ste nam priu koja je najuvjerljivije potkrijepila argumente o uzroku ove nesree. Postojale su
razne verzije: da je bio pretovaren robom, da je pogoen protivvazdunim orujima Vojske Republike Srpske iznad Han Pijeska,
da su ak umijeani i neki nai visoki oficiri iz Tuzle... Nekako velika je misterija vladala o padu tog helikoptera, koji je nekako najavio i pad enklava Srebrenice i epe.
U proljee 1995. sam se osjeao iscrpljenim do krajnjih granica.
Zato sam odluio da izaem na nekoliko dana iz srebrenike enklave i odem u epu. Poslije etiri-pet pokuaja najee zbog tekih
planinskih oluja, uspio sam poetkom maja sa grupom boraca proi kroz srpske zasjede i stii u epu.
Ve sat-dva nakon nesree naao se na Igriniku, na mjestu tragedije. Kad sam doao na mjesto nesree, vidio sam da je bila upaljena vatra na mjestu gdje je trebao helikopter sletjeti. Meutim,
vidio sam da je vatra bila upaljena i ispod bukava, na koje je udario
helikopter. To mi je bilo sumnjivo. Te vatre su naloili ljudi, koji su
se grijali ekajui dolazak helikoptera jer no je na planini bila jako
hladna. Velika je vjerovatnoa da su vatre ispod bukava dovele u

Zbog nedostatka prostora ranjenici su bili smjeteni po hodnicima i podovima. Nije bilo ni najobinije tablete, ni zavoja, ni anestezije. To je
danas nezamislivo. Rauna se da je kroz Ratnu
bolnicu u Srebrenici prolo najmanje 4.000 ranjenika, te znatan broj bolesnih koji su lijeeni i
operisani. Ljudi su umirali od boli. Amputacije
su se radile na ivo, bonsekom. Bili smo u situaciji da i stomak ranjeniku otvaramo na ivo. ok
bola je poznat u medicini i nastaje zbog enormnog jakog bola. On moe proizvesti i srani
arest i u konanici smrt. Bili smo pred dilemom
da li pokuati, pa moda i bude uspjeno, ili sve
pustiti. Uvijek smo bili spremni pokuati. U tim
pokuajima smo imali zaista nesluenog uspjeha. Treba znati da mi do poetka 1993. godine
nismo imali nikakvog sanitetskog materijala,
nikakvih instrumenata, nikakvih lijekova, analgetika, ni anestetika.
LIPANJ 2016.

27

INTERVJU

U svijesti je zauvijek ostala urezana slika dvije umirue bebe, dvoje male djece od dvije-tri godine, koje su donijeli
u bolnicu. Bile su u terminalnom stadiju pothranjenosti. Takoer, bilo je dosta starih ljudi kojima je izgladnjivanje
ubrzalo smrt. Meutim, da ne bi ostala
upamena slika da se u srebrenikoj
bolnici samo umiralo, u toj bolnici su
napravljeni kolosalni podvizi. U bolnici
se i raalo, bilo je neobino puno poroda za taj period. Pamtimo jednu bebu koja je imala kilu i po kad se rodila
u februaru mjesecu 1993. godine. Za
nju nam je bio neophodan inkubator,
ali ga mi nismo imali. Zamotali smo bebu u vatu i drali je pored poreta, uvijek je jedna medicinska sestra morala
biti pored nje. Ta naa srebrenika
beba iz inkubatora i danas je na sreu iva i zdrava.
zabunu pilota, da je krenuo da se sputa prema njima i tako zakaio
u bukve. Rekao sam to odmah kada sam doao na Igrinik ljudima
koji su tu bili. Meutim, ignorisali su me, jer to bi definitivno ukazivalo na njihovu odgovornost.
Brojna su svjedoanstva o nadljudskim naporima koje ste poduzimali tokom srebrenike golgote. No, ova pria o padu helikoptera iznad epe, posebna je zbog spaavanja jednog ranjenika.
urio sam do planinskih koliba, nedaleko od mjesta nesree. U
jednu od njih bili su smjeteni mrtvi, u drugu ranjeni. Uao sam u
ovu drugu i u polutami odmah prepoznao jedno lice. Bio je to moj
kolega dr. Devad Dananovi. Pomozi brate, uo sam. Bio sam
sleen, zanijemio, okiran... Nisam znao ko su bili putnici u helikopteru, pojma nisam imao da e tu biti i neko koga poznajem, jo
prijatelj i kolega. Devad me pitao ta je sa Husom i Seadom? Slijedio je jo jedan ok za mene, nisam znao o emu govori, a kad sam
shvatio, bio sam pokoen. Ne samo doktori Sead Halilovi i Husein
Halilovi, nego jo jedan kolega, doktor Muharem Deljkovi. Dakle,
njih trojica bili su u prvoj kolibi, bili su mrtvi. U udesu helikoptera
poginula su sva tri lana posade: piloti Demal Malki i Enver oki,
i leta-tehniar Izet Dambi.
Morao sam se pribrati to je prije bilo mogue, bilo je teko
povrijeenih 11 ili 12 i njihovi ivoti su zavisili od mene. Teko su
povrijeeni naelnik taba 28. divizije Armije Republike BiH Ramiz
Beirevi, naelnik taba 285. epske brigade Ramo ardakovi, legendarni komandant iz Glogove Ejub Goli i jo desetak putnika.
Shvatio sam da moram munjevito djelovati. Traio sam da mi odmah omogue radio vezu sa epom, a odatle i sa Srebrenicom. To
je i uinjeno. Naredio sam da mi se iz Srebrenice, to je mogue
prije, dostave instrumenti, lijekovi i sanitetski materijal. Nabrojao
sam ta mi je sve potrebno. Uslijedila je nezamisliva akcija. Akcija
vrijedna svakog potovanja, vrijedna vjenog poklona. Ekipa heroja
iz Srebrenice je na moj poziv prevalila put od Srebrenice do epe

28

kroz planinske vrleti, nosei teret teak preko 100 kilograma za manje od sedam sati. To je teko i zamisliti, a kamoli izvesti, pogotovo
za one koji znaju o kakvim se terenima radi.
Jedan od tih teko povrijeenih bio je momak koga su ini mi se
zvali Crnjo ili Crni. Imao je teku povredu glave. Prognoza mu je
bila loa, bila mu je neophodna neurohirurka operacija. Ja nisam
bio sposoban za to, nisam to nikad radio. Do mene je doao njegov
roak Hurem ahi, sa kojim sam se dobro poznavao i pitao me
kakva je situacija. Objasnio sam mu sve otvoreno. Rekao sam o
kakvoj se povredi radi i da za njega nije mogue u ovim uslovima
nita uraditi. Rekao sam da umire i da sam ja nemoan. Primio je to
bez rijei. Ubrzo se vratio sa jo jednim ovjekom, kazavi da je to
otac. Morao sam i njemu ponoviti neto slino, to sam ve rekao
Huremu. Otac je onda tiho drhtavim glasom izgovorio: Doktore,
halal vam ivot moga sina, samo pokuajte.
Najeio sam se i zanijemio. Ne znam ta sam mislio u tom trenutku. Ne znam o emu sam razmiljao ni kasnije. Ali kao da vie
nisam bio u stanju da sam donosim odluke, kao da mi je neto preuzelo mozak... Ne, ne mogu to opisati, sa ove distance to mogu
analizirati. Vraam se malo unazad. Kad sam nabrojao ta mi sve
trebaju poslati iz Srebrenice, nisam ni spomenuo set instrumenata
za glavu. Znam da sam ga imao dole u bolnici, bio je nov, neotvoren. Nisam ga traio, a momci su ga donijeli. Vidio sam ga dok sam
razgovarao sa Huremom. Nisam vie imao kud, nisam mogao nai
opravdanje ni u vlastitom neznanju, nakon rijei oca jednostavno
sam to morao uraditi. Pokuati.
Stavio sam pacijenta na sto i poeo operaciju glave, koju nikad
nisam radio. Kao da se preda mnom otvorila knjiga i kao da sam
itao koji potez moram izvesti. Moja ruka je bila voena Boijom
voljom. Operacija je trajala punih pet sati. Bio sam iscrpljen toliko
da su me iznijeli iz ambulante. Tehniari su me probudili u toku
noi da mi kau da je Crnjo nemiran. Preivio je, samo sam to
rekao i nastavio spavati.

PREPORODOV JOURNAL 188

INTERVJU
Da, Devad Debo je preivio ono to je u takvim okolnostima
bilo nemogue preivjeti. Ja sam otvorio glavu i uradio operaciju
koju nikad prije nisam, a da skoro toga nisam bio ni svjestan. Nakon
toga, dugo sam razmiljao o svim mojim upornim pokuajima da
doem do epe, o svim olujama koje su me pokuale sprijeiti, a
koje su zapravo samo odgaale moj dolazak do pravog trenutka.
Devad Debo je samo dva mjeseca kasnije izveo jedan herojski podvig.
Da, on se dobro oporavio. Nakon pada epe preao je umom
u Kladanj. uo sam da je nakon to je saznao da se negdje u epskim planinama nalazi grupa izgubljenih ljudi, sa jo dvojicom momaka iz Kladnja vratio pjeke u epu i u planinama pronaao 192
ovjeka izgubljena nakon pada Srebrenice. I doveo ih na slobodnu
teritoriju.
Eto, koliko je ta jedna operacija s Crnjom spasila ivota. Danas,
kau, sretno ivi i radi u Americi.

Niko nije elio napustiti bolnicu i grad prije nego to


se zbrinu ranjenici
Genocid nad Bonjacima Srebrenice u julu 1995. godine zauvijek je zaustavio satove u ivotima veine Podrinjaca. Meu posljednjim naputate grad smrti, 11. jula, kad general Mladi ve
ulazi u njega.
Pria o 11. julu 1995. opet poinje od Ratne bolnice. Kad je postalo jasno da grad pada, ljudi su se okupili oko bolnice. Zadnje
odluke su doneene izmeu bolnice i pote. Nikakav plan evakuacije nije postojao. ta uraditi u tim momentima? Najloginije je bilo
zatraiti pomo UNPROFOR-a. Njihova isturena baza je bila nekoliko stotina metara od bolnice na ulazu u Srebrenicu, a glavni kamp
je bio u Potoarima. Prevezli smo ranjenike u tu isturenu bazu, u
kojoj su naknadno, vidjevi da nemaju kud, otvorili kapiju, a odatle
su ih oni svojim kamionima prevezli u kamp u Potoarima. Ja sam
napustio bolnicu, kad je zadnji ranjenik izmjeten. Jedan od kamiona natovarenih ranjenicima, vozio je ranjenik kojem sam par dana
prije amputirao pola stopala i to je jedna vrsta bolne prie.

Niko od bolnikog osoblja nije imao dilemu ta uraditi. Niko,


ponavljam niko, nije elio napustiti bolnicu i grad prije nego to se
zbrinu ranjenici. Muko ljekarsko osoblje je znalo da e krenuti
kroz umu, a ensko je imalo izbor ili im se prikljuiti ili krenuti
prema Potoarima. Neke od ena, takoer su prema slobodnoj teritoriji krenule kroz umu. Poto sam osigurao evakuaciju bolnice,
sa njima sam napustio Srebrenicu. Bio sam meu posljednjom grupom koja je naputala grad.
ta se deavalo u tom periodu od naputanja grada i polaska
kolone?
Negdje u hodu iz grada, dobili smo informaciju da je zborno
mjesto Jagli. Nisam bio naisto zato Jagli? U toku noi na tom
mjestu se okupilo stanovnitvo koje je odluilo da ide umom. Kolona se formirala na osnovu dogovora o pripadnosti brigadama 28.
divizije Armije Republike BiH. Ne bih ulazio u ocjenu, kako i zato,
bilo je nemogue napraviti neku bolju organizaciju. Kad prevladava
doza straha, teko je oekivati da naredba nadvlada strah. Formirana je ta kolona, napravljena neka maruta za kretanje i negdje odmah iza ponoi, 12. jula, krenulo se. Trebalo je prei asfaltni put
kod Konjevi polja i ii dalje prema Udru, i onda preko zvornike
opine pokuati doi na slobodnu teritoriju u Nezuku.
U izjavama veine preivjelih iz kolone spominje se bukva
smrti, koja je navodno eksplodirala i odakle je poela prava agonija, ustvari i pravi poetak genocida.
To je jedno mjesto, prevoj iznad Kravice. Nakon planiranog
dnevnog odmora 12. jula 1995., kad je trebalo da se saekaju ostali iz zaelja kolone i da se kasnije, pod okriljem noi, pree magistralni put izmeu Nove Kasabe i Konjevi polja, negdje predveerje ba kad smo se spremali za pokret, dolo je do estokog napada.
Tada se desila famozna bukva i tada je kolona u potpunosti razbijena. Tu se desio masakr. Ne postoji niko ko bi priblino mogao
kazati koliko je bilo rtava, ali to je bilo polje smrti. Ko je ostao iv
preko leeva je morao ii, ostalo je puno ranjenih. Ja sam bio u
neposrednoj blizini, dok je sve trajalo. Mislim da je to neto to
moda ne vrijedi ni pokuavati opisati.

Plan BIO 131S je bio dio specijalnog rata na srednje


Podrinje, prvenstveno na Srebrenicu i epu, na taj
nain to se iz ishrane izuzimala so, usljed ega lica
doivljavaju konfuzije, labilnost, agresivnost i sklonost ka anarhiji, uspanienosti i podesnosti za psiholoku manipulaciju. To je iskoriteno i na taj nain to
se nije putao ulazak soli u humanitarnoj pomoi, a i
kad bi bio puten ulazak, takva so nije bila jodirana.
Primjetio sam oboljenja od 1994. na ovamo. Ono to
sam primijetio tokom lijeenja oboljelih, dakle, ne
samo ranjenih, ve oboljelih, jeste kulminacija malignih oboljenja. Pogotovo kod mladih ljudi. Ta oboljenja su uglavnom bila oboljenja titne ljezde i slino.
To je mene navelo na jedno dublje razmiljanje. Dodatni razlog za sumnju je da su mlai ljudi oboljevali.
Jedan od razloga za sumnju je i taj to je logistiki
centar humanitarne pomoi za Srebrenicu cijelo vrijeme agresije bio u Beogradu.
LIPANJ 2016.

29

INTERVJU

Preivjele rtve genocida raunaju vrijeme od jula


do jula
Jo jedan metod provoenja genocida bio je posebno izraen
nakon pada Srebrenice jula 1995. godine, odnosno prilikom pokuaja preivjelih boraca i civila da se dokopaju slobodne teritorije.
To je dejstvo hemijskim sredstvima, bojnim otrovima, za ta e
mnogi kazati da je itekako uzrokovalo nekontrolisane predaje ljudi iz kolone Mladievim snagama.
Dejstvo bojnih otrova je dolo do izraaja zadnjih dana ofanzive
na Srebrenicu i pogotovo tokom izlaska iz Srebrenice. Najvee razbijanje kolone je bilo taj prvi dan puta, 12. jula 1995. godine, na potezu
od Kamenikih brda preko prelaska putne komunikcije Nova Kasaba
Konjevi polje do planine Udr. Haulcinacije su bile prvi dan. Taj
prvi dan jo niko nije toliko bio fiziki iscrpljen, ni gladan. Odmah se
poelo sa djelovanjem bojnih otrova po koloni. Postoje simtomi da
je neko pod dejstvom hemijskog agensa: ljudi su imali poseban izraz,
poseban pogled iz ega je slijedilo nekontrolisano ponaanje. Na
odreenim lokacijama, simptomatino, prilikom prelaska voda, potoka, pored izvora, gdje su ljudi pili vodu, deavale bi se odreene
pojave koje bi ukazivale na djelovanje otrova. To se ispoljavalo na
nain masovnih halucinacija, straha, agresivnosti...
Puna etiri dana ste se probijali do slobodne teritorije. Znam
da ste u sklopu Mara mira ponovo proli tim predjelima. Kako
Vam danas izgleda taj krvavi put?
Imam obiaj kazati da je postojao jedan dio mog ivota do jula
1995. godine, a da onaj poklonjeni dio, dodatak ivotu, mi svi ivimo nakon jula 1995. godine. Ono to je sasvim sigurno, nije me
briga hoe li se razumjeti ili nee, je da mi preivjele rtve genocida
posebno raunamo vrijeme. Mi vrijeme raunamo od jula do jula.
Da sada sluam nekoga kako mi pria svoj doivljaj, a da nisam svjedok, mislim da bih s nevjericom to sluao. Jer, deavale su se takve
scene da vam se, naprosto, ini da su one mogue samo u nekim
filmovima. A to je neopisiva golgota. Strana. Na svakom metru, od
prelaza linije enklave, pa svih tih 100 i vie kilometara, koliko smo
preli, sve je bila smrt i samo smrt.
U Srebrenici svako ima nekog koga nema. Rekli ste mi da esto sanjate brata.

Vrlo esto sanjam oprotaj s mojim bratom na raskrsnici na


izlazu iz Srebrenice, kad on oekuje od mene da mu dam odgovor
kojim putem treba ii. Na to nepostavljeno pitanje zanijemite, jer
ne znate koji je pakao gori: postoje dva puta u pakao, a ne znate
koji je gori. I onda on odlui da ide u Potoare, a ja u umu. I ja eto
preivim, a on biva pronaen u masovnoj grobnici u Pilici.

Moja misija zavrena je presudom


Danas ste specijalist Ope hirurgije i subspecijalist Grudne hirurgije. Radite u Klinikom centru u Sarajevu u Klinici za Torakalnu hirurgiju. Nije bilo lahko dobiti posao u Sarajevu. Ko Vam je
pomogao?
Kad sam svojevremeno izjavio kako u sluaju Srebrenice nema
nevinih, posao sam traio sve do 1997. godine. Nakon problema u
Tuzli, nakon silnih obeanja, prelazim u Sarajevo, obilazim sve mogue medicinske ustanove. U svima bivam doekan na jedan fin,
ljudski nain, potapu me po ramenu i onda odem kui, zaboravljen istog trenutka nakon to izaem. Da bi negdje u martu 1997.
godine naiao na razumijevanje direktora Hitne pomoi Alije Mulaomerovia, koji me primio na moje veliko iznenaenje. Njemu sam
zahvalan. Od tada radim svoj posao.
Jo 2007. godine tuili ste BiH Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu jer Vam nije doputeno da se kao Bonjak kandidirate za lana Predsjednitva BiH iz Republike Srpske. Ovih dana,
Evropski sud za ljudska prava donio je odluku u predmetu Pilav
protiv Bosne i Hercegovine u Vau korist.
Unato presudi koja je protiv Bosne i Hercegovine, ovo je ipak
pobjeda Bosne i Hercegovine. Ovo je presuda u korist obespravljenih ljudi u Bosni i Hercegovini. Ako me pitate za implementaciju, naravno da nemam iluzije da e to biti tako brzo Niko ne zna
koliko e praine da na sebe primi i ova presuda, kao i prethodne.
Ali imajui u vidu da smo zemlja koja ide putem evroatlanstkih
integracija sigurno da e jednog dana, kada se otvori neko od poglavlja u tim pristupnim pregovorima, u nekom od tih sadraj biti
i ova presuda. Kada se implementira presuda neu se ponovo
kandidirati, jer ovo nije bila borba za kandidaturu, ve za prava
svih onih kojima je to pravo bilo uskraeno. Moja misija zavrena
je presudom. q

Dejstvo bojnih otrova je dolo do izraaja zadnjih dana


ofanzive na Srebrenicu i pogotovo tokom izlaska iz Srebrenice. Najvee razbijanje kolone je bilo taj prvi dan
puta, 12. jula 1995. godine, na potezu od Kamenikih
brda preko prelaska putne komunikcije Nova Kasaba
Konjevi polje do planine Udr. Haulcinacije su bile prvi
dan. Taj prvi dan jo niko nije toliko bio fiziki iscrpljen,
ni gladan. Odmah se poelo sa djelovanjem bojnih
otrova po koloni. Postoje simtomi da je neko pod dejstvom hemijskog agensa: ljudi su imali poseban izraz,
poseban pogled iz ega je slijedilo nekontrolisano ponaanje. Na odreenim lokacijama, simptomatino,
prilikom prelaska voda, potoka, pored izvora, gdje su
ljudi pili vodu, deavale bi se odreene pojave koje bi
ukazivale na djelovanje otrova. To se ispoljavalo na nain masovnih halucinacija, straha, agresivnosti...
30

PREPORODOV JOURNAL 188

BOSANSKI BAROMETAR

NOVI SLUAJ SEJDI FINCI, IZETBEGOVI SE POKLONIO RTVAMA, A DODIK ODBIO BRUXELLES

Pobjeda patriotske BiH


Pregled dogaaja iz Bosne i Hercegovine poet emo, moda
ne s najeksponiranijom vijeu, ali po vanosti ona je najvanija za
sve one koji vole Bosnu i Hercegovinu. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je odluku po apelaciji srebrenikog kirurga
Ilijaza Pilava. Naime, njemu u dva izborna ciklusa u BiH, 2006. i
2010. godine, nije bilo omogueno da se kao graanin Bosne i Hercegovine koji ivi u tzv. rs kandidira za bonjakog lana Predsjednitva BiH. Sudsko vijee, koje su inili suci Ganna Yudkivska,
Nona Tsotsoria, Erik Mse, Andr Potocki, Sofra OLeary, Carlo
Ranzoni i Mrti Mits, utvrdilo je da je u sluaju Pilav protiv BiH
bilo krenja lanka 1. Protokola 12 Konvencije o ljudskim pravima.

Nema slobode glasanja


Iako ova presuda ima jednu svoju veliku manu, a ta je da se,
osim pukog utvrivanja injeninog stanja, nigdje ne nalae vlastima u BiH na koji nain bi se ova presuda trebala provesti, ona ima
veliku teinu na koju se moraju pozivati svi oni koji budu radili na
ustavnim promjenama u BiH. Osim toga, presuda ima i simbolinu
vanost jer je donesena u korist jednog Srebreniana u vrijeme kada se pripremamo da obiljeimo 21. godinjicu srebrenikog genocida.
Sudsko vijee je odbacilo prigovor Vijea ministara BiH i donijelo odluku da je dolo do krenja Konvencije o ljudskim pravima koja se tiu nemogunosti kandidiranja podnositelja albe za lana
Predsjednitva BiH. U obrazloenju se podsjea i na ranije odluke
Europskog suda za ljudska prava i injenicu da je BiH ve dva puta
izgubila spor pred Europskim sudom zbog diskriminatornih odredbi Ustava BiH u sluajevima Sejdi i Finci protiv BiH i Azra Zorni protiv BiH.
Sudsko vijee navelo je da je Pilav diskriminiran po dvije osnove, etnikom porijeklu i po mjestu prebivalita te da se samo po
ovom posljednjem razlikuje od sluaja Sejdi-Finci protiv BiH.
Sud primjeuje da Pilav kao pripadnik jednog konstitutivnog naroda ima pravo sudjelovati na izborima u BiH. Ipak, kako bi u potpunosti ostvario to pravo, od njega se trai da napusti svoj dom i
preseli se u Federaciju BiH. U odluci se navodi kako se, za razliku od
podnositelja albe u sluaju Sejdi i Finci protiv BiH, Ilijaz Pilav
teoretski moe kandidirati za Predsjednitvo BiH, ali u stvarnosti,
sve dok ivi u genocidnoj tvorevini rs ne moe ostvariti ovo pravo. Naime, pod tim se misli da je Pilav Bonjak, dok Sejdi i Finci
nisu pripadnici niti jednog konstitutivnog naroda i ne mogu se kandidirati niti da se presele u neko drugo podruje BiH.
Na taj je nain uvaen i zahtjev Vijea ministara BiH da se napravi jasna razlika izmeu ovog i sluaja Sejdi i Finci jer se, kako
je navedeno u albi bosanskih vlasti, aplikantu ne uskrauje u potpunosti njegovo pravo da se kandidira za Predsjednitvo BiH.
Vijee je odluilo da nema potrebe odvojeno razmatrati prigovor podnositelja zahtjeva koje se tiu njegove nemogunosti da
glasa za lana vlastite etnike zajednice u Predsjednitvu BiH. Sud
takoer primjeuje da je Predsjednitvo BiH politiko tijelo drave, a ne entiteta te da odluke Predsjednitva BiH utjeu na sve
dravljane BiH, bez obzira ive li u Federaciji BiH, RS-u ili Brko Dis-

LIPANJ 2016.

Dr. Ilijaz Pilav


triktu. Naime, kako stoji u presudi, glasai nemaju slobodu da glasaju za lanove iz vlastite etnike grupe, pa su prisiljeni glasati samo unutar propisanih etnikih linija. I dok moe postojati dobar
razlog za strukturiranje vlade na nain da se u obzir uzme zastupljenost razliitih etnikih grupa, izborni zakoni koji su poticali lanove
etnikih grupa da se presele iz svojih zajednice kako bi mogli glasati tretiraju njihove glasove kao manje vrijedne od glasova drugih
etnikih grupa, pie u presudi.
Presueno je i da je drava BiH duna isplatiti Ilijazu Pilavu
6.607 eura (u konvertibilnim markama) plus eventualne poreze
kao naknadu trokova koja je imao za suenja na Europskom sudu
za ljudska prava i na sudovima u BiH. Pilav je traio da mu se isplati
185.581 euro (u protuvrijednosti u KM) kao naknadu za materijalnu tetu koja mu je nanesena, a radi se o eventualnim plaama
koje bi zaradio da se mogao kandidirati za bonjakog lana Predsjednitva BiH 2006., da je tad izabran i da je odradio mandat do
2010. Osim toga, traio je i 20.000 eura za nematerijalnu tetu. No,
Sud nije tako mislio i odbacio je taj zahtjev Pilava. Pilav je tuio
Bosnu i Hercegovinu Europskom sudu za ljudska prava 24. rujna
2007. za diskriminaciju.
Dakle, da ponovimo, iako ova presuda nije izazvala veliko zanimanje medija, ona je prevelika za Bosnu i Hercegovinu da je ne bismo ne samo uvrstili, nego je postavili na prvo mjesto u lipanjskoj
kronici Bosne i Hercegovine.

Rijetko dobar potez


Vie panje od presude u korist Pilava izazvao je posjet predsjedavajueg Predsjednitva BiH Bakira Izetbegovia Kazanima, mjesta na obroncima planine Trebevi iznad Sarajeva, na kom su pripadnici Armije RBiH muili zarobljene sarajevske civile, uglavnom
srpske nacionalnosti. Kazani su svakako sramota za Bosnu i Hercegovinu, pa ako hoemo, i za Bonjake i iako bismo voljeli da je i
sluaj Pilav izazvao interes javnosti, ne moemo a da ne odamo
priznanje Izetbegoviu za ovaj potez.

31

BOSANSKI BAROMETAR
Izetbegovi je doao u pratnji predsjedavajueg Vijea ministara BiH Denisa Zvizdia, premijera Vlade Federacije BiH Fadila Novalia, zamjenika predsjedavajueg Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine BiH efika Daferovia, zamjenika predsjedavajueg Doma naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine
Safeta Softia te premijera Vlade Kantona Sarajevo Elmedina Konakovia. Oni su poloili cvijee i odali poast rtvama stradalim na
tom mjestu.
Naravno da je tuga to su nam se ovakve stvari desile. Treba
initi da se takve stvari vie nikada nikome ne ponove. Nosio sam
osjeaj duga u odnosu na Kazane, htio sam ranije doi ovdje da
izrazim sauee s ljudima koji su na uasan nain zavrili ovdje. To
je glavni cilj mog dolaska, nadam se da e to imati pozitivan politiki uinak, rekao je Izetbegovi, dodajui kako u posjeti Kazanima
nije pozvao nikoga ve da je to njegov individualan in. Navodno
je minirano dno jame i mi politiari trebamo poduzeti sve, ja sam
spreman na tome raditi posebno i da se openito nau svi ljudi
koji su nestali u BiH. Pozivam danas sve, i Srbe i Bonjake i Hrvate,
neka pomognu, neka prijave mjesta, da se smire ljudi, rekao je
Izetbegovi.
Dodao je da je do Kazana potrebno napraviti prohodniju stazu
kao i, ukoliko ima incijativa, i spomen-obiljeje. Zato da ne, treba obiljeiti ovakva mjesta, da se opominje i da se sjeamo, istakao je Izetbegovi. Podsjetio je kako je njegov otac Alija Izetbegovi tokom agresije na BiH 1993. zaustavio ono to su neki ljudi
radili u pobunjenim sarajevskim brigadama. Mislim da smo mi
bili jedina strana koja je to uradila, to je najvanije to je uradio.
Mi smo te ljude procesuirali jo u ratu, neki procesi nisu jo zavreni, nadam se emo imati punu istinu o tome to se desilo, rekao je Izetbegovi.
Miladin Vidakovi, predsjednik Srpskog graanskog vijea - Pokret za ravnopravnost BiH, smatra da je posjeta Izetbegovia Kazanima pohvalna. Obradovani smo posjetom Izetbegovia. Posebno
injenicom da je upravo na Kazane izaao predsjedavajui Predsjednitva BiH i ovjek koji je neprikosnoveni lider Bonjaka. Dakle,
radi se o inu koji predstavlja veliki doprinos i zajednikom ivotu,
miru i toleranciji, to nam je potrebno u cijeloj BiH, istakao je Vidakovi.
Pa iako je Vidakovi pretjerao u tvrdnji da je Izetbegovi neprikosnoveni lider Bonjaka, nema sumnje da je u pravu to se tie
ocjene dolaska dravnog vrha u Kazane. On je dodao kako su na
Kazanima tragino stradale Sarajlije, stanovnici glavnog grada BiH
koji su, kako je istakao, eljeli zajedniki ivjeti sa Bonjacima, Hrvatima i svim drugim ljudima i nisu se odazvali pozivu Karadia da
ine zlo gradu i dravi.
Milan Mandi, predsjednik Udruenja porodica nestalih sarajevsko-romanijske regije, posjetu Kazanima nazvao je pohvalnim
inom, rekavi i to da je u razgovoru sa Izetbegoviem predloio
da se Kazani pregledaju i da se pronau oni koji su sakrili tijela rtava. Naime, broj ubijenih na Kazanima do danas nije zvanino
utvren. Nakon rata, u vie ekshumacija, iz duboke jame izvaeni
su posmrtni ostaci 23 rtve, od kojih je 15 identifikovano. Prema
podacima Justice Reporta, rije je o pet rtava enskog spola i deset mukog, starosti od 27 do 66 godina. Dvije rtve su ukrajinske
nacionalnosti, dvije rtve hrvatske, jedna rtva bonjake nacionalnosti i deset rtava srpske nacionalnosti. Za zloine nad Sarajlijama
koji su stradali na tom mjestu, od 1996. godine na kazne od 10
mjeseci do est godina zatvora osueno je 14 bivih vojnika Armije
RBiH. Glavnim odgovornim za zloine na Kazanima smatra se Muan Topalovi Caco te pripadnici njegove Desete brdske brigade.

32

Bakir Izetbegovi na Kazanima iznad Sarajeva


Topalovi je ubijen pri pokuaju bijega 1993. godine, nakon to je
uhapen.
Svaki zloin koji je napravio pripadnik Armije RBiH, ne samo
nad civilima, nego i nad zarobljenim pripadnicima kvislinke i zloinake tzv. vojske rs moramo osuditi, ne zbog svijeta, nego zbog
nas samih. Zbog toga, da ponovimo, ovo je bio itekako hvale vrijedan potez Bakira Izetbegovia.

Nema preglasavanja Ivania


Vijee ministara BiH u lipnju je usvojilo izvjetaj koji je podnio
Hamdo Tinjak, ef pregovarakog tima BiH o zavretku pregovora u
vezi adaptacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju s EU (SSP)
sa prateim zakljucima i narednim koracima. Izvjetaj je nakon toga upuen Predsjednitvu BiH u procedure daljeg odluivanja i
odobravanja jer je SSP trebalo potpisati poetkom srpnja kako bi se
mogao nastaviti pregovaraki proces oko prikljuenja BiH Europskoj uniji. Adaptacija Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju (SSP)
izmeu Bosne i Hercegovine i Evropske unije o tradicionalnoj trgovini kljuna je za podnoenje kredibilne aplikacije za lanstvo u EU.
BiH je ranije pristajala na adaptaciju trgovinskog dijela SSP-a po
principu tradicionalne trgovine, smatrajui da to nee natetiti
ekonomiji BiH i traei tehniku adaptaciju, a sve to trebalo je uraditi nakon to je Hrvatska postala lanica EU. Tehnika adaptacija
je podrazumijevala samo dodavanje Hrvatske kao nove lanice EU
u Sporazum i nastavak trgovine po istim uvjetima koje su imale
ostale lanice EU do sada, ali EU nije prihvatila taj zahtjev BiH. Tradicionalna trgovina podrazumijeva uvoenje kvota za bescarinski
uvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iz EU u BiH, koji su
do sada bili optereeni carinom, a koje je tri godine prije ulaska u
EU Hrvatska uvozila u BiH i to u obimu koji je prosjek uvoza u te tri
godine. U ovom sluaju uzima se period od 2008. do 2011. godine.
Cijeli se sluaj zakomplicirao nakon sastanka banjaluke vlasti i
poljoprivrednih proizvoaa. Dodik je na press konferenciji rekao
da njegov entitet odbija ovaj sporazum jer nanosi ogromne, nenadoknadive tete i kratkorone i dugorone. Sva raunica nije dobra za RS i BiH, nego za Hrvatsku koja bi svoje proizvode plasirala u
BiH, rekao je Dodik. On je naveo da se njihovo miljenje u ovom
sluaju mora uvaavati. Svi uesnici koji su danas bili na sastanku
rei e ne adaptaciji SSP-a, a za to postoji niz razloga. Europa se
odrie osam milijuna eura prihoda po osnovu adaptacije, a BiH 81

PREPORODOV JOURNAL 188

BOSANSKI BAROMETAR
milijun eura. 65 do 79 posto prerade roba koje su obuhvaene
ovom adaptacijom locirano je u RS-u, to znai da su ovdje gubici
najvei, naglasio je Dodik i dodao da bi to znailo da bi gubici bili
210 milijuna KM. Tvrdi da bi dolo i do gubitka radnih mjesta.
Spoljni trgovinski deficit u BiH je oko dvije milijarde KM i on bi se
adaptacijom SSP-a bitno poveao. Smanjilo bi se uee poljoprivredne proizvodnje u bruto domaem proizvodu i sve su to razlozi
da mi ne elimo da prihvatimo ovu adaptaciju, rekao je Dodik,
odbijajui adaptaciju rijetko vienim snanim argumentima.
Predstavnici banjalukog entiteta u vlasti BiH su ranije rekli da
nee doi na ovaj sastanak, ali da e ispotovati svaki stav koji entitet zauzme u vezi s SSP-om. lan Predsjednitva BiH iz tog entiteta
Mladen Ivani je takoer potvrdio da e ispotovati odluku Dodikove vlasti prilikom odluivanja na sjednici Predsjednitva BiH.
Upravo zbog toga na sjednici ovaj problem nije ni razmatran,
jer kako je rekao Izetbegovi, zbog negativnog stava koji je prihvatio i srpski lan Predsjednitva BiH Mladen Ivani, on i Dragan ovi
nee preglasati Ivania. On je istakao da bi dva lana Predsjednitva mogla preglasati Ivania, ali da bi tada Ivani imao priliku da
ovo pitanje rjeava putem skuptine u Banja Luci, to bi vjerovatno
i uradio. Izetbegovi smatra da to nije put, ali se nada da blokada,
koju e BiH oigledno imati, nee potrajati due od lokalnih izbora
i da e se vratiti onom to je racionalno za sve graane u BiH. Smatra da je odluka vlasti u Banja Luci iracionalna i tetna. Ovo nije
samo problem zastoja BiH na europskom putu, nego e doi do isto komercijalnih problema, jer emo imati tetu za poljoprivredu i
privredu BiH u oba entiteta, miljenja je Izetbegovi.

Mladen Ivani i Milorad Dodik


On tvrdi da nije tono da e BiH i njena poljoprivreda adaptacijom SSP-a pretrpjeti stotine milijuna KM tete, jer, dri, do takvog
obima uvoza u BiH nee doi. Imali smo vano prilagoavanje i
podobne kvote, a sada emo biti izloeni tome da naa roba ne
moe izai iz BiH i da neemo dobiti IPA fondove, ocijenio je predsjedavajui Predsjednitva.
Ovaj je primjer pak zanimljiv i zbog toga to je Dodik oitao
lekciju Izetbegoviu. Dodik je napravio raunicu, pa bila ona pogrena ili ne, rekao je ne moe. Pitanje je kakvu je raunicu napravio Izetbegovi, odnosno je li i ovaj put samo klimnuo potvrdno
glavom na poruke iz Bruxellesa, kao to je onomad bespogovorno
izvrio nareenje Amerikanaca da se BiH odrekne Sutorine u korist
crne Gore. q
Edis FELI

LIPANJ 2016.

USPRKOS GENOCIDU, BONJACI VEINA


Direktor Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine Velimir Juki
posljednjeg dana lipnja 2016. konano je objavio rezultate popisa stanovnitva u BiH koji je izvren 2013., prvi put nakon 25 godina. Rije je
o ukupnom broju stalnih stanovnika, njihove demografske karakteristike, obrazovne i ekonomske karakteristike, podatke o stanovima i
zgradama te podatke o poljoprivredi.
U BiH ivi 3.531.159 stanovnika. Bonjaka ima 1.769.592 ili 50,11%,
Srba 1.086.733 ili 30,78%, a Hrvata 544.780 ili 15,43%. 0,77% stanovnitva
se nije izjasnilo. 50,7% graana je islamske vjeroispovijesti, 15,19% su katolici, a 30,75% pravoslavci. Bosanski jezik govori 52,86% graana, 14,6%
govori hrvatski jezik, a 30,76% srpski. Ostale jezike govori 1,57% graana.
Od ukupnog broja stanovnika 50,4% ine ene, a 49,6% mukarci.
Popis je pokazao da su Bonjaci po prvi put postali apsolutna veina u BiH. No isto tako pokazao je razmjere etnikog ienja, gledajui rezultate po entitetima. Tako je u Federaciji BiH Bonjaka 70,4%,
Hrvata ima 22,4%, a Srba tek 3,60%. U manjem entitetu pak Srba je
81,51%, Bonjaka je 13,99%, a Hrvata tek 2,41%. U Distriktu Brko ivi
42,36% Bonjaka, Srba 34,58% i Hrvata 20,66%.
U federalnom entitetu ivi 2.219.220 stanovnika, to je 62,85% od
ukupnog stanovnitva, a u srpskom ih je 1.228.423, to je 34,79% stanovnitva. U Brko distriktu ivi 83.516 stanovnika, to je 2,37% ukupnog stanovnitva.
U BiH danas ivi gotovo 850.000 stanovnika manje nego 1991.
godine. Unato velikim gubicima tokom rata Bonjaka je sada za 7%
vie nego uoi 1991. Hrvata je za 2% manje, a udio Srba je gotovo
identian. Apsolutne brojke pokazuju ipak kako je Bonjaka za oko
130.000 manje nego 1991., broj Hrvata smanjio se za ak 220.000, a
Srba je manje za 280.000.

Vlasti u Banja Luci oito nisu oekivali ovakav postotak Bonjaka u


tom entitetu pa su na razne naine nastojali opstruirati objavu popisa,
a kada su rezultati ipak objavljeni, poruili su da popis nee priznati. Za
njih je sporan status 196.000 osoba iz tog entiteta (uglavnom Bonjaka)
jer smatraju kako oni nisu stvarni stanovnici BiH, odnosno tog entiteta
jer zapravo ive i rade u inozemstvu. Tvrde kako se ubrajanjem tih osoba u stalne stanovnike BiH provodi neka vrsta etnikog inenjeringa s
ciljem umjetnog poveanja broja Bonjaka u ukupnom udjelu stanovnitva. Direktorica Zavoda za statistiku u Banja Luci Radmila ikovi
kazala je kako BiH nije dobila tone podatke popisa. Objava rezultata
popisa je plod jednostranog i nejedinstvenog programa za obradu podataka, koji nije u skladu sa zakonom, kazala je ikovi.
Ministar civilnih poslova BiH Adil Osmanovi kazao je da je rije o
ponovnoj elji za opstrukcijom koja dolazi iz Banje Luke i da ne vidi
nijedan razlog da se etniko pitanje uope problematizira. Sve je napravljeno s visokom supervizijom strunih eksperata iz meunarodne
zajednice, rekao je Osmanovi. Podsjetio je da je cilj popisa utvrivanje broja stanovnika za cijelu dravu, kao i po svim teritorijalnim nivoima. Svi smo donoenjem Zakona o popisu stanovnitva znali da popis u konanici ima za cilj pokazati i etniki sastav BiH. On je takav
kakav je i ne bi mogao biti popisan nitko tko nije graanin drave BiH.
Ja ne vidim nijednog razloga da se ovdje toliko problematizira etniko
pitanje. Ono je takvo kakvo je. A to su oni oekivali i kakve su njihove
politike procjene bile? U to ne bih ulazio jer oigledno je da se one
nisu poklopile, kazao je Osmanovi, dodavi da je zakon jasno precizirao nain ponaanja entitetskih zavoda za statistiku nakon to Agencija za statistiku BiH objavi rezultate popisa u BiH. q

33

BOSANSKI BAROMETAR

PORED OTVORENIH I ANTIBONJAKIH PROJEKATA, BONJACIMA PRIJETE I POLUOBRAZOVANI BARBARI IZ


NJIHOVIH REDOVA KAO NAJVEA OPASNOST U STVARANJU DOSTOJANSTVENE BUDUNOSTI

Prekarnost u krugu
oteene drave
Prekarijat nema osjeaj graanskog postojanja
Svijest o neizvjesnosti i nomadsko kretanje u zatvorenom krugu dovode do psiho-socijalnih devijacija, primjetljivih na tijelu i
dui zajednice ljudi. Prekarijat ne posjeduje kolektivno pamenje
u kojem bi se pokazao novi smisao pripadanja zajednici dostojanstvenog ivljenja, solidarnosti i moralne odgovornosti za cijelu klasu. U narasloj prekarnosti dolazi do katastrofalnog razaranja odnosa meu ljudima, do opasne socijalne rasutosti po vertikali i horizontali drutva, atomiziranog besmisla postojanja koji moe posluiti za ideologije desnog odreenja.
Prekarijat nema osjeaj graanskog postojanja on je prije podanika klasa ili bezlini podanici (G. Standing) koji nisu politiki
zastupljeni. On ak ne skriva esto vidljivu autoritarnu svijest. Veliki dijelovi prekarijata osjeaju uzaludnost ivljenja, zatoenost u
krug bez izlaza, nemaju empatije s drugima, jo su neorganizirani i
trpe dehumanizaciju ivljenja.
Globalni kapitalizam, treba ponoviti, predstavlja savremeni okvir
u kojem se razvija prekarijat. On je danas informatiziran i potpuno
koristi informacijske tehnologije (IT). Ljudi su odavno pretvoreni u
one koji na tritu mogu ponuditi samo radnu snagu. Svaka aktivnost dobija smisao samo kao robni odnos. Nestaje koncept socijalne zatite nemonih i nejakih. Smanjuje se zdravstveno osiguranje
zaposlenih. Tope se penzioni fondovi za finansiranje ljudi u mirovini.

Oblikujua klasa prekarijata pred naim oima


stupa na povijesnu scenu u javnim protestima
Upali smo u globalni kapitalistiki proizvodni reim kao epohu. U
evrozoni, prema procjenama, na odreeno vrijeme radi oko 16-17%
svih zaposlenih. Proces prekarizacije je primjetljiv irom evropskog
prostora, ali jo nije detaljno praen i statistiki analiziran za potrebe
razvijanja jedne obuhvatne znanstvene analize pojave.

34

Oblikujua klasa prekarijata pred naim oima stupa na povijesnu scenu u javnim protestima. Nadolazea klasa izrasta na ulicama i velikim gradskim trgovima kao prirodnoj pozornici sopstvene
egzistencije na kojoj se pokazuje svijetu sa svojim zahtjevima i idejama u Londonu, Madridu, Atini, Parizu, Washingtonu. Ona demonstrira na ulicama i iskazuje svoje nezadovoljstvo postojeim
stanjem. Odgovornost za dostojanstvo politike danas preuzima
kosmopolitski demos (. Pai) svijeta na ulicama i barikadama.
Ova fluidna populacija nema vie utopijskih iluzija o zaviaju i
porijeklu u dobu bez subjekta i odmetnute moi koja se skriva iza
velova multinacionalnih korporacija, a povrh drava-nacija koje su
okonale vlastite naracije o suverenitetu i velikim ideologijama vladanja nad ovjekom. Ova populacija koja je izrasla u prekarnosti
egzistencije bitno se razlikuje od radnike klase iz fabrikih hala
koja je imala osmoasovno radno vrijeme, socijalno i penziono osiguranje, mirovinu, plaen godinji odmor, stabilno zaposlenje u
dravi blagostanja.

Kraj drave blagostanja i nadolazak drutvene


prekarnosti
Informacijski kapitalizam u dobu globalizacije ima pred sobom
brojnu nastajuu, prekarnu, pokretljivu grupaciju ljudi irom svijeta koja nema perspektive i politike organiziranosti u ovoj fazi.
M. Heidegger nas je podsjetio da je od novovjekovlja mainska
tehnika bitno omoguila uspon zapadne Evrope uz znanost (fizika)
i tehnologiju. U dobu industrijskog drutva razvijeni su kapitalistiki odnosi u Evropi i to transformirajue stanje kapitala djeluje do
danas. Kapital je interesno i ciljano poticao razvoj moderne znanosti, tehnike i primjerene tehnologije za nae doba.
ovjek je preko znanosti i tehnike trebao postati gospodar svijeta i u toj dominaciji eksploatirati prirodu prema smjernicama kapitala. Poeo se razvijati mit o napretku. Ali, tehniko-eksploatacij-

PREPORODOV JOURNAL 188

BOSANSKI BAROMETAR
ski napredak ovjeka preko znanosti i tehnike nije ujedno bio i humani napredak ovjeka i njegovih konstrukcija.
Claus Offe, analizirajui neoliberalno dokidanje tradicionalne politike solidarnosti izmeu politike drave i graanskog drutva, ukazuje
na veliku raspravu o krizi legitimiteta demokratskog poretka kasnog
kapitalizma u kojem se prepoznaje iscrpljenost mogunosti socijalne
drave ili welfare state. Iz toga danas proizlazi kraj drave blagostanja
i nadolazak drutvene prekarnosti u kojoj se oblikuje prekarijat.
Informacijsko drutvo nastupa iz projekta industrijskog drutva
i industrijalizacije krajolika svijeta ili nakon ere industrijskog drutva (A. Milardovi) koje je bilo podrano znanstvenim i tehnikotehnolokim kapacitetima.

Agresivni mali Hitleri stupaju na scenu


Prekarijat se u evropskom prostoru, naprimjer, predstavlja preko brenda EuroMayDay to je bila mrea italijanskih, francuskih i
katalonskih aktivista koja je 1. maja 2001. pozvala na paradu koja
se prvi put odrala u Milanu. To je parada-protest kojim se izraavaju najraznovrsnije forme prekariziranja rada i ivota koje se ne
mogu organizirati pomou klasinih institucija radnikog pokreta i
tradicionalne ljevice. Aktivisti protestiraju protiv nadolazee i razorne prekarizacije ivota ljudi na sve strane. Pritom, nije rije o
reprezentaciji ili jedinstvenosti, ve o oglaavanju mnotva raznovrsnih elja, formi ivota i neorganizirane borbe.
EuroMayDay odrava se svake godine u razliitim gradovima
Evrope Milano, Barcelona, London, Amsterdam, Berlin, Bochum,
Dortmund, eneva, Hamburg, Helsinki, Kopenhagen, LAquila, Leon, Maribor, Sofija, Stockholm, Be itd. Primjetna je njegova internacionalizacija i narastajui gnjev u protestima.
Meutim, veina evropskih vlada neodgovorno ignoriraju nadolazeu formu i nude obeshrabrujue, cinike interpretacije velikog
epohalnog procesa koji e izmijeniti sliku Evrope. Evropske vlade u
svome jeftinom orijentalistikom maniru upozoravaju na opasnost
od islamskih terorista i time jasno pokazuju da ne razumiju povijesni trenutak u kojem smo se nali. Zato irom Evrope narasta desnica
faisti, nacisti, nacionalisti, ksenofobni ovinisti, antimuslimanski
pokreti i poniavajua zloupotreba religijskih institucija i vjernikog
iskustva svijeta. ini se, naalost, da e radikalna desnica profitirati u
ovome povijesnom asu i donijeti nam nove uase.
Mnogi intelektualni duhovi vide danas i upozoravaju da se svuda
oko nas pojavljuju novi jurinici desniarskog duha. Agresivni mali
Hitleri stupaju na scenu, ruilake i prijetee demonstracije, PEGIDA u akciji (njem. Patriotische Europer gegen die Islamisierung des
Abendlandes; bos. Patriotski Evropljani protiv islamizacije Zapada),
uvari svetog tla, pljakai sirotinje to dolazi s Bliskog istoka

Bonjacima prijete i poluobrazovani barbari iz


njihovih redova
Oko Bosne su maskirani faisti, teroristiki Ravnogorski pokret,
velikosrpski primitivci, konsolidirani etnici, preobueni zloinci i
ubice u graanskim ulogama, ope rasulo morala i solidarnosti...
Najprimitivniji politiki predstavnici naroda pokuavaju sve podijeliti u Bosni prema konstruktu etnikog i religijskog odreenja.
Princip dijeljenja svega prema etniko-religijskom kljuu oznaava
veliki povijesni nazadak ivota na ovim prostorima i njegovu opasnu
getoizaciju. Jedni su zlouptrebljavali vjerovanje i razvili religijski egzibicionizam da bi neki primitivci postali mjerodavni u drutvenim poslovima. Gurnuti smo u pliak duha i ponieni kao bosanski ljudi,
muslimani, potovatelji Uenja, znanstveni istraivai, profesori...

LIPANJ 2016.

PREKARIJAT I PREKARNI RADNICI


Prekarni radnici (ili prekarijat neologizam stvoren kombinacijom rijei precarius, lat. Nesiguran; i zavretkom -ijat iz pojma proletarijat) su radnici koji pate zbog prekarnosti, teke opstojnosti u ivotu
bez predvidljivosti ili sigurnosti, koji utjee na materijalno ili psiholoko stanje. Glavna karakteristika prekarnosti je nesigurnost, rad na
odreeno vrijeme, povremeni i privremeni rad, i niska ili nikakva radna prava i zatita, tj. ivot u ekonomskoj i socijalnoj nesigurnosti.
Radite li ve 10 godina, a da nemate nijednu godinu staa u knjiici?
Uostalom, imate li uope radnu knjiicu ili vam nikad nije zatrebala? Jeste
li zatieni sindikatom na svom radnom mjestu ili niste doivjeli takvo
radniko organiziranje? Imate li zdravstveno osiguranje? Koliko ste dosad
promijenili radnih mjesta i koliko ste potpisali razliitih privremenih ugovora? Takva si pitanja esto postavljaju pripadnici prekarijata.
Radi se o novoj klasi eksploatiranih radnika koja se formirala na
neoliberalnom tritu rada, obiljeenom fleksibilizacijom i mobilnou. To su sezonski radnici, radnici na crno, slobodnjaci koji ive od
honorara, ugovorni radnici, oni koji obavljaju povremene poslove preko raznih agencija, strunjaci koji rade po projektima Njihovi prihodi
su nepredvidljivi ili su bez razliitih beneficija koje su za prethodne
generacije bile norma: plaeni godinji odmori ili bolovanja, besplatno struno usavravanje, novani transferi kada ostanu bez posla.
Simbol ovih procesa postaju tzv. McJobs niske nadnice, nezahtjevni poslovi za priuenu radnu snagu, prekovremeni ali neplaeni rad, kratkoroni ugovori i stalna prijetnja gubitka posla. Dananji
radnik postindustrijskog globalnog kapitalizma esto moe raunati
samo na permanentnu nesigurnost.

Svi smo mi prekarijat

Guy Standing, autor knjige Prekarijat, nova opasna klasa:


U svim europskim dravama koje prolaze dugorone strukturne
prilagodbe prekarnost se namee ne samo migrantskim radnicima i
najsiromanijima, ne samo radnicama koje ostaju u drugome stanju,
ne samo studentima i mladima, ne samo sve malobrojnijoj manualnoj
radnoj snazi nego i radnicima u javnom sektoru, od smetlara do javnih
slubenika, od istaa na ugovor do zdravstvenih djelatnika. (...) Restrukturiranje gospodarstva i dugorona ekspanzija rezervne vojske
rada koja je prati izvrit e svoje disciplinske uinke do samoga vrha
klasne strate, i samo e manjina segmenti srednje klase, te vladajua klasa ostati relativno zatiena. q

Pored otvorenih antibosanskih i antibonjakih projekata, Bonjacima prijete i poluobrazovani barbari iz njihovih redova kao najvea opasnost u stvaranju dostojanstvene budunosti. Podvaljuju im
virtualni aktivizam, cyber space ivot, dok je pola Bosne osvojeno
vojnikom etnikom izmom, a bonjaki narod pobijen i protjeran.
U virtualnim svjetovima bonjaka sanjarija ivi svoj eskapizam i biva
otkinuta od zemlje bosanske u nekim novim krajolicima svijeta.
Bonjaki procesi migracija zaokruuju prekarizaciju naeg
drutva i dovode nas do getoiziranog bosanskog ivota u okviru dananje Evrope. q
Senadin LAVI

35

ZEMLJO MOJA

SREBRENICA 1995.-2016.

Srebrenicu je trebalo graditi


kao centar bosanskog ivota
21. godinjicu genocida u Srebrenici obiljeava jo jedna kolektivna denaza, na kojoj e biti ukopana 121 rtva genocida, a na
kojoj, za razliku od prole, 20. godinjice, nee biti velikosrpskih
provokatora i zbunjenih bonjakih zvaninika. Ovaj put, na vrijeme, i s pravom, porodice rtva su preduprijedile mogunost da godinjnica genocida postane mjesto za epurenje lane srpske dobrote, lanog sauesnitva u boli, a bez iskrenog suoenja i imenovanja genocida u Srebrenici.
Zato se prole godine dogodilo da bonjako vostvo ugosti
negatora genocida u Srebrenici, srbijanskog premijera Aleksandra
Vuia, da ga odlikuje Cvijetom Srebrenice, a da nakon onog tzv.
napada na Vuia velikosrpski mediji od svega naprave opasnu lakrdiju u kojoj se Bonjaci pravdaju a vie niko ne pria o rtvama
genocida?! Ko je to suflirao bonjakom vostvu da se pomirenje
treba graditi na licemjerstvu, pa da odlikuje nekoga ko negira meunarodno-pravno verificirani pojam genocida u Srebrenici, a to
je direktna povreda pijeteta za rtve i njihovih porodica?
Nakon brojnih kritika na drutvenim mreama, porodice rtava
su razumjele da to tako vie ne ide, pa su otvoreno otkazale gostoprimstvo svakome ko negira genocid, to je u srbijanskoj javnosti
proitano kao nedvosmislena poruka tamonjem rukovodstvu da
ne dolazi, jer su se oito svi pronali u tom negiranju genocida.
Uslijedile su oekivane poruke da otkazivanje gostoprimstva, dakle, negatorima genocida, nije doprinos miru, a iz ega proizilazi da
bi negiranje genocida i zatiranje sjeanja doprinijelo pomirenju i
stabilnosti. Na alost, najvii bonjaki zvaninici su nasjeli na ovu
podvalu, pa su u nekolikim istupima u javnosti govorili na fonu velikosrpske retorike, no, u ovom pijetetnom povodu neemo polemizirati sa tim stavovima.

Politizacija Srebrenice
Po popisu stanovnitva iz 1991. godine u Srebrenici je ivjelo
36.666 stanovnika, od ega 27.572 Bonjaka (ili 75%) i 8.315 Srba
(ili 23%), te 40 Hrvata, 380 Jugoslavena i 361 ostalih. Oko 6.500
Bonjaka Srebrenice je ubijeno ili se vode kao nestali u srpsko-crnogorskoj agresiji na BiH.
Iz Visokog je 9. jula, u 10:00 sati, krenut e kolona sa 121 tijelom
rtava genocida, prema konanom odreditu u Memorijalnom centru Potoari. (Ostaje i otvoreno pitanje zato se Memorijalni centar
ne preimenuje u Muzej genocida, ili Memorijal genocida, ve se skrivanjem rijei genocid povlauje velikosrpskoj namjeri da se genocid negira, a ime se brie odgovornost dravnih struktura u tom
zloinakom poduhvatu, budui da se pojam ratnog zloina vee za
individualnu, a genocida za kolektivnu odgovornost.) Iz JKP Gradska
groblja su obavijestili da bi do ova brojka mogla porasti za jo nekoliko identificiranih osoba jer je u narednim danima uslijedila jo jedna identifikacija posmrtnih ostataka, a do zakljuenja ovog broja
Preporodovog Journala taj podatak nismo imali.

36

Kao i svih ovih godina posao pripreme i opremanja rtava radili su JKP Gradska groblja Visoko i JKP Komemorativni centar
Tuzla. Ove godine u Potoarima bi trebala biti ukopana 121 rtva
genocida, tako da e broj ukopanih nakon denaze 11. jula biti
6.498. Najmlaa osoba koja e ove godine biti ukopana je Avdija
Memi koji je imao svega 15 godina, dok je najstarija rtva Mustafa
Hadovi koji je u trenutku izvrenja genocida imao 77 godina,
kazao je za medije organizator rada u JKP Gradska groblja Visoko,
Kenan Karavdi.
Karavdi kae da je iz godine u godinu broj identificiranih osoba
za ukop u Memorijalnom centru Potoari sve manji te da e, nakon
to je u septembru 2003. godine ukopano 107 osoba, ove godine
biti ukopano njih 121. Broj identifikovanih rtava rastao je sve do
2010. godine, kada je na najveoj denazi u Potoarima ukopano
775 rtava genocida, nakon ega broj identifikovanih osoba opada
iz godine u godinu, zbog raznih faktora koji oteavaju identifikaciju.
Ipak, koliko god nastojali da se 21. godinjica genocida skoncetrie na denazu i pijetet prema rtvama, nemogue je ne primijetiti politike spletke koje prate ovaj dogaaj. Tome ide na ruku i
injenica da su ove godine lokalni izbori, da su Bonjaci ujedinjeni

PREPORODOV JOURNAL 188

ZEMLJO MOJA
oko kandidature dosadanjeg naelnika amila Durakovia, ali i da
srpske strane ujedinjeno, besramno, saopavaju ambiciju da osvoje naelniku poziciju, za koju konkurira izvjesni Mladen Gruji,
poznat po svojim etnikim stavovima i negiranju genocida.
S druge strane, velikosrpska politika u dejtonskim institucijama
ne libi se da bude jasno distancirana od insistiranja porodica rtava
da se genocid i krivci zovu imenom i prezimenom. Tako je ministar
vanjskih poslova dejtonske BiH Igor Crndak obavijestio javnost da
uposlenici Ministarstva ne smije sudjelovati u obiljeavanju 21. godinjice, jer nain obiljeavanja ne doprinosi miru i pomirenju, valjda zbog toga to se insistira na istini. Na njegovu velikosrpsku zloupotrebu Ministarstva vanjskih poslova nije niko reagirao. Kao i na
mnoge druge stvari koje su se deavale.

Hodoasnici bonjakog pamenja


U pozadini svih moguih dogaanja oko Srebrenice, od presuda
do denaza, ivi odvojeno i usamljeno sutina Srebrenice, ta injenica da ovaj grad skapava u svekolikom zamiranju i odumiranju,
namjesto da svjedoi ivot i prosperitet. Srebrenica bi morala svjedoiti ivot, jer samo ivot, u ime ivota, moe pamtiti i opominjati.
Zato je nuno da Srebrenica dobije poseban status, kao grad u kome e vladati najbolji ekonomski i socijalni uvjeti ivota. Ako bi se
to ostvarilo, za nekoliko mjeseci bi Srebrenica disala punim pluima, i bila najpoeljnije mjesto za ivot u BiH. Sve ove godine su
nedopustivo golem period za ekanje bonjakog dijaloga o Srebrenici. S druge strane, od svih bonjakih stratita, samo je Srebrenica imala istaknutiji politiki i duhovni tretman. No, to nije bio
rezultat strateke volje jednog genocidom pogoenog naroda, da
pamti i opominje, ve sticaj okolnosti, sazdan od pojedinanih, individualnih i interesnih aktivnosti.
Svako obiljeavanje godinjice genocida u Srebrenici potvruje
utisak da ovo mjesto postaje svetite bonjakog identiteta. Bonjaci poinju osjeati da pamenje biva uvjet njihovog opstanka.
Bitnost bonjakog odnosa prema pamenju genocida moe se itati iz redova osvjedoenih plaenika srpsko-hrvatske hegemonije,
koji govore o stvaranju kulta rtve. Slijedom logike, Bonjaci se
trebaju distancirati od Srebrenice kao centrita svoga politikog
identiteta. Tada ne bi stvarali kult rtve. Tada ne bi bilo ni rtve, jer
rtva ne moe opstati bez kulta, kao normalnog izraza pamenja
zla, u ime dobra, u ime volje da se zlo nikad nikom ne ponovi. Zar

LIPANJ 2016.

svi skupovi o holokaustu nisu manifestacija kulta rtve? Zar svi jevrejski auvici, nisu to isto? Zar to nije i obiljeavanje 11. septembra u Americi? Normalnom umu nema nieg retrogradnog u stvaranju kulta rtve. ta je loe u pamenju nevinih rtava? To mogu
rei samo advokati zloina, a u naem sluaju, plaenici iz Karaoreva koji godinama primaju masne pare za brisanje fakata o zloinima nad Bonjacima.
Na obiljeavanju godinjica genocida u Srebrenici bude i po nekoliko desetina hiljada ljudi. Meu njima je veliki broj Bonjaka iz
dijaspore koji u Srebrenici nemaju nikoga svoga, ali su kao svoj patriotski farz osjetili obavezu da budu u centritu bonjakog bola i
identiteta. Ove ljude niko nije pozvao u Srebrenicu. Jer niko nije
vodio kampanju s porukom da je odlazak u Srebrenicu mjesto na
kome se potvruje odanost narodu i domovini. Ljudi su to sami od
sebe, od svoje pristojnosti i vjere, osjetili. Dodue, opet moramo
govoriti o manjini, ali sva su pravila na svijetu vazda kretala od manjine.
Embrion razumijevanja Srebrenice kao vrela bonjakog identiteta mogao bi vremenom ui u svaku nau kuu, gdje e roditelji
djecu uiti da makar jednom u ivotu moraju osjetiti duh i dah Srebrenice. Danas se ova ambicija granii sa fantastikom, jer je tek
moda jedan od stotinu Bonjaka 11. juli proveo u mislima na Srebrenicu, i u molitvi za srebrenike rtve. Ali, nita se ne moe dogoditi ako se prethodno ne zasanja. Svi koji su doputovali u Srebrenicu sa sobom nose san o vremenu u kome e svaki Bonjak osjeati
ono to su osjetili oni, kao hodoasnici bonjakog pamenja.

Kako oivjeti Srebrenicu?


Kakve koristi moe imati Srebrenica od okupljanja koje se dogodi jednom godinje? Kakve koristi moemo mi, kao drutvo, imati od Srebrenice ako ovo bude mrtav grad, koji e se vremenom
utopiti u posrbljeno Podrinje? Ako Srebrenica ne bude ivjela punim pluima, vremenom e odumirati i pamenje na Srebrenicu.
Bonjaci koji jednom godinje pohode Srebrenicu ne mogu uiniti
nita da se to promijeni. Oni su tek hodoasnici koji u svojim individualnim svjetonazorima osjeaju potrebu da budu dio bonjakog
kolektiviteta, patriotske i vjerske istote.
Srebrenicu moe mijenjati tek bonjaka politika volja. U nekoliko navrata otvaran je dijalog o budunosti Srebrenice. Smatra
se da Srebrenicu treba oivjeti. Kako to uiniti ako ljudi nisu motivi-

37

ZEMLJO MOJA
rani za povratak u ovaj grad? Reeno je jednom: treba traiti poseban status za Srebrenicu, nalik na onaj kakav ima Distrikt Brko, i to
definirati kao ustavnu kategoriju. Treba u Srebrenici biznismene
osloboditi poreza, i tako potaknuti proizvodnju. Treba stvoriti itav
niz ekonomskih i socijalnih pogodnosti koje bi bile magnet za sve
koji ele bolji ivot. Ako se u Srebrenici ne bude bolje ivjelo nego
u drugim krajevima BiH, ovo e ostati mrtav grad. Ekonomski eksperti su ponudili mnotvo modaliteta koji mogu od Srebrenice
napraviti grad sa perspektivom. Ba kao to je danas Brko grad u
kome se bolje ivi nego u svim drugim krajevima BiH.
Dakle, ko je mogao pokrenuti aktivnost za sticanje posebnog
statusa Srebrenice? To sigurno nee uiniti vlasti manjeg entiteta,
jer tamo znaju da sa umiranjem Srebrenice umire pamenje. To
nee uiniti ni bonjaki hodoasnici. Oni su svoju moralnu obavezu ispunili. To mora uiniti bonjaka politika, koja jo nije zrela za
inicijativu. Rije je o projektu koji se ne moe realizirati jednim sijelom. Sve bonjake potencijale bi trebalo ukljuiti u osmiljavanje i
pomaganje dugotrajne kampanje kojom bi se izborio poseban status za Srebrenicu. Ali, kako to uraditi kad bonjaka politika vae
srpsku priu?
Na alost, sve to je uraeno u posljednjih godinu-dvije na planu sveobuhvatnog planiranja budunosti za Srebrenicu, svelo se na
inicijativu iz Srbije da uplate nekakve pare, koje su svakako duni,
na ime koritenja hidropotencijala, te na konferenciju koja je u tom
povodu odrana. ini se, ponekad, da se ovakvi projekti zaustave
na formalistikom zadovoljstvu da je neto lijepo naslovljeno, da
bombastino zvui, a nikoga, pa ni kritiku javnost, ne interesira
to se iza toga krije jalovost.
Srebrenica e biti i ovog 11. jula biti centar bonjakog srca.
Bie i poslije. A u samoj Srebrenici, ostat e bjelina niana i pustinja
ivota. Ukoliko ne bude dovoljno jedinstva, u opasnost moe doi i
ova, kakva-takva satisfakcija, da imamo svog naelnika, Bonjaka.
Sve to je daleko od one Srebrenice kakvu je trebalo izgraditi za ovih
20 godina da to bude mjesto ivota, u ime pamenja, a ne mjesto
smrti i odumiranja, u ime zaborava.
Fatmir ALISPAHI

JEDINSTVENI PROJEKT VIRTUELNOG MUZEJA GENOCIDA


NAD BONJACIMA
LEGArT registar umjetnikih dijela na temu genocida
Virtuelni muzej genocida nad Bonjacima u povodu obiljeavanja
21. godinjice genocida u Srebrenici utemeljuje projekat jedinstvenog
registra umjetnikih svjedoanstava o genocidu nad Bonjacima, pod
nazivom LEGArT, kao cjelovit virtuelni legat koji e batiniti sve to je
u umjetnosti i njenim disciplinama stvoreno i realizirano na temu genocida nad Bonjacima.
LEGArT e po prvi put formirati jedinstven cyber prostor za kontinuirano objedinjavanje i klasificiranje svih umjetnikih djela o genocidu nad Bonjacima, emu pripadaju knjievni tekstovi, likovna i muzika djela, filmovi i pozorine predstave, izlobe, performansi i manifestacije, zapravo, sve to je u duhovnom smislu imalo za cilj da zabatini svjedoenje o genocidu nad Bonjacima. Po prvi put e se formirati katalog spomenika koji obiljeavaju mjesta bonjakog stradanja.
LEGArT pokree i biblioteku knjiga u PDF formatu na temu genocida,
kao i galeriju fotografija.
Kao posebna tematska cjelina ustanovljavaju se baner i linkovi
prema umjetnosti holokausta nad Jevrejima, prema Muzeju Yad Vashem, a u perspektivi i prema drugim svjetskim adresama koje kroz
umjetnike forme tretiraju univerzalna pitanja stradanja ljudi u ratnim i totalitarnim vremenima.

Ustanovljavanje LEGArT-a genocida nad Bonjacima, kultura Bosne


i Hercegovine, ali i antifaistika kultura openito, postaju bogatiji za
jedan autohton umjetniki korpus, koji e se narednih godina iriti i obimom i kvalitetom, te postati predmet naunih istraivanja i kulturne
razmjene. Onako kako se danas izuava umjetnost holokausta, kao zaseban korpus u historiji umjetnosti i u antifaistikoj kulturi, tako e i
LEGArT genocida nad Bonjacima postati adresa bez koje e biti nemogue razumijevanje povijesti i savremenosti Bosne i Hercegovine, kako
u kulturnom, tako i u irem drutvenom i politikom horizontu.
Virtuelni muzej genocida nad Bonjacima kroz svoje projekte nastoji u savremenim komunikacijskim formama i izrazima predstaviti
kontinuitet bonjakog stradanja, a umjetnika svjedoanstva su najdirektniji vid razumijevanja i prenoenja iskustva rtve genocida kroz
povijesne i sve druge granice.
LEGArT genocida nad Bonjacima je otvoren virutelni prostor za
postojee i sve budue umjetnike sadraje, tako da se pozivaju svi
stvaraoci da putem LEGArT-a, pri Virtuelnom muzeju genocida nad
Bonjacima, objavljuju svoje radove ili dostavljaju linkove koji e biti
klasificirani i zabatinjeni u ovom jedinstvenom projektu koji e obuhvatiti sve to je u duhovnom i umjetnikom smislu reeno o genocidu nad Bonjacima.
U okviru obiljeavanja 21. godinjice genocida u Srebrenici bie
predstavljena promotivna verzija LEGArT-a, na adresi www.vmgb.ba,
kao i trailer o ovom jedinstvenom legatu kulture sjeanja.
Projekat je realiziran pod pokroviteljstvom predsjedavajueg
Predsjednitva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovia i potpredsjednice Federacije Bosne i Hercegovine Melike Mahmutbegovi. q

38

PREPORODOV JOURNAL 188

IZ SVIJETA

RATNA ARITA LIBIJA, SIRIJA, IRAK, JEMEN I AFGANISTAN

Kaos rata i geopolitike


LIBIJA: Hoe li Vlada nacionalnog jedinstva donijeti
stabilnost zemlji?
Bitka za Sirte
26. lipnja 2016. premijer Vlade nacionalnog jedinstva u Libiji je
izjavio kako jedino vojska koja objedinjuje sve snage zemlje moe pobijediti militantnu organizaciju ISIL (ili Islamska drava), koja je iskoristila anarhiju u zemlji da se ukorijeni. Uvjereni smo da nema rjeenja za poraz ISIL-a bez ujedinjenog vojnog zapovjednitva koje bi okupilo Libijce iz svih regija zemlje, rekao je premijer Fayez al-Sarraj.
U Libiji, gdje je oruje lako dostupno, vladaju kaos i borba za
vlast. Usprkos postavljanju vlade nacionalnog jedinstva (GNA) krajem oujka 2016. u Tripoliju, koju podrava meunarodna zajednica, Sarraj ne uspijeva proiriti svoju vlast na cijeli teritorij. Njega
podravaju milicije sa zapada Libije, koje sainjavaju bivi pobunjenici koji su se 2011. borili protiv reima diktatora Muammara elGaddafija, koji su kasnije odbili poloiti oruje.

Bitka za Sirte, glavno uporite ISIL-a u Libiji


U svibnju 2016. snage povezane s GNA pokrenule su veliku
ofenzivu kako bi oslobodili obalni grad Sirte, sjedite ISIL-a u Libiji,
koji se nalazi na pola puta izmeu Tripolija i Bengazija. Ofenziva je
omoguila provladinim snagama zauzimanje nekoliko mjesta i poloaja koje je zauzimao ISIL. Naime, jo 10. lipnja 2016. objavljeno
je kako su snage lojalne Vladi nacionalnog jedinstva nakon estokih
borbi preuzele su kontrolu nad lukom Sirte i ondje se smjestile.
Reda Issa, dunosnik Ureda za informacije, izjavio je tada kako provladine snage okruuju ISIL-ovce u sektoru od 5 kvadratnih kilometara izmeu centra i sjevernog dijela grada. U meuvremenu je
blokiran morski pristup gradu zahvaljujui brodovima libijske mornarice. Meutim, protuofenzive ISIL-a, samoubilaki bombaki napadi, dobro utvrivanje u stambenim zgradama i djelovanje snajperista usporili su napredovanje provladinih snaga u drugoj polovica lipnja. Procjenjuje se da u Sirteu ima oko 30.000 civila, prema
vojnim izvorima snaga GNA-e.

Ubijeni dunosnici Gaddafijeve vlade


Sljedea vijest prilino dobro oslikava kaotinu situaciju u Libiji.
12 libijskih dunosnika iz vremena vladavine Muammara Gadafija
ubijeno je dan nakon putanja iz zatvora, dok drugi izbori navode

LIPANJ 2016.

kako se broj rtava popeo na 32. Dvanaestorica su bila osuena na


temelju optubi za zloporabu poloaja i sudjelovanje u djelima represije tokom pobune protiv Muammara el-Gaddafija 2011. godine.
9. lipnja 2016. sud u Tripoliju naloio da ih se pusti na slobodu, pod
uvjetom da se svaka dva tjedna javljaju tuiteljstvu. No, dan kasnije,
u petak, 10. lipnja, njihova tijela izreetana mecima, s vidljivim tragovima muenja, pronaena su u razliitim dijelovima Tripolija.
Posebni izaslanik Ujedinjenih naroda za Libiju, Martin Kobler,
osudio je ubojstva i pozvao na brzu i transparentnu istrage, rekavi da je okiran i plai se izvjea o ubojstvima tolikih zatoenika osloboenih od strane suda u Tripoliju. Vlada nacionalnog jedinstva, koju je je priznao UN, takoer je osudila ono to naziva
zloinom vrijednim prezira.
Iako se govori se o misterioznom zloinu, ubojice su, zapravo,
poznate.
Libijski portali The National i Jamahiriya News otkrivaju kako je dunosnike Gadafijeve vlade likvidirala Predsjednika garda
sainjena od milicija Libijske islamistike borbene grupe (LIFG) koja
vlada Tripolijem. Libijske udruge za ljudska prava pozvale su meunarodne institucije da osude ove okrutnosti, sa zahtjevom da se
provede puna istraga i da se ubojice kazne.
Meutim, teko da e se ita dogoditi po tom pitanju, jer su
milicije iz Misrate, Libijske islamistike borbena skupina pod zapovjednitvom Abdelhaqima Belhadja sada gotovo postali heroji, budui da su protjerali ISIL iz grada Sirte i vaan su saveznik NATO
paktu i Europskoj uniji u uvanju njenih junih granica, pogotovo
talijanskih. Nevjerojatno je licemjerje i posebnog izaslanika Ujedinjenih naroda za Libiju i zapadnih dunosnika, obzirom na situaciju
u Tripoliju i koga se trpi kao saveznike, samo zato jer se nakon svrgavanja Gaddafija nije imalo bolje rjeenje od postavljanja u zemlji
islamistike vlade Muslimanskog bratstva i prihvaanja za saveznike osvjedoene teroriste poput Abdelhaqima Belhadja i njegovih
suradnika. Portal Viva Libya je ak objavio snimke izjava, tijela likvidiranih i svjedoenja o likvidacijama i muenjima unutar zatvorskih zidina, da bi se tijela ubijen kasnije jednostavno bacala na ulicu. Meutim, ali ni Ujedinjeni narodi, ni udruge za ljudska prava po
tom pitanju ne rade nita. Za EU i Washington je najvanije da islamistike milicije iz Misrate i Tripolija, koje su praktino uzurpirale
svu vlast glavnom gradu Libije, vode borbe protiv svojih ideolokih
istomiljenika iz Islamske drave i ne treba se iznenaditi ako veliki
muftija Libije Sadiq Al-Ghariani, Abdelhaqim Bejhadj ili nierangirani zapovjednici islamistikih milicija jednom u Europi u nekoj od
prijestolnica, vjerojatno u Parizu ili Rimu, budu doekani sa svim
poastima. Tada e ove likvidacije ionako biti zaboravljene, pie
jedan hrvatski vojno-politiki analitiar.

SIRIJA: Izmeu rata i diplomacije


Kremlj nee dopustiti agresiju na Siriju
Sredinom lipnja 2016. Washington Times objavio je da je 51
diplomat amerikog State Departmenta, srednjeg do visokog ranga, potpisao interni memorandum u kojem se vrlo otro kritizira
aktualna amerika politika prema Siriji, te poziva na hitno pokreta-

39

IZ SVIJETA
nje zranih udara protiv Sirijske vojske i Vlade predsjednika Bashara Al-Assada. U tekstu se poziva na ciljane vojne napade protiv
Sirijske vojske zbog gotovo potpunog raspada primirja koje je stupilo na snagu poetkom 2016. godine.
Ovu je inicijativu prvo komentirao Mihail Bogdanov, zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova i posebni izaslanik za Bliski istok, koji je
rekao kako je poziv amerikih diplomata da se bombardira Assad u
suprotnosti s rezolucijom Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda o Siriji.
Sirijsku opoziciju treba poticati na sudjelovanje u redu s dravnim institucijama, kako bi se uspostavio dijalog koji moe dovesti
do novih izbora u toj zemlji, izjavio je ruski predsjednik Vladimir
Putin. Naglasio je da je stvaranje nove vlade koja e imati povjerenje veine Sirijaca klju za okonanje sukoba koji traje vie od pet
godina, te dodao da se taj cilj moe postii samo kroz izradu novog
Ustava i odravanje novih izbora. Putin je rekao da je sirijskom
predsjedniku Basharu Al-Assadu, koji je posjetio Moskvu prole godine, obeao da e mu pomoi da to i postigne. Ne postoji nita
bolje od demokratskih izbora, rekao je Putin, dodavi kako oekuje da SAD poraditi sa svojim saveznicima u regiji i potaknuti sirijsku
opoziciju da se ukljui u konstruktivan dijalog s vladom. Potrebno
razmiljati kako ujediniti neke oporbene zastupnike s postojeim
strukturama vlasti, rekao je Vladimir Putin.
Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov je otro upozorio Washington oko moguih udara protiv Assadovih snaga, naglasivi kako
bi to zapalilo cijelu regiju. Pokuaj ruenja Assadove vlada nee
pomoi da uspijemo u borbi protiv terorizma i mogao bi gurnuti
regiju u potpuni kaos, rekao je Peskov.
Glasnogovornik ruskog ministarstva obrane, general Igor Konaenkov, rekao je da bi pozivi na vojnu akciju protiv Assada trebali
zabrinuti svaku razumnu osobu. Tko bi snosio odgovornost za to?
Ili emo vidjeti isti osmijeh u stilu Hollywooda, kao to se ve dogodilo u Afganistanu, Iraku i Libiji?, upitao je general Igor Konaenkov.
Oglasio se i elnik Odbora za inozemne poslove Dravne Dume,
Aleksej Pukov. Pokuaji napada na Assada bio BI poraz amerike diplomacije, znak politike nemoi i pomo Islamskoj dravi i Al-Nusra
Frontu. Dakle, ovaj je prijedlog vrlo lo savjet, napisao je Aleksej Pukov, elnik Odbora za inozemne poslove Dravne Dume, na svojoj stranici na Twitteru. Prije toga je takoer rekao kako su zaposlenici State
Departmenta zapravo zahtijevali da Barack Obama postane saveznik
terorista Islamske drave i drugih militantnih skupina.

Ministar Sergej ojgu u Damasku


18. lipnja 2016. ruski ministar obrane, Sergej ojgu, stigao je u
nenajavljeni posjet Siriji, gdje se sastao sa sirijskim predsjednikom
Basharom Al-Assadom. Tokom posjete je posjetio i rusku vojnu bazu Hmeymim u sirijskoj pokrajini Latakiji. U slubenoj izjavi ruske
vojske se navodi kako je tema sastanka bila gorua pitanja vojne i
vojno-tehnike suradnje vojski dviju zemalja, kao i osobni stavovi
oko suradnje u borbi protiv teroristikih skupina koje djeluju na
podruju Sirije. Ministar ojgu u Siriju je stigao po izravnoj zapovjedi ruskog predsjednika Vladimira Putina, a mnogi su ovaj posjet
povezali s memorandumom amerikih diplomata u kojem pozivaju
amerikog predsjednika Obamu da pokrene zrane udare protiv
Sirijske vojske SAA i na Damask. Ovaj posjet generala ojgua, inae
zagovornika jaeg vojnog angamana ruske vojske u Siriji, jasan je
ruski odgovor na ameriku inicijativu.
Posebno je zanimljiv bio susret ministra ojgua i predsjednika
Assada, nakon kojega u javnost nije procurilo nita bitno. Yakov
Kedmi, bivi elnik izraelske slube Nativ, inae idov ruskog podrijetla, izjavio je kako je ojgu doao pitati Assada zato je dolo do

40

zastoja na bojnom polju i da se uvjeri da nakon rata Iran nee biti


vojno prisutan na teritoriju Sirije.
Koliko je Kedmi upoznat sa sadrajem razgovora, nije poznato,
ali se iz njegove izjave vidi koje su brige Izraela. Dakle, sve dok Iran
alje borce u pomo sirijskoj vojsci, a Rusi sve to nadziru, Izrael
nema nita protiv. U suprotnom sluaju, ako Iran misli ostati vojno
nazoan u Siriji, onda nastaju problemi, iako je ovo samo jedna od
opcija, a najbolja je svrgnuti Assada i uspostaviti proameriku marionetsku vladu u Damasku.
Yakov Kedmi tvrdi kako Moskova mora gledati i na svoje globalne
interese, dok je Iranu cilj biti regionalna sila, a primjetno je da je prisutna u Iraku, gdje ima veliki politiki utjecaj, a Izrael sada brine da bi se
isto moglo dogoditi i sa Sirijom. S druge strane, bez obzira na nesuglasice s Assadom, Rusija ne odustaje od potpore vladi u Damasku. Kao
to tvrdi Kedmi, primjetan je zastoj na bojnom polju, mogue zbog
umora od viemjesenih ofenzivnih operacija, ali i zbog manjka ruske
zrane potpore, koja sada djeluje samo kada se sirijske snage i saveznici nau u izuzetno tekom poloaju, pie jedan hrvatski analitiar.

Hoe li prevagnuti vojna opcija rjeenja sirijskog gordijskog vora?

Rusija za sada u Siriji ne vidi nikoga tko bi mogao zamijeniti


Assada
19. lipnja izaao je zanimljiv tekst u Ruskom vjesniku u kojem pie
kako Rusija daje vanu potporu vladi Bashara al-Assada i da je od poetka sirijskog sukoba Moskva etiri puta u Vijeu sigurnosti UN-a uloila
veto na rezolucije usmjerene protiv sirijske vlade. Pomogla je Assadu
da unititi kemijsko oruje, te vie puta branila njegove stavove u meunarodnim pregovorima. Meutim, unato potpori Assadu, izmeu
Kremlja i Damaska postoje sporna pitanja ozbiljne proturjenosti.
Ciljevi Rusije i Assada u sirijskom sukobu se samo djelomino
podudaraju, tvrdi Vladimir Ahmedov, vii istraiva na Institutu za
orijentalne studije Ruske akademije znanosti. Interes Rusije je
odravanje sekularne vlade u Siriji, ali koja e nastaviti suradnju s
Moskvom. U tom smislu, za Moskvu nije vano hoe li na vlasti biti
Assad ili netko drugi, to je za sirijskog predsjednika ipak veliki problem. Predstavnici sirijske vlade, kao uvjet za poetak procesa
tranzicije iz enevskog sporazuma, odbijaju pregovarati o predsjednikovoj ostavci, kae Ahmedov.
S druge strane, Grigorij Kosa, profesor na Dravnom sveuilitu za humanistike znanosti Rusije, smatra kako predsjednik Sirije
podrava politiku tranziciju samo u formalnom smislu. Assad je
ovjek rata i planira se boriti do kraja. On je spreman pregovarati
samo s pozicije sile i ako moe nametnuti svoje uvjete na opoziciji.
Njemu treba vojna pobjeda i da preuzme kontrolu nad velikim dijelovima zemlje, kae profesor Grigorij Kosa.
Za razliku od Rusije, Assad umjerenu sirijsku opoziciju nikada
nije ni smatrao za mogueg partnera u pregovorima. Uvijek je

PREPORODOV JOURNAL 188

IZ SVIJETA
izjavljivao da su to teroristi koji djeluju pod vanjskim utjecajem. S
ruske strane, nastaviti rat je opasno, jer se poveava rizik gubitaka.
Ne moemo dopustiti eskalaciju nasilja i sudjelovanje jo vie ruskih vojnika u vojnim operacijama, smatra Vladimir Ahmedov i
dodaje kako Rusija ne odustaje od politikog rjeenja sukoba.
Stav o Kurdima je neto oko ega se Moskva i Damask ne slau.
Kada se u oujku 2016. godine sirijski Kurdi proglasili stvaranje Federacije sjeverne Sirije, Bashar Al-Assad je bio protiv tog koraka, jer
su Kurdi ovim inom de facto proglasili nezavisnost. Damask ne
odobrava bilo kakvu ideju federalizma, jer se boji raspada zemlje,
kae Grigorij Kosa. U ovom sporu izmeu Vlade i Kurda, Rusija je
u ovom sluaju preferirala biti oprezna te je zauzela neutralan stav.
Prema profesoru Kosau, sirijski Kurdi su vrlo uinkoviti u borbi
protiv tzv. Islamske drave, ali je Rusija jo manje zainteresirana
da se zbog Kurda sukobi sa slubenim vlastima u Damasku. Unato
oiglednim suprotnostima izmeu Assada i Rusije, Kremlj ne moe
sebi dozvoliti da odustane od podrke sirijskom predsjedniku. Rusija za sada u Siriji ne vidi nikoga tko bi mogao zamijeniti Assada i
tko bi kao on stao u obranu ruskih interesa, stoga je prisiljena podrati sve njegove inicijative, rekao je profesor Kosa.
Vladimir Ahmedov vjeruje da e, ako Rusija bude vrila prevelik
pritisak na Bashara Al-Assada, on prekinuti suradnju s Moskvom i u
potpunost se okrenuti Iranu, jer Teheran, za razliku od Rusije, ne
pomilja na mogunost smjene vlade u Siriji i bezuvjetno podrava
Assada. Zbog toga Moskva ne kritizira sirijski reim i slae se s miljenjem Damaska, ak i tamo gdje ima suprotno miljenje.
Kako e se to odraziti na situaciju na bojnom polju, vidjet e
se u nadolazeim mjesecima. No, to e opet biti politika odluka,
iako je poznato da je ruski vojni vrh prilino nervozan i eli vei
angaman na terenu, te da se prekine farsa oko dobrih i loih"
terorista. To je izjavio i elnik Glavnog stoera ruskih oruanih
snaga, general Valerij Gerasimov, koji je rekao da je strpljenje Rusije u odnosu na situaciju u Siriji pri kraju i da treba primjenjivati
silu protiv svih skupina koje se nisu pridruile primirju i koje nisu
dale svoje koordinate ruskom ili amerikom centru za praenje
primirja.

IRAK: Irake snage oslobodile Faludu


Bitka za Faludu prekretnica u irakom ratu
17. lipnja 2016. Irake snage su ule u centar Falude, najveeg
grada provincije Anbar, koji se nalazi samo 50 kilometara sjeverno od
Bagdada. ISIL je ovaj grad drao pod kontrolom grad od 2014. godine i
jedan od prvih gradova koje su osvojili. Irake snage zauzele zgradu su
opine, na koju je istaknuta zastava Iraka. Napredujui iz dva smjera,
irake snage za borbu protiv terorizma i snage za brzo djelovanje su se
susrele u sreditu Falude, rekao je general Abdulwahab al-Saadi, zapovjednik operacija u gradu. On je istakao da oslobaanje vladinog
kompleksa predstavlja ponovno uspostavljanje dravne vlasti u tom
gradu. Takoer, i Raed Shaker Jawdat, savezni policijski naelnik Iraka,
potvrdio je napredovanje, to je veliki korak u gotovo etiri tjedna dugoj ofenzivi irakih snaga da preuzmu grad. Oba zapovjednika su rekla
da su se tokom ulaska u centar grada njihove snage suoile s ogranienom otporom militanata Islamske drave.
Istog dana iraki premijer Haider al-Abadi proglasio je pobjedu
nad nad tzv. Islamskom dravom u velikoj bici za Faludu. Abadi je
uvjeren da je ovaj proboj do centra dovoljan za proglaenje pobjede,
iako se, upozoravali su vojni strunjaci, znatan dio grada jo uvijek
nalazi pod kontrolom terorista, dok su brojne ulice i kue minirane.
Takoer, i ameriki ministar odbrane potvrdio je kako su irake
snage ule u centar grada, ali je rekao kako jo neto borbe preostaje. Borbe se jo uvijek vode u dijelovima grada gdje ameriki i iraki
ratni avioni bombardiraju snajperiste i druge pozicije ISILA-a. Kako je
naveo, strahovalo se da e ekstremisti upotrijebiti pacijente kao
ljudski tit, ali kad je vojska ula u bolnicu, pacijenti nisu pronaeni.
Iraki vojnici u narednim danima oslobaali su dio po grada,
kreui se prema sjeveru. I pored sveane objave irakom narodu,
sukobi u samom gradu nastavljeni su jer su se antiteroristike snage sukobljavale s preostalim epovima ISIL-ovog otpora u Faludi.

Bashar Al-Assad: Zapad nas napada, a onda tajno pregovara


sa sirijskim vlastima!
30. lipnja, u intervjuu za australsku televiziju Canberra Time,
sirijski predsjednik Bashar Al-Assad je rekao kako vidi proturjeja u
izjavama australskih dunosnika i slubenog stava vlasti Australije
prema Siriji, to je odraz dvostrukih standarda koji su openito karakteristika politike Zapada. Zapad nas napada politiki, a onda
alje svoje dunosnike da tajno rade s nama u podruju sigurnosti,
ukljuujui i vau Vladu. Svi to ine, jer ne ele uznemiriti Sjedinjene Drave. U stvari, veina zapadnih dunosnika samo ponavlja
ono to SAD od njih eli uti, rekao je sirijski predsjednik.
Iz njegovih se rijei da zakljuiti da je slubena politika Zapada
da i dalje trai ostavku sirijskog predsjednika i odbija pomoi Siriji u
zaustavljanju rata, ali iza zatvorenih vrata i dalje odrava kontakte s Damaskom i trai pomo Assadove vlade u podruju sigurnosti.
U smislu ostavke, poetkom oujka 2016. Assad je ponovio kako
je spreman napustiti svoju dunost, ali samo ako je to elja sirijskog
naroda. U isto vrijeme, rekao je da Sirija sada vodi rat za nezavisnost zemlje. S druge strane, Rusija je u vie navrata izjavila da ne
podrava Bashara Al-Assada osobno nego eli ouvati legitimnu
vladu i institucije, jer zna da e s odlaskom Assada pasti Vlada, uruit e se institucije i vojska, a Sirija e utonuti u kaos poput onog
koji trenutno vlada u Libiji.

LIPANJ 2016.

Uline borbe u Faludi


Stvarno oslobaanje uslijedilo je 20. lipnja. Poslije vojne operacije koja je trajala vie od mjesec dana iraka vojska je ula u
sjeverozapadno naselje El-Dulan, posljednji dio grada koji je bio
pod kontrolom Islamske drave. Operacija je zavrena i grad je u
potpunosti osloboen. Sveano se javljamo iz centralnog Golanskog distrikta, koji je oien od terorista, i prenosimo irakom narodu radosnu vijest da je bitka za Faludu zavrena, izjavio je general general Abdulwahab al-Saadi, komandant protuteroristikih
snaga Irake vojske, za dravnu televiziju. On je rekao da je tokom
jednomjesene ofanzive u cilju preuzimanja grada Falude iz ruku
tzv. Islamske drave ubijeno oko njihovih 2.500 boraca, od ega
su oko 15% bili strani dravljani. Izjavio je da je u Faludi na poetku ofanzive Irake vojske krajem svibnja 2016. bilo izmeu 3.500 i
4.000 ISIL-ovih boraca.

41

IZ SVIJETA
Iraka vojska je ostvarila napredak uz pomo zranih napada
koalicije predvoene SAD-om, kao i paravojnih formacija, uglavnom iitskih boraca. Ekstremisti tzv. Islamske drave i dalje kontroliraju dijelove sjevera i zapada Iraka, ukljuujui i Mosul, drugi
najvei iraki grad.

JEMEN: Nazire li se kraj rata?


UAE: Rat za nae trupe u Jemenu je praktiki zavren
16. lipnja 2016., Anwar Gargash, ministar vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata, rekao je kako je sudjelovanje njegove
zemlje u vie od godinu dana rata u Jemenu praktiki zavreno.
Nae stajalite je danas posve jasno: rat je praktiki zavren za
nae snage. Sada emo se baviti politikim dogovorima i naa uloga
je ojaati stanovnike Jemena na osloboenim prostorima", izjavio
je ministar Gargash.
Podsjetimo, Ujedinjeni Arapski Emirati su bili meu najaktivnijim lanovima arapske koalicije, koja je intervenirala u Jemenu nakon to su iitski pobunjenici preuzeli kontrolu nad glavnim gradom Sana. Nije poznato koliko su UAE ukupno izgubili vojnika u
Jemenu, no, prema brojnim izvjetajima, poznato je kako su i njihove kopnene snage (uz zranu potporu) operirale na brojnim lokacijama. Jedan od najteih gubitaka pretrpjeli su u rujnu 2015. godine, kada su Houthi pobunjenici na njihovu bazu u centralnom Jemenu ispalili raketu koja je ubila ukupno 52 vojnika UAE. Bio je to
najvei gubitak u povijesti njihove vojske. Jemenski sigurnosni zvaninici izjavili su da emiratske trupe jo uvaju aerodrom i predsjedniku palau u Adenu, odakle djeluje vlada prognanog pro-saudijskog predsjednika Abd-Rabbua Mansoura Hadija.

Vojne snage UAE odlaze iz Jemena


27. lipnja 2016. u tri koordinirana bombaka napada na pro-saudijske vladine snage u lukom gradu Mukkala, na jugu zemlje, ubijeno je
najmanje 14, a ranjeno 15 ljudi. Odgovornost za napade preuzela je
tzv. Islamska drava. Mediji su javili kako su meta napada bile vladine snage, a do napada je dolo u trenutku kada su se vojnici spremali
za prekid cjelodnevnog ramazanskog posta (za objed/iftar).
Mirovni pregovori s ciljem okonanja jemenskog rata trenutno
se vode u glavnom gradu Kuvajta. Na osnovu dosadanjih mirovnih
dogaanja, analitiari smatraju kako Saudijska Arabija nee uspjeti
u svom naumu da vrate Hadija Mansoura na vlast u glavni grad
Sana. Hoe li to ponovno dovesti do podjele Jemena na dvije drave? Vrijeme e pokazati, a puno toga e ovisiti i o ishodu aktualnih
mirovnih pregovora. iitski Hothi pobunjenici jo uvijek kontroliraju glavni grad Sanau i veliki dio sjevernog Jemena.

42

AFGANISTAN: Loa sigurnosna situacija


Vei ameriki vojni angaman
Poetkom lipnja 2016. ameriki predsjednik Barack Obama odobrio
je amerikim vojnim snagama u Afganistanu da otvorenije napadaju talibane koji prijete vladi u Kabulu. 11. lipnja Ministarstvo obrane Afganistana pohvalilo je jae ameriko sudjelovanje u borbi s talibanima koje
e mu omoguiti da povea svoje operativne kapacitete na terenu.
Pozitivno ocjenjujemo najavu Sjedinjenih Drava o jaem sudjelovanju u ratu protiv terorizma u Afganistanu jer nam je njihova pomo jo potrebna. Ne treba nam samo vie ljudi na terenu, nego i
njihovi instruktori i njihova pomo u opremanju naih zranih snaga.
Njihovo e sudjelovanje poveati nae operativne kapacitete. Zadovoljni smo tom najavom i nadamo se da e se rat s terorizmom brzo
zavriti. Rat u Afganistanu nije graanski sukob, nego rat protiv terorizma. Zemlje koje su se u nj ukljuile trebale bi, dakako, ostati ovdje,
a SAD je jedna od njih, rekao je afganistanski general Daulat Waziri.

Bombaki napadi i poveanje kontingenta hrvatskih vojnika


20. lipnja poginule su najmanje su 23 osobe, meu kojima i 14
nepalskih zatitara, u trima gotovo istodobnim napadima u Kabulu i na
sjeveroistoku zemlje, to su prvi takvi napadi nakon najave odlunije
amerike borbe s pobunjenicima. U prvom napadu bombaa samoubojice na minibus na cesti iz Kabula u Dalalabad poginulo je 14 ljudi,
sve odreda Nepalci, priopilo je ministarstvo unutarnjih poslova. Devet osoba je ranjeno, meu kojima petorica Nepalaca i etvorica
Afganistanaca, dodaje se u priopenju u kojemu se otro osuuje taj
teroristiki in. Nedugo nakon tog napada uslijedila je eksplozija autobombe dok je prolazila povorka automobila u kojoj je bio lokalni
zastupnik, objavilo je Ministarstvo unutarnjih poslova. Jedna osoba je
izgubila ivot a etiri su ranjene, meu kojima i politiki elnik.
Talibanski glasnogovornik je na drutvenim mreama preuzeo
odgovornost za ta dva napada u prijestolnici, prve napade takvih
razmjera od poetka ramazana 6. lipnja. No i lokalni ogranak tzv.
Islamske drave preuzeo je odgovornost za napad, objavivi ime
i fotografiju napadaa. Ameriki centar za praenje dihadistikih
stranica (SITE) napominje kako ovo nije prvi put da se dvije organizacije spore oko odgovornosti za napade u Afganistanu.
Malo poslije, na trnici u gradiu Keimu, u pokrajini Badahanu (na sjeveroistoku), eksplodirao je motocikl s eksplozivom pri
emu je poginulo najmanje osmero ljudi, priopile su mjesne vlasti.
Sve rtve su civili, rekao je medijima glasnogovornik guvernera
pokrajine Navid Frutan.
30. lipnja ubijeno je najmanje 27 policajaca, a oko 40 je ozlijeeno u napadu koji su izveli talibani na konvoj mladih policajaca u
zapadnom predgrau Kabula. Imamo 27 muenika meu policajcima a 40 je ranjeno u dvostrukoj eksploziji, iji je cilj bio konvoj
kadeta u etvrti Company u Kabulu, rekao je policijski je izvor. Po
prvim informacijama napadnuta su tri autobusa koji su se pribliavali prijestolnici iz susjedne provincije Wardak.
Talibanski pobunjenici koji trae odlazak svih stranih snaga iz
Afganistana, ne prestaju osvajati teritorij nakon povlaenja NATOovih snaga. Napreduju uglavnom na jugu i na istoku zemlje, ali i u
pokrajinama na sjeveru.
Inae, 15. lipnja saborski Odbor za obranu suglasio se s prijedlogom Vlade RH da se u misiju potpore miru u Afganistanu Resolute Support u drugoj polovici 2016. godine umjesto do 70, moe
uputiti do 95 pripadnika Oruanih snaga Republike Hrvatske, uz
mogunost rotacije. Sredstva su osigurana, a stav Odbora za obranu jo treba potvrditi Hrvatski sabor. q
Pripremio: Ismet ISAKOVI

PREPORODOV JOURNAL 188

KULTURA

PRIA O SEVDALINKAMA: JA BIH CIJELU BOSNU PRELETILA

Da sam ptica
Da sam ptica i da imam krila
ja bih cijelu Bosnu preletila,
letila bih, nikad ne bih stala
dok se Bosne ne bih nagledala.
Nad Bosnom se planine izvile
zelenilom svu je okitile,
cvjetaj Bosno, u mirisu rudi
iz teb i ja da napajam grudi.
Uvijek si mi kao to si bila
sva zelena, vesela i mila,
tvoja pjesma nek te uvijek krasi
zdravo Bosno, uvijek zdravo da si.
Novije generacije gotovo i ne pamte pjevaa i kompozitora Mustafu Mujezinovia, koji je svoj dui ivotni vijek ivio u Bosanskoj
Gradici, u blizini damije na Obradovcu. Zna se da je roen u Foi.
Jedna od njegovih legendarnih pjesama je i svima dobro poznata Da sam ptica i da imam krila. U jednom svom intervju kazao je
da je etajui pored Save u Bosanskoj Gradici, zaustavio se na keju
i da su sami krenuli stihovi da sam ptica i da imam krila, ja bih cijelu Bosnu preletila. I za desetak minuta je nastala pjesma Da
sam ptica i da imam krila, koja je dobila valjda najprestiniju nagradu za kompozitora narod je prigrlio i prihvatio kao sevdalinku.
Mustafa je esto posjeivao oblinju Banja Luku, pa je i o Banjojluci napisao pjesmu pod nazivom eher grade, Banjaluko
mila.
Melodiju za pjesmu Da sam ptica komponovao je pokojni Jovica Petkovi. On je jednom prilikom ispriao da je ovu pjesmu
spjevao srcem, etajui sarajevskom Baarijom sa svojim kumom
Zaimom Imamoviem, sluajui u podne ezane sa
Begove damije, zvona sa
Katedrale i Pravoslavne crkve.
Poslao sam je na Beogradski sabor 67, tada
znaajan festival narodne
muzike, odmah iza Ilidanskog. Otpjevala je Zehra
Deovi, ali nita nismo postigli. Zehra je snimila sa
Omerom Pobriem i na
plou, sa njegovim orkestrom. Ali, nita nisu postigli. Iskreno, pjesma mi je
bila draga i bilo mi je ao
to nije prola kod publike.
Skoro sam bio zaboravio na nju, kada me je u
Beu, na jednom zajednikom koncertu Silvana Armenuli, pitala da li da moSilvana Armenuli

LIPANJ 2016.

e da presnimi Da sam
ptica. Te veeri je otpjevala i oduevila me. Plakao sam od sree. Znam
da sam joj rekao: Unijela
si duu pjesmi, a to joj je
trebalo. Pola godine kasnije vidio sam na Silvaninoj velikoj ploi Da sam
ptica, prva meu 12 pjesama. Drago mi. Silvana
sjajno otpjevala, odsvirano izvanredno. malo mi i
ao to mene nije zvala
da sviram, ali nisam se
puno ljutio.
Shvatio sam da se neto deava kada su me
poeli ljudi zasretati i estitati za pjesmu Da sam
ptica, jer Silvana je svugdje javno isticala da je to
moja kompozicija. Zovu
novinari, mladi pjevai
trae pjesme, moja geneZehra Deovi
racija mi estita.
Ja tada pravio vikendicu i pozajmio para od moga kuma Zaima
Imamovia. Ne spavam zbog toga. ekam tantijeme od SOKOJ-a,
svaka tri mjeseca su se isplaivali. Odem u banku. Daju mi vreu
para. Ne smijem da uzmem. Velim neka greka. Slubenica u Jugobanci kae da doem sutra, nakon to na provjeri. Sutra mi kau da
su to izvoaka prava za pjesmu Da sam ptica u izvedbi Silvane
Armenuli.
Godinama sam dobijao tantijeme za tu pjesmu, sve do raspada
Jugoslavije. Uglavnom, vratio sam mome kumu dug, kupio Yugu i
zavrio vikendicu od tantijema za tu pjesmu.
Kasnije je Zehra ponovo snimila tu pjesmu. Dobro je otpjevala.
Pokuala je pobjei od Silvaninog temperamenta, i aranman su
promijenili. Dobijao sam neke tantijeme i od te ploe, ali nisu bili
veliki.
Moram rei da se Zehra ljutila to sam Silvani dao saglasnost da
snimi ovu pjesmu. Ali, ja na to nikada nisam obtraao panju. Mudro sam joj rekao da svaka ptica svojim glasom pjeva, otkrio je
Jovica Petkovi.
Autor teksta Da sam ptica Mustafa Mujezinovi, nakon agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, razbolio se i umro. Njegov
mezar nalazi se u haremu Obradovac u Bosanskoj Gradici.
Jovica Petkovi je umro 14. septembra 2015. godine, u starakom domu u Beu, u 89. godini ivota, a sahranjen je u rodnom
Smederevu.
Vremena e mnoga proi, generacije e se izmijeniti, ali ptice
iznad Bosne nikad nee prestati letjeti, a bogami ni pjevati. q
Avdo HUSEINOVI

43

KULTURA

40. DANI SATIRE FADILA HADIA (ZAGREB, 3.-19. LIPNJA 2016.)

Hrabra politika satira


Puna etiri desetljea kraj zagrebake kazaline sezone rezerviran je za smijeh i komediju. 40. Dani satire Fadila Hadia odrani
su od 3.-19. lipnja 2016. u Satirikom kazalitu Kerempuh, nekadanji Jazavac. Najveih domai i regionalni festival specijaliziranoga teatra, koji u prvi plan postavlja najzanimljivija satirina
ostvarenja u Hrvatskoj i regiji u protekloj kazalinoj sezoni, okupio
je preko 300 hrvatskih i stranih umjetnika, a predstave je vidjelo
vie od 8.000 gledatelja.
Od ukupno 59 prijavljenih predstava, ovogodinja izbornica,
dramaturginja eljka Udovii Pletina, odabrala je 14 naslova, od
kojih 13 u slubenoj konkurenciji, dok je jedna prikazana izvan konkurencije. Gledatelji su mogli pogledati predstave iz Hrvatske, BiH,
Slovenije, Srbije, Makedonije i Maarske. Nit koja je povezivala kazalina ostvarenja ovogodinjih Dana satire su tematsko referiranje na politika zbivanja, a sve se prelama kroz otru, ponekad politiku otricu ili iru komediografsku prizmu. Zagrebaka publika je
tako imala priliku pogledati neke od najhrabrijih politikih satira
koje ulaze u direktan dijalog s naom stvarnou.
Drugog dana festivala publika je mogla vidjeti predstavu Mujo, Suljo i Fata u drutvu spektakla 2 redatelja Harisa Paovia, u
produkciji East West Centra Sarajevo i Bosanskog narodnog pozorita Zenica. Rije je o predstavi koja se obraa onom najboljem u
nama, naem smislu za humor i naoj superiornoj osobini da se
alimo na vlastiti raun. Predstava na pametan i zabavan nain
ohrabruje samostalno miljenje u vezi s politikom, drutvom, medijima, a prije svega slobodom. U naem vremenu u kojem informacija pogreno zamjenjuje pojam znanja, a socijalni mediji daju
iluziju o javnom angamanu, ova predstava ohrabruje individualnost, autentinost i zdrav razum.
U okviru festivala, 6. lipnja, prireeno je i veernje druenje s
Abdulahom Sidranom, kultnim bosansko-hercegovakim piscem
scenarija i drama, knjievnikom, pjesnikom i novinarom, pod nazivom Veer sa Sidranom.
U nedjelju, 19. lipnja, sveanim programom i dodjelom nagrada zavreni su 40. Dani satire Fadila Hadia. O nagradama je odluivao Ocjenjivaki sud u sastavu: Anica Tomi (kazalina redateljica) predsjednica, Boris Svrtan (dramski umjetnik) i Bojana Radovi (novinarka i kazalina kritiarka Veernjeg lista) lanovi.
Velika nagrada Veernjeg lista za najbolju predstavu u cjelini
dobile su Nae tajne Ble Pintra, u reiji Ble Pintra i izvedbi
Ansambla Ble Pintra iz Budimpete. Bla Pintr je dobio i nagradu za najbolji tekst. Bobo Jeli je dobio nagrada za najbolju reiju,
i to za reiju predstave Na kraju tjedna u izvedbi HNK u Zagrebu.
Glavnu nagradu za muku ulogu Mladen Crnobrnja Gumbek dobio je Jernej ugman za ulogu Tate Ubua u predstavi Kralj Ubu, u
reiji Jerneja Lorencija i izvedbi Slovenskog narodnog gledalia
Drama Ljubljana. Glavnu nagradu za ensku ulogu dobila je Ana
Begi Tahiri za ulogu u predstavi Bobe Jelia Na kraju tjedna u
reiji Bobe Jelia i izvedbi HNK u Zagrebu. Nagradu za najbolju kabaretsku predstavu dobio je autorski projekt Sae Boia Born to
please u produkciji Studentskog centra Sveuilita u Zagrebu, Kulture promjena, Teatra &TD, produkcije De facto i Art radionice Lazareti iz Dubrovnika. Nagrada Ivo Serdar za ulogu najbolje pri-

44

Predstava Mujo, Suljo i Fata u drutvu spektakla 2


hvaenu od publike dobila je Branka eli za ulogu Linde u predstavi Ivana Viripaeva Pijani, u reiji Borisa Lijeevia i izvedbi Pozorita Atelje 212 iz Beograda.
Nagrada Sabrija Biser mladom glumcu za uspjelo interpretiranu ulogu karakterne komike dobila je Dajana uljak (za ulogu
Lorene u predstavi Maje Hrgovi ivjet emo bolje, u reiji Senke
Buli i produkciji Zagrebakog kazalita mladih i Kazalita Hotel Buli). Dodijeljeno je i pet ravnopravnih glumakih nagrada, koje su
dobili Svetozar Cvetkovi, Elizabeta Kuki, Vanja Matujec, Mateja
Pucko i Anela Stefanovics. Posebna priznanja dobili su Boris Mihalj (za autorstvo zavrnog monologa predstave Kralj Ubu), ansambl predstave Zauvijek mladi (za sjajan spoj glumakih transformacija i pjevakih izvedbi) i ansambl predstave Rodoljupci
(za predanost kolektivnoj igri). q
Ismet ISAKOVI
FADIL HADI (Bilea, 1922. Zagreb,
2011.) je bio svestrani umjetnik, podjednako uspjean kao slikar, karikaturist, komediograf, satiriar, publicist, urednik, organizator kulturnih manifestacija, scenarist i
filmski redatelj. Bio je spiritus movens poslijeratnog kulturnog ivota u Zagrebu i
Hrvatskoj osniva i utemeljitelj Gradskog
kazalita Komedija, Satirinog kazalita
Jazavac (danas Kerempuh), zatim Duga filma, iz kojeg je nastala Zagrebaka
kola crtanog filma, kao i Filmskog festivala u Puli.
Autor je 58 komedija, nekoliko romana, ali i tri slikovnice za djecu.
Sa svojih 14 igranih filmova, od kojih neki zauzimaju vrlo znaajno mjesto u hrvatskoj kinematografiji Abeceda straha, Lov na jelene,
Novinar Ambasador i Desant na Drvar jedan je od najplodnijih
filmskih autora. Kao glavni urednik glasovitog Vjesnika u srijedu dosezao je danas nepojmljive tirae od 300.000 primjeraka, a pokrenuo je i
dva vrlo znaajna tjednika za kulturu Telegram i Oko.
Neumorno piui do kraja ivota kroz mnogobrojne komedije, kritiki i s mjerom, snano je obiljeio sve mijene na drutveno-politikoj
i kulturnoj sceni. Upravo zbog njegove snane vizije, vanost i uloga
Satirikog kazalita Kerempuh na kazalinoj mapi Hrvatske, ali i regije, viestruko se afirmirala i ouvala.

PREPORODOV JOURNAL 188

KULTURA

PRVI PUTA U POVIJESTI ARHIVA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE DODIJELJENA SVEBOSANSKOHERCEGOVAKA PRIZNANJA

Arhivistika priznanja
U Zemaljskom muzeju u Sarajevu, u utorak, 14. srpnja, pred
velikim brojem posjetitelja, meu kojima su bili visoki predstavnik
meunarodne zajednice Valentin Inzko i potpredsjednik Vlade Federacije BiH Vesko Drljaa, uruena su priznanja Arhiva Federacije
Bosne i Hercegovine najzaslunijim arhivistikim radnicima, pojedincima i organizacijama.
Ovo puno znai za arhivsku djelatnost u Bosni i Hercegovini i za
Arhiv Federacije. Ovo su i svebosanskohercegovaka priznanja, jer mi
smo voeni logistikom da je arhivistika svojina svih graana ove zemlje. Za Bosnu i Hercegovinu dodjela priznanja znai afirmaciju Federacije BiH, jer se arhivistika djelatnost organizuje i obavlja na svim nivoima vlasti. Postojali su kriteriji na osnovu kojih su se dodjeljivala ova
priznanja. Mogli su ih dobiti pojedinci, linosti, institucije, dravni organi, pravna lica ili udruenja, ukoliko su ostvarili nadprosjene rezultate
u arhivistikoj djelatnosti, te ako su se bavili arhivistikom djelatnou
vie od pet ili sedam godina, rekla je Taiba Mehmedbegovi, predsjednica irija za dodjelu arhivistikih priznanja Arhiva Federacije i direktorica Arhiva Bosansko-podrinjskog kantona Gorade. iri je odluku
o dodijeli najznaajnijih strukovnih priznanja (Kralj Tvrtko Prvi Kotromani, Bosanski steak i Pismene pohvale) donio jednoglasno.
Najznaajnije arhivistiko priznanje Kralj Tvrtko Prvi Kotromani, koje od ove godine ustanovljuje i dodjeljuje Arhiv Federacije
kao svebosanskohercegovako priznanje, pripalo je prof. dr. Adamiru Jerkoviu, direktoru Arhiva Federacije BiH. U obrazloenju je
navedeno da se priznanje dodjeljuje za meunarodno prezentovanje Bosne i Hercegovine, ukupan arhivistiki doprinos, kao i stabilizaciju Arhiva Federacije u minulim godinama. Priznanje je u ime
Fadila Novalia, premijera Federacije Bosne i Hercegovine, uruio
njegov izaslanik Denijal Pelidija.
Bosanskohercegovako priznanje Bosanski steak pripalo je
istaknutom arhivisti dr. Andreju Rodinisu iz Arhiva Bosne i Hercegovine i diplomiranom pravniku Zoranu Makiu iz Arhiva Republike
Srpske, i to za doprinos razvoju domae arhivistike i za ukupnu radnu
posveenost. Priznanje Bosanski steak uruena su i dvojici stranih
dravljana: efu arhivista Litvanije prof. dr. Ramojusu Kraujelisu i sekretaru turske opine Yalova Hasanu Soygzelu. Priznanja su dodijeljena za njihov lini angaman u irenju prijateljstva sa litvanskim i

turskim narodom i za doprinos razvoju meunarodnih veza, arhivske


nauke i afirmaciji Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine u svijetu.
Pismenu pohvalu u vidu plakete, iri je dodijelio arhivisti profesoru Admiru Hadroviu, zaposlenom u Arhivu Federacije Bosne i
Hercegovine, te novinaru Osloboenja Nisadu Selimoviu i Jutarnjem programu TV Sarajevo Novo jutro.
Priznanja su uruena povodom 9. juna Meunarodnog dana arhiva, na otvorenju izlobe Nacionalnog arhiva Litvanije sa kojim Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine ima dugoronu arhivsku saradnju. Izloba
je nosila naziv Slobodo, lijepo ti je ime, a posveena je borbi litvanskog naroda za slobodu od dugogodinje sovjetske okupacije i komunistike diktature. Otvorio ju je Rasa Kairiene, ambasador Litvanije u BiH,
sa sjeditem u Budimpeti, i glavni litvanski arhivist Ramojus Kraujelis.
Ambasador Kraujelis je novinarima kazao da izloba Slobodo,
lijepo ti je ime predstavlja drugi projekat kada je u pitanju saradnja izmeu kancelarije glavnog efa Arhiva Litvanije i Arhiva Federacije BiH. Arhiv Federacije BiH je prole godine u septembru u
Litvaniji odrao izlobu Srebreniki inferno. Znai to je bio prvi
projekat, istakao je Kraujelis. Izloba Srebreniki inferno je, prema njegovim rijeima, izazvala veliku panju meu Litvancima. Poruio je da i Bosanci i Litvanci imaju mnogo toga zajednikog. Kraujelis je istakao da su u pitanju dva mala naroda koji su se borili za
slobodu i koji su stalno bili pod uticajem jaih susjednih zemalja ali
da danas, to je najvanije, oba naroda, stoje nezavisno i ponosno.
Oni dolaze u uzvratnu posjetu BiH. Mi smo prole godine imali
izlobu Srebreniki inferno. Po mnogim evropskim gradovima smo
pokazali o zloinima koji su poinjeni nad narodom Srebrenice. Oni
su doli da nam priaju o novom zloinu, o onome to su oni preivjeli za vrijeme sovjetske okupacije. Na slikama se govori o sovjetskoj
okupaciji, o tim tekim danima, njihovoj borbi za slobodu, pojasnio
je Adamir Jerkovi, direktor Arhiva Federacije BiH i dobitnik najznaajnijeg arhivistikog priznanja Kralj Tvrtko Prvi Kotromani.
Na dan otvorenja izlobe Slobodo, lijepo ti je ime i prve dodjele svebosanskohercegovakih priznanja, Arhiv Federacije Bosne
i Hercegovine i Nacionalni arhiv Litvanije potpisali su Sporazum o
dugoronoj arhivskoj saradnji. q
Elirija HADIAHMETOVI

Denijal Pelidija i prof. dr. Adamir Jerkovi, dobitnik priznanja


Kralj Tvrtko Prvi Kotromani

Prisutni na otvorenju izlobe Slobodo, lijepo ti je ime


u Zemaljskom muzeju u Sarajevu

LIPANJ 2016.

45

PRIE IZ BOSNE

SREBRENIKI INFERNO

Kadina etiri srca:


Samir, Ekrem, Mustafa i Sead
ZOVEM SE KADA HOTI. Zvornika sam, a u Srebrenici sam ivjela od 1963. godine. Inae sam odrasla u Janji. Ostala sam siroe iz
Drugog svjetskog rata. Roena sam 1945. godine. Oca nisam zapamtila. On me nikada nije vidio jer je nestao u aprilu 45. negdje na podruju Krapine. Bio je u partizanima i po zadatku je bio u Sloveniji u
vrijeme kada je padao Hitler i faizam. A ja sam se rodila 10. maja,
dan poslije pobjede nad faizmom. Majka me nije imala u ta poviti.
Doli etnici te zime, odnijeli sve to je bilo platneno: bez, svilu...
Kupila je komad padobrana od nekake ene i u njega me povijala.
Kada sam se zaposlila sa 18 godina, poela sam raditi u Srebrenici u koju smo doselili iz Janje. Otac moje majke je iz Srebrenice. Ona
je bila vjerski obrazovana, pa su je zvali da bude bula-hanuma, trebalo je umrle ene spremati, i tako je majka dobila taj posao. Dobro joj
je dolo jer je htjela da skloni djecu s poljoprivrede koja je bila tada
jako slaba. Ja sam mogla samo osmogodinju kolu zavriti. Radila
sam dvije godine u fabrici mainskog veza i pojavio se tu moj budui
mu, on je bio vojno lice. Bio je u Krievcima na slubi, i on hoe da
se eni... Malo po prii, malo po vienju, malo po uvenju, malo po
sastancima mi smo za dva mjeseca dogovorili brak. I udam se, bila
sam pet godina u Krievcima i rodila sina Samira u Bjelovaru 66., a
kerku sam rodila u Srebrenici 74. godine.
Moj mu je bio intelektualac. Napustio je vojsku 70. godine, jer je
osjetio... stalno mi je govorio da je vojska prosrpska. Ja sam se pitala
to on to meni tako pria. Htio je na akademiju, nisu mu dali. A odlazili su loiji od njega na akademiju samo je li Srbin, ali ne moe Sead ii
na akademiju. Bio je veliki drug s Vehbijom Kariem. Kad je Vehbija
upisao vazduhoplovstvo na Vojnoj akademiji, Sead mu je reko: Vehbija, ti e zavriti vazduhoplovstvo, ali nee nikad poletiti. I, zanimljivo, Vehbija nikad nije poletio. Moj Sead nakon to se demobilisao,
upie vanredno Fakultet politikih nauka u Sarajevu dok je radio u
umskom preduzeu Drina. Kasnije je dobijao bolje poslove, pokazao se kao vrijedan. Bio je na rukovodeim radnim mjestima u opini,
bio je komandant TO i DSZ, bio je osam godina direktor Poreske uprave prihoda, sekretar u Pilani, u SUP-u.... Ja radila, sin mi zavrio srednju
kolu, neto nije bio zainteresovan za fakultet, i kae mu otac: Na
poso! U Srebrenici se moglo zaposliti. Jako je industrija bila razvijena.
Kerka je bila u Medicinskoj koli u Tuzli i... zaratilo se.
Nismo vjerovali da e doi do rata, bio onaj referendum za nezavisnost, podijelili se, formirale se stranke SDS, SDA, poele se
dogaati udne stvari. Znali smo za Tita i to je bilo sve. Meutim, u
preduzeu u kojem sam radila poele su se izdvajati Srpkinje, priale su kako su ugroene. Ja razmiljam: Boe, ba mi ih je ao.
Vrijeme je prolazilo, oni se naoruavali, a moj Sead kae: Neu da
idem iz Srebrenice, nisam nikom kriv nita. Pro e valjda to ludilo. Oni koji su bili svjesni svega, otili su iz Srebrenice. Onda se na
Srebrenicu zapuca iz minobacaa, mi smo otili na Pribievac kod
nekog Drage. Svu no mu je dolazilo nekakvo oruje, mitraljezi, bacai, postavljali ih na ta brda okolo... A taj je Drago stalno dolazio
kod moje brae koji su stanovali na Starom Gradu u Srebrenici. Mi-

46

Kada Hoti
slili smo, ako zatreba blizu nam je uma pa emo se vratiti kad prestane pucnjava. Tako je i bilo. Kaem ja: Hajde ti nas, Drago, svedi
kroz umu do kestena nadomak grada da nas neka vaa patrola ne
sretne, da vas ne zadravamo, moete i vi biti u nezgodnoj situaciji,
ne znamo ta se deava... Kae on: Sad emo tui zelene beretke,
8.000 zelenih beretki ima u Srebrenici!. Rekoh: Kake zelene beretke u Srebrenici!? Narod otio, i va i na, nikoga tamo nema.
Muslimani svi izali, nekim sluajem ostala moja braa Mustafa i
Ekrem, zapetljali se u ratni vrtlog ne znajui... nesvjesni.
ZAPUCAE NAKON DVA DANA KADA SMO SE VRATILI U
MAJKINU KUU. Kraj aprila a snijeg pao na behar, sipa ko usred
zime a nakon dva dana poe kia. Kad, poee zvati megafonima da
se preda oruje, i legalno i nelegalno, jer kod koga nau poklae
nas. Narod se uplaio. Sead ima pitolj, dobio ga od SUP-a pred rat
kada je penzionisan. Kae on: Dau ja ovaj pitolj, a tu je bila i
Sabahovca Akagika, Sabahudinova ena, ona iznijela dvije lovake
puke. I dooe Bijeli orlovi, a mladi jedan - ist, izbrijan, nove
patike na nogama kae Sabahovca njemu: A, sine, otklen si ti
doo? ta e ti ovamo, vidi ta se deava, moe e stradat. Ne
znam nita, kae, ja sam plaen da odradim posao, ja sam od
Ni. Dam taj pitolj... mi drhtimo... i vratimo se mi.
Jedanaest noi smo proveli u umi, bilo nas je estero u grupi...
Nou, preko brda pretrim u kue da pomuzem krave brat je bio
geometar, a snaha daktilograf u Optini, ali su drali krave i kokoke
ja pomuzem i donesem mlijeko u velikim plastinim kantama, djeca
popiju... a plakala su na onom snijegu, obua nam se raskvasila. Sjetim
se da imam neke kesice, zamotam njima mokre noge pa navuem
obuu i kaem enama da stave i djeci najlone na noge. A oni tuku
nasumice samo da nas zastrae. Mi smo bili na jednoj strani brda i kaem ja Ekremu da idemo tako prijeko, ispod brda s kog oni gaaju kako
bi nas u tom sluaju granate prelijetale. Poslije su gaali brdo Karija
jer su pretpostavljali da se tamo organizuje neki otpor, to je i bilo tako. Hakija Meholji je bio tamo, a s njima i moj sin Samir. Napravio on

PREPORODOV JOURNAL 188

PRIE IZ BOSNE
neku puku od cijevi, a Sead ga zafrkava Pazi, sine, da ne pukne otpozadi i da mu kesicu metaka koje je imao jo iz vojske.
Prestao je padati snijeg i kia, a imali smo atorsko krilo, bacali ga
na grane pa skrivali djecu pod njim, zagrtali ih liem bilo ga je puno i rekoe poginuo Goran Zeki, predsjednik SDS-a. Kasnije smo
saznali da je bio obraun meu njima. Neki Delivoje ga ubi, a radi
Goranove ene. Kasnije smo saznali da je Goranov otac Drago ubio
etvero ljudi u Osnovnoj koli Vuk Karadi u Srebrenici. I vratimo
se mi u grad nakon jedanaest dana. Dooe nam Bratunani preko
brda. Donijela ena dijete u naramku. Ono ljudi to su pohvatali i
pobili su, to su nam priali Bratunani. Poe se Srebrenica puniti narodom iz sela. Usred ljeta 92. Srebrenica je bila puna ko ibica. Granatirana non-stop. Hrane nestaje, razvalili rezervoar za vodu, telefonske veze prekinute, pobjei ne moemo... Valja se snalaziti.
A prije toga, u maju, srboetnici su pljakali danima po Srebrenici. Nosili su namjetaj prema Jadru i Bratuncu, mi smo to gledali,
prerovili su sve kue... Bilo je ljudi koji su pred rat kupili oruje od
njih. Njih su prozivali imenom i prezimenom. Svaku muslimansku
kuu su zapalili, jedino nisu stambene zgrade a veinom su Srbi bili
u njima, u mojoj zgradi od 24 stana osam su imali muslimani. Gorila je Srebrenica dva dana dok smo mi morali biti u umama. Saznajemo kasnije: sve to su nali u gradu stjerali su na jedno mjesto i
pobili 29 ljudi. Osmero su zapalili nepokretnih. Bila neka Rada, medicinska sestra, ona ih je, kao, obilazila. Ona ih je sve vodila. Mi
smo gledali sa Starog grada, sa ehita: ide troje, ide Rada, ide Anto
iz Srebrenice i jo jedan nepoznat ovjek, nosi onu pocinanu kantu
i u njoj neto, ko motka i taj nepoznati zabaci kamen u prozor,
izvadi motku i zapali baklju, ubaci je kroz prozor a Rada sve pokazuje na koju e kuu. I dan-danas ja govorim zato ne hapsite Antu,
eno ga hoda po Srebrenici. Kae, na spisku. Nakon to su je popalili, otili su iz Srebrenice na brda, jer im kotlina ne odgovara.
Mi smo se poslije poeli vraati u to izgorjelo. Dodue, moj stan
nije izgorio ali su kue paljene. Kad su ljudi poeli dolaziti, stavljali su
deke na prozore, na kraju su bili puni i kisoci i garae, sve puno ljudi,
drutvene prostorije, Dom, Opina... sve je bilo ko ibica. Dugo vremena smo bili odsjeeni, samo za nas niko nije znao do 93., kada je
uao Filip Morijon, kada su uli stranci, kada nam je rekao: Za vas je
rat stao. Tada se radilo na demilitarizaciji, ono malo puaka to su
nai imali znam da su sa 40 puaka krenuli u odbranu i to ono rezervne milicije to je bilo po selima. Neko je imao lovaku to je sakrio
i time su se borili da otmu na prepad. Bilo je puno ljudi koji bi se borili,
ali nemaju puku. I to je trajalo do 93. kada smo mi ene Morijona
spontano zaustavile i traile pomo. Jedna ena je drala dijete u rukama, kae: Meni e dijete umrijeti gladno!, a niko ne prevodi, ne
znam ni je li razumio. I ona mu je spustila dijete ispred gusjenica tran-

sportera. On je siao, dijete podigo i kad ga je podigo, dijete je izdahlo. Da ga eni i onda ode u zgradu Pote. Moda smo jedno desetak
minuta ekali, izie i pope se na transporter i kae: Ostajem s vama,
postae ovo demilitarizovana i zatiena zona od UN-a.
GLAD JE BILA TE GODINE. Snijeg pao, to je bila katastrofa, ljudi
su umirali od gladi. I tako, dola je demilitarizacija: ono malo oruja
je pokupljeno, imali smo jedan tenk zarobljeni i uzeli su nam ga. Doli su tada Kanaani. Zaposjedoe zgradu Pote, Fabriku akumulatora.
Ona je ruena, ali se jo moglo iskoristiti... Ne puca se vie, ali je humanitarna situacija bila izuzetno teka. Srbi ne dozvoljavaju da konvoj sa hranom proe kroz Bratunac. Poeli avioni da bacaju hranu po
brdima padobranom. Nikad ne znamo gdje e baciti, ali eto ili smo
svako vee da ekamo. Bio je to jedan lijep prizor na uasan nain
kako ljudi reaguju kad padne ona paleta. Kau da su to snimali ameriki sateliti i da je to na TV-u bila najgledanija emisija. Za etri sekunde se paleta od 1.000 kila razgrabi: trebalo je rasjei je i uzeti pakete,
hiljade ruku na sve strane. I jednom ja sam bila na Starom Gradu kod
velikih kestena i pade paleta... Ja sam prva prila, imam jedan noi
da rasjeem platno. Ruksak mi je bio na leima prazan, uhvatila sam
se za dvije lajsne paketa... Na meni je bilo 1.000 ljudi. Koliko sam
vukla sebi meni se one dvije lajsne urezale u prste... kad sam se izvukla nigdje nijednog komada, ni mog ruksaka na leima. Neko mi je
ruksak odsjeko, a nisam bila svjesna. Tu je bilo i smrtnih sluajeva...
To je bila uasna borba za hranu, glad je bila gora od granate, jedno
ludilo kada ne moe normalno da se razmilja.
Meni je jednom palo na pamet slatko, ona agda za baklavu... pa
kako je uzimam kaikom i jedem... Hou da poludim, ne mogu da izdrim, ne znam ta u... Ne znam da li se ovisnici o drogama osjeaju
tako. Dralo me je dva dana, htjela sam svisnuti. ini mi se da mom
dijetu ne bih dala kada bih bila u mogunosti da doem do toga, ne
mogu da opiem kakav je to osjeaj nezgode. Tako su se ljudi ponaali
u tom vremenu, bili smo slueni. Poeli su kasnije putati konvoje.
Dolazili su nam iz Srbije, iz Novog Sada... Imali smo prljavu mokru so,
pa ti je daju koliko stane na dlan da polie, a onda ekaj 15 dana kada
e opet dobiti. Izluivali su nas s tim... Pa kad nekad posolim grah,
kae Samir: Ostavi, mama, malo da posoli i hljeb. Pa kad se dobije
feta sir, isjeem ga pa naspem vodu da ona izvue iz njega so, kako bih
tom slanom vodom zakuhala hljeb. I tako... imali smo brano i grah,
nekad riu, masnoe dugo nije bilo, kasnije poelo i ulje dolaziti. Ono
se poelo vercati, prodavati i onda se narod poeo snalaziti. U mene
Samir napravio centralu da imamo osvjetljenje. Na rjeici zajaze granama... na svakih 200 metara bila je poneka mini centrala a Samir je bio
elektrotehniar i dosta se razumio u to. Od mog brata Ekrema uzeo je
motor od mjealice i osvijetli se kua i pet stanova se osvjetljavalo s
nae centrale. Svi momci u pomagali u materijalu, u fizikom radu.

Kada i suprug Sead

Kada i Sead na vjenanju s kumovima

LIPANJ 2016.

47

PRIE IZ BOSNE
95. godine oekivali smo da e rat konano stati. Meni je bilo
ao onih ljudi koji su otili iz Srebrenice, njihovi stanovi su uniteni
ak su i parkete loili kada nisu mogli drva nai. ume su bile sve
posjeene do kojih se moglo doi, sve do etnikih linija. Poetkom
jula intenzivni napadi na Srebrenicu. Holanani su uveliko bilo kod
nas... Ismijavali se, rugali se odvezu hranu na smetlite, ljudi tre
za njima, oni slikaju i smiju se kada bacaju... Tegla meda se razbila,
a oni bacaju sve, vrea eera razvalila se, kau: Proo mi kroz
nju. Narod gladan, vie i ne gleda.
I PETOG, ESTOG, SEDMOG, OSMOG... DEVETOG, DESETOG JULA ETNICI NAPADAJU. Holanani bjee, naputaju punktove, ne pruaju nikakav otpor. Ve je 11. jul. Moj brat Ekrem doao meni 10. uvee. On i ena i dvoje djece... Drugi brat je bio negdje s puncem i punicom. Uoi 11. jula spremila sam im da spavaju.
Ugasi se jedna sijalica, druga zatreperi u Samirovoj sobi, a napolju
vrijeme mirno i tiho nije se centrala imala zbog ega pokvariti.
Rekoh Seade, gasi se ivot. Hajde, budalo jedna matora, ta pria. Ja rekoh: Ovo ne valja.
Polegli su oni tamo. Samira nema. Ja odem kod jedne moje kominice, pitam je, gori li vatra kod nje. Kae, gori. Hajde da umijesimo hljeb, ima li brana? Ima, kae, neto. Kaem joj: Timka nema
ivota ovdje, umijesi hljeba za ne daj Boe da imamo ponijeti, a ja
umijesim prva, ispeem i, vjerujte, taj smo hljeb ponijeli kada sam
ujutru otila sa snahom na Grad da krave napojimo. Ne dade nam
jedan na vojnik, vojska je razoruana, ali kako je napad poeo vie
niko nikog ne kontrolie, ak nas je usmjerio da idemo uz Raifove
terezije, da ne idemo putem jer gaaju. Damo mi kravi sijena i vode.
Ima tu jedan izvor u Raifovim terezijama, naspemo vode, tu Raif ima
kuu, to je njegova njiva bila. Samo to smo sili, tu je Argentaria
hotel, kad odozgo s druge strane to leti, samo nas udaraju. Ja odoh
rijekom, a u njoj krupno otro kamenje na dnu, ali nekako sam sjurila. Kad sam snahu izgubila nemam pojma. Poo je za mnom cuko
jazaviar... neiji bio puten... Sead ga hranio... i ide za mnom. Idi,
vrati se kui, Dagi! On nee. I kada sam dola kui, on je za mnom
uo u stan, a nikada prije nije ulazio u stan, protra pored mene,

cvili. Snaha mu dade hljeba, uze on onaj hljeb u usta, ona njemu Idi,
Dagi, kui! Nosi on onaj hljeb u ustima i ode.
Odnekud moj Samir. Kae: ekate li da vas kolju!? A u meuvremenu Ekrem prekla ono janje to je za njima ilo i zaas oguli.
Naloila ja vatru, poret mi na terasi, stavih u rernu da se ispee. To
se nije ni zgrijalo, Samir e opet: ekate li da vas kolju, evo ih s
brda silaze! Mi se pokupimo. Padoe tri granate ispred Pote u
masu svijeta, iskomadana tijela... Vratimo se ponovo. Nismo se ni
okrenuli i opet izaemo. Svijeta puno, svijet kulja, glava na glavi,
neko nekog nosi, neko vue na kolicima. Odosmo dole, granate padaju, zvidi. Samir se odvoji kod benzinske pumpe. Tu je stajao jedan unproforac. Usmjerava on. Stoji moj Samir. Ja pogledam za
njim, on visoiji za glavu od onog. Bih li ta rekla dijetu... Rekoh:
Samire! On se okrenu, onako s profila. Sretno, sine! On ovako
rukom odmahnu i nikad se vie nismo vidjeli.
Krenem sa Seadom, Ekremom i dvije curice i snaha prema UNPROFOR-u. Oni stavili visoku bodljikavu ogradu. Ljulja to narod, i na kraju
lee ograda... Raunamo nee tu granatirati, znaju oni gdje su unproforci. Tako smo mi provalili... Narod se poe vjeat na njihova vozila.
Oni su neko vrijeme negodovali, gurali narod, a narod samo to nije na
tokovima... I hajde, pet kilometara do Potoara... i doosmo u Potoare. Tamo naroda svakakvog, doli preko brda, preko sela... noili
no... Cijelo vrijeme su granate tukle oko kampa, oko industrijske zone
u Potoarima. Sutradan ujutru neko najavi Mladia sa svojim vojnicima: Nemojte paniiti, ulazi samo radi provjere. Meni oteae noge,
ne mogu da hodam. Sjela na jedno mjesto i ne miem. Doe Mladi na
desetak metara od mene. Uoe nekaki s kamerama. Poee dijeliti
hljeb. Stotine ruku se pruaju, a meni neto bi krivo.
RATKO MLADI PUN SEBE, VESEO, NIMALO ZABRINUT. Znam
da ima gole ruke dovde (do laktova, op.a.) nabrzinu se kamere sklopie, ne bacaju hljeba, nema vie nita. On se okrenu. Ja sjedim. Gledam:
Mladi je stao, neko se zafaljuje, neko vie iv nam bio! Narod svakakav. Kad, on se okrenu, ima nekoliko ljudi oko njega, kae: Brao
Srbi, iskoristite ovu priliku, ovakva vam se vie nee pruiti. Posle su
se razili izmeu naroda pa nekako mi se uinie i da nisu tako strani,

Kadin sin Samir

Kada i Sead sa sinom Samirom i kerkom Lejlom

48

PREPORODOV JOURNAL 188

PRIE IZ BOSNE
bilo je nekih poznatih. Ustanem ja nekako, naie u mene komija Gargi, Tomi eljko i crvene mu oi zakrvavile i jedan sa njim jo A on
ovako ruku na mene. e si, Garo? On gleda u mene. e ti je, kae,
Samir? Ne znam. Ej, ne zna?! Ne znam, rekoh, u ovoj guvi
gdje je. Gdje ti je Sead? Rekoh: Evo ga!, a onaj s njim kae: Jel to
mene nisi poznala? Srekov sin. Nema jednog zuba, a ovdje na obrazu zalijepio plosku noa ko krv sasuena i odoe.
Kad doe jedna grupa tamo. Pogledam: Milisav Gavri, bivi
milicioner u Srebrenici. Kad, doe i Ekrema moga zove. Ekrem
ustade i ode. Rekoh, hoe da malo popria s Ekremom, kad, Ekrem
se vrati i uze onu jaknu, roze koulja kratkih rukava na njemu.
Ekreme, e e? Kae: Ne pitaj. Ne vrati se tu no. A predvee
nama komanda da preemo na drugu stranu ulice, tamo na desnu
gledajui prema Bratuncu i Srebrenici, a tu je fabrika Feros pa nie
akumulatori, a tu gdje smo mi je Srebrenica-ekspres. Mustafa, moj
brat je tu radio. Njega nisam vidjela u toj gunguli i u toj grupi. Negdje je otiao preko ume, a ena mu je bila u Potoarima i nisam je
vidjela dok nas nisu ukrcali na autobus. Prestalo je granatiranje.
Bilo je dobro hladno. Ja nala komad stiropora pa ga stavim na koljena da ih zatitim od hladnoe kad me neka guva probudi.
Trgoh se ja, rekoh smak svijeta: vriska, glasovi uasni, poela
sam stiavati ene oko sebe. Rekoh, moda je dobila ena slom ivaca. One sjene unproforaca se naziru, siluete u kacigama svuno...
Sad vrisne ovdje, sad ondje. Jedan ovjek vie: Adibe sine, Adibe!
Skupie se oni u kacigama oko njega. Neto malo tamo-vamo i uuti se ovjek. Jedna ena zavrita Unproforci nam kolju djecu!
Gdje e, bona, Unproforci da kolju djecu?! Zaklae joj, kae, dijete od 13 godina, petero djece imala sa sobom, u krilu joj zaklae
dijete. Sve je to trajalo do u cik zore. Nekad pomislim da su to pustili kasete da nas zaplae, nekad vidim java, istina je. Sad ovdje
sad ondje, naizmjenino, curice dignu... odvedoe je negdje, ena
pada, vriti, ubija se, tamo dijete vriti; ne moe vie da se die od
toga, ne moe da se trpi. U cik zore, uzmem Seada za rame. Idemo, rekoh, Seade, idemo da nas pokolju. Idemo ovo se vie ne
moe izdrati, idemo, idemo! Pla! Unukama smo marame stavili
tako da ih malo zamaskiramo. Jedna 80., jedna 84. godite.
I mi smo tako stali uz taj narod na cesti, a tamo je barikada
stavljena. Kad pogleda, kilometarska kolona autobusa parkiranih.
Guramo se mi tako sat, dva, tri... ne znam kolko smo ekali. Meni
zatrebalo u WC da odem a imaju tu kukuruzi, sad je tu mezarje u
Potoarima i ja preoh u kukuruze, tri kera tamo i ja istrah iz tih
kukuruza. Ima jedna kua gore i devet tijela svi ovako na stomaku
lee, nijedno nema glave. Imam osjeaj kao da su svi bili u plavo
obueni. Vratim se trkom i preem jarak prema Seadu, on se nije
pomako moda ni pola metra. Nemam ja vie potrebe za WC-om,
ne osjeam vie nita.
Dri ena dijete. Dijete plae. Ne znam da li ima tri mjeseca.
etnici hodaju meu nama, u njih su redenici unakrst, kae: Uuti
to dijete! ta mu ja mogu? On samo uze dijete za glavu i odvoji
glavu noem od trupa i kae: Nee vie plakati! Spusti ona dijete
ovako dolje i uti, nita ne govori, nema glasa. Dvije ene kraj mene
nose ojeka u deki, etiri kosti samo. Spusti, spusti ga! Pa ne
moe, bolan! Ja u se pobrinuti za njega!, i pitolj i na elo nije
se ni uo pucanj, dva puta je opalio... I krenue, ostavie ga. Tamo
ima jedna ograda, ima tu nekolko vokica, curica strano zavrita,
zavrita... a ena vie: Pustite je, njoj je samo devet godina! Kad
doe glas od usta do usta: Silovae dijete! Iz unjara ena.
Nikad onu rampu proi. Onesvijesti se ena kraj mene, a curica
od 12-13 godina zavrita. Ne razmiljajui, ja curicu oamarih i rekoh: Dri je! a ja je drim s druge strane Bie samljevena

LIPANJ 2016.

Kada Hoti iznad tabuta supruga Seada


(prva kolektivna denaza u Potoarima, 31.03.2003.)

Kada Hoti na mezaru sina Samira (lijevo) i


supruga Seada (nian desno)
narodu pod nogama! Dijete se ukoi, presta plakati i uze je pod
rame, a Sead jo dri kanister s malo vode i pljusnusmo je vodom.
ena doe malo sebi, a na barikadi unproforci i etnici zajedno.
Jedan dri najlon kesicu od mlijeka s malo vode pa poe da baci,
narod krene za tim, on je vrati pa tako nekoliko puta uz smijeh i
onda je na kraju prospe. A crveno mu lice okruglo i nikad krupnije
zube nisam vidjela. Sad bih ga poznala da ga vidim. Narod umire, a
njemu do cirkusa! Kad ondje u toj guvi neto se zakomea. Poee
se ljudi gurkati, porodi se ena. Opet nekakav prolazi kroz taj narod
i kae: Za 20 godina bie balija! i samo ga zgnjei izmom. Ne
vidim ja to, ali doe glas do mene.
Proosmo mi tu rampu i sad mi ko lahnu malo I jedan kamion
pun ljudi. Uhvatim se za taj kamion, jedan autobus zatvoren, drugi,
trei, etvrti... peti su nam otvorili. Nigdje vie nema unproforaca,
sve su Srbi s pukama. Kad, jedan od njih s pukom Seadu za vrat.
Saila mu ja ruksak od padobrana a u njega spakovo sve nae poro-

49

PRIE IZ BOSNE

Kada Hoti, Bakir Izetbegovi i britanski premijer


David Cameron

Kada Hoti (lijevo) i lanice Udruenja rtava i


svjedoka genocida u Haagu

dine fotografije i vane dokumente. Odvedoe ga. to ga vodite!?


Kad odjednom ena tamo zavrita, ona vue dijete sebi, a etnik sebi. Istom, naie drugi. Kae: Pusti dijete! Ovaj opsova i pusti ga.
UOSMO U AUTOBUS SNAHA, CURICE I JA. Krenuo je autobus i ovjek stavio kasetu. Neko vrijeme poto su Seada odveli bila sam
prazna: nije mi ao, nemam nadu, nemam elju, nemam volju... Prazna
totalno i ko sve prestaje i ne razmiljam nioemu, nema me... Tek
kad on stavi kasetu ja se vratim u ivot, a utim. Neto snaha da progovori, djeca plau, ja se samo okrenem. Proosmo Bratunac, idemo kroz
Kravicu. Na jednom mjestu UN-ov transporter, s druge strane zaravan
jedna ima moda 50 metara u kvadrat, puna livada ljudi do pasa golih,
ruku zavrat, klekli... Autobus polahko prolazi, kraj nas idu kolone i kolone ljudi, jedni prema Bratuncu, jedni prema Kasabi. To su nai ljudi koji
su preko ume krenuli, tjeraju ih zarobljene. Neto mi niz kimu proe,
ta slutnja pobie ih! Nismo mi dugo ili autobusom, a lijevo onaj transporter sa tri cijevi. Kasnije saznamo da su pobijeni ljudi, njih preko 500.
Kroz Kasabu kad smo ili, puno igralite zarobljenih. Saznala sam kasnije da je moj Samir tu bio, dovezen na igralite, kasnije ih odveli prema
Zvorniku. A moj brat Mustafa u Poljoprivrednoj zadruzi u Kravici... Niko
nije ubijen metkom. U njega je glava odsjeena, a kosti su sve itave,
nigdje nema tragova metka, jedino karlina kost razmrskana.
Proli smo tako taj dio do pred Kladanj. Tu smo izali. Kae voza: Ja vas vozim dokle je meni bezbedno, ja dalje ne idem a vama
ta Bog da. uvajte tu decu, znajte da samo jo njih imate. Alija vas
nee, Tuzla vas nee, neka vam je Bog na pomoi. Idite sredinom
ceste, minirano je krajem. Izlazimo iz autobusa, izlazi ispred mene

jedna cura Srebrenianka i kako voza stoji, dola su trojica etnika


i sa njim neto priaju A ovaj drugi kako ona izlazi stavi joj ruku na
rame: O, ova je dobra za rasplod. A ve je nekolko curica na brijegu izvedeno... Blijeda, ona stade ko ukopana, a onaj voza pria
s njima i samo nju stavi iza sebe i oni odoe. Eto u ovjeku je bilo
malo ovjenosti, ali je ipak bio s njima. Onda smo ili pjeke, neko
kae 9, neko 14 kilometar do tunela kod Kladnja i doli u Tuzlu.
Dva mjeseca sam hodala po tuzlanskim ulicama, obila sva mjesta, bolnice obila, ranjenike obilazila... ne bih li ta saznala o sinu,
brai i muu. Kasnije u saznati: moj Ekrem kad je odveden onaj
dan u Potoarima odveden je u Bijelu kuu, tamo su ih muili. Kazali su nam to oevici, jedan Holananin koji je jedva ivu glavu
izvuko. A jedna ena je sve vidjela kad je traila vodu u Bijeloj kui
jer je u njoj bio bazen iz kojeg su ranije donosili vodu. Kae da su im
isjekli sve to im na tijelu tri, nos, ui, polne organe. Pa su ih vodom iz crijeva po tim ranama prskali, a oni su se uvijali od bolova.
Ekrem je ubijen na Snagovu, a na Crnom vrhu pronaen bili
su dokumenti uz njega. Brat Mustafa je pronaen u sekundarnoj
grobnici u Glogovoj. Samir je naen u Lipju, a strijeljan je na brani
Petkovac. Pronaene su potkoljenica i nadkoljenica prelomljene, i
neto malo prstiju. Tri puta je raena DNK analiza iz tih kostiju da
se utvrdi identitet, da je to moje dijete. Sead, cijelo tijelo naeno.
Poznala sam i odjeu i depni sat kroz koji je proao metak. Sat je
stao na pola pet. Ubijen je na Branjevu, a nali su ga u masovnoj
grobnici u Hodiima. q
Elirija HADIAHMETOVI

Zovem se Kada Hoti. Zvornika sam, a u Srebrenici sam ivjela od 1963. godine.

50

PREPORODOV JOURNAL 188

PRIE IZ BOSNE

ISPOVIJEST: MUHIZIN OMEROVI ILE

Izaao sam iz Srebrenice, ali


nisam siguran da li sam je preivio
Muhizin Omerovi iz Pobua kod Bratunca, danas je poznat
kao predstavnik roditelja diskriminirane bonjake djece iz Konjevi Polja, koja ve nekoliko godina ne pohaaju tamonju osnovnu
kolu zbog zabrane uzuavanja nastave na bosanskom jeziku.
Muhizin Omerovi je padom Srebrenice imao 21 godinu. Dva
mjeseca i dva dana skrivao se po podrinjskim umama. Pria nam o
danima kad se znao pomijeati sa srpskom vojskom, o borbi sa glau, o tome kako je spavao na poljima gdje su ljudi masovno ubijani
jer na tim lokacijama srpske patrole nisu pretraivale terene...

Mi smo danas najskuplja divlja koja se lovi u ovim


umama
Ja sam izaao iz Srebrenice, ali jo nisam siguran da li sam je
preivio. Nakon pada Srebrenice, 11. jula 1995. ostao sam 62 dana
u umi. Na slobodnu teritoriju sam preao 11. septembra 1995. Bili smo nas trojica. Bio je Mirza, djeak od 13 godina, ja sam tada
imao 21 godinu, i Hasan, ovjek od 41 godinu.
Svih tih dana sam vodio dnevnik. Ono to je meni danas najzanimljivije u tom dnevniku je to sam jedan dan napisao. Zapisao
sam: Mi smo danas najskuplja divlja koja se lovi u ovim umama.
I bili smo to, zaista. to se tie hrane, ja sam iz Srebrenice izaao sa
dva nareska-ikara u ruksaku i uturicom vode. Bez hljeba i iega
drugog. Jedan sam pojeo odmah, a drugi sam uvao skoro deset
dana, moda i vie. uvao sam ga samo u sluaju da stanem na
minu, da budem ranjen, da ga pojedem i da ne umrem gladan.
Tih prvih 25 dana, dok se nisam prvi put vratio u Srebrenicu,
jeli smo list, jeli smo pueve, voe kojeg je bilo. Neko nije bilo jo
zrelo, ali smo jeli. To je bila glavna hrana u tih prvih mjesec dana.
Sva trojica smo bili smrali toliko, da ja jednostavno vie nisam mogao prepoznati sebe. Nas trojica smo bez hrane i bilo ega mjesec
dana pokuavali da doemo do slobodne teritorije slijedei tragove kolone. Dva puta smo kroz umu i minska polja dolazili do Baljkovice, tri puta se penjali na Udr, planinu koja je za nas bila glavni
orijentir na putu do slobodne teritorije. Nismo uspjeli prei na slobodnu teritoriju jer su srpske snage na Baljkovici, zatvorile prolaz
kojim su izale nae grupe 16. jula, pa smo se vratili prema Srebrenici, striktno radi hrane. Odluili smo: Idem da se najdem, pa neka
me ubiju. Da me ne ubiju dok sam gladan.
Onda smo u selima oko Srebrenice nali meda, brana, hljeba...
Najee i najvie to sam jeo u tih zadnjih mjesec dana je bio satara. Bila je to godina kada je bio zasijan skoro svaki pedalj srebrenike teritorije povrem, penicom, kukuruzom i svim, to znai da nismo razmiljali da e se sve ovo desiti. Bilo je u izobilju stvarno i voa
i povra, poinje svoju okantnu ispovijest Muhizin Omerovi ile.
Nakon mjesec dana, kada su mislili da vie nema nikoga u ovim
umama, njih trojica su se vraali drugi put od Baljkovice. Srpske
snage su uveliko poele ienje terena. Koristili su i pse. Ti psi su
za njih bili najvei strah.

LIPANJ 2016.

Muhizin Omerovi ile, profesor teologije iz Pobua


kod Bratunca - borac koji ne odustaje
Od vojnika se ti moe sakriti bilo gdje, moe proi kraj tebe, a da
si sakriven u bunju, ali od psa nema anse. Ubijeen da vie nema
nigdje nikoga, naem grupu od vie od 370 ljudi koji su bili na Udru,
planini koja se nalazi na pola puta izmeu Srebrenice i Tuzle. Znai 50
kilometara sa jedne i isto toliko sa druge strane. Svi koji su uspjeli da
stignu do Udra, njihove anse da preive su prelazile sa 49 na 51 posto. Meu svim tim ljudima ja sam naao svog djeda. Oni su gore ivjeli i nadali se da e Armija Republike BiH iz tuzlanske regije poslati vodie koji e ih sprovesti do slobodne teritorije. Meutim, kada sam doao tamo i vidio ta se deava, rekao sam da e Srbi definitivno doi i
tamo, nai ih i zavriti priu i sa njima", pria Muhizin.
Kako kae, jedina mogunost da se sakriju i zavaraju trag bila je da
se vrate u Srebrenicu. Jedino ih tamo Mladievi zloinci nisu traili.
Bila je to luda ideja da se vrati u Srebrenicu koja je zauzeta i
puna vojske. U dnevniku sam zapisao da sam se 10. avgusta 1995.
vratio u Srebrenicu. U unjarima smo ispekli veliku pogau, bilo je
dosta povra. Prvi put imate priliku da vidite hljeb. Kada sam ga
stavio, nakon mjesec dana u usta, plakao sam. Ukus hljeba. Mi jedemo sada svakodnevno hljeb, a ne znamo ta je ukus hljeba. To je
neopisiv doivljaj. Da jedete hljeb, neopisiv doivljaj. Ne postoji
Nestle okolada danas, koja za mene ima taj ukus, kao to je nakon mjesec dana jesti hljeb. To je neto to je neopisivo za mene.
Plakao sam. Taj prvi dan ponovo u Srebrenici, odnosno u selima
oko Srebrenice. Prvo jutro ujemo pjeva horoz... i mi onako izletili,

51

PRIE IZ BOSNE
sad emo jesti piletinu i jedan Mujo siao sa mnom u selo, dok su
ova dvojica to su bila sa nama, ostali gore da se odmaraju.
Mi siemo dole u selo i nismo shvatili ta se deava. U jednom
momentu ulazi srpska vojska. Njihove izbjeglice i vojska tre, otimaju se ko e u koju bonjaku kuu upasti da pljakaju. Ja sam bio
u jednoj kui i gledao sam to kroz prozor. Urliu po selu, tre po
kuama. Ja sam naao u toj kui vreu brana. U tom momentu,
kada sam shvatio ta se deava, osjetio sam samo da se mozak zaledio. Onda sam se pribrao. Uzeo vreu brana na rame i onda sam
iao samo da izaem iz sela. Oni zaokupljeni pljakom, nisu obraali panju na nas. Do te mjere da sam sreo ovjeka koji mi je pruio
ruku i rekao: Dobro jutro, ta si ti naao. I eto, uspjeli smo i ja i
ovaj ovjek da izaemo iz sela. Glad je udo. Glad od ovjeka napravi ivotinju, divlju ivotinju koja predosjea opasnost. ula se
izotre toliko da ujete svaki um. Tano osjetite u sebi kada je
opasnost ispred vas. Glad od vas, u jednom momentu, napravi ovjeka koji otupi, kojem je sve svejedno. Postane ti sve svejedno.
Svejedno ti i da pogine. U glavi ti je samo da mi je da jedem, da mi
neko hoe dati da jedem, nita vie drugo nije bitno.
Kreete se, po danu izaete i kreete se. Ja sam imao priliku da
gledam kako su ispred mene pucali, na moje prijatelje, na nekih 20ak metara i u jednom momentu ja ostavljam svoj ruksak, koji je bio
prazan i trim tamo da vidim ta je. Jednostavno postanete predosjeajni, svejedeno vam. Nakupio sam hrane u ruksak i ponovo otiao do Udra, da djedu odnesem hranu. Meutim, kada sam stigao
tamo, njih vie nije bilo. Ogroman broj ljudi je pobijen, dio njih je bio
zarobljen, a bilo je i onih koji su se uspjeli spasiti. Srpske snage su ih
pronale dva-tri dana nakon to sam otiao", naglaava Muhizin.
U blizini mrtvih naao je dva ranjenika. Jedan od njih, Haso, za
Muhizina je najvei heroj kojeg je sreo.
To ne bih poelio nikome. Haso je bio sa bratom. Psi koje su
pustili na njih su uhvatili brata, a on je nastavio bjeati. Pucali su za
njim, bio je ranjen u obje noge. Naao sam ga kako hoda, nakupio
u neku vreicu pueva da jede i hodao je, a plakao. Imao je ogromne bolove, ali je i dalje hodao i traio hranu za sebe i drugog ranjenika. Moj djed se uspio spasiti i na slobodnu teritoriju je izaao
45. dan. Meutim, uspio je zahvaljujui jednoj grupi koja je ila iz
epe. Nakon to sam sve to vidio, ponovo sam se vratio u Srebrenicu, jer je i tamo bilo nekoliko grupa koje su ostale i krile se po okolnim selima", pria dalje.
Prisjeajui se odlazaka i dolazaka u Srebrenicu, Muhizin kae
da su prvi put, kada su se vraali u Srebrenicu, na Kamenikom brdu, gdje je ubijeno oko 1.000 ljudi, bili primorani da prenoe. Prema njegovim rijeima, tijela su nakon mjesec dana bila u dubokoj
fazi raspadanja.
Tu smo doivjeli prvu zasjedu, kad smo krenuli iz Srebrenice i u
nekih 10 minuta moda je pobijeno preko 1.000 ljudi. Svi ti leevi su
ostali tu na Kamenikom brdu. Svaki put kada sam se vraao prema
Srebrenici, u ta 62 dana, a pravio sam vie puta prelaz tamo i ovamo,
bio sam primoran da prenoim tu. Zato to kad smo se vraali
odozdo, doli bi tu odakle poinje kompleks uma prema Srebrenici
i nismo se mogli kretati u umi zbog mraka i tu bi prenoili, meu tim
mrtvim. Srpske patrole tu nisu dolazile meu nae mrtve. I svaki put
izutra kad bi ustali, prvi put nismo znali za to, svi smo imali nateene
jezike i kasnije jednostavno ne moe da jede po dva dana. Ne moe da govori. Poslije, kada moramo da prenoimo tu meu tim mrtvima, sveemo gazu preko lica, da zatiti. I opet nismo uspjevali da
zatitimo. Vjerovatno je to od bakterija od tih mrtvih ljudi, koji su
bili tada ve u dubokoj fazi raspadanja. Niste mogli da raspoznate
bilo koga. Ta je faza bila raspadanja. Svi koji su bili sa mnom u grupi

52

U umi oko Srebrenice


su povraali, a ja nisam mogao. ak sam iao i da traim konzerve da
jedem. Naao sam oko 20 konzervi. Jednu no su svi zaspali. Ja sam
ostao budan. Cijelu no gleda mrtve ljude oko sebe i itavu no oekuje da neko od njih ustane, da se desi udo. Niko ne ustaje, i onda
shvati da su ti ljudi zauvijek mrtvi, pria Muhizin.
Kako kae, bilo je uasno tekih trenutaka, ali ni u jednom momentu nije odustajao od ivota. Bio je sa ljudima koji su se predavali, zavravali u hangarima u Kravici, gdje su i pobijeni.
Ja sam jedno vrijeme mislio sii u u Drinjau, mjesto gdje se
rijeka Drinjaa ulijeva u Drinu, to je nekih desetak kilometara prije
Zvornika. S druge strane Drine je Srbija. I krenuo sam magistralom,
auta srpska prolaze velikom brzinom, niko ne obraa panju na mene. Plan mi je doi u Drinjau, sii u i ui u prvu prodavnicu sa pitoljem i uzeu hljeba da jedem. Pa, se onda mogu i predati. Kad
sam doao nikakve prodavnice nije bilo. I siao sam u prvu kuu u
Drinjau i bilo mi je potpuno svejedno. Bilo ko da je bio u toj kui,
ja bih ga ubio. Sreom nije bilo nikoga, naao sam svjee peen
hljeb. Najedem se i odluim da idem dalje. Hvala Bogu nisam ubio
nikoga. Jednostavno vas glad natjera da postanete neto to ne
moete zamisliti. Otkrijete u sebi neke sposobnosti, dobre ili loe,
za koje nikad niste znali i koje nikad niste osjeali.
Kada su se vratili u Srebrenicu, u selo Ornica, nali su ovjeka
koji nikad nije napustio Srebrenicu. Zvao se Ismet.
ovjek je bio hendikepiran i nije bio pokretan. Bio je ovjek
srednjih godina, nije bio star. On je sve vrijeme ostao tu. Srbi su znali za njega, dolazili su tu i iz najudaljenijih sela, pitali ga, ispitivali ga
ko je ubio ovog, zna li ko je ubio ovog od muslimana, ali bilo im je
zabanjeno da mu daju hranu. Htjeli su da umre od gladi. Kada smo ga
nali, ja sam mu svako vee nosio hrane. Obino je to bilo pogaa i
satara, koje smo mi pravili svaku no u blizini tog sela, gdje smo
skrivali u jednom skrovitu. Nou smo odlazili traiti hranu. U jednom momentu kad su ga Srbi obilazili, nali su mu ostatke te hrane,
koje nije uspio da pojede. Muili su ga da kae otkud mu hrana. On
im je rekao moje ime i prezime. Samo nas dvojica smo ili kod njega,
ovi ostali nisu. Znao je samo za nas dvojicu. Rekao je da smo tu neg-

PREPORODOV JOURNAL 188

PRIE IZ BOSNE
dje. Oni su doli kasnije, pretresli teren, ali nas nisu nali. I onda,
jednog dana nam je rekao: Sutra e me ubiti. Vidjee, zapalie selo.
Kad zapale selo, mene e ubiti. Vi idite. Vie ovdje nema nikoga.
Saekali smo sutradan. Vidjeli smo da su zapalili selo i pucali su.
To je dan kada sam definitvno otiao. To je negdje septembar
mjesec 1995. Tada smo posljednji put krenuli da preemo u pravcu
Kladnja. U Srebrenici, u tim selima, dani su tekli, nismo imali nikakvih informacija, nismo znali ta se deava, ta je sa svim tim ljudima, je li iko preao iv. Ne znamo ta se desilo u Potoarima sa enama i djecom. Mi apsolutno nita ne znamo. Ustvari, jednom smo
od srpskih vojnika koje smo posmatrali skriveni uli kako priaju
da su Srbi zauzeli Biha i da e za koji dan pasti i Tuzla. To nas je
okiralo. Jednostavno ne znamo ta mi dalje da radimo. Ne zna ta
se deava tamo, postoji li uopte slobodna teritorija, gdje da idemo, dodaje Muhizin.
Onda su odluili da krenu. Krenuli su negdje iza Vlasenice. Tu su
opet naili na nevolje, kao vjerna sjenka pridruio im se jedan pas,
koji ih je u jednom momentu otkucao, pa je nastala potjera. Morali su donijeti teku doluku ko e zaklati pasa jer nisu smjeli pucati.
Izvlaili su slamke i tako se rijeili nevolje.
Kada su se ponovi sakrili i pribliili slobodnoj teritoriji na potezu
izmeu Tie i Kladnja, zaspali su.
Liniju koju je drala Vojska Republike Srpske, preli smo u pono, provukli se izmeu rovova. Doli smo do prvog potoka i saekali smo jutro, jer smo bili izmeu dvije linije, a inae je to podruje
bilo minirano. No prije smo uli kako se dovikuju vojnici RS-a i
Armije Republike BiH. Saekali smo i krenuli oko pet sati ujutro.
Kada smo shvatili da smo preli, ja sam sjeo, nisam mogao vie izdrati. Nisam vjerovao da sam preivio. ak su mi rekli da je i moj
djed preivio, da je i moj brat u njihovoj jedinici. Kada sam preao,
11. septembra 1995. moja porodica, brat, majka i sestra su ivjeli u

kampu na podruju optine Graanice. Ja sam im se pridruio. Tek


onda poinju moji problemi, psihiki problemi. Ja sam gledao, na
jednoj sam strani potoka, u umi sam, uspio sam izai iz obrua, a
sada gledam na drugoj strani kako oni ulaze, gledam ovjeka koji
ide sa pitoljem i jednostavno mahinalno izabere nekoga i puca mu
u glavu. Prvi taj mjesec poinje flashback, poinje mi se vraati sve
to. Onda poinjem kriviti sebe zato nisam viknuo makar Idiote!,
jesam li mogao ita uiniti s te pozicije, jesam li mogao bar rei
idiote, pa neka me ubije.
Sjeam se da je na drugoj strani ostao djeak kod kojeg sam ja
ivio u Potoarima itav rat, koji je volio samo golubove, koji nikome nikad zlo nije uinio, nikad zlo mislio, itav rat ostavljao svoj
hljeb. Nije bilo hrane, a on je ostavljao svoj hljeb tim golubovima,
pitomim golubovima, golubovi letai. Poinje da radi psiha. Taj djeak nije preao. ak nije ni naen, jo uvijek. Brat mu je preivio, a
on nije. On i otac nisu preivjeli. Moji su ivjeli u kampu. U jednoj
kuici ivi pet-est porodica, bilo je i svaa, ali su svi imali razumijevanja prema meni, pa su mi dali jednu sobicu samo meni, oslobodili je. Oni se svi malo stisnuli, ali meni oslobodili jednu sobicu, da
budem sam, da se odmorim. Onda poinje sve to. Znao sam da
upalim radio i udaram glavom u zid. Udaram glavom koliko mogu u
zid. Nakon toga imam problem da sluam ljude. Ako se zadrim
due na ovjeku, na licu, vie ne vidim lice, samo kostur, vidim skelet, nakon svih mrtvih ljudi koje sam vidio. To mi je pravilo ogroman problem, bolno kazuje Muhizin.
Djeak Mirza, koji je bio sa Muhizinom, nakon mjesec dana na
Udru, naao je oca i otiao sa njim.
Danas ivi u Tuzli, ima porodicu i radi. I danas smo kao braa.
Preivjeli smo najtee trenutke u naim ivotima. A, Hasan ivi u
Njemakoj, kazao je Muhizin. q
Avdo HUSEINOVI

Munira Subai i Muhizin Omerovi ile

LIPANJ 2016.

53

PRIE IZ BOSNE

GENOCID U SREBRENICI 1995. GODINE

etiri prie iz Srebrenice


da se ne zaboravi
BRAA SENAD I SEAD DAUTBAI, SREBRENIKI
RADIO AMATERI:
Blizanci su zajedno ubijeni
Najtunija slika na svijetu. Tunija od tuge. Zagrljeni mrtvi lee braa blizanci Senad i Sead Dautbai, radio amateri koji su se
posljednji uspostavili vezu iz Srebrenice u podne 11. jula 1995. sa
bosanskim civilnim i vojnim vrhom. U razmaku od pet minuta na
ovaj svijet doli, u razmaku od nekoliko minuta sa njega otili,
negdje u rejonu Kamenikih brda na podruju opine Bratunac, u
vrijeme prve velike zasjede srebrenikoj koloni 12. jula 1995.
Svjedok njihove pogibije je emso Salihovi, ratni komandant
Cerske, koji to opisuje u svojoj potresnoj knjizi Nikad ne zaboravi Cersku.
Kao i svaki predhodni, i onaj zadnji radijski izvjetaj Nine atia
iz Srebrenice od 10. jula 1995. naveer, koji je glasio: Srebrenica
se pretvara u najveu klaonicu. Poginuli i ranjeni neprestano se
dovlae u bolnicu. Nemogue je to opisati. Svake sekunde po tri
smrtonosna projektila padnu na ovaj grad. U bolnicu je trenutno
dovezeno 17 poginulih, 57 tee i lake ranjenih. Da li iko u svijetu
moe doi da vidi tragediju koja se deava Srebrenici i njenim stanovnicima? Ovo je neuven zloin koji se izvodi nad bonjakim
stanovnitvom Srebrenice..., emitovani su u realizaciji blizanaca
Dautbai, koje su u Srebrenici svi zvali Brace. I Nino je poginuo
nedaleko od njih.
Bilo je i onih, preivjelih iz srebrenike kolone smrti koji su svjedoili, da su navodno blizance Dautbai vidjeli ive u rejonu Nove
Kasabe, i to na dvije razliite lokacije. Da su bili pod djelovanjem
bojnih otrova i neprestano dozivali jedan drugoga. Meutim, puno
je vie onih koji su sigurni da su zajedno ubijeni na Kamenikim
brdima. Poslije su ekshumirani jedan u masovnoj grobnici u Pilici,
a drugi u Novoj Kasabi. Majka Rabija ukopala ih je jednog do drugog na prvoj velikoj kolektivnoj denazi 31. marta 2003. u Potoarima. Nedaleko od njih je posljednji put vien i Nino ati.
Sead i Senad Dautbai, porijeklom iz Bratunca, kao apsolventi
mainstva, uoi rata, iz Sarajeva, gdje su studirali, vratili su se u
Bratunac kako bi bili sa svojim narodom, nakon ega su s ostalim
Bratunanima, 17. aprila 1992., prognani prema Srebrenici. Oni koji su ih poznavali kau da brau, kako su ih zvali, nikada niko nije
vidio razdvojene. Obojica utljivi, Sead i Senad nikada nisu traili
nita zauzvrat, odbijali su darove koje su im donosili ljudi u opkoljenoj Srebrenici u znak zahvalnosti to su im uspostavljali kontakt sa
lanovima porodica irom svijeta.
Prisjeajui se svojih Seada i Senada, njihova rahmetli majka
Rabija je kroz suze novinarki Almasi Hadi jednom kazala kako ih
je u svojoj tekoj boli jedne noi usnila: Ko na jednoj mi ruci Sead,
a na drugoj Senad... Vidim im onu kutravu kosu, smiju se, kau:
Boe, mama, to smo te poeljeli, a ja plaem. I tako se probudih.

54

Blizanci Senad i Sead Dautbai iz Srebrenice

Mezari brae Dautbai u Potoarima

Rabija Dautbai, majka rahmetli Senada i Seada

PREPORODOV JOURNAL 188

PRIE IZ BOSNE

TV SNIMKE ZAROBLJAVANJA BONJAKA:


Poziv u smrt kod Sandia
Uz podrku oklopnih transportera, tenkova, protivavionskih topova i artiljerije, 13.jula 1995.godine, srpske snage su zauzele poloaje du ceste Bratunac Konjevi polje Milii u namjeri da ne
dozvole srebrenikoj koloni prelazak puta. Na irem prostoru sela
Pobue blokirano je oko 8.000 ljudi. Specijalna jedinica MUP-a Republike Srpske, pod komandom Ljubomira Borovanina, zahvaljujui ukradenoj opremi od UNPROFOR-a, prevarom zarobljava one
ljude koje nisu uspjeli uloviti predhodnog dana.
Deportacija ena i djece iz Potoara i dalje traje. Iz autobusa se vide kolone zarobljenih i ubijenih mukaraca pored puta Bratunac Vlasenica. Kotlina Drinjae i Jadra postala je dolina suza, beznaa i oaja.
Beogradski novinar Zoran Petrovi Piroanac televizijskom kamerom zabiljeio je predaju Bonjaka na jednoj poljani kod sela
Sandii. Zarobljenici, njih nekoliko hiljada se odvode na sabirna
mjesta stadion u Novoj Kasabi i livadu u Sandiima. Na tim snimcima se vidi i Ramo Osmanovi iz sela Dobrak kod Skelana, koji doziva sina Nermina rijeima: Nermineee, hajde dolamo, ja sam dolamo! Slobodno kod Srba svi hajte!
Prva velika egzekucija dijela ovih zarobljenika, dogodila se nekoliko sati kasnije, 13. jula 1995. godine oko 18 sati u Zemljoradnikoj zadruzi Kravica. Tijela ispred zadruge je snimio Piroanac, nepunih sat vremena nakon pogubljenja, dok se u automobilu vozio
zajedno sa Ljubomirom Borovaninom, zamjenikom komandanta
Specijalne jedinice MUP-a Republike Srpske.
Najvjerovatnije, u Kravici su ubijeni Ramo i Nermin Osmanovi.
Njihove su kosti pronaene 2008. godine. Kostur Nermina pronaen je u masovnoj grobnici u Snagovu kod Zvornika, a Ramin na
suprotnom kraju u Zelenom Jadru kod Srebrenice. Ukopani su
2009. godine u mezarju u Potoarima.
Pored nekolicine TV snimaka zarobljavanja Bonjaka u Sandiima, nedavno, nakon 21 godinu pojavila se i fotografija zarobljavanja etvorice mladia. Upornom istragom utvrdili smo da je neko
od srpskih novinara zabiljeio foto aparatom predaju etvorice
Bonjaka i to Samira Krdia, Raida Sulejmanovia, Nezira Bekti-

Ramo Osmanovi
a i Kemala Gabeljia. Nakon zarobljavanja, odvedeni su na egzekuciju u Zemljoradniku zadrugu Kravica.
Prvi sa fotografije Samir Krdi je uspio preivjeti egzekuciju,
dok su ostala trojica nesretnih mladia, ubijeni. Krdi mi je potvrdio da su zarobljeni u Sandiima i da su mueni u kui koja se vidi
na fotografiji, te da su zarobljeni zajedno kada i grupa u kojoj je bio
tadanji djeak Enver Husi, koji je uspio pobjei ulaskom u jedna
autobus sa srebrenikim enama i djecom, kada se zaustavio da
oblinjoj esmi natoi vodu.
Posmrtni ostaci ubijenih Bonjaka sa slike u Sandiima, pronaeni su i ukopani u Potoarima. Raid (Jahija) Sulejmanovi iz Konjevi polja, roen 8. februara 1974. godine, ukopan je 11. jula
2007. godine; Nezir (Salko) Bekti, roen 6. aprila 1958. godine u
Suesci kod Srebrenice, zajedno sa dvojicom brae Redepom i Sakibom ukopan 11. jula 2011. godine; dok je Kemal (Avdo) Gabelji
iz Buinovia kod Srebrenice, roen 29. aprila 1973. godine, ukopan 11. jula 2010. godine.

Samir Krdi, Raid Sulejmanovi, Nezir Bekti i Kemal Gabelji u trenutku predaje u Sandiima

LIPANJ 2016.

55

PRIE IZ BOSNE

RATKO MLADI i BUNA PROTIV DAHIJA:


Osveta Turcima u Srebrenici
Rijei generala Ratka Mladia da poklanja srpsku Srebrenicu
srpskom narodu, uoi jo jednog velikog pravoslavnog praznika
(Petrovdana, op. a.) i da je dolo vrijeme da se poslije bune protiv
dahija, Turcima osvete na ovim prostorima i danas vise u zraku
iznad Srebrenice kao otrovni plin.
Mladieva izjava od 11. jula 1995. godine, prilikom ulaska u
Srebrenicu, potom genocid nad Bonjacima, moda najslikovitije
govore na koji nain nai susjedi doivljavaju zaostavtinu Osmanlija na ovim prostorima. Takav doivljaj u najveoj mjeri odreuje
politiku regiona. Reenica da je poslije bune protiv dahija, ovo
osveta Turcima, sigurno je uticala na Mladieve vojnike da budu
jo monstruozniji u izvravanju zloinake naredbe.
Tim rijeima general Mladi potpuno negira zvaninu srpsku
tezu da su genocid u Srebrenici poinili zbog osvete zloina nad
Srbima pod komandom Nasera Oria, komandanta bosanskih snaga u Srebrenici.
Meutim, ova reenica pravilno pokazuje i kako je civilizacijska
razina vojske, koja je poinila genocid, u rangu s turskim janjiarima, navedenim dahijama, s poetka 19. stoljea. Vrijedi napomenuti i kako su voe Prvog srpskog ustanka na koji se odnosi Mladieva reenica, poslije svrgavanja strahovlade janjiara, pokuali
zavesti vrlo slinu vladavinu u Beogradskom paaluku, protiv kakve
je i poeo ustanak.
Takoer, zna se da su ono dahije odnosi na etvoricu Turaka:
Kuuk Aliju, Aganliju, Mula Jusufa i Mehmeda Foia, poznatog po
nadimku Starac Foo. Njih su Turci ustoliili u Beogradu, neto kao
produena ruka, nita manje od srpskih sluga Marka Kraljevia, Vuka
Brankovia, despota Lazara, Stefana Lazarevia, Miloa Obrenovia i
itave bolumente srpskih oficira koji su ginuli za tursku imperiju.
Mladi je u svojoj osveti itekako pokazao da ne posjeduje elementarno poznavanje historije, a bogami i geografije. Srednje Podrinje i njegovi Bonjaci, apsolutno nikakve konekcije nemaju sa
Starcem Foom i ostalom trojicom turskih dahija.
Meutim, iako su zloini te turske etvorke nad Srbima potpuno minorni u odnosu na zloine koje je NDH sprovela nad Srbima
tokom Drugog svjetskog rata, srpska mrnja je uvijek bila puno jaeg intenziteta prema Bonjacima-muslimanima. Da li i oni sami
znaju, zato je to tako?

Ratko Mladi u Potoarima (11.07.1995.)

Ratko Mladi u Potoarima (11.07.1995.)

SURADNJA MUP-A SRBIJE I


MUP-A REPUBLIKE SRPSKE U GENOCIDU:
Neoborivi dokazi o ueu Srbije u genocidu
Muni proboj umskim stazama jula 1995. godine, nakon okupacije Srebrenice, bonjakim mukarcima se inio kao jedini spas.
Kolona, koju je prema nekim podacima inilo oko 15.000 osoba, a
koja je 11. jula 1995. negdje pred pono, sa lokaliteta sela unjari
i Jagli krenula na svoj put ivota i smrti, razbijena je iz zasjede, a
nakon toga i dalekometnom artiljerijom na Kamenikim brdima
(opina Bratunac). Oni koji su preivjeli i uspjeli pobjei, bjeali su
u razliitim pravcima.
Najvie ljudi je nastavilo proboj prema slobodnoj tuzlanskoj teritoriji pod kontrolom Drugog korpusa Armije Republike BiH preko
Konjevi polja, Cerske, planine Udr, Crnog vrha, Baljkovice, a
ostali su otili na sve etiri strane svijeta. Neki su tumarali umama
i po pola godine. Do Tuzle je, prema grubim procjenama, uspjelo
doi izmeu 5.000 i 6.000 osoba. Vie stotina ljudi se uspjelo probi-

56

Velianje ratnih zloinaca

PREPORODOV JOURNAL 188

PRIE IZ BOSNE
U zapisniku sainjenom 23. jula 1995. godine,
oko 18 sati na istom graninom prijelazu, Milovan
Jevtovi, ispred MUP-a Srbije predaje Sadika (Hakije) Salihovia i Hamdiju (Ahme) Delia Milunu Perendiu, radniku MUP-a Republike Srpske. Na spisku nestalih Bonjaka Srebrenice pod brojem 7050
vodi se Sadik (Hakija) Salihovi, a pod brojem 1564
Hamdija (Ahmo) Deli.
Istog dana, Risto eovac je pripadniku MUP-a
Republike Srpske Peri Miliu predao i dvojicu Bonjaka: Mirsada (Ismeta) Gabeljia i Seida (Huseina)
Mehmedovia. Kod Mehmedovia je prilikom hapenja pronaeno 60 njemakih maraka, dok Gabelji nije imao novca. Interesantno je da su Gabelji i
Mehmedovi uhapeni na podruju opine Uice i
da ih je graninoj policiji izruili Milan Lazovi i Jovica Vasi, radnici policije iz Uica.
Posmrtni ostaci Mirsada (Ismeta) Gabeljia i Seida (Huseina) Mehmedovia pronaeni su u prirodZapisnik o izvrenoj primopredaji (Seid Mehmedovi i Mirsad Gabelji)
noj jami dubokoj 30 metara u selu Biina kod ekovia, koje je udaljeno preko 100 kilometara od mjesta gdje ih je Risto eovac predao Peri Miliu. Gabelji je mezarju
ti do epe, nekoliko desetina do Gorada. Blizu 1.000 Srebreniana
Potoari ukopan 11. jula 2007., a Mehemedovi 11. jula 2013. gose preko optina Vlasenica i ekovii, probilo do Kladnja.
dine.
Njih stotinjak, nakon niza neuspjelih pokuaja u raznim pravciOno to je interesantno je da je rahmetli Mirsad Gabelji, u
ma, jedini spas je vidjelo u prelasku Drine na potezu od Skelana,
aprilu 1992. godine, doao iz rodnog Sarajeva na vikend kod poroBratunca do Zvornika i ulaska u Srbiju na podruje opina Bajina
dice i tu ostao usljed blokade puteva i nemogunosti da se vrati
Bata, Ljubovija i Mali Zvornik. Veina njih koji su uspjeli prei u
kui. Tokom opsade Sarajeva, od posljedica nesretnog sluaja umrSrbiju, s namjerom da se dokopaju Sandaka, Makedonije i Maarla je i njegova sestra Azra, tako da su Ajka i Ismet Gabelji ostali bez
ske, gdje su vidjeli spas, uhapeno je od strane Vojske Savezne Reobadvoje djece.
publike Jugoslavije i MUP-a Srbije i vraeno Mladievim i KaradiZasigurno, predug je spisak lica koja su na identian nain hapevim ubicama, koji su ih odvodili na ve poznata gubilita.
ena
na teritoriji Srbije i predata u smrt vojnim i policijskim snaga
Svega nekoliko Bonjaka je uspjelo preivjeti, tako to su iz SrRepublike
Srpske, samo to je cjelokupna dokumentacija jo uvijek
bije vraeni i odvedeni u logore. Meu njima je bio i bivi naelnik
nedostupna.
Potpisi onih koji su ove nesretne ljude poslali u smrt
opine Srebrenica Abdurahman Malki. Nakon to je amcem presramni
su
biljeg
na obrazu Srbije, koji nikada nee moi sakriti. Nako Drine uspio prei u Srbiju, Malki je uhapen i onda vraen u
ravno,
ne
moramo
ni napominjati da ti ljudi nisu, a vjerovatno nikaZvornik, odakle je prebaen u logor Batkovi kod Bijeljine. Logor je
da
nee
ni
odgovarati
za sauesnitvo u genocidu, kao i to da e
u njegovom sluaju znaio ostanak u ivotu.
Srbija
negirati
umijeanost
u zloine. q
Meutim, Malkieve sree nisu bili mnogi srebreniki nesretnici.
Avdo HUSEINOVI
Ekskluzivno objavljujemo nekoliko njihovih imena i autentinu dokumentaciju koja potvruje da su od strane MUP-a Srbije predati vojnim i policijskim snagama Republike
Srpske, nakon ega su ubijeni. Najodgovornija osoba
za izruenje iz Srbije i slanje srebrenikih Bonjaka u
smrt, bio je je Risto eovac, komandir graninog prijelaza izmeu BiH i Srbije na mostu koji spaja Skelane
i Bajinu Batu.
U zapisniku sainjenom 21. jula 1995. godine, Risto eovac (MUP Srbije) predaje Peri Miliu (MUP
Republike Srpske) sljedea lica: Smajila (amila)
Mehmedovia, Ramiza (Rasima) Muminovia i brau
Bekira i Ibrahima Kanetovia, sinove Atifa. Mehmedovi je u trenutku hapenja kod sebe imao 40 njemakih maraka, Muminovi 2.500 njemakih maraka
i 100 vicarskih franaka, Bekir Kandetovi 650 njemakih maraka, dok Ibrahim Kandetovi nije imao
novaca. Na spisku nestalih Bonjaka Srebrenice pod
brojem 4960 vodi se Smail (amila) Mehmedovi,
pod brojem 5606 Ramiz (Rasima) Muminovi, pod
brojem 4131 Bekir (Atifa) Kandetovia, a pod broZapisnik o izvrenoj primopredaji
(Mehmedovi Smajil, Muminovi Ramiz i Kandetovi Ibrahim)
jem 4137 Ibrahima (Atif) Kandetovi.

LIPANJ 2016.

57

IVJETI ISLAM

ISLAMSKE TEME: POSLANIK ISLAMA MUHAMMED, A.S. (XXXXVII)

Svjetski velikani o Poslaniku


Muhammedu, a.s. (III)
WILLIAM MONTGOMERY WATT (1909.-2006.),
kotski historiar:
Njegova spremnost da se podvrgne progonima zarad svojih
vjerovanja, visokomoralan karakter ljudi koji su vjerovali u njega i
smatrali ga svojim voom, velianstvenost njegovog konanog
ostvarenja sve potvruje njegov sutinski integritet. Tvrditi da je
Muhammed bio varalica postavlja vie problema nego to ih rjeava. Pa ipak, nijedna velika historijska linost nije tako podcijenjena
na Zapadu kao Muhammed.
Spremnost tog ovjeka da zbog svojih uvjerenja podnosi zlostavljanja i njegova nepokolebljiva moralna privrenost onima koji su ga slijedili i smatrali ga svojim voom i prvakom, zajedno s neospornom veliinom
njegovih dostignua govori o pravednosti i potenju ukorijenjenim u njegovoj naravi. Pretpostavke da je Muhammed zagovarao neto to je hipotetino, za sobom povlai dodatne potekoe koje nije mogue razrijeiti. U
svakom sluaju, meu velikanima europske historije nema linosti dostojne
opisivanja po kojem se opisuju Muhammed i njegovo djelo.

RICHARD BURTON (1821.-1890.),


orijentalist, britanski oficir i konzul:
Nisam uo da postoji takvo bogosluenje u kojem svi skrueno stoje
pred Bogom u jedinstvenoj i opeprihvaenoj odjei, s jedinstvenim obrednim radnjama i gdje je sve drugo jedinstveno... A zato se udim! Pa, u oboavanju Jednoga Boga neminovno se
sve u njima mora sjedniti, ak i odjea koju oblae. To je neto po
emu se islam izdvaja od svih drugih vjera, po emu se odlikuje.
Prema tome, izraavanje Boje jednosti jedna je snaga, i priznavanje ove snage od sljedbenika vjerovanja u Boju jednost je potpuno
vjerovanje. Oaravajua je pojava da su se preci tih vjernika od ljudi krutih srca i umova preobrazili u one koji ispoljavaju strpljivost i
pristupanost, ljubav, spoznaju i znanje. To se dogodilo zahvaljujui asnome Poslaniku, koji je imao takvo uvjerenje da su mu neki
pripisivali stvari od kojih je on potpuno ist. Tako je njegova Objava
po svim mjerilima nadnaravna. ak i jeziki najvispreniji Arapi njegovog vremena doivljavali su potpuni poraz u pokuaju da ga oponaaju, isto onako kako smo i sami doivjeli neuspjeh u pokuaju
da ga prevedemo na drugi jezik. U njemu ima neke snage i tajni
koje moe dokuiti jedino vjerniko srce, i to snagom vjerovanja,

58

snagom koja moe doi jedino kao posljedica potpunog uvaavanja


jednosti Boje (tevhid).
Islam je nevidljivo-vidljiva snaga: ako povjeruje u nj, postat
e, a da toga nee biti ni svjestan, posjednik te snage. Muhammed nije bio nita drugo, doli snaga koja je mogla podnijeti sve
one tekoe i odgovornosti koje prate dostavljanje Objave. Muhammed nije nita drugo, doli boanska snaga koja svoju ljubav
prua s lahkoom koju nosi islam. Nema sumnje: Muhammedova,
po Bogu mu darovana snaga, bila je iznad svih snaga koje su se
neprijateljski postavile prema njemu i uinile da iz Mekke iseli u
Medinu, u kojoj su krvavi obrauni izmeu plemena Evs i Hazred bili na
vrhuncu, obrauni koje je asni Poslanik uspio zaustaviti i preobratiti ih u
uzajamnu ljubav, a miris krvi pretoiti
u istou, ljubav i bratstvo, zbog ega
su ta dva plemena, nakon steenog
prijateljstva i mira nazvani ensarijama
(pomagaima), budui su prihvatili iseljenike iz Mekke ( muhadire). Bratstvo
po osnovi islama bilo je ono neraskidivo Allahovo ue. Eh, to je taj islam: nevidljivo-vidljiva snaga koju je ponio
Boji Poslanik, kako bi pomou njega, i
nje, sav svijet mogao postii mir!

ARTHUR GLYN LEONARD


(1926.-1983.), britanski oficir:
Genijalnost Muhammeda, duh
koji je udahnuo u Arape kroz duu
islam, uzdigao ih je. Podigao ih je iz letargije i plemenske stagnacije do dobro prepoznatljivog nacionalnog jedinstva i carstva. Uzvienost Muhammedovog deizma, jednostavnost, umjerenost i istoa, ulijevaju vjernost u njegova naela, koja su djelovala na njihova moralna i intelektualna vlakna magnetizmom istinske inspiracije."

STANLEY LANE-POOLE (1854.-1931.),


britanski orijentalist i arheolog:
Definitivno, linost Muhammeda je pogreno procijenjena.
On nije bio ambiciozni spletkaro, a jo manje licemjer i lani poslanik kako su ga zamiljali. On je bio entuzijasta u najplemenitijem
smislu, kada entuzijazam, zanos i oduevljenje postaju sol Zemlje,
jedina stvar koja uva ljude od propadanja dok ive. Entuzijazam se
esto zloupotrebljava, jer se povezuje sa bezvrijednim razlogom, ili
pada na neplodnu zemlju i ne donosi nikakav plod. Ali, to nije bio
sluaj sa Muhammedom. On je bio entuzijasta kada je entuzijazam

PREPORODOV JOURNAL 188

IVJETI ISLAM
bio jedina stvar potrebna da preporodi svijet, i njegov entuzijazam
je bio plemenit za plemenit cilj. On je bio jedan od rijetkih sretnika
koji su uspjeli uivati u radosti donoenja jedne velike istine. On je
bio poslanik Jednog Boga, i nikada nije, do kraja svog ivota zaboravio ko je bio, niti poruku koju je prenosio, koja je bila sr njegovog bia. On je prenio poruku svom narodu sa velikim dostojanstvom proisteklim iz svijesti o njegovoj visokoj dunosti, zajedno sa
najslaom poniznou, iji korijeni lee u spoznaji o njegovoj vlastitoj slabosti. Pa nije ga uzalud Carlyle izabrao za svog poslanika-heroja! Bilo je ljudi sa istaknutijim ivotima i viim ciljevima od Muhammedovih; ali nikad nijedan ovjek nije tako doslovno ivio svoju misiju, niti je hrabrije proveo u djelo.

ANITA RAI (1962.), knjievnica i publicistica:


Za mene je dovoljno da je Muhammed najvei feminist kojeg je
svijet imao do sada, a o tome se tako malo zna Osobno sam neizmjerno zahvalna Muhammedu, koji ne samo da je suosjeao s planim glasom oajne i potlaene ene, ve je poduzimao sve vane
mjere protiv arogantnog i nasilnog ponaanja, kako bi joj olakao bol
i ojaao je koliko je to tada bilo mogue... Stoljeima i stoljeima,
ena je preklinjala i puzala ispred svog mukog gospodara, sa srcem
bolno punim molbi za pravdu, osjeajui pri tom da je niko ne slua i
da joj se ne obraa. Muhammed je to promijenio zauvijek.

RAMAKRISHNA RAO (1932.),


indijski filozof, psiholog, parapsiholog,
pedagog, istraiva i administrator:
Linost Muhammeda najtee je prodrijeti u cijelu istinu o tome. Samo djeli od toga ja mogu dotai. Kakav dramatian slijed slikovitih predodbi Muhammed Boji Poslanik, Muhammed borac,
Muhammed privrednik, Muhammed dravnik, Muhammed govornik, Muhammed zatitnik robova, Muhammed emancipator ena,
Muhammed sudac, Muhammed sveti ovjek. U svim tim ulogama i u
svim tim oblastima ljudskih aktivnosti, on je jednako junak.

JOURNALOVA BIBLIOTEKA: MUHAMMED, A.S. POSLANIK


OVJEANSTVU I ISLAM IZNUTRA
U prethodnih 47 svezaka drutveno-politikog mjesenika Preporodov Journal, od sijenja 2012. godine (broj 137) do danas, objavljena je pria o Allahovom poslaniku Muhammedu, a.s., na osnovu
koje je poetkom rujna 2015. u nakladi Meihata Islamske zajednice u
Hrvatskoj objavljena knjiga pod nazivom Muhammed, a.s. Poslanik
ovjeanstvu. Do sada je tiskana u respektabilnih 9.000 primjeraka
(5.000 u nakladi Islamske zajednice u Hrvatskoj i 4.000 u nakladi Rijaseta Islamske zajednice u BiH). U proteklih devet mjeseci knjiga je
predstavljena u pet europskih zemalja: Hrvatskoj (Zagreb, Sisak i Rijeka), Bosni i Hercegovini (Novi Travnik, Travnik, Teanj, Maglaj, Sarajevo, Visoko, Sanski Most, Buim, Bosanski Novi, Zenica, Blagaj, Prijedor, Kakanj, eli i Velika Kladua), Sloveniji (Maribor), Austriji (Wels,
Linz, Graz i Be) i Njemakoj (Mnchen, Stutgart, Penzberg i Ulm).
Ukupno je do sada odrano 27 promocija. Sav prihod od prodaje knjige Muhammed, a.s. Poslanik ovjeanstvu namijenjen je za izgradnju Islamskog kulturnog centra u Sisku.
Autorov prvijenac, Islam iznutra, knjiga koja je tiskana 2011. godine u nakladi Kulturnog drutva Bonjaka Hrvatske Preporod Zagreb, doivjela je nekoliko izdanja. U njoj je autor obradio aktualne
teme koje zanimaju nemuslimane (pitanje ena, pitanje dihada,
islamsko-kranski odnosi, islam i politika i slino). Knjiga je pronala
svoje mjesto i na dvije katedre Sveuilita u Zagrebu, i to kao obavezna literatura. Na Filozofskom fakultetu drube Isusove i na Fakultetu
politikih znanosti koristi se kao literatura iz predmeta Islam, odnosno
Svjetska kultura i civilizacija. Knjiga je, takoer, nastala iz okrilja Preporodovog Journala, iz Meievih tekstova objavljenih u rubrici ivjeti islam u periodu od 2007.-2011. godine. Sav prihod od prodaje
knjige Islam iznutra bio je namijenjen za izgradnju Islamskog kulturnog centra u Rijeci.

ANNIE BESANT (1847.-1933.),


politiarka, aktivistkinja za enska prava:
Nemogue je ivot i lik velikog arapskog vjerovjesnika prouiti
i shvatiti kako je ta vjerovjesnik ivio, kako je ljude pouavao, a ne
osjetiti potovanje prema tom velikom vjerovjesniku, jednom od
najveih poslanika. Iako u ja u sklopu onoga to elim ispriati,
moda izloiti i neto to je mnogima poznato, svaki put kad itam
neto u vezi s tim, iznova osjetim dodatno potovanje spram tog
velikog arapskog uitelja. Moe li netko rei da se ovjek u naponu
snage, u 25. godini ivota, oeni enom starijom od sebe, bude joj
odan tijekom 25 godina, sve do svoje 50. godine, do vremena kad
kod ene presahnu tjelesne pobude, pa se tek, nakon svega, oeni
radi zadovoljenja tjelesnih potreba, a da u tome nema ivotne mudrosti!? Ukoliko se obrati panja na ene kojim se on enio, nije
teko uoiti da je svaka od njih bila razlog ulaska u neki savez za
dobro njegovih sljedbenika i vjere, ili uporite za ostvarenje neega
to je koristilo njegovim prijateljima, ili je eni kojom se enio bila
jako potrebna zatita.

OTO VON BIZMARK (1815.-1898.),


jedan od najvanijih voa u 19. stoljeu,
prvi kancelar Njemakoga carstva (1871.-1890.):
Muhammede, ao mi je to nisam bio tvoj suvremenik. q
Mirza MEI

LIPANJ 2016.

BIOGRAFIJA AUTORA
MIRZA MEI (otac Mehmedalija i majka Mensura) roen je
1976. godine u eliu (Brko, BiH). Zavrio zagrebaku medresu Dr.
Ahmed Smajlovi, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu te magistrirao
na Fakultetu politikih znanosti u Zagrebu, smjer Meunarodni odnosi, grana politologija i nacionalna sigurnost. Radi kao imam u Zagrebakoj damiji i predaje islamski vjeronauk u Islamskoj gimnaziji dr.
Ahmeda Smajlovia u Zagrebu. Pokreta vjerske tribine Veer
Kurana i demata i voditelj Ureda za dawu i islamsku mlade pri
Meihatu Islamske zajednice u Hrvatskoj.
Objavio vie radova u razliitim publikacijama, kao i tri knjige:
Islam iznutra (Zagreb, 2011.), Isa/Isus Poslanik islama (Zagreb,
2014.) i Muhammed, a.s. Poslanik ovjeanstvu (Zagreb, 2015.).
Od 2007. godine lan redakcije Preporodovog Journala, drutvenopolitikog mjesenika Kulturnog drutva Bonjaka Hrvatske Preporod Zagreb. U dva mandata bio lan Glavnog odbora KDBH Preporod. lan Glavnog odbora i predsjednik Skuptine Udruge za vjersku
slobodu u Hrvatskoj. Oenjen (supruga Emina), otac dvojice sinova
(Mustafa-Ali i Lukman). q

59

I NE RECITE ZA ONE KOJI SU NA ALLAHOVOM PUTU POGINULI:


MRTVI SU! NE, ONI SU IVI, ALI VI TO NE OSJEATE.
(KURAN: EL-BEKARE, 154)