You are on page 1of 566

PSIHOLOGIJA

& ALKEMIJA

CARL GUSTAV JUNG

PSIHOLOGIJA
I
ALKEMIJA
Prevela

TEFANIJA HALAMBEK

V
naprijed
ZAGREB, 1984.

SADRAJ

P red g ov or
P re d g o v o r
I.

..................................................................................................
d ru g om

iz d a n ju

............................................................

UVOD U RELIGIJSKO-PSIHOLOKUPROBLEMATIKU ALKEMIJE

II. SIMBOLI SNA U PROCESUINDIVIDUACIJE

1.

. . .

7
8
11

.................................................. 47

U vod ........................................................................................... 49
A. Gradivo
49
B. Postupak
51

2.
3.

Poetni snovi ................................................................................................... 55


Simbolika mandale.................................................................. 103
A.
B.
C.
D.

O mandali
103
Mandale u snovima
112
V izija svjetskoga sata
212
O sim bolim a sebstva
225
235

III. PREDOD2BE IZBAVLJENJA U ALKEMIJI

1.

Osnovni pojmovi alkemije

237

A. Uvod
237
B. Stupnjevi alkem ijskoga procesa
239
C. Ciljne predodbe i njihovi sim boli
240
2.

Psihika narav alkemijskoga d je la .......................................... 253


A.
B.
C.
D.

3.

P rojekcija psihikih sadraja


253
Duhovni stav spram djela
266
M editacija i im aginacija
285
Dua i tijelo
291

D je lo .......................................................................................... 298
A. Postupak
298
B. Duh u tvari
305
C. D jelo izbavljenja
316

4.

Materia p r im a ....................................................................... 327


A. Oznake tvari
327
B. Increatum
330

5.

C.
Posvudanjost i savrenost
D. Kralj i kraljevi
337
E. Junaki mit
342
F. Skriveno blago
350

333

Usporeba lapis K r i s t .................................................................... 356


A. Obnavljanje ivota
356
B. Potvrde religioznoga tum aenja
367
a) Raymundus Lullius
367
b) Tractatus aureus
369
c) Zosim i nauk o anthroposu
371
d) Petrus Bonus
385
e) Aurora consurgens i nauk o m udrosti
(sapientia)
388
f) M elchior Cibinensis i alkemistika
parafraza mise
409
g) Georgius Riplaeus
419
h) Epigoni
435

6.

Alkemistika simbolika u religijsko-povijesnome okviru

445

A. Nesvjesno kao zaviaj sim bola


445
B. M otiv jednoroga kao paradigma
448
a) M otiv jednoroga u alkem iji
448
b) Jednorog u crkvenoj alegorici 453
c) Jednorog u gnosticizmu
462
d) Jednorogi skarabej
466
e) Jednorog u Vedama
467
f) Jednorog u Perziji
470
g) Jednorog u idovskoj predaji
474
h) Jednorog u Kini
478
i) Pehar od jednoroga
482

E p i l o g .....................................................................................489
Dodatak.................................................................................... 501
Izvori ilustracija
503
B ibliografija
514
Kazalo imena
529
Kazalo tekstova 535
Kazalo pojm ova
540

Vladeta Jeroti: Jung i alkemija .

563

PREDGOVOR

U ovome, petome, svesku Psiholokih rasprava objavljuju se


dva vea rada to su potekla sa zasjedanja Eranosa. Predavanja su se prvi put pojavila u Eranos-Jahrbuchu 1935. i 1936.
Sadanje izdanje proireno je priblino za polovicu daljnjim
razlaganjima i dopunjenim dokaznim gradivom. Isto tako,
tekst je u razliitim pogledima popravljen i djelimice drukije rasporeen. Nova je i oprema, bogatija dodatnim slikovnim gradivom. Velik broj slika to su priloene tekstu opravdava injenica da simbolike slike tako rei pripadaju biti
alkemistikoga duhovnog stanja. Ono to je pisana rije uzmogla izraziti tek nesavreno ili nikako, alkemiar je unio
u svoje slike, kojih je govor dodue neobian, ali esto ipak
pojmljiviji od nespretnosti njegovih filozofskih pojmova. Izmeu tih slika i onih koje duevni bolesnici spontano riu za
vrijeme lijeenja postoji znalcu uoljiva izvanjska i sadrajna
veza, na kojoj ja, meutim, tijekom svojeg razlaganja ne ustrajavam expressis verbis.
Dunost mi je posebice zahvaliti gospoici dr phil. M.-L. von
Franz na filolokoj pomoi pri prevoenju djelimice oteenih, a djelimice teko razjanjivih i prijepornih Zosimovih
tekstova. Gospoici cand. phil. R. Scharf zahvaljujem na potkrepama legende o Ogu i jednorogu u talmudskoj literaturi.
Gospoi dr phil. L. Frey zahvaljujem na izradbi kazala, a gospoi O. Fr6be-Kapteyn na fotokopijama jednoga dijela alkemistikih slika, koje je skupila po mojem nalogu. Isto tako,
najljepe zahvaljujem gospoi dr phil. J. Jacobi na izboru i
skupljanju ilustracija kao i na skrbi oko tiskanja.
Kusnacht, sijenja 1943.

C. G. Jung

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU

Raduje einjenica to se knjiga, koja pred eitatelja ne postavIja nipoto male zahtjeve, ve nakon nekoliko godina moe
objaviti u drugom izdanju. Iz toga, na svoje zadovoljstvo, zakljuujem da je ovaj tekst naiao na brojno i prijemljivo itateljstvo.
Drugo se izdanje objavljuje nepromijenjeno, ali s nekoliko
ispravaka i dopuna. Posebice moram zahvaliti gospoi L. Hurwitz-Eisner na brinom pregledu teksta i kazala.
Srpnja 1951.

C. G. Jung

1 Stvoritelj kao upravlja trodijelnoga i etverodijelnoga svemira


(etiri prapoela!). Voda i oganj tvore opreku nebu.
Liber patris sapientiae u: Theatrum chemicum Britannicum (1652)

UVOD U RELIGIJ SKO - PSIHOLOKU


PROBLEMATIKU ALKEMIJE

Calamum quassatum non conteret


et linum fumigans non extinguet.

On ne lom i napuknutu trsku


niti gasi stijenj to tinja.
Izaija 42,3

2 D voje alkemiara klei pored pei, m olei B oji blagoslov.


M utus Hber ( 1702)

Za znalca analitike psihologije suvine su uvodne napomene i


o sadraju sljedeih istraivanja. Ali, itatelj koji ne pripada
struci i nepripravan se sueljava s ovom knjigom, zasigumo
je potrebit nekoliko uvodnih objanjenja. Pojam proces iniviuacije, s jedne strane, i alkemija, s druge strane, stvari
su koje se ine veoma udaljenim jedna od druge, tako te
uobraziija isprvice ne uzmae zamisliti most izmeu njih. Tomu itatelju dugujem razjanjenje, tim prije to sam prilikom
objavljivanja svojih predavanja stekao neka iskustva koja
upuuju na stanovitu zbunjenost mojih kritiara.
13

Ono to imam iznijeti o biu ljudske due poglavito su opazanja na Ijudima. Tim se opaanjima predbacuje kako govore
o nepoznatim, odnosno, teko pristupatnim iskustvima. udnovata je injenica, na koju se neprestance nailazi, da ama
ba svatko, pa i najnemjerodavniji nestrunjak, vjeruje kako
o psihologiji zna sve, kao da je psiha upravo ono podruje
koje uiva sveope poznavanje. Ali svaki e se zbiljski poznavatelj ljudske due sloiti sa mnom ako kaem, da ona pripada najtamnijim i najtajnovitijim stvarima s kojima se nae
iskustvo susree. To se podm je nikada ne moe douiti. U
mojoj praktinoj djelatnosti gotovo ne proe dan a da ne naiem na togod novo i neoekivano. Moja iskustva zacijelo
nisu svakodnevnosti s povrine. Ona su, meutim, dostupna
svakom psihoterapeutu ako se bavi ovim posebnim podmjem.
Stoga mi se u najmanju m ku ini neprilinim to se meni
nekako predbacuje zbog nepoznavanja priopenih iskustava.
Ne osjeam se odgovomim to je nestmnjako znanje o psihologiji nedostatno.
3 U analitikom procesu, to jest u dijalektikom razraunavanju izmeu svijesti i nesvjesnoga, postoji razvoj, napredovanje k cilju ili zavretku, i teko odgonetljiva narav tog razvoja zaokupljala me je godinama. Psihika lijeenja zavravaju na svim moguim stupnjevima razvoja, a da se uvijek nema
osjeaj kako je time postignut i neki cilj. Do tipinih, asovitiih
okonanja dolazi: 1. po primitku dobra savjeta; 2. nakon vie
ili manje potpune, ali primjerene ispovijesti; 3. nakon spoznaje dotad nesvjesnoga ali bitnoga sadraja, kojega prizivanje u
svijest dovodi do nekoga novog ivotnog ili djelatnog poticaja; 4. nakon odvajanja od djetinjske psihe, to se postie duIjim radom; 5. nakon postignua nove, racionalne prilagodbe
na moda teke ili neobine okoline uvjete; 6. nakon nestanka
tegobnih simptoma; 7. nakon pojave povoljnog obrata kobi,
kao to su ispit, vjeridba, enidba, rastava, promjena zvanja
itd. 8. nakon ponovnog otkrivanja pripadnosti nekoj vjeroispovijesti ili obraenja; 9. nakon zapoete izgradnje neke praktine ivotne filozofije (filozofije u antikome smislu!).
4
Iako bi se tomu nabrajanju moglo dodati vie izmjena i dodataka, ono bi uglavnom moglo oznaiti najvanija stanja, u
kojima analitiki, odnosno psihoterapeutski, proces postie
privremen ili ponekad i definitivan kraj. Ali, kao to pokazuje
ikustvo, postoji velik broj pacijenata u kojih vanjsko okon2

14

anje rada s lijenikom nipoto ne oznauje i zavretak analitiikoga procesa. Razraunavanje is nesvjesnim naprotiv se
nastavlja i to u slinom smislu kao i u onih to nisu odustali
od rada s lijenikom. Katkad se s takvim pacijentima opet
susreemo nakon niza godina, i tada se zamjeuje esto znaajna povijest njihovih daljnjih preobrazba. Takva iskustva isprvice su osnaila moju pretpostavku da u dui postoji k cilju
upravljen proces, tako rei neovisan o vanjskim uvjetima, i
oslobodila me bojazni kako bih i sam mogao biti jedinim uzrokom nepravog (te stoga moda protunaravnog) psihikog zbivanja. Ta bojazan nije biila neumjesna utoliko to se neki pacijenti nisu mogli navesti na okonanje analitikog rada nijednim argumentom iz devet spomenutih kategorija ak ni
vjerskim obraenjem a kamoli toliko bjelodanim uklanjanjem neurotikih simptoma. Upravo sluajevi ove posljednje
vrste uvjerili su me da se lijeenjem meuroze naima problem to daleko premauje puku lijeniku skrb i kojemu puko
medicinsko znanje nije nipoto doraslo.
U sjeanje na poetna vremena analize, to su, sa svojim
pseudopsiholokim shvaanjima i omalovaavanjima procesa
duevnoga razvoja, gotovo pola stoljea iza nas, inzistiranje
na analitikom radu rado se oznauje kao bijeg od ivota,
nerazrijeeni prijenos, autoerotizam, a oznauje se i drugim nenaklonjenim pridjevcima. Kako svaku stvar valja promatrati s dviju strana, nepovoljna ocjena ivota dopustiva je
samo onda ako se potvrdi da u prianjanju uistinu nema niega povoljnog. Razumljivo nestrpljenje lijenika ne mora samo po sebi nita dokazivati. Tek uz neizrecivo strpljenje istraivaa novoj je znanosti uspjelo izgraditi produbljenu spoznaju
naravi due, a stanovite neoekivane terapeutske uinke valja
zahvaliti portvovnoj ustrajnosti lijenika. Neopravdano nepovoljna shvaanja osim toga su jeftina, ponekad i tetna, i pobuuju sumnju u prikrivanje neznanja, ako ne i pokuaj da se
izbjegne adgovomosti i bezuvjetnu razraunavanju. Naime, budui da analitiki rad prije ili kasnije neizbjeno postaje ljudskim razraunavanjem izmeu ja i ti i ti i ja, onkraj
svih odve ljudskih izlika, dogaa se ne samo lako ve i nuno
da to zadire pod kou kako pacijentu tako i lijeniku. Nitko
tako ne mkuje ognjem ili otrovom a da na nekim propusnim
mjestima ne uhvati bar neto od toga; jer pravi lijenik niikad
ne stoji postrance, ve uvijek unutar onoga to se zbiva.

15

Prianjanje moe za obje strane biti nepoeljno, nepojmljivo pa i nepodnoljivo, a da ne mora biti negativno spram
ivota. Ono, naprotiv, moe biti pozitivno hanging on*, koje
s jedne strane znai naako nesviadiva potekoeu, ali s druge,
upravo zbog toga, predstavlja ono svojevrsno stanje koje
zahtijeva najveee naprezanje te tako iziskuje cijelog ovjeka.
Moglo bi se, tovie, rei kako, s jedne strane, pacijent, nesvjesno ili odluno, trai problem to je u krajnjoj crti nerjeiv
te da, s druge strane, umijee ili tehnika lijenika ini sve
to moe kako bi mu u tome pomogla. Ars totum requirit
hominem!** uzvikuje jedan stari alkemiar. Upravo taj homo
totus*** se i trai. Lijenikov trud, a d pacijentovo traenje,
usmjereni su prema onomu skrovitom cijelom ovjeku, koji se jo nije oitovao i koji je istodobno onaj vei i budui.
Ali pravi put do cjelovitosti sastoji se na alost iz sudbinskih zaobilazaka i stranputica. To je longissima via****, ne
ravna ve vijugava crta to povezuje opreke, podsjeajui na
putokazni caduceus*****, stazu koje labirintska isprepletenost
ispunjuje strahom. Tim putem ozbiljuju se ona iskustva
koja se rado oznaavaju kao teko pristupana. Njihova
nepristupanost poiva na tome to su skupocjena: ona zahtijevaju neto ega se Ijudi najvie plae, naime, cjelovitost, o
kojoj se dodue neprestance govori i o kojoj se beskonano
moe raspredati, lcoja se, meutim, u zbiljnosti ivota zaobilazi u najveem luku.1 Beskrajno je omiljenija praksa psihologije pretinaca, gdje jedan pretinac ne zna to se nalazi u
drugomu.
Bojim se da su za takvo stanje istvari odgovorni ne samo
nesvjesnost i nemo pojedinea ve i opi duevni odgoj Europljanina. Taj je odgoj ne samo u nadlenosti ve i u naravi
vladajuih religija; jer samo te, prije svih racionalistikih sustava, odnose se jednako na vanjskoga i unutranjeg ovjeka.
Kranstvu se moe predbaciti spor razvoj, eli li se opravda* zadravanje, prianjanje (Prevodioeve biljeke oznaene su zvjezdicom,
za razliku od pievih koje su oznaene brojevima. Op. ur.)
** Umijee (umjetnost) trai cijela ovjeka.
*** cijeli ovjek
**** najdui put
***** Merkurov glasniki tap
1 Vrijedno je spomenuti da jedan protestantski teolog u djelu o homiletici
ima smjelosti, sa stanovita udorednosti, zahtijevati cjelovitost propovjenika i to pozivajui se na moju psihologiju (Handler, Die Preigt).

16

ti vlastita nedostatnost. Ne elim poiniti pogreku pripisujui religiji ono za to je u prvome redu odgovoma ljudska
nespretnost. Stoga ne govorim o najdubljem i najboljem razumijeu kranstva, ve o povrinosti i kobnom neshvaanju,
to svi zamjeuju. Imitatio Christi*, to jest zahtjev da se slijedi uzor i postane slian njemu, trebao bi teiti razvoju i uzdignuu vlastita unutranjeg ovjeka, ali ga povrni vjernik,
sklon gotovim obrascima, pretvara u izvanjski predmet oboavanja, koji upravo zbog tog tovanja ne uzmae zahvatiti u
dubiinu due, kako bi je preinaio u cjelovitost primjerenu
uzoru. Tako boanski posrednik stoji kao slika vani, dok ovjek ostaje fragmentom, netaknut u svojoj najdubljoj naravi. Kri'St se, dapae, moe oponaati do same stigmatizacije,
a da se oponaatelj nimalo ne priblii uzom i njegovu znaenju. Jer nije posrijedi puko oponaanje koje ovjeka ostavlja nepromijenjenim i stoga tek umjetnom tvorevinom. Tu je
prije posrijedi ozbiljenje uzora vlastitim sredstvima Deo
conceente** u podruju individualnog ivota. Meutim, ne
valja smetnuti s uma da i u pogreno shvaenu oponaanju
postoji golem udoredni napor koji, premda se pravi cilj ne
postie, ipak ima zasluge u posvemanjem podavanju najvioj,
iako izvanjski prikazanoj, vrijednosti. Nije nezamislivo da
netko ba zahvaljujui tom potpunom sveopem naporu doivi masluaj svoje cjelovitosti, popraen osjeajem milosti
to je svojstvena tome doivljaju.
Pogreno poimanje samo izvanjskoga nasljedovanja Krista a
(imitatio Christi) pojaano je europskom predrasudom po kojoj se zapadnjako mnijenje razlikuje od istonjakoga. Zapadnjaka je oaralo deset tisua stvari; on vidi samo pojedinano, posve je podloan svojemu ja i istvarima, nije svjestan
duboka korijena svega postojeega. Istonjak, usuprot tome,
doivljava svijet pojedinanih stvari, pa i sebe sama, kao san
i svojim je biem ukorijenjen u pra-tlu, to ga privlai toliko
snano te je njegova povezanost sa svijetom ograniena u
esto neshvatljivoj mjeri. Zapadnjaki stav, sa svojim isticanjem predmeta, sklon je ostaviti uzor Krista u njegovu
predmetnome obhku, liavajui ga tako njegove tajnovite veze
s unutranjim ovjekom. Ta predrasuda navodi primjerice pro* Oponaanje, nasljedovanje Krista
** S Bojim doputenjem

17

testantskoga tumaa da evto? u[iwv*, to se odnosi na kraljevstvo Boje, tumai kao izmeu vas mjesto u varna. Time
nita nije reeno o valjanosti zapadnjakoga stava. Ta dostatno
smo se u to uvjeriili. Ali ako se, naprotiv, razraunavamo s istonjakom to psiholog mora initi samo se tekam mukom moemo osloiboditi stanovitih dvojbi. Kome savjest doputa neka nasilno odlui, i tako se i nehotice uzvine do arbiter-a mundi.** Ja, meutim, vie volim dragocjeni dar dvojbe, budui da ne oskvrnjuje djevianstvo neizmjerne pojavnosti.
9 Uzor Krist preuzeo je na sebe grijehe svijeta. Ali ako je taj
uzor posve vani, onda je i grijeh pojedinca vani, te je tako taj
pojedinac fragmentom vie no ikad, budui da mu povrno nerazumijevanje prua lagodan nain da svoje grijehe doslovce
prebaci na Krista 1 tako izbjegne dubljoj odgovornosti, to
je protivno duhu kranstva. Ta formalistika i ta neudorednost nisu bile samo jedan od uzroka reformacije, ve su postojale i unutar protestantizma. Ako su najvea vrijednost (Krist)
i najvea nevrijednost (grijeh) vani, dua je ispranjena: nedostaje joj ono najdublje i najvie. Istonjako (posebice indijsko) mnijenje je drukije: sve najvie i najdublje jest u transcendentalnome subjektu. Time se neizmjerno poveava znaenje dtman-a, sebstva (jastva). U zapadnjaka, meutim, vrijednost sebstva pada na niticu. Odatle proizlazi ope potcjenjivanje due na Zapadu. Onomu tko govori o zbiljnosti due predbacuje se psihologizam. Psihologija. je samo psihologija.
Shvaanje da postoje psihikii imbenici, koji odgovaraju boanskim likovima, vai kao obezvreivanje tih likova. Gotovo
je bogohulno misliti kako je vjerski doivljaj psihiko zbivanje: jer on obrazlae se nije samo psiholoka injenica. Psihiko je samo narav, te iz njega, kao to se dri, ne
moe proizii nita religiozno. Istodobno, takvi kritiari ne
oklijevaju ni trenutka da sve religije s iznimkom svoje vlastite izvode iz naravi due. Znaajno je da su dva teoloka
osvrta na moju knjigu Psihologija i religija jedan katoliki, drugi protestantski namjerice previdjela moje dokazivanje psihikoga nastanka religioznih pojava.
10
Stoga sada uistinu valja zapitati: odakle toliko znanje o dui,
te se moe govoriti kako je neto samo duevno? Tako, na* u vama
** suditelj, prosuditelj svijefa

18

ime, govori i misli zapadnjak, kojega je dua bjelodano nitavna. Kada bi togod vrijedila, o njoj bi se govorilo sa stra
hopoitanjem. Ali budui da se to ne ini, valja zakljuiti da
ona nema vrijednosti. Meutim, ne mora uvijek i posvuda biti
tako, ve samo tamo gdje se nita ne stavlja u duu, te je sav
Bog vani. (Neto vie Meistera Eckharta kadto ne bi kodilo!)
Iskljuivo religiozna projekcija moe duu liiti njezinih vri-
jednosti te se ona uslijed inanicije ne uzmae vie dalje razvijati i ostaje u nesvjesnu stanju. Istodobno ona upada u zabludu da uzrok svih nedaa lei vani, i ljudi se vie uope ne pi
taju kako i gdje su i sami tome pridonijeli. Dua im se ini toliko beznaajnom te je jedva dre sposobnom za zlo, a kamoli
za dobro. Ali ako dua vie nema niikakvu ulogu, vjerski se ivot zaustavlja na izvanjskosti i nebitnim triarijama. Kako god
zamiljali odnoaj Boga i due jedno je sigumo: dua ne
moe biti nikakvo samo, ve ima dostojanstvo bia kojemu je
podarena sposobnost odnoaja prema boanstvu. Pa kad bi to
bio i samo odnoaj kapi prema moru; ni mora ne bi bilo bez
mnotva kapi. Dogmatski utvrena besmrtnost due uzdie je
iznad prolaznosti tjelesnoga ovjeka i ini je sudionikom nekoga nadnaravnog svojstva. Time ona po znaesnju mnogostruko nadmauje svjesnoga smrtnika, tako da kranin zapravo
ne bi smio gledati na duu kao na nekakvo samo1
2. Kao to
je Oko sukladno suncu, tako je dua sukladna Bogu. Naa svijest ne obuhvaa duu, te je stoga smijeno govoriti o duevnim
stvarima pokroviteljskim ili omalovaiavajuim tcmom. Ni nabonu kraninu nisu znani skroviti putovi Boji, te Njemu
valja prepustiti na volju hoe li djelovati na ovjeka izvana ili
izmutra, preko due. Zato vjernik ne smije osporavati injenicu
da postoje somnia a Deo missa (od Boga poslani snovi) i prosvjetljenja due, koji se ne mogu svesti ni na kakav vanjski
uzrOk. Bilo bi bogohulno tvrditi kako se Bog moe oitovati
posvuda osim u ovjejoj dui. U stvari, prisnost odnoaja izmeu Boga i due tmaprijed iskljuuje svako omalovaavanje
due.3 Moda bi bilo pretjerano govoriti o srodnikom odnoaju; ali dua mora svakako sadravati mogunost odnoaja, to
1 Dogma o ovjeku kao slici i prilici Bojoj veoma je vana pri ocjenjivanju ljudskoga imbenika da se o Bojem utjelovljenju i ne govori.
3 To to i avo moe zaposjesti duu, nipoto ne umanjuje njezino znaenje.

19

12

jest, neto to je sukladno Bojem biu, jer inae nikad ne bi


dolazilo do bilo kakve veze.4 Ta je sukladnost, psiholoki reeno, arhetip slike Boje.
Svaki je arhetip podoban za beskrajan razvoj i beskrajnu
diferencijaciju. Stoga je moguee da on bude vie ili manje razvijen. U izvanjskom religijskom obliku, gdje je vaan samo
vanjski lik (gdje je, dakle, posrijedi vie ili manje potpuna projekcija) arhetip je istovjetan s vanjskim predodbama, ali ostaje nesvjestan kao duevni! imbenik. Kada projicirana slika u
tolikoj mjeri zamijeni nesvjestan sadraj, on nema sudionitva
u svijesti, niti utjecaja na nju. Time on mnogo gubi na vlastitom ivotu, jer je zaprijeen u onom njemu naravskome oblikovanju svijesti, tovie: ostaje nepromijenjen u svojem prvotnom obliku, jer u nesvjesnome se nita ne mijenja. Od odreene toke on ak naginje vraanju na nie i arhaikije stupnjeve. Stoga se moe dogoditi da kranin, koji dodue vjeruje u
sve svete likove, u najskrovitijem dijelu due ostane nerazvijen
i nepromijenjen, jer je sav njegov Bog vani i on ga ne doivIjava u dui. Njegovi odsudni motivi i mjerodavni interesi i pobude ne proizlaze iz podm ja kranstva, ve iz nesvjesne i nerazvijene due, to je, kao i odvajkada, bezbonika i arhaika.
Istinu te tvrdnje ne potvruje samo pojedinaan ivot ve
zbroj pojedinanih ivota jednoga naroda. Veliki dogaaji naega svijeta, to su ih Ijudi nakanili i izazvali, ne odiu duhom
kranstva, ve duhom istog neznabotva. Te stvari potjeu iz
duevnog stanja to je ostalo arhaiko bez i najmanje natruhe
kranstva. Kao to, ne posve bez razloga, pretpostavlja crkva,
semel credidisse (neko vjerovano) ostavlja stanovite tragove.
Ali nita se od tih tragova ne otkriva u najvanijim injenicama. Kranska se kultura pokazala upljom u zastraujuem
stupnju; ona je izvanjski premaz; unutranji je ovjek ostao
netaknut te stoga nepromijenjen. Stanje due ne odgovara onomu to se izvanjski vjeruje. U svojoj dui kranin nije iao
ukorak s izvanjskim razvojem. Jest, izvanjski sve je tu, u slici
i rijei, u crkvi i Bibliji. Ali nije iznutra. Unutra vladaju drevni
bogovi kao i neko; to jest, uslijed nedostatka duevne kulture,
imutranji se korelat vanjske slike Boje nije razvijao, zaostav4 Stoga je psiholoki sasvim nezamislivo da bi Bog mogao biti neto posve drugo; jer neto posve drugo nikad ne moe biti najprisnije dui,
a Bog upravo to jest. Psiholoki su ispravni jedino protuslovni, odnosno,
antinomni izriaj o Bojoj slici.

20

i na taj nain u neznabotvu. Kransiki je odgoj dodue uinio ono to je u ljudskoj moi; to, meutim, nije dostajalo.
Odve je malo onih to su boanski lik spoznali kao najprisniju svojinu vlastite due. S Kristom su se sreli samo vani, nikad
im nije priao iz njihove vlastite due; zbog toga u njoj vlada
mrano neznabotvo to preplavljuje takozvanu kransku civilizaciju, djelimice neporecivo jasno, a djelimice zastrto vie
nego prozirnim velom.
Dosad primjenjivana sredstva nisu uspjela pokrstiti duu 13
toliko da bi i najosnovniji zahtjevi kranske etike imali ikakva mjerodavna utjecaja na glavne interese kranskog Europljamina. Dodue, kransko poslanstvo propovijeda Evanelje ubogim, nagim neznabocima. Ali duevni neznaboci to
nastavaju Europu jo nisu ouli za kramstvo. Kranstvo mora niuno poeti ispoetka, eli li udovoljiti svojoj visokoj odgojnoj zadai. Dokle god je religija samo vjera i vanjski oblik,
a religiozna fimkcija nije iskustvo vlastite due, nita se temeljna nee zbiti. Treba jo shvatiti da mysterium magnum* ne
postoji samo po sebi, ve je poglavito stvoreno u ovjejoj
dui. Onaj tko to ne zna iz iskustva, moe biti 'veleueni teolog; o religiji, meutkn, nema pojma, a jo manje o odgoju
Ijudi.
Ali kada dokazujem kako dua po naravi posjeduje religi- 14
oznu funkciju5 i kada zahtijevam da najvanija zadaa svekolikoga odgoja (odraslih) bude, prenijeti u svijest onaj arhetip
slike Boje, odnosno, njezinu emanaciju i djelovanje, onda me
upravo teologija hvata za ruku i optuuje zbog psihologizma.
Ali, kada prema iskustvu ne bi u dui leale najvie vrijednosti
(pored isto tako postojeega avTLgi.gov 7tvsijga**),psihologija me
ni najmanje ne bi zanimala, jer bi dua tada bila tek nitavna para. Meutim, iz stostrukoga iskustva znam da ona
to nije, ve da, naprotiv, sadri korelat svih onih stvari to ih
je formulirala dogma, a i vie od toga, te da upravo zbog toga
dua uzmae biti oko kojemu je dano gledati svjetlo. Za to
treba neizmjema raspona i nedokuive dubine. Predbacuju mi
apoteozu due. To nisam uinio ja ve sm Bog! Ja dui
* veliko otajstvo
5 Tertulijan: Anima naturaliter christiana [Apologeticus, XVII]. [To jest:
(Ljudska) dua je po naravi kranska],
** oponaak dua

21

15

nisam pripjevao religioznu funkciju, ve sam iznio injenice


koje dokazuju da je dua naturaliter religiosa*, to jest posjeduje reliigioznu funkciju: niti sam izmislio ili joj pridao tu
funkciju, ve je stvara ona sama bez iijih miljenja ili naputaka. U upravo traginoj zabludi ti teolozi ne uviaju kafco
se time ne dokazuje postojanje svjetla, ve postojanje slijepaca
koji ne znaju kako bi i njihove oi mogle togod vidjeti. Valjalo bi, napokon, primijetiti kako ne koristi hvaliti i propovijedati svjetlo ako ga nitko ne moe vidjeti. Usuprot tome, bdlo
bi nuno nauiti ljude umijeu gledanja. Bjelodano jest da je
odve mnogo onih to su nesposobni uspostaviti vezu izmeu
svetih likova i vlastiite due; oni, naime, ne uzmau vidjeti
kako u njihovu vlastitom nesvjesnom biu drijemaju sukladne
slike te u kolikoj su one mjeri takve. Da bi to unutranje vienje bilo mogue, valja utrti put sposobnosti gledanja. Kako
to postioi bez psihologije, to jest, bez dodira s duom, meni
je, priznajem, nedokuivo6.
Jedan daljnji, jednako koban, nesporazum sastoji se u tome
to se psihologiji podmee namjera da bude novi po mogunosti krivovjerski nauk. Ako slijepac s vremenom progleda, ne moe se oekivati da e smjesta orlovskim okom
otkrivati nove istine. Treba se radovati ako uope togod vidi
i donekle razumije ono to vidi. Psihologija se bavi inom vienja, a ne stvaranjem novih religioznih istina, kad jo m
postojei nauci nisu uoeni i shvaeni. Poznato je da se religiozne stvari me mogu pojmiti, ako se ne spoznaju u sebi. Istom
u unutranjem iskustvu oeituje se veza due s onim to se izvanjski pokazuje ili propovijeda kao srodnost ili sukladnost,
poput one u sponsus i sponsa**. Ako, prema tome, kao psiholog kaem da je Bog arhetip, mislim time na tip u dui, to
kako je poznato potjee od typos = udarae, utisnue. Sama
rije arhetip pretpostavlja ono to utiskuje. Kao znamost o
dui, psihologija se mora ograniiti na svoj predmet i pripaziti
kako ne bi prekoraila svoje granice nekim metafiziokim tvrdnjama ili drugim vjerskim oitovanjima. Kada bi Boga smatrala makar samo hipotetikim uzrokom, psihologija bi pre* po naravi religiozna
4 Budui da je tu posrijedi pitanje ovjejega napora, ostavljam po strani ine milosti, koji su izvan ljudskoga domaaja.
** zarunik, zarunica

22

utno zahtijevala mogunost dokazivanja Boga, ime bi na


posve nedopustiv nain prekoraila svoju nadlenost. Znanost
moe biti samo znanost; nema znanstvenih vjerskih oitovanja i slinih contradictiones in adiecto. Naprosto ne znamo
odakle u krajnjoj crti izvesti arhetip, kao to ne poznajemo ni
podrijetlo due. Nadlenost psihologije kao iskustvene znanosti ide samo dotile da utvrdi smije li se ili ne pronaen tip u
dui oznaiti primjerice na temelju poredbena istraivanja
kao slika Boja. O moguem postojanju Boga nije time
reeno ni togod potvrdno ni odrino, isto tako kao to ni
arhetip junaka ne utvruje postojanje junaka.
Ako, daikle, moje psiholoko istraivanje dokazuje postoja- i
nje stanovitih psihikih tipova i njihovu podudamost s poznatim religioznim predodbama, pruena je time mogunost pristupa onim iskustljivim sadrajima koji bjelodano i neporecivo tvore empirijski shvatljivu osnovu religioznog iskustva.
Vjernik smije prihvatiti bilo kakva metafizika objanjenja o
podrijetlu tih slika, ali ih ne smije prihvatiti i razum, koji se
ima strogo drati naela znajnstvenoga tumaenja te izbjegavati
prekoraivanje domaaja znanja. Nitko ne moe sprijeiti vjem da kao prvi uzrok prihvati Boga, Pumu, Atmana ili Tao
i time u cijelosti dokine osnovno nezadovoljstvo ovjeka. Znanost trai predan rad: ona nije div-jurinik to se ustremio
na nebesa. Prepusti li se pak takvoj ludosti, otpilit e granu
na kojoj sjedi.
Tono je da spoznaja i iskustvo o postojanju tih unutranjih n
slika omoguuju razumu i uvstvu pristup do onih dmgih
slika koje pred ovjeka iznosi vjerski nauk. Tako psihologija
ini suprotno onomu to joj se predbacuje: ona namie mogunosti za bolje razumijee postojeega, otvara oi za osmiljavanje dogmi: ona ne razara, ve praznoj kui oudi nove itelje. Mogu to potvrditi mnogostmkim iskustvom: otpadnici ili
ohlaenici od najrazliitijih vjeroispovijesti nali su nov prilaz do svojih starih istina; meu njima bijae nemalen broj
katolika. ak je i jedan Pars pronaao put povratka zoroastrikomu ognjenom tomju, to upuuje na objektivnost mojega
stajalita.
Ali, upravo se ta objektivnost ponajvema predbacuje m ojoj ie
psihologiji: da se ne priklanja ni ovom ni onom vjerskom nauku. Neovisno o mojem subjektivnom osvjedoenju, elio bih
nabaciti pitanje: nije li zamislivo kako se netkomoe opredije-

23

l-iti i time to se ne nameee kao arbiter mundi, ve se izrieito


odrie te subjektivnosti i privren je, primjerice, vjerovanju
da se Bog izrazio na mnogo jezika i mnogo pojavnih naina te
da su svi ti iskazi istiniti? Oni koji e, napose s kranske
strane, prigovoriti kako posve protuslovni iskazi nikako ne mogu biti istiniti, moraju dopustiti uljudno pitanje: je li jedan
jednako tri? Kako tri moe biti jedno? Moe li majka biti djevicom? I tako dalje. Zar jo nije zamijeeno da sve religiozne
izjave sadre logika protuslovlja i naelno nemogue tvrdnje,
te da to, tovie, ini bit religiozne tvrdnje? Tertulijan priznaje: Et mortuus est Dei filius prorsus credibiile est, quia ineptum est. Et sepultus resurrexit; certum est quia impossibile
est. (I umro je Sin Boji, to je vjerojatno jer je besmisleno.
I pokopan uskrsne, to je izvjesno jer je nemogue.)7 Ako kranstvo potie na vjeru u takva protuslovlja, ono kako se
meni ini ne moe odbaciti onoga koji doputa jo nekoliko
daljnjih protuslovlja. Paradoks, zaudno, pripada najviemu
duhovnom dobru; dok je jednoznanost znak slaboe. Stoga religija iznutra osiromauje kada gubi ili slabi svoje paradokse;
d.oim je poveanje protuslovlja obogauje, jer samo protuslovlja uzmau priblino obuhvatiti punoou ivota, dok su
jednoznanost :i neprotuslovnost jednostrane i stoga nepodobne da bi izrazile ono to je nepojmljivo.
19 Ne posjeduje svatko duhovnu snagu jednoga Tertulijana,
koji oigledno ne samo to je mogao podnijeti protuslovnost
ve ona za njega predstavlja ak najviiu religioznu izvjesnost.
Prevelik broj duhovnih nemonika ini protuslovnost pogibeljnom. Dokle god se ona, neispitana, smatra nedvojbenom injenicom i uobiajenim oblikom ivota, paradoksalnost je neopasna. Kad bi se, meutim, nedostatno razvijenu umu (koji,
kao to je poznato, uvijek dri najvie do sebe) prohtjelo uiniti paradoksalnost neke vjerske izjave predmetom svojega
kolifeo ozbiljnog tolifeo i nemonog razmiljanja, taj bi ubrzo
udario u ikonoklastiki porugljiv smijeh, upirui prstom u
svima razotkrivenu inepciju* misterija. Poev od francuskoga prosvjetiteljstva stvari su naglo pole nizbrdice; jer
kada se taj patuljasti um, to ne podnosi nikakva protuslovlja,
jednom probudi, nifeakva ga propovijed vie ne moe prigu7 De carne Christi, V.
* neprilinost, ludorija

24

iti. Tada se javlja nova zadaa: podii postepeno taj jo nerazvijen um na vii stupanj i poveati broj onih koji bar mogu
naslutiti opseg protuslovne istine. Ako to nije mogue, duhovni
se prilaz kranstvu moe smatrati zatrpanim. Naprosto se
vie ne shvaa to bi mogla znaeiti protuslovlja dogmi, i to
je izvanjskije njihovo poimanje, to se vie ovjek sueljava s
njihovim iracionalnim oblijem te one na kraju uope bivaju
zastarjele kao osebujni ostaci prolosti. Dotiniku je nedokuivo u kolikoj mjeri taj razvoj znai duhovni gubitak, kojeg
se opseg teko moe procijeniti, jer on svete slike nikada nije
doivio kao vlastitii unutranji posjed i nikad nije znao za njihovu srodnost s vlastitim duevnim ustrojstvom. A ba tu nunu spoznaju moe mu pruiti psihologija nesvjesnoga, pri emu
upravo njezina znanstvena objektivnost ima najveu vrijednost. Kad bi psihologija bila vezana uz vjeroispovijest, ona ne
bi mogla, a ni smjela, pojedinevu nesvjesnomu priutiti slobodan prostor, koji je nudan preduvjet za proiz.vodnju arhetipova. Jer, upravo je spontanost arhetipskih sadraja ta koja
uvjerava. Usuprot tome, prejudiciran zahvat spreava nepristrano iskustvo. Ako teolog uistinu vjeruje u svemo Boju, s
jedne, i valjanost dogma, s druge strane, zato onda ne vjeruje
da i dua progovara Bogom? emu taj strah od psihologije? Ui
bi dua (na posve nedogmatski nain) trebala izravno vaiti
kao pakao, iz -kojega govore samo zli dusi? Kad bi uistinu bilo
tako, ne bi bilo nita manje-uvjerljivo; jer, kao to je poznato,
zbilja zla, snano doivljena, obratila je bar isto toliko ljudi
koliko i iskustvo dobra.
Arhetipovi nesvjesnoga empirijski su dokazljivi ekvivalen- 20
ti religioznih dogmi- U hermeneutikome jeziku Otaca crkva
posjeduje bogato blago analogija s pojedinanim spontanim
proizvodima psihologije. Ono to izgovara nesvjesno nije nikakva proizvoljnost i nikakvo miljenje, ve zbivanje ili ono
to opstoji, kao i u bilo kojega naravnog bia. Razumije se
samo po sebi da su izriaji nesvjesnoga uoblieni naravski, a
ne dogmatski, jednako kao i patristika alegorika koja cijelu
prirodu uvlai u podruje -svojih amplifikacija. Ako tu postoje
zaudne alegorije Krista, slino nalazimo i u psihologiji nesvjesnoga. Ali razlika je u tome to se patristika alegorija
a Christum spectat (odnosi na Krista), dok je psihiki arhetip on sam, i stoga se moe tumaiti prema vremenu, mjestu

25

ili okoliu. Na Zapau on se iispunjava dogmatskom slikom


Kiista, na Istoku Pumom, Atmanom, Hiranyagarbhom, Budhom itd. Religiozno stajalite, razumije se, pomie naglasak
na utisni peat, a psihologija, kao znanost, na typos, utisnue,
na jedino to ona moe pojmiti. Religiozno stajalite shvaa
utisnue kao djelovanje peata; sa znanstvenog stajalita, meutim, utisnue je simbol nepoznatoga i nepojmljivoga sadraja. Budui da je typos neodreeniji i mnogostraniji od bilo koje religiozne pretpostavke, psihologija je svojom empirijskom
graom prisiljena izraziti typos pojmom koji nije vezan vremenski, mjesno ili okolino. Kad bi se, primjerice, typos u
svakoj pojedinosti podudarao s dogmatskim likom Krista i
kad ne bi sadravao nijednu odredbu koja bi taj lik prelazila,
valjalo bi typos promatrati bar kao vjernu kopiju dogmatskoga lika i u skladu s tim ga i nazvati. Typos bi se tada poklapao
s Kristom. Ali iskustvo pokazuje da nije tako, budui da nesvjesno, kao i alegorika crkvenih otaca, proizvodi nebrojene
druge odredbe, to nisu izrijekom sadrane u dogmatskoj formuli, a koje primjerice nekranske likove poput onih netom
spomenutih obuhvaaju typosom. Ali ni ti likovi ne ispunjavaju neodreenost arhetipa. Uope je nemogue zamisliti postojanje bilo kojega odreenog lika koji bi izrazio arhetipsku neodreenost. To me je potaknulo da sukladnom arhetipu dadem psiholoki naziv sebstvo (Selbst), pojam to je s jedne
strane dostatno odreen da bi prenio bivstvo Ijudske cjelovitosti, a s druge strane dostatno neodreen da bi izrazio neopisivost i neodredljivost cjeline. Te protuslovne osobine pojma
odgovaraju injenici da se cjelina jednim dijelom sastoji iz
svjesnoga, a drugim dijelom iz nesvjesnoga ovjeka. Ali granice i odredbe ovoga posljednjeg ne mogu se naznaiti. Stoga
se sebstvo u znanstvenoj jezinoj uporabi ne odnosi ni na
Krista ni na Buddhu, ve na sveukupnost sukladnih likova, a
svaki od likova simbol je sebstva. Taj nain izraavanja misaona je nunost znanstvene psihologije i nipoto ne znai transcendentalnu predrasudu. To objektivno stajalite, kao to je
ve spomenuto, omoguuje jednima da se odlue za odredbu
Krista, a drugima za Buddhu itd. Onaj koga bi zasmetala ta
objektivnost neka se prisjeti da znanost bez nje nije mogua.
Ako taj, dakle, psihologiji osporava pravo na abjektivnost, ini time nesuvremen pakuaj da znanosti utrne ivotno svjetlo. Sve kad bi takav nerazuman pokuaj i uspio, samo bi se

26

uveala ionako ve katastrofalna otuenost izmeu svjetovnoga uma s jedne, te crkve i religije s druge strane.
to se znanost s razmjernom iskljuivou usredotouje na
svoj predmet, ne samo da je shvatljivo ve je i njezin nedvojben raison etre. Budui da je pojam sebstva u sreditu zanimanja psihologije, ona naravno razmilja u obmutom smjeru od iteologije: za prvu religiozni likovi upuuju na sebstvo;
za posljednju sebstvo, naprotiv, upuuje na njezinu vlastitu
sredinju predodbu; teologija bi, znai, moda mogla ishvatiti
psiholoko sebstvo kao alegoriju Krista. Ta opreka zasigumo
razdrauje, ali je naalost prijeko potrebna, kako psihologija
ne bi posve izgubila pravo na opstanak. Stoga se zalaem za
snoljivost, koja psihologiji ne pada teko, budui da kao znanost nema nikakvih totalitamih tenja.
Simbol Krista za psihologiju je od najvee vanosti, ukoliko je, pored Buddhina lika, moda najrazvijeniji i najizdvojitiji simbol sebstva. To se moe zakljuiti po opsenosti i
sadraju izreka o Kristu, ;koje u neobino visokom stupnju
odgovaraju psiholokoj fenomenologiji sebstva, iako ne obuhvaaju sve oblike tog arhetipa. Njegov neuoljivo irok domaaj moe se, spram odreenosti religioznoga liika, ocijeniti
kao nedostatak. Ali, zadaa znanosti nipoto nije donositi vrijednosne sudove. Sebstvo je ne samo neodreeno ve i protuslovno, ono ima znaaj odreenostii, pa ak i jedinosti. To
je svakako jedan od razloga to su ba one religije kojih su
utemeljitelji bile povijesne osobe postale svjetskim religijama, kao to su kranstvo, budizam i islam. Uvlaenje jedinstvene ljudske osobnosti (i to napose u sjedinjenosti s neodredivom boanskom naravi) odgovara apsolutno pojedinanome
u sebstvu, koje povezuje jednokratno s vjenim i pojedinano
s najopenitijim. Sebstvo je sjedinjenost oprenosti kat exochen. Tirne se ovaj simbol posve bitno razlikuje od kranskoga simbola. Kristova dvospolnost krajnji je ustupak Crkve
problemu opreka. Opreke izmeu Svijetla i Dobra, s jedne,
te Mrana i Zla, s druge strane, ostavljene su u svojem otvorenom sukobu, tako to Krist naprosto zastupa dobro, doim
Kristov oporbenjak, avo, zastupa zlo. Ta je opreka zbiljski
svjetski problem, koji zasad jo nije rijeen. Sebstvo je, meutim, apsolutna protuslovnost, predstavljajui u svakome odnoaju tezu i antitezu te istodobno sintezu. (Psiholoki dokazi

27

21

22

23

24

za tu tvrdnju postoje u izobilju. Ali meni nije mogue navoditi


ih ovdje in extenso. Upueujem poznavatelja ove grae na simboliku mandale.)
Arhetip, koji se istraivanjem nesvjesnoga pribliio svijesti, sueljava stoga pojedinca s bezdanom oprenou ovjeje naravi te je tomu omoguen najneposredniji doivljaj
svjetla i tame, Krista i avla. Tu je, razumljivo, u najboljem
ili najgorem sluaju rije samo o omoguivanju, a ne o jamstvu; jer iskustva te vrste me mogu se nuno poluiti naim
ljudskim sredstvima. Pritom treba voditi rauna o imbenicima koji se ne mogu nadzirati. Doivljaj opreke nema nita zajednikog ni s razumskim razumijeem ni s uivljavanjem. On
bi se prije mogao nazvati usudom. Takav doivljaj moe jednima dokazivati Kristovu, a drugima Buddhinu istinu, i to do
krajnje oevidnosti.
Bez doivljaja oprenosti nema iskustva cjelovitosti pa tako nii unutranjeg pristupa svetim likovima. Zbog toga kramstvo s pravom ustrajava na grenosti i istonom grijehu s
oiglednom namjerom da, bar izvana, u svakom pojedincu otvori ponor sveope oprenosti. Ali ta metoda zatajuje pred
djelimice probuenkn umom, time to se naprosto vie ne
vjeruje u nauk, i osim toga on se smatra besmislenim. Takav
je um jednoznaan i ne polazi dalje od ineptiae misterii. On je
beskrajno udaljen od Tertulijanove antinomistike: ak ne bi
uzmogao podnijeti ni trpljenje takve oprenosti. Nije nepoznata injenica kako pretjeramo stroge duhovne vjebe i stanovite vjerske propovijedi na katolikoj strani, te odreen protestantski odgoj, to njuka za grijehom, dovode do psihikih
oteenja, koja ne vode u carstvo Boje, ve u lijeniku ordinaciju. lako je uvid u oprenost zapravo prijeko potreban, malo je onih koji ga u praksi mogu podnijeti to nije izmaklo
iskustvu ispovjedaonice. Palijativnu reakciju na to ini, esto
s najrazliitijih strana napadani, moralni probabilizam,
'koji je trebao sprijeiti guenje grijehom8. Mislio tkogod o toj
8 Zockler [Probabilismus, str. 67] definira to ovako: Probabilizmom se
openito naziva nain miljenja koje se pri odgovaranju na znanstvena pitanja zadovoljava veim ili manjim stupnjem vjerojatnoe. udoredni probabilizam, koji za nas ovdje jedini dolazi u obzir, sastoji se u naelu da se
u inima udorednoga samoopredjeljenja valja ravnati ne prema savjesti,
ve prema vjerojatno ispravnome, to jest, prema onomu to preporuuje
neki uzoriti ili ueni autoritet. Isusovaki probabilist Escobar (u. 1669) zastupa, primjerice, miljenje da, pozove li se ispovjedanik na neko vjeroja-

28

pojavi to mu drago, jedno je ipak sigumo, a to je injenica


da je u njoj sadrana velika mjera ovjenosti i razumijevanja
ljudskih slabosti, koji naknauju nepodnoljivost antinomije.
Golemo protuslovlje izmeu tvrdokornog ustrajavanja na istoonom grijehu, s jedne strane, i ustupanja probabilizma, s
diuge strane, psihologu je neposredno razumljivo kao nuna
posljedica spomenute kranSke problematike opreka ta u
sebstvu su dobro i zlo blii jedno drugomu negoli jednojajani
blizanoi! Zbiljnost zla i njegova nespojivost s dobrorn kidaju
opreke i nemilosrdno vode do raspea i ukinua svega ivoga.
Budui da je anima naturaliter christiana, ta bi posljedica morala nastupiti tako neizostavno kao to je nastupila u Kristovu
ivotu: svi mi trebali bismo biti s Kristom raspeti, to jest,
lebdjeti u udorednoj patnji koja odgovara istinskome raspeu.
U praksi to je, prvo, samo priblino mogue, a onda, toliiko
nepodnoljivo i protivno ivotu, te obian ovjek samo povremeno, to je mogue rjee, moe sebi priutiti dospijee u
takvo stanje. Jer kako bi, pored tolike patnje, jo uzmogao
biti obinim! Stoga je vie ili manje probabilistiki stav prema
problemu zla neizbjean. Time se in concreto istina sebstva,
naime, nezamislivo jediinstvo dobro zlo, javlja u protuslovlju da je grijeh dodue ono najozbiljnije i najpogubnije, ali
ipak ne toliko da ga se ovjek ne bi rnogao osloboditi probabilnim razlozima. To ne mora biti razuzdanost ili lakomislenost, ve naprosto praktina ivotna potreba. Ispovjedna se
praksa ponaa kao i sam ivot, koji se uspjeno opire propadanju u nekoj nepomirljivoj opreci. Valja upamtiti da sukob
ostaje expressis verhis, to opet odgovara antiinomiji sebstva,
koje je samo i sukob i jedinstvo.
Antinomiju dobra i zla kranstvo je uzdiglo do svjetskog
problema, a dogmatskom odredbom opreke do apsolutnoga
tno miljenje kao razlog svojega ina, ispovjednik je duan razrijeiti ga,
iako nije istoga osvjedoenja. K pitanju koliko esto je ovjek u ivotu
obvezatan ljubiti Boga, Escobar navodi niz isusovakih autoriteta. Prema
jednom miljenju dostaje jednokratna Ijubav spram Boga neposredno prije
smrti, prema drugome: jednom u godinu dana, ili jednom u tri do etiri
godine. Sam zakljuuje kako je dostatno ljubiti Boga jednom pri prvom
buenju razbora, a potom, jednom u svakih pet godina te, konano, jednom u smrtnoj uri. Po njegovu miljenju velik broj razliitih udorednih
nauka tvori glavni dokaz za milostivu Boju providnost, jer time Kristov
jaram postaje veoma laganim (nav. dj. str. 68). Usp. i Harnack, Lehrbuch
der Dogmengeschichte III, 748 i d.

29

25

naela. U taj zasada nerijeen sukob postavljen je kranin


kao pobom ik dobra i sudionik u svjet&koj drami. To nasljedovanje Krista, u najdubljem smislu, znai patnju koja je za
veliku veinu nepodnoljiva. Stoga se nasljedovanje Krista u
zbilji provodi sarno uvjetno, odnosno, uope se ne provodi, a
crkveni su duobrinici tovie prisiljeni olakati Kris-tov jaram. To znai znatno smanjivanje teine i otrine sukoba i
time praktinu uvjetnost dobra i zla. Dobro je istoznano s
bezuvjetnim nasljedovanjem Krista, a zlo je spreavanje toga
nasljedovanja. ovjekova udoredna slaboa i tromost ponajvema spreavaju nasljedovanje i ba zahvaljujui njhna, probabilizam ima praktino razumijevanje, to ponekad vie odgovara kranskoj snoljivosti, blagosti i ljubavi prema blinjemu, n-egoli stajalite onih koji u probabilizmu vide tek
razuzdanost. Ialko probabilistikom pokretu treba pripisati niz
glavnih kranskih kreposti, ipak se ne moe previdjeti kako
-on spreava trpljenje nasljedovanja Krista, ime borbu dobra
i zla liava otrine i ublaava je do podnoljive mjere. Tako
dolazi do pribliavanja psihikom arhetipu sebstva, u kojem
se i ta opreka ini sjedinjenom, i to, kao to je ve spomenuto,
drukije o-d kranske simbolike, koja sukob ostavlja otvorenim. Za ovu, svijet je razdijeljen pukotinom: svjetlo se bori
protiv noi, a gornje protiv donjega. To dvoje nije jedno kao
u psihikom arhetipu. Iako dogma s uasnutoou odbacuje
pomisao da su dva jedno, vjerska pralksa ipak, kao to smo
vidjeli, omo-guuje priblinu provedbu naravnoga psiholokog
simbola, a to je upravo u sebi ujedinjeno sebstvo. Usuprot
tome, -dogma ustrajno trai da tri budu jedno, ali se ograuje
od toga da su etiri jedno. Poznato je od davnine da su neparni brojevi, ne samo u nas na Zapadu ve i u Kini, muki,
dok su pami brojevi enski. Time je Tr-ojstvo izrazito muko
boanstvo, s kojim Kristova dvospolnost, te poseban poloaj
i tovanje Bogorodice, nisu posve sukladni.
Tom tvrdnjom, koja e se itatelj-u moda priiniti udnom,
dolazimo d o sredinjeg aksioma alkemije, naime, do reenice
Marije Proroice: Jedno postaje dva, dva postaje tri, a iz treega postaje jedno k-ao etvrto. Kao to se vidi ve iz naslova,
ova -se knjiga bavi psiholokim znaenjem alkemije, dakle,
problemom koji je, osim neto malo iznimaka, dosad izmaknuo znanstvenu istraivanju. Znanost se jo nedavno bavila
samo kemijsko-povijesnim oblikom alkemije i tek poneto nje-

30

zimom filozofskom i religijsko-povijesnom stranom. A bjelocLano je znaenje alkemije za povijesni razvoj kemije. Njezino
znaenje za duhovnu povijest, naprotiv, jo je toliko nepoznato, te se ini gotovo nemoguim naznaiti u nekoliko rijei
u emu se ono sastoji. Stoga sam u ovom uvodu pokuao prikazati onu religijsko-povijesnu i psiholoku problematiku u
koju se uklapa alkemijsiki predmet. Alkemija, naime, tvori
neto kao podzemnu struju spram kranstva, koje vlada povrinom. Prema njemu ona se odnosi kao san prema svijesti,
i kao to san naknauje sukobe svijesti, tako alkemija nastoji
popuniti prazeine koje je kranska napetost meu oprekama
ostavila otvorenima. To je najdojmljivije izraeno u onom aksiomu koji se kao provodni motiv provlai kroz gotovo cijeli
ivotni vijek alkemije, vie od tisuu i sedam stotina godina:
upravo ona, naprijed navedena reenica Marije Proroice. Tu
se izmeu nepamih brojeva kranske dogmatike ubacuju
parni brojevi koji znae ensko, zemlju, podzemno, pa i samo
zlo. Njihova je personifikacija serpens mercurii* *, zmaj, koji
stvara i unitava sama sebe, a prikazuje onu prima materia
Ta temeljna misao alkemije ukazuje opet na Tehom9, Tijamat,
s njezinim atributom zmaja, a time i na matrijarhalni prasvijet, koji je, u teomahiji mita o Marduku, svladao muki svijet
oeva. Povijesna mijena svjetske svijesti prema mukoj
strani, kompenzirana je isprvice podzemnom enskom naravi
nesvjesnoga. Ve u odreenim predkranskim religijama izdvajanje mukoga poprima oblik razdiobe otac sin, i ta je
promjena u kranstvu poprimila najvie znaenje. Kad bi
nesvjesno biilo tek komplementarno, ono bi tu mijenu svijesti
bilo popratilo isticanjem matere i keri, za to je ve postojala
potrebna graa u mitu o Demetri i Perzefoni. Ono je, meutim, kako pokazuje alkemija, dalo prednost tipu Cibela
Atis, u liku primae materiae i filius-a macrocosmi***, dokazujui da nije komplementarno, ve kompenzacij sko. Tako se pokazuje kako se nesvjesno ne ponaa naprosto opreno prema
svijesti, ve je ono, kao njezin protivnik ili suigra, vie ili
* zmija Merkurova
** prvotna, prva tvar
9 Usp. Post 1,2. Zbroj mitskih motiva itatelj moe nai u: Lang, Hat
ein Gott ie Welt erschaften? Filoloka kritika moi e tota prigovoriti tome tekstu. On, meutim, zasluuje pozornost zbog gnostike tenje.
*** sin velikog svijeta'

31

27

28

29

manje mijenja. Tip sin ne doziva iz podzemnog nesvjesnoga,


kao dopunsku sliku, ker, ve drugoga sina. Po svemu se iini
da je ta znaeajna injeniea u vezi s utjelovljenjem isto duhovnoga Boga u zemaljskoj naravi ovjeka, to je omogueno
zaeem Duha Svetoga u matemici Blaene Djevice. Tako se
gomje, duhovno, rnuko, priklanja donjemu, zemaljskomu,
enskomu, i prema torne, majka koja je prethodila svijetu
oca, izlazei ususret mukom naelu, raa uz pamo ovjejega duha (filozofije) sina, koji nije opreka Kristu, ve njegov podzemni ekvivalent, ne Bogoovjeka, ve basnoslovno
hie, sukladno biu pramajke. I kao to je zadaa gomjega
sina otkupljenje ovjeka (mikrokozmosa), tako je donji sin
salvator macrocosmi*.
To je u 'kratkim ortama burno zbivanje koje se odigravalo
u tminaima alkemije. Nepotrebno je napominjati kako se ta
dva sina nikada nisu ujedinila, osim moda u duhu i u najdubIjem doivljavanju nekolicine posebno obdarenih alkemiara.
Ali to bijae svrhorn toga zbivanja, nije odve teko uvidjeti: to to je Bog postao ovjekom inilo se kao pribliavanje
mukoga naela oinskoga svijeta enskomu naelu majinskoga svijeta, ime se ovaj svijet osjea potaknutim izjednaiti se s oinskim svijetom. To je bjelodan pokuaj premoenja kao kompenzacija otvorena suikoba.
Neka itatelja ne smeta to m oje izlaganje zvuoi kao gnostioki mit. Ovdje se kreemo ba onim psiholokim podrujima
u kojima su korijeni gnoze. Poruka kranskoga simbola jest
gnoza, a kompenzacija nesvjesnoga to je jo vie. Mitologem
je praiskonski jezik tih psihikih zbivanja, i nikakvo intelektualno uoblienje ne moe ni priiblino dostii punou i izraajnu snagu mitske slike. Rije je o praslikama, koje se stoga
najbolje i najpodesnije mogu reproducirati slikovitim jezikom.
Opisani proces pokazuje sve znaajne crte psiholoke kompenzacije. Poznato je da krinka nesvjesnoga nije kruta, ve
odraava ono lice koje joj se pokae. Neprijateljstvo mu daje
prijetei lik, susretljivost ublauje njegove crte. Pritom nije
posrijedi puki optiki odraaj, ve samostalan odgovor, to
otkriva samosvojno bie onoga tko odgovara. Tako filius
philosophorum** nipoto nije puki odraaj Sina Bojega u ne* spasitelj velikog svijeta
** sin mudraca

32

podesnoj tvari, ve Tijamatin sin pokazuje crte majinskoga


pralika. On je, dodue, izraziti hermafrodit, ali ima muko
ime, odajui time da je od duha odbaeno i sa zlim poistovjeeno htoniko podzemlje sklono kompromisima: on je bjelodani ustupak duhovnomu i mukomu, iako nosi zemljinu teinu i basnovitost ivotinjskih prabia.
Ovaj odgovor majima svijeta pokazuje da jaz koji ga dijeli
od svijeta oca nije nepremostiv, budui da nesvjesno sadri u
sebi klicu jedinstva oba svijeta. Bit svijesti jest razlikovanje;
radi svjesnosti ona mora razdvajati opreke i to contra naturam*. U naravi, opreke se trae les extremes se touchent** i tako je u nesvjesnom, posebice u arhetipu jednoe, sebstvu. U njemu su, kao i u boanstvu, ukinute opreke.
Ali s oitovanjem nesvjesnoga poinje njegov rascjep, kao
kod stvaranja; jer svaki je in osvjeivanja stvaralaki in,
i iz toga psiholokog iskustva potjeu raznoliki kozmogonijski
simboli.
U alkemiji je poglavito rije o klici jednoe, skrivenoj u
kaosu Tijamate, to je sukladno jednoi boanstva. Poput jednoe boanstva ima ta klica osobinu trojstva u alkemiji, koja
je pod utjecajem kramstva, te osobinu trice' u poganskoj
alkemdji. Prema drugim svjedoanstvima klica odgovara jedinstvu etiriju prapoela, pa tako tvori cetverstvo. Pretena
mnoina suvremenih psiholokih potkrepa govori u prilog
etverstva. Nekoliko sluajeva koje sam ja zapazio, odlikovali
su se sustavnim izostankom svijesti, to jest, nesvijeu nie
funkcije. Trobroj nije nikakav naravan izraz cjelovitosti, budui da etverobroj predstavlja minimum odredbenica pri prosudbi cjelovitosti. Meutim, valja iistaknuti da uz jasne naklonosti alkemije (a i nesvjesnoga) prema etverstvu, postoji uvijek iznovice naglaavana nesigurnost izmeu tri i etiri. Ve u
aksiomu Marije Proroice etverstvo je uzaporeno i nejasno.
U alkemiji postoje etiri kao i tri regimina (postupci), etiri
i tri boje. Dodue, uvijek postoje etiri prapoela; ali su esto
tri saeta zajedno, a jedno je zasebno: nekad je to zemlja, a
* usuprot naravi
** krajnosti se dodiruju

33

30

31

32

nekadogamj. Merkur10je, dodue, quadratus, ali isto tako i troglava zmija ili naprosto trojstvo. Ta kolebljivost ima dvojako
znaenje; to jest, sredinje su predodbe istodobno etverobrojne i trobrojne. Psiholog mora ukazati na injenicu
da psihologija nesvjesnoga poznaje tu zbunjenost: najmanje
urazliena manje vriijedna funkcija toliko je zaraena kolektivnim nesvjesnim te, postajui svjesnom, donosi sa sobom,
uz ostalo, arhetip sebstva, to I v t s t p t o v *, kako kae Marija.
Broj etiri ima znaenje enskoga, materinskoga, tjelesnoga, a
tri mukoga, oinskoga, duhovnoga. Nesigurnost izmeu etiri
i tri znai, dakle, kolebanje izmeu duhovnoga i tjelesnoga:
bjelodan primjer kako je svaka ovjeja istina pretposljednja
istina.
Svoj sam uvod zapoeo Ijudskom potpunou kao ikrajnjim
ciljam duevnoga razvoja u psihoiterapeutskom postupku. To
je pitanje nerazrjeivo povezano sa svjetonazomim, odnosno,
vjerskim pretpostavkama. alk ako pacijent, to se esto dogaa, vjeruje kako on u tom pogledu mema predrasuda, pretpostavke na kojima poivaju njegovo miljenje, njegov mairn ivota, njegovo udoree i njegov jezik, povijesno su uvjetovane
u svakoj pojedinosti, ali on, dijelom zbog manjkavosti naobrazbe, a dijelom zbog pomanjkamja samoikritike, esto toga nije
svjestan. Ralamba njegova poloaja dovodi prije ili kasnije
do rasvjetljenja njegove ope duhovne pozadine koja daleko
prelazi osobne odredbenice, pokreui probleme koje sam
pokuao naznaiti na prethodnim stranicama. U tom se dijelu
procesa stvaraju simboli jedinstva, mamdale, koji se javljaju ili u snu ili, u obliku slikovitih vidnih dojmova, u budnome
stanju, esto kao najbjelodanija naknada za oprenost i sukobljivost svjesnoga stanja. Zasiigumo ne bi bilo ispravno rei
kako je za to odgovoran otvoren jaz (Przywara)u u kranskom poretku svijeta, budui da bi bilo lako dokazati kako kranska simbolika upravo lijei, ili nastoji lijeiti, tu ranu.
10 [Za englesko izdanje (1953) autor je napisao sljedeu napomenu: U alkemijskim spisima rije mercurius primjenjuje se u najrazliitijim znaenjima, ne oznaujui samo kemijski element mercurius (Hg) ili ivu, Merkura (Herma), Boga, i Merkura prijehodnicu, ve isto tako i poglavito
tajnu preobrazbenu tvar, to je istodobno duh, koji prebiva u svim
ivim biima. Ta razliita sporedna znaenja pojavljuju se u daljnjem tijeku knjige]
* jedno etvrto(stvo)
11 Przywara, Deus semper maior I, str. 71 i d.

34

Bilo bi zacijelo ispravnije shvatiti otvoren sukob kao simptom


psihikoga stanja zapadnjaka i aliti to ne uzmae upiti u
sebe cijeli opseg kreanskoga simbola. Kao lijenik me mogu u tom poigledu postavljati nikaikve zahtjeve pacijentu; a
nedostaju mi i miilosrdna sredstva crkve. Stoga sam sueljen
sa zadaom, kroiti jedinim imeni moguim putem, naime, dovesti u svijest arhetipske slike, koje u stanovitu smislu odgovaraju dogmatskim predodbama. Pritom moram pacijentu
ostaviiti na volju neka oluuje u skladu sa svojim pretpostavkama, svojom duevnom zrelou, naobrazbom, svojirn podrijetlom i svojom oudi, ako je to bez ozbiljnih sukoba uope
mogue. Kao lijenik imam zadau pomoi pacijentu da uzmogne ivjeti. O njegovim konaonim odlukama nemam pravo prosuivati zbog toga to znam iz iskustva da nikakva prisila, bio to blag naputak, nagovor ili neki dnugi slian nain,
ne dovode na kraju ni do ega osim do spreavanja najviega
i presudnoga doivljaja, to jest, da pacijent bude sam sa svojim sebstvom, ili kako se ve nazivala objektivnost due. On
mora biti sam kako bi saznao to ga nosi, kad se on sam vie
ne moe nositi. Samo mu to iskustvo prua nerazorivu osnovu.
Ovu inimalo laku zadau s najveim bih zadovoljstvom u 33
svako doba prepustio bogoslovu, kad mnogi od mojih pacijenata ne 'bi dolazili upravo od bogoslova. Bili bi trebali prionuti uz crkvenu zajednicu, ali su poput uvela lista otpali s velikoga stabla, prionuvi sada uz iijeenje. Neto se u njima
grevito hvata, esto oajnikom snagom, kao da bi se oni ili
ono survali u nitavilo, kad se ne bi uzmogli prihvatiti.
Trae vrsto tlo na kojem bi imogli stajati. Budui da im nikakvo vanjsko prihvatite ne koristi, moraju ga naposljetku pronai u sebi, to je priznajem najmanje vjerojatno sa stajalita razbora, alii potpunoma mogue sa stajalita nesvjesnoga. To je vidljivo iz arhetipa priprosta podrijetla Izbaviteljeva.
Put prema cilju isprvice je kaotian i nedogledan, i tek po- 34
stepeno mnoe se znaci upravljenosti cilju. Put nije pravocrtan,
ve se iini krunim. Tonije upoznavanje pokazuje da je rije
o zavojnidi: motivi sna neprestance se, u stanovitim razmacima, vraaju odreenim oblicima koji po svojim znaajkama

35

tvore sredite. Zapravo je tu posrijedi sredinja toka ili raspored oko sredita, -koji se mogu pojaviti ve u prvim snovima. Snovi kao oitovanja nesvjesnih bivanja krue ili obilaze oko sredine, pribliavajui joj se u sve jasnijiim i opsenijim proircima. Zbog raznovrsnosti simbolikog gradiva isprvice je teko opaziti bilo kakav red uope. Ne treba nipoto pretpostavljati da su nizovi snova podvrgnuti bilo kakvu
rednome naelu. Pri pomndjem pogledu, meutim, uoava se
kruni, odnosno, zavojniki razvojni tijek. Takav bi se zavojniki razvoj mogao usporediti s procesom rasta biljaka, kao
to se i motiv biljke (stablo, cvijet itd.) esto ponavlja u takvim snovima i matarijama, a isto se tako spontano i crta12.
U alkemiji stablo je simbol hermetike filozofije.
35
Prvo od istraivanja k-oja slijede bavi se nizom snova, koji
sadre brojne simbole sredine, odnosno, oilja. Razvoj tih simbola tako rei je istoznaan s procesom iscjeljenja. Sredite,
odnosno, cilj imaju dakle u pravom smislu rijei znaenje spasenja. Sami snovi opravdavaju takvo nazivlje; jer ovi
su toliko povezani s vjerskim pojavama da s-u neki od njih
postali i predmetom moje rasprave Psihologija i religija.
Mislim da nema nikakve dvojbe kako se u tim zbivanjima radi o vjerotvornim arhetipovima. Bez obzira na to to je inae
vjera njezin dskustveno spoznatljiv, psihiki dio nedvojbeno je sadran u takvim oitovanjima nesvjesnoga. Odve
se dugo zadravalo na zaista neplodnu pitanju, da li su vjerske
tvrdnje istinite iii ne. Bez o-bzira na dkolnost to se istina neke -metafizike tvrdnje nikad ne moe -doikazati ili opovrgnuti,
postojanje tvrdnje samo je po sebi oigledna injenica koja
nije potrebita nikakva dokaza, i kad se tome pridrui consensus gentium*, valjanost iskaza potvrena je ba u tom opsegu.
Dokazatii se moe samo psihika pojava koja je nespojiva s
katego-rijom objektivne -ispravnosti ili istine. Neka se pojava
nikada ne moe otkloniti razumskom prosudbom; u vjerskom
ivotu po-srijedi su p-ojave i injenice, a nipoto dvojbene post-avke.
3s
Dijalektiko razraunavanje u procesu psihikoga lijeenja
vodi pacijenta susljedno k sueljavanju s njegovom sjenom,
onom mranom polovicom due, koje se ovjek oduvijek rje12 Vidi ilustracije u: Wilhelm i Jung, Das Geheimnis der Goldenen Bliite.
* sveopi pristanak, prihvat (ega)

36

avao projekcijom: ili tako da, u uem ili irem smislu, natovari susjedu sve nedostatke koje bjelodano ima sam, ili
da svoje grijehe s pomou contritia ili blae attritian
prepusti boanskom posredniku. Zna se, dodue, da bez grijeha nerna kajamja, a bez kajanja nema milosti iskupljenja, te
da bez peccatum-a originale* nikad ne bi moglo doi do izbavljenja svijeta. Ali se namjerice ne istrauje ne lei li upravo
u mooi zla neka posebna volja Boja koju bi itekako valjalo
uoiti. Kada ovjek, kao lijenik za duevne bolesti, dma posla s ljudima to su suoeni sa svojom najcm jom sjenom,
outi se esto izravno primoranim na takav nazor.1
14 Biilo kako
3
bilo, lijenik sebi ne moe dopustiti da jeftinom i istodobno
udoredno uzvienom kretnjom uputi na plou s deset zapovijedi, na kojoj pie Ne smije. On mora objektivmo ispitivati i odvagivati mogunosti; jer zna, vie iz naravi i iskustva
negoli iz vjerskoga odgoja i izobrazbe, da postoji neto kao
felix culpa**. On zna kako se moe propustiti ne samo vlastita
srea ve i odsudna kiivnja bez koje ovjek ne moe postii
cjelovitost. Jer cjelovitost je karizma, koja se ne moe stvoriti ni umijeem ni lukavstvom, ve se ovjek s njom moe
roditi i samo otrpjeti sve to ona sa sobom donosi. Nedvojbeno je veliika teta to ovjeanstvo nije jedinstveno, ve se
sastoji iz pojedinaca zbog cijih se duevnih znaajki ono protee na vremensko trajanje od najmanje deset tisua godina. Stoga uope ne postoji istina koja nekomu ne bi znaila
izbavljenje, a drugomu pak napast i otrov. Svaki se univerzalizam gubi u ovoj stranoj dvojbi. Prije sam spomenuo isu13 Contritio je potpuno kajanje. Attritio je nepotpuno kajanje (contritio
imperfecta, kamo spada i contritio naturalis). Prvo smatra grijeh oprekom
najviemu dobru; drugo ga odbacuje zbog njegove opakosti i runoe kao
i iz straha pred kaznom.
* istoni grijeh
14 Posve je prirodno posluiti se vjerskim nazivljem kao jedinim primjerenim kada smo suoeni s traginom kobi, koja je neizbjean dodatak cjelovitosti. Moja neizbjena sudbina znai demonsku volju upravo u toj sudbini, volju to se nuno ne podudara s mojom vlastitom (ja-voljom). Ali
kada je ona suprotstavljena mojemu ja, mora se u tomu outjeti neka
mo, boanska ili paklenska. Onaj tko se pomiri sa svojom kobi, nazvat
e tu mo voljom Bojom; onaj tko se uputa u beznadnu i iscrpljujuu
borbu protiv odredbe, prije e u njoj vidjeti avla. U svakom sluaju to
je nazivlje openito razumljivo i stoga opravdano.
** sretni, blaeni grijeh

37

37

sovaki probabilizam: on bolje od bilo ega drugoga opis-uje


golemu zadau crkvenoga katolicizma. I oni najdobrohotniji
uasavali su se probabilizma; ali u izravnu sueljenju sa ivotnom zbiljom mnoge je prola volja za ogorenjem ili smijehom. I lijenik mora odvagnuti i promisliti, ne dodue za
crkvu ili protiv nje, ve za ivot d zdravlje ili protiv njih.
Na papiru se udoredni zakonik ini dostatno jasnim i istim;
ali ista knjiga, napisana na ivim ploama srca, esto je alostan -dronjalk upravo u -duama -onih rkoji najglasnije govore. Iako se posvuda objavljuje: Opako je opako i ne treba
oklijevati s njegovo-m osudbom, u ivotu pojedinca ba je
opako najprijepornije i zahtijeva najtemeljitiju prosudbu. Najveu pozornost zasluuje prije svega pitanje Tko je poinitelj? Jer odgovor na to pitanje -konano odreuje vrijednost
ina. Za dnutvo je, dodue, dsprvice vanije to se ini, jer -se
to izravno oit-uje. Dugorono, meutim, i ispravan in u rukama pogrena ovjeka urodit e nemilim posljedicama. Onaj
tko je dalekovidan nee se dati zaslijepiti ispravnim inom
neispravna ovjeka jednako kao ni neispravnim inom ispravna ovjeka. Stoga lijenik za duevne bolesti mora svoju
pozomost upraviti ne na ono to se ini, ve kalko se ini,
'budui da je u t-ome sadrano cijelo bie poinitelja. Opako se
prosuuje isto toliko koliko i dobro; jer dobro i opako nisu,
naposljetku, nita m go no misaoni produeci i apstrakcije
onog to se ini, a jedno -i dmgo pripadaju svjetkHtami ivota. Ne postoji, konano, nikakvo dobro iz kojeg ne bi moglo
proizii nekakvo zlo, i -nikakvo zlo iz kojega ne bi moglo proizii nekakvo -dobro.
Sueljenje s mranom polovicom osobnosti, sa sjenom,
nadaje se samo po sebi u svakom itemeljitijem lijeenju. Taj
je problem vaan koliko i problem grijeha u crkvi. Otvoren
sukob neizbjean je ii b-olan. esto su me pitali: I to onda
inite? Ne ini-m nita; ,ne mogu uiniti ama ba mita, osim
da sa stanovitim povjerenjem u Boga priekam dok se iz sukoba, to se podnosi strpljivo i hrabro, ne nametne rjeenje
koje je s-ueno upravo tome ovjeku, a koje nisam mogao
predvidjeti. Meutim, ja pri tome misam pasivan i besposlen,
ve pomaem pacijentu pojmiti sve ono to za vrijeme sukoba proizvodi njegovo nesvjesno. itatelj mi moe vjerovati da
to nisu neke obinosti. To su, -naprotiv, najznaajnije stvari
to su ikad svratile na sebe moju pozomost. Ni pacijent nije

38

besposlen; jer on se sviim silama mora truditi da postupa


ispravno kako pritisak opakoga u njemu ne bi odve ojaao.
Njemu treba opravdanost putem djela; jer opravdanost
putem vjere za njega, kao i za tolike druge, postala je ispraznim izriajem. Vjera kato m oie biti zamjenom za neostatno iskustvo. U tim je sluajevima stoga potrebno zbiljsko djelovanje. Krist je prigrlio greniika i nije ga prokleo.
Istinski Kristov sljedbenik init e isto, a hudui da drugima
ne treba initi ono to se ne ini samomu sebi, mora prihvatiti ii grenika koji je on sam. I kao to se god ne optuuje
Krist da se zbratimio s opakim, ne smije njegov sljedbenik
predbacivati nii samomu sebi da je Ijubav prema greniku,
koji je on sam, prijateljski savez s opalkim. Ljubavlju ovjek
oplemenjuje Ijude, a mrnjom ih ini gorima, pa tako i sama
sebe. Pogijbeljnost takva shvaanja podudara se s pogibeljnou nasljedovanja Krista; aili pravednik nee dopustiti da ga
zateknu u razgovoru sa carinicima i djevojurama. Moram
naglasiti kako psihologija nije izumila ni kranstvo ni nasljedovalnje Krista. Poelio bih svima da im crkva skine breme
grijeha. A onaj komu crkva ne moe uiniti tu uslugu morat
e se poput Krista duboko prignuti kalko bi prihvatio teret
kria. Stari su Grci pomagali sebi drevinom mudroou: M7]Sev
oyav, Tp y.y.ipo> 7iavTK ttpoctectti v.'/'ki. (Niega previe, svako je
dobro u pravoj mjeri.) Ali kakav li jo ponor nas dijeli od
razbora!
Osim udoredne potekoe postoji jo jedna pogibao, koja 38
nije neznatna, a moe, poglavito u osoba s patolokim sklonostima, dovesti do komplikacija: rije je o injenici da su
sadraji osobnoga nesvjesnog (to jest, sjene) isprvice neraspoznatljivo povezani s arhetipskim sadrajima kolektivnoga
nesvjesnog, i tako rei povlae te za sobom kad se sjena dovede u svijest. Tako moe doi do neugodna djelovanja na
svijest; jer oivljavanje arhetipova neugodno je i za najhladnijega racionalista (ba posebice za njega). Jer on se boji kako
mu se namee rnanje vrijedan oblik uvjeravanja, praznovjerje. Ali u takvih Ijudi oituje se praznovjerje u svojemu najistinskijem obliku samo kad su duevno bolesni, ne i kad mogu
sauvati nadzor nad sobom. U tom sluaju praznovjerje se,
primjerice, javlja u obliku straha da ne polude. Jer sve ono
to suvremena svijest ne moe odrediti, vai kao duevna bolest. Valja, dodue, priznati da arhetiipski sadraji kolektiv-

39

noga nesvjesnog esto poprimaju groteskno-sablastan lik u


snovima i utvarama. A na zastraujue none more ili napasne
predodbe strahota nije neosjetljiva ni najrazboritija svijest.
Psiholoko objanjenje tih prikaza, preko kojih se ne moe
prijei neznanjem ili utnjom, logiki vodi u dubinu povijesti
vjerske fenomenologije. Jer povijest religije u najirem smislu
rijei (ukljuujui, dakle, mitologiju, folklor i primitivnu psihologiju) predstavlja riznicu arhetipskih oblika, iz koje lijenik moe izvui korisne prispodobe i pouone usporedbe da bi
se umirila i pouila teiko pomuena svijest. Zapravo je prijeko potrebno smjestiti utvare, to su se kao neto strano i prijetee isprijeile ispred svijesti, u neku vrstu konteksta, kako
bi se lake pojmile. Iskustvo je pokazalo da je to najbolje
initi poredbenom mitolokom graom.
39 Drugi dio ove knjige donosi velik broj takvih primjera.
itatelj e posebice zamijetiti injenicu da postoje obilne
veze izmeu simbolike pojedinanih snova i srednjovjekovne
alkemije. To nije nekakva povlastica osobe koju sam lijeio,
ve openita injenica koju sam zapazio istom prije deset
godina samo zato to sam se tek tada poeo ozbiljno udubljivati u zamisli i simboliku alkemije.
40
Trei dio sadri uvod u simboliku alkemije i njezinu vezu
s kranstvom i gnosticizmom. Kao puki uvod, naravno da je
daleko udaljen od potpuna prikaza ovoga sloenog i mranog
p>odruja u stvari, tu se ponajvema radi o paraleli Krist
lapis*. Ta paralela svakako daje povoda za usporedbu ciljnih predodaba opus-a alchymicum-a** sa sredinjim kranskim predodbama; jer jedne i druge od najveeg su znaenja za poimanje i tumaenje slika to se javljaju u snovima,
te za njihovo psiholoko djelovanje. To posljednje vano je u
psihoterapeutskom radu, jer nerijetko upravo umniji i o'orazovaniji pacijenti, za koje nema povratka crkvi, dolaze u
doticaj s arhetipskitm gradivom te pred lijenika postavljaju
probleme koji se vie ne mogu svladati pukom osobnom psihologijom. Nije dostatno ni puko poznavanje psihike naravi
neuroza; jer im proces dosegne podruje kolektivnoga nesvjesnog, imamo posla sa zdravim gradivom, naime, sa sveopim temeljima pojedinano razliite psihe. Za razumijee
* kamen, stijena
** alkemijsko djelo

40

tih dubljih slojeva psihe pomae nam, s jedne strane, poznavanje primitivne psihologije i mitologije, a s druge, i to u
posve posebnoj mjeri, znanje o neposrednim povijesnim predstupnjevima suvremene svijestii. S jedne strane, dananja je
svijest proizvod crkvena duha, a, s druge strane, proizvod
znanosti, u ijim se poecima krije tota to crkva nije prihvatila. Posebice se nisu mogli iskorijeniti ostaci antikoga
duha i aintikoga osjeaja za prirodu te su napokon nali utoite u srednjovjekovnoj filozofiji prirode. Stari bogovi ophodmica odrali su se kao spiriius meiallorum* i kao astroloki usudni sastojci tijekom mnogih kranskih stoljea.15 Dok
je sve vea razdvojenost obreda i dogme u crkvi udaljivala svijest od njezinih naravnih korijena u nesvjesnomu, dotle su
alkemija i astrologija neumorno nastojale oko ouvanja mosta prema naravi, to jest, do nesvjesne due. Astrologija je
neprestance vraala svijest na spoznaju heimarmene**, to
jest, ovisnosti znaaja i koibi o stanovitim trenucima u vremenu, a alkemija je neprestance davala povoda za projekciju
onih arhetipova koji se nisu mogli nesmetano uklopiti u krainski proces. Dodue, alkemija se, s jedne strane, uvijek nalazila na granici krivovjerja i crkva ju je zabranjivala; s druge stratne, ona je uivala djelotvomu zatitu u mraku svoje
simbolike, koja se u svako doba mogla objasniti kao bezazlena alegorika. Mnogi su alkemiari alegorijskom obliku nedvojbeno davali toliku prednost te su nepokolebljivo vjerovali kako imaju posla s kemijskim tijelima. Ali bi uvijek bilo
pojedinaca koji su u laboratorijskom radu vodili rauna o
simbolu i njegovu psihikom djelovanju. Njihovi zapisi pokazuju da su bili svjesni toga psihikog djelovanja u tolikoj
mjeri te su naivne zlatotvorce izvrgavali ruglu kao laljivce,
varalice i nasamarenike. Svoje su stajalite objavljivali reenicama kao aurum nostmm non est aurum vulgi.*** Njihov rad s tvari bio je dodue ozbiljno nastojanje da se prodre
u bit kemijskih pretvorbi; istodobno, taj je rad bio esto
* duhovi kovina
15 Jo Paracelsus govori o bogvima u mysterium-u magnum-u (Philosophia
ad Athenienses, Sudhoff XIII, str. 387 i d.); isto tako i spis Abrahama Eleazara (18. stoljee) [ Uraltes chymisches Werk] koji je nastao pod Parace'susovim utjecajem.
** sudba, usud, kob
*** nae zlato nije zlato svjetinc

41

41

u jo veoj mjeri vjerna slika usporednoga psihikog procesa, koji se mogao projicirati u ncpoznatu kemiju tvari tim
lake, to je taj proces isto onakvo nesvjesno naravno zbivanje kao to je i tajanstvena mijena tvari. Ono to alkemijska
simboiiiika izrazuje jest upravo opisani problem razvoja osobnosti ili procesa individoacije.
Dok je imitatio Christi veliki oslonac crkve, alkemiar
ne znajui posve i ak ne hotei znati u osami i mranoj
problematici svojega djela, pada rtvom naravnih, nesvjesnih
pretpostavki svojega duha i bia, budui da se nigdje, poput kranina, ne moe osloniti na jasne i bjelodane uzore. Autori
koje prouava opskrbljuju ga simbolima, za koje on dri da
ih na svoj nain razumije, ali oni zapravo dodiruju i potiou
njegovo nesvjesno. Alkemiari su, izrugujui se sami sebi,
skovali izriaj obscurum per obscurius* Na taj su se nain
izruivali upravo onom procesu od kojega ih je nastojala izbaviti crkva, nudei im svoje dogmatske analogije upravo
toga procesa koje su, meutim, u najveoj opreoi s alkemijom, bile odijeljene od naravi svojom povezanou s povijesnim liikom Izbavitelja. Ono jedinstvo broja etiri, ono filozofsko zlato, onaj lapis angularis**, ona aqua divina***, postaju
u crkvi etverokrakim kriern na kojemu se jednom u povijesiti, i iistodobno na vijeke vjekova, bio rtvovao Unigenitus****.
Za razliku od crkve, alkemiari su traenju putem znanja davali prednost pred pronalaenjem putem vjere, iako se kao
srednjovjekovni ljudi nisu smatrali niim drugim no dobrim
kranima. Paracelsus je kolski primjer u tome pogledu. Ali
u zbilji oni su prolazili onako kao i suvremeni ovjek, koji neposrednom osobnom iskustvu daje ili mora dati prednost pred
vjerom u predodbe koje je sauvala predaja. Dogma nije nikakva proizvoljna izmiljotina ili jednokratno udo, iaiko se
esto opisuje kao udo, s oiglednom namjerom da se ona izdigne nad svoju naravnu uvjetovanost. Sredinje kranske
predodbe ukorijenjene su u onoj gnO'Stikoj filozofiji koja se,
prema psiholokim zakonima, morala razviti u doba u kojem
su klasine religije postale zastarjeliiima. Ta se filozofija zas* mrano mranijim; nejasno nejasnijim
** uglati, ugaoni, kamen
*** boanska voda (vvdica)
**** Jednoroeni

42

niva na uoavanju simbola nesvjesnog procesa in'dividuacije,


koji nastupa u trenutiku kad se ponu ruiti kolektivne pretenice to upravljaju ovjejim ivotom. U takvu vremenu
nuno postoji znatan broj pojedinaca koji su u veoj mjeri obuzeti numinoznim arhetipovima to ele izbiti na povrinu, kako bi stvorili nove pretenice. Obuzetost se tako
rei bez iznimke oituje u oinjenici to se obuzetnici poistovjeouju sa sadrajima tih arhetipova i, ne shvaajui nametnutu im ulogu kao djelovanje novih sadraja koje tek valja

Sim bol alkemistikoga djela.

Hermaphroditisches Sonn- und Mondskind (1752)

spoznati, oprimjeruju ih svojim ivotom, postajui tako prorocima i preobraziteljima. Ako je arhetipski sadraj kranske
drame uzmogao dostatno izraziti uznemireno i prosvjedujue
nesvjesno mnogih, consensus omnium uzdigao ga je do opeobvezatne istine, ne dodue prosudbom, ve daleko djelotvornijom iracionalnom obuzetou. Time je Isus postao zatitnom sliikom protiv onih arhetipskih moi koje su prijetile da
e obuzeti svakoga. Radosna je poruka navjeivala: Zbilo
se i vie se nee zbiti, ako vjeiujete u Isusa, sina Bojega! Ali
se moglo, i moe se zbiti, i dogodit e se svakomu onom u koga se kranska pretenica raspala. Stoga je uvijek bilo lju-

43

i to su, ne zadovoljivi se temeljnim obiljejem svjesnoga


ivota, prikriveno i na sporednim stazama iduei tako u
svoju propast ili izbavljenje teili za onim praiskustvom
vjeonih korijena, i ooaraini uznemirenim nesvjesnim, krenuli
prema pustinji, gdje su se poput Isusa sudarili sa sinom
mraka, antimimon pneuma. Tako moli jedan alkemiar (a on
je duhovnik!): Horridas nostrae mentis purga tenebras, accende lumen sensibus!* Iz toga progovara iskustvo one nigreo**, prvoga stupnja djela, koji se osjeao kao melancholia***,
a psiholoki odgovara susretu sa sjenom.
Ako se, dakle, u suvremenom duevnom lijeenju opet nailazi na oivjele arhetipove nesvjesnog, opetuje se time ona pojava to se ee mogla promatrati u velikim vjerskim razdorima, to se, meutim, javlja i u pojedinaca kojima vladajua
mnijenja vie ni'ta ne znae. Takav je primjer descensus ad
inferos*****prikazan u Faustu, koji svjesno ili nesvjesno
predstavlja opus alchymicum.
Problem opreke, to ga izaziva sjena, igra veliku i odsudnu ulogu u alkemiji ta na kraju djela dovodi do sjedinjenja
opreka u arhetipskom obliku hierosgamos-a*'****, to jest, kemijskoga pira. Tu se u liku mukoga i enskoga (kao u kineskome yang i yin) glavne opreke spajaju u jedinstvo koje
vie ne sadri nikakve opreke te je stoga neunitivo. Preduvjet za to jest da se artifex ne poistovjeuje s likovima opusa,
ve da ih ostavi u njihovu objektivnom neosobnom obliku.
Dokle god se alkemiar u laboratoriju trudio oko djela, bio
je u duevno povoljnom stanju. Jer, dotle on uope nije imao
prilike poistovjetiti se s izniklim arhetipovima, budui da su
ovi odreda bili projicirani u kemijsbu tvar. Nedostatak takva
poloaja bio je u tome to je alkemiar morao prikazati neunitivu supstancu kao kemijsko tijelo, to je bio nemogu
pothvat, pa je zbog njega laboratorijska alkemija naposljetku
propala i bila zamijenjena kemijom. Meutim, duevni dio
djela nije nestao, ve je iznaao nove tumae kao to se vidi
na primjeru Fausta te na znaajnom odnoaju dananje
psihoilogije nesvjesnoga prema alkemijskoj simbolici.
* Oisti uasne tmine naeg uma, upali svjetlost sjetilima!
** cmoa
*** doslovno: crna u, inae turobnost
**** siiazak u podzemlje (pakao)
***** doslovno: sveti brak

44

Prikaz sim bolikoga procesa k oji zapoinje u kaosu, a zavrava


roenjem Feniksa (svjetla).

Naslovni list knjige Songe e Poliphile koju je 1600. izdao Beroalde de Verville

II

SIMBOLI SNA U PROCESU INDIVIDUACIJE


P R IL O G
po zn a va n ju

postupaka

n e sv jesn o g a

K O JI SE OITUJU U SNU

. . . . facilis descensus Averno;


noctes atque dies patet atri ianua Ditis*.
sed revocare gradum superasque evadere ad auras,
h oc opus, hic labor est.
. . . u podzem lje lako je sii,
vrata do m rklog su Dita prohodljiva danju i nou,
ali je napor i muka oddne na svjetlo izii.
V ergilije, Eneida
Preveo B. Klai

1. UVOD

A.

G R A D IV O

Simboli sna u procesu individuaoije slike su arhetipske na- 44


ravi koje se javljaju u snu a prikazuju postupak usreditenja,
odnosno, tvorbu novoga sredita osobnosti. Openiito o tom
procesu govorim u studiji Odnosi izmeu ega i nesvjesnog.
Iz stanovitih, tamo spomenutih razloga, oznaujem to sredite
i kao sebstvo, to valja shvatiti kao psihiku sveukupnost
uope. Sebstvo nije samo sredinja toka ve obuhvaa i svijest i nesvjesno; ono je sredite te sveukupnosti, kao to je
ego sredite svijesti.

5 Preobrazba sedam djevica.


Le Songe de Poliphile (1600)

49

45

Simboli koje ovdje obraujem ne tiu se raznolikih stupnjeva i preobrazbi procesa individuacije, ve se tiu onih slika to se iskljuivo i izravno odnose na osvjeivanje novoga
sredita. Te slike pripadaju odreenoj skupini koju oznaujem kao simboliku mandale. Zajedno s Richardom Wilhelmom
tu sam simboliku poblie opisao u Tajni zlatnoga cvijeta.
U ovom bih poglavlju elio prikazati poseban niz takvih simbola u vremenskom redoslijedu. Moje se gradivo sastoji iz
vie od tisuu snova i vidnih dojmova znanstveno obrazovana mlaeg ovjeka.1 U svrhu ovoga istraivanja obradio sam
etiri stotine poetnih snova. Oni su rasporeeni na gotovo
deset mjeseci. Da bi se izbjegao bilo kakav utjecaj, promatranja procesa prihvatila se, po mojem nalogu, jedna moja
uenica, lijenica, koja je tada bila poetnica. Radila je to
pet mjeseci. Zatim je, na tri mjeseca, snivatelj sam nastavio
s promatranjima. Osim kratkoga razgovora na poetku, prije nego to je otpoelo promatranje, snivatelja uope nisam
viao prvih osam mjeseci. Tako je on odsanjao tri stotine
pedeset i pet od etiri stotine snova bez ikakva osobnog dodira sa mnom. Samo se posljednjih etrdeset i pet snova
zbilo pod mojim nadzorom. Nisam poduzimao nikakva znaajnija tumaenja, jer snivatelj, poradi svoje odline znanstvene izobrazbe i darovitosti, nije trebao nikakvu pomo.
Stoga su uvjeti za nepristrano promatranje i biljeenje bili
upravo lidealni.
Ponajprije u prikazati izvatke iz ukupno dvadeset i dva
pooetna sna, kako bih pokazao da se ve rana simbolika mandale uklapa u ostalo sansko gradivo. Kasnije, vremenskim
redoslijedom, odabiirem one snove koji se posebice bave mandalom.2
Svi snovi, osirn nekoliko iznimaka, kraeni su tako da je
svaki put izvuen onaj dio koji nosi glavnu misao, ili je cijeli tekst zgusnut u ono to je bitno. Tim pojednostavnjujuim postupkom ne samo to su skraene opirnosti, ve su
1 Moram izriito napomenuti da nije posrijei povijesna, filoloka, arheoloka i etnoloka izobrazba. Snivatelj nije svjestan veza s gradivom iz tih
podruja.
2 Mandala (sanskrt) znai krug, pa tako i arobni krug. Njezina simbolika obuhvaa sve koncentrino poredane likove, krune putanje oko nekog
sredita, okrugle ili etvrtaste, te sve krune ili kuglolike redove da spomenem samo najvanije pojavne oblike.

50

uklonjene i osobne aluzije i potekoee. Ovo posljednje valjalo je uiiniti zbog diskrecije. Pri tome ne ba neznatnom
zahvatu nastojao sam to sam bolje umio izbjeei svakoj proizvoljnosti koja bi ometala smisao. Jednako obziran morao
sam biti pri tumaenju, zbog ega su sLanovita mjesta u snovima prividno preskoena. Da nisam rtvovao potpunu cjelovitost, ne bih bio u stanju objaviti taj niz koji je po
mojem miljenju gotovo nenadmaan po umnosti, jasnoi
i dosljednosti. Stoga s posebnim zadovoljstvom izraavam na
ovom mjestu iskrenu zahvalnost autoru na usluzi koju je
uinio znanosti.

B. POSTUPAK

U svojim radovima i predavanjima uvijek sam naglaavao 48


ikako se pri ralambi i tumaenju objektivno psihikih3 nesvjesnih isadraja valja odrei gotovih sudova. Zasada jo
ne posjedujemo opu teoriju sna koja bi nekanjiivo doputala deduktivan postupak, kao to nemamo ni opou teoriju
svijesti koja bi doputala deduktivno zakljuivanje. Oitovanja subjektivnoga psihikog, dakle, svijesti, tek su neznatnim
diijelom proraunljiva, te nema nikakva teoretskog dokazivanja koje bi uvjerljivo izloilo nunost navodnoga uzronog
neksusa. Moramo, naprotiv, raunati s gotovo stopostotnom
samovoljom i sluajinou svih reakcija i akcija svijesti.
Iisto tako, ne postoji nikakav empirijki, a jo manje teorijski, razlog za pretpostavku kako za oitovanja nesvjesnoga
vai isto. Ta posljednja toliko su raznolika, nepredvidiva i
proizvoljna kao i ona pirva te ih stoga treba podvri isto toliikom broju razliitih naina promatranja. U svjesnim oitovanjima postoji ta prednost to se ovjeku netko obraa i
obdaruje ga sadrajem kojeg se svrha moe prepoznati; u nesvjesnim oitovanjima ne postoji, naprotiv, nikakav u naem smislu usmjeren i primjeren jezik, ve samo psihiki
3 K ovome pojmu usp. moj sastavak Das Grundproblem der gegenwartigsn
Psychologie i Wolff, Einfiihrung in die Grundlagen der komplexen Psycho
logie, str. 36 i d.

51

fenomen koji prividno ima tek najtanju vezu sa svjesnim sadrajima. Ako je ooitovanje svijesti nerazumljivo, uvijek se
moe pitati za miljenje. Meutim, objektivno-psihioko je
straeo i svijesti u kojoj se izraava. Stoga je nuno primijeniti onaj postupak koji zahtijeva itanje nepotpunog teksta
,ili takvog koji sadri nepoznate rijeei: istrauje se kontekst.
Usporedbom niza mjesta u tekstu, u kojima se pojavljuje nepoznata rij e, dobit e se moda ono to bi to moglo znaiti.
Psiholoki kontekst sadraja sna sastoji se iz one mree asocijacija u kojoj prirodno poiva izraaj sna. Teoretski to se
nikad ne moe znati unaprijed; praktikii to je, uz veliko iskustvo i vjebu, ponekad mogue. Ali briljiva se analiza nikad nee odve oslanjati na pravila obrta; jer odve je velika
opasnost od zabune i sugestije. Poglavito je pri analizi izoliranih snova upravo pogreno takvo prethodno znanje i pretpostavljanje na temelju praktikih oekivanja i openite vjerojatnoe. Zbog toga se bezuvjetno treba pridravati pravila da
se svaki san i svaki dio sna prvo shvati kao nepoznat te da
se tek poto se prihvatio kontekst pokua s tumaenjem tako
da se u sadraj sna unese smisao pronaen utvrivanjem
konteksta te da se ispita da li je time omogueno glatko itanje, odnosno, da li time nastaje zadovoljavajui smisao. Ali
se ni u kojem sluaju ne srnije oekivati da e taj smisao odgovarati bilo kojem subjektivnom oekivanju; jer e moda,
tovie i veoma esto, san govoriti neto posve drugo nego
to bi se oelcivalo. Ako pronaeni smisao sna odgovara oekivanju, to je ak razlog za nepovjerenje; jer u pravilu stajalite nesvjesnoga je komplementarno ili kompenzacijsko prema svijesti4, d stoga neoekivano drukije. Nipoto ne poriem mogunost paralelnih snova, to jest, takvih snova kojih se smisao poklapa sa stavom svijesti, odnosno, koji podupire ovu posljednju. Ali, barem koliko je meni poznato, oni
su razmjemo rijetki.
Meutim, postupak kojeg se u ovome istraivanju pridravam ini se kao da je izravno oprean tom naelnom dranju
prema snu. Izgleda kao da e se snovi tumaiti bez i najmanjeg osvrtanja na kontekst. I zaista, nigdje nisam prihvatio kontekst; jer niz snova (kao to sam ve napomenuo)
' Ovdjc svjesno izostavljam odve dalekoseno razlaganje o pojmovinta
komplementarno i kompenz.acijsko.

52

uope nije odsnivan pod mojim nadzorom. U neku ruku postupam tako kao da sam sam sanjao te snove te sam stoga
u stanju dati i kontekst.
Takav bi postupak, primijenjen na izdvojene snove nekog
tko mi je osobno gotovo nepoznat, bio gruba tehni.ka pogreka. Ali ovdje nisu posrijedi izdvojeni snovi, ve povezani nizovi, i kako se oni odvijaju, smisao se u neku ruku odmata
53

postepeno sam od sebe. Niz je, naime, kontekst koji prua


sam snivatelj. Kao da pred sobom nemamo jedan tekst, ve
mnoge, koji sa svih strana rasvjetljavaju nepoznate izriaje,
tako te je ve samo itanje svih tekstova dostatno kako bi se
razjasnile smisaone potekoe svakoga pojedinog. Osim toga,
u treem poglavlju ove rasprave rije je o odreenom arhetipu koji nam je ve odavno poznat iz drugih vrela, ime je
znatno olakano tumaenje. Tomaenje svakog pojedinog dijela zasigurno je znatnim dijelom nagaanje; ah odvijanje cijeloga niza prua nam svu moguu pomo, kako bismo ispravili moebiitne pogreke kod prethodnih dijelova.
Razumije se samo po sebi da snivatelj, dok ga je promatrala imoja uenica, nije doznao nita o tim tumaenjima, te stoga ni na koji nain nije bio pod utjecajem bilo kakvih shvaanja. Uostalom, na temelju bogata iskustva, drim da se preuveliava mogunost i pogibelj od preduvjerenja. Iskustvo pokazuje da je objektivno-psihiko u najvioj mjeri neovisno.
Kada ne bi bilo tako, ono ne bi moglo obavljati sebi svojsitvenu funkciju, naime, kompenzaciju svijesti. Svijest se moe
dresirati poput papagaja, ali ne i nesvjesno. Zbog toga je i
Augustin zahvaljivao Bogu to ga nije uinio odgovornim za
vlastite snove. Nesvjesno je dio psihe na koji se moe djelovati samo prividno, a i tada bit e to na veliku tetu svijesti.
Ono izmie svakoj subjektivnoj samovolji, ono je podruje
naravi koja se ne moe niti popraviti niti pogorati, i njezina tajna, koju moemo samo oslukivati, ali ne i opipati.

O uroboros kao sim bol eona.

Horapollo, Selecta hieroglyphica (1957)

54

2. POETNI SNOVI

enski lik je od Boga voena (m jeseeva) anima mundi,


koja pak vodi ovjeka.
F iu ,

U triu sg u e co sm i

(1 6 1 7 )

52

53

54

55

56

1. SAN:

Snivatelj se nalazi u nekom druslvu i na oprotaju stavlja


na glavu mjesto svojega tu eir.
eir kao pokrivalo za glavu openito ima znaeenje sazetka glave. Kao to se pojmovnim podreivanjem svi pojmovi stavljaju pod jedan eir, tako eir, kao nadreen pojam,
prekriva cijelu osobu ii priopeuje joj njezino znaenje. Krunidba podaruje boansku sunanu narav vladaru, doktorski
eir dostojanstvo uenja;ku, tu eir tuu narav. Meyrink
primjenjuje taj motiv u Golemu, gdje junak stavlja na glavu eir Athanasiusa Pernatha, i time se prenosi u tue doivljavanje. U Golemu je posve jasno da je nesvjesno ono
to junaka zaplee u fantastine doivljaje. Kao pretpostavku
valja ve ovdje istaknuti zuaenje usporedbe s Golemom:
to je eir Athanasiusa, neumrloga, bezvremenoga, kakvim
treba smatrati ovjeka openito, ovjeka koji vazda postoji,
koji se razlikuje od jednokratnoga, tako rei, sluajnoga pojedinca. eir, koji obuhvaea glavu, okrugao je sunani krug
krune te stoga sadrava prvi nagovjetaj mandale. Deveti san
o mandali [paragr. 134] potvrdit e svojstvo neprolazna trajanja, a trideset i peti san [paragr. 254] mandalsku narav
eira. Kao opu posljedicu zamjene eira, moemo oekivati slian razvoj kao u Golemu, to jest, istupanje nesvjesnoga. Nesvjesno sa svojim likovima stoji ve poput sjene iza
njega i prodire u svjesnost.
2. SAN:

Voz.i se vlakom i, postavivi se ispred prozora, zastire vidik


suputnicima.
Proces je otpoeo i snivatelj otkriva kako oduzima svjetlo
onima koji stoje iza njega, naime, nesvjesnim sastavnicama
svoje osobnosti. Straga nemamo oiju; stoga je straga podruje nevidljivoga, to jest, nesvjesnoga. Oslobodi li snivatelj put do prozora, svijesti, nesvjesni sadraj postaje svjesnim.

3. HIPNAGOGIKI, VIDNI DOJAM

Na obali mora. More preplavljuje sve, prodire na kopno. Potom sjedi na samotnu otoku.

56

More je simbol kolektivnoga nesvjesnog, jer ispod bistre


povrine krije neslueene dubine.1 Oni to stoje iza njega, sjenoliko uosobljenje nesvjesnoga, prodrli su poput poplave u terra firma* svijesti. Takvi su prodori neugodni, jer su iracionalni
i svijesti neobjanjivi. Oni znae vanu preinaku osobnosti,
tvorei odmah bolnu, osobnu tajnu, koja tog ovjeka otuuje
od njegove okoline i osamljuje ga u njoj. To je neto to se
nikomu ne moe reei. ovjek se boji da e ga proglasiti
duevno poremeeenim; sa stanovitim pravom, budui da se u
duevnih bolesniika dogaa neto posve sliono. Meutim, od
intuitivno spoznata prodora do patolokog preuzimanja maha daleko je; ali nestrunjak to ne zna. Posljedica psihikog
izdvajanja zbog tajne obino je zamjensko oivljavanje psihikog ozraja imjesto lizgubljena dodira s blinjima. To je
povod za pokretanje nesvjesnoga, iz ega se onda raa neto
slino osamljenikim opsjenama i prividima putnika kroz
pustinju, pomoraca i blaenika. Nastanak tih pojava zacijelo
se moe objasniti energetski. Uobiajeni odnoaji s okolnim
predmetima odravaju se uz stanovit utroak energije. Ako
je veza s predmetom presjeena, nastaje zadravanje energije, fcoje pak sa svoje strane proizvodi primjerenu zamjensku tvorbu. Kao to, primjerice, zamisao o proganjanju proizlazi iz odnoaja naruena nepovjerenjem, tako, kao zamjena za uobiajeno oivljavanje okolnoga svijeta, nastaje varIjiva zbi'lja, kojom se, mjesto Ijudi, gibaju zastrane sablasne
sjene. Zbog toga su za primitivna ovjeka samotna, pusta
mjesta oivljena avlima i slinim utvarama.
4. SAN:

Okruuje ga mnogo nejasnih enskih prilika. (Sl. 33).


Glas u njemu govori: Moram prvo otii o oca.
Tu je dolo do oivljavanja psihiokoga ozraja posredstvom
sukuba, kako bi se reklo u srednjem vijeku. Prisjetimo se
1 More je omiljeno nastajalite opsjena (tj. prodora nesvjesnih sadraja);
tako se u etvrtoj Knjizi Ezrinoj, 11,1, iz mora, primjerice, izdie veliko
privienje orla, a iz srca mora privienje ovjeka (anthropos) 13,3, 25
i 51. O moru se kae (13,51): Kao to nitko ne moe istraiti ili spoznati to
je u morskim dubinama, tako nitko od stanovnika Zemlje ne moe vidjeti
mojega sina itd. [Die Apokryphen un Pseudoepigraphen des Alten Testaments.]
* vrsto tlo

57

V jerojatno buenje usnula kralja u obliku Parisove presude;


s H erm om kao duovoom .
Tractulus qui dicitur Thotnae Aquuiatis de alchimia (j 520)

privienja egipatskoga Antonija, koja je tako ueno opisao


Flaubert2. Element halucinacije oituje se u oglasavanju misli. Ono prvo otii zahtijeva dopunsku reenicu koja poinje
s kalko bih potom. Ona vjerojatno glasi: kako bih potom
mogao poi za nesvjesnim, to jest, vabljenjem ena. (Sl. 9).
Otac mu stoji na putu kao zastupnik tradicionalnoga duha,
kako se oituje u religiji i opem svjetonazoru. On zarobljava snivatelja u svijetu svijesti i njeziinih vrijednosti. Tradicionallni muiki svijet sa svojim intelektualizmom i racionalizmom oiituje se kao smetnja, iz ega se mora zakljuiti da
nesvjesno, koje mu prilazi, stoji u znatnoj opreci prema nakanama svijesti te da snivatelj, unato toj opreci, ima ve
zamjetnu sklonost prema nesvjesnome. Nesvjesno, dakle, ne
treba podvrgavati raoionalistikom sudu svijesti, ve ono,
naprotiv, treba biti doivljajem sui generis. Razum to, naravno, nee lako prihvatiti; jer time se zahtijeva ako ne potpun,
a ono bar djelomian sacrificium intellectus*. tovie, dananji e ovjek teko pojmiti tako nabaeni problem: jer,
isprva, on e nesvjesno moi shvatiti samo kao nebitan i nezbiljski privjesak svijesti, a ne kao svojevrsno samostalno
doivljajno podruje. Tijekom kasnijih snova taj e se sukob
neprestano javljati, sve dok se inapokon ne pronae pravo
uoblienje za uzajammi odnoaj svjesnoga i nesvjesnoga, a
osobnosli ne naznai ispravam, srednji, poloaj. Isto tako,
taj se sukob ne moe rijeiti razumijevanjem ve jedino doivljavanjem. Treba proivjeti svaiki stupanj procesa. Ne postoji tumaenje niti bilo 'kakav drugi domiljaj kojim bi se
mogla zaobii ova potekoa. Jer, sjedinjavanje svijesti i nesvjesnog mogue je samo stupnjevito.
Opiranje svijesti nesvjesnomu, kao i njegovo omalovaava- 60
nje, nunos'ti su povijesmog razvoja, jer se inae nikad ne bi
rnogla luiti svijest od nesvjesnoga. Meutim, svijest dainanjeg ovjeka malo se odve udaljila od injenice nesvjesnoga.
alk se z.aboravlja kako psiha nipoto nije naa nakana, ve
je uglavnom samosvojna i nesvjesna. Stoga pribliavanje nesvjesnoga izaziva golem strah u uljuena ovjeka, ali ni najmanje zbog pnijetee podudarnosti s duevnim poremeajem.
Razum se ne opire ralambi nesvjesnoga kao pasivna pred2 La Tentation de Saint Antoine.
* rtvovanje razuma

59

meta; ta je djclatnost, naprotiv, primjerena razumskom iekivanju. Ali pustiti da se nesvjesno zbiva i doivjeti ga kao
zbilju, nadmauje hrabrost d umjenost prosjena Europljanina. Njemu vie odgovara, naprosto ne razumjeti taj problem. Za dueuno slabe osobe i bolje je tako; jer to nije neopasno.
Doivljavanje nesvjesnoga osobna je tajna, teko dokuiva
tek malom broju Ijudi; stoga ono osamljuje, ikao to je ve
reeno. Ali osamljivanje dovodi do kompenzacijskog oivljavanja psihe, to je neugodno. Prikaze koje se ovdje pojavljuju su enske. Time se naznauje enska narav nesvjesnoga.
To su vile ili sirene i lamije (sl. 10, 11, 12 i 157), koje, vabei
ga, obmanjuju i zaluuju osamljena putnika. Na slian nain
pojavljuju se zavodljive djeve na poeetku none plovidbe (nekyiaf Polifilove3
4. (Sl. 33). Slian je lik i Paracelsusova meluzina5.

62 5. VIDNI DOJAM:

Zmija opisuje krug oko snivatelja. On stoji ukorijenjen u tlo


poput stabla.
63
Opisivanje zaarana kruga (sl. 13) prastaro je magijsko sredstvo kojim se slue svi oni to imaju neku posebnu i tajnu
nakanu. Time se zatiuju od perils of the soul*, to prijete
izvana i napadaju svakoga tko se osamio tajnom. Isto tako,
Ijudi su se od davnine sluili tim sredstvom, kako bi odijeliJi
neko podruie kao sveto i nepovredivo, povlaei oko njega
sulcus primigenius**, primjerice kod osnutka gradova.6 (Sl.
3 Nekyia
od \iy.\ic;
(truplo), naslov 11. pjevanja Odiseje, rtva
je mrtvima za prizivanje umrlih iz Hada. Stoga je nekyia prikladna oznaka
za putovanje u Had, silazak u zemlju mrtvih i u tom smislu upotrebljava
je i Dieterich u komentaru o Akhmimovu kodeksu, koji sadri apokaliptiki odiomak Petrova evanelja (Nekyia: Beitr'dge zur Erklarung der neuenteckten Petrusapokalypse). Tipini primjeri su Divina Commedia, klasina
Valpurgina no u Faustu, 2. dio, Kristovi apokrifni silasci u pakao itd.
4 Usp. franc. izd. djela: Colona, Le Songc de Poliphile [izd. Broalde de
Verville, sl. 4 ove knjige].
5 Poblie u: Jung, Paracelsus als geistige Erscheinung [paragr. 179 i d.
i 214 i d.].
* pogibelji due
prvoroena brazda
Knuchel, Die Beziehungen zrvischeu deni Ich und dem Unbe\vussien
[paragr. 296 i d.].

60

Eleazar, Uraltes chymisches Werk (1760)

31). To to snivatelj stoji ukorijenjen u sredini, kompenzacija


je njegove gotovo nesvladive udinje da utekne pred nesvjesniim. Nakon tog privienja ima ugodan osjeaj olakanosti; s
pravom, poto mu je uspjelo stvoriti zatien temenos7, tabu
okruje u kojem e moi doivjeti nesvjesno. Time je inae
neugodno osamljivanje uzdignuto do nakane, obdareno svrhovitim smislom te tako lieno svojega zastraujueg znaaja.

6. VIDNI DOJAM (k oji se izravno nadovezuje na peti):

54

Zastrta zenska prilika sjedi na stubama.


Motiv nepoznate ene, koju tehniki oznaujemo kao ani- 65
mu8, pojavljuje se ovdje po prvi put i to kao uosobljenje oivjeloga psihikog ozraja, poput mnogih nejasnih enskih prilika ranije (etvrti san). Odsad, lik nepoznate ene pojavljivat e
se ponovo u mnogim snovima. Uosobljenje uvijek znai samosvojnu djelatnost nesvjesnoga. Pojavi li se osobni lik, to znai
7 Izdvojit komad zemlje, esto gaj, posveen Bogu.
8 O pojmu anima usp. Jung, Die Beziehungen zwischen em Ich tind dem
Unbewussten [paragr. 296 i d.j

61

2.* Cucuri>lt

Ccjur.W<l^irima mJonju uit yl(rut 'T

tmfotfuKfo
?

13

f e

irtn > i ittrkd

>wv>t htv o^kvpvunk


miMtitfunien d

Repoder /o u r o b o r o s / kao polazna tvar u alkem ijskom procesu,


sa crveno-bijelom ruom flos sapientum*;
dolje: coniunctio solis et lunae;** u sredini:
lapis philosophorum *** kao sin.
Pandora (1588)

da je nesvjesno poelo djelovati. Djelatnost takvih likova veoma esto ima anticipirajui znaaj; to jest, unaprijed se ini
neto to ee snivatelj sam initi kasnije. U ovom sluaju nagovijetene su stube kao naznaka uspona i silaska (sl. 14).
* cvijet mudraca
** zdruenje (konjunkcija) Sunca i Mjeseca
*** kamen mudracd

62

14

Jakovljev san.
Bhkeov akvare]

Budui da proces koji se odvija u takvim snovima ima svoju 6


povijesnu anaiogiju u obreima inicijacije, nee biti na odmet
podsjetiti kako stubite od sedam ophodnica igra tamo znatnu
ulogu, kao to, primjerice, znamo iz Apuleja. Inicijacije kasno-

63

antikoga sinkretizma, koje su ve dobrano proete alkemijom


(kao na primjer Zosimova vienja9, bave se poglavito usponom, to jest, sublimacijom. Uspon se esto prikazuje Ijestvama (sl. 15); odatle malene ljestve kao egipatski grobni dar za
Ka mrtvih10. Zamisao o usponu kroz sedam ophodnih krugova
znai povratak due Boanstvu Sunca, od kojega i potjee, kao
to doznajemo u Firmika Materna Julija11. Stoga misterij Izide,
koji nam opisuje Apulej12, kulminira u onom to alkemija ranoga srednjeg vijeka (nastavljajui se preko arapskog posrednitva izravno na aleksandrijsko duhovno dobro)13 oznauje
kao solificatio*: inicijant (posveenik) kruni se kao Helije.

ct 7. VIDNI DOJAM:

Zastrta zcna razotkriva lice. Ono blista poput Sunca.


68 Na animi se izvrava solificatio. Tom procesu zacijelo odgovara illuminatio, prosvjeenje. Ova, tako rei, mistika predodba u strogoj je opreci spram razumskog stava svijesti, koja
kao najvii oblik razumijea i uvida poznaje samo razumsko
prosvjeenje. Ovaj stav ne rauna, naravno, nikad sa injenicom da znanstvena spoznaja zadovoljava samo vrak osobnosti koji je sudoban nama samima, ali ne i kolektivnu duu14,
to see u drevninu i uvijek zahtijeva poseban obred da bi se
prilkljuila suvremenoj svijesti. Oigledno se, dakle, priprema
rasvjetljenje nesvjesnoga, koje daleko prije ima znaaj illuminatia negoli racionalnoga razjanjenja. Solificatio je beskrajno udaljeno od svijesti i doima se poput himere.
9 Zosim je ivio oko 300. g.n.e. Usp. Reitzenstein, Poimandres, str. 8
i d. i Berthelot, Collections des anciens alchimistes grecs, III, 1,2.
10 Navoenje misli vodilje potvruje se u snovima 12. i 13. Usp. i Jakovljeve ljestve (sl. 14).
11 Animo descensus per orbem solis tribuitur [Znai da duh silazi Sunevom putanjom], (De errore profanarum religionum).
12 Der goldene Esel.
13 Usp. Ruska, Turba Philosophorum.
* doslovno: osunenje, postajanje Suncem
4 Pojam kolektivnoga nesvjesnog usp. u: Jung, Psychologische Typen, deiinicija [Unbevvusste, Das].

64

15

Scala lapidis (ljestve kamena), to prikazuje stupnjeve


alkem ijskog procesa.
Emblematical Figurcs o f the Philosophers Stone (17. st.)

69 8. VIDNI DOJAM:

70

Treba prijei preko uge kao preko mosta. Ali se ne smije


ii preko nje, ve ispo nje. Onaj tko prelazi preko duge pada
mrtav.
Samo bogovi uspjeno koraaju preko dugina mosta. Smrtnici pritom pogibaju, jer duga je tek lijep privid to se protee nebom; ne i put tjelesnim biiima. Ta moraju prelaziti ispod nje (sl. 16). Ispod mosta protjee, meutim, voda to
tee prema niiim predjelima. Ta e se naznaka potvrdiiti kasmije.

16

Mercurius tricephalus kao anthropos; dolje: ovjek povezanih


o iju kojeg vod i .ivotinja.
Kelley, Tractatus duo de Lapide philosophorum (1676)

71 9. SAN:
-2

Zelena zemlja gdje pase mnogo ovaca. Zemlja ovaca.


Ovaj udnovat, isprva neproziran odlomak mogao bi potjecati od dojmova iz djetinjstva, naroito iz religioznih predodaba (koje u tom kontekstu nisu odve udaljene), na primjer
Gospod me napasa na zelenoj ledini ild iz ranokranske alegorike ovaca i pastira15 (sl. 18). Sljedeoi ulomak upuuje na
disto.1
5
15 Izravan izvor kranske simbolike s oveom moe se nai u vienjima
Henohove knjige 89,10 i d. (Henohovo otkrivenje potjee s poetka posljednjega stoljea prije Kristova roenja.) [Die Apokryphen und Pseudoepigraphen
des Alten Testaments, str. 291 i d.]

66

17 A rtifex (odnosno Herm o) kao pastir Ariesa* i Taurusa**,


k oji predstavljaju proljetne nagone, poetak opusa.
Tractatus qui dicitur Thomae Aguinaiis de alchimia (1520)

10. VIDNI DOJAM:

V zemlji ovaca stoji nepoznata ena i pokazuje put.


Anima, koja je ve anticipirala solificatio, nastupa tu kao
duovoa to pokazuje put16 (sl. 19). Put otpoinje u djejoj
zemlji, to jest, u onom vremenu kada se razumska suvremena
svijest jo nije bila odvojila od povijesne due, kolektivnoga
nesvjesnoga. Dioba je, dodue, neizbjena, ali vodi do takva
udaljivanja od one mutne drevne psihe, da dolazi do gubitka*
* ovan
** bik
16 U Henohu pojavljuju se voa i knez kao ovca, odnosno ovan (nav.
j., 89,48).

67

nagona. Posljedica toga je pomanjkanje nagona pa tako i nesnalaenje u opeljudskim stanjima. Posljedica odvajanja jest
da djeja zemlja ostaje trajno infantilna i time neprestan
izvor djetinjastih sklonosti i poriva. Ti su nametljivci, naravno, krajnje nepoudni svijesti i ona ih stoga uporno potiskuje. Upomost potiskivanja slui, meutim, samo nastanku jo
vee udaljenosti od izvora te tako pomanjkanje nagona poveava do pomanjkanja due. Svijest je uslijed toga i.li posve
preplavljena podjetinjenou ili se stalno od nje mora neuspjeno braniti istarakim cinizmom ili ogorenim odreknuem.
Stoga valja uvidjeti da je razumsiki stav suvremene svijesti,
unato svojim neporeoivim uspjesima, postao djetinjasto neprilagoen, te tako odrean prema ivotu u mnogim ljudskim
vidovima. ivot je sparuen i sputan te zahtijeva pronalazak
izvora. Ali izvor se ne moe pronai, ako svijest ne pristane
vratiti se u djeju zemlju, kako bi tamo, kao i ranije, primila naputke nesvjesnoga. Niije samo djetinjasto ostati odve dugo djetetom, ve je djetinjast i onaj tko se odvaja od djetinjstva i misli kako ono to ne vidi vie i ne postoji. Onoga
tko se vraa u djeju zemlju spopada, meutim, strah da
e postati djetinjast, jer ne zna kako sve to pripada prvotnoj
dui fpsihi) ima dvostruko lice. Jedno je okrenuto prema na-

68

19

Dua kao vodilja koja pokazuje put.

Blakeov akvare] za Danteovo Cistilite, pjevanje IV

prijed, a drugo prema natrag. Ono je dvozmano i stoga simbolino kao i cjelokupma iva zbilja.
U svijesti stojimo na humku i djetinjasto mislimo kako daljnji put do veih visina vodi preko tog humka. To je himeriki dugin most. Da bi se dospjelo do sljedeeg humka, valja
prvo 'siiu onu zemlju gdje se putovi tek poinju razdvajati.

11. SAN:

Jean glas govori: Pa ti si jo ijete.


Ovaj san navodi na pr'znanje kako urazliena svjesnost nije
nipoto raistila s djetinjastim, te da je stoga nudan povratak u svijet djetinjstva.
12. SAN:

Pogibeljan uspon i silazak mnogim Ijestvama, zajedno s ocem


i majkom.
Djeja svijest mikad mije sama, uvijek je povezama s ocem
i majkotm. Vraamje u djetimjstvo uvijek je vraamje kui, oou
i majci, svemu onom optereenju psihiokim non-egom, to ga
zastupaju roditelji, u njegovoj dugoj, znaajnoj povijesti. Regresija znai razluenost u povijesne, nasljedne odredbenice,
kojih se obgrljaja moemo osloboditi samo uz najvei napor.
Psihika pretpovijest zapravo je duh sile tee, ikojemu trebaju
stube i ljestve, budui da poput bestjelesnog i besteinskog
uma me moe po volji i letjeti. Raspad u mmotvo povijesmih odredbemica malik je ma skremue s puta, pomanjkamje
smjera, pri emu se ak i omo to je ispravmo ini poput zabrinjujue zablude.
Kao to je ve spomenuto, motiv stuba i ljestava (sl. 14 i
15) naznauje proces duevne preobrazbe i njegove obrate.
Klasian primjer za to daje nam Zosim sa svojim usponom i
silaskom preko petnaest stuba svjetla i tmine17.
Nemogue je, naravno, osloboditi se djetinjstva, a ne baviti
se izdano njime, kao to su ve pokazala Freudova istraivanja. Pukim razumskim znanjem mita se tu ne moe uiniti,
djelotvomo je samo ponovno sjeanje koje je istodobno i
l; Berthelot, nav. dj. III, 1,2. Usp. i Jung, Einige Bemerkungen zu en
Visionen des Zosimos.

ponovno oivljavanje. Zbog brzog odmicanja godina i nadmonog pritjecanja netom otkrivena svijeta tota ostaje neistraeno. Od toga se oismo oslobodili, ve samo udaljili. Ako
se, dakle, u kasnijim godinama vraamo uspomenama iz djetinjstva, nai emo u njima ive isjeke vlastite osobnosti koji
nas obuhvaaju i proimaju osjeajem ranijih godina. Meutim, ti su isjeci jo u stanju djetinjstva te stoga snani i neposredni. Oni mogu izgubiti svoj infantilan oblik i biti ispravljeni samo ako se ponovo poveu s odraslom svijesti. Treba se
prvo pozabaviti s tim osobnim nesvjesnim, to jest, uiniti ga
svjesnim, jer se inae prilaz do kolektivnoga nesvjesnog ne
moe otvoriti. Putovanje s ocem i majkom, koje vodi uz i niz
mnoge ljestve, primjereno je ovom osvjeivanju nedoraslih
sadraja to jo nisu integrirani.

13. SAN:

Otac uzvikuje zabrinuto: To je sedmi!


Pri usponu mnogim ljestvama oigledno se zbio neki dogaaj o kojem se govori kao o sedmomu (sl. 20). Sedam odgovara najviem stupnju i, u smislu inicijacije, sedam je ono
za im se udi i to se prieljkuje (sl. 28). Ali u tradicionalnom
smislu, solificatio je pustolovna, tajanstvena predodba koja
granii s ludou, budui da se na takav nesmisao mislilo samo
raniije, u mrano doba maglovita praznovjerja, dok je jasan,
profinjen duhovni svijet naega prosvijeenog doba ve odavno prevladao takve maglovitosti i to u tolikome stupnju te
takvi prosvjetljenici nalaze utoite samo jo u ludnici. Nije
udo to je otac zastraen i zabrinut poput kvoke to je leala na pajiim jajima pa sada oajava nad sklonou svojega
potomstva prema vodi. Ako je ispravno tumaenje da sedmi
znai najvii stupanj rasvijetljenosti, proces integracije osobnoga nesvjesnog trebao bi time u naelu biti zavren. Nakon
toga otpoelo bi otvaranje ikolektivnoga nesvjesnog i to bi dostatno objasnilo zabrinutost oca kao predstavnika tradicionalnoga duha.
Povratak u poetno sumraje nesvjesnoga nipoto ne znai
da se treba odrei dragocjena postignua otaca, naime, razumke diferencijacije svijesti. Radi se o tome da ovjek zamjenjuje razum, ali ne onaj ovjek kojega zamilja snivatelj,
ve odreeniji iii potpuniji ovjek. To, meutim, znai kako

71

20

est ophodnica zruenih u sem oj, Merkuru, k oji je prikazan kao


ouroboros, i crveno-bijeli (hermafroditski) dvostruki orao.
Tractatus gui dicitur Thomae Aguinatis de alchimia (1520)

21

Sedam bogova ophodnica u Hadu.


Mylius, Philosophia reformata (1622)

u podm je osobnosti valja prihvatiiti tota, to se sada jo


ini bolnim ili ak nemogueim. Otac koji tako ustraeno uzvilkuje: To je sedmi!, psiihika je sastavnica snivatelja te je
zabrinotost oeva njegova vlastita zabrinutost. Stoga pri tumaenju treba voditi rauna da ovaj sedmi moe znaiti ne
samo vrhunac ve i neto nepovoljno. Taj motiv susreemo,
primjeriee, u bajci o Paliu i ljudoderu. Pali je najmlai
od sedmero brae. Njegov patuljasti lik i njegova prepredenost bezazleni su dodue; ali on je taj koji svoju brau vodi
u ljudoderovu kolibu, ime pokazuje svoju pogibeljnu dvostmku narav kao donositelj sree i nesree. Sedmorica su
od pamtivijeka sedam bogova ophodnica (sl. 2 0 ); oni oblikuju
ono to tekstovi u piramidama oznauju kao paut netem,
dmtvo bogova 18 (sl. 21 i 23). Iako se drutvo sada oznaouje
18 Budge (The Gods of the Egyptians I, str. 21 i 404) oznauje ih kao drutvo bogova.

73

kao devetorica, esto se pokae kako to uope nije devet


ve deset, a prigodice i vie od toga. Zbog toga Maspero19 kae
kako su posebiice prvi i posljednji u nizu sposobni za razvoj,
odnosno, mogu se udvoistruiti, a da to nee nauditi broju
devet. Slioo se zbilo i s klasinim paut groko-riimskih, odnosno, babilonskih bogova nakon klasinog doba, kad su se
bogovi djelimice bili povukli u udaljena zvijea, a djelimice
u kovine u unutranosti zernlje, degradirani u demone. Tu se,
naime, pokazalo da Hermo-Merkur, kao podzemni bog oitovanja i kao duh ive, posjeduje dvostruku narav, zbog ega
je shvaen kao hermafrodit (sl. 22). Kao ophodnica Merkur je
najblii Suncu, pa stoga i najsrodniiji zlatu. Ali kao iva on
topi zlato i time gasi njegov sunani sjaj. Zbog toga je u cijelom srednjem vijeku bio zagonetnim predmetom nagaanja
filozofa prirode: sad je bio usluan duh koji svesrdno pomae,
pdredros (doslovce: prisjednik, sudrug) ili familiaris; sad
servus ili eervus fugitivus (rob ili jelen u bijegu), nepostojan, varlj iv, zadirkujui gnom20, koji je alkemiare dovodio
do oaja, a mnogi od njegovih pridjevaka zajedniki su avlu:
taiko na primjer zmaj, lav, orao, gavran da imenujemo samo
inajvanije. U alkemiarskome poretku bogova, on je kao prima materia najnii, a kao lapis philoisophorum najvii. Spiritus imercurialis (sl. 23) je voditelj (Hermes psychopompos*;
sl. 146) i zavoditelj alkemiara; on je njihova srea i njihova
propast. Njegova dvostruka narav omoguuje mu da bude ne
samo sedmi ve i osmi, naime, onaj osmi na Olimpu, na kojega jo nitko nije pomislio (Faust, 2 . dio).
ss
Moda e se itatelju initi udnim to se ovdje pozivamo
na neto toliko udaljeno kao to je srednjovjekovna alkemija.
Meutim, crna magija nije ni priblino tako udaljena kao
sto mislimo; jer kao obrazovan ovjek snivatelj je zacijelo
itao Fausta. A Faust je od poetka do kraja alkemiarsika
drama, samo to to dana.nji obrazovani ovjek tek maglovito
nasluuje. Iako naa svijest ve davno ne razumije sve, nesvjesno lipak pamti drevne, svete neobinosti, da bi ih u zgodnoj
19 Etudes de mythologie II, str. 243.
20 Usp. zabavan razgovor izmeu alkemiara i Merkura u: Dialogus (Thea
trum chemicum, 1613, IV, str. 509 i d.)
* doslovno: Hermo duovoa

74

22 Merkur u filozofskom jajetu (alltemijska posuda) stoji kao


filius na Suncu i M jesecu, to upuuje na njegovu dvostruku
narav. Ptice naznauju oduhovljenost; arke suneve zrake
uzrokuju dozriievanje homunkulusa u posudi.
Mutus liber (1702)

prilici prizvalo u sjeanje. Na naega snivatelja Faust nedvojibeno djeluje isto onako kao to je na mladoga Goethea
djelovao Theophrastus Paracelsus, dok ga je, za boravka u
Leipzigu, iprouavao s gospoicom von Klettenberg21. Tu mu
se tajanstvena zamjena (quidproquo) sedam i osam usjekla
duboko u pamet, a da je, to zasigurno moemo pretpostav-iti,
njegova svijest nije bila odgonetnula. Da sjeanje na Fausta
nije neumjesno, pokazuje sljedei san.
21 Dichtung und Wa.hrheil.

75

23

Mistika posuda u k o jo j se sjedinjuju dvije naravi (Sol i Luna,


Caduceus) iz ega se raa filius hermaphroditus, Hermes
psychopom pos; sa strane est bogova ophodnica.
Figurarum aegiptiorum secretarum . . . (18. st.)

14. SAN:

86

Snivatelj je u Americi i trai namjetenika sa iljastom bradom. Kau kako svi imaju takvog namjetenika.
Amerika je praktina zemlja, jednostavna naina razmilja- 87
nja, netaknuta europskom profinjenoou. Razum bi se tarno,
iz praktinih razloga, smatrao namjetenikom. To dodue zvui kao uvreda velianstva i moglo bi stoga izazvati neprilike.
Znati, dakle, da svi ine isto (kao u Americi), umiruje. Kozobrad je stari znanac Mefisto, kojega je Faust namjestio
i kojemu nije bilo doputeno svladati Fausta do kraja, iaiko
se Faust bio osmjelio u mrani kaos povijesne psihe, prihvativi onaj promjenjiivi mukotrpni ivot to se dizao iz punoe
kaosa.
Naknadno je ispitivanje pokazalo da je snivatelj sam u Ko- 88
zobradu prepoznao bie koje podsjea na Mefista. Mnogostranost i stvaralaki duh razuma, te znanstvena sklonost, svojstva su astrolokoga Merkura. Kozobrad stoga prikazuje razum koji se u snu pojavljuje kao zbiljki familiaris, to jest,
usluan, ialko pomalo pogibeljan duh. Na taj je nain razumu
oduzet prijanji, najvid poloaj, dodijeljeno mu je drugo
mjesto, a istodobno je oigosan ikao demonski. To ne znai
da je telk sada postao demonskim on je to bio i ranije, ali
snivatelj nije bio zamijetio kaiko je opsjednut razumom kao
preutno priznatom viom silom. Sada ima priliku pogledati
izbliza tu funkciju koja je prije bila neprijepornom i odsudnom pretenicom njegova duevnog ivota. Mogao bi rei s
Faustom: To se dakle krilo u kudrovu! Mefisto je dijaboliki oblik one psihike funkoije koja se oslobodila iz hi'jerarhije
cjelovite psihe, do neovisnosti i posvemanje vlasti (sl. 36).
Ali taj se oblik moe uoiiti tek poto, kao u ovome snu, doe
do odvajanja i objektivacije, odnosno, do uosobljenja funkcije.
Na aljiiv nain, Kozobrad se javlja i u alkemijskoj litera- w
turi i to u: Giildenen Traotat vom Philosophischen Stein 22
iz godiine 1625, to jest, u jednoj paraboli koja je u njemu
sadrana i koju je Herbert Silberer23 obradio psiholoki: u
drutvu starih, bjelobradih filozofa nalazi se i jedan mladi sa
22 /Zlatna rasprava o filozofskom kamenu/. Tiskauo u: Geheime Figuren
der Rosenkreu7.er.
23 Probleme der Mystik und ihrer Symbolik.

77

cm om kozjom bradicom. Silberer nije siguran ne krije li se


u tom liku avo.
Merkur kao iva izvanredno je podoban za odreivanje tekuega, to jest, pokretljiva razuma (sl. 24). Kod alkamiara
Merkur je stoga sad duh, spiiitus, sad voda, aqua permainens*, koja nije nita drugo ve argentum vivum**.
15. SAN:

Majka prelijeva vodu iz jedne plitice u drugu. (Tek u 28. snu


piisjea se snivatelj da ta plitica pripada sestri.) Ta se radnja
izvodi veoma sveano; jer ona i jest od najvee vanosti za
okolinu. Zatim se otac odrie snivatelja.
Ovdje se ponovo susreemo s motivoim zamjene (vidi 1. san).
Jedno se stavlja na mjesto neega drugoga. S ocem je gotovo; otpoinje djelatnost majke. Kao to otac zastupa koiektivnu svijest, tradicionalan duh, tako majka zastupa kolektivno nesvjesno, izvor vode ivota24 (sl. 25). (Usp. materinsko
znaenje jn^rj25, fons-a signatus-a26, kao Marijina pridjevka
itd. (sl. 26). Nesvjesno mijenja mjesto ivotniih snaga, ime je
naznaena promjena stajalita. Naknadni prisjeaj snivatelja
omoguuje nam da vidimo tko postaje izvorom ivota: to je
sestra. Majka je nadreena sinu, ali mu je sestra ravnopravna. Degradacija razuma oslobaa dakle od nadmoi nesvjesnoga, a time i od infantilizma. Sestra je dodue jo ostatak prolositi; ali iz kasnijih snova pouzdano znamo da je ona bila
nositeljica slike anime. Stoga zacijelo moemo pretpoistaviti
da prenoenje vode ivota na sestru zapravo znai zamjenu
majke animom27.
Time anima postaje ivotvornim iimbenikom, duevnorn zbiljom koja je u potpunoj opreci prema oevu svijetu. Tko bi mogao, a da ne ugrozi svoje duevno zdravlje, prihvatiti da ga ne* trajna voda
** ivo srebro, tj. iva
24 Za vodu kao izvor vidi npr. egipatsku kozmogoniju.
25 Wirth, Aus orientalischen Chroniken, str. 199.
26 zdenac zapeaen/ Pjesma nad pjesmama, 4,12.
27 To je, zapravo, normalan tijek ivota, koji se, meutim, u pravilu odvija posve nesvjesno. Anima je arhetip koji uvijek postoji. (Usp. [Jungj
Psychologische Typen, definieije /Seele, Seelenbil/ i Die Beziehungen).
Majka je prvi nosilac te slike to ima oaravajue znaenje i za sina. 'Preko
sestre i slinih likova to se zatim prenosi na voljenu enu.

24

Sve djelatnosti kojim a upravlja Merkur.


Tiibinger ITandschrijt (oko 1400)

svjesno vodi kroza ivot, uz pretpostavku da uope i postoji


tkogod tko pod tim moe neto zamisliti! Ali onaj tko pod
tim neto moe zamisliti odmah e shvatiti, koliko silno takav obrat vrijea tradioionalan duh, poglavito i prvenstveno
onaj duh koji je u crkvi navukao zemaljsku put. To tankoutno pomicanje psihikoga stajalita navodilo je, primjerice, stare alkemiare na hoitiminu tajanstvenost, a kumovalo je i svim
moguim krivovjerstvima. Stoga je razumljivo da ga otac odbacuje, a to nije nita drugo ve izopenje. (Snivatelj je, na-

25

Zdenac ivota kao fons m ercurialis.


Rosarium philosophorum (1550)

ime, katolik.) Ali onaj tko priznaje zbilju psihe i pretvara je


barem u udoredni imbenik koji suodluouje, vrijea uobiajeni duh ikoji je stoljeima upravljao duevnim biem izvana,
s pomou ustanova, kao i s pomou razbora. Nije da se nerazboriti nagon eo ipso bunio protiv utvrena poretka ta on

80

26 M arija okruena svojim pridjevcim a. (Ograeni etvrtasti vrt,


okrugli hram, toranj, ulazna vrata, studenac i vodoskok, te palma
i empres [stabla ivota] redom su sim boli enskoga.)
Nabona sliica iz 17. sloljea

27

U tjecaj konjunkcije Sunca i M jeseca to obnavlja ivot u kupelji.


Biblioteca Ambrosiana Coex 1

sam, svojom imutranjom zakonitou, jest najvra tvorevina, a osim toga je stvaralako pra-tlo svega povezanoga poretka. Ali upravo zato to je to tlo stvaralako, sav poredak koji
iz njega proizlazi pa i onaj u najboanskijem obliku
prijelazan je stupanj, neto prolazno. Unato svome vanjskoin
prividu suprotnoga, uspostava poretka i raspad onoga to je
uspostavljeno izmie ljudskoj samovolji. Tajna je u tome da
ivi samo ono to se samo moe opet unititi. Dobro je to su
te stvari teko shvatljive te stoga uivaju zatitu skrovitosti;
jer slabe duhove one e lako pomutiti i posve ih smesti. Usuprot tome, dogma kako crkvene, filozofske, tako i znanstvene naravi prua djelotvornu zatitu, te je stoga izopenje s
drutvenog stajalita nuna i korisna posljedica.
Voda, koju majka, tj. nesvjesno, prelijeva u posudu anime,
primjeren je simbol ivotne snage duevnoga bia (vidi i sl.
152). Stari su alkemiari za nju neumorno izmiljali dojmljive
inaice. Zvali su je aqua nostra, pa mercurius vivus, argentum vivum, vinum ardens* aqua vitae**, succus lunariae*** itd. ime su, za razliku od obvezatne netjelesnosti
apstt'aktnoga duha, eljeli oznaiti ivo bie kojemu tvarnost
nije strana. Izriaj succus lunariae naznauje s dostatnom
jasnoom nonost izvora, a aqua nostra i mercurius vivus
(iva) njegovu zemaljskost (sl. 27). Acetum fontis**** jaka je
luavka, koja s jedne strane rastapa sve to nastaje te time,
s druge strane, vodi do najtrajnije od svih tvorevina: to jest,
do tajanstvenoga lapisa.
Te analogije kao da ne spadaju ovamo. Upuujem na snove
13 i 14 u sljedeem odlomku, gdje e opet biti rijei o toj simbolioi28. Znaenje djelovanja na okolinu, to ga je u tome
* ognjeno vino
** voda ivota
*** mjeseev sok
**** izvorski ocat (kiselina)
1,1 Analogije koje ovdje navodim potjeu uglavnom iz latinskih knjiga od
12. do 17. stoljea. Jedan od najzanimljivijih tekstova je Rosarium philosophorum. Autor je nepoznat. Izrazit je filozof i ini se da je svjestan injenice kako nije posrijedi obino zlatotvorstvo, ve filozofska tajna. Rosarium je prvi put bio tiskan pod naslovom Rosarium philosophorum. Secunda pars alchimiae de lapide philosophorum vero modo praeparando, continens exactum eius scientiae progressionem. Pretiskano u: Biblioleca chemica curiosa [izd. Magnet(us)] II, str. 87 i d.; nadalje u: Artis auriferae II, str.
204 i d. Moji navodi potjeu veinom iz ovoga posljednjeg izdanja.

83

94

95

28 Hvatanje Levijatana sedm odijelnim prutilom roda Jesejeva,


s raspelom kao mamcem.
Herrad von Landsberg, Hortns delicianmi (oko 1180)

snu svjestan i sam snivatelj, upuuje na kolektivan doseg sna;


isto taiko i injenica da je time donesena odluka koja snano
utjee na snivateljev stav.
Izreka extra ecclesiam nulla salus* zasniva se na tome
da je svaka ustanova siguran, prohodan put, s vidljivim ili naznaenim, odreenim ciljem te da izvan nje nema nikakvih
putova niti ciljeva. Potresno znaenje te izgubljenosti u kaosu
ne smije se potcjenjivati ni onda kada se zna da je ta izgubljenost conditio sine qua non svakog obnavljanja duha i osobnosti.
16. SAN:

96

97

Pred snivateljem je tref-as. Pored njega pojavljuje se semica.


Kao 1 as je najnia, a po vrijednosti najvia karta. Svojim
krinim obliikom tre-as upuuje na kranski sirnbol29. U vicarskome njemakom tref se zato naziva i Chriiiiz (kri).
Trolisinost istodobno sadri nagovjetaj trojstva jednoga Boga.
Najnie i najvie poetak su i kraj, A i .
Iza, a ne ispred tref-asa javlja se sedmica. Reenica zaoijelo
glasi: kranski pojam Boga, pa potom sedam (stupnjeva). Sedam stupnjeva simboliziraju preobrazbu (sl. 28). Preobrazba
zapoinj e simbolom kria-trojstva i prema ranijim, arhaizirajuim, nagovjetajima u snovima 7 i 13, vrhunac e joj biti
solificatio. Ali tu se ne naznauje to rjeenje. Kao regresijana antiki Helij, sada je poznat jedan drugi prijelaz koii
je neuspjeno pokuavao jo i Julije Apostata. To je prijelaz 1<
rui, to je izraeno izrijekom per crucem ad rosam** i zgusnuto u kasnosrednjovjekovni Rosenkreuz, gdje sunano svojstvo nebeskoga Sola prelazi u Zemljin odgovor na Sunev
obraz, naiime, u cvijet (sl. 29). (Suneva kakvoa jo je ouvana u zlatnom cvijetu kineske alkemije30.) Posljednjim nostal* Nema nikakva spasa izvan Crkve.
29 Usp. San 23 [paragr. 212 i 220].
** kriem do rue
30 Isto tako i u zlatnom cvijetu alkemije (sl. 30). Usp. Senior Adolphus,
Occulta philosophia. Zlatocvijet dolazi od gr.
^pjaavS-uv (Berthelot, nav.
dj. III, XLIX, 19) i yc'jrravl>E;).ov = zlatocvijet, arobna biljka poput homerske
jra,X'j, koju esto spominju alkemiari. Zlatocvijet je najplemenitija i najisa bit zlata. Istim se imenom oznauje i pirit. (Usp. V. Lippmann, Entstehung und Ausbreitung der Alchemie I, str. 70). Mo vjene
vode (aqua permanens) oznauje se kao cvat (Turba, izd. Ruska, str. 204,

85

29

Sedm olalina rua kao alegorija sedam ophodnica,


sedam preobrazbenih stupnjeva iid.
Fludd, Summum bonum (1629)

ginim odjekom rue mogao bi se smatrati plavi cvijet


romantiara, koji dodue, u skladu s romantiarskom modom,
priziva srednji vijek propalih kriarskih pohoda, ali istodobno, u svojoj zemaljskoj ljupkosti, najavljuje neto novo. Ali
20). Izriajem flos kasniji alkemiari nazivaju tajnovitu tvar koja preobrazuje. (Usp. flos citrinus [uti cvijet] u: Aurora consurgens; flos aeris
aureus [zlatni cvijet zraka] u Consilium coniugii u: Ars chemica, str. 167;
flos est aqua nummosa [cvijet je bogata voda] (mercurius) u Allegoria sapientum u: Theatr. chem. V. str. 81; flos eius (operis) est lapis [cvijet djela
je kamen] u: Mylius, Philosophia reformata, str. 30).

86

i zlatno svjetlo Sunca moralo se spustiti, nalazei analogiju u


svjetlosti zemnoga zlata koje je kao aurum nostrum izmaklo, bar za istananije duhove, gruboj tvarnosti kovine.31 Za
te alkemiare zlato je nedvojbeno simboilioke naravi i stoga
oznaeno pridjevcima kao to su vitreum* ili philosophicum.
Zbog svoje odve bjelodane analogije sa Suncem, ono vjerojatno nije posiiglo ni najvie filozofsko dostojanstvo, koje je
stekao lapis philosophorum. Ono to preobrazuje i to predstavlja jednu od magikih odljka udesnoga kamena, jest vie
od preobraenoga. Rosarium kae: Quia lapis noster scilicet
argentum vivum occidentale quod praetulit se auro et vicit
illud, est illud quod occidit et vivere facit 32 (str. 221). Za fiilozofsko znaenje lapisa naroito je ilustrativan sljedei navod iz jedne rasprave koja se pripisuje Hermu: Intelligite,
filii sapientum, quod hic lapis preciosissimus clamat; .. . et
himen meum omne lumen superat ac mea bona omnibus bonis
sunt sublimiora . .. Ego gigno lumen, tenebrae autem naturae
meae sunt. . , 33

17. SAN:

100

Duga etnja. Na putu nalazi plavi cvijet.


etnja je hodanje putovima bez cilja, pa tako i traganje i
preobrazba, i na tom putu nailazi na plavi cvijet, to se rascvao bez ikakve posebne nakane, sluajno edo naravi, koje
prijateljsiki podsjea na ono romantioko i lirsko to je pupalo
u mladosti, kada se znanstvena slika svijeta jo nije bila bolno
odvojila od zbiljskoga doivljaja svijeta, ili prije kada
je razdvajanje tek bilo otpoelo, a pogled se ve svraao na
ono to je prolo. To je, zapravo, prijateljski mig, numen ne
svjesnoga, koji snivatelju, lienu sigurna puta i pripadnosti
31 Aurum nostrum non est aurum vulgi [Nae zlato nije obino zlato],
kae se u Rosarium-u [Art. aurif. II, str. 220],
* stakleno
32 [Jer na karnen, to jest zapadna iva, koji se postavlja iznad zlata i
premauje ga, jest ono to ubija i oivljuje.] (nav. dj. str. 223).
33 Znajte, sinovi mudraca, to kae ovaj nadasve dragocjen karnen: . . . i
moje svjetlo nadmauje svako svjetlo, a moje su vrline vee od svih vrlin a . . . Proizvodim svjetlo, ali i tmina je u mojoj naravi. . . (nav. dj. str.
239). O svojevrsnoj kakvoi Hermovih navoda iz Rosarium-a usp. paragr.
140, napomena 18 ove knjige.

87

101

30

Crveno-bijela rua, zlatni cvijet allcemije, kao rodno m jesto


sina m uraca (filius philosophorum ).
Ripley Scrowle (1588)

svemu onome to ljudima donosi spasenje, pokazuje povijesno


mjesto gdje e susresti prijatelje i subrau u duhu i nai onu
klicu koja bi se i u njemu htjela razviti. Ali snivatelj jo nita
ne sluti o sunanu zlatu koje neduan cvijet povezuje sa alkemijskim zazornostima i poganskim svetogrem onog solificatio. Alkemijski zlatni cvijet (sl. 30) zgodimice je i plavi cvijet,
safirski cvijet hermafrodita . 34

102

18. SAN:

Neki mu ovjek nudi zlatnike na ispruenu dlanu. Ali snivatelj


ih gnjevno baca na pod i odmah zatim najdublje e poaliti
zbog svojeg postupka. Onda se na omeenu mjestu odrava
varijetetska predstava.
3< Epistola ad Hermannum Archiepiscopum Coloniensem u: Theatr. chem.
V, str. 899.

88

Plavi cvijet vue ve za sobom svoju povijest. Nudi se zlato


koje se srdito odbija. Krivo tumaenje aurum-a philosophicum-a svakako je shvatljivo. Ali netom se to dogodilo, nastupa
kajanje zbog toga to je odbaena dragocjena tajna, te tako
dat neispravan odgovor na Sfingino pitanje. Slino se dogaa
i junaku Meyrinkova Golema, kojemu avet prua pregrt
zrnja, a on je odbija. To je odbacivanje, dodue, shvatljivo
zbog grube tvarnosti ute kovine i njezina odbojnoga novanog prizvuka te zbog neuglednosti zrna; zbog toga i jest teko
pronai lapis, jer on je exilis, neugledan, jer in via
eiectus invenitur, jer je najjeftiiniji i posvuda ga ima, in
planitie, in montibus et aquis . 35 Tim oblikom obinosti odliikuje se i Spittelerov dragulj36 u Prometeju i Epimeteju,
zbog ega ga mudraci svijeta ne prepoznaju. Ali lapis in via
eiectus moe postati i angularis, i nasluaj te mogunosti
izaziva u snirvatelja najee kajanje.
U banalnost izvanjskoga oblika spada kovanje, to jest, oblikovanje, igosanje i vrednovanje zlata. Primijenjeno na psihike pojave bilo bi to ono to Nietzsche odbija uiniti u Zaratustri: naime, dati ime vrlinama. Oblikovanjem i imenovanjem duevno se bie raspada na kovane jedinice odreene
vrijedmosti. Ali to je mogue samo zato to je ono roeno kao
raznolikost, gomilanje nesjedinjenih nasljednih jedinica. Naravan ovjek nije sebstvo, ve estica mase i masa, skupnost
u tolikoj mjeri da ak nije ni siguran u svoje ja. Zbog toga je
ve od pradavnih vremena trebao misterije preobrazbe koje
ga pretvaraju u neto i na taj nain izbavljaju od animalne ikolektivne psihe koja je puka raznolikost.
Ali ako se odbaci neugledna raznolikost datoga ovjeka,
onemoguit e se i njegova integracija, preobrazba u sebstvo37.
A to je duhovna smrt. iivot to se tek zbiva u sebi i za sebe
nije zbiljski ivot, ve je zbiljski kada je svjestan. Samo sjedinjena osobnost moe iskusiti ivot, a ne i u pojedinane ob35 [nalazi se baen na putu] U Hermovu Tractatus-u aureus-u kae se ak
in stercore eiectus . . . vilis et vilissimus [baen na smetlite . . . nitavan
i posve prezriv na ravnici, na brdu i u vodi].
36 Usp. Jung, Psychologische Typen [Ges. Werke VI, str. 189 i d.].
11 To ne znai da se sebstvo u neku ruku stvara tek tijekom ivota; ono
samo postaje svjesno. Ono postoji i otprije, od samoga poetka, ali pritajeno, tj. nesvjesno. Usp. rnoja kasnija razlaganja.

89

103

104

105

31

Sim boliki grad kao sredite Zem lje, svojim obram benim zidovima,
postavljenim u etverokut, prikazuje temenos.
M a ic r ,

V ia io riu m

(1 6 5 1 )

like raseijepljeno zbivanje, koje se takoer naziva ovjekom.


Pogibeljna raznolilkost na koju se ukazuje ve u etvrtom
snu kompenzira se petirn snom, u kojemu zmija opisuje zatitni arobni krug, omeujui time tabu podruje (usp. i sl.
13), temenos (sl. 31). Na slian nain, u slinoj prilici javlja
se tu simbol temenosa, koji mnoge saimlje u jedinstvemu
radnju: u svojem izvanjskom obliku, ugodan zbor, koji e,
meutim, ubrzo izgubiti svoj zabavan znaeaj. Lakrdija se
pretvara u tragediju. Sukladno tome, satirska je igra misterij kojega je svrha, po svemu sudeoi, kao i inae, ponovno
povezivanje ovjeka s njegovim naravnim precima pa tako i s
izvorom ivota, jednako kao to se pretpostavljalo da su besramne prie atenskih gospoa u eleuzinijskim misterijima
pogodovale Zemljinoj plodnosti38 (usp. i Herodotovo lizvjee39
o ekshibicijama na Izidianim proslavama u Bubastisu).
Ukazivanje na kompenzacijsko znaenje temenosa snivatelju je zasad nejasno. Shvatljivo je da ga mnogo vie zaokuplja pogibelj duhovne smrti koju izaziva odbacivamje povijesnih
veza.

19. VIDNI DOJAM:

io

107

Mrtvaka glava. On je ieli odgurnuti nogom, ali ne moe. Lubanja se postepeno pretvara u crvenu kuglu, pa zatim u iensku
glavu koja odailje svjetlo.
Faustov i Hamletov monolog s lubanjom podsjeaju na potresnu besmislenost ljudskoga ivota kada se o njemu samo
mlako razglaba. Tradicionalna miljenja i sudovi utjecali su
na snivatelja da odbaci dvojbene ili neprivlane ponudbe. Ali
dok pokuava obraniti se od neugodna privienja, mrtvaka
se lubanja pretvara u crvenu kuglu, koju zacijelo moemo
shvatiti kao nagovjetaj izlazeega sumca, jer ona se uskoro
promee u svijetleu ensku glavu, to izravno podsjea na
sedmo vienje. Tu je oigledno dolo do enantiodromije40:
38 Foucart, Les Mysteres d'Eleusis.
39 [Neun Biicher der Geschichte, II, 58]
40 Vidi ovaj pojam u: Jung, Psychologische Typen, detinicije [Einstellung;
oslovno: protutok, protustavak, obustava].

91

ios

109

110

poto je odbaeeno, nesvjesno se to jae istie, ponajprije s antikim simbolom jednoe i boanskosti sebstva, Suncem, a
zatim prelazi u motiv nepoznate ene koja utjelovljuje nesvjesno. Taj motiv sadri, naravno, ne samo arhetip anime
ve i odnoaj sa zbiljskom enom koja je s jedne strane ovjeja osobnost, a s druge posuda duevnog bia (sestrina
plitica, vidi san 15).
U neoplatonistikoj filozofiji dua je izriito povezana s likom kugle. Duevna je supstanca smjetena oko koncentrinih
sfera etiriju prapoela, iznad ognjenog neba41.

20. VIDNI DOJAM:

Globus; na njemu stoji nepoznata iena i moli se Suncu.


m
Ovaj dojam je proirenje sedmoga vienja. Odbacivanje oigledno znai unitenje cijeloga razvoja do 18. sna. Stoga se
ponovo javljaju poetni simboli, ali u proirenom obliku.
Takve su enantiodromije openito znaajne za nizove snova.
Bez upletanja svijesti nesvjesno bi istrajalo u valovitu gibanju
bez uinka, kao to se kae za blago da se rascvjetava devet
godina, devet mjeseci i devet noi i kad posljednje noi-nije
pronaeno, ono ponovo tone dolje, kako bi iznovice otpoelo
igru.
m
Globus vjerojatno potjee iz zamisli o crvenoj kugli. Dok je
ova Sunce, globus je prije slika Zemlje na kojoj stoji anima i
moli se Suncu (sl. 32). Time se razlikuju anima i Sunce, to
upuuje na injenicu da Sunce oznauje naelo koje se razlikuje od anime. Anima je, naime, uosobljenje nesvjesnoga. A
Sunce je simbol izvora ivota i konane cjelovitosti ovjeka
(kao to naznauje solificatio). Ali Sunce je jo antiki simbol,
koji nam je veoma bliza:k i sada. Jsto tako znamo da su krani
u prvim stoljeima teko razlikovali i]Xio? avavoXr^ (izlazee
Usp. Fleischer, Hermes Trismcgistus an ie menschliche Seele, str. 6.
Nadalje, okrugao lik Platonova praovjeka i Empeoklova c^cdpo^-a. Nadovezujui se na Platonova Timeja, alkemiarska anima mundi kao i tjelesna dua imaju oblik kugle; isto tako i zlato (sl. 209). Usp. i Mayer, De
circulo physico quadrato, str. 11 i d. O odnoaju okrugla prapoela i lubanje, odnosno, glave vidi moja razmatranja u: Das Wandlungssymbol iu
der Messe [Ges. Werke XI, str. 219 i d.].

92

32 Coniunctio solis et lunae.


Bijela djevica stoji na M jesecu(?).
Trismosin, Splendor solis (1582)

sunce) i Krista42. Snivateljeva anima jo se doima kao tovateljica Sunca, to znai da pripada antici i to zbog toga to se
racionalistiki nastrojena svijest malo ili ak nimalo ne bavi
njome pa jo tako ne omoguouje nikakvo osuvremenjivamje
(ili bolje: obraenje na ikranstvo). tovie, ini se da je izdvajanje razuma, do kojega je, zahvaljujui skolastikoj vjebi, dolo u kranskome srednjem vijeku, navelo'animu na
uzmak u antiku. Dostatne dokaze za to prua nam renesansa;
najbjelodaniji je Hypnerotomachia Polifilova43, koji svoju
animu, gospou Poliju, susree kod kraljice Venere, posve netaknutu od kranstva, ali obdarenu svim antikiim krepostima. (Ono je stoljee Polifila s pravom dralo misterijem44.) S tom animom tonemo dakle u antiku. Ne bih smatrao
zabludom kad bi tkogod prije opisanu enantiodromiju ex effectu objasnio kao uzmak pred dvojbenom i nevjerojatnom regresijom u antiku. Znaajni temeljni nauci aikemiarske filozofije u svojim se tekstovima izravno vraaju na kasnoantiki
sinkretizam, kao to je, primjerice, dostatno dokazao Ruska
u Turbi^. Stoga svaka alkemiarska aluzija zasigurno podsjea na antiku, dajui tako naslutiti regresiju u pogansko
doba.
Zacijelo je suvino na ovome mjestu posebice isticati; kako
snivatelj o svemu tome nije svjesno imao ni pojma. Ali u nesvjesnomu on je utonuo u takve veze koje i u povijesti dolaze
do izraaja, te se u snovima ponaa kao znalac tih neobinih
pojava :z duhovne povijesti. On je zapravo nesvjestan predstavnik samostalnoga duevnog razvoja, poput sredinjovjekovnog alkemiara ili antikog neoplatonika. Stoga bi se, cum
grano salis* iz vlastitog nesvjesnog mogla pisati povijest jednako kao i prema o-bjektivnim povijesnim spisima.
42 Usp. Augustinov dokaz da nije ovo Sunce Bog ve je Bog onaj to je
stvorio Sunce (In Ioamiis evangelium, XXXIV, 2) i svjedoanstvo Euzebijevo, koji je jo vidio kransko tovanje Sunca (Constantini oratio ad sanctorum coelum, VI).
43 Usp. Fierz-David, Der Liebestraum des Poliphilo.
44 Predgovor Broaldea de Vervillea francuskom izanju Hypnerotomachiae
god. 1600. pokazuje posve jasno to poimanje. Usp. i moja izlaganja u: Paracelsus als geistige Erscheinung.
43 Ruska, Turba.
- doslovno: sa zrnom soli, tj. razumno

94

33

Polifil, okruen djevicama.


Le Songe de Poliphile (1600)

21. VIDNI DOJAM:

Okruzen je nimfama. Jedan glas govori: Bile smo oduvijek


tu. Samo nas ti nisi zamjeivao. (Sl. 33)
Ovdje regresija zahvaa dublje do nerazumljivih antiokih
predodaba. Istodobno se opet nastavlja stanje iiz etvrtoga
sna, pa tako i stanje iz osamnaestoga sna, gdje odbacivanje
vodi do kompenzacijske enantiodromije u devetnaestom snu.
Slika se svakako proiruje halucinacijskom spoznajom da je
posrijedi neto to je oduvijek postojalo, ali se o tome nije
vodilo rauna. Tom tvrdnjom nesvjesna se psiha kao suopstojna priidruuje svijesti. Pojava glasa ima za snivatelja
uvijek konaan i neprijeporan znaaj kuto; 'ipa46: to jest, glas
izgovara istinu iii uvjet o kojima se vie ozbiljno ne dvoji. Snivateljeva nesvjesna osobnost prihvaa injenicu da je uspostavljen dodir s dalekim vremenima, naime, s d-ubokim slo-4
44 SSm je rekao. To se odnosilo na Pitagorin autoritet.

95

34

Crni (nigredo) na okruglom e (sol niger).


Mvlius. Philosophia reformata (1622)

jevima psihe, ,i, kao razmjeran osjeaj sigurnosti, priopava


je i svijesti.
Vienje 20. sna prikazuje animu kao tovateljicu Sunca.
Ona je tamo bila izila iz kugle (ili kuglina oblika). (Sl. 32).
Ali prvi kuglini oblik je lubanja. Prema starome poimanju,
glava, odnosno, mozak, sjedite je razumske due (anima intellectualis). Stoga alikemijska posuda mora biti okrugla poput
glave, kako bi ono to u posudi nastaje isto tako bilo okruglo, naime, jednostavno i savreno kao anima mundi41. Alkemijsko je djelo okrunjeno proizvodnjom okrugloga, to stoji
i na poetku (kao materia globosa: sl. 34; isto tako, sl. 115,4
7
47 Usp. Liber Platonis quartorum u: Theatr. chem. V, str. 149 i d. i 174.
Za povijest alkemije ovaj je traktat znaajan haranitski tekst, koji postoji u arapskoj i latinskoj verziji. Posljednja je, naalost, veoma iskvarena.
Izvorni tekst napisan je vjerojatno u 10. st. Usp. Steinschneider, Die europaischen Vbersetzungen aus dern Arabischen, str. 44.

96

35

Divlji ovjek, kako ga zam ilja srednji vijek.


Vatikan (15. st.)

164, 165) i na kraju (kao zlato). Na to se moda odnosi aluzija


na one to su oduvijek bile tu. Regresijski znaaj vienja oituje se i u tome to se ponovo, kao i u snu 4, javljaju mnogi
enski likovi. Ovaj put, meutim, oni su oznaeni kao antiki, to upuuje na povijesnu regresiju (kao tovanje Sunca u
snu 20). Raspad anime u mnogo likova znai isto to i raspad
u neodreeno, to jest, nesvjesno, to daje naslutiti da uspo97

redo s povijesnom regresijom ide razmjerno raspadanje svijesti (proces koji se u najjaem obliku moe promatrati kod
shizofrenije). Raspad svijesti abaissement du niveau mental
kako kae Pierre Janet pribliava se prvotnome stanju
duha. Paraielu ovo-me prizoru s nimfama nalazimo u Paracelsusovu regio nymphidica, koja se u traktatu De vita longa
spomdnje kao stanje u kojemu nastaje i zapoinje proces individuacije.48

m 22. VIDNI DOJAM:

U praumi. Jedan slon pomalo prijeti. Zatim velik ovjekoliki


majmun ili medvjed ili peinski ovjek s toljagom, koji prijeti
kako e napasti snivatelja (sl. 35). Odjednom se tu stvori Kozabrad i piljei u napadaa zaara ga. Ali snivatelj je obuzet
velikim strahom. Glas govori: Svime mora upravljati svjetlo.
ii8
Mnotvo nimfi razlae se na jo jednostavnije sastavnice; to
e -rei da je oivljavanje psihikog ozraja postalo znatno
snanije, zbog ega valja zakljui-ti da se sukladno pojaavalo
osamljivanje pojedi-nca od njegovih suvremenika. Ovo pojaano osamljivanje lako se moe svesti na dvadeset i prvi san,
gdje se povezanost s nesvjesnim utvrdila i prihvatila kao
injenica. Ta, s motrita svijesti, krajnje iracionalna injenica
tvori tajnu koju treba briljivo uvati, budui da se o njezinu
postojanju, naravno, ne moe sporazumjeti ni s kim od takozvanih raziboritih ljudi. Ako to nelkomu pri-opi, oigosat e
ga kao luaka. St-oga je otjecanje energije na okolinu znatno
ogranieno ite na strani nesvjesnoga dolazi do vika energije:
odatle neuobiajeno poveana samosvojnost nesvjesnih likova
do nasrtljivosti i zbiljskoga straha. Prije zabavna raznolikost
nesvjesnih likova postaje neugo-dna. Zahvaljujui estetskom
pomonom uljepavanju, antike se nimfe lako rnogu prihvatiti, jer se iza tih ljupkih likova nipoto ne nasluuje dionizijska tajna antike, satirska igra i njezina tragina implikacija, krvavo komadanje Boga to postade ivotinjom trebao je doi Nietzsche kako bi europsko kolsko poimanje an4* Upuujem na svoje izlaganje u: Paracelsus als geistige Erscheinung
[paragr. 214],

98

tike razobliio u svoj njegovoj nemoi! A to je Dionizije


znaio Nietzscheu! Treba ozbiljno shvatiti ono to on sam o
tome kae jo vie ono to mu se samomu dogodilo. U vrijeme kada su se javili prvi znaci njegove kobne bolesti on je
nedvojbeno znao da mu je suena turobna sudba Zagrejeva.
Dionizije znai ponor strastvena raspada svekolike ljudske
vrsnoe u animalnu boanstvenost praisikonske due blago-

99

slovljen i straan doivljaj, za koji ovjeanstvo, zaticeno


bedemom kulture, vjeruje da mu je izmaklo, dok opet ne uspije dovesti do novoga krvoprolia nad kojim se onda ude
dobrohotnioi, optuujui za to krupni kapital, ratnu industriju, idove i slobodne zidare49.
119 U posiljednjem trenutku, kao deus ex machina*, snivatelju
priskae u pom o prijatelj Kozobrad i aranjem odgoni prijetee unitenje u liku stranoga majmuna-ovjeka. Tko zna koliko Faustova bezbrina znatielja o sablastima klasine Valpurgiine nooi zahvaljuje pouzdanoj inazonosti Mefistovoj i njegovu trijeznom stajalitu! Mnogima bi oovjek poelio da se
jo u pravome trenutku prisjete znanstvenog iii filozofskog
rasuivanja, toliko prekoravana razbora. Onaj tko grdi razbor
zacijelo nikad nije doivio ono to bi mu moglo pokazati pravu
vrijednost razbora i zato se ovjeanstvo toliko upinje, kujui to oruje. Potrebna je neobina udaljenost od ivota da
se to ne bi uoilo. Razbor moda jest avo (sl. 36); ali ovaj je
neobian siin kaosa, od kojeg se ponajprije moe oekivati
da e djelotvomo izii na kraj sa svojom majkom. Dionizijslki
doivljaj dostatno zapoljava avla koji trai posao; jer sljedee razmimoilaenje s nesvjesnim daleko nadmauje i Heraklov posao kako se meni oini: svijet problema koje razum
nee rijeiti jo stoljeima, od kojih se ee odmarao kako
bi se oporavio na lakim zadaama. Zacijelo zbog toga dua
tako esto i tako dugo pada u zaborav i zacijelo se zbog toga
razbor tako esto slui apotropejskim arobnim rijeima
okultno i tajanstveno, hotei da i umni ljudi uzvjeruju
kako to neto i znai.
Glas konano objavljuje: Svime mora upravljati svjetlo,
ime se zastalno misli na svjetlo razborite svijesti, zbiljski
i poteno steeni illuminatio. Mraone dubine nesvjesnoga ne
smiju se nijekati s neznanja i mudrovanja koji proizlaze iz
najobioijeg, loe prikrivenog straha, niti pak objanjavati
toboe znanstvenim racionalizacijama, ve treba priznati kako
u dui postoji neto to nedostatno iii ak nimalo ne poznajemo, a to posjeduje bar ornaj stupanj zbiljnosti koji posjeduju sve one stvari fizi'kalnoga svijeta koje nam nisu posve
120

49 Ovo sam mjesto napisao u proljee 1935. godine.


* doslovno: bog iz stroja, tj. neoekivano razrjeenje tekoe

100

shvatljive, a koje unatoe tome najbjelodanije djeluju na nae


tijelo. Jo ni)kad nije doao do neke spoznaje istraiva koji
je za svoj predmet tvrdio kako nije pravi predmet ve tek ....
Djelatnom intervencijom razbora otpoinje novi stupanj u
nesvjesnome procesu: naime, svijest mora raistiti s likovima
nepoznate ene (anima), likovima nepoznata mukarca (sjena), staroga mudraca (manaosobnost50) i sa simbolima
sebstva. Ti potonji bit e razmotreni u sljedeem poglavlju.

37

Sedm olatini cvijet.

B o sctu u s. S ym b o lo g ra p h ia (1702)

O tim pojmovima usp. Jung, Die Beziehungen.

101

121

38

Merkur kao djevica, stojei na zlatnom (Sol) i srebrnom


(Luna) zdencu, sa zm ajem kao sinom.
Tra cta tu s q u i d ic itu r Thom ae A g u in a tis de a lch im ia

(1 5 2 0 )

3. SIM B O L IK A M A N D A L E

A. 0 MANDALI

Kao to sam ve spomenuo, iz povezanoga niza Oid etiri stotine snova skupio sam sve one koje smatram mandala-snovima. Odabrao sam izriaj mandala, budui da ta rije oznauje
obredni ili arobni krug, koji se koristi poglavito u lamaizmu,
a zatim i u tantrikoj yogi ikao yantra, sredstvo kontemplacije
(sl. 39). Istoenjake mandale koje se ikoriste u obredima tradicionalno su utvrene tvorbe, koje ne samo da se crtaju ili
slikaju ve se pri posebnim svetkovinama oblikuju i od ivih
tijela1.
U samostanu Bhutia Busty2 razgovarao sam godine 1938. s
lamaistikim rimpocheom Lingdamom Gomchenom o mandali
(khilkor). Objasnio ju je ikao dmigs-pa (izgovaraj: migpa), duhovnu slliku (imago mentalis), koju snagom uobrazilje moe
izgraditi samo upueni lama. Rekao je kako nema mandale
koja bi bila nalik na drugu mandalu; sve se meusobno razlikuju. Isto tako mandale koje se vide po samostanima i hramovima nemaju nikakvo posebno znaenje, budui da su samo
izvanjski prikazi. Prava mandala uvijek je unutranja slika,
koju postepeno stvara djelatna uobrazilja, i to onda ikada je
naruena duevna ravnotea ili kad se ne moe pronai neka
misao, pa je treba traiti, jer nije sarana u svetome nauku.
Koliko je to objanjenje primjereno pokazat e se tijekom
daljnjega izlaganja. Tobonje slobodno i pojedinano obliko1 Upuujem na Zimmerovo razlaganje u: Kunstform und Yoga im indischen Kultbild, te na Wilhelm i Jung, Das Geheimnis der Goldenen Bliite.
2 U blizini Darjeelinga.

103

122

123

vanje valja uzeii cum grano salis, jer u svim Iamaistikim


mandalama prevladava ne samo odreen, jasan stil vee i tradicionalna struktura. Tako je, primjerice, svaka mandala etverokutni sustav, guadratura circuli*, a njezin sadraj uvijek
potjee iz lamaistiekog naulka. Postoje tekstovi, kao to je
Shri-Chakra-Sambhara-Tantra3, koji sadre upute za stvaranje
duhovne slike. Od khilkora strogo se dijeli sidpe-korlo, svjetsko kolo (sl. 40), koje prikazuje tijek ljudskih opstojnih obliika
* kvadratura kruga
3 /Avalon, The Serpent Power, VII./

104

40

Tibetansico svjetsko kolo (sidpe-korlo).

prema bu-distiekom poimanju. Za razliiku od khilkora, svjetsko


se kolo sastoji od trodijekLa sustava, sa tri svjetska naeela u
sreditu, naiime, s pijetlom, koj-i znai pohotu, sa zmijom, koja
znai mrnju ili zavist, i sa svinjom, koja znai neznanje, odnosmo, nesvjesnos-t (avidya). Tu nailazimo na dilemu izmeu
tri i etiri, koja s-e javlja i u budizmu. S tim emo se problemom -opet susresti u daljnjem nizu snova.
Posve sam uvjeren da su ti simboli na Istoku prvotno nastali iz snova i vienja, i da ih nije izmislio nekakav crkveni
otac Mahayane. Usuprot tome, oni pripadaju najstarijim religioznim simboli-ma ovjeanstva (sl. 41, 42, 43 i 44), a moda

106

42

Dijete Isus s kriem u mandali.

Zidna slikarija Albertusa Pictora, crkva u Harkebergi, Svedska (oko 1480)

ak postoje ve i u starije kameno doba. (Usp. rodezijske peinske crtee). Isto tako, oni su posvuda rasprostranjeni, u
to se ovdje ne bih dalje uputao. U ovome bih odjeljku tek na
iskustvenom gradivu eho pokazati kako nastaju mandale.
Mandale su veoma znaajne u obrednoj uporabi, budui da u 125
sreditu obino imaju neki lik od najvee religijske vrijednosti: ili samoga ivu, esto u zagrljaju akti, ili Buddhu, Amitabhu, Avalokitevaru, ili kojeg od velikih uitelja Mahayane,
ili pak naprosto dorje, simbol svih boanskih sila stvaralake

107

i ruilaoke naravi zajedno (sl. 43). Tekst Zlatnoga cvijeta


koji je proiziao iz taoistikoga smkretizma, navodii i posebne
alkemijske osobine ovoga siredita u smislu lapisa, svojstva
kakva ima elixir vitae*, dakle, ^apua/ov aiJavaciac** 4.
Nije na odmet poznavati tu visoku ocjenu; jer ona se podudara sa sredinjim znaenjiima pojedinaonih simbola mandale,
kojima su svojstvene iste osobine, tako rei metafizike5 naravi jer, ako se posve ne varam, one predstavljaju psihiko
srediite osobnosti, koje nije istovjetno sa ja. Dvadeset sam
godina promatrao te procese i tvorevine na razmjerno obilnom isikustvenom gradivu. etrnaest sam godina o tome pisao
ili govorio, kako ne bih predodredio svoja zapaanja. Ali kad
mi je 1929. godine Richard Wilhelm predoio tekst Zlatnoga
cvijeta, odluio sam objaviti bar nagovjetaj ishoda svojih
zapaanja. U tome se ne moe biti dostatno oprezan; jer nagon
za oponaanjem, s jedne strane, i upravo bolesna udnja domoi se tuega perja i egzotiki se njime akititi,, s druge strane, zavodi odve mnogo Ijudi da posegnu za takvim magikim motivima i primijene ih izvana, kao pornast. ini se
sve, pa i ono najbesmislenije, ikako bi se izbjeglo vlastitoj
dui. Vjeba se indijska yoga u svim oblicima, brino se pazi
na dijetu, ui napamet teozofija, ponavljaju se mistiki tekstovi svekolike svjetske knjievnosti sve, jer se ne moe
izii na kraj sa samim sobom i jer ljudima potpunoma nedostaje vjera, kako bi iz vlastite due moglo proizii bilo to korisno. Tako je dua s vremenom postala onim Nazaretom koji
ne donosi nita dobra, te se trai na sve strane svijeta, to
dalje i neobinije to bolje. Nipoto ne bih elio ometati te
ljude u njihovim omiljenim zabavama; ali kad je netko tko bi
htio da ga uzimaju ozbiljno isto tako zaslijepljen i misli kako
se sfuim metodama i naucima yoge da bih svoje pacijente izveo na pravi put, tada moram prosvjedovati i tim ljudima
predbaciti to rnoje tekstove itaju s upravo kanjivom nepomnjom. Ti su ljudi zacijelo do sri kostiju proeti naukom
da iz srca dolaze sve opake misli te da je ovjeja dua sprem* napitak ivota, udotvorni napitak
** napitak besmrtnosti
1 Usp. Rcitzenstein, Die hellenistischen Mysterienreligionen.
5 Navonici znae da izriajem metafiziki nita ne tvrdim, ve ga uzimam u prenesenom, psiholokom smislu, oznaujui osebujni iskaz snova.

108

43

Lamaistika Vajramanala.

44

M eksiki kalendar.

nica zloe. Ka bi tako bilo, Bog bi bio obavio beskrajno bijedan in stvaranja, i bilo bi doista krajnje vrijeme prikloniti
se gnostiku Markionu i otjerati nesposobna tvorca. Cudoredno, naravno, neizmjerno godi prepustiti Bogu svu brigu oko
takva doma za idiote, gdje nitko ne bi bio u stanju sam staviti
licu u usta. ovjek zasluuje da se sam pomui oko sebe, i on
u vlastitoj dui ima ono iz ega neto moe nastati6. Isplati se
strpljivo promatrati to se zbiva u tiini due, a najvie i naj6 Meister Eckhart kae: ono nije vani, ve unutra, posve unutra. (Deutsche Mystiker II, str. 8,37).

110

bolje dogaa se bez uprave izvana i odozgor. Spremno priznajem ikako osjeam takvo poitanje prema onomu to se zbiva
u ovjejoj dui te bih se bojao nespretnim zahvatima naruiti
i nagrditi neoujno ravnanje prirode. Zbog toga sam ovdje ak
odustao od vlastitih proimatranja i, kako ne bih ometao proces, povjerio sam tu zadau poetniku koji nije bio optereen
mojiim znanjem. Rezultati koje objelodanjujem ista s>u, savjesna i tona samopromatranja ovjeka odluna razuma, kojemu nitko nije nita sugerirao d ikoji ne bi ni dopustio da mu
se lita sugerira. Istinski znalci psihiokog gradiva prepoznat e
stoga bez potekoa vjerodostojnost i neposrednost rezultata.

45

Herm o kao uovoa.

Gema u jednom rimskom prstenu

46 Okrunjeni zm aj kao repoder.


Eleazar. tI ra lte s c h y m is c h e s W e r k (1760)

47

Krug k oji tvore dva zmaja;


u etiri ugla: znakovi
etiriju prapoela.

Eleazar, V r a lte s c h y m is c h e s V fe r k (1760)

111

B. MANDALE U SNOVIMA

127 P o t p u n o s t i r a d i sp o im in je m j o je d in o m s im b o lik u m a n d a le u
v e O 'b ra en im p o e t n im sn o v iim a :

1. Vidni dojam 5: zmija to opisuje krug oko snivatelja.


2. San 17: plavi cvijet.
3. San 18: ovjek sa zlatnidma na lanu. Omeeni prostor
za varijetetsku predstavu.
4. Vidni dojam 19: crvena kugla.
5. San 20: globus.
[Sljedeei simbol mandale pojavljuje se u prvome snu novoga
niza.]

128

129

130

131

6 .

S A N :

Slijedi ga nspoznata zena. On neprestance tri u krugu.


Zmija u prvom snu mandale bila je anticipativna, kao to
esto biva kada lik koji uosobljuje odreeni oblik nesvjesnoga
:ni ili otrpi togod to sam subjekt doivljava kasnije. Zmija
nagovjeeuje knini pokret, u koji je subjekt kasnije upleten:
to znai da se u nesvjesnom odigrava neto to se opaa kao
kruni pokret, i ta pojava toliko nadire u svijest te je i subjekt
njome zahvaeen. Nepoznata ena ili anima zastupa nesvjesno,
koje toliko dugo salijeee snivatelja dok ovaj ne dospije u
kruno giibanje. Time je jasno naznaeno mogue sredite koje
nije istovjetno s egom. Ego krui oko sredita.

S A N :

Anima mu spoitava kako se premalo stara o njoj. Tu je i ura


koja pokazuje pet minuta do . . . (?).
Slian poloaj: nesvjesno ga salijee kao ena puna zahtjeva.
Iz toga nastaje ura koje se kazaljka giba u krugu. Pet minuta
do . . . znai za svakog ovjeika, koji se ravna prema satu, stanovito stanje napetosti: jer kada proe tih pet minuta, valja
uiniti ovo il;i ono. Moda je ak i u vremenskom tjesnacu.
(Simbol ferunoga gibanja usp. sl. 13 uvijek je povezan s
osjeajem napetosti, kao to emo vidjeti kasnije.)

112

43

Putrefactio* bez kojega se ne m oe postii cilj


opusa**. (Zbog toga gaanje u metu.)
S t o lc iu s

de

S to lc e n b e r g .

V irid a riu m ch ym icu m

(1 6 2 4 )

SAN:

132

Na brodu. Zaokupljen je novim nainom odreivanja mjesta.


Sad je predaleko, sad preblizu: pravo je mjesto u sredini. Tu
je i karta na koju je ucrtana kruinica sa sreditem.
Postavljena zadaea oeigleno je odreiti sredite, ispravno
mjesto. To je sredite kruga. Dok je zapisivao san, snivatelj
se prisjetio kako je nedavno sanjao o gaanju u metu; sad
je ciljao previsoko, sad prenisko. Ispravni cilj bio je u sredini.
Oba sna uinila su mu se veoma znaajnima. Meta je krunica
sa sreditem. Mjesto na moru odreuje se prema zvijezdama
to prividno krue oko Zemlje. San zatim opisuje djelatnost
koje je cilj stvoriti ili odrediti objektivno sredite. To je sredite izvan subjekta.*
* gnjiljenje, truljenje
** djelo

113

133

134 9. SAN:
135

Ura s njihalom koja uvijek ide, a da se utszi ne sputaju.


To je vrsta ure koje ikazaljke idu neprestance i, kako bjelodano ne dolazi do trenja, ura je perpetuum mobile, vjeno
kruno gibanje. Ovdje se susreemo s metafizikim svojstvom. Kao to je ve reeno, upotrebljavam tu rije sa psiholokoga stajalita, dakle, u prenesenu smislu. Time misldm da
je svojstvo vjeenosti iskaz nesvjesnoga, a ne hipostaza. Iskaz
sna djeluje, razumije se, odbojno na mo znanstvene prosudbe
snivatelja, ali ba on podaruje posebno znaenje mandali. Veoma znaajne stvari esto se odbacuju zato to se ini da protuslove razboru i stavljaju ga ina odve teku kunju. Gibanje
bez trenja daje uri obiljeje kozmikoga, ak i transcendentnoga, to svakako postavlja pitanje kakvoe koja prostornost
d vremenitost psihike pojave izraene u mandali ini dvojbenima. To podie teko premostivu razliku prema iskustvenome
ja: naime, ono drugo srediite osobnosti nije u istoj ravnini
kao i ego, jer protivno ovomu, ono ima svojstvo vjenosti,
odnosno, razmjerne nevremenitosti.

136 10. SAN:

137

Na Peterhofstattu u Ziirichu nalaze se snivatelj, lijenik, kozobrad i iena-lutka. Ova je neznanka, koja ne govori, i kojoj
se nitko ne obraa. Ne zna se komu od trojice zena pripada.
Toranj sv. Petra u Ziirichu ima uru s upadljivo velikim brojanikom. Peterhofstatt je omeeno mjesto, temenos u pravome smislu, prostor koji pripada crkvi. U tom je prostoru njih
etvero. Satni krug podijeljen je na etvrti, kao obzor. Snivatelj predstavlja svoj ego, kozobrad namjeteni razum Mefista, ena-lutka animu. Lutka je djeji objekt; zbog toga primjeren izriaj za non-ego-narav anime, koja je obiljeena kao
objekt i time to s njom nitko ne govori. Negacija ukazuje (kao prije u snovima 6 i 7 [paragr. 128 i 130]) na manjkavi odnoaj izmeu svijesti i nesvjesnoga; isto tako i dvojba
komu neznanka pripada. Uz non-ego ide i lijenik koji
vjerojatno sadri blagu aluziju na mene, iako snivatelj tada
nije bio ni u kakvoj vezi sa mnom.7 Kozobrad, naprotiv, pri7 Budui da me san nije imenovao, ve me tek nagovjeuje, nesvjesno
oigledno nema namjeru isticati moju osobnu vanost.

114

pada egu. To stanje izravno podsjea na odnoaje u shemi


funkcija (sl. 49). Ako funkcije svijesti8 zamislimo poredane u
krug, najurazlienija funkcija obino je nosilac ega; njoj redovito pripada i jedna pomona funkcija. Manje vrijedna
ili podreena funkcija, naprotiv, nesvjasna je i stoga projicirana u non-ego. I njoj pripada jedna pomona funkcija. Stoga nije nemogue da etiri osobe prikazuju etiri funkcije i
to kao sastavnice cjelovite osobnosti (znai, i nesvjesno je
yv\tLlEMyf

OVST'l0
49 Shematski prikaz etiriju funkcija svijesti. Tu se m iljenje uzima
kao glavna funkcija, te je stoga u sredini svijetloga polukruga, dok
uvstvo kao m anje vrijedna funkcija zaprema sredinu tamnoga
polukruga, dok su dvije pom one funkcije djelim ice svijetle,
a jelim ice tamne.

ukljueno). Cjelovitost je ego plus non-ego. Stoga se sredite


kruga kao izraz cjelovitosti ne bi poklapao s egom, ve sa sebstvom kao pojmom cjelovite osobnosti. (Sredite s krugom
takoer je veoma poznata alegorija za Boju narav.) U filozofiji upaniada sebstvo je ponajprije osobni atman, koji, meutim, istodobno ima kozmiko-metafiziko svojstvo kao nadosobni atman9.
Sa slinim predodbama susreemo se i u gnozi. Spomenut os
u pojam anthroposa, plerome, monae i iskre svjetlosti (spinther) u jednoj raspravi Coex-a Brucianus-a: This same is he
8 Usp. Jung. Psychologische Typen /pogl. X/.
9 Deussen, Allgemeine Geschichte der Philosophie I.

115

r* *

50

Tvra k oja titi od duhova bolesti.


F lu d d ,

S u m m u m bonitm

(1 6 2 9 )

(Monogenes) who dwelleth in the Monad ((i.ovdO which is


in the Setheus (ot;S>ejc), and which came from the Place of
which none can say where it is . . . From him it is the Monad
(irovd?) came, in the manner of a ship, laden with all good
things (ayod>6v), and in the manner of a field, filled, or (r;)
planted with every kind (yevo?) or tree, and in the manner

116

51

Lapisov sanctuarium okruen putanjama ophodnica.


Istodobno predstavlja labirint.
Van Vreeswyk, D e G r o e n e L e e u w (1672)

of a city (7c6 ai.c), filled with all races (vvoc) of mankind . . .


This is the fashion of the Monad (povac) all these being in
it: there are twelve monads (povdc) as a crown upon its
head . . . And to its veil (XaTa7i:eTacTp.a) which surroundeth it
in the manner of a defence (Toipvoc) there are twelve Gates
(716X7)) . . . This same is the Mother-city ((i.7]Tp67ioXt.c) of the
Only-begotten ((i.ovoyV7]c)10.
10 [On (Monogenes) isti je onaj koji stanuje u Monadi, koja je u Setheusu i dolazi iz mjesta za koje nitko ne zna gdje je . . . Od njega je dola monada (jednoa) poput broda, natovarena svim dobrima, i poput polja, ispunjena ili zasaena najraznovrsnijim stablima, i poput grada, nastanjena
svim rasama ovjeanstva . . . To je vrsta monade, jer sve to jest u njoj:
dvanaest monada nalazi se u obliku krune na njezinoj glavi. . . A to se
tie njezina vela koji je titi, na njem je dvanaest ulaza. . . To isto je matini grad samozaetoga. Podvukao Jung.] (Baynes, A Coptic Gnostic Treatise [str. 89].)

117

139

Za objanjenje dodajem: Setheus (Set) jeim e boga, a znai


tvorac. Monogenes je Boji Sin. Usporedba monade s poljem
i gradom odgovara pojmu temenosa (sl. 50). Monada je takoer okrunjena (usp. eir u prvome snu [paragr. 52] i snu
35 [paragr. 254]. Kao metropolis monada je ensko, kao i padma (lotos), temeljni oblik lamaistike mandale (u Kini: zlatni cvijet; na Zapadu: rua i zlatocvijet). U cvijetu prebiva Boji Sin, koji postade Bogom11. U otkrivenju nalazimo janje

52

H arpokrat k o ji sjedi na lotosu.


Gnostika gema

u sredini nebeskoga Jeruzalema. U naem je tekstu isto tako


reeno da Setheus prebiva u najsvetijem dijelu Pleromae,
grada sa etirma gradskim vratima (slino u Indiji: brahmanski grad na vrhu svijeta, Meruu). Na svakim se vratima nalazi
Monada12. Udovi anthropos-a, koji je iziao iz Autogenes-a (Monogenes-a) odgovaraju etirma gradskim vratima. Monada je
iskra svjetla (spinther) i slika oca, istovjetna s Monogenes-om.
Jedan zaziv glasi: Thou art the House and the Dweller in the
11 Buddha, iva itd. u Iotosu (sl. 52); Krist u rui, u krilu Marijinu (bogato gradivo o tome u: Saizer, Die Sinnbilder und Beiworte Mariens); klijalite dijamantnoga tijela u zlatnome cvijetu. Usp. circumambulatio* u etvrtastu prostoru, san 16, paragr. 164.
* hodanje uokolo, obilaenje, kruenje
u Baynes, nav. dj. str. 58. Usp. Vajramandalu (sl. 43), gdje se u sreditu,
okrueno s dvanaest manjih, nalazi veliko dorje, poput Monade okrunjene
sa dvanaest monada. Povrh toga, u svakima od etiriju gradskih vrata nalazi se po jedno dorje.

118

House.13 Monogenes stoji na tetrapezi14, stolu ili povienu


mjestu sa etiri stupa, to odgovara etverstvu etiriju evanelista.15
Pojam lapisa ima vie dodirnih toaka s ovim predodbama. Tako lapis u Herma kae: Me igitur et filio meo coniuncto, nil meldus ac venerabilius in Mundo fieri potest16.
Monogenes se naziva i tamnim svjetlom17. U Rosarium-u
kae Hermo: Ego lapis gigno lumen, tenebrae autem naturae meae sunt.18 Alkemija isto tako poznaje sol niger, crno
sunce19 (usp. sl. 34).
Zanimljiva paralela s Monogenes-om, koji prebiva u krilu
matinoga grada i istovjetan je s okrunjenom Monadom, zaogrnutom velom, jest sljedee mjesto u Tractatus-u aureus-u,
poglavlje IV: Kralj meutim vlada, o emu svjedoe njegova
braa, i govori: Okrunjen sam i okien dijademom, a vi me
opremiste kraljevstvom, te donosim radost srcima i, vezan
za ruke i grud majinu i za njezinu tvar, inim da se moja
tvar dri na okupu i miruje, i sastavljam nevidljivo iz vidljivoga; tada e se pojaviti skriveno i sve to su filozofi skrivali, stvarat e se iz nas. Shvatite stoga ove rijei, o sluatelji,
uvajte ih i razmiljajte o njima, i ne traite nita drugo.
13 [Ti si kua i stanovnik kue], nav. dj. str. 94.
14 nav. dj. str. 70.
15 Usp. Irenaeus, [Aversus haereses], III, XI, i Clemens, Stromata, V,
VI. Slino i tetramorf kao jahaa ivotinja Crkve. (sl. 53).
16 Rosarium (Art. aurif. II, str. 240). Hermovi navodi uzeti su iz etvrtoga poglavlja knjige Tractatus aureus [Ars chem., str. 23 i d. i Bibl. chem.
I, str. 427 i d.]: Nita se bolje i ostojnije u svijetu ne moe dogoditi od
mojega sjedinjenja sa sinom.
17 Baynes, nav. dj. str. 87.
18 Navodi Herma kako ih donosi nepoznati autor Rosarium-a sadre hotimine izmjene, koje znae mnogo vie nego tek pogreno itanje. To su
istinske nove tvorbe, kojima on, s pomou Hermova imena, podaruje
vei autoritet. Usporeivao sam tri tiskana izdanja Tractatus-a aureus-a iz
1566, 1610. i 1692. godine te sam utvrdio da se sva tri podudaraju. Navodi u
Rosarium-u (str. 239) u Tractatus-u aureus-u (str. 23 i d.) glase: Iam Venus ait:
Ego genero lumen, nec tenebrae meae naturae sunt. . . me igitur et fratri
iunctis nihil melius ac venerabilius. [Jer Venera kae: Ja proizvodim svjetlo i tmina ne pripada m ojoj naravi. . . Stoga nita nije bolje i dostojnije
tovanja od sjedinjenja mojega s mojim bratom.]
19 Usp. Mylius, Phil. ref., str. 19.

119

140

141

53

Tetram orf* kao jahaa ivotinja crkve.

Herrad von Landsberg, H o r t u s d eliciaru m ^ Pribijanje na kri (oko 1180)

* doslovno: 'etverolik, to jest: stvar sa etiri razliita znaenja ili naravi

ovjek od poetka nastaje iz naravi, koje je utroba meso, i


ni iz koje druge tvari.
Kralj se odnosi na lapis. Lapis je gospodar, to se vi- 142
di iz sljedeeg mjesta u Rosarium-u:20 Et sic Philosophus non
est Magister lapidis, sed potius minister. Isto se tako konano
stvaranje lapisa u liiku okruinjena hermafrodita oznauje kao
aenigma regis2
21. Jedan njemaki stih koji govori o aenigmi
0
glasi22:
A o v d je ca r je ro e n u znositi,
O d k og a v ei ne m o e ro e n b iti.
P oslu ila m u narav ili u m ije e
N ije d a n ivi stv o r stv oriti ga n ee.
F ilo zo fim a k ao Sin o n slovi,
K o ji sve m o e to i ovi. (Sl. 54)

Posljednja dva retka moda se izravno odnose na gornji hs


navod iz Hermesa.
Kao da je alkemiarima sinulo kako Sin, koji prema anti- 144
kom (i kranskom) poimanju vjeno prebiva u Ocu i koji
se oitovao kao dar Boji ovjeanstvu, jest neto to ovjek,
naravno uz Boju pomo {Deo concedente), moe stvoriti sam
iz vlastite naravi. Krivovjerje te misli bjelodano je.
enska narav podreene funkcije potjee od mijeanja s 145
nesvjesnim. Budui da nesvjesno ima enski predznak, ono je
utjelovljeno u animi (to jest, kod mukarca; kod ene je obrnuto.23
Uzmemo li da se tim i prethodnim snovima doista misli na 146
neto to u snivatelja s pravom stvara osjeaj velike vanosti,
i uzmemo li, nadalje, da ta vanost odgovara stajalitima na
koja se oslanja komentar, onda ovdje postiemo vrhunac
samopromatrake intuicije, koja ne moe biti smjelija nego
to jest. Za nepripremljenu svijest, meutim, i vjena ura
s njihalom teko je probavljiv zalogaj, koji bi lako mogao
oslabiti misli to lete odve visoko.
20 Art. aurif. II, st. 356. [Te tako filozof nije gospodar kamena, ve prije
njegov sluga.]
21 nav. dj. str. 359.
22 nav. dj. str. 359 i d.
23 Usp. Jung, Die Beziehtmgen [paragr. 296 i d.]

121

jnigma Regis.
ioie iff tfzboren ber %ty fer alkr efy:en/
E*m tytyer im $ vber jft 0eboren rcerfcert.
54

H erm afrodit sa tri zm ije i jednom zm ijom ;


dolje: troglavi merkurski zmaj.
R o s a r iu m p h ilo s o p h o r u m

147

11.

u: A r tis a u r ife r a e II (1593)

S A N :

Snivatelj, lijenik, pilot i nepoznata zena lete zrakoplovom.


Odjednom kugla za kroket razbija zrcalo, nuzno navigacijsko
sredstvo, i zrakoplov se rusi. Ponovo dvojba kome pripada
neznanka.
148
Lijenik, pilot i neznanka oznaeni su kao oni lcoji pripadaju non-egu. Sve troje su stranci. Snivatelj, dakle, posjeduje samo jo izdvojenu funkciju koja nosi ego, to znai da je

122

nesvjesno znatno ojaalo. Kugla za kroket pripada igri u kojoj se kugla izbaouje u luku. U snu 8 [paragr. 69] kae se,
kako se ne smije (letjeti?) iznad duge, ve se treba provui
ispo nje. Onaj tko ide iznad nje, pada dolje. ini se kao da
je let ipak bio odve visok. Kroket se igra na zemlji, a ne u
zraku. ovjek se ne bi smio uzdizati iznad zemlje, to jest,
iznad krute zbilje, s pomoeu duhovnih uvida, i izmicati joj
tako, kao to se esto dogaa kada netko ima blistave intuicije. ovjek se nikad ne moe vinuti. na visinu svoje slutnje, te
se stoga ne bi smio poistovjetiti s njom. Samo bogovi mogu
preko diigina mosta; smrtnici hodaju po zemlji i podloni su
njezinim zakonima. (Sl. 16). U svjetlu mogunosti njegove
slutnje, ovjekova je zemnost zasigurno nesavrenost vrijedna aljenja. Ali upravo ta nesavrenost njemu je uroena i
pripada njegovoj zbilji. Jer on se ne sastoji samo od svojih
najboljih slutnji, najviih zamisli i tenji, ve i iz neeljenih
datosti, kao to su batinjene osobine i onaj neizbrisivi niz
sjeanja koji mu dovikuje: To si uinio, i takav si! ovjek
je dodue izgubio svoj stari gmazovski rep, ali mu je zato o
duu objeen lanac koji ga vezuje za zemlju: nita manje ve
homerski lanac* datosti, ikoje su toliko vane te je, uz pogibelj da nikad ne postane junakom ili svecem, bolje da ovjek ostane povezan s njima. (Povijest nam donekle daje pravo da tim kolektivnim normama ne pridajemo nikako sveope
znaenje.) Povezanost sa zemljom ne znai da se ne moe rasti; naprotiv: ona je conitio sine qua non toga rasta. Ali nijedno se visoko, plemenito stablo nije odreklo svojega korjenja. Jer ono ne raste samo prema gore ve i prema dolje. Pitanje kamo idemo zasigumo je izuzetno vano; ali ini mi, se
da je isto toliko vano pitanie tko ide i kamo? Meutim, taj
tko uvijek vodi prema 'odakle. Za trajno posiedovanie visine potrebna ie veliina. Ali svatko se moe uzoholiti. Teko
je pogoditi srediinu (vidi san 8 [paragr. 132]). Za to je prijeko potrebno biti svjestan dviiu strana ljudske osobnosti, njezinih ciljeva i njezina podrijetla. Ta dva oblika nikada ne bi
smjeli razdvajati razuzdanost ili kukavstvo.
* [Angloameriko izdanje ima na ovome mjestu sljedeu napomenu: Homerski lanac u alkemiji jest s Hermom Trismegistom zapoeti niz mudraca koji meusobno povezuju nebo i zemlju. Istodobno to je lanac tvari
i razliitih kemijskih stanja, koji se oituju tijekom alkemijskoga procesa.
Usp. Aurea catena Homeri.]

123

Zrcalo ,kao nuno navigacijsko sredstvo nedvojbeno se


odnosi na razum, koji moe misliti i neprestance nas nagovara da se poistovjetimo s njegovim opaajima (odraajima). Schopenhaueru je zrcalo omiljena metafora za razum. Razum je primjereno oznaen izriajem navigacijsko
sredstvo, budui da je prijeko potreban vodi ovjekov na
morskim bespuima. Ali kada gubi tlo pod nogama i zapone
spekulirati, zaveden intuicijom to luta bezgraninim prostorima, stanje postaje pogibeljnim. (Sl. 55).
lso
Sa trima osobama iz sna snivatelj ponovo i ovdje tvori
etverstvo. Nepoznata ena, anima, svaki put predstavlja manje vrijednu, to jest, neuoblienu funkciju, dakle, u naega
snivatelja ona predstavlja uvstvo. Kugla za kroket pripada
motivu okrugloga, te je stoga simbol cjelovitosti, to jest,
sebstva, koje je ovdje neprijateljski nastrojeno prema razurnu (zrcalu). Snivatelj oito previe brodi razumom te tako
ometa proces individuacije. U raspravi De vita longa Paracelsus ovo etvero oznauje kao Scaiolae, dok sebstvo naziva
Adechom (od Adam prvi ovjek). Paracelsus istie kako
oboje zadaju potekoe djelu, tako te se gotovo moe govoriti o neprijateljstvu Adechovu.24
149

151 12. SAN:

152

Zajeno s ocem, majkom i sestrom snivatelj se nalazi u veoma pogibeljnom polozaju na tramvajskome peronu.
I ovdje snivatelj s osobama iz sna tvori etverstvo. Pad
vodi u samo djetinjstvo, gdje ovjek jo ni izdaleka nije stekao cjelovitost. Njegova obitelj predstavlja cjelovitost koja
svoje sastavnice projicira na lanove obitelji, uosobljujui ih
time. Budui da je regresivno, to je stanje pogibeljno za odrasla ovjeka; jer ono znai rascjep njegove osobnosti, to
primitivan ovjek osjea kao prijetei gubitak due. Pri
rascjepu ponovo se izvlae van dijelovi osobnosti koji su tako mukotrpno bili ujedinjeni. Pojedinac gubi svoju krivnju
i zamjenjuje je infantilnom nedunou; opet jednom zloesti je otac kriv za ovo, a okrutna majka za ono, i on je uhvaen u taj neporeciv, uzroni lanac poput muhe u paukovu
24 Usp. Paracelsus als geistige Erscheinung [paragr. 209 i d.]

124

55

Faust pred arobnim zrcalom.


Rembrandt grafika (oko 1652)

153

154

mreu te ne opaa da je izgubio udorednu slobodu.25 Koliko


god se roditelji i praroditelji ogrijeili o dijete, odrasla osoba proglauje to datou o kojoj mora voditi rauna. Samo
glupana zanima neija tua krivnja, na kojoj se nita ne moe
izmijeniti. Pametan ovjek ui samo na vlastitoj krivnji. On
e se zapiitati: Tko sam te mi se sve ovo dogaa? Svrnut e
pogled u vlastite dubine, kako bi tamo pronaao odgovor na
sudbinsko pitanje.
Dok je u prethodnom snu zrakoplov bio prometalo, ovdje
je to tramvaj. Vrsta prometala u snu opisuje vrstu gibanja,
odnosno, nain gibanja kroz vrijeme drugim rijeima:
kako se ivi duevno, da li individualno ili kolektivno, da li
spontano ili mehaniki. U zrakoplovu vodi ga pilot koji mu je
nepoznat; znai, nose ga intuicije nesvjesna podrijetla. (Pogreka je u tome to se pri upravljanju odvie koristi zrcalo.) Ovdje se nalazi u zajednikom prometalu, snu, gdje mu
se svatko moe pridruiti; znai, giba se i ponaa kao i svi
drugi. Pa ipak, i tu ih je etvero, to e rei da se zbog svoje nesvjesne tenje za cjelovitou snivatelj zatekao u oba
prometala.

13. SAN:

U moru lei blago. Treba roniti kroz uzak otvor. Pogibeljno


je; ali dolje e nai sudruga. Snivatelj se odvaio na skok u
tminu i otkriva dolje lijep, pravilno zasaen vrt, s vodoskokom u sredini (sl. 56).
155
U moru nesvjesinoga skrivena je teko dostupna dragocjenost, do koje mogu doprijeti samo odvani. Nagaam da je
dragulj i sudrug netko tko kroz ivot ide pokraj nas i s
nama zacijelo bliska analogija s osamljenim egom, kojemu
se u sebstvu pridruuje sudrug; jer sebstvo je isprvice neobian non-ego. To je motiv arobnog suputnika. Navodim
tri glasovita primjera: uenici na putu u Emaus, Bhagavadgi25 Meister Eckhart kae: . . . Nisam doao na zemlju donosei mir, ve
ma da odsijeem sve stvari, da te odvojim od brata, djeteta, majke, prijatelja, koji su zapravo tvoji neprijatelji. Jer onaj tko ti ugaa, tvoj je
istinski neprijatelj. Ako ti oi sve vide, ui sve uju, a srce sve upamti,
tada e zapravo sve to unititi tvoju duu. (Deutsche Mvstiker II, str. 14, 23
i d.).

126

56

Zenac m ladosti Coex e Sphaera (15. st.)

ta (Krina i Arjuna) i 18. sura u Kur'anu (Mojsije i El-Khidr.26


Nagaam dalje da su blago u moru, sudrug i vrt s vodoskokom jedno te isto: naime, sebstvo. To jest, vrt je opet te Usp. Jung, Vber Wiedergeburt [paragr. 135 i d.].

127

menos, a vodoskok je izvor ive vode koji spominje Ivan,


7,38, a kojeg je traio i naao Mojsije iz Kurana, a s njim i
pored njega Khidr272
, jedan od naih slugu kojega smo nao8
ruali naom milou i naom mudrou (18. sura). A prema
legendi pustinjsko je tlo okolo Khidra procvjetalo proljetnim
cvijeem. Po uzoru na ranokransko graditeljstvo slika temenosa s izvorom razvila se u islamskom graditeljstvu u dvorite damije i u obrednu praonicu u sredini (primjerice Ahmed ibn Tulun u Kairu). Slino se moe vidjeti u naem zapadnoeuropskom klaustaru sa zdencem u vrtu. To je i ruinjak filozofa koji nam je poznat iz alkemijskih rasprava i
koji se kasnije esto prikazivao na lijepim bakrorezima. The
Dweller in the House (usp. komentar o smu 10 [paragr. 1391)
jest sudrug. Sredina i 'krug, prikazani ovdje kao zdenac i
vrt, analogije su lapisa, ikoji je izmeu ostaloga i ivo bie.
(Sl. 25 i 26). Kod Herrna (u Rosarium-u) lapis govori: Protege me, protegam te. Largire mihi ius meum, ut te adiuvem.23
Lapis je ovdje dobar prijatelj i pomaga, koji pomae ako se
njemu pomogne, to naznauje kompenzacijski odnoaj. (Ovdje podsjeam na ono to je reeno u komentaru o desetom snu
[paragr. 138 i d.], napose na paralelu Monogenes lapis
sebstvo.)
Pad na zemlju vodi, dalkle, do morskih dubina, u nesvjesno, i tu e temenos zatititi snivatelja od rascjepa osobnosti
zbog povratka u infantilno stanje. Stoga je situacija donekle
slina onoj u snovima 4 i 5 [paragr. 58 i 62], gdje arobni
krug mora zatititi od nesvjesnoga i od privlaenja njegove
mnogolikosti. (Posve slino, pogibli kunje pribliavaju se Polifilu na poetku njegove nekyiae.)
Kao i El-Khidr, izvor ivota je dobar sudrug, iako pomalo
dvojben, to je prema Kuranu bolno iskusio stari Mojsije
jer taj je izvor simbol ivotne snage koja se neprestance obnavlja (sl. 57, te 25, 26, 27 i 84), ure koja se nikad ne zaustavlja. Nekanonska rije Gospodnja glasi: Tko je blizu
27 Vollers, Chiher II, str. 235 i d.
28 Art. aurif. II, str. 239. [Zatiti me i ja u te zatititi. Daruj mi to mi
pripada, kako bih ti pomogao.] U izdanju iz godine 1566. (Ars chemica) taj
navod iz Tractatus-a aureus-a glasi: Largiri vis mihi meum ut adiuvem te.
[Darovat e mi moje, kako bih ti pomogao.]

128

57

Carska kupelj sa udotvornom izvorskom vodom pod


utjecajem Sunca i M jeseca.
B ib lio t e c a A n g e lic a (14. st.)

58

Krist kao ognjeno vrelo s plamenim ranama.

Vitraj iz kora crkve nekadanjeg samostana u Konigsfeldenu,


Svicarska (14. st.)

imene, blizu je ognju.29 Kao to je taj ezoterioki Krist izvor


ognja (sl. 58), to je zacijelo u vezi s Heraklitovim ~~jo asi
Cov*, tako je aqua nostra prema poimanju alkemijskih fi29 Jedan navod iz Aristotela u Rosarium-u (Art. aurif. II, str. 317) kae:
Elige tibi pro lapide, per quem reges venerantur in Diadematibus suis . . .
quia ille est propinquus igni. [Odaberi za svoj kamen ono zbog ega se
tuju kraljevi u svojim krunama... jer taj je ( kamen) blizak ognju.'].
* oganj vjeno ivui

130

lozofa ignis (oganj)30. Izvor ne znai samo protjecanje ivota


ve i njegovu toplinu, upravo, vrelinu, tajnu udnje, koja uvijek ima ognjene sinonime.313
2Aqua nostra koja sve razara neizbjean je sastojak pri proizvodnji lapisa. A izvor dolazi odozdo, te put stoga vodi dolje ispod. Samo dolje moe se nai
ognjeni izvor ivota. To dolje naravna je povijest ovjekova,
njegova uzrona povezanost sa svijetom nagona (sl. 16). Bez
te povezanosti ne mogu nastati ni lapis ni sebstvo.
14. SAN:

158

Odlazi s ocem u Ijekarnu. Tamo se za malu cijenu mogu dobiti vrijedne stvari, prije svega, posebna voda. Otac mu pria o zemlji iz koje voda potjee. Zatim se vlakom vozi preko
Rubikona.
U drevnoj ljekarniei s njezinim staklenkama i loniima, 159
njezinim vodama, lapis-om ivinus-om i infernalis-om te eliksirima*, ouvao se onaj posljednji uoljivi ostatak alkemijske
kuharnice onih koji u donum spiritus sancti**, dragocjenu
daru, ne vide drugo ve himeru zlatotvorstva. Posebna voda tako rei je doslovce aqua nostra, non vulgi12. Lako je
shvatiti zato ga otac vodi do izvora ivota, budui da je na30 Usp. tekst Komariosa, u kojemu Kleopatra objanjava znaenje vode.
(Berthelot, Atch. grecs, IV, XX, 8 i d.).
31 Rosarium (Art. aurif. II, str. 378): Lapis noster hic est ignis ex igne
creatus et in ignem vertitur, et anima eius in igne moratur. [Ovaj na
kamen jest oganj stvoren iz ognja, i postaje ognjem, a dua mu prebiva
u ogniu.] Preloak ovomu mogao bi biti: Item lapis noster, hoc est ignis
ampulla, ex igne creatus est, et in eum vertitur. [I na ie kamen, ogniena
boca, stvoren iz ognja i vraa se u oganj.] (Allegoria Sapientum u Bibl.
chem. I, str. 468a)
* Izvorno njem. Magisterien, od lat. magisterium, u znaenju: ljekovito
naravno naelo, kamen mudraca, udotvomi kamen i sl.
** dar Duha Svetoga
32 Aqua nostra naziva se i aqua permanens, to odgovara grkome SScop erov:
aqua permanens, ex qua quidem aqua lapis noster preciosissimus generatur, kae se u Turba philosophorum. (Art. aurif. I, str. 13). [Trajna voda
iz koje nastaje na najdragocjeniji kamen.] Lapis enim est haec ipsa
permanens aqua, et dum aqua est, lapis non est (nav. dj. str. 16). [Jer
kamen je ta trajna voda i dokle god je voda, nije kamen.] Jeftinoa vode
mnogostruko se istie, tako primjerice nav. dj., str. 29: Quod quaerimus
publice minimo precio venditur, et si nosceretur ne tantillum venderent
mercatores. [Ono to traimo oigledno se prodaje po posve niskoj cijeni,
a kad bi se ono prepoznalo, trgovci ga ne bi proavali tako jeftino.]

131

ravni tvorac njegova ivota. Otac tako rei predstavlja zemIju ili tlo iz kojega je potekao izvor njegova ivota. Ali slikovito reeno, on je duh koji pouava, uvodei snivatelja u
smisao ivota i objanjavajui mu njegove tajne prema nauku starih. On je prenositelj tradicionalne mudrosti. Meutim,
oinski uitelj naih dana ispunjava tu zadau samo jo u
sinovu snu, u arhetipskome liku oca, staroga mudraca.
160
Do vode ivota lako je doi; jer nju posjeduje svatko, ali
ne zna mjezinu vrijednost. Spernitur a stultis: glupaci je
preziru, jer smatraju da je sve dobro uvijek vani i negdje
drugdje, te da vrelo u njihovoj vlastitoj dui nije nita drugo
do . . . Kao i lapis, ona je pretio quoque vilis, na maloj cijeni, te je stoga, kao u Spittelerovu Prometeju, svi od velikog sveenika i akademika do seljaka in viam eiectus, bacaju na ulicu, gdje e Ahasver podii dragulj i spremiti ga
u dep. Blago ponovo tone u nesvjesno.
161
Ali snivatelj je neto zapazio i pun odlunosti prelazi Rubikon. Shvatio je da ono protjeeanje i onaj oganj ivota ne
valja potcjenjivati, ve da su oni prijeko potrebni za ozbiljenje njegove cjelovitosti. Ali preko Rubikona nema povratka.
162 15. SAN:

etiri osobe plove niz rijeku: snivatelj, otac, stanoviti prijatelj i nepoznata tena.
163 Ako je prijatelj neka odreena, dobro poznata osoba,
onda pripada svjesnome svijetu njegova ja, kao i otac. Time
se zbilo neto veoma bitno: u snu 11 [paragr. 147] nesvjesno
je bilo tri naprama jedan; sada je omjer obrnut: snivatelj je
troje naprama jednome (nepoznata ena). Mo nesvjesnoga
je dakle umanjena. Razlog je tomu to se uranjanjem donje
pridruuje gornjemu, to jest, snivatelj se odluio ne ivjeti
samo kao netjelesno duhovno bie ve prihvatiti i tijelo i svijet nagorna, zbilju ljubavnih i ivotnih problema te se ponaati
sukladno tome.33 To je bio Rubikon koji je preao.
33 U alkemiara veinom tek nejasno naznaeno, primjerice navod iz Aristotela u Rosarium-u (Art. aurif. II, str. 318): Fili, accipere debes de pinguiori carne [Sine, mora uzeti od masnijega mesa.] U Tractatus-u aureus-u
(pogl. IV) kae se: Homo a principio natura generatur cuius viscera carnea
sunt... [ovjek je podrijetlom stvoren iz naravi, i njegova je utroba
meso.]

132

59

Sve stvari ive kao tri /A li su sretne tek kao etiri


(kvadratura kruga).
Jarasthaler. V ia to r iu m s p a g y r ic u m (1625)

16. SAN:

U4

Nazono je mnogo Ijui. Svi se u etverokutu kreu ulijevo.


Snivatelj nije u sredini, ve sa strane. Kazu da hoe ponovo
stvoriti gibona.
Ovdje se prvi put javlja etverokut. On je vjerojatno na- 165
stao, uz pomo etiriju osoba, iz kruga. (To e se kasnije
potvrditi.) Kao lapis, tinctura rubea i aurum philosophicum
i kvadratura kruga zaokupljala je srednjovjekovne duhove.
Kvadratura kruga simbol je opus-a alchymicum-a (sl. 59),
rastavljajui poetno kaotino jedinstvo u etiri poela i ponovo ih sastavljajui u vie jedinstvo. Jedinstvo je prikazano
krugom, a etiri poela etverokutom. Nastanak jednoga iz
etiriju posljedak je procesa destilacije, odnosno, sublimaci-

133

je, koji se odvija u krunome obliku; to znai da je destilat bio podvrgnut razliiitim destilacijama34, kako bi dua
ili duh bili izlueni u najiem obliku. Posljedak se obino naziva kvintesencijom*, ali to nipoto nije jedino ime jednoga, kojemu se podjedno nadaju, a nikad ga ne postiu.
Ono, kako kau alkemiari, ima tisuu imena, kao i materia prima**. O krunoj destilaciji kae Heinrich Khunrath
(Confession)35: Krunim gibanjem ili krunim filozofskim
obrtanjem quaternarius-a . . .*** postii e se opet najvia i najia jednostavnost ili priprostost. . . Monadis Catholicae plusquamperfectae**** . . . Iz neistoga, grubog Jednog nastat e
najie suptilno Jedno itd. Duu i duh valja odijeliti od tijela, to je jednako smrti: Stoga i kae Pavao iz Tarsa:
Gupio dissolvi, et esse cum Christo36. . . Zato, dragi filozofe,
mora uhvatiti duh i duu magnesie37. Duh (odnosno, duh i
dua) jest ternarius (trobroj), koji se najprije odvaja od tijela, a poto se ovo oisti, opet se ulijeva u nj.38 Tijelo je oigledno etvrto. Stoga se Khunrath poziva na mjesto iz Pseudo-Aristotela,39 gdje iz trokuta u etverokutu opet nastaje
krug40. Taj kruni lik predstavlja, pored ouroborosa to od
repa prodire sama sebe, temeljnu alkemiarsku mandalu.
34 Usp. Jung, Paracelsus als geistige Erscheinung [paragr. 185 i d.].
* doslovno: ,peta bit; inae: bit bilo koje stvari
prvotna (prva) tvar
35 Von hylealischen Chaos, str. 204 i d.
36 Imam elju umrijeti i biti s Kristom (Fil I, 23).
*** etverstvo'
**** od katolike jednoe to je vie negoli savrena
37 Magnesia u alkemiara nema nikakve veze s magnezijem (MgO). Magnesia je u Khunratha (nav. dj. str. 161) materia caelestis atque divina*,
dakle, materia lapidis philosophorum**, tajna ili preobrazbena tvar.
* tvar nebeska i boanska
** tvar kamena mudraca
33 Khunrath, nav. dj. str. 203 i d.
39 nav. dj., str. 207.
40 Likovni prikaz ovog motiva u Maiera, Scrutinium chymicum: Emblema
XXI. Meutim, Maier shvaa ternarius drukije (usp. sl. 60). On kae (str.
63): Similiter volunt Philosophi quadrangulum in triangulum ducendum
esse, hoc est, in corpus, spiritum et animam, quae tria in trinis coloribus
ante rubedinem praeviis apparent, utpote corpus seu terra in Saturni nigredine, spiritus in lunari albedine, tanquam aqua, anima sive aer in solari

134

Istona, posebice lamaistika, mandala obino sadri et- 166


verokutan tlocrt stupe* (sl. 43). Da je to doista tlocrt zgrade,
vidi se po mandalama oblikovanim od ivih tijela. Likom etverokuta izraava se pojam kue ili hrama, odnosno, unutranjega ozidanog prostora41 (usp. dolje). Oko stupa valja pri obredima uvijek kruiti udesno, jer gibanje ulijevo znai zlo. Lijevo
(sinister) oznauje nesvjesnu stranu. Stoga gjbanje ulijevo
znai gibanje u smjeru nesvjesnoga, dok je gibanje udesno
ispravno i upravljeno spram svjesnosti. Ako su ti nesvjesni
sadraji dugom vjebom na Istoku postali odreenim oblicima, koji izraavaju nesvjesno, svijest ih mora preuzeti i sauvati kao takve. Na slian nain postupa i yoga, koliko nam je
poznata kao ustaljena praksa. Ona u svijest utiskuje vrste
oblike. Stoga je njezina najznaajnija zapadna paralela Exercitia spiritualia** Ignac'ja Loyole, koje isto tako utiskuju
u psihu utvrene predodbe spasenja. Ta je praksa ispravna
samo ako je simbol pravi izraaj nesvjesnoga stanja. Psiholoka ispravnost yoge na Istoku kao i na Zapadu prestaje
tek onda kada se nesvjesni proces, koji anticipira budue
promjene svijesti, toliko razvije te pokazuje nijanse koje tradicionalni simbol vie ne moe dostatno izraziti, odnosno, s
kojima se posve ne podudara. Tada, i samo tada, moe se
rei da je simbol izgubio svoju ispravnost. Taj je proces
lagano stoljetno pomicanje nesvjesne slike svijeta, i nije ba
ni u kakvoj vezi s intelektualistikim kritikama na njezin
raun. Religijski su simboli ivotne pojave, puke injenice, a
ne miljenja. Kad ve crkva tako dugo ustrajava na tome da
se Sunce okree oko Zemlje, pa onda u devetnaestome stoljecitrinitate. Tum Triangulus perfectus erit, sed hic vicissim in circulum mutari debet, hoc est, in rubedinem invariabilem. [Isto tako tvrde filozofi
da etverokut mora postati trokutom, znai, tijelom, duhom i duom, koji
se javljaju u tri boje, to dolaze prije crvene, naime, tijelo ili zemlja u
olovnom crnilu, duh u mjeseevu bjelilu, poput vode, a dua ili zrak u
sunevu utilu. Trokut e tada biti potpun, a njega pak treba pretvoriti u
krug, dakle, u nepromjenjivo crvenilo.] Cetvrto je tu oganj i to vjeni.
* sanskrt stupa budistiki hram za pohranu relikvija
** Duhovne vjebe
41 Usp. grad i tvra u komentaru o 10. snu u paragr. 137 i d. (Vidi i
sl. 31, 50 i 51.) I alkemiari shvaaju rotundum, koji je nastao iz etverokuta, kao oppidum (grad). Usp. Aegidius de Vadis, Dialogus inter naturam
et filium philosophiae u: Theatr. chem. (1602) II, str. 115.

135

u naputa to stajalite, ona se moe pozvati na psiholoku istinu da se za mnoge milijune ljudi Sunce naprosto okretalo
oko Zemlje i da je tek u devetnaestom stoljeu vei broj ljudi dosegao onu sigumost intelektualne funkcije, kako bi barem opazili dokaze o planetarnoj naravi zemlje. Nema naalost istine bez ljudi koji je shvaaju.
i67
Ljevokretni circumambulatio oko etverokuta vjerojatno
upuuje na to da e kvadratura kruga protei na putu do nesvjesnoga, da je dakle na tom putu pomona prolazna toka
koja vodi do jo neizraena cilja to lei iza nje. To je jedan
od onih putova do sredita non-ega, kojima su kroili i srednjovjeki istraivai: naime, pri proizvodnji lapisa. Rosarium
philosophorumn kae: Naini okrugao krug iz mua i ene,
izvuci iz kruga etverokut, a iz etverokuta trokut. Naini
okrugao krug i dobit e kamen mudraca.43 (Sl. 60 i 59).
42 Navod koji se pripisuje Pseudo-Aristotelu; ali ga nema u knjizi Tractatus Aristotelis alchemistae ad Alexandrum Magnum (Theatr. chem. V, str.
880 i d.).
43
U komentarima o Tractatus-u aures-u (Hermetis Trismegisti tractatus
vere aureus de lapidis philosophici secreto cum scholiis Dominici Gnosii)
kae se (str. 43): quadrangulum secretum sapientum [tajni etverokut
mudracaj. U sreditu etverokuta nalazi se krug okruen svjetlosnim zrakama. O njemu kae komentar: Divide lapidem tuum in quatuor elementa...
et coniunge in unum et totum habebis magisterium. [Podijeli svoj kamen
u etiri elementa. . . i povei ih u jedan te e imati cijeli magisterij*.]
(Navod iz Pseudo-Aristotela.) Krug u sredini naziva se mediator, pacem
faciens inter inimicos sive elementa imo hic solus mediator efficit quadraturam circuli [posrednik koji uspostavlja mir izmeu neprijatelja ili izmeu (etiriju) pratvari; tovie, on je taj koji dovodi do kvadrature kruga] (nav.
dj., str. 44). Kruenje ima svoju paralelu u circulatio spirituum sive distillatio circularis, hoc est exterius intro, interius foras: item inferius et superius, simul in uno circulo conveniant, neque amplius cognoscas, quid vel
exterius, vel interius, inferius vel superius fuerit: sed omnia sint unum in
uno circulo sive vase. Hoc enim vas est Pelecanus verus Philosophicus, nec
alius est in toto mundo quaerendus. [ . . . u kruenju duhova ili krune
destilacije, to jest, vanjsko prema unutra, unutranje prema vani: a kad
bi se donje i gornje nali u istome krugu, ne bi vie razaznavao to je vani, a to unutra, to dolje a to gore:
ve bi sve bilo jedno u jednom jedinom krugu ili posudi.
Ta posuda, naime, pravi je filozofski pelikan i u cijelomu
svijetu nema nijednoga drugog.] Taj se proces objanjava
crteom. Krug podijeljen u etiri dijela je exterius (izvanjski): etiri rijeke to utjeu u unutranji ocean i
istjeu iz njega (nav. dj., str. 262 i d.)
* Vidi ranije tumaenje rijei magisterij.

136

60 K v ad ratu ra kruga k ojom se dva spola saim lju


u jednu cjelinu.
Maier, S c r u tin iu m c h y m ic u m (1687)

Takve su stvari za moderan urn puka besmislica. Ali ta ocjena nipoto ne otklanja injenicu da takva udruivanja misli postoje te da su ak tijekom mnogih stoljea igrala znaajnu ulogu. Zadaa je psihologije pojmiti ih te prepustiti
nestrunjacima neka se srde na nesmisao i mranjatvo. (Mnogi od mojih kritika ponaaju se upravo poput onoga biskupa to je 'bacio prokletstvo na hruteve zbog njihova nedolina razmnoavanja.)
Kao to stupe u svojim najskrovitijim svetitima sadre
Buddhine relilkvije, tako se u unutranjosti lamaistikoga etverokuta, kao i kineskoga etverokuta zemlje, nalazi ono
najsvetije ili arobno: naime, izvor svemirske energije, bog

137

kss

im

61

Biser kao sim bol Chiena, okruen sa etiri sile (zmaja)


u trenutku emanacije.
Kinesko bronano zrcalo iz razdoblja T'ang (29. st.)

iva, Buddha, Bodhisatva dli veliki uitelj; u Kineza to je


Chien, nebo, sa etiri svemirske sile koje iz njega zrae (sl.
61). I u zapadnoj, srednjovjekovno-kranskoj mandali vlada
u sredini boanstvo, esto u liku pobjednikog Izbavitelja sa
etiri simbolioka lika evanelista (sl. 62). S tim najviim metafiziokim predodbama u najeoj je opreci simbol sna; jer
u sreditu treba rekonstruirati gibona, koji je nedvojbeno
majmun. Ovdje se ponovo susreemo s majmunom, koji se
prvi put pojavio u snu 22 [paragr. 117], Tamo on izaziva

138

62

Pravokutna mandala s krdem, a u sredini mandale jaganjac B oji


okruen sa etiri evanelista i etiri rajske rijeke.
Na etiri m edaljona prikazane su etiri glavne kreposti.
Samostan Zwiefalten( brevijar {12. st.)

velik strah, ali dovodi i do spasonosne intervencije razuma.


Sada ga treba rekonstruirati, to zacijelo ne znai drugo
vee da ponovo treba stvoriti antropoida, ovjelca kao arhaiku injenicu. Prema tome, ljevokretni put bjelodano ne vodi
u carstvo bogova i vjenih misli, ve dolje u povijest naravi,
u ivotinjski, nagonski temelj ljudskoga bia. Posrijedi je,
dakle, reeno na klasian nain dionizijski misterij.
uo
etverokut je sukladan temenosu (vidi sl. 31), gdje se odrava kazalina predstava, u ovom sluaju majmtmska, mjesto satirska igra. Unutranjost zlatnoga cvijeta je klijalite, gdje se proizvodi dijamantno tijelo. Inaica zemlja
predaka44 moda upuuje na to da je ova tvorevina proizila
iz spajanja stupnjeva predaka.
171
U primitivnom obredima obnavljanja duhovi predaka imaju znatnu ulogu. Uroenici sredinje Australije ak se poistovjeuju sa svojim mitskim precima iz doba alcheringa, neke
vrste homerskoga razdoblja. Isto se tako Pueblo Indijanci, u
pripremi za obredne plesove, poistovjeuju sa Suncem, kao
njegovi sinovi. Povratno (atavistiko) poistovjeivanje s ljudskim i ivotinjskim precima psiholoki znai integraciju nesvjesnoga, pravu obnavljajuu kupelj u vrelu ivota, gdje se
ponovo postaje ribom, to jest, nesvjesnim kao u spavanju,
pijanstvu i u smrti; odatle inkubacijsko spavanje, dionizijske
posvete i obredna smrt u inicijaeiji. Te se radnje, naravno,
uvijek odravaju na svetom mjestu. Te se predodbe lako
mogu prevesti u konkretizam Freudove teorije: temenos u
majino krilo, dok bi obred bio regresija u rodoskvrnue. Ali
to su neurotiki nesporazumi ljudi to su jo djelimice infantilni te ne znaju da je rije o stvarima koje su oduvijek
inili odrasli ljudi kojih se djelatnosti nikako ne mogu proglasiti pukim regresijama u infantilizam. Inae bi najznaajnija i najvia postignua ovjeanstva bila tek izopaene djeje elje, a rije djetinjast izgubila bi svoj raison etre.
172
Budui da se filozofska strana alkemije bavila problemima
to su veoma bliski onima koji zanimaju najnoviju psihologiju,
moda nee biti naodmet podrobnije se pozabaviti motivom
sna o majmunu kojeg valja rekonstruirati u etvrtastu pro44 Wilhelm i Jung, Das Geheimnis er Goldenen Bliite [izdanje iz 1939],
str. 112.

140

63

H erm o. Slik a na grkoj vazi.

storu. Alkemija ponajvema poistovjeuje svoju preobrazbenu tvar s argentum-om vivum-om, odnosno, s mercurius-om.
Kemijski, taj pojam oznaeuje ivu, a u filozofiji, naprotiv, spiritus vitae, pa ak i duu svijeta (sl. 91), te time Merkur preuzima
i znaeenje boga otkrivenja Herma. Ovdje nije mjesto da
se ta veza potanko razlae. O tome e biti govora drugdje45.
Hermo je povezan s pojmom okruglosti kao i etverokutnosti, to se napose vidi iz papirusa V, redak 401 djela Papyri
Graecae magicae46. Tamo se nalazi oznaka
xal
TTpaycovo<; (okrugao i etvrtast). Kae se i
(etverokutan). Uope je povezan sa etverobrojem; zbog toga
45 [Jung, Der Geist Mercurius.l
44 Prir. Preisendanz, str. 195.

141

64

Krist fkao anthropos) stoji na Z em ljin oj kugli, oicruen sa etiri


prapoela (oganj, voda, zemlja, zrak).
De Glanville, L e P r o p r ie ta ir e e s c h o s e s (1487)

postoji i 'Epp% TeTpaxecpaXo? (Hermo etveroglavi)47. Ti su pridjevi bili poznati i srednjemu vijeku, to primjerice pokazuje
djelo Cartarija, gdje se kae48:
N a d a lje , e tv rta sti lik o v i M e rk u ra (sl. 63), n a in je n i sa m o s
p o m o u glav e i m u k o g a u d a , n a z n a u ju d a je S u n c e p o g la v a r svije t a i d a r a s p r u je sv e k o lik o sje m e , d o k e tiri stra n e e tv rtasto g a lik a im a ju isto z n a e n je k a o i e tv e ro p ru ti sis tru m , k o ji se
isto ta k o p r ip isiv a o M erk u ru , n aim e, e tiri d ije la s v ije ta ili et ir i g o d i n j a d o b a , ili p a k , d a d v ije r a v n o d n e v n ic e i d v a su n c o s t a ja s a in ja v a ju izm e u se b e e tiri d ije la c ije lo g a s u n c o p a sa .

U3

Lako je pojmljivo to su takve osobine inile Merkura najpodobnijim da prikae onu tajanstvenu preobrazbenu tvar
47 Usp. Bruchmann, Epitheta Deorum, quae apu poetas Graecos leguntur,
p. r.
48 Les Images des dieux des anciens, str. 403.

142

65

T etram orf (sim bol anthropos-a), sto ji na dva kotaa


(sim boli S taro g a i Novoga zavjeta).
Samostan Vatopadi na Athosu (1213)

alkemije; jer ta je okrugla i etverokutna, dakle, cjelina,


koja se sastoji iz etiri dijela (etiri prapoela). Stoga su, kako etveroijelni gnostiki prvi ovjek49 (sl. 64) tako i Krist
Pantokrator, imago lapidis50 (sl. 65). Kako je zapadnjaka alkemija uglavnom egipatskoga podrijetla, svrnut emo ponajprije pozornO'St na helenistiki lik Herma Trismegista, koji je s jedne strane kumovao srednjovjekovnom Merkuru,
dok je s druge proiziao iz staroegipatskoga Thotha (sl. 66).
Thothov je atribut bio babun (psoglav) ili se pak azravno prikazivao kao majmun51. U nebrojenim izdanjima Knjige mrtvih
to se shvaanje vidljivo ouvalo sve do najnovijih vremena.
49 Jung, Paracelsus als geistige Erscheinung [paragr. 168 i 206 i .]
50 Usp. Jung, Erlosungsvostellungen in er Alchemie.
51 Budge, The Gods of the Egyptians I, str. 21 i 404.

143

66

Amon-Ra, duh etiriju prapoela u Egipana.


Champollion, Pantheon egyptien

67

Demon u m ajm unskom liku.

Speculum humanae salvationis (14. st.)

U sauvanim alkemijskim tekstovima, koji osim neto malo


iznimaka pripadaju kreanskom dobu, nestala je prastara veza Thotha-Herma s majmunom, iako je ona jo postojala
u riimsko carsko doba. Ali kako Merkur ima neke veze s avlom (u to se ovdje ne treba uputati), majmun se u simia Dei*
(sl. 67) ponovo javlja u Merkurovoj blizini. U naravi je preobrazbene tvari da je, s jedne strane, posve obiona, ak i vrijedna prezira, i izraena nizom avolskih alegorija kao to su
zmija, zmaj, gavran, lav, bazilisk i orao, a istodobno znai neto veoma vrijedno, ak i boansko. Jer preobrazba vodi od
najdubljega do najviega, od ivotinjski arhaiokoga i infantilnog do mistikog homo maximus-a.**
174 Simbolika obreda obnove, uzme li se ozbiljno, upuuje iznad pukoga infantilnog i arhaiokog na priroenu psihioku
sklonost, to je posljedak i pohrana ivota svih prea, sve
do ivotinjstva; odatle simbolika prea i ivotinja. Rije je
o pokuajima da se ukine razdvajanje svijesti od nesvjesinoga,
koje je pravo vrelo ivota, te da opet doe do sjedinjenja
pojedinca sa zaviajnim tlom batinjene, nagonske sklonosti. Da ti obredi obnove nisu imali tako izrazita uinka, ne
samo da bi bili izumrli ve u pretpoviijesno doba, vee do njih
nikad i ne bi bilo dolo. Na sluaj pokazuje kako, i mimo toga to je svijest miljama daleko od drevnih predodaba obreda obnove, nesvjesno te predodbe nastoji pribliiti svijesti
u snovima. Dodue, autonomija i autarkija svijesti jesu osobine bez kojih ona uope ne bi postojala, ali one predstavljaju i pogibelj izdvojenosti i opustoenosti, budui da otcijepijenoou nesvjesnoga stvaraju nepodnoljivu otuenost nagona. A gubitalk nagona izvor je beskrajnih zabluda i pomutnji.
175
Napokon injenica to se snivatelj ne nalazi u sredini ve
po strani rjeito govori to se dogodilo s njegovim ja: ono
vie nee moi traiti sredinje mjesto za sebe, ve e se vjerojatno morati zadovoljiti poloajem pratilice ili barem ophodnice to krui oko Samca. Vano mjesto iu sredini oigledno je namijenjeno gibonu kojega valja rekonstruirati. Gibon
pripada ovjekolikim majmunima i zbog svojega srodstva sa
ovjekom podoiban je simbol za izraavanje onoga dijela psihe
* majmun Boji
** najvii ovjek

146

68 Thoth kao kinokefal. (Iz grobnice Amen-her-khopshefa, u blizini


Der el-Medina, 20. d in astija, 1198 do 1167).

koji see u podljudsko. Na primjeru kinokefala (pavijan, sl.


68) koji je pridruen Thothu-Hermu i koji bjee najvii, Egipeanima poznati majmun, vidjeli smo kako je zahvaljujui
svojem isrodstvu s bogom podoban izraziti onaj dio nesvjesnoga koji nadilazi razinu svijestii. Pretpostavka kako ljudska
psiha ima cijele katove to lee ispod svijesti ne bi smjela
pobuditi ozbiljno negodovanje. Ali da bi isto tako moglo biti
katova to tako rei lee iznad svijesti, ini se nasluajem koji
je gotovo crimen leasae maiestatis humanae'\ Prema mojemu
iskustvu svijest moe zauzeti sarno razmjerno sredinji poloaj i mora trpjeti da je, da tako kaem, sa svih strana nadvisuje i okruuje nesvjesna psiha. Nesvjesni sadraji povezuju je
unatrag s fiziolokim uvjetima, s jedne straine, i arhetipskim
pretpostavkama, s druge strane. Ali je i unaprijed anticipiraju intuicije, koje su pak djelimice uvjetovane arhetipovima,
a djelimice subliminalnim opaajima to su ovisni o prostornoj i vremenskoj relativnosti nesvjesnoga. Moram prepustiti
itatelju da, poto temeljito razmisli o ovome nizu snova i o
problemima koje su oni pokrenuli, donese svoj sud o mogunosti takve pretpostavke.
Sljedei se san donosi neskraeen, u prvotnom obliku:

17. SAN:

Sve kue posjeaju na pozornicu, kazalite: kulise i dekor.


Spominje se ime Bernara Shawa. Komad bi se trebao prikazivati u daljnjoj budunosti. Iznad jedne kulise napisano je na
engleskom i njemakom jeziku:
Ovo je opa katolika crkva.
Ona je crkva Gospodnja.
Neka uu svi koji se smatraju oruem Gospodnjim.
Ispod toga manjim slovima: Crkvu su utemeljili Isus i Pavao kao kad se velia dugi vijek nekog poduzea. Kazem
svojem prijatelju: Doi, idemo pogledati. On odgovara: Ne
shvaam zato se mnogi Ijudi moraju okupljati ako su naboni. Odgovaram: Kao protestant nikad to nee razumjeti.
Jedna iena gorljivo odobrava. Zatim opaam nekakav proglas
na crkvenom zidu. On glasi:*
* uvreda ljudskog velianstva

148

Vojnici!
utite li da ste u vlasti Gospodnjoj, nastojte ne obraati
Mu se izravno. Gospodin se ne m oie dosei rijeima. NadaIje vam usrdno preporuamo da izmeu sebe ne raspravljate
o Gospodinovim pridjevcima. Od toga nikakve koristi; jer to
je vrijedno i znaajno, ne moie se izrei rijeima.
(Potpis:) p a p a ... (ime neitljivo)
Zatim ulazimo. Unutranjost nalikuje na diamiju, napose
na Aja Sofiju: klupa nema lijep prostorni dojam, bez slika;
na z.idu uokvirene izreke kao ukras (kao izreke iz Kurana u
Aja Sofiji). Jedna od izreka glasi: Ne laskajte vaem dobroinitelju. ena koja mi je ranije povlaivala brizne u pla i
uzvikuje: Nita nije ostalo. Odgovaram: Mislim da je sve
posve u redu. Ali ona nestaje. Isprvice stojim tako da je ispred mene stup pa nita ne vidim. Zatim mijenjam mjesto i
ugledam ispred sebe gomilu Ijudi. Ne pripadam njima i stojim
sam. Ali oni su dosta blizu te im vidim lica. Svi govore jednoglasno: Ispovijedamo da smo u vlasti Gospodnjoj. U nama
je carstvo nebesko. To izgovaraju veoma sveano: triput. Zatim zasviraju orgulje; zbor pjeva Bachovu fugu. Ali izvorni
tekst je isputen, kadto se uje neka vrsta kolorature, pa
onda ponavljaju rijei: Sve je drugo papir (to znai: ne
ostavlja naroit dojam na mene). Poto zbor utihnu, zapoinje
tako rei studentski razdragan dio sjednice. Tu su sve sami
vedri i uravnoteieni Ijudi. Oni hodaju gore-dolje, razgovaraju,
pozdravljaju jedni druge, posluuje se vinom (iz. jednoga biskupskog sjemenita) i drugom okrepom. Nazdravlja se srdano napretku crkve i, kao da se zeli izraziti radost z.bog porasta
lanstva udrube, s razglasnika se svira pjesma s pripjevom:
I Karl je sada s nama. Jedan mi sveenik objanjava: Ove
pomalo povrne zabave slubeno su odobrene i doputene.
Moramo se malo prilagoditi amerikim metodama. Kod ovako brojnog okupljanja, kao to je ovdje kod nas, to je neizbjeno. Ali od amerikih crkava naelno se razlikujemo po
izriito protuasketskome stavu. Na to se budim. Osjeaj velikog olakanja.

149

H7

Moram se naalost odreei toga da san protumaim kao cjelinu52 i ograniit u se stoga na na predmet. Temenos postaje
crkvenom zgradom (sukladno ranijem nagovjetaju). Radnja
je tako oznaena kao bogotovna. Groteskno aljivi dio dionizijskoga misterija pojavljuje se u razdraganom dijelu radnje, gdje se posluuje vinom i nazdravlja dobrobiti Crkve.
Natpis na podu orfiko-dionizijskoga svetita kae primjereno: [iovov
uSop (samo ne voda!)53. Dionizijske relikte u crkvi, primjerice, simbole ribe i vina, kale iz Damaska, peatni cilindar s raspelom i natpisom optjieoc BaKKnKoc54, te mnoge druge
samo emo spomenuti.
ns
Antiasketski smjer jasno obiljeava razliku spram kranske crkve, koja se ovdje oznauje kao amerika. (Usp. komentar o snu 14 [paragr. 86].) Amerika je idealna zemlja razboritih zamisli praktina razbora koji bi s pomou brain trusta
elio svijetu staviti pravi obraz55. To poimanje odgovara modernoj formuli razum=duh, pri emu se posve zaboravlja da
duh nikad nije bio ljudska djelatnost, a kamoli neka funkcija. Stoga se gibanje ulijevo potvruje kao udaljivanje od
svijeta modernih misli, ponajprije u smjeru regresije u pretikranski dionizam, kojemu je askeza u kranskom smislu
strana. Gibanje pritom uope ne izlazi iz svetoga prostora,
ve ostaje unutar njega; drugim rijeima, ono ne gubi svoj
sakralni znaaj. Ono nije naprosto anarhino i kaotino, ve
stavlja crkvu u neposredan odnoaj spram Dionizijeva svetita, kao to je to, ali u obrnutome smjeru, inio i povijesni
proces. Stoga se moe rei da regresiivni razvoj ponovo vjerno
slijedi povijesni put, kako bi se dospjelo do pretkranskoga
52 Ovaj sam san obradio u predavanjima pod naslovom Psihologija i religija53 Orfiki mozaik iz Tramithije (Eisler, Orpheus the Fisher, str. 271 i d.).
Taj bi se natpis lako mogao shvatiti kao aljiv, a da se pritom ne bismo
ogrijeili o duh antikih misterija. Usp. s tim, primjerice, freske Ville ei
Misteri u Pompejima (Maiuri, La Villa ei misteri), gdje su pijanstvo i ekstaza
ne samo bliski ve ak jesu jedno te isto. Budui da inicijacije od drevnine
imaju i znaenje izljeenja, savjet bi se moda mogao shvatiti kao opomena
protiv pijenja vode, jer pitka voda junih krajeva, kao to je poznato, izvor
je dizenterije i tifusa.
34 [Der bacchische Orpheus] Eisler, nav. dj.
53 Tako otprilike glase shvaanja snivatelja.

150

69

Dante i Vergilije na putu u podzem lje.


Dante, Pakao (Vatikan, 15. st.)

stupnja. Prema tome, on nije povratak na staro ve tako rei


sustavno silaenje ad inferos (sl. 69), psiholoka nekyia56.
Neto sliono naao sam u snu jednoga duhovnika, ija je 179
vjera bila poneto prohlematina: Nou ulazi u svoju crkvu.
Cijeli zi kora je sruen. Oltar i srueni zid obrasli su vinovom lozom punom grozdova, a kroz otvor nastao ruenjem
sja mjesec.
Poput Dionizija, u slinom je odnoaju s ranom crkvom i iso
Mitra. San osobe koju isto tako zaokupljaju vjerski problemi
glasi: Golema gotika stolna crkva, gotovo posve zamraena.
Slui se sveana sluiba Bozja. Odjednom cijeli se zid bone
lae rui. U unutranjost crkve struji zasljepljujua sunana
56 Usp. i sl. 170, 171, 172, 174, 176 i 177.

151

svjetlost, a s njom i veliko stado bikova i krava. Ta je varijanta bjeJodano vie mitraieka.
181
Zanimljivo je da je crkva u naem snu sinkretistika zgrada; jer Aja Sofija drevna je kranska crkva, koja je, meutim, do nedavno sluila kao damija. Stoga veoma odgovara
svrsi sna, pokuaju li se spojiti kranske i dionizijske religiozne ideje. To bi, naravno, trebalo obaviti tako da jedne ne
iskljuuju dnuge, dakle, da sve vrijednosti ostanu sauvane.
To je izuzetno vano; jer rekonstrukcija gibona ima se izvriti u posveenom prostoru. Takvo svetogre lako moe dovesti do prijetee sumnje da je gibanje ulijevo diabolica fraus*,
a gibon avo; jer avo vai kao Boji majmun. Gibanje
ulijevo bilo bi tada iskrivljavanje boanske istine, sa ciljem
da se Njegovo cm o velianstvo postavi na mjesto Boga. AI;i
nesvjesno uope nema takvih bogohulnih nakana, ve naprosto pokuava izgubljenog Dionizija, koj i nekako nedostaje dananjem ovjeku (sjetimo se Nietzschea!), ponovo prikljuiti
svijetu religije. Zavretak sna 22 [paragr. 117], gdje se majmun po prvi put pojavljuje, glasi: Svime mora upravljati
svjetlo dakle, smijemo nadodati i Gospodarem tmine, s
njegovim rogovima i kopitima: u stvari, dionizijskim koribantom, to je pomalo neoekivano doao do asti velikoga kneza.
182
Dionizijski element odnosi se na ovjekova uvstva ili strasti, koji u preteno apolinijskom kultu i ethosu kranstva nisu
nali nikakav pogodan religiozni oblik. Srednjovjekovne karnevalske sveanosti i igre loptom u crkvi iskorijenjene su razmjerno rano; tako je kameval posvjetovljen, a boanska opijenost nestaje iz posveena prostora. Crkvi ostaju oplakivanje,
ozbiljnost, strogoa i dobro odmjerena duhovna radost. Ali
opojnost, to najneposrednije i najpogibeljnije opsjednue, odvratilo se od bogova i svojim preobiljem i pathosom zahvatilo
Ijudstvo. Poganske religije otklanjale su tu pogibao dajui
mjesto pijanoj ekstazi u svojim kultovima. Heraklit je zacijelo
znao to se krije iza toga, kazavi: Had je onaj zbog kojeg
bjesomuno luduju i odravaju svetkovine. Upravo s toga
razloga orgije su se smjele uvrstiti u obrede, kako bi prognale
pogibao to je prijetila od Hada, dok je nae rjeenje otvorilo
irom dveri Hada.
* avolslca prijevara

152

70

Srednjovjekovni poganski obredi preobrazbe sa zm ijam a.

18. SA N :

is3

etverokutan prostor. JJnutra se oravaju zamreni obrei


kojima je cilj pretvorba ivotinja u Ijude. Dvije zmije, to idu
u suprotnom smjeru, valja odmah otkloniti: tu su ivotinje
kao to su lisice i psi. Ljudi hodaju uokolo u etverokutu i
na svakom uglu moraju pustiti da ih te ivotinje ugrizaju u
listove. (Sl. 118). Ako pobjegnu, sve je izgubljeno. Sada nastaju plemenitije ivotinje: bikovi i kozorozi. etiri zmije odlaze
u etiri ugla. Sabor izlazi napolje. Dva rtvena sveenika nose
golema gmaza. Njime dodiruju elo jo neoblikovane ivotinje ili ivotne mase. Iz toga nastaje ovjeja glava u preobraenu obliku. Jedan glas uzvikuje: To su pokuaji postanka.
San se nadalje bavi gotovo smijemo rei objanjava- 184
njem onoga to se zbiva u eetveroikutnam prostoru. ivotinje
treba pretvoriti u ljude, jo neoblikovanu ivotnu masu treba, arobnim dodirom sa gmazom, preobraziti u preobraenu
(osvijetljenu) Ijudsku glavu. ivotinjsika ivotna masa zamjenjuje zacijelo cjelokupnost priroena nesvjesnoga, koje se treba sjediniti sa svijeu. To se dogaa obrednom primjenom
gmaza, vjerojatno, zmije. Prikaz preobrazbe i obnove s pomou zmije (sl. 70) dobro je potvren arhetip. To je zmija izljeiteljica koja prikazuje Boga. (Sl. 203, 204). O Sabazijevim misterijima izvjetava se: Coluber aureus in sinum demittitur
conseeratis et eximitur rursus ab inferioribus patribus atque

153

71

Stvaranje Adama iz glinena grumena materiae primae.


Schedel, Das Buch der Chroniken und Geschichten (1493)

imis57. Kod ofita Krist je ;bio zmija. to se tie obnavljanja


osobnosti, najznaajniji razvoj simbolike zmije poiStoji u Kimdalini-yogi58. Pastirov doivljaj sa zmijom u Nietzscheovom Zaratustri bio bi, prema tome, kobni predznak (uostalom, ne
jedini te vrste usporedi proroanstvo pri smrti plesaa na
uetu).
57 [Zlatna zmija sputa se posveenima u krilo i vadi ponovo iz donjih
dijelova.] Arnobius, Adversus gentes, V, 21. 0 slinim obiajima u srenjem
vijeku usp. Hammer-Purgstall, Memoire sur deux coffrets gnostiques du moyen ge. (Sl. 70).
58 Avalon, The Serpent Power; Woodroffe, Shakti and Shakta.

154

Bezoblina ivotna masa izravno podsjea na predodbe 185


alkemiarskog kaosa59, massae, i'li materiae informis ili confusae, koji od trenutka stvaranja svijeta sadre boanske klice
ivota. Na slian nain, prema midrau, stvoren je Adam: prvi
sat Bog je skupljao prainu, drugi je iz toga nainio neoblikovanu masu, a trei stvorio udove itd.606
1(Sl. 71).
Ali da bi se ta pretvorba mogla obaviti, nuna je circum- 186
ambulatio, to jest, iskljuiva usredotoenost ina sredinu, mjesto stvaralake preobrazbe. Pritom ivotinje ugrizaju; to jest,
valja se izlodti ivotinjskim porivima inesvjesnoga, ne poistovjeujui se s njim i ne bjeei pred njim; jer bijeg od nesvjesnoga osujetio bi svrhu postupka. Ne smije se uzmicati;
ovdje to znai da proces zapoet samopromatranjem valja doivjeti u svim njegovim obratima i pridiuiti svijesti najboljim moguim razumijeem. To, naravno, donosi sa soboni
esto gotovo nepodnoljivu napetost zbog potpune nesumjernosti svjesnoga ivota i nesvjesnoga procesa, to se moe doivjeti samo u najskrovitijem dijelu due i nikad ne smije
dodirivati vidljivu povrinu ivota. Naelo svjesnoga ivota
jest: Nihiil est in intellectu, quod non antea fuerit in sensu.'51
Naelo nesvjesnoga, meutim, autonomija je same psiihe, koja
u igri svojih slika ne odraava svijet, ve samu sebe, iako za
objanjavanje svojih slika Ikoristi predodbene mogunosti koje joj pruaju sjetila. Ali sjetilni podatak pritom nije causa
efficiens, ve ga psiha slobodno bira i iskorieuje, ime se neprestance na najbolniji naoin naruava razboritost svemira.
Isto tako razorno djeluje sjetilni svijet na unutranja psihika
zbivanja, ako prodre u psihu kao causa efficiens. Kako se, s
jedne strane, ne bi povrijedio razbor i, s druge strane, nespretno i nasilno potisnula igra slika, nuan je oprezan i obziran postupak siinteze, koji bi izveo protuslovno spajanje
nespojivoga (sl. 72); odatle alkemiarska paralela u naim snovima.
59 Alkemiari se pozivaju na Laktancija, Opera I, str. 14,20: a chao quo
est rudis inorinataeque materiae confusa congeries [od kaosa, koji je zbrkana gomila sirove i nesreene tvari],
40 Dreyfus, Adam i Eva prema midrau, naveo Reitzenstein, Poimandres,
str. 258.
61 [Nita nije u razumu ega prije nije bilo u osjeaju; (oslovce: u smislu).]

155

72

S p a ja n je nespojivoga: v jen an je vode i ognja. Za oznaku


njihove m nogostruke m oi dva lika im aju po etiri ruke.
Prema jednome indijskom prikazu

i87

Zahtjev da se svrati pozornost na sredinu i opomena pred


bijegom u ovom snu imaju oiglednu paralelu u opus-u alchymicum-u: uvijek iznovice naglauje se nunost usredotoenostii na djelo i razmiiljanja o njemu. Sklonost bijegu, naprotiv, ne naslueuje se kod djelatnika, ve kod pretvorbene tvari:
Merkur se oznauje kao nestalan i kao servus (sluga) ili cervus
fugitivus (jelen u bijegu). Posudu valja dobro zatvoriti, kako
onaj to je u njoj ne bi pobjegao. O tome servus-u kae Eire-

156

naeus Philalethes62: . .. morate veoma pripaziti kako ga vodite, jer ako uvreba priliiku, napustit e vas i strugnuti, preputajui vas pravoj nesrei636
. Tim filozofima oigledno nije pa4
dalo na pamet da su progonili projekoiju i to su vie vjerovali
tvari to su se vie odvraali od psiholokoga izvora svojih oekivanja. Po razlici izmeu gradiva ovoga sna i njegovih srednjovjekih poeetaka moe se prepoznati psiholoki napredak:
bijeg se sada bjelodano javlja kao osobina snivatelja; to znai da se on vie ne projicira u nepoznato gradivo. Bijeg time
postaje udorednim pitanjem. Taj je oblik, meutim, i alkemiarima bio poznat utoliko to su naglaavali nunost posebne vjerske pobonosti pri djelu; ali oni se ne mogu posve
osloboditi sumnje da su se sluili molitvama i pobonim vjebama kako bi iznudili udo jer ima i takvih ikoji su prieljkivali da im i Duh Sveti bude familiarisM\ Ali pravedna
prosudba ne smije preutjeti da u literaturi ima podosta svjedoanstava koja govore da im je bilo jasno kako je tu rijee
0 njihovoj vlastitoj preobrazbi. Tako, primjerice, jedan od
njihuzvikuje: Transmutemini in vivos lapides philosophicos!
[Preobrazite se u ive kamene mudraca!]
im se dodirnu svijest i nesvjesno, oni zbog svojih opreka 1SS
uzmiu jedno od drugoga. Zbog toga odmah na poetku sna
treba udaljiti zmije to odmiu u suprotnim smjerovima, to
jest, sukob izmeu svjesnoga i nesvjesnoga odluno je ukinut
1 svijest je prisiljena na circumambulatio, a time na podnoenje napetosti. Ali arobni ikrug kojim se tako krenulo prijei
i nesvjesno da izbije na povrinu; jer taj bi prodor bio jednak
psihozi. Nonnulli perierunt in opere nostro [Mnogi pogibaju
pri naem djelu], moglo bi se rei zajedno s filozofom Rosarium-a. San pokazuje da je uspjela teka radnja to jest, razmiljati protuslovno to uzmae samo nadmoan um. Zmije vie ne bjee, ve se rasporeuju u etiri kuta i proces preobrazbe, odnosno, integracije, uspijeva. Postignut je preobraaj i osvijetljenost, to jest, svjesno prepoznavanje sredita,
ako ne drukije, a ono barem anticipacijom u snu. To poten62 ivio je poetkom 17. stoljea u Engleskoj [pseudonim znai miroljubivi
ljubitelj istine].
63 Tumaenje hermetiko-pjesnikih jela gospoina Georga Ripleya, str.
133 i d.
64 [Usp. Jung, Mysterium Coniunctionis II, str. 34, napomena 121.]

157

cijalno postignue znai ako se ono uope moe postii, to


jest, ako svijest ne iz.gubi ponovo vezu sa sreditem65 obnovu osobnosti. Budui da je to subjektivno stanje, kojega
zbiljsku opstojnost ne moe potkrijepiti nikakvo vanjsko mjerilo, bezuspjean je i svaki daljnji pokuaj opisa i objanjenja, i samo onaj tko je to iskusio moi e shvatiti i posvjeoiti njegovu zbiljnost. Srea je, primjerice, toliko znaajna
zbiljnost da nema onog tko za njom ne bi udio, pa ipak nema
jednog jedinog objektivnog mjerila koje bi nedvojbeno razjasnilo nunu opstojnost toga stanja. esto, upravo u najvanijim stvarima, moramo se zadovoljiiti subjoktivnim sudom.
189
Razmjetaj zmija u etiri kuta upuuje na rad nesvjesnoga.
Kao da je pred nama tlocrt predopstanka, neka vrsta pitagorejskoga etverstva. S tim u vezi veoma sam esto promatrao
etveroibroj. To vjerojatno objanjava posvemanju rairenost
i magiko znaenje kria ili etverodijelna kruga. Ovdje je,
ini se, rije o hvatanju i razmjetaju ivotinjskih poriva, oime
se odgoni pogibao zapdanja u nesvjesnost. Moda je to iskustvena osnova kria, koji svladava mrane sile (sl. 73).
190
Ovim snom nesvjesnome je uspio snaan prodor, budui da
je svoje sadraje uzmogao primaknuti u prijeteu blizinu svijesti. Snivatelj je, ini se, duboko upleten u tajnovit sintetiki
obred i nee propustiti a da u svjesni ivot ne prenese znaajno
sjeanje iz toga sna. Iskustvo pokazuje da to dovodi do znatnog
sukoba u svijesti, jer ona raije uvijek spremna, niti sposobna,
za izniman umni i udoredni napor, nudan da bi se protuslovlje uzelo ozbiljno. Nita nije ljubomomije od istine.
191
Jedan ipogled na srednjovjekovnu duhovnu povijest pokazuje da je sva naa dananja duhovnost preoblikovana kranstvom. (To nema nikakve veze ,s postojeom ili nepostojeom
vjerom u kraniske istine.) Stoga rekonstmkdija majmuna u
svetome prostoru, to je predlae sam, djeluje toliko zbunjujue da se najvei dio opinstva utjee u okrilje nerazumijea.
Drugi dio zanemamje dubok ponor dionizijske tajne i pozdravlja raboiitu darvinistiku jezgru kao izbavitelja iz mistike
65 Usp. komentar o snu 10, u paragr. 141; nadalje: et ego vinctus ulnis et
pectori meae matris et substantiae eius, continere, et quiescere meam substantiam facio [i, vezan o ruke i grud majke, i o njezinu tvar, inim da se
i moja tvar dri na okupu i miruje], (Tractatus aureus, IV /Ars. Chem., str.
24/.)

158

192

egzaltacije. Tek e poneki osjetiti i pojmiti sudar dvaju svjetova to je u osnovi posrijedi. San dodue jasno kae kako na
onom mjestu, gdje je prema staroj predaji prebivalo boanstvo, treba nastati majmom. Ta je zamjena gotovo dsto toliko
pogubna kao i crna misa.
etverokutan prostor ima u istoonjakoj simboliici kao zemlja (u Kini) i kao padma (lotos, u Indiji) znaaj yoni, enskosti. Nesvjesno u mukarca isto je tako ensko, i utjelovljeno je u aniimi.66 Ta uvijek predstavlja manje vrijednu funkciju676
8te zato esto ima oudoredno dvojben znaaj; tovie, ona
esto izravno prikazuje zlo. Ona je obino etvrta osoba (usp.
snove 10, 11, 15 [paragr. 136, 147, 162]). Ona je zastrano majino krilo (sl. 74) koje je kao takvo ambivalentne naravi. Kransko boanstvo jest jedno u tri osobe. etvrta osoba u nebeskoj drami nedvojbeno je avo. U bezazlenijoj psiholokoj
verziji on je manje vrijedna funkcija. udoredno, on je ovjekov grijeh, dakle, funkcija to pripada ovjeku: stoga zacijelo
muka. enskost je u boanstvu preuena; jer tumaenje Duha Svetoga kao Sophia-Mater* smatra se krivovjerjem. Kranska metafizieka drama, Proslov na nebu, poznaje prema
tome samo muke prikazivae, isto kao i mnogi prvotni misteriji. Ali i enskost mora negdje biti; zato se ona vjerojatno
moe nai u tmini. U svakom sluaju, stara kineska filozofija
smjestila ju je tamo, naime, u yin. Ia!ko se mukarac i ena
sjedinjuju, oni ipak predstavljaju nespojive opreke, to se,
kada ponu djelovati, izrode u smrtno neprijateljstvo. Tako
ta praopreka simboliki prikazuje i sve mogue druge opreke:
toplohladno, svijetlo tamno, sjeverjug, suhovlano, do66 Pojam anime, kako je ja odreujem, nije nikakva novost, ve arhetip
koji se susree na najrazliitijim mjestima. Bio je poznat i alkemiji, to potvruje sljedei komentar: Quemadmoum in Sole ambulantis corpus continuo sequitur umbra... sic hermaphroditus noster Adamicus, quamvis in forma masculi appareat, semper tamen in corpore occultatam Evam sive foeminam suam secum circumfert. [Kao to nekog to hoda na suncu neprestance
prati sjena. . . tako i na adamovski hermafrodit, iako se likom ini mukarac, nosi sa sobom u svojem tijelu skrivenu Evu ili enu.] (Tractatus
aureus u Bibl. chem. I, str. 417b).
67 Usp. Jung, Psychologische Typen, definicije [Manje vrijedna funkcija].
* Mudrost-Mati
68 Tractatus aureus u Ars chem. (str. 17): verum masculum est coelum foeminae, et foemina terra masculi [mu je, naime, enino nebo, a ena je
mueva zemlja].

160

74

Nebo

(duhovnost) oplou je zem lju i stvara ovjeka.


Thenaud, Traite de la cabale (16. st.)

brozlo itd.; pa tako i opreku: svjesnonesvjesno. U psihologiji funkcija postoje najprije dvije svjesne, dakle, muke
funkcije, urazliena funkcija i njezina pomona funkcija, koje su u snovima predstavljene kao otac i sin, dok su nesvjesne funkcije predstavljene kao majka i ki. Budui da opreka
izmeu obje pomone funkcije nije ni priblino tolika kao
izmeu urazliene i manje vrijedne funkcije, moe i trea, naime, nesvjesna pomona funkcija biti uzdignuta u svijest
te tako postati mukom. Ali ona e sa sobom ponijeti neto
od mijeanja s manje vrijednom fimkcijom pa e na taj na-

161

193

194

195

196

in obavljati stanovito posrednitvo s tminom mesvjesnoga.


Sukladno toj psiholokoj injenici, i Duh Sveti podJegao je
krivovjernom tumaenju kao Sophia, budui da je bio posrednikom roenja u puti, te je tako omogueio da postane vidljivim svijetlo boanstvo u tmini svijeta. Zbog te je veze zacijelo
Duh Sveti bio osumnjien zbog enskosti; jer Marija bijae
tamna njiva, illa terra virgo nondum pluviis rigata, kako ju
je nazvao Tertulijan69.
etvrta funkcija zdruena je s nesvjesnim i, osvijeena, ona
povlai za sobom cijelo nesvjesno. Tu dolazi do razmimoilaenja s nesvjesnim i do pokuaja da se izazove sinteza opreka70. Ali ponajprije izbija onaj estdki su'kob u koji bi zapao
svaki razuman ovjek kad bi mu postalo jasno da mora progutati najbesmislenije praznovjerje. Sve u njemu opiralo bi
se, i on bi se oajniki branio od neega to bi mu se inilo
stranim besmislom. To stanje objanjava sljedee snove.

19. SAN:

Rat to bjesni izmeu dva naroda.


Ovaj san prikazuje sukob. Svijest brani svoj poloaj i nastoji potisnuti nesvjesno. Tako e se ponajprije istisnuti etvrta funkcija; ali kako je ona spojena s treom, i ,ta prijeti
nestankom, ime bi se uspostavilo stanje koje je prethodilo
sadanjemu: naime, stanje u kojem su samo dvije funkcije
svjesne, dok su druge dvije prele u nesvjesno.

20. SAN:

U peini se nalaze dva djeaka. Kao kroz kakvu cijev pada k


njima i trei.
a [ona djevianska zemlja koju jo nije navlaila kia] Adversus ludaeos,
XIII.
70 Ovu sintezu alkemija je smatrala jednom od svojih najglavnijih zadaa:
Coniungite ergo masculinum servi rubei filium suae odorigerae uxori et
iuncti artem gignent [Poveite, dakle, mukog sina crvenog roba s njegovom mirisnom suprugom i sjedinjeni oni e proizvesti umjetnost]. (Ruska,
Turba, str. 62). esto se sinteza prikazivala kao rodoskvrnue izmeu brata
i sestre, to je zacijelo u vezi s Visio Arislei (Art aurif. I). (Vidi i sl. 167,
gdje je prikazana kohabitacija Tabricija i Beje, djece morskoga kralja.)

162

Peina prikazuje tminu i zatvorenost nesvjesnoga. Dva dje- 197


aka odgovaraju dvjema funkcijama nesvjesnoga. Teoretski,
trei bi morao biti pomona funkcija, to upuuje na to da
se svijest posve povukla na urazlienu funkciju. Omjer je,
dakle, jedan naprama trd, to nesvjesnomu daje veliku nadmoe. Stoga se moe oekivati novi prodor nesvjesnoga i povratak njegova prijanjeg poloaja. Djeaci upuuju na motiv patuljka (sl. 77). (O tome kasnije.)

21. SAN:

198

Velika, prozirna kugla to sadrzi mnogo malih kugla. Gore


iz nje raste zelena biljka.
Kugia je cjeiina to obuhvaa sve sadraje; ivot to se bio 199
zaustavio beskorisnom borbom opet je mogu. U Kundalini-yogi zeleno krilo oznauje Ivaru (ivu) to izlazi iz prikrivenog stanja.

75 Trim urti-slika. T rokut sim bolizira tenju svem ira prem a vrhu
sjedinjenosti, k o rn jaa Vinua, a lotos to zajedno s dva plam ena
raste iz m rtvake lubanje: Sivu. U pozadini: blistavo B rah m a
-sunce sve zajedn o odgovara alkem iarskom opusu, g d je je
massa confusa p red stavljen a kornjaom , dok lu b an ja sim bolizira
vas preobrazbe, cvijet, sebstvo, odnosno, cjelovitost.
Prema jednome indijskom prikazu

163

200 22. SAN:

201

U amerikom hotelu. Penje se dizalom do treega ili etvrtoga


kata. Tu mora ekati s mnogo drugih Ijudi. Tu je jedan prijatelj (odreena osoba) koji kaze kako on (snivatelj) nije smio
tamnu, nepoznatu enu ostaviti neka eka dolje toliko dugo,
ta prepustio ju je njegovoj skrbi. Daje mu otvoreno pisamce upueno nepoznatoj. Na njemu pise: Spas nije u neodlasku ili u bijegu. Ali nije ni u bezvoljnu preputanju.
Spas je u potpunoj predanosti, pri emu pogled valja usmjeriti
na jednu molbu. Na rubu papiria je crte: kota ili vijenac
sa osam bica. Dolazi posluitelj u dizalu i kae da je njegova
(snivateijeva) soba na osmom katu. Penje se dizalom dalje,
negdje do sedmog ili osmog kata. Tamo stoji nepoznat, crvenokos mukarac i prijateljski ga pozdravlja. Dolazi do promjene prizora. Kau, u vicarskoj je dolo do prevrata: neka
vojna stranka promie potpuno uguivanje lijevog. Na prigovor da je lijevo ionako slabo, odgovara se kako se upravo zbog toga eli posve uguiti lijevo. Sada dolaze vojnici u
starinskim odorama koji odreda nalikuju crvenokosom. Pune
puke ipkama, rasporedivi se u krug i spremajui se pucati
na sredinu. Na kraju ipak ne pucaju i ini se kao da e odstupiti. Budi se ispunjen strahom.
Sklonost k ponovnoj uspostavi cjeline, to je naznaena u
prcthodnom snu, nailazi u ovom snu ponovo na druikije usmjerenu svijest. Stoga je prikladno da se san odvija na ameriokoj pozadini. Dizalo se penje, kao to i dolikuje, kad neto
iz po-svijesti dolazi gore u svijest. Ali ono to ovdje dolazi gore jest nesvjestan sadraj: to jest, mandala obiijeena
brojem etiri (sl. 61, 62 i dr.). Zbog toga bi se dizalo trebalo
popeti do etvrtoga kata. Ali kaiko je etvrta fumkcija tabu,
ono se penje samo u blizitnu treega dli etvrtoga kata. To se
ne dogaa samo snivatelju ve i mmogim diugim ljudima koji
zbog toga, kao i on, moraju ekati, dok se ne prihvati etvrta
funkcija. Dobar prijatelj upozorava ga da tamnu enu, to jest
animu, fcoja zastupa zabranjenu funkciju, nije smio ostaviti
ekati dolje, naime, u nesvjesnom. Jer to je bio razlog to
je s drugima morao ekati gore. To u stvari nije puki pojedinani problem, ve kolektivni, budui da je zamjetljivo oivljavanje nesvjesnoga u novije vrijeme, kao to je ve nasluivao
Friedrich Schiller, dalo povoda za pitanja o kojkna se u de-

164

vetnaestom stoljeeu nije moglo ni sanjati. Nietzsche je u Zaratustri odlueio odbaciti zmiju i najrunijeg ovjeka, a
time i prihvatiti herojsku borbu svijesti, koja je susljedno
vodila do sloma pretkazana u Zaratustri.
Savjet na papiriu dubokouman je koliko i primjeren, tako
te mu ne treba nita dodavati. Poto je dan savjet i poto ga
je snivatelj na neki nain prihvatio, moe se nastaviti s vonjom prema gore. Valja pretpostaviti da je barem openito
prihvaen problem etvrte funkcije; jer snivatelj sada dolazi
do sedmog ili osmog kata, pa etvrta funkcija inije vie zastupljena etvrtinom ve osminom, te se ini umanjenom za
polovicu.
Ovo oklijevanje pred posljednjim korakom do cjelovitosti
ima, ini se, zaudno i stanovitu ulogu u drugom dijelu Fausta. Posrijedi je prizor s Kabirima: sjajne sirene dolaze
preko vode. Nerejide i Tritoni pjevaju:*
N a r u k a m a n a m b la g o
to sv a k o m b it e d rag o .
H elo n e siln e tite
O b lici stro g i k ite:
N o sim o b o go v e!
S v e an o p je v a jte !
S IR E N E :

M alen im ra st,
S iln a im v last.
B o a n stv a ta s ta r a
S p a s su m o rn a ra .
N E R E J ID E

I T R IT O N I:

R o d n o sim o K a b ir a
D a v od e sla v u m ira.
G d je n a la zi se on
N e p tu n je u v ije k sk lo n .

Sirene, dakle, enske prilike (sl. 10, 11, 12 i 157) koje u


neku ruku predstavljaju nesvjesno kao more i morske valove,
donose strogu tvorevinu (oblik). Strogo podsjea na stro* Svi navodi iz Fausta prcma izdanju: Faust, I i II dio. Matica hrvatska
Zora, Zagreb, 1970, prev. Tito Strozzi.

165

202

203

ge graditeljske ili geometrijske oblike, koji prikazuju odreenu zamisao bez romantienih (uvstvenih) primjesa. Tvorevina blijeti s oklopa kornjae71 (sl. 76), koja, poput zmije, kao
jednostavna hladnokrvka simbolizira ono nagonsko u nesvjesnomu. Tvorevina je u stanovitom smislu istovjetna s nevidljivim, stvaralakim patuljcima-bogovima, zastrtima (sl. 77), koji se dre u tamnoj cisti, ali koji, kao likovi veliine stopala,
stoje i na morskoj obaii, gdje kao srodnici nesvjesnoga tite

76

K ornjaa: alkemiarsko pom agalo.


Porta, De distillationibus (1609)

brodarstvo, to jest, one ikoji se odvae u tminu i neizvjesnost.


Kao Daktili, oni su bogovi pronalazaa, dodue maleni i neugledni, kao porivi nesvjesnoga, ali isto tako moni kao i ovo.
El gabir je velik, moan.
N E R E J ID E

I T R IT O N I:

T ri d o v est b je u n a o j m o i,
A1 e tv rti ne h tje d e d oi;
On p ra v im se b e n azv ao je
to m isli z a sve o sta le .
S IR E N E :

T u b o g u n je g o v d ru g
S lu i za ru g.
a stite sve svete,
u v a jte se te te.
204

Znaajno je za Goetheovu uvstvenu narav da je etvrti upravo mislilac. Ako uvstvo je sve vai ikao vrhovno naelo, mi71 Testudo je alkemiarsko pomagalo, plitica kojom se pokrivala retorta
u pei. Usp. Rhenanus, Solis e puteo emergentis, str. 40.

166

ljenje se mora zadovoljiti nepovoljnom ulogom i nestati potonuem. Taj razvoj opisuje Faust, Prvi dio. Sam je Goethe
posluio kao uzor za to. Miljenje tu postaje etvrtom (tabu)
funkcijom. Stapanjem s nesvjesnim ono poprima groteskan
kabiriki lik; jer kao patuljci Kabiri su podzemni bogovi i
stoga obiono, sukladno tome, unakaeni. (Na izoblienike gledam kao na lonce od loe gline.) Stoga oni stoje u isto tako
grotesknoj opreci prema nebesnicima i nabaeuju se na ove
porugom. (Usp. Majmun Boji.)
N E R E J ID E

T R IT O N I:

N jih z a is ta se d a m im a.
S IR E N E :

Ali to je s on im tr im a ?
N E R E J ID E

I T R IT O N I:

N e zn am o za to o d g o v o ra,
O lim p to se p ita t m o ra ;
I o sm i ta m o v a ljd a ije ,
A1 z a n j jo n itk o p ito n ije .
T o m ilo sn e su sje n e ,
A1 jo n ed o v ren e.
N e sra v n jiv e ni s k im .
N e to ih gon i d a lje ,
G lad z a n ed o stiiv im
S v e d j ih d a lje a lje .

77a i b Telesfor, Kabir ili familiaris Asklepijev.


77a: B r o n a n i

lik

S t.

C c i 'm a i n - c n - L a y e ;

77b:

M ram orn i

k ip i

B eu

167

205

Doznajemo da ih zapravo ima sedam do osam; ali s osmim ponovo ima tekoa, kao i prije sa etvrtim. Isto tako,
protivno ranije naglaenu podrijetlu iz unutranjega, mranoga, pokazuje se da se Kabiri zapravo mogu nai na Olimpu;
jer oni vjeno tee odozdo prema gore, pa se stoga uvijek nalaze i dolje i gore. Stroga tvorevina bjelodano je nesvjestan
sadraj to neprestance pokuava doprijeti do svjetla. Ona
trai, i sama jest, ono to sam na drugom mjestu oznaeio kao
teko dostiivu dragocjenost . 72 Ta se pretpostavka odmah
potvruje:
S a d h e r o ji e d revn i svi
S v o j sla v a n g la s izgu b iti,
M a g d je i k a k o s ja o , n eee vie.
T ek zlatn o ru n o o n i u g ra b ie ,
A vi K a b ire !

2os

Zlatno runo ueni je cilj argonautske plovidbe, one pustolovne potrage to je jedna od nebrojenih inaica za postizanje nedostinoga. Tal mudro primjeuje:
P a to je o n o to se tra i:
T ek r a v n o v ac n e to vai.

207

Nesvjesno je uvijek vlas u juhi: bojaljivo prikriven manjak savrenstva, bolno opovrgnue svih idealistikih tenja,
zemni preostatak to prianja uz ovjeju narav i turobno zastire njezinu kristalnu jasnou za kojom eznemo. Prema alkemiarskom poimanju i ra i zelena ra bolesti su kovine.
Ali ba ta prokaza jest vera prima materia, osnovica za spravljanje filozofskog zlata. Rosarium philosophorum kae: Nae
zlato nije obino zlato. Ali pita za zeleno (viriitas, vjerojatno
zelena ra), smatrajui da je mjed, zbog zelenoga na sebi, prokazno (leprosum) tijelo. Stoga ti velim da sve to je savreno
na mjedi jest sim o ono zeleno, budui da emo uskoro naim
postupkom (magisterium) pretvoriti to zeleno u nae najie
zlato.73
72 Jung, Symbole der Wandlung, Kazalo p. r.
73 Art. aurif. II, str. 220: navod iz Seniora. Viriitas se prigoice oznauje
i kao azoth, to je jedan od mnogih sinonima kamena.

168

78 M arija Proroica; u pozadini: sje in jen je


gorn jega i donjega.

(coniunctio)

Maier, Symbola anreae mensae (1617)

Talova protuslovna primjedba, kako tek ra daje noviu


pravu vrijednost, oblik je alkemiearske parafraze, koja zapravo ne eli rei nita drugo ve da nema svjetla bez sjene, ni
duevne cjelovitosti bez nesavrenstva. Da bi se upotpunio,
ivot ne treba savrenost ve potpunost. Tu spada i trn u
tijelu, trpljenje manjkavosti, bez koje nema napretka ni
uzdignua.
Problem brojeva tri i etiri, sedam i osam, koji je na ovom
mjestu dotakao Goethe, velika je zagonetka alkemije, to se
povijesno vraa na tekstove koji se pripisuju Kristijanu74. U
raspravi o proizvodnji mitske vode kae se: zbog toga uz-

20S

209

74 Nepoznati autor, nazvan Kristijan (Christianos), prema Berthelotu (Le.s


Origines de lalchimie, str. 99 i d.), suobnik je Stjepana Aleksanrijskog,
i ivio je, dakle, negdje poetkom 7. st.

169

vikuje bez ustegnua idovs'ka proroica: Jedno postaje dva,


a dva tri, i od treega postaje jedno kao etvrto75. Ta se proroeiea spominje u alkemiarskoj literaturi kao Marija Proroica76 (sl. 78), nazvana idovka, sestra Mojsijeva, ili Koptkinja, i lako je mogue da je ona u vezi s Marijom iz gnostike predaje. Epifan potvruje postojanje spdsa te Marije:
Interrogationes magnae i Interrogationes parvae, gdje je
opisano vienje Krista, prema kojemu, na brdu, iz njegova
boka izlazi ena, s kojom se on zdnuuje77. Zacijelo nije sluajno to dolje navedena Marijina rasprava obrauje, u razgovoru s filozofom Arosom78, matrimonium alchjmicum*;
odatle potjee (kasnije esto ponavljano Vjenaj gumij s gumijem u pravome braku79. Gumiarabika prvotno, koristi se
ovdje kao tajno ime za preobrazbenu tvar i to zbog njezina
ljepljivog svojstva. Tako, primjerice, Khunrath80 objanjava
crvenu gumu kao smolu mudraca, to je sinonim za preobrazbenu tvar. Drugi jedan tumaitelj tu tvar kao ivotnu
silu (vis animans) usporeuje s ljepkom svijeta (glutinum
muni), kojii tvori ono srednje izmeu duha i tijela i spaja ih
oboje.81 Stara rasprava Consilium coniugii razlae kako se
filozofski ovjek sastoji iz etiri naravi kamena. Tri su
od njih zemaljske ili u zemljii, a etvrta narav je voda kamena, naime, ljepljivo zlato, to se naziva crvenom gumom,
kojom su obojene tri zemaljske naravi.82 Tu doznajemo da je
75 Berthelot, Alch. grecs, VI, v, 6, redak 16. Gotovo ivotinjsko iy.zrJX';%X,zs
(vritati) upuuje na ekstatiko stanje.
76 Rasprava koja se njoj pripisuje (arapskoga podrijetla?) pod naslovom
Practica Mariae Prophetissae in artem alchemicam u: Art. aurif. I, str. 319
i d.
77 Panarium, XXVI. O daljnjim moguim vezama s Mariamnom i Marijom
Magdalenom iz Pistis Sophie usp. Leisegang, Die Gnosis, str. 113 i d. i Schmidt
(ur.), Gnostische Schriften in koptischer Sprache, VIII, str. 596 i d.
78 Aros = Horos. Predloak za Marijin razgovor moe biti "Im<; -z'j'gr-ig
inp
(Berthelot, Alch. grecs, I, XIII). Izida i Marija mogle su se lako
zamijeniti.
* alkemijski brak
75 Matrimonifica gummi cum gummi vero matrimonio u: Art. aurtf. I,
str. 320.
80 Hyleal. Chaos, str. 239.
81 Aphorismi Basiliani u: Theatr. chem. IV (1613), str. 368.
82 Ars. chem., str. 247 i 255.

170

guma kritika etvrta narav; ona je dvostruka, to jest, muka


i enska, pa ipak samo jedna aqua mercurialis. Sjedinjenje
tih dviju neka je vrsta samooplodnje, a to se uvijek pripisuje
merkurskom zmaju.83 Iz tih je nagovjetaja lako uoiti tko
je filozofski ovjek: androgini prvotni ovjek ili anthropos u
gnosticizmu84 (usp. sl. 64, 82, 117, 195 i dr.), kojih je paralela
u Indiji atman. Brhadaranyaka-Upaniad kae o tome: Jer
bio je velik poput ene i mukarca to su obgrlili jedno drugo.
To svoje sebstvo (atman) podijelio je u dva dijela; iz toga nastadoe mu i ena. On se sjedinio s njom 858
6itd. Zajedniki
izvor tih misli jest u primitivnim predodbama o dvospolnom
prabiou.
etvrta narav da se vratimo tekstu Consilium coniugii 2:0
vodi nas izravno do pojma anthropos-a, to je predodba
ovjekove cjelovitosti: onoga naime to je bio prije ovjeka
i istodobno predstavlja njegov cilj. Kao etvrto ona se pridruuje troma i tako uspostavlja sintezu etvoro u jedinstvu85
(sl. 196). Kod sedam i osam ini se da je posrijedi neto slino; meutim, taj motiv javlja se u literaturi znatno rjee.
Ali on postoji u Paracelsusa, gdje je bio dostupan Goetheu87,
u Drugome objanjenju oijeloga zvjezdoznanstva: Jedno je
silno / estero su subjekti, osmi je isto tako moan88, ak i
vie negoli prvi. Jedno je Ikralj, a est su sluge i sin: to su
kralj Sunee i est ophodnica, odnosno, kovni ovjeuljci, kao
83 Arnaldus de Villanova (Carmen u: Theatr. chem. IV [1613], str. 614 i d.)
na veoma je prikladan nain saeo bit rasprave u sljedeim stihovima: Maria, mira sonat, breviter quae talia sonat: /Gummi cum binis fugitivum figit in
imis./ . . . Filia Platonis consortia iugnit amoris:/ Gaudet massata, quando tria
sunt sociata.
84 Usp. moja izlaganja o Paracelsusovu Adechu u: Paracelsus als geistige
Erscheinung [paragr. 168 i 203 i d.].
83 I, 4,3 Usp. The Upanishas II, str. 85 i d.
86 Neto drukije izreeno je to u Allegoriae sapientum, Distinction XIV
(Theatr. chem. V, str. 86): Unum et est duo, et duo et sunt tria et tria, et
sunt quatuor, et quatuor, et sunt tria, et sunt duo, et duo et sunt unum. [Jedno i ono su dva, a dva i ono su tri, a tri i ono su etiri, a etiri i ono su tri,
a tri i ono su dva, a dva i ono su jedno.] Time je oigledno prikazana etverodjelnost (tetrametria) jednoga i sinteza etiriju u jedno.
81 Usp. Dichtung un Wahrheit.
88 Sudhoff/Matthiesen (ur.) XII.

171

79

Kralj Sunce sa est sinova ophodnica.


Lacinius, Pretiosa margarita novella (1546)

211

to su prikazani u Pretiosa margarita novella Janusa Laciniusa iz godine 1546.89 (sl. 79.). Osmi se ovdje ne pojavljuje. ini
se da ga je Paracelsus izmislio. Kako je ovaj jo moniji od
prvoga, moe mu pripasti kruna. Osmi, to kod Goethea prebiva na Olimpu, izravno upuuje na Paracelsusov tekst utoliko to ovaj iznosi astrologiju Olimpa (to jest, sastav corpus-a astrale)90.
Vratimo li se ponovo naem snu, nai emo na kritinome
mjestu, naime, na sedmom ili osmom katu, crvenokosoga, sinonim ikozobrada, dakle, umnoga Mefista, koji arobnjaki
mijenja prizor, jer mu je stalo do onoga to Faust nikada
nije vidio: naime, do stroge tvorevine, koja je najvia dra89 Huser (ur.) II, str. 451. Tu je aqua mercurialis oznaena kao Bacchi candens et limpidus humor (!) [Bakhova blistava i jasna tekuina]. Tom se radnjom sjedinjuju kralj i sin, tako da na kraju preostaju samo obnovljeni
kralj i pet slugu. Senarius (est) ima skromnu ulogu tek u kasnijoj alkemiji.
90 Hauser I, str. 530.

172

80

Merkur okree kota sa osam bica, k o ji simbolizira proces.


U jedn oj ruci dri telum passionis.
Speculum veritatis (Vatikan, 17. st.)

gocjenost, besmrtno91. On se pretvara u vojnike, zastupnike


istolikosti, skupnoga miljenja koje, naravno, ni najmanje
nije spremno trpjeti nepodobnosti. Za skupno miljenje tri i
sedam po najvioj su volji sveti; ali etiri i osam su kodljivi:
lonoi od loe gline, nita osim manje vrijednosti, koja
po strogome sudu glaveina svih boja nema pravo na opstanak. Lijevo treba posve uguiti, to znai, nesvjesnu stranu i sve ono dvojbeno to dolazi slijeva, dakle, od nesvjesnoga. To je miljenje, dodue, starinsko i slui se starinskim
sredstvima; ali pogoditi mogu jo i sprednjae*. Iz nepoznatih
razloga, ikoji naime u snu nisu navedeni, ruilaki napadaj
jenjava prema sreditu, na koje (prema savjetu) valja neprestance upravljati pogled. Na rubnome crteu na papiriu to je sredite oznaeno kao kota sa osam bica (sl. 80).
91 Faust II. Aneli nose Faustovo besmrtno u nebo, poto su izigrali avla.
U izvornoj verziji to je Faustova entelehija.
* puka nabojnjaa ili starinska pu.ka nabijaa (njem. Vorderlader)

173

212 23. SAN:

U etverokutnom prostoru. Suelice snivatelju sjedi nepoznata zena, koje portret treba nacrtati. Ali ono to on rie
nije lice, ve trolisna djetelina ili izoblieni krievi u etiri
razliite boje: crvenoj, utoj, zelenoj i modroj.
213
Nadovezujui se ma taj san snivatelj iz vlastite pobude rie
krug, kojega su eetvrtine obojene navedenim bojama. To je
kotae sa osam biea. U sredini nalazi se modar cvijet sa etiri
latice. U kratkim razmacima slijede brojni crtei koji se svi
bave osebujnom strukturom sredine, a posljedak su potrebe
da se otkrije ono oblije Ikoje bieu sredine podaruje sukladan izraaj. Pojedini crtei proizlaze djelimice iz vidnih dojmova, djelimice iz intuitivnih opaaja, a djelimice iz snova.
214
Za kota valja primijetiti da je to omiljen izraaj alkemije
koji oznauje kruni prooes, circulatio. Time se misli, s jedne
strane, na ascensus i descensus, primjerice, na uzlijetanje i
slijetamje ptica (pare to se taloe)92, a s druge strane, ma kruenje u isvemiru kao uzor djelu, pa tako i na godinji oiklus
u kojem se djelo odvija. Alkemiari su bili svjesni veze izmeu
rotatio i krugova koje su crtali. Ondanja udoredna alegorika kotaa naglauje izmeu ostaloga ascensus i descensus
ikao silazak Boga k ovjeiku i uzlazak ovoga potonjega k Bogu
(pozivajui se na govor svetoga Bernarda: Suo nobis descensu suavem ac salubrem dedicavit ascensum93. Nadalje, kota
izrazuje kreposti: constantia, obedentia, moderatio, aegualitas
i humilitas*, koje su znaajne za djelo .94 Mistike veze kotaa
imaju ne malu ulogu i u Jalko-ba Bohmea. I on poput alkemiara barata s Ezekijelovim kotaima; tako vel-i: . . . vidimo,
dakle, da je duhovni ivot okrenut prema unutra, dok je naravni ivot okrenut prema vani, suelice samomu sebi. Moemo to usporediti s okrugli-m kuglinim kotaem to se okree na sve strane, poput kotaa Ezekijelova. 95 Nadalje, on
92 Usp. gibanja pretvorbene tvari u Tabula smaragdina (De alchemia, str.
363).
93 [Svojim silaskom pribavio nam je raostan i izbavljiv uzlazak. (Sermo
IV de ascensione Domini, col. 312]
* postojanost, poslunost, umjerenost, jednakost, poniznost
94 Picinellus, Mundus symbolicus, Kazalo (p. r. rota),
95 Vom irdischen und himmlischen Mysterium, pogl. V, 1 i d.

174

objanjava: Kota naravi okree se prema unutra; jer boanstvo prebiva unutra, u samomu sebi, i ima takav lik koji
se ne moe naislikati, budui da je samo naravna prispodoba:
jednako kao to se Bog oslikava u liku ovoga svijeta; jer Bog
je sav posvuda, te dakle prebiva u samomu sebi. Upamti: izvanjski je kota suncopas sa zvijezdama: a onda dolazi sedam ophodnica 96 itd. Iako taj lik nije dostatno doraen,
potie na razmiljanje: mogao bi se pomno prenijeti na veliki
krug, da razmiljaju oni to slabije poimaju. Dakle, upamti,
udnja ide unutra, prema srcu, koje je Bog itd. Ali ikota je
kod Bohmea i impression (alkemiarski: informatio) vjene
volje. On je majka priroda, odnosno, dua majina, iz koje
ona uvijek crpe i djeluje: to su zvijezde s ophodnim kotaem,
prema uzoru vjenoga zvijea, koje je samo duh i vjena
dua u Bojoj mudrosti, kao i vjena narav iz koje izlaze vjeni dusi d ulaze u stvorove. 97 Osobina kotaa je ivot u obliku etiriju upravitelja, koji upravljaju u majci-roditeIjici. To su etiri prapoela, kojima kota due .. .podaruje
volju i udnju, te je, dalde, cijelo bie tek jedna jedina stvar,
kao i dua ovjekova; kao to je i on u dui i tijelu; jer on
je stvoren prema slici toga cjelovitoga bia. Tako je -i narav
u svoja etiri prapoela cjelovito bie s duom98. Taj sumporni kota jest i izvor dobra i zla, odnosno, on uvodi u ta
naela ili iz njih izvodi."
Bohmeova je mistika u najveem stupnju pod utjecajem
alkemije. On, primjerice, kae: Oblik raanja jest poput kotaa koji se okree; to Merkur ini u sumporu100. Roenje
je zlatno dijete (filius philosophorum arhetip boanskoga djeteta101, kojega je tvorac Merkur102. Sam Merkur je ognjeni kota bivstva u liku zmije. Isto tako i (neprosvijetljena)
je dua takav ognjeni Merkur. Vulkan u njoj pali ognjeni
kota bivstva kad ona napusti Boga; iz toga nastaju pouda
56 Vom dreyfachen Leben, pogl. IX, 58 i d.
57 De signatura rerum, pogl. XIV, 11.
98 nav. dj. pogl. XIV, 12.
99 nav. dj. pogl. XIV, 13.
100 nav. dj. pogl. IV, 25.
101 Usp. Jung i Kerenyi, Das gottliche Kind.
102 Bohme, De signatura rerum, IV, 26.

175

215

i grijeh, koji su srdba Boja. Dua je tada crv, kao ognjena zmija, lioinka i udovite1031
.
4
0
21
Tumaenje kotaa kod Bohmea odaje neto od mistiokog
arcanuma* alkemije te je stoga znaajno i u tom i u psiholokom pogledu: kota se tu javlja kao predodba cjeline, koja
prikazuje bit simbolike mandale, pa tako ukljuuje i mysterium iniquitatis.**
217
injenice potvruju da se predodba sredine, koju nesvjesno neprestance pribliuje svijesti, poinje uvrivati i
na neki oseb-ujan nain oaravati ovu potonju. Sljedei crte
opet donosi modri cvijet (sl. 85), ali osmerostruko razdijeljen;
zatim slijede slike etiriju brda oko vulkanskog jezera; crveni prsten to lei na zemlji, unutra krljavo stablo, uz koje
se ulijevo uzvija zelena zmija (sl. 13).
218
Ozbiljno bavljenje tim problemom vjerojatno zbunjuje nestrunjaka. Stanovito poznavanje yoge, a i srednjovjekovne filozofije lapisa, pomoglo bi mu razumjeti. Kao to je ve reeno, kvadratura kruga bio je jedan od postupaka za proizvodnju lapisa, kao to je bila i primjena imaginatio, to nedvojbeno poikazuje sljedei tekst: I pripazi, da tvoja vrata budu
dobro i vrsto zatvorena, kako onaj to je unutra ne bi pobjegao, i ako je volja Boja doi e tako do cilja. Narav obavlja svoj posao postepeno; ali ja elim da ini isto,
neka tvojom imaginacijom upravlja narav. Promatraj suikladno naravi, koja obnavlja tijela u utrobi zemlje. I to zamiljaj
pravom, a ne fantastinom imaginacij omTO.
219
Vas bene clausum***, ta esta alkemiarska mjera opreza,
znai isto to i arobni krug. U oba sluaja valja zatititi unutranje od prodora i primjesa vanjskoga105, a isto tako i sprijeiti da ono ne pobjegne. Imaginatio se ovdje shvaa kao
zbiljska i doslovno uzeta mo stvaranja slika, sukladno kla103 Bohme, Gesprache einer erleuchteten und unerleuchteten Seele, str. 11
24.
* tajna, tajnovitost
** tajna opaine; nejednakosti
104 Rosarium (Art. aurif. II, str. 214 i d.)
*** dobro zatvorena posuda
105 nav. dj. str. 213: . . . nec intrat in eum (lapidem) quod non sit ortum
ex eo, quoniam si aliquid extranei sibi apponatur, statim corrumpitur. [I
nita ne ulazi u nj, to nije iz njega proizilo, jer kad bi mu se dodalo
togod strano, odmah bi ga pokvarilo.]

176

81

Sol et ejus umbra. Zem lja je postavljena u sredinu


izmeu svjetla i tame.
Maier, Scrutinium chymicum (1687)

sinoj uporabi rijei, emu je oprena phantasia, koja znai


puki domiljaj, u smislu nebitne misli, to je Petronije, pojaavajui to znaenje, ak ismijao: phantasia non homo106.
Imaginatio je djelatno izazivanje (unutranjih) slika, seoundum naturam, zbiljski misaoni ili predodbeni in, to
ne izmilja u prazno, bez svrhe i ikakve podloge, dakle,
koji se ne poigrava sa svojim predmetima, ve nastoji uhvatiti unutranju datost predodbama slijedei vjerno narav. Ta se djelatnost oznauje kao opus, djelo. Pa i nain na
106 [Satyricon, paragr. 38: On je fantazija, ne ovjek.]

177

220

ikoji snivatelj obrauje te predmete unutranjeg iskustva ne


moe se oznaeiti drukdje nego kao pravi rad, s obzirom na
savjesno, tono i brino zapisivanje i razradbu sadraja to
od nesvjesnoga pritjee svijesti. Slinost s opusom oigledna je svakom poznavatelju alkemije. Povrh toga, analogiju potvruju snovi, kao to pokaz.uje san 24.
Ovaj, dvadeset i trei, san, odakle potjeou crtei o kojima
je netom bilo govora, ne pokazuje niiim da je lijeva strana
bila uguena. Usuprot tome, snivatelj se ponovo nalazi u
temenosu, suocn s nepoznatom, koja utjelovljuje etvrtu,
manje vrijednu funkciju107. San prihvaa njegovo risanje i
ono to san utjelovljeno prikazuje to snivatelj ponavlja 'kao
apstraktni ideogram. Ovo bi moglo upuivati na to da je
smisao uosobljenja simbol za neto to bi se moglo prikazati
i u drugom obliku. Taj drugi oblik zahvaa unatrag u san
16 [paragr. 97], gdje je istaknuta analogija tref-asa i kria
nejednakih krakova. Analogija se ovdje potvruje. Ondanje
sam stanje pokuao saeti u izriieku: kransko trojstvo, ali
osjenano, obojeno ili zasjenjeno sa etiri (boje). Boje se ovdje javljaju kao ozbiljenje etverstva. Slian nagovjetaj navodi Rosarium iz Tractatus-a aureus-a: Voltur108. . . clamat voce magna, inquiens: Ego sum albus niger et rubeus citrinus109. Za lapis se, naprotiv, istie da on u sebi sjedinjuje
omnes colores. Stoga se moe pretpostaviti da etverstvo,
koje je ovdje zastupljeno bojama, u stanovitom smislu prikazuje predstupanj. To potvruje Rosarium: . . . lapis noster
107 Fili, extrahe a radio suam umbram: accipe ergo quartam partem sui,
hoc est, unam partem de fermento et tres partes de corpore imperfecto
itd. [Sine, izvuci iz zrake njezinu sjenu: uzmi, dakle, njezin etvrti dio, to
jest, dio fermenta i tri dijela nesavrena tijela]: pretpisnica za pripremanje lapisa. (Hermov navod iz Rosarium-a (Art. aurif. II, str. 317). Za umbra
usp. nav. dj. str. 233: Fundamentum artis est Sol, et eius umbra [Osnova
umijea jest Sunce i njegova sjena] (sl. 81). Gornji tekst samo po smislu
odgovara Tractatus-u aureus-u, ne i doslovce.
108 Usp. San. 38, paragr. 304. Alkemistiki jastrebovi, orlovi, vrane u biti su
sinonimi.
109 [Jastreb . . . doziva glasno i kae: Ja sam bijelo cmilo i crveno utilo.]
Ni taj navod iz Herma nije vjeran. Mjesto zapravo glasi: Ego sum albus
nigri, et rubeus albi, et citrinus rubei, et certe veridicus sum. [Ja sam
bijelo u crnome, i crveno u utome, i uto u crvenome, i zasigurno govorim
istinu.] (Tractatus aureus, str. 12). Na taj nain izraavaju se tri znaenja
i etiri boje, za razliku od Hortulanusova izrijeka, gdje se lapisu pridaju
etiri naravi i tri boje. (De Alchemia, str. 372).

178

82

Anthropos sa etiri prapoela.

Iz jednoga ruskog rukopisa iz 18. stoljea

est ex quatuor elementis110 (sl. 64, 82, 117 i dr.); isto tako
aurum philosophicum: .. .in auro sunt quatuor elementa
in sequali proportione aptata111. injenica je da etiri boje
u snu prikazuju i prijelaz iz trojstva u etverstvo i time u
kvadrirani krug (sl. 59 i 60), koji je zbog svojega zaobljenja
(savrene jednostavnosti), po alkemistikome poimanju, naj110 nav. dj. str. 207. [Na kamen potjee od etiri prapoela.]
111 nav. dj. str. 208. [U zlatu postoje etiri prapoela ravnomjerno rasporeena.]

179

blii naravi lapisa. U jednoj pretpisnici za pripremanje lapisa, koja se pripisuje Raymundusu, kae se: Recipe de simplicissimo et de rotundo corpore, et noli recipere de triangulo vel quadrangulo, sed de rotundo: quia rotundum est propinquius simplicitati quam triangulus. Notandum est ergo,
quod corpus simplum nullum habens angulum: quia ipsum
est primum et posterius in planetis, sicut Sol in Stellis1121
.
3
221 24. SAN:

222

223

224

Dvije osobe govore o kristalima, posebice o jenome dijamantu.


Teko je ne pomisliti tu na pojam lapisa. U stvari, ovaj
san razotkriva povijesnu pozadinu i daje naslutiti da je ovdje uistinu posrijedi traeni lapis, teko dostina dragocjenost. Snivateljev opus doima se kao nesvjesno ponavljanje tenji hermetike filozofije. (Vie o dijamantu u snovima 37, 39, 50 [paragr. 258, 262, 284].)
25. SAN:

Posrijedi je konstrukcija sredita i simetriziranje tvorevine


s pomou odraza na tu toku.
Rije konstrukcija upuuje na sintetiku narav opusa,
kao i na tako rei napornu gradnju koja iziskuje snivateljevu
radnu mo. Simetriziranje je odgovor na sukob u snu 22
[paragr. 200] (lijevo posve uguiti). Jedna strana mora biti
posve sukladna drugoj, poput slike u zrcalu, a ta slika u zrcalu nastaje u sreditu koje posjeduje svojstvo odraavanja, te je vitrumni, kristal ili vodena povrina (sl. 209). Odraavanje, opet, ini se da upuuje na ovdje temeljnu predodbu lapisa, aurum-a philosophicum-a, eliksira, aquae nostrae
itd. (sl. 265).
112 Rosarium nav. dj. str. 317. [Sine, uzmi od najjednostavnijega i obla
tijela, a ne uzimaj od trouglasta ili etverouglasta, ve od obla: jer oblo
je blie jenostavnosti negoli trouglasto. Valja, dakle, upamtiti da jednostavno tijelo nema uglova, jer ono je prvo i posljenje meu ophodnicama,
kao Sunce meu zvijezdama.]
113 (Lapis) nihilominus non funditur, nec ingreditur, nec permiscetur: sed
vitrificatur itd. [(Kamen) se isto tako ne moe rastaliti, ni probiti, ni
mijeati, ve se pretvara u staklo.] (Navod iz Ademarusa u: Rosarium, nav.
dj. str. 353).

180

Kao to desno prikazuje svijet svijesti i njegova naela, 225


tako s pomoou odraza treba izvriti okretanje slike svijeta
ulijevo, kako bi nastao sukladan svijet u obrnutom smislu.
Moglo bi se rei isto tako: S pomou odraza desno se
pojavljuje kao preobrat lijevog. Stoga je lijevo ravnopravno desnomu, odnosno, nesvjesno sa svojim ponajveema nerazumljivim poretkom postaje simetrinom dopunom
svijesti i njezinih sadraja, pri emu jo isprvice ostaje tamno
ono to se odraava i ini sliku u zrcalu (sl. 55). Da nastavimo
sa zakljuivanjem, sredite bi se moglo smatrati sjecitem
dvaju sukladnih, ali u zrcalu obrnutih svjetova.114
Zamisao o simetriziranju znaila bi, dakle, vrhunac u pri- 226
znavanju nesvjesnoga i njegovoj ugradbi u opu sliku svijeta.
Nesvjesno ovdje postie kozmiki znaaj.

26

S A N :

227

No je, zvjezdano nebo. Jedan glas govori: Sada e poeti.


Snivatelj pita: to e poeti?, na to glas odgovara: Kruzni tijek moe poeti. Zvjezdana okresotina pada u neobinoj krivulji ulijevo. Prizor se mijenja; snivatelj se nalazi u
sumnjivu zabavitu. Tu su gostioniar koji se doima kao bezobzimi izrabljiva i djevojke propala izgleda. Nastaje prepirka o pojmovima desno i lijevo. Zatim snivatelj odlazi i
vozi se taksijem po obodu etverokuta. Potom je opet u toionici. Gostioniar kaie: Ono to su Ijudi govorili o lijevom
i desnom mene se nije dojmilo. Postoji li doista desni i lijevi
dio Ijudskoga drutva? Snivatelj odgovara: Postojanje lijevoga ne protuslovi postojanju desnoga. Oba su u svakome
ovjeku. Lijevo je slika desnoga u zrcalu. Uvijek kad ga osjeam kao sliku u zrcalu, ja sam naistu sa samim sobom. Ne
postoji desni i lijevi dio Ijudskoga drutva; ali postoje simetrini i nakrivljeni Ijudi. Nakrivljeni su oni koji u sebi mogu
ispuniti samo jednu stranu, lijevu ili desnu. Oni su jo u djetinjskom stanju. Gostioniar kae zamiljeno: To je ve
mnogo bolje i odlazi opet za poslom.
Taj sam san donio opirno, jer veoma dobro pokazuje kako je snivatelj primio zamisli naznaene u snu 25 [paragr.
114 U parapsihologiji postoje vcotna zanimljive analogije, koje ovdje ne
mogu spominjati.

181

228

229

230

231

232

223]. Predodba simetrikog odnoaja, izraeno u drutvenim simbolima, liena je kozmikog znaaja i prevedena na
podruje psihologije. Desno i lijevo upotrebljavaju se tu
gotovo kao politika gesla.
Poetak sna ima jo kozmiki oblik. Snivatelj je primijetio
kako neobina krivulja koju opisuje zvjezdana okresotina tono odgovara crti koju je nacrtao kad je risao osmerostruko
podijeljen cvijet115. Krivulja tvori rub latica. Zvjezdana okresotina putuje, dakle, u stanovitom smislu, rubom cvijeta to
se protee cijelim zvjezdanim nebom. Ono to sada poinje
jest kruenje svjetla.116 Taj kozmiki cvijet sukladan je otprilike rui u Danteovu Raju (sl. 83).
Kao oblik unutranjega iskustva, koje se jedino moe
shvatiti psiholoki, njegova je kozmika narav odbojna i
odmah izaziva reakciju donjega. Kozmiki je oblik oigledno odve visok te se stoga naknauje prema dolje, tako
te vie nije rije o sukladnosti onih dviju slika svijeta, ve
samo o sukladnosti ljudskoga drutva, zapravo, samoga snivatelja. Kada gostioniar za to psiholoko razumijee kae, to
je ve mnogo bolje, izrazuje time priznanje kojem bi trebalo
dodati: ali jo ne dostatno dobro.
Prepirka o desnom i lijevom, koja isprvice nastaje u toionici, sukob je to izbija u samome snivatelju kad bi ovaj
trebao priznati sukladnost. Ali on to ne moe zbog toga to
se druga strana ini toliko dvojbenom te on njezinu sliku
radije poblie ne promatra. Stoga nastupa magiki circumambulatio (vonja obodom etverokuta), kako bi ostao unutra i kako ne bi pobjegao, ve nauio podnositi svoju sliku
u zrcalu. On to i ini kako najbolje umije, ali ne onako kako
bi druga strana eljela. Odatle pomalo uzdrano priznavanje
njegovih zasluga.

27

V I D

D O J A M

Krug; u sreini zeleno stablo. U krugu bjesni borba meu ivIjacima. Oni ne vide stablo.
115 Usp. Komentar o snu 23, paragr. 217.
116 Usp. paragr. 245 i d. i 258 i d., te [Wilhelm i Jung], Das Geheimnis der
Goldenen Bliite.

182

83 U nebeskoj rui D antea vode pred Boga.


Dante, Raj fVatikan, 15. st.)

233

Sukob izmeu desnoga i lijevoga oeigledno nije zavren. On


se mirno nastavlja, jer divljaci su jo u stanju djetinjstva
te stoga kao nakrivljeni poznaju samo desno ili samo lijevo, ali ne i ono tree to je iznad sukoba.

234

28. VIDNI DOJAM:

235

Krug; unutra stepenice vode do bazena u kojem je vodoskok.


Ako neko stanje nije zadovoljavajue, budui da u njemu nedostaje bitan oblik nesvjesnoga sadraja, nesvjesni proces posee unatrag za ranijim simbolima, kao to je i ovdje sluaj.
Simbolika se vraa na san 13 [paragr. 154], gdje smo se susreli s mandala-vrtom filozofa, s vodoskokom aquae nostrae
(sl. 84; isto tako 25, 26 i 56). Krug i bazen naglaavaju mandalu, koja je u srednjovjekovnoj simbolici rosa117. Ruinjak filozofa omiljen je simbol118.

84 Zdenac u ozidanu vrtu znai constantia in adversis (postojan ost


u nesretnim okolnostim a); stan je to je znaajno b a za alkem iju!
Boschius, Symbolographia (1702)

236 29. VIDNI DOJAM:

Struak ruza, pa znak


237

, a trebalo je biti:

Struak rua je poput vodoskoka to se rascvjetava. Smisao prvoga znaka (stablo?) nejasan je; ispravak naprotiv prikazuje osmerostruko razdijeljen cvijet (sl. 85). Ovdje je bje117 Usp. Valli, Die Geheimsprache Dantes und der Fedeli dAmore.
111 Usp. Rosarium minor u: De alchemia, str. 309 i d.

184

85

Cvijet sa osam latica kao osm i ili prvi od sedam .


Recucil de figures astrologiques (18. st.)

lodano ispravljena pogreka koja je umanjivala potpunost rosa-e. Obnova, dakle, imora svijesti ponovo pribliiti problem
mandale, naime, ispravnu prosudbu i tumaenje sredita.

238

239

240

30. SAN:

Sjedi za okruglim stolom, s nepoznatom tamnom zenom.


Uvijek kada nastupi stanovit vrhunae jasnoe ili dalekosena mogunost zakljuoivanja, iz toga lako moe nastati regresija. Snovi to dolaze izmeu ovdje navedenih jasno pokazuju da je snivatelju poneto muan zahtjev za potpunou
koji mu se ovdje namee; jer ozbiljenjem toga zahtjeva nastaju za njega dalekosene praktine posljedice kojih osobna
narav ne spada u oikvir naega promatranja.
Obloa stola upuuje opet na krug cjelovitosti; ovamo spada anima kao predstavnica etvrte fimkoije, posebice u svojemu tamnom obliku, Ikoji postaje uoljiv kad god neto
treba opredmetiti, to jest, prevesti u zbilju, ili kad god ono
prijeti da e prevesti samo sebe. Tamno je podzemno, to
jest, zemaljski-zbiljsko. To je i izvor straha koji izaziva regresiju119.

241

31. SAN:

242

Sjedi za okruglim stolom s odreenim mukarcem neugodnih


osobina. Na stolu je aa napunjena hladetinastom masom.
Ovaj san predstavlja napredak prema prethodnomu utoliko to se tamno prihvaa kao vlastita tamnoa u tolikoj
mjeri te iz toga nastaje prava sjena120, to pripada snivate119 Ab eo, quod nigram caudam habet abstine, terrestrium enim deorum
est [Dri se podalje od onog to ima crn rep, jer ono pripada bogovima
zemlje.j (Symbola Phytagore phylosophi u: Ficino, Auctores platonici, Fol X,
III)
1MIako predmet ove knjige ne doputa opirnija razmatranja o psihologiji snova, moram ovdje radi objanjenja nainiti nekoliko napomena.
Sjediti za istim stolom znai odnoaj, vezu, sastavljanje. Okrugli stol znai sastavljanje cjeline. Ako je lik anime (tj. uosobljeno nesvjesno) odijeljeno od ja-svijesti, te je dakle nesvjestan, ta injenica znai postojanje izdvojena sloja osobnoga nesvjesnog, smjetena izmeu ega i anime. Postojanje
osobnoga nesvjesnog dokazuje da su sadraji to pripadaju osobnoj naravi, koji bi zapravo mogli biti svjesni, s nepravom nesvjesni. Tu, dakle, lei
manjkava iii ak nepostojea svjesnost o takozvanoj sjeni. Sjena odgovara
negativnoj osobnosti ega te obuhvaa sve one osobine kojih je postojanje

186

lju osobno. Anima se time oslobaa projekcije udoredne nevrijednosti te moe prijei na svoju pravu funkciju, naime,
stvaralaku ivu funkciju121. Ta potonja oigledno je zastupljena aom s neobinim sadrajem, koji mi kao i snivatelj
usporeujemo s bezlinom ivotnom masom u snu 18

86 A lkem iarski d estilacijski u reaj, unum


sa zm ijam a (dvostrukoga) M erkura.

vas,

Kelley, Tractatus uo de Lapide philosophorum (1676)

[paragr. 183]. Tarno je bila rije o postepenoj pretvorbi primitivno-ivotinjskoga u ovjeje. Stoga i ovdje moemo oekivati neto slino, jer se ini kao da je zavojnica unutranjeg
razvoja opet dospjela do istoga stupnja, iako na vioj razini.
aa odgovara alkemistikom unum vas (sl. 8 6 ), a njezin
sadraj ivoj, poluorganskoj mjeavini iz koje e proizii duhom obdareno, ivo tijelo lapisa, ili ona neobina prilika u
Goetheovu Faustu, 2. dio, koja se triput iznovice rastvara, djeak upravlja, ovjeuljak to se razbija o Galatejino prijestolje i Euforion (raspadanje sredine u nesvjesno). Kao to

243

bolno ili vrijedno aljenja. U ovome sluaju sjena i anima, budui da su


obje nesvjesne, meusobno su pomijeane, to je u snu prikazano kao brak.
A ako se priznaje ili uvia postojanje anime (ili sjene), dolazi do razdvojenosti obaju likova, to se zbilo i u naem sluaju. Sjena se pritom prepoznaje kao pripadajua egu, a anima kao nepripadajua egu.
121 Usp. to sam o funkciji anime rekao u predavanju Vber die Archetypen
des kollektiven JJnbewussten [paragr. 53 i d.j. U raspravi Hermes an die
menschliche Seele ljudska se dua naziva vrhovnim tumaem i najbliim
komornikom (vjenoga), ime je primjereno oznaena njezina posrednika
uloga izmeu svijesti i nesvjesnoga.

187

je poznato, lapis nije samo kamen, ve se izriito utvruje


da je sastavljen de re animali, vegetabili et minerali* i da
se sastoji iz tijela, due i duha122; raste iz mesa i krvi123. Stoga
kae filozof (Hermo u Tabula smaragdina): Noen u utrobi
vjetra. (Vidi sl. 210). Prema tome je jasno: Vjetar je zrak,
zrak je ivot, a ivot dua. Kamen je sredinja stvar izmeu savrenih i nesavrenih tijela, i ono to je narav sama otpoela, to e umijee dovesti do savrenstva.124 Taj kamen
naziva se kamenom nevidljivosti (lapis invisibilitatis)125.
U snu se oigledno radi o oivljavanju (ozbiljenju) sredine,
tako rei o njezinu roenju. To raanje iz bezobline mase
sukladno je alkemiarskoj predodbi primae materiae kao podzemne massa informis, koju je oplodilo sjeme ivota (sl. 162
i 163). Kao to smo vidjeli, pripisuje joj se svojstvo gumiarabike i Ijepka, ili se ona oznauje kao viscosa i unctuosa
(rastezljiva). (U Paracelsusa nostoc je tajna tvar.) Iako hladetinasto ponajprije poiva na dananjim nazorima o hranjivim tlima, hladetinastim izraslinama i slinim pojavama,
postoje i povratne veze s mnogo starijim alkemiarskim pojmovima, koje to je dodue ve esto bilo naglaeno nisu postojale svjesno, ali su nesvjesno u znatnoj mjeri utjecale na izbor simbola.
245 32. SAN:

Prima pismo od nepoznate iene. Pie kako ima bolove u maternici. Pismu je priloien crtei, koji iz.gleda otprilike ovakom:
,.......... . .........
/

'** prauma

.....

: matermca

* od ivotinjske, biljne i mineralne stvari


122 Rosarium (Art. aurif. II), str. 237.
123 nav. dj., str. 238.
124 nav. dj., str. 235 i d.
125 nav. dj., str. 231.
126 Maternica je sredina, posuda koja podaruje ivot (sl. 87). Kamen je,
poput grala, sama stvaralaka posuda, elixir vitae. Okruena je zavojnicom, simbolom krunoga, posrednog pribliavanja.

188

87 D jevica kao p o sud a boanskoga djeteta.


Venecijanski Rosario della gloriosa vergine Maria (1524)

U prasumi ima mnogo majmuna. Zatim puca pogled na bijele


ledenjake.
Anima priopuje vijest o bolnim zbivanjima u ivotvomom
sreditu koje ovdje vie nije aa sa ivotnom tvari, ve
kao maternica oznaeeno sredite do kojega se, kao to naznauje zavojnica, dopire cirkumambulacijom. U isvakome sluaju, zavojnica naglauje sredite, a time i materniou koja
je est sinonim alkemijske posude, a prikazuje i osnovno znaenje istonjake mandale.127 Zmijolika crta vodi prema po-

246

127 Sredite mandale odgovara cvjetnoj aki indijskog lotosa: sjeditu i


rodnome mjestu bogova. Njegova oznaka padma ima ensko znaenje.
Vas se alkemijski ee shvaa kao maternica u kojoj nastaje dijete.
U Loretanskoj litaniji Marija se tri puta oznauje kao vas (vas spirituale, honorabile i insigne devotionis), u srednjovjekovnoj poeziji i kao

189

88

Vienje svetoga g rala: Le Roman de Lancelot du Lac (15. st.)

sudi, to stvara analogiju s Eskulapovom zmijom izljeiteljicom (sl. 203, 204); isto tako i s tantrikim simbolom iva bindu stvaralakog, skrovitog, nerasprostranjenog boga, koji je
u obliku toke ili lingam-a tri i pol puta obavijen Kundalini-zmijom128. Kao to se u snovima 16 i 18 [paragr. 164 i 183],
te u snu 22 [paragr. 117] pojavljuje majmun s praumom, u
morski cvijet, koji u sebi krije Krista (usp. san 36, paragr. 256). U bliskoj
je vezi s hermetikom posuom gral (sl. 88): Wolfram von Eschenbach naziva kamen grala lapsit exillis; Arnaldus de Villanova (tl313) naziva lapis
lapis exilis, neugledan kamen (Rosarium, nav. dj., str. 210), to bi moglo
biti znaajno za tumaenje Wolframove oznake.
l2 Vidi Avalon, The Serpent Power (Shat-Chakra-Nirupana).

190

istome, dvadeset i drugome, snu svjetlo koje treba vladati


nad svime, a u snu 18 [paragr. 183] preobraena glava,
tako na kraju puca pogled na bijele ledenjake, kod kojih
se snivatelj prisjea jednoga ranijeg sna (ovdje se ne spominje), u kojemu vidi Mlijenu stazu i razgovara o besmrtnosti. Simbol ledenjak je, dakle, most koji vodi ponovo
do kozmikog aspekta to je dao povoda za regresiju. Ali ikao
to se tako rei uvijek dogaa, ono ranije ne vraa se tako
jednostavno, kao to se isprva einilo, ve dovodi odmah do
novog zapletaja koji umnoj svijesti nije nita manje odbojan
od kozmikog aspekta, iako se on logiki mogao naslutiti. To
je sjeanje na razgovor o besmrtnosti. Taj je predmet ve
bio naznaen u snu 9 [paragr. 134] kod ure njihalice koja je
perpetuum mobile. Besmrtnost je ura fcoja se ne zaustavlja,
mandala to, poput neba, vjeno krui. Kozmiki aspekt vraa se tako s viestrukim kamatama. To bi moglo biti odvie
za snivatelja; jer znanstveni eludac ima veoma ogranienu
sposo'bnost probave.
Uistinu je zbunjujue obilje odredaba to ih nesvjesno navodi za tu mranu stvar fcoju oznaujemo kao mandalu ili
sebstvo. Go'tovo se ini fcao da smo s nesvjesnim spremni
nastaviti stoljetni san alfcemije, gomilajuoi nove na brdo starih sinonima, kako bismo na kraju znali o tome toliko mnogo
ili toliko malo koliko su znali i stari. Neu razglabati o tome to lapis znai naim precima, niti to mandala znai lamaistu ili tantristu, Azteku i Puebloindijanou, ili pak zlatna
pilula129 taoistu, a zlatna klica Indijcu. Poznajemo tekstove
to nam o tome pruaju ivahnu sliku. Ali to znai ako nesvjesno upornom tvrdokornou predouje uljuenome Europejcu tako zamrenu simboliku? Jedino gledite koje tu mogu
primijeniti jest psiholoko. (Moda ima i drugih, ali se u njih
ne razumijem). S tog stajalita ini mi se kao da je sve to
valja saeti pod opim pojmom mandala bit odreena stava. Poznati stavovi svijesti imaju odredljive ciljeve i nakane.
Ali stav sebstva jedini je koji nema odredljiv cilj i oitu nakanu. Moe se, naravno, rei sebstvo; ali ono to se time
kae ostaje obavijeno metafizikim mrakom. Ja, dodue,
odreujem sebstvo kao ukupnost svjesne i nesvjesne psihe.
129 Sinonim za zlatni cvijet.

191

247

Ali ta je cjelina nepregledna: zbiljski lapis invisibilitatis*.


Jer ukoliko nesvjesno postoji, ono nije odredljivo, ono je opstojno tek puki postulat o ijim se -moguim sadrajima ba
nita ne moe reoi. Cjelina je iskustvena samo u svojim dijelovima i ukoliko su ovi sadraj svijesti; ali kao cjelovitost,
ona nuno nadilazi svijest. Stoga je sebstvo tek granini pojam, slino kao Kantova stvar po sebi. To je, dodue, ideja
koja se iskustveno stalno razjanjuje, kao to to pokazuju
nai snovi, a da zbog toga nita ne gubi od svoje transcendencije. Budui da ne moemo poznavati granice onoga to
ne poznajemo, nismo kadri postaviti bilo kakve granice sebstvu. Bilo bi nasilno i stoga neznanstveno ograniiti sebstvo
na granice pojedinane psihe, a da se i ne spominje bitna
okolnost kako uope ne poznajemo te granice, jer se
one opet nalaze u nesvjesnomu. Granice svijesti zacijelo moemo naznaiti; ali nesvjesno je naprosto nepoznato podruje
psihe te stoga i bezgranino, jer je neodredivo. Zato se ni
najmanje ne treba uditi, ako sjetilno iskustvo nesvjesnih sadraja pokazuje osobinu bezgraninog, neodredivog u prostoru i vremenu. To je svojstvo numinozno, te stoga zastraujue, poglavito za pomno razmiljanje koje zna vrijednost tono razgranienih pojmova. ovjek je sretan to nije filozof
ili bogoslov te se tako, u svojoj struoi, ne mora susretati s
takvim noumena. Utoliko gore ako s vremenom postane
bjelodano da su noumena psihika entia to se nameu
svijesti, budui da se nai snovi iz noi u no bave filozofijom
na vlastitu ruku. ak tovie: pokua li se ovjek ukloniti tim
noumena, te gnjevno odbiti alkemijsko zlato koje nudi
nesvjesno, on doivljava nemile stvari, ima ak simptome protivne razboru, i u trenutiku kada se ponovo okree kamenu
spoticanja i pretvara ga pa ako i samo hipotetiki u
glavni oslonac, simptomi nestaju i on se ponovo uti neobjanjivo dobro. U toj zbunjenosti moemo se bar tjeiti milju da je nesvjesno nuno zlo, s kojim treba raunati, te da
je stoga pametnije pratiti ga na nekim njegovim neobinim
simboliokim lutanjima, iako je njihov smisao krajnje dvojben. Moda bi koristilo zdravlju prouiti jo jednom zadau
ranijega ovjeanstva (Nietzsche).
* kamen nevidljivosti

192

Takvim bih intelektualnim objanjenjima mogao tek pri- 248


govoriti da ih esto opovrgavaju dogaaji. U takvim i slinim
sluajevima moe se, naime, opaziti kako se tijekom godina
nesvjesno toliko uvruje te se svijest mora vinuti do posve
drukijih uinaka kako bi s njim drala korak.
Ono to, dakle, danas moemo utvrditi o simbolu mandale 249
jest da on predstavlja neovisnu psihiku injenicu to se odlikuje fenomenologijom koja se uvijek ponavlja i svuda je
ista. On se ini poput atomske jezgre o koje najdubljoj strukturi i krajnjem znaenju ne znamo nita. Moemo ga promatrati
i kao stvaran (to jest djelotvoran) odraaj stava svijesti koja
ne moe navesti ni svoju svrhu niti nakanu te zbog tog odreknua projicira svoju djelatnost posve u moebitno sredite
mandale130. Sila prijeko potrebna za to proizilazi uvijek iz poloaja pojedinca u kojemu on sebi drukije vie ne moe pomoi. Ali pukom psiholokom odraaju protivi se, s jedne
strane, autonomna narav simbola, koja se prigodice silnom
spontanou oituje u snovima i vienjima, a s druge strane autonomna narav samoga nesvjesnog, koje ne samo
to je prvotni oblik psihe, ve i ono stanje koje proivljavamo u ranome djetinjstvu i kojemu se povrh toga vraamo
svake noi. Nema nikakvih dokaza za tvrdnju da je djelatnost
psihe tek reaktivna (refleksivna). To je u najboljem sluaju
bioloka radna postavka ograniene vrijednosti. Uzdignuta do
openite istine ona je tek materijalistiki mit; jer previa
zasigurno postojeu stvaralaku sposobnost due, spram koje
sve causae bivaju puki povodi.

33

SAN:

Borba
Kao
nost)
bolika

250

meu divljacima, u kojoj dolazi do groznih surovosti.


to se moglo predvidjeti, novi je zapetljaj (besmrtdoveo do bijesnog sukoba u kojem se koristi ista simkao i u slinome stanju u snu 72 [paragr. 232],

251

130 Projekcija se ovdje smatra spontanom pojavom, a ne nekom namjernom ekstrapolacijom. Projekcija nije voljni fenomen.

193

252 34. SAN:

253

Razgovor s prijateljem. Snivatelj mu govori: Moram izrati


pred Kristom sto krvari te dalje raditi na svojem izbavljenju.
Taj san, kao i san 33, upuouje na izuzetnu, suptilnu patnju
(sl. 89), koju je prouzroio prodor stranoga duhovnog svijeta
koji gotovo ne moemo prihvatiti; odatle nalika s Kristovom
tragedijom: Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. On nam
isto tako otkriva kako se snivatelj smrtnom ozbiljnou mora
prihvatiti svoje zadae. Spominjanje Krista moe imati i dublje znaenje od pukog udorednog prisjeaja: ta ovdje je po-

89 Pelikan k o ji svoje m lade hrani v lastitom krvi


kao alego rija K rista.
Boschius, Symbolographia (1702)

srijedi individuacija, onaj proces koji se, u dogmatskome i


obrednom obliku Kristova ivota, uvijek iznovice dovodio pred
oi zapadnjaka. Pritom se naglasak uvijek stavljao na povijesnu zbilju Izbaviteljeva ivota, ime je njegova simbolika
narav ostala zastrta tminom, iako postanak Boga ovjekom
ini bitan dio simbolona (vjere). Meutim, djelotvornost
dogme nipoto ne poiva na jednokratnoj povijesnoj stvarnosti, ve na njezinoj simbolikoj naravi, s pomou koje izrazuje vie ili manje sveprisutnu duevnu pretpostavku, koja opstoji i bez opstojnosti dogme. Stoga postoji pretkranski
kao i kranski Krist, ukoliko je ovaj samoopstojna duevna
injenica. Na toj se misli uostalom zasniva i nauk o prefiguraciji. Stoga je posve logino da se kod dananjeg ovjeka,
194

koji nema nikakvih vjerskih pretpostavki, javlja lik Anthropos ili poimen, to opstoje u njegovoj psihi (sl. 117, 195
i dr.).

35. SAN:

254

hropos ili poimen, to opstoje u njegovoj psihi (sl. 117, 195

Glumac (kao to pokazuje gradivo ikoje se ovdje ne spominje) upuuje na odreenu injenicu u osobnom ivotu snivatelja. Do tada on je sauvao stanovitu fikciju o samomu sebi
koja ga je prijeila da sebe shvati ozbiljno. Fikcija je nespojiva s ozbiljnim dranjem koje je sada postignuto. Mora
odbaciti glumca; jer taj odbacuje sebstvo. eir se odnosi
na san 1 [paragr. 52], gdje stavlja na glavu tu eir. Glumac
baca eir na zid i tu se pokazuje da je eir mandala. Tui
eir bio je, dakle, sebstvo, koje mu se tada, dok je jo igrao
fiktivnu ulogu, inio tuim.

255

36. SAN:

256

Vozi se taksijem na trg ispre vijenice, koji se, meutim,


zove Marienhof.
Spominjem taj san samo usput, jer pokazuje ensku narav
temenosa, kao to je i rosa mystica jedan od Djeviinih pridjevaka u Loretanskoj litaniji (sl. 26).

257

37. SAN:

Oko tamne sredine krivulje kojima kruzi svjetlo. Zatim hodanje mranom spiljom. Tamo se odrzava borba izmeu
dobrih i zlih. Ali tu je i knez koji zna sve. Taj mu daruje prsten s dijamantom i stavlja mu ga na etvrti prst lijeve ruke.

195

259

Kruenje svjetla, zapoeto u snu 26 [paragr. 227], vraa se


tu jasnije. Svjetlo uvijek upuuje na svijest, koja se dakle
prvo kree obodnicom. Sredina je jo mrana. Ona je mrana
spilja, i stupiti u nju oigledno izaziva sukobe. Ali ona je poput kneza, koji stoji nad svime i sve zna i vlasnik je skupocjena kamena. Dar ne znai nita manje ve sveano obeanje
snivatelja sebstvu; jer prstenjak lijeve ruke nosi u pravilu
vjenani prsten. Lijevo je, meutim, nesvjesno, iz ega bi se
rnoglo zakljuiti da je stanje jo uglavnom prekriveno nesvjesnou. Knez je, ini se, predstavnik aenigmatis regis. (Komentar o snu 10, paragr. 142). Vidi sl. 54. Mrana spilja
odgovara posudi koja sadri suprotstavljene opreke. Sebstvo
se oituje u oprekama i njihovu sukobu; to je coincidentia
oppositorum. I zbog toga je put do sebstva isprva sukob.

260 38. SAN:


261

262

Okrugli stol; oko njega etiri stolca. Stol i stolci su prazni.


Ovaj san potvruje gornju pretpostavku. Mandala jo nije
u upotrebi.

39. VIDNI DOJAM:

Paa u dubinu. Dolje je medvjed, kojega oi svijetle naizmjenice u etiri boje: crvenoj, zutoj, zelenoj i plavoj. Ima zapravo etiri oka koja se pretvaraju u etiri svjetla. Medvjed je
nestao. Snivatelj hoda dugakim, mranim hodnikom. Na kraju treperi svjetlo. Tamo lei blago, a na njemu prsten s dijamantom. Kae se da e ga ovaj voditi daleko na istok.
263
San u budnome stanju pokazuje kako snivatelja jo zaokuplja mrana sredina. Medvjed zastupa podzemni element koji
bi ga mogao zgrabiti. Ali zatim se pokazuje da je ivotinja
predstupanj etiriju boja (san 23 [paragr. 212]), koje vode
do lapisa, naime do dijamanta, a njegova igra boja sadri sve
dugine boje. Put prema istoku ukazuje na nesvjesno kao opreku. Kamen grala potjee prema predaji s istoka i mora se ponovo tamo vratiti. Alkemijski, medvjed odgovara onom nigredo prvotne tvari (prima materia) (sl. 90), iz koje proizlazi igra boja cauda pavonis*.
* paunov rep

196

90 M edvjed je, poput zm aja i lava, pogibeljan


oblik prim ae m ateriae.
Tractatus qui dicitur Thomae Aguinatis de alchimia (1520)

40. SAN:

264

Pod vodstvom nepoznate iene on, uz najveu iivotnu pogibelj,


mora otkriti pol.
Pol je toka oko koje se sve okree: dakle, opet simbol seb- 265
stva. I alkemija je prihvatila tu naliku: U polu je srce Merkura, koji je istinski oganj. U ognju je njegov gospodar. Plovei tim velikim morem, odreuje smjer prema Sjevemjai131.
Merkur je dua svijeta, a pol njezino srce (sl. 149). Poimanje
131 In Polo est Cor Mercurii, qui verus est Ignis, in quo requies est Domini sui, navigans per mare hoc magnum . . . cursum dirigat per aspectum
Astri Septentrionalis. (Philalethes, Inotroitus apertus, str. 655)

197

animae mundi (sl. 91 i 8 ) paklapa se s pojmom kolektivnoga nesvjesnog, kojeg je sredite sebstvo. Simbol mora je daljnji sinonim nesvjesnoga.
266 41. VIDNI DOJAM:

267

ute kugle, to se u krugu kreu ulijevo.


Prikaz kruenja oko sredine, koji podsjeea na san 21 [paragr. 198].

268 42. SAN:

269

270

Stari uitelj pokazuje mu crveno osvijetljenu mrlju na tlu.


Philosophus mu pokazuje sredinu. Crvenilo bi moglo
znaiti izlazak Sunca, poput rubedo* u alkemiji, koje veinom neposredno prethodi dovrenju djela.
43. SAN:

U magli se nazire zuto svjetlo, poput Sunca; ali ono je mutno.


Iz sredita izlazi osam zraka. To je probodite: svjetlo se mora
probiti; ali se to jo nije zbilo posve.
271
Snivatelj sam opaa istovjetnost probodita s polom (san
40 [paragr. 264]). Posrijedi je dakle, kao to smo i nasluivali, pojavljivanje Sunca, koje je ovdje uto. Ali svjetlo je jo
mutnije, to zacijelo upuuje na nedostatno razumijevanje.
Proboj upuuje na nunost napregnua da bi se donijela
odluka. uta boja (citrinitas) esto se poklapa s rubedo.
Zlato je uto ili crvenkastouto.

272

273

44. SAN:

U etvrtastome prostoru u kojem mora mirovati. To je tamnica za liliputance ili djecu (?). uva ih zla ena. Djeca se poinju gibati i na rubu prostora poinju kruiiti. On bi htio pobjei, ali ne smije. Jedno se dijete pretvara u iivotinju, koja
ga ugriza za nogu. (Sl. 118).
Manjkava jasnoa zahtijeva daljnji napor usredotoenja;
zbog toga je, kao da je jo dijete, (sl. 95 i 96; dakle nakrivljen usp. san 26 [paragr. 227]) zatvoren u temenos, pod
* rumen, ruj, crvenilo

198

91

Anima mundi.

Thumeysser zum Thunn, Quinta essentia (1574)

nadzorom zle majke anime. ivotinja se javlja kao u snu 18


[paragr. 183], i ugriza ga, to jest, on se mora izloiti i platiti
cijenu. Circumambulatio znai, kao i uvijek, usredotoenost
na srediinu. To stanje napetosti ini mu se gotovo nepodnoljivim. Budi se s koliko snanim toliko i ugodnim osjeajem
rjeenja kao da u ruei dri dijamant. Djeca ukazuju na
motiv patuljka, koji moda izrazuje kabirske sastojke, to
jest, nesvjesne tvorbene snage (sni 56 i d. [paragr. 301]), ili
pak takoer djetinjsko stanje koje jo traje.

199

274 45. SAN:

275

Vjezbalite. Tu su ete; ali one se vie ne naoruiavaju za rat,


ve oblikuju osmokraku zvijezdu to se okree ulijevo.
Bitno je ovdje zacijelo to je sukob, ini se, prevladan.
Zvijezda nije na nebu, i ona nije dijamant, ve je oblije na
zemlji, koje je nainio ovjek.

276 46. SAN:


277

Uhvaen u etvrtastom prostoru. Dolaze lavovi i zla arobnica.


Ne moe se izbaviti iz podzemne tamnice, jer jo nije pripravan ostvariti neto to bi zapravo morao. (Posrijedi je
vana osobna stvar ili ak dunost, koja meutim izaziva
mnoge nedoumice.) Lavovi, i uope divlje zvijeri, upuuju na
skrivene strasti. Lav igra znaajnu ulogu i u alkemiji i to
ulogu slina znaenja. On je ognjena ivotinja, simbol avla, i predstavlja opasnost da ovjek bude progutan od nesvjesnog.

278 47. SAN:

279

Stari mudrac pokazuje mu mjesto na zemlji koje je posebno


obiljeieno.
To je zacijelo mjesto na zemlji, kamo spada snivatelj, eli
li ozbiljiti svoje sebstvo (slino snu 42).

280 48. SAN:

Jedan znanac dobiva nagradu, jer je iz zemlje iskopao lonarski kolut.


281
Lonarski se kolut okree na zemlji (san 45) i proizvodi
zemljane (zemaljske) posude, koje se u prenesenu smislu
moda mogu oznaiti kao ljudska tijela. Kao okrugloa kolut
upuuje na sebstvo i njegovu stvaralaku djelatnost, u kojoj
se ono javlja. Lonarski kolut simbolizira isto tako kruenje,
s kojim smo se ve vie puta susretali.

282 49. SAN:

Zvjezdani lik koji se okree. U glavnim tokama kruga nalaze


se slike koje prikazuju godinja doba.

200

Kao to je bilo oznaeno mjesto, tako se sada oznauje i


vrijeme. Mjesto i vrijeme najopenitiji su i najbitniji sastojci
svake odredbe. Vremenska a i mjesna odredba bila je istaknuta ve na poetku (usp. snove 79 [paragr. 130 134]).
Zbiljnosti pripada odreen poloaj u prostoru i vremenu. Godinja doba upuuju na etverodjelnost kruga, koji je sukladan krunom tijeku godine (sl. 92). Godina je simbol praovjeka 132 (sl. 99, 100, 104). Motiv okretanja upuuje na to da se
simbol kruga ne moe zamiljati u mirovanju, ve u gibanju.

132 Paracelsus als geistige Erscheinung [paragr. 229 i 237].

201

283

284 50. SAN:

Neki neznanac daje mu dragulj. Ali ga napadaju Apasi. On


bjezi (san straha) i moze se spasiti. Nepoznata iena kaze mu
nakon toga kako to nee uvijek ii: jednom nee smjeti pobjei, ve e se morati oduprijeti.
285 Ako se oreenu mjestu pridrui odreeno vrijeme, ovjek
se ubrzano pribliava zbilji. Otuda dragulj kao dar, ali i strah
pred odlukom, koji ga liava snage odluivanja.

286 51. SAN:


Vlada velika napetost. Mnotvo kruzi oko velikog pravokutnika u sredini i etiri mala pravokutnika, koji su postavljeni uz
stranice velikoga: oko velikog pravokutnika krui se ulijevo,
a oko malih udesno. U sredini nalazi se osmozraka zvijezda.
U svakome od etiri mala etverokuta postavljen je pehar sa
crvenom, iutom, zelenom i bezbojnom vodom. Voda krui
ulijevo. Javlja se zabrinuto pitanje hoe li dostajati vode.

o
o

o
o

Boje ponovo upuuju na prethodni stupanj. Zabrinuto pitanje je, iima li dostatno ivotne vode (aqua nostra, energija,
libido), kako bi se stiglo do zvijezde. U sredini odvija se jo
Ijevosmjerno kruenje, dakle, gibanje svijesti prema nesvjesnome. Stoga sredina jo nije dostatno rasvijetljena. Desnosmjernost kruenja oko malenih pravokutnika, koji prikazuju
etvero, upuuje ini se na osvjeivanje etiriju funkcija.
etvero se obino oznauje sa etiri dugine boje. Zamjetljivo
nedostaje modro, a odjednom se napusta i etvrtast osnovni
oblik. Horizontala se poveava na raun okomice. Posrijedi

202

je, dakle, naruena mandala133. Valja kritiki primijetiti da


antitetiki raspored fumkcija jo nije toliko svjestan da bi se
mogla uoiti neobina zakonitost134. Prevaga horizontale nad
okomicom upuuje na prevlast ja-svijesti, ime se smanjuje
visina i dubina.

52. SAN:

288

Pravokutna plesna dvorana. Ljudi hodaju Ijevosmjerno njezinim rubom. Odjednom se uje zapovijed: Do jezgara! Ali
snivatelj prvo mora u pokrajnu sobu, kako bi oljutio jo nekoliko oraha. Zatim se Ijudi Ijestvama od ueta sputaju do
vode.
Zapravo je kucnuo trenutak da se prodre do jezgre; ali 289
on mora u mali pravokutnik (pokrajnu sobu), to jest u jednu od etiri funkcije, kako bi jo otvorio nekoliko tvrdih oraha. Za to vrijeme proces se razvija u dubinu, prema vodi.
Time se okomica produuje, te iz nepravilna pravokutnika
ponovno nastaje etverdkut, jer ovaj izrazuje potpunu sumjernost svjesnoga i nesvjesnoga, sa svime onim to psiholoki
znai usklaivanje svjesnoga i nesvjesnoga.

53. SAN:

290

Nalazi se u praznu, etvrtastu prostoru koji se okree. Neki


glas uzvikuje: Njega ne putajte van. Nee platiti porez.
To se odnosi na nedostatno ozbiljenje njega samoga u ve 29i
spomenutoj osobnoj stvari, koja je ovdje jedan od bitnih
uvjeta mdividuaoije te stoga prijeko potrebna. Kao to se
moglo i oekivati, ponovo je, nakon pripremna naglaavanja
okomice u prethodnom snu, stvoren etverokut. Razlog smetnje bilo je potcjenjivanje zahtjeva nesvjesnoga (okomice), to
dovodi do poravnavanja osobnosti (poloeni pravokutnik).
133 Zgodimice se pojavljuju naruene mandale. Ovamo spadaju svi oblici koji odstupaju od kruga ili etverokuta ili od istokraka kria; isto tako
oni kojih temeljni broj nije etiri, ve tri ili pet. Stanovitu iznimku predstavljaju estero i dvanaestero. Dvanaest se moe odnositi i na etiri i na
tri. Dvanaest mjeseci i dvanaest suncopasa su postojei raspoloivi simboli
kruga. Isto tako i est je poznat simbol kruga. Broj tri ukazuje na prevlast
misli i volje (trojstvo), a pet na tjelesne ljude (materijalizam).
134 Vidi Nauk o funkciji u: [Jung] Psychologische Typen [paragr. 642 i d.].

203

292

293

294

295

Nakon toga sna izradio je snivatelj est mandala, pri emu


je pokuao utvrditi pravu duinu okomice, kruenje i diobu
boja. Na kraju toga rada dolo je do isljedeeg sna:

54

S A N

Dolazim u posebnu, posveenu kuu: kuu okupljanja. U


pozadini ima mnogo svijea, to su poredane u posebnu obliku, sa etiri iljka koji zavravaju prema gore. Vani, na vratima kue stoji starac. Ljudi ulaze. Ne govore nita i stoje
nepomino kako bi se pribrali. ovjek na vratima kae o posjetiteljima kue: Kad ponovo iziu, bit e isti. Onda sm
ulazim u kuu i mogu se posve usredotoiti. Jedan glas govori:
To to ini pogibeljno je. Religija nije porez koji treba
platiti kako bi se mogao odrei ienine slike, jer ta je slika prijeko potrebna. Jao onima, koji se religijom slue kao nadomjestkom za neku drugu stranu ivota due; oni su u zabludi
i bit e prokleti. Religija nije nadomjestak, ve se treba pridruiti drugoj djelatnosti due kao krajnje savrenstvo. Neka
se tvoja religija rodi iz punoe ivota; samo e tada postati
blaen! Dok se naroito glasno izgovara posljednja reenica,
ujem udaljenu glazbu: jednostavno suglasje s orgulja. Neto
u tome podsjea na Wagnerov motiv o aranju vatrom. Izlazei iz kue vidim gorue brdo i osjeam: Oganj koji se ne
moe ugasiti, sveti je oganj (Shaw, Sveta Ivana).
Snivatelj zamjeeuje kako je taj san bio za nj snaan doivljaj. Zapravo san ima numinozan znaaj, te neemo pogrijeiti pretpostavimo li da on opet predstavlja vrhunac uvida i razumijeea. Glas u pravilu ima posve autoritativan znaaj i veinom se javlja u odsudnim trenucima.
Kua zacijelo odgovara etverokutu, koji je mjesto okupIjanja (sl. 93). etiri svijetlea vrka u pozadini naznauju
ponovo etvero. Primjedba o oienju odnosi se na preobrazbenu funkciju tabu prostora. Uspostava cjeline koja je sprijeena izbjegavanjem poreza treba naravno sliku ene;
jer ta, kao anima, predstavlja etvrtu, manje vrijednu funkciju: ensku, jer se mijea s nesvjesnim. U kojem smislu valja
platiti taj porez ovisi o naravi podreene, kao i njezine pomone funkcije, te o vrsti stava135. Plaanje moe biti zbiljske
135 [Jung] Psychologische Typen [paragr. 621 i d.]

204

93 B rdo gorljivih sljedbenika. H ram m udraca (kua oku pljan ja),


osvijetljen Suncem i M jesecom , sto ji na sedam stepenica. N a njem u
sto ji feniks. H ram je skriven u brdu, to upuuje na to da se kam en
m ud raca nalazi u zem lji, iz koje se m ora izvaditi i oistiti. Su n copas
u pozadini sim bolizira vrijem e tr a ja n ja opusa. etiri prapoela u
uglovim a upuuju na cjelinu. D olje desno: ovjek zavezanih oiju;
lijevo: istraiva k o ji slijed i nagon naravi.
Michelspacher, Die Cabala, Spiegel der Kunst und Natur (1654)

ili simbolike naravi. Ali stanje svijesti ne moe odluiti koji


je oblik pravi.
296 Nazor sna kako religija ne smije biti nadomjestkom za
drugu stranu ivota due, zacijelo mnogima predstavlja znaajnu novost. Prema tom shvaanju religija se poklapa sa
cjelinom; tovie, ona se pojavljuje kao izraaj uklapanja sebstva u punou ivota.
297
Slab odjek aranja vatrom, motiva loe, nije neumjestan,
jer to znai punoa ivota? to znaoi cjelina? Rekao bih
da ovdje ima podosta razloga za bojazan; jer ovjek kao cijelo baca sjenu. Nije uzalud etvrti bio odvojen od trojice i
prognan u carstvo vjenoga ognja. Ne kae li nekanonska rije
Gospodnja: Tko je blizu mene, blizu je ognja ? 136137 (sl. 58). Takve strane dvosmislenosti nisu namijenjene odrasloj djeci;
zbog toga je ve stari Heraklit prozvan Mranim, jer je
govorio odve jasne stvari i sam ivot nazvao vjenim ognjem. Zbog toga postoji nekanonska loa za otrosluhe.

94

Etna. Gelat et ardet.

Boschius, Symbolographia (1702)

Motiv goruega brda (sl. 94) susree se u Henohovu otkrivenjuul. Henoh vidi sedam zvijezda povezanih poput velikih goruih brda na aneoskom kaznilitu. Sedam zvijezda prvotno
136 Ait autem ipse salvator: Qui iuxta me est, iuxta ignem est, qui longe
est a me, Ionge est a regno. [Ali sam Spasitelj kae: Tko je blizu mene,
blizu je ognja, tko je daleko od mene, daleko je od kraljevstva.] (Origen, Homiliae in Jeremiam, XX, 3, navedeno u: Preuschen, Antilegomena, str. 44).
137 Kautzsch, Die Apokryphen und Pseudoepigraphen es Alten Testamenls
II, str. 251 i 254.

206

su sedmorica babilonskih bogova, ali u vrijeme Henohova


otkrivenja ve je to sedam arhonta, vladara ovoga svijeta,
pali aneli osueni na kaznu. Na drugoj strani postoji meutim i veza s Jahvinim udima na Sinaju, a ni broj sedam nije
jednoznaan, budui da se na sedmome brdu zapadne zemlje
nalazi drvo sa ivotodamim plodovima: to je arbor sapientiae 138 (sl. 188 i dr.).

55. SAN:

299

Srebrna plitica sa etiri oljutena oraha na glavnim tokama.


Taj san naznaouje rjeenje problema iz sna 52. Dodue, rjeenje nije potpuno. Zasad postignuti cilj prikazan je u snivateljevu crteu s pomou kruga koji je podijeljen na etiri dijela obojena sa etiri boje. Kruenje je ljevosmjerno. Time je
dodue zadovoljena sumjernost (simetrija); ali jo nije uoena
opreno&t funkcija, unato prosvjetljujuem snu 54, budui
da su crveno i modro, zeleno i uto postavljeni jedno pokraj
drugoga, mjesto jedno suelice drugomu. To dovodi do zakljuka da ozbiljavanje inailazi na unutranje otpore: otpore
dijelom filozofske, a dijelom udoredne naravi, kojih se povijesna opravdanost ne moe tako lako zaobii. Iz toga je
vidljiva nedostatna spoznaja oprenosti da se, prvo, orasi u
zbilji jo moraju krcati i, drugo, svaki se orah moe zamijeniti drugim orahom; to znai da jo nisu urazlieni.

56. SAN:

300

301

etiri djeteta nose velik, taman prsten. Idu u krugu. PojavIjuje se tamna neznanka i kae kako e ona ponovo doi, sada
se slavi suncostaj.
Tu se opet sjedinjuju sastojci sna 44: djeca i tarnna ena
(koja je ranije bila zla vjetica). Suneva prekretnica naznauje obrat. U alkemiji djelo se zavrava na jesen (vindemia
Hermetis). Djeca (sl. 95), patuljasti bogovi, nose prsten; to
znai da se simbol cjeline nalazi jo u podruju djejih stvaralakih sila oblikovanja. Znaajno je da i djeca imaju ulogu
u opus-u alchymicum-u. Djelo, ili njegov odreeni dio, ozna13! Opiran osvrt na taj san nalazi se u: [Jung] Psychologie imd Religion
[paragr. 59 i d.].

207

302

95

Ludus puerorum .

Trismosin, Splendor solis 1582

uje se kao ludus puerorum, igra djeaka. Osim napomene


kako je djelo lako poput djeje igre, msarn za to naao nikakvo objanjenje. Ali kaiko je djelo izuzetno teko, prema
podudarnu svjedoenju svih sljedbenika, zacijelo je posrijedi
eufemistika, a vjerojatno i simbolika ozmaka. To bi upuivalo na suradnju infantilnih, to jest, nesvjesnih snaga, to
su prikazane kao Kabiri i ovjeuljci (homunkuli) (sl. 96).

57. V IDN I DOJAM:

303

Tamni prsten; u sredini jaje.

58. VIDNI DOJAM:

304

Iz jajeta izlazi crni orao i kljunom hvata prsten to se prometnuo u zlato. Snivatelj se nalazi na lai, a ispred nje leti
ptica.
Orao znai visinu. (Prije toga bila je dubirna: ljudi to silaze 30s
k vodi). On obuhvaa cijelu mandalu, a time i voenje snivatelja, koji, plovei na lai, slijedi pticu (sl. 97). Ptice su misli
i let misli. U pravilu to su matarije ili intuitivne zamisli,
koje su tako prikazane (krilati Merkur, Morfej, duhovi-uvari,

209

97

Veliko putovanje (peregrinatio) laom . Dva o iia lete u clva


protivna sm jera ok o zemaljske kugle, to treba naznaiti da
putovanje tei cjelovitosti.
Maier, Viatorium (1651)

98 Filozofsko ja je , iz k o jega se die dvostru ki orao,


k o ji nosi duhovnu i svjetovnu krunu.
(Vatikan, 15. st.)

306

aneli). Laa je prometalo koje ga prevozi preko mora i dubina nesvjesnoga. Kao ovjeja tvorba ona ima znaenje sustava ili naina (ili puta usp. Hinayana i Mahayana = malo
i veliko vozilo: oba oblika budizma). Misli lete naprijed, a
postupna ih izradba slijedi. ovjek ne moe, poput Boga, prelaziti preko dugina mosta, ve mora ii ispod duge, sluei sc
raspoloivim sredstvima razmiljanja. Orao (istovjetan s feniksom, jastrebom, gavranom) dobro je znani alkemijski simbol. Pa i lapis, rebis (sastavljen iz dva, stoga esto hermafroditski, kao spoj Sunca i Mjeseca), esto je prikazan s krilima (sl. 22 i 54), to jest, kao slutnja (intuicija), odnosno, duhovna (krilata!) mogunost. Svi ti simboli prikazuju u krajnjoj crti transcendenciju svijesti onoga stanja koje oznaujemo kao sebstvo. Taj je vidni dojam neto poput trenutne
snimke razvojnog procesa koji vodi do sljeeeg stupnja.
Jaje u alkemiji znai od tvorca uhvaen kaos, prvotnu tvar
(prima materia) to sadri uhvaenu svjetsku duu. Iz jajeta
koje je prikazano kao okrugao kuhinjski lonac, podie se
orao, odnosno, feniks, sada osloboena dua, koja je naposljetku opet istovjetna s anthropos-om kojega je zarobila narav (Physis) (sl. 98).

C.

307

59.

V IZ IJA S V JE T S K O G A SA TA

VELIKA V IZIJA'38:

Okomit i vooravan krug sa zajenikim sreditem. To je


svjetski sat. Nosi ga crna ptica.
Okomit krug je modra ploa bijela oboda, podijeljena na
4X 8 = 32 dijela. Na tome se okree kazaljka.
Vodoravan krug sastoji se iz etiri boje. Na tome stoje etiri ovjeuljka s njihalima, a oko njih je prije tamni, a sada
zlatni prsten (prije su ga nosila etiri djeteta). Ura ima tri
ritma ili pulsa:
Mali puls: Kazaljka modroga okomitog kruga skae za 1! 32.
Srednji puls: Cijeli okretaj kazaljke. Istodobno se vodoravni
krug pomie za 1/32.
1,9 Opirno u: [Jung], Psychologie un Religion [paragr. 112 i d.]

212

Veliki puls: 32 srenja pulsa ine jednu putanju zlatnoga


prstena.
To neobino privienje naeinilo je na snivatelja najdublji 303
i najtrajniji dojam: dojam najvee skladnosti, kako se on
izrazio. Svjetski sat zacijelo je strogi oblik to je istovjetan s Kabirima (sl. 77), naime, sa etiri djeteta ili etiri ovjeuljka s njihalima. To je trodimenzionalna mandala, to je
dobila tjelesnost i time postigla ozbiljenje. (Lijenika diskrecija zabranjuje mi naalost priopiti biografske injenice.
Zadovoljimo se tvrdnjom da se to ozbiljenje uistinu i zbilo.)
Ono to tkogod ini u zbilji, to uistinu i postaje.
Zato vienje te neobine tvorevine izaziva dojam najvee joo
skladnosti, s jedne je strane veoma teko razumjeti, a s druge strane, pogledamo li povijesno gradivo, lako je shvatljivo.
Teko je uivjeti se u to, jer je smisao te tvorevine posve nejasan. Ali kada je smisao neshvatljiv, a oblik i boja se ne
osvru na estetske zahtjeve, nije zadovoljeno ni razumijee
ni smisao za ljepotu, te se ne moe osjetiti kako je iz toga
nastao dojarn najvee skladnosti, osim ako se ne osmjelimo
pretpostaviti kako se u toj tvorevini na najsretniji nain sjedinjuju opreni i nepodudarni sastojci, stvorivi istodobno
sliku koja uvelike ozbiljuje nakane nesvjesnoga. Treba, dakle, pretpostaviti da je slika posebno posreen izraaj inae
nespoznatljive psihike injenice, koja se dotad mogla oitovati samo u prividno nepovezanim oblicima.
Dojam je krajnje apstraktan. ini se da je jedna od temelj- 310
nih zamisli da se dva raz.norodna sustava presijecaju time
to imaju zajedniko sredite. Ako dakle, kao i ranije, poemo od pretpostavke da sredina i njezin opseg prikazuju
cjelovitost duevnog bia, a time i sebstvo, onda nam tvorevina kazuje kako se u sebstvu presijecaju dva raznorodna sustava koji su funkcionalno u zakonitoj vezi, upravljanoj s
pomou tri ritma. Sebstvo je per definitionem sredina i opseg svjesnoga i nesvjesnoga sustava. Upravljanje njihovom
funkcijom s pomou tri ritma neto je to ne mogu potkrijepiti. Ne znam na to ritmi smjeraju. Ali ni jednog trenutka
ne dvojim da je nagovjetaj opravdan. Jedina analogija koju
ovdje mogu navesti bila bi tri regimena, spomenuta u uvodu, s pomou kojih se etiri prapoela pretvaraju jedno u
drugo, odnosno, spajaju u kvintesenciju:

213

1. regimen: zemlja u vodu


2. regimen: voda u zrak
3. regimen: zrak u oganj
311

Zacijelo ne grijeimo u pretpostavci da ta mandala tei to


je mogue potpunijem sjedinjenju opreka; pa tako i onome
mukoga trojstva i enskoga etverstva, sukladno alkemijskom hermafroditu.
312
Budui da tvorevina ima kozmiki aspekt (svjetski sat!), mora se pretpostaviti da je to umanjenje ili ak i izvor prostora-vremena, a u svakome sluaju ona je pojam prostora-vremena,
prema tome, matematiki je etverodimenzionalna, i vidljiva
samo u trodimenzionalnoj projekciji. Tome zakljuku ne bih
eiio pridavati odve veliku vanost, jer tumaenje tvorevine
prelazi moju sposobnost dokazivanja.
313
Trideset i dva pulsa moda proizlaze iz mnoiabe broja etiri (3X4), jer iskustvo pokazuje da se etvrtica to se nalazi
u sreaitu mandaie pretvara prema obodnici esto u 8, 16, 32
i vie. Broj 32 ima u kabaii veliku ulogu. Tako se kae u knjizi
Jezirah, 1,1: Jahve, gospodar nebeskih vojski, Bog izraelski,
ivi Bog i kraij svijeta . . . utisnuo je svoje ime u trideset i dvije tajnovite staze mudrosti. One se sastoje iz deset u sebi zatvorenih brojeva (Sephiroth) i dvadeset i dva osnovna slova,
(1,2). Znaenje tih deset brojeva je sljedee: 1 duh ivoga
Boga; 2 duh iz duha; 3 voda iz duha; 4 oganj iz vode; 5 10
visina, dubina, istok, zapad, jug, sjever (1,14)140. Ve Kornelije
Agripa spominje: Broj 32 pripisuju hebrejski uenjaci mudrosti, jer toliko je putova mudrosti opisao Abraham141. Franck
dovodi 32 u vezu s kabaiistikim trojstvom, Ketherom, Hokhmom i Binorn: Te tri osobe sadre i ujedinjuju u sebi sve
to je tu; one su pak opet ujedinjene u Bijeloj Glavi, u Drevnome Drevnih, jer on je Sve, a Sve jest on. On se prikazuje sad sa
tri glave, to ine jednu jedinu a sad se prispodobljuje mozgu
koji se, a da to ne kodi njegovu jedinstvu, dijeli na tri dijela i iri se, preko trideset i dva ivana para, cijelim tijelom,
kao to se boanstvo iri svemirom preko trideset i dvije udesne putanje.142 Ta trideset i dva canales occulti spominje
140 Bischoff, Die Elemente der Kabbalah I, str. 63 i d. Daljnje veze sa 32
spominju se u nav. dj., str. 175 i d.
141 De occulta philosophia II, pogl. XV, XXXII.
112 Die Kabbala, str. 137 i d.

214

99

Vremenski sim bol lapisa. Kri i tri evanelistika sim bola sa


ovjek om kao zastupnikom anela upuuju na analogiju
s Kristom.
Tra cta tu s q u i d ic itu r Thom ae A g u in a tis de a lckim ia

(1 5 2 0 )

i Knorr von Rosenroth. Kao jedinstvo koje saimlje on navoi Hokhmu (semita altissima omn'ium, complectens omnes),
pozivajui se na Joba 28,7: Tih putova ne znaju grabljivice,
jastrebovo ih oko ne opaa143. Rene Allendy, koji je sastavio
veoma koristan priikaz simbolike brojeva, pie: 32. Cest
la differenciation apparaissant dans le monde organise: ce
1,3 [najvii od svih putova, koji sve obuhvaa] Knbbala enuata I, str.
601 i d.

215

314

315

nest pas la generation creatrice, mais plutot le plan, le schema, des diverses formes de creatures modelees par le Createur . . . comme produit de 8 X 4 . . . 144 Dvojbeno je mogu li se
trideset i dva povoljna znaka (mahavyanjana) Buddhina djeteta usporediti s kabalistiokim brojem.
A to se tie poredbenoga povijesnog tumaenja, u povoljnom smo poloaju, barem openito. Raspolaemo prvo svom
simbolikom mandale triju dijelova svijeta i, drugo, posebice
vremenskom simbolikom mandale, kakva se pod utjecajem
astrologije razvila poglavito na Zapadu. Sam horoskop (sl.
1 0 0 ) je mandala = ura s tamnim sreditem145, ljevosmjerno
circumambulatio s kuama i zvjezdanim mijenama. Mandale crkvene umjetnosti, napose podne mandale ispred glavnoga rtvenika ili ispod sjecita dviju laa, esto koriste suncopas ili godinje doba. Srodna je i ideja istovjetnosti Krista
sa crkvenom godinom, koje je on mirujui pol i ivot. ovjeji sin anticipacija je ideje sebstva (sl. 99); odatle gnostiko
mijeanje Krista s drugim sinonimima sebstva kod Hipolitovih nasejaca. Tome je srodna 1 simbolika Horusa: s jedne
strane Krist na prijestolju sa simbolima etiriju evanelista,
tri ivotinje i anelom (sl. 101), s druge strane, otac Horus
sa svoja etiri sina ili Oziris sa etiri Horusova sina146 (sl. 102).
Horus je takoer fjiot; avToiji; 147 i rani krani jo su kao
takvog tovali Krista.
Posebnu paralelu nalazimo u Guillaumea de Digullevillea,
poglavara cistercitskoga samostana u Chalisu, normanskoga
pjesnika koji je izmeu 1330. i 1355. godine, neovisno od Dantea, sastavio tri pelerinages: Les Pelerinages de la vie
144 32. To je urazlienje to se pojavljuje u organskom svijetu; ne stvaralaka proizvodnja ve prije plan i raspored razliitih oblika tvorevina
koje je oblikovao Tvorac . . . kao umnoak od 8 x 4 . . . ] , Le Symbolisme des
nombres, str. 378.
1.5 Hipolit, Elenchos, knj. V, pogl. X.
1.6 Bareljef iz File (Budge, Osiris and the Egyptian Resurrection I, str. 3;
nadalje: The Book of the Dead /Huneferov papirus/ t. 5). Katkad tri sa
ivotinjskim glavama i jedan sa ovjejom glavom, kao u Kerasher-papirusu (Budge, nav. d j.). U jednome rukopisu iz semoga stoljea (Gellone)
evanelisti ak nose svoje ivotinjske glave, kao i u veini drugih romanskih
spomenika.
147 [Izlazee Sunce]. Tako ga je nazvao Meliton iz Sarda. Iz: Analecta
sacra, navod u Cumonta, Textes et monuments relatifs aux mysteres de Mithra I, str. 355.

216

100

H oroskop s prikazom kua, suncopasa i ophodnica.


S ch on ov

n a s lo v n i

d rvorez

za

R eym an nov

N a tivita t-K a len er

(1 5 1 5 )

101

Krist u M andorli, okruen sa etiri evanelistika simbola.


Romanika zidna slikarija u St. Jacques des Guerets (Loire-et-Cher)

humaine, de l'ame et de Jesus-Christ148. Posljednje pjevanje u


Pelerinage de lam e sadri vienje raja. Taj se sastoji iz
sedam velikih sfera, od kojih svaka sadri sedam manjih149.
Sve se sfere okreu, i to se gibanje naziva siecle (saeculum).
Nebeski siecles prototipovi su zemaljskih vjekova. Aneo.
koji vodi pjesnika, objanjava mu: Ouand la sainte Eglise
dans ses oraisons ajoute: in saecula saeculorum, il ne sagit
point du temps de la-bas, mais de reternite.* Siecles su
148 Delacotte, GuiUaume de Digulleville.
149 Predodba koja odgovara snu o kugli to sadri rnnogo manjih kugla
[21, paragr. 198].
* Kada sveta Crkva zavrava svoje molitve rijeima: in saecula saeculorum [na vijeke vijekova], ona nema na umu zemaljsko vrijeme, ve vjenost.
218

102

Oziris i etiri Horusova sina na lotosu.


B o o k of the Dead

(H u n e fe r o v

p a p ir u s )

istodobno okrugli prostori u kojima prebivaju blaenici. Siecles i cieux su istovjetni. U najviem nebu, koje je od
ista zlata, sjedi ikralj na okruglu prijestolju, koje sja jasnije
od Sunca. Okruuje ga kruna (couronne) od dragulja. Pokraj
njega, na okruglu prijestolju od smea kristala, sjedi kraljica
koja moli milost za grenike (sl. 103).
En regardant vers le ciel d'or, le pelerin apergut un cercle 3i6
merveilleux qui paraissait avoiir trois pieds de large. Il sor-

219

tait du ciel dor en un point et y rentrait dautre part et il


en faisait tout le tour.* Taj krug ima boju safira, dakle, plavetnila. To je malen krug promjera tri stope, koji se oigled* Podigavi oi put zlatnoga neba, hodoasnik zamjecuje divan krug koji,
ini se, ima promjer od tri stope. On sad izlazi iz zlatnoga neba, sad se
vraa u nj, opisujui cijeli krug.

220

no poput kotrljajue okrugle ploe giba velikim krugom. Veliki krug sijee se sa zlatokrugom neba.15015
Dok to Guillaume pomno promatra, pojavljuju se iznenada 3'
tri duha, odjevena u purpur, sa zlatnim krunama i pojasevima, i ulaze u zlatno nebo. Taj trenutak, pouava ga aneo,
jest une fete, poput crkvena blagdana na Zemlji:
C e ee rcle q u e tu v o is e st le ca le n d rie r,
Qui en fa is a n t so n to u r en tier,
M on tre d e s sa in ts le s jo u r n e e s
Q u an d elles d o iv en t e tre fe te e s.
C h acu n an fa it le c e rc le u n to u r,
C h acu n e eto ile y e st p o u r jo u r ,
C h acu n so leil p o u r l e sp a c e
De jo u r s tren te ou z o d ia q u e .l:'

Tri lika siu blaenici kojih se blagdan upravo slavi. Tri sto- ns
pe irok je maleni krug koji ulazi u zlatno nebo, a tri lika
iznenada isto tako ulaze u nebo. Oni znae trenutak u vjenosti, kao krug kalendara (sl. 104). Ali zato je promjer kalendara upravo tri stope i zato upravo tri lika, ostaje neobjanjeno. Pomilja se, naravno, na tri ritma nae vizije,
koji nastaju gibanjem kazaljke plavim krugom i koji isto
tako neobjanjivo ulaze u sustav kao to kalendarski krug
ulazi u zlatno nebo.
Vodi dalje pouava Guillaumea o znaenju znakova sun- 319
copasa u vezi s povijeu spasenja i zakljuuje s napomenom
kako se u znaku riba slavi svctkovina dvanaestorice ribara,
koji se zatim pojavljuju pred Trojstvom. Guillaume se iznenada prisjea kako zapravo nikad nije ispravno shvatio narav
Trojstva, te moli anela za objanjenje. Aneo odgovara: Or,
il y a trois couleurs principales: le vert, le rouge et lor. Ces
trois couleurs se voient reunies en maints ouvrages de soie
moiree et dans les plumes de maints oiseaux, tel le paon. Le
roi de toute puissance qui met trois couleurs en unite ne peut150 Usp. circulus flavus e t . .. alter caeruleus [uti krug . . . i drugi plav
poput mora] u Origena, Contra Celsum VI, pogl. 38.
151 [Krug, koji tu vidi, jest kalendar, /K oji svojom punom ophonjom/
naznauje dane blaenih / Kada ih treba slaviti. / Svake godine obie jedanput krug, / Svaka zvijezda oznauje jedan dan, / Svako sunce trajanje
/Od trideset dana ili jedan znak suncopasa (str. 205).]

221

m* tlcmme
Simuim

fcnpum.

vm ar

mlquccR
c p i& a tr n

amium
SEfj Hilibitim
& jitnnuftfnijm aonamm^n
104

Bog kao trojstvo, stvarajui suncopas.

P ctru s

L om bard u s,

De sacram entis,

V a t ik a n , 14. st.

-il faire aussi quune substance soit trois?152 Bogu ocu pripisuje se kraljevska zlatna boja, Bogu sinu crvena, jer je
prolijevao svoju krv, a Duhu Svetomu zelena, la couleur qui
152 [Pa postoje tri glavne boje: zelena, crvena i zlatna. Te se tri boje vide
na veini runih radova iz blistavo isprugane svile i u perju mnogih ptica,
kao primjerice u pauna. Ne moe li Svemogui kralj, koji ujedinjuje tri
boje, uiniti isto tako da jedna tvar bude tri? (str. 213).]

222

105

Djevica kao uosobljenje zvjezdana neba.


Sp e cn h u n hum anae salva tio n is,

V a t i k a n , 15. s t .

verdoie et qui reconforte.* Na to ga aneo opominje neka


vie ne ispituje, te nestaje. A Guillaume se budi i otkriva da
je u svojoj postelji, ime zavrava le pelerinage de lame.
* boja koja ozelenjuje i osnauje

223

320

Ali mi moramo jo neto zapitati: Tu su tri gdje je ostao etvrti? Zato nedostaje Moro? Ta je boja nedostajala
i u naruenoj mandali naega snivatelja. Modro je zaudno
calendrier koji sijeee zlatokrug kao i okomiti krug u trodimenzionalnoj mandali. Pretpostavljamo da modro kao okomica znai visinu i dubinu (modro nebo gore, modro more
dolje), da skraenje okomiea pretvara etverokut u vodoravan pravokutnik, izazivajui, dakle, neto poput napuhnua
svijesti153, te da stoga okomica odgovara nesvjesnome. Ali nesvjesno u mukarca ima enski predznak. A modro je tradicionalna boja nebeskoga ogrtaa Blaene Djevice (sl. 105).
Zaokupljen trojstvom i trostrukou Rova, Guillaume je
zaboravio Reyne. Faust joj se moli rijeima:
Carice nad svijetom svim!
Tajne tvoje sjaj
Pod plavetnim svodom tim
Gledati mi daj!
Kod Guillaumea neizostavno, zbog svoje enske naravi, nedostaje etvrta dugina boja, modro. Ali anima znai, kao i
ena, visinu i dubinu mulkarca. Bez modroga okomitog kruga zlatna mandala ostaje netjelesna dvodimenzionalnost, pu-

106 M jeseev eliksir.


V a tik an , 17. st.

153 Usp. moja izlaganja o inflaciji u Die Beziehungen [paragr. 227 i d.].

224

ka apstraktna slika. Samo krianje vremena i prostora ovdje


i sada stvara zbilju. Cjelina postaje zbiljskom samo u trenutku, u onome trenu koji Faust trai cijeloga ivota.
Pjesnik u Guillaumeu zacijelo je naslutio heretiku istinu,
kada kralju piidaje enu-kraljicu, koja sjedi na zemljanosmeem kristalu. Jer to je nebo bez ene-zemlje! I kako mukarac moe postii ispunjenje ako ena-kraljica ne moli za
njegovu crnu duu! Jer ona razumije tamu ta ponijela je
svoje prijestolje, samu zemlju, u nebo, iako u najblaem nagovjetaju! Modro koje nedostaje ona dodaje zlatnome, crvenome i zelenome te tako tvori skladnu cjelinu.

D.

322

O SIMBOLLVLA S E B S T V A

Vizija svjetskoga sata nije ni posljednje ni najvie u. ra.zvoju simbola objektivno-psihikoga. Ali ona otprilike zakljuuje prvu treinu gradiva koje se sastoji od oko etiri stotine
snova i vienja. Taj je niz znaajan zbog toga to rijetkom
potpimou opisuje psihiku injenicu koju sam ve znatno
ranije promatrao u mnogih pojedinaca.154. Zahvaljujudi ne samo potpunosti objektivnoga gradiva ve i briljivosti i akribiji snivatelja, u stanju smo korak po korak slijediti sintetiki rad nesvjesnoga. Neprilike oko te sinteze bile bi nedvojbeno prikazane jo mnogo veom potpunou da sam u promatranje ukljuio jo i onih tri stotine i etrdeset snova
to su se zbili izmeu pedeset i devet ovdje obraenih snova.
To je naalost bilo nemogue, jer snovi djelimice zadiru u
skrovitost osobnoga ivota te se stoga nisu mogli objaviti.
Zato sam se morao ograniiti na neosobno gradivo.
Nadam se da mi je uspjelo rasvijetliti simbole sebstva u
njihovu razvoju i barem djelimice svladati znatne potekoe
s takvim iskustvenim gradivom. Pritom mi je posve jasno
kako bi se poredbeno gradivo prijeko potrebno za objanjenje i dopunu moglo viestruko umnoiti. Ali kako se smisao
ne bi odve oteao, pridravao sam se u tom pogledu krajnje
154 Usp. komentar o: [Wilhelm i Jung] Das Geheimnis er Golenen Blute
[paragr. 31 i d.] i [Jung] Die Beziehungen, naalje Vber Mandalasymbolik.

225

323

324

107

Djevica k oja nosi Spasitelja.

Speculum humanae salvationis (Vatikan, 15. st.)

uzdranosti. Uslijed toga tota je tek naznaeno, to ne valja shvatiti kao znak lakomislenosti. Uvjeren sam da bih
u potpunosti mogao pruiti podrobne potkrepe za svoja
miljenja. Ali ne bih elio pobuditi dojam kao da umiljam

226

kako sam o tome krajnje zamrenu predmetu rekao posljednju rije. Dodue, nije prvi put da obraujem niz spontanih
oitovanja nesvjesnoga. U m ojoj knjiizi Preobrazbe i simboli
libida to se vee jednom zbilo; ali tamo je vie bio posrijedi
problem neuroze (puberteta), dok se ovdje problematika proirila do individuacije. Osim toga, postoji znatna razlika izmeu dotinih osobnosti. Onaj raniji sluaj, koji osobno nikad
nisam upoznao, zavrio je psihikom katastrofom (psihozom);
dok sadanji sluaj predstavlja normalan razvoj, kakav sam
vee eee promatrao u veoma umnih ljudi.

108

Maja, vjena tkalja varljiva sjetilna svijeta, oko k oje se ovio


ouroboros.
O te e n a v in je t a

n a s lo v n o g

lis t a b r a h m a n s k e z b ir k e

iz r e k a

Ono to u ovome sluaju posebice vrijedi spomenuti jest


osljednost razvoja sredinjeg simbola. ovjek se gotovo ne
moe oteti dojmu da se nesvjesni iproces spiralno giba oko
nekog sredita, kojemu se lagano pribliuje, pri emu se osobine sredine sve jae istiu. Moda bi se i obm uto moglo
rei kako neprepoznatljivo sredite djeluje poput magneta na
disparatno gradivo i disparatna zbiivanja nesvjesnoga i postepeno ih hvata kao u kristalnu reetku. Stoga se nerijetko
(u dmgim sluajevima) sredina prikazuje poput pauka u mrei (sl. 108), poglavito onda kada jo u svijesti prevladava strah

227

325

326

327

pred nesvjesnim zbivanjima. Ali ako se procesu dade maha,


kao to je bilo u naem slueaju, sredinji se simbol uvijek
iznovice trajnom upornou probija kroz prividan kaos dramatskih zapletaja osobne psihe, kao to se na nadgrobnom
natpisu veiikoga Bernoullija155 kae o zavojnici: Eadem mutata resurgo. U skladu s tim, spiralni prikazi sredine esti
su, kao primjerice zmija ovijena oko stvaralake tooke, jajeta.
ini se, tovie, kao da su osobni zapletaji i subjektivni,
dramatski obrati, to sainjavaju ivot i sav njegov intenzitet,
puka oklijevanja, straljiva uzmaknuea ili ak sitne komplikacije i cjepidlani izgovori pred 'konanou toga neobinog
ili ineugodnog procesa kristalizacije. ee se stjee dojam
kao da osobna psiha, poput plaljive ivotinje, istodobno oarane i preplaene, juri oko toga sredita, neprestance u bijegu, a ipak dolazei sve blie.
Ne bih elio dati nikakva povoda nesporazumu kako raspolaem bilo kakvorn spoznajom naravi sredine; jer to je
sredite naprosto nespoznatljivo i stoga izrazivo samo simboliki posredstvom svoje fenomenologije, to je uostalom sluaj sa svakim predmetom iskustva. Meu osobitim svojstvima sredine oduvijek mi je upadala u oi pojava etverstva
(sl. 109). Da nije posrijedi naprosto etiri, na primjer, etiri
strane svijeta, proizlazi iz injenice to nerijetko dolazi do
konkurencije izmeu tri i etiri156. Isto tako, ali neto rjee,
dolazi do konburencije izmeu etiri i pet, pri emu su petokrake mandale zbog nedostatka sumjernosti oznaene kao
nepravilne.157 ini se, dakle, kao da obino postoji jasno ustrajanje na broju etiri, ili kao da brojidbeno postoji vea
vjerojatnoa broja etiri. A neobian je tu primjedbu zacijelo ne smijem potisnuti lusus naturae da je glavni kemijski sastojak tjelesnoga organizma ugljik, oznaen sa etiri valencije; a kao to je poznato i dijamant je kristal ugljika. Ugljik je crn (ugljen, grafit), dok je dijamant najjasni155
u.]

U klaustaru stolne crkve u Baselu. [Kada se ona promijeni, uskrsnut

.56 To je poglavito zapaeno u mukaraca. Ne znam da li je posrijedi sluaj ili nije.


157 Uglavnom zapaeno u ena. Ali rijetkost promatranja ne doputa nikakve daljnje zakljuke.

228

109 etiri evanelista sa svojim sim bolim a i etiri rajske rijeke; u


sredini: Ezekijelovi kotai i u njim a spiritus vitae (Ez 1,21).
M in ija t u r a u

E v a n c lis t a r u

k n ji n ic e

u A s c h a ffc n b u r g u

(1 3 . s t . )

ja voda. Takva bi nalika bila aljenja vrijedna razumska neukusnost ikada bi kod pojave broja etiri bilo posrijedi puko
izmiljanje svijesti, a ne spontano stvaranje objektivno-psihikoga. Pa i kad bi se pretpostavilo kako se na snove moe
znatno utjecati samosugestijom, pri emu bi naravno bio vaniji smisao od oblika, valjalo bi ipak dokazati da se svijest
snivateljeva mora poprilino naprezati kako bi nesvjesnome
nametnula ideju etverstva. Ali niti u ovome, niti u mnogim
drugim sluajevima koje sam promatrao, nije rije o toj moguonosti, bez obzira na brojne povijesne i etnike paralele158
(sl. 110, usp. tako sl. 50, 61, 62, 63, 64, 65, 66, 82, 109 i dr.).
Uoi li se to injeniono stanje u cijelosti, dolazi se, barem ja
tako drim, neizbjeno do zalkljuka kako postoji neki psihiki
sastojak to se izraava posredstvom etverstva. Za to nije
potrebno niti smjelo razmiljanje niti bujna mata. Ako sam
sredite oznaio kao sebstvo, uinio sam to nakon zrela razmiljanja i briljiva odvagivanja iskustvenih kao i povijesnih
podataka. Materijalistiko tumaenje lako bi moglo glasiti
kako sredina nije nita drugo do ono mjesto, gdje je psiha nespoznatljiva, jer se tamo stapa s tijelom. Spiritualno
tumaenje moglo bi naprotiv ustvrditi kako to sebstvo nije
nita drugo do duh, to oivljuje duu i tijelo i u onoj
stvaralakoj toki prodire u vrijeme i prostor. Ja se izriito
uzdravam od takvih fizikih i metafizikih spekulacija i zadovoljavam se utvrivanjem iskustvenih injenica, koje, u
pogledu inapretka Ijudske spoznaje, smatram neizmjemo znaajnijim, mjesto da slijepo slijedim pomodne intelektualistike ludosti ili takozvane religiozne preuzetnosti vjere.
Prema mojemu iskustvu tu je rije o znaajnim jezgrenim
zbivanjima u objektivnoj psihi; o jednoj vrsti slika cilja 'koji,
ini se, sam sebi postavlja prema cilju usmjereni psihiki
proces, a da na to nije potaknut nekim izvanjskim naputkom159. Izvanjski, razumije se, postoji uvijek stanovita duevna nuda, kao primjerice glad, koja kao cilj uvijek zamilja
dobro znana i omiljena jela, a nikada svijesti nepoznato ili
158 Od tih sam paralela ovdje spomenuo samo nekoliko.
159 Ista slika, koja se u naem gradivu nudi kao cilj, slui sa stajalita povijesnoga gradiva, ee i kao slika podrijetla. Kao primjer spominjem starozavjetnu predodbu raja, a posebice stvaranje Adama u slavenskoj Knjizi
Henohovoj (Forster, Adam Erschaffung und Namengebung, str. 477 i d.).

230

110

Crte u pijesku Navajo-Indijanaca (Sjevcrna Amerika).

ak i besmisleno jelo. Cilj to se nudi duevnoj nevolji, slika


to obeava ozdravljenje, cjelinu, isprvice su svijesti posv
strani, tako da samo uz najvee potekoe nalaze ulaz. Drukije je, naravno, kada su posnijedi Ijudi, koji ive u vremenu
i prostom, gdje takve ciljne slike imaju vrijednost dogma.
Te se slike tada eo ipso pruaju svijesti i time se nesvjesnome pokazuje tajni odraaj u kojemu se ovo ponovo prepoznaje ii stoga ponovo pridruuje svijesti.
A to se tie nastanka motiva mandale, ini se isprvice, pri 329
povrnu promatranju, kao da on postepeno nastaje nizanjem
snova. A zapravo je nedvojbeno tek da se on pokazuje sve jasniji i izdvojeniji; ali je oduvijek postojao i pojavljuje se ve
u prvome snu (kao to kau nimfe: Pa uvijek smo bile tu;
samo nas nisi zamijetio). Stoga je vjerojatnije da je posrijedi a priori opstojei tip, arhetip, to je inherentan kolektivnomu nesvjesnom, pa tako ne podlijee pojedinanu nastanku i nestanku. Arhetip je tako rei vjena prisutnost i

231

330

331

pitanje je tek da li svijest opaa tu prisutnost ili ne. Drim


da je vjerojatnije i da bolje objanjava opaanja ako se pretpostavi kako jasnije i ede pojavljivanje motiva160 u daljnjem
nizanju snova odgovara tonijem uoavanju a priori opstojejeega tipa, negoli da je mandala proizvedena u neku ruku
tek -tijekom niza. Protiv posljednje pretpostavke govori primjerice injenica to se tako bitne misli kao to su eir koji
pokriva osobnost, savijena zmija i perpetuum mobile pojavljuju odmah na poetku (sni 1, 5 i 9 [paragr. 52, 62, 134]).
Ako je mandala arhetip, morala bi biti kolektivnom pojavom, to jest, morala bi se teoretski pojavljivati u svakog
ovjeka. Ali se, jasno izraena, u praksi susree samo u razmjerno malo sluajeva, to meutim nipoto ne prijei njezinu ulogu tajnoga stoera oko kojega se na kraju krajeva sve
okree. Svaki je ivot naposljetku ozbiljenje cjeline, to jest,
sebstva, zbog ega se ozbiljenje moe oznaiti i kao individuacija. Jer svekolik je ivot vezan za pojedinane nositelje i
ostvaritelje i naprosto je nezamisliv bez njih. Ali sa svakim
nositeljem dana je i pojedinana odreenost i odredba i to
daje smisao ivotu to se ostvaruje kao takav. Dodue, smisao je esto neto to bi se isto tako moglo nazvati nesmislom; ali izmeu tajne opstanka i ljudskoga razbora postoji
stanovita neprimjerljivost. Smisao i nesmisao ljudske
su oznake kojih je svrha dostatna orijentacija.
Kao to pokazuju povijesne paralele, u simbolici mandale
nisu nipoto posrijedi neobine osobitosti, ve zasigurno
se moe rei redovitosti. Kada ne bi bilo tako, ne bi bilo
ni poredbenih gradiva. Ali upravo mogunosti usporedbe s duhovnim proizvodima svih vremena i svdh smjerova rue vjetrova najjasnije pokazuju koliko neizmjerno znaenje consensus gentium pridaje zbivanjima u objektivno psihikome.
Dostatan razlog da se to ne shvati olako. Moje lijeoniko iskustvo samo potvruje tu ocjenu. Dodue, ima ljudi koji dre
neznanstvenim shvaati togod ozbiljno; ti ne ele svoje in160 Poijeli li se etiri stotine snova u osam skupina po pedeset, otpada
na:
V II mandala
I 6 mandala
II 4 mandale
VI II mandala
III 2 manale
VII 11 mandala
IV 9 mandala
VIII 17 mandala
Dolazi, dakle, do znatnog umnoavanja motiva mandale.

232

telektualno igralite ometati ozbiljnostima. Ali lijenik koji


zanemari ljudske uvstvene vrijednosti, poeinjava teku pogreku i kada takozvanom znanstvenou pokuava ispraviti
teko shvatljivo djelovanje naravi, zamjenjuje ozdravljujue
postupke naravi svojim plitkim mudrovanjem. Zamisldmo se
nad starom alkemijskom inudrou: Naturalissimum et perfectissimum opus est generare tale quale ipsum est161.

111

Cauda pavonis kao ujedinjenje svih b o ja sim bol je cjeline.


B o s c h iu s ,

Sym bolo$rai?hia

(1 7 0 2 )

161 [Najnaravnije i najsavrenije djelo sastoji se u proizvonji sebi jednakoga.]

233

112

U jedinjenje najvanijih alkem ijskih simbola.


Trismosin, La Toyson dor (1613)

III

PREDODBE IZBAVLJENJA U ALKEMIJI


P R ILO G IDEJNOJ PO V IJESTI ALK EM IJE

Habentibus sym bolum lacilis est tiansilus.


Lak je prijelaz onima k oji im aju sim bol.
Alkemistiki verbum magistri:
Mylius, Philosophia reformata.

1. O SN O V N I POJMOVI AL KE M IJ E

A.

UVOD

Tijelcom 18. stoljea alkemija je postepeno nestala u vlastitome mraku. Njezin nain objanjavanja: obscurum per obscurius, ignotum per ignotius (Mrano mranijim, nepoznato nepoznatijim), kosilo se s duliom prosvjetiteljstva, a posebice s raanjem znanstvenosti kemije krajem stoljea. Ali
obje te nove duhovne sile samo su joj zadale posljednji, milosrdan udarac. Njezin unutranji raspad zapoeo je ve vie
od stoljea ranije, u doba Jakoba Bohmea, kada su mnogi alkemiari napustili retorte i taljike, posvetivi se iskljuivo
(hermetikoj) filozofiji. Tada se kemiar odvojio od hermetiara. Kemija postade prirodnom znanou; a hermetiika je
izgubila iskustveno tlo pod nogama i zalutala u umu kienih
i nesadrajnih alegorija i razmiljanja to su se samo hranila

ll.t

Mjeseeeva i Sunana pe, naznaujui coniunctio,


spajanje suprotnosti.
Mutus Uber (1702)

237

332

114 etiri stu p n ja alkem ijskoga postu pka (etiri prapoela)


naznaena su kuglam a.
Mylius, Philosophia reformata (1622)

sjeanjima na bolja vremena1. Ta su bolja vremena bila ona


ikada se alkemiearev duh jo uistinu nosio s problemima tvari, kada je istraivaka svijest stajala suelice mranom prostoru nepoiznatoga, vjerujui kako u njemu vidi likove i zakone koji, meutim, nisu potjecali iz tvari, ve iz due. Sve nepoznato i prazno ispunjeno je psiholokom projekcijom; kao
da se u mraku odrazuje duevno zalee promatraa. Ono to
vidi i mi-sii da vidi u t-vari, ponajprije su njegove vlastite nesvjesne datosti, koje u nju projicira; to jest, iz tvari mu se su1 Zastraujui primjer takve alkemije je ilustrirano djelo Geheime Figuren der Rosenkreuzer aus dem 16. und 17. Jahrhundert. Dubok uvid u tu
nevjerojatnu literaturu daje i takozvani Sachse-Codex iz prve polovice 18.
stoljea, (Hall, Codex Rosae Crucis).

238

protstavljaju svojstva i mogunosti znaenja to joj prividno


pripadaju, a kojih mu je tjelesna narav posve nepoznata. To
napose vrijedi za klasinu alkemiju u kojoj su prirodoslovno
iskustvo i mistika filozofija tako rei jo nerazlueni. Proces
diobe, koji se javlja krajem l. stoljea, i koji razdvajaTa 9 ucnxa
(tvarno, tjelesno) od uva-i-s.i (mistiko), stvorio je znatno
fantastiniju knjievnu vrstu, koje su autori bili donekle svjesni duevne naravi alkem'ijskog postupka preobrazbe. 0 tom oblilku alkemije, a posebice o njezinu psiholokom znaenju bogato obavjetava knjiga Herberta Silberera Problemi mistike
i njezinih simbola (1914). Pripadnu fantastinu simboliku
zorno opisuje Bernoullijeva rasprava: Duevni razvoj u zrcalu
alkemije .. . 2 Opsean prikaz hermetike filozofije moe se
nai u Evolinom djelu: Hermetika predaja. Jo ne postoji
idejnopovijesna obradba tekstova, iako u tom pogledu zahvaljujemo znaajne predradnje Reitzensteinu.

B. STUPNJEVI ALKEMIJSKOGA PROCESA

Kao to je poznato, alkemija opisuje proces kemijske preobrazbe za koje izvedbu daje nebrojene upute. Iako gotovo
nema dvojice autora koji bi imali isto miljenje o tonijem tijeku procesa i slijedu njegovih stupnjeva, ipak se veina slau
u glavnim tokama i to od najstarijih vremena, dakle, od poetka kranske ere: razlikuju etiri stupnja (sl. 114), koji su
oznaeni sa etiri prvotne slikarske boje to ih spominje ve
Heraklit: naime, melanosis (crnjenje), leukosis (bijeljenje),
xanthosis (uenje), iosis (crvenjenje)3. Ta se dioba procesa
u etiri dijela nazivala TSTpagepsiv ty)v cptAocroiptav, raetvorenje filozofije. Kasnije, to jest negdje u 15/16. stoljeu, broj
boja smanjuje se na tri, pri emu xanthosis, citrinitas, postepeno nestaje, odnosno, samo se jo rijetko spominje. Ali
se iznimno, iza melanosis, odnosno, nigredo, pojavljuje viTiditas (zelesno), no nikada nije stelklo glavno znaenje. Dok
2 str. 231 i d.
3 Ta rije dolazi od
(otrov). Ali otprilike ima znaenje crvene tinkture u kasnijoj alkemiji, zbog ega sam iosis protumaio kao crvenilo.

239

333

334

prvotna tetrameria toono odgovara etverstvu prapoela, sada se eesto istie kako postoje etiri prapoela (zemlja, voda,
zrak, oganj) i etiri svojstva (vrue-hladno-vlano-suho), aii
samo tri boje: crno, bijelo i crveno. Budui da proces nikada
nije doveo do eljena cilja, a u svojim se pojedinim dijelovima nikada nije primjereno izveo, ne moe se promjena diobe
na stupnjeve objasniti izvanjskim razlozima, ve je vie u
vezi sa simbolikim znaenjem etverstva i trojstva, dakle, s
unutranjim, psihikim razlozinia.4
Cmoa, nigredo (sl. 115), poetno je stanje to je otprije
postojalo kao svojstvo prvotne tvari, kaosa ili massae confusae ili je palc stvoreno diobom (solutio, separatio, divisio,
putrefactio) s primjerenim pocrnjenjem. Iz nigredo pranje izravno vodi do bijeljenja, ili se dua (anima), to je u
trenutku smrti napustila tijelo, ponovo sjedinjuje s truplom,
oivljujui ga, ili palk mnoge boje (omnes colores, cauda pavonis) prelaze u jednu, bijelu, koja sadri sve boje. Time se
postie prvi glavni cilj procesa, naime, albedo, tinctura
alba, terra alba foliata, lapis albus dtd., to su mnogi
toliko slavili kao da je postignut sam cilj uope. Ali to je srebbrno ili mjeseevo stanje koje jo treba podii do sunanoga
stanja. Albedo je u neku ruku svitanje; ali tek je rubedo
Sunev izlazak. Prijelaz u rubedo predstavlja uenje (citrinitas) koje se, ikao to je spomenuto, kasnije gubi. Tada
ru'bedo proizlazi izravno iz albedo poveanjem ognjene
vreline do najviega stupnja. Bijelo i crveno su kraljica i kralj,
koji i na tom stupnju mogu slaviti svoje nuptiae chymicae
(sl. 116).

C.

CILJNE PREDODBE I NJIHOVI SIMBOLI

335 Raspored stupnjeva u pojedinih autora bitno ovisi o predodbi cilja: ili je posrijedi bijela i crvena tinktura (aqua permanens), ili kamen mudraca, koji kao hermafrodit sadri obje,
ili svelijek ('aurum potabiie, elixir vitae), filozofsko zlato, zlat4 To se jasno uoava u spisima Dorna, koji estoko, sa stajalita trojstva,
napaa etverstvo, quadricornutus serpens (etverorogu zmiju). Usp. [Jung],
Psychologie und Religion [paragr. J03 i d.j.

240

115 N igredo, potam njenje M ercurius-a senex-a, iz k ojega izlijeu


spiritus i anima. Gavran znai nigreo.
J a m s th a le r ,

V ia to riu m spa g yricu m

(1 6 2 5 )

no staklo (vitrum aureum), kovno staklo (vitrum malleabile).


Kao i pojedinani postupci i ciljne su predodbe nejasne i
neodreene. Lapis philosophorum esto je primjerice prima materia ili sredstvo za proizvodnju zlata, ili uope mistiko bie koje se zgodimice oznauje kao Deus terrestris
(zemaljski bog), salvator (Spasitelj) ili kao filius macrocosmi (sin svemira), lik koji se moe usporediti samo s gnostikim anthropos-om, boanskim praovjekom5 (sl. 117).
5 Usp. [Jung], Paracelsus als geistige Erscheinung [paragr. 165 i d. i 203
i d.].

241

336

Pored pojma materia prima znaajnu ulogu imaju pojmovi vode (aqua permanens) i ognja (ignis noster). Iako su
oba poeela oprena i tvore ak tipian par opreka, ona su ipak,
prema svjedoenju autora, jedno te isto6. Kao i materia prima ii voda ima tisueu imena7; ona je ak prvotna tvar kamena.8 Unato tome, s druge nas strane uvjeravaju kako se voda
izvlaoi iz kamena, odnosno, primae materiae, kao njihova
ivotvorna dua (animdf. Ta se zbunjenost jasno oituje u
razlaganjima Exercitatio VIII in Turbam:
Mnogi se naugako prepiru oko toga da li se kamen, pod razliitim imenima, sastoji iz vie tvari, ili iz dviju ili samo iz jedne.
Ali taj filozof (Scites)10 i Bonellus11 kau kako cijelo djelo i tvar
cijeloga djela nisu nita drugo ve voda: a njegova obradba (regimen) ne odvija se ni u emu drugome ve u vodi. Posrijedi je zapravo jena tvar u kojoj je sve sarano, a to je sulphur philosophorum, (koji) je voda, i dua, ulje, mercurius i sol, oganj naravi,
orao, suza, prva hyle mudraca, materia prima savrena tijela, i
kako god mudraci nazvali svoj kamen, uvijek misle i upuuju na
6 Rosarium u: Art. aurif. II, str. 264. Aqua permanens je forma ignea
verae aquae (ognjeni oblik prave vode). Riplaeus, Opera omnia chemica,
str. 62: Anima aerea est secretus ignis nostrae philosophiae, oleum nostrum,
nostra aqua mystice (Zrana dua je potajni oganj nae filozofije, nae
ulje, naa tajanstvena voda). Figurarum aegyptiorum (rukopis), str. 6: . . .
aqua philosophorum est ignis (filozofska voda je oganj). Musaeum hermeticum, str. 653: Est nempe in Aqua nostra requisitus . . . Ignis itd. (U naoj vodi trai se, naime, oganj). Aurora I, pogl. XI, parabola 6 (izd. Franz):
Senior dicit: Cumque voluerint extrahere hanc aquam divinam, quae est ignis, calefaciunt igne suo, qui est aqua, quem mensurati sunt usque in finem
et occultaverunt propter insapientiam fatuorum [Senior kae: A elite li
izluiti tu boansku vodu, koja je oganj, grijte je svojim ognjem, koji je
voda, to ste do kraja izmjerili i sakrili pred glupou budala.] Aurora II,
u: Art. aurif. I, str. 212: (Dicit Senior:) Ignis noster est aqua. [Senior kae:
Na oganj jest voda.] nav. dj. str. 227: Philosophus autem per aquam, vulgus vero per ignem [Filozof preko vode, obini ljudi preko ognja].
7 Zosim u: Berthelot, Alch. grecs, III, LII, 2.
8 Turba u: Art. aurif. I, str. 13. Cons. coniugii u: Ars chem., str. 121, lapidem esse aquam fontis vivi [kamen je voda ivoga zdenca],
9 Cons. coniugii, nav. dj. str. 66: Vita uniuscuisque rei je voda, est vivum, quod non moritur, quam diu mundus est, quia est caput mundi [ivot svega (je voda); ona je iva, jer ne umire, dok ima svijeta, jer ona je
najvanija na svijetu],
10 Scites, Frictes, Flritis = Sokrat (Ruska, Turba, str. 25).
11 Bonellus, Bellinus, Bonilis = Apolonije iz Tijane (Steinschneider i Berthelot, navod u: Ruska, nav. dj., str. 26).

242

116

Okrunjeni H erm afrodit kao sjedinjenje kralja i kraljice,


izmeu sunanoga i m jeseeva stabla.
Mapa hermetikih spisa (Pariz 17. st.)

tu jednu tvar, to jest, onu vodu iz koje sve (nastaje) i u kojoj je


sve (sadrano); koja svime vlada, u kojoj se bludi i u kojoj se
zabluda sama ispravlja. Kaem, meutim, filozofska voda, ne
obina (vulgi) voda, ve aqua Mercurialis, prosta ili sloena. Jer
oboje je filozofska voda, iako se obini mercurius razlikuje od filozofskoga. Ona (voda) jednostavna je (i) neizmijeana; ta se sastoji iz dviju tvari: iz nae rudae i obine vode. Te sloene vode
sainjavaju filozofskog Merkura, odakle se moe pretpostaviti da

243

117 Anthropos kao anima mundi, sadravajui etiri


prapoela i oznaen b rojem 10 k oji znai potpunost (1 + 2 + 3 + 4).
Albertus Magnus, Philosophia naturalis (1560)

se tvar ili prima materia i sama sastoji iz sloene vode. Neke se


sastoje iz triju, druge samo iz dviju. Meni dostaju dvije vrste: naime, muko i ensko, ili brat i sestra (sl. 118). Ali obinu vodu
nazivaju jo otrov, iva (argentum vivum), cambar, aqua perrnanens, guma, ocat, mokraa, morska voda, zmaj, zmija.

244

Iz ovoga prikaza jasno proizlazi jedno: da je, naime, filo- 337


zofska voda kamen, odnosno, prima materia sama; istodobno
ona je njihovo rastvorno sredstvo, kao to se vidi iz sljedeeg

118 Par brat-sestra u ivotnoj kupki,


dok ih zm ajevi ugrizaju za listove nogu;
na glave im se slijeva lunarna voda,
oploena boanskim dahom.
Theatrum chemicum Britannicum (1652)

recepta: Izmrvi kamen u veoma sitan praak i stavi ovaj u


najbistriji, nebeski (coelestino) ocat i (on) se odmah rastvara
u filozofsku vodu12.
12 Oba [iz latinskoga prevedena] navoda u: [In Turbam philosophorum
exercitationes] Art. aurif., str. 167 i d.

245

338

Ista uloga, kakvu ima voda, moe se utvrditi i za oganj.


Daljnji, ne manje znaeajan pojam, jest hermetika posuda
(vas Hermetis), uglavnom retorta ili pe za taljenje, kao
spremnik tvari to e biti podvrgnute pretvorbi (sl. 119). Iako
pomagalo, ona ima neobine veze kako s prvotnom tvari tako
i s kamenom, te tako nije samo naprava. Posuda je za alkemiara neto posve udesno: vas mirabile. Marija Proroica
(sl. 78) kae kako cijela tajna lei u znanju o hermetikoj posudi. Unum est vas (Jedno je posuda) naglauje se uvijek
iznovice13. Ona mora biti posve okrugla14, kako bi oponaala
sferiki svemir15, kako bi utjecaji zvijezda pridonijeli uspjehu
postupka u njoj16. To je jedna vrsta matricis, odnosno, ute13 Npr. . .. unum in uno circulo sive vase [Jedno u krugu ili posudi]
(Scholia zu Hermetis Trismegisti Tractatus aureus u: Bibl. chem. I, str.
442).
14 Stoga je reeno domus vitrea sphaeratilis sive circularis [kuglolika ili
krugolika staklena kua], (Epistola ad Hermannum u: Theatr. chem. V. str.
896. Vas je sphaera, quam cribrum vocamus [kugla koju nazivamo sitom]. (AUegoriae super librum Turbae u: Art. aurif. I, str. 144). Ve se u
grkoj alkemiji javlja ta misao, primjerice u Olimpiodora. (Berthelot, Alch.
grecs II, IV, 44, 1718). Vas je 6pyavov xux.Xiy.6v, xicXt) a^ar, oc.8r]C (kruno orue, pomagalo; staklenica okrugla oblika).
15 . .. vas spagiricum ad similitudinem vasis naturalis esse construendum.
Videmus enim totum caelum et elementa similitudinem habere sphaerici corporis, in cuius centro viget ignis calor inferioris . . . necessarium igitur fuit
nostrum ignem poni extra nostrum vas, et sub eius rotundi fundi centro,
instar solis naturalis. [ . . . spagiriku posudu treba izraditi po uzoru na naravnu posudu. Jer vidimo da cijelo nebo i prapoela nalikuju okruglome tijelu, u kojega sreditu djeluje toplina donjega o g n j a . . . stoga je bilo nuno
premjestiti na oganj iz posude van, ispod sredine njezina okruglog dna,
kao naravno sunce.] (Domeus, Physica Trismegisti u: Theatr. chem. 1602 I,
str. 430.) Vas autem factum est rotundum ad imitationem superi(oris) et
inferi(oris) ['Posuda je nainjena okrugla, kao oponaak gornjega i donjega] zagrade ( ) sadre moje dopune veoma iskvarenoga teksta . (Liber
guartorum u: Theatr. chem. V, str. 148 i 150). Reitzenstein (Poimandres, str.
141) stoga s pravom usporeuje vas mirabile na anelovoj glavi u raspravi Isis an Horus (Berthelot, nav. dj., I, XIII, 21) s x.uxXoc 8iax.oei8r]C na
glavi Khnufijevoj u Porfirija (sl. 203).
16 . . . . vas nostrum ad hunc modum esse debet, ut in eo materia regi
valent a caelestibus corporibus. Influentiae namque caelestes invisibiles, et
astrorum impressiones, apprime necessariae sunt ad opus. [ . . . naa posuda
mora biti takva da na tvar u njoj utjeu nebeska tijela. Jer za djelo su
prije svega potrebni nevidljivi nebeski utjecaji i djelovanje zvijezda.] (Dorneus, Congeries Paracelsicae chemiae u Theatr. chem. (1602) I, str. 574).

246

rus, iz kojega se raa filius philosophorum, udesni kamen17 (sl. 120). Stoga se jo zahtijeva da posuda bude ne samo
okrugla ve da ima i oblik jajeta (sl. 121 i 22).18 ovjek naravno pomilja kako je kod te posude posrijedi neka vrsta re-

119 A lkem istika pe.


G eber,

D e A lch im ia

(1 5 2 9 )

torte ili tikvice, ali uskoro doznaje da je ta predodba nedostatna, jer posuda prije predstavlja mistiku ideju, pravi simbol, kao svi sredinji alkemijski pojmovii. Tako doznajemo
da je to voda, odnosno, aqua permanens, koja nije nita
17 Vas kao matrix. (Riplaeus, Opera, str. 23); In Turbam philosophorum
exercitationes u: Art. aurif. I, str. 159; Aurora II, u; Art. aurif. I, str. 203;
Cons. coniugii u: Ars. chem., str. 204, itd.
18 In uno vitro debent omnia fieri, quod sit forma ovi. [Sve mora biti
uinjeno u jednoj staklenki koja treba biti jajolika.] (Riplaeus, nav. dj.,
str. 30).

247

120 M erkur

(mercurius) u posudi.

Barchusen, Elementa chemicae (1718)

drugo ve filozofski mercurius19. Ali on nije samo voda, vee


i njezina opreka: to jest, oganj20.
19 Quum igitur de vase nostro loquimur, intellige aquam nostram, quum
de igne, itidem aquam intellige, et quum de furno disputamus, nihil ab
aqua diversum aut divisum volumus. [Stoga ako govorimo o naoj posudi,
razumijevaj pod tim nau vodu, ako o ognju, razumijevaj isto tako vodu,
a ako govorimo o pei, ne mislimo time nita, to bi bilo razliito ili odvojeno od voe.] (Fons chemicae philosophiae u: Mus. herm., str. 803). Merkur, to jest, aqua permanens, jest vas nostrum, verum, occultum, hortus
item Philosophicus, in quo Sol noster orietur et surgit [naa prava, skrivena posuda, isto tako filozofski vrt, u kojemu izlazi i uzdie se nae sunce],
(Philalethes, Metallorum metamorphosis u: Mus. herm., str. 770). Druga imena za to su mater, ovum, furnus secretus itd. (nav. d j., str. 770; nadalje: Aurora, II u: Art. aurif. I, str. 203). Vas Philosophorum est aqua eorum
[Posuda filozofa njihova je voda]. (Navod iz Herma u Hoghelandea, De
aichimiae difficultatibus u: Theatr. chem. (1602) I, str. 199.)
20 Vas jednako ignis verus (Philalethes, nav. dj., str. 770); vas jednako vinum ardens, ignis (Mylius, Phil. ref., str. 245). Vas Hermetis est
mensura ignis tui [Hermova posuda jest mjera tvojega ognja]. (Practica

248

121 M erkurova preobrazba u herm etikoj posudi. o v je u ljak kao


m anneken piss odnosi se na urina puerorum ( = aqua
perm anens).
C a ba la m in e r a lis

(Britanski muzej)

Dalje se vie neu bavitd brojnim inaicama posude. Ove


nabrojene dostajat ee da bi se predoilo nedvojbeno simboliko znaenje posude.
to se tie odvijanja cijeloga postupka autori su neodreeni
i protuslovni. Mnogi se zadovoljavaju s nekoliko saetih naznaka; drugi sastavljaju podroban popis razliitih radnji. Tako je Josephus Quercetanus, alkemiar, lijenik i diplomat,
'koji je u Francuskoj i francuskoj vicarskoj imao slinu ulogu kao Paracelsus, sastavlio godine 1576. redoslijed dvanaest
radnji21 (sl. 1 2 2 ), koji glasi ovako:

339

340

Mariae Prophetissae u: Art. aurif. I, str. 323). Oganj i voda udoredno su


protumaeni kao plamenovi i suze u alkemistikome komentaru (Recueil
steganographique o Songe e Poliphile Beroaldea de Vervillea).
21 A Jacobi Auberti Vindonis De ortu et causis metallorum contra chemicos explicationem u: Theatr. chem. (1602) II, str. 198 i d.

249

122

Dvanaest alkem ijskih radnji, prikazanih kao arbor philosophica.


Norton, Mercurius redivivus (1630)

1.
2.
3.
4.
5.
6.

250

calcinatio
solutio
edementorum separatio
coniunctio
putrefactio
coagulatio

7.
8.
9.
10.
11.
12.

cibatio
sublimatio
fermentatio
exaltatio
augmentatio
proiectio

Literatura pokazuje da je svaki pojedini od tih pojmova mnogoznaan, o eemu se ovjek moe dostatno osvjedoiti proita
li odgovarajuea objanjenja u Rulandusovu leksikonu. Stoga
nema nikakve svrhe poblie razmatrati razlioite oblike alkemijskoga procesa s tim u vezi.
To bi bio, povrno gledano i ocrtano u najgrubljim crtama,
kostur alkemije, ikakvu je svi znamo. Sa stajalita naega dananjeg kemijskog znainja moemo pod alkemijom zamisliti
malo ili nita; a posegnemo li za tekstovima i stotinama i stotinama postupaka i recepata koje su mam ostavili srednji vijek i antika, pronai emo meu njima raamjerno malo onih,
to sadre neki prepoznatljiv kemijski smisao. Veina njih sa
kemijskog je stajalita, naprotiv, besmislena, a osim toga,
nedvojbeno je sigurno da zbiljska tinktura ili umjetno zlato
u svim onim mnogim stoljeima kada su se vrili ozbiljni pokusi nikad nisu bili proizvedeni. to je dakle moe se s
pravom zapitati navodilo stare alkemiare da nepokolebIjivo i dalje obavljaju pokuse ili da kao to bi oni rekli
operiraju i piu rasprave o boanskome umijeu, kada
je cijeli njihov pothvat bio posve beznadan? U svakom sluaju moramo dodati nisu jo imali nikakva uviaja u
narav kemije i njezine granice te su se ipak mogli uadati, poput onih to su sanjali o letenju, a njihovi pozni oponaatelji
to su onda i postigli. Ne smije se potcijeniti zadovolj tina
pothvata, pustolovine, quaererea (traganja) i invenirea (nalaenja). Ona traje dokle god metodika ima nekog smisla. Ali
u ono doba nije postojalo nita to bi alkemiara moglo uvjeriti u nesmisao njegova kemijskog pothvata, a k tome, mogao

123

H erm afrodit.

Hermaphroditisches Sonn- und Mondskind (1752)

251

341

se osvrnuti na dugu ipredaju to je sadravala ne mali broj


svjedoanstava o takvima koji su se domogli udesnoga ishoda22. Sve nije biilo posve beznadno, jer je bavljenje kemijom
zgodimice ipak dovelo do nekih korisnih sporednih pronalazaka. Kao prethodnica kemije, alkemija ima dostatan raison
detre. Pa i ako se ova posljednja sastoji iz beskonana niza
ako elite, besmislenih i neuspjenih kemijskih pofcusa,
ne treba se nad tim uditi vie negoli se udimo pustolovnim
pokuajima srednjovjekovne medicine i farmakologije.

22 ak je i Meyrink (u 20. st.) jo vjerovao u mogudnost alkemistikog


postupka. Znaajan izvjetaj o njegovim vlastitim pokusima moe se nai
u predgovoru za: Thomas Aguinas: Abhandlung iiber den Stein der Weisen,
str. X XIX i d.

252

2. PSIHIK A N A R AV A L K E M I J S K O G A D J E L A

A.

PROJEKCIJA PSIH IK IH SADRAJA

U alikemijskome djelu rije je najveim dijelom ne samo o


kemijs'kim pokusima ve i o neemu poput psihikih procesa
izraenih toboe kemijskim jezikom .1 Stari su doneikle znali
to su kemijski procesi; stoga su i morali znati kako ono
ime se bave u najmanju ruku nije obiona kemija. Poznavanje
te razlike izraeno je ve u naslovu jedne rasprave PseudoDemokrita za koju se dri da potjee iz prvoga stoljea; naslov glasi: Ta tpucrLxa xai ra [i.uaTixa (tjelesno i filozofsko).
Uskoro zatim gomilaju se potvrde o tome da u aikemiji postoje dva (za nas) raznorodna strujanja koja ne moemo posve povezati. Alkemijsko Tam ethice quam physiee (i udoredno to znai psiholoki i fiziki) na razum ne moe
dokuiti. Ako alkemiar priznaje kako se samo simholiki koristi kemijskim postupkom zato onda obavlja pokuse s tignjevima i retortama? A kada, kao to neprestance uvjerava,
opiisuje kemijske procese zato ih do neprepoznatljivosti
unakazuje mitolokim simbolima?
Ta je zagonetka ve prouzroeila ne malu glavobolju mnogim potenim i dobronamjernim prouavateljima alkemije.
Alkemiar, dodue, s jedne sitrane tvrdi da namjerno skriva
kako bi sprijeio da se loi ili glupi Ijudi domognu zlata i

342

343

1 Evola (La Tradizione ermetica, str. 28 i d.) kae: Duevni ustroj ovjeka
prednovovjekih kulturnih ciklusa bio je takav da je svaki fiziki opaaj
istoobno imao i psihiku komponentu koja ga je prouhovljivala, podarujui pukoj slici i znaenje te u isto vrijeme poseban i snaan uvstveni
ton. Tako je antika fizika bila istodobno teologija i transcenentalna psihologija: bljeskovima metafizikih bitnosti u tvari tjelesnih sjetila. Naravoslovlje je istodobno bilo duhovna znanost, a mnogostruka znaenja simbola
obuhvaala su razliite oblike jednoga jedinog znanja.

253

124

Alkemiari na djelu.
M utus lib c r

344

(1 7 0 2 )

talko skrivc neku nesreu. Ali nas, s druge strane, isti autor
pouava da traeno zlato nije, kao to misle glupaci, obinc
(aurum vulgi), ve filozofsko zlato ili ak udesni kamen, lapis invisibilitatis (nevidljivosti2) ili lapis aethereus (poput
etera3), ili napokon nezamisliv, hermafroditski rebis (sl. 125),
te da uope sve recepte valja prezreti4. Ali iz psiholokih je
razloga posve nevjerojatno da je obzirnost prema ovjeanstvu navela alkemiara na tajnovitost. Jer kada se otkrije togod zbiljsko, to se u pravilu rastrubi. injenica je da su alkemiari mogli kemijski otkriti malo ili nita, a ponajmanje
zlatotvorstvo.
Potajnost imoe biti ista obmana s bjelodanom svrhom
izrabljivanja lakovjernih. Ali pokuaju da se cijela alkemija
2 Rosarium u: Art. aurif. II, str. 231: Et ille icitur lapis invisibilitatis, lapis sanctus, res benedicta. [I on se naziva kamenom nevidljivosti, svetim
kamenom, blagoslovljeni.]
3 Maier, Symbola aureae metisae, str. 386: . . . non parcis sumptibus illam j
Invenere artem, qua non ars dignior ulla est, / Fingendi Lapidem Aetherium, [ . . . ne malim naporom izumili su ono umijee od kojega nema dostojnijega proizvesti eteriki kamen] (onosi se na Marcellusa Palingeniusa, koji je bio poeta et sacerdos).
4 . .. omnes receptae spernenae sunt in arte, kao to kae Rosarium
(Art. aurif. II, str. 223).

254

125

Merkur kao herm afrodit Sunca i M jeseca (Rebis),


stojei na (okruglom e) kaosu.
Mylius, Philosophia rejormata (1622)

objasni s toga motrita protuslovi, po mojem miljenju, injenica to postoji mnogo opsenih, uenih i savjesnih rasprava,
koje su bile napisane i tiskane anonimno, te tako nikome nisu
mogle donijeti nedoputenu kori-st. No isto tako postoje i
brojni sljeparski i arlatanslki proizvodi.
Ali potajnost moe potjecati i iz drugoga izvora. Istinska
se tajna ne skriva; samo govori skrivenim jezikom: naznauje
se mnotvom slika koje upuuju na njezinu narav. Time ne
mislim na neiju osobnu tajnu koje je sadraj vlasniku poznat, ve na stvar ili stanje koji su tajni, to jest, poznati
samo po nagovjetajima, ali u biti nepoznati. Tako je alkemiaru bila nepoznata zbiljska narav tvari. Poznavao ju je samo
u nagovjetajima. Pokuavajui je istraiti, projicirao je ne-

255

345

svjesno u tmdnu tvari da bi je rasvijetlio. Kako bi objasnio


tajnu tvari, projicirao je drugu tajnu: naime, svoje nepoznato
duevno zalee u ono to je elio objasniti, obscurum per
obscurius, ignotum per ignotius! To naravno nije bio nikakav smiljeni nain ve nehotimiono zbivanje.
346
Projekcija se, strogo uzevi, niskada ne ini ona se zbiva,
naprosto je tu. U mraku neega izvanjskog pronalazim, a da
to ne prepoznajem kao takvo, svoj vlastiti unutranji ili duevni sadraj. Stoga bi, mislim, bilo pogreno objanjavati
formulu tam ethice quam physice kao prius nauka o sukladnosti. Taj bi nauk, naprotiv, prije bio racionalizacija doivljaja projekcije. Alkemiar se ne bavi svojim umijeem jer
iz teorijskih razloga vjeruje u sukladnost, ve ima teoriju
sukladnosti, zato jer doivljuje prisutnost ideje u tvarnome.
Stoga sam sklon pretpostaviti da pravi korijen alkemije ne
treba toliko traiti u filozofskim nazorima koliko u projekcijsikim doivljajima pojedinih istraivaa. Time elim rei kako
je laborant za vrijeme izvedbe kemijskog pokusa imao odreene psihike doivljaje, koji su se njemu, meutim, inili kao
posebno ponaanje kemijskoga procesa. Kako su posrijedi bile
projekcije, nije naravno bio svjestan da doivljaj (naime,
onako kako ga danas poznajemo) nema nita zajednikog sa
samom tvari. Svoju je projekciju doivljavao kao svojstvo
tvari. A ono to je zbiljski doivljavao bilo je njegovo nesvjesno. Time je ponavljao povijest spoznaje naravi uope. Kao
to je poznato, znanost je poela sa zvijezdama u kojima je
ovjeanstvo otkrivalo svoje pretenice nesvjesnoga, takozvane bogove; isto tako, neobina psiholoka svojstva suncopasa: cijeli projicirani nauk o znaajevima. Astrologija je pradoivljaj slian alkemiji. Takve se projekcije ponavljaju posvuda gdje ovjek pokuava istraiti praznu trninu i nehotice
je ispunjava ivim likom.
Zbog toga sam svoju pozornost upravio na pitanje da li
sami alkemiari izvjetavaju o takvim doivljajima iz svoje
prakse. Neki odve bogat plijen nisam mogao oekivati, jer
je rije o nesvjesnim oivljajima, koji su upravo iz toga
razloga izmicali pravljenju izvjetaja. Ali u zapisima uistinu
postoji nekoliko nedvosmislenih izvjetaja. Znaajno je da su
noviji izvjetaji podrobniji i odreeniji od starijih.
347

256

Najnoviji izvjetaj potjee iz njemaeke rasprave iz godine 3*8


1732, pod naslovom: Abtala Jurain itd.5 Ona glasi:
Uzmi dobru koliinu obine kinice, najmanje deset mjerica, dri
je dobro zatvorenu u staklenim bocama najmanje deset dana te e
se na dnu nataloiti estice i neistoe. Bistru vodu odlij i stavi je
u drvenu posudu, okruglu poput lopte, prerei ovu po sredini i posudu napuni do treine, pa je oko podneva stavi na sunce na skrovitu ili zasebnu mjestu.
Poto je to obavljeno, uzmi kap blagoslovljena crvena vina i
stavi je u vodu te e odmah, na povrini vode, ugledati maglu
i gustu tminu poput onih za stvaranja svijeta. Zatim u vodu stavi
dvije kapi te e vidjeti kako se iz tmine die svjetlo, a onda postepeno, svakih pola etvrti sata treu, pa etvrtu, petu i estu
kap, i vie ne, te e vlastitim oima gore na vodi jednu za drugom
vidjeti stvari koje je Bog stvorio u est dana (sl. 126) i kako se
sve to zbilo i vidjet e takve tajne koje se ne smiju izgovoriti i
koje ni ja ne mogu oitovati. Klekni prije no to se lati posla.
Neka tvoje oi prosude; jer tako je stvoren svijet. Ostavi zatim sve
neka stoji i nakon poia sata sve e nestati.
Tako ete jasno vidjeti Boje tajne koje su vam bile skrivene
lcao djetetu. Razumjet ete to je Mojsije napisao o stvaranju; vidjet ete kakva su oblija bili Adam i Eva prije i poslije posrnua,
kakva je bila zmija, kakvo stablo i kakve su plodove jeli: gdje je
i to je raj i u kojim e tijelima uskrsnuti pravednici, ne u onome
koje smo primili od Adama, ve u onome koje nam je podario
Duh Sveti, naime u takvome kakvo je na Spasitelj donio s neba.
Trebate uzeti sedam komada kovine, od svake kovine koja je
dobila ime po ophodnicama i na svaku pojedinu trebate utisnuti
znaaj ophodnice, u kui te iste ophodnice, a svaki komad mora
biti velik i debeo poput rose noble6: ali od Merkura samo etvrtinu
unce i nita na nj utisnuti.
Zatim ih, po redoslijedu kojim stoje na nebu, stavite u taljiku
i zatvorite sve prozore na komori, tako da u njoj bude posve mrano, a onda sve zajedno istalite na sredini komore i ukapajte u
to seam kapi s blagoslovljena kamena, te e se ubrzo zatim iz
taljike dignuti ognjeni plamen (sl. 127) i proiriti se preko cijele
komore, (ne bojte se tete), i cijela e komora zasjati svjetlije od
5 Abtala Jurain Filii Jacob Juran, Hyle i Coahyl. Iz etiopskoga na latinski
i iz latinskoga na njemaki preveo i protumaio D. Johann Elias Miiller.
Tekst nipoto nije star, ve pokazuje sva obiljeja dekadencije (18. st.). Poznavanje te knjiice zahvaljujem prof. Th. Reichsteinu (Basel). Navodi: Stvaranje, pogl. VIII, str. 52 i d. i Nebo, pogl. IX, str. 54 i d.
6 Rose noble = engleski zlatnik u 15. i 16. stoljeu.

257

Sunca i Mjeseca, a vi ete iznad svoje glave ugledati cijeli nebeski


svod, kako se vidi gore na zvjezdanu nebu, a ophodnice e slijediti
svoju putanju kao na nebu; pustite da sve prestane samo od sebe
i za etvrt sata sve e biti na svojemu mjestu.
349

Jo jednu potvrdu uzimamo iz rasprave Theobalda de


Hoghelandea (16. st.):
258

127

Preobrazba M erkura u ognju.

Barchusen, E le m e n ta c h e m ic a e (1718)

Kau da je kamen dobio razlieita imena zbog udesne razliitosti


likova koji se javljaju tijekom djela, a esto se istodobno pojav'ljuju i boje, kao to u oblacima ili u ognju zamiljamo neobine
likove ivotinja, gmazova ili drvea. Tako sam i ja pronaao neto
slino, nastavlja autor, u knjizi koja se pripisuje Mojsiju: Kada
se tijelo rastvori, pojavljuju se kadto dvije grane, ponekad i tri
ili vie njih, kadto i likovi gmazova; a katkad se ini kao da
ovjek s glavom i svim svojim udovima sjedi na stolcu.7
7 De Alchemiae ifficultatibus u: Theatr. chem. (1602) I, str. 164 i d. [Prijevod]. Slino Philalethes. Introitus apertus u: Mus. herm., str. 687: Terra
enim germinandi avida aliquid semper fabricat, interdum aves aut bestias
reptiliaque te in vitro conspicere imaginabere.. . [Zemlja, udei stvoriti
togod, neprestance neto proizvodi; ponekad vjeruje da u staklenoj posudi vidi ptice ili ivotinje i gmazove. . . ] ovjek na stolcu nedvojbeno se
odnosi na vienje Herma, poput onog u raspravi Senioris Zadith filii Harnuelis Tabula Chymica, str. 1 i d. (Sl. 128). Senior je bio arapski pisac iz
10. stoljea. Opisani lik staroga mudraca to na koljenima dri knjigu
tajni prenesen je na naslovnu stranicu Poliphila (sl. 4). Najstarije takvo vi-

259

350

Kao i oba prethodna teksta, potvruju i Hoghelandovi navodi da je za vrijeme praktinoga rada dolazilo do halucinantnih ili vidovnjaokih opaaja, koji ne mogu biti nita drugo ve projekcije nesvjesnih sadraja. Hoghelande navodi
Seniora koji kae kako treba vie traiti vienje hermetike
posude negoli pismo8. (Nejasno je to misli pod scriptura
moda tradicionalan opis posude u raspravama uitelja?)
Pisci spominju gledanje duhovnim oima, pri emu nije uvijek jasno je li posrijedi vienje u pravome ili prenesenome
smislu. Tako Noviun lumen 9 kae:
Iznijeti na vidjelo stvari skrivene u sjeni i skinuti s njih sjenu
dopustio je Bog razboritu filozofu naravnim putem (per naturam) ... Sve se to zbiva, a da oi obina ovjeka ne vide, ali oi
razurna (intellectus) i uobrazilja uoavaju (percipiunt) istinskim,
najistinskijim gledanjem (visu).

351

Raymundus Lullius pie:


Znaj, dragi sine, da je tijek naravi promijenjen tako te bez zaz':va (scilicet: primjerice familiaris-a) i bez duhovne egzaltacije
moe vidjeti duhove to izlaze ili su izili i zgusnuti su u zraku
u liku razliitih strahotnih ivotinja ili ljudi to se, sad tu sad
tarno, gibaju u oblacima10 (sl. 129).
enje moglo bi biti Kratesovo. Kratesova knjiga doprla je do nas na arapskom i u sadanjem obliku ini se da potjee iz 9. stoljea. Ali sadraj je
najveim dijelom grkoga podrijetla te zbog toga znatno stariji. Berthelotoc
prijevod glasi ovako: Puis je vis un vieillard, le plus beau des hommes,
assis dans une chaire; il etait revetu de vetements blancs et tenait a ia main
une planche de la chaire, sur laquelle etait plaee un livre (in manibus extentis super genua sua, tabulam marmoream extractam ab ea (statua respective cathedra), Senior, str. 4) . . . Quand je demandai quel etait ce vieillard, on
me repondit: Cest Hernies Trismegiste, et le livre qui est devant lui est ur,
de ceux qui contiennent lexplication des secrets quil a cachs aux hommes. [A onda sam ugledao jednog starca, najljepeg meu ljudima, gdje
sjedi na stolcu; bio je odjeven u bijelo, a u ruci je drao plou sa stolca
na Icojem se nalazila knjiga. . . Kada sam upitao tko je taj starac, odgovorie mi: To je Hermo Trismcgist, a knjiga ispred njega jedna je od onih
to sadre objanjenje tajna, koje je pred Ijuima skrivao.] (Chimie au
moycn age III, str. 46 i d.)
8 De alch. diff., nav. dj., str. 199.
1 Mus. herm., str. 574 [Sendivogius].
Compendium u: Bibl. chem. 1, str. 875.

260

128 H erm o Trismegist.


Senior, De chemia (1566)

129 U osobljeni sp iritus, izlazei iz zagrijan e prim ae m ateriae.


Tractatus qui dicitur Thomae Aguinatis de alchimia (1520)

352 Slino kae Dorn11:

Tako e postepeno, svakim danom sve vie i vie, svojim duhovnim oima (oculis mentalibus) opaati neodreen broj iskri, kako
narastaju u veliko svjetlo.
353

Ali psihologa nee zauditi pretvori li se metafora zgodimice


u sjetilnu obmanu. Tako u svojim biografskim zapiscima opisuje Hoghelande (1594) kako je treega dana decoctioa vidio
da povriinu tvari prekrivaju boje, uglavnom zelena, crvena,
siva, a ostatak se prelijevao u duginim bojama. Kad god bi
se sjetio toga dana, pao bi mu na um Vergilijev stih Ut vidi,
ut perii, ut me malus abstulit error [Kada sam vidio da propadam i da u stradati zbog strane zablude]. Naime, ta zabluda ili ta optika varka (ludibrium oculis oblatum) razlogom je mnogih kasnijih napora i trokova. Jer, vjerovao je
kako je, eto, postigao nigredo. Ali za koji dan oganj mu
se nou ugasio, zbog ega je dolo do irreparabile damnum;
znai, nije mu vie uspjelo ponoviti pojavu12. Iako prelijevanje
duginih boja na povrini kovina koje se tope nipo.to ne mora
biti sjetilna obmana, u tekstu se zapaa zamjetna spremnost
autorova da pomisli na togod takvo.
11

Speculativa philosophia u: Theatr. chem. (1602) I, str. 275.

u Hoghelande, De alch. iff. u: Theatr. chem. (1602) I, str. 275.

262

Tractatus Aristotelis 13 sadri mjesto znaajno za psihologiju alkemiara:

354

Z m ija je lu k a v ija o d svih iv o tin ja n a Z e m lji; is p o d lje p o te sv o je


k o e p o k a z u je sv o je b ezazlen o lice, i k a d a se zaro n i u v o d u o n a
o b lik u je sa m u se b e k a o m a te ria h y p o sta tic a , s p o m o u ilu z ije .
T am o o n d a p r ik u p lja sile (virtutes) o d Z e m lje , i to je n je zin o tije lo .
B u d u i d a j e v e o m a ed n a, p ije n e u m je re n o i o p ija se te d o v o d i
d o to g a d a n a ra v , s k o jo m je s je d in je n a , i e z a v a (decipere)14.

Zmija je mercurius, koji kao temeljna tvar (hypostatica)


oblikuje sama sebe u vodi i guta s njim sjedinjenu narav
(sl. 130); (Sunce, koje se utapa u Merkurovu zdencu; lav koji
prodire Sunce; sl. 169; Beya u kojoj nestaje Gabricus). Tvar
se oblikuje s pomou iluzije koja je nuno alkemiareva iluzija. Ta bi iluzija mogla biti vera imaginatio koja posjeduje
obavjetajnu snagu.
injenioom da su se vienja povezivala s alkemijskim djelom zacijelo se moe objasniti to to se snovi i sanska vienja
nerijetko spomimju kao znaajni meuinovi djela ili kao izvori oitovanja. Tako, primjerice, Nazari zaodijeva svoj nauk
0 preobrazbi u oblik triju snova, podsjeajui poprilino jasno na Polifila15. Slian oblik sna ima klasina Visio Arislei16. Isto tako, Ostan zaoaijeva priopenje svojeg nauka u
sansko oitovanje17. Dok su san i vienja u tim spisima (kao
1 u Seniora i Kratesa) uglavnom knjievni oblik, ima sansko
vienje u Zosima znatno autentiniji znaaj18. U zapisima se
uzastopce naglauje kako e se traena aqua permanens
13 Theatr. chern. (1622) V, str. 884.
14 Tekst znaajnog mjesta: . . . quasi Materia Hypcstatica fingit se in
aquam demersum per illusionem... Iluzija se moe odnositi na demergere ili na fingere. Budui da prvo nema pravoga srnisla, odabrao sam
posljednju mogunost.
15 Della Tramutazione metallica sogni tre. Pjesma Josephusa Avantiusa
(nav. dj.) posveena autoru kae: Somnia credentur vix; non tamen omnia
falsa. Quae tali fuerint praemeditata viro. [Maio tko vjeruje u snove; pa
ipak nisu lani svi snovi koje je naslutio tako znaajan ovjek],
16 Art. aurif. I, str. 146 i d.
11 Berthelot, Chimie au moyen age 111, s i i . 3i9 i d.
18 Usp. moja razlagania u: Die Visionen des Zosimos.

263

355

356

130 Merkurova zm ija prodire samu sebe u vodi, odnosno, ognju.


B a rch u sen ,

ELem cnta char.-cci'j (17!i )

oitovati u snu19. Uope e Bog oitovati alkemiaru prvu


tvar (prima materia) te sam kamen, odnosno, tajnu njegove
proizvodnje. Tako kae Laurentius Ventura20: Ali postupak
se ne moe znati, osim ako on nije dar Boji ili pouka najiskusnijega uitelja: a sve to ovisi o Bojoj volji. Khunrath21 misli da se na Chaos Naturae (= prima materia) moe savreno pripremiti iz posebne tajne boanske vizije i oitovanja . . . najveeom jednostavnou i bez daljnjega istraivanja
i mozganja22. Hoghelande obrazlae potrebu boanskoga prosvjetljenja time to proizvodnja kamena nadilazi23 razbor, tc
to samo nadnaravno i boansko znanje zna toeno vrijeme nastanka kamena242
. Naime, samo Bog poznaje prvu tvar (prima
5
materia)15. U vremenu poslije Paracelsusa izvor prosvjetljenja
je lumen naturae:
T o sv je tlo p r a v o je sv je tlo n a ra v i k o je o s v je t lju je sve filo z o fe to
d o la z e n a o v a j sv ije t, a k o ji lju b e B o g a . O no je u s v ije tu i svelcolik
je s v ije t n jim e lije p o u k r a e n i b it e ta k o n a ra v n o o d r an d o pos lje d n je g a i v elik o g a d a n a G o sp o d n je g ; a li s v ije t to ne zn a: p o n ajp r ije to j e p re d m e t k a to li k o g a i v elik o g a k a m e n a m u d ra c a k o j i . ..
c ije li s v ije t im a p r e d o im a, ia k o g a n e p o z n a je . 26
19 Sendivogius, Parabola u: Bibl. chem. II, str. 474 i d. Khunrath (Hyleal. Chaos, str. 42) pie: Habitaculum Materiae Lapidis .. . U poetku obznanjen kabalistiki, to jest, cdozgo iz boanskoga nadahnua i posebnog
objavljenja (oboje, sa i bez sredstva), u budnome stanju, za vrijeme spavanja ili u snu).
20 De ratione conficieni lapidis u: Theatr. chem. (1602) II, str. 256.
21 nav. dj., str. 184 i d.
22 Slino i u Hoghelandea, De alch. diff. u: Theatr. chem. (1602) I, str. 154;
isto tako Turba (prir. Ruska), str. 155,8; Mus. herm. str. 8 , 55, 75 i 212; Dorn,
Physica Trismegisti u: Theatr. chem. (1602) I, str. 413.
23 nav. dj., str. 194. Hoghelande tamo upuuje na Turba, XXXIX. (Prir.
Ruska, str. 147,2: maius est, quam quod ratione percipiatur nisi divina
inspiratione. [Odve je veliko, da to razum pojmi bez boanskoga nadahnua.])
24 nav. dj., str. 205.
25 Sendivogius, Novum lumen u: Mus. herm., str. 577: . . . materia prima
quam solus Deus scit.
26 Khtmrath, nav. dj., str. 71 i d. Obratite pozornost na uputu na logos
(Iv 1,911).

265

B.

DUHOVNl STAV SPRAM DJELA

357 Jedan drugi oblik odnoaja psihe prema lcemijskome radu po-

kazuje sljedei navod iz teksta nepoznata autora27: Promatraj, molim te, svojim duhovnim oima stabljieicu penice,
vodei rauna o svim njezinim prilikama, kako bi uzmogao
zasaditi stablo mudraca itd .128 (sl. 131; isto tako i sl. 135, 188,
189, 221 i druge). To, ini se, upuuje na djelatnu imaginaciju
koja zapravo pokree proces.
358
U svojoj Philosophia meditativa kae Dorn29: Nikada iz
drugih nee nainiti jedno, ako prvo iz tebe samoga ne nastane jedno. to god alkemiar mislio pod jednim30, ono se
odnosi na subjekt artista, kojega jedinstvo jest conditio
sine qua non za dovrenje djela. Gotovo ne treba dvojiti da je
posrijedi psiholoki uvjet djela te da an ima temeljno znaenje.

17 Instructio e arbore u: Theatr. chem. VI, str. 168.


23
Quaeso oculis mentis hanc grani triticei arbusculam seundum omnes
suas circumstantias aspice, ut arborem Philosophorum, eodem modo plantare . . . queas.

8 Theatr. chem. (1602) I, str. 472: Ex alijs nunquam unum facies quod
quaeris, nisi prius ex teipso fiat unum.
30
Vjerojatno se odnosi na Tabula smaragina (prir. Ruska, str. 2): Et sicut
omnes res fuerunt ab uno, meditatione unius: sic omnes res natae itd.
[I kao to su sve stvari proizile iz jednoga, meditacijom jednoga: tako se
raaju sve stvarij. S tim je u vezi i zahtjev da laborant ne smije imati
nikakva znatna tjelesna oteenja, osakaenja i sl. Vidi Geberovu Summa
perfectionis, knj. I, str. 24: Si vero fuerit artificis corpus debile et aegrotum, sicut febrientium, vel leprosorum corpora, quibus membra cadunt, et
in extremis vitae laborantium, et iam aetatis decrepitae senum, ad artis
complementum non perveniet. His igitur naturalibus corporis impotentijs
impeditur artifex in intentione sua. [Ali ako je umjetnikovo tijelo slabo i
bolesno, kao to su tijela u grozniavaca i gubavaca, kojima otpadaju udovi,
ili u onih koje mui skora smrt ili u onemoalih od starosti, on umijee nee privesti kraju. Te e naravne tjelesne slabosti sprijeiti umjetnika u
njegovu naumu.] Sukladno tome ui i jedno drugo staro vrelo, Septem
tractatus seu capitula Hermetis Trismegisti, aurei u: Ars chem., pogl. I, str.
11: Ecce vobis exposui, quod celatum fuerat, quoniam opus vobiscum, et
apud vos est, quod intus arripiens et permanens in terra vel in mari habere
potes. [Gle, razloio sam vam to je bilo skriveno; jelo je s vama i kod
vas, i ako ga zgrabi, moe ga trajno imati, na kopnu ili na moru.]
266

131 Adam kao prim a materia, prostrijeljen M erkurovom strelicom.


Iz njega raste arbor philosophica.
Miscellanea d'alchimia (15. st.)

R osarium p h ilosop h oru m 31 kae:

359

Dakle, onaj tko poznaje sol i njezinu otopinu, poznaje skrivenu


tajnu starih mudraca. Upravi, dakle, svoj duh na sol; jer samo u
njemu (ipsa sola to se odnosi na mens) skriveria je znanost i
najodlinija i najskrovitija tajna svih starih filozofa31323.
36i

Tu bi valjalo pretpostaviti vostruku tisikarsku pogreku,


kada bi se tajna ipak odnosila na sol. Uostalom, duh i sol
bliski su srodnici (cum grano salis!)li. Tako sol u Khtmratha
nije sarno tvarno sredite zemlje ve istodobno i sal sapientiae34, a za ovu se kae: Stoga usmjeri svoja uvstva, sjetila,
razbor i misli samo na tu sol35. Nepoznati autor Rosarium-a
kae na drugom mjestu kako djelo treba izvoditi pravom, a
ne fantastinom imaginacijom36, a drugi put, kako e kamen
biti pronaen onda kada istraivanje pritisne istraivaa37.
Ta se primjedba zacijelo ne moe shvatiti drukije, ve da se
psiholoki uvjet smatra obvezatnim za pronalazak udesnoga
'kamena.
i6 i
Stoga je, prema objema primjedbama, veoma vjerojatno
da je autor uistinu drao kako je bitna tajna umijea skrivena
u ovjejem duhu; da je ona, dakle, reeno dananjim rjenikom, u nesvjesnome (sl. 132).
362
Alkemiari su uistinu nasluivali da je njihovo djelo na neki
nain povezano sa ovjejom duom i njezinim funkcijama,
zbog ega mi se ini vjerojatnim da navedeno mjesto iz Ro31 U: Art. aurif. II, str. 244 i d. Ruska (Turba, str. 342) datira Rosarium
u sredinu 15. stoljea.
32 Pone ergo mentem tuam super salern, nec cogites de alijs. Nam in
ipsa sola occultatur scientia et arcanum praecipuum et secretissimum omnium antiquorum Philosophorum. Mangetus (Bibl. cham. II, str. 95) ima
ipsa sola; isto talco prvotisak Rosarium philosophorum, secuna pars alchemiae de lapide philosophico itd. iz godine 1550; isto tako izdanje iz 1593.
Rukopisi su mi na alost nedostupni.
33 Usp. sal sapientiae koji se, prerna drevnome obredu krtenja, daje
krteniku.
34 nav. d j., str. 257, 260 i 262.
35 nav. dj., str. 158.
36 Art. aurif. II, str. 214 i d.: et vide secundum naturam, de qua regenerantur corpora in visceribus terrae. Et hoc imaginare per veram imaginationem et non phantasticam.
31 nav. dj., str. 243: Et invenitur in omni loco, et in quolibet tempore, et
apud omnem rem, cum inquisitio aggravat inquirentem.

268

132

Prikaz tajnih (tj. nesvjesnih) sadraja djela; u sreditu ena s


kraljem m ora (kao Neptun), d olje lijevo kao ribarica; desno
artife.v kako udicom lovi Meluzinu.
Mutus liber (1702)

sarium-a nije tek tiskarska pogreka. Ona se, naime, odve


dobro slae s izjavama drugih autora. Prije svega, bez iznimke
ustrajavaju na briljivu prouavanju knjiga i razmiljanju o
njima. Ta'ko kae Richardus Anglicus38 u knjizi Correctorium
fatuorum:
T e sto g a tr e b a ju svi, k o ji ele d o se i b la g o d a t to g a u m ije a , d ati
se n a p r o u a v a n je i istin u c r p s ti iz k n jig a a ne iz iz m ilje n ih b a jk a
i la ljiv ih d je la , j e r to se u m ije e n ip o to n e e u istin u p ro n a i
(iak o o v je k n a ila zi n a m n o ge o b m a n e ), o sim p o d o v re n u prou a v a n ju i r a z u m ije u filo z o fo v ih r ije i itd .39
3g3

364

Bernardus Trevisanus pripovijeda kako se godinama uzaiudno trudio dok ga naposljetku Parmenidov sermo u djelu
Turba nije izveo na pravi put40.
Hoghelande pie41:
N e k a sa k u p i k n jig e ra z li itih a u to r a , je r ih in ae n ee ra z u m je ti,
i n e k a k n jig u k o ju je p ro ita o je d a n p u t, d v a p u t ili tr ip u t ne odbac u je , ia k o je n e r a z u m ije , v e n e k a je p o n o vo ita d e se t, d v a d e se t,
p e d e se t i v ie p u ta . N a k r a ju e vidjet.i u e m u se a u to ri p o n ajv e m a sla u : tam o je sk riv e n a istin a itd .

365

Pozivajiui se na Lulliusa isti autor kae kako ljudi zbog


svojega neznanja ne bi mogli izvesti djelo sve dok ne proue
sveukupnu filozofiju koja e im oitovati ono to je drugima
skriveno i nepoznato. Stoga na kamen ne pripada ogranienima, ve najdublje naoj filozofiji42. Diomysius Zacharius
pripovijeda kako mu je stanoviti religiosus Doctor excellentissimus svjetovao neka se uzdri od nekorisnih izdataka u
sophisticationibus diabolicis te se radije posveti prouavanju knjiga starih mudraca kako bi upoznao istinsku tvar
(vera materia), Poto ga je spopao oaj, ponovo se uspravio
38 Kanonik katedraie sv. Pavla u Londonu, osobni iijenik pape Grgura IX,
umro oko 1252. (Ferguson, Bibliotheca chemica II, str. 270 i d.)
39 Theatr. chem. (1602), II, str. 444.
40 Parmenides. . . qui me primum retraxit ab erroribus, et in rectam
viam direxit. Liber de alchemiae ur Theatr. chem. (1602) I, str. 795.
41 De alch. diff. u: Theatr. chern., nav. dj., str. 213 i d.
nav. dj., str. 206.

270

ul porno boanskoga duha, latio se ozbiljna itanja knjiga te


je itao i razmiljao dan i no sve dok nije iscrpio svoje noveane mogunosti. Zatim je obavljao pokuse, vidio pojavu triju
boja, a sljedee godine, na Uskrs, dogodilo se udo vidi
perfeotionem , naime, ivu conversum in purum aurum
prae meis oculis. (To se, navodno, dogodilo 1550. godine43.)
Time je, ako nita drugo, nedvojbeno naznaena jaka ovisnost
djela i njegova cilja o duhovnom preduvjetu. Richardus Anglicus odbacuje svu onu neist kojom rade alkemiari, kao
to su ljuske od jajeta, dlake, krv crvenokosa ovjeka, bazilisci, crvi, trave i ljudske izmetine. to ovjek sije, to i anje.
Ako, dakle, sije izmet, izmet e i nai44. Vratite se, brao, na
put istine, koji ne poznajete; stoga vam, radi vas samih, svjetujem da prouavate i vrite pokuse, razmiljajui neprestance o rijeima mudraca, iz kojih se moe izmamiti istina45.
Stalno se naglauje vanost, odnosno, obvezatnost razuma 366
fmens) i umnosti, ne samo zato jer je za izvedbu tako tekoga
djela potrebna pamet vea od obine, ve zato to u ovjejemu duhu, kao to se mislilo, prebiva neka magina snaga koja
moe mijenjati tvar. Dorn, koji je pitanju o vezi djela i ovjeka (sl. 133) posvetio niz zanimljivih rasprava46, ikae: U
stvari, oblik koji je ljudski um jest poetak, sredina i zavretak postupka: a taj oblik jasno pokazuje uta boja, kojom se,
naime, naznauje da je ovjek vei i glavni oblik u spagiri'kome djelu47. Dorn povlai potpunu paralelu izmeu alkemiarskoga djela i udoredno-razumske preobrazbe ovjeka.
Ali njegove su misli ve viestruko anticipirane u haranikoj
Raspravi platonikih tetralogija, kojih latinski naslov glasi:*
*3 Opusculum philosophiae naluralis u: Theatr. chem. (1602) I, str. 813 i
815 i d. ( . . . vidio sam dovrenje pred svojim oima pretvorenu u isto
zlato.)
44 Correctorium alchymiae u: 'Theatr. chern. (1602) II, str. 451.
45 nav. dj., str. 459.
46 Theatr. chem. (1602) I.
47 Philosophia chemica u: Theatr. chem. (1602) I, str. 485: Verum forma
quae hominis est intellectus, initium est, medium et finis in praeparationibus:
et ista denotatur a croceo colore, quo quidem indicatur hominem esse maiorem formam et principalem in opere spagirico. Forrna djeluje kroz
informatio, koja se oznauje i kao fermentatio). Forma je istovjetna
s idejom. Zlato, srebro itd. oblici su tvari te se stoga moe stvarati zlato
ako se uspije utisnuti oblik zlata (impressio formae) u informis massa iJi
u kaos, to jest, u prvotnu tvar (prima materia).

27)

133 A lkem iari na jelu. R azliiti stu pn jevi procesa.


D olje se p o jav lju je sol i donosi zlatni cvijet.
Mutns Jiber (1702)

Liber Platonis quartorum4


*48. Kao pomo istraivau autoi
5
tu sastavlja etiri niza od po etiri knjige, koje odgovaraju
jedna drugoj49*:
I

II 53

III

IV

1. De opere naturalium.
( 0 djelu naravnina)

1. Elementum
aquae.

1. Naturae
com positae.
(Sloene
naravi)

1.

Sensus.
(Sjetila)

2. Exaltatio divisionis naturae.


(Isticanje
[ili
povean je] diobe naravi).

2. Elementum
terrae.

2. Naturae
discretae.
(Razluene
naravi)

2.

D iscretio
intellectualis.
(Razumsko
ra zlik o
vanje).

E xaltatio
anim ae
(Is tica n je ili
u zd iza n je ]
d u e)51.

3. Elementum
aeris.

3. Simplicia.
(J e d n o
stavne
stvari).

3. Ratio 54
(Razum).

4. Exaltatio intellectus.
(Is tica n je [ili
u zd iza n je ]
razu m a)52.

4. Elementum
ignis.

4. Aetheris
sim plicioris.
(Stvari jo
jednostavnijega etera).

4. Res quam
concludunt
hi effectus
praecedentes.
(Stvari koje
obuhvaaju
prethodna
djelovanja55.

Theatr. chem. V, str. 114 i d.


nav. j., str. 137.
50 Knjiga pokazuje quid separetur et praeparetur. Separatio ili solutio odnosi se na rastvaranje poetne tvari u njezine sastojke.
51 Tekst kae: . . . liber in exaltatione animae, cum sit separatio naturae,
et ingenium in conversione sua a materia sua. Anima se odvaja od tijela
(separatio). Kao ingenium ona je njegova osobitost ili dua koju treba
preobraziti u njezinoj vlastitoj tvari.
52 Est sicut praeparatio totius, et conversio naturae ad simplex. . . et
necesse est in eo elevari ab animalitate, plus quam natura, ut assimuletur
praeparation(e) ipsis intelligentiis, altissimis veris. Glavno djelo mora uiniti razum: to jest, sublimaciju najviega stupnja, gdje se narav pretvara
u jednostavno, koje je, sukladno svojoj vrsti, srodno s duhovima, anelima
i vjenim idejama. Tome najviem stupnju odgovara u drugome nizu oganj,
48
45

273

367

etiri niza pokazuju etiri oblika djela. Prvi vodoravni niz


poinje naravninama, prvom tvari (prima materia), kakva je
voda. Te su stvari sloane, to jest, izmijeane. Njima u etvrtome o'komitom nizu odgovara sjetilno zapaanje. Drugi vodoravni niz predstavlja vii stupanj procesa: u prvome okomitom nizu istoga sloene su naravi rastavljene, odnosno, opet
pretvorene u svoje prvobitne sastojke; u drugome je zemlja
odvojena od (pra-)vode, prema motivu geneze, omiljenom u
alkemiji; u treemu je posrijedi pojmovna dioba, u etvrtome
psiholoki in razlikovanja.

368

Trei vodoravni niz jo jasnije pokazuje napredak prema


gore: u prvome okomitom nizu suelice naravi pojavljuje se
dua; u drugome dolazi do dizanja u carstvo zraka; u treemu
proces dospijeva do jednostavnih stvari, koje su zbog svoje
nepomijeanosti nepodmitljive, vjene i bliske platonikim
idejama: u etvrtome se napokon nalazi uspon od mens do
ratio, do anima rationalis, znai, do najviega oblika
due. etvrti vodoravni niz pokazuje upotpunjenje svakoga
okomitog niza.

369

Prvi okomiti niz: taj je niz fenomenoloke naravi, ako


mi se dopusti suvremeni izriaj: iz zbroja naravnih pojava
izlazi psihiko, koje kulminira u exaltatio intellectusu, u
pojavi jasna uviaja i razumijea. Zacijelo se ne ini nikakvo
nasilje nad tekstom, shvati li se taj intellectus kao vrhunac
jasnoe svijesti.

370

Drugi okomiti niz: iz prvotnoga vodenog kaosa, massa


confusa, izdie se zemlja po starome alkemiarskom poimanju; na nju se taloi zrak kao zemljino isparivanje. Povrh
svega56 dolazi oganj kao najfinija tvar: to jest, ognjeno
qui est super omnia elementa, et agit in eis [koji je iznad svih poela
i u njima djeluje], u treem eteriki (najvii) oblik preobraene naravi, a u
etvrtome cilj cijeloga postupka uope.
53 Tome nizu prethodi napomena: Vel si vis potes ilias scl. exaltationes
comparare elementis. [A ako hoe, moe ta povienja usporediti s poelima].
54 Rationi vere dirigenti ad veritatem [Razbor koji uistinu vodi k istini].
55 Effectus se odnose na prethodne stupnjeve procesa preobrazbe.
16 Avordra piv o5v etvai t6 7rijp. (Diogen Laertije, Das Leben grosscr
Philosophen, VII, 1: Vber Zeno, 137).

274

134

Saturn, odnosno, Mercurius senex, kuha se u kupki, dok iz n jega


ne izleti b ijela golubica (pneuma).
Prismosin, S p le n o r s o lis

pneuma57 koje ve dodiruje5758 sjedite bogova (sl. 134; isto tako


i sl. 166, 178 i 200).
371

Trei okomiti niz: taj je niz pojmovne, odnosno, idejne naravi; zbog toga sadri razumske sudove. Sloevina se razlae
u razliite sastojke; ti se pak svode na jednostavnu tvar iz
koje napokon izlaze kvintesencije, to jest, jednostavne praideje. Eter je kvintesencija59.

372

etvrti okomiti niz.: taj je niz iskljuivo psiholoki. Sjetila


omoguuju percepciju; discretio intellectualis odgovara
apercepoiji. Ta je djelatnost podreena ratiu, odnosno,
animi rationalis: kao najvioj monosti, koju je Bog podario ovjeku. Iznad anime rationalis samo je jo stvar koja
je posljedak svih prethodnih djelovanja. Liber quartorum
objanjava tu stvar kao nevidljivoga i nepominoga Boga60,
ija je volja stvorila umnost; volja kao i umnost (ovdje je
valja razumjeti kao intellectus) uvjetuju jednostavnu duu61,
dok dua uvjetuje razliite naravi, iz kojih proizlaze one sloene, a te pokazuju kako se neka stvar moe spoznati samo s
pomou njoj nadreenoga. Ali dua je iznad naravi i narav se
spoznaje preko nje, a umnost spoznaje onaj tko je vei od
nje, i okruuje je jedan Bog, kojega je bie nespoznatljivo62.

373

Izvorni tekst glasi:


. . . s c ia s q u o d sc ie n tia a n tiq u o ru m q u ib u s a p p r a e p a r a ta e su n t
sc ie n tia e et v irtu te s, e s t q u o d r e s ex q u a su n t r e s e st D eu s invisib ilis, e t im m o b ilis, c u iu s v o lu n ta te in te llig e n tia c o n d ita e st, e t volu n ta te e t in te llig e n tia 63 e st a n im a sim p lex , p e r a n im a m su n t natura e d isc re ta e , ex q u ib u s g e n e ra ta e su n t c o m p o sita e , e t in d ic a n t
q u o d r e s non c o g n o sc itu r, n isi p e r su u m su p e r iu s. A n im a v ero e s t
s u p e r n a tu ra m , et p e r e am c o g n o sc itu r n a tu ra , se d in te llig e n tia
Stoiki nauk.
Jo kod Laktancija (Institutiones, VII, 12) dua ima svjetlosnu i ognjenu narav.
59 Aristotel, De coelo, 1,3, i Meteorologica, 1,3.
60 U Aristotela (Meteor., XII,7) Bog je oucna ng atSto? xal ay.Lv/5- 0 t; [vjeno
i nepromjenljivo bivstvoj.
61 Tako misli i Fechner (Elemente der Psychophysik II, str. 526): Psihiki
jedinstveno i jednostavno povezuje se s fiziki raznovrsnim, dok se fiziki
raznovrsno skuplja psihiki u jedinstveno, jednostavno ili jo jednostavnije.
62 Liber guartorum u: Theatr. chem. V, str. 145 i 144.
63 Mjesto intelligentiae.
57

58

276

e st su p e r io r a n im a et p e r e am c o g n o sc itu r a n im a, e t intelligentia (m )64 n o sc it, q u i65 s u p e r io r e a e st, e t c irc u n d a t e am D eu s u n u s,


c u iu s q u a lita s a p p re h e n d i non p o te st.

Autor dodaje navod, kojega podrijetlo ne mogu utvrditi. On


glasi:

374

U K n jiz i ra z g o v o ra filo z o f je re k a o : P ro p u to v ao s a m tri n e b a:


n aim e, n eb o slo en ih n a ra v i, n eb o raz li itih n a ra v i i n eb o d u e.
Ali k a d a sa m h tio p ro p u to v a ti n eb o u m n o sti, re e m i d u a : T am o
z a te b e n em a p u ta . T u m e je n a ra v p riv u k la i j a s a m b io p riv u e n .
T a n a e ln a tv r d n ja filo z o fo v a n ije b ila iz re e n a d a b i o zn a ila
zn a n o st, v e z a to to j e elio d a n je g o v e r ije i s v a k a k o o itu ju
sn a g u k o ju stv o r o slo b a a i to je elio d a se u to j v rsti d je la nii
p o stu p a k sp o z n a s p o m o u v ieg a. Izv o rn i te k s t g la si: E t d ixit
p h ilo so p h u s in lib ro D ialo g o ru m : C ircu v i tr e s co e lo s, sc ilic e t coelu m n a tu ra e c o m p o sita e , c o e lu m n a tu ra e d isc re ta e et c o e lu m anim ae. C um a u te m volu i c irc u m ire c o e lu m in te llig e n tiae , d ix it m ih i
an im a , non h a b e s illu c ite r, et a ttr a x it m e n a tu ra , e t a ttr a c tu s
su m .
U tome istinski starom tekstu, koji u svojemu arapskom
obliku potjee po svoj prilici jo iz desetoga stoljea, a
mnogi njegovi dijelovi jo su stariji, nalazimo sustavan raspored odnoaja izmeu opusa alchemicuma i filozofskih i psiholokih usporednih procesa. Iz toga se zacijelo moe vidjeti
do kojega su stupnja ti mislioci poistovjeivali kemijski tvarne procese s duhovnim, odnosno, psihikim imbenicima. To
je povezivanje zapravo ilo tako daleko da su ono, to je trebalo izvui iz tvari, oznaivali kao cogitatio, miljenje66. To
bi se neobino poimanje moglo objasniti samo time to su
stari filozofi ipak nasluivali neto o projekciji duevnih sadraja u tvar. Budui da je postojala najdublja veza izmeu
ovjeka i tajne tvari, i u mlaega Dorna, ali ve i Liber quartorum, zahtijeva da izvoditelj bude tako rei na visini
svoje zadae, to jest, da isti proces koji nasluuje u tvari, izvede u sebi samome, jer stvari se upotpunjuju onime to im
je slino. Stoga izvoditelj djela mora posve prisustvovati
Mjesto intelligentia.
Mjesto et quid.
nav. dj., str. 144: Sedentes super flumina Eufrates, sunt Caldaei. . . priores, qui adinvenerunt extrahere cogitationem. [Kaldejci koji ive uz rijeku Eufrat. . . bijahu prvi koji su otkrili kako ekstrahirati miljenje].
64

65

277

375

376

377

onome to radi (oiportet operatorem interesse operi). Jer ako


istraiva ne posjeduje nikakvu slinost (s djelom), nee se
popeti na onu visinu, koju sam naznaio, i nee dospjeti na
put koji vodi k cilju67.
Kao posljedak projekcije postoji nesvjesna istovjetnost izmeu alkemiareve psihe i arkanske ili preobrazbene tvari,
to jest, duha uhvaena u tvari. Stoga Liber quartorum preporuuje koristiti68 occiput (to jest, stranji dio ovjeje
lubanje) (usp. sl. 75), jer ona sadri miljenje i razum69 (sl.
135). Mozak je, naime, potreban kao stan boanskoga dijela
(partis divinae). Vrijeme i tonije odredbe nastavlja tekst,
pretvaraju stvari u razum, ukoliko su dijelovi izjednaeni
jedni s drugima u sastavu i u obliku. Ali mozak se zbog svojega susjedstva s animom rationalis morao izjednaiti s
mjeavinom, a anima rationalis je, kao to smo rekli, jednostavna70.
Pretpostavka toga misaonog toka je uzrono djelovanje
analogije; to jest, onako kako u psihi iz raznolikosti sjetilnih
opaaja nastaje jedinstvo i jednostavnost ideje tako iz prvotne vode na kraju nastaje oganj, dakle, eterika tvar, ali ne
i to je odsudno kao puka analogija, ve kao djelovanje
duhovnoga stanja na tvar. Stoga Dorn kae: U ovjejem
je tijelu skrivena stanovita metafizika tvar, poznata veoma
malom broju ljudi, koja ne treba nikakva lijeka, ve je sama
nepokvareni lijek. Ta ljekarija ima trostruku narav: metafiziku, fiziku i udorednu (to bi se danas reklo psiholoku). Iz toga, kae Dorn, paljiv e itatelj zakljuiti da
filozofskim postupkom valja prijei iz metafizike u fiziku.71
nav. dj., str. 137.
Si utaris opere exteriori, non utaris nisi occipitio capitis, et invenies
[Primjenjuje li vanjsko djelo, treba koristiti samo occiput, pa e pronai] (nav. dj., str. 124). Konjektura vrijedi uz ogradu da mi jo nije dostupan arapski tekst.
69
Os capitis est mundum et e st . . . minus os, quod sit in (h)omine (u
tekstu: nomine), et vas mansionis cogitationis et intellectus... [Lubanja
je ista i ona je manja kost u ovjeku i posuda u kojoj prebivaju miljenje i razum] (nav. dj., str. 124).
Res convertuntur per tempus ad intellectum per certitudinem, quantum partes assimulantur in compositione et in forma. Cerebrum vero
propter vicinitatem, cum anima rationali ( et treba ovdje precrtati) permixtioni oportuit assimulari, et anima rationalis est simplex sicut diximus.
71 Speculativa philosophia u: Theatr. chem. (1602) I, str. 265.
67

278

135
L u b an ja kao sim bol u sm rivan ja (mortificatio) Eve, k o ja
p red stav lja enski asp ek t prve tvari (prima materia). Dok kod Adam a
arbor odgovara falo su (v. sl. 131), ovdje stablo raste iz Evine glave.
Miscellanea d alchimia (15. st.)

T a j e l j e k a r i j a o ig le n o a r k a n s k a t v a r , k o ju D o r n n a d ru g o m e m j e s t u o z n a u je i k a o v e r it a s ( is t in a ) :

U naravnim stvarima postoji stanovita istina koja se ne vidi vanjskim okom, ve se moe uoiti samo razborom (sola mente). Filozofi su je doivjeli i otkrili su da je njezina snaga tolika te ini
uda72. U toj (istini) sastoji se cijelo umijee da se duh (spiritus)
te vrste oslobodi svojih okova, isto tako, kako je ve reeno, kao
to se i razum (mens) treba (udoredno) osloboditi tijela73. Kao
to vjera u ovjeku ini uda, tako ih ta snaga, veritas efficaciae
(istina djelotvornosti) ini u tvari. Ta je istina najvia snaga i nesvladiva tvrava u kojoj se uva kamen filozofa74.
3 8

379

P r o u a v a n je m f il o z o f a o v j e k s t j e e s p o s o b n o s t z a p r o n a la z a k k a m e n a . A k a m e n j e o p e t o v je k . T a k o u z v ik u je D o r n :
P r o m e t n it e s e o d m r tv ih k a m e n o v a u iv e filo z o fsik e k a m e n o v e 75! i tim e n a j j a s n i j e iz r a z u je is t o v j e t n o s t o n o g a t o j e
s k r iv e n o u o v je k u s o n im t o j e s k r iv e n o u k a m e n u .
U R e c u e il s t e g a n o g r a p h i q u e 76 k a e B e r o a l d e d e V e r v ille :

Qui quelquefois a veu changer la goutte de mastic, et la pressant


en faire sortir vne larme limpide, quil prenne garde et il verra au
temps prefix de la douce pressure du feu issir du subiet philosophic, vne substance pareille: car aussi tost que sa noirceur violette
sera pour la seconde fois excitee, il sen suscitera comme vne goutte ou fleur ou perle, ou autre similitude de pierre precieuse, laquelle sera diversifiee iusques a ce quelle coule en blancheur tres-claire, qui puis apres sera susceptile de se vestir de lhonneur des
beaux rubis, et pierres etherees, qui sont le vray feu de l'ame et
lumiere des Philosophes.*
nav. dj., str. 298.
nav. dj., str. 264.
74 nav. dj., str. 266.
73 nav. dj., str. 267: Transmutemini de lapidibus mortuis in vivos lapides
philosophicos.
76 Le Tableau des riches inventions (5. str., nenumerirano).
72

73

* Poeli li tkogod katkada promijeniti kaplju mastiksa, i pritiskujui je


iscijediti iz nje bistru suzu, neka pazi i vidjet e u odreeno vrijeme kako
iz blagoga pritiska ognja proizlazi filozofska tvar, slina supstancija: jer im
se njegova ljubiasta tama po drugi put uzbudi iz toga e on probuditi kapljicu cvijeta ili bisera, ili pak drugu naliku dragog kamena, koji e se urazliivati sve dok ne poprimi najbistriju bjelou koja e se, dakle, poslije
uzmoi zaodjenuti dikom prekrasnih rubina ili eterinog kamenja to je
istinski oganj due i svjetlost filozofa.

280

Iz onoga to je reeno moe se vidjeti kako alkemija od 3 8 0


najstarijih dana pokazuje dvostruko lice: s jedne strane praktian kemijski rad u laboratoriju, a s druge strane psiholoki
proces koji je djelimice bio svjesno psihiki, a djelimice nesvjestan, projiciran, vien u procesima preobrazbe tvari.
Poetak djela ne iziskuje mnogo truda; dostatno je latiti se 38i
toga slobodna i prazna duha, kako se kae u tekstu77. Ali se
valja drati vanoga pravila: naime, da se duh (mens) podudara s djelom koje nadmauje sve ostalo78. Da bi se nauilo
zlatno razumijeee (aurea apprehensio), treba kae se u
drugome tekstu dobro otvoriti oei duha i due te promatrati i spoznavati s pomoeu unutranjega svjetla koje je Bog
na samome poetku zapalio u naravi i u naemu srcu79.
Budui da je izvoditeljeva psiha tijesno povezana s djelom, 382
ne samo lcao sredstvo ve i kao uzrok i polazite, postaje jasno zato se tolika vanost pridaje duevno-duhovnim svojstvima i stavu laborantovu. Tako kae Alphidius80: Znaj, da
ne moe imati tu znanost dok svoj duh ne oisti za Boga,
dakle, dok u svojemu srcu ne uniti svako zlo. Prema Aurori consurgens, riznica hermetilce mudrosti poiva na temelju
kojega sainjava etrnaest glavnih kreposti: zdravlje, smjernost, svetost, ednost, snaga81, pobjeda, vjera, ufanje, ljubav
(caritas), dobrota (benignitas), strpljenje, umjerenost, duhovna stega ili razumijee82 i poslunost.
77 Ioannes a Mehung (Jean de Mehun, ro. izmeu 1250. i 1280), Demonstratio naturae u: Mus. herm. . . . liberi vacuique animi (str. 157).
78 Thoma Nortonus Anglus, Tractatus chymicus, pogl. VI, u: Mus. herm.
Nam mens ejus cum opere consentiat... (str. 519).
79 Aguarium sapientum u: Mus. herm., str. 107.
80 Aurora I, pogl. X, peta parabola, str. 90 i 92: De domo thesuararia: Et
Alphidius: Scito, quod hanc scientiam habere non poteris, nisi mentem
tuam Deo purifices, hoc est in corde omnem corruptionem deleas.
81 U tekstu . . . virtus, de qua dicitur, virtus ornat animam, et Hermes,
et recipit virtutem superiorum et inferiorum Planetarum, et sua virtute
penetrat omnem rem solidam... [sila za koju se kae: sila resi uu, a
Hermo: i ona prima silu gornje i donje ophodnice i tom silom prodire
kroz sve vrste tvari] (nav. dj., str. 190); usp. Ruska (prir.), Tabula smaragdina (str. 2 ): . . . et recipit vim superiorum et inferiorum.
82 Tekst objanjava navodei (Ef 4,23 j d.: . . . renovamini [autem] spiritu
mentis vestrae, et induite novum hominem . . . [obnovite se duhom u vaemu unutranjem biu i odjenite novoga ovjeka] te dodaje hoc est intellectum subtilem.

281

Pseudo-Toma spominje u navedenoj raspravi navod koji


glasi: Oisti stranu tminu naega duhaS3 i, kao paralelu,
navodi staroga alkemiara Seniora, tamo gdje spominje nigredo i dealbatio8
84. Na taj se nain tmine naega duha
3
sa cmoeom (nigredo), (sl. 34, 48, 115 i 137), nedvojbeno slijevaju u jedno; to jest, pisac osjea ili doivljava poetni
stupanj alkemijskoga procesa kao istovjetan sa svojim psihiokim stanjem.
384
Dmgi stari svjedok je Geber. Prema Rosarium-u on u
Liber perfecti magisterii85 zahtijeva da artifex (umjetnik)
posjeduje sljedea obiljeja psihe i znaaja: mora raspolagati
najistananijim duhom te dostatnim poznavanjem kovina i
minerala. Ali ne smije biti gruba i kruta duha, niti smije biti
pohotljiv i pohlepan, niti neodluan i kolebljiv. Isto tako ne
smije biti brzoplet i umiljen. On, naprotiv, mora biti vrst,
postojan, strpljiv, blag, ustrajan i umjeren.
385
Pisac Rosarium-a kae kako onaj tko eli biti upuen u
to umijee ne smije biti preuzetan, ve poboan, poten,
uman, ovjean, vedar i vesele naravi. Sine, nastavlja on,
opominjem te da se poglavito boji Boga, koji zna kakav si
i koji e pomoi svakome osamljeniku ma tko on bio86.
386
Napose je pouan uvod u umijee koji daje Morienus Kalidu87:

383

83 nav. dj., I, pogl. IX, etvrta parabola (str. 76): . . . de corpore, de


quo canitur: Horridas nostrae mentis purge tenebras.
84 nav. dj.: Senior: et facit omne nigrum album .. .
85 Prema Rosarium-u u: Art. aurif. II, str. 228. Tekst Summae perfectionis
mnogo je opirniji. Ispunjava cijelo poglavlje V u knjizi I, pod naslovom
De impedimentis ex parte animae artificis. Vidi Darmstaedter, Die Alchemie
des Geber, str. 20 i d.
84 Rosarium u: Art. aurif. II, str. 227: Deum timere, in quo dispositionis
tuae visus est, et adiuvatio cuiuslibet sequestrati. Navod potjee iz Tractatus-a aureus-a (naslovljeno i Septem tractatus seu capitula Hermetis Trismegisti, aurei: da li u prvome izdanju? u: Ars. chem.). Ali to mjesto tamo glasi
(na poetku 2. pogl., str. 14): Fili mi, ante omnia moneo te Deum timere,
in quo est nisus tuae dispositionis et adunatio cuius libet sequestrati.
[Sine, poglavito te opominjem da se boji Boga, prema kojemu su usmjerene tvoje tenje i u kojem je savez sa svakim osamljenikom ma tko on
bio.] O mijenjanju navoda iz Herma u Rosarium-u usp. paragr. 140, napomena 18 [ove knjige],
87 Morieni Romani quondam emeritae Hierosolymitani, De re metallica
itd., usp. Reitzenstein, Alchemistische Lehrschriften und Mdrchen bei den
Arabern. Morienus (Morienes ili Marianus) bio je navodno uitelj omejid-

282

J e r stv a r, k o ju to lik o d u go tra i, ne m o e se p o lu iti i p o sti i


silo m ili stra u . O na se m oe p o sti i sa m o s tr p lje n je m i ponizn o u te o d lu n o m i n a jp o tp u n ijo m lju b a v lju . J e r B o g p o d a r u je
tu b o a n sk u i istu z n a n o st sv o jim v je rn ic im a i slu g a m a , d a k le
o n im a k o jim a ju je n a k an io p o d a r iti o d p rv o tn o g a s t a n ja stvar i . . ,88 (S lije d i n ek o lik o n a p o m e n a o p r e n o e n ju u m ije a uenicim a.) O ni (izab ran ici) ta k o e r n isu u zm o g li z a u sta v iti to g o d ,
o sim sn a g o m k o ju im je p o d a rio B o g , n iti s u sa m i m o g li d u lje
u p r a v lja ti sv o j d u h n a to g o d izvan c ilja 89 k o ji im je p o sta v io B o g .
J e r B o g n alae o n im sv o jim slu g a m a k o je je n a m je r ic e o d a b ra o
(sl. 136) d a tra e tu b o a n sk u , lju d im a sk riv e n u z n a n o st te d a
tra e n u zad re z a seb e. T o je z n a n o st k o ja s v o je g a g o s p o d a ra
(o n o ga k o ji je o b v la d a o n jo m e) o d v o d i o d b ije d e o v o g a s v ije ta i
v od i g a d o z n a n ja o b u d u im d o b rim a.
K a d a je k r a lj z a p ita o M o rie n u sa z a to r a d ije iv.i u b r d im a i
p u stin ja m a n ego li u sa m o sta n im a , o v a j je o d g o v o rio : N e d v o jiin
o to m e d a bih u sa m o sta n im a i b r a to v tin a m a n a a o v e i m ir, d o k
u p u stin ji i b r d im a n a la zim m u k o trp a n ra d ; a li n itk o ne an je ,
a k o ne s i j e . . . P rilaz m iru izn im n o je u z a k i n itk o ne m oe doprije ti d o n je g a bez d u ev n e p a tn je 90.

Pri posljednjoj reenici ne smije se zaboraviti da Morienus 37


ne govori radi ope pounosti, ve ima na umu boansko umijee i njegovo djelo. Na slian se nain izraava Michael Maier, govorei: U kemiji postoji stanovito plemenito tijelo
(lapis), na kojega poetku vladaju bijeda i ocat, dok na kraju
vladaju ushit i radost; te sam pretpostavio da e se i sa mnom
zbiti tako: da u, dakle, prvo trpjeti tekou, alost i ogorenje, ali da u se na kraju suoiti s radosnijim i lakim stvarima91.
Isti autor potvruje takoer kako kemija potie artifex-a 388
na razmiljanje o nebeskim dobrima 92 te da on, kojega je
Bog upoznao s tim otajstvima, odbacuje sve nevane brige
skoga princa Kalida Ibn Jazid Ibn Muawijaha (635704). Usp. Lippmann,
Entstehung un Ausbreitung er Alchemie, str. 357. To se rnjesto nalazi i u:
Morieni Romani eremitae Hierosolymitani sermo u: Art. aurif. II, str. i d.
88 Ouibus eam a primaeva rerum natura conferre disposuit. (str. 2 2 )
89 . . . animos suos etiam ipsi regere non possunt diutius nisi usque ad
terminum itd. (str. 23).
90 nav. dj., str. 18: . . . nisi per animae afflictionem.
91 Symbola, str. 563.
92 nav. dj., str. 144.

283

389

kakve su jelo i odjea i osjea se tako kao da se ponovo rodio93.


Tekoa i alost na poeetku djela mogle bi se poistovjetiti
sa crnoom (nigreo), kao strane tmine duha, o kojima govori Aurora consurgens; a te su opet isto to i afflictio
animae, patnja due, na koju upuuje Morienus. Izriaj kojim oznauje stav sljedbenikov: amor perfectissimus, izra-

136 B o g p ro sv je tlju je

artifex-a.

Barchusen, E le m e n ta c h e m ic a e (1718)

ava iznimnu privrenost djelu. Ako ta seria meditatio (ozbiljno razmiljanje) nije puko pretjerivanje a nemamo
nikakva razloga za takvu pretpostavku onda moramo zasigumo pretpostaviti da su se stari privrenici bavili djelom
s neuobiajenom usredotoeenou, tovie, s vjerskim zanosom. (Usp. dalje.) Takva je privrenost, naravno, podobna5
3
53

nav. dj., str. 143.

284

da se u predmet svesrdnoga istraivanja projiciraju vrijednosti i znaenja i da se on ispuni oblicima i likovima koji
prvenstveno potjeu iz istraivaeva nesvjesnoga.

C.

M E D IT A C IJA I IM A G IN A C IJA

Upravo opisano poimanje potkrepljuje osebujan i znatan nain kojim se alkemiari slue izriajima meditatio i imaginatio. Rulandov Lexicon Alchemiae, koji potjee iz godine 1612, ovako odreuje meditatio94: Rije meditatio'
upotrebljava se kada se vodi unutranji dijalog s nekirn tko
je nevidljiv, kao i, kada ga se zazove, s Bogom ili samim sobom, ili sa svojim dobrim anelom (sl. 137). Taj unutranji dijalog psihologu je dobro poznat to je bitan dio
postupka za tumaenje nesvjesnoga95. Ali Rulandova odredba
pokazuje bez ikakve dvojbe da, kada alkemiari govore o
meditari, ne misle time nipoto na puko razmiljanje, ve na
unutranji razgovor te tako i iv odnoaj prema glasu drugoga u nama, koji nam uzvraa, to jest, glasu nesvjesnoga.
Kada se, dakle, gore spomenuti hermetiki dictum (I kako
sve stvari dolaze od Jednoga, meditacijom Jednoga) slui
pojmom meditiranja, valja to shvatiti u alkemistiokom smislu
stvaralakog dijaloga, s pomou kojega stvari iz nesvjesno
moguega stanja prelaze u vidljivo. Tako u jednoj Philalethesovoj raspravi itamo96: Napose je udnovato da se na kamen, iako je ve usavren te moe dati savrenu tinkturu,
dragovoljno opet ponizuje i meditira novu ishlapljivost (volatilitet), mimo svake manipulacije97. to se misli pod meditiranim volatilitetom doznajemo nekoliko redaka dalje,
94 Meditatio (p. r.) dicitur, quoties cum aliquo alio colloquium habetur
intemum, qui tamen non videtur. Ut cum Deo ipsum invocando, vel sum
seipso, vel proprio angelo bono (str. 327). To poimanje odgovara donekle
colloquium-u u Exercitia spiritualia Ignacija Loyole. Svi autori naglaavaju vanost meditacije. Potvrde nisu potrebne.
95 Upuujem na moj prikaz u: Die Beziehungen [paragr. 341 i d.].
96 Introitus apertus u: Mus. herm., str. 693.
97 . . . novamque volatilitatem citra ullam manuum impositionem meditabitur.

285

390

137 Alkemiar koji razmilja, u stanju crnoe (nigredo)


na poetku opusa.
Jam sthaler, Viatorium spagyricum (1625)

gdje se kae: Poteei e samo od sebe . .. i na zapovijed Boju


biti obdareno duhom koji ee uzletjeti i uzeti kamen sa sobom989
. Meditirati, dakle, ponovo znai da kamenu, ovaj put
u dijalogu s Bogom, pritjee jo vie duha, to znai da se
ovaj jo vie oduhovljuje, volatilizira ili sublimira. (Sl. 178).
Slino pie i Khunrath:
Z ato p r o u a v a j, m e d itira j, z n o ji se, r a d i, k u h a j . . . i o tv o rit e ti
se sp a so n o sn a b u jic a , to d o lazi iz s r c a S in a v e lik o g a S v ije ta ,
v o d a, k o ju n am d a je sa m S in V e lik o g a s v ije ta iz s v o je g a tije la i
sr c a d a n a m b u d e p r a v a n a ra v n a aqua vitae . . . " .
98 Usp. muslimansku priu o stijeni u Omarovoj damiji (Jerusalem), koja
je s Muhamedom htjela poletjeti u nebo.
99 Hyleal. Chaos, str. 274.

286

Isto tako treba gore spomenutu meditatio caelestium bonorum shvatiti u smislu ivoga, dijalektikog odnoaja prema stanovitim pretenicama nesvjesnoga. Za to nalazimo valjanu potvrdu u raspravi jednoga francuskog alkemiara iz
17/18. stoljea100. Om kae doslovce:

391

K a k o li sa m e sto v id io k a k o ih (sacerdotes Aegyptiorum) zah v a a


r a d o s t z b o g m o je g a ra z u m ije a , s k a k v o m su m e lju b a v lju cjeliv ali, j e r sa m la k o p o im a o d v o z n a n o sti p ro tu sm islc n o g n a u k a.
K a k o ih je e sto r a d o s t z b o g m o jih lije p ih o tk ri a n a d z n ak o v im a
z a m re n ih s ta r ih m u d ro sti n a v o d ila d a m o jim o im a i p r s tim a
p o k a u h e rm eti k u p o su d u , d a d e v n ja k a (sl. 138; te sl. 129, 130),
p u n m je se c i iz lazee su n c e .

Iako ta pria nije ispovijest, ved prikaz zlatnoga doba alkemije, ipak se vidi kako je alkemiar zamiljao psiholoku
grau svojega opusa. Veza s mevidljivim silama due predstavlja zapravo tajnu magisterija. Da bi izrazili tu tajnu, stari
su se majstori rado sluili alegorijom. Jedam od najstarijih
spomenika te vrste, koji je izvrio znatan utjeeaj na kasniju
literaturu, predstavlja Visio Arislei101, koja je po svemu najbliskiji srodnik niza vienja poznatih iz psihologije nesvjesnoga.
Ve sam rekao da je pojam imaginatio, kao i meditatio,
u alkemijskome opusu imao posebno znaenje. Ve smo
upoznali ono znaajno mjesto u Rosarium-u, gdje smo doznali kako djelo treba obaviti pravom imaginatio, a isto
nas je tako jedan drugi navod pouio kako se stablo mudraca
promatranjem moe navesti na rast (sl. 131 i 135). Rulandov
e nam leksikon opet pomoi razumjeti to alkemiar zamilja pod imaginatio.
100 Uzimam tekst iz rukopisa pod naslovom Figurarum aegyptiorum secretarum . . . Incipit: Ab omni aevo aegyptiorum sacredotes (str. 1). Kolofon:
laus jesu in saecula (str. 46) (fol. 47, pergamena, 17. st. moje vlasnitvo).
Iste slike kao i u tom rukopisu nalaze se u rukopisu br. 973 (18. st.) Bibl.
de lArsenal, Pariz. Potjeu iz Pratique Nicolasa Flamela (1330 do 1417),
francuski rukopis br. 14765/2 (18. st.) iz Nacionalne biblioteke, Pariz. Latinski tekst mojega rukopisa zasad je nepoznat. (Vidi sl. 23, 148, 157 i 164.)
101 Art. aurif. I, str. 146 i d. Usp. Ruskin prijevod 11 Spomenici Stickeru.
Povijesne studije i skice o naravoslovlju i lijenitvu, str. 22 i d. Jo su
stariji nizovi vienja oni Zosimovi u mpl ipz-rlfc (Berthelot, Alch. grecs,
III, I, 1 id.) kao i Kratesovi (Berthelot, Chlmie au moyen age III, str. 44 i d.)

287

3-2

393

138 M erkurski duh prve tvari (prim a m ateria) u liku dadevnjaka,


koji uiva u ognju.
Maier, Scrutinium chymicum (1687)

394

Ruland kae: Imaginacija je zvijezda u ovjeku102, nebesko


ili nadnebesko tijelo. Ta zapanjujua odredba baca posve
neobino svjetlo na predodbene procese u vezi s opusom: ne
moemo ih naime nipoto zamiljati kao one netvarne obrasce u kojima rado zamiljamo slike mate, ve kao neto tjelesno, kao suptilni corpus (sl. 139). U doba kada jo nije
postojala psihologija iskustvene due, nuno je morao vladati
takav konkretizam; jer sve se nesvjesno, ako je poelo djelo102
. . . astrum in homine, coeleste sive supracoeleste corpus. Ruska se
tu prikljuuje Paracelsusu. Stoga upuujem na svoju raspravu Paracelsus
als geistige Erscheinung [posebice paragr. 173],

288

vati, projiciralo u tvari, to znai da je ovjeku prilazilo izvana. U stanovitom smislu bila je to duhovno-fizika hermafroditska tvorba, konkretizacija kakva se esto susree u psihologiji primitivnih naroda. Prema tome, imaginatio, ili
in imaginacije, takoer je i fizika djelatnost koja se moe
ukljuiti u kruenje tvarnih mijena, koja te uvjetuje i biva

139

H erm o aran jem izm am ljuje iz grobne urne krilatu duu.


Atiki grobni lekitos

od njih uvjetovana. Na taj nain alkemiar je bio u vezi ne


samo s nesvjesnim ve izravno i s tvari koju se nadao promijeniti s pomoou imaginacije. Osebujni izriaj astrum
(zvijezda) Paracelsusov je nazivak koji ovdje otprilike znai
kvintesenciju103. Imaginatio je, dakle, zgusnuti saetak iivih, tjelesnih kao i duhovnih sila. Stoga je shvatljiv i zahtjev
103
Ruland, nav. dj., p. r. astrum: virtus et potentia rerum, ex praeparationibus acquisita [Zvijezda: snaga i mo stvari, steenih pripremom];
odatle i extractum ili quinta esscntia.

289

395

396

da artist bude tjelesno zdrav; jer on radi sa svojom vlastitom


kvintesencijom i s pomou nje te je stoga svoj vlastiti, prijeko
potreban uvjet za izvoenje pokusa. Ali, upravo zbog mijeanja fizikog i psihikog, ostaje nejasno treba li konaene
promjene u alkemijskome procesu traiti vie na tvarnome
ili pak na duhovnome podruju. Ali to je pitanje zapravo krivo postavljano. Za ono doba ne postoji nikakvo ili-ili, ve
meucarstvo izmeu tvari i duha: to jest, duhovno carstvo
suptilnih tjelesa104, kojima je svojstvena i duhovna kao i tvarna pojavnost. Samo takvim nainom promatranja postaje
shvatljivim protuslovlje alkemistikih misaonih tolcova. Razumije se samo po sebi da to meucarstvo odmah prestaje opstojati pokua li se istraivati tvar sama za sebe, mimo svih
projekcija, i meucarstvo suptilnih tjelesa ne opstoji dokle
god se vjeruje da se o tvari i o dui zna sve. Ali, javi
li se trenutak kada fizika dodirne nepoznato i nespoznatljivo, i kada isitodobno psihologija mora priznati kako osim
postignua osobne svijesti ima i drugih oblika psihike opstojnosti, to jest, kada i ona naie na neprozimu tminu, tada
nanovo oivljuje ono meucarstvo, a fiziko i psihiko ponovo su izmijeani u nedjeljivu jedinstvu. Danas smo ve veoma blizu tome obratu.
Takva i slina razmiljanja ne mogu se mimoii eli li se
donekle razumjeti osebujni pojmovni jezik alkemije. Danas
je poneto zastarjelo ranije naklapanje o zabludi alkemije,
jer njezin psiholoki aspekt zadaje znanosti nove zadae. U
alkemiji postoje veoma suvremeni problemi, ali se oni ne
nalaze u kemiji, ve na jednome drugom podmju.
Pojam imaginatio zasigurno je jedan od najznaajnijih,
ako ne i najznaajniji klju za razumijee opusa. Nepoznati
autor rasprave De sulphure 105 govori na mjestu gdje eli
priopiti ono to su propustili uiniti stari: naime, jasan naputak o tajni umijea, o imaginativnoj sposobnosti due.
Dua je Boji zastupnik (sui locum tenens seu vice Rex est)
i prebiva u ivotnome duhu, u istoj krvi. Ona upravlja razumom106, a ovaj tijelom. Dua djeluje (operatur) u tijelu;
1MFigulus (Rosarium novum, str. 109) kae: Anima je poput fina, neosjetljiva (tj. neprimjetna) dima.
1(13 Mus. herm., str. 601 i d.
106 Illa gubernat mentem (nav. j., str. 617).

290

ali je vei dio njezina djelovanja (operatio) izvan tijela. (Radi


objanjenja dodajmo: u projekciji.) To je boansko svojstvo,
jer boanska je mudrost samo djelimice zatvorena u tijelu,
dok je najveim dijelom izvan njega i zamilja mnogo vie
stvari nego to ih tijelo svijeta moe prihvatiti (concipere),
a te su izvan naravi: tajne samoga Boga. Dua je primjer
toga: i ona zamilja mnogo najdubljih (profundissima) stvari
izvan tijela, slieno kao i Bog. Meutim, ono to zamilja dua,
zbiva se u duhu107; a ono to zamilja Bog, dogaa se u
zbilji. Ali dua ima posvemanju i neovisnu mo (absolutam
et separatam potestatem) da ini i ono (alia facere) to tijelo
ne moe dosei. Kada eli, ona ima najveu mo nad tijelom
(potestatem in corpus); inae bi naa filozofija bila uzaludna . . . Moe doseei neto vee jer smo ti otvorili vrata.107a

D.

DUA I TIJELO

Upravo navedeni odlomak daje nam nekoliko vrijednih uvida


u alkemiarski nain miljenja. U tome tekstu dua je bjelodano anima corporalis (sl. 91 i 208) koja prebiva u krvi.
Ona bi, dakle, bila sukladna nesvjesnome, kada bi se ono shvatilo kao psihika datost koja posreduje izmeu svijesti i
fizioloke tjelesne funkcije. U tantrikoj chakra ljestvici108 ta
bi anima bila smjetena ispod oita. Protivno tome ona je,
meutim, Boji namjesnik, potkralj i analogija Boga tvorca
(Deus creator). Ima Ijudi koji imaju potrebu da nesvjesnome,
koje ne mogu shvatiti drukije nego kao podsvjesno, pridruuju ili ak i nadreuju nadsvjesno. Takve postavke ne mue
nae filozofe; jer prema njihovu nauku, svaki temeljni oblik
bitka sadri i svoju unutranju opreku, ime su anticipirali
suvremenu psiholoku problematiku opreka. S tim u vezi vano je to na autor misli o poelu zraka109:
107 . . . exequitur nisi in mente (nav. dj., str. 617).
Isto, str. 618.
108 Avalon, The Serpent Power.
109 Mus. herm., str. 612.

291

397

Zrak je ist, nepokvaren sastojak, najvii u svojoj vrsti, posebno


lagan i nevidljiv, ali unutra teak, vidljiv i vrst. U njemu je
ukljuen (inclusus) duh Svevinjega, koji je prema svjedoenju
Svetoga pisma prije stvaranja svijeta lebdio iznad voda: I letio
je na krilima vjetra110'. Imaginacijom ognja u tom su poelu integrirane (integrae) sve stvari.
398

399

Da bi se razumjele te tvrdnje, treba zaboraviti dananje predodbe o osobinama plina i tvrdnju shvatiti psiholoki.
Tada je posrijedi projekcija oprenih parova, kao to su lako-teko, vidljivo-nevidljivo itd. A istovjetnost opreka znaajka
je svake psihike datosti u nesvjesnome stanju. Tako je i
anima corporalis istodobno i spiritualis, a vrsta, teka
zrana jezgra istodobno je i spiritus creator koji lebdi iznad
voda. I kao to su u stvaralakome duhu sadrane slike sveg
stvorenja, tako su i snagom ognja sve stvari zamiljene
ili uslikane zraku: s jedne strane, time to oganj okruuje
Boje prijestolje te su iz njega, ulijevanjem ognjene anirne u
ivotni zrak111 stvoreni, to jest, zamiljeni aneli i, nanie
po kakvoi, sva druga iva bia; s druge pak strane, i time to
oganj razara sve sloevine, a njihove slike opet predaje zraku
u obliku dirna.
A dua je, ikae na autor, samo djelimice zatvorena u tijelu, fcao to je i Bog samo djelimice zatvoren u tijelu svijeta.
Liiimo li ovu tvrdnju njezina metafizikog mha, onda ona
kazuje kako je dua samo djelimice istovjetna s naom iskustvenom svjesnom opstojnoou, a inae se nalazi u projiciranu
stanju i u tome stanju ona zamilja ili oslikovljuje ono vee
to tijelo ne moe pojmiti, to jest, ozbiljiti. To vee (maiora) sufcladno je viemu (altiora) Boje imaginacije koja je
stvorila svijet, ali kako to vie zamilja Bog, ono odmah postaje tvarno, i ne ustrajava u stanju mogue zbilje poput sadraja nesvjesnoga. Da se tom duevnom djelatnou extra
corpus misli alkemistiki opus, jasno se vidi iz napomene
da dua ipak ima najveu mo nad tijelom, a kada ne bi bilo
110 E t. . . volavit super pennas ventorum (Ps. 17, 11).
111 str. 615. Na slian je nain u nas zamiljen Krist (Aquarium sapientum u: Mus. herm., str. 113): Deus, antequam Christus filius ejus, in nobis
formatus imaginatusque fuit, . . . nobis potius terrabilis Deus [Prije nego
to je Krist, njegov sin, bio uoblien i zamiljen u nama, .. . Bog je za
nas prije svega bio straan].

292

140 A rtifex i njegova soror mystica dre kljueve do djela.


Oni predstavljaju Sol i Lunu.
Tm ctatus qui icitur Thom ae A q u im u is de alchim ia ( 152^1

tako, od kraljevskoga umijea ili filozofije ne bi bilo nita.


Moe, kae autor, pojmiti (concipere) vee; stoga tvoje
tijelo moe ozbiljiti, uz pomo umijea i Deo concedente
(ako Bog dopusti), to je stalna formula alkemije.

141 A rtifex s knjigom i rtvenikom; u pozadini itno p olje kao


alegorija opusa te ivotvorna konjunkcija (coniunctio) Sunca i Mjeseca.
Kelley, Tractatus duo de Lapide philosophorum (1676)

400

Imaginatio, kako su je shvaali alkemiari, zapravo je


klju koji otvara vrata do tajne opusa (sl. 140): sada znamo
da je rije o oslikovljenju i ozbiljenju veega, koje anima
kao Boji zastupnik zamilja stvaralaki i extra naturam
reeno suvremenim jezikom: ostvarenje onih sadraja nesvjesnoga112 to su extra naturam, to jest, ne postoje u naem iskustvenom svijetu, te su tako stanovit a priori arhetipske naravi. Mjesto ili medij ostvarenja nije ni tvar ni duh, ve
ono meucarstvo suptilne zbilje koja se moe primjereno izrazit'i samo simbolom. Simbol nije apstraktan ni konkretan, ni
racionalan ni iracionalan, ni stvaran ni nestvaran. On je uvijek oboje: on je non vulgi, aristokratska preokupacija cuiuslibet sequestrati, izdvojenika, nekog koga je Bog od samoga prapoetka izabrao i odredio.
U jednoj explicatio locorum signatorum Libavius daje
sljedee objanjenje sl. 142 (u prijevodu):
112 Sve nae tajne nastaju iz jedne slike
str. 9).

294

(im a g o),

kae Riplaeus

(O p e r a ,

142 Slijed stupnjeva alkemijskoga procesa.


L ib a v iu s ,

A lch v m ia

(1 6 0 6 )

A
B

Podnoje ili temelj kao slika Zemlje.


dva diva ili Atlasa koji, sjedei na temelju, zdesna i slijeva
dre i rukama podupiru jednu kuglu.
C
etveroglavi zmaj iz ijega daha nastaje kugla; etiri stupnja
ognja; iz prvoga drijela izlazi zrak, iz drugoga rijetki dim,
iz treega dim i oganj, iz etvrtoga oisti oganj.
D
Merkur sa srebrnim lancem kojim su vezane dvije ivotinje.
E
zeleni lav.
F
jednoglavi zmaj. E i F znae jedno te isto: merkursku
tekuinu, koja je materia prima kamena.
G
troglavi, srebrni orao koji s dvije glave polako vene, a iz
tree izbacuje bijelu vodu ili merkursku tekuinu u more,
oznaeno sa H.
J
slika vjetra, koji isputa dah duha (spiritus) u more ispod
sebe.
K
slika crvenog lava kojemu iz grudi istjee u more ispod njega
crvena krv itd., jer se ono mora obojiti, kao da je mjeavina
srebra i zlata ili bijele i crvene boje. Slika se odnosi na tijelo,
duu i duh onih koji su ve na poetku traili tri (naela),
ili na lavlju krv i orlovo ljepilo. Jer, budui da primaju tri,
imaju dvostrukog Merkura. Oni koji primaju dva, imaju samo
jednoga, koji potjee od kr.istala ili nezrele kovine mudraca.
L
Rijeka crne vode, kao u kaosu, koja znai putrefactio
(trulenje), iz koje se izdie brdo to je na podnoju crno, a
na vrhu bijelo, tako te s vrhunca otjee srebrno vrelo. Jer to
je slika prve otopine i zgusnua te druge otopine koja slijedi.
M
upravo to brdo.
NN glave crnih gavranova to izviruju iz mora.
0
srebrna kia to iz oblaka pada na vrh brijega, ime se oznauje sad kako Azoch hrani i ispire Latonu, sad druga otopina
s pomou koje se iz zemlje i vode izvlai sastojak zrak
(zemlja je oblik brda, voda ona prvospomenuta morska
tekuina).
P
oblaci iz kojih padaju rosa ili kia i hranjiva tekuina.
Q pogled na nebo u kojemu lei, izvrnut na lea, zmaj i prodire
vlastiti rep: slika drugoga zgusnua.
RR Etiopljanin i Etiopljanka koji podupiru dvije gornje pobone
kugle. Oni sjede na veoj kugli, te tako predstavljaju crnou
drugog postupka u drugom trulenju.
S
oznauje tu isto srebrno more koje nagovjeuje merkursku
tekuinu s pomou koje se spajaju tinkture.
296

V
XX

YY

Z
a
b
c

predstavlja labuda koji pliva morem i iz kljuna izbacuje mlijenu tekuinu. Taj je labud bijeli eliksir, bijela kreda, filozofski arsenicum, ono to je zajedniko objema fermentima.
Leima i krilima trebao bi drati gornju Jkuglu.
pomrina Sunca.
Sunce koje uranja u more, to jest, u merkursku vodu u koju
bi trebao otjecati i eliksir. Iz toga nastaje prava pomrina
Sunca, a s obje strane Sunca treba prikazati dugu, kako bi
se oznaio paunov rep, koji se zatim pojavljuje u zgusnuu.
pomrina Mjeseca, a s obje strane Mjeseca takoer se nalaze
duge te (isto tako) na najdonjem dijelu mora u koje Mjesec
treba zaroniti. To je slika bijeloga vrenja. Ali oba mora trebaju biti poprilino tamna.
Mjesec koji klizi u more.
srebrnom krunom okrunjena kraljica koja miluje bijelog ili
srebrnog orla pored sebe.
kralj u grimiznu ruhu, sa zlatnim lavom pored sebe. U drugoj
ruci lcraljica dri bijeli ljiljan, a kralj crveni.
feniks koji se spaljuje na kugli; iz pepela izlijee mnotvo
srebrnih i zlatnih ptica. Znak umnoavanja ,i poveanja.

3. D JELO

A.

401

PO STU PAK

Temelj alkemije je djelo (opus). Ono se sastoji iz praktikoga


dijela, same operatio, koju moramo zamisliti kao pokuse s
kemijskim tvarima. Po mojem je miljenju posve bezizlazno
pokuavati unijeti bilo kakav red u beskrajan kaos tvari koje
su se obraivale i u kaos postupaka. Covjek rijetko moe dobiti i priblinu sliku o tome kako se radilo. i s kojim tvarima,
te kakvi su uinci bili postignuti. itatelj se u pravilu nae u
neprozimoj tmini kod oznaka tvari koje mogu znaiti bilo
to, a ba su najee upotrebljavane tvari, kao primjerice
iva, sol i sumpor, one kojih alkemijsko znaenje spada u
tajne umijeea. Ne smije se uostalom ni zamiljati da su se
alkemiari i meu sobom uvijek razumjeli. Sami se ale na
nejasnou tekstova i zgodimice otkrivaju svoju nesposobnost

143 Alkemiari na djelu.


Mutus liber (1702)

298

da razumiju vlastiie simbole i simbolike likove. Tako, na


primjer, ueni Michael Maier predbacuje klasinome autoritetu Geberu da je najmraniji od sviju; bio bi potreban Edip
kako bi se odgonetnula Gebrina Sphinx (Geberova sfinga).
Drugi slavni alkemiar, Bernardus Trevisanus, naziva ak
Gebera mranjakom i Protejem, ikoji obeava jezgre, a daje
Ijuske1.
Alkemiar je svjestan da pie nejasno. Priznaje kako namjerice zastire, ali nigdje ne 'kae koliko znam da drukije
uope i ne moze pisati. Svoju nevolju pretvara u vrlinu tvrdei kako iz ovih ili onih razloga mora prikrivati istinu, ili kako
je eli uiniti to je mogue jasnijom, ali eto, nee glasno rei
to je prima materia ili lapis.
Duboka tama koja pokriva kemijski postupak potjee otuda
to se alkemiar, dodue, s jedne strane zanima za kemijski
dio svojega rada, ali ga s druge strane koristi kako bi pronaao
nazivlje za duevne promjene koje ga istinski oaravaju. Tako rei svaki izvorni alkemiar gradi vie ili manje vlastitu
misaonu zgradu, koja se sastoji iz dicta filozofa i kombinacije analogija osnovnih alkemijskih predodaba, analogija esto preuzimanih sa svih strana. Postoje ak rasprave ikoje su
uglavnom pisane sa svrhom da artistu pribave poredbeno
gradivo2. Alkemijski je postupak u psiholokom smislu metoda
bezgranine amplifikacije. Amplificatio je uvijek na mjestu
kada je rije o mranu doivljaju kojega se oskudni nagovjetaji moraju umnoiti i proiriti psiholokim kontekstom
kako bi postao shvatljiv. Stoga upotrebljavamo amplificatio
u kompleksnoj psihologiji, u tumaenju snova; jer san je odve nejasan da bi se mogao razumjeti, te stoga tu naznaku
valja obogatiti asocijativnim i analognim gradivom kako bi
postala razumljivom. Amplificatio predstavlja drugi dio
opusa i alkemiar je dri teorijom3. Teorija je prvotno her1 Maier, Symbola, str. 202. Usp. i Maier, Scrutinium, str. 33: .. .sunt enim
plerique libri adeo obscure scripti, ut a solis authoribus suius percipiantur.
2 Npr. Aurora, II, u: Art. aurif. I, str. 189 i d.
3 Npr. Introitus apertus u: Mus. herm., str. 660: Sunt enim in principiis
nostris multae heterogenae superfluitates, quae in puritatem nunquam (ad
opus nostrum) reduci possunt, ea propter penitus expurgare illas expedit,
quod factu impossibile erit absque arcanorum nostrorum theoria, qua medium docemus, quo cum ex meretricis menstruo excernatur Diadema Regale. [U naoj polaznoj tvari postoji mnogo razliitih suvinosti koje se (za
nae djelo) nikada ne mogu dovesti u stanje istoe; stoga to valja temeljito

299

402

403

144 Lijevo: tri artista u knjinici; desno: artist, odnosno, njegov


pomonik pri praktinu laboratorijskom radu.
Maier, Tripus aureus (1677)

404

metika filozofija, koja se ve rano proiruje asimiliranjem


kransko-dogmatskih predodaba. U najstariju alkemiju Zapada hermetieki su fragmenti dospjeli preko arapskih izvorni
ka. Neposredan doticaj s corpus-om hermeticum-om zbio se
tek u drugoj polovici 15. stoljea, kada je Marsilio Ficino
na latinski preveo grki rukopis Corpus hermeticum, koji
je tada iz Macedonije bio dospio u Italiju.
Naslovna vinjeta Tripus-a aureus-a iz godine 1677 (sl. 144)
zorno pokazuje dvostruko lice alkemije. Slika je podijeljena
na dva dijela4: desno se nalazi laboratorij, u kojemu kod vatre
ukloniti to bi, meutim, bilo nemogue bez teorije nae tajne znanosti, s
pomou koje doznajemo sredstva i naine kako da iz m e n s tr u m a bludnice
izluimo kraljevski dijadem.] R o s a r iu m p h ilo s o p h o r u m , kao s e c u n a p a rs
a lch em ia e, takva je th e o r ia vienja (v is io ) u pravome smislu (predstava, npr.
promatranje kazalinih prizora itd.). Usp. Paracelsusovo djelo. Theoretica u
[Jung]: P a r a c e ls u s als A r z t [paragr. 41],
4 Siian prikaz postoji i u Khunratha, A m p h ith e a tr u m , tabl. III (sl. 145).

300

145 Laboratorij i oratorij.


Klmnrath, Ampkitheatrum sapientiae aeternae (1604)

radi ovjek odjeven samo u kratke hlae: lijevo je knjinica


u kojoj raspravljaju opat (Cremer5), redovnik (Bazilije Valentin6) i isvjetovnjak (Thomas Norton7). A u sredini, na pei,
die se tronoac s retortom u kojoj se pojavljuje krilati zmaj.
5 John Cremer, vestminsterski opat, ivio poetkom 14. stoljea. Njegov spis
tiskan je u M u s. h erm . str. 533 i d.
6 Legendarna, odnosno, izmiljena osoba.
7 Nepotvren autor uvenog djela O rd in all o f A l h im y u: T h e a tr u m c h e m i c u m B r ita n n ic u m Eliasa Ashmolesa. O pitanju njegove osobe usp.: Nierenstein i Chapman, I n q u ir y in to th e A u th o r s h ip o f th e O rd in a ll o f A lch im y .

T e s ta m e n tu m

301

146 Merlcur kao simbol sjedinjenja.


Valentinus, Duoecim claves (1678)

Zmaj simbolizira doivljaj, vienje alkemiara8


kuse i teoretizira. Sam zmaj je udovite, to
sloen iz podzemnoga naela zmije i zranoga
On je, kao to potvruje Ruland9, jedan oblik

koji vri pojest, simbol


naela ptice.
mercurius-a.

8 Takva se vienja mogu otprilike zamisliti poput vienja oca Benvenuta


Cellinija koje je ovaj opisao u svojem ivotopisu: Kada sam imao oko pet
godina, moj se otac nalazio u maloj nadsvoenoj prostoriji nae kue, gdje
se prije toga pralo i gdje je jo gorjela jaka vatra na hrastovu ugljevlju;
u ruci je drao gusle, pjevao je i igrao oko ognja; jer bilo je veoma hladno.
Pogledavi u oganj ugledao je u najjaem aru ivotinjicu poput gutcra kako
radosno poskakuje u ivahnom plamenju. Odmah je zamijetio to je to, dao
pozvati mene i sestru, pokazao nama djeci ivotinju, a meni opalio snanu
zaunicu. Kada sam zbog toga poeo estoko plakati, najnjenije me je tjeio govorei: Dragi sine! ne tuem te jer si poinio togod loe, ve kako
bi upamtio toga gutera kojega vidi u ognju. To je dadevnjak (sl. 138),
kakvoga jo, koliko je meni poznato, nitko nije vidio. Na to me je poljubio
i dao mi nekoliko novia. (Goethe, Werke XXXIV, str. 20.)
9 Lexicon alchemiae, p. r. draco.

302

Merkur je pak boanski, krilati Hermo, koji se pojavljuje u


tvari, bog oitovanja, bog miljenja i duovoa par excellence. Tekua kovina argentum vivum-a, ive, bila je udesna
tvar koja je potpuno izraavala narav ^TiXp<)v-a, to sjaji i oivljuje iznutra. Govori li alkemiar o Merkuru, misli izvanjski
na ivu, a iznutra na svjetotvoran duh koji je skriven ili za-

147 Ouroboros.
Cuex Marcianus (Venecija, 11, st.)

robljen u tvari. Zmaj je zacijelo najstariji likovni simbol alkemije za koji imamo dokumentarnu potvrdu. U Codex-u Marcianus-u (sl. 147), koji potjee iz 10/11. stoljea10, on se pojacljuje kao oupo^opo? (repoder), s legendom: Sv
-rav (jedno,
sve)111
. Alkemiari uvijek iznovice ponavljaju kako opus pro2
izlazi iz jedne stvari i opet vodi do jednogau, dakle, u stano10 Usp. Taylor, A Survey of Greek Alchemy.
11 Prenio Berthelot, Alch. grecs, Uvod, str. 132.
12 Rosarium u: Art. aurif. II, str. 206 i d.: Unius ergo esto voluntatis in
opere naturae, nec modo hoc, modo illus attentare praesumas, quia in rerum multitudine ars nostra non perficitur. Quantumcunque enim diversificentur eius nomina, tamen semper una sola res est, et de eadem r e ... [Stoga se mora posve usredotoiti na djelo naravi te ne smije iskuavati sad
ovo sad ono, jer nae se umijee ne moe zavriti u mnotvu stvari. Koliko
god se njegovi nazivi i razlikovali meusobno, posrijedi je uvijek jedno te
isto.] . .. unus est lapis, una medicina, unum vas, unum regimen, unaque
dispositio. [Jedan je kamen, jedna ljekarija, jedna posuda, jedan postupak,
jedan stav.] (nav. d j.); Reitzenstein, Alchemistische Lehrschriften, str. 71.
Morienus navodi cara Heraklija (610641): Herculus . . . dixit: Hoc autem
magisterium ex una primum radice procedit, quae post modum in plures res
expanditur, et iterum ad unam revertitur .. . [Heraklije je rekao: ovaj magisterij proizlazi prvo iz jednoga korijena da bi se zatim razgranao u mnotvo stvari kako bi se ponovo vratio jednome.] (De transmutatione metallorum u: Art. aurif. II, str. 25).

303

148 Merkur

(c a d u c e u s !)

koji sjedinjuje oprene parove u procesu.

Figurarum aegyptiorum secretarum (18. st.)

vitu smislu on je kruenje, poput zmaja koji grize vlastiti rep.


(Vidi i sl. 20, 44, 46 i 47.) Zbog toga se opus ee naziva
circulare = kruni, ili rota = kota. Merkur stoji na poetku i na kraju djela. On je prima materia, caput corvi,
nigredo; kao zmaj prodire sama sebe, kao zmaj umire, a
kao lapis ponovo uskrsava. On je igra boja u paunovu repu
(cauda pavonis) i dioba u etiri poela. On je hermafrodit poetnoga bia, koji se dijeli u klasino dvojstvo brat-sestra i
sjedinjuje (coniunctio), kako bi se na kraju ponovo pojavio u
blistavu obliku lumena novuma, lapisa. Iako kovina, on je
teku, tvar a ipak duh, hladan a ipak ognjen13, otrov ali i ljekovit napitak, simbol koji ujedinjuje opreke14 (sl. 148).

B. DUH U TVARI

Sve te predodbe najstarije su ope dobro alkemije. Zosim


koji je ivio u 13. stoljecu navodi u svojem spisu O umijeu
i njegovu tumaenju 1516 jedan od najstarijih alkemijskih autoriteta: to jest, Ostana koji ivi na granici povijesnoga razdoblja, a poznat je ve i Pliniju. Ostanova veza s jednim od najstarijih alkemistikih pisaca, Demokritom, vjerojatno potjee
iz prvoga stoljea prije Krista17. Taj je Ostan navodno rekao
sljedee:
Otii do voda Nila i tamo e nai kamen koji posjeduje duh
(Ttvu[j.a). Uzmi ga, razdijeli, posegni rukom u njegovu nutrinu i
izvuci mu srce; jer njegova je dua ('\t'y/yi) u njegovu srcu18 (sl.
13 R o s a r iu m u: A rt. a u rif. II, str. 210: Scitote ergo, quod argentum vivum
est ignis, corpora comburens magis quam ignis. [Znajte, dakle, da je iva
oganj koji spaljuje tijela vie od ognja.]
14 Usp. znaenje sjedinjujuega simbola u mojoj knjizi P s y c h o lo g is c h e Typ en [paragr. 315 i d.].
15 Berthelot, A lch . g r e c s , III, VI, 5.
16 Tekst koji se pripisuje Ostanu, a sauvan je na arapskom, nalazi se u
Berthelotovu djelu C h im ie au m o y e n a g e III, str. 116 i d. Grki tekst u:
Berthelot, A lch . g r e c s , IV, II.
17 Lippmann, E n ts te h u n g u n d A u s b r e itu n g d e r A lc h e m ie , str. 334.
11 Usp. Maier, S y m b o la , str. 19: ... extrahis Deum a cordibus statuarum
odnosi se na C o d icillu s Raymundusa Lulliusa, pogl. 47 (str. 115). Usp. i gore
spomenuto extrahere cogitationem [paragr. 375, napomena 67],

305

405

149 Bolesni kralj (prima materia), od ijega srca


djeca ophodnica primaju krune.
La Sagesse des anciens (18. st.)

149). Jedan komentator tu primjeuje: Tamo e, kae on, nai


taj ikamen, koji posjeduje duh to se odnosi na istjerivanje ive
(l^uSpapYiSp(OCTi.i;)19.

406

Kada se Nietzsche u Zaratustri slui emfatiekom parabolom U kamenu mi spava slika, ikae zapravo isto, samo
Berthelot, Alch. grecs, III, VI, 5.

306

150 Prodirui M erkur.


S p e c u lu tn v e r ita tis (Vatikan, 17. st.)

obrmitim redoslijedom. U staro doba tvarni je svijet bio ispunjen projekcijom duevne tajne koja se otada pojavljuje
kao tajna tvari i u tom se stanju odrava do propasti alkemije
u 18. stoljeu. Ali Nietzsche, sa svojom ekstatiokom intuicijom, htio bi tajnu natovjeka oteti upravo kamenu u kojemu
je do tada spavala. Prema toj slici elio bi stvoriti natovjeka
kojega, u skladu s antikim nazivljem, moemo nazvati boanskim ovjekom. Stari alkemiari ine obmuto: oni su traili udesni kamen, to sadri duhovno bie, kako bi iz njega
dobili onu tvar koja prodire u sva tijela (zato jer je duh to
je prodro u kamen) te sve neplemenite tvari mijenjanjem
boje pretvara u plemenite. Ta je duhovna tvar poput ive
to se nevidljiva pritajila u kovini pa je prvo treba istjerati,
eli li se dobiti in substantia. Posjeduje li se taj prodirui
Merkur (sl. 150), moe se projicirati na druga tijela te se
ova iz nesavrena stanja mogu prevesti u savrena20. Nesavreno stanje je poput stanja spavanja; tijela dok spavaju nalik
20 Uostalom udno je to su alkemiari odabrali upravo izriaj proiectio,
kako bi izrazili primjenu filozofskog Merkura na neplemenite kovine.

307

su uhienima i zaspalima u Hadu 21 (sl. 151), lo se s pomou


boanske tinkture dobivene iz kamena bremenita duhom bude
iz smrti u novi, ljepi ivot. Pritom je posve jasno kako se
tajnu duevne preobrazbe ne nastoji vidjeti samo u tvari ve
se ona nastoji koristiti kao teorijsika smjernica za izazivanje
kemijskih promjena.
407
Kao to se Nietzsche obilno pobrinuo da nitko ne shvati
natovjeka kao duhovni i udoredni ideal, tako se i tinkturi
ili boanskoj vodi ne pripisuje samo dobrotvomo djelovanje
lijeenja i oplemenjivanja ve se isto tako istie kako je pripravak smrtonosni otrov koji proima druga tijela kao to
proima i vlastito (to jest, -vsuga svoj ikamen)222
.
3
408
Zosim je gnostik na kojega je utjecao Hermo. U priopenju Theosebei on prepomouje krater kao preobrazbeno
sredstvo: neka pohita do Poimandra kako bi bila krtena u
krateru?.
409
Taj se krater odnosi na boansku posudu o kojoj Hermo
govori Thothu u raspravi pod naslovom o xpa--(p242
. Poto je
5
stvorio svijet, Bog je tu posudu kao neku vrstu krstionice
poslao na Zemlju, napunivi je prije toga vov: -om (voug = pneuma). Time je Bog ljudima, koji se ele osloboditi svojega naravnog (nesavrenog, snivajueg) stanja avota (nedostatne svjesnosti, reeno dananjim jezikom), dao priliku da se krste u vouc
-u (sl. 159) te tako postanu sudionicima viega stanja e v v o i
(prosvjeenja, vie svjesnosti).Nor-c je, dakle, neka vrsta (Bacpsiov
(otopina boje), to jest, tinktura koja oplemenjuje neplemenito
tijelo. Njegova, dakle, uloga odgovara posve ulozi tekuega
ekstrakta iz kamena, to je takoer bio ili jest TcvEuga, te je
kao Merkur imao dvostmko znaenje izbavljujueg duovoe35
i ive (sl. 152).
21 Berthelot, Alch. grecs, IV, XX, 8.
22 nav. dj. III, VI, 8.
23 nav. dj. III, LI, 8.
23 Scott, H erm etica I, str. 149 i d.
25 Posrijedi je zacijelo novopitagorejsko duhovno dobro. Prodirue svojstvo due-pneume, to proima tijelo nalazi se u Enesidema (Zeiler, Die
P h ilosoph ie d er G riechen, 3. dio, str. 26). U njega je i arjp (zrak) pratvar
sukladna stoikome
(str. 23, nap. 2). Hermo kojega je pneumatsko
(vjetrovito) svojstvo (sl. 210 i 211) naznaeno krilima, vodi kod Aleksandra
Polihistora (str. 76) due k Najviemu; neistima, meutim, erinije u podzemlju stavljaju neraskidive okove (kao nesavrenima sputanima u Hadu<0.
(Sl. 151).
308

151 Zarobljenici podzemlja.


Izquierdo, Praxis exercitiorum P.N.S. Ignatii (1695)

152 Gore: Saturn koji prodire vlastitu djecu i biva kropljen


merkurskom vodom (la c v irg in is, v in u m a r d e n s );
dolje: obnova u kupelji.
T r a c ta tu s

q u i d ic it u r T h o m a e

A q u in a tis

de

a lch im ia (1520)

Stoga je dostatno jasno kako je Zosim posjedovao stanovitu mistiku ili gnostioku filozofiju koje je sredinje ideje
projicirao u tvar. Kada govorimo o ipsiholokoj projekciji,
moramo neprestance imati na umu injenicu da je projekcija
nesvjestan proces, koji djeluje samo dotle dok je nesvjestan.
Ako je, dakle, Zosim, poput svih drugih alkemiara, uvjeren
da se njegova filozofija ne moe samo primijeniti na tvar ve
da se i u tvari zbivaju procesi koji su sukladni njegovim filozofskim pretpostavkama, morao je i na samoj tvari bar
opaziti istovjetnost ponaanja tvari sa zbivanjima u svojoj

153

A rtifex

podie homunculusa, sina mudraca,


iz hermetike posude.

Kelley, Tractatus duo de Lapide philosophorum (1676)

dui. Kao predsvjestan doivljaj to je, meutim, nesvjesno,


te istoga ni Zosim, kao ni drugi, ne uzmae nita rei o toj
istovjetnosti. Ona je naprosto otkrivena i ne samo da slui
ve i djeluje ikao most koji u jeno spaja duevno i tvamo
zbivanje, tako da ono to je imutra, isto je tako i vani. Ali
nesvjesno zbivanje, koje svijest ne zapaa, ipak se nekako i
negdje odslikava: primjerice u snovima, vienjima i matanjima. Predodba pneume kao Sina Bojega koji tone u tvar26
i opet se iz nje oslobaa, kako bi kao sredstvo izbavljenja
spasio sve due, odgovara nesvjesnome sadraju koji je proji Slina je i kabalistika ideja Bojega proimanja svijeta u obliku duevnih iskri (scintillae) i gnostika ideja pmviHja-a (iskra).
311

410

ciran u tvar (sl. 153). Taj je sadraj nezavisan kompleks koji


neovisno od svijesti samostalno opstoji u psihikome non-egu
i odmah se projicira im doe u neku konstelaciju, to jest,
im ga privue togod sukladno u vanjskome svijetu. Psihiku
nezavisnost pneume potvruju neopitagorejci: prema tome
nazoru tvar je progutala duu, ostao je samo razum, vour.
Ali taj je izvan ovjeka: njegov je zloduh. Njegova se autonomija gotovo i ne moe bolje izraziti. On je, ini se, istovjetan
s bogom Anthropos-om: pojavljuje se pored Tvorca, ali je protivnik planetamih sfera. Kida knug sfera i naginje se nad zemlju i vodu (to jest spreman je projicirati se u poela). Njegova
sjena pada na zemlju; dok se njegova slika odraava u vodi.
Ona razbuktava ljubav poela, a njemu samome toliko se dopada odraaj boanske ljepote da se u njoj eli nastaniti. Ali
tek to se spustio, Physis ga stee u strastven zagrljaj. Iz toga
zagrljaja nastaje sedam prvih hermafroditskih bia28. Tih sedam jasno se odnosi na ophodnice, a time i na kovine (sl. 154,
155; usp. i sl. 21 i 79), koje prema alkemistikome poimanju
proizlaze iz hermafrodita Merkura.
U takvim vizionarskim slikama (anthropos zamjeuje svoj
odraaj) izraeno je nesvjesno zbivanje projekcije autonomnoga sadraja. Te su, dakle, mitske slike poput snova koji
nam priopuju i injenicu da je dolo do projekcije kao i to
se projicira. Ono to se projicira prema ondanjim je svjedoanstvima boanski demon v o u B o g o o v je k , pneuma itd.
Ukoliko je stajalite kompleksne psihologije realistino, to
jest, ako se temelji na postavci da psihiki sadraji opstoje,
oznauju navedeni pridjevci nesvjesni udio osobnosti kojemu
se pripisuje via svjesnost a i nadmo nad obinim Ijudskim.
Takvi likovi iskustveno uvijek izraavaju nadmone uviaje2
*
7
27 Pojmovi vo'j; i 7rveO[ia pomijeano se upotrebljavaju u sinkretizmu. Starije znaenje pneume je vjetar, dakle, zrana pojava; odatle jednakovrijednost pojmova aer i pneum a. (Zeller, nav. dj., 3. dio, str. 23). Dok je u Anaksimena pratvar a er (Zeller, nav. dj., 1. dio, str. 713 i d.;, u Anaksagorina uenika Arhelaja Bog jearjp i vou<; . U Anaksagore stvoriteij svijeta je vo-j ; , koji
proizvodi vrtiog u kaosu i tako ovodi do razdvajanja etera i zraka (nav. dj.,
str. 687 i d.). Za pojam pneume u sinkretizmu usp. Leisegang, D er H eilige
G eist, str. 26 i d.
MSchultz, D o k u m en te d er G nosis, str. 64; Reitzenstein, Poim andres, str.
50. Prema novopitagorejcima henmafroditizam je takoer pridjevak boanstva. Usp. Nikomah (Zeller, nav. dj. 3. io, str. 106).
312

154 K ra lj sa e st ophodnica,
odnosno, kovina.

155 Obnovljeni k ralj (filius philosophorum), kojem u se k lan ja


est ophodnica.

Kelley, T r a c ta tu s u o d e L a p id e p h ilo s o p h o u r u m (1676)

ili osobine koji jo nisu svjesni i za koje je uopee dvojbeno


smiju li se pridruiti ovjekovu ja u pravome smislu. Problem
pripajanja moe se nestrunjaku uiniti domiljatou, ali on
je zapravo veoma znaajan. Neispravno pripajanje moe prouzroiti opasna bujanja koja se nestrunjaku samo zato ine
bezazlenim jer ne zna kakve duevne i vanjske nedae bujanje moe izazvati29.
Tu je uistinu rije o sadraju koji se do najnovijih vremena
veoma rijetko pripajao ovjejoj osobnosti. Velika iznimka je
Krist. Kao u'.oc t o u avOo'jTrou, ovjeji sin, i kao Osou utoc, sin
Boji, ozbiljuje on Bogoovjeka, a kao utjelovljenje logosa s
pomou pneumatskog zaea, on je pojava boanskoga vouc.
Kreanska se, dakle, projekcija zbiva na nepoznatome u
ovjeku, ili na nepoznatom ovjeku, koji time postaje nositeljem strane i neuvene tajne30. Usuprot tome, poganska
projekcija ide dalje od ovjeka i usmjeruje se na nepoznato u
tvamome svijetu, nepoznatu tvar, koja je, poput izabrana o29 Napuhnue kao stanje bujanja djeluje tako da se istodobno dolazd i odve visoko. To moe dovesti do napadaja vrtoglavice ili sklonosti padanja
niz stepenice, uganua noge, posrtanja preko pragova i stolica i sl.
30 Berthelot, Alch. grecs, IV, XX, 8: t 6 (ivcttjpiov t 6 9 p ix t 6v ical TrapnSopov.
313

412

413

156

D yas

(dan i no): simboliki prikaz analogije


suncopasa i ovjeka.

Les tres riches heures u uc e Berry (15. st.)

157 Anima Mercurii.


Figurarum aegyptiorum secretarmn (18. st.)

vje'ka, nekako ispunjena Bogom. I kao to se u kranstvu


boanstvo krije u liku sluge, tako se u filozofiji ikrije u neuglednu kamenu. Descensus spiritus sancti ide u kranskoj
projekciji samo do iva tijela odabranika, koji je zbiljski ovjek i zbiljski bog istodobno; nasuprot tome, u alkemiji silazak ide do tmine mrtve tvari koje donjim dijelovima, prema
novopitagorejskome nazoru, upravlja zlo31. Zajedno s tvari zlo
ini dyas (dvojstvo) (sl. 156). To dvojstvo ima ensku narav,
to je anima mundi, enska Physis koja ezne za zagrljajem
Jednoga, monade, Dobroga i Savrenoga32. U Justinijanovoj
gnozi ona je predstavljena kao edem, gore djevica, dolje zmija 33 (sl. 157). Ispunjena osvetoim ona se bori s duhom (tcvsu^lo-.)
jer ju je ovaj u liku Tvorca, drugoga boanskog obliika, nevjerno napustio. Ona je boanska dua zarobljena u poelima, ikoju treba izbaviti34.

C. DJELO IZBAVLJENJA

414

Kako su sve te mitslce slike drama ovjeje due onkraj svijesti, ovjek je i onaj koga treba izbaviti i izbavitelj sam. Prva
je formula kranska, druga alkemistika. U prvome sluaju
ovjek potrebu izbavljenja pripisuje samome sebi i uinak izbavljenja, pravi a!.ov ili opus, prenosi na autonomni boanski lik; u potonjem sluaju ovjek sebi pripisuje obvezu
izvedbe izbavljujuega opusa, tako te stanje patnje koje je
zbog toga potrebito izbavljenja, pripisuje animae mundi vezanoj u tvari35.
31 Zeller, nav. dj., 3. dio, 2, str. 152.
32 Zeller, nav. dj., 3. dio, 2, str. 98 i d. i 151.
33 Hipolit, Elenchos V, 26,1. Motiv edema alkemija je prenijela na Merkura, koji se isto tako prikazuje gore kao djevica, a dolje kao zmija. Iz toga
je kod Paracelsusa proizila Meluzina (usp. Jung, Paracelsus als geistiga
Erscheinung [paragr. 179 i d.].
34 Vidi izbavljenje i oienje v Toit; aroiyzioi^ covSs&sTaa ria
u Sopheovoj raspravi (Berthelot, Alch. grecs, III, XLII, 1).
33 U poznoj idovskoj (kabalistikoj) gnozi razvio se stav veoma slian
alkemiji. Usp. veoma dobar prikaz Ernsta Gauglera, Das Spatjudentum, str.
279 i d.

316

158 Mlin hostija. etiri evanelista sipaju u mlin rije u obliku


traka s izrekama, da bi se ona nakon mljevenja ponovo pojavila u
kaleu kao mali Isus.
Slikovno-simboliki prikaz u Evanelju po Ivanu, 1,14: I rije tijelom postala.
Glavni rtvenik crkve u Tribseesu, Pomeranija (i5. st.)

U oba sluaja izbavljenje je djelo (slika 158). U kreanstvu


to su ivot i smrt Bogoovjeka, koji kao jedinstveni sacrificium dovodi do pomirbe izmeu ovjeka potrebita izbavljenja i izgubljena u tvari i Boga. Mistiko djelovanje samortvovanja Bogoovjeka protee se openito na sve ljude, ali djelotvomo samo na one koji su se ponizili u vjeri ili su odabrani
boanskom milou; ali, prema paulinskome nazoru, ono se
kao apokatastasis protee i na neovjeje stvorenje uope,
koje u nesavrenu stanju eka na izbavljenje ikao puki naravni
ovjek. Kao nosilac due utonule u svijet (u put), ovjek
stanovitim sinkronizmom zbivanja dolazi iri potentia u vezu s Bogom u trenutku kada ovaj kao sin ulazi u Mariju,
virgo terra, dakle, zastupnicu tvari (materia) u najviem obliku, a in potentia potpuno je spaen u onome trenutku kada
se vjeni Sin Boji, poto je pretrpio rtvenu smrt, vraa ocu.
317

415

4H

417

Ideologija toga misterija anticipirana je u mitovima o Ozirisu, Orfeju, Dioniziju, Heraklu i u mesijanskoj ideji u idovskom proroanstvu36. Te anticipacije seu unatrag sve do prvobitnih junakih mitova gdje je pobjeda nad smru ve znaajan imbenik37. Vrijedno je spomenuti i manje ili vie sudobne projekcije na Atisa i Mitru. U povijesno osobnome liku
Krista kranska se projekcija razlikuje od svih tih pojavnili
oblika misterija izbavljenja i preobrazbe. U Kristu je utjelovljeno mitsko zbivanje, koje je time ulo u prostor povijesti
svijeta kao jedinstven povijesni i mistiki dogaaj.
U boankom junaku samo se boanstvo trudi oko svoje
nesavrene patnike, ive kreacije; ono ak i samo preuzima
patnju i tim rtvenim inom izvodi opus magnum, a&Aov izbavljenja i pobjede nad smru. U pogledu provedbe toga potpuno metafizikog djela ovjek zapravo ne moe uiniti nita
odsudno. Pun vjere i pouzdanja on uzdie pogled prema svojem Izbavitelju i trsi se o'ko nasljedovanja (imitatio), koje
meutim nikada ne see tako daleko da bi ovjek sam mogao
postati izbavitelj ili barern samoizbavitelj. A potpuno nasljedovanje i obnova Krista u vjerniku nuno bi vodila tome zakljuku. Ali o tome nema govora. Kada bi dolo do tog prispodobljenja, onda bi Krist bio taj koji se obnovio u vjemiku
i zamijenio njegovu osobnost. S tim bismo se zakljukom zapravo morali zadovoljiti kada ne bi bilo crkve. Njezina ustanova ne znai nita manje ve neprekinut nastavak Kristova
ivota i njegove rtve. Officium divinum, ili prema benediktinsikoj jezinoj porabi, opus divinum, znai neprestano
ponavljanje Kristove rtve, in izbavljenja, to uvijek ostaje
jedinstvena rtva koju je sam Krist prinio u vremenu i izvan
svakoga vremena i uvijek e je iznova prinositi. Taj opus
supematurale prikazuje se u misnoj rtvi. U obrednome inu
sveenik u stanovitom smislu razjanjava mistiko zbivanje;
36 Glavne toke su: bogoovjeja narav O zirisa , koji jami za ovjeju be
smrtnost, njegove penine znaajke, komadanje i uskrsnue; u O r fe ja krotidba nagona, ribar, dobar pastir, uitelj mudrosti, komadanje; u D ion iza
narav vina, ekstatina oitovanja, riblja simbolika, komadanje i uskrsnue;
u H e r a k la ponienje pod Euritom i Omfalom, teak rad (poglavito izbavIjenje patnikoga ovjeanstva od zala), tvorba prostornoga kria djelima
710: jug sjever/istok zapa, okomica djelima 11 i 12 (usp. paulinski
nagovjetaj: E f 3,18), samospaljivanje i sublimatio u boansko stanje.
37 Usp. primjerice polinezijski mit o Mauiju (Hambruch, S u d s e e m a r c h e n ,
str. 289. Daljnje gradivo u Frobeniusa, D a s Z e ita lt e r d e s S o n n e n g o t te s .)

318

ali pravi djelatnik je Krist koji se rtvuje uvijek i posvuda.


Njegova se rtvena smrt zbila dodue u vremenu, ali je ona
zapravo nadvremensko zbivanje. Prema Tomi Akvinskome,
misna rtva nije nika'kva immolatio (rtvovanje) Kristova
tijela, ve prikaz rtvene smrti38. Takvo bi poimanje bilo dostatno i susljedno, kada ne bi bilo preobrazbe prinesenih tvari,
naime kruha i vina. Jer to prinoenje treba biti rtva, sacrificium (posveenje). Etimologija njemake rijei za rtvu,
Opfer, ini se nejasnom; jer dvojbeno je potjee li od offere (prinositi) ili operari (djelovati, raditi). U antikoj
porabi operari Deo znailo je sluiti ili rtvovati Bogu. Ali
ako je rtva opus, ona je mnogo vie nego oblatio, prinoenje tako skromnoga dara kao to su kruh i vino. To mora
biti djelotvoran in, pri emu sveenikove obredne rijei dobivaju uzrono znaenje. Stoga rijei konsekracije (qui pridie
quam pateretur . . . /U predveerje svojih muka . . . / ) ne valja
shvatiti reprezenitativno, ve kao preobrazbeni causa efficiens. Zato je isusovac Lessius (+1623) rijei konsekracije nazvao maem kojim se kolje rtveno janje39. Takozvana teorija maktacije (klanja) zauzima u misnoj literaturi velik prostor, iako se u svojim esto odbojnim izraslinama ne odobrava
posvuda. Najjasniji je zasigumo grki obred, kako ga opisuje
solunski nadbiskup Nikola Kabasilas (+ oko 1363)40. U prvome (privremenom) dijelu mise kruh i vino ne nalaze se na glavnome rtveniku, ve na ttpoDscu?, nekoj vrsti pomonog stolia.
Sveenik tu ree komad kruha, uz rijei: Poput jaganjca priveden je na klaoniku klupu. Zatim stavlja komad na stol
uz rijei: rtvuje se jaganjac Boji. U kruh se zatim utiskuje
znak kria, i u nj se sa strane zarine maleno koplje; pritom
se izgovaraju rijei: I jedan od vojnika probode kopljem njegov bok te potekoe voda i krv. Kod tih rijei mijeaju se
voda i vino u kaleu. Zatim slijedi oblatio u sveanoj povorei, pri emu sveeniik nosi prinesninu. (Tu Swpov( dar, predstavlja davatelja; to jest, Krist kao rtvovatelj takoer je i
3! . . .celebratio huius sacramenti est imago quadem repraesentativa passionis Christi, quae est vera eius immolatio. (Slavljenje tog sakramenta stanovita je vrsta slike koja prikazuje Kristovu patnju, to je njegovo zbiljsko
rtvovanje.) R e a l-E n c y k lo p a d ie fiir p r o t. T h e o l. u K ir c h e XII, str. 689, 35).
19 To je poimanje primijenjeno u Beuronovu izdanju misala (str. X).
40 Kramp, D ie O p fe r a n s c h a u u n g e n d e r r d m is c h e n M e s s litu r g ie str. 114.

319

rtvovanik.) Sveenik, dakle, ponavlja tradicionalno zbivanje


i uikoliko Krist u sakramentalnome stanju posjeduje vita
corporea actualis41, zbiljski tjelesni ivot, odigrava se i tako rei tjelesno usmrenje42 (mortificatio) njegova tijela. To se
dogaa pod djelovanjem konsekracijskih rijei, koje izgovara
sveenik i to, naime destrukcija prinesnine i oblatio occisi ad
cultum Dei (prinoenje usmrenika na slubu Boju), dovodi do preobrazbe, transsupstancijacije. Preobrazba je transmutatio poela koja iz naravnoga, okaljanoga, nesavrenoga,
tvarnoga stanja prelaze u suptilno tijelo. Kruh koji mora biti
peen iz penina brana znai tijelo, dok vino kao krv znai
duu. Nakon preobrazbe komad hostije mijea se s vinorn,
ime se stvara coniunctio due i tijela (sl. 159), ivo tijelo
Kristovo, to jest, jedinstvo crkve.
41 .. .vita corporea actualis sensitiva aut a sensibus pendens (kardinal
Cienfuegos +1739 u: R e a l-E n cy k l., nav. dj., str. 696, 45.)
42 Usp. rtvovanje jaganjca u: V ita S. B r e n d a n i: Dixitque sanctus Brendanus fratribus: Faciamus hic opus divinum, et sacrificemus Deo agnum immaculatum; quia hodie cena Domini est. Et ibi manserunt usque in sabbatum sanctum Paschae. Invenerunt eciam ibi multos greges ovium unius coloris, id est albi, ita ut non possent terram videre prae multitudine ovium.
Convocatis autem fratribus, vir sanctus dixit eis: Accipite quae sunt necessaria ad diem festum de grege. Illi autem acceperunt unam ovem et cum
illam ligassent per cornua, sequebatur quasi domestica, sequens illorum vestigia. At ille: Accipite, inquit, unum agnum immaculatum.' Qui cum viri Dei
mandata complessent, paraverunt omnia ad opus diei crastine. [I ree sveti
Brendan brai: lzvrimo tu boansko djelo i rtvujmo Bogu isto janje,
jer danas je veera Gospodnja. I oni ostadoe tamo do Velike subote. Tamo
su nali mnoga stada ovaca je d n e boje, to jest bijele, tako da pred mnotvom
ovaca nisu vidjeli ni tlo. Svetac prizove brau te im ree: Uzmite iz stada ono
to je potrebno za svetkovinu. Ali oni uzee jednu ovcu i kada su je svezali
za rogove, trae ona za njima poput domae ivotinje i slijeae njihov
trag. A on ree: Uzmite isto janje. I kada su ispunili nalog Bojega ovjeka, pripremie sve za sljedei dan.] (str. 12). Confestim tunc cantaveruut
tres psalmos: M is e r e r e m e i D eu s, e t D o m in e re fu g iu m , e t D e u s D e u s m e u s .'
Ad tertiam vero alios tres: Omnes gentes, Deus in nomine, Dilexi quoniam
cum alleluya. Deinde immolaverunt agnum immaculatum, et omnes venerunt
ad communionem dicentes: Hoc sacrum corpus Domini, et Salvatoris nostri,
sanguinem sumite vobis in vitam aeternam. [Odmah potom zapjevahu tri
psalma: Smiluj mi se, Boe, i Gospode, utoite moje, i Boe, moj Boe.
Ali kao tercu tri daljnja: Vi, narodi, U tvoje ime, Boe, Jer ljubio sam ,
s alelujom. Zatim su rtvovali isto janje i svi ooe na priest, govorei:
Ovo je sveto tijelo Gospodina i naega Izbavitelja, uzmite njegovu krv za
vjeni ivot.] (L a L g en d e la tin e d e S. B ra n d a in es, str. 34).

320

159

Coniunctio due s tijelom : crkvena v erzija alkem istike


svadbene kupelji.
L e s g r a n e s h e u r e s u d u c d e B e r r y (1413)

Sveti Ambrozije nazvao je preobraeni kruh ljekarijom. 418


To je 9 ap(i.axov a&avaoia<;, t lijek besmrtnosti, koji u inu priesti (communio) razvija u vjemiku djelovanje sukladno svojoj
naravi: naime, sjedinjenje tijela s duom. Ali to se dogaa u
obliku lijeenja due (et sanabitur anima mea) i preobliko-

321

vanja tijela (et mirabilius reformasti), to se time misli


ipokazuje misni tekst: Podari nam kroz otajstvo te vode i
vina da sudjelujemo u boanstvu onoga koji se udostojio postati dijelom naega ovjeanstva: Isusa Krista itd. (Da
nobis per hujus aquae et vini mysterium, ejus divinitatis esse
consortes, qui humanitatis nostrae fieri dignatus est particeps, Jesus Christus ...)
41?
Neka mi bude doputeno ubaciti na ovome mjestu osobnu
napomenu: Kao protestantu bilo je za mene pravo otkrie
kada sam prvi put itao rijei Prikazanja: Deus, qui humanae substantiae dignitatem mirabiliter condisti (0 Boe, koji
si udesno stvorio dostojanstvo ovjeje puti) i qui humanitatis nostrae fieri dignatus es particeps (koji si se udostojio
postati dijelom naega ovjeanstva). U tome tako rei
transcendentalnome tovanju ovjeka ini se da se skriva
jo i vie toga. Jer ako Bog dignatus est sudjelovati u ovjejoj naravi, mogao bi se i ovjek drati dostojnim da bude sudionikom boanske naravi. U stanovitome smislu ini to ve
sveenik izvodei tajnu rtve, kada mjesto Krista prinosi sebe kao rtvu, a pastva to ini jedui posveeno tijelo i postajui tako 'tvarno dijelom boanstva.
420
Kada sveenik, izgovaranjem posvetnih rijei, izvrava preobrazbu on stvorevine kruh i vino oslobaa njihove elementame nesavrenosti. Ta je misao posve nekranska; ali ona
je alkemistika. Dok katoliko stajalite naglauje djelotvornu nazonost Krista, alkemiara zanima sudbina i bjelodano
izbavljenje tvari; jer u njihovoj tvari zarobljena je boanska
dua i eka na izbavljenje koje je dopada upravo u tome asu.
Ona se pojavljuje u liku Sina Bojega. Za alkemiara nije
toliko ovjek potrebit izbavljenja koliko boanstvo to izgubljeno spava u tvari. Tek na drugome mjestu on izraava ufanje
da e preobraeno tijelo i njernu samomu koristiti kao svelijek, medicina catholica, a isto tako ono e koristiti i nesavrenim tijelima (corpora imperfecta), primjerice, neplemenitim, bolesnim kovinama itd. Stoga njegova pozornost
nije usmjerena na vlastito izbavljenje milou Bojom, ve na
osloboenje Boga iz tame tvari. Poto je uoinio to udesno
djelo, uiva usput blagodati njegova spasonosna djelovanja.

322

Moe se i pribliiti djelu tkao osoba potrebita izbavljenja; ali


on zna kako njegovo izbavljenje ovisi o uspjehu djela, dakle,
0 tome da oslobodi boansku duu. U -tu su mu svrbu i potrebni meditacija, post i molitva; eak treba i pomo Duha
Svetoga kao TrapsSpoc.45 Ne treba se izbaviti ovjek, ve tvar.
Stoga i nije duh koji se pojavljuje u preobrazbi ovjeji sin,
ve filius Maorocosmi, kao to veoma ispravno kae Khiunrath44. Dakle, ne proizlazi Krist iz te preobrazbe, ve nepojmljivo -tvamo bie, nazvano kamen, koje meuti-m, pored
toga to posjeduje corpus, animu, spiritus, ima jo i
nadnaravne sile (sl. 214). ovjek bi doao u kunju da simboliku alkemisticke preobrazbe objasni tkao karikatur-u slube
Boje, kada ne bi bila poganskoga i jo starijega podrijetla.
Tvar koja sadri boansku tajnu svuda je, pa i u ovjejem
tijeliu45. Lako se moe do nje i posvuda se rnoe nai; nalizi
je se i u najgnusnijoj neisti46 (sl. 256). Stoga taj opus vie
nije obredni officium ve ono djelo izbavljenja koje je sam
Bog, preko Krista izvrio kao neki uzor na ovjeanstvu, a
koje sada filozof, to je pr-imio donum spiritus sancti, to
jest, boansko umijee, p-repoznaje -kao svoj osobni opus.
Alkemiari naglaavaju tu tok-u: Onaj tko radi duhom nekoga -drugog i plaenom rukom, d-obit e uradak dalek od istine, a ob-muto onaj koji nekome drugom ini uslugu kao
laboratorijski pomonik, nikada nee biti priputen kraljiinim misterijima47. T-u bi se mogle navesti Kabasilasove rijei:
Slino 'kao to kraljevi, kada prinose dar Bogu, ovaj nose
sami i ne doputaju da ga nose drugi.
IlapsSpod, duh koji posluuje. Tako Khunrath i drugi.
<4 Hyleal. Chaos, str. 59 et passim. Znatno stariji Morienus (De transmut.
met. u: Art. aurif. II, str. 37) kae: In hoc enim lapide quatuor continentur
elementa, assimilaturque Mundo, et Mundi compositioni [U tome su kamenu
sadrana etiri poela i on je nalik na svijet i na sastav svijeta],
45 Morienus kae kralju Kalidu (nav. dj., str. 37): Haec enim res a te extrahitur: cuius etiam minera tu existis, apud te namque illam inveniunt, et ut
verius confitear, a te accipiunt: quod quum probaveris, amor eius et dilectio
in te augebitur. Et scias hoc verum et indubitabile permanere. [Jer ta se
stvar izvlai iz tebe: i ti se sastoji iz njezine tvari, u tebi je nalaze, i tonije
reeno, od tebe je uzimaju: i kada je iskusi, poveat e se tvoja pouda
1 ljubav prema njoj. I znaj, to e ostati istinito i nedvojbeno.]
46 . .. in stercore invenitur.
47 Maier, Symbola, str. 336.

323

421

422

423

Alkemiari su uistinu izraziti osamljenici48; svaki kae svoje


na svoj nain49. Rijetko imaju uenike, a izravna predaja gotovo i ne postoji; isto tako nije dokazano postojanje nekih
tajnih dmtava i togod slino50. Svaki je vrio pokuse za sebe
i patio zbog svoje osame. Zbog toga su se rijetko prepirali.
U njihovim spisima gotovo i nema polemike, a nain kako
navode jedni dmge otkriva zaudnu naelnu suglasnost, ak
i kada se ne moe razumjeti u emu je zapravo ta suglasnost51.
U njih ima malo nadmudrivanja i pojmovnog cjepidlaenja,
kakvi esto nagruju bogoslovlje i filozofiju. Razlog tome
vjerojatno je injenica to zbiljska alkemija nikada nije
bila posao ili zvanje, ve istinski opus, koji se obavljao tihim, portvovnim radom. Stjee se dojam kao da je svaki
pojedini pokuavao izraziti svoje osobno iskustvo, navodei
pritom ona dicta uitelja, koja su sadravala togod slino.
Od najstarijih vremena svi se slau u tome da je njihovo
umijee sveto i boansko52, te isto tako, da se njihovo djelo
48
Khunrath (nav. dj.pstr. 410) kae primjerice: . . . i u laboratoriju radi sam
za sebe, bez pomonika ili suradnika; kako Bog, koji ti je revno pomagao,
ne bi i tebi oduzeo umijee koje ne eli podariti njima.
4 Quia nobis solis artem per nos solos investigatam tradimus, et non
aliis... (Geber, Sumtna p erfectio n is u: Bibl. chem . I, str. 557b.)
Zanemarujem, naravno, pozne rosen k reu zere* , kao i opinu Poimandra
o kojoj govori Zosim. Izmeu tih dvaju krajnjih razdoblja samo sam u
P ractica M ariae P rop h etissa e (A rt. aurif. I, str. 323; usp. sl. 78) pronaao dvojbeno mjesto: Interlocutor Aros (Horos) pita Mariju: 6 domina obedisti
in so cieta te Scoyari: 6 prophetissa an invenisti in secretis Philosophorum...
[O gospodarice, jesi li sluala drutvo Scoyarusa i jesi li otkrila tajne filozofa ...] Rije scoyaris ili Scoyarus podsjea na tajanstvenog Scayolusa u Paracelsusa (D e vita longa), gdje izriaj oznauje slje ben ika. (Scayolae znae vie duhovne sile ili naela. Vidi P aracelsus als g eistig e E rsch ein un g
[paragr. 206 i d.]. Postoji li tu kakva veza? U svakome sluaju ini se da
se misli na neko societas. Mogue je da je Marijina rasprava poprilino
stara te da see u rano doba, a time i do gnostikih drutava. Kod Agripe (D e
incertitu din e et vanitate scientiarum , pogl. XC) spominje se alkemistika
inicijacijska prisega, koja moda upuuje na postojanje tajnih drutava.
Viaite (T he S ecret T raition in A lch em y) dolazi do negativna rezultata. Vie
o tome vidi Paracelsus (nav. dj.).
* pripadnici teozofsko-mistike sljedbe u 17. i 18. st.
51 Turba p h ilosop h oru m pouan je u tom pogledu.
. .. magisterium nihil aliud est nisi arcanum et secretum secretorum
Dei altissimi et magni (Morienus, nav. dj., str. 39). .. .donum et secretoru
secretinn Dei (C on s . coniugii u: Ars. chem ., str. 56). . .. divinum mysterium
a Deo datum, et in Mudo non est res sublimior post animam rationale (Rosarium u: Art. aurif. II, str. 280).

324

moe zavriti samo s Bojom pomoei. Ta je znanost dana


samo nekolicini, i nitko je ne razumije ako mu Bog ili koji
uitelj nije otvorio razumijeee53. Steena spoznaja ne smije
se priopivati drugima, ako nisu dostojni takva znanja54.
Kako je sve ono bitno izraeno u metaforama, moe se priopiti samo umnima koji posjeduju dar razumijea55. A glupaci se daju zaslijepiti doslovnim poimanjem i receptima te
zapadaju u pogreke56. Ako se itaju knjige, ne smije se zadovoljiti jednom, ve treba posjedovati mnogo knjiga57; jer

160 Sim bol um ijea kao sje in jen je opreka voda-oganj.


Eleazar, Uraltes chymisches Werk (1760)

53 R osarium ,

nav. dj., str. 212, 228.


5* nav. dj., str. 219, 269.
55 nav. j., str. 230. Djabir (8. st.) misli da je alkemija nadreena svim drugim znanostima. En effet, tout homme instruit dans une science quelconque,
et qui na point donne une partie de son temps a l'etude de lun des principes de loeuvre, en thoric ou en pratique, possede une culture intellectuelle
absolument insuffisante. (Berthelot, Chim ie au m oyen age, III, str. 214). Za
Djabira se dri da je bio kranin ili sabejac. (Vidi i Ruska, D ie sieb zig
B iich er des G abir ibn H ajjan, str. 38). Na um apelira i Sinezije (Berthelot,
Alch. grecs, II, III, 16). Olimpiodor ak usporeuje umijee s boanskim
umom (nav. dj., II, IV, 45), te isto tako apelira i na inteligenciju svojega opinstva (nav. dj., 55). I Kristijan naglauje um (nav. dj., VI, I, 4 i VI, II, 2).
A urora, II (Prolog) u A rt. aurif. I, str. 185, takoer naglauje: oportet intellectum valde subtiliter et ingeniose acuere [razum valja izotravati veoma
pomno i spretno].
56 R osarium u: A rt. aurif. II, str. 210.
57 Librorum magnam habeat copiam. (Hoghelande, D e alch. diff. u: Bibl.
chem . I, str. 342a).

325

424

jedna knjiga otvara drugu58. Isto tako, valja itati pomno,


od odlomka do odlomka; tako e se doi do otkriea59. Za nazivlje priznaju da je posve nepouzdano60. ovjeku to zgodimice kazuje san koji je traena tvar61. Materia lapidis moe
se nai Bojim nadahnuem62. Obavljanje umijea tea'k je
put63 i najdui put64. Umijee nema nikakvih neprijatelja osim
neznalica65.
Razumije se samo po sebi da u alkemistikoj literaturi,
kao i u svakoj drugoj, ima dobrih i loih autora. Ima i arlatanskih, suludih i opsjenarskih tvorevina. Takvi se manjevrijedni spisi lako mogu prepoznati po svojim nebrojenim
receptima, nebriljivu i neuku oblikovanju, svojoj nametljivoj tajnovitosti, zastraujuoj neduhovitosti i po besramnom
ustrajavanju na zlatotvorstvu. Dobre se knjige uvijek prepoznaju po marljivosti, briljivosti i po vidljivu duhovnom naporu autora.

58 Rasis . . . dixit: Liber enim librum aperit (navodi Petrus Bonus, Margarita pretiosa , pogl. VIII, u: Bibl. chem . II, str. 33b).
59 R osarium , nav. dj., str. 230.

nav. d j str. 211, 243, 269.


61 Aqua Philosophica tibi in somno aliquoties manifestata (Filozofska voda
to ti se toliko puta javljala u snu). (Sendivogius, Parabola, u: Bibl. chem .
II, str. 475b).
62 Figulus, R osarium novum olym picu m , drugi dio, str. 33.
63 Figulus, T ractatulus rhythm icus, nav. d j prvi dio, str. 210.
64 R osarium , nav. d j str. 230.
65 Amaldus de Villanova u: R osarium , nav. d j str. 210.

326

4. M A T E R IA PRIMA

A. O Z N A K E T V A R I

Temelj opusa je materia prima, koja je jedna od najouvenijih tajni alkeanije. To i ne zaeuuje toliko, budui da ona
predstavlja nepoznatu tvar koja nosi projekciju autonomnoga
duevnog sadraja. Takva tvar nije, naravno, mogla biti naznaena, jer proje'kcija polazi od pojedinca te je stoga uvijek
iznovice drukija. Zato i nije ispravno tvrditi da alkemiad
nikada nisu rekli to je prima materia; oni su, naprotiv, davali tek odve mnogo naputaka te su na taj nain besikrajno
protuslovili sami sebi. Za jedne je materia prima bila iva,
za dnuge rudaa, eljezo, zlato, olovo, sol, sumpor, ocat, voda,
zrak, oganj, zemlja, krv, voda ivota, lapis (kamen), otrov,
duh, oblak, nebo, rosa, sjena, more, majka, Mjesec, zmaj, Ve-

161

M ateria prim a kao Saturn k o ji prodire vlastitu djecu.


Mutus liber (1702)

327

425

162 O drijeene opreke u kaosu. K ao s je jed n a od oznaka


prim ae m ateriae.
De Marolles, Tableaux du temple des muses (1635)

nera, kaos, mikrokozmos (sl. 162). Rulandov leksikon daje


ak pedeset inaica koje bi se jo mogle znatno umnoiti.
Osim tih, djelimice kemijskih a djelimice mitolokih oznaka, postoje i filozofske koje upuuju na dublje znaenje.
Tako u Komariosovu traktatu nalazimo oznaku Had1. U Olimpiodora cm a zemlja sadri od Boga prokletog (" soxarapaT
o?)- Consilium coniugii kae da je otac zlata i srebra, dakle, njihova prima materia, ivo bie (animal) zemlje i
mora ili ovjek, odnosno, dio ovjeka, primjerice njegova kosa, krv itd. Za Dorna prima materia je adamica i
prema Paracelsusu limbus microcosmicus. Tvar kamena nije za njih nita drugo ve ognjeni i savreni mercurius, pravi hermafroditski Adam i mikrokosmos (= ovjek).
Hermo Trismegist nazvao je kamen siroetom23
. Kako je
Dorn Paracelsusov uenik, njegovo bi se poimanje moglo odnositi na nauk o anthropos-u njegova uitelja. U vezi s tim
moram itatelja uputiti na moju raspravu Paracelsica. Veze
izmeu ovjeka i primae materiae spominju i drugi autori,
ali ja sve neu navoditi.
Merkurski zmaj oznaen u grkoj alkemiji kao sv ro
pQsluio je kao povod za oznaivanje prve tvari kao unum, unica res1, monada4, te za izreku u Liber Platonis quartorum
da je ovjek podoban za dovrenje djela, jer posjeduje jed1 Berthelot, Alch. grecs, IV, XX, 8.
2 C on geries Paracelsicae chem icae u: Theatr. chem . I, str. 578. Na istome
mjestu objanjava Dorn: Mercurium istum componi corpore, spiritu, et
anima, eumque naturam elementorum omnium, et proprietatem assumsisse.
Ouapropter ingenio et intellectu validissimis adseverarunt suum lapidem esse
animalem, quem etiam vocaverunt suum Aam um , qui suam invisibilem
Evam occultam in suo corpore gestaret itd. [Onaj Merkur sastoji se iz tijela,
duha i due i poprimio je narav i osobine svih poela. Stoga su neobinim otroumljem i razborom uvjeravali kako je njihov kamen ivo bie koje su nazivali i svojim Adamom, to svoju nevidljivu Evu nosi skrivenu u tijelu.] Hoghelande kae: Usporeivali su prvu tvar (prim a m ateria ) sa svime, s mukim i enskim, s h erm a frod itskim u d ovitem , s nebom i zemljom, tijelom
i duhom, kaosom, mikrokozmosom, s m a ssom co n fu so m ; koja sadri sve
boje, a moda i sve kovine, od koje nema nita udesnijeg na svijetu, jer
oplouje samu sebe, zainje sama od sebe i samu sebe raa (De alch. diff.
u: Theatr. chem . (1602) I, str. 178 i d.).
3 T ractatus aureus u: Mus. herm ., str. 10 i mnoga druga mjesta.
4 Dee, M onas h ieroglyphica u: Theatr. chem . (1602) II, str. 218 i d. Kod
Aegidiusa De Vadisa (Dialogus u: Theatr. chcm . II, str. 110) monada je
djelotvorna forma u tvari. Khunrath (A m ph itheatru m , str. 203) pie: .. ,in
Cabala, est hominis ad Monadis simplicitatem reducti, cum Deo, Unio: id

329

426

427

nostavno, naime, duu5. Mylius opisuje prvu tvar kao elementum primordiale. Ona je ist subjekt i jedinstvo oblika, koje moe poprimiti bilo koji oblik (in quo retinetur
qualibet forma cum possibilitate)6.
428
U drugoj verziji Turbe 7 kae Eximindus:
O b z n a n ju je m v am a , sin o v im a n a u k a , d a je p o e ta k sv e g stvoren ja sta n o v ita p rv a , v je o n a i b e s k r a jn a n a ra v k o ja sve k u h a i sv im e
v la d a i k o je d je lo v a n je i tr p lje n je p o z n a ju i sp o z n a ju sa m o oni
koj.im a j e zn an o sv eto u m ije e . 8
429

U Pjesmi IX, Turba8, Eximenus daje nau'k o stvaranju


sukladan Bibliji (stvaranje rijeju), koji je posve oprean
ovome i prerna kojemu je poetak natura perpetua et infinita. Rosarium naziva prvu tvar (prima materia) radix
ipsius (korijen sebe same). Njezin je, dakle, korijen u njoj
samoj, te je stoga autonomna i ne ovisi ni o emu.

B. INCREATUM

430

Kao radix ipsius prima materia je istinski principium,


a otuda samo je korak do Paracelsusova nazora da je ona
increatum (nestvoreno). U djelu Philosophia ad Athenienin Physico-Chemia ad Lapidis nostri. . . cum Macrocosmo . . . Fermentatio.
[ . . . u kabali to je sjedinjenje ovjeka s Bogom koji su jedan s drugim pojednostavnjeni u monadu: u fiziko-kemiji to je vrenje (ovjeka) s mikrokosmosom, koji se svodi (do jednostavnosti naega kamena)]. Slino govori i
Confessio (Hyleal. Chaos, str. 33 i d. i 204), gdje je monada isto tako vie
simbol dovrena kamena. Dorn (D e spagirico a rtificio u: Theatr. chem . [1602]
I, str. 411) kae: In uno est enim unum et non est unum, est simplex, et
in quatemario componitur. [Jer u jedome je jedno, i ono nije Jedno, ono
je jednostavno, i spojeno u etverstvu.] U nauku o jednostavnome on je
pod snanim utjecajem L iber quartorum a. (Jednom spominje i magiju.) Ali
na istome mjestu Dorn upotrebljava izriaj monas i za cilj: A ternario et
quaternario fit ad monadem progressus. [Napredak ide od trojstva i etverstva do jednoe.] Oznaka lapis posvuda u literaturi upotrebljava se za oznaku poetka i cilja.
5 Theatr. chem . V, str. 130.
6 Phil. ref., str. 174.
1 Art. aurif. I, str. 66. Eximindus (odnosno Eximidius u prvoj verziji) jest
iskrivljeno od Anaksimen i Anaksimander.
Titrba (prir. Ruska), str. 116.

330

163 Z em lja kao p rim a m ateria k o ja hrani sina m uraca.


Mylius, Philosophia reformata (1622)

ses Paracelsus kae kako je ta jedinstvena (unica) tvar velika tajna bez ikakve elementame naravi. Ona ispunjava cijelo regio aetherea. Ona je majka poela i svih stvorenja
(sl. 163). Taj se misterij ne moe niim izraziti, a nije ni stvoren (nec etiam creatum fuit). Taj nestvoreni misterij Bog je
tako priredio (praeparatum) da ovome (misteriju) u budunosti nita nee biti slino te da se nikad nee vratiti onome
to je bio9. On je, naime, pokvaren, te se vie ne moe ponovo
9
Domov prijevod: Increatum igitur mysterium hoc fuit ab altissimo opifice Deo preparatum, ut ei simile nunquam futurum sit, nec ipsum unquam
rediturum, ut fuit. (Physica genesis u: Theatr. chem. (1602) I, str. 380). Odgovarajue mjesto u Paracelsusa glasi: . .. dakle, nestvoren mysterium magnum, kojega je pripremio najvii umjetnik, i nijedan nee biti isti niti e
se ikad ponoviti. Jer, jednako kao to sir nikad ponovo ne postaje mlijekom,
tako se ni ta pretvorba nikad nee vratiti u prvotne tvari. (Philosophia a
Athenienses, Sudhoff XIII, str. 390).

331

stvoriti (to bi se moglo odnositi na istoni grijeh). Prvotni


tekst Dom je preveo po smislu10.
Autonomija i vjenost primae materiae upuuje kod Paracelsusa na boanstvu doraslo naelo, koje odgovara jednoj
dea mater. Kako Paracelsus pomiruje takvo poimanje sa
svojom kranskom vjeroispovijeou njegova je osobna stvar,
a osim toga ne i jedina koju ima na dui. Po svojoj neobinosti zanimljiva tumaenja Aquarium-a sapientum-a 11 (koja
Aurora consurgens gotovo i nije nadmaila) nastavljaju
Paracelsusovo razmiljanje (ne pozivajui se na autora). Tako
Mih 5,2 govori o prima materia: Ona potjee iz davnih vremena, iz nezapamenih dana. (Vulgata ima egressus eius ab
inittio, a diebus aeternitatis.) Takoer se kae: Prije nego
je Abraham bio, Ja Jesam. (7v 8,58). Iz toga proizlazi da
kamen nema poetka, ve od pamtivijeka posjeduje svoj primum Ens, te da e bez kraja vjeno opstojati. Ali da bi se
to ispravno shvatilo, valja dobro otvoriti duu i duh te tono
promatrati i spoznavati s pomou unutranjega svjetla. To
je svjetlo od samoga poetka Bog zapalio u naravi i u naemu
srou12. Isto tako, nastavlja autor, kao to kamen zajedno sa
svojom tvari ima tisuu imena te se stoga naziva udesnim,
mogia bi se ista imena ponajveoma izrei za Boga13, to autor
uistinu i ini. Tim, za kransko uho neuvenim, zakljukom
10
Paracelsus (nav. dj.): Taj m ysterium m agnum bijae majka svih poela,
a isto tako, u tima, i baka svih zviiezda, stabala i stvorova od krvi i mesa.
Jer kao to majka raa djecu, tako se iz njega, m ysterium - a m agnum - a, raaju sva stvorenja, osjetljiva i neosjetljiva, i sva druga slina oblika, te je
m ysteriu m m agnum jedinstvena majka svih smrtnih stvari i sve one potjeu
od nje itd. (nav. dj., str. 391): Budui da su, dakle, sve smrtne stvari izrasle i
potekle iz m ysterium - a increatum - a, razumljivo je da nijcan stvor nije stvoren ranije i kasnije ili zasebno, ve su svi stvoreni zajedno. Jer najvii arcanum
i velika dobrota Stvoriteljeva stvorili su sve stvari u increatum - u, ne oblikom, ne u biti, ne u kakvoi, ve su one bile u increatum - u, poput slike u
drvu. Iako se ona ne moe vidjeti dok se preostalo drvo ne odsijee; nakon
toga slika se prepoznaje. Dakle, ni m ysteriu m m agnum ne moe se shvatiti
drukije, osim ako ponekad tjelesno i neosjetljivo svojim razdvajanjem ne
poprime vlastiti oblik i lik.

11 Mus. herm., str. 73 i d. Ovdje moram ispraviti pogreku koja mi se potkrala u djelu Paracelsus als geistige E rsch ein un g [paragr. 231]: Osim tamo
spomenutih autora i Aquarium se, takoer negativno, osvre na povijest krivovjerstva.
12 nav. dj., str. 106 i d.
13 nav. dj., str. 111.

332

tek se ponavlja ono to je ve jasno reeno u Liber Platonis


quartorum: Res ex qua sunt res est Deus invisibilis, et immobilis14. Res znaei predmet boanskoga umijeea. Meutim, do tog je zakljueka expressis verbis dopro tek malen
broj filozofa; ali na taj nain njihove naznake i zastiranja
postaju znatno prozimiji. Taj je zavretak bio i psiholoki
neizbjean jer nesvjesno zbog svoje nepoznatosti posvuda
mora koincidirati sa samim sobom; zbog nedostatka spoznatljivih svojstava nijedno se nesvjesno ne moe razlikovati od nekog drugog nesvjesnoga. Ovdje nije posrijedi logieka domiljatost vee veoma zbiljska i praktiki znaajna
pojava: naime, pojave identiteta i identifikacije u dmtvenom
ivotu to poivaju na zajednitvu (nerazlikovnosti) nesvjesnih sadraja. Takvi sadraji neodoljivo uzajamno privlae pojedince koji su njima opsjednuti i okupljaju ih u manje ili
vee skupine koje lako rnogu nabujati poput lavina.
Navedeni primjeri pokazuju da su alkemiari postepeno u
tvar projicirali i ideju najvie vrijednosti, to jest, ideju boanstva. Na taj je nain najvia vrijednost povezana s tvari
te je, s jedne strane, stvoreno polazite za razvoj prave kemije a, s druge strane, polazite za razvoj novijega filozofskog materijalizma sa svim onim psiholokim posljedicama
koje sa sobom nuno donosi okretanje slike svijeta za sto i
osamdeset stupnjeva. Iako nam je danas alkemija daleka, ne
bi ni u kom sluaju trebalo potcjenjivati duhovno-povijesno
znaenje koje je ona imala za srednji vijek. A novi vijek je
dijete srednjega vijeka koje se ne odrie svojih roditelja.

432

C. POSVUDANJOST I SAVRENOST

Prima materia ima znaaj posvudanjosti: ona se uvijetk i posvuda moe nai; znai, projekcija se uvijek i posvuda moe
odvijati. George Ripley, engleski alkemiar (1415(?) 1490)
pie: Mudraci kau onima koji trae da nam ptice i ribe

433

14 [Stvar iz koje nastaju stvari jest nevidljivi i nepomini Bog.] Theatr.


chem. V, str. 145.

333

donose 15 lapis, svaki ga ovjek ima, on je na svakome mjestu,


u tebi, u meini, u svakoj stvari, u vremenu i prostoru16. On
se nudi .u jeftinu obliku (vili figura). Iz njega nastaje naa
vjeona voda17 (aqua permanens). Jer, materia prima prema Ripleyu je voda; ona je tvarno naelo svih tijela18, pa i
Merkurova19. Ona je hyle, koja je stvaralakim inom Bojirn
nastala iz kaosa kao tamna kugla20 {sphaericum opus) (sl.
34)21. Kaos je massa confusa iz 'koje izlazi kamen (sl. 125,
164 i druge). Tvarna voda sadri skriveni elementarni oganj22.
U raspravi De sulphure 23 poelo zemlja sadri Ignis Gehennalis kao unutranju opreku. Pakleni oganj. U Hortulanusa kamen proizlazi iz massae contusae, koja u sebi sadri sva poela24 (usp. sl. 162). Kao to je svijet nastao iz
chaos-a confusum-a23, tako iz ovoga nastaje i kamen26. U ideji
15 Usp. Grenfell i Hunt, N ew Sayings o f Jesus, str. 15 i d.: Isus kae:
(Pitate? tko su ti) to nas vuku (u kraljevstvo, ako) je kraljevstvo na nebu?
... p tice zraka, i sve ivotinje ispod zemlje i na zemlji i ribe u m o r u . . .
16 Ripley, Opera, str. 10.
17 nav. dj., str. 130.
13 nav. dj., str. 369.
19 nav. dj., str. 427.
20 nav. dj., str. 9.
21 U R ipley-S crow le (Britanski muzej, ruk. add. 5025) vodena je kugla prikazana sa zmajevskim krilima (v. sl. 228). U V erses belonging to an em blem atical scro w le (T heatr. chem . B rit., str. 376) govori spiritus Mercurii:
Of my blood and water I wis, / Plenty in all the world there is. / It runneth
in every place; / Who it findeth he hath grace: / In the world it runneth over
all, / And goeth round as a ball. / [O svojoj krvi i vodi znam da ih na
svijetu ima u izobilju. One teku na svakome mjestu; blaen tko ih nae:
teku posvuda po svijetu i krue poput lopte.]
22 Ripley, Opera, str. 197.
23 Mus. H erm ., str. 606.
24 Hortulanus, C om m entariolus u: D e Alchem ia, str. 366.
25 Usp. Aegidius de Vadis, D ialogus u: Theatr. chem . (1602) II, str. 101:
Kaos je m ateria confusa. Ta je m ateria prim a nuna za umijee. U njoj
su, u nesreenu stanju, pomijeana etiri poela, jer su zemlja i voda, koje
su tee od drugih poela, prodrle do Mjeseeva kruga, a oganj i zrak koji
su laki od drugih, sili su do sredita Zemlje, zbog ega se takva m ateria
s pravom naziva nesreenom. Na svijetu je ostao samo dio te nesreene
tvari i taj je svima poznat i javno se prodaje.
26 Hortulanus, nav. dj., str. 371.

334

164 M erkur, stojei na okruglom e kaosu, s vagom kao znakom za


pondus et m ensura.
Okruglo je p refig u racija zlata.
Figurarum aegyptiorum secrelarutn (18. st.)

vodene kugle to se okree odzvanjaju novopitagorejske predodbe: u Arhite svjetska je dua krug ili kugla27; u Filolaja
ona svojim okretanjem vodi svijet uokolo28. Prvotna slika na27 Zeller, Philosophie der Griechen, III, 2 dio, str. 120.
28 nav. dj., str. 102; isto tako str. 154.

335

165 L occasione: M erkur n a zem aljsk oj kugli (okruglom e);


pored n jega caduceus i rogovi o b ilja k o ji predouju
bogatstvo njegovih darova.
Cartari, Le Imagini de i dei de gli antichi (1583)

lazi se u Anaksagore, gdje vou<; izaziva vrtlog u kaosu. Znaajna je Empedoklova kozmogonija, u kojoj sjedinjenjem nejednakoga (pod utjecajem
nastaje tjcpoupos (kugloliko bie). Njegova oznaka kao suSai.iu.oveCTTaToi; Sso;,, najblaeniji Bog,
baea posebno svjetlo na savreno, okruglo bie lapisa2
30, koji
9
proizlazi i iz poeetne kugle kada ova ve i sama jest; zbog toga
se i prima materia ee naziva lapis (sl. 164 i 165). Ali prvo
je stanje prikriveno stanje, koje se umijeem i milou Bojom moe prevesti u drugo, pojavno. Stoga se prima materia
ponekad poklapa s pojmom prvotnoga stanja procesa, naime
sa crnoom (nigreo). To je onda crna zemlja u koju se, poput
zrna penice, posije zlato ili lapis (sl. 48). To je crna, magiki
plodna zemlja, koju je Adam ponio sa sobom iz raja, nazvao
je antimon i oznaio kao crno, crnje od crnoga (nigrum nigrius nigro).31

D. KRALJ I KRALJEVI

Kao to u hyle lei skrivena ognjena jezgra, tako u tamnoj


vodenoj dubini mora lei kraljevi, kao mrtav, ali ipak on
ivi i doziva iz dubine32 (sl. 166): Onoga tko me spasi iz vode
i preveze na suho, usreit u trajnim bogatstvima33.

434

29 nav. dj., I, str. 687.


10 I kao piscis rotundus u moru (A llegoriae su p er librum T urbae u: Art
aurif. I, str. 141.
31 Maier, Sym bola, str. 379 i d.
a . .. ex profundo clamat (nav. dj., str. 380).
33 Usp. poetak sedme parabole u: A urora I, pogl. XII: Convertimini ad
me in toto corde vestro, et nolite abiicere me, eo quod nigra sum et fusca,
quia decoloravit me Sol (P j 1,5 i d.), et abyssi operuerunt faciem meam
(J on 2,6) et terra infecta et contaminata (P s 105,38) est in operationibus
meis, quia tenebrae factae sunt super eam (L k 23,44) pro eo quod infixa
sum in lim o profundi (P s 68,3), et substantia mea n on est aperta, propterea
de profundis clamavi (P s 129,1), et de abysso terrae voce mea ad vos omnes
qui transitis per viam, attendite et videte, si quis similem mihi invenerit
(Tu 1,12), dabo in manum suam stellam matutinam (O tk 2,28). [Obratite mi se cijelim srcem i ne odbacujte me zato to sam garava, to me je
Sunce opalilo; bezdani pokrie moje lice, a zemlja je okaljana i neista u mojim djelima, jer ju je bila prekrila tama, jer potonuh u blatu dubine i moja

337

166
U pozadini: kralj m ora zazivajui u p om o; sprijeda: njegov
obnovljeni lik s okruglim (rotundum) i golubicom Duha Svetoga
(colum ba spiritus sancti).
Trismosin, Splenor solis (1582)

Vidljiva je veza s rexom marinusom u Visio Arislei34.


Arisleus35 pria o svojoj pustolovini kod morskoga kralja,
u kojega carstvu nita ne uspijeva i nita se ne rasplouje.
Jer taimo nema filozofa. Samo se istovrsno36 mijea; zbog toga
ne dolazi do raanja. Tako kralj, na filozofski savjet, mora
pariti Thabritiusa37 s Beyom, svoje dvoje djece to ih je nosio u svojemu mozgu38 (sl. 167).
To to je kralj exanimis, to jest mrtav, ili njegova zemlja
neplodna, znai da je skrovito stanje stanje pritajenosti i mogunosti. Tmina i morska dubina nee znaiti nita drugo ve
nesvjesno stanje sadraja koji je projiciran nevidljiv. Ako
takav sadraj pripada cjelini39 osobnosti i ako se projekcijom
samo prividno izdvoji iz cjeline, izmeu svijesti i projicirana
sadraja uvijek dolazi do privlaenja. To se veinom oituje
u obliku oaranja. Alkemistika alegorija izraava tu injenicu
kraljevim zovom u pomo iz dubine otcijepljena i nesvjesna
stanja. Svijest bi trebala slijediti taj zov; kralju bi operari
regi trebalo uiniti uslugu, jer to ne bi bila samo mudrost,
tvar nije otvorena. Stoga viem iz dubine i iz bezdana zemlje moj glas govori svima vama to prolazite putem: Pazite i pogledajte me, ako je itko od
vas naao ikoga meni nalik, dat u mu jutarnju zvijezdu.] U zagradama
naznaena su odgovarajua mjesta iz Vulgate.
34 A rt. aurif. I, str. 146 i d.
35 Usp. Ruska, Turba, str. 23. Arisleus je arapskom transkripcijom iskrivljeno ime Archelaos (Arhelaj). To bi mogao biti bizantijski alkemiar iz 89
st. On je ostavio pjesmu o svetome umijeu. Ali kako se Turba, koju pripisuju
Arisleusu, oslanja na arapsku predaju kao to pokazuje Ruska valja
pretpostaviti da je Arhelaj, znatno stariji. Ruska ga stoga poistovjeuje s
Anaksagorinim uenikom (nav. dj. str. 23). On zamilja to je za alkemiara
posebice zanimljivo vo3r pomijean sa zrakom: aipa. v.'j.i vouv rov Siov (Stobaeus, Eclogarum , I, str. 56).
36 Parenje jednakoga s jednakim nalazimo vc u Heraklita. (Diels, Fragm ente er V o rso k ra tik er I, str. 7910.) [Ova napomena poiva na jednoj zabludi.]
37 Isto i Gabricus, Cabricus, Cabritis, Kybric; arap. kib rit = sumpor.
Beja, Beya, Beua; arap. al-baida = bijela. (Ruska, Turba, str. 324).
38 Ego tamen filium et filiam meo in cerebro gestavi. (V isio A rislei u:
A rt. aurif. I, str. 147). Kod Maiera (Sym bola, str. 343 i d.) posrijedi je rodoskvrnue s majkom, jer se tamo Gabritius povjerava svojoj majci Izidi
stoga to nema nijednoga drugog para te vrste. To je bjelodano par htoni
kih bogova (simbolizirajui pritajene opreke u prvoj tvari), koji slavi H ierosgam os.

19 Cijelo ili sebstvo obuhvaa svjesne i nesvjesne saraje. Usp. Jung,


D ie B eziehu n gen .)

339

435

436

CONIVNCTIO SIVE
Cottuu

O S o l/ feu bifjbr rtU Itec&t3B nttmutt/


0 0 beborflfafrob nion ole br fcrtti ber ^ennett.

167

A legorija sjed in jen ja duevnih opreka


u alkem istikom e um ijeu.
Rosarium philosophorum (1550)

ve i spas40. Ali to znaei nunost silaska u mraan svijet nesvjesnoga, obredni ein Kz-a(lcccnc dc avrpov, pustolovina none
plovidbe (si. 69, 170, 171) koje je cilj i zavretak obnova ivota, uskrsnue i pobjeda nad smru (sl. 172, 174, 177). Arisleus
40 Divitae i salus treba kod filozofa shvatiti i kao bona futura duhovne vrste, kao spas due, i kao tjelesnu dobrobit, za to postoje brojne potvrde. Ne treba zaboraviti da alkemiaru nije nipoto stalo do toga da se
udoredno mui smatrajui se grenom niticom i drei da e se besprijekornim, uorenim ponaanjem pribliiti Bojem nastojanju oko izbavljenja. On sebe nalazi u ulozi izbavitelja iji je opus divinum vie nastavak boanskoga djela izbavljenja negoli zatitna mjera protiv moguega prokletstva na posljednjem sudu.

340

i njegova pratnja uputaju se u pothvat koji prvo zavrava katastrofom, naime, smrdu Thabritiusovom. Ta je smrt kazneni
posljedak rooskvrnoga coniunotio oppositorum (sl. 223,
226). Par brat-sestra alegorija je za zamisao o oprekama uope. Te mnogostruko variraju kao suho-vlano, vrue-hladno,
muko-ensko, Sunce-Mjesec, zlato-srebro, iva-sumpor, okruglo-etvrtasto, voda-oganj, ishlapljiv-teak, tj el esno-duhovno
itd .41 Regius filius pomlaeni je oblik oca-kralja. Mladi se
rado prikazuje s maem i oznauje duh, dok otac oznauje
tijelo. U jednoj varijanti vienja (Visio) sin umire tako da
za vrijeme snoaja potpuno nestaje u Beyinu tijelu. U jednome drugom prikazu prodire ga otac (sl. 168), ili se Sunce utapa u Merkuru, ili ga progutaju lavovi (sl. 169). Thabritius je
muko, duhovno naelo svjetla i logosa, koje kao gnostiki '2r<rk
propada u zagrljaju naravi (physis). Smrt je, dakle, izvreni
silazak duha u tvar. Grenost toga ina alkemiari su, dodue,
esto prikazivali, ali ga po svemu sudei nisu posve shvatili(?);
zbog toga racionaliziraju ili ublauju po sebi odbojno rodoskvrnue42.
41 Oprenost u ens primum je tako rei univerzalna ideja. U Kini opreni
par yang i yin, neparni i pami broj, nebo i zemlja itd.; isto tako izmirenje se nalazi u hermafroditu. (Usp. Hastings, E n cyclop ed ia o f R eligion and
E th ics, IV, str. 140). E m p ed ok lo: voixo<; i <piX(a poela (Zeus-oganj, Hera-zrak).
U drugom razdoblju stvaranja nastaju dvospolci, slino kao nordijski Ymir
i Buri (Herrmann, N ord isch e M yth ologie, str. 574). Novopitagorejci: monada
= muko, dijada = ensko (Zeller, P h ilosoph ie d er G riech en 111/2, str. 98). U
Nikomaha boanstvo je parni i neparni broj; odatle mukoensko (Zeller,
nav. dj., 106 i d.). Hermo Trismegist: Nous je dvospolan. Bardesanes
(154222): razapeti hermafrodit (Schultz, D ok u m en te d er G nosis, str. LV).
Valentin: Stvoritelj svijeta je majka-otac; u Markosa praotac je dvospolan.
U o/ita pneuma je mukoenska (Schultz, nav. dj., str. 171).
42 Maier, Sym bola, str. 343 i d. (Anonymus philosophus Delphinas, secreti
maximi, tractatus): De matre cum filio ex necessitate naturale coniungenda
clarissime loquitur; si enim unus sit masculus et una foemina, eius mater,
in mundo, annon hi duo coniungendi sint, ut genus humanum iude multipli
cetur?. . . eodem modo cum saltem in arte chymica sint duo subiecta, quorum unum alterius m a ter est, haec copulanda itd. [Anonimni filozof Delphinas u raspravi o najveoj tajni jasno govori o tome kako se majka po
naravi nuno mora sjediniti sa sinon , jer ako na svijetu postoji samo jedan
mukarac i jedna ena, to jest, njegova majka, ne moraju li se oni sjediniti
kako bi se time umnoio ovjeji rod? . . . isto tako postoje i u kemijskome
umijeu dva subjekta od kojih je jedan majka drugome i ti se moraju spojiti.] U istorne djelu, str. 515, nalazi se E pithalam ium h on ori nuptiarum Mutris B eiae e t filii Gabrici, koji poinje ovako: . .. Ipsa maritali dum nato

341

E . JU N A K I M IT

437

K a k o s e r o d o s k v r n u e z b iv a n a s a v je t m u d r a c a , k r a lje v i e v a
j e s m r t , n a r a v n o , n e z g o d n a i p o g i b e l jn a . S i l a s k o m u n e s v je s foedere mater / Iungitur, incestum ne videatur opus. / Sic etenim Natura iubet, sic alma requirit / Lex Fati, nec ea est res male grata Deo. [Ako se
i sama majka sjedini sa sinom u branoj vezi, ne treba taj in smatrati
rodoskvrnuem. Tako to, naime, zahtijeva narav, tako to zahtijeva asni
zakon kobi, i taj in nije Bogu nemio.].

342

169

Zeleni lav prodire Sunce.


Rosarium philosophorum (1550)

no svijest dolazi u pogibeljan poloaj; jer ini se kao da je


ugasila samu sebe. To je poloaj iskonskog junaka kojega prodire zmaj. Budui da je posrijedi umanjivanje ili gaenje
svijesti, i budui da je takav abaissement du niveau mental
onaj peril of the soul, pred kojim iskonski ovjek uti najvei strah (naime, strah pred duhovima43), namjerno ili ak
obijesno izazivanje toga stanja svetogre je ili krenje tabua,
to ovodi do najteih kazni. U skladu s tim kralj zatvara Arisleusa i njegove pratitelje u trostruku staklenu kuu, zajedno
s kraljevievim truplom. Junaci su, dakle, zatoeni u podzemlju, i to na dnu mora gdje izloeni svim moguim strahotama
moraju u silnoj ezi istrajati osamdeset dana. Po Arisleusovoj elji i Beyu zatvaraju s njima. (Ta varijanta Vienja
tumai zatvor kao Beyinu maternicu44.) Njih je, dakle, svlada43 Strah od duhova znai psiholoki da svijest svladavaju autonomni sadraji nesvjesnoga, a to je isto to i duhovua pomutnja.
44 Rosarinm u: Art. aurif. II, str. 246.
343

170

N ona plovidba (Josip u bunaru; polaganje Krista u grob;


Jona kojega prodire kit).
Biblia pauperum, njem. izd. (1471)

438

lo nesvjesno i njemu su predani na milost i nemilost; to ne


znai nita drugo ve da su se oni svojom voljom izruili smrti, kako bi stvorili plodan ivot u onome podruju due koje
je dotad lealo u tamnoj nesvjesnosti i u sjeni smrti (sl. 171).
Iako je mogunost ivota naznaena parom brat-sestra, mora ta nesvjesna opreka biti aktivirana posredstvom svijesti;
inae ona ostaje pritajena. Ali taj pothvat je opasan. Razumljiva je plaljiva molba u Aurora consurgens: Horridas nostrae mentis purga tenebras, accende lumen sensibus" . ovjek shvaa i Michaela Maiera koji je pronaao malo onih to
su eljeli roniti u more4
46. Arisleusu prijeti pogibao da dopadne
5
sudbine Tezeja i Piritoja, koji su prilikom nekyie prirasli na
stijene podzemlja, to jest, svijest to je doprla do nepoznata
45 I, pogl. IX, 4. parabola (str. 76). To mjesto potjee iz prve molitve tree
nedjelje u Adventu: . .. et mentis nostrae tenebras gratia tuae visitationis
illustra [i rasvijetli tmine naega duha milou tvoje kunje],
44 Nommlli perierunt in opere nostro [Mnogi propadoe pri naemu djelu], kako se kae u Rosarium-u. Element muenja snano se istie u: Allegoriae super librum Turbae (Art. aurif. I, str. 139 i d.): Accipe hominem, tonde
eum, et trahe super lapidem . . . donec corpus eius moriatur ... [Uz:ni ovvjeka, oiaj ga i povlai ga preko kamena. . . dok mu tijelo ne urnre.]

344

171

H eraklova nona plovidba u sunanoj posudi.


Dno antike vaze (Vatikan, 5. st. pr. n.e.)

duevna prostora svladale su arhaike sile nesvjesnoga


ponavljanje onoga kozmiekog zagrljaja nous-a i physis. Svrha
silaska u junakome je mitu posve opeesnito oznaena time
to se u onome okruju pogibelji (vodena dubina, spilja, uma, otok, zamak itd.) moe nai teko dostupna dragocjenost (blago, djevica, ivotni napitak, svladavanje srnrti; sl.
172).

345

172 Jona izlazi iz kitova drijela. Zavretku none plovidbe sukladno je


dobivanje ugaonoga kamena (la p i s a n g u la r is ).
Speculum humanae salvationis (15. st.)

Onaj zazor i ono opiranje koje svaki naravan ovjek osjea


pri odve duboku poniranju u sama sebe, u stvari je strah
pred putovanjem u Had. Ne bi bilo tako loe kada bi se osjeao samo otpor. U zbilji proizlazi iz duevne pozadine, iz onoga tamnog nepoznatog prostora47 oaravajiua privlanost48, koja prijeti postati to veom to se dalje prodire. Psiholoka pogibao, koja tu nastaje, raspad je osobnosti u njezine funkcionalne sastavniee, kao to su pojedine funkcije svijesti, kompleksi, nasljedne jedinice itd. Raspadanje funkcionalno raspadanje, ili ponekad i zbiljska shizofrenija upravo je ono
47 Cetvrtast prostor kao duevni prostor, usp. Sim boli sna u p ro cesu indv
vidu acije [drugi dio ove knjige]. Prema Pitagori dua je kvadrat (Zeller,
nav. dj., III/2. dio, str. 120).
48 Simboliki se predstavlja kao arobnica ili kao rasputene djevojke, primjerice u Poliphile (usp. sl. 33) Beroalde de Verville, Le son ge de Poliphile.
Slini motivi u: Sim boli sna [drugi dio ove knjige].

346

173 Usmrenje

(m o r tifica tio )

kralja.

Stolcius de Stolcenberg, Viridarium chymicum (1624)

to se dogaa Gabriciusu (u varijanti Rosarium-a philosophorum): on se u Beyinu tijelu raspada u atome49, to odgovara jednome obliku usmrenja (mortificatio); sl. 173.
49 Rosarinm u: Art. aurif. II, str. 246 i d.: Nam Beya ascendit super Gabricum, et includit eum in suo utero, quo n:l penitus videri potest de eo.
Tantoque amore amplexata est Gabricum, ciuod ipsum totum in sui naturam
concepit, ct in partes indivisibiles divisit. Unde Merculinus ait: . . . Per se
solvuntur, per se quoque conficiuntur / Ut duo qui fuerant, unum quasi

347

<40

Taj je dogaaj ponavljanje sjedinjenja (coniunctio) nous-a


i physism. Ali ovo posljednje je kozmogonijski dogaaj, dok
je ono prvo katastrofa koju je svojom intervencijom prouzroio filozof. Dokle god se ne javi svijest, opreke nesvjesnoga

174 Jo n a u kitu.
Ranokranska zemljana svjetiljka

corpore fiant. [A onda se Beya popne na Gabricusa i zatvori ga u svoje


krilo tako da se od njcga uope nita vie ne vidi. Zagrlila je Gabricusa
takvom Ijubavi te ga je posve primila u svoju narav i razdijelila u nedjeljive
dijelove. Stoga kae Merculinus:... Sami sobom oni se rastvaraju, sami
sobom sjedinjuju, tako te oni koji su bili dvojc postaju jedno kao od jednoga tijela.] (Merculinus je ispravljeno Masculinus iz teksta.) Poput kraljevia, i kralja ubijaju na mnogo naina, primjcrice, dotuku ga, ili pak pije
toliko vode te od toga teko oboli i rastvori se u njoj (Merlinus, Allegoria
e arcano lapiis u: Art. aurif. I, str. 392 i d.)
50 Valentinus, P ractica u: Mus. herm ., str. 394. Druga verzija prodiranja
(nav. dj.): Mars daje kraljevo tijelo vuku (fa m e acerrim a occu patus), sinu
Saturnovu (olovo), da ga prodre. Vuk simbolizira glad prve tvari (prim a
m ateria) za kraljem, koji ee zamjenjuje sina (sl. 175; usp. i sl. 168, 169).
51 Jung, W andlungen und S ym b ole der Libido.

348

175

Vuk kao prim a m ateria prodire m rtva k ralja; u pozadini:


su b lim acija prim ae m ateriae i kraljevo ponovno roenje.
Maier, Scrutinium chymicum (1687)

ostaju skrivene. Svijest ih pokree, a physis guta onog regius


filius, duh, logos ili nous; to jest, tijelo i njegovi organski
predstavnici nadjaaju svijest. U junakome mitu to je stanje
poznato kao stanje progutanosti u utrobi kita (zmaja) 52 (sl.
174): imutra vlada veinom takva vruina da junaku ispada
kosaS3, naime, on se ponovo raa elav kao novoroene (sl.
176). Ta vmina je ignis gehennalis, pakao, u koji je siao
i Krist, kako bi, kao dio svojih opera, svladao smrt.
52 Vidi DEspagnet, Arcanum hermeticae philosophiae u: Bibl. chem. II,
str. 655, LXVIII: Haec prima igestio fit velut in stomacho.
Frobenius, Zcitalter es Sonnengottes.

349

"i

Filozof putuje u pakao kao izbavitelj. Skriveni oganj


unutranja je opreka hladnoj mokrini mora4. U Vienju
(Visio) to je nedvojbeno vrueina inkubacije5
555
4
, koja odgovara
6
stanju samoinkubacije u razmiljanju (meditatio). U indijskoj
yogi susreee se slina predodba tapasa56, samoinkubacije. (Svrha vjebe tapasa ista je kao i u Vienju: to jest, preobrazba
i uskrsnue.) (Sl. 177).

176 Jo n a u kitovoj utrobi.


Chluoffov psaltir (bizantijski, 9. st.)

F. SKRIVENO BLAGO

442

Alkemiari su na razliite naine prikazivali teko dohvatljivu dragocjenost, koju su nasluivali u tamnoj prvoj tvari
(materia prima). Tako kae Kristofor Pariki da je kaos (kao
materia prima) djelo najmudrije naravi. Na razum (intellectus) mora, s pomoou nebeskog i areeg duha (spiritu), prevesti tu naravnu umjetninu, kaos, u nebesku narav kvintesencije, i oivljiujue (vegetabilis) bivstvo neba. U tome kaosu
in potentia postoji navedena dragocjena tvar u liku massae
54 Turba, Sermo LXVIII: . .. opus nostrum .. ex maris fit generatione [nae jelo nastaje raanjem iz mora (Ruska, str. 167)].
55 Usp. kraljevu pamu kupelj (lik XIV Lambsprinckovih simbola (u Mus.
herm ., str. 369 i dr.). Posve u dstome smislu opisao je i Nikeior Blemida proces leenja jaja pri pravljenju zlata irspi
ojo^puno-oua:; (Berthelot, Alch.
G recs, VI, XX).
56 Usp. moja razmatranja u: Wandlungen und Symbole der Libido [paragr.
589 i d.]

350

177 Uskrsnue (Samson sa gradskim dverima Filistejaca;


Krist ustaje iz groba; Jona, kojega iz drijela izbacuje kit).
Biblia pauperum (1471)

confusae sjedinjenih sastojaka, te se stoga ljudski razbor mora marljivo time baviti (incumbere ebet), kako bi nae nebo
preveo u zbilju (a actum)57.
Johannes Grasseus spominje miljenje po kojemu je materia prima olovo (mudraca), koje se naziva i olovo zraka58 (ime
se nagovjeuje unutranja opreka). U tom se olovu nalazi
blistava bijela golubica (sh 178), koja se naziva sol kovina.
To je ona edna, bijela i bogata kraljica od Sabe, zaogmuta
bijelim velom, koja se htjela podati samo kralju Salomonu59.
Bazilije Valentin dri da zemlja (kao materia prima) nije
nikakvo mrtvo tijelo, ve da u njoj prebiva duh koji je ivot
i dua zemlje. Sva stvorenja, pa i minerali, primaju svoje sna57 Kristofor Pariki, Elucidarius u: Theatr. chem. VI, str. 228 i d. Usp. roenje Mitre iz kamena, solo aestu libidinis [samo u aru libida].
58 Vidi i Sendivogius, De sulphure u: Mus. herm., str. 612 (o poelu zrak):
.. ,extra leve et invisibiie, intus vero grave, visibile, et fixum [izvana lak
i nevidljiv, doim iznutra teak, vidljiv i nepokretan].
59 Kao autor te ideje u Grasseusa (Arca arcani u: Theatr. chem. VI, str.
314) spominje se Degenhardus Augustini ordinis Monachus bjelodana aluzija na sapientia, kao u Aurori.

351

443

444

178 G olubica (avis Hermetis) podie se iz etiriju poela


kao sim bol duha osloboena iz physis-a.
De summa et imiversalis medicinae sapientiae veterum philosophorum
(Pariz, vjerojatno 18. st.)

179

Alkemistiko trojstvo: kralj i njegov sin sa H erm om u sredini


(H erm o = spiritus Mercurii).
L a m b s p r in c k ,

F igu ra e et em blem ata

(1 6 7 8 )

g e o d d u h a z e m lje . D u h j e iv o t; n je g a h r a n e z v ije z d e , a on
d a j e h r a n u s v e m u iv o m e t o s k r i v a u s v o je m u k r ilu . K a o t o
m a jk a n o s i n e r o e n o d ije t e , ta k o i z e m lja (sl. 163), s p o m o u
o d o z g o p r i m l je n a d u h a , n o s i u s v o je m u k r ilu m in e r a le . T a j
n e v id ljiv i d u h j e p o p u t o d r a a j a u z r c a lu , k o j i s e i s t o t a k o
n e m o e d o d ir n u t i, i t a j j e d u h k o r ije n t i j e l a t o s u n u n a u
p r o c e s u ili u n je m u n a s t a j u (radix nostrorum corporum)60.
60 Practica u: Mus. herm., str. 403 i d.

353

180 K ran sk o trojstv o s Duhom Svetim kao ovjekom s krilim a.


Bakrorez m ajstora Berlinske Muke Isusove (sredina 15. st.)

445

Slino misli i Michael Maier61: kruei milijum puta oko


Zemlje, Sunce je u zemlju utkalo zlato. Sumce je postepeno
utisnulo svoju sliku zemlji. To je zlato. Sunce je slika Boja,
srce62 je paslika Sunca u ovjeku, kao to je zlato u zemlji,
oznaeno i kao Deus terrenus, i Bog se prepoznaje u zlatu.
61 D e circulo p h ysico guarato.
E ssays I, str. 301 i d.
Srce i krv kao sjedite due.

354

Sukladna predodba nalazi se u Emersona,

Ta slika Boja to se pojavljuje u zlatu zacijelo je anima


aurea, koja udahnuta u obionu ivu, pretvara ovu u zlato.
446
Riplaeus smatra kako bi oganj trebalo izvui iz kaosa i
uiniti ga vidljivim63. Taj je oganj Duh Sveti, koji sjedinjuje
oca i sina64. On se esto prikazuje kao krilati starac65, kao
Merkur u liku boga objave, koji je istovjetan s Hermom
Trismegistom66, a s kraljem i kraljeviem tvori alkemistiko
trojstvo (sl. 179 i 180). Taj oganj Bog je stvorio u zemlji, isto
kao i istilite u paklu. U tome ognju67 sam Bog ari se u boanskoj ljubavi68.

181

Sunevo lice.

Boschius, Symbolographia (1702)

Opera, str. 146


64 Npr. u Lambsprincka: Figurae (Mus. herm., str. 371 [sl. 179]).
45 Slina predodba susree se u indijskome hamga (labud).
66 Scott, Hermetica I i II.
67 Oznaen i kao calx viva (ivo vapno).
Gloria mundi u: Mus. herm., str. 246 i d.

355

5. USPOREDBA LAPIS KRI ST

A. O B N A V U A N J E IV O T A

447 Primjeri koji su prikazani u posljednjem poglavlju pokazuju


da u prima materia prebiva duh poput onoga u Ostanovu nilskom kamenu. Taj je duh na kraju protumaen kao Duh Sveti, u skladu sa starom predajom o nous-u, kojega, dok ga grli
physis, guta tmina, ali s tom razlikom to progutani nije ensko par excellence, to jest zemlja, ve nous u liku Merlkura,
odnosno, ouroboros-a, kojemu glava prodire rep (sl. 147 i dr.),
nairne, on je podzemni, tako rei tvami duh, hermafrodit, to
ima mukoHduhovni i ensko-tjelesni oblik (sl. 183; isto tako
sl. 54, 125 i dr.). Prvobitni gnostieki mit neobino se preobrazio: nous i physis postali su u prima materia nerazdjeljivo
jedno i natura abscondita.
448
Psihologija toga motiva odgovara projekciji nesvjesnoga sadraja koji veoma oarava i koji zbog toga, poput svih takvih
sadraja, ima numinozan, boanski ili sveti znaaj. Zada-

182

Krist kao spasitelj dua.

Zidfia sJikarija u samostanskoj crkvi u BraunweiJeru, Porajnje (12. st.)

356

a koju alkemija sebi postavlja jest domooi se te teko dostiive dragocjenosti, ili u obliku tvarnoga zlata ili sveopeega
lijeka ili tinkture koja preobraava, i vidljivo je prikazati, ako
se umijeee odvija u laboratoriju. Ali kako praktiena, kemijska
djelatnost nikad nije bila posve ista ve je u sebi i sobom
izraavala nesvjesne sadraje vritelja pokusa, bila je istodobno psihika djelatnost koja se najbolje moe usporediti s
djelatnom imaginacijom1. Ono to se tom -metodom djelatno

183 Androgino boanstvo izm eu m uke zm ije sa Suncem i


enske s M jesecom .
Kasnobabilonska gema

dokui, dolazi do izraaja i u snovima. Oba oblika procesa


koji iz nesvjesnoga zahvaa u svijest toliko su srodna s alkemistikim nazorima te se s pravom moe pretpostaviti da su
kod alkemistikog postupka posrijedi ista ili barem veoma
sliona zbivanja poput onih u djelatnoj imaginaciji i snovima,
to u krajnjoj crti znai proces individuacije.
Ranije smo ostavili Arisle-usa i njegove pratitelje, zajedno
s Beyom i mrtvim Thabritiusom -u trostrukoj staklenoj kui
u koju ih je zatvorio rex marinus. Oni pate od velike ege kao
i ona trojica u ognjenoj pei (sl. 184) u koju ih je bio bacio
kralj Nabukodonosor. Kralju se privia etvrti koji je nalik
sinu Bojemu, kao to izvjeuje Danijel 3,25. To vienje pokazuje stanovitu vezu s alkemijom utoliko to se ono na ne1 Tu sam metodu prikazao u Odnoajima (Die Bezic.hungen). Usp. nadalje:
Die transzendente Funktion, Mysterium coniunctionis (paragr. 494 i d. i 528
i d.) te Die Grundlagen der Analytischen Psychologie (Tavistock Lectures).

357

449

184 T ri m ladia u ognjenoj pei.


Reljef na sarkofagu iz vile Carpegna, Rim (starokranski)

brojenim mjestima vraa na to da je lapis trinus et unus


(trostruk i jedan) (sl. 185; isto i sl. 1). Isto tako, on se sastoji
iz etiri poela, pri emu oganj, kao to smo vidjeli, predstavlja duh kriven u tvari. To je etvrti koji nedostaje, a ipaik
je tu, i koji se uvijek pojavljuje u ognjenoj nevolji pei kao
boansko prisue: pomo i dovrenje djela. U svojoj nevolji
Arisleus i njegovi pratitelji vide u snu svojega uitelja Pitagoru i mole ga za pomo. On im pak alje svojega uenika
Harforetusa koji je zaetnik hrane2. Time je djelo dovre2 Harforetus = Horfoltus u: Coex Berolinensis (Ruska, Turba, str. 324 i
d.). Ruska /nav. dj., str. 27/ misli da je taj istovjetan sa carem Heraklijem
(610641). Ali njegova mistika uloga u Vienju (Visio) ne iskljuuje ni
vezu s Harpokratom.

358

185

Dolje: tro jstv o kao jedinstvo; etverstvo kako poiva na dvojstvu.


Valentinus, Duoecim claves (1678)

no, a Thabritius ponovo oivljuje3. Moe se pretpostaviti da


je Harforetus bjelodano donio udesno jelo. Meutim, to postaje jasno tek zahvaljujui otkriu Ruske koji je uinio pristupanim tekst Codex Berolinensis. Tamo se, naime, u uvodu
koji nedostaje u tiskanim izdanjima Vienja4, kae: Pitagora govori: 'Piete i vee ste za potomstvo napisali kako se
sadi to dragocjeno stablo i kako onaj koji jede od njegovih
plodova, nikad vie nee gladovati5. Kako je Vienje sa3 Visio Arislei u: Art. aurif. I, str. 149: .. .ad Regem dicentes: Quod filius
tuus vivit, qui morti fuerat deputatus [ . . . rekoe kralju: iv je sin tvoj
kojega su drali mrtvim], Coex Berolinensis (Ruska, nav. dj., str. 328):
. . . et misimus ad regem, quod filius tuus commotus est (commotus e
oigledno rei da se on ponovo mie),
4 Koristim se izdanjem iz 1593. godine u Art. aurif. I, str. 146 i d.
5 Ruska, nav. dj., str. 324. To je mjesto u Art. aurif. I, str. 146, izmijenjeno
u: ... ex arbore illa immortali, fructus . . . colligere [ubirati plodove s onog
besmrtnog stabla].

359

186

K oraljno stablo u moru.

Dioscorides, De materia medica (5. st.)

stavljeno sa svrhom da se potomstvu ostavi primjer procesa,


i u njemu je rije o sadnji stabala, zavretak legende trebao
bi pokazati udesno, obnavljajue djelovanje plodova. Dok je
360

187 Zm aj izbacuje iz drijela Jazon a, poto je uivao napitak


k o ji je priprem ila Atena.
Atika plitica (5. st.)

Arisleus patio u nevolji, a Thabritius spavao rartvim snom,


oigledno je naraslo s-tablo6 i donijelo plod. Uloga 'koju Arisleus ima u staklenoj kui posve je nedjelatna. Odsudan in
potjee od uitelja koji alje svojega glasnika s hranom ivota.
6 Stablo je esto coralium, odnosno corallus, koralj, dakle, morslco
stablo (sl. 186). Corallus . . . vegetabile, nascens in mare [koraljna biljka
koja nastaje u moru] (AUegoriae super librum Turbae u: Art. aurif. I, str.
143). U Paracelsusa rajsko stablo u moru, Liber Azoth (Sudhoff XIV, str.
567).

361

188

Stablo mudraca, okrueno sim bolim a opusa.


M y liu s ,

450

P h ilo so p h ia reform ata

(1 6 2 2 )

Reeno je da netko moe primiti tajno zrianje samo Bojim


nadahnueem ili iz usta uitelja, a isto tako, nitko ne moe
dovriti djelo bez Boje pomoi7. U tome sluaju Boga je zamijenio mitski uitelj, boanski Pitagora8 i dovrio djelo ob7 Odatle esto ponavljani izrijek Deo adiuvantc, Deo concedente.
8 Za novopitagorejce Pitagora je inkarnirani Bo (usp. Zeller, Phil. . Griechen, III/2. dio, str. 130.

362

nove ivota91
0(sl. 187). To kao to zacijelo smijemo rei
boansko upletanje zbiva se u snu, u kojemu Arisleus vidi
uitelja i moli za pomo. Ako su sjedinjenje opreka duh 1
tijelo, izraenih s pomou Gabricusa i Beye, usmrenje i kuhanje u pei, prema alkemistikome nazoru, sukladni rnisnoj
prikazbi, onda analogiju molbe za pomo sadri memento
vivorum, zagovor za ive i sjeanje na muenike itd., to
dolazi prije preobrazbe. To se zazivanje zbiva pro redemptione animarum suarum, pro spe salutis et incolumitatis suae
[za spas njihovih dua, za nadu u njihovo zdravlje i njihovu
dobrobit], a blaenika se spominje kako bi Bog, zbog njihovih zasluga i zbog zagovora, priznao (ut in omnibus protectionis tuae muniamur auxilio [da nas u svemu uva tvoja svesrdna zatita]). Molba zavrava s epiklesis, koja uvodi u preobrazbu: . . . ut nobis corpus et sanguis fiat (kako bi nam
postali tijelo i krv), to jest, udesna hrana11, cpap[xaxov aryjc.
U Vienju plodovi besmrtnoga stabla su ti koji donose spasenje. Usuprot tomu, fructus sacrificii missae, plodovi ;misne rtve, o kojima govori crkva, nisu isto utoliko to se njima
misli na udoredna i druga djelovanja, a ne na posveene tvari
koje isto tako proizlaze ex opere operato.
Ali tu se duhovi razdvajaju. Krist za sebe osobno i za svoje 45i
ivotne prilike u najirem smislu prima plodove misne rtve.
Alkemiar, naprotiv, ne prima fructus arboris immortalis
samo za sebe, ve u prvome redu za kralja ili kraljevia, za
usavrenje traene tvari. On dodue sudjeluje u perfectio,
koji mu donosi bogatstvo, prosvjetljenje i spasenje; ali kako
9 To je slina zamjena kao kada Poimandra zamjenjuje Hermo. Usp.
Scott, Hermetica I i II.
10 Melchior Cibinensis (usp. paragr. 480 i d. ove knjige).
11 Alphidiusov navod (Maier, Symbola, str. 65 isto tako i Aurora I, pogl.
I) kae: Qui hanc scientiam invenerit, cibus erit eius legitimus et sempiternus [Onomu tko je pronaao tu znanost ona slui kao prava i vjena hrana].
Sedma parabola Aurore kae: Ex his enim fructibus grani (huius) cibus
vitae conficitur, qui de coelo descendit. Si quis ex eo manducaverit, vivet
sine fame. De illo namque pane edent pauperes et saturabuntur et laudabunt Dominum, qui requirunt eum et vivent corda eorum in saeculum. [Iz
tih plodova onoga zrna priprema se, naime, hrana ivota, to dolazi s neba.
Jede li tkogod od toga, ivjet e bez gladi. Jer od onoga e kruha jesti
siromasi i nasititi se, i hvalit e Gospodina, kojega trae, i njihova e srca
ivjeti vazda.]

363

on nije taj koga treba spasiti ve je Bog-spasitelj, stalo mu


je u prvome redu do toga da usavri tvar. On unaprijed rauna s eudorednim svojstvima i razmatra ih samo ako unapreuju ili koe opus. Moglo bi se rei da svu pozornost
svraa na djelovanje ex opere operantis, naravno, u veoj mjeri negoli crkva, jer on zastupa Krista koji u misnoj rtvi rtvuje sama sebe. Pritom nipoto ne treba misliti da sebi prisvaja ulogu Izbavitelja iz vjerske preuzetnosti. Jo manje to
ini kao sveenik koji obavlja slubu Boju i simboliki rtvuje Krista. Alkemiar uvijek naglauje svoju humilitas,

189 Zm aj sa stablom H esperida.


Boschius, Symbolographia (1702)

a rasprave zapoinje zazivanjem Boga. Nema namjeru poistovjetiti se s Kristom. Zapravo nije posrijedi poistovjeenje,
ve hermeneutiki sicut (poput), koji oznauje analogiju.
Ali analogija za srednjovjekovnog ovjeka nije toliko logiki
lik koliko tajna istovjetnost, to je jo veoma iv ostatak prvobitnoga miljenja. Obred posveenja ognja'2 na Veliku subotupouan je primjer za to (sl. 191). Oganj je istodobno Krist
(imago Christi). Kamen iz kojega se izbija iskra je ugaoni1
2
12 Obred blagoslova ognja ini se da je nastao u Francuskoj; u svakom
sluaju tamo je bio poznat ve u 8. stoljeu, dok se u Rimu jo nije obavljao,
to potvruje pismo pape Zaharije svetome Bonifaciju. Cini se da je u Rimu
uveden tek u 9. stoljeu. (Braun, Liturgisches Handlexikon, p. r. Feuerweihe
[blagoslov ognja].)

364

190

Obredno stablo sa zm ijom .

Fragment staromeksikog Maya-rukopisa

kamen, jo jedna imago, a iskra koja vrca iz kamena opet


je imago Ohristi. Namee se analogija s izdvajanjem
pnerrme iz kamena u Ostanovu dictum-u. Pneuma kao
oganj, Krist kao oganj (sl. 58) i kao unutranja protutvar zemIje ve su nam poznate predodbe. Kamen iz kojega vrca iskra
isto je tako analogan s kamenim grobom ili kamenom ispred
njega. U njemu je leao Krist kao onaj tko je usnuo i tko je
zarobljen smru u tri dana vonje u pakao, gdje je bio siao
u ignis Gehennalis. Odatle uskrsava kao novi oganj (sl. 234).
Ne znajui, alkemiar nastavlja imitatio Christi i tako dospijeva do spomenutog zakljuoka kako potpuna prispodoba
Izbavitelju osposobljuje, u najskrovitijim dijelovima due, i
prispodobljenika za djelo izbavljenja. Ali taj je zakljuak nesvjestan, te stoga alkemiar nikad nije potaknut zakljuiti da Krist u njemu obavlja djelo. Obavljaju to mudrost i
umijee koje je sam stekao ili mu ih je podario Bog, i zahvaIjujui kojima on ponovo oslobaa, radi spasa ovjeanstva,
nous ili logos to stvara svijet i izgubljen je u svjetskoj tvari.
Artifex nije sukladan Kristu; sukladnost Izbavitelju vidi on
prije u svojemu udesnom kamenu. S toga stajalita alkemija

365

452

191

Izlijevan je Duha Svetoga u obliku ognjenih jezika.


Iz minhenskog lekcionara (Perikopenbuch), 12. st.

se doima poput nastavka kreanske mistike to svojim, do


stigmatizacije dovedenim ozbiljenjem Kristova lika, posee
u dubine i tmine nesvjesnoga. Ali taj nesvjestan nastavak ne
dopire kao takav nigdje ponovo do povrine, gdje bi se svijest
s njime mogla suoiti. Ono to se od toga nesvjesnog razvoja
ponovo pojavljuje u svijesti samo su simboliki simptomi. Ali
da je alkemiar uzmogao sebi predoiti vlastite nesvjesne sadraje, bio bi morao uvidjeti da je sam zauzeo Kristovo mjesto tonije reeno: ne on kao svoje ja, ve on kao svoje seb-

366

stvo13, bio bi morao, poput Krista, preuzevi na sebe opus,


izbaviti ne eovjeka ve Boga. Bio bi morao spoznati ne samo
sebe kao sukladnost Kristu, ve i Krista kao simbol sebstva.
Sredmjovjekovni se duh nije vinuo do toga neuvenog zakljueka. Ono to se europskome kraninu ini bezumljem, to bi
duhu Upaniada bilo razumljivo samo po sebi. Stoga bi se dananji ovjek gotovo morao drati sretnim to je njegov duhovni pad u trenutku sudara s istonjakim miljenjem i doivljavanjem postigao toliko visok stupanj, te ak i ne zamjeuje sa ime se sudario. Sada se moe suoiti s Istokom na
posve neprimjerenoj i stoga beznaajnoj razumskoj razini i,
povrh toga, prepustiti taj posao strunjacima koji znaju sanskrt.

B. POTVRDE RELIGIOZNOGA TUMAENJA

a) Raymundus Lullius (Ramon Lull)


Kako je alkemistiki simbohzam natopljen crkvenom alegorikom, nije udno to se u Latina prilino rano nametnula
usporedba Krist lapis. Iako nema nikakve dvojbe da su alegorije crkvenih otaca obogatile alkemistiki jezik, mislim da
je podosta nesigurno u kojoj mjeri valja opus alchemicum,
s njegovim razliitim oblicima, shvatiti kao preoblikovanje
crkvenih obreda (krtenje, misa) i dogmatskih predodaba (zaee, raanje, patnja, smrt i uskrsnue). Ne moe se, dodue,
poricati da se uvijek iznovice posuuje od crkve; ali kod
prvotnih temeljnih predodaba posrijedi su elementi to potjeu iz poganskih, posebice iz gnostikih vrela. Korijeni gnosticizma nisu nipoto u kranstvu, ve je prije gnosticizam
asimilirao kranstvo14. Povrh toga posjedujemo jedan kineski
13 Iako u svakoj prilici upuujem na to da pojam sebstva, kako sam ga
ja odredio, nije istovjetan s iskustvenom i svjesnom osobnou, neprestance
se susreem s nesporazumom poistovjeivanja ja i sebstva. Kako se ljudska osobnost ne moe naelno opisati, sebstvo je granini pojam koji izraava neogranienu zbilju po sebi.
14 Usp. sa Simonom Magom, koji pripada apostolskom dobu i ve raspolae bogato razraenim sustavom.

367

453

192 etverstvo kria u suncopasu, okrueno s a e st ophodnica.


M erkur odgovara kriu izm eu Sun ca i M jeseca: p arafraza
Bohme, Theosophische Werke (1682)

tekst to potjee iz sredine drugoga stoljea i pokazuje temeljne slinosti sa zapadnom alkemijom. Bez obzira na to kakve bile veze izmeu Kine i Zapada, postoje ipak sukladne ideje u izvankranskoj sferi, gdje o kranskome utjecaju ne moe biti govora, osim o dvojbi15. Waite16 je izrazio miljenje da je
prvi koji je kamen poistovjeivao s Kristom bio paracelzist
Heinrich Khunrath (1560 1605), autor Amphitheatrum-a iz
godine 1598. U neto mlaega Jakoba Bohmea, koji ve mnogostruko koristi alkemistiki jezik, lapis je postao metaforom
Krista (sl. 192). Waite je nedvojbeno pogrijeio. Jer za odnoaj lapis Krist postoje ve rnnogo ranije potvrde; najstarija
koju sam do sada mogao utvrditi potjee iz Codicillus-a
(pogl. IX) Raymundusa Lulliusa (1235 1315). Iako su mnoge
rasprave koje se njemu pripisuju moda sastavili njegovi panjolski i provansalski uenici, ipak se nita ne mijenja na priblinom datiranju glavnih spisa kojima pripada Codicillus.
U svakome sluaju nije mi poznato osnovano miljenje prema
kojemu bi ta rasprava bila nastala nakon 14. stoljea. Tamo se
kae:
I k a o to j e I s u s K r is t, iz r o d a D av id o v a, p rim io lju d s k u n a ra v
k a k o b i o slo b o d io i s p a s io o v je ji ro d , k o ji je z b o g A d am o v a nep o slu h a z a p a o u g rije h , ta k o e i u n a e m u u m ije u o n o n a to je ,
zb og je d n o g a , n e p ra v e d n o p a la lja g a , s p o m o u d ru g o g a k o je m u
je su p r o tsta v lje n o , b iti o slo b o e n o on e sra m o te , o p ra n o i izbavlje n o 17.

b) Tractatus aureus
Jo stariji izvor bio bi Tractatus aureus (koji se pripisuje 454
Hermu, a za koji su ve u srednjemu vijeku drali da je
arapskoga podrijetla), kada bi se u njemu izravno spominjao1
11 Tu se pozivam na Wei Po-Yanga, An A ncien t Chinese T reatise on A lchem y.

16 T he

S ecret T radition in Alchem y.

17 . .. et ut Christus Jesus de stirpe Davidica pro liberatione et dissolutione


generis humani peccato captivati ex transgressione Adae, naturam assumpsit
humanam sic etiam in arte nostra quod per unum nequiter maculatur per
aliud suum contrarium a turpitudine illa obsolvitur, lavatur et resolvitur.
(Bibl. chem . I, str. 884b).

369

193 B ije la i crvena rua kao konani proizvodj preobrazbe


k raljice i k ralja.
Tresor e tresors (oko 16201650)

Krist. Razlog to ga ipak navodim je injetnica to se u njemu


opisuju stvari koje zaeudno odgovaraju tajanstvenim zbivanjima Vazmenog doba, a ipak su prikazane posve drugim jezikom. To mjesto glasi otprilike ovako:
Na najdragocjeniji kamen koji je bio baen u smee, postade
posve bezvrijedan . .. Ali kad okrunjena kralja oenimo sa crvenom
keri, ona e u slabome ognju zaeti sina i hranit e ga naim
ognjem. .. Zatim e se on preobraziti, a njegova e tinktura ostati crvena poput mesa. Na sin kraljevskoga roda uzet e svoju tinkturu s ognja te e smrt, tmina i voda nestati. Zmaj se plai suneva svjetla i na e mrtvi sin ivjeti. Kralj izlazi iz ognja i veseli
se vjenanju. Otvorit e se tajna blaga. Sin se prometnuo u ratniki
oganj i madmauje tinkturu, jer je sam blago i sam nosi filozofsku tvar. Doite ovamo, sinovi mudrosti, i radujte se; jer prola

370

je vladavina smrti i vlada sin, on nosi crveno ruho18 i ogrnut je


purpurom19 (sl. 193).
Taj bi se tekst mogao shvatiti kao varijanta mitskoga Bogoovjeka i njegove pobjede nad smru, pa time i kao analogija
kranske drame. Kako starost i podrijetlo toga Hermova
teksta zasad nisu poznati, ne moe se sa sigurnou utvrditi
postoji li kranski utjecaj. Vjerojatno ne. Veoma rani tekstovi, kao primjerice Komariosov20, ne pokazuju kranski utjecaj. (Religiozni kranski uvodi itd. u rukopisima umeci su
bizantskih redovnikih prepisivaa.) Pa ipak, upravo Komariosov tekst sadri sve crte misterija obnove. Meutim, u njemu
nema spasitelja, ve uSp Hsiov^ aqua permanens u Latina
(sl. 194), to dovodi do uskrsnua mrtvih, a kranska simbolika vodom (aqua spiritus veritatis, krtenje i priest) predstavlja nedvojbenu analogiju.

455

c) Zosim i nauk o anthropos-u


U poznijim tekstovima koji se pripisuju Zosimu (3. stoljee) 456
susreemo se naprotiv sa Sinom Bojim u nedvojbenoj vezi
sa sveenikim umijeem (UpocTczfj v^T))). Navodim dotina
mjesta u slobodnu prijevodu21:
4.8: Ako si razmiljao i ivio u ljudskoj zajednici, vidjet e da
je Sin Boji. .. koji je za volju svetih dua postao sve; kako bi nju
(duu) istrgnuo iz vlasti sudbe22 u netjelesno (duhovno) vidi, ka18 Usp. itanje na Veliku srijedu (Iz 63,2): Zato je crvena tvoja haljina
i odijelo kao u onog koji gazi u kaci? i Krv ini njihova poprska haljine.
Usp. pallium sanguineum u drugih autora.
19 Ars. chem ., str. 731. Gornji tekst istie samo ono bitno.
20 Berthelot, Alch. grecs, IV, XX. Tekst bi mogao potjecati iz prvoga stoIjea.
21 Tekst se nalazi u Berthelotu, nav. dj. III, XLIX, 412. Prijevod 219
donosi i Ruska u: Tab. smaragd., str. 2431. Isto tako S co tt (H erm etica IV,
str. 104) donosi taj dio teksta na grkome, s komentarom. Usp. nadalje Bousset, H a u p tp rob lem e d er G nosis, str. 190 i d. U razliitim tokama gornji
prijevod odudara i od Ruellesova (Berthelot, nav. dj.) i Ruskina. [Kako se
ne bi odve opteretio tekst, ne donose se prijevodi filoloki esto dvojbenih
grkih mjesta u napomenama. prir.]
22 H eim arm en e = sudba, naravna nunost.

371

194

Sum por (sulphur) kao Sunce, M erkur kao M jesec prem ouju
rijeku vjene vode.
B arch u sen ,

E lem en ta chem icae

(1 7 1 8 )

ko j e p o sta o sv e: B o g , an eo i o v je k k o ji z n a p a titi23. J e r , k a k o
sve m oe, rnoe p o sta ti sv e to eli, i o n s lu a o c a p r o im a ju i
s v a k o tije lo 24 i o sv je tlju ju i d u h sv a k e d u e 25 i on je n je m u (d u h u )
23 Tu reenicu, od vidi, Reitzenstein (Poimandres, str. 103) je prekriio
kao kransku interpolaciju; isto tako Ruska (nav. dj., str. 25).
24 Ruska (nav. dj., str. 25): koji prebiva u svakome tijelu. 8nfpcEiv ipak
prije znai prodrijeti. Usp. Bousset, nav. dj., str. 191.
25 bcAaTtfe Codd. Konjektura

372

exixtou

suvina je.

dao poticaj26 da ga slijedi gore do svetoga mjesta, gdje je i on27


boravio prije nastanka tjelesnoga28, primivi od njega enju i pustivi da ga vodi do onoga svjetla29.
5: I promatraj plou koju je pisao i Bitos30 i triput veliki Platon31 i beskrajno veliki Hermo, da32 je prvom hijeratskom rijei
Thoyth oznaen33 prvi ovjek, tuma svega postojeega i imenovatelj ;svih tjelesnih stvari. Kaldejci, Parti, Medijci i Hebreji zovu ga Adam, to znai: djevianska zemlja, krvavocrvena (ili:
dvopjj.d(o moe biti upotrebljeno samo u prijelaznom smislu. Ruelle i
Ruska prevode: Tako se on (to jest Sin B oji)... uspeo. Ali, osim toga,
akuzativi koji slijede i koji se odnose na objekt vouv postaju takvim tumaenjem besmisleni.
27 Naime vovp. Usp. Reitzenstein, nav. dj., str. 103, primj. 11.
28 Ruska (nav. dj., str. 25): prije no to je poprimio tjelesnost. Ali ro
a(')(iaTtKov kao predikat za veveaOm ne moe imati lan. Smisao je prije
stvaranja. Usp. odlomak 9 (nav. dj., str. 27), gdje svjetloljudi spaavaju svoje duhove tamo ottou xai ttoo tou xiajrou ijaav.
29 axoXou9ouvTa , ope^ijrevov i oSrj^oujrevov odnose se na vouv, koji je takoer objekt za avtvpjrrjaev. Cijeli taj dio Scott (nav. dj., str. 119) premjeta
ispred odlomka 9 (str. 84), jer ne pristaje u hermetiki nauk. Taj dio ipak
jasno potkrepljuje prethodnu misao da se ovjek ne smije izvanjski boriti
protiv ananke, ve samo u dui mora teiti za samospoznajom, primjer ega
je izvanjsko podvrgavanje Sina Bojega patnjama.
30 Usp. Reitzenstein, nav. dj., str. 107 i d. Iamblichus (De m ysteriis Aegyptiorum , VIII, 4) spominje proroka Bitysa kao Hermova tumaa na dvoru
kralja Ammona. On je navodno pronaao Hermov spis u Saisu. Isto tako
(X, 7): auTO 8e t o aya0-6v t o jrev 0-etov 7]youvTai t o v 7Tpoevvoou(revov 0-e6v5 t o
86 dv0-p(O7Uvov ty )v rrpop auTOV evoaiv, 07rep Bt u p 6x tojv EpjraiKoiv (DijBTaov
(r8-7]p(r7jveuav. Prema Dieterichu (Papyrus m agica m u sei Lugdunensis Batavi, str. 753 i d.) on je istovjetan sa Solunjaninom Pitysom iz arobnih papirusa. (Wessely, G riech isch er Zauberpapyrus, str. 92, 95 i 98: I K t u o ? ifoi'ff]
[3a?iXt OaTavT] I H t u c,

aTco^i) I I I t u o ? [3aaiXeco? I K t u o ?
0aaaXou ) Mogue je da je, nadalje, dstovjetan i s Bithusom iz Dirahija, kojime se posluio Plinije (knjiga XXVIII). Scott (nav. dj., str. 129
i d.) predlae da se ubaci N ik oth eos ili to sam ja napisao, pri emu misli
na jedan crte.
31 Usp. P h ilebos (18b), Phaidros (274c).
32 Nedopustivo je Scottovo cijepanje reenice. U P h ileb osu (18) Thoth dodue nije prikazan kao prvi ovjek ve u stvari kao boanski ovjek i imenovatelj svih stvari.
33 Ruska (nav. d j.): . . . to Thoythos tumai na svetome je jeziku. Ali
T h oyth os mora biti genitivus explicativus za cpcvvT), jer nominativ na drugim

mjestima glasi Thoyth. Usp. i Bousset, nav. dj. str. 191.

373

k rv av a) z e m lja , o g n je n a 34 z e m lja i p u te n a z e m lja . T o se nalazi u k n ji n ic a m a P to le m e je v i a. Oni su to 35 s ta v lja li u sv a k o


sv e tite , p o se b n o u S e ra p e io n , ta d a k a d a je A se n an 36 ia o prvosv een ik u Je r u z a le m a 37, k o ji p o s la H e rm a , to je c ije lo h eb rejsk o p ism o p rev eo n a g r k i i e g ip a tsk i.
34 rrupa Codd. moda uupprfi = ognjene boje. Usp. Scott, nav. dj., str. 121:
Tumaenje Adama kao v?j
oito je kombinacija hebrejskog adamah = y?)
(Filon 1,62) i grkog
= TrapS-evoc. Hesihije ima aSapta
= TrapAeviKr) v?j; Josephus F., Antiquitates Judaicae, I, 1,2: <r/)(j,aivei 8e toupo
("ASap.o?) reuppoi;, 7reiSf|7rep arrS t?j<; Ttupodi; ;'yjr evevivei, TOiauTT) yap ea-riv
f) 7rapS-vo<; v?j. Usp. Olimpiodor (Berthelot, Alch. grecs, II, IV, 32):
o5-ro; (ASotp,) y d p 7 ra v T cov dvS-pcoTrcov 7 rpd)T o<; eyeveto ex t <I>v Teaoapocov CTTOi/ecov.
Ka^etrai S xal 7 ra p S -v o< ; y ? j , y.al Truopa y ? j , yal aaov.vT) y ? j , xal y ? j a(]j.aTwS7)<;
Usp. Eusebius, Evangelica praeparatio, 11, 6, 10 i d.
35 ov Codd.; Reitzenstein i Ruska: ov . Moda se ov odnosi i na prvoga
ovjeka: naime to ovoga kao Ozirisa postavljaju u svakome svetitu. Potvrda za to bio bi Lydus, De mensibus, IV, 53: . .. jer u teologa postoje mnoga
protuslovlja u vezi s bogom kojega tuju Hebreji. Egipani, a kao prvi Hermo, tvrde da je to Oziris, onaj koji jest, o kojemu Platon u Timeju (27d)
kae: 'to je bie bez nastanka...'. Usp. i Reitzensteiu (nav. dj., str. 185)
o navodnom prenoenju idovskih nazora u Egipat.
36 7rapExob.eaEv' A . . . Codd.; Reitzenstein i Ruska-rapeKaksaav 'Aasvv: kada
ti (ptolomejci) pozvae Assenana (ili Asenanu). Ruelle, pak, uzima Asenan
kao subjekt za 7raceyd>.easv. O nekome visokom sveeniku Asenanu ne zna
se nita. Veoma vjerojatno posrijedi je, kao to je napomenuo Scott (nav. dj.
str. 122), Asenath, lijepa kerka egipatskoga sveenika Pentephrea iz Ona
(Heliopolis), koja je, prema Post 41, 50, rodila dva sina Josipu za vrijeme
njegova egipatskoga zatoenitva. U kranskoj preradbi jednoga midraa nalazi se legenda prema kojoj se ta Asenath zaljubila u Josipa, koji se tamo
javlja kao zastupnik faraonov i koji je ipak odbija zbog njezina bezvjerja.
Ona se zatim obratila i pokajala, na to joj nebeski glasnik (u preradbi:
Mihael), kojega ona posve poganski prima kao Salucov rrdcScoc: (spiritus familiaris), daje jesti sae to potjee iz neba, podarivi joj tako besmrtnost.
On joj najavljuje kako e doi Josip i zaprositi je te da se ona odsad treba
zvati utoite. Usp. i Batiffol, Le Livre de la priere d'Asenath, i Reitzenstein, Die hellenistischen Mysterienreligionen, nadalje, Oppenheim, Fabula
Josephi et Asenathae; Wilken, Urkunden der Ptolemaerzeit, i Kerenyi, Die
griechisch-orientalische Romanliteratur in religionsgeschichtlicher Beletichtung, str. 104 i d. Nebeski glasnik moda je prvobitno bio Hermo. Stoga
bi tekst moda morao glasiti: Onda kada se Asenath obratila za pomo
visokom sveeniku Jeruzalemskom, koji je poslao Herma, to ... , Scott
predlae da se mjesto Asenath stavi Eleazar, koji je, prema Aristejevu
pismu, potaknuo prijevod sedamdesetorice (Septuaginita), ali u tom bi sluaju trebalo i glasnika Herma pretvoriti u ecar;jea = tumaa. Ali tu je
zacijelo rije o posve drugoj legendi.
37 tov ap)(iEpoaoX6(j,cov Codd. konj. tov acy_ccca lEpo<;oX6[jxov Usp. Reitzenstein, Ruska i Scott.

374

195

Tvorac, makrokozm os, m ikrokozm os u ljudskom e liku,


ovaj posljednji okruen prapoelima.
H ild e g a r d

von

B in g e n ,

L ib e r d iv m o ru m o perum

(1 2 . s t . )

6: T a k o se p rv i o v je k n a z iv a u n a s T h oy th , a u o n ih A d am ,
to j e im e n a je z ik u a n e la . A li p r e m a n je g o v u tije lu 38 sim b o li k i
su g a o zn aili s p o m o u e tir i p o e la 39 iz c ije le n e b e sk e s fe re (sl.
195). J e r n je g o v o slo v o A u jm u je n a ish o d (avaToXrp isto k ), z ra k ,
a n jego v o D n a z ala z a k , to z b o g s ila tee tei p r e m a d o lje (Suatc)
z a p a d 40. . . ; A o z n a u je sje v e r ((apy-Toc, sje v e r) a li M u p u je n a podne (as<T7](j.Pp(a) s re d n je o d tih tije la , o g a n j to g o ri u s r e d n ju , etv rtu zon u (do zre lo e )41. T a k o se A d am , p r e m a s v o je m u v a n jsk o m
i v id ljiv o m o b lik u zove T h oy th ; a li d u h ov n i o v je k k o ji se n alazi
u n je m u im a i p ra v o im e k a o i n a d im a k . P rav o im e jo ne zn am 42.
J e r to zn a s a m o n e n a la ljiv N ik o th e o s. U su p ro t tom e, n je g o v nad im a k zn ai sv je tlo ( <pdc;), iz e g a s lije d i d a su s e lju d i zv ali od~zc.
7: D ok j e sv je tlo o v je k 43 b o ra v io u r a ju , p ro e t44 d ah o m u su d n e
m o i, o n a (p o ela) n a g o v o rie n je g a , k o ji je p o sv e b ez m a n a i bez
d je lo v a n ja , d a o d je n e A d am a to je k o d n je g a 46, A d am a k o ji se
s a s t o ji iz u su d n e m o i, iz e tir iju p o e la (u sp . sl. 82 i 117)47. Ali,
u sv o jo j n ed u n o sti, on se n ije o k re n u o o d a tle . A li oni s u se hva3* xaTa to ao-iia moda bi valjalo protumaiti kao tjelesnim jezikom, za
razliku od prije spomenutog jezika anela, kao to Zosim i inae suprotstavlja vatofiop ppaatp i duhovni jezik.
35 I slova (aTot^etaj.
40 Tu je vjerojatno prekinut tekst, gdje je stajalo poelo zemija ili moda
poela zemlja i voda. Tekst je tu ionako iskvaren. Ruska predlae da se
nijesto t 6v a6pa t 6 SeTepov stavi dXa to v doxTov kao oznaku za sjever.
Scott (nav. dj., str. 123) zacijelo s pravom ostavlja tov a b -/, budui da je
posrijedi kombinaoija strana svijeta s poelima; on stoga iza oatp dodaje
y?j. Kao potkrepu za ubacivanje apXTOp navodi Oracula Sibyllina 3,24:
aUTO? 81] S-e^, all 6 TXaaap TETpaypd;i(xaTOV ASapt tov Trpa-ov 7tXaaHe,Ta
xal ouvoga 7rX7)pc6aavTa avaToXr)v te Satv te fieaT)frPpi7)v Te xat apxTov
i Slavensku knjigu H enoh ovu, pogl. 30.
41 Ruska: Srednje od tih tjelesa jest oganj koji dozrijeva i koji pokazuje
prema srednjoj etvrtoj zoni. Reitzenstein je posve izbacio taj dio.
42 dyvoov Codd.; Reitzenstein dfvoo Std to Tedp Codd. doslovce s obzirom na prije.
43 Od homerskoga tpcc; = ovjek. Igra rijeima to rp w <; (svjetlo) i 6 tpcop
(ovjek). Vidi Ruska.
44 Reitzenstein
Sta7tveofrvco, to se odnosi na raj: u raju kojim provijava dah sudbinske moi.
45 Reitzenstein dopunjuje arhonti. Ali tu je prije posrijedi ranije spomenuta aT'.f/eia. Usp. Gal 4,9.
44 7iap auTou Codd.; Reitzenstein, Scott i Ruska 7tap auT&v : Adama koji
se nalazio kod njih.
47 Usp. posebice Bousset, nav. dj., str. 139.

376

196 Tri naina pojavljivanja anthropos-a, k oji se preobraava


u procesu: corpus, anima, spiritus; dolje: zmaj i aba
krastaa kao prestupnjevi.
Ripley Scrowle (1588)

lili k a k o su g a u in ili slu go m . (S to g a ) je H ezio d 48 v a n js k o g a ovje k a n azv ao o k o v o m , k o jim 49 je Z eu s o k o v a o P ro m e te ja . N a k o n


tih v e rig a p o s la o m u je jo je d n e : P a n d o ru , k o ju H e b re ji nazivaju E v o m . U sk la d u s a le g o r ijsk im
n a in o m iz ra a v a n ja Prom etej i E p im e te j su je d a n je d in i o v je k , to je s t , d u a i tije lo . A o n 50
n o si sa d slik u d u e, sa d on u d u h a, a o n d a o p e t slik u p u ti (sl. 196),
z b o g n e p o slu h a E p im e te je v a p r e m a P ro m e te ju , sv o je m u v lastito m e d u h u 51. J e r n a d u h k ae52: S in B o ji, k o ji sve m oe i sve
p o s ta je , k a d a 53 to zaeli, p o ja v lju je se sv a k o m e 54 k ak o eli; I s u s
K r is t p rid ru io se A d am u i o d n io g a o n am o g o re g d je s u p r ije
b o ra v ili tak o zv an i sv je tlo lju d i55.
8: Ali on se p o sv e o b ez n a n jen im lju d im a p rik a z a o k a o pretu en o v je k sp o so b a n z a p a tn ju . I p o to je p o ta jn o b io u k r a o 56
sv je tlo lju d e , k o ji su m u p r ip a d a li, p o k a z a o je b u d u o i d a u o p e
n ije z b iljsk i p a tio k a k o je sm r t sv la d a n a i o d b a e n a. T e do
d a n a s, k ao i d o k r a ja s v ije ta 57 n a z o a n je n a m n o gim m je s tim a 58,
d ru e i se p o ta jn o i ja v n o s a sv o jim a 59, sv je tu ju i im p o ta jn o prek o n jih o v a v la s tita d u h a60 d a d o p u ste z a m je n u s A d am o m , k o ji
48 T heogonie, 614.
49 6v Co. o) konj. Reitzenstein.
50 Prometej Codd. Reitzenstein izbacio, jer se prije odnosi na cijela ovjeka.
51 voo konj. Reitzenstein.
52 Prema Reitzensteinu personificirano: Nous (kao Poimandar).
53 o'ce Codd.; Reitzenstein: 8t i to god eli.
54 tpaivsi. Codd.; Ruska i Scott: tpaivs'rai, pojavljuje se. Moda je sljedea reenica sadraj onoga to razlae Sin Boji?
55 Reitzenstein je tu reenicu izbacio kao kransku interpolaciju. Prema
Fociju (Bibliotheca, 170) Zosima su kasnije tumaili kranski. I Scott kria
rijei Isus Krist i kao subjekt naprosto uzima sin Boji.
56 auAArjaar Codd.; Reitzenstein i Scott: aui.r,aac. Ruska prevodi: odbacujui vlastito ovjetvo. Za krau usp. A cta Archelai, XII, gdje se za Boga
kae: Hac de causa. . . furatur eis ( principes) animam suam. [Zbog toga
. . . on njima (kneevima) krade njihovu (ili svoju) duu.]
52 I Reitzenstein to povezuje s onime to slijedi.
58 T07roiai Codd.; Reitzenstein: ineim, on odlazi...
59 auvd v konj. Reitzenstein, Bousset i Scott: aukov Codd.; auXXaX6Sv :
on se razgovara (Ruelle).
60 Ruelle: II conseillait aux siens d'echanger aussi secretement leur esprit
avec celui dAdam quils avaient en eux .. . (Svjetovao je svojima neka svoj
duh i potajno zamijene za onaj Adamov kojega su imali u sebi.) Time 8ia
postaje suvinim. Usp. i mjesto tprjai 'f&.p 6 vout; rjpuov . . . i poetak, gdje
Izbavitelj ove posredno vodi natrag, osvjetljujui nous svake due.

378

je s n jim a 61, k o je g a b a tin a n je m n a t je r a ju 62 i u b ija ju , d o k on sam o b r b lja i lju b o m o r a n je n a d u h o v n o g s v je tlo o v je k a ; (tako)


oni u b ija ju s v o je g a A d am a.
9: Ali to se d o g a a d o k ne d o e d uh A n tim im o s k o ji je n a n jih
lju b o m o r a n 63 i k o ji ih, k a o i r a n ije 64, h o e z a v e sti u b lu d n ju i koj i tv rd i d a je on sa m S in B o ji, ia k o je b e z o b li an tije lo m i duo m . Ali oni, k o ji p o sta d o e ra z u m n iji je r je n jim a o v la d a o zbiljsk i S in B o ji, d a ju m u v la stito g A d am a d a g a u b ije , a sv o je
sv je tlo d u h o v e d ov od e, sp a s a v a ju ih ih , n a m je s to k o je im p rip ad a i g d je s u b ili i p r ije n a sta n k a sv ije ta . P rije no to antimimos,
lju b o m o rn ik , to u in i65, a lje on iz P e rz ije s v o je g a p re te u , k o ji
ir i lan e p ri e i d o v o d i lju d e u b lu d n ju s p o m o u su d b in sk e
sile. U n je g o v u im en u im a d ev et slo v a, zad ri li se d v o g la s, u
s k la d u s r ije ju h eim arm e n e k a o u z o ro m 66. Z atim , n ak o n prib lin o se d a m r a z d o b lja 67, p o ja v lju je se on u v la stito m e 68 liku .
10: S a m o H e b re ji i sv e te k n jig e H erm o v e (p rio p e u ju ) to o
sv je tlo o v je k u i n je g o v u v o d iu , S in u B o je m u , te o z e m aljsk o m e A d am u i n je g o v u v o d iu , A n L m im o su , k o ji h im b e n o i p rijev arno tv rd i k a k o je sa m S in B o ji. G rci, n a p ro tiv , n a z iv a ju zem aljsk o g a A d am a E p im e te je m , k o je g a n je g o v v la s titi duh, to j e s t njegov b r a t, s v je tu je n e k a ne p r im a d aro v e o d Z e u sa. A li ia k o je
p o g r ije io , k a sn ije se p o k a ja o i p o tra io m je s to b la e n stv a , on
sve r a z ja n ju je 69 i p o sv e s v je tu je o n e k o ji im a ju d u h ov n o s je tilo
slu h a ; a li oni k o ji p o s je d u ju sa m o tje le sn i slu h , ro b o v i s u sudb in sk e sile, je r ne p o im a ju i ne p r iz n a ju n ita d ru g o .
61 ejcetv moe znaiti morati otrpjeti. Protivnici time oigledno misle
pogoditi zbiljskog svjetloovjeka.
62 Reitzenstein eliminira drugo -a p au-rd'v. Ali rra pa moe isto tako znaiti:
dalje od neije strane.
63 SL o5 ^7jXoo(revoi; Codd.; Reitzenstein: Sici
.
64 Reitzenstein jc to uklonio. A misli se prije pojave Spasitelja.
65 Tiplv i] moe se tvoriti s pomou akuzativa i infinitiva. U tome sluaju
antimimos je subjekt za ToXpi7]aai, a ne objekt za a7roa'reXXei.. Ruska ubacuje u6i; eou kao subjekt za ToXu7jaai. Ali o njemu ve odavno nije rije,
jer se ve pojavio. Oiglednije je da je sam antimimos imao preteu.
66 Reitzenstein i Scott predlau Mavi/aioc;.
67 rtepioSov Codd.; Reitzenstein: -eptopoui;.
68 auTpi Codd.; Reitzenstein: eauToij.
69 Reitzenstein i Ruska pretpostavljaju da iza traio nedostaje dio teksta
te on povezuju s Prometejcm. A to je nepotrebno. Svojom sudbinom Epimetej [tumai] epjrTjveuet onima koji posjeduju duhovno razumijee to valja
initi.

379

11: A sv i on i k o ji im a ju sre u u vezi s p r a v o d o b n im b o je n je m


p o tu ju tek v elik u k n jig u o p e im a , o m a lo v a a v a ju i u m ije e ;
a ne ra z u m iju n i p je s n ik a k o ji tu k ae: Ali b o g o v i lju d im a n isu
d ali je d n a k o 70 itd . I sto ta k o ne o sv r u se i ne p o tu ju n ain ov je k o v a iv o ta: nairne, d a 1 k o d je d n o g a te is to g a u m ije a lju d i
n a raz li ite naoin e d o laze d o c ilja i n a ra z li it n ain b a v e se istim
u m ije e m , z b o g raz li itih z n a a jk i i k o n s te la c ija z v ije z d a p r i izv ed b i isto g a u m ije a . I (oni ne o p a a ju ) k a k o je d a n r a d n ik ne
r a d i71, k a k o je d ru g i sa m (izd v o jen )72, k a k o je d a n d rsk o p o si e
o d v e d alek o , a d ru g i o d v e p la ljiv te sto g a ne n a p r e d u je ; (tak o
je k o d svih u m ije a ) te oni ikoji se b a v e istim u m ije e m , in e
to r a z li itim p rib o ro m i p o stu p c im a , a razlio ito se p o n a a ju i s
o b z iro m n a d u h ov n u k o n c e p c iju i p ra k ti n o o stv a re n je .
12: A v ie n ego li u b ilo k o je m u d ru g o m u m ije u o p a a se to u
sv e to m e u m ije u .
457

Boji sin u Zosima po svemu sudei gnostieki je Krist, koji


je vie u unutranjoj vezi s iranskom predodbom Gayomarda inegoli s Isusom iz Evanelja. Autorove veze s kranstvorn nipoto nisu posve jasne, jer on nedvojbeno pripada
Poimandrovoj hermetikoj zajednici, kao to se vidi iz mjesta gdje govori o Krateru73. Kao i u poznijoj kranskoj alkemiji i tu je Sin Boji u neku ruku paradigma sublimacije,
to jest, osloboenja due ,iz heimarmene. I tu, kao i tamo,
istovjetan je s Adamom koji se sastoji iz etverstva etiriju
razliitih zemalja. On je anthropos, prvi ovjek, koji je simboliki oznaen sa etiri prapoela, jednako kao i lapis, koji
posjeduje istu strukturu. Oznaen je i kriem, kojega zavreci odgovaraju etirima stoemim tokama (sl. 197; isto tako
sl. 82 i 192). Taj se motiv esto zamjenjuje odgovarajuim
iputovanjima, kao to je ono Ozirisovo74, pustolovna lutanja
Heraklova75, Henohova76 te simboliki peregrinatio na etiri
70 Kako primjeuje Scott, to je zacijelo netoan navod iz Oiseje, VIII, 167:
ojTto ou 7ti4vtsct(ti S-ol x piVTa SiSovoi avSpaaiv u kontekstu koji pokazuje kako su bogovi razliito obdarili pojedine liude, kao to Zosim dalje
opisuje kako u svim umijeima ljudi rade na razliite naine.
71 ycov Codd.; apy6v konj. Ruska; axpov Scott.
72 Ruska mjesto ptovo? stavlja ipt^orrovoi; ; ali posrijedi su nedostaci koji
se ovdje nabrajaju.
73 Berthelot, Alch. grecs, III, LI 8.
71 Diodorus, Bibliotheca, I, str. 27.

380

197

K rist u etiri rajsk e rijeke, evanelisti, crkveni oci, kreposti itd.


P e r e g r in u s ,

S p e cu lu m v irg in u m

(1 5 . s t . ) 7
6
5

75 Kretski bik vodi na jug, Diomedovi konji na sjever (Trakija), Hipolit na


istok (Skitija), Gerionovi volovi na zapad (panjolska). Hesperidi, koji se takoer nalaze na zapadu (kao zapadna zemlja mrtvih) vode do dvanaestoga
djela, puta u pakao (Cerberus).
76 Knjiga Henohova (Apokryphen II, str. 248 i d.) Putuje se na etiri strane
svijeta Na zapadu se nalazi etverodijelno podzemlje; tri su njegova dijela
mrana, a jedan je svijetao.

381

strane svijeta u Michaela Maiera (1568 1622)77 (sl. 97). Pripovijeda se78 i o putovanjima Herrna Trismegista, to je
moda dalo povoda za Maierov peregrinatio; meutim,
kod toga je autora vjerojatnija predodba opusa kao putovanja ili lutanja, kakvo je, primjerice, potraga Argonauta za
alkemiarima omiljenim zlatnim runom (aureus vellus), koje
se pojavljuje u naslovu vie rasprava. U jednoj raspravi, to
se pripisuje Albertu Velikome, spominje se79 Aleksandrov pohod kod kojega se na kraju puta otkriva Hermov grob. Na
stablu tu (mjesto feniksa) sjedi roda.
458 Adam je uskladan Thothu (couil), egipatskome Hermu
(vidi sl. 6 8 ). Unutranji duhovni ovjek u njemu nazvan je
<pcL'<; (svjetlo). Nikotheos, koji poznaje njegova tajna imena,
dvaput se pojavljuje u Zosima kao tajanstvena osoba80. On se
spominje i u jednome gnostikom tekstu kao netko tko je
ugledao monogenes-a (unigenitus). Isto tako spominje ga i
Porfirije (u Plotinovu ivotu) kao autora jednog Otkrivenja81.
Manihejci ga ubrajaju u proroke, pored ema, Sema, Enoa
i Henoha82.
459
Prometej i Epimetej predstavljaju unutranjeg i vanjskog
ovjeka, kao Krist i Adam. Mo da se prometne u sve, ikoja
se pripisuje Sinu Bojemu, nije samo svojstvo pneume, ve i
alkemiarskoga Merkura, kojega se neograniena sposobnost
77 Putovanje zapoinje u Europi i vodi u Ameriku, Aziju i napokon u Afriku, u potrazi za Merkurom i feniksom. (S ym b ola , str. 572 i d.)
78 Kod Mariusa Victorinusa (Halm, R h eto res Latini m inores, str. 223, navedeno u: Reitzenstein, P oim anres, str. 265, napomena 3).
79 Alexander. . . invenit sepulcrum Hermetis . . . et quandam arborem sitam ab extra intus tenentem viriditatem gloriosam: super eam ciconia. . . ibi
sedebat, quasi se appellans circulum Lunarem: et ibi ipse aedificavit sedes
aureas et posuit terminum itineribus suis idoneum. [Aleksandar je pronaao Hermov grob, a izvan njega stanovito stablo koje se iznutra krasno
zelenilo: na njemu je sjedila roda, kao da e se nazvati mjeseevim krugom,
i tamo je nainio zlatna sjedala, zavrivi dolino svoje putovanje.j (Super
a rb orem A ristotelis u: Theatr. chem . (1602) II, str. 527.) Tu je roda avis Hermetis, kao i guska i pelikan (sl. 198).
80 U istoj raspravi (Berthelot, Alch. grecs, III, XLIX, 1).
81 Baynes, A C optic G nostic T reatise, str. 84 i d. Usp. i Bousset, H auptprob lem e d er G nosis, str. 189, te Schmidt, T exte und U ntersuchungen zum N euen
T estam ent, str. 135 i d.; nadalje, fragment Turfana M 299a u: Henning, Ein
m anichaisches H en och b u ch , str. 27 i d.
82 Puech, D er B eg riff er E rlosu n g im M anichaism us, str. 197 i d.

382

preobraavanja slavi u skladu s versatilitetom astrolokoga


Merkura (sl. 24). On je materia lapidis, to jest, preobrazbena tvar par excellence. Merkuru se isto tako pripisuje mo
prodiranja (sl. 150). On prodire u tjelesa*4 poput otrova8
45.
8
3

198

Anser ili cygnus hermetis.

H e r m a p h r o d itis c h e s S o n n - u n d M o n d s k in d (1752)

83 . . . seque pro libitu suo transformat, ut varias larvas induat. [ .. . i on


se po volji preobraava, poprimajui razliite likove (obrazine)]. Philalethes,
Metallorum metamorphosis, str. 771) . . . dicitur enim Mercurius propter suam mirabilem convertibilitatis adhaerentiam [jer on je nazvan Merkur zbog
svoje udesne sposobnosti preobraavanja] (Aegidius de Vadis, Dialogus u:
Theatr. chem. [1602] II, str. 118.
84 . .. omnemque (rem) soliam penetrabit [prodrijet e kroz sve vrsto]
(Tab. smaragd., str. 2). . . . est oleum mundissimum, penetrativum in corporibus [on je posve isto ulje, to prodire u tijela] (Rosarium u: Art. aurif.
II, str. 259) . . . spiritus vivus, et in mundo talis non est, qualis ipse est: et
ipse penetrat omne corpus .. . [ivi duh, kakva vie nema u svijetu: i on
proima svako tijelo] (Rosinus ad Sarratantam u: Art. aurif. I, str. 3027).
83 Djaber [Geber], Le Livre de la misericorde u: Berthelot, Chimie au moyen age III, str. 181. Tunc diffundit suum venenum [A onda iri svoj otrov] (Lambsprinck, Figurae, 352). Venenosus vapor [otrovna para] (Fla-

383

460

Kao protivnik Sina Bojega pojavljuje se antimimos, oponaatelj, zlo naelo. I on se smatra Bojim sinom. Opreke
koje su sadrane u boanstvu ovdje se jasno razdvajaju. Toga
zloduha susreemo na mnogim mjestima kao
~ veGfia. Kao duh tmine nalazi se u ovjekovu tijelu i prisiljava
njegovu duu da ispuni sva njegova grena nagnua86. Ovoj
je protuslovnosti sukladna Merkurova dvostruka narav, koja
se u alkemistikome procesu ponajvema oituje u ourobo-

199 Prikaz h erm afrodita s krilatom kuglom k aosa, seam


ophodnica i zm ajem .
Jamsthaler, V ia to r iu m s p a g y r ic u m (1625)

mmel, Summarium philosophicum, str. 173). Spiritus venenum [otrovni duh]


(Ripley, Opera, str. 24). Mercurius lethalis est [Merkur je smrtan] (Gloria
mundi, str. 250).
86 Pistis Sophia, str. 46 i 207.

384

ros-u, zmaju koji prodire samoga sebe, oplouje se, poraa,


ubija i opet uskrsava. Kao hermafrodit sastoji se iz opreka,
a u isto je vrijeme simbol koji ih ujedinjuje (sl. 148). On je,
s jedne strane, smrtni otrov, bazilisk i korpion, a s druge
svelijek i salvator (sl. 199).
Svojim razmatranjima Zosim nam otkriva gotovo cijelu 46i
tajnu i osebujnu teologiju alkemije, usporeujui skriveni
smisao opusa s gnostikim misterijem izbavljenja. Tom se
tvrdnjom eli samo naznaiti da usporedba Krist lapis u
Latina ima svoju pogansko-gnostiku predigru i da nipoto
nije izmiljena tek u srednjem vijeku.

d) Petrus Bonus
Najstarije vrelo koje podrobno govori o vezi kamena sa Kri- 462
stom eini se da je spis Petrusa Bonusa iz Ferrare, koji je napisan izmeu 1330 1339. godine87. Donosim odlomke njegova
opisa88:
To je umijee djelimice naravno, a djelimice boansko ili nadnaravno. Jer, posredstvom duha, ,na kraju subl'maoije (sl. 200)
klija blistavo bijela dua (anima candida) i sa samim duhom leti
u nebo (sl. 134). A to je jasno i bjelodano kamen. Dotle je postupak dodue prilino neobian, ali jo u okviru naravi. Ali to
se tie uvrivanja i trajnosti due i duha na kraju sublimacije,
to se zbiva dodavanjem tajnoga kamena, koji se ne moe pojmiti
sjetilima, ve samo razumom, nadahnuem ili boanskim oitovanjem ili naukom onoga koji zna. Aleksandar kae da postoje
dvije kategorije: gledanje okom i razumijee srcem89. Taj tajni
87 Otisnuto u: Bibl. chem., str. 8. Gesner spominje Bonusa kao suobnika
Raymundusa Lulliusa. Ali mlai Mazzuchelli (1762) tvrdi da je Pietro Antonio
Boni ivio oko 1494. Ferguson (Bibliotheca chemica I, str. 115) ostavlja to
pitanje nerijeenim. Stoga gornji datum valja uzimati s ogradom. Prvo izdanje Pretiosa margarita novella nalazi se u Lacinusa, Pretiosa margarita novella de thesauro (Mleci, 1546), fol. 1 i d.: Quia consuevit non solum ...
Tu nedostaje uvod od Magnetusa (Bibl. chem.). Autori koji se navode u tekstu ivjeli su prije 14. stoljea. Ni sadrajno nema nikakva razloga za pretpostavku da je rasprava nastala kasnije nego u prvoj polovici 14. stoljea.
Pogl. VI (Bibl. chem. II, str. 29 i d.).
89 Obje kategorije psiholoki odgovaraju svjesnome poimanju koje se uglavnom temelji na sjetilnim podacima i projekciji nesvjesnih sadraja, za

385

200

Orao i labud kao sim boli sublim iranog spiritus-a;


sp rije d a desno: S a tu m .
Mylius, P h ilo s o p h ia r e fo r m a t a (1622)

k am en d a r je B o ji. T o je k am en b ez k o je g a a lk e m ija n e b i m o g la
p o s to ja ti. On je src e i tin k tu ra z la ta , o em u H e rm o k ae : N u n o
j e d a n a k r a ju s v ije ta n eb o i z e m lja b u d u p o v ezan i: to j e filoz o fsk a r ije 90. I s t o ia k o u T u r b a k ae P ita g o ra : T o je B o g zat a jio A polon u , k a k o s v ije t ne b i b io o p u sto e n . T a k o je a lk e m ija
iz n a d n a ra v i i b o a n sk a je . U to m e k a m e n u lei s v a te k o a umije a . R a z u m to ne m o e p o jm iti, ve m o ra v je ro v a ti k a o u bo a n sk a u d a i u te m e lj k r a n s k e v je re . Z b o g to g a je s a m B o g
to je karakteristian cor, budui da podruje srca (sl. 149) prestavlja
ranije mjesto savjesti a, na viem stupnju, ukonauje i uvstvene misli, tj.
one sadraje koji su pod jakim utjecajem nesvjesnoga.
90 Quod verbum est philosophicum. Drim da smisao reenice treba tako
protumaiti, jer se poznije alkemiarsko poimanje Krista kao verbum scriptum razlikuje od lapisa kao verbum dictum et factum (Epilogus OrtheHi
u: Bibl. c h e m . II, str. 526 i d.).

386

vritelj pokusa, dok je narav pritom nedjelatna. Poznavanjem


svojega umijea stari su filozofi znali za dolazak konca svijeta
i za uskrsnue mrtvih. Jer tada e se dua opet zauvijek zdruiti sa svojim prvobitnim tijelom. Tijelo e biti posve preobraeno (glorificatum), nepropadljivo i gotovo nevjerojatno produhovljeno91, i prodirat e kroz sve vrste tvari. Njegova e narav
biti i duhovna i tjelesna. Kada se kamen, poput ovjeka u grobu,
raspadne u prah, Bog e mu vratiti duu i duh i oduzet e mu
nesavrenstvo; tvar (illa res) e biti ojaana i poboljana, kao to
i ovjek nakon uskrsnua biva jaim i mlaim negoli je bio prije. Stari su filozofi vidjeli sudnji dan u tome umijeu, naime, u
klijanju i roenju toga kamena, jer u njemu dolazi do sjedinjenja due koja se preobrazuje (beatificandae) s njezinim prvobitnim tijelom, na vjenu ljepotu. I tako su stari znali kako jedna
djevica mora zanijeti i roditi, jer u njihovu umijeu kamen zainje, sam od sebe postaje trudnim i raa samoga sebe92. togod takva moe se dogoditi samo milou Bojom. Stoga Alphidius93 kae za kamen da je njegova majka djevica, te da njegov
otac ne poznaje enu. Osim toga znali su da e Bog postati ovjekom na Sudnji dan toga umijea94 (in novissima die hujus
artis), kada e djelo biti dovreno, da e tvorac i tvorevina postati jedno, starac i djeak, otac i sdn, svi e postati jedno. Kako se,
zbog svoje neslinosti, nijedno stvorenje osim ovjeka ne moe
sjediniti s Bogom, mora Bog sa ovjekom postati jedno. A to se
zbilo u Isusu Kristu i njegovoj djevianskoj majci95. Stoga Balgus kae u Turbi: Oh, kojih li uda naravi, to su duu duha
preobrazile u mladenako tijelo, a otac je postao sinom. (sl. 166).
Na slian nain i Platon je (scribens in alchemicis) napisao evanelje koje je, nakon duga vremena, dovrio Ivan, evanelist. Platon je napisao poetne rijei od U poetku bijae rije do Bio
je ovjek poslan od Boga96. Bog je filozofu pokazao taj udesan
primjer, kako bi uzmogao izvoditi nadnaravna djela. Morienus
kae kako je Bog povjerio taj magisterium svojim filozofima ili
prorocima ijim je duama odredio mjesto97 u raju.
91 subtilitatem fere incredibilem.
92 Kao sukladnost Bogu.
93 Navodno, arapski filozof koji je ivio u 12. st.
94 Dakle, u alkemiarskome djelu kojega postupak podsjea na stvaranje
svijeta i kraj svijeta.
95 Podroban, ali kasniji, prikaz nalazi se isto tako u: De arte chimica (Art.
aurif. II, str. 581 i 613).
96 Bonus se tu poziva na stariji, pseudoplatonski spis koji do sada nisam
mogao pronai, to ve oigledno govori o usporedbi lapis Krist. Kao i u
Tractatus-u aureus-u posrijedi je moda izvomi arapski (sabijski?) izvor.
97 To su electi. U Morienusa nisu iskljueni manihejski utjecaji.

387

463

Ovaj tekst, koji je u svakome sluaju jedno stoljee stariji


od Khunrathova, bjelodano pokazuje da je vee tada veza izmeu Kristova misterija i lapisa bila toliko oigledna te se
filozofski opus inio analogijom, oponakom, a moda i
nastavkom boanskoga djela izbavljenja.

e) Aurora consurgens i nauik o mudrosti (sapientia)


464 Sljedeee vrelo je Aurora consurgens98, od kojeg se jedan
rukopis iz 15. stoljea, Coex Rhenovacensis (samostan Rheinau) nalazi u Zlirichu. Rukopis je naalost okrnjen i poinje
tek etvrtom parabolom. Na taj rukopis svratila mi je pozornost injenica to je tiskar djela Artis auriferae quam Chemiam vocant izdao samo drugi dio Aurore consurgens
(1593). Ali je ostavio napomenu itatelju u kojoj kae kako
je namjerice ispustio cijelu raspravu parabola ili alegorija,
jer je autor, prema starinskom obiaju mranjaka (antiquo
more tenebrionum) gotovo cijelo Sveto pismo, posebice pa'k
Salomona, psaltir, a ponajvie Pjesmu nad pjesmama obradio tako kao da je cijelo Sveto pismo napisano u ast alkemije. On je tovie najsvetije otajstvo utjelovljenja i srnrti
Kristove izvrnuo na najnedoliniji nain u tajnu lapisa, dodue, kao to on (typographus Conrad Waldkirch) spremno
priznaje, ne sa zlom nakanom ve u skladu s onim doba tmine (seculum illu tenebrarum). Waldkirch je time rnislio na
doba predreformacije, kada su protestanti ve bili izgubili
iz vida odnoaj ovjeka i tvari i doivljaj boanske nazoonosti
u tajni tvari (materia).
465
Cijela se rasprava ouvala u Codex-u Parisinus-u Lat. br.
14 006. Pretisak rasprave nalazi se i u zbirci Johannesa Rhenanusa99. Starost spisa, koji se pripisuje svetome Tomi Ak98 U jednom svesku P siholokih ogleda (P sych ologisch e Abhandlungen), koji
se priprema za tisak, bit e objavljen taj tekst na latinskom i njemakom,
u red. i s komentarom dr M.L. von Franz. [1957. god. objavljeno pod naslovom A urora consurgen s. Ein d em T hom as von Aquin zu g esch rieb en es Doku m en t d er alchem istischen G egen satzproblem atik, kao sv. III Jungova djela M ysteriu m coniu nctionis. Mjesta iz A u rore i prijevodi koji se navode u
ovoj knjizi uzeti su iz toga izdanja.]
99 H arm oniae im perscru tabilis ch ym ico-ph ilosoph icae D ecad es duae, II, str.
175 i d. Usp. Kopp, D ie A lch em ie II, str. 343.

388

vinskom ( + 1274), mogla bi se priblino odrediti time to


je najmlai autor koji se u njemu navodi Albert Veliki (1193
1280). Autoriteti koji se inae posvuda (to jest, u 15. stoljeu) navode, Amaud de Villeneuve ( + 1313) i Raymundus
Lullius ( + 1315), ne spominju se. Kako je Toma 1323. godine
proglaen svetim, isplatilo se od toga vremena pripisati mu
togod. Ako se, dakle, vrijeme nastanka prebaci otprilike u
prvu polovicu 14. stoljea, moglo bi to biti vjerojatno. Sastavlja je bjelodano klerik koji Vulgatu zna napamet. Njegov jezik vrvi biblijskim navodima, kao to mu je duh ispunjen alkemistikom filozofijom. Za njega su istovjetne alkemija i sapientia Dei. Svoju raspravu zapoinje rijeima iz
Mudr 7,2 i Izr 1,2021:
Venerunt mihi omnia bona pariter cum illa100 sapientia austri,
quae foris praedicat, lin plateis dat vocem suam, in capite turbarum clamitat, in foribus portarum urbis profert verba sua dicens101: Accedite ad me et illuminamini et operationes vestrae
non confundentur102, omnes qui concupiscitis me103, divitiis meis
adimplemini. Venite ergo filii, audite me, scientiam Dei docebo
vos. Quis sapiens et intelligit hanc, quam Alphidius dicit homines
et pueros in viis et plateis praeterire et cottidie a iumentis et
pecoribus in sterquilinio conculcari...
Prema jezinoj uporabi crkvenih otaca104 sapientia austri 466
je mudrost Duha Svetoga. Za naega autora sapientia je
ioo Vulgaia, Sap. 7,11: Venerunt autem mihi omnia bona pariter cum illa
(sapientia) et innumerabilis honestas per manus illius. (A s njom su rni
dola sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno. M udr 7,11)
ii Vulgata, P rov. 1,20; Iz r 1,20 i d.: Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na
trgovima die svoj glas; propovijeda po bunim uglovima, na otvorenim
gradskim vratima govori svoje rijei.
102 Vulgata, Ps. 33,6: accedite ad eum (Dominum) et illuminamini et facies
vestrae non confundentur; Ps 34,6: U njega gledajte i razveselite se, da
se ne postide lica vaa. Nadalje, Vulgata, Sir. 24,30: Qui audit me non confundetur et qui operantur in me non peccabunt. (Tko mene slua, taj se ne
stidi, i tko sa mnom radi, taj ne grijei. A p ok ryp h en I, str. 355: 24,22).
103 Vulgata, nav. mj. 26: Transite ad me omnes qui concupiscitis me et a
generationibus meis implemini. (Doite k meni svi koji me udite i nasitite
se plodovima mojim. A p ok ryp h en I, 24,19)
104 Eucherius, Form ularium spiritalis intelligentiae, Rabanus, Allegoriae i dr.
Usp. Vulgata, A bacuc 3,3: Deus ab austro veniet et Sanctus de monte Pharan;
H ab 3,3: Bog stie iz Temana, a Svetac s planine Parana!

389

201

S a p ie n tia

kao majka mudraca.

Tra cta tu s q u i d ic itu r Thom ae A g u in a tis de a lch im ia

(1 5 2 0 )

regina Austri, quae ab oriente dicitur venisse, ut aurora consurgens (kraljica junoga vjetra)105, za koju se kae kako je
dola s istoka, poput zore koja rudi106 (sl. 2 0 1 ).
467
Rosarium philosophorum navodi, ne spominjui na
tekst107:
T a ('sapientia) m o ja j e ki, z b o g k o je j e re en o d a j e k r a ljic a
ju g a d o la s is to k a , p o p u t zo re k o ja ru d i, k a k o b i u la, razum je l a i v id je la S a lo m o n o v u m u d ro st, i u n je z in o j su ru c i m o , a st,
105 regina austri surget in iudicio cum generatione ista et condemnabit
eam quia venit a finibus terrae audire sapientiam Salomonis et ecce plus
quam Salomon hic. [Kraljica Juga dii e se na Sudu s ovim naratajem
i osudit e ga, jer je dola s kraja zemlje da bi ula mudrost Salomonovu.
A evo, ovdje je neto vie od Salomona!] (Mt 12,42 i Lk 11,31).
106 Vulgata, Cant. 6,9: quae est ista quae progreditur quasi aurora consurgens pulchra ut luna electa ut sol [Biblija Pj 6,10: Tko je ova koja dolazi
kao to zora svie, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce].
m Art. aurif. II, str. 294 i d.

390

snaga i gospodstvo i ona nosi kraljevsku krunu sedam zvijezda


to iskre blistavim zrakama, poput nevjeste to se uresila za svojega mua, a njezine su haljine opisane zlatnim grkim, arapskim
i latinskim slovima: 'Ja sam jedinica mudraca, posve nepoznata
glupima'.

202

Priesni stol sa sedam riba.

Kranska zemljana svjetiljka iz Kartage

Ovo je nedvojbeno navod iz Aurora consurgens. U prvot- 46s


nome tekstu mjesto sedam ima dvanaest zvijezda. Sedam se
oigledno odnosi na sedam zvijezda u ruci apokaliptikoga
similis filio hominis (Otk 1,13 i 2,1). Sedam zvijezda predstavlja u Otkrivenju sedam anela sedam opina i sedam duhova Bojih (sl. 202). Povijesno sous-entendu sedmorice je
pradrevno drutvo sedam bogova koji su preli u sedam kovina alkemije (sl. 21, 79, 154 i dr.). Iz tog ih je sjedita protjerala tek znanost posljednjih stotinu i pedeset godina. Jo
kod Paracelsusa u mysteriumu magnumu prve tvari (prima
materia) stoluju bogovi kao arhonti na propast sebi i nama.
Kao to je reeno, u prvotnome tekstu ima dvanaest zvi- 49
jezda koje se odnose na dvanaest uenika i dvanaest znakova1
8
0
108 Sudhoff XIII, str. 403.

391

sumcopasa (sl. 92, 100). Agatodemonska zmija na gnostikim


gemama upuuje na dvanaest ili sedam zraka oko glave (sl.
203, 204, 205). U drugoj Klementovoj homiliji napominje se

203 Zmija sa sedmozrakom


krunom.
Gnostika gema

204 XNOVMIC zmija, s lavljom


glavom i dvanaest zraka,
iznad rtvenoga kamena.
Gnostiki amulet

da broj apostola odgovara onomu dvanaest mjeseci109. U manihejskome sustavu Izbavitelj gradi kozmiko dolapsko kolo
s dvanaest zahitaa [suncopas], to slui za podizanje dua110.
109 Cumont, Textes et monuments I, str. 356.
110 Hegemonius (Acta Archelai, str. 12 i d.): Cum autem vidisset pater vivens adfligi animam in corpore, quia est miserator et misericors, misit filium
suum dilectum ad salutem animae; haec enim causa et propter Homoforum
misit eum. Et veniens filius transformavit se in speciem hominis; et adparebat quidem hominibus ut homo, cum non esset homo, et homines putabant
eum natum esse. Cum ergo venisset, machinam quandam concinnatam ad
salutem animarum, id est rotam, statuit, habentem duodecim urceos; quae
per hanc spheram vertitur, hauriens animas morientium quasque luminare
maius, id est sol, radiis suis adimens purgat et lunae tradit, et ita adimpletur
lunae discus, qui a nobis ita appellatur. (Ali kada je otac, ivi, vidio kako se
dua mui u tijelu, poslao je, budui milosrdan i suutan, svojega ljubljenog
sina da spasi duu. Pod tim izgovorom, te zbog Homoforusa, poslao ga je.
I sin je doao i poprimio ljudski lik i pokazao se ljudima, kao ovjek iako
nije bio ovjek, te ljudi pretpostavie da se rodio. Doavi tako, nainio je
ureaj za spas dua i izradio stroj sa dvanaest zahitaa, koji pokree okretanje sfera, te on zahvaa due umiruih; njih tada hvata vee svjetlo, tj.
Sunce sa svojim zrakama, isti ih i predaje Mjesecu, te se tako Mjesec poveava, kao to obiavamo kazati.) Isto mjesto u Epifanijevu Panariumu,
Haereses, str. 447.

392

205 Usudnica (?) kao sedmoglava zmija.


Peat svetoga Servacija iz katedrale u Maastrichtu

To kolo i rota, opus circulatorium u alkemiji111, u smislenoj su vezi112; ono ima istu svrhu, to jest, sublimaciju, kao
to veli Dorn: Kota stvaranja ima svoj poetak u prvoj
tvari (materia prima), prelazei u jednostavne sastojke113.
Proirujui pojam rota philosophica (sl. 80 i 104), Ripley
kae kalco bi se kota morao okrenuti za etiri godinja
doba i etiri strane svijeta. Time se ovaj simbol nadovezuje
na simbol za peregrinatio i etverstvo. Kota se proiruje
do sunana kola, to se okree kroz nebeske etvrti, i postaje
tako istovjetan s bogom sunca ili sunanim junakom, koji
trpi muke tekih djela i samospaljivanja, poput Herakla, ili
muke uhienja i komadanja zbog zlog naela, poput Ozirisa.
Kao to je poznato, Helijevim su kolima (sl. 206) sukladna
ognjena kola kojima se Ilija (sl. 207) vozi nebom114. U skladu
111 Ripley opisuje preobrazbu zemlje u vodu, vode u zrak i zraka u oganj:
Nam rotam elementorum circum rotasti [jer ti si okretao kota prapoela]
(Opera, str. 23)
112 Izmeu alkemije i manihejstva postoje tajne veze ili barem upadljive
slinosti, to jo valja podrobnije ispitati.
113 Philosophia chemica u: Theatr. chem. (1602) I, str. 492. Usp. i Mylius
(Phil. ref., str. 104): Toties ergo reiterandum est coelum super terram, doucc
terra fiat coelestis et spiritualis. et coelum fiat terrestre, et iungatur cum
terra, tunc completum est opus. [Nebo treba toliko puta ponavljati na zemlji dok zemlja ne postane nebeska i duhovna, a nebo zemaljsko i povezano
sa zemljom, tada je djelo dovreno.]
114 Cumont, nav. dj., str. 178.

393

206 Helij sa zrakastim globusom na etveropregu.


Iz jednoga londonskog psaltira (1066)

s tim kae Pseudo-Aristotel115: Uzmi zmiju i stavi je na kola


sa etiri kotaea i neka se ona vraeaju prema zemlji tako eesto dok ne zarone u dubinu mora i dok se ne vidi nita drugo
ve najcm je mrtvo more. Slika koja se tu koristi nedvojbeno je slika sunca to nestaje u moru. Ali sonce zamjenjuje
Merkurova zmija, dakle, tvar koju treba preobraziti. Miehael
Maier shvaa zapravo opus circulatorium kao sliku prividna Suneva kruenja:
Jer dok onaj junak, poput radosna diva116, uzlazi na istoku i
urei tone na zalasku, kako bi se neprestance vraao s istoka,
on dovodi do tih kruenja i u blistavoj tvari ive, kao u zrcalu,
115 Tractatus Aristotelis u: Theatr. chem. V, str. 885 i d.
116 Odnosi se na Vulgatu, Ps. 18,6 i d.: in sole posuit tabemaculum suum
et ipse tanquam sponsus procedens de thalamo suo / exultavit ut gigans ad
currendam viam a summo caeli egressio eius [Biblija, Ps 19,5 i d.: Ondje
suncu razape ator, te ono ko enik iz lonice ide, ko div klie kad prelijee
stazu. Izlazi ono od nebeskog kraja... ]

394

ostavlja (takve) oblike u kojima se ljudskim marom trai zlato,


oslobaa neistoa, ispituje ognjem i vodom i koiusti na radost
Boga, tvorca117.
Krug kojega opisuje Sunce jest crta to se vraea u samu
sebe (poput zmije koja glavom hvata vlastiti rep), u kojoj
se prepoznaje Bog. To je sjajna glina koju kolo (rota) i
ruka najviega i svemonoga lonara oblikuju u onu zemaljsku tvar u kojoj se skupljaju i hvataju suneve zrake. Ta
tvar je zlato118. U svojoj raspravi Introitus apertus ad occlusum regis palatium Philalethes119 razlae Maierov nazor:
U naemu je Merkuru sadran ognjeni sumpor, odnosno,
sulphurus ignis. Taj je oganj duhovno sjeme to ga je
117 Dum enim Heros ille, tanquam gigas exultans, ab ortu exurgit, et in
occasum properans demergitur, ut iterum ab ortu redeat continue, has circulationes causatur, inque materia splendida argenti vivi, velut in speculo, ideas
relinquit, ut humana industria aurum inquiratur, ab adliaerentibus segregetur, igne, aqua examinetur, et in usum Deo Creatori placentem transferatur.
(De circulo quarato, str. 15)
118 nav. dj., str. 15 i d.
119 Mus. herm., str. 661.

395

470

208 Merkur kao anima mundi,


T u rb a p h ilo so p h o ru m

(1 6 . s t .)

209 Krilata sfera (nazvana Aurum aurae) kao konani proizvod


alkemijskoga opusa i njezin odraaj u zdencu ivota. Simboliki
prikaz opusa s pridjevcima (stabla, brda ophodnica itd.).
B a ld u in u s ,

A u ru m h erm eticu m

(1 6 7 5 )

naa djevica120 skupila u sebi, jer neoskvrnjeno djevianstvo


moe dopustiti duhovnu Ijubav, prema autoru hermetike
tajne i prema samome iskustvu. Treba imati na umu da je ta
djevica, koja je kao intemerata (neoskvrnjena) bjelodana
analogija s Marijom, oploena sjemenom koje nije Duh Sveti
ve sumporast oganj, dakle, ignis gehennalis (pakleni
120 . . . nihilominus intemerata remanens [nita manje ostajui neoskvrnjena]. Usp. mater amata, intemerata latinske himnologije; isto tako virgo
pulchra, ornata, ad persuadendum valde apta [lijepa, ureena djevica, kao
stvorena za nagovaranje], koja se pojavljuje sad u mukome, sad u enskome
liku u manihejskom Acta Archelai (nav. d j.).
397

471

472

oganj)121. Virgo je Merkur122 (sl. 208) koji je, meutim, zbog


prisua muko-djelataog sumpora hermafrodit123. Sumpor je
aurum volatile (sl. 209) (duhovno zlato, aurum non vulgi u Rosarium philosophorum), a istodobno primum
movens, quod rotam vertit axemque vertit in gyrum (koji
kota i osovinu okree u krugu).
Laurentius Ventura124 ne moe a da kota ne povee s Ezekijelovim vienjem. Tako on, govorei o lapisu, kae da je
Ezekijel u njegovu liku vidio kota u kotau i duh ivota
usred tih kotaa 125 (sl. 109 i 207). Stoga neki ovaj (misterij)
nazivaju Deus terrestris126. Kako se ini, ta misao nije Venturin domiljaj ve, kao to on spominje, navod iz Lilium-a,
vrela koje je meni nedostupno, ali koje u svakome sluaju
potjee iz 14. stoljea, ako nije i starije127.
Zamisao o opusu koji krui, odnosno, o krueoj arkanskoj
tvari, dolazi do izraaja ve u antikoj raspravi Komariosovoj,
kao misterij vihora, u obliku kotaa (uiKTTVjpiov t-Tjt;
rpo^oij S[xv)v)128. (Usp. Zah 9,14: et Dominus Deus in tuba ca121 Takve analogije pokazuju koliko je alkemistiko djelo, unato svim protivnim uvjeravanjima, u kranskome smislu mysterium iniquitatis. Meutim, objektivno ono je tek htoniki misterij koji, kao to pokazuje drugi
dio ove knjige, ima svoje korijene u preobrazbenom procesu nesvjesnoga.
122 enska narav Merkura povezana je s Mjesecom.
123 Muka djcvica takoer je manihejska predodba u Theodoreta.
124 Njegovo je djelo tiskano 1571. godine u Baselu.
125 Vulgata, Ez 1,15 i d.: cumque aspicerem animalia apparuit rota una
super terram iuxta animalia habens quattuor facies / et aspectus rotarum et
opus earum quasi visio maris / et una similitudo ipsarum quattuor et aspectus earum et opera quasi sit rota in medio rotae [Dok ja promatrah, gle:
na zemlji uza svako od etiri bia po jedan toak. Tokovi bijahu slini krizolitu, sva etiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan
toak u drugome.] Nadalje (nav. mj., 20): spiritus enim vitae erat in rotis
[jer duh bia bijae u tokovima].
126 D e ration e con ficien i lapidis . . . u: T heatr. chem . (1602) II, str. 259 i d.
127 Meu meni poznatim raspravama postoje dvije nazvane Lilium: Grasseusova Lilium in ter spinas, ali koja potjee iz 17. stoljea, i Lilium e spinis
evulsum Guilhelmusa Tecenensisa [ T heatr. chem . (1659) IV, str. 887 i d.],
koji je ivio krajem 16. i poetkom 17. stoljea. Prvi Lilium ne dolazi vremenski u obzir, ali drugi svakako, jer se najvjerojatnije pogreno pripisuje
Guilhelmusu. Po sadraju i navedenim autorima (obilni navodi iz Turba,
T ractatus M icreris [T heatr. chem . V ], Geber itd.; Albertus, Lullius, Amaldus
nedostaju!) to je stari tekst koji moda potjee iz vremena iz kojega potjee
Consilium coniugii. Ali gornji navod tu se ne moe pronai. Lilium ili Lilius
navodi se i u R osarium ph ilosoph orum .
121 Berthelot, Alch. grecs, IV, xx, 17.

398

net et vadet in turbine austri /i gospodin Bog zatrubit e u


trubu i nestati u vihoru juga/). Tu zacijelo spada i mistiki
logion u Zosima1
*129: A to znai ovo: narav to pobjeuje na5
2
ravi i bit e usavrena i podsjeat e na vihor ? ((xai -^vevat .XLyyi.d:ca). Preobrazbena tvar je analogija svemira koji
se okree, analogija makrokozmosa, odnosno, njegov odraaj
to je utisnut u sarnu sr tvari. Psiholoki, posrijedi je odraaj
rotirajuega neba u svijesti, imago mundi, koju su alkemiari projicirali u prvu tvar (prima materia). To je tumaenje
utoliko jednostrano to je kod ideje o arkanskoj tvari posrijedi i arhetip to se najjednostavnije izrazuje u ideji duevne
iskre (scintilla, amv&rip) i monade.
Personifikacija sapientiae u knjizi Salomonove mudrosti bila
je oigledno povod za njezino poistovjeivanje s regina austri.
U alkemiji ona se pojavljuje kao Sapientia Dei, a u crkvenih
otaea juni je vjetar alegorija Duha Svetoga, vjerojatno zbog
vrueg i suhog svojstva toga vjetra. Stoga se u arapskoj alkemiji proces sublimacije naziva veliki juni vjetar, ime
se misli na zagrijavanje retorte i njezina sadraja130. Duih Sveti
je ognjen i izaziva zanos. Ekvivalent Duha Svetoga ako se
tako smije rei je tajni oganj, spiritus igneus u Merkuru,
kojega se opreke sastoje u agensu, ognju, i patiensu, ivi.
A kada Abul-Qasim naziva uareni oganj velikim junim vjetrom, on se slae s najstarijim grkim poimanjem Herma
kao boga vjetra131 (sl. 2 1 0 i 2 1 1 ).
Zadrao sam se neto dulje na poetku Aurore, jer je to
zgodan primjer za znaaj cijeloga teksta, ne samo u pogledu
125 nav. dj., III, I.
1J0 Holmyard Kitab alilm al-muktasab, str. 43): . . . , but what of the speech of Hermes in which he says: The great south wind when it acts makes
the clouds to rise and raises the cloud of the sea. He said, if the powdering
is not successful the compound will not ascend into the top of the retort,
and even if it does ascend it will not pour into the receiver. It is necessary
to mix with it the first and second vvaters before it will ascend to the top
of the retort. That, he said, is the Great South Wind?' He said: Yea, O
King itd. [ . . . ali to je s Hermovim govorom u kojemu on kae: Veliki
juni vjetar, kada pue, podie oblake i die morski oblak.' Rekao je kako,
ako uprainjenje ne uspije, mjeavina se nee podizati u vrh retorte, a ako
se i podigne, nee se izliti u posudu. Treba je mijeati s prvom i drugom
vodom, prije nego to se podigne u najvii dio retorte. Je li to, ree on,
'veliki juni vjetar? Da, o kralju, odgovori on.]
131 Roscher, (Lexikon) p.r. Hermo, bog vjetra.

399

473

474

210

Noen u utrobi vjetra (Tabula smaragina). Foetus


spagyricus jest sam obnovljeni Merkur.
Maier, Scrutinium chymicum (1687)

jezika ve i s obzirom na sadraj. Budui da e se Aurora I


objaviti kasnije kao primjer religioznoga alkemijskog teksta,
samo u se ukratko osvrnuti na nekoliko analogija Krist
lapis. Aurora I, drugo poglavlje, naziva znanost darom i sakramentom Bojim i boanskom stvari koju su mudraci skrivali u slikama, iz ega proizlazi da se opus alchemioum moe smatrati ravnopravnim s inisnim opusom divinumom
(usp. dolje). Aurora I, esto poglavlje, opisuje kamen rijeima Pjesme na pjesmama Talis erit mihi filius dilectus132
132 Pj 5,16: Talis est dilectus meus [Takav je dragi m oj].

400

211 Bog zraka Aer kao tvorac svega sklada; u nutarnjem krugu:
Arion, Pitagora, Orfej; u vanjskome: devet muza; u uglovima:
etiri vjetra. Hermo je bog vjetra.
Recueil des fausses dcretales (13. st.)

475

i Psalma 44 ipsum videte, speeiosum forma prae filiis hominum, cuius pulchritudinem Sol et Luna inirantur133. (Takav
e biti na ljubljeni sin. Gledajte ga kako je ljepi likom od
svih ljudi i kojega se ljepoti dive Sunce i Mjesec.) Tu se filius philosophorum usporeuje sa zarunikom u Pjesmi
nad pjesmama, koji kao to je poznato predstavlja Krista. U
Parabola secunda de diluvio aquarum et morte (Aurora,
I, 7. poglavlje) kae se: .. .a onda e se ispuniti vrijeme kada
e Bog poslati svojega sina134, kao to je rekao, kojega je postavio batinikom svega, preko kojega je i stvorio svijet135, (i)
kojemu je jedno govorio: Ti si moj sin, danas sam te stvorio136; kojemu su i arobnjaci s Istoka prinijeli tri skupocjena dara itd. I tu je Krist sukladan lapisu. U etvrtoj paraboli
(Aurora I, 9. poglavlje) povlai se paralela i s trojstvom (usp.
i sl. 179 i 180): .. .kao otac, tako sin i Duh Sveti, i ta su tri
jedno, naime, tijelo, duh i dua; jer svako savrenstvo poiva
na trobroju, tj. mjeri, broju i teini (sl. 212).
U estoj paraboli (Aurora I, 9. poglavlje) kae se:
K a o to je n a p isa n o u Turbi: Z e m lja n o si S v e , j e r j e te k a 137,
je r tv o ri tem elj c ije lo g a n eb a, je r se in ila su h o m 138 p r i raz d v a ja n ju p o e la 139. T e j e u C rven om e m o ru b io p u t, b e z p re p re k e , j e r
133 Vulgata, Ps 44,3 (oznaeno kao epithalam ium christianum = kranska
svadbena pjesma. Luther: svatovska pjesma, B ib lija: kraljevska svadbena
pjesma), Speciosus forma prae filiis hominum [B iblija, Ps 45,3: Lijep si,
najljepi od ljudskih sinova].
134 Gal 4,4.
135 H eb r 1,2.
136 H eb r 1,5 i 5,5
137 Ruska, Turba, str. 178.
138 Usp. DEspagnet, Arcanum u: Bibl. chem . II, str. 656, paragr. LXXIII:
Lapidis generatio fit ad exemplum creationis Mundi; suum enim Chaos et
materiam suam primam habeat necesse est, in qua confusa fluctuant elementa donec spiritu igneo separentur. . . Congregantur aquae in unum, et apparet Arida. [Proizvodnja kamena odvija se po primjeru stvaranja svijeta;
treba mu, naime, vlastiti kaos i pratvar u kojoj se poela divlje kovitlaju
dok ih ne razdvoji ognjeni duh. . . Vode se skupljaju u jedno, i pojavljuje
se suho.]
139 Denique separatur lapis in quatuor elementa confusa, quod contingit
per retrogradationem Luminarium [Napokon se kamen dijeli u etiri meusobno izmijeana sastojka, do ega dolazi uslijed povratnog gibanja zvijeza]
(nav. dj., str. 655, paragr. LXIII). To se odnosi na coniunctio Sunca i Mjeseca (Sol i Luna), koji p o s t coitu m umiru (sl. 223). Usp. niz simbola u Ro-

402

212

Troglavi prikaz trojstv a.

Speculum humanae salvationis (1480)

to veliko i iroko more140 uzdrmalo je stijenu, a van su potekle


kovinaste vode142 (sl. 213). Na to su u suhome nestale rijeke143,
sarium - u (A rt. aurif. II, str. 254 i d. [nadalje u: Jung, D e P sych oIogie dar
V bertragu n g]). Nigro colori succedit aibus [iza crne boje slijedi bijela]. Taj

bijeli sumpor je lapis: Haec terra est alba foliata [to je bijela, lisnata
zemlja] (Bibi. ch em . II, LXIV).
'* More mudraca: mare sapientiae kao Hermov naslov (Senior,
Tabula chym ica, str. 31) bjelodana aluzija na Mojsija.
141 Iz kamena iz kojega vrca pneumatska iskra, tee i ljekovita voda. U
kasnijim alkemistikim spisima taj se kamen ee nsporeuje s Kristom
(kao i u kranskoj hermeneutici), iz kojega istjee udesna voda. Tako ka/e
Justin Muenik (Preuschen, A ntilegom ena, str. 129): Poput vrela ive vode
od Boga, iznikao je u toj poganskoj zemlji lienoj Boje spoznaje Krist (sl.
213), koji se pokazao i vaemu narodu, i lijeio slijepe, nijeme i sakate po
roenju i puti. . . Budio je i mrtve. . . On . . . je to inio kako bi uvjerio one
koji su u nj eljeli vjerovati da e onog to ima bilo kakav tjelesni nedostatak, a pridrava se zapovijedi koje je od njega dobio, uskrisiti pri njegovu
drugom doau, neosakaena tijela, poto ga uini besmrtnim, neprolaznim
i raosnim.
142 esta slilca: Merkurska voda (rivuli aurei) itd.
143 Slino i pluviae et imbres, to natapaju i oplouju sunu zemlju.
Kralj je edan i pije vodu dok se i sam ne rastopi. (Usp. Merlinus, A llegoria
u: Art. aurif. I, str. 392 i d.)

403

213 udo vrela: Mojsije izbija vodu iz stijene.


B ib le m oralisee

(1 3 . s t . )

to donose radost Bojemu gradu144; kada to smrtnici odjenu,


besmrtnost i ta raspadljivost ivoga, postat e neraspadljivost145
i onda e se uistinu ispuniti rije. . Pobjeda e progutati smrt,
o smrti, gdje je sada tvoja pobjeda? Gdje je bio moan tvoj
grijeh, tu je sada i milost mnogo monija. Isto tako kao to u
Adamu svi umiru, svi e oivjeti u Kristu. Jedan je ovjek, dodue, donio smrt, ali je s njime (Isusom) dolo i uskrsnue mrtvih. Jer prvi Adam i njegovi sinovi nastali su iz prolaznih sastojaka, zato se sloevina morala nuno ponovo raspasti, dok je drugi Adam, koji se naziva filozofskim ovjekom, nastao iz istih
144 Vulgata, Ps. 45,5: fluminis impetus laetificat civitatem Dei [Ps 46,5:
Rijeka i rukavci njezini vesele grad Boji].
145 1 Kor 15,53.

404

214 Simbol hermetike preobrazbe: homo philosophicus


kao Merkur.
N orton ,

M e rcu riu s rcd iv iv u s

(1 6 3 0 )

s a s t o ja k a te j e sto g a u a o u v je n o st. N a im e , o n o to se s a s t o ji
iz p r o ste i iste tv ari, o s t a je v je n o n e ra z o riv o 146. K a o to k ae
i S e n io r: P o sto ji Je d n o to n ik a d ne u m ire 147, j e r ivi d a lje , nep r e sta n c e se p o v e a v a ju i, k a d a se tije lo p r e o b ra z i p rilik o m usk r sn u a m rtv ih n a s u d n ji d an ; z b o g e g a i v je r a p o tv r u je u sk rsn u e p u ti i v je a n iv o t p o s lije sm rti. T a d a e d ru g i A d am rei
p rv o m e A d am u i n je g o v im sin o v im a 148: P ri ite , b la g o slo v lje n ic i
m o je g a o ca, b a tin ite v je n o k r a lje v stv o k o je v a s e k a o d poetk a r a d n je 149; je d ite m o j k ru h i p ijte m o je v in o , k o je s a m v am
s m ije a o , j e r sv e to p r ip r a v lje n o j e z a v a s. T k o im a u i n ek a
u je to d u h n a u k a k ae sin o v im a z n a n o sti o z e m a ljsk o m e i neb e sk o m e A d am u , n a to filo z o fi c ilja ju slje d e im r ije im a : k a d a
d o b ije v o d u iz z e m lje, z ra k iz v od e, o g a n j iz z ra k a i z e m lju iz
o g n ja 150, p o s je d o v a t e n a e u m ije e , p o tp u n o i sa v re n o itd.
476

477

Na ovome je mjestu posebice zanimljiva analogija lapisa ili


aqua sapientum s drugim Adamom, koja Seniorovim navodom Herma povezuje Krista s alkemijskim naukom o anthropos-u. Krist je tu istovjetan sa ovjekom mudracem (homo philosophicus), mikrokozmosom (sl. 214), koji je istodobno jedno to ne umire i to oivljuje sve mrtvo. Homo
philosophicus ima prividno dvostruki smisao: s jedne strane
on znai jedno, naime, tinkturu ili elixir vitae, a s druge
pak strane unutranjeg, besmrtnog ovjeka, koji je istovjetan
s anthropos-om ili je s ovim bar povezan. (Usp. i sl. 117, 195
i dr.). Nastavak toga nauka nalazimo u Paracelsusa151.
Aurora nastavlja u tom stilu, donosei u sedmoj paraboli
confabulatio dilecti cum dilecta, to jest, ljubavni razgovor
Krista s njegovim crkvama (Lutherova Biblija) i zavrava rijeima: Gle, kako je dobro i ugodno ivjeti u dvoje u jednome! Stoga emo ovdje podii tri kolibe; jednu tebi, drugu melw Usp. Ruska, Turba, str. 182 i d. i 115 i d.
147 Hermov navod u: Senior, D e chem ia, str. 71 i d. (isto tako i Bibl.
chem . II, str. 227a): Est inundus minor (tj. mikrokozmos = ovjek). Item
est unum quod non moritur, quamdiu fuerit mundus et vivificat quoliber
mortuum itd. [On je manji svijet. Isto tako postoji jedno, koje ne umire,
dokle god postoji svijet, i ono oivljuje sve to je mrtvo.] Navod se odnosi
na aqua philosophica. Senior je nadimak Muhameda Ibn Umaila, za kojega
se pretpostavlja da je ivio u 10. stoljeu.
148 mudracima.
149 M t 25,34; mjesto postanka svijeta ovdje je poetak opusa.
1H> Navod iz Aristotela; usp. R osarium (Art. aurif. II, str. 185).
151 Jung, Paracelsus als geistige E rsch ein un g [paragr. 165 i d. i 203 i d.].

406

215

D ovrenje procesa: oculatus ab is (opskrbljen oim a, odlazi).

Herm o, kao anthropos povezan trodjelnim uetom s artifexom


i sa soror; dolje: om iljen sim bol zbog svojih opera; u pozadini:
ljestve k oje se vie ne koriste.
M utus lib e r

(1 7 0 2 )

478

ni, a treu naim sinovima, jer trostruko ue teko se moe


prekinuti152. Te tri kolibe autor povezuje s Kalidovom Liber
trium verborum153. Tri rijei, u kojima je skrivena cijela
znanost, treba predati pobonima, to jest, siromanima...
od prvoga do posljednjeg ovjeka. Te tri rijei jesu: Prva
tri mjeseca voda uva zametak u majinu tijelu, tri mjeseca
grije ga zrak (i) isto toliko dugo uva ga oganj. A ta rije,
dodaje Kalid, i taj nauk i mraan cilj ostaju otvoreni tako
da se vidi istina.
Iako su, sukladno prethodnom tekstu, tri kolibe namijenjene zaruniku Kristu (sponsus Christus) i, to zacijelo smijemo pretpostaviti, mudrosti (sapientia) i zarunici (sponsa), na kraju preuzima rije sapientia i nudi sljedbenicima
i filozofima, sinovima mudrosti, dvije kolibe. Trostruko ue
(sl. 215) upuuje, dodue, prvo na nutarnju vezu mudrosti s
njezinim sljedbenicima; ali, kao to pokazuje spominjanje
Kalidovih tria verba, ono je i trodijelni proces, koji trajno
povezuje corpus, animu i spiritus preobrazbene tvari154
(sl. 185, 196). Sloevina, to jest spoj (kemijski), rezultat je
opusa, naime, filius philosophorum ili lapis u obliku koji
se moe usporediti sa crkvenim otajstvenim tijelom (corpus
mysticum) (sl. 234): Krist je trs, cjelina; a njegovi su uenici
izdanci, dijelovi. Uistinu se stjee doiam da nepoznati autor
te rasprave uvlai Sveto pismo u alkemiju, kao to mu se s
pravom i predbacivalo. ovjeka zapanjuje kako se on, posve
mirne savjesti, laa najnevjerojatnijih tumaenja, a da ni najmanje nije svjestan onoga to ini. Kao to sam pokazao u
Paracelsica slino se dranje zamjeuje u Paracelsusa, otprilike dva stoljea kasnije, a isto tako i u autora Aquarium-a
sapientum-a. Na autor odaje tako dobro poznavanje Vulgate
te bi se moglo zakljuiti da je bio sveenik. Humanist Petri
152 A urora I, pogl. XII, sedma parabola (str. 129).
153 Art. aurif. I, str. 352 i d. Kalid (ili Kallid) odnosi

se na omajadskoga
princa Khalida Ibn Jazida (kraj 7. st.). Ali se s dosta razloga pretpostavlja
da on nije sastavio tu raspravu. (Usp. v. Lippmann, E n tsteh u n g und Ahsbreitung d er A lchem ie, II, str. 122, gdje se navodi i literatura o tom pitanju.)
Siromasi oznaka istraivaa. Usp. les poures hommes evangelisans u
Rupescissa, La v ertu et la p ro p riete d e la qu in te essen ce, str. 31.
154 Proces tu ima tri dijela, za razliku od etverodjelja u Grka. Za to je
moda odgovorna analogija sa devet mjeseci trudnoe. Usp. dio II, pogl. II
ove knjige i Kallid, nav. dj. (Art. aurif. I, str. 358 i d.).

408

posvjedouje kako se hermetika filozofija uopee nije smatrala oprenom crkvenom kranstvu. U njoj se, naprotiv, vidjela potpora kranskoj vjeri. Zbog toga je Petri, u predgovoru svojoj knjizi, uputio molbu papi Grguru XIV da na Aristotelovo mjesto stavi Herma155.
Aurora ima povijesno znaenje jer je vie od dvije stotine
godina starija od Khunratha (1598) i Bohmea (1610). Zaudno
i Bohmeov prvi spis ima naslov: Aurora ili zora koja rudi.
Da li je Bohme poznavao Auroru consurgens barem po naslovu?

479

f)
Melchior Cibinensis
i alkemistika parafraza mise
Sljedee vrelo za istovjetnost lapisa i Krista zanimljiv je 4ao
dokument s poetka 16. stoljea. Kao to potvruje njegov
naslov dokument je bio upuen Ladislavu, kralju Ugarske i
eke. Autor se zove Nicolaus Melchior von Hermannstadt156.
On je alkemistiki proces prikazao u obliku mise (sl. 216):
In tro itu s m i s s a e . . . : F u n d a m e n tu m v e ro a r tis e st c o rp o ru m solu tio . [T e m e lj d je la j e r a s p a d a n je tije la .]
K y rie, fo n s b o n ita tis, in sp ir a to r s a c r a e a r tis , a q u o b o n a c u n c ta
tu is fid e lib u s p ro c e d u n t E le iso n . [G o sp o d in e , izvo re sv e dobro155 Patritius (Petri), N ova e universis philosophia. [Vidi i hrvatski prijevod: F. Petri, N ova sveop a filozofija , Zagreb, 1979].
156 Nije istovjetan s Melchiorom, kardinalom i biskupom Brixena, kojemu
se pripisuje rasprava Eirt P h ilosoph isch W erck und G esprech von dem G elben
und R o ten M an (u: A urei velleris tractatus III, str. 300 i d.). Na autor je
kapelan Nicolaus Melchior Szebeni, koji je nakon 1490. godine boravio na
kraljevskom dvoru kao astrolog. Ostao je tamo i nakon smrti Vladislava II
godine 1516, za vladanja Ljudevita II (15061526). Poslije poraza kod Mohaa (1526) i smrti Ljudevita II Melchior bjei u Be, na dvor Ferdinanda L
Ovaj ga je dao smaknuti 1531. godine. Ovaj je, dakle, dokument morao biti
sastavljen prije 1516. godine. Ladislav, Ungariae et Bohemiae rex, istovjetan
je s Vladislavom II, koji je 1471. godine postao kraljem eke, a 1490. i kraIjem Ugarske. U tekstu se nalazi napomena ad extirpandum Turcam. Turci
su osvojili Budim tek 1541. godine; ali je zemlja ve dugo patila zbog turskih
napadaja. Naveden spis nalazi se u: Theatr. chem . (1602) III, str. 853 i d.
Toan naslov: Addam et processu m sub form a m isae, a N icolao M elchiori
Cibinensi, Transilvano, ad Ladislaum Ungariae et B oh em ia e R egem olim missum (Cibinensis od Cibiu = Hermannstadt).*

* dananji Sibiu u Rumunjskoj

409

216

Artifex kao sveenik; lijevo Zem lja d oji M erkurovo dijete:


matrix eius terra est (Tabula smaragdina).
M e lc h ic r C ib in e n s is ,

Sym b o lu m

u : M a ie r ,

S ym b o la aureae m ensae

(1 6 1 7 )

te, n a d a h n ite lju sv e to g a u m ije a , o d k o je g a d o lazi sv e d o b ro


za tv o je v je rn ik e , sm ilu j se .]
C h riste , H ag ie ( ! ) , la p is b e n e d ic te a r t is sc ie n tia e q u i p r o m un di
sa lu te in s p ir a sti lu m en sc ie n tia e , a d e x stirp a n d u m T u rc a m ( ! ) ,
E le iso n . [K r is te , b laen i, b la g o slo v lje n i k am e n u z n a n ja o umije u , k o ji si z a s p a s e n je s v ije ta z a p a lio s v je tlo z n a n o sti, za istr e b lje n je T u r in a, sm ilu j se.]
K y rie, ig n is d ivin e, p e c to ra n o s tr a iuva, u t p ro tu a la u d e p a r ite r
sa c r a m e n ta a r tis e x p an d e re p o s s im u s E le iso n . [G o sp o d in e , bo a n sk i o g n ju , p o m o zi n a im src im a , k a k o b ism o , u tv o ju slav u ,
m o g li je d n a k o ir iti sa k ra m e n te u m ije a , sm ilu j se .]
G lo ria in e x c e lsis . . . (P u k o z a z iv a n je .)
C o lle c ta (m o litv a p r ije ita n ja p o sla n ic e ). O sn o vn a je m isa o da
fa m u lu s tu u s N .N . m oe o b a v lja ti sv e to u m ije e a lk e m ije
u sla v u B o ju i r a d i ir e n ja k r a n sk e v je re (!).
P o slan ic a . (P u k o zaziv an je.)
G ra d u a le (k o r sk o p je v a n je k o je se u g lav n o m s a s t o ji iz stih o v a

410

psalmi; u stara vremena pjevao se na stubama [graus] propovjedaonice: Surge aquila et veni auster: perfla hortum meum,
et fluent aromata illius157. [Podigni se, sjevernjae, i doi, juni vjetru: provjetri moj vrt, neka iz njega prostruje mirisavi
vonjevi.]
Versus: Descendit sicut pluvia in vellus, et sicut stillicidia, stillantia super terram. Alleluia. 0 felix conditor terrae, nive albior,
suavitate dulcior, f(r)agrans in fundo vasis instar balsami. O
Salutaris Medicina hominum, quae curas... omnem corporis
languorem. .. O fons sublimis ex quo vere scaturit, vera aqua
vitae, in praedium tuorum fidelium. [On silazi poput kie na
runo, i u pljusku pada na zemlju. Aleluja. O blaeni tvore zemlje, bjelji od snijega, slai od slatkoe, to mirie s dna posude poput balzama. O djelotvorni lijeku ljudi, to lijei svaku
tjelesnu slabost, o uzvieni zdene, iz kojega kljua prava ivotna voda u vrt tvojih vjernika.]
Nakon Evanelja slijedi Ave praeclara.
Istaknut u ovdje samo nekoliko bitnih toaka (ostalo se 4i
nalazi u fusnotama): Nakon itanja evanelja, tamo gdje slijedi Creo, u Melchiora je Ave, ali ne Ave Maria, ve Ave
praeclara158, od ega autor spominje samo toliko, bez nastavka. Rijeeima Ave praeclara poinje jedna himna Mariji,
koja se pripisuje razliitim autorima: izmeu ostalih Albertu
Velikome, i to navodno autorstvo moralo je biti posebice zanimljivo alkemiarima. Rema de Gourmont159 navodi iz Registra svete Marije u Osnabriioku sljedeu legendu: Albertu
se u snu ukazala djevica u kraljevskome ruhu, koja mu predbacuje to nije dostatno zahvaljivao Djevici Mariji za njezina
dobroinstva. Prema tome snu Albert je navodno ispjevao
Ave praeclara. Ona je za alkemiare puna primamljujuih
aluzija:
Ave praeclara maris stella, in lucem gentium Maria divinitus
orta...
Virgo, decus mundi, regina coeli, praelecta ut sol, pulchra lunaris
ut fulgor ...
157 Aquilo je allegoria diaboli, a auster allegoria spiritus sancti. Usp.
Migne, lndex de allegoriis (P.L. CCXIX). Meu autoritetima nalazi se i Alanus
de Insulis (Alain de Lille) kojega su alkemiari dobro poznavali (Meier, Symbola, str. 259).
158 Moda se time dopunjuje prethodno aqua vitae, ili pak ranije spomenuta ljekarija, o kojoj je uglavnom rije.
159 Le Latin mystique, str. 129 i d.

411

Fac fontem dulcem, quem in deserto petra demonstravit, degustare cum sincera fide, renesque oonstringi lotos in mari, anguem aeneum in cruce speculari. (Sl. 217)
Fac igni sancto patrisque verbo, quod rubus ut flamma, tu portasti, virgo mater facta, pecuali pelle distinctos160, pede, mundi?
labiis cordeque propinquare161.
482

Dok Melchiorov tekst ne odgovara na pitanje da li se praeclara odnosi na prethodno aqua vitae, nema nikakve dvojbe da je s praeclara mislio ne samo na Djevicu ve na himnu
Mariji. Jer on nastavlja: Moe se pjevati Ave praeclara, to
bi trebalo nazvati oporukom umijea, budui da je u tome figurativno skriveno cijelo kemijsko umijee i blaen je onaj
tko razumije tu sekvencu162.
483
Pod sekvencom misli na himnu Mariji i to vjerojatno na
navedenu himnu, to se vidi iz daljnjeg Melchiorova teksta.
Djevica se poistovjeuje s tajnom (arcanum) umijea, nastavljajui se na Testamentum Raymundusa Lulliusaiei, koji je
uivao najvei ugled. Slina predodba nalazi se ve u Komariosovoj raspravi, gdje se kae: Ostan i njegovi pratitelji
govorahu Kleopatri: U tebi je skrivena cijela jezovita i zaudna tajna164.
484
Nadalje Melchior daje alkemistiku parafrazu himne Mariji:
Budi pozdravljena, o divna svjetiljko neba, blistavo svjetlo165
svijeta; tu se sjedinjuje s Mjesecom, tu nastaje (fit) Marsova
Usp. Post 30,32 i d.
141 Budi pozdravljena, biistava zviiezdo mora, Marijo, roena boanska,
radi prosvjetljenja naroda. . . / Djevice, uresu sviieta, nebeska kraljice, /
/ odabrana ispred sviju kao sunce, iiiepa poput Mjeseeva svjetla . . . / Daj
da ozbiijne vjere pijemo sa siatkoga izvora to izvire iz stijene u pustinii i da
opaemo u moru okupane bokove te promatramo mieenu zmiju na kriu. /
/ Dopusti, o djevice, to si postaia majkom s pomou svetoga ognja i rijei
Oeve, koju si nosiia poput gorueg trnova grma, dopusti da ti se mi, to se
meusobno raziikujemo obiijem, pribiiimo nogom, istim usnama i srcem.
142 Sequentia sancti evangeiii, sub tono, Ave praeciara, cantetur; quam
testamentum artis voio nuncupari, quoniam tota ars chemica, tropicis in ea
verbis occultatur, et beatus itd.
143 Codicillus seu vade mecum aut cantilena Raymundi Lulli u: Bibl. chem.
I, str. 880 i d.
144 Ev (t o i x K p u ic T a i o3ov t 6 [j.ua'r'rjpiov t 6 ' t c i k t o v va[ T a p a ^ o p o v (Berthelot, Alch. grecs, IV, xx, 8).
143 Sunce.

412

217

Raspeti serpens mercurialis, mjedena M ojsijeva zmija.


Abraham le Juit, Livre des figures hierogtyphiques (17. st.)

spona166 (copula martialis) i coniunctio Merkurov167. Samo iz tih


triju, u rijenome koritu, s pomou magisterija umijea, raa se
snani d.v168, kojega trae tisue i tisue, jer se to troje samo
raspada, ne u kinicu, ... ve u merkursku vodu, u taj na blagoslovljeni gummi169, koji se rastvara sam od sebe i koji nosi ime
sjeme mudraca. Sada se on brzo pokuava spojiti,170 zaruiti se
s djevianskom zarunicom i oploditi je u lcupelji, u umjerenu
ognju (sl. 218). Ali djevica ne ostaje odmah trudnom, ako je ne
cjeliva u estim zagrljajima. Tada ona zainje u svojem tijelu te
nastaje sreonosni zametak, to odgovara naravnom poretku. Zatim se na dnu posude ukazuje snani Etiopljanin, spaljen, kalciniran, bezbojan i posve mrtav i beivotan171 (sl. 219). On moli da
ga pokopaju, poliju njegovom vlastitom mokrinom i lagano kalciniraju172, dok se, blistava lika, ne podigne iz snana ognja. . . Gledaj udesnu ponovnu uspostavu dli obnovu Etiopljanina! Zbog
kupelji ponovnog roenja daje on sebi novo ime, koje filozofi
146 Odnosi se na Veneru i Marsa, uhvaene u Vulkanovoj mrei.
167 Coniunctio Merkura s kim? ili coniunctio dvaju Merkura, mukoga i
enskoga? ini se da je posrijedi spajanje Sola i Lune, Marsa i Merkura.
168 Hic est totius fortitudinis fortitudo fortis [On je snana snaga sviju
snaga] (Ruska, Tab. smaragd., str. 2).
Posebna tvar kojom se bavila Marija Proroica i sestra Mojsijeva (Art.
aurif. I, str. 319 i d.): Recipe alumen de Hispana, gummi album et gummi
rubeum, quod est kibric Philosophorum . . . et matrimonifica gummi cum gummi vero matrimonio. [Uzmi alum en iz panjolske, bijelu i crvenu gumu, koja
je k ib ric mudraca i spoji ih u pravoj branoj vezi.]
170 Vjerojatno Sol, moda u obliku gume. Koitus Sola i Lune u kupelji
sredinji je mitologein alkemije, slavljen u brojnim slikovnim prikazima (sl.
218, 159, 167 i r.).
171 Naime caput mortuum, Ozirisova glava u stanju nigredo. Etiopljanin isto tako potjee iz rasprave koja se pripisuje Albertu, pod naslovom
S u per arb orem A ristotelis (Theatr. chem . 162, II, str. 524 i d.). To mjesto glasi: . . . quousque caput nigrum aethiopis portans similitudinem, fuerit bene
lavatum et inceperit albescere .. . [dok crna glava, to nalikuje Etiopljaninu, ne bude dobro oprana i ne pone bijeljeti]. U Rosencreutzovoj raspravi
C hym ische H och zeit oekivana je kraljica igre trenutana Crneva sulonica.
Usp. i A urora I, pogl. VI, prva parabola.
172 Kalcinacija (arenje vapnenca) vjerojatno odgovara incineraciji, a arenje pepela tei k vitrifikaciji. I ta bi radnja mogla potjecati od Marije Proroice: Vitrifica super illud Kibrich et Zubech (alias Zibeic) et ipsa sunt
duo fumi complectentes duo Lumina. [Ostakli tog Kibricha i Zubecha, i ti su
dvije pare, to obavijaju dvije svjetiljke.] Art. aurif., nav. dj., str. 321: Zaibac, Zeida, Zaibach, Zaibar, Zerachar, Zibatum, id est, argentum vivum;
Zaibar = Mercurius (Rulandus, L exicon ). Zibaq (arapski] = iva (Lippmann,
E n tstehu n g und A usbreitung d er A lchem ie, str. 409). Kibric = kibrit (arap.)
= sumpor (Ruska, Turba, str. 348: arapsko kazalo; nadalje str. 324: Cabritis
je latinski prijevod od kibrit = sumpor).

414

218
M y liu s ,

Kupka filozofa
P h ilo so p h ia rejorm a ta

(1 6 2 2 )

zovu naravnim sumporom i svdjim sinom, koji je lapis philosophorum. Gle, to je jena stvar, jean korijen, jena esencija,
kojoj se ne pridaje nita izvanjsko, ve joj se oduzima tota
suvina, s pomou magisterija umijea. .. On je blago nad blagima, najvii filozofski ljekoviti napitak, nebeska tajna starih.
Blaen onaj tko takva nae.
Onaj tko je takva vidio, pie i govori otvoreno, i ja znam da
je to njegovo istinsko svjedoanstvo. Slavljen budi Bog u sve
vijeke! ...
Time se zapravo zavrava radnja. Slijedi neka vrsta ponav- 485
ljanja glavnih dijelova. Melchior povezuje offertorium s kamenom, to su ga zidari odbacili i koji postaje ugaonim kamenom. To je uinio Bog i to je divno u naim oima.
Zatim slijedi secretum, koji vodi do alkemiarskoga dara (oblatio). Prinesena rtva je opus, to jest, nostrum artificium

415

219 Prikaz Etiopljanina, koji znai nigredo


Trismosin, Splendor solis (1582)

220 Prikaz M jeseca.


Norton, Catholicon physicum (1630)

benedictae artis alchemiae, koji zauvijek treba ostati posveen slavnomu imenu Bojem i spasonosnoj preobrazbi crkve naim gospodinom Isusom Kristom. Amen.

417

486

Preobrazba zapravo odgovara obnavljanju Etiopljanina; ali


nedostaje consecratio. Prema Melchiorovu poimanju Marijina sekvenca Ave praeclara sadri preobrazbu kao tajnu
in gremio virginis. On se pritom oslanja na staru predaju.
Tako se u Seniora Zaditha nalazi sljedee mjesto:
P u n i m je se c je v o d a m u d ra c a i k o rije n z n a n o sti. J e r M je se c je
g o sp o d a r v la n o stl, sa v re n i o k ru g a o k a m e n i m o re , iz e g a
sa m sh v atio d a j e ta j (M jese c Luna) k o rije n te sk riv e n e znan o sti.173

487

Luna je ovdje (poput Izide), kao gospodarica vlanosti, prima materia u obliku vode te je tako majka vodenoga kamena
(hydrolithus): sinonim lapisa sukladna Kristu. Budui da se
scientia i prima materia mnogostruko upotrebljavaju kao
istovjetne, scientia ili sapientia istovjetne su s Mjesecom
kao enskim naelom (sl. 220), iz ega proizlazi gnostiki nauk
o Sofiji kao majci ili Kristovoj nevjesti.
488
Na kraju slijedi postcommunio: tujte naega kralja, koji
dolazi iz ognja174, koji je prosvijetljen i okrunjen dijademom
na vijeke vijekova. Zavretak ini complet za jaanje kranske vjere i istrebljenje Turaka.
489
Ispustimo li iz vida neukusnosti, tekst je veoma ilustrativan za na predmet. Melchior je oigledno spoznao sukladnost obaju opusa, te posve naivno individualni opus, sa
svom njegovom oskudnou, stavio na mjesto starih uzvienih misnih rijei. Melchior je ivio u doba reformacije i nije potrajalo dugo pa su u rnnogim podrujima Europe misu
zamijenile sakrosanktne rijei propovjednika, koje su dodue navijetale rije Boju, ali na svoj nain. Melchior je uinio neto slino. Priznamo li mu stoga pravo na subjektivnu vjeroispovijest, lake emo ga prihvatiti. Iz priopenoga
se teksta jasno vidi da je on alkemistiki proces smatrao jednakovrijednim procesu transsuptancijacije te je tako osjeao potrebu prikazati svoj doivljaj175 ba u obliku mise. Za173 De chimia, str. 35 i d.
1,4 Navod iz: Tractatus aureus (Ars chem., str. 22). Valja jo pripomenuti
da Melchior preporuuje itanje Lk 10 prije Vjerovanja. Ali to poglavlje, koje inae ne pokazuje nikakvu vezu s predmetom, zavrava znaajnim rijeima: Ali jedno je nuno: Marija je oabrala dobar dio; to jo j ne treba
ouzimati.

418

uuje ipak to pretvorbu nije zamijenio alkemijskom preobrazbom, ve je ovu smjestio negdje u podruje vjere, tako
da se radnja prekida prije konsekracije. U drugoj verziji rekapitulacije ponovo nedostaje vrhunac misnoga obreda, i prikazanje izravno prelazi s Tajne rtve na postcommunio. Ta
se neobinost moe objasniti stanovitim svetim strahom od
najsveanijega i najpotresnijega dijela mise, naime, od konsekracije. Stoga se to u najmanju ruku moe shvatiti kao neizravan znak sukoba savjesti izmeu doivljaja obreda koji
djeluje izvana i lunutranjega, individualnog iskustva. Iako
se Krist nigdje ne spominje kao lapis ili ljekarija, njihova
je istovjetnost u Melchiorovu tekstu vie nego oita.

g) Georgius Riplaeus
Jedna daljnja potvrda, koja bi trebala biti poznata Waiteu,
nalazi se u njegova sunarodnjaka, kanonika Georgea Ripleya
iz Bridlingtona176 (141590) (vidi sl. 30, 92, 196, 228, 251 i
257). Ripleyevo glavno djelo, Liber duodecim portarum,
poinje pregledom filozofskih analogija, koji je sastavio B.
a Portu Aquitanus. Pregled prikazuje podudarnosti izmeu
sedam kovina i kemijskih tvari te takozvanih tipova. Ovo
posljednje valja shvatiti kao alkemistike simbole, primjerice, tinkture, ivotnu dob, znakove suncopasa itd. Meu
tim podudarnostima nalazi se i sedam misterija, pri emu
se zlatu pripisuje mysterium altaris (zapravo misa), a alkemistika analogija je transmutatio (sl. 221). Od itarica
ovamo spada triticum (penica). Taj bi B. a Portu mogao biti
paracelzist Bernardus Georgius Penotus. Roen je izmeu
1520. i 1530. u Port-Sainte-Marie u Guienne (dijelu stare Akvitanije), a umro je 1620. godine u ubonici u Yverdonu,
(Waadt), star i razoaran paracelzusovskim optimizmom, kojim se bio zarazio za vrijeme studija u Baselu. Dijelio je neizostavnu sudbinu onih kojima je nedostajao humor za razumijee zakuastoga uitelja i koji nisu shvatili tajni nauk
o osobitome zlatu (aurum non vulgi). Ali on potvruje da
se i u paracelzusovskim krugovima opus smatrao sukJadnim
1,5 Subjektivnost doivljaja opaa se u jednoj autorovoj napomeni: . . . et
scio quod verum est testimonium eius (i znam da je njegovo svjedoanstvo istinito).

419

490

221 Arbor philosophica: stablo kao simboliki prikaz alkemistikih


stupnjeva preobrazbe.
Norton, C h a to lic o n p h y s ic n m (1630)

222 Krist na stablu ivota; gore: njegov simbol, pelikan.


Cristoforo (?), II S o g n o d e lla V e r g in e (oko 1350)

misi. Paracelsus je bio Melchiorov sudobnik te je, neovisno


od njega, mogao doi do slinih zakljuaka, koji su se ve
ionako sami nametali. I Michael Maier drao je Melchiorovu
analogiju dostatno znaajnom da bi je, kao simbol XI, uvrstio u svoje djelo Symbola aureae mensae (1617) (sl. 216),
pod lozinkom Lapis, ut infains, lacte nutriendus est virginali.
491

Cantilena Georgii Pilaei 176177 donosi sljedeu legendu:


Bio jednom plemenit kralj (caput corporum); taj nije imao
potomstva. Jadikovao je zbog svoje neplodnosti: mora da je u
njemu nastao defectus originalis', iako se, bez naravnih tjelesnih
nedostataka 'hranio pod krilima Sunca. On kae doslovce: Ali
se naalost bojim i pouzdano znam da ne mogu imati potomstvo,
ako odmah ne primim pomo vrsta. No, veoma sam se zaudio
uvi kako se ponovo trebam roditi s pomou stabla Kristova
(sl. 222). On se ponovo eli vratiti u majeinu utrobu i rastvoriti
se u prima materia. Majka ga je poticala na takav naum i skrivala ga pod svojim haljinama dok ga opet nije utjelovila sobom
i u sebi. Zatrudnjela je. Za vrijeme trudnoe jela je paunovo
meso i pila krv zelenoga lava. Napokon je rodila dijete nalik na
Mjesec, koje je onda prelo u sjaj Sunca. Sin ponovo postade kraIjem. Tekst kae: 'Bog ti je dao prekrasno, blistavo oruje etiriju prapoela, a u njihovoj sredini bila je izbavljena Djevica
(virgo reimita).' Od nje je otjecao divan balzam, a ona je blistala sjajnim obrazima, ureena draguljem. Ali u njezinu je krilu
leao zeleni lav178, kojemu je iz boka tekla krv (sl. 242). Ona je
bila okrunjena dijademom i postavljena u empyreum kao zvijezda. Kralj postade najviim slavodobitnikom, velikim izljeiteljem,
izbaviteljem (reformator) od sviju grijeha.

492

Toliko Cantilena. Na drugome mjestu kae Riplaeus179:


Krist govorae: Kada budem uzvien, sve u povui k sebi180.
Od trenutka kada oba dijela, koja su razapeta i liena due,
budu zaruena, mu i ena bit e istodobno pokopani (sl. 223),
176 Bibl. chem. II, str. 275 i d., i Theatr. chem. (1602) II, str. 123.
177 Opera, str. 421 i d. [u slobodno saetu prijevodu. Potpuna verzija nalazi se u: Mysterium Coniunctinnis // ] . Usp. Aurora I, pogl. X, peta parabola.
17 Upotrebljava se i kao inaica za jednorog.
179 nav. dj., str. 81.
180 Iv 12,32.

422

223 Mortificatio ili nigredo i putrefactio.


Sunce i Mjesec, usmreni nakon sjedinjenja.
Mylius, Philosophia reformata (1622)

a zatim opet oivljeni duhom ivota. Zatim ih treba podii u


nebo, kako bi tijelo i dua tamo bili preobraeni i postavljeni na prijestolje u oblacima; tada e povui sva tijela do
svojega vlastitoga dostojanstva (sl. 224).
Prisjetimo li se da autor nije bio nestrunjak, ve ueni
kanonik, ne moemo pretpostaviti kako nije bio svjestan podudarnosti s najbitnijim dogmatskim predodbama. Nigdje
se, dodue, izravno ne kae da je lapis Krist; ali u ulogama
kralja i majke-djevice lako se mogu prepoznati sveti likovi.
Ripley je zasigurno namjerice odabrao te analogije, ne drei to svetogrem. Tipograf Conrad Waldkirch iz Basela bio
bi ga, meutim, zasuo ognjem i sumporom. Ripley je pripadao onome vremenu u kojemu je Bog sa svojim tajnama jo
423

493

224 Preobrazba tijela kao Marijina krunidba.


Coex Germanicus (1420)

prebivao u naravi, gdje se otajstvo izbavljenja odvijalo na


svim stupnjevima bitka, zato to je nesvjesno zbivanje ivjelo jo u nesmetanome sudionitvu s tvari te se na njoj moglo i spoznati.

424

S
posljednjim sam se izdankom toga srednjovjekovnoga 494
svjetonazora susreo jo u mladosti, u obliku sljedeeg doivIjaja:
Imali ismo tada kuharicu iz vapsikoga Schwarzwalda, koje je
dunost bila pogubljivati rtve iz kokoamika namijenjene kuhinji. Posrijedi su bile patuljaste kokice, kojih su se pijetlovi
odlikovali osobitom svadljivou i zlooom. Jedan od njih bio je
okrutniji od svih ostalih te je moja majka naloila kuharici da
napasnika pripremi za nedjeljnu peenku. Upravo sam naiao
kada se vratila s obezglavljenim pijetlom i rekla mojoj majci:
Ipak je umro blaeno, iako je bio zloest. Prije no to sam mu
odsjekla glavu, kriknuo je: Oprosti, oprosti!. Tako e ipak doi
u nebo! Majka je odgovorila ogoreno: Ne govorite gluposti!
Samo Ijudi dolaze u nebo, na to je kuharica zapanjeno odvratila: Ali kokoi imaju kokoje nebo, kao to Ijudi imaju Ijudsko
nebo. Ali samo ljudi imaju besmrtnu duu i vjeru, isto tako
zaueno rekla je majka. Ne, nije tako, odvratila je kuharica;
ivotinje takoer imaju duu, i sve imaju svoje posebno nebo,
psi, make i konji, i to zato to je u vrijeme kada je izbavitelj
Ijudi doao na zemlju i izbavitelj pijetlova doao kokoima, te
ove moraju prije smrti okajati grijehe ako ele doi u nebo.
Nazor nae kuharice predstavlja puki preostatak onoga
duha koji je na svim stupnjevima bitka mogao vidjeti dramu
izbavljenja te ju je stoga pronalazio i u tajanstvenim i nerazumljivim preobrazbama tvari.
to se tie pojedinosti naega teksta, bolesni kralj, koji je
bio roen savren, jest ovjelk to pati od duhovne neplodnosti. U Arisleusovu vienju zemlja je neplodna, jer se pari
samo jednako s jednakim, -mjesto da se sjedinjuju opreke.
Filozofi svjetuju kralju, da sjedini sina i ker, kako bi rodoskvmuem brata i sestre (sl. 225) zemlju ponovo uinio plodnom. U Ripleya posrijedi je rodoskvmue majke i sina. Oba
oblika poznata su alkemiji i predstavljaju prasliku kraljevskoga vjenanja (sl. 32). Ta endogamna oplodnja nije nita
drugo ve jean oblik zamisli o ouroboros-sa koji zatvara kmg
samim sobom, jer ima hermafroditsku narav. U Arisleusa
kralj primjeuje kako je on zato kralj jer ima sina i ker, to
njegovi podanici zbog svoje neplodnosti nemaju. Gestatio in
cerebro, mozgovna tmdnoa181, upuuje na psihike sadral Meo in cerebro gestavi

(V isio A rislei

u:

Art. aurif .

I, str. 147).

425

495

496

225 Paru brat-sestra prua se ljubavni napitak.


Maier, Scrutinium chymicum (1687)

je, toenije na par psihikih opreka, koji sam po sebi moe


postati stvaralakim (sl. 226). Ali kralj do lada oigledno nije
svojoj djeci dopustio razmnoavanje, potiskujui ili zanemarujui njihovo ivotno oitovanje. ini se kao da nije bio svjestan postojanja svoje djece te je tek na savjet filozofa postao svjestan njihova znaenja. Za neplodnost je, naime, kriva projekcija nesvjesnoga koje se ne moe dalje razvijati
ili izbavljati, ako nije integrirano u svijest. Par brat-sestra
predstavlja nesvjesno, odnosno, bitan sadraj nesvjesnoga (sl.
227). Stoga bi dananji psiholog kralju svjetovao da se prisjeti postojanja svojega nesvjesnog te da tako okona njegovu
stagnaciju. Kao to se u takvim sluajevima uvijek zbiva, na

426

226 Konjunkcija opreka u hermetikoj posudi, odnosno, u vodi


(= nesvjesnome).
Tresor des Tresors (oko 16201650)

227

C o n iu n c tio .

Fantastino udovite.

Brandt, Hexastichon (1503)

povrini se pojavljuje opreka, to jest, bolan sukob, te je lako


shvatiti zato je kralju vie odgovaralo da ne bude svjestan
toga sukoiba. Kako sukob nikad ne oskudijeva udorednim
zamrajima, on je s toga motrita zgodno prikazan kao
udoredno odbojno rodoskvrnue. Majinsko rodoskvmue u
Ripleya je meutim zastrto u obliku antikoga obreda adopcije; ali majka ipak zatrudni. To to kralj postaje nevidljivim
pod majinim ruhom odgovara potpunom rastvaranju Gabricusa u Beyinu tijelu u diugoj verziji Arisleusova vienja
(Visio Arislei)m. Kralj predstavlja nadmonu svijest koju ti1,2 .. .et includit eum in suo utero, quod nil penitus videri potest de eo.
Tantoque amore amplexata est Gabricum, quod ipsum totum in sui naturam concepit, et in partes indivisibiles divisit. (Usp. paragr. 439, nap. 49
ove knjige).

428

228 Pemati kralj koji jede svoje perje i time se hrani.


R ip le y S c r o w le (1588)

497

jekom borbe guta nesvjesno, iz eega proizlazi nigredo (sl.


34, 137, 219 i dr.), to jest, stanje tmine koje pak na kraju vodi do obnove i ponovnog roenja kraljeva.
Osebujna zamisao kako se kralj hrani pod krilima Sunca
(sl. 228) mogla bi se odnositi na ono mjesto u Malahiji (4, 2),
koje je vee u rano doba pomoglo racionalizirati tovanje Krista kao Helios ili Sol, emu se jo Augustin morao usprotiviti. Ono glasi: A vama koji se Imena mojega bojite, sunce
pravde ee ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi ete izlaziti
poskakujuei kao telad na pau183. To se mjesto uvijek shvaealo kao mesijansko proroanstvo, to je Ripley naravno znao.
Kod sunevih krila184 posrijedi je veoma starinska slika koja
je meutim bliska idovu Malahiji: naime, egipatski simbol
Sunca. Onaj kojega to sunce hrani jest Sin Boji: to jest,
kralj185.

229 Orao kao simbol duha koji se die iz tvari.


Hermaphroditisches Sonn- und Mondskind (1752)

183 To mjesto u Vulgati glasi: et orietur vobis timentibus nomen meum


sol iustitiae et sanitas in pennis eius: et egrediemini et salietis sicut vituli
de armento.
184 Perje feniksa i drugih ptica ima u alkemiji openito, a u Ripleya posebice veliku ulogu (usp. Scrowle u: Theatr. chem. Brit., str. 375 i d.; nadalje sl. 229, 266, 270).
185 G lo ria m u n i u: M u s. h e r m ., str. 221: (Lapis) per Solem et Lunam
generatus.. .: Primum namque suum partum in terra accepit, et tamen
frangitur, destruitur, et mortificatur . . . per vaporem generatur, et denuo
nascitur, cum vento in mare venit. . . adque cum vento ex mari in terram
venit, et cito iterum evanescit. . . Et quamvis cottidie denuo nascatur, nihi-

430

Kao to se u Arisleusovu vienju mrtvi kraljevi vraa u


ivot plodovima filozofskoga stabla, tako se i bolesni kralj
u Ripleya treba izlijeiti posebnim species. To je zapravo
cp(ip[raxov
c, eiixir vitae. Drvo s pomou kojega se ponovo treba roditi, s jedne je strane Kristov kri (sl. 222), a s
druge besmrtno stablo sa udesnim plodovima iz Arisleusova
vienja (sl. 188 i 189). Za vrijeme trudnoe majka se hrani
paunovim mesom i krvlju. Paun je dodue starokranski simbol Izbavitelja; ali je ipak dvojbeno da li je to Ripley znao.
Ali paun (sl. 230 i 111) je blizak srodnik feniksov186, koji je bio
poznat Ripleyu kao simbol Krista. (Usp. likove u Ripley
Scrowle.) Krv potjee od zelenoga lava koji lei u djeviinu
krilu i krvari iz rane na boku187. Posrijedi je, dakle, simbolika
priesti i bona rana Krista koji lei u Bogorodiinu krilu.
Zeleni lav je preobrazbeni oblik Merkura188.
Majka kao ponovna rotkinja istovjetna je sa stablom. U
Pandori iz godine 1588. drvo je prikazano189 kao okrunjena,
naga djevica (Pandora) (sl. 231). Arbor philosophica omiljen
je simbol i predstavlja filozofski proces. Kada Ripley govori
o Kristovu stablu, on poistovjeuje udesno stablo s Kristovim kriem193. (Sl. 188, 221 i 222).
Na kraju procesa dolazi do apoteoze majke-djevice. Ve
spominjana Pandora sadri prikaz apoteoze u obliku Marijina uznesenja, assumptio Beatae Mariae Virginis (sl. 232).
Jer nakon smrti njezino je tijelo boanskim udom bilo opet
sjedinjeno s duom te zajedno s ovom primljeno u nebo. Taj
je nazor nedavno postao dogmom. Na slici Marija je oznae-

498

499

500

lominus tamen ab initio mundi ille fuit.. . [Kamen kojeg stvorie Sunce i
Mjesec, prvo se rodio na zemlji, ali je bio razbijen, uniten i ubijen te se
ponovo stvara s pomou pare i nanovo se raa, dolazi s vjetrom na more i s
vjetrom od mora na zemlju, pa se opet brzo rasplinjava. I iako se nanovo
raa danomice, opstojao je od poetka svijeta.j (Usp. 7v 1,1 i 15.)
186 Usp. Caussinus, De symbolica Aegyptiorum sapientia, str. 71, p. r.
phoenix.
187 Lavlja ozljeda znai njegovo rtvovanje i mortifikaciju u procesu.
Prikazuje se i osakaen, odsjeenih apa. Usp. npr. Reusner, Pandora, str.
227. Valja spomenuti i ranjenog jednoroga to poiva u Djeviinu krilu
(sl. 242 i dr.).
188 Rulandus, Lexicon: Leo viridis, quorundam opinione aurum [zeleni
lav, po nazoru mnogih zlatoj.
18? str. 225.
190 Pitam se nema li u alkemiji i germanskih utjecaja, primjerice upravo u
simbolici stabla.

431

230 Paun koji izlazi iz retorte.


(18. st.)

231 Merkur kao djevica (Pandora) i arbor philosophica.


Reusner, Pandora (Basel, 1588)

232 Glorifikacija tijela u liku M arijine krunidbe. Na m jestu sina


stoji Sapientia (H erm es senex). Duh Sveti razlikuje se od njega.
Posrijedi je tvorba etverstva. D olje: izdvajanje M erkurova duha iz
prve tvari (prima materia).
Reusner, Pandora (1588)

na kao terra, corpus, tijelo koje postade radoeu djevica;


golub se sputa na nju, a Bog-Otac (?) dodiruje je s desna,
blagoslivajui je rukom. Ona je okrunjena. Nad likom Boga
s kuglom zemaljskom stoji natpis anima, Seel, Jesse pater,
filius et mater. Mater se odnosi na nebesku kraljicu, koja
je postavljena na prijestolje pored njega, kralja, i u kojoj je
zemljina tvar, preobraena kao uskrsno tijelo, primljena u
boanstvo1911
. S njezine lijeve strane nalazi se bradat lik, sli2
9
an Bogu-Ocu, s natpisom: Sapientia, Wyssheit. Na donjem
dijelu slike prikazano je oslobaanje rebisa iz prve tvari (materia prima)m. Sve ima oblik mandale okruene simbolima
evanelista. Natpis na donjem rubu slike glasi: Figura speculi Sanctae Trinitatis. Gstalt des Spiegels der Heiligen
Dryheit193.
Ripley oznaouje svojega kralja kao slavodobitnika, izljeitelja svih bolesnika i izbavitelja od svih grijeha. Rosarium
(1550) sadri na kraju sliku uskrsla Krista s natpisom (sl.
234): Nach meinem viel unnd manches leiden unnd marter
gross / Bin ich erstanden, clarifiziert, und aller mackel bloss.
[Poslije velikih muka i patnja mnogih / Uskrsnuo sam, preobraen i oien od ljaga svih.]

501

h) Epigoni
Epigonima oznaujem autore 17. stoljea, koje je dodue
doivjelo procvat alkemije, ali je u njemu zapoelo i njezino propadanje, budui da se sve oitije razdvajaju mystica
i physica. Raalo se razdoblje prirodnih znanosti i tehnike, a
introspektivno poimanje srednjega vijeka poelo je odumirati. Sve se vie oituje nepodobnost religijsko-metafizikog
vrednovanja kako bi se primjereno izrazilo ono duevno is191 Usp. vienje Guillaumea e Digulleville [paragr. 315 i d. ove knjige],
192 Taj osebujan prikaz mogao bi se odnositi na piscis levatus de proiundo u Augustina. Usp. moja razmatranja u: M ysteriu m con iu n ction is I,
pogl. III.
193 Ova se slika odnosi na C o ex G erm anicus br. 598 (sl. 24): Das B u ch der
heiligen D reifaltigk eit und B esch reibu n g d er H eim lich keit von V eranderung
d er M etallen. O ffen b a h ret A nn o Christi 1420. (Usp. i sl. 233, 235).

435

502

233 Kransko etverstvo: tri i jedno (= Marija).


Francuska kola (1457)

503

ikustveno gradivo koje je na svjatlo dana iznio opus alchymicum. Tek je iskustvena psihologija, to se ustoliila nekoliko stoljea kasnije, uzmogla baciti novo svjetlo na mrane duevne sadraje hermetikih doivljaja.
Mistika spekulacija u literaturi s kraja esnaestoga i poetka sedamnaestoga stoljea, jamano pod utjecajem humanizma i crkvenoga raskola, mnogostruko se oslobaa vela ranije tajne, ukoliko je autorima uope bilo mogue izraziti neizrecivost u rijei i slici. Ali djelimice upravo groteskna slikovna simbolika koju su stvorili ne samo da nije ni436

234 Uskrsli Krist kao simbol sina mudraca

(filiu s p h ilo s o p h o r u m ).

Rosarium philosophorum (1550)

ta pridonijela razjanjenju tajne (arcanum), ve je velikim


dijelom izazvala njezino obezvreivanje u oima svjetovnjaka pa time i propast hermeticke mudrosti. Koliko je time
izgubila duhovna kultura Europe poeinje na psiholoki izotren um nasluivati tek danas, poglavito u vrijeme njezina besprimjernoga rastrojstva. Sreom, gubitak nije nepovratan: Natura tamen usque reourret. [Narav se ipak odmah vraa.]
Na sljedeim bih stranicama elio spomenuti jo nekoliko
paralela Krist lapis iz te literature.

437

504

505

U raspravi De arte chimica 194 nepoznata autora195196 nalazi


se usporedba Merkur lapis, koju moram spomenuti: to
jest, aequiparatio Merkura s Djevicom Marijom. Tekst glasi: Posluaj ovu dubokoumnu parabolu: Etersko nebo bilo
je zatvoreno svim Ijudima tako te su oni silazili u pakao
i tamo vjeno ostajali. Ali Krist Isus otvorio je dveri eterskoga Olimpa i otkljuao Plutonovo carstvo, kalco bi se due
oslobodile, kada je Djevica Marija, s pomou Duha Svetoga,
u neizrecivoj tajni i najdubljem sakramentu, .u svojoj djevianskoj maternici zaela ono to je najdivnije na nebu i
na zemlji; i naposljetku nam rodila Izbavitelja cijeloga svijeta koji e, u svojoj prevelikoj dobroti, spasiti sve one to
su ogrezli u grijehu, samo ako se grenik bude ee njemu
obraao. Ali Djevica ostade netaknuta i nepovrijeena; zato
se, ne bez valjana razloga, Merkur izjednauje \_non immerito . . . aequiparatur] s najveliajnijom boanskom Djevicom
Marijom. Jer Merkur je djevica, budui da nikad nije poveavao neko kovno tijelo u utrobi zemlje, a ipak nam je proizveo kamen s pomou nebeske otopine; to e rei da otvara zlato i izvodi van duu, koju shvati kao boanstvenost
(ivinitatem), i za kratko vrijeme on je nosi u utrobi, a u svoje vrijeme prenosi je u jedno oieno tijelo. Iz toga nam
se raa djeak, to jest, lapis, ijom se krvlju donja tijela,
preobraena (tincta) i nepovrijeena, vraaju u zlatno nebo197.
194 Art.

aurif. I, str. 375 i d.

1,5 Autor, ini se, nije nitko manji ve Marsilio Ficino (14331576). Tako
misli Magnetus (B ib l. chem . II, str. 172). Rasprava bi trebala biti sadrana u
zbirci Ficinovih djela (Basel, 1561. i 1576. godine). (Schmieder, G esch ich te er
A lch em ie, str. 235. Usp. i Ferguson, B ib lioth eca chem ica I, str. 268, te Kopp,
A lch em ie I, str. 212). Ali u raspravi [u: Art. aurif. I, str. 596] spominje se i
umorstvo Pica della Mirandola: Quis non intempestivam Pici Miranulani necem lacrymis non madefaceret? [Tko ne bi prolio suze zbog prijevremena
umorstva Pika Mirandole?]. Posrijedi moe biti samo Gianfrancesco Pico della
Mirandola, neak velikoga Pika, umoren godine 1533. Taj terminus a quo
pada 34 godine nakon Ficinove smrti. Spominjanje (Art. aurif. I, str. 625)
franjevca Ulmannusa i njegove iluminirane rasprave upuuje zacijelo na
jednog njemakog autora iz sredine 16. stoljea. Ulmannusova rasprava moda ima neke veze s djelom D reifaltigk eitsb u ch . Schmiederov je podatak netoan utoliko to rasprava, kao to sam se osvjedoio, n ije sadrana u bazelskom izdanju.
196 U tekstu stoji netono auri mjesto audi. Usp. Art. aurif. I, str. 608:
audi similitudinem arduam.
197 nav. dj., str. 582.

438

Kao anima mundi Mer'kur se zapravo moe usporediti s 506


gnostikom 7tap5)evo^ t o o <pwx6p (djevicom svjetla) i kranskom Djevicom Marijom (sl. 8 , 105, 107, 164, 165, 208) ili, prema tekstu, ak i izjednaiti, ime nota bene ponavljam nazor naega autora. Puer je onda filius macrocosmi (sl.
64, 192, 214, 234 i dr.) i kao takav on je analogija Krista. I
autor izvodi takav zakljuak, usporeujui tjelesnu narav
Krista s djelovanjem kamena: U Kristovu tijelu postojala je
tolika srodnost (affinitas) elemenata i takva povezanost (colligatio), jer nije bio podlegao nikakvu grijehu, a i zbog udesnoga sjedinjenja boanske biti, te on nikada ne bi bio umro
da nije slobodnom voljom teio za smru, kako bi izbavio
ovjeka zbog kojega se i rodio198.
Kao to je poznato, zbrkanu oprenost elemenata u kame- 507
nu zamjenjuje njihova najvra meusobna povezanost, to
kamen ini nepokvarljivim, zbog ega ovaj, prema miljenju
autorovu, ima isto djelovanje kao Izbaviteljeva krv: naime,
sanitatem atque vitam diuturnam in foelicitate . .. : propter
quam praecipue lapis noster est petendus199.
Nizu dvojbenih autora pripada i mnogo spominjani Basi- sos
lius Valentinus, to je pseudonim autora koji je navodno ivio poetkom 15. stoljea200. Pretpostavlja se da je posrijedi
Johann Tholde (olco 1600) iz Frankenhausena u Thiiringiji. Spisi Bazilija Valentina pojavljuju se od godine 1602. Jedan od najranijih spomena nalazi se u djelu Michaela Maiera, koje je objavljeno 1617. godine: Symbola aureae mensae.
to se tie autorstva tih spisa Maier je posve nesiguran. On
pie: Obscurus omnibus manere quam innotescere maluit.
[Radije je svima ostao nerazumljiv negoli poznat.] Stilski,
Valentinovi spisi nedvojbeno pripadaju najranije kraju 16.
stoljea. Autor pokazuje snaan Paracelsusov utjecaj, a preuzeo je i njegov pojam archeus, kao i nauk o zvjezdanim i
1,8 nav. dj., str. 626.
199 [zdravlje i dug ivot u blaenstvu: tome prije svega treba teiti na
kamen.j nav. dj., str. 627.
m Prema Schmiederu (nav. dj., str. 197 i d.) car Maksimilijan naredio je
godine 1515. da se istrai u benediktinskim samostanima, spominje li se u
popisima redovnik toga imena. Ali rezultat je bio negativan. Ta vijest, ini se,
nije vjerodostojna. Isto tako ini se da ne postoji rukopis koji bi bio tiskan
prije 17. stoljea (Usp. Kopp, nav. dj., str. 31).

439

elementarnim duhovima201. U izdanju sabranih djela iz godine 1700, koje imam pred sobom, nalazi se Allegoria S.S.
Trinitatis, et Lapidis, Philosophici, iz koje uzimam sljedee:
S to g a se Mercurius Philosophorum v a lja s m a tr a ti d u h ov n im
tije lo m , k a k o g a n a z iv a ju m u d ra c i. B o g o ta c ro d io je s v o je g a
je d in o g sin a I s u s a K r is t a / k o ji j e B o g i o v je k / b e z g r ije h a /
i k o ji n ije tre b a o u m r ije ti: a li o n j e slo b o d n o m v o ljo m u m ro i
u sk r sn u o , z b o g s v o je b r a e i s e s t a r a / k a k o b i s n jim m o g li ivje t i v je n o , b ez g r ije h a . D ak le, z la to j e b e z ik a k v a n e d o s ta tk a i
o n o je tr a jn o , k a k o b i iz d r alo sv e k u n je , i d ivn o / a li z b o g
s v o je n e sa v re n e b r a e i s e s t a r a o n o u m ire / i u s k r s a v a divno,
iz b a v lje n o te ih p r e o b r a z u je u v je n i iv o t / in e i ih s a v re n im a
k a o isto zlato .
T re a o so b a u tr o jstv u j e s t D u h S v e ti / tje it e lj, k o je g a je n a
G o sp o d in I s u s K r is t p o sla o sv o jim p o b o n im k r a n im a , k a k o b i
ih k r ije p io i t je io u v je ri d o v je n o g a iv o ta: s to g a i spiritus
Solis je materialis ili Mercurius corporis, k a d a d o laze z a je d n o / ,
o n se n a z iv a Mercurius duplicatus, to je s t , d v a d u h a, B o g O tac i
B o g D uh S v e ti: a li B o g S in je homo glorificatus, p o p u t n a e g a
v eli an stv e n o g i tr a jn o g z la ta / lapis philosophorum, z b o g e g a se
ta j la p is n a z iv a i trinus: n a im e , ex duabus equis vel spiritibus, minerali vegerabili, a o d iv o tin jsk o g a sulphure Solis202.
509

Godine 1619. pojavila se nabona alkemistika knjiga pod


naslovom Vodeni kamen mudraca. Na stranici 67. nepoznati autor kae da e pokazati kako se odbaeni ugaoni kamen ilapis angularis Krist) slae sa zemaljskim i tjelesnim kamenom mudraca izvanredno fino i lijepo, iz ega e
se vidjeti kako je zemaljski kamen mudraca istinski sklad,
contrafactur (oponaatelj) i uzorak pravoga duhovnog i nebeskog kamena Isusa Krista. Taj naum autor izvodi na
priblino pedeset stranica. Knjiga je pobudila veliku pozornost pa je ak i Jakob Bohme bio jedan od njezinih poklonika. Kopp, koji spominje tu knjigu203, uasnut je bogohulnim
mijeanjem alkemistikih predodaba, to se slue krajnje
odbojnom simbolikom, s vjerskim nazorima. Meutim, sred201 Autor spominje i lues Gallica, koju je po prvi put, kako se ini, talijanski lijenik Fracastoro oznaio kao morbus Gallicus u jednoj pounoj
pjesmi iz godine 1530.
202 Valentinus, Chymische Schriften, str. 364.
20J nav. dj., str. 254.

440

njovjekovmu prostodunost ne valja osuivati odve strogo,


ve treba pokuati razumjeti to se htjelo naznaiti tim neprikladnim jezikom.
Kod Jakoba Bohmea (1575 1624) usporedba lapis Krist
ima znaajnu ulogu, ali se ovdje ne bih elio u to uputati.
Kao karakteristino mjesto spomenut u De signatura rerum204.
I iz ovoga se gradiva jasno vidi to je bio konaan cilj alkemije. Ona je eljela proizvesti corpus subtile, preobraeno i uskrslo tijelo: to jest, tijelo koje je istodobno duh205.
U toj nakani ona se dodiruje s kineskom alkemijom, to
nam je poznato iz teksta Tajne zlatnoga cvijeta. Tu je posrijedi dijamantsko tijelo, to jest, besmrtnost, koja se postie preobrazbom tijela. Dijamant je zbog svoje prozimosti, svojega sjaja i svoje tvrdoe podoban simbol. Stoga kae i Orthelius206, kako mudraci nisu pronali nikakav bolji
lijek od onoga koji su, zbog njegove tvrdoe, prozirnosti
i mbinske boje prozvali kamenom mudraca.
Upravo taj Orthelius pisao je podrobno i o teologiji lapisa. Ali kako je mlai od Bohmea, elio bih ga samo spomenuti, jer se bavi duhom koji je u tvari:
Postoje dva blaga: jedno je pisana rije, a drugo rije to je
postala injenicom (verbum factum). U pisanoj rijei (verbum
scriptum) Krist je jo u povojima u svojoj kolijevci (in cunis
204 10, 76 i d. i 12, 10.
II (Art. aurif. I, str. 228 i d.): Et notandum quod duplex est
sublimatio: una corporalis, alia spiritualis: corporalis quantum ad terreitatem, spiritualis quantum ad igneitatem. . . Facite corpus spirituale, ed fixum
volatile . . . Senior dicit: Egrediatur spiritus a corpore qui est ignis . . . Unde
dicitur, quod tinctura fit a natura volantium: Et illud quod firmat et fixat
ipsum spiritum, est fixum et perpetuum et incremabile, et nominatur sulphur Philosophorum. [I treba pripomenuti da je sublimacija dvostruka: jedna tjelesna, a druga duiiovna: tjelesna s obzirom na zemnost, duhovna s obzirom na ognjevitost. Uinite tijelo duhovnim, a to je vrsto plinovitim.
Senior kae: Neka duh koji je oganj izie iz tijela. Stoga se kae kako je tinktura stvorena iz naravi plinovitih tvari: A ono to sam duh uvruje i dri,
nepokretno je i trajno i nesagorivo, a naziva se sumporom mudraca.]

205 A urora

204 E pilogu s e t recapitulatio O rthelii in N ovu m lum en ch ym icu m Sendivogii


(Bibl. chem . II, str. 527). Orthelius je poznat samo kao komentator Michaela
Sendivogiusa, koji je ivio u drugoj polovici 16. stoljea.

441

510

511

512

suis involutus), dok je u verbum dictum et factum rije, naprotiv, utjelovljena u Bojim stvorenjima, gdje se tako rei moe
dodirnuti prstima; iz tih morali bismo podii nae blago, jer
rije nije nita drugo ve oganj, ivot i duh, kojega je od poetka
stvaranja irilo Sveto Trojstvo i koji se rodio (incubavit) na pravodama i koji je s rijeju Bojom udahnut (inspiratus) u sve stvari i utjelovljen kao to se kae: Duh Boji ispunio je zemaljski krug. Neki su izrazili miljenje kako je taj duh svijeta (spiritus mundi) trea boanska osoba; ali oni su smetnuli s uma
rije Elohim, koja se kao mnoina protee na sve osobe trojstva. Oni kau da je duh proiz'ao iz ovoga i da je stvoren od
njega. Taj se duh utjelovio i postao glavnim sadrajem Izbavitelja (Salvatoris) ili kamenom mudraca, te je pravo sredstvo (mcdium) s pomou kojega tijelo i dua ostaju sjedinjeni cijeloga
naega ivota (sl. 235).
Spiritus mundi koji je lebdio nad vodama, oplodio je ove i u
njima izlegao klicu, poput kvoke na jajima. To je virtus, koja
prebiva u unutranjosti zemlje, a posebice u kovinama, i zadaa
je umijea odvojiti Archaeusa207, spiritus mundi, od tvari te
proizvesti kvintesenciju koje se djelovanje moe usporediti s djelovanjem Krista na ovjeanstvo.
Kao to smo vidjeli, u ovih se alkemiara jo jednom zaiskrilo gnostiko vienje nousa u zagrljaju physis. Ali filozof,
koji je neko poput Herakla silazio u tmine Aheronta da bi
ispunio boanski opus, prometnuo se u spekulativnog laboranta, koji je smetnuo s uma visoki cilj hermetike mistike te se trudi oko zdravog okrepljujueg napitka, to dri zajedno tijelo i duu, kao to je djed obiavao govoriti o dobru vinu. Taj obrat alkemija zahvaljuje golemom utjecaju
Paracelsusa, oca moderne medicinske misli. Orthelius ve
naginje prirodnim znanostima, a mistioki doivljaj preputa
crkvi.
514
Paracelsus i Bohme razdijelili su alkemiju na prirodnu
znanost s jedne strane i ikransko-protestantsku mistiku s
druge strane. Njihov je kamen opet ono to je bio: vilis vilissimus, najjeftinije od jeftinoga, in via eiectus, baen
na ulicu, poput dragulja u Spittelerovu Prometeju i Epime513

207 Archeus est summus, exaltatus, et invisibilis spiritus, qui separatur a


corporibus ..., occulta naturae virtus [Arheus je najvii, uzvieni i nevidljivi duh koji je odvojen od tijela, tajna snaga naravi.] (Ruland, Lexicon
[p. r.], koji je pod snanim Paracelsusovim utjecajem.)

442

235 Alkemistiko etverstvo: tri i jedno (= tijelo i enskost).


Rosariuvn philosophorum (1550)

515

teju. Morienus208 bi danas ponovo mogao rei: Uzmi ono


to je nogom pogaeno na smetitu; ako nee, past e na
glavu, bude li se penjao bez stepeniea ime misli da
ako eovjek odbije primiti ono to je odbacio, ono e ga napasti kad god se zaeli uspinjati.
Na usporedbu Krist lapis nailazi se esto u posljednjim
danima alkemije u 17. stoljeu, ali samo u epigonskom obliku. U to doba pojavila su se tajna drutva, prije svega Rosenkreuzeri, to je najbolji dokaz kalko se iscrpila tajna alkemije! Jer neki tajni red opstoji zbog toga da bi titio tajnu koja je izgubila svoju ivotnost pa se moe odrati na
ivotu samo jo formalno. Michael Maier omoguuje nam
da imalo zagledamo u tu tragiku: Na kraju svojega glavnog
djela on priznaje kaiko, izvodei veliki peregrinatio, nije
pronaao ni Merkura ni feniksa, ve samo jedno pero ovoga potonjega. To znai: postao je svjestan kako velika pustolovina ne vodi nieemu drugome ve samo njegovoj bogatoj knjievnoj djelatnosti, koje bi zasluge zaeijelo bile zaboravljene kada bi to ovisilo samo o duhu sljedeih triju stoIjea. Iako duh vremena, to se sve vie materijalizira, dri
alkemiju tek velikim razoearanjem i besmislenom zabludom,
ipak je quaedam substantia in Mercurio quae nunquam moritur [stanovita tvar u Merkuru koja ne umire] oaranje koje ni'kad nije posve iezlo, iaiko se zastiralo budalastim ruhom zlatotvorstva.

236 Sadraji hermetike posude.


Kelley, Tractatus uo e Lapie philosophorum (1676)

208 Usp. Maier, Symbola, str. 141. Navedene rijei ne potjeu u tome obliku
od Morienusa, ve ih je Maier, kao karakteristine za Morienusa, uzeo za
moto poglavlja u svojoj knjizi, koje se odnosi na toga autora. Izvomik u:
Morienus, De transmut. met. (Art. aurif. II, str. 35 i d.).

444

6 . A L K E M IS T I K A s i m b o l i k a
U RELIGIJ SKO - PO VIJE SN O M E
O K V IRU

A. N E S V JE S N O KAO Z A V IC A J S IM B O L A

Kada se prava kemija otcijepila od nesigurnih pokusa i na- si6


gaanja kraljevskoga umijea, preostala je samo simbolika,
to je takoer bila poput nebitne pare kojoj kao da je nedostajala svaka tvarnost. Unatoe tome ona nije izgubila stanovito oaravajue svojstvo koje se uvijek iznovice, u veoj
ili manjoj mjeri, doimalo pojedinaca. Tako bogata simbolika kao to je simbolika alkemije zahvaljuje svoje postojanje uvijek nekom dostatnom uzroku, a nikada pukome him
ili igri mate. Ako nita drugo, u njoj dolazi do izraaja bitan dio due. Ali ta je dua bila nepoznata; jer ona je, kao
to se s pravom zove, nesvjesno. Iako u materijalistikom
smislu ne postoji nikakva prima materia kao korijen svemu

237

Artifex sa svojom soror m ystica na djelu.


Mutus liber (1702)

445

opstojeem, ipak se nita opstojee ne bi moglo spoznati da


ne postoji psiha koja spoznaje. Samo zahvaljujui psihikom
opstojanju imamo uope bitak. Ali svijest poima samo dio
vlastite biti, jer ona je proizvod psihikog ivota koji kao
predsvjestan uope i omoguuje razvoj svijesti. Iako svijest
neprestance pada u zabludu da je nastala iz same sebe, znanstvena spoznaja zna da sva svjesnost poiva na nesvjesnim
preduvjetima, dakle, na nekoj vrsti nepoznate prima materia o kojoj alkemiari govore sve ono to bi se moglo rei
za nesvjesno. Tako, priinjerice, prima materia potjee iz
brda u kojemu nerna razlika1, ili je ona, kao to kae Abu'l-Qasim, derived from one thing and not from separate things
nor from things distinguishing or distinguished2. A u Paracelsusovoj velikoj tajni (mysterium magnum), ikoja je zapravo prima materia, nema nikakva roda3. Ili se pak prima materia nalazi u brdu gdje je sve okrenuto, kao to kae
1 Abul-Qasim (Kitab al-ilm, str. 24): Ad this prime matter is found in a
mountain containing an immense collection of created things. In this mountain is every sort of knovvledge that is found in the world. There does not
exist knowledge or understanding or dream or thought or sagacity or opinion or deliberation or wisdom or philosophy or geometry or government or
power or courage or excellence or contentment or patience or discipline or
beauty or ingenuity or journeying or orthodoxy or guidance or precision ot
growth or command or dominion or kingdom or vizierate or rule of a councillor or commerce that is not present there. And there does not exist hatred
or malevolence or fraud or villany or deceit or tyranny or oppression or
perverseness or ignorance or stupidity or baseness or violence or cheerfulness or song or sport or flute or lyre or marriage or jesting or weapons or
wars or blood or killing that is not present there. [I ta pratvar nalazi se u
brdu koje sadri neizmjerljivu gomilu stvorenih stvari. U tome se brdu nalazi
svakovrsno znanje koje postoji u svijetu. Nema spoznaje, razumijea, sna ili
misli ili otroumlja ili miljenja ili nakane ili mudrosti ili filozofije ili geometrije ili vlade ili moi ili sranosti ili odlinosti ili zadovoljenja ili strpljenja
ili stege ili Ijepote ili dovitljivosti ili putovanja ili pravovjernosti ili voenja
ili tonosti ili rasta ili nareivanja ili vladanja ili kraljevstva ili namjesnitva
ili ukaza nekog savjetnika ili trgovine, koji tamo nisu nazoni. I nema mrnje ili zloe ili prevare ili lopovluka ili lukavstva ili strahovlade ili potlaivanja ili protunaravnosti ili neznanja ili gluposti ili podlosti ili nasilnosti ili
radosnosti ili pjevanja ili tjelovjebe ili frule ili lire ili svadbe ili ala ili
oruja ili ratova ili krvi ili ubijanja, koji se tamo ne mogu zatei.]
1 [izvedeno od jedne stvari, a ne od odijeljenih stvari, i ne od onih koje
razlikuju ili koje su razliite] nav. dj., str. 22.
3 Sudhoff XIII, str. 402.

446

Abu'l-Qasim: And the top of this rock is confused with its


base, and its nearest part reaches to its farthest, and its
head is in the place of its back, and vice-versa4 .
Takve izjave nasluaji su o protuslovnoj naravi nesvjesnoga, koji se ne umiju smjestiti nikamo drugdje vee u ono
nepoznato u objektu, ili u tvari ili u ovjeku. U literaturi
mnogostruko dolazi do izraaja osjeaj da se tajna moe otkriti ili u neobinu ivu biu ili u eovjekovu mozgu.5 Preobrazljiva narav prve tvari zamiljala se ili kao ona sama
ili kao njezina bit, odnosno, anima. Ova se oznaivala kao
Merkur, to se poimalo kao protuslovno dvostruko bie,
koje se nazivalo udovite, hermafrodit ili rebis (sl. 125, 199 i
dr.). Usporedba lapis Krist otkriva sukladnost izmeu preobrazbene tvari i Krista (sl. 192 i dr.), u srednjemu vijeku
nedvojbeno pod utjecajem dogme o transsupstancijaciji; ali u
ranija vremena prevladava gnostika predaja starih poganskih predodaba. Merkur se prispodobljuje zmiji objeenoj
na kri (sl. 238) Iv 3,14) da navedemo samo jednu od
nebrojenih usporedbi.

4 [A vrhunac te stijene zamijenjen je sa svojom osnovom, i njegov najblii


dio dopire do najudaljenijega, i njegova se glava nalazi na mjestu gdje su
mu lea i obrnuto.] nav. dj., str. 23.
5 Cum igitur spiritus ille aquarum supra coelestium in cerebro sedem et
locum acquisierit... [Kada je tako onaj duh nadnebeskih voda utvrdio u
mozgu svoje sjedite i prebivalite. . . ] (Steebus, C oleum seph iroticum , str.
117). Kamen koji nije kamen, jest kito? b;y.i^a/.oc (Bcrthelot, Alch. grecs,
I, III, 1) i a.'/.a'ciarci'j'jc tr/.i'f'jj.oc (nav. dj., I, IV, 1); isto tako u Zosima,
koji je prezrenu i istoobno ragocjenu tvar oznaio kao dScoovjTov y.ai &eoScopijTov (koja nije dana i koja je od Boga dana) (nav. dj., III, II, 1). Accipe cerebrum eius [Uzmi njegov mozak] (Hermov navod u R osarium - u:
Art. aurif. II, str. 264). Kod djela se primjenjuje os occiput, jer cerebrum
est mansio partis divinae [mozak je prebivalite boanskog dijela] (Liber
qu artoru m u: Theatr. chem . V, str. 124). Occiput je vas cerebri (nav. dj.,
str. 148; usp. sl. 75 i 135). Mozak je sedes animae rationalis . . . Nam est Triangulus compositione, et est propinquius omnibus membris corporis, ad similitudinem simplicis [ . . . sjedite razumske due. Jer po svojoj grai on
je trokut i vie od svih dijelova tijela nalik je na jednostavno] (nav. dj., str.
127). To je ono tjelesno, koje je najblie jednostavnosti due, dakle, most do
duhovne preobrazbe (nav. dj., str. 187).

447

517

238 M ojsijeva m jedena zm ija na kriu: serpens m ercurialis


(vidi i sl. 217)
Eleazar, Uraltes chymisches Werk (1760)

B . M O T IV JE D N O R O G A KA O PARADIGM A

a) Motiv jednoroga u alkemiji


518

Na primjem jednoroga elio bih pokazati kako se simbolika


Merkura mijea s gnostioko-poganskom i crkvenom predajom. Jednorog nije toeno orisano injenino stanje, ve basnoslovno bie to se pojavljuje u mnotvu oblika; tako postoje jednorogi konji, magarci, ribe, zmajevi, skarabeji itd.
Tu je, tonije reeno, posrijedi motiv jednoronosti. U Rosencreutzovu Kemijskome piru (Chymische Hochzeit) pojavljuje se snijenobijeli jednorog to se klanja pred lavom.
Unicorn je, kao i lav, sirnboL Merkura. Neto kasnije jednorog se pretvara u bijelu golubicu6, dmgi Merkurov simbol, ko6 Rosencreutz, Chymische Hochzeit (str. 54 i d.). Za golubicu: . . . nive
dealbabuntur in Selmon et pennae columbae deargentatae et posteriora dorsi
eius in pallore auri. Talis erit mihi filius dilectus .. . [pobijelit e od snijega
na Selmonu, a golubiino e perje sjati poput srebra, a njezina krila straga
na leima blistat e zlatnim sjajem. Takav e biti moj ljubljeni sin] (Aurora
I, pogl. VI, prva parabola). . . . plumbum Philosophorum . . . in quo splen-

448

A tl unnus fdjrf itt bafj N( f !Xfy'(T/


6ot 2(ungfrautfti abb(gftt
3 2DfiMIt>(rituut (fgrtatt
(itt 3tJti3(mg ^ K ^ /O ffp fffgt brtinan
5cmfc fbm ort/mtt frucB grjjat
S)a 6tp Xfya t'f?/ttetttt* tut crftcfjeti/
9Bti6ct(fo cttt fdjdn^ungfiMUtoftriM
3 njr cfcofj/lcac ce flc$ 8fcfym6/

ttcfc%(cfFcal(6a/6cr3(tcr3ui

>m

pom tfopfffeactt t{juc

.^i'eaBerflcfjft ftf|tt cfn St'n^ortt/ .


ctrgrm tm igm BicSrecnBont.
cfjmeriicf; 6ae 2:t'cr ju Jdljmfn t|f/

ci'(e foooKcrOSctrugn6 iifT.

S r f l Ijafl gefirt burcfj cjro jj crlan gcn/


9Son cmcr 3 utt3fratt)tot'r6te 3f<m3cn.
j cr g6iilf19 3f oB aucft fo(c(jce flagtl
3 t Brcpffigfl fitcnen <tp(cf (fagtt
JDae (infiorn tttirfi nimmer 6in6cn/
0jitDiifmcnfiart/nocBi)bfrtt)in6ctr.
g e tt)ir6( <tuc%nid&t ein ct'm'g C5?ctnn/
_ _ < D i^ ifr 6cr rippcn (eactt cm.

vc*

&

<$m

239 Jednorog (Rog je rog jednorogoga kljovana).


Amann, Ein neues Thierbuch (1569)

jega je ishlapljivi oblik, spiritus, paralela Duha Svetoga.


U Lambsprinokovini simbolima7 barem deset (od petnaest)
slika sadre prikaz dvostruke naravi Merkurove. Slika 3 sueljuje jednoroga s jelenom (sl. 240). Posljednji je, kao cervus
dida columba alba inest, quae sal metallorum vocatur, in quo magisterium
operis consistit. Haec est casta sapiens et dives illa regina ex Saba velo albo
induta [olovo mudraca, u kojemu prebiva divna bijela golubica, koju zovu
sol kovina, u emu je majstorstvo djela. To je edna, mudra i bogata kraljica od Sabe, zaogrnuta bijelim velom], (Grasseus, Arca arcani u: Theatr.
chem. VI, str. 314) . . . et dabit mihi pennas sicut columbae et volabo eum
ea in coelo (Ps 54,7) et dicam tunc: Vivo ego in aeternum .. . {Pnz 32,40)
[dat e mi krila, poput onih u golubice, te u s njom poletjeti u nebo. Tad
u rei: ivim vjeno] (Aurora I, pogl. XII, sedma parabola, str. 116 i 117).
7 Mus. herm., str. 338 i d., prvotno u: Barnaudus, Triga chemica.

449

240

Jelen i jednorog, kao sim boli due i duha.


Lambsprinck, Figurae et emblemata (1678)

fugitivus, isto tako simbol Merkura8. Kod Myliusa9, u nizu


od sedam simbola procesa, esti je jednorog koji se smjestio
ispod stabla kao simbol duha ivota (spiritus vitae) (sl.
188), koji dovodi do uskrsnuea. U Penotusovoj10 tabeli simbola
jednorog je, zajedno s lavom, orlom i zmajem, pridruen*
* Usp. treu sliku u Mtts. herm.
9 Sl. u Myliusa, Phil. ref., str. 316.
10 Theatr. chem. (1602) II, str. 123.

450

241

D jevica kroti jednoroga.

T ra cta tu s q u i d ic itu r Thom ae A q u in a tis de a lch im ia

(1 5 2 0 )

zlatu. Aurum non vulgi simbol je Merkura kao i lav11, orao


i zmaj12. U pjesmi O tvari i svojstvu kamena13 kae se:
Ja sam starima znan jednorog pravi
Neka me tkogod posve rastavi
Te opet slijepi i sastavi mi tijelo,
Da vazda truplo ostane mi cijelo ...
11 Srednjovjekovna predaja povezuje jednoroga
tinja, kao i lav, snana, divlja i okrutna. Zbog
ivotinju u Francuskoj i Italiji nazvali lycorn u,
izvedenicu od lion. Usp. Catelanus, Ein sch on er

s Javom, jer ova je ivotoga su, kae Baccius, tu


ime se oigledno misli na

n ew er H istorisch er D iscurs
von d er Natur, Tugenden, E igen sch a fften und G ebrauch dess E inhorns, str. 22.

12 Slino kao i za zmaja, koji se kao podzemna ivotinja zadrava u jarugama i peinama, pria se i za jednoroga da se (jednorozi) skrivaju i zadravaju u pustinjama, na planinama, u najdubljim, mranim i neobinim
peinama i rupama divljih zvijeri, meu kornjaama i drugini runim i odurnim gmizavcima (nav. dj., str. 23).
13 Theatr. chem . (1613) IV, str. 286.

451

242

U bijan je jed n oroga u krilu djevice.


B ona rana im a svoje znaenje.

lnicijal iz Harleyeva rukopisa (Britanski muzej)

S tim u vezi moram jo jednom uputiti na Ripleya, gdje


nailazimo na mjesto: Ali u njazinu je krilu leao zeleni lav,
kojemu je iz boka tekla krv. Ta slika upuuje s jedne strane
na pozeatu predodbu Pieta, a s druge pak strane na jednoroga, kojega je ranio lovac i koji je uhvaen u djeviinu krilu
(sl. 241 i 242): est motiv srednjovjekovnih prikaza. Tu je,
dodue, zeleni lav zamijenio jednoroga, to meutim alkemiaru ne eini nikakve potekoe, jer je lav isto tako simbol
Merkura. Djevica prikazuje njegovu ensku, nedjelatnu stranu, dok jednorog ili lav predstavljaju divlju, neobuzdanu,
muku, prodornu snagu Merkurova duha (spiritus mercu-

452

243

Jed n orog s grba gospode von Gachnang, vicarska.


Ciriki svitak s grbovima (1340)

rialis). Kako je simbol jednoroga, kao allegoria Christi i


simbol Duha Svetoga, bio poznat cijelomu srednjem vijeku,
nije ta veza bila strana ni alkemiearu, te je on, sluei se tim
simbolom, nedvojbeno bio svjestan srodnosti, pa ak i istovjetnosti Merkura i Krista.

b) Jednorog u crkvenoj alegoriei


Crkveni jezik posudio je alegoriku jednoroga iz psalama, gdje
unicorn (u stvari bivol) u prvome redu prikazuje Boju mo,
kao u Ps 28,6: . . . . et oomminuet eas tamquam vitulum
Libani et dilectus quemadmodum filius unicornium14; pa
onda d oovjekovu ivotnu snagu (sl. 243 i 244), kao u Ps 91,11:
. . . et exaltabitur siout unicornis cornu meum15. I mo
neastivoga usporeuje se s moi jednoroga, kao u Ps 21,22:
salva me ex ore leonis et a cornibus unicornium humilitatem meam16. Na te se metafore naslanja Tertulijanova aluzi14
15
16

Ps 29,6: i Liban skakue poput teleta, a Sirion kao mlado bivole!


Ps 92,11: Rog si mi digao ko u bivola.
Ps 22,22: Spasi me iz ralja lavljih, i jadnu mi duu od rogova bivoljih!

453

52o

244 A legorijski prikaz Ariostove glorifikacije.


K o n jsk a griva n a elu spletena u pletenicu k o ja p o d sje a na
jednoroga, zacijelo ne sluajno.
Crte Giovannija Benvenutija, zvanog Ortolano (14881525?)

ja na Krista: Tauri decor eius, cornua imicorinis, cornu


eius17. On tu govori o Mojsijevu blagoslovu (5, Pnz 33,13 1
d.):
Z e m lju m u j e Ja h v e b la g o slo v io ;
n je g o v o j e n a jb o lje o d o n o g to d a je r o s a n e b e sk a
i to se u b e z d a n im a d o lje k rije !
N a jb o lje o d o n o g to d a r u je su n ce
i to m la a k n ovi n o s i . . .
K o p rv e n ac b ik a on je v eli an stv e n ,
ro zi s u m u ro go v i b iv o lji,
n jim a on n a b a d a n a r o d e . . .

Jasno je da u ovome kontekstu bivolji rog znai srecu, jainu i zdravlje blagoslovljenika. Time je, kae Tertulijan,
oznaen Krist: kao bik zbog obaju svojstava, zbog jednoga
tvrdog (ferus = divlji, neukroen) kao sudac, a zbog drugoga blagog (mansuetus = pitom) kao izbavitelj. Njegovi su rogovi zavreci kria . . . Na slian nain isto mjesto tumai
Justin18: Cornua umcornis cornu eius. Jer nitko ne moe
rei ili dokazati da bi se rogovi jednoroga mogli pronai u
nekom drugom predmetu ili u nekome drugom liku negoli
u onome koji prikazuje kri. Jer u Kristu oituje se Boja
snaga. U skladu s tim Priscilijan Boga naziva jednorogim:
Unicomis est Deus, nobis petra Christus, nobis lapis angularis Jesus, nobis hominum homo Christus19. Kao to je prispodobom jednorogu izraena jednovrsnost unigenitusa, tako
se sveti Nil slui istom alegorijom kako bi oznaio neustraivu samostalnost redovnikog xaXoyY)po? ; Movo'/.icoVp laTiv o5t
0 ?, Jjojov aoTovogov. (On je jednorog, samostalno bie)20.
Bazilije dri sina jednorogova (filius unicornium) Kristom. Ambrozije kae da je tajna nastanak jednoroga, kao i
Njegov ures je ures bika, njegov rog je rog jednoroga (Tertulijan, Ad6 6 6 ). To se odnosi na Pnz 33,17: Quasi
primogeniti tauri pulchritudo eius cornua rinocerotis cornua illius / in ipsis
ventilabit gentes [Ko prvenac bika on je velianstven, rozi su rnu rogovi
bivolji; njima on nabada narode].
18 D ialogus cum T ryp h on e Judaeo, pogl. 91 [P. G. VI, col. 691].
19 Opera, str. 24. Jednorog je Bog, stijena nam je Krist, ugaoni kamen Isus,
najvei od Ijudi Krist.
20 Vita, pogl. XCI [P. G. CXX, col. 69], Na pustinjaku narav m on oceru s- a
upuuje ve Elijan, D e natura animalium (XVI, 20).
17

versu s Judaeos, pogl. X /P. L. II/, col.

455

521

522

245

M arija sa zaljubljen im jednorogom u zatvorenom vrtu.


vicarska tapiserija (1480)

zaee Kristovo. Nikola Kuzanski, iz kojega sam uzeo ove


pribiljeke, dodaje kako se srdit i osvetoljubiv bog stiao,
obuzet ljubavlju, u djeviinu krilu21 (sl. 245). Tom je crkve21 D e sim bolica A egyp tioru m sapientia, str. 401 i 348 i d.: (Dei) fortitudo
similis est Rhinoceroti, exod. 15. Unicornis non admittit in antro cohabitatorem: filius Dei aedificavit in saecula, hoc est in utero B(eate) V(irginis).
[Snaga Boja slina je onoj u nosoroga, Izl 15. Jednorog ne trpi nikakva
sustanovnika u svojoj spilji: Sin Boji gradio je stoljeima, to jest, u krilu
Blaene Djevice.j (Usp. Vulgata, Ps. 77,69: et aedificavit sicut unicornium
sanctificium suum in terra quam fundavit in saecula; Ps 78,69: Sagrai
Svetite ko nebo visoko, ko zemlju utemelji ga ovijeka). Rog m on oceru s- a
djeluje kao alexipharm akon, razgonei otrov iz vode, to se alegorijski odnosi na Christi baptismum (tj. na posvetu krsne vode); recte Christo baptizato accomodatur, qui dilectus ut filius unicornium, ad abluendum nostrorum sordes scelerum omnium fluenta sanctificavit aquarum, ut ait Beda.
Divlja ud nosoroga naglauje se u [V u lg a ta ], Job 39,9 i d.: numquid volet
rinoceros servire tibi aut morabitur ad praesepe tuum / numquid alligabis
rinocerota ad arandum loro tuo: Moe li slugom uinit bivola, zadrat ga
no jednu za jaslama? Moe li njega za brazdu prikovat da ralo vue po
docima tvojim?

456

246 M andala sa etiri ornam entalna m edaljon a, u k o jim a se vide


jelen, lav, orlolav i jednorog.
Podna ploica iz tvomice opeka samostana St. Urban (Luzern)

nom razmiljanju sukladno alkemistiko o kroenju lava i


zmaja (sl. 246). Slino je i s preobrazbom starozavjetnoga
Boga u novozavjetnoga boga ljubavi. Nadasve strani Bog,
kae Picinellus, poto je uao u tijelo najblaenije Djevice,
prikazao se svijetu kao miroljubiv i posve ukroen22.
Honorije Autunski kae u Speculum de mysteriis ecclesiae:
Jednorogim se naziva veoma divlja ivotinja sa samo jednim
rogom. Kako bi se uhvatila, u polje se dovodi djevica, kojoj
ivotinja onda dolazi i kada legne u njezino krilo, biva uhvaena.1
11 M unus sym b olicu s I, 419b: S. Bonaventura; Christus, inquit, per mansuetissimam Mariam mansuescit et placatur, ne se de peccatore per mortem
aeternam ulciscatur. (!) Mit o djevici i jednorogu prenio nam je Izidor Seviljski u L iber etym ologiaru m (XII, 62). Vrelo je P h ysiologus G raecus: II
H aypEUTai,; 7rapS-vov dyvr)v pitt to u c t iv p.7TpoaS'Ev auTOu. Kal &XXETai. e E4 t o v
x

-riji; 7tap&vou xal ?) Tiap&voi; Od^TTEi. t o E^&o v ital ayEi e EC, t o 7iaXaTtov
paatXov. (Kako se lovi? Bacaju pred njega svetu djevicu. I on skae

6 X t io v

tclv

djevici u krilo i djevica grije ivotinju Ijubavlju i nosi je gore u kraljevsku


palau.) Pitra, Spicilegium S olesm en se III, str. 335 (V eteru m G n osticoru m in
P hysiologum allegoricae in terpretation es). P h ysiologus bi mogao potjecati od
Didima Aleksandrijskoga, kranskog hermeneutika iz 3. st.

457

523

247 Djevica s jednorogom.


Chludoffov psaltir (bizantski, kraj 9. st.)

T o m je iv o tin jo m p rik a z a n K r is t, a n je zin im ro g o m n e sv la d iv a


ja in a 23. O nog k o ji se s m je s tio u d je v i in o tije lo u h v a tie lovci;
to je s t , on i k o ji g a lju b e p r o n a li su g a u o v je je m lik u 24 (S l. 247).

524

Rupertus25 isto tako usporeuje Krista s rinocerosom, a


Bruno Herbipolensis26 ga naprosto naziva cornu (rog). Kuzan23 Insuperabilis fortitudo. Usp. Tab. smarag.: Totius fortitudinis fortitudo fortis [jaka jakost svih jakosti], Honorije (Speculum, P. L. CLXXII,
col. 847): (Christus) cuius virtus ut unicornis fuit, quia omnia obstantia
cornu supprimit, quia Christus principatus et potestates mundi cornibus crucis perdomuit [(Krist), ija je snaga bila poput one u jednoroga, jer je sve
to mu stajae na putu ruio svojim rogom, jer Krist je pokorio gospodstva
i moi svijeta rogovima kria],
24 Qui in uterum Virginis se reclinans captus est a venatoribus id est in
humana forma inventus est a suis amatoribus.
25

De Trinitate (P. L. CLXII, col. 899).

Expositio psalmorum (P. L. CXLII, col. 182): In te inimicos nostros ventilabimus cornu. Et in nomine tuo spernemus insurgentes in nobis... cornu
vero nostrum Christus est, idem et nomen Patris in quo adversarii nostri vel
ventilantur vel spernuntur. [U tebi probost emo rogom nae neprijatelje.
A u tvoje ime prezirat emo one koji se diu protiv nas . . . ali na rog je
Krist, a isto tako ime oca, u kojemu su probodeni i prezreni nai protivnici.]
26

458

248

Stvaranje Eve kao prefiguracija prie o spasenju;


odatle prisutnost jednoroga.
T re s o r de sapience

(1 5 . s t . )

ski pie kako Albert Veliki u knjizi Hypotyposes spominje


djevicu u vezi s monocerusom. Albert je poznavao alkemiju,
a navode je crpio iz Hermovih rasprava. U Tabula smaragdina nailazimo na sina silne jakosti, koji silazi u zemlju i prodire kroz sva vrsta tijela. Djevica nije samo astroloki znak zemlje ve i znai zemlju (sl. 248) (u Tertulijana i
Augustina). Izidor Seviljski istie prcdirue djelovanje
unicorna27. U Tabuli posrijedi je tek lako prikriveno rodo27 L iber

etym ologiaru m

(nav. dj.): . .. aut ventilet aut perforet.

459

249

Divlji jednorog.

Bock, Krauterbuch (1595)

525

skvrnue izmeu majke i sina28, to bi Albert bio mogao zamijetiti.


Kao to je vee napomenuto, jednorog nije jednoznaean. On
moe znaiti i zlo. Tako za jednoroga kae Physiologus Graecus 29 da je ta ivotinja brz trkae, da ima jedan rog, te da
snuje zlo protiv ljudi (pt.v7)aixaxov Se U7rap^ei ev aviiptor.oLc).2
3
23 Majka sinovljeva je dodue Mjesec; ali nutrix eius terra est [zemlja je
njegova dadilja], Usp. sl. 163. Ascendit a terra in coelum; on, dakle, potjee
iz zemlje, penje se na nebo i opet se vraa na zemlju, prodirui kroz nju.
Vidi Tab. smaragd., str. 2.
29 Izd. Shordone, str. 263, 18 .

460

250 Divlji ov jek jae na jednorogu.


B a k r o r e z iz

G rdsseres K a rte n s p ie l

(o k o

1463)

Ali sveti Bazilije kae: Pogledaj i ti, o ovjee, i uvaj se


jedeoroga, to jest, zlog duha (sl. 249). Jer on snuje zlo protiv
ovjeka (iv;'r(cEy.axoc toI; a v i)p r7 r:o'c), a vjet je u injenju zla . . .
(oo<pbq
526

t o u

x a x o 7 T o i^ c 7 a i).

Ovi primjeri dovoljno pokazuju koliko se alkemistika


simboilika naslanja na crkvene metafore. Kod crkvenih navoda valja imati na umu da simbol jednoroga sadri i oblik
zla (sl. 250). Kao prvotna udovina basnoslovna ivotinja
sadri on unutranju zakonitost, coniunctio oppositorum.
Zbog te je injenice posebice podoban za izraavanje alkemijskoga monstruma Hermaphroditum-a30.

c) Jednorog u gnosticizmu
527

Izmeu crkvenoga jezika i gnostiko poganske simbolike postoji isto tako veza. Izvjetavajui o nauku nasejaca kae Hipolit kako zmija (naas) prebiva u svim stvarima i biima.
Prema njoj ( vazc ) da su nazvani svi hramovi ( vaou? iz.b
tou v'ac) (Elenchos V, 9, 12). Zmiji je posveena svaka sveti30
udovinu narav jednorogovu opisuje Plinije (H istoria naturalis, VIII,
pogl. 21): konjsko tijelo, slonovske noge i veprov rep. Fantastian opis, koji
je posebice mogao biti zanimljiv alkemiarima, nalazi se u I v ? i a Ktesije
(oko 400): Divlji magarci, kako ujem, nisu u Indiji manji od konja. Preostalo
tijelo je bijelo, glava nalikuje na purpur, oi imaju tamnomodru boju. Na
elu imaju rog, dugaak rif i pol; donji dio roga je bijel, dalje gore grimizan,
doim je sredina posve crna. Iz tih arenih rogova piju Indijci, ujem, ali ne
svi, ve samo najotmjeniji Indijci, zbog ega oni rogove na pojedinim mjestima optau zlatnim trakama, kao to se lijepa ruka nekoga kipa uresi narukvicom. Pria se da onaj tko pije iz toga roga biva osloboen neizljeivih bolesti, jer ga ne hvataju grevi, niti ga usmruju otrovi, a ako je prije ispio
togod koljivo, povratit e i opet ozdraviti. (R elicta fragm en ta ex C tesiae
Indicis, 363). Isto u D e natura animalium, IV, 52. Daljnja mjesta koja se
odnose na jednoroga su III, 41 i XVI, 20. Na posljednjem se mjestu spominje
da se ivotinja u Indiji naziva kartazonon. Snaga njegova roga je nepobjediva. On voli samotne panjake i sam tumara uokolo . .. On trai osamu.
Filostrat pripovijeda u svojem djelu V ita A pollonii (III, pogl. 2), kako onoga
dana kada pije iz jednorogovih pehara ovjek ne oboli niti ne osjea bolove
rana, kako moe ii kroz oganj, a ne kodi mu ni najjai otrov. U Kuzminu
Zpicmavix7) To7roypacpia (poetak 6 . stoljea) pripovijeda se kako se jednorog,
da bi umaknuo lovcima, sunovrauje u provaliju na svoj rog, koji je toliko
jak te zaustavlja pad. (McCrindle, T he Christian T opograph y o f Cosm as, str.
361). Potpuna patristika literatura u Salzera, D ie Sinnbilder und B eiivorte
M ariens, str. 44 i d.

462

nja, svaka posveta ( rshsrrj ) i svaka tajna. To izravno podsjea na reenicu iz Tabula smaragdina: Pater omnis telesmi totius mundi est hic (Taj je otac dovrenja cije'loga
s v ije t a ) .T s X o ( ; , tsXetrj i ts>.scu.6; ZOvu se jednako: naime, dovrenje, u alkemistikome smislu usavrenje i zrenje nesavrenih tijeda (corpora imperfecta), kao i samoga izvoditelja
pokusa31.
T i (n asejo i) k a u d a j e z m ija v la n a tv ar, u p ra v o k a o to je (rek ao) i T a l iz M ileta (za o v o g a je , n aim e, v o d a b ila p ra p o e lo ), te
d a n ije d n o b ie e u o p ee, b e sm rtn o k a o n i srn rtn o, o iv je lo ,ili neoivje lo , b ez n je ne rnoe o p s to ja ti.

Ta se odredba zmije poiklapa s alkemistikim Merkurom,


koji je isto tako voda, naime, boanska (uScop Heicov, aqua
permanens), vlano, humidum radicale (korijenasto vlano)
i duh ivota (spiritus vitae), to ne prebiva samo u ivome
ve, kao svjetska dua (anima muni), u svemu postojeemu.
Hipolit nastavlja: Njoj (zmiji) podlone su sve stvari
i ona je dobra, i u sebi ima svega kao u rogu jednorogoga
bika (ev xepaTi Taupou povoxepaTco;). Ona uope daje Ijepotu
i zrelou svim biima . . .
Zmija je, dakle, poput roga jednorogova, alexipharmakon
i povrh toga naelo koje sve stvari dovodi do zreloe i savrenstva. Jednorog kao Merkurov simbol ve nam je poznat.
Osim toga Merkur je preobrazbena tvar par excellence, koja
opet sa svoje strane donosi usavrenje i zrelou nesavrenim
ili nezrelim tijelima. Stoga ga alkemija velia kao salvatora
i servatora. Ona (zmija) proima sve, kae Hipolit, izlazei istodobno iz raja i cijepajui se u etiri poeetka32. Temeljna je misao alkemije da sve proizlazi iz jednoga (sl. 251)
. . . sicut omnes res fuerunt ab uno . . . sic omnes res natae
fuerunt ab hac una re, kae Tabula da se to jedno cijepa u etiri poeela (sl. 252), a iz ovih opet biva sloeno u jedinstvo. Prima materia naziva se, izmeu ostaloga, rajskom zemljom, koju Adam prigodom svojega progona uzima sa sobom. Mercurius philosophorum sastoji se iz eetiri
poela (sl. 214). U jednome misterijskom spjevu koji navodi
31 Usp. [Jung], Paracelsus als geistige Erscheinung [paragr. 158] i Paracelsus als Arzt [paragr. 27 i d.]: maturatio.
32 Gore navedena mjesta nalaze se u Elenchos-u V, 4, 1215.

463

528

529

251

Sed am stupn jeva procesa, prikazani kao jedinstvo.


R ip le y Scrowle (1588)

Hipolit, Oziris se oznauje kao Mjeseev nebeski rog


(Tioupaviov [iv]vo<; xpoo;), a isto prabie i kao Sofija i Adam33.
Te su nam analogije ve poznate u alkemistikom obliku.
Jedna daljnja analogija koja se spominje u vezi s time jest
mnogoliki Atis. Merkurova promjenjivost i mnogolikost
temeljna je predodba alkemije. Vjerujem da se ne moram
uputati u kranske predodbe ikoje su primljene u taj poganski sustav: neka bude dostatna usporedba s kranskim
navodima.
nav. dj., V, 9, 8.

464

252

Cednost.

Les Triomphes e Pitrarque (16. st.)

d) Jednorogi skarabej
530

Znaajno vrelo za jednorogu simboliku Merkurovu je Horapolovo djelo Hieroglyphica (poglavlje X). Taj autor kae
kako je trei genus skarabejev jednorog (ixov6xspto<;)j te je
zbog toga jedinstvena lika svet Merkuru, poput Ibisa. Povrh
toga skarabej je p-ovo'fsv^ (jedinoroenik, unigena), ukoliko
je aoToyevg:c, ^irov (ivo bie nastalo iz sebe sama). U Paracelsusa prima materia je increatum, a u cijeloj alkemiji
ona je kao Merkur, odnosno, 'kao serpens ili draco, dvospolna, oploena i raa samu sebe (sl. 253). Unicus filius

253 Harpokrat, obavijen ou roborosom .


Gnostika gema

jest filius Philosophorum, naime, kamen. Komadanje zmaja, to jest, separatio elementorum dogaa se, u jednome
tekstu na papirusu, i skarabeju: Skarabej, krilati vladar
to stoji na nebeskome meridijanu, bi obezglavljen, raskomadan34. Jo upuujem na estu parabolu u Splendor solis35, gdje je separatio prikazan kao raskomadano truplo.
Uz to je sljedei tekst:
R o sin u s36 g o v o ri / Jcako eli o tk riti v i e n je o o v je k u / k o ji je b io
m rta v / i k o je g a je tije lo b ilo p o sv e b ije lo p o p u t so li / i k o je g a su
34 Papyrus Graecus J 384 (Preisendanz, nav. dj., II, str. 60, redak 44 i d.).
35 U: Trismosin, Aureum vellus.
36 Rosinus je iskrivljeno od Zosim.

466

udovi bili razdijeljeni / a njegova je glava bila od finoga zlata /


ali odijeljena od tijela.. .37
Zlatna glava prvobitno se odnosi na glavu Ozirisa, koji je
u jednome grkom papirusu oznaen kao xl 9 aXo? (bezglavi)38. A grki su se alkemiari nazivali djecom zlatne glave39.
Skarabej se u alkemistikoj literaturi rijetko spominje.
U starim tekstovima nalazi se u Consilium coniugii: Nulla
aqua fit quelles, nisi illa quae fit de scarabaeis aquae nostrae 40 (Nijedna voda ne postaje quelles (eliksir) osim
onoga (quelles) koji nastaje iz skarabeja nae vode.) Aqua
nostra nije nita drugo ve aqua divina, naime, Merkur.

531

e) Jednorog u Vedama
Pretkranski tragovi jednoroga vode na Istok41. Tako ga su- 532
sreemo ve u himnama Atharva-vede (III, 7), u aranju
protiv ketrije, nasljedne bolesti:
1. Upon the head of the nimble antelope a remedy grows! He has
driven the kshetriya (inherited disease) in all directions by means
of the horn.
2. The antelope has gone after thee with his four feet. 0 horn,
loosen the kshetriya that is knitted into his heart!
3. (The horn) that glistens yonder like a roof with four wings
(sides), with that do we drive out every kshetriya from thy limbs424
.
3
37 Prizor podsjea na tajnovitu izreku Aufer caput, corpus ne tangito [Skini glavu, ali tijelo ne diraj]. (Poliphile, fol. c. II j [str. 11].)
38 Preisenanz, nav. dj., I, str. 185, redak 99.
39 Xpuoa? jts^akSje -a io :- (Berthelot, Alc. grecs, III, x, 1).
40 Ars chem., str. 119.
41 U pitanje da li je u asirsko-babilonskome kultumom kmgu postojao jednorog neu se uputati. Dodue Schraer (Die Vorstellung von
M ooo/.oomund ihr Ursprung, str. 573 i d.) eli openito preobu monokerosa izvesti
upravo iz prividno jednorogih ivotinjskih prikaza u Persepolisu i dr., dmgim
rijeima, iz pogrena tumaenja spomenika. A ne razmatra indijske izvore.
43 [1. Na glavi brze antilope raste lijek. On je s pomou roga rastjerao
ketriju (nasljenu bolest) u svim smjerovima. 2. Antilopa sa svoje etiri
noge ila je iza tebe. O roe, oslobodi kSetriju, koja je zapletena u njegovo
srce. (Rog) koji sjaji tamo prijeko, poput krova sa etiri krila (strane),
njime emo istjerati svaku ketriju iz tvojih udova.] Sacred Books of the
East XLII, str. 15.

467

254

M orski jednorog (m onoon, m onokeros), kojega je kljova


predloak starijim prikazima jednoroga.
Pommet, H is to ir e gi.ni.rale d e s d r o g u e s (1694)

533

ini se da je i Manuova riba (sl. 254) jednorog, iako se nigdje tako ne naziva. Neprestance se govori o njezinu rogu,
a ne o rogovima. Prema legendi koja se navodi u Shatapatha-Brahmana 43 Manu je gajio ribu koja ga je, bivajui
sve veom, na kraju odvukla preiko poplave do sigurne obale.
Svoju lau Manu je privezao o njezin rog4
44. Riba je utjelov3
ljenje Vinua (sl. 255). Manu znaei ovjek45. Njegov lik viestruko odgovara helenistiekome
To je otac ovjeanstva. Potjee izravno od boanstva (od Svayambhua, Sa43 nav. dj., XII, str. 216 i d.
44 The fish then svvan up to him, and to its horn he tied the rope of the
ship, and by that means he passed swiftly up to yonder northem mountain
(Himalaja). [Riba je onda doplivala do njega, a on je privezao ue lae o
njezin rog i na taj nain brzo je prispio s onu stranu sjeverne planine.j (nav.
d j., str. 217, 5)
45 The Laws of Manu, nav. dj., XXV, str. XIV. Manu is the heros eponymos
of the human race, and by his nature belongs both to gods and to men
[Manu je heros eponymos ovjejega roda i po svojoj naravi pripada bogovima i ljudimaj. (nav. j., LVII)

468

255

Vinu u svojoj rib ljoj inkarnaciji.


Inijska minijatura (18. st.)

moopstojeega, to jest od Brahme. On je Bogoovjek, poistovjeen s Prajapatijem, gospodarem svih stvorenih bia,
pa i sa samim Brahmom, najviom duom. U Rig-vedi on
se naziva otac Manu i kae se kako je sa svojom ikeri raao ljude. On je utemaljitelj drutvenoga i udorednoga po-

469

534

retka46. On je prvi rtvovatelj i sveenik47. On je ljudima prenio nauk Upaniada48. Posebice je zanimljivo to se on izvodi
od androginoga Viraja. Shatapatha-Brahmana povezuje ga
s bikom, koji ima zadau razmrskati asure i rake (zle duhove, neprijatelje bogova)49. Naposljetku on je i otac ljekamitva50. Prema budistikoj predaji Manu je gospodar zlatnoga
doba51. Rog je tu, dakle, povezan s likom koji je po imenu i
vrsti u najblioj vezi s anthroposom.
Motiv djevice u vezi s jednorogom nalazi se u Ramajani
i Mahabharati (III, 110 113). Pustinjaka zvanog Rijasringa (Gazelin rog), sina Wibhandake, ili Ekasringu (jednorog),
izbavlja kraljevna Santa iz osame i udaje se za njega ili ga
pak zavodi hetera, jer jedino na taj nain moe se prekinuti
strahovita sua to je snala zernlju52.

f) Jednorog u Perziji
535 Znaajan opis jednoroga nalazi se u Bimdahisu:
Regarding the three-legged ass they say, that it stands amid the
wideformed ocean, and its feet are three, eyes six, mouths nine,
ears two, and horn one, body white, food spiritual, and it is righteous. And two of its six eyes are :in the positkm of eyes, two
on the top of the head, and two in the position of the hump; with
46 nav. dj., LVII i d.
47 Vedic Hymns (nav. dj., XLVI, str. 96): As thou didst perform sacrificc
to the gods with the sacrificial food of the wise Manu, a sage together with
sages, thus, O highly truthful Hotri itd. [Kada si bogovima prinio rtvu
rtvenom hranom mudroga Manua, mudrac skupa s mudracima, tada, o najistinskiji H otri.. . ]
48 Khandogya-Upanishad (nav. dj., I, str. 44, 4).
49 nav. dj., XII, str. 29, 14.
50 Vedic Hymns (nav. dj., XXII, str. 427, 13): O Maruts, those pure medicines of yours, the most beneficient and delightful, O heroes, those which
Manu, our father, chose, those I crave from Rudra, as health and wealth.
[O Maruce, ti tvoji isti lijekovi, najdjelotvorniji i najragocjeniji, o junaci,
oni, koje je odabrao Manu, na otac, oni koje udim od Rudre kao zdravlje
i dobrobit,]
51 Usp. moja razmatranja o Paracelsusovu Adechu (Paracelsus als geistige
Erscheinung, paragr. 168 i 203 i d.).
52 Holtzmann; Indische Sagen, str. 131 i d. Liiders, Die Sage von Rsamga,
str. 87 i d. Ovu priu prenose i budistike jataka (Jataka 526).

470

the sharpness of those six eyes it overcomes and estroys. Of the


nine mouths three are in the head, three in the hump, and three
in the inner part of the flanks; and each mouth is about the size
of a cottage, and it is itself as large as Mount Alvand. Each one
of the three feet, when it is placed on the ground, is as much as
a flock (gird) of a thousand sheep comes under when they repose
together; and each pastern is so great in its circuit that a thousand
men with a thousand horses may pass inside. As for the two ears
it is Mazendaran which they will encompass. The one horn is as
it were of gold and hollow, and a thousand branch horns have
grown upon it, some befitting a camel, some befitting a horse,
some befitting an ox, some befitting an ass, both great and small.
With that horn it will vanquish and dissipate all the vile corruption due to the efforts of noxious creatures.
When that ass shall hold its neck in the ocean its ears will
terrify (asahmed) and all the water of the wide-formed ocean will
shake with agitation, and the side of Ganavad will tremble (shlvane). When it utters a cry all female watercreatures, of the
creatures of Auharmazd, will become pregnant; and all pregnant
noxious water-creatures, when they hear that cry, will cast their
young. When it stales in the ocean all the sea-water will become
purified, which is in the seven regions of the earth it is even
on that account when all asses which come into water stale in
the water as it says thus; 'If O three-legged ass! you were not
created for the water, all the water in the sea would have perished from the contamination which the poison of the evil spirit
has brought into its water, through the death of the creatures
of Auharmazd.
Tistar seizes the water more completely from the ocean with
the assistance of the three-legged ass. Of ambergis also (ambar-ik)
it is declared, that it is the dung of the threelegged ass; for if it
has much spirit food, then also the moisture of the liquid nourishment goes through the veins pertaining to the body into the urine,
and the dung is cast away53.
53 Pogl. X IX (Sacred Books V, str. 67 i d.). [to se tie tronogoga magarca,
kau da stoji usred prostrana oceana; ima tri noge, est oiju, devet usta,
dva uha, jedan rog, jedno bijelo tijelo; njegova je hrana duhovna i on je
ispravan. A dva oka od njegovih est oiju nalaze se na mjestu gdje su oi,
dva posve gore na glavi, a dva na hrptu. Otrinom tih est oiju svladava on
i unitava. Od devet usta troja su na glavi, troja na hrptu, a troja s unutranje strane butina; a svaka su usta velika poput kolibe, a on sam velik je poput brda Alvanda. Svaka od tri noge, kada stoji na tlu, velika je poput stada
od tisuu ovaca, koje bi se moglo smjestiti ispod nje. A svako putite ima tolik opseg da bi u njemu nalo mjesta tisuu ljudi s tisuu konja. to se tie
para uiju, one mogu obuhvatiti Mazendaran. Rog je poput zlata i upalj, a iz

471

536

udovite se oevidno temelji na trobroju. Kao magarac


ono upuuje na indijskog divljeg magarca u Ktesije, a kao
kozmoloko bie na udovina uosobljenja prve tvari (prima
materia) (sl. 256) u arapskih alkemiara. U Ostanovoj knjizi
postoji takvo jedno udovite s jastrebovim krilima, slonovskom glavom i zmijskim repom, koje sljedbenicima daje
klju riznice54. Magarac stoji u oceanu, poput stabla Gokard
to raste iz duboka mulja u oceanu55. Bundahis kae o stablu:
It is necessary as a producer of the renovation of the universe,
for they prepare its immortality therefrom. Some say it is the
proper-curing, some the energetic-curing, some the all-curing56.

537

Magarac i stablo57 oigledno su srodni zahvaljujui okolnosti to oba znae ivotnu, raateljsku i izljeiteljsku snagu.
njega raste tisuu izdanaka, od kojih bi neki pristajali devi, drugi konju,
drugi pak volu, neki bi pristajali magarcu, i veliki i mali. Tim e rogom
pobijediti i raspriti svu podlu propast koja dolazi od kodljivih stvorenja.
Kada taj magarac gurne vrat u ocean, njegova e uesa donijeti strahote,
a sve e se vode irokoga mora uzbibati od uzbuenja, a obala Ganavada e
zadrhtati. Kada ispusti krik, sva e enska stvorenja u vodi zanijeti pod
stvorovima Auharmazda; a sva e tetna skotna vodena stvorenja, kada zauju
taj krik, prije vremena pobaciti svoje mlade. Kada se pomokri u ocean, bit
e oiena sva morska voda koja postoji u sedam predjela zemlje zbog
toga uostalom svi magarci mokre u vodu, kada uu u nju pri emu govori:
Kada ti, o tronogi magare, ne bi bio stvoren za vodu, svekolika bi morska
voda bila upropatena neistoom, koja je donijela otrov zloga duha u njegovu vodu, smru stvorova Auharmazda. Tistar potpunije zahvaa vodu iz
mora uz pomo tronogog magarca. Za sivu se ambru kae da je izmet tronogog magarca; jer ako on ima mnogo duhovne hrane, tenost tekue hrano
prolazi isto tako ilama, koje pripadaju tijelu, u mokrau, a izmet se izba
cuje.]
54 Berthelot, Chirnie au moyen age III, str. 120.
55 Pogl. XVIII (Sacred Books V, str. 65 i 67).
56 nav. dj., str. 65 i 66. [Ono je nuno kao tvorac obnove svemira, jer i z
toga se priprema njegova besmrtnost. Neki kau da ono istinski iscjeljuje
drugi da snano iscjeljuje, a neki pak da sve iscjeljuje.]
57 K neobinoj injenici da se u stablu skriva guter: The evil spirit has
formed therein, among those which enter as opponents, a lizard as an opponent in that deep water, so that it may injure the Hom [Zli duh je unutra, meu onima koji prodiru kao protivnici, oblikovao gutera kao protivnika u toj dubokoj vodi, tako da on moe nakoditi Homu], (Bundahis, pogl.

472

256

udovina basnoslovna ivotinja to sadri onu massa confusa,


iz k oje nastaje pelikan (sim bol Krista i lapisa).
H e r m a p h r o d itis c h e s S o n n - un d M o n d s k in d (1752)

To je uistinu primitivna usporedba: oba jesu mana ili imaju


manu. Tako arapski alkemiari dobivaju svoju prvu tvar (priXVIII, nav. dj., str. 65). Hom = Haoma, biljka besmrtnosti. U alkemiji se
spiritus Mercurii, koji ivi u stablu, prikazuje kao zmija, salamander ili
meluzina; ovo posljednje u Ripley Scrowle, gdje je guter upola ena te sa
sinom mudraca (filius philosophorum) slavi coniunctio (pir) (sl. 257). Verses belonging to an Emblematical Scrowle (Theatr. chem. Brit., str. 375)
kau: And Azoth truly is my Sister / And Kibrick forsooth is my Brother: /
/ The Serpent of Arabia is my Name, / The which is leader of all this game.
[A Azoth je uistinu moja sestra, i Kibrick odista moj brat: ime mi je Arapska
Zmija, koja vodi cijelu tu igru.]

473

ma materia) \z stabla zapadne zemlje. U knjizi Abul-Qasima58


kae se:
This prime matter which is proper for the form of the Elixir is
taken from a single tree which grows in the lands of the West...
And this tree grows on the surface of the ocean as plants grow
on the surface of the earth. This is the tree of which whosoever
eats, men and jinn obey him; it is also the tree of which Adam
(peace be upon him!) was forbiden to eat, and when he ate thereof
he was trainsformed from his angelic form to human fonm. And
this tree may be change into every animal shape.
538

I udovite i stablo znae 9 ap;raxov aOavaoia? eliksir, alexipharmakon i svelijek. Svojstvo stabla da se moe prometnuti
u sva iva bia pripisuje se i Merkuru, koji moe poprimiti
sva oblija (sl. 257).
539 Magarae je daemon triunus, podzemno trojstvo, koje latinska alkemija prikazuje kao troglavu neman i poistovjeuje
s Merkurom, sal-om i sulphurom.59 Samo u uzgredice spomenuti antiku glasinu o tovanju magarca u jeruzalemskome hramu i o sramotnome raspeu60 na Palatinu; isto tako i
saturnsko znaenje Jahvea i Jaldabaotha kao demiurga, ime
se ti likovi pribliuju takoer saturnskoj prvoj tvari.

g) Jednorog u idovskoj predaji


540 U Talmuu61 se pria da je jednorog izbjegao poplavi i to privren izvana na korablju, jer zbog svoje goleme tjelesne veliine nije mogao biti primljen u korablju. Na isti je
nain poplavu preivio Og, kralj Basana. Mjesto glasi:5
1
51 Kitab cd-ilm, str. 23. [Ta prva tvar, koja je podobna za oblik eliksira,
uzima se od jedinoga stabla koje raste na zapadu. . . I to stablo raste u
oceanu, kao to biljke rastu na zemlji. Onoga tko uvijek jede od toga stabla
moraju sluati ljudi i duhovi; to je ono isto stablo s kojega je Adamu (poivao u miru!) bilo zabranjeno jesti, i kada je s njega jeo, njegov se aneoski
lik prometnuo u ovjeji. A to se stablo moe preoblikovati u bilo koji ivotinjski lik.]
59 [Usp. sl. 54; nadalje Paracelsus als geistige Erscheinung, naslovna slika.]
" [Usp. tabla XLIII u: Symbole der Wandlung.\
61 Goldschmidt (prir.), Der babylonische Talmud, X, str. 359 (Traktat Zebahim, fol. 113 b).

474

;>

...

? 'r .

,i.

*>\ =

--r., J.'.I

t .
.*
'
' ' ' > /<* ' ,

='

'5 !#>,i - -

,v/..A

: s ^ ;y ' ^
". . _**..
.. ->-' -*
'&:*-^

" ' '

!? X

'V , - /
<*W

-. ; ' , - t "

I f M

' / /

^r\. i f* -;v

;,?'
'' '"

V*v.V

>,

V&v'-

" \

v*-;
V .

'-;-- : 1 ;

K-

w
i

r*U = ?

> *

: v

< ~ -= i

:r0>
: -~<'l
.'=-..-. -.; >r ..
\

/ /
A ...

257 Preobrazbe Merkura u procesu. Meluzina (Lilith) kao


sapientia na stablu.
R ip le y S c r o w le (1588)

Prema onomu koji kae da potop nije siao na zemlju Izraela,


objanjivo je da se jednorog odrao ali kako se odrao prema
onomu koji kae da jest siao? R. Jannaj odvrati: Mladunad
uzehu u korablju. Ali Rabba b. Bar Hana pripovijedao je kako
je vidio mladoga jednoroga koji bjee velik poput planine Tabor;
planina Tabor obuhvaa etrdeset parasanga, njegov je vrat bio
irok tri parasange a glava mu parasangu i pol, a kada je izbaeivao
izmat zatrpao je Jarden6
62? R. Johanan odvrati: U korablju uzee
1
njegovu glavu. ' Ali uitelj ree da mu je glava obuhvaala parasangu i pol? Bit e da su prije uzeli u korablju vrak njegova nosa. ... Ali ikorablja se dizala uvis? Res Laqis odvrati: Njegove rogove svezahu za korablju. R. Hisda, meutim, ree da su s vrelim grijeili te su vrelim i kanjeni63?
to misli kako se odrala i korablja64? I gdje se nadalje zadrao
Og, kralj Basana65? Oni su zacijelo doivjeli udo i (voda) na bokovima korablje ostade hladna.
541

542

543

Odgovarajua verzija te prie sadrana je u zbirci midraa


Pirke R. Eliezer66, prema kojoj se Og vozio izvan korablje,
na preki Ijestava (pogl. 23).
Prema Targuniu Pseudo-Jonatana, a u vezi s Post 14,13, Og
se zadravao na krovu korablje67.
Prema jednoj talmuskoj legendi68 Og je potomak jednog
od palih anela, koji se spominju u Post 6 i koji su opili
s Ijudskim kerima:
61 Usp. odgovarajue mjesto u Goldschmidtu, nav. mj., VIII, str. 213 (Traktat Baba Bathra, fol. 73b) kao i napomenu: Pod Reem, odnosno, Reima
podrazumijeva se ..., kao to proizlazi iz mnogih mjesta rabinske literature,
jednorog.
63 Voda je, dakle, bila vrela i jednorog bi bio morao uginuti ofurivi se,
ak da je i mogao disati. (Usp. nap. u Goldschmidtu.)
64 To se odnosi na Post 6,14, gdje se kae da su prijekleti korablje iznutra
i spolja bile obloene paklinom, koja bi se u vreloj vodi bila morala rastaliti. (Usp. nap. Goldschmidt.)
65 Talmudska saga, prema kojoj je Og preivio potop, nalazi se u traktatu
Nidda, fol. 61 a (Goldschmidt XII, str. 552): Kae se, naime (Post 14,14):
A bjegunac neki. . . donese vijest Abramu Hebrejcu, a R. Johanan ree:
To bijae Og, koji je izbjegao potop.
66 Prema Zunzu (Die gottesdienstlichen Vortrage der Juden, historisch ent\vickelt, str. 289) nastala najranije u 8. stoljeu.
67 Prepriano u: Bin Gorion, Sagen der Juden I, str. 208.
68 Der babylonische Talmud, XII, str. 552 (Traktat Nidda, fol. 61a).

476

Upamti, Sihon i Og bijahu braa; jer uitelj ree: Sihon i Og


bijahu sinovi Ahijasa, sina Samhazajeva69. Raijev komentar kae da su Sihon i Og bili sinovi Ahijini, koji potjecae od emhazaja i Azaela, dvojice anela palih u doba Enoevo.
Ogova golemost opisuje se na vie mjesta u Talmuu, a
najgolemije zacijelo u Tra'ktatu Nidda70:

544

Abba Saul, prema drugima R. Johanan, ree: Bijah grobar. Jednom sam gonio srnu i upao u butnu kost nekog mrtvaca; gonio
sam je tri parasange, ali smu nisam uhvatio, a butna kost jo
nije prestajala. Kada sam se vratio, rekoe mi: To bijae kost
Oga, kralja Basana.
Nije nemogue da izmeu Oga i jednoroga postoji unutranja veza: oba se spaavaju pred potopom tako to su nekako privreni s vanjske strane korablje. Oba su golema. Nadalje se, kao to smo vidjeli, jednorog usporeuje s planinom
Tabor, a i Og je povezan s jednim brdom: iupao je brdo
kako bi ga bacio na izraelitski logor71. U jednome midrau72
usporedba ide dalje: jednorog je brdo kojemu prijeti lav,
a u navedenoj prii Oga ubija Mojsije, Jahvin sluga koji
se u Starome zavjetu tako esto usporeuje s lavom. Midra
glasi:
Govorae R. Huna bar Idi: U vrijeme dok je David jo uvao
stado, ode on i nae jednoroga (Reem), gdje spava u pustinji, te
pomisli da je to brdo pa se pope na nj i pasae (stado). A jednorog se strese i ustade. A David ga zajai i dopre do neba. Tada
David govorae (Bogu): Kada me spusti s toga jednoroga, izgradit u ti hram od stotinu rifova, poput roga ovoga jednoroga ... to je Svetac, neka je hvaljen, uinio za njega? Uini da
doe lav i kada jednorog ugleda lava, uplai se pred njim, une
pred lavom, jer kralj je iznad njega, i David sie na zemlju. Ali
kada David ugleda lava, uplai se. Zato se kae: lzbavi me lavIjega drijela, kao to si me usliao (izbavio) od bivoljih rogova.
69 Najznaajniji od divova spomenutih u Post 6,4 (usp. nap. Goldschmidt).
70 Fol. 24b.
71 Der babylonische TalmudL, I, str. 237 (Traktat Berachoth, fol. 54b) i Targum Pseudo-Jonatana (v. Br 21,35).
71 O Ps 22,22: Spasi me iz ralja lavljih, i jadnu mi duu od rogova bivoljih!

477

545

Jedan drugi midra73 pokazuje jednoroga tu nije nazvan


Reem ve izriito jednorog (ha-unicorius) u borbi s
lavom. To mjesto glasi:
A u naoj zemlji postoji i jednorog (ha-unicorius), koji na elu
ima velik rog. A ima i mnogo lavova. I kada jednorog vidi lava,
goni lava u blizinu jednoga stabla i jednorog eli ubiti lava. A
lav se pomie sa svojega mjesta i jednorog udara rogom u stablo
te njegov rog prodire tako duboko u stablo da on vie ovog ne
moe izvui, a zatim dolazi lav i ubija ga, a kadto je i obrnuto.
U Kemijskome piru, kao i u engleskome grbu, lav i jednorog pojavljuju se zajedno (sl. 258): Alkemistiki, oba siu simboli Merkura, kao to su u crkvi alegorije Krista. Lav i jednorog upuuju na unutranju napetost opreka u Merkuru.
Kao pogibeljna ivotinja lav je blizak zmaju. Zmaja treba
usmrtiti; lavu se barem odsijecaju ape. I jednoroga treba
pripitomiti; kao udovite ima on, meutim, vie simboliko
znaenje i duhovniji je od lava. Ali ovaj moe, kako pokazuje
Ripley, zauzeti i mjesto jednoroga. Oba divovska bia, Og i
jednorog, podsjeaju poneto na Behemota i Levijatana, dva
pojavna naina Jahvina. Poput ovih, i Og i jednorog uosobljenja su demonskih naravnih sila, kao i jednorogi magarac
u Bundahisu. Mo boanstva ne oituje se samo u duhu,
ve i u divljoj animalnosti naravi unutar i izvan ovjeka. Boanstvo je podvojeno, dokle god je ovjek povezan s naravi.
Jednoznanost Boga kao summum bonum bjelodano je
contra naturam. Stoga podvojeni Merkur oituje skriveno
neznabotvo alkemije. Usuprot tome, Kristova se androginija
poima iskljuivo kao duhovna i simbolika, dakle, izvan naravnoga konteksta. S druge strane, postojanje oprenika, gospodara ovoga svijeta, odaje androginijom naznaenu oprenost boanstva to se oitovalo u sinu.

h) Jednorog u Kini
548 Jednorog se pojavljuje i u Kini. Prema Li-Ki-ju postoje
etiri dobrohotne ili duhovne ivotinje: to jest, jednorog (ki73 Vber ie Zehtt Stamme iz: Ozar Midraschim (Eisenstein), str. 468.

478

258 Jednorog i lav.


La Dame a la Licorne (15. stoljee). Serija prikazuje pet sjetila u jednome nizu.

-lin)74, feniks, kornjaa i zmaj. Jednorog je najvia u etverononih ivotinja. Ima tijelo srne, volovski rep i konjska kopita. Na leima ima pet razlicitih boja, a po trbuhu je ut.
74 Ts'i-yiian (kineski leksikon) p. r. k'i-lin: Nalikuje jelenu, ali je vei, s volovskim repom i konjskim kopitima; ima jedan jedini mesnati rog, dlaka na
leima je peterobojna, na trbuhu uta (ili smea), ne gazi ivu travu i ne jede
iva stvorenja; kada dou savreni vladari (shenjen), a kraljev se Tao ozbilji,
onda se on pojavljuje. (Tumaenja za sl. 259 i 260, za prvo izdanje ove knjige,
s kineskog je preveo prof. E. H. von Tscharner. Za tumaenja o Konfuciju
usp. Wilhelm, Kung-tse, Leben un Werk, str. 60 i 189).

479

259 K i-lin n ajavljuje K on fu cijevo roenje. K i-lin izbacuje iz usta


ispravu na zadu. Dok jo Kung-ce nije b io roen, doe jedan k'i-lin u
kuu namjesnika Tsoua i izbaci iz usta ispravu na adu. Njezin je natpis
glasio: Sin gorskoga kristala (doslovce: vodene esencije) nastavit e
raspalo carstvo Choua i bit e kralj bez kraljevskih obiljeja. Majka
Jen udila se tom e i na ki-linov rog privezala vezenu vrpcu. On ostade
dvije n oi i onda ode.
Iz ilustriranoga kineskoga djela Ceng-chi-tua, Slike iz zivota
Savrenoga (Konfucija); oko 18. st.

Prema drugim je ivotinjama dobrouidan. Kae se da se pojavljuje pri roenju dobrih careva ili velikih mudraca. Bude
li ranjen, ima to zloslutno znaenje. Prvo se pojavio u vrtu
utoga cara. Kasnije su dva jednoroga ivjela u Ping-yangu,
prijestolnici cara Yaoa. Jedan se jednorog pojavio pred Konfucijevom majkom, dok je s ovime bila trudna (sl. 259). Prije
Konfucijeve smrti zbilo se kao znak da je vozar ranio jednoroga (sl. 260). Vrijedi spomenuti da se muki jednorog zove Ki,
doim se enski zove Lin; spajanjem obaju znaajeva (Ki-lin)
oznauje se rod kao takav75. To jednorogu pridaje neto androgino. S feniksom i zmajem on je povezan i u alkemiji, gdje
zmaj predstavlja najnii oblik Merkura, a feniks pak njegov
najvii oblik.
75 Mythology of all Races VIII, str. 98.

480

260 Ki-lin najavljuje Konfucijevu smrt. Lov na k'i-lina u zim skom e


U etmaestoj godini (vladavine) vojvode Aia (od Lua,
481) u zimskome lovu na zapadu bi uhvaen jedan ki-lin. To je
potreslo Kung-cea te on prestade pisati Ch'un-ts'iu. K ung-ts'ung-ce
(zbirka pripovijesti o Konfuciju) kae: Shu-sunova svojta (plemenitaka obitelj u Luu) spalila je bunje i pritom uhvatila k'i-lina. Nitko ga
nije prepoznao. Oni ga odbacie na raskriju u Wu-fuu. (Uenik) Jan-yu
priopio je to i rekao: Jelenje tijelo s mesnatim rogom, nije li to
zloguko nebesko udovite? Kung-ce ode i pogleda ga. On zaplaka
i ree: To je ki-lin! K i-lin, dobra ivotinja, pojavljuje se i umire.
Moj je Tao iscrpljen!
lovu na Zapadu.

Iz istoga kineskog ilustriranog djela

Kao to je ve vie puta navedeno, rog nosoroga je alexi- 5


pharmakon (protuotrov), zbog ega jo i danas ini omiljen
predmet trgovine istonoafrike obale s Kinom, gdje se prerauje u pehare otporne na otrove. Physiologus Graecus
pria da su ivotinje, kada je jedna zmija otrovala vodu na
pojilitima, primijetivi otrov ekale dok jednorog nije uao
u vodu, jer on svojim rogom oznauje kri ( u v a u p o v sx.Tun&aacT o y.ip a r t a u r o u ) , i napio se, jer je tako nestala snaga otrova76.
n str. 321, 1017.

481

261

P apa s jednorogom kao sim bolom Duha Svetoga.

Scaliger, Esplanatio imaginum (1570); antiteza Paracelsusovu jelu Ein Auslegung


er figuren so zu Niirenberg gefunen seind worden.

i) Pehar od jednoroga
550

Pehar koji ozdravljuje jo nije u vezi s peharom spasenja,


naime, prieesnim kaleom i prorokim peharom. Za kardinala
Torquemadu spominje Migne kako je uvijek na stolu drao
pehar od jednoroga: La corne de licorne preserve des sortileges77 (sl. 261 i 262). Nebeski Mjeseev rog nazivahu Grci
Geriona, trotjelesnoga. Ali taj je Jordan78, hermafroditski ovjek u svim biima, koji je nainio sve stvari, saimlje Hipolit nasejski nauk. I s tim u vezi spominje pehar
Josipov i Anakreontov:
Ali mjesto Nita ne bi nainjeno bez njega79, odnosi se na svijet
oblika, jer je ovaj bio stvoren bez njegove pomoi od treega i
etvrtoga (naime etverstva). Jer ovo j e ... pehar iz kojega kralj
77 [Jednorogov rog titi od uroka.] Dictionnaire des sciences occultes, p. r.
Licorne.
78 Analogija s r-Jj-putov.
79 /v 1,3 i d.

482

262 Lunarni jednorog.


Druga strana jedne medalje Antonlja Pisana (1499)

p r o ri e p iju i iz n je g a 80. G rci su isto ta k o c ilja li n a tu ta jn u


a n a k re o n tsk im stih o v im a :
P e h a r m i kae,
G o v o rei n ije m o m u tn jo m
to m o ra m p o sta ti.
On sa m d o s t a ja e d a g a lju d i u p o z n a ju , (n aim e) A n ak re o n to v peh a r, k o ji n ije m o iz g o v a ra n eizreciv u ta jn u . J e r n ije m je , kau ,
A n ak reo n to v p e h a r; p a ip a k m u je , k a e A n ak re o n t, g o v o rio nije m im g la so m , to m o ra p o sta ti, to je s t , d u h ovn o a n e p u te n o , kad a z a u je u tiin i sk riv e n u ta jn u . A to je v o d a n a o n im lije p im
sv a d b e n im sv e a n o stim a , iz k o je je I s u s , p r e tv a r a ju i je , p ra v io
vino. T o je , k au , v elik i is tin s k i p o e ta k u d a k o je j e I s u s in io
u K in i i G alileji, i tak o o ito v ao k r a lje v stv o n e b e sk o . T a j (poe80 Posrijedi je Josipov pehar (Post 44,4 i d.): Zato uzvraate zlo za dobro?
Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne ita iz njega proricanje?

483

tak ) j e k r a lje v stv o n e b a , k o je p r e b iv a u n a m a p o p u t b la g a , p o p u t


tje ste n o g a k v a sc a , sk riv e n a u tri m je r ic e b r a n a 81.
5M

Kao to smo vidjeli, Mjeseev rog u najuoj je vezi s


jednorogom. Tu on, pored rrjpuovo? 'rpLodni^To^12 (trotjelesnoga
Geriona) i Jordana, znai hermafroditskog ovjeka koji je istovjetan s Ivanovim logosom. Tree i etvrto su voda i zemlja.
Prema alkemistikome nazoru oba ova poela oblikuju donju
polovicu svijeta u njihovoj retorti, a Hipolit ih prispodobljuje peharu (zovSu). To je proroki pehar Josipov i Anakreontov. Prevedeno u poela, voda znai sadraj, doim zemlja ono to sadri, naime, sam pehar. Sadraj je voda koju
je Krist pretvorio u vino i koja je predstavljena i Jordanom.
Posljednji znai logos, to pokazuje bjelodanu analogiju s
priesnim kaleom. Njegov sadraj podaruje ivot i spas, kao
kale u 4. knjizi Ezr 14,39 i d.:
O tvorih u s t a i gle, b i m i p ru e n p u n k a le ; ta j k a o d a b ija e nap u n je n v o d o m , a li k o je b o ja b ija e p o p u t o g n ja . U zeo s a m g a i
p io ; a k a d a s a m p o p io ,
m o jim src e m p r o s t r u ji sp o z n a ja ,
m o ja se g ru d n a d m e o d m u d ro sti,
a m o ja d u a z ad ri s je a n je 83.

552

Tajna pehara jest i tajna roga, a ovaj je opet bit jednoroga,


koji znai jainu, zdravlje i ivot (sl. 263). Ista svojstva alkemiari, kao to je poznato, pripisuju svojem kamenu, kojega
opisuju kao carbunculus84. Prema prii, taj se kamen nalazi
,l Elenchos, V, 8, 47. Nuno je napomenuti da Elenchos izravno, prema
netom spomenutim simbolima, prelazi u itifalike likove samotrakih misterija i u Herma Kilenjanina kao daljnje analogije nasejskog arkanuma.
62 Hipolit navodi da su tri dijela Geriona racionalno, psihiko i htoniko.
83 Apokryphen II, str. 400. Podsjeam na alkemistiku jednadbu: voda
= oganj.
M In fine exibit tibi Rex suo diademate coronatus, fulgens ut Sol, clarus
ut carbunculus . . . perseverans in igne [Naposljetku e kralj, okrunjen svojim dijademom, blistajui poput sunca, svjetao poput karbunkula, doi gore
k teb i. . . postojan u ognju], Navod iz: Lilius (Rosarium, Artis aurif. II, str.
329). Lapis svjetluca poput svjetla karbunkula; karbunkul koji svijetli u
svjetlu ognja (Khunrath, Hyleal. Chaos, str. 242; isto tako u: Amphitheatrum.
str. 202).

484

263

Cam pionov p iiv je sa k (s predn je strane) iz roga jednorogog


kljovana, optoen em ajliran im zlatom .

Na poleini se vidi kako su dijelovi roga biLi ostrugani u svrhu lijeenja (16. st.)

pod rogom jednoroga, kako priopuje Wolfram von Eschenbach:


U h v atism o ivotdnju
Z van u je d n o ro g ,
to to lik o p o z n a je
I v oli is tu d je v ic u ,
D a sp a v a u n je z in u k rilu .
S oeone k o sti te iv o tin je
U zesm o k a m e n k a rb u n k u l,
to r a s te isp o d n je z in a roga.

Rog ikao znak moi i snage8586 ima muki znaaj. Istodobno


on je i pehar, koji kao ono to sadri ima ensko znaenje.
Posrijedi je, dakle, sjedinjujui simbol 87 to daje izraaj dvospolnosti arhetipa (sl. 264).
85 Parzifal IX, od retka 14941501.
Scheftelowitz, Das Hdrnermotiv in en Religionen, str. 451 i d.
87 Usp. [Jung], Psychologische Typen.

485

553

264

Jed n orog u m andali s a stablom ivota.

Lov na jednoroga iz zamka Verteuil (kraj 15. st.)

Ovdje sabrana simbalika jednoroga znai tek primjeran


isjeak iz onih najdublje isprepletenih i zamrenih veza izmeu poganske filozofije prirode, gnosticizma, alkemije i kranske predaje, koja je onda sa svoje strane opet najdublje
utjecala na nazore srednjovjekovne alkemije. Nadam se da
je ovaj primjer itatelju bjelodano pokazao do kojega je stupnja alkemija bila religijsko-filozofski ili mistiki pokret.
Ona je zasigurno dosegla vrhunac u oblikovanju Goetheova
religijskoga svjetonazora, kakav se pojavljuje u Faustu.

265

Jed n orog i njegov o draaj, prikazu je krilaticu


De m oy je m epouvante.
Boschius, Symbolographia (1702)

551

266 Dvoglavi orao s papskom i carsk om kn m om kao sim bolom


carstv a o b aju svjetova. Orao je prekriven oim a (p ro svjetljen je!)
(Vatikan, 15. s t j

EPILOG

267

Duh Sveti, tj. avis Hermetis, op lou je onu prim a materia


u liku zmaja.
Ashmole, Hermes Bird (1652)

Nikad se nije posve razjasnilo to su stari filozofi mislili


pod lapisom. Na to se pitanje tek onda moe dati zadovoljavajuoi odgovor kada budemo znali koji su sadraj svojega nesvjesnog time projicirali. Takvu tajnu moe rijeiti samo psihologija nesvjesnoga. Iz nje znamo da je neki sadraj nedostupan doMe god ostaje u projekciji, zbog ega su nam nastojanja autora oko tajne otkrila veoma malo zbiljskoga o tome.
To vei je plijen glede simibolikog gradiva, koje je u uskoj
vezi s procesom individuacije.

491

555

556

557

Pri bavljenju alkemijom mora se neprestance imati na


umu da je ta filozofija u srednjemu vijeku imala vanu
ulogu te da je razvila opsenu literaturu, koja je vrila dalekosean utjecaj na tadanji duhovni ivot. Koliko je sama alkemija posizala u tom smjeru, zacijelo najbolje pokazuje usporedba lapis Krist. Moda e ta injenica objasniti ili
opravdati to to moja saeta razlaganja dodiruju i
podruja koja s alkemijom prividno nemaju nita zajedniko.
Ako se ovjek uope pozabavi psihologijom alkemistike misli,
nameu mu se veze koje, gledano isto izvanjski, kao da su
daleko od povijesnoga gradiva. Ali, pokuamo li tu pojavu
razumjeti iznutra, to jest, s duevnog stajalita, tada polazimo
od sredita gdje se izvanjski najudaljenije stvari sHjevaiu u
najblie susjedstvo. Tamo susreemo onu ovjeju duu koja
se, za razliku od svijesti, u mnogim stoljeima jedva zamjetno
mijenjala, i gdje je dvije tisue godina stara istina i dan-danas istina, to jest, jo je iva i djelotvoma. Tamo nalazimo i
one temeljne duevne injenice koje tisuljeima ostaju iste
i jo e tisuljeima ostati iste. Novo doba i sadanjica, gledani s te toke, ine se poput pojedinih epizoda drame to
je otuoela u davno minulo doba, i protee se svim stoljeima
u daleku budunost. Ta drama je aurora consurgens: osvjeivanje ovjeanstva.
Alkemistiki proces klasinoga doba (od antike do otprilike
sredine sedamnaestoga stoljea) bilo je u stvari kemijsko ispitivanje u koje se, putem projekcije, mijealo nesvjesno psihiko gradivo. Stoga se u tekstovima mnogostruko naglauje psiholoka uvjetovanost djela. Sadraji koji se razmatraju su sadraji podobni za projekciju u nepoznatu kemijsku tvar. Zbog
neosobne, isto objektivne naravi tvari dolazi do projekcija
neosobnih, kolektivnih arhetipova. Sukladno zajednikome duhovnom ivotu onih stoliea to je uglavnom slika duha uhvaena u tmini svijeta, to jest, neizbavljenost tegobnoga stanja
razmjeme nesvjesnosti to se prepoznaje u zrcalu tvari te se
stoga i obrauje na tvari. Kako je psiholoko stanje nesvjesna sadraja mogua zbilja (koju oznauje opreni par bitak
nebitak), sjedinjenje opreka u alkemijskome procesu ima
odsudnu ulogu. Stoga posljedak dobiva znaenje simbola
koji sjedinjuje. Takav u pravilu ima numinozan znaaj.1
1 Usp. moja razlaganja u: Psychologische Typen, pogl. 5.

492

Iz te injenice gotovo nuno proizlazi projekcija slike izbavitelja, to jest, paralela lapis Krist, a isto tako i paralelizam izmeu izbavljujuega opusa ili officiuma divinuma i
magisteriuma, ali uz naelnu razliku da je kranski opus
operari onoga koji je potrebit izbavljenja u ast Boga-Izbavitelja, dok je alkemijski opus nastojanje ovjeka-izbavitelja oko boanske due svijeta, to spava u tvari i eka izbavljenje. Kranin e stei plodove milosti ex opere operato;
usuprot tome, alkemiar sebi ex opera operantis (u doslovnome smislu) pribavlja ivotni lijek, koji mu se ini ili nadomjestkom za milosrdna sredstva crkve ili dopunom i analogijom boanskoga djela izbavljenja to se nastavlja u ovjeku. U crkvenom izrijeku opus operatum i opus operantis
susreu se oba oprena i u krajnjoj crti nepomirljiva stajalita. U osnovi, posrijedi su opreke zajednitvo i pojedinac ii:
diiutvo i osobnost. Ta je problematika modema utoliko to
je bilo potrebno jaanje kolektivnoga ivota i neuveno omasovljavanje naega vremena da bi pojedinac postao svjestan
kako se gui u ustroju organiziranih masa. Kolektivizam srednjovjekovne crkve rijetko je, ili nikad, dosizao onaj stupanj
pritiska, koji bi odnoaj pojedinca prema drutvu bio uzdigao
do opega problema. Stoga je i to pitanje ostalo na razini projekcije te je preputeno naemu vremenu da ga priblii bar
embrionalnoj svjesnosti pod krinkom neurotinoga individualizma.
Ali prije te najnovije promjene, alkemija je dosegla posljednji vrhunac, a time i povijesni obrat u Goetheovu Faustu,
koji je od poetka do kraja proet alkemistikim tokovima
misli. Ono to se zbiva u Faustu najjasnije je izraeno u
prizoru Parisa i Helene. Za srednjovjekovnoga alkemiara tai
bi prizor znaio tajanstveni coniunctio Solis i Lunae u retorti
(sl. 268); doim ovjek novijega doba, preruen u lik Fausta,
prepoznaje projekciju, zauzima mjesto Parisa ili Sola i domogne se Helene ili Lune, svojega unutranjeg enskog oprenika.
Time, naime, objektivni proces sjedinjenja postaje subjektivnim doivljajem artifexa, to jest, alkemiara. Mjesto da to
spozna, postaje on sam likom u drami. Nedostatak Faustova
subjektivnog upletanja jest to se proputa pravi cilj procesa,
naime, proizvodnja nepokvarljive tvari. Mjesto ove u vlastitu
plamenu izgori Euforion, koji bi trebao biti filius philosophorum, nepropadljiv i incombustibile zao udes za alke-

493

558

V H1LO SO PH O RVM .
FERM EN TATIO .

Ib'fc w ir&'SoI rtbcrt>ctfcfel^|]*rf


V n b m U t ie r m io f hilofop horm
268

Fermentatio: sim boliki prikaz coniunctio spirituum.


Rosarium philosophorum (1550)

miara i povod psihologu da kritizira Fausta, iako dogaaj


nije neabian. Jer, kada se pojavi, svaki arhetip zahvaa, dokle god je nesvjestan, cijeloga ovjeka i navodi ovoga da igra
odgovarajuu ulogu. Zbog toga Faust ne moe odoljeti a da ne
istisne Parisa kod Helene, a zbog iste udnje propadaju i drugi porodi i oblici pomlaivanja, kao to su Djeak-Upravlja i homunkuL To je vjerojatno dublji razlog zato do konanoga pomlaivanja dolazi tek u posmrtnom stanju, to
jest, projicirano u budunost. Je li sluajno to usavreni
Faustov oblik nosi ime koje smo ve upoznali kao ime jednoga
od najznaajnijih alkemiara ranoga doba: naime, Marianus
ili, u uobiajenijem obliku, Morienus?

494

Poistovjeoujui se s Parisom, Faust prenosi coniunotio 559


iz projekcije u podruje osobnoHpsiholokoga doivljavanja,
a time i u svijest. Taj odsudni korak ne znai nita manje
ve rjeenje alkemistike zagonetke, te istodobno i izbavljenje dijela osobnosti koji je do tada bio nesvjestan. Ali svako
poveanje svjesnosti skriva u sebi pogibelj napuhnua. To
se jasno vidi u Faustovu natovjetvu. Faustova smrt je nunost koja je dobno uvjetovana, ali nije dostatan odgovor.
Roenje i preobrazba, koji se nastavljaju na coniunctio,
odvijaju se onkraj groba, to jest, u nesvjesnome. Tu je ostao
nerijeen problem kojega se, kao to je poznato, ponovo latio
Nietzsche u Zaratustri: naime, preobrazba u natovjeka, kojega on, meutim, pomie u najpogibeljiniju blizinu ovostranoga ovjeka. Time je neizbjeivo izazvao protukranski ressentiment; jer njegov je natovjek drska preuzetnost pojedinane
svijesti, koja se izravno mora sudariti s kolektivnom moi
kranstva i dovesti do katastrofalnoga razaranja pojedinca.
Poznato je koliko je to, tam ethice quam physice, poprimilo
iznimno karakteristine oblike u Nietzschea. A to je odgovor
sljedeih narataja na individualizam Nietzscheova natovjeka? Oni, tam ethice quam physice, odgovaraju kolektivizmom, kolektivnom organizacijom i nagomilavanjem masa,
koje izvrgavaju ruglu sve to je ikad postojalo. Guenje osobnosti s jedne strane i nemono, moda smrtno ranjeno kranstvo s druge strane: to je neuljepana bilanca naega vremena.
Faustov je grijeh njegovo poistovjeenje s onime to je <>
trebalo preobraziti i onime to je bilo ipreobraeno. Nietzscheovo je presizanje bilo u poistovjeenju s natovjekom Zaratustrom, onim dijelom osobnosti koji se probijao do svjesnosti.
Ali smije li se o Zaratustri govoriti kao o dijelu osobnosti? Nije li on ono natovjeno to ovjek nije, iako ima udjela u
tome? Da li je Bog mrtav, ako ga Nietzsche proglauje iezlim? Ne vraa li se on upravo preruen u natovjeka?
U svojoj slijepoj tenji za natovjejom moi, Faust uzro- 56i
kuje umorstvo Filemona i Baukide. A tko su to dvoje skromnih staraca? Kada svijet bijae postao bezboan te vie nije
pruao gostoljubivo utoite boanskim tuincima, to jest,
Jupiteru i Merkuru, Filemon i Baukida bijahu ti koji su primili natovjene goste, a kada im je Baukida htjela rtvovati

495

svoju posljednju gusku, zbila se preobrazba: bogovi su se


oitovali, priprosta koliba postade hramom, a dvoje staraca
besmrtni sluitelji u svetitu.
562
U stanovitom smislu stari su alkemiari bili blie duevnoj
istini kada su iz kemijskih elemenata htjeli izbaviti ognjeni
duh, a tajnom su se bavili tako kao da ona prebiva u krilu
mrane i nijeme naravi. Jo je bila izvan njih. Ali nadiruei
razvoj svijesti morao je jednom ukinuti tu projekciju i dui
vratiti ono to je od poetka bilo duevne naravi. Ali to je
bila dua, poev od prosvjetiteljskoga doba i u vrijeme znanstvenoga racionalizma? Bila je postala istovjetna sa svijeu.
Dua bijae postala ono to znam. Dua nije bila nigdje
izvan ovjekova ja. Time je neizbjeivim postalo poistovjeenje sa sadrajima izvuenim iz projekcije. Netragom bijahu
nestala vremena kada je dua jo veim dijelom bila izvan
tijela i kada je zamiljala maiora, koje tijelo nije uzmoglo
pojmiti. Sadraji koji su ranije bili projicirani, morali su se
sada pojaviti kao vlasnitva, to jest, kao shematske matarije
ja-svijesf.i. Oganj se ohladio u zrak, a zrak postade Zaratustrinim vjetrom, prouzroivi napuhnue svijesti, koje se oigledno moe ublciiti samo najstrahovitijim kulturnim katastrofama, upravo onim potopom to su ga bogovi bili poslali negostoljubivu ovjeanstvu.
563
Napuhana svijest uvijek je egocentrina i svjesna samo vlastite nazonosti. Ona nije sposobna uiti iz prolosti, poimati
suvremena zbivanja i donositi ispravne zakljuke o budunosti. Hipnotizirana je samom sobom i s njom se ne moe
govoriti. Stoga je osuena na katastrofe koje e je, ako je
potrebno, usmrtiti. Na protuslovan nain napuhnue je onesvjeenje svijesti. Do toga dolazi kada ova posljednja zahvati odvie iz sadraja nesvjesnog te izgubi sposobnost razlikovanja, taj conditio sine qua non svake svjesnosti. Kada je sudbina priredila Europi najgnusniji rat koji je trajao etiri gogine, rat koji nitko nije elio, gotovo se nitko nije pitao tko
je zapravo prouzroio taj rat i njegov nastavak. Nitko nije
priznavao samomu sebi da je Europljanin bio opsjednut neim to ga je liilo svakoga slobodnog odluivanja. To opsjednuto i nesvjesno stanje trajat e podjednako i dalje, sve dok
Europljanin ne zadrhti od svoje slinosti Bogu. Ta preobrazba moe otpoeti samo u pojedinca; jer mnotva su slijepe
ivotinje, to je dostatno poznato. Stoga mi se ini vanim

496

269

Artifex i n jegova soror m ystica kretn jom izraav aju tajn u


n a k raju opusa.
Mutus liber (1702)

da bar pojedinci, ili odreeni pojedinci, ponu uviati kako


ima sadraja koji, ako nita drugo, ne pripadaju ja-osobnosti
ve ih valja pripisati psihikome ne-ja. Taj postupak treba
izvriti uvijek kada se eli izbjei prijeteem napuhnuu. Za
to postoje korisni i djelotvorni uzori, koje nam pokazuju
pjesnici i filozofi, uzori ili archetypi, koji se mogu oznaiti
kao lijek za izljeenje Ijudi i vremena. Ono to se tamo nalazi
ne moe se, naravno, pruiti mnotvu, ve je to neto skrovito to se u tiini nudi samomu sebi. Veoma je malo ljudi koji
o tome ele togod znati; jer mnogo je ugodnije desecima tisua drugih najaviti svelijek, koji tada vie ne treba primijeniti
na samomu sebi, a kao to je poznato, sav jad prestaje ako
okupljenih ima rnnogo. opor ne poznaje dvojbe, a vee mnotvo ima uvijek bolju istinu ali i vee katastrofe.
Ono to moemo nauiti od naih uzora prije svega je injenica da dua skriva sadraje, ili stoji pod utjecajima, kojih
je upijanje povezano s najveim pogibeljima. Ako su, dakle,
stari alkemiari svoju tajnu pripisivali tvari, i ako nas ni Faust
ni Zaratustra nipoto ne sokole da to prisvojimo, ne preostaje
nita drugo ve odbaciti oholu tenju svijesti da sama bude
duom, te dui priznati zbilju koju svojim sadanjim razumskim sredstvima ne moemo pojmiti. Ne drim mranjakom
onoga koji priznaje svoje neznanje, ve onoga u kojega svijest
jo nije ni toliko razvijena da bi bio svjestan svojega neznanja. Alkemiarsko oekivanje da se iz tvari moe proizvesti

497

sm

270

Feniks kao sim bol uskrsnu a.


Boschius, Symbolographia (1702)

filozofsko zlato ili svelijek, ili udesni kamen, drim dodue


tlapnjom koja je prouzroena projekcijom, ali ono, s druge
strane, odgovara psihikim injenicama koje u psihologiji nesvjesnoga imaju veliko znaenje. Alkemiar je, naime, kao to
pokazuju tekstovi i njihova simbolika, projicirao proces individuacije u postupke kemijske pretvorbe. Znanstveni nazivak
individuacija nipoto ne znai da je pritom rije o posve
poznatoj i razjanjenoj injenici2. On tek oznauje jo veoma
mrano podruje procesa usreditenja u nesvjesnome, procesa koji oblikuju osobnosti, a koje tek treba istraiti. Posrijedi su ivotni procesi koji su oduvijek, zbog svojega numinoznoga znaaja, davali najznaajniji poticaj tvorbi simbola.
A ti su procesi tajanstveni, dokle god ovjejem razumu postavljaju zagonetke oko kojih e se rjeenja jo dugo i moda
uzaludno truditi. Jer posve je dvojbeno da li je razum u krajnjoj crti za to podobno sredstvo. Alkemija se ne oznauje bez
razloga umijeem, u ispravnom osjeaju da je rije o procesima oblikovanja, koji se tek mogu spoznati iskustvom, dok
se razumski mogu samo oznaiti. Sami su alkemiari govorili:
Rumpite libros, ne corda vestra rumpantur3, iako su s druge
strane ustrajali upravo na prouavanju knjiga. Ali dozivljaj
prije vodi do razumijea (sl. 269).1
1 Usp. [Jung], nav. dj., odredba: individuacija.
3 Unitite knjige, kako ne bi bila unitena vaa srca.

498

U prethodnoj studiji (Simboli sna) pokazao sam kako izgleda takav doivljaj u praktinome iskustvu. Iz toga se otprilike moe vidjeti to se zbiva kada se nepoznatome u dui posveti ozbiljno zanimanje. Iako su pojedinani oblici doivljavanja nesagledivo raznoliki, oni ipak, kao to pokazuje i alkemistika simbolika, krue oko stanovitih sredinjih tipova
koji se posvuda javljaju. To su one praslike iz kojih vjeroispovijesti izvode svoje apsolutne istine.

Tjsjr**-* O*
|

'Xs*& Z&'\ S .& #**<*'<&

{**- Wy?'^wv- ,

* V ' >'

j . .. -
....

o>- i. v*-4 (zo-v'.

'^ J * ^ ''*

4 t * - c * - - s . i J

kajlC

f i , +*+*% < ? }
*Z * 4~

,^r-
i' .7, ,.jr#T..".,?<ir^i'-4f
i, :".""''.-^.).s^~l. A .'V,d.i
i'

j;:

, '., r(~*i.gAs

t-d fiS ir (:.< ,J g

*<.^1**^0 * .
^4.A-jjeLy.i,
Aie,Vf.,' &
**

L,.. /Tuf&i.Ka&'

$*'2

<vt-i,

>.*(

i-e-Sf *-*

c/ ,> i' <.

^4 - .:

U-*9l cmV-5''

i'.-ti,
'*.*.-,

+**&&&&***$ f
-r O .

t>

8-

^r*

*A-

C-4?v;.**-'J
r ^ /j

f S2 L*i

. S
271

s ^

S S = 3 ^
s ^

' k g x i f c & u s m ~ '^ ^,

uS f(*wfir*-*e*v ^ y v - , .
i*^eA*****-* *' Z

*;

t r ^

"

; 2 ^

'

Stran ica iz n ik o p isa Jungovih alkem istikih E xcerpta,


sv. V III, 19401953.

565

DODATAK

IZVORI ILUSTRACIJA

Bibliografija svakoga djela potpuno se navodi samo jedanput.


Pri ponavljanjima dotini se broj pojavljuje u uglatim zagradama.

1. Stvoritelj kao upravlja svemira. Liber patris sapientiae u: Theatrum


chemicum Britannicum (1652), str. 210. [Bibl. A]

10

2. Dvoje alkemiara koji klee. Mutus liber in quo tamen tota philosophia hermetica, figuris hieroglyphicis depingitur, str. 11 (isjeak).
[Bibl. A: Bibliotheca chemica curiosa I, Dodatak. Iz tehnikih razloga
moralo se za reprodukciju slika ovoga djela koristiti izdanje iz 1702.
(mjesto 1677) god.]

13

3. Simbol alkemijskoga dijela. Hermaphroditisches Sonn- und Mondskind. Das ist: Des Sohns deren Philosophen naturlich-ubematurliche
Gebdrung. Zerstorung und Regenerierung. Mainz 1752, str. 28.

43

4. Prikaz simbolikoga procesa. Naslovni list knjige Songe de Poliphile


Beroaldea de Vervillea (1600). [Bibl. B]

46

5. Preobrazba sedam djevica. Le Songe de Poliphile (1600). [Bibl. B]


6. Majinski lik nadreen usudnicama. Thenaud, J.: Traite de la cabale.
Rukopis 5061 (16. st.), Bibliotheque de lArsenal, Pariz.

49
53

7. Ouroboros kao simbol eona. Horapollo: Selecta hieroglyphica (1597).


str. 5. [Bibl. B]

548
6
5
*4
0
1
9

8. Anima mundi koju vodi Bog. Bakrorez J. Th. de Bryja iz: Fludd,
R.: Utriusque cosmi maioris scilicet et minoris metaphysica, physica
atque technica historica. Oppenheim 1617, str. 4 i 5.

55

9. Buenje usnuloga kralja. Tractatus qui dicitur Thomae Aquinatis de


alchimia. Ruk. Voss. chem. F. 29, fol. 53 i 87 (1520), Sveuilina knjinica, Leiden.

58

10. 11, 12. Meluzina. Dvoglava Meluzina. Sirena s krinkom. Eleazar, A.:
Uraltes chymisches Werk (1760), I str. 84, 85, 98. [Bibl. B]

61

13. Repoder (ouroboros). Pandora: Das ist die edlest Gab Gottes,
oder der werde und heilsame Stein der Weysen (1588), str. 257. [Bibl.
B]

62

14. Jakovljev san. Binyon, L.: The Drawings and Engravings of W. Blake. London 1922,tabla 79.
15. Scala lapidis. Emblematical Figures of the Philosophers Stone.
Ruk. Sloane 1316 (17. st.), British Museum, London.
16. Mercurius tricephalus kao anthropos. Kelley, E.: Tractatus duo
egregii, de Lapide philosophorum. Hamburg i Amsterdam 1676. Str.
101.

503

63
65

66

17. Artifex (odnosno Hermo) kao pastir Ariesa i Taurusa. Tractatu s. . . de alchimia. Fol. 86 [9]
18. Krist kao pastir. Koemstedt. R.: Vormittelalterliche Malerei. Augsburg 1929, sl. 50.
19. Dua kao vodilja koja pokazuje put. Binyon, L.: tabla 102 [14]
20. est ophodnica zdruenih u sedmoj. Tractatus . . . de alchimia. Fol.
94a. [9]
21. Sedam bogova ophodnica u Hadu. Mylius, J. D.: Philosophia reformata (1622), str. 167, sl. 18. [Bibl. B]
22. Merkur u filozofskom jajetu. Mutus liber, str. 11(isjeak). [2]
23. Mistika posuda. Figurarum aegyptiorum secretarum. Ruk. (18. st.),
str. 13. [Bibl. B]
24. Sve djelatnosti kojima upravlja Merkur. Ruk. (oko 1400). Sveuilina knjinica, Tubingen.
25. Zdenac ivota kao fons mercurialis. Rosarium philosophorum
(1550). [Bibl. A: Artis auriferae II]
26. Marija okruena svojim pridjevcima. Prinz, H.: Altorientalische
Symbolik. Berlin 1915, str. 6.
27. Utjecaj konjunkcije Sunca i Mjeseca na obnovu ivota. Carbonelli,
G.: Sulle Fonti storic'ne della chimica e dellalchimia in Italia. Rim
1925, si. X.
28. Hvatanje Levijatana. Beissel, St.: Die Geschichte der Verehrung Marias in Deutschland wahrend des Mittelalters. Freiburg 1909, str. 105.
29. Sedmolatina rua. Flud, R.: Summum bonum (1629). Bibliotheque
Nationale, Pariz.
30. Crveno-bijela rua. Ripley Scrowle, Four Rolls drawn in Liibeck.
(1588). Ruk. Sloane 5025, British Museum, London, br. 1 (isjeak).
31. Simboliki grad kao sredite Zemlje. Maier, M.: Viatorium, hoc est,
de montibus planetarum septem, seu melaliorum. Rouen 1651, str. 57.
32. Coniunctio solis et lunae. Trismosin, Splendor Solis. [Bibl. A:
Aureum vellus]
33. Polifil, okruen djevicama. Le Songe de Poliphile, sir. 9. [4]
34. Crni na okruglome. Mylius, J. D., str. 117, sl.9 [21]
35. Divlji ovjek. Codex Urbanus Latinus 899, fol. 85 (15. st.), Biblioteca
Vaticana, Rim.
36. Vrag kao zrani duh. Iz ilustracija u Faustu, I dio, Eugene Delacroix.
37. Sedmolatini cvijet. Boschius, J.: Symbolographia sive de arte symbolica sermones septem. Augsburg 1702, simbol DCCXXIII, klas. I,
tab. XXI.
38. Merkur kao djevica. Tractatus . . . de alchimia.Fol. 95a. [9]
39. iri-yantra. Zimmer, H.: Kunstform und Yoga im inischen Kultbild,
sl. 36. [Bibl. B]
40. Tibetansko svjetsko kolo. Privatna zbirka.
41. Meksiki veliki kameni kalendar. Spence, L.: The Gods of Mexico. London 1923, str. 38.
42. Dijete-Isus s kriem u mandali. Cornell, H.: The Iconography of
the Nativity of Christ. Uppsala 1924, str. 53.
43. Lamaistika Vajramandala. Wilhelm, R., i C. G. Jung: Das Geheimnis der Goldenen Bliite, naslovni list. [Bibl. B]

504

67

68
69
72
73
75
76
79
80
81
82
84
86
88
90
93
95
96
97
99
101
102
104
105
106
107
109

44. Meksiki kalendar. Herrliberger, D.: Heilige Ci remonien oer Religionsiibungen er abgdttischen Volker der Welt. Ziirich 1748, tabla
XC, br. 1.
110
45. Hermo kao voditelj due. King, C. W.: The Cnostics and their
Remains. London 1864, sl. 14.
111
46. 47. Okrunjeni zmaj kao repoder; Krug koji tvore dva zmaja. Eleazar, A., br. 4 i 3. [10]
111
48. Putrefactio. Stolcius de Stolcenberg, D.: Viridarium chymicum.
Frankfurt 1624, sl. VIII.
113
49. Shematski prikaz etiriju funkcija svijesti. Jacobi, J.: Die Psychologie von C. G. Jung. Ziirich 1940, str. 19.
115
50. Tvra koja titi od duhova bolesti. Fludd, R.,
116
51. Lapisov sanctuarium. Van Vreeswyk, G.: De Groene Leeu\v. Amsteraam 1672, str. 123.
117
52. Harpokrat koji sjedi na lotosu. King, C. W., sl. 6. [45]
118
53. Tetramorf kao jahaa ivotinja crkve. Keller, G., i A. Straub: Herrad
von Landsberg: Hortus deliciarum. StraBburg 18971899, tab. XXXVIII. 120
54. Hermafrodit sa zmijama. Rosarium philosophorum. Str. 359. [25]
122
55. Faust pred arobnim zrcalom. Albertina, Be.
125
56. Zdenac mladosti. Carbonelli, G., sl. IX. [27]
127
57. Carska kupelj sa udotvornom izvorskom vodom. Carbonelli, G.,
sl. XI. [27]
129
58. Krist kao ognjeno vrelo. Prozor kora, samostan Konigsfelden, vicarska (14. st.).
130
59. Kvadratura kruga. Jamsthaler, H.: Viatorium spagyricum. Das ist:
Ein gebendeyter Spagyrischer Wegweiser. Frankfurt 1625, str. 272.
133
60. Kvadratura kruga. Maier, M. Secretioris naturae secretorum scrutinium chymicum, amblem XXI, str. 61. [Bibl. B]
137
61. Biser kao simbol Chiena. Laignel-Lavastine, M.: Historie genrale
de la medecine. 3 sv., Pariz 19361949, I str. 543.
138
62. Pravokutna mandala s kriem. Loeffler, K.: Schwabische Buchmalerei in romanischer Zeit. Augsburg 1928, tab. 20.
139
63. Hermo. Lenormant, Ch., d J. J. Witte: Elite des monuments ceramographiques. 8 sv., Pariz 1844 1861, III tabla LXXVIII.
141
64. Krist kao anthropos. Glanville, B. de: Le Proprietaire des choses.
[Prev. iz: Corbichon, J.,: Liber de proprietatibus rerum.\ Lyon 1482. 142
65. Tetramorf (simbol anthroposa). Gillen, O.: Iconographische Studien
zum 'Hortus Deliciarum' der Herrad von Landsberg. Berlin 1931. Str.
15.
143
66. Amon-Ra. Champollion, J. F.: Pantheon egyptien. Pariz 1825. Arhiv
slika asopisa Cibe, Basel.
144
67. Demon u majmunskom liku. Speculum humanae salvationis. Ruk.
511 (14. st.), Bibliothque Nationale, Pariz.
145
68. Thoth kao kinokefal. Zbirka Hahnloser, Bern.
147
69. Dante i Vergilije. Codex Urbanus Latinus 365 (15. st.), Biblioteca
Vaticana, Rim.
151
70. Srednjovjekovni poganski obredi preobrazbe. Hammer, J. de: Mmoire sur deux coffrets gnostiques du moyen age. Tab. K. [Bibl. B]
153
71. Stvaranje Adama. Schedel, H.: Das Buch der Chroniken und Geschichten. Niirnberg 1493, str. V.
154

505

72. Vjenanje vode i ognja. Miiller, N.: Glauben, Wissen und Kunst der 156
alten Hindus. Mainz 1822, Tab. II, sl. 17.
73. Izbavljenje ovjekovo iz zmajeve vlasti. Codex Palatinus Latinus
412 (15. st.), Biblioteca Vaticana, Rim.
159
74. Nebo oplouje zemlju i stvara ovjeka. Thenaud, J. [6]
161
75. Trimurti-slika. Miiller, N. Tab. II, sl. 40. [72]
163
76. Kornjaa: alkemiarsko pomagalo. Porta, G. della: De distillationibus
libri IX. StraKburg 1609.
166
77a, 77b. Telesfor, Kabir ili familiaris Asklepijev. Obje slike iz Roscher,
W. H. [ur.]: Ausfiihrliches Lexikon der griechischen und rdmischen
Mythologie, str. 316. [Bibl. B: Lexikon, Ausfiihrliches]
167
78. Marija Proroica. Maier, M.: Symbola aureae mensae II, str. 57, naslovna slika. [Bibl. B]
169
79. Kralj Sunce sa est sinova ophodnica. Bonus, P.: Pretiosa margarita novella de thesauro ac pretiosissimo philosophorum lapide. [prir.
Janus Lacinius.] [Bibl. B: isto tako A: Bibliotheca chemica curiosa]
172
80. Merkur za kotaem sa osam bica. Speculum veritatis. Codex Vaticanus Latinus 7286 (17. st.), Biblioteca Vaticana, Rim.
173
81. Sol et ejus umbra. Zemlja izmeu svjetla i tame. Maier, M., str.
133 [60]
177
82. Anthropos sa etiri prapoela. Iz jednoga ruskog rukopisa iz 18.
stoljea (privatni posjed).
179
83. Dante u nebeskoj rui. [69]
183
84. Zdenac u ozidanu vrtu. Boschius, J., Simbol CCLI, klas. I, tab.
XVI, [37]
184
85. Cvijet sa osam latica. Recueil de figures astrologiques. Ruk. 14770
(18. st.), Bibliotheque Nationale, Pariz.
185
86. Alkemiarski destilacijski ureaj. Kelley, E., str. 109. [16]
187
87. Djevica kao posuda boanskoga djeteta. Inman, Th.; Ancient Pagan and Modern Christian Svmbolism Exposed and Explained. New
York 1879.
189
88. Vienje svetoga grala. Le Roman de Lancelot du Lac. Ruk. 116, fol.
610 (15. st.), Bibliotheque Nationale, Pariz.
190
89. Pelikan kao alegorija Krista. Boschius, J., Simbol LXX, klas. I, tab.
IV. [37]
194
90. Medvjed kao pogibeljan oblik primae materiae, Fol.82. [9]
197
91. Anima mundi Thumeisser zum Thurn, L.: Quinta essentia, das ist
die hochste subtilitet, krafft und wirckung, beyder der fiirtrefflichsten
und menschlichem geschlecht am niitzlichsten Kiinsten der Medicin
und Alchemy. Leipzig 1574, str. 92.
199
92. Alkemistiki postupak u suncopasu. Ripley Scrowle. [30]
201
93. Brdo gorljivih sljedbenika. Michelspacher, St.: Cabala, speculum
artis et naturae, in alchymia. Augsburg 1654.
205
94. Etna. Boschius, J., Simbol XXX, klas. II, tab. II. [37]
206
95. Ludus pueromm. [Djeja ili djeaka igra]. Trismosin, S., Tabla XX. [32]
208
96. Patuljci (usluni bogovi-djeca). I str. 104. [61]
209
97. Veliko putovanje (peregrinatio). Maier, M., str. 183. [31]
210
98. Filozofsko jaje. Codex Palatinus Latinus 412 (15. st.), Biblioteca
Vaticana, Rim.
211

506

99. Vremenski simbol lapisa. Fol. 74. [9]


100. Horoskop. Strauss, H. A.: Der astrologische Geanke in er eutschen Vergangenheit. Miinchen 1926, str. 54.
101. Krist u Mandorli. Clemen. P.: Die romanische Monumentalmalerei
in den Rheinlanden. 2 sv. Diisseldorf 1916, sl. 195, str. 260.
102. Oziris sa etiri Horusova sina. Budge, E. A. W.: Osiris and the
Egyptian Resurrection. London 1909. Naslovna slika (isjeak).
103. Sponsus et sponsa [Zarunik i zarunica]. Accademia, Venecija.
104. Bog kao trojstvo. Petrus Lombardus, De sacramentis. Codex Vaticanus Latinus 681 (14. st.), Biblioteca Vaticana, Rim.
105. Djevica kao uosobljenje zvjezdana neba. Speculum humanae salvationis. Codex Palatinus Latinus 413 (15. st.), Biblioteca Vaticana,
Rim.
106. Mjeseev eliksir. Carbonelli, G., str. 155, sl. 189 (isjeak). [27]
107. Djevica koja nosi Spasitelja. Speculum humanae salvationis. [105]
108. Maja, oko koje se ovio ouroboros. Miiller, N., Tab. I, sl. 91.[72]
109. etiri evanelista. Molsdorf, W.: Christliche Symbolik der mittelalterlichen Kunst. (Hiersemann Handbticher X). Leipzig 1926. Tabla VI.
110. Crte u pijesku Navajo-Indijanaca. Stevenson, J.: Ceremonial of
Hasjelti Dailjis and Mythical Sand Painting of the Navajo Indians.
U: Eight Annual Report of the Bureau of Ethnology to the secretary of
the Smithsonian Institution 1886/87 (Washington 1891) str. 229285, tabla
CXXI.
111. Cauda pavonis [paunov rep], Boschius, J., Simbol LXXXIV, klas. I,
sl. V. [37]
112. Najvaniji simboli alkemije. Trismosin, S., naslovna slika francuskog izdanja. [32]
113. Mjeseeva i Sunana pe. Mutus liber, str. 14 (isjeak). [2]
114. etiri stupnja alkemijskoga postupka. Mylius, J. D., str. 96, sl. 2
[21]
115. Nigredo [potamnjenje]. Jamsthaler, H., str. 118. [59]
116. Okrunjeni Hermafrodit. Sveanj 6577 (17. st.), Bibliotheque de lArsenal, Pariz.
117. Anthropos kao anima mundi. Albertus Magnus: Philosophia naturalis, Basel 1560.
118. Par brat-sestra u ivotnoj kupki. Theatrum chemicum Britannicum, str. 350. [1]
119. Alkemistika pe Geber (Jabir ibn Havyan): De alchimia libri tres.
StraKburg 1529, naslovni list.
120. Merkur (mercurius) u posudi. Barchusen, J. C.: Elementa chemiae.
Impriines R. 6927, sl. 75 (1718),Bibliotheque Nationale, Pariz.
121. Merkurova preobrazba u hermetikoj posudi. Ruk. Sloane [Add.]
5245, fol. 2, British Museum,London.
122. Dvanaest alkemijskih radnji. Norton, S.: Mercurius redivivus, seu
Modus conficiendi lapidem philosophicum tum album, quam rubeum e
Mercurio. Frankfurt 1630.
123. Hermafrodit. Hermaphroditisches Sonn- und Mondskind, str. 16
(isjeak). [3]
124. Alkemiari na djelu. Mutus liber, str. 13 (isjeak). [2]

507

215
217
218
219
220
222
223
224
226
227
229

231
233
234
237
238
241
243
244
245
247
248
249

250
251
254

125. Merkur kao hermafrodit Sunca i Mjeseca (Rebis). Mylius, J. D.,


str. 354, sl. 5. [21]
126. Sest dana stvaranja svijeta, sa sedmim danom kao vrhuncem. Hildegard von Bingen: Scivias. Ruk. (12. st.), samostan [sv. Hildegarde]
St. Rupertus, Bingen.
127. Preobrazba Merkura u ognju. Barchusen, J. C., sl. 76. [120]
128. Hermo Trismegist. Zadith Ben Hamuel (Zadith Senior): De chemia
senioris antiquissimi philosophi libellus.Strafiburg 1566.
129. Uosobljeni spiritus [duhovi]. Tractatus. . . de alchimia, fol. 60a
(isjeak). [9]
130. Merkurova zmija. Barchusen, J. C., sl. 5861. [120]
131. Adam kao prima materia. Miscellanea dAlchimia. Ruk. Ashburnham 1166 (15. st.), Biblioteca Medicea Laurenziana,Firenca.
132. Prikaz tajnih sadraja djela. Mutus liber, sl. 3 [2]
133. Alkemiari na djelu. Mutus liber, str. 6. [2]
134. Saturn se kuha u kupki. Barchusen, J. C., sl. 2 [120]
135. Lubanja kao simbol za mortificatio Eve. Miscellanea dAlchimia.
[131]
136. Bog prosvjetljuje artifex-a. Barchusen, J. C., sl. 2 [120]
137. Alkemiar koji razmilja. Jamsthaler, H., str. 27. [59]
138. Merkurski duh prve tvari (prima materia) u liku dadevnjaka. Maier,
M., str. 85 [60]
139. Hermo aranjem izmamljuje duu iz grobne urne. Harrison, J.
E.; Themis, A Study of the Social Origins of Greek Religion. Cambridge 1912, str. 295, sl. 78.
140. Artifex i njegova soror mystica. Tractatus. . . de alchimia, sl.
99. [9]
141. Artifex s knjigorn i rtvenikom. Kelley, E., str. 118 [16]
142. Slijed stupnjeva alkemijskoga procesa. Libavius, A.: ALchymia. . .
recognita, emendata et aucta. Frankfurt 1606, Commentarium, II, str.
55.
143. Alkemiari na djelu. Mutus liber, str. 7(isjeak). [2]
144. Lijevo: artisti u knjinici; desno: pomonik u laboratoriju. Maier, M.t
Tripus aureus, hoc est, Tres tractatus chymici selectissimi, str. 373.
[Bibl. B]
145. Laboratorij i oratorij. Khunrath, H.: Amphitheatrum sapientiae
aeternae solius vere, Christiano-kabalisticum, divino-magicum. . . Tertriunum, Catholicon. Hanau 1604, sl. III.
146. Merkur kao simbol sjedinjenja. Valentinus, B.: Duodecim claves,
clavis II. [Bibl. A: Musaeum hermeticum, str. 396]
147. Ouroboros. Berthelot, M.: Collection des anciens alchimistes grecs.
Pariz 1887, str. 132.
148. Merkur koji
sjedinjuje oprene parove. Figurarum aegyptiorum
secretarum. [23]
149. Bolesni kralj (prima materia). La Sagesse des anciens. Ruk. (18.
st.), vlasnitvo autora.
150. Prodirui Merkur. SpecuLum veritatis. [80]
151. Zarobljenici podzemlja. Izquierdo, S.: Praxis Exercitiorum spiritualium P. N. S. Jgnatii. Rim 1695, str. 72.

508

255
258
259
261
262
264
267
269

272
275
279
284
286
288

289
293
294
295
298
300

301
302
303
304
306
307
309

152. Gore: Saturn; dolje: obnova u kupelji. Tractatus... e alchimia.


Fol. 73. [9]
310
153. Artifex podie homunculusa iz posue. Kelley, E., str. 108. [16] 311
154. 155. Kralj sa est ophodnica (kovina); Obnovljeni kralj. Kelley, E., str.
122 i 123. [16]
313
156. Dyas (dan i no). Durrieu, P.: Les Tres Riches Heures de Jean de
France, Duc de Berry, Pariz 1904, tabla 13.
314
157. Anima Mercurii Figurarum aegvptiorum secretarum, str. 1. [23] 315
158. Mlin hostija. Molsdorf, W., tabla X. [109]
317
159. Coniunctio due i tijela. Les Crandes Heures du Duc de Berry.
Ruk. Latin 919 (1413), Bibliotheque Nationale, Pariz.
321
160. Simbol umijea kao sjedinjenja opreka voda-oganj. Eleazar, A.,
str. 10. [10]
325
161. Materia prima kao Satum. Mutus liber, str. 7 (isjeak). [2]
327
162. Odrijeene opreke u kaosu. Marolles, M. de: Tableaux du temple
des muses. Prir. Z. Chatelain. Amsterdam 1733, tabla I.
328
163. Zemlja kao prima materia. Mylius, J. J., sl. 1, str. 96. [21]
331
164. Merkur, stojei na okruglome kaosu. Figurarum aegyptiorum secretarum, str. 45. [23]
335
165. Loccasione: Merkur na zemaljskoj kugli. Cartari, V.: Le Immagini de i dei de gli antichi, str. 400. [Bibl. B]
336
166. Morski kralj zazivajui pomo. Trismosin, S., tabla VII. [32]
338
167. Alegorija sjedinjenja duevnih opreka. Rosarium philosophorum.
[25]
340
168. Kralj kao prima materia, kako prodire sina. Lambsprinck, De
lapide philosophico figurae et emblemata, sl. 13. [Bibl. A: Musaeum
hermeticum, str. 367]
342
169. Zeleni lav prodire Sunce. Rosarium philosophorum. [25]
343
170. Nona plovidba. Biblia pauperum. Novo izdanje bibliofilskog drutva. Weimar 1906, sl. 170.
344
171. Heraklova nona ploviba u sunanoj posudi. Doelger, F. J.: Die
Fischdenkmaler in der friihchristlichen Plastik, Malerei und Kleinkunst.
Miinster 1927, IV tabla 163.
345
172. Jona izlazi iz kitova drijela. Speculum humanae salvationis.[67] 346
173. Usmrenje kralja. Stolcius de Stolcenberg, D., sl. CI. [48]
347
174. Jona u kitu. Eisler, R.: Orpheus the Fisher. Tabla XLVII. [Bibl.
B]
348
175. Vuk kao prima materia. Maier, M.: Scrutinium chymicum, amblem
XXIV. [60]
349
176. Jona u kitovoj utrobi. Chludoffov psaltir, samostan sv. Nikolaja
Preobraenska, Rusija. Iz: Tikkanen, J. J.: Die Psalterillustration im
Mittelalter. Helsingfors 1895, I str. 24, sl. 22.
350
177. Uskrsnue. Biblia pauperum. Sl. 170. [170]
351
178. Golubica kao simbol osloboena duha. De summa et universalis
medicinae sapientiae veterum philosophorum. Ruk. 974, sl. 18 (18. st.),
Bibliothegue de lArsenal, Pariz.
352
179. Alkemistiko trojstvo. Lambsprinck, str. 371. [168]
353
180. Kransko trojstvo sa Duhom Svetim kao ovjekom s krilima.
Molsdorf, W., tabla I. [109]
354
181. Sunevo lice. Boschius, J., Simbol CXII, klas. I, tab. VII.[37]
355

509

182. Krist kao spasitelj dua. Clemen, P., str. 397. [101]
356
183. Androgino boanstvo. Lajard, J. B. F.: Memoire sur une representation figuree de la Venus orientale androgyne. (Nouvelles Annales de
l'Institut archeologique I) Pariz 1836, str. 163.
357
184. Tri mladia u ognjenoj pei. Ehrenstein, Th.: Das Alte Testament
im Bilde. Be 1923, str. 818.
358
185. Trojstvo kao jedinstvo; etverstvo na dvojstvu. Valentinus, B.,
clavis IX, str. 415. [146]
359
186. Koraljno stablo u moru. Koemstedt, R., sl. 79. [18]
360
187. Zmaj izbacuje iz drijela Jazona. Laignel-Lavastine, M., I str. 148.
[61]
361
188. Stablo mudraca. Mylius, J. D., str. 316. [21]
362
189. Zmaj sa stablom Hesperida. Boschius, J., Simbol LVII, klas. III,
tabla IV. [37]
364
190. Obredno stablo sa zmijom. Foerstemann, E. [prir.]: Fragment aus
einer altmexikanischen Mayahandschrift in der Kdnig'.ichen Offentlichen Bibliothek zu Dresden. Dresden1892, tabla XXVI (isjeak).
365
191. Izlijevanje Duha Svetoga. Springer, A.: Handbuch der Kunstge
schichte. 7. izd. 4 sv. Leipzig 19021904, II str. 194, sl. 254.
366
192. etverstvo kria u suncopasu. Bohme, J.: De signatura rerum, naslovna slika. [Bibl. B]
368
193. Bijela i crvena rua. Tresor des tresors. Ruk. 975, sl. 11 i 12 (oko
16201650), Bibliotheque de lArsenal,Pariz.
370
194. Sumpor (sulphur) kao Sunce, Merkur kao Mjesec. Barchusen, J. C.,
sl. 9. [120]
372
195. Tvorac, Makrokozmos, mikrokozmos u Ijudskome liku. Hildegard
von Bingen: Liber divinorum operum. Kodeks 1924, fol. 9r (12. st.),
Biblioteca governativa, Lucca.
375
196. Tri naina pojavljivanja anthropos-a Ripley Scrowle, br. 2 (isjeak).
[30]
377
197. Krist u etiri rajske rijeke itd. Peregrinus: Speculum virginum, seu
Dialogus cum Theodora virgine. Codex Palatinus Latinus 565 (13. st.), 381
Biblioteca Vaticana, Rim.
198. Anser [guska], odnosno, cygnus [labud] hermetis. Hermaphroditisches Sonn- und Mondskind, str.54. [3]
383
199. Hermafrodit s krilatom kuglom kaosa. Jamsthaler, H., str. 75.
[59]
384
200. Orao i labud kao simboli sublimiranog spiritusa. Mylius, J. D.,
str. 126, sl. 13 [21]
386
201. Sapientia kao majka mudraca. Tractatus. . . de alchimia, fol. 53. 390
[9]
202. Priesni stol sa sedam riba. Eisler, R. tabla L1X. [174]
391
203. 204, 205. Zmija sa sedmozrakom krunom; zmija s lavljom glavom i
dvanaest zraka; usudnica kao sedmoglava zmija. King, C. W., tabla 392/
III, sl. 7 i 2; str. 119. [45]
393
206. Helij na etveropregu. Tikkanen, J. J., I str. 25, sl. 25. [176]
207. Ilijino uzaae. Ehrenstein, Th., str. 699. [184]

394
395

208. Merkur kao anima mundi. Turba philosophorum. Codex Latinus


7171 (16. st.), Biblioteque Nationale,Pariz.

396

510

209. Krilata sfera kao konani proizvod opusa. Balduinus, C. A.:


A u ru m

210.
211.
212.
213.
214.
215.
216.
217.
218.
219.
220.
221.
222.
223.
224.
225.
226.
227.
228.
229.
230.
231.
232.
233.
234.
235.
236.
237.
238.

s u p e r iu s

e t in je r iu s a u ra e s u p e r io r is e t

in je r io r is

h e r m e tic u m .

Frankfurt i Leipzig 1675. naslovni list.


397
Obnovljem Merkur kao foretus spagyricus. Maier, M., amblem I.
[60]
400
Bog zraka Aer. R e c u e il e s ja u s s e s D e c r e t a le s . Ruk. (13 st.), Bibliotheque de Reims.
401
Troglavi prikaz trojstva. S p e c u lu m h u m a n a e s a lv a tio n is. [67]
403
Mojsije izbija vodu iz stijene. Ehrenstein, Th., str. 384. [184]
404
Simbol hermetike preobrazbe. Norton, S., sl. 2. [122]
405
Dovrenje procesa. M u tu s lib e r , str. 15. [2]
407
A r t i j e x kao sveenik. Maier, M., str. 507. [78]
410
Raspeti serpens mercurialis. Eleazar, A. (Abraham le Juif): L iv r e
d e s jig u r e s h ie r o g ly p h iq u e s . Franc. ruk. 14765 (18. st.), Bibliotheque
Nationale, Pariz.
413
Kupka filozofa. Mylius, J. D., str. 224, sl. 4. [21]
415
Etiopljanin kao nigredo. Trismosin, S., tabla VIII. [32]
416
Prikaz Mjeseca. Codex Urbanus Latinus 899, fol. 68r (15. st.), Bibhoteca Vaticana, Rim.
417
Arbor philosophica. Norton, S.: C a th o lic o n p h y s ic o r u m , s e u M o d u s
c o n jic ie n d i tin c tu r a m p h y s ic a m
e t a lc h y m ic a m . Frankfurt 1630, sl.
LXXXIII.
420
Krist na stablu ivota. Cristoforo (?): II S o g n o d ella V e r g in e . (Oko
1350.) Pinacoteca di Ferrara. Iz zbirkeslika draC. A. Meiera, Ziirich.
421
Sunce i Mjesec, usmreni nakon sjedinjenja. Mylius, J. D., str. 243, sl 6.
[21]
423
Preobrazba tijela kao Marijina krunidba. D a s B u c h d e r h eilig en
D r e ija ltig k e it. Codex Germanicus
598(1420).Staatsbibliothek, Miinchen. 424
Paru brat-sestra prua se Ijubavni napitak. Maier, M., S c ru tin iu m
c h y m ic u m . Amblem IV. [60]
426
Konjukcija opreka u hermetikoj posudi. T r e s o r d e s tr e s o r s . [193]
427
C o n iu n c tio . Fantastino udovite. Brant, S.: H e x a s t i c h o n ... in m em o r a b ile s e v a n g e lis ta r u m jig u r a s. Bez mj.1503.
428
Pernati kralj. R ip le y S c r o w le . Ruk. add. 10 302. [30]
429
Orao kao simbol duha. H e r m a p h r o d itis c h e s S on n - u n d M o n d sk in d ,
str. 44. [3]
430
Paun koji izlazi iz retorte. Iz jednoga rukopisa (18. st.) u posjedu
kotarskoga predstojnika dra C. Ruscha, Appenzell.
432
Merkur kao djevica (Pandora) i arbor philosophica. P a n d ora , str.
225. [13]
433
Glorifikacija tijela u liku Marijine krunidbe. Speculum Trinitatis iz:
P a n d o ra , str. 253. [13]
434
Kransko etverstvo. Francuska kola (1457). Museum Basel.
436
Uskrsli Krist kao simbol filiusa philosophoruma. R o s a r iu m p h ilo s o p h o r u m . [25]
437
Alkemistiko etverstvo. R o s a r iu m p h ilo s o p h o r u m . [25]
443
Sadraji hermetike posude. Kelley, E., str. 114. [16]
444
A r t i j e x i njegova soror mystica na djelu. M u tu s lib e r , str. 7 (isjeak). [2]
445
Mojsijeva mjedena zmija na kriu. Eleazar, A., sl.II, 10. [10]
448

511

239. Jednorog. Amann, J. [ilustr.]: E in n e n s T 'n e r b n c h . Stihovi G. 0.


Schaller. Frankfurt 1569.
449
240. Jelen i jednorog. Lambsprinck, sl. III, I, str. 337 [168]
450
241. Djevica kroti jednoroga. T r a c t a t u s . . . d e a lch im ia . Fol. 87. [9]
451
242. Ubijanje jednoroga u krilu djevice. Inicijali iz: H is to r ia a n im a iiu m
c u m p ic tu r is . Ms. Harley 4751. Fol. 6v, British Museum, London.
452
243. Jednorog s grba gospode von Gachnang. Merz, W.: O b e r r h e in is c h e
IV app en u n d S ieg el. Ziirich 1927, str. 33.
453
244. Ariostova glorifikacija. Iz zbirke crtea A. O. Meyera, Hamburg,
A u c tio n s -K a ta lo g 184 C. G. Bornera, Leipzig 1914, tabla 30.
454
245. Marija s jednorogom u zatvorenom vrtu. Gysin, E., G o tis c h e B ild t e p p ic h e d e r S c h w eiz. Basel 1941. Tabla 5 (goblen 1480).
456
246. Mandala s jelenom, lavom, orlolavom i jednorogom. Zemp, J.: D ie
B a c k s te in e v o n S. U rban . Ziirich 1898 str. 169.
457
247. Djevica s jednorogom. Tikkanen, J. J., I str. 43. [176]
458
248. Stvaranje Eve. T r e s o r d e s a p ie n c e . Ruk. 5076 (15. st.), Biblioteque de
lArsenal, Pariz.
459
249. Divlji jednorog. Bock, H.: Krauterbuch, StraBburg 1595, str. 391. Iz
arhiva slika asopisa Cibe, Basel.
460
250. Divlji ovjek na jednorogu. Bakrorez monogramista E. S. (oko 1463)
u: Geisberg, M.: D ie K u p fe r s t i c h e d e s M e is te r s E . S. Berlin 1924, tabla I
269.
461
251. Sedam stupnjeva procesa kao jedinstvo. R ip te y S c r o w le , br. 4 (isjeak), [30]
464
252. ednost. L es T r io m p h e s d e P e tr a r q u e . Ruk. 594 Luja XII. Fol 134
(16. st.), Bibliotheque Nationale, Pariz. Iz Eranosarhiva, Ascona [vicarska].
465
253. Harpokrat obavijen ouroborosom. King, W.,tablaII, sl. 8. [45]
466
254. Morski jednorog. Pommet, P.: H is t o ir e g e n e r a te d e s d r o g u e s . Pariz 1694, II str. 78. Iz arhiva slikaasopisa Cibe, Basel.
468
255. Vinu u svojoj ribljoj inkamaciji. Indijska minijatura iz 18. st., vlasnitvo autora.
469
256. udovina basnoslovna ivotinja. H e r m a p h r o d itis c h e s S on n - u n d
M o n d s k in d , str. 57. [3]
473
257. Preobrazbe Merkura u procesu.R ip le y S crcnvle, br. 3 (isjeak). [30]
475
258. Jednorog i lav. La D a m e a la L ic o r n e (Niz tapiserija iz 15. st. koje
prikazuju pet sjetila.) Musee de Cluny, Pariz. Iz arhiva slika asopisa
Cibe, Basel.
479
259. i 260. K'i-lin, najavljuje roenje i smrt Konfucijevu. Sheng-Tsi-T'u: Bild e r v o n d en L e b e n s s p u r e n d e s V o llk o m m e n e n . Bez mj. i god. (oko 18. 480/
st.). Iz zbirke slika dra G. Dekkera, Meilen.
481
261. Papa s jednorogom. Scaliger, P.: \_Explanatio im a g in u m .] P. P r in cip is
d e la S ca la p r im i to m i M is c e lla n e o r u m d e r e r u m ca u sis. Koln, 1570,
str. 84.
482
262. Lunarni jednorog. Ein auslegung der figuren so zu Nurnberg gefunden seiend worden, gefiihrt in gmnt der magischen weissagung durch
doctorem Theophrastum von Hohenheim. Basel (?) 1569, sl. 18. [Tumaenje slika s papom navodno opat Joachim von Fiore.] Iz: T h e o p h r a s t
von Hohenheim gen. Paracelsus Siimtliche Vferke XII, str. 554. Prir.
Karl Suhoff. [Bibl. B]
483
512

263. Campionov privjesak. Evans, J.: M a g ica l J e w e ls o f th e M i le A g e s


a n d th e R e n a is s a n c e . Oxford 1922.
264. Jednorog u mandali sa stablom ivota. Iz jednoga kataloga Metropolitan Museuma of Art, New York 1938: T h e U n icorn T a p e s tr ie s , sl. 6.
265. Jednorog i njegov odraaj. Boschius, J., Simbol LXXXIX, klas. I,
tabla 5. [37]
266. Dvoglavi orao s papskom i carskom krunom. Codex Palatinus Latinus
412 (15. st.), Biblioteca Vaticana,Rim.
267. Materia prima kao zmaj. Ceoni ukras alkemistike rasprave H e r m e s
B ir d E. Ashmolea, str. 213. [1]
268. Fermentatio [vrenje]: simboliki prikaz coniunctio spirituma.
R o s a r iu m p h ilo s o p h o r u m [25]
269. A r t i fe x d njegova soror mystica. M u tu s lib er, str. 14 (isjeak). [2]
270. Feniks kao simbol uskrsnua. Boschius, J., Simbol DCVI, klas. I,
tabla XXVI. [37]
271. Stranica iz Excerpta, 19401953. Autorova knjinica, Kiisnacht
Ziirich.

485
486
487
488
491
494
497
498
499

BIBLIOGRAFIJA

A. Zbirke alkemistikih rasprava


razliitih autora
ALCHEMIA, De. Niirnberg 1541.
I
Gebri Arabis s u m m a e p e r fe c t io n i s metallorum, sive perfecti
magisterij libri II [str. 20205]
II
Rosarius minor [str. 309337]
III
Hortulanus: Super Tabulam smaragdinam c o m m e n ta r iu s [str.
304373]
IV
T a b u la s m a ra g d in a Hermetis Trismegisti [str. 363]
ARS CHEMICA,quod sit licita exercentibus, probationes doctissimorum iurisconsultorum. Strassburg 1566.
I
Septem tractatus seu capitula Hermetis Trismegisti, aurei
[str. 731]: T r a c ta tu s a u r e u s
II
T a b u la sm a ra g d in a Hermetis Trismegisti [str. 32 i d.]
III
C o n siliu m c o n iu g ii de massa solis et lunae [str. 48263]
ARTIS AURIFERAE quam chemiam vocant... 2 sv. Basel 1593.
Sv. I I
Turba philosophorum [dvije verzije: str. 165; 66139]
II
Allegoriae super librum Turbae [str. 139145]
III
Enigmata ex visione Arislei philosophi, et allegorijs sapientum [str. 146154]: V is io A r is le i
IV
In Turbam philosophorum exercitationes [str. 154182]
V
A u r o r a c o n s u r g e n s : quae dicitur aurea hora [str. 185246;
samo dio II]
VI
Rosinus ad Sarratantam episcopum [str. 277319]
VII
Practica Mariae Prophetissae in artem alchimicam [str. 319
324]
VIII
Liber trium verborum Kallid acutissimi [str. 352361]
Merlini allegoria profundissimum philosophi lapidis arcanum
IX
perfecte continens [str. 392396]
X
Liber de arte chimica [str. 575631]
Morienus Romanus: Sermo de transmutatione metallorum
Sv. II XI
[str. 754]
XII
R o s a r iu m p h ilo s o p h o r u m [str. 204384; sadri drugu verziju
V is io A r is le i str. 246 i d.]
AUREUM VELLUS oder der Giildin Schatz und Kunstkammer [Bez mj.] 1600.
I
[Trismosin:] Splendor solis [str. 893]
II
Melchior, Kardinal und Bischof von Brixen: Ein Philosophisch
Werck unnd Gesprech von dem Gelben und Roten Man [str.
301337]
BIBLIOTHECA CHEMICA CURIOSA seu rerum ad alchemiam pertinentium
thesaurus instructissimus. Prir. Johannes Jacobus Mangetus.
2 sv. eneva 1702.
Sv. I I
Hoghelane: De alchimiae difficultatibus [str. 336368]
514

II

Hermes Trismegistus: Tractatus aureus de lapidis physici secreto [str. 400445]


III
Turba philosophorum [str. 445465: druga verzija str. 480
494]
IV
Allegoriae sapientum supra librum Turbae X X IX distinctiones [str. 467479]
V
Geber: Summa perfectionis magistcrii [str. 519557]
VI
Lullius: Compendium artis alchymiae et naturalis philosophiae secundum naturalem cursum [str. 875878]
VII
Raymundus Lullius: Codicillus seu vade mecum aut cantilena
[str. 880911]
VIII
Altus: Mutus liber, in quo tamen tota philosophia Hermetica,
figuris hieroglyphicis depingitur [Slike slijede na str. 938]
Sv. II IX
Bonus: Margerita pretiosa, novella correctissima [str. 180]
X
Rosarium philosophorum [str. 87119]
XI
Ficinus: Liber de arte chimica [str. 172183]
XII
Senior Zadith: De chymia str. 198235]
XIII
Ripleus: Liber duodecim portarum [str. 275285]
XIV
Sendivogius: Parabola, seu enigma philosophicum [str. 474
475]
XV
Orthelius: Epilogus et recapitulatio in Novum lumen chymicum Sendivogii [str. 526530]
XVI
Hydrolithus sophicus, seu Aguarium sapientium [str. 537
558]
XVII
Grasseus: Lilium inter spinas [str. 596600]
XVIII
Arcanum Hermeticae philosophiae [str. 649661]
MUSAEUM HERMETICUM reformatum et amplificatum. Frankfurt 1678.
I
Tractatus aureus de lapide philosophorum [str. 152]
II
Madathanus: Aureum saeculum redivivum [str. 5372]
III
Hydrolithus sophicus, seu Aquarium sapientium [str. 537
558]
IV
Joannes a Mehung: Demonstratio naturae [str. 145171]
V
Nicolaus Flamellus: Tractatus brevis, sive Summarium philosophicum [str. 172179]
Gloria mundi alias Paradysi tabula [str. 203304]
VI
Lambsprinck: De lapide philosophico [str. 337372]
VII
VIII
Majer: Tripus aureus [str. 373]
Valentinus: Practica una cum duodecim clavibus itd. De maIX
gno lapide antiquorum sapientum [str. 377432]
Nortonus: Tractatus chymicus dictus Crede mihi sive OrdinaX
le [str. 433532]
Testamentum Cremeri [str. 533544]
XI
Sendivogius: Novum lumen chemicum, e naturae fonte et
XII
manuali experientia depromptum [str. 545600]
XIII
Novi luminis chemici tractatus alter de sulphure [str. 601
645]
XIV
Philalethes: Introitus apertus ad occlusum regis palatium
[str. 647699]
XV
Philalethes: Metallorum metamorphosis [str. 741774]
XVI
Philalethes: Fons chemicae philosophiae [str. 799814]
THEATRUM CHEMICUM, praecipuos selectorum auctorum tractatus . . . continens. Sv. IIII Ursel 1602; Sv. IV Strassburg 1613; Sv. V
1622; Sv. VI 1661.
i

515

Sv. I I
II

Hoghelande: De alchemiae difficultatibus [str. 121215]


Dorneus: Speculativa philosophia, gradus septem vel decem
continens [str. 225310]
III
Dorneus: Physica genesis [str. 367404]
IV
Dorneus: Physica Hermetis Trismegisti [str. 405437]
V
Dorneus: Physica Trithemij [str. 437450]
VI
Dorneus: Philosophia meditativa [str. 450472]
VII
Dorneus: Philosophia chemica [str. 472517]
VIII
Dorneus: Congerics Paracelsicae chemiae de transmutationibus metallorum [str. 557646]
IX
Bernardus Trevisanus: Liber de alchemia [str. 773803]
Zacharius: Opusculum philosophiae naturalis metallorum [str.
X
804848]
Sv. II XI
Aegidius de Vadis: Dialogus inter naturam et filium philosophiae [str. 95123]
XII
Penotus (alias B. a Portu Aquitanus): Philosophi artem potius occultare conati sunt quam patefacere . . . [Tabela simbola str. 123]
Ouercetanus: Ad Iacobi Auberti Vendonis De ortu et causis
XIII
metallorum contra chemicos explicationem [str. 170202]
XIV
Dee: Monas hieroglyphica [str. 218243]
XV
Ventura: De ratione conficiendi lapidis [str. 244356]
XVI
Richardus Anglicus: Correctorium [str. 442466]
XVII
Super arborem Aristotelis [str. 524527]
Sv. III XVIII Melchiorius: Addam et processum sub forma missae [str. 853
860]
Sv. IV XIX
Von der Materi und Prattick des Steins der Weisen [str.
284293]
XX
Aphorismi Basiliani sive canones Hermetici [str. 368371]
Dialogus Mercurii, alchymistae, et naturae [str. 509717]
XXI
Amoldus de Villa Nova: Carmen [str. 614 i d.]
XXII
XXIII
Guilhelmus Tecenensis: Lilium. . . de spinis evulsum [str.
10001027]
Sv. V XXIV
Turba philosophorum [str. 157]
XXV
Allegoriae sapientum: supra librum Turbae [str. 64 100]
XXVI
Tractatus Micreris suo discipulo Mirnefindo [str. 101113]
XXVII
Liber Platonis quartorum [str. 114208]
XXVIII Tractatus Aristotelis alchymistae ad Alexandrum Magnum, De
lapide philosophico [str. 880892]
XXIX
Epistola . . . ad Hermannum archiepiscopum Coloniensem, De
lapide philosophico [str. 893900]
Sv. VI X X X
Anonymus: Instructio patris ad filium de arbore solari
[str. 163194]
X XX I
Christophorus Parisiensis: Elucidarius artis transmutatoriae
metallorum [str. 195293]
XXXII
Grasseus: Arca arcani [str. 294381]
THEATRUM CHEMICUM BRITANNICUM . . . collected with Annotations by
Elias Ashmole. London 1652.
I
Norton: The Ordinall of Alchimy [str. 1106]
II
Liber patris sapientiae [str. 194212]
III
Anonymus: Hermes Bird [str. 213226]
IV
Verses Belonging to an Emblematicall Scrowle: Supposed to
be invented by G. Ripley [str. 375379]

516

B.

O pa

b ib lio g rafija

ABRAHAM ELEAZAR (Abraham le Juif): IJraltes chymisches Werk itd. 2.


izd. Leipzig 1760.
Vidi Kodeksi i rukopisi: Pariz, Bibl. Nat.
ABUL-QASIM_MUHAMMAD IBN AHAMAD AL-IRAQI: Kitab al-'ilm al muktasab fi zira at adh-dhahab (Book of Knowledge acquired concerning the
Cultivation of Gold). Prev. i prir. Eric John Holmyar. Pariz 1923.
AELIAN (Claudius Aelianus): De natura animalium libri XVII. 2 sv. Leipzig
18641866.
AGRIPPA AB NETTESHEYM, Henricus Comelius: De incertitudine et vanitae
scientiarum declamatio invectiva. Koln 1584.
De occulta philosophia libri III. [Koln] 1533.
ALLENDY, Rene Felix: Le Symbolisme des nombres. Pariz 1948.
An Ancient Treatise on Alchemy entitled Ts'an Tung Chi written by Wey PoYagn about 142 A. D. Now translated from Chinese into English by LuCh'iang Wu. With an introduction and notes by Tenney L. Davis. U: Isis.
Vidi tamo.
APULEIUS (Lucius Apuleius Madaurensis): Metamorphosis sive lusus asini. U:
Opera I. 2 sv. Altenburg 1778.
Apokryphen, Die, und Pseudoepigraphen des Alten Testaments. Prev. i prir.
E. Kautzsch. 2 sv. Tiibingen 1900. Novo izd. 1921.
ARISTOTEL: De coelo libri IV. Meteorologicorum libri IV. U: Ais opera
omnia Graece, Rec. Jo. Theoph. Buhle. Zweibriicken 17911800.
Atharva-Veda, Hymns of the. Prev. i prir. Maurice Bloomfield. (Sacred Books
of the East XLII) Oxford 1897.
AUGUSTIN (S. Aurelius Augustinus): Opera omnia. Opera et studio monachom m ordinis S. Benedicti e congregatione S. Mauri. 11 sv. Pariz 18361838.
In Ioannis evangelium tractatus XXXIV. Tom. III/2 [col. 20362043],
Aurea catena Homeri. Frankfurt i Leipzig 1723.
Aurora consurgens. Ein Dem Thomas von Aquin zugeschriebenes Dokument
der alchemistichen Gegensatzproblematik. Hg. und kommentiert von Marie-Louise von Franz als dritter Teil von C. G. Jung, Mysterium Coniunctionis. (Psychologische Abhandlungen XII) Rascher, Ziirich 1957. [Aurora /]
Vidi i (A) ARTIS AURIFERAE (samo II).
AVALON, Arthur: [ur.] The Serpent Power . . . Two vvorks on Tantrik Yoga
translated from the Sanskrit. London 1919.
BARNAUD(US) Nicolas: Triga chemica de lapide philosophico tractatus tres.
Leiden 1599.
BATTIFOL, Pierre: Studia patristica. Fasc. 1 i 2. Pariz 1889/90. [Le Livre de
la Priere d'Asenath, fasc. 1, str. 137]
BAYNES, Charlotte A.: A Coptic Gnostic Treatise contained in the Codex
Bmcianus Bruce Ms. 96, Bodleian Library, Oxford. Cambridge 1933.
BERNARDUS (Bemard iz Clairvauxa): Sermo IV de Ascensione Domini: U:
Sermones de tempore, Migne P. L. CLXXXIII col. 35359.
BERNOULLI, Rudolf: Seelische Entwicklung im Spiegel der Alchemie und
vemandter Disziplinen. U: Eranos Jahrbuch IH/1935. Ziirich 1936.
BEROALDE DE VERVILLE, Frangois: Le Tableau des riches inventions . . .
qui sont representees dans le Songe de Poliphile. Pariz 1600. [Sadri Recueil Steganographique.]

517

Vidi COLONNA.
Vidi FIERZ-DAVID.
BERTHELOT, Marcellin: La Chimie au moyen age. 3 sv. (Histoire des Sciences) Pariz 1893.
Collection des anciens alchimistes grecs. Pariz 1887/88.
Les Origines de lalchimie. Pariz 1885.
BISCHOFF, Erich: Die Elemente der Kabbalah. 2 sv. Berlin 1913.
BOHME, Jakob: Des gottseligen, hocherleuchteten J B Teutonici Phiiosophi
alle Theosophischen Schriften. 3 sv. Amsterdam 1682:
Aurora. Morgen-Rote im Aufgang, das ist itd. [1656]
De signatura rerum. Das ist: Von der Geburt und Bezeichnung aller Wesen [1682]
Gesprach einer erleuchteten und unerleuchteten Seele.
Hohe und tiefe Grtinde von dem dreyfachen Leben des Menschen.
Vom irdischen und himmlischen Mysterium.
BOUSSET, Wilhelm: Hauptprobleme der Gnosis. (Forschungen zur Religion
und Literatur des Alten und Neuen Testaments) Gottingen 1907.
BRANDAINES (S. Brendanus): Vidi Legende, La, latine.
BRUCHMANN C. F. H.: Epitheta Deorum quae apud poetas Graecos leguntur. Erganzung zu: AusfUhrliches Lexikon der griechischen und romischen
Mythologie. [Vidi Lexikon, Ausfiihrliches.] Leipzig 1893.
BRUNO HERBIPOLENSIS (vviirzburki biskup): Expositio psalmorum. Migne
P. L. CXLII col. 49568.
BUBER, Salomon [ur.]: Midrasch Tehillim. Ins Deutsche iibersetzt von August
Wiinsche. Trier 1892.
BUDGE, E. A. Wallis: The Book of the Dead. Facsimiles of the Papyri of
Hunefer, Anhai, Kerasher. [ur.] London 1899.
The Gods of the Egyptians. 2 sv. London 1904.
Osiris and the Egyptian Resurrection. 2 sv. London 1911.
Bundahish: Vidi WEST.
CARTARI, Vincenzo: Le Immagini de i ded de gli antichi. Lyon 1581. Franc.
izdanje Antoine du Verdier: Les Images des dieux des anciens. Lyon
1581.
CATELANUS, Laurentius: Ein schoner newer historischer Discurs, von der
Natur, Tugenden, Eigenschafften, und Gebrauch dess Einhoms. tlbersetzt
von Georgius Faber. Frankfurt a. M. 1625.
CAUSSINUS, Nicolaus: De symbolica Aegyptiorum sapientia. Koln 1623.
Privezano uz:
Polyhistor symbolicus. Koln 1623.
CELLINI, Benvenuto: Leben des B C, Florentinischen Goldschmieds und
Bildhauers von ihm selbst geschrieben, iibersetzt und mit einem Anhange
herausgegeben von Goethe. I. und II. Theil, Tiibingen 1803.
COLONNA, Francesco: Hypnerotomachia Poliphili. . . Venecija 1499.
Vidi: BfiROALDE DE VERVILLE.
Vidi: FIERZ-DAVID.
COSMAS: Vidi McCRINDLE.
CUMONT, Franz: Textes et monuments figures relatifs aux mysteres de
Mithra. 2 sv. Bruxeiles 1896/99.
DANTE ALIGHIERI: Die gottliche Komodie. 2 sv. Stuttgart 1871/72.
DARMSTAEDTER, Emst: Alchemie des Geber. libersetzt und erklart. Berlin
1922.

518

DELACOTTE, Josep: Guillaume de Digulleville (poete normand): Trois romans-poemes du XIVe siecle. Les pelerinages et la divine comedie. Pariz 1932.
DEUSSEN, Paul: Allgemeine Geschichte der Philosophie. 2. sv. Leipzig 1906/15.
DIELS, Hermann: Die Fragmente der Vorsokratiker griechisch und deutsch.
2 sv. 3. iz. Berlin 1912.
DIETERICH, Albrecht: Nekya: Beitrage zur Erklarung der neuentdeckten Petrusapokalypse. 2. izd. Leipzig 1913.
[Ur.] Papyrus magica Musei Lugdunensis Batavi... U: Jahrbiicher fiir
classische Philologie, Supplement XVI (Leipzig 1888) str. 747829.
DIODORUS SICULUS (Diodor Sicilski): Bibliotheca historica. Prir. Ludwig
Dindorf. 5 sv. Leipzig 18661868.
DIOGENES LAERTIUS: De vitis philosophorum libri X. Cum indice rerum.
2 sv. Tauchnitz, Leipzig 1895.
DREYFUSS, J.: Adam und Eva nach der Auffassung des Midrasch. Strassburg 1894.
ECKHART, MEISTER: Vidi Mistici, Njemaki
EISENSTEIN, Jehuda David: Ozar Midraschim. 2. izd. New York 1928.
EISLER, Robert: Orpheus the Fisher. London 1921.
ELEAZAR, ABRAHAM: Vidi ABRAHAM ELEAZAR.
[ELIEZER BEN HYRCANUS:] Pirke de Rabbi Eliezer. Prev. i prir. Gerald
Friedlander. London i New York 1916.
EMERSON, Ralph Waldo: Essays: First series. Complete Works, Centenarv
Edition, II. Boston i New York 1903.
Encyclopaedia Judaica. Das Judentum in Geschichte und Gegenwart. Ur. Jakob Klatzkin. 15 sv. Berlin 1928 i d.
Encyclopaedia of Religion and Ethics. Ur. James Hastings. 13 sv. Edinburg
19081926.
EPIPHANIUS: [Panarium] Contra octoginta haereses opus quod inscribitur
Panarium sive Arcula. Migne P. G. XLI col. 173XLII col. 832.
Ezra, 4. knjiga: Vidi Apokrifi i pseudoepigrafi.
Epitheta deorum: Vidi BRUCHMANN.
EUCHERIUS LUGDUNENSIS (Euherije Lionski): Formularium spiritalis intelligentiae ad Uranium. Lib. I. Migne P. L. L col. 727772.
EUZEBIJE ALEKSANDRIJSKI: Vidi Cumont.
EUZEBIJE iz Cezareje: Evangelica praeparatio. Migne P. G. X X I col. 853864.
EVOLA, J[ulius]: La Tradizione ermetica. Bari 1931.
FECHNER, Gustav Theodor: Elemente der Psychophysik. 2 sv. 2 izd. Leipzig
1899.
FERGUSON, John: Bibliotheca chemica. 2 sv. Glasgow 1906.
Vidi Mythology of all races.
FICINUS, Marsilius: Auctores Platonici. Venecija 1497.
FIERZ-DAVID, Linda: Der Liebestraum des Poliphilo. Ein Beitrag zur Psychologie der Renaissance und der Modeme. Rhein Verlag, Ziirich 1947.
FIGULUS, Benedictus (Benedict Torpfer): Rosarium novum olympicum et benedictum. Basel 1608.

519

FILOSTRAT: In Honour of Apollonius of Tyana. Prijevod. 2. sv. Oxford 1912.


FIRMICUS MATERNUS JULIUS: Liber de errore profanarum religionum.
(Corpus criptorum ecclesiasticorum Latinorum II) Be 1867. Vidi i Migne
P. L. XII col. 9181050.
FLAMEL, Nicolas: Vidi Kodeksi i rukopisi
FLAUBERT, Gustave: La Tentation de Saint Antoine. Pariz 1874.
FLEISCHER, Heinrich [ur.]: Hermes Trismegistus an die menschliche Seele.
Arapski i njemaki. Leipzig 1870.
FOCIJE: Bibliotheca. Prir. J. Bekker. 2. sv. 1824/25.
FORSTER, Max: Adams Erschaffung und Namengebung. Ein lateinisches
Fragment des s. g. slatvischen Henoch. U: Archiv fiir Religionswissenschajt
XI (Leipzig 1908) str. 477529.
FOUCART, Paul Frangois: Les Mysteres dEleusis. Pariz 1914.
FRANCK, Adolphe: Die Kabbala oder die Religionsphilosophie der Hebraer.
tlbcrsetzung aus dem Franzosischen. Leipzig 1844.
FRANZ, Marie-Louise von [ur.j: Vidi Aurora consurgens.
FROBENIUS, Leo: Das Zeitalter des Sonnengottes. Berlin 1904.
GAUGLER, Ernst: Das Spatjudentum. U: Mensch und Gottheit in den Religionen. Kulturhistorische Vorlesrmg. Verlag der akademischen Buchhandlung, Bem-Leipzig 1942.
GEBER (Arabs): Vidi (A) ALCHEMIA, DE, I.
Geheime Figuren der Rosenkreuzer aus dem 16ten und 17ten Jahrhundert. 2
sv. Altona 1785/88.
GOETHE, Johann Wolfgang von: Werke. Vollstandige Ausgabe letzter Hand.
31 sv. Cotta Stuttgart 18271834:
Dichtung und Wahrheit. Sv. XXIVXXVI i XLVIII.
Faust. Erster Theil. Sv. XII; Zweyter Theil. Sv. XLI.
GOLDSCHMIDT, Lazams [ur.]: Der babylonische Talmud. 12 sv. Berlin 1929
do 1936.
GOURMONT, Remy de: Le Latin mystique. Les poetes de l'antiphonaire et
la symbolique au moyen age. 2. izd. Pariz 1922.
GRENFELL, Bernhard P., i Arthur HUNT [ur.]: New Sayings of Jesus and
Fragment of a Lost Gospel. New York, London, Toronto, Melboume i
Bombay 1904.
GUILLAUME DE DIGULLEVILLE: Vidi DELACOTTE.
HAENDLER, Otto: Die Predigt. Tiefenpsychologische Grundlagen und Gmndfragen. 2. izd. Alfred Topelmann, Berlin 1949.
HALL, Manly Palmer: Codex Rosae Crucis. Los Angeles 1938.
HAMBRUCH, Paul: Vidi Siidseemarchen.
HAMMER, Josef de: Memoire sur deux coffrets gnostiques du moyen age.
Pariz 1832.
HARNACK, Adolf von: Lehrbuch der Dogmengeschichte. 3 sv. 5. izd. Tiibingen
1931.
HASTINGS, James: Vidi Encyclopaedia of Religion and Ethics.
HAUCK, Albert: Vidi Realencyclopadie fiir protestantische Theologie itd.
HEGEMONIUS: Acta Archelai. Prir. Charles Henry Beeson. (Die griechischen
christlichen Schriftsteller der ersten drei Jahrhunerte) Leipzig 1906.

520

HENNING, VValter: Ein manichaisches Henochbuch. U: Sitzungsberichte der


preussischen Akademie der Wissenschaften, philosophisch-historische Klasse (Berlin 1934) str. 2735.
Henoh: Vidi Apokrifi
Vidi HENNING.
HERMO TRISMEGIST: An die menschliche Seele: Vidi FLEISCHER.
Tractatus vere aureus, de lapidis philosophici secreto . . . cum scholiis Dominici Gnosii. [Tractatus aureus] 1610.
Hermetica. Prir. Walter Scott. 4 sv. Oxford 19241936.
HERODOT: Historiarum libri IX. Prir. H. R. Dietsch i H. Kallenberg. 2 sv.
Leipzig 1899/1901.
HERRMANN, Paul: Nordische Mythologie in gemeinverstandlicher Darstellung.
2. izd. Leipzig 1903.
HESIOD: Theogonie. U: Werke, verdeutscht in VersmaK der Urschrift von
Eduard Eyth. 4. izd. Langenscheidt, Berlin i Stuttgart 18551911.
HIPOLIT: Elenchos [= Refutatio omnium haeresium], Prir. Paul Wendland.
(Die griechischen Schriftsteller der ersten drei Jahrhunderte) Leipzig 1916.
HOLMYARD, Eric John: Vidi ABUL-OASIM.
HOLTZMANN, Adolf: Vidi Indische Sagen.
HOMER: Werke. Prev. Johann Heinrich Voss. 2 sv. Stuttgart i Tiibingen 1842.
HONORIJE Autunski: Speculum de mysteriis ecclesiae. Migne, P. L. CLXXII
col. 8071108.
HORTULANUS: Vidi (A) ALCHEMIA, DE, III.
Vidi RUSKA, Julius: Tabula Smaragdina [str. 180 i d.].
IAMBLICHUS: De mysteriis Aegyptiorum, Chaldaeorum, Assyriorum. Venecija 1491.
IGNACIJE LOYOLA: Geistliche tlbungen. Prev. Alfred Feder, ur. Emmerich
Raitz von Frentz. Freiburg i. Br. 1939.
Indische Sagen. Prev. Adolf Holtzmann, prir. M. Winternitz. Jena 1921.
IRENEJ (lionski biskup): Contra omnes haereses libri quinque. Prir. J. E.
Grabe. London 1702.
ISIDOR Seviljski: Liber etymologiarum. Basel 1489.
Isis. International Review devoted to the History of Science and Civilisation
XVIII (Bruges 1932). [Wei Po-Yang str. 210289]
JOSEPH BEN GORION: Vidi Sagen, Die, der Juden.
JOSIP FLAVIJE: Des Furtrefflichen Jiidischen Geshicht-Schreibers F J
Sammtliche Wercke, als zwanzig Biicher von den alten Jiidischen Geschichten [Antiquitates Judaicae]. Tiibingen 1735.
JUBINAL, Achille: Vidi Legende, La, latine.
JUNG, Carl Gustav*: Die transzendente Funktion. Napisano 1916, prvi put
objavljeno u: Geist und Werk. Rhein Verlag, Ziirich 1958 [Ges. Werke VIII
1967)]
Psychologische Typen. Rascher, Ziirich 1921. Nova izdanja 1925, 1930, 1937,
1940, 1942, 1947. i 1950. [Ges. Werke VI (1960 i 1967)]
Die Beziehungen zwischen dem Ich und dem Unbewufiten, Reichl, Darmstadt 1928. Nova izdanja Rascher, Ziirich 1933, 1935, 1939, 1945, 1950, 1960. i
1966. (Paperback). [Ges. Werke VII (1964)]
* U ovoj knjizi navedena djela, kronoloki.

521

Das Grundproblem der gegenvvartigen Psychologie. U: Wirklichkeit der


Seele. (Psychologische Abhandlungen IV) Rascher, Ziirich 1934. Nova
izdanja 1939, 1947. i 1969. (Paperback). [Ovaj sastavak u: Ges. Werke VIII
(1967).]
tlber die Archetypen des kollektiven UnbevvuEten. U: Eranos Jahrbuch II
(1934). Rhein Verlag, Ziirich 1935. Novo izdanje u: Von den Wurzeln des
Bcv.ufitseins. (Psychologische Abhandlungen IX) Rascher, Ziirich 1954.
[Ovaj sastavak u: Ges. Werke IX/1.]
Einige Bemerkungen zu den Visionen des Zosimos. U: Eranos Jahrbuch
V (1937). Rhein Verlag, Ziirich 1938. Proir. novo izd. u: Von den Wurzeln des Rewui?tseins. (Psychologische Abhandlungen IX) Rascher,
Ziirich 1954. [Ovaj sastavak u: Werke XIII.]
Die verschiedenen Aspekte der Wiedergeburt. U: Eranos Jahrbuch VII
(1939). Rhein Verlag, Ziirich 1940. Erweiterte Neuasgabe Ueber Wiedergeburt U: Gestaltungen des Unbewui?ten. (Psychologische Abhandlungen
VII) Rascher, Ziirich 1950. [Ovaj sastavak u: Ges. Werke IX/1.]
Psychologie imd Religion. Die Terry Lectures 1937, gehalten an der Yale
University. Rascher, Ziirich 1940. Nova izdanja 1942, 1947, 1961. i 1962 (Paperback). [Ges. Werke XI (1963)]
Das Wandlungssymbol in der Messe. U: Eranos Jahrbuch VIII (1940/41).
Rhein Verlag, Ziirich 1942. Proir. novo izd. u: Von den Wurzeln des Bewui?tseins. (Psychologische Abhandlungen IX) Rascher, Ziirich 1954. [Ges.
Werke XI (1963)]
Paracelsica. Zwei Voriesungen iiber den Arzt und Philosophen Theophrastus. Rascher. Ziirich 1942. [Paracelsus als geistige Ersclieinung u: Ges.
Werke XIII; Paracelsus als Arzt u: Ges. Werke XV (1971).]
Der Geist Mercurius. U: Eranos Jahrbuch IX (1942). Rhein Verlag, Ziirich
1943. Proir. novo izd. u: Symbolik des Geistes. (Psychologische Abhandlungen VI) Rascher, Ziirich 1948. i 1953 [Ges. Werke XIII].
Die Psychologie der Obertragung. Erlautert an Hand einer alchemistischen Bilderserie, fiir Arzte und praktische Psychologen. Rascher, Ziirich
1946 [Ges. Werke XVI (1958)].
tlber Mandalasymbolik. U: Gestaltungen des Unbewui?ten. (Psychologische Abhandlungen VII) Rascher, Ziirich 1950 [Ges. Werke IX/1].
Das gottliche Kind. U: JUNG, C. G., i Karl KERENYI. Vidi tamo.
Symbole der Wandlung. Analyse des Vorspiels zu einer Schizophrenie. 4.,
preraeno izdanje Wandlungen und Symbole der Libido (1912). Rascher,
Ziirich 1952 [Ges. Werke XII].
Mysterium Coniunctionis. Untersuchungen iiber die Trennung und Zusammensetzung der seelischen Gegensatze dn der Alchemie. Unter Mitarbeit von Marie-Louise von Franz. (Vidi ovu) 2 (3) sv. Rascher, Ziirich
1955. [sv. I i II kao Ges. Werke XIV/1 i 2 (1968).]
i Karl KERENYI: Einfiihrung in das Wesen der Mythologie. Das gottliche Kind/Das gottliche Madchen. Rhein Verlag, Ziirich 1951. [JUNGS
Beitrage in: Ges. Werke IX/1.]
Vidi WILHELM: Das Geheimnis der Goldenen Bliite.
KAUTZSCH, E.: Vidi Apokrifi te Pseudoepigrafi
KERENYI, Karoly [Karl]: Die griechisch-orientalische Romanliteratur in
religionsgeschichtlicher Beleuchtung. Tiibingen 1927.
Vidi JUNG.
KHUNRATH, Heinrich: Amphitheatrum sapientiae aeternae solius verae itd.
Hanau 1609.
Von hylealischen, das ist, pri-materialischen catholischen oder algemeinem natiirlichen Chaos. Magdeburg 1597.

522

KLEMENT ALEKSANDRIJSKI: Stromata. Migne P. G. VIII col. 685 IX col.


602.
KLEMENT I (papa): Homilia II. Migne P. G. II col. 77112.
Kodeksi i rukopisi:
Ktisnacht (Ziirich). Knjinica C. G. Junga. Rukopis Figurarum aegyptiorum secretarum. Vjerojatno iz 18. st.
Miinchen. Staatsbibliothek. Codex Germanicus 598. Das Buch der Heiligen Dreifaltigkeit und Beschreibung der Heimlichkeit von Veranderung
der Metallen. 1420.
Pariz. Bibliotheque de lArsenal. Rukopis 973. Explication des figures hierogliphiques des Egyptiens ... 18. st.
Pariz. Bibliotheque Nationale. Rukopis Latin 14006. Aurora consurgens.
15. st.
Rukopis Frangais 14765. Abraham le Juif: Livre des figures hirogliphiques. 18. st. (Sadri i Alchimie de Flamel, ecritte en chiffres en 12
clefs . . . par Denis Molinier ili Pratique [str. 294]
Ziirich. Zentralbibliothek. Codex Rhenoviensis 172 (iz samostana Rheinau). 15.
KNORR VON ROSENROTH, Christian [ur.]: Kabbala denudata seu Doctrina Hebraeorum. 2. sv. Sulzbach i Frankfurt 1677/84.
KNUCHEL, Eduard Fritz: Die Umwandlung in Kult, Magie und Rechtsbrauch. (Schriften der Schweiz. Gesellschaft fiir Volkskunde XV) Basel
1919.
KOPP, Hermann: Die Alchemie in alterer und neuerer Zeit. 2 sv. Heidelberg
1886.
Koran, Der. Aus dem Arabischen wortgetreu iibersetzt und mit erlauternden
Anmerkungen versehen von L. Ullmann. 4. izd. Bielefeld 1857.
KRAMP, Josef: Die Opferanschauungen der romischen MeBliturgie. Regensburg 1924.
[KTEZIJA:] Relicta fragmenta ex Ctesiae Indicis in Ctesiae Cnidii operum reliquiae. Prir. Bahr, 1824.
LAKTANCIJE FIRMIJAN: Opera omnia. Prir. Samuel Brandt i Georg Laubmann. (Corpus scriptorum ecclesiasticorum Latinorum) 3 sv. Be 1890
1897.
LANG, Joseph Bemhard: Hat ein Gott die Welt erschaffen? Francke, Bern
1942.
Legende, La, latine de S. Brandaines avec une traduction inedite en prose
et en poesie romanes, publiee par Achille Jubinal, d apres les manuscrits
de la bibliotheque du Roi, remontant aux XIe, XIIe et XIIIe siecles. Pariz 1836.
LEISEGANG, Hans: Die Gnosis. Leipzig 1924.
Der heilige Geist. Das Wesen und Werden der mystisch-intuitiven Erkenntnis in der Philosophie und Religion der Griechen. Leipzig 1919.
Lexikon, Ausfiihrliches, der griechischen und romischen Mythologie. Prir.
W. H. Roscher i dr. 11 sv. Leipzig 1884 1890.
LIBAVIUS, Andreas: Alchymia . . . recognita, emendata, et aucta. Frankfurt
am Main 1606.
LIPPMANN, Edmund O. von: Entstehung und Ausbreitung der Alchemie. 3
sv. Berlin 19191954.
Liturgisches Handlexikon. Regensburg 1924.
LU-CHIANG-WU: Vidi Isis
523

LUDER, Heinrich: Die Sage von Rsyarnga. U: Nachrichten von der Konig
lichen Gesellschaft der Wissenschaften zu Gottingen, philosophisch-historische Klasse, aus dem Jahre 1897/1 (Gottingen 1897) str. 87135.
LYDUS, Ioannes: De mensibus. Prir. Richard Wiinsch. Leipzig 1898.
McCRINDLE, John Watson [ur.]: The Christian Topography of Cosmos, an
Egyptian Monk. London 1897.
MAJER, Michael(is): De circulo physico, quadrato, hoc est auro itd. Oppenheim 1616.
Secretioris naturae secretorum scrutinium chymicum [Scrutinium chymicum]. Frankfurt a. M. 1687.
Symbola aureae mensae duodecim nationum. Frankfurt a. M. 1617.
Viatorium, hoc est, De montibus planetarum septem seu metallorum.
Rouen 1651.
MAIURI, Amadeo: La Villa dei misteri. 2 sv. Rim 1931.
MANGET(US) Jo. Jacobus: Vidi (A) BIBLIOTHECA CHEMICA CURIOSA.
MASPERO, Gaston Camille Charles: Etudes de mythologie et darcheologie
egyptiennes. 7 sv. Pariz 18931913.
MELITON VON SARDES: Vidi CUMONT.
MEYRINK Gustav: Der Golem. Roman. Leipzig 1915.
[ur.] Thomas von Aquin: Abhandlung iiber den Stein der Weisen. Miinchen
1925.
Midrasch Tehillim: Vidi BUBER.
MIGNE, Jacques Paul: Dictionnaire des sciences occultes. 2 sv. Pariz 1846/48.
[ur.] Patrologiae cursus completus:
Patrologia Latina [P. L.]. 221 sv. Pariz 1844 1864.
Patrologia Graeca [P. G.]. 166 sv. Pariz 18571866.
MYLIUS, Johann Daniel: Philosophia reformata continens libros binos.
Erankfurt 1622.
Mystiker, Deutsche, des 14. Jahrhunderts. Prir. Franz Pfeiffer. 2 sv. Leipzig
1845/57.
Mythology of all Races. Prir. John Arnott McCulloch. Sv. VIII FERGUSON,
John, i Masaharu ANESAKI: Chinese and Japanese Mythology. London i
Boston 1928.
NAZARI, Giovanni Battista: Della Tramutazione metallica sogni tre. Brescia
1599.
NIERENSTEIN, M., i P. F. CHAPMAN: Enquiry into the Authorship of the
Ordinall of Alchemy. U: Isis XVIII/3 (Bruges, Oktober 1932) str. 290
321.
NIETZSCHE, Friedrich: Also sprach Zarathustra. Ein Buch fiir Alle und
Keinen. Werke VI. Leipzig 1901.
Nilus (Sanctus): Anonymi vita S. Nili. Migne P. G. CXX col. 9166.
NORTON, Thomas: The Ordinall of Alchemy. A facsimile reproduction of
the Theatrum chemicum Britannicum with annotations by Elias Ashmole.
Prir. Erich John Holmyard. London 1928.
OPPENHEIM, Gustav: Fabula Josephi et Asenathae apokrypha itd. Berlin
1886.
ORIGEN: Homiliae in Ieremiam. Migne P. G. XIII col. 255544.

524

Pahlavi Texts: Vidi WEST.


Pandora, das ist die edlest Grab Gottes itd. Prir. H. Reusner. Basel [1588].
Papyri Graecae magicae. Die griechischen Zauberpapyri, prir. i prev. Karl
Preisendanz i dr. 2 sv. Berlin 1928/31.
PARACELSUS (Theophrastus Bombastus von Hohenheim): Biicher und
Schrifften. Prir. Iohanncs Huser. 2 sv. Basel 1589/91.
Samtliche Werke. Prir. Karl Sudhoff i Wilhelm Matthiesen. 15 sv. Miinchen Berlin 19221935.
Das Buch Azoth seu De ligno vitae. Huser II i Sudhoff XIV, str. 547 i d.
De vita longa. Sudhoff III, str. 247 i d.
Ein ander Erklarung der gantzen Astronomie, Huser II i Sudhoff XII,
str. 447 i d.
Philosophia ad Athenienses. Sudhoff XIII, str. 387 i d.
Theoretica schemata seu Typi. Huser I. str. 670682.
PETRI (PETRIS) Frane: Nova de universis philosophia. Venecija 1593.
[PETRONIJE (TIT ARBITER)]: Pii satyrae et liber Priapeorum. Prir. F.
Buecheler, Berlin 1882.
PFEIFFER: Vidi Mystiker, Deutsche.
PHILALETHES, Eirenaeus: Erklarung der Hermetisch poctischen Werkc
Herrn Georgii Riplaei. Prijevod Hamburg 1741.
PHILO IUDAEUS (Alexandrinus): Opera quae supersunt. Prir. Leop. Cohn i
Paul Wendland. 7 sv. Berlin 18961926.
Physiologus: Vidi SBORDONE.
PICINELLUS (Picinello), Philippus: Mundus symbolicus. Koln 1681.
Pirke de Rabbi Eliezer: Vidi ELIEZER BEN HYRCANUS.
Pistis Sophia. Deutsche Ausgabe von Carl Schmidt. Leipzig 1925.
PITRA, Giovanni Battista [ur.]: Analecta sacra spicilegio Solesmensi praeparata. 8 sv. Pariz 18761891.
PLATON: Sammtliche Werke. Prev. Hieronymus Miiller, mit Einleitungen,
begleitet von Karl Steinhart. 8 sv. (VII 1,2) Leipzig 18501866.
[Phaedros i Philebos sv. IV, Timaeos sv. VI.]
PLATON (pseud).: Vidi (A) THEATRUM CHEMICUM [V /X X V II],
PLINIJE Secundus C.: Naturalis historiae libri XXXVII. Rec. Car. Mayhoff.
6 sv. Leipzig 18751906. Deutsch: Die Naturgeschichte des PSC. Prir.
G. C. Wittstein. 6 sv. Leipzig 1881/82.
PLOTIN: Opera. Prir. Paul Henry i Hans Rudolf Schwyzer. 2 sv. Pariz
1951. [sv. I: Porphyrii Vita Plotini]
PORFIRIJE: Vidi PLOTIN
PREISENDANZ, Karl [ur.]: Papyri Graecae magicae. Die griechischen Zauberapyri. 2 sv. Leipzig 1928/31.
PREUSCHEN, Erwin [ur.]: Antilegomena. Die Reste der aufierkanonischen
und urchristlichen Uberlieferungen. Giessen 1901.
PRISCILLIANUS: [Opera] Priscilliani quae supersunt. Prir. Georg Schepss.
(Corpus scriptorum ccclesiasticorum Latinorum XVIII) Be 1889.
PRZYWARA, Erich: Deus semper maior. Theologie der Exerzitien. 3 sv. Freiburg i. Br. 19381940.
PUECH, Henri-Charles: Der Begriff der Erlosung im Manichaismus. U:
Eranos Jahrbuch 1936. Ziirich 1937.

525

RABANUS MAURUS: Allegoriae in Sacram Scripturam. Migne P. L. XCI1


col. 8491088.
REITZENSTEIN, Richard: Alchemistische Lehrschriften und Marchen bei
den Arabern. (Religionsgeschichtliche Versuche und Vorarbeiten XIX/2)
Giessen 1923.
Die hellenistischen Mysterienreligionen. Ihre Grundgedanken und Wirkungen. Leipzig i Bcrlin 1910.
Poimandres. Studien zur griechisch-agyptischen und friihchristlichen Literatur. Leipzig 1904.
REUSNER, Hieronymus: Vidi Pandora.
Realencyklopadie fiir protestantische Theologie und Kirche. Prir. Albert
Hauck. 3. izd. 24. sv. Leipzig 18961913.
RHENANUS, Johannes: Solis e pueto emergentis sive dissertationis chymotechnicae libri tres. Frankfurt a. M. 1613.
[ur.] Harmoniae imperscrutabilis chymico-philosophicae decades duae.
Frankfurt a. M. [Sadri jedan tekst iz Aurora consurgens u Decas II, str.
175 i d.]
RIPLAEUS, Georgius (Sir George Ripley): Chymische Schriften. Erfurt 1624.
Opera omnia chemica quotquot hactenus visa sunt. Kassel 1649.
Vidi (A) BIBLIOTHECA CHEMICA CURIOSA.
Vidi (A) THEATRUM CHEMICUM BRITANNICUM.
ROSCHER, Wilhelm Heinrich: Vidi Lexikon, Ausfiihrliches.
Hermes der Windgott. Leipzig 1878.
ROSENCREUTZ, Christian: Chymische Hochzeit. StraBburg 1616.
RULAND(US), Martin: Lexicon alchemiae sive dictionarium alchemisticum.
Frankfurt 1612.
RUPERTUS (Sanctus): De trinitate et operibus eius. Migne P. L. CLXVII col.
1991828.
RUPESCISSA, Joannes de: La Vertu et la propriete de la quintessence. Lyon
1581.
RUSKA, Julius: Die siebzig Biicher des Gabir ibn Hajjan. U: Studien zur
Geschichte der Chemie. Festgabe Edmund O. von Lippmann zum siebzigsten Geburtstage. Ur. Julius Ruska. Berlin 1927.
Tabula Smaragdina. Ein Beitrag zur Geschichte der hermetischen Literatur. Heidelberg 1926.
Turba Philosophorum. Ein Beitrag zur Geschichte der Alchemie. Berlin
1931.
Die Vision des Arisleus. U: Historische Studien und Skizzen zu Naturund Heihvissenschaft. Festgabe Georg Sticker. . . zum siebzigsten Geburstage. Ur. Karl Sudhoff.
Sagen, Die, der Juden. Gesammelt und revidiert von M. J. bin Gorion.
Prev. R. Ramberg-Berdyczewski. Ur. Rahel i Emanuel bin Gorion [R. i E.
Berdyczewski]. 5 sv. Frankfurt a. M. 19131927.
SALZER, Anselm: Die Sinnbilder und Beiworte Mariens in der deutschen
Literatur und lateinischen Hymnen-Poesie des Mittelalters. Linz 1893.
SBORDONE, F. [ur..]: Physiologus. Milano, Genova, Rim, Napulj 1936.
SCHEFTELOWITZ, Isidor: Das Hornermotiv in den Religionen. U: Archiv
fiir Religionswissenschaft XV (Leipzig 1912) str. 451487.
SCHMIDT, Carl [ur.]: Gnostische Schriften in koptischer Sprache aus dem
Codex Brucianus herausgegeben. (Texte und Untersuchungen der altchristlichen Literatur VIII) Leipzig 1892.

526

SCHMIEDER, Karl Christoph: Geschichte der Alchemie. Halle 1832.


SCHRADER, Eberhard: Die Vorstellung vom
C und ihr Ursprung.
U: Sitzungsberichte er koniglichen preussischen Akademie der Wissenschaften (Berlin 1892) str. 573581
SCHULTZ, VVolfgang: Dokumente der Gnosis. Jena 1910.
SCOTT, Walter [ur.]: Hermetica. Oxford 1924 1936.
[SENIOR (Zadith filius Hamuel)]: De chemia Senioris antiquissimi philosophi libellus. Undatierter Druck [Frankfurt a. M. 1566?]. Vidi i (A) BIBLIOTHECA CHEMICA CURIOSA, XI.
Tabula chymica. U: Philosophiae chymicae IV. vetustissima scripta. Frankfurt a. M. 1605.
SENIOR ADOLPHUS: Azoth, sive Aureliae occultae philosophorum itd.
Frankfurt a. M. 1613.
Shatapatha-Brahmana. Part I, Books I and II. Edited and translated by
Julius Eggeling. (Sacred Books of the East XII) Oxford 1882.
SILBERER, Herbert: Probleme der Mystik und ihrer Symbolik. Wien i
Leipzig 1914.
SPITTELER, Carl: Prometheus und Epimetheus. Ein Gleichnis. Jena 1923.
Splendor Solis: Vidi (A) AUREUM VELLUS I (Trismosin).
STAPLETON, H. E., i M. Hidayat HUSAIN: Muhammad bin Umail: His
Date, Writings and Place in Alchemical History. U: Memoirs of the Asiatic
Society of Bengal XII (Calcuta 1933).
STEEB(US), Johann Christoph: Coelum Sephiroticum Hebraeorum. Mainz
1679.
STEINSCHNEIDER, Moritz: Die europaischen Ubersetzungen aus dem Arabischen bis Mitte des 17. Jahrhunderts. U: Sitzungsberichte der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften in Wien, philosophisch-historische
Klasse, 149 i 151. 2 dijela, Be 1904/05.
STICKER, Georg: Vidi RUSKA.
Siidseemarchen. Prir. Paul Hambruch. (Marchen der Weltliteratur) Jena
1916.
Tabula Smaragdina: Vidi RUSKA.
Talmud, Der babylonische. Hebraisch und deutsch. Mit EinschluB der vollstandigen Misnah prir. Lazarus Goldschmidt. 9 sv. Leipzig i Den Haag
18991935.
TAYLOR, F. Shenvood: A Survey of Greek Alchemy. U: Journal of Hellenic
Studies L (London 1930) str. 109139.
TERTULIJAN Ouintus Septimius Clemens: Apologeticus adversus Gentes
pro Christianis. Migne P. L. I col. 257536.
De carne Christi. Migne P. L. II col. 151792.
Liber aversus Iudaeos. Migne P. L. II col. 595642.
TOMA AKVINSKI: Vidi Aurora consurgens.
Vidi MEYRINK.
Tractatus aureus: Vidi HERMO TRISMEGIST.
TRISMOSIN, Salomon: Vidi (A) AUREUM VELLUS.
Turba philosophorum: Vidi (A) THEATRUM CHEMICUM, XXIV, i ARTIS
AURIFERAE, I, te BIBLIOTHECA CHEMICA CURIOSA, III.
Vidi RUSKA.
Tsi-yiian. (Chinesisches Lexikon) 26. iz. Shanghai 1930.

527

Upanishads, The. Parts I, II. Prir. Max Miiller. (Sacred Books of the East
I, XV) Oxford 1879, 1884. [Sadre Brihadaranyaka i Chhandogva Upaniade.]
VALENTINUS, Basilius: Chymische Schriften all itd. Hamburg 1700.
VALLI, Luigi: Die Geheimsprache Dantes und der Fedeli dAmore. U: Europtiische Revue VI/1 (Berlin, sijeanjdipanj 1930) str. 92112.
Vedic Hymns. Part I: Hymns to Maruts. Part II: Hymns to Agni. Translate
by F. Max Miiller and Hermann Oldenberg. (Sacred Books of the East
XXXII, XLVI) Oxford 1891, 1897.
GVENTURA, Laurentius: De ratione conficiendi lapidis philosophici. Basel
1571.
VERGILIJE (Publius Vergilius Maro): Aeneis Buch VI. Erklart von Eduard
Norden. 2. izd. (Sammlung vvissenschaftlicher Kommentare zu griechischen
und romischen Schriftstellern) Leipzig-Berlin 1916.
VOLLERS, Karl: Chidher. U: Archiv fiir Religionswissenschaft XII (Leipzig
1909) str. 234284.
WAITE, Arthur Edvvard: The Secret Tradition in Alchemy. Its development
and Records. London 1926.
Wasserstein der Weysen, das ist, Ein chymisch Tractatlein. Frankfurt a. M.
1619.
WEI PO-YANG: Vidi Isis.
WESSELY, Carl: Griechische Zauberpapyrus von Paris und London. U:
Denkschriften der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften, philosophisch-historische Classe XXXVI (Be 1888) 2, 27208.
WEST, Edvvard William [ur.]: Pahlavi Texts. (Sacred Books of the East V)
Oxford 1880. (Sadri Bundahis.)
WILHELM, Richard: Das Geheimnis der Goldenen Bliite. Ein chinesisches Lebensbuch. Mit einem europaischen Kommentar von C. G. Jung. Dom Verlag, Miinchen. Novo izd. Rascher, Ziirich 1938. Nova izdanja 1939, 1944,
1948. i 1957. [JUNGS Beitrag in Ges. Werke XI (1963)]
Kung-Tse, Leben und Werk. (Frommanns Klassiker der Philosophie XXV)
Stuttgart 1925.
WILKEN, Ulrich: Urkunden der Ptolemaerzeit. Berlin 1927.
WIRTH, Albrecht: Aus orientalischen Chroniken. Frankfurt a. M. 1894.
WOLFF, Toni. Einfiihrung in die Grundlagen der komplexen Psychologie. U:
Die kulturelle Bedeutung der komplexen Psychologie. Festschrift zum 60
Geburtstag von C. G. Jung. Berlin 1935.
WOLFRAM VON ESCHENBACH: Parsifal und Titurel. Prir. Karl Bartsch.
(Deutsche Classiker des Mittelalters IXXI) 3 sv. Leipzig 18751877.
WOODROFFE, Sir John George: Shakti and Shakta. Madras 1920.
ZADITH SENIOR: Vidi [SENIOR],
ZELLER, Eduard: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entvvicklung dargestellt. 3 sv. Tiibingen 1856.
ZIMMER, Heinrich: Kunstform und Yoga im indischen Kultbild. Berlin 1926.
ZOCKLER Otto: Probabilismus. Vidi Realencyklopadie [XVI str. 6 6 i d.]
ZUNZ, Leopold: Die gottesdienstlichen Vortrage der Juden, historisch entvvickelt. Berlin 1932. [Prvi put objavljeno 1832.]

528

KAZ a LO

im e n a

S obzirom na poseban znaaj ovoga djela, ne pravi se razlika


izmeu povijesnih i legendarnih osoba, odnosno izmeu pravih
imena i pseudonima, a brojna imena nalaze se i u kazalu
pojmova.

Abraham le Juif v. Eleazar


Abul Qasim 399, 446 i d., 4461, 474
Ademarus 180113
Adolphus Senior 85M
Aegidius de Vadis 13541, 329*, 33415,
383
Enesidem 30825
Agripa, Komelije 214, 324M
Alanus de Insulis (Alain de Lille)
4111S7
Albert Veliki (Albertus Magnus) 244*,
382, 380, 398127, 411, 414171, 459 i d.
Albertus Pictor 107*
Aleksandar Veliki 382, 382
Aleksandar Poliliistor 3082S
Allendy, Rene 215
Alphidius 281, 36311, 387, 389
Amann, Jost 449*
Ambrozije 321, 455
Anakreont 482 i d.
Anaksagora 31227, 337, 339
Anaksimander 3307
Anaksimen 31227, 3307
Antonije Egipatski 59
Apolonije iz Tijane 24211
Apulej 63 i d.
Arhelaj (Archelaos) 31227, 339
Arhita 335
Ariosto 454*
Aristotel 276S9> , 409
Aristotel (Pseudo-) 13029, 132 , 134,
13642.43, 394, 394115, 406150
Amaldus de Villanova (Amaud de
Villeneuve) 171, 190127, 326 , 389,
3 9 8 uj

Araobius (Amobije) 15457


Aros (Horos) 170, 170
Ashmole, Elias 3017, 491*
Augustin 54, 9442, 430, 435192, 459
Avalon, Arthur 1043, 1545S, 19012s, 291108

Avantius, Josephus 26315


Baccius, Andreas 451
Bach, Johann Sebastian 149
Balduinus, Christian A. 397*
Barchusen, Johann Conrad 248*, 259*,
264*, 284*, 372*
Bardesanes (Bardaisan) 34141
Barnaud(us), Nicolas 4491
Basilius Valentinus v. Valentinus
Batilfol, Pierre 37436
Baynes, Charlotte 11710, 11812, 11913.1417,
38281
Bazilije 455, 462
Beda 45621
Benvenuti, Giovanni Battista (Ortolano) 454*
Bernard 174
Bernardus a Portu v. Penotus
Bernardus Trevisanus 270, 299
Bernoulli, Jakob 228
Bernoulli, R. 239
Beroalde de Verville, Frangois 46*,
49*, 604, 94, 95*, 24920, 2597, 280,
34648, 46737
Berthelot, Marcelin 649, 7017, 8530, 13130,
16974, 17075. 78, 2427. 11, 24614. ' 5, 2603,
26317, 287101, 303 , 303*, 30515. 16, 30619,
30821. 22. 23, 31330, 31634, 32555, 3291, 35055,
37120. 21, 37221. 24, 374", 38073, 38280,
38385, 398I2S, 412164, 4475, 46739, 472"
Beuron 31919
Bin Gorion v. Gorion
Bischoff, Erich 214140
Blake, William 63*, 69*
Blemida, Nikefor 35055
Bock, Hieronymus 460*
Bohme, Jakob 174 i d 175102, 176103, 237,
369*, 369, 409, 440 i d 442
Bonaventura, Sv. 4S722
Bonifacije, Sv. 36412

529

Bonus, Petrus (v. i Lacinius) 3258,


385 i d 3857, 38796
Boschius, Jacobus 101*, 184*, 194*,
206*, 233*, 355*, 364*, 487*, 438*
Bousset, Wilhelm 37121, 3722), 37333,
3747, 37859, 38281
Brandt, Sebastian 428*
Braun, Joseph 36412
Brendan, Sv. 32042
Bruchmann, C. H. F. 14247
Bruno Herbipolensis [iz Wiirzburga]
458
Budge, E. A. Wallis 7318, 14351, 2114s
Cartari, Vincenzo 142, 336*
Catelanus, Laurentius 451
Cellini, Benvenuto 302
Champollion, Jean Frangois 144*
Cienfuegos, Alvarez 32041
Cremer, John 3015
Cristoforo 421*
Cumont, Franz 21147, 39210, 393" 4
Dante Alighieri 69*, 151*, 182, 183*,
216 v. i Divina Commedia
Darmstaedter, Ernst 28235
Dee, John 3294
Degenhardus 35159
Delacotte, Joseph 218145
Delacroix, Eugene 99*
Delphinas 34142
Demokrit (Pseudo-) 253, 305
DEspagnet, Jean 34952, 402138
Deussen, Paul 115
Didim Aleksandrijski 45722
Diels, Hermann 3393S
Dieterich, Albrecht 603, 37330
Digulleville, Guillaume de, v. GuilIaume
Diodorije 38074
Diogen Laertije 2745S
Dioscorides 360*
Djabir (Djaber) 3255i, 383si
Dorn(eus) Gerard 2404, 24615- 16, 262,
26512, 266, 271, 277, 278 i d 329,
3292, 3304, 331, 332, 393
Dreyfus, J. 15550

530

Eckhart, Meister 19, 110*, 12625


Eisenstein, J. David 478
Eisler, Robert 15053. 54
Eleazar, Abraham (le Juif) 4115, 61*,
111*, 325*, 413*, 448*
Elijan (Aelianus, Clauius) 4552, 4623a
Emerson, Ralph Waldo 35461
Empedoklo 9241, 337, 34141
Epifanije 170, 392110
Escobar 28 i d .8
Eucherius 389104
Euzebije [Cezarejski] 37434
Euzebije [Aleksanrijski] S442
Evola, Julius 239, 2531
Ezekijel 174, 229*, 398
Fechner, G. Th. 27661
Ferguson, John 27038, 335 2, 438155
Ficino, Marsilio 18119, 300, 43815
Fierz-David, Linda 9443
Figulus, Benedictus 2S0104, 326 . 63
Filolaj 335
Filon 374*
Filostrat 45520, 46230
Firmik Materno, Julije 64
Flamel, Nicolas 287100, 383 i d.8i
Flaubert, Gustave 59
Fleischer, H. L. 9241
Fludd, Robert 55*, 8 6 *, 116*
Focije 37855
Forster, Max 230159
Foucart, Paul Frangois 91,s
Fracastoro, Girolamo 440201
Franck, Adolphe 214
Franz, Marie-Louise von 3885!
Freud, Sigmund 70, 140
Frobenius, Leo 31837, 34953
Gaugler, Ernst 31635
Geber 247*, 26630, 282, 2S285, 299, 3244,
398127
Gellone 216146
Gesner, Conrad 38587
Glanville, Bartholomew 142*
Goethe, Johann Wolfgang 75, 165 i
169, 171 i d 187, 3025, 487, 493 i d.
v. i Faust
Goldschmidt, Lazarus 476sl, 4762 i d
477*
Gorion, Bin Joseph 47667

Gourmont, Remy de 411


Grasseus, Johannes 351, 351, 398127,
4496

Grenfell, B. P., i Hunt 33415


Grgur IX, papa 27038
Grgur XIV, papa 409
Guilhelmus Tecenensis 398127
Guillaume de Digulleville 216, 218148,
221 i d., 224 i d., 435191
Hall, Manly Palmer 2381
Halm, Karl F. 38278
Hambruch, Paul 318
Hammer-Purgstall, Joseph 15457
Handler, Otto 16*
Harforetus (Horfoltus) 358 i d., 3582
Harnack, Adolf 29*
Harpokrat 3582
Hastings, James 34141
Hauser 17290
Hegemonius v. Acta Archelai
Henning, Walter 382!1
Heraklije, car 30312, 3582
Heraklit 130, 152, 206, 239, 339
Herodot 91
Herrad von Landsberg 84*, 120*
Herrmann, Paul 34141
Hesihije 374
Heziod 378
Hildegard von Bingen 258*, 375*
Hipolit 216, 21145, 31633, 462, 463 i d
46332, 482 i d., 484, 4848182
Hoghelande, Theobald de 24819, 258
i d 262, 26212, 265, 26522. 23, 270,
32557, 3292
Holmyard, E. J. 399130
Holtzmann, Adolf 47032
Honorije Autunski 457, 45813
Horapollo 54*, 466
Hortulanus 178109, 334, 33424. 25
Huser(us), Johannes 17289
Iamblichus 37330
Ignacije Loyola 135, 285"
Ilija 393, 395*
Iraql v. Abu'l Qasim
Irenej (Irenaeus) 11915
Izidor Seviljski 45722, 459
Izquierdo, Sebastian 309*

Jabir ibn-Hayyan v. Geber


Jamblih v. Iamblichus
Jamsthaler, Herbrandt 133*, 241*, 286*,
384*
Janet, Pierre 98
Josephus (Josip) Flavije 374
Julije Apostata 85
Jung, Carl Gustav 18, 36'2, 49, 513,
605, 618, 6414, 7017, 7827, 893S, 9140,
9241, 94", 9848, 10150, 103', 115s, 117',
12123, 12726, 13434, 14044, 14145, 14349. 50,
15052, 15764, 16067, 16872, 17184, 175101,
182116, 187121, 201132, 203134, 204135, 207138,
212139, 224153, 225154, 227, 2404, 2415,
26318, 28595, 288102, 3003, 30514, 31613,
32450, 329, 332 , 33930, 34648, 34851,
35056, 3571, 38898, 403139, 406151, 408,
422177, 435192, 46331, 47051, 47459, 60, 48587,
4921, 4982, 500*
v. i Kerenyi; Wilhelm
Jurain, Abtala 257
Justin Muenik (Justinus Martyr)
403141, 455
Justinijan 316
Kabasilas, Nikola (Cabasilas, Nicolaus) 319, 323
Kalid (Calid, Kallid) 282, 28387, 323,
408, 408113. 154
Kant, Immanuel 192
Kautzch, E. 206137
Kelley, Edward 6 6 *. 187*, 294*, 311*,
313*, 444*
Kerenyi, Karl 37436
i C. G. Jung 175101
Khunrath, Heinrich 134, 13438, 170, 265,
2651926, 268, 287, 300*, 301*, 323,
32343, 32448, 3294, 369, 388, 409, 48484
Klement Aleksandrijski 119
Klement [Rimski] 392
Klettenberg, Fraulein von 75
Knorr von Rosenroth, Christian 215
Knuchel, Eduard Fritz 606
Komarios 13130, 329, 371, 398, 412
Konfucije 47974, 480*, 480, 481*
Kopp, Hermann 388", 438195, 439200, 440
Kramp, Joseph 31940
Krates 2607, 263, 287101
Kristijan (Christianos) 169, 32535
Kristofor Pariki 350, 35157

531

Ktesija 4623, 472


Kuzanski, Nikola (Caussinus) 4311*6,
456, 458 i d.
Kuzma 46230
Lacinius, Janus 172*, 172, 38587
Laktancije (Lactantius) 15559, 2765*
Lambsprinck 342*, 35055, 353*, 355M,
383-, 4 4 9 ^450*
Lang, Joseph Bernhard 31
Laurentius Ventura 265, 398
Leisegang, Hans 17077, 312
Lessius, Leonard 319
Libavius 294, 295*
Lingdam Gomchen 103
Lippmann, E. O. von 8530, 28387, 30517,
408153, 414172
Lombardus v. Petrus
Liiders, Horstmann 47057
Lullius, Raymundus (Lull, Ramon)
180, 260, 270, 30518, 367 i d 38587,
389, 398127, 412, 412163
Luther 402133, 406
Lydus, Johannes 37435
Ljudevit II. 409156
Maier, Michael 90*, 9241, 13440, 137*,
169*, 177*, 210*, 2543, 283, 288*, 299
2991, 300*, 30518, 32347, 33731, 33938,
34142, 344, 349*, 354, 36311, 382, 394,
400*, 410*, 411157, 422, 426*, 439, 444,
444203

Maiuri, Amedeo 15053


Maksimilijan, car 4392"
Malahija 430
Manget(us) J. J. 83!S, 38587, 438195
Marija Proroica 30 i d 33 i d 169*,
170, 246, 32450, 414169.172
Marius Victorinus 382
Markion (Markos) 110, 34141
Marolles, Michel de 328*
Maspero, Sir Gaston 74
Mazzuchelli, G. M. 38587
McCrindle, John W. 46230
Mehung, Ioanes a (Jean de Mehun)
281"
Melchior, Bischof von Brixen 409'36
Melchior Cibinensis, Nicolaus (N. M.
von Hermannstadt) 36310, 409 i d.,
409156, 410*, 415 i d 418174, 419, 422

Meliton iz Sardesa 216147


Meyrink, Gustav 56, 89, 252
Michelspacher, Stephan 205*
Migne 411157, 482
Morienus (Marianus) 282, 28287, 283,
284, 30312, 32344. 45, 32452, 387, 38707,
444, 444208, 494
Muhamed 2868
Muhamed Ibn Umail 406147
Mylius Ioannes Danielis 73*, 86 30, 96*,
11919, 235, 238*, 24820, 255*, 330, 331*,
362*, 386*, 393113, 415*, 423*, 450,
450
Nabukodonosor 357
Nierenstein, M i Chapman, P. F.
3017
Nietzsche, Friedrich 89, 98 i d 152,
154, 165, 192, 306 i d 495
Nikomah 31228, 34141
Nikotheos 37330, 376, 382
Nil, sveti 455
Norton, Samuel 250*, 405*, 420*
Norton, Thomas (Thoma Nortonus
Anglus) 28178, 3017
Olimpiodor 24614, 32555, 329, 37414
Oppenheim, Gustav 37436
Origen 206136, 22115
Orthelius 386, 441, 441, 442
Ortolano v. Benvenuti
Ostan 263, 305, 305ls, 356, 365, 412, 472
Palingenius, Marcellus 2543
Paracelsus 4115, 42, 60, 75, 98, 124,
12424, 13434, 146, 171 i d 17184, 188,
249, 265, 288102, 289, 3003, 31633, 32450,
329, 330 i d 3319, 33210. , 361s, 391,
406, 406151, 408, 422, 439, 442, 442207,
46331, 466, 47051, 482*
Parmenid 270, 270*
Pavao (apostol) 134, 148
Penotus, Bemardus Georgius 419, 450
Peregrinus 381*
Pernath, Athanasius 56
Petrarca 465*
Petri (Patritius), Frane 408 i d 40915
Petronije 177

Petrus Lombardus 222*


Philalethes, Eirenaeus 156 i d., 197131,
24819. , 2597, 285 i d., 383 , 395
Picinellus (Picinelli), Philippus 17494,
457
Pico della Mirandola, Gianfrancesco
438195
Pisano, Antonije 483*
Pitagora 9546, 34647, 358 i d., 362', 386,
401*
Pitra, J. B. 45721
Platon 9241, 373, 37415
Platon (Pseudo-) 387
Plinije 305, 373 , 462
Plotin 382
Pommet, P. 468*
Porfirije 24615, 382
Porta, Giambattista della 166*
Portu, Bemardus a v. Penotus
Preisendanz, Karl 141, 46634, 4673S
Preuschen, Erwin 206136, 403141
Priscilijan 455
Przywara, Erich 34, 3511
Puech, Henri Charles 382
Ouercetanus, Josephus 249, 24971
Rabanus (Hrabanus) Maurus 3891W
Raymundus Lullius v. Lullius
Reitzenstein, Richard 649, 1084, 15560,
239, 24615, 28287, 30317, 31228, 37223,
37327- 30, 37415 i d-, 376411 d-, 37849id-,
379 i d-, 38278
Rembrandt 125*
Reusner, Hieronymus 62*, 431187, 433*,
434*
Reymann 217*
Rhenanus, Johannes 16671, 388
Richardus Anglicus 270, 271
Ripley, Sir George (Riplaeus, Georgius) 15763, 242s, 24717. 18, 294112, 333 i
d 3 3 4 16 id., 3 5 5 , 38485, 393, 393112
419 i d 452, 478
Roscher, W. H. 399131
Rosencreutz, Christian 414171, 448, 448 ,
478
Rosinus v. Zosim
Ruelle, Charles 37121, 3732s, 37436, 37855.60

Ruland(us), Martin 251, 285, 287 i d


289103, 302, 329, 414ra, 431188, 442207
Rupertus 458
Rupescissa, Johannes de 408153
Ruska, Julius 6413, 8530, 94, 9445, 16270,
24210. ", 2522.23, 26630, 26831, 281",
287101, 32555, 330", 33935. 37, 35054, 3582,
359, 3S93. 4. 5, 37121, 37223. M, 37326 1 d-,
37435 id., 376 id., 378, 56^ 3 7 9 ^5, w,
38071. n, 402137, 4061, 414168. 172
Salomon, kralj 351, 390, 390105, 399
Salzer, Anseim 118", 46230
Sbordone, F. 46029
Scaiiger, Paulus 482*
Schedel, Hartmann 154*
Scheftelowitz, Isidor 48586
Schiller, Friedrich 164
Schmidt, Carl 17077, 382"
Schmieder, Karl C. 438193, 439200
Schon, Erhard 217*
Schopenhauer, Arthur 124
Schrader, Eberhard 46741
Schuitz, Wolfgang 31228, 34141
Scites (Sokrat) 242, 24210
Scott, Walter 30824, 355 , 363 , 37121,
37329 1 d:, 37434 1 , 376. 46, 37854i
379 , 38070. 71
Sendivogius, Michaei 2609, 26519.25, 32661,
35158, 44J206

Senior (Zadith) 16873, 242s, 2597, 260,


261*, 263, 28284, 403140, 406, 406147, 418,
441205
Shaw, Bemard 148, 204
Silberer, Herbert 77 i 239
Simon Mag 36714
Spitteler, Carl 89, 132, 442
Steeb(us), Joannes Christophorus 4475
Stefano da SantAgnese 220*
Steinschneider, Moritz 9647, 242"
Sticker, Georg 287101
Stjepan Aleksandrijski 16974
Stobaeus, J. 33915
Stolcius de Stolcenberg, Daniel 113*,
347*
Sudhoff, Karl 4115, 171, 3319, 33210, 3616,
391 os, 4463

Sinezije 32555
Szebeni v. Melchior Cibenensis
533

Tal iz Mileta 463


Taylor, F. Sherwood 30310
Tertulijan 215, 24, 28, 162, 453, 455, 45517,
459
Thenaud, Jean 53*, 161*, 494
Theodoret 398123
Tholde, Johann 439
Thurneysser zum Thurn, L. 199*
Toma Akvinski 25222, 319, 388 i d.
Toma (Pseudo-) 282
Torquemada, kardinal 482
Tscharner, E. H. von 47974

Wagner, Richard 204


Waite, Arthur Edward 32450, 369, 419
Waldkirch, Conrad 388, 423
Wei Po-Yang 36915
Wessely, Carl 37330
Wilhelm, Richard 108, 47974
i C. G. Jung 3612, 50, 1031, 140,
182116, 225154, 47974
Wilken, Ulrich 37430
Wirth, Albrecht 7825
Wolff, Toni 513
Wolfram von Eschenbach 190127, 485
Woodroffe, Sir John 15458

Ulmannus 438195
Valentin Bazilije (Valentinus Basilius) 301, 302*, 34141, 34850, 351, 359*.
439, 440202
Valli, Luigi 184117
Ventura v. Laurentius
Vergilije 47, 151*, 262
Vladislav II. (Ladislav), kralj Ugarske
i Ceke 409, 409156
Vollers, K. 12827
Vreeswyk, Goosen van 117*

Zacharius, Dionysius 270


Zadith v. Senior
Zaharija, papa 36412
Zeller, Eduard 30825, 31227. 2S, 31631. 3!,
33527. 2S, 33729, 34141, 34647, 362s
Zenon 27456
Zimmer, Heinrich 1031
Zockler, Otto 28*
Zosim 64, 649, 70, 2427, 287101, 305,
308, 311, 32450, 371, 37638, 37855, 380,
382, 385, 399, 4475, 46636
Zunz, Leopold 476

KAZALO TEKSTOVA

Acta Archelai 3785, 392", 397120


Addam et processum itd. 409156
Aertigmata itd. v. Visio Arislei
Allegoria de arcano lapidis (Merlinus)
34849, 403143
Allegoriae sapientum 86 30, 131 1, 171
Allegoriae super librum Turbae 24614,
33730, 344, 3616
Aphorismi Basiliani (Theatr. chem.
IV) 17081
Apokrifi v. Biblija
Aguarium sapientum 281 , 292111, 332,
332'1, 408
Arca arcani (Grasseus) 35159, 4496
Arcanum hermeticae philosophiae v.
D'Espagnet
Ars chemica 86 , 11916, 12828, 15865 16068
17082, 2428, 24717, 26630, 28286, 32452,
37119, 418, 46740
Artis auriferae 83 , 8731, U916, 12120,
122*, 12828, 13029, 13131. 32, 13233, 162,
16873, 17079, 176104, 178107, 180113, 188122,
2426- 8, 24512, 24614, 24717, 24819, 24920,
2542-4, 26316, 26831.36, 28285.86, 28387,
287101, 30312, 30513, 323, 32450. 52,
32555. , 3307, 33730, 33934. 38, 34344, 34446,
34749 i d., 359^ i d., 3616, 383, 38795,
388, 390107, 403130. 143, 406150, 408153.154,
414169/ 172, 42518^ 438196 i., 441205, 483208,
4475, 48484
Atharva-veda 467
Aureum vellus 409156, 466
Aurora consurgens 8 6 30, 2426, 24717,
24819, 281, 281 , 284, 2992, 32555, 332,
33733, 344, 35159, 36311, 388 i d., 408152,
409, 414171, 422177, 441205, 448 i d .6
Ave praeclara 411 i d.

Bhagavadglta 126 i d.
Bible moralisee 404*
Biblia pauperum 344*, 351*
Biblija 388, 457
Stari zavjet 230159; Canticus canticorum (Pjesma nad pjesmama) 7826t
33733, 388, 390106, 400, 400132, 402; Daniel 357; Deuteronomium (Petoknjije) 4496, 455, 45517; Ecclestiasticus (Jasus Sirach) 389102; Ezekijel
174, 229*, 398, 398125; Habakuk 389104;
Izaija 11, 37118; Izlazak 45621; Job
215, 45621; Jona 33733; Knjiga Brojeva 47771; Lamentationes (Tualjke)
33733; Malahija 430; Mihej 332; Postanak 319, 37436, 412160, 476, 4764. 65,
47769, 48380; Proverbia (Mudre izreke) 389101; Psalmi (Psaltir) 292110,
32042, 337 , 388, 389102, 394116, 402133,
404144, 411, 4496, 453, 45314 1 d-, 45621,
47772; Sapientia (Salomon) 390, 399;
Zaharija 398
Novi zavjet; Apokalypse (Otkrivenje) 118, 33733, 391; Efeani 28182,
31836; Filipijani 13436; Galaani 37645,
402134;
Hebreji
402135.136;
Ivan
128, 26526, 317*, 332, 387, 422l!0, 431185,
447, 48279; Korinani 404145; Luka
33733, 390105, 418174; Matej 390105, 406:49;
Petar 603
Apokrifi i pseudoepigrafi: Ezra 571,
484; Henoh (i Slavenski H.) 6 6 15,
6716, 206, 207, 230159, 37640, 38176,
38281
Bibliotheca chemica curiosa v. pojedine autore i djela (Bibliog. A)
Book of the Dead v. Knjiga mrtvih
Brhadaranyaka-Upaniad 171, 17185
Bundahis 470, 47257, 478

535

Carmen (Villanova) 17183


Chludoffov psaltir 350*, 458*
Codicillus (Lullius) 30518, 369, 412 63
Commentariolus, Commentarius (Hortulanus) 178IW, 33424. 26
Compendium (Lullius) 26010
Congeries (Dom) 24616, 1292
Consilium coniugii 86 30, 170 i d.,
242*.9, 24717, 32452, 329, 398127, 467
Corpus hermeticum 300 (v. i Scott)
Correctorium alchymiae 27144
Correctorium fatuorum (Richardus
Anglicus) 270
Dame a la Licorne 479*
De alchemia v. pojedine autore i
tekstove (Bibliog. B)
De alchemiae difficultatibus (Hoghelande) 24815, 2597, 260!, 26212, 26522,
27041, 32557, 3292
De arte chymica 38795, 438
De chemia v. Senior
De flavo et rubeo viro (Melchior iz
Brixena) 409156
De lapide philosophico figurae et emblemata v. Lambsprinck
De ratione conficiendi lapidis (Ventura) 26520, 398124
De spagirico artificio (Dorn) 27146, 3304
De sulphure (Sendivogius) 290, 334,
351
Demonstratio naturae (Mehung) 28177
Dialogus inter naturam et f; 'ium philosophiae (Aegidius de Vadis) 13541,
3291, 334 , 38383
Dialogus Mercurii (Sendivogius) 74
Divina Commedia 603
v. i Dante Alighieri
Ein schoner newer Historischer Discurs itd. 45111
Elucidarius (Kristofor Pariki) 35157
Emblematical Figures of the Philosophers Stone 65*
Epilogus Orthelii (Sendivogius) 38690,
4412

Epistola ad Hermannum

88 34,

24614

Faust (Goethe) 44, 603, 74 i ., 91,


99*, 165, 17391, 188 i d 487, 493 i d.
Fons chemicae philosophiae 24819
Fragment Turfana M 229a 38218
Geheime Figuren der Rosenkreuzer
7722, 238
Gloria mundi 355 , 384 , 430185
Guldener Tractat vom philosophischen Stein Tl
Grdsseres Kartenspiel 461*
Harmoniae imperscrutabilis it. (Rhenanus) 388
Hermaphroditisches Sonn- und
Mondskind 43*, 251*, 383*, 430*,
473*
Hermes Bird 491*
Hermetica v. Corpus Hernieticum
(Scott)
Hortus deliciarum (Herrad iz Landsberga) 84*, 120*
Hypnerotomachia Poliphili (Colonna)
v. Beroalde de Verville
In Turbam philosophorum exercitationes 242, 24512, 24717
Instructio de arbore solari 26627
Introitus apertus (Philalethes) 197131,
2597, 285*, 299, 395
Jezirah, knjiga 214
Khandogya-Upanishad 4704*
Knjiga mrtvih 143, 216146, 219*
Kodeksi i mkopisi:
Akhmin 603
Aschaffenburg, Evanelistar 229*
Be, Nationalbibl., Dioscorides, De
materia medica 360*
Berlin, Berolinensis 3593
Bingen, Scivias (Hildegard) 258*
Chantilly, Les Tres Riches Heures
314*
Drezden 365*
Firenca, Miscellanea dalchimia
267*, 279*

Leiden, Vossianus 29: De Alchimia


58*, 67*, 72*, 102*, 197*, 215*, 262*,
293*, 310*, 390*, 451*
London, Emblematical Figures 65*;
Ripley Scrowle 8 8 *, 201*, 33421,
377*, 429*, 430184, 431, 464*, 473 ,
475*; Cabala mineralis 249*; Theodore (Londoner) Psalter 394*;
Sptendor solis (Trismosin) 93*,
208*, 234*, 275*, 338*, 416*, 466;
Hist'oria animdlium (Harley 4751)
452*
Lucca, Liber divinorum operum
(Hildegard) 375*
Milano, Bibl. Ambrosiana, Codex I
82*
Modena, Codex De Sphaera 127*
Miinchen, Das Buch der hl. Dreifaltigkeit (Germanicus 598) 424*,
435 , 438195; Perikopenbuch 366*
Oxford, Bodleiana (Brucianus) 115;
Bible moralisee 404*
Pariz, Bibl. de lArsenal: De summa medicinae sapientiae 352*; Tresor des tresors 370*, 427*; Traite
de ia cabale 53*, 161*; Tresor de
sapience 459*; Traite d'alchimie
243*; Bibl. Nationale: Speculum humanae salvationis (Lat. 511) 145*;
(Lat. 512) 346*; Turba philosophorum 396*; Grandes henres du duc
de Berry 321*; Aurora consurgens
388; Roman de Lancelot du Lac
190*; Les Triomphes de Petrarque
465*; Livre des figures hieroglyphiques 413*; Alchimie de Flamel
(Pratique) 287100; Recueil de figures astrologiques 185*
Preobraenska, Rusija: Chludoffov
psaltir 350*, 458*
Reims, Recueil des fausses decretales 401*
Rim, Biblioteca Angelica 129*
Rukopisi u posjedu autora: La
Sagesse des anciens 306*; Figurarum aegyptiorum secretarum 76*,
2426, 287, 304*, 315*, 355*
Tiibingen, muzej (Tiibinger Handschrift) 79*

Vatikan (Pal. Lat. 412) 159*, 211*,


345*, 488*; Speculum humanae salvationis (Pal. Lat. 413) 223*, 226*;
Speculum virginum (Pal. Lat. 565)
381*; (Reg. Lat. 1458) 224*; (Urb.
Lat. 365) 151*, 183*; (Urb. Lat. 899)
97*, 417*; Lombardus, De sacramentis (Vat. Lat. 681) 222*; Speculum veritatis (Vat. Lat. 7286)
173*, 307*
Venecija, Marcianus 303, 303*
Ziirich, Zentralbibl., Aurora consurgens (Rhenovacensis 172) 388
Zwiefalten, samostan, brevijar 139*
Kuran 127 i ., 149
Le Latin mystique 411159
Li-Ki 478
Liber de alchemia (Bernardus Trevisanus) 27040
Liber de artr chymica 387 , 438
Liber perfecti magisterii (Geber) 282
Liber duodecim portarum (Ripley)
419
Liber patris sapientiae 10*
Liber Platonis quartorum 9647, 24615,
273, 276, 27662, 277 i d 329, 3304,
333, 4475
Liber trium verboritm Kalid 408
Lilium de spinis evulsum (Guilhelmus
Tecenensis) 398127
Lilium inter spinas (Grasseus) 398127
Loretanska litanija 189127, 195
Mahabharata 470
Metallorum metamorphosis (Philalethes) 24819. , 383
Midra Tehillim 4TF2
Miscellanea d'alchimia 267*, 279*
Misni tekst (i Misal) 318 i d 31939
Monas hieroglyphica (L'cc) 3294
Mundus symbolicus (Picinellus) 174*,
4S722
Musaeum hermeticum v. imena pojedinih autora i tekstova (Bibliog. A)
Mutus liber 13*, 75*, 237*, 254*, 269*
272*, 298*, 327*, 407*, 445*, 497*
Mythology of all Races 48075

537

Novum lumen chemicum (Sendivogius) 260, 265


O tvari i svojstvu kamena (Von er
Materi und Prattick des Steins) 451
Odiseja 603, 380
Opusculum philosophiae naturalis (Zacharius) 27143
Oracula Sibyllina 376w
Ordinale, Ordinall oj Alchimy (Norton) 28178, 3017
Orthelii Epilogus 386 , 441
Pandora v. Reusner
Papirus Hunejerov 216146, 219*
Papirus-Kerasher 216146
Papyri Graecae Magicae (Preisendanz)
141
Parabola (Sendivogius) 26519, 32641
Parzifal 48485
Phaidros (Platon) 37331
Philebos (Platon) 37331. 32
Philosophia ad Athenienses (Paracelsus) 330 i d 3319
Philosophia chemica (Dorn) 27147, 393113
Philosophia meditativa (Dorn) 266
Philosophia reformata v. Mylius
Physica genesis (Dorn) 331
Physica Trismegisti (Dom) 24615, 26522,
271"
Physiologus Graecus 45722, 460, 481
Pirke Rabbi Eliezer 476
Pistis Sophia 17077, 38486
Pjesma nad pjesmama v. Biblija
Platonis liber quartorum v. Liber Platonis quartorum
Postanak v. Biblija
Practica Mariae 17076, 240 i .20, 32450
Pretiosa margarita novella (Bonus)
172*, 172, 32658, 38587
Psalmi v. Biblija
Ramdjana 470
Recueil de figures astrologiques 185*
Recueil des fausses decretales 401*
Recueil steganographique v. Beroalde
de Verville
Rig-veda 469
Ripley Scrovvle 8 8 *, 201*, 334, 377*,
429*, 430184, 431, 464*, 47357, 475*

538

Rosario della gloriosa vergine Maria


189*
Rosarium minor 184118
Rosarium novum olympicum (Figulus) 2901M, 32662
Rosarium philosophorum 80*, 8328,
8731' 3!, 87, 119, 11916' 1S, 121, 122*,
13029, 13131, 13233, 136, 168, 1761M,
178, 178107, 180112. 113, 188122, 190127, 2426,
2542. 4, 268 i d 26831. 32, 282, 28285. ,
287, 3003, 30312, 30513, 32452, 32553 i d
32659. 6".65, 330, 340*, 34344, 344*6, 347,
347* , 38384, 390, 398, 398127, 402 i d.139,
406150, 435, 437*, 443*, 4475, 48484,
494
Rosinus ad Sarratantam 38334, 466
Sacred Books of the East 46742,
468431d:, 470461d:, 47153, 472551 dSagesse des anciens, La 306*
Schedelsche Weltchronik 154*
Shatapatha-Brahmana 468 i d.
Sheng-chi-tu 480*, 481*
Shri-Chakra-Sambhara-Tantra 104
Slavenski Henoh v. Biblija, Apokrifi
Slike iz ivota Savrenoga (Konfucija) 480*, 481*
Songe de Poliphile, Le 46*, 49*, 604,
95*, 24920, 2597, 263, 34648, 46737
v. i Beroalde de Verville, Collona,
Fierz-David
Sopheova rasprava 31634
Speculativa philosophia (Dorn) 26211,
27871
Speculum humanae salvationis 145*,
223*, 226*, 346*, 403*
Speculum veritatis 173*, 307*
Splendor solis (Trismosin) 466
Sulphure, De v. De sulphure
Summa, De, et universalis medicinae
sapientiae itd. 352*
Summa perfectionis (Geber) 26630,
282 , 32449
Summarium philosophorum (Flamel)
v. Tractatus brevis
Super arborem Aristotelis (Albert
Veliki) 38279, 414171
Super Tabulam smaragdinam commentarius (Hortulanus) v. Commentariolus

Tableau des riches invetitions v. Songe de Poliphile


Tabula chymica (Senior) 40314"
Tabula smaragdina 1742, 188, 266'-,
28181, 37121, 38384, 400*, 410*, 414168,
45823, 459, 46028, 463
Tajna zlatnoga cvijeta 50, 108, 441
Talmud 474 i ., 47461, 47668, 477, 47771
Targum Pseudo-Jonathan 476, 477 1
Testamentum (Cremer) 301!
Theatrum chemicum v. imena pojedinih autora i tekstova (Bibliog.
A)
Theatrum chemicum Britannicum
10*, 245*, 47357, 491*
v. i Ordinall of Alchemy
Timej (Platon) 9241, 37435
Toyson dor, La (Trismosin) 234*
v. i Aureum vellus
Tractatus Aristotelis 13642, 263, 394115
v. i Aristotel (Pseudo-)
Tractatus aureus 8935, 119, 11916- 18,
12828, 13233, 158 , 16066- 68, 178,
17817, ig, 24613, 28286, 3293, 369 i d.,
387*, 418174, ( . ..
cum Scholiis
Gnosii) 13643, 24613)
Tractatus brevis (Flamel) 383 i d .85
Tractatus Micreris 398127
Tractatus qui dicitur Thomae Aquinatis 58*, 67*, 72*, 102*, 197*, 215*,
262*, 293*, 310*, 390*, 451*

Tres Riches Heures duDuc de Berry,


Les 314*
Tresor de sapience, Le 459*
Trisor des trsors, Le 370*, 427*
Triga chemica (Barnaudus) 4497
Triomphes de Petrarque, Lcs 465*
Tripus aureus (Maier) 300*, 300
Tsi-yiian 47974
Turba philosophorum 6413, 8530, 9445,
13132, 162, 242*4, 2522. a, 26831, 270,
32451, 330, 3308, 33915. 37, 35054, 3582,
386 i d. 396*, 398127, 402, 402137, 406146,
414172
Upaniade (Upanishads) 115, 367
v. i Brhadaranyaka, Khdndogya
Vedic Hymns 47047- 50
v. i Atharva-veda, Rig-veda
Visio Arislei 162, 263, 287, 339, 33938,
341, 343, 350, 3582, 3593, 363, 425 i d.,
425181, 428
Vodeni kamen mudraca 440
Vulgata 389 id-, 390, 398125, 400132,
402133, 404144, 430183, 45621
Yantra (ri-yantra) 104*
Zaratustra 89, 154, 165, 307, 495
Zlatni magarac (Der goldene Esel)
(Apulej) 6412

KAZALO POJMOVA

Abaissemcnt du niveau mental 98,


343
Ablutio (v. i Kupelj) 240
Abraham 214, 332
Adam 124, 382 i d., 404 i d., 463 i d.
kao anthropos 373 i d., 404 i d.

kao prima materia 267*, 329


stvaranje Adama 154*, 155 i d.
Adech 124, 17184, 470!1
Agatodemonska zmija v. Zmija
Albedo (bijeljenje) 240
Alegorika, patristika 25 i d.
Aleksandrov pohod 382
Alexipharmakon v. Ljekarija
Alkemiar 41, 44 i d., 266, 268, 272*,
278, 286*, 287 i d., 298*, 298 i d.
i crkva 42 i d., 363 i d.
kao izbavitelj 34040 d-, 350, 364 i
d 365, 496
alkemiareva osamljenost 323 i d.
alkemiareva potajnost v.t.
alkemiareva psihologija 263
Alkemija 32, 33, 41 i ., 44, 74, 298 i
d., 324 i d 357, 435, 487, 492 i d.
ciljne predodbe alkemije 240 i d.
dvostruko lice alkemije 300
i kemija 237, 251 i d 281, 290, 435
i d 442 i d 445
kineska 441
klasina 239
kranska 380
i kranstvo 31, 40 i d 363 i
d 365, 367 i d 380, 408 i d 440,
442, 487, 493
i manihejstvo 393" 1
i psihologija 140
psiholoko znaenje alkemije 30,
357
simbolika alkemije v.t.
Amerika 77, 150, 164 i d.
Amitabha 107

540

Ammon, kralj 373


Amon-Ra 144*
Analiza (ralamba) 14 i d 34, 38 i d
51
Androginija anthropos-a v.t.
Boga v.t.
jednoroga v.t.
Krista v.t.
prve tvari v.t.
Aneo 207, 212, 285, 292
Anima 61 i d 78, 78*, 92 i d 96
i d 101, 112, 114, 160, 1861J0, 189,
199, 224 i d 447 i d.
kao arhetip 78 i d 92, 101
kao manjevrijedna funkcija 124,
160, 164, 178, 186 i d.la>, 204
kao psihopomp 67, 69*, 187ra
kao tovateljica Sunca 92, 94, 96
kao uosobljenje (utjelovljenje) nesvjesnoga 61, 92, 97 i d 112, 121,
160, 186 i d.
Anima aurea 355
candida 385
corporalis 291, 292
intellectualis 96
Anima Mercurii 315*
Anima mundi 55*, 96 , 198, 199*, 212,
244*
izbavljenje 316, 493
Merkur kao v.t.
Anima naturaliter christiana 215, 29
Anima rationalis 274 i d 278
Anthropos 6 6 *, 115, 118, 142*, 143*,
171 i d 195, 201, 241, 244*, 329, 377*,
468
Adam kao v.t.
androginija anthroposa 171
etveroboj 141 i d 171, 179*, 244*,
380
kao homo maximus 146
kao homo philosophicus 406

Krist kao v.t.


lapis kao v.t.
nous kao 312 i d.
Anticipacija 62, 112, 135, 148, 178
Antiki osjeaj za prirodu 41
Antika 41, 85, 94 i d., 98 i d.
Antimimon pneuma 44, 384
Antimimos v. avo
Aqua ivina 42, 467
Aqua mercurialis 171, 172 , 243, 310*,
404*, 463, 467
Aqua nostra 83, 130 i d., 131, 180, 184,
202, 467
Aqua permanens 78, 853", 240 i d., 247
i d 249*, 263 i d., 334, 371, 463
anima kao v.t.
Merkur kao v.t.
Arhetip, arhetipovi 20, 22 i d., 25 i
d., 33, 35, 39, 43 i d., 148, 231 i d.,
294, 485 i d 494, 497
mandala kao v.t.
priprosta podrijetla 35
projekcija 43, 44
sebstva v.t.
sina v.t.
slike Boje v.t.
kao vjena prisutnost 231 i d.
vjerotvorni 36
zmije-izljeiteljice 153
Arisleus v. Vienje
Arkanska tvar 188, 280 i d 398, 399,
436 i d.
Artifex (v. i Alkemiar) 44, 67*, 269*,
282 i d 284*, 293*, 294*, 311*,
407*, 410*, 445*, 493, 497*
Ascensus i escensus (v. i Silazak)
174
Asenan (Asenath) 374
Askeza 150
Asklepije v. Eskulap
Astrologija 41, 216, 256
Astrum 288102, 289
Atis (Attis) 318, 464
Atman 18, 23, 26, 171
kao sebstvo 115
Aurum v. Zlato
Autoerotizam 15
Autogenes v. Monogenes
Avalokitevara 107
Azoth (Azoch) 168 , 296, 473

Balgus 387
Bazilisk 146
Behemot i Levijatan 478
Besmrtnost 19, 191, 193, 321 i d.,
37436, 441, 473
Bijeg od ivota 15
Bijeljenje v. Albeo
Bik v. ivotinje
Biser 138*
Bithus, Bitos, Bitys, Pitys 37330
Bjeanje, motiv 61, 123, 152, 155 i d.,
157, 202
Blago v. Dragocjenost
Blagoslov ognja 36412
Bodhisattva 138
Bog 23, 32, 115, 174 i d 222*, 265,
282 i d., 284*, 285, 286, 292 i d.
Boja androginija 357*, 478
kao arhetip 22
i dua 19 i d 21 i d.
jedinstvo 33
i jednorog 453 i d.
u krilu Djeviinu 456, 457
i lapis 332
osloboenje, iz physis 322 i d
Boja podvojenost 478
postajanje Boga ovjekom 32, 174,
194
Boja preobrazba 457
projekcija Boga u tvar 333
res kao 276, 333
simia Dei 146, 152
Deus terrenus 354
Deus terrestris 241, 398
zemaljski 241
Bog vjetra, Hermo kao v.t.
Bogoovjek (v. i Anthropos) 312, 371
sacrificium 317 i d.
Bogovi 189127, 256
patuljasti v. Kabiri
Bogovi ophodnica 41
sedam 73*, 73, 207, 391 i d.
est 76*
Boje 202, 239 i d 262, 271
etiri 174, 178 i d 196, 207, 212, 225
i tri 33 i d 134, 202, 221 i d
239 i d.
Bonellus 242
Boanstvo 160, 316

541

Boanstvo Sunca 64, 85, 172*


Krist kao 430
Brahma 163*, 469
brahmanski grad 118
Brat i sestra 16270, 245*, 305, 341, 344,
425 i d., 426*
Brdo 176, 296
gorue 204 i d., 206*
i jednorog 477
Brod v. Laa
Broj devet 74
Brojevi 203133
parni i nepami 30 i d.
Buddha 26 i d., 28, 107, 118 , 137 i
d., 216
Budizam 27
Calcinatio (arenje vapnenca) 414172
Calx viva 35567
Caput corvi v. Nigredo
Caput mortuum v. Nigreo
Cauda pavonis (paunov rep) 196, 233*
240, 297, 305
Cervus fugitivus v. Jelen
Chidher 128, 12827
Chien 138, 138*
Cibela-Atis 31
Cijepanje osobnosti 124, 128
Ciljne predodbe i njihovi simboli
240 i d.
Circulatio 174, 2 0 0 , 202, 203
Circumambulatio 118", 136, 155 i d.,
182, 189, 202, 203, 216
Cirkulacija v. Circulatio i Circumambulatio
svjetla v.t.
Citrinitas 198, 239, 240, 271
Cjelina (cjelovitost, potpunost) 16
i d., 26, 28, 33 i d., 37, 37", 49,
115, 163*, 169, 186120, 204, 210*, 225,
339
etverodjelnost 143
kota kao 176
okmglo kao 124, 163, 186
sebstvo kao v.t.
simbol 233*
Sunce kao 92
transcendencija 191 i d.
Cogitatio v. Miljenje

542

Coniunctio (v. i Spajanje opreka)


237*, 341, 427*, 428*, 462, 493, 495

brata i sestre v. Rodoskvrnue


due (duha i tijela 320, 321*, 363,
387, 431
gornjega i donjega 161*, 169*
jednovrsnoga 339
kamena i sina 119
kralja i sina 17289
majke i sina v. Rodoskvrnue
mukarca i ene 137*
nous-a i physis 312, 341, 348
Sunca i Mjeseca v.t.
Corpus astrale 172
Corpus subtile 288 i d., 441
Crkva 35, 40 i d., 80, 85, 148 i d., 150
i d., 318, 320, 367
crkveni oci 25 i d., 381*, 399
povratak 14, 40
raskol 436
Cmac 414171
Cmo, crnoa v. Nigredo
Crveno, crvenilo v. Rubedo
Cvijet (v. i Lotos)
kao klijalite 140
kozmiki 182
kao mandala 118, 184 i d.
Marija kao morski cvijet 189 i
d .127
motiv sna 36
osmozraki 182, 185*
plavi (modri) 8 6 , 87 i d., 174, 176
sedmolatini 1 0 1 *
zlatni 85 i d., 8530, 8 8 *, 118, 272*
Cvijet, zlatni (zlatocvijet) 118, 118",
140, 182116, 191
Carobni kmg v. Krug
Caa 187, 189
kovno staklo v. Kristal
Cetveroboj (v. i etverokut, etverstvo) 34, 114, 118 i d., 124 i d., 132
i d 138*, 139*, 141 i d 158, 171,
178, 202 i d 204, 207, 213 i d 228 i
d 238*, 380 i d.
anthropos-a 143, 171, 179*, 244*
jedinstvo 42
lapisa v.t.
i pet 228
Sina Bojega 380

sredita v.t.
trobroj i v.t.
Cetverodjelnost 114, 13643, 143, 158,
17186, 201
procesa 239 i d.
Cetverokut 502, 118 , 133 i d., 137 i
d., 153, 160, 174, 198, 200, 202 i d.,
204, 224, 34647
Cetverolik v. Tetramorf
etverstvo 33 i d., 124, 178, 228 i d.,
240, 368*, 380, 393, 343*, 436*
alkemistiko 443*
i trojstvo 240, 359*
Cetvrti, etvrto 204, 224, 358
anthropos kao 171
avo kao 160
manje vrijedna funkcija kao v. t.
oganj kao 13540, 204, 358
ovjeuljak (homunkul) 187, 209, 209*,
249*, 311*
Covjek 6 6 *, 71, 124, 140, 161*, 203133,
271, 313

arhaian 140
dvostruka narav 123
kao izbavitelj 316 i d., 34040, 364
izbavljenje (otkupljenje) 32, 159*,
316 i d.
i Krist 17 i d.
krivnja 124
natovjek 307 i d., 495 i d.
preobrazba ovjeka i opus-a 271,
280
preobrazba u sebstvo 89, 132
i prima materia 329
unutranji 16 i d., 2 0
kao anthropos 382, 406
zapadni i istoni 17 i d., 35
Cudovite 302, 447, 472, 473*
kao alexipharmakon 474
hermafrodit 462
jednorog kao v. t.
magarac kao 472
Cuvstvo 124
Daktili v. Kabiri
Dadevnjak v. Salamaner
Demon
majmun kao 145*
nous kao v. t.
razum kao v. t.

aemon trinius, magarac kao 474


Descensus v. Silazak
Desetobroj 214, 244*
Desno i lijevo 181 i d., 182
Desno- i ljevosmjernost 135, 202 i d.
Destilacija, kruna 13434, 13643
Dijamant 180, 195 i d., 228 i d., 441
Dijamantno tijelo 140, 441
Dijete, djeca 6 8 i d., 198, 207, 208*
(alkemijski) 189127, 207 i d.
boansko 175, 189*
Dim 290104
Dionizije 99, 151 i d., 318
misterij 140, 150 i d., 158
Discretio intellectualis 276
Divlji ovjek 97*, 461*
Dizalo 164
Djeaci 162 i d., 208*
Djelo v. Opus
Djetinjsko stanje 181, 184, 199
Djetinjstvo (djeja zemlja) (v. i
Infantilan, infantilizam) 6 6 i d., 71
regresija (vraanje) u 6 8 , 124,
128, 140
Djevica (v. i Marija) 189*, 226*, 345,
387 , 397 i d., 422, 423, 431
kao arcanum 412, 418
Bog i 456, 457
Jednorog i v. t.
Merkur kao v. t.
kao personifikacija zvjezdana neba 223*
kao zemlja 459
Djevice 49*, 60, 95*
Dobro i zlo 27, 29, 38, 175, 195
uvjetnost 30
Dogma, dogme 21, 23, 25, 30, 41 i d.,
83, 194
protuslovlje 25
osmiljavanje 23
simbolika narav 194
Dolje, ispod, motiv 6 6 , 123, 131, 212
Domiljaj 177
Dorje 107, 109*, 11812
Doivljavanje, nesvjesnoga 59, 71, 493
i d.
Dragocjenost, teko dostupna 126 i d.,
132, 168, 180, 196, 345, 350, 357
Duga 6 6 , 297
Dugin most 70, 212

543

Duh (v. i Nous, Pneuma) 134 i d.,


150 i d., 230, 275*, 281, 292, 351 i d
441, 478
kao arcanum 278, 351, i d 442 i d.
avo kao v. t.
filius regius kao v. Kraljevi
kao hermafrodit 356
izbavljenje 496
u kamenu 307 i d.
Merkur kao v. t.
spiritus mundi 442
otac kao v. t.
kao ouroboros 356
sebstvo kao v. t.
sin kao 341
i sol 268
stvaralaki 292
tradicionalan 71
i tvar 288 i d 303, 305 i d 341,
352*, 363 i d 378, 441 i d 492
spiritus vitae 141, 229*, 450
Duh Sveti 32, 157, 222, 356, 366*, 397,
399, 434*, 491*
kao jednorog 453, 482*
kao krilati starac 355
kao Merkur 449 i d.
kao Mudrost (Sophia) 160 i d.
oganj kao v. t.
kao pareros 323
kao vjetar 399
Duhovi 241*, 262*
Dua (v. i Anima, Psiha) 14 i d 17,
18 i d 69*, 92, 108 i d 134, 188,
238, 276, 290 i d 445 i d 492
arhaika 20
i Bog v. t.
kao corpus subtile 290
kao etverokut 34647
kao jednostavno 27661, 278, 330, 4475
lik kugle 91
kao oganj 27658
omalovaavanje 19, 108 i d.
opus i 41 i d 176 i d 253, 268,
276 i d 292 i d 357 i d.
osloboenje 289*, 371 i d 380,
385, 392110
projekcija due, u tvar 256, 277,
281, 307
psihiki stav prema opusu 266 i d

544

268, 271, 281 i d.


stvaralaka sposobnost 193
i tijelo 230, 27351, 288 i d 312,
320, 321*, 442, 496 i d.
vezanost due, u tvari 322
vjerska funkcija 21
zbilja 80, 100, 313, 497
Duevna iskra v. Spinther
Duevni bolesnici 57
Duovoa v. Psihopomp
Dvanaest 203133, 391
Dvojstvo 30 i d 213 i d 314*, 316,
341
Dvospolnost v. Androginija
Dyas v. Dvojstvo
avo 27, 3714, 57, 74, 100, 146 i d 152
kao antimimos 379, 384
aguila kao 411157
kao etvrti 160
lav kao 2 0 0
i Merkur v. t.
kao simia Dei 146, 152
kao zrani duh 99*
Edem 316
Ego i non-ego v. Ja
Ekstaza 17075
Elementi (prapoela) 10*, 33 i d
13643, 142, 142*, 179*, 179, 205*,
238*, 240, 244*, 334, 358, 37640,
393, 422
kao prima materia 327 i d.
projekcija u 312
separatio 240, 27350, 402, 466
Elixir vitae 108, 180, 188126, 240,
431, 467, 474
homo phitosophicus kao 406
Enantiodromija 91, 94
Energija 57, 98, 137
Eno (Eno) 382, 477
Eskulap (Asklepije) 167*, 190
Etiopljanin 296, 414 i d 416*
Euharistija v. Misa
Eva 16066, 279*, 3292, 378, 459*
Evanelisti 119, 138, 139*, 215*,
229*
Eximindus (Eximidius) 3307

133,
213,
380,

297,

216,

Familiaris 74, 77, 167*


Duh Sveti kao 157
Faust 44 i d., 60, 74, 77, 91, 99*, 100,
125*, 165 i d., 172, 187, 224 i d.,
487, 493 i d.
Feniks 46*, 212, 297, 382, 430184, 431,
444, 479 i d., 498*
Fermentatio 27147, 494*
Filemon i Baukida 495 i d.
Filius Dei v. Sin Boiji
Filius hermaphroitus v. Hermafroit
Filius macrocosmi 31, 241, 323
Krist kao v. t.
lapis kao 241, 439
Filius philosophorum 32, 75*, 175, 247,
311*, 313*, 402, 466
Krist kao v. t.
kao rezultat opusa 408
kao spasitelj 32
Filius regius v. Kraljevi
Filozofija 270
gnostika 42, 311 (v. i Gnoza)
mistika 239
Filozofija prirode, srednjovjekovna
41
Flritis 24210
Folklor 40
Frictes 24210
Funkcija, funkcije 77, 115 i d., 115*,
124, 161, 202 i d 207
anima kao v. t.
kao etvrto 34 i d 160 i d 164
i d 167, 178 i d 186, 204
manje vrijedna (podreena) 1 2 1 ,
124
Gabricus (Tabricius, Thabritius) i Beya 162, 263, 339, 341, 347, 357 i d
361, 428
Gaanje u metu 113, 200
Gavran v. Z ivotin je
Gayomard 380
Gerion 482
Gibanje ulijevo 133, 135 i d 140, 150,
152, 176, 200, 202 i d 207, 216
Gibon v. M ajm un
Glas 95, 98, 100, 204
Glava (v. i L ubanja) 153, 467
kuglini oblik 96

Globus 92 i d.
Glumac 195
Gnosticizam 311 i d 367, 487
Gnoza 32, 42 i d 115 i d 316JS
Godina, godinja doba 174, 200 i d
216
Golem 56, 89
Golubica v. Zivotinje
Grad 90*, 118 i d 13541
Gral 190*, 190127, 196
Grijeh 18, 28 i d 37, 38 i d 160, 404
istoni 28 i d 37
projekcija 18 i d.
Gubitak due 124
Gubitak nagona 67 i d.
Guma (Ijepilo) 170 i d 188, 244, 414
Guter v. Zivotinje
Had 73*, 152, 307, 30825, 329
vonja u Had v. Nona plovidba
Halucinacija (opsjena) 57, 260
Hamga v. Labud
Hamlet 91
Heimarmene 41, 371 , 379 i d.
Heraklo 100, 318, 345*, 380, 393, 407*
Hermafrodit 33, 8 8 , 122*, 214, 243*,
251*, 305 i d 312, 341, 356, 384*,
385, 398 i d 447, 482, 484
Adam kao 160
anthropos kao 171
boanstvo kao v. t.
filius hermaphroditus 76*
jednorog kao 462
lapis kao v. t.
Merkur kao v. t.
nous kao v. t.
okrunjeni 121, 243*
ouroboros kao 384 i d 425
Rebis 254
Hermo (Hermes) 67*, 353*
kao anthropos 407*
kao bog oitovanja 74, 141 i d.
kao bog vjetra 30825, 399, 401*
etverobroj 141
etveroglavi 142
okrugao i etvrtast 141
kao duovoa (psihopomp) 58*,
74, 76*, 111*, 303

545

Thoth-Hcrmo v. t.
Hermo Kilenjanin (Hermes Kyllenios) 484!!
Hermo Trismegist (Hermes Trismegistos) 87, 119, 123, 128, 143, 1871!1,
188, 259, 261*, 281 i d 308, 329,
341, 355, 369, 371, 373 i d., 386,
399, 409
Hierosgamos 44 i d., 3393*
Himna Mariji 411 i d.
Hiranyagarbha 26
Homerski lanac (Aurea catena Homeri) 123
Homo maximus v. Anthropos
Homo philosophicus v. Anthropos
Homoforus 392110
Horizontala i vertikala 202, 224 i d.
Horoskop 216, 217*
Horus 216, 219*
Hram 135
mudraca 229*
Hydor theion v. Voda
Hydrolithus (vodeni kamen) 418
Hyle v. Tvar
Ibis v. ivotinje
Ideja 256, 27147, 273 278
platonika 274
Ignis v. Oganj
Igra loptom 152
Ilija, Iiijino uzaae na nebo 393
i d 395*
Illuminatio v. Prosvjetljenje
Iluzija (privid) 57, 263
Imaginacija (uobrazilja)
djelatna 103, 266 i d 357
prava 268
Imaginatio 176 i d 263, 285, 287 i d
292 i d.
kao astrum 288 i d.
kao corpus subtile 288, 292 i d.
Increatum 330 i d.
Individuacija 132, 194, 203, 227, 232,
498 i d.
Infantilan, infantilizam 6 8 , 71, 79,124,
140, 146, 181, 184, 199, 209 i d.
Inflacija (napuhnue) 224153, 313", 495,
496
Inicijacija 62 i d 71, 140, 15035
Inkubacijsko spavanje 140

546

Instinkt 131, 132, 140, 146, 158, 166


Intelekt (v. i Razbor) 59, 70, 71, 74,
114, 124, 271, 278, 385, 498 i d.
degradacija 78, 100 i d.
demonski 77
= duh 150 i d,
izdvajanje 94
moderan 137
usluan 100 i d 140
kao vrag 99*
Inteligencija 276
kao pretpostavka opusa 271, 325
Intellectus
exaltatio intellectus 273, 274
sacrificium intellectus 59
Intuicija 123 i d 126, 148, 212
Ishlapljivost v. Volatilitet
Iskra v. Spinther
Iskustvo, unutranje, religijsko 2 0 i
d 28, 39, 42, 178, 182
Islam 27
Ispadanje kose, motiv 349
Ispovijed 28 i d.
Istina 36 i d., 43
arkanska tvar kao 280
protuslovlje 24, 158
Istoni grijeh 332
Istok 196 i d 367
Isus 43, 317
Isusovo udo s vinom 483
Izbavitelj 32, 42, 138, 139*, 226*, 241,
371, 392, 442
alkemiar kao v. t.
arhetip priprosta podrijetla I/baviteljeva 35
ovjek kao 316 i d.
kralj kao 422, 435
Krist kao v. t.
lapis kao 241
mediator 13643
Merkur kao v. t.
projekcija 493
Izbavljenje (otkupljenje) 32, 159*, 164,
316 i d 323, 365 i d 385, 388,
424 i d.
animae mundi 316, 493
Boga 367
ovjeka 316 i d.
duha 496
tvari 322 i d.

Izdvajanje 57, 60, 61, 93


Izopenje 80
Izvor, izvor ivota 6 8 , 128 i d., 141
majinsko znaenje 78
pronaiazak 68
Ja, ja-svjest 3714, 89, 108, 112, 114,
132, 146, 186120 i d 203, 313, 496
i ne-ja (isto i non-ego) 114 i d
122, 126, 186120, 312, 496
i sebstvo 126, 366 i d.
kao sredite svijesti 49
Jahve 528
saturnsko znaenje 474
Jaje 75*, 209 i d 211*, 228, 247, 35055
Jakov, san Jakovljev 63*
Jaldabaoth 474
Janje, rtveno 319
Jastreb v. ivotinje
Jazon 361*
Jedinstvo 133, 278
Boje v. t.
klica 33
simboli 34
Jedno, jedan 266, 285, 303, 329 i d
406, 463 i d.
anthropos kao 171 i d.
razvoj jednoga iz jednoga 30, 134,
170, 171
prima materia kao 329 i d.
razdioba u etiri elementa 13643
Jednorog 4221, 448 i d 449*, 450*,
453*, 454*, 456*, 457*, 458*, 459*,
460*, 461*, 468*, 479*, 480*, 481*,
482*, 483*, 486*, 487*
u alkemiji 448 i d.
kao allegoria Christi v. t.
androginija 480
kao coniunctio oppositorum 462
kao udovite 462, 470 i d 478
i djevica, 431187, 451*, 452, 452*, 456*,
458, 458*, 470
u gnosticizmu 462 i d.
u Kini 478 i d.
u kranskoj alegorici 453 i d.
i lav 450, 477 i d 479*
u Perziji 470 i d.
rog v. t.
kao simbol Merkura 448, 449 i d
463, 466, 478

u Vedama 467 i d.
kao zlo 453 i d 460
u idovskoj predaji 474 i d.
Jednoronost, motiv 448, 457, 463, 466
Jednostavno 134, 273
dua kao 276, 278, 330
Jelen v. Zivotinje
Jelo, uesno 359 i d 36311
Jesej 84*
Jesen 207
Joga v. Yoga
Jona u kitu 344*, 346*, 348*, 350*, 351*
Jordan 482, 484
Josip u bunaru 344*
Junaki mit 318, 342 i d 349
Junak 343, 393
arhetip 23
Ka mrtvih 64
Kabala 214 i d 311, 31635, 3294
Kabiri 186 i d 167*, 209, 213
Kalendar 221, 224
meksiki 106*, 110*
Kamen v. Lapis
Kaos 46*, 85, 212, 255*, 27147, 296
kao massa confusa 15559, 274, 334
i d 335*
kao prima materia 212, 240, 27147,
328*, 329, 350
Karbunkul 484S4
Karneval 152
Katabaza v. Nona plovidba
Kemija 445
alkemija i v. t.
razvoj 333
Kemijski pir v. Pir
Kina 30, 118, 138, 160, 34141, 367 i d.
jednorog u 478 i d 480*, 481*
Kit (zmaj) 344*, 346*, 348*, 349, 350*
Klju za opus 293*, 294
Kolektivizam 493, 495
Komadanje 3183S, 393, 466 i d.
Kompenzacija 60, 61, 91, 128, 184
mandala kao 34
psiholoka 32
Kompleks, nezavisan 312
Kontekst 40, 52, 299
Korablja i jednorog 474 i d.
Koraljno stablo v. Stablo
Kornjaa v. ivotinje
Kosa 329

547

Kota 143*, 173*, 229*, 392 i d., 398


rota philosophica 393
kao simbol opusa v. t.
svjetsko kolo, tibetansko 104 i .,
105*
Kovine 312, 3292, 419
bolest 168
kao prima materia 327
Kozobrad 77 i d., 98 i d., 114 i d.
Kozorog v. ivotinje
Kralj 119 i d., 313*, 338, 342*, 35055,
422 i d., 429*
aenigma regis 121, 122*, 196
bolesni 306*, 422 i d., 425 i ., 431
buenje 58*
kao filius philosophorum 313*
kao hermafrodit 122*
kao izbavitelj v.t.
kralj Sunce 171, 172*
i kraljevi 337 i d., 355
i kraljica 240, 297, 370*
lapis kao 119, 121
kao prima materia 306*, 342*
rex marinus 269*, 338*, 339
ponovno roenje 349*, 430
kao Sin Boji 430
Kraljevi 337 i d., 353*, 355, 370
filius regius 341, 349
smrt 341 i d., 347 i d/19
Kraljica od Sabe 351, 4496
Krater, kao posuda 308
Krist 17, 21, 9442, 107*, 194, 216, 363 i
d., 381*, 408, 421*, 243, 430
alegorije Krista 25 i d.
Kristova androginija (dvospolnost)
27, 30, 478
kao anthropos 142*, 312 i d., 380,
406
kao bik (Tertulijan) 453 i d.
dogmatska slika 26
kao filius macrocosmi 439
kao filius philosophorum 402, 437*
gnostiki 380 i d.
kao homo philosophicus 406
imitatio
Christi (nasljedovanje
Krista) 17 i d., 39 i d., 42, 318, 365
kao izbavitelj 32, 194, 317 i .,
356*, 365, 392
kao jednorog 453 i ., 455 i ., 458,
478

548

Kristov kri 431


usporedba s lapisom 40, 143, 215*,
218*, 356 i d 364, 367 i d., 385,
388, 400 i 403'4', 409 i d 418,
419, 437 i d 444, 447, 492 i d.
kao Merkur 453
kao nous 313
kao oganj 130, 130*, 206, 364 i d.
kao pastir 68*
polaganje Krista u grob 344*
Kristov povijesni lik 42, 194
preobrazbena tvar kao analogija
Krista 447
kao rog (Bruno Herbipolensis) 458
u rui 118"
kao simbol sebstva 26 i 216, 367
Kristovo stablo 421*, 422, 431
Kristovo uskrsnue 351*, 435, 437*
Kristovo vienje 170
Kristova vonja u pakao 603, 349,
365
kao vrelo 403141
kao zmija 154
Kristova rtvena smrt 317 i d 364
Kristal 180, 219, 225
Krina i Arjuna 127
Kri 42, 85 i d 139*, 158, 178, 203155,
31836, 368*, 380, 431, 455, 481
Krotidba nagona, motiv 31836
Krsna voda 45621
Krstionica 308
Kranstvo 27, 495
i alkemija v. t.
i hermetika filozofija 409
i neznabotvo 20 i d 150 i d 160
Krtenje 26833, 367, 371
Krug (v. i Mandala, Okruglo) 502, 60
i d 111*, 128, 134, 13643, 158, 174,
184 i 201, 203133, 212, 220 i d
224, 335,
arobni krug 176
kvadratura 104, 114, 133 i d 133*,
136, 137*, 158, 176, 201, 207
sreite 112
suncopas v. Zodijak
Kruh 319 i d.
Kruna 56, 219, 297, 392*
Kruenje (v. i. Circulatio) 502, 112, 114,
181, 191, 305, 394 i d.
Kruno gibanje v. Rotatio

Krv 271, 290 i d., 320, 354


kao prima materia 327 i d.
Kua 135
Kugla 91 i d., 96, 112, 122 i d., 163,
198, 2181*9, 296, 334, 337
Kundalini-yoga 154, 163
Kundalini-zmija 190
Kupelj 82*, 129*, 245*, 275*, 310*,
414 i d.
Kvadratura kruga v. Krug
Kvintesencija 134, 213, 276, 289 i d.,
351 d d.
Labud v. Zivotinje
Laa 113, 116, 209 i d.
Lamije 60
Lapis, lapis philosophorum 62*, 74,
83, 832!, 87 i d., 117*, 119 i 133,
178 i d 187 i d 212, 215*, 240 i
d 245, 254, 280, 283, 299, 305 i d
332 i d 385 i d 430 i d.18S, 438 i
d 442, 484 i d 491 i d 498
kao anthropos 143, 241
kao aqua permanens 83 i d 1312,
2426, 334
-------usporedba s Kristom v. Krist
kao Boja analogija 386 i d.
etverstvo 170, 179, 358 i d 380
kao ovjek 280
kao Deus terrestris 241, 398
kao dijamant 196
duh u 188, 305 i d.
kao elixir vitae 188126
kao filius macrocosmi 241
kao hermafrodit 121, 212, 240
kao izbavitelj v. t.
kao kralj 121
kao kristal 180
kao materia prima 241, 296
Merkur kao v. t
monada kao 329 i d.4
nastanak lapisa, iz kaosa 334, 337
kao oganj 13029, 131JI
okrugloa 136, 179 i 337
kao poetak i cilj 3304, 332
protuslovna svojstva 323
sanctuarium 117*
kao sredite 108, 128, 180
stvaranje 119 i d 131, 136, 176,
178% 178 i d 265 i d.

trojstvo 178lw, 440


kao ugaoni kamen 89, 192, 346*,
364 i d 415, 440
volatilitet (ishlapljivost) 212, 285
i d.
Lapis aethereus 2541
Lapis angularis v. Lapis, kao ugaoni
kamen
Lapis exilis 89, 190122
Lapis vilis 132, 334, 442
Lav v. ivotinje
Ledenjak 189, 191
Letjelica 122 i d 126
Levijatan 84*, 478
Libido 202
Lijek v. Ljekarija
Lijevo 164, 173, 178, 180 i d 195
Lisica v. ivotinje
Logos 26526, 313, 341, 349, 365, 484
Lotos 118, 160, 163*, 189127
Lubanja 96
mrtvaka glava 91 i d.
kao posuda 163*, 278, 279*, 4475
Lumen naturae v. Svjetlo
Ljekarija (v. i Elixir vitae) 322, 357,
441, 46230, 493 i d 497 i d.
alezipharmakon 45621, 463, 474, 481
kao arkanska tvar 280
Merkur kao 305
pharmakon athanasias 321
Ljestve 61 i d 70 i d.
scala lapiis 65*
Ma 319, 341
Magarac v. ivotinje
Magnesia 1347
Maja 227*
Majin svijet 31 i d.
Majino krilo v. Maternica
Majka 53*, 78 i d 124 i d 422, 431
rooskvrnue sa sinom 3393!, 422,
459 i d.
Majka-otac 34141
Majmun v. ivotinje
Makrokozmos 399
filius macrocosmi v. Filius
Mana, mana-osobnost 101, 473
Mandala 34, 502, 56, 103 i d 114 i d
11812, 184, 191 i d 204, 505*, 486*
549

alkemiarska 134 i d.
kao arhetip 232
etverodimenzionalna 138*, 164, 214
dvodimenzionalna 224
naruena 203m, 224
peterokraka 228
pojedinana 108
pravokutna 139*
sredite 107, 112 i d., 138, 189127,
193
transcendencija 114
trodimenzionalna 213, 224
vremenska simbolika 216
Manihejstvo 382, 3S797, 392, 398123
Manu 468 i d.
Marduk 31
Mariamna 17077
Marija v. i Djevica 81*, 223*, 224,
226*, 387, 397 i d 411 i d 418,
431, 438, 456*
assumptio Mariae 431, 434*
kao Bogorodica 30, 423
kao fons signatus 78
kao posuda 189127, 189*, 226*
preobrazba tijela kao Marijina
krunidba 424*
kao rosa mystica 195
kao zemlja (njiva) 162, 317
Marija Magdalena 17077
Mars 414
i Venera 414166
Masculinus 348"
Massa confusa 153, 163*, 187 i d
240, 274, 3292, 334, 350 i d 473*
Massa informis 188, 27117
Materia prima (v. i Tvar) 31, 74, 168 i
d 188 i d 197*, 212, 240, 241, i
d 265, 288*, 299, 327 i d 34850,
349*, 391 i d 399, 4461
Adam kao 267*
ovjek i v. t.
udovite kao 472
kao dea mater 332
duh 262*, 327, 351, 356
dvospolnost 466
Eva kao 279*
kao increatum 330 i d 466
kaos kao v. t.
kralj kao 306*, 342*, 422
krv kao v. t.

550

lapis kao 89, 241 i d 296, 327, 337


kao majka prapoeia 331 i d 331*
Merkur kao v. t.
mikrokozmos kao 329
Mjesec kao 327, 418 i d.
monada kao 329 i d 399
nebo kao 327
kao nepoznata tvar 327
nigredo kao 196, 239, 337
oblak kao 327
ocat kao 327
opreke u 327 i d 33938, 34141
oznake 327 i d.
posvudanjost 323, 333 i d.
rosa kao 327
kao Saturn 327*, 474
sol kao 327
sposobnost preobrazbe 447 i d.
kao unum 329
kao voda 274, 327, 334, 418
zemlja kao 331*, 351 i d 463
zlato kao 327
zmaj kao 31, 288*, 327 i d 491*
kao zmija, zmaj 466
zrak kao 327
eljezo kao 327
Materija v. Tvar
Materijalizam 203133, 333
Matemica 140, 160, 188 i d.126, 246 i
d 347 i d.19
tamnica kao 343
Matrimonium alchymicum (v. i Coniunctio) 170
Mediator (posrednik) v. Izbavitelj
Meditacija i imaginacija 284 i d.
Meditatio 156, 270, 283 i d 323, 350
Medvjed v. ivotinje
Mefisto 77, 100, 172
Melancholia 44
Meluzina (v. i Djevica) 61*, 269*, 31633,
47357, 475*
Mens v. Duh, Razum
Merculinus 34749
Merkur 3410, 75*, 79*, 173*, 175 i d
187*, 209, 248, 259*, 296, 31633, 3292,
335*, 336*, 341, 368*, 382 i d 400*,
444, 464 i d 478, 496
anima Mercurii 315*
anima mundi kao 396*
kao anthropos 66*

aqua mercurialis v. Aqua


kao aqua nostra, ivina 467
kao aqua permanens 78, 248, 463
kao arbor philosophica 433*
astroloki 77, 383
kao bog oitovanja (otkrivenja) 74,
141, 303, 355
kao cervus fugitivus 74, 156 i d.,
449 i d.
coniunctio 414'67
etverstvo 142, 143
kao Djevica 102*, 398, 433*, 438,
452 i d.
duh Merkur 74, 78, 275*, 288*, 303,
307 i d., 353*, 356, 448 i d., 47357
dvostruka narav 74 i d., 308, 384,
447 i d., 449, 478
i avo 74, 146
kao familiaris 74, 77
feniks kao 480
kao hermafrodit 255*, 305, 312, 356,
384 i d., 398, 447 i d.
homo philosophicus kao 405*
jednorog kao v. t.
kao kota 175
krilati 209
i Krist 453
lcao lapis philosophorum 14, 305,
438
iav kao 74, 431, 448, 450 i d., 478
kao Mjesec 372*
kao oganj 197, 248, 259*, 305, 399
kao ouroboros 72*
kao pareros (prisjednik, sudrug)
74
philosophorum 463
u posudi 248*, 249*
kao preobrazbena tvar 141 i d.,
156, 383, 394, 447, 465
preobrazivost (promjenjivost) 383,
464, 475*
kao prima materia 74, 288*, 305,
329 i d., 334, 447
prodirui 307*, 383
kao duovoa 74, 303, 308
kao salvator (izbavitelj) 385, 463
senex 241*, 275*
kao servator 463
kao simbol to sjedinjuje opreke
302*, 304*, 305, 399

kao svjetska dua 141, 197, 439, 463


tricephalus (troglavi) 34, 66*, 474
kao iva 74, 78, 83, 141, 308
Merkurska zmija 34, 175, 187*, 263,
264*, 466, 47357
raspeta 413*, 448*
Merkurski zmaj 31, 72*, 102*, 122*,
171, 288*, 301 i d., 329
Metropolis 118
Mikrokozmos 32, 329, 406147
Milost 17, 226, 35, 37, 317, 322, 337,
387, 404, 493
Misa 418 i d.
opus kao v. t.
Misna rtva 318 i d., 363 i d., 409 i d.
Misterij, misteriji 64, 89, 91, 140, 150,
318, 332
mysterium iniquitatis 176, 398'2
mysterium magnum 21, 331. 10
Miljenje 167, 277
Mit o Demetri i Perzefoni (Prozerpini)
31
Mitologija 40 i d.
Mitra 151, 318, 351
Mjesec 224*, 398122, 417*, 418 i d 460
kao prima materia 327, 418
rog 464, 484 i d.
i sunano stanje u opusu 240
Mjesto, kua, okupljanja 204 i d
205*
Mljena staza 191
Mnogolikost, nesvjesnoga 128
Mnogoronost 2404
Modro 202, 220, 224 i d 225
Mojsije 257, 259, 403140, 404*, 41416, 455,
477 i d.
i El-Khidr 128 i d.
sestra Mojsijeva 170
Mojsijeva zmija 413*, 448*
Monada 115 i d 11710, 11812, 134, 399
Monas (monada) 34141
prima materia kao 329 i d.4
Monocerus v. Jenorog
Monogenes 115 i d 128, 382, 466
More 296 i d 327, 337 i d 343 i d
35054, 360*, 403
kao simbol kolektivnoga nesvjesnoga 57, 126 i d 166, 198, 212
Morska voda 244
Mortificatio v. Smrt

551

Most 66, 70, 123, 212


Motiv patuljka 163, 167, 199
Motiv zamjene 56, 78
Motiv zatvaranja 200, 344*, 346*, 348*,
34850, 350*, 356
Mozak 96, 278 i d., 339, 425, 447
Mrak v. Tmina
Mrtvaka lubanja v. Lubanja
Muenje 34446
Mudrac, stari 101, 132, 200, 259 i d.7
Muhamed 286*
Muko-ensko 30, 31 i d., 34, 44, 244,
34141
Nabukodonosor 357
Nagon v. Instinkt
Napuhnue v. Inflacija
Narav 41, 175, 188, 274 i d.
kota kao narav (u Bohmea) 174
i d.
lumen naturae v. Svjetlo
natura absconita 356
Naravi, sloene 273 i d., 478 i d.
Nasejci 216, 462, 463
Natovjek v. ovjek
Ne-ja v. la
Nekyia v. Nona plovidba
Neplodnost 339, 422, 425, 426
Nepokvarljivo v. Tijelo, nepokvarljivo
Nesnalaenje 68
Nesvjesno 41 i d., 44, 54, 56 i d.,
78, 80, 135 i d 155, 165 i d 176,
191, 196, 200, 213, 256, 268, 333 i d
426, 445 i d 495
autonomija (samosvojnost) 49, 54,
61, 98, 155, 193
integracija 71, 140, 426
kolektivno 34, 39 i d 6414, 67, 71,
89, 198, 231
-------arhetipovi 39, 43
-------majka kao 78
-------more kao v. t.
------- i osobno 71
-------prodori 57, 194
kompenzacija putem nesvjesnog 31
i d 52 i d 54, 60, 61
kozmiki aspekt 182, 191 i d.
lijevo kao 135, 173, 180, 196
mijeanje s 121, 161 i d 167, 187120,
204

552

kao neogranieno 192 i d.


numinoznost 192, 356 i d.
osobno 39, 71, 186 i d.12
i podsvjesno 291
pokretanje 57, 92, 98, 112, 164
potcjenjivanje (omalovaavanje) 59,
169, 173, 203
projekcija 356 i d 426, 491
prostomo-vremenska
relativnost
148
protuslovlje 447
psihologija 25, 34, 44, 287, 491, 498
razmimoilaenje s 14 i d 100, 162
i d 285
red 158
silazak u 340 i d.
spontanost 230
svijest i v. t.
svladavanje putem 34343, 344 i d.
teorija 51
transcendencija 114
umanjivanje moi 132
upravljenost nesvjesnoga cilju 231
zaraenost 34
kao zaviaj simbola 445 i d.
enska narav 60, 121, 160, 224
Neuroza 15, 40
Nigredo 96*, 196, 239, 241*, 262, 282,
284, 286*, 305, 337, 414171, 416*, 423*,
430
caput corvi 305
caput mortuum 414171
Nikotheos 37330 382
Nimfe v. Zene
Niz snova i izdvojeni snovi 52 i d.
No 181
Nona plovidba 60 i d 340, 344*, 345*,
346 i d 350, 365
None more v. Snovi
Nous (v. i Pneuma) 308 i d 31227,
337, 33935, 3732 . 27. 29
kao demon 312 i d.
kao hermafrodit 34141, 356
Krist kao 313
kao Merkur 356 i d.
oslobaanje 365
i physis 312, 341, 345, 348 i d
356 i d 365, 442
kao tinktura 308 i d.
Numinoznost nesvjesnoga v. t.

Oblik, forma 271, 330


Obnova (pomlaivanje) (v. i Pretvorba) 85, 141, 153 i d 157, 310*, 371,
494
obnavljanje ivota 356 i d 362 i d.
Obredi obnavljanja 140, 146
Obredi preobrazbe 153*
Obzor, etverodjelje 114
Occiput 278, 4475
Oaranje 339, 346
Oev svijet 31 i d.
Oitovanje (v. i Prosvjetljenje) 263
i d 326, 385
Odbacivanje, motiv 89, 92, 95
Odgoj
duevni 16
kranski 21, 28
protestantski 28
Odjeljivanje v. Izdvajanje
Odraz 155, 180 i d 193, 231, 312, 399
Og 474 i d.
Oganj 34, 204 i d 242 i d 246, 264*,
273, 274, 278, 292, 296, 337, 35547,
364, 376, 484
kao aqua permanens (v. i Voda,
i oganj) 242
kao etvrto 13540, 206, 358
kao duh 355, 358, 365, 399
Krist kao v. t.
lapis kao v. t.
Merkur kao v. t.
pakleni 334, 349, 365, 395 i d.
kao prima materia 327
i voda v. t.
Okruglo, motiv 56, 96*, 124, 13541, 141,
179 i d 200, 335*, 336*, 338*, 397*
dua kao 92, 96
glava kao 9241, 96
lapis kao v. t.
posuda kao v. t.
proizvodnja 96
kao sebstvo 124, 200
kao simbol cjelovitosti 124, 186 i
d.120
zlato kao v. t.
Olovo, materia prima 327, 351, 448 i d.s
Opaaj
sjetilno opaanje v. t.
subliminalni 148
Ophodnice 41, 63*, 63 i d 65*

sedam 63 i d 86*, 175, 312, 384*


est 72*, 171, 172*, 313*, 368*
Opreka, opreke 29 i d 33, 203, 425 i d.
u boanstvu 384
doivljaj 27 i d.
istovjetnost 292
nespojive 155, 160, 162
u prvoj tvari 329, 33938
Opus alchymicum (v. i Alkemija, Proces preobrazbe) 40, 44, 46*, 65*,
133, 156, 177 i d 179 i d 201*,
205*, 207, 208*, 238*, 242, 246 i d
253 i d 266 i d 269*, 272*, 273
i d 287 i d 292 i d 293*, 295*,
298 i d 323 i d 325*, 364, 397*,
398, 407*, 408, 464*, 492, 499
kao arbor philosophica 362*, 420*,
433*
ciljne predodbe 40
etverobroj 238*, 274
duhovna pretpostavka 266 i d 271
i d 277 i d 281 i d 493
imaginatio kao 176 i d.
kota kao simbol 173*, 174 i d
305, 392 i d 398
i misa 322, 363, 400, 409 i d 418,
419 i d.
ouroboros kao simbol 303 i d.
kao paralela s misterijima izbavIjenja 385, 388, 493
i preobrazba ovjeka 271
kao psiholoki proces 253 i d 266,
276, 277
kao putovanje 380 i d.
stav prema v.t.
Orao v. Zivotinje
Orasi 203, 207
Orfej 318 i d 401*
Orlolav 457*
Osam 164 i d 171 i d 184 i d.
Osamljenost 57 i d 46230
alkemiara v.t.
Osmi 74, 167 i d.
Osobnost
dvostruka narav 123
obnova 158
raspad 346
Osvjeivanje 33, 39, 8937, 492

553

Otac 59, 124 i d., 131 i d.


i majka 70 i d.
------ oeva i majina krivnja 124
otac-sin 31
kao tijelo 341
kao zastupnik tradicionalnoga duha 59, 71 i d., 78, 132
Otok 56 i d.
Otrov 2393, 305, 308, 327, 383 i d.85, 481
Ouroboros 54*, 62*, 72*, 111*, 134,
227*, 303*, 356, 383 i d 425 i d 466*
kao simbol eona 54*
Ovja simbolika 6615
Ozbiljenje v. Zbilja
Oziris 219*, 318, 380, 393, 414171, 467
kao Mjeseev nebeski rog (Hipolit) 464
Pakao 349 i d 365
Pali 73
Panaceja (svelijek) 240, 322, 385, 474
Paredros
Duh Sveti kao 323
Merkur kao v.t.
Parovi opreka 242, 292, 341
psihiki 426
Pas v. Zivotinje
Pastir (Poimen) 67*, 195
Krist kao 68*
Patnja 29 i d 194, 283
Patuljasti bogovi v. Kabiri
Pauk v. Zivotinje
Paun v. Zivotinje
Paunov rep v. Cauda pavonis
Pe 13*, 237*, 247*, 301, 358*, 358
Peina 162 i d 195
Pehar (v. i Posuda) 482 i d 484 i d.
Pehar od jednoroga 482 i d.
Pelikan v. Zivotinje
Pentephre 374315
Peregrinatio v. Putovanje
Perpetuum mobile 114, 191, 232
Personifikacija v. TJosobljenje
Petobroj 203133, 228
Phantasia 177
Pharmakon athanasias v. Ljekarija
Physis v. Tvar
Pijetao v. Zivotinje
Pir (vjenanje)

554

kemijski 44, 240, 478 i d.


kraljevski 425 i d.
Pitagora 358 i d 362!, 401*
Planeti v. Ophodnice
Pleroma 115, 118
Pneuma (v. i Nous) 275*, 276, 308,
312 i d 31227, 382 i d.
autonomija (nezavisnost) 312
hermafroditski znaaj 34141
kao lijek 308
kao Merkur 308
kao oganj 275 i d 365
sposobnost preobraavanja 382 i d.
Pobjeda nad smru 318, 340, 345, 349,
370 i d 404
Poetni snovi v. Snovi
Pohod Argonauta 382
Poistovjeenje 44, 140 i d 333, 495
Pojedinac i skupnost 493, 495
Pol 222
kao simbol sebstva 197
Poliphile (Polifil), nekyia 60 i d 94,
95*, 128
Pomanjkanje (gubitak) nagona 68,
146
Pomlaivanje v. Obnova
Pomrina Mjeseca 297
Pomrina Sunca 297
Ponienje, motiv 35, 31836
Posrednik v. Izbavitelj
Posuda (v. i Gral, Krater) 76*, 156, 246
i d 343
kao aqua permanens 247
hermetika 246 i d 257, 260, 308
i d 311*, 427*, 432*, 444*
hortus kao 24819
jaje kao 75*, 212, 247
kozmos kao 246
Marija kao v.t.
maternica kao 188124, 189 i d.12'
occiput kao 163*, 278 , 4475
kao oganj 248
okrugloa 96, 136 i d.23, 246
pe kao 246 i d.
spilja kao 196
unum vas 187, 246, 30312
vas bene clausum 156 i d 176 i d.
Potiskivanje 68
Potop 468, 474 i d 496

Potpunost (cjelina) 169


kao cilj 34, 171, 186, 204, 231 i d.
Praovjek v. Anthropos
Praslike v. Arhetipovi
Pravokutnik 202 i d., 224
Praznovjerje 39
Preci 91, 140, 140, 146
Predodbe izbavljenja u alkemiji 228
i d., 235 i d.
Prefiguracija, nauk o 194
Preobrazbena tvar 142 i d., 156, 170,
399, 408, 447
duh kao 278
dvostruka narav 146 i d.
flos kao 8530
kretanja 1742
magnesia kao 13437
materia prima kao 447
Merkur kao v.t.
istovjetnost psihe i 277, 280 i d.
Pretvorba (preobrazba) 146, 155, 157,
187, 198, 204, 249*, 308, 318 i d 350,
355, 363 i d 370*, 405*, 363, 495,
496 i d.
Boja v.t.
duhovna 4475
stupnjevi 70, 85, 238*, 272*, 295*,
420*, 464*
Prijatelj v. Sudrug
Prijenos 15 i d.
Prima materia v. Materia prima
Probabilizam 38
moralni 28 i d.8
Problem opreka 44, 291
Proces
alkemistiki v. Opus
analitiki, duevni v. Proces individuacije
Proces individuacije 13 i d 42, 49 i
d 98, 124, 491 i d., 498
kao analogija opusa 42, 357, 398121
proces preobrazbe v.t.
simboli sna u 49 i d.
usmjerenost prema cilju 230
kao zavojnica 35, 187, 189 i d 228
Proces iscjeljenja 36
Proces preobrazbe 70, 239, 271, 27455,
318, 398121
Procesi usreditenja u nesvjesnome
49, 227, 498

Projekcija 37, 124, 187, 277, 285, 291,


307, 311, 312, i d 491 i d.
anthropos-a 312 i d.
u ovjeka 313
imaginacija i 291
Krista 17 i d 21, 311 i d 313
u mandalu 193130
nesvjesnih sadraja 253 i d 260,
312, 356 i d 426
parova opreka 292
poganska i kranska 313, 318
religijska 19 i d.
slike Boje v.t.
slike Izbavitelja 493
u tvar 44, 157, 238 i d 255 i d 277,
281, 290, 307, 311, 312, 327, 333,
399 i d 492
ukidanje 494 i d 496
Prometej i Epimetej 378, 379, 382
Prostor i vrijeme 114, 201, 214, 225,
230
Prosvjetljenje (v. i Oitovanje) 19,
157, 265, 284*, 308, 363, 372 i d.
illuminatio 64, 100
Proirak (amplifikacija) 36, 299 i d.
Protuslovlje (oprenost) 24 i d 27,
29, 155, 157, 158
Prsten (v. i Krug) 195 i d 207 i d

212
Prva tvar v. Materia prima
Psiha (v. i Dua) 80, 192 i d 228,
230 i d 446
autonomija 155
kolektivna 64, 89
nesvjesna 146 i d.
i tvar 239, 253, 256 i d 308 i d.
Psihiko i fiziko 253, 288 i d 311
objektivno i subjektivno psihiko
51, 54
Psihologija 22 i d.
kompleksna 299, 312
nesvjesnoga 25 i d 34, 44, 287, 491,
498
objektivnost 23, 26
primitivna 40 i d 289
i religija 18 i d 21 i d 25 i d 36
kao spoznajna znanost 22 i d 436
i teologija 26 i d.
Psihopomp (duovoa) 55*, 58*, 69*,
74, 111*, 303, 308

555

Psihoterapija 34, 40, 44


Psihoza 98, 157, 227, 34343, 346 i d.
Penino zmo 337
Ptica v. ivotinje
Puma 23, 26
Put u pakao v. Nona plovidba
Putanje ophodnica 117*, 312
Putovanje (peregrinatio) 70, 87, 210*,
380 i d 393, 444
Putrefactio 113*, 240, 423*
Raanje 367
Raj 218, 230159, 337, 376
etiri rajske rijeke 139*, 229*, 381*
Rascjep osobnosti 124, 128
Rasis (Rhasis) 326'
Raspad osobnosti v.t.
Raspadanje svijesti v.t.
Ralamba v. Analiza
Rat 162, 193
Ratio (razbor) 26523, 273 i d.
Razbor v. Ratio
Razlikovanje 33, 274, 496
Razmiljanje v. Meitatio
Razum (v. i Intelekt) 260, 271, 290,
312, 350, 498
Ra 168 i d.
Rebis 212, 254, 255*, 435, 447
Reformacija (protestantizam) 18
Regresija (uzmak) 20, 68, 186, 191
u antiku 85, 92 i d 150 i d.
u djetinjstvo v.t.
povijesna 94 i d 97
Religija 25 i d 204 i d.
projekcija religijska v. Projekcija
protuslovlja 24 i d.
i psihologija v.t.
Renesansa 94
Resurrectio v. Uskrsnue
Retorta v. Posuda, hermetika
Rex v. Kralj
Rhinoceros v. Zivotinje
Riba v. Zivotinje
Riblja simbolika 140, 150, 31836
Rije 317*, 441 i d.
Roda v. Zivotinje
Rodoskvrnue
brata i sestre 162, 245*, 339, 341,
425 i d 426*
kralja i keri 370

556

majke i sina 140, 339 , 422 i d 425


i d 459 i d.
regresija u 140
Rog 453 i d 457 i d 46230, 46844, 470,
484, 485*
kao alexipharmakon 463, 481
Krist kao v.t.
Mjeseca 464, 482 i d 484 i d.
kao simbol kria 481
kao sjedinjujui simbol 48587
Rose noble 2576
Rosenkreuz 85
Rosenkreuzeri 7722, 324!0, 444
Rota philosophica v. Kota
Rotatio (v. i Circumambulatio) 134,
174, 198, 200 i d 204, 335
Rubedo 198 i d 240 i d.
Rubikon 131 i d.
Runo, zlatno 168, 382
Rua 85, 11811, 184 i d 370*
crveno-bijela 62*, 88*
rosa mystica 195
nebeska 183*
sedmolatina 86*
Sacrificium intellectus (v. i Zrtva) 59
Sadraj, sadraji
autonoman, projekcija 312
nesvjestan
-------projekcija nesvjesnog sadraja
311 i d 339 i d 491 i d.
-------tumaenje nesvjesnog sadraja
51 i d.
-------zajednitvo nesvjesnog sadraja
333
Salamander v. Zivotinje
Salvator v. lzbavitelj
Samoinkubacija 350
Samooplodnja 171 i d.
Samopostanak v. Individuacija
Samospaljivanje 31836, 393
Samson 351*
San, snovi 19, 35 i d 50 i d 91, 192,
204, 263 i d 311, 326, 357 i d.
kao naknada 31, 52
none more (snovi straha) 40, 202
u opusu 263 i d.
poetni snovi 56 i d 112
prometalo u 126 i d.

Sapientia 390*, 408 i d., 434*, 435,


475*
Dei 399
kao Mjesec 418 i d.
nauk o mudrosti (sapientia) 388 i d.
Sastavljanje, motiv 186120
Sat (ura) 112 i d., 121, 191
svjetski sat 212 i d., 214, 225
Saturn 275*, 310*, 348!0, 386*
prima materia kao v.t.
Savrenost 168
Scaiolae 124, 32450
Scites 24210
Scoyaris (Scoyarus) 32450
Sebstvo 35, 8937, 92, 124, 126, 163* 191
i d., 195 i d., 206, 212, 213 i d
3393, 366, 36713
arhetip 30, 33 i d.
atman kao 18, 115
ovjeji sin kao anticipacija 216
kao duh 230
Krist kao v.t.
nastanak 131
okruglo kao v.t.
podeavanje na 191
protuslovlje 29 i d.
kao psihika sveukupnost 49, 115,
191 i d 213 i d 232, 339
religija kao izraaj integracije 206
simboli 26 i d 101, 197, 225 i d.
kao sjedinjenje opreka 27, 30, 33,
196
sredite kao 198, 230
transcendencija svijesti 192, 212,
366 i d.
vrednovanje 18
Sedam 73, 85 i d 206, 312, 391 i
393*, 464*
i osam 75, 164, 167 i d 171
sedmi 71 i d 74
est i v.t.
Sem 382
Senarius 172
Separatio 515
poela 240, 250, 27350, 40213
od tijela 134 i d 27351
Serpens Mercurii v. Merkur
Servus fugitivus 74, 156
Sestra 78 i d 124 i d.
kao anima 78

brat i v.t.
Setheus (Set) 116 i d.
Shizofrenija v. Psihoza
Silazak 174'3
descensus ad inferos 44
descensus spiritus sancti 316
u nesvjesno 340 i d 342 i d.
uspon i 70
Simbol, simboli 26, 41, 135 i d 193,
227, 247, 294, 367
alkemije 234*, 419
jedinstva 34
religijski 106, 135
sebstva v. t.
koji sjedinjuju opreke 302*, 305,
385, 485
-------numinozni znaaj 492
-------sebstvo kao v. t.
sredine 36, 49, 227
Simbolika
alkemistika 40, 42, 436 i d 445,
499
-------analogija, prema kranskim i
gnostikim simbolima 40, 371 i d
447 i d 482 i d.
i proces individuacije 41 i d
491
simbolika mandale v. t.
simbolika sna v. t.
Simbolika brojeva 214 i d.
Simbolika mandale 28, 50, 103 i d
176, 216, 232
Simbolika preobrazbe, alkemistika
323
Simbolika sna 49 i d.
i alkemija 40
Sin (v. i Filius)
arhetip v.t.
kraljevi v. t.
rodoskvrnue majka-sin v. Majka,
Rodoskvrnue
Sin Boji v. t.
Sin Boji
i Adam 378 i d 380
Antimimos 379, 384
kao boanstvo u mandali 118
u kranskoj predodbi 32, 43, 222,
313 i d.
monogeneza kao 118
sposobnost preobraavanja 382 i d.

557

stvaranje 121 i d.
i sveeniko umijee 371
Sirene (v. i Zene) 60
Sjena 36, 38 i d., 44 i d 101, 160 ,
178'07, 186120, 206, 327
Sjetila 273
Sjetilno zapaanje 274, 278
Sjever 376
Skarabej v. ivotinje
Slika Boja
arhetip 20 i d 23
projekcija 20 i d.
Sunce kao v. t.
Slika i prilika Boja 192
Slike (v. i Arhetip)
cilja 231
utvare 40
Smrt 134, 140, 341, 367, 404
uhcvna 89, 91
mortificatio 240, 279*, 347*, 423*,
431187
Sofija 464
kao Kristova nevjesta 418
Duh Sveti kao 160 i d.
Sokrat (Pseudo-) 24210
Sol 268, 298, 474
sol kovina 351
Solificatio 64, 67, 71, 85, 88, 92
Solutio (odluka) 85, 240, 27350
Spajanje (sjedinjenje) opreka 27, 44,
155, 156*, 196, 214, 325*, 340*, 363
i d 427*, 462, 492
Spasitelj v. Izbavitelj
Spinther 115, 118, 311*, 399
Sponsus et sponsa 22, 220*
Sramotno raspee 474
Srce 306*, 332, 354, 385
Srebro 27147, 296 i d.
Sredite (sredina) 112, 128, 136, 146,
155, 157, 173, 176, 180, 186, 188 i d
196 i d 202, 213 i d 227
boanstvo u 108, 118 i d 138, 139*,
175, 190
etverobroj 90*, 228
konstrukcija 180, 188
kruenje oko 198
lapis kao v. t.
ljeidbeno znaenje 36, 108
mandale v. t.

558

kao mjesto preobrazbe 155


motiva sna 36
osobnosti, i Ja (ego) 49 i d 108,
112, 114 i d 146
osvjetenje 157
lcao sebstvo 49, 115, 213, 230
simboli sredine 36
usredotoenost na 155 i d 199
Stablo 36, 60 i d 176, 184, 207, 279*,
359 i d 472 i d 474
kao alexipharmakon 474
arbor philosophica (stablo mudraca) 250*. 266, 267*, 287, 362*, 420*,
431, 433*
arbor sapientiae 207
koraljno (morsko) 360*, 361
Kristovo v. Krist
stablo ivota 421*, 486*
Stav
duhovni 266 i d 281 i d.
psiholoki 191 i d 266 i d 282
i d 284 i d.
Stigmatizacija 17, 366
Stol, okrugli 186120, 196
Straga kao podruje nesvjesnoga 55
Strah 98, 186, 227 i d 343, 346
Strah pred duhovima 343
Strast, strasti 200
Strastvenost 152
Stube (v. i Ljestve) 61 i d.
Stupa v. Temenos
Stupnjevi preobrazbe v. t.
Stvaranje 33, 140, 258*
Sublimacija 64, 133 i d 27352, 31836,
380, 386*, 393, 399
Sublimiranje 286
Succubi v. Zene
Sudrug 126 i d 132
Sukob (v. i Rat) 38, 162, 193, 196, 42S
izmeu desnoga i lijevoga 181, 182
kompenzacija 32
kranina 29 i d.
Sumpor (sulfur, sulphur) 298, 327,
372*, 398 i d 415, 441205, 474
Sunce (Helij, Sol) 91 i d 198, 263,
272*, 343*, 354 i d 355*, 372*, 394
i d 394*, 412165
kao izvor ivota 92

i Mjesec 62*, 76*, 82*, 93*, 102*,


129*, 212, 237*, 293*, 294*, 402139,
414U7,7o, 4 2 2 i (i., 4 2 3 *
------ coniunctio 493
Sol niger 96*, 119
Sol et eius umbra 177*, 178,1?
kao slika Boja 354
tovanje 91 i d., 96
Suncostaj 207
Suneva krila 422, 430184
Svemir 246
svemirski oblik nesvjesnoga v. Nesvjesno
Svijest 32, 40, 51 i d., 56 i d., 70,
135, 274, 446, 496
autonomija 146
i nesvjesno 14, 31 i d., 39, 44, 51
i d., 59 i d 64, 67 i d 92, 98,
100 i d 114, 135, 146 i d 153
i d 157 i d 162, 164, 178, 181
i d 192 i d 202 i d 231, 311, 339
i d 342 i d 348 i d 365 i d 385
i d.89, 426, 494 i d.
racionalistiki (razumski) stav 59,
64, 68
raspadanje 98
razdvajanje 67 i d 146
simetrija 180, 203
sjedinjenje (povezivanje) 71, 146,
153 i d.
suvremena, nastanak 41 i d 59
Svinja v. Zivotinje
Svjetlo (v. i Spinther) 98, 100, 115,
118, 119!>, 152, 195, 198, 341, 376 i d.
kruenje 182, 195
lumen naturae 265 i d 281, 332
unutranje 281, 332
Svjetloovjek 37643, 378, 382
Svjetska dua v. Anima mundi
Svjetski sat v. Sat
Svjetsko kolo, tibetansko v. Kota
em 382
est 171, 203
i sedam 72*, 73, 171 i d 258*, 313*
eir 56, 118, 195, 232
iva 107, 11811, 138, 163*, 190
ri-yantra 104*

Tabricius, Thabritius v. Gabricvs


Tajna 83a, 89, 98, 255, 412, 444, 446
opusa 268 i d 269*, 298 i d.
osamljivanje putem 57, 6C i d 98
tvari v. t.
u umijeu 290, 293, i d 447
Tajnovitost, alkemiareva 254 i c'
298 i d 324 i d.
Tamnica 200, 343
Tao 23, 47974
Tapas 350
Tehom 31
Telesfor 167*
Temenos 61, 90*, 91, 114, 118, 127 i d
140 i d 150 i d 195 i d.
stupa 135, 137
vrt kao 81*, 127 i d 184
enska narav 140, 195
Teorija (theoria) 299 i d 299 i d.3
Ternarius 134, 13440
Tetramorf 143*
kao jahaa ivotinja crkve 119*,
120*
Theosebeia 308
Thoth (Thot) 143 i d 147*, 373l:
Hermo 143 i d 382 i d.
Thoyth 373 i d.
Tijamat 31, 33
Tijelo 132 i d 188
corpus subtile 290, 441
dijamantno 140 i d.
i dua v. t.
dua i duh 402, 408
nepokvarljivo 44, 493
otac kao 341
preobrazba 387, 404 i d 423, 424
435
Tinktura 251, 308, 357, 386, 406
tinctura rubea 133, 2393, 240
alba 240
Tmina (mrak) 158, 186, 299, 339
Tramvaj 124 i d.
Transcendencija 114, 192, 212
Transsupstancijacija 320, 418 i d 447
Trobroj (v. i Trojstvo) 33, 66*, 173,
203, 221, 358*, 359*, 406 i d 472
i d.
etverobroj 10*, 30, 33 i d 106,
122*, 133*, 136, 163*, 164, 166, 169

559

i d., 171 i d., 178 i d., 203' , 204,


213 i d., 224, 228, 239 i d 357 i d.
Trojstvo 30, 85, 178, 203133, 221 i d
222*, 224, 354*, 402, 403*, 440, 442
alkemistiko 353*, 355
i etverstvo v. t.
podzemno (htoniko) 474
Tronoac 301
Trudnoa 425
Tumaenje snova 299 i d.
Tvar 278 i d 298, 307, 308 i d 322
i d 333 i d.
duh u v. t.
izbavljenje 322
meucarstvo izmeu tvari i duha
290, 294
nepoznato u 313
pneuma u 308
posvudanjost 323 i d.
projekcija u v. t.
psiha i v. t.
silazak notis-a. u v. Notis
tajna 255, 277, 307, 331, 425, 597
Tvarno (tjelesno) i mistiko 239, 435
i d.
Tvorba simboia 498
Tvra 116*
Uenici iz Emausa 126
Uglati kamen v. Lapis
Ugljik 228
Ugrizanje, motiv 153, 198 i d.
Um v. Intelekt
Umjetnik v. Artifex
Uobrazilja v. Imaginacija
Uosobljenje (personifikacija, olienje,
utjelovljenje) 57, 61, 77, 92, 160
smisao 178
Upaniade 367, 470
Ura v. Sat
Uskrs 370
Uskrsnue 350, 351*, 371, 387, 404, 498*
Usmjerenost nesvjesnoga cilju 231
Usredotoenost 155 i d 198, 284 i d.
Utvare (matanja, matarije) 40 i d
209, 288, 311
Ue, trostruko 407*, 408 i d.
Valpurgina no 603, 100
Vas v. Posuda
Venera 327 i d 4143

560

Vertikala i horizontala 202 i d 224


Vienje (privienje) 57, 260, 263, 302,
311
Vile 60 i d.
Vino, simbolika vina 150, 319 i d.
Viriditas v. Zeleno
Visio Arislei 162, 263, 287, 339, 340*,
343 i d 357 i d 363, 425 i d 431
svjetskoga sata 212 i d 225
Vinu 163*, 468, 469*
Vjera 36, 39, 42
Vjerska povijest 40
Vjetar 188, 296, 30825, 312", 398 i d.
aguila 411, 411157
Vlak v. Zeljeznica
Voda (v. i Aqua) 78 i d 202 i d
247, 263, 273, 296, 327, 371, 484
filozofska 243
hydor theion 371, 463
kovinasta 403
kao lapis 83, 13132, 240 i d.
koja lijei 308, 4031*1
mitska 169
i oganj 130 i d 156*, 242, 246
i d 278, 325*, 484
prima materia kao v. t.
ivotna 78 i d 128, 131 i d 345
Volatilitet (ishlapljivost) 285 i d
441205
Vrag v. avo
Vrana v. Zivotinje
Vrelo v. Izvor
Vrijeme 201 i d 221
prostor i v. t.
Vrsta stava 204
Vrt (v. i Temenos) 126 i d.
kao vas 24919
Vuk v. Zivotinje
Yang i yin 44, 160, 34141
Yantra 103, 104*
Yoga 103, 108, 135, 154, 176, 350
Yoni 160
Zajednitvo i pojedinac 493
Zamisao o proganjanju 57
Zapadanje u nesvjesnost, pogibao 158
Zatvaranje, motiv 155 i d 176 i d.
Zavojnica, kao put do cilja 35 i d
187, 189, 228

Zbilja 123, 201 i d., 213, 225, 291 i d.


ozbiljenje 186, 200, 203, 207, 213,
232, 294
Zdenac 81*, 102*, 126 i d 127*, 184*,
263
acetum fontis 83
fons mercurialis 80*, 263
fons signatus 78K
Zelena ra 168
Zeleno (viriditas) 168, 239
Zemlja 92, 177*, 274 i d 294*, 334,
402, 410*, 484
crna 329, 337
kao prima materia 327 i d 331*,
351 i d.
ensko znaenje 31, 160, 225, 353,
373, 410*, 459
Zemlja ovaca 66 i d.
Zlatni cvijet v. Cvijet
Zlatni novii 88 i d 112
Zlato 74, 87, 89 i d 97, 337, 354 i d
395, 451
aurum nostrum (nae zlato) 41, 87,
873', 168
aurum vitreum 87
aurum volatile 398
kao Deus terrenus 354
filozofsko (aurum philosophicum)
87, 89, 133, 168, 179, 180, 240, 254 i
d 498
kao lapis 253 i d 386
kao rotundum 9241, 96 i d 398
i srebro 27147, 296 i d.
Zlo (v. i Sjena) 25, 27, 29, 31, 37 i d
108 i d 160, 316, 393
dobro i v.t.
unicorn kao 453, 460
zbilja (zbiljnost) 27, 29 i d.
Zmaj (v. i Zmija, Ouroboros) 74, 102*,
111*, 146, 159*, 197*, 296, 301 i d
343, 361*, 364*, 377*, 384*, 450, 466,
478, 479 i d.
krilati 301 i d 384*
kroenje 457
kao preobrazbena tvar 146
kao prima materia 327, 466, 491*
serpens Mercurii v. Merkur
Zmija 106, 122*, 153 i d 153*, 157 i d
166, 176, 228, 263, 302, 357*, 365*,
392*, 393*

agatodemonska 392 i d.
izljeiteljica 153, 190, 463
Krist kao v.t.
koja krui 60 i d 91, 112 i d 232
Kundalini 190
nasejaca 462 i d.
kao preobrazbena tvar 146 i d.
serpens Mercurii v. Merkur
serpens guadricornutus 2404
spiritus Mercurii 473!7
zelena 176
Znanost 41, 256
i vjera 22 i d.
Zodijak (suncopas) 175 i d 201*, 205*,
216, 222*, 256
Zrak 188, 274 i d 291 i d 308 , 31277,
35158
Zrakoplov v. Letjelica
Zrcalo 122 i d 125*
Zvijezde 200 i d 202, 206, 288, 391 i d.
Zvjezdana okresotina 181 i d.
ega (vruina) 35055, 357
eljeznica 56
ena, nepoznata v. Anima
ene, mnoge 57 i d 60 i d 97
djevice v.t.
nimfe 95, 98, 231
sirene 165 i d.
succubi 57
ensko, muko-ensko v. t.
enska narav nesvjesnoga v.t.
iva 74, 78, 83, 244, 271, 298, 303, 307,
308, 355, 399
kao prima materia 327
ivot 83, 89 i d 188, 204 i d 344, 351
i d.
ivotinja, ivotinje (zmaj, jednorog,
ouroboros, feniks, zmija v.t.) 100,
146, 153 i d 187, 196, 198, 200
bik 153, 455, 470
jednorogi 463
gavran 74, 146, 212, 241*, 296
golubica 275*, 238*, 351, 352*, 448
guter 47257
ibis 466
janje 118
-------jaganjac Boji 139*
jastreb 178108, 212
jelen 457*, 47974

561

---- u bijegu 74, 156 i d., 449, 450*

kitozmaj v.t.
komjaa 163*, 166*, 479 i d.
kozorog 153
labud 297, 355, 383*, 386*
lav 74, 146, 197*, 200, 263, 296, 297,
448, 457*, 477, 479*
-------kao allegoria Christi 478
-------kroenje 457
-------kao simbol Merkura 450 i d., 478
-------zeleni 296, 343*, 422178, 431, 452
lisica 153 i d.
magarac 46230, 470 i d., 471 i d., 474,
478
majmun (i gibon) 98 i d., 133 i d.,
138 i d 140., 143 i d 145*, 152, 158,
189 i d 190 i d.
medvjed 98 i d 196 i d 197*
orao 72*, 74, 146, 178, 209, 210*,
211*, 212, 386*, 430*, 450, 488*
pas 153 i d.
pauk 227
paun 221, 422 i d 431, 432*

pelikan 136, 194*, 382 , 421*, 473*


pijetao 106
ptica, ptice 75*, 174, 209, 212, 297,
302 i d 333 i d.
rhinoceros 456n
riba 140, 33415, 33750, 391*, 43512, 469*
Manuova 468, 469*
roda 382
salamander (dadevnjak) 287, 288*,
3028, 472
skarabej, jednorogi 466 i d.
slon 98
svinja 106
vrana 178
vuk 34850, 349*
aba krastaa 377*
ivotna voda v. Voda
rtva 317 i d 415
Kristova v.t.
misna rtva v. Misa
rtva mrtvima 60

JUNG I ALKEMIJA

U svome obimnom i bogatom opusu stvaranja vicarski psihijatar i psiholog Carl Gustav Jung (18751961), amplificirajui
svoju metodu ispitivanja i lijeenja psihiki zdravog i psihlki
oboljelog ovjeka, traio je analogije neobinom duevnom svijetu
zdravih i bolesnih ljudi koje je susreo u toku svoga dugog ivota.
Izmeu 1918. i 1926. godine ozbiljno je izuavao gnosticizam koji
ga je s jedne strane privlaio jer je u njemu nazirao praslike ovjekovog nesvjesnog, oevidno tijesno kontaminirane sa svijetom
ljudskih nagona, s druge strane ga je odbijao jer nije mogao niim ispuniti prazninu koja je zjapila izmeu svijeta gnoze i sadanjeg vremena. Tek kada je u svojim daljnjim istraivanjima
prolosti (mitologije, religije, neoplatonovske filozofije) naiao
na tajanstveno i u prvi mah potpuno nerazumljivo podruje srednjovjekovne alkemije, Jungu se otvorio novi put ne samo u razumijevanju ljudske psihe, ve i u popunjavanju one praznine izmeu
gnosticizma i suvremene psihologije koja mu je smetala i koju
prije toga nije znao kako da ispuni. Alkemija je uspostavila izgubljeni kontinuitet izmeu prolosti i sadanjosti. Jednom zaronivi
u fascinantan i zagonetan svijet alkemije i alkemiara, Jung nije
htio da izae iz ovog svijeta iduih nekoliko godina, bavei se strasno deifriranjem svijeta simbola prolosti, otkrivajui sve vie
i bolje u tome neobinom svijetu dubok smisao i svrhu neobinih
alkemijskih operacija.
udna mjeavina misticizma, magije i arhaine nauke, savreno
nebitno da li je egipatskog ili helenskog, aleksandrijskog, kineskog ili indijskog porijekla, alkemija se vjekovima prenosila od
jednog naroda do drugog, ula najzad s Arabljanima u srednjovjekovnu Evropu, imala za adepte i tako poznate velikane duha kao
to su bili Albertus Magnus, Roger Bacon, Theophrastus Paracelsus, da bi u neobinom laboratoriju Jungovog duha doivjela svoj
neoekivani preporod i prvo svoje prihvatljivo objanjenje.
Valja rei da su znaajne misli o alkemiji, kao unutranjem aktu
ovjeka na preobraavanju sebe, prije Junga izrekli Luther, Bohme,
Goethe, u nae doba jo i W. B. Yeats.
563

Priirodnofilozofska osnova alkemije imala je svoje korijene ne


samo, kako se prenaglaava, u primitivnoj magiji ranog ovjeka,
ve i u najstarijoj predsokratovskoj prirodnoj filozofiji, koja je
ve znala za pojam prima materia, kao i za etiri elementa. Predodba preobraaja i oplemenjivanja materije, meutim, ndje bila
poznata mi ikod jonskih filozofa, ni kod Aristotela. Ona se poela
razvijati u alkemiji tek u ranom kranstvu, i to pod utjecajem
gnostike kozmogonije, neoplatonizma i meopitagoreizma (Zosimos
iz Panopolisa, III vijek).
Zanimljivo je i miljenje Jacquesa Bergiera*, po kome bi alkemija mogla predstavljati jedan od najhitnijlh ostataka jedne nauke, jedne tehnike i jedne filozofije, koje su sve prdpadale nekoj iezloj civiiizaoiji.
Sve ono to je Jungu nedostajalo u protestantsko-judejskom
svijetu njegovog evropskog obrazovanja, ukljuujui njegov prelomni susret sa Sigmundom Freudom, a to je Jung poeo sam
u sebi otkrivati preko snova i aktivne imaginacije, mitologije i
historije rel'gija, sada je mogao nai u svijetu srednjovjekovne
alkemije. Promatrajui, povrno i na spoljanji nain, alkemiarsko traganje za istim zlatom, do koga je trebalo stii brojnim
transformacijama neplemenitih metala u alkemijskoj retorti, izgledalo je besmisleno ili kao posljednji pokuaj poganske magije
da sebe odri budnom i da na ovaj nain prui otpor uenju i
praksi slubene crkve. Jung je, meutim, otkrio pravu prirodu alkemijskog procesa.
Oprezno i lagano hodajui po mraku alkemiarskih spisa, poinjui svoje studije od Artis Auriferae, jedne stare zbirke od preko dvadeset latinskih traktata, koja se prvi put pojavila u Baselu 1593. godine, Jungu se polako sve vie otkrivao pravi smisao
hermetiki zatvorene alkemije, tako da se najzad usudio, i to tek
1935. i 1936. godme, da izae pred javnost s predavanjima i publikacijama koje su daljnjim, intenzivnim radovima iz ove oblasti,
uoblioile Jungovu knjigu Psihologija i alkemija, koja se pojavila
1944. godine, a doivjela je do danas vie izdanja i prevedena je
na nekoliko poznatij ,h evropskih jezika.
Osnovne m'sli od kojih je Jung poao Emalizirajui alkemijske
rukopise jesu dvije injenice. Prva je da je za alkemiara materija bila jo tajna i druga, da se u svakom suoavanju ovjeka s
nepoznatim pokazuje nesvjesno. Pravilo je da se psihiki sadraji
o kojima se do tada nita nije znalo, pojavljuju kao slike i projioiraju se u nepoznato, oivljavajui ga i inei shvatljivijim. Upravo se ovo isto deavalo i alkemiarima. Ono to su oni doivljavali
* ak Berije, Alhemija kao primer, Delo. br. 89, 1974, Beograd.

564

kao svojstva materije, bili su u stvari esto sadraji njihovog nesvjesnog; i psihiki procesi koji su im se za vrijeme rada u laboratoriju deavali, uinili su im se kao osobenosti kemijskih procesa pretvaranja jedne materije u drugu. Alkemiarsko oekivanje
da iz materije naine filozofsko zlato ili kamen mudrosti, mogu
se, dodue, objasniti i kao iluzije prouzrokovme projekcijom, ali
ono je mnogo vie projekclja individuacijskog procesa u kemijska
dogaamja.
Moda najzanimljivije od svega, Ikada je rije o Jungovom istraivanju alkemije i njenih tajni, jest rasvjetljavanje odnosa alkemiara prema materiji. Prije svega materija za alkemiare ni izdaleka mije ono to je za modernu misao danas, ili, predodba o njoj
pribliava ;se najsmjelijoj meu suvremenim fiziarima. Materija
je za alkemiare posuda boanskog duha, ali nosi u sebi meizreciv
kvalitet meeg increatum, ne-stvorenog, dakle ravnopravnog boanskom principu. I ovaj princip, kao i materija od vjenosti, postoje jedan pored drugog. Ovakvu mistiku materije, u stvari i mistiku due, mogao je objaviti samo netko tko je bio zahvaen simbolinim praslikama arhetipske prirode dz oblasti kolektivno nesvjesnog u ovjeku.
Drugo vano otkrie koje je Jung uinio na polju alkemije, pribliavajui ga ovako svojoj fiiozofsko-psiholokoj alkemiji modernog doba i modernog ovjeka jest princip ujedinjenja suprotnosti.
Za ovaj princip su znali jo alkemiari, jer ga ovjek zapravo
mije izmislio, ve ga je samo, i prije alkemiara, otkrio na dnu
svoje nmogolike due, aktivnim i smjelim poniranjem u sebe.
Ovaj princip alkemiari su nazvali Mercurius, a davali su mu i
druga imena, kao na primjer: filius macrocosmi, elixir vitae, deus
terrenus. Ovaj htonini duh osim mukih elemenata posjeduje i
enske. U svojoj personifikaciji i sLkovitom predstavljEmju, iz
ovoga razloga, prikazan je uvijek androgino. Treba jo obratiti panju na to da osim elementa dobrote i svjetlosti ovaj je
princip u isto vrijeme nosilac elementa zla i mraka.
Duh Merkura, ili duh ive, ovaj Mercurius duplex nije samo,
po Jungu, paradoksan zbog svojih suprotnosti koje jedinstveno
nosi u sebi, kao to su dobro zlo, muko ensko, materija
duh, njegovo bie je dublje i njegova paradoksija nepojmljivija:
on mora biti shvaen kao sam simbol nesvjesnog i u njemu su
ove imanentne suprotnosti sadrane. Jednom rijei, ono to je
nepoznato u psihi i ono to je nepoznato u materlji predstavljaju
jednu istu pozadinu svijeta, odnosno cjelinu ivota; mnogostrukosti naeg unutranjeg, kao i spoljanjeg svijeta poivaju na antinomikom jedinstvu, koje je isto tako flziko, kao i psihiko. Mitska slika Merkura koji sa svojim suprotnostima predstavlja, u
stvari, neto tree, neutralnu prirodu jest tajanstveno, arhe-

565

tipsko oblije ije je neshvatljivo bie zamiljeno u isto vrijeme


kao materija i kao duh. Vjerojatno da je prouavanjem alkemije
Jung doao do svoje predodbe arhetipa po sebi koj