PET STOLJEA HRVATSKE KNJIEVNOSTI

Uredniki odbor:
RAFO BOGISI, IVAN DONEVI
IVO FRANGES, MARIN FRANICEVIC
JOA HORVAT, JURE KATELAN
GUSTAV KRKLEC, MARIJAN MATKOVIC
VLATKO PAVLETI, JAKSA RAVLIC
AUGUSTIN STIPCEVIC, KRSTO SPOLJAR
DRAGUTIN TADIJANOVIC
SIME VUETIC
Urednik:
RAFO BOGISI
Lektor:
BRATOLJUB KLAIC

HRVATSKI LATINISTI
CROATICI AUCTORES
QUI LATINE SCRIPSERUNT

II
PISCI 17-19. STOLJEA
AUCTORES S/EC.XVIJ-XIX

Tajnik:
KRSTO SPOUAR

ZAGREB 1970

ZORA
M A T IC A H R V A T SK A

PET STOLJEA
HRVATSKE KNJIEVNOSTI
Knjiga 3:
HRVATSKI LATINISTI
CROATICI AUCTORES
QUI LATINE SCRIPSERUNT
II
PISCI 1719. STOLJEA
AUCTORES SAEC. XVIIXIX
Priredili Digesserunt
VELJKO GORTAN i VLADIMIR VRATOVI

PISCI 17-19. STOLJEA

AUCTORES SAEC. XVII-XIX

Grafika oprema:
MAJSTORSKA RADIONICA
KRSTE HEGEDUSICA

MARKO ANTONIJE DE DOMINIS

MARCUS ANTONIUS DE DOMINIS
(1560-1624)

ominis, pisac velike erudicije, otrouman mislilac, gla

sovit fiziar, vrstan teolog irokih koncepcija i beskom
D
promisan borac, prouo se u svijetu najvie svojim mili
tantnim teolokim djelom De republica ecclesiastica (Crkvena
drava).
Roen u Rabu 1560. od oca rapskog plemia i majke iz
Mletaka, ve je kao dijete pokazivao neobinu bistrinu i
nadarenost. Zato ga njegov stric, kasniji senjski biskup,
poalje na kolovanje u Italiju, u isusovaki Collegium
Illyricum u Loretu. Zavrivi u Padovi sveuilini studij, kao
isusovaki profesor predaje u Veroni humanistike nauke,
u Padovi matematiku, a u Bresciji filozofiju i retoriku. U
isusovakom redu ostaje dvadeset godina, a 1596. istupa
iz njega po vlastitoj elji.
Te iste godine bi imenovan administratorom senjske
biskupije, u kojoj je tada biskupska stolica ostala slobodna
smru njegova strica Antuna u borbi protiv Turaka pod
Klisom. God. 1600. promoviran je na ast doktora teologije
na sveuilitu u Padovi i bio uvrten u tamonje magistre.
U toj godini posveen je u Mlecima za senjskog biskupa. Za
svog boravka u Senju posredovao je u otrim sporovima i
tekim sukobima izmeu habsburkog dvora, Uskoka i
Mletaka. Zbog objektivnih tekoa, osobito zbog neovjenog
postupka austrijskog generala Rabatte prema Uskocima,
Dominisovo je posredovanje ostalo bezuspjeno i on je morao
napustiti Senj. U svojoj pripovijetki uvaj se senjske ruke
enoa, u romantiarskom zanosu za junatvo Uskoka i ne
vodei rauna o sauvanim dokumentima, neobjektivno pri
kazuje Dominisovo djelovanje u Senju.
God. 1602. imenovan je za splitskog nadbiskupa s naslo
vom Dalmatiae et Croatiae primas. Taj zvuni naziv nije
nikako odgovarao prilikama koje je zatekao u Splitu. Bisku9

pija je bila siromana, stolna crkva neureena, narod nepro

svijeen, a kanonici navikli da sami upravljaju crkvom
kivni na svog nadbiskupa to je stvarno preuzeo vlast i
elio provesti potrebne reforme. Uspjean rad bio mu je
otean i time to je po odredbi rimske kurije morao plaati
500 dukata na godinu trogirskom biskupu Andreucciju, koji
se zajedno s njime natjecao za splitsku nadbiskupsku stolicu.
Osim toga i politika je situacija bila vrlo teka jer su Turci
bili u neposrednoj blizini, na samom Klisu. Unato svim tim
neprilikama Dominis je u Splitu razvio zamjernu aktivnost.
Redovno je odravao propovijedi u katedrali, pobrinuo se za
njezino proirenje i ureenje, pripremao osnutak posebnog
uilita za mlae sveenike i u isto vrijeme pisao svoje kapi
talno djelo De republica ecclesiastica. Meutim, upadao je
u sve tee sukobe s kanonicima i svojim sufraganima i bio
prinuen da se bori protiv brojnih otvorenih i potajnih
protivnika. Zato, nezadovoljan i ogoren, zatrai 1613. od
Rima odobrenje da moe sebi uzeti koadjutora. Kad nije
dobio pristanak, 1615. zauvijek napusti Split i doe u
Mletke.
U to vrijeme bio je pozivan u Rim, jer je Inkvizicija ve
prije bila saznala da pie opseno teoloko djelo protiv
papinske vlasti i tadanje politike katolike crkve. Kako se
tim pozivima, koji su esto bili laskavi, nije odazivao. Inkvi
zicija zatrai od mletake vlade njegovo izruenje. U strahu
za goli ivot ak se bojao da bi potajno mogao biti
umoren i nagovoren od engleskog poslanika u Mlecima,
odlui otii u Englesku. Na putovanju u London tiskom
objavi u Heidelbergu 1616. brouru Marcus Antonius de
Dominis, archiepiscopus Spalatensis, suae profectionis con
silium exponit (Marko Antonije de Dominis, splitski nad
biskup, obrazlae odluku o svojem putovanju). Rim ga zbog
te broure ekskomunicira a njegove knjige zabrani.
U Londonu je srdano i prijateljski primljen od kralja
Jakova I. i od najvieg drutva. ivio je gospodski, kretao
se u najotmjenijim krugovima, uivao velik ugled i 1619.
bio imenovan dekanom windsorskim.
God. 1617. izale su u Londonu prve etiri knjige njegove
Crkvene drave, peta i esta knjiga tiskana je 1620. u Lon
donu i u Frankfurtu na Majni, a knjige sedma i deveta 1622.
u llunnuu. Knjige osma i deseta nisu nikada objavljene iako

& je Dominis sigurno napisao jer u prije spomenutoj brouri

Iz 1616. navodi njihov sadraj. Nisu sauvane ni u rukopisu
zato to je Inkvizicija zajedno s njegovim mrtvim tijelom
javno spalila sve njegove knjige i rukopise do kojih je mogla
doi. Tako od deset knjiga Dominisova glavnog djela imamo
danas samo osam.
U meuvremenu hrvatski primas nije vie u Londonu
bio zadovoljan kao u poetku. I na tamonjem kraljevskom
dvoru vladalo je spletkarenje i neiskrenost, u emu se isti
cao panjolski poslanik grof Gondomar, pa je poloaj windorskog dekana bio prilino uzdrman. Prilike su za nj postale
jo tee kad je kralj odluio zatraiti od Rima odobrenje
da se prestolonasljednik Charles vjena sa panjolskom
Infantkinjom Marijom. To zbliavanje anglikanskog Londona
1 strogo katolikog Madrida nikako nije odgovaralo Dominisu. Osim toga nije mu prijala ni opora engleska klima.
Razoaran, donosi odluku da se vrati u Rim raunajui
pravom da nee imati veih neprilika, jer mu je tadanji
papa Grgur XV. bio prijatelj iz mladosti.
* Po povratku u Rim objavi 1623. knjiicu Marcus Anto
nius de Dominis, archiepiscopus Spalatensis, sui reditus ex
Anglia consilium exponit (Marko Antonije de Dominis, split
ski nadbiskup, obrazlae odluku o povratku iz Engleske), u
kojoj opravdava svoj boravak na engleskom dvoru. Treba
posebno istaknuti da su bez temelja tvrdnje nekih njego
vih protivnika da je u Londonu preao na anglikansku vje*u. On sam to izrijekom pobija.
Njegov se poloaj u Rimu uvelike pogorao kad je GrIgur XV. naskoro umro a naslijedio ga Urban VIII, na iju
naklonost nije mogao raunati. Inkvizicija ga optui kao
tteretika, baci u zatvor u Aneoskoj tvravi i povede protiv
njega istragu. On se isprva odluno borio za svoje uvjere
nje, no kasnije, naputen i slomljen pritiskom, povue svo
je glavne teoloke teze. U zatvoru se razboli i umre 8. IX.
1624. Inkvizicija nastavi postupak i protiv mrtva Dominisa i
'Osudi ga kao heretika. Njegovo je mrtvo tijelo ostalo nepokopano itave jeseni, dok 21. XII. iste godine nije javno
Spaljeno na Campo di Fiori, na istome mjestu gdje je 1600.
kao heretik bio iv spaljen Giordano Bruno. Zajedno s Dominisovim lesom spaljena je i vrea njegovih tiskanih djela
1 rukopisa.

10

11

P ro b le m im a fizike bavio se Dominis intenzivnije dok

je kao nastavnik predavao u Italiji. Kasnije je sve vie bio
zaokupljen teolokim ispitivanjem. U Mlecima je 1611. ob
javio djelo De radiis visus et lucis in vitris perspectivis et
iride (O vidnim i svjetlosnim zrakama u leama i o dugi).
U njemu raspravlja o svojstvima lea, a zavrava pitanjem
dalekozora. Sto se pak tie Dominisova objanjenja pojave
duge, ono je nailo na puno odobravanje samog Newtona,
iako je istom Descartes dao tono tumaenje te prirodne
pojave. U djelu Euripus seu De fluxu et refluxu maris sen
tentia (Eurip ili Miljenje o morskoj plimi i oseci) navodi
svoju teoriju o redovnoj elevaciji i depresiji morske vode
uzimajui bitne elemente tumaenja od svog zemljaka Federika Grisogona iz Zadra. U istom djelu govori i o obliku
zemlje te pobija miljenje Franje Petria iz Cresa da je taj
oblik mnogostrano nepravilan, usvajajui oblik kugle.
Za svoje ivotno djelo De republica ecclesiastica, koje
je pisao u Splitu gotovo 12 godina, mamo je prouavao
Bibliju, crkvene kanone, zakljuke starijih koncila, djela
crkvenih otaca i tradiciju kranske crkve, nadalje velik
broj novijih teolokih traktata i povijesnih djela, to se vidi
po citatima u samom djelu. Podvrgavajui otroj i nepotednoj kritici tadanje ureenje crkve katolike, Dominis
daje konkretne prijedloge za uklanjanje svega to je u njoj
tetno i pogubno. Njegove su osnovne teze: Potrebno je je
dinstvo svih kranskih crkava, zasnovano na ravnopravno
sti. Rimska crkva nije univerzalna, a papa nema prava na
primat. Sva vlast u crkvi pripada biskupima kao nasljed
nicima apostola. Crkvena je vlast iskljuivo duhovna, pa joj
ne pripada svjetovna vlast. Meu kranskim crkvama i na
rodima prijeko je potreban mir koji se moe postii jedino
meusobnom tolerancijom.
Dominis pie pravilnim latinskim jezikom koji se odli
kuje bogatstvom rijei i fraza, ivahnom, esto uzbuenom
reenicom i efektnim stilom, proetim retorikom, a pone
kad i patetikom. Zna biti i podrugljiv i ironian. Osim na
latinskom pisao je i na talijanskom.
Bio je to veoma uman ovjek, svjestan svoje vrijedno
sti, ije su mnoge ideje i danas aktualne.
V. G.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA MARKA ANTONUA DE DOMINISA

De radiis visus et lucis in vitris perspectivis et iride, Venetiis
1611.
Marcus Antonius de Dominis, archiepiscopus Spalatensis, suae
profectionis consilium exponit, Heidelbergae 1616.
Papatus Romanus, Liber de origine, progressu atque extinctione
ipsius, Londini 1617.
De republica ecclesiastica libri X, Pars 1. continens libros IIV,
Londini 1617; Heidelbergae-Hanoviae 16181622, Pars 1. con
tinens libros IIV, Heidelbergae 1618, Pars 2. continens
libros VVI, Francofurti ad Moenum 1620, Pars 3. conti
nens libros VIIX (Libri VIII et X desiderantur), Hanoviae 1622.
Marcus Antonius de Dominis, archiepiscopus Spalatensis, sui re
ditus ex Anglia consilium exponit, Romae 1623.
Euripus seu De fluxu et refluxu maris sententia, Romae 1624.
LITERATURA O MARKU ANTONIJU DE DOMINISU
5. Ljubi: O Markantunu Dominisu Rabljaninu, Rad 10, Zagreb
1870.
6. Ljubi: Prilozi za ivotopis Markantuna de Dominisa Rablja
nina, spljetskoga nadbiskupa, Starine 2, Zagreb 1870.
. Ljubi: Prilog k razpravi o Markantunu Dominisu Rabljaninu,
Starine 4, Zagreb 1872.
P. Raki: Marko Antun de Dominis, Vienac 9, Zagreb 1877.
S. Hondl: Marko Antonij de Dominis kao fiziar, Vienac 36, Za
greb 1944.
R(edakcija): Dominis (Gospodneti) Markantun, Enciklopedija
Jugoslavije 3, Zagreb 1958.
I. Supek: Marko Antonije de Dominis poruka mira, Encyclopaedia moderna II 56, Zagreb 1967.
13

V. Gortan: Prijevod iz djela Marka Antonija de Dominisa, ibidem

II 56, Zagreb 1967.
2. Dadi: Rad Markantuna Dominisa na problemima fizike, ibi
dem II 56, Zagreb 1967.
. Juri: Graa za bibliografiju Markantuna de Dominisa, ibidem
II 56, Zagreb 1967.
V. Gortan: Dominisovo djelo De republica ecclesiastica. Kolo
12, Zagreb 1968.
I. Supek: Heretik, Zagreb 1968.

M A R K O A N T O N I J E DE D O M I N I S ,
SPLITSKI NADBISKUP,
OBRAZLAE ODLUKU O SVOJEM
PUTOVANJU

M A R C U S A N T O N I U S DE D O M I N I S ,
ARCHIEPISCOPUS SPALATENSIS,
SUAE PROFECTIONIS CONSILIUM
EXPONIT

d prvih godina svog klerikata gajio sam u sebi gotovo

uroenu elju da vidim jedinstvo svih Kristovih crka
O
va. Odvajanje Zapada od Istoka, Juga od Sjevera u vjerskim

ovebam a primis mei clericatus annis in me innatum

pene desiderium videndae unionis omnium Christi Ec
F
clesiarum; separationem Occidentis ab Oriente in rebus fi

pitanjima nikada nisam mogao ravnoduno podnositi. ivo

sam elio upoznati uzrok tako brojnih i tako velikih raskola
i razmotriti da li bi se mogao pronai kakav put da se sve
Kristove crkve zdrue u pravo staro jedinstvo, pa sam gorio
od elje da to vidim. Muila me je unutarnja duevna bol
zbog tolikih razdora meu onima koji ispovijedaju Kristovu
vjeru, zbog vrlo ljute mrnje koja se raspalila meu najgla
sovitijim crkvama i zbog sramotno razderane i rasparane
Kristove tunike. Ta me je bol i prekomjerna alost neobino
satirala i iz dana u dan satire me sve vie. Odatle sam dobi
vao poticaj za gorljivo studiranje.

dei, Austri ab Aquilone aequo animo ferre nunquam pote

ram. Cupiebam anxie tot tantorumque schismatum causam
agnoscere ac perspicere, num posset aliqua excogitari via
omnes Christi Ecclesias ad veram antiquam unionem com
ponendi idque videndi ardebam desiderio. Dolore interno
animi ex tot dissidiis inter Christianae religionis professo
res, ex odiis acerrimis inter nobilissimas Ecclesias inflam
matis, ex tunica Christi foede scissa et lacerata concepto
excruciabar. Qui me dolor et nimia tristitia mirum in mo
dum conficiebat et in dies magis conficit, indeque ad fervens
Studium incitabar.

Bio je lanak vjere da je upravo univerzalna crkva,

rairena po itavom svijetu, ona katolika1 crkva Kristova
kojoj je sam Krist obeao vjenu potporu i koju Pavao na
ziva stupom i potpornjem istine. Sada su nai u Rimu taj
lanak vjere suzili tako da se pod imenom katolike crkve
razumijeva samo Rimska kurija i da se propisuje kako
vrstom vjerom treba vjerovati da jedino u njoj, tovie je
dino u papi, ostaje itav Kristov duh. to je god neko bilo
reeno u ast univerzalne crkve Kristove, sve se to na taj
nain grubom silom i nasiljem nad crkvom prenosi jedino
nn Rimsku kuriju. U Rimu se tako unosi u lanke vjere vrlo

Fuit aliquando articulus fidei Universalem Ecclesiam,

per totum mundum diffusam, esse Ecclesiam illam Christi
Catholicam, cui Christus ipse perpetuam promisit assistentiam, quam Paulus columnam vocat et firmamentum veri
tatis. Nunc articulum hunc fidei nostri Romani contraxe
runt, ut iam Catholica Ecclesia ipsa Romana Curia intelligatur atque in ea sola, imo in solo Papa totum Christi
spiritum residere, firma fide credendum proponatur et quid
quid in honorem Universalis Christi Ecclesiae olim dictum
sit, id totum ad solam Curiam Romanam, per summam vim
et iniuriam Ecclesiae, pertrahatur et ad fidei articulos Ro
mae reducantur plurima, quorum nullam a Christo habu
imus unquam institutionem quibusque insuper animae fi-

1 Katoliki 1 znai: opi, univerzalni.

16

2 Hrvatski latinisti II

17

mnogo onoga to nam Krist nikada nije odredio. Time se,

povrh toga, bijedno zaluuju due vjernika tako da zaslijep
ljeni zajedno sa svojim slijepim vodiima sru i strmoglavljuju se u bezdan. I to me, uz ostalo, ve dugo silno potresa
i u mojoj dui izaziva nevjerojatnu bol.
Nebrojene pak novotarije Rimske kurije i vrlo pogubne
zablude zbog kojih se upropauju due, kri snaga crkve
ne stege, spreava irenje i proiavanje vjere, unose u
crkvu bezbrojne sablazni, remeti graanski mir krana, iza
zivaju meu njima ratovi, rue kraljevstva, dolazi do stra
nih razdora meu crkvama i niu vrlo teke nevolje (to sam
sve ve potpuno tono utvrdio) neu pojedinano navodi
ti jer sve to u potpunosti pretresam u svome djelu Crkvena
drava, koje ve dugo imam pripremljeno pa u ga odmah
dati u tisak i predati tiskaru na kojega se prvoga na ovom
putu namjerim kao prikladnoga.
to sam onda mogao dalje raditi posred nevaljalog i
opakog svijeta? Da sam htio upravljati svojom crkvom kako
je trebalo, prema staroj stezi katolike crkve, da sam htio
nauavati i provoditi u djelo pravo katoliko uenje, bio bih
ubrzao protiv svoje glave vrlo teke oluje iz Rima i vrlo
gadne nepogode. Ve se dugo protiv mene gajila mrnja u
Rimu koji je bio nanjuio da nastojim pisati protiv njegova
shvaanja. Ta ne jedanput bio sam zbog toga opomenut i
prekoren od apostolskog nuncija u Mlecima. Bilo mi je stoga
bolje uzeti krila golubova i odletjeti, otii daleko i pobjei
u pustinju, gdje bih mogao ekati onoga koji bi me oslobo
dio malodunosti i oluje, nego kao dobrovoljni slijepac za
jedno sa slijepcima voditi slijepce u propast.
to su ve biskupi pod rimskim silnitvom? Dodue, u
svjetovnim poslovima, gdje su bogate sveenike slube i
gdje se istiu svjetovnim dostojanstvom, oni su velikai,
ugledni ljudi i prvaci, ali nikada nisu biskupi osim u krivom
znaenju. Biskupsko naime dostojanstvo i vlast ostalih
biskupa potpuno su propali jer je cjelovita uprava svih
crkava prenijeta na Rim, a sami su biskupi jedva zamjenici
i slubenici gospodina pape, nevrijedni, prezreni, tlaeni,
gaeni i bijedno podloni ne samo papi nego i kardinalima
i tako brojnim kongregacijama koje su protiv njih osnovane
u Rimu, pobonim legatima, apostolskim nuncijima, inkvi-

delium miserabiliter decipiuntur ac consequenter caeci si

mul cum suis caecis ductoribus in barathrum perditionis
ruunt ac praecipitantur. Atque haec, inter caetera, tandiu
me summa afficiunt molestia doloremque in animo meo
excitant incredibilem.
Innumerabiles vero has Romanae Curiae novitates perniciosissimosque errores, quibus et clades animarum exer
cetur et disciplinae Ecclesiasticae vigor frangitur et fidei
propagatio ac perpurgatio impeditur et scandala innumera
in Ecclesiam invehuntur et pax civilis Christianorum turba
tur bellaque inter ipsos cientur et regna subvertuntur et
schismata horrenda fiunt Ecclesiarum et mala gravissima
oriuntur (quae omnia iam exactius observavi), nunc singillatim commemorare praetermitto, quia haec omnia in meo
opere de Republica Ecclesiastica plene persequor, quod iandiu praeparatum habeo statimque illud typis dabo et calcographo, qui mihi in hoc itinere primus commodus occur
rerit, imprimendum consignabo.
Quid ergo facerem amplius in medio nationis pravae
atque perversae? Si meam Ecclesiam regere, ut par erat,
iuxta veterem Catholicae Ecclesiae disciplinam, si doctri
nam veram Catholicam et docere et exercere voluissem,
gravissimas in caput meum procellas Romanas foedissimasque tempestates accelerassem, contra quem iandiu odi
um conceptum Romae fovebatur, quae meos in scribendo
adversus ipsius sensa labores iam subolfecerat, nam et per
Nuncium apostolicum Vanetiis commorantem non semel
monitus hac de re et correptus fui. Satius ergo fuit pennas
columbae assumere et avolare, elongari fugereque ad solitu
dines, ubi expectare possim eum, qui salvum me faciat a
pusillanimitate spiritus et tempestate, quam me caecum vo
luntarium cum caecis in interitum caecos ducere.
Quid sunt iam episcopi sub Romano potentatu? In tem
poralibus quidem, ubi opima sunt sacerdotia et diginitate
eminent saeculari, magnates sunt, conspicui sunt, principes
sunt, sed episcopi, nisi aequivoce, nequaquam fiunt. Reliquo
rum vero episcoporum episcopalis dignitas et potestas tota
periit. Regimen enim omnium Ecclesiarum totum est Ro
mam redactum, ipsi vero episcopi sunt domini Papae vix
vicarii et administri, viles, contemptibiles, oppressi, concul-

18
19

itarima, vizitatorima i, naposljetku, nebrojenim redovima

redovnika i njihovim fratrima, koji se svojim apostolskim
privilegijima ve ne samo izjednauju s biskupima nego ih
i nadvisuju, spreavaju u upravljanju i otimaju im vlast.
Pod rimskim papom crkva nije vie crkva, nego neka ljud
ska drava, potpuno pod svjetovnim papinim samovlaem.
Ona je vinograd da se od njega opija jedino Noa, ona je
stado da ga pastir muze do krvi, ia, tovie brije, odire
mu kou i kolje.
Zato dakle da ne pobjegnem da ne bih vie gledao te
opaine ili ak da ne bih postao njihov suradnik i sauesnik?
Krist me je postavio za psa uvara u svojem stadu, pa ne
smijem vie biti nijem kao to su nijemi svi rimskom bisku
pu podvrgnuti biskupi koji s jedne strane primamljeni
nadom a s druge uplaeni strahom ute i radije dodvo
ravajui se ure zajedno sa svojim voom u propast. A
kako poslunost stvara prijatelje, a istina mrnju,2 budui
da napustiti istinu niti mogu niti smijem, svakako sam
morao pobjei od najblie mrnje i ukloniti se njezinim re
dovnim posljedicama: otrovu i bodeu. Dotle smo naime u
nae vrijeme doli da se u Rimu i radi obrane Rima crkveni
sporovi vie ne povjeravaju ni teolozima ni koncilima, nego
muiteljima, krvnicima, razbojnicima, krvopijama i uboji
cama srodnika.
S ovih deset knjiga Crkvene drave, koje u, kako sam
spomenuo, odmah objaviti, nastojim najvie oko toga dae
otkriju pogreke Rima, da izau na vidjelo istina i spasonosnost katolikog uenja i stege, da se veoma brojne crkve,
odbaene i uklonjene od nae rimske, zadre u katolikom
(opem) znaenju, da se put k jedinstvu svih Kristovih
crkava migom i prstom ako ne sasvim pokae, a ono bar
natukne, da svi, ako je ikako mogue, jedno govorimo i jed
no mislimo. Nadalje, da se suzbiju razdori i da se kran
skim vladarima oduzme prilika da smiljaju meusobna
tlaenja i da pod izlikom vjere i religije remete javni mir i
spokoj stvo kranskog naroda tegobnim i doista bezbonim
ratovima, pa da radije uprave svoje sile na to da se Kristove
crkve, koje jecaju pod jarmom tirana, pravih nevjernika,
vrate u negdanju slobodu.
* Citat iz Terencijeve komedije Andranka, stih 68.
20

cati, subiecti miserabiliter non soli Papae, sed cardinalibus

totque congregationibus contra illos Romae institutis, lega
tis a latere, nuntiis apostolicis, inquisitoribus, visitatoribus
ac demum regularium innumeris ordinibus eorumque fratri
bus, qui iam suis apostolicis privilegiis non aequantur modo
episcopis, sed eos etiam superant impediuntque in regendo
ac eorum absorbent potestatem. Ecclesia sub Romano pon
tifice non est amplius Ecclesia, sed respublica quaedam hu
mana, sub Papae monarchia tota temporali, vinea est ad so
lum Noe inebriandum, grex est, quem pastor emungat ad
sanguinem, tondeat, imo radat, imo excoriet et mactet.
Cur igitur non fugiam, ne mala ista videam amplius neve etiam eorum sim cooperator et particeps? Canem me
Christus in suo grege posuit; mutus esse amplius non de
beo, sicut muti sunt omnes episcopi, qui hinc spe allecti, in
de metu territi silent potiusque assentantes simul cum du
ce ad praecipitium properant. Quoniam vero obsequium ami
cos, veritas odium parit, cum veritatem deserere neque pos
sim neque debeam, odium propinquum mihi omnino fugi
endum fuit odiique effectus iam ordinarii: venena et pugio
nes fuerunt evitandi. Eo enim nostris temporibus redacta
res est, ut Ecclesiasticae controversiae non theologis ampli
us, non conciliis, sed tortoribus, sed carnificibus, sed sicari
is, sed sanguinariis, sed paricidis defendendae Romae aut
Roma committantur.
Decem de Republica Ecclesiastica, quos, ut monui, statim edam, libris illud maxime conor, ut Romani errores de
tegantur, veritas et sanitas Catholicae et doctrinae et disci
plinae aperiatur, Ecclesiae plurimae, a nostra Romana abiectae et repudiatae, in Catholico sensu retineantur, unio
nis omnium Christi Ecclesiarum via nutu et digito si non
demonstretur, saltem indicetur, si quo modo fieri possit, ut
unum dicamus omnes, unum sentiamus et schismata com
primantur principibusque Christianis ansa eripiatur oppres
sionem inter se meditandi et sub obtentu religionis ac fi
dei publicam populi Christiani pacem et tranquillitatem bel
lis importunis ac vere impiis perturbandi, sed potius eo
vires suas dirigant, ut Ecclesiae Christi sub iugo tyran
norum vere infidelium gementes in libertatem pristinam vin
dicentur.
21

CRKVENA DRAVA

PREDGOVOR

ilo je vrijedno i za mene doista vrlo poeljno da ovo

svoje djelo, prije nego se tiska, dostavim jedino vama,
potovani oci, i uenim profesorima svete teologije i ujedno
vrsnim sveuilitima i da vam ga tako predam da ga pretresete svojim ak strogim, ali iskrenim ispitivanjem. No umna
anje tako velikog broja rukopisnih primjeraka nije mi bilo
ni lako, ni slobodno, ni sigurno, tovie prelazilo je moje
snage. Izjavljujem dakle da ovo prvo izdanje ima poglavito
taj cilj da vi (oci i brao, vrli ljubitelji Boga) i svi ueni,
poboni i katoliki teolozi ispitate samo djelo pomno, ali
s ljubavlju. Ja ne izbjegavam, ak ivo elim tonu ocjenu
svih glasovitih kolegija teologije, a osobito naeg u Padovi,
iji sam ja lan i drug. Traim takoer slobodan sud poto
vane i u itavom kranskom svijetu ugledne Sorbonne, i
jem sam se otroumlju i tonosti uvijek divio i iju posto
janost i slobodu veoma cijenim jer nije navikla da se prila
gouje prilikama i da na mig bude posluna, nego da samu
istinu vie cijeni od svih ljudskih predrasuda i strasti.
I
samoga presvetog rimskog papu najponiznijim molba
ma molim da ovo moje djelo, izdano sa spomenutom
svrhom, ne primi neprijazno i ne samo da ne sprijei da
ono doe pod pomno, to elim, ispitivanje uenih ljudi,
nego i da on sam u prvom redu, koliko to moe Njegova
Svetost, nastoji i pobrine se da ono bude podvrgnuto bri
noj ocjeni svih razboritih italaca. Ako pak on to sprijei i
itavo djelo, po obiaju, dade spaliti ili ukloniti iz sebi pod
lonih crkava, itav e kranski svijet morati opaziti i uvid-

22

DE R E P U B L I C A E C C L E S I A S T I C A

PRAEFATIO

aec nostra, antequam typis ederentur, operae precium

erat mihique certe perquam optabile solis vobis. Pa
H
tres venerandi, discretisque sacrae Theologiae professoribus
ac almis simul Universitatibus communicasse et vestro eti
am severo, sed sincero examine excutienda proposuisse.
Illud vero mihi nec facile, nec liberum, nec tutum fuit, imo
nec mearum virium exemplaria tot manuscripta congemi
nare. Profiteor igitur hanc primam impressionem eo potis
simum a me dirigi, ut a vobis (Patres fratresque Dei amantissimi) omnibusque theologis doctis, piis et Catholicis opus
ipsum diligenter, sed cum charitate examinetur. Exactam
ego celeberrimorum quorumque sacrae Theologiae Collegio
rum trutinam non defugio, imo cupio et exopto, Patavini
praesertim nostri, cuius ego membrum sum et socius. Eti
am liberum venerandae totique orbi Christiano conspicuae
Sorbonae iudicium expeto, cuius ego ut acumen solidita
temque semper sum admiratus, ita constantiam libertatem
que plurimi facio, utpote quae non temporibus famulari ac
ad oculum servire solita est, sed veritatem ipsam omnibus
praeiudiciis ac perturbationibus humanis anteferre.
Hoc etiam ab ipso sanctissimo Romano Pontifice humil
limis precibus contendo, ut hanc operis mei editionem eo,
quo dixi, fine publicatam non gravate ferat neque solum
non impediat, quo minus ad sedulum, quod cupio, virorum
doctorum examen perveniat, sed etiam ut accuratam om
nium prudentium lectorum censuram subeat, ipse impri
mis, quantum in sua Sanctitate est, satagat atque urgeat.
Quod si impedierit totumque opus, de more, igni addixerit
aut ex Ecclesiis sibi subditis exterminari curaverit, non po23

jeti da on ne eli pomou razloga nego pomou sile ouvati

svoje zloupotrebe i drati crkvu potlaenu laima i da se, ne
pouzdavajui se u svoju stvar, kako nema nikakva tita, ni
kakva oklopa, nikakve asne zatite protiv odapetih strijela,
slui bijednim izmicanjem, tovie sramotnim bijegom i
pomno pazi ne dodue da ne bude pobijeen, nego da se ne
pokae pobijeenim svojim sljedbenicima, od ijih oiju zato
krije i nae oruje i svoje rane.
Ako je moj napadaj slab, ako je isprazan, a on nosi tit
vjere, ega da se boji? Zato da bjei? Zato da se povlai
iz boja? Zato da krije oruje kojim je napadnut? Krijem
ga rei e da ne bi nakodilo nenaoruanima, da ne bi
povrijedilo oi i kou novacima. Zabranjujem i daleko od
bijam kunu knjigu da ne bi namjestila zamku neupuenijima, naivnijima i premalo izobraenima i da ih ne bi zava
rala lanim izgledom prihvatljivih sofizama. Pa dobro. Ovu
onda knjigu i njoj sline zabranjuj, preblaeni Oe, nevje
stom puku i, ako ti se mili, onima koji su slabo upueni u
crkvene knjige, pa ak i poluuenim kandidatima teologije.
Ne protivim se. Izuzmi ipak, zaklinjem te, posebno izuzmi
iz te ope zabrane stare crkvene borce, sve biskupe, pojedi
ne kolegije uitelji teologije i sve magistre i licencijate
svete teologije. Svima njima, molim, ne samo dopusti da
takve sporne spise slobodno itaju nego im i svjetuj da ih
revno prouavaju pa im vlau kojom si moan to i nareuj.
Meutim najpravinije je odustati od potpune osude i
odgoditi kaznu za moje djelo dok ne bude do kraja proita
no. Ako ovu knjigu smjesta zabrani, time vrlo mnogo i ne
pravedno kodi ili meni ili, presveti Oe, sebi. Meni, ije se
zablude, ako ih ima, nee otkriti bude li knjiga utjela, pa
u tako ustrajati u zabludi tvojom krivnjom, preblaeni pa
pa, koji si kao moj najblii pretpostavljeni duan da me od
zablude odvrati. Ako pak govorim istinu, a ipak po tvojoj
zapovijedi moj glas bude uutkan (neka mi bude slobodno
kazati ono to se vama mili raditi), zacijelo najvie kodi
sebi jer zatvara oi da ne bi vidio istinu i daleko je odbija
da ne bi dola do tebe. Tako e sam slijep propasti u svojoj
sljepoi i zajedno sa svojim slijepcima, kojima tu istinu kri
je, upasti u jamu vjene osude.

test orbis universus Christianus non advertere et agnosce

re, ipsum non ratione, sed vi suas tueri velle usurpationes
Ecclesiamque falsitatibus oppressam detinere adeoque cau
sae suae diffisum, cum clypeum nullum habeat, loricam
nullam, nullum adversus tela intorta honestum munimen
tum, ignava declinatione, imo fuga uti turpissima ac se
dulo cavere, .non quidem ne vincatur, sed ne victus suis ap
pareat asseclis, a quorum conspectu propterea et tela no
stra et vulnera sua abscondit.
Si debilis, si inanis impetus noster sit, si ipse fidei cly
peum gestet, quid timeat? Cur refugiat? Cur se e proelio
subducat? Cur, quibus impetitur, tela abscondat? Abscon
do, inquiet ne inermibus noceant, ne tyronibus oculos
cutemque perstringant: librum pestiferum prohibeo longeque arceo, ne rudioribus, simplicioribus parumque eruditis
laqueum struat et sophismatum plausibilium fuco fraudem
faciat. Esto. Librum hunc igitur aliosque similes. Pater
Beatissime, prohibe plebi imperitae ac, si placet, etiam lite
ratura tenui imbutis, imo Theologiae candidatis semidoctis.
Non repugno. Excipe tamen, obsecro, expresse excipe ab
hisce generalibus prohibitionibus veteranos Ecclesiae pugi
les, Episcopos omnes, singula doctorum theologicorum Col
legia universosque in sacra Theologia magistros et licentiatos. His, quaeso, omnibus non modo liberam huiusmodi
controversalium scriptorum lectionem permitte, sed et stre
nuum eorundem examen suade et pro ea, qua polles, pote
state praecipe.
Interim vero ab operis nostri nondum perlecti absolu
ta damnatione abstinere censuramque suspendere certe est
aequissimum. Si statim comprimas librum, aut mihi pluri
mum et iniuste noces aut. Sanctissime Pater, ipse tibi. Mihi,
cuius errores, si qui sunt, libro obmutescente, non detegen
tur, adeoque vestra. Beatissime Pontifex, culpa in errore
perseverabo, a quo me ut proximus meus Praelatus teneris
revocare. Sin vera loquar et nihilominus iussu tuo vox mea
comprimatur (licet dicere, quod vobis libet facere), tibi cer
te obes maxime, qui nempe, ne veritatem videas, claudis
oculos eandemque, ne ad te accedat, longe propellis, ut ipse
caecus in caecitate pereas et cum caecis tuis, quibus ean
dem veritatem abscondis, in foveam cadas aeternae dam
nationis.

24

25

RIMSKA CRKVA
e sam u prvoj knjizi ovog djela odredio oblik crkvene
drave potpuno uklonivi iz nje samovlade, u drugoj
sam toj istoj dravi dao njezine upravljae i slubenike, u
treoj sam po nekom hijerarhinom redu meusobno raspo
redio same crkvene slubenike bez ikakva ak i prividna iz
gleda vidljiva samovlada, a sada bih, ne zaustavivi korak,
bio pristupio istraivanju i tumaenju vlastite moi ove
drave da me, dok sam urno iao tom cilju, nije kao nekim
vihorom i olujom zadrala pretjerano uzdignuta oholost
Rimske crkve. Dok se ona vrstom odlukom ne ustruava
zadrati ono samovlade za koje sam smatrao da sam ga vrlo
daleko udaljio od nae drave, prisiljen sam da se kod nje
zadrim i da i dalje nastojim, ako bude mogue, odvratiti je
od suvine revnosti u obrani nekog prisvojenog primata.
Ona e zacijelo biti na mene ogorena i ljuta to joj u
samom razmatranju crkvene hijerarhije nisam potpuno potinio sve ostale crkve itavog kranskog svijeta, to nisam
sve biskupe, sve primase, sve metropolite i sve patrijarhe
uinio podlonima njezinu biskupu kao vrhovnom vidljivom
glavaru u ovoj dravi, jedinom Kristovu zamjeniku i univer
zalnom biskupu, to nisam prikazao sjaj samoga rimskog
klera, tj. raskonog kardinalskog kolegija i njegove pred
nosti nad klerom svih ostalih crkava i to nisam uzeo u raz
matranje izvanrednu vlast apostolskih legata, nego sam pre
ko svega toga utke preao kao da to u crkvenoj dravi ne
zauzima nikakvo ili bar ne najistaknutije mjesto. Ovdje
dakle treba da neko vrijeme zaustavim svoj korak i da ovu
knjigu posebno namijenim rimskom primatu.
Doista, to je teak zadatak, opasno raspravljanje, posao
pun omraze. Dok se time bavim, vidim da me mui ista
tjeskoba koja je neko muila Ambrozija te gotovo nije
imao kamo da se obrati. Car Valentinijan bio je izdao zakon
da o tadanjim spornim vjerskim pitanjima nikome ne bude
slobodno suditi drukije nego to je on sam bio presudio u
prilog arijanaca. I po provincijama je istovremeno izdan na
log: Tko se god suprotstavi caru, neka bude smaknut ma-

26

I
DE ROMANA ECCLESIA
onstituta iam a nobis in primo huius operis libro Ec
clesiasticae Reipublicae forma cum totali ab ea monar
C
chiae remotione, datis in secundo libro suis eidem Reipub
licae rectoribus et ministris, dispositis tertio libro, aliquo
ordine hierarchico, ipsis inter se Ecclesiae ministris, absque
ulla visibilis monarchiae specie vel apparenti, ad huius no
strae Reipublicae propriam potestatem indagandam et
explicandam inoffenso pede accessissem, nisi me eo prope
rantem Romanae Ecclesiae elati nimium spiritus quasi tur
bine quodam aut tempestate detinuissent. Quam enim mo
narchiam me putabam longe longius a nostra Republica
amandasse, eam Romana Ecclesia obfirmatis animis adhuc
retinere dum non veretur, cogor cum ea moram facere conarique ulterius, ut eam a nimio usurpati cuiusdam Prima
tus defendendi studio, si fieri possit, absterream.
Indignabitur certe ac irascetur mihi, quod in ipsa Ec
clesiastica hierarchia recolenda ei reliquas omnes totius
orbis Christiani Ecclesias plane non subdiderim, quod ip
sius episcopo episcopos omnes, primates omnes, omnes metropolitanos, patriarchas omnes, tanquam supremo in hac
Republica visibili capiti, soli Christi vicario et episcopo uni
versali, non fecerim subiectos, quod ipsius cleri Romani, id
est pompatici cardinalium Collegii splendorem et supra re
liquos omnes omnium Ecclesiarum cleros praerogativas non
extulerim, quod legatorum apostolicorum potestatem eximi
am non consideraverim, sed haec omnia praetermiserim,
quasi in Republica Ecclesiastica aut nullum aut non eminentissimum locum occupent. Hic igitur sistendus mihi pes
est tantisper ac liber hic peculiaris Romano Primatui dedi
candus.
Arduum vero negotium, periculosa tractatio, res plena
invidiae. In qua dum versor, iis me angustiis premi cerno,
quibus aliquando pressus Ambrosius, quo se verteret, ferme
non habebat. Valentinianus imperator legem tulerat, ne cui
esset liberum iudicare de rebus fidei tunc controversis, nisi
prout ipse, in gratiam Arrianorum, iudicarat, et per provin27

em! Vodila se raspra kome pripada milanska crkva, da li

Ambroziju ili arijancu Auksenciju. Car je naredio da presu
du o tome donesu u carskoj palai svjetovnjaci. Kako je
postupao Ambrozije? Tvrdio je da svjetovnjacima ne pripa
da sud o vjeri, ali je spomenuo i teak poloaj u kojem su
se nali katoliki svjetovnjaci. Ima li tko ree koji bi bilo
sim bilo zajedno s nekolicinom mogao rei caru: Ne odo
bravam tvoj zakon? Zar se govoriti o tome ne doputa sve
enicima, a doputa svjetovnjacima? Zar e suditi o vjeri
onaj koji se nada carevoj milosti ili se boji da ga ne uvri
jedi? Nadalje, zar u poiniti to da za suce izaberem svje
tovnjake da bi, ako se budu drali vjerske istine, bili ili
stavljeni van zakona ili ubijeni kako odreuje zakon donesen
0 vjeri? Ja u dakle izloiti ljude ili varanju ili kazni.
To su, eto, i moje tjeskobe. Zakon je: to god papa
rekne, odredi ili uini u pitanjima vjere, to je istinito, neoskvrnjivo, nepovredivo; tko se tome suprotstavi, neka bude
smaknut maem! Mogu li izrei iskren sud o stvari o kojoj
namjeravam raspravljati dok se ili nadam milosti, ako po
vlaujem lai, ili bojim da se ne zamjerim, ako se drim
istine? Kako da se borim za istinu ako se na temelju zako
na donesena i napisana krvlju zastupnici istine ili stavljaju
van zakona ili ubijaju? Sebe samoga izlaem dakle varanju
ili kazni. S obje strane sigurna je patnja: s jedne za tijelo,
a s druge za duu.
Rado bih zajedno s Ambrozijem rekao Njegovoj Sve
tosti: Ako treba raspravljati, nauio sam raspravljati u
crkvi, to su inili i moji preci; ako u pitanju vjere treba
vriti usporedbe, to treba da pripada sveenicima, kako se
1 dogodilo za vladara asne uspomene Konstantina, koji nije
prethodno izdao nikakve zakone, nego je slobodan sud pre
pustio sveenicima. Ukloni dakle zakon ako eli otvore
nu borbu! Neka mi, preblaeni Oe, bude slobodno izloiti
ne po svojem posebnom i privatnom miljenju neto na to
bi se nepromiljeno i ludo mogao drznuti osobito uzbuen
osjeaj, nego iznijeti na vidjelo ono to su predali, naua
vali, utvrdili i razjasnili sama istina, sveti zakoni, povijesni
spisi crkve katolike, vjera, razum, evanelje, Sv. pismo,
pravovjerni oci i potovani starjeine nepovredive crkve.
Neka potovanim biskupima i svakom katoliku koji se bavi
Sv. pismom i koji je obrazovan bude slobodno da ovo moje

cias uno momento mandatum fuerat, ut quicunque obviave

rit imperatori feriatur gladio. Contendebatur, cuiusnam es
set Ecclesia Mediolanensis, Ambrosiine an Auxentii Arriani.
Iudicium hac de re in palatio a laicis habendum indixerat im
perator. Quid Ambrosius? Negat iudicium fidei ad laicos per
tinere, sed et illas catholicorum laicorum commemorat an
gustias. Quis est, inquit, qui possit, vel unus vel inter
paucos, dicere imperatori: Lex tua mihi non probatur. Non
permittitur hoc dicere sacerdotibus, permittetur laicis? Et
iudicabit de fide qui aut gratiam sperat aut metuit offensam?
Deinde ipse committam, ut eligam iudices laicos, qui, cum
tenuerint fidei veritatem, aut proscribantur aut necentur,
quod lex de fide lata decernit? Ego igitur aut praevaricationi
offeram homines aut poenae.
Hae porro sunt meae quoque angustiae. Lex est, ut
quicquid dixerit, statuerit feceritve summus Pontifex in re
bus fidei, id verum, id sacrosanctum, id inviolabile sit; qui
contradixerit, gladio feriatur. Quod iudicium in re, quam
propono disputandam, ferre possum sincerum, dum aut spe
ro gratiam, si obsequar falsitati, aut metuo offensam, si ve
ritatem sequar? Quomodo veritatem propugnem, si verita
tis assertores, ex lege data ac sanguine scripta, aut proscri
buntur aut necantur? Me igitur ipsum aut praevaricationi
offero aut poenae. Utrinque certa crux: hinc corpori, illinc
animae.
Dicerem libenter suae Sanctitati cum Ambrosio: Si
tractandum est, tractare in Ecclesia didici, quod maiores
fecerunt mei; si conferendum de fide, sacerdotum debet es
se ista collatio, sicut factum est sub Constantino augustae
memoriae principe, qui nullas leges ante praemisit, sed li
berum dedit iudicium sacerdotibus. Tolle igitur legem,
si vis certamen. Liberum sit. Pater Beatissime, mihi non ex
meo peculiari et privato sensu quicquam promere, quod pos
sit praesertim perturbata affectio temere stulteque audere,
sed quod veritas ipsa, quod sacrae leges, quod Ecclesiasti
cae catholicae historiae, quod fides, quod ratio, quod Euan
gelium, quod Sacrae literae, quod patres orthodoxi, quod
venerandi sacrosanctae Ecclesiae senatus tradiderunt, docu
erunt, sanxerunt, explicarunt, in medium proferre. Liberum
sit venerandis episcopis et cuique catholico, Sacris literis
addicto et erudito, haec ipsa legere et iudicare. Neque quis-

28

29

djelo ita i prosuuje. U tom prosuivanju neka se nitko

od njih ne nada milosti i ne boji uvrede. Tako e onda sama
istina vrlo jasno zablistati. Zacijelo ne smije odbiti otvore
nu borbu, pa ako je eli, dokini zakon!

quam eorum in his diiudicandis aut gratiam speret aut me

tuat offensam. Sic enim veritas ipsa patentissime eluces
cet. Certamen profecto recusare non debes, sed tolle legem,
si vis certamen.

II
ZA KARDINALE SE BIRAJU NEVRIJEDNI SVJETOVNJACI

II
LAICI INDIGNI CARDINALES ELIGUNTUR

akvi li se sve ljudi u nae vrijeme preteno biraju za

kardinale, to je vrednije aljenja nego opisivanja.
K
Koliko se mnogo prelata veoma zaslunih za Rimsku crkvu
i istaknutih u uenosti i vrenju poslova prezire, zabacuje
i odbija! Meutim kardinalsku ast dobivaju oni koji su
puni novaca i koji uz golemu cijenu kupuju onaj nitetni
crveni eir* a inae su nesposobni da upravljaju crkvom,
neizobraeni, rasputeni i sablanjivi (uz dunu ast estiti
ma od kojih neke sam poznajem i potujem), pa kardinal
sku ast trae, dobivaju i vre kao neku zemaljsku vlast
samo zbog svjetovne tatine. Ili se iz blata uzdiu ljudi naj
prostiji i bez ikakve vrijednosti kao papini neaci, sigurni
za tu trajnu slubu, da prilikom koncila uvrste svoje svje
tovne planove i da time izgube mogunost, odvanost, ak
i umjenost da ikada napuste papinu stranku. Ili se pak
kardinalskom au poauju sinovi ili braa vladara, koji
se uvrtavaju meu kardinale ponajvie pod imenom i na
zivom akona, a u stvari su isti svjetovnjaci bez ikakva
svetog reda i moda nikada nee ni biti zareeni. I ti isti
svjetovnjaci hoe da imaju prednost pred biskupima, a mi
se ne stidimo i njih ubrajati meu crkvene dostojanstveni
ke! Rimska se crkva ve pretvorila u pravu svjetovnu kuriju.
Gotovo svi crkveni poslovi, pa i oni koji pripadaju sa
mim biskupima u njihovoj redovnoj vlasti ili metropolitima,
krajnjom nepravdom i nasiljem, kako smo vidjeli u prethod
noj treoj knjizi, povueni su u Rimsku kuriju. Meutim
papa, bilo zato to eli da osloboen briga mirno uiva u
svojoj papinskoj vlasti bilo to je potpuno zaokupljen
svjetovnim stvarima, povjerava te poslove kardinalskim
* Oznaka kardinalske asti
30

uinam vero his temporibus cardinales plerunque eligan

Q
tur, magis lugendum est quam describendum. Quot prae
lati de Ecclesia Romana optime meriti in doctrina et rebus
agendis consummatissimi contemnuntur, postergantur, abiiciuntur? Et vel bene nummati,qui ingenti precio vanissimum
illum rubrum galerum coemunt, etiam alioquin ad regimina
Ecclesiastica ineptissimi, illiterati, dissoluti, scandalosi (sal
vo suo bonis, quos ipse aliquos novi et observo, honore), qui
cardinalatum uti terrenum quendam principatum et ambi
unt et retinent et tractant sola vanitate temporali, vel vilis
simi et nullius precii homines de stercore eriguntur, ut pa
pae nepotes de eorum perpetuo famulitio securi, sua con
silia humana in occasione Conclavis firmiora faciant, neque
illi possint neque audeant, imo neque sciant ab eorum se
factione separare, vel principum filii aut fratres cardinalatu
decorantur, qui sub diaconorum nomine ac titulo ut pluri
mum inter cardinales reponuntur, revera meri laici et nul
lo sacro ordine initiati et fortasse nunquam initiandi. Et hi
quoque meri laici volunt episcopis anteferri, nec erubescimus
illos quoque inter Ecclesiae praelatos numerare. Iam Eccle
sia Romana in curiam versa est saecularem.
Et quia per summam iniuriam et vim omnia iam ferme ne
gotia Ecclesiarum, etiam ad episcopos ipsos in suo ordina
rio regimine aut ad metropolitanos pertinentia, ut vidimus
libro 3. praecedenti, ad Romanam sunt attracta curiam,
papa vero, aut a molestiis liber papatu suo vult quiete frui
aut in temporalibus totus occupatus, cardinalium congrega
tionibus illa committit. Cardinales vero plurimi nihil minus
genio indulgere volentes negotiorumque Ecclesiasticorum ut
31

kongregacijama. Kardinali opet, elei jednako kao i papa

ugodno ivjeti i ponajvie neupueni u crkvene poslove,
prenose ih na svoje tajnike i istrane slubenike, veinom
najprostije osobe i silno pohlepne za dobitkom, pa ih rjea
vaju na temelju njihova izvjetaja. Gdje ne tee zlato, ondje
posao zapinje i ne moe doi do rjeenja, a pravda se naginje na onu stranu na kojoj je vie zlata. A ipak mi biskupi i
metropoliti veoma ludo, ak vlastitom voljom i redovne po
slove prenosimo na Rimsku kuriju u kojoj univerzalnom
crkvom ne upravljaju ni pape ni kardinali, nego grabeljivi
I podmitljivi tajnici. Ta papa se zajedno s kardinalima bavi
svjetovnim poslovima kao kudikamo vanijima, a o boan
skim i crkvenim stvarima ne vodi rauna.

plurimum ignari, ad ipsorum secretarios et auditores, vilis

simas ut plurimum personas et lucri avidissimas, negotia
ipsa deferunt eorumque relatione decidunt. Et ubi aurum
non fluit, negotium haeret neque ullum finem habere potest,
atque ex ea parte iustitia, ex qua maius auri pondus, pro
pendet. Et tamen nos episcopi atque metropolitani, non sine
magna stultitia, nihilominus sponte etiam, nostra propria et
ordinaria negotia ad Romanam curiam transmittimus, in
qua non papa, non cardinales, sed Harpyiae secretarii mer
cenarii gubernant Ecclesiam universalem. Papa enim cum
cardinalibus in rebus temporalibus, tanquam longe maioris
momenti, occupantur, divina et Ecclesiastica parvi pendunt.

III

III

PAPINSTVO TREBA SVESTI NA PRAVU MJERU

PAPATUS AD IUSTAM MENSURAM REDIGENDUS EST

ada pak potlaena crkva nije mogla sa svoje ije strgnuti taj jaram, jadnica je podnosila taj teret tei od
Etne i esto kao svjedoke svojeg robovanja i boli, preko
usta i pera svojih sinova, iznosila sad otre i pravedne na
padaje sad opet tualjke i jadikovke. Priznajem da me to
doista uzbuuje i poziva da sudjelujem u opoj tualjci, pa
ne mogu a da alobnoj jadikovki ostalih ne pridruim i svoju,
ma kakva ona bila. O sljepoe naroda! 0 ropstva sveenstva!
0 teke li bolesti kranstva, poasne i zaista odve smrto
nosne! Ona se rairila kudikamo vie nego neko nesretno
arljanstvo i zarazila je Kristovu crkvu kunom zarazom i
oslabila je bijednim komadanjem tako da ve pomou naj
veeg nasilja i nepravde u presvetoj Kristovoj zarunici
gospodari raskol. Kad uju rije raskol, ustaju nai Rimljani,
proglaavaju se jedinim njegovim neprijateljima i nazivaju
papinstvo jedinom vezom jedinstva i jedinom sponom da
se itava crkva ne raspadne na dijelove i komade. Ja, na
protiv, tvrdim da je papinstvo isti raskol i stranka koja se
odvaja od ostalog sklopa crkvenog tijela. Budui da je ta
stranka nasiljem i opainom dugo bila nadmona, prisvaja
scb| Jedinoj ime i asti crkve, a sve ostale skupove, koji se

32

bi vero oppressa Ecclesia iugum hoc a cervicibus suis

repellere non potuit, misera sustinuit onus hoc Aetna
U
gravius ac frequentes emisit servitutis suae dolorisque tes
tes, in ore scilicet calamoque filiorum suorum, nunc acres
iustasque criminationes, nunc planctus et eiulatus. Quibus
ego certe me excitari fateor ac in partem publicae querimo
niae advocari adeoque non posse reliquis lugubrem Eccle
siae cantilenam concinentibus meam qualemcunque non
adiungere. O caecitatem populi! O servitutem cleri! O mor
bum Christianitatis gravem, epidemicum nimisque vere ca
pitalem! qui longe latius quam infelix olim Arianismus gras
satus est Christique Ecclesiam pestifera contagione infecit
ac miseranda dilaceratione debilitavit, ut iam sanctissimae
Christi sponsae schisma per summam vim iniuriamque
dominetur. Schismatis audito nomine assurgunt insurguntque nostri Romani, se solos schismatis hostes ferunt, solum
clamant papatum unitatis vinculum unicumque retinaculum,
ne in partes et frusta Ecclesia tota dilabatur. Ego vero pa
patum schisma merum esse assero ac probo factionemque
se a reliqua corporis compage avellentem. Quae quia per
vim nefasque iamdiu praevaluit. Ecclesiae nomen titulosque
3 Hrvatski latinisti II

33

ne pridruuju tom odvajanju, smatra raskolnicima, dakako

kao to luaci sanjaju da su samo oni pametni, a da svi dru
gi luduju.
No kad bi se ta mahnita nametnuta glava, koja je to
samo po imenu, a u stvari je samo ud crkve, svela na mjesto
koje joj pripada i na pravu mjeru, uvjeren sam da bi se i
tavo tijelo kranstva, makar pojedini njegovi dijelovi imali
u nekim pitanjima razliito miljenje i obilovali svojim tu
maenjem, vrsto povezalo vezom mira i bratske zajednice
i da bi njegova pojedina stada bez naduvena hvastanja jedno
drugome u spornim pitanjima mimo i ljubazno odobrilo
slobodu. Kao to se naime iz podvojenih miljenja u dogma
tici raaju raskoli, tako se opet iz raskola, koji je nadmoan
pomou nasilja i tiranije, u sporovima bilo sitnijima bilo
obostrano prijepornima poveava i zaotrava razdor i upor
nost. Odatle ona stara i dananja sve vea odbojnost Istone
crkve prema Zapadnoj, ak i u dogmi, odatle zacijelo estina
i otrina nekih crkava koje su iz ive elje za reformom
odbacile svaku zajednicu s Rimskom crkvom. Zazirui od
papina znamenja i imena, one su ne samo napustile sve sta
re obrede za koje se inilo da podsjeaju na papinstvo nego
i u nekim teolokim pitanjima, koja nisu ni bitna po sadra
ju ni jasna s obzirom na boansku objavu, ele udariti pu
tem suprotnim ve potpuno utrtom putu svih latinskih
crkava. To, kako mi se ini, ne rade toliko iz mrnje prema
prolom ropstvu koliko od straha pred sadanjim jo stvar
nim papinstvom, da bi to dalje pobjegle od tako mona ne
prijatelja i da mu ne bi pruile nikakvu nadu da e se nji
hova podlonost obnoviti.
Ali kad bi se ta odvratna kuga proistila u samom kori
jenu, tj. na stolici ili, tonije, prijestolju rimskog pape, kad
bi se po zajednikoj odluci i pristanku uklonio strah od nje
I kad bi se taj kamen smutnje snizio i poravnao s drugima
prema pravednoj kanonskoj normi, imali bismo predvorje
crkve izglaano i veoma sjajno kao najljepi biseri svetita,
pa bismo svi meusobno prigrlili u potrebnim pitanjima
jedinstvo, u nepotrebnim slobodu, a u svima ljubav.*
Tako mislim, tako elim, tako se potpuno pouzdavam u
onoga koji je naa nada, pa neemo ostati smueni.
4 Izreka protestantskog teologa Ruperta Meldeniusa (pseu
donim Petra Meuderlinusa) iz poetka 17. stoljea
34

ibi soli arrogat, reliquos omnes coetus, qui se huic sepa

rationi non adiungunt, pro schismaticis habet, scilicet ut
insani se solos sapere, alios omnes insanire somniant.
Quod si malesanum hoc Ecclesiae supercrescens caput
nomine, revera membrum, idque tumidum, in locum suum
debitamque mensuram redigeretur, non dubito, quin univer
sum Christianitatis corpus, utut partibus nonnulla diversa
sentientibus et sensu suo abundantibus, pacis fraternaeque
consociationis vinculo sit cohaesurum eiusque greges parti
culares, sine fastu supercilioso, alterum alteri in rebus con
troversis libertatem placide suaviterque indulturos. Ut enim
ex discrepantibus de re dogmatica sententiis oriuntur schi
smata, ita vicissim ex schismate per vim et tyrannidem
praevalente augetur et acuitur animorum in controversiis
vel levioribus vel in utramque partem disputabilibus dis
sensio propositique tenacitas. Hinc illa Ecclesiae Orientalis
et antiqua et hodierna ab Occidentali etiam in dogmate
obfirmatior aversio. Hinc certe Ecclesiarum quarundam
ex illis, quae reformationis studio omnem cum Romana
communionem abiecerunt, fervor et vehementia. Quae papatus omen nomenque abominatae, non modo ritibus omni
bus antiquis, quod papatum redolere viderentur, se denu
darunt, sed etiam in placitis quibusdam theologicis, quae nec
quoad materiam gravia sunt nec quoad divinam revelatio
nem clara, semitam ingredi cupiunt calcatissimae Ecclesia
rum omnium Latinarum viae contrariam. Atque hoc facere
mihi videntur non tam ex praeteritae servitutis odio, quam
ex praesentis et adhuc stantis papatus metu, ut ab hoste
adeo potente longissime fugiant nec ullam redintegrandae
subiectionis spem porrigant.
Quod si in ipsa radice, hoc est sede vel potius solio
Romani Pontificis haec abominationis lues purgaretur et ex
c o m m u n i Ecclesiae consilio consensuque auferretur hic
metus, depressa scilicet hac petra scandali ac ad normae
canonicae iustitiam complanata, haberemus Ecclesiae atrium
aequabile levigatum ac pulcherrimis sanctuarii gemmis splen
didissimum omnesque mutuam amplecteremur unitatem in
necessariis, in non necessariis libertatem, in omnibus carita
tem. Ita sentio, ita opto, ita plane spero in eo, qui est spes
nostra, et non confundemur.
35

spletke i navode openitu istinu suprotnu astohleplju i la

komosti rimskog klera. Da ne bi narodi vjernika, podvrgnuti
papi, otvorili oi, upoznali istu istinu i prozreli varke svojih
uitelja, knjige u najveem stupnju katolike i u svakom
pogledu pravovjerne ti suci proglaavaju heretikima i od
bijaju od njih itaoce elei da ti budu slijepi, da ne bi mogli
prozreti varke i spletke kojima se izruguju bijednim na
rodima.
to se tie ovoga mog djela Crkvena drava tako kruto i
tako strogo osuena zbog hereze u Parizu od malobrojnih
nazoviteologa, u Kolnu od nekakvih papinih parasita, a u
Rimu od onoga vrhovnog ureda Inkvizicije, ja sam ga doista
ve podvrgao ispitivanju prema pravim crkvenim propisima
i ponovno ga iskreno i vrlo rado podvrgavam.

detegere, veritatem catholicam ambitioni et avaritiae Roma

nensium contrariam tradere. Ac ne fideles populi, papae
subiecti, oculos aperiant, puram discant veritatem et suorum
decipulas cognoscant magistrorum, libros maxime catholicos
et ex omni parte orthodoxos haereticos esse clamant et ab
eis avertunt lectores, quos omnino caecos esse volunt, ne
possint dolos et artes perspicere, quibus miseri populi ludi
ficantur.
Ego sane, quod spectat ad hoc meum De Republica Ec
clesiastica opus, tam rigide tamque severe Parisiis a paucu
lis theologastris. Coloniae a papae nescio quibus parasitis,
Romae ab illo supremo Inquisitionis officio haeresis dam
natum, veris Ecclesiasticis regulis examinandum iam subieci
et denuo ex animo libentissime subiicio.

VI

VI

KRANSKIM SE VLADARIMA PREPORUUJE

MIR U CRKVI

PAX ECCLESIASTICA PRINCIPIBUS CHRISTIANIS

COMMENDATUR

ko o sklapanju mira i o crkvenoj slozi nee da razmi

ljaju crkveni prvaci, koji bi to najvie morali, obraam
A
se na vas, sve kranske vladare, a osobito monije i glaso-

uodsi Ecclesiastici proceres de ineunda pace et concor

Q
dia Ecclesiastica cogitare nolunt, qui maxime deberent,
vos iam Principes Christianos interpello omnes, ac praeser

vitije monarhe na jednoj i na drugoj strani. Ako priznajete

Krista gospodarom svojeg ezla, ako ljubite njegovu zaru
nicu crkvu, svoju majku, vaa je dunost da crkvene slube
nike i vodie u vjeri pobonim nagovaranjem, otrijim po
ticanjem, pa ak i blagim prisiljavanjem navedete na to da
svakako budu voljni u tolikim razmimoilaenjima izgraditi
crkveni mir potrebnom meusobnom snoljivou. Prije toga
treba ipak da sasluate uitelje zaista pobone i umjerene
da biste od njih nauili kako ta snoljivost nimalo ne kodi
temelju vjere.
Nadam se da e Cassanderov, odnosno ovaj moj savjet
odobriti umjereni teolozi jedne i druge strane ako pomno
Tu su otru kritiku nekih katolikih krugova izazvale
prve etiri knjige Crkvene drave koje je Dominis objavio u
Londonu god. 1617.

tim Monarchas potentiores utriusque partis et celebriores.

Vestrum est, si Christum sceptrorum vestrorum dominum
agnoscitis, si Ecclesiam, ipsius sponsam, vestram matrem,
diligitis, Ecclesiasticos ministros et fidei duces pio suasu,
vehementiori impulsu, etiam suavi coactione eo adigere, ut
velint omnino pacem Ecclesiasticam in tot dissensionibus
per necessariam mutuam tolerantiam componere, prius ta
men auditis vere piis et moderati animi doctoribus, a quibus
intelligatis tolerantiam hanc nihil fidei fundamentali obesse.
Spero enim consilium Cassandri, consilium hoc meum
a moderatis theologis utriusque partis, si diligenter totum
meum consilium cum iis, quibus ad ipsum viam mihi prae
munivi, pervolutarint, approbatum iri. Cura haec pacis Ec
clesiasticae ad vos maxime pertinet. Principes religiosissimi.

38

39

proitaju itav moj savjet zajedno s onim ime sam sebi

utro put do njega. Ova briga za crkveni mir pripada najvie
vama, vrlo poboni vladari, da bi se uklonili tako gadni, ta
ko sramotni i tako pogubni raskoli i ostvarilo crkveno je
dinstvo. Jer te isprazne vjerske nesuglasice uzrok su golemih
metea, potiu meu kranima graanske ratove, ne do
putaju ak ni da sama graanska drava uiva svoj mir i
spokoj i, to je vrhunac i kruna svih svjetovnih nevolja, po
tiu Turina da ovaj preostatak nae Evrope, za kojim esto
ko udi, itav prodere i proguta. Mir crkve bit e ujedno
mir i snaga drave. 0 tom miru ozbiljno razmiljajte i dje
luj te. Nain koji sam predloio za ostvarenje mira siguran
je i lak, samo ako ga i vi prihvatite.
Preveo Veljko Gortan

40

u t schismata haec tam foeda, tam turpia, tam perniciosa

tollantur et unio Ecclesiae concilietur. Hae enim religionis
vanissimae dissensiones turbarum causa sunt ingentium,
bella civilia inter Christianos excitant, Rempublicam etiam
ipsam civilem pace et tranquillitate sua frui non permittunt
et, quod malum omnium temporalium summa et coronis
est. Tuream excitant, ut hoc quod reliquum est nostrae
Europae, in quod vehementer inhiat, totum devoret et absor
beat. Christianorum dissensiones fuerunt semper Turearum
incrementa. Pax Ecclesiae erit pax et robur etiam Reipublicae. Serio de hac pace cogitate et agite! Modus ineundae
pacis a me propositus et tutus est et facilis, modo vos etiam
soli velitis.

IVAN LUI
JOANNESLUCIUS
(1604-1679)

opem priznanju Ivan Lui osniva je znanstvene,

kritike hrvatske historiografije.
P oRodio
se u Trogiru u staroj plemikoj obitelji u rujnu
1604. Roditelji su mu rano umrli, pa se za njegovo kolova
nje brinuo ujak Nikola Divni. On ga 1618. poalje u Rim,
gdje dobiva humanistiko obrazovanje, a zatim u Padovi
studira filozofiju i matematiku. Poslije toga u tom istom
gradu posveuje se studiju prava i 1630. postaje doktor
utriusque iuris. Kako mu je u to vrijeme umro u Trogiru
brat, vraa se 1630. kui da preuzme skrbnitvo nad njego
vom djecom. Od 1633. do 1635. boravi u Rimu, a tada se
vraa u Trogir i tu ostaje do 1654. Kao plemi aktivno su
djeluje u gradskoj upravi.
U pismu iz god. 1651. javlja svom prijatelju, zadarskom
arhiakonu Valeriju Ponte, da je zapoeo pisati opseno
povijesno djelo koje e mu zadati vie posla nego to je
mislio. Smatrajui da se povijest moe pisati samo na teme
lju natpisa, arhivske grae i suvremenih dokumenata. Lui,
koji se u Padovi uputio u moderne historiografske metode,
s velikim se marom daje na sabiranje takve grae za svoje
djelo o povijesti Dalmacije. U tome su mu pomagali neki
prijatelji iz Splita, ibenika, Zadra i Raba. Kako je elio da
se upozna sa vie povijesnih izvora i s novijom literaturom
u Italiji, naputa 1654. Trogir i odlazi u Rim, gdje ostaje do
kraja ivota. Tu se mnogo druio s nekim poznatim Hrvati
ma, meu ostalim i s Tomkom Mrnaviem i Bartolom Kaiem, a najvie sa Stjepanom Gradiem, kustosom Vatikan
ske biblioteke. Umro je 11. sijenja 1679. i pokopan je u
zavodu sv. Jeronima kojim je upravljao od 1666.
Luiev znanstveni prvijenac bilo je kritiko izdanje
ivotopisa sv. Ivana, biskupa trogirskoga (Vita beati Ioannis, episcopi Traguriensis). Objavio ga je u Rimu 1657. Ivan
45

je bio biskup u Trogiru od 1066. do 1100, dakle u vrijeme

posljednjih hrvatskih kraljeva narodne krvi. Ta biografija
potjee iz 12. stoljea i vano je vrelo za tadanju povijest
Trogira.
Svojim glavnim povijesnim djelom De regno Dalmatiae
et Croatiae (O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske) u est knji
ga Lui je, uz ostalo, elio pobiti tvrdnje nekih politiara
da e Mletaka Republika, izgubi li u ratu s Turcima Kandiju (Kretu) s naslovom kraljevstva, biti liena poasti koje
joj se kao kraljevstvu iskazuju u meunarodnoj politici. Ve
samo posjedovanje Dalmacije kao starog kraljevstva daje, pre
ma Luievu miljenju, Mlecima pravo na te poasti. Iako
to djelo ima izrazitu promletaku tendenciju, napisano je
objektivno novom, kritikom metodom na temelju najboljih
izvora dostupnih piscu. U njemu je izloena povijest Dalma
cije od antikih vremena do 1480. Posebno je zanimljiva
esta knjiga s prikazom privatnog ivota Dalmatinaca i dru
gih Hrvata koji su imali ueg dodira s Dalmacijom.
Na tom djelu radio je Lui preko deset godina, zavrio
ga je najkasnije 1662, ali je do njegova tiskanja prolo ne
koliko godina. Kako u Italiji nije mogao nai izdavaa koji
bi mu rukopis tiskao potpuno o svojem troku, prihvatio je
povoljnu ponudu izdavaa Blaeu-a iz Amsterdama. No naj
prije kuga u tom gradu, pa ratovi u Nizozemskoj oduljie
izdavanje do 1666.
Kao dodatak Lui je u istoj knjizi objavio deset dal
matinskih povijesnih izvora, od kojih su neki vrlo vani za
nau stariju povijest, npr. djelo splitskog arhiakona Tome
o solinskim i splitskim biskupima (Historia Salonitanorum
pontificum atque Spalatensium). Meu njima je i Obsidio
Iadrensis (Opsada Zadra), u kojem anonimni pisac u protumletakom duhu prikazuje mletaku opsadu Zadra 1345
1346. Iza toga slijedi odjeljak iz Apijanove Rimske povi
jesti o ratovima Rimljana s Ilirima, preveden na latinski od
Luieva prisnog prijatelja Stjepana Gradia.
Paralelno sa svojim glavnim djelom Lui je pisao i po
vijest rodnoga grada i izdao je na talijanskom 1673. u Mleci
ma pod naslovom Memorie istoriche di Tragurio ora detto
Traii (Povijesni spomeni Traguriona sada nazvanog Trogir).
Tu je na temelju bogate dokumentarne grae obraena poli
tika i kulturna povijest Trogira od prvih njegovih poetaka

do polovine 15. stoljea s povremenim osvrtom i na ostalu

Dalmaciju. U djelu Inscriptiones Dalmaticae iz god. 1673.
Lui je, uz izbor rimskih natpisa iz Dalmacije i uz biljeke
za dva latinska izvora tiskana s njegovim glavnim djelom,
objavio i Addenda et corrigenda in opere De regno Dalmatiae
et Croatiae (Dodaci i ispravci u djelu O kraljevstvu Dalma
cije i Hrvatske).
Historiografska metoda Luieva jo uvijek nije zasta
rjela, a obilje njegove dokumentarne grae nije ni do danas
izgubilo svoju vrijednost. Kako je za njega historiografija
strogo egzaktna znanost, ne trudi se da pie elegantnim
stilom niti se slui retorikim ukrasima. Zato mu je izlaga
nje saeto i hladno, ponekad gotovo suhoparno.
Iako nije objavljen pod Luievim imenom, plodom nje
gova znanstvenog rada moe se s pravom smatrati i kritiki
tekst Trogirskog statuta (Statuta et reformationes civitatis
Tragurii) na kojem je dugo radio. Izdao ga je 1708. u Mleci
ma njegov prijatelj Trogiranin Jerolim Cippico.
Znanstvenu kritinost pokazao je Lui i kod trogirskog
rukopisa opsenog odlomka iz Petronijeva Satiricona s opi
som Trimalhionove gozbe. Kad je Marin Statili oko 1653.
pronaao u nekom trogirskom kodeksu taj dotada nepoznat
Petronijev fragment, Lui je odmah uoio da se radi o pra
vom tekstu Petromje-vu i brinuo se da se taj neobino vri
jedan nalaz to prije objavi, i to onako kako je naen, bez
ikakvih izmjena i ispravaka.
Djelo De regno Dalmatiae et Croatiae doivjelo je tri iz
danja, 1666, 1748. i 1758, a u talijanskom prijevodu Klementa
Mioia i Cezara Paviia objavljeno je u Trstu 1896.
V. G.

47
46

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA IVANA LUIA

Vita beati loannis, episcopi Traguriensis, Romae 1657.
De regno Dalmatiae et Croatiae libri VI, Amstelaedami 1666;
drugo izdanje priredio I. J. Schwandtner u zbirci Scriptores
rerum Hungaricarum, Dalmaticarum, Croaticarum et Slavonicarum veteres et genuini, knj. 3, Be 1748; tree izdanje,
nepotpuno i nekritiko, tiskano je takoer u Beu kod iz
davaa I. T. Trattnera 1758.
Inscriptiones Dalmaticae, Venetiis 1673.
LITERATURA O IVANU LUIU
F. Raki: Povjestnik Ivan Lui, Trogiranin, Rad 49, Zagreb 1879.
V. Brunelli: Giovanni Lucio, Rivista dalmatica, Zadar 18991901.
B. Popari: Pisma Ivana Luia Trogiranina, Starine 31 i 32, Za
greb 19051907.
F. Sii: Prirunik izvora hrvatske historije, Zagreb 1914.
Zbornik Historijskog instituta JAZU, sv.6, povodom 300-godinjice djela De regno Dalmatiae et Croatiae (1666), Zagreb 1969.
V. G.

4 H rvatski latinisti II

49

O KRALJEVSTVU DALMACIJE
HRVATSKE

DE R E G N O D A L M A T I A E ET
CROATIAE

O JADRANSKOJ PREFEKTURI I DUKATU DALMACIJE

DE PRAEFECTURA ADRIATICI ET DUCATU DALMATIAE
ad se rimsko carstvo pribliavalo svome kraju i barbari
pustoili Italiju, Veneti su se zbjeali na oblinje obale
K
i otoke te tu sagradili privremene nastambe. Meutim kako su
i novi barbari stalno nadolazili, dugo su se zadrali na tim
istim mjestima. A poto su zatim Heruli i Goti zauzimali
Italiju i Dalmaciju, Veneti su nastavili tu ivjeti, navikli ve
na tekoe pomorskog ivota. Ni kasnije, kad je Belizar po
novno osvojio Italiju, nisu se usudili vratiti se u svoju po
stojbinu, jer se nastavljao rat s Gotima, ve su se stalno na
selili izmeu movara i, skloni carstvu, prevezli su Narsetovu vojsku preko svojih laguna protiv volje Franaka. A
kad su Langobardi najposlije zauzeli zapadni dio Italije i
poveao se broj onih koji su se sklanjali na te iste otoke,
poeli su graditi razliite gradove i, zadravajui meusobno
povjerenje i rimske obiaje, dali se na pomorstvo pristajui
uz ravenske egzarhe.1
Budui da je grka mo u Italiji pomalo opadala, Lan
gobardi su zauzeli ostale krajeve venetskog kopna, a Slaveni
su na slian nain, gotovo u isto vrijeme, osvojili Dalmaciju
s nekim otocima. Tada se poveao broj stanovnika i venetskih otoka, a grka pomorska sila bila je oslabljena gubit
kom Dalmacije. Zbog toga su i jedni i drugi, tj. Veneti i
Dalmati, zbog ivotnih potreba jo vie bili prinueni da se
dadu na pomorstvo, samo to su Veneti zbog zgodnog po1
U Ravenni je imao sjedite egzarh, bizantski vojni zapo
vjednik kojem je bilo povjereno i vrenje civilne vlasti.
50

eneti enim, declinante Imperio Romano barbarisque

Italiam vastantibus, ad proxima littora insulasque con
V
fugientes temporarias habitationes construxerant, sed aliis
atque aliis barbaris supervenientibus in iisdem locis persti
terunt. Herulis deinde et Gothis Italiam cum Dalmatia oc
cupantibus, jam maritimis aerumnis assuefacti, ibidem ha
bitationes continuarunt neque post Italiam a Belisario re
cuperatam, ob continuatum cum Gothis bellum, patrias re
petere ausi sunt, sed sedibus inter paludes fixis. Imperio
facientes, Narsetis exercitum invitis Francis per propria
aestuaria transfretarunt. Longobardis tandem occidentalem
partem Italiae occupantibus confugientiumque ad easdem
insulas numero crescente, varias civitates construentes, con
cordes inter se fidem moresque Romanos servantes, Exarchis Ravennae adhaerentes navigationem exercuerunt.
Sed Graecorum viribus in Italia sensim decrescentibus,
Longobardi reliqua continentis Venetiae loca et Slavi simili
ter Dalmatiae cum aliquibus etiam insulis uno eodemque
tempore occuparunt. Tunc et Venetarum insularum habita
torum numerus auctus est et Graecorum vires maritimae in
Adriatico, ex Dalmatiae mutilatione, debilitatae fuerunt.
Abindeque utrique, tam Veneti quam Dalmatae, ob victus
necessitatem eo magis navigationi incumbendi necessitatem
habuerunt, sed Veneti ex situs opportunitate meliorem con
ditionem nacti sunt, cum omnium occidentalis Italiae flumi51

loaja imali bolje mogunosti jer su u svojoj vlasti drali

ua svih rijeka zapadne Italije koje se slijevaju u Jadran
sko more. Tako se ima protumaiti injenica da su Veneti
poveali broj brodova i proirili svoje pomorske putove.

num in Adriaticum se exonerantium ostia in potestate) ha

berent. Ideo navium Venetarum numerum auctum naviga
tionemque eorum dilatatam argui debet.

II
II

DE MORIBUS CROATORUM

O OBIAJIMA HRVATA

eutim, kad su Hrvati doli pod vlast Franaka i Zapad

nog carstva, hrvatski su knezovi od njih preuzeli na
slove za svoje upane i za svoje dvorjanike. Naime, u prije
spomenutim privilegijima nalaze se popisani ovi naslovi:
komornik prvi, drugi, trei; pehamik, palatin, konjunik,
dvorski knez (tepi)2, kapelan kneevskog a kasnije kraljev
skog dvora, oruar, titonoa, dvorski sudac slavenski:
p o s t e l n i k , tj. komornik ili nadstojnik spavae sobe
u b r u s a r ili nadstojnik trpeze
v o l a r ili nadstojnik volova
t i t o n o a ili nosa tita
d v o r n i k ili dvoranin
d a d ili d e d djed ili starosta
i slini, koje su hrvatski kraljevi upotrebljavali. Ne zna se
da li je Maverarius bio slavenski ili latinski naziv. Kreimir
je upane nazvao knezovima, a to su onda nastavili i ugarski
kraljevi.
To se moglo nai u vezi s dvorskim slubama i zapo
vjednicima oblasti, o vojnikim pak slubama bit e govora
kasnije u vezi s ugarskim kraljevima.
Poznato je iz Arciakona i navoda privilegiji da je dvor
knezova i kraljeva bio pokretan, a ne stalan. Pa ipak bi se
iz prije spomenutog privilegija Kreimirova iz godine 1069,
izdanog u njegovoj rezidenciji u Ninu, kao i iz spora ninskog
biskupa i splitskog nadbiskupa, spomenutog u Mucimirovu
privilegiju, moralo zakljuiti da je Nin bio rezidencija kne-1

1 Tepi = nosilac kraljevskog ezla

52

t Croatis Francis et Occidentali Imperio se subjicienti

bus, ab eisdem duces Croatorum titulos ipsis zupanis
A
vel suis aulicis mutuati sunt, nam in supradictis privilegiis
inveniuntur subscripti camerarius primus, secundus, tertius,
pincemarius, palatinus, cavallarius, curialis comes, capellanus ducalis, postea regalis curiae, armiger, scutobajulus,
iudex curiae, et Slave:
p o s t e l n i k , id est camerarius sive cubilis praefectus
u b r u s a r sive mensae praefectus
v o l a r sive boum praefectus
s c h i t o n o s sive scutobajulus
d u o r n i c h sive curialis
d a d sive d e d avus vel senior
et similia, qui Croatorum regibus in usu fuere. Mavevarius
autem an Slavum vel Latinum fuerit, incompertum est. Zupanos Cresimirus comites appellavit, et deinceps reges Ungariae continuavere.
Haec de aulicis magistratibus et regionum praefectis
invenire licuit, de militaribus autem infra dicetur regum
Ungariae tempore.
Curiam ducum et regum mobilem, non fixam fuisse ex
Archidiacono et datis privilegiorum constat, quamvis ex
Cresimiri privilegio 1069. supracitato, dato in suo Nonensi
cenaculo, et contentione Nonensis episcopi cum arhiepiscopo
Spalatensi, in Privilegio Mucimiri memorata, Nonam residentiam ducum et regum fuisse dici deberet episcopumque
Nonensem tunc ducalis procuratoris munere functum, quod
a) corr. ex potestatem
53

zova i kraljeva i da je ninski biskup u to doba vrio dunost

kneevskog prokuratora. To se, s obzirom na poloaj, moe
prihvatiti, osobito za vrijeme dok su hrvatski knezovi bili
pod vlau kraljeva Italije. Premda se nalo malo privilegija
izdanih u Ninu, a mnogo u ibeniku, Novigradu, Kninu, Bio
gradu i ostalim mjestima Hrvatske, ili na poljanama kod
crkava blizu rijeka i izvora, ipak se moe tvrditi da su se
skuptine odravale ondje gdje je dvoru bolje odgovaralo.
Na sveanijim pak skuptinama, sazvanim od kralja, sudje
lovali su biskupi iz Dalmacije i Hrvatske.
Privilegiji su se ovjeravali na razliite naine: samo pe
atima, kao Trpimirovi, peatima i peatom kneevskog
prstena, kao Mucimirovi, potpisom i odobrenjem dvorjanika i biskupa, kao kralja Petra Kreimira i Zvonimira. I prem
da se sauvalo vie originalnih kraljevskih privilegija, naao
se samo jedan Kreimirov iz godine 1071. s viseim okruglim
peatom od voska, a nalazi se u svetitu crkve u Rabu. Na
peatu se vidi slika kralja kako sjedi na prijestolju.

III
0 PUSTOENJU ZADRA

neque etiam ex situs opportunitate incongruum fuit, prae

sertim donec duces Croatorum regibus Italiae paruerunt.
Tamen cum pauca privilegia Nonae data reperdantur, multa
autem in Sibenico, Civitate Nova, Teneno, Belgrado caeterisque locis Croatiae, vel penes ecclesias, prope flumina fontes
que in locis campestribus, pro aulae commoditate curias
caelebratas comprobatur. Solemnioribus autem curiis regum
episcopi Dalmatiae et Croatiae interveniebant.
Privilegia diversimode firmabantur: signis tantum, ut
Tirpimiri, signis et sigillo annuli ducis, ut Mucimiri, subscrip
tione et approbatione aulicorum et episcoporum, ut regum
Cresimiri Petri et Zuonimiri. Et quamvis plura originalia
regum privilegia supersint, unicum tantum pendenti sigillo
cereo rotundo Cresimiri reperitur anni 1071. in sanctuario
Arbensis ecclesiae existens, in quo imago regis in throno
sedentis apparet.

III
DE IADRENSI DESOLATIONE

nterim cruce signatorum relata multitudo militum, sicut

ex diversis longinquisque regionibus procedebant, ita ad
Ipraestitutum
tempus Venetias non convenerant et, quod

meuvremenu skupilo se veliko mnotvo kriara, a

kako su dolazili iz razliitih i udaljenih krajeva, nisu
se sastali u Mlecima u odreeno vrijeme i, to je najvanije,
nisu imali obeani novac bez kojeg im Mleani nisu htjeli
opremiti lae niti im pripraviti ivene namirnice. Zbog toga
se u razmiricama gubilo vrijeme za odlazak u Siriju, pa je
onda dolo do novih odluka. Mleani su, naime, uviali da
e se, ako ustraju u nakani da zadre brodovlje, vojnici ra
zii i da e potom opremanje laa biti promaeno, a na ve
liku tetu graana pokvarit e se i hrana koju su po ugovo
ru pripremili. Zato su na domiljat savjet duda predloili
Francuzima da osvoje Zadar (silno su, naime, eljeli da ga
opet zadobiju). To su uzalud esto i prije pokuavali, a na
dali su se da e ga sada lako osvojiti ako uprave na njegovo

magis intererat, pecuniam promissam non habebant, sine

qua classem deducere commeatusque praebere Veneti nole
bant, ob id tempus in Syriam navigandi in contentionibus
absumeretur, inde nova consilia orta sunt. Nam Veneti pro
spicientes, si in retinendae classis proposito persisterent,
milites dilapsuros apparatumque exinde navium in irritum
abiturum et commeatum ex pacto praeparatum maximo ci
vium damno corruptum iri, propterea ex solerti Ducis con
silio Iadram (cujus recuperandae studio vehementi tene
bantur) oppugnandam Francis proposuerunt sperantes, quod
olim saepe frustra tentaverant, tunc ob discordiam, quae
inter regem Ungariae et Andream, ejus fratrem, intercede-

54

55

opsjedanje tako monu vojnu silu jer je, zbog nesloge koja
je izbila izmeu ugarskog kralja i njegova brata Andrije,
Zadar ostao bez ugarske pomoi. I premda su kriari u po
etku silno od toga zazirali, ipak su budui da su uporno
ostajali pri odluci da ostvare hodoae, a zbog nestaice
hrane bili su i ovisni o Mleanima prihvatili uvjete uz
male preinake i pogodili se da e plijen koji im pripadne po
osvojenju Zadra dati za otplatu duga to su ga jo prije
s Mleanima utanaili.
I tako napokon isplovie tek na izmaku ljeta, tj. osmog
listopada god. 1202. Najprije su utjerali strah Tramima i
prisilili ih da Mleanima plaaju danak, a zatim su se do
vezli u Dalmaciju i poeli opsjedati grad Zadar. Meutim
Zadranima nisu ostale nepoznate pripreme koje su se u
Mlecima vrile, pa su se u strahu za svoju sudbinu obratili
papi3 da ih zatiti, kako se moe doznati iz njegovih pisa
ma. Ali zbog tekoa u kojima su se nalazili Francuzi, Za
drani su mislili da te zime brodovlje nee isploviti ili su
oekivali da e proslijediti ravno u Siriju daleko od nji
hovih zidina. Zbog toga treba smatrati da se nisu ni pobri
nuli za pomo ni spremili za obranu jer su se prevarili u
tom oekivanju. A svatko moe lako zamisliti kako su se
Zadrani strano preplaili kad su mimo svako oekivanje
ugledali brodovlje svuda naokolo svojih zidina i Francuze
koji su im, iskrcavi se na kopno, onemoguili svaku pomo.
Dandolo ovako opisuje opsadu Zadra:
Duid odmah krene i s brodovljem stigne pod Zadar,
koji je pod zatitom ugarskog kralja sve dotle ustrajao u
pobuni, pa uz pristanak Francuza pozove stanovnike da mu
se predadu na uobiajeni nain. Kad su oni to odbili, duid
zapovjedi vojnicima da uzmu oruije i izvre juri na grad.
Mleani su itav dan navaljivali svjeim snagama, a kako
Zadrani nisu bili u stanju podnijeti napor rata, slijedeeg
jutra predadoe se mletakom duidu bez ikakvih uvjeta.
Duid uz pristanak itave mletake vojske koja je tu bila
prisutna zapovjedi da se svuda naokolo srue zidovi uz more
i odlui tu provesti zimu. Stoga graani, bojei se da nee
dobiti dudeve milosti i pouzdavajui se u kraljevu zatitu,
izioe iz grada.*
* Inocenciju III.
56

bat, Ungaricis auxiliis destitutam facile se expugnaturos, si

tam validum apparatum in eiusdem obsidium verterent. Et
quamvis initio cruce signati ab ea re vehementer abhor
rerent, tamen, cum in susceptae peregrinationis proposito
perseverarent et ob inopiam commeatuum Venetis obnoxii
essent, conditionem (exceptis paucis) receperunt Iadrensiumque spolia, quae contigissent, in dissolutione aeris alieni,
cum Venetis pridem constituti, cedere pacti sunt.
Sic tandem aestate jam elabente, die scilicet 8. Octobris
anni 1202, e portu solventes, primo incusso Tergestinis ter
rore ad tributum Venetis pendendum coegerunt, inde in
Dalmatiam delati Iadrensis urbis obsidionem aggressi sunt.
Sed sicuti apparatus, qui Venetiis fiebat, Iadrenses non la
tebat, ita sibi timentes summi Pontificis protectionem pro
curarunt, ut ex epistolis ejusdem elicitur, sed ob angustias,
in quibusb>reperiebantur) Franci, vel illa hyeme classem non
discessuram opinasse vel recto tramite Syriam versus longe
ab ipsorum moenibus progressuram credidisse, ideo, hac
incertitudine deceptos, neque subsidia procurasse neque se
ad defensionem praeparasse censendum est. At cum praeter
expectationem circumfusam moenibus classem et Francos,
descensioned>in terram facta, subsidia intercepisse cernerent,
quanto terrore perculsi fuerint Iadrenses, quisque coniicere
potest.
Iadrensem oppugnationem Dandulus describit:
Dux Ulico secedens, cum stolo Iadram pervenit, quae
favore regis Ungariae in rebellione hucusque permanserat,
et obtemperantibus Francis incolas monuit, ut solita ad
eum subjectione redirent. Quibus renuentibus, jubet Dux
arma capere et contra civitatem insultum facere. Illi integra
die renovatis instabant viribus, Iadrenses itaque, pondus
proelii non ferentes, mane sequenti se voluntati Ducis sine
aliqua conditione submiserunt, Dux autem, consensu totius
populi Veneti tunc praesentis, maritimos muros circum
quaque dirui fecit et ibidem hyemare disposuit. Cives itaque
Ducis gratiam non mereri formidantes et de regio favore
confisi ex urbe exiverunt.
b) corr. ex quas
c) corr. ex reperiebanter
d) corr. ex dissensione
57

Meutim opirnije o tome govori Pavao Ramnazije u

prvoj knjizi djela O carigradskom ratu po zapisima Geoffroia Villehardouina, koji je uestvovao u tom ratu, i po
starim spomenicima. On, naime, pria da je brodovlje prista
lo u Zadar desetog studenoga 1202. i da su se Francuzi is
krcali na kopno. Sutradan su Mleani raskinuli lance i osvo
jili luku, a Zadrani, lieni pomoi Ugara i Hrvata, odluili
su se predati mletakom dudu. Poto je dud zadarske
poslanike poslao Francuzima, neki su od njih umirili Zarane i uvjerili ih da se oni nee boriti protiv krana, pa su se
Zadrani ohrabrili (premda su toliko puta iskusili mletaku
silu) i poeli spremati obranu. A kako su i razboritiji Fran
cuzi pristajali na juri, poeli su veoma snano juriati na
grad, s kopna Francuzi, a Mleani s mora, dovukavi na sje
veru bojne sprave s obje strane. Kad su Mleani potkopali
temelje jednoj od kula, Zadrani su klonuli duhom i predali
se pod uvjetom da se potede ivoti graana. Iako je Zadar
bio osvojen uz pomo Francuza, plijen je, prema ugovoru,
pripao samo Mleanima. Ondje su prezimili, a dolo je tu
nekoliko puta do nemira izmeu Francuza i Mleana pa je
mnogo Francuza prebjeglo k Ugrima, meu kojima autor
spominje kao glavnog Simona de Montforta. Mleani su na
pokon sravnili sa zemljom zadarske kule i zidine da bi Zadrahe uinili jo slabijima pa su odatle isplovili sedmog
travnja 1203. godine.

Sed fusius Paulus Ramnasius De bello Constantinopolitano, lib. primo, ex commentariis Gothefredi Villharduini,
qui eidem bello interfuit, ex antiquis monumentis. Classem
enim Iadram appulsam die decimo Novembris 1202. descen
sionemque in terram Francos fecisse refert, sequenti vero
die Venetos fracta catena portum occupasse Iadrensesque,
Ungarorum et Croatorum auxiliis destitutos, deditionem Du
ci Veneto facere voluisse. Duce autem legatos Iadrensium
ad Francos remittente, eorum aliquos Iadrenses confortatos
se contra Christianos non pugnaturos asseruisse, ideo Iad
renses animo reassumpto (cum toties Venetorum vires ex
perti fuissent) defensionem parasse. At sanioribus Franco
rum oppugnationi assentientibus, Francos a terra, Venetos
vero a mari, ex aquilonari parte machinis utrinque prolatis,
acerrime oppugnasse, et fundamentis unius ex turribus a
Venetis subrutis Iadertinos animos despondisse deditionem
que salva tantum civium vita fecisse, Iadraque Galli auxilio
capta solius Veneti praeda ex pacto fuit, ibique hybematum,
ubi inter Francos et Venetos aliquoties tumultuatum, et
multos ex Francis ad Ungaros descivisse, inter quos princi
palem Simeonem Montefortensem memorat. Venetosque tan
dem et muros Iadrae complanasse, ut infirmiores redderent
Iadrenses, indeque discessisse septima Aprilis 1203.

IV
IV

DE DUCATU CHULMIAE ET PIRATICA ALMISANORUM

O KNEEVINI HUM I OMIKOM GUSARENJU

mi lei na uu rijeke Tilura, sada Cetine, koja utjee

u more izmeu dva vrlo visoka i duga planinska vrha,
strma i bez luka, koji s istone strane seu do ua rijeke
Neretve, a sa zapadne se pruaju sve do Splita.
Premda ova rijeka tee uskim koritom izmeu visokih i
strmih planina, ipak je plovna u duini od tri milje. Prije
nego utjee u more, iri se u obliku jezera, jer su tu brda

58

lmisum situm est ad ostium fluroinis Tilluri, nunc Ceti

na, quod in mare exit inter duo praealta continuataA
que montium juga, aspera et importuosa, ex occidentali vero
Spalatum usque protensa.
Flumen autem ipsum, quamvis inter altos et arduos
montes restrictum fluat, tamen navigabile est per tria milliaria, sed antequam in mare exeat, montibus hinc inde re
cedentibus, quasi in lacum dilatatum insulam efficit ripas59

s obje strane razmaknuta, i ini otok i tu i tamo ima plitke

obale pogodne za brodogradnju. Zatim se rijeka opet stiska
izmeu dvije visoke i nepristupane litice koje se nadovezuju na brdski masiv, izbija na plitku obalu i tako prua si
guran smjetaj brodovima.
A budui da je i more oko ua rijeke puno pliina i
prudova koji se mijenjaju prema plimi i oseki, samo stanov
nici koji taj kraj poznaju mogu ui u rijeku. S istone stra
ne na teritoriju Huma na veu stijenu prislanja se manja
na kojoj lei Omi, koji moe vrlo lako bilo kojoj vrsti bro
dova sprijeiti ulaz u rijeku to lei ispod. Strabon spominje
da su tu obalu od starine posjedovali Ardijejci i da su ih
Rimljani zbog gusarenja odbacili daleko od morske obale.
Zato nije nikakvo udo to su se u ovom sigurnom i od pri
rode stvorenom skrovitu zajedno nali Hrvati i Humljani
pa obnavljajui esto gusarenje proslavili ime Omiana. Pa
kao to su napadaje na moru vrili na zapovijed kralja,
dokle god je trajao rat s Mleanima, tako treba smatrati da
su nastavili s gusarenjem za svoj raun kad se kralj pomirio
s Mleanima. Budui da su pljakali sve one koji su plovili,
pa ak plijenili i hodoasnike koji su ili u Svetu zemlju,
papa Honorije bio je zbog toga prisiljen da poalje legata
Akoncija, kako je to vidljivo iz njegova pisma upuenog
Splianima.V

que hinc inde tenues) et ad fabricanda navigia aptas habet,

deinde coarctatum inter duas altas et inaccessibiles rupes,
quae crepidinibus*) montium junguntur, in littus vadosum
erumpens commodam stationem navibus praebet.
Cum vero mare ipsum circa ostium fluminis brevibus et
syrtis scateat, quae etiam aestu maris variantur, ideo solis
incolis notum ingressum permittunt, ex cujus orientali parte
in Chulmitana regione annexa est maiori minor rupes, supra
quam Almisum sedet, quod subjacens fluminis ingressum
cuicunque generi navium facillime prohibere potest. Hanc
eandem oram antiquitus Ardieos possedisse et ob piraticam
a Romanis longe a mari abaotos memorat Strabo. Ideo nil
mirum, si in hoc tuto a natura parato receptaculo Croati et
Chulmitae convenientes piraticamque saepe renovantes Almisanorum nomen famosum effecerint, et prout infestatio
nem maris, usque quo bellum cum Venetis gerebatur, jus
sione regia exercuisse censendum est, ita, rege cum Venetis
componente, piraticam per se continuasse. At cum universos
navigantes vexantes, peregrinos quoque in terram sanctam
procedentes spoliarent, hac de causa Honorius summus
Pontifex Aconcium legatum mittere coactus fuit, ut ex ejus
dem epistola Spalatensibus scripta apparet.

V
V

DE COMITIBUS BREBERIENSIBUS
ET PIRATICA ALMISANORUM RENOVATA

0 BRIBIRSKIM KNEZOVIMA
I OBNOVI OMIKOG GUSARENJA

vaj se pak primorski grad u privilegijima naziva Almu

sum, slavenski Omi.
Treba rei da su Mleani u poetku malo drali do
omikog gusarenja. Njihovi veliki brodovi plovei izvan za
ljeva i napredujui ravnim smjerom uzdu obale daleko od
njihove zemlje prezirali su gusare kao neopasne. Meutim,

60

oc autem maritimum oppidum in privilegiis Almisum

dicitur, Slave Omise.
HHanc
Almisanorum piraticam a principio Venetos parvi
pendisse dicendum est. Nam sicut naves ipsorum majores
extra Culfum navigantes recto itinere longe ab eorum fini
bus procedentes imbecillitatem piratarum spernebant, ita
e) corr. ex tenes
f) corr. ex trepidinibus
61

ako bi im neki manji brod bio uhvaen, oni bi od susjednih

Spliana prijateljskim putem zatraili i isposlovali da im
se brod vrati po ugovorima koji su morali biti sklopljeni
s ugarskim kraljem (iako se ti ugovori nisu nali, ipak se
po kasnijim pogodbama, koje u svoje vrijeme treba iznijeti,
mora zakljuiti da su postojali). A budui da su gusari iz
dana u dan postajali sve jai te napadali i vee brodove,
Mleani su ih obuzdali, kako izvjeuje Dandolo.

si quae minora ligna intercipiebantur, a proximis eorum

Spalatensibus recuperationem amicabiliter ex pactis, quae
cum rege Ungariae statuta esse debuerunt (quae quamvis
non reperiantur, tamen ex posterioribus conventionibus suo
loco referendis extitisse conjici debet), requisivisse et rece
pisse. Sed cum piratae in dies invalescentes majora quoque
ligna aggressi fuissent, a Venetis compesciti fuerunt, ut
Dandulus refert.

Poznato je da je gusarenje bilo obnovljeno, a po sudje

lovanju u plijenu bribirski su ih knezovi zatiivali. To do
kazuju injenice koje se mogu nai u pismenim dokumenti
ma. Kad je, naime, ban Pavao Bribirski navijestio rat Spli
anima godine 1285. i prisilio Trogirane da mu dou u po
mo protiv njih, Mleani su tada poslali poslanike u Trogir.

Piraticam autem renovatam constat, et ex participatione

praedae comites Breberienses fautores habuisse arguunt ea,
quae ex scripturis eliciuntur. Nam cum Paulus Breberiensis
banus guerram indixisset Spalatinis 1285. Traguriensesque
coegisset sibi contra eosdem opitulari, Veneti tunc ambasciatores Tragurium miserunt.

Nikako se ne moe saznati zbog ega su ti poslanici bili

poslani. Pa ipak, budui da su Trogirani imali sa Splianima
i ibenanima neke nemilice, pa su ovi godine 1283. opu
stoili trogirsko polje i more, i budui da je iste godine na
elnik trogirski bio Petar Faledro i oni odluili zatim da iza
beru naelnika iz Ferma te za njegov prijevoz isposlovali od
Omiana sigurnost, i to od Grgura Bribirskog, kneza trogir
skog i omikog, i budui da je taj naelnik uza sve to od
Omiana bio zarobljen, dugo zadran i tek na zahtjev samog
kneza jedva puten, kako je zabiljeeno u domovinskoj Kro
nici ini se da treba zakljuiti da su Mleani poslali po
slanike upravo zbog Omiana. A to tim vie jer se saznaje
da su se ban Pavao i njegova braa nagodili s Mleanima, a
Trogirani su uz njegovo jamstvo odredili da e platiti svotu
od 600 libara one godine kad Omi vie ne bude pod vlau
bribirskih knezova. Po tome se jasno vidi da su u to vrijeme
bribirski knezovi zatiivali omiko gusarenje, a to e kasni
je biti jo vidljivije.
Stoga Mleani, uvijek budno pazei da bude mir na
Jadranu, kao to su nastojali Omiane istrgnuti iz vlasti
bribirskih knezova da ih liene zatite mogu unititi, tako
su preko posrednika nastojali sprijeiti razmirice s Hrvati
ma ako bi sluajno do njih dolo, kako se vidi iz arbitrane
odluke donesene povodom spora izmeu Rabljana i Ninjana.

Hi autem ambasciatores qua de causa missi fuerint,

nulla memoria reperitur. Tamen cum Tragurienses cum
Spalatensibus et Sibenicensibus simultates habuissent, et
Traguriensem agrum et mare ab eisdem damnificatum fuerit
1283. eodemque anno Franciscus Faletrus potestas fuerit
Traguriensium, qui deinde decreverunt eligere sibi potesta
tem de Firmo, pro cujus transfretatione securitatem de
Almisanis a comite Gregorio Breberiensi eorum et Almisi
comite obtinuissent, nihilominus idem potestas ab Almi
sanis captus diuque detentus, vix comitis ejusdem jussu
liberatus fuit, ut in patriae Chronico. Idcirco Venetos Almisanorum potissima de causa hos ambasciatores misisse di
cendum videtur et eo magis, quia banum Paulum eiusque
fratres cum Venetis convenisse et Tragurienses pro ejusdem
fide jussisse reperitur se soluturos partem sescentarum li
brarum eo anno, quo contigerit Almisum exire de potestate
comitum Breberiensium. Ex quo Almisanorum piraticam
tunc a comitibus Breberiensibus protectam apparet, quod
deinde clarius patebit.
Ideo Veneti, quieti Adriatici semper intenti, sicuti Almisanos e manibus Breberiensium eripere studebant, ut pro
tectione destitutos reprimerent, ita si quae controversiae
cum Croatis intercedebant, per arbitros compescere cura
bant, ut per sententiam arbitrariam inter Arbenses et Nonenses prolatam apparet.

<52

63

VI

VI

0 NOVIJIM OBIAJIMA HRVATA

DE MORIBUS CROATORUM RECENTIORIBUS

oznato je da su se u odreeno doba godine obino za

jedno sastajali stanovnici pojedinih upanija i tu su se
P
onda na zapovijed banova i knezova, kako bi ve prilike i

tatis anni temporibus convenire simul solitos singularum

zupaniarum homines constat et praeterea jussu banoS
rum et comitum, prout occasio necessitasque exigebat, ibi-

potrebe zahtijevale, savjetovali o zajednikim pitanjima i

prema potrebi donosili odluke. U spisima se saznaje da se
taj skup latinski zvao P a r l a m e n t u m , a hrvatski
Z b o r . Tim nazivom nazivale su se i gradske skuptine kad
god bi se sastale radi vijeanja.
Kod Hrvata nisu bili u upotrebi nikakvi pisani zakoni;
naime, obiaj prea i stare navike vrijedile su kao zakoni.
Pri ugovaranju rijetko su se sluili pisanim dokumentima
zadovoljavajui se kod zakljuivanja sklopljenih poslova
vjerodostojnou i savjesnou svjedoka.
Suenje su vrili posebni slubenici, a ponajee obraniki suci na koje bi stranke pristale. Vrijedno je zabiljeiti
da se smatralo da se stranka koja bi na sudu izgubila valja
no ali na presudu samo tako ako uloi priziv bacivi pokri
valo za glavu na zemlju. Tada se spor prenosio na skuptinu
oblasti ili na sabor itavog kraljevstva, prema tome kako
je to zahtijevala vrsta spora.
Preveo Vedran Gligo

que in commune consulere et, quae res ferebat, decernere.

Hoc conventum Latine Parlamentum in scriptis appellatum
reperitur, Croatice vero Sbor dicunt; quo nomine etiam civi
tatum universitates, quoties deliberandi causa in unum con
veniebant, dictae fuere.
Nulla lex scripta apud Croatos in usu fuit: mos quippe
majorum et antiquae consuetudines pro legibus habebantur.
In contrahendo raro admodum scripturarum documentis
utebantur, testium fide et religione ad res gestas probandas
contenti.
Iudicia a certis magistratibus ac plerumque ab arbitris,
de quibus inter partes convenerat, exercebantur. Illud notatu
dignum, quod pars in judicio victa non aliter appellare a
sententia rite censebatur nisi, operimento capitis in terra
jacto, appellationem protestaretur, tuncque controversia ad
regionis congregationem vel totius regni curiam, prout rei
controversae qualitas requirebat, deferebatur.

5 Hrvatski latinisti II

JURAJ RATKAJ
GEORGIUS RATTKAY
( 1612 -

1666)

Ratkaj potomak je stare plemenitake obitelji, koja

Jiraj
je po podrijetlu bila iz Maarske, ali se potpuno pohrva

tila. Njegov djed Petar dobio je barunski naslov, a po posje

du Veliki Tabor u Hrvatskom zagorju ti su se Ratkaji na
zivali Velikotaborski.
Roen 1612, najvjerojatnije u Karlovcu, gdje mu je otac
tada slubovao kao krajiki oficir, Juraj se kolovao u Grazu pa u Beu kao pitomac Hrvatskog sjemenita. Isprva je
pripadao isusovakom redu, ali ga je kasnije napustio i i
vio kao svjetovni sveenik. U 28. godini ivota imenovan je
kanonikom zagrebakog kaptola, u kojem je postigao ast
arhiakona a zatim ugledan poloaj lektora. Pod naslovom
Kriposti Ferdinanda II izdao je 1640. u Beu na kajkavskom
prijevod latinskog djela isusovca Vilima Lamormaina i po
svetio ga svom pokrovitelju, tadanjem hrvatskom banu Iva
nu Drakoviu, s kojim je 1641. ratovao protiv Turaka kod
Kladue. Zagrebaki mu kaptol 1647, na molbu Petra Zrinjskoga i Jurja Frankopana Trakoga, odobri da zajedno s
njima sudjeluje u 30-godinjem ratu. Ve slijedee godine
kao dobrovoljac, pod vodstvom Nikole Zrinjskoga, bori se
protiv Turaka kod Petrinje, Kostajnice i na Uni. Po povratku
iz te vojne natjee se, ali bez uspjeha, za ast zagrebakog
biskupa. Koliko je zbog svoje uenosti i uspjenog djelova
nja u javnom ivotu bio cijenjen, vidi se i po tome to ga je
1649. hrvatski sabor izabrao da zajedno s Ivanom Zakmardijem bude njegov izaslanik na ugarskom saboru u Pounu.
Ve od mladih dana sabirao je grau za svoje povijesno
djelo Memoria regum et bonorum regnorum Dalmatiae,
Croatiae et Sclavoniae (Uspomena na kraljeve i banove
kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije), to ga je izdao
u Beu 1652. u est knjiga. Kako to djelo odie protureformacijskim i protugermanskim duhom, protestanti u Regens69

burgu i Frankfurtu otro ga osude i javno spale. Na alost,

hajku protiv Ratkaja digoe i njegovi brojni zavidnici u
Zagrebu, na elu s biskupom Petretiem, kojemu je bio su
parnikom pri izboru za biskupa. Traili su da se to djelo
zabrani jer da bi moglo imati neeljene politike posljedice.
Naao se, tovie, i neki anonimni redovnik iz Hrvatske koji
je na latinskom sastavio pamflet protiv Ratkajeva djela i
poslao ga ugarskom kancelaru. U njemu otrim rijeima
predbacuje piscu tatinu, zlonamjemost i laljivost, osobito
prema strancima. Nakon dugotrajne borbe sam je Ratkaj
svojim uljivim protivnicima pruio priliku da slave pobje
du. Zbog dviju ljubavnih afera osuen je 1664. na gubitak
svih kanonikih asti i prihoda. Ojaen i bolestan, povue se
u selo Kraj. Meutim, slijedee godine povjerena mu je upa
sv. Ivana u zagrebakoj Novoj Vesi. Umro je 1. rujna 1666.
kao obini upnik, ali je pokopan sa svim kanonikim po
astima.
Svoje povijesno djelo napisao je na poticaj bana Ivana
Drakovia. Kad je taj 1646. imenovan palatinom, Ratkaj ga
na pouhskom saboru pozdravi u ime Hrvata i odra mu
pohvalni govor, koji je uvrstio u petu knjigu svog djela. U
njemu posebno istie kako je Drakovi peti po redu Hrvat
kojega je zapala ta visoka ast. Ratkaj se i inae isticao kao
govornik; tiskom su objavljena dva njegova govora: jedan
Odran u crkvi sv. Stjepana u pohvalu ugarskoga kralja sv.
Ladislava, a drugi na kaptolskom zboru u Zagrebu.
Ratkajev povijesni prikaz naih kraljeva i banova naj
starije je povijesno djelo u sjevernoj Hrvatskoj. Zapoeo ga
je s biblijskim opim potopom, a zavrio suvremenim do
gaajima. Za stariji period nije se sluio pouzdanim izvori
ma, tako da povijesnu vrijednost imaju posljednje dvije
knjige u kojima prikazuje dogaaje to ih je sam doivio i
dijelom u njima sudjelovao. Ratkaj pie dosta dobrim la
tinskim jezikom, ivahno i dramatino, osobito kad opisuje
borbe s Turcima.
Vrijedno je istaknuti da je po itavom svojem djelovanju
Ratkaj bio izraziti hrvatski rodoljub, to u njegovo doba
nije kod nas bila osobito esta pojava.
V. G.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA JURJA RATKAJA

Panegyris D. Laistao Htmgariae regi... declamata anno 1641,
objavljena uz djelo Memoria regum etc. u Beu 1652.
Oratio in Synodo Zagrabiensi habita... 1642; objavljeno uz djelo
Memoria regum etc. u Beu 1652.
Memoria regum et bonorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et
Sclavomae inchoata ab origine sua et usque ad annum
MDCLII deducta, Viennae 1652; 2. izdanje, Be 1772.
LITERATURA O JURJU RATKAJU
I. Kukuljevi: Knjievnici u Hrvatah iz prve polovine XVII.
vieka s ove strane Velebita, Zagreb 1869.
F. ii: Prirunik izvora hrvatske historije, Zagreb 1914.
V. G.

U S P O M E N A NA K RA L J E V E I B A N OV E
K RALJEV STA VA HRVATSKE,
DALMACIJE I SLAVONIJE

M E M O R I A R E G U M ET B A N O R U M
REGNORUM DALMATIAE,
C R O A T I A E ET S C L A V O N I A E

ada je Andrija umro godine Gospodnje tisuu dvjesta

trideset i pete, na kraljevskom saboru zakonski odr
anom bio je kao kralj pozdravljen njegov stariji sin Bela.
Iako Bonfinije za njega kae da je u poetku nastojao za
drati oevu zdunost i pravednost, Pecsi ipak iznosi da je
prema svojima bio previe strog i neprijazan. Mrzio je do
mae obiaje i bio popustljiv i obziran prema samovolji
i rasputenosti Kumanaca, koje je bio primio u svoje kra
ljevstvo i dao im tu zemljite. Zbog toga se spominje da je
uvijek u svim ratovima bio zaslueno nesretan.
Tek je kraljevao pet godina, kad provala Tatara vrlo
teko uzbudi Ugre te je kralj zatim sa svojim narodom bio
bacan tolikim vrlo bijesnim valovima tatarskih ratova dok
nije dospio u Dalmaciju kao usred brodoloma na obalu
spasa. Tu su ga prvaci kraljevstva primili vrlo srdano pa
je on nae narode obdario sa veoma mnogo i to vrijednih
diploma i privilegija; utemeljio je i podigao grad Zagreb
na brdu Gradcu i obdario ga izvanrednim povlasticama. Po
sjede, za koje se sada dri da pripadaju Medvedgradu, pre
dao je Filipu etvrtom, zagrebakom biskupu, koji je ka
snije na uzvisini crkvenim novcem iz temelja sagradio kulu,
vrlo lijepo i mono zdanje, da sauva u onim nemirnim vre
menima i kraljevsko i crkveno blago. A i Varadin u Sla
voniji, koji je bio podigao njegov otac Andrija, osnaio je
kralj slobotinama, zatim Klis u Dalmaciji i vie drugih
gradova.

72

uum Andreas humanis excessisset anno salutis millesimo

ducentesimo trigesimo quinto, Bela filius natu major
comitiis regalibus rite habitis rex consalutatur, quem tamet
si Bonfinius in principio paternam aequitatem ac justitiam
retinere studuisse affirmet, Peohius tamen plus nimio se
vero erga suos et averso fuisse animo refert: patrios exosum
mores, Cumanorum libidini atque licentiae, quos in regnum
datis eisdem ibi sedibus admiserat, indulgentem et addic
tum; ob quod non immerito infelix omnibus semper praeli
is fuisse memoratur.
Vix quinquennium regnarat, cum Tartarorum adventus
Hungarorum animos gravissime perculit, totque deinde rex
cum gente sua saevissimis Tartaricorum bellorum fluctibus
est jactatus, donec in Dalmatia velut e medio naufragio ad
securitatis littus est delatus. Ibi a regni proceribus liberalis
sime habitus, ubi etiam plurimis, iisque praeclaris populos
gentis nostrae diplomatibus ac privilegiis donavit, ac urbem
Zagrabiensem in Monte Graeco amplissimis dotatam grati
is fundavit atque extraxit bonaque, quae nunc arcis Medved censentur, Philippo Quarto Episcopo Zagrabiensi dedit,
qui postea Ecclesiae pecuniis arcem elegantissimi fortissimique in edito monte operis, ad conservandos tam regios,
quam Ecclesiae turbatis illis temporibus thesauros, a funda
mentis aedificavit. Varasdinum quoque in Sclavonia, a pa
tre Andrea fundatum, libertatibus ipse auxit, Clissiam in
Dalmatia aliaque plura.

73

II

II

o da ponemo od sretnijih dogaaja, treba se sjetiti

ovoga: Kad su Turci navalili na Zemun u Srijemu i
N
na Temivar, obranu gornje Ugarske, u nonom napadu

t autem a felicioribus ordiamur, illud repetendum est,

U
quod cum Taurunum in Syrmio et Temesvarum supe
rioris Hungariae praesidium nocturna expeditione urendo

palei i pljakajui polja, i ikad su teko otetili grabeima

i poarima zaseoke Stjepana Bdthoryja te odveli mnogo
tisua stanovnika pa se onda vratili pognavi plijen neda
leko od Arada (Varadina), taj su poraz osvetili Mirko
Derenin, zapovjednik Ilirika, sa Bernardinom Frankopanom i Karloviem, krbavskim knezovima, i drugim hrvat
skim velikaima nanijevi neprijateljima vee gubitke. Kad
su se, naime, Turci radi pljake razmiljeli u velikom broju
uz rijeku Unu, koja izvire u dalmatinskim brdima, a tee
vijugavim takom kroz unutranjost Hrvatske, sad lagano i
mimo, sad bre zbog brzica te utjee u Savu kod utvrenja
Duhice, nai koje smo upravo spomenuli sasjekli su
ih i potpuno unitili. Bilo je zarobljeno tisuu i petsto nepri
jatelja i isto toliko ubijeno, a ostali su se utopili u rijeci
Uni.

agros et populando excurrissent ac Stephani Bathori villas

rapinis incendiisque deformassent abductisque multis inco
larum millibus,3) non longe a Varadino actis praedis essent
reversi: illud incommodum Emericus Derencenius, Illyrici
praefectus, cum Bernardo Frangepano Caroloque, Corbaviae
comitibus, aliisque Croatiae regulis, majori hostibus illato
detrimento rependerunt. Cum enim Turea ad Hunnam flu
vium, qui e Dalmatarum montibus ortus, sinuoso cursu per
intima Croatiae defluens, modo lenis et placidus, modo
citatis aquis celerior, sub arce Dubicia Savo miscetur, mag
no numero populabundi vagarentur, a nostris, quos modo
nominavimus, occidione deleti sunt, captis hostium mille
quingentis totidemque caesis, reliquis in profluente Hunna
submersis.

III
III
ok su knezovi o tome raspravljali, Turci kao nekim
bijesom razjareni izioe iz dosta gustih uma kroz
D
koje su prolazili, pa svrstavi bojne redove i razvivi zastave

um haec a ducibus disputantur, Tureae, quadam veluti

rabie efferati, e densioribus sylvis, per quas iter fece
D
rant, egressi, acie instructa explicatisque signis, nostros pro

poee nae izazivati na boj. Bojali su se, naime, da ne bi

stigao Jakov Sikulac s njemakim etama ali on se ve
bio povratio pa da opkoljeni s ela i s lea i kao mreom
zatvoreni ne bi bili prisiljeni da se pobiju. Stoga Derenin
sastavi tri odreda koja su se imala svrstati u obliku etve
rokuta, zapovjedi da se podignu i razviju zastave, da zatrube
trube i da prvi red odreda navali na neprijatelja. Vodila
se borba dugo i s velikom upornou. Jakub-paa je bez
oklijevanja dojurio k svojim etama, koje su bile u nevolji i
ve poele uzmicati, nosei im pomo u svjeim konjanikim
snagama. S druge strane Derenin vrlo glasno pozove kneza

vocare ad praelium coepere, quod metuerent, ne Jacobus Si

culus, sed is jam redierat, cum Germanicis copiis adventa
ret, ipsique a fronte et a tergo circumventi et veluti indagi
ne clausi manus conserere cogerentur. Itaque Derencenius
tribus agminibus, quae in quadrata latera densarentur, fac
tis, attolli signa et explicari, tubas canere et primum agmen
in hostes irrumpere jubet. Pugnatur diu et magna conten
tione; et Jacuppes suis laborantibus jamque inclinatis re-

74

75

a) corr. ex milbus

1 Prema drugim izvorima, Juraj Vlatkovi bio je tada jajaki ban.

centi equitum subsidio sine mora suppetias ferens adcurrit.

Contra Derencenius magna voce Bemardum comitem com
pellans Nunc inquit fortissime vir, nutantem hostium
aciem ardenti animo invade et, qui pugnae auctor fuisti,
victoriam etiam invicta virtute nobis praesta. Nec mora,
Bernardo in hostes se acriter inferente, atrox et cruentum
certamen instauratur; quo diutius protracto, dum utraque
pars ardentissime praeliaretur, ac Derencenius, ubi pluri
mum periculi imminere videbatur, adcurrendo et suos co
hortando aciem restitueret, ad extremum Joannes Frangepanus ab hastatis Tureis trajicitur. Ejus cadaver dum no
stri, ac imprimis Georgius Blatcovicius, Narisii in Dalmatia
regulus, eripere conarentur. Tureis contra auferre illud conantibus, cadente Georgio, pugna magis ac magis recrudescit.
Postremo nostri viribus impares cum ipso Bernardo terga
vertunt et foede profugiunt. Quae res totam aciem ordines
que, qui adhuc Turearum impetum vimque fortiter sustine
bant, mirum in modum perterrefecit secumque in praeci
pitem fugam traxit. Derencenius cum tertio agmine, quod
in subsidiis collocaverat, adhuc viribus integer adeurrere,
vociferari, fugam retentare conatus, dum frustra omnia esse
seque nihil proficere videt, in confertissimos hostes irruit,
eique cum fortissimis familiarium acerrime pugnanti equus
lancea confoditur. Quo cadente, pedibus non minus acri
ter dimicando se tuetur, donec gladio, quo peritissime ute
batur, capulo tenus perfracto ab hostibus circumventus non
sine vulnere capitur. Cui cum laboranti filius, quem unicum
egregiae indolis habebat, ac frater opem ferre vellet, cum
paucis familiarium qui supererant equitum adeurrere. Sed
neque illi jam ab hostibus capto quidquam opis attulere et
ipsi ambo circumventi atque crudelissime interfecti sunt.
Cecidere ex nostris, praeter Joannem Frangepanum et
Georgium Blatcovicium nonnullosque clarioris nominis tri
bunos, quinque millia hominum et septuaginta septem, om
nia signa amissa, ex hostibus mille aut eo amplius deside
rati: plurimi etiam, vulneribus acceptis debilitati, domi vi
tam finivere. Derencenius ipse banus et Nicolaus comes
Frangepanus, cum multis nobilioribus equitibus Ungarici

76

77

Bernardina i ree: Sada, vrli junae, estoko navali na

neprijateljski bojni red koji se ve pokolebao. Ti, koji si
bio pokreta bitke, ishodi nam nepobjedivom svojom hrab
rosti i pobjedu! Nije bilo krzmanja. Kada je Bernardin
otro navalio na neprijatelja, ponovno se obnovila strana
i krvava borba. Boj je dosta dugo trajao, dok su se obje
strane vrlo ivo borile, a Derenin je, gdje mu se inilo
da prijeti najvea opasnost, hitro prilazio i sokolei svoje
opet uspostavljao bojni red. Konano su turski kopljanici
proboli Ivana Frankopana. Dok su nai, i to najvie Juraj
Vlatkovi, velika iz neretljanskog kraja u Dalmaciji,1 poku
avali oteti njegov le, a Turci s druge strane nastojali da
ga odnesu, pao je Juraj, pa se bitka opet sve jae i jae
razbuktala. Naposljetku nai, jer im nisu bili dorasli snagom,
okrenue lea sa samim Bernardin om i sramotno pobjegoe. Taj je dogaaj itavu vojsku i odrede koji su jo
hrabro odolijevali turskoj sili i navali strano preplaio
i povukao u bezglavi bijeg. Derenin je s treim odredom,
koji je bio smjestio kao rezervu, doao u pomo jo u
potpunoj snazi i poeo vikati pokuavajui zaustaviti
bijeg dok nije vidio da je sve uzalud i da on sam nije ni
od kakve koristi. Zato srne meu najgue redove nepri
jatelja. Dok se osobito estoko borio zajedno sa svojim
vrlo hrabrim drugovima, konj mu je bio proboden kopljem.
Kada mu se konj sruio, Derenin se pjeice isto tako hra
bro borio i branio dok mu se ma kojim je vrlo vjeto
rukovao nije skrio sve do balaka. Okruen neprijateljima,
bio je zarobljen, ali ne bez rana. Kako mu je u nevolji htio
pritei u pomo jedinac sin, momak sjajnih sposobnosti,
i njegov brat, doli su s malim brojem pouzdanih konjanika
koji su jo bili preostali. Meutim ne samo to mu nisu
pruili nikakvu pomo, jer je ve bio zarobljen od nepri
jatelja, nego su obojica i sami bili opkoljeni i ubijeni na
vrlo okrutan nain.
Od naih pade, osim Ivana Frankopana, Jurja Vlatkovia i nekoliko asnika dosta poznatog imena, pet tisua
i sedamdeset sedam ljudi; sve su zastave bile izgubljene.
Od neprijatelja je izginulo tisuu ili jo vie, a vrlo ih je
mnogo umrlo kod kue podlegavi zadobivenim ranama.

Meu zarobljenicima nalazili su se sam ban Derenin i

knez Nikola Frankopan sa mnogo uglednijih vitezova ugar
skog i hrvatskog imena. Nikola se naposljetku otkupio sa
mnogo zlata, a Derenina je Jakub-paa poslao u Carigrad
s ostalim vrlo brojnim zarobljenicima i sa svim zastavama
na dar sultanu Bajazitu. Tamo je bio baen u tamnicu sa
sedam kula pa je tri mjeseca kasnije od alosti zbog
gubitka vojske i strane smrti sina i brata uvenuo i premi
nuo godine Gospodnje 1496.

atque Illyrici nominis, inter captivos fuere; hic demum mul

to auro se redemit, illum autem Jacuppes Bizancium ad Bajazetem Principem cum aliis captivis quam plurimis ac sig
nis omnibus dono misit, ubi in carcerem septem turrium
conjectus, tribus post mensibus moerore animi ob amissum
exercitum ac filium fratremque trucidatos contabuit vitam
que cum morte commutavit anno salutis 1496.

IV
IV

eleberrima quoque semper familia ista Zriniorum habita

fuit et ab aliquot jam saeculis vel ipso comitum titulo
C
gloriatur, nec facile discernas, an virtute militari quodam-

obitelj Zrinjskih uvijek se drala vrlo slavnom pa se

nekoliko stoljea dii grofovskim naslovom. Teko
Ibi seve
moglo ustanoviti da li je dobila vrlo bogate posjede

modob) innata potius an favore virorum principum ac po

pularium, quamvis neutrum illi unquam defuerit, opulentis
sima semper dominia et honores amplissimos obtinuerit.
Ejus familiae viri Subych olim cognominati de Ostervicza,
postea vero, ubi comitis titulo decorati fuerant, ab arce
Zryn in Croatia sita appellationem usurparunt.
Sed Nicolaus primam banatus sui arridentem excepit
fortunam; etenim cum Solimannus anno 43. supra 1500. exi
guo labore Quinque Ecclesias, Strigonium Albamque occupasset ipseque, jam fesso exercitui quietem concessurus
domum reverteretur, Tartarorum aliquot millia ad vastan
dum Jaurinensem agrum excurrere jusserat. Erant nihilomi
nus in castris circa Jaurinum copiae quaedam, quae tuendae
regioni excubabant, inter eas Nicolaus comes de Zrinio,
Illyrici praefectus, Andreas Batthorius, duo Bartholomaei
Croatae ac caeteri quamplures duces praefectique. Ii cum
Tartaros ex castris hostium excurrisse et obvia populari
cognovissent, cohortante comite Zriniano, in eos coercendos
majori quo potuerant numero castris exire ac foedam mori
bus cultuque corporis gentem armis aggredi constituerunt.
Itaque Zrinius in itinere Paulum Rattcaium, oppidi Papensis
praefectum, virum manu, consilio promptum, sibi adjunxit
et cognito ab exploratoribus Tartaros ad Zomlionis agrum

i visoke asti vema po svojoj nekako uroenoj vojnikoj

hrabrosti ili po naklonosti vladara i svojih zemljaka, mada
toj obitelji nije nedostajalo ni jedno ni drugo, lanovi te
porodice neko su se zvali ubii od Ostrovice, a kasnije
kad su bili poaeni grofovskim naslovom uzeli su
ime po tvravi Zrinj koja se nalazi u Hrvatskoj.
Nikola je iskoristio prvu priliku koja mu se nasmije
ila da dobije bansku ast. Kad je, naime, Sulejman godine
1543. uz malo napora osvojio Peuh, Ostrogon i Stolni
Biograd i vraao se kui s namjerom da ve umornoj vojsci
dade odmor, zapovjedio je da nekoliko tisua Tatara krene
u napad i opljaka ursko polje. U taboru oko ura nala
zile su se ipak neke ete, koje su tu uvale strau radi
zatite toga kraja, a meu njima su bili grof Nikola Zrinjski,
zapovjednik Ilirika, Andrija Bathory, dva Bartula Hrvata
i dosta drugih zapovjednika i asnika. Kad su oni opazili
da su Tatari izali iz neprijateljskog tabora i da pljakaju
sve na to naiu, na poticaj grofa Zrinj skog odlue da
iziu u to veem broju iz tabora kako bi ih sprijeili i
da orujem napadnu na to pleme divljih obiaja i runa
tijela. Tako Zrinjski na putu pridrui svojim etama Pavla
Ratkaja, zapovjednika grada Pdpa, ovjeka spremna i oru
jem i savjetom, pa saznavi od uhoda da su Tatari a
78

b) corr. ex quoadmmodo
79

svojim pljakakim etama doprli do zdlyomskog polja, brzo

pohita tamo s itavom vojskom. Ugledavi nae, Tatari su
smatrali da ne smiju izbjegavati sukob s njima, pa bez
oklijevanja prihvatie strijele i lukove, kojima su u boju
bili neobino jaki, i nisu krzmali da naima izau u susret.
Ratkaj je iao sprijeda sa dva Bartula, a grof Zrinjski ih
je slijedio skupa s ostalima u nevelikoj udaljenosti. Nije
se dugo ekalo. Nai isture koplja i navale na njih, mnoge
obore s konja i sasijeku. A koji su od naih ili za njima
ipak brzo dou u pomo svojima koji su se zatekli u
nevolji pa u snanoj navali skre veliki broj kopalja na
neprijateljskim prsima i slabinama i vrlo mnogo njih obore
s konja i ubiju. Tatari nisu nikako mogli izdrati navalu
naih pa okrenue u neuredan bijeg i stadoe bjeati osta
vivi sve zarobljenike koje su bili uhvatili pljakajui i
pustoei. Nai su progonili neprijatelje koji su u slijepoj
jurnjavi zapali u movarni i blatni gaj (bUi su naime od
bojazni i straha izbezumljeni pa nisu ni vidjeli kamo bjee),
te su jedan veliki dio, koji se napustivi konje bio zapleo
u blato i movare, dijelom zarobili, a dijelom ubili. Poslije
duge borbe jedan je dio odmah tu nastradao, a velika se
veina razboljela od muha i komaraca pa umrla u taboru;
vie njih koji su se sluajno uz krajnji napor mogli izvui
bili su posvuda bez milosti ubijani od seljaka kojima su
bili spalili kue i obitelji im zavili u crno. Sigurno se zna
da je to u boju, to u bijegu poginulo vie od tri tisue
Tatara.

praedabundis agminibus discurrere, eo cum universo exer

citu mature progressus est. Nec Tartari visis nostris eorum
congressum vitandum duxere, sed sine mora arcubus et
sagittis acceptis, quibus in praelio potissimum valerent, no
stris obviam prodire non dubitarunt. Rattcaius praecedebat
cum duobus Bartholomaeis, Zrinius comes cum caeteris
haud procul vestigiis eorum insistebat. Nec mora: nostri
inclinatis hastis in eos irruerunt multosque equis deturba
tos ceciderunt. Nostri, qui sequebantur, suis nihilominus
laborantibus maturam ferunt operam, magnum hastarum
numerum in hostium pectoribus ac lateribus acri illato im
petu perfringunt plurimosque ex eis equis dejectos occidunt;
vim eorum Tartari nequaquam sustinentes, in effusam fu
gam conversi, terga dant relictis omnibus captivis, quos po
pulando et vastando ceperant. Nostri eos in palustre quod
dam coenosumque nemus coeco procursu delatos (metu
enim et pavore exanimes, quorsum fugerent, non animad
verterant) insecuti, magnam eorum partem, relictis equis,
coeno et paludibus implicitam, partim ceperunt, partim tru
cidarunt; pars post longam colluctationem ibidem interiit,
plerique a muscis culicibusque male habiti, etiam in castris
perierunt, plures etiam, qui summo labore forte eniti potue
runt, ab agricolis, quorum familiam exustis domibus affli
xerant, sine misericordia passim caesi fuere, adeo ut ex
Tartaris amplius tria millia, tam praelio quam in fuga, ce
cidisse certo constiterit.

V
lunjski je imao kao druga u vrhovnoj vlasti Jurja Drakovia, zagrebakog biskupa, ovjeka koji je poznavao
S
svakovrsne nauke, bio slavan po prijateljstvu s carem, a i
po tome to je bio delegat na tridentskom koncilu. Ipak je
sva briga oko vojnikog posla padala na Slunjskog. Stoga,
kada je Slunjski umro, mase seljaka i ratara mislei da
je s njim propalo vojniko iskustvo, a i zato to su se tuili
da ih gospodari kinje nepodnoljivo ih silei na ropske
poslove i neprestano traei od njih novaca, nepromiljeno
80

V
abuerat quidem Slunius supremi magistratus collegam
Georgium Drascovicium, episcopum Zagrabiensem, vi
H
rum omni scientiarum genere et amicitia Principis et legati
one Tridentinae synodi celebrem, Slunio tamen omni disci
plinae militaris mole incumbente; proinde, cum Slunius
e vivis excessisset, rusticorum et agricolarum plebs, militiae
peritiam cum eodem concidisse rata, quodque intolerandis
servilium operum ac pecuniariis exactionibus opprimi se a
Hrvatski latinisti II

81

podigoe oruje protiv plemstva. Situacija je postala tako

opasna te se inilo da je domovina, izmrcvarena graanskim
ratom, imala biti potpuno unitena, da nije Drakovi,
odravi zemaljsko vijee, brzo izabrao Gapara Alapija
i Matiju Keglevia s plemstvom i krajinicima s Kupe, koje
je kraljevstvo tu obiavalo drati, da ugue pobunu poganog
oloa i naredio da to bre protiv njih krenu. I zaista, kada
su pobunjenici bili uniteni i Matija Gubec bio okrunjen
u Zagrebu eljeznom krunom, kanjen stranom vrsti kazne
zato to je uzeo ime kralja i to se usudio na toliku drskost,
i kad je ukroena seljaka drzovitost, itava se ta pobuna
okonala.

dominis quereretur, temeraria in nobilitatem usurpavit ar

ma; eoque res periculi processerat, ut, nisi mature Drascovitius, habito provincialium concilio, Casparem Alapi et
Matthaeum Keglevitium cum nobilitate et Colapianis praesi
diariis, a Regno interteneri solitis, ad sedandam nefariae col
luvionis seditionem delegisset et adversus eos quantocyus
properare mandasset, intestino tumultu deformata patria
penitus evertenda videbatur. Verum profligatis rebellibus,
ac Matthaeo Gubecio, ferrea corona Zagrabiae redimito horrendoque supplicii genere usurpati regii nominis temerita
tisque praesumptae poenas luente, ea omnis seditio, domi
ta agricolarum insolentia, finem accepit.

VI
VI
rinjski je pozvao u boj banske ete i k tome prvake
Z
kraljevstva, meu njima Ivana Drakovia, dananjeg
palatina, igmunda Ratkaja, kasnijeg slavnog vojskovou
carske vojske, Nikolu i igmunda Keglevia, pa pripojivi
svoje snage krene da oslabi tursku silu u Kanii. Zaista
dugo su ekali neprijatelje na mjestu pogodnom za zasjede,
a kako se oni nisu usuivali pojaviti se, odagnao je osamsto
goveda i vratio vojsku bez gubitaka. Vei dio nae vojske
bio je ve preao rijeku Muru i nalazio se na sigurnom.
Meutim, na jednu pjeaku etu koja jo nije bila prela
rijeku, nego se zadravala na neprijateljskoj obali, navale
neprijatelji iznenada i vrlo brzo pa sasjekavi nekolicinu
naih prisile ostale da se bore u krugu. Opazivi da su nai
U opasnosti, Ivan Vojkovi, zapovjednik Pokuplja, skine
odijelo i golih nogu, zaogrnut jedino kouljom, da bi se
jer je bio vjet u plivanju lake bacio u rijeku ako bi
luajno primijetio da je u opasnosti, uzme samo ma i
dvije manje puke pa se ukrca u nasadu2 ili, kako nai
zovu, ajku. Mnogi, ohrabreni njegovim primjerom, pou
ZA njim. Kad je preao rijeku, na nj se zaleti Turin
kopljem i kad mu je ve bio sasvim blizu, Vojkovi ga
doeka malom pukom. Ubijeni neprijatelj pade s konja*
* od maarske rijei naszad
82

xciverat quippe in praelium Zrinius praesidia banalia ac

alios regni proceres, inter quos Joannem Drascovitium,
hodie palatinum, Sigismundum Rattcaium, clarum postea
imperialis militiae exercitus ductorem, Nicolaum et Sigis
mundum Keglevicium, ac unitis suorum viribus, ad attenu
andas Canisiensium opes proficiscitur. Verum expectatis diu
opportuno insidiis loco hostibus, nec iis prodire audenti
bus, octies centenis abactis bobus, incolumem reducit exer
citum, jamque majori ejus parte trajecto flumine Mura in
tuto posita, in unam quasi peditum centuriam, quae necdum
flumen superaverat ac in hostili littore morabatur, repentina
festinatione irruunt hostes ac nostris aliquot caesis caeteros
in orbem dimicare cogunt. Animadverso nostrorum periculo
Joannes Voicovicius, Pocupiani loci praefectus, deposito ve
stium onere, nudis pedibus ac uno tectus indusio, ut, si for
te proximum periculo se sentiret, nandi peritus commodius
in flumen sese praecipitaret, gladio solum ac duobus mino
ribus instructus sclopis, scandit nazadam seu, ut nostri vo
cant, saicam; cujus plures animati exemplo eundem se
quuntur. Trajecto flumine hastatus in eum involat Turea,
quem ille opportune jam sibi imminentem sclopo excipit;

83

kojega uzjae Vojkovi i s ostalima koji su ga slijedili

zametne otar boj s Turcima. Uz boju pomo i hrabrost
Vojkovievu doe do pobjede na naoj strani, a neprijatelji
udare u bijeg. Banu je donio na dar sedamnaest odrub
ljenih glava i spasio nae od neminovne smrti jer su ih
neprijatelji imali ubiti ili su se morali utopiti u viro
vima rijeke.
Zrinjski je ne samo Turcima u Kanii dao dokaz svoje
hrabrosti ve je napadajui s dosta jakom etom i na
Kostajnicu ametice porazio sedam neprijateljskih eta koje
su mu pole u susret, i to tako sretno da su vojnici prvog
reda, koje su predvodili Vuk Mrnavi, Ivan Vojkovi i Vuk
Kriani, odmah zapodjenuli boj i unitili neprijatelja. U
tom boju dola je do izraaja izvanredna hrabrost sviju.
Navalili su na neprijatelje vrlo estoko i sa dvije strane.
Vojkovi je imao protiv sebe Turina koji je na nj kopljem
nasrnuo, ali on je izbjegao njegov udarac i pogodio ga
manjom pukom. Meutim, dok je istrgnuvi sablju udarao
neprijatelja po iji, konj mu se nespretnim padom propeo
i sruio na zemlju. Cim su Turci opazili taj pad, hitro
dotre da ga kopljima dotuku. Ali njegov drug Kriani
poput nagle bujice dohrli sa svojima i spasi druga od
smrti u asu kad je ve imao stradati. Ubivi jednog
Turina, ostale rastjera i s Vojkoviem, koji se ve bio
pridigao sa zemlje, nastavi ih dalje tjerati. Turci se zatim
stanu obazirati i opaze da ih samo mali broj naih progoni.
Stoga prestadoe bjeati i jedan od njih kome je kosa bila
protkana asnim sjedinama dotri ka Krianiu da se
s njime maem pobije. Turin je dodue prvi skrenim
eljeznim kriem na balaku lagano ranio Kriania u ruku
i tako ga razdraio. A ovaj vidjevi krv, jer nije ak ni malo
krvi mogao podnositi, rani Turina tako strahovitim udar
cem da ga je ubio rascijepivi mu cijelo lice od zatiljka.
Malo zatim prie Krianiu i drugi Turin, estok u svojoj
mladenakoj smjelosti, i vrhom maa pogodi ga u prsi.
A ovaj, ve raspaljen ratnim bijesom, neuvenim udarcem
presijee ga poprijeko, jer je ma od desne strane vrata
dopro do lijeve nie srca. I tako je kao pobjednik u tri
uspjene borbe, dostojne besmrtne uspomene, svladao te
neprijatelje, a ostale, izbezumljene od straha, natjerao u
sramotan bijeg i stao ih s drugovima progoniti.

delapso ex equo interfecto hoste, eundem Voicovicius con

scendit ac cum caeteris eum secutis acre cum Tureis con
trahit certamen. Stetit a nostris propitio Deo ac virtute Voicovicii victoria, ac hostibus in fugam conversis, eorum sep
tem supra decem praecisa capita bano retulit nostrosque
a praesenti morte vel ab hostibus necandos vel aquarum
gurgitibus absorbendos conservavit.
Non Canisianis solum virtutem suam probatam reli
quit Zrinius, sed et Costaniciam versus cum sat valida
manu excursionem instituens, septem centurias hostium ob
vias factas ea felicitate fudit ac fugavit, ut primi statim
agminis milites, praeeunte Lupo Memavicio, Joanne Voicovicio ac Lupo Crisanicio, certamen inirent ac dirimerent,
quo in certamine mira omnium enituit virtus. Bipartito
enim et acri in hostes invecti impetu, dum obvium habet
Voicovicius hasta in se involantem Tuream, ejus eluso ictu,
eum breviori trajicit sclopo, dumque extracto acinace cer
vicem hostis ferit, infelici casu proruens sub eo equus ter
rae illiditur, cujus Tureae animadverso casu festini adeurrunt, hastis eum oppressuri. At Crisanicius collega rapidis
simi torrentis more socium jam jam periturum a morte
vindicans cum suis irruit, unoque ex eis interfecto, caeteros dissipat ac cum Voicovicio jam terra sublevato longius
insequitur. Respectant subinde Tureae et paucos e nostris
insequi animadvertunt; stitere proinde fugam, ac eorum
unus veneranda respersus canitie occurrit Crisanicio, gladio
cum eodem congressurus; et Turea quidem prior perfracta
capuli cruce ferrea levi inflicto manui vulnere irritat Crisanicium. Viso enim ille cruore, vel modici impatiens san
guinis, eo immani Tuream sauciat ictu, ut universam divi
dens ab occipitio faciem hostem exanimaverit. Mox sub
sequitur alter juvenili audacia ferociens ac cuspide gladii
pectus Crisanicii perstringit, sed is Martiali jam accensus
furore inaudito impetu, a parte dextra colli in sinistram in
fra cor descendente gladio, per transversum totum dis
secans, tribus secundis victor congressibus, immortali dig
nis memoria, hostem interemit; caeteros pavore perculsos in
ingloriam conjectos fugam cum sociis insecutus.

84

85

VII

VII

euobiajeni i dosta esti potresi potresali su gotovo

cijelo kraljevstvo i toliko je bilo mijeanje zranih
N
struja da gotovo ni jedan dio kraljevstva nije bio poteen

am et terrae motus inusitati ac frequentiores univer

sum prope regnum concutiebant, et ea aeris inaequa
N
litas vigebat, ut nulla fere regni pars pestifera contagione

od pogubne zaraze. Susjedne pokrajine bile su zaraene

slinom kugom i nikome nisu doputale siguran ivot ni
mogunost meusobnih veza. Zatim je ve dolo i do poplave
nabujalih rijeka koje su se razlile na dugo i iroko iz svojeg
korita, a ve su strane tutnjave neba, gromovi i munje
bili toliko jaki da bi ovjek rekao da se pribliavaju upravo
Nojina vremena, poznata po opem potopu, ili as Posljed
njeg suda koji e skonati svijet. A kako se ne bi inilo
da neto nedostaje do punine 'kazne i zala, godine etrdeset
i pete na nekoliko mjesta bjesnjela je strahovito jaka vatra,
osobito u Zagrebu u mjesecu oujku. Buknuo je poar u
devet sati nou u gornjem gradu koji se zove Gradec, a
vatra se irila takovom strahotom da je samo treina grada
ostala neoteena. K tome su jo, za nesreu, puhali i
vjetrovi sa svih strana, pa se vatra proirila na kanoniki
kolegij i on je gotovo u cijelosti jadno izgorio sa jo dvije
poznatije crkve i biskupskim dvorom. Ali se bijes vatre ni
tu nije zaustavio, ve se prenio na Vlaku ulicu koja je
ispod biskupskog dvora i pod njegovom jurisdikcijom i tu
je na slian nain neobuzdano bjesnio. Premda je nanesena
teta bila neprocjenjivo velika, ipak su kod svakoga najvee
saaljenje budile etiri poznate crkve pretvorene u prah:
katedrala sv. Stjepana Kralja, upna crkva sv. Marka, crkva
sv. Katarine s isusovakim kolegijem i crkva sv. pranje
sa samostanom brae istog reda, neko obitavalitem samog
serafskog oca i glasovitom elijom. I tako nas je Bog dosta
otro kaznio, pa kad se ve pristupilo poslu oko popravka
katedrale, slijedee godine sruio se svod, oteen od
mnogih udaraca kia, pljuskova i vjetrova, poto je pao
stup koji ga je podravao, i to uz takvu tetu da je zatrpao
i unitio kor, biskupsku stolicu, pet oltara pod korom, pola
sjedita na lijevoj strani i, to nije mogue iskazati bez
velike boli, vrlo vrijedne orgulje koje su stajale mnogo
tisua, a sve je to bio stari i sjajni umjetniki rad.

libera fuerit, vicinaeque provinciae, simili infectae tabe, nul

li tutam praeberent vitam commeandique facultatem. Jam
deinde tumescentium fluminum terminos suos longe lateque
evagantium mundationem, jam immanes coelorum mugitus,
tonitrua, fulmina ea fuere, ut vel Noeana tempora generali
cataclysmo memorabilia, vel extremi tribunalis horam, mun
do finem posituram, adesse dixisses; ac ne quid malorum
poenarumve ad complementum defuisse videretur, anno
quadragesimo quinto aliquot in locis vehementissimus de
saeviit ignis, praesertimque Zagrabiae mense Martio. Orto
enim incendio hora noctis nona in superiori civitate, quae
Mons Graecius dicitur, ea immanitate grassabatur flamma,
ut non nisi pars urbis tertia illaesa permanserit: conspiran
tibus deinde in perniciem undique ventis, delatoque in ca
nonicorum collegium igne, illud pene totum cum duabus
celebrioribus ecclesiis et arce episcopali miserrimum in mo
dum conflagravit. Nec ibi sistente flammarum furore in vi
cum Italicum, episcopali arci ac jurisdictioni subjectum,
sese transfert similique debachatur impunitate. Et quamvis
inaestimabilis pretii detrimentum sit illatum, praecipuam
tamen omnibus commiserationem movebant insignia quatuor incinerata templa, Divi Stephani Regis cathedrale, Di
vi Marci parochiale, Divae Catharinae societatis patrum cum
collegio, ac sancti Francisci ejusdem ordinis regularium cum
monasterio, olim ipsius patris seraphici inhabitatione cel
laque nobili. Ampliorem adhuc Deo de nobis sumente vin
dictam, dum cathedralis ecclesiae reparationi insudatur,
anno insequenti fornix multis imbrium, pluviarum vento
rumque impulsibus labefactatus, cedenteque cui inniteba
tu r columna, eo corruit detrimento, ut chorum, episcopi
thronum, quinque sub choro aras, stallos sinistrae partis
dimidios et, quod sine animi dolore dici nequit, nobilissi
mum multorumque millium organum, omnia veteris magnificique operis, oppresserit, comminuerit.

86

87

VIII

VIII

oto je Zrinjski dao tolike dokaze svoje ratne hrabrosti,

bio je imenovan vrhovnim zapovjednikom posada i ge
P
neralom svih Hrvata da bi se tako aru njegove hrabrosti

is virtutis bellicae a Zninio datis documentis, quo am

plius irritatae virtuti incitamentum suppeditaretur,
H
supremus vigiliarum praefectus ac Croatarum omnium ge

dalo jo vie poticaja. I tako, kada je sve izvan zemlje obavio

vrlo povoljno i pohvalno, vratio se u domovinu i svoje Me
imurje koje je u meuvremenu bilo ucviljeno i izmueno
od neprestanih turskih napada. Dotada je naime za njegovu
obranu bio odreen brat mu Petar.
Ovo mjesto potie nas, kad smo ve spomenuli Petra,
da ukratko o njemu kaemo neto vrijedno spomena. On je
jo mladi ali muevna srca, herkulske snage, vjet u umi
jeu kojim se obino slue artiljerijski zapovjednici. Tu je
vjetinu bio odluio nauiti kako bi time mogao jae kodi
ti neprijatelju kranskog imena, pa je tako jedan dio kanikog predgraa uz pomo te vjetine, a i svojim trudom,
pretvorio u prah i pepeo. Osim toga pruio je nesvakidanji
dokaz svoje hrabrosti za vrijeme zasjedanja sabora u Pounu, i to naoigled cara. Dok se naime Ferdinand radi od
mora zabavljao lovom, doe mu u susret vepar od sedam
godina. Zrinjski na zapovijed cara da navali na nj, odmah
sjae s konja, izvue sablju i udari zvijer jednim jedinim,
ali tako stranim udarcem da se odmah sruila na zemlju i
crkla, maem raskoljena ela i prosuta mozga. Car se zadi
vio, pa uzevi ma od Zrinjskog, malo je njime zamahnuo i
vratio ga Zrinjskom izjavivi da taj ma nije za njegovu
ruku. Kao to je to bio sjajan dokaz njegove tjelesne snage
i prokuane hrabrosti, tako je i ono to slijedi jedinstven
primjer veliine njegova duha.
Sam Petar drao je strae po selima svoga Meimurja,
dok mu je brat Nikola bio daleko, zauzet slubom u carskoj
vojsci, ali je bio pozvan zbog dolaska neprijatelja. U slijepoj
i olujnoj noi, dok se radilo o zasjedi i jednome i drugome,
iznenadnim sluajem sreli su se i oduevili za nesiguran
boj. Petar, raspaljen ratnim duhom, natjera nekog Turina
u bijeg i stade ga progoniti sve do rijeke Mure. A Turin,
neodluan kako da se spasi, ne nae mogunosti bijega na
obali pa bi prisiljen da se baci u virove Mure. Neprijatelj,
dakle, skoi u vodu a za njim knez te u samim virovima

neralis constituitur; atque ita omnibus prospere laudabiliterque foris actis in patriam ac Insulam suam, perpetuis
interea Turearum incursionibus afflictam ac vexatam, re
vertitur, cui hactenus defendendae Petrus frater fuerat con
stitutus.
Admonet hic locus, ut, cum Petri mentio nobis inciderit,
de eo pariter quaedem memoria digna brevibus inseramus.
Juvenili adhuc est aetate, sed masculo corde, robore Hercu
leo, artis peritus, qua tormentorum magistri uti solent,
quam eo fine discendam sibi proposuerat, ut Christiani no
minis hosti gravius inde noceret, quo factum, ut Canisiensium suburbiorum partem semel arte ista ac industria sua
in cineres ac favillas redegerit. Porro fortitudinis suae ex
perimentum non vulgare Posonii sub comitiis spectante Cae
sare praebuit: dum enim Ferdinandus levandi animi causa
venatione sese oblectat, ecce fit obvius aper annorum sep
tem; jussus a Caesare Zrinius aggredi subito desiliens equo,
evaginato acinace, eo uno immani belluam ferit ictu, ut di
visa acinace fronte diffusoque cerebro e vestigio humi pro
strata animam vomeret. Caesar miratus accepto a Zrinio
gladio eum paululum vibrat ac restituit, adjiciens eum non
pro sua esse manu. Ut hoc virium corporis ac spectatae for
titudinis nobile fuit documentum, ita alterum, quod sequi
tur, animi magnitudinis exemplum singulare.
Excubabat Petrus ipse per pagos Insulae suae, donec
frater Nicolaus imperialibus occupatus distineretur armis,
adventu hostium excitus; et caeca intempestaque nocte,
dum utriusque studetur fraudi, inopino casu obvii facti, in
incertum accendunt animos certamen. Petrus Martiali spi
ritu succensus Tuream in fugam convertit ac usque in Muram flumen persequitur: Turea salutis anceps dum in littore
effugium non invenit, in Murae vortices se praecipitem da
re cogitur. Insilit ergo hostis, sequitur comes et in ipsis
aquae gurgitibus Neptuno immolat victimam; quamvis et

SS

89

rijeke rtvova barbarina kao rtvu Neptunu. Knez koji se i

sam morao u valovima utopiti bio je jedva spaen zalaganjem
nekog mladia s nadimkom Deko. Za vrijeme sabora u Pounu primio je od cara ponueno zapovjednitvo u umberku, a pod njim je bilo gotovo tisuu ljudi. Tu je ast dobio
ipak pod uvjetom da se svaka tri mjeseca sa est eta, koje
e skupiti na svoj troak, pridrui carskoj vojsci, iako su se
po starom obiaju ugarskih kraljeva i po zakonu te asti
obino davale zaslunim ljudima bez ikakvih obaveza.

ipse aegre admodum opera cujusdam Dechko cognominati,

fluctibus prope absorbendus, ereptus fuerit.
Collatam deinde a Caesare accepit durantibus Posonii
comitiis praefecturam Silbergensem, cui mille prope parent
homines, ea tamen conditione, tametsi de veteri regum Hungariae consuetudine ac lege dignitates hujusmodi absque
ullo onere bene meritis conferri consuevissent, ut cum sex
militum centuriis suo aere comparatis exercitui Caesareo
per trimestre sese conjungat.

IX

IX

isto vrijeme u Zagrebu u Iliriku, u gluho doba noi,

tri sata je iz proloma oblaka pljutala tako strana
U
kia da je uski potok, koji se starim imenom zvao Cirkven-

ub idem tempus Zagrabiae in Illyrico, nocte intempesta,

adeo vehemens nube rupta trium horarum spatio rue
S
bat imber, ut exiguae latitudinis fluvius Cirquenschak vetu

ak, a sada Medvednica, i koji razdvaja grad od sveeni

kog kolegija, strahovito nabujao, prelio se preko korita i
poplavio vrlo mnogo prizemnih kua u predgrau. Dvanaest
je kua iupao iz temelja i zajedno s ljudima koji su spa
vali vrstim snom odnio sve do Save, tako da se ak ni tra
govi nekih kua vie ne vide. Oko pedeset ljudi utopilo se
od iste estine brzica, neki su naeni pod ruevinama kua,
a neki leei na poljima odneseni vodenim tokom. K tome
je u toku itave godine vladala krajnja nestaica hrane jer
su gotovo svi zemaljski plodovi bili odneseni ili sagnjili. I
nije se ta katastrofa ograniila samo na ilirske zemlje. Sa
znajemo da su gotovo u isto vrijeme u vrlo udaljenim dije
lovima Belgije itavi gradovi bili poplavljeni golemim koli
inama vode. Bolji ljudi su objanjavali da se to nije dogo
dilo bez teke i velike kazne svemogueg Boga, koji vrlo
otro kanjava zloine i gnjevan je to smo na nj potpuno
zaboravili, kazne koja izaziva boju osvetu.
Mada su Zagrepani i susjedi tom kobnom poplavom
bili teko potreseni, ipak su ivnuti i razveselili se kad su
saznali za novu sjajnu i neobinu pobjedu bana Nikole koju
je izvojevao nad Turcima u Kostajnici.

sto nomine, nunc Medvednicza appellatus, urbem a collegio

sacerdotum intersecans, in immensum superatis alveis tu
mefactus, plerasque suburbanas domos humi locatas inun
daverit, duodecim vero imis evulsis fundamentis una cum
hominibus somno sopitis ad Savum usque detulerit, ut quarundam ne vestigia quidem apparuerint, et quinquaginta
homines eadem aquarum celeri vehementia suffocati, partim sub domorum ruinis, partim campis jacentes aquarum
decursu delati reperti fuerint, totus deinde annus, cunctis
pene terrae frugibus ablatis aut putrefactis, summa anno
nae penuria laboraverit. Nec Illyrici finibus vis mali con
clusa, sed eodem pene tempore dn remotissimis quoque
Belgii partibus civitates integras undarum copia insepultas
accepimus. Non sine gravi praepotentis Dei, acerrimi scele
rum vindicis, usque adeo in nos sui oblitos irati, ac magna
divinae ultionis urgente poena haec accidisse potiores inter
pretabantur.
Una hac diluvii infelicitate Zagrabiensium ac vicinorum
animi graviter perculsi, nova insigni nec vulgari Nicolai
proregis de Costanioiensibus Tureis relata victoria recreati
exhilaratique fuere.

Preveo Vedran Gligo

90

STJEPAN GRADI
STEPHANUSGRADIUS
(1613-1683)

ubrovaka Republika, iako okruena monim susjedima,

nekoliko je stoljea uspjela ouvati svoju samostalnost
D
u prvom redu zato to je vodila vrlo mudru i vjetu politiku.
Meu brojnim njezinim graanima koji su se istakli kao
vrsni diplomati vidno mjesto pripada opatu Stjepanu Gra
diu.
Roen je 1613. od oca plemia, koji je vrio neke javne
slube u Dubrovniku ii bavio se knjievnim radom, i majke
Marije, sestre kanonika Petra Beneia. Nie kole i filozo
fiju polazio je u rodnom gradu, a zatim, na ujakov poziv,
poe u Rim, u Seminarium Romanum. Pravne je nauke
studirao u Bologni, gdje je 1638. promoviran na ast doktora
prava, a studij teologije zavrio je 1642. u Rimu. Iste godine
umre mu ujak Benei, koji je bio zastupnik Dubrovake
Republike kod Rimske kurije, te ga on zamijeni na tom
vanom i delikatnom poloaju.
U Rimu je bio lan znanstveno-literarnoga kruga pape
Aleksandra VII, koji se i sam bavio latinskom poezijom, i
vedske kraljice Kristine. U tom su krugu nastale etiri
Gradieve fiziko-matematike rasprave to ih je kasnije,
1680, objavio u Amsterdamu. Vrlo cijenjen u rimskim crkve
nim i svjetovnim krugovima, postavljen je 1661. za kustosa
a 1682. za upravitelja Vatikanske biblioteke. U Dubrovnik je
dolazio samo povremeno i na krae vrijeme, osim to je e
tiri godine neprekidno, od 1648. do 1652, proveo u svom gra
du kao kanonik i kaptolski vikar. Umro je u Rimu 1683. i
pokopan u crkvi sv. Jeronima uz svoga prisnog prijatelja,
povjesniara Ivana Luia iz Trogira.
Kao predstavnik dubrovakog senata kod Rimske kurije
Gradi je razvio vrlo ivu djelatnost i pokazao neobinu
diplomatsku sposobnost. To je posebno dolo do izraaja
nakon katastrofalnog dubrovakog potresa 1667. Njegove su
95

posljedice mogle biti kobne za dalji opstanak te male repub

like koja je na svojem bijelom stijegu ponosno isticala geslo
LIBERTAS (SLOBODA), a na tvravi Lovrijencu dala po
staviti natpis: Non bene pro toto libertas venditur auro
(Svoju slobodu ne bismo prodali ni za sve zlato na svijetu).
Ispunjen jedinom eljom da svom zaviaju u tako tekoj
nevolji to bre i to djelotvornije pomogne, Gradi ne
umorno trai i moli pomo na sve strane. U tome je imao i
uspjeha jer je bio veoma cijenjen i jer je imao dobrih poli
tikih veza. U Mleoima je 1675. objavio pjesmu od 315 latin
skih heksametara pod naslovom De laudibus Serenissimae
Reipublicae Venetae et cladibus Patriae suae carmen (Pjesma
o pohvalama Prejasne Mletake Republike i o nevoljama
rodnoga grada. Sam opis potresa, poara i pljake di
jelom naputena grada obuhvaa vie od polovice stihova.
Ostali dio sadrava pohvalu Mletaka i pjesnikove molbe za
hitnu pomo unesreenom gradu. Iako Gradi nije bio oe
vidac potresa nego je pjesmu ispjevao na temelju pismenih
izvjetaja, njegov je opis iv, dramatian i potresan, impresivniji od Rogaieva i Stayeva koji su sastavljeni kasnije,
takoer u latinskim stihovima.
U omanjoj zbirci Poemata (Pjesme) preteu pjesniki
sastavi prigodna sadraja upravljeni linostima iz knjiev
nog kruga pape Aleksandra VII. Tu je objavljena i oda spje
vana u Horacijevu stilu, posveena Jundju Palmotiu, za
ije je postumno izdanje Kristijade Gradi napisao latinski
predgovor s izvrsno sastavljenom pjesnikovom biografijom.
Te su pjesme tiskane u oveem skupnom djelu Septem il
lustrium virorum poemata (Pjesme sedmorice slavnih ljudi),
koje je izalo najprije u Antwerpenu, a u proirenom opsegu
u Amsterdamu 1672.
U njegovo vrijeme bio je cijenjen filozofski spis Dispu
tatio de opinione probabili (Rasprava o vjerojatnom milje
nju) u kojem je polemizirao s isusovcem Onoratom Fabri.
Istakao se i kao govornik, osobito govorom De eligendo
summo pontifice (O izboru pape) to ga je nakon smrti pape
Aleksandra VII. odrao u bazilici sv. Petra u Rimu. Politika
i diplomatska njegova aktivnost najbolje se ogleda u pismi
ma koja je na talijanskom jeziku upuivao dubrovakom
senatu od 1667. do 1683. Zbirku od 312 takvih pisama izdao
je . Korbler u izdanju JAZU. To je ujedno najbolji izvor
96

za upoznavanje posljednjeg perioda njegova ivota i vaan

okumenat za povijest Dubrovnika u 17. stoljeu.
Zajedno s Ivanom Luiem, kojemu je pomagao pri iz
radi njegova djela De regno Dalmatiae et Croatiae, Gradi
je odluno i uvjerljivo branio autentinost trogirskog ruko
pisa, u kojem je oko 1653. Marin Statili pronaao dotada
nepoznat opsean odlomak Petronijeva Satiricona s opisom
Trimalhionove gozbe. Napisao je i apologiju tog nalaza koja
je zajedno s novopronaenim Petronijevim tekstom tiskana
1670. u Amsterdamu.
U dodatku uz spomenuto Luievo djelo tiskan je kao
povijesno vrelo Gradiev latinski prijevod odjeljka o ratovi
ma Rimljana s Ilirima (De bellis Illyricis) iz Rimske povi
jesti grkog pisca Apijana.
Gradi je bio vrstan diplomat, uvaen pisac filozofskih,
teolokih i matematiko-fizikih traktata, lan dviju talijan
skih akademija, glasovit govornik, dobar latinski pjesnik i
to ga posebno karakterizira dubrovaki rodoljub ko
jemu je srea i napredak Republike sv. Vlaha bila u ivotu
glavna briga.
V. G.

7 Hrvatski latinisti II

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA STJEPANA GRADIA

Oratio e eligendo summo pontifice sede vacante post obitum
Alexandri VII ... Romae 1667.
De vita, ingenio et studiis Junii Palmottae, predgovor izdanju
Palmotieve Kristijade, Rim 1670.
Poemata, u zbirci Septem illustrium virorum poemata, editio
altera, Amstelodami 1672, str. 377418.
De laudibus Serenissimae Reipublicae Venetae et cladibus Patriae
suae carmen, Venetiis 1675.
Disputatio de opinione probabili cum p. Honorato Fabri, Romae
1678.
Antiquitatum Rhacusanarum brevis diatriba, tiskano 1790. u
Dubrovniku uz djelo L. Crijevia Tuberona Commentariolus
de origine et incremento urbis Rhacusanae
Opera, rukopis br. 184 Knjinice Male brae u Dubrovniku; za
jedno s rukopisom uvezana su i dva tiskana Gradieva
djela.
LITERATURA O STJEPANU GRADIU
F. Ambrosoli: Stefano Gradi, u djelu Galleria di Ragusei illustri,
izdava Pier-Francesco Martecchini, Dubrovnik 1841.
. Korbler: Pisma opata Stjepana Gradia Dubrovanina, Monu
menta spectantia historiam Slavorum meridionalium 37,
Zagreb 1915.
F. Banfi: Christina di Svezia e Stefano Gradi di Ragusa, Archivio
storico per la Dalmazia, XXVII, Roma 1939.
K. Krsti: Stjepan Gradi, Enciklopedija Jugoslavije 3, Zagreb
1958.
V. G.

PJESMA O POHVALAMA PREJASNE

MLETAKE REPUBLIKE I O
NEVOLJAMA RODNOGA GRADA

DE L A U D I B U S S E R E N I S S I M A E
R E I P U B L I C AE V E N E T A E ET
CLADIBUS PATRIAE SU AE CARMEN

prvaci, vi koji ste neko iz domovine u pla

Ivimalijski
menu nosili pobijeene penatei na visokim brodo
i koje je sretnija sudbina dovezla na euganejski

io

20

Timav te vam naloila da osnujete grad ravan rim

skim kulama2 i da vjeno nadivite poar Troje, na
rode slavni zbog vlasti nad morskom puinom, kojemu
je sam otac Neptun predao svoju vladavinu nad Ja
dranskim morem, pomognite narodu pogoenu stra
nim nevoljama i dobrostivo sasluajte bijedne tualj
ke njega, vaeg molitelja, koji je pretrpio grozne udar
se i nezasluene patnje i koji jo dugo jeca u neizre
civoj nesrei.
Kakvim je udesom uz straan potres vihor za
hvatio na grad, nitko nije tako surov, neupuen i tu
a da do njegovih uiju nije dopro glas o tome i da
mu oi nije natopila bujica suza.
Svetkovali smo tunu svetkovinu etvrtka uoi da
na3 koji svetim svjetlom zakljuuje Veernica pamtei
veeru neko prireenu nebeskim jelima i odranu pred
sam poetak muke, one muke kojom smo mi smrtni
ci oieni od djedovskih i svojih vlastitih grijeha.
U svim crkvama mnotvo je u pjesmi ponizno spomi
njalo pojedine zgode toga mukotrpnog zbivanja, pro
slavljenog po itavom svijetu, kako se izdanak boan
skog sjemena, zamijenivi eterski Olimp naim sjedi
tima, divnom ljubavi pourio da podnese sramotne
pogrde, nemilo bievanje i vlastitu smrt, kazne koje
1 dravne bogove
2 Mletke
3 Velikog petka
100

proceres, celsis quos classibus olim

IVexitliaci
Portantes victos patria ex ardente penates
ad Euganeum melior fortuna Timavum
Et geminam iussit Romanis arcibus urbem
Condere et aeternum Phrygiae superesse favillae.
Imperio pelagi gens inclyta, cui pater ultro
Adriacas sua sceptra dedit Neptunus in undas.
Casibus afflictae diris succurrite genti
Et placidi vestrae miseras audite querelas
10 Supplicis, immanes ictus indignaque passae
Funera et infanda dudum sub clade gementis.
Qualibus horribili terrae conflata tremore
Tempestas nostram fatis agitaverit urbem.
Nemo adeo ferus est rerumque ignarus et hospes.
15 Attonitas cuius non fama advenit ad aures
Et lacrimis oculos non humectavit obortis.
'orla 4.
Tristia agebamus quartae solemnia lucis
imioris
Ante diem, sacro quam claudit lumine Vesper
icbdomadae
Conscius instructae dapibus caelestibus olim
20 Suppliciique inter celebratae eoxordia Coenae,
Supplicii, mortale genus quo stirpis avitae
Et nostra luimus contracta piacula culpa.
Omnibus in templis supplex chorus, omnibus aris
Alternis durae memorabant cantibus acta
25 Historiae, fama totum celebrata per orbem,
Ut sata divino proles de semine, postquam
Sedibus aetherium nostris mutavit Olympum,
Ad turpes ignominias, ad verbera saeva,
Ipsius ad mortis miro properarit amore
5

101

30

40

50

60

su skrivila tua nedjela, i kako je izdan, razoaran i

osuen pretrpio strane rane i bio podignut uvis na
sramotnom drvu kad se odjednom zemlja stane
strahovito tresti, uzdrmani temelji naglo pomicati,
a pragovi i krovovi njihati: graevine to su se dizale
put neba pucaju od krova, visoke utvrde s kulama i
boji hramovi, prepuni brojnog svijeta, rue se na
glim padom, od iste nesree padaju na zemlju majke
i oevi, tjelesa mladih i starih, strana sila ne tedi
ni najvie ni najnie.
Die se buka kakvu stvaraju mukli gromovi kad
odjekuju nebom, posvuda se nailazi na strane prizore,
na licima se odraava grozan strah, vrtlog uzvitlane
praine vije se po otvorenom nebu i crnom maglom
iri mrak.
Tko bi mogao izraziti nevolje, tko grozote te jezo
vite oluje, tko razliite vrste umiranja? Ovaj nesret
nik pogiba pod silnim teretom krova to se rui, ono
ga ubija kia kamenja, a onaj opet u praznom prostoru pod svodovima uruene kue, uzalud zatien
golemim slojem kamenja, sporom smru naputa i
vot, pokopan prije smrti.
Da se moje srce sastoji od tvrde kovine i da mi
stotinu usta i grla odzvanja stotinom jezika, ni tada
mi ne bi bilo mogue nabrojiti nevolje mnogostru
kog udesa ni sve pristupe i putove do smrti. No nije
bila bolja sudbina ni onog mnotva koje je to prei
vjelo i koje je potedio sudbonosni ma nepraved
nih Suenica. I njima je neoekivani spas bio poguban, a ivot omraen. U strahu naputaju grad i muno
im je promatrati oplakivanja vrijednu propast svog
zaviaja. Bjee na otvoreno i srljaju neodluni i bez
iega. Zamrzivi prave kue, jedni odluuju provo
diti ivot u tijesnim kolibama, a drugi ukrcati se na
mjeu okovane brodove i zaploviti morem. Makar
sada zemlja potresla svoju utrobu i potresenom po
vrinom udarala do neba, nije nas briga. Odavle e
mo moi sigurno promatrati kako se uzdiu polja,
kako rijeke teku u protivnom smjeru i kako se brda
rue. vrsta nam je odluka da napustimo ovaj kraj
pogoen i tolikim drugim nevoljama, da traimo d o
102

30

Excidia et meritas alieno crimine poenas.

Proditus, illusus, damnatus diraque passus
Vulnera et infami sublatus in aera ligno,
Terrae Cum tremere horrendum tellus, convulsa repente
motus Fundamenta quati postesque et summa labare
35 Culmina; dissiliunt eductae ad sidera moles
Tectorum celsaeque suis cum turribus arces
Et delubra deum populo distenta frequenti
Praecipitique cadunt lapsu; sternuntur eodem
Matres atque viri casu iuvenumque senumque
40 Corpora: non summis vis parcit acerba nec imis.
Stat fremitus, qualem dant rauca tonitrua, caelo
Cum reboant, passimque atrae formidinis ora
Terribili occurrunt visu: consurgit in auras
Pulveris exciti vortex perque aethera apertum
45 Volvitur et noctem caligine fundit opaca.
Quis cladem illius, quis funera dira procellae
Explicet et varium leti genus? Ille cadentis
Immani perit infelix sub pondere tecti,
Hunc pluvii perdunt lapides, hic concava subter
50 Intervalla recedentis camerasque ruinae
Saxorum ingentem frustra molitus acervum
Lenta animam, ante obitum tumulatus, morte
relinquit.
Non, duro constent si pectora nostra metallo,
Centenisque sonent totidem ora et guttura linguis,
55 Omnia multiplicis liceat discrimina fati
Atque omnes aditus mortis numerare viasque.
Nec melior turbae fortuna superstitis, a qua
Fatale abstinuit Parcarum iniuria ferrum.
Insperata salus gravis his invisaque lux est;
60 Urbem horrent, taedet patriae lacrimabile bustum
Usurpare oculis: fugiunt in aperta ruuntque
Consilii rerumque inopes, pars iusta perosi
Tecta sub angustis agitare mapalibus aevum
Instituunt, pars aeratas conscendere puppes
65 Neptunumque sequi: Quatiat sua viscera tellus
Nunc licet et moto diverberet aera dorso,
Nil nostra; hinc tutis salientes cernere campos
Continget refluosque amnes montesque caducos.
Linquere pollutas aliis tot caedibus oras
103

70

80

90

100

movinu koju grij e drugo sunce i da krenemo u dale

ke zemlje. Meu njima je i skupina mila Bogu vie
od drugih zbog pobonosti i asti djevianstva i dra
ga nebu. Te djevice, zarunice vinjeg Boga, zaziru
od svojih crkava te naputaju razorene oltare i svece
koji im nisu usliali molitve. vrsto odluuju povje
riti ivot uzburkanome moru i na tuoj obali traiti
nesigurna sjedita.
Kamo srete, bijedne sugraanke, i ti, estiti bi
skupe, vodiu iste skupine, kamo smjera? Odakle
tvom milom zalogu prijete tako teke opasnosti kakve
su one kojima nerazborito ide u susret? Nije u toli
koj mjeri izgubljena svaka mogunost spasa i nije ne
stalo svake nade u bolju sudbinu da bi bilo dopute
no otrgnuti ove presvete zaloge od grada, makar bio
razoren. Bolje je u krilu zaviaja i pred licem ku
nih bogova doekati to god to bilo ime jo prijeti
straan gnjev neba, bolje je, ako je ve takav bijes
kivne sudbine, izgubiti ivot bilo kakvom smru.
Tako je negodujui govorio pametniji dio jadnog
puka i patricija, no one ipak ostaju pri stvorenoj
odluci. Ukrcavaju se na brodove i bjeei sa svojim
voom razapinju jedra. No premda ih je Tetija nera
do primila i premda su na bijegu pretrpjele nemile
udarce neba i mora, podnijele bolesti i strane jade
te, izbaene na pijesak tuinske obale, stupale kao
bijedna slika zatrpane domovine, sretne su to nisu
vlastitim oima vidjele nemile poare, ni crni pepeo,
ni propast grada u plamenu, koji su zapalile klete
zublje pljakaa.
Kad se naime straan potres stiao i visoki se
oblak praine rasprio po zauenom nebu i vratio
svjetlost, dok oni koje nije unitio bijes prohujalog
vihora tre kao bez due a drugi se izvlae iz hrpe
kamenja i u slijepom strahu dozivaju sebi u pamet
ruenje i druge nevolje, dok se svatko boji samo za
sebe pa nema zajednikih odluka i dok nikakva stra
a ne uva uzdrmale zidine te su vrata irom otvore
na provali lakoma rulja pljakaa koju je izbacila
104

70

Atque alio patriam sibi quaerere sole calentem

Diversasque sequi certa est sententia terras.
Quos inter pietate et virginitatis honore
Chara Deo manus ante alias acceptaque caelo
Horrescunt sponsae Superum sua templa puellae,
75 Eversasque aras et inexorata relinquunt
Numina. Stat vitam tumido committere ponto
Et petere incertas alieno in littore sedes.
Quo ruitis, miserae cives, tuque optime casti
Agminis Antistes ductor, quo tendis et unde
80 Deposito tam dura times discrimina charo.
Quam quibus imprudens occurris? Non adeo omnis
Conclamata salus rerum est, spesque omnis adempta
Fortunae melioris, ut haec sanctissima sit fas
Pignora ab eversa quamvis divellier urbe.
85 Praestat in amplexu patriae aspectuque penatum,
Quidquid id est, quod adhuc caeli gravis ira minatur.
Excipere: ipsam etiam, si tanta est sortis iniquae
Saevities, animam quocunque absumere leto.
Talia dum laceri populique patrumque fremebat
90 Pars melior, suscepto illae non secius instant
Proposito: scandunt classem et fugientia tendunt
Cum duce vela suo. Sed quamquam invita recepit
Tethys, et adversae profugas caelique marisque
lactavere vices, morbosque infandaque passae
95 Funera, et eiectae peregrinae in littus arenae
Spectaclum infelix patriae incessere sepultae.
Felices, quod non incendia dira nec atrum
Hauserunt oculis cinerem, accensosque nefandis
Praedantum tedis urbem considere in ignes.
100
Nam postquam tremor horrificus consedit, et alti
Pulveris attonito decessit ab aethere nimbus
Restituitque diem, dum cursant exanimes, quos
Turbinis exacti rabies non abstulit, et se
Aggeribus lapidum expediunt aliasque ruinas
105 Atque alios caeca reputant formidine casus,
Dumque uni sibi quisque timet, commune nec ullum
Consilium est nec nutantes custodia muros
Ulla tenet portaeque patent, irrupit avara
Direptio Praedonum ingluvies, quos proxima barbara tellus
105

110

susjedna barbarska zemlja i ujedno najgori olo do

mae svjetine, itave gomile pastira, seljaci neiscrpljeni radom i mnotvo to ivi u irokim brodovima,
te se razmili po kuama bez gospodara i po otvore
nim krovovima. Provaljuju u krinje, grabe pohranje
no zlato, stare srebrne predmete i skupocjenu odjeu
te kao nepozvani gosti sjedaju za stolove koji nisu
za njih prostrti i uz jelo. U opoj alosti veselo ispi
jaju ae i bezobzirno pripremaju jela na vatri nad
suhom hrastovinom i ne brinu se da ugase baene
120 zublje.
Ima ih takoer kojima prija sam poar jer se bo
je, ako ita preostane od stare zgrade, da se ne bi tko
pojavio da ih kazni i da im se osveti za njihove zlo
ine. Nita kobnije od toga, nita uz veu srdbu bo
gova nije moglo snai razoreni grad. Plamen naime,
isprva malen i duboko skriven, plazio je po irokim
gredama, stvarao nestalan dim i priguenim arom
zahvaao unutranju suhu grau, a doskora se ma130 lo-pomalo dizao visoko uvis i irio svoj odsjev pre
ma otvorenom nebu.
No moda bi se ta nevolja bila mogla odvratiti od
nae imovine, da se kao krajnji udarac sudbine
nije sa sjeverne strane podigla silna snaga vjetrova,
koje iz prostranih spilja alje Eol kao brze pomagae
oblaka i oluja kad se sprema da na njivama obara
usjeve, da s planina upa jasenove i da od samoga
dna uzburkava morsku puinu. Kao to voza u Olimpiji, urei se da dobije nagradnu palmu, poputa
140 uzde konjima to jure i naginjui se naprijed estim
ih povicima i udarcima zadihane potie, podvostruuje udarce, podbada ih ostanom i bez prekida i od
mora tjera dok zamorenu spregu pobjeda ne dovede
do samoga cilja isto se tako estoki sjevernjak srui
na plamen koji se pruao prema njemu. Vjetrovi osla
bljeni zbog visokih brda raspre maglu i, ponosni
to su nebu vratili vedrinu, nasrnu na vatru koja se
sporo irila. Mnotvo plamenova to se dotada diza
lo prema visokim oblacima i zvijezdama stane se i
riti poprijeko te povoei se za vihorom zahvati i ono
106

Indigenaeque simul vomuit fex ultima vulgi,

Pastorum manus omnis, inexhaustique laborum
Agricolae, et pandas habitat quae turba carinas,
Per vacuas dominis aedes adapertaque tecta
Funduntur: penetrant arcas, aurumque repostum
115 Argentique decus priscum pretiosaque vestis
Diripitur, dapibusque et mensis haud sibi structis
Iniussi accumbunt convivae: pocula laeta
Communi in luctu libant epulasque procaces
Ignibus expediunt temere super arida iactis
120 Robora, nec iactas cura est restinguere tedas.
Sunt etiam, quos ipsa iuvant incendia, ne quis
Poenarum exactor scelerumque existeret ultor,
Mansisset veteri si quicquam e sede superstes.
Ouo nihil eversae quicquam funestius urbi,
Nil magis iratis potuit contingere divis.
125
Incendium Parva etenim primo penitusque occlusa per amplas
Serpere flamma trabes fumosque excire volucres
Arentemque intus comprendere fomite opaco
Materiem: mox se paulatim tollere in auras
130
Sublimem et caelo radios extendere aperto.
Nec fortasse opibus malum ineluctabile nostris
Illud erat, si non urgentibus ultima fatis
Surrexisset ab arctoo vis plurima mundo
Ventorum, vastis quos expedit Aeolus antris
Nimborum celeres tempestatumque ministros.
135
Sternere agris segetes, excindere montibus ornos
Cum parat et fundo maris aequora vertere ab imo.
Qualis Olympiacae properans ad munera palmae
Dat lora effusis auriga iugalibus atque
Pronus anhelantes et voce et verbere crebro
140
Suscitat ingeminatque ictus stimulisque fatigat:
Nec mora nec requies urgendi, donec ad ipsam
Admoveat metam fessos victoria currus,
Haud secus oppositos Aquilo violentus in ignes
Incubuit. Detrita per altos flamina montes
145
Et pulsis nebulis caeloque superba retecto
Aestibus insultant lentis, quaeque hactenus altas
Agmina flammarum nubes atque astra petebant,
In transversa ruunt et adhuc intacta reflexo
110

107

150

160

170

175

to je jo bilo nedirnuto od vatre pa ognjenim nizom

spoji najblie zgrade s udaljenima. Niim nezaustavljena vatra nasre i kao pobjednik zahvaa i vrata i
visoke krovove: lete iskre i zublje, ar se bijesno die
u zrak i, podiui vatreni vihor, baca na sve strane
istrgnute grede i zapaljene dijelove kua i tako hitrim
plamenom iri poare. Tako e, promatra li izbliega nebeski svod, vidjeti kako se na nebu kroz proziran zrak zvijezde strmoglavce rue (Takvi se prizori
esto pruaju naim oima) i kako u nonome mraku
na njihovu repu svjetlucaju goleme pruge etera.
Strana je oluja bjesnjela dvadeset dana i noi.
to smo god jadni sakupili pod okriljem potpunog
mira, to je god tokom stoljea nagomilala dugotraj
na radinost i tednja imovine, ona nam je otela i u ti
li as rasprila u tanani zrak. Vinji bogovi nisu sma
trali nedostojnim da se dvaput vidi na rasap, dva
put oruje nakvaeno od kletog prolijevanja krvi i
prizor kako poast kao nemilo znamenje neprijateljskog udesa oskvrnjuje kosti i pepeo pokojnika.
Zato vas zaklinjemo pepelom predaka i kostima
roditelja, nadom u budue potomstvo i slavom unu
adi, Bogom i svim vinjima i svime to igdje smrtnika srca smatraju svetim i pobonim koliko mo
ete i koliko je velika vaa mo nemojte dopustiti
da i dalje ostanu gomile runih ruevina, nakazne
brazgotine i znakovi alosti, koje smo podnijeli i ko
jima pogoeni i srueni leimo na tlu, i osuite dugo
trajne suze nas nesretnika!

150

155

160

165

170

175

Turbine corripiunt et proxima quaeque remotis

Continuant; ruit effusis Vulcanus habenis
Perque fores victor perque alta cacumina regnat.
Scintillaeque facesque volant: furit aestus in auras
Avulsasque trabes atque inflammata domorum
Frusta ciens hyemem partes iaculatur in omnes
Ardentem et volucri differt incendia flamma.
Tales, si superam spatiis propioribus oram
Accedes, stellas liquidum per inane videbis
(Quae saepe occurrunt oculis spectacula nostris)
Praecipites caelo labi, noctisque per umbram
Aetheris immensos a tergo ignescere tractus.
Bis denos fera tempestas noctesque diesque
Saeviit et, quidquid miseri congessimus altae
Pacis in amplexu, diuturna industria quidquid
Et parcus cumulavit opum per secula cultus.
Eripuit tenuesque brevi diflavit in auras.
Nec fuit indignum Superis bis nostra videri
Excidia, infanda bis tela madentia caede
Grassatamque per adversi dira omina) fati
Ossibus et cineri pestem insultare sepulto.
Quod vos maiorum cineres per et ossa parentum.
Per spem venturae stirpis famamque nepotum,
Perque Deum Superosque omnes et quidquid
ubique est.
Quod mortalia pectora habent sanctumque piumque,
Oramus: foedae cumulos extare ruinae
Deformesque cicatrices et signa dolorum,
Quos tulimus, quibus afflicti stratique iacemus,
Quantum opis in vobis, quam lata potentia vestra est,
Ne sinite et longos miserorum abstergite fletus.

a) corr. ex omnia

109

PJESME

CARMINA

I
DE INSULAE IUPANAE AMOENITATE

O LJUPKOSTI OTOKA SIPANA

oste sretnog otoka, vidi ljupke grude zemlje, prekrive
ne zelenilom i vesele zbog pitoma voa. Naputajui
svoju Indiju, glasovit otok Hios i lozom bogatu Metimnu,
Bakho ovdje svetkuje svoje jesenske sveanosti. Ovdanjim
se vinom veselije napaja nego ikojim drugim i ovdanjim se
lozovim liem ovjenava radije nego bilo kojim. Zbog vina
koje je sazrelo na ovdanjim breuljcima, kae on, vinji
bogovi, da vie ne ezne za vaom trpezom.

elicis hospes insulae, vides glebas

Virides amoenas, mitibus hilares pomis.
F
Ubi relinquens Indiam suam Bacchus

Chiumque nobilem uvidamque Methymnam1*)

Madidus iocosos feriatur Octobres
Nullaque vite laetius calet, nulla
His gratiora pampinis gerit serta,
Praeque his adulto collibus mero vestra
Desiderare, Caelites, negat mensas.

II

II

JUNIJU PALMOTICU

AD IUNIUM PALMOTTAM
Ode

Oda

plena tristi mortis imagine

Humana durum vita negotium,
O
Assueta distinctos acerbis

ako si krut, ljudski ivote, ispunjen alosnom sli

kom smrti, navikao da vodi as pobjedniku
povorku as tuni sprovod!
Ti uklanja veselu radost alosnom tugom i tunu
alost veseljem i svagdje mijea gorki otrov i kekropski4 med.
4 kekropski = atiki; Kekrop je bio prvi legendarni atiki
kralj. Atiki je med bio na glasu u antici.
110

Ducere funeribus triumphos!

5

Tu laeta moestis gaudia luctibus

Moestosque luctus laetitiis fugas,
Passimque commisces amara
Cecropiis aconita succis.

b) corr. ex Methymnam
111

10

Koji bi te vihor, koji udar munje dostigao u letu?

Dani i godine u stalnoj mijeni hitro nestaju, a za okrut
ne Suenice nikakvo vrijeme nije dovoljno kratko.
Nita ne koriste kraljevska ezla, nita raskone
haljine obojene sjajnim grimizom, nita ponosite go
mile plijena otetog unitenim narodima.

20

15

Nita ne koristi ni dobar glas, ni slavno ime, ni

sklonost prevrtljivih sugraana, ni znakovi vlasti, ni
liktori, ni dugi niz glasovitih predaka.
Nema razlike izmeu najviih i najniih. Ne
umoljiv i krut udes neumoljivom kosom svima sijee
vrat te na istu gomilu baca i bijednike i sretnike.
Samo krepost kri eline zakone sudbine. Njoj
ne mogu nita ni nesretna kob ni strijele zlobne Prozerpine.

30

10

Ona je tebi, Junije, sjajni talent izvjebala u radu

meu pranim knjigama, tebi koji odbija uitke i izo
paene elje prostoga puka.

20

40

25

Nihil secundus rumor et inclytum

Nomen faventumque aura Quiritium
Fascesque lictoresque et alta
Nobilium series avorum.

Virtute sola fati adamantinas

Frangente leges, illius in latus
Nil sortis adversae licetve
Persephones iaculis malignae.

30

Haec te erudito in pulvere splendida,

Juni, laborum exercuit indole.
Vulgi recusantem profani
Gaudia degeneresque curas.

25

Haec docta sacri pectora Numinis

Replevit haustu non aliis dato,
Quo fretus audacem Deorum
Coetibus insereres Camoenam,

40

112

Nil sceptra quidquam regia, nil decus

Claro ebriarum murice vestium
Prosunt nec eversis superbi
De populis spoliorum acervi,

Nec summus imo discrepat, omnium

Immitis aeque saeva necessitas
Metit rapaci colla falce.
Aggerat et miseros beatis.

Ona ti je kao nikom drugom ispunila ueni um

dahom svetog boanstva da bi svoju smjelu Muzu mo
gao uvrstiti meu zborove nebesnika.
Ona ti je dala ime koje ne zna za crnu smrt, ime
koje e uz vjene zvukove lire kao na krilima dopirati
do naklonjenih uiju ilirskih naroda.

Quis turbo, qui te fulminis impetus

Aequet volantem? Praecipitant dies
Annique vertentes, nec ulla est
Sat rigidis brevis hora Parcis.

Haec nomen atri funeris inscium

Dedit, perennis cum strepitu lyrae,
Late volaturum per aures
Illyridum populorum amicas.

5 Hrvatski latinisti II

113

O IVOTU, N A D A R E N O S T I I
KNJIEVNIM TENJAMA JUNIJA
PALMOTIA

DE VITA, I N G E N I O ET S T U D I I S
JUNII PALMOTTAE

etus Ragusinorum mos est, ut cum suae quisque aeta

tis suique ordinis hominibus conversetur ac vivat; ac
V
Jam inde a pueritia distincti quasi in manipulos greges pro

tari je obiaj Dubrovana da se svatko drui i ivi

s ljudima svoje dobi i svojeg stalea. Ve od djetinj
stva nastupaju nekako razdvojeni na omanje skupine koje
sami nazivaju druinama. Te se druine sastaju prema
stalnim meusobnim pravilima i biraju poglavare za godinu
ili samo za jedan mjesec; poslunima daju nagrade, a
prkosne kanjavaju te i inae pruaju sliku valjano ureene
drave. Ipak u njoj nema nieg ozbiljnog, nieg priprem
ljenog za strogost i dostojanstvo, ve je sve udeeno kako
bi se ivot provodio veselo i ugodno te kako bi se ostva
rivale estite naslade i otmjena izobrazba. U takvim drui
nama osobito se brinu za pozornicu i za igrokaze, i to
najvie za one koje obino rado gledaju u odreene dane
pokladnih svetkovina. Taj su obiaj preuzeli od talijanskih
gradova. Odatle se pjesnicima prua velika mogunost da
se proslave, jer se spomenute druine meusobno vatreno
natjeu za koju e se od njih kazati da je na pozornici i
u kazalitu postigla najvei uspjeh u zabavljanju naroda.
No iako uivaju u novim igrokazima, a ne u onima koje
su prije gledali, ipak ima uvijek za to dovoljno pjesnika,
jer se mladi ljudi time revno bave.
Na tom podruju najuveniju, najveeg divljenja vri
jednu i gotovo boansku sposobnost u kovanju stihova
imao je Palmoti, jer njemu obino nije trebalo vie vre
mena da sastavi dramu nego je glumcima za osobe koje je
iznosio na scenu trebalo vremena da upamte svoje uloge.
Ono to su imali govoriti na sceni on bi im ponajvie
diktirao, i to ne iz pismenog sastava, nego napamet prema
svojoj zamisli. Ipak je prije toga obino ulagao mnogo

deunt, quos Jpsi societates appellant. Hi certis inter se legi

bus conveniunt et magistratus annuos aut menstruos creant
praemiisque erga obsequentes et poenis adversus contu
maces utuntur caeteramque civitatis recte institutae ima
ginem referunt. Nihil tamen in ea re serii, nihil ad severi
tatem gravitatemque compositi, cuncta ad vitam hilariter
jucundeque degendam et ad honestas voluptates persequen
das, et luxus eruditi gratia comparata sunt. Praecipuum
que hujusmodi coetibus scenae ludorumque studium, et
maxime eorum, quibus per statos Bacchanalium festorum
dies indulgeri solet, accepto ab Italicis civitatibus more.
Hinc magna poetis clarescendi materies, accensis inter se
ad aemulationem dictis societatibus, ut primum sibi quae
que decus oblectati in scena ac theatro populi tulisse
dicatur. Novis porro nec antea spectatis fabulis gaudent,
nunquam tamen poetarum copia, effusis in eam rem juven
tutis studiis, deficiente.
Sed maxime omnium illustris in hoc genere Palmottae
industria fuit maximeque admirabilis, et prope divina in
fundendis carminibus felicitas, cum plerumque non amplius
spatii sibi ad fabulam componendam sumeret quam quan
tum personis, quas in scenam proferebat, ad suas cuique
partes memoriae consignandas opus erat, atque his plerum
que non ex scripto, sed memoriter quae mente concepisset
recitanda dictabat, cum tamen multum antea operae mul
tumque diligentiae in meditando argumento ejusque serie

114

115

ordinanda ac disponenda collocare soleret, adhibito avun

culi, quem diximus, aliorumque gravium et doctorum homi
num consilio imprimisque Joannis, Seraphini filii, multa
rum artium et consummati judicii viri.

truda i mara u pronalaenje sadraja i u sastavljanje i

raspored njegovih dijelova. Pri tome se sluio savjetom
svoga ve spomenutog ujaka i ostalih ozbiljnih i uenih
ljudi, osobito Ivana, sina Sarova, ovjeka iroke umjet
nike naobrazbe i pronicava suda....................................
U ljubavi prema svojem zaviaju niim se nije vie
proslavio nego prikazivanjem njegovih zaetaka. Takav je
sadraj iznio u umjetniki vrlo dotjeranoj drami nazvanoj
Pavlimir preuzevi i naziv i sadraj iz djela Kraljevstvo
Slavena popa Dukljanina. Napisao je i drugu slinu dramu
koju je nazvao Captislava u ast starog Epidaura. To mjesto
jo do naeg doba zadrava jasne tragove neko razorenog
grada i danas se zove Cavtat. U ilirskim je stihovima pre
veo i latinsku tragediju Svevia, koju je u Rimu prikazao
Alessio Donati, i u tome se ugledao u svog ujaka, koji je
preveo tragediju Crispo Bernarda Stefonija.......................
Meutim, on je smatrao da nije nita postigao ako ne
izda neko vrijedno djelo po kojem bi potomci mogli vidjeti
da je bio kranin i revan tovatelj prave vjere. Poto je
dugo i mnogo i u sebi i s prijateljima istraivao koju bi
temu za to najradije uzeo, odlui odabrati samoga glavara
svijeta i prihvatiti se zadatka da prikae povijest ljudskog
spasenja to ga je ostvario Krist Gospodin. Da ga u poet
nom zanosu ne bi zadravao muan napor pronalaenja
grae, ugledao se na prve rimske pjesnike za koje su se
pisali saeti sadraji. Kao to su se oni koristili grkim
piscima, tako isto odlui on koristiti se latinskima. Nije
mario za slavu kod ljudi koja ga kao pisca oito nije
imala pratiti jednakim sjajem ako ga u stvaranju knjievnih
djela bude vodio tui um jer je tenja za slavom bojom
i za opom koristi poticala njegov plemeniti duh da se
prihvati vrijedna zadatka i jer se nije toliko brinuo to e
ljudi suditi o piscu djela koliko o tome to e suditi o samom
djelu. Budui da mu se stariji kranski pjesnici nisu inili
osobito visoka duhovnog dometa, jer su ivjeli u doba koje
se nije odvie isticalo obrazovanou, obratio je panju
na pjesnike blie naem vremenu, u ijim djelima blista
kranska pobonost izloena biranim stilom. Meu njima
je ostavio po strani Sannazarovo djelo De partu Virginis
(O poroaju Djevice) premda je sadravalo mnogo poje
dinosti o djelima koja je izvrio Krist Gospodin prikazanih

Sed nichil actum sibi existimavit, nisi justum aliquod

opus extaret, quo se posteri hominem Christianum et studi
osum verae religionis cultorem fuisse intelligerent, et cum
diu multumque apud se et cum amicis deliberasset, quonam
ad eam rem argumento potissimum uteretur, ipsum rerum
caput petere statuit, ut historiam humanae salutis a Christo
Domino patratae exequendam susciperet. Ac ne molesto in
ventionis construendae labore in impetu concepto retarda
retur, ad scribenda compendia primis Romanis poetis usi
tata respexit, ut quommodo illi a Graecis profecissent scrip
toribus, sic ipse a Latinis proficeret securus humanae glo
riae, quem non perinde splendida secutura videbatur scrip
torem ad alieni ingenii ductum in edendis suis operibus
respicientem, quippe non suae privatae laudis, sed Dei glo
riae et communis utilitatis stimuli ad capessendos egregios
labores pulcherrimum animum commovebant, nec tam cu
rae fuit, quae hominum judicia de operis auctore, quam
de ipso opere erant futura. Itaque cum vetustiores Christi
ani poetae non magni admodum spiritus viderentur, quip
pe in seculo non nimis erudito versati, ad viciniores aetati
nostrae animum adjecit, quorum in scriptis elegantiori stylo
condita Christiana pietas elucescit. Ex his autem libros

116

117

Sed pietatis erga patriam nusquam illustrior quam in

ejus primordiis describendis, quod argumentum executus est
elegantissimo drammate, cui Pavlimiro titulus est, nomine
pariter et argumento ex opere Presbyteri Diocleatis petito
de Regno Slavorum. Cui fabulae affinem aliam dedit, quam
Zaptislavam appellavit, in gratiam scilicet veteris Epidauri,
cujus locus eversae olim urbis non obscura vestigia ad hoc
usque tempus retinens Zaptat vocatur. Sveviam quoque La
tinam tragoediam ab Alexandro Donato Romae datam Il
lyrico carmine interpretatus est, accepto ab avunculo, quem
dixi, exemplo in vertendo Crispo Bemardini Stephonii tra
goedia.

vrlo brino i s mnogo umijea, i to zato to je vidio da je

ispunjeno egzotinim poganskim imenima. Drao je da
njegovoj namisli mnogo vie odgovara Christias (Kristijada)
Girolama Vide, biskupa iz Albe, jer je to djelo, iako nije
jednako visoka dometa niti izraeno s toliko pjesnikog
umijea kao Sannazarov ep, ipak smatrao potpunijim, boga
tijim i djelotvornijim za poticanje na kransku pobonost.
To je dakle djelo uzeo za svoj uzor kao to se Ciceron u
nekim filozofskim djelima poveo za Platonom ne osvrui
se na propise potpuno vjernog prevoenja.
Za sastavljanje toga svog djela nije utroio mnogo
vremena ni truda, no ipak, kad ga je poeo dotjerivati,
vrlo se mnogo na tome zadrao i samom sebi postao neugo
dan i upravo dosadan. Neprekidno ga je sa svojim prija
teljima ispitivao, usporeivao, ispravljao i mijenjao da ne
bi u njemu ostalo to kruto ili neobino ili zastarjelo,
kakvo je obino ono to iznese na vidjelo prvi zanos uma.
Pri tome su se ljudi divili koliko izvanrednoj snazi i spo
sobnosti njegova duha, toliko i nekoj neobinoj lakoi pam
enja, jer su ga sluali kako bez zapinjanja od rijei do
rijei recitira itav tekst svoga djela ne samo kad je bilo
dovreno i dotjerano nego i kad je bilo u prvim poecima
i neizglaeno. Na taj je nain iznosio nekako itav histo
rijat svoga pjesnikog oblikovanja, jer je ponekad napamet
i spremno izgovarao rijei i misli ne samo u obliku u kojem
su mu prvi put pale na pamet nego i onako kako su mu
se nakon brina i dugotrajna dotjerivanja svidjele istom
kod druge, tree ili dalje obradbe. Tako je uvijek postupao
i s ostalim tvorevinama svoga uma za kojih oblikovanje
nije trebalo da se oslanja na pisanje. Zbog toga je njego
vom smru izgubljen kudikamo najvei dio njegovih stihova.
Veoma se brinuo, osobito u tom epu, da mu jezik
bude pravilan i ist od ostalih mana, a osobito od stranih
rijei. Kako je pak zapaao da je slavenski jezik zbog pro
stranstva zemalja i raznolikosti naroda koje obuhvaa
nekako razdijeljen na vie narjeja, nije se povodio za
nainom govora kojim se slue njegovi sugraani oni,
kako sam ve rekao, ni po podrijetlu3 nisu Slaveni, a zbog
5 Prema tradiciji, Dubrovnik su u poetku VII. stoljea
osnovali stanovnici poruenog romaniziranog Epidaura (dana
njeg Cavtata).

Sanazari de Partu Virginis, quanquam praecipua quaeque

de rebus a Christo Domino gestis multo cum artificio et
summa elegantia complexos, fabulosis ethnicorum nomini
bus refertos videns praeteriit, commodiorem proposito suo
arbitratus Christiadem Hieronymi Vidae, Albensis Antistitis,
quod etsi non aeque elegans id carmen est nec tanta poeti
ces arte perfectum, plenius tamen illud et uberius et ad exci
tandos ad Christianam pietatem animos efficacius judicavit.
Hunc igitur sibi sequendum suscepit, quommodo Cicero in
quibusdam de philosophia commentariis Platonem contem
ptis religiosi interpretis legibus sectatus est.
Nec multum temporis aut laboris in opere conficiendo
consumpsit; cum tamen ad limae officium ventum est, plu
rimus in ea re sibique displicens ac plane morosus fuit; nul
lum enim finem faciebat recensendi cum amicis, conferen
di, castigandi, mutandi, ne quid durum aut insolens aut
exoletum, qualia fere sunt, quae primus ille ingenii fervor
effundit, relinqueretur. Qua in re super eximium ingenii de
cus atque praestantiam inusitatam quandam memoriae feli
citatem homines admirabantur, cum non solum operis hu
jus perfecti et absoluti seriem universam sine haesitatione ad
verbum recitantem audirent, sed etiam inchoati et rudis,
totamque suae lucubrationis veluti historiam exequentem,
cum interdum verba omnesque sententias, tum quae primo
in mentem venissent, tum quae deinde accedente limae mo
ra et labore semel iterumque ac tertio et deinceps placuis
sent, memoriter et expedite pronunciaret, qui mos illi per
petuus in aliis etiam ingenuis faetibus fuit, ad quos adeo
edendos nullo scripturae adjumento opus habuit; quo fac
tum est, ut mortem ejus multo maximae partis illius carmi
num amissio sit consecuta.
Magna autem illi curae fuit in hoc praecipue poemate
sermonis ratio, ut purum illum et cum a caeteris, tum
maxime a vitio peregrinationis emaculatum praestaret. Cum
autem animadverteret linguam SIavam ob amplitudinem
terrarum et gentium, quas amplectitur, varietatem in plures
veluti dialectos dispertitam, genus orationis secutus est non
quidem suis civibus usurpatum, quippe qui neque a stirpe,
ut jam diximus, Slavi sunt, et assiduo cum Italis caeterisque
externis gentibus commercio, dictione gaudent peregrinis

118

119

neprekidnih veza s Talijanima i s ostalim stranim naro

dima uivaju u govoru punu stranih rijei i fraza nego
onim kojim se slue Bosanci. Ti se naime ljudi koliko
tjelesnim izgledom i dostojanstvom, toliko i nainom govora
ine od prirode stvorenima za ozbiljnost i ljepotu. Njihov
se govor mnogo vie pribliava uobiajenom jeziku daleke
Podolije i Rusije negoli onome kojim se slue esi i Poljaci
to lee meu njima. Ako ostali Dalmatinci i Hrvati ili
drugi koji nai ljudi naiu u tom djelu na govor koji se
poneto razlikuje od onoga kojim se sami slue, treba da
smatraju da taj veoma vrstan pjesnik zasluuje onaj isti
oprost kojim su Atenjani poastili Pindara, Kalimaha, Teokrita i dorske pjesnike, odnosno nauzvrat Sicilci, Beoani
i Lakonci Atiane Sofokla, Euripida i Aristofana.
Ako mi je, dok govorim o tom sjajnom pjesniku, dopu
teno proricati, sa dosta sigurnosti nagovjeujem da e svi
slavenski narodi, obuzeti ljepotom tih stihova, jednom sma
trati rijei u njima upotrijebljene, fraze i itavu dikciju
jezikom vlastite knjievnosti i poezije, onako isto kao to
je neko Grka zbog visoke vrijednosti spomenutih pjes
nika drala da je atiko narjeje kao stvoreno za ozbiljnost
tragedije, a dorsko za velianstvenost lirike. I u nae se
vrijeme dogaa da se zbog boanske rjeitosti Petrarkine
svi talijanski gradovi, napustivi vlastiti nain govora i osta
vivi ga samo za prostiju upotrebu, kad se god radi o
Muzama i Apolonu, slue samo toskanskim i nikakvim
drugim govorom.
Preveo Veljko Gortan

tum vocibus, tum loquendi formulis passim scatente, sed

quod vicinis Bossinatibus in usu est, quae gentes, ut specie
ac dignitate corporis, ita loquendi genere ad gravitatem et
elegantiam a natura factae videntur, multoque magis eorum
sermo ad extremae Podoliae Moscoviaeque morem quam
quo interjecti Bohemi et Poloni utuntur, accedit. Qua in
re caeteri Dalmatae Croatique, et si quae aliae gentes ab
horrentem non nihil a proprio eorum usu in hoc opere ora
tionem offendent, eadem venia elegantissimum poetam di
gnum judicare debent, qua Athenienses Pindarum, Calimachum, Theocritum, Doricos vates, et vicissim Siculi Boeotiique et Lacones Sophoclem et Euripidem et Aristophanem
Atticos dignati sunt.
Quod si vaticinari quoque de summo poeta loquenti fas
est, captos olim horum carminum elegantia omnes Slavomm populos vocabula in iis usurpata et loquendi formulas
et universam dictionem quasi propriam litterarum et Musa
rum linguam judicaturos non temere auguramur, non secus
ac olim Graecia universa propter dignitatem poetarum, quos
dixi, Atticam dialectum ad cothurni gravitatem, Doricam ve
ro ad lyrae magnificentiam natas judicavit; quodque hoc
tempore usu venit propter divinam Petrarchae eloquentiam,
ut posthabitis suis quaeque Italiae civitas dicendi formis et
ad viliora quaeque tractanda relegatis, quoties cum Musis
et Apolline res est, non alia quam Hetrusca lingua loquan
tur.

120

121

PAVAO RITTER VITEZOVI

PAULUS RITTER
(1652-1713)

123

itezovi je bio povjesniar, publicist, pjesnik i leksi

kograf. Pisao je hrvatski i latinski. U svom nemirnom
V
ivotu vrio je razliite poslove, ali ponajvie nije imao
sree pa je doivljavao gorka razoaranja.
Rodio se u Senju 7. sijenja 1652. u obitelji kojoj su
preci podrijetlom bili iz Alsacea, odakle su se preselili u
nae krajeve i pohrvatili. Pavao je prvi od svoje obitelji
izvornom njemakom prezimenu Ritter dodao pohrvaeni
oblik Vitezovi. Zavrivi osnovnu kolu u rodnom gradu,
gimnaziju polazi u isusovakom kolegiju u Zagrebu, ali je
ne zavrava, ve nakon estog razreda (retorike) odlazi u
svijet. Neko vrijeme ivi u Rimu. God. 1676. i 1677. boravi
u Wagensbergu u Kranjskoj kod slovenskog polihistora
Ivana Weikharda Valvasora, koji ga uvodi u studij povijesti
i njezinih pomonih znanosti. Tu se upuuje i u umjetnost
bakroreza. U djelu Topographia ducatus Carnioliae modernae
(Topografija vojvodstva sadanje Kranjske), koje je Valvasor objavio u Ljubljani 1679, od ukupno 316 bakroreza
Vitezovi je izradio 54. U Wagensbergu spjevao je vei broj
latinskih pjesnikih poslanica koje je kasnije tiskao pod
naslovom Epistulae metricae (Metrike poslanice). Tu je
1677. napisao i svoje prvo povijesno djelo kojim je htio
dokazati da su plemii Guii potomci krbavskih knezova
Kurjakovia. Objavio ga je 1681. u Ljubljani.
Poetkom 1679. naputa Kranjsku i dolazi u Senj, koji
ga bira za svojeg zastupnika na ugarskom saboru u opronju. U ast kralja Leopolda, koji je 1681. zakljuio taj
sabor nakon osam mjeseci zasjedanja, spjevao je latinski
panegirik za koji je bio nagraen svotom od 100 rajnskih
forinti, ali prieljkivanog poasnog naziva poeta laureatus
(lovorom ovjenani pjesnik) nije dobio. Iz opronja odlazi
u Be, gdje u toku 1682. i prvih mjeseci 1683. pjeva itav
125

niz latinskih prigodnica, veinom estitaka uglednim lino

stima. Znatan dio tog pjesnikog rada sabrao je i tiskao
1682. u Beu pod nazivom Nova Musa.
Po povratku u domovinu stupa zajedno s bratom Jurjem kao dobrovoljac u hrvatsku konjaniku pukovniju grofa
Ricciardija i sudjeluje u tjeranju Turaka iz Meimurja.
Nakon toga boravi u Senju, Wagensbergu i Beu. God. 1686.
i 1687. bio je u Beu agens regni (otpravnik kraljevine),
koju mu je dunost povjerio hrvatski sabor. Tih godina
spjevao je 76, to veih to manjih, latinskih pjesama u
ast kraljeva, knezova, generala i crkvenih prelata koji su
pripomogli osloboenju Ugarske od Turaka. Te pjesme
nazvane anagrami, jer se premjetanjem slova dobiva
ime slavljenika, izdao je 1687. u Beu pod naslovom Anagrammaton liber primus sive Laurus auxiliatoribus Ungariae (Prva knjiga anagrama ili Lovor-vijenac pomagaima
Ugarske). Poslije svoje krunidbe za ugarskog kralja 1687,
Josip I. uz druge neke plemie imenova zlatnim vitezom
(eques auratus) i Vitezovia, koji se time veoma ponosio
i taj naziv stalno pisao uz svoje ime. God. 1689. izdao je
Anagrammaton sive Laurus auxiliatoribus Ungariae liber
secundus (Druga knjiga anagrama ili Lovor-vijenca poma
gaima Ugarske), gdje se veliaju zemlje koje su pomogle
Ugarskoj u borbi protiv Turaka (Njemaka, Italija, Ilirik,
panjolska i Rusija) i njihovi pojedini gradovi. U Ilirik
uvrtava Vitezovi sve zemlje hrvatske, srpske, bugarske,
arbanaske i vlake. God. 1691. grof Ricciardi, nasljedni
upan Like i Krbave, imenova ga svojim podupanom, to
hrvatski sabor iste godine potvrdi. No to je bila samo nomi
nalna ast od koje nije imao nikakve koristi. Ve mu je
bila blizu 40. godina ivota, a jo uvijek nije imao stalna
zanimanja ni osiguranih dohodaka.
Prvi pokuaj da se oeni zavrio se neuspjehom. Zalju
bio se u Mariju, ker starog bosanskog plemia Pavla Brankovia, dok je jo bila djevojica. Iako je njezinu ocu i
njegovoj brai pomogao da od cara Leopolda dobiju pravo
da se smiju potpisivati knezovi od Jajca, bio je odluno
odbijen. Kasnije se oeni barunicom Katarinom Vojnovi
koja mu rodi sina.
Kad je 1694. osnovana u Zagrebu zemaljska ili kraljevinska tiskara, hrvatski mu stalei povjere dunost njezina
126

upravitelja. Poslije karlovakog mira 1699. izaberu ga kao

strunjaka za svog pouzdanika u komisiji za razgranienje
izmeu Hrvatske, Mletake Dalmacije i turske Bosne. Pred
sjednik te komisije grof Marsigli povjeri mu izradu memo
randuma o granicama Hrvatske. U toj spomenici on progla
ava Hrvatskom sve zemlje u kojima ive Hrvati, Srbi i
Slovenci. Meutim, razgranienje je izvreno protivno
njegovu oekivanju, jer se i suvie poputalo Turcima. Pod
dojmom toga tiskao je u Zagrebu 1700. omanje djelo u
prozi Croatia rediviva (Oivjela Hrvatska), u kojem prika
zuje to je sve Hrvatska obuhvaala dok je nisu razgrabili
Turci. U predgovoru tog djela, pozivajui se na brojne
strane i nae povjesniare, tvrdi da se Hrvatskom, uz male
izuzetke, ima smatrati sve to su Rimljani zvali Ilirikom.
Imena ilirski, slovinski i hrvatski za nj su tri sinonima.
God. 1700. kralj Leopold pozove ga u Be da mu izradi
spis s detaljnijim podacima o granicama Hrvatske. Tu je,
uz ostalo, 1701. objavio svoje dugo spremano djelo Stemmatographia (Opis grbova), u kojem je tiskano i protu
maeno 56 grbova pokrajina koje je on ubrajao u Ilirik.
Neki su od tih grbova izmiljeni. Iste godine predade kralju
traeni elaborat pod naslovom Regia Illyriorum Croatia
(Kraljevska ilirska Hrvatska), od kojeg je sauvan samo
koncept. Kao nagradu za drugu spomenicu, u kojoj je izlo
io prava kraljevskog fiska u Hrvatskoj i Slavoniji, Leo
pold ga imenuje dvorskim savjetnikom. I to je bio samo
poasni naslov. Kako je Vitezovi za vrijeme toga svog
boravka u Beu vie potroio nego dobio, traio je, ali
bezuspjeno, da mu se odobri stalna potpora. Umjesto toga
Leopold mu je izdao povelju kojom mu se daje pravo
pristupa u sve javne i privatne arhive. God. 1702. uzalud
se natjee za mjesto velikog kapetana Like i Krbave obra
ajui se uglednim linostima u Beu i traei njihov zagovor.
God. 1703. (na knjizi stoji 1702) tiskao je u Zagrebu
pjesniko-povijesno djelo u heksametrima Plorantis Croatiae saecula duo (Dva stoljea ucviljene Hrvatske), koje je
odluio napisati ve u vrijeme rada komisije za razgrani
enje izmeu turske Bosne i Hrvatske. U njemu sama
Hrvatska nabraja kronolokim redom sve nevolje koje su
je snale od 15001700. Prema Ljetopisu popa Dukljanina
napisao je Vita et martyrium b. Vladimiri, Croatiae regis
127

(ivot i muenitvo bi. Vladimira, hrvatskoga kralja), gdje

je izloio legendu o dukljanskom kralju Vladimiru i njego
voj eni Kosari. Za poara u Zagrebu 1706. stradala je
Vitezovieva kua na Gradcu i zajedno s njom teko je
oteena zemaljska tiskara tako da se nekoliko godina nisu
mogle u njoj tiskati knjige.
God. 1707. uze u zakup imanje itarjevo u Turopolju,
vlasnitvo grofa Ivana Jonate Ivanovia, zagrebakog kano
nika, posljednjeg mukog potomka svoga roda, koji kao
umobolan nije njime mogao upravljati. Iako je od kralja
Leopolda dobio povelju da moe tu ostati, tovie da nakon
Ivanovieve smrti postaje vlasnikom njegova imanja, nije
u tome uspio, jer se protiv njega diglo i plemstvo i
sveenstvo tubom osporavajui vrijednost povelje. Zbog
toga mu je oduzeta uprava zemaljske tiskare, a osim toga
oruanom je silom protjeran iz itarjeva. Njegova Defensio
(Obrana), u kojoj pobija optube to su ih 1710. iznijeli
u Saboru njegovi protivnici, sadrava brojne biografske
podatke za posljednji period njegova ivota. Razoarao se
u ljudima od kojih je sa sigurnou oekivao pomo i
zatitu, a nije uza se imao nikoga od svojih, jer mu je ena
1708. ili 1709. umrla. Jedinac sin umro mu je jo kao
nejako dijete 1698. Duboko povrijeen i ogoren, u oujku
1710. naputa Zagreb i Hrvatsku i odlazi u Be, gdje se
opet bori s materijalnim potekoama. Umro je u tom
gradu kao prognanik 20. sijenja 1713.
Ve sutradan popisana je njegova vrlo oskudna imo
vina. Sve njegove rukopise kao vrijednu grau preuzela je
odmah Ugarska kancelarija i drala ih do 1749, kad ih je
po nalogu kraljice Marije Terezije predala zagrebakom
kanoniku Baltazaru Adamu Kreliu da mu budu od pomoi
pri pisanju povijesti hrvatskih zemalja. Tako je Vitezo
vieva rukopisna batina dola u Zagreb gdje se i danas uva.
Po uzoru na kapitalno Valvasorovo djelo Die Ehre des
Herzogtums Krain Vitezovi je bio naumio izdati opseno
povijesno-filoloko djelo De aris et focis Illyriorum (O rtve
nicima i ognjitima Ilira). U Zagrebu je 1696. tiskao pro
glas kojim se obraa stanovnicima ilirskih krajeva da
mu pomognu pri sabiranju grae za to djelo. Od tog iroko
zamiljenog znanstvenog pothvata ostao je u rukopisu
samo opi nacrt i predradnje za prvi dio. Kao sastavni dio
128

tog djela treba smatrati njegovu posebno objavljenu Stematografiju. Iz nacrta se vidi da je etvrta knjiga imala naslov
De lingua illyrica (O ilirskom jeziku) j da je bila rala
njena na 20 poglavlja. Tu gramatiku ili uope nije dospio
napisati ili se izgubila. Nakon dugogodinjeg rada sastavio
je i Lexicon latino-illyricum u jednom, a Lexicon illyricolatinum u dva sveska. Na alost, sauvan je samo prvi dio
sa 1132 stranice, i to u rukopisu. Da je Vitezovi napisao
oba dijela, moe se zakljuiti po tome to je 1710. nudio
papi Klementu XI. jedan i drugi dio da ih dade tiskati bilo
on sam ili rimska Congregatio de propaganda fide. Sau
vani svezak sadrava opseno jezino blago na tokavskom,
akavskom i kajkavskom i solidno je obraen.
U bogatoj rukopisnoj ostavtini Vitezovievoj posebnu
panju zasluuju jo neka djela. Offuciae Joannis Ludi,
De regno Dalmatiae et Croatiae, refutatae (Pobijanje
opsjena Ivana Luia u djelu O kraljevstvu Dalmacije i
Hrvatske) otar je napadaj na Luievu tvrdnju da su
Mleci na Jadranu nasljednik Istonorimskog Carstva. Vite
zovi istie da Mleani nisu gospodari Jadranskog mora, da
su tovie plaali danak hrvatskim vladarima i da nemaju
prava na Dalmaciju koja je sastavni dio Hrvatske.
Pravnopovijesna rasprava Banologia (O banskoj asti),
dovrena poslije 1710, u 11 poglavlja iznosi postanak i pre
rogative banske asti. Prema sudu Vjekoslava Klaia, to je
najbolje Vitezovievo povijesno djelo. Dopunjen prijevod
Banologije izdao je Ljudevit Gaj u Danici ilirskoj za
god. 1863.
U djelu Serbiae illustratae libri octo (Prikaz povijesti
Srbije u osam knjiga) izloena je povijest srednjovjekovne
Srbije do pada Smedereva pod tursku vlast 1459. U pred
govoru Vitezovi s ponosom istie da je to prva sustavna
povijest Srbije.
Vitezovi je bio talentiran, radin i marljiv ovjek. Kla
sino obrazovan, zarana je stekao zamjernu lakou u kovanju
latinskih stihova, kojih je napisao nekoliko tisua. Iako
to u prosjeku nije poezija visoka dometa, ipak se pojedi
nano moe u njoj nai i iskrenih lirskih zanosa, osobito
u poeziji rodoljubna sadraja. Kao povjesniar ostavio je
brojna djela nejednake vrijednosti, ali zanimljiva i za
njegovo osobno gledanje i za vrijeme u kojem su napisana.
9

H rvatski latinisti II

129

Znanstvenoj dubini njegovih proznih djela na latinskom

kodila je bez sumnje injenica to je svoju djelatnost
razvijao na mnogim podrujima. Svojim pogledima na
jedinstvo junih Slavena pod zajednikim imenom Hrvata
utjecao je i na Gaja i na Starevia. Openito, po itavom
svom opsenom opusu ostavio je dubok trag u hrvatskoj
kulturnoj povijesti.
V. G.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA PAVLA RITTERA VITEZOVIA

Apographum ex Joanne Lucio aliisque nonnullis approbatis hi
storicis de comitibus Corbaviae, qui fuerunt ex genere Gussich, Labaci 1681.
Nova Musa sive Pars artificiosa operum poeticorum, quae annuo
ablegationis suae ad Caesaream aulam tempore concinnabat,
Viennae 1683.
Anagrammaton liber primus sive Laurus auxiliatoribus Vngariae,
Viennae 1687.
Anagrammaton sive Laurus auxiliatoribus Vngariae liber secun
dus, Viennae 1689.
Croatia rediviva, regnante Leopoldo Magno Caesare, deducta ab
Eq. Paulo Ritter, Zagrabiae 1700.
Stemmatographia sive Armorum Illyricorum delineatio, descrip
tio et restitutio (s. 1. et a. = Be 1701); Stemmatographiae
Illyricae liber I. Editio nova, priore correctior et auctior,
Zagrabiae 1702.
Plorantis Croatiae saecula duo carmine descripta, Zagrabiae 1703.
Vita et martyrium b. Vladimiri, Croatiae regis, fido calamo piis
patriotis relata, Zagrabiae 1705.
Obrana Pavla Rittera Vitezovia, izdao Vj. Klai, Graa 8, Zagreb
1916.
Bossna captiva sive Regnum et interitus Stephani, ultimi Bossnae
regis, Tymaviae 1712.
RUKOPISI
Epistolarum metricarum liber I et II (Arhiv JAZU II. d. 147)
Epistolae metricae (Arhiv JAZU IV. c. 4)
Offuciae Joannis Lucii, De regno Dalmatiae et Croatiae, refutatae
(Nac. i sveu. biblioteka R-3453)
Lexicon latino-illyricum (Metropolitanska biblioteka u Zagrebu
MR 112)
131

De aris et focis Illyriorum (Metropol. bibi, u Zagrebu MR 74)

Banologia sive De banatu Croatiae, cum continua banorum chronologia ab A. Ch. 576 (Nac. i sveu. biblioteka R-3455)
Serbiae illustratae libri octo (Nac. i sveu. biblioteka R-3452)
LITERATURA 0 PAVLU RITTERU VITEZOVIU
Vj. Klai: ivot i djela Pavla Rittera Vitezovia, Zagreb 1914.
Djela Pavla Vitezovia (katalog uz izlobu). Opis Vitezovievih
djela sastavili V. Pulanec, V. Koak, S. Ubel, a bibliografiju
M. Despot, JAZU, Zagreb 1952.
T. Mati: Vitezoviev Lexicon latino-illyricum, Rad 303, Zagreb
1955.
V. G.

DVA STOLJEA UCVILJENE

HRVATSKE

PLORANTI S CROATIAE
S A E C U L A DUO

<IZ POSVETE GROFU HERBERSTEINU)

eprestane ratne oluje tako su ve mnogo stoljea pusto
N
ile Hrvatsku da su poharana njezinim seljacima polja,
graanima naselja i gradovi, plemiima utvreni gradovi,
velikaima tvrave, a sveenicima hramovi. Svi su oni ili
sasjeeni i poubijani, ili odvedeni u trajno ropstvo, ili
protjerani i nagnani u bijeg. To je cijeloj zemlji dalo vrlo
alostan izgled, koji ne samo to njezini graani moraju
cijeli ivot oplalkivati i susjedi s tim suosjeati nego ga i
sav kranski svijet mora saaljevati. Stoga, dok sam raz
miljao o dosadanjim nevoljama Hrvatske i o tolikim i
stranim njezinim ranama, tako mi je ljubav prema njoj
obuzela duu da sam kako nijedan smrtnik ne moe
sve nabrojiti, a jo manje izraziti prikladnim osjeajima,
jer nita nije tee negoli pronai primjerene rijei za silnu
bol iznio na javu samo nevolje to ih je Hrvatska pre
trpjela u posljednja dva stoljea, i to da ih sama oplakuje u
nedotjeranom stihu (kako to sam predmet trai i kako je
prouzrokovala kratkoa vremena), ili da ovaj isjeak dugo
trajna vremena spasim od nedostojna zaborava.

134

deo bellorum assiduae tempestates pluribus jam saecu

A
lis Croatiam depopulabantur, quod suis vasti agri colo
nis, oppida et urbes civibus, castella proceribus, arces pri
matibus, templa sacerdotibus aut caesis, mactatis, vel in
perpetuam servitutem abactis, aut pulsis fugatisque, miser
rimam toti regioni faciem induxerint, non civibus duntaxat
omni aevo plorandam, nec viciniae compassione tantum, sed
et orbis Christiani commiseratione dignam. Inde, pristinas
Croatiae calamitates atque tot plagas atroces contemplanti
eo mihi amor pellexit animum, ut, cum a nullo mortalium
recenseri omnia, minus propriis affectibus exprimi quirent
(nihil enim difficilius est quam magno dolori paria verba
reperire), perpessa ultimo bissaeculo mala inculto (uti ope
ris materia exigit et angustia temporis admittebat) versu
ploraturam in publicum evocarem, vel hoc longaevi tempo
ris momentum ab indigna oblivione vindicaturas.

135

II

II
<UVOD>

revoco laciymas, quibus olim saepius auxi

N onDanubium,
Dravum, Savum, Kuppam atque

e obnavljam suze kojima sam neko ee pove

avala1 Dunav, Dravu, Savu, Kupu i Neretvu dok
N
su na me navaljivali Rimljani, dok su nasrtali Turci

10

palei kue i natapajui polja prolivenom krvlju i

doveli me do ruba propasti. Ograniavam se na opla
kivanje nedavnih udaraca sudbine: oplakivat u svoje
najtee rane ovih posljednjih dvaju stoljea.2 Dugo
vrijeme ublaava staru bol, a sadanja jae pee.
Kad je naa Bosna podmetnula svoj vrat pod
turski jaram i pala u ropstvo, kanjena vie zbog
nesloge svojih kraljeva negoli svladana u ratu s Tur
inom, Istok je na me svalio sve zlo od kojega jedva
da je neko ilirskim kraljevstvima bio straniji hladni
sjever. Turin, naime, okrutan i pohlepan, neprekidno
jarmom pritiska pokorene ije i toliko se oholije napu
huje svojom nadutom drskou koliko mu se ili pri
jaznije nasmijava srea, ili ga poniznije moli nepri
jatelj, kako ni na kakav nain ne bi porekao da je
silnik.I

10

15

Naronem,
Dum me Romanus peteret, dum Sarmata, tecta
Comburens flammis et campos caedibus opplens,
Exitio vicina meo, contenta recentes
Fatorum plorare vices, postrema duorum
Saeclorum memoranda gemam mea vulnera: lenit
Longa aetas veterem, praesens dolor acrius urit.
Postquam nostra jugo captivum Bossnia Tureo
Submisit collum, regum damnata suorum
Seditione magis quam Thraci Marte coacta,
In me Oriens ruit omne malum, quo tristior olim
Vix fuit Illyricis gelidus Septentrio regnis.
Perpetuo Thrax namque jugo crudelis, avarus,
Subdita colla premit tantoque superbior ausu
Inflatur tumido, quanto vel blandior illi
Arridet fortuna, magis vel supplicat hostis,
Ne quocunque modo sese neget esse tyrannum.

III
(MOHACKA BITKA)
III
God. 1526. Tedva oplakah srijemska sela i puk, naseljen u
J maloj pokrajini, kad evo, Mohako polje (ime
je dobilo od muha po nepovoljnom znamenju) glasno
pripovijeda cijelome svijetu o stranom pokolju svoga
naroda i njegovih prvaka te o smrti kralja, koji je
na poticaj klera3 prekrio sa sultanom sklopljeni mir
i s neslonim saveznicima i neureenim bojnim redom
1 U prvom licu govori ucviljena Hrvatska.
2 16. i 17.
8 Glavni zapovjednik bio je kaloki nadbiskup Pal Tomori.
136

1526.

Vix Sirmia rura

Deplanxi et plebem parva in regione colonam,
En Muchaginus ager (de muscis nomen adeptus
Omine non fausto) totum proclamat ad orbem
Infandam caedem populi procerumque suorum,
Regis et interitum, qui cleri hortamine motus
Sancitam pacem cum Tureo principe rumpens,
137

10

20

zametnuo kobnu bitku. Ali trijezni neprijatelj, koji

se bez prigovora pokorava naredbama svoga voe, izvojeva pobjedu toliko u pothvatu straniji, koliko je bio
skromniji kad je molio za mir. Maari i Hrvati, vojsko
voe i prvi velmoe, crkven- dostojanstvenici i ugledni
muevi izmijeani s hrabrim vojnicima bijedno prekrie polja stare Dacije, tako da bi se moglo izbro
jiti to zarobljenih, to od stranog maa poginulih
do dvije stotine tisua. Sam se kralj* strmoglavi
s konja, na kojem je bjeao, u blatnjavu rijeku Kara
i sa ivotom ugasi i zaetu ljubav prema domovini.
I odavle je prvo i najvee zlo preotelo maha po
maarskim zemljama i izgubljen je dio kraljevske
krune. Koliki li je strah svagdje zavladao! Kako li
je narod ostao zaprepaten! Kako li se bjealo! Koliko
Ii se jaukalo i naricalo! To ne moe izrei ljudski jezik,
niti ljudska ruka opisati tanahnim perom. Voa ovoga
rata i zaetnik ovoga rijetkog krvoprolia bio je
nesretni Tomori, kome se kaloka mitra inila manje
vanom od kacige.
Tolikim je zlima uzrokom bio jedan jedini monah!

10

15

20

25

Disparibus sociis turbatoque ordine adorsus

Certamen fatale fuit, sed sobrius hostis
Atque sui parens dictis sine lite strategi
Praevaluit victor, tanto truculentior ausu.
Quanto supplicior, quando pro pace rogabat.
Pannonii Hyrvatique duces primique dinastae,
Praelati magnique viri cum milite forti
Confusi Dacis misere sternuntur in arvis.
Ut captos inter gladiique furore peremptos
Millia bis centum numerem. Rexque ipse, fugaci
Praecipitatus equo, limoso Karas in amne
Cum vita in patriam conceptum extinxit amorem.
Atque hinc Ungaricis et prima et summa ruina
Invaluit terris, et pars amissa coronae.
Quantus ubique timor? quae consternatio plebis?
Quae fuga? qui gemitus? humana edicere lingua
Non posset, tenuive manus describere penna.
Dux hujus belli, tam rarae cladis et autor.
Infelix Tomoreus erat, cui mitra Colossum
Casside visa minor.
Tantorum monachus fuit unus causa malorum!

IV
<OPSADA SIGETA)
d. 1566. rp ia d se poslije deset ljeta na moj Siget ponovno srui
A nesretna sudbina. Turski sultan unitenjem jedne
tvrave osvoji cijeli Istok. Kad je taj grad pokorio,
sigurnije pouri u Panonsku nizinu: na jednom kraju
opustoi tajerska, a na drugom austrijska i moravska
imanja, uniti naselja i utvrene gradove. A ja bez
oklijevanja izvedoh bana45 s vjernom momadi. Da
sluajno padnu kule i zidine utvrenoga grada, on bi
timskim strijelama suprotstavio svoje junake grudi.
4 Ludovik II.
5 Nikolu Zrinjskoga
138

IV
Annus 1566. n n u n c post lustra duo redeunt infausta Sigeto
A Fata meo. Totum Tureorum rex Orientem
Unius exitio trahit arcis, ut hacce subacta
Pannonios posthac decurrat tutius agros,
5 Hinc Styras, illic Australes et Moravanas
Depraedetur opes, villas populetur et arces.
Nil moror; expedio banum cum pube fideli.
Qui, si forte cadant turres cum moenibus arci,
Martia Threiciis opponat pectora telis.
139

10

20

Tolikoj se, eto, vojnoj sili odupro taj junaki ban,

kolikoj bi se jedva bila odrvala i cijela Evropa. I
prije su se sruile kule i okolne zidine negoli junatvo
branitelja. Naposljetku, odasvud pritijenjen razbjesnjelom vatrom, vrsni ratnik izie iz zlosretne tvrave
i junaki zametne veliajnu borbu, da ne bi iv ustupio
neprijatelju ni mjesto ni najmanju slavu. I tako Turin
neslavno ue u praznu tvravu, koja je ostala otvo
rena kad su u silnom pokolju izginuli vojnici i voe.
Veliki dio moje vojne posade izginu u Sigetu, ali
tako je trebalo da brane domovinu njezini sinovi,
tako je trebalo braniti rtvenike i ognjita. Tolikim
prolijevanjem krvi trebalo je valjano zasvjedoiti
vjernost Bogu i kralju i ljubav prema svojima. Kad
je ve ljudima sudbina odredila da moraju umrijeti,
sretna je smrt prinesena kao rtva za spas domovine!

10

15

20

Tantam sustinuit vim prorex strenuus isthic,

Quantae Europaeus vix non succumberet orbis,
Corruerantque prius turres et moenia circum
Quam defensoris virtus. Tandem undique saevis
Arctatus flammis, funesta egressus ab arce
Praeclarum fecit generosus miles agonem,
Neve locum aut laudis quid vivus cederet hosti.
Intravit vacuam sic Thrax inglorius arcem,
Militiae atque ducum praemulta caede solutam.
Praesidii pars magna mei sublata Sigethi est,
Sed tutanda suis fuerat sic Patria natis,
Sic arae atque foci: tali signanda liquore
In Superos regemque fides, amor inque propinquos
Rite fuit; postquam naturae debita mors est:
Felix pro Patriae mors consecrata salute.

<0 SENJU)
d. 1576.

10

A li da ne bi moda koji moj dio ostao netaknut

\ , od nevolje, strana Erinija pokazala se zavidnom
junatvu Senja. Taj je naime grad zbog svojih ratnih
pothvata cvjetao na kopnu i na moru i nanosio
Turcima vrlo mnogo tete: esto je odvodio skupine
zarobljenika u okove, ukraavao krunita gradskih
zidina glavama poubijanih neprijatelja, bogatio svoje
kue plijenom, mnoga mjesta u Lici i Krbavi i stari
Makar obvezao na plaanje danka, prisilio Turke,
idove i Grke da mu plaaju stari porez od mora za
plovidbu Jadranom, a ostalim je kranima moj Senj
doputao da mirno brodovima brazdaju zajedniko
more, iako su neko svi ostali, pa i moni Mleani,
morali hrvatskim kraljevima plaati uobiajeni danak
dok je Senj bio uvarom liburnskog mora. A kad je
Turin vidio da mu niim ne moe nakoditi, pozove
Mleane za saveznike da tako u dvostrukom ratu na
140

Annus 1576. Q ed, ne forte malo quae pars intacta maneret,

k J Invidit Senae virtuti tristis Erinnys.
Illa etenim belli studiis terraque marique
Floruerat, Tureis incommoda plurima patrans,
5 Captorum quae saepe greges in vincula duxit,
Caesorum pinnas urbis cervicibus ornans,
Ditavitque lares spoliis, loca multa tributis
Corbaviae Licaeque suis, Mukarumque vetustum
Adstrinxit: veterem cogens et ab aequore censum
10 Adriaci de jure maris persolvere Tureos,
Hebraeos, Graecos; reliquos mea Sena sinebat
Christicolas commune aequor sulcare quietos.
Quamquam etiam reliqui quondam. Venetique potentes.
Regibus assuetum Crovatis solvere censum
15 Debuerint, pelagi Sena custode Liburni.
Cui sese postquam vidit nil posse nocere
141

Thrax, Venetos socios vocat, ut terraque marique

Sic gemino Mavorte prius cadat obruta Sena
Nec se fortunis opponat jam unica Tureis.

kopnu i na moru to prije padne nadjaani Senj i

da se svojom snagom ne suprotstavlja samo turskoj
sili.
VI

VI

{PJESNIK O SEBI)
1652.

10

T T poetku godine pedeset druge Senj rodi Pavla ViU tezovia, dovoljno dorasla zamanim pothvatima,
ali slabe sree. On e moda jednom svojim djelima
ovjekovjeiti moje ime. Ipak e doivjeti da e mu do
movina biti nezahvalna, prijatelji nestalni, a nade ne
ostvarene. Njegov e naime ivot pasti u ono vrijeme
kad e se zbog opadanja hrvatske vrline svatko brinuti
za vlastite probitke, a nitko za ope. No on e u svom
ivotu biti obuzet vema brigom za ast nego za korist.
Time se dokazuje plemenit duh. Th upisivati sebi u hva
lu vlastitu korist to je veselje za prosti puk. Poslije
smrti naputamo sve darove sudbine: kao jedina vrlina
za nama ostaje dobar glas koji trajno ivi.

Annus 1652. A nni principio post quinquaginta secundi

I a . Sena Equitem Paulum genuit, sat grandibus aptum
Rebus, at exiguae fortunae, qui mea quondam
Nomina perpetuis mandabit forsitan actis.
5 Ingratam Patriam tamen experietur, amicos
Instabiles et spes vanas, namque incidet illam
Temporis aetatem, qua decrescente valore
Illyrico quivis curabit propria, nemo
Publica: et ipse magis rebus capietur honestis
10 Quam vitae utilibus. Sic mens generosa probatur.
Ducere nam propriae incrementa domestica laudi,
Hoc ad laetitiam vulgarem pertinet. Omne
Fortunae donum post fata relinquimus: una
Virtutum remanet pro nobis fama perennis.

VII

VII

{POAR U VARADINU I POTRES U DUBROVNIKU)

1665. i 1667. 'T 'a d poar uniti Varadin, grad blizu Drave, komu
A je Bela nadjenuo ime zbog kraljevskog poklona
dinja; taj se kraj prije zvao Jasia. Tako razorno
vrijeme mijenja ivotne prilike i nazive stvari. Samo
da ne ide na gore!
Poslije toga uzdrmana silnim potresom pade visoka
Ragusa (u naem jeziku Dubrovnik). On je jedini slo
bodni grad Slavena na Jadranskom moru. Pade i Kotor
(negdanji Ascrivium) i okolni gradovi na toliko
10 zaprepatenje neba i mora da se nebo zastrlo gustim
oblacima, a more povuklo od obala uz silno kljuanje
valova.
142

Annus 1665.
et 1667.
5

10

unc Varasdinam consumit Mulciber urbem

Vicinam Dravo, nomen cui Bela peponum
T
A dono tribuit, regio fuit ante vocata
Jasia. Sic mutat mores et nomina rerum
Tempus edax: utinam non in pejora ferantur.
Post haec telluris miro concussa tremore
Alta Ragusa cadit (nostro sermone Dubrovnik),
Unica in Adriatico Slavorum urbs libera ponto,
Kottorque (Ascrivium quondam) vicinaque circum
Oppida cum tanto coeli pelagique stupore,
Quod fuerit densis obtectum nubibus illud,
Hoc a littoribus bullitu ingente recessit.
143

VIII

VIII

<MOLITVA ZA MIR U HRVATSKOJ)

God. 1700. /''v bogovi, oci nai, milostivo obratite svoje lice na
V_y svoj narod i na svoju Hrvatsku! Molim vas,
budite mi na pomo i omoguite mi mir. Darujte mi
bolju sudbinu: ilu snagu tijela i due. Dobrostivo
mi nadahnite dobre misli. Pretvorite moju alost u
veselje i radost, da vam klikui izriem zahvalnost
i da vas nikada ne prestanem hvaliti.

Annus 1700. /""V Dii! o Patres! convertat gratia vultum

In populum vestrum vestramque Croatiam. Adeste
Et tranquilla, precor, date tempora. Vos meliora
Edite fata mihi: sanas in corpore vires
5 Atque animo, mentemque bonam inspirate benigni.
Vos in laeta meum convertite gaudia luctum,
Ut grates vobis recinam per jubila, ut in me
Vestrarum laudum nullo sit tempore finis.

Preveo Hrvatin Jurii

144

10 Hrvatski latinisti II

145

BOSNA ZASUNJENA

BOSSNA CAPTIVA

(HERCEG STJEPAN VUKI RATUJE S DUBROVANIMA)

ogodilo se naime u ono vrijeme da je neka Firentinka,

ena neobine ljepote ali odve podatljiva tijela, napu
D
stila domovinu i otila u zemlju hercega Stjepana. Kad je

cciderat enim ea tempestate, ut Florentina quaedam

excellentis formae mulier, sed corporis nimium prodi
A
ga, relicta patria in Stephani Ducis regionem se conferret.

on uo da su Firentinke i po draesnoj vanjtini i po razbo

ritosti bez sumnje prve meu svima, eljan da je vidi dade
je pozvati k sebi. im je bila dovedena, zato to je bila
veoma lijepa a on se bio zasitio vlastite ene, ludo i stras
tveno zaljubi se u strankinju pa je s njom spavao. Ne odje
ljujui se od Firentinke ni u javnosti, postade veoma grub
prema svojoj eni. Ne podnosei vie nedostojne postupke
muevljeve, ona s najstarijim sinom Vlaislavom ode u
Dubrovnik. Herceg poalje eni poslanike molei je da se
vrati u svoju zemlju i da ne ivi u tuini objavljujui meu
ljudima svoju sramotu. Ona je odgovorila da e se vratiti
ako otpusti Firentinku. Stoga je Stjepan preko svojih posla
nika zahtijevao i od Dubrovana da mu vrate enu i sina.
Kako mu nisu uvaili albu (jer su s njim imali teak
sukob i zbog nekih dohodaka od soli), navijesti im rat.
Dubrovani jednodunom odlukom izaberu za zapovjednika
u tom ratu Stjepanova sina Vladislava i, prinosei veliku
svotu novca, trudili su se da odbiju hercegovu vojsku. Vladislav se sukobi u bitki s ocem Stjepanom, pobijedi ga i
natjera da se bijegom spasi, poto mu je ubio velik broj
vojnika. Tada je herceg Stjepan, jo vie ozlojeen svojim
sramotnim bijegom, estim porukama pourivao Mehmeda
da navijesti rat kralju bosanskom i dubrovakim graa-

Qui cum audisset Florentinas tum formae venustate, tum

prudentia facile inter omnes primas esse, videndae cupidus,
eam ad se vocari jubet. Accersita ipsa, eo quod pulcherrima
esset, ille uxoris propriae satur, peregrinae amoribus amens
et ardens cum ea concubuit. Jamque palam Florentinae
adhaerescens, uxori molestus admodum esse coepit. Uxor
indignitates mariti amplius non ferens, cum Vladislavo filio
natu maximo Ragusam se contulit. Dux, missis ad uxorem
legatis, rogabat, ut in regionem suam reverteretur nec in
aliena degeret, suum in homines dedecus vulgans. Illa se
non redituram respondebat, nisi dimissa Florentina. Quare
Stephanus Ragusinos quoque per legatos requisivit, qui
uxorem et filium sibi reddant. Eisque preces non admit
tentibus (cum etiam ob quaedam salis vectigalia gravem
cum ipso controversiam haberent) bellum indixit. Ragusini
communi sententia Vladislaum, Stephani filium, ei bello
imperatorem eligunt magnamque pecuniae summam contri
buentes Ducis arma propulsare satagebant. Vladislavus,
praelio cum patre Stephano congressus, victoria potitus est
illumque fuga sibi consulere coegit, non exiguo paternorum
militum numero interfecto. Tunc fugae quoque turpitudine
Stephanus Dux acrius exagitatus crebris nuntiis Mehmetem
ad inferendum Bossnae regi et Ragusinis civibus bellum
sollicitabat. Interea Stephanus, Bossnae rex, bellum sibi a

146

147

nima. U meuvremenu bosanski kralj Stjepan, da bi osuje

tio rat koji mu je prijetio od barbarina, poalje papi Piju
ljude visoka uzrasta i po sjedinama dostojne potovanja.

barbaro imminens anteversurus, ad Pium, summum Ponti

ficem, viros procera statura et senili canitie venerandos
delegavit.

II

II

<TURCI NADIRU U BOSNU)

po prirodnom poloaju veoma utvren. Dovodei topove i

muare, Mehmed je bez prestanka ulijevao strah graa
nima i konano se domogao grada, osvojivi ga silom zlata,
a ne oruja. Naime, zapovjednik grada Radi, potkupljen
od sultana darovima i veoma velikim obeanjima, predao
mu je grad i nagovorio na najsramotniju predaju posadu
tvrave, veoma, utvrene prirodom i umijeem, posadu tako
opskrbljenu hranom i svim potreptinama da je mogla dvije
godine odolijevati bilo kojoj neprijateljskoj sili. Ljude koje
je Murat tu zarobio dijelom je ostavio u tom gradu,
dijelom poklonio turskim velikaima, a dijelom poslao u
Carigrad.

n n ransmisso Bossna flumine, impetum in regionem fecit

X et Bobovciam urbem aggressus eam omni machinarum
genere oppugnabat. Urbs haec in excelso monte sita est,
quapropter natura loci validissima. Mehmetes, bombardas
et mortaria expediens, oppidanis terrorem injicere non ces
sabat tandemque urbe potitus est, auri, non ferri vi expugna
ta. Radichius enim, urbi praefectus, muneribus et pollicita
tionibus maximis a Sultano corruptus, eam ipsi tradidit
arcisque natura et arte munitissimae praesidium, commeatu
omnibusque rebus necessariis adeo provisum, ut cuicunque
hostili vi per biennium resistere posset, ad turpissimam de
ditionem exhortatus est. Hominum, quos ibidem adeptus
fuerat Murates, partem in ea urbe reliquit, parte Tureorum
optimates donavit, tertiam partem Byzantium transtulit.

Naime, kad se bila proirila vijest da je turski car

zauzeo Bobova, koji je od svih gradova Bosne bio kudi
kamo najutvreniji, ostali gradovi odmah su se prestra
ili, okrenuli se na protivnu stranu i svaki je revno nastojao
da se prije od drugih preda, u nadi da e na taj nain
nai veliku milost kod barbarina. Stoga, kad se Mehmed
pribliavao Jajcu, njegovi graani odmah mu poalju u
susret prvake grada predajui mu smjesta sebe i svoje.
Molili su ipak tiranina da im dopusti upravljati gradom po
drevnim i ustaljenim obiajima. Sklon njihovim molbama,
odmah je obeao da e udovoljiti njihovu zahtjevu. Primio
je zatim predaju tvrave i, postavivi svoju posadu,
uvrstio ju je.

Nam ubi fama increbuisset Fabianam a Tureorum rege

captam esse, quae urbium Bossnae totius longe munitissima
erat, reliquae urbes, illico territae, in diversum abripiebantur,
et pro se quilibet sedulo contendebat, ut prior deditionem
faceret, sperans in hunc modum non parvam apud barbarum
gratiam se inventurum. Oviae igitur cives appropinquanti
Mehmeti continuo urbis primores obviam miserunt sese et
sua illico dedentes. Orabant autem tyrannum, ut ipsis per
mitteret patrio et solito more rempublicam administrare.
At ille preces eorum non aversatus continuo, quod petierant,
praestiturum se promisit. Arcem deinde in deditionem
accepit et imposito suorum praesidio firmavit.

148

149

reavi rijeku Bosnu, Mehmed provali u zemlju i

udarivi na grad Bobovac napadao ga je svim vrstama
P
opsadnih strojeva. Taj grad lei na visoku brdu, zato je

III

III

<PAD BOSNE)
ako se u roku od nekoliko dana turski car Mehmed
domogne vie od sedamdeset gradova, utvrenih mjesta
T
i tvrava, koje su umijeem, smjetajem i prirodom tla
bile najutvrenije u bosanskom kraljevstvu, i k tome kra
ljevskog blaga i nagomilanog zlata u vrijednosti veoj od
milijuna te kao pobjednik podvrgne pod ropski jaram
slobodan i ratoboran narod, srce Ilirika, da robuje musli
manskoj tiraniji. Tada su oskvmjivane estite ene, obeaivane djevice, klani asni starci, satirana nogama nevina
nejaka djeca, nanoeno svetogre bojim hramovima, sra
motno spaljivani oltari, a sveenici ili ubijani maem ili
izvrgavani ruglu. Tada su nebrojeni zarobljenici odvoeni
u Trakiju i Aziju, barbarske zemlje, da kasnije ire
tursku mo.
Velik dio Bosanaca spasio se bijegom iz tog metea u
oblinje hrvatske krajeve i primorje. Od njih jo ive brojne
neko plemenitake, sada puke obitelji, koje su vie voljele
svoju vjeru nego rodni kraj. Ta, premda su napustili polja
i vlastita ognjita da obrauju tuu zemlju, ipak su neki
od njih zajedno sa znatnim crkvenim blagom prenijeli u
Trsat u Liburniji (dananjoj Primorskoj Hrvatskoj) i dosta
velik drveni kip, koji se tuje pod imenom Blaene Djevice
Marije.
I tako, zbog kukaviluka velikaa, jer se nitko od njih
nije suprotstavljao neprijatelju nego su se tovie dobro
voljno predavali, sruila se Bosna kao potresena vihorom.

paucorum dierum intervallo Mehmetes, Tureorum

Imperator, pluribus quam septuaginta urbibus, castellis
Iet taarcibus
arte situque locorum et natura ipsa munitissimis,
Bossnae regno regumque thesauris et auro conflato ultra
millionem potitus est servilique jugo gentem liberam bel
licosam, Illyrici cor, tyrannidi Musulmanae servituram victor
mancipavit. Tunc violatae castae matronae, defloratae virgi
nes, trucidati venerandi senes, infantes innocentissimi pedi
bus contriti, profanatae Divorum aedes, foedata igni altaria,
viri sacri aut gladio caesi aut ludibrio habiti. Tunc praeda
hominum innumerabilis in Thraciam et Asiam, barbaras
ditiones, abducta Tureos deinceps propagatura.
M agna etiam Bossnensium pars ex eo turbine in proxi
mas Croatiae plagas oramque maritimam fuga se salvavit,
quorum pleraeque familiae olim nobiles nunc privatae super
sunt religionis quam patriae amantiorum. Nam cum agros
et lares proprios reliquissent, alienum solum culturi, erant
tamen ex iis qui statuam etiam ligneam satis magnam sub
nomine B. V. Mariae cultam Tersactum in Liburniam (hodie
Croatiam maritimam) cum memorabili ecclesiastica gaza
transportarunt.

Ita Bossna procerum ignavia, nullo eorum hosti resi

stente, quin ultro sese dedentibus, veluti procella quadam
concussa corruit.

Preveo Josip Lui

150

151

OIVJELA HRVATSKA

CRO A T I A R E D I V I V A

<HRVATI SVOJ JEZIK NAZIVAJU HRVATSKIM ILI

SLOVINSKIM)
a ne bi tko mislio da su Hrvati razliit narod od Sla
vena ili Ilira, ovdje se elim na to osvrnuti. Naime,
D
pronalazi se u starim spisima da se Hrvati, koliko sami
meusobno, toliko i od Dalmatinaca, nazivaju imenom Sla
vena, u privilegijima pak imenuju se samo kao knezovi i
kraljevi Hrvata, ne Slavena, kako kae Lui... i svi gore
reeni narodi nazivaju openito svoj jezik slavenskim ili
slovinskim, tj. ilirskim, kojim se zajedniki slue, na primjer
Hrvati u uem smislu: na hervatski aliti slovinski jezik,
tj. nostra Croatica sive Slavonica lingua, Kranjci: na kranj
ski inu slovenski jezik, nostra Carniolica et Slavonica lingua,
tako i ostali.

e quis vero Croatos a Slavi aut Illyriis aliam existimet

N
esse nationem, hic monitum iri volumus. Croatos
nempe tam inter se quam a Dalmatis Slavorum nomine
nuncupatos in scripturis antiquis reperitur, in Privilegiis
autem tantum se Duces et Reges Croatorum, non Sclavorum
nominarunt, ut Lucius3) refert... omnesque superius dictae
gentes vernaculam suam linguam generaliter Slavam vel
Slovinicam, id est Illyricam, nuncupant, cujus usum com
munem habent, ut Croatae proprii: nas hervatski aliti slovin
ski jezik, id est: nostra Croatica sive Slavonica lingua,
Carnioli: nas krajnski inu slovenski jezik, nostra Carniolica
et Slavonica lingua, sic ceterae.

II
CTEAK UDES HRVATSKE)
ope se ne treba uditi to se spomen na staru hrvatsku
povijest, zapisan na tankim pergamenama ili papiru
U
izloenom propadanju, nije u veem opsegu sauvao do
nedavnih Luievih vremena, kad je pravo udo to je ostao
kamen na kamenu, poto je, izmuena tako brojnim i
pogubnim nasrtajima, najprije Rimljana, a zatim razliitih6

II
demum haud dignum est, rerum antiquitus
Admiratione
in Croatia gestarum memoriam, tenuibus membranis
aut corruptibilibus tabellis inscriptam, ad nupera Lucii tem
pora copiosam non supermansisse, ubi, quod lapis supra
lapidem manserit, mirum, postquam tot infestis Romanorum
primum, diversorum deinde barbarorum incursionibus fati-

6 O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, knj. 1, gl. 2, 15 (Vitezovieva biljeka)

a) De reg. Dal. et Cr. 1. 2. c. 15 (Vitezovieva biljeka)

152

153

barbara, naposljetku ve neprekidno za posljednja tri sto

ljea potlaena na najveem svojem dijelu jarmom Turaka,
Hrvatska bila unitavana ognjem i maem. Njezine neko
vrste utvrde i bogati gradovi, utvreni opkopima, jarcima
i veoma hrabrim graanima, tako su sravnjeni sa zemljom
i uniteni da se kod veine jedva razabiru tragovi, a mno
gima je i ime zatrto.
Preveo Josip Lui

154

gata, postremum tribus jam continuis saeculis Tureorum

jugo maxima sui parte oppressa igne ferroque evertebatur
Croatia! Cujus valida quondam oppida et opulentae civita
tes, vallis, fossis et civibus fortissimis munitae, prostratae
adeo sunt et attritae, ut plurimarum vestigia vix noscantur,
non paucorum etiam nomine abolito.

155

IVOT I MUCENITVO b l a e n o g
VLADIMIRA, HRVATSKOG KRALJA

V I T A ET M A R T Y R I U M
B. V L A D I M I R I ,
CROATIAE REGIS

i
I

(MIROLJUBIVOST KRALJA VLADIMIRA)

oinjalo je deveto stoljee od Kristova roenja kada,
nakon smrti oca Petrislava, Vladimir7 po nekom
udesu dobivi to ime koje znai miroljubivi vladar
preuze po batinskom pravu djedovsko kraljevstvo Crvene
Hrvatske. Mir, naime, koji je Krist, Spasitelj ljudskog roda,
preporuio apostolima, on je uvijek tako njegovao da,
neokaljanih ruku i srca, nije pruao oruan otpor ak ni
estokom neprijatelju.
Dodue sjeo je na kraljevsko prijestolje kao mladi
po dobi, ali je ipak vladao narodima vrsnim umom poput
starca. Po rodu ga naime i kraljevskom bogatstvu najple
menitija prirodna sposobnost i razboritost, sjedinjene s
pobonou, bijahu uinile tako sposobnim za kralja da mu
nije nedostajala nijedna vrlina dostojna vladara, niti bi se
u njegovu kraljevstvu bio mogao poeljeti dostojniji vladar
za podanike. Bio bi domovini povratio vrlo plodonosan
mir da ga tiranin, koji mu je inae bio svojta, nije prije
vremena liio istovremeno kraljevstva i ivota.
Dok je naime Vladimir godine svoje mladosti, uz odo
bravanje itavog naroda, mirno provodio na prijestolju
svojih predaka, bugarski vladar Samuel koji je zapo
vjedio da ga nazivaju carem, jer je poslije mnogih hrabro
zametnutih bitaka s Grcima kao pobjednik njih izbacio iz
itave donje Mezije navali s golemom vojskom na Vladi-

onum a Christi nativitate ordiebatur saeculum, cum,

N
post obitum Petrislavi patris, avitum Rubeae Croatiae
regnum haereditario jure capessivit Vladimir, fato quodam

7 Prethodno je Vitezovi spomenuo da je to djelce izradio

prema podacima Ljetopisa popa Dukljanina.

ita praenominatus: Pacificus Dominator. Pacem quippe, a

Christo, generis humani Salvatore, apostolis commendatam,
adeo semper coluit, ut ne quidem vel infesto arma opponeret
hosti, manibus et mente immaculatus.
Puer quidem aetate regni solium consedit, populos
tamen senilis ingenii probitate rexit. Genere namque fortu
nisque regalibus nobilissima in eo indoles et sapientia cum
pietate conjunctae adeo regno idoneum effecerant, ut nulla
in ipso digna principe virtus desideraretur neque regno dig
nior princeps optari subditis potuisset. Pacem quoque Pa
triae fertilissimam restituisset, nisi affini tyrannide regno et
vita simul ante diem privaretur.
Dum enim adolescentiae suae annos Vladimir, applau
dente universo populo, in throno patrum suorum pacifice
ageret, Samuel, Bulgarorum princeps, qui se Imperatorem
vocari jussit, quod post multa cum Graecis praelia fortiter
commissa victor eos ex universa inferiore Moesia ejecerit,
ingenti cum exercitu Vladimiri ditionem invadit, eam quo
que suae jugaturus libidini, eoque facilius, quod adolescentulum regem, pietatique et sanctimoniae deditum, praeesse
illi noverit populosque inde (licet alias natura fortes et bello
idoneos) longae pacis otio intorpuisse.

156

157

mirovu dravu, da bi i nju podvrgao pod svoju samovolju,

to lake to je doznao da joj je na elu kralj koji je jo
momi, odan pobonosti i svetosti, pa su narodi (iako su
po prirodi inae hrabri i vjeti ratu) u dokolici dugog mira
omlitavjeli.
Kad je poboni vladar Vladimir uo da Bugari dolaze
da unite njegovo kraljevstvo, nije se najvie brinuo da
sauva blago, zgrade i gradove, nego da spasi narod od
neprijatelja. Ne hotei da bilo tko od njegovih bude uniten,
povue se sa svim vorjanicima, prvacima kraljevstva i
pukom u klanac brda Tarabo uzdajui se da mu je tu
sigurno sklonite protiv te strane navale.

II

Audito Bulgarorum in exitium regni sui adventu Vladi

mir, princeps pientissimus, non opum, non aedium urbium
que servandarum, sed populi maximam suscepit curam ab
inimico salvandi. Nolens enim quempiam de suis perditum
iri, ad Obliqui montis claustra cum aulicis omnibus regnique
primoribus et plebe secessit, tutum ibi asyllum contra hunc
turbinem sperans.

II
itaque die Cossara, Samuelis Imperatoris filia,
Quadam
divino ad exercendum Christianae pietatis haud ulti

da sie u tamnicu sa slukinjama i da opere glavu i noge

zarobljenicima, to joj je otac rado dopustio. esto naime i
kod najokrutnijih barbara i tirana srce katkad popusti u
svojoj nesmiljenosti.
Sie dakle djevojka i izvri Bogu ugodno djelo milo
sra. Za to vrijeme zamijeti Vladimira i videi da je lijep
po izgledu, ponizan, blag i edan, pun boanske mudrosti
i razboritosti i veoma dostojanstven, zadra se i porazgovori s njim: inilo joj se da mu je govor slai od meda
i saa. Stoga, saalivi se nad sudbinom tako vrijedna zarob
ljenika, ne zbog pohote, nego iz iste samilosti prema nje
govoj mladosti i draesti, cijenei i kraljevsku krv uzvienu
tolikim krepostima, zavolje Vladimira i zaudje ga tajnom
pomilju sebi za mua. Ipak kraljeva ki, prikrivi izvana
tu ljubav, pozdravi utamnienog kralja i ode.
Kad se Kosara vratila iz zatvora, poe k ocu, baci mu
se pred noge i ovako ga stane moliti: Oe moj i gospo
daru, znam da e mi dati mua kako je obiaj. Stoga sada,
ako je po volji tvome velianstvu, ili mi daj za mua kralja

mum officium inflata numine, patrem accessit petiitque,

liceret sibi cum ancillis descendere capitaque et pedes capti
vorum lavare, quod a patre non invito impetravit. Saepe
namque in severissimis quoque barbaris atque tyrannis
animus non nunquam suam crudelitatem remittit.
Descendit ergo puella peregitque misericordiae opus
Deo gratissimum. Inter haec cernens Vladimirum vidensque
pulchrum aspectu, humilem, mansuetum atque modestum,
divinaque sapientia et prudentia repletum totumque ad ma
jestatem formatum, morata nonnihil locuta est cum illo:
videbaturque ei loquella illius meile dulcior et favo. Quare
indolens tanti captivi sortibus, non libidinis causa, sed pura
juventuti venustatique illius compassione, regiumque sangui
nem tot virtutibus sublimatum appretians, Vladimirum
adamavit tacitaque mente in virum sibi concupiit. Amore
nihilominus exterius tecto, salutato captivo rege, princeps
puella recessit.
Rediens ab ergastulo Cossara patrem adiit pedibusque
illius prostrata sic oravit: Pater mi et Domine, scio, quia
daturus es mihi virum, sicuti moris est. Nunc ergo, si tuae
placet magnitudini, aut des mihi virum Vladimirum regem,
quem in vinculis tenes, aut scias me prius morituram quam
alteri nuberem.

158

159

{KOSARA I VLADIMIR)
tako jednoga dana Kosara, kerka cara Samuela, nadah
nuta bojim poticajem da izvri vrlo vanu dunost
Ikranskog
milosra, pristupi k ocu i zamoli da joj dopusti

Vladimira, koga dri u okovima, ili znaj da u prije

umrijeti nego se udati za drugoga.
Samuel pristane na opravdane elje svoje jedinice, to
veselije to je znao da je Vladimir kralj i da je potekao
od kraljevskog roda. Zato naredi da ga odmah oslobode
okova, okupaju u kupaonici i obuku u kraljevske haljine.
Kad su ga doveli preda nj, dobrostivo ga pogleda i zagrli
uz oinski poljubac. Tada u prisutnosti sabranih dvorjanika
svoga dvora i velikaa kraljevstva obea mu ker Kosaru
za enu i proglasi ga kraljem i svojim zetom.

Samuel justis filiae unicae postulatis eo lubentius favit,

quod Vladimirum regem et regali progenie ortum esse no
verit. Eum igitur vinculis actutum solvi balneoque lavari ac
regalibus indui vestibus jubet. Tunc sibi praesentatum be
nigne intuens amplexumque paterne osculatur. Convocatis
tum praesentibusque aulae suae ministris et regni summati
bus, Cossaram filiam uxorem ei despondet, regem et sui
generum pronuntiat.

Preveo Josip Lui

160

11 H rvatski latinisti II

161

10

15

20

25

O SVOJEM DA NU ROENJA
7. S I J E N J A

D E N A T A L I D I E SUI I P S I U S
7. J A N U A R I I

rijatelj dan roenja prijainu estita dobrom

elee da mu se dan t6 dulje povraa taj.
P
A i obiaj sviju svedra je rodnoga dana

d Natale bono gratatur amicus amico.

Per quam plura illam saecla vovendo diem.
A
Mos quoque communis natalizantibus hic est,

Da ko najvei god rodni svetkuju dan.

I ja obiaj taj ne osiiujem, jer se pristoji
Neka se dri sad, nek i budiinost ga zna.
Ali zar bih si ja estitao? treba li ne znam
Po obiju da svoj rodni proslavim dan?
Lijep je obiaj dato, od ia nita nam drae;
Mene ni jedno to n& radost ne goni ba.
Jer bih, ako mi Srea povoljnija ne bude odsad
Nego to mi je sve bila do ovoga dne,
elio da mi se ivu ne povrati vie ni jedan
I za pogreb da moj bude mi sjutranji dan.
Onaj se smrti treba zacijelo bojati manje
Kojemu ovdanji vijek manje ugodan bi.
KSliko 6d hude sree u vijku svom ne pretrpjeli
Prije no obraz se moj maljama osuo tek!
Tko bi vjerovat mogo? sudbina mi prevari mater;
esto je, vjerujem sad, Jova spopao gnjev.
Nou bo, boginja pred to iznest e me iz vrta vanka,8
Ona je usnila san da joj u krilu je cvijet,
t kad sam s pljeskom ja u nedjelju ugledo svijet,
Velik na poroaj taj, rekla je, polaem nad.
Cvijet taj prevari tebe Dorteju, draga o majko.
Zimskih bo nia duh osjeti jedini on.
Nikake utjehe dosad za pfvenca n vidi svoga,
esto je Sunev dan njemu osvanuo mrk.*
8 Prije nego me dade na svijet.
* Sunev dan, dan Gospodnji, nedjelja
162

10

15

20

25

Utque ea tunc inter maxima festa colant.

Hos ego nequaquam, ceu dignos, improbo mores.
Tempora quos isthaec quosque futura colant.
Sed num grater ego mihi, num celebrare deceret
(Nescio) natalem more et amore diem.
Mos equidem probus est, vita nil charius: ambo
Haec sunt laetitiae frigida causa meae.
Nam mihi ni melius posthac Fortuna faveret
Quam mihi praesentem favit adusque diem.
Optarem, ut nunquam vivo amplius ulla rediret
Proximaque exequiis lux foret apta meis.
Illi mors homini minus est metuenda profecto.
Deliciosa fuit cui sua vita minus.
Quanta ego pro! tenera non sum lanugine passus
Fortunae et vitae grandia damna meae!
Decepere meam (quis credat?) fata parentem,
Credimus iratum saepe fuisse Jovem.
Noctu etenim, quam nos horto deab>promeret ante.
Florem se in proprio vidit habere sinu.
Cumque die Solis plausuc>sibi natus adessem,
Hos partus retulid>magnae ait illa spei.
Dorotheam te flos, o mater chara, fefellit,
Uni brumales nam sapuere rosae.
Nulla hucusque vides primi solamina nati.
Saepe fuit Solis turbida visa dies.
b) horto dea anagram za Dorothea, ime pjesnikove majke
c) plausu anagram za Paulus
d) partus retuli anagram za Paulus Ritter
163

30

35

40

45

50

55

Nepostojanom san nas zaluuje utvarom noni,

Kako nam brzo ta da, tako nam oduzme to.
Mnogi mi mnogo sree obricati gataju znaju,
Ali mi poslije est lustara10 vijeka mog
Teko je dobru se nadat pod tklm bremenom zala;
Bijednom daleko je smrt, sretnomu evo je na.
I kri meni se davno da biljei zapoe trei,
Ali ne znadem re razlinih krieva broj.
to sam gode dosida na hrvatskom jeziku piso,
Prvi i posljednji jad meni zadade to.
Komu se srea smijl, poskakuje dobro; i janjac
Skae nisav se sit, skae i medo sit.
Prorokim nagonom zalud bodnstva potujem devet;11
Dobre pjesnike kob esto prevari zla.
Preslavni Nazon poslan na 6balu Crnoga mora12
Koliko p&dnese sve na moru, na suhu zla!
Ipak bih elio posti proreene mjesece meni,
Makar i podnio to; trpjet mi vina je ud;
Da vidim bar zavrit sudbina kako li kani
(Meni nemila sve) moja tolika zla.
Nek blage zvijezde sreu donsu pjesniku mladom,
I Parka milosna jo dala mu staraku dob!
Ko to je mater brba upoznao, tako to prije
Nek vidi da mu se zla dkree nt sreu kob.
Muze neka mu lovor sapltu, Napje vijence,
A zlata neka mu da Jima i boginje sve.
Neka ga utvrdi Krepost i Harite, asti nek prate,
I Slava neka mu jo bogat otvori put.
S bozim mu, s boginjama nek naklonjen bude Apolon,
Dokle ostaviv svijet ne nae n& nebu stan.

Decipit omnivaga nocturnus imagine somnus

Quamque aliquid cito dat, tam cito (crede) rapit.
Multa mihi augurio promittunt prospera multi,
Sed post aetatis bis tria lustra meae.
Ah, durum est spectare bonum sub mole malorum:
Longa mora est miseris, sospitibusque brevis.
35 Cruxque mihi pridem signari tertia coepit,
Nec scio quam varias enumerare cruces.
Hactenus Illyrico quaecunque idiomate scripsi,
Principium et finem scripta doloris habent.
Cui ludit Fortuna, salit bene; sic satur ursus
40
Saltat, lactata saltat et agnus ove.
Numina vatidico frustra colo ter tria pulsu:e>
Illudit vates sors mala saepe bonos.
Missus ad Euxinum Naso celeberrimus aequor
Quanta mari, terris quanta pericla tulit!
45 Attamen optarem dictos attingere menses,
Sive quid et paterer; mens mihi docta pati est;
Ut saltem videam: tantos quo fine dolores
(Semper dura mihi) solvere fata volunt.
Grata ergo iuvenem fortunent astra poetam
50
Efficiatque senem Parca benigna, petam.
Quam prius adversam, matrem ceu sensit agonum.
Sortem, conversam sentiat inque bonum.
Musae illi laurum texant, et serta Napaeae,
Et donent aurum Juno aliaeque deae.
55 Virtus et Charites firment, comitentur Honores,
Gloria cui dites pandat amica fores.
Cumque diis faveat vati atque deabus Apollo,
Donec ab hoc abeat mundo habitetque polo.
30

Preveo Stjepan Ivi

10 Kod Rimljana lustrum je bilo razdoblje od pet godina.

Prema tome, est lustara = trideset godina.
11 Potujem devet boanstava, tj. Muza, naime bavim se
pjesnitvom.
12 Odnosi se na Ovidijevo progonstvo iz Rima u Tome na
Crnome moru po Augustovu nalogu.
164

e) ter tria pulsu drugi anagram za Paulus Rit ter

165

BALTAZAR PATAI
BALTHASAR PATTACHICH
(1663-1719)

Patai od Zajezde pripada meu memoarske

pisce, koji su meu hrvatskim latinistima malobrojni.
Baltazar
Rodio se 14. listopada 1663. u Vidovcu kod Varadina.
kolovao se u Grazu, Beu i Zagrebu. Ve kao 20-godinji
zastavnik polazi u rat protiv Turaka. Slijedee 1684. godine
sudjeluje u opsadi i osvajanju Budima i Novog Mjesta u
Maarskoj, odakle se vraa u domovinu i 1685. opet ratuje
protiv Turaka kod Osijeka i Kostajnice. U time hrvatskih
stalea prisustvuje 1687. krunidbi Josipa I. i tom prilikom
postaje zlatni vitez. Isticao se diplomatskom djelatnou pa
je od hrvatskog sabora dobivao razliite politike misije,
a 1693. kralj ga imenuje savjetnikom Ugarske dvorske kan
celarije. Sudjelovao je u obrani Meimurja od pristaa po
bunjenog maarskog velikaa Franje Rakoczyja i kao nagra
du dobio ast baruna. Kako su Rakoczyjevi vojnici opusto
ili i popalili njegova meimurska imanja, u zamjenu do
bio je od kralja druge posjede, meu kojima Vrbovec i Rakovec, koji su prije pripadali obitelji Zrinjskih. Kao vrsna
pravnika kralj ga je vie puta imenovao sucem u vanijim,
zamrenijim parnicama i svojim linim povjerenikom. God.
1707. postao je veliki upan virovitiki. Na putu iz Bea u
Zagreb, kamo je iao na sjednicu Sabora, razboli se i umre
u Zagrebu 7. prosinca 1719. Pokapan je u tadanjoj fratar
skoj crkvi u Remetincu kod Zagreba, u kapelici sv. Antuna
koju je sam dao sagraditi. Njegov sin Antun podigne mu
mramorni nadgrobni spomenik s oduljim latinskim nat
pisom.
U Vidovcu osnova 1696. Drutvo vinskih doktora, tzv.
Pintu (pinta je vr od pola litre) s latinskim kao slubenim
jezikom. U knjigu tih doktora, koju je Patai uvijek imao
uza se, jer su se sastanci odravali i na drugim mjestima,
lanovi su se upisivali pod imenom kojeg lijenika. Sam
169

Patai uzeo je ime doktora Illmera, tadanjega vrhovnog

lijenika u kraljevini Hrvatskoj. To veselo vinsko drutvo,
koje se odralo do smrti njegova osnivaa, okupljalo je go
tovo sve poznatije i uglednije ljude iz Hrvatske i Slavonije,
ak i nekoliko biskupa. Uz vino kao glavnu zabavu tu se
pjevalo, zbijale su se ale i improvizirali satirini stihovi.
Sauvana je i knjiga tih vinskih doktora pod nazivom Oro
doctorum in celeberrima Facultate neo-medica promotorum
(Popis doktora promaknutih na vrlo glasovitom novo-medicinskom Fakultetu) u Arhivu JAZU, III. d. 114. Posljednji
lan Pinte, kojoj je pripadao i Pavao Ritter Vitezovi, bio
je 1719. podban Ivan Rauch.
U Vitezovievoj tiskari u Zagrebu objavio je Patai
1698. latinsku preradu politikog spisa poljskog pisca An
drije Fredra Monita politica (Politike upute). Njegovo
glavno djelo Diarium (Dnevnik) 16871717 ostalo je u ru
kopisu, i to nepotpuno. Prvi dio, koji obuhvaa etiri godi
ne, 16871690, pronaao je E. Laszowski u Dravnom arhi
vu u Zagrebu, meu spisima obitelji Patai. On smatra da
je to kraa osnova opirnijeg dnevnika koji nam je ostao
nepoznat. Drugi dio dnevnika, to ga je ve prije objavio
I. Kukuljevi, ide od 1691. do 1717, ali je sauvan samo u
kraim izvacima, a izvornik se izgubio. No ne samo to su
to izvaci, ponekad vrlo kratki, nego je umjesto 27 godina
navedeno samo 17, i to napreskok.
Diarium zapoinje s ratovanjem protiv Turaka u Ma
arskoj nakon pada Budima, a zavrava porazom hrvatske
banske vojske kod Bosanskog Novog. Vei dio zapremaju
ratni dogaaji, ali se pisac osvre i na politiki ivot, osobi
to na rad Sabora, ak mimogred prati i zbivanje u svijetu.
Iako je to dnevnik, u njemu se ne ogleda privatni ivot pi
ev. Mnoge pojedinane dogaaje Patai prikazuje dosta
opirno jer je sam u njima sudjelovao, a za neke navodi
oevice od kojih je dobivao podatke.
Pataiev Diarium, iako mrav i krnj, moe posluiti
kao dobra nadopuna drugim povijesnim izvorima za to raz
doblje.
V. G.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA BALTAZARA PATAIA

Monita politica ex Andreae Fredro editione in unam centuriam
collecta, Zagrabiae 1698.
Ex Diario vitae Balthasaris Pattachich excerpta memorabilia
(16911717), objavio I. Kukuljevi, Arkiv za povjestnicu
jugoslavensku, knj. X, Zagreb 1869.
Diarium baronis Balthasaris Pattachich de Zajezda annorum
16871690, objavio E. Laszowski, Starine 27, Zagreb 1895.
LITERATURA O BALTAZARU PATAIU
l. Kukuljevi: Ex Diario vitae Balthasaris Pattachich excerpta
memorabilia (16911717), Arkiv za povjestnicu jugoslaven
sku, knj. X, Zagreb 1869, str. 225230.
E. Laszowski: Diarium baronis Balthasaris Pattachich de Zaje
zda annorum 16871690, Starine 27, Zagreb 1895, str. 194
195.
V. Klai: ivot i djela Pavla Rittera Vitezovia, Zagreb 1914, str.
108109.
J. Matasovi: Iz galantnog stoljea, Zagreb 1921, str. 89110.
V. G.

DNEVNIK

DIARIUM

GODINA 1688.

ANNUS 1688.

kolovozu vojska krene prema Beogradu i preko mo

stova poloenih na brodove povuene iz Dunava sret
U
no prijee Savu. Kad je to vidjela turska vojska pod vod

progreditur exercitus versus Albam Graecam

Inet,Augusto
tractis ex Danubio navibus, Savum felicissime supe

stvom seraskerai i Thokolyja, kako nije mogla sprijeiti

prijelaz naima (kojih je u jednoj noi ve bilo prelo 6000,
dok je preostala vojska na drugom mjestu pokazivala svoju
snagu da bi razdvojila neprijatelja i sprijeila njegove po
kuaje), pretrpjevi neke gubitke udari u bijeg i zapali podgrae Beograda. Malo kasnije uu tamo nai vojnici, ugase
poar i okrue grad opsadom. Ujedno smjeste posadu od
1000 ljudi u grad Smederevo koji lei 4 milje2 nie od Beo
grada. Neprijatelj u bijegu napustio je i taj grad, iako op
skrbljen sa 40 dobrih topova.
Dok se Beograd tresao od estoke obrane Turaka, knez
Ludovik prijee kod Siska Savu i pridrui grofu banu i ple
mikoj vojsci 5 njemakih pukovnija i one vojnike koji su
bili zauzeli luku Brod, da bi ih sve poveo do Kostajnice,
kamo stigne 12. kolovoza. Sutradan sam sretno prijee u
grad na Uni, gdje su Turci dugo pruali otpor, svlada njiho
ve arkare rasprivi na vlastitom konju neprijateljsku sku
pinu. Zatim stane juriati na tvravu. Kako su pomone
turske ete koje su uvale prijelaz preko Une izgubile nadu
u uspjean ishod bitke i udarile u bijeg, 15. kolovoza i po
sada ugovori predaju tvrave.

rat stratis pontibus 10. Augusti. Quo viso Turearum exerci

tus sub Seraschieri et Thokolii ductu, cum nostros a trans
itu arcere non posset (quorum una nocte 6 millia iam trans
iverant, donec residuus exercitus alibi vires ostentaret ho
sti distinendo conatusque impenderet), accepta fors aliqua
clade in fugam agitur et suburbia Belgradi succendit, quae
paulo post noster miles ingreditur et, extincto incendio,
Belgradum obsidione cingit, imposito etiam 1000 hominum
praesidio urbi Samandriae 4 infra Belgradum milliaribus
sitae, quam etiam fugiens hostis deseruit, licet 40 commo
dis tormentis provisam.

1 Sertsker, turska rije perzijsko-arapskog podrijetla, ozna

uje vrhovnog zapovjednika.
2 Tadanja je milja u Austriji i Ugarskoj iznosila 7.585,94 m.

Dum Belgradum quatitur strenue propugnantibus Tureis,

princeps Ludovicus quinque Germanorum regimina et illos
Brod Portus occupatores comiti bano ac regnicolis, supera
to ad Sziszium Savo, coniungit, universos ad Kosztanyczam
ducturus, quorsum 12. advenit et 13. Unnam in castrum diu
obluctantibus Tureis eos velitantes proprio etiam sonipede
hostilem globum prostratus, incolumis ipse transit. Oppug
natur dein praesidium et, postquam auxiliares copiae, quae
Unnae traiectum tuebantur, desperato pugnae successu
aufugiunt, praesidiarii etiam 15. deditionem arcis pacti sunt.

172

173

Odatle nai krenu prema Dubici i Jasenovcu i napo

sljetku prema Gradiki. Sva je ta mjesta neprijatelj potpu
no naputao im bi se nai primicali. Knez prepusti Gradi
ku grofu banu i plemikoj vojsci (za sebe zadra samo jed
nu satniju konjanika kao poasnu) i poe prema Brodu ne
naiavi nigdje na neprijatelja, s kojim se elio jednom ogle
dati. No konano u poetku rujna sazna da se u tamonjem
taboru nalazi oko 15.000 turskih vojnika. Zato onoga dana
kojega je svu prtljagu prebacivao preko mosta na drugu
obalu Save, kao da i sam namjerava poi za njom, neoe
kivano izae iz tabora jedino s konjanitvom koje su sai
njavali Nijemci i Hrvati iz Varadinskog zapovjednitva i
itavu se no kretao prema neprijatelju u blizini. Sutradan,
5. rujna, u osvit dana iznenada navali na nj i nakon nedo
voljno snana otpora natjera ga u bijeg. Unitio mu je go
tovo itavu pjeaku vojsku i kao jedini plijen dobio njegov
tabor.
Poslije vrlo otrih juria i poto su poginuli mnogi nai
ugledni zapovjednici i vojnici, meu kojima i plemeniti
Scharffenberg i dr., uz bodrenje i vema davanje primjera
nego zapovijedanje bavarskoga kneza izbornika, konano 6.
prosinca pade u nae ruke i Beograd, a neprijatelji budu do
istrage uniteni. Neki misle da je knez izbornik zapovjedio
tako brz i tako krvav juri zato to je malo prije u tabor bio
stigao lotarinki vojvoda koji dodue jo za vrijeme opsade
nije imao biti vrhovni zapovjednik, nego samo izbomikov
savjetnik, ali je knez izbornik elio sebi prisvojiti tu slavu
kao onaj kojemu tua pomo nije potrebna.
Bi odreeno tursko izaslanstvo koje je imalo poi k
Njegovu Velianstvu da moli mir. Bavarski izaslanik primi
to izaslanstvo u ve naem Beogradu i otpremi ga k caru.

Inde Dubiczam et Jeszenovicziam, tandem Gradiscam

itum est, quas omnes hostis adventu solo nostrorum peni
tus vacuas reliquit. Gradia comite3) bano et regnicolis re
missis (praeter unam centuriam equitum honoris gratia sibi
servatam) in Brod pergit princeps nullibi hoste obvio, cum
quo semel confligere in votis habuit. Sed ad Septembris
tandem initium exploratis Turearum castris in 15 quasi
millia coactorum, cum equitatu solo tam Germanorum quam
Croatorum Varasdinensis praefecturae post finem diei, quo
impedimenta omnia ad aliam Savi ripam per pontes remit
tebat, quasi et ipse secuturus, insperate castris egreditur
et nocte tota versus vicinum hostem procedit, quem sequen
ti die, quae fuit 5. Septembris, sub ortu solis inopinate
aggreditur et post resistentiam non satis validam profligat,
peditatu ferme omni deleto et castris unicum in praedam
obtentis.
Sexta Decembris et Belgradum, post acerrimos insultus
caesosque e nostris multos ac praecipuos heroes et milites,
generosum quoque Scharffenberg etc. tandem, animante
praesentium et monstrante magis quam iubente electore
Bavaro, in nostrorum venit potestatem, hostibus ad inter
necionem deletis. Sunt qui tam tempestivum adeoque cruentumb> insultum electori0) institutum esse credunt, quod
Lotharingus dux paulo ante in castra pervenerit non
quidem obsidione durante armis praefuturus, sed a consilio
duntaxat electori adfuturus: soli sibi hanc gloriam veluti
alienae opis minus indigod) vendicanti.
Legatio Turcica pacem petitura ad Suam Maiestatem
instituitur et in Belgrado iam nostro a Bavaro admissa ad
Caesarem expeditur.

a)
b)
c)
d)
174

Corr. ex comiti
corr. ex cruentem
corr. ex electore
corr. ex indigno
175

GODINA 1689.

ANNUS 1689.

ajtea zapreka i kraj napora bila je Udbina. Ipak se

poslije 17 dana opsade, pritisnuta nestaicom hrane i
N
osobito vode, povela za primjerom susjednih mjesta i pre

dbinya omnium potentior laboris scopulus et terminus

fuit, quae tamen post 17 dierum obsidionem, annonae
U
et potissimum aquae defectu pressa, vicinarum exemplum

dala na milost pobjedniku. To je izvreno uz toliko manju

opasnost za nae to je izaslanik bosanskog pae kao opu
nomoeni njegov zamjenik, kod Turaka zvan ehaja3, inae
poslan u pomo Krbavi s velikim brojem izabranih i izvje
banih vojnika, promijenio plan i odluio ponovno osvojiti ili
opustoiti podruje Zrinja, koji su nai sebi pripojili pro
le jeseni, i na taj nain osvetiti se i kazniti krivokletno
odmetnitvo Vlaha.
Kad je glas o tome dopro do banske vojske, hrvatski
ban grof Nikola Erdody poalje grofa Ivana Drakovia s la
ko pokretnom etom plemikog konjanitva na mjesto oda
kle bi se neprijateljski pothvati mogli nadzirati a u sluaju
potrebe i suzbiti. I tako taj izae iz tabora s vie odvano
sti nego snage koja bi odgovarala jednom i drugom tako
naglo preuzetom zadatku. Putujui gotovo itavu no, uoi
Petrova, kad je ve svitalo, razaalje svoje borbene jedini
ce po poljima Zrinja. Kad su ih domai ljudi ugledali, po
novno im se vrati hrabrost koja se od straha pred neprija
teljem ve klimala, pa svoje oruje, koje su izgubivi sva
ku nadu u spas namjeravali odbaciti, zdrue s naima.
Dotle Turin, koji je ne znajui a nae vojne snage ve
dan prije kod Krupe preao rijeku Unu to tee uz to pod
ruje, upravo u zoru toga dana, siguran u pobjedu, provali
u taj kraj. Dio vojske (koja je brojila 10.000) ostavi da pazi
na tvravu Novi na visokom brdu uz obalu rijeke i da po
sadi sprijei provalu iz nje, a drugi dio, i to vei, odvede u
unutranjost toga kraja da opljaka i opustoi itavo pro
strano polje, zaseoke i sela i da prema surovom obiaju
svoga naroda ognjem i maem uniti tamonje stanovnike.
Podivljali je neprijatelj ve posvuda iskaljivao svoj bijes:
Dimile su se zapaljene kue stanovnika, u velikom su broju
gorjeli zaseoci, u ropstvo se odvodilo mnotvo neratobornog
spola i dobi i kao plijen tjerala su se brojna stada stoke.
3 ehaja je kod Turaka bio pomonik ili zamjenik vezira,
pae i drugih visokih dostojanstvenika.
176

secuta, victoris arbitrio cessit eo minori nostrorum discri

mine, quod Bosznensis passae cum vicaria potestate legatus,
Tureis Chehaia dictus, cum valido selecti et exercitati militis
numero, Corbaviae alioquin auxilio immissus, mutato con
silio, Zriniam ditionem nostris praeterito autumno adiectam recipere vel devastare itaque perfidam Valachorum de
fectionem ulcisci, vindicare statuerit.
Cuius rei nuntio ad banalia castra delato, comes Nicolaus
Erdeidyus, Uljarici prorex, Ioannem Draskovichium comi
tem cum expedita nobilitatis equestris manu eo destinat,
unde hostium molimina observari et exigente occasione
etiam repelli possint. Hic itaque maioribus animis quam
viribus utrique nempe necessitati tam repentinae conformi
bus castris egreditur et nocte, quae dieme> beati Petri prae
cessit, ferme tota procedens, illucescente iam die in agros
Zrinianos praeliatrices copias effundit. Quibus indigenae vi
sis animos iam hostium metu labantes recipiunt et arma,
quae desperata fere salute iam abiecturi erant, nostris as
sociant. Dum Turea nostrarum expers virium, Umna flumine
ditionem praeterfluente iam pridie ad Krupam superato,
hoc ipso diluculo suae securus victoriae in fines ditionis
irrumpit et partem exercitus (decem quippe millia numera
bat) arcis Novi ad ripam fluminis in edito monte sitae cu
stodiae relinquit, quae praesidiarios ab eruptionef) distine
at, partem vero, et quidem potiorem, in viscera ditionis
ducit omnem, qua late patet, campum, villas et pagos de
populaturus, vastaturus, in incolas pro barbare gentis more
igne et ferro saeviturus. Et explebat iam passim rabiem effe
ratus hostis, fumabant succensae incolarum aedes, flagrabant
frequenti numero villae, captiva trahebatur inbellis sexus
et aetatis cohors, complures pecorum greges in praedam
pellebantur.
e) corr. ex die
f) corr. ex emptione
12 Hrvatski latinisti II

177

GODINA 1708.

ANNUS 1708.

Q srpnja odran je u Zagrebu Sabor, spomena vrijedan

2 5 .zbog potpisane izjave jedanaestorice svjedoka, koji su
punovano priznali da kraljevina ne namjerava sprijeiti ni
jednom pripadniku ugarske narodnosti da dobije ast zagre
bakoga biskupa. To su oni radili upravo imajui u vidu da
je tada zagrebaka biskupska stolica bila upranjena, kako
bi iskljuili gospodina senjskog biskupa, a razboritiji su taj
in tumaili kao veoma tetan za hrvatsko sveenstvo i narod,
ak i u budunosti.
20. kolovoza primili smo tunu vijest o porazu naih
banskih vojnika koji su pod vodstvom Gabrijela Jelaia,
zapovjednika u Srediu najvie zavedeni uvjeravanjem
Legraana odve neoprezno preli Muru i doskora bili
opkoljeni od veeg broja buntovnika. Bio im je zatvoren
prilaz mostu, te su natjerani u Muru pa ih je vie poginulo
u rijenim valovima (meu njima i sam kapetan Jelai)
nego pobijeno orujem.
26. studenoga odrana je javna konferencija, na kojoj
su za uvanje Drave od odmetnika odreene strae, a za is
pranjeno mjesto zapovjednika u Srediu predloeni su
kandidati ne bez velike prepirke, jer je gospodin UzoJin, uz
zagovor gospodina biskupa i gospodina protonotara, silom
traio da bude uvrten meu kandidate.

A O Julii celebratur Zagrabiae Congregatio, ab undecim

2 0 testium subscriptione memorabilis, qui authentice
recognoverunt: non eam intentionem regni esse, ut Hungarorum nationis praetextu aliquis ab infulae Zagrabiensis
accessu arceatur; id quod ipsi praecise pro moderno vacantiae casu ad Dominum Segniensem excludendum, prudentiores autem in magnum Croatici cleri et nationis praeiudicium
etiam in futurum factum interpretabantur.
20. funestum accipimus nuntium de nostrorum banalium clade, qui sub ductu Gabrielis Jellachich, commendan
tis in Szredichko, potissimum Legradensium persuasi
one seducti Muram incautius transierunt et mox a maio
re rebellium numero cincti et a pontis accessu exclusi,
in Muram impulsi, plures aquis hausti (quos inter et ipse
capitaneus Jellachich) quam armis caesi perierunt.
26. Novembris celebratur conferentia publica, in qua
pro Dravi custodia contra rebelles ordinantur excubiae et
pro vacante Szredichkensi commenda candidati proponun
tur non sine magna disceptatione eo, quod Dominus Uzolin,
favore Domini Episcopi et Domini Protonotarii, se illorum
numero per vim introduci postulaverit.

GODINA 1709.

ANNUS 1709.

1 sijenja bijedni moj brat Matija Patai, ne znajui se

j l , svladati, nije mogao zatomiti vrlo otru mrnju koju
je u sebi gajio protiv Ivana Uzolina zato to mu je preoteo
slubu zrinjskog zapovjednitva (zapovjednitvo u Srediu
dobio je naime Pavao Patai), nego ga je na putu kod Vidovca napao najprije vrlo otrim rijeima, a zatim i oru
jem, te ga ubio. Da bi pak izbjegao vrlo estokom ogore
nju grofa bana, povue se na sigurnije mjesto.

-I Januarii miserandus frater Mathias Pattachich, im<3 J. potens animi, acerrimum, quod contra Joannem
Uzolin ob praereptum commandae Zriniensis officium (nam
Szredichkensem Paulus Pattachich obtinuerat) conceperat,
odium cohibere non poterat, sed eum prope Vidovecz in
itinere primum durioribus verbis, mox et armis aggressus
vita privavit, se vero, ut ferocissimam Comitis Bani indig
nationem effugeret, in tutiora recepit.

178

179

GODINA 1717.

ANNUS 1717.

lipnja nai krajinici pod vodstvom dvojice podzapo. vjednika, Mataia i Paraminskoga, izvojevae sjajnu
3
pobjedu nad bosanskim Turcima na istome mjestu gdje je

Junii confiniarii nostri Kosztajniczenses et Zriniani,

.sub duorum vice-commendantum, Matachich et Para3
minsky, ductu, insignem de Tureis Bosnensibus reportant

pokojni grof Ivan Drakovi na Petrovo 1689. slavno porazio

cehaju, takoer Bosanca. Tom prilikom pobjednik je zaro
bio i samoga bega, po imenu Ceria, glasovitog po vojnoj
slavi, sa sinom i s bratom i sa 13, kako tvrde, aga i 400 voj
nika, osim toga 4 barjaka, 300 konja i 30 zarobljenika. Glas
o toj pobjedi primili su i u Beu s velikim odobravanjem.
Rujan. U isto vrijeme namjesnik grof Drakovi odve
de u tabor plemiku vojsku s krajinicima. S njime je spo
jio ete varadinskoga generalata general Heister da bi na
mjesnik udruenim silama podsjedao neprijateljsku tvra
vu. Tu je kapetan koprivnikih konjanika Nikola Gotal u ne
kom arkanju zadobio ranu na koju se s poetka nije oba
zirao.
Eto, moramo upoznati neoekivanu i ujedno vrlo tunu
vijest o naim vojnicima u tom taboru. Kad su naime douli
da dolazi u pomo neprijatelj s jaom vojskom, prekinu op
sadu Novoga i prenesu tabor na rijeku Divuu blizu mjesta
koje se puki zove sv. Kata, a krajinici se svi raziu u svo
je krajeve pod izlikom da e moda neprijatelj provaliti
u sela na granici. Ali neprijatelj poe za naima i 19. rujna
ujutro pojavi se u blizini s nekoliko odreda. S njima se
sudari gotovo isto toliko naih satnija. Kako se broj nepri
jatelja stalno poveavao i njihove ete u sve veem broju
pridolazile iz oblinje ume, uzastopno je gotovo itavo
nae konjanitvo krenulo u napad, a pjeatvo je ostavljeno
da uva tabor i da pazi i uvruje prijelaz preko Divue,
inae vrlo pogodan. Premda su nai, da bi neprijatelju
oteali juri, zaposjeli breuljak koji je bio meu njima,
ipak Turci, ne bojei se ni tog uspona, bijesno nasrnu
na njih. Dok su im prve ete odolijevale hrabro i junaki, one
druge, koje jo nisu imale mogunosti ni prilike da se
bore, ne prihvate borbu, nego udare u bijeg. Po njihovu
primjeru stanu bjeati i pjeaci, ostavljeni u taboru. Zbog

victoriam eodem loco, quo comes Ioannes olim Draskovich

die S. Petri 1689. Chehaiam, itidem Bosnensem, nobili cla
de affecerat. Casu hoc Beghus ipse, Czerich dictus, militari
fama clarissimus, cum filio et fratre, cum 13, ut volunt,
Aghis et 400 gregariis, vexilla praeterea 4 cum equis 300 et
30 captivis victori in praedam cessere. Cuius victoriae nun
tium Viennae etiam cum plausu acceperant.
Septembris. Per idem tempus comes Draskovich locumtenens regnicolas cum confiniariise) in castra eduxerat, cui
et generalis Heister Varasdinensis generalatus copias coniungebat, ut coniunctis viribus munimentum hostile obside
ret, ubi Nicolaus Gothal, Capronczensium equitum capitaneus, in velitatione quadam vulnus accepit, ab initio con
temptum.
Ecce insperatum idemque tristissimum nuntium de no
stris castrensibus intellegere debemus: se, nimirum ad fa
mam hostis validiori manu in succursum adventantis, obsi
dionem Noviensem solvere et castra prope S. Katam, ver
nacule dictam, ad fluvium Diussa transtulisse, sed confiniariis omnibus in sua dimissis praetextu irruptionis hostilis
in limitaneos ne fors pagos tentandae. At hostis nostra ca
stra insecutus, 19. mane cum aliquot vexillis ex propinquo
se ostentat, quibus et nostrae totidem quasi centuriae oc
currunt. Cumque hostium numerus et copiae ex vicina silva
sensim prodeuntes continuo augerentur, contigit et nostrum
ferme totum successive in occursum prorupisse equitatum,
peditatu ad custodiam castrorum adeoque observandum et
muniendum Diussae fluvii transitum, alias valde opportu
num, relicto. Et quamvis nostri, aggressionem hostibus dif
ficiliorem facturi, colliculum intermedium occupaverint,
Tureae tamen nec illum ascensum formidantes nostros furi
ose invadunt. Quibus dum primae cohortes fortiter et gene
rose resistunt, aliae, quae neque pugnandi copiam nec tem-

180

181

g) corr. ex confiniis

toga su one ete koje su doekale prvi napad, izgubivi za

stave i kapetane, ametice poraene. Ostali pak, ne naavi
spasa ni u bijegu, pretrpjee strane gubitke. Brojni plemii
budu ili zarobljeni ili poubijani, a tabor postade plijenom
neprijatelja.
U toj bitki poginue istaknuti zapovjednici banderijskih eta: Krsto Cmkoci, posljednji odvjetak te stare obitelji,
Nikola Jelai, Mihanovi, Bui, Presek mlai, Cinderi i
mnogi drugi. Ne mnogo manje ih je zarobljeno, meu kojima
i Jakov, sin Franje Jelaia. Obinih vojnika, to ubijenih,
to zarobljenih, izgubljeno je preko 1000. Jednaka sudbi
na snala je isti broj vojnika iz generalata s njihovim ofici
rima.
O tom porazu tako su mi pripovijedali moji ljudi, a po
tvrdio je to i oevidac barun Gabrijel Gotal.

pus adhuc habuerunt, non praelium sed fugam adornant:

horum exemplo etiam pedites in castris relicti ad eandem
pervertunt. Inde factum, quod cohortes illae, quae aggres
sionem primam exceperant, amissis vexillis et capitaneis,
ad internecionem quasi deletae, reliqui vero, nec in fuga
salutem reperientes, ingenti clade affecti, copiosi etiam no
biles vel capti vel caesi castraque victoris cesserint praedae.
Occubuerunt eo praelio praecipui copiarum banderialium praefecti: Christophorus Chernkoczy, antiquae illius
prosapiae ultimus surculus, Nicolaus Jellachich, Mihanovich,
Bussich, Preszek iunior, Czindery et multi alii. Capti non
multo pauciores, quos inter Jacobus, filius Francisci Jel
lachich, desiderati gregarii, tam caesi quam capti, supra
1000, totidem ex generalatu cum suis officialibus eandem
sortem subivere.
Ita narratur mihi per homines meos praemissa clades,
quam occulatus testis baro Gabriel Gothal confirmavit.

182

183

ELOGIUM FACU LTATIS

POHVALA FAKULTETA

tace, secura dixero pace,

JamQuosSorbonna
tu Doctores numeras, queis pandis honores,

ad ve, Sorbono, uti rei u bez uvrede. Oni koje

ti uvrtava meu doktore i kojima otvara put do
S
asti, u ovoj e kui jedva moi postati uenici. Ovo je

10

prava kola doktora, ova uena Minerva napitaka pru

a uenima znanost i lijenicima lijeniko umijee,
pravnicima otvara zakone, a sveenicima brevijar. Voj
nicima prua tit, a narodu posvemanju sigurnost.
Ona tuje ljudska prava a ne eli kriti ni boja. U
P i n t i je naime kvintesencija znanosti koja govoru
daje uvjerljivost a pjesnitvu ljupkost. Stoga poslije
malo drugih ona s pravom postaje peti Fakultet.

10

N o s t r o s ante Lares poterunt vix esse scholares.

Haec schola Doctorum est, haec docta Minerva
liquorum
Doctis doctrinam, medicis confert medicinam;
Leges juristis, pandit Breviaria mystis.
Militibus scutum, populum facit undique tutum,
Jura humana colit. Divina offendere nolit.
Est enim in P i n t a studiorum essentia quinta,
Quae suadam plenam, Musam quoque reddit amoenam,
Hinc post non multas merito fit quinta Facultas.

Preveo Veljko Gortan

184

IGNJAT UREVI
IGNATIUS GEORGIUS
(1675-1737)

je urevi znaajniji po svojem pjesnikom opusu

hrvatskom jeziku, i meu naim latinistima pripada
Imuakonaugledno
mjesto.
Roen je 13. veljae 1675. u Dubrovniku kao jeinac u
obitelji koja je uvrtena u vlastelu istom poslije stranog
potresa od 1667. Na krtenju je dobio ime Niko Marija. U
10. godini ivota stupio je u isusovaki Collegium Ragusinum u kojem je zavrio est razreda humaniora. Navrivi
18 godina, primljen je u Veliko vijee, dvije godine kasni
je imenovan je knezom otoka Sipana, a slijedee godine
kapetanom tvrave Lovrijenac. God. 1698. neoekivano na
puta Dubrovnik i stupa u Rimu u isusovaki red. ini se
da je tog mladog, veselog i raspojasanog mladia, koji se ve
kao ipanski knez zabavljao s tamonjim djevojkama i udatim enama, neuzvraena ljubav prema Mari Bodarevoj
nagnala da napusti svjetovni ivot. Kad je 1702. zavrio tro
godinji teaj filozofije, nije stupio u teoloki teaj, nego je
kao uitelj slubovao u isusovakim kolegijima u Loretu,
Ascoliju i Pratu. U toj slubi istakao se kao vrstan pozna
valac latinskog jezika i vjet stihotvorac. Kako je bio nagle
udi i nediscipliniran, ve poetkom 1705. naputa isusova
ki red. Svoj je in opravdavao slabim zdravljem, ali je vjero
jatnije da ga je na to nagnalo nezadovoljstvo to se u tom
redu nije mogao u veem opsegu baviti svojim omiljelim
poslom poezijom. God. 1706. vraa se u Dubrovnik i po
slije nekoliko mjeseci stupa u benediktinski samostan sv.
Jakova uzimajui ime Ignjat, zacijelo prema osnivau isu
sovakog reda Ignaciju Loyoli.
Miran ivot u tom samostanu pruao mu je obilno pri
like i mogunosti da se posveti pjesnitvu i znanstvenom
radu, preteno povijesti starog Ilirika. Zbog sudjelovanja u
akciji da se dubrovaka benediktinska kongregacija spoji
189

sa svojom maticom u Monte Cassinu, doe 1710. u sukob s

dubrovakim senatom. Prognan iz Dubrovnika, dvije je go
dine proveo u Italiji. Putovao je po njezinim junim kraje
vima, a neko je vriiemeT sIubovao"ir Napolju kao lector
eloquentiae u benediktinskom samostanu sv. everina. Na
in terv en ciju p ap ^
u Dubrovnik. Tada
se zapoinje najplodniji period njegova'knjievnog i znan
stvenog rada. Bio je lan dubrovake Akademije Ispraznih,
a 1718. i njezin predsjednik. Ne slaui se s duhom toga
knjievno-znanstvenog kruga, u kojem nije tada bilo jaih
linosti, 1721. istupa iz njega. Doavi u sukob s dubrova
kim biskupom Gallanijem, 1725. ponovno naputa Dubrov
nik i odlazi kao opat u benediktinski samostan na Mljetu.
Od 17281731 boravi u Padovi radi izdavanja nekih svojih
djela. Po povratku u domovinu izabran je za predsjednika
dubrovake benediktinske kongregacije pa do smrti, 21. si
jenja 1737, ivi u samostanu sv. Jakova.
urevi je u mladim danima vie cijenio svoje latinske
pjesme od hrvatskih pa ih je prije sabrao u zbirku pod na
slovom Poetici lusus varii (Razline pjesnike igrarije). Ia
ko je na naslovnom listu autografa pjesnik napisao da su
pjesme te zbirke spjevane izmeu 1703. i 1708, ipak ih ima
koje su nastale prije i poslije tih godina. U tematici vidljiv
je utjecaj suvremene isusovake poezije na latinskom jezi
ku (npr. metamorfoze o duhanu, kavi, kakaou i barutu), a
ima i podosta pjesama potpuno religioznog sadraja. Meu
njima je betlemski motiv vjeto i invenciozno uz mnogo raz
nolikosti obraen u 14 pjesama. elei pokazati svoje teme
ljito znanje latinskog jezika, jednu od njih, Iter a antrum
Bethlemiticum (Put u betlemsku spilju), pjesnik je spjevao
u Plautovu jeziku i metru. Meu ljubavnim pjesmama, koje
su u toj zbirci malobrojne, istie se Somnium e Domina
(San o Gospoji) s jakom senzualnom notom. Ta pjesma,
koja nas podsjea na njegovu hrvatsku ljubavnu liriku, naj
ljepa je u itavoj zbirci. Epigrama ima 88, od kojih je
veina spjevana po uzoru na Marcijala. urevi se najvie
slui elegijskim distihom i heksametrom, no ima u toj zbirci
od 162 pjesme razliitih horacijevskih strofa, zatim obinih
jamba i holijamba, u jednoj pjesmi jampskih i trohejskih
dugih stihova, pa ak i jedan sonet.

Pobjede austrijskog vojskovoe Eugena Savojskoga kod

Petrovaradina i Beograda, koje su prethodile poarevakom
miru 1718, toliko su oduevile urevia da je odluio u
njihovu pohvalu spjevati Poema e victoria principis Eugenii Sabauii (Pjesma o pobjedi princa Eugena Savojskoga)
u etiri knjige, no dovrio je samo dvije. Spjevane su u ste
reotipnom panegirikom stilu s brojnim personifikacijama
i alegorijama.
Tekstu svojih Uzdaha Mandaljene pokornice od osam
pjevanja u osmercima, objavljenom u Mlecima 1728, dodao
je latinski heksametarski prijevod ili, tonije, parafrazu
prvog pjevanja (Magdalidos IUyricae liber primus). U pred
govoru tog prijevoda istie ljepotu i snagu ilirskog jezika
te poziva i druge pisce da se povedu za njim sluei se to
vie svojim materinskim jezikom.
Opseno urevievo latinsko djelo u prozi D. Paulus
apostolus in mari, quod nunc Venetus situs dicitur, naufra
gus et Melitae Dalmatensis insulae post naufragium hospes
(Apostol sv. Pavao brodolomac na moru koje se sada zove
Mletaki zaliv i poslije brodoloma gost na dalmatinskom
otoku Mljetu), izdano u Mlecima 1730, posveeno je jednom
pitanju iz crkvene povijesti. U Djelima apostolskim pripo
vijeda se da je apostol Pavao na putu iz Male Azije u Rim
doivio brodolom kod otoka Melite. Kako je Melite grki
naziv i za Maltu i za Mljet, urevi s mnogo truda i znan
stvenog aparata, citirajui oko 350 autora, nastoji dokazati,
ali bez uspjeha, da to nije bila Malta, kako se openito
smatra, nego Mljet.
urevi se s pravom moe smatrati pionirom nae
knjievne povijesti jer je prvi sabirao vijesti o ivotu i radu
dubrovakih knjievnika i uenjaka, sastavljao kratke bio
grafije s podacima o tiskanim i rukopisnim djelima a kod
pjesnika pruao i oglede iz njihova stvaralatva. U ruko
pisu je ostavio djelo s nazivom Vitae illustrium Rhacusinorum (ivotopisi slavnih Dubrovana) ili Vitae et carmina
nonnullorum illustrium civium Rhacusinorum (ivotopisi
i pjesme nekih slavnih dubrovakih graana). Dodatak tom
djelu nalazi se u posveti Saltijera slovinskoga. Osim toga
urevi je u pismu dubrovakom sveeniku Radu Miliiu
iznio vrlo saete podatke o nekim dubrovakim piscima
odjeljujui one kojih su djela tiskana od onih kojima su

190

191

ostala u rukopisu. Iako su njegovi podaci ponajvie vrlo

oskudni, ipak predstavljaju vrijedan doprinos prouavanju
ivota i rada dubrovakih pisaca.
urevi se prihvatio i zadatka da u opsenom djelu na
latinskom jeziku prikae povijest starog Ilirika pod naslo
vom Antiquitates Illyricae (Najstarija povijest Ilirika). To
djelo, sauvano nepotpuno (dijelom u dubrovakom, dije
lom u hvarskom rukopisu), bilo je u prvom dijelu zamilje
no kao jedinstveni tekst, a u drugom kao velik skup (preko
200) posebnih rasprava povijesnog, geografskog, arheolo
kog, knjievnog i lingvistikog sadraja. Kako je bio uvje
ren da su stari Iliri bili Slaveni, u tom je djelu namjeravao
izloiti i najstariju povijest svoga rodnoga grada. U izvoe
nju tako iroko postavljenog zadatka pisac nam pokazuje
veliku erudiciju, ali nedovoljnu kritinost. U tzv. Homerovu
pitanju pretea je Friedricha Augusta Wolfa koji dovodi
u pitanje Homerovo autorstvo Ilijade i Odiseje ali upor
no nastoji dokazati da je oba ta epa spjevao filozof Pitagora. Sauvani dio njegovih Antiquitates Illyricae ima da
nas samo kulturnopovijesnu vrijednost.
urevi je istaknuti rodoljub, iskreni potovalac ilir
skog jezika, erudit i u znanosti odve smioni kombinator.
No prije svega on je talentiran pjesnik. To se oituje i u
njegovu latinskom pjesnikom opusu.
V. G.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA IGNJATA VREVIA

Poetici lusus varii, tekst priredio V. Gortan, odabrane pjesme
preveo N. flop. JAZU, Hrvatski latinisti 4, Zagreb 1956.
Vitae Illustrium Rnacusinorum, u djelu: P. Kolendi, Biografska
dela Ignjata urevia, Zbornik za istoriju, jezik i knjiev
nost srpskog naroda, II odelj., knj. VII, SA, Beograd 1935.
Magdalldos Illyricae liber primus ab authore D. Ignatio Georgio
Latine redditus, Venetiis 1728.
D. Paulus apostolus in mari, quod nunc Venetus sinus dicitur,
naufragus et Melitae Dalmatensis insulae post naufragium
hospes, Venetiis 1730.
Poema de victoria principis Eugenii Sabaudii, pod naslovom La
tinska pjesma Ignjata oria, u kojoj slavi pobjede Eugena Savojskoga nad Turcima 1716. i 1717. godine, izdao .
Ktirbler, Graa 5, Zagreb 1907.
Antiquitates Illyricae, u djelu: I. Pudi, Rerum Illyricarum
Ignjata urevia, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, Djela XXVIII, Sarajevo 1967.
Bellum Troianum, u raspravi . Korblera Ignjat ori prethod
nik VIoljov u Homerovu pitanju, Rad 186, Zagreb 1911.
Homerum nunquam fuisse suspicio, priredila D. Neveni-Grabovac, SANU, Posebna izdanja, knj. CDXX, Beograd 1968.
LITERATURA O IGNJATU UREVIU
. KSrbler: Ignjat ori prethodnik Wolfov u Homerovu pita
nju, Rad 186, Zagreb 1911.
M. ReSetar: Djela Ignacija Dordi, knj. 2, Stari pisci hrvatski
XXV (2), Zagreb 1926.
P. Popovi: O radu na dubrovakoj biografiji, u knjizi P. Kolenia Biografska dela Ignjata urevia, Zbornik za istori
ju, jezik i knjievnost srpskog naroda, II odelj., knj. VII,
SA, Beograd 1935.
13

H rvatski latinisti II

193

M. Deanovi: Odrazi talijanske akademije degli Arcadi preko

Jadrana, II dio. Rad 250, Zagreb 1935.
V. Gortan: Iter ad antrum Bethlemiticum Ignjata urevia,
iva Antika I 2, Skopje 1951.
V. Gortan: Dubrovnik u urevievoj zbirci latinskih pjesama,
iva Antika IV 1, Skopje 1954.
V. Gortan: Predgovor izdanju Poetici lusus varii, JAZU, Hrvatski
latinisti 4, Zagreb 1956.
R. Lachmann-Schmohl: Ignjat ori, Koln 1964.
I. Pudi: Uvod u Rerum Illyricarum Ignjata urevia, Akade
mija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela XXVIII,
Sarajevo 1967.
V. G.

LATINSKE PJESNI RAZLIKE

POETICI LU SUS VARII

SAN O GOSPOJI

SOMNIUM DE DOMINA

Elegija

Elegia

oslije gnuanja dugog u bunovnim snovima mojim.

Umornog tijela ja svog emerni ostavih log.
P
Tmurna mi groza na licu i noni se vidjeli jadi,
5

10

15

20

Ponona vienja moj mirni uzburkae duh.

Podigoh rtvenik stoga da molbenu rtvu prinesem,
Staviv pred srditi lik bogova rtveni dar.
Zato po devet je puta u postelju moju i elo
Tesalska vraara svoj basmeni hlapnula hlap.
Zato i plodovi slani i prolitom krvlju je svojom
Jari umirio cm stigijskog Jupitra gnjev.
Jaoh, o to li sve vidjeh! Znam, esto da varav si, Sane,
Ali od varke je te opreznog dragana strah.
Ako li java si prava, tad skloni se ne samo s moga
Pogleda nego i sam oku ukloni se svom.
Kako je razlina moja ljubav od ostalih sviju!
Jadna li mene! Ta moj bolan je ljubavni plam.
Ljubav osnauje druge, a meni oduzima snagu.
Tua je jaa no smrt, moja je krhka ko sjen.
Lisnatim tamo pod stablom, gdje rosnu kroz travu
vijuga
Bistroga potoka plak, rasiplju hlaani hlad,
Svjeim pod lahora dakom tud cvijee se njihalo
arao,
Kienom obalom svud ptica se orio pjev.
Krotki su Fauni tu u njeno se hvatali kolo.
Tu je i brujao blag uborne vodice bruj.
196

ost incompositae fastidia longa quietis

Ingrato eripui languida membra thoro.
P
Torvus in ore timor nocturnaque cura sedebat
5

10

15

20

Turbabantque animos somnia visa meos.

Hinc aram institui votum ad lustrale vocando
Desuper imposita numina furva dape.
Hinc thalamum novies, novies mea tempora circum
Tessala cantato flumine sparsit anus.
Hinc sale commistae fruges et sanguine fuso
Placavit Stygium nigra capella Iovem.
Hei mihi, quae vidi! Novi te ludere. Somne,
Sed timet in ludo seria cautus amor.
Talia si rursum properas, a lumine nostro
Non modo, quin oculis sis procul ipse tuis.
Quam meus a reliquis dissentit amantibus ignis,
Me miserum: nostra est non bene sana Venus.
Addit Amor vires aliis, mihi demit, amando
Nec fera mors alios, me levis umbra movet.
Fronde sub arborea, qua per lactentia serpit
Gramina perspicuae mobile frigus aquae,
Aura repercussos motabat candida flores,
Pictaque per multam ripa sonabat avem.
Hic teneros placidi lusus captare Favoni
Et murmur querulae lene videbar aquae.
197

25

30

35

40

45

50

55

60

Kadli za peinom tajnom tad gospoju spazih skrivenu,

Skritu mladiu na grud, ali to n bijah ja.
Jaoh, tete, o zato u tu je zagrljaj daje.
Kad si je mogao, Sne, vinut u zagrljaj moj?
Gore da bude, to bijae Liko, moj dumanin kleti,
Zmijica, koju je blud svio na gospoje grud.
Mirnije, o Dejaniro, na grudma je gledao tvojim
Herkula Aheloj bog rijenog iz skrovita svog.
Blae je s hemonske splavi u krilu Brizeide gledo
Sina Atrjeva ljut Ahil, pelionski vo.i
Hitrije negoli zmija i bre no lavovi gorski
Razne zapreke zna bijesna ukloniti strast,
Kao to moja je naglo, dok alosne sanje promatrah.
Crnim zastrujala krv, bijesom se prelila u.
Mladi meutim silovito jurnu da dohvati plijena,
Poudnom rukom sa svih strana navaljuje on.
Napada dohvatno to je, ve svima po udima ene
Drhti, probliskava srh. Poude razorni ar.
Gnjure sad bedrom u bedro, sad njeno po vratu se
ljube.
Sada po licu im, gle, rumen se prelije trag.
Napokon on se zali ba zadnjega domoi cilja:
Svladanoj tvri u vrh pobjedni zabosti stijeg.
Licem prosijava, blijeska iz oiju pohota jasna.
Njezin je zaagren lik Kipridin oblio stid.
Tada, kao to spretan borac na boritu ini,
vrsto joj obujmi vrat, za noge zgrabi je tad.
Oi sad s oima stapa, sad stapa sa usnama usne,
Dotai htio bi sad jedrih joj njedara plod.
Draenjem sada je mamnim, sad albom namamiti eli.
Gnjevnim se priinja sad, sada moleiv mu glas.
Ona pak zbilja se bori, al pobjedu ko da ne eli.
Boji se ne dat mu to to mu ne doputa sad.
Tri sad amo, sad tamo i bjeanjem ko da ga drai.
Ne bi 1' izmamila tim od njega cjelova jo.
ena za podajom udi, al ne voli udnju da oda,
Junaan svaki je mu, varava ene je ud.
Jaoh, niti je grizla, nit bijesno se branila noktim.
Nit je zazivao njen osvetu bogova zov.1
1 dva primjera ljubomore iz grkog mita
198

25

30

35

40

45

50

55

40

Cum noto furtiva Dominam sub rupe latentem

Innexam iuveni, nec tamen ipse fui.
Heu dolet! Alterius cur das complexibus illam,
Quam nostro poteras ponere. Somne, sinu?
Quodque magis, fuit ille Lycas! mea perfida pestis
Et coluber Dominae captus amore meae.
Mitius Alciden viridi spectavit ab antro
Amnis in amplexu, Deianeira, tuo.
Mitius Atriden inter Briseidos ulnas
Vidit ab Aemonia Pellias ira rate,
Et colubri levius, levius de monte leonum
Perfurit obstantes dira libido moras
Quam mihi, per maestum dum talia cerno soporem.
Intumuit nigro sanguine molle iecur!
Interea iuvenls praedam contingere velox
Initat et ardentes urget utrinque manus.
Quod patet, aggreditur, perque omnia membra puellae
Flammea praedaci cursitat ore Venus.
Nunc instant femori, tenero nunc basia collo.
Nunc referunt roseae signa relicta genae.
lamque ille extremam tandem contingere palmam
Armaque devicta figere in arce cupit.
Ore natat fluitatque oculis manifesta libido
Et rubet in molli Cypridis ira gena.
Nunc, velut in media prudens luctator arena,
Insultat collo, corripit inde pedes.
Nunc oculis oculos, nunc miscet labra labellis,
Nunc tentat nivei candida poma sinus.
Nunc petit illecebris, nunc expugnare querelis.
Nunc iram simulat, nunc movet arte preces.
Illa quidem pugnat, veluti si vincere nollet.
Nec cito permittat, quod retinere timet.
Illa quidem refugit, veluti fugiendo lacessat,
Ut sapiant molli basia rapta fuga.
Foemina vult vinci, sed non vult velle videri,
Et vir plus frontis, foemina fraudis habet.
Hei mihi, non morsus, nan saevos expedit ungues.
Nec simul ultores invocat illa deos.
199

Nit je, ko Filomela, kad traki je tiranin2 svlada,

Kukala, rasuui vlas niz svoj uasnut lik.
65 Nego se branila, tobo, ko negda u ljubavnoj igri
Mudra Helna, kad brod trojanski ekae nju.
Sve sam promatrao tako i, dok sam promatrao,
spremah
Sve to pospjeit zna nenadna srdba i jad.
Vie nego Busiris i nego podivljali Kiklop,
Moje srdbe je no krvavi traio njih.
70
Triput sam pregnuo da im tu ogavnu prekinem igru
I da Srdama zlim rtvujem oboje njih.
Triput sam ustati htio, ali mi uzalud napor.
Ne mogah k obali do, ukoen bio mi hod.
75 I dok bacah pokriva, dok tijelom u ognjici trzah
I dok cio sam log stezo u zagrljaj pust,
Prenuh se naglo, i s bunovna lica mi pobjee Sanak,
Nemirnu kretnju jer taj nikako ne voli bog.
0, ti, koga ta ljubav, jo jaa od tvojih nebesa.
Nagna da postane bik, riu kroz Sidonski kraj,
80
O, ti, vinji nad vinjima, kome nad svemonim ezlom
Vea jo die se mo: ena to plete nam kob.
Kako ja Lika sad sanjah, o daj, nek tako on mene
Vidi u zbilji, i tad neka ga ubije jad!

bika.

65

70

75

60

Non velut Ismario Philomela oppressa tyranno

Eiulat abiectis torva per ora comis,
Sed pugnat, placito quondam ut pugnabat amori
Callida Dardanias ante Lacena rates.
Omnia cernebam, dumque omnia cerno, parabam
Omnia, quae subitus scit properare dolor.
Busirin ultra saevumque Cyclopa ruebat
Tendere sanguineas ultio nostra manus.
Nempe ter ingratos pugnavi solvere lusus
Et gemina Furiis caede litare meis,
Surgere ter volui, sed surrexisse volentem
Nolebant rigidi ferre per arva pedes.
Pallio dum lacto, dum corpora vibro per aestum.
Et toto fluitant brachia nostra thoro.
Aufugit excussus turbato somnus ab ore,
Namque incompositos non amat ille deus.
O, quem Sidonias iussit mugire per herbas
Altior orbe suo, se quoque mair Amor,
O vindex superum, cui rerum in fronte sedenti
Pendent a domina subdita fata manu.
Omnia, quae falso vidi, bone Iuppiter, in me
O queat attonitus cernere vera Lycas!

Terej
Da bi lake oteo ljepoticu Europu, Zeus se pretvorio u
200

201

II

II

VINKU PETROVICU

AD VINCENTIUM PETROVIUM

Elegija

Elegia

rijane dragi, s obale Dauna Muzama tvojim

Ruke potez mi brz uzvraa otpozdrav iv.
Primi to bilo da bilo, sad podlijeem ocjeni druga:
Ovid po sudbi sam ja, ali po pjesmama ne.
Nije ni udo, jer sad bi Likambovom natopljen ui.
Zgodniji bio mi brid, spreman za junaki boj.
Tiha i njena Elegija uvijek izbjegava gnjevne.
Ne dira meki me zvuk stiha, neg trubalja rik.
Priznajem, povrijeen jesam, al ne to duman me rani,
Nego to miljae on da me je ranio grub.
Povrijeen jesam, jer se ne ponosim svojom sudbinom.
Jao, o zato mi bol zadade dumanin prost?
Sretni, o presretni Rezu, to neko pod Tididom pade.
Sretni o Tumo, jer tvoj svlado je neja bijes.
Sarpedon samu pred smrt je osjeo Ahila silnog,
Protezilaja u grob obori Hektorov ma.
A ja, to sam no bolje je sloiti jezik za zube.
Troit na nevrijedno rije, mislim da prazna je stvar.
Tebi sad zahvale kakve i zaloge ljubavi njene
Pruiti mogu, o moj Vinko, za trajan ti glas?
Hvale sam nevrijedan, osim ba ako tko pomisli da sam
Zasluan s toga to tvoj snani me proslavlja stih.
Pita u kakvu zanimanju kratim dugoasno vrijeme.
Potanko eli da zna radim li togod i to.
Rei u: Sobom se diim, a krutu ismijavam sudbu,
Supatim s domom i svim vremenom njegovim zlim.
Vrijeme van slube Muzama dajem, a ostalo spavam.

10

15

20

25

202

ulcis amice, tuis Dauni de littore Musis

Redditur en propero pollice ducta salus.
AOClpe quodcunque est, censurae subdor amici:
Sum lato, sed <non carmine Naso meo.
Nec mirum, modo nam transfixo imbuta Lycambe
Implerent nostras aptius arma manus.
Imbellis refugit mollisque Elegeia laesos.
Nec me blanda chelis, sed tuba saeva movet.
Sum laesus, fateor, non quod me laeserit hostis,
Verum quod me hostis laedere crediderit.
Sum laesus, nostro quod nulla superbia fato est.
Hei mihi, cur vili laesus ab hoste fui?
Felix Rhese, olim quod sub Tydide peristi,
Felix Aenea vindice, Tume ferox.
Sarpedon magnum sensit moriturus Achillem,
Ense sub Hectoreo, Protesilae, iaces.
Aat ego sed motam praestat componere linguam:
Dicere de vili plurima vile reor.
Nunc tibi quas grates, teneri quod pignus amoris
(Vincenti cedro debite) ferre parem?
Laudasti immeritum, ni tantae pectine Musae
Laudari meriti quis putet esso loco.
Quin etiam, quali studio mea tempora fallam,
Ecquid agam, late certior esse cupis.
Dicam: Plaudo mihi rigidamque irrideo sortem,
Compatior patriae temporibusque suis.
Quod sacro superest, do Musis, caetera somno,

10

13

20

23

203

30

35

40

45

50

55

60

65

Gostim se, alim se sve, neraan provodim as.

Poesto poem u etnju i divim se, tujem tu drevnu
Italiju i njen pustoj u zemljici grob.
Svakom tu izvoru ast i svakom je kamenu slava,
Trupla iz junakog tu nie i sazrijeva klas.
Posvuda ovdje pod ralom ii velikim lemeom zvekne
Koplje i blatnom u tlu rom potamnio ljem.
Nema tu mjesta koje zavrijedilo ne bi Homera,
Niti o kojemu svet Aonka ne pjeva zbor.
Hramove vinjih vladara vidjeh i zidine grozne
Garganske, tono ih iv jadranski miluje plak.
Sipunt zatim, tu prastaru rimskoga brodovlja luku,
Onda i Baril, u kom Kane je utisnut ig.
Zatim i Aufid to ljutit o obadva lomi se mosta.
Kome ve tri puta zreh izvora hlaani buk.
Vidjeh i tebe, asni Galeze tog Tarenta krutog,
Prijane divni, to moj bogatstvom zasiti vid.
Vidjeh i Brundizij znaajan lukom i dvostrukim
stupom,
Vigilije i grad Monopol, zalivom znan.
Melfikt i Tran i zatim zaviaj slavnog Horaca,4
Njenu Abelu, to svoj hlaani njeguje gaj.
to da spominjem Barij, u kome protenik doljak
Cjeliva crkveni prag, zavjet izvruju svoj,
Ili pak Lupije drevne, po mramoru raskonom slavne.
Gdjeno je graditelj vjet veleban podigo hram,
Ili Hidrant, ii crkve lacinijske, kojima temelj.
Kojima stubite tre jonskih valova mlat?
Vidjeh, i toliko put sam pjeaio Dauna zemljom,
Vidjeh, i Dubrovnie moj, stid me je tebe i sram.
Neka ti sada, o Vinko, sve sretno se ostvare sanje.
eznem da tebe i sve moje svinem na grud.
Oj sree, s lacijske kule zagrmio blagi je Otac,
Sluam, jer s lacijske, uj, kule se prolomi grom.
Zdravo, o znamenje sretno, i ti, to svojim boanstvom
Vaskolik ispunja Rim, vjernima snaan si tit.
Oe veliki, kojega um boanska je volja.
Kojeg i uzvien vrh tie u zvjezdani svod.
Prijane, ostaj mi zbogom, jer Muza moja ve kunja.
Slobodan prohuja as, priko moj, zdravo mi stoj!*
* Venuziju
204

Laute coeno, nimis ludo, laboro param.

Saepe iter ingressus miror venerorque vetustae
30
Italiae in vasta grande cadaver humo.
Cuique honor est fonti, nullum sine nomine saxum,
Corpore ab heroum pullulat orta seges.
Passim hic sub rastris et grandi tinnit aratro
Lancea et immundo cassis adesa situ.
35 Ncc locus est, aliquem qui non meruisset Homerum
Et qui non lucis debeat Aoniis.
Vidi templa ducis superam, qua saxa minantis
Gargani trepidis Adria palpat aquis.
Hinc navale vetus classis Sypunta Latinae
40
Et Barulum, Cannae cui tribuere genus.
Aulide, nunc gemino frendens irascere ponti,
Aufide in algoso ter mihi vise specu.
Tt| quoque Spartani venerande Galese Tarenti,
Explesti visus, cultor opime, meos.
45 Brunduslum portu insignem geminisque columnis,
Vlggilias villis Monopolimque sinu.
Melfictum, Tranum patriamque ingentis Horati,
Quaeque foves gelidum, mollis Abella, nemus.
Quid Barium referam, cuius peregrina per aedes
50
Relligio lambit limina, vota facit?
Quid Lupias veteres, queis mollia marmora famam
Conditaque egregia fana dedere manu?
Quidve Hydrunta loquar, quid templa Lacinia, quorum
Tunditur Iordo pesque solumque mari?
55 Vidimus et toties Dauni calcavimus ossa,
Vidimus, et puduit, nostra Rhacusa, tui.
Nunc age. Vincenti, tua somnia Apolline dextro
Sint rata; complectar teque meosque, precor.
Sunt rata, io: tonuit Latia Pater almus ab arce.
60
Audio, nam Latia rursus ab arce tonat!
Salve, omen faustum, tuque o, qui numine Romam
Imples et trifido protegis igne pios,
Magne parens, cuius de pectore fata feruntur,
Cuius et immensus sydera tangit apex.
65 Dulcis amice, vale, mea nam Polyhimnia stertit,
Permissumque fugit tempus, amice, vale!
205

III

III

BARDOKUKULU, ZAVIDLJIVOM
PJESNIKOVU PROTIVNIKU

IN BARDOCUCULLUM, POETAE OBTRECTATOREM

Epigramma

Epigram
voj da zatiti opstanak, lija lukavstvom se slui,
Otrim kandama lav, zubima veprina ljut.
S
Neki stvorovi pak po vlanoj gamiu zemlji.
Njima je najvii vrh izmeta smrdljivi dom.
Samo im poplava smeta i zemljina otrovna para,
Protivu dumana svih najbolje titi ih smrad.
Njima slinim te smatram, ti Bardokukule gnusni.
Koji na svinjei znoj bazdi i biikuri gnjil.
Riga, gnusnie, kal i kuda prolazi, podli,
10
Svatko zaepljuje nos, vaskolik prestane rad.
. Makar se svad i lajo i ljutio, ne bi li jednom
Pjesme zavrijedio glas, jedan zasluio stih.
Nisam tako ba jeftin, nit jeftina pjesma je moja.
Ruke da gnusim u tvoj tako oduran kal.

t vitam redimant, se vulpes fraude tuetur.

Ungue micante leo, fulmine dentis aper.
U
At quaedam madidis serpunt animalia terris,
5

206

10

Queis arcem praestat Patrocliana domus.

His sola illuvies pugnat, rotat arma mephitis.
Et tuta infesto paedor ab hoste facit.
Te reor his similem, qui totus iure suillo
Et vappa veteri. Bardocuculle, mades.
Tu vomis Amsanctum, te clausis, improbe, nasis
Ingens iustitium praetereunte venit.
Hinc rixere licet, latres, ringaris, u t ictum
Possis Apollineae commeruisse lirae.
Non mihi sum vilis, non est mihi vilis Apollo,
Sordeat u t tali vulnere nostra manus.

207

10

15

IV

IV

EPITAF KAMILU LIVERNU ARHIPOETI

CAMILLI LIVERNI ARCHIPOETAE EPITAPHIUM

Epigram

Epigramma

asnih i pjesnikim zeljem ovitih vlasi tu lei

Mimo pod vrbama tim arhipoeta vam na.
M
Prerano umrije, jer nije htio na gozbama rimskim

ieria pingues redimitus crambe capillos

Has inter salices Archipoeta iacet.
Occidit ante diem, nam per convivia Romae
Noluit efetus dente carere senex.
Obtutu fertur visos suxisse trientes
Ossaque ventriculo perdomuisse suo.
Saepe hausit Phoebum, dum fartis pocula buccis
Atque Palatinas strangulat ore dapes.
Non minor urbe fuit, nam magni paene Leonis
Munificam vicit ventre gulaque manum.
Huic busto si dona feras, non ingere flores,
Myrrham aut lustralis debile frigus aquae.
Funde merum large patinamque appone calentem
Et iecur et sponsae trita tomacla suis.
Nam cinis in teneros et pubescentia caules
Laetitiae signum protinus ossa dabunt.

Jesti ko starkelja slab, krezub da bude mu vak.

Kau da pogledom samim bi praznio vreve do dna,
Zatim i elucem on svaku bi samlio kost.
Cesto bi proo mu dan dok, prepuna drijela, bi u se
Naginjo ae i svih gozba palatinskih slast.
Manji od Rima ne bjee, jer skoro dareljivost silnu
Velikog Lava je taj dranjem nadvisio svat.
Nosi li darove njegovu grobu, ti cvijee ne nosi.
Miru iliti svet kropnice vodice mlaz.
Nego mu krag vina poloi i vruu jo zdjelu
Prene jetre i suh oprasne 'krmae but.
Tada e pepeo njegov, to u zelje je izrasto njeno.
Zatim i kostiju zvek radostan odati znak.

208

10

15

14

Hrvatski latinisti II

209

BRBLJAVOM HVASTAVCU SVOGA RODA

IN SUI GENERIS GARRULUM OSTENTATOREM

Epigram

Epigramma

ou i danju, o velikom, nadutih obraza, vie,

Konoj na ispravi grb roda izvikuje svog.
N
Ve si na popis junakih djela i slave predaka
5

10

15

20

Papir potroio pust, s njime i crnilo sve.

Pria kako tvoj pradjed odjednom je sasjeko trista
Ljudi i krvi po toj slavan odjedrio tad.
A tvoj kada je djed po panjolcima toljagom lup6,
Silni odjek je ak tresd o Strimonsku hrid.
Gord kad je vezane pojasom svojim kraljeve vuk6,
Kraljevskom krvlju mu sav bijae natopljen plat.
Otac ti dive je mogo savladat i ponijet u vrei.
Vepre, po petnaest bi njih podero u isti mah.
Kakova spilja mu bila kd ljem, a samom na vrku
Ponad elenke ba itava uma mu bje.
Koplje mu ko piramida, a tobolac amfiteatar,
Praka tolika da njom Atos bi hitnuo sav.
Kaalj mu pravi je vihor, a prdnjava gromovi mukli.
Svojim pak hrkanjem taj potresa zemlju i svod.
Ipak (o koliko varavog ima u stvarima ljudskim!5)
Od te grdosije, gle, nitavni rodi se mi.

octe dieque crepas disutis grandia buccis

Et tua diploso stemmata folle tonas.
N
Iamque tibi in titulos et nomina cedit avorum
5

10

15

20

Quidquid Turpini nigra papirus habet.

Agmina tercentum proavus demessuit uno
Impete et in tanto sanguine vela dedit.
Ast avus Hispanos dum clava tunderet hostes.
Reddebant Getici Strimonis antra sonum.
In decus appensos tulerant sua cingula reges,
Caesareo fuerat tincta cruore clamys.
Quid pater in bulga captivos ferre Gigantes
Quindenosque simul mandere suetus apros?
Cui fuit in galeam Caci specus: addita cono
Desuper hirsuto vertice sylva tremens.
Spicula pyramides, pharetram dedit amphitheatrum.
In funda totum saepe rotavit Athon.
Tussiit hic Borean et fulmina rauca pepedit.
Intremuit roncho terra polusque suo.
Attamen (humanis quantum est in rebus inane!)
Futilis e tanto nascere monte sorex.

5 citat iz rimskog satiriara Perzija, Sat. 1,1

210

211

VI

VI

GRILU DALMATINCU KOJI SE ITALIZIRA

IN GRILLUM DALMATAM ITALIZANTEM

<.Epigram

Epigramma

talus postati eli, a nisi neg Dalmata, Grile,

Glas te i duh te i lik, kretnje te odaju sve.
Dae prostotom i urla takoer udovine rijei.
Koje ni aljivac lud ne bi, ni kuharski soj.
5 eli da ueno zbori i ve u proljee, jadan,
Poinje spremati to to e u prosincu re.
Ipak su dosjetke tvoje ba otre i slane toliko
Da bi se soliti tunj mogo i vinjei gnjat.
Uzalud raskone tvoje se sijaju kovre kose,
10
Uzalud panjolskog sjaj prsluka krasi ti grud.
Zae 1 ti uvojak u nos, ta tvrda ga ne smije ruka
Izvui, tako je krut novih rukaia ti kroj.
Zalud je hod ti sputavat i noge, razbacljive, jednim
Uspravit pravcem da krok bude ti skladan i mek,
15 Ako po glavi i stranjici istim ee se prstom,
Poslije trljanja tog nokat da 1 vraa se pun.
Nevoljke Venere sine, to trai nedostine stvari,
Zato u odbojni taj srlja u italski kraj?
Zato, Grile, se trudi da izmijeni zaviaj, sebe,
20
Glupom dok dosta je to ako li ostane svoj?

talus esse cupis, non es sed Dalmata, Grille,

Voce, animo, curis, gestibus, ore, gradu.
I
Halas barbariem, latras quoque monstra loquendo.

212

10

15

20

Qualia non Itali scurra coquusque Numae.

Sudas culta loqui: quae dicas mense Decembri,
Incipis a primo vere parare miser.
Hoc tamen inde refers, valeant ut spargere tynnum
Et porcina tui terga salire sales.
Frustra luxuries volitat tibi crispa comarum
Atque Hispana tuas vestit aluta manus,
Si cadit in nasum cirrus, nec gnara moneri
Torpet ad ornatus saxea dextra novos.
Quid iuvat incessum modulari et tendere varos
(Mollius ut subeant) alterutrinque pedes,
Si caput atque nates digito scabis asper eodem,
Unguis et atrita plenus ab aure redit?
O Venere invita prognate, quid ardua poscis
Quidve reluctantem pruris in Italiam?
Cur te ipsum et patriam dediscere. Grille, laboras,
Dum stulto satis est, si queat esse suus?

213

VII

VII

LJUBAVNI EPIGRAM

AMATORIUM
Epigramma

uena gnjetenjem slabim svog nemonog suhonje

mua.
Nevoljna gospa se ve dizala s dueka svog.
Ja sam pak svakoga jutra od ljubavne uzdisd udnje,
Stapd svog uzdaha glas ptiji u jutarnji poj.
Kada odjednom, gle, pred oima stvori se mojim
Lucija, dragost mi sva, Lucija, ljubav mi sva.
Jao, o bijedna li mene, to blijesak me udnog obmano:
Ne ona, s mora je to sunev doiknd mi sjaj.

M
5

214

nvalidos sicci nisus pertesa mariti

Surgebat roseo lutea sponsa toro.
I
Et volucram cantu solitas miscere querelas
5

Me matutina lege iubebat Amor.

Cum subito ante oculos visa est consistere nostros
Semper amata mihi, semper amanda Lyce.
Hei mihi, nam miserum splendor decepit amantem.
Non ipsa, at veniens aequore Phoebus erat.

215

VIII

VIII

KLEPSIDRA OD PRIJATELJEVA PEPELA

CLEPSYDRA EX AMICI CINERIBUS

Epigram

Epigramma

ok je u staklenku stavljo svog umrlog pepeo druga,

Sipkanjem svojim da sve toan mu oznai as.
D
Ree preblagi Danaj: Taj pepeo predajem tebi,
5

10

Klepsidro, koju e jo moj uzveliati pla.

Jer dan koji mi stigne po tragu tog pepela dragog
Nikada ne moe crn biti i nesretan dan.
A ti, pepele, ae mi nii po irokom onom
Toku na kome je spet Iksion vitlan u krug.
Ti, koji ivot mi bjee, sad budi mi vrijeme ivota.
Prestavi ivjet u svom, ivi u vremenu mom!

216

stincti cineres vitro dum condit amici.

Ut fluxu dirimant tempora certa suo.
Dixit amans Danaus: Cineres tibi credimus istos.
Augenda o lacrymis clepsydra saepe meis.
Nam quae sub ductu cineris mihi curret amati,
Nulla aderit niveo non pede fausta dies.
At tu per longos contorti Ixionis orbes.
Quae mihi te abstulerunt, tempora plecte, cinis.
Qui fueras mea vita, meae sis regula vitae,
Cumque tuo nequeas, tempore vive meo.

10

217

IX

IX

KAFEJ TRAANIN
PRETVOREN U BILJKU ISTOG IMENA

CAPHEI THRACIS IN PLANTAM SUI NOMINIS

METAMORPHOSIS

arode Istoka ve i ve Indiju podjarmi Bakho,

I
bog, ukrotivi zemlju, ka zidinam' iae Nie
Pobjednim hodom, i svojim Arapima; a mlade,
Mahnita tekog od vina i brljanom kienih glava,
Za njim se tiskala, i Satiri pod jelenjim paom.
Sjedi na kolima on, a zapregu grozdovi vijenci
Krase, i tobolci lozom oviti; u kola cvjetna
Tigri su upregnuti sve valili okotae uzde.
Stigav ka vratima Nie, svu drubu, a s njome i
Bakha,
Zgranu preinaen izgled kraja: svud uasna pusto.
Doista, grozno je bilo, jer okolo leae loza,
Skrena bezbonom rukom, a grozdovi, zgnjeeni
posvud
Bezumnom silom, i lozje upano s korijenjem svojim.
Isto tako ko vihor, kad strahotno navali s tuom
Te jo nezreo pomlati plod vrijednog teaka.
Zau se Satiri glas da nizejsko preote ezlo
Likurg, a drhtei sve bakhantice glasno se klehu
Da se je Pentej Tebanac povratio na zemlju opet;
Ljubljahu slomljeno trsje i suzama kapahu svojim
Lozinih suza u kapi, sve kite se lozicom dragom.
Krivac nije se krio, gle, vrata otvorivi, sunu
Napolje jarosni Kafej, taj ovjek, Traanin rodom.
Nahrupi Bakhu u dvore, jer mrzitelj bijae njegov,
tujui samo rijeke i nimfe u valima bistrim;
Naoruan do zuba, kad stupi na oigled njima,

populi aurorae, iam cesserat India Baccho,

Deus a domita tellure ad moenia Nisae
IIbatamEtovans
Arabasque suos; insana iuventus

10

15

20

25

218

Mota mero pingui et viridi redimita corimbo

Pone subit, Satyri succinctaque nebride Maenas.
Ille sedet curru, gravibus iuga plexa racemis.
Tela racemus obit, plaustroque virente subacti
Lora capistrati mordebant vitea linees.
Ut ventum ad Nisae portas, sociosque deumque
10 Percussit rerum facies nova: turbidus horror
Undique et horror erat, circum vineta iacebant
Sacrilega vastata manu, vis improba botros
Sparserat et vites ima ab radice revulsas,
Ceu solet aestiva metuendus grandine turbo
15 Spargere vota pii nondum matura coloni.
Clamabant Satyri Niseia sceptra Licurgo
Cessisse, et rursum superas rediise sub auras
Ogigium trepidae iurabant Penthea Bacchae;
Oscula dant truncis, iungunt quoque vitis amatae
20 Cum lacrymis lacrymas, vulsa cum fronde capillos.
Auctor non latuit. Foribus ruit ecce reclusis
Fulmineus Capheus (hic Bacchi invaserat aulam,
Thrax proavis spretorque dei, nam sola colebat
Flumina et in vitreis latitantes Naiadas undis).
25 Utque in conspectum septus furialibus armis
5

219

Kriknu, a od osorna glasa gnjevnika toga

Zadrhta Bakhova pratnja i ustuknu klecavih nogu
Te o brljanov tap posrtljiva upire tijela.
Vojsku kozonogih ree pjanu, nit vou vam samog
30 Ne tuje Niza, tog vou, to nikakva uma ba nema.
Kome je mekuno lice i jedini, umjesto ezla.
Nosi timpane, a elo Ukraava grozdovim vijencem.
Samo za umnog je vlast i snanog, stog tornjaj se otud,
Mlohave, bjei to bre i nemoj primjerom svojim
35 Gadnim i obredom grenim da kvari mi Arape hrabre!
to, zar nee? O, tako mi boginje, lijepe Najade
Pomogle, sad u uinit, o besramni dvomajin sine,6
Neka sok skrene loze o skoroj ti prorekne krvi.
Ne tujem napitak tvoj, ve bogove samo rijene,
40 Koji te svladati znae, i svoju da pokaem snagu,
Preziru kapljicu tvoju, ja pucima svima bih avo
Pehare svoje krvi. I davat e, uzviknu Bakho,
Planuvi gnjevom, ko onda, u gigantskoj kada je borbi
Zastao, svladavi Reta kod previnjeg prijestolja svoga.
45 Kafej pak pogoen rijeju, ko gromom, opazi kako
Silom u gomolj se stvara, a tijelo zelenjet se stalo.
Vidio svoje bi lie i bobica prepune ruke,
Da mu u prozirne vise ve dua odletjela nije.
Prastaro zadra ime. I stoga mu slini potomci,
50 Koji nastavaju Rodop i Hebar, Arapi, Geti,
Silno bakanalske vre i Bakhovu kapljicu mrze.
Kafeja, brata svoga, svi krvcu uzavrelu7 sru
Iz fildana. I tako sueno bjee da Kafej
Osvetnik protjera otud tog mekunog Bakhusa boga.

30

35

40

45

50

Se dedit, exclamat, tumia sub voce minantis

Intremuit Lenea cohors, gressusque labantes,
Membraque correptis fulsere cadentia tyrsis.
Capripedum dixit non ebria castra nec istum
Poscit Nisa ducem, cui nulla potentia mentis,
Cui mollis facies, qui turpia sustinet unus
Timpana pro sceptris, pro frontis honore corimbos.
Regna manum mentemque petunt, ergo ocius isthinc,
Semivir, urge pedes, exemplo perdere molli
Magnanimos Arabas rituque relinque profano!
Nec dum terga dabis? Sic me mea numina, pulchrae
Naiades servent, faciam, probrose Bimater,
Praelusisse tuo vineta excisa cruori.
Sperno tuos latices et, quae te frangere norunt,
Flumina sola colo, utque tuas explodere vites
Praevaleam, populis de sanguine pocula nostro
Ipse darem. Dabis exclamat Leneus et ore
Emicuit toto, qualis post bella gigantum
Constitit oppresso supera ad capitolia Rheto.
At Capheus verbis ictus ceu fulmine parvam
Cogitur in molem corpusque virescere cernit,
Vidissetque suas frondes cumulataque baccis
Brachia, ni tenues petiisset spiritus auras.
Priscum nomen inest. Ast hinc cognata propago,
Qui Rhodopen Hebrumque tenent, Arabesque Getaeque
Bassaridum ciatos Bacchique odere liquorem
Deque suo Capheo succos paterasque calentes
Mutato de fratre bibunt. Sic ultor ab orbe
Pellit adhuc mollem Capheus post fata Lieum.

Bakho je nazvan dvomajin sin, jer ga je najprije u utro

bi nosila majka Semela, a kad je poginula prije nego ga je rodi
la, nosio ga je u svojem bedru do poroaja njegov otac Zeus.
7 kavu
220

221

10

15

20

KRISTU GOSPODU NOVOROENOM

CHRISTO DOMINO NATO

Idila

Idillium

ada u betlehemskoj spilji ubog se rodi

Dugo oekivani spas vjekova sviju Isus,
K
Svanuloj napokon srei kliknue panjaci, sela,

etleo postquam iacuit deiectus in antro

Seclorum spes longa Puer Iesseaque circum
B
Tandem permissae plauserunt pascua sorti,

I
odmah iz peine uplje Nabatejac Himilkon osta
Zgranut vienjem tim, i pred noice djeteta takvog
Niice pade i stubokom zgodom ovom boanskom
Bje zanesen, a srce nenadnim zatrepta strahom.
Tada pjevati poe: na pjev mu umuknue vode,
I
prestade huka Sjeverca, na krilcima lebdei svojim,
Zau ga mladune ptije, a glas, to je gospodnju slavu
Pjevao, ule su ovice zaboravivi na travu.
Odjekujte sa mnom o odjeci s betlehemskih stijena!
Kakav u krajeve grozne dolazi stigijskog mraka,
Takav nam, ueni, stie. Vidim, eljna te polja
Dozivlju, tebi bukvici irokim hvojama mau.
Odjekujte sa mnom o odjeci s betlehemskih stijena!
Zato, zemljo o majko, oklijeva roenom pruit
Proljetne plodove ljupke i milovat isto mu tijelo
Plaljivom ljubiicom i zlaticom kadifenom?
Hijacinte rujni, i rue, ve plamene glavice jednom
Dignite, i neka zimzelen njeni uljepa jo dare.
AT nemoj zemljo, t& nita dostojno nije boanskog
Sina, jer njegov e lik zasjeniti darove tvoje.
Odjekujte sa mnom, o odjeci s betlehemskih stijena!
222

10

15

20

Continuo de rupe cava Nabatheus Himilcon

Obstupuit viso et tanti ad vestigia partus
Vultu pressit humum, fibrisque illapsus ab alto
Impetus et subito caluerunt pectora metu.
Tum canere exorsus: lymphae siluere loquenti
Et Boreae stetit aura, suas librata per ulmos
Audiit alituum soboles, dominique canentis
Herbarum immemores vocem excepere capellae.
Concine Bethlemiis mecum de cautibus Echo!
Qualis in horrentes Stygia ferrugine terras
Exspectate venis! Video, te prona salutant
Rura, tibi celsas motant nemora ardua fagos.
Concine Bethlemiis mecum de cautibus Echo!
At quid, terra parens, nascenti sternere cessas
Gratas veris opes et sacrum lambere corpus
Pallenti viola et luteolo amarantho?
Iamque, rubens Hyacinthe, rosae, capita ignea tandem
Tollite, et a molli pingatur caltha ligustro.
Sed cessa, nihil est nascenti numine dignum.
Et tua ab opposita sorderent munera forma.
Concine Bethlemiis etc.
222

25

Ah, samo da te Sjeverac ne dira ledenim dahom.

Ah, da njeno ti tijelo ne pritite gruba ta stijena.
Ipak, na dodir tvoj e se smekati kamenje tvrdo
I ledeni dah Sjeverca; moe on biti i njean.
Odjekujte sa mnom, o odjeci s betlehemskih stijena!

25

Ah ne te rigidi perstringant flamine Cori,

Ah tibi ne teneros durum specus urgeat artus!
Te tangente tamen mollescent aspera saxa
Et parcent Cori, novit quoque Corus amare.
Concine etc.

30

Dolaskom tvojim, o Dijete, bit e cijelome svijetu

Vedrije lice, i mir e itavom kuglom zemaljskom
Sinuti, i ma se prekivati u korisne svrhe.
Ogrez prije u krv, sad brazdat e zemlju, a koplje,
Savito dugu u kosu, jedro e kositi klasje.
Odjekujte sa mnom, o odjeci s betlehemskih stijena!

30

Te veniente, puer, tandem meliore sereno

Instauret mundus faciem, pax missa per orbem
Emicet, et placidos ensis curvatus in usus,
Sanguine quae tinxit, sulcet sola ductaque longam
In falcem gravidas populetur lancea messes.
Concine etc.

35

40

45

uju me: Sloga je sada opreke sloila silne,

Cokot zavolio lijesku, a rojevi opore tise.
Maslina masna hrast, a voke metljiku divlju.
Tigri se igraju s ovcama, a junad nejaku toplo
Tetoi medvjedica, a vuk lei uz jaganjca njenog.
Odjekujte sa mnom, o odjeci s betlehemskih
stijena!
U stajama gojnim i toru od vrbovine spletenu
Suho je prue prolistalo pod njukama jena stada,
Ve rastonu i zjapnu upljinom sriku debla
Ovi u zelenu odjeu tropleti brljanov bokor.
Zmijinje leglo gadno i leaj bijesnoga zmaja
Od sebe samo olista, i trskova frula ga zvuna
Oara, i s gologa tla izbijaju mladice snane.
Odjekujte sa mnom, o odjeci s betlehemskih stijena!

35

40

45

Audior; infensos iungit concordia mores:

Vitis amat corilum, tristes examina taxos.
Quercum oleae pingues, pallentes poma miricas;
Alludunt tygres pecori, mollesque iuvencos
Lambens ursa fovet, tenero lupus accubat hedo.
Concine etc.
Iam gravibus stabulis cratique intexta salignae
Arida virga avido pecudum frondescit in ore,
lamque exesa cavis et hiantia robora truncis
Deproperant hederae triplici vestire corymbo.
Serpentum cunas saevique cubile draconis
Ultro scena virens et arundine rauca sonanti
Ambit, et a nuda surgunt uligine iunci.
Concine etc.

50

Potecite, pastiri, panjakom sigurnim, jer nesta

Pred jaganjcima otrovne trave, ili vas mami bujni
Arnon ili Saron hladni ili maslinom plodni
Karmel ili Hefebon, uven po burama ljetnim.
Odjekujte sa mnom, o odjeci s betlehemskih stijena!

50

Currite, pastores, per pascua tuta, recessit

Agnis herba nocens, seu vos movet herbidus Arnon
Seu Saron egelidus vel oliviferi Carmeli
Prata vel aestivis Hefebon pellucidus undis.
Concine etc.

55

To mi je kao djeaku obino priati znao

Proroki Pelates, od kojeg nitko mudriji znalac
Vremena nije bio, po mjesecu on je prorico
Vjetrove nagle i kie, potrese, strahotnu tuu.
Utihnite sa mnom, o odjeci s betlehemskih stijena!

55

Tanta mihi puero, memini, narrare solebat

Fatidicus Pelates, quo non prudentior alter
Ventorum insidias pluviaeque et grandinis atrae
Inspecta subitos luna praedicere motus.
Desine Bethlemiis mecum de cautibus Echo!

224

15

Hrvatski latinisti II

225

XI

XI

PIJANEV EPITAF

EBRII EPITAPHIUM

Epigram

Epigramma

sam ja davio Bakha a on mene, i navalom

slijepom
DokJedan
drugog u zlu, nesretnu ruio kob,
5

Padoh u borbi zajedno s pobjednikom i vinskim

Vonjem natopljen duh izrigah na drugi svijet.
Napokon im Radamantu mrskome stigoh i njega
Uasni oinu vonj vina iz grla mog,
Naredi da me za kaznu na obalu zakuju crnu.
Vjena da mori me e, stigijski gledaju val.

Cum victore simul victam animam vomui.

Ut tamen implacidum veni ad Rhadamanton, et illum
Feda exhalati perculit aura meri,
Pro pena fixum me nigro in margine iussit
Etemum Stygii cernere fontis aquas.

XII

X II

ARTEMIZIJA, POPIVI PEPEO MAUZOLA,

MUA SVOGA, PODIE MU MAUZOLEJ

ARTEMISIA POST EPOTOS MAUSOLI

CINERES MAUSOLAEUM CONDIT

Epigram
ad si iz pehara zlatnog ti pepeo ispila tuna.
Muu si podigla svom spomenik i sebi glas.
K
Zato novim sad zdanjem ti svijetu iznosi udo,8
5

um Bacchum iugulo, me Bacchus, et impete caeco

Alter in alterius fata subinde ruit.
D
Pugnando cecidi sparsamque cruore meraco

Cine da sljemenom ve tie u zvjezdani svod?

Muu svom sama si urnom; za zasluge tolike, dakle,
Pravo bi bilo da to zdanje je za tebe grob.
* Ta se grobnica u antici ubrajala u sedam svjetskih udesa.
226

Epigramma
um cineres bibis et tristi te proluis auro,
Et sponso et famae das monumenta tuae.
C
Mole quid ergo nova profers miracula mundo
Et facis, ut structus sydera tangat apex?
Te vir habet tumulum; meritis pro talibus ergo
Par foret, ut cineres haec tegat urna tuos.
227

10

XIII

XIII

IZVOR IZ GROBA

FONS E SEPULCRO

Epigram

Epigramma

amo gdje uvire sve ti izvire, stoga ni jedan

Vjenim se ne moe tok nazvati kao taj tvoj.
T
iv iz smrti se raa i spaja svretak s poetkom.

mnia quo properant, tu nasceris inde, nec ulla

Iustius hoc nomen lympha perennis habet.
O
Viva e morte venis, finem coniungis et ortum.

Tebe ne plai smrt, iz nje ti raa se sam.

Ledan, udno to nije, kad ubori hladnom po tijelu.
Bistar ti ostaje tok, smru ti isti se mulj.
Niti Prokion te nee, ni silena jara iscrpsti,
Vie se iskona tvog plai zvjezdani svod.
Bilo tko da si, svoj usijan mozak rashladi tom vodom,
Ona e misao tu uliti tvoju u svijest:
ivot mi donosi smrt, smrt ivot, a tebi je stalno
ivjet da doeka kraj, mrijeti da izbjegne smrt.

10

XIV

XIV

PULU, CRNOMANJASTOM MLADICU

Epigram

IN PULLUM, NIGELLUM IUVENEM

Epigramma

ule, zavodljivi to se kupljenom sjajui mau

eta, idu na trg odvlai, vue svoj hod,
Mirtom vonjaju jae neg mirisi pogreba triju,
Dok niz kosu ti siv truni na lea se prah,
Gavrana zar se ne boji? Ta skrij svoju leinu skupu.
Koju, ve natrulu, njen izgled oznauje crn.
Nastavi ipak sa etnjom, ta slinog ne raskida gavran,
Cesto potedjet je on znao svoj srodniki plijen.

ulle, quid adsciti lascive propola nitoris

Per fora compositos fersque refersque gradus?
P
Cumque exhalata vincas tria funera myrrha,

Nec mortem metuis, quae tibi facta parens.

Et gelida, haud mirum, gelidos si transilis artus.
Pura es, nam sordes tergere fata solent.
Non Procyon, non te validi Canis hauriet ortus.
Formidant ortus nam magis astra tuos.
Quisquis ades, tali tumidum caput ablue lympha,
Dogmata nam capiti suggeret ista tuo:
Dat mihi vita necem, mors vitam; te quoque certum est
Vivere, ne vivas, ne moriare, mori.

228

Crinalisque fluat per tua terga cinis,

Non metuis corvos? Pretiosum absconde cadaver,
Quod iam semustum denotat atra cutis.
Perge tamen, similes corvus non distrahit artus,
Cognataeque dapi parcere novit avis.
229

XV

XV

KRIST GOSPODIN BODIMICE NA STRANICI

NASLIKAN

CHRISTUS DOMINUS IN PAGELLA PUNCTIM

DEPICTUS

Epigram

Epigramma

asred papira zaboden ostao vrak je pera.

S pera tad siuna kap upi u papir se bijel.
N
Zatim jo jednom i opet, pod povlakom ubodna palca.
5

10

Tokama pravilno tad papir taj izbode sav.

Ve bjelina papira, polako se lome u sjenke.
Svenu, i ploha se ve tamnim u pjegama skri.
Smjesa tolika se zatim u jedno oblije stopi,
I jo iz oblaika tog tamnoga izroni sjaj.
udno, to svjetlost nije uinila, uini sjenka,
Crne iz kapljice, gle, umrli stvori se Bog.
Sveta kap kako dostojno gospodnje prikaza muke:
Plea, tono ih ljut idovski iiba bi.
Jer, dok gorae eljom da grezne u tee jo muke.
Taj za mukama ar nita ne bjee no kap.

n media calami consedit mucro papiro.

Tinxit et exigua candida lina nota.
I
Mox iterum atque iterum salienti pollice ductus
5

10

Suppositas pupugit non sine lege nives.

Iam folii candor sensim laceratus in umbras
Degenerat, maculis area tota latet.
Tantaque congeries speciem coalescit in unam,
Visus et a fusca surgere nube decor.
Mirandum, quod lux non fecerat, umbra peregit,
Finxit et exanimem guttula nigra Deum.
Quam merito expressit Domini pia gutta dolores
Membraque et Isacio verbere tergus hians,
Nam dum submergi poenis gravioribus ardet.
Iste dolor cupido nil nisi gutta fuit.

Preveo Nikola Sop

230

231

IVOTOPISI SLAVNIH
DUBROVANA

VITAE ILLUSTRIUM RHACUSINORUM

ANDREAS CIUBRANOVICH

ANDRIJA UBRANOVI
ndrija Cubranovi, veoma glasovit ilirski pjesnik, nije
zasluio da se zbog nemara sugraana i rodbine i zbog
zuba vremena izgube ostala njegova knjievna djela i radoA'i. Njegov stil i ist jezik pokazuju nam da je ivio oko god.
1500. Nai su ga glasovitiji pjesnici toliko cijenili da se Gunduli i Palmoti nisu stidjeli uvrtavati u svoje pjesme nje
gove stihove bez izmjena, kao to je Vergilije radio s Enijem
i Lukrecijem. Sauvana je njegova tiskana pjesma u kojoj
prikazuje Jeupku ili Ciganku kako nekim djevojkama pro
rie budunost. Ta je pjesma prvi put izdana god. 1599, a
iza toga vie puta.

ndreas Ciubranovich, vir celeberrimus in Illyrica poesi,

indignus, cuius et reliqua opera et studia civium et
consanguineorum incuria atque aetate evanuerint. Illum
circiter anno 500 vixisse stilus monet et candor dictionis.
Adeo magni a nostris celebrioribus poetis est habitus, ut
Gundula et Palmotta non erubuerint eius integra carmina.
Ut Virgilius Ennii atque Lucretii, suis carminibus intertexere.
Typis editum extat eius poema, in quo Aegyptiam sive
Slngaram sagam inducit quibusdam puellis sua fata porten
dentem, quod poema primum editum fuit anno 1599, subinde
multoties.

II
II
FLORIA DE ZUZERIS

CVIJETA ZUZORIEVA
vijeta Zuzorieva bila je punijeg tijela, stasa za enu
malo previsokog tako da se primicao visini mukarca,
lica veoma ljupkog, obraza bijelih kojima nije trebalo umjet
nog rumenila, s draesnim malim ustima, cmooka, plavo
kosa, lica vie obloga i punanijega, vrata poneto debljega,
lica vedroga i kao stvorenog za ljubav, oiju ivahnih iz ko
jih je izbijala otroumnost, ela pristalog i izboenog.

loria de Zuzeris habitudine corporis pleniori fuit, statura

inter mulieres paulo altiori, ut ad virilem accederet.
Vultu venustissimo, facie candida et ruboris adscititii non
Indigente, decenti osculo, nigris oculis, capillitio flavo, facie
d rotunditatem accedente et pleniuscula, collo pinguiori,
reno vultu et ad veneres facto, oculis vividis, ut ingenii
cumen prae se ferrent, fronte decenti atque exporrecta.

232

233

III

III

MAVRO ORBINI

MAURUS ORBINUS

avro Orbini izdao je tiskom povijesno djelo II regno

egli Slavi (Slavensko carstvo), za koje je dodue
M
povadio grau iz mnogih pisaca, ali dosta nesreeno, jer je
samo povrno poznavao talijanski jezik. Kao svjedoke za po
jedine dogaaje esto navodi inovjerne pisce i nekako se
odvie poziva na njihov autoritet. Zbog toga je i cenzura u
Rimu osudila to djelo dok se iz njega ne uklone imena osu
enih nevrijednih pisaca.
Sretna bi bila slavenska povijest da je nala ili povjesni
ara koji je vie proitao ili nekoga koji je vrlo mnogo itao
a ujedno bio vie povjesniar.

234

aurus Orbinus edidit typis De regno Slavorum histo

riam, quae e multis quidem est auctoribus exceipta,
eed satis indigeste, ut ab homine, qui paulo magis quam
primoribus labris linguam Italicam attigisset. Heterodoxos
auctores saepe in testes rerum adducit et quodammodo
ipsorum auctoritate luxuriat, unde quaesitorum et Romae
meruit censuram, donec nomina damnatae plebeculae
deleantur.
Felix Slavorum historia, si vel historicum, qui plura
legisset, vel plurima legentem magis historicum reperissetl

235

SALTIJER SLOVINSKI

SALTIJER SLOVINSKI

DINKO ZLATARIC

DOMINICUS SLATARICHIUS

itez Dinko Zlatari Dubrovanin kod uenih ljudi u Pa

dovi i na tamonjem sveuilitu, koje je upravo u to
V
vrijeme posebno cvjetalo, ostavi uspomenu ne samo svoje
uenosti nego i dostojanstva i razboritosti.
Nakon odlino zavrena studija bio je rektor padovske
arhigimnazije odnosno glava gimnazije artista, koji je na
ziv prema tamonjem shvaanju obuhvaao studente teolo
gije, filozofije, medicine, matematike, retorike i ostalih ple
menitih umijea osim studenata jednoga i drugoga prava.
Njegovo isticanje u studiju i poetak rektorstva prikazuje
Tommasini u Paovskoj gimnaziji, knj. 5. ovim rijeima:
Godine 1579. u poetku kolovoza. Rektor pravnika bio je
taj isti Petar Polidoro iz Picena, a rektor artista vitez Dinko
Zlatari, mladi istaknute obrazovanosti, koji je 13. rujna
prema starom obiaju primio u stolnoj crkvi rektorski
plat. Za tu godinu spominje to i Antun Riccoboni u 1.
knjizi, Komnen Papadopoli u 1. svesku, 1. knjizi, 2. odsjeku,
17. poglavlju i tiskani Popis rektora gimnazije, ali najjasnije
to potvruje pohvalni natpis na zidu u predavaonici arhi
gimnazije do Visoke pravnike kole, okien naokolo pozla
enim vrpcama i vijencima i ovako od sveuilita sastavljen:
Slavnome muu Dominku Zlatariu, sinu imunovu, Dub
rovaninu, vitezu, sjajnom rektoru, koji je svojim ugledom
i marom vratio rektorskoj asti drevni sjaj kojega je gotovo
bilo nestalo, sveuilite filozofa i medicinara na spomen nje
gova dobroinstva postavi 28. srpnja godine Gospodnje 1580.
236

on modo eruditionis suae Patavinis sapientibus atque

eo potissimum tempore florentissimae academiae, sed
dignitatis quoque prudentiaeque monumenta reliquit eques
Dominicus Slatarichius Ragusinus.
: Ipse post studiorum circulum egregie absolutum rector
Patavini archigymnasii fuit sive gymnasiarcha artistarum,
tyUod vocabulum iuxta loci nomenclaturam theologos, philoOphos, medicos, mathematicos, rhetoras et caeterarum
praeter utramque iurisprudentiam liberalium artium profesores complectitur. Eius in studiis praestantiam et regiminis
Initium Tomasinus in Gymnasio Patavino libro 5 his verbis
prodit: Anno 1579 initio Augusti. Legistarum rector idem
Petrus Polidorus Picenus et artistarum rector Dominicus
Slatarichius eques, iuvenis eruditione praestans, qui 13 Sep
tembris in cathedrali pro veteri consuetudine caputium
lumpsit. Quod ad hunc annum referunt quoque Antonius
Rlccobonus libro 1, Comnenus Papadopoli tomo 1, libro 1,
MCtione 2, capite 17 et Album rectorum gymnasii typis
R C U SU m , sed prae caeteris luculenter elogium, quod in audi
torio archigymnasii, contermino scholae maximae iuristarum,
pariete eminet, inauratis lemniscis atque opere coronario
Circumfulgens et a studiorum universitate in haec verba
Conceptum: Illustrissimo viro Dominico Slatarichio SimeOnll filio Ragusino, equiti aurato, rectori splendidissimo, qui
UO splendore ac vigilantia gradum rectoratus pene dirutum
pristino candori restituit, universitas philosophorum et mediCOrum in memoriam beneficii posuit 5 Calendas Augusti
anno Domini 1580.

237

Mnogo je pisao, ali su do nas dole samo njegove ilirske

Pjesni, koje su tiskane, i Knjiga erosa ili ljubavi, koja jo
nije izdana. Kad se naime iz Italije vratio k svojima, taj je
vrli rodoljub ulagao mnogo truda u njegovanje dalmatin
skoga govora te je svoja djela napisao tako istim jezikom
da ga nitko nije nadvisio. Preveo je na ilirski Tassovu
pastirsku igru Aminta pa s grkoga Sofoklovu tragediju
Elektra. To je zajedno s mnogim drugim sjajno i umjetniki
sastavljenim pjesmama, ukraeno elegantnim bakrorezima,
posvetio carskom vojskovoi knezu Zrinjskome, u ijoj je
vojsci kao zapovjednik ete ratovao u Ugarskoj njegov brat
Miho.
Na svoj troak dao je tiskati talijanske pjesme pjesnika
Simonette i posvetio ih plemkinji Cvijeti Zuzorievoj, udatoj Pescioni, dubrovakoj pjesnikinji koja se isticala ue
nou, ljepotom i moralom. Posvetio joj je takoer prije
spomenutu Ljubav Pirama i Tizbe, gdje u uvodu spominje
da e doskora izdati knjigu pjesama sastavljenu u njezinu
ast. Sumnjam da je to izvrio, jer to izdanje nisam nigdje
vidio.

Multa conscripsit, sed ad nos non pervenere nisi eius

Illyrica Carmina, typis evulgata, et Liber eroticon sive
limorum, qui adhuc ineditus est. Reversus enim ex Italia
ad suos egregiam operam in excolendo Dalmatico idiomate
Vir patriae amantissimus posuit eoque sua dialecti candore
lucubravit, ut nihil supra. Vertit Illyrice pastoritiam fabu
lam Tassii, quae Amyntas inscribitur, Electram quoque
Sophoclis tragoediam ex Graeco; quae et alia permulta
luculenter atque affabre parta et eleganti chalcographico
opere perpolita obtulit comiti Srino, caesaris archistratego,
sub cuius signis Michael, eius frater, legionis praefectus, in
Hungaria militabat.
Imprimenda quoque suis sumptibus curavit Etrusca
poemata Simonetae, quae Floriae de Zuzeris Pescioniae,
ruditione, forma et pudicitia praecellenti poetriae RaguInae, inscripsit, perinde ac quos supradiximus Amores
Pyrami et Thisbes, ubi in prosphometicis literis memorat
MSe libellum carminum in eius laudem concinnatum propedlem daturum in publicum, quod an fecerit, ambigo, nam
nusquam editum vidi.

238

239

PISMO URI M AT IJ A SE V IC U

ad smo imali otii iz Dubrovnika, otprilike oko podne

spremismo prtljagu i krenusmo na put, svaki od nas
K
suncobranom zatien od sunane pripeke. Obino smo pu
tovala dvojica, don Stijepo, upnik sv. Marije e Picea, i ja,
ali ovoga smo puta poveli sa sobom i Rudu Draka, na koje
ga smo pukim sluajem naili kako se sprema na isti put.
Tjeran snanim miicama mladih veslaa, amac je
hitno prevaljivao velik prostor, ali su nam sunce na nebu i
njegov okomiti odraz na moru podvostruavali neugodnu
egu. Ipak bi nas ponekad osvjeavao blagi daak maistrala,
a vedrim i ugodnim razgovorom ublaavali smo tegobu pu
tovanja po nemirnu moru. Stigli smo na Lopud preko oeki
vanja vrlo brzo. TS. itavo je putovanje trajalo jedva jedan
sat.
Tu smo izmijenili pozdrave s domaim ljudima, iskazali
potovanje boravitu nimfe Kalipse i divili se luci, za koju
bi bilo opravdano smatrati da njezinu uvalu nije stvorila
igra prirode, nego umjetno ljudski um, a zatim smo krenuli
ravno na na otok. Kako je dan ve tekao prema svojem iz
maku, pred no smo pristali na Sipan, i to na istonoj
strani, koja je po tamonjem samostanu sv. ura nazvana
Suura. Doekani od sviju vrlo usluno, sjeli smo za stol i
istek dana doekali u meusobnom razgovoru. Dok su se
traili konji za mene i za mojeg suputnika (upnik je naime
bio otiao u svoje oblinje mjesto, a za nas nije prenoite
bilo ondje, nego istom oko tri milje dalje na drugom kraju
otoka nazvanom Luka), mrak je malo-pomalo postajao
sve gui i pala je mrkla no.
Zbog toga smo krenuli na put, podboli konje i predali
se vodstvu vodia. Nije nam naime bio poznat put, a k tomu
240

E P I S T U L A AD G E OR GI U M M A T T E I U M
SCRIPTA

ara plus minus sexta ex urbe discessuri conclamavimus.

ad sarcinas et iter adorti quisque sua protectus umbella
H
pro estu meridiano. Duo enim consvevimus, D. Stephanus
Sanctae Mariae de Picea parochus et ego, assumpto etiam
Rutgerio Draco, quem forte fortuna ipsum iter ingressurum
invenimus.
Promota validis iuvenum brachiis phaselus assequebatur
ad multum spatium in momento, sol vero libratus et per
pendiculo repercussus ex equore geminabat caloris mole
stiam. Tamen quandoque ethesiarum leni flabello perfusi
et gravitatem maris et asperitudinem itineris levigantes
lepida iucunditate sermonum Delaphodiae adlabimur citis
sime et preter quam credibile fuit; vix enim una hora totus(!)
iter constiterat.
Ubi dicta acceptaque ab incolis salute Calipsus nimphae
habitaculum venerati miratique portum, quem ad lusum non
naturae, sed artis ingenio sinuatum dignum est credere,
recta contendimus in insulam nostram. Iamque dies in
declinia raptus consenuerat, nos nocte appetenti potiti lupana
ad partem, quae secundum orientem est, quae a coenobia
Sancti Georgii in ea parte sito nomen induerat, et ab omni
bus perquam officiosis modis excepti consedimus, dumque
mutua inter nos miscerentur colloquia, iam dies expiraverat,
dumque equi pro me et socio quaererentur (nam parochus
ad suam stationem, quae aberat non longe, decesserat neque
erat illic diversorium nobis, sed ad tertium circiter lapidem
in extrema insulae parte, quam Lucam vocant), paulatim
ese intendentibus tenebris nox in altum excreverat.
Nos itaque concitis equis incessimus anteambulone prae
posito; non enim viae notae erant, praesertim dum densis16

H rvatski latin isti II

241

je vrlo gusti mrak zastirao pogled konjima, koji su inae

bili obdareni vrlo otrim vidom. Ili smo za nesigurnim
tragom, jer se i sam vodi zbunjivao u stazama, po stranpu
ticama, zavojima, vrlo uskim puteljcima sa svih strana
zastrtima draom kao da spremaju zasjedu, po stjenovitim
putovima, po niskim puteljcima u udolinama i po otvorenim
poljima. Tada nam se u nonoj jezi i strahu inilo da vidi
mo nona straila i aveti, o kojima puk u zabludi, osobito
na ovom otoku, pripovijeda da se diu iz grobova i da po
svuda naokolo tuku namjernike. Nonu su tiinu inile je
zivom abe, kojih se kreketanje ulo izdaleka, sove i noni
gavrani pjevanjem tualjki odasvuda sa stabala i vukovi ili
neka vrsta ivotinja vukovskog soja svojim zavijanjem i
cviljenjem uz neprekidno stenjanje sa stijena, iz spilja i iz
grmlja. Padajui obilno iz vedra neba, rosa nam jo nije
bila nakvasila putni ogrta, ali je samu koulju kao nekim
vrlo mekim lijepkom priljubila uz tijelo.
Konano, prevalivi itav taj put i strpljenjem nadvla
davi sve te neprilike, lako naosmo svratite, skinusmo
s konja opremu i poosmo na poinak. Kako smo bili izmu
eni od zaobilaznog putovanja, koje je obina stvar kod lu
tanja, i od nonih neprilika, nismo bili eljni ni jela ni pia,
nego smo ivo traili poinak koji nam je tada bio dovoljan.
Poto sam se pozdravio sa suputnikom, krenuo sam u svra
tite, koje se po vanjskom izgledu, bar koliko se moglo vi
djeti pri slabom nonom svjetlu, po broju prozora i po prostranosti inilo dosta pristalim, ali je iznutra prualo vrlo
runu sliku svih moguih neugodnosti i strahota. Kad sam
doao do vrata, najprije mi se ukazalo dvorite, ukoliko se
dvoritem moe nazivati mjesto prikladno za obane, dvo
rite, koje su bez ikakva reda okruivali poluporueni zidovi
druge kue i polupolomljene drvene ograde.......................

sima umbra corrumperet obtutus ipsis equis, ceteroqui

exploratissimo visu praeditis. Per diverticulos et meandros
arctissimasque vias quaquaversum ceu in insidias excitatis
vepribus offusas, per saxea viarum, per humilia convallium,
per aperta camporum incerto ducti vestigio saepissime ipso
praeposito vias confundente. Tunc nocturno in horrore ac
metu visi illi tenebriones ac lemures, quos in hac presertim
insula ex sepulcris exilientes obviosque circumquaque pul
santes vulgi error commemorat. Ranarum coaxantium de
longe acceptus clamor, ululae et nicticoraces undequaque de
arboribus complorantes, lupi seu quaedam animalia de gente
luporum suspirantes et iugi gemitu de cautibus, criptis et
fruticetis ululantes exasperaverant silentia noctis. Ros liberali
defluens vena et sudo etere desudatus nondum peplum
viarium humectarat, verum subuculam ipsam lentissimo ceu
visco corpori adglutinarat.
Iamque emenso tot interfecto spatio et victis patientia
incommodis, commode diversorium adepti et liberatis equis
ad quiescendum divertimur, nam corpora, partim solitis
erroribus circumducta, partim nocturna intemperie tentata,
nec cibi nec potus avida quiete sibi suffici enixe petebant.
Iamque socio salute auspicata pedem removeram diver
sorium aditurus, quod externa facie, prout videndum noc
tis dubium lumen dabat, videbatur non aspemendum et fe
nestrarum numero et capacitate, et in coeteris ipsum comendaverat situs, sed intrinsecus omnium difficultatum ac
horrorum incommodissima vigebat imago. Ut ad portas
ventum est, atrium in primis ob oculos fuit, atrium, si licet
atrii nomine compellare pecuariis idoneam stationem, atri
um, quod alterius domus semiruti parietes et pulpita semifracta opere casuali praecinxerant.

Preveo Veljko Gortan

242

243

VICE PETROVI
VINCENTIUS PETROVIH
( 1677-

1754)

odio se 1677. u dubrovakoj obitelji, koja je bila pod

rijetlom s otoka Lopuda. Nakon retorike i filozofiju je
R
uio u rodnom gradu kod dominikanaca, koji su ga stali
upuivati i u teologiju. Ne zna se zato nije poao na dalje
nauke u Italiju niti zavrio teologiju. Ipak, po opem sudu
suvremenika, koji su ga vrlo cijenili kao pjesnika, bio je
veoma obrazovan. Ve se od 1706. potpisuje kao javni i za
kleti kancelar koju je uglednu slubu, uz druge pravnike po
slove, obavljao do kasne starosti. U dubrovakom knjiev
nom drutvu Academia otiosorum (talijanski nazvanom
Academia degli oziosi) marljivo je suraivao, u kolu
s Vladislavom Menetiem, Vladislavom i Lukom Guetiem,
Ivanom Aletiem, urom Matijaeviem, Dankarlom Angelisom i dr.
Sudbina je zadala dva teka udarca naem pjesniku:
1738. umrli su mu sin i ki, a pet godina kasnije, nakon tridesetgodinjeg braka, i ljubljena ena. Motiv neprebolne tu
ge nadahnut e nekoliko najsnanijih Petrovievih elegija, a
i kasnije e se, sve do smrti pjesnikove 28. sijenja 1754,
poee provlaiti njegovom poezijom neka gorina, osjeaj
osamljenosti bez ene i vjernih prijatelja.
Petrovi je pjevao na latinskom, hrvatskom i talijan
skom.
Talijanske su mu pjesme, osim dva soneta, sve izgublje
ne, hrvatske su veinom izgubljene (meu njima i cjeloku
pan prijevod Tassova epa Gerusalemme liberata, za koji
znaju biograf Slade-Dolci, po njemu Appendini, a i Feri u
Elogijima).
Od latinskog njegova pjesnitva samo mu je jedan epi
gram tiskan za ivota, a ostalo je sauvano u rukopisima,
autografskim ili prijepisima, ili je izgubljeno.
247

Elegije (Elegiae), epigrami (Epigrammata), vee epske

pjesme (Carmina) i satire (Satyrae) pjesnike su vrste u
kojima je Petrovi okuao svoju latinsku Muzu.
Najvrednije su mu, bez sumnje, elegije i meu njima
one etiri u 'kojima oplakuje smrt svoje ene: ovidijevska
dikcija zazvuala je ovdje novim potresnim tonovima ne
utjene boli i oaja, naputenosti i osamljenosti. Uz elegije-tualjke ima u Petrovievoj zbirci i nekoliko elegija satiri
ke intonacije (npr. u elegiji Quid mihi vobiscum.. . to
imam s vam a..., gdje e otro ibati propadanje branog
morala u Dubrovniku, ili u elegiji In Aulam Protiv Aule,
dubrovake prostitutke-gulikoe, ili u Asinorum ad Bacchum
supplex libellus Ponizna molba magaraca bogu Bakhu,
u kojoj se magarci utjeu bogu Bakhu za pomo).
Sauvano je oko 600 Petrovievih epigrama, iako je vie
njih, osobito ljubavnih po svjedoanstvu S. Crijevia
pjesnik razderao ili spalioJSvi su mu epigrami pisani u ele
gijskim distisima..o
s i n
o
u
'v^S5~l*etrovi okretnou.vlada.metri.komt.-dotjerujHi mnoge,po vie
puta sadrajno i .jezino. Najvie ih ima (oko treina svih
ukupno), aTujedno su i estetski najizraajniji podrugljivi
epigrami, upereni.Rrfitiv^vtem snika (veinom pod rimskim
pjesnikim pseudonimima) i protiv moralne izopaenosti i
zlih navika u Dubrovniku. Za nas su vrlo zanimljivi epigrami
0 povijesnim
i.osobito o knjievnim prilikama
Dubrovniku. Religiozni epigrami, kojih je Petrovi dosta na
pisao, izraavaju veinom, samo opa mjesta, tako da dm
uz epigrame to izriu misli poznatih poslovica (ima tu i
parafraza hrvatskih narodnih poslovica) ili mudrih reenica
1 uz veinu pounih pripadaju slabom dijelu Petrovieva
pjesnitva. Dakako da se na pjesnik u fakturi i dikciji epi
grama povodio i za Marcijalom, no ne treba zanemariti ni
poticaje kojih je naao u bogatoj tradiciji dubrovake latinistike poezije, kojoj e, mislim, i poneka Petrovieva ele
gija uspjelo slijediti izraajna dostignua (npr. renesansnog
pjesnika Ilije Crijevia).
Tri satire, u kojima se igoe pohlepa Dubrovana za
bogatstvom, nisu bolji dio Petrovieva pjesnitva.
Po broju stihova najobilnije, njegove vee heksametarske epske pjesme openito pripadaju slabijem dijelu knji
evnog rada, iako im je kao u svemu to je napisao
248

latinski jezik ist, a tok stihova gladak. Po vrsti su najvema

prigodne: est pjesama, na primjer, tematski je tjenje po
vezano sa carskom kuom u Beu za vlade Karla VI. For
malno je dotjerana pjesma Carolus VI. Romanus imperator
electus (Karlo VI. izabrani car rimski, u 489 heksametara,
vjerojatno god. 1711). Najuspjeliji je svakako meu njima
epinikij iz god. 1716. u 311 heksametara: Super insigni victo
ria principis Eugenii a Sabaudia, ducis armorum Caroli VI,
parta de Tureis inter Carlovicensem et Petri-Varadini arces
Nonis Sextilibus 1716 (O znaajnoj pobjedi princa Eugena
Savojskog, vojskovoe Karla VI, izvojevanoj nad Turcima
izmeu tvrava Karlovaca i Petrovaradina 5. kolovoza 1716).
Dikcija, umjeno upletanje poredaba i personifikacija u toj,
pa i u ostalim epskim pjesmama, odaju izvrsna znalca rim
skog pjesnitva, Vergilija pogotovo.
Petrovi je neto pisao i u prozi.
Uz rimske utjecaje, to ih je znao asimilirati, stilski
postupci iz ranijeg razdoblja talijanskoga arkadskog pjes
nitva mijeaju se u naeg pjesnika s pojavama njegova
kasnijeg razvoja. Petrovi nije velik, ali je obilan i razno
vrstan pjesnik, dobar je stilist i pisac nekoliko izvrsnih ele
gija i pregrti vrlo dobrih epigrama.
V. V.

BIBLIOGRAFIJA

DJELA VICE PETROVIA

Epigrammatum liber I, rukopis-autograf, u Knjinici Male brae
u Dubrovniku (Kaznaiev popis br. 503, sada br. 1190)
Manoscritto autografa, rukopis-autograf, u Knjinici Male brae
u Dubrovniku (Kaznaiev popis br. 601)
Collectio carminum, rukopis, prijepis, u Dubrovakom Arhivu,
Zbirka Pavlovi-Graci, serija 24
Carmina, rukopis, prijepis, u: Zbornik dubrovakih latinskih
pjesama XVII.XVIII. stoljea (Brlek, Rukopisi Knjinice
Male brae u Dubrovniku, knj. I, Zagreb 1952, rkp. br. 244)
Nekoliko odabranih pjesama Petrovievih, dodatak Korblerovoj
studiji: Vientije Petrovi Dubrovanin (1677.1754.), Rad
186, Zagreb 1911.
LITERATURA O VICI PETROVIU
. Korbler: Vientije Petrovi Dubrovanin (1677.1754.), Rad
186, Zagreb 1911.
M. Deanovi: Odrazi talijanske akademije degli Arcadi preko
Jadrana, II, Rad 250, Zagreb 1935.
V. V.

E L E G I JE

ELEGIAE

U POVODU SMRTI ENINE

IN OBITU UXORIS

ako li da se odijelimo, od ivota mi draa eno,

smrt da nas tvoja od postelje rastavi?!
Tako li me jadnog naputa, ti to nikad nee
naputena biti,
mene jadnog i djecu svoju, zalog ljubavi nae?!
Ne zadrava tebe Baktra, ni mene daleka Tula:
jo je vea udaljenost to sad nas razdvaja.
Sebi bih sada zaelio pjesmu to vjetrove i bujice kroti,
sada bih zaelio itanu koju su ule due pokojnika,
ne da hrast pokrenem s visokoga Hema,
ili da nepokretnim uinim ptice raspjevana glasa,
nego da mile supruge vratim plahu sjenu
sad s molbom, sad s citarom i molitvom;
poao bih smion (a ljubav sama zubljom bi bila)
po mjestima punim tmina, punim straha.
I netko bijedan od alosna roda tihih,
koje neko slinom ranom rani ljubav,
ukazav se daleko od Elizija, radosna mjesta pobonih,
Koju trai, 6no mjesto, ree, 6no dri.
Ne mene, ne zadra me ni devet puta razliveni Stiks,
ni vrbova splav kojom je deset puta se voziti,
a niti e me zaplaiti gujolikom kosom strana Megera,
ni srdito dostojanstvo Stigijskog Jupitera.
Moda bi i onaj na molbu suze pobono lio
i povratak supruge mile obricao.
to li lud govorim, jao? Povratit se ne moe vie,
iezla je sjena to jednom je prela jezero stigijsko;
izvoru se ne vraa val to ga jednom napusti.

iccine dividimur, vita mihi carior uxor.

Morte tua nostrum dissociante thorum?
S
Siccine me miserum, nunquam relictura, relinquis

10

15

20

25

252

10

15

20

25

Me miserum et natos, pignora cara, tuos?

Non te Bactra tenent, non me nunc ultima Thule,
Longius est spatium, nos quod abesse facit.
Nunc mihi, nunc cantum ventosque amnesque
morantem,
Nunc cuperem auditas Manibus esse fides.
Non summo ut faciam quercus descendere ab Aemo
Aut stare immotas voce canentis aves.
Sed carae ut repetam fugientem conjugis umbram
Nunc prece, nunc cythara consociante preces.
Irem audax (amor ipse facem praeferret eunti)
Plena tenebrarum per loca, plena metus.
Atque aliquis miserans maesta de gente silentum,
Quos olim simili vulnere stravit amor,
Ostendens procul Elysium, loca laeta piorum,
Quam petis, ille tenet, diceret ille locus.
Non me, non novies Styx interfusa teneret
Viminea et novies trajicienda rate.
Non fera vipereo terreret crine Megaera,
Majestas Stygii non truculenta Jovis.
Forsan et ille pius lacrymas ad verba precantis
Funderet et reditum conjugis annueret.
Quid loquor, ah, demens? Non est revocabilis ultra.
Transvecta est Stygios quae semel umbra lacus,
Non redit ad fontem, quae fontem deserit unda,
253

niti ponovno cvjetaju jednom ocvale rue.

I to je bijednom jo preostalo i jedino blailo,
30 kojim da bol olakam, jao ne osta mi nita do plaa,
da oplakujem nesree svoje, rane ljute,
dok se pepelu supruge ne pridruim i sam pepeo.
I tek to ojaen dom opetovane alosti skide znake,
i jo se dobro ne osuie obrazi ovlaeni:
35 pade evo i trea rtva smrti opake supruga,
ranama trima rtva pogoena.
I nisi je ni umorila po opem obiaju,
mrska smrti, ve si je morala udarcima zatui.
Sve sulice bijesa svog ti na bijednicu posla,
40 ali se one zadjenue u kou samu.
Udove zla su shrvala, ali dua bijae iznad njih,
ti si pobijedila tijelo krhko, a dua tebe.
esto je potrebno bilo i vatre i eljeza.
I pusti li ona ikakav glas u mukama tim?
45 Zar se ona ne preplai, jaukmu li od eljeza?
Ne otrpjev uzdah, bijedan sam jaukah.
Jao! krvarili su od ocjela krutog izmrcvareni udovi
bolesnice: ali se obrazi suzama ne okvasie.
A kad je opomenuta da se posljednji ai ivota blie
50 i hitaju ubrzana kroka, zaplaka li onda?
Tako je sranost njoj duh dao nesvjestan krivnje
i jo prema Bogu pobonost i ivot edan,
ljubav za ove bijednike, nakana u nevolji im pomoi,
ruka sebi samoj zatvorena, a ostalima uvijek otvorena,
55 i budna skrb nad djecom i trud da se u domu odri
ona snjeno bijela krepost;
ak i u mukama groznim usijanim gvoem sjeena
koje je ona toliko puta pretrpjela rado,
kako bi posmrtne izbjegla patnje, udobrovoljivi Mane,
60 s nadom gotovo sigurnom, ako se oni ublaiti mogu.
Takvu sranost pokaza ona, kad joj se iz hrabrih grudi
otvori dvostruka rana zbog smrti djece.
0 bozi, koliko se nagleda alosti gorke
1 koliko snage ugleda onaj dan!
65 Koji obrazi ostae bez suza i usta bez alopojke?
A ona nije ni suzu pustila, niti se ita alila.
Izvana se ne pokaza kao majka, ali je to u dui bila,
i nije sebe, nego je jadnog oplakivala mua.
254

30

35

40

45

50

55

60

65

Nec reflorescunt, quae cecidere, rosae.

Ergo, quod est miseris reliquum solumque levamen,
Quo lever, heu! superest nil nisi flere mihi,
Nil nisi flere meos, saevissima vulnera, casus.
Dum cineri uxoris jungar et ipse cinis.
Vix afflicta domus geminati insignia luctus
Exuerat, madidas non bene sicca genas:
Ecce cadit saevae jam tertia victima Morti
Uxor, vulneribus victima caesa tribus.
Non fuit illa tibi communi lege necanda.
Impia Mors, plagis percutienda fuit.
Cuncta tui in miseram consumpsti tela furoris,
In sola haeserunt sed tua tela cute.
Membra malis cessere, animus fuit altior illis.
Tu fragilis victrix corporis, ille tui.
Saepe opus igne fuit ferroque; ullumne dolentis
Inter eas poenas edidit illa sonum?
Num viso extimuit ferro ingemuitve recepto?
Non patiens gemitum, sed miser ipse dabam.
Ah! chalybe immiti languentis caesa rigabat
Membra eruor: lacrymis mon maduere genae.
Num, quando monita est, momenta novissima vitae
Instare et celeri jam properare gradu?
Scilicet hos animos illi mens inscia noxae,
Inque Deum pietas et proba vita dabat.
Hos amor in miseros miserisque intenta juvandis.
Clausa sibi, reliquis semper aperta manus,
Et vigil in natos cura et studium acre tuendae
In nivea morum simplicitate domus,
Et tormenta per haec candentis atrocia ferri.
Quae toties visa est sustinuisse libens,
Posthuma vitandi tormenta, piantia Manes,
Spes prope certa, sibi si qua pianda forent.
Hos animos etiam illa dabant, quae pectore forti
Ex gemina amissa vulnera prole tulit.
O Superi, quantum vidit maeroris amari
Et quantum vidit roboris illa dies!
Quae caruere genae lacrymis et questibus ora?
Fundere nec 'lacrymas visa nec illa queri.
Exuerat matrem coram, matrem intus agebat.
Non se, sed miserum commiserata virum.
255

Darima tim tolikim kakva sad dobra tjelesna da dodam,

kakvo dragocjeno svojstvo vrijednom dometnut
svojstvu?
Koja pak slatka popijevka ostade od usta ivih,
u kojima s&m tvorac meda naini sae?
Takvu sudba ote meni, sudba beutna,
druicu u lonici i okrilje moje.
75 Poslije dva okrutna pogreba ljubljene djece,
ona mi jedino utoite bi.
Kao da u njoj bijae sav rod preostao,
i dok je ona zdrava, svi udovi doma na okupu.
Uz njezinu se utjehu uope ne smatrah bijednim,
80 ona ublaavae suze moje i pratilica mi bi.
Te se umanji tako i tuga, razlita u ui povjerljive,
kao to se u rijeci izgubi otisnut val.
Pa uz ostalo, i najvia proavi zla,
nevin od zavisti bijah, silom nadvladan:
85 a sad mi je podvalom opakom pravo slobode oteto,
oduzeto blago, to dade ga ivot skromni.
Dok tebe je bilo, eno, sretnim slovljah i sretan bijah,
i okrutna kob mi ne mogae strijelama nauditi svojim.
Zla su gubila snagu u slatkim ustima supruge
90 i manje je od tebe uzmogla uiniti sudba beutna.
Komu da se poalim nesretnik, komu sad da reknem
jade svoje,
koja e prijateljska ruka obrisati suze sada?
Sve, kad mi je oteta ona, ote zavidna ruka Parke,
odakle dua ranjena zlima snagu je crpla.
95 Pa iako triput po deset sa mnom proivi ljeta,
nije mi je aliti manje, to ugrabljena mi je toboe
kasno.
Jao! vre vee ono to due traje,
i ono to je vie vezano, raskinuto vie boli.
Tako mekoj i njenoj hvoji, to uz granu prianja tek,
100 nove veze lakom rukom raskine.
A starovjena se lomi ili se svladava
i s cvilom jedva odvaja jedna od druge.
I ni jedan uitak dostatno nije dug, ako prestati moe,
i u velikoj ljubavi ni jedan boravak nije dug.
105 Ali je dug sad boravak meni bez supruge
i svaki mi je dan od mjeseca dui, a sat od dana.

70

256

70

75

80

85

90

95

100

105
17

Dotibus his tantis quid nunc bona corporis addam,

Quid cultum ingenuis artibus ingenium?
Quid quam dulce melos manabat ab ore loquentis,
In quo opifex mellis fecerat ipsa favos?
Talem fata mihi rapuere, immitia fata,
Consortem thalami subsidiumque mei.
Post duo dilectae crudelia funera prolis
Praesto illa, auxilium quae mihi ferret, erat.
Tota videbatur gens esse superstes in illa
Nullaque, ea salva, membra recisa domus.
Nec me illa omnino miserum solante putabam,
Illa levamen erat flentis et illa comes.
Decrescit siquidem fidas diffusus in aures
Luctus, ut in rivos secta fit unda minor.
Adde alios casus et quae mala plurima passus,
Insontem invidiae vi superante, fui:
Nunc mihi fraude mala jus libertatis ademptum,
Nunc raptae, parcus quas dabat usus, opes.
Dum tu aderas, uxor, felix dicebar eramque,
Nil nocuit telis sors mihi saeva suis.
Vim mala perdebant in dulci conjugis ore,
Et quam tu poterant aspera fata minus.
Cui querar infelix, cui nunc mea tristia dicam,
Quae lacrymas posthac terget amica manus?
Cuncta, illa rapta, rapuit manus invida Parcae,
Unde afflicta malis mens capiebat opem.
Nec, quia ter denos mecum una exegerit annos,
Est mihi, ceu sero rapta, dolenda minus.
Ah! magis illa ligant, quorum est diuturnior usus,
Et plus, quae plus sunt nexa, dirempta dolent.
Sic tener, ac mollis ramo si ramus adhaesit,
Disjungas facili vincla novella manu.
Frangitur annosus, vel vix victusque gemensque
Alter ab amplexu solvitur alterius.
Nullaque sat longa est, quae desinit esse, voluptas,
Et nulla est magno longa in amore mora.
Longa mora est tali mihi nunc uxore carenti,
Qmnis mense dies longior, hora die est.

Hrvatski latinisti II

257

Sto bijedan ostajem, zato da omraena svjetlila ne

napustim,
zato da tebe ne slijedim, ivote moj?
Govorila si da bez mene ti nita slatko biti nee,
110 pa makar ti ustima i sam nektar tekao.
Kamo stoga sama bjei, prezrevi pratioca mua?
Zar u hitri vjetar odoe rijei tvoje?
Ali ne odlazi sama: ljubav to nas vezae hoe
da i dalje ijem s tobom, gdje god si ti.
115 Jedan dio mene s tobom ode, a drugi manji osta:
otiao je onaj bolji, a ostao bola pun.
Ali i ovaj sam domalo e tvojim stopama poi,
od veeg ne moe dijela daleko manji biti.
O kad e onaj dan, to oba e dijela sjedinit,
120 i mene vrijeme uinit vjenim pratiocem tebi!
Smrt tvoja razdijeli, moja neka nas spoji,
ara e zdruiti one to lonica zdruiti ne moe.

258

110

115

120

Quid moror ergo miser, cur non invisa relinquo

Lumina, cur te non, o mea vita, sequor?
Tu mihi dicebas sine me nil dulce futurum,
Non si ipsum flueret nectar in ora, tibi.
Quo sola ergo fugis, comitem aspernata maritum?
In rapidos abeunt cur tua dicta Notos?
Sed non sola fugis: me tecum, ubicumque moraris,
Qui bene nos junxit, vivere cogit amor.
Una mei pars tecum abiit, minor altera mecum est,
Pars abiit melior, plena dolore manet.
Ast haec ipsa brevi tua post vestigia curret,
A majore nequit pars procul esse minor.
O volet illa dies, quae partes uniat ambas,
Meque addat comitem tempus in omne tibi!
Mors tua divisit, mea nos conjungat, et urna
Consociet, thalamus quos sociare nequit.

259

II

II

TO IMAM S VAMA . . .

QUID MIHI VOBISCUM . . .

to imam s vama, veseli rode Pina, Kamene,

to s tobom, Febe, ti voo aonskog kola?
S
Davno padosmo mi, davno nam propade
5

10

15

20

25

najvei dio ivota, a domalo e i onaj drugi.

Udovi se klimaju, u drhtavu grlu rijei kriplju,
sljepooice su od istoga snijega bjelje.
Uzmem li pero, bolestan ga odbija duh
i zbunjuje nita manje zbunjenu ruku.
Ako pak pergament primi to od prsta tromih,
vidi se kako je recima ispisan barbarskim.
I knjiga mi oblika nema to bi ga trebala imati,
jednom je bez nogu, drugi put bez glave.
I nita nije kao to bi valjalo biti;
ovo gore, ono dolje, predaleko jedno od drugoga.
Vi kolo igrate, a mene teret pogubni
to pritisnu jednom, pritie i sad o tlo samo.
Radost iz due i pjesma iz usta nestade;
i u smijeh se uuljae briga i bol.
Meni se sjetna mjesta mile, u kojima ni apata nema.
vas radosnim umom pokree voda kastalijska.
Vae su radosti, citare i pjesme srcu;
a meni bijednom, to je mio pjev, ako ne za pla?
Pla zbog nesree mojih i mnogih nanesenih rana,
koje iscijeliti ne moe ni jedan dan:
zbog pokojne supruge i djece i onih s kojim sam
krvnim
i onih s kojim se vezah vezom prijateljstva vjerna,
zbog mrnje i varke pod udvornim elom skrivenih
260

vobiscum est, Pindi gens laeta, Camoenae,

QuidQuidmihitecum
Aonii dux mihi, Phoebe, chori?
Jam dudum occidimus, jam dudum maxima vitae
Pars periit nobis, pars peritura brevi est.
5 Membra labant, tremulo strident de gutture verba.
Tempora sunt pura candidiora nive.
Si calamum sumo, calamo mens aegra repugnat.
Et stupet in stupida non minus ille manu.
Si qua tamen digitos membrana recepit inertes,
10
Visa est barbaricis non nisi scripta notis.
Nulla est, quae capiat, quam debet littera formam.
Altera trunca pedes, altera trunca caput.
Nulla est, quae recta sese ferat: illa deorsum,
Haec sursum, a socia stat procul illa sua.
15 Vos agitis choreas, me pondus inutile, pressi
Quod semel, illud idem sustinet usque solum.
Laetitia ex animo cantusque ex ore recessit,
Et subeunt risus cura dolorque locum.
Me loca maesta juvant et nullo mota susurro,
20
Vos laeto labens Castalis unda sono.
Gaudia sunt vobis citharaeque et carmina cordi;
Dulce melos misero quid nisi flere mihi?
Flere meos casus et quae sum plurima passus
Vulnera, quae poterit nulla abolere dies:
25 Uxorem amissam natosque et sanguine junctos
Et junctos fidae foedere amicitiae,
Atque odia atque astus blanda sub fronte latentes
261

30

35

40

45

50

55

60

i vjere skrene izdajom gnusobnom.

to god je grozovita sudba imala otrova tunog,
to tesalska zemlja i hiberska pripravi,
sve je izbljuvala i ispraznila iz tulca,
sve svoje strelice tako esto na mene.
I bogatstva to ih je roditelj i ona to ih moja
pribavi skrb,
pohara bezbona ruka lupea,
i, kao nasiena, mene samog meni ostavi:
da se neprestano muim sred tolikih zala.
Poto mi prijatelje ugrabie to bi me tjeili,
ni u koga nevoljan pomoi ne traim.
Oni meu kojima ivim, mene to jedva slaba koljena
vuem,
odvraena pogleda izbjegavaju i odbijaju mi ruku,
ii ako ne izbjegavaju, zar ne vidim bijesne ralje vuje
sa zubima iskeenim na me,
divlje kanibale, lica skitska,
ili zmijolike kose Furija?
to stoga imam s vama, iteljice Pinda?
To mjesto ne prilii onima to ih zgodi grom.
Pjesme su veseo porod uma vedra;
Zagrmi li, citara umah iz ruku ispada.
Pa ipak piem ne bih li kako zavarao tuno vrijeme
i da se ne bih sjeao sudbe moje.
No na kratko vrijeme lijek ovaj mir mi prua,
te se jo tunija groznica u duu vraa.
Piem pak da se nedjela svijetom ne razulare
i da uzdama dunim obuzdam zla.
Inozemne stvari nas plijene i jezik glumaca
na velikoj je cijeni, koji umije umjeno pjevati,
dok jednaka ili pak vea domaa vrlina
tuguje u slaboj djeni i zebe sa zemlje.
Ne znam komu supruga nadaleko najljepa bjee,
a zbog koje bi Jupiter Europu prezreti mogao.
A ona ipak ast svoju prepusti glumcu,
pokazav da prezir zasluuje vie no njen ljubavnik
glumac:
otuda mrnje i raspre, rastava drugova u lonici,
i groznica to utrobu izjeda suprugu i bijednici.
262

30

35

40

45

50

55

60

Et laesam turpi proditione fidem.

Quidquid atrox habuit diri Fortuna veneni,
Thessala quod tellus et quod Hibera parit.
Evomuit totamque exhausit saeva pharetram
Tela in me toties conjiciendo sua.
Quas et opes genitor, quas et mea cura pararat.
Impia furaci est depopulata manu,
Et mihi me solum veluti satiata reliquit
Vexandum tantis tempus in omne malis.
Scilicet ereptis qui solarentur amicis,
Nequidquam quaero, qua lever aeger opem.
Inter quos vivo, me vix genua aegra trahentem
Averso fugiunt ore negantque manum.
At si non fugiunt, an non rabida ora luporum
Exertis in me dentibus aspicio.
An non Cannibalasque truces vultusque Scytharum,
An non anguineis crinibus Eumenidas?
Quid mihi vobiscum est igitur, gens incola Pindi?
Fulmine percussis non patet ille locus.
Carmina sunt hilaris partus mentisque serenae;
Si tonat, ex manibus plectra repente cadunt.
Scribo tamen, si forte queam sic flebile tempus
Fallere, fortunae nec meminisse meae.
Per breve sed tempus pacem haec medicamina
praestant.
In mentem febris tristior inde redit.
Scribo etiam, prave ne facta licentius errent,
Utque aliqua injiciam debita frena malis.
Extera nos adeo rapiunt et mimica tanto
Lingua est in pretio, quae canere arte sciat,
Dum par interea aut major vernacula virtus
Jejuna in vili squalet et alget humo.
Nescio cui conjux longe pulcherrima, prae qua
Juppiter Europen spernere posset, erat.
Et tamen illa suum mimae concessit honorem,
Visa suo mima vilior esse viro:
Hinc odia et rixae et socii divortia lecti.
Conjugis et miserae viscera febris edens.
263

65

70

75

80

85

to pak da runo kaem o kazalitu pokladnom,

to neko je moje ime do zvijezda uznosilo?
Nije li to kao gledati Herakla to umjesto koe lavlje
navlai halju tvoju, lidijska eno,
i toljagu, kojom pobi tolike ljude i zvijeri,
zamjenjuje neratobomom enskom preslicom?
0 zloina, o bluda! Mjesto to nas je neko uilo
dinim drevnim djelima sranih otaca,
ne pouava niemu sada (jer pozornica tek je javna
svodilja)
do lupetvu i varkama neiste Venere.
Ustanite, dusi predaka, bojem i orujem
povratite to va je utemeljio trud.
Mi, vaa krv (da ne bi kakav spomen ostao drevne hvale
1 ures u gradu) sve pak razorismo;
uzalud njih plamen potdje,
uzalud zemlja stresena udarom trozuba stranog.
Bjenja je zavist, to kao prijekor unitava
one s kojima se izjednaiti ne moe.
Hramove su trebali uresiti bozima,
a nama gode samo glumita za igru.
Mi samo Veneru tujemo i samo orgije Bakhove,
te digosmo zlatna svetita, Kupidone, tebi!

264

65

70

75

80

8$

Quid versum dicam navale in turpe theatrum,

Olim quod nostrum nomen ad astra tulit?
Nonne hoc aspicere est exutum pelle leonis
In tunica Alciden, Lyda puella, tua,
Et clavam, qua tot cecidere hominesque feraeque,
Mutatam imbelli foemineaque colo?
O scelus, o probrum! nos qui locus ante docebat
Fortia magnanimum facta vetusta patrum,
Nil nisi nunc (nam quid scena est nisi publica lena!)
Impurae Veneris furta dolosque docet.
Surgite majorum Manes, per bella, per arma
Quaesito haec vester condidit aere labor.
Nos, vester sanguis (ne quae monumenta supersint
Antiquae laudis, ne quod in urbe decus)
Omnia destruimus; frustra illis flamma pepercit,
Frustra ictu saevi mota tridentis humus.
Saevior invidia est, velut exprobrantia perdit
Se quibus aequandis non videt esse parem.
Templa fuit nobis curae exornare deorum;
Nobis ad ludos sola theatra placent.
Nos Venerem solam colimus, sola orgia Bacchi,
Aureaque erigimus templa, Cupido, tibi!

265

EPIGRAMI

EPIGRAMMATA

it a o c u

AD LECTOREM
it licet in nostro prope pagina nulla libello.
Quae non plus rabido mordeat Archilocho,
S
Ora quid avertis? Forsan legisse juvabit.

ko u knjiici mojoj ni jedne gotovo stranice

nema,
A
koja ne grize vie od bijesnog Arhiloha,
5

zato bi oi odvratio? Moda e goditi tivo.

Ko Ahileja koplje, i ranu i pomo donosim.
Gorke su i neugodne trave to bolnicima koriste,
Libitina je sama esto u vrevima nektamim.
Ako si zdrav, ovdje e nai, tioe poteni, prijatelja.
Ako si pak bolestan, tebi e pomoi lijenike ruke.

II

II

TRIA TEMPORA, TRES CARNIFICES

TRI DOBA, TRI KRVNIKA

ui me prolost, jer mnogoga se sjeam,
to ne bih elio ili to bih elio da je bilo.
I sadanje vrijeme izjeda, jer vidim mnogo toga,
to smijeha je dostojno Demokritova i suza,
Heraklite, tvojih.
A jo vie budue mui; ono pak to e sa mnom biti,
sam Bog vie voli da mi posve skrije.

xcruciat me praeteritum, quia multa recordor.

Quae nolim vel quae facta fuisse velim.
E
Tempus edit praesens, video quia plurima risu

M
5

266

Vulnus opemque, velut Pelias hasta, fero.

Tristia sunt et amara aegris quae gramina prosunt.
Saepe in nectareis nat Libitina scyphis.
Sanus es? Invenies hic, candide lector, amicum.
Aeger es? Hic medicas experiere manus.

Democriti et lacrymis digna, Heraclite, tuis.

Sed plus venturum torquet, quid namque futurum
Sit de me, voluit me latuisse Deus.

267

III

III

VELEASNOM OCU SERAFINU CRIJEVICU

O SEBI SAMOME

AD R. P. SERAPHINUM CERVA DE SE IPSO

ene li asti svetim pjesnika imenom,

nije li ti ve na maloj cijeni ast imena njegova?
M
Feb daje meni, kao to veli, pritegnuti Pegazu uzde,
5

10

kad vidi da se podzemlju sputa Pinda.

Tako li ushiuju tebe bilo kakvi glasi,
pa ti se i sam gusak itavi ini labudom?
to te nagna te o pisanju mojem tako sljepari?
to tako napisa, nagna te tek ljubav naa.
Opisa me kakvim me eli, a ne kakav jesam:
list je napisan tek prema elji tvojoj.
Skini ime moje s imenika labudova svetih,
jer inae nema vjere u onome to pie!

ene etiam sacro dignaris nomine vatis,

M
Jamne tibi est vilis nominis hujus honor?
Pegaseasque mihi dat, ut inquis, Phoebus habenas
5

10

Flectere, dum Pindi repere ad ima videt.

Sicne rapit vocis te qualiscumque voluptas,
Ipse anser stridens ut videatur olor?
De me scribentem quid caecutire coegit?
Fecit, ut hoc scribas, non nisi noster amor.
Qualem me velles, non qualis scilicet essem,
Dixisti: ad votum est pagina scripta tuum.
Deme meum ex albo sacrorum nomen olorum,
Aut a te scriptis non erit ulla fides!

IV
IV
O IZNENADNOM PREMINUU OPATA IGNJATA
UREVICA, AKADEMIKA DUBROVAKOG
POD IMENOM TITIRA
ve vie i vie dobarce nae nek cvate,
dok sebe utruuje i ukrivljene ije volova;
evo usred posla ostavi nesiguran plug
i zemlju ore Titir zadihanih usta.
Jao, mnogo si nevjet, rekoh, radi toliko,
jer rad je golem, a vrijeme e jo vei dati.
Ne uri se, za onima to ure Laheza staje
i niti s preslice vuene naglici sijee.
A on mi ree: Ako smrt pSzna mojim zavidi ljetima,
ako mi brani privesti cilju djela to zapoeh,
ona e po meni ipak ivjeti vjeno.
To proriui ree te mrtav pade.

DE REPENTINO OBITU ABBATIS IGNATII

DE GEORGIIS, ACADEMICI RAGUSINI SUB PERSONA
TITYRI
atque magis noster florescat agellus.
Dum sese lassat collaque panda boum,
UEccet magis
opere in medio suspensa relinquit aratra

10

268

10

Et ferit exanimi Tityrus ore solum.

Ah, nimio imprudens dicebam parce labori.
Quod labor immensus, longior hora dabit.
Ne propera, a tergo Lachesis properantibus instat
Filaque praecipiti turbine ducta secat.
Ille mihi: Si sera meis mors invidet annis,
Ducere si ad metam me mea coepta vetat.
Illa tamen pro me nullo non tempore vivent.
Talia vaticinans dixit et occubuit.
269

DUBROVAKI TRIJUMVIRAT

TRIUMVIRATUS R.

esloan puk nama iznutra vlada, a izvana

oni to Moj ija i koji tebe, Muhamede, tuju.
N
I kao da taj dvostruki jaram dosta teak nije,

ens recutita intus nobis dominatur et extra,

Quae Mosen et quae te, Mahumete, colit.
G
Ac veluti grave non esset juga ferre duorum,

evo i treeg dijela vladavine tvoje, kuge bizantijske.

Est tua pars regni tertia, Graeca lues.

VI

VI

O BISKUPU JEDNOM PREKOBRDSKOM

DE QUODAM ANTISTITE TRANSMONTANO

ojei jaja kokoja i s praiem make,

to neko mu bi doma krasna gomila itava,
G
sad meu gosparima, do zvijezda uzdignuv lice,
5

10

15

u sredini stupa i ne sjea se sebe sama.

Onoga komu klistir i britva slatki teret neko bi,
ruka sada dri palicu biskupsku.
I naie moda tako kakav seljak
kojem je o nadlaktici gruba koarica jaja,
te prekine ophod sveani i kolovou motrei,
kao da dobro zaslunu poznaje ruku,
uzvikne: Primi to ti ve dvadeset godina dugujem,
ta poslije Boga ti si mi jedini spas,
jer kad mi se trbuh od otrova nekog naduo bio,
ti si mi ga klistirom ispuhao.
I rekavi to, prostotom bozima milom, taj deset jaja
prui:
i proelnik ih primi i porumeni,
a zatim ree: Naelo je vjere: tko ima, jo e mu
se dati;
pa prema naelu tome, ti, govedaru, i postupa.

270

va fovens gallina et parvo cum sue felis

Tota fuit lautae cui modo turba domus,
O
Ecce inter proceres, erecto ad sydera vultu.
5

10

15

Incedit medius, non meminitque sui.

Cui clyster fuit olim et dulce novacula pondus.
En gerit illa manus pontificale pedum.
Forte superveniens cum quidam rusticus, ovis
Corbula pendebat cui gravis ex humeris.
Incidit in pompam fixusque in praesule, de se
Ut bene promeritam novit ab ore manum,
Accipe, ait tibi quod viginti debeo ab annis.
Altera post superos tu mihi nempe salus.
Nescio quo tumefacta alvus cum nostra veneno
Immisso per te clystere detumuit.
Haec dicens, grata dis simplicitate, decem ova
Obtulit: accepit praesul et erubuit.
Tum quidam Fidei dogma est, inquit quod habenti
Plus dabitur; juxta dogma, bubulce, facis.

271

VII

VII

ODGOVOR N. N.-u NA TALIJANSKI EPIGRAM

ILI SONET

AD QUODDAM EPIGRAMMA ITALICUM,

VULGO SONETTO, N. N. RESPONSIO

to e ti s jarcem? Pusti ga bijele ljiljane upati

i trgati njene rue, koje mu usta trae.
Ovim se darima, Titire, Filida tvoja ne pridobi:
kratak je cvijeu vijek, za drugim ona darima ezne.
Pa d jarca samog da poalje, drznica e odbiti:
ono po em se jarac od jarice razlikuje, to ona ljubi.

cum capro? Sine, candida lilia carpat

QuidEt tibi
carpat teneras, quas petit ore, rosas.

Non his, non capitur donis tua, Tityre, Phyllis:

Vita brevis florum est, altera dona cupit.
Ipsum etiam caprum si miseris, improba spernet:
Quod caprum esse capram non sinit, illud amat.

VIII

VIII

O FURIJU

DE FURIO

au da Furije me enama je mu
K
i meu puzdratim mukarcima ena.
Po istome je razlogu onda

urius est ut vir mulieres inter et inter

Caudatos mulier dicitur esse viros.
F
Sic ratione pari vir Furius inter asellos

me magarcima Furije mu,

i meu muevima magare.

Atque viros inter Furius est asinus.

IX

IX

AD MARIANUM

MARIJANU

lurima scripsisti, Mariane, epigrammata, quae sunt

Nescio quo casu fluctibus hausta maris.
P
Laetari debes et non, Mariane, dolere:

noge si, Marijane, epigrame napisao,

to ih, ne znam kako, vali progutae morski.
Veseliti se, Marijane, valja, a ne tugovati,
jer sad ih zaista moe slanima zvati.

272

Namque ea nunc vere dicere salsa potes.

18

H rvatski latinisti II

273

BENEDIKTU STAYU, TO IZRAZI SRETNO GOTOVO

SVE MISLI DESCARTESOVA NAUKA
LUKRECIJEVSKIM STILOM I STOPAMA

AD BENEDICTUM STAY
QUI CARTESIANAE PHILOSOPHIAE PLACITA FERE
OMNIA LUCRETIANO STYLO ET NUMERIS
FELICITER EXPRESSIT

naj komu je uitak bez ikakve tuge i brige

O
ono najvie i jedino dobro,
i po kojem se niemu nadati ne treba,
5

10

15

kao ni bojati bogova, koje na svijet dovede tek strah;

kojemu pusti postroj svijeta nema upravljaa,
sastavljen od estica vjenih i nedjeljivih,
vrativ se iz sjena u Lukrecijevu pjesmu,
Epikur grki plat zamijeni rimskom togom.
Njemu je vie godilo da nauk vidi svoj
pretvoren u pjesmu lirom rimskom.
O trostruko bih sretan bio, Descartes ree,
kad bi pjesnika takve pjesme dostojna, Febe, dao i
meni!
Kimnuv Apolon mu ree: Ali koji pjesnik,
recite, Muze, zadai je dorastao takvoj?
Svima si, Benedikte, Lukrecije drugi
i jedino je tvoja lira ravna rimskoj.

lle voluptatem luctu curisque carentem

I
Qui summum et solum redidit esse bonum
Et nil sperandum nobis, nil esse timendum
5

10

15

XI

XI

O KNJIARU I KNJIEVNIKU

DE BIBLIOPOLA ET AUCTORE

njiar od mene neprestano knjige trai.

Te stoga jadan piem i danju i nou.
Knjiar mi za knjige novce daje,
traei opet knjige i sve tako dalje.
I da pravo kaem:
bez tebe, knjiaru, ivjeti ne mogu,
ali mi ne godi ni ivjeti s tobom.

ibliopola meos efflagitat usque libellos.

Ut mittam. Scribo nocte dieque miser.
B
Bibliopola mihi pro missis aera libellis

K
5

A dis, quos primus fecit in Orbe timor;

Cui nullo rectore stetit vaga machina Mundi
Ex individuis fortuitoque globis,
Lucreti ad cantum remeans Epicurus ab umbris
Mutavit Latia pallia Graeca toga.
Plusque sibi placuit tum cum sua dogmata vidit
Pectine Romanae facta canora lyrae.
O ego ter felix, vatem Cartesius inquit
Huic cantu similem si mihi, Phoebe, dares!
Annuit oranti Sed quis vatum inquit Apollo
Par oneri est tanto, dicite, Pierides?
Omnibus es visus, Benedicte, Lucretius alter.
Et tua Romanae par lyra sola lyrae.

Persolvit, versus poscit et inde novos.

Ut verum fatear: sine te nec vivere possum.
Vivere nec tecum, bibliopola, placet.

Preveo Tomislav Ladan

274

275

SARO CRIJEVI
SERAPHINUS MARIA CERVA
( 1686- 1759)

avrivi retoriko kolovanje u Dubrovniku, gdje se ro

dio u staroj vlasteoskoj obitelji 4. listopada 1686, CriZ
jevi je stupio u dominikanski red i otiao u Mletke, gdje
je pod utjecajem nekolicine uglednih uenjaka produbio
osobito svoje knjievno obrazovanje. Na studiju boravio je i
u Firenci i Rimu. Po povratku u Dubrovnik propovijedao
je na BCTafeK m ^lJ^lattSM m rpr^vao u samotafiu svoga
reda filozofiju i teologiju te marljivo sabirao grau T dubro
vake ^kulturne prolosti, obilato crpei podatke iz javnog
arhiva. Najvei i najplodniji dubrovaki biograf, Crijevi
je umro u D u b r o v n i k u ' 1759.
Najpoznatije i za dubrovake biografije najvanije nje
govo djelo jest Bibliotheca Ragusina, in qua Ragusini scrip
tores eorumque gesta et scripta recensentur (Dubrovaka bi
blioteka, u kojoj se prikazuju dubrovaki pisci i njihova
djela i spisi), napisano 17401742 (neke posljednje bio
grafije, kako je utvrdio Korbler, pisane u jo i 1743), u 4
ovea sveska sa 435 ivotopisa dubrovakih pisaca latinskog
i hrvatskog izraza, ne samo knjievnika i ne samo domini
kanaca. Bibliotheca Ragusina kao i sva ostala Crijevieva djela nije izdana. Na hrptu korica jednog rukopisa
navodi se Viri illustres (Glasoviti muevi) kao naslov djela.
Idui u knjievnopovijesnom i biografskom istraivanju
tragom svoga sugraanina Ignjata urevia i crpei gra
u iz njegovih biografskih spisa (osobito iz Pisma Radu Miliiu i iz Vitae illustrium Rhacusinorum), Crijevi je uz upo
trebu drugih izvora, rukopisnih genealogija, rjenika, pisa
ma, slubenih akata, rukopisnih i tiskanih djela samih pisa
ca, to ih u prozi i u stihu esto citira, stvorio omano
biografsko djelo, kojemu kao vrelu za cjelokupnu dubro
vaku knjievnost do sredine 18. st. nema premca. Neki su
mu ivotopisi vrlo opirni (npr. I. urevia, Ludovika
279

Crijevia Tuberona, Klementa Ranjine), neki vrlo kratki.

Ima ivotopisa u kojima osim istih biografskih i biblio
grafskih podataka, nerijetko zainjenih zanimljivim osob
nim refleksijama, neemo nai ni rijei o vrijednosti knji
evnog djela, dok su u ponekima sretno isprepleteni bio
grafski podaci s knjievno-kritikim primjedbama o poje
dinim djelima ili opusu u cjelini, pri emu Crijevi dokazu
je zamjernu zrelost prosuivanja, smisao za estetske vred
note i uklopljenost pisca u tradiciju nacionalne knjievno
sti. Biranou latinskog izraza i istananou kritike ter
minologije posebno se odlikuje ovo djelo. Biblioteka je kom
pilacija, ali kompilacija izvedena na irokoj i kritikoj osno
vi. U njoj ima i omaaka, no one nisu namjerne.
Za ivQjjtmke.jiojQ3
posluio, se pi
sac svojim starijim djelom Iconotheca illustrium-~4ratrum
Congregationis' Ragusinae sacfi ordinis Praedicatorum (Zbir
ka portreta glasovite brae dubrovake kongregacije-^vetog
reda propovjednika, god 17281734, 142 ivotopisa). Mnoge
podatke iz Biblioteke upotrijebit e, na primjer, i u kasni
jem djelu Sacra Metropolis Ragusina (Sveta nadbiskupija
dubrovaka), do kojega je vrlo mnogo drtt^4rrs'TTcTljiga
datirana joj je godinom 1744, opisuje se u njoj prolost du
brovake nadbiskupi! e, a obuhvaeno je. u 65 biografi ia,
razHoblje od god. 981.* d 1689CTT tu je pisac upotnj&bio.
mnogobrojne izvore. Po smrti Crijevievoj dao je dubrova
ki senat cenzurirati i isjei neke listove nepovoljne za Re
publiku.
Kao uvod u Sacra Metropolis napisao je Crijevi 1744.
Prolegomena in sacram Metropolim Ragusinam (Uvod u
svetu nadbiskupiju dubrovaku, 1 knjiga), vie prikazujui,
od postanka Dubrovnika, svjetovne prilike s kojima je ka
tolika crkva bila usko povezana.
Sauvano je, takoer u rukopisu, jo nekoliko Crijevievih djela biografske i bibliografske vrste, a izgubljeno je
12 svezaka njegovih prijepisa, ispisa, biljeaka i dr. (Adver
saria) i na hrvatskom pisane propovijedi.
V. V.

BIBLIOGRAFIJA
DJELA SARA CRIJEVIA
Iconotheca illustrium fratrum Congregationis Ragusinae sacri
ordinis Praedicatorum, Ragusii 17281734, 5 sv., rukopis
Monumenta Congregationis S. Dominici de Ragusio, Ragusii
17281734, rukopis
Bibliotheca Ragusina, in qua Ragusini scriptores eorumque gesta
et scripta recensentur, Ragusii 17401742, 4 sv., rukopis,
prijepis N. Grgurevia u knjinici Male brae u Dubrovniku
(v. Brlek, rkp. br. 218220) i R. Radeljevia u Arhivu JAZU
Prolegomena in sacram Metropolim Ragusinam, ad illustrandam
Ragusinae provinciae pontificum historiam necessaria, Ra
gusii 1744, rukopis, prijepis N. Grgurevia (v. Brlek, rkp.
212)

Sacra Metropolis Ragusina sive Ragusinae provinciae pontificum

series, 5 knj., prva dat. 1744, rukopis, prijepis N. Grgurevia
(v. Brlek, rkp. 213217)
Chirographotheca Coenobii S. Dominici de Ragusio ord. Praed.
sive codices MS, Ragusii 1751, rukopis
O p a sk a : Svi autografi Crijevievih djela nalaze se u Knjinici
samostana dominikanaca u Dubrovniku
LITERATURA O SARU CRIJEVIU
P. A. Kazali: Serafino Cerva, u: Galleria di Ragusei illustri, Ragusa 1841.
P. Popovi: O radu na dubrovakoj biografiji, u knjizi P. Kolenclia: Biografska dela Ignjata urevia, Beograd 1935, Zbor
nik za istoriju, jezik i knjii. srpskog naroda, II odel..
Spomen, na tuim jezicima, knj. VII
K. Krsti: Saro Crijevi, Enciklopedija Jugoslavije 2, Zagreb
1956.
S. Marijanovi: Uz dvjestagodinjicu smrti dubrovakog bio
grafa i historiografa (17591959), Serafin Crijevi, Zadar
ska revija IX, Zadar 1960.
V. V.

DUBROVAKA BIBLIOTEKA

BIBLIOTHECA R A GU SINA

PREDGOVOR

PRAEFATIO

akanio sam zapisati spomene o znamenitim piscima,

koji su se u Dubrovniku isticali nekom slavom zbog
uenosti, i opisati pojedinano njihova djela vrijedna spo
mena da potomci hotei uzeti izvore o ivotu proma
traju njihova vrlo slavna djela i imaju ih pred oima kao
neke uzore koje e nasljedovati. Oni pak koji piu uspome
ne o slavnim ljudima, moraju se brinuti ne samo za glas
onih koje spominju, nego se takoer i osobito osvrtati na
korist itatelja. Smatra se da je za prihvaanje vrline naj
korisnija uspomena na one koji su se istakli vrlinom prije
nas i ostavili svijetle tragove estitosti da ih nasljedujemo;
naime, daleko je laki i sigurniji nain predobivanja ljud
skih dua za krepost primjerima drugih, osobito sudrugova,
zemljaka i sunarodnjaka, nego propisima i zakonima stege.
Nema nikoga tko ne bi iz starih spomenika znao da je grad
Dubrovnik bio neko obrazovan grkom i latinskom kultu
rom kao nijedan drugi grad kranskoga svijeta, ili tko nije
barem iz pripovijedanja otaca uo da su se njegovi graani,
obuzeti svakim slobodnim umijeem, duhovnim i svjetov
nim, bavili objelodanjivanjem djela iz svake grane plemeni
tih umijea.
Osim to su, naime, dubrovaki graani od prirode
nadareni osobitim otroumljem, da bi bilo teko nai o
vjeka, roena pod ovim blagim podnebljem, bez ikakve
otrine uma, oni prianjaju uz koje god plemenito ili i pri
prosto umijee te se u njemu visoko uzdiu. Da lake steknu
znanje o svjetovnim i boanskim stvarima, putovali su i u
strane zemlje i neko odlazili na znamenitije evropske kole.
Zato se uva predaja da su se neki dali na nauke u Parizu,

criptorum, qui aliqua doctrinae laude illustres Ragusii flo

ruerunt, memoriam litteris mandare constitui eorumque
S
res gestas memoratu dignas carptim perscribere, ut posteri
vitae documenta sumere volentes praeclara eorum facinora
intueantur et quasi exemplaria quaedam prae oculis habe
ant, quae imitentur. Qui enim illustrium virorum monumen
ta litteris committunt, non modo famae eorum, quos lau
dant, verum etiam et potissimum legentium utilitati consu
lere debent. Utilissima autem esse censetur ad virtutem ca
pessendam eorum memoria, qui virtute eximii nos anteces
serunt et praeclara probitatis vestigia, quae imitaremur,
reliquerunt; nam longe facilior est atque certior per aliorum
maxime sodalium populariumque atque gentilium exempla
quam per praecepta et disciplinae leges hominum ad vir
tutem mimos alliciendi ratio. Porro Ragusinam urbem et
Graecis et Latinis litteris, ac si aliam Christiani orbis civi
tatem, excultam olim fuisse, nemo est qui ex veteribus
ejus monumentis non novit vel a narrantibus saltem patri
bus non acceperit, civesque ejus omni liberali disciplina cum
sacra, tum profana praeditos edendis in omni bonarum
artium genere lucubrationibus operam dedisse.
Etenim praeterquam quod egregio a natura instructi
ingenio Ragusini cives, ut non facile sit sine ullo prorsus
acumine reperire hominem, qui sub mitissimo hoc caelo in
lucem prodiit, ad quamcumque vel ingenuam vel etiam il
liberalem artem se conferant, in eadem excellentes evadunt;
ut facilius humanarum divinarumque rerum cognitionem
adipiscerentur, exteras quoque regiones peragrare et ad in
signiora Europae gymnasia se conferre olim consueverant.
Hinc nonnullos Parisiis, Lovanii, Romae, Bononiae, Patavii

282

283

Louvainu, Rimu, Bologni, Padovi i na tim vrlo uglednim

uilitima nauavali kako duhovne tako svjetovne znanosti,
kako e se pokazati na odreenom mjestu.

studiis vacasse, atque in eisdem florentissimis gymnasiis

cum divinas, tum humanas litteras docuisse memoriae pro
ditum est, uti suis locis demonstrabitur.

I
doista, da su ti pisci koje smo spomenuli, stranci i
koje god narodnosti, moda bi stekli neko priznanje ovakvih
sudaca, a nikakvo ne stjeu jer su domai. U obiaju je,
naime, naega naroda da slavi djela stranih ljudi ne samo
ona plemenite vjetine nego i djela priprostih umijea,
premda nisu osobita i u svakom pogledu savrena; ako bi se
izdala vrlo dobra i savrena i u svim pojedinostima dotje
rana djela domaih ljudi, ne bi kod njih bila cijenjena. A
ja koji slijedim razum i istinu i koji sam navikao prezirati
krivi sud puka, ne trpim da na mene toliko utjeu ovakva mi
ljenja zemljaka, a da ne bih drao i mnogo ne cijenio vrlo
dobra djela pojedinaca i ostala djela, pa i priprostih umije
a, a najvie mi se ine dostojnima pohvale ona djela to su
ih napisali domai ljudi.

Et sane si ii ipsi, quos laudavimus, scriptores exteri essent

et alterius cujuscunque nationis, aliquam fortasse ab hujus
modi censoribus gratiam inirent, nullam profecto, quia po
pulares sunt. Etenim in gentis nostrae more positum est,
ut non modo lucubrationes et ingenuae cujusvis facultatis,
sed omnium etiam illiberalium artium opera ab exteris ho
minibus edita, quamvis non absoluta et undequaque per
fecta, in aliqua saltem laude ponant; si meliora, optima et
omnibus absoluta numeris a popularibus edantur, in nullo
sint apud illos loco. Ego vero, qui rationem ac veritatem
sequor et perversum populi judicium contemnere consuevi,
moveri me popularibus hujusmodi opinionibus non patior,
quominus magni faciam et in pretio habeam optimas cujusque lucubrationes caeteraque opera etiam illiberalia, et ea
maxime, quae a popularibus graphice elaborata, laude mihi
digna videntur.

ILIJA CRIJEVI
AELIUS CERVINUS
zvieni onaj i plodni um kojim je priroda iako ne
kima maeha, ali ovome zaista vrlo dareljiva majka
nadarila Iliju Crijevia, dubrovakoga vlastelina, kojega
moram s pohvalom spomenuti na prvom mjestu, kako to
trai obzir prema knjievnosti, nije on zanemario i ostavio
ga neobrazovanim i praznim, niti se njime sluio za lake
prihvaanje zlih navika to i jedno i drugo obiava initi
bezumnost veine nego ga je od rane mladosti i upravo
od djetinjstva i neprestano kroz cijeli vijek izobraavao
prouavanjem lijepih umjetnosti i svakom naukom slobod
nom i dostojnom plemenita ovjeka i kranina. U prvom
redu bavio se pjesnitvom postojano zaista i marljivo te se
tako u njemu odlikovao da je zasluio da se ubroji meu
prve pjesnike svoga doba, da bude tovan od najveih ljudi
i bude odlikovan najveim pohvalama. Mavro Orbini zove
ga izvrsnim pjesnikom, Nikola Gueti, onaj sin Vitov, vrlo

284

ublime illud ac fertile ingenium, quo natura, etsi aliqui

bus noverca, illi profecto munificentissima parens Ae
S
lium Cervinum Ragusinum patritium, qui primo loco, uti
litterarum ratio postulat, laudandus mihi est, donavit, non
neglexit ille incultumque ac desertum reliquit, neque eo ad
pravos mores facilius combibendos usus est, quod utrum
que plurimorum vecordia solet, sed ab ineunte aetate atque
a primis fere unguiculis et per omnem deinceps aetatem op
timarum artium studiis omnique liberali et digna homine
nobili ac Christiano disciplina excoluit. In primis autem
poeticae operam dedit assiduam certe et sollicitam adeoque
in ea excelluit, ut inter principes suae aetatis poetas nume
rari, a summis viris coli summisque laudibus efferri meru
erit. Maurus Orbinus excellentissimum poetam vocat, Ni285

znamenit s mnogo razloga, smatra Crijevia dostojnim naj

vee pohvale.

colaus Gozeus, ille Viti filius, multis nominibus clarissimus,

summa Cervinum laude dignum censet.

Naime meu brojnim prijateljima prvim je drao Julija Pomponija Leta, Salernitanca, kojega je takoer volio
vie od ostalih, svojega neko sudruga u Rimskoj akademiji,
iako po dobi daleko starijega.

Primum autem in amicorum numero habuit Julium

Pomponium Laetum Salernitanum, quem etiam prae caeteris dilexit, suum olim in Quirinali Academia socium, etsi
aetate longe majorem.

Njega1 hvali to je u Rimu otvorio kazalite i obnovio ve

neko naputeno izvoenje komedija i tragedija.

Eundem laudat, quod Romae theatra aperuerit et comoe

diarum atque tragoediarum usum jam olim antiquatum
instauraverit.

Napokon, da ne spominjem ostale ljude, iako odline u

svakoj plemenitoj nauci, ivio je u vrlo tijesnom prijatelj
stvu s Jeronimom Fracastorom, Veronjaninom, lijenikom,
pjesnikom, filozofom, astrologom, vrlo poznatim po cijelom
svijetu i zbog veliine imena i zbog izdanih djela, za kojega
se pripovijeda da se dopisivao sa svima uenim ljudima
svoga vremena. Od Fracastora je stoga dobio na dar ono
Lukrecijevo djelce popravljeno i izglaeno1
2, a o toj je stvari
Crijevi napisao elegiju i hvali prijatelja, slavna s mnogih
razloga, i zahvaljuje za primljeni dar.

Denique, ut missos faciam caeteros, etsi illustres omni li

berali disciplina viros, amicissime vixit cum Hieronymo
Fracastoreo Veronense, medico, poeta, philosopho, astrolo
go et nominis amplitudine et editis lucubrationibus toti
orbi notissimo, qui cum eruditis omnibus suae aetatis ho
minibus litterarum commercium habuisse perhibetur. A
Fracastoreo igitur dono recipit Lucretii opusculum emenda
tum illud et perpolitum; qua de re elegiam scripsit Cervi
nus laudatque amicum multis clarum nominibus atque pro
accepto munere gratias agit.

ALOJZIJE CRIJEVI
redovnik mljetski
ad bi trebalo da ugaam svojoj volji i eljama pri hva
ljenju slavnih ljudi u ovome popisu pisaca, najvie
bih pohvalio, i zaista nikoga radije od svih nego Alojzija
Crijevia ili Cervarija,* mua svakako i izvrsna zbog ue
nosti i vrlo glasovita po izdanim djelima i to bi me
moda vie potaklo na to ne samo ovjeka sunarodnjaka
nego takoer svoga roaka po ocu: jer i ja potjeem od nje-

ALOYSIUS CERVINUS
Monachus Melitensis
i genio votisque meis indulgendum mihi esset in laudan
dis in hoc scriptorum albo illustribus viris, plenissime
S
laudarem et neminem profecto ex omnibus libentius quam

1 Pomponija Leta
2 Misli na II. izdanje Lukrecijeva epa De rerum natura iz
god. 1500.
* Glasoviti povjesniar, hrvatski latinist iz Dubrovnika Ludovik (Alojzije) Crijevi Tuberon.

Aloysium Cervinum sive Cervarium, virum utique et doctri

na eximium et lucubrationibus editis celeberrimum et, quod
magis fortasse me moveret, meum non gentilem modo, sed
etiam agnatum, quandoque ab Aloysio ejus avo ipse quoque
genus duco per Martolizam, ejusdem Aloysii filium, meum
tritavum et hujus, de quo agimus, Aloysii patruum. Sed

286

287

gova djeda Alojzija, i to po svojem ukundjedu Martolici,

sinu toga Alojzija, a stricu ovoga Alojzija o kojemu govori
mo. Ali jer moram, kako sam na poetku obeao, u pripo
vijedanju pokazati ne samo vrline nego i mane pisaca koje
ovdje spominjem, smatrao sam da mu moram neto odu
zeti od najviih pohvala jer ima u njegovim djelima dodue
onoga to se moe veoma pohvaliti, ali ima i neega to se
moe pokuditi: naime ona neobuzdana sloboda koju je la
koumno prisvajao, da svata pie i o najuglednijim muevi
ma, pa i o rimskim papama, i prlja njihov dobar glas, u
emu je preao ba sve granice umjerenosti. Stoga u nje
gova djela, kako dolikuje istinitu i nepristranu piscu, iskre
no i po redu opisati crpei podatke iz javnih arhiva, iz spisa
njegova samostana i jo iz njegovih djela.
Zavrivi u Parizu studije na koje se dao, vratio se ku
i; i da uini po volji majci (jer se ini da mu je otac
umro dok je on boravio u Parizu), zaruio se, kako pripovi
jedaju, s plemenitom djevojkom iz porodice Guetia, zva
nom Jelua ili Jelena. Ali dakako, jer je bio i mladi i za
runik, a osobito jer se vratio iz Francuske gdje se moda
obino mijenja iz dana u dan i dnevno se sve elegantnija
izmilja duhom naroda vrlo domiljata u njezinu pronala
enju oblaio je modernije kieno odijelo i dugo do gleanja, a koje se zato jako razlikovalo od uobiajenoga do
maeg. Tada su naime kod vlastelina bile u obiaju dulje
haljine do sredine golijeni, i ne due. Cim je izaao na trg
obuen u ovo dugo i po novom kroju iskieno odijelo, obra
tio je na sebe panju svih, a starije je, koji obino sve no
votarije tumae na loije, i uvrijedio. Ve je bio gizdavi
mladi svima na jeziku i, kako to obino biva, jedni pristajahu uz njega, a drugi ga osuivahu kao zaetnika pogubne
novotarije. Ali to bijahu sudovi neslubenih ljudi koje je on,
inilo se, prezirao i rijeima i djelima i svoje je kritiare
izrugivao duhovito i aljivo mnogo dana. A ova je mladieva
pustopanost, i nain vladanja i obrane, slobodniji nego je
opravdano, sve vie i vie razjarivala starije. Stvar se dakle
raspravljala u dravnom vijeu koje se zove Malo vijee, i
s jedne i s druge strane raspravljena ovako je napokon
svrila: slubenom presudom i, kako kau, u sudnici pred
sucima bilo je Tuberonu svueno ono odijelo i podrezano;
288

quia, uti initio pollicitus sum, non solum virtutes, sed etiam
vitia, quos hic commemoro, scriptorum narranti mihi dete
genda sunt, a summis laudibus non nihil detrahendum pu
tavi, cum in rebus ejus gestis est quidem, quod multum
laudes, sed sunt et aliqua, quae vituperes: effraenata nem
pe illa licentia, quam sibi temere arrogavit, quidvis de viris
etiam principibus ac Romanis Pontificibus scribendi eorumque famam villicandi, qua in re omnes profecto modestiae
fines egressus est. Res itaque ejus gestas, uti candidum
scriptorem et a partium studio alienum decet, sincere et
ex ordine describam ex publicis tabulis, ex ejus coenobii
monumentis ac etiam ex ejus scriptis haustas.
Absoluto Parisiis studiorum, quibus se tradiderat,
curriculo, domum reversus est, utque matri morem gere
ret (nam eo adhuc Parisiis agente pater ejus obiisse vide
tur), nobilem puellam Gozeae, ut ferunt, familiae, Jelusiam
seu Helenam nomine sibi despondit. At vero, quia et juve
nis, et sponsus, et praesertim ex Gallis reversus, ubi in dies
vestitus ratio mutari solet et elegantior quotidie excogitari
nationis genio in iis excogitandis solertissimae, novam comp
tioris formulae et ad talos demissam adeoque a patrio
more longe abhorrentem vestem induit; tunc enim ad medi
as usque tibias, nec longiores togae patritiis viris in usu
erant. Ut primum prolixam illam vestem et novo ritu comp
tam indutus in forum prodiit, omnium in se oculos conver
tit et seniorum, qui omnia nova in deteriorem partem inter
pretari solent, etiam offendit, jam in ore omnium versaba
tu r comptulus juvenis et, ut fieri solet, alii ab eo stabant,
alii ut perniciosae novitatis authorem damnabant. At haec
privatorum hominum erant judicia, quae ipse et verbis et
factis contemnere visus est, censoresque suos per multos
dies salse et facete ludere sustinuit; quae tamen juvenis
licentia et liberior justo agendi et se tuendi ratio senioribus
magis magisque stomachum movit. Res igitur in Publicis
Comitiis, quae Minora appellantur, agitata et in utramque
partem excussa hunc tandem exitum habuit: publica authoritate et, ut ajunt, in Praetorio coram arbitris detracta illa
19

H rvatski latinisti II

289

osim toga mu je odreena globa da se takvom odjeom, ili

slinom, vie ne bi sluio. Taj se postupak Tuberona vrlo
duboko kosnuo: duboko se naime usadio bol u njegovoj dui
zbog nanesene mu uvrede. A kako ni na kakav nain nije
mogao pregorjeti gorinu sramote, izmolivi od zarunice
pristanak da ue u samostan, sam ode u dobi od dvadeset i
pet godina u samostan svetoga Andrije, podignut neko od
obitelji Crijevia na nekom malom otoku nedaleko od Elafita,4 i ondje je prigrlio redovniki ivot po pravilu svetoga
Benedikta 1484. godine, a slijedee je godine poetkom
mjeseca kolovoza poloio po obiaju redovnike zavjete.
Ali ovim mojim pohvalama ovjeka, koji se udaljuje od
kranskih uredaba, pisanim osjeajnim perom, ne treba
uope pridavati vanost, otkako je bilo odreeno 1734. go
dine vrlo pravednim crkvenim sudom, da samo djelo ne do
lazi vie u ruke ljudi koji se brinu o vjeri i istini, budui da
je odlukom svete kongregacije kardinala, koja se nazivlje
Ab Indice (za Indeks), zaplijenjeno i uneseno u Indeks
igosanih odnosno zabranjenih djela.
Da ipak neto dodam i u obranu Tuberonovu, da se ne
ini kao da sam neraspoloen prema njemu, osobito jer
smatram potaknut sudom Crkve da treba odbaciti ove
njegove Komentare. Ali ja spominjem s najveim potova
njem samoga pisca koji je vrlo slavan u mnogom drugom
pogledu. Pisao je dakle Tuberon o onome o emu mu je
davao podatke Grgur Frankopan, kaloki nadbiskup, o
Maarima, Turcima i susjednim narodima; o papama pak
koje je napadao, i o dogaajima u Italiji pisao je to god se
irilo glasinama koje esto izmiljaju la umjesto da iz
nose istinu i to je god govorkanjem puka dopiralo do
njega koji je boravio daleko. Kad je pak to napisao, opazio
je da je bio zanesen prevelikom lakovjemou o stvarima i
bio lakovjerniji u vjerovanju pukom pripovijedanju nego
je prlvo, i da si je zato pribavio mrnju mnogih. Zbog toga
je on sam smatrao ovo djelo, izraeno s mnogo truda, ma-

Tuberoni vestis fuit et succisa; indicta praeterea illi multa,

ne ea vel simili amplius uteretur. Eam ob rem angore quam
maximo affectus est Tubero, alte enim ex illata sibi contu
melia in animo ejus dolor insedit, cumque nulla ratione pos
set ignominiae acerbitatem decoquere, exorata sponsa, ut
in monasterium ingrederetur, ipse annos natus XXV ad Di
vi Andreae coenobium, a Cervina familia olim erectum in
parva quadam insula non procul ab Elaphitis, se contulit
ibique religiosam vitam sub Divi Benedicti regula amplexus
est anno MCCCCLXXXIV et sequenti anno initio Sextilis
mensis votorum religione se pro more illigavit.
Sed hae laudes hominis a Christianis institutis abhorrentis
sensu et calamo scriptae nihil prorsus faciendae, cum aequis
simo Ecclesiae judicio anno MDCCXXXIV cautum fuit,
ne amplius in manus hominum, qui religionis et veritatis
studio tenentur, perveniret Opus ipsum, utpote Sacrae Car
dinalium Congregationis, quae ab Indice appellatur, decreto
proscriptum et in proscriptorum seu prohibitorum Indicem
relatum.

4 Grko-latinsko ime za skupinu otoka izmeu Peljeca i

Lapada kod Dubrovnika; najvei su meu njima Sipan, Lopudi
Koloep, a na jednom od manjih, Sv. Andriji, nalazio se spome
nuti samostan.

Ut autem aliquid etiam ad Tuberonis defensionem addam,

ne infensus ei videar, cum praesertim Commentaria haec
ejus improbanda quidem censeam Ecclesiae judicio permo
tus; at veneratione quam maxima authorem ipsum prose
quor aliis multis nominibus clarissimum. Scripsit itaque
Tubero, quae illi a Gregorio Fragepano Colociensium ponti
fice subministrabantur de Hungaris, Tureis finitimisque
populis; de Pontificibus autem, quos male habuit, rebusque
in Italia gestis quaecumque fama vulgabatur, quae saepe
falsa pro veris comminiscitur, et ad eum longe agentem
vulgi sermone deferebantur. Postquam vero litteris illa man
davit, animadvertit se nimia rerum credulitate captum et in
credendo vulgi sermonibus justo faciliorem fuisse atque
adeo multorum invidiam sibi parasse; propterea ille ipse
hoc opus, multo labore lucubratum, luce minus dignum
censuit atque adeo ex eo secrevit in lucem emittenda,
quae mox laudabimus, et jam sine ullius offensione typis

290

291

nje vrijednim da se izda i zato je iz njega izluio ono to

treba izdati, a to emo naskoro spomenuti, i to je ve pre
dano u tisak bez vrijeanja bilo koga i pribavilo mu je vrlo
veliku hvalu; ostalo bi moda osudio na oganj ili uinio da
se na neki drugi nain izbrie, da nije to djelo dolo cjelo
vito u ruke prijatelja i ve iz toga bili nainjeni mnogi pri
jepisi; djela naime, kakva god ona bila, ili dobro ili loe pri
reena, kad jednom dospiju u tue ruke, nisu vie u naoj
vlasti, ako im elimo dijelove izvaditi i unititi. Neka nitko
ne misli da sam ja to sluajno izmislio za obranu Tuberonovu: da tako vjerujem, vode me naime tako sigurni dokazi
da e svaki razborit ovjek, ako ih prosudi, pristati lako uz
moje miljenje.

emissa sunt maximamque ei laudem pepererunt, caetera

forte igni damnasset vel alio quocumque modo oblitterasset,
nisi antea integrum hoc opus in amicorum manus pervenis
set, et multa jam inde exemplaria facta fuissent; lucubra
tiones enim, quaecumque illae sint, sive recte sive male
editae, si semel in aliorum manus inciderint, non sunt am
plius in potestate nostra, si eas supprimere et abolere ve
limus. Nec id quidem a me ad Tuberonis defensionem te
mere excogitatum quisquam existimet; argumentis enim
adducor, ut ita credam, adeo certis, ut cordatus vir quisque,
si ea perpendat, in meam facile descendet sententiam.

ANDREAS CIUBRANOVICH)
ANDRIJA UBRANOVI

zdao je ilirsku pjesmu pod naslovom Jeupka pomi

ljajui na ime kojim ga je bila nazvala odlina gospoa.
Zatim je prijateljima i svojim zatitnicima, ljudima uenima
i osobito vjetima toj umjetnosti, dao na uvid svoje djelce;
kad je vidio da ga svi hvale i u zvijezde kuju, nije sigurno
da li se vratio zanatu, ali je sigurno da se ipak sav posvetio
pjesnitvu i da je napisao mnogo drugih pjesama koje su
propale zbog nebrige naih predaka. Sauvana je pjesma
Jeupka o kojoj sam govorio a sastoji se od 158 kitica5:
doista, ako bi tono prosudio ili blistavost rijei, ili dubinu
misli, ili kompoziciju, melodioznost, ritam i eleganciju
pjesama, pomislio bi da bi jedva moglo nastati taiko neto,
a nita bolje; da bi i savrenim pjesnicima bilo teko izraziti
prikladnim rijeima i primjerenim sadrajem ono to je on
izrazio. Zato se nisu stidjeli ni najslavniji nai pjesnici Ivan
Gunduli i Junije Palmoti potpune njegove strofe uvrstiti
u svoje spjevove pa su ti najvei ljudi jasno pokazali da to
liko cijene Andrijine pjesme koliko je Vergilije cijenio pje
sme Enija i Lukrecija.
Jeupka ima zapravo 155 kitica.
292

oematium edidit Illyricum Aegyptiam alludens ad no

men, quo eum matrona appellaverat, inscriptum. Cum
amicis deinde ac patronis suis, viris doctis et ejus artis
egregie peritis de lucubratiuncula sua communicavit, quam
cum probari ab omnibus summisque laudibus efferrib>vidis
set, utrum in officinam deinceps redierit, incertum, certum
tamen est illum poesis studio se totum dedisse et multa
edidisse alia poemata, quae majorum incuria periere. Aegyp
tia, de quo diximus, poematium superest CLVIII metris
constans: certe si vel verborum nitorem, vel sententiarum
gravitatem, vel carminum rationem, numeros, modos ele
gantiamque perpendas, vix aliquid tale, melius fieri nihil
posse putabis, ut aptis verbis et ad rem accomodatis ea,
quae ille feliciter expressit, consummatis etiam Poetis dif
ficile fuerit exprimere. Hinc celeberrimos nostrorum poeta
rum Joannem Gundulam et Junium Palmottam non puduit
integra ejus carmina suis inserere poematibus, ut inde pa
lam facerent summi illi viri eam se Andreae carminum ra
tionem habuisse, quam Ennii atque Lucretii carminum ha
buit Virgilius.

a) corr. ex Cibranovich
b) corr. ex efferre
293

CVIJETA ZUZORI

FLORIA DE ZUZORIS

bino ugledni ljudi nastoje da se u perivoje, u trijemove

za slike i u zgrade, na samom ulazu i u predvorju, sta
ve ili umjetniki izraene slike ili kipovi, nainjeni vjetom
rukom, ili drugo znamenito umjetniko djelo, da bi te
krasne stvari odmah na ulazu upale u oi onima koji dolaze
i zaokupile im panju; stoga se dogaa da su ushienima i
zadivljenima i ugodnou obuzetima divni i ugodni ostali
dijelovi mjesta iako neki uope nisu vrijedni divljenja.
Upozoravam da sam i ja to uinio, ne dodue namjerno,
nego sluajno, iznosei po redu slavna imena uenih ljudi,
ja koji prikazujem na poetku ovoga drugoga sveska kao
na ulazu stvar vrlo lijepu: naime ime pjesnikinje i odline
gospoe koju sada upravo moram hvaliti, ime neko ukras
svoje domovine, a kasnije na slavu svim buduim pokolje
njima. Cvijeta Zuzori bila je neko vrlo poznata ne samou
Dubrovniku nego gotovo u cijeloj Italiji pjesnikom slavom
koju sada poinjem hvaliti. Neu spominjati ljepote usta,
krasote lica, ma koliko se prialo da je bila ureena ljepo
tom do divljenja, neporono vladanje i ednost po kojoj,
ini se, da je treba staviti za uzor odlinim gospoama svih
vremena, da bi njoj s pravom mogao pripisati ono mjesto
pjesnika:

olent principes viri in pomariis, in pinacothecis aedibus

que operam dare, ut in aditu ipso atque vestibulo vel
S
tabulae graphice depictae, vel signa docta manu efficta, vel

Uz nju kao suuenicu ili uz nju kao uiteljicu

bila bi uenija, Sapfo, i ujedno stidljiva.
(Marcijal, Epigrami, knj. X, 35, 1516),
neu spominjati ona umijea kojima se bavi enska rev
nost, osobito slikarstvo u koje se izvrsno razumjela, to joj
je bilo zajedniko s mnogima, i nije, naime, tako teko nai
ene i lijepe, i edne, i marljive, osobito plemkinje. Pohvalit
u ono to je osobito, to je bio njezin vlastit ures, i to
da tako kaem ne pripada enama.I
I doista u njoj bijae priroene nadarenosti u lakom
sastavljanju stihova, duha okretna i otra, te se inilo da
je odgojena u krilu Muza. Pripovijeda se da su njezini
epigrami, kojoj se pjesnikoj vrsti najvie veselila, graeni
294

aliud insigne artis opus locetur, quo nempe aspectum ade

untibus statim in propylaeo0) speciosae res illae ad oculos
veniant eorumque animum occupent; fit enim inde, ut atto
nitis et in admirationem jam traductis atque voluptate
affectis caeterae loci partes, etsi quaedam non omnino
admirandae, admirationi sint ac voluptati. Id a me, ne cogi
tante quidem sed casu et ex ordine illustria doctorum homi
num nomina referente jam factum adverto, qui in alterius
bujusce tomi initio, quasi in limine rem admodum speciosam
doctissimae scilicet poetriae lectissimaeque matronae, quae
se mihi laudandam offert, nomen, suae olim patriae orna
mentum, seculis deinceps omnibus praedicandum exhibeo.
Floria de Zuzoris olim non modo Ragusii, sed in tota fere
Italia poeticae artis laude notissima ea est, ad quam laudan
dam aggredior. Neque vero oris ejus pulchritudinem et
vultus venustatem, quamvis specie ad miraculum exculta
fuisse perhibeatur, non castos mores atque pudicitiam, qua
omnium seculonum matronis in exemplum proponenda vide
batur, ut illud poetae illi merito ascripseris
Hac condiscipula vel hac magistra
Esses doctior et pudica, Sappho.
(Mart. Lib. X, Epigr. 5, 1516),d)
non artes illas, in quibus muliebre studium se exercet, prae
sertim ceu pingendi, quam eximie profitebatur, commenda
bo, id illi cum multis commune; neque enim adeo difficile
est et pulchras et pudicas et industres mulieres, praesertim
matronas, reperire. Quod singulare, quod proprium decus
ejus fuit et ad mulieres, ut ita dixerim, non pertinens, illud
laudabo.
c) corr. ex Popylaeo
d) corr. ex IX, Epist. 32
295

tako elegantnim stilom, zainjeni tako duhovitim mislima,

da bi i kod mukarca i vrlo vjeta pjesnika jedva to takvo
poelio. Ako se zatim nau u eni okretan i bistar um i iz
vrsna obrazovanost, birano i njegovano bogatstvo izraza,
pribavljaju joj veliko divljenje svih i sasvim zasluenu
naklonost. Doista, nitko ne trai od toga spola da se bavi
knjievnou, nitko ne eli od njega koji se po opem sudu
svih upuuje igli i preslici umjesto knjizi, tkalatvu umjesto
koli; stoga se misli, ako se ena bavi knjievnou, da igra
ulogu mukarca podigavi se iznad poloaja spola. Zaista je
u Cvijeti zasjala ona snaga nadarenosti, ona ljubav prema
knjievnosti i vrsnoa pjesnikoga dara, ona vjetina u ple
menitim umijeima, da bi se trebalo diviti ako bi se nala
u mukarcu, pa i neprekidno predanu knjievnom radu. Po
tome e lako razabrati zato si je pribavila u ono doba
udivljenje i naklonost najveih mueva i zasluila takoer
da se slavi uz najvee pohvale.

Etenim ingenio erat facili ad condendos versus, promp

to, acuto, ut in Musarum sinu educata videretur. Epigram
mata ejus, quo carminis genere maxime delectabatur, stylo
adeo eleganti confecta, adeo argutis conclusa sententiis fe
runtur, ut vix in viro atque poeta exercitatissimo aliquid
tale desiderares. Porro docile ac perspicax ingenium, insig
nis eruditio atque elegans cultaque dicendi copia in muliere
si reperiantur, magnam profeoto illi omnium admirationem
et benevolentiam jure merito conciliant. Enim vero littera
rum studia in eo sexu nemo exigit, nemo desiderat, qui
co m m u n i o m n iu m judicio pro libris ad acum et colum, pro
schola ad textrinam amandatur; hinc si litteras colat mulier,
supra sexus conditionem elevata virum agere creditur. Sane
in Floria ea vis ingenii, is litterarum amor et poeticae facul
tatis praestantia, ea bonarum artium peritia enituit, ut, si
in viro etiam assiduis studiis addicto reperiretur, admira
tioni esset. Hinc facile intelliges, quare summorum ea aetate
virorum et admirationem et benevolentiam sibi conciliaverit
merueritque summis etiam laudibus celebrari.

FRA JURAJ DRAGISI

reda Male brae

FRATER GEORGIUS BENIGNUS

Ordinis Minorum

odio se, dakle, u Kraljevini Bosni, u mjestu zvanom od

stanovnika domaim imenom Srebrenica, po emu se
R
i sada zove Bosna Srebrna (jer se argentum ilirski kae
srebro), to e se naskoro dokazati nekim pisanim izvorima.
I nazvan je imenom Juraj, krivo ga Grgurom nazivlju Ughelli, Pirri, Wadding, Mongitore. Da naime ne spominjem dubro
vake pisce, doista je sam sebe u svojim pismima i u ispra
vama, koje je potpisivao kao biskup i koje jo sada postoje,
nazivao samo imenom Juraj, tako da uope nema nikakva
razloga sumnjati o njegovu imenu. Ughelli ga naziva Benig
nus meu biskupima Caglia, naziva ga Benignus meu bisku
pima nazaretskim6, njega kojega svi drugi nazivaju Benig
nus, a i on sam sebe tako nazivlje i u spisima i u ispravama.
I ispravno je uzeo ba takvo latinsko prezime on koji se
Dragiia je papa 1507. imenovao biskupom u gradu Cagli,
a 1512. nadbiskupom Nazareta sa sjeditem u Barletti.
296

in Regno Bosniae, loco ab incolis vernaculo nomine

Srebarniza nuncupato, unde Bosnia Argentina nunc
Ietiamtaque
nuncupatur (nam argentum Illyrice srebro dicitur)
natus est, quod mox nonnullis monumentis probabitur. Et
quidem Georgio nomine appellatus est, quem perperam
Gregorium vocant Ughellus, Pirrus, Waddingus, Mongitorius.
Ut enim Ragusinos scriptores praetermittam, certe ipse se
in scriptis suis ac in diplomatibus, quae Antistes signavit,
et adhuc extant, non alio quam Georgio nomine appellat, ut
nulla omnino de ejus nomine dubitandie> ratio appareat.
Ughellus Benignum inter Callienses, Benignum inter Naza
renos, quem alii omnes Benignum, et ipsemet cum in scrip
tis, tum in diplomatibus se cognominat. Et recte quidem
e) corr. ex dubitandio
297

ilirskim prezimenom zvao Dobroti (a ova se obitelj za sa

mostalnosti kraljevstva ubrajala meu tri [ugledne] bosan
ske). A dok je bio u Firenci, primljen je od plemenita mua
u obitelj roda de Salviatis te je obiavao katkada ovo ste
eno prezime dodavati djedovskom. Poto je italac ukratko
obavijeten, prijeimo na njegova djela i na to kako pripa
da Dubrovanima.
I tako je fra Juraj Dragii Salviatus jo kao djeak,
izbjegavi turski bijes, doao u Dubrovnik kao mnogi dru
gi slavni bosanski ljudi, i prigrljen dobio graansko pravo,
po emu je i od vrnjaka svojih uvijek smatran i sam
htio da ga smatraju Dubrovaninom, a i nije naime pozna
vao druge domovine osim Dubrovnika. I tako mi se inilo
da ga valja s pravom pribrojiti dubrovakim graanima,
kako mu je samom bila elja, i unijeti u ovaj popis. Da je
kao djeak doao u Dubrovnik, sam svjedoi u predgovoru
djela Nebeski duhovi, upuenog dubrovakom Senatu, i tu
navodei razloge svoje ljubavi prema ovom gradu ima
ovo: Po prirodi smo, naime, od kolijevke navedeni i prisi
ljeni da volimo mjesta na kojima smo kao djeca puzali.

Latinima ejusmodi cognomen usurpavit, qui Illyrico cogno

mine Dobrotich (quae familia incolumi regno inter tres
Bossinatum censebatur) audiebat; at dum Florentiae esset,
a nobili viro Salviatae Gentis in familiam receptus, avito
adscitum hujusmodi cognomen addere aliquando consue
verat. Lectore de his breviter admonito, ad res ejus gestas
et qua ratione ad Ragusinos pertineat, aggrediamur.
Itaque frater Georgius Benignus Salviatus puer admo
dum Turearum saevitiam fugiens, Ragusium, ut alii multi il
lustres ex Bossinatibus viris, delatus est et civitate donatus,
unde Ragusinus et ab aequalibus suis semper habitus est et
ipsemet haberi voluit, neque enim aliam praeter Ragusium
patriam novit; adeoque Ragusinis civibus, ut ipsi in optatis
erat, merito accensendus et in hoc album referendus mihi
visus est. Quod Ragusium puer venisset, ipse testatur in
praefatione operis, quod De coelestibus spiritibus inscripsit
ad Ragusinum senatum, ubi amoris sui erga hanc urbem
causas indicans haec habet: Natura enim in cunabulis
nostris afficimur et loca diligere cogimur, in quibus pueri
reptavimus.

IGNJAT UREVIC

IGNATIUS GEORGIUS

redovnik mljetski

Monachus Melitensis

ko je ikada tko od smrtnika potovao prijateljice Muze,

ako je tko s njima ugodno prijateljevao i naslaivao
A
se knjievnou iznad ostalih stvari, to je svakako bio Ignjat

i quis unquam mortalium amicas coluit Musas, si quis

jucunde cum illis conversatus est et litterarum studio
S
prae rebus caeteris oblectatus, is profecto fuit Ignatius

urevi kojega poinjem hvaliti, makar manje nego bi mu

priliilo, jer dostojanstvo toga ovjeka nadilazi svaku dunu
hvalu. On je htio da se znanstvenim radom bavi danju i
nou, da bude njime zaokupljen na ladanju i na putu, u
emu zaista nije nikada poznavao nikakve mjere. To, osim
to su zapazili i iznijeli na vidjelo i njegovi sudrugovi i svi
graani, posvjedouje mnotvo pisanih djela to ih je izdao,
raznolikost, uenost, stilska dotjeranost, da je takoer zbog
prekomjernoga posla, dugo pritijenjen slabim zdravljem,
napokon umro prenaglom i nenadanom smru, izmuen i
iznemogao od rada.
298

Georgius, quem laudare infra dignitatem tamen, cum viri

dignitas omne laudationis officium excedat, instituo. Hic
studia noctesque diesque secum versari, rusticari secum ac
peregrinari voluit, in quibus nullum plane unquam modum
agnovit. Id praeterquam quod tam sodalibus ejus, quam
universis civibus perspectum est atque manifestum, lucu
brationum ab eo editarum copia, varietas, eruditio, elegan
tia testantur, ut etiam ex immoderato studiorum usu adversa
diu valetudine afflictus, tandem praepropera morte ac re
pentina studiis confectus et enectus interierit.
299

MARIN DRI

MARINUS DARSIUS

uze, osobito ilirske, koje je kao djeak zavolio, nasta

vio je revno tovati i kad je postao mu i posveen
M
za sveenika. Zato je, kako je bio vrlo okretna duha u pjes

usas, praesertim Illyricas, quas puer adamaverat, vir

M
etiam factus et sacerdos inauguratus studiose colere
perexit. Hinc, ut ad poesim facillimi erat ingenii, multa

nitvu, napisao mnoga djela izraena ilirskom pjesmom

koja su se sauvala, druga su moda propala. Umro je oko
1580. godine od Spasenja ovjeanstva.
A imamo jo ova potpuna njegova pisana djela: 1) pa
stirsku igru nazvanu Tiretia, dranu i sada u velikoj cije
ni kod uenih ljudi zbog elegancije stihova i izraza i dubine
misli. Nju je napisao jo kao mladi jer je u Etruriji, kojoj
je blizu Tirensko more, zavolio djevojku moda imenom
Paulu. Prigodom pira Vlaha Dria, kako smo prije primi
jetili, bila je izvedena godine 1548. Mavro Vetranovi, koji
je tada ivio kao pjesnik velika imena, bio je smatran
piscem igre: nitko nije, naime, mogao zamisliti da ju je na
pisao Dri, jo mladi, jer nitko do tada nije upoznao snagu
njegova talenta i zato nipoto nije mogao izbjei da bude
potvoren zbog plagijata, pa se na to sam tui u stihovima
pisanim Sebastijanu Gunduliu. Ali je Vetranovi, ovjek
ugledan i poboan, velikoduno posvjedoio izdanom pjes
mom, i proirenom meu narod, da ona igra nikako ne pri
pada njemu i mnogim ju je razlozima osigurao Driu kao
pravom piscu, kao to je doista bilo.

scripsit, quae extant Illyrico carmine lucubrata ab eo opera,

alia forte perierunt. Circa annum reparati hominis MDLXXX
e vivis excessit.
Hasce autem ejus lucubrationes adhuc integras habe
mus: 1. bucolicam comoediam, Tyrrhenam inscriptam, ob
carminis verborumque elegantiam sententiarumque pondus
magno nunc etiam in pretio habita ab eruditis. Eam adhuc
juvenis lucubravit, quod puellam, forte Paulam nomine, in
Etruria, cui proximum est Tyrrhenum mare, adamasset.
Occasione nuptiarum Blasii Darsii, quod supra a nobis
observatum est, in scenam producta fuit anno MDXLVIII.
Maurus Vetranus, qui tunc vivebat magni nominis poeta,
creditus est comoediae author; nemo enim facile sibi in
animum inducere poterat a Darsio admodum adolescente
lucubratum; nemini quippe adhuc vis ejus ingenii perspecta
erat, adeoque plagiarii notam effugere minime poterat; qua
de re ipse versibus ad Sebastianum Gundulam scriptis con
queritur. At Vetranus, vir gravis et religiosus, carmine edito
et in vulgus producto ingenue testatus est poema illud ad
se nihil pertinere multisque rationibus Darsio legitimo, uti
res erat, authori vindicavit.

IKO MENETI
SIGISMUNDUS MENZIUS
rije sam s pohvalom spomenuo Ivana Gundulia, Franova sina, prvaka meu svima pjesnicima koji su gajili
P
ilirske Muze, a to je ope miljenje svih uenih ljudi. A do
ista zaetnik ilirskog pjesnitva i uitelj na ijim su se pjes
nikim naelima odgojili svi ostali pjesnici, a kojega sada
moram s pohvalom spomenuti, jest iko Meneti, sin
imunov, ovjek vlasteoskog roda i vrlo slavan ugledom
staroga plemstva, s pukim nadimkom Vlahovi. Kad je
naime vidio da uope ima malo ilirskih pjesnika i da su oni
300

oetarum omnium, qui Illyricas coluere Musas, principem

Joannem Gundulam, Francisci filium, quae communis
P
doctorum omnium sententia est, supra laudavi; at vero Il
lyricae poeseos parens ac praeceptor, cujus nempe prae
ceptis caeteri omnes instituti sunt poetae, laudandus mihi
in praesentia est Sigismundus Menzius, Simonis filius, se
natorii vir ordinis et antiquae nobilitatis splendore claris
simus, vulgari cognomento Vlahovich. Cum enim vidisset
301

vrlo nevjeti i nedotjerani, dao se sav na itanje latinskih

pjesnika, da odande crpe pravila koja treba dati svojim
nasljednicima koji se budu bavili pjesnitvom. Meneti je
doista sretno zahvatio to podruje; naime talentom, po
kojem je bio snaan, i neprekidnom vjebom dovinuo se
do takve pjesnike slave da je ne samo stekao sebi
besmrtan glas kod potomaka nego je takoer, to je naj
vie elio, nosio lu pred ostalim dubrovakim pjesnicima,
koji su se povodili za njim, i uputio ih u najbiranije pjes
niko umijee. Ovo su djela to ih je ostavio potomstvu
na itanje: Ljuvenih pjesama est knjiga, Knjiica pjesama
Isusu koji visi na kriu. Postoje u samostanu sv. Jakova
dva sveska njegovih djela koja sadre razliite pjesme.
Ardelio Delia Bella navodi ga u svome rjeniku. Dinko
Ranjina, vrlo profinjen pjesnik, napisao je vie epigrama i
epitafa u hvalu Menetiu, zove ga najvrsnijim pjesnikom
i kae da se ilirska poezija s njime rodila i s njime takoer
propala, i da njemu vraaju dug svi koji su postali slavni
u tome umijeu. Isti Ranjina u pismu upuenom Mihu
Menetiu tvrdi da je Meneti bio vrlo odan Platonu, jer
je bio i pjesnik i filozof. Ignjat urevi u spisu Biljeke
poprauje pohvale Menetiu ovom biljekom: iko
Meneti, prvak meu ilirskim pjesnicima, po dobi vrnjak
Dora Dria, naime oba su bili na vrhuncu stvaralake snage
poetkom 1500. godine. Usudio bih se jednoga od ovih
nazvati Petrarkom, drugoga Boccacciom ilirskog pjesnitva;
naime i biranost izraza, i nepatvoreni patos i ljupkost misli
istie se posvuda kod njih. Sam urevi misli da je na
Meneti umro 1501. u dobi od etrdeset i etiri godine,
a da je to posve krivo, oito je iz spisa u dravnom arhivu
od kojih imam kod sebe prijepis, a koji navode da je isti
iko Meneti bio iv dne 17. srpnja 1510.

Illyricos poetas paucos omnino esse eosdemque satis rudes

atque inelegantes, Latinorum poetarum lectioni totum se
tradidit, ut inde praecepta hauriret posteris suis, qui poeti
cae operam darent, tradenda. Feliciter profecto eam provin
ciam suscepit Menzius, nam ingenio, quo plurimum valebat,
atque jugi exercitatione ad eam poeseos laudem pervenit,
ut non modo famam sibi apud posteros immortalem com
paraverit, verum etiam, quod maxime optabat, caeteris, qui
eum secuti sunt, Ragusinis poetis facem praeferens, eos ad
elegantissimam hujusmodi artem instituerit. Opera, quae
posteris legenda reliquit, haec sunt: Eroticorum libri sex,
Libellus ad Jesum in Cruce pendentem. Extant in Sanjacobeo
monasterio ejus opera, volumina duo, quae varia continent
poemata. Laudatur ab Ardelio Dellabella in Lexico. Domini
cus Araneus, poeta elegantissimus, plura in Menzii laudem
scripsit epigrammata et epitaphia, excellentissimum illum
poetam vocat aitque Illyricam cum eo poesim exortam
cum eo pariter occidisse et quicumque excellentes ea in arte
evaserunt, illi acceptum referre. Platoni addictissimum fuis
se, nam et philosophus et poeta fuit, idem Araneus testatur
in Epistola nuncupatoria ad Michaelem Menzium. Ignatius
Georgius in Adversariis hoc elogio Menzii laudes prosequi
tur: Sigismundus Menzius inter poetas Illyricos primus,
aetate coaevus Georgio Darsio, nam ineunte anno MD uter
que floruit. Ausim ex his alterum Petrarcham, Boccaccium
alterum Illyricae poeseos appellare, nam et elegantia idiomatis et inelaboratum pathos atque sententiarum suavitas
in ipsis passim eminet. Idem Georgius obiisse putat Men
zium nostrum anno MDI, natum annos XLIV, quod omnino
falsum esse constat ex tabulis in publico tabulario descriptis,
quarum apud me apographon, qui eundem Sigismundum
Menzium in vivis agentem exhibent die XVII Julii anno
MDX.
STEPHANUS GRADIUS

STJEPAN GRADI
daleko svjetliji primjer svoje ljubavi prema domovini,
kad je ona nakon onoga vrlo velikoga potresa koji
A
se zbio 67. godine prologa stoljea, leala oborena u prah.

t longe luculentius suae erga patriam charitatis, cum

ex maximo illo terrae concussu, qui accidit anno supe
A
rioris seculi LXVII, solo prostrata jaceret, specimen dedit

302

303

dao je Gradi, to nije uinio zaista odlian graanin i

roen na dobro domovini da je uzdigne sruenu, opusto
enu i naputenu? Sam se obratio Aleksandru VII, zatim
Klementu IX, papama, posve iz vlastite pobude, i radio da
na neki nain pomognu Dubrovakoj Republici, izrazito
kranskoj, koja tada leae u prahu, izloena turskim napa
dajima i ostavljena gotovo bez svake nade. Isposlovao je
od Aleksandra da redovnice koje su pobjegle iz razorene
domovine budu primljene u samostan u Jakinu, a kad su
odluile da tu osnuju svoje sjedite i da prenesu dobra
samostanska iz Dubrovnika u Jakin, to bi bilo na vrlo
veliku tetu domovine, isposlovao je od Klementa da budu
vraene natrag, poto je izvrsno razloivi pobio tekoe
koje su iznijeli Ivan Nikola kardinal de Conti, nadbiskup
jakinski, i drugi. Kad su nai graani doavi u skrajnju
opasnost odredili poslanike, izabrane veim dijelom izmeu
redovnika, za gotovo sve vladare Evrope, da od njih izmole
neku pomo u svojoj nevolji, Gradi se pobrinuo da oni
budu poueni vrlo mudrim savjetima, da pravo i korisno
obave zadatak, i da se gotovo svaki pojedini opskrbi pis
mima papinim i diplomatskih predstavnika u Rimu na
njihove vladare. Jo postoji i uva se meu javnim spisima
neko njegovo vrlo ueno pisano djelo kojim propisuje
svojim sugraanima upute i nain kako e obnoviti i pobolj
ati stanje drave. Nagovorio je iste svoje sugraane da ne
ostavljaju staro sjedite i ne osnivaju novi grad, to su
mnogi lakoumno eljeli. I kako se ne bi inilo da ne sudje
luje u nekom poslu za unesreenu domovinu, poslao je iz
Rima graditelje i majstore zidare i klesare da obnove grad.
Da ne duljim, isputam ostalo to je uinio Gradi u ono
tuno doba i u jadnom stanju naih prilika, nastojei sluiti
i javnom i privatnom dobru svakoga, ne plaei se nikakva
truda.
Preveo Antun Djami

Gradius. Quid non egit egregius profecto civis et patriae bono

natus, ut afflictam, desertam, depositam erigeret? Ipse ad
Alexandrum VII, deinde ad Clementem IX, Summos Ponti
fices, adiit vel injussus egitque, ut Ragusinae Reipublicae,
apprime Christianae jacenti jam et Turearum insultibus
expositae et omni fere spe destitutae, opem quoquo modo
ferrent. Sacratae virgines ex eversa patria profugae, ut Anconae in monasterium reciperentur ab Alexandro, ut dimit
terentur, cum sedem ibi figere et, quod in maximum patriae
damnum cessisset, monasteriorum bona Ragusio Anconam
transferre constituissent, a Clemente difficultatibus, quas
Joannes Nicolaus Cardinalis de Comitibus, Anconitanus
antistes, aliique proposuerant, egregie explanatis, obtinuit.
Cum cives nostri in ultimo rerum discrimine constituti lega
tos ex coenobitis maxime delectos ad universos fere Europae
principes destinassent, opem aliquam suis calamitatibus
exoraturos, eosdem Gradius et sapientissimis praeceptis ad
munus recte utiliterque obeundum erudiendos et singulos
fere Pontificiis ac oratorum, quif> Romae erant, ad suos
principes litteris instruendos curavit. Extat adhuc et inter
publica) monumenta servatur doctissima quaedam ejus lucu
bratio, qua reparandae ac in melius mutandae Reipublicae
civibus suis formam rationemque praescribit. Author iisdem
civibus suis fuit, ne antiqua sede relicta novam, quod temere
multi in votis habebant, urbem conderent; et ne aliqua in
parte afflictae patriae deesse videretur, architectos fabros
que caementarios ac lapicidas Roma misit, qui urbem insta
urarent. Caetera, ne longior sim, omitto, quae luctuoso illo
tempore miseroque rerum nostrarum statu egit Gradius, qui
publicis ac privatis cujusque commodis servire nullo deter
ritus labore studuit.

f) corr. ex quae
g) corr. ex pubblica
304

20 Hrvatski latinisti II

305

RUER JOSIP BOKOVI

ROGERIUS JOSEPHUS BOSCOYICH
(1711-1787)

okovi je jedna od najznaajnijih linosti u evropskom

znanstvenom svijetu 18. stoljea. Po svojoj je djelat
B
nosti bio mnogostran: matematiar, fiziar, astronom,
geodet, arheolog. diplQmat.TtatSski- pjesnik, ali u prvom redtr filozof i teoretski fiziar.
Rodio se 18. svibnja 1711. u Dubrovniku od oca Nikole,
podrijetlom Hercegovca iz Grahova Dola, i majke Pavle,
keri Bara Bettere, uglednog dubrovakog graanina i hrvat
skog pjesnika. Ostao je bez oca u desetoj godini, a majka
mu je doivjela izuzetno visoku starost od 103 godine. Iako
je gotovo itav svoj vijek, osim prve mladosti, proveo izvan
Dubrovnika, ostao je s njime povezan najvie preko starijeg
brata Bara i sestre Anice, s kojima se mnogo dopisivao. Ta
nam korespondencija prua bogate podatke za upoznavanje
njegove linosti i sitnijih pojedinosti iz njegova ivota.
Dobrobit rodnoga grada bila mu je uvijek na srcu. Kad
se god dubrovaki senat obraao na nj da mu pomogne u
politikim i diplomatskim sporovima, uvijek se spremno
odazivao i povjerene mu zadatke s uspjehom izvravao, jer
je kao istaknuti uenjak imao dosta prijatelja meu utje
cajnim ljudima svjetovnog i crkvenog stalea.
Nakon kolovanja u Isusovakom kolegiju u Dubrov
niku, kad mu je bilo 14 i po godina, brat Baro, koji je i
sam bio isusovac, povede ga u Rim na Collegium Romanum,
glavno uilite njegova-rgdar^u je zavrsTo^^ednje skolovarije, a 1733, nakon trogodinjeg vieg kolovanja, nestao
profesor filozofljtfi Iflafematike. Predavao je na isusovakim
kolama-u Fermu T Kimu do 1740, kad je naslijedio svog
uitelja Horacija Borgondija na katedri za matematiku
Rimskog kolegija. Na tom je mjestu ostao do 1759, naime
do svog odlaska u Francusku i Englesku. U tom najplod
nijem razdoblju svoje znanstvene djelatnosti napisao je
309

40 rasprava i pripremio svoje ivotno djelo o prirodnoj filo^ n jL N ek e od tIHrasprava djelomino obrauju proBleme
k o jr je u tom djelu sveo u jedinstven znanstveni sistem,
npr. De viribus vivis (O ivim silama, 1745), De lumine
(0 svjetlu, 1748), De continuitatis lege (O zakonu kontinui
teta, 1754), De lege virium in Natura existentium (O zakonu
sila koje postoje u Prirodi, 1755). O tim problemima raspra*
vlja i u komentaru filozofsko-fizikog djela koje je njegov
prijatelj, Dubrovanin Benedikt Stay napisao u stihovima
pod naslovom Philosophiae recentioris versibus traditae
libri decem (Novija filozofija izloena u stihovima, 10
knjiga).
Svoje fundamentalno djelo Philosophiae naturalis theo
ria redacta ad unicam legem virium in Natura existentium
(Teorija prirodne filozofije svedena na jedan jedini zakon
sila koje postoje u Prirodi) Bokovi je objavio u Beu,
U tom je gradu boravio 1757/58 u diplomatskoj misiji koju
mu je povjerila talijanska republika Lucca u sporu s Velikom
vojvodinom Toskanom. Taj se spor imao rijeiti pred carem
Franjom I. Za svog boravka u Beu upoznao se sa mnogo
uglednih osoba, meu ostalima i s Nizozemcem Gerardom
van Swietenom kojemu je carica Marija Terezija povjerila
da reorganizira i modernizira beko sveuilite. Sve slo
bodno vrijeme ulagao je u konanu redakciju svoga glavnog
djela, tako da je pred povratak u Rim rukopis, gotov za
tisak, predao svojem prijatelju, isusovcu Karlu Scherfferu.
Te iste godine, 1758, djelo je i tiskano. Budui da su se
tiskani primjerci djela brzo rasprodali, objavljeno je 1763.
u Mlecima drugo izdanje pod nadzorom samog autora koji
nije bio zadovoljan bekim izdanjem. Tree izdanje, s engle
skim prijevodom, objavljeno je 1922, Chicago-London.
Bokovieva se teorija, koju izlae u tom djelu, zasniva
na zakonu sila privlanosti i odbojnosti to djeluju na
neprotene i nedjeljive toke od kojih se sastoji materija.
Iz jednog jedinog zakona sila, predoenog jednostavnom
krivuljom, Bokovi izvodi opa svojstva tijela, i mehanika
i kemijska, i tumai svojstva svjetlosti i zvuka, elektrici
teta i magnetizma. Njegovo djelo, koje nagovijeta modema
shvaanja materije, prostora i kretanja, izazvalo je veliko
zanimanje u znanstvenim krugovima, osobito u Engleskoj, te

nailo na odobravanje, ali i na protivljenje. U novijoj na

uci sve se vie cijene originalne i kritike ideje Bokovieve.
God. 1750, dok je jo bio profesor matematike na isu
sovakom Collegium Romanum, prihvatio se zadatka da
zajedno s engleskim isusovcem Kristofom Maireom, koji
je ivio u Rimu, izmjeri dva meridijanska stupnja u Papin
skoj dravi izmeu Rima i Riminija. To je mjerenje imalo
pridonijeti rjeavanju problema veliine i oblika Zemlje.
Bokovi, koji nije bio samo teoretiar, usavrio je za taj
posao neke instrumente i poboljao metode mjerenja. O
tom astronomsko-geodetskom pothvatu izdao je 1755. u Rimu
djelo De litteraria expeditione per pontificiam ditionem
(Znanstveno putovanje po Papinskoj dravi) u pet knjiga,
od kojih je drugu i treu napisao K. Maire. Francuski pri
jevod, neto proiren, iziao je 1770. u Parizu. Kratak izvod
iz toga svog djela od 1755. poslao je Bolonjskoj akademiji,
koja ga je objavila 1757.
Kad se 1758. vratio iz Bea u Rim, opazio je da veina
u isusovakom kolegiju ne odobrava osnovne misli njegova
ivotnog djela pa je odluio napustiti mjesto profesora u
tom zavodu. Osim toga, nije se slagao s tamonjim siste
mom nastave. Zato prihvati ponudu Michel-Angela Romagnolija, vlastelina u Ceseni, da zajedno s njim poe na puto
vanje po zapadnoj Evropi. U Parizu su se razili, ali je
Bokovi ostao jo neko vrijeme u tom gradu gdje je imao
dosta znanaca, jer je od 1748. bio dopisni lan Francuske
akademije. Tom je prilikom osobno upoznao DAlemberta,
La Condaminea, La Landea i neke druge glasovite francuske
uenjake. Iz Pariza otputuje u London i tu 1760. objavi u
heksametrima djelo De Solis ac Lunae defectibus (Pomrine
Sunca i Mjeseca), posveeno uenom drutvu Royal Society,
koje ga slijedee godine izabere za svoga lana. Namjera
vajui promatrati u Carigradu prolaz Venere ispred Sunca,
otputuje u Mletke i tu se ukrca na brod. Kod otoka Teneda
brod zahvati oluja tako da se plovidba morala prekinuti.
Tu priliku iskoristi Bokovi za razgledanje i prouavanje
ruevina Troje. U Carigrad nije stigao na vrijeme da bi
mogao promatrati spomenutu astronomsku pojavu, ali je
zbog bolesti ipak tu ostao sedam mjeseci. Kad je ozdravio,
preko Bugarske i Moldavije otputuje u Poljsku. U Varavi
je bio vrlo srdano doekan. O tom svom putovanju izdao

310

311

je na talijanskom zanimljiv dnevnik Giomale di un viaggio

da Constantinopoli in Polonia, Bassano 1784 (prijevod D.
Nedeljkovi, Beograd 1937. i M. Katalini, Zagreb 1951).
Namjeravao je posjetiti i Petrograd, ali ga je sprijeila
bolest.
God. 1763. vraa se u Rim i dobiva od pape zadatak
da napravi plan za isuenje Pontinskih movara. Te godine
sveuilite u Paviji izabere ga za profesora matematike.
Odatle je ee navraao u palau Brera u Milanu da nadzire
gradnju nove isusovake zvjezdarnice za koju je nainio
nacrte. God. 1770. preseli se u Milan gdje je za nj osnovana
katedra za astronomiju i optiku. Kad je za ravnatelja te
zvjezdarnice, u koju je uloio mnogo truda i novaca, 1773.
imenovan francuski astronom La Grange, uvrijeen, Bokovi dade ostavku na katedru u Milanu i preseli se na mle
tako podruje. Dok se spremao na put u Dubrovnik, njegovi
prijatelji i tovatelji u Parizu pribave mu dobro plaeno
mjesto direktora Optike za francusku mornaricu. No kako
je iste godine ukinut isusovaki red, neki su ga u Parizu,
gdje je dobio i francusko dravljanstvo, smatrali nepo
udnim. Osim toga zapao je i u znanstvene sporove s astro
nomima La Placeom i Rochonom, koji su ga uvelike ozloje
dili. Nesklon mu je bio i DAlembert. Nije mu prijala ni
parika klima pa je ee pobolijevao. Zbog svega toga
ve 1780. odlui vratiti se u Italiju.
Kad su ga izdavai braa Remondini u Bassanu obavi
jestili da su voljni o svojem troku tiskati njegova jo
neobjavljena djela iz optike i astronomije, rado prihvati
njihovu ponudu te zatrai dvogodinji dopust da bi osobno
mogao nadgledati tiskanje svojih djela. God. 1782. napustio
je Pariz u koji se vie nije vratio, jer je svoj dopust stalno
produljivao. Nadzor nad tiskanjem njegovih Opera perti
nentia ad opticam et astronomiam (Djela s podruja optike
i astronomije) u pet svezaka protegao se do 1785. i jako
iscrpio ve bolesnog Bokovia. U tom periodu dosta se
zadravao u Milanu. Ve 1786. poeli su se kod njega javljati
znakovi umne poremeenosti. Ponekad je zapadao i u bjes
nilo. Iz Brere prenijet je u kuu kirurga Bossija, gdje je
13. veljae 1787. umro od uguenja plunim katarom. Poko
pan je u milanskoj crkvi sv. Marije Podone. Kad je u Dubrov
niku 21. travnja iste godine Veliko vijee raspravljalo o
312

posmrtnim poastima svome velikom sinu, koji je u vie

navrata jako zaduio svoj rodni grad, odbijen je prijedlog
da mu se podigne kip u Velikoj vijenici. Zakljueno je
samo da mu se odre zadunice u katedrali i da mu se
ondje podigne nadgrobna ploa.
Bokovi nije bio samo uenjak nego i latinski pjesnik.
Njegova pjesnika sposobnost jasno dolazi do izraaja u
djelu De Solis ac Lunae defectibus u kojem s lakoom
elegantnim heksametrima pjesniki oblikuje apstraktne
astronomske teorije. Bio je i lan rimske Arkadije, koja je
u svojim edicijama objavljivala njegove pjesme. Spjevao je
i nekoliko latinskih prigodnica, npr. u ast poljskoga kralja
Stanislava I (1753), carice Marije Terezije (1756), prigo
dom roenja francuskog prestolonasljednika (1781).
Iako je ve za ivota uivao velik ugled u evropskim
znanstvenim krugovima, ipak je istom u novije doba utvr
eno da se u mnogoemu izdizao nad svoje vrijeme i da
je pretea novih znanstvenih dostignua. Uz snaan intelekt
posjedovao je ivu fantaziju i prodornu intuiciju.
V. G.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA RUDERA JOSIPA BOKOVIA

De viribus vivis, Romae 1745.
De lumine, I et II, Romae 1749.
Elementa universae Matheseos, tomus I, II, III, Romae 1754.
De continuitatis lege et ejus consectariis pertinentibus ad prima
materiae elementa eorumque vires, Romae 1754.
De lege virium in Natura existentium, Romae 1755.
Philosophiae naturalis theoria redacta ad unicam legem viri
um in Natura existentium, Viennae Austriae 1758 (pretampano 1759); II. izdanje: Theoria philosophiae naturalis re
dacta ... nunc ab ipso perpolita et aucta et a plurimis prae
cedentium editionum mendis expurgata, Venetiis 1763; III.
izdanje s engleskim prijevodom J. M. Childa, Chicago and
London 1922; taj engleski prijevod bez latinskog teksta,
Cambridge, Massachusets 1966.
De litteraria expeditione per pontificiam ditionem ad dimetien
dos duos meridiani gradus et corrigendam mappam geo
graphicam ... suscepta, Romae 1755; (izvadak) De litteraria
expeditione..., De Bononiensi scientiarum et artium Insti
tuto atque Academia Commentarii IV, 1757.
Philosophiae recentioris a Benedicto Stay versibus traditae libri
X ... cum adnotationibus et supplementis P. Rogerii Josephi Boscovich..., tomus I Romae 1755, tomus II 1760, tomus
III 1792.
De Solis ac Lunae defectibus libri V, Londini 1760.
Opera pertinentia ad opticam et astronomiam, maxima ex parte
nova et omnia hucusque inedita, in quinque tomos distri
buta, Bassani 1785.

315

LITERATURA 0 RUERU JOSIPU BOKOVIU

? ta

Zamagna: Oratio in funere R. J. Boscovichii, Ragusii 1787.

Ricca: Elogio storico dell'abbate Ruggiero Giuseppe Boscovich, Milano 1789.
I. Kukuljevi: Glasoviti Hrvati, Zagreb 1887.
F. Raki: Rugjer Josip Bokovi, Rad 87, 88, 90, Zagreb 18871888.
G. Gelcich: Lettere dellAb. R. G. Boscovich alla Repubblica di Ragusa, ibidem.
J. Torbar: Roger Bokovi i njegov rad na polju astronomije i
meteorologije, ibidem.
V. Dvorak: Bokoviev rad na polju fizike, ibidem.
F. Markovi: Filosofijski rad Rugjera Josipa Bokovia, ibidem.
V. Variak: Matematiki rad Bokoviev, Rad 181, Zagreb 1910.
Spomenica Rugjera Josipa Bokovia o 200-toj obljetnici njego
va rogjenja Dubrovnik 1911.
V. Variak: Ulomak Bokovieve korespondencije. Rad 185, Za
greb 1912.
D. Nedelkovitch: La philosophie naturelle et relativiste de R. J.
Boscovich, Paris 1922.
F. Kesteranek: Ruer Bokovi u portretima i spomenicima.
Vrela i prinosi 12, Sarajevo 1941.
/. Torbarina: Ruder Bokovi u krugu engleskih knjievnika.
Almanah Bokovi za 1950.
N. ubrani: Geodetski rad Ruera Bokovia, Zagreb 1961.
1. Markovi: Rude Bokovi, I i II, Zagreb 1968 i 1969. (JAZU).V
.
V. G.

TEORIJA PRIRODNE FILOZOFIJE

THEORIA PHILOSOPHIAE
NATURALIS

PREGLED SADRAJA ITAVOG DJELA

SYNOPSIS TOTIUS OPERIS
prvih est toaka izlaem kad sam i kojom prilikom
pronaao svoju teoriju i gdje sam dosada o njoj go
U
vorio u ve izdanim raspravama, nadalje to ona ima za

rimis sex numeris exhibeo, quando et qua occasione

Theoriam meam invenerim ac ubi hucusque de ea
P
egerim in dissertationibus jam editis, quid ea commune

jedniko s Leibnizovom i Newtonovom teorijom, u emu se

od jedine i druge razlikuje i u emu ih doista nadvisuje.
Dodajem ono to sam na drugome mjestu obeao, a tie se
ravnotee i sredita titranja, i kako se moje raspravljanje
kad sam to sada pronaao i kad to potpuno samo od se
be proizlazi iz jednog jedinog vrlo jednostavnog i elegantnog
teorema razvilo u itavo djelo znatne veliine, premda
sam mislio napisati samo kratku raspravicu i ve se s tom
nakanom bio prihvatio posla.
Zatim sve do toke 11. iznosim samu teoriju:
Materija se sastoji od toaka potpuno jednostavnih, ne
djeljivih, neprotenih i meusobno odijeljenih. Sve te toke
imaju silu inercije i osim toga meusobnu aktivnu silu ko
ja zavisi od njihovih udaljenosti. Stoga, ako je dana udalje
nost, time je dana i veliina i smjer te sile, pa ako se uda
ljenost smanji, mijenja se i sama sila. Smanji li se udalje
nost do neizmjemosti, ta sila postaje odbojna i raste do neizmjernosti, a ako se udaljenost povea, ta se sila smanjuje
i nestaje pa se mijenja u privlanu, koja najprije raste, a
zatim se smanjuje, nestaje i ponovno prelazi u odbojnu. To
se dogaa u mnogo navrata dok naposljetku kod veih uda
ljenosti ta sila ne prijee u privlanu, koja se smanjuje u
obrnutom omjeru s kvadratom udaljenosti.
Tu povezanost sila s udaljenostima i njihov prijelaz iz
pozitivnih u negativne ili iz odbojnih u privlane ili obrnu
to zorno prikazujem pomou sile kojom dva iljka elasti
nog pera nastoje da se meusobno priblie ili da se naiz-

habeat cum Leibnitiana, quid cum Newtoniana Theoria, in

quo ab utraque discrepet et vero etiam utrique praestet.
Addo, quid alibi promiserim pertinens ad aequilibrium et
oscillationis centrum, et quemadmodum, iis nunc inven
tis ac ex unico simplicissimo ac elegantissimo theoremate
profluentibus omnino sponte cum dissertatiunculam
brevem meditarer, jam eo consilio rem aggressus, repente
mihi in opus integrum justae molis evaserit tractatio.
Tum usque ad num. 11 expono Theoriam ipsam: mate
riam constantem punctis prorsus simplicibus, indivisibilibus
et inextensis ac a se invicem distantibus, quae puncta
habeant singula vim inertiae et praeterea vim activam
mutuam pendentem a distantiis, ut nimirum, data distantia,
detur et magnitudo et directio vis ipsius, mutata autem
distantia, mutetur vis ipsa, quae, imminuta distantia in
infinitum, sit repulsiva, et quidem excrescens in infinitum;
aucta autem distantia, minuatur, evanescat, mutetur in
attractivam crescentem primo, tum decrescentem, evanes
centem, abeuntem iterum in repulsivam, idque per multas
vices, donec demum in majoribus distantiis abeat in attrac
tivam decrescentem ad sensum in ratione reciproca duplicata
distantiarum.
Quem nexum virium cum distantiis, et vero etiam earum
transitum a positivis ad negativas, sive a repulsivis ad
attractivas, vel vice versa, oculis ipsis propono in vi, qua

318

319

mjence udalje prema tome koliko su vie nego je opravda

no rastegnuti ili stegnuti.
Odatle pa do toke 16. pokazujem kako to nije neki
konglomerat sila koje se stapaju sluajem, nego je predo
en neprekinutom krivuljom pomou apscisa, koje pred
stavljaju udaljenosti, i pomou ordinata, koje predstavljaju
sile. Izlaem konstrukciju i prirodu te krivulje i pokazujem
u emu se ona razlikuje od one hiperbole treega stupnja
koja predstavlja Newtonovu silu teu.
Naposljetku, na tom istom mjestu iznosim predmet i
podjelu cijeloga djela.
Nakon to sam to iznio, prelazim na izlaganje itave
analize kojom sam doao do takve teorije i iz koje se, sma
tram, izravnim i temeljitim umovanjem sama ta teorija iz
vodi u cijelosti.
Obrazlaem doista sve do toke 19. da pri sudaru tjelesa ili dolazi do kompenetracije ili se kod nagle promjene
brzine kad tjelesa s nejednakim brzinama dou u nepo
sredan dodir kri zakon kontinuiteta. No budui da se
taj zakon, kako tvrdim, svakako mora odrati, zakljuujem
ovo: Prije nego tjelesa dou do dodira, njihova se brzina
mora mijenjati djelovanjem neke sile koja e biti kadra da
uniti brzinu ili razliku brzina, ma koliko znatna ona bila.
Od toke 19. do 28. ispitujem smicalicu kojom se, da bi
opovrgli snagu mojeg dokaza, slue oni koji poriu posto
janje tvrdih tjelesa. No tim se prigovorom ne mogu poslu
iti newtonovci niti uope zastupnici teorije o korpuskulima koji uzimaju da su osnovne estice tjelesa potpuno tvr
de. Oni dakle koji pretpostavljaju da su sve tjelesne estice,
ma kako bile sitne, stvarno meke ili elastine ne izmiu po
tekoi, ve je prenose na prvu povrinu ili na toke u koji
ma bi svakako dolazilo do nagle promjene i krio se zakon
kontinuiteta. Na tom istom mjestu upozoravam na neko
igranje rijeima, koje uzalud primjenjuju da bi opovrgli
snagu mojeg dokazivanja.
U slijedeim tokama, 28. i 29, pobijam nadalje dva
prigovora drugih. U jednom od njih, da bi skrio snagu mo
jeg dokaza, netko tvrdi da kod prvih poela materije dolazi
do kompenetracije, a u drugom se kae da se toke materi
je, i kad s obzirom na svoj poloaj potpuno miruju, jo
uvijek meusobno kreu. Protiv prve smicalice dokazujem
320

binae elastri cuspides conantur ad se invicem accedere vel

a se invicem recedere, prout sunt plus justo distractae vel
contractae.
Inde ad num. 16 ostendo, quo pacto id non sit aggre
gatum quoddam virium temere coalescentium, sed per
unicam curvam continuam exponatur ope abscissarum expri
mentium distantias et ordinatarum exprimentium vires,
cujus curvae ductum et naturam expono ac ostendo, in
quo differat ab hyperbola illa gradus tertii, quae Newtonianam gravitatem exprimit, ac demum ibidem et argu
mentum et divisionem propono operis totius.
Hisce expositis gradum facio ad exponendam totam
illam analysim, qua ego ad ejusmodi Theoriam deveni et
ex qua ipsam arbitror directa et solidissima ratiocinatione
deduci totam.
Contendo nimirum usque ad numerum 19 illud, in col
lisione corporum debere vel haberi compenetrationem vel
violari legem continuitatis, velocitate mutata per saltum, si
cum inaequalibus velocitatibus deveniant ad immediatum
contactum. Quae continuitatis lex cum (ut evinco) debeat
omnino observari, illud infero, antequam ad contactum
deveniant corpora, debere mutari eorum velocitates per
vim quandam, quae sit par extinguendae velocitati vel velo
citatum differentiae cuivis utcunque magnae.
A num. 19 ad 28 expendo effugium, quo ad eludendam
argumenti mei vim utuntur ii, qui negant corpora dura.
Qua quidem responsione uti non possunt Newtoniani et
Corpusculares generaliter, qui elementares corporum par
ticulas assumunt prorsus duras. Qui autem omnes utcunque
parvas corporum particulas molles admittunt vel elasticas,
difficultatem non effugiunt, sed transferunt ad primas
superficies vel puncta, in quibus committeretur omnino
saltus et lex continuitatis violaretur. Ibidem quendam ver
borum lusum evolvo frustra adhibitum ad eludendam argu
menti mei vim.
Sequentibus num. 28 et 29 binas alias responsiones
rejicio aliorum, quarum altera, ut mei argumenti vis eli
datur, affirmat quispiam, prima materiae elementa compenetrari, altera dicuntur materiae puncta adhuc moveri
ad se invicem, ubi localiter omnino quiescunt, et contra
primum effugium evinco impenetrabilitatem ex inductione,
21

H rvatski latinisti II

321

pomou indukcije da je kod njih nemogua penetracija, a

protiv druge istiem neku dvoznanost u rijei k r e t a
n j e , na kojoj se dvoznanosti osniva itav taj prigovor.
Zatim u tokama 30. i 31. pokazujem u emu se ne sla
em s Maclaurinom. Nakon ispitivanja istog sudara tjelesa
koji sam i ja promatrao, doao je do zakljuka da se pri
tome kri zakon kontinuiteta, a ja sam, smatrajui da taj
zakon mora biti nepovrijeden, doao do itave svoje teorije.

contra secundum expono aequivocationem quandam in

significatione vocis m o t u s , cui aequivocationi totum
innititur.
Hinc num. 30 et 31 ostendo, in quo a Mac-Laurino
dissentiam, qui, considerata eadem, quam ego contemplatus
sum, collisione corporum, conclusit continuitatis legem
violari, cum ego eandem illaesam esse debere ratus ad
totam devenerim Theoriam meam.

Do te mjere obrazlaem i odreujem zakon tih sila. Za

tim u toki 81. iz samog tog zakona izvodim sastav poela
materije. Ona moraju biti jednostavna zbog odbojnosti koja
se pri veoma sitnim udaljenostima neizmjerno poveava,
jer da se sama poela sluajno sastoje od dijelova, ta bi
odbojnost potpuno unitavala njihovu povezanost.
Sve do toke 88. istraujem da li ta poela, kao to mo
raju biti jednostavna, tako isto moraju biti i neprotena. Iz
loivi onu protenost koju nazivaju virtualnom, iskljuu
jem je po naelu indukcije. Tu rjeavam i tekou koja bi
se mogla izvui iz primjera one vrste protenosti, koju op
enito doputaju u nedjeljivoj i jednostavnoj dui preko ne
koga djeljivog i protenog dijela tijela, ili iz primjera boje
posvudanjosti, a i onu koja bi se mogla izvui iz analo
gije s mirovanjem, u kojem se doista jedna toka prostora
mora spajati s neprekinutim nizom toaka vremena da bi
se u virtualnoj protenosti jedna toka vremena spojila s
neprekinutim nizom toaka prostora. Tom prilikom poka
zujem da nigdje u prirodi nema posvemanjeg mirovanja
i da nema uvijek potpune analogije izmeu vremena i pro
stora.
No tu ubirem golem plod takva odreivanja pokazujui
sve do toke 91. od kolike je koristi jednostavnost, nedjelji
vost i neprotenost poela materije. Tako je naime uklonjen
prijelaz od neprekidne praznine skokom do neprekidne ma
terije, tako je uklonjena granica gustoe koja se u tak
voj teoriji moe ne samo smanjivati do neizmjernosti nego
i poveavati do neizmjernosti, dok se u obinoj teoriji, kad
doe do dodira, gustoa nikako ne moe dalje poveavati
i tako je, to je osobito vano, uklonjen svaki kontinuum

Eo usque virium legem deduco ac definio; tum num.

81 eruo ex ipsa lege constitutionem elementorum materiae,
quae debent esse simplicia ob repulsionem in minimis
distantiis in immensum auctam; nam ea, si forte ipsa
elementa partibus constarent, nexum omnem dissolveret.
Usque ad num. 88 inquiro in illud, an haec elementa,
ut simplicia esse debent, ita etiam inextensa esse debeant,
ac exposita illa, quam virtualem extensionem appellant,
eandem excludo inductionis principio et difficultatem evolvo
tum eam, quae peti possit ab exemplo ejus generis exten
sionis, quam in anima indivisibili et extensam passim admit
tunt, vel omnipraesentiae Dei, tum eam, quae peti possit
ab analogia cum quiete, in qua nimirum conjungi debeat
unicum spatii punctum cum serie continua momentorum
temporis, uti in extensione virtuali unicum momentum tem
poris cum serie continua punctorum spatii conjungeretur,
ubi ostendo, nec quietem omnimodam in Natura haberi
usquam nec adesse semper omnimodam inter tempus et
spatium analogiam.
Hic autem ingentem colligo ejusmodi determinationis
fructum, ostendens usque ad num. 91, quantum prosit sim
plicitas, indivisibilitas, inextensio elementorum materiae, ob
summotum transitum a vacuo continuo per saltum ad
materiam continuam, ac ob sublatum limitem densitatis,
quae in ejusmodi Theoria ut minui in infinitum potest, et
potest in infinitum etiam augeri, dum in communi, ubi ad

322

323

koji bi postojao zajedno s nekim drugim. Kad se on ukloni,

gube se i veoma mnoge ozbiljne tekoe, te nema nikakve
neizmjemosti koja bi stvarno postojala, nego samo meu
moguim stvarima ostaje niz odreenih, produljen do ne
izmjemosti.
Preveo Veljko Gortan

contactum deventum est, augeri ultra densitas nequaquam

potest, potissimum vero ob sublatum omne continuum
coexistens. Quo sublato et gravissimae difficultates pluri
mae evanescunt et infinitum actu existens habetur nullum,
sed in possibilibus tantummodo remanet series finitorum
in infinitum producta.

324

325

PREDGOVOR
NOVIJE FILO ZO FIJE U STIHOVIMA
BENEDIKTA STAYA

PRAEFATIO PHILOSOPHIAE
R E C E N T I O R IS A B E N E D IC T O ST A Y
VERSIBUS TRADITAE

REVNOM CITAOCU
RUER JOSIP BOKOVI, ISUSOVAC

LECTORI STUDIOSO
ROGERIUS JOSEPHUS BOSCOVICH S. JESU

red tobom je, dragi itaoe, Novija filozofija u stihovi

ma Benedikta Staya, glasovitog mua i meni vrlo bli
P
skoga jer nas ne samo povezuje zajedniki zaviaj i zajed
niki roaci nego i jo tjenje spaja staro prijateljstvo i go
tovo svakodnevno drugovanje. To djelo, ve dugo iekiva
no, bit e zacijelo vrlo ugodno i korisno svima onima koji
uivaju u istoi, pjesnikoj ljepoti i ljupkosti latinskog
jezika i koji su zali u najskrovitije prirodne tajne te navi
kli na dublje razmatranje prirodnih pojava. No ipak, da bi
to djelo moglo pruiti korist i uitak to veem broju ita
laca, smatrao sam da ne smijem ustuknuti ni pred kakvim
trudom i naporom. Da bi ti> mogao to lake to ocijeniti
ve pri samom poetku i imati pred oima neku saetu sli
ku itavoga tog djela, izloit u to je on sebi postavio za
cilj i to je ostvario, a to sam ja, spremajui se da izdam
to djelo, sam dodao.

abes, amice lector, Benedicti Stay, celeberrimi viri ac

mecum non communis patriae tantummodo et com
munium consanguineorum vinculo, sed arctiore veteris
amicitiae et quotidianae fere consuetudinis nexu conjunc
tissimi, Recentiorem Philosophiam versibus traditam, opus
jamdiu expetitum ac iis omnibus, qui simul et Latini ser
monis puritate ac poetica venustate et lepore delectantur
et in intima quaedam naturae veluti penetralia recepti altioribus physicarum rerum contemplationibus assueverunt,
futurum sane et jucundissimum et utilissimum; quod tamen
quo multo pluribus et adjumento esse posset et voluptati,
nulli ego quidem aut industriae parcendum duxi aut etiam
labori. Qua de re quo in hoc ipso limine facilius judicare
possis et brevem quandam totius operis imaginem intueri,
dicam, quid ipse sibi proposuerit animo ac re praestiterit,
quid ego in publicum emissurus adjecerim.

Nadalje, svatko vidi koliko je ta tema opsena i koliko

je teka. Na naime pjesnik ne dodiruje samo opa naela,
i to povrno, kako su radili Algarotti ili Voltaire, nego ulazi
u dubinu do same sri. Katkada navodi geometrijske dokaze,
vrlo esto izlae sve elemente dokazivanja, a gotovo uvijek
izrie pojedine teoreme i iz njih izvedene zakljuke. Budui
da to iznosi u najistijem latinskom jeziku izbjegavajui
svaku rije koju ne upotrebljavaju najbolji stari pisci, kako
i dolikuje pravom pjesniku, i budui da to zainja pjesni-

Porro quanta sit hujus argumenti ubertas, quanta dif

ficultas, nemo non videt. Neque enim Noster primis tantum
modo summa quaeque delibat labris, quod vel Algarottus vel
Volterius praestitit, sed ad intimam ubique medullam usque
se insinuat et geometricas ipsas demonstrationes nonnunquam perficit, saepissime autem omnia demonstrationum ele
menta proponit, fere semper theoremata quaeque et con
sectaria enunciat. Quod quidem cum Latino semper sermone
praestet purissimo, interdicto sibi quovis cujuscumque a

326

327

kom ljepotom, doista je oevidno, kad bi se takvi stihovi

objavili bez tumaenja, da bi to djelo izuzevi neke ljup
kije epizode kojima privlai itaoca, osobito na poetku i
zavretku pojedinih knjiga bilo korisno samo za one koji
pristupaju njegovu itanju kao vrsni poznavaoci latinskog
pjesnitva i upueni u filozofske tajne. A to da kaem o
tome kako dokazi i nizovi istinitih tvrdnji, koje se izvode
jedne od drugih, ponajvie zahtijevaju vrlo sloene geome
trijske dokaze a katkada i prave raune? Zato je, openito
uzevi, pjesniku bilo nemogue ovladati istinom koju je
uzeo za cilj i oigledno izloiti onu unutarnju povezanost u
kojoj i lei najvei dio filozofskog razmatranja.
Slui se, dakle, ovim mojim radom i savjetima ako ti
budu korisni. Dogodi li se pak po nekom udesu suprotno,
bar cijeni moju dobru volju prema tebi, a osuuj moje sna
ge, nedorasle tako zamanom pothvatu. Zdravo!
Preveo Veljko Gortan

328

veteribus optimae notae auctoribus non adhibitae vocis

usu, ut sane poetam decet, ac poetico lepore condiat, patet
profecto, si sola ejusmodi prodirent carmina, demptis episodiis quibusdam venustioribus, quibus potissimum in
exordio et in egressu singulorum librorum lectorem detinet,
iis tantummodo futurum usui opus ipsum, qui et Latinae
poeseos apprime gnari et philosophicis etiam arcanis ini
tiati ad lectionem accederent. Quid vero, quod cum veri
tatum, quarum aliae ab aliis derivantur, demonstrationes
ac nexus plerumque et complicatissimas geometricas
demonstrationes et calculos initos aliquando requirant, fieri
omnino non potest, ut veritatem propositam poeta evincat,
ut nexum illum ponat ob oculos, in quo maxima pars philo
sophicae contemplationis est sita?
Fruere igitur laboribus hisce meis atque consiliis, si
forte successum habuerint; quod si fato quodam secus
acciderit, animum saltem tui studiosissimum commenda,
vires incusa tanto operi nimirum impares. Vale.

329

POMRINE SUNCA I MJESECA

DE S O L I S AC L U N A E D E F E C T I B U S

(TEMA SPJEVA S INVOKACIJOM)

aethereas Titan sine nube per auras
CurDumquondam,
micat et puro respergit lumine terras.

katkada Titan1, dok svijetli s vedroga nebesko

ga svoda i dok istom svjetlou obasiplje zemlju,
Z ato
crvenilom optouje svoje lice; zato se crna

izn e n a d n im

10

20

no, nestrpljiva u ekanju, sputa usred dana na svojim

t a m n i m krilima i otkriva zvijezde na nebu; zato Di
jana12, dok radosno svijetli na vedrome nebu, sada ta
mom prekriva glavu,a sada jarkim crvenilom bojadie
elo pokuat u izloiti u latinskom stihu i otkriti
tome najdublje razloge.
Ti mi, Febo, koji najuzvieniji svijetli na arka
dijskom prozranom nebu, otvori nepoznate pristupe
prirodi i usadi u mene boansku svjetlost; ti me obdari
pjesnikim darom dostojnim sebe! O tebi se radi bilo
da sam zemlji uskrauje svjetlost bilo da svojoj sestri
oduzima svjetlo koje joj pripada.
Tako i ti, Uranijo, za mene najvea meu aonijskim
boicama3 koja se, zazirui od zemlje to lei u nizini,
hitrim korakom die u visine i sklanja glavu meu
zvijezde, budi mi sada na pomo i milostiva ne napusti
svojega pjesnika!

10

15

Divna Venera nikada nee sjati usred noi, nikada

na nebu Febu nasuprot. Veernjaa (tako Grci nazvae

1 Titan oznauje ovdje samo Sunce.

2 Dijana, boica Mjeseca, ovdje je naziv za Mjesec.
3 Aonijske su boice Muze. Aonija je drugi naziv za Beotiju,
u kojoj im je bila posveena gora Kiteron.
330

20

Praetexat subita nitidos ferrugine vultus,

Impatiensque morae fuscis nox prodeat alis
Atra die medio stellasque inducat Olympo;
Cur, sudo dum laeta nitet Latonia Coelo,
Nunc tenebris condat caput et nunc sanguine multo
Inficiat frontem, Latiis memorare Camoenis
Aggrediar penitusque imas educere causas.
Tu mihi, qui Arcadico, aethereo qui summus Olympo,
Phoebe, nites, naturae aditus tu pande repostos
Divinumque immitte jubar; tu suffice venam
Te dignam: tua res agitur, seu lumina terris
Ipsa neges, solita seu fraudes luce sororem.
Tuque adeo Aonias inter mihi maxima Divas,
Uranie, terras quae dedignata jacentes
Alta petis cursu et caput inter sydera condis,
Huc ades atque tuum facilis ne desere vatem.

Alma Venus nunquam media tibi nocte nec unquam

Adversa Phoebo Coeli de parte nitebit.
331

30

40

tu boicu jer se na zapadnom nebu sjaji kasno uveer)

u stopu prati Feba: no ona se ista, kao Danica, die
na istoku iz Oceana, navijeta Febovu svjetlost, poetak
dana i rad ljudi i stoke. Prekrasna Danica svojim
zrakama nadvisuje Jupitera, a iz lica, kojim zarobljava
jadan rod smrtnika i bogove, prosipa arku svjetlost
i raspruje nonu tamu. A katkada, iako sunce visoko
s neba ispunja u podne beskrajne prostore silnom
svjetlou, divna s pola pomalja svoju blistavu glavu,
privlai pogled zapanjenih promatraa i zastrauje srca
neukoga puka, koji ne zna uzrok tome. Tako smo ne
davno vidjeli kako se silno mnotvo odasvuda sjatilo u
prostran Agripin Panteon i u njegovo predvorje s viso
kim, debelim stupovima i kako je iz duboke sjene s u
enjem promatralo tu zvijezdu. Katkada se opet bez
sjajnih zraka kree tamnim nebom slabije osvijetljena
i svjetluca samo tananim trakom svjetla, bilo muei
jadne zaljubljenike bilo zavaravajui ih dok je trae po
irokim prostranstvima neba.

25

30

35

40

II

Hesperus (ut sero occiduas cum vespere ad oras

Effulget, Divam Graji dixere vocantes)
Consequitur Phoebum: ast eadem consurgit ab undis
Phosphorus Eois et Phoebi nunciat ignes
Vicinumque diem, pecudumque hominumque labores.
Illa Jovem radiis pulcherrima vincit, et ore,
Quo miserum mortale genus, quo numina captat,
Effundit jubar ac nocturnas discutit umbras.
Atque olim, licet e medio Sol altus Olympo
Imbuat aerios immenso lumine campos,
Exerit alma polo nitidum caput atque stupentes
Allicit adspectantum oculos, ignaraque rerum
Corda rudis vulgi percellit; nuper ut amplam
Agrippae ad molem atque immanibus alta columnis
Atria confluere affusas circum undique turmas
Vidimus et densa mirari sydus ab umbra.
Ast olim obscuras etiam spoliata per auras
Depositis graditur radiis tenuique renidens
Lumine seu torquet miseros, seu fallit amantes,
Immensas late quaesita per aetheris oras.

II

(POMRINA)
i pak uz to uzmi staklo ili zagasito ljubiasto obo
jeno ili vrlo zaaeno koje je niti premalo
T
niti predugo bilo nad upaljenom svjetiljkom. Time

10

zatiti oi; takvim titom zatien, promatraj Febove

uarene strijele i bezbrino se smij tekuem plamenu
te prouavaj njegov usijani oblik. Najprije, korisno
e biti da promatra oblik i veliinu sjene. Ona pak,
osim ako sluajno na rubu jedva dotie Febov krajnji
dio na kojem se zaobljuje prema zapadu, poto se
rub uvine, neprestano ini sve vei obrub, povija se
izboena povinutim leima i rastui kree se u luku
prema istoku. Gle, kako sve vie i vie pokazuje
okrugao oblik dok raste i kako se oblina kugle povija
u krug! I sama djevianska Dijana pokazuje zaobljeni
332

u tamen aut violae saturo fucata colore

Vitra cape adjungens aut pingui perlita fumo,
T
Nec semel ardenti, nec longum admota lucernae.
5

10

15

His tutare oculos, hoc tela ardentia Phoebi

Excipe protectus clypeo flammasque volucres
Securus ride et radiantem transpice vultum.
Ac primum formamque umbrae molemque tueri
Proderit. Illa quidem, nisi forte in margine summam
Vix radat Phoebi frontem, qua curvus ad undas
Prominet occiduas, curvato limite limbum
Irrepens cavat, et dorso convexa recurvo
Flectitur Eoasque tumens sinuatur ad oras.
Dumque subit, viden, ut formam progressa rotundam
Exhibeat teretemque globi se inflectat in orbem?
At teretem ipsa etiam virgo Latonia formam
333

oblik i rastui u luku se u krug savija. Zaista je i

veliina sjene ista: sjena koja sve vie tamom pre
kriva svijetlo lice tolika je kolikim obujmom Cintija4
putuje nebeskim prostranstvom dok cijela sjaji i pu
nom svjetlou uzvraa divnome bratu i razgoni none
tmine.

20

Prae se fert curvumque tumens sinuatur in orbem.

Nec vero et moles non convenit: umbra, nitentem
Quae tristi irrepens condit ferrugine vultum.
Tanta patet, quanta aetherias se mole per auras
Cynthia fert, cum tota ardet plenoque nitentem
Ore refert fratrem ac nocturnas discutit umbras.

III
(POHVALA PARIZA KAO ASTRONOMSKOG SREDITA)

III

srcu Evrope nalazi se mjesto kroz koje unutar

visokih obala protjee kraljevska Seina i oplakuje
U
grad-prijestolnicu. U njemu ivi narod bogat blagom,
5

u tegobnom ratu vrlo hrabar i ujedno briljiv poklonik

blagostive Minerve. Tu se die Uranijino svetite5 i ve
lika graevina od vrstoga mramora koja vrhom do
diruje oblake, esto tamo boici u ast hrli mnotvo
mladei i staraca: ona sa ezlom visoko sjedi na uzdig
nutom prijestolju i potie duhove, roene za velika
djela.

st locus Europae in medio, qua regius altis

Ingreditur ripis dominamque interluit urbem
E
Sequana. Dives opum et duro fortissima bello
5

IV

Gens tenet, at simul et placidae studiosa Minervae.

Hic templum Uraniae solidoque e marmore vastae
Consurgunt aedes et vertice nubila pulsant.
Turba frequens venerata Deam juvenumque senumque
Affluit: illa sedet solio sublimis in alto,
Sceptra tenens, stimulatque animos ad grandia natos.

(ZORA)
davle i Zora na ruiastocrvenom etveropregu u
rano jutro pretjee Suneve konje; i kad kasno
uveer na zapadnim alima nestane Sunevih kola,
sumrak dugo potiskuje No koja se sputa i prijei
joj da raskrili svoja sumorna krila. Sunce jo gleda
predjele na vrhu neba i obasjava ih svojim svjetlom;
skriva se naem pogledu zbog zaobljena oblika mora i
zemlje, ali je vidljivo s vrha neba. Gornji slojevi
zraka odrazuju primljene sunane zrake te njima
obasiplju krajeve na zemlji i oi promatraa.

IV

10

4 Cintija, nadimak boice Mjeseca po brdu Cintu na otoku

Delu, gdje je roena, i ovdje oznauje sam Mjesec.
5 Astronomski opservatorij
334

inc etiam roseis Aurora invecta quadrigis

Solis equos primo praecedit mane, sub undas
H
Cumque idem occiduas sero jam vespere currum
5

10

Abdidit; adventantem objecta crepuscula Noctem

Longum arcent tristesque vetant extendere pennas.
Scilicet extantes summi dorso aeris auras
Suspicit affusoque irrorat lumine Titan,
Ille quidem nobis latitans, sed vertice ab alto
Conspicuus maris ob curvam Terraeque figuram.
Exceptos aurae radios jaculantur et imos
Respergunt Terrae tractus oculosque tuentum.
335

(POHVALA NEWTONA I VELIANJE NJEGOVIH

OTKRIA)
ada u se evo dati na posao i opjevati zato
Mjesec, dok klizi u tamnoj noi, jakim crvenilom
zaodijeva svoje lice, zato grimizom ispunja svoje
zrake, zato bojadie svoju svjetlost odraenu s gor
njih slojeva zraka i zato rastkiva svoje tkanje. To
me posveujem ovu posljednju knjigu svoga djela. Neu
ovdje u pjesmi spominjati boanstvo s Pinda6, niti
skup uenih sestara7, niti krilatog Pegaza, niti boanstva
lanoga Pamasa! Ti, velika diko Engleza i slavo
ljudskoga roda, ti e mi, Newtone, biti uzvienije
boanstvo. Tebi je Priroda sama od sebe dobrostivo
dopustila da prvi prodre u njezine neistraene tokove
i posve tajanstvene sile. Tebi je dopustila da upozna
njezine tajne zakone i da ih nadaleko obznani
zapanjenom svijetu. Ti si prvi shvatio po kojem se
zakonu zvijezde, privuene nekim tajnovitim vezom,
kreu praznim prostorom; kako savijaju putanju i
oko nepomina sredita obnavljaju neprestane krugove;
kamo u beskraj nestaju kometi dok zemlji nakon duga
vremena ponovno ne pokau svoje blijedo svjetlo i
krvavi rep. Upoznao si takoer zato remete svoje
putanje i ete svojih pratilaca Jupiter i njegov otac8,
ve spor od duboke starosti, kruei istim dijelom neba.
Nema meu njima sjeanja na srdbu9, ve obnovlje
nom ljubavi trae ponovne zagrljaje i uzajamne poljup
ce. Usud prijei da se njihova okrugla tijela sastanu,
unutarnja ih sila goni da se kreu svemirom i da se
razilaze na suprotne strane dok se, pribliivi se jedan
drugome, ponovno nakon dvadeset godina ne susretnu.
Uzalud je Mjesec dvojbenim putovima izvodio nepouz-

10

20

age, cur multo turpatos sanguine vultus

N uncInficiat,
tristem dum Cynthia permeat umbram,

10

15

20

25

Apolona
7 Muza
8 Planeti Jupiter i Satum
9 Prema antikom mitu, Zeus (Jupiter) svrgnuo je s prije
stolja svog oca Krona (Satuma).
336

22

Quid radios fuco saturet lucemque coloret

Aeriis deflexam auris et fila retexat,
Jam canere atque operi supremam impendere curam
Aggredior. Non hic Pindi pater atque sororum
Docta cohors, non Pegasus aliger et mendacis
Numina Parnassi veniant in carmina. Grande
Tu decus Angligenum atque humanae gloria gentis,
Tu majus mihi numen eris, Newtone, repostos
Cui primo penetrare aditus penitusque latentes
Sponte dedit vires Natura arcanaque jura
Discere et attonitum late vulgare per Orbem.
Tu vacuas nosti primus qua lege per auras
Attracta arcano se foedere sydera ducant
Inflectantque viam mediumque immobile circum
Aeternos renovent gyros, per inane Cometae
Quo fugiant, longo donec post tempore tristem
Restituant terris vultum crinesque cruentos.
Nosti etiam, Coeli cum parte feruntur eadem
Jupiter et multo genitor jam tardus ab aevo,
Cur turbent motusque suos comitumque catervas:
Non illi irarum memores, sed amore novato.
Quo rursum amplexus, rursum oscula mutua poscunt,
Fata vetant conferre globos, jubet ire per auras
Impetus et rursum oppositas discedere ad oras.
Dum se iterum juncti quatuor post lustra revisant.
Nequidquam incertos dubiis erroribus orbes
Implicuit curasque diu delusit inanes
Hrvatski latinisti II

237

dane putanje i uzalud je dugo izigravao ispitivanja

uenjaka, koja su ostala bezuspjena: ti to otkriva, ti
30 stavlja pod odreene zakone. to da spominjem naiz
mjenine pokrete kojima se duboko more, razorivi sve
brane, die u nabujalom valu, a onda se vraa i sasvim
smiruje? Ili uleknuti oblik Zemlje, svuda po sredini nabreknut, a spljoten na jednom i drugom polu? to da
kaem o nejednakosti teine na razliitim mjestima; ili
o sili koja dovodi sve zvijezde na istono nebo, ili o
snazi koja ubrzava godinji poetak kiovitog proljea?
Sve je to nekada bilo smrtnicima nepoznato: ti si prvi
40 svojim otrim umom u to proniknuo. Sada se nakon
tebe ak i djeaci od rane dobi u koli u tome pouavaju.
A i ono drugo, neko nepoznato, a po tebi
sada poznato ve djeacima i njenim djevojicama,
jednako ti je pribavilo vjeno ime i slavu. Naime, prvi
u prouavanju razluuje otrim okom kako su Harite
u rano praskozorje svijeta snjenobijelim prstima
izvlaile iz bojama bogate pree tanahna vlakna
svjetla i kako su provlaei ih kroz zlatno tkalako
brdo tkale crvenkastouto tkanje. Zrake odjeljuje
50 i pojedine podvrgava u promatranju otrom pogledu i
pouava nas koju boju svaka od njih pokazuje, koliko
s ravnoga pravca skree svoj put ili kolik zahtijeva
razmak puta da u stalnoj izmjeni ili, ako se prikladnije
postavi druga strana tijela, lake nastavlja svoj put
istim smjerom ili se odbijena vraa. Tada opet kakvu
boju zajedno daju ili kakvom snagom djeluju na nae
oi, ako ih je vie zajedno.
Poto si tako sve to prouio, ostalo ve pouen
60 iskustvom ispituje kao pobjednik i kree se jasnim
podrujem. Zatim nas pouava kako pojedini dijelak
materije, bilo deblji ili tanji, proputa ili odbija koju
zraku kada bijela u punom sjaju padne na njega.
Pouava nas koje zrake nastavljaju zapoeti put, a
koje se vraaju, te kakva se boja potom pokazuje i
kakva, poto se svjetlost odbije, dolazi do naih oiju.
Iz toga odreuje izvanjske oblike tjelesa, razliitu
veliinu i sastav estica, koja su tjelesa neprozirna
338

30

35

40

45

50

55

60

65

Cynthia: tu retegis, tu certis legibus arctas.

Quid memorem alternos motus, quibus alta tumenti
Objicibus ruptis consurgunt aequora fluctu,
Tum redeunt retro rursumque in se ipsa residunt?
Quid pressam Terrae formam, circum undique dorso
Quae tumet in medio atque polo subsidit utroque?
Diversis diversa locis quid pondera vel quid
Vim cuncta Eoas urgentem sydera in oras.
Annuaque imbriferi celerantem exordia veris?
Omnibus haec ignota olim mortalibus acri
Vidisti ingenio primus: nunc te duce molles
Jam pueri in ludis primoque docentur ab aevo.
Nec minus illa quidem vel quondam incognita, vel
nunc
Per te jam pueris, teneris et nota puellis
Aeternum peperere tibi nomenque decusque.
Scilicet in prima nascentis origine Mundi
Quae niveis Charites digitis tenuissima lucis
Fila colorato duxerunt stamine et aureo
Texuerunt fulvam nectentes pectine telam.
Inspiciens oculo dispescis primus acuto
Filaque dissocias atque acri singula sistis
Obtutu contemplanda, et quem quodque colorem
Exhibeat, quantumque, doces, de tramite recto
Intortum deflectat iter, vel quanta requirat
Intervalla viae, ut certa vice, si nova sese
Corporis objiciat facies, aut pergere porro,
Aptius aut retro fiat resilire repulsum.
Tum si plura simul coeant, quem mixta colorem
Component, vel quo percellent lumina nisu.
His ita perspectis, prono jam caetera victor
Persequeris cursu et campo expatiaris aperto.
Nam quodvis filum quae lamina materiai
Transmittat reddatve, magis prout crassa minusve,
Deinde doces, pleno radius cum venerit albens
Lumine, quae coeptum producant stamina cursum,
Quae redeant, qui proinde color seu transpiciatur
Sive oculis sese reflexo lumine sistat.
Hinc formas rerum externas et particularum
Deprendis variam molem textumque, et opaco
Quae sint caeca sinu, quae corpora pervia luci.
339

70

80

90

a koja proputaju svjetlost, koja zadravaju istu boju

a koja je mijenjaju prema svojem razliitom poloaju
i poloaju onoga koji promatra. Pouava nas zato
se njeno lie zaodijeva zelenim ogrtaem i zato
uti opaljeno prejakim sunevim ognjem; odakle ru
ama jarko crvenilo; pouava nas odakle crnkasta
boja i grimiz to obrubljuju tamnom sjenom ljubice i
zato bijele kaline sjaje neokaljanom bjelinom a
zato, nasuprot, zaobljeni vrat blage golubice i mje
hurii, igra djeaka, zato tanahna vlakna i niti
koje pauk izvodi iz tekueg soka, zato drago kamenje i kapi to lebde u kinome zraku nasuprot
suncu pruaju bezbroj razliitih boja. Sve si to prvi
objasnio i ujedno protumaio bezbroj drugih tajni
i to obznanio nadaleko po cijelome svijetu, udi se
zapanjeni smrtni rod duboko razmiljajui u dui
to je iznenada tako mnogo uinjeno i tako saeto
objanjeno u spisima. U prouavanju prirode jedan
je ovjek vie otkrio negoli je kroz sva stoljea
otkrilo mnotvo mudrih ljudi. Tebe jedinoga, zane
marivi Apolonov rtvenik, mlade eljna znanja kao
novo boanstvo koje je silo s visokoga neba ponizno
asti, tvoje spise marno prelistava nou i danju,
tebi upravlja svoje elje, tebe pita za savjet, za
tebe pripravlja darove i tamjan i smilja da ti
podigne visok hram s mramornim stupovima.
Doi stoga ovamo, Velikane, i vodi sada pjesnika
koji pjeva o tvojim pronalascima i obasjaj ga prame
nom blage svjetlosti, vodi njegove nesigurne korake,
udijeli mu lakou u pjevanju i zvonke stihove!

70

Quae certum servent et quae variata colorem

Pro vario positu mutent oculique suique.
Cur tenerae viridi frondes velentur amictu,
At nimio exustae flavescant Solis ab igne;
Unde rosis ardens vultu rubor; unde nigrantes
75 Purpura quae violas tristi circumsidet umbra,
Canaque cur puro niteant candore ligustra;
At contra tenerae cur laevia colla columbae.
Et bullae, pueris lusus, tenuesque capilli.
Filaque, quae molli deducit aranea succo,
80 Et gemmae, et pluvio pendentes aere guttae,
Mille trahant varios adverso Sole colores.
Haec primus comperta vides, simul abdita pandis
Mille alia atque alia accumulans, totumque per Orbem
Diffundis late. Stupet alta mente volutans
85 Attonitum mortale genus tam multa repente
Educta atque adeo brevibus concredita chartis:
Plus imum vidisse hominem quam viderit omne
Naturam inquirens Sapientum turba per aevum.
90 Ergo novum Coelo delapsum ut Numen ab alto
Te supplex unum veneratur, Apollinis ara
Posthabita, tua scripta terit noctuque diuque
Evolvens, te in vota vocat, te oracula poscit,
Dona tibi, tibi thura parat studiosa juventus
95 Altaque marmoreis meditatur templa columnis.
Huc ades o igitur vatemque inventa canentem.
Magne, tua atque almae tua tenvia stamina lucis
Tu praesens moderare, incertos tu rege gressus.
Da facilem venam et cantum versusque sonantes.

Preveo Vinko Didovi

340

341

ZNANSTVENO PUTOVANJE
PO P A P I N S K O J DRAVI

DE L I T T E R A R I A E X P E D I T I O N E
PER P O N T IF IC IA M DITIONEM

poetku se naime smatralo da Zemlja ima oblik kugle,

pa su geografi na temelju mjerenja jednoga jedinog
U
bilo kojeg stupnja ispitivali veliinu itave Zemlje, a one

am initio quidem telluris figura censebatur sphaerica,

et ex unici cujuscumque gradus mensura in totam ip
N
sius magnitudinem geographi inquirebant tribuebantque

nejednakosti to su se pojavljivale u razliitim ve odree

nim stupnjevima pripisivali su netonosti instrumenata i
nemaru astronoma pri promatranju. Poto je i zbog meha
nikih razloga postalo jasno da Zemlja ne mora imati oblik
kugle i poto su se astronomija i itav nain promatranja
mnogo vie usavrili, pomnije se stalo ispitivati i samo mje
renje stupnjeva. Kad je pak Mac-Laurin dokazao da homo
gena tekuina u okretanju oko osi mora poprimiti oblik
Apolonijeve elipse, koju dovoljno odreuju dva stupnja,
mislilo se da su za takvo odreivanje dovoljna dva meu
sobno dosta udaljena stupnja. Kako se nije moglo ni naslu
titi niti se uoilo da se ni vie parova meusobno ne poduda
ra, prelo se i na druge hipoteze. No u svemu tome filozofi
su, svagdje uporno zastupajui neku jednostavnost i pravil
nost, uvijek smatrali da Zemljin oblik potjee od neke kri
vulje, koja se tako okree oko svoje osi da su svi meridijani
meusobno potpuno jednaki i da presjeci okomiti na os
imaju oblik krunice. Upravo zbog toga stupnjeve sasvim
razliitih meridijana izjednaivali su sa stupnjevima bilo
kojega istog meridijana.
to onda, ako je nepravilnost Zemljina oblika tolika
a to je slobodno nasluivati na temelju onoga to smo prije
kazali da su i sami meridijani nejednaki i da se paralele
ne podudaraju s krunicama? Kad bih se prihvatio istrai
vanja upravo toga, zar ne bih u tom problemu, koji je u
ovo nae vrijeme tako ope poznat, zapoeo neku novu vrstu
ispitivanja? Takvo se ipak istraivanje ne moe sigurno iz-

inaequalitates eas, quae in diversis gradibus definitis occur

rerent, vitio instrumentorum atque observationum negligentiae astronomorum. Posteaquam et per mechanicas rationes
innotuit telluris formam sphaericam esse non debere et
astronomia atque omnis observandi ratio multo magis excul
ta est, diligentius in ipsam graduum mensuram est inquisi
tum ac, ubi a Mac-Laurino est demonstratum homogeneum
fluidum circa axem revolutum debere induere ellipseos Apollonianae figuram, quam bini gradus satis determinant, credi
tum est binos ad ejusmodi determinationem satis remotos a
se invicem gradus abunde esse; ubi autem nec plura binaria
inter se cohaerere vel suspicari licuit vel deprehensum est,
ad alias hypotheses est itum. At in iis omnibus simplicitatis
cujusdam et regularitatis tenacissimi ubique philosophi il
lud retinuerunt semper telluris formam ortum ducere a cur
va quapiam circa axem suum revoluta ita, ut meridiani
omnes inter se penitus aequales essent et sectiones axi per
pendiculares circularem haberent formam; quam ipsam ob
causam meridianorum admodum diversorum gradus pro gra
dibus meridiani cujuspiam ejusdem habuerunt.
Quid vero, si ea sit terrestris figurae irregularitas, quod
ex iis, quae supra diximus, omnino suspicari licet, ut ipsi
quoque meridiani inaequales sint et paralleli a circulis ablu
dant? Si id ipsum investigandum susciperem, an non novum
quoddam perquisitionis genus inirem in re per haec nostra
tempora usque adeo pervulgata? At ejusmodi investigatio

342

343

vesti ni na koji drugi nain nego ako se tono odrede dva

meridijanska stupnja u razliitim geografskim duinama,
ali u istoj irini. Stupnjevi samih paralela mogu se naime
odreivati sa mnogo manje tonosti, a ako su paralele ope
nito krunice, meusobno moraju biti jednaki stupnjevi ne
samo bilo koje paralele nego i stupnjevi meridijana kad
pripadaju istoj paraleli.
Stoga sam elio da mi se prui takva prilika da bih
mogao mjeriti meriijanski stupanj negdje na onoj geograf
skoj irini na kojoj je drugi koji meriijanski stupanj ve
dovoljno tono odreen na razliitoj duini. Takva mi se
prilika pruila u ljeto god. 1750. Kad je portugalski kralj
traio nekoliko ljudi iz nae Drube10 upuenih u matema
tike nauke da ih poalje u Braziliju radi izrade geograf
skih karata za krajeve koje je imao zamijeniti sa panjol
cima i radi odreivanja granica, sam se ponudih, spreman
da vrlo rado otplovim u Novi svijet, ako mi se dopusti da
nakon obavljenih ostalih zadataka negdje u blizini ekvatora
na kraljev troak mjerim meriijanski stupanj, koji bih
usporedio sa stupnjem u Quitu.
Kad je to saznao kardinal Silvije Valenti kojega mi
je smrt nedavno ugrabila, zbog ega se uzdiui alostim i
alostit u se dok god budem iv, mu besmrtne uspomene
i vrlo zasluan za republiku nauke i za svaku vrstu plemeni
tih umijea zapita me za uzrok tako duga putovanja,
im ga je od mene uo, onom sebi svojstvenom pronicavou zapita da li bi se to moglo izvesti i u Papinskoj dra
vi. Kad je pak od mene saznao da je raspored ravnica i go
ra u toj dravi doista vrlo prikladan za mjerenje bar dvaju
meridijanskih stupnjeva, od kojih bi se onaj u sredini mo
gao usporediti s krajnjim stupnjem izmjerenim u junoj
Francuskoj, iznese to pred premudroga papu koji isto tako
silno voli nauku. On me preko samoga kardinala Valentija
obavijesti da svakako eli da ne poem na to putovanje i da
takvo istraivanje ne poduzimam u Americi, nego u Papin
skoj dravi. Preuzevi na sebe taj zadatak, za njegovo sam
izvrenje ishodio, kako sam gore spomenuo, da za druga u
poslu dobijem Le Mairea. Samome pak Le Maireu, zaista
silnom ljubitelju geografije, iznio sam i misao da bi se ta10 Drube Isusove, tj. isusovaca
344

nulla alia ratione certius institui potest quam si bini meridi

anorum gradus in diversis longitudinibus, in eadem vero
latitudine determinentur; nam parallelorum ipsorum gra
dus multo minus accurate definiri possunt et si paralleli
sint omnino circuli, non tantum cujuscumque ex ipsis, sed
etiam meridianorum gradus, ubi ad eundem parallelum per
tinent, inter se debent esse omnino aequales.
Desiderabam igitur occasionem ejusmodi, qua meridiani
gradum dimetiri mihi liceret in ea latitudine alicubi, in qua
alius jam in diversa longitudine satis esset accurate defi
nitus. Obtulit autem se mihi occasio ejusmodi per aestatem
anni 1750, et cum Lusitaniae Rex aliquot e nostra Societate
homines in mathematicis versatos disciplinis in Brasiliam
mittendos exposceret ad geographicas permutandarum cum
Hispanis regionum mappas delineandas et limites definien
dos, ultro me obtuleram, in alium Orbem libentissime navi
gaturus, si illud mihi concederetur, ut, ceteris peractis, pos
sem alicubi prope Aequatorem regiis impensis dimetiri meri
diani gradum, quem cum Quitensi conferrem.
Id cum rescisset Sylvius Cardinalis Valentius, quem fa
to nuper ereptum mihi doleo ingemiscens et dolebo, dum
vita supererit, immortalis memoriae vir et de Republica Lit
teraria atque omni genere bonarum artium optime meritus,
tam longi itineris causas sciscitatus, ubi audiit, pro ea, qua
pollebat, animi vi interrogavit, an idem in Pontificia quoque
ditione praestari posset, et cum ex me intellexisset aptissimam
sane esse camporum ac montium dispositionem ad dime
tiendos saltem duos meridiani gradus, quorum medius cum
postremo in meridionali Gallia definito conferri posset, rem
detulit ad Pontificem sapientissimum et litterarum itidem
amantissimum, qui mihi illico per ipsum Cardinalem Valen
tium significavit se omnino velle, iter illud omitterem et non
in America, sed in Pontificia ditione perquisitionem ejusmodi
instituerem, ea in me suscepta provincia; in qua admini
stranda ut Mairium mihi adjungerem, quemadmodum supra
innui, impetravi, ipsi vero Mairio, geographiae nimirum
amantissimo, illud etiam suggessi posse totius geographicae
mappae ditionis Pontificiae correctionem institui, quam ejus
345

koer moglo izvriti ispravljanje itave geografske karte

Papinske drave. To sam upravo u njegovo ime predloio
kardinalu Valentiju. Kad je on prihvatio moj savjet i odre
dio to znanstveno putovanje, pomno sam se pobrinuo da u
potpunosti pripremim instrumente. Nakon toga dao sam se
zajedno s La Maireom na promatranja i putovanja, za to
smo utroili gotovo tri godine. Dvije smo pak godine uloili
dijelom u raunanje, pisanje i tampanje, a dijelom u od
reivanje poloaja manjih mjesta preko prijatelji, dok ni
smo, kako sam spomenuo, potkraj prole godine objavili
samo djelo i geografsku kartu posvetivi ih papi.
Za astronomska promatranja odabrali smo na jednoj
strani sam grad Rim, a na drugoj Rimini, za koji je ve
Bianchini dokazao da je vrlo malo udaljen od rimskog me
ridijana ispravljajui time vrlo uobiajenu i jako krupnu
pogreku ovoga dijela zemljovida Italije. Ovdje smo proma
trali u ovom Rimskom kolegiju, a ondje gotovo u sredini
grada, u kui riminskoga patricija Franceska Garampija,
veoma uena i obrazovana mua i dobro poznata u naoj
Akademiji. Njegovu se talentu, jo dok je bio sasvim mlad,
i osobitoj ljubavi prema astronomiji divila vaa Bologna, a
Eustahije Manfredi javno je pohvalio tu vau besmrtnu
diku.
Odabrali smo dvije baze da bismo pomou trokuta iz
meu njih izveli jednu bazu iz druge i utvrdili sam niz tro
kuta, i to prvu ovdje kod Rima na Apijevoj cesti od Meteline grobnice, to se uz crkvu sv. Sebastijana die na mjestu
nazvanu Capo di Bove, do malenog posjeda obitelji Colonna,
koji na tri tisue koraka s ovu stranu grada Albe prekida
Apijevu cestu na mjestu prozvanom Le Frattochie, a drugu
na riminskoj obali od ua Ause, koje je vrlo blizu samoga
grada, pa dalje prema istoku. Jedna i druga baza proteu
se u duini od otprilike osam rimskih milja.
Za poligon uzeli smo sedam vrhova brda koja se diu
izmeu Rima i Riminija, i osim toga s ove strane kupolu
sv. Petra, a s one onii breuljak, sasvim uz more i riminsku
obalu, koji nazivaju Monte Luro.
Preveo Veljko Gortan
346

potissimum nomine Cardinali Valentio proposui et consilio

ab ipso arrepto ac expeditione imperata omnem instrumen
torum apparatum diligenter curavi et una cum ipso Mairio
observationes atque itinera aggressus sum, in quibus fere
triennium impendimus; biennium vero partim in calculis
et scriptione atque impressione, partim in minorum loco
rum positionibus per amicos determinandis, donec, ut innui,
sub exitum superioris anni volumen ipsum et mappam ad
Pontificem delata vulgavimus.
Pro astronomicis observationibus selegimus hinc ipsam
urbem Romam, inde Ariminum, quod a Romano meridiano,
parum admodum distare Blanchinus, communissimum et
admodum enormem hujusce partis geographiae Italicae er
rorem corrigens, jam demonstraverat. Et hic quidem in hoc
Romano Collegio, ibi vero im media fere urbe, in aedibus
Francisci Garampii, Ariminensis Patricii, doctissimi et cul
tissimi viri ac in Academia nostra notissimi, cujus nimirum
adhuc adolescentis ingenium et astronomiae in primis amo
rem vestra suspexit Bononia et immortale illud vestrum de
cus Eustachius Manfredius publice collaudavit.
Binas bases selegimus, ut, altera deducta ex altera tri
angulorum intermediorum ope, seriem ipsam triangulorum
confirmaremus, primam hic prope Urbem in Appia via a
sepulcro Metellae, quod prope S. Sebastiani aedem eminet
in eo loco, quem dicunt Capo di Bove, ad Columnensis fa
miliae praediolum tribus citra Albanam urbem passuum
millibus ipsam intercipiens Appiam viam in eo loco, quem
appellant le Frattochie, secundam vero in Ariminensi littore
ab Aprusae ostio urbi ipsi quam proximo Orientem versus,
quarum utraque per octo circiter Romana milliaria proten
ditur.
Pro poligono assumpsimus septem vertices montium in
terjectos Romam inter et Ariminum et praeterea hinc quidem
tholum D. Petri, inde vero humiliorem collem mari et Arimi
nensi littori proximum, quem dicunt Monte Luro.

BENEDIKT STAY
BENEDICTUS STAY
( 1714-

1801)

avrivi kolovanje u isusovakom kolegiju u Dubrov

niku, gdje se rodio 1714, nadareni je mladi vrlo brzo
Z
u gradu stekao ime izvrsnog' znalca latinskog pjesnitva)

filozofije i matematike'te jc zauzimao vrlo ugledno mjesto

u knjievnom krugu koji se tridesetih godina 18. stoljea
okupljao oko Marina Sorkoevia: u drutvu s Mar kom
Bassegli, Antunom Sorkoeviem, Sabom Dartianjiem,
Franom Ranjinom, bratom- Kastofoiom Stayem f ttav
Na nagovor prijatelja prihvatio se obradbe Cescartesove
filozofije i fizike u latinskim stihovima pa je taj didaktiki
ep u 6 knjiga (Philosophiae versibus traditae libri VI) zavr
io i 1744. izdao u Mlecima. Stayev sugraanin, latinist V.
Petrovi prvi je nakon izlaska knjige u jednom epigramu
nazvao naeg pjesnika drugim Lukrecijem. Svojim je
epom postigao znatan uspjeh daleko izvan granica Dubrov
nika, poglavito u Rimu. U iduih pet godina djelo je doi
vjelo jo dva izdanja, to zdunim zalaganjem Bokovievim, to zbog priznanja koja je zadobivao kao intelektu
alac i pjesnik, Stay je uspio 1746. doi u Rim, gdje je zavrio
teologiju i zaredio se za sveenika. Pripadao je isusovakom
redu. Izvanredno je bio priman u uglednom drutvu i u
Vatikanu. Kardinal Silvio Valenti, dravni tajnik u Vati
kanu, postavio ga je za javnog profesora govomitva u Rim
skom arhigimnaziju, a zbog velike uenosti i savrena po
znavanja latinskog jezika papa Benedikt XIV. postavit e
ga 1769. za tajnika Brevium ad principes, dakle odgo
vornim za dopisivanje Vatikana sa stranim vladarima. Bio
je i kanonikom, arhiprezbiterom sv. Jeronima te zadobivao
druge visoke asti.
God. 1755. izdao je u Rimu I. svezak (3 pjevanja) svoga
novog epa o Newtonovoj filozofiji (Philosophiae recentioris
versibus traditae libri X), posvetivi ga kardinalu Valen351

tiju. To djelo potvrdilo je Stayev ugled i proirilo mu pjes

niku slavu ak do Engleske.
Zajedno sa sugraanima i prijateljima Bokoviem,
Kuniem i Damanjiem, ini Stay onu znamenitu etvorku
koja je sredinom 18. st. uivala nepodijeljeno priznanje
najbiranijih knjievnih i znanstvenih krugova u Rimu. aen i slavljen kao jedan od najjaih intelekata tadanjega
Rima, Lukrecije epohe Pompadour (Truhelka), Stay je
umro u Rimu 25. veljae 1801.
Nekoliko je manjih pjesama objavio u jednoj zbirci
arkadskog pjesnitva, a napisao je i nekoliko govora (tri
su tiskana, jedan rukopisni: o smrti poljskoga kralja Fridrika Augusta III, o smrti pape Klementa XIII, o izboru
novog pape i, u Rimskom arhigimnaziju, pohvala pape Leona
X), odranih pred vatikanskim kolegijem, a odlikuju se iz
vrsnim latinskim jezikom i retorikim umijeem.
No, u povijesti hrvatske knjievnosti Stay e, kao i
suvremenicima, prvenstveno biti vaan kao pjesnik dvaju
filozofskih epova.
Prvi je Philosophiae versibus traditae libri VI (Filo
zofija izloena u stihovima, 6 knjiga), izdan u Mlecima 1744,
s ukupno 10249 heksametara (u II. izdanju, Rim 1747, broj
stihova bit e povean na 11229). U njemu pjesnik izlae
sistem Descartesove filozofije i fizike, proirujui ih mje
stimino rezultatima Galileijevih, Keplerovih i Newtonovih
otkria. Upletanjem kranskog nauka (osobito u VI. knjizi
o Bogu kao vrhovnom dobru), i proimajui, uope, ep
kranskom tendencijom, Stay je nekako odvie mehaniki
spojio smionu Descartesovu misao o sumnji s pozitivnom
crkvenom teorijom o Bogu. Zazivanjem Mudrosti poinje I.
pjevanje, u kojem je prikazana jezgra Kartezijeve filozofije;
u II. pjevanju opisana je dispozicija ovog svijeta i Descartesova nauka o molekulima i nebeskim tijelima; uzroci i
poeci svijeta prikazani su u II, a priroda voe, zraka i
vatre u IV. pjevanju (ovdje je i snaan opis potresa u Du
brovniku); ljudska priroda, dua i osjeti obraeni su u V,
etika u VI. pjevanju. M. repel temeljito je obradio koliko
se Stay u vanjskoj ekonomiji epa i brojnim pojedinostima
poveo za Lukrecijevim epom De rerum natura, iako bez
izvornoga prosvjetiteljskog ara kojim rimski pjesnik raz
goni tamu praznovjerja i straha od smrti. Oploujui svoj
352

talent i dostignuima versifikacije Vergilija i drugih pjes

nika Augustova doba, na je pjesnik poletom misli i igrom
upletenih epizoda, sjajnim poredbama i izbruenim jezikom
uspio oporu grau proeti poezijom. Jasno izlaui Descartesov rad, Stay je unio i svojih misli; slijedei u obliko
vanju i kompoziciji Lukrecija, Stay je stvaralac jezini.
Po nagovoru Ruera Bokovia, svoga brata Kristofora,
kardinala Valentija i dr. Stay se konano odluio pomi
ljao je na to ve od god. 1745 da u latinskim stihovima
obradi Newtonovu filozofiju, uz koju e izloiti i teoriju
sveopeg privlaenja s posljedicama i primjenama i optika
Newtonova istraivanja. Taj drugi svoj ep (Philosophiae
recentioris versibus traditae libri X Novija filozofija izlo
ena u stihovima, 10 knjiga) s ukupno 24227 heksametara
u cjelini je zavrio te I. svezak (knjiga 13) izdao u Rimu
1755 (II. svezak s knj. 46. tiskan je god. 1760, III. svezak
s knj. 710. tek 1792). U prve tri knjige razvija Stay meta
fizike spoznaje, raspravlja o duhu i tijelu i iznosi opa
svojstva materije; u knjizi 46. obrauje nebesku silu tee,
uzajamnu i opu, a u knj. 79. svojstva svjetlosti; u X.
knjizi prelazi na matematiku metodu i izlae prva poela
tjelesa, najprije prema Newtonu, zatim prema Bokoviu.
Nadasve je znaajna i jedinstvena u knjievnosti hrvatskog
latinizma suradnja Bokovia s naim pjesnikom u stva
ranju ovog epa. Veliki astronom i fiziar nije samo napisao
obilne biljeke uz sva tri sveska Stayeva djela nego je prvim
dvama na koncu dopisao i bogate Dodatke (Supplementa,
izdanje se III. sveska zato toliko oduljilo, jer ih Bokovi nije
dospio prije smrti zavriti, pa je ovaj svezak izdan bez njih),
u kojima matematikim metodama dokazuje izreene Stayeve teoreme i rjeava probleme. O jo viem stupnju su
radnje doznajemo iz Bokovieva pisma bratu Baru 1748:
svake veeri Ruer kazuje sat-dva dum Benu u pero New
tonovu fiziku, po lijepom i novom redu, i uplee na mje
stima razne metafizike nazore. No, Stayev ep istaknut
e to Bokovi u predgovoru za itatelja na poetku I. sve
ska nije rad popularizatora Newtonove filozofije, poput
suvremenika Algarottija i Voltairea, nego pjesnik svugdje
prodire do same sri pitanja, a u nekim filozofsko-metafizikim izlaganjima nadmaio je i Newtona. Stoga se ne
moe kazati da bi ovaj ep bio govorljivi geometar Bokovi
23

H rvatski latinisti II

353

preruSen u heksametarski konciznog D. Bena (Truhelka).

Jer zamisao cjeline, impostacija problema, rasporeenost
detalja, da se i ne govori o jezino-stilskoj fakturi pot
puno su Stayevi. Gustoa i zrelost dikcije u Novijoj filozofiji
jo su izraajniji, misaonost zaokruenija nego u njegovu
mladenakom epu o Descartesu. Poeci i zavreci .pojedinih
pjevanja posebno su pjesniki snani, biranost upletenih
epizoda istanano je provedena. Lukrecijeva kola ostavila
je i ovdje pozitivnih tragova.
Neemo se doslovno sloiti s Appendinijem da je Stay
vie od ijednog modernog pisca dostigao ili ak prestigao
antikoga klasika. Jo manje emo tvrditi da su njegovi
epovi zaokruena i ista poezija. Ali oduevljenost kartezijanskom misli i Newtonovim prodornim pogledom u sustav
svemira, krepina i biranost jezika, razigranost strogih
umilnih, dostojanstvenih i svijetlom vedrinom proetih epi
zoda i digresija, u kojima slobodniji let mate nadilazi okvire
sustavnoga izlaganja unaprijed zadane grae ine Staya
najveim didaktikim pjesnikom hrvatske knjievnosti i
osiguravaju mu znaajno mjesto na evropskom Parnasu
ovoga anra.
V. V.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA BENEDIKTA STAYA

Philosophiae versibus traditae libri VI, Venetiis 1744 (II. izd.:
Romae 1747; III. izd., identino s II: Venetiis 1749)
Philosophiae recentioris versibus traditae libri X, Romae 1755
1792 (Tom. I: 1755, tom. II: 1760, tom. III: 1792)
'Ad Clementem XIII, p. m. in funere Priderici Augusti III, PoIoniae regis, oratio..., Romae 1764.
Oratio in funere Clementis XIII, pontificis maximi..., Romae
1769.
Arcadum carmina, Romae 17561768, ed. 2., P. 23
LITERATURA O BENEDIKTU STAYU
M. repel: Stay prema Lukreciju, Rad 124, Zagreb 1895.
B. Truhelka: Prvi uspjeh Bena Staya, Knjievnik I, 9, Zagreb
1928.
J. L. Tacconi: I poemi filosofici latini di Benedetto Stay, ii Lucrezio Ragusino, Rivista dalmatica XV i XVI, ara 1934. i 1935.
2. Markovi: Rude Bokovi, dio I, Zagreb 1968.
V. V.

355

FILOZOFIJA U STIHOVIMA
(e

st

k n j ig a

PHILOSOPHIAE VERSIBUS
T R A D I T A E L I B R I VI

<ZAZIVANJE MUDROSTI)
emlje i neba vladarice, roditeljko prirode plodne,
Z
veliko boanstvo, M u d r o s t i ,
edo kom Otac ne stvori ravna, ni dobom ni ugledom,
5

10

15

u vjenoj slici plodonosna uma,

po tebi su uzroci i zametak stvarima
i zamecima svima njihova snaga i mo:
Ti boice, ti uzroe poretka divnog,
poela sva spaja mjerama svojim i brojem svladava.
Zemlja ti donosi plod, zvijee ti svjetlost daje.
ini da ognji plamte, ti puine razastire modrinu
i nebesa obavija uzduhom lakim;
ini da vrijeme protjee hodom postojanim
po razluenim kretnjama svojim i na izmjenu se vraa.
Umovima ljudskim ti sigurna i najvia si radost,
jer jednom kad zasja svjetlost tvoja
i zrake pokae prijateljskog ara,
usplamti dua poudna slau nenasienom
i vjeno bi te mogla slijediti i u tebi uivati.

356

errarum Caelique potens atque uberis alma

Naturae Genitrix, magnum. S a p i e n t i a , numen.
T
Quam Pater haud aevo nec majestate secundam
5

10

15

Edidit aeterna foecundae in imagine mentis

Progeniem, per te causae et sua semina rebus
Seminibusque suus vigor et vis indita vitae:
Tu Dea, tu pulchri Ratio ordinis, omnia nectis
Mensuris elementa suis numerisque revincis.
Terra tibi foetus, tibi debent sidera lucem,
Tu facis, ut caleant ignes, tu caerula ponti
Diffundis caelumque levi circumtegis aura,
Et facis, ut certo volvantur tempora cursu
Per motus distincta suos vicibusque recurrant.
Mentibus humanis tu certa et summa voluptas,
Nam simul atque tuum longe splendescere lumen
Incipit et lucis radios ostendis amicae,
Ardet inexpleta cupidum dulcedine pectus
Teque sequi visaque frui semperque potiri.

357

II

II

<DES CARTE S>

rancuz nam umom i duhom razboritim
sve to istrai: ni udovita, ni himere,
F
ni Scile, ni Sfinge, ni Kentaura tuni vjekovi,
5

>
10

15

20

25

30

dok skrivene je prirode prelazio stupnjeve,

mua toga ne sprijeie
ni tri jekom groznim, ni likovima uasnim.
ivotvorna sila, nebo pobijedi i odatle svjetlost nama
odvaan iznese on sretnim znamenjem
i rastjeravi tmine svijeta,
domiljat razotkri slijepo umijee prirode.
Bog ovoga, Bog sam svijetu i tebi, Francuska,
pratajui mnogo u ono vrijeme dade,
kad slijepa je sila ljudi, otrovom natopljena stigijskim,
oteti kanila svijetu Boanstvo i sasvim ga
porei i iz srca istrgnuti svojeg.
On odvaan ne povede rat ni novcem, ni orujem,
ni onim im svijet od udovita oisti toljaga Heraklo,
ili ime se poslui boica streljaica1 s bratom Febom
protiv giganata onih to brda noahu,
ve udari silinom razbora i samom slikom prirode,
dok ona sama pravim svjetlom ne zasja,
te slijepom umu ne podari oi.
Spasonosni nauk njegov od poetka slijedim;
stupiti ako eli u spokojna svetita Prirode
i ona da se tebi sasvim otvore,
prije svega u sve ti je ono sumnjati
za to si prije mislio da zna.
I to ne zato to nieg istinitog u prirodi nema,
ili to se ono ne moe nikakvim razborom otkriti,
nego sve valja drati za lano, pa odatle onda
istija proizlazi Istina sva, naela su stalnija
u stvarima i s Razborom se odvija sve.

allus homo nobis ea mente animoque sagaci

G
Omnia pervidit: non illum monstra, Chimaerae,
Scyllaeque Sphingesque aut tristia Centaurorum
Saecla peragrantem naturae lustra latentis
Obvia compressere minaci murmure contra
Horrificisque Virum formis. Vis vivida caelum
Vicit et hinc lucem nobis felicibus audens
Extulit auspiciis et pulsis orbe tenebris
Naturae caecam patefecit callidus artem.
10
Hunc Deus, ipse Deus mundo et tibi, Gallia, multum
Indulgens plane est illo dare tempore visus.
Quo vis caeca hominum Stygiis suffusa venenis
Tollere de medio Numen penitusque receptum
Infixumque suo sub corde abolere parabant.
15 Ille audax bellum contra non aere nec armis.
Aut quibus infestum monstris purgaverat Orbem
Claviger Alcides, aut Diva quibus jaculatrix
Usa in montiferos Phoebo cum fratre Gigantes,
Sed rationum illud suscepit pondere, et ipsa
20 Naturae specie, dum veri luce corusca
Fulgurat, et caecae praepandit lumina menti.
Hujus ego servata legens vestigia longe
Principio edico, Naturae in templa serena
Si juvat admitti atque illa gaudere reperta,
25 Omnibus esse tibi dubitandum in limine primo
De rebus, quas nosse prius te cumque putabas.
Non id propterea, quia rebus nulla vel extent
Vera, ea vel possint nulla ratione patere.
Omnia pro falsis sed habendum, purius inde
30 Eductum ut Verum omne nitescat certaque constent
Principia in rebus totamqe gerat Ratio rem.
5

1 Artemida
358

359

III

III

(POHVALA FRANCUSKE I DESCARTESA)

rancuskoj su s jedne strane Sredozemnog mora
plavetni vali,
F
s druge je pak natapa umna plima Oceana,
5

10

15

20

25

30

k tome joj granice postavi Priroda:

bujnu Rajnu i oblakonosne Pirineje i bedeme Alpa.
Zbog mnogoga je vrh mnogih podruja cijeniti valja,
jer se dii i prijatnom toplinom podneblja blaga,
i zemlje onim plodnim tlom,
blaene perivoje ima i divne doline,
te nije zavidjeti ni krajevima drevnih Feaana,
niti pak onim Hesperida gajevima zlatnim,
niti pak, Peneju, obalama tvojim,
uprav tako je ljudima divote vidjeti
to ih to podruje pogledu prua.
Tko e nabrojiti ljudima gradine utvrene,
imutak sav ili pak gradove goleme?
Vidjet li je grad na svijetu cijelom,
to bi se mogao natjecat s Parizom,
toliko bogatim blagom, obilnim dobrom dragocjenim?
A koje li samo mueve francuska zemlja porodi?
A ratove kada povede, koji je narod oruju viniji?
Ili zagrljajem mira milostiva posle graanstva vodi
i njeguje prdvo i umijea mnoga,
to toliko u pothvatima napreduju sretnim,
da narodima upravo udesne izume
dadoe u blagodatima javnim ivota ljudskog.
A udesa sva ta t6 su napokon
pred velianstvom i otkriem onoga,
koji nam otkri razlog onaj,
po kojem sve se na nebu i na zemlji zbiva,
istinitije proizlazi iz dubina grudi boanskih
negoli tronoci sveti, lovor i proroite Feba?
Francuz je taj, veliki gojenac Francuske.
Blaen si ti, to prvi si uzmogao dii
svjetlo jasno i nadaleko se prout svijetom golemim
i oblake i zvijezde pretpostaviti umu svojem.
360

quae Medii glaucis hinc aequoris undis.

G allia,
Illinc Oceani rauco perfunditur aestu.
5

10

15

20

25

30

Ultro cui fines posuit Natura, tumentem

Rhenum et nubiferam Pyrenem Alpinaque claustra,
Propter multa quidem multis regionibus una est
Anteferenda, quia et mitis laetissima caeli
Gaudet temperie, telluris et ubere gleba.
Felicesque hortos habet et pulcherrima Tempe,
Ut neque propterea priscis Phaeacibus arva
Nec nemora Hesperidum invideat licet aurea quondam.
Nec ripas, Penee, tuas, proin mira videri
Gentibus ut possit regio visendaque ferri.
Oppida quis populis munita opibusque, quis urbes
Ennumeret magnas? Num terra urbs visitur omni
Aemula Lutetiae, quae tantum rebus opima.
Rebus opima bonis? Viden et quos Gallica profert
Terra viros? seu bella movent, quae doctior armis
Gens erit? Amplexu placidae seu civica pacis
Jura artesque colunt, tantum felicibus ausis
Progrediuntur, uti prorsus miranda reperta
Gentibus humanis in publica commoda vitae
Ediderint. Verum miranda haec omnia quid sunt
Denique prae rerum majestate atque repertis
Ejus, qui nobis rationem invenit eam, qua,
In caelo quidquid peragi terraque videtur,
Verius ex adyto divini pectoris edit
Sacri quam tripodes, laurus cortinaque Phoebi?
Gallus et hic, magno se Gallia tollit alumno.
Felix, qui clarum potuisti extollere primus
Lumen et immensum te late ferre per orbem
Et nubes atque astra tuae supponere menti!
361

35

Tebe ja slijedim, o uresu roda francuskog,

i uenim tvojim tragovima otisnutim kroim,
ne to se nadam, da bih te hitra jednako pratio,
nego zaista zbog ljubavi kojom dua plamti,
jer zublju Istine nosi i svjetlost daruje.

35

IV

Te sequor, o Gallae gentis decus, atque tuorum

Docta pedum relego pressis vestigia signis,
Non quia te sperem properantem aequare sequendo,
Veri propter eum sed, quo mens ardet, amorem:
Namque facem Veri praefers lucemque ministras.

IV

(PODRIJETLO I POSLJEDICE POTRESA)

vo ti dakle uzroka potresima:
zadrhti zemlja kad se u zatvorenim spiljama
razvije velika silina plamena
od zapaljene tvari luine i sumpora;
jer zrak se stlaen mora osloboditi
snanim potiskom vatrenim;
podzemna sila stoga irenje potie
te postojano spilje pritie i odrinjuje.
Gore onda drhti pomaknuto zemlje tlo,
nagnuti zidovi padom prijete
ili se obaraju ruevinama zatrpani svojim,
pae i gore goleme znaju se raskoliti
i na stoeru visoku sunce ih prelazi
rascijepljene drijelom razjapljenim.
Zato gdje zemlja puna je mnogih spilja,
i u krilu stijenje ima i uplje litice,
lako se upale pare sumporne i nakupi luina;
trzaji nagli, kaem, zemlju potresaju:
kao to esto podrhtavaju mjesta
bliska gorama to vatru bljuju,
i esto se gradovi kraj Etne trinakrijske
potresaju drhtajima snanim
i sama okolica brda Vezuva napuljskog
trese se zbog nestalna tla.

inc ratio tibi terrai quoque motibus extat.

Terra tremit, clausis cum subter magna cavernis
H
Vis oritur flammae succensa sulphuris atque

10

15

20

362

10

15

Nitri materia: nam protinus igne necesse est

Aera conclusum dilatari impete magno;
Propterea subitis expansus viribus urget
Et premit obnixus speluncas atque repellit.
Hac ratione super terrae sola mota vacillant,
Inclinataque jam minitantur moenia casum
Stemunturve suis late confusa ruinis.
Quin etiam magni montes finduntur et alto
Vertice distractos patulo Sol transit hiatu.
Quapropter multis tellus ubi plena cavernis
Constat et in gremio rupes habet et cava saxa,
Accendi facilis qua sulphuris halitus atque
Conveniat nitri; crebris ea motibus, inquam,
Concutitur tellus: veluti loca saepe tremiscunt
Montibus ignivomis propiora, ut saepe prope Aetnam
Trinacriae magnis subsultant motibus urbes,
Ipsaque conspiciens montem vicina Vesevum
Parthenope instabili crebro tellure vacillat.

363

(POTRES U DUBROVNIKU 1667)

T T ic Patriae me casus et horrida fata meorum

rodnog razor grada
I mojih kleta prem udesa
KJaadar
spomenem, me popada

Jenja, i strah duh mi stresa;

Ah, jednijem je smert nemila
Mahom tisu mi ih zanila.
Nu hotei sad izrijeti
Sve to od one uh nesree.
Na pjevanje me dospjeti
10
Kako oluih berzo nee.
Bol pustite odloiti,
Djedah pepeo poaliti.
Ka onadar svojim oima
Oci nai, jaoh, vidie,
Povijedaju sinovima
Grozne suze sve prolie.
Rad bolesti uzdisahu.
Jedva ovako govorahu:
(10) Zgrade svudar razorene
20
Vidite li, djeco mila,
Stijene u herpah navaljene
Ke sakupi huda sila?
Polae ono bihu i dvori,
Sad omirine i razori.
25 Ondi tuna vaa mati
Vas je imala poroditi,
Ondi s vama pribivati
I slavi vas odgojiti,
Samo ostaje domovine
30
Sad vam plakat obaline.
Otadbino, ah, tvojijeh
Zadojnice prem nesrina,
U krajinah ilirskijeh
Tebi grada n bi slina!
35
Druge si imenom dobila,
A u bogatstvih udno plila.
(20) Sve do neba zemlje plodnost
Tebe uzdignu i broj sinovah,
Kako davna jur slobodnost
40
I plemenstvo tvojih muovah.
5

364

10

15

20

25

Quaeque hic quondam uno pariter cecidere sub

ictu
Millia multa movent animoque horrescere cogunt.
Prorsus et oblitum causarum excedere certos
Carminis impellunt fines ultroque dolori
Indulgere meo paulum cinerique meorum.
Dum, pueris toties quae nostri cumque solebant
Cum lacrymis, cum singultu memorare parentes
Quondam visa, libens repeto atque audita revolvo.
Cernitis eversas dicebant undique moles,
O pueri, disjecta solo congestaque passim
Saxorum in cumulum tot quondam ingentia tecta
Cernitis? En Urbis quondam cognoscite vestrae
Immanem diro prostratae turbine casum,
Et super his paulum juvet illacrymare ruinis.
Heu, Patria, heu quondam nutrix infausta tuorum!
Non erat Illyricis florentior omnibus oris
Urbs alia aut opibus tantum famaque vigebat,
Ubertasque soli multaeque frequentia gentis
Nobilitasque virftm atque omnes servata per annos
Libertas caelo tollebant fortibus armis
Naturaque loci murorumque objice circum
Defensam a validis vicini incursibus hostis.
Tot rebus Fortuna bonis invidit et uno est
Conata excidio res vertere funditus omnes.
Tempus erat, vernis quo primas floribus herbas
Pingebat Natura diemque ferebat ad Arcton,
365

Hrid i tvera tvoga mira

Protivnika blinog tira.
A srea navide tolicim dobrima
Jednom te razore dignu ih tunima.
45
U vrijeme ono kad livada
Pervijem se itom cvijetjem resi.
Dan se uputi put zapadai
Dan nezgodni po udesi,
(30) Dadje oblaka iz tmastoga
50
Kim se nebo sve navue.
More s kraja obinoga
U ponore sve se odvue.
Visoka se berda okoli
Strano ue zajektiti,
55
Jazi i spile paka doli
Oriti se i muktili.
Zemlja veza van svojega
asom se evo derkta i trese,
A temelja bez tverega
60
U dubinu grad prosije se.
Prani se oblak u visinu
Die i nebo sve prikriva,
Dan u merklu nonu tminu
Svojim cemilom pritvoriva.
65 Sred takoga dogaaja
I skonanja stvarih svijeh,
(40) Ke utjenstvo duh osvaja.
Koja miso bi tunijeh?
Prispijeva eto tresak novi,
70
S tli nestavnijeh noge semu.
Svim na glave se oru krovi,
(Meni i sadar duh protemu).

75

80

Njeki tijelo raskinuto

Za sobome im smucaju,
Laze kamenje uz rasuto
Svoje u pomo dozivaju.
Neuveni izdisahu,
Meu kam mertvi zapadahu.
Oni mater zove svoju,
Ovi izbavit bi oca hotil.
Plae ljiibi i djecu koju
Tretji s kuom je izgubil;
Zaman ite, plae i zove,
Jer zanijemi smert njegove.
366

30

35

40

Jamque ea lux aderat, casum qua fata parabant:

Horrentes caelum nebulae tegere undique visae,
Imber vicina tenuis de nube pluebat.
Aequoris insueto subsederat unda recessu,
Praeterea auditi gemitus sunt edere magnos
Montes atque cavis altae mugire cavernis.
Ecce tremit moto subsultans cardine tellus,
Nec mora, deficiente solo, jam prodita pessum
Labitur omnis et immani resoluta ruina
Urbs ima consedit humo, se pulveris ingens
Protinus in caelum nubes agit atraque lucem
Involvit noctemque refert. Quae in turbine tanto
Mens animusque fuit, rerum in vertigine tanta
Deprensis? Iterum tellus concussa videtur
Jam trepidare (animum quoque nunc ita concutit
horror)
Sub pedibusque labare solum, ruere ardua tecta
In c a p u t .....................................................................

4 5 ................................... nonnulli membra trahentes

Post sese lacera et laniatos ictibus artus
Reptabant per saxa suosque in opem vocitabant;
Demum opis expertes deserti, ut bucera saecla.
Tristem exhalantes animam inter saxa cadebant.
50 Qui fuerant autem juvenili robore freti
Viribus intactis et amor pietasque suorum
Queis moestum desiderio cor fixerat acri,
Ibant huc illuc evolvebantque ruinas
Et collapsarum certabant saxa domorum
55 Eruere, amissam prolem seniumque parentum
367

85(50) Nu koji mladi nam junaci

Bihu i sreno neranjeni.
Dragi ginu da im roaci
Ljuto u sercu ucviljeni
Raskopavat svud se ervaju,
90
Tune pomo eljno iskaju.
Kad shranjenoj po eravi
estok oganj ki se upali,
(60)
Kruti udese! njih rastavi
I od mertvijeh ke su iskali,
95
I nehamijem dunost sveta
Pokopanja njim je oteta.
Nami jurve prijadnima
Ovo se je jo hotilo
I rasutijem kamenima
100
Da se ne bi ve prostilo;
Smerti, rasap nije zadosti!
Hude sree nemilosti!
Ovdi mertvo tijelo gori,
iv se ondi pee i vika;
105
Kog ne ubie padaju dvori,
Smert ga stisnu vie prika;
Zaman skroven gdje stojo je,
(70)
Nai ga oganj umio je.

60

65

70

Cum gemitu et lacrymis et luctisono ululatu

Quaerentes sub eis, iterumque iterumque vocantes.
Flamma vorax totam dein ingens orta per Urbem
A consaguineis disjunxit denique moestos
Corporibus sanctoque ingratis, proh fera fata!
Vulsit ab officio. Nostris hoc denique deerat
Aerumnis, Urbis quoque conficeretur u t ipsum
Triste cadaver et in miseras quoque dira ruinas
Saeviret Fortuna: cremantur corpora passim
Exanimum et pariter viventum, namque sub ipsis
Lapsi qui domibus vitarant funera lethi
Sub tignis, sub fornicibus, sub pariete fracto
Subque cavis circum occlusi obstructique ruinis;
Posterius tamen hos lethi vis corripiebat
Saevior, heu! vivos dissolvens ignibus artus.

Prepjevao Antun Roi

368

24

H rvatski latinisti 11

369

VI

VI

<TENJA KRAJNJEM DOBRU)

ovuda po Prirodi kraljevstva neprolazna
obino je dostatno: no drugi su na domaku i
Promatrati
blie se posli.

10

15

20

25

30

Rei valja, koja je Dobru samom najvia svrha

i koji je razlog izvjestan kojim onamo pute moemo
pripravit,
to godi, to initi valja za dare ivota blaenog.
Sretnih li! ili onih kojim ono jedno znati je dato,
ma kako ne poznavali sve ostalo to opstoji,
kako pak Sunce i Mjesec se kreu i zvijea broj;
poznavati gibanja razlina, vjetrova znati moi,
pokretne vatre i tekueg valovlja sile,
i po kojem se zakonu zbiva sve,
to vidimo mi na nebu i na zemlji,
ugodno makar bilo takvo to i korisno za stvari mnoge,
pridonije li vanosti ivota blaena
(to pak je najvie od svega), ikada ita?
Ti mene, ti slijepi um mi uputi,
svjetlou zublje boanske, o M u d r o s t i ,
nepouzdana upravi savjetom svojim, o Boice,
gutljaj podari napitka s izvora uzduna,
kojim napaja srca tvojenaca,
odakle potjeu zakoni sveti i vjena prava Pravice
postaju.
O majko pravednoga i dobrostivoga,
pokai molim te zalutalu prostor siguran,
kojim bih kroiti uzmogao, ti srce,
ti usta naa dahom pokreni vinjim,
kako bih izrei i initi mogao tvoje to jest,
a svakako vie initi: to su mi elje najvie.
Od poetka najvii cilj, kojemu teimo svi,
a koji valja spoznati narav je najvieg Dobra:
jer bez spoznaje o tome,
ivot se niti uspostaviti, niti ivjeti ne moe,
niti stvoriti obiaj ljudski, niti ikako vladati.
Drugaije ne ve ako ne zna
370

ac lustrare tenus Naturae impervia vulgo

Regna sat est: instant alii subeuntque labores.
Dicendum, quae summa Boni sit finis et illuc
Qua ratione viae possimus tendere certa,
5 Quid juvet, ad vitae quid contra dona beatae
Officiat nobis. Felices! vel quibus unum id
Scire datum, quamvis ignorent caetera prorsus
Quae sunt cumque, etenim Solem Lunamque meantem
Et numerum astrorum, varios et noscere motus,
10 Scire potestates aurarum et mobilis ignis
Undarumque liquentum, et qua ratione gerantur
Omnia, quae caelo peragi terraque videmus.
Dulce sit id quamvis atque ad res utile multas.
Attamen ad vitae quidnam momenta beatae,
15 (Haec etenim rerum summa est) quid contulit
unquam?
Tu mihi, tu caecam divinae lumine lucis
Ingredere, o mentem, S a p i e n t i a , consilioque
Nutantem rege, Diva, tuo, da nectaris haustus
Aetherio de fonte, rigas quo corda tuorum,
20 Unde fluunt sanctae leges aetemaque jura
Justitiae manant. O Justi mater et Aequi,
Tu, precor, erranti certum, quo currere possim.
Praemonstra spatium, tu cor, tu nostra superno
Ora move afflatu, valeam ut tua dicere quae sunt
25 Et facere, at potius facere: haec sunt ultima vota.
Principio extremus qui sit, quo tendimus omnes,
Finis, quaeque Boni summi natura videndum:
Harum notitia sine rerum namque fateri
Est opus institui vitam non posse, nec ulla
30 Formari mores hominum ratione regique.
Haud secus ac caeli si, qua sit parte locata,

371

35

gdje je predio neba kojemu teiti treba,

nikada nee izabrati put to e te dalje
onamo odvest na mjesto pravo,
Jer vilo daleko otii valja od same zemlje.

35

Ignores,' regio, quo debes tendere, nynquam

Possis carpere iter, quod recta protinus illuc
Te ducat reddatque loco, namque ipse ferare
Avius a vera longe tellure necesse est.

Osim V. odlomka, sve preveo Tomislav Laatt

372

373

NOVIJA

FILOZOFIJA

U STIHOVIMA

PHILOSOPHIAE RECENTIORIS
VERSIBUS TRADITAE LIBRI X

(DESET K N JIG A )

<U V 0 D>
dakle svijetli najljepa ova pojava golemog svijeta
razastrta po velebnim podrujima prostora,
O
kojim se vezom veu razliiti dijelovi razdvojiti,
5

10

15

20

25

koje tu sile kroz koja tijela struje,

i kako se sve stvari kreu kretnjama mnogostrukim,
laam se evo oglasiti i promicati pjesmom umilnom;
i ono to trudom tekim nova umijea otkrie
dosad i to je u svetitima pohranjeno stroge znanosti
prvi u iznijeti pjesmom plemenita poitanja Muza.
Jer to dolinije i korisnije privlai umove ljudske
od obilna nektara Istine vjene, kojim se napajamo,
spoznati dok teimo uzroke i stvari podrijetlo,
zaputivi se tako u cjelinu Svijeta?
Jer to se vie svetim govorom pjesnika uznosi
me plemenima tolikim ii to se pak godinama pamti,
ako ne djelo neizmjerno razbora boanskog?
O Ti to raspaljuje plamenje Olimpa zvjezdana,
to podstrojku mora nebom iri,
te uzduh prevrtljivi i zemlju svezom svojom vee,
dok promatramo spomenike trajne umijea Tvoga,
uputi nas unapredak u razloge to zakone tvore,
po kojima Ti odavno svijetu velikom poetak postavi
i svime sada postojanim poretkom upravlja,
izreoi Istinu, to se u vjenom umu skrivala
prije poetka svega, a zatim proe i natopi sve,
po Tebi sva pak stvorenja ive,
374

nde per immensos regionum didita tractus

Fulgeat haec species vasti pulcherrima Mundi,
U
Disjunctaeque locis variae quo foedere partes
5

10

15

20

25

Conveniant, quae sint vires per corpora fusae

Et quam multiplici se volvant omnia motu.
Aggredior suavi diffundens pandere cantu,
Difficilique novas inventa labore per artes.
Hactenus atque adytis doctrinae inclusa severae
Primus ad ingenuos Musarum educere cultus.
Quippe quid humanas praestantius utiliusque
Illidat mentes quam Veri nectare pasci
Largius aeterni, causas dum visere et ortus
Conamur rerum et toto discurrimus Orbe?
Quidve magis sacro vatum sermone feratur
Per gentes hominum varias memoresque per annos.
Ingens quam quod opus dia ratione peractum est?
O qui stelliferi flammas succendis Olympi,
Qui mare substratum caelo diffundis et amas
Mobilitas terramque sua compage revincis,
Dum memoranda tuae monumenta revolvimus artis.
Infer legiferas nos protinus in rationes,
Per quas et magni jamprimum exordia mundi
Ponebas, cuncta invicto et nunc ordine flectis,
Da Verum effari, aeterna quod Mente latebat
Ante ortus rerum, quod deinde per omnia fusum est
Immissumque, vigent per Te quaecumque creata,
375

ures podari i svetu podijeli milinu Muza,

to trai Velianstvo samo ispunjeno djelima tvojim!
30

35

40

45

50

A dotle ti, diko* Auzonije, koji dok si zdrav,

nauku se radujemo lijepom i naporima plemenitim,
primi to sami najvie dati moemo,
darove dugo uvane zapovijedima tvojim, znameniti.
A u dokolici, kad umoran prilii malo odmoriti um,
ti se lagan predaj razlozima istinskim:
u skrovita stvari i u nutrinu Prirode,
kojima u prodrijet u svetita, sluei dugo trazima
velikim
ovjeka, mo kojega plamena razgoni sjene sve,
mo due plamena, to je gdje god se pojavi
kao po krajevima neizmjernim rasprostrta Tea
to tjelesne sve stvari privlai odasvud,
i tereti se uzajamni nadaleko ire podrujima praznim,
po kojoj se zemlja, more, sunce, zvijezde obru,
po kojoj ak bojom arnom pristala svjetlost sja,
jasnije no obino i boanska se obnavljaju svjetlila,
to e od toga vee ili pak bolje nai?
to li rod ljudski vie pribliava bozima?
Onoga duhom svojim to toliko nam dade,
osvijetliv ivot predivnim mu darom,
primjereno elim li pratiti,
te najvee izume stvari u tijekove vjekova poloene
k tomu jo doda i dopusti da ti dua podnijeti moe
ne ba bez tereta ono to sve vee uvijek
pokree stvari i izvrsne pogoni misli.

Da decus et sacros Musarum inferre lepores,

Quos petit ipsa tuis Majestas indita gestis!

30

35

40

45

50

Tuque adeo decus Ausoniae, quo pulchra vigere

Sospite gaudemus studia ingenuosque labores,
Excipe, largiri quae maxima possumus ipsi,
Dona diu vigilata tuis haec, Inclite, jussis;
Cumque vacat fessaeque licet brevia otia menti
Reddere, te facilem rationibus adjice veris,
In rerum, latebras et in intima Naturai
Queis adyta irrumpam, lange vestigia servans
Magna Viri, cujus vis ignea discutit omnes.
Ignea vis animi, qua se cumque inserat, umbras.
Scilicet immensas per quem diffusa per oras
Omnem corpoream Gravitas agit undique molem.
Mutuaque in vacuos late sunt edita tractus
Pondera, quae terram, mare, solem, sidera versant.
Per quem etiam vario lux compta colore refulget
Clarior assueto et patitur sua dia retexi
Lumina. Quid tantis majus meliusque repertis?
Quid genus humanum propius Dis admovet ipsis?
Ergo parta suo qui talia pectore nobis
Edidit, illustrans praeclaro munere vitam.
Sectari si rite aveo, si maxima rerum
Inventa in longos aetatum immittere cursus,
Huc ades atque tuum sine saltem haud mollibus ausis
Posse tenere animum, qui semper grandia gestit
Moliri rerum et praestantes volvere curas.

* Kardinal Silvio Valenti

37d

377

II

II

<TVAR I DUH>
oji god od poetka ele istraiti prirodu,
pojave same imenom dvostrukim oznauju
K
i pod dvostrukim rodom sve nadaleko sjedinjuju;
5

10

15

20

25

30

35

jer ili su tijela koja naa sjetila potaknuti mogu,

i ivot to god pak jest, to duh i dua uje;
a ono to ni tijelo ni duh nije, kad ne moemo
spoznati to bi biti moglo, kau mnogi tek je nita;
ovdje kao da neto prijei da trea priroda postoji,
ili moda jo i mnoge po razliitu poretku;
pae na slubu nam stoje i imena trae:
kad je ve posve neizvjesno je li u stvarima jo
priroda neka,
a tragati za tim muan nam je trud,
bolje je rei kako se to ne zna,
nego je u prazno uroniti niitavilo,
pribrojiti me stvari to postojati ne mogu.
A upravo ono to nam je drugo od dvostrukih stvari,
duh: ili je neto najvie i prvo koje je jedno,
a po sebi ima sve to jest, bez kraja i bez poetka;
ili po svretku vremena sve due u njem imaju
poetak svoj i uivaju ivota dar:
to mi Boanstvom zovemo i Bogom,
govorei o njem kao o stvari najvioj i jednoj.
Budui da u ivotu naem prvo due nae
poticati poinju stvari koje god su stvorene,
i natjeu se poznanstvo lako kovati prije ostalih,
razbor se na od ovih penjati pomalo treba
do Prirode najvie, na kojoj se sve temelji,
i, kao od granica dalekih kraljevstva golema,
doi do sjedita velikoga Kralja.
Zato nam prvo nas i tijela oko nas istraiti valja:
nagrada i kruna truda e biti, najvioj Prirodi blie
prii,
i, koliko smrtniku pristoji. Boanstvo spoznati,
ili se vie diviti Gospodinu i Njega potovati.
Nikakav ne moe u stvarima stvorenim postojati duh,
378

rincipio quicumque solent inquirere rerum

Naturam, duplici res ipsas nomine signant
P
Tantum et sub geminum late genus omnia cogunt;
5

10

15

20

25

30

35

Namque aut corpora sunt, nostros impellere possunt

Quae sensus, ducunt aut unde exordia sensus,
Vitaque, quodcumque est, quod mens et spiritus audit.
At quod nec corpus nec mens sit, cum nequeamus
Scire, quid esse queat, multi nihil esse fatentur;
Hic veluti quiddam prohiberet, tertia constet
Ne natura etiam, aut vario fors ordine plures;
Quin praesto nobis sistant se et nomina poscant:
Sed quoniam, anne aliqua in rebus natura sit ultra.
Prorsus in incerto est, quaerendique irritus omnis
Est labor, idcirco potius nescire fateri
Par erat, in nihilo quam mersam dicere inani,
Atque inter res, quae nequeant extare, referre.
Et jam, quae nobis geminarum est altera rerum.
Spiritus, aut aliquid summum est primumque, quod uno
A se habet omne, quod est, finisque et originis expers;
Aut quae finito produotae tempore mentes
Principium tenuere sui vitaeque fruuntur
Munere: nos illud Numenque Deumque vocamus.
Rem summam utroque hoc dicentes nomine et unam.
At quoniam nostros animos impellere primum
In vita incipiunt res, quae sunt cumque creatae.
Notitiamque sui facilem procudere certant
Ante alias, ratio paulatim scandere nostra
Debet ab his summam ad Naturam, unde omnia
pendent.
Et, veluti vasti lustratis undique regni
Finibus, ad magni solium nos sistere Regis.
Quapropter nosmet nobis et corpora circum
Vestiganda prius: pretium finisque laboris
Illud erit, propius Naturae accedere summae,
Et, quantum fas est mortali, agnoscere Numen,
Aut admirari potius Dominumque vereri.
At nullam, constare queant quaecumque creatae
379

40

45

50

55

60

65

70

ukoliko vlastiti ne spoznamo u svemu,

jer ondje ga unutra osjeamo istim,
ono to s tijelom je vezano naim i to duom zovemo;
i osjeamo takoer kako u nutarnjem skrovitu
stvari djeluje:
naime ona sama unutra i misli i eli.
Ali jer vidimo gdje ona unutra djeluje,
da li je dato pregledati sve i svaki promatrati dio?
Da li emo posve vidjeti ono to narav je duha?
Zatim pak m5i i sile to ih ima,
kojim se razlogom nagone na ine svoje,
ime se pokree tijelo, kojim se vezom vezano vee?
Ni jedna stvar nazonija nije, a ipak se
manje ne vidi: premda okom sve nadaleko
pregledati moemo: nebo, zemlju i puinu duboku,
tolike vrste razliite stvari i boje razliite,
tijela tolika razliita mjesta i oblika,
ipak ono samo nazono jedva razabrati moemo,
jer se sdmo nikad ne moe okrenuti u poglede vlastite,
sebi sa suprotne strane doi, ukoliko se
iz zrcala ne vraa moda slika jasna.
Ili je ipak potrebno zrcalo u kojem bi
odraen duh mogao vidjeti svoj lik?
I obraa se tako u sebe,
u sebi ide vazda u susret sebi,
te nita manje sebe u mrkloj tami sebi skriva.
Zato tko misli da duh je tek stvar to misli
i da iz toga izvora istog potjee sve,
upravo prenaglim taj meni se ini;
jer ako je stvar to misli, neprestano
sluiti mora prirodu svoju;
stoga i misli cijelo vrijeme, to uistinu traje u stvarima;
a moe li tko nama dokazati to razlogom sigurnim?
Kad umorne udove ljudi opusti duboki san,
i makovom im rosom pokropi oi,
ne samo da u zaborav slatki utone duh,
nego tko da dokae da nikad mira nema i dokolicu
svoju?
Tko da stoga nijee da ono to duh misli,
jedno je njegovo od svojstava mnogih,
stoga i da lako odustati itav moe od obiaja toga?
380

40

45

50

55

60

65

70

In rebus mentes, nisi nostram ex omnibus ipsi

Percipimus, quia nos intra sentimus eandem.
Corpore quae juncta est cum nostro, animamque
vocamus;
E t sentimus item, quid in interiore recessu
Rerum agat: ipsa intus nimirum et cogitat et vult.
At quia percipimus peragentem haec intus, an omnem
Perlustrare datum est et ab omni parte tueri?
An penitus, mentis quae sit natura, videmus?
Inde potestates etiam viresque quot extent,
Quaque suos solers ratione feratur ad actus.
Qua moveat corpus, quo foedere juncta ligetur?
Non res ulla quidem praesentior et tamen ulla
Nota minus non est: oculo licet omnia late
Lustremus, caelum, terras pelagusque profundum.
Tot varias rerum species variosque colores.
Tot mutata locis, variis et corpora formis,
Attamen illum ipsum praesentem haud cernere quimus.
Namque suos in se obtutus convertere nunquam
Ipse potest sibique ex adverso occurrere, clara
E speculo nisi forte sui referatur imago.
Anne opus at speculo est, possit mens unde tueri
Effigiem reflexa suam? Reflectitur in se
Scilicet, in seseque sibi redit obvia semper,
Nec minus obscura sibi se in caligine condit.
Hinc qui nil, nisi rem, quae cogitat, esse, putavit.
Mentem, atque ex isto manare huic omnia fonte,
Prorsus id ille mihi temere arripuisse videtur;
Namque ea si res est, quae cogitat, usque necesse est
Naturam servare suam; proin cogitat omni
Tempore, quo perstat revera in rebus; at istud
Quis ratione queat nobis ostendere certa?
Cum lassata virum sopor altus membra resolvit
Atque papavereo conspersit lumina rore,
Dulcia non etiam captare oblivia mentem.
Quis vincat, nunquam et requiem suaque otia habere?
Quis neget hoc ipsum proin, quod mens cogitat, ejus
Esse facultatem de multis scilicet unam,
Propterea ut possit facile hoc absistere ab usu
381

75

80

85

90

95

Kao Sto vidimo esto gdje tijela se kreu,

a vlastita im priroda nepokretna ostaje.
Ve, ako duh uvijek misli,
vanjska mu sila onda ni pritjecati ne moe,
nego po istom zakonu prirodu p ra ti vjeno istu?
Osim toga su od poetka o stvarima mnogim
utisnuta znanja duboko u due nae,
i po jednoj roena, a ne iz samih iscrpljena stvari
i odvaena, nego u dui nutarnjoj otkrivena,
te rei moe da razloga drugoga tomu nema.
Koji kau kako sami vrijede da ih gledaju,
od drugih su dua sretnije;
tako bijae neko netko od broja mudraca,
to sjeae se koliko se u dobima prijanjim
nekada tijela seljahu i to bijae u doba rata
trojanskog.
Ali ovo to se zove utisnuti duboko te oznaiti
u duama naim, to je ako nije uiniti to
da se stvari svjetlou jasnom u duama ustave
i iznenadnom istinom da se pokrenu
u razne probuene oblike i pokazane ponu okretati?
Kada bi inili tako oni u utrobi skriti, novi porodi
majke,
djeica udova njenih,
izbijali bi na ivotne dahove zraka
naukom mnogim nadojeni.

75

Incolumis? Veluti quoque corpora saepe moveri

Cernimus et propriam naturam immota tueri.
At vel si semper mens cogitet, exteriusne
Non ea vis menti queat advenisse, sed ista
Lege, ut naturam semper comitetur eandem?
80
Praeterea impressas multarum ab origine prima
Rerum notitias in nostris mentibus alte
Atque una genitas, non haustas rebus ab ipsis
Exceptasque, animo sed in interiore repertas
Dicere uti possis, ratio non ulla videtur.
85 Qui dicunt, illas soli meruere tueri.
Plus aliis animae felices; sic fuit olim
Quidam de numero sapientum, qui meminisset,
In quot praeteritis migrant corpora saeclis.
Quondam et qui fuerit Trojani tempore belli.
90 Ast hoc, quod vocitant in nostris mentibus alte
Imprimere et signare, quid est, nisi forsitan illud
Efficere, ut res se manifesto lumine sistant
Mentibus et varias hae vertant evigilantes
Se subito ad veri formas visasque revolvant?
95 Quod facerent utero clausi, nova germina matris.
Artubus infantes teneris, multaque venirent
Doctrina imbuti ad vitales aeris auras.

III
III

<ZEMLJA U SVEMIRU. POHVALA NEWTONA)

ek Zemlja ne cijeni sebe vie od ostalih tjelesa,
ako sama ne eli mnogima priznati mnogo.
Ako smo gojenci Zemlje ove, drugdje moda
razliite druge zemlje postoje gojenci drugi.
to pak znai, na kojem dijelu prebiva ovaj Svijet?
Jednoga pak svijeta graani svi smo,
koliko god nas bilo gdje ima, to ivotom, razborom

on igitur Tellus aliis se praeferat ullis

Corporibus, si non aliis concedere multis
N
Ipsa velit. Si nos sumus hic Telluris alumni.

N
5

382

Fors alibi alterius variae Telluris alumni

Sunt alii. Quid jam refert, qua parte colatur
Orbis hic? Orbis enim cives sumus unius omnes,
Quotquot ubique sumus, qui vita, qui ratione
383

10

15

20

25

30

35

40

i kretnjom duha i dara pamtiti moemo.

Voljom naom ipak domaju ovu zajedniku
promijeniti ne moemo, niti graane i zakone svri,
jer zakoni ti su nepobjedivi.
Zakonodavac, to neko ih posveti, i sad ih posveuje
i svetima se oni obdravaju.
Nae je diviti se, promatrati, istraivati zakone
Svijeta
i spoznati htjeti prirodu samu.
Stoga koji vidje mnogo po zvijezdama kretanje
i visoki eter umom svojim,
ukroti neukroeno ono i izvede ono
to dugo bijae skrito na gornji svijet,
proirivi goleme granice domovine,
od mnogih on je dostojniji pretea,
kao domovine otac i knez,
te stoljea sva iva to nadvisuje ne zlatom ni snagom,
ve spoznajom o stvarima velikim i o upravi svijeta.
A na drugoj je strani svjetina to sitne i prve stvari
motri
i kao da se dri vanjske kore Prirode
i domaju spznaje samo koliko sjetila takne
i to pukim tijelom obavljati moe.
Ali tko je onaj to uznosi se u zvijezde uzviene
i oima naim pribliava ono to je udaljeno
i besmrtne ine reda naporom smrtnim?
Taj mu na put stupivi
(u pjesmama kojemu asno dajemo ime
svetim lovorom Pinda) uzmognu
krilatim umom preletjeti podruja golemog etera
i umijeem promotriti sve novim:
i putanje Mjeseeve i Zemlju, koja privlai,
i velikog Sunca svuda razasute sile,
podredivi brojevima iznaenim beskonanost samu.
Izdvoji pobjednik iz slijepe tmine noi
Prirodu napokon to lana Kca nosi
i prisili je, kao Proteja, da pravi pokae lik.
Dolaskom njegovim Nauka ne promijeni, kao prije,
postavke vlastite: odasvud tako pouzdana zasja.
Jer sluajno eljama i umovima, kao i svime,
upravljae Sudba voljom svojom;
384

10

15

20

25

30

35

40

25

Et memori mentis motu ingenioque potimur.

Non tamen hanc patriam communem flectere nostro
Possumus arbitrio cives legesque movere,
Invictae quoniam leges sunt. Arbiter, olim
Qui sanxit, modo sancit item sanctasque tuetur.
Nostrum admirari est, spectare, inquirere Mundi
Leges et rerum naturam noscere velle.
Proin vidit qui plura, per astraque lapsus et altum
Aethera mente sua, domuit non ante subacta
Eduxitque diu latitantia multa sub auras
Immensos patriae visus distendere fines,
Ille aliis longe praecurrere dignior unus.
Ut patriae pater et princeps, viventia saecla
Omnia quandoquidem non auro et viribus anteit,
Rerum at notitiis magnarum orbisque regundi.
Ast alii plebs sunt, qui pauca et prima tuentur
Et velut externo Naturae in cortice adhaerent
Et patriam agnoscunt, ut sensus afficit ipsos
Tantum et qua stolido tractari corpore possit.
Sed quis is est, qui se sublimibus inferat astris
Subjiciatque oculis adeo distantia nostris
Factaque mortali struat immortalia nisu?
Ille Vir, ille viam ingressus, per carmina clarum
Cui Pindi sacra lauro praetexere nomen
Instamus, potuit volucri transcurrere mente
Aetheris immensi tractus et cuncta tueri
Arte nova, Lunaeque vias Terramque trahentem
Et Sole a magno diffusas undique vires,
Supponens numeris etiam infinita repertis.
Extraxit victor caeca a caligine noctis
Naturam fictos ponentem denique vultus
Et vera, ut Protheum, forma apparere coegit.
Illius adventu proprias non mutat, ut ante.
Jam Doctrina vices: sic undique certa refulsit.
Nam vicibus studia et mentes, ut cuncta, regebat
Hrvatski latinisti II

385

45

50

55

60

te je neko tako blistala Stoa,

a sad je dugom izbrisana starou.
I tvoji sjenoviti cvjetni perivoji,
Epikure, doivjee sudbinu istu,
od otra mraza slabo zatieni.
to god se uenom Likeju* inilo vrstim,
vrijednost izgubi i toliki broj stvarima ispraznim
povea.
A onaj boanski koji nadahnut Sokratovim naukom
javno nastupi,
neuspjeha isto toliko ponje, koliko i uspjeha ugleda.
Dakle, svjetlom im novim razloga zabljesnu
veliki Newtonov um, vidjesmo kaiko se
od sigurnog odvoji nesigurno i u skrovitima svojim
preostaci vjeno neokuani, um to podie se protiv
nauka gornjih.
Tako kad sunce ogranu, nestadoe none sjene
(i putnicima slobodan otvori se put).
Onoga pak to blagim putem prodire u zvijezde
neprestano slijedei, kad sapi vidio,
kakva je Tea na cijeloj Zemlji,
ispitat u to mi preostaje: je li ona podijeljena
i kako i koliko po prostranstvima eterskim.

45

50

55

60

Arbitrio Fortuna suo; sic porticus olim

Claruit, at nunc est longa deleta senecta.
Hos casus, Epicure, tui subiere sub umbris
Florentes horti, male crudo a frigore tecti.
Quodque ratum doctis stetit immotumque Lyceis,
Viluit et numerum tot rebus inanibus auxit.
Et qui Socratica divinus prodiit arte,
Pertulit interitus totidem, quot vidit et ortus.
Ergo ubi magna novo rationum lumiine fulsit
Newtoni mens, a certis incerta dirempta
Vidimus atque suis haec intentata relicta
Aeternum in latebris, contra illa educta superne.
Solis ita exortu noctis fugere tenebrae
Atque iter ingressis ductus patuere viarum.
Illuim igitur placido tranantem sidera cursu
Usque sequens, Terra gravitas cum qualis in omni.
Vidissem, quod jam superest, an didita constet,
Inquiram, aetherias qualisque et quanta per oras.

IV
(ULJUDBA I RASPORED IVOTNIH DOBARA NA ZEMLJI)

IV

skudica prva u zatitu ivota iskova neko

O
razliita umijea tolika smrtnicima bijednim,
otrei im smisao za stvari i pomo im pribaviv.
5

Oholost i pohlepa navalie zatim,

iznaene navike stvorie, koliko se vie inilo
da to vema trai udobnost naa
negoli korist ivota skromna!

* Prema gaju u kojem je Aristotel, Platonov uenik, imao

svoju filozofsku kolu.
386

'Q rim a in praesidium vitae procudit Egestas

*- Olim tot varias miseris mortalibus artes
Ingenia exacuens pro rebus opemque ministrans.
Fastus et ambitio dein excepere, repertos
Protuleruntque usus, quanto plus commoda nostra
Et vitae utilitas inopis quam poscere visa!
Sic vestes primum inventae, defendere membris
387

10

15

20

Odjea tako prvo iznaena bi,

da bismo udove od mraza titili i otrih iba vjetra,
i u blagim dolinama nastambe siune,
da bi se izbjei moglo bijesu zvijeri,
a sada u grimiznim i zlatnim haljama
zatrpavamo se rasikoju i nasladama,
sad se prostrane palae diu
to e se ispuniti utljivim likovima kamenim
i blistaju se mramornim stupima poduprti stropovi
s pregradama,
po emu ime i ures gradu i narodu.
I da bih ti te razloge jasnije iznio
na temelju drugih uvjeta ivota
i skoranji razvoj vjetinama prostim
i veliki otkuda potjee napredak zatim,
dopusti da se na stvarima zadrim malo dulje,
kojih prvotna poraba bijae da ljudi njima ivot urede
i da ne bi ponestalo onog im e se kasnije naslade
otkriti

25

30

35

40

i razmaknute mee prirode priproste

i jedni iz drugih izrastali obiaji
i nova uljudba i zbog toga proirena gospotina,
koja se stoga prelila po svim stvarima.
U poetku Priroda razlogom jednakim
stvori nas ljude, sve rod smrtan,
kako se ne bi tkogod hvastao da je po podrijetlu
viem od drugih
i svojatao sebi vee i prvotnije od stvari.
Svima je jednako pravo braniti ivot i rod
i od zemlje za ie uzeti ono to obiaj nalae.
Sve korisno to Zemlja ima zajedniko je bogatstvo
ljudi:
svugdje je puna soka i porod ona svaki
poziva na svoje grudi kao majka.
Nita nije vlastito i nae, osim truda i skrbi.
Tek tako kad shvatimo, zajedniko to jest, naim biva,
kao onaj to bere voe meko,
njegovo je, i ir je njegov
to pobire pod hrastom visokim,
ili zeca kad lovi i jelena hitra,
ili ribu to perajama gibljivim sijee modrinu mora.
388

Frigus u ti possimus acutaque verbera venti;

Parvaque sic tepidis in vallibus edita tecta
10 Sunt, rabiem quoque detur uti vitare ferarum:
At nunc purpurea aurataque in veste locamus
Luxum e t delicias, nunc laxa palatia surgunt
Effigies etiam e saxo exceptura silentes,
Marmoreisque nitent laquearia fulta columnis,
15 Unde urbi gentique decus nomenque paratur.
Utque tibi ex aliis vitae rationibus istas
Clarius evolvam causas, rudibusque recentes
Artibus exortus et grandes unde recepti
Porro auctus, in res procurrere me sine paulo
20 Longius, usus erat queis primitus instituisse
Vitam homines, ne deficeret, queis deinde retectae
Deliciae e t fines Naturae simplicis illi
Dimoti, atque aliis alii de moribus orti
Mores, atque novi cultus distensaque longe
25 Grandia propterea res incrementa per omnes.
Principio Natura pari ratione creavit
Nos homines, mortale omnes genus, ut neque
quisquam
Jactet sese aliis potiori vivere ab ortu,
Nec majora sibi deberi primaque rerum.
30 Omnibus aequum jus vitam stirpemque tueri est
Et capere ad victum de terra, quae velit usus.
Utile quidquid habet nam Tellus, divitiae sunt
Communes hominum: repleta est undique succo
Et natum ad sua quemque vocat velut ubera mater.
35 Nil proprium est nostrumque, labor nisi curaque
tantum.
His igitur cum percipimus, communia quae sunt.
Fiunt nostra, velut qui carpit mitia poma.
Jam sua sunt, glandesque suae, quas colligit alta
Sub quercu, aut leporem capiens cervumque fugacem,
.40 Aut piscem motis findentem caerula pinnis.
Namque penu de communi res extrahit illas.
389

45

50

55

60

jer ih od zajednikog ivea oduzima.

Koliko i kad se komu svidi, ne prilii stoga uzeti:
ve koliko je potrebno i koliko sama elja trai,
to preostane, unititi se ne smije;
rasipna Priroda nije, ma koliko da je plodna,
i sve u korist eli pretvoriti,
da ne bi ono to pripravlja uzalud bilo.
Stoga valja od zemlje uzeti onoliki dio
koliki se obrauje i svatko moe
sjemenom bogatim oploditi uzeti dio,
hrane onoliko sebi koliko moe potroiti.
Drugima to tetiti nee i razlog biti pravian prepirke,
to? Zar jedna Zemlja nije dosta svima,
jednako koji uzimaju,
i zar e ikad u najnunijem oskudice biti?
Da li ikomu tko tei nedostaje zemlje obradive?
Jer potreptine mnoge ivota naeg
dugo nam ne mogu na slubu stajati
nego ako ih vratimo brzo u upotrebu prikladnu,
propadaju lako, smanjuju se i nestaju.
Tko dopusti da se to zbude,
rasipa darove Prirode i poguban je po ostale,
jer hrpimice od zajednikog grabi vie no potreba
trai,
stoga je na tetu drugima koji bi potroiti mogli
korisnije.

45

50

55

60

Quantum at cumque libet, non sumere proinde licebit,

Ast et opus quantum et quantum petit ipsa voluptas.
Quod superest, non fas corrumpi; prodiga non est,
Quamvis sit Natura ferax et in utilitatem
Omnia vult verti, ne, quae struit, irrita fiant.
Propterea tantam terrai sumere partem.
Quam colat, et largo foecundet semine versam
Cuique licet, victum sibi quanta effundere possit.
Non aliis id erit damno, non causa querelae
Justa. Quid? Una satis non Terra sit omnibus, aeque
Qui capiant, unquamae fuat penuria parvi?
Ulli deficiant sola, queis pascatur, aranda?
Pleraque sed quoniam, quae vitae accommoda nostrae,
Tempore non possunt longo servata manere.
Sed nisi forte brevi nostros vertamus in usus.
Putrescunt facile et minuuntur dispereuntque.
Qui sinat hoc fieri. Naturae dona profundit
Atque injurius est aliis, quia sumit acervo
Plus de communi quam quantum postulat usus.
Proinde aliis damno est, consumere qui potuissent
Utiliter.

V
<AH I ZRNA ITA NA NJEGOVIM POLJIMA)

ria se da je izumitelj igre to ahom se zove

pokazao jednom umijee svoje vladaru Indije.
P
Rata se slike sviahu, i crni i bijeli bojni redovi,
5

i razliite bitke poretkom izvanrednim,

te imena ratnika, sve od imirovine,
pokret potom, zasjede, oruje, upotreba i raspored
eta.
Vladar tu domiljatost ne ostavi jalovom.
390

ama repertorem ludi, quem schachida dicunt.

F
Monstravisse ferunt olkn, quam protulit artem.
Regnatori Indo. Belli simulacra placebant
5

Et nigrae canaeque acies variataque miro

Praelia consilio et pugnacis nomina buxi.
Motus insidiaeque armorumque usus et ordo.
Non rex ingenium infoecunda ornavit, uti mos
391

10

15

20

25

30

kao 8to je obiaj mnogima, nego on njemu ree:

Trai i dobit e nagradu koju eli!
Obeanje to iskoristi lukavi savjetnik,
zatraiv darak naizgled malen:
elim, o kralju najvei, ree, toliko zrna ita,
koliko po raunu ovome izlazi:
jedno ovo prvo polje (i bijela i crna
etvrtasta polja ploe pokaza, na kojima su oba
bojna reda bila, te se do oznaene granice borila),
drugo polje dva, tree po etiri, etvrto osam i tako
dvostruko neka zrna rastu na svakom se obojenom
dvostruei polju,
kojih na svakoj strani osam ima polja,
i na itavoj ploi ne vie od ezdeset i etiri.
Smijui se ubogoj dui, kralj pristade
traitelju dati tako malo.
Ali ubrzo, kad se na brojeve izraunalo,
raunari mu dooe i zaprepateni govorahu:
Ne bi, ak ni kad bi cijelim svijetom vladao sam,
mogao izvriti to bjee obeao,
jedva da bi na Oceanu prostranu dostajalo
brodova da dovoljno ita ponesu
kad bi se svi narodi nadaleko sjedinili sa svima.
Zaprepasti se i kralj, dive se veliku otroumlju
ovjeka,
nae ga prikladnim za silne savjete kraljevstva,
imetkom stoga nagradiv, zadra ga u slubi javnoj,
ne otpustiv ga nikad sa dvora svojega.

10

15

20

25

30
VI
(O TEI SUNCA, ZEMLJE I MJESECA)
a je na poetku jednaka sila to Zemlju i Mjesec
Suncu privlai i udaljava po mjestima svima
D
na jednakim razmacima, to bi putanje njihove
remetilo?
Naravski, bit e da neto remeti, jer nisu uvijek
392

Pluribus est, tantum laude, at Pete dixit habebis

Praemia, quae cupias! Voti hic praesetulit esse
Callidus exilis munusque exposcere visus
Pertenue: Optarem, regnantum maxime, dixit
Tot Cereris mihi grana, quot hac ratione putentur
Princeps haec unum sedes (albasque nigrasque
Quadratas tabulae sedes monstrabat, ubi ambae
Insistunt acies et noto limite pugnant)
Altera bina ferat, tum tertia quattuor, octo
Quarta et sic duplici crescant repetita per omnes
Grana coloratas vice sedes, quolibet octo
Quae sunt in latere, et toto non aequore plures
Quam decies senis adjunctae quattuor, extant.
Rex inopem ridens animum tam parva petenti
Annuit. Ast inita porro ratione ministri
Per numeros, adeunt illum attonitique fatentur:
Non, si vel toto dominetur solus in orbe,
Posse reum exsolvi promissi; haud esse per amplum
Navigia Oceanum segeti satis ampla ferendae.
Omnia gente procul si conducantur ab omni.
Rex stupet atque viri magnum admiratus acumen
Regni consiliis ratus est ingentibus aptum;
Proin opibus donatum in publica munera rerum
Detinuit, nunquam et propria dimisit ab aula.

VI
si vis, qua Terra et Luna trahuntur
Principio
In Solem, foret aeque aequis per loca distans
Cimeta intervallis, quid eas turbaret euntes?
Quippe fit, ut turbet, quia nec sunt tramite in uno
393

10

15

20

25

30

35

na jednoj stazi, niti se meu se pod istim nagibaju

kutom,
niti su od Sunca jednako udaljeni, da bi se jednako
privlaili.
I ako jo bolje upoznati eli sile to remete,
koje putem pravim Zemlju i zubljom Sunevom veu,
nastoj neka ti teu Zemlje predoi prema zublji
Sunca,
nastoj neka ti predoi Mjeseevu teu prema istoj
Sunevoj zublji
i put koji onamo vodi, stazu to je
izmeu Sunca i Mjeseca; a ona ista je sada
kraa, sad dulja; nasuprot: ovdje put je kad dulji,
kad krai, koga nazvah stazom to vodi od Sunca do
Zemlje;
Mjeseevu teu prosuujui pa'ko,
ovaj put treba da odgovara putu to je izmeu Sunca
i Zemlje
(uzima se dakako Zemljina tea prema Suncu),
naime: poretkom onim kojim jedanput
ova u sebi ponovljena,
odgovara odreenom prostoru izmeu
sjajne zublje Sunca i globusa Mjeseeva
prema sebi, ali ponovljeno;
jamano tee koliko po prirodi se zahtijeva.
Ovu zatim Mjeseevu teu izraunatu tako
razdijeli na dvije, od kojih e jedna onamo
izravno ii, kojom se odreuje prostor
to jednako vee tijela Mjeseca i Zemlje;
a drugi e dio teiti onamo
gdje se izmeu Zemlje i Sunca stjee srednji put.
Ta sila prva gotovo je jednaka
prostoru izmeu Mjeseca i Zemlje i obre se jednako,
i poveava Mjeseevu teu u tijelima Zemlje:
druga je sa Zemljom djelomice zajednika;
njezinu razliku od tee Zemljine valja
dobiti u dijelu razloga poremetnje,
a razlika ista (da mjernici bi lako uzmogli znati)
odgovara razlici trostrukoj prostora
kojim je Mjesec od Febove zublje i Zemlje odmaknut.
Preveo Tomislav Ladan
394

Semper, ut obliquae nequeant non mutua vires

Esse, nec inter se vario non vergere flexu.
Aeque nec distant a Sole, trahantur ut aeque.
Atque mage ut valeas turbantes noscere vires,
Quae Terram via recta et Solis lampada nectit,
10 Illa tibi Terrae gravitatem in lampada Solis,
Fac, referat; fac deinde, in lampada Solis eandem.
Quae Lunae est gravitas, referat via scilicet illae
Ducta, meat qua Solem inter Lunamque locatus
Trames; at hoc eadem tum sit contractior et tum
15 Longior, hic contra trames cum longior atque
Cum brevior fuerit, quem dixi, tramite ducto
A Sole ad Terram; Lunai nam gravitatem
Haec referens debet via respondere viai.
Quae Solem est Terramque intersita (nempe refertur
20 Qua Terrae gravitas in Solem) scilicet illo
Ordine, quo semel haec in se repetita locato
Respondet spatio claram inter lampada Solis,
Lunaique globum in sese quoque sed repetito;
Nimirum gravitatis uti natura reposcit.
25 Hanc porro Limae gravitatem ita nempe relatam
Dissolve in geminas, quarum directa sit illuc
Altera, dirigitur quo tractus, corpora nectit
Qui Lunae et Terrae pariter; pars altera at illuc
Contendat, quo Tellurem Solemque meatus
30 Conjungens medius. Quae vis est prima, prope aequat,
A Terra spatium est quod Lunae et turbat eandem.
Atque auget Lunae gravitatem in corpora Terrae:
Altera Telluri partim est communis; at hujus
Discrimen quod erit Terrae a gravitate, venire
35 Turbantum in partem causarum debet, idemque
Discrimen (facile ut mensores noscere possunt)
Respondet triplici spatiorum differitati,
Phoebea queis Luna a lampade Terraque distat.
395

BALTAZAR ADAM KRELI

BALTHASAR ADAM KERCSELICH
( 1715 -

1778)

reli je danas najpoznatiji po svojem povijesno-memoarskom djelu Annuae (Zapisi po godinama).

KPojedinosti
iz njegova nemirna ivota najpotpunije doznajemo iz Annua, u kojima se esto njegova osoba nalazi
u prvome planu. Rodio se 5. veljae 1715. u selu Brdovcu
kod Zagreba, u plemikoj obitelji podrijetlom iz Krbave.
kolovao se u Zagrebu kod isusovaca a zatim u sjemenitu.
Budui da se isticao kao bistar i nadaren ak, poslan je u
Be u Hrvatski kolegij. Nakon toga proveo je etiri godine
(17341738) u Bologni u Ilirskom kolegiju i zavrio studije
kao doktor filozofije i teologije te ujedno stekao dobru
pravniku izobrazbu.
Po povratku u domovinu imenovan je upnikom u Seli
ma kod Siska. Zagrebaki biskup Juraj Branjug imenovao
ga je 1745. prefektom zagrebakog sjemenita, a 1747. kano
nikom. Iste godine Branjug ga postavi za rektora Hrvatskog
kolegija u Beu. Tu je doao u blii dodir s mnogim ugled
nim linostima, meu ostalima s reformatorom austrijskog
kolstva Nizozemcem Gerardom van Swietenom, dvorskim
knjiniarom Adamom Franjom Kollarom i s ugarskim
kancelarom grofom Leopoldom Nadasdyjem koji ga je zati
ivao. Od carice Marije Terezije dobio je rukopisnu ostav
tinu Pavla Rittera Vitezovia kojom se u svojim povijesnim
djelima obilno sluio. Kad je 1749. na zagrebaku biskupsku
stolicu doao Franjo Ksaver Klobuicki, imenovao ga je
svojim kanonikom a latere (pobonikom). Zbog toga Kre
li naputa svoje mjesto u Beu i vraa se u Zagreb. Meutim,
Klobuicki je 1751. imenovan nadbiskupom kalokim, a
zagrebaku biskupsku stolicu dobije dotadanji biskup
bosanski Franjo Thauszy, koji Krelia nije trpio. Iako je
to ivo elio, za itavo vrijeme Thauszyjeva biskupovanja
nije mogao dobiti ast arhiakona, tovie u kaptolu je
399

stalno bio zapostavljan, ometan u znanstvenom radu i pro

ganjan. Dodue, da iskae svoju naklonost prema njemu,
carica ga 1752. imenuje prisjednikom Sudbenoga stola, ali
to nije nimalo popravilo njegov teak poloaj u kaptolu.
Budui da su plemii pod vodstvom podbana Ivana
Raucha 1755. krvavo uguili seljake bune u Hrvatskoj i
opljakali seljaka imanja i posjede nekih sebi nepoudnih
zemaljskih gospodara, u Be su stizali otri prosvjedi i pri
tube. Zato beki dvor poalje u Zagreb komisiju na elu
s grofom Mihajlom Ivanom von Althan da ispita uzroke
buna i pozove na odgovornost podbana i njegove suradnike.
Tu je situaciju beki dvor htio politiki iskoristiti i promi
jeniti u Hrvatskoj sistem vladavine na tetu Sabora i plem
stva. Kad je von Althan dobio zadatak da izradi takav
prijedlog, pozove k sebi Krelia i zamoli ga za pomo.
Predobiven nadom da e dobiti ast velikog prepota, on
mu izradi dva nacrta takvog preureenja. Iako mu je von
Althan obeao strogu diskreciju, ipak se to saznalo, pa je
Kreli navukao na sebe mrnju veine Hrvata i bio pro
glaen dvorskom ulizicom i izdajicom vlastitog naroda.
Kreliev se poloaj jo vie pogorao Ikad je biskup
Thauszy podigao protiv njega tubu e infamia. Njezine su
glavne toke bile: utaja novca, nepolaganje rauna, nemar
u pohaanju crkve, nagovaranje na homoseksualnost i
neastan postupak u vezi s Althanovom komisijom. Parnica
se dugo vodila, a zavrena je nagodbom nepovoljnom za
Krelia, iako je bio osloboen najteih toaka biskupove
optube. Uz ostalo, morao je Thauszyja moliti za oprotenje.
Ishod te parnice jo je vie ogorio Krelia i teko povri
jedio njegovo samoljublje. On, koji je zacijelo sebe smatrao
dostojnim biskupske mitre, bio je pune 22 godine kanonik
magister, a ast arhiakona dobio je istom 1769. nakon
Thauszyjeve smrti. Sve svoje knjige i rukopise poklonio je
1777. knjinici Pravoslovne akademije kojom je udaren temelj
dananjoj Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci u Zagrebu.
Umro je 29. oujka 1778. i pokopan je u zagrebakoj kate
drali. Posmrtni govor na zadunicama odrao mu je pro
fesor Vinko Kalafati.
Kreli je bio pristaa prosvijeenog apsolutizma i pro
tivnik jaeg utjecaja crkvenih redova. Kao dvorski ovjek
400

stekao je u Hrvatskoj mnogo neprijatelja. Otar i strastven,

u borbi s protivnicima znao je i jetko uzvraati udarce.
Pisao je latinski i hrvatski na kajkavskom, tadanjem
knjievnom jeziku u Zagrebu.
Crkvenoj povijesti pripada njegovo djelo Historiarum
cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus I
(Povijest zagrebake stolne crkve, I. svezak prvog dijela),
Zagrabiae 1770. To je prikaz zagrebakih biskupa od Duha
do Nikole Zelnicaja Stepania (10931602), napisan na
temelju grae dobivene od kanonika Jurja Marcelovia. U
drugom svesku prvog dijela, sauvanom u rukopisu, prika
zan je dalji niz zagrebakih biskupa od imuna Bratulia
do Petra Petretia (16031667).
U povijesnom djelu De regnis Dalmatiae, Croatiae,
Sclavoniae notitiae praeliminares (Prethodne biljeke o kra
ljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji), Zagrabiae 1770,
Kreli nastoji dokazati prava ugarske krune na Dalmaciju,
Hrvatsku, Slavoniju, Bosnu i Srbiju. Time se predstavio
kao pravi dvorski povjesniar i vjerni podanik krune. Djelo,
koje je zamiljeno kao graa za pravu povijest, obuhvaa u
pregledu cijelu hrvatsku povijest od najstarijih vremena do
1606, ali nekritiki.
U Varadinu je 1774. pod imenom Adalberta Baria
objavljena Krelieva knjiica Scriptorum ex regno Scla
voniae a saeculo X IV usque ad X V II inclusive collectio
(Pregled pisaca iz kraljevine Slavonije od 14. do zakljuno
17. stoljea), kratka povijest knjievnosti u sjevernoj Hrvat
skoj od Augusta Gazottija do Pavla Rittera Vitez,ovia. U
njoj se navode i hrvatski i latinski pisci.
Glavno je Krelievo djelo Annuae sive Historia ab anno
inclusive 1748 et subsequis (1767) ad posteritatis notitiam
(Annuae ili Povijest od ukljuivo 1748. godine i slijedeih
(do 1767) na znanje potomstvu), koje je poeo pisati istom
1764. Na prednjoj strani korica autografa napisao je: elim
da se ovo ne otvara i ne ita za moga ivota. U Zagrebu
se znalo da Kreli pie svoje memoare pa su mnogi od
njih strepili. Kad je poslije njegove smrti taj rukopis otpeaen, predan je na ocjenu savjetniku grofu Festetiu. Pro
itavi ga, on predloi da se ili spali ili strogo cenzurira.
Zato Nikola krlec, negdanji Kreliev uenik, a tadanji
proelnik Odsjeka za bogotovlje i nastavu kod Namjesni26

H rvatski latinisti I I

401

kog vijea u Hrvatskoj, dade na 22 stranice gustim crnilom

precrtati ona mjesta u rukopisu koja bi mogla sablazniti
itaoce. Od toga se manji dio dade proitati, ali je vei
dio tako temeljito premazan crnilom da se ne moe proi
tati ni uz pomo najmodernijih tehnikih sredstava. Jugo
slavenska akademija izdala je 1901. u redakciji T. Smiiklasa
latinski tekst Annua, a 1952. hrvatski prijevod V. Gortana.
Krelieve su Annuae, makar napisane strastveno i pri
strano, vaan izvor za prouavanje politike, kulturne i
drutvene povijesti Hrvatske sredinom 18. stoljea. One su
ujedno glavni izvor za povijest seljakih buna iz pieva
doba. Zanimljive su upravo stoga to je vie dano nalije
nego lice javnog i privatnog ivota. Iz njih je, dok su jo
bile u rukopisu, August enoa preuzeo grau za roman
Diogenes, a Josip Eugen Tomi za roman Za kralja za dom
i za pripovijest Udovica.
Treba spomenuti da Kreli pie iskvarenim latinskim
jezikom koji je mjestimice ak tee razumljiv.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA BALTAZARA ADAMA KRELIA

Historiarum catheralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae to
mus I, Zagrabiae 1770.
De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praetiminares,
Zagrabiae 1770.
Scriptorum ex regno Sclavoniae a saeculo XIV usque ad XVII
inclusive collectio, Varasdini 1774.
Annuae sive Historia ab anno inclusive 1748 et subsequis (1767)
ad posteritatis notitiam. Monumenta spectantia historiam
Slavorum meridionalium XXX, Scriptores IV, digessit T.
Smiiklas Zagrabiae 1901 (Hrvatski prijevod V. Gortana,
Hrvatski latinisti JAZU knj. 3, Zagreb 1952.
LITERATURA O BALTAZARU ADAMU KRELIU
V. Kallafatich: Oratio funebris... dum 8. Idus Aprilis anno 1778.
B. A. Kerchelich grati animi ergo parentabat Regia Zagra
biensis Academia... Zagrabiae 1778. (Preveo V. Gortan uz
prijevod Annua, str. 610619)
M. Mesi: O Kreliu i njegovih Annuah, Rad 32, Zagreb 1875.
T. Smiiklas: A. ivotopis Baltazara Adama Krelia. B. Krelieva djela. Predgovor uz izdanje Annua, Zagreb 1901.
F. ii: Prirunik izvora hrvatske historije, Zagreb 1914.
F. Sii: Hrvatska historiografija od XVI. do XX. stoljea,
Jugoslovenski istoriski asopis, Beograd 1936.
V. G.

403

ANNUAE

ANNUAE

G O D I N A 1749.

A N N U S 1749.

TUROPOLJU. Opina ovog polja, koja se neko zvala

opina zagrebakog polja i grada, bila je od Bele IV,
O
kasnijeg ugarskog kralja, dok je jo bio slavonski herceg,

E CAMPO TUROPOLIA. Universitas campi hujus, olim

campi Zagrabiensis et castri vocata, a Bela IV. qua
D
Sclavoniae duce, postea Hungariae rege, ab eodem Zagra-

izluena iz toga zagrebakoga kraljevskoga grada. Ona uiva

vlastite privilegije i upravljana je poput samostalne opine.
Ima vlastiti magistrat, sama se brine za svoje probitke,
ima vlastiti sud, a isto tako i pravo maa,1 maltarine, sajma
i trga u Gorici. Magistrat se sastoji od 12 prisjednika ple
mia, od kojih jedan predsjeda ostalima i naziva se u
pukom govoru pan, a inae plemenski upan. Kraljevskim
pismom biva pozivan na ugarske sabore, a tako i na sabore
kraljevine Hrvatske javnom pozivnicom. Pod sobom ima
kao podpana jednoga prisjednika, koji je obino nepismen,
a upravlja bregovitim krajem prema Dubrancu, zatim bilje
nika i kapetana, takoer izabrane meu prisjednacima. pan
je redoviti sudac svima, njemu se upravljaju molbe za
obnovu suenja koliko zbog stvarnih prigovora, toliko zbog
prigovora postupku, te je u njegovoj ruci sva vlast. Priziv
protiv njegovih odluka moe se upraviti na upanijski sud
zagrebake upanije, a odatle na Banski stol i kraljevski
dvorski sud. U opini postoje takoer razne slube, kao
sluba fikala, blagajnika, umara itd. U svoju zajednicu
primaju i ljude izvana, u prvom redu uglednije u kralje
vini. Oni koji su primljeni imaju od toga dobit to se mogu
koristiti umama i pobirati ir, tako da i sami grofovi
trae da budu primljeni u njihovu opinu.
Restauracija njihove opinske uprave odrava se 13.
prosinca. Toga su se dana skupljali pojedinci s podruja*
* pravo nad ivotom i smru
404

biensi regio castro exempta suisque gaudens privilegiis in

star communitatis regitur, proprium habet magistratum, in
commune bonum consulit, judicia servat, jus item gladii,
tellonii, nundinarum et fori in Goricza. 12 constat nobilibus
assessoribus magistratus, quorum unus et caeterorum prae
ses, vulgo spanus, alias comes terrestris dicitur, per rega
les ad diaetas vocatur, uti et ad congregationes regni Croatiae per publicatorias, habet sub se vicespanum ex assessori
bus, qui plerumque illiteratus est praeestque montanis ad
Dubranecz partibus, notarium capitaneumque ex assessori
bus. Spanus judex omnium est ordinarius; ad hunc instan
tiae revisionis summariae vel etiam processualis pertinent
omniaque regiminis. Appellatur ab eo ad sedriam comita
tus Zagrabiensis et hinc ad tabulam banalem curiamque
regiam. Communitas habet aeque officia, u t fiscalis percep
toris, sylvanorum etc. Aggregant in sui medium exteros potiores potissimum regni, utUisque est aggregatio ob sylvarum glandinationisque usum, ut haec a comitibus ipsis
expetatur.
Restaurandi magistratus dies est 13. mensis Decembris.
Singuli de communitate ad diem hunc confluebant. Promo
veri cupientes aesculentorum et vini largiori oblatione me
reri oportebat, ut promoveantur. Hinc poti festo sanctae
Luciae confluentes ad Lucavecz, arcem ipsorum et magi405

opine. Tko je elio postii kakvu ast, morao je to zaslu

iti obilnijim darivanjem jela i vina. Zbog toga su se pijani
skupljali na blagdan sv. Lucije u Lukavcu, njihovoj tvravi
i mjestu gdje se odrava restauracija. Tu je izmeu onih
koji su se skupljali redovito dolazilo do svae, galame i
tunjave. Jedni su podizali viku da treba podijeliti ast
ovome, a drugi opet onome; jedni su akama i drugim
sredstvima podravali svoga kandidata i silom ga vukli da
zauzme mjesto i sjedite, a drugi su ga vukli natrag upa
jui mu kosu, trgajui mu odijelo, a vrlo su ga esto i tukli.
Taj neuveni nain izbora bio je dokinuo i zabranio
ban Josip Eszterhdzy. Poslije njegova banovanja ponovno
su se vratili na spomenuti nain biranja vie nastojanjem
onih koji su eljeli postii asti nego vlastitom voljom.
Prole je godine gospodin Juraj Liguti, kojega su jedni
htjeli izabrati za pana, a protivnika mu stranka iupala
kosu, strgla mu odijelo i prilino ga namlatila, ishodio od
stalea da ubudue restauraciju opinske uprave vre prisjednici i da na dan restauracije ne dolaze pojedinci s
podruja opine, nego po dvojica iz svakog sela, odabrana
od ostalih, pa da glasuju za svoje prvake. Toga se sada
pridravaju.

stratus restaurandi locum, ubi plerumque rixae, clamores,

verbera intra confluentes eveniebant, dum pars hunc, pars
alium promovendum clamabat, pugnis aliisque sustinebat
promovendum, vi ad sedem locumque occupandum trahen
do, aliis eundem retrahentibus per capillos vestiumque di
lacerationem ac saepissime per verbera ipsa.
Sustulerat prohibueratque inauditum hunc electionis
modum banus Josephus Eszterhizy, at post banatum ejus
plus ambientium promoveri opera quam sua sponte relapsi
ad praemissa sunt. Et superiore anno, cum dominus Georgius Ligutich, quem pars in spanum volebat, a parte sibi
adversante decalvatus fuisset, vestitu privatus satisque per
cussus, effecit apud status, ut dehinc magistratus restaura
tio penes assessores esset, neque singuli ex communitate,
sed ex singulo pago bini, per caeteros electi, ad diem restau
rationis accederent suffragiaque dicerent suorum princi
palium, quod ipsum etiam observatur.3)

A N N U S 1752.
G O D I N A 1752.
DLUKA O TAMANJENJU VRABACA. lankom 10. sta
lei odluie da se potamane vrapci, tako da svaki
O
dim* bude obvezan s porezom predati 300 komada vrabaca.
Ta mjera, po sebi pametna i ujedno sredstvo za zatitu
ita, najprije je izazvala silan smijeh i paskvile. Tako se
pripovijedalo da je u ime vrabaca upravljena molba ak
na Njezino Velianstvo. Meu tim paskvilima najvie je
izazvala odobravanje misao onoga koji je izveo ovakvu alu:
Krist se usporedio s vrapcem, a kraljevina Hrvatska naziva
se kraljevinom Kristovom; stoga je Hrvatska prikladno
mjesto za vrapce. Ako se dakle progone vrapci, progoni se1
1 kua s dimnjakom; seosko domainstvo
406

ASSERES EXTERMINANDI. Articulo statuum 10. pas

seres exterminandi decernuntur, ita ut a singulo fumo
P
capita eorum 300 cum dica praestari debeant.
Res, in se salutaris senvandique frumenti medium, pri
mo risus multos habuit et pasquillos, ut nomine passerum
instantia plane ad Suam Majestatem facta fuisse perhibere
tur. Inter pasquillos ejus maxime probabatur cogitatio, qui
allusit Christum se passeri comparasse, regnum Croatiae
Christi regnum dici adeoque Croatiam passerum locum es
se proprium et persecutione passerum Christum persequi.
Item postquam dii Croatiae vindicare se nequivissent de
militaribus, tandem ad passeres transivisse etc.
a) corr. ex observaretur
407

i Krist. Isto tako misao: Kad se bogovi Hrvatske nisu

mogli osvetiti vojnim osobama, iskalili su na kraju svoj gnjev
na vrapcima.
Napokon je postalo jasno da je istrebljivanje vrabaca
samo nain da se zasiti blagajnikova lakomost. Njemu su
jadni seljaci za svakog vrapca morali plaati po 1 kraj cer
jer je on volio krajcere nego vrapce, pa kad su mu ih nosili,
predbacivao im je da ga ba ne veseli njihov smrad i da
on nije upnik za pokapanje vrabaca. To je oko g. 1756.
samo od sebe prestalo.

G O D I N A 1753.
OJI SU TO BOGOVI HRVATSKE. IZVJETAJ O RAFFAYU. Gospodin Josip Raffay, sin Buanove sestre,
mu Najieve tienice gospoe Ane krlec, ovjek koji
se isticao brbljavou i astohlepljem, uivao je naklonost
bogova Hrvatske, naime podbana Ivana Raucha, protono
tara Adama Najia i blagajnika Ivana Buana. Vidjelo se
da ga ti bogovi ele sebi pridruiti, pa su mu zato podje
ljivali sve mogue asti i unosne poloaje da bi ga se ostali
bojali. Stoga se inilo da je on jedini sposoban za sve slube.
Kako bi poveao svoje bogatstvo, on je postavljen za
komesara u Senju, on je imenovan podtavernikom,345 iako
bez uspjeha, on je postao opunomoenik obitelji Erdody
u Hrvatskoj, gospodar njihovih imanja i tlaenjem puka
obnovitelj njihova gospodarstva, pa je tako sebi zgmuo
mnogo hiljada. Premda je naime imao masnu plau i prihode
u naravi, tlaio je ljude u Moslavini i preko Save utjeriva
njem gornice, dae za krevine i drugih nameta. Poveavao
je u ime obitelji Erdody dae, a za sebe pridravao visok
iznos, koji su bijednici morali plaati za vinograde i za

3 To su: podban Ivan Rauch, protonotar Adam Naji i bla

gajnik kraljevine Ivan Buan.
4 Tavernik je visok dravni dostojanstvenik kojemu su u
prvom redu bili povjereni poslovi oko kraljevskih prihoda.
5 stalna godinja dabina od vinograda u vinu, itu ili u go
tovu novcu
408

Demum, postquam evenisset passerum exstirpationem

modum fuisse saturandae avaritiae exactoris, cui pro sin
gulo passeris capite miseri rustici xgj>) 1 dare debuissent,
maluitque is xgeros quam capita passerum exagerans ista
adferentibus, quod foetore horum non delectetur neque sit
parochus sepeliendorum passerum, res sua sponte desiit,
circa 1756.
A N N U S 1753.
II CROATIAE QUI. DE RAFFAY RELATIO. Quoniam
favoribus deorum Croatiae, videlicet Joannis Rauch
D
vicebani, Adami Naisich protonotarii, Joannis Busan exac
toris, dominus Josephus Raffay, ex sorore Busanii filius,
tutellatae Naisichianae dominae Annae Skerlecz maritus,
homo loquacitate et ambitione pollens, iisdem diis adscribendus per hos suos videbatur, ideo omnia honoris utilitatis
que, ut metuendus caeteris evadat, conferebantur, solusque visus est cunctorum officiorum capax.
Ipse, ut divitiis crescat, Segniam commissarius, ipse vicetavemicus resolutus licet sine effectu, ipse Erdoedianae
familiae plenipotentiarius in Croatia et bonorum eorundem
arbiter atque cum oppressione plebis restaurator oecono
miae, ut sic ipse milia multa congregaverit. Nam, praeter
pingue salarium et deputatum. Montis Claudii et Possavanos
homines afflixit in promontoriis, exstirpaturis aliisque cen
sibus, adaugens pro familia census, pro se autem novam
a miseris vinearum exsolutionem, uti etiam exstirpaturarum.
Ipse in comitatu Zagrabiensi a morte Sigismundi Bussich
solus et unicus vicecomes, ipse aeque talis in Varasdinensi
per comitem Erdoedium resolutus. Quae res a biennio quan
tum illi intulerit ex salariis, birsagiis, processibus, quivis
perfacile cognoscet. Ipse capitulorum notarius, ipse ad omnia
utilitatis majoris ac diurnorum ablegatus, uti ad diaetam
1751.
b) xg kratica za cruciger
409

iskrena zemljita. On je u zagrebakoj upaniji nakon

smrti 2igmunda Buia bio sam i jedini podupan, on je
takoer bio imenovan od grofa Erdodyja podupanom u
varadinskoj upaniji. Koliko mu je taj poloaj za dvije
godine donio prihoda od plae, globa i parnica, svatko e
lako razabrati. On je bio biljenik kaptola, on je bio iza
slanik za sve poslove gdje je bilo znatnije koristi ili dnev
nica, kao mpr. za ugarski sabor g. 1751.
Kako se dakle sve to mnogima inilo nepodnoljivim i
kako je bahatost gospodina Raffaya neobino porasla, tako
da je prezirao svakoga osim gore spomenutih svojih zatit
nika, njegovo je djelovanje bilo izneseno dvoru.

G O D I N A 1754.
a z li iti n o v i o b lic i r a s k a la e n o s ti u z a g re
b u . Ove zime vie nego ikada dola je do izraaja u
R
Zagrebu raskalaenost u zabavama i, da tako kaem, tri
jumf razblude. Dodue, ve je g. 1749. pokojna grofica de
Erdody uvela javne plesove, koji se prije toga nisu u
Zagrebu nikada ni vidjeli ni uli, tako da se nije znalo to
je to ples. Ona nije smatrala nedostojnim sebe da sama
s nekoliko pripadnika prvih obitelji predstavlja u nekoj
njemakoj komediji, prema emu je ipak graanstvo i
plemstvo osjealo neku odvratnost. Njima se to nije ni
moglo svidjeti jer su prije smatrali obrazinu i krabulju
neim avolskim.
Kad je nakon smrti grofice, koja je voljela zabave, dola
u Zagreb ena sadanjega grofa namjesnika Terezija Illeshdzy, mlada ena divna tijela (poput Dijane), koja je voljela
drutvo (i zato bila odana nasladama i tatini), promicala
je u najveem stupnju takve priredbe. Prijanjih godina,
kao 1750. i 1751, prijeili su to biskup i Erdody, ali su
se ipak prireivali javni plesovi, krabulje i druge takve
zabave po privatnim kuama, a g. 1752. ak i u kralj evinskoj
kui, jer je Klobuicki tada ve bio premjeten, a sadanji
se biskup ulagivao toj eni. Na takve sveanosti bili su pozi
vani oficiri banske Krajine, koji su (iz obzira) morali uz
410

Igitur cum haec intolerabilia multis viderentur ipsiusque domini Raffay crevisset mirum in modum superbia, ut
omnes despiceret praeter suprascriptos fautores suos, res
suae ad aulam fuere praesentatae.

A N N U S 1754.
AGRABIAE VARIAE NOVITATES LIBERTATUM. Hac
quoque hyeme mundanae libertatis majus ac unquam
Z
Zagrabiae exercitium et voluptatis, u t dicam, triumphus.
Equidem licet anno adhuc 1749. defuncta comitissa ab Erdoedy saltus publicos Zagrabiae antea nunquam auditos aut
visos et, quid baal sit, ignorantes, induxisset, comoediam
Germanicam quandam agere ipsa cum primariis quibusdam
non dedignata, res tamen a civibus et nobilibus detestaba
tur, utpote quibus antea larva, maschera etc. res diabolica
videbatur neque placere poterat.
Comitissa illa mundana mortua, cum actualis comitis
locumtenentis uxor Theresia Illeshazy venisset, foeminaque juvenis, formae egregiae et Dianae instar esset, popu
laris item, voluptatibusque et vanitati ideo dedita atque
maxime harum rerum promotrix maxima exstitit. Et priori
bus annis ut 1750. ab episcopo arcebatur et Erdoedio, prouti et 1751., attamen in privatorum domibus, quin et regnicolari domo 1752., translato videlicet Klobusiczkio, actuali
autem episcopo foeminae huic blandiente, balo (sic) publi
cum, mascherae aliaque talia instituta sunt, accersitis ad
festa talia officialibus confiniorum banalium, qui tempus
totum magnis sumptibus transigere ex respectu debuerunt
in his ineptiis, in cameval ab Epiphania ad quadragesimam
transigere libertatem...0) Anno autem hoc, quo praefata
c)
U rukopisu Annua dao je Nikola krlec, tadanji pro
elnik Odsjeka za bogotovlje i nastavu, gustom crnom tintom
precrtati ona mjesta koja su mu se inila osobito sablanjiva i
uvredljiva. To je izvreno na 22 stranice. Do danas precrtani se
tekst, osim manjeg dijela, nije mogao proitati ni pomou naj
modernijih tehnikih sredstava. Odatle potjeu praznine u Srniiklasovu izdanju Annua.
411

veliki troak provoditi u tim ludorijama itavo vrijeme

poklada od Bogojavljenja do korizme. . . Ove pak godine,
kada je spomenuta grofica preuzela vodstvo toga, vladala
je silna raskalaenost, te su pozivane sve grofice, mlade
plemkinje, kojima je ugaala rasputenost, a tako isto i
oficiri... Svaki je posjetilac morao svake veeri platiti 34
krajcera, a to je ilo u grofiin dep. Pristup je bio slo
bodan svakome tko bi naiao, bio seljak, bila sluavka,
samo ako bi platio taj iznos. Oficiri su morali dolaziti iz
obzira, a isto tako pojedini mlai graanski slubenici i
plemii, jer se onome koji ne bi doao trebalo opravdati.
Na taj nain ono to su graani i drugi prema predaji
svojih predaka prije od sebe odbijali sad su poeli njego
vati i oboavati, te raskono ivjeti, tako da se sram i
stidljdvost smatrala manom.

comitissa a capite esse coepit, summa libertatis fuit ratio,

proinde vocatae comitissae omnes, juvenes nobiles, quibus
libertas arrideret etiam, officiales similiter... Quivis ac
cedentium xgeros 34 solvere omni et singulo vesperi debuit
quae. . . comitissae oeconomiae fuit. Cuivis obvio, rustico,
ancillae liber aditus, dummodo solvat. Offioiales ex respectu
adesse obligabantur, ex politicis et nobilioribus juvenibus
praecipue aeque singuli. Reddenda enim erat ratio, qui non
comparuisset. . . Hacve ratione, quae cives aliique majorum
suorum traditione detestabantur antea, colere et adorare
inceperunt, libertatem tam .. . exequi, ut pudor et pudicitia
vitium sint habita.

ANNUS 1755.
G O D I N A 1755.
BUNA, SELJAKA. OPIS BUNTOVNIKIH ZLO. DJELA. PODJELA NA TRI DIJELA. PODRAVSKA
m
BUNA. Ve pristupamo pripovijedanju o treoj buni. Nju

u m u l t u s iii. r u s t i c o r u m , d e s c r i p t i o p a t r a
t o r u m A TUMULTUANTIBUS. IN TRES PARTES
T
DIVISI. TUMULTUS PODRAVANUS. Jam ad tumultum III.

su zapoeli u Ravnu podlonici gospode Josipa Raffaya,

Ignjata Kanera i Vuka Jelaia 24. veljae kad je zvonar
u Ravnu poeo zvoniti i znakom zvona pozivati puk na
zlodjela. Kao bezobzirne voe postavie im se na elo upra
vitelji imanja spomenute gospode, obino nazvani pani,
a osobitu je ulogu preuzeo neki Kui. Oni se podigoe
tobo zbog kudjelje, koju je gospoa, odnosno ena gospo
dina Raffaya, davala na predenje enama buntovnika. Naj
prije spalie tu kudjelju, zatim provalie u plemike dvorce,
oplijenie ih i popie vino, a tada zapalie i pretvorie u
pepeo same dvorce spomenutih plemia s gospodarskim
zgradama, pri emu se gospodin Kaner jedva spasio.
Besramno zapoevi svoje djelovanje, ili su dalje po ple
mikim dvorcima, pljakali ih i palili. Tako doprijee do
dvorca Jales gospodina Hadrovia, a odatle do biskupske
rezidencije u Gradcu. To je bio prvi dio te seljake bune.

enarrandum accedimus. Initium hujus in Raven a subditis

dominorum Josephi Raffay, Ignatii Kaszner et Wolffgangi
Jellachich die 24. Februarii est positum, campanatore Ravensi compulsante atque ad facinus plebem signo campanae
vocante. Ductores temerarios sese fecerant praefatorum
dominorum villici, vulgo spani, praecipuumque titulum ac
cepit quidam Kussich. Hi praetextu stuparum a domina sive
uxore domini Raffay ab uxoribus tumultuantium nendarum
insurrexerunt, easdem stupas primo comburendo, tum per
nobilium curias excurrendo et easdem spoliando vinumque
perpotando, curias praefatorum dominorum ipsas cum ac
cessoriis aedificiis incenderunt atque in favillas redegerant,
vix semet salvante domino Kaszner. Infamiter incoato opere,
ultro progressi sunt per nobilitares curias, easdem spoliando,
incendendo, videlicet ad curiam domini Hadrovich, Jallesz
vocatam, inde ad episcopalem ad Gradecz residentiam pro
gressi sunt. Atque haec prima erat rusticani tumultus hujus
pars.

412

413

Drugi je dio pripadao Vrbovanima, koji su nemilo

bjesnjeli gotovo u isto vrijeme kad i oni prvi. Pod vodstvom
Pataieva seoskog kneza zapoee bijesnim postupkom i
pljakanjem u Vrbovcu, spalie zgrade gospoe udovice
Aleksandra Pataia, palei i pljakajui krenue dalje preko
blinjih plemikih kua u Dijaneu, zatim pretvorie u
pepeo Rakovec, utvren dvorac grofa Ludovika Pataia.
Krenue dalje preko Novog Mesta i Negovca, prodrijee
u tvravu Bisag, a zapovjednitvo preuze neki Kadovi.
Trei dio bune, koji je izbio gotovo u isto vrijeme kad
i drugi, zapoeo je kod Lovredne, pa je nanio jednaku tetu
samoj Lovreini, Poganecu i Preseci, naime imanjima Domjania, imunia i grofa Pataia, zatim isusovakom ima
nju Tkalcu, imanju Klobudckoga Breanima i Bogaevu
gospodina Magdalenia. Glava tog dijela bune bio je Kelek,
pan gospodina grofa Pataia iz Preseke.
Gotovo u isto vrijeme bukne i etvrti dio bune u selu
Veliki Otok kod Legraa, jednako sramotan i slian prija
njima, samo utoliko sramotniji to su plemia Soebeka u
njegovoj kui ubili i zajedno s kuom spalili.
Kad se podigao onaj prvi dio buntovnika na elu s
Kuiem, grof Ivan Patai bio je na svom imanju Rakovcu.
Razborito smatrajui da bunu treba odmah uguiti i bun
tovnike raspriti, iao je sam lino po kuama svojih pod
lonika pozivajui ih da ga slijede kao vou protiv bun
tovnika i tetoina. Ali ni molbama ni naredbama nije mogao
nai nikoga koji bi poao s njime. Treba naime smatrati
da su se oni ve bili urotili, kako su doista i pokazali u
drugom dijelu bune.
TRAH ZAGREPANA. Biskupovi ljudi koji su pobjegli
iz Gradca dojavie u Zagreb strahovita zlodjela prve
S
skupine buntovnika, a to je pri dolasku u Zagreb potvrdio
i grof Ivan Patai.
udno je i nevjerojatno kakvi su se prizori i kakav
mete vidjeli po Zagrebu. Posvuda strah, a pojedinci su se
muili da svoj imutak skriju unutar zidina kraljevskoga
grada, dapae i sami lanovi kaptola. Pristup na Kaptol
bio je zabranjen svima, a osobito plemiima. Kako je pak
u kanonikim vinotojima zapela prodaja, u svojoj lako414

Altera Verbovcensium erat, qui eodem ferme tempore,

quo et priores, grassabantur. Duce knezio Patachichiano
grassari, praedari a Verbovecz incoarunt, combustisque
dominae viduae Alexandro-Patachichianae aedificiis, progres
si comburendo spoliandoque sunt per nobilium vicinas in
Dianes aedes, inde comitis Ludovici Patachich castellum
Rakovecz in favillas redegerunt. Progressi per Novomeszto
et Negovecz, tandem ad arcem Biszag penetrarunt, quodam
Kadovich imperium assumente.
Tertia factio eodem fere, quo et secunda, erumpens
tempore ad Lovrechinam nata, quae ipsam Lovrechinam,
Poganchecz, Preszekam tam Domjanichii quam Simunchichii
et Patachich comitis, tum bonum Jesuitarum Tkalecz, Bresane Klobusiczkianum, Bogachevo domini Magdalenich
aequalibus damnis onerarunt. Factionis hujus caput Kellek,
villicus domini comitis Patachich ex Preszeka, fuerat.
Quarta eodem fere tempore erupit in pago Nagy Attak
prope Legradinum, aeque infamis et prioribus similis, eo
tantum infamior, quod nobilem Soebek in domo sua occisum
cum domo combusserint.
Prima illa Kussichiana exsurgente factione, comes Joannes Patachich in bonis suis Rakovecz fuit. Prudenter rem
illico exstinguendam dissipandamque ratus, ipse in persona
per domus singulorum suorum subditorum ivit, ut praeeun
tem se contra rebelles et damnificantes sequerentur. At
sequentes nec precibus nec mandato habere potuit, utpote
qui jam conspirasse censendi sunt, uti in effectu per 2. de
monstrarunt factionem.
ETUS ZAGRABIENSIUM. Zagrabiam ab aufugientibus
ex Gradecz episcopi hominibus primae factionis nefan
M
da delata sunt, ab adveniente comite Joanne Patachich ultro
confirmata.
Mirum et incredibile, quae Zagrabiae rerum facies et
confusio. Metus ubique, res suas singuli intra muros civita
tis regiae abscondere satagebant, ipsi plane capitulares. In
capitulo praecluditur aditus cuique et nobilibus praecipue.
Cum autem in canonicorum educillis defectus esset, admit415

mosti zbog vinotoja zakljuie da se na Kaptol mogu

puStati seljaci, ali da nijedan kanonik ne smije primati
plemie.
U gradu iznijee na trg neke topove koji kod stru
njaka izazivahu smijeh. kole su bile zatvorene na nekoliko
dana, tovie zbog straha bili su rasputeni i isusovci, a
rektor njihova zagrebakog kolegija, otac Ivan Galjuf,
bijae otiao u tajersku s ispravama i novcem kolegija.
Dogaalo se jo vie toga to je izazivalo smijeh. Plemii
pak, kako je kome bio blii koji grad, tamo su se povlaili
i zaputali selo, a svaki se od njih tuio na bestidnost i
nasilje kmetova.
OD PODBANOVIM VODSTVOM PROVODI SE PLJA
KANJE NESRETNIKA. ISTO TAKO VRE SE UBOJ
STVA. PODBAN ODREUJE KRVNIKE. 1) Otimali su
volove, krave, junad, konje, svinje, kobile i svaku vrstu
stoke, a ono to im nije bilo potrebno za jelo dijelili su
izmeu sebe tako da osim Nikole krlca i Krste Krelia
nije bilo nikoga koji ne bi primio dio te pljake, (tovie
podupan Raffay, pozivajui se na rodbinsku vezu, uzimae
dio gospodina krlca.) Kad se proula lakomost kod tog
pljakanja, vie plemia pozva svoje sluge i kmetove da
pomau gospodarima u pljaki, pa ih je vrlo mnogo navrvjelo na takva nedjela.
2) Uzimahu i razne kune potreptine koje su mogli
odnijeti, kao sukno, haljine, koulje itd., tovie i one koje
pobunjenici bijahu ugrabili iz popaljenih plemikih kua
pljakahu i uzimahu za sebe kad bi na njih nailazili u napu
tenim pobunjenikim kuama.
3) Ubijali su bez obzira na dob, spol i krivnju svakoga
na koga bi se namjerili kod prvih pohoda, i to bez ikakva
suenja, tako da su majke kao lude radije bacale u vodu
svoju djecu da se utope. Kasnije su slali zarobljenike u
zatvor u Zagreb, a istom kad je odreen za suca podupan
Petkovi, oni koji su se inili veim krivcima, nakon vrlo
kratke rasprave bez ikakve mogunosti obrane, izloeni
najstroem postupku, bili su najposlije na vrlo okrutan
nain ubijeni. Kako nije bilo toliko vjeala, vjeahu ih o
grane stabala ili bi ih objesili rasjeene i raskomadane.

416

tendos conclusum per avaros ob educilla rusticos, nobiles a

nemine canonicorum suscipiendos.
In civitate educta ad forum quaedam tormenta, quae
risum intelligentibus faciebant. Scholae per dies aliquot
neglectae, immo Jesuitae ipsi ob metum dimissi fuerant, et
rector collegii Zagrabiensis, pater Joannes Galliuff, cum
litteralibus documentis et aere collegii in Stiriam abiverat.
Pluraque talia risum moventia facta sunt. Nobilitas, prout
cuique vicinior extitit aliqua civitatum, in easdem se reci
piebat rusque negligebat, quivis de suorum colonorum la
mentans protervia et injuria.
e p r a e d a t i o m is e r o r u m s u b d u c t u v ic e b a n i
PATRATA. ITEM HOMICIDIA. CREAT VICEBANUS
D
CARNIFICES. Rapiebant 1. boves, vaccas, vitulos, equos, su
es, caballas amnemque animalium speciem, et, quae pro esu
necessaria non erant, intra se dividebant, ut, exceptis Nico
lao Skerlecz et Christophoro Kercselich, fuerit nemo, qui ex
his rapinis partem non accepisset, immo domini Skerlecz
portionem affinitatis jure vicecomes Raffay tollebat. Vul
gata harum praedarum avaritia, plures nobilium servos
colonosque suos vocarunt, qui in praedando juvarent domi
nos, et quam plurimi ad facinus hoc accurrerunt.
2. Suppeilectilem ipsam, quam asportare poterant, tol
lebant, ut pannos, vestes, indusia etc., quin et ipsam illam,
quam tumultuantes e crematis nobilium aedibus sustulerant,
repertam in desertis tumultuantium domibus praedabantur
et auferebant.
3.
Primis motibus quos repererant, sine discretione
aetatis, sexus, culpae et sine omni judicio occidebant, ut
matres stolidae in aquas plane praecipitarent ibidem sub
mergendos potius pueros suos. Dein captos mittebant Zagrabiam ad carceres, et demum vicecomite Petkovich pro
judice dato, qui rei magis videbantur, judicio brevissimo
ac sine omni rei defensa severissimis afficiendo morti
dabant crudelissimae, atque in tot patibulorum defectu ad
ramos arborum suspendebant aut dissectos frustatosqued)
d) corr. ex frustratosque
27

Hrvatski latinisti II

417

Nadalje, kako nisu imali krvnika, dadoe objaviti da e

biti pomilovani oni koji su voljni preuzeti krvniku dunost.
Nato se seljaci otimahu o tu sramotnu slubu, pa su najposllje odabrana za taj posao etvorica seljaka, koji su
jadnike jo jadnije i okrutnije ubijali. Meutim je pod
upan Juraj Petkovi bio lukav te je traio da podiban kao
glavar potpie osudu svakog optuenika koji bude osuen
i nije dopustio da itko bude smaknut prije nego podban
potpie osudu. To je, kako su pokazali kasniji dogaaji, bila
za nj velika srea, a time je ujedno dokazao svoju opreznost.

appendebant. Porro justitiae ministro carentes, promulgari

fecerunt, eos, qui carnificis munio defungi vellent, gratia
vitae donari. Ergo certatum a rusticis pro infami est officio
et postremo 4 illorum ad tale munus delecti, qui miseros
miserius et crudelius morti dabant. Porro cautus vicecomes
Georgius Petkovich fuerat, qui cujusvis rei et judicati sen
tentiam a vicebano ut capite subscriptam voluit, neque vel
unicum expediri permisit, antequam vicebanus non subscrip
sisset, magna, ut eventus docuit, sui felicitate et pro suae
prudentiae commendatione.

G O D I N A 1758.

ANNUS 1758.

EVOLJE NOVAKA. Za vrijeme toga zasjedanja Ban

skoga stola svakog su dana dovoeni u Zagreb, kako
sam spomenuo kod prikaza prole godine, osuenici kao
novaci za pukovnije. Bilo zbog obiaja ove zemlje i nemara
ili zbog mrnje prema tim ljudima, postupak prema njima
bio je krajnje okrutan. Nisu imali hrane, stana, opreme,
u jednu rije, niega.
Raspravljalo se gdje bi morali biti smjeteni jer, kako
se mislilo, nisu imali biti smjesta otpremljeni. Neki su
predlagali da se smjeste po kuama graana, ali se to
pokazalo nemoguim jer bi trebalo mnogo straara; drugi
su mislili da bi ih trebalo smjestiti u kole, a da bi se
obuka mogla odravati u vrlo prostranom isusovakom
kolegiju. Ali, zbog nepoznatih uzroka, tome su se protivili
biskup i podban Naji. Stoga su bili smjeteni u zagre
bake tzv. regnikolame kue, no njihova je opskrba bila
tako bijedna da su ih svi saaljevali. U tim kuama sta
novalo ih je usred zime preko 1.500 bez drva, odjee i
stelje. Od smrada i drugih nevolja pomrlo ih je preko 300,
pa je netko o tome pisao kraljici i prikazao stanje tih jad
nika. To se pismo pripisivalo isusovcima. Tko je god to
napisao, bio je milosrdan te je postigao da je izdan kra
ljevski nalog, na temelju kojega su ti jadnici dobili stelju
za 4 krajcera na dan.

418

ISERIAE RECLUTARUM. Sub cujus etiam tabulae

decursu quotidie ducebantur Zagrabiam damnati, ut
M
superiori anno dictum est, pro reclutis ad regimina et, sive
ex patriae more et neglectu, sive personarum odio, ad sum
mam tyrannidem sunt tractati. Caruere victu, hospitio, pro
visione, verbo omni.
Agitatum, quo collocari deberent, cum, ut credebatur,
statim non mitterentur. Pars per civium domos collocandos
censuit, sed ob tot vigilias res videbatur impossibilis, pars
ad scholas collocandos credebat, has vero in amplissimo
Jesuitarum collegio absolvi posse, sed, nesciretur quare,
episcopus cum vicebano Naisich contra stabant. Itaque ad
regnicolares, ut vocant, Zagrabiae domus fuere locati, sed
tam provisi misere, ut commiserationem moverint omnibus.
Ultra 1500 fuere in domibus summa hyeme sine lignis, vesti
tu, stramine, ut omnino ex foetore aliisque miseriis supra
300 illorum sint mortui fueritque reginae eatenus a quopiam
scriptum descriptaque miserorum conditio. Attribuebatur
hoc Jesuitis. Quisquis fuerit, pius erat effecitque, ut post
mandatum regium miseris stramine diurno crucigeris 4
provideretur.
Et quia comes banus edixisset, submittendos illico
atque per partes etiam, nec tamen secutum fuisset, murmur
419

Kako je grof ban bio objavio da e oni smjesta biti

otpremljeni, i to po pojedinim skupinama, a do toga ipak
nije dolo, otvoreno se mrmljalo protiv njega i dralo da
je odailjanje novaka poteklo od njega kako bi mogao
stei zasluge na dvoru i nadoknaditi ljude koje je izgubio
kod Breslaua. Do tog je miljenja dolo zbog toga to je
Ugarskoj naredba za odailjanje novaka poslana kasnije
kad su u Hrvatskoj novaci ibili ve odreeni, a pogotovo
zbog tako dugotrajna zadravanja i zanemarivanja novaka.
Ban je znao za to javno mrmljanje, pa je u nekom strahu
preko sebi odanih ljudi ispriavao tu sporost, a 'krivnju za
odgaanje otpreme novaka bacao sad na nedostatak odora
i sukna, sad na nedostatak vojnika koji bi se mogli poslati
mjesto tih jadnika. On je ve objavljivao potpuno odreene
rokove za njihovo otpremanje, a u stvari je bio veoma
nemiran i zabrinut zbog bijednog stanja tih jadnika.
Jednako je bilo stanje i onih koje su vodili u Varadin.
Kako su se oni nalazili pred banovini oima, izazivali su
kod njega jo vee saaljenje.

erat contra banum apertius, censebaturque, ut mereri in

aula possit perditosque ad Vratislaviam substituere homines,
suum de reclutis inventum esse, tum ob Hungariam, ad
quam de his tardius scriptum et post resolutos in Croatia,
cum vel maxime ob tam diuturnam moram et reclutarum
neglectum, bano murmur publicum resciente et nescio quae
submetuente, per sibi affectos tarditateme> excusante ac jam
in defectum mondurae ac panni hanc submissionis reclu
tarum moram rejiciente, jam in defectum militis, qui pro
istis miseris mitteretur, jam certissimos submittendorum
terminos evulgante, in effectu autem admodum valdeque
anxio et sollicito de horum miserorum infelici statu.
Aequalis fuit eorum, qui Varasdinum ducebantur, con
ditio, qui, ut prae bani oculis existentes, majorem illi pieta
tem movebant.

ANNUS 1761.
G O D I N A 1761.
MRT ADAMA NAJIA. NJEGOV OPIS. Dne 13. travnja
umre u Varadinu podban kraljevine Adam Naji.
S
Njegova je bolest dugo trajala, pa se i oekivalo da je nee
preboljeti. Jo za vrijeme zasjedanja Banskog stola razabi
ralo se da ban namjerava za njegova nasljednika u podbanskoj asti postaviti Jurja Petkovia. Kad je Naji saznao
za tu banovu namjeru, zamoli ga da doe k njemu. Taj se
odazva pozivu, a Naji ga tom prilikom nagovori neka nje
govim nasljednikom imenuje gospodina Ivana Buana. to
ga je na to potaklo, nije poznato.
Naji je ostavio tri keri, a nijednog mukog potom
ka. Plemstvo je bio dobio njegov djed od Leopolda. Naji
je bio popularan i na glasu kao pijanica, tako da se inilo,
a i ini se, da je s tom ispiuturom nestalo starog obiaja
pijanevanja. Bio je lukav, neiskren prema svima, prevrt
ljiv i, zbog odsutnosti bana Batthyanyja iz kraljevine, silno
420

DAMI NAISICH MORS. EJUS DESCRIPTIO. Die 13.

Aprilis Varasdini Adamus Naisich regni vicebanus obiit.
A
Et quia diuturnior sua fuisset infirmitas, quam superaturus
non credebatur, sub decursu adhuc banalis tabulae cum
apparuisset banum ad Georgium Petkovich inclinare pro
dando successore in vicebanali officio, ideo hac inclinatione
intellecta rogat Naisichius bani praesentiam, qua obtenta
persvadet banum, ut successorem sibi daret dominum Joannem Busan; quibus ex motivis, incognitum.
Tres Naisichius reliquit filias, in masculo deficiens.
Avus suus nobilitate fuit donatus a Leopoldo. Homo fuit
popularis celeberrimusque potator), ut veteris perpotationis
mos cum hoc heluone vini exstinctus visus sit videaturque.
Astutus erat, sincerus nemini, varius ac ob bani Batthyan
e regno absentiam omnipotentissimus, adorabaturque ad
e) corr. ex tardidatem
f) corr. ex potatur
421

moan. Uivao Je ope potovanje do g. 1756, kada se po

kazao u pravom svjetlu i bio raskrinkan. Zbog toga je mo
rao mnogo toga progutati, kako svjedoe ve spomenuti
dogaaji. Slabo se brinuo za svoj imutak. U politici je imao
dva naela: ulagivati se i laskati dvoru i banu te javnu
dobrobit prosuivati prema vlastitoj koristi. Vjeto je pod
metao klipove sveenstvu, fratrima i velikaima.
Iz bijede i siromatva, u kojem je bio roen, s mukom
se probio, i to najprije pomou braka sa Cecilijom Kristi
nom Matai, koja mu je donijela imanje Belec, 13.000 fo
rinti u gotovu novcu i druge prihode. Pomno je vrebao
kako bi kojem 'bogatau sastavio oporuku, pa je taj posao
oduzeo fratrima, koji su ga prije obavljali. Iskazivao je to
vanje prema bogatim udovicama radi svoje zarade, ali je
gotovo sve prevario. Svoju je zatitu kod Banskog stola za
ista obiavao prodavati, kako mu je to dokazao gospodin
Ivan Sai u parnici koju su protiv njega podigli grofovi
Auersperg zbog imanja Brkunjevca, iznijevi pred azmanskim kaptolom njegovo oitovanje. Sastavio je oporuku go
spodinu Bengeru, Gudiu, barunu Gothalu, grofu ikuliniju, koji su svi umrli bez mukih potomaka, zatim grofu
Ludoviku Erdodyju itd., i to nijednu bez vlastite koristi
jer je u svakoj odredio i za sebe zapis. Isto tako gospoi
Skrlec, roenoj Despotovi. U toj oporuci postavio je sebe
za skrbnika njezinih sinova Petra i Nikole i keri Ane i Cecilije. Kasnije je to skrbnitvo prenio na gospodina Husinca da ga neoprezna smota, kako se na koncu i dogodilo kad
je Husinec polagao raune pred Sudbenim stolom kralje
vine. Tom prilikom izie potpuno na javu Najiev mar:
imanja obitelji krlec spala su na nita, sve je pokustvo
uniteno, Cedlija je prodana i prouzrokovano je vie dru
gih opepoznatih teta. Tako su svi jasno upoznali njegovo
licemjerstvo.

annum 1756, quo prodiit estque detectus pluraque excoquere

debuit, uti superiora testantur. Rerum suarum fuit incurius;
in politicis duo observabat: aulae ac bano assentiri adularique ac ex suo utili publicam felicitatem metiri. Lusit bene
cum clero, monachis ac magnatibus.
E miseriis ac paupertate nativa eluctatus primum matri
monio cum Cecilia Christina Matachich, per quam bona
Belecz, milia in paratis 13 aliaque est consecutus. Ad divi
nim testamenta condenda fuit vigilantissimus et hanc curam,
monachorum antea, ipsis eripuit. Hinc ex testamentis multa
est consecutus. Divites viduas coluit lucri sui causa, sed vix
fuit aliqua, quam non decepisset. Sane protectionem suam
in banali tabula vendere solitus, id quod ei probavit dominus
Joannes Szaich in causa Auersperg comitum contra se pro
mota pro bonis Brokunjevecz, fassione coram capitulo Chasmensi plane celebrata. Testamenta condidit domino Benger,
Gudich, baroni Gotthal, comiti Chiculini, omnibus deficien
tibus, comiti item Ludovico Erdoedy etc., ac nullum quidem
sine suo utili sibique inscripto legato; dominae item Skerleczianae natae Despotovich, cujus filiorum Petri et Nicolai
filiarumque Annae ac Ceciliae tutorem se scripsit, hunc dein
transferendo in dominum Huszinecz, ut incautum involveret,
quemadmodum in fine accidit, dum ratiocinaretur Huszi
necz coram tabula regni judiciaria. Qua occasione Naisichii
zelus plene evenit: bona nempe redacta Skerlecziana ad
nihilum, attrita supellex omnis, Cecilia vendita, pluraque
alia notoria plane, ut hypocrisis hominis patuerit omnibus.

ANNUS 1763.
G O D I N A 1763.
IBRI INTRODUCTI VARII. Redeuntibus ad patriam
officialibus tam iis, qui ex castris solutis dimissi fuere,
L
quam et ex captivitate eliberatis, postquam ibi antea credi

NOENJE RAZNIH KNJIGA. U domovinu su se vraa

li oficiri koji su bili otputeni prilikom rasputanja
vojske kao i oni koji su se oslobodili zarobljenitva poto
su isplatili svoje tamonje vjerovnike. Pri povratku kui

toribus satisfecissent, reversi domum, copiam variorum li

brorum bonorum malorumque in Croatiam invexerunt, ut

422

423

uvezoe u Hrvatsku mnotvo raznih dobrih i loih knjiga.

Zato su prema kraljevskoj zapovijedi morali poslati banu
popis svih tih knjiga. Posljedica je bila da se uvrstilo do
bro miljenje o tim knjigama i da su njihovi donosioci ka
snije hvalili njihovu istou, koje miljenje inae samim
itanjem ne bi ljudi bili stekli.
Jao, kakve su sve ideje mnogi od tih povratnika donije
li i propovijedali neukim ljudima i enama, npr. da je du
a smrtna, da su sve svetinje, pa i sama vjera, iste izmi
ljotine, i druge bezbone misli, tovie, najvei se dio tih
ljudi hvastao da su bezvjerci, drugi opet da su slobodni
zidari, a vrlo je malo njih govorilo da su krani. Oni su i
rili novu vjersku zbrku toliko lake to je biskup primje
rom svoga ivota pokazivao da medo dri do vjere i da sam
ne poznaje njezinu nauku, a i kanonici su isto tako bili u
tome nemarni da ne bi povrijedili biskupa.

jussu regio talium omniumque elenchum banum submittere

jussi fuerint, alio haud effectu quam firmatae opinionis
allatorum librorum praedicataque per eos postea talium
librorum puritate, quam recepti non fuissent ab eis.
Eheu, quas doctrinas plures ipsorum attulerunt taliumque facti sunt apostoli apud rudes foeminasque, uti morta
lem esse animam, res sacras omnes ac religionem ipsam
commenta pura esse, aliaque nefanda. Quin plurimi se
atheos jactabant, liberos murarios alii, paucissimi Christia
nos; novumque chaos religionis tanto facilius vulgabant,
quod episcopus parum de religione se tenere exemplo vitae
monstraret, doctrinam ejus ipse ignoraret, canonici haec
aeque negligerent, ne episcopus offenderetur.

G O D I N A 1765.

IABOLUS GORENSIS. In Gore, praepositi Zagrabiensis

dominio, sequens longe celebrior casus accidit.
DOmnium
celebratum sermonibus isthic, in domo qua

AVAO u GORAMA, u Gorama, vlastelinstvu zagreba

kog prepota, zbio se slijedei daleko glasovitiji slu

aj.

dam daemonem sese insinuavisse, molestare homines et,

cum loci capellanus exorcisaret domum noctu, ad parochialem Gorensem transivisse daemonem; illic sese in umbra
praebere adspectabilem, sermones edere miraque patrare.
Officiales quosdam rerum omnium incredulos, dum ad do
mum comparuissent rustici, verberavisse, pluraque similia
pro referentis peritia fingendi.
Parochus Gorensis Mathias Koosz in persona venit
Zagrabiam, recensuit) de daemone isto quam plurima epis
copo, praeposito et capitularibus, ut videretur haereticum
de re ista vel subdubitare. Plurima, ut fieri amat, divinae
providentiae motiva praedicabantur, communis fuit ad
coercendos confiniorum officiales, qui licentiush) viverent et
lectione allatorum ex Saxonia librorum infecti atheistae
essent.

Svi su ondje pripovijedali da se u neku kuu uvukao

avao, da zlostavlja ljude i, jer je mjesni kapelan nou za
klinjanjem istio kuu, da je taj avao preao u upni dvor u
Gorama, da se tu u sjeni pokazuje, da govori i udnovato
se ponaa. Kad su neki oficiri, koji ni u ta ne vjeruju, do
li u tu seljaku kuu, da ih je izmlatio. Prialo se i vie
takvih pria kako je tko bio vjetiji izmiljanju.
Gorski upnik Matija Kos lino doe u Zagreb te o tom
avlu podnese opiran izvjetaj biskupu, prepotu i lano
vima kaptola, tako da se inilo krivovjerjem sumnjati u to
m akar malo. Isticali su se, kako se to rado deava, brojni
razlozi boanske providnosti, a openito se govorilo da se
to zbiva radi obuzdavanja krajikih oficira, koji ive odve
raskalaeno i koji su zbog itanja knjiga donijetih iz Saske
zadojeni bezvjerjem.
424

ANNUS 1765.

g) corr. ex racensuit
h) corr. ex licentiacius
425

Kad su to saznali neki oficiri, smatrajui da se

novcem moe razotkriti ta tajna, potkupe neke u onoj se
ljakoj kui i doznadu da se tu nalazi starica koja bijae
izjavila da dobro poznaje toga avla. Stoga je stanu ispi
tivati, a ona, vidjevi i primivi novac, ispria da je mjesni
kapelan vatreno zaljubljen u neku enu, pa kako mu se
nije pruala prilika da s njom spava, pronaao je slijedei
nain: Spomenuta ena, s kojom je spavao kao s milosni
com, podizala je buku, a donoeno svjetlo gasila puhanjem
iz mijeha, tako da su drugi bjeali iz kue, koja je ostaja
la prazna. Nato je kapelan bio pozivan da izgoni avla, te
se, ostajui tu, mogao predavati ljubavnim uicima sa svo
jom ljubavnicom. To je sjajno uspjelo. Napokon uvjerie
seljake da je avao rekao kapelanu da progoni samo milo
snicu. Budui da je kapelan ne moe ondje stalno uvati
da je avao ne ugrabi, neka zamole upnika da primi u svo
ju kuu tu kapelanovu prilenicu. Oni zamolie, upnik pri
stade, pa tako ta toboe uznemirivana ena bi preseljena
u upnikovu kuriju. Da i upnik bude prevaren, i u njego
voj je kuriji lano prikazivano uznemirivanje, koje je vrio
neki plaeni i najmljeni ovjek. Dvaput je silom htio pro
valiti, a jedanput je sruio vrata. Zbog mjeseine vrlo je
lako stvarao sjene, riui, kako je bio upuen, putao je
neke glasove i oponaajui promukli glas psovao kapelana
to mu oduzima duu koja mu pripada. Stoga je radi si
gurnosti ta ena svake noi spavala s kapelanom.
Poto je starica otkrila navedene zgode sa mnogo dru
gih okolnosti i poto je za to saznao upnik, kapelan bi
odanle maknut, a avla nestade. Za prilenicu naao se mu,
a oficirima je naposljetku bilo zabranjeno da o tome govore
da ne bi sveenstvo postalo omraeno, a puk nemaran u pri
manju sakramenata.
Taj je dogaaj jedino ostavio sjeanje na avla u Go
rama, tako da slui kao podloga poslovici: To je avao
u Gorama. Naprijed navedeno zabiljeio sam radi tuma
enja te poslovice, a inae sam mogao izostaviti.

Intellecto hoc officialium quidam, pecuniis arcanum

rumpendum arbitrati, in domo illa rustici corrumpunt ali
quos audiuntque esse in domo senem vetulam, quae edixerat:
scire se bene diabolum. Ergo tentatur illa et visis acceptis
que pecuniis narrat: capellanum foeminae isthic unius ardere amoribus, quacum commiscendi cum occasio non fuisset
alia, hanc adinvenisse, ut fragores per fatam foeminam,
quacum amasia dormitabat, excitarentur, lumen allatum
vento folle dato extingueretur, ut alii e domo fugientes
vacuam domum relinquerent, capellanus ad exorcismum
vocaretur isthicque permanens frui amasia possit. Res ista
successit commode. Demum persvasum rusticis, daemonem
capellano dixisse, persequi semet unice cicisbaeam, quam
cum continuo ibi tueri nequiret, ne ipsa rapiatur, rogarent
parochum, ut is ad domum concubinam capellani reciperet.
Rogarunt illi, parochus assensit, ergo transfertur ad curiam
parochi molestata. Ut parocho iterum illudatur, finguntur
molestiae etiam in curia parochi per solutum conductumque
unum, qui bis irruere vi voluit et semel portam dejecit. Ob
lunae splendorem umbras facillime praesentavit, mugiendo,
ut erat instructus, quaedam protulit, quaedam raucam
imitando vocem in capellanum invehendo, quod suam rape
ret animam; causa ergo securitatis, haec cum capellano
concumbebat nocte singula.
Posteaquam priora cum aliis multis circumstantiis pro
didisset foemina et parocho etiam innotuissent, capellanus
inde amotus est et daemon disparuit. Concubinae inventus
maritus; officiales tandem prohibiti, ne ob cleri invidiam et
suscipiendorum sacramentorum a plebe incuriam loque
rentur.
Casus reliquit unice memoriam diaboli Gorensis, ut
serviat proverbio: Est diabolus Gorensis, ad cujus intelligentiam praemissa notavi, alias omittere poteram.

426

427

G O D I N A 1766.
pROPOVIJEDI KANONIKA JURJA BISTRICEJA.
Iz radoznalosti bijae se sakupilo vrlo mnogo svijeta, a bio
je prisutan ii velik broj kanonika i fratara. Bistricej objesi
sat na raspelo i stane najprije propovijedati zato se tako
rano popeo na propovjedaonicu, naime zato to lanovi
kaptola mrze istinu. Poto je o tome ispriao neke pojedi
nosti, uze kao temu iz evanelja: Ja sam pastir dobri.
Poto je u vezi s time izloio obaveze dobrog pastira, poseb
no navodei osobe, poe ispitivati biskupov ivot te stane
priati ono to je bilo javno i ope poznato:
On se nimalo ne brine za dijecezu, nego jedino nastoji
kako bi nagomilao novaca, tjera od sebe siromahe javno go
vorei da mu smrde, tlai narod, na sablazan sviju pljaka
sveenstvo, upada u oi mrnjom ve od g. 1754. kada je
zapoeo progoniti Krelia, nikada ne govori misu, ne moli
brevijar i ne ispovijeda se; u sve dane korizme i posta de
re meso, ne obavlja nikakvu biskupsku funkciju, pa da ni
je posveen veliki prepot, sveenici bi se naprste brojili.
Njegov je bog trbuh, svakog je dana triput pijan i stalno
mamuran, zanemaruje crkvena prava, ak eli da odu do
avola, ne moe podjeljivati sakramenat Potvrde, ali moe
svojom rukom tui i mlatiti.
Tada prijee na kaptol, koji takoer jednako nemilo
napadne zbog mrnje, koristoljublja i lakomosti, tako da je
nemogue da se, izuzevi etiri kanonika, naime velikog prepota i Baltazara Krelia (drugu dvojicu nije spomenuo),
ostali spase. U nastavku na temelju javnih djela stade igosati javnu lakomost, brbljavost, nepravednost i osvetljivost
lektora Malenia i dokaza da je pravi Juda. Zatim napade
kantorovo neznanje i oholost, uvarovu laljivost, tako da
je otac i vrea lai, pa ga i biskup zbog zanemarivanja du
nosti i zbog ostalih mana dri za potpuno nevrijednu staricu.
Da je Delini jama svih poroka po miljenju naroda i po
svojim djelima. Ostale je nazvao laskavcima, zavidnicima i
Tadanji je zagrebaki biskup bio Franjo Thauszy.
428

ANNUS 1766.
^-lONCIONES CANONICI GEORGII BISZTRICZEI.
Convenerat frequentissimus populus ex curiositate, ca
nonici plurimi, monachi aeque. Bisztriczei, appenso ad cru
cifixum horologio, narrat primum, cur tam mature in cathe
dram conscenderit, ob odium nempe veritatis in capitulari
bus, narratisque circumstantiis, accipit tesseram ex evangelio:
Ego sum pastor bonus; ex qua narratis boni pastoris obli
gationibus specifice nominando personas, accipit examinan
dam episcopi vitam narratque publica et notoria: eum dioe
cesis nullam gerere curam, sed unice studere coacervandae
pecuniae, pauperes pellere sibique foetere palam dicendo,
populum opprimere, clerum spoliare ad scandalum omnium,
odio lucere ab anno 1754, quo Kerchelichium persequi
incepit, nec missam unquam dixisse, nec orare breviarium,
nec confessum esse; diebus omnibus quadragesimae et je
juniorum vorare carnes, functionem episcopalem nullam
obivisse, ut, si praepositus major non esset consecratus, vix
sacerdotes numerarentur; deum ejus ventrem esse, diebus
singulis ter quotidie potum esse et perpotationes edormire,
jura ecclesiae negligere, quin optare, si ad diabolum pereant,
sacramentum confirmationis non posse administrare, sua
autem manu caedere et agere percussorem eum posse.
Descendit tum ad capitulum, quod aeque horride habuit
ab odio, interessentia, avaritia, ut demptis quatuor canonicis,
nempe praeposito majore et Balthasare Kerchelich (alios
duos non nominavit), caeteros impossibile sit salvari; tum
progressus lectoris Malenich avaritiam publicam, loquacita
tem, injustitiam, vindictam exprobravit factis publicis et
verum Judam esse docuit. Cantoris ignorantiam, superbiam;
custodis mendacia, ut parens esse mendaciorum et sacculus
ab episcopo et vilissima anu audiat a negligentia officii sui
caeterisque affectibus. Vitiorum omnium lacunam esse Delinichium, populi voce et ejus factis dixit, alios adulatores.
429

gomilom u koje nema vjere, nema brige osim za novac i de

ranje. Tima je opet oitao lekciju otrim izrazima.
Nakon toga preao je na ispitivanje to je tome uzrok,
pa je utvrdio da je to nauka isusovaca, koji su bujica rijei
1 nilta vie, a sa svojim probabilizmom7, nedostojnim dua
ma, astima i novcem da su laskavci mogunika i ruitelji
u pakao te uistinu ili apokaliptika zvijer ili avao koji obi
lazi traei koga bi progutao. Molio ih je neka ne varaju na
rod, nego ili neka slijede, govore i nauavaju u kolama
istinu ili neka napuste ime drugova Isusovih.
Preveo Veljko Gortan

7 isusovako naelo da se neki in moe smatrati opravda

nim ako se za nj moe navesti bilo kakav opravdani razlog
430

veritatis osores et plebem, cui nulla fides, nulla cura nisi

aeris, ventris etc.; hos docuit iterum gravibus sententiis.
In causam horum inquirendam descendit constituitque
Jesuitarum doctrinam, qui essent flumen verborum praetereaque nihil, cum probabilismo suo, animarum indignitate,
honoribus et aere, potentiorum adulatores et praecipitatores
ad infernum, vereque esse vel apocalipsis bestiam vel
diabolum1), qui circumit quaerens quem devoret. Rogabat
eos, ne decipiant populum, sed vel sequantur, dicant doceantque in scholis veritatem, vel sociorum Jesu nomen
deponant.

i) corr. ex diabotum

RAJMUND KUNI
RAYMUNDUS CUNICHIUS
(1719-1794)

28 Hrvatski latinisti II

pigramatiar i proslavljen prevodilac Homerove Ilijade

na latinski, pjesnik u nekoliko knjievnih vrsta, profesor
E
retorike i grkog jezika, Kuni nije imao burnih ivotnih
obrata, iako je bio vrlo cijenjen i rado priman u biranim
kulturnim krugovima Riima, u kojem je proveo sav svoj vijek
od rane mladosti do smrti.
Rodio se 24. sijenja 1719. u Dubrovniku od graanskih
roditelja. Zavrivi kolovanje u isusovakom kolegiju rod
noga grada, stupio je u isusovaki red koji ga je poslao na
dalje studije u Rim. Tu mu je u Collegium Romanum iz
matematike bio profesorom slavni Ruer Bokovi. Zavrivi
studia superiora, bi poslan za profesora gramatike i huma
niora u nekoliko kola po Italiji (Fermo, Castello, Firenze),
odakle je ponovno vraen u Rim, gdje je zavrio teologiju
i bio postavljen za profesora humaniora u Rimskom kole
giju. Tada poinje njegov pravi knjievni rad.
U prvom redu iz njegovih epigrama, kojih je bezbroj
pisao cijeloga ivota, ogleda se drutveni ivot Rima u kas
nom settecentu, irina Kunievih umjetnikih interesa, razgranatost njegovih poznanstava. Druio se ne samo sa
sugraanima i sunarodnjacima Bokoviem, Stayem i Damanjiem, nego je i u ivim drutvenim i prijateljskim
vezama bio s pjesnicima Alfienijem, Montijem, Pindemonteom i Metastasiom, sa slikarom Mengsom, kiparom
Canovom, kompozitorom Cimarosom. Bio je rado priman
i slavljen lan salona Marije Pizzelli, kojoj je u suzdra
nom ljubavnom tonu pod imenom Lyda ispjevao mno
gobrojne epigrame. U uglednoj akademiji degli Arcadi, koja
je okupljala poznatije talijanske i strane ljude od pera (meu
njima od 1788. i Goethea) bio je lanom (arkadsko mu
je ime: Perelaos Megaris) zajedno s jo nekolicinom naih
ljudi. Sudjelovao je u jo jednom tadanjem knjievnom
435

drutvu: akademiji degli occulti. Njezin je predstojnik, knez

Baldassare Odescalohi zduno poticao Kunia da prevede
Ilijadu i novano ga pomogao da je izda.
Kad je 1773. ukinut isusovaki red, Kuni je odbio
ponuenu katedru na sveuilitu u Pii te je kao obian
sveenik (opat) ostao u Rimu i do smrti, 22. studenoga
1794, profesorom retorike i grkog jezika na Rimskom
kolegiju.
Vrlo je opsean i raznolik Kuniev knjievni rad. Osim
govora (od kojih je 1 tiskan, a 5 u rukopisu), veinom izre
enih pred nastavnicima Rimskog kolegija, u kojima ciceronska dikcija ivi u punom sjaju, i nekih predgovora, sva
su mu djela u stihu: prvo mjesto zauzimaju mnogobrojni
epigrami, zatim tematski raznoliki hendekasilabi (tiskano
ih 24, oko 20 u rukopisu, s brojnim utjecajima Katulovim),
pjesme (carmina, tiskane 2, u rukopisu 11, veinom nabonog karaktera i pod utjecajem isusovake latinske poezije),
elegije (19 tiskanih i vie netiskanih, tematski raznolike, pod
utjecajem isusovake poezije, ali i Tibula i Katula) i posla
nice (tiskana samo 1, u rukopisu 11, s utjecajima Horacijevim, a i Vergilijevim).
Najobilniji su i uz prijevod Homerove Ilijade najzna
ajniji proizvod Kunieva stvaranja epigrami, svi napi
sani u elegijskim distisima. Vrlo mnogo ih je prigodnih,
tematski su vrlo raznoliki: registriraju sve vanije dogaaje
osim francuske revolucije (Torbarina). U dubrovakom,
na primjer, izdanju to ga je 1827. priredio R. Radeljevi
(Epigrammata. Nunc primum in lucem edita Epigrami.
Sada prvi put objelodanjeni), razvrstani su po ovim sku
pinama: Epigrammata sacra (naboni), votiva (zavjetni),
moralia (moralni), encomiastica (pohvalni), satyrica (sati
riki), ludicra (aljivi), varia (raznoliki), sepulcralia et lu
gubria (grobni i alobni), ad Lydam Lydaeque familiam
(Lidi i Lidinoj obitelji). U tom ih izdanju ima ukupno
gotovo 1000, a u najveem rukopisu Kunievih epigrama
(Carmina, Radeljeviev prijepis u 103 fascikula, rkp. br.
1156 u Knjinici Male brae u Dubrovniku) gotovo etiri
puta toliko. I u tiskanim izdanjima Kunievih pjesama i
u rukopisu (tiskana je moda samo jedna etvrtina svih
epigrama) najbrojnije su zastupljeni satiriki epigrami i
oni to su posveeni Lidi (u spomenutom rukopisu sati-

rikih ima 1472, onih o Lidi 635). Oni su ujedno i estetski

najizraajniji: satiriki po otro zapaenim osobinama
ljudi i mana, po nonalantnoj, a ipak peckavoj otrici poente; epigrami posveeni Lidi po raznolikosti i zaokruenosti jednog doivljaja, koji uza sve to to potjee od
sveenika i uza sve stilizacije koje pjesnik duguje i Katulu
i Tibulu tvore pravi ljubavni kanconijer, potekao iz istin
skog, iako susteljivog i profinjenog, ali postojanog i mo
nog ljubavnog osjeanja zrelog mukarca prema otmjenoj,
lijepoj i kulturnoj Mariji Pizzelli pod pjesnikim pseudo
nimom Lyda.
Taj Lidin kanconijer Kuniev najznaajniji je i najzaokrueniji u lirici hrvatskog latinizma nakon Flavijina
ciklusa humanista Ilije Crijevia i pjesama Silviji L.
Paskalia.
Ve se sto i etrdeset godina provlai literaturom Alfierijev sud o Kunievim epigramima: Che peccato di si
bella latinith sprecata in tanti nienti, dakle: lijep latinski
jezik upotrijebljen na triarije! Govorljiva latinska poezija,
rekao bi Kombol. No, istananiji uvid u cjelokupan Kuniev
epigramatski opus ne samo satiriki, aljivi i posveen
Lidi, nego i dio nabonog, pohvalnog (osobito posveenog
naim ljudima, domoviniDubrovniku itd.) namee
upravo suprotan sud od onoga koji sugerira Alfieri i za
njim znaajan dio knjievnih povjesniara. Da u Kunia
nema, ili bar nema preesto, one udarne snage Marcijalova
ili Katulova pera, sasvim je sigurno. Ali je takoer ne
dvojbeno da opi ton njegovih epigrama predstavlja i speci
finu vrednotu novine: nadmono majstorstvo jezika, ostva
reno u sliicama epigramskog anra koje naizgled povrno
dodiruju bezbroj tema i neizmjerno mnogo detalja, fizikih
ili psiholokih, izbijajui iz njih iskru pjesnike uopenosti
ili zaokruenosti ugoaja ili topline ljudskog suosjeanja u
pomalo priguenim tonovima.
Kuni hoe, i to mu veinom uspijeva, da bude leeran:
i u dikciji, i u prijelazima s uvodnog na zavrni dio epi
grama, i u arolikom izboru tema. S toga stajalita treba ga
i ocjenjivati. Jer leernost nije svojstvo slabih pjesnika: ona
mora biti postignuta ili je nema. S tim se slae elegancija
Kunieva jezika, koja nije nametljiva, nego se stapa s opim
tonom cijelih skupina njegovih epigrama. Dakako, indivi-

436

437

dualni talent naeg pjesnika uklapa se i u duh galantnog

stoljea i ujedno pojaanog klasicizma. Iako samo etvrtina
Kunievih epigrama moe izdrati stroe estetske kriterije,
oni svi predstavljaju i znaajan, i zanimljiv, i estetski vri
jedan epigramatski opus.
Ugled neospornog prvaka meu suvremenim prevodi
ocima Homera na latinski stekao je Kuni prijevodom Ili
jade (Homeri Ilias Latinis versibus expressa Homerova
Ilijada izraena u latinskim stihovima, Rim 1776). to u
njoj ima 18.790 stihova za Homerovih 15.696, dakle 3094
heksametra vie od izvornika, i vanjski je znak da Kuni
pojedinane epitete, stihove ili skupine njihove perifrazom
i amplifikacijama proiruje, a mjestimice je odvie retorian
tako da i time ponegdje slabi jezgrovitost ili ar svjeine iz
vornika. No u cjelini uzevi. Kuni je i u praksi postupio
prema temeljnom naelu o prevoenju to ga je izloio u
predgovoru svoje Ilijade (Operis ratio): prevoditi duh a ne
rijei izvornika, spojiti fies (vjernost) prijevoda s venus
tas (ljepota). Pisan u punoj zrelosti ivotnoj i knjievnikoj
autorovoj, Kuniev se Homer ita gotovo kao da je izvor
no pjesniko djelo. U dikciji prijevoda, koja je jednako
briljiva koliko i inventivna, ugraen je niz reminiscencija
iz Vergilija, to su se naem pjesniku nesvjesno nadavale, a
posebno brojne poredbe dokazao je to N. Majnari
svjesno su i doslovno preuzete iz odgovarajuih mjesta Eneide. Sretno udruujui preciznog filologa, istananog znal
ca latinskog jezika i talentiranog pjesnika. Kuni je ostva
rio najbolji latinski prijevod Ilijade od svih postojeih i
jedan od najznaajnijih prijevoda Homerova epa uope.
Monti se u svome, jo i danas cijenjenom prijevodu Ilijade
(1810), posluio i Kuniem.
Ne samo da upotpunjuju sliku Kunia ikao knjievnika,
nego su i vrlo znaajni njegovi ostali latinski prijevodi s
grkoga. U prvom redu to vrijedi za 499 epigrama iz Palatinske antologije (Anthologica sive epigrammata anthologiae
Graecorum selecta. . . Antologija ili izabrani epigrami
Grke antologije. . . , u Rimu 1771), gdje su zastupani goto
vo svi pjesnici Grke antologije. Precizno po smislu ali in
ventivno po duhu. Kuni svugdje pogaa poentu epigrama,
i to veinom onako pregnantno i jedro kako je u grkom
izvorniku. Kuni je jo prevodio Teokrita (Theocriti Idyllia
438

et epigrammata Teokritove Idile i epigrami, izd. postumno u Parmi 1799) dosta slobodno i pjesniki, s reminiscen
cijama Vergilijevim u dikciji; iz Ezopa, Kalimaha itd. S
talijanskog preveo je i 18 strofa iz Tassova epa Gerusalemme liberata.
Cjelokupnim svojim prevodilakim radom Kuni je uz
Damanjia najplodniji i ujedno jedan od najuspjenijih
prevodilaca u cijeloj knjievnosti hrvatskoga latinizma.
Kunieva Ilijada ostat e u evropskim razmjerima veli
ko djelo prevodilake knjievnosti latinskog izraza. Zbog nje
e Zagrepanin Barievi, mlai suvremenik Kuniev, u
svom Elogiju nazvati Dubrovanina Homerus Latinus, Il
lyricae nationis delicium. No samo kad se uzme u obzir
i drugi, epigramatski pol njegova stvaranja ako zaas i
iskljuimo ostali rad moemo dobiti potpunu sliku Kunieve pjesnike linosti. A ona je i po epigramima pri sa
mom vrhu latinskoga Pamasa 18. stoljea.
V. V.

BIBLIOGRAFIJA

DJELA RAJMUNDA KVNIA

Carmina Raymundi Cunichii transcripta a R. Radelja, rukopis
br. 493 (Kaznaiev popis), sada br. 1156 u Knjinici Male
brae u Dubrovniku.
Kunieve pjesme i govori, nezaved. rkp. u Knji. Male brae u
Dubrov.
Clemente XIII, pontifice maximo renunciato. Oratio..., Ro
mae 1758.
Selecta Graecorum carmina versa Latine (izdano i zajedno s
Damanjievim spjevom Echo), Romae 1764.
Ant hologica sive Epigrammata Anthologiae Graecorum selecta
Latinis versibus reddita et animadversionibus illustrata, Ro
mae 1771 (v. jo: ed. 1. Veneta, Venetiis 1784, zatim: Regii
Lepidi 1823. i 1827)
Carmina recentiorum poetarum VII e Societate Jesu, Cremonae
1772.
Homeri Ilias Latinis versibus expressa, Romae 1776. (ed. 1. Ve
neta: 1784; Vindobonae 1784)
Collezione delle similitudini contenute nella Iliade di Omero.
Estratte delle due piu celebri 1'una latina dei r. p. R. Cunicii, laltra italiana di V. Monti, Roma 1830.
Collectio poetarum elegiacorum stylo et sapore Catulliano scri
bentium, Vindobonae 1785.
Theocriti, Bionis et Moschi Idyllia omnia. A Bernardo Zamagna
Rhacusino Latinis versibus expressa, Senis 1788 (takoer:
Parmae 1792, 2 izdanja iste godine) Damanji preuzeo
Kunievih 7 prijevoda Teokrita
Theocriti Idyllia et epigrammata. Latine conversa a Raymundo
Cunichio Ragusino. Opus postumum nunc primum in lucem
editum, Parmae 1799.
Epigrammatum libri quinque. Accedit Endecasyllaborum libel
lus, Parmae 1803.
Epigrammata. Nunc primum in lucem edita, Ragusii 1827.
441

LITERATURA O RAJMUNDU KUNIU

J. Tosius: De vita R. Cunichii commentariolum, Romae 1795.
M. Sorgo: Elogio dellabate Raimondo Cunich, Ragusa 1795.
F. Maixner: ivot i rad Rajmunda Kunia, Rad 96 i 98, Zagreb
1889.
. Korbler: O Kunievu i Zamanjinu latinskom prijevodu Teokritovih pjesama, Rad 164, Zagreb 1906.
N. Majnari: Prilog za poznavanje Kunieva prijevoda Ilijade
(Vergilijev utjecaj kod prevoenja poredaba), Hoffillerov
zbornik (Serta Hoffilleriana), Zagreb 1940.
/. Torbarina: Oko engleskog prijevoda jedne urevieve pje
sme, Zbornik radova Filozofskog fakulteta I, Zagreb 1951.
T. Smerdel: Kanconjer Rajmunda Kunia, Zbornik Zagrebake
klasine gimnazije 16071957, Zagreb 1957.
. Purati: O nekim neobjavljenim radovima Rajmunda Kunia,
iva antika XIIIXIV, Skoplje 1964.
J. Torbarina: Raymond Kuni and Alfieri, Friendships Garland.
Essays presented to Mario Praz, vol. II, Roma 1966.
V. V.

442

EPI GRAMI

EPIGRAMMATA

SATIRIKI EPIGRAMI

SATYRICA

KOJA JE PJESNIKU NAMJERA KAD PIE SATIRE

QUID PROPOSITUM HABEAT IN SATYRA SCRIBENDA

riam u knjigama svojim o bualatinam ljudskim.

Vidjeh koliko ih god, mijenjaju ime im svud.
Ono to drat skriveno u grudima nijemim ne m6gu.
Tako, tedei glas drugih, iznositi znam.
Tako ja ugaam sebi, a moda e 6d mene korist
Imati budui vijek; svakako to mi je cilj.

umanas narro, vidi quascunque, libellis

Ipse meis, verso nomine, stultitias.
H
Sic famae parcens alienae promere suevi.

Quae nequeo tacito clausa tenere sinu.

Sic mihi ego prosum, saeclis prodesse futuris
Sic forsan possum, certe equidem studeo.

II

II

KVINTU KOJI PREZIRE SVE

AD QUINTUM OMNES FASTIDIENTEM

se nfe svia tebi, o Kvinte; naplauje tako.

jednakom svim kojim se ne svia ti.
NitkoMjerom

444

placet tibi, Quinte; vicem sic reddis, opinor,

Quinte, parem cunctis, queis nihil ipse places.
N emo

445

III

III

KVINTU KOJI JE UVIJEK ZBOG LJUBAVI ODSUTAN

DUHOM

IN QUINTUM ANIMO SEMPER AMORIS CAUSA

SUSPENSO

ugo je odsutan Kvint i kamo on pobjee, ne znam;

To sada jedino znam da nam je odsutan Kvint.
D
Tijelo vidim mu ovdje; a kuda U um njegov luta.

uintus abest longe, nec possum dicere, quonam

Q
Fugerit; hoc possum dicere: Quintus abest.
Membra quidem heic video: qua mens in parte vagetur.

Ljuti tek Amor to zna koji ga, jadnika, tre.

Scit saevus, miserum qui male versat, Amor.

IV

IV

AULU KOJI PREZIRE UGLAEN STIL

IN CONTEMPTOREM STYLI CULTIORIS

ule, pisca to istim pokuava pisati stilom.

Koji ko prostaki puk prostu ne govori rije,
A
Teko osuuje njega i nejasnim, nespretnim zove
5

I ravnoduno t ne moe njega da ti.

Dakako, velikim sjajem te vrijea, mnim, ko to vrijea
Sunca veliki sjaj ptica nonijeh vid.

V
O VAROVU NEVALJALU SUDU
U IZJEDNAIVANJU NOVIJIH PJESNIKA SA STARIMA
jesnike nove 'kad izjednauje. Vare, sa drevnim.
Iznosi svakako svoj sasvim nevaljao sud;
P
Ne samo piscima glupim pridodaje one to hvali,
Ve kao hvalilac sam sebi oduzima ast.

ui puro scriptor cultu nitet, Aule, popello

Q
Vilia cum vili verba nec eloquitur.
Obscurum veluti damnas ac dicis ineptum,
5

Aequa nec possit qui tibi mente legi.

Quippe, reor, multo laedit te lumine, multo
Ut sol nocturnas lumine laedit aves.

V
DE FUTILI VARI JUDICIO
IN RECENTIBUS CUM VETERIBUS POETIS
COMPARANDIS
are, novos vates priscis quod vatibus aequas.
Prodis nempe tuum futile judicium;
V
Nec quos collaudas, fatuis scriptoribus addis.
Sed tibi laudator detrahis omne decus.

446

447

VI

VI
ZATO AKA NE TREBA DA PLACE ZA MRTVIM MUEM

CUR NON FLENDUS AB ACCA UXORE VIR MORTUUS

ne fle, miserum nec dicito! Non est,
qui te fugerit, Acca, miser.
MorteCredevirimihi,

e plai za muem mrtvim, ne zovi ga bijednim!

Nije
Bijedan, vjeruj mi, on, bjei T od tebe u smft.

VII
VII
SI UXOR DOMINA, ERGO MANCIPIUM VIR
AKO JE ENA GOSPODARICA, MU JE ROB

tuam uxorem dominam tu, Postume, dicis.

Quid ni uxor dicat te tua mancipium?
N empe

ad ve, Postume, ti gospodaricom suprugu zove.

Zato da ona ti tad ne ree da si joj rob?

VIII

VIII

IN GLAUCIAM INTERPELLATOREM

GLAUCIJU KOJI SMETA

riavi, s Lidom spise dok itah majstora starih,
Glaucijo, ne vidi zar, dosadan kako si ti?
Ako li, Glaucijo, uti da teak si nama oboma,
Mimo zar moe tu nedrag provoditi as,
Dugo nas muit i nudit nam, umjesto zlaanih rijei
Starih pisaca tih, svoju olovnu rije?
Nosi se, d6 bijesa! Bre daleko se nosi odavle!
Zar da uutkam njih, s tobom da govorim ja?

um Lyda veterum nactus me scripta legentem.

Non sentis quam sis, Glaucia, utrique gravis?
C
Esse gravem sentis vel si te, Glaucia, utrique.

Hic potes ingratas ducere, lente, moras

Et longum torquere ambos, tua plumbea dicta
Pro veterum et dictis oggerere aureolis?
Cede, malum! procul hinc, cede ocyus! Hosne silere,
Hosne viros patiar, Glaucia, teque loqui?
IX

IX

DE DURISSIMIS QUINTI CARMINIBUS

O PRETVRDIM KVINTOVIM PJESMAMA

scribis calamo tua carmina, Quinte;

Carmina sed calamo sunt mage dura tuo.
Aerato

jedenom pisaljkom, Kvinte, svoje ti pjesme pie;

Pjesni su tvre ti jo nego je pisaljke mjed.

448

29

Hrvatski latinisti II

449

X
POSTUMU KOJI SE ISPRIAO TO JE ZAKASNIO
eli da kasno ti stie. Moj Postume, ipak jedanput
Stigne i kasno li tko, mislim da nije to zlo.

AD POSTUMUM SERIUS SE VENISSE EXCUSANTEM

serum venisse inquis. Mi Postume, serum,
venit, nil reor esse mali.
TeQuandocumque

XI

XI

PREZIRATEUU GRKIH I LATINSKIH PISACA

IN SCRIPTORUM GRAECORUM AC LATINORUM

CONTEMPTOREM

i to prezire tako i latinske pisce i grke,

Kakav bit e ti stil, mrzi me, Cino, da znam.
T
Glavno je znati da svemu to napie dostajat nee
Latinski sveani ton, grkog otroumlja sol.

ui Grajos spernis scriptores atque Latinos,

Quid rerum scribas quaerere, Cinna, piget,
Q
Scire sat est, quaeque scribas, gravitate Latina
Scilicet ac Grajo cuncta carere sale.

XII
XII
LOEM PISCU KOJI SE UDIO TO JE PJESNIK
FLAKOVA DJELA PROITAO DESET PUTA
udi se Flakova1 djela to deset puta proitah?
udo to tvoja sam ja jedan proitao put.

IN MALUM SCRIPTOREM, QUI MIRABATUR

A POETA DECIES FLACCUM LECTUM FUISSE
iraris, decies Flacci quod scripta relegi?
Miror ego, legi quod tua scripta semel.

XIII
JEDNOM KOJI SE HVALI DA E SVE DIVNO UINITI
AKO USHTJEDNE
vasta se Aulo da sve e uiniti upravo divno,
Ako li uini to; nita me uini ba.
H
Ne zna to moe; sve misli da moe; ja pako mislim
Svemu kad bio bi vjet, nit ne bi mislio tad.
1 Rimski pjesnik Kvint Horacije Flak
450

XIII
IN PRAEDICANTEM OMNIA SE MIRE FACTURUM,
SI VELIT
il se non mire facturum jactitat Aulus,
Si faceret: verum nil facit interea.
N
Quid possit, nescit; credit posse omnia; quorum,
Expertus, credo, crederet ille nihil.
451

XIV

XIV

PREZIRE PREZIRATELJA

CONTEMPTOREM CONTEMNIT

tebi da moje prezire pjSsni,

dok doputa ti tvoj da prezirem sud.
Cino,Menidoputam

tibi patior sperni mea carmina, sperni

Dum mihi judicium tu patiare tuum.
Cinna,

XV

XV

AULU KOJI SVE PO PRAVILU RADI

DE AULO OMNIA AD NUMERUM FACIENTE

ulo po pravilu sve, bez zakona ne radi nita.

Propisna njemu je rije, stajanje, sjedenje, hod.
A
Nita ne uti jer hoe da ii njega sve je u redu,

il non ad numerum facit Aulus, nil sine lege.

Ad normam incedit, stat, sedet, eloquitur.
N
Non sentit se, quod vult omni ex parte decere,

Stoga jedva da to uini kako je red.

Idcirco haud quidquam sic facere, ut deceat.

XVI

XVI

PJESNIKU KOJI U STIHOVIMA OBRAUJE SRAMOTNE

PREDMETE

AD POETAM VERSIBUS FOEDA TRACTANTEM

ragi moj drue, mrzim te pjesme u kojima pjeva

Crijva pogani kal, trbunih vjetrova grom.
Nije te stid u gadnom premetali zahodu misli,
Slavan u govnima glas trait za pjesniki dar?
Sluaj me, prestani ale ve jednom zbijat i vidi
Pjesniku kakva se rije, kakva li pristoji stvar!
Djela ti toliko nek ne ugaaju prostome puku.
Drutvo pristojno pak neka ne prezire njih.

ulcis amice, istaec odi tua carmina, foedam

Queis tractas ventris proluviem et crepitus.
D
Non pudet in turpi mentem versare latrina.

D
5

452

In merdis famam quaerere et ingenii?

Crede mihi, tandem scurrari desine, tandem
Quae deceant vatem verbaque resque vide!
Ne tantum vili placeant tua scripta popello.
Coetibus ingenuis at male displiceant.

453

XVII

XVII

URSU KOJI PJEVA O SRAMOTNIM STVARIMA

AD URSUM FOEDA VERSIBUS CANENTEM

elike pjesnike koji opijvahu gdleme teme

Naravna stvar je da ml znamo ljeporekim zvat.
V
Osrednje pjesnike koji opijevahu slaane teme
5

Naravna stvar je da ml znamo slatkorekim zvat.

Ako li, Urse, malen ko ti tko pjeva o govnu?
Nije li pjesnika tog pravo govnorekim zvat?

randia qui magni vates cecinere, solemus

Nimirum vates dicere grandiloquos.
G
Dulcia qui modici vates cecinere, solemus
5

Nimirum vates dicere dulciloquos.

Quid si quis merdas humilis canit, ut facis, Urse?
Nonne decet vatem dicere merdiloquum?

XVIII

XVIII

VARU KOJI JE DOAO I REKAO DA SVE VIDI

AD VARUM VENIENTEM ATQUE OMNIA SE VIDERE

DICENTEM

olaze ovamo, Ja sve vidim, Vare, ti ree.

Dolazak nije da tvoj ugodan, vidi T i to?

video, dixti, Vare, omnia. Quid, quam

Non gratus venias, id quoque, Vare, vides?
Adveniens

XIX

XIX

RUGA SE LJUBAVI STARCA POSTUMA

POSTUMI SENIS AMORES IRRIDET

tariu, Postume, tebi zamamljiva Filida stara

Razbludnu prozbori rije koju ti prihvati r&d.
S
Nasmija mali se Amor, kad vidje da snjene sjedine
I sam zapaliti led moe njegova lu.

XX
GELUI, O OVJEKU LIJEPU ALI DOSADNU
me, Gelija, kako mi ina se dopada. Re u.
Oima mnogo je drag, uhu pak nikako mom.
Pita
454

hyllis anus vetulo tibi, Postume, coepit ineptas

Blanda nec invito dicere delicias.
Risit parvus Amor, gaudens canasque pruinas
Atque sua glaciem posse calere face.

XX
AD GELLIAM.
DE HOMINE PULCHRO ET INSULSO
placeat mihi Cinna, rogas me, Gellia. Dicam.
oculis, auri nil placet ille meae.
QuamMultum
455

XXI

XXI

GRDI TUKU TO JE U PRIANJU SUVIE OPIRAN

CARPIT TUCCAM NIMIS IN NARRANDO PROLIXUM

reci. Tuka, to govori. Ja se poetka

Ne sjeam nikad i stog shvatit ne mbgu ni kraj.
Ukratko

dic, Tucca, brevi. Cognoscere finem

quoties principium haud memini.
QuaeHauddicis,possum,

XXII

XXII

KRITIARU KOJI SEBE SMATRA RAVNIM PJESNICIMA

IN CENSOREM SE VATIBUS EXAEQUANTEM

ravnim sebe ti smatra! O svrenom djelu

Sudit zar isti je trud kao izvriti rad?
Pjesniku

censor te vatibus! An labor idem

Est opus effectum cernere et efficere?
Exaequas

XXIII

XXIII

GLAUCIJU KOJI NIJE DOSTOJAN PRIMLJENIH CASTI

IN GLAUCIAM ACCEPTIS HONORIBUS INDIGNUM

se ne istie, kao to misli, u najvioj asti;

Glaucijo, ast ii tebi izgubi sjaj.
Ti Najvia,

non tu clares, ut credis, honore:

te sed summus, Glaucia, sordet honor.
InInsummo

XXIV

XXIV

GALI, DA SE UVA RUKOVANJA S MUKARCIMA

AD GALLAM, UT ABSTINEAT A PRENSANDIS MANU

VIRIS

etom ugleda Galu, ve zbori joj, dirat je odmah

Poinje. Mislim da zna krajnosti koje me strah.
N
esto ruku tko takne jedva da ikada, Kviete,
udi jedino tek ruku taknuti, znaj.

idisti; visam alloqueris; jam tangere Gallam

Coepisti. Extremum scis, puto, quid metuam.
V
Saepe manum quisquis tangit, vix evenit unquam,
Gestiat ut solam tangere, Quinte, manum.

456

457

XXV

XXV

VARU O NJEGOVOJ KNJIZI

AD VARUM DE EJUS LIBRO

voju knjigu proitah; ti pita me to mi se ini.

Vare, ne valja re dobro, ali ni zlo,
Da, kao kuditelj iskren, moj drue, ne omrznem tebi,
Hvalilac laan da pak sebi ne omrznem sam.

tua scripta; rogas, quid sit mihi visum.

nil, Vare, boni dicere nilque mali:
LNeegiStattibiequidem
displiceam verax reprensor, amice.
Laudator mendax ne mihi displiceam.

XXVI

XXVI

KVINTU KOJI PREZIRE PJESNIKOVA DJELA

IN QUINTUM CARMINA AUCTORIS SPERNENTEM

oljelo mene bi, Kvinte, to pjesme ti moje ne

vrijede,
BKvinte,
da ne znam da sam nita ne vrijedi mi ti.

XXVII
STARCU KOJI UZIMA STARICU ZA ENU
tarkeljo staricu eni; za ivot ne (jer oboma
Kratak preostaje vijek), druicu eli za smft.

XXVIII
ZATO NITKO NEE DA UZME ENU BEZ PRIJE

itko ne uzima enu bez prije. Pita me, zato.

Nitko jer nije lud mukte da uzima zlo.
458

mea nil sapiunt tibi carmina, Quinte, dolerem.

si te, Quinte, nihil sapere.
QuodNescirem

XXVII
IN SENEM DUCENTEM ANUM
vetulus; non vitae (restat utrique
brevis), at sociam mortis habere cupis.
DucisParsanum
XXVIII
CUR NEMO SINE DOTE UXOREM VELIT DUCERE
ducit nemo sine dote. Requiris
Causam? Quod gratis vult sibi nemo malum.
Uxorem

459

XXIX

XXIX

ZAVIDNIKU

IN INVIDUM
meae, fama est, te, Pontice, Musae:
Dii faciant, Musae nemo tuae invideat!
Invidere

Pontie, ti da mojoj zavidi Muzi:

Tvojoj Muzi da tko zavidi, ne dao Bog!
Priaju,

XXX

XXX

KOMU PRIPADA IME PJESNIBCA

CUI NOMEN POETAE TRIBUENDUM SIT

el nova, si potis es, jubeo te scribere, vel, si
Non potis es, saltem scribere, Quinte, nove.
V
Horum qui neutrum vates facit, haud facit hercle;

olim te, moe li, Kvinte, o stvarima novim ti pii;

Ako li ne moe, bar pii na nain nov.
M
Pjesnik, ne ini li jedno ii drugo, nita ne ini;

Nil est cur dici jure poeta velit.

S kojim se pravom tad on eli pjesnikom zvat?

XXXI

XXXI

POSTUMU KOJI LOE I NEPRILINO SUDI

O VERGILIJU I O HOMERU

IN POSTUMUM MALE ET INEPTE DE VIRGILIO

ET HOMERO JUDICANTEM

elikim zove Vergila, no jote veim Homera;

Moe, Licinije, bit krivo ne govori to,
V
Ali nasumce zbori: na svojoj neznatnoj vagi

agnum Virgilium, majorem dicis Homerum,

Nec falso dicis forsitan id, Licini.
M
Sed certe dicis temere: metitus utrumque

Oba kad pjesnika ta izvae kukavan ti,

Neznana jednog od drugog to ne zna cijenei vie,
Kako su obadva ta velika, ne moe znat.

460

Vatem namque tuis exiguus modulis,

Non potis es, quam sit magnus, deprendere, uterque.
Ignoto ignotum turpiter anteferens.

461

XXXII

XXXII

IN FATUUM PETRARCHAE CARMINUM

CONTEMPTOREM

BUDALASTU PREZIRATELJU PETRARKINIH

PJESAMA
isli, Likota, da stine Petrarca, a ti da sav gori
Vatrom kojom ti Feb piri pjesniki ar?
Ti, ije obino mrzim bogatstvo jalovih rijei.
iji tupoglavi bijes esto me goni u smijeh;
Kojeg, to vie misli da sve oko sbe on pali.
Rado to vie znam studenim veoma zvat.
Slinim slikanom ognju to premda, nh izgled goru.
Ne moe nikoga e niti je po sebi vru.
Takav da prezre Petrarku pred kojim kastlijske Muze
Pinda naputaju brijeg njegov na slaani pjev;
Koga, na krilima hitrim kad prelijee visoki oblak,
Jedva da, lee na tlu, okom slijediti zna!

etrarcham torpere gelu te ardere, Lycota,

Quo Phoebus vates concitat, igne putas?
P
Cujus ego soleo fatus ridere furores,

10

10

XXXIII

XXXIII

DE GELLIA SE VEL CITRA VEL ULTRA MODUM

VESTIENTE

0 GELIJI KOJA MEE NA SEBE ILI PREMALO ILI

PREVIE ODJEE
elija, mnogog od ruha da ne bi izgledala tusta.
Jedva odjeta tek trese se kada je mraz.
Nasuprot, kada je ega, da ne bi se inila tanka,
Na sebe oblai sve potrebno i vie jo.
Tako je briga da svidi se, bijednu, neprestano mui.
Tako se odijeva vijek zh puk, al zk sebe ne.

e multa pinguis videatur Gellia veste,

Veste carens glacie contremit in media,
NAestu
eadem contra metuit quod macra videri.

G
5

462

Verborum et vanam spernere luxuriem;

Quem, mage quo passim succendere cuncta putas tu.
Hoc mage consuevi dicere frigidulum.
Et pictae similem flammae, quae gliscere visa
Nec quemquam incendit, nec calet ipsa tamen.
Talis Petrarcham spernas, cui dulce canenti
Assurgunt Pindi e vertice Castalides,
Ardua quem celeri superantem nubila penna
Ipso stratus humi vix tu oculo sequeris?

Vestem non sumit, quanta opus, at nimiam.

Sic miseram nunquam non torquet cura placendi,
Sic vestit sese non sibi, sed populo.

463

XXXIV

XXXIV

JEDNOMU KOJI PRIGOVARA HORACIJEVOJ PJESMI

IN QUENDAM HORATIANI CARMINIS

REPREHENSOREM

dliak ti se tolika ne skanjuje pjesnika korit,

Flakovih pjesama zvuk hladnim poneto zvat?
T
Nije te strah da te Muze sa presvete Pindove gore
5

Vilama za tili as naglavce ne bace van?

Zar se, dostojan mrnje i grohotna smijeha, ne boji
Drugim Zoilom* svi tebe da ne ponu zvat?
Velikom pjesniku, sluaj ti mene, utke se divi.
Nemoj ko avka sve smetati labui pjev.

antillus tantum haud dubitas reprendere vatem

Et Flacci carmen dicere frigidulum?
T
Nec metus est, Pindi sacro de vertice Musae
5

Ne te furcillis praecipitem ejiciant?

Nec metus est, odio dignus dignusque cachinnis
Alter ne dici Zoilus incipias?
Crede mihi, magnum tacitus mirare poetam,
Neu cycni cantu graculus obstrepito.

XXXV
XXXV

O CIMAROSI KOGA SU U RIMU IZVIDALI

DE CIMAROSA ROMAE EXPLOSO

imarosa se svlo, sad vie se ne svia Gradu?
Ne zna li zanat on svoj? U je prevrtljiv Grad?
Ne zna 6n koji nekad je znao toliko, koji
Od Harmdnije vijek uiti znao je sve?
Grad je prevrtljiv; Grad je od svakog gibljiviji zraka;
Ustrajan nije, k6 val njegov lelija se sud:
Da li mu staro, zaeli se novog, ako li novo,
Mrti se elei ve staro da mu se da.

C
5

imarosa diu placuit, nunc displicet Urbi.

Urbs levis est? Artem nescit an ille suam?
C
Nescit, qui scibat nuper tam multa, doceri
5

Ipsa mirifice visus ab Harmonia?

Urbs levis est; omni magis est Urbs mobilis aura.
Nec stat, judicio sed natat usque suo;
Priscaque si dentur, quaerit nova, si nova dentur.
Nauseat atque iterum vult sibi prisca dari.

XXXVI
AULU KOJI KAE DA PJESNIK PIE OPE STVARI
ae da piem stvari openite; moda i jesu,
Vjerujem naime to: ii meni opi je duh.
Aule, ti za kog vele da nema opega duha,
Bilo to napie ti tvoje biti e sve.

1 Grki retor i sofist 4. st. prije n. e., koji je zbog otrog

suda o Homeru postao pojmom zlobna kritiara.
464

XXXVI
IN AULUM DICENTEM POETAM SCRIBERE COMMUNIA
uae scribo, dicis communia; forsitan et sunt.
Communis, credo, quod mihi sensus inest,
Q
Tu, quem communi sensu ajunt, Aule, carere.
Scribe: id erit, quidquid scripseris, omne tuum.
3 0 H rvatski latinisti II

465

XXXVII

XXXVII

KVINTU, 0 TOME ZATO JE LEONILA S NJIM USLUNA

IN QUINTUM, QUARE LEONILLA SECUM OFFICIOSA SIT

o to te ona ljupko u drutvu veliku sre,

to te obasipat zna prijaznim rijeima svim,
To to se rukuje s tobom i to te umiljato gleda,
to Leonila te sveg prima u zagrljaj svoj:
Starosti runoj, ako ve ne zna, to duguje, Kvinte.
Od nje to dobije star, ne bi dobio mlad.

XXXVIII

XXXVIII

STARCU INI KOJI SE ENI

IN CINNAM SENEM, CONNUBIUM CELEBRANTEM

ino, zar tako sijed se eni, da djevojka bude

Nesretan brani drug, ili udovica tek?

onnubium celebras tam canus, Cinna, puella

Fiat ut infelix uxor, an ut vidua?

XXXIX

XXXIX

NEZGRAPNU PISCU

IN INEPTUM SCRIPTOREM

e slua nita, ne ita, ve pie i rasipa rijei

Mnoge, Boga mi, ti, silan njihov je zvek:
U tim rijeima mnogim ba nikakva nema ti duha
to ga pokazao ve ne bi trogodinji ak.
Nije ni udo, jer pie bez glave. Jasno da tamo
Nita gdje ne smisli ti ne bude nita iz tog.
N

uod coetu in magno venienti occurrit amice,

Quod solita est omnes dicere delicias,
Quod dextram dextrae jungit, quod blanda tuetur.
Quod prope complexu te, Leonilla, fovet:
Haec debes foedae, si nescis, Quinte, senectae.
Non faceret juveni, quae facit illa seni.

466

il legis aut audis: scribis modo verbaque fundis

Multa hercle ingenti, Postume, cum sonitu;
In multis at nulla subest sententia verbis,
A trimo afferri quae nequeat puero.
Nec miror, cassa quid scribas mente. Necesse est,
Nil ubi condideris, prodeat inde nihil.

467

XL

XL

O KVINTOVIM SPISIMA KOJE TREBA SASVIM OSUDITI

IN QUINTI SCRIPTA PRORSUS IMPROBANDA

ve to je pogreno, brii, to veli, dok meni ti,

Kvinte,
Salje
novi svoj spis, moj da ga odobri sud.

uidquid mendosum est, deme, inquis, quum tua,

Quinte,
QMittis
judicio scripta probanda meo.

Brisat u, ali se bojim, kad izbriem ono to treba.

Da ti se nijedna rije vratiti nee u dom.

Demam equidem, vereor sed, demptis omnibus hercle.

Ne scripti redeat nil tibi, Quinte, domum.

XLI

XLI

STO SE PJESNIKU U PJESMI NAROITO NE SVIA

QUID SIBI PRAECIPUE IN CARMINE DISPLICEAT

di ego delicias verborum cassaque rebus
Carmina; tetram odi, Pontice, barbariem
O
Turpantem foedis rerum pulcherrima verbis.

rzim kienost rijei i pjesme liene smisla;

Pontie, omrznuh sve gadno divljanje to
M
Rijeima odurnim to nagruje najljepe stvari.
5

Pita me, to mi se jo manje svia od tog.

Najvie, najvie to ba ja mrzim: radije nego
Da mi nedostaje duh htio bih postati nijem.

468

Horum, sed quaeris, quid mage displiceat.

Primum, primum illud mage displicet: esse quod
hercle
Elinguis potius, quam sine mente, velim.

469

ALJIVI EPIGRAMI

LUDICRA

GELIJI KOJA NOSI GOLEME TURBANE

AD GELLIAM IMMANES MITRAS GERENTEM

zmeu golemih mitra, povezaa silnih i vrpca

Mala Gelijo, tvoj jedva razaznajem lik;
I
Cesto, u platnom obavijanu i zapletenu
Glave nakitu tom, glavu ti traiti znam.

mmanes inter mitras, redimicula, vittas.

Parva, tuam video, Gellia, vix faciem;
I
Et soleo velis tot plexo conque voluto
Ornatu in capitis quaerere saepe caput.

II

II

O EGLI KOJA POVLAUJE SVE STO ANTIGEN KAE

DE AEGLE ANTIGENI SEMPER ANNUENTE

oima slua, ne uima: kune se da je

upravo sve Antigen ree to lijep.
EglaPrelijepo
III

non auribus: omnia pulchra

pulcher dixerit Antigenes.
AegieJurat,oculisquaeaudit,
III

PONTIKU KOJI MOLI DA MU PJESNIK DARUJE

ILIJADU

IN PONTICUM ILIADEM DONO POSTULANTEM

a ti Ilijade prijevod svoj poklonim, Pontie, trai

Zato to ti se, mnim, vanredno svidio on.
D
Da bih, to mnim da je istina, tono utvrditi mogo.

i versam Iliadem poscis tibi, Pontice, dono,

Credo, lecta tibi quod placet eximie,
M
Verum id quod credo, certo ut pernoscere possim,

Ono to krotko ko dar trai, kupi ti to.

470

Blanditim dono quam tibi poscis, eme.

471

IV

IV

PJESNIK SE BOJI DA JE NETO POGRIJEIO U SVOJOJ

PJESMI, JER JE INA HVALI

PECCASSE ALIQUID IN CARMINE TIMET, QUOD

LAUDETUR A CINNA

Cino, moju ti pbhvali pjesmu. U pjesmi

Toj da ne zgrijeih t6 krupno, pobojah se ja.
N apokon,

meum carmen laudasti denique. Ne quid

Magnum peccassem in carmine, pertimui.
Cinna,

KVINTU KOJI PITA ZATO PJESNIK NE OBJAVLJUJE

SVOJE PJESME

AD QUINTUM, CUR SUA CARMINA NON EDAT POETA

uae scripsi, rogitas, cur non edam. Edere solus
Non possum, solus scribere quae potui.
Q
Nempe liber (dictum tolle hoc tibi, dives amice)

ita me zato ne izdam sve ono to pisah. Sam dno

Izdat ne mogu to sam mogoh napisati ja.
Knjigu naime (zapii to sebi, ti bogati drue!)
Novac objavljuje pust, ali je napie um.

Editur argento, scribitur ingenio.

VI

VI

IN RULLUM DE JEJUNIIS

RULU, O POSTOVIMA
ulo dobavlja ribu odksvud iz obala tuih.
Ljuture ljigave sve, morsko to krije ih dno;
Peurke hoe da mu iz dalekog svijeta dovzu,
Mirisnih jabuka plod, strani to rodi ih kraj.
Zatim trai hijska, mareotska, falemska vina.
Nova i nova, od svih eli ponajbolju vrst.
Pripit i sit, hvali post i hvasta se zato to nikad
ivadi zabranjen tov njegov ne dodirne zub.

ullus conquirit peregrinos undique pisces

Et quaecumque mari squalida concha latet;
R
Et sibi boletos, sibi vult fragrantia poni

472

Advecta externis tubera litoribus.

Vina dein poscit Mareotica, Chia, Falerna,
Atque alia, atque alia de meliore nota.
Ebrius atque satur laudat jejunia seque
Jactat, quod vetitis abstinet altilibus.

473

VII

VII

SVRABLJIVCU INI KOJI MU PRUA RUKU

IN CINNAM SCABIOSUM, DEXTERAM PORRIGENTEM

rijatelj desnicu nek ti ne dohvati gnoj koja strue.

uvaj za dumana to, eli li, Cino, mu zlo!
Gorak pldd prijateljstva ti meni slatkoga nudi,
Kani li dati da tvoj s tobom ja uivam svrab.

bradis qua pus, dextram ne porrige amico:

Serva hosti, si quem perdere, Cinna, voles!
A
Dulcis amicitiae fructum proponis acerbum,
Communem tecum si mihi vis scabiem.

VIII

VIII

GELIJI KOJA JE LIJEPA ALI GLUPA

IN GELLIAM
PULCRAM, SED STUPIDAM

Gelijo, zovem te Venerom: lijepa si,

lijepa
MTakoramornom,
kao to kam lijepim ukazat se zna.
Prazna si ti i nijema, duu mi ne moe dirnut.
Stoji studena ko led, udesna samo za vid.

armoream dico Venerem te, Gellia: pulcra es,

Pulcra, lapis pulcro quo solet esse modo:
M
Excors, elinguis, mentem nil mi afficis ipsam.
Spectaclum solis frigida stas oculis.

IX

IX

AULU KOJI PROPISUJE PRAVILA ZA GOZBE KOJIH

SAM NIKAD NE PRIREUJE

AD AULUM CONVIVIO, QUOD NUNQUAM PRAEBEAT,

LEGES SCRIBENTEM

ule, gostima zakon propisuje; nitko pak tebi

Nikada nije gost, niti e ikada bit.
Tako je zakone jedno boanski napisao Platon
Za neki budui rod vidjet to nee ga svijet.

cribis convivis leges, conviva nec ullus,

Aule, tibi est unquam, nec, reor, ullus erit.
S
Sic olim leges, non ulla aetate futuris,

474

475

Divinus scripsit civibus ille Plato.

ELIJI

AD CAELIAM

pazih gdje epavac prati, podupire. elijo, tebe;

Mulciber meni se on priini, Venera ti.

a claudo fultam ut te, Caelia, vidi:

Mulciber ille mihi, tu mihi visa Venus.
D educi

XI

XI

O KIHANJU LIKABE

DE LYCABANTE STERNUENTE

na zemlju sve da se rui naglom u padu.

Pogledah: Likaba to uasno kihnu ko trijes.
Pomislih

ad terram subito ruere omnia casu.

Respexi: horrendum sternuerat Lycabas.
Credideram

XII

XII

0 RUKU KOJI JE MANCIJA PRIREDILA

DE COENA A MANCIA PARATA

eli li, moe sa mnom gladovati. Mancija ree,

Kako se kazati zna; pomislih: ali se tek.

Istinu uskoro vidjeh da ree, jer tako je malo

i placet, esurias mecum, inquit Mancia; dici

Ut solet, hocce joco dictum ego credideram.
S
Mox vere dictum sensi: tam pauca paravit.

Dala, da nije to objed bio ve glad.

Illa ut non fuerit coena, sed esuries.

XIII

XIII

O HERMOKRATOVOJ GRBI

IN GIBBUM HERMOCRATIS

apokon nali smo dijel od cjeline vei, jer vea

Negoli Hermokrat cijel njegova grba je ba.

476

toto major comperta est denique: toto est

gibbus grandior Hermocrate.
ParsHermocratis

477

PJESME LIDI

AD LYDAM

O LIDINOJ SKROMNOSTI U NAJVEIM HVALAMA

DE LYDAE IN SUMMIS LAUDIBUS MODESTIA

ida ljepotom sve djeve na svijetu savladati moe,

Lidin moe pak um svladat mukarce sve.
L
Ali djevama svim ustupati Lida e rado
5

I ustupati zna rado mukarcima svim.

Stoga mukarci i djeve ma koliko ona ih svlada.
Svladani takme se svi uvijek ljubei nju.

yda potest omnes, quotquot sunt, ore puellas,

Lyda potest omnes vincere mente viros.
L
Sponte sua gaudet sed cedere Lyda puellis.
5

II

II

O LIDINOJ POSTOJANOSTI U VRLINI

DE LYDAE IN VIRTUTE CONSTANTIA

akon toliko zima i etava promatram Lidu

Takvom kakvu je ja prvi upoznah put.
N
Dostie (miljah da jedva to moe ikada biti)
5

Sponte sua gaudet cedere Lyda viris.

Ergo illam, quoties vicit, victaeque puellae
Et victi certant semper amare viri.

Postojan ene te duh svakog mukarca um.

Pobija stalnou uma izvanredno skupa sve one
Koji vele da lak, nestalan enski je rod.

478

ualis Lyda die primo est mihi cognita, multas

Talem post messes atque hyemes video.
Q
Foemina, quod rebar fieri vix posse, virorum
5

Nullum constanti non animo aequiparat.

Ingenio et stabili mire omnes una refutat,
Queis leve foemineum dicitur esse genus.

479

III

III

VOLI KATULA I KAD GRIJESI

CATULLUM VEL PECCANTEM AMAT

uaeris, cur blandi culpetur Musa Catulli.
Non me, verum alios id, mea Lyda, roga!
Q
Nam me sic blandi cepit sibi Musa Catulli,

ita me zato Muzu okrivljuju Katula bludnog.

Ne pitaj mene sad to, Lido, ve druge mi ti!
P
Mene zatravi tako ta Muza Katula bludnog,

Ut. auae vel Deceat, cosrar amare tamen.

Da sam i grijehe mu ak prisiljen ljubiti ja.

IV

IV

0 LIDINOM SUDU U OCJENI PJESAMA

DE LYDAE JUDICIO IN PROBANDIS CARMINIBUS

o to se vjeruje zlatu na k&menu kuanu lidskom,

Vjerujem pjesmi ja toj, Lido, to voli je ti.
Valja li to ii ne valja, razluiti divno ba znade,
Ako neto je zlo, otar je tada ti sud.
Ako to odobri, sama pravreka kao da tada
Pitija dade svoj glas s Febova tronoga svog.

ydium ut ad lapidem spectato fidimus auro,

Fido ego carminibus, quae tibi, Lyda, placent.
L
Quid deceat, quid non, mire nam cernis, acutum.

Quidquid inest vitii, nec latet ingenium:

Ut, quaecunque probas, queat ipsa probasse videri
Verax Phoebeo Pythia de tripode.

V
ZATO SE PJESNIK VESELI UVIJEK KAD LIDA SUDI
O NJEGOVIM PJESMAMA
ida mi pjesme hvalom odobrava. Ako su vrijedne.
Ukus me raduje njen; nisu li, ljubi me, znam.

480

CUR DIJUDICANTE DE CARMINIBUS SUIS LYDA POETA

SEMPER GAUDEAT
yda probat semper mea carmina. Quae bona si
sunt.
LLaetor
quod sapiat, sin mala, me quod amet.

31 Hrvatski latinisti II

481

VI

VI

O LIDI KOJA PO DRUGI PUT LJUPKO PRIA ISTU STVAR

DE LYDAE EADEM ITERUM NARRANTIS LEPORE

ajka, kad prvi je put ti Ispria, ugodna bjee;

Drugi kad pria je put, ugodna uvijek je jo.
B
Um ne razblauje stvari novina, negoli tvoja
5

Ta, mila Lido, ta tvoja u govoru dra.

Dok je to tako, priaj to hoe, opet i opet:
Mogu po deseti put, ko da je prvi, te ut.

abula, cum primo narrasti, grata; secundo

Cum narras, eadem est fabula grata tamen.
F
Non res delectat mentem nova, sed tuus iste,
5

Iste tuus fantis, Lyda venusta, lepos.

Qui dum aderit, narra quidvis iterumque iterumque:
Dicta queo decies dicta putare semel.

VII

VII

LIDI KOJA SE NIEMU ODVE NE DIVI

AD LYDAM NIHIL NIMIUM ADMIRANTEM

to ti se, moja Lido, ne svia vanredno nita,

U tebi vanredno to svia mi, Lido, se ba.

video, mea Lyda, placere,

nimium mi, mea Lyda, placet.
QuodHoctibiin nilte nimium

VIII

VIII

PJESNIK TUMAI DA SE POD IMENOM LIDE KRIJE

MARIA PIZZELLI

PIZZELLIAM IN LYDAE NOMINE LATERE DOCET

vdje tko ita o Lidi, a tebe, Marijo, ne zna,

Trai boginju on ime to Lide je skri.
Tko te pak pozna, ikko ja utim, pod imenom Lide
U tili prepozna as tvoje pohvale sve.

IX
O TEKO BOLESNOJ VIOLANTI
oluje Violanta; a majka strepi joj Lida,
Srce joj probada bol; meni je slagati pjev.
Oh, kad bih mogao! Lako eretati bezbrian moe;
Nijem je tjeskobni jad teko kad pritie grud.

482

ui Lydam legit heic, nec te, Pizzellia, novit,

Quae lateat Lydae in nomine diva, rogat.
Q
Sed qui te novit, Lydae sub nomine laudes,
Me tacito, agnoscit protinus ipse tuas.

IX
DE VIOLANTA GRAVITER AEGROTANTE
egrotat Violanta; pavet cor fixa dolore
Lyda parens: jubeor scribere carmen ego.
A
Possem utinam! Garrire levis solet; anxia corda
Quae premit immani pondere, cura silet.
483

PJESNIK SE SPREMA DA S LIDOM ITA HOMERA

LECTURUS HOMERUM CUM LYDA

ltos, Lyda, boni sensus quaeramus Homeri:
Ortum, obitum quaerant factaque grammatici.
A
Scire sat est, Phoebi quam multo lumine plenus.

misao dubok u vrlom Homeru trdimo, Lido;

Djela, roenje i smrt, neka gramhtik to zna.
S
Dovoljno znat je s koliko je Febova ispunjen svjetla.

Scire sat est, quanto scripserit ingenio.

Dovoljno nam je znat, kakav to plso je um.

XI

XI

PREDNOSTI STARENJA

COMMODA SENECTUTIS
uid mihi longa ferat, quaeris, mea Lyda, senectus.
Pernoscam laudes ut magis usque tuas.
Q
Quoque minus fatuo mens haec turbatur amore.

ita me, Lido, to e mi duga donijeti starost.

To da bolje u znat tvoje zasluge sve;
P
Luda kada mi ljubav smuivala ne bude duha.

Hoc videam, quam sis digna ut amere, magis.

Spoznat u kako si tek dostojna ljubavi ti.

XII

XII

KAD LIDA DOLAZI NA SELO

ADVENIENTE RUS LYDA

idet ager, subita capti dulcedine ludunt
Passim lanigeri lata per arva greges.
R
Laeta magis viridi late se gramine vestit.

miju se polja, ale se svladana nenadnom slau.

Panjaka ravnih u ir, stada runjava svud.
S
Sve radosnije travom se zelenom prekriva zemlja.
5

Sve radosnije dol aren obasjava cvijet.

Sve radosnije tiho lahori zapadni vjetar.
Sve radosnije sja vedri nebeski svod.
Je li to varka? Ne, nije jer na to blaeno selo
Moja to Lida ve dolazi ii dobri as.

484

Laeta magis vario flore renidet humus.

Laeta magis placidi circum fremit aura favoni.
Laeta magis puro fulget ab axe dies.
Fallor an huc venit?. . . non fallor: rura beata
Venit ad haec fausto jam mea Lyda pede.

485

XIII

XIII

STO JE U PISANJU NOVO

QUAE SIT IN SCRIBENDO NOVITAS

ido, ne smatra novim ba nita to piemo. Tako

Kuu nijdnu ti novom ne moe zvat.
L
Naime, kako rijei mi slaemo pisaca starih,
5

Tako zidara skrb slae starinski kam.

Staro je to od eg stvara se djelo; nov djela je oblik,
I djelo novo je ak, majstor kad dade mu lik.
Tako su, nadam se, nove i moje pjesme; i tako
Govor iz usta ti taj milo to tee je nov.

yda, putas nihil esse novum, quod scribimus.

Aedem
LSic
etiam nulla dixeris esse novam.
5

Quippe etenim, ut struimus veterum nos dicta virorum.

Sic fabri antiquos cura struit lapides.
Quo fit opus, vetus est: operis nova forma novumque
Ipsum etiam, formam cui dedit auctor, opus.
Sic nova sunt, spero, mea carmina; sic novus iste
Sermo est, suavidico qui fluit ore tibi.

XIV
XIV

ZATO PJESNIK SLAVI JEDINU LIDU

CUR LYDAM TANTUMMODO LAUDET

ato jedinu astim ja Lidu? Zato to ona
Jedina, reko bih ja, moju zasluuje ast.
Z
Mnirn da sam krt: oboavat i pjevat da ushtjednem

ydam cur laudo solam? Quod sola videtur

Illa mihi haud impar laudibus esse meis.
L
Parcus in hac dicor: mirari et scribere si quam

koju
Drugu, rasipnim tad sebe bih poeo zvat.

Vellem aliam, dici prodigus inciperem.

XV

XV

O DOMU PIZZELLIJEVIH

DE DOMO PIZZELLIA

akon dugoga rada mi odmor, jedina luka.

Zatita svega od zla jeste Pizzellija dom.
N
Mislim ko prognanik da bih u gradu Romula bio
5

Kad bi mi ulaz u dom ovaj zatvorila kob.

Ako mi otvoren bude za svakad to god mi se desi.
Mimo u u svaki as sretan provoditi vijek.
Ovdje dobra mi Lida u pero neprestano pjesni
Kazuje; tu je moj Pind, Helikon meni je tu.
486

na mihi requies longae Pizzellia curae

Est domus, una meis portus et ara malis.
U
Exui Romulea videar mihi degere in urbe,
5

Hanc mihi praecludant si mea fata domum.

Haec modo si pateat semper, quocumque cadat sors.
Nullo non aeque tempore laetus agam.
Hic Helicon Pindusque mihi est; hic est bona, carmen
Assidue dictat quae mea Lyda mihi.
487

XVI

XVI

AD LYDAM

LIDI
ebe ja ne zavoljeh na pogled zatravljen ludo.
Niti mi tebe se rad tvoja svidjela ud;
Ti si se poela tvoje zbog udi sviati meni,
Koje milina i ar uvijek nadvisuje sve.
Takva nek ostane uvijek, i takva e ostati moja
Ljubav neporona vijek sve dok ne postanem prah.

on ego te stulte modo visam captus amavi,

Propter te mores nec placuere tui;
N
Tu propter mores cepisti, Lyda, placere,

XVII

XVII

AD LYDAM DANTIS CARMINA LEGENTEM

0 LIDI KOJA ITA DANTEA

ebi Dantea djelo uitak tliki prua,
Tvoj taj enstveni lik sakriva muevni um.
Ne zatravljuju tebe tek rijei raskone, nego
Silni uzvien duh, divotnih prizora niz;
Dante to pie tako je slikano bojama vjernim,
Zaklela da bi se ti vidi da oima sve;
Groza te hvata na pogled, bol i veselje, dok tako
Donji obilazi svijet iliti nebeski dvor.
To te zatravljuje, Lido, to mukom se ukusu svia,
ene ostale pak poudno sluaju vijek.
Jedinim pjesnikom zovu i listaju, itaju, ue
Napamet laskavog sve Metastazija tek.

armina cui Dant ~ tam sunt jucunda, virile

Condis feminea sub facie ingenium.
C
Non te deliciae verborum, sec capit alti

10

Queis nihil est unquam suavius et melius.

Hi tibi fac maneant semper; meus usque manebit
Idem amor, extremos integer ad cineres.

10

Vis animi, rerum mirifica et series,

Pictaque tam vero quae scribit cunque colore,
Ipsis te ut jures cuncta videre oculis;
Et visu horrescas, doleas, laetere, sub imam
Aut terram aut sedes rapta per aetherias.
Haec capiunt te, Lyda, viris pol digna placere,
Blandum aliae cupidis auribus excipiunt,
Et solum clamant vatem versantque, leguntque
Et memori condunt mente Metastasium.

489
488

XVIII

XVIII

LI DI

AD LYDAM

oliko volim te, Lido, ja spoznah kad nije te bilo.

Bez tebe, Lido, sam tegotan sebi sam ja.
K
Druzima okruen dragim, pohoditi koji me dou,
5

10

ini se da sam pust, ostavljen posve od svih.

Kad me pak napuste sama u mome skrovitom domu,
Aonski ne moe pjev meni ublaiti grud:
Ve boanski Homera Ijeporekog spjev mi ne prija.
Pjesnik ne prija mi sam rimske Ilijade ve.
Nazonost jedina tvoja mi godi, kad napokon doe,
Radostan, velik uz sjaj, vedar svie mi dan.
Jak je duh; potee pjev, kao s gore da Pinda
Silazi u dobri as moje Kaliope lik.

uam sis grata mihi, didici te, Lyda, carendo,

Ipsi nam sine te sum mihi, Lyda, gravis.
Q
Et caris, qui me visunt, stipatus amicis
5

10

XIX

XIX

O IMENU LIDE,
JULIJU SOMALIJI

DE LYDAE NOMINE,
AD JULIUM SOMALIAM

ato, pita me, mudri Somalijo, nazivam Lidom

Rijetku djevojku tu koju slavi mi pjev.
Z
Lidskoj po Omfali, koja Herakla ukroti, nazvah
5

10

Desertus videor, solus et esse mihi.

Nec, mihi cum solus secreta in sede relinquor,
Aoniis possum corda levare modis:
Non mi grandiloqui divinum carmen Homeri,
Romanae scriptor non sapit Iliadis.
Una juvas praesens animum, te denique visa
Laeta oritur multa luce serena dies.
Mens viget: effundo carmen, de vertice Pindi
Venerit ut subito si mea Calliope.

Lidu to bolje me zna svladati svladana ve.

Ona zapovjedi bogu da proe se lijepoga posla,
Sraman da obavlja on enski uz preslicu rad,
Ova sustalu meni zapovijeda pjesni da piem
Dok me ne oblije znoj lijepu poslu na tom.
Ona bijedniku uze steenu ast, ova mene
Sili stjeem da ast nalog vrei njen.

490

ur Lydam vocitem, Somalia docte, rogasti

Istam, quae canitur rara puella mihi.
C
Omphale Alciden domuit quod Lyda, vocavi
5

10

Lydam ego, me captum quae melius domuit.

Illa deum a pulcro jussit cessare labore
Foedaque feminea ducere pensa colu,
Haec me cessantem pulcro insudare labori
Atque sua carmen scribere lege jubet.
Illa decus misero partum abstulit, haec mihi cogit
Me, sua dum perago jussa, parare decus.

491

XX

XX

LIDI, U SMRT NJEZINE KERI VIOLANTE

AD LYDAM IN FUNERE VIOLANTAE FILIAE

uae virgo hinc abiit, tibi gnata, in flore juventae,
Lyda, quot et quantis est cantura malis!
Q
Hoc certe: haud unquam, ceu tu nunc, perdita luctu

jeva ti ki u cvijetu ivota to umire, Lido,

Kolikih, kakvih e s tim nevolja rijeena bit!
Ovo je sigurno: nikada ona otetu smru
Plakati vlastitu ker nee ko tuna sad ti.

Plorabit gnatam, viscera cara, suam.

XXI

XXI

DOK LIDA TUGUJE, PJESNIK SE NE MOE POSVETITI

MUZAMA

SE LYDA MOERENTE MUSIS VACARE NON POSSE

to me utljiva bodri? Dok ti, Lido, tuguje, misli

Radostan mogu da ja zaeti veseo poj?
Ne, makar otac me Feb potaknuo askrejskim ognjem
II u kastMijski vir vrgla Kallopa sveg.
Pjesniku jedina ti za pjevanje poticaj prua:
Za tebe pjevam ja, Lido, tebi sam nijem.
Nakon to vihar se smiri, ozariti smijeh e ti lice,
Muza kada mi svoj iznova zapone pjev.

uid tacitum increpitas? Te moesta, Lyda, putas me

Posse hilarem cantus fundere laetificos?
Q
Non, si me Ascraeo Phoebus pater incitet igni,

492

Castalio et mergat Calliopea lacu.

Vati sola potes tu ad carmina subdere calcar:
Lyda, tibi canto, Lyda, tibi sileo.
Riseris ut primum discusso turbine, cantus
Incipiet rursus haec mea Musa suos.

493

XXII

XXII

SLAVNOM PJESNIKU, O LIDI

AD CLARISSIMUM POETAM, DE LYDA

ida je meni jedina pjesma. Lidu da digne

Zvjezdan u nebeski dvor Muza moja se pre
I da onakvom je, kakva je, pokae vremenu poznom
Tako da njezinu ast svaki upoznat e dan.
To mi je posao, briga: pod teretom duh se koleba.
Niti je dorasto, joj! pothvatu smionom um.
Pjesnie, slavan to Eurldiku opjeva negda,
Meni pomozi, svoj s mojim udrui pjev,
Kada te ve sa rijeke Sebeta ovamo meni
Rimskog na Tibra brijeg sretna dovede kob.
Ona je Orfeja lire daleko dostojnija, vjeruj,
Mnogo nadizali, znaj, drevne junakinje sve.

yda mihi est unum carmen. Lydam mea certat

Musa domos caeli tollere in astriferas.
L
Qualis et est, talem seris ostendere saeclis.

10

10

XXIII

XXIII

ZATO PJESNIK NEE VIE DA SLAVI LIDU

CUR LYDAM NOLIT DIUTIUS LAUDARE

avno ja ve o tebi zautjeh i utjet u dugo.

Ja, kome nekada ti pjesma vjeita bje.
D
to god napiem, nita se ne svia tebi, ni meni.
5

Makar, sudu po mom, svoj naprezao um,

eljeni istine cilj dosei nikad ne mgu:
Lido, sudu po tvom, taj prekoraujem cilj.

494

Illius ignoret ne decus ulla dies.

Hoc opus, haec mihi cura: labat sub pondere sed
mens.
Nec par heu! magnis ausibus ingenium.
Tu fer opem, tu junge meis tua carmina, vates
Olim cantata clarus ab Euridice;
Te mihi, Sebethi linquentem flumina, quando
Fors bona Romanum huc attulit ad Tiberim.
Crede, una haec omnes longe anteit heroinas,
Orphea haec longe dignior ima lyra est.

e te jamdudum tacui longumque tacebo,

Olim perpetuum quae mihi carmen eras.
D
Nec tibi enim, quidquid scribo, mihi nec placet ipsi.
5

Judice me, nisu quolibet ingenii

Haud possum optatum veri contingere finem:
Judice te, verum, Lyda, supergredior.

495

ENKOMIJASTIKI EPIGRAMI

ENCOMIASTICA

U POHVALU DUBROVNIKA, SVOGA ZAVIAJA

DE LAUDIBUS RAGUSAE, PATRIAE SUAE

tijene visoke Sra ti gleda, strane, i pod njim

Dubrovnik, maleni grad stisnut o morsku hrid.
Lijepa sveudilj tu gospari goje umijea,
Lijepa sveudilj tu cvate sloboda jo.
Ravan je italskom odgoj, a veliki duhovi ljudi
Slabiji nisu za trun italski no to je duh.
Sveg u izobilju ima; jer zato da itelji, koji
U jedrenjacima sve morima plove po svim,
Ne misle da je sve to u tuim se zemljama raa
Za njih rodio sam njihov roeni kraj?

ergi saxa vides, hospes, praecelsa, Rhacusae

Urbem et suppositis exiguam in scopulis.
S
Libertas huic pulcra tamen viget usque, coluntur

10

10

Usque bonis artes civibus ingenuae.

Omnis et est Italo par cultus, magna virorum
Nec cedunt Italis ingenia ingeniis.
Copia nec rerum deest omnis: docta carinis
Currere nam ponti gens vada velivolis,
Quidquid in externis terrarum nascitur oris,
Id natum sibi cur non putet esse domi?

II

II

0 HOMEROVOJ ILIJADI

DE HOMERI ILIADE

su pjesme za obine ljude; Ilijada sama,

Ree makedonski kralj, tivo je kraljeva tek.
Druge

496

privatis vatum scripta: Ilias una,

Rex Macedo ut dixit, regibus apta legi.
Caetera

3 2 Hrvatski latinisti II

497

III

III

0 SLIKARU MBNGSU

DE MENXIO PICTORE

aran dok ja gledah onomadne posljednju sliku

Koju je slikao Mengs sjajni, uzdahnuh tad.
O
Suzama navrelim tunu se meni zalie oi,
5

Mua to takvog je ve zavidna otela smrt.

No u blizini divno kad spazih raeno djelo.
Sliku na kojoj je svoj neko prikazao lik.
Rekoh: Libitina je njega potedjela jezna,
I nakon pogreba Mengs ovdje jo uvijek je iv.

ostremam eximii defixo lumine Menxi

Dum tabulam specto nuper, et ingemui
P
Et lacrymis oculos suffudi moestus obortis.
5

Invida quod talem tam cito mors rapuit:

Sed prope quum vidi, studio quam pinxerat olim
Ipse suam ingenti, mirum opus, effigiem.
Huic atrox certe, dixi, Libitina pepercit,
Menxius hic sua post funera vivit adhuc.

IV

IV

0 ZRANOM BRODU*

DE NAVI AERIA

mu nijedan pothvat ni tegotan nije ni muan:

Oblakom visokim put francuski kri si brod.
U
Mnogo dostojniji neba od one argivske splavi,
Moda e jednom se jo s eterskim zvijezdama srest.

V
GRKOJ, 0 FRANCUSKOM IZUMU ZRANOG BRODA
to se ti Dedala letom toliko hvasta, o Grka?
Francuska jedina zna ploviti zrani kroz val:
S
Tako te svojom slavom pobjeuje Francuska, kako
Povijesne istine sjaj lani pobjeuje mit.

nulla est res dura atque ardua: celsas

Per nubes puppis Gallica tendit iter.
IForsngenio
etiam aetheriis olim sese inferet astris,
Argiva caelo dignior illa rate.

V
AD GRAECIAM, DE GALLICO NAVIS AERIAE INVENTO
aedaleos jactas quid nisus, Graecia? Fluctus
Gallia sola potest nare per aerios:
D
Laude sua quae te tam vincit Gallia, mendax
Fabula quam vera vincitur historia.

* U ovom i iduem epigramu pjesnik oito aludira na brau

Montgolfier koji su u lipnju 1783. pustili u zrak balon ispunjen
toplim zrakom. Iste godine, 21. XI, uzletio je nad Parizom takav
balon s dva lana posade.
498

499

VI

VI

FIRENCI, O DANTEU ALIGHIERIJU

AD FLORENTIAM,
DE DANTE ALIGHERIO

ebe opaina sijelom, Firenco, i prevara Dante

Onaj je prozvao tvoj; oteo nije ti on
T
Sjaja toliko koliko je dao. Ostaje bolna,
5

Jalova optuba ta, nitko ne prihvaa nju.

Vie i vie slava ti raste; da si Homera
Toskanskog rodila ti, sve uivat e glas.

e fraudum sedem ac sceleris, Florentia, Dantes

Ille tuus dixit; nec tamen eripuit
T
Splendoris tantum, quantum dedit. Illa dolentis
5

VII

VII

O BENEDIKTU STAYU, ODLINOM PJESNIKU

I FILOZOFU

DE BENEDICTO STAY, POETA ET PHILOSOPHO

PRAESTANTISSIMO

ogovi Stayu vinji dosudie stigne da lako

Newtonov mudrosti dar, zvonki Lukrecijev stih.
B
On sam dvostruki vijenac od lovora, masline nosi,

ewtoni sophiam, numeros aequare Lucreti

Stayadae faciles annuerunt superi.
N
Unus habet duplicem lauroque oleaque coronam,

Febu mio je on, kekropskoj boginji drag.

Phoebo, Cecropiae carus et ille deae.

VIII

VIII

BALTAZARU ODESCALCHIJU

AD BALTHASAREM ODESCALCHIUM

ao Ilijade tuma ja divljah se veljem Homeru,

Iznad pjesnika svih vie cijenei njeg.
K
Ipak sad mu se, sjajni moj Baldo, divim jo vie
5

10

Credita non ulli vana querela jacet,

Sed magis atque magis tua laus viget: esse fereris
Quod semper Thusci patria Maeonidae.

Jasan kad izlijeva na nj svjetla boanskoga zrak,

I, to je nekada Pope napiso za svoje Engleze,
eli da poznato tu tvojim Italcima sja.
Time ko darom ti revno obdaruj rodnu si zemlju,
Oba u jezika vjet, nastavi pbeti rad;
Kai jo kakav pravi bi pjesnik morao biti;
Nai Arkaani taj, na alost, ne znaju lik.
500

aeonidae interpres magnum mirabar Homerum,

Nullis non illum vatibus anteferens.
M
Nunc magis at miror, diae cum fulgura lucis
5

10

Clara illi affundis, Balthasar eximie,

Atque, suis olim scripsit quae Popius Anglis,
Vis nota esse tuis non minus Ausonidis.
Urge opus incoeptum; lingua et mirandus utraque
His patrios fines affice muneribus,
Atque doce, veri quae sit forma illa poetae,
Ignotam nostris quam doleo Arcadibus.
501

IX

IX

ZAPISANO POD CICERONOVIM LIKOM

SIMULACRO CICERONIS SUBSCRIPTUM

alve, urbis decus aeternae, salve, optime Tulli,
Salve, o magnorum maxime Romulidum,
S
Eloquii princeps, quo sub duce Roma Pelasgos

dravo, diko vjenoga grada, Tulije vrli,

Zdravo, najvei ti veljih od Rimljana svih;
Z
Blistave prvak si rijei, pod ijim je vodstvom Pelazge,

Vicit, quos armis vicerat, ingenio!

Poto svlada ih ma, rimski pobijedio duh.

O KORNELIJI KNIGHT, ENGLESKINJI,

SLAVNOJ PO UENOSTI I SPISIMA

DE CORNELIA KNIGHT ANGLA, DOCTRINA ET SCRIPTIS

CLARISSIMA

akve je drevno doba junakinje raalo nekad

(Tijelom prelijepe sve, osobit u njih bje um).
Takvu gledamo tebe, boanska djevojko, gdje nam
S Temze oinske ti doe u Romulov grad;
udom se udimo tebi gdje zbori besjedom, kojom
Govore Latin i Grk, jezik Toskane ti zna,
I, dok iz svetita srca dubke iznosi misli,
Sada kad zelen ti vijek, ii tebi slutimo duh
Kakav godina dugih u toku jedva da moe
Stei iskusan mu, mudrosti Pilade vjet.
Likuj s takva poetka uvna i velikom slavom
Sebe, svoje i sav enski prodii ti rod!

uales prisca aetas olim tulit heroinas,

Corpore praestantes, ingenio eximias.
Q
Talem Romuleas ad sedes, dia puella.

10

502

10

Te patrio advectam cernimus a Tamesi;

Et Grajo, et Latio, Tusco et sermone loquentem
Promentemque alto pectoris ex adyto
Doctrinae oracla attoniti miramur et aevo
In viridi tantam suspicimus sophiam.
Quantam posse sibi vix longa aetate videmus
Palladia insignes arte parare viros.
Gaude istis memoranda orsis, teque ipsa tuosque
Orna et foemineum, gloria rara, genus!

503

MORALNI EPIGRAMI
MORALIA
I
OPOMENA STARCIMA

I
MONITUM AD SENES

li tko, neka nikom ne eli ugodan biti:

neka je to, teak da ne bude on.
StariDovoljno

nulli jucundus postulet esse:

satis est, nulli si queat esse gravis.
QuiHocsenuit,

II
KAKVU ENU TREBA DA KVINT IZABERE

II
CUJUSNAM FORMAE UXOR SIT A QUINTO DELIGENDA

unu ne uzmi, Kvinte, enu, ali ni lijepu:

Sam kad nisi ve lijep, osrednji njoj nek je lik.
Dugo nee moi ljepotica tebe podnosit.
Runu podnositi pak dugo ne moe ti.

ec pulchram haud pulcher, nec foedam ducito,

Quinte,
NUxorem;
forma si qua sit at media.
Foedam non poteris tu longo tempore teque
Longo non poterit tempore pulchra pati.

504

505

III

III

O SVOM STARENJU

DE SE SENESCENTE

dje je dobra mi narav i gdje je blaga mi sada.

Prijazna, vedra jo k tom svima ugodna ud?
Krivnjom starake dobi zar pamet ve mi ne kii?
Starcu, kad oslabi um, kakva jo ostaje slast?
U tom je stvar: sad nitko se vie n svia meni;
Izmijenjen, u tom je stvar, nikom se ne sviam ja.

unc ubi mi placidi mores, ubi mite, nec ulli

Non ultro arridens comiter ingenium?
N
Fallor, an aetatis vitio jam pectus acescit,

IV

IV

O NEPOSTOJANOSTI MILJENJA

DE MENTIS INSTABILITATE

ve se koleba, ni jedne se stvari vrsto ne dri,

Kao maleni brod, morski kad ziba ga val.
Hoe pa nee; hvali, osuuje; goni i bjei;
Bila no ili dan, mijenja miljenja sva.
Sramno je ovjeku nikad u nestalnoj n stati misli.
Lui, odlui se, daj, uvaj steenu ast!

sque labas, firmus nec re consistis in ulla.

Fluctuat ut medio parva carina mari.
U
Vis, non vis; sequeris, vitas; damnasque probasque;

V
SKLADAN DUH U SKLADNU TIJELU

Mens et habet senio perdita dulce nihil?

Hoc est, nemo mihi quod jam placet; omnibus ipse,
Hoc est, mutatus quod male displiceo.

ragi ko kam to je lijepo u kovinu ukovan lijepu

Tako nam skladan je duh tijelu u skladnome drag.

506

Altemasque omnes nocte dieque vices.

Turpe viro instabili nunquam consistere mente.
Cerne, cape, arreptum perge tenere decus!

V
MENS CULTA IN CORPORE CULTO
in pulchro quae pulchre inculsa
metallo est.
USict gemma,
mens in culto corpore culta placet.

507

VI

VI

O PRAVILU MORALA

DE RECTI NORMA

ravilo godi: al onaj Sto pravilo pita za savjet

Svaku za najmanju stvar, pravilo preskae tad.

placet: recti sed normam transilit, ipsam

Qui recti normam consulit immodice.
N orma

VII

VII

O MUU I ENI MUDRE ILI LUDE GLAVE

DE VIRO ET UXORE SANI AUT INSANI CAPITIS

ae se mu da eni je glava. A to ako eni

Glava je ni mjestu, mu lude glave je ba?
Uloge tad je promijenit poteno, da s jednakim pravom
ena zapone ve glava suprugu bit.

VIII
POSTUMU SUVIE REVNU U UVANJU ENE
enu ti, Postume, uva neprestano. Oito eli
Nju koja vjerna je sad nevjernom stvoriti, mnim.

ir caput uxoris fertur. Quid si caput uxor

Sanum habeat, sano vir careat capite?
V
Recte si fiat, mutatis partibus, aequum est.
Uxor ut incipiat jam caput esse viri.

VIII
AD POSTUMUM NIMIS DILIGENTEM IN UXORE
CUSTODIENDA
assidue custodis, Postume. Fida est
Quae nunc, infidam vis, reor, efficere.
U xorem

IX

IX

O AMOROVOJ SLICI

DE IMAGINE AMORIS

djeak? Amor. to lije iz ume?

njegov na mig ljudski roni ih rod.
TkoSuzeje tajto krilati
508

pennatus? Amor. Quid fundit ab urna?

ex oculis, lacrimas.
QuisQuaspuerciethichumanis
509

0 DVAMA AMORIMA OD KOJIH JE JEDAN

OD BJELOKOSTI, DRUGI OD EBANOVINE

DE DUOBUS AMORIBUS, ALTERO EX EBORE,

ALTERO EX EBENO

ato je Amora dva nenalina zdruio kipar,

Jedan je slonova kost, drugi od ebana mrk?
Z
Moda jer Amor bijel kao snijeg s poetka e biti.

ur tam dissimiles conjunxit sculptor Amores,

Hunc ebore, hunc nigro scilicet ex ebeno?
C
An quod Amor primo solet ortu candidus esse,

Zatim, kad promijeni mast, esto postane cm?

Dein verso fieri saepe colore niger?

XI

XI

O MNOGOSTRUKOM BAVLJENJU UMJETNOSTIMA

DE MULTIPLICI ARTIUM STUDIO

mjetnost nijednu ne zna koj' mnoge nastoji znati;

Jednu nauiti tek teak vema je trud.
U
Nije Hipokrat velji za lijenike pisao samo:

rtem scit nullam, qui multas scire laborat;

Unam etiam prorsus discere difficile.
A
Ars est longa, brevis vita haec, quam ducimus: unis

Umjetnost duga je prem, ivot kratak je na.

Non scripsit medicis maximus Hippocrates.

XII

XII

FLAKU, O TOME TO TREBA MISLITI O LJUDIMA

AD FLACCUM, QUID DE HOMINIBUS EXISTIMANDUM

ara se, doista, onaj to misli svi da su dobri;

Isto se vara i tko misli svi da su zli.
V
Jest u ivotu neka sredina; ne budi, Flako,

allitur hercle, bonos omnes si quis putat esse.

Fallitur aeque, omnes si putat esse malos.
F
Est medium in vita quiddam: nolo, mihi simplex

Naivan suvie ti, ali ni previjan ba.

Misli da ima ih mnogo u koje se moe pouzat.
Mnogo u koje se pak uzdati moe tek lud.

510

Sis nimium; nolo, sis mihi, Flacce, vafer.

Esse puta haud paucos, queis tuto fidere possis.
Multos, queis magna est fidere stultitia.

511

XIII

XIII

AD CINNAM

INI

manus cohibe, teneras ne attinge puellas!

Non satis Idalio vel procul igne nocent?
Cinna,

ino, prste k sebi! Ne diraj djevojke njene!

Zar izdaleka ve njin ljubavni nb udi plam?

XIV

XIV

IN CINNAM NIMIAM DOTEM PETENTEM

INI KOJI TRAI VELIKI MIRAZ

ur nimiam poscis dotem tibi, Cinna? Tuae vis

Stultus an uxoris mancipium fieri?
C
Quae dotem mulier nimiam tulit, haud putat ipsa

ato miraz ti trai za sebe veliki, Cino?

eli li postati glup svojoj ti supruzi rob?
ena kad velik miraz donese, ve pokorna nije:
Misli po pravu da njoj pripada kupljeni mu.

Duci, verum emptum ducere jure virum.

XV

XV

DE CONJUGIO MALE AUSPICATO

0 BRAKU SKLOPLJENU U ZAO AS

nu to boginjom zvae ti nekad, Erinijom zove,
Postume, Gelija im enom ti postade sad.
Ta to je najljepa bila u drutvu likova lijepih.
Nema ljepote ve, jao! nema ni lik.
S njom ti govorae samo ko s drugom da ivjeti moe:
S njom sad ne moe ti ivjeti vie ko drug.
Tako stradaju svi bez razbora koje taj Amor,
Na oba oka slijep, brani povede u vgz.

uam dixti nuper divam, nunc dicis Erynnim,

Postume, ubi conjux Gellia facta tua est.
Q
Quae lepidas inter visa est lepidissima formas,

512

33

Jam nihil heu! formae nilque leporis habet.

Qua nisi cum socia vivere posse negabas.
Hac jam cum socia vivere posse negas.
Sic pereunt, quos non ratio, sed captus utroque
Ille oculo ad thalami foedera duxit Amor.

Hrvatski latinisti II

513

NABONI EPIGRAMI

SACRA

STAJAE DO KRIA MATI NJEGOVA

STABAT JUXTA CRUCEM MATER EJUS

Vidim je gdje stoji, ne vidim

da plae.
Sv. Augustin
tajae majka s ranom u sfcu, gledaju gdje joj
Polumrtav je sin raspet na sramotan kri.
Stajae, silna visoka ko stijena prkose vjetru,
iba to pjenasti sve pustoga mora je val;
Stajae; tihe suze da roni ne vidje nitko,
Niti zau ma tko aloban uzdisaj njen;
ario bol je duboko u grudima ko to u plahom
Zavoju, pustu kroz pe, skriven kotrlja se plam.
Niti gdje ima pukllne kroz koju bi datle mogo
Napolje izbiti van, razbivi zapreke sve,
Te se u valima tako u slobodan razliti uzduh;
Njega jer okolo svud tvrdi okruuje zid,
Rve se sve i mranim zaludu mrmorom tutnji.
O kad bi briznut u pla mogla, djevice, ti,
O kad bi izbio jecaj iz usta majinih! Jeca,
Plae tek lagani jad: tu gdje tugdnosan bol
Bremenom golemim titi, nijema je tjeskobna tuga;
Nee olakati nju jecaj ni rastuen pla.

Stantem lego, flentem non lego

S. August.
tabat moesta parens luctu cor saucia, gnatum
Cernens probroso in robore semianimem.
S
Stabat, celsa velut stans rupes obvia ventis,

10

15

514

10

15

Spumea quam vasti verberat unda maris;

Stabat, nec gemitus audita est fundere tristes,
Nec visa est molles fundere lacrymulas;
Quippe dolor penitus gliscebat pectore in imo,
Abdita ceu rapidis flamma voluminibus
Convolvit sese vasta in fornace, nec usquam
Rima est, qua sese proferat ac vacuas
Objicibus ruptis undantem effundat in auras,
Sed circum duris irrita parietibus
Luctatur caecoque immugit murmure frustra.
Diva, utinam flesses, atque iterum atque iterum
Isset materno singultus ab ore! Gemitque
Fletque levis moeror: mole ubi luctificus
Incubuit dolor ingenti, silet anxia cura,
Nec gemitu et moestis fletibus egeritur.

515

II

II

O MARTIRIJU SV. IVANA KRSTITELJA

DE S. JOANNIS BAPTISTAE MARTYRIO

ao, posred jela obilatih trpeze carske

Glava je stavljena, ljut to je odreza ma4!
JNagrada
koju bludnoj obeae djevojci, glava:
5

Svetiju od nje sav nijednu ne pozna svijet!

Mnim da, kad ugleda kako je nose, Kupidon je opak.
Koji je jezivi taj savjetom pdtako in.
Uasnut i sam grozno protrnuo, svratio pogled.
Od stida njemu u lik briznula rujna je krv.

eu, heu, regalis laeta inter fercula mensae

Demessum saevo ponitur ense caput!
H
Ponitur, incestae merces promissa puellae.
5

III

III

MARIJA MAGDALENA O SAMOJ SEBI

MARIA MAGDALENE DE SE IPSA

iilom bojenih lica, zakvrene si kose

Zlatnim nakitom svim bujnu uresivi grud,
L
Svladanim varkom, udnjom zavedenim likom za tatim,
5

Quo nullum est toto sanctius orbe caput!

Quod postquam inferri vidit, credo, ipse Cupido,
Qui malus horrendum suaserat, heu, facinus
Intremuitque horrore artus, avertit et ora.
Nec potuit totis non rubuisse genis.

Magdala (kajem se ja) omiljeh ljudima svim.

Suicom crnom strta, iznemogla, upavih vlasi,
Zavita prnjama sad, prosta i razdrta sva,
Neznatne tragove jedva sauvavi oblija krasnog,
Veljim (veselim se tom) svecima mila sam ja.

icta genas, ferro vibratos compta capillos,

Et laxos auro conspicienda sinus.
P
Deceptis vanae captisque cupidine formae
5

Magdala (quod nollem) terrigenis placui.

Nunc pallens, atra macie consumpta, solutam
Hirta comam, laceris vestibus horridula,
Vix parva eximiae servans vestigia formae,
(Quod laetor) magnis caelitibus placeo.

4 Motiv koji je prema Bibliji (Evanelje po Marku 6,21)

vrlo mnogo obraivan u umjetnosti: idovska princeza Saloma
oduevila je svojim plesom na gozbi ouha Heroda i goste;
kad ju je ouh htio nagraditi za divan ples, zatraila je po maj
inu nagovoru glavu Ivana Krstitelja koji je bio u zatvoru.
516

517

GROBNI I ALOBNI EPIGRAMI

SEPULCRALIA ET LUGUBRIA

LUKI SORKOCEVIU, DUBROVANINU,

KOJI ZAMOLI PJESNIKA
DA NETO NAPIE U SPOMEN RUDA BOKOVICA

AD LUCAM SORGIUM RAGUSINUM,

QUI POETAM ROGAVERAT, UT IN PARENTALIBUS ROG.
BOSCOVICHII ALIQUID SCRIBERET
upremum volui Rogero solvere munus,
Funereum tristes carmen ad exequias.
S
Ingeniumque ingens, clara et laudare reperta

htjedoh Rudu iskazati alobnu poast.

P osljednju
Pogrebni spjevati spjev, tuan, u njegovu smrt.

10

Duh pohvaliti silan i njegove izume sjajne.

ivot opisati sav, osobit znaaj i ud.
Nfe mogah: nemoan um se na spomen dragoga druga
Skri, ne tee mi stih niti mi dolazi rije,
Do dna mi tuga i jad probadaju srce, te krupne
Suze teku niz lik, teku moju niz grud.
Njih domaji ja mogu, njih milom pokloniti drugu,
Tebi, to nuka me, njih, Sorgo glasoviti, jo.
Tuga sad moja tek plae; kad mnogo vremena proe.
Moda e tada moj bol prikladnu iznai rije.

II
GROB RAFAELA MENGSA
vdje je sahranjen Mengs; dok ivljae, kao da opet
Rafael bijae iv; umrije; umrije i on.

518

10

Et vitam, mores dicere et eximios.

Nec potui: cari admonitu mens aegra sodalis
Frangitur, haud voces, haud subeunt numeri,
Ima fodit moeror luctu praecordia, manant
Perque genas largae perque sinum lacrymae.
Has patriae possum, dulci has persolvere amico,
Has tibi, qui me urges, inclyte Sorgiade.
Nunc plorat meus hic tantum; post tempore longo
Fors erit, ut fundat verba diserta dolor.

II
RAPHAfiLIS MENXII TUMULUS
hic situs est, quo vivo vivere rursum
Est visus Raphael, quo moriente mori.
Menxius
519

III

III

TIZIANOV GROB

TITIANI TUMULUS
oc tibi amatores artis, Titiane, sepulcrum,
Ne jaceas parvo maximus in tumulo.

mjetnost koji ljube taj spomenik digoe grobni

Tebi, da veeg od svih malen ne pokriva grob.

IV

IV

VOLTAIREOV GROB

VOLTERI TUMULUS

lei Voltaire koji mnogo tisua ljudi,

Ovdje
Nesretnik, i sebe sam uniti pameu svom.

Istinom ruga sad vinjih ispovijeda to em se ruga.

Vidi da srdit je Bog, teak njegov je gnjev.
Koji to ita uzdahni iz tuna srca i reci
Kratka da ala d&g ima u suzama kraj.

520

olterus jacet hic, qui millia multa virorum

Seque suo infelix perdidit ingenio.
V
Nunc, risor superum, quae risit, vera fatetur
5

Et videt offensi quam gravis ira Dei est.

Qui legis haec, gemitum da moesto corde, brevisque.
Dic, jocus, heu, longas desinit in lacrymas.

521

EPIGRAMI RAZLIKI

VARIA

O POTREBI I UMIJEA I UMA ZA GAJENJE ZNANOSTI

DE ARTIS ATQUE INGENII AD DOCTRINAM

NECESSITATE

ne pomae um kad nema umijea: umijee

M nogo
Nita ne pomae pak ako nedostaje um.

ingenio non multum, qui caret arte:

Qui caret ingenio, proficit arte nihil.
Proficit

II

II

TO JE TO LIJEPO

QUAENAM PULCHRA SINT

lijepo je, Tule. T6 to se vieno svia,

svia se t6, gledaju ne moe re.
PitaPrem,to zato

videnti
Quae sint pulchra, rogas. Quae, quamquam, Tulle,
Cur placeant nequeas dicere, visa placent.

522

523

III

III

KVINTU, O PJESNIKOM UMIJEU

AD QUINTUM, DE ARTE POETICA

nici prirode bili su starima pristupni, sada

I nam su pristupni. to mamo listamo sve
V
Spise uzalud starih, ne slijedei naravi primjer.
5

Paljivim oima koj lei otvoren svud?

Godi spjevana pjesma po stvarnosti: pjesnike stare
Znala je umjetnost ta stvorit, i nove e znat.
Kvinte, ti ovu sasvim proiii umjetnost: moda
Ravan u pjesmi e tad samom Homeru bit.

aturae fontes priscis patuere, patent nunc

Et nobis. Veterum scripta quid assidue
N
Volvimus incassum, nec rerum exempla tuemur.
5

IV
VITTORIJU ALFIERIJU, O NJEGOVIM TRAGEDIJAMA

IV
AD VICTORIUM ALFERIUM, DE EJUS TRAGOEDIIS

vojstva zahtijevaju enska, dok muevna naprotiv

mrze,
SViktore,
bez reda svi djela to kore ti sad.
5

Tragedija krepka nek Herkula toljagu nosi,

Nek izbjegava vijek nadut, mekoputan vab;
Neka Veneri slina ne eli bit, ve Minervi,
Ne slatkoreka, ne, ve velikbreka sve.

emineos quaerunt comptus, odere viriles,

Victori, passim qui tua scripta notant.
F
Herculeam gestet nervosa Tragoedia clavam.
5

Vi freta et molles negligat illecebras;

Nec Veneri, at similem sese velit esse Minervae,
Non pol! suaviloquam, sed mage grandiloquam.

O ITANJU PJESNIKA

DE LEGENDIS POETIS

jesme su zdravlje ivota i otrov ivota, jer pjesmom

Krepost se prenosi sva, prenosi njom se i grijeh.
P
Ovu posluaj Muzu, pred onom uho zatvori.
5

Quae fidis passim subdita sunt oculis?

Ex vero ductum carmen placet: ima poetas
Haec fecit veteres ars facietque novos.
Hanc tu, Quinte, artem penitus tibi disce: vel ipsum
Aequabis forsan carmine Maeoniden.

Djeae; sav nije ist djva pijerijskih zbor.

Jedan se, stidljivi, skup posvetio istoj Minervi,
Obijesnu Veneru pak slijedi bezoni skup.
524

armina sunt vitaeque salus, vdtaeque venenum:

Carminibus virtus traditur et vitium.
C
Huic praebe, huic aurem Musae, puer, obstrue; non est
5

Omnis Pierii casta puella chori.

Pars castae addixit sese pudibunda Minervae,
Effrons lascivam pars sequitur Venerem.
525

VI

VI

PJESNIK O SEBI I 0 SVOJOJ LJUBAVI PREMA STARIMA

POETA DE SE SUOQUE ERGA ANTIQUOS AMORE

mije se meni djela to slavim pjesnika starih

I to ih dan i no ne dam iz ruku ja;
S
Mnim da se s grkim ne da poredit nit rimskog je
5

10

vrijedan
Po kulturi na vijek ili po slavi na um.
Smije se? Ali to ima da moe suprotstavit starim,
im bi veliati na mogao dananji vijek?
Dananje doba kome se divimo, k nebu ga diu,
Njima ravno je 1' to dalo ii podobno tek?
One to hvali poredi s Homerom ili s Maronom
Velikim: vidjet e tad puke da trice su to.

rrides, vatum quod laudo scripta priorum,

Et verso assidua nocte dieque manu;
I
Nostra nec aut Grajis aequari aut digna Latinis
Saecla reor cultu, laude vel ingenii.
Irrides? Sed, quod priscis opponere possis,
Ecquid habes, aetas nostra quod extulerit?
Haec, quam miramur, quam caelo attollimus, aetas
Pame illis quidquam protulit aut simile?
Maeonidae confer, quos laudas cumque, Maroni
Vel magno: nugas dixeris esse meras.

VII
VII

IN SCRIPTOREM, NOSTRI AEVI CONTEMPTOREM

PISCU KOJI PREZIRE NAE DOBA

ui priscos tantum laudatque legitque poetas.
Despuit et quidquid tempora nostra ferunt.
Q
Nuper et est si quid scriptum, fastidit et odit,

naj pjesnike stare to ita samo i hvali.

Koji pljuje na sve na to donosi vijek.
Nedavno pisano ako je to, na to mrzi i psuje.
Bilo kieno to, ljupko i ueno ak,
Ne voli niti zduno vrline osjea starih,
Zh na pak osjea um samo zavist i jal:
Radi to ako mu reku da prost je i dosadan pisac
Krivit da moe za sve ne svoju greku no vijek.

Doctumque et cultum sit licet et lepidum,

Non aequus veterum virtutem sentit amatque.
Lividus at nostris invidet ingeniis.
Hoc et agit, non ipse suo dicatur, at aevi
Ut vitio insulsus scriptor et illepidus.

Preveo Josip Torbarina

526

527

HENDEKASILABI

HENDECASYLLABA

O EPIGRAMIMA GRKE ANTOLOGIJE

KOJE JE SAM PREVEO NA LATINSKI

IN EPIGRAMMATA ANTHOLOGIAE
A SE LATINE CONVERSA
iquis Cecropios amat lepores.
Nec Grajae numeros fugit Camoenae,
S
Huic, opto, admoveat manum libello.

ko kekropske ljubi tko miline

I od stiha ne bjei grke Muze,
A
Neka primakne ruku ovoj knjizi.
5

10

15

Tko pak n ljubi kekropske miline

I tko bjei od stiha grke Muze,
Nek ne primakne ruke ovoj knjizi.
Jedan i drugi proita li knjigu
Prvi, naklon, to primi s odobrenjem,
Drugi, zlohotan, primit e sa smijehom.
Ako sluajno smijeh taj ipak moje
Ui dostigne, neu se uzbudit;
Nit se nadam ni teim svima godit.
TS. ni Jupiter sam ne godi svima,
Silom kad sjevemj&ka vedri nebo
II kad navlai oblak juga vlanog.

10

15

Qui nec Cecropios amat lepores,

Et Grajae numeros fugit Camoenae,
Hoc, oro, abstineat manum libello.
Nam si legerit haec uterque, fiet
Ut quae lecta bonus probavit alter.
Alter excipiat malus cachinno.
Qui si forte meas tamen cachinnus
Aures attigerit, nihil movebor.
Nec spero aut studeo placere cunctis.
Non cunctis placet ipse Jupiter, seu
Clari vi Boreae polum serenet,
Seu nubem et madidos reducat Austros.

II

II

NESPOSOBNU PJESNIKU

IN POETAM INEPTUM

re, letite letom amo, stijene

Neko maknute Orfejevom lirom!
B
to jo ekate? Treba hitro sada

uc, huc ocyus advolate, adeste

Orphei saxa lyram secuta quondam!
H
Quid statis? Lycabae lyram citato

Slijedit Llkabe liru koja bijedne

Motu nunc decet insequi, sonore

528

34

H rvatski latinisti II

529

10

15

20

Nas neprestano runim umom davi.

Zviduk ne moe nju ni grohot smijeha
Niti glasova muklo buan ubor
Iz parizijskih uma nagnat u bijeg.
Sad sve zajedno (bre, brzim trikom)
Jao, doite, kolko god vas ima.
Hajde, trite, skupite se, stijene!
Sruite se na liru zlog poete
I na prste mu kao straan oblak,
Ko na vinograd kada tekim pljuskom
Gr&da gustoga udari oluja
I grozd nabrekli obori na zemlju.
Jao, molbe ni zavjeti ne vrijede!
Mislim, vjere mi, da se prii liri
Loeg pjesnika boji samo stijenje
I da, maknuto s mjesta, od nje bjei.

10

15

20

III

III

PROTIV BESTIDNOG PJESNIKA

CONTRA VATEM OBSCOENUM

arkadske ostajte mi ume,

Z bogom
Bistri izvori, zbogom, i jezra.

10

Quae nos usque malo enecat misellos.

Quam nec sibila, nec queunt cachinni.
Nec vocum fremitus male obstrepentum
Pulsam Parrhasiis fugare sylvis.
At cuncta (ocyus impetu citato)
Quotquot estis io! venite, adeste,
Ite, currite, convolate saxa!
In lyram, in digitos mali poetae,
Confestim incidite impotente nimbo.
Ut vineta super gravi ruina
Densae grandinis ingruit procella.
Et sternit gravidos humi racemos.
Heu, heu, vota nihil valent precesque!
Ipsa, credo equidem, mali poetae
Lyram permetuunt adire saxa,
Suo et pulsa loco fugam capessunt.

Joj, parizijsku dubravu nam kalja

Pjesnik jezika pogana i gnusna.
I ne stidi se besramno u iste
Ui lijevati pogibeljne ale.
Od tih ala se meni jako bljuje
I od silne se ui jetra burica,
Poigravaju noge mi da pou.
Mogu dosadno blejanje ovaca,
Mogu volova m/ukanje podnosit,
Mogu magarce trpjeti kad revu,
Ali roktanje svinja mi se gadi,
Nagnem bjeati smjesta im ga ujem.

nunc Arcadicae valete silvae,

et liquidi valete fontes.
JHeu,amLacusque
heu, Parrhasium nemus profanat
5

10

Vates spurcidicus merumque coenum.

Nec jactare pudet male ac licenter
Jocos auriculis graves pudicis.
His mihi stomachus jocis movetur,
Aestuat jecur impotente bile,
Et pedes male gestiunt abire.
Balatus ovium queo molestos,
Et boum queo perpeti querelas.
Asellos etiam pati rudentes,
Grunnitum suis odi abominorque,
Auditoque statim fugam capesso.

Preveo Josip Torbarina

530

531

HOMEROVA I L I J A D A
IZRAENA U LATINSKIM STIHOVIMA

HOMERI I L I A S
LATINIS VERSIBUS EXPRESSA

<ZAZIV MUZE)
rdbu mi, boginjo, pjevaj Ahlleja, Peleju sina,
Pogubnu, kojano zada Ahejcima tisuu jada,
S
Snane je due mnogih junaka ona k Aidu
5

ram, diva, trucem Pelidae concine Achillei,

Innumeris horrenda olim quae pressit Achivos
ILuctibus,
obscuro multas et compulit Orco
5

Poslala, & njih je same uinila, plijen da budu

Psima i pticama gozba; a Zeusu se vrae volja,
Otkad se bjehu onbmad razdvbjili poslije svae
Atrejev sin, junacima kralj, i divni Ahilej.

II

Heroum fortes animas, ac frigida leto

Membra feris canibus praedam alitibusque reliquit
Omnigenis (magni certo Jovis omnia nutu
Ibant), ex quo, acres ad jurgia saeva coorti.
Regnatorque virum Atrides et dius Achilles
Ruperunt pactamque fidem et socialia vincla.

II

CHEKTOE I ANDROMAHA)
T^ako si, Hektore, ti mi i otac i gospoa majka,
" JL Ti si mi brat i mlaahni mu; al smiluj se sada
I daj ostani ovdje na kuli, udovicom ene
Svoje ne ostavi sad ni siroetom djeteta svoga.
5 K6d smokve deder ljude urdi, odakle se moe
Najlake ii grad unii, osvojit se bedemi m6gu.

10

Velji sjajnoljemac Hektor ovako prihvati rije:

Sve je doista to na umu, eno, i meni,
Nego se Trojaca ja i dugbhaljki Trojanki bojim
Ako li budem od borbe ko straljivac bjeao kakav;
Ni srce to mi ne da, jer navikoh vazda valjanim
532

u mihi nunc, Hector, pater es, tu mater, et idem

Tu frater, thalami tu vir mihi foedere junctus.
T
Quare age da miserae hanc veniam: discedere ab urbe
5

Parce, caput dubiis parce objectare periclis,

Ne patre hunc orbum rapto, ne conjuge adempto
Me viduam linquas. Aciem hinc hortare jubeque
Agrestem ad ficum sistat, qua mollis in urbem est
Adscensus facilique aditus sub moenia clivo.

Tum sic orsa refert Hector: Conjux, mihi cordi

10 Omnia sunt istaec, Troas peplumque trahentes
(10) Troadas at vereor, vitem si praelia duri
533

15

20

25

30

35

40

45

Biti i v&zda se hrabro meu pfvim Trojcima borit

Stjeui veliku slavu i ocu i samome sebi.
Jr ja ii srcu svom i u dui predobro znadem,
Doi e jednom dan, kad e i sveti propasti Ilij
1 kralj kopljbmetnik Prijam i narod Prijama kralja.
Ali nfe marim ja i n alim Trojce toliko
Niti Hekabu samu ni Prijama, trojanskog kralja,
Ni brau svoju, to svi su valjani i to ih je mnogo,
Ali e ii prah pasti od neprijateljskih junka,
Koliko alim tebe, mjednhalja kad te Ahejac
Suznu koji odvede slobode ti uzevi danak.
Ree svijetli Hektor te prui zh sinom ruke.
Ali se tivine sin krasnopojasnoj dojkinji n& grud
1 krikne, preplaiv se, kad Ogleda miloga oca.
Mjedi se prestrai on i konjbgrivne kite, kad spazi.
Kako se strano trese na kacigi ozgo na vrhu.
Tome se mili otac nasmije i gospoa majka.
Odmah svijetli Hektor sa glave kacigu svoju
Sjajnu, presjajmu, skine i nk tle je metne, te sina
Poljubi miloga sv8g i na rukama ponjie njega;
Onda molitvu Zeusu i ostalim bozima rekne.
Ree 1 miloj eni djeaka u naruje metne,
Ona se plau nasmije i k mirisnim grudima svojim
Privije edo, a muu, kad opazi, bude je ao,
On je pogladi rukom, progbvori i rije joj rekne:
Nemoj se, neboga eno, alostiti odve u dui,
Jerbo me preko sudbine k Aidu poslati nee
Nitko, a smfti, mislim, da ovjek, kada se rodi,
Uteko dosad nije ni jedan, ni ra ni junak.
Nego u dvore otii te gledaj poslove svoje,
Prelu i tkalaki stan, a i dv&rkinjama naloi,
Neka ti idu za poslom. Mukarcima, to smo u Troji,
Svima vojvati valja, a najvie samome meni.
Rekavi svijetli Hektor sa zemlje kacigu uzme
S konjskim repom, a ena u dvore mila mu poe
esto se osvru zk njim i bujne rbnei suze.
534

Martis iners. Animus nec me sinit ipse quieti

Indulgere, acer qui praelia semper obire
Et primas inter didici pugnare phalanges
15 Atque armis servare decus patriumque meumque.
Hoc equidem haud dubiis possum praedicere signis:
Tempus erit, prostrata solo quo sacra jacebit
Ilios et Priamus, Priami et gens inclyta bello.
Sed mihi non clades Troum extremique labores,
20 Ipsius aut Hecubae aut Priami fratrumve remordet
Tantis corda dolor curis, qui pulvere in atro
(20) Multique et fortes Grajo sub Marte jacebunt:
Quam crucior, quod te captam vinclisque gravatam
Grajum aliquis flentem hinc abducet...
25

Sic ait ac manibus dulcem Astyanacta petebat

Protentis. Trepidus flevit puer udaque clamans
Ora sinum in famulae abduxit, cari ille parentis
Territus adspectu ac metuens radiantiaque arma.
Horrendum et summo nutantes vertice cristas.
30 At pater et genitrix riserunt vana timentem.
Ergo hirtam capiti galeam citus exsuit Hector
(30) Inque solo posuit fulgentem, dulce recepit
Dehinc famulae e manibus pignus paullumque moratus.
Oscula ubi fixit puerumque agitavit in ulnis,
35 Altum suscipiens caelum sic ore precatur.
Sic ait ac puerum maternas tradit in ulnas.
Illa sinu exceptum fragranti fovit et ore
Moesta renidenti quiddam lacrimabile risit.
Quam vir, blanda tuens, sortem et miseratus iniquam,
40 Demulsitque manu dulcique affatus amore est:
Pone modum lacrimis nec saevo indulge dolori
Me propter, dulcis conjux. Me nanque virorum
Haud quisquam praeter fatum demiserit Orco:
(40) Effugere at fatum nulli, reor, obtigit unquam,
45 Ut semel est natus. Fortem hoc, hoc vincit inertem.
Verum age, jamque domum rediens telamque columque,
Foemineum quae cura genus decet una fatiget,
535

III
(AHILEJ UDARA NA TROJANSKU VOJSKU)

50

iui strano Ahilej na Trojce nasrnu silovit.

Prvoga zahvati 6d njih Otrinteju estitog sina,
V
Ifitina junaka, eldvou mnogome ljudstvu,
5

10

15

20

25

30

Kojeg Nejatka nimfa Otrinteju, grade to bije,

P5d Tmolom snjeanim rodi u krhju plodovi tom
hidskom.
Kad on jurnuti htjede, Ahilej ga pogodi kopljem
Ba po sredini glave, te cijela nadvoje pukne.
Srui se, stane ga jk.........................................
Ahilej pojuri zatim
Prema Demoleonu, Antnora estitom sinu.
Te ga kroz polije ljema ba ii slijepo pogodi oko;
Mjedeni ne mogne ljem odoljeti koplju, ve naskroz
Mjedeno proe otrice i lubanju razbije njemu,
I sav se skrvavi mozak; u nasrtu tako ga svlada.
Zatim Hipdamasa, kad s kola n& zemlju skoi
1 stane bjeati pred njim, u lea pogodi kopljem,
Izdiu rikne tada Hipbdamas, kakono i bik
Znade riknuti vuen, kad momci ga oko oltara
Gospoda Helikog vuku; zemljotresac tom se veseli,
Dua mu, dok je kro, iz kosti junaka ode.
S kopljem za Polidorom, to Prijamov bijae sinak.
Poe tada Ahilej: u borbu nije ga puto
Otac, jer najmlai od svih sinva porodom bjee
Najdrai bijae ocu, nadtrati mogae svakog.
Taj je u svojoj ludosti pokazuju n6gu valjanost
Jurio izmed rtnika, dok nS strati dragog ivota.
Njega brzonogi divni Ahilej, kada prolfeti
tJza nj, pogodi kopljem sred lea, gdje su se zlatne
Pojasne drale kope, gdje dvostruki branjae oklop.
Naskroz mu proe otrice od koplja do samoga pupka.
Padne na koljeno jecnuv, i mrki ga ogrne oblak,
Na zemlju klone Polidor i k sebi crijeva povue.
Kako svojega brata sjajnoljemac opazi Hektor
536

Exerce, ac famulas hortare ad pensa. Virorum

At quod opus, bellum duri et certamina Martis
Curabunt Troesque alii praeque omnibus Hector.
Sic ait atque solo se acclinans tollit equinis
Terribilem cristis galeam. Digressa petebat
Illa domum interea, respectans, udaque fletu.

III
t Teucros ruit in medios vi fretus Achilles,
Horrendum clamans, et cominus Iphitiona
A
Sternit Otryntiden, densas in bella catervas
5

10

Ducentem, forti quem nympha creavit Otrynteo

Nais, Hydae genitum populo in praedivite, celsi
Aeriis Tmoli sub rupibus. Arma ferenti
Huic hastam caput in medium defixit Achilles
Inque duas totum crudeli vulnere partes
Diffidit. Ille ingens ingenti pondere nigram
Planxit humum. .....................................................

................................................................... Peleius heros

(10) Pugnacem ante alios Trojano Antenore cretum
Demoleonta gravi percussit cuspide ad ipsum
Tempus per galeam; nec ferrum cassis ahena
15 Mergi avidum tenuit: fractum os, vastoque cerebrum
est
Vulnere foedatum penitus. Quem dius Achilles
Ardentem ut domuit leto, Hippodamanta, relictis
Dum bijugis fugit ante, hasta perfodit adacta
In tergum: ille animam exhalans immugiit, altum
20 Taurus ut immugit, quem regi Helicona tuenti
Flava manus juvenum vi tractum sistit ad aram;
Gaudet fluctipotens Neptunus. Post, ubi liquit
(20) Huic animus nervos atque ossa immane gementi,
Priamiden saeva Polydorum turbidus hasta
25 Insequitur, similem dis pulchro corpore. Grajis
Haud pater hunc muros extra pugnare sinebat,
Quippe erat et minimus natorum et carior olli
537

35

Gdje je klonuo zemlji i dri u rukama crijeva,

Mrak mu se n& oi saspe, i n htjede due daleko
Boravit, nego odmah k Ahileju poe nasuprot
Otro vrtei koplje a n& plamen nalik. . . .
Iz grkog izvornika preveli
Tomo Mareti i Stjepan Ivi

538

Ante omnes, cursu et nullum non vincere suerat.

Tunc etiam ille, pedes vesana mente volucres
30 Ostentans, primos studio cursabat inani
Per Troum cuneos, dulcem dum perdidit amens
Tandem animam. Propter fugienti dius Achilles
Nam telum dorso in medio defixit acutum,
Apta ubi fulgentem nectebat fibula balteum
35 Aurea, et obstabat duplex ad vulnera thorax.
(30) Hasta gravis ventrem trajecta cuspide ad imum
Exiit: altum ululans duplicato poplite pronus
Ille cadit, tenebris nigrescunt omnia, flexo
Corpore, lapsa manu retinenti viscera utraque.
40 Hector ubi fratrem crudeli vulnere vidit
Confossum, terrae acclinem, sua viscera habentem
In manibus, luctuque animum confusus et ipsos
Moesta nube oculos caligans, non tulit ultra
Circumagi saevumque hostem vitare, sed igni
45 Assimilis magnum contra volat acer Achillem,
Dextra fulgentem quatiens interritus hastam.

539

BRNO DAMANJI
BERNARDUS ZAMAGNA
(1735-1820)

mu se, po latiniziranom i talijanskom

P rezime
esto u knjievnosti javlja kao : Z a m a n j a.

obliku,

Srednje kolovanje zavrio je u Dubrovniku, gdje se

u vlasteoskoj obitelji rodio 9. studenoga 1735. Kao osamnaestogodinjak otiao je na dalje nauke u Rim, i to na isuso
vaki Collegium Romanum, gdje mu je grki predavao Ku
ni, s kojim e ga kasnije vezati prisno prijateljstvo, a ma
tematiku Ruer Bokovi. Po zavrenoj filozofiji nekoliko
je godina bio profesor gramatike u isusovakim kolama.
Kad je 1770. u Rimu zavrio teologiju, imenovan je profeso
rom retorike u Sieni, gdje je ostao i nakon ukinua isu
sovakog reda 1773 kao svjetovni sveenik i predava.
Za boravka u Sieni preveo je i u istom gradu 1777. izdao
svoj latinski prijevod Homerove Odiseje. Na poziv carice
Marije Terezi je preselio se 1779. u Milano, gdje je za njega
stvorena katedra retorike i grkog jezika. Bio j e i lan
rimske Akademije degli Arcadi. Zbog obiteljskih razlo
ga vratio se 1783. u Dubrovnik i proivio tu, vrlo udob
no, dobrim dijelom boravei u Konavlima i na Brgatu u lo
vu, jo gotovo etiri desetljea. Po smrti nadbiskupa Lazzarija postao je 1791. generalni vikar dubrovake nadbisku
pije. Umro je 20. travnja 1820, doivjevi i francusku i
austrijsku okupaciju rodnog grada. vrstih naela u politici nije bio: latinskim je pjesmama slavio i Napoleona i
austrijskog cara Franju. Ali koristoljubiv nije bio.
U vrlo obilnom knjievnom stvaralatvu pisao je sa
mo na latinskom, gotovo iskljuivo stihove nai emo dva
kraa spjeva, elegije, vee pjesme, idile, poslanice, hendekasilabe i epigrame. Tematika im je raznovrsna, uglavnom
primjerena knjievnoj vrsti i nekim Damanjievim etikim
i estetskim nazorima.
543

Mali spjev Echo (Jeka, 2 knjige, s ukupno 1361 heksametrom) prvo mu je vee tiskano djelo, a izdano je u Ri
mu 1764: u njemu je obradio nauku o jeci, kako ju je na
uio od Bokovia, uz brojne reminiscencije iz grke mito
logije i svoga lovakog ivota. Na vrlo je povoljan odjek
naiao drugi njegov spjev. Navis aeria (Zrani brod, u 2
knjige i ukupno 1473 heksametra), koji mu je Kuni za
jedno s deset elegija u slavu Djevice Marije i s etiri idile
tiskao 1768, u Rimu. Navis nije bila novina u aeronauti
koj teoriji (jedino je II. izd. epa, u Beu 1784, bilo vrlo
aktualno jer su neposredno prije njega dva Francuza u slo
bodnom balonu, kako su ga zamislila braa Montgolfier, iz
vela zrano putovanje nad Parizom). ive pjesnike slike
i zvuni heksametri, crtanje povijesnih ili suvremenih zgo
da i ivopisni umeci (npr, kad se pjesnik pri kraju II.
pjevanja u mislima zanio visoko iznad zemlje te pod so
bom iz zranih visina gleda Evropu, dijelove Amerike, kine
ske zidove, Afriku, Grku s povijesnim i kulturnim zname
nitostima) ine pjesniku osobitost djela.
Svjee su izrazom i neke vrlo zanimljive i aktualne
eiegije (Elegiae) kojih u Appendinijevu izdanju Damanjievih djela (Carmina selecta Izabrane pjesme, u Zadru
1830) ima 22.
U Idile (Idyllia) pjesnik je ubrojio i neke prijevode iz
grkoga, a i svoj heksametarski prijevodparafrazu Menetieva kratkoga komikog spjeva Radonja, koji je Damanjiu po reprodukciji izvornika i plastinosti dikcije
kudikamo bolje uspio od ranijeg Ferieva prijevoda.
Hendekasilaba (Hendecasyllaborum liber, u Appendinija ima ih 12) i epigrama (Epigrammatum liber, preko 100
u Appendinijevu izdanju) ima prigodnih i knjievnih, vjer
skih i politikih, uvijek jezino majstorski oblikovanih.
Najbolji su, vjerojatno, i najzreliji plod Damanjieva
pjesnitva heksametarske Epistolae (Poslanice, napisane
1795. i 1796, izdane u Mlecima vjerojatno god. 1796. ili
1797; ima ih 15). Proarane reminiscencijama iz Horacijevih Poslanica (i Satira), one i u slobodnijoj kompozicionoj
shemi, matovitosti prijelaza s teme na temu, u tome to
su upravljene konkretnim osobama, a pogotovo u stvara
lakoj i istananoj zrelini jezinog izraza podsjeaju na
rimskoga pjesnika. Tematski su raznolike: u etvrtoj, na
544

primjer, potie Pjerka Sorkoevia da, bilo uz sudaku slu

bu koje e se prihvatiti u Dubrovniku, bilo na ladanju, zdu
no radi i dovri dopunu Gundulieva Osmana; u osmoj
obraa se Tomi Bassegli, suvremeniku koji je i teoretski
i praktiki bio pokuao uzor su mu bili Francuzi re
formirati privredu u Dubrovakoj Republici, te mu s tugom
opisuje privrednu krizu Dubrovnika pri koncu 18. stoljea,
obara se na rasko, zalae za uvrenje morala i zakona i
Za davanje vee slobode seljacima; u jedanaestoj potie
Danluku Volantia da izda Gundulieva Osmana i da ili
potakne Pjerka Franaticu Sorkoevia ili sam da na hrvat
ski prevede Homera; u poetinoj etrnaestoj poslanici, upra
vljenoj Katarini Ranjina, slika uitke svog boravka u la
danjskoj idili; posljednja poslanica, upuena znamenitom
epskom pjesnikulatinistu Benediktu Stayu, apologija
je latinskog jezika i njegovih vrednota za mnoge znanosti.
U prozi je Damanji malo pisao: uz znaajne i izvrs
nim stilom pisane predgovore svojim prijevodima Odiseje
i Hezioda, u kojima istie kako se to vie nastojao pribli
iti Vergilijevoj dikciji, napisao je i nekoliko govora (npr.
Oratio in funere Rogerii .Iosevhi Boscovichi i_ Govor na
pogreFu~Kuera Josipa Bokovia, izdano u Dubrovniku
1787).
Knjievnoj slavi Damanjievoj i profesorskom ugledu
nisu malo pridonijeli njegovi prijevodi, stvoreni na visokoj
reproduktivnoj razini to se tie sadraja i u izvanredno
bogatom ruhu latinskog izraza. Cjelokupni prijevodi Hezi
oda, bukoliara Teokrita, Biona i Mosha, i Homerove Odi
seje ine opus, po kojem je Damanji ne samo, uz Kunia,
najplodniji nego i jedan od najuspjenijih prevodilaca u
cjelokupnoj knjievnosti hrvatskog latinizma. U izdanju
Teokrita preuzeo je prijevode sedam idila, to ih je Kuni
bio ve prije preveo i izdao, ali ih je nadopunio i dotjerao na
mjestima koja je Kuni iz moralistikih razloga ispustio ili
previe ublaio. Damanjiev je prijevod, u usporedbi s Kunievim, potpuniji i vjerniji izvorniku; Kuniev je slobodni
ji ali pjesnikiji u dikciji i plastiniji u reprodukciji Teokritovih stihova. To isto uglavnom vrijedi i za Damanjievo najambicioznije prevodilako ostvarenje, Odiseju (Ho
meri Odyssea Latinis versibus expressa Homerova Odi
seja izraena u latinskim stihovima), koju je objavio u Sie35 H rvatski latinisti II

545

ni 1777, godinu dana nakon Kunieve Ilijade. Lijepa sestra

(pulcra soror) Ilijade, kako ju je Kuni u epigramu najavio,
Damanjieva je Odiseja ve po sudu suvremenika nadmai
la prethodne latinske prijevode toga epa, a i dostojno se
takmii s Khnievom Ilijadom. U 13.411 heksametara transpanirao je Damainji Homerovih 12.103, dakle je i on,
poput Kunia, posegao mjestimice za obilatijom parafrazom
izvornika. I ovdje bogatstvo, zornost i prozranost latin
ske dikcije uva najpozitivnije osobine ostalih Damanjievih djela. Zaostajui poneto ipak za pjesnikim kvaliteta
ma Kunieva prijevoda, i to prvenstveno u nekim finesama
psiholoke reprddukcije izvornika i melodije stiha, Dama
njieva /Odiseja ostaje veoma znaajno ostvarenje latinsko
ga pjesnitva. Ako po snazi izvorne inspiracije, izuzevi Po
slanice, nije na vrhovima ni hrvatskoga ni evropskoga latinizma, Damanji kao stilist bez sumnje je jedan od najve
ih majstora latinskog pera, u hrvatskom 18. stoljeu sva
kako najvei.
Iako ni slova nije napisao na hrvatskom jeziku, Da
manji je vie puta dokazao svoj neposredan i duboko pozi
tivan odnos prema knjievnosti rodnog grada i hrvatskom
jeziku na kojem je ona pisana. Dokazao je taj odnos i za
nimanje, na primjer, time to je na latinski preveo Menetieva Radonju i, oito na nagovor Appendinijev za njegovo
djelo Notizie istorico-critiche, odlomak iz Gundulieva Osmana (36 stihova iz V. pjevanja), a namjeravao je, ini se,
prevesti i cijeloga Osmana, ali to nije nikad ostvario. Smi
sao za knjievnu prolost dubrovaku i njezine klasike do
kazao je i poslanicom Pjerku Sorkoeviu u kojem ga poti
e da dovri nadopunu izgubljenih pjevanja Osmana. Doka
zao je, napokon, u najveoj mjeri svojom poslanicom, zna
menitom za hrvatsku knjievnu povijest, Danluki Volantiu, u kojoj iskreno ali to zbog duga izbivanja iz domo
vine ne poznaje dovoljno tanine knjievnog izraza svoga
materinskog jezika: a hrvatski je jezik i mek i pun snage i
lako se podaje svakoj pjesnikoj grai; stoga, kad ve ne
. moe sam to uiniti, zduno nagovara Volantia da ili on
i ili na njegov poticaj Pjerko Sorkoevi prevedu Homera
na hrvatski.
Uporan i dosljedan latinist, jedan od najdosljednijih u
povijesti hrvatskog latinizma jer ni u jednom drugom jezi546

ku nije pisao, Damanji glorificira hrvatski jezik! Prido

nosi tako i on, uz neto mlae suvremenike Feria, Hidu,
Bruerevia i dr. koji su gojili i hrvatsku Muzu, onoj klimi
koja e podravati potovanje svijetlih tradicija dubrova
ke knjievnosti na hrvatskom jeziku. Indirektno i on, piui
samo na latinskom, sudjeluje u pripremanju onog puta kojim
e se dubrovaka knjievnost pretoiti u nove ile hrvatskog
Preporoda u Zagrebu i postati njegovim klasinim knjiev
nim uzorom.
V. V.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA BRNA DAMANJIA

Echo, libri duo, Romae 1764.
Navis aeria et Elegiarum monobiblos, Romae 1768 (2. i 3. izd.
spjeva Navis aeria ad exemplar Romanum: Viennae 1782.
i 1784)
Carmina recentiorum poetarum VII e Societate Jesu, Cremonae
1772.
Scutum Herculis. Carmen Hesiodi Ascraei Latine versum, Senis
1776.
Opera et dies ac Scutum Herculis. Carmina Hesiodi Ascraei La
tinis versibus expressa, Mediolani 1780.
Hesiodi Ascraei Opera omnia. Latinis versibus expressa atque
illustrata. Graece et Latine, Parmae 1785 (v. i parmsko izda
nje 1797)
Idilli di Masco, Bione e Teocrito. Recati in versi latini dal conte
Bernardo Zamagna, volgarizzati... da Luigi Maria Buchetti,
Milano 1784.
Oratio in funere Rogerii Iosephi Boscovichii habita XII. Kal.
Iunii, Rhacusii 1787.
Theocriti, Bionis et Moschi Idyllia omnia. Latinis versibus ex
pressa, Senis 1788.
Theocriti, Moschi et Bionis Idyllia omnia. Latinis versibus ex
pressa, Parmae 1792 (v. iste godine u Parmi jo jedno izd.,
u 2 sveska)
Epistolae, scriptae an. 1795 et 96., Venetiis s. a.
Carmina, u II. dijelu (Selecta illustrium Ragusinorum poemata)
knjige U. Appendinija Carmina, Ragusii 1811.
Carmina, Rhacusii 1814.
Carmina selecta, u knjizi F. M. Appendinija De vita et scriptis
Bernardi Zamagnae, Jaderae 1830.
549

Navis Aeria of B. Zamagna, M. B. Mc Elwain ed. (lat. izvornik,

engl. prijevod, uvod M. H. Nicolsona), Smith College Class.
Studies, N* 12, 1939.
LITERATURA O BRNU DAMANJIU
F. M. Appendini: De vita et scriptis Bemardi Zamagnae, patricii
Rhacusini, Jaderae 1830.
N. Tommaseo: Bemardo Zamagna, Galleria di Ragusei illustri,
Ragusa 1841 (u Slovincu VI, br. 25, Dubrovnik 1883., pod
naslovom Bmja Zamanja Tommaseov lanak preveo X)
. Korbler: Jo jedan latinski prijevod Menetieva Radonje,
Nastavni vjesnik XIV, Zagreb 19051906.
. Korbler: 0 Kunievu i Zamanjinu latinskom prijevodu Teokritovih pjesama, Rad 164, Zagreb 1906.
. Korbler: Je li Bmja amanji pjevao i hrvatski?, III. u:
Sitniji prilozi za povijest dubrovake knjievnosti, Rad 212,
Zagreb 1916.
. Korbler: Navis aeria, latinska pjesma Bmje amanjia o
plovljenju zrakom, Hrvatska prosvjeta III, Zagreb 1916.
. Purati: Latinske pjesnike poslanice Bernarda Zamanje, i
va antika XV 2, Skoplje 1966.
V. V.

550

POSLANICE

EPISTOLAE

TOMU JAKOVLJEVU BASSEGLI,

VLASTELINU DUBROVAKOM

AD THOMAM JACOBI F. BASSEGLIUM,

PATRICIUM RHACUSINUM

to dugo po stranom si lutao svijetu

O Bassegli,
I nadaleko, vrlom za znanjem ljubavlju vabljen.

10

15

20

25

Sretan to moe drutva mudraca pohodit, upoznat

Gradove ljudi i nj ine raznolike navike, kako
Svidje na povratku tebi se zaviaj koji nas oba
Pustismo, sklonosti raznih, golobradi, slijedei razne
Nauke? Kako je slatko u znanom odmorit se gnijezdu
I nakon vremena dugog domaju vidjeti rodnu,
Zagrlit s v o j e ! ............................................................
Ali se bojim da nas ne obie uskoro staro
Ubotvo i da nas mudrost ne prignjei prekasna, stv&ri
Liene svih, u bijedi, bez ikakve zalihe zdrave.
Srebra to koristi nama snesena mnoina i zlata,
Ako ne ostavlja ovdje ni traga, kao kad vodu
Odvode cijevima mjednim a ta se na obale druge
Odavle vraa ili uveava opet i hrani
Tuega roda probitak? Tek prometnost koristi, dakle,
Brodska na koju nas nai takmaci tjeraju sada
Silama svim, kad je ar za vjetinom ivahno mnogom
Radin obodrio narod i kkda nam podmladak brojni
Steeni mijenja dobitak u potrebe stalne ivota
Itu vjekovit imutak, pa bilo da netaknut panjak
Svinutim lemeom tei ii pak da brijestove sadi
Hiti ovce da pase, ii drvo da rezbari gvoem;
Ostari tako poslom za tekim neprestano rade.
Sada trlei lan, sad opet predui vunu.
552

assegli, externos longeque diuque vagate

Per populos, pulcro doctrinae illectus amore
B
Dum gaudes coetus sapientum invisere et urbes
5

10

15

20

25

Et mores hominum varios cognoscere, qualis

Visa tibi reduci patria est, quam liquimus ambo
Diversis animis studia et diversa sequuti
Imberbes? Suave est noto requiescere nido
Et natale solum post longum visere tempus
Amplectique suos....................................................
Sed vereor, ne prisca brevi nos tempore visat
Pauperies, neu sera premat sapientia rebus
Omnibus exhaustos et sanae frugis egentes.
Quid juvat argenti convectum pondus et auri.
Si, velut aeratis cum se unda canalibus effert,
Nulla manent heic signa, iterumque relabitur oras
Hinc alias, iterumque alienae commoda gentis
Auctat alitque opibus? Tunc tantum industria prodest
Nautica, quam nostri totis nunc viribus urgent
Certantes, gnavum cum vividus ardor ad artes
Multiplices acuit populum, numerosaque lucrum
Cum soboles certos vitae convertit in usus
Et stabiles inquirit opes intactaque curvis
Vomeribus sive arva serit, sive educat ulmos,
Seu pecudes pascit, seu scalpit robora ferro,
Assiduoque labore opera inter dura senescit
Nunc linum subigens, nunc lanae vellera texens.
553

30

35

40

45

50

Narod u takvome duhu, od takva zanimanja cvate.

Niti ga plae ljuti prevrtljive udarci sree.
Bbgatstvo time se hrani, a radinost vrvi i skrblju
Potie duh, i sve se pobjeuje estitim radom.
Ako se slabo zelene ravnice plja i cvjetne
Livade, zastire ako breuljke ljunak i golo
Kamenje, zato nee da sade vie ni murve
Svilcu za hranu ni debla dugovjeke masline irom?
Zato se rijka ta koja tee konavoskih posred
Krajeva drevnih, po cijeloj dolini ne razlije, zato
Rasuta svud u vrulje i toke, sad ove sad one
edne od pripeke vrue ne obdari usjeve vlagom?
Zato, izviru podno planine, bistri Arion
ito tek potire vodom, a nee umijeem da nagnan
Hrastovo drvo cijepa i rude i ice da tanji
Niti od snjenog papira da tanahne listove stvara?
Nek se izdubene jame nehotinih bregova gajit
Naue kestene; bukva i golemi hrast neka daju
Drvo i elud: poljska vjetina uzdie svagda
Dravu vie nego po bogatoj naeno ili.
Kopano dubokog zemlje iz drijela, eeno zlato.
Koji je otok stada za ispau bolji od dugog
Mljeta? Zemlja je pusta i alosna, s malo teaka;
Izdano otrovne zmije tek raa; ali kad dou
Novi pastiri, nestat e pusto, i z'& mjesec dana
Imat e trnica tusta sav etveronoaca porod,
Gradu pak nee vie nedostajat sir, a ni mlijeko.

554

30

35

40

45

50

His studiis, hac mente vigent non ulla perosae

Damna revolventis fortunae tristia gentes;
His et aluntur opes: fervens industria curis
Excitat ingenium, labor et bonus omnia vincit.
Si non planities camporum et prata virescunt
Florea, si colles nudus lapis obtegit atque
Glarea, cur moros bombycum in pabula cessant
Conserere et truncos late vivacis olivae?
Cur vagus ipse amnis, veteres qui interfluit undis
Enchelios, non in rivos diductus et omnem
Per vallem sparsus nunc his, nunc dividit illis
Frugibus humorem calido sitientibus aestu?
Cur vitreus surgens radice e montis Arion
Tantum undis frumenta terit nec ab arte coactus
Robora diffindit tenuatque in fila metalla,
Aut folia effingit niveae tenuissima chartae?
Castaneas scrobibus condiscant ferre cavatis
Aerii montes, nec fagus et aesculus ingens
Ligna negent glandesque: magis sollertia regnum
Extulit agrestis semper quam divite vena
Inventum effossumque aurum telluris hiatu.
Quae melior gregibus pascendis insula, longa
Quam Melite? Squallet raris deserta colonis
Atque malos gleba colubros alit ubere: cedet
Squalior ab inductis pastoribus, unaque mensis
Sufficiet, pinguique dabit genus omne macello
Quadrupedum, deerit nec lac nec caseus urbi.

555

II

II

DANLUKI FRANOVU VOLANTIU,

DUBROVANINU

AD JANUM FRANCISCI F. VOLANZIUM,

CIVEM RHACUSINUM

anluka, ti to te ures domovine ljubavlju vrlom

ari za slavom i nuka da djela rjeita starih
Tumai pisaca, kada e od tebe prireen Osman
Svjetlo ugledat dana i kad e se ilirska zemlja
Diiti velebnim spjevom? Osloboen po tebi ljaga
Premnogih, kojim bje zastrt od mrane runo starine
I prepisaa ruke neiskusne, nee li sada
Rijedak i plemenit dar taj Muza daleko zablistat
Krasan i proien? Nee to samo na radost nama
Tvoja izvriti skrb, ve svud e se, hvala tvom trudu.
Uena diviti mlade inozemna naemu blagu.
Slika istome sjaju, rijei sveanom zvuku,
Homerskom duhu junaka i temi pjesme vrijednoj.

ane, decor patriae quem pulcro laudis amore

Succendit veterumque docet clarare diserta
JScripta
virum, quando tibi culta Osmanais auras

D
5

10

15

20

25

Kamo sree da nisam u cvijetu mladosti rodnu

Zemlju napustio; moda bi tada Ahileja snaga
Ili Odiseja vrsnog odzvanjala velika hrabrost
Pjesnima ilirskim te bi po ovim alima bila
Djela prvaka grkih i trojanskih poznata bolje
Negoli kako je junak vojevao Skenderbeg dugo
Ili Siblnjanin Janko ii desnica ljutoga Marka.
Premda sam uzalud sad da se okuam eljan i voljan,
Odvikle rijei meni nedostaju kao i svaka
Maternjeg jezika, koji zaboravih, draest. Jer nikad
Naime duboko ne uoh u jezika temelj, i samo
Sluim se onim to malo od dojilje nekad nauih;
A1 ne nauih da luim, neiskusan, od neistde
556

10

15

20

25

Lucis in aetherias prodibit et Illyris ora

Grandiloquum jaotabit epos? Te vindice multis
A maculis, queis foede obduxerat atra vetustas.
Scriptorumque ignara manus, tam nobile tamque
Rarum Pieridum munus splendescere late
Incipiet tersum et purgatum? Non modo nobis
Suavius efficiet tua cura, sed et ipsa labore
Docta tuo nostras mirabitur extera pubes
Divitias, grandemque sonum purumque nitorem
Moeoniosque animos et dignas carmine vires.
Atque utinam non ipse olim vernante juventa
Liquissem natale solum, fors robur Achillei
Et virtus Laertiadae generosa sonaret
Cantibus Illyricis, circumque haec littora Grajum
Trojugenumque forent procerum mage cognita facta.
Quam quae bella diu vel Scanderbeghius heros,
Hunniades vel gessit et acris dextera Marci.
Nunc cupidum quamquam et frustra tentare volentem
Deficiunt pariter desueta vocabula et omnis
Gratia nativi oblitum sermonis. In ima
Numquam etenim ingressus linguae penetralia, tantum,
Edidici a nutrice olim quae paucula, servo;
Nec dictum lepide quod sit, quod Apolline dignum,
557

30

35

40

45

50

55

Puke to to reno je ljupko i dostojno pjesme.

Tako (a to je sramota) neprestano nevjetu meni
Izmie umjenost slaganja rijei te sjajnd sposobnost
Kao i slatka milina....................................................
Zato jezika ast navlastito koju nam istu
Namrijee oevi nai, ne gojimo duevno jaki
Nastoje dodati nove ljepote i ukrase nove
Njegovu sjaju? Sada kad mlade naa u sramnoj
Tromosti pliva sve zavedna neradom mrskim,
Najvei narod koji pod skitskim podnebljem cvate,
Ugledom caricei svoje i krepou potaknut njenom
Silnom, za velike stvari ko roen, ujedno eljan
Pohvale svih i odisvud da pribavi sebi, a uz to
Pobjedom slavan kao i jako mirnosan slove,
Oteti nama i ovu e diku. Jer isti taj narod
Ustrajno njeguju jezik djedova predivnim arom.
Osim to knjige poizbor s veseljem tiska, Homera
Onog, to svaki narod Evrope u jeziku svome
eli da tuje, sili da moskovski izui govor
Te da se privikne na to da bude u prijevodu* aen,
Traei ii tom slavu za sebe nagrade prve
Koju dosada napor ne dostie pisaca naih.
Budu da Palmoti kao i Gunduli i bolji onaj
urevi, znanosti pun i otrdumlja Helade silnog,
asnim vijencem tim zanemarie oplesti kosu,
Dknluka, ispravi ti sad grijeh i od rodnog odvrati
Kraja sramotu. Kad si ve pregnuo revno da radi,
Sorga potakni ii sam se na posao daj, dok je hora,
Smjelo navdli i rodnim ti dodaj Muzama slavu
Tako da Homer bi sam to djelo priznao svojim
Duhove jae vesele no tisuu pisaca jato
Naviklih stihove prazne prodavat i pjesnike trice.

30

35

40

45

50

55

A vulgi ignarus coeno secernere novi.

Usque adeo (quod turpe reor mihi) daedala fallit
Et junctura rudem verborum et splendida virtus
Concinnusque lepor................................................
Cur non imprimis, quem purum accepimus olim
A patribus, linguae fortes servamus honorem,
Conamurque novas veneres novaque addere lucis
Ornamenta bonae? Jamjam, dum nostra juventus
Segnitie turpi atque ingrati diffluit oti
Illecebris, Scythico florens gens maxima coelo
Auspiciis excita suae et virtute potenti
Regnatricis, amat quae nata ad grandia quaeque
Una sibi cunctas cunctorum adjungere laudes,
Pacifera non arte minus quam clara triumphis,
Hoc quoque praeripiet nobis decus. Illa parentum
Miro ardore instans linguam fovet, iliaque praeter
Egregios quos usque libros emittere gaudet,
Ipsum etiam, quem quaeque suo sermone loquentem
Europae gens laeta colit, perdiscere voces
Moschorum coget versoque assuescere cultu
Moeoniden, primaeque petet sibi praemia palmae,
Quae nostro restabat adhuc intacta labori.
Tu, quoniam Palmotta et Gundula et optimus ille
Georgius, ingenii et doctrinae plenus Achivae,
Neglexere comis hinc dignum intexere sertum.
Anteveni tu, Jane, nefas et dedecus arce
A patria: utque operi nunc pulcro strenuus instas,
Sorgiaden hortare aut ipse accingere, istud
Dum licet, invadens patriis decus adde Camoenis,
Quo dici noster non dedignetur Homerus,
Valdus oblectans animos, quam millia vatum
Sueta inopes rerum versus et vendere nugas.

1 Ruska carica Katarina II. Velika

2 Ve se u to doba pripremalo prevoenje Homera u Rusiji.
Cijeli prijevod Ilijade u heksametrima izdat e Gnedi 1829, a
Odiseju ukovski 1849.
558

559

10

15

20

III

III

KATARINI RANJINA,
KERI MARINA BUNDIA,
VLASTELINKI DUBROVAKOJ

AD CATHARINAM RAGNINAM,
MARINI BONDAE FILIAM,
PATRICIAM RHACUSINAM

.........................................................Mene vesfeli sloboda.

Proste me naravi dari vesele, plodovi poljski:
Nadutost mrzim i rasko, ivota utrte staze
Staroga slijedim, kad jo ne poznavae nikakve grade
Slobodno ljudstvo, viklo da potuje genija sela.
Kako da meni se svide od mramora velebni dvori.
Stupovi vitkoga rasta, visoki, lozu to nose?
Kako da mi se svide u vonjaku kipovi ljupki,
Zeleni empresi u krug sa prednje iani strane,
Skrita jezerca i vrela to poje hladovito bilje,
Ako daleko od sela i, zarobljen, moram da ivim
Gradskom po obredu? Ako me sili nesretna kob da
Nesane provodim noi, udeavam hod svoj i govor
Gradskom po pravilu? Ako mi brbljavih posjeta rulja,
Koja se provrtno takmi za slube, dosauje? Kako
Ovdje se naprotiv bolje sve odvija! Tegotan nitko
Amo ne dolazi da mi lastbvanje eljeno muti
Niti navaljuju silom zagluuje molbama ui
N daju d& budem svoj. Po presudi trbuha i sna
Ruam i lijeem: kad vidim da nebo ostaje vedro,
Lagan kad osjetim lahor u di-vea liu da uti
Hladne sa sjeverne strane, zbog znamenja presretan toga.
Uivam: tugujem samo od tebe to sam daleko,
Potpun bez koje ni jedan mi savren nije uitak.
560

10

15

20

36

...................................Me libertas, me ruris opes et

Munera delectant naturae simplicis: odi
Et luxum et fastum. Veteris vestigia vitae
Pressa sequor, nullas quum libera noverat urbes
Gens hominum, genio sueta indulgere locorum.
Nam mihi quid placeant surgentes marmore sedes
Eductaeque, gerant quae vites, mole columnae
Procera? Quid sculpta inter pomaria signa
Et virides circum detonsa fronte cupressus
Inclusique lacus inductaque fontibus umbra
Irriguis, careo si rure et vivere ritu
Urbano cogor captivus? Si alea pernox
Detinet insomnem, si gressus fingitur et vox
Morem ad civilem, visentum ac turba fatigat
Garrula et officiis certat male sedula? Quanto
Rectius heic contra procedunt omnia: nemo
Huc veniens optata incommodus otia turbat
Aut interpellans inviti verberat aures
Meque meum vetat esse. Cubo coenoque soporis
Arbitrio et ventris: coelum constare serenum
Si video et faciles crepitare in frondibus auras
Egelida Boreae de sede, hoc omine laetus
Nil queror aut doleo, ni te quod dividor una.
Qua sine non ulla est perfecta ac plena voluptas.
H rvatski latinisti II

561

IV

IV

BENEDIKTU STAYU,
PRESLAVNOM MUU I PRESVIJETLOM
DOSTOJANSTVENIKU

AD BENEDICTUM STAYUM,
VIRUM CLARISSIMUM ATQUE AMPLISSIMUM
PRAESULEM

tayu, Nestora ti to daleko pretjee starost

Ne po duini ivota, ve uma otrinom i silnom
Krepou, hou li moda izgledati neskladan, ako
Sada progovorim s tobom o latinskom jeziku koju?
U njemu majstor si ti i prednjai svima: smijean
Pitagrika nauk da nije, mislio ja bih
Da se u tebe dua preselila, duevni oganj
Rjeitog onog Lukrecija. I kao to on se ve davno
Pope na Helikon, odnije od lovora, netaknut, vijenac
Kojime Muze prije ne ovie nikomu elo
I u mirisave sam Epikurove vrtove ue;
Tako se iisudi ti, kao pobjednik, dii u zvune
Pamasa dvore nauk Descartesa3 i divna otkria
Newtona4 te ih slatkim obasuti nektarom pjesme,
Tako da bistrije nita, draesnije nita i niti
Ita moe od t6g uzvienije biti.

qui Nestoream non longa aetate senectam.

Sed multa virtute ac mentis acumine, Staji
O
Longe antecellis, num forte videbor ineptus,

10

15

10

15

20

Glavno je svatko svoje da goji: u kojemu tko se

Rodio kraju, nek narav upoznat, oblike, snagu
Njegova jezika pregne, po pravilu ako li eli
Pisati, ako li eli zasaditi svojoj u zemlji
Izvorne brazde. Tada se raa rjeitost, tada
ivost u izrazu, kada bez okova vatrena dua
* Epom Philosophiae versibus traditae libri VI
4 U epu Philosophiae recentioris versibus traditae libri X
562

20

De lingua tecum si fabor pauca Latina?

Hujus tu antistes cunctis praestantior, in quem.
Ni ridenda foret sententia Pithagoraeum,
Grandiloqui migrasse animamque ipsumque Lucreti
Credam animi ardorem. Namque ut quondam ille
coronam,
Unde prius nulli velarant tempora Musae,
Detulit ex Helicone intactam, ingressus in hortos
Suave exhalantes Epicuri, ita victor et ipse
Cartesii placita et Neutoni dia reperta
Ausus es in resonas Pemassi extollere sedes,
Spargere Musaei sic dulci et nectaris haustu,
Nil ut lucidius, nil esse venustius et nil
Grandius ut possit.............................................................
Quod caput est, sua quisque colat: qua quilibet ortus
In regione, ejus curet congoscere linguae
Naturam et formas et vim, si scribere recte,
Ac velut in proprio vestigia figere regno
Libera si cupiat. Tum se facundia promit,
Ardor et in verbis, pedicis sine vivida cum mens
563

25

30

35

40

45

Premee domae rijei po volji u slobodnu slijedu

I, kamo hoe, uvijek usmjerava tok svojih misli.
To izjavljuju, esto ponavljaju, tetne te stvari
Mladosti izlau. Makar veinom to istina bila.
Ipak odobrio ne bih u cijelosti: pravo jer oni
Brkaju s krivim i svagda ne pogode bit. Neka vide
Prvo je 1 duh povodljiv djeaka u ljetima njenim
Prikladan takva za slavna poela mudrosti, a zatim
Neka odgovore, zato zabranjuju djelima samo
Rimljana da se tiju u prvotnom izvoru, s druge
Strane, u isto vrijeme, pozivaju premnogi da se
Jezici ue Francuza, Talijana i, moda, Engleza
Te, ako Bog da, k tome i Turaka? Naravno, svi ti
Jezici vrijede i bit e od znatne koristi, kada
Veliki narodi budu meusobno sklapali posle,
Knjige pisali svoje i slagali ugodne pjesme.
Slobodno! Ali staro kad pripoji novome, prvom
Pridat e znaajnu prednost: jer kakva e sprijeiti
zavist
Djeci da prikljui majku? U sklopu govora pukih
Slavom nek blista, nek stoji od tvrdoga trajniji tua
Onaj jezik to Augusta cara odzvanjae dvorom.
ega se bojati t r e b a ? ...................................................
Jezika, koji bi ti, domiljat, stvoriti htio,
Nema, ii sav je u ovom ve saet jeziku rimskom.
Ne moe skovati bolji: elmente makar, dovitljiv,
Zdruivi sve, oponaat ti elio Proteja vjetog,
Prije moe brodu zapovjedit nebom da plovi,
Pljakaju s uspjehom boljim papire staroga Lane,
Nego se radosna srca veselit u ovom umijeu.
Jezik nek rimski drubom gospodari odlinih ljudi
Koji Evropu sad pune i svoja objavljuju djela,
Ali se jezikom svi ni govorom n slue istim.
Mudrost boanska nek blaga uvarom uini jezik
Latinski, neka ga uzme u najam za vjernoga slugu;5

25

30

35

40

Arbitrio versat nativa vocabula, agitque

Quo vult cumque suos, ceu sponte sequentia, nutus.
Haec clamant, haec saepe iterant, haec damna juventae
Objiciunt. Quae vera licet sint pleraque, non et
Cuncta probem: miscent fanda atque infanda, nec ad
rem
Semper. Nam primum videant, num mollibus annis
Mobilium puerorum animus sit idoneus istis
Praeclaris sophies elementis; deinde referre
Ne renuant, cur sola vetant cognoscere scripta
Romulidum nativo in fonte monentque vicissim
Discere complures et eodem in tempore linguas
Gallorumque Italumque, ipsorum et forte Britannum,
Si dis et placeat, Thracum quoque? Nempe vigent et
Usui erunt omnes, magnae quando modo gentes
His inter sese commissa negotia tractant
Conficiuntque libros et dulcia carmina pangunt.
Esto! sed jungas si prisca recentibus addes
Haud leve sic pretium: quae matrem adjungere natis
Invidia impediat? vulgares inter honore
Fulgeat eximio solidoque perennior aere
Lingua stet, Augusti sonuit quae in Caesaris aula.
Quid terrere j u v a t ? .....................................................

5 Isusovac Francesco Lana Terzi u jednom je svom spisu

1670. iznio ideju o lai koja bi mogla ploviti zrakom upravljana
jedrima i veslima. Damanji ga slijedi u svom spjevu Navis
aeria (Zrani brod). Lana je svom izlaganju priloio sliku, koja
je u bakrorezu reproducirana i u izdanju Damanjieva spjeva.

4 5 ............................... Aut nusquam est, fingere sollers

Quam cuperes, aut haec in lingua inventa Latina est.
Haud potiorem aliam excudes: licet omnia miscens
Rerum elementa sagax imitari Protea cures.
Tu prius in coelo classes innare jubebis
50 Successu meliore expilans scrinia Lanae
Quam voti compos laetere hac dives in arte.
Lingua regat Romana illustres una catervas.
Quae nunc Europen complent suaque acta propagant
Nec sermone omnes nec iisdem vocibus usae,
55 Ipsaque sit, quam dia sibi sapientia jungat
Depositi custodem una fidamque ministram;

564

565

50

55

60

65

70

75

80

On e raznositi sve to Britanci prodorna duha

Ostvare vjeto, druge predvode, sposobnosti umne
Napinju; jedini on e Talijana prodiiti krepost,
Jedini sjajnim svjetlom zaodjeti smjele Francuza
Pothvate, njemakog duha i panjolskog napore silne;
Tako i zemlja koja pod Velikim Medvjedom lei,6
Kao da nije od sunca daleko i Palade sjaja,
Sve to je stvorila vrijedno izloit e opu na korist.
Nije li svima to elja? Zar cijeli taj kutak Evrope,
Konano izmoren takvom raznolikom jezika zbrkom,
Zalud ne ite i tr&ga? Pa eto, tu je rjeenje,
Svima pri ruci: nek opi nam bude Romulov jezik.
Kao to vladae nekad u svijetu svladanom, tako
Neka sad znanosti bude na elu i svim uenjaka
Spisima; neka zvukom, dobrostiv, meusobno zdrui
Narode razne i svaki nek pisani spomenik uva.
Jao! Rijet e da piu o stvarima ozbiljnim tako
Ludujem, ja koji roen i odgojen bjeh onkraj mora
Otroj na ilirskoj hridi? No, hoe li, ti me poui,
Jer snovienja mi moda zaluuju zatravljen mozak;
Ili, po snazi tvog glasa i tvoje vrline, nadodaj
Rijeima tim neki ugled da tako tilac ih moe,
Sud kad ih potkrijepi tvoj, ko neprijeporne primit i
priznat.
Spozna li pak da se branit to n moe, ostavi moje
Pismo u skrovitu mjestu za hranu moljcima zlobnim.
eta d&ktora mudrih da na njeg ustala ne bi.
Ui naulivi svoje, na Midine nalik, da uju
Kako se graanin smije tupoi svojega druga.

60

65

70

75

80

Sola feret, naris quaecumque Britannus acutae

Extudit ingenii sollers intendere nisum
Ante alios; Italum clarabit sola decorem,
Sola acres Gallorum ausus et mentis Hiberae,
Teutonicae et pariter tentamina lumine puro
Vestiet atque dabit supposta trionibus ora
Solis uti a radiis, non Palladis avia luce,
Quae speciosa tulit vitae melioris in usum.
Estne hoc in votis? Europae hoc angulus omnis
Tam varia tandem fessus farragine vocum
Et petit et vestigat inaniter? Ecce repertum
Inque manu est: communis lingua habeatur
Romula et, ut victo quondam regnavit in orbe,
Sic nunc doctrinae atque annalibus una sophorum
Praesit et alma sono gentes conjungat eodem
Inter se varias monumentaque publica servet.
Heus! tu me insanire putes solemnia, scribo
Talia dum natus trans et mare et altus acutis
Illyriae in scopulis? Atqui me corrige, sodes.
Vana movent captam si fors insomnia mentem.
Aut tua quae virtus, quae fama est nominis, adde
His aliquod pondus, quo possint lecta probari
Judicio firmata tuo atque innoxia ferri.
Si vero videas defendi haud posse, relinque
Blattis scripta malis latebrosa in sede voranda.
Ne grex doctorum contra consurgat et aures
Midae cognatas in apertum educere cogat.
Stultitiam ridere volet cum civis amici.

Preveo Josip Torbarim.

* Rusija
566

567

KNJIGA EPIGRAMA

EPIGRAMMATUM LIBER

U SMRT RAJMUNDA KUNIA

IN OBITUM RAYMUNDI CUNICHII

lbius ad tumulum residens unaque Catullus
Cumque ipsis medius flet tua fata Maro.
A
Laurus opacat humum subter, Raymunde, virentem.

lbije7 stoji do groba ti, zajedno s njime je Katul,

Maron8 izmeu njih tvoju oplakuje kob.
A
Zelenu zemlju lovor zasjenjuje, Rajmunde, koji,
5

Jao, Damanji tvoj suzam orosuje vijek.

ivjet e, lovore, mojih od suza e ivjeti, ti pak,
Kuniu, krepou ve dignut nad zvijezda si roj.

Quam tuus, heu, lacrymis usque Zamagna rigat.

Vives, laure, meo vives humore, sed ipse.
Quo pia te virtus sustulit, astra premis.

II

II

U SPOMEN RUDA BOKOVIA, DUBROVANINA,

KOJEGA JE PJESNIK U JAVNOM ZBORU SLAVIO

IN FUNERE ROGERII BOSCOVICHII RHACUSIMI,

QUEM PUBLICE IN CONCIONE LAUDAVERAT

eznatnim, Epidaure, nazivaju tebe i sitnim;

Sitan si, priznajem, ti, ali neznatan ne:
N
Koliko god si ti sitan, pretpostavljam tebe to vie
5

S pravom po zasluzi sve kraljevstvu svakome ja.

Je li to m&gue, pita? Zar nisi ti zaviaj onom
Kraljevstva kojemu sva nisu jo rodila par,
Niti e roditi? Rude koliko nadilazi ljude
Ostale, toliko ti pretjee kraljevstva sva.

arvam te dicunt vilemque, Epidaure, nec esse

Inficior te parvam ipse, sed esse nego
P
Et vilem: quantumvis immo sis mage parva.
Te merito regnis omnibus antefero.
Qui potis hoc, dices? Illius patria nonne e.
Cui non ulla parem regna tulere Virum,
Nulla ferent? Homines idcirco quam anteit omnes
Rogerius, tam regna omnia tute supra es.

7 Rimski elegiar Albije Tibul

Rimski epski pjesnik Publije Vergilije Maron
568

569

III

III

U SMRT SLAVNOGA BENEDIKTA STAYA

IN FUNERE BENEDICTI STAY, VIRI CLARISSIMI

naj je dobri Stay preminuo; Pjesnitvo divno

Njemu i Mudrosti dar slavan su stvorili glas;
O
Silan Descartesov duh i Britanca uenog znanje

tayades bonus ille obiit, cui dia Poesis,

Cui Sophia aeternum condidit alma decus,
S
Cartesii manes et docti magna Britanni,

Veliko stavljaju njeg supro Lukreciju sve;

Zlatnoj po svojoj vrlini i ica nadasve istoi.
Zemljom dok hodae iv, bozima podoban bje.
Dubravo, tuguj: u mMo je godina trei ti otet
Slavljenik. Kada e, oh, takvoga roditi vijek!

IV

IV

O PLAVICE . . .

ALLEGORIA PATRIAE
BELLO CIRCUM INGRUENTE

o ma mila,
O plavice,
Ka strahoa zle godine

ara mihi, ah, navis, nigri qui turbinis horror

Te captam in medio tam male dirus agit?
C
Tu procul a nimbis secura per aequora nabas

Sad nadmene sred puine

Eto je tebe, vaj, zanila?

(5)

Quem scita objiciunt vati, Epicure, tuo,

Aurea quem virtus ac puri ante omnia mores
Vivum etiam in terris dis similem dederant.
Luge, Epidaure: annis tibi paucis tertia rapta
Fama est. Heu, quando saecla parem referent!

U tiini mirna truda

Prije slobodna plovila si
I malahna er bila si
Vjetar blagijeh bij razbluda.

10

Tvardi sjever sad te stite,

Pro njim silni Jug ustaje,
Kruu stijene na sve kraje.
Gdi e nai zaklonite?

15

Vinji (pokli je bez obrane,

Niti obranu uf at smijem),
Daj od vila da sasvijem
Priklopjena ne ostane.
Preveo Jakov Betondi

Parvula, lascivis delicium zephyris.

Nunc aquilo atque auster conversis viribus urgent,
Circum et stant cautes, portus et omnis abest.
Di superi (quid enim tanto in dicrimine restat?),
Vos facite, hoc fugiat semisepulta malum.

* God. 1787. umro je Bokovi, 1794. Kuni, 1801. Stay.

570

571

O PUCANJU MUARA NA DAN SV. VLAHA

DE EXPLOSIONE TORMENTORUM IN FESTO

SANCTI BLASII

veti moj Vlaho, ono to ini, da pbasti tebe.

Ovaj veseli puk, drago je, 6d srca sve.
S
Ali to tutnjavom trijesak neprestanom udara ui,
5

(Moje mi nekakav gnoj spopade u zao as),

Nedrago najvie meni je stoga to znam da ni tebi
Ugodan nije taj lom, niti je zabavan ba.
Molitve smjerne su drae; upuujem ovu ja tebi:
Neka outi taj puk nid kugom svetu ti mo.

lasi sanote, tuo laetus dat quidquid honori

Hic populus, charam est id proprie ex animo.
B
Sed quod continuo tonitru fragor intonat aures.
5

Quas mi nescio quis pessimus humor habet,

Ingratum est, fateor, praesertim quum tibi credam
Esse nec id charum, nec nimium volupe.
Votam agis supplexque animus placet; haec tibi dono.
Sentiat et sanctam tu face pestis opem.

VI
VI

O NAPADNOJ GNUSOBI NEKOGA KVINTA

DE QUINTI CUJUSDAM INSIGNI SPURCITIA

ogledaj Kvinta gdje stupa: ta reko bi da mu, dok
koso
PPetama
gazi po tlu, golijeni savija rak.
5

Pogledaj njega dok sjedi: iko aba pred porod se ini

Koja napinje svoj svaki raskreen ud.
Pogledaj njega kad spava: ko magarac gromko to
reve,
Straan iz usta mu um stalno provaljuje van.
Ipak je ena mu lijepa i draesna njemu su djeca:
Zbog toga tako je to, bolje da iskoi rug.

572

spice vadentem Quintum: sua crura recurvat

Cancer uti, obliquo dum sola calce terit.
A
Aspice sidentem: partu vicina videtur
5

Rana, ubi distortis nititur articulis.

Aspice sopitum: rugitus qualis asello est,
Horrendum eructans murmur ab ore ciet.
Et tamen illi uxor bella est natique venusti:
Hoc fit, uti melius nequitia emineat.

573

VII

VII

DE SUA ODYSSEA AD ILIADEM CUNICHIANAM

PJESNIK KUNIEVOJ ILIJADI O SVOJOJ ODISEJI

ee u sjaju ve sama obilazit latinske grade:
Dnigu, IVtjado, sad sestrica trai si svud.10
Ruku bojaljivoj prui, od tvanja obijesna dinog
Nemoj uskratiti glas mojoj Odiseji ti.
Prva i bolja si: kao to ona ti ustupa, manja.
Mjesta prvoga ast. Kuniu ustupam ja.

Latias ito florens jam sola per urbes,

Ilias: en sociam quaerit ubique soror.
NDaontimidae
dextram, nec cultu elata superbo

VIII

VIII

PJESNIK 0 SEBI I 0 SVOJIM PJESMAMA

DE SE IPSO SUISQUE CARMINIBUS

osta sam pjevao: zvuna je najprije nastala Jeka,

Zatim je zrani na put letei izaslan un;
Poslije usudih se pisat o lutanju s Itake mua,
Prevest u latinski glas starca Hezloda rije;
Sicilski labui11 tad se na um Aretuze ustresu,
Prhnue plaho u l&k Hamadrijada roj.
Mnogo jo pjesama spjevah o mnogim stvarima koje
Sretna mi nanese kob ili ih Talija da.
Ostarjeli sad: i dok slatke aganipske12 ostavljam vode,
Tihim se korakom cm Parke ve primie lik.

at lusi: primum dicta est resonabilis Echo,

Dein emissa vias cymba per aerias;
SPost
Ithaci longos ausus describere cursus

10

Nomen Odysseae noscere saeva neges.

Tu prior es meliorque: utque est me cedere dignum
Cunichio, cedit sic minor ista tibi.

10

Et Latio Ascraei reddere dicta senis;

Tum Siculi pavere Arethusae ad murmur olores
Et statuere leves inter Hamadryadas.
Multa etiam multis de rebus carmina finxi.
Quae fors cumque tulit, quaeque Thalia dabat.
Nunc senui: dulces linquendi Aganippidos haustus,
Jam propior tacito Parca stat atra pede.

Osim 4. epigrama, sve preveo Josip Torbarina

10 Ovim je epigramom, na str. XXXVI. Uvoda pred svojim
prijevodom Odiseje (1777) odgovorio na epigram, kojim je Ku
ni, najavljujui ga, nazvao Damanjiev prijevod pulcra soror
(lijepa sestra) svoje Ilijade (1776).
11 U svakom od pet stihova pjesnik se, po vremenskom sli
jedu, sjea svojih glavnih djela: spjevova Echo i Navis aeria,
prijevoda Homerove Odiseje, prijevoda Heziodovih epova, pri
jevoda Teokritovih Idila.
12 Aganipa je u grkoj mitologiji izvor na Helikonu, po
sveen Muzama; njegova voda daje pjesnicima nadahnue.
574

575

10

15

20

25

E L E G I JE

ELEGIAE

DJEVICI, NAKON BLAGOVIJESTI

AD VIRGINEM, COELESTI NUNCIO ACCEPTO

i koji prilazi skruen donesi tamjan; vi drugi,

Bezboni, idite, svet smjesta napustite kraj!
T
Eto, iz zlatnoga dvora nebesa zvjezdanih ide

ades, fer thura pius: vos ite profani.

Quisquis
Ite et sacratis cedite limitibus.

Aneo Boji (ve lepet mu krila znam,

Ve mu ambrozijsku kosu prepoznajem, dobro to
vidim)
Blistavu nogu u taj, radostan, polae dom.
Ue ve: Djevice, kakve li onije vijesti, to ree?
Tebi bojaljivoj grud dre kao da duh
Nemiran uzdahe vabi iz nje! Ah, zato ti tunoj
Taj djevianski ruj snjean obasjava lik?
emu toliki strah, zar cmi plae te glasi
Zbunjenu? Jamano on radosnu ddnese vijest;
Vjernima veseli bozi objavljuju radosne vijesti:
Sretnom te nazva jer svet u tebi zaet je rod,
Sretnom izmeu majki te nazva i jedinom koju
Zavolje vie od svih isti svemogui Bog.
Tog li se. Djevice, boji i strepi od imena majke?
Slobodno neka ti strah uzburkan napusti duh.
Majka e Djevica bit, roditeljicom jerbo je sebi
Tebe izabrao Bog Svevinji; zar te je strah
Da ti ne usahne cvijet djevianstva? Nasuprot, sve vie
Dahom boanstva e on istiji, vrsniji sjat!
Objave proroka drevnih dozivaju u pamet, eto.
Djevojko nevina, svih majki u tebi ast
Onu prepoznajem, onu Junakinju Bog koju plodnom
Uini; 6d toga to moe radosnije bit?
576

10

15

20

25

Siderei en rutila coeli venit ales ab arce

Numinis (alarum nosco ego jam sonitum,
Ambosios nosco crines, nec fallor) et ista
Fulgentem laetus ponit in aede pedem.
Jam subiit: quid, Virgo, tulit, quae verba loquutus?
Me miserum, trepido pectore sollicita
Turbatae similis suspiras! Cur ita spargis
Virgineo niveas moesta rubore genas?
Qui timor hic tantus, quae tristia nuncia terrent
Attonitam? Certe gaudia laeta tulit,
Laeta piis hilares portendunt gaudia Divi:
Felicem diae germine te sobolis,
Felicem matres inter te dixit et unam
Cunctis omnipotens quam Pater antetulit.
Idne times, Virgo, materno et nomine palles?
Ah, istum trepido pone metum ex animo.
Mater eris, sed Virgo simul: Deus ipse parentem
Te sibi jam legit maximus, et metues,
Ne tibi virgineus pereat flos, purior imo
Adflatu extiterit numinis ac melior!
En repetens animo priscorum oracula Vatum
In te illud matrum, casta Puella, decus,
Foecundam in te illam divinitus Heroinam
Agnosco, o quidne laetius esse potest?

37 Hrvatski latinisti II

577

30

35

40

45

Sto je poeljnije moglo zadesiti zemlju? O, zdravo.

Ti to si nade nam lu, dionik radosti sve!
Anele, zdravo! Zdravo, ti najvea izmeu keri
Jeseja! Obean ve onaj bit e nam dan.
Bit e, o Djevo, u koji, opasnosti poslije mnogih,
Nakon sramota svih, svaki kad nestane rug
Koji smo, krivi za zloin otaca, podnosili jadno,
Slobodan mi emo ve jarma razrijeiti vrat,
Mi emo Nebu se nadat: po tbi sretnije ljudski
Cijeli sad raa se rod, bolja njemu je kob,
Izgubljen dobiti natrag oekuje ures; ko ena
enski onaj ti in spri nesretni s nas,
Djevice, nebeskog plodna od daha. Ako se stroga
Oglui, lahor e na zavjet raznositi pust,
Propala naa e nada zaronit u Letinu rijeku.
Nitko, ako ne ti, naime, ne moe bol
Na i veliku tugu oduzet: d6 tebe same
Stoji na otkup i spas, 6d tebe zavisi pad.
Ako ne eli, od Eve okrutnija. Mi, nau propast,
Neka dirne te ve ljubav ljudski za rod.
Ovo te majine suze, ovo te roditelj moli:
Zar e i njima ti nadu oduzet u raj?

578

30

35

40

45

Quid magis optandum terris contingere? Salve,

Lux bona, speratae conscia laetitiae!
Salve, Ales! Salve, quot sunt Jesseidas inter,
Maxima! Jam promissa ergo erit illa dies.
Ergo erit, o Virgo, qua post discrimina rerum
Multa, ignominias post tot et opprobria.
Quae misere patrio tulimus pro orimine sontes,
Libera jam dabitur solvere colla jugo,
Jam Coelum sperare: hominum per te genus omne
Nunc melius faustis nascitur auspiciis
Ac decus amissum spondet sibi; tu modo. Virgo,
Elue femineum femina triste scelus.
Aetheria foecunda aura. Si dura resistes,
Irrita per coelum vota ferent zephyri,
Mersaque Lethaeo spes usque innabit in amne.
Haud etenim nostrae tollere tristitiae
Tantillum quisquam potis est, te praeter: ab una
Nostra salus pendet nempe vel interitus.
Exitium ahl nostrum ni vis crudelior Heva,
Humani te jam tangat amor generis.
Hoc matris lacrymae, hoc genitor te poscit: an audes
Hos quoque speratis demere sideribus?

579

II

II

BOICI MIRA

AD PACEM

i koja vee novi u savez neslona srca,

Ne da da vjeiti rat sije silovitu smrt,
T
Zato, o boginjo divna, od nevoljnih bjei zemalja?
5

10

15

20

25

Glavu pomli, oh, daj, krasnu, elizijski stan

Ostavi, boice, glavu pomli; iz vedrih nebesa
Iride arene lik, zlaan to resi ga plat,
Neka ne prestane radost donositi ljudima jadnim:
Mira ti glasnice, oh, vrati se, vrati nam mir!
Vidi da Eumenide, iz stigijskih dvora izaav,
Zameu krvavi rat, mahnit da caruje gnjev;
Vidi da pogubni Mars po svijetu itavom divlja,
Zvjerski, uskovitlan bijes lomi sve, rui u prah!
Jao! Kakav smo zloin poinili protivu tebe,
Te nas, ko estoki val, mui jezoviti rat
Plane i smuena duha? Potedi nas, ve je vrijeme:
Titan je pozlaen svoj konja vatronogih spreg
Proveo peti ve put po zodijaku otkada ete
Vidjesmo kako u boj idu na dumana svog,
Svud, bez marnih teaka, opustjela vidjesmo polja,
Svaki osiroen grad, cijeli mu zatrt je puk.
Mir neka blaeni doe: oh, vrati se, boginjo divna,
Spokoja predragi ti vrati nam iznova dan!
Okolo tebe igre lepraju, smijesi i ale,
Okolo tebe vijek radosti grimizan let
Razuzdan lebdi; tebi u plodnu i raskonu krilu
Zemlja, slikar ko vjet, areni uzgaja cvijet.
Cim ti lijepa i sjajna zlatokosu glavu s nebesa
580

uae nova discordes animos in foedera jungis.

Nec sinis aeterno fervere Marte neces,
Q
Cur adeo miseras refugis. Dea candida, terras?
5

10

15

20

25

Formosum, oh, campis exere ab Elysiis,

Exere, Diva, caput, nec cesset ab aethere puro
Iris in aureola versicolor clamyde
Gaudia ferre aegris mortalibus: o bona Diva,
0 Pax, o Pacis nuncia sancta redi!
Adspicis, ut toto saevit Mars impius orbe,
Ut Stygiis motae sedibus Eumenides
Bella cient bellumque ferunt, furor iraque regnat,
Omniaque immani turbine fracta labant!
Quod tantum heu! crimen tibi nos admisimus, aut quid
Tantis nos belli fluctibus exagitas
Plorantesque vagosque animi? Jam parcere tempus:
Jam quintum ignipedes aureus egit equos
Signifero Titan in calle, ex quo incita contra
Agmina in adversas vidimus ire acies,
Vidimus et raptis viduos cultoribus agros
Oppidaque extinctis civibus orba suis.
Jam veniat Pax fausta: redi, o pulcherrima Divum,
Atque iterum terris otia cara refer!
Te circum lususque volant risusque jocique.
Te circum pennis gaudia purpureis
Luxuriant semper, tibi pictor daedala tellus
Foecundo flores educat in gremio.
Nam simul auricomum ostendis caput aethere, spicas
581

30

35

Pomoli drei pun klasova snjeani skut.

Odmah se ugodan miris po mjestima razlije svima,
Cijeli zapljuskuje kraj nid kim Amfitrita bdi,
I ko to nekad u gori obilate vodama Ide
Jupiter zadrhta sav ene na dolazak brz,
Mnogo se divei kosi mirisavoj, lika milini,
Jasno pokazuju jak velike radosti znak,
Tako se raduje zemlja, sad Cerera pohodi polja,
Veseo likuje Bakh, glavu mu lijepu list
Loze obavija, pastir svom poslu se radostan vraa.
Vode romonit uz tok njegov se razlijee pjev.

582

30

35

Pulchra tenens nivea nobilis in tunica,

Continuo suavis, qua tenditur Amphitrite,
Omnia diffusus per loca serpit odor.
Quo subito irriguae ceu quondam in montibus Idae
Conjugis adventu Jupiter exiluit,
Fragrantesque comas miratus et oris honorem
Certa dedit magnae pignora laetitiae:
Excita laetatur tellus, Ceres arva revisit.
Pampinea in pulchro serta gerens capite
Bacchus ovat, laetus redit ad sua munera pastor
Et canit ad rivum lene sonantis aquae.

583

III

III

RAJMUNDU KUNIU,
SVOM BIVEM UITELJU

AD RAYMUNDUM CUNICHIUM,
SUUM OLIM MAGISTRUM

jubav za slavom prvake je pjesnika, odline ljude.

L
Mudri Paladin skup, zbor to Apolon ga zna,
Tjerala otrim da umom istrauju Naravi tajne.
5

10

Ueni da ih u spjev sloe, izdadu na svijet;

Ista ta ljubav, jer voli da s najviim najnie zdrui.
Lui sjedinivi sve opi da raspiri ar,
Mene je. Rajmunde moj, takoer potikla da traim
Lovorom bogati Pind, u njem da lovim ja lov
Te da ti poaljem, priprost i sirov ma kako on bio,
Uhvaen tamo moj plijen, skroman nekakav spjev
Koji o Jeki ti pria med stijenama skrivenoj pustim.

Meni naime ni lovor, ni pijerijski vir Hipokrene,

Muze, ni krilati konj,13 koji Gorgone je plod.
Nita ba nisu pomogli, nit uope pomoi mogu,
15
Ako li ne bude ti vjeran na putu mi drug.
Vodi u aonska brda. Po tvojem sam idui tragu
Nogom drhtavom tvrd kuao svladati put,
Puze polako u gbre na beotski Pamas, do spilja
Nimfa, kojima sve pjesmom odjekuje stan.
20 Tko e me eljna u Muza dovesti zanesenu drubu?
Gdje je, o, Helikon drag, svetih gdje rijeka je
tijek!
13
Pegaz, krilati konj Muza u grkoj mitologiji; tek se u
novije doba poeo smatrati konjem pjesnika, na komu se oni
u nadahnuu uzdiu, jer je na mjestu brda Helikona, gdje je
Pegaz udario kopitom, izbio izvor Hipokrena, ija voda umjet
niki nadahnjuje.
584

cuncta ingenio Naturae arcana sagaci

QuiScrutari
et doctis prodere carminibus
5

10

15

20

Primores egit vatum, praestantia coetus

Palladii et coetus lumina Apollinei,
Idem, quando imos summis adjungere gaudet
Urereque admotis cuncta solet faculis,
Idem laudis amor me me, Raymunde, coegit
Errantem in Pindi vertice laurigero
Venari captamque istuc tibi mittere nostram,
Quamquam erat agrestis, quamquam erat horridula.
Nescio quam solis latitantem in rupibus Echo.
Nam neque me laurus, nec Pieria Hippocrene,
Non Musae, ac soboles Gorgonos ales equus
Aut quidquam juvere, juvare aut denique possent,
Ni mihi tute fores duxque comesque viae
Aonas in montes. Tua per vestigia durum
Conabar tremulis vincere iter pedibus
Paullatim adrepens ad Hyanteum Parnassum
Antraque Nympharum garrula carminibus.
O antra! o Helicon! o flumina sancta! quis inter
Musarum sistant me cupidum thyasos?
585

25

Tko e mi lovorom elo ovjenati pamaskim? Muze,

Nek me zagdvori drug koji mi stoji uz bok,
Draeg od kojega meni ni vrednijeg nema, od kojeg
Nitko drugi ni vam miliji n moe bit;
Primite mene koji pristupih na prag vaih dvora.
Meni kastklijski va kosu nek ovije list!
Preveo

586

25

Lauro quis frontem cingat Parnasside? Vos o

Hunc per ego, Musae, deprecor, hunc comitem.
Qui lateri adsistit, quo non mihi carior alter,
Quo nusquam vobis alter amabilior.
Accipite ingressum me vestrae in limina sedis
En mihi Castalia cingite fronde comas.

Josip T orbarim .

587

NAVIS

LETEI BROD

AERIA

I
<UVOD>
ako vjetrima moe i veslima gonjena laa
Zranom po prostoru plovit, umijeem kojim
se moe
Ravnat nebesima silnim, po latinskim mjestima
pjesmom
Prvi objavit u ja. Po srednjim poljima godi
Lebdjeti providnog zraka, uzletjet i lutat po neba
Besputnom kraju, povrh stijena Parnasa, povrh
Vrhova strmih. Moj pothvat nadahni, Uranijo divna!
Ako je Palada mogla sagraditi prvi brod Argo,
Koji se drznu preplovit neistraen val sve do ma
Kolhide, boice, ti sagradi drugi sad Argo
Koji e znati oblijetat po golemom neba prostranstvu.
Mene poui u novom umijeu, objasni mi novi
Zakon i uzdune sile! Toliko e vea ti slava
Biti koliko e ova nadvisiti druge sve lae,
Koliko visoki Olimp nadilazi duboko more.
Marine,1415ti to si moje po zasluzi dionik slave,
Aonskim Muza umijeem oplemenjen, pomo mi prui.
Nemoj ti prezreti ovaj moj trud, makar neznatan Ibio.
Marku1 ve pjesmom otkupih svoj dug: ovo moje nek
djelo
Pone sada za tebe, u cvjetnom ve kraju kad stoje
Otprti hramovi Muza, a s visokog Pinda zaludu
Ne gleda blagi Apolon u mene koji ga sluam.

10

15

20

ua valeat remis et vento concita puppis

Nare per aerios traotus, quanam aethere in alto
Q
Arte regi, Latias cantu vulgare per urbes
5

10

15

20

Primus ego incipiam. Longe juvat aeris ire

Per medios liquidi campos, juvat invia ferri
In loca subvectum rupes atque ardua supra
Culmina Parnassi, nostris modo candida coeptis
Uranie adspires. Primam si condidit Argo
Per non tentatos ausam decurrere fluctus
Colchidos ad fines Pallas; tu nunc, dea, conde
Argo aliam, latas caeli volitare per oras
Quae sciat, atque novas artes, nova foedera rerum
Aeriasque doce vires! Tua gloria tanto
Major erit, puppes quantum super iverit omnes
Haec alias, quantum maria ima excedit Olympus.
Tuque adeo nostrae merito pars altera famae.
Huc ades Aonias Musarum exculte per artes.
Ac tenuem quamvis curam ne sperne. Marine!
Debita jam Marco persolvi carmina: nostrum
Hoc tibi surgat opus, quando florentibus oris
Pieridum jam templa patent, nec mitis Apollo
Audentem frustra Pindo me spectat ab alto.

14 Damanjiev brat, komu je ovo djelo posveeno

15 Damanjiev brat, kojemu je bio posveen prvi spjev
Echo (Jeka)
588

589

II

II
(KOLUMBO OTKRIVA AMERIKU)
to duboki hrabro Ocan
i srdi se jer mu panjolci jo zavlae
TkoGledaje onaj
nadu,
Preziru novim da svijetom zavladaju, preko mijena
Godinjih doba i sunca i preko poznatih zvijezda?
5 Mua prepoznajem vrlog iz Genove, poznam gojenca
Rimske vrline. Nimfe vi italske, dajte vijence
Lovora svjeega, dajte lijera prebijelih pune
Koare: njegova vjeno e ivjeti dika i slava
Morskih dok valova bude i otvoren dokle god stoji
10 Put do u zemlje gdje Febo od jarma svoj ispree
dvopreg.
Koliko muka i koje sve promjene sree pretrpje
Dok se od panjolskih ala opratao! Kakve tegobe
Pbdnije, kakve oluje na moru i burnim pod nebom
Prvi razmataju jedra u smjeru jo novih zemalja!
15 Njega zacijio ne nadbi ni Hraklo progonjen mrnjom
Ljute Junone, ni onaj Odisej lukavi, prem je,
Nakon obaranja kula sagorjele Troje, toliko
Godina proveo ganjan po zemljama svim nairbko
I po morima pustim tumarao vrSmena dugo.
20 Hrabrost Kolumbova silna sve prepreke savlada ipak,
eljene dotaknu ale, gdje none Veemjaa zvijezda
Kresove pali, a drugo se zvijee sjajnije blista
Onda kad u nas Febo sa spregom dahtavom ari;
Priveza lau za brijeg zlatonosni, mora boanstvu
25 rtvu prinese, zavjet svoj ispunjen videi. Kubu
Spazi i narod od ilda i velika podviga zbunjen.
Preavi golem Ocean u. jednom i h drugom smjeru,
S brodovljem, pobjednik moni, u panjolsku vraa se
zemlju,
Ddtada nevien plijen iz stranoga donosi svijeta,
30 Hvali otkriveno blago, opisuje raskona mjesta,
Govori plodnoj o zemlji, dragbcjenim bogatoj zlatom.
Odatle hitro po cijeloj Evropi rasprostranjen leti
Glas da je etvrti dio svijeta otkriven, Ocean
590

ille autem fidentior, altum

Quisnam
Oceanum qui spectat et indignatur Iberos
5

10

15

20

25

30

Spem trahere ac regna alterius contemnere mundi

Trans anni solisque vias et sidera nota?
Magnanimum nosco Ligurem, virtutis alumnum
Nosco Italae. Viridi date serta recentia lauro,
Ausoniae Nymphae, calathis date candida plenis
Lilia: semper honos, semper stet fama sepulti,
Oceani dum fluctus erit, dum semita ad oras
Pervia, Phoebus ubi solvit temone jugales.
O quas ille vices et quanta pericula passus,
Litore ab Hispano dum solveret! Aspera rerum
Quae tulit et quantas pelagi caelique procellas
Primus ad ignotas intendens carbasa terras!
Non certe Alcides odiis agitatus iniquae
Junonis, non ipse vafer se praeferat illi
Laerta satus, incensae post diruta Troiae
Pergama tam multos quamvis expleverit annos
Omnibus et terris et late fluctibus actus.
Virtus multa viri vicit tamen omnia et oras
Vectus ad optatas, ubi nos quum Phoebus anhelis
Adflat equis, vesper nocturnos excitat ignes
Atque alia effulget stellis majoribus arctos,
Dis pelagi, aurifero religata in litore puppi,
Dona tulit voti compos Cubaque potitus,
Gentibus attonitis monstro atque ingentibus ausis.
Quin et jam menso Oceano rursusque remenso,
Victor ad Hispanos remeans cum classe Penates
Ante invisa refert peregrino munera ab orbe
Inventasque ostentat opes cultusque locorum
Edocet atque auro dites atque ubere glebas.
Hinc subito Europen late vulgata per omnem
Fama volat veterem quarta crevisse reperta
591

35

40

Pokoren, stari da svijet preko posljednjih zvijezda

nebeskih
Raste; sretni tamo da narodi kraljevstva sretna
Dre, da potoci zlatom i dragim kamenjem teku,
Drugo kamenje drago da slobodno lei po gorju,
Dolju i umi bez svakog uvara, da jo pored toga
Ulja skupocjena ondje s mirisavih cure stabala.
udnja sad ljude sve, navedene tim pothvatom prvim.
Potie nova carstva da trae: uvita ona
Jeziva, sav onaj strah, u laki ishlapie uzduh,
Ko to iezava noi tajnovite varljiva mora.

35

40

Parte orbem, Oceano edomito, trans ultima caeli

Sidera; felices illic felicia gentes
Regna tenere, aurum rivis fluere atque adamantas
Gemmarumque alias nullo custode jacere
Per juga, per saltus et sylvas, unde superne
Balsama odorato manant sudantia ligno.
Ergo omnes ardor stimulat nova quaerere regna
Auspiciis actos tantis: timor omnis et illa
Formidata leves jam monstra abiere per auras.
Falsa velut tacitae fugiunt insomnia noctis.

III

III

<PJESNIK NAGOVARA BOKOVICA DA PUTUJE

U AMERIKU)
eu tim e pucima ti ko ljubimac
M
Palade najvei, Rude, Uranije ponos i slava.
Ako podnese put preko negostoljubivog mora,
5

10

15

Gledati Veneru sjajnu1na zvjezdanu, iroku nebu,

Pojavi kad se malena pod velikim kolutom sunca.
Prolaz dok potraje njezin i sve dok ne odmakne dalje,
Febov napustivi sjaj, dobrdhotna neka nebesa
Blistaju jasnom vedrinom i lagani Zefiri neka,
Treptei krilima, oblak rastjeruju! Ah, nek ti nada
Varava trud ne omete i nek te ne prevari opet
eljna, ah, ko to te nekad izigrala ljuto u gradu
Mleana, Jadranskog mora na alu, kad plovio ti si
Mrski u Bospor i rune Propntide visoke kule.
Poi, diko ti naa, oh, poi kamo te vue
Priroen nagon za znanjem: bez slave se vratiti nee.
Kakav god bio ishod!

uas nempe inter tu maxima cura

Palladis, Uranies et honos et fama Rogeri,
Q
Si freta sustineas longe tot inhospita obire.
5

10

15

Incedet magno solis quum parva sub orbe,

Sideream Venerem lato spectabis Olympo.
0 tibi, dumque subit dumque ipsa egressa relinquit
Lampada Phoebeam, caelo lux alma sereno
Fulgeat et faciles Zephyri plaudentibus alis
Disjiciant nubes! Ah, te ne eludat inani
Spe labor, ah! cupidum rursum ne fallat, in urbe
Ceu Veneta quondam Adriacas male lusit ad oras,
Bosphoron invisum foedaeque Propontidos arces
Cum peteres. I, docta rapit quo innata cupido,
I, decus o nostrum: non tu sine laude redibis,
Quo res cumque cadat!

16 To mu zbog zadravanja u Mlecima (v. st. 1112)

nije uspjelo prije nekoliko godina, 1761. u Carigradu. Damanjieva dobra elja nee se ni ovaj put ispuniti: Bokovi nee
nikada otputovati u Kalifomiju!
592

38

Hrvatski latinisti II

593

IV

IV

<POZDRAV DUBROVNIKU)
da ste mi zdravo, o mjesta gdje prebiva Febo!
O petJednom
tko pogleda vas, nit Trakiju nee
s visina
5

Gledat nit ilirski kraj to na alu jadranskom blista.

Premda se Orfejem izmarskim ponosno hvasta, nek ona
Pokae, moe li, znane daleko tvre mog Grada!
Zdravo, ti draga domajo! U Lacij blaeni plovim
Bespuem, cijeli ko pobjednik proavi svijet; ako
dar ti
Masline elidske ne dam, bar hitim da pribavim tebi
Spleten od brljana i od lovorike pamaske vijenac.

alvete o iterum Phoebo loca culta! Quis alto

Post haec aut Thracen aut jam despectet ab axe,
S
Illyris Adriaco ridet qua litore, terram.
5

Nobilis Ismario quamquam illa superbiat Orpheo,

Haec patriae notas longe mihi praeferat arces?
O patria, o mihi cara, vale! Feror avius almum
In Latium toto peragrato victor ab orbe.
Si non Eleae properans tibi mimus olivae,
Ast hedera et lauro mixtum Parnasside sertum.

Preveo Josip Torbarina

594

595

UZ G U N D U L I C E V A O S M A N A )

( EX G U N D U L A E O S M A N A I D E
TRANSLATIO)

<POUE PREKRIVENO LEINAMA TURAKA)

<CAMPUS CADAVERIBUS TURCARUM OPERTUS)
roz gomile turskijeh kosti
jae paa i naprijeda
P
od bolesti i od alosti
zavre rijei pla mu ne da.
Ali vele hua je muka
ku vienje ve mu dava
(5) od skorenijeh susijeh ruka
i od usahlijeh crnijeh glava.

esto cijela jo telesa,

sleena u krvi i smrznuta,
nastupaju s konjem splesa
sjemo-tamo priko puta.
<10)

Mnokrat mu se konj poplai,

puha, ra, strepje u sebi:
konj ga i konjik mrtav strai
priko koga pro mu je trijebi;

pae mnokrat nae skoi

ci namjere tune toli,
(15) on za milos zae oi
i suzami lice poli.
Na svakas ga uspomena
s mnozijeh mjesta gore cvijelja:
od roaka ondi ubijena,
a ovdi od mila prijatelja.
596

10

TT't jam inter cumulos aggestae stragis et ossa

Othmanidum dux fertur equo: cura atra dolorque
Stant lateri comites, nec luctu effingere vocem
Nec datur ad gemitus tristes via. Namque revulsa
Brachiaque ex umero rigidis arentia fibris
Et capita informi tabo nigrantia spectans
Horrescit magis atque magis. Quam saepe coactus
Quadrupetante putres gressu male proterit artus
Per medios molitus iter! Quam saepe resistens
Acer equus refugitque horrens et naribus auras
E patulis efflans frem itu sonat et vomit ignem
Fumifero sudore madens, dum saltibus ipsos
Supra et equos equitesque una glomerantibus instat?
Quid ductor? Visu misero turbatus et horrens

15

Avertit nequidquam oculos et lumina claudens

Uda rigat laorymis late manantibus ora
Curarumque aestu magno torquetur in horas
Acrius, aut consaguineos sibi funere raptos
Aut cari memorans confossum pectus amici.
597

(20)

I zasve to raan se uzmie,

jer je usiljen putujui
onijem istijem kih narie
konjskim stupom kosti tui.

20

Ah, jaoh, sasma teka jada!

Ah nevolje bez izgleda!
(25) Plee onijeh mrtvijeh sada
kih najvee ivijeh gleda.

25

Put mrzei tako tjera

vas dan, svu no bez umora,
ali vee kraj Nestera
tridesta mu svanu zora.
O sm an,

598

30

Jamque etiam cuperet frustra divertere calle

Et longe preparare alio: vetat invia cursu
Semita et albentes sparsis late ossibus agri;
Nunc haec, nunc illa insultans quatit ungula cornu.
Heu, quid in adversis rebus crudelius umquam
Esse recordanti poterat vultusque suorum
Fortunasque usumque olim, quos laedere passim
Cogitur invitus? Sic tota nocte dieque
Invisum properabat iter, dum constitit undas
Ad Tanais, roseo cum tertia fulsit ab ortu
Post decimam lux alma etc. etc.

V 2156

599

PARAFRAZA

ILIRSKE

IDILE

PARAPHRASIS

(RADONJA VLADISLAVA MENETIA)

Corydon, Corydon miserande, jugalia vincla

H eu,I propera
ac dominam jam nunc in teota
superbam

600

ILLYRICI

(VLADISLAVI MENTII RADOGNA)

ele bijedni, ah Radonja,

i po se udomi,
L
ter podloi snagu i mlados
oholoj momi!
Bolje ti je niz klisuru
i vrat si ulomit,
neg s ovakom hudom momom
tuan se udomit.
Jutros netom zora prasnu,
10
nadvor me istjera
ma Milava, huda laa,
kleta joj namjera!
(10) velei mi: Poi na teg,
radi o koristi,
15 sulj privraa, gradi mee,
potoke isti.
Ali misli u lonici
vazdan poivat?
Za mo hranit enu i djecu,
20
trjeba je dobivat.
Ja joj rekoh: Prije neg ruam,
ne idoh ni pedi.
(20) Odgovori: Dobio si ga,
hodi, zasjedi.
25 Ter s kudjeljom na me skoi,
brade se uhiti,
Po mi s oi sad otole,
poe vapiti,
malovrijedni zloesnjae,

IDYLLII

10

15

20

Duc age, cui robur subdas viridemque juventam.

Aeriae certe satius de vertice rupis
Frangere cervicem fuerat quam tale subire
Servitium et dirae miserum succumbere pesti.
Vix radiis mane hoc primis eruperat Eos,
Cum subito exturbat foribus me nempe Lycoris
Egregia, infausto mihi ducta has omine in aedes,
Vociferans: Quid stas ignavo o pectore, lucra
Nec sequeris? Tempus nunc rastris frangere glebas.
Nunc fossas purgare manu, nunc saxa parare.
Camporum in pluvias munimen. Siccine lentus
Posse putas totas recubantem ducere luces,
Natorum quin cura agitet, quin conjugis ulla
Sollicitum? Fanti cui talia Non ego dixi
Prorepam vel tantillum, nisi membra refectus
Ante aliquid gustem, minitans licet omnia tentes.
Subridens ast illa Adside huc inquit habebis
Quae petis et meritus porro es. Dein improba rapta.
Quae lateri precincta, colu barbaque prehensum
Me contra insiliit clamans: Hinc te ocyus aufer,
O pigri ingluvies ventris. Di, perdite lucem
601

30

35

proklet as bio
koji me je, zbuenjae,
na te nanio!
I tako se rasrena
na me izbei
da ne umijeh joj izustit
najmanje rijei.

Mladoenje koji mome

na stan vodite,
od Radonje i Milave
40
izgled uzmite.
(30) Ne dajte se kako kljuse
za nos voditi,
da vas pleu, da vas prte,
i ponu biti,
45 neg na vrijeme oprite se,
er tko se opire,
kudjelju mu ena nosi,
a on akire.

25

30

Ingratam, quae me primum tibi junxit inerti!

Haec dicens irata oculos ita torsit, ut olli
Hiscere non ausus quidquam sim
Vos autem, o juvenes, queis mens est ducere sponsas.
Discite ab exemplo, Corydon unaque Lycoris
Sint speculum: non calce teri, non verbera ferre,
Non ceu muta trahi proscissa animantia nare
Vos sinite, at pugnate statim atque obsistite in ipso
Principio, dum tempus adest. Quicumque repugnat,
Huic uxor contenta colu sua pensa resolvet.
Ille suo indutus braccas haud cedet honore.

Raonja, st. 136 i 157168

602

603

HOMEROVA ODISEJA
IZRAENA U LATINSKIM STIHOVIMA

HOMERI O D Y S S E A
LATINIS VERSIBUS EXPRESSA

<ZAZIV MUZE)
junaku mi kazuj, o Muzo, o prometnom onom.
Koji se mnogo naluto razorivi presvetu Troju;
Gradove ljudi mnogih on vidje i ud im spozna,
t mnoge na moru jade pretrpje ii srcu svojem
Za duu svoju se bore i povratak svojih drugova.
Ali ni tako drugova on ne spase, ako i elje,
Jer smrt naoe sami zbog svojega drskoga grijeha
Jesti idui stado, luaci, Hiperiona
Helija, koji je dan za povratak uzeo njima.
I nama, Zeusova keri, pripovjedi o tome svemu!

10

10

II

"A K usa, virum memora, varium qui pectore versans.

IVI. Ingenium erravit longum post eruta Trojae
Pergama. Multorum mores inspexit et urbes
Ille hominum, multa et pelagi mala passus in undis,
Dum sibi, dum sociis reditum molitur, at illos
Providus haud valuit nigro subducere leto;
Nam culpa periere sua, dementibus ausis
Aggressi niveos Solis violare juvencos,
Quos propter vetuit reditu deus ipse potiri.
Ergo harum et nobis da rerum evolvere partem,
Diva, precor, magni Jovis o pulcherrima proles.

II

(POLIFEM)
Subitoque ardentia rursum
H aecVinaCyclops.
dedi ter sponte ferens, terque impiger hausit

ee mi, i ja mu opet podadem arkastog vina;

Triput donesem i dadem, i triput ispije luov.
R
A kad je Kiklopu vino osvojilo bilo ve pamet,
5

Onda mu ove ja progovorim ljubazne rijei:

'Kada me, Kiklope, pita, za moje glasito ime.
Rei u, a ti dar mi po svojem daj obeanju.
Moje je ime Nitko, i otac i mati mene
Nitko zovu, a Nitko i ostali zovu me druzi.
604

Ille bibens. Jamque ut sensi praecordia circum

Fervere, sic coepi simulato pectore fari:
Quaeris tune meum, Cyclops, cognoscere nomen?
Dicam equidem, promissa tamen sint munera praesto.
Nemo dicor ego; sic pectora fida sodales,
Sic tenerum dici cari voluere parentes.
605

10

15

20

25

30

Tako mu reem, a Kiklop odgovori nemilo meni:

Nitka u posljednjeg pojest od njegovih sviju drugova;
Ostale pojest u prije, od mene dar ti je takav.
Ree i n&uznak padne izvaliv se i legne tako
Na stranu debeli vrat nakriviv, te svesilni zatim
Njega obuzme san; iz drijela mu navali vino
I komadii ljudski; u pjanosti rigae tekoj.
Dotle zapreem kolac pod pepeo gusti, pod njime
Da se ugrije brzo, i drugove hrabriti stanem
Te im govorit, da ne bi uzmaknuo 6d stra ni jedan.
A kad se maslinov kolac zapaliti ae u ognju,
Ako je i bio zelen, i strano kada se usja.
Onda ga blie iz ognja izvuem, a drugovi moji
Okolo stanu, i bog nas slobodom naahne veljom.
Oni maslinov kolac otrljati uzmu iz ognja,
Pa ga u oko njemu zabou, a ja se ozgo
Uprem i kcam zavrtim, ko gredu da tkogod laenu
Stane buiti svrdlom, a drugi remenom ozdo
S obje zaokrue strane, i jednako vrti se svrdlo:
Tako u oko onom zavrtimo usjali iljak.
Kolac se kree, a krvoa potee topla po njmu.
Jara Kiklopu kanje i obrve paliti stane,
Zjenica gorjeti pone, a ilice pite od ognja.

Vix ego finieram, quum saeva fervidus ira:

Ultimus ergo inquit tu Nemo vorabere caros
Post socios, dignumque feres hoc hospite munus.
Dixit et immenso jacuit resupinus in antro
Inflexa cervice solo; tum pectora somno
Victa dedit patuloque eructans gutture frusta
15 Evomuit vino et sanie commixta cruenta.
Ast ego ferventi vectem candescere feci
Sub cinere et dictis socios hortatus amicis
Ultro animos acui, ne quis mihi cederet auso
Territus. Hinc viridis jam jamque arsurus in igne
20 Supposito quum vectis erat circumque rubebat
Torridus, eripui flammis crepitantibus: una
Stant socii, ingentemque animum deus ipse ministrat.
Jamque illi arreptum fixere in lumine torrem
Cuspide candenti, super ipse at rectus acutum
25 Undique versabam telum. Ceu robora navis
Quum terebrant, alius premit instans vertice summo.
Hinc atque hinc alii torquent utrinque tenentes
Lora manu adnixi subter, circumque rotatu
Volvitur assiduo trepidatque volubile ferrum:
30 Haud secus ardentem defixo in lumine torrem
Versamus. Calido sanguis de vulnere manat,
Hirsutumque supercilium setosaque lucis
Urit claustra vapor media ardescente oorusci
Sede oculi; crepitat flammis jamque intima radix.
10

III
III

<PRVI RAZGOVOR IZMEU ODISEJA I PENELOPE)

ee i sie nato Penlopa iz soba gornjih
U srcu mislei mnogo, bi 1 pitala mua s daleka,
U bi mu odmah glavu poljubila, primila ruke.
Pa kad Penelopa ue prek praga kamenog vee,
Prema Odiseju ona uz ganj se posadi arki
Uz drugi zid, a Odisej uz visoki uz stup sjedi
Strmo gleda i eka, prozboriti hoe 1 mu togod
Snana njegova ena, kad oima ugleda njega.
Ona muae dugo i sjedae, udo je sne,

ic dicens tandem descendit ab altis

Aedibus et vario curarum fluctuat aestu
S
Multa putans animo: dulcemne aggressa maritum

R
5

<506

Eminus inclamet, capiti ferat oscula caro

An potius coram niveos amplexa lacertos?
Postquam autem venit dubiosque in limine gressus
Marmoreo posuit, diversa in parte resedit
Parjetis alterius flammarum exposta nitori
Contra Ithacum. Longa subnixus at ille columna
607

10

15

20

25

Sada bi poznala njega po njegovu obliju jasno.

Sad ga poznala ne bi, jer bijae nuno odjeven.
Grdnu izusti rije Telemah i kae njojzi:
Mati, nemati moja, ej ba si neljupka srca!
to se daleko dri od oca? zato uz njega
Ne sjedne ovdje, razbi'rat i pitati zato li nee?
Drugoj ne bi eni podneslo srce da sjedi
Od mua svojeg daleko, kad zala mnogo pretrpjev
Iza dvadeset ljeta na postojbinu joj doe!
Ali je srce svagda u tebe od kamena tvre.
Mudra Penelopa njemu ovako odgovori na to:
udi se, dijete moje, u grudima mojima srce.
Te ja ne mogu rije izustiti, pitat ne mogu
Niti pogledat mogu u lice. Ako je zbilja
Ovo Odisej i kiii povratio se, jo bolje
Mi se moemo dvoje upoznati, jere imamo
Nas dvoje znakove tajne, za koje n znaju drugi.

10

(10) 15

20

(20) 25

Preveli iz grkog izvornika

Tomo Mareti i Stjepan Ivi
30

608

39

Dejecitque oculos vultuque immobilis haesit

Exspectans, qua voce prior, quibus excita dictis
Incipiat visum jam tandem affarier uxor.
Ipsa diu sine voce stetit turbataque pectus
Obstupuit; noti modo gaudet imagine vultus
Luminibus lustrans tacitis, modo tegmina foeda
Sordentesque videns artus ignara moratur.
Cui tum Telemachus cunctanti turbidus infit:
0 genitrix, mala jam genitrix et robore septa
Indomito, refugis quid patrem aversa neque instas
Heu propior notas audire et reddere voces?
At non sic duro mulier foret altera corde,
Conjugis aut fugeret vultus, qui plurima passus
Bis decimo tandem patriam contingeret anno:
Durius est gelido semper tibi marmore pectus.
Illa autem: Stupor altus habet me, nate, nec ullas
Aut valeo cupido voces expromere ab ore
Aut petere, ipsum etiam nec possum cernere contra.
Quod si verus adest Ithacus, post nosse licebit
Scilicet id melius nos inter, namque tenemus
Nobis certa imis alios fugientia signa.

H rvatski latinisti II

609

URO FERI
GEORGIUS FERRICH
( 1739 -

1820)

uro Feri istakao se kao mnogostran i plodan latinski

pjesnik i kao oduevljen potovalac narodne poezije.
Roen
u Dubrovniku 5. lipnja 1739. u pukoj obitelji,
nakon kolovanja u dubrovakom isusovakom kolegiju stu
dira teologiju i filozofiju u Ilirskom kolegiju u Loretu, oda
kle se vraa kui kao doktor filozofije i svjetovni sveenik.
Sve do smrti stalno je boravio u Dubrovniku. Poslije ukida
nja isusovakog reda predavao je humaniora i poetiku, ali
je ve 1777. napustio nastavniku slubu. Bio je kanonik
mjesnoga kaptola, a nakon smrti posljednjeg dubrovakog
nadbiskupa Nikole Banija imenovan je kapitulamim vika
rom dubrovake dijeceze. Njegov brat Nikola bio je biskup
trebinjsko-mrkanski. Pjesnikim radom poeo se baviti is
tom u zrelijim godinama. Njegov biograf Tomo Kra istie
da je bio ustrajan u poslu i veoma radin te da je dugi niz
godina svakog dana stvarao bar 30 latinskih stihova. Bio je
opore udi i svojeglav, a Kra ga nastoji opravdati i od pri
govora krtosti. Iako je ivio dosta povueno, nagovorio je
Miha Sorkoevia da u svojoj kui osnuje knjievni krug,
koji je i sam posjeivao i na njemu itao svoje pjesnike
sastave. Odlazio je i na knjievne sastanke kod dominikana
ca. Odlino je poznavao latinski, osim toga grki, talijanski,
francuski i poneto engleski, a pjevao je na latinskom i
hrvatskom. Kao vrstan latinski pjesnik postao je lanom
rimske Arkadije. Umro je 13. oujka 1820. u 81. godini ivota.
Na poticaj opata Franje Staya parafrazirao je psalme u
latinskim heksametrima, no Franjin ga brat Benedikt na
govori da heksametre zamijeni lirskim, preteno horacijevskim metrima. U tom novom pjesnikom ruhu objavio je
1791. u Dubrovniku svoj prepjev psalama pod nazivom
Paraphrasis psalmorum poetica.
613

Smatrajui basnu prikladnom knjievnom vrstom za

moralni odgoj mladei, prihvatio se zadatka da u latinskim
stihovima napie zbirku basni, i to na temelju narodnih
poslovica. Svaka je basna imala kao naslov narodnu poslo
vicu prema kojoj je oblikovao njezin sadraj. Zbirku od 113
takvih basni nazvao je Fabulae ab Illyricis adagiis desumptae
(Priice iz proreja slovinskijeh) i izdao 1794. u Dubrov
niku. Vlastite latinske basne prevodio je na hrvatski, tako
er u stihovima. Antun Kaznai objavio je u Srbsko-dalmatinskom magazinu u Zadru 18441847. u Ferievu hrvatskom
prijevodu 32 basne iz te zbirke. Osokoljen uspjehom i po
tican od mnogih, nastavio je taj rad. U rukopisu je ostala
opsena zbirka Adagia Illyricae linguae fabulis explicata
(Proreja jezika slovinskoga priicom istomaena) od est
knjiga s ukupno 346 basni u latinskim stihovima uz paralel
ni hrvatski prijevod. Originalna je Ferieva zamisao da za
podlogu svojih basni uzme narodne poslovice, ali je bio
dosta nespretan u izmiljanju prie kojoj je poslovica imala
posluiti i kao naslov i kao moralna pouka. Osim toga nje
govim basnama nedostaje jednostavnost, tipina za basnu.
Uz taj rad prevodio je i latinskog fabulista Fedra pa je 1813.
izdao u Dubrovniku Fedra, Augustova odsutnjika, priice
Esopove u pjesni slovinske prinesene.
Narodna poezija i folklor predmetom su dviju Ferievih
latinskih poslanica u heksametrima. Proitavi njegovu tis
kanu zbirku basni sastavljenih prema narodnim poslovica
ma, Johannes Miiller, kustos dvorske biblioteke u Beu, po
ticao ga je da se pozabavi i ostalim vrstama narodnog pjes
nikog stvaralatva. Feriev je odgovor Ad clarissimum vi
rum Joannem Miiller epistola (Poslanica slavnome muu
Johannesu Miilleru), tiskana u Dubrovniku 1798. U njoj go
vori o narodnim pjesmama, guslama, plesu u kolu i si. i do
daje u latinskom prijevodu 37 narodnih pjesama, i to dvije
epske (jedna je od njih Hasanaginica prema Fortisovu
tekstu) i 35 lirskih. Srodnog je sadraja Ad clarissimum
virum Julium Bajamontium Spalatensem epistola (Poslanica
slavnome muu Juliju Bajamontiju, Splianinu), objavljena
u Dubrovniku slijedee godine. Potakla ju je Bajamontijeva
rasprava II morlachismo dOmero, tiskana u Giornale enciclopedico dItalia 1797, u kojoj taj ueni Splianin nalazi
brojne analogije izmeu nae narodne epike i Homera. U

toj poslanici Feri iznosi osnovne misli Bajamontijeve i na

pominje da bi trebalo izloiti i razlike izmeu ostalih naroda
i naega, koji gaji poeziju blisku Homerovoj. Na zavretku
moli Bajamontija da mu poalje narodnih pjesama da ih
prevede na latinski. Tu Feri naziva nae narodne pjesme
istim zlatom (purum aurum).
U dva, poneto razliita, autografa sauvana je neobjav
ljena Ferieva zbirka Slavica poematia Latine reddita (Latin
ski prijevodi slovinskih pjesama). Potpuniji je i uredniji
onaj koji je Dubrovanin Antun Kaznai poklonio Ljudevi
tu Gaju (sada u Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci u Za
grebu) s latinskim prijevodom 26 epskih narodnih pjesama,
13 Kaievih i 12 ljubavnih. Za sve pjesme, osim za 8 epskih,
Feri paralelno navodi i hrvatski izvornik. Iako se trudio da
mu prijevod bude to vjerniji, ipak se izgubio onaj karak
teristian narodni kolorit koji je teko izraziti u drugom
jezinom mediju.
Ad clarissimum virum Michaelem Denisium Vindelicum
epistola (Poslanica slavnome muu Mihovilu Denisu iz Gor
nje Austrije), tiskana prvi put 1798. u Beu, gdje je Denis
bio dvorski bibliotekar, a drugi put u Dubrovniku 1824, u
303 heksametra sadrava pohvalu Dalmacije i prijedloge za
njezino uzdizanje. U toj rodoljubnoj poslanici Feri spomi
nje imena 20-orice Dalmatinaca koji su se istakli u lijepoj
knjievnosti i u znanosti.
Pjesniki je najvrednije Ferievo djelo Periegesis orae
Rhacusanae (Opis dubrovake obale) u dvije knjige sa 3379
heksametara, objavljeno u Dubrovniku 1803. U 11 poglavlja
prve knjige opisana su u najhitnijim crtama mjesta na kop
nu od Cavtata do Peljeca, a u 6 poglavlja druge otoci Lasto
vo, Mljet, Sipan, Lopud, Koloep i Daksa. Posljednje poglav
lje veiia sam Dubrovnik. Opisu pojedinih mjesta dodaje
Feri i pojedinosti iz njihove prolosti i iz naina ivota
stanovnika, a ima i satirinih zapaanja. U pjesnikoj faktu
ri povodi se za Vergilijem i Horacijem.
Najvei dio njegove rukopisne ostavtine pripada epi
gramima. Zbirka njegovih izvornih epigrama u pet knjiga
obuhvaa 482 broja s ukupno 4212 stihova spjevanih u elegijskim distisima, koji su najei, falekim hendekasilabima i jampskim senarima. Po broju stihova ti epigrami po
kazuju veliku raznolikost: najkrai imaju 2, a najdulji 50

614

615

stihova; epigrami od 6 stihova su najbrojniji. Teme su im

preteno loci communes kakvih ima kod svih epigramskih
p jesnika. Zato emo uzalud u njima traiti ogledalo i kritiku
suvremenog ivota u Dubrovniku. Najbrojniji su aljivi i sa
tirini, meu kojima ima i lascivnih, ali ima podosta i m o
ralistikih i enkomijastikih. Znatan dio njegovih epigrama,
osobito u petoj knjizi, i nisu pravi epigrami, nego aljive
prie i zgode, ponekad ope poznate, iznijete ivo, ali pre
opirno. Jezik njegove epigramske poezije uglavnom se dri
klasine norme, a leksik joj je bogat i raznolik, iz ega se
jasno vidi da je dobro poznavao rimske pjesnike i iz poklasinog doba. Glavni mu je uzor bio nenadmaen majstor
epigrama Marcijal.
Jo je opsenija njegova zbirka od 1015 epigrama koju
je nazvao Apophthegmata Erasmi Latinis versibus explicata
(Glasovite izreke iz Erazmove zbirke izlolene u latinskim
stihovima), sauvana veim dijelom u autografu. Od 3104
glasovite izreke uglednih Grka i Rimljana, koje je Erazmo
Rotterdamski sabrao iz antikih autora i tiskao 1531. u Baselu, Feri je odabrao 1015 i izloio ih u latinskim stihovi
ma dosta vjeto i zanimljivo.
Iz dubrovakog ivota uzeta je tematika za omanju
zbirku Epigrammata de nostratibus (Epigrami o naijencima). Ukupno 110 epigrama iznosi, preteno podrugljivo, a
ljive i svakodnevne zgode iz ivota dubrovakih knjievnika
i drugih poznatijih ljudi. Vrlo su razliite pjesnike vrijed
nosti.
Uglavnom prema latinskom biografskom djelu Fasti litterario-ragusini (Pregled dubrovakih pisaca) Dubrovanina
Sebastijana Slade-Dolci, tiskanom u Mlecima 1767, sastavio
je Feri dvije zbirke Elogia (Pohvala) za dubrovake
knjievnike koji su pisali hrvatski. Prva, opsenija, obu
hvaa 164 Elogia i odnosi se na pjesnike, a druga sa 18
namijenjena je proznim piscima. Najvie Elogia posveeno
je pjesnikim djelima Junija Palmotia i Ivana Gundulia.
Kako pokazuje sam naziv, to su odreda pohvalni epigrami,
ali ipak jedan od njih (29) ne izrie pohvalu, nego prekorava Junija Palmotia to je objavio svoju Govnaidu. U uvod
noj rijei, upravljenoj itatelju, Feri istie da je utroio
mnogo truda i vremena na to da se stari rukopisi hrvatskih
djela dubrovakih pisaca dadu prepisati i tako sauvaju od
616

propasti. Time je, iako izrazit latinist, najoitije pokazao

kako je mnogo cijenio knjievna djela na hrvatskom jeziku.
Trei po redu od Elogia posveenih pjesnicima hvali Raa
nju, aljivu pjesmu Vladislava Menetia, koju je Feri pre
veo na latinski. Menetieva 84 etmaesterca te aljive pa
stirske pjesme prenio je u 105 heksametara. Poslije Feria
preveo je Radonju na latinski uspjenije i poetinije njegov
suvremenik Bmo Damanji.
Meu epigrame u najirem smislu moe se ubrojiti i
1039 Ferievih pounih i etikih Distiha, razdijeljenih prema
svojoj tematici na est knjiga. Meu njima su najbrojniji
(548) distisi s glasovitim mudrim izrekama (disticha senten
tiosa) i udoredni (disticha moralia). Kao uzor mogla su
mu posluiti tzv. Disticha Catonis iz 3. st. n. e. koja su u
srednjem vijeku bila sastavni dio kolske lektire.
Feri se ogledao i u tzv. makarooskoj poeziji. Spjevao
je naime dvije odulje aljive latinske pjesme u heksametrima umeui u njih talijanske i hrvatske rijei i izraze. To
su Carnovalis Ragusini descriptio macaronica (Makaronski
opis dubrovakih poklada) i Descriptio Cucagnae (Opis zem
lje Dembelije). Zanimljivija je prva od njih u kojoj se alji
vo, ali i zajedljivo opisuju pokladni obiaji u Dubrovniku. U
usporedbi s prolou suvremeno slavljenje poklada Feri
ocjenjuje kao neukusno i priprosto.
Svojim bogatim i raznolikim pjesnikim opusom na la
tinskom jeziku Feri je meu hrvatskim latinistima osigurao
sebi asno mjesto. Iako nije bio pjesnik visoka dometa,
imao je sposobnost iva fabuliranja. Ne moe mu se odrei
ni vjetina u gradnji latinskih stihova. Iskrenim oduevlje
njem za proizvode narodne Muze bio je u neku ruku pretea
naeg romantizma, a uporno isticanje vrednota svega to je
ilirsko pokazuje probuenu nacionalnu svijest.
V. G.

BIBLIOGRAFIJA
IZDANJA DJELA URE FERIA
Paraphrasis psalmorum poetica, Ragusii 1791.
Fabulae ab Illyricis adagiis desumptae, Ragusii 1794.
Ad clarissimum virum Michaelem Denisium Vindelicum episto
la, Viennae 1798; Ragusii 1824.
Ad clarissimum virum Joannem Mulier epistola. Huic accedunt
Illyricae linguae poematia triginta septem Latinis carmini
bus reddita, Ragusii 1798.
Ad clarissimum virum Julium Bajamontium Spalatensem epi
stola, Ragusii 1799.
Periegesis orae Rhacusanae duobus libris comprehensa, Ragusii
1803.
(Za rukopise v. u ovoj knjizi uro Feri, Izvori tekstova)
LITERATURA O URI FERIU
T. Chersa: Della vita e delle opere di monsignore Giorgio Ferrich, Ragusa 1824.
I. Kasumovi: Ferieva Perijegeza i rimski pjesnici, Nastavni
vjesnik VIII, Zagreb 1900.
I. Kasumovi: O latinskom prijevodu nekijeh naijeh narodnijeh
pjesama, kolski vjesnik, Sarajevo 1900.
I. Kasumovi: Dvije poslanice ure Feria, Nastavni vjesnik X,
Zagreb 1902.
. Korbler: Jo jedan latinski prijevod Menetieva Radonje,
Nastavni vjesnik XIV, Zagreb 1906.
/. Kasumovi: Dva originalna naa fabulista. Rad 206, Zagreb
1915.
V. Gortan: Izvorni latinski epigrami ure Feria u cavtatskom
autografu, iva Antika XV 1, Skopje 1965.
i . Purati: uro Feri i Kvint Horacije Flak, iva Antika XVI,
Skopje 1966.
V. G.
619

POHVALE
DUBROVAKIH PJESNIKA
K O J I SU P I S A L I I L I R S K I M J E Z I K O M

RAGUSINORUM POETARUM
QUI I L L Y R I C A L I N G U A
SCRIPSERUNT ELOGIA

NACRT DJELA

PROSPECTUS OPERIS

itaocu

Ad lectorem
laris haec ego serta cur poetis,
Quos urbs pacifica Adriae inquieti,
C
Musarum egregia artiumque cultrix,

dragi itaoe, uzrok zbog kojega ja pletem ove

Cuj,vijence
slavnim pjesnicima to ih je iz svoga sret

10

20

nog krila dao na svijet Dubrovnik, miroljubiv grad na

nemirnom Jadranu, valjan njegovatelj pjesnitva i
umjetnosti. Budui da sam vidio kako se ilirski pjesni
ci rijetko nalaze u rukama nae mladei i, to je jo
tunije i gore, sa alou opaao kako iz dana u dan
propadaju mnoga njihova izvrsna djela, to sam god
starih i novih njihovih djela bilo gdje mogao nai, dao
sam ih prepisati. Smatrao sam da sam dobro uloio
svoje vrijeme i trud ako sam uspio da prodrljivosti
vremena suprotstavim bar tu pregradu.
Da bi ve na prvi pogled bilo jasno to je pojedini
pjesnik svojim pjesnikim radom iznio, niem ove po
hvalne stihove rjeitim pjesnicima koje je iz svoga
sretnog krila dao na svijet Dubrovnik, miroljubiv grad
na nemirnom Jadranu, valjan njegovatelj pjesnitva i
umjetnosti. Ti ovo odobri i budi mi zdravo!
620

10

15

20

Rhacusa e gremio tulit beato,

Texo, intellige causam, amice lector!
Quum raros manibus iuvenculorum
Vates Illyrios teri viderem
Et (quod tristius est acerbiusque)
Quum multa eximia interire scripta
In dies magis ac magis dolerem.
Quidlibet potui uspiam invenire
Chartarum veterum recentiumque.
Descriptas volui, bene arbitratus
Tempus atque operam meam locasse,
Haec repagula si voracitati
Saltem opponere temporis valerem.
Atque u t intuitu pateret uno.
Quam quis carmine rem fuit sequutus.
Laudes vatibus has ego disertis,
Quos urbs pacifica Adriae inquieti,
Musarum egregia artiumque cultrix,
Ragusa e gremio tulit beato,
Texo: consule tu boni valeque!
621

II

II

(POHVALA)
VLADISLAVA MENCETIA JERONIMOVA,
TVORCA PJESME KOJA SE ZOVE RADONJA

VLADISLAVI HIERONYMI MENZU

AUCTORIS CARMINIS, QUOD INSCRIBITUR RADOGNA

ko se mrzovoljna ena bude s tobom svaala, imat

e ustuk koji je tim djelom dao Meneti.

tecum si litiget uxor, habebis,

Quod dedit hoc scripto Menzius, antidotum.
D ifficilis
III

III

STEPHANI MARINI DE GEORGIIS

DE CARMINE DERVISC

STJEPANA UREVIA MARINOVA

O PJESMI DERVI
omiljata ljubav slui se i barbarskim rijeima,
barbarskim ali ugodnim njegovoj gospodarici.
Pita jesu li ugodne i itaocu. Mogu izazvati smijeh,
stoga su, po mojem sudu, ugodne.

ngeniosus amor loquitur quoque barbara verba.

Barbara, sed dominae dulcia verba suae.
IDulcia
lectori num sint, petis. Apta movere
Sunt risum, ergo meo dulcia iudicio.

IV

IV

MARINI DARSCICH
DE COMOEDIIS

O KOMEDIJAMA
MARINA DRIA
ko voli slobodnije ale, itaj Tirenti i Novelu od
Starica, koje su vrlo ljupke, i Adonisa. Ako si pak
stroih nazora, ne primii ruke tim knjiicama.

isus si qui amas solutiores,

Tirrenam lege Stantiique casus
R
Sane perlepidos Adortidemque.

622

Qui supercilio severiore es,

Ab his abstineas manum libellis.

623

DONA PALMOTICA URINA

0 VRLO OTROVNOJ PJESMI KOJA IMA NASLOV
GOVNAIDA

JUNII GEORGII DE PALMOTTA

DE VIRULENTISSIMO CARMINE,
QUOD GOVNAIDA INSCRIBITUR

amo sree da je to djelo ostalo skriveno u naj

K
crnjoj tami! Pero se nije smjelo uprljati izmetinama.'

scriptum tenebris utinam latuisset in imis.

calamum stercore non licuit.
HocTurpari

VI

VI

DOMINICI SLATARICHII
DE ELECTRA, TRAGOEDIA SOPHOCLIS

DINKA ZLATARIA
0 ELEKTRI, TRAGEDIJI SOFOKLOVOJ

um legit Electram Sophocles, quam purius auro

Rettulit in numeros Aurius Illyricos,
D
Obstupuit, tum sic dixit: Ni lingua praeiret

ok je Sofoklo itao Elektru, koju je istije od zla

ta prenio u ilirske stihove Zlatari, zapanjio se
pa zatim rekao: Da grki jezik nema prednost pred
ilirskim, umalo ne ostadoh poraen!

Argolica Illyricae, quam prope victus eram!

VII

VII

ELOGIA JOANNIS FRANCISCI DE GUNDULA

DE POEMATE INSCRIPTO OSMAN

POHVALA DIVA GUNDULIA FRANOVA

O EPU NAZVANU OSMAN

dum fata canit miseranda tyranni

O smani
Gundula, quid valeat patria lingua, docet.

jevajui o jadnom udesu silnika Osmana, Gunduli

pokazuje kakvu snagu ima njegov materinski je
zik. Kad se ve odvaio ilirskim stihovima oblikovati
ep, prua nadu da se moe roditi nova Ilijada.

Illyricis namque ausus epos tractare Camoenis

Spem dat posse novam nascier Iliadem.

1 Ovo je jedini Feriev elogium koji ne sadrava pohvalu,

nego otru osudu.
624

40

H rvatski latinisti II

625

VIII

VIII

JAKOVA PALMOTIA DIVOVA, NAZVANOG DIONORI

O PJESNI DUBROVNIK PONOVLJEN

JACOBI JOANNIS DE PALMOTTA DICTI DIONORICH

DE POEMATE RAGUSII RENOVATI
almotta exitium patriae crudele canebat,
Mox renovata sui moenia Ragusii,
P
Quum mors, quae tantae fuerat pars maxima cladis

almoti je pjevao o stranoj nesrei svoga rodnoga

grada, a malo zatim opjevao je obnovljene zidine
P
svoga Dubrovnika. Tada se smrt, koja je u toj nesrei
5

imala najvie udjela i koja, okrutnica, uiva u ljudskim

nevoljama, poboja da ne bi i o njoj izrekao neto ne
ugodno pa ukloni i samog tvorca toga tunog prikaza.

IX

IX

G. IGNJATA UREVIA, OPATA MLJETSKOGA,

O PRIJEVODU PSALAMA DAVIDOVIH

D. IGNATII GEORGII ABBATIS MELITENSIS

DE PSALTERIO DAVIDICO A SE ILLYRICE VERSO

jesme koje je David slagao uz hebrejsko glazbalo

ovaj poe prilagoivati ilirskoj kitari. Dobro je
P
zazvuala prva ica i druga, ali je trea bila u nekom

10

Quaeque hominum damnis barbara perfruitur,

Permetuens, ne quid de se grave diceret, ipsum
Flebilis auctorem sustulit historiae.

neskladu s njima. Pjesnika je to neslaganje uplailo,

pa se ve spremao da bojaljivo digne ruke od tog
pothvata. Zatim, hrabrei sam sebe, ree: to se, lildo,
uzbuuje, ako time, upravo time svira na kitari po
stizava uspjeh? Bez oklijevanja u svoje stihove unese
razliite ritmove i zbog toga se oni vie sviaju ilir
skom uhu.

uae David Haebraeo pangebat carmina plectro.

Aptare Illyricae coeperat hic citharae.
Q
Reddidit una sonum bene chorda, bene altera, verum
5

10

Nonnihil a reliquis tertia discrepuit.

Terruit haec vatem discordia, jamque parabat
Incoeptis trepidas abstinuisse manus.
Deinde sibi faciens animos Quid, stulte, moveris,
Hinc, ait hinc pretium si citharoedus habet?
Nulla mora, in multos variat sua carmina rithmos,
Quae magis Illyricis auribus inde placent.

DINKA ZLATARIA
O LJUBAVI PIRAMA I TIZBE

DOMINICI SLATARICHII
DE PYRAMI ET THISBES AMORIBUS

jevajui o Piramu i Tizbi, prua sjajan dokaz da

si sam zaljubljen. Ne pada mi ipak ni na kraj pa
meti da te osudim, jer svaki astan ovjek ljubi sjajne
ene.

626

yramus et Thisbe tibi dum cantantur, amoris

Ipse tui praebes magnificum indicium.
P
Te tamen ut damnem, longe absum, nam mulieres,
Dominice, egregias omnis honestus amat.
627

XI

XI

DINKA RANJINE, VITEZA SV. STJEPANA,

0 NJEGOVIM PRIJEVODIMA GRKIH PJESAMA
NA ILIRSKI

DOMINICI DE RAGNINA, EQUITIS S. STEPHANI,

DE IIS, QUAE EX GRAECIS ILLYRICA FECIT

olika je krepina i bogatstvo ilirskog jezika da bi

se moglo rei da je nastao iz grkog izvora. Kad
bi se vratio Filemon, kad bi se vratio i Mosho i kad
bi obojica itala te prijevode svojih pjesama, mislim
da bi rekli: Ovaj bi bio mogao sjajno pisati naim
jezikom, a mi njegovim.

anta est Illyricae gravitas et copia linguae,

Argolico ut possis dicere fonte satam.
T
Philemon redeat, redeat quoque Moschus, et ambo.

Quae scripsere olim, carmina versa legant,

Hoc ego dicturos credo: Lingua hic potuisset
Egregie nostra scribere nosque sua.

XII

XII
ISTOGA
0 NJEGOVIM PRIJEVODIMA LATINSKIH PJESAMA
NA ILIRSKI

10

EJUSDEM
DE IIS, QUAE EX LATINIS ILLYRICA FECIT
ua promere de penu paratus
Quidquid collibeat sibi, solebat
S
Tamen Ragnina identidem Latinos

preman da iznosi to god mu se svidi iz vlastite riz

nice, Ranjina je ipak znao katkada prevoditi latin
S
ske pjesnike, uzimajui sad njene pjesme Tibulove,

sad Propercijeve, a esto i tvoje, pjesnie Marcijale.

Neki misle da taj rad odaje slabost talenta i da se tako
njeguje nerad. Neka misle, ah ja u vie cijeniti one
koji budu dobro prevodili kao ovaj, koji ili nadvisuje
svoj izvornik ili mu je bar ravan.

10

628

Vates vertere, culta nunc Tibulli

Sequens carmina, nunc Propertiique
Nec non et tua saepe. Martialis.
Sunt qui hoc ingenii putant pusilli
Opus desidiamque sic foveri.
Putent, ast ego pluris aestimabo
Illos, qui bene verterint, ut iste,
Qui vel archetypum praeit vel aequat.

629

XIII

XIII

PETRA KANAVELIA
O DUBROVAKOM POTRESU GOD. 1667.

PETRI CANAVELLI
DE TERRAEMOTU RAGUSINO ANNI 1667.

ako se strana nesrea moga rodnoga grada, koju si

ti, Petre, mogao sam vidjeti, dogodila davno prije
Imojeg
vremena, ipak, kad itam tvoje djelo o tome,
5

ini mi se, jao, da se sam nalazim u toj nevolji i u

bijednom meteu, tovie, zapanjen se pitam: Zar se i
poslije te tune nesree graani ne boje graditi kue
na tom istom tlu?
Preveo Veljko Gortan

630

uamvis exitium patriae mea tempora longe

Praecessit, tibi quod, Petre, videre fuit,
Q
Attamen in luctu heu! videor miseroque tumultu
5

Versari, quoties haec tua scripta lego.

Quin loquor attonitus: Post flebile funus eodem
Haud trepidant cives ponere tecta solo?

631

POHVALE
NEKIH DUBROVAKIH GRAANA
KOJI SU P I S A L I NA I L I R S K O M
U PROZI

ELOGIA
NONNULLORUM CIVIUM
RAGUSINORUM
QUI S O L U T A N U M E R I S O R A T I O N E
ILLYRICE SCRIPSERUNT

I
I

VIE GUETIA, DOMINIKANCA,

O PANEGIRICIMA I SVETIM PROPOVIJEDIMA

VINCENTII GOZZE ORDINIS PRAEDICATORUM

DE PANEGYRICIS ET SACRIS CONCIONIBUS

a su te, Vie, privukla umijea Paladina, tvojem

bi peru bila sklona ta plavooka djevica. Tebe ipak
D
ne mui osobno astohleplje niti propadljiva ast uz
nemiruje tvoj um. Privlaila te je jedino dobrobit tvog
zaviaja, a na taj cilj izvrsno upuuju i tvoja dva na
pisana djela.

i te, Vincenti, traxissent Palladis artes,

Favisset calamo caesia virgo tuo.
S
Non tamen ambitio te nominis ista fatigat
5

Nec periturus honos vellicat ingenium.

Utilitas patriae tenuit te sola, duoque
Huc tua collimant scripta opera egregie.

II
II

URE BAIA, ISUSOVCA,

VRSNOG PROPOVJEDNIKA

GEORGII BASSICH SOCIETATIS JESU,

EXIMII CONCIONATORIS

ada elim spomenuti i ovoga glasnika boje rijei

ijim sam se govorom ee zanosio i potokom
S
suze lio. U tolikoj je mjeri bio gospodar ljudskih srda
ca! Da ne bi pomislio da sam ga pohvalio vie nego za
sluuje, itaj ga sada kad je mrtav pa e odatle saznati
to je bio za ivota.

632

unc quoque divini praeconem dicere verbi

Me juvat, e cujus saepius eloquio
H
Pendebam et largos fundebam lumine fletus.
5

Humani usque adeo cordis erat dominus!

Neve putes me plus aequo laudasse, legatur
Mortuus et, vivus quid fuit, inde scies.
633

III

III

OCA IGNJATA GRADIA, ISUSOVCA,

KOJI JE NA ILIRSKI PREVEO KNJIGE
ASNE MARIJE D'AGRADA

P. IGNATII GRADI SOCIETATIS JESU,

QUI LIBROS VENERABILIS MARIAE DE AGRADA
ILLYRICE EST INTERPRETATUS

gnjat je, dok ga je muila uporna bolest, do kraja

preveo knjige to ih je napisala redovnica po imenu
D'Agrada i spremao se da ih objavi kako bi ilirska zem
lja sretno uivala plodove njegova rada. Meutim, kad
je smrt opazila da to sprema, najprije ga pogleda
mrkim pogledom, pa se zaustavi i zatim nape brzi luk
te mu stranom strelicom probode srce.

Phaleucium

10

uae volumina sanctimonialis

Scripsit foemina nomine Agradensis,
Q
Haec Ignatius, insequente morbo
5

IV
10
G. IGNJATA UREVIA, OPATA MLJETSKOGA,
O IVOTU SV. BENEDIKTA, KOJI JE NAPISAO
S MNOGO UKUSA
eki se, Ignjate, ude kako si mogao tako lijepo
opisati ivot tvoga Benedikta. Ja se ne zamjeri
mi, sjajni muu nimalo ne udim jer je dunost si
nova2 da valjano prikau ivot svog oca.

Pertinaciter, absoluta tandem

Vidit et facere illa destinabat
Juris publici, ut Illyris laboris
Sui perciperet beata fructum.
At mors, dum videt ista molientem.
Primum lumine conspicata torvo
Stetit, mox celerem tetendit arcum
Et cor cuspide sauciavit atra.

IV
D. IGNATII GEORGII, ABBATIS MELITENSIS,
DE VITA S. BENEDICTI ELEGANTISSIME AB EO
CONSCRIPTA

Preveo Veljko Gortan

ic pulchre, o Ignati, Benedicti scribere vitam
Mirantur quidam te potuisse tui.
S
Pace tua, nil miror ego, vir maxime, namque
Natorum est vitam rite referre patris.

* urevi je najprije pripadao isusovakom, a kasnije be

nediktinskom redu.
634

635

OPIS D U B R O VA KE OBALE

PERIEGESIS
ORAE R H A C U S A N A E

RIJEKA DUBROVAKA, U STARINI ZVANA ARION

DE UMBLA, QUAE ANTIQUIS ARION

^ e s to sam posjeivao, Rijeko, tvoje izvore, jedrio

amcem sad na ovu, sad na onu stranu vijugave
obale, da se za kratko vrijeme oporavim. I esto sam
se odmarao u kolovozu, u dane kad se sunce visoko
penje prema zvijeu Erigoni, a zreli grozd ve trai
da se tijeti. Sad u, kako je moja navika, ivim slika
ma prikazati obiaje i mjesto.
Brojni stanovnici naseljavaju obje ove morske, ako
nee rei rijene, obale. Desna je strana krevita i
sve pokriva goli kamen. Zbog toga su stanovnici ovdje
morali uloiti mnogo truda, jo iz poetka, da pripito
me neplodnu prirodu, da uzgoje vonjake i podignu
brajde protiv ege, svinuvi lozu kao svod. Lijeva obala,
pitoma na pogled, ima prisojna zemljita i plodno se
zeleni do poloite sredine brda, koje svojim vitkim
vrhom dodiruje zvijezde.
Sve od ua na rubu obiju obala bogati patriciji
sagradili su brojne kue radi uivanja, ali daleko naj
ljepi od svih stoji ljetnikovac Sorkoevia: do njega
vode velike stepenice povrh samog mora, sazidane ve
likim umijeem od tvrda mramora, ukraene brojnim
kipovima. Odatle se ulazi u prostrano predvorje, zid je
s jedne i druge strane oivljen mnogovrsnim slikama,
ljetnikovac je vrlo prostran i prua krasnu priliku za
kupanje. Uza nj su gajevi i hladovita skrovita, spilje
i miriljivi perivoji, dugaki kanali to presijecaju u
u ravnom redu zemlju, a na raznim stranama zelene se
empresi sa svojim iarkama.

tuos fuit, Umbla, mihi fas visere fontes

Et modo ad hanc partem, modo curvi ad littoris
Saepe
illam

10

20

636

10

15

20

25

Lintre vehi, brevis ad spatium dum recreor horae.

Saepe moram et traxi sextili mense, diebus
Cum petit Erigonen sol arduus, uvaque poscit
Jam matura premi: mores nunc ipse locumque
Ad vivum expressa, meus ut mos, pingo tabella.
Haud paucis haec ora maris, ni fluminis actam
Dicere malueris, habitatur utrinque colonis.
Horrida pars dextra, atque lapis tenet omnia nudus:
Hinc sterilis multo natura domanda labore
Principio his fuerat, qui adjunctos aedibus hortos
Pomiferos fecere sibi atque umbracula ab aestu,
Vitibus in morem curvatis desuper arcus.
Laeva habet apricos, cerni non aspera, tractus
Fertiliterque viret media usque ad dorsa supini,
Sidera qui lambit procero vertice, montis.
Faucibus a primis geminaeque in margine ripae
Multa voluptatis causa posuere beati
Tecta patres, sed Sorgiadum pulcherrima longe
Stat domus: huc ducunt ipso super aequore structae
Multa arte ingentes solido de marmore scalae
Pluribus ornatae signis, hic itur in ampla
Atria, pictura paries animatur utrinque
Multiplici; domus ipsa ingens et balnea praebet
Loturis, nemora accedunt gelidique recessus.
Antraque et halantes horti, longique canales
Terram inter recto ducti ordine, coniferaeque
Hinc atque inde virent cyparissi.
637

II

II

TRSTENO

DE CANNOSA, ILLYRICE TAERSTENO

oslije uvale Oraca slijedi Trsteno koje se dii

zdravom klimom i vodama i debelom hladovinom
za ljetne ege. Ovamo sam se uputio vozei se na ma
lom brodiu s prijateljima da vidim selo, koje se moe
s pravom nazvati imanje Guetia, jer to god ovdje
vidi zemlje, ona, uz mali izuzetak, pripada tom rodu.
Kad je amac doplovio do ulaza gruke luke, odjednom
opazismo kako se na olujnoj puini diu odve uzburkani valovi. Kad su iskusni mornari tvrdili da ne moe
mo sigurno pristati uz tu kamenitu obalu, koja nema
pristanita, uplovili smo u Zaton te, okrijepljeni jelom,
nastavili put pjeice. Kako bismo lake podnijeli ne
ugodnu srpanjsku egu, skinuli smo haljetak, prebacili
ga preko ramena i branili se od otrih sunanih zraka
lisnatom stabljikom loze. Tada veselo pjevajui po se
ljaki pjesme, pruili smo korak i pomalo bez osjeaja
umora preli itavu stazu, a malo kasnije posjedasmo
na meku travu.
Umiljata je bila slika mjesta, nije se mogla vidjeti
ni gruda neobraene zemlje, a potoi sputajui se niz
strm breuljak natapao je zelene vrtove i ujedno mljeo
ito seljacima. Vidio sam kuu vlasnika mjesta i ljupki
perivoj, vidio sam Neptuna kako izbacuje vodu iz trozuba, a izlivenu tekuinu hvata velika mramorna kolj
ka. Kako nam je upravitelj imanja sve pokazao, nita
nam nije nedostajalo osim prisutnosti gospodarove.
Uvis se diu dvije goleme platane3, zasaene na
rubu vodom natopljene obale: nas obuze iva elja da
izmjerimo pri dnu deblo vee platane. Kad se nas pe
torica uhvatismo za ruke i obuhvatismo je, jedva su
nam ruke dostajale da je zahvatimo. U Trstenu ne ivi
toliko seljaka koliko bi ih lako moglo posjesti pod nje
zinu sjenu. Nedaleko odavde ugledao sam ne manji
hrast. Tolika je velianstvenost ovih stabala da se ini
kao da ve sama ine umu.

ost Nuceam sequitur vallem Cannosa, salubri

Coelo et aquis gaudens et in aestu mollibus umbris.
P
Hoc ego cum sociis, parvo vectante phaselo.

10

20

30

3 I danas su te dvije platane ponos Trstena.

638

10

15

20

25

30

35

Visere rus ibam, merito quod Gozzea dici

Villa potest, quodcumque soli nam hic aspicis, illam
Ad gentem spectat, pauca excipe. Ad ostia portus
Gravosae ut linter devenerat, ecce tumentes
Plus nimio undas iracundum cernimus aequor
Erigere. Experti nautae cum appellere tuto
Saxosum portuque carens nos posse negarent
Ad littus, Malphum ingredimur, dapibusque refecti
Ultro viam aggredimur pedibus, minus utque molestus
Quintili sit mense calor, de corpore veste
Detracta impositaque humeris arcemus acuta
Palmite vitigenae radiorum spicula frondis:
Tum laeti agrestum cantantes carmina ritu
Tendimus, et sensim sine sensu absolvitur omnis
Semita, mox paulum in molli consedimus herba.
Blanda loci facies, nulla hic inculta videri
Gleba erat, acclinique jugo revolutus aquarum
Rivulus in virides hortos manabat et idem
Agricolis pagi pariter frumenta terebat.
Vidi aedes dominique loci et viridaria laeta,
Neptunumque undas jaculantem e dente trisulco,
Quaeque capit laticem affusum, de marmore concham
Ingentem vidi pariter, nil abfuit unum
Praeter herum, nobis nam villicus omnia monstrat.
Cum duplex, riguae quae margine consita ripae est,
Surgeret immanis platanus, quae grandior imum
Metiri ad truncum nos quidam incesserat ardor.
Ut quini circum ductis hinc inde lacertis
Sepsimus amplexi, vix suffecere obeundae
Brachia. Non tanta agricolum hic vis degit, ad umbram
Quanta illius adhuc facile considere posset.
Haud minor hac quercus pariter mihi cognita mole
Non procul hinc: tanta est majestas scilicet illis
Arboribus, solaeque nemus formare videntur.
639

III

III

RIBOLOV

DE PISCATU

oto sam vidio veliki dio kopna, obuze me druga

elja, naime da obiem morske zaljeve i da do
P
znam kakvom lukavtinom love iz mora izvrsne ribe u

10

20

30

ovom kraju. Kada sam ispunio svoju elju i to vidio,

tada sam otplovio na puinu, gdje ribari na mnogim
brodicama za vrijeme besane none tiine s naporom
love srdjele. Pod svjetlou smolaste lui nairoko je
plamtio itav onaj dio mora gdje umi muklo kamenje
oblinjeg Mljeta, bijelo od kostiju mnogih. Poto se
najprije izvuena kockom razdijele mjesta, svatko baci
mreu na svoje podruje mora i nije doputeno nikome
izii iz propisanih granica; tako se mudri zakon pobri
nuo da ne bude meu ribarima svae. Cesto puta uz
digne se iz dubokog mora dupin sa svojim velikim
trupom dok progoni plaljive ribe, tjera na stotine jata
na bijegu da uu u varljive mree i da ostanu zatvore
na, pa se itav taj golemi plijen zadri u njima. Ali
dupin je i uasno zlo, jer ribe naputaju ono duboko
more u kojem opaze da se nalazi to strano udovite
i udaraju u bijeg. A to tek onda ako sam jurne u
mreu silno se zaletjevi? Jao! alost, kosmatim zglo
bovima razdire mree, a teta je jedva naknadiva.
Bio sam esto puta i na mjestima gdje za vrijeme
ljeta hvataju neobino velike tune. Kada prohladni sjeverozapadnjak zapuhne i namreka puinu, bacaju se
mree u dubinu, a tada plijen nikada ne razoara riba
re koji ga eljno oekuju, ustro nakrcaju amce pa
na vesla ili hitrim jedrima ure u Dubrovnik, gdje se
sav ulov ribe proda u tili as: tako rado Dubrovani
jedu tu ribu.

640

isa ut multa soli mihi pars, subit altera cura

Aequoreos lustrare sinus et discere, quali
V
Astu his egregios pisces venentur in undis.
5

10

15

20

25

41

Inspecta haec cupido pariter: vasti aequoris exin

Prospectum petii, capiendis multa ubi sardis
Navigia insomnem tacitae per tempora noctis
Dant operam. Late piceo sub lumine ponti
Ardebat pars illa omnis, qua rauca propinquae
Saxa sonant Melitae multorumque ossibus alba.
Divisis sorte ante locis hoc retia tractu
In fluctus dat quisque suos, neque finibus ulli
Praescriptis exire licet; lex provida, ne sint
Jurgia piscantes inter, sic cavit. Ab alto
Saepe mari attollens se vasto corpore delphin,
Dum pavidum insequitur pecus, insidiosa subire
Retia et includi centum fugientia cogit
Agmina, praeda ingens et scilicet haec manet omnis.
Verum triste malum delphin quoque, nam mare pisces
Id linquunt penitus, quo saevum id degere monstrum
Noverunt capiuntque fugam. Quid, si ipse feratur
In lina adsiliens magno impete? Proh! dolor, hirtds
Artubus haec lacerat, vixque est reparabile damnum.
Nec non immanes aestivo ubi sidere thynnos
Deprendunt, loca saepe adii. Cum caerula cori
Frigidulis crispant alis, jaciuntur in altum
Retia, praeda viros tum numquam eludit hiantes.
Cymbam implent alacres, remisque aut praepete velo
Rhacusam approperant, ubi totus venditur horae
Momento piscis, tantus tenet ardor edendi.

Hrvatski latinisti II

641

IV

IV

MELITENSIS LACUS

MUETSKO JEZERO
amo gdje otok na zapadu zavrava, nalazi se morski
zaljev velike povrine koji se nairoko poprijeko
protee. Na to mjesto vode tijesni prolazi, i manji
amci jedva mogu unii, dapae se i njima moe spri
jeiti ulaz ako se zatvori stijenom. Rei e da je ovo
mjesto priroda htjela hotimice sakriti od pogleda onih
koji je ne razumiju. Zaljev dakle poinje od veoma
uskih ulaza, rastee se naskoro u dovoljno irok bazen.
Naokolo sa svih strana opasuje ga omorikova uma
koja je samonikla. I kako se s najvieg vrha vrletnog
breuljka sputaju borovi do morske povrine, ako se
tko vozi laom gdje se morska obala malo uzdie, taj
kao zapanjen plovi kroz zelenu umu. Povrina mora
je smirena kao zrcalo i mirnije prosijava nego samo
ulje. Po itavom dnu nairoko su razasute svakojake
vrste koljki i ostrige koje ne bi eznule ni za Lukrinskim jezerom ni za divnom Bajom.
Prijatno je takoer ovdje gledati razliite igre i
este bitke ljuskavog jata: ti samo baci mreu pa e
naskoro donijeti kui trilje teke tri funte i ribu zlaanih ara i goleme jastoge i bezbroj drugih riba koji
ma je od starine sjajna rasko gozbi dala i ime i vri
jednost. To mjesto nita ne duguje ljudskom umijeu:
priroda, koja daleko nadilazi umjetnost, ureena svo
jim bogatstvom, sama je tu stvorila sve to je prikla
dno i korisno.

nsula in occasum qua desinit, est sinus ingens

Aequoris, in longum se extendens tramite multo:
IAngusti
huc ducunt aditus, cymbaeque minores

10

20

642

10

15

20

25

Vix etiam penetrare queunt, quin objice saxi

Has quoque ab ingressu facilis prohibere potestas.
Dixeris hunc naturam oculis voluisse profanis
Consulto celare locum: sinus incipit ergo
Ille perangustis a faucibus, in craterem
Mox dilatatur satis amplum: hunc pinea circum
Sponte sua enascens sylva omni a parte coronat;
Utque supercilio clivosi e collis ad aequor
Descendunt picearum aliquae, qui lintre vehatur,
Qua ripa assurgit patilo altior, ille virenti
Navigat in sylva attonitus. Maris unda silescens
In morem speculi atque oleo pacatior ipso
Pellucet: fundum late dispersa per omnem
Omnigena hic species concharum atque ostrea, stagno
Quae neque Lucrino invideant Bajisve beatis.
Squammigeri hic varios lusus pugnasque frequentes
Dulce etiam spectare gregis: tu retia tantum
Mitte, domum mox ut referas mullosque trilibres,
Conque colorem auro piscem immanesque locustas,
Totque alios, antiqua quibus nomenque decusque
Splendida luxuries caenarum fecit; hic arti
Nil locus humanae debet: praestantior arte
Quidquid conveniens, quidquid fuit utile, compta
Divitiis satis ipsa suis natura paravit.

643

PROZOPOPEJA GRADA DUBROVNIKA

PROSOPOPEIA RHACUSANAE URBIS

egda bijah gnijezdo morskih lasta i pusta litica,

kad je, dolazei iz Rima u pratnji brojnih KviriN
ana, Bel4 htio da me ovdje podigne u ivoj stijeni i

10

20

zapovjedio da se nazovem gradom, iako sam imao slab

izgled grada, jer niti sam bio dpasan dubokim jarcima,
niti su me titile zidine, niti je preko noi nada mnom
bdjela straa naoruanih vojnika. Otada sam se polako
poveavao i tek poslije nekoliko stoljea mogao sam
pokazati lice slavnoga grada, nepodloen vladavini tu
ega naroda, nego pokoravajui se vlastitim zakonima.
To sam stekao uz mukotrpne napore, jer sam se
bezbroj puta, izazvan na rat od susjeda, junaki odu
pro i, da me ne bi ponovno napali oni koji su u svojoj
vlasti na suprotnoj obali drali goru Gargano i koji su
se domogli Apulije, zajedno s brodovljem grada Zadra
natjerao u bijeg Maure. Vie mi je jada zadavala silna
snaga monih Mleana, koji su, sluei se vie lukav
stvom i prijevarom nego ratom i orujem, neprekidno
nastojali da me podvrgnu pod svoju vlast. No meni je
polo za rukom da izbjegnem strane njihove zamke,
a da bi me titilo okrilje velikog imena, gotovo od sa
mog svog postanka povezao sam se vrstim savezom
s bizantskim carevima.
Preveo Josip Lui

lim nidus eram alcyonum desertaque cautes.

Cum Roma adveniens, coetu comitante Quiritum,
O
Hic vivo voluit Belus me ponere saxo
5

10

15

20

Atque urbem dici jussit, licet urbis imago

Vana forem, cum nec fossis praecingerer altis,
Moenia nec tegerent, nec pernox invigilaret
Armati custodia militis. Hinc ego sensim
Crescere postque aliquot clarae urbis saecula vultum
Prodere vix tandem potui, haud obnoxia gentis
Externae sceptro, propriis sed legibus utens.
Quod mihi per duros est partum nempe labores.
Nam vicinorum toties tentata duello
Fortiter objeci latus, adversique tenentes
Gargani dorsum et Dauni regione potitos,
Ne me iterum impeterent, Mauros cum classibus una
Jadertinae turbis pepuli. Me magna potentum
Vis magis angebat Venetum, qui adjungere sceptris
Perpetuo studuere suis, plus arte dolisque
Quam bello atque armis usi; vitasse timendos
At laqueos licuit, magnique ut nominis umbra
Protegerer, me Caesaribus non foedere casso
Cum Byzantinis pene ipsa ab origine junxi.

4 prema prikazu Ljetopisa popa Duktjanina

644

645

EPIGRAMI 0 NAIJENCIMA

EPIGRAMMATA

octo homini ut Bassus de Punico opuscula bello

(De quo at non memini) scripta legenda tulit,
D
Te volo Aristarco sic illi in talibus uti,

10

II
ato si, Buo, napisao rije Aprilis sa dva Z?
Lako u to ispraviti, odgovori on i doda tree Z.

III
lastelin je htio odvesti sa sobom nekog priprostog
seljaka, koji jo nikada nije vidio Dubrovnik.
Uzjahavi na konja, naredi mu da ide pred njim i pre
da mu neke putne potreptine. Kad stigoe do vrha

646

NOSTRATIBUS

I
ad je Baso dao na itanje uenom ovjeku djelce
O punskom ratu (ne sjeam se kojem), ovako
mu ree: elim da mi u tome bude strog kao Aristarh.
Ne tedi crnila gdje god opazi da treba to brisati.
Onaj strpljivo proita kratak rukopis do posljednje
stranice. Kad je vidio da u njemu nema nieg vrijed
nog, upita prisutnog Basa: eli Ii doista da ti ovo
ispravim? Svakako elim. Tada on vrkom prstiju izvadi iz mjedene kutije spuvu namoenu crnom
tekuinom i stade njome mazati papir. Na to e onaj
drugi, zapanjen: to to radi? Ispravljam, Baso,
tvoje djelo.

DE

10

Nec tu atramento parce, ubicumque vides

Delendum esse aliquid. Patiens legit ille supremam
Usque ad pagellam codicis exigui.
Ut vidit nihil esse boni, Vis ergo, petivit
Praesentem Bassum corrigam ut ista tibi?
Pol volo. Hic imbutam succo atro spongiam ab aerea
Ut theca summis extulerat digitis.
Illinere hoc chartas coepit. Stupefactus at ille
Quidnam agis? inquit. . . Opus corrigo, Basse,
tuum.
II
duplica L vocem Aprilis cur, Bucchia, scripsti?
ait facile, tertium et apposuit.
CumCorrigo
III
uemdam herus agricolam rudiorem adducere secum.
Cui prius haud umquam visa Racusa, volens.
Q
Ut conscendit equum, sese praecedere iussit
Et quaedam ut ferret tradidit apta viae.
647

10

Brgata, odakle se vidi grad kako se die svojim visokim

zidinama, seljak, koji je poznavao samo seoske kue i
staje etveronone stoke, ree: Gospodaru, kako golemu staju vidim! Koliko mora da je u njoj i golemih
volova!

10

Postquam ad Vergati culmen venere, praealtis

Urbs unde assurgens moenibus aspicitur,
Ille alia haud noscens nisi tecta agrestia tantum
Et iumentorum quadrupedum stabula,
Quam stabulum immane aspicio, domine! inquit In
illo
O quam etiam immanes est opus esse boves!

IV
IV

10

ad je u Gruu umro neki Francuz, konzul Praux,

koji nije volio Dubrovnik, naloi grobaru neka
mrtvaca poloi u javorov lijes. Hitar amac vozio je
tuan teret. Sam je konzul na krmi itao molitve,
s jedne je strane plakao trbuasti Remedelli, a s druge
Buo drhtave glave. Kad stigoe na suprotnu obalu,
gdje je tijelo imalo biti pokopano, lijes nije mogao ui
u grob koji je bio pretijesan. Kriv je bio majstor to,
prije nego je izradio lijes, nije izmjerio otvor groba.
Tada se konzul rasrdi i ree: Ova barbarska zemlja ne
prima Francuze ni ive ni mrtve.

acusae infestus consul Prevotius urbi,

Gravosii Gallus cum periiset homo.
R
In capsa iubet ut vespillo cadaver acerna
5

10

je Zlatari, koji je ve po samom licu mogao

Z ato
prepoznati pjesnike, dobio nadimak Maak? Da.

10

li zato to je licem naliio toj ivotinji ili, radije, to

je pri govoru puhao? Ni jedno ni drugo. Zlatari voli
sluavke, pa da bi nou mogao uivati u njihovu za
grljaju, poput maka laganim krokom ide po krovovi
ma kua i tiho se uvlai u njihove lonice. Kad obavi
posao, po istom tragu u gluho doba noi vraa se istim
putem kui.
648

Ponat, cymba agilis triste vehebat onus.

In puppi ipse preces recitat, Remedellius amplo
Ventre hinc, Bussus flet tremulo hinc capite.
Littus ad oppositum ut delati, ubi corpus humandum,
Capsa illa in tumulum, qui arctior, mgredier
Haud poterat culpa artificis, qui haud ora sepulcri
Dimensus, prius hanc quam fabricaret, erat.
Consul ibi irascens Nec vivos barbara dixit
Excipit haec Gallos terra nec exanimes.

ur Feles dictus fuit Aurius ille, poetas

Cui solum a facie noscere posse datum?
C
An quia vultus erat par illi belluae? Acuta
5

10

An potius quod vox flantis ab ore fluat?

Nil horum: ancillas amat Aurius, utque potiri
Illarum in nocte amplexibus ille queat,
Felis more levi pede se per summa domorum
Fert tecta adrepens leniter ad thalamos.
Utque opus exegit, sua post vestigia eodem
Calle suam repetit nocte silente domum.
649

VI

VI

10

10

VII

VII

avomm
Quae modo eunt post terga, praeibant tempore

luavke, koje sada u Dubrovniku idu iza svojih gos

poa, u vrijeme naih predaka ile su pred njima.
S
Zato to? Ta je razborita odluka donijeta zato da ne
5

bi trhonoa nosei teak teret udario njime u gospou,

nego da sluavka ili hitro otkloni udarac ili da ga
sama doeka svojim tijelom.
Preveo Veljko Gortan

650

res Blasii effigies positu cur dispare emo?

Hic sedet, illic stat, genua flectit ibi.
Sic quidam exponit feliciter: Ille sedendo,
Racusae populo cum pia vita fuit
Paucaque peccabant cives, a numine quidquid
Pro gente hac petiit, protinus obtinuit.
Coepere at postquam gravius delinquere, stando
Orat, sed precibus saepe repulsa venit.
Crimina criminibus sed cum addita, poplite flexo
Orat nilque humili proficit ille prece.

ato vidim na tri slike sv. Vlaha u razliitom polo

aju? Ovdje sjedi, tamo stoji, a ondje klei. Netko
je to uspjeno objasnio: Kad je svijet u Dubrovniku
pobono ivio i kad su graani malo grijeili, sjedei
je molio i to je god od Boga traio za ovaj narod, od
mah bi to i postigao. No kad stadoe tee grijeiti,
molio je stojeke, i molitve su mu esto bile odbijene.
Meutim, otkako su se zloini nagomilali na zloine,
on moli kleei, ali njegova ponizna molitva nema ni
kakva uspjeha.

Racusii ancillae, dum gradiuntur, heras.

Cur ita? Consilio sane prudente, ne in illas
Baiulus irrueret, dum grave gestat onus,
Ast hunc ut rapide serva aut deflecteret ictum
Aut prius illa suo corpore ut excipiat.

651

M A K A R O N S K I OPIS D U B R O V A K I H
POKLADA

CARNOVALIS RAGUSINI
DESCRIPTIO MACARONICA

ste sluali moje ozbiljno pjevanje, a sada

otvorite, molim, ui za pjesme makaronske.
D osada
No vai pradjedovi nisu tako ivjeli, nego su na
svoj troak eljeli zabavljati i grad i sebe (blagoslov
ljene im bile due) u vrijeme koje se moe nazivati
proljeem ivota. Bi li prola i jedna godina a da se
pred brojnim narodom nije prikazivala komedija i da
na trgu nije plesalo silno mnotvo mladei? Zar se,
10 moda, senator u to vrijeme stidio po mletakom obi
aju nositi krinku i, prepoznat od naroda, etati po
gradu obasipljui djecu konfetima i doputajui da na
nj bacaju votane kuglice ispunjene vodom? Doista,
nije. A ako bi ih sluajno kritizirao kakav ovjekomrzac, obino bi mu zatvarali usta rijeima pjesnika
iz Venuzije da je jedanput u godini, kad to trazi vrijeme i prilike, doputeno ludovati56ak i mudracu.
No emu ja, smuen i nepametan, sada deklami20 ram, a ne prihvaam se to bre svog zadatka? Zaponi, Muzo, kazivati neto o dubrovakim pokladama!
Svagdje se krabulje obino javljaju tokom velikog
dijela poklada, a sada uj kako je kod nas. Ono to je
Vergilije u prvom pjevanju Eneide rekao o Trojancima, kad je rasrena Junona sruila stranu oluju na
brodovlje bijednog Eneje, naime
Na moru prostranom gdjegdje plivai se rijetki vide*
moe se primijeniti i na dubrovake krabulje. Meu5 Prema Horacijevu stihu: Dulce est desivere in loco (Carm.
4, 12, 28)
6 Eneida 1, 118
652

cantantem finora audistis, orecchias

nunc, quaeso, ad Macaronica pandite
SeriaCarmina
vestras.

10

15

20

25

At vestri non sic proavi vixere, sed urbem

Divertire suis expensis atque seipsos
(Sint illis benedictae animae) circa illa volebant
Tempora, quae vitae possunt primavera vocari.
Quis fuit ille annus, quo non recitata frequenti
Fabula erat papulo, quo non danzaverit ingens
In platea juvenorum agmen? Num forte senator
Portare erubuit Veneto tunc more bautham
Et conosciutus populo girare per urbem
Confettos spargens pueris patiensque balottas
Intus aqua plenas de cera projici adossum?
No certe. At criticam si quis mysantropus illis
Fors dabat, huic boccam Venusini voce solebant
Obturare, semel quod in anno vel sapienti
Impazzare licet, dum tempus resque domandat.
At quid ego nunc declamo storditus et excors,
Nec, quod proposui, sequor ocyus? Incipe, Musa,
De carnovali Ragusae dicere quiddam!
Maschera ubique solet magnam sibi sumere partem
Temporis istius. Nunc accipe, qualis apud nos.
Quod de Trojanis in primo Aeneidos inquit
Virgilius, cum terribilem arrabiata procellam
In miseri Aeneae flottam Saturnia misit:
Apparent rari nantes in gurgite vasto.
De personatis Ragusae hoc dicere possis.
De numero at checche sit, nil disciaptius illis
653

tim, bez obzira na njihov broj, od njih nema niega

30 neukusnijega. Danas moe vidjeti tri do etiri puanina, preobuena u lovce poput Vlaha, kako nabijaju
puku mekinjama ili pilovinom umjesto puanim
prahom i kleei posipaju time lea ljudi koji se toga
nimalo ne boje, a sutra moe promatrati druge kako
po seljakom obiaju, uz diple i svirale, vode mladenku.
Puk se tome smije, a svi razboriti mrte elo. Neki se
radije preoblae u trgovce, neki u slukinje, a neki
opet onako kako ih upuuje vlastita rasputenost ili
40 kukavni pronalazak njihove glave. Teko vama, krabulje, ako godina dobro urodi naranama! Jao, kakva
vas oluja eka i kakva e vas cika djece pratiti po svim
ulicama sve do mrkle noi!
To su, priznajem, neduhovite zabave samo prosto
ga puka (mudar naime ovjek sve to prezire), a sada
uj kako se maskiraju finiji graani. Ovaj oponaa
modernu visoku frizuru gospoa i podie kosu uvis kao
cilindar, a onaj predstavlja gimnazijskog kolnika, iba
50 djecu i prebacuje ih preko koljena te umjesto lanih
prdaca izbacuje iz stranjice prave. Drugi opet, koji
nikada prije nije u kazalitu vidio ni Doktora, ni Pulcinelu, ni Brigelu, ni Arlekina, odvait e se da glumi
njihovu ulogu. to da vam vie o tome pripovijedam,
prijatelji, kad ve zijevate? Tu se zavrava moj prikaz
dnevnih zabava.

60

Neki (to je rjee od bijele muhe) uivaju u pro

duljivanju gozbe do u kasnu no. Tada moe vidjeti
kako svi u gradu naputaju svoju kuu (toliko su ra
doznali da saznaju tue poslove) i idu tamo prisluki
vati ne bojei se ni vjetra ni kie sve dok ih prazan
eludac ne natjera da se poure na veeru.
elio bih nastaviti pripovijedanje, ali ne znam to
bih vie mogao kazati o dubrovakim pokladama, osim
ako ne elite da vam opiem i ples krojaa, kojemu je
opravdano pokrovitelj Amor s tobolcem strijela, jer
njegove otre ubode, prouzrokovane strijelama koje
odapinje sa svog nemilog luka, na alost svi osjeamo.
Preveo Veljko Gortan
654

Esse potest. Hodie videas tres, quatuor ima

De plebe indutos Morlacho more figuram
Venantum accipere et pyrio pro pulvere crusca
Vel segaturis sclopos caricare genuque
Curvato de drio homines nil tale timentes
Spargere, cras videas cum diplis atque svirallis
35 More agresti alios sponsam deducere. Plebs haec
Ridet, sed frontem quivis aggrinzat honestus.
Hi mercatorum malunt sibi sumere vultus.
Illi ancillarum, ast alii ut sua cuique libido
Suggerit et propriae meschina inventio testae.
40 Vae, personati, vobis, si fertilis annus
Ille melarancis fuerit, proh! quanta procella
Vos manet et qualis puerum vos skvicca per omnes
Contradas usque ad noctem comitabitur atram!
Haec bassi, fateor, sunt insulsissima vulgi
45 (Sprezzat enim haec sapiens) solatia, nunc age civis
Accipe personam, qui cultior. Ille modernam
Matronarum imitans in vertice pettinaturam
Tollit ad altezzam cannae; facit iste magistrum
Gymnasii, sferzat pueros alzatque cavallo
50 Pro fictisque menat veros in podice coipos.
Ast alius, qui Doctorem numquam ante theatro,
Nec Pulcinellas, Brighellas Arlichinosque
Vidit, aget temere arditus. Quid caetera narrem
De genere hoc, si vos jam sbadigliatis, amici?
55 Atque hic finiscunt divertimenta diei.

30

60

65

Nonnulli (muscis sed res haec rarior albis)

Festinum in multam gaudent producere noctem.
Tum totam videas divulsam e sedibus urbem
(Tanta curiositas aliena negotia scire est)
Ire in prisluschos nec vento aut imbre moveri.
Ad caenam vacuus cogat dum currere venter.
Ulterius narrare velim, sed nescio quid jam
De camovali Ragusae dicere possim.
Ni sartorum etiam vultis me scribere ballum,
Cui pharetratus Amor bene praesidet, ut pote cujus
Puncturas pur troppo omnes sentimus acutas.
Quas causat stralis, saevo quae sooccat ab arcu.
655

PRICICE
IZ P R O R E C J A s l o v

inskijeh

FABULAE
EX ADAGIIS ILLYRICIS DESUMPTAE

I
Illyr. Isplivo je na sidru.
Enavit in anchora.

Isplivo je na sidru.
OVJEK KIJ DOPLIVA NA SIDRU

HOMO ENATANS IN ANCHORA

ut kraja hridijiva srdito more im

Jur plav zaeriva s valim strahovitim,
P
Pomorce sve blijede strah smrti priuze.
5

10

15

20

Uzmnaat a slijede vjetri se i k tomu se

Mno dada sdruae, ka crna iz oblaka
Tak silno padae, da nigda bS taka.
Korablja valima jur jaim mjesto da,
Rasutim zglobima ter se sva raspada.
Iz smrtne se izvui itu uze, al zamani,
More prodirui u dubinu svijeh sni.
Jo jedan plovae po moru, koga val
Za priklopit stae s veljom silom domal.
Al s prure sidro im u more padae,
Val s naporom mnogim kij dasku tiskae,
Dasku ka je od plavi razbijene, meu dva
Tak zuba je ustavi od sidra da se sva
Usadi tu tako ko avlim pribijena
I sidru nikako da pasti morska u dna.
Rukam potom ga se on hrabren uhvati,
Val s sreom u as se uzdie istij tij,
Prijateljski kij na kraj dade ga itava.
Ako tebe (ovo znaj) hoe Srea zdrava,
Stvarim e se sluit za tebe spasiti
Onim ke e cijenit podobne manje ti.
656

axosa forte cum carinam ad littora

Magnis procella propulisset fluctibus.
S
Formido mortis occuparat pallidis
5

10

15

20

Jam corda nautis: ventus usque saevior

Gliscebat eque nubibus densissimi
Imbres ruebant, jamque victa fluctui
Latus carina fortiori praebuit
In frusta laxis diffluens compagibus.
Sibi quisque quaerit mortis, at frustra, fugam:
Omnes profundum navitas sorbet mare.
Adhuc natabat unus, quem frementior
Pene obruebat fluotus alto gurgite.
De prora in aequor forte sed dum ferreus
Cadebat uncus, vis furentis aequoris
Tabulam peramplam nuper effractae ratis
Utriusque dentis egit inter angulos,
Clavoque veluti fixa cum consisteret,
Ponto innatantem sustinebat anchoram.
Hanc dexter uncis manibus ut prehendidit,
Ecce illa fluctu grandiore concita
Incolumem in oras littoris amici dedit.
Fortuna si te praepotens salvum velit.
Tuam in salutem vertere id efjicax erit,
Minus quod aptum tu saluti existimas.

42 Hrvatski latinisti II

657

II

II

Zaludu mi je biser, kad mi grlo davi.

Illyr. Zaludu m je biser, kad mi grlo davi.

Quid mihi gemmae, si guttur elidunt?

GOSPOA I OGRUAJ

MATRONA ET MONILE
ospoa dizae ogrljaj im s vrata,
Kij nahijen bijae bisera i zlata,
G
Krivo ga gledaju dri u necijeni.
5

10

15

20

On se snebivaju mahnitu je cijeni:

Tot mene, kim ena svaka, ka omiliti
Nastoj, ureena ite sveer biti,
S vrata odmee tvoga sama, jer s ohola ti?
(Gosp.) Ne cijeni da stoga ja te htjeh smetnuti,
Nego jer to utim, zlo davi da me ti.
(Ogr.) Trak popusti, i tim ve ne bud se straiti.
(Gosp.) Ali mi i tako ti vrat davi. (Ogr.) Bolje to
Htjej mi tomaiti? (Gosp.) Ja, bie ku prosto
Dopade, udata za mua budui
Veoma bogata, on u zlatne obui
Hotje me haljine, na rukam prstene
Zamjerne svjetline stavi mi i cijene,
Na dvoru tkogodi da mene vidi it,
Srenija ne rodi da se druga, ima mnit.
Nu pak kao u kui ivemo! . . . Rije eni
Tad on prisijekui Ve ne kai meni
Ree joj i to si davljena, krivo daj
Muu, ne prinosi tube na ogrljaj!
Sred blaga i svake raskoe ve-krati
Duh muke opake nespokojan patu

658

atrona collo cum monile lacteo

Gemmis et auro splendidum deponeret.
M
Illud severo conspicata lumine
5

10

15

20

Sprevit. Monile stupuit insanam putans.

Mon. Tun me ergo, quo omnis, quae placere discupit*
Ornare collum foemina impense studet,
Abs te una fastu sic superbo rejicis?
Mat. Ne crede fastum perpulisse, ut ponerem.
Tua at quod opera strangulari sentio.
Mon. Nil tale metuas, si relaxes taeniam.
Mat. Elidis et sic colla. Mon. Tamen id explica.
Mat. Viro locata cum fuissem diviti,
Fortunae at ipsa tenuis, ille cyclade
Me aurata operuit, ille gemmis dexteram
Ornavit, ut qui me foris videt, hic satis
Putet beatam; at si domi quo vivimus
Pacto... Monile foeminam heic interloqui:
Ne plima narres, sed viro da crimini.
Quod strangularis, non monili gemmeo.
Mediis in opibus saepe animus est anxius.

659

III

III

Prag od kue najvee brdo

Illyr. Prag od kue je najvie brdo.

Limen domus mons omnium altissimus.

POKLISAR KIJ SE DIJELI IZ SVOJE KUE

LEGATUS DOMO PROFICISCENS

a Bosnu poklisar jedan poslan kij je.

Budui svaku stvar spravio malprije
N
Za puta M toga trebuje, grijae
5

10

15

20

Prijatelja svakoga i djeci dijeljae

Medene cjelove i dobroj ljubi svoj.
Jur sluge njegove, kijeh je ne mal broj,
I prate sva prid njim ide, pak uputi
I on se istij zatim posljednij, al nuti!
Pristupi kad na prag, taj as se ustavi,
Odstupi tere natrag i ljubit se stavi
enu i djecu iznova, slubi i nareivat
Sad ona, sad ova: tu ga al vee ni stat;
Opeta se uputi za izit, nu iznova
Na pragu on uti noge ko od olova
I lijenost u svemu tijelu. To vide svoj
Drag jedan ree mu prijatelj: Brate moj.
Kao brda visoka ti e pro, na vrati
Kad kue prije roka lijenost te ta uhvati?*
Kom on: Ne strae me brda ina, samo da
Proem ja kue me prag viij svih brda.
Stvari na svijetu k i mi vema ljubimo,
S muke se velike od njih odcijepimo.

660

egatus ire jussus ad Bithyniae

Regem Cleanthes cum parasset omnia.
L
Iter quae ad illud expedire censuit.
5

10

15

20

Natis, amicis optimaeque conjugi

Mellita centum dividebat oscula.
Servi praeibant, commeatus, sarcinae.
Herusque ad ipsa succedebat limina
Domo egressurus, cum repente substitit
Et retrocedens basiare conjugem
Natosque rursus coepit, hinc domesticis
Mandare multa; certus at discedere
Sub limen iterum venit. Heic cum plumbeos
Pedes ut ante sensit et torpedine
Inusitata corpus omne corripi,
Quidam ex cimicis quod fiebat intuens
Tune arduorum montium conscendere
Valebis inquit culmina, hanc in aedium
Qui prodis ipso tarditatem limine?
Huic ille: Cura caeterorum montium
Haud me fatigat, dummodo hunc altissimum
Liceat in ipso transilire limine.
Ab iis, quae amamus, separamur aegrius.

661

IV

IV

Vrati metru gvoa!

Illyr. Vrati metru gvoa!

Ree artifici instrumenta.

OD SELJANA KOVA

E RUSTICO FABER

uibei pu u svom rataj sebi vrtu.

Krug veljij pod zemljom (kao stavljen ne znam tu)
D
Iznae gvozdenij: s njime gre iz sela
5

10

15

20

U grad, kij dalek ni, on srca vesela.

U kovanicu ide, tere prije svega,
to udi da izide gvoa njemu od tega.
Stade metru kazat. U ve rasijeca ga
On dijela; da smekat bude, u oganj stavlja ga;
Goruta ga paki vadi i batom mlati,
U sliku ter svaka uenu obrati.
Pomnjivo kij svu tu iseljanin gledae
Kovaa rabotu, lasnu je cijenjae.
Da mu da jur pita orua, jer da obrati
Gvoe u leme kriv ta hoe i jur ga mlati,
U kovaa rataj pretvoren iznenad.
Nevjeta ali taj za posao njega kad
Mome od kovanice ugleda Gvoa ti
Loe iz desnice metru ree vrati!
Nitko se u tuem zanatu nek smije
Zabavljat jer e mu rugat se tko umije.

rofundum in agro puteum ut faceret sibi,

Humum excavabat rusticus, cum ferream.
P
Quo casu in illo nescio repositam loco.
5

10

15

Invenit massam; gestiensque ad fabricam

Vicinioris ut traduxit oppidi.
Fabro indicavit quidquid hinc fieri cupit.
In plura sectam fragmina hic igni prius
Mollire, crebris ictibus deinc tundere,
Formamque rite cuncta flectere ad suam.
Agricola fixis intueri singula
Dum perstat oculis, censet id facillimi
Opus laboris. Hinc dari fabrilia
Sibi arma poscit, ut recurvam vomeri
Donet figuram, jamque faber e rustico
Repente factus malleo ferrum gravi
Tundebat alacer. Ad quae, ut adspexit rudem
Puer officinae deditus ferrariae,
Sua arma fabro redde, dixit villice!
In arte nemo non sua se exerceat.

Preveo uro Feri

662

663

PISMO
SLAVNOME MUU
JOHANNESU MULLERU

emoj, Miillere, misliti da sam potpuno zaboravio

ono to si mi (otada su protekle pune dvije go
dine) pisao u skladu sa svojim pothvatima. Iznio si
naime elju da se ja, poto sam nedavno u stopama
hitrog jamba izloio poslovice ilirskog jezika,7 prihva
tim prikazivanja narodnih pjesama i pripovijedaka.
Poticao si me neka se u prvom redu pozabavim onom
vrstom pria koje u svakom narodu mlaima obino
pripovijedaju djedovi i sijedi oevi. Te prie, preda
vane po stalnome redu iz ruke u ruku, kao neka iva
proroanstva u neprekinutom nizu traju stoljeima.
elio si da vie toga iznesem ako ne s mnogo truda i
s ukrasom pjesnike ljepote, a ono bar obinim
govorom.
Ako sada posjedujemo svjedoanstva gotovo o svim
narodima, ako su drave dosta poznate po slavnim dje
lima vladara i ako oni koji takvim sadrajem pune svo
je knjige ne iznose nita novo, koliko e vie ugleda kod
uenih ljudi postii onaj koji se smjelo prihvati istraivanja toga vrednijeg blaga! Kad ve, kako lijepo
kae, ova domaa pouka majki i staraca jae zadire
u ljudski rod, odakle bolje prosijava narodni duh i
otkrivaju se obiaji? Odakle se pouzdanije nego iz tih
vrela mogu crpsti prole zgode s toliko razliitih is
hoda u miru i u ratu? Upoznavanje toga dostojno je
mudra i estita mua, te tko god eli stei vrijedne
zasluge za svoj narod treba da odatle zapone. To se
openito ini ishoditem i to je stvarno kao neki te-

AD C L A R I S S I M U M V I R U M
JOANNEM MULLER EPISTOLA

10

20

7 Odnosi se na Ferievo djelo Fabulae ex aagiis Illyricis

desumptae.
664

uae mihi digna tuis scripsti conatibus (Annus

Unus abhinc alterque abiit), ne pectore prorsum
Lapsa meo, Miillere, putes; tibi nempe placere
Aiebas, post Illyricae ut proverbia linguae
Explanata citi pedibus mihi nuper iambi
Ad cantus vellem, fabellas et populares
Scribendas animum adjicere, in primisque monebas.
Ut genus historiarum id consectarer, in omni
Quas populo proavi narrare minoribus aevo
Incanique solent patres. Haec ordine certo
Tradita perque manus, ceu viva oracula quaedam.
Haud interrupta serie per secula durant.
Pluraque de genere hoc si non operosius atque
Musaeo exornata lepore, at simplice saltem
Sermone exponi cupiebas. Si omnium habemus
Nunc documenta fere populorum, publica factis
Si res nota sat est illustribus imperitantum,
Nilque novi referunt, libros qui talibus implent,
Gratia cum doctis quam maior inibitur auso
Vestigare haec nobiliora! Domestica quando
Haec, ut pulcre inquis, matrum doctrina senumque
Humanum propius tangit genus, ingenium unde
Elucet populi melius moresque patescunt?
Totque domi ac belli variis eventibus olim
Gesta unde hauriri possunt quam e fontibus istis
Certius? Ista viro digna est sapiente proboque
Cognitio, et patria quisquis de gente mereri
Egregie velit, his ab rebus ducat oportet
Principium. Haec omnino rudimenta esse videntur

10

15

20

25

665

30

40

50

60

melj i gradilite na kojem se u bilo kojem narodu

(jer je to kod svih jednako) treba da podigne nad
gradnja znanja, zakona i propisa; o tome ovisi svako
miljenje, obiaj, navika, u jednu rije itav izgled
ivota.
Budui da je Ilirik uvijek bio plodna majka i od
gojiteljica junaka i budui da se tamonji narod ne
ko proslavio u tako brojnim ratovima i velikim po
bjedama koje je ne jedanput iznio nad ratobornim
Romulovim narodom, morao je dobiti vlastitog povjesniara, koji bi u svom djelu istinito izloio kako su se
odigravali ti dogaaji, no sudbina je tom narodu us
kratila takvu ast i htjela je da se to ita razasuto i
veoma skraeno. Ipak to nije zaprekom da nam ne
bude poznat najvei dio onoga to se odnosi na teak
posao Martov. Ostalo su grki i rimski pisci jedva
dodirnuli, i to povrno i kratko.
Nadalje, budui da je poznato da su ilirski kraj
u itavu njegovu podruju (leei izmeu dva mora,
prua se od donjeg Dunava do granica koje je imao
s Grkom) nastavala nebrojena plemena u razliito
ili u isto vrijeme i budui da se moe smatrati da jo
i danas u jeziku i obiajima ostaju neki tragovi mnogih
od njih, pa i u onome ega se dobro sjeaju starci,
kako bi bilo lijepo i, dodaje, korisno kad bi tko sve
to sabrao te zabiljeio mjesta odakle je to uzeo i lju
de od kojih je to uo! Na taj bi se nain jasno po
kazalo: koji narodi stanuju u brdima, koji na obali, a
koji u ravnici, koji ive na slian, a koji na razliit
nain, koje zakone, obrazovanje i obiaje ima svaki
od njih, koje zablude, obrede, proroita, dogme, na
vike, umijea, nadarenost, nonju, javne priredbe i
igre. Osim toga moglo bi se iznijeti jo vie spomena
vrijednih podataka koji odgovaraju naem vremenu
tako da bi jedna stranica istodobno obuhvatila dvo
struku povijest.
Dok frula utaknuta u mijeh ne stane svirati, dotle
ne poinju ples. Najstariji je od plesova onaj koji je
dosta jednostavan, i najvie od sviju vole upravo taj
666

30

Suntque reapse ceu fundamen et area, cui omnis

Quolibet in populo (ratio namque omnibus una)
Doctrinae, legum praeceptorumque struenda
Desuper est moles; hinc amnis opinio pendet.
Consuetudo, usus, color omnis denique vitae.
35
Illyricum foecunda parens cum semper et altrix
Heroum fuerit tellus pqpulusque tot olim
Ille inclaruerit bellis magnisque triumphis
Non semel actis belligera de gente Quirini,
Huic debebatur proprius, qui proderet, ut sunt
40 Gesta, quidam, chartis veracibus omnia, scriptor.
At talem populo fortuna invidit honorem
Et voluit dispersa legi contractaque multum.
Id tamen haud obstat, pateant quin plurima nobis,
Quae spectant grave Martis opus, vix cetera Graii
45 Scriptores Latiique obiter parceque secuti.
Cum porro Illyrici regionem, qua patet, omnem
(Haec gemino interieota mari se extendit ab Istro
Usque ad germanos, habuit quos Graecia, fines)
Innumeras vario vel eodem tempore constet
50 Incoluisse tribus multarumque ipse rearis
In lingua remanere etiamnum ac moribus inque his.
Quae firme meminere senes, vestigia quaedam,
Quam porro pulcrum foret, addis, et utile, si quis
Omnia colligeretque looosque unde hausta notaret
55 Et per quos parta auctores! Sic fiet, u t harum
Omnino rerum ratio manifesta patescat:
Qui montes populi teneant, qui littora quique
Planitiem, qui sint simili, qui dispare victu.
Quas leges cultusque habeant, quos quilibet usus,
60 Errores, ritus, oracula, dogmata, mores.
Artes, ingenium, vestes, spectacula, ludos.
Pluraque praeterea memoratu digna referri
Possent, huic aevo quae propria, tempore eodem
Historiam ut duplicem comprendat pagina simplex.
65

Infixa utriculo spargat ni tibia cantum,

Haud ante incipiunt choreae; antiquissima porro
Illa eadem, quae simplicior, longe omnibus unam
Hanc tamen anteferunt aliis, quae tendit in orbem,
Foemina virque una nullo discrimine iuncti
667

70

80

koji se vije u krug. ene i mukarci zdrueni bez

ikakva reda hvataju se za ruke i najprije se poinju
lagano kretati u krugu njiui se, zatim krug gubi
svoj oblik (to treba pripisati sposobnosti kolovoe) i
sad postaje po obliku etverokut, sad se mijenja u
duguljast, jajolik oblik, sad nalii slovu kojim se pri
kazuje siiktanje zmija, a sad se itav raspada na pa
rove. Tada svi po dvoje, tj. mukarac i ena, poskaku
ju, a najvie se cijeni onaj koji vie od drugih ustraje
u tim neobinim skokovima, od kojih ne zazire ni
ena prevrui u nesreenim pokretima i tijelo i ha
ljinu. Obuzima ih gotovo nevjerojatan zanos za tom
vrsti seljakog plesa, pa u tom silovitom kretanju
(oduzme li kratke odmore) znaju ostati po mnogo
sati. Dok se kolo vodi, izvan njega se pjeva, a i sami
plesai prihvaaju pjesme kojima se jo vie uzbuuju.
Preveo Veljko Gortan

70

75

80

85

UXOR A VIRO REPUDIATA, DUM ALII A FRATRE

NUPTUM DATUR, PRAE DOLORE MORITUR.

ENA ODBAENA OD MUA UMIRE OD TUGE,

DOK JE BRAT UDAJE ZA DRUGOGA
<ASAN-AGINICA>
to se bijeli u gori zelenoj?
A1 su snijezi, al su labutove?
S
Da su snijezi, ve bi okopnuli,
5

10

labutove ve bi poletjeli.
Nisu snijezi, nit su labutove,
nego ator age Asan-age.
On boluje u ranami Ijutmi.
Oblazi ga mater i sestrica,
a ljubovca od stida ne mogla.
Kadli mu je ranam bolje bilo,
on porua vjernoj ljubi svojoj:
Ne ekaj me u dvoru bijelomu,
ni u dvoru, ni u rodu momu!
Kad kaduna rijei razumjela,
668

Se manibus capiunt et primum volvere lente

Se circum incipiunt nutantes, inde figuram
Circulus amittit (choreae ducis id tribuendum
Ingenio) et modo fit quadrati forma, modo ovi
Oblongam in speciem se mutat, littera nunc fit
Sibila serpentum referens, modo diditur orbis
In totidem paria et bini tunc scilicet omnes
Vir mulierque pedes agitant, summoque is habetur
In pretio, qui plus aliis se obdurat ad illos
Enormes saltus, queis ipsa haud foemina parcit
Motu incomposito corpus vestemque revolvens.
In genus hoc choreae agrestis quidam abripit ardor
Plane illos incredibilis, multasque per horas
(Deme breves pausas) motu in violente manebunt.
Dum choreae fiunt, extra cantatur et ipsi
Cantibus indulgent saltantes, queis animant se.

in silva candens elucet? An illud

QuidNixviridi
an cycni? Si nix, verna resolveret aura;
5

10

Si cycni, jam sese illinc pernicibus alis

Abriperent. Non ergo nives, non agmen olorum est,
At ducis Assani niveis tentoria velis.
Saevo ille in pugna perfossus vulnere maesta
Voce dolet: mater germanaque flebilis aegrum
Invisunt, sponsam tenuit pudor. Ille superbe
Id factum reputans irascitur; hinc ubi coepit
Vulneris accepti minui dolor, aspera fidae
Indici haec sponsae jussit: Ne me amplius albis
Expectes in porticibus, nec divite in aula
Conjunctosque inter mihi sanguine. Talia postquam
Audiit infelix domina, in diversa trahebant
669

15

20

25

.30

35

40

45

.50

55

jo je jadna u toj misli st&la

jeka stade konja oko dvora;
i pobjee Asan-aginica,
da vrat lomi kule niz pendere.
Za njom tru dvije eri djevojke:
Vrati nam se, mila majko naa,
nije ovo babo Asan-ago,
ve daida Pintorovi-bee!
I vrati se Asan-aginica,
ter se vjea bratu oko vrata.
Da, moj brate, velike sramote,
gdi me alje od petero die!
Bee mui, ne govori nita,
ve se maa u depe svione
i vadi njoj (knjigu oproenja,
da uzimlje potpuno vjenanje,
da gre s njime majci uzatrage.
Kad kaduna knjigu prouila,
dva je sina u elo ljubila,
a dvije ere u rumena lica,
a s malahnim u beici sinkom
odijelit se nikako ne mogla,
ve je bratac za ruke uzeo
i jedva je s sinkom rastavio,
ter je mee k sebi na 'konjica,
s njome grede dvoru bijelome.
U rodu je malo vrijeme stala,
malo vrijeme ni nedjelju dana,
dobra kada i od roda dobra,
dobru kadu prose sa svih strana,
a najvee imoski kadija.
Kaduna se bratu svome moli:
Aj, tako te ne elila, braco,
nemoj mene davat za nikoga,
da ne puca jadno srce moje
gledajui sirotice svoje!
Ali bee ne hajae nita,
ve nju daje imoskom kadiji.
Jo kaduna bratu se moljae,
da njoj pie listak bijele knjige,
da je alje imoskom kadiji:
670

15

20

25

30

35

40

45

50

55

Crudeles animum curae: circum atria tecti

Illa maritalis strepitus exaudit equorum
Et celeri gressu turrim conscendit in altam,
Ut se praecipitem mittat moritura deorsum.
At geminae extemplo sua post vestigia natae
Accurrunt: Ah, chara parens! ah, retrahe gressum E
Hic qui fertur equo non est pater, at tuus ad te
Pintori soboles frater venit. Uxor ad illa
Assani tenuit gressum et candentia collo
Brachia fraterno innectens Proh dedecus inquit
Sic quinae sobolis mater miseranda relinquor?
Nil olli frater, sed quae sub veste latebat
Purpurea chartam tradit, qua vincla prioris
Conjugii solvens iterum sibi tempora sertis
Alterius nova sponsa viri praecingat, ad aedes
Maternas comitante illo cum venerit. Aegra
Scriptum ubi percurrit mulier, repetita duobus
In frontem natis tulit oscula et oscula proli
Foemineae in roseis impressit vultibus, at se
A puero in cunis posito divellere prorsum
Haud potuit, sed eam multa vi denique frater,
Barbarus avulsit frater dorsoque locatam
Quadrupedis secum patriam perduxit in aulam.
Illa brevi hic mansit: nondum septena rubentes
Aurora extulerat vultus, cum sanguinis alti
Mille proci dominam petiere, Imoschus at illam
Prae reliquis praetor petiit. Flens illa rogabat
His fratrem: Me nulli iterum sociare marito,
Frater amate, velis, vitae per lumen ego te
Dulce tuae obtestor, ne me dolor opprimat, orbam
Cum sobolem aspiciam. Duro ille ast ferreus ore
Voces contemnit miserae Imoschoque sororem
Praetori in sponsam jam destinat, iliaque rursum
Sic rogat: Ah, quoniam tua fert ita certa voluntas,.
Imoscho sic scribe duci: Tibi sponsa salutem
Mittit teque orat, cum tu illam connubiali
Ducere cum turba processeris, ut simul olli
Peplum grande feras, quo summo a vertice ad imos.
Usque pedes sese obvolvat, ne cernere possit
Ipsa orbam sobolem genitrix, cum transeat altam
Assani ducis ante domum." Vix talia praetor
671

60

65

70

75

80

85

90

Djevojka te lijepo pozdravljae,

a u knjizi lijepo te moljae,
kad pokupi gospodu svatove,
dug potkljuvac nosi na djevojku,
kada bude agi mimo dvora,
nek ne vidi sirotice svoje.
Kad kadiji bijela knjiga doe,
gospodu je svate pokupio,
svate kupi, grede po djevojku.
Dobro svati doli do djevojke
i zdravo se povratili s njome.
A kad bili agi mimo dvora,
dvije je erce s pendera gledahu,
a dva sina prid nju ishoahu,
tere svojoj majci govorahu:
Vrati nam se, mila majko naa,
da mi tebi uinati damo!
Kad to ula Asan-aginica,
starjeini svatov govorila:
Bogom brate, svatov starjeina,
ustavi mi konje uza dvora,
da daruj em sirotice moje.
Ustavie konje uza dvora,
svoju dicu lijepo darovala:
svakom sinku noe pozlaene,
svakoj ceri ohu do poljane,
a malome u beici sinku,
njemu alje uboke haljine.
A to gleda junak Asan-ago,
ter dozivlje do dva sina svoja:
Hodte amo, sirotice moje,
kad se nee smilovati na vas
majka vaa, srca araskoga!
Kad to ula Asan-aginica,
bijelim licem u zemlju udrila,
uput se je s duom rastavila
od alosti gledaju sirta.

60

65

70

75

80

Narodna pjesma

672

43

Scripta; sibi Imoschus legit, magnam undique cogit

Vim comitum, qui sponsam adeant, peplumque quod
optat
Fert secum. Adveniunt ad sponsae limina faustis
Ominibus fausteque illam comitantur euntem.
At dum praetereunt Assania tecta, fenestris
Ex altis matrem geminae aspexere puellae,
Processere foras pueri, qui talia flentes
Orabant: Ad nos, genitrix dilecta, reverte.
His caenam sumas ut in aedibus. Illa, ubi posci
A natis audit se talia, supplice fari
Sic primo comitum voce incipit: O mihi fratris
Tu dilecte loco et senior dux agminis hujus.
Hanc prope quadrupedes paulisper sistier aedem
Quaeso jube, suprema meis u t dona relinquam
Natis, quae nostrum erga illos testentur amorem."
Substitit extemplo pressis equitatus habenis
Ante domum. Charae genitrix tunc munera proli
Obtulit: auratos pueris dat habere cothurnos.
Pallam virginibus, limbo quae tangat arenam,
At posito in cunis puero mittebat amictum
Exiguum exiguo. Cuncta haec aspectat ab aede.
Quo se rettulerat medicato cuspidis ictu,
Assanus natosque suos deinc advocat: Ad me.
Nati infelices, nati remeate relicti,
Quandoquidem vestri haud voluit miserescere mater
Ferrea. Ut illa viri vox aegrae perculit bures
Conjugis, extemplo tremebundo corpore labens
Exangui illa solum vultu percussit et una
Vitam exhalavit natos discedere cernens.

Hrvatski latinisti II

673

LATINSKI PRIJEVODI
SLOVINSKIH PJESAMA

SL AVICA POEMATIA
LATINE REDDITA

TUALJKA MAJKE ZA IZGUBLJENIM SINOM

I BRATOM

CARMEN FLEBILE MATRIS DE FILII ET FRATRIS

AMISSIONE CONQUERENTIS

(MAJKA MARGARITA)
Jad ertin ae urbis prope portas parva gementi
Gutture raucisonos cantus iterabat hirundo.
vilu to mi cviljae drobna ptica lastovica,
ona mala ptica;
ona cvilu cviljae Zadru gradu na pridvratju,
ona mala ptica.
Bie mi se cvilei drobna ptica zakasnila,
ona mala ptica;
ter ju bie pustilo arko sunce na zapadu,
onu malu pticu;
a bie ju zaskoio sjajni misec na istoku,
onu malu pticu;
ali ono ne bie drobna ptica lastovica
neg mi ono bie stara majka Ivanova,
majka Margarita.
Ona majka klikovae sinka svoga i brajenka,
majka Margarita.
Na nju mi je naetala bila vila planinkinja
ter mi side bila vila staroj majci besiditi,
majci Margariti:
a mi tako cviluje, stara majko Ivanova,
majko Margarito?
Koja ti je nevolja grozne suze prolivati,
majko Margarito?
Side to mi stara majka biloj vili besiditi,
majka Margarita:
Ostaf me se, bila vilo, jadi te se ostavili,
planinkinjo vilo!
Dvi su meni ljute rane na mojemu eljnom srcu,
planinkinjo vilo;

10

15

674

Hic alto occiduus dum mergitur aequore Titan

Liquerat, hic oriens invenerat aurea Phoebe
5

Singultus sera miseros sub nocte trahentem.

Nuncia sed veris non haec avis, ipsa sed, eheu,
Margaris est miseri genitrix grandaeva Joannis,
Quae fratrem natumque vocans ululatibus aegris
Insolabiliter gemit. E sylvestribus una

10

Longaevam nymphis tum sic affata parentem:

Margari, quid maesto gemitus de pectore mittis,
Quaeve jubent tantos te fletus fundere causae?
Illa autem: Heu, miseram fuge me, fuge, candida
nympha,
A te sic fugiant luctus. Duo vulnera cordi

15

Haerent saeva meo, queis nulla medebitur aetas.

Damoetas frater matrisque novissima proles
675

20

25

30

35

40

obe su mi j adovi ljute rane otrovane,

planinkmjo vilo!
I ovo ih ne mogu jadna majka priboliti,
posestrino vilo!
A ove su ljute rane na mojemu eljnom srcu,
posestrino vilo!
Ja t sam majka imila mlada Petra bratca moga,
posestrino vilo;
a Ivana hranila mila sinka od srdaca,
jedno malo dite;
i kad sam ih jadna bila do vitetva dohranila
po njih mi je svitla zora od istoka poruila,
posestrino vilo!
Obih sam ih jadna majka svitloj zori otpravila.
Dali eto ne znadem za njih smrti ni ivota,
vilo posestrino!
Neg su mi se zli bilizi jadni majci ukazali,
majci Margariti;
gdi se gavran vijae nad merli od Zadra grada,
ona crna ptica;
a bihu mu rna pera sva od krvi ustrapana,
onoj rnoj ptici.
Sila sam ga jadna majka kumiti i bratimiti,
onu kobnu pticu:
Kai meni, gavrane, te bilige do istine,
ptice zlokobnice;
a ja ti se jadna majka virom mojom obituju,
moj rni gavrane,
da ti hou trudna pera sva suzami prohladiti,
ptice zlokobnice.
Dali ne hti na mene huda ptica ni gledati,
ona huda ptica;
nego to mi odleti u planinu mu goru,
mene majku ostavi grozne suze prolijui,
majku Margaritu.
Side to mi bila vila staroj majci besiditi:
Ovo u te, stara majko, radi boga upraati,
majko Margarito;
ako bi ti obadva turske uze dopadnuli
kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?
Side to mi stara majka biloj vili besiditi:
Ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli,
posestrino vilo;
lasno u ih jadna majka iz tamnice iskupiti,
posestrino vilo;
za braca u mojega dati moju rusu glavu,
posestrino vilo;
676

Et Nicon fuerat mihi filius, unica cordis

Cura mei puer ille; alui ceu provida mater
Hos ego vixque ambos perduxi ad firmius aevum,
20

Aurora auricomans petiit cum protinus ipsa.

Nec quid ab hoc factum sit tempore, novimus, auras
An superas spirant, an pallens possidet Orcus.
At mihi se miserae signa obiecere parenti
Tristia, nam crocitans haec circum moenia corvus

25

Dum volat, huic nigrae stillabant sanguine pennae.

Illum ego proh! fratrem comitemque vocare coacta
Sum genitrix miseranda et avi ferale canenti
Talia suppliciter fari: Tu, quaeso, quid isthaec,
Corvule, portendant me signa doceto, vicissim

30

Defessas tibi mater ego miseranda tepentum

Alas largifluo lacrymarum fonte lavabo.
At neque respexit volucris me dira citisque
Se rapiens pennis nemora in frondosa recessit
Et miseram largis hic fletibus ora rigantem

35

Deseruit. Tum coepit anum sic poscere nympha:

Dic mihi per magnum, mater grandaeva, Tonantem,
Si tibi forte ambos teneant immitia Thracum
Vincula, quo pretio redimi tibi possit uterque.
Illa autem: Si Threiciae crudelia gentis

40

Vincla utrumque tenent, en quae spes pectore surgit.

Objicerem caput ipsa meum pro corpore fratris,
677

45

50

55

60

a za sinka Ivana ivim ognjem izgoriti,

za to mlado dite.
Sila mi je bila vila staroj majci besiditi,
majci Margariti:
Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule,
starice nebogo;
dali u ti istinu, jadna majko, povidati,
starice nebogo;
bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica,
majko Margarito;
ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive,
starice nebogo;
da se nigdar od tebe sestre svoje ne spomene,
majko Margarito.
A kada si od sebe sinka svoga otpravila,
ono mlado dite;
onda se je u tebi srdace okamenilo,
starice nebogo;
jer kada mi on dojde u Primorje valovito,
ono mlado dite;
na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja,
na to mlado dite;
ona venac vi jae od primoga vilovita,
mlada Primorkinja;
ondi mi se oni bihu oicami sagledali,
mladi i gizdavi;
oicami sagledali a srdace saljubili,
mladi i gizdavi;
Bie mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila;
ono mlado dite;
da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati,
starice nebogo.
Cvili, majko, i ali i prolivaj grozne suze,
majko Margarito!
I da ti se nikadare od suz lia ne osue,
majko Margarito;
nit e bratca dozvati, nit e sinka doekati,
starice nebogo!
Narodna pjesma (bugartica)

678

Pro dulci in medias puero ruerem impigra flammas.

Tum nympha: Haud vinclis, anus miseranda,
premuntur
Thracum illi, at veros amborum jam accipe casus.
45

Graia puella tui malesano ah! fratris amore

Perdita Lethaea miserum sic imbuit unda,
Amplius ut charae nequeat meminisse sororis.
Ipsa autem patriis cum longe abscedere ab oris
Et dulcem avelli puerum a te passa, rigenti

50

Tum saxo infelix steterant tibi pectora mater.

Undisono namque ille pedem vix littore figens
Phyllidi se pulcrae tulit obvius: illa corollas,
Artis qpus magicae, manibus texebat eburnis.
Illic se pulcri juvenes per mutua ocellis

55

Insatiabilibus primum adspexere sibique

Alternis uri pectus sensere favillis.
Illo igitur Phyllis Niconis tempora serto,
Numquam ultra ut redeat, cinxit. Fle, mater, et ora
A fletu arescant tibi numquam: adducere fratrem

60

Ad te nec poteris nec natum amplectier ulnis.

679

EPIGRAMI

EPIGRAMMATA

vaj to ovdje lei za ica sav novac je spisko,

Umiru ostavi tek urne te nevrijedne kam.
O
U njoj pepeo svoj sahraniti eli i kosti,
Batinik niti da taj ne bi naslijedio kam.

ui jacet hic totum vivens absumpserat assem

Umamque hanc liquit saxeam agens animam.
Q
Hic cineres vult ille suos atque ossa reponi.
Post fata hunc ne haeres possideat lapidem.

II
II
je nejednake stihove pisao Ligdam:
Bjee u jednakim8 slab zato to bijae hrom
D obro

inaequales elegos bene Lygdamus, idem

Hexametro infelix carmine: claudus erat.
Scripsit

III
III
ko da podzemlje crno vie cijeni od raja?
Ipak Danteov spjev to ti pokazuje sav.

IV

praestare Acherontia regna?

carmine vera vide.
QuisHaecputettamenElysiisin Dantis

ato bogova vladar ljubavnoj lai se smije?

Zato to varo je sam muui ba kao vo.

IV

* Nejednaki su elegijski distisi jer iza dueg heksametra

slijedi krai pentametar; jednaki su heksametri.
* Zeus je u liku bika oteo ljepoticu Europu.

superum rector mendacia ridet amantum?

in falso quod bove et ipse prius.
CurMugiit

680

681

anjen u meteu teko Hermogen zatrai pomo

kirurga; jedva bol podnose, upita tad:
R
Jao, ta mi je s okom, gdje je? A kirurg e mimo:

ercussum graviter saxo curare chirurgus

In turba ut populi venerat Hermogenem,
P
Amisine oculum? petiit miser ille. Chirurgus

Neka te nije strah, drim u ruci ga ja.

Ne metue, in digitis en teneo inquit ego.

VI

VI

ada je srditi mu izbatinao nemilo svoju

Deliju da joj ve ukroti prkosnu ud.
K
Pade i ko bez due na zemlji leae ona,
5

10

Nee li postupkom tim zavaran biti joj mu.

On viknu: Kada je napokon crkla ta opaka zvjerka,
Kou joj moram sad zguliti, idem po no.
Ree i pouri odmah i lati se noa da njime
Smjesta odere nju kao ivinu to zna.
Ona palk vidjevi kakva joj sudba se okrutna sprema,
iva sam! viknu tad, smjesta se dade u bijeg.

t fuerat multis irato a conjuge secta

Ingenium ob petulans Delia verberibus,
U
Corruit atque immota solo ceu extincta jacebat.
5

10

VII

VII

itali su zato se uskrsli Krist

ukazao najprije Magdaleni.
P
Poslije mnogih odgovora turih
5

i nezgodnih esto,
napokon je ovaj dobio prvo mjesto:
Njoj se javio da se to bre, u isti as,
o njegovom uskrsnuu svuda pronese glas.
Htio je uti kako e, kada to sazna, ona
javiti svijetu bunije nego trube Jerihona.

682

Arte hac si posset fallere forte virum.

Ille autem: Quoniam interiit mala bestia tandem.
Nunc illi pellem detrahere aggrediar.
Haec ait adque pedes strictum tulit illico cultrum
Excoriaturus non secus ac pecudem.
Illa autem, ut novit sibi talia dira parari,
Mortua non sum inquit seque fuga eripuit.

uaerebant, Christus cur sese a morte resurgens

Visendum primo Magdalidi obtulerit.
Q
A multis ubi multa, parum sed idonea dicta.
5

Conclusit lepido sic quoque scurra sale:

Ut cito se Solymis diffunderet undique rumor
Se Christum ad vitam re revocasse sua.
Hoc voluit primo mulierem scire, sonorae
Talia quae ritu vulget ubique tubae.

683

VIII

VIII
apoe u igri srdito, neumjesno
lijenik da se svaa psujui bijesno:
Z
iva u te rastrgat, dugo nee ni ti.

oeperat in ludo violenta percitus ira

Cum quodam medicus jurgia conserere,
C
Quin se illi vitam erepturum intentat, at alter:

Ne bojim se, ti mi lijenik nee biti.

Non metuo hoc, nam te non medico utor ait.

IX
IX
radljivci rekoe seljaku
dok je vrio sjetvu:
K
Ti ije sada
5

pargenti semen fures haec verba colono:

Tu seris, at nostra in commoda messis erit.
S
Queis ille: Hoc facile eventurum credo, quia apte

nama na korist
jer mi emo ti odnijeti etvu.
A seljak e na to: To lako moe biti
jer konoplja to e ovdje rodit
k6 oma e vam sigurno godit.

Semina ego sparsi cannabis ad laqueos.

X
X
ada je bolesnom slikaru stigla u pohode huda
Smrt da prekine nit bolnog ivota mu tog,
K
Dvojnike ugleda ona likova jednakih sasvim
5

(Bio je nasliko ba svoj na umoru lik).

Ne znaju koga da smakne, na sliku tad odape hitac:
Tako na pogodak kriv slikar je ostao iv.

XI
a pogubljenje voen razbojnik pogleda svoga
Uperena na kri ree ovaku mu rije:
Kriste, zloe mnoge tebi uinih, a ti mi
Uzvraa jednom, a ta gora od mojih je svih.

684

egro ut pictori raperet mors impia vitam,

Ad sua se gressu praepete tecta tulit.
A
At geminos similes ut vultus viderat illic
5

(Depictus facie nam morientis erat),

Quem feriat, dubia est; tabulae tandem intulit ictum.
Sic pictor vitam, quam dedit error, habet.

XI
atro ad supplicium raptus laqueoque necandus
Defixis oculis in Cruce sic loquitur:
L
Multa ego te contra, Christe, ausus, tu modo at unum
Reddis, quod gravius quam mea cuncta, mihi.
685

XII

XII

askonim haljinama ena zavodi i delije

tako je Emiliju draganu duhovito peckao Lelije.
Kad bi tvoji kieni grudnjaci i rubenina ti cijela
bili bar peti ii esti dio teine tvoga tijela!
A koliko samo varate vi ree ona u ali
kada u tako prostranim hlaam krijete onaj djeli
mali!

mpla veste viros quod fallant foeminae, amicam

Sic lepide carpit Laelius Aemiliam:
A
Si tibi tot plexus et vana volumina tollas.

R
5

XIII
vim drugim ivjet od pljake to je sramota prava.
A ivjet od plijena zato je samo vojniku slava?

XIV
ko slika nije nita drugo do nijema poezija,
onda je poezija samo govorna slika.

XV
prui pijancu! Kad ugleda nabuhlo lice,
Z rcalo
Jedino to e ga mo sklonut da prestane pit.
XVI
na sceni znao je mrtav da se pravi.
M olire
Jednom to vidje Smrt
pa ga pravom smru smlavi.
686

Vix pars quinta tuum sextave corpus erit.

Quin mage vos nobis imponitis, illa reponit
Braccis rem qui amplis clauditis exiguam.

XIII
si turpe aliis est rapto vivere, solis
sit rapto vivere militibus?
Cur,Gloria

XIV
aliud nihil est nisi muta poesis,
pictura loquens ergo poesis erit.
Si Etpictura

XV
speculo videat sese ebrius: una valebit
hunc vultus corrigere effigies.
In Mutati

XVI
obit in scaena Mollerius: ut videt id mors,
vero corripit interitu.
FicteLusorem
687

XVII

XVII

ibliopolae innixo abacum super O bone, quidnam

Dic rerum vendis dixerat agricola.
B
Ille petentem acri collustrans lumine Plebi

eljak upita knjiara nad bukvar nagnuta dobro:

to nam to radi, to nam to prodaje, moj pobro?
S
Ovaj otrim pogledom seljaka motrei ree:
5

Evo, seljakom prodajem puku glave magaree.

Sretna ti bila odvrati seljak ta prodaja vrijedna!
I sve glave ako proda, uvijek e ti ostati jedna.

Vendo asinina inquit rusticae ego capita.

Pol! tibi venditio facta horum maxima, prompte
Rusticus huic imum nam tibi restat ait.
XVIII

XVIII
ako li sretan i bez svae obostrane moe
Uvijek da bude brak, Fabijev upit je est.
K
Tako, ako li spremno mu uvijek gluhim se ini,
ena pak ako na sve uvijek zamiriti zna.

uinam conjugium felix citraque querelas

Esse queat, crebro me, Fabiane, petis.
Q
Sic puto, si surda faciat sese aure maritus,
Si conjux caeco lumine se simulet.

Preveo Nikola op

688

44 H rvatski latinisti II

689

G L A S O V I T E I Z R E K E IZ E R A Z M O V E
ZBIRKE IZLOENE U LATINSKIM
STIHOVIMA

APOPHTHEGMATA ERASMI
LATINIS VERSIBUS EXPLICATA

I
I
indarus alta canens fulcimen Graeciae Athenas
Esse ait; id carmen magnificum ut recitant,
P
Spartanus miles sic corrigit: Haec cave credas,

jevajui u visokom stilu, Pindar ree da je Atena

stup Grke. Kad su tu velianstvenu pjesmu javno
pjevali, spartanski vojnik to ovako ispravi: Ne vjeruj
tome, Grko, jer ako se u zao as osloni na taj pot
poranj, propast e.

Graecia, fulcro illi nam male nixa cades.

II

II
enandar je napisao vie od sto komedija, i to
dobrih i punih atike duhovitosti, ali je samo
M
s osam komedija iznio pobjedu. Kako se, pita, to do

10

godilo? Cesto mu je pobjedu preoteo Filamon naklonou puka, koji obino hvali ono to je loije. Kad se
jednom Menandar susreo s njim, ree mu: Filemone,
bez zamjerke reci mi, to te molim, kad ti puk daje
prednost preda mnom, ne osjea li stid?
III
ad mu je, dok se iskrcavao iz broda, noga posrnu
la, Cezar pade niice na neprijateljsku obalu.
K
Makar su drugi to smatrali nepovoljnom kobi, on preokrenu znamenje i povie: Afriko, ja te ve imam.
690

lus centum bene et Attico refertas

Fabulas sale scripserat Menander,
P
Solis at fuit octo victor. Ecquo
5

10

Id fato, petis, accidebat? Illi

Philemon populi favore, semper
Qui pejora solet probare, palmam
Saepe praeripuit. Menander olim
Cum obvium hunc habuit, Bona, Philemon,
Inquit dic venia, illud oro, cum te
Mi antefert populus, tui pudetne?
III
navi exscendens Caesar, dum pes male fallit.
Hostile in littus cernuus ore ruit.
E
Laevum alii hoc credant, ille in contraria verso
Omine Te exclamat jam, Africa, ego teneo.
691

IV

IV

laton je smatrao da se ovjek moe dobro definirati

rijeima: Dvonono ivo bie bez perja. Kad je to
P
uo Diogen, to je uinio? Smjesta je uhvatio pijetla,
5

iupao mu s tijela perje i, kad je Platon predavao u

koli, tiho ga pustio unutra uz uzvik: Evo Platonova
ovjeka!

um bene definiri hominem Plato posse putabat.

Hunc si implume animal diceret atque bipes.
C
Quidnam Diogenes, qui haec audiit? Illico gallum
5

ad je jedan od onih koje je Cezar poslao u Rim

uvidio da senatori nisu voljni odobriti da se Ce
K
zaru vlast produi, udari desnicom o balak maa i
5

ree: Ali ovaj e mu to pribaviti! To je navuklo na

Cezara teku omrazu, ali je ujedno hladna jeza proela
senatorima kosti.
VI

Preveo Veljko Gortan

692

t quidam ex illis, misit quos Caesar in Urbem,

Cognovit patres talia nolle dare,
U
Caesar ut imperium ultra proroget, hic capulum ensis
5

Dextra percutiens Ast ait ipse dabit.

Magnam hoc invidiam conflavit Caesari, at una
Invasit patrum frigidus ossa pavor.

VI

ako lijepo Anaharzis usporeuje zakone s tananom

mreom koju plete marljiv pauk! Ona zadrava
K
sitne buhe i muhe, ali je krupnija ptica razbija hitrim
krilima.

Accipit et plumas corpore diripiens

In schola eum tacite immisit, quo nempe docebat
Tempore, succlamans: Ecce Platonis homo!

uam pulchre confert leges Anacharsis inani

Q
Telae, quam solers texit araneolus!
Exiguos pulices et muscas illa retentat,
Grandior at penna praepete rumpit avis.

693

DISTISI

DISTICHA

UDOREDNI DISTISI

DISTICHA MORALIA

Uvodni epigram

Epigramma prodromum

vae ruke, djeco, evo predajem ove korisne pouke

koje se mogu upamtiti s malo truda. Sretnih li
vas ako spoznate vrijednost dara! Ovdje odjekuje glas
samo vrline i pravednosti. Zavolite ovu knjigu i vie je
cijenite od zvunih igrarija, koje mogu izazvati jalov
smijeh, ali ne mogu pruiti prave vrednote.

tilia, o pueri, et facili retinenda labore

Haec monita in vestras ponimus ecce manus.
U
Felices, doni pretium si noscitis! Una

II

uenju je ivot, a neukost je slika smrti. Ui i

nemoj ve za ivota padati u zaborav!
POUNI DISTISI
I

to trae prilike, mudar ovjek zna kriti svoje

i nastupati bez hvastanja.
A kovrline
II
je neto dobro, ali ipak, kad je pretjerana,
zna i koditi te je ne jednom dovela do ropstva.
Sloboda
694

Hic vox virtutis justitiaeque sonat.

Librum hunc diligite et nugis praeferte canoris
Risum aptis sterilem, non bona vera dare.
II
in studiis, inscitia mortis imago est.
Disce et Lethaeas haud bibe vivus aquas.
V ivitur
DISTICHA SENTENTIOSA
I
celare suas, res cum exigit, absque
Et fastu sapiens prodere novit homo.
Virtutes
II
bona libertas, nimia tamen obfuit uti
non semel occasio servitii.
EstFactaque
695

III
nije potrebno mnogo rijei, a ono to je izree
no bez kienosti, vre se usadi u duu.
Istini

III
verum verbis eget, et sine fuco
sunt dicta, animo firmius illa manent.
HaudQuaemultis

IV
IV
jevojka nije nikada bolje ukraena nego kad jojje ures jednostavan. Tako se ona i vie svia
estitima.

V
^ o v je k koji preuzme brigu oko poslova neke ene,
neka se ne nada da e ikada imati mira.
C
VI
veoma mnogo vrijedi smjelost. esto se
ovjek spasi jedino uz njezinu pomo.
U nevolji
VII
razliiti obiaji i nesklad u miljenju,
ne moe doi do meusobne ljubavi.
Gdjeondjesu nikada
VIII
tko sluajno to obea natjeran strahom ili
lukavstvom, smije ne odrati obeanje.
A koprevaren
IX
ijani, nerazboriti, ludi, utonuli u san i djeca esto
govore istinu.
Preveo Veljko Gortan

696

ullo melius cultu quam simplice virgo

sic et plus placet illa probis.
HaudOrnatur,
V
sibi res mulieris homo suscepit agendas.
hic haud umquam speret habere sibi.
QuiOtia
VI
valet in miseris audacia rebus.
Sola homini saepe hac est duce parta salus.
Permultum
VII
ubi diversi et sententia dispar,
amor haud umquam mutuus esse potest.
SuntHicmores
VIII
qua est pollicitus quis forte timore coactus
dolis, hinc resilire licet.
Si Deceptusve
IX
imprudens, fatuus somnoque sepultus
Atque puer crebro dicere vera solent.
Ebrius,
697

MATI JA PETAR KATANI

MATHIAS PETRUS KATANCSICH
(1750-1825)

svom. znanstvenom prvencu Dissertatio, e columna

milliaria 117821 latinizirano je prezime pisao K a t a n
U
c i u s , poslije uvijek K a t a n c s i c B .
Rben od oca izmara u "Valpovu 12. kolovoza .17511,
osnovno je obrazovanje dobio u rodnom mjestu, nastavio
ga u Peiib'u, giihmaziju pohaao u Budimu i Bajii, a huma
niora zavrio l770. u Segedinu i filozofiju 177TT ii Bttimu,
svrivi idue godine u Bau (FT) franjevaki novicijat i
primivi ime Petar. Na teoloke i filozofske studije poslao
ga je njegov red u Osijek, tadanje kulturno sredite slavon
skih franjevaca, meu kojima je ugledni uenjak i pjesnik
Josip Pavievi poticao svog uenika Katania da se ogleda
u hrvatskim pjesmama klasinog metra. Nakon toga studirao je 1778. i 1779. filozofiju (estetiku i poetiku) u 7?uimtOe"bd 1779. devet godina proveo u Osijeku kao profesor
poetike na gimnaziji. Ovdje ga je Pavievi potaknuo na
istraivanje domaih starina. God. 1788, i zbog vala germa
nizacije u osjekoj gimnaziji i zbog elje da doe u jae
kulturno sredite, Katanoi se preselio u Zagreb gdje je,
marljivo nastavljajui arheoloke studije, na arhigimnaziji
predavao u gramatikim razredima, zatim i humaniora, dogod. 1795. U Osijeku i Zagrebu znanstveni rad poeo ga je
odvraati od poezije: boica Klio sve ga je vie otimala Taliji sam je rekao u uvodnoj pjesmi Ad lectorem (itate
lju). God. 1795. postao je jrrofesor arheologije i numizmati
ke na sveuilitu u Feii (ve se 1791. bio natjecao za kate
dru estetike). Predavao je samo do 1800. kad je zbog slaba
zdravlja umirovljen, te je, duboko povuen u svojoj samo
stanskoj eliji, znanstveno radio i prevodio Sv. Pismo (ko
je mu je postumho izdano u-6- sveakd"l 031, -kao^prvihrvatski prijevod nakon protestantskih), sve do smrti u Budimu
23. svibnja 1825.
701

Iako je i pjevao, na hrvatskom i latinskom, u mlado

sti i na maarskom, Katani je u prvom redu znanstveni
radnik: arheolog, numizmatiar, historiar i filolog. Dok
su njegova jezino-etimoloka domiljanja bila u suvreme
noj znanosti doekivana sa skepsom ili posve, s pravom,
odbacivana, epigrafski i geografski su mu radovi bili veoma
cijenjeni, hvaljeni ak od velikog istraivaa povijesti i ar
heologije antike Mommsena. Treba posebno istaknuti jed
nu Katanievu omiljelu tezu, znanstveno inae neodrivu,
koju je osobito razvio u knjiici In veterem Croatorum
patriam indagatio philologica (Filoloko istraivanje o
drevnoj domovini Hrvata, u Zagrebu 1790): postoji etniki
kontinuitet na Balkanu i u Panoniji od rimskog doba do
danas, pa su prema tome Hrvati autohtoni u Panoniji i Dal
maciji, a ne pridolice! Tu je raspravu, uz io neke druge,
pod naslovom De origine et priscis Croatorum sedibus (O
podrijetlu i drevnim sjeditima Hrvata) uvrsfio"Tr svoju
knjigu, izdanu 1795. takoer u Zagrebu, Sp'tmen-philolo
giae et geographiae Pannoniorum, in quo de origine, lingua
et literatura Croatorum... disseritur (Ogled filologije i
geografije Panonaca, u kojem-&e.,t&spraylja o podrijetlu, je
ziku i knjievnosti H rvata...). Upravo je' Katani, dakle,
u mnogome pridonio vjerovanju hrvatskih preporoditelja
da su Hrvati izravni potomci Hira!
No, neto je jo vanije pronio Katani, sa svog sla
vonskog aspekta, do ilirske generacije tridesetih godina 19.
stoljea: uvjerenje o klasinosti dubrovake i uope junohrvatske knjievnosti, a time i o kontinuitetu hrvatske knji
evnosti kao cjelovita organizma. Visoko, naime, cijenei
Svetu Roaliju, Katani je za njezina autora Kanilia us
tvrdio da se on s Dubrovanima i ostalim Dalmatincima
bar takmiio, ako ih i nije nadvisio. A Katani je pozna
vao knjievni rad Dubrovana Ranjine, Palmotia, urevia (koji je bio uzorom Kamiliu), Zadranina Barakovia,
Sibenanina P. Divnia i dr.
Time Katani sretno zdruuje u sebi posrednika i po
ticatelja, uvjerenog klasicista i ujedno poklonika narodne
Muze, kako je dokazao i svojom latinsko-hrvatskom zbir
kom pjesama Fructus auctumnales (Jesenski plodovi, u Za
grebu 1791). U I. je dijelu zbirke okupio veinu svojih la
tinskih pjesama (39), podijelivi ih u lyrica, elegiaca et he-

roica i epigrammata (osobito prve dvije skupine spjevao je

ve za studija u Budimu), pa uz jednu, koja je pri koncu
hrvatskog dijela Fructus, i uz 6 latinskih pjesama to ih je
T. Mati u kritikom izdanju objavio iz drugih rukopisa,
sauvano nam je ukupno 46 pjesama, pisanih u safikoj,
alkejskoj ili asklepijadsko-glikonejskoj strofi i u raznolikim
stihovima (heksametrima, jampskim senarima, asklepijadskim i anakreontskim). Ne samo metriki nego d dikcijom
pjesme su mu posve u klasinom duhu (Horacije, eolski gr
ki liriari), odajui izvanrednu autorovu uenost. Temat
ski su veinom prigodnice, s mjestiminim iskrama pjesni
kog nerva, kojega u Katania nije bilo mnogo. Njegov la
tinski jezik korektan, jezgrovit, svijetao u izrazu, kako
ga je dobro ocijenio afarik glavna je vrednota pjesama.
Jer, veinom kroz knjievnu kulturu dolazio je Katani do
poezije (Kombol). '
Osam hrvatskih pjesama napisao je Katani striktno
prema kvantitativnoj metrici grkoj i rimskoj, kojoj je
naela za primjenu u hrvatskom stihu izloio u landu
Brevis in prosodiam Illyricae linguae animadversio (Krat
ka napomena o prozodiji ilirskog jezika), stavljenom kao
uvod pred hrvatskim dijelom Fructus auctumnales. Katan
i je u tom svjesnom i dosljednom provoenju klasine
metrike doista bez prethodnika u Hrvata. Neto slino pokuavat e malo kasnije, ne znajui za Katania, Marko
Bruerevi u Dubrovniku, a neki e hrvatski preporoditelji
(Maurani, Preradovi) u mladosti, potaknuti i Katanievim primjerom, ispjevati po koju pjesmu na temelju kvantitetskog ritma.
Neposredno prije Katanieva dolaska na studij u Bu
dim i u doba njegova boravka ondje izale su dvije zbirke
maarskih pjesama s kvantitativnom metrikom (Baroti
Szabo i Rvai), prva i s autorovom raspravom o teoriji me
trike po klasinim uzorima. Klasicistika atmosfera u Ma
arskoj, uz pojedince (npr. G. Szerdahelya, latinskog pjes
nika i Katanieva profesora estetike u Budimu), davali
su Kataniu ive pobude i za oduevljenje antikom i za
imitiranje njezino u pjevanju na svom jeziku.
Dalje je i iroko razvio prozodijske, poetike i estetske
teze u rukopisnoj raspravi koju je kao uvod svom izdanju
Kanilieve Svete Roalije oito bio pripremio za tisak: De

702

703

poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus (Knjii

ca o ilirskom pjesnitvu izvedena po zakonima estetike, u
Budimu 1817, 69 gusto pisanih stranica). Podijelio ju je u
tri poglavlja: u prvom, na str. 111, raspravlja o prvim
poecima i izvorima pjesnitva uope (Poetices incunabu
la); u drugom, na str. l t 58, o stanju pjesnitva kod Ilira
(Poeseos conditio apud Illyrios); u treem, na str. 5869,
0 hrvatskoj metrici, zapravo prozodiji (Ars metrica poeti
ces) i o pjesnikim ukrasima.
Najopsenije je i svakako najvanije drugo poglavlje,
kojemu u prvom dijelu Katani izlae svoje poglede na
stariju i suvremenu hrvatsku knjievnost, umjetniku i na
rodnu, a u drugom dijelu iznosi propeeutiki stiliziranu
poetiku. Ostajui pri svojoj tezi o etnikom sastavu trako-ilirskih plemena, Katani prve nae pjesnike nalazi ve u
Traana prije Homera, npr. Orfeja, zatim nakon tisuu
godina utnje basnopisca Fedra i pjesnika Ovidija s pje
smama iz progonstva na Crnom moru, pa onda tek od re
nesanse dalje. Dosta panje posveuje pukim pjevaima,
1 najstarijim i suvremenoj narodnoj poeziji, osobito lirskoj.
Od hrvatskih pjesnika citira ili spominje urevia, Anicu
Bokovi, Barakovia, Kaia i Reljkovia, usporeujui ih
esto s grkim ili rimskim liriarima, osobito kad misli
da je naao slinosti u gradnji strofe ili stiha. Gundulia ni
je poznavao. Od svih pjesnika najvie cijeni Kanilia, a nje
govu Svetu Roaliju smatra najljepim djelom hrvatske po
ezije te redovno iz nje uzima odlomke kao potvrdu za svoje
estetske sudove. U teoretskom, poetikom dijelu ovoga po
glavlja (na str. 3758, pod naslovom Poesis ex arte forma
ta, Poetae finis, dos et caracter i Genera poematum com
plura) dosta se oslanja na opa estetska i poetika latinska
djela (izdana izmeu 1778. i 1783) G. Szerdahelya, svoga
profesora estetike u Peti, komu je posvetio i zbirku Fructus
auctumnales. Birajui pisce u raspravljanju, Katani se
svjesno ograniava: osim hrvatskih pisaca, osvre se jo
samo na Bibliju i na rimske i grke klasike.
Ve u prvom paragrafu ovog dijela II. poglavlja Katan
i spominje epitete, trope i figure, ali je njihov potpun
pregled dao pri koncu III. poglavlja (str. 6467). Uz la
tinski i grki termin navodi uvijek i svoj hrvatski prije
vod (npr. za figuru slinost, za trop okret, za metafo704

n i prinos, za ironiju porug, za poeta popivnik, za

epopeju slavnopls, za tragediju tugopis itd.). Bez ob
zira koliko su uspjeli i koliko su potrebni ti prijevodi tro
pa, figura i drugih tehnikih termina poetike, uz Katanievo ime spojen je prvi dosada poznati pokuaj da se stvo
ri hrvatska poetika terminologija.
U pogledima na pjesniku linost Katani je pod ja
kim utjecajem Horacija i Cicerona: zadaa je pjesnikova
da zabavljajui pouava i opominje; sva je snaga pjesniko
va u prirodnoj nadarenosti i boanskom nadahnuu, ali ih
mora izotriti opsenom opom naobrazbom, poznavanjem
grke i rimske knjievnosti, prouavanjem starine, prirode
i obiaja ljudi; pjesniki je rad stvaralaki, u pjesnika mo
ra biti mate, a od prirodnih darova najdragocjeniji mu je
dobar ukus (facultas sentiendi pulcrum ac turpe utriusque
praeterea gradus ac limites sensuum discernendi).
Iako je prije njega odnosno prije nastanka njegove
rasprave De poesi Illyrica bilo vrijednih bio-bibliografskih
prirunika, s mjestiminim zanimljivim estetskim opaska
ma (npr. u Dubrovana: urevi, S. Crijevi, Slade-Dolci,
Appendini, u Slavonaca: u rukopisu Jakoi) koje nije
ni poznavao , Katani je od Hrvata prvi svijesno i iz
rijekom istakao da e o hrvatskom pjesnitvu pisati sa
estetskoga stajalita (Mati). To je oznaio i u naslovu
svoga rukopisa, to je u njemu dosljedno u okviru shva
anja svoga doba i svojih klasicistikih sklonosti i pro
veo.
Mimoilazei brojna Katanieva djela s podruja arheo
logije, geografije i historiografije, tiskana ili rukopisna, za
knjievnost je od interesa spomenuti jo ova tri: opsenu
rukopisnu autobiografiju od njegova odlaska iz Zagreba na
sveuilite u Petu (danas je nepoznata); nestali rukopis
djela Prolusio in litteraturam aevi medii (Uvod u srednjo
vjekovnu knjitevnost, u Budimu god. 1820), gdje u II. i
III. poglavlju govori o irilu i o glagoljskoj knjievnosti;
Etymologicon Illyricum (Pravoslovnik), hrvat9ko-latimski
rjenik, izraen do rijei Svemoguch, s vie od 50.000
rijei na 1488 stranica; uva se kao i najvei dio Katanieve rukopisne ostavtine u Sveuilinoj knjinici u Bu
dimpeti).
45 Hrvatski latinisti II

705

Jedan od najuenijih ljudi to ih je Hrvatska imala,

vrstan latinski stilist, reformator metrike, autor prve hrvat
ske knjievne estetike, prevodilac i leksikograf Katan
i zauzima ugledno mjesto u knjievnosti hrvatskog iatinizma.
V. V.
BIBLIOGRAFIJA

DJELA MATIJE PETRA KATANIA

Poemata lyrica, rukopis-autograf. Franjevaki samostan u Bu
dimpeti
In veterem Croatorum patriam indagatio philologica, Zagrabiae
1790.
Fructus auctumnales, Zagrabiae 1791 (2. izd.: Zagrabiae 1794)
Fructus auctumnales, kritiko izd. u: Pjesme Antuna Kanilia,
Antuna Ivanoia i Matije Petra Katania, prired. T. Mati, Stari pisci hrvatski 26, Zagreb 1940.
Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum, in quo de ori
gine, lingua et literatura Croatorum... disseritur, Zagra
biae 1795.
De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus. Budae
1817, autograf, nesign. rukopis u Franjevakom samostanu u
Slavonskoj Poegi
LITERATURA O MATIJI PETRU KATANIU
F. Maixner: Pastirski razgovori u Katanievih Fructus auc
tumnales, Rad 65, Zagreb 1883.
T. Mati: Matija Petar Katani, profesor u osjekoj gimnaziji,
Nastavni vjesnik 37, Zagreb 1929.
A. Petravi: Matija Petar Katani, Hrvatsko kolo XVIII, Za
greb 1937.
A. Petravi: Klasina metrika u hrvatskoj i srpskoj knjievno
sti, Beograd 1939.
T. Mati: ivot i rad Matije Petra Katania, u: Pjesme Antuna
Kanilia..., Stari pisci hrvatski 26, Zagreb 1940.
J. Hamm: Etymologicon illyricum, Nastavni vjesnik 51, Zagreb
1942-43.
T. Mati: Kataniev De poesi illyrica libellus ad leges aesthe
ticae exactus, Rad 280, Zagreb 1945.
V. V.
706

707

JESENSKI PLODOVI

FRUCTUS AUCTUMNALES

MAJKA OPLAKUJE ZAVOJACENOG SINA

MATER FILIUM AD BELLUM, QUOD CUM BORUSSO

ERAT, PROFECTUM DEPLORAT

etski te ratobornik navalom snanom

G
istre, o sine, iz majina krila,
mjesto mladikog prama sad tuani ljem
5

10

15

20

na glavu mora staviti, i njegova sila

nagna te da mjesto toge navue oklop.
A ostruge na noice njene
i dugo koplje u ruice krhke,
luk i strijele i praku na leaca,
nevikle miice na toliki teret.
S tobolcem groznim ratnik se pribliava.
Jao meni! to rodih? I devet mjeseci
zato ga njegovah u utrobi svojoj?
Miljah da e sve do starosti svoje
biti mi pomo i radost, o dijete moje,
u roditeljskoj srei do zadnjega asa.
Ali te jadnoj majci otimlju sa grudi
i guraju te u smrt, kad te s ognjita gone.
Ah, proklet bio onaj tko je prvi od ljudi
maeve, strijele naotrio i nesmiljeno
na brau navalio, tog Boja kazna
nek stigne, plamena munja da ga atre
i neka se neprestano u vrtlogu Stiksa
i Tantalovim u mukama se mui.
Ah, smrt, smrt Prusu, koji te njenog ote
708

rgo te Getico belliger impetu

Tollit, gnate, sinu matris? Aheneam
E
Pro vittis galeam ponere vertici
5

10

15

20

Ferratumque iubet sumere pro toga

Thoracem? Pedibus lora tenellulis
Et longum manibus missile mollibus,
Arcumque et iaculum telave tergori
(Insuetum teneris omne onus artubus)
Vasta cum pharetra belliger adplicat?
Heu me! Quid genui? Quid mea per novem
Confovere sinu viscera Cynthias?
Te vitam senio, gnate, putaveram
Adfectae genetrici et fore gaudium
Aetati, solitum patribus, ultimae.
Tu matri miserae tolleris e sinu
Et mortem acceleras, cum raperis lari.
Ah, qui primus erat, qui dedit ensibus,
Qui telis aciem, primus et impio
In fratres odio saeviit, is deum
Correptus valido fulmine concidat
Et mersus Stygio vortice Tantali
Poena saevitiae perpete fluctuet.
Ah, qui te tenerum, gnate, parentibus
Moestis eripuit, vivere desinat
709

25

roditeljima tunim, i smrt Vilima sinu,*

koji udari ratom na Austriju mirnu.
Smrt i propast njemu, prdpo u pakao crni,
taj sviju majki i djece prokleti zatornik.

25

Prussus; quive dedit pacis amantibus

Vilhelmi Austriacis proelia filius,
Tollatur Lachesi, nigrave Tartara,
In matres sobolesque impius, oppetat.

Friedrich II. Veliki; pjesma, kojoj bi pun naslov u prije

vodu bio Majka oplakuje sina koji je otiao u rat to se voi s
Prusima, aludira na tzv. rat za bavarsko nasljedstvo (1778
1779) izmeu Prasije i Austrije.
7 10

711

II

II

DIJANA S NIMFAMA OPLAKUJE FILIDU

EPICEDION PHYLLIDIS, QUAM DIANA CUM

NYMPHIS DEPLORAT, PRIDIE KALENDAS
FEBRUARIAS

ilida mila lei, tijela ukoena,

i obraza nekad goruih i rujnih,
sada od bljedila tananoga venu,
iz grudi joj posljednji dah.
5

10

15

20

Koji li bol, o Filido, i alosna sudba

tako te mue? 0 Filido, odaj svoj glas!
Gle, tu su Drijade, o Filido, de se obazri,
tvoja te Cintija zove.
Jedva to otvori oi, odmah ih sklopi, tuna,
ophrvana Lahezom ne oda se sestrama svojim,
ni glaskom, na jecanje, naricanje Delije bolne.
Jao, Filida mrtva je zauvijek.
Avaj, stdgijske suenice grozne
okrutnim kandama otee Filidu mladu!
Ah, plaite za njom, satiri; tugujte, tankovite
Nimfe, i vi, u spiljama skrite!
Dok je ivjela, Filida bijae va ponos i dika,
radou, alom zabavljala vas neprestano
oima svojim blistavim i rumenim obrazima
i elom sjajnim zanosila vas krasna.
Tko se, vidjevi joj lanke njene i tanane
ruke joj i obrve crne i oi tamnoplave,
712

cara iacet, pallida corpus et

Malas, quae roseis ante coloribus
Phyllis
Fragrabant, tenero languida et ultimum
Ducit pectore spiritum.
5

Quis te, Phylli, dolor fatave tristia

Sic torquent nimium? Phylli, reponito!
En adsunt Dryades; te tua, respice,
Phyllis, Cynthia nominat.

10

Intendens oculos maesta recondidit;

Non vocem, Lachesi pressa, sororibus
Reddit, non querulae verbula Deliae:
Mox, heu, vivere desinit.

15

Ah, saevam Stygiae ac terribilem manum

Parcae, quae iuvenem Phyllida sustulit!
Ah, flete hanc, Satyri; flete tenellulae
Nymphae; flete, cavernulae!

20

Vestrum Phyllis erat, cum steterat, decus;

Vos plausu atque iocis exhilaraverat
Phyllis vosque genis blanda rubentibus
Traxit fronteve candida.
Quisnam artus graciles, quis teneras manus,
Quis nigrum cilium, caesia lumina
713

Cernens non subito Phyllin amaverit?

Cuius diva Venus genas

gledajui je, koga ne bi oarala u isti taj tren?

Sama boica Venera
25

rujnim je bojama
onim istim kojim
uljepala, kada je
prema sudu

obojila obraz njen,

je zavodnica svoje sjajno lice
htjela biti od ostalih ljepa
Parisa Trojanca.

30

O, plaite za njom Drijade, plaite i vi posestrime

s Najadama sjedinjene, vi alosne Oreade,
i koliko god vas ima po poljima, livadama,
pripijevajte Filidi tugovanku.

35

Nee se vie oriti veselo po panjacima

negdanje igre, nee vie kolo voditi ljupki
kor Nimfa ni buna druba satira, prekinu se
Filide ivotna nit.

40

O Pane, u umi je muk, za ljubavlju uzalud udi

gaj i blistave, rujne ruice venu, otkako
smrtonosni, hlaani val 6plae ledeno
Filidin mlaahni lik.
O zbogom, Filido draga, Filido njena, tanana,
kojoj, eto, kratki se prekinu vijek;
malo si ivjela, ali i to dosta je bilo,
presvisnu pod teretom tolike ljepote.

714

25

30

35

40

Pingebat roseis ipsa coloribus,

Queis unxit faciem blandula splendidam,
Cum vellet reliquis esse venustior
Troiano Paride arbitro.
O, flete hanc, Dryades, flete sororibus
Iunctae Naiadibus lugubre Oreades;
Et quisquis recolis rura, rependito
Carmen flebile Phyllidi.
Non iam laeta ferent pascua pristinos
Ludos, nonque choros ducet amabiles
Nympharumque phalanx et Satyrum greges:
Cedunt stamina Phyllidis.
O Pan, silva tacet; luget amoribus
Frustratum nemus et purpureae rosae
Flaccescunt, gelidis quando liquoribus
Hument tempora Phyllidis.
Suavis Phylli, vale! Phylli tenellula!
Quae victura diu vivere desinis;
Vixisti modicum, sed satis illud est:
Plus pulcra esse nequiveras.

715

III
PJESNIK POSLIJE DUGE SUE TRAI OD JUPITRA
KIU

Z
5

10

15

20

ato, o veliki Jupitre, sa nebeskog vrha

visokog oklijeva? Zato dok Feba
etiri ve puta obnavlja svoj lik,
Faetontov da suzbije ar,

zato ne alje kiu? to opet ne osvjei

zemlju raspuklina od estih izrovanu
i uganu sunanim arom, to zjala joj edna
uenim ne zalije mlazom?
Iz bjelokosna kraga boanski nektar pije
iz ruke, ti vrsnie umorni, u dvoru,
ili sretan i blaen, sjenoviti
neumorno osvjeava lug.

III
POETA AB IOVE POST DIUTURNAM SICCITATEM
PETIT PLUVIAM
magne, caeli vertice, Iupiter,
moraris? Quid patientibus,
Quid,AltoPhoebe
quater cornu innovante.
Perpetuos Phaetontis aestus
5

10

IP udnjom izgara da djevojku blijeda ela

ugrabi, dok ljubiice bere po sidonskim
livadama, te hrabra i smjela tvoju glavu
ukraava vijencem,
neoprezna, ne znaju da se to Jupiter krije
u obliku tog bika na kojeg je lakonogo sjela2
i gladi po vratu tog nosaa, to sad s njome
grabi put morske puine.
Ne, ne ali se tako, ti Jupitre svemoni,
pa ako te patnja tvog ljudskog roda boli,
usliaj molbe i daj spasonosnu kiu
narodu koji te moli.

2
Prema mitu, zaljubljeni Zeus (Jupiter) oteo je, poprimiv
i lik bika, Europu i otplivao s njom na otok Kretu.
716

15

20

Non mittis imbrem? Non reficis solum.

Crebros hiatus sole quod igneo
Ustum querenti monstrat ore
Atque petit pluvios liquores?
Cratere divum nectar eburneo
Potas in aula nobilis e manu
Hebes, amoeno vel beatus
Assidue recreare luco.
Aut fronte bellam prendere blandula
Ardes puellam, dum violas legit
Per prata Sidonis virago
Datque tuo capiti corollam
Incauta, tauri dum specie Iovem
Nescit latentem, dum levis insidet
Tergo et cava mulcet ferentem
Multa manu rapiturque ponto.
His parce ludis, maxime Iupiter,
Et, si tibi cura est generis tui,
Audi preces natum et salubrem
Da populo pluviam petenti.
717

IV

IV

PARENTIBUS MARTINI PERECZKY,

CUM PRIMUM OFFERRET
SUPERIS SACRIFICIUM, DICATUM

RODITEUIM MARTINA PERECZKI, KADA BI MLADU

MISU REKAO
oliko se gizda veseli Dijana
Meu svojim sestram, kadno priko dana
Tiraju zviradi luk na stranu dade,
Kada sunce pade,

K
5

10

15

20

Svoje drugarice miloljubno vide,

Lov svima jednako dili, lako side
Raduje s, kad vidi sestrice igrati,
Poami svirati;
Kako milo gleda med ruicam Flora,
Kad se igrat zamu, smijati se mora,
Kad srdce mirisom privlae svakoga,
Mladog i staroga;
Tako plodna majka, od mlogih srinija.
Veseli se, svoje kada sinke prija,
Kad ji vidit moe, kad jim ljubav daje,
Radost uzmnoaje.
Evo, sladka majko, svikoliki sinci
Oko tebe side kano cvitja vinci,
Kadno Martin prvu misu prikazuje,
Majku pokripljuje.
Neka suze grozne sad jurve pristanu,
Koje prolivasmo, kad Martin izdanu;
718

U
5

10

15

20

t gaudet teneris diva sororibus

Circumplexa diu quum sequitur feras.
Silvisque occiduo sole tepentibus.
Arcum Cynthia ponere:

Et miti comitem fronte crebram tuens

Cunctis alma solet par spolium dare,
Laetari, sociae si capiunt choros
Ad suavem citharae sonum;
Ut festiva videt Flora, rubentibus
Intermista rosis, ludere flosculos
Et vincire suis corda coloribus
Et grato trahere impetu;
Sic, foecunda parens, prole beatior
Multis, quando tuos cernere filios,
Quos caelo potius quam dederas solo,
Possis, gaudia duplicas.
En cuncti recubant matris ad ubera,
Et quum sacra facit prima piissimis
Martinus Superis, cuncta parentibus
Reddunt gaudia filii.
Iam cessent lacrimae, queis pia luximus
Martini crebrius fata piissixni;
719

25

Martin evo drugi k nam danas doseli.

Da nas razveseli.
Otac i mamice, da se veselite,
Kada sinke vae sve zdrave vidite:
Ti, edo mlaano, stricem ruku dodaj,
Veselje uzmnoaj!

25

Alter, qui revocet gaudia patribus,

Martinus subiit larem.
Gaude, care pater, cara parens, tuis,
Quos hoc conspicitis limine, filiis;
Tu, cunis reoubans, parvule, mollibus,
Auge gaudia patruis.

Izvorna Katanieva pjesma8

* Ima jo jedna hrvatska verzija ove pjesme (v. u Matievu

izdanju str. 309): ta je neto blia latinskom izvorniku, ali je
ova ljepa, pa sam je izabrao kao primjer usporednog pjesniko
va stvaranja na latinskom i hrvatskom.
720

45

H rvatski latinisti I I

721

O KOZAMA, KOJE SU VALPOVANI PROTJERALI

DE CAPRIS, QUAE UNIVERSA DYNASTIA

OPLAVNENSI EXULARE SUNT IUSSAE

rmlje, tmjake i drijenke i lijeske gloete, koze

brze, bezazlene sad, koliki eka vas jad,
G
izgon vam prijeti, na cijelom stm jaku na obali Drave
.5

10

lijevoj primaju sad u goste srdano vas.

Plakat e djeica njena i plakat e sela, to osta
bijelog bez nektara svog ognjite svako i dom.
Ali vi bjeite od nas, vi koze, tetoine umske,
zemlja e drukija bit, krasno i pitomo tle.
Opet e lijeska irom, a okoti raati grozdom,
hrastovi davat e plod, pletene mladice krov.

722

umos et frutices, cornos corylosque, capellae.

Roditis; incautas quanta pericla manent!
D
Exilium impendet, toto pelleminor agro,
5

10

Hospitium Dravi ripa sinistra dabit.

Flebunt et tenerae proles flebuntque coloni,
Nectare quod niveo sit caritura domus.
Sed vos tam nocuae silvis migrate, capellae;
Alter erit mundus raraque forma soli:
Nunc coryli glandem reddent et robora baccas;
Quercus septa dabunt, virgea tigna domos.

723

VI

VI

SUMI S PANONSKOG PARNASA4

AD SILVAM PARNASSI PANNONII

a r n a s a u m o , koju brojna druba

uva, o kronjata, zdravo!
S Pboica
u m o , ovjenana lovorovim vijencem

l v a P a r n a s s i , tenerae phalanges
colunt divum, nemorosa, salve!
SiQuam
S i l v a , sacrata redimita lauru,
Dives Apollo

dinog Apolona,
5

koji blagoglasno prebire po strunama,

okruen ive kolom ednih Najada,
u m o , draesnim uenog odgajivaa
saena marom.

10

Uio me kako u na tamburi zvunoj

udarati onom trzalicom jakom,
kako po icama prebirat u sjeni,
u m i c e , tvojoj.

15

O tebi pjesme orit e se snane,

Bakhovim darom slavljena e ivjet.
u m o , rasti uvis i neka te nikad
ne pogodi sjekire sik!

10

15

Quam tenet, casta medius caterva

Naiadum, suavi modulante plectro,
S i l v a , cultoris peramoena docti
Consita cura!
Ipse dulcentis citharae sonoras
Prendere arguto calamo docebat
Chordulas nostros digitos sub umbra,
S i l v u l a , vestra.
Te canent nostrae viridem Camoenae;
Liberi fructu celebrata vives.
Cresce sublimis, ferienda numquam,
S i l v a , securi!

4 Silva Parnassi Pannonii naslov je latinske pjesnike zbirke

koju je u Beu 1788. objavio G. Szerdahely. Na pjesnik pozdrav
lja pjesmom to izdanje svoga biveg profesora estetike u Budimu i ujedno se vrlo uspjeno igra dvostrukim znaenjem latin
ske rijei silva: uma i zbirka (raznovrsnih) pjesama (kakvo je
i u rimskog liriara 1. st. n. e. tacija).7
724

725

VII

VII

PROTIV BRBLJAVA GALA

IN GALLUM OBGANNIENTEM

ale, tako esto dere jadne kapuljae; zar ti se

toliko svia
G
boja njihovih resa?
5

10

Promatraj rue: one mijeaju crvenu boju s bijelom,

ali malo kasnije se rascvjetaju, padnu.
Pjesnicima pristaje tamna odjea, ona pristaje pravim
sinovima
Mudrosti, samo tata ena trai grimiznu haljinu.
Plodna uenost raa prave mueve, Gale, a ne
kapuljae ni rese.
Pod odijelom krije se golo tijelo.
Nita ne pie, nego mnogo brblja, ili skriva ono
to si napisao.
Rijei odlijeu, zna li? Hou da vidim to si napisao.

nnocuos toties pergis lacerare cucullos,

Galle; tibi cirri praeplacet anne color?
IContemplare
rosas: hae cum candore ruborem
5

10

Miscent, sed paullo, quae viguere, cadunt.

Vates pulla decet, genuinos pulla Sophiae
Natos, purpuream femina vana petit.
Alma viros doctrina parit, non, Galle, cuculli
Neu cirri; vestis corpora nuda tegit.
Nil scribis, sed multa crepas, aut scripta recondis.
Verba volant, nosti? Scripta videre volo.

Preveo Vedran Gligo

726

727

VIII

VIII

IN INVIDOS

ZAVIDLJIVClMA
rznie, zato gadnom zaviu pjesnike kinji?
Ne zna da vinjim se ta nepravda ne svia ba.
Pjesnici tuju boanstva, stoga ne uri se da ih
vrijea, nemoj da bijes Jupitra razdrai sad.
Jupiter otac je Muza, a zatitnik njihov Apolon,
pazi da na tebe sad njegov ne surva se grom!

mprobe, quid foedo vates livore lacessis,

Non scis hoc Superis displicuisse nefas?
ICultores
divum vates sunt. Laedere pergis

D
5

IX

IX

IN RUFUM

PROTIV RUFA
njige koje je marljiv pisac sastavio za tri
godine, ti, Rufe, moe prolistati u tri dana.
Nita ne shvaa, a nauio si iz sveg srca izricati
miljenja:
ako bude pametan, itaj knjigu tri mjeseca.
Ne razumije se ni u umjetnost pisanja ni itanja:
ako nisi vjet onoj, ova ti ostaje beskorisna.

uos scriptor ternis gnavus construxerat annis

Libros, tu triduum volvere, Rufe, potes.
Q
Nil capis, et toto nosti de pectore sensus

K
5

Vatem? Fulmineum vis temerare Iovem.

Iupiter Aonidum pater est, protector Apollo:
Fulmine vel iaculo ne feriare, cave!

Reddere: si sapies, sume trimestre tibi.

Nec calles artem scribendi neve legendi:
Illam ni recolas, haec tibi cassa manet.

Preveo Veran Gligo

128

129

VALPOVO

VALPO

O da I

O de I

ai to ljetopisi prije dvije stotine ljeta

spominju: turski dok bijes sjekao je, palio sve,
N
kada je Valpovo nae uvao Petar Pereni,
5

10

15

barbarske rulje se lom na na obori grad.

Palatin odsutan bjee, kad oruje tresnu i bijesnu,
dumana nahrupi roj, ne zna koliki im broj.
Kud li e, ta li, u tvri tek sama je ostala ena
Petrova, asu u tom aka vojnika je s njom.
Turin po tvravi tue i barut zapalivi kugle
bacaljkom hita na grad, zapraska Valpovo tad.
Ljestve prislonivi zidu tad po njima verat se ponu,
skau odozgo, i pla iri se, njihov gdje ma
udara, to li e Petrova ena? Sad svladati mora
svoj ve po naravi strah. Momci na oruje! glas
njezin se zau, pa u boj se baci sokolei borce.
Nije to ena ve mu Turke to obara sad.
Tako tri mjeseca stalno se tukla junakinja naa.
Tako se pria, a mi stalno veliajmo nju!

nnales nostri memorant haec ante ducentos

Annos: dum rabies Turcica cuncta daret
A
Flammis et Petrus servaret Valpo Perni,
5

10

15

Vim facit in castrum barbara turba gravem.

Inde Palatinus tunc abfuit; arma refulgent,
Hostis adest miles, quem numerare nequis.
Quid fit? Castello coniux est sola reclusa
Petri cum pauco milite; Turea ferit
Arcem, tormentis succenso pulvere sphaeras
Appingit muro, Valpo fragore sonat.
Tum scalas teretes demissis moenibus aptant,
Insilit et castrum miles et ense ferit.
Quid coniux Petri? Seponit clara pavorem,
Quem natura dedit: Miles ad arma! fremit.
Pugnat et armigeros stimulat; non femina, sed vir
Apparet, Tureas intrepida ense necat.
Sic tres per menses constanter Amazona nostram
Heic pugnasse ferunt. Vivat Amazon ovans!

Osim IV, VII. i IX, sve

pjesme preveo Nikola op

730

731

XI

XI

KRATKA NAPOMENA O PROZODIJI ILIRSKOG

JEZIKA

BREVIS IN PROSODIAM ILLYRICAE LINGUAE

ANIMADVERSIO

ilirskoj metrici, kojoj smo razvili pravila bez ijenog prethodnog primjera, gledali smo poglavito na
U
duh jezika, dakako sluei se nainom Grka i Rimljana,

n metro Illyrico, quod nos absque omni exemplo*

struere ausi sumus, naturam linguae potissimum
Ispectabamus,
Graecorum scilicet, et qui universa ab his mu

koji su nain ovi zadnji od prvih u cjelini pozajmili. Dakle,

srednji i prvi slogovi rijei, koji su duboko i otro nagla
eni, po naravi su dugi, npr. gusta, Uska naglauju otro
prvi slog, sua, biva duboko naglauju predzadnji slog.
Poloajem dugi su oni predzadnji slogovi kada vokal stoji
ispred dva konsonanta, kao to su u rijeima prsten,
mislim (jer za dvostruke jednake konsonante, kojih u nas
ima malo, izvan sumnje je [da su slogovi, koji pred njima
stoje, dugi]).

tuati sunt, Latinorum consuetudine usi. Itaque, quod me

dias primasque vocum syllabas concernit, quae gravi aut
acuto exprimuntur sono, natura logae sunt, e. g. gustar
liska primam acuunt, sua, biva penultimam gravant. Posi
tione longae sunt, ubi vocalis duas praecedit consonas (nam
de iteratis, quae sunt apud nos paucae, nullum dubium),
quales sunt in vocibus prsten, mislim penultimae.

Jednoslone rijei koje se sastoje od jednoga vokala,

kao to su ponajvie uzvici i prijedlozi, pa i ako za njima
dolazi vokal, duge su, npr. U onomu dvoru ja i on bismo
zajedno.

Monosyllaba, quae una constant vocali, quales interlec

tiones plerumque sunt et praepositiones, longam habent
quantitatem etiam altera sequente vocali, e. g. U onomu dvo
ru ja i on bismo zajedno.

Kod vieslonih rijei na koncu vokali a, e uvijek su

kratki, ako na njih ne pada dug glas kao npr. ene u dru
gom padeu i uje se u vezi. Vokali i, o, u jesu neodreeni,
ako ne prijei prvo pravilo, npr. Ja kozu s dvim jarii
dadem tebi, samo posviraj.

Fine in polisyllabis vocales a, e corripiuntur semper, ni;

sonus in eas longus cadat, ut ene altero casu et uje se in
contextu. Vocales i, o, u communes, ni lex prima intercedat,
e. g. Ja kozu s dvim jarii dadem tebi, samo posviraj.

Elizija, uobiajena kod Latina, smeta harmoniji, naro

ito u pjesmi. Mi smo joj se prema grkom obiaju ukla-

Elisio, Latinis familiaris, turbat harmoniam, in cantu

praesertim. Nos Graecorum exemplo eam vitavimus, demta

732

733

mjali, osim u Samoborskoj oi.s Ekloge sastavismo u degijskom distihu da ispadne lake pjesma, makar znamo da
se one obiavaju pjevati u herojskom stihu (heksametru),
kao to smo to uinili u treoj eklogi. itava ilirska poe.zija (narodna) ispjevana je u trohejskom stihu, a ona se
pak obiava izvoditi uz glas gusala.

Ode Samoborensi. Eclogas elegiaco dedimus versu, u t car

men adpareat facilius, non ignari eas heroico, quali tertiam
construximus, fieri solitas. Illyrica poesis versu trochaico
consistit universa, quae lyrae quidem sono adhiberi con
suevit.

Preveo Ante Petravi

5 Pravi joj je naslov: Vinobera u zelenoj Molbice dolini

To su tri Razgovora pastirska na poetku hrvatskog dijela
zbirke Fructus auctumnales.
734

735

KNJIICA O ILIRSKOM PJE SN IT V U

I Z V E D E N A PO Z A K O N I M A E S T E T I K E

DE P O E S I I L L Y R I C A L I B E L L U S
AD LEG ES A E S T H E T IC A E
EXACTUS

I
it a o c u f il o l o g u p o z d r a v

(PROBLEMI OBRAENI U OVOJ RASPRAVI.

O IZDANJU KANILIEVE SVETE ROALIJE)

LECTORI PHILOLOGO SALUTEM

rije dvadeset i est godina, kad sam u knjiici nazva

noj Jesenski plodovi objavio neke pjesme na latin
skom i ilirskom jeziku, obeao sam7 da u jednom pisati
o ilirskom pjesnitvu. Stoga, naavi slobodno vrijeme jer
sam uz blagoslov Neba priveo kraju geografske komentare8
na koje sam se bio odvaio, po zakonima nauke o Lijepom
sastavih za filologe ovo djelce na koje sam neko pomi
ljao. Namjera mi je da se i oni kojima je ilirsko manje
poznato mogu njime udobno koristiti te sam sve to se
navodi ilirskim jezikom preveo na latinski, i to, kako kau,
od rijei do rijei. Jer dugim sam iskustvom pouen da od
toga ima obilne koristi ne samo za poetnike nego i za
uitelje. A svoju sam zadau ovako odluio provesti: prvo,
ocijenio sam stare narodne pjesnike, ukratko prikazavi
podrijetlo pjesnitva i napravivi izbor ponajpae iz svetih
knjiga, a dodao sam tome i drevne primjere domaeg jezika;
zatim sam opirnije izloio stanje narodnog pjesnitva, a
onda raspravio o pjesnitvu umjetniki oblikovanom po*

7 Pri koncu lanka Brevis in prosodiam Illyricae linguae

animadversio, objavljenog u okviru Fructus auctumnales (Za
greb 1791).
* To su neobjavljeni komentari uz geografiju Ptolemejevu,
Herodotovu, Strabonovu, Homerovu i Mojsijinu, pisani od 1808.
do 1817; rukopisi im se uvaju u Sveuilinoj knjinici u Budim
peti.
736

nte hos viginti sex annos, cum poematia quaedam Latio

et Illyrico sermone libello, oui Fructuum auctumnalium
A
nomen, in vulgus darem, pollicebar me olim de poesi Illyrica
scripturum. Itaque nactus otium, commentariis geographi
cis, quos destinaram, Coelo favente, ad finem perductis,
opusculum, quod olim meditabar, e legibus doctrinae Pulcri
philologorum gratia contexui ea ratione, ut ii quoque, quibus
Illyrica sunt minus familiaria, eo commode uti valeant, omni
bus nimirum, quae Illyrico idiomate adferuntur, in sermo
nem Latium, idque ad verbum, ut aiunt, conversis. Magnam
quippe ex eo non in tirones modo, verum et in magistros
redundare utilitatem longa sum experientia doctus. Sic au
tem negotium instituere placuit, ut origine poetices e sacris
potissimum libris decerpta, adductis etiam perantiquis ver
naculae linguae exemplis, breviter data, veteres primum
gentis poetas recenserem, deinde popularem poetices condi
tionem pluribus exponerem, tum de poesi ex arte formata
secundum leges aestheticae agerem, de praecipuis poematum
generibus, adductis illustrium gentis scriptorum exemplis,
quae locum speciminis tenere queant, commentarer.
Quamvis autem non paucos seu aetatis paullo anti
quioris sive recentioris et nostri huius aevi vates nominare
47

H rvatski latinisti II

737

zakonima estetike i, napokon, razmotrio glavne vrste pje

sama, dodavi primjere slavnih narodnih pisaca koji mogu
biti uzorom.
No, iako je mogue navesti podosta pjesmotvoraca
bilo iz neto starijeg doba, bilo iz novijeg i ovoga naeg
stoljea, ipak nee zamijetiti ba mnoge koji bi zasluili
da se zovu pjesnicima po zakonima boanske umjetnosti.
Stoga, izuzme li jedino Antuna Kanilia, svi se oni poka
zuju samo kao stihotvorci ili ak jo gore od toga, tako
da osim rijei koje, kako kau, slino zvue i slino se
zavravaju a postavljaju se nerijetko zbog nestaice
bogatstva i obilja rijei, nategnute i bez smisla nee
u njih nai nita iz pjesnikog carstva, nita to bi poteklo
iz obrazovanja istananijeg ukusa i smisla.
To se uistinu svakome moe initi udnim u ovo nae
doba u koje je lijepa knjievnost i u nas znatno procvala;
a ima uzor-pisaca koje je zasigurno slobodno oponaati.
No veinom moe vidjeti kako se pjesnikovanja poduhvaaju takvi koji se doista ni priblino nisu upoznali s pjes
nikim umijeem niti su pravo upili humanistiko obrazo
vanje, ak ni gramatike zakone nisu pravo nauili. Zato
ljudi u kojih je imalo vie smisla za izbirljivost, uvrijeeni
tom vrsti piskaranja preziru i ono to je moda oevidno
i dosta dobro. Zbog toga boanska vjetina, u koju nedo
stojno diraju prljave ruke, u obrazovanom svijetu nije
cijenjena.
Ako mladi, kojega je priroda obdarila sjajnim talen
tom, ve od osnovnog kolovanja upije ideju lijepih umijea
te ako nju postupno po razredima napredujui upozna
vanjem stvari, koje se odnose na filologiju, tj. povijesti i,
to je njezina lu, zemljopisa i kronologije, epigrafike i
numizmatike, a u razredima humaniora upoznavanjem na
roda, gradova, obiaja i navika ili onoga to je srodno tome
ako tu, kaem, ideju lijepe knjievnosti, upijenu ve u
njenoj dobi, tijekom vremena poveava, ako se revno
vjeba u itanju i oponaanju starih te, pokroivi prema
stroim disciplinama, poudno ih i uz velik napredak prigrli,
svoj e duh studijem filologije izvrsno uresiti, u znatnoj
mjeri spreman da idui primjerom slavnih pisaca pokua
Tako Katani opisno naziva srok u pjesmi.
738

liceat, qui tamen poetae e legibus artis divinae adpellari

mereantur, haud multos intueare. Adeo, si imum Kanislich
Antonium demas, universi versificatores modo aut etiam
hoc vocabulo deteriores in vulgus comparent, ut praeter
similiter cadentes, ut aiunt, ac desinentes voces, quae haud
raro ex inopia ubertatis et copiae verborum coactae et
sensu carentes ponantur, nihil e regno poetico, nihil e sani
oris gustus et sensus disciplina ortum deprehendas.
Quod mirum sane hac nostra aetate cuiquam videri
queat, qua scientiae amoeniores apud nos quoque haud
minimum accepere florem; et sunt exempla scriptorum,
quae imitari tuto liceat. Sed plerumque tales ad condendum
versus accedere videas, qui ne imaginem artis poeticae qui
dem concepere neque humaniores disciplinas rite combibe
re, quin neque grammaticas leges rite didicere. Quo fit, ut
paullo delicatioris sensus homines, id genus cacographia
offensi, etiam quae meliora videri queant, aspementur.
Adeo divina scientia, ab illotis manibus indigne tractata, in
orbe erudito pretium non habet.
Si adolescens, praeclaris naturae dotibus praeditus, inde
ab elementari ludo bonarum artium imagine concepta, sen
sim per classes progressus, eam rerum, quae ad philologiam
faciant, notitia, ut historiae et, quae huius lumina sunt, geo
graphiae et chronologiae, epigraphicae, numariae, in huma
nioribus populorum, urbium, rituum et consuetudinum,
quaeve cum his habent cognationem, si eam, inquam, amoe
niorum disciplinarum a teneris conceptam imaginem, suc
cessu temporis augeat, in veterum lectione et imitatione se
dulo se exerceat, facto ad severiores disciplinas gradu, avide
eas et magno cum progressu amplectetur, animum philolo
giae studiis eximie ornabit, haud leviter instructus, qui
exemplo illustrium scriptorum ductus seu prosa quid com
mentari sive poema condere tentet. Sic poetam, qualem hoc
libello designamus, parari oportebit, qui monstra, quibus
orbis literatus impetitur, felici ausu profliget.
739

ili neto obraditi u prozi ili sastaviti pjesmu. Tako e

pjesnik, ije obrise u ovoj knjiici naznaujemo, trebati
da se pripremi kako bi sretno i smiono odagnao nemani
to nasru na knjievni svijet.
Budui da pjesnitvo trai metar, kako bi modulaciji
glasa prisno odgovarao kvantitet slogova, prikazujemo pro
zodiju na temelju jezine prirode i pjesnikih zakona,,
navedavi iz djelca Plodovi primjere koji mogu sluiti filo
lozima, bilo poetnicima ili uiteljima. Njima sam na koncu
odluio dodati ortografiju u stihu, trope i figure, prevedavi termine na grki i ilirski; inilo mi se da e biti vri
jedno na ovome mjestu to upoznati.
Roaliju Antuna Kanilia, ispravljenu i uklonivi sve
tiskarske i pisarske pogreke i naglaske, koji su loe
postavljeni samo zadravali itaoca, neokrnjenu i neiz
mijenjenu izdajemo s tom namjerom da bi filolozima bila
uzorom poeme izvedene po zakonima estetike. Druga djela
istog mua, veoma zasluna za ilirsku knjievnost, uzimamo
u obzir u Pravoslovniku. Roialiji, posljednjem plodu bri
ljiva pisca, nedostaju predgovor, kazalo i pregled sadraja
treeg i etvrtog dijela; stoga se moe vidjeti kako su i
djela znamenitih autora esto bez glave i repa. Ispunivi
praznine, mi na kraju poeme navodimo kazalo dijelova i
paragrafa. O geografskim komentarima, koji sadre velik
dio filologije zasnovane na starini, obavijestit emo te
drugom prilikom. Sretno se poslui i ovim naim pokua
jima i budi zdravo!
U Budimu, 1. kolovoza 1817.

Cum autem poesis exposcat metrum, ut vocis modula

tioni quantitas syllabarum adcurate respondeat, prosodiam
e linguae natura et legibus poeticis damus, adductis e Fruc
tuum opusculo exemplis, quae philologis seu tironibus sive
magistris servire queant. His, pro coronide orthographiam
in versu, tropos et figuras, vocabulis Graece et Illyrice red
ditis, subiungere placuit; quae heic nosse operae pretium
fore videbatur.
Rosaleidem Antonii Kanislich emendatam, expunctis
typothetarum et scribarum mendis et accentibus, qui prave
positi lectorem remorabantur, universis, integram et sibi
similem damus eo consilio, ut poematis ad leges aestheticae
exacti specimen philologis esse valeat. Alia eiusdem viri, de
re literaria Illyrica praeclare meriti, opera ad Etymologicon
recensemus. Rosaleis, postumus adcurati scriptoris fetus,
praefatione, indice ac partis tertiae et quartae synopsi caret;
adeo postuma insignium quoque auctorum opera capite saepenumero pedibusque destituta videas. Nos, lacunis quidem
expletis, indicem partium et paragraphorum fine poematis
exhibemus. De geographicis commentariis, qui magnam
philologiae antiquariae portionem continent, alias te certio
rem faciemus. Felix iam conatibus nostris utere et vale!
Budae, Kalendis Augusti MDCCCXVII.

740

741

II
(PJEVAI NARODNIH PJESAMA. O ANDRIJI KAIU)
koji njeguju pjevanje upotrebljavaju peterac1 po
O ni narodnom
obiaju; mukarci iz naroda ili na puto

vanju ili za vrijeme svadbe ili u koje drugo vrijeme veselja,

osobito pjevai, predmetnuvi oj w |
drhtavim
glasom u tri maha uzviknu, u spondejskom p etercu ------1
----- 1-------1------ j------ pjevaju svoje, oteui slogove, prema
notama oznaenim u tablici.11 Ponajee pjevaju po dvojica,
od kojih jedan otpjeva stih, a drugi ponovi isti stih jedna
kim napjevom (zovu ga triglas); katkada ene nastupaju
umjesto onoga koji ponavlja. Pjeva na tejskom glazbalu,12
guslama, sam nabraja narodne junake i njihova djela, gla
som i napjevima malo ugodnijima. To glazbalo u obliku
kornjae s jednom je icom od konjske strune, s ruicom
dugom jednu stopu ili malo vie, s gudalom od iste strune
tako prilagoene da zvukom tono odgovara modulaciji
glasa. Malo se tih pjevaa danas nalazi u Slavoniji, jer u
lirskoj pjesmi prevladava tambura, a vie ih je u Dalma
tinskoj zagori, Hrvatskoj, Bosni, Hercegovini i drugim ilir
skim krajevima. Meu izvrsnima koji su se posluili tom
vrsti pjesme, jest Andrija Kai iz Brista, naeg reda,13 mu
aen kod svojih; sastavio je pjesniko djelo znatnog
opsega, u obliku etvrtine tiskano u Mlecima god. 1759.
u drugom izdanju. U njemu nabraja vie djela junaka ilir
skog naroda, u petercima, dikcijom pristalom i jednostav
nom, rijeima prikladnim i bez sroka, po starinskom i u
narodu prihvaenom nainu, izuzevi malo pjesama. Nie
etverostihove, po obiaju prihvaenom u njegovih, kojega
se dre i pjevai iznosei svaki etvrti stih viim glasom.

II
ui cantum curant, quinario vulgi consuetudine utuntur;
Q
viri quippe e vulgo seu iter facientes sive nuptiarum
aliove laetitiae tempore, in primis cantores, praemisso oj

| tremula voce, trium temporum exclamatione,

quinario spondaico - -|- -|- -|- -|- -| decantant sua, syllabis
longum productis, iuxta notas in tabella signatas. Plerumque
bini canunt, quorum alter praecinit versum, alter eumdem
pari modulatione (trillas vocant) repetit; quandoque mulieres
subeunt vicem repetentis. Cantor fide " 'a, gusle, solus
heroas gentis eorumque facta voce ac mod -lis paullo suavi
oribus percenset. En est testudo monochorda e setis equinis,
manubrio pedem aut paullo amplius longo, cum plectro in
eadem seta, sic apta, ut vocis modulationi adcurate sono
respondeat. Pauci hodie in Slavonia, tambura, lyrico cantu,
locum obtinente, plures in Dalmatia montana, Croatia, Bos
na, Hercegovina aliisque partibus Illyricis reperiuntur. In
praecipuis, qui hoc genere carminis usi fuere, est Andreas
Kacsich Bristanus, ordinis nostri, vir apud suos honoratus;
condidit opus poeticum iusti voluminis, forma quarti, Venetiis an. 1759. secundis curis impressum. Quo facta heroum
Illyricae gentis pleraque recenset, pede quinario, phrasi ter
sa, simplice, vocabulis idoneis, absque simili cadente aut
desinente, more prisco et vulgo recepto, paucis odis demtis.
Vadit autem per tetrasticha, ritu apud suos recepto, quem
etiam cantores tenent, quarto versu altiore voce prolato.

10 tj. peterac dvoslonih stopa, dakle narodni deseterac

11 Na vie mjesta, osobito uz narodne pjesme, Katani
upuuje na tablice s notama, ali ih u rukopisu, na alost, nema.
18 Prema rodnom mjestu Teju grkoga liriara 6. st. prije
n. e. Anakreonta: gdje god moe, na pisac povezuje hrvatsku
narodnu pjesmu, njezine oblike itd. s antikom.
w tj. franjevakog
742

743

III
(SUKLADNOST METRIKE, RITMA, DIKCIJE
I SADRAJA)
jesniku dikciju upotpunjuju harmonija i umetnuti
govor. Ona mora biti u skladu s odreenom kohezi
P
jom stopa i mjerom slogova koju zovemo metrikim umi

III
ictionem poeticam complent harmonia et oratio inter
polata. Illa in pedum certa cohaesione et syllabarum
D
mensura, quam vocamus artem metricam, prosodiam, con

jeem, prozodijom; i ritam neka bude u skladu s jedno

stavnim rijeima koje izraavaju zadani predmet; neka
postoji sukladnost stopa, ritma, rijei i fraza sa sadrajem.
U rijeima upotrebljavaj zvunije; meke, asnije i dosto
janstvenije rijei pridonose ritmu. U pojedinanim rijeima
pazi na red i harmoniju da bi bili u tijesnoj vezi, da se
otri glasovi ne bi meusobno sudarali, da ne bi dolo do
hijata i da se ne bi glasovi sukobljavali kad se isti glas
ili slog ee ponove; uvaj se rijei sa srokom i estih
jednoslonica, jer se njima vrijeaju osjetljive ui i istan
aniji ukus; t& i same vrline, ako se ne iznose u nekoj razno
likosti, dodijaju. Zatim pripazi koji ritam odgovara veselju,
a kakav alosti, koje rijei prvenstveno slue za izraavanje
sadraja, promisli ak i o glasovima koji e upozoriti
na veliinu, kratkou, brzinu, mir.

sistere debet; et numerus quidem verbis simplicibus, quae

rem propositam exprimunt, constet; pedum, numerorum,
verborum, phrasium concordia cum re esto. In verbis adhibe
consonantiora; leniora, honestiora, digniora faciunt ad nu
merum. In singulis verbis considera ordinem et harmoniam,
u t apte cohaereant, ut asperae non collidantur inter se literae, ne sit hiatus nec literarum rixa oriatur, eadem litera
aut syllaba saepius repetita; similiter cadentia, desinentia,
crebra monosyllaba caveto, his quippe aures delicatae et
sanior gustus offenditur; siquidem et virtutes ipsae, nisi
varietate quadam proponantur, taedium adferunt. Observa
deinde, quis laetitiae, dolori qualis numerus competat, quae
vocabula rei exprimendae inprimis serviant, quin et literas,
quae amplitudinem, brevitatem, celeritatem, quietem indi
cent, expende.

IV

IV

(0 PROZODIJI I RITMU. PROTIV SROKA)

u tim primjerima14 i onima to ih dosta esto izniZ aista
jesmo, nismo osjeali metar koji pjesnik u stihu trai,
a ritam stopa, kvantitet slogova, izbor rijei i meusobna
njihova veza trae se u pjesmi: kad toga nema, pjesma se
ne moe u pravom smislu rijei nazvati tim imenom. Jer
ritam stopa i mjera slogova u nekoj su prirodnoj harmoniji
s ljudskim osjeajima, kao to je ugraena u to modulacija

14
Neposredno prije ovog mjesta analizira pisac odlomak iz
Kanilieve Svete Roialije.
744

erum in his et quae haud raro protulimus exemplis

metrum, quod poeta in versu requirit, non sentieba
V
mus, numeros pedum, quantitatem syllabarum, delectum
vocabulorum et inter sese nexum in poemate requiri; quibus
careat, poema vero et proprio nomine dici nequit. Habet
enim pedum numerus et mensura syllabarum naturalem
quamdam cum sensibus humanis harmoniam, quemadmo
dum instructa vocis et musicae doctae modulatio, ut supra
monebamus. Ad haec similiter cadentia, desinentia, quae
vulgo apud vates nostros invaluere, poetae aures Homeri,
745

glasa i uene glazbe, kako smo gore upozoravali. Uz to, rijei

sa srokom koje su openito uhvatile maha u naih pjesnika
ibaju ui pravih pjesnika, koje su, kao ikod Homera, Vergilija i Nazona,15 razmaene junakim stihom (heksametrom)
ili, ikod Pindara, Alkeja i Sapfe, lirom. Andrija Kai, dosta
mio dalmatinski pjesnik, dodue ravnomjerno kroi u petercu i bez srokova, ali mu pjesme, liene metra po prozodijskim zakonima, ipak ne odaju pravog pjesnika.

Virgilii, Nasonis versu aut Pindari, Alcaei, Sapphus lyra

mollitas verberant. Andreas Kacsich, haud invenustus vates
Dalmata, quinario quidem pede absque similiter cadentibus
recte incedit, sed metro e prosodiae legibus destitutae, eius
elegiae poetam non faciunt.

V
V
(POHVALA KANILIEVE ROALIJE)

pud nos Antonius Kanislich, quem vatem nostrum et

domesticum adpellare solemus paremque in prosa Ci
A
ceroni, in poemate Nasoni facimus, aetate iam provecta epo-

nas je Antun Kanili 'kojega obino nazivamo svo

jim domaim pjesnikom i smatramo ga u prozi ravnim
U
Ciceronu, u pjesnitvu Nazonu ve u poodmakloj dobi

poeiam de Rosalia, virgine Panormitana in Sicilia, condidit

versu senario disticho, ad normam heroici veterum absque
metro, libello in octavo maiore, paginis 125, Viennae an. 1780.
typis Ghelenianis edito, quem a mendis repurgatum ad cal
cem huius opusculi habes.

ispjevao ep o Rozaliji, panormitanskoj djevici na Siciliji, u

esterakom dvostihu, po normi junakog stiha starih bez
metra, u knjiici to ju je u velikoj osmini, na 125 stranica,
izdao Ghelen god. 1780. u Beu, a sad je ima, proienu od
pogreaka, na kraju ovog djelca.
.. . sama poema, vjeto sastavljena po zakonima esteti
ke ili biranijeg ukusa, sjajnom, ljupkom i draesnom upo
trebom tropa, figura i epiteta, udesnom raznovrsnou
prijelaza i digresija, napokon toliko lijepom kompozicijom
cijele poeme tako se duboko prima ljudskog srca, da italac,
iji je duh oblikovala estetika, ne misli da ima pred oima
pustinju u kojoj je boravila Rozalija, nego neki mirisan ruinjak i vrt naslada.
To je ta pjesma kojom je na pjesnik nadmaio i svu
draest grke i rimske starine i sama sebe. Njezina se
ljupkost ne osjea u latinskom prijevodu, jer svalki jezik
ima svoje osobitosti, svoje drai; no u uima ilirskog ovje
ka koji se razumije u predmet i valjano je izuen u njego
vanju lijepih umijea nalazi odjeka ta ljupka njenost, ta
15 Ovidija
746

... ipsum poema, ad leges aestheticae seu gustus elegantioris gnave contextum, troporum, figurarum, epithetorum
decoro, venusto ac delectabili usu, transitionum et digres
sionum mira varietate, denique universi poematis amoena
structura adeo se in penetralia cordis humani insinuat, ut
lector, cuius praecordia aesthetica formavit, se non in soli
tudine quapiam, in quali Rosalia degebat, sed i-n rosario
quodam odorifero et horto voluptatum inerrare arbitretur.
Hoc est illud carmen, quo vates noster et omnem vetu
statis Graiae et Latiae venustatem et se ipsum superavit.
Non sentitur ea suavitas in versione Latina, quod quaevis
lingua suas habet proprietates, suas veneres, sed in auribus
Illyrici hominis rerum periti et artium bonarum cultura
747

sladost to oblijeva sve prce sluaoevo, koja se ne moe ni

kakvim bojama naslikati, nikakvim rijeima smrtnih ljudi
izraziti.
Nego, taj pjesniki napor16 ne smije doi na vidjelo, pa
kod naeg pjesnika nigdje i ne dolazi na vidjelo: tako lakim
strujanjem i prirodnom obilnou i Ijupkou sve tee te
se ini kao da se ba nita nije muio oko toga.

subacti est ea teneritudo suavitatis, ea se in omnia auditoris

praecordia diffundens dulcedo, quae nullis coloribus depingi,
nullis mortalium verbis exprimi valeat.
Verum sudor is poetae adparere non debet, neque us
quam adparet apud vatem nostrum: adeo facili vena et nativa
ubertate ac suavitate fluunt omnia, ut nihil prorsus laboras
se videatur.

VI
(POETAK PJESME SATIR OD KOLA SUDI KAO
PRIMJER HRVATSKOGA KVANTITATIVNOG
HEKSAMETRA)
knjiici Plodovi nai e kratku pjesmu uperenu pro
tiv neznalice u pjesnitvu, pod nazivom Satir koji se
izruguje plesu Nimfa, sastavljenu u starom heksametra, s
ovim poetkom:
Pan sviralm jedn zapovid na Feba potone
Sestre kupi na gori Frukoj kod Srima ponsnog:
U kolo, Nimfe, veli, svetac valja Cinta dananji
Prslavit i starom poigrat po n&inu, zndte!
J& moje pisme dad kod Vdlpova perve volarom,
K6 Sokolovca pivdt naui'h na staru kozare.
Sestrice jur na gori Cernoj moje piske sliae.
Amo se, Feba naeg slavimo, nae diple, Napee17!

VI
ructuum libello reperies poema breve in poetices igna
rum, Satyri choros Nympharum ridentis vocabulo, ve
F
teri hexametro contextum, hoc principio:
Pan sviralom jedno zapovid na Feba potone
Sestre kupi na gori Frukoj kod Srima ponosnog:
U kolo, Nimfe, veli, svetac valja Cinta dananji
Proslavit i starom poigrat po nainu, znate!
Ja moje pisme dado kod Valpova pervea>volarom.
Kod Sokolovca pivat nauihb>na staru kozare.
Sestrice jur na gori Cernoj) moje piske sliaed>.
Amo se, Feba naeg slavimo, nae diple, Napee!

Preveo Vladimir Vratovi

16 Lat. sudor (znoj), o kojem govori u prethodnom odlomku

te citira i Kanilia, istiui koliko je vaan uporan trud oko
dotjerivanja pjesnikog djela.
17 U tekstu sam oznaio iktuse za itanje heksametra, prema
naelima to ih je Katani u ovoj raspravi razradio, aii i ve
dvadeset i est godina prije, u lanku Brevis in prosodiam...
(Kratka napomena...), jasno skicirao.
748

a)
b)
c)
d)

ed. Mati, p. 306: jurve

ed. Mati: naui
ed. Mati: crnoj
ed. Mati: sluae
749

URO HIDA
GEORGIUS HIGGIA
(1752-1833)

akon srednje kole u Dubrovniku, gdje se rodio 7. ve

ljae 1752, otiao je 1771. o troku Republike na stu
N
dij medicine u Bolognu. U tom gradu i obilasku bolnica u
Firenzi, Rimu i Napulju proveo je deset godina te se kao
gotov lijenik 1781. vratio u Dubrovnik. Svoje zvanje nije
mnogo volio: o tome direktno svjedoe i neke njegove pje
sme. Lijenik Hida napisano je negdje vie latinskih
distiha sastavi za jedan dan nego recepata za godinu dana!
Kad je god mogao, povlaio se u svoj ljetnikovac izvan Du
brovnika i predavao se pjesnitvu. Ili je u gradu vodio prvu
rije na knjievnim sijelima u ljekarnici Male brae, u dru
tvu s fra Beninjom Albertinijem, Lukom Didakom Sorkoeviem, fra Anakletom i dr., osobito prvih godina austrij
ske vlade. Prisno je prijateljevao sa satiriarom-latinistom
Donom Rastiem. Konzervativan Dubrovanin, u velikom
je dijelu svojih latinskih epigrama i u nekim hrvatskim pje
smama (npr. Pjesan Mineti) iskaljivao mrnju na francu
sku upravu i ojaenost zbog gubitka slobode Republike.
Austriju izriito nije mrzio, ali je iskreno davao ouka pre
ziru zbog servilnosti svojih sugraana, pri emu su i vlaste
la dolazila pod udar njegova otra jezika i pera. U hrvat
skoj svojoj poeziji posezao je samo za jezikom iz starijih
stoljea dubrovake knjievnosti, pazei da mu u stihu ne
izmakne koja rije puka divljakoga s oblinjih gora (iz
poslanice Salatiu). Sasvim suprotno od Marka Bruerevia! U jednoj je crti svoga karaktera taj knjievni natranjak ipak sauvao nezamjenljivu dubrovaku odliku iz sta
rih dobrih vremena: u jeku laskava prigodniarstva i puzava lakajstva nakon pada republike uzdie se u njegovim iz
vornim, dodue malobrojnim pjesmama ponosno i mrko
dostojanstvo ljudi staroga kova (Lozovina). Pod starost bio
se sprijateljio s talijanskim knjievnikom Urbanom Lam48

H rvatski latinisti II

753

predijem, koji je 1825. doao u Dubrovnik, pa se meu nji

ma razvilo originalno dopisivanje u talijanskim sonetima.
Hida je umro 27. listopada 1833. u svom ljetnikovcu u Zatonu.
Iako je sSm svoj. hrvatski pjesniki rad, osobito prevo
dilaki, smatrao vrednijim od latinskog, Hida je na Horadjevu i Ovidijevu jeziku napisao dosta stihova tijekom
ivota. Najbrojniji su i njegovu temperamentu najblii epi
grami: veinom je to prigodna poezija, pisana bez dovoljne
saetosti i jezine izbruenosti, doista govorljiva poezija
(Kombol). No, i u autografskom rukopisu (u Franjevakom
samostanu u Dubrovniku, ima ih 149) i u Pavlovievu pri
jepisu u Dubrovakom arhivu (Nonnulla Epigrammata
Nekoliko epigrama, ima ih 92) sadrana je vrlo aktualna
nota: etvrtina epigrama iz franjevakog i vie od dvije
treine iz arhivskog rukopisa otricom su upereni protiv
Francuza, pisani oito u doba francuske okupacije Dubrov
nika. Poglavito je u drugom rukopisu ironikim i punim
prezira alcem apostrofiran Praetor, kako Hida prema
funkciji koju je obavljao zove Domenica Garagnina, rodom
Trogiranina, guvernera Dubrovnika i Kotora u to doba.
Ostali su epigrami ili ope epigramatske tematike, ili moralistiki, ili upueni prijateljima knjievnicima (npr. Feriu,
U. Appendiniju, Damanjiu i dr.).
ini se da je Hidin najraniji pjesniki rad na latin
skom obiljeen poslanicama. Naziva ih ili Epistulae (Posla
nice, tako u etiri autografske iz Naune biblioteke u Dub
rovniku, nastale vjerojatno izmeu 1772. i 1775, a u svima
prigovara Donu Rastiu to pie lascivne pjesme), ili Ser
mones (Razgovori, askanja, kako je Horacije zajedniki
nazivao i svoje satire i poslanice; tri su autografske u knji
nici Male brae u Dubrovniku: u jednoj, Sermo ad amicum
Poslanica prijatelju, izraava nezadovoljstvo svojim li
jenikim zvanjem i tvrdi kako bi radije da je postao redov
nik; u drugoj. Sermo I Razgovor I, nazvanoj u jednom
prijepisu Ad NN Umblae aestivantem NN.-u na ljetova
nju u Rijeci Dubrovakoj, aluzije su na suvremena politi
ka zbivanja).
U Hidinu opusu nalazimo i Carmina (Pjesme), razno
vrsne tematski, dulje i krae, od kojih poneka, npr. u alkejskoj strofi, fakturom i tonom podsjea na Horacija, ijih
754

tragova i inae ima u Hidinu i latinskom i hrvatskom pjes

nitvu.
Meu Elegijama (Elegiae) Hidinim prvo bez sumnje
mjesto ima Questus Ragusae (Tualjka Dubrovnika): koli
ko po zgusnutoj i mranoj dikciji, toliko i po opem tonu.
lamentacije Grada i pjesnika nad gubitkom slobode i traginou popratnih pojava u savjesti nekih graana.
Vrlo je obilan, po neemu i vrlo karakteristian, Hidin
prevodilaki rad s latinskog na hrvatski. Kompletan pri
jevod Horacijeve lirike, koju je poeo prevoditi oko 1804
1806, postumno mu je izdao Antun Rocci-Roi u Dubrov
niku 1849 (Quinta Horacia Flaka Piesni lirike). Raznolikopo vrijednosti, od prijevoda koji parafrazom gotovo posve
unitavaju ljepotu Horacija, do odlomaka i osobito kraih
pjesama koje plastinom dikcijom reproduciraju intenzitet
izvornika, to je Hidino djelo jo i danas jedini cjelovit pri
jevod Horacijeve lirike u junoslavenskim knjievnostima.
Na poticaj Feria, Damanjia i Rastia, preveo je i sva
Vergilijeva djela, koja se nalaze u Knjinici Male brae u
Dubrovniku, to u autografu to u prijepisu Pacifika Radeljevia koji ih je sve prigledao i ponapravio, izdavi samoulomke Eneide u Zadru 1856. Gotovo je u cjelini na pjes
nik preveo Tibula, samo manje dijelove Katula, Propercija
i Ovidija. I dvanaest Damanjievih pjesama navodno je
preveo na hrvatski, zatim iz Grke antologije (ali iz Kunieva latinskog prijevoda!), dio Ferievih Fabula na talijan
ski i 21 na hrvatski, 63 Ezopove basne na talijanski.
Latinski pjesnik, iji estetski dometi nisu u razmjeru
s obiljem napisanih stihova, Hida se nekim karakteristi
nim crtama i ostvarenjima izdie iznad prosjeka prigodni
arske poezije svoga doba. To osobito vrijedi za njegove pri
jevode.
V. V.

755

BIBLIOGRAFIJA

DJELA URA HIDE

Epistulae, autograf, rukop. br. 433 u Naunoj biblioteci u Dub
rovniku
Sermo 1, Sermo 2, autograf, nezaved. rukop. u Knji. Male brade
u Dubrovniku
Sermo ad amicum, autograf, nezaved. rkp. u Knji. Male brae
u Dubrovniku
Epigrammata, autograf, koncepti, u II. omotu nezaved. rukopisa
Giorgio Higia - Razno, Knjinica Male brae u Dubrovniku
Epigrammata, autograf, Dr. arhiv u Dubrovniku, sign. XXI b 103
Nonnulla Epigrammata, Questus Ragusae, Carmina varia, u:
Poesie diverse, rukopis, prijepis L. Pavlovia, Dr. arh. u
Dubrovniku, Zbirka Pavlovi-Graci, serija 12
Epigrammata, 2, str. 13 Zbornika dubrovakih latinskih pjesnika
XVIII.XIX. stoljea, Brlek 180
LITERATURA O URU HIDI
I. A. Kaznai: uro Hida, Slovinac V, br. 4, Dubrovnik 1882.
J. Bersa: Dubrovake slike i prilike (1800.1880.), Zagreb 1941.
S. Kastropil: uro Hida i jedna njegova autografska zbirka
neobjavljenih ljubavnih stihova, Zadarska revija IX, Zadar
1960.
. Purati: O Hidinu prevodu Publija Vergilija Marona, iva
antika XI 1, Skoplje 1961.
. Purati: uro Hida i Junije Resti, iva antika XV 1, Skoplje
1965.
. Purati: Poezija ura Hide Dubrovanina na latinskom i narod
nom jeziku, Radovi Filoz. jak. u Sarajevu, II, Sarajevo 1964.
. Purati: Pjesnike poslanice ura Hide Dubrovanina, iva
antika XVIII 1, Skoplje 1968.
V. V.
757

RAZLIITE PJESME

CARMINA VARIA

UPRAVLJENO N. N.-u NA LJETOVANJU U RIJECr

DUBROVAKOJ

AD N. N. UMBLAE AESTIVANTEM8

(Sermo)

(askanje)
estivus calor atque fori strepitus cunctisque
molesta1*)
A
Indago scelerum, demas si e patribus unum.

jetna vruina, buika na trgu i svima muna istraga

zloina, ako izuzme jednoga od senatora kojega
L
ti je pridruila ne znam da li dobra ili zla srea, to>

10

20

te je najvie nagnalo da umoran zamrzi grad i poe

na ladanje s dragom suprugom i s golemim sandukom
knjiga. Ondje te je tvoj lijepi ljetnikovac primio u
hladovit zaklon. Oko njega posvuda listaju zeleni rogoz
i tanka trstika die sivkastoplave listove. Nedaleko iz
strmih stijena izbija potoi, sjajan kao staklo, okru
en vlanom mahovinom, ubori i brzo ulazi u slano
more. To je mjesto bogato svakovrsnim ribama i
obilno se zeleni raznolikim i biranim voem.
Tu sunce izlazi kasnije, manje te grije svojom
arkom svjetiljkom i bre se skriva iza brda. Nigdje ti
tu ne nedostaje sjena lozom obrasla drvea ni zefiri
koji mekim krilima miluju zrak, to silno eljeno olakanje za vruega ljeta. To e ti sauvati zdravlje u
satima kolovoza i ukloniti groznicu i strah od bolesti
to je teak tijelima i dui. Tako e poi za milom
dokolicom i uivati ugodnosti smirenoga ivota.
Na ladanju je smrtnicima krepi zrak i zdravija
je priroda vode to je piju. Ta voda nije kao ona koju
758

10

15

20

Quem socium bona vel mala sors tibi, nescio, junxit.

Haec te praecipue defessum urbemque perosum
In rus compulerant cara cum conjuge cumque
Ingenti librorum arca, quo te tua laetum
Villula frigidulo excepit formosa recessu.
Hanc circum virides frondescunt undique junci
Et tenuis glaucas frondes extollit arundo.
Rivulus haud procul errumpens e rupibus altis
Splendidior vitro, musco circumlitus udo.
Obstrepit et salsum mox sese immittit in aequor.
Piscibus omnigenis locus hic exuberat atque
Fructibus eximiis variisque virescit opimus.
Serius exoriens te ardenti lampade Phoebus
Calfacit et citius fugiens se montibus abdit.
Nusquam pampineae te deficit arboris umbra.
Mollibus et Zephyri mulcentes aera pennis,
Valde exoptatum ferventi aestate levamen.
Servabunt haec incolumem Sextilibus horis
Atque abigent febres aegrotandique timorem
a) corr. ex aestivanti
b) heptameter!
759

30

40

50

jednako sa mnom pije gradski stanovnik, koja je pri

samom izvoru ista i hladna, ali dok tee po izdubenoj
strmini prokopanoga brda, postaje topla i ustajala,
a onda je zarauju vodonoa svojom trgovakom nebrigom, neista stoka i crvi to plivaju u njoj.
Dodaj tome jo (a to je pogubnije od svega) da
se u gradu-gospodaru isparuje vie smradnih jama.
I ona najgadnija kuga nae luke: miris zahoda i gnusna
klaonica, leine to se raspadaju u bojim hramovima
i prljava voda to izlazi iz tamnih ograda. Sve to truje
ivotni zrak, izaziva bolesti i poveava broj pogreba.
O tome sam ja dosad s tobom razgovorljivo priao,
a ti meni ni rijei o buni seljaka i o upskom knezu,*
koji se visoko izdie i blista meu umskim ljudima,
opaljenim suncem, kao njeni mak meu oporim cvje
tovima, straan ak i svojem stadu, jer kao strogi
sudac obuzdava jezike kladama od cerovine i novom
lukavtinom trai povratak potajno ukradenih vra.
Tako on dovitljivo prozire seljaki lopovluk.
Doao je u Rijeku Dubrovaku u pratnji pisara i
sa svih ga strana panduri uvaju i dvore, a pred
njim su se nosila koplja okiena ruama, znaci preslavne vlasti. I ti si doao da to gleda, sa mnogo
duhovitosti, s razliitim alama i ustima punim
dosjetaka.
Oh, koliko je ondje zabave bilo, koliko ste toga
aljiva i dosjetljiva rekli i uinili! Ako to ti ne otkrije meni kao prijatelju, sve je sasvim skriveno i uvijek
e ostati takvo. Tu je rjeita prvakova ena, a i on
je duhovit, stariji urevi, i oboje umiju aljivim
razgovorima ili naizmjence pokretati ale i igre. A vie
su se puta u drutvu ljubazno i uljudno alili.
A to je s gazdom2 kojega su Mleci i slavna Njema-*1

1 U ovom se dijelu poslanice aludira na politike dogaaje

iz god. 1813. Gotovo je sigurno da pjesnik misli na ustanak selja
ka iz dubrovake okolice protiv Francuza 1813. upski knez vje
rojatno je Divo Natali, koji e dobrim dijelom voditi ustanak.
1 Taj bi gazda (patronus) mogao biti Divo Kaboga, brat
Bernarda Vlaha Kaboge.
760

25

30

35

40

45

50

55

Corporibusque animisque gravem. Sic otia grata

Sectatus placidae captabis commoda vitae.
Sunt mage vitales ruri mortalibus aurae
Lympharumque magis potu natura salubris.
Haud qualem urbanus pariter bibit incola mecum
Quaeque ortu in primo pura est et frigida, sed dum
Defluit effossi cava per declivia montis.
Aestuat, hanc venali incuria acquarius atque
Immundum pecus inficiunt vermesque natantes.
Adde etiam (hocque magis cunctis infestius est)
quod
In domina plures exhalant urbe mephites.
Illa quidem primum nostri taeterrima portus
Pestis: odor latrinarum foedumque macellum,
Aedibus et divum putrefacta cadavera et atris
Carceribus missa effluvia; auram haec cuncta
venenant
Vitalem, incutiunt morbos et funera adaugent.
Tecum ego de his huc usque loquaciter, at mihi tu nec
Verbum de agresti concitu deque Brenensi
Principe, qui medius summa cervice refulget
Inter silvestres homines a sole perustos.
Horridulos inter flores ut lene papaver.
Usque gregi proprio formidandus, premit asper
Judex namque malas iligna compede linguas
Surreptasque novo repetit percallidus astu
Nassas. In rurale scelus tam cernit acutum.
Ille Umblam venit scriba comitante suisque
Circumspectus ubique satellitibus, roseaeque
Anteibant hastae, praeclari insignia regni.
Tu quoque spectatum accessisti cum sale multo
Cumque jocis variis plenoque leporibus ore.
O quot ibi lusus, quot ludicra quotque faceta
Dictaque factaque sunt! Tu si non pandis amico.
Cuncta latent illum penitus semperque latebunt.
Principis hic uxor facunda, facetus et ille
Giorgiadum major, lepidis sermonibus ambo
Alternove sales apti lususque movere,
Comiter urbaneque palam sunt plura jocati.
Patronus quid, quem urbs Venetum et Germania
vidit
761

60

70

ka vidjeli kako ispunja teku dunost putnika? Je

li utke uivao u asti svojega srodnika okreui u
dui bratovo ezlo i vlast ili su ovjeku porugljivcu
izazvale smijeh velike rijei, dostojanstveno dranje i
bratovo strogo elo dok je narodu obnavljao zakone
i pravo?
Ne znam to da vjerujem i kolebam se nesiguran
i dvojben. To elim ivo vidjeti zainjeno tvojom duho
vitou, bilo u stihovima, bilo, ako ti je tako drae,
u nevezanu govoru. Ako to uini, sauvat e te Apolon
u dobrome zdravlju od polovice kolovoza do prvih
dana rujna.

762

60

65

70

Clara viatoris complentem munus acerbum?

An consaguineo tacitus gaudebat honore
Sceptra animo fraterna potestatemque volutans.
Sive homini emunctae naris risum ellicuere
Verba rotunda, supercilium grave fronsque severa
Fratris, dum populo leges et jura novabat?
Nescio, quid credam, et fluito suspensus et anceps
Haec salibus conspersa tuis cupide opto videre.
Seu numeris mage sive lubet sermone soluto.
Quod tu si facies, sanum servabit Apollo
Augusti a medio Nonas Septembris ad usque.

763

II

II

TUALJKA DUBROVNIKA

QUESTUS RAGUSAE

Elegija

Elegia

Dubrovnik, hrabro sam podnio zveket oruja

Ja,i mali
francuske zastave unutar gradskih zidina i nemi

orti animo armorum strepitus et Gallica signa

F
Intra urbis muros parva Ragusa tuli,
Incensasque domos dire a praedonibus, antra

losrdan pale mojih kua od razbojnika to su ih

poslale crnogorske spilje i Kotor*. Podnio sam i to
to su kosti mojih sinova iskopane iz mramornih
grobova i to su surovi vojnici oskvrnuli Boje hra
move. Izgubivi ve pod silom oruja i slobodu, pod
nosim sada i siromatvo, glad i teko ropstvo.
Ali tebe ne mogu podnijeti, namjesnice*4, kojega je
barbarska zemlja rodila iz tamnih trogirskih jazbina,
tebe neobrazovana, silno umiljena i po prirodi sklona
svakovrsnim porocima, to ih ustrajno njeguje lukava
i propala rulja koja zasluuje smrt na kolcu, u zatvoru,
na vjealima ili na kriu. I ne mogu podnositi stado
koje tebe, to uiva u slatkim rijeima, stalno opsjeda:
u srcu ono hlepi za zlatom i tim sramotnim lukav
stvom prisvaja vinograde, gajeve, imanja i maslinike.
Jao, bol me neobuzdano vue za sobom i baca me u
ponor grozne alosti, zato to najgori olo mojih sta
novnika zdruen s tobom sre u svoju i moju propast.

10

* 27. V. 1806. uao je Lauriston na elu Francuza u Dubrov

nik. Tijekom lipnja pustoili su Crnogorci, Bokelji, Konavljani i
Hercegovci potpomognuti Rusima dubrovakim podrujem
u Donjoj upi i Konavhma.
4
Ovdje i u epigramima II. i III, to slijede, Hida oito
misli na Domenica Garagnina, rodom Trogiranina, koji je 1808.
postao namjesnikom (guvernerom) Dubrovnika i Kotora.

20

10

20

764

15

Quos misere Nigri Montis et Ascrivium

Ossaque marmoreis tumulis defossa meorum
Et foedata truci a milite sacra deum.
Mox fero et ammissa jam libertate sub armis
Pauperiemque famemque et grave servitium;
Te ferre haud possum. Praetor, quem barbara tellus
Tragurii obscuris protulit e latebris.
Ingenioque rudem, captum et vertigine mentis
Et pronum natura omnigena in vitia.
Quae colit assidue recocta ac perdita turba.
Digna mori palo, carcere, fune, cruce.
Nec possum tollerare gregem, qui te obsidet usque
Assentatorem dulcibus alloquiis:
Aurum corde inhiat turpique hac occupat arte
Vineta et lucos praediaque atque oleas.
Heu, dolor immissis penitus me raptat habenis
Et jacit immitis tristitiae in barathrum.
Quum conjuncta meae tecum pars pessima gentis
In proprium atque meum confluit exitium.
765

EPIGRAMI

EPIGRAMMATA

VESPULA GRIZE . . .

VESPULA DE POPULO. . .

espula grize narodne prvake i sam u razgovoru sa

svakim govori zlo o javnim prilikama. Ali dok moe,
V
neka prvo izlijei sebe i neka kao lijenik ne omalovai

espula de populo primores rodit et idem

De rebus prave cuilibet obloquitur.
V
Dum potis est, primum sese ipsum curet et ulcus

tako gadan ir. Inae e se, kada mu u gradu lea budu

nemilo iarana od batina, ponovno zaeljeti na selu prostih
opanaka.

Tam foedum parvi ne faciat medicus.

Nam secus urbano male tergum fuste dolatus
Rure iterum crudas discupiet soleas.

II

II

NAVIKAO U TROGIRU . . ,

TRAGURIO ASSUETUS . . .

avikao u Trogiru sjediti na golu kamenu i umorno

tijelo osvjeivati vinom iz kiipe od cerovine, podigao
N
se svojim nevaljalim lukavstvom i, uz naklonost naoruanih
Francuza, sada sjedi, mali Dubrovnie, na tvojem prije
stolju5. On ti dijeli zakone i graanska prava, premda nema
pojma to zahtijevaju zakon i sveta prava. No lukavac glo
bama tijeti od graana sve zlato kao to vinogradar iz
grozda tijeti sok.

* V. biljeku 4.

ragurio assuetus nudo considere saxo,

Fessa vel illigno membra levare cado,
T
Arte mala evectus Galloque favente sub armis.
5

Nunc sedet in solio, parva Ragusa, tuo.

Ille tuas leges et civica jura ministrat
Ignarus, quid lex, quid sacra jura petunt.
Ellicit at sapiens mulcta omnem civibus aurum.
Ut succum ex uva vinitor elliceretc>.

c) corr. ex ellicerat
766

767

111

III

DALMATINSKI ROD SMION . . .

almatinski rod smion i ratoboran nee da sagne iju
pod francuski jaram. Ali namjesnik Dalmatinac, taj
odrod, jo nevaljaliji pod francuskim maem, podvrgao je
i tijelo, pa i samu duu pod jaram.

DALMATA GENS ANIMIS. . .

gens animis audacibus acris in armis
Obstat Gallorum subdere colla jugo.
D almata

Dalmata sed Praetor, sub Gallo degener ense

Vilior, et corpus subdit et ipsam animam.

IV

IV

SI PEREUNT LETO . . .

AKO U SMRTI PROPADAJU . . .

ko u smrti propadaju samo smrtni udovi i due skoro
opet ulaze u druga tijela, onda su u tebi, Bernarde,
sigurno tri due: jedna Homerova, druga Teokritova i trea
Heziodova.
Preveo Radoslav Katii

I pereunt leto tantum mortalia memora

Inque alia immittunt corpora mox se animae,
S
Bernarde, in te insunt tres certe: Maeonidae una.

Altera Theocriti tertiaque Hesiodi.

Damanji, latinist, Hidin suvremenik; preveo je Home

rovu Odiseju, Teokritove Idile i Heziodove spjevove.
49 H rvatski latinisti II

768

769

DONO RASTI
JUNIUS RESTIUS
(1755-1814)

naoj se knjievnoj povijesti navodi njegovo ime i:

J u n i j e R e s t i , prema talijanskom ( R e s t i ) i la
U
tinskim ( R e s t i u s , de R e s t i i s ) oblicima u kojima
su ga suvremenici spominjali.
Najvei satiriar hrvatskog latinizma, rodio se u vlasteoskoj obitelji u Dubrovniku 11. sijenja 1755. Izvrsno
obrazovan ve od djetinjstva u roditeljskom domu, nakon za
vrene gimnazije u isusovakom kolegiju i navrivi osam
naest godina, krenuo je sa strievima na putovanje Itali
jom (Rim, Napulj), gdje se ivahnom i vrlo inteligentnom
mladiu pruila prilika da se upozna s kulturnim znameni
tostima. U Rimu je upoznao i sprijateljio se s ve proslav
ljenim latinskim pjesnikom, Dubrovaninom Benom Stayem. Vrativi se u Dubrovnik, sav se predao izuavanju
geometrije i fizike. Vrlo se mlad oenio. Uz temeljit studij
grke i rimske knjievnosti, takoer se sam, bez uitelja,
udubio u prouavanje pravnih znanosti, tako da je u svom
gradu bio cijenjen kao najbolji pravnik. Izvrsno je govo
rio i pisao talijanski, dobro je nauio francuski, kasnije
uio i usavrio grki, a nakon toga nauio i engleski. God.
1792. postao je senator, 1797. bio je i knez Republike. Za
cijela ivota, kad god mu je posao doputao, vrlo je rado
boravio u svojim ljetnikovcima u Rijeci Dubrovakoj, Konavlima ili na otoku Lopudu. U Gradu u mlaim je danima
posjeivao Akademiju latinista i grecista Miha Sorkoevia, kamo bi zalazili Alberto Fortis, uro Feri, Frano Stay,
po koji put Brno Damanji kad se vratio iz Italije i dr. Ve
liki su mu prijatelji bili Hida, Bruerevi i Frano Appendini. Sudjelovao je i na knjievnim sastancima Fratara bije
lih (dominikanci): u drutvu s Feniem, A. Maslaem, Salatiem, Rafom Radeljeviem.
773

Aristokrat po krvi i najdubljem uvjerenju, ogoren pro

tivnik svega to je donijela francuska prosvjeta i revoluci
ja zadnjih desetljea osamnaestog stoljea to e se du
boko odraziti u njegovim satirama, im su Francuzi 1806.
okupirali Dubrovnik, Rasti se povukao na svoje imanje u
Trstenom i ostao ondje osam godina. Kad su Francuzi
protjerani krajem 1813, vratio se u Dubrovnik da bi po
traio lijeka svojoj onoj bolesti od koje je niz godina pa
tio. Doivio je i austrijsku Okupaciju. Umro je dva mjeseca
poslije, 31. oujka 1814.
Nema tragova da bi Rasti, osim na latinskom, ita bio
napisao hrvatski. No, protivnik materinskog jezika nije bio.
Frano Appendini izdao je 1816. u Padovi Rastiev latin
ski pjesniki opus (Carmina Pjesme), napisavi mu kao
uvod vrlo dobar prikaz pjesnikova ivota i rada. Objavio je
u toj knjizi 25 Rastievih satira (Satyrae), 9 elegija (Ele
giae), 5 poslanica (Epistolae) i 14 Carmina varia (Razliite
pjesme, meu kojima su 4 ode prva je od njih prijevod
Sapfine ode Afroditi , jedna pjesma u hendekasilabima i
devet epigrama). Izvan toga tiskanog korpusa ostao je sa
mo neznatan dio u rukopisima: nekoliko poslanica (u Na
unoj biblioteci i u Knjinici Male brae u Dubrovniku),
nekoliko elegija (Knjinica Male brae i Nauna biblioteka
u Dubrovniku) i est epigrama (Mala braa u Dubrovniku).
Nisu ovdje objavljeni ni Rastievi prijevodi s grkoga na
latinski: I. i XIV. Teokritova idila, gotovo cijelo XI. pjeva
nje Homerove Ilijade i VII. Pinidarova olimpijska oda. Idu
i u elegijama, kako kae Appendini, srednjim putem izme
u Katula i Tibula, Rasti je dosta prostora posvetio ugoa
jima iz prirode i osobito ljubavi. Kako je u mladosti bio
sklon lascivnim temama, a elegije pripadaju tom razdoblju,
Rasti je sam kasnije izbacivao takve pjesme iz svog kor
pusa. I Appendini je u svom izdanju IX. elegiju (Amor)
objavio nepotpunu, uklonivi iz nje slobodnija mjesta!
Meu poslanicama prve se dvije, upuene Feriu i F.
Appendiniju, bave knjievnim pitanjima, ostale uzimaju za
predmet brak, prijateljstvo, gospodarske poslove kao izvor
imutka.
Izvrstan stilist, dobar uenik rimskih pjesnika, Ras
ti nije bio roeni liriar. Njegova je snaga u didaktiko-moralistikoj vrsti. Najpotpuniji i najkarakteristiniji svoj

knjievni izraz naao je u satirama koje su plod njegove

zrelije ivotne i umjetnike doba. Godine 1804. do 1810. raz
doblje su njegova najintenzivnijeg satirikog rada, godine
neposredno prije i u toku francuske okupacije Dubrovni
ka.
Kad tvrdim da je Rasti najizrazitdji i najpotpuniji
horacijevac u hrvatskoj latinistikoj knjievnosti ve ga
je Dujmui nazvao hrvatskim Horacijem onda ne mi
slim iskljuivo na oite utjecaje venuzijskog majstora u Raslievim satirama, donekle u gradnji i dikciji lirskih pje
sama, vie od elegija u poslanicama. Dakle, ne mislim sa
mo na specifian ton u kompoziciji i detaljima oblikovanja
satire kojom je na pjesnik prisno vezan uz rimski uzor.
No, zaas treba baciti pogled na tematiku nekih Rastievih
satira. Prva satira, koju posveuje svom starom prijatelju
Antunu Sorkoeviu, programatskog je sadraja: igosat e
u svojim satirama vitia aetatis (poroke svog doba), a ne
mane pojedinaca. Programatske su mu i VIII (Apologia
Obrana) i XXIII (Ad lectorem itatelju) satira: kao u
zrcalu iznijet e pred mlada ovjeka ope mane; zadovoljan
je malim brojem odabranih itatelja. U treoj, jednoj od
najboljih svojih satira, ivo crta skupinu politikanata (Anglofili Frankofili), u emu je pobude mogao nai i u engles
kog satiriara Addisona, kojega je Rasti neobino volio pa
je doslovno prema njemu izradio i svoju XVIII. satiru
(Anatome). Vjeto je komponirana, zanimljiva i karakteri
stina za jedan vid dubrovakog ivota s kraja 18. stoljea
IV. Rastieva satira (Peregrinantes) u kojoj slika fifiria
to se epiri nakon povratka iz inozemstva. Jedna je od naj
eih V. (Philosophi), uperena na francuske enciklopediste:
njih i narod kojemu pripadaju naziva Rasti kao Juvenal
Grke natio comoeda (narod komedijaa)! Kritiku suvre
menog ispraznog kazalita i glupog oduevljavanja Dubrov
ana iznosi u IX. satiri (Bacchanalia). Satira XXIV. napadaj
je na zle posljedice izuma tiskarstva, jer eto tiskaju
se i Voltaire i Rousseau!
Temeljna je intonacija Rastievih satira u fakturi horaoijevska, ali joj je u trenucima gorine kojom je zado
jen do sri konzervativan autor primijeana doza morali
zatorske indignacije Juvenalova stila.

774

775

Ne treba izvornost Rastieva satirikog talenta prosu

ivati samo po tome koliko je i koliko uspjeno preuzimao
motive od Horacija, ili Addisona i Stemea, ili Parinija. Niti
samo po tome, to po Horacijevu uzoru upotrebljava dija
loki oblik ili umee govore da bi mu prikazivanje bilo iv
lje. Ili to se u dikciji ravna prema Horaciju, da bi bila
gradska, dovoljno savitljiva i razgovorna, i to u duhu Ho
racijevu ne samo gradi svoj heksametar, nego i kuje i to
vrlo originalno nove izraze za modeme pojmove. Tematika
je Rastievih satira gotovo u jednakoj mjeri opa, tj. evrop
ska i Horacijeva, koliko i ivo ukorijenjena u duhovnu klimu
Dubrovnika pri zamaku 18. stoljea. No tui su poticaji
prevladani u Rastia jednom novom kvalitetom bilo u
tonu askanja ili mjestiminoj moralnoj i idejnoj zagrienosti to je duboko iznikla iz stanja autorova duha, iz ne
kog nadmonog prezira prema ispraznosti suvremenih i
votnih manifestacija. A negdje duboko u tim satirama pro
vlai se mukli predosjeaj propasti republike sv. Vlaha i
svega onoga to za pjesnika predstavlja najintimnija naela
moralna, filozofska i politika.
Time je Rasti u isto vrijeme: i najortodoksniji sljed
benik Horacijev u hrvatskoj knjievnosti i jedan od najindividualnijih stvaralaca knjievnosti latinskog izraza u
Hrvata.
V. V.

BIBLIOGRAFIJA

DJELA DONA RASTIA

Carmina, ed. F. M. Appendini, Patavii 1816.
Carmina, ab autographis accurate exscripta Rhacusii a. 1804,
rkp. 193 u Naunoj biblioteci u Dubrovniku
Elegiae, u rkp. 1136 i 1042 Male brae u Dubrovniku
Epistolae, rukopis-autograf br. 788 u Knjinici Male brae u
Dubrovniku
Epigrammata, rukopis Mise. 20 u Knji. Male brae u Dubrov
niku
LITERATURA O DZONU RASTIU
F. M. Appendini: De vita et scriptis Junii Ant. f. com. de Restiis,
patricii Ragusini, u izd. Carmina, Patavii 1816.
M. Srepel: 0 latinskoj poeziji Junija Restija, Rad 114, Zagreb
A. Filippi: Commento e versione delle satire XI e XVII i Giunio Resti, Atti e memorie della societd. dalmata di storia
patria I, Zara 1926.
J. Dujmui: O ivotu i radu Junija Restija, Omladina XVIII,
br. 3, Zagreb 19341935.
J. D(ujmui): 0 satirama Junija Resti, hrvatskoga Horacija (10.
I. 1755.31. III. 1814.), Hrvatska straa X, br. 221, Zagreb
1938.
R. Maixner: Journal des Savants o Rastievim latinskim
pjesmama, Graa 28, Zagreb 1962.
. Purati: uro Hida i Junije Resti, iva antika XV 1, Skoplje
1965.
V. V.

776

777

SATIRE

SATYRAE

MECENATU

AD C. CILNIUM MAECENATEM PROOEMIUM

inc mihi non famoso incessere carmine quemquam

Mens est aut opprobria rustica fundere, multo
H
Ut vino solet aut vappa prolutus agaso.

toga ja ne namjeravam nikoga napasti ovom pjes

mom ili razastrijeti seoske zloine ili kako od
S
mnogo vina zaudara gonin ili polivi se. Dapae nee

10

20

biti mjesta bestidnim zlikovcima, pa nee mladi od

naih razgovora odvraati pristojnoga uha niti e se
gospoa bojati za stidljivu kerku. asnoj e se satiri
dati uglaen ukus, ako bude slobodno po Momovu
nadahnuu mane i one srednje mane, kojih e se jedva
tko stidjeti i koje e malo zamrziti, posuti duhovi
tou. Ta tko moe zabraniti rei istinu u smijehu i
koliko mognem vriti zadau pjesnika Horacija i poput
njega polagano se uuljati u srca, pa bockave pjesme
prekriti potajnim smijehom? Satire e imati kominu
grau i silu. Zato lee dokazi na podruju zajednikoga
ivota.
Ako se dadnu cipele zgodno udesiti za noge kao
u komediji i potraiti uglaena duhovitost od istih
Karma, ako nita zakutno ni oporo nee zaustavljati
poetka poduzetoga djela, ako jasna namjera iskljui
sve neukusno, ako misli budu kratke i razumljive,
neu se ja bojati tebe, Cilnije1, kao kritiara ni uzeti
te za suca, kad sam te ve prije opisao kao zatitnika.

Gaj Cilnije Mecenat bio je prijatelj Horacijev, zatitnik

umjetnika za vlade rimskog cara Augusta. Njegovim imenom
naziva na pjesnik, posveujui mu uvodnu satiru, svoga starog
prijatelja Antuna Sorkoevia.
778

10

15

20

Versibus obscenis quin nullus erit locus hic nec

Ingenuam puer a nostris sermonibus aurem
Torqueat, aut natae timeat matrona pudicae.
Sed color urbanus satyrae inducetur honestae,
Si parvis vitiis porro et mediocribus illis,
Quorum vix pudeat quemquam, pigeatve parumper,
Adpersisse salem. Momo adspirante, licebit.
Quis vetat interea ridendo dicere verum
Et, quantum potero, fungi vice vatis Horati
Illiusque modis in corda irrepere sensim
Salsaque furtivo praetexere carmina risu?
Comica materies satyris et vis erit. Atqui
Argumenta jacent communis in ordine vitae.
Si dabitur pedibus soccos aptare decenter
Urbanumque salem a lautis quaesisse Carinis,
Si nihil obscurum durumque morabitur orsi
Coepta operis, si laeva excludat lucidus ordo,
Si facilis brevitate sua sententia constet,
Non ego te, Cilni, verear censore, nec uti
Judice, patrono pridem usus: nec mea scripta
779

30

40

Tako se nee moji spisi pretvoriti u odijelo bibera ni

u plateve skua.
Da ponem!. . . Ruke mi klonue i sile me osta
vie odmah u pripremanju. Gomila predviene grae
ve lei pred oima i prizori stvari su razvrstani u
lijepu redu, pa pojedine stvari imaju vlastito mjesto.
Ve mi je tkanina gotova i nategnuta. Nu, kojom
bojom, molim, treba ovu sliku naslikati, kad je njezin
ivot u jedinoj boji? U starom jeziku treba nove stvari
predoiti i nain novoga ivota, koji je nepoznat
starom Kvirinu. Pokretnim stvarima valja dati nepo
kretnu ljepotu; stoga mi se ne da lako prenijeti na
nove pojave starina, koja slina starcima pod utje
cajem ljubavi titi prava svoga nemilosrdno provede
noga vremena, pa se teko pokorava novostima. Ipak
valja pokuati; velika je pohvala u pokusu. Uzet e
se dakle boja od starinskoga zlata latinskoga razgovora kojim su pjesnici Flak2 i Vergilije vodili grke
Muze k rimskim pjesmama i po kojim je pjevala i
ostala zlatna kohorta pisaca.

25

30

35

40

In tunicas piperi aut ibunt in pallia scombris.

Incipiam.. . Cecidere manus viresque parantem
Defecere statim . . . Provisae copia frugis
Ante oculos jacet et series rerum ordine pulcro
Digesta est, propriumque locum sortita tuentur
Singula: jamque parata mihi est extensaque tela.
At quonam, quaeso, tabula haec pingenda colore est.
Illius in solo quoniam stat vita colore?
Antiquo sermone novae res et nova vitae
Pandenda est ratio veterique ignota Quirino.
Dandus mobilibus decor est immobilis atque
Ad nova non facilis mihi traducenda vetustas,
Quae senibus similis praefracte temporis acti
Jura tuetur amans paretque recentibus aegre.
Tentandum tamen est: laus in tentamine multa.
Ergo color prisco Latii sermonis ab auro
Ducetur, Flaccus quo Virgiliusque poetae
Duxerunt Grajas Romana ad carmina Musas,
Aurea quoque cohors scriptorum cetera lusit.

! Horacije
780

781

II

II

ANGLOFILI FRANKOFILI

ANGLOMANI GALLOMANI

ednom sam se sluajno vraao kui u prvi sumrak

idui iz sela to lei blizu Dubrovnika. Kad se
J
pribliih trgu, malo se zaustavih da vidim nekog prija

10

20

telja, pa uoh u oblinju kavanu da umaknem nonoj

hladnoi dok toga prijatelja doekam. Tu se prodaje
vrua kava; tu se sastaju svi vitezovi i senatori, pa
za etiri asa8 kupe aicu crne kave, gorke vode od
arapske lee, i piju kao neto zgodno za glavu i eludac. Tada bijae tu mnogo svijeta, jednako pomije
ani mladii i starci, svi naulili ui, svi ute, svi
su srkali vruu kavu ili su plaali konobarima. Kako
uniem i sjednem na praznoj strani klupe, odmah me
laktom blago gume usluni susjed, pa na moje pita
nje t6 hoe, otpone: Zar ne zna da je iz Bea
doao u grad skorotea i da je dola laa iz Picena?
estitam da su zdravi stigli, odvratim, ali on
ree: To je najmanje; tS. donijeli su vanih stvari
o caru*4, o Francuzima i o Englezima. Strani se ratovi
vode i na kopnu i na moru.
On to jedva ree, kad Ligarije, sjedei na visokoj
stolici, uredi rukama togu i pridigne haljinu, sprema
jui se na govor i pone govoriti od Adama i Eve.
Zatim izvadi krasnu burmuticu od cme kornjae i
iskienu zlatom, te njom poasti sve prisutne. Iz nje
s Najmanja rimska novana jedinica
4 Napoleonu
782

ure suburbano primi sub vesperis ortum

Ibam forte redux urbanaque tecta petebam.
R
Atque foro propior, quemdam visurus amicum.
5

10

15

20

25

Consisto paulum noctumaque frigora vitans,

Vicinae, dum hominem opperior, succedo tabernae.
Venditur hic calida: huc omnes equitesque, patresque
Conveniunt, sorbentque quaternis assibus emtos
Nigrae undae cyathos, Panchaeae lentis amara
Pocula, sed capiti et stomacho opportuna bibuntur.
Tunc ibi densa humeris et confertissima forte
Turba aderat, mixti pariter juvenesque senesque.
Auribus arrectis omnes, omnes taciti, omnes
Sorbebant calidam aut pendebant aera ministris.
Ingressus vacua ut scamni me parte locavi
Extemplo cubito me leniter officiosus
Vicinus premit et, quid vellet, ubi rogo, primus
Occupat: Ignoras tu Vindobona quod in urbem
Cursor et a Piceno advenit publica navis?
Gratulor incolumes venisse repono, sed ille
Hoc minimum est, inquit nam res de Caesare magnas
Attulerunt: magnas de Gallis deque Britannis.
Horrida bella mari: terra horrida bella geruntur.
Vix ea fatus erat, cum sede Ligarius alta
Composuitque togam manibus vestemque reduxit
Dicturus, dictisque exordia quaerit ab ovo.
Caelatamque prius nigra testudine et auro
Porrigit in gyrum late, cunctisque propinat
Urbane thecam. Digitis attingitur inde
783

30

40

50

60

se prstima uzima crn prah satrven kao sitan pijesak,

pa se u nos potee. Taj podraaj ide duboko do u
sam mozak, pa se ljudi osvjeuju tim mirisom. Andaluzija, Pariz i daleka Kuba daje te leprave estice,
pae i nekadanja Pirova kraljevina5. Ovaj se praak
cijeni stoga to se bez njega nikada ne mogu stra
ljivi senatori sastati na vijee ili neto vee raditi
i vrlo se esto ideja korisnija po domovinu izvadi
iz te kutijice. Nitko ne moe bez ovoga praka postati
govornikom; ta je kutijica ee pjesnicima bila jedina
Muza. I ja sam, kakve god pjesme pjevao kao jedno
stavan pisac, priznajem da piem pod zatitom te
male kutijice. Ona grije duh i nos udeava za pjesmu.
Za koliko je ovo bolje nego glodati ive nokte te se
eati po glavi ili lupati akom po zidu kad stihovi
teko izlaze iz pera.
Proitao sam sve dnevnike, progovori Ligarije,
koliko ih je danas dovezeno u grad, i one koji se
alju iz Trsta, i one koje knjiar u glavnom talijanskom gradu otpremi iz tiska, osobito one koje Nije
mac s rijeke Maj ne izdaje na francuskom jeziku tako
dobro. Oh, koliko znanja i uenosti u tim novinama!
Divna je mudrost onoga mua! On je doista dostojan
da u kraljevskoj dvorani upravlja dravnim intere
sima po svojoj volji. Sve sam proitao i obradio u
svojoj dui. Rei u neto slobodnije to mi se pri
inilo: Ili e biti rat ili mir! Ponavljam: Ili e biti
mira bez krvi ili e poslije otrih bojeva pobjednik
diktirati mir pobijeenomu. Tamna budunost pre
kriva ljudske dogaaje tako te danas ne moe mudrac
nita prorei.
Jedva Ligarije zavri svoje politike primjedbe i
uutje, kad estok protivnik, pod imenom Mamura,
skoi te e ovako:
A to mislite: da li Francuz moe prebroditi
sjeverni tjesnac i napasti na Britaniju? to mislite,
kamo e doprijeti tolike neprilike novoga i neuve
noga rata? To je tekoa, to problem.8
8 Albanija

784

Ater et exiguae in morem contritus arenae

Pulvis, at aetherii ducuntur naribus haustus.
It tenuis cerebroque intus penito involat alte
Spiritus, ac lenti recreantur odore meatus.
Baetica Semideis, Lutetia et ultima Cuba
Dant volucres atomos Pyrrhique Molossica tellus.
35 Pulveris hujus honos est, illo quod sine numquam
Nocturnum trepidi patres potuere senatum
Cogere vel meliora sequi: saepissime ab illa
Sumta est utilior patriae sententia theca.
Orator nemo fuit hoc sine pulvere: doctis
40 Saepius haec etiam fuit unica Musa poetis.
Ipse ego, qualiacumque rudis nunc carmina scribo
Auspiciis parvae, fateor, me scribere thecae.
Haec fovet ingenium reficitque in carmina nares.
Quanto rectius hoc, ungues quam rodere vivos,
45 Scalpere vel caput aut muris impingere pugnum.
Difficiles numeris quoties haesere Camenae!
Omnia lecta mihi (sic nempe Ligarius infit)
Quotquot in urbem advecta hodie sunt acta diurna:
Tam quae Tergeste emittuntur, principe quam quae
50 Bibliopola Italum prelis excudit in urbe.
Praecipue quae Germanus de flumine Moeni
Scriptor tam bene Gallorum sermone recudit.
Pol, scite docteque! Viri sapientia mira
Illius! Ille quidem regali dignus in aula
55 Publica ad arbitrium moderari commoda rerum!
Omnia perlegi atque animo mecum ante peregi.
Liberius, quod visum est, dicam. Aut bellum erit aut pax.
Rursum vel sine sanguine pax erit: acria vel post
Praelia dictabit victo victoria pacem.
60 Res adeo humanas mergit caligo futuri,
Nulla hodie ut sapienti divinatio detur.
Haec ubi conticuit fatus, contra exilit acer
Atque infit Mamurra: O, quid censetis, an arctum
Transmisisse fretum queat atque Britannica regna
65 Invadet Gallus? Quonam cessura putatis
Tanta novi haec et inauditi discrimina belli?
Hoc opus, hic labor est. Surgit gravitate senili
Cotta manuque silentia poscit utraque.
Atque repente sinu, senior dum surgit, aperto
30

50

H rvatski latinisti II

785

70

80

90

100

Iza njega se digne Kota sa starakom ozbiljnou,

sa obje ruke zatrai utnju, no u taj mu as, dok se
staraki dizao, ispadne iz krila nevjerojatno mnotvo
zemljovidnih karata, golema sadrina raspadnute
knjige. Domiljati izdava Talijan, Francuz, Nijemac
i Englez tu je na papiru iznio budue ratove i uzvi
ene planove kraljeva, proniknuvi duboko u njihovu
duu, planove kojima vladaju u miru i vode ratove.
Te planove to ih je kupio za malo para on je obja
vio narodu kao sudbinu itavog svijeta. A sada ih
vjetar naglo raznije! Konobari koji su se strali
jedva su ih, uvlaei se pod klupe, mogli sabrati i
vratiti zabezeknutom Koti. A on, im je doao k sebi,
prozbori ovako: ao mi je to mi ova skupocjena
imovina lei sada porazbacana, jer ja brino i uporno
bdijem nad sudbinom cijele Evrope. Ja neprestano
itam dnevnike, skupljam ih i uvam i slaem, da
mogu odmah izvaditi to mi zatreba. To mi je posao
i danju i nou. Sunce me u rano jutro zatee pri
goruoj svjetiljci. Uz sadanjost ja prouavam i doga
aje staroga vijeka. Najbolja zublja za dogaaje
novoga vijeka jesu stara djela. Ja drim da se sve
moe dogoditi; ali ujedno sam uvjeren da se veina
stvari teko dogaa.
Te rijei raspale estinu nagloga Mamure, pa on
zagrmi: Ja mrzim sumnjive stvari i mrsko mi je
dogaaje starih vremena, to su ih kroniari traili
nadaleko i u tami, zastrijeti sumnjama, kao da bi se
starinski primjeri mogli oiviti novima ili kao da
se sada valja boriti pod titom i sa strelicama. Ili zar
se radi o nepoznatim stvarima? Mi sve smatramo
jasnim kao dan o podne. Moniteur8 e na divan nain
istresti (kao iz reeta) sve to je sumnjivo, koliko
god toga skupi razvikani Piron67. Uzmite Moniteur za
uitelja; th tu nema nikaikve tmine nad budunou!

6 Parike novine, Napoleon ih je 1800. uinio slubenim

listom vlade.
7 Grki filozof (4/3. st. prije n. e.), utemeljitelj skeptike
filozofije
786

70

75

80

85

90

95

100

Excidit excussum illi haud enarrabile textum

Chartarum, scissi farrago voluminis ingens.
Ingeniosus ibi ventura duella papyro
Bibliopola Italus, Gallus, Germanus et Anglus
Crediderat penito et rimata in pectore regum
Consilia alta, regunt queis pacem et bella ministrant.
Haec populo paucis vulgaverat assibus emta,
Fata orbis terrae! Vento nunc rapta feruntur!
Vix discurrentes pueri et sub scamna ruentes
Collegisse queunt et hianti reddere Cottae.
Ille, ubi collegit sese, sic ore profatur:
Hanc testor cladem, mihi qua pretiosa supellex
Nunc disjecta jacet, quali studio atque labore
Pervigil incumbo Europae dignoscere fata.
Usque diurna ideo acta lego collectaque servo,
Inque vicem compono, ut mox depromere possim.
Hae mihi sunt nocte atque die artes: saepe legentem
Deprendit me sol ad vivam mane lucernam.
His studiis aevi res gestas addo vetusti.
Optima fax rerum sunt facta antiqua novarum.
Nil ego crediderim fieri non posse, sed idem
Pleraque difficile fieri contendo.
Talibus exartis dictis violentia praeceps
Mamurrae rabidoque fremens sic intonat ore:
Et dubia et dubiis odi praetexere causas
Priscorum a fastis longe obscureque petitas,
Tamquam antiqua novis possint exempla referri.
Aut clypeo nunc sit, decertandumque sagittis
An, puto, de ignotis res est? Nos clara putamus
Omnia et in media jam luce locata diei.
Excutiet Monitor mire dubia omnia, quotquot
Congerat explosus Pyrrhon. Monitore magistro
Utere, nulla super caligo incerta futuri est.
Sic ait et laenam ex humeris, quam forte gerebat.
Deripit extenditque solo. Tum Haec Anglica sunto
787

110

120

130

140

Tako rekne pa vunenu kabanicu, koju je upravo

nosio, skine s lea, rairi je po podu i nastavi:
Ovo neka budu engleske obale, ovo francuske;
posred mora stere se Engleska; neka protivni narodi
razgrabe tjesnace. Ovo je Calais; prema Calaisu lei
Dover. Zatim on po kabanici rasporedi ae i zdje
lice skinuvi ih s ormaria, posudama dade imena
gradova i mjestima oznai granice, prikae vrijeme i
nain ratovanja; smjesti tabor, postavi zasjede i bitku
zametne na vie strana; navaljuje, bori se, isti pobje
uje i bude svladan. Ovo je konac rata; ovo je budui
red prilika? Zapamtite to, da je Mamura ovo sve vidio
mnogo prije nego se ita dogodilo. Sad on htjede
podii kabanicu sa zemlje i ae opet metnuti na
prijanje mjesto. No dok se je on u isto vrijeme
prepirao s drugima, pa mnogi svoje tvrdnje doka
zivali i rijeima i rukama, to se ae porazbijaju,
to se Mamurina kabanica jako umrlja od kave. Cijelo
se drutvo stane smijati Mamuri.
Ofela opazi u kutu neki Avit pa mu dobaci: Nevaljane, uzalud se uzda da e mi izmaknuti. Sad je
doao red na te. Nee ti pomoi poznata lukavost.
Sjeam se dobro: prola su ona tri dana koje smo
ti bili dali na tvoju toplu molbu, da nam mogne
pravo sastaviti planove i da proita odlomke koji
ti se god budu sviali, o Englezima i Francuzima.
Ve izreci: to te titi u tvojoj dui; kakvo miljenje
ima ti o toj stvari!
On odvrati: Tri su dana prola, ne tajim. Ali
koja luda misao moe biti u mojoj glavi kada skorotea nije donio nita o tom da li su Francuzi otplo
vili iz Gesorijaka8 ili brodovlje jote uva morsku
obalu. ini se da se smijemo nadati miru dok rat
ne pone; meutim nije nikomu slobodno proricati
nepouzdane zgode sudbine.
Avit mu odvrati: Sada si dobro utekao kazni.
Ali nas nee vie tvoja otroumnost dugo izigravati,
Ofele! Evo ti dajemo drugi rok od tri dana. Mudro
8 Rimsko ime luke Boulogne
788

105

110

115

120

125

130

135

140

Littora, Gallorum haec, medioque Britannica ponti

Interfusa ait adversas dirimant freta gentes.
Hoc Caletum, haec Caleto contraria Dubris.
Mox armariolis cyathos raptasque patellas
Disponit per laenam et vasis oppidulorum
Nomina dat fragilique notans loca limite signat,
Ostenditque rei tempusque modumque gerendae,
Castra locat, parat insidias et praelia miscet:
Invadit, pugnat vincitque et vincitur idem
Exitus hic belli, rerum hic est ordo futurus.
Discite, Mamurram multo haec vidisse prius quam
Quidquam evenit. Humo dein pergit tollere laenam
Atque loco cyathos rursum posuisse priore.
Sed dum vociferatur, dum huic respondet et illi.
Franguntur cyathi lapsi: scatet uncta lacerna
Immundis maculis. Coetu ridetur ab omni
Mamurra.
Hunc ut forte latentem agnovit in angulo Avitus
Elabi te posse mihi frustra, improbe, speras:
Nunc ventum ad verum est ait. Haud te nota juvabit
Calliditas. Memini bene: praeteriit triduum illud.
Orati prece quod multa concessimus ultro.
Consilia ut posses recte componere tecum
Et partes legeres certas, quaecumque placerent,
Anglorum vel Gallorum. Jamque ede, quod intus
Corde premis; tibi quae tanta est sententia de re?
Ille refert: Triduum elapsum est; haud inficior: sed
Quaelibet imprudens esset sententia nobis.
Cum nihil attulerit cursor, Gessoriaco utrum
Galli vela Notis dederint, an credita portu
Classis servet adhuc littus: speranda videtur
Pax, donec bellum incipiat; licet interea nec
Ulli fatorum incertos praedicere casus.
Evasti modo Avitus ait. Sed tempore longo haud
Nos tua ludificet posthac solertia, Ofelle.
Ecce aliud triduum tibi largimur. Sapienter
789

se okoristi darom, a ne odgaaj jamstva vie. Ako

naime za tri dana ne odabere nikakovih odlomaka
iz novina koje htjedne, nee ti, Ofele, vie biti otvo
rena naa 'kavana. Kao nesretan prognanik sramotan
e ivot provoditi pod vedrim nebom; leei u smradu
neiste krme morat e nove stvari usisavati iz usta
lakrdijaa Rufina i vjetrogonje Sorana.

790

145

Utere donis, neve magis vadimonia differ.

Nam si post triduum nullas delegeris anceps
Qualescumque voles partes, non nostra patebit
Amplius haec tibi, Ofelle, taberna. Extorris et exui
Famosum duces sub dio turpiter aevum,
Immundaeque jacens olido in nidore popinae
De scurra Rufino et de nebulone Sorano
Res haurire novas foedo damnabere casu.

191

III

III

PEREGRINANTES

U TUEM SVIJETU
rijanjoj se ludosti pridruuje, Mecenate9, i ova
krupna, kojoj korijenje ide u daleku prolost;
ona se ogleda u tom to se golobradi mladii, jedva
to se oslobode pratioca, alju preko mora, i to im
se zapovijeda da pohode mnoge narode i lutaju u
mnogim gradovima. Jedva to se zavri filozofija i
matematika i geometrija i formule jednadbi i poto
se skupi veliko obilje stranih, ali neskladnih rijei,
samo za prividnu kolovanost i iskvareno brzim govorom, goluavi sveuilitarac bre-bolje izleti iz gnije
zda pa se vine pod nebesa. Ako moda, dok se nalazi
pod njenom majinom njegom i u oevoj kui, opo
naa rijei uenih mudraca opetujui ih i brbljajui
pravila o korijenu i kocki, zamjenjujui etvorinu
krugom i plinove krutim predmetima, on kao maj
mun izgovara ljudske glasove i nesrea jedna se
hvasta da se vlada kao ovjek.

10

20

Ali to ja sebe kao naivinu varam praznom

nadom? Zar nisi opazio kakva slika realnosti izbija
pred nas? Prvi pogled u lice toga mladia vara i
mene i tebe. TU. kandidat je povrativi se prevario
sva naa oekivanja i narugao se naim opomenama
kao naivnima, to je bre mogao. Zar ne vidi kakvu
je kravatu metnuo Oko vrata i na koji mu opseg
stite izboeni vrat i umata dugi podbradak? uri se.
V. biljeku 1. na str. 778.
792

aec quoque stultitiae accessit pars magna recenti,

Maecenas, longo et radices egit ab usu,
Imberbes pueri quod vix custode remoto
Trans mare mittuntur multasque jubentur adire
Gentes et peregre multas errare per urbes.
Nempe ubi vix Sophiae atque opera est navata Mathesi,
Lineolaeque omnes numerique et calculi et omnis
Formula ubi aequandi percursa est atque ubi abunde
Barbara verborum est atque importuna supellex
Collecta ad speciem et linguae mandata volucri;
Ocyus implumis Sophiae de nidulo alumnus
Evolat et caelum sublimi vertice tangit.
Materna in pluma et Laribus si forte paternis
Doctorum repetendo imitetur verba Sophorum,
Radices, blateransque cubos, quadrata rotundis
Miscens, cumque acido et fixo gas aere jactans.
Psittacus humanas sic reddit gutture voces
Et nostro infelix laudatur Simia gestu.

10

15

20

25

Omnia quippe redux haec nostra fefellit alumnus

Auspicia et monitus praeceps elusit inanes,
Nonne vides, quae illi circumdet fascia collum.
Comprimat elisas quantoque volumine fauces?
Et longum involvat mentum: propera atque Machaon,
Si quis ades, fer opem, jugulum nam angina misello
Praefocat: velit hac quis bellulus arte videri?
Aspice ab auriculis ad malas usque genasque
793

30

40

50

60

Mahaone, ako si tu, i prui pomo, jer e tjesnoa

zaguiti bijednika. Tko bi se htio initi ljepunim na
ovaj nain? A sad ga pogledaj od vanjskoga uha do
jabuica i obraza, kako upava brada bjei od brijaevih prsti, ostali je dio obrijan ili iupan i uglaen
staklom. Isti kandidat ide sa pola lica poput idova
kojima je tato praznovjerje u Jeruzalemu zapovje
dilo da okaju svoje zloine. Tko slobodne ui bui
i kroz njih provlai zlato? To bijae prodajni znak
koji bi trgovac robljem udarao Karanima i Sircima,
a sada ti veselo nosi naokolo tu ropsku ast. Zato
nikakva kosa ne izgradi asne glave? Oiati kosu
i ovo je oznaka robova isto je to i obrijati
glavu. Varamo se ovdje, Herkula mi, i to za veliku
razliku. Sada se nov oblik daje, kao oblik: sada se
daje drugo lice ljepote. Kratka frizura stoji dobro
kutravoj dlaci kao djelo uena umjetnika kojemu
kakav kovrilac s ulice ne daje pouke.
On krati vlasi vatrom i oblik im daje iglom; on
ih uskutravi i slijepo im dade mo da se one amo-tamo kreu bez reda; on ih ovlai poprskavi ih
citronovom tekuinom. U desnoj ruci nosi kandidat
(sveuilitarac) batinu od tvrde hrastovine, Polifeme,
tvoje oruje i oruje drugih razbojnika. Ako je on
moda poudnim oima samo vidio onaj grad kroz
koji tee Sekvana10 i srea mu dala ukaljati nazuvke
sekvanskim blatom, sada on ve blaen u svakom
pogledu kao spuvom pokupi djetinjske obiaje tria
voga naroda1 j svojim odijevanjem prua sliku pravog
bludnika. On je smijean: kuinama razbija dvostruku
grbu i u domai govor utiskuje solecizme, kao barbarin brblja nepristojne rijei sve bez sklada i s
takvim dojmom kao kad poetnici udaraju u glazbala
ili kad make nou zavijaju po kunim krovovima.
I toga je kratka, ona dopire jedva do koljena i
pokriva bedra, mladenaki ponos. Mjesto tunike nose
duge hlae, to poinju od prsa i dopiru do glenja.
U hlaama je sakrivena ljevica i ovlaena upija *1
' Rimski naziv rijeke Seine, koja tee kroz Pariz
11 tj. Francuza
794

30

35

40

45

50

55

60

65

Hispida tonsoris digitos ut barba refugit:

Cetera pars rasa est vel vulsa aequataque vitro.
Dimidio et verpus vultu procedit alumnus
Judaei in morem, Solymis quem denique jussit
Vana superstitio vitae male facta piare.
Trajecto ingenuas auro quis perforat aures?
Caribus atque Syris olim venalia signa
Haec feerant domino imposita a mangone sub hasta:
Nunc tu servilem circumfers laetus honorem.
Caesaries cur nulla caput componit honestum?
Tonsa coma est, serviliter hoc quoque: vertice raso.
Fallimur hic, magno hercle et fallimur intervallo!
Nunc forma nova forma datur: datur altera pulcri
Nunc species. Est haec hirto coma curta capillo
Docti opus artificis, cui non vulgare ciniflo
Quisquam de trivio studium impenditque laborem.
Ille igni domuit crines et finxit acu, ille
Crispavit temereque dedit sine lege vagari,
Ille superfuso madefecit nectare citri.
Dextra manus duro moderatur robore clavam,
Gestamen, Polypheme, tuum, exuviasque latronum!
Quod si forte illam, qua Sequana labitur, urbem
Galligenas inter cupidis tantisper ocellis
Vidit Sequanicoque ocreas si tingere coeno
Forte datum est, tunc ex omni jam parte beatus
Nugacis populi pueriles spongia mores
Combibit atque refert primores veste cinaedos.
Ridiculus duplicem stupa confringere gibbum
Atque soloecismos patria intorquere loquela
Undique quaesitos, patriisque innectere verbis
Murmure barbarico voces et inhospita dicta
Nescio quid blaterans stridens discors et acutum.
Quale manu resonant tironum exercita plectra,
Noctumique gemunt feles per tecta domorum.
Curta toga est etiam: summo toga poplite nodos
Vix aequat femorisque decus juvenile recludit.
Pro tunica incipiunt longae ipso a pectore bracae
Demissae ad suram, talos et ad usque reductae.
In bracis belle puerili exercita ludo
Laeva latet clam et odoratum bibit uncta teporem.
795

70

mirisnu toplinu. Napokon draesna, srebrom ureena

cipela obuhvata nogu ili se crna koa dotie obija
nogu kratkim nazuvkom. Pustio je bradu koja nije
strasnija ni runija od crnih runja, vorasta batina
u ruci, nepoeljanih kosa izaavi iz jezovite peine
kao poluzvijer Kako plaio je italske seljake. Nikada
nijedan runiji vojnik, barbarin, ne bijae italskih
gradova pustoio doavi s hladnoga sjevera. Ovi se
ipak smiju civilizaciji, i bez takve odjee nitko se
ne svia sebi: takvi su sada bludnici.

796

70

75

Denique in argento argutus pede calceus haeret.

Vel geminum crus nigra brevi tegit ocrea aluta.
Non visu horridior, non villis foedior atris,
Promissa barba, nodosae stipite clavae.
Crinibus impexis horrendo egressus ab antro
Semifer Ausonios Cacus terrebat agrestes.
Nullus et a gelida quondam deformior Arcto
Barbarus Italicas miles vastaverat urbes.
Hi tamen arrident cultus, atque hac sine veste
Nemo placet sibi: sunt ista nunc arte cinaedi.

797

IV

IV

PHILOSOPHI

MUDRACI

ma dosadan, lakouman i komedijaki narod,12 silovito

stado, mlitav i nitetan, bez ikakva duha, bez
ikakve umjetnosti, iako tei za prvenstvom u znano
stima i umjetnostima. Njegovi prvaci ne ute nita
s narodom, nego im se to stvori pred njima kao
izmiljotina ili strailo, odmah to prihvate, objeruke,
pa te strane nakaze dre za nova otkria. Zar se
novost nalazi samo u nasladama? Dakako, ona se
jedina svia, ona je neto razborito, nju hvale i ljube.

10

20

Ima ih velik je to dio kojima bogovi nisu

priutili da tako lako budu mudraci. Svaka mudrost
stoji njih skupo i mnogo truda. Oni se udno smiju
svemu to je strano; oni se brinu samo za ono to je
francusko. Njih se doimlje samo francuska Venera.
Zato oni odsvuda sakupljaju samo ono to je fran
cusko. Koliko tko zna razvaliti usta i zgodno izgovara
cirkumfleks, akut, kako Francuska zapovjedi, i gravis,
toliko je pametan.
Takvi dravnici, vrijedni mjehura ili kipaodceranskog voska13, pokreu ratove, siju svau i hrabro sru

12 Francuzi; sva estina ove satire uperena je na filozofe

enciklopediste
is p0 gradu Ceri u Etruriji
798

st insulsa, levis, comoedaque natio quaedam

Ridiculorum hominum, grex importunus, iners et
Futilis, ingenio nullo, nulla arte magistra.
Doctrinarum apices affectans atque leporum.
Nil populare sapit, verum arripit illico quidquid
Portento simile objicitur vel prodigiosum,
Proque novis capit usque immania monstra repertis.
Tantum in deliciis novitas est! Scilicet una
Haec placet, haec sapit, hanc laudant, mirantur
amantque.

10

15

20

Sunt alii, pars magna, quibus sapientibus esse

Tam facile invidere dii. Sapientia multo
Qualiscumque his aere stat et multo emta labore.
His mire arrident peregrina, hi Gallica curant
Dumtaxat, Venus hos percellit Gallica tantum.
Verborumque operosa superstitio patriis et
Maternis inimica opibus, quia non procul absunt,
Incessit misere, ridendo et torquet amore.
Gallica conquirunt elementaque Gallica discunt
Toti in litterulis. Quantum diducere callet
Quis rictum et circumflexum pronunciat apte
Ore gravemque sonum atque, ut Gallia jussit, acutum,
Tantumdem sapit.
Atque adeo digni vesica aut caerite cera
Bella movent oratores et jurgia miscent
799

30

za ludu slobodu, skidaju kraljeve s prijestolja, a zloi

nakoj svjetini daju vlast u ruke i najvie dravne
asti, Bogu oduzimaju vlast, smiju se Bogu i najveim
mudracima. Tako oni nastoje kako bi .iz temelja preobrazili sve ljudske ustanove i uveli ivotinjski ivot.
Da ih nije ona pobjedonosna desnica ukrotila podjar
mivi sve te grdobe poput Herkula, bio bi svijet zlo
proao. Da pak odueve prosti svijet za svoje nazore,
idu na sve strane, raspravljaju i dre govore na raskr
ima, na trgovima, po selima, po nonim zabavitima,
po krmama to zaudaraju po mokrai, i u duanima.
Tim su se govornicima divili: kuhari, bludnice, glumci,
brijai i njihovi znanci. Mi se drimo daleko od njih,
jer nam se gadi taj ludi narod.

800

25

30

35

51

Fortiter insana pro libertate ruentes.

Pellere ridiculi reges plebique scelestae
Imperium et fasces saevasque dedisse secures.
Sceptra Jovi eripiunt; divos et fulmina rident
Cyclopes Sophiae! Sic imo vertere fundo
Humana aggressi et vitam induxisse ferinam;
Ni victrix conantes dextra coerceat illa,
Alcidis quae ritu jam omnia monstra subegit.
Haec tamen ut rudibus possint praecepta probare
Omnia, discurrunt, disceptant atque perorant
Per trivia urbis, per loca, per fora, compita, vicos
Per lustra, unctas perque popinas atque tabernas.
Dicentes stupuere coqui, meretriculae et acris
Natio mimorum, tonstrinarumque gregales.
Nos missos facimus, quia gentis taedet ineptae.

H rvatski latinisti II

801

APOLOGIJA

APOLOGIA

uale
nostris timeas a versibus, ede.
Anne ego forte meis aliquid si illevero chartis.
Q
Ulico libertas periit venitque repente

eci kakva se zla boji od naih stihova. Zar e

moda, ako ja to napiem na svom papiru,
R
odmah propasti sloboda ili e doi Hanibal pred vrata?

10

20

Ako sam spomenuo suhoparna Voltaireova djela i

preafektiranu pripovijetku o novoj Elisi14, za to bi se,
molim, na mene ljutili pjesnici: jadni Mevije i Bavije15?
Ja sam drao da su pjesme loih pjesnika vrednije
emerike nego moje satire. Stoga uope ne govorimo
o hvali pjesnika. Uzalud sam se nadao da ljudi
oprataju ljudima. Ako mi sve ostalo oduzmu, ja u
protiv njihove volje bar ovo priznanje silom dobiti, da
moja pjesma nije nikoga uvrijedila, jer je crna kleveta
daleko od nje i niijem ivotu nije ona utisnula iga.
Zakonito se radi, ako se govori o stvarima tedei
osobe.
Ako ti posve ne odobrava moga posla, ili jer je
neznatan ili jer se dobre stvari satira dotakne nevino,
a ona bi se morala pohvaliti ili barem preutjeti, ne
znam to tebi moe sada urei bolesne oi ikada pred
oltarom ludosti obraujem toliko besmislenih stvari
i u brijanicama otkrivamo sudbinu Evrope, pa kada
putujemo isto tako pametno kao dralovi kada jakim
krilima plivaju po zranome moru, ili kada ludo filo14 Julie ou la Nouvelle Heloise Rousseaua
15 Loi pjesnici u Vergilijevo doba u Rimu
802

m a lu m

10

15

20

25

Annibal ad portas? Voltaeri frigida scripta,

Putidulamque novae si dixi fabulam Elisae,
Cur mihi Maeviolus, quaeso, Baviusque poetae
Indignentur? Inepta malorum ego carmina vatum
Helleboro potius satyris quam digna putavi.
Inde poetarum omnino de laude silemus.
Insano speravi insanos parcere frustra.
Hoc tamen invitis, adimant si cetera, certe
Extorquebo, meo nimirum carmine laedi
Neminem, ab hoc siquidem quia nigra calumnia longe
Exulat et vitae nota nulla alicujus inusta est.
Dicere de rebus, personis parcere certum est.
Si res ipsa minus tibi, vel quia parva, probatur,
Vel bona materies satyra quod tangitur acri
Immerito, laudari aut certe digna sileri,
Nescio quid tibi nunc oculos male fascinat aegros.
Stultitiae ante aram cum tot curamus inepta
Atque in tonstrinis Europes fata movemus,
Cum peregrinamur nihilo sapientius, ac si
Vere grues validis tranarint aere pennis.
Absurde cum philosophamur et esse videri
Cum volumus docti, sed pravi intus vel inertes.
Haec tu parva putas? Musae his decernis honorem?
803

30

40

50

60

zofiramo i kada hoemo da se inimo ueni, ali smo

u svojoj nutrini zli ili nesposobni za takav rad. Zar
ti ovo dri za neznatno?! Zar tako odreuje ast
Muzi?! Kada Foloja ita pripovijetke to ue grijeiti,
kada Klaudina pie pismo, kada plavokosa Likora
govori onomu rjeitomu pjesniku, kada Filida i Egla
kupe suze u boicu, kada se ivot provodi bez pravih
mueva i djevojaka, mogao bih se smijati uz obilate
dosjetke dok gledam da se oni kreu u ovim grani
cama. Ta etiki se odgoj razlikuje od Platonove Venere;
on se ne krije, bez ljage je, stvara ale rado, da se
ovjek moe smijati ne dirajui ni u iju ast. Ipak
se nee smijati nita slae tada kada etiki odgoj
oito vodi u ljubavne odnoaje, pa ona koja je sada
Filida i Egla postaje malo-pomalo Lezbijka ili Liciska.
Tada pak ne postoji nikakva briga ni za kuu ni za
mua; i muevi rade isto i brinu se za iste stvari. Zato
sinovi slijede primjere koje usiu u njenoj dobi. Reci
gdje je majka, ovaj otac, mu, sin, ena. Lud je to
ivot; on se nigdje ne slae sa zdravim razumom.
Jao, de ti sada stvaraj satire i spasi razvaljeni Pergam!
Dok tata tupoglavost provodi lud ivot, dok mue
vima godi sjesti nerazborito na enska mjesta pa
razmatrati i pretresati enske trice, dok svaka gospoa
slavi muke sastanke, dok se oba spola uzajamno
dotiu, dok daju vanost vrlo neznatnim stvarima,
koliko misli da odstupaju od umjetnosti i znanosti?
Tko se brine za ope interese, za zakone i za poslove
svojih prijatelja? Koji bi mekuac dopustio da se od
nitetne aljive pjesme otrgne na ozbiljne poslove?
Nad kim vlada naklonost da novac troi u tuini, da
podnosi svrab, da se odijeva po stranoj modi, taj e
stradati od iste bolesti. Da je Kota bio ostao kod kue,
ti, na upravitelju dobara, ne bi bio uo za suncokret
ni za krumpire.

804

30

35

40

45

50

55

60

Et tamen his vitae totius vertitur error.

Cum legit historias Pholoe peccare docentes,
Cum scribit Claudina, Lycoris flava disertum
Vatem cum alloquitur, vitro cum Phyllis et Aegie
Illacrimant; cum vana viris et vana puellis
Vita agitur, salse et possim ridere facete.
Hos intra donec video consistere fines.
Distat enim Veneri Attica disciplina Platonis,
Publicaque est adeo atque omnino criminis expers.
Officiosa jocos init et ridetur honeste.
Nil tamen utilius ridebis, tum quia sensim
In Venerem ducet, quaeque est nunc Phyllis et Aegie,
Lesbia paulatim fiet, Saufeja, Lyoisca.
Tunc vero non ulla domus, non ulla mariti
Cura subest: faciunt eadem curantque mariti.
Et nati, a teneris quae hausere, exempla sequuntur.
Dic, ubi mater, ubi his genitor, vir, filius, uxor?
Desipit hic, toto hic disconvenit ordine vita.
Et domus infelix domini ruit in caput. Heus tu
Tunc satyris incumbe eversaque Pergama serva.
Dum vana exercet stultam socordia vitam,
Femineisque viros temere sedisse cathedris,
Femineasque juvat meditari et volvere nugas,
Dum celebrat coetus omnis matrona viriles,
Mutua dum sexus contagia spargit uterque,
Dum sapiunt solum minimis dare pondera rebus,
Artibus ingenuis quantum decedere censes,
Quantum doctrinae? Cui publica commoda, leges
Cui curentur, amicorumque negotia? Inerti
Quis ferat avelli mollis se ad seria lusu?
Perdendi nummos peregre scabiemque ferendi
Atque peregrino studium femoralia cinctu
Quem tenet, hic morbo pariter concedet eodem.
Si mansisset Cotta domi, tu, villice noster,
Non herbam audisses solarem et terrea poma.

805

VI

VI

BACCHANALIA

BACCHANALIA

li kakav se ono skup ljudi valja na drugoj strani

i kakav je ono amor? Kamo se ure gospoe,
slukinje i eta slugu? Pa i momci i senatori i kra
mari i sveenici? Rekao bi da tu zuji kao u jesen
rojevi osa. Znam: otvoreno kazalite ve zove nae
Kviriane16; za kazalitem najvie luduju nai ljudi.
Prema patricij kama ide da sjedne ki nekakva
kuhara u prozirnoj haljini i ki grobara Sule. Muevi
vole pred pretorom krivo izjaviti da imaju toliki
posjed kolik je propisan da se ue u viteki stale.
To je najvea elja u Rimu; to je puit koji vodi do
slave. Najprije slui u bogatoj kui, radi na lai,
makar i na dug, ali ne dugo vremena, napravi kuu
sjajniju od Lukulove i u kazalite uvodi enu. Takvi su
ljudi jedino plemstvo u oima prostoga svijeta. Samo
hodnici rastavljaju brijae od ljekarnika, svodnike
i sluge od prostitutke, ast se prodaje za zlato; zlato
se prodaje zloinaki. Prosti je puk daleko od kaza
lita jer je stale svodnika pokvario moral. Ipak
oprosti. Vrijedno je vrtjeti se meu prijateljicama
i susjedama usred Subure i opisati jueranje zgode
na kazalitu.10

olvitur ille alia quis parte virum globus et qui

Tollit se fremitus? Matrona, ancilla, manus quo
V
Servorum properat? Quo lecticarius atque

10

20

10

15

20

25
10 Rim i Rimljani (Kviriani) znai u ovoj satiri: Dubrovnik
i Dubrovani.
806

Navita et admixtus Salio propola senator?

Stridere autumno vesparum examina dicas.
Sentio: aperta vocat nostros jam scena Quirites.
Scena hominum porro est nostrorum insania princeps.
Patricias contra ut Coa pellucida palla
Sessum eat in cuneos ex lege et spectet Orestae
Nata coqui, vespillonis vel filia Suili.
Vir quadringentos coram praetore professus
Ementitur et in tabulas descriptus equestres
Pallet ad Oceani et pallet censoris ad umbram.
Votorum haec summa est Romae: haec via, qua itur
ad astra.
In locuplete domo primum servire: merere
Aera aliena in navi haud longum. Splendidiorem
Lucullo aedificare domum cuneisque locare
Uxorem. Cunei populo sunt unica nostro
Nobilitas. Cuneis tonsori et pharmacopolae
Lenones, servi distabunt et meretrices.
Auro venit honos, aurum per crimina venit.
Exulat a cuneis ideo plebs prisca Quirini,
Lenonumque novos corrupit natio mores.
Ignoscas tamen. Est aliquid sese inter amicas
Vicinasque inter media jactare Suburra
Et visam hesternae historiam describere scenae.
807

30

40

50

60

Uniem. Ugledam rimske majke i snahe raspo

redane u sjedalima. Meu redovima sjedala idu
ljupko bludnici, pa se odmah uspostavi uzajaman
razgovor oicama, eirom, lepezama i nogom. Ova
se dispozicija proiri razgovorom, pa se ustanovi
vrijeme i mjesto sastanka. Ovome se smiju, ovo donosi
asova mrnje, srdbe, rata, protenja i mira. Tko
god bude ovo gledao samo sa malo panje, taj e
sam bolje nego bi ga pouila sama pripovijest nauiti
na to je spala rimska drava. Ovaj moj Rim mudro
i toplo njeguje svoje ugodnosti u zatvorenom kazalitu.
Nabrana obrva i strogi sud, dostojan Katona,
to znae, nerazboriti cenzore morala, koji zlobnom
satirom iba po kazalitu? Ta ti ukida najistije
radosti graanskoga uivanja i natrag u ivot uvodi
isto barbarstvo i neisto selo. Neka bude, da ih je
sagrijeilo dvoje ili troje, ali si ti to protegao na
sve. A to sadanji ivot duguje Sofoklu ili Menandru?
to je uglaenije, to li je kulturnije od kazalita!
Odakle bi se mogla crpiti istija naslada kod koje
stid nita ne gubi? to bi moglo bolje popraviti
moral? Da li ima ikoje mamilo na dobro, kulturnije
od komedije i dostojnije za oi i ui rimskih graana
nego to je tragedija?
Kad se tebi kazalite toliko svia zbog vele
gradske draesti i zbog slasti prema kojoj tee sokratovci, koju bi mogao pruiti Sofoklo i Menandar, daj
da ti u malo rijei ispitam upravo ove slasti, ovaj
atiki med koji ti toliko godi, draest rimskoga kaza
lita i Gracije i veselje, _dostojno Sokrata, i to po
obiaju ne ba stroga cenzora. No ipak neka mi bude
slobodno pisati istinu, dakle bez iijeg prigovora.
Ponajprije je mjesto pretamno i neisto: odatle
ti udara u nos veoma gadan smrad, dostojan pod
zemnog svijeta. O Atenjanine, sada se rastopi od ovih
naslada?! Kad bi koji seljak u istu zdjelu metnuo
pauna ili oblia, sigurno bi pobjegao od toga ugod
nog stola, makar nita ne jeo. Kad ono trpi to bi
htjela jedva podnositi prostitutka u smrdljivim
krmama, zar bi mogao rei da se fino okrepljujel
808

30

35

40

45

50

55

60

65

Ingredior. Cuneis dispostas ordine matres

Romanasque nurus video volitare cinaedos.
Per vacuum in medio extemplo instauratur ocellis
Et pileo atque flabello mutuus et pede sermo.
Panditur hoc animus sermone, hoc hora notatur
Et locus, hoc rident rivales, hoc odii, irae
Bellique et veniae et pacis momenta ministrant.
Quicumque haec paulo attente spectaverit, ille
Plenius ac melius quam si ipsa Fabulla doceret
Discat, quo Romana loco sit res. Sapienter
Commoda recluso fovet haec mea Roma theatro!
Triste supercilium atque severo digna Catone
Quid sibi vult sententia, censor inepte, maligna,
Qui male perstringis satyra scenam atque theatra?
Urbanaeque voluptatis purissima tollis
Gaudia, barbariemque meram immundumque reducis
In vitam rus. Esto: peccarint duo vel tres.
Sed tu ad communem respexeris aequius usum,
Vita memor Sophocli quid debeat atque Menandro.
Quid magis urbanum, quid scena est cultius? Unde
Purior hauriri et nullo emta pudore voluptas
Possit? Quid mores emendet rectius? Anne
Cultior una datur socco illecebra atque cothurno
Urbanis oculis, urbana et dignior aure?
Quandoquidem urbano tantum tibi scena lepore
Deliciisque voluptatis placet illius, ad quam
Socratici tendunt, Sophocles quam detque Menander,
Delicias has ipsas paucis, Atticum et hoc mei,
Quod tibi jam tantum placuit, scenaeque leporem
Romanae et Charites et Socrate gaudia digna.
Expendamus, age, haud censoris more severi.
Sed tamen ut liceat scribenti dicere verum,
Quodque neget nemo. Hoc primum, tenebris loca
squalent
Immundoque situ: nares teterrimus afflat
Et Styge dignus odor. Nunc his, o Attice, belle
Difflue deliciis. Si quis tibi rusticus hospes
Uncto pavonem apponat rhombumve catino,
Suaves res certe, fugias vescique recuses.
Cum toleras haec, vix olidis quae scorta popinis
Ferre velint, dicas urbane te recreari?
809

70

80

90

Tvoj trbuh zaudara po velegradu, a pamet po is

tom selu.
Ali i glazba zabavlja tvoje fine i uene ui. Ako
nita drugo, to je muzika najdostojnija smijeha i
da se u Rimu izvidi. Manjkav je orkestar i zbor
ima malo vie od svoje polovice. Citara je pospan i
nespretno udara po icama, pa nastaje neskladna
simfonija, kao kad kova turpijom strue po eljezu.
Ovdje svirala daje najvii, ondje Citara najnii glas.
Svima se to svia; svi pljeu. Obuzet sladunjavom
ljubavlju za glazbom, to svira manje veselja prua
sluaocima i to nevjetije pogrijei, Korbulon toliko
ee punih usta vie Sjajno! i Divno! i eljno
trai nekoliko puta da se to ponovi. Korbulon dakle
ima ui poput kralja Mide; razumije se u umjetnost
koliko, tono rije, magarac u liru. To ti on naziva
otmjenom zabavom.
to hvali pozornicu zbog gizdave opreme i da
nove scene dobivaju nove oblike: sad more, sad vele
grad, sad zelenu umu, da bi se prividnim prizorima
pomoglo uima, da se pjesnici bolje priblie istini
onoga to fabula predouje? Neka se to pripovijeda
onima koji nisu to vidjeli, a ne njemu kad je on
sam to sve vidio. To je la i ludorija. Vae pozornice
nemaju nita to moe predoiti cirkus ili trg ili
sobu, ako se predouje neto iz domaih stvari.
Jadno me omamljuje sve to, ali kazalite prijeti
i teim zgodama. Nekakva me rosa odnekud ovlai
te mi strada ogrta i toga. Kako gnusna kia kapa
odozgor!

100

Joj, bjei i izbavi glavu iz muka to ih trpe

jezikoslovci!
Fabula ili glumac bi ipak morao misliti na ovakve
neugodnosti, dok te naslada dri u svojoj vlasti slat
kom obmanom. Ne znam kakav je lakrdija s javne
ceste sastavio tu neukusnu fabulu i koja ga je kleta
oskudica natjerala u tjesnac da tu pribavlja tunike
810

70

75

80

85

90

95

Nimirum redoles ventre urbem, at mente merum rus.

Auriculas sed enim exercet tibi musica doctas.
Musica, si quidquam, risu dignissima Romae
Explodi res est. Manca est orchestra chorusque
Dimidia plus parte sui. Tum semisopitus
Somno atque absurdus chordis citharoedus oberrat
Stridulaque exoritur quaedam et symphonia discors.
Quale dedere melos lima cum pondera ferri
Attrivere fabri. Hic summam dat tibia vocem,
Hic citharae resonant imam. Omnibus hoc placet,
omnes
Plaudunt; suavidicoque sonorum abreptus amore.
Quo fidicen reddit magis illaetabile murmur
Quoque indoctius erravit, tanto acrius Io!
Atque Euoe! plenis inclamat Corbulo buccis
Et cupidus repeti plusquam vice postulat una.
Ergo habet auriculas, quas rex Mida, doctus in arte
Corbulo et est vere, quod dicitur, ad lyram asellus.
Hoc vocat urbane recreari Corbulo tecum.
Versilis ornatu laudas quod scena superbo
Discedit capiuntque novas proscenia formas.
Nunc mare, nunc urbem aut viridem simulantia sylvam
Illusae quo aures oculorum errore juventur.
Singula uti poscunt proprie propiusque poetae
Ad verum accedant, quas fingit fabula, partes!
Ista peregrinis narrentur tutius atque
Esse aliquid poterint inter mendacia Cottae.
Sed mihi cum narras, qui vidi et qui modo specto,
Insanis. Desunt vestris haec omnia scenis,
Quae circum atque forum contentae ostendere solum
Et conclave, agitur res si qua domestica forte.
Obtundor misere. At cunei graviora minantur.
Nescio qui me ros rigat inde peritque lacerna
Et toga. Quam spurcus distillat desuper imber!

100

Heu, fuge et aerumne caput eripe grammaticorum!

Fabula vel mimus tamen haec incommoda penset.
Dum teneat dulci te captum errore voluptas.
Putida nescio cui conscripta est fabula scurrae
De trivio, angustis quem dura in rebus egestas
811

110

120

za biber i skue. Komu se ini draesno ili duho

vito ili dostojno grada Atene sve to je god ispalo
iz neopranih usta? Ovo je miraz pravoga uma i
na ovakav nain iznosi draesti. Ali misli da je to
pisao Aristofan ili Plaut. Kakvu bi ulogu onda imao
Pantolab, kakvu Neera? Ako je stalno u strasti kao
u tragediji, to je Orest manje bijesan. Ako iznosi to
komino, tako je nespretan u aljivu komadu kao
mesar koji bi se opasao vojnikim maem, tako se
razumije u pravo kao kad pretor Aulo sudi. Onaj
koji se malo prije krio u gnusu tamne krme gdje
je masnom slaninom punio kobasice, pojavio se na
pozornici te tako odjedanput postao glumac drsko
traei pljesak u rimskom kazalitu, a jedva je
sposoban pripovjediti kakvu priicu ili zube izvaditi
starcu Kodru.
Neu se ja rugati vaemu sudu, Kviriani, koliko
biste god puta vi u cirkusu gledali medvjeda ili
psetance gdje skae ili ale gadnoga majmuna. Ali
kad vi tvrdite uporno da je lijepo i duhovito to to
vam kao veselje prua lakrdija neopranih ruku, kad
vam nije runa ivotinja ovjek-majmun, tada u
otvoriti Momove kovege, tada u upotrijebiti jetkost,
razlit u ae ljutoga octa i vaim zabludama poka
zati pravu sliku.

812

105

110

115

120

125

Impulit, ut tunicas piperi scombrisque pararet.

Cui Charites et sal ipsaeque videntur Athenae
Quidquid ab illoto obscenum forte excidit ore,
Haec dos ingenii est promitque hac arte lepores.
Sed puta Aristophanem aut Plautum scripsisse. Quid
inde
Actio Pantolabo qualis, qualisque Neaerae?
Si tragice insanit, minus est furiosus Orestes.
Comica si tractat, tam socci est hospes in arte
Quam lanius, ferro si militis accingatur,
Desipit in jure aut praetor cum judicat Aulus.
Qui modo in immundae latuit squalore popinae.
Farsit ubi lardo tuceta salarius uncto.
Prodiit in scenam atque repente est histrio factus.
Audax Romano plausus meruisse theatro,
Quatuor in circo vix dignus jungere tigna,
Fabellas narrare aut Codro evellere dentes.
Non ego judicium vestrum ridebo, Quirites,
In circo quoties ursum aut saltare catellam
Vel joculos turpis spectetis cercopitheci.
Sed quando haec bella et contenditis esse faceta,
Praebuit illotis manibus quae gaudia scurra, et
Quando homo simiolus vobis, non bestia foeda est.
Tunc satyras acuam. Momi tunc scrinia pandam.
Tunc sal expediam, latices atque acris aceti
Diffundam mediumque ostendam erroribus unguem.

813

10

20

VII

VII

PRIJATELJIMA KOJI PUTUJU PO DOMOVINI

AD AMICOS PER PATRIA LOCA PEREGRINANTES

to vam koristi to ste vidjeli otok Mljet, Lastovo?

to vam koristi more to tee meu tjesnacima,
to Ii drevna republika seljakog plemena? T& niti vas
je ljubav za novcem niti slijepa naslada natjerala da
otrgnete ue od domovinskog ala, nego vas je navika
mnogih ljudi i nezagasiva ea za znanjem i uenjem
i velika tenja nagnala da na malenoj lai plovite po
jadranskim valovima do pod rodno mjesto samih
Plejada. Pa neka to bude, to je bila neko mudrost
onoga Itaanina17 i onoga doktora kojega je kava upo
znala s veseljem i koji se rado mazao krvlju stoke.
No ve je vrijeme da vi nama nakon povratka
pripovijedate o svom putu i da nam veeru rasteg
nete dugim razgovorom: kakva je narav u ona dva
jezera na Mljetu, kakvih riba ima u moru; da li se
morske jegulje, oblii, kamenice i trilje ili barbuni
moda smiju pojaviti u Rijeci Dubrovakoj i kod
Stona; koliko panjaka, koliko uma i usjeva ima po
krajevima; kakva se ast odaje Bakhu; da li bolje
raa maslina ili groe, kako su sigurne duboke luke.
Ima li jo spomenika od starog pjesnika i ostataka
kue koji je uio praviti zasjede ribama u moru i
razastirati mree po umama? Jeste li vidjeli trilju
pod kojom bi leao Marunko18, velika dika meu naim
zaljubljenim duama, i pjevao jadikovke? Jeste li iz
17 Odiseja
18 Aluzija na aljivi spjev Ignjata urevia Suze Marunkove
814

nsula quid vobis Melites, quid visa Ladestae?

Quid maria objectas inter currentia fauces
I
Visa, quid agrestum respublica prisca virorum?
5

10

15

20

25

Nam neque vos amor argenti, nec caeca voluptas

Littoribus jussit patriis abrumpere funem;
Sed mores hominum noscendi plurium et artes
Irrequieta sitis, discendi et multa cupido
Impulit Adriacos parva rate findere fluctus
Ipsarum sub iniquos ortus Vergiliarum.
Et bene habet: fuit haec Ithaci sapientia quondam
Et fuit illius doctoris, quo faba gaudet
Cognato, pecudum tingi qui sanguine pavit.
Sed vos jam reduces tempus narrare viai
Historiam et coenam sermone extendere multo;
Quae geminis Melites lacubus natura marique
Piscoso, utrum murenae, rhombi, ostrea, mulli
Forte ausint Umblae aut bimari contendere Stagno;
Pascua quanta locis, quae sylvae, quae sata, Baccho
Qualis honos; olera an veniant felicius uvae,
Quam secura quies illic est portubus altis.
Si quae etiam superant veteris monumenta poetae
Reliquiaeque domus, docuit qui nectere ponto
Piscibus insidias et retia tendere sylvis.
Visane lentiscus vobis celeberrima, stratus
Ad quam infelices lamentabatur amores
Grande decus nostros inter Maruncus amantes?
815

Arbore num ex illa capiti decerpta tulistis

Serta, coronati qua fronde jacere queatis?

kronje toga drveta otrgli grana da biste mogli leati

zakitivi se tim liem?
30

40

50

Tako mi vae putovanje nije donijelo gotovo nikakve koristi, nego odlian pronalazak: prireena je
veera od kiselog graha. Ovdje je granica znanosti bila
i ostaje. Ali za koliko je od svih vas pametniji jedini
Arhigen, vama prijatelj kakva drugog vie nemate,
mladi poznat i Veneri i Minervi? Dok vi od ljubavi
za znanostima putujete po moru, kopnu i visokim
gorama traei besputne hramove i domove Muzi, on
sjedei laska gospoi i uzajamno daju poljupce; namamila ga je naglo u njenu ljubav, pa zbija razliite
ale. On je jednu pohodio u rano jutro, drugu je osta
vio bolno kada se sunce sprema na poinak. On je
uvijek pun naklonosti prema enskom svijetu, jer
uvijek pohaa one koje dobro ne pokriva svila i koje
se sjaju u lakim i prozirnim tkaninama, imaju crnu i
upavu kosu, pa u sumrak izlaze ljeti da se rashlade,
hodajui golih plea i lakata; jo podignu haljinu vese
lei se to mogu pokazati listove. Pristoji se da i vi,
ako ste pametni promatrajui tako velike primjere,
ve odbacite sanjarije budnoga Platona i da blijedite
radije za djevojkom nego za filozofom, te da ovo
vijeka to vam preostaje, provedete veselei se smjerno.

816

30

35

40

45

50

Sic mihi nulla fere vestrae accessere viai

Commoda, sed praestans et demite grande repertum.
Ex acidis data coena fabis. Hic terminus haesit
Doctrinae atque etiam nunc finibus haeret eisdem.
Omnibus at quanto vobis sapientior unus
Archigenes, vobis non ut magis alter amicus
Nec Veneri ignotus puer ignotusve Minervae?
Dum vos doctrinae perculsi pectus amore,
Perque mare et terras et montes curritis altos
Avia quaerentes Musarum templa domosque,
Ille sedens dominae blanditur et oscula libat
Mutua: saepe jocos, teneri spe illectus amoris
Instituit varios, hanc summo mane revisit,
Hanc aegre linquit, cum Phoebus mergitur undis.
Femineo studet usque gregi; nam saepe frequentat.
Quas bene non operit vestis bombycina, quaeque
Pellucent in Cois atque atrae comam et hirtae,
Aestivum frigus captantes vespere primo
Incedunt humeros nudae nudaeque lacertos
Vesteque sublata gaudent ostendere suram.
Vos quoque, si sapitis, tam magna exempla sequutos
Somnia jam vigilis decet abjecisse Platonis
Et quam philosopho potius pallere puella
Atque hoc, quod superest, quidquid superesse dabunt dii.
Comissabundos traducere leniter aevum.

52 Hrvatski latinisti II

817

VIII

VIII

AD MAECENATEM

MECENATU

to mi to zapravo prigovaraju kao porok? To

je naime dvoje: to sam odluio da piem satire
i ivim na ladanju. A tko zna da piem satire? Zar im
ih moda itam? Zar ikome osim tebi i nekolicini
drugih prijatelja? Ja uivam u njihovu sudu ako to
sluajno odobre; a ako ne, dajem se pouiti i param
to sam piui satkao. Ne bojim se prigovora i brisanja
i ne opirem im se borbeno i nisam spor da se povedem za boljim kad me sluajno u emu opomenu. Zar
su ikada Hida ili Betondi ili Betera19 pretrpjeli da
ja pred njihovim oima nekanjen stavljam to nepo
teno i sramotno na neumjestan papir? iji sam ja
ivot napao da ga grizem zubom i zloudnom pisalj
kom, o kome sam izbrbljao to treba i ne treba i
razglasio to meu narodom, zasluio on to ili ne? Zar
je koji otac uo od mene o djelima svojega sina? Tko
se, pitam, moe osuditi za krau na temelju mojega
svjedoanstva? Kada sam ja i gdje rekao da je Fabula
kurva? Zar sam kada proirio vijest da je Planko
uhvaen u prijestupu? A to su stvari kakve vi izno
site u svakodnevnu razgovoru kada se meu sobom
ugodno i aljivo zabavljate. Pravedan sudac nee dakle
nita zla zamjeriti naim satirama, nita zbog ega
bih se kajao jer nikome nisam prigovorio za pravi
porok nego sam oprezno odabrao samo one manje

tandem est, vitio mihi quod vertunt? Duo

nempe:
QuidScribere
quod satyras decrevi et vivere ruri.

10

20

19 Rastievi prijatelji, latinisti i hrvatski pjesnici

818

10

15

20

Quod scribam satyras, qui norunt? Num recito illis?

Num cuiquam, praeter te et paucos praeter amicos?
Quorum ego judioio, si illi quid forte probarint.
Delector; sin, tum docilis mea scripta retexo.
Non ego censuram nec formidare lituram
Pugnax aut lentus meliora sequi, monuere
Cum quid forte mihi. Hygiane aut Betondius umquam,
Aut tulerit Beterra inhonesta et turpia ineptis
Ipsorum ante oculos me impune immittere chartis?
Cujus ego dente atque stylo mordere maligno
Aggressus vitam, dicenda tacenda loquutus
Traduxi ad populum immeriti aut meriti? Pater ecquis
Nati facta sui audiit ex me? Quis, rogo, furti
Damnetur me teste? Fabullam ego quando, ubi dixi
Moecham? deprensum vulgavi ecquando ego Plancum?
Sermone effertis vos qualia quotidiano,
Nempe agitis cum inter vos jucunde atque jocose.
Nil nostris ergo nigrum reprehenderit aequus
In satyris judex, nil cujus poeniteat me.
Qui vitium nulli objeci, tantum illa minora
Cautus delegi salse et ridenda facete,
819

stvari da ih duhovito iznesem i da im se uglaeno

nasmijem. To su stvari za koje nitko nee porei da
ih je uinio nego e ak misliti da je lijepo to ih
je uinio: u tome se ja uvelike razlikujem od njega,
ali mislim da je zasluio veselu satiru, a ne kri.

30

40

A ivim na ladanju. Zar moda to jedinome meni

nije doputeno? I ne uviam pravo zato mi se to
zamjera kad su to mnogi znaajni ljudi esto radili,
i to bolji od mene. A na ladanju me dri na prvom
mjestu to to me nikakvi poslovi ne zovu da se vratim
u grad i zatim to me vruina odande tjera i sili da
potraim lovorovo grmlje, platane i mrmor vode to
lagano ubori. U tome smo robovi prirode. Tada me
osamljena mjesta ispunjaju udesnim uitkom i uma
svojim sjenovitim skrovitem kamo nee doi nitko
neprilian i gdje mi nitko nee priati o slatkim doga
ajima od kojih je sastavljen gradski ivot i u kojima
vi, bljeahni, nalazite melem i olakanje dokolici i tako
sastavljate isprazne sate i suhim razgovorom tjerate
polaganu dosadu.

25

30

35

40

Facta sibi quae nemo neget, quae imo sibi pulcre

Facta putet: qua de re ego multum discrepo ab illo
Festivaque puto satyra, sed non cruce, dignum.
At vivo ruri. Forte hoc mihi non licet uni?
Nec video satis, hoc mihi cur est invidiosum.
Quod factum est saepe et multis et fortibus atque
Me melioribus. At ruri me detinet illud
Primum quod revocant me nulla negotia in urbem.
Quod calor extrudit, laureta et quaerere cogit.
Et platanos et lene strepentis murmur aquai.
Naturae servimus in hoc. Tum me loca sola
Mire delectant, umbroso et silva recessu.
Importunus quo accedat nemo, mihi nemo
Illa urbanae elementa ubi narret suavia vitae,
Queis vos languiduli fomentum et molle levamen
Oti ducentes vacuas componitis horas
Et lenta aridulo vobis sermone movetis
Taedia.

Preveo Raoslav Katii

Osim VIII, sve
satire preveo lozo Dujmui

820

821

E L E G I JE

ELEGIAE

PRESVIJETLOME MUU MIHU SORKOEVIU

AD VIRUM CLARISSIMUM MICHAELEM DE SORGO

li meni se nijedna zemlja tako ne smijei lijepim

djevojkama kao ovaj otok svojim djevicama. Pa
ipak, o djevojke Elafianke,20 vi nadasve lijepo mno
tvo, Apolon mi zabranjuje da odatle izvodim vau
pohvalu te vas dakle ne mogu slaviti to se na vaem
licu sjaju ljiljani pomijeani s istim ruama, nego to
odline darove vae cvjetne ljepote resi zlatna vrlina,
jo draa kad se nalazi u lijepim tijelima, i to nevina
iskrenost nepokvarenim obiajima zadie netaknutu
ast. Dodaj tome jo dvostruk mamac njegovana razgo
vora i to da se s njima mogu draesno pokretati ulju
ene ale, te ime i glas nepovrij edena stida i duu
ukraenu istom vjerom. Odatle sada Apolon poinje
istinitije razglaavati vau hvalu, ne od uobiajenih po
etaka, i poziva vas, djevojke, da se veselite zbog veli
koga toga dobra koliko ni jedno drugo pleme u drugom
narodu. I kamo sree da mogu dostojnom pjesmom
proslaviti koliko treba vau ljepotu, elafitske snahe!
Vi biste odnijele prvu nagradu te pobjede, a i pjesniku
bi odande nastala nova dika. Zar se istinskom pjesniku
moe pruiti ikoja bogatija graa za izabranu pjesmu
nego to ste vi kada do kasno u no uz pjesmu vodite
kolo u naizmjeninim redovima po napjevima blage

ed mihi nulla aeque formosis terra puellis

Ridet, ut ista suis insula virginibus.
S
Quamquam, o Elaphites, pulcherrima turba, puellae,

A
10

20

20 Elafitima zvala su se poglavito tri otoka pred Dubrovni

kom: Sipan, Lopud i Koloep. Pjesnik ovdje misli na Lopud,
gdje je imao ljetnikovac, i njegove iteljice.
822

Vestras hinc laudes ducere Apollo vetat:

Haud ego vos igitur celebrem, quod lactea vestro
Ore nitent puris lilia mixta rosis;
Sed quod florentis praestantia munera formae
Gratior in pulcris aurea corporibus
Exornat virtus intactosque afflat honores
10
Moribus ingenuis candida simplicitas.
His super illecebras culti sermonis utrasque
Et belle urbanos posse movere sales
Adjice, et illaesi nomen famamque pudoris
Et pura ornatas religione animas.
15 Verior hinc vestrae praeconia laudis Apollo,
Non a vulgatis inchoat auspiciis,
Vosque bono ingenti laetas jubet esse, puellae,
Quantum nulla alio est gens alia in populo,
Atque utinam vestram digno sat carmine formam
20
Possem ego, Elaphites, concelebrare, nurus!
Vos prima istius ferretis praemia palmae
Atque novus vati surgeret inde decor.
Scilicet ingenuo num ditior ulla poetae
Materies lecti carminis obveniat,
25 Quam vos in multam cum noctam non sine cantu
Alternis choream ducitis ordinibus
Ad blandae numeros citharae? Quae gratia, qui tunc
5

823

30

40

kitare? Koje li draesti! Kakva se tada viaju lica!

Kako zamamni pokreti tijela! Kako je sve uokolo
odjeknulo sveanim pljeskom! Kako poskakuju noge,
kako sijevaju oi! to tu nije lijepo, veselo i ljupko?
to nije sama roditeljica Venera oblikovala svojom
milinom? A ja ne bih vema elio provesti u drugoj
kojoj zemlji to mi od mojeg vijeka jo predstoji i
preostaje ili gdje drugdje razvijati vjetine koje se
njeguju u dokolici ne trudei se da zadobijem slavu
i bez elje za ludim gradovima i naizmjence se baviti
ladanjskim zanimanjima i plemenitim umijeima
Aonaka meu majstorima to ugodnim rijeima obli
kuju pjesme. I jednom pretjecati izlazak grimiznoga
svjetla i razapinjati mree za ljuskave ete, a drugi
put strijelom probadati dalmatinske drozdove kao
lovac teak od plijena s monim perjem: provoditi
zimske noi u vedroj zabavi i veseliti se tvojim daro
vima, dobrohotni Bakho, sve dok u zreloj dobi starost
ne ispuni, ali kasno, bez bola posljednje dane.

824

30

35

40

45

Vultus, quae moti corporis illecebra!

Ut festo circum sonuerunt omnia plausu,
Ut micuere pedes, ut micuere oculi!
Quid non hic pulcrum est laetumque et amabile, quid
non
Ipsa suo genitrix finxit honore Venus?
Atque ego non alia magis optem degere terra,
Quodcumque hoc aevi stat superestque mihi,
Artibus aut alibi florere inglorius oti
Urbibus insanis major et Aonidum
Alternare bonas studiis agrestibus artes
Suaviloquos inter carminis artifices.
Et modo puniceae exortum praevertere lucis
Retiaque agminibus tendere squamigeris.
Et modo Dalmaticos telo configere turdos
Venator praeda pennipotente gravis,
Hibemasque hilari noctes producere ludo.
Laetari et donis, Bacche benigne, tuis,
Donec, sed tarde, matura aetate senectus
Compleat extremos absque dolore dies.

825

10

20

II

II

LJUBAV

AMOR

ujte to je ljubav, djeaci i neudate djevojke,

ilirske zarunice, uite to je ljubav! Prekinite
meutim malo svoje igre; slaa e biti igra u naoj
pjesmi, to je vatri toplina, to vlaga tekuoj vodi,
to svjetlo suncu i ivot ljudima roenim od zemlje,
to je upravo nama ljubav. Ta briga ini da se diu
koji lee i grije slatke osjeaje due. Ej, kako bi
gadna leala sva priroda duboko zakopana u runoj
i stranoj plijesni kad bi odjednom prestao ovaj sklad
velikoga svijeta i bila bi se raspala u prvobitan kaos!
Ba bi se tako sruio sklad naega ivota da ena ne
pogiba od blagoga ognja za mladiem i da on ne odgo
vara jednakim arom gorei za djevojakim likom koji
je ugledao. I jer se priroda boji te nesklapnosti, razbo
rito je dala djeacima votano srce, votano djevoj
kama te jedno osjea udesnu ljubav za drugo i uzajaman se plamen uvlai u utljive grudi. Recite, lijepe
djevojke, najvea moja brigo, i vi, moji lijepi djeaci,
zato, ako vam se samo uinilo da je djevojka sa
snjenim tijelom zgodno pomakla lijepe noge ili djeak
vrste ije i snanih nadlaktica ako se uinio kao
muevan lik izvrsnoga mukarca, zato tada nov
plamen struji po uzburkanoj modini i sve ile kucaju
od ustalasane krvi. Zato duh, nestalan u svojim raspo826

uid sit Amor, pueri, innuptaeque audite puellae,

Illyricae sponsae, discite quid sit Amor.
Q
Interea vestros paulum intermittite lusus;
5

10

15

20

25

Suavior in nostro carmine lusus erit.

Quod calor est igni, quod aquis manantibus humor,
Quod lux est soli vitaque terrigenis,
Scilicet id nobis Amor est. Ea cura jacentes
Erigit atque animi dulcia sensa fovet.
Squalida, proh, quantum foeda natura jaceret,
Horrificoque alte tota sepulta situ,
Si semel haec magni cesset concordia mundi,
Rursus in antiquum prorueritque chaos!
Concidet haud aliter nostrae concordia vitae,
Ni blandis juvenem femina depereat
Ignibus et parili respondeat ille calore
Ardens conspectam virginis ad speciem.
Quod natura cavet dum monstrum, cerea prudens
Corda dedit pueris, cerea virginibus,
Alter ut alterius miros sentiret amores,
Serperet et tacito mutua flamma sinu.
Dicite, formosae, mea maxima cura, puellae.
Et vos formosi dicite mi pueri.
Cur vobis, niveo si tantum corpore virgo
Festivos apte est visa tulisse pedes,
Aut tereti cervice puer, validisque lacertis
Visa est egregii mascula forma viri.
Cur nova turbatis manat tunc flamma medullis.
Omnis et undanti sanguine vena micat?
827

30

40

50

loenjima, sad ovamo sad onamo se koleba i survava

se u tisuu udnji? Zato vam je drago zajedno se
smijati, zato spojiti desnice i sjediniti usta u milim
poljupcima? Doista priroda tako sve podvrgava mo
nom vlau pod zapovjednitvo nesavladive ljubavi.
Idi sada, proi do kraja po plemenitim vjetinama i
moe s najveom panjom izotriti svoj um, ali nee
nai nita tako lijepo kako je djevojkama lijep muki
lik i kako je djevojka lijepa mukarcima. Taj je upravo
zakon pravedna Venera proglasila nama i zvijerima i
jatu ptica i ljuskavih riba da idalijski djeak pali
zublju plamenom sa svjetlosti lijepoga lica, grimiznih
obraza i plamenih oiju i da kao gospodar majina
carstva barata zlatnim strelicama. Nita nije slobod
nije od Kupidonova kraljevstva: u tome carstvu zaista
vlada sloboda. A vi meutim nagradite svojega pjes
nika: raspolaete mnogim bogatim nagradama. To su
osmijesi, zagrljaji, poljupci i mekana milovanja. Vene
rini darovi.
Preveo Raoslav Katii

828

30

35

40

45

50

Cur incerta sui nunc hac, nunc fluctuat illae

Mens animi praeceps mille cupidinibus?
Cur risus conferre juvat, cur nectere dextras
Oraque blandidulis jungere suaviolis?
Nimirum imperiis natura potentibus omnes
Signa sub indomiti cogit Amoris ita.
I nunc, ingenuas penitusque excurre per artes
Exacuasque tuum pervigil ingenium,
Tu nihil invenies tam pulcrum, ut pulcra puellis
Forma viri est, utque est pulcra puella viris.
Scilicet hanc nobis legem Venus aequa ferisque
Dixit et alituum squamigerumque gregi,
Ut puer Idalius formosi ad lumina vultus
Purpureasque genas flammeolosque oculos
Accendatque facem flammis et temperet aurea
Spicula materni arbiter imperii.
Liberius nihil est quam regna Cupidinis: illo
Vere libertas regnat in imperio.
At vos interea vestro date praemia vati:
Sunt vobis multis praemia divitiis.
Sunt risus, sunt amplexus, sunt oscula, sunt et
Molliculae, Veneris munera, blanditiae.

829

POSLANICE

EPISTOLAE

FRANU MARIJI APPENDINIJU, PIJARISTU

FRANCISCO MARIAE APPENDINO.

SCHOLARUM PIARUM

od onoga vremena Aonke samo lutaju po zelenoj

dolini rijeke Sorgue i po obroncima nad VaucluA
seom gdje ti, Petrarca, kliui vodi kolo, sljepooica

10

20

ovjenanih kiterskom mrom. I koliko se god puta Muza

ma svidi da posjete grad ili velike palae mogunika i
kraljevsku rasko, nee vidjeti da vie uivaju u
ikojem boravitu nego tamo gdje ponosan na auzonijsku liru stari Ariosto pjeva o bojevima, junaku i
drevnoj ljubavi i sam izaziva na natjecanje svoje pjes
nike, dublji od Eridana, silovitiji od Rodana, istiji
od Arna i plodniji od Egipatske rijeke. Doprle su
boice i do ilirskih bregova i do visokih zidina dubro
vakih i dalmatinskih skrovita i esto su se poigrale
na prisojnoj obali upe, esto su se takoer oprale
u mirnim izvorima Rijeke24 kad je ono Stay pozivao
na uene pjesme ili kada si ti, Raj munde,22 pjevao meke
elegijske stihove. Tebi je Klaranin23 dopustio da dobije
brljan u znak kirenske poasti i ujedno da zaobljenim ustima zatrubi u meonsku trubu: itav Lacij
se divi, i sam stariji Meonjanin24 ne smatra takvoga
uenika nedostojnim.
Preveo Radoslav Katii

10

15

20

At tempore semper ab illo

Aonides errant modo Sorgae valle virenti
Valclusaeque jugis, ubi tu, Petrarcha, choreas
Ducis ovans Cytheraea incinctus tempora myrto.
Et quoties urbem seu limina magna potentum
Regalemque placet Musis invisere luxum.
Sedibus haud videas gaudere libentius ullis,
Quam grandaevus ubi Ausonia testudine fretus
Arma virumque canit priscos Areostus amores
Atque omnes imus vocat in certamina vates
Altior Eridano, Rhodano violentior, Arno
Purior, Aegypti nigro fecundior amne.
Illyricos etiam colles atque alta Rhacusae
Moenia Dalmaticosque Deae subiere recessus
Et saepe aprico luserunt littore Breni,
Saepe etiam placidis laverunt fontibus Umblae,
Tunc cum Staiades ad carmina docta vocabat,
Vel tu elegos molles, mollis Raymunde, canebas,
Cui Cyrenaeos hederae permisit honores
Maeoniamque simul Clarius dedit ore rotundo
Increpuisse tubam: Latium stupet omne, nec ipse
Maeonides senior talem indignatur alumnum.

21 Rijeka Dubrovaka, Umbla

22 Kuni
28 Epitet Apolonov, prema jonskom gradu u kojemu je bio
njegov hram i proroite.
24 Homer, iju je Ilijadu Kuni preveo na latinski.
830

831

ADAM ALOJZIJE BARIEVI

ADAMUS ALOYSIUS BARICHEVICH
( 1756 -

53

H rvatski latinisti II

1806)53

833

ranijim godinama latinizira svoje ime u obliku Ba r i c h e v i c h i u s , kasnije samo B a r i c h e v i c h .

UMnogo
mu je mirniji bio ivot nego to bi se moglo
zakljuiti iz njegove korespondencije s domaim i stranim
ljudima i iz njegova ivog znanstvenog interesa. Rodio se u
graanskoj obitelji 12. rujna 1756. u Zagrebu. Iste godine
kad je po zavrenoj gimnaziji u rodnom gradu 1773. htio
stupiti u isusovaki red, ukinut je taj red te je Barievi
poao u Be u Hrvatski kolegij (Collegium Croaticum) na
filozofiju i teologiju (od 1773. do 1779). Zareen 1780. za
sveenika, ode kao kapelan u Pakrac, ali iste godine bi po
slan u Petu na dvogodinji vii studij (17801782) i vra
tivi se u domovinu postade 1782. izvanredni, 1784. redoviti
profesor latinskog jezika na Zagrebakoj arhigimnaziji. Na
kon sedam godina profesorske slube imenovan je 1790. up
nikom pri sv. Mariji u Zagrebu, a 1803, vjerojatno zbog obi
teljskih razloga (jer je imao na brizi sestru udovicu s mnogo
djece), poao je za upnika u Brdovee kraj Zagreba. U Brdovcu je i umro 21. oujka 1806.
Ugledan talijanski pisac i latinist Angelo Fabroni, s ko
jim se na pisac esto dopisivao, nastojao je oko god. 1790.
preko tajnika cara Leopolda II, Federiga Manfreinija, is
poslovati Barieviu katedru latinskog jezika i retorike na
Budimskom sveuilitu, ali ta mu se elja izjalovila.
0 visokom ugledu to ga je Barievi uivao kao vrstan
latinist, bibliograf i bibliofil, sakuplja rimskih starina, oso
bito novaca, govore ne samo brojna pisma nekih od najzna
ajnijih predstavnika tadanje evropske znanosti, nego i to
da je postao lanom Napuljske kraljevske akademije i torinske Akademije Unanimium, a Carska ruska akademija u
Petrogradu poastila ga je, po nalogu Katarine II, zlatnom
835

spomen-medaljom i brojnim vrijednim knjigama ruskim i

staroslavenskim.
Od obilna Barievieva rada, ostvarenog i zamiljenog,
za knjievnost hrvatskog latinizma i kulturnu povijest naj
znaajnija je zbirka njegovih Pisama (Epistolae ad diversos
Pisma raznima, ima ih 374, od god. 1779. do 1805), koja se
uvaju u autorovu prijepisu (izvornika nema) u Arhivu
JAZU II. b. 41. Od 6 svezaka suvislu i uredno napisanu cje
linu ine samo svesci II, III, V. i VI; IV. svezak, uz ispravlje
ne koncepte i si., ima samo pet pisama kojih nema u drugim
svescima, a I. svezak zapravo je korespondencija Barie
vieva prijatelja Vinka Kalafatia. Od 94 njegova dopisnika
najvie je, dakako. Hrvata (39), zatim Maara (npr. G.
Szerdahely), Talijana (npr. Coleti, Fabroni, Ferri), Nijemaca
i Austrijanaca (Michaeler, Wernsdorf, Denis), od junih
Slavena dva Slovenca (Kumerdej i Weibl) i jedan Srbin
(patrijarh Stefan Stratimirovi). Velik dio tadanje hrvat
ske inteligencije obuhvaa Barievieva korespondencija sa
sunarodnjacima: opseno je njegovo dopisivanje s Vinkom
Kalafatiem, nekadanjim profesorom Zagrebake akademi
je; obilno, vrlo ivo i znaajno osobito s Dubrovanima pje
snikom Feriem i povjesniarom Mihom Miliiem i s makarskim polihistorom I. J. Pavloviem-Luiem, zatim za
nimljivo s Voltiem, J. Stullijem, F. Koritiem, J. Reljkoviem i dr.
Dopisivanje s Dubrovanima i s Makaraninom Pavlovi
em-Luiem, s kojim se Barievi upoznao preko Feria,
izvanredno je vano ne u prvom redu zbog obilatosti te ko
respondencije, to se odvijala u posljednja dva desetljea 18.
i prvih godina 19. stoljea. U prvom je redu smatram vanom
zbog posrednike uloge koju Barievi zduno preuzima na
sebe da bi informirao i svoju zagrebaku okolinu i sjevernohrvatsbi krug uope, pa i mnoge inozemne korespondente
(Austrijance, Nijemce i Maare, Ruse i Talijane) o knjiev
nim i kulturnim dostignuima hrvatskoga Juga. On trai i
prima obavjetenja, knjige, knjievne i znanstvene planove
od njih i alje im obavijesti o radu svojem i drugih na knji
evnom, historiografskom, kulturnom podruju u sjevernoj
Hrvatskoj. Time, u aru znanstvenika i plemenitom patosu
hrvatskog rodoljuba, pomae na kulturnom planu graditi iz
pisma u pismo, iz djela u djelo, onaj most koji e trideset

godina nakon njegove smrti u doba hrvatskog preporoda

tako vrsto i uvjerljivo vezati ilirce s Dubrovnikom i Dal
macijom.
Dobro upoznat s dubrovakom knjievnou, Barievi
se i za Katanievim oduevljenjem povodi kada urevia
i Kanilia smatra prvacima ilirske poezije (principes Illy
rici carminis). aljui na dar knjige tajniku akademije u
Petrogradu Lepehinu, iznad svega istie urevievu Man
daljenu pokornicu, od koje, kae. Iliri nemaju nita izvrsnije. Katani je takoer bio u vezi s Barievievim dopisni
kom Pavloviem-Luiem. Barievi e svom dubrovakom
prijatelju Miliiu poslati Katanievo djelo Specimen philo
logiae et geographiae Pannoniorum, a Feriu Kanilievu
Svetu Rozaliju. Bogata meusobna izmjena misli, dojmova,
knjiga, u emu na pisac igra vidnu ulogu, uei sam i uei
druge!
Nije dakle Barievi u svojem dopisivanju i znanstve
nom radu iskljuivo zainteresiran za latinski jezik, prem
da mu je on i ouvanje tradicija humanistike kulture
prvenstveno na srcu. Iako pie samo na latinskom (na hrvat
skom su postojali samo njegovi prijevodi triju Ciceronovih
filozofskih spisa), iskreno se raduje svakom plodu hrvatsko
ga izraza, bio to poetak prijevoda Vergilijeve Eneide Franje
Koritia ili Basne ura Feria.
U stilskom pogledu Barievieva su Pisma birana sadra
jem i dotjerana formom, knjievni proizvodi svjesno konci
pirani tako da ravnomjernost toka misli i glatkoa izraza
nigdje ne budu poremeeni neprimjerenim izbojem u dikciji
pojedinosti ili kompoziciji cjeline. Sav je tok Barievieva
pisma odmjeren, susteljiv, nigdje ili gotovo nigdje ne puta
pisac maha svojim osjeajima. Ako su ta pisma pomalo
hladna, jer ih ne zagrijava toplina unutranjeg sauea
(Dukat), dijelom je tome razlogom Barieviev temperament
i vii ciljevi koji mu stalno lebde pred oima, dijelom ste
reotipna forma knjievnog pisma, naslijeena iz doba huma
nizma. Vrijednost njihova za hrvatsku knjievnu i kulturnu
povijest 18. stoljea upravo je neocjenjiva.
U krug Barievievih irih, poglavito knjievnopovijesnih
interesa, pripada djelo za koje je skupljao grau, za koje su
znali i njegovi prijatelji u zemlji i inozemstvu, iz kojega je
neke detalje o hrvatskim piscima slao za zbornike A. Hord-

836

837

nyija, G. Belnaya, M. Paintnera, ali ga nije nikada u cjelini

napisao. Moda su to bila i dva slina djela: prvo u pismima
naziva Commentarii Scriptorum Croatiae (Komentari pisa
ca Hrvatske), drugo: Historia litteraria Pannoniae Saviae
(Knjievna povijest savske Panonije), Historia litteraria
Croatiae (Knjievna povijest Hrvatske), Commentariolum
de scriptoribus Pannoniae Saviae (Mali komentar o piscima
savske Panonije) i Commentariolum de scriptoribus Patriae
(Mali komentar o piscima Domovine). Bila to dva slina ili
jedno zajedniko djelo zovimo ga Historia litteraria Cro
atiae neizmjerna je teta to mu se i graa jo za ivota
autorova raznijela i izgubila. Od svega to je Barievi za
njega pripremao ostalo je: mali rukopis De scriptoribus
Pannoniae Saviae. Collectanea (O piscima savske Panonije.
Zbirka), u Arhivu JAZU II b 109, s popisom knjievnika, di
jelom po mjestima roenja, dijelom po redovima kojima su
pripadali, a dijelom po vrstama knjievnog rada; zatim sla
ba biografija latinista Stjepana Dijaneevia i objektivno
pisana, ali krnja Vita Reverendissimi viri Balthasaris Adami
Kerchelich (ivot veleasnog mua Baltazara Adama Krelia). Moda je toj knjievnoj povijesti bio namijenjen ruko
pisno sauvan Commentariolum de Nicolao Turchich (Mali
komentar o Nikoli Turiu).
Od svih je Barievievih djela i do danas osim neko
liko pjesama samo jedno tiskom izdano: Vita Hieronymi
Ferrii Longianensis (ivot Girolama Ferrija iz Longijana,
objavljen u zborniku Biblioteca Ecclesiastica..., Pavia 1790).
U toj toplo napisanoj biografiji talijanskoga klasikog filo
loga Barievi najopsenije govori o metodi Ferrijeve latin
ske obuke i o njegovu djelu (1773) kojim brani latinski jezik
protiv D'Alemberta; francuski je, naime, filozof u nekom
govoru bio izjavio da je latinski jezik mrtav i da ga treba iz
baciti iz kole.
U Barievievu rukopisu (Arhiv JAZU II. b. 79), koji
sadrava tri govora, nekoliko beznaajnih epigrama i dvije
ekloge, vie je panje vrijedna samo Epistola Philomusi. . .
qua exponitur munus professoris litterarum humaniorum
(Pismo Filomuzija... u kojem se izlae dunost profesora
knjievnosti), jer tu pisac saima svoj stav latinista i hu
manista.

Uz navedena i nenavedena njegova djela ili skice njiho

ve nuno je dz kulturnopovijesnih razloga spomenuti da je
Barievi pripremio za tisak Mikocijev Otiorum Croatiae
liber unus (1806), da je namjeravao prirediti izdanje Krelieve Historia episcoporum Zagrabiensium i ponovno izdati
Vitezovievo djelo Plorantis Croatiae saecula duo.
Vrlo zanimljiva linost zagrebakog kulturnog kruga 18.
stoljea, Barievi je bio tradicionalist i prijatelj isusovaca,
otar protivnik jozefinizma i germanizacije, ali bez trunke
jakobinizma (Dukat). Skroman po prirodi, no marljiv i i
rokih interesa, Barievi je ipak ostvario manje nego to je
namjeravao, ald je njegov plodan utjecaj bio, ini mi se, vei
nego je i sam mislio. Vrijedan poslenik koji je dao dragocjen
obol hrvatskoj kulturi u cjelini, a svojim Pismima jednu od
najizraajnijih zbirki u epistolografiiji hrvatskog latinizma.

838

839

V. V.

BIBLIOGRAFIJA

DJELA ADAMA ALOJZUA BARIEVIA

Epistolae ad diversos IVI, autorov prijepis, rkp. u Arhivu JAZU
II b 41
Litterae Latinae A. Barichievich J. J. Paulovich-Lucichio dd. Zaggrabiae Id. Febr. MDCCXCII, pag. XII u: Raccolta di alcuni
interessanti opuscoli, Ragusa 1794.
De scriptoribus Pannoniae Saviae collectanea, autograf, Arhiv
JAZU II b 109
Orationes, Epigrammata, Eclogae etc., rukopis II b 79 u Arhivu
JAZU
Vita Reverendissimi viri Balthasaris Adami Kerchelich. . ., ruko
pis, Arhiv JAZU II b 111
Commentariolum de Nicolao Turchich, rukopis, Arhiv JAZU II
d 113
Vita Hieronymi Ferrii Longianensis, separat s. 1. et a. u Knjinici
JAZU, a objavljeno u I. sv. zbornika Biblioteca Ecclesiasti
ca, e di varia Letteratura antica e moderna, Ticini 1790.
Raymundo Cunichio, Ragusino, Homero Latino... MDCCXCV,
(Zagrabiae) s. a.
LITERATURA O ADAMU ALOJZIJU BARIEVIU
V. Dukat: O knjievnom i naunom radu Adama Alojzija Barievia (1756,1806.), Rad 224, Zagreb 1921.
F. Fancev: Iz hrvatske knjievne povijesti, 4. Literarna histori
ja A. A. Barievia, Nastavni vjesnik 31, Zagreb 19221923.
V. Dukat: Korespondencija Adama Alojzija Barievia, Rad 243,
Zagreb 1932.
V. Dukat: Uz raspravu Korespondencija Adama Alojzija Barie
via, Ljetopis 46, Zagreb 1934.
N. Pribi: Studien zum literarischen Spatbarock in Binnencroatien. Adam Aloisius Barievi, Miinchen 1961.
V. V.
841

U R ISZERDAHELYJU

GEORGIO SZERDAHELYO
Budim

ako se ne bi inilo da se prekasno oduujem, aljem ti

Teokritove i Moshove Idile,'- to su ih na latinski pre
K
vela dva usko povezana uzorita mua Kuni i Damanji,
moji gotovo zemljaci. Mislim da e iz ovoga malog dara
razabrati moju naklonost i zahvalnost prema tebi. Zbirkom
panonskog Parnasa,2 budui da je veoma prikladna za ukla
njanje tegoba, kojih nam ne manjka u ovo vrijeme, nasla
ujem se u najveoj mjeri kad god se odmaram od napor
nijeg znanstvenog rada. Ni tebi nee veliku zahvalnost
iskazati oni kojih si djela, koliko je zavisilo od tebe, nastojao
usaditi u pamenje svih vremena. Kamo sree da na svjetlo
iznese i ostalo to je sadrano u domaim svescima! Bilo
bi to, vjeruj mi, dokazom da u Panoniji pitome Muze jo
uvijek imaju svojih ljubitelja. Ostaj u zdravlju! U Zagrebu,
1. studenoga 1788.

Budam
e tardior in referenda gratia videtur. Idyllia Theocriti
et Moschi tibi mitto, quae Latina facta sunt a duum
N
viris elegantissimis Cunichio et Zamagna, popularibus quasi
meis. Existimo equidem perspicere te ex hoc munusculo
studium ac gratum animum erga te meum. Parnassi Panno
nici silva ad levandas molestias, quibus non caremus hoc
tempore, cum sit accommodatissima, quoties a gravioribus
studiis animum remitto, plurimum delectari soleo. Nec tibi
magnam gratiam habebunt, quorum facta in omnium aeta
tum memoriam producere, quantum in te fuit, curasti. Utinam cetera in lucem proferas, quae fasciculis domesticis
continentur! Essent, mihi crede, testimonio in Pannonia
adhuc mansuetiores Musas amatores habere suos. Vale.
Zagrabiae, Kal. Novemb. MDCCLXXXVIII.

1 Vjerojatno izdanje Theocriti, Moschi et Bionis Idyllia

omnia, objavljeno 1788. u Sieni, u kojem je Damanji uz svoje
prijevode preuzeo i sedam Kunievih iz Teokrita.
! Silva Parnassi Pannonii, latinska pjesnika zbirka koju je
Szerdahely, profesor estetike na budimskom sveuilitu, izdao u
Beu iste godine kad je napisano ovo pismo.
842

843

II

II

URU FERICU NAJSRDANIJI POZDRAV

GEORGIO FERRICHIO S. P. D.
Ragusam

Dubrovnik
sobitu zahvalnost dugujem Mihu Vileniku, ijom su
Ijubaznou doli u moje ruke uzorci parafraze psalaO
ma.s Ve sam iz malog broja njih odmah, kako se u poslo

ingularem debeo gratiam Michaeli Villenik, cujus huma

nitate factum est, ut paradigmata paraphrasium psal
S
morum in manus meas venerint. Ex pauculis istis, veluti

vici kae, po noktima prepoznao lava i zadivio se. Uope,

sjaj latinskog govora, biranost i snaga pjesnike dikcije,
koje si u njima na udesan nain spojio, imaju vrlo mnogo
miline. Kada to bude objavljeno, jamano emo imati koga
da stavimo uz bok Robertu Lowthu, negdanjem profesoru
poetike na Oxfordskoj akademiji, sada londonskom biskupu,
o ijoj latinskoj parafrazi vrlo slavni Michaelis kae: Tko
se u hebrejskom pjesnitvu moe usporediti s Lowthom?
Takoer proriem, samo ako obrazovanost i ukus budu
ostale u svojoj cijeni, da spomen tvoga imena i tako uenoga
Dubrovnika nikada nikakvim nepravdama vremena nee
biti izvrgnuti propasti. Ostaj u dobrom zdravlju i u moje
ime pozdravi sve visokouene mueve meu svojim zemlja
cima te se, ako ti bude potreba, poni sluiti mojom pomoi.
Zdravo! U Zagrebu, 23. srpnja 1790.

leonem ex ungue, ut est in proverbio, statim agnovi et

demiratus sum. Omnino sermonis Latini nitor, elegantia et
vis dictionis poeticae, quae in iis mire conjunxisti, pluri
mum habent commendationis. Quae dum prodiverint in
lucem, habebimus profecto, quem opponamus Roberto
Lowth, olim poetices in Academia Oxoniensi magistro, nunc
episcopo Londinensi, de cujus paraphrasi Latina celeber
rimus Michaelis: Quis ait in poesi Hebraica Lowtho se
comparet? Auguror etiam, si modo eruditioni atque ele
gantiae suus constabit honos, memoriam nominis tui atque
adeo litteratae Ragusae nullis unquam aevi injuriis interi
turam. Cura, ut valeas, et litteratissimos quosque e popu
laribus tuis meo nomine salvere jube et, si aliquis usus,
opera mea uti incipe. Vale. Zagrabiae, X. Kal. Sext.
MDCCXC.

3
To je sigurno dio rukopisa koji e Feri pod naslovom
Paraphrasis psalmorum poetica idue godine, 1791, tiskom obja
viti u Dubrovniku. Ovo je prvo Barievievo pismo Feriu. Po
budilo je u Dubrovniku toliku panju da ga je makarski polihi
stor Pavlovi-Lui s kojim e se Barievi upoznati preko
Feria djelomino pretiskao u svojem djelu Protrepticon ad
Dignitates, Canonicos, Beneficiarios etc., u Mlecima 1791.
844

845

III

III

MIHAJLU DENISU NAJSRDANIJI POZDRAV

M. DENIS S. P. D.

Be
ikakva truda nisam alio u pronalaenju junakih
stihova, pisanih hrvatski, pa ti aljem dva prona
ena epigrama. Iz toga e biti jasno, ako ti svojim
nastojanjem i nisam mogao ba mnogo pomoi, da sam ipak
imao volju. Nae li mjesta bilo jednoj ili drugoj pjesmi
u svojem izvrsnom djelu,4 na neki e nain iskazati ast
naem narodu. Posvuda nas, znaj, otro okrivljuju to ne
poznajemo ono to imamo. Mnogo je toga jo uvijek skri
veno u krinjama i izloeno truljenju, a korisno je i trai
da bude objavljeno. No o tome drugom prilikom. Budi
pozdravljen! U Zagrebu, 30. studenoga 1790.

IV
GOSPODINU MIHU MILIICU
Dubrovnik
isli li da mi se ita ugodnije moglo dogoditi od tvog
pisma? Otkako sam se poeo baviti knjievnim radom,
sluao sam da se Dubrovani istiu uenou i potenjem
te da ih Talijani, kojima se bez ustezanja priznaje slava
duha, nadvisuju samo brojem. Bokovi, Stay, Kuni, Damanji itd., proslavljeni su u cijeloj Evropi, pa mlai njiho
vim radom moraju jo vie biti potaknuti, ako nee da
odstupaju od toka istinske slave.
Doista se mora initi udnim kako je mogao do vas
doprijeti glas da Zagrebaka akademija pomilja na izda
vanje ilirskih pjesnika kod vas. Pustimo te isprazne snove!
Taj rad ima kod nas jo samo mali broj ljubitelja i gaji

4
Denis e u IV. svesku svog djela Ossians und Sineds
Lieder (Be 1791) uvrstiti dva stiha iz Magdalenia kao ogled
hrvatskog aleksandrinca.
846

Vindobonam
ulli diligentiae peperci in inveniendis versiculis heroi
cis Croatice scriptis, inventaque duo epigrammata ad
N
te mitto. Ex his apparebit me, etsi valde mea opera te
juvare non potuerim, voluisse tamen. Alterutri si locum
concesseris in tuo excellenti opere, vindicabis quodammodo
nationis nostrae decus. Passim scilicet inclementer igno
rantiae damnamur. Multa sunt adhuc in scriniis recondita,
cariosa, utilia, quae lucem desiderant. Sed tempori. Vale.
Zagrabiae, pridie Kal. Decemb. MDCCXC.

IV
D. MICHAELI MILLISCICHIO
Ragusam
utasne quidquam mihi tua epistola potuisse contingere
jucundius? Ex quo litteris navare operam cepi, RaguP
seos audivi doctrina et probitate excellere, neque ab Italis,
quibus ingenii gloria non gravate conceditur, nisi numero
superari. Boscovichii, Stayi, Cunichii, Zamagnae etc. Europa
tota celebrati, quorum studio magis incitari debent juni
ores, si a curriculo verae laudis nolunt deflectere.
Mirum profecto videri debet, quomodo ad vos fama
perferri potuerit Academiam Zagrabiensem de poetis Illy
ricis apud vos edendis cogitare. Apage haec somnia vana!
Haec studia apud nos jam paucos habent amatores, segni847

se mlitavije nego neko kad je latinska pismenost bila u

cvatu; ne obazirem se na pojedince koji, pritijenjeni doma
om oskudicom, vie od elja nisu nita u stanju pridoni
jeti. Ni ja vam zaista ne mogu obeati nita osim uvjera
vanja, dobre volje i ive elje. I potpuno sam uvjeren, kako
ja vama ovo otvorena srca iznosim, da ete i vi tako ugodno
primiti, i ujedno molim, budui da mi osim dobre volje ne
preostaje nita ime bih ti uzvratio, da se u svojoj ljubaz
nosti zadovolji time. Zdravo. U Zagrebu, 28. svibnja 1791.

usque quam olim florentibus Latinis litteris excoluntur;

privatos non moror, qui rerum domesticarum inopia pressi
ultra vota nil valent afferre. Ego quidem nihil vobis praeter
fidem, benevolentiam ac studium polliceri possum. Atque
haec quam libenti animo defero, tam jucundo vos accepturos
minime diffido, idemque oro, cum mihi ad remunerandum
te nil suppetat praeter voluntatem, hac pro tua humanitate
contentus sis. Vale. Zagrabiae, V. Kal. Jun. 1791.

URU FERIU
GEORGIO FERRICH
Dubrovnik
ie da se ugasio Kuniev ivot. Oh, tune vijesti! Tko
bi mogao ublaiti bol to me obuzela smru tako zna
P
ajnog mua? Zar ja? Ili ak knjievna republika koja je
izgubila umnoitelja svoje slave!? ivjet e ipak on nebro
jeno stoljea. Jer i samim Homerom, to ga je pretoio u
latinski, postavio je sebi spomenik trajniji od mjedi.56Do
voljno se, mislim, i samo po tome razabire koliko nae
vrijeme duguje Dubrovanima. Uope mi se ini da su svim
uenim ljudima, koji su se dugo i mnogo trudili kako bi
vergilijevskim stilom preveli toga grkog prvaka epskog
pjesnitva, vinji bogovi dodijelili hvalu za taj pothvat, ali
su jedino za Dubrovane sauvali slavu savrenstva u tome.
aljem ti Pohvalnicu,* koju sam napisao da bih sauvao
uspomenu na vrlo uenoga mua. Ona sada ve, uz ostale
spomene na nae zemljake, resi moju knjinicu. Kad budem
imao vremena, moda u ti vie pisati. Prejasnim mue
vima Damanjiu, Sorkoeviu, Miliiu, Rastiu itd. aljem
najljepe pozdrave. Budi pozdravljen. 31. kolovoza 1795.
5 Monumentum aere perennius, usp. Horacije carm. 3,30,1
6 Elogium, sastavljen u prozi; Barievi u njemu naziva
Kunia: Homerus Latinus, Patriae suae splendor, Illyricae natio
nis delicium (Latinski Homer, slava svoje domovine, dika ilir
skog naroda)
848

Ragusam
unichium vita functum esse scribis. O tristem nuncium!
Quis poterit solari dolorem, quem ex tanti viri interitu
C
cepi? Ego autem, imo vero etiam litteraria respublica, quae
amisit suae gloriae amplificatorem! Vivet tamen ille seclis
innumerabilibus. Namque sibimet ipso in Homero Latine
reddito collocavit monumentum aere perennius. Satis, opi
nor, intelligitur vel ex hoc uno, quantum debeat seculum Raguseis. Omnino mihi videntur superi eruditis quidem omni
bus, qui in Graeco hoc epicorum principe Virgilianis colori
bus exprimendo diu ac multum laborarunt, suscepti hujus
consilii laudem concessisse, perfectionis gloriam unis Raguseis reservasse. Mitto ad te Elogium, quod privatim scripsi ad
memoriam doctissimi viri conservandam. Nunc jam ceteris
popularium nostrorum monumentis consociatum meam
Bibliothecam ornat. Cum vacaverit, fortasse ad te plura.
Viris clarissimis Zamagna, Sorgo, Millischichio, Restio etc.
plurimam salutem mitto. Vale e x ... urbana. Pridie Kal. Sept.
1795.
54

H rvatski latinisti II

849

VI

VI

FRANJI KORITIU

FRANCISCO KORITICH
Krievci

e mora me koriti da sam manje paljiv prema tebi

zato to sam poneto nemaran u odgovorima. Bio
N
sam vrlo zaposlen. Uivao sam u prvim stihovima Vergi

Crisium
on debes me ut minus studiosum tui reprehendere,
quod aliqua in respondendo negligentia usus sum.
N
Occupatissimus eram. Gustavi primos Virgiliani carminis

lijeva epa koje si prenio u domai jezik i, u skladu sa svo

jom ljubaznou, imao si volju poslati mi ih na ogled.
Veliku sam, vjeruj mi, nasladu u njima naao, pogotovo
zbog te tvoje arke ljubavi prema materinskom jeziku. Stoga
zduno prioni uz posao koji si zapoeo; tako nee biti razloga
zato bismo zavidjeli ostalim narodima na iji je jezik ovo
boansko djelo, Eneia, ve davno prevedeno. I ne smatraj
da samo ja tako sudim: ljudi koji se razumiju a ja ih
obiavam obavjetavati o takvu duhovnom radu tako
misle i poinju u tebe polagati nadu. Jer ponajvie biva
da se oni, koji izvrsno poznaju lijepu knjievnost i oarani
su draima pjesnike miline, uope i oduevljavaju takvim
ostvarenjima kakva oekujemo od tebe. Oni pak koji nisu
niti profinjeno odgojeni niti izobraeni u lijepim umijeima
i znanostima, nikada nee ni u emu pravo uivati, pa bio
tome tvorac i Homer; no na takve se ti slobodno ne obaziri.
Pripazi meutim da ne bude rastrgan poslom. Radi samo
to! Psalme ostavi za drugo vrijeme: ili ako bi bio vie raspo
loen raditi na njima, prekini Vergilija! Zbog epitafa mnogo
ti dugujem. Zdravo. U Zagrebu, 1801.

versus vernacula lingua a te redditos, quos mecum pro tua

humanitate communicare voluisti. Magnam, mihi crede, ex
illis voluptatem cepi vel ob ardentem illum tuum sermonis
patrii amorem. Itaque urge opus, quod cepisti, naviter; non
erit, cur ceteris nationibus invideamus, in quorum linguam
jam diu divinum hoc Aeneidos opus versum est. Nec putes
me unum ita judicare: intelligentes viri, quos talium lucu
brationum facere participes soleo, ita sentiunt et de te
bene sperare incipiunt. Fit enim plerumque, ut, qui amoeniarum litterarum egregiam scientiam habent suntque
deliniti poeticae suavitatis illecebris, omnino talibus capi
antur, qualia a te expectamus. Illis vero, qui nec liberaliter
educati sunt neque bonis artibus ac disciplinis instituti,
nihil sapiet unquam, etiamsi Maeonida auctorem habeat,
cujusmodi tu contemnas licet. Interea vide, ne quid nimis.
Unum hoc age. Psalmos in aliud tempus reservato: aut si
malis in illis elaborare, Virgilium intermittito. De Epitaphiis
multum tibi debeo. Vale. Zagrabiae, MDCCCI.

850

851

VII

VII

JOSIPU VOLTICU NAJSRDANIJI POZDRAV

JOSEPHO VOLTIGGI S. P. D.
Viennam

Be
ad je do mene dopro glas da radi na Ilirskom rje
niku? silno sam se obradovao. Nevjerojatno je koli
K
kim marom svi narodi poee gajiti domai jezik; to potvr
uju tolika njihova izdana djela to ih hvali kritika
obrazovanih ljudi. Zar ne bi bila sramota da nai budu
jedini koji drijemaju jo uvijek? Usudi se ti, predragi Josipe,
meu prvima: smionima srea pomae. Vano je za nau
domovinu da ti svojski nastavi zapoet rad na Rjeniku:
moda e potaknuti u drugima elju da udruivi planove
i meusobnom pomoi dovre ono to si ti sjajno zapoeo.
Vidio sam Leksikon Joakima Stullija objavljen u Peti,9 ali
se bojim da plodovi truda koji je uloen u nj nisu nikako
u skladu s tako dugotrajnim iekivanjem. Ustraj u svom
poslu i budi mi sklon. Zdravo! U Zagrebu, 1801.

n Lexico Illyrico te elaborare ubi ad me perlatum est,

vehementer laetatus sum. Incredibile est, quanto studio
Inationes
omnes ceperint linguam vernaculam excolere,
cujus rei fidem faciunt tot ab iisdem edita opera eruditorum
calculo probata. Quidni turpe esset nostrates imos esse,
quos veternus adhuc occupet? Aude tu, Josephe optime,
inter primos: audaces fortuna juvat. Interest patriae nostrae,
u t institutum Lexici opus urgeas: excitabis fortasse curiosos,
qui sociatis consiliis mutuaque opera, quod a te praeclare
coeptum est, perficiant. Joachimi Stulli Lexicon vidi Pestini
vulgatum, sed vereor, ne longe absit a tam diuturna expectatione laboris ab ipso impensi fructus. Age, quod agis,
et me ama. Vale. Zagrabiae, MDCCCI.

7 Pod naslovom Rioslovnik ilirikoga, italijanskoga i nimakoga jezika objavit e ga Volti 1803. u Beu. Ovo je prvo sau
vano Barievievo pismo Voltiu.
8 U Vergilija (Aen. 10,284): audentes fortuna iuvat.
I to prvi dio (u dva sveska), Lexicon latino-italico-illyricum, 1801.
852

853

VIII

VIII

JOSIPU RELJKOVIU

JOSEPHO RELKOVICH
Vinkovci

Aleksije Horanyi iz Pete, s kojim me vezuje tijesno pri

jateljstvo, javio mi je skorih dana da nastavlja svoje
O
djelo o piscima Ugarske1 itd. i da silno eli kako bih mu u
drugoj poiljci otpremio ono za to je saznao da imam
spremno o naima. Naime prvi svezak, u kojem sam ja
spomenuo djela i spise naih, ve je ugledao svjetlo. Toj
sam se vijesti veoma obradovao. Stoga ugrabivi sa ivom
eljom tu priliku, u isti as odluih poslati mu to god sam
skupio o piscima Savske Panonije. Jer smatram se ob
veznim ne ogluiti se o elje toga mua. Tebi, veleueni
muu, i tvojem ocu11 pripada mjesto meu tim piscima.
Samo nemoj, zaboga, rei da sam se ja, koji prije bijah
zagrijan, sada ohladio. Smatrao sam, naime, da e vrijed
nost uenih ljudi bolje osvijetliti netko drugi nego to bih
to ja mogao. Knjiga Josipa Mikocija o Hrvatskoj12 tiskat e
se u Zagrebu. Vrlo je poznata sjajna Mikocijeva uenost ne
samo u onim znanostima koje je morao predavati u Zagre
bakoj akademiji, nego i u prouavanju starine. Nisam htio
da to ne zna. Toga sam se vrlo rado dotaknuo, ne bih li
izmamio tvoje pismo koje e mi, ako ga dobijem i ako u
njemu bude to od onoga za to sam te bio molio, biti
veoma milo. Budi pozdravljen iz Zagreba, 1801.

Vinkovczium
Alexius Hordnyi Pestinensis, quicum magna mihi
. intercedit necessitudo, nunciavit proximis his diebus
P
se prosequi opus suum de scriptoribus Humgariae etc. atque
adeo percupere, ut, quae parata de nostris me habere novit,
iterum mitterem. Nam volumen primum, in quo nostrorum
facta scriptaque a me commemorata sunt, jam lucem vidit.
Hoc ego nuncio vehementer laetatus sum. Quare occasionem
hanc avidissime arripiens statui e vestigio, quidquid collegi
de scriptoribus Pannoniae Saviae, mittere. Religioni enim
duco desideriis hujus viri non obtemperare. Tibi, vir doctis
sime, patrique tuo inter hos destinatur locus. Cave autem
dicas me, qui calebam antea, nunc jam frigere. Existimavi
enim doctorum hominum ingenia melius per alium quam per
me fieri possit illustratum iri. Josephi Mikoczii de Croatia
liber typis Zagrabiensibus excudetur. Est notissima excellens
Mikoczii doctrina non modo in iis litteris, quas profiteri in
Academia Zagrabiensi debebat, sed etiam in studiis anti
quitatis. Nolui te istud nescire. Haec ego perlibenter attigi,
u t epistolam tuam allicerem, quae si ad me perferetur et
aliquid afferet eorum, quae te rogavi, valde mihi grata erit.
Vale Zagrabia MDCCCI.

10 Nova memoria Hungarorum

11 Matiji Antunu, piscu Satira iliti divjeg ovika
18 Otiorum Croatm liber unus, kojega je rukopis autor
ostavio Barieviu u batinu. Barievi ga je nadopunio i prire
dio za tisak. Djelo je izdano u Budimu 1806.
854

855

IX

IX

PRESLAVNOJ AKADEMIJI PETROGRADSKOJ

ILLUSTRISSIMAE ACADEMIAE PETROPOLITANAE

Petropolim

Petrogra
ojim se da se ne biste ljutili na mene kao premalo
zahvalna ovjeka to sam, iako obdaren od vas tako
obilnim darom, odgovorio mnogo kasnije. Razlog ete
tome razaznati dz moga pisma prejasnom muu Lepehinu. U
ovom asu ni za im ne osjeam jau elju nego da naem
prikladne rijei kojima bih Vam, kako dolikuje, izrazio
zahvalnost na tolikoj Vaoj, preslavni muevi, dobrohot
nosti. Meutim, smatram osobitom asti za sebe da budem
obvezan Vama i ujedno ruskom narodu, u kojem se oituje
sve ono to moe pruiti vrlina, knjievni rad i srea. Ove
u knjige sauvati kao vjeni i ujedno najsvetiji spomen
na Vau Akademiju.
Naposljetku, elim da budete potpuno uvjereni u to da
u ja svim nastojanjem i revnou gajiti sve ono to spo
znam da se odnosi na Vau slavu. A Vi mi neete niim
ugoditi vie nego ako me obavijestite na koji bih Vam nain
mogao iskazati svoje usluge. Budite pozdravljeni, preslavni
muevi! U Zagrebu, 15. svibnja 1787.

ereor, ne mihi succenseatis, tanquam homini parum

grato, qui tam amplo munere a Vobis donatus, multo
V
tardius respondi. Hujus caussam ex Lepechinii viri claris
simi epistola cognoscetis. In praesenti nihil desidero vehe
mentius quam idonea verba, quibus de tanta benevolentia,
ut par est, grates Vobis, Viri Illustrissimi, agam. Interim
valde honorificum mihi judico Vobis atque adeo Russico
nomini obstrictum esse, in quo ea omnia conspiciuntur,
quae dare virtus, litterae, fortuna potest. Libros hos con
servabo penes me tanquam perenne aliquod idemque auspi
catissimum Vestrae Academiae monumentum.
Illud ad extremum Vobis persuasum esse cupio me
omnia, quae ad Vestram laudem pertinere cognovero, summo
studio ac diligentia curaturum. Vos autem nihil facietis
gratius quam si significabitis, quemadmodum mea in Vos
officia conferre possim. Valete, Viri Illustrissimi. Zagrabiae,
Id. May. MDCCLXXXVII.

Preveo Vladimir Vratovi

856

857

TITO BREZOVAKI
TITUS BREZOVATSKY
( 1757 -

1805)

voje ime pisao je u hrvatskim tekstovima Tito ili Titu,

a latinizirano prezime u grafiji B r e z o v a t s k y , kat
S
kada B r e z o v a c h k y .
U Zaigrebu, gdje se rodio 4. sijenja 1757. u graanskoj
obitelji, zavrio je osnovnu kolu te je, nakon nie gimnazije
u Varadinu i Zagrebu, god. 1773. stupio u pavlinski red. U
Lepoglavi je od 1776. do 1779. uio teologiju, a nakon viih
studija filozofije i teologije idue dvije godine u Peti, po
stao je 1781. profesor pavlinske (bive isusovake) gimnazije
u Varadinu. Kad je Josip II. ukinuo 1786. pavlinski red,,
ostade Brezovaki bez mjesta, s malom penzijom. Zaposlio
se ipak kao njemaki propovjednik u Varadinu, zatim je
od 1789. do 1792. pomonik upnika u Krievcima i kapelan
u selu Rakovcu blizu Krievaca. Vrativi se radi pomoi
starom i siromanom ocu u Zagreb, Brezovaki vrlo teko
ivi, sve se vie zaduuje i ne vraa dugove, tako da Biskup
ski ured obavjetava gradski magistrat neka javno upozori
graanstvo da se tome sveeniku rasipniku ne daje nita,
jer on osim svoje penzije nema nikakvih drugih prihoda.
Teko ekonomsko stanje tih godina nemilo je pogaalo i
Brezovakog, to vie to mu ni njegov pretpostavljeni, bis
kup Vrhovac, nije htio pomoi. Vrhovac je, osim toga, bio
jozefiinist, Brezovaki to nije bio. Iako zavisan od biskupa,,
Brezovaki odbija ponuenu upu u nekom zabaenom selu.
Onemoguen u Zagrebu, odlazi na upu u Krapinu gdje je
proveo od 1794. do 1798, a zatim u Ruevu kod Poege. Na
kon uzaludnih pokuaja prolih godina da se domogne stalna
mjesta u Zagrebu, konano mu uspije krajem 1799. dobiti
mjesto altaris ta kod sv. Marka, a uskoro, 1800, prebendara
sv. Ivana kod upe sv. Marka. Tek se tada poneto smirio, i
psihiki i materijalno. Umro je iznenada u svom rodnom
gradu 29. listopada 1805.
861

Latinistiki rad Brezovakoga u sjeni je njegova komediografskog i ostalog na hrvatskom jeziku. Dosad je poznato
svega 14 pjesama, to kraih to duih, pisanih u elegijskdm
distisima, heksametrima i alkejskim strofama. Nastale ve
inom posljednjih godina ivota, u doba stalnog boravka u
Zagrebu, bilo da pjevaju npr. o poekim vlastelinima Pataiu i Svetiu, bilo da slave imendan biskupa Vrhovca kad
se pjesnik s njim izmirio, ni voenjem lirske teme ni jezi
kom koji je ponajvema bez izraajnih lirskih vrednota, ak
nije lien sintaktikih nezgrapnosti pjesme mu se ne iz
diu iznad prosjeka suvremenoga prigodniarskog stihotvorstva. Ali ima ih nekoliko u kojima je dubok nacionalni po
nos i nekonformistika politika strast nadahnula pjesnika
te je odlunim slijedom ideje vodilje i krepkim izrazima
uspio prevladati i efememost teme i mjestiminu neistananost dikcije.
Takva je, na primjer, Ode inclytae nobilitati regnorum
Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae... (Oda slavnom plemstvu
kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije...), izdana u
Zagrebu 1800, u kojoj poziva hrvatsko plemstvo da se zajed
no s ugarskim podigne protiv francuskog razbojnika (prae
do Gallicus), Napoleona. Jezgrovkija je, sva usredotoena
na borbu hrvatskih poslanika u ugarskom saboru, pjesma
Ad ablegatos Croatiae ad diaetam anno 1805 (Poslanicima
hrvatskim na sabor godine 1805). Gotovo sudbinska jeka
odzvanja u njezinim sredinjim stihovima 56: Pulcher
honor mitti, sed et horror grandis abinde/ Cum dubia Pa
triae sorte redire suae (Lijepa je ast biti poslan, ali je
i velik uas / Vratiti se odande s neizvjesnom sudbinom
svoje Domovine). Vjerojatno najranija pjesma Brezovakoga
jest Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae trium sororum recur
sus ad novum proregem Comitem Joannem Erdody... (Tri
sestre Dalmacija, Hrvatska i Slavonija utjeu se novom
banu Ivanu Erdddyju...). Ta najbunija manifestacija
hrvatske narodne svijesti i hrvatskog narodnog ponosa, a
osim toga jo i dokaz politiki zrelog ocjenjivanja dogaaja
(Fancev) napisana je poetkom srpnja 1790. u Krievcima.
Nastala je u razdoblju kad su se hrvatski ideali o vezivanju
s Ugarskom za obranu od Bea lomili pred sve izrazdtijim
maarizatorskim tendencijama ugarskog javnog mnjenja
i budimsko-pounskog parlamenta. Brezovaki se kao jedi-

noj nadi obraa Ivanu Erdodyju, onom banu koji e se na

budimskom ugarsko-hrvatskom saboru estoko oduprijeti
tendencijama maarizacije i iste godine 4. IX. u hrvatskom
saboru izrei one poznate rijei: Regnum regno non prae
scribit leges (Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone),
to su dugo u hrvatskoj politikoj povijesti ostale krilati
com, doprijevi i do knjievnosti (enoa, Mato). irena
anonimno iako su mnogi saznali da je iz pera Brezo
vakoga pjesma je silno odjeknula i u Krievcima, u
Zagrebu i moda ak meu delegatima u Budimu. Nije
najvanije to Brezovaki u svetom gnjevu, moda i pretje
rano, velikog upana zagrebakog krlca, biskupa Vrhovca
i velikog upana krievakog Seena optuuje kao jedine
krivce za karijeristiku popustljivost prema Maarima. Va
na je temeljna teza: odluna borba protiv maarizacije,
obrana politike samostalnosti i materinskog jezika hrvat
skog. Nakon nekoliko tjedana, poto su odrana buma i za
hrvatsku stvar vrlo povoljna vijeanja 'kiievake i zagre
bake upanije, izlazi tiskom i latinska Deklaracija (Decla
ratio ex parte nunciorum Regni Croatiae. . . Deklaracija
u ime poslanika kraljevstva H rvatske...; pod Hrvatskom,
kae se u biljeci, razumijeva se jedanput i zauvijek
Dalmacija, Hrvatska i Slavonija), kojom hrvatski poslanici
na budimskom saboru odluno odbijaju maarski jezik.
Kao glas jednog dijela neslubene javnosti te godine
(Fancev), pjesma Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae trium
sororum recursus nadilazi svojim opim tonom karakter
politike prigodnice te na svoj nain prejudicira za
nose i ostvarenja hrvatskih preporoditelja etrdeset godina
kasnije na knjievnom, jezinom d politikom polju.

862

863

V. V.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA TITA BREZOVAKOGA

Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae trium sororum recursus... i
Non quisnam scripsit, sed num bene scripta reflectas, u
Sitnim prilozima za povijest hrvatske knjievnosti (5. Iz
latinske i hrvatske poezije Tita Brezovakoga) F. Fanceva,
Graa 11, Zagreb 1932.
Djela Titula Brezovakoga, prir. M. Ratkovi, Stari pisci hrvat
ski 29, Zagreb 1951.
LITERATURA O TITU BREZOVAKOM
F. Fancev: Iz nae politike prolosti, Hrvatska revija II 4, Za
greb 1929.
F. Fancev: Iz latinske i hrvatske poezije Tita Brezovakoga, 5.
odjelj. u lanku Sitni prilozi za povijest hrvatske knjiev
nosti, Graa 11, Zagreb 1932.
M. Ratkovi: Titu Brezovaki, u Djelima Titua Brezovakoga,
SPH 29, Zagreb 1951.
A. Djami: Dva priloga za povijest starije hrvatske knjievnosti.
Prilozi Pavla Popovia 31, Beograd 1965.
V. V.5

55

H rvatski latinisti II

865

PJESME

CARMINA

TRI SESTRE: DALMACIJA, HRVATSKA I SLAVONIJA

UTJEU SE K NOVOM BANU
GROFU IVANU ERDEDIJU

DALMATIAE, CROATIAE ET SLAVONIAE

TRIUM SORORUM
RECURSUS AD NOVUM PROREGEM
COMITEM JOANNEM ERDODY

aega spdsenja nado od nekada jedina, bane,

Ovamo doi brzo, i ne daj nam propasti sasvim!
N
Dalmatinac, Slovinac i Hrvat, odani kliu:
5

10

15

20

Ban e uskoro naoj doskoiti nevolji 1 zlu.

Djedovska naa vjera u najveoj lebdi pogibli,
Narodna s njome sloboda, i tvoje, Lepolde, pravo.
S Luterom se je biskup1 sa svojim klerom povezo,
Foija i Kalvina nazivaju svoj ij em drugom.
Tako ne inie oci, o nesretno sad pokoljenje!
U skup ne dolazite, ni drugima putate u njeg.
I gle strana zloinstva, gdje bezbona druina hoe
Da nas, kraljice sve tri, sad kruna kraljevskih lii,
K tomu hrvatsko ime i narod hrvatski zatre.
Dalmatinca, Slovinca ve nee biti ni jednog,
U skitski* hoe narod i jezik da se prevedu.
Divljake obiaje od njega i uredbe prime.
Kakav vas obuze bijes, o graani, kakva li ludost.
Da taj tegotni jaram na vratove meete sami.
Slobodna kraljevstva mi smo, a tko se stidi hrvatstva,
Neka se Hunima* divljim pokorava 1 nek im slui.
Od Huna, vjerujte, nema na cjelome sv'jetu ni jednog
Naroda nigdje ljueg: i Tevton* pitomiji bjee.1*4

1 zagrebaki, Maksimilijan Vrhovac, v. i st. 47 i 60 (Simon)

* maarski
* Maarima
4 Rimskim nazivom jednoga germanskog plemena Teutoni
(Teutones), kasnije esto s prezirom prenesenim na sve
Nijemce, Brezovaki zove Austrijance.
866

nica spes nostrae jam pridem, Bane, salutis

Huc propera, penitus nec periisse sine!
U
Dalmata, Slavinus, clamat gens fida, Croata:
5

10

15

20

Banus erit nostris mox medicina malis.

Religio summo versatur prisca in periclo.
Libertas gentis, jus, Leopolde, tuum.
Praesul cum clero sese junxere Luthero,
Calvinum, Photium jam vocitant socium.
Sic ne tui facere patres, sceleranda propago!
Coetum non intras, nec sinis ire alios.
Proh, scelus infandum, nostris spoliare coronis
Nos tres Reginas impia turba parat.
Atque Croatarum nomen gentemque abolere.
Nullus abhinc Slavinus, Dalmata nullus erit,
Sed genus in Scythicum linguamque immutare ipsam.
Hirsutos mores inque statuta placet.
Quis furor, oh cives! quae vos dementia coepit
Subdere tam duro libera colla jugo.
Libera Regna sinnus, si quem pudet esse Croatam,
Hunnis subjectus serviat ille feris!
Credite, nulla datur toto truculentior orbe
Gens Hunno; Teuto suavior ipse fuit.
Est levis, inconstans semper cupidusque novandi.
867

25

30

35

40

45

50

55

Sve su nepostojani, lakoumni, eljni novine,

Nesnosni gospodari, gospodstva tueg ne trpe,
Velikih puni su tenja, i svaki plemi im hoe
Carevat, a ni jedan podnositi tereta opih.
Oni ni prvoga uprav o vladanju nemaju znanja,
A vi se njima sada elite prodati sami.
Barbarski njihov je jezik, za koji ne mari nitko,
Osim moda Laponac sa krajnjega sjevernog pola.
A i pravo je tako, jer nema jo alfabeta,
Kojim bi hunske se rijei valjdno biljeit mogle.
Tevton je okrutan bio naturuju jezik vam tui,
No koliko e Huni od njega okrutniji biti?
Tevton je uljuen bio, u uljudbi i dalje ide,
Huni bradama svojim vremena vraaju divlja.
Ako kraj prosvjete sve urazumili nisu se Huni,
Urazumit se nee, dijadem nauit ih nee.
Ipak nas jadne njima da proda Skaliger56hoe
Bezboni, domovine i dosad izdajnik svoje.
to ti je, bezumni stare? Ta cio se, jadnie, narod
Sjea jo dobro svega, to prije si inio jadan.
Ti si prodavo se dvoru, dok dvor je dijelio milost,
A sad se prodaje onom tko moe bolje da plati.
to je domoljublje pravo, to Skaliger ne znae nikad,
Niti se vjerovat moe da ikad e doista znati.
Drugi je izdajnik biskup,8 Ahates tri puta vjerni,
to je pod njegovim vodstvom nauio, ve je pokazo.
to je, da postane biskup, uinio, znano je svima,
A da postane primas, i kraljevstva izdat je gotov.
Trei7 u tome redu, no duhom i djelima prvi,
Javno grmi, a stado bez razbora grne za njime.
Kamo sve to smjera, de reci mi, Ugrine, sada,
Jer je bojati se od roba robovanja ludost!
to se v'jekova sedam dogodilo punijeh nije,
To se dogoditi nee ni za drugih sedam unaprjed.

5 Nikola krlec, veliki upan zagrebaki; na skuptini svoje

upanije 15. IV. 1790. predloio je da se, za obranu od austrijskog
presizanja, Hrvatska i Ugarska poveu nerazrjeivom vezom; za
tim se prijedlogom poveo i A. Seen na skuptini krievake
upanije 24. IV. iste godine.
6 V. biljeku 1.
7 Aleksandar Seen, veliki upan krievaki (v. i bilj. 5)
868

25

30

35

40

45

50

55

Intollerandus hoerus, non tollerans dominum,

Ambitione tumens, quivis vult esse monarcha
Nobilis et nullus publica ferre onera.
Non est his certe vel notio prima gubernii.
Et tamen his nunc vos vendere sponte lubet.
Barbara praeterea lingua est, quam despicit omnis
Ni extremi Lappon incola forte Poli.
Ac merito, nam alphabetum non extat in orbe,
Hunnica quo possis scribere verba bene.
Theuto fuit durus, quod vos peregrina jubebat
Verba loqui: quanto durior Hunnus erit?
Ille tenet cultos mores et se excolit ultro.
Hic revocat barbis barbara saecla suis.
Hunni si modo non sapiunt in lumine tanto.
Non sapient unquam, vel diadema docet.
His tamen, ah! miseros nos vendere Scaliger optat,
Impius et patriae proditor usque suae;
Quid tentas, delire senex? Quid feceris ante,
Infelix, meminit natio tota bene.
Vendebas aulae, donec dabat aula favores.
Vendis nunc illis, qui dare plura valent.
Quid sit amor patriae, non scivit Scaliger unquam.
Credere nec par est, quod sciat ille modo.
Venditor est alter praesul, ter fidus Achates.
Hoc duce quid didicit? Jam documenta dedit.
Ut fieret praesul, norunt, quid fecerit, omnes,
Ut fiat primas, tradere regna parat.
Tertius in serie sed re ingenioque supremus
Clam tonat et post hoc grex sine mente venit.
Hungare, dic sodes: quonam haec molimina tendant,
Servitium a servo namque timere stupor.
Quod septingentis totis non accidit annis.
Id totidem saeclis haud accidet aliis.
Sic loquitur, quisquis verum disquirit in ortus,
869

60

65

70

75

80

85

90

Tako kazuje svatko tko stvari istrauje do dna,

Svatko komu ljena u glavi Minerva nije.
Tevton bez Skaligera ba nita pokuo nije,
Niti se svetinja jedna bez Simona proda dosada.
Zatrite Skaligere i Simone izmeu sebe.
Pa slobode svoje izgubiti neete nikad!
Ako savez eli, o Hrvate, eli ga takva,
Drave sreu i posle u svojim da rukama dri,
Da ti ne bi drugi, zaeli li promjenu kakvu,
Prjeio moda ono izvesti to te je volja.
Jednog zarobljuje banskom, a drugoga senatskom
au.
Treega pak primatom, te kraljevstva sva tri ti daju.
Kraljevstva, koja toliko u rukama imasmo ljeta,
Putamo; narodna vjera i slavno nam propada ime!
Ipak nije tako, jer eno spasenje nae,
Erdedi, koga sretno i ime i znamenje prati,
U slavi on je roen od junake krvi starinske,
A po djelima svojim od djedova nipoto manji.
Poput rimskih Kvirita zatiuje svetinje nae,
I nas, kraljevstva sva tri, zatiuje junakom rukom.
On e nam netaknuta sauvat starodrevna prava.
Blagome Leopoldu sauvat e trostruku krunu.
to su svomu kralju Hrvati odani uvjek,
To od njihove samo istinite dolazi vjere.
Narod je madarski slavan, al od naeg slavenskog
nije
Slavniji, pov'jest ti to dokazati uvijek moe.
Kraljevstva se Madara po svemu gotovo svjetu
Prostrla, ali su naa po vremenu postala prije.
Doide, bane, i spasi sestara jadnica prava!
Vjena e nas i tebe povezati zahvalna ljubav.
Za svog banovanja ne daj da dogodi zlo se toliko.
Pa prostacima svima i svima budalama reci:
Sad kad cio svjet za slobodom udi toliko,
Ludost je velika nje se od svoje volje odrei.
Sve to ako sada pred kralja mudro iznese,
On dopustiti nee, da tri mu se oduzmu vjenca.
Za Madaricu vruu, da prosti kakva je, zna se:
Kad joj dragoga hoe da oduzmu njezina mua.
Preveo Stjepan Ivi
870

60

65

70

75

80

85

90

Et cui non pinguis mente Minerva sedet.

Theuto nihil sine Scaligeris tentaverat unquam,
Absque Simone sacra vendere nulla solet.
Tollite Scaligeros, fieri nolite Simones,
Dulcis libertas vestra perennis erit!
Ergo cupis jungi: cupias, ut publica salus
Munia mancipium sitque, Croata, tuum.
Nempe tuo velles si quando more novare.
Ne ausus impediat forte, Croata, tuos.
Hunc igitur captas banatu, illum senatu,
Illum primatu, hi dant tria regna tibi.
Heu cedimus, stetimus quae jam tot regna per annos,
Religio gentis, gloria, nomen abit.
Fallimur: en properat nostrae spes summa salutis,
Erdody, felix nomen et omen habens;
Inclytus, heroum priscoque a sanguine cretus,
Nec minor est meritis, quos imitatur avis.
Proteget exemplo patrum sacra vero Quiritum,
Proteget et forti nos tria regna manu.
Ut maneant, faciet salva nostra jura vetusta
Atque Leopoldo terna Corona pio.
Corda Croatarum cur Regi dedita semper,
Solius est verae religionis opus.
Hungara quidem clara est gens, sed non clarior ut
Slavena, historia teste probare potes.
Cernis, ut est totum late diffusa per orbem
Hungariae Regna, nostra fuere prius .a>
Bane, veni! Serva miserarum jura sororum!
Aeternus gratos nos tibi junget amor.
Te Bano tantum fieri ne admitte malorum,
Dic rudibus qui sunt simplicibusque viris:
Dum libertatem totus nunc mundus adoptat,
Hac sponte est ingens se spoliare stupor.
Quod si non sapiens reteges tunc omnia Regi,
Qui certe sibi adimi non tria serta sinet.
Hungara, da veniam, ardens quid sit femina, nosti.
Illam dum caro vis spoliare viro.

a) Razliite lekcije ovog i drugih stihova u pjesmi v. Fancev, Sitni prilozi za povijest hrvatske knjievnosti. Graa XI,
p. 241 i Djela Titua Brezovakoga, ed. M. Ratkovi, Stari pisci
hrvatski 29, p. 251
871

II

II

HRVATSKIM IZASLANICIMA

AD ABLEGATOS CROATIAEb)

dete u ugarski sabor u ime Hrvatske Kraljevine

kao muevi poznati domorocima po svojem pote
nju. Idite! Ali tako da znamo da ste k njima otili mi
slei na povratak k nama: jer nai su probiti u vaim
rukama. Lijepa je ast biti poslan, ali je i velik uas
vratiti se odande s neizvjesnom sudbinom svoje Do
movine. Budite vrsta duha i pokaite da ste Hrvati,
kojima je kralj, kojima je Domovina uvijek bila na
srcu!
Preveo Raoslav Katii

ad Hungaricam pro Regni parte Diaetam

noti de probitate viri!
IIte!tisIngenuo
sed ut reduces illuc ivisse sciamus,

Sunt etenim in vestra commoda nostra manu.

Pulcher honor mitti, sed et horror grandis, abinde
Cum dubia Patriae sorte redire suae.
Este bonis animis et vos monstrate Croatas,
Queis Rex, queis cordi Patria semper erat!

b) Pun je naslov: Ad ablegatos Croatiae ad Diaetam anno

1805.
872

873

III

III

PRIJATELJ U OBRANU PRIJATELJA PJESNIKA

AMICUS PRO AMICO POETA

ek to se desilo da je pjesnik zahvalio dareljivo

me m u u na daru koji mu je nedavno poslao,
T
razlegla se odmah obijesna buka po itavome gradu:

10

ak i oni koji nisu bili navikli da budu kritini kao

nekada Zoil, postali su to. Svatko je iz nedune pje
sme izvlaio smisao kakav mu je padao na prebogat
um. Zar pjesniku nije bilo doputeno izraziti svoje
elje. Bit e da se mnogima uinilo prevelikim oeki
vanjem, kad je zaelio dino i nadaleko poznato ime,
da izvri velika djela. Tko zna da li se to nee moda
i obistiniti? Ali on je mogao doista izraziti mnoge e
lje, jer je naime pjesnik i nije htio nikoga prisiliti da
zaeli isto. Mnogo je toga doputeno l u d i m a , s l i
k a r i m a i p j e s n i c i m a . Kako se samo to troje
dobro slae: slikar naime slika to hoe i pjesnik u stihu
stvara, a trei, besposlen, prosuuje njihova djela, i jer
ne moe stvoriti nita svojega, da se sam nimalo ne
izloi opasnosti, obino tankim zubom grize tue.

ix misso nuper meritas pro munere grates

Munifico retulit forte poeta v i r o ,
V
Obstrepuit petulans mox tota clamor in urbe
5

10

15

Et, qui nec didicit Zoilus esse, fuit.

Quisque ex innocuo repetebat carmine sensum.
Quem sibi luxuries indidit ingenii.
An sua non licuit depromere vota poetae?
Visa licet multis ambitiosa nimis.
Dum decus et famam, dum grandia facta precatur,
Quis scit, an haec non sint fors habitura fidem?
Multa vovere quidem potuit, quia nempe poeta est,
Ut quis idem voveat, cogere non voluit.
Multa licent s t u l t i s , p i c t o r i b u s atque p o e t i s ;
Quam bene conveniunt haec tria namque simul:
Pingit enim pictor quod vult, fingitque poeta,
Tertius amborum facta recenset iners
Et sua cum nequeat producere, ne nihil ausit.
Rodere subtili dente aliena solet.

Preveo Raoslav Katii

c) Pun je naslov: Amicus pro amico poeta in criticos car

minis ejusem Kal. Maji 1804. vulgati; ejusdem = Klohammerii
874

875

MARKO BRUEREVI
MARCUS BRUERE DESRIVAUXIUS
(17657-1823)

ako se njegovo pohrvaeno prezime u naoj knjievnosti

pie dvojako, Bruerevi ili Bruerovi, ima pouzdanih
Idokaza
da je samo oblik B r u e r e v i ispravan. Neki su
pisci, obraajui mu se u pjesmama, prvi dio njegova pre
zimena latinizirali u obliku B r u e r i u s .
Mare Ren Bruere Desrivaux tako se zvao na pjes
nik, Francuz, roen oko god. 1765. u Toursu ili Lyonu. Kao
djeak doao je 1772. u Dubrovnik s ocem koji je tu pre
uzeo dunost francuskog konzula. Prvi je Markov uitelj
bio poznati pjesnik uro Feri, iji su uenici bili i Andrija
Altesti i Petar Aleti, nerazdruivi prijatelji Bruerevievi.
God. 1777. stupio je Bruerevi u Dubrovaki kolegij, koji
su nakon isusovaca tada vodili pijaristi (skolopi). Nakon
toga moda je jo pohaao neki kolegij u Romagni (Italija).
Ali je cijelog ivota isticao i ponosio se samo svojim obra
zovanjem, steenim u Dubrovniku, s kojim se posve srodio,
u kojem je od malih nogu izvrsno nauio hrvatski. Od 1793.
do 1797. bio je francuski konzularni inovnik u Travniku
gdje se i oenio. Po povratku u Dubrovnik najprije polu
slubeno, a od 1801. slubeno kao vicekonzul surauje sa
svojim ocem. Na poetku francuske okupacije Dubrovnika
bio je redarstveni povjerenik, ubrzo 1806. odlazi za konzula
u Skadar (tada je vjerojatno, nakon smrti prve ene, ve
bio drugi put oenjen), gdje ostaje do Napoleonova pada
te se 1814. vraa kao konzul u Dubrovnik. God. 1816. opozvan
je u Francusku, gdje ga njegov stari drug iz mladosti Antun
Sorgo-Sorkoevi uvodi u knjievne salone. A iskusni, duho
viti i drutvu prilagodljivi Bruerevi znao je utaiti zna
tielju Pariana koja je dvadesetih godina 19. stoljea bila
osobito jaka za temama i krajevima jadranskih zemalja. Ime
novan 1823. konzulom u Tripoliju, u Siriji, Bruerevi je na
putu u Tripoli umro na Cipru 25. studenoga 1823.
879

Naturalizirani Ilir, Bruerevi nije se samo posve

srodio s dubrovakom sredinom po duhu i nainu ivota,
nego je upravo na hrvatskom jeziku kojim je pjevao uz
latinski, talijanski i francuski napisao najvie i najvred
nije. Upijajui i s izvora narodnog govora i poezije, umjeno
ih je utkivao u svoj knjievni izraz, potpuno u tome oprean
svojem prijatelju i pjesniku uru Hidi. Na hrvatski je pre
vodio: iz Katula, Ovidija, Propercija (v. rukopis u Drav
nom arhivu i rkp. br. 141 u Naunoj biblioteci u Dubrovniku)
i Horacija (v. autografski rukopis br. 331 u Naunoj biblio
teci u Dubrovniku), nekoliko Fedrovih basana. Opa je
znaajka tih pjesnikih prijevoda: tenja da se to tjenje
priblii izvorniku, kako u izboru frazeologije tako i u transponiranju misli. I jo neto: u prijevodima, npr., nekolikih
Horacijevih oda nastoji i ritmiki reproducirati klasinu
kvantitativnu metriku, kompromisno je prepleui s akcenatskim principom. To je isto, kako je poznato, uinio i u svo
jim hrvatskim satirama. U tome je, i ne znajui, imao
neposredna prethodnika u Slavoncu Kataniu, koji je i
teoretski i praktiki u zbirci Fructus auctumnales provodio
kvantitativno naelo u hrvatskom stihu.
Prevodio je i na talijanski (npr. nae narodne pjes
me, dvije Rastieve vee pjesme, Damanjiev epigram o
ruskom zauzimanju Oakova), na francuski (npr. Hasanaginicu), s francuskog na latinski, s latinskog na talijanski.
Bruerevievo izvorno pjesnitvo na latinskom najpot
punije je, koliko mi je poznato, okupljeno u rukopisnom
zborniku jer tiskom mu je izdano svega nekoliko pjesama
Poetici componimenti irt Italiano, Slavo e Latino (Drav
ni arhiv u Dubrovniku). U tih tridesetak kraih i duih pje
sama uspjeno se okuao, uz elegijske distihe, u nekoliko
horacijevskih strofa (alkejskoj, safikoj, II. asklepijadsko-glikonejskoj, glikonejsko-asklepijadskoj), u jambima i hendekasilabima. Preteno je Bruerevi prigodniar, kakva je
uope poezija njegova doba. Pored pjesama posveenih pri
jateljima i drugovima u peru Feriu i Damanjiu, U. Appendiniju i Rastiu, napisao je po koju satiriki intoniranu
pjesmu i epigram. Iako nedovoljno izbalansirana u kom
poziciji cjeline, pjesma Breni laudes (Pohvala upe dubro
vake) graena je na uspjeloj opoziciji politikih metea
evropskih (napisana je 1789) d svjeega ugoaja u pitomoj
880

prirodi. Oda Ad Pacem (Miru, s karakteristinim datumom*

pripisanim na koncu: Mart. 1812!) po zatvorenosti metrikefakture i zaokruenoj istananosti izraza jedno je od naj
uspjelijih ostvarenja Bruerevieve lirike. Ne samo u nekim
pojedinostima dikcije nego i u intonaciji nekih oda da se
i ne govori o metrici jasni su tragovi Horacijevi u Bruerevia, ponegdje i u hrvatskim stihovima. Pregleda li se
latinsko pjesnitvo naeg pjesnika u cjelini, upada u oi
izrazita istoa i klasina biranost dikcije, elegantno vla
danje metrikim shemama. Tenja, dakle, i ostvarenje ko
jima se Bruerevi mnogo uspjenije dovinuo od veine-,
svojih suvremenika u Dubrovniku.
V. V.

H rv a tsk i la tin is ti II

881

BIBLIOGRAFIJA
DJELA MARKA BRUEREVIA
Poesie Latine-Italiane i Latina Carmina, na str. 6168 i 119136*
u zborniku: Poetici componimenti in Italiano, Slavo e Lati
no, rukopis, prijepis L. Pavlovia, Dr. arhiv u Dubrovniku,
Zbirka Pavlovi-Graci, serija 41
Ad Georgium Ferrichium Ode, rukopis, na str. 158160 Zbornika
dubrovakih latinskih pjesama XVIII.XIX. stoljea (v.
Brlek, Rukopisi Knji. Male brae u Dubrovniku, knj. I,
rkp. br. 180)
Raccolta di poetici componimenti in Ungue diverse. Autografa
delVautore, rkp. u Knjinici Male brae u Dubrovniku, Kaznaiev popis br. 808
Versi in morte... Detorres..., Ragusa 1802.
Per la nascita del re di Roma. Poesie dei sig. Marco Bruere, console..., Ragusa 1811.
Nave ragusea distinta col nome... Marino Ghetaldi, Italia 1819.
In faustis natalibus ac sollemnibus sacri baptismatis caeremoni
is a Deo Galliae dati optatissimi principis Henrici Burdi
galae ducis Carmina..., Lutetiae Parisiorum 1821.
LITERATURA O MARKU BRUEREVIU
M. Puci: Marko Bruere Desrivaux, pesnik slovinski, Dubrovnik
III, Dubrovnik 1852.
J. Nagy: Marko Bruere-Desrivaux ais ragusanischer Dichter,,
Archiv fiir slavische Philologie 28, Berlin 1906.
T. Mati: Izvjetaj austrijskoga politikoga emisara o Dubrovni
ku i njegovu balkanskom zaleu iz god. 1805, Starine 37,
Zagreb 1934 (v. i Reetarov zbornik, Dubrovnik 1931)
J. Dayre: Mare Bruere Desrivaux, Hrvatsko kolo XXII, Zagreb*
1941.
J. Dayre: Mare Brure Desrivaux, Annales de ITnstitut Frangais
de Zagreb, V, N* 1819, Zagreb 1941.
V. Vratovi: Nekoliko Bruerevievih prijevoda iz Horacija, iva
antika IV 2, Skoplje 1954.
V. V.
883

CARMI NA

PJESME

BRENI LAUDES

POHVALA UPE

A Clarissimum Virum Junium Restium

Alcaicon

Presvijetlom muu Dionu Rastiu

Alkejska strofa

regum querere proelia,

Juni, recuso et contulerint manus
C ruenta
Qua sorte bellantum cohortes,

e elim, Dono, govoriti o krvavim razboji

ma kraljeva, ni kakvom su se sreom srazile ete
ratnika ondje gdje brzi Dunav podgriza oranice.

to me se tie da li grozan bijes otmanskih boj

nih redova divlje okree svinute maeve na germanske
ete i pbhara odatle strana biva?

10

Ili je li eta Panonaca monim zaletom razbila

ake rulje kad nisu bile dobre sree i pripremila pro
past uznositkn tvrama?
to me se tie da li srea povoljnim okom sklona
gleda trakoga tiranina i pomae li kraljici koja na
sjeveru vlada ledenom obalom?

20

0 slatko ladanje upsko, neka ti nebesnici ouva

ju darove to ti ih jednom dadoe! I da ne ugleda kako Gromovnik olujama oteuje tvoje usjeve!
884

Mordet ubi citus Ister arva.

5

10

15

Ferox recurvos quid mihi acinaces

Germana si contorquet in agmina,
Tremenda non leni ruina
Othmanidum rabies phalangum?
Vel si potenti Pannonidum manus
Male auspicatas contudit impete
Dacum catervas et superbis
Arcibus exitium paravit?
Quid mi, secundo lumine Thracium
Si sors tyrannum spectet amicior,
Juvetne reginam, sub arcto
Quae gelidae dominatur orae?
O dulce Breni rus, tibi quae semel
Dedere, servent munera caelites!
885

Na tvojim se breuljcima zelene maslinove bobe,

suparnice maslinama iz Venafra, ti nam daje vesele
darove Bakhove i vonjake pune svakovrsna voa.
Tebe prijateljica masline voli Palaa, koja je osta
vila atike krajeve, i Cerera, i bogata Pomona i Jakho,
tebe vole Harite i sin Cipranke.
30

40

20

Tuasque non laedi Tonantia>

Adspicias segetes procellis!
Tuis virescunt collibus aemulae
Baccaeb> Venafro, munera Liberi
Tu laeta praebes ac referta
Fructibus omnigenis vireta.

25

Likorida, bjelja od prvoga snijega, donosi u te zlat

no proljee mladosti, Likorida koja me ari sve do naj
dublje modine, krasna ljubei mene koji nju ljubim.

Te, amica olivae, finibus Atticis

Pallas relictis diligit et Ceres
Divesque Pomona atque Jacchus,
Te Charites Cypridosque natus

Tko e pjesmom vjerno izrei kako me ona voli

jednakim plamom, koji se takmii s mojim, i znati pri
ati o medenom smijehu, o poljupcima i ljubavnim
igrama?

30

Prima Lycoris candidior nive

In te juventae ver agit aureum,
Lycoris, imis quae medullis
Me urit amans speciosa amantem.

I nikada savitljiva loza ni prijemljivi brljan ne

prionu tako uz brijest, kako se vrstim zagrljajem pripija uz moj vrat sklona mi djevojka.

35

Ecquis fideli carmine praedicet.

Ut me illa flammis diligat aemulis,
Risusque mellitos referre et
Oscula quis valeat jocosque?

40

Haud vitis unquam flexilis addita

Adhaesit ulmo sic, hedera aut tenax.
Collo haeret adductis lacertis
Vincta meo ut facilis puella.

a) corr. ex sonanti
a) corr. ex Bacchae
886

887

II

II

MIRU

AD PACEM

Oda

Ode

ljepi od slavne majke, naslado svijeta, dobri

O Miru,
koji je hrabrima nedavno rodila Pobjeda

10

pod plemenitim lovorom, doi, doi!

Tebe ve osjea vedrije seljako pokoljenje u siro
manom domu, a dugo su te traili od vinjih bogova;
tebe slave kraljevi jer si povoljan za procvat ne
stalne vlasti;
tebe slave zarunice jer im srce vie nije zabrinu
to zbog ljubavi, tebe slave majke koje su sad manje
uplaene, tebe slave zborovi djevojaki.
A pljeskaju ti i sami strani vojnici i ratni voe
prahom uprljani. Jer tko toliko bjesni ili je srca tro
struko elikom okovana da ne bi volio milog boga mi
ra, nasladu svijeta?

inclyta.
delicium, Pax bona, fortibus
MatreOrbiso pulchrior
Quam Victoria nobili
Sub lauru peperit nuper, ades, ades!
5

Te jam rustica laetior

Sentit progenies sub lare paupere,
Quaesitam superis diu;
Rebus propitiam mobilis imperi

10

Te reges celebrant; suis

Jam non sollicitae pectus amoribus
Et sponsae et pavidae minus
Matres, teque chori virginei colunt!
Ipse et miles atrox tibi
Bellorumque duces pulvere sordidi

15

Plaudunt! Ecquis enim furit

Tantum, seu chalybe est pectora triplici
Sic praecinctus, amabilem
Ut non orbis amet delicium Deam?

888

889

III

III

URU FERICU

AD GEORGIUM FERRICHIUM

Oda

Ode

. . \T is a m , jao, vie, kakav bijah snaan i io. Ra/ / 1 N stae me dob koja brzo odmie, i ve se guste
sjedine mijeaju s crnom kosom.
Nestaje snaga, joj, to je bila isprva u mladena
kim udovima i ljepota to je bila u njima, a este bo
lesti mue malaksale grudi.
10

Tako nam duu mui, jao, svojim jadikovkama,

kada god u zrcalu ugleda dragoga sebe, dragi moj u
ro, i uzalud se alosti vie nego to treba.
Daj se jednom suzdri od tih plaljivih napjeva
kojima uzbuuje srca dragim drugovima, a osobito
meni koji se sjeam kako sam pod tvojim vodstvom
proveo prvo djetinjstvo.

20

am non qualis eram fortis et integer,

Heu, sum! Me imminuit, lubrica nam fluit.
Aetas crebraque jam jam
Nigris canities comis

Siguran pod svetom zatitom Muza, prepusti alost i strah brzim vjetrovima da ih nose preko Jadran
skog mora!
Jer tko god se hrani darom zemlje, slian ga usud
pritite, i uzdisaji nee zaustaviti sate i starost koja
nadolazi.
Oni su samo Bakhu tirsonoi1 i Apolonu zato to
se zovu najboljim sinovima Jupiterovim dopustili
1 jer je nosio tap opleten lovorom i vinovom lozom
890

10

15

20

Miscetur. Refugit proh! juvenilibus

Quae vis prima inerat, qui decor artubus,
Divexantque frequentes
Morbi languida pectora!
Sic nos exanimas questubus, heu, tuis,
Te si unquam speculo videris alterum,
Mi dilecte Georgi,
Frustra plus nimio dolens.
O tandem abstineas flebilibus modis,
Charis queis agitas corda sodalibus,
Sed mi praecipue, te
Actae rege puertiae
Qui primae memini. Pieridum sacro
Tutus praesidio tristitiam et metus
Ventis ferre protervis
Trade ultra Adrianum mare!
Terrae quisquis enim munere vescitur,
Urgetur simili sorte nec afferent
891

Horis atque senectae

Instanti gemitus moram.

da uivaju mladost koja ne poznaje starenja boanstva.

30

A mudrac i u tekoj nevolji ostaje neslomljena

duha te se dalje u srcu nada. Nee ti sudbina, ako i
jest sada zla, i sutranji dan donijeti gnjevna.
A ako ti ugodniji posao, kojim se sada bavi, pru
a kakvu radost, nemoj pitati kakva te srea poslije
eka i nemoj radost potiskivati brigama.

40

30

Radije pouri da uhvati priliku i uiva u daro

vima koji ti se pruaju dok to jo doputaju prilike i
sudbonosno predenje krte Parke.
Jer nedjelatan dan niti staje niti se vraa, i kao
to brzo prolaze Zefiri i urni val rijeke, tako prolijee
cvjetna dob.

50

25

Drveu se vraa izgubljena kronja im se rastopi

snijeg i novi gmaz svlai godine, ali nas zavidna sud
bina prisiljava da se zaputimo onamo gdje Mevije2 i
Maron3 kao blijede sjene, gdje siromani Ir d bogati
Atal, jao, bez ikakve razlike lutaju kao rtve Tartara.
Stoga prije nego se priulja vjeni san i pritisne
umorne oi, veseli se slatkom pjesmom i slatkim vi
nom!
Preveo Radoslav Katii

35

40

892

Infracto sapiens rebus in arduis

Sperans corde manet. Non tibi crastinum
Sors, si nunc male, et olim
Iracunda diem feret.
At si qua objiciat gaudia mollior
Praesens cura, neges quaerere, quae dehinc
Te sortes maneant, nec
Curis laetitiam premas.
Oblatis potius muneribus frui
Capto sed properes tempore, res adhuc
Et fatalia avarae
Parcae stamina dum sinunt.
Nec stat nec remeat segnis enim dies,
Verni praetereunt quam Zephyri cito et
Praeceps unda rivi, sic
Aetas florida transvolat.

45

50

1 Slab pjesnik u Vergilijevo doba (1. st. prije n.e.) u Rimu

* Vergilije, najvei epski pjesnik rimski

Solum thyrsigero Baccho et Apollini,

Dicuntur soboles quod Jovis optima.
Concessere juventam
Carpi numina nesciam.

55

Amissae redeunt arboribus comae, ut

Decessere nives, et coluber novus
Annos exuit, at nos
Fatis cogimur invidis,
Umbrae quo tenues Maevius et Maro,
Nec non Irus inops, dives et Attalus,
Heu, discrimine nullo
Errant victima Tartari.
Defessa ergo prius lumina quam premat
Subrepens tacite perpetuus sopor,
Dulci carmine, dulci et
Baccho laetitiam para!
893

MARKO FAUSTIN GALJUF

MARCUS FAUSTINUS GAGLIUFFIUS
(1765-1834)

ubrovanin Galjuf stekao je svjetski glas kao improvizator elegantnih i duhovitih latinskih stihova bilo iz
D
vornih bilo ex tempore prevedenih preteno s talijanskoga,
a poneto s francuskoga i engleskoga.
Odvjetak je stare obitelji Ivanovi koja je ve u 16. sto
ljeu dobila u Dubrovniku nadimak Galjuf (prema talijan
skom gaglioffo = neotesanac). Nadimak je tokom vremena
istisnuo pravo prezime. Roen 15. veljae 1765, kolovao se
kod dubrovakih pijarista, koji su ga kao bistra i nadarena
aka poslali 1780. na dalje kolovanje u svoj zavod Collegi
um Nazarenum u Rimu, gdje je zavrio teologiju i postao
pijaristiki redovnik. Vrlo rano istakao se kao vrstan latin
ski pjesnik tako da je kao 19-godinji klerik postao lan
rimske Arkadije. Po zavretku studija, 1785, dobije mjesto
nastavnika retorike u Urbinu, a dvije godine kasnije preuze
nastavu retorike u pijaristikom Collegium Nazarenum i
tu ostade 12 godina. Doavi na glas svojim latinskim go
vorima, postade scriptor apostolicus u Vatikanu pa pisar
privatnih pisama pape Pija VI.
Meutim razvoj politikih prilika u Rimu potpuno iz
mijeni njegov ivotni put. Kad je 1798, pod francuskim
pokroviteljstvom, osnovana Rimska Republika, on skine re
dovniki habit i postane puki tribun novoosnovane repub
like. Kako je dobro poznavao francuski jezik, bi mu povje
ren zadatak da sastavi pismo s izrazima odanosti francu
skoj vladi u Parizu. Kad je ta Rimska Republika nakon
kratka vijeka 1799. dokinuta, Galjuf se skloni u Genovu,
glavni grad Ligurske Republike, koja ga imenuje inovni
kom svog poslanstva u Parizu. Na tom je mjestu ostao tri
godine i poeo studirati pravo. Vrativi se u Genovu, koja
mu je postala drugom domovinom, dobije mjesto bibliote
kara i profesora retorike na tamonjem sveuilitu. God.56
56

H rvatski latinisti II

897

1805. osloboen je bibliotekarske slube da bi mogao za

vriti studij prava zapoet u Parizu. Kao doktor pravnih
znanosti preuze 1810. katedru graanskog prava na sveui
litu.
No Galjufu nije bilo sueno da u miru provede svoj
vijek. Odlukom Bekog kongresa Ligurska Republika 1815.
prestade postojati, njezin teritorij bude pripojen Pijemontu, a vlast u njoj preuze kralj Viktor Emanuel I. Reakcio
narna vlada otpusti iz slube sve nepoudne ljude, meu
njima i Galjufa. Iako se umiljavao lanovima kraljevske obi
telji pohvalnim natpisima i pjesmama, nije dobio nikakvo
namjetenje. Punih 15 godina on nema stalna boravita, ve
ivi u razliitim gradovima Italije i putuje po vicarskoj.
Francuskoj i Bavarskoj. Istom 1831. novi kralj Karlo Albert
vraa ga na mjesto bibliotekara na sveuilitu u Genovi.
I nakon toga Galjuf dosta putuje i dulje boravi u Torinu
i Parizu. U to vrijeme napisao je raspravu Specimen de for
tuna latinitatis (Ogled o sudbini latinskog jezika) u ko
joj istie ljepotu, upotrebljivost i prednost latinskog jezi
ka pred modernim jezicima. God. 1833. objavljuje u Torinu
tu raspravu i izbor iz svog pjesnikog opusa. Dok se nalazio
u gradu Novi, iznenada se razboli i nakon samo nekoliko
dana bolovanja umre u tom gradu 16. veljae 1834. Jo iste
godine njegov prisni prijatelj Gian Carlo di Negro, koji ga
je pratio na mnogim putovanjima, podigne mu poprsje u
svom vrtu u Genovi.
Svoj pjesniki rad na latinskom Galjuf dijeli na car
mina meditata i carmina extemporanea. U prve ubraja pje
sme koje je dulje izraivao, a u druge sve svoje improvi
zacije.
Meu carmina meditata, koja su preteno prigodnog sa
draja, pjesniki je najbolja i za nas najvrednija pjesma
Navis Ragusina (Dubrovaki brod) od 196 heksametara,
spjevana na poticaj Ivana Antuna Kaznaia, posljednjeg
konzula Dubrovake Republike u Genovi. Povod toj pjesmi
bilo je porinue novog trgovakog broda dubrovakih bro
dovlasnika brae Senia, za koji se trailo prikladno ime.
Galjuf prikazuje kako se u zaseoku dubrovakoga vlasteli
na Nikole Pucia nad grukom lukom sastalo birano dru
tvo. Kad je ponueno proslavljenom pjesniku Brni Damanjiu da brodu dade svoje ime, on to odbije navodei da

ima zaslunijih od njega. Zatim iznese kratak enkomijastini prikaz zasluga petorice Dubrovana (Staya, Kunia, Bokovia, Baglivija i Getaldia) te predloi da se brod Seni
a nazove imenom Getaldia, to je jednoduno prihvaeno.
Ta pjesma s krasnim opisom gruke luke i uznositom hva
lom dubrovakih velikana, jasno pokazuje kako je Galjuf,
iako nikada nije svraao u rodni grad, ipak osjeao da mu
pripada i ponosio se njegovim uspjesima na podruju zna
nosti i knjievnosti. Ivan Antun Kaznai izdao ju je 1819.
zajedno s drugim latinskim, hrvatskim i talijanskim pje
smama dubrovakih pjesnika posveenima porinuu broda
brae Senia. Iste godine objavio ju je u gradu Lucca i
sam Galjuf zajedno s talijanskim prijevodom Lazara Papija.
Carmina extemporanea (to kraih, to duljih preko
500) nije Galjuf ni sabirao ni izdavao, ali su to radili brojni
njegovi tovatelji po talijanskim gradovima u kojima se za
dravao te u krugovima obrazovanih ljudi, veinom zamo
ljen, pokazivao svoje improvizatorske sposobnosti. Tako su
tiskane omanje zbirke njegovih improvizacija u Rimu, Ve
roni, Mlecima, Aleksandriji, Pratu, Torinu, Milanu i Genovi.
U Parizu je 1800. tiskan talijanski original dviju duljih
improvizacija talijanskog pjesnika Franceska Giannija (Lasseio di Genova Opsada Genove i La battaglia di Marengo
Bitka kod Marenga) sa isto tako improviziranim Galjufovim prijevodom u latinskim heksametrima. Iz tih zbirki
i iz rukopisa Gian Carla di Negro priredio je drugi Galjufov
prijatelj, Nicola Pavese, izdanje njegovih carmina extempo
ranea, koje je tiskano zajedno sa raspravom Specimen de
fortuna latinitatis i sa 4 carmina meditata u Torinu 1833. Ne
obino velik broj improviziranih latinskih stihova jasno po
kazuje da je Galjuf bio nadaren pjesnik, sposoban da bilo
u saetom, epigramatskom obliku bilo u duljim sastavima
adekvatnim stilom izrazi najraznovrsnije teme. Prvi poticaj
za ekstemporiranje dobio je 1792. u Rimu od svog zemljaka,
pjesnika Rajmunda Kunia. Tom je prilikom sa dva latinska
distiha preveo sonet talijanskog arheologa i pjesnika De
Rossija koji je tada prvi put uo.
Sam Galjuf vie je cijenio svoja carmina meditata, ali su
mu kod suvremenika veu slavu pribavile njegove, esto
briljantne, latinske improvizacije. U njegovim pjesmama uz

898

899

iste heksametre, jambe, hendekasilabe i alkejsku strofu

prevladavaju elegijski distisi.
Bio je poznat i po brojnim latinskim natpisima (oko
200), kojih je najvei dio sastavio u Genovi. Njegov negda
nji ak Giovanni Antonio Scazzola, kojemu je ostavio svu
svoju knjievnu ostavtinu, sabrao je te njegove Inscriptio
nes, rasporedio ih kronoloki i po sadraju i objavio u
Aleksandriji 1837.
V. G.

BIBLIOGRAFIJA

DJELA MARKA FAUSTINA GALJUFA

Scherzi estemporanei tatini el sig. avvocato Don Faustino Gagli
uffi in occasione di viaggio per la Svizzera, Monaco e Ve
rona. Verona 1826.
Specimen de fortuna latinitatis. Accedunt poemata varia medi
tata et extemporalia, Augustae Taurinorum 1833.
Pjesme i govori, u rukopisnom zborniku (bez naslova) Galjufovih
djela, Nauna biblioteka u Dubrovniku, rkp. br. 819.
LITERATURA O MARKU FAUSTINU GALJUFU
L. Carrer: Marco Faustino Gagliuffi, u djelu Galleria di Ragusei
illustri, izdava Pier-Francesco Martecchini, Dubrovnik 1840.
. Korbler: Dubrovanin Marko Faustin Galjuf (Gagliuffi), po
sljednji na znatniji latinist. Rad 194, Zagreb 1912.V
.
V. G.

900

901

NAVIS RAGUSINA

D U B R O V A K I BROD

ndje gdje na alima Grua mladi mornari urno

O
dopremaju goleme omorike i cijepaju dalmatin
ske hrastove, koji e jednom doivjeti strane oluje
na Crnome moru, stajae prekrasan brod brae Senia, visok, spreman za plovidbu.

10

20

No evo, dolazei s obale to se prua ispod ljetni

kovca, Kaznai prozbori: Zdravo, Niko Puciu, po
sluaj moju molbu! uj, trae te za suca u sporu.
Senii se naime meusobno prepiru a njihova je
nesloga neto lijepo ijim bi konano imenom ukra
sili onaj svoj brod.
On e na to: Slavni mjerau mora1, ugodnu uslu
gu od mene trai, ali se ja nee se doista tome
uditi ne smatram vrijednim te poasti. Kakav
skup ljudi prima ovaj moj mali ljetnikovac, ti sam
vidi. Tu ima ljudi koji poznaju svako umijee i svi
su sposobni da se ogledaju na latinskoj ili ilirskoj ili
talijanskoj liri. emu da duljim? Meu njima pogle
daj ila starca12koji je zvonkim rijeima, dostojnim Vergilija, opjevao lutanja Itaanina Odiseja i kao prevodilac pokazao se jedva slabijim od uzvienog Homera.
Skladajui pjesme na proroanskoj liri, on je takoer
nauio zrane brodove da lete sa zemlje3. Taj, taj mu
neka odredi brodu ime ili neka se i ovaj morski brod
ponosi njegovim imenom.

1 Dubrovanin Ivan Kaznai izdao je god. 1808. u Milanu

hidrografsku kartu grkog arhipelaga.
2 Bmo Damanji
3 Aluzija na Damanjiev ep Navis aeria
902

aeta Gravosanis ubi pubes nautica in oris

Ingentes properat pinus et robora scindit
L
Dalmatica Euxinos olim visura furores.
5

10

15

20

25

Stabat Senchicidum navis pulcherrima fratrum,

Celsa, parata mari.
Ecce autem adveniens subiecto e litore Salve,
Pozzaides Nicolae inquit Casnaccius et te
Da facilem oranti: iudex tu posceris, audi.
Illam quo tandem decorent cognomine puppim,
Senchicidae inter se, pulchra est discordia, certant.
Ille sub haec: Gratam, o pelagi clarissime mensor.
Rem petis, at simili, nec enim mirabere, honore
Haud me dignor ego. Qualem mea villula coetum
Excipiat, tute ipse vides. En qualibet auctos
Arte viros, omnes Latiam Illyricamve paratos
Aut Italam tentare lyram. Quid plura? Virentem
In mediis agnosce senem, qui digna Marone
Verba sonans Ithaoi cecinit discrimina Ulyxei
Vixque minor visus summo est interpres Homero.
Ille et praesago meditatus carmina plectro
E terra aerias docuit volitare carinas.
Hic vir, hic imponat nomen, sive illius ipso
Aequorea haec etiam iactet se nomine navis.
Vix ea dicta, omnis chorus adsurrexit et una
Praesentem praesens iteravit voce Zamagnam.
At senior placido subridens leniter ore
903

30

Cim je Puci to izrekao, itav skup ustane i jedno

glasno stane ponavljati ime prisutnoga Damanjia.
Blago se smjekajui, taj starac mirnim glasom ree:
Sluajte me, mladi ljudi, i zajedno sa mnom ujte
bolji prijedlog. Neko mi je, priznajem, nada i briga za
vlastitu slavu pruala hranu kao vjetar tihoj vatri ili
potok eljene vode ednim ljubinjacima. Pa i sada,
kad mi je na leima gotovo sto godina, vai uzvici
ugodno odzvanjaju u mojim oslabljenim uima. No
ako sam to zasluio, ve to mi je dovoljno. Dajte mi
vijence! Ja u prvi tim darom naega grada odati po
ast naim pokojnicima, a brod brae Senia dobit
e zatitnika koji se trai.
mnogim su narodima ivjeli mnogi ljudi, sjajni
po svojem talentu i vrijednome radu, ali od tako
U
velikog skupa malo ih ima roenih pod sretnom zvi-

40

50

60

jezdom koji izmiu uobiajenom zaboravu dugoga

mraka. No ipak jedan grad, ovaj na, opasan uskim
zidinama, uiva to je svoju smrt nadivjelo toliko
njegovih sinova koliko bi moglo ukrasiti bilo koji
grad, pa i kraljevinu s brojnim tvravama i gradovi
ma. Pljeite! Diui se s rijeke Tibera i prelazei
preko snjenih Alpi i surovih Pireneja i preko mora
koja se pruaju meu krajnjim stanovnicima zemlje,
glas o njima iri se i irit e se dok bude iva grka
i rimska lu to trajno blista nesagorivim plamom.
Pljeite!
Pozivajui me poznatim glasom, prvi stupa otroumni Stav. Kako se silan on uzdie preko visokih ne
beskih oblaka i rukama razdire gusti mrak! Kako se
silan kao pobjednik sputa s ledenog sjevera, prelazi
preko uma i dolina ili plovi preko morske puine te
zaogrnut Lukrecijevim platem i obdaren Platonovim
umom slavi pobjednikom pjesmom otkrie prirodnih
tajni!
Za njim dolazi Kuni i prvi mi prua prijateljsku
desnicu, od koje nam nijedna nije marnije pruala
cvijee ubrano na grkoj stabljici i kojom je meni,
dok sam iao njegovim stopama, obino otkrivao nova
904

30

35

40

45

50

55

60

Audite, o dixit iuvenes, melioraque mecum

Discite. Me quondam, fateor, sic laudis alebat
Spes et cura meae, velut ignem ventus inertem
Aut bibula optatae violaria rivus aquai.
Nunc quoque, centeno dum cominus obruor anno,
Suaviter obtusas vester sonus excitat aures.
Sed, si quid merui, satis est. Date serta: sepultos
Ipse prior cineres civili munere spargam,
Senchiciaeque rati dabitur, qui quaeritur, auspex.
Vixere ingenio veroque labore nitentes
Gentibus in multis multi, sed ab agmine tanto
Pauci, quos vivos felicior extulit aura.
Effugiunt longae consueta oblivia noctis.
Urbs tamen una, brevi nostra urbs circumdata muro.
Tot gaudet superesse suos post funera gnatos.
Quot possint cuicumque aliquod decus addere et urbi
Et densas numeranti arces atque oppida regno.
Plaudite: fama illos Tiberino a flumine surgens
Trans et nimbosas Alpes saevamque Pyrenen
Et maria extremos late interfusa colonos
Fertque feretque memor, dum Graia Quirinaque
stabunt
Lumina inexhaustis semper rutilantia flammis.
Plaudite: progreditur nota me Stayus acer
Voce vocans. Quantus fugit ille per ardua caeli
Nubila et obstantes manibus diverberat umbras!
Quantus et algenti descendens victor ab Arcto
Praeterit et nemora et valles aut aequora tremat,
Lucretique gerens chlamydem mentemque Platonis
Visa triumphali celebrat penetralia cantu!
Pone venit dextramque ultro mihi tendit amicam
Cunichius, dextram, qua non industrior ulla
Attulit Argivo lectos e cespite flores
Quaque mihi suerat vestigia cara sequenti
Divitias monstrare novas. Hinc aemula virtus
905

70

80

90

bogatstva. Stoga me je plemenito natjecanje potaklo

da se prihvatim Heziodovih udnih likova starih bo
gova i stada to su ih pasli grki pastiri4, tovie,
upravo u vrijeme kad nam je taj na pjesnik dozivao
u pamet Ahileja, uskiptjelog od srdbe pod tunom
Trojom, i sam se usudih natjecati se s njim nejedna
kom sposobnou. Vidio sam kako na Egejskom moru
hridi odzvanjaju od sjevernjaka, vidio sam surovog
Antifata, Skilu i kilklopske stijene. Ako sam i postigao
kakvu slavu, ona je neznatna. On je zapanjenom Laciju dao da gleda Homera u rimskom svijetlu.
Ve se javlja i primie hitra koraka Bokovi li
jepa izgleda kao neko kad je prvi objasnio mistine
zaetke tvari i uoio, divno! da se u svakom tijelu bore
dvije sile56ili kad je na uskoj kori slikao tanke krugo
ve, zapanjeno ih promatrao i iz toga izvodio teinu
zemlje i udne pojave na prostranom nebu.
Tko to sada nosi granu i zmiju savijenu u sjajne
zavoje? To zacijelo nije onaj Asklepije kojemu nai
preci, dok su jo tovali isprazne snove, podigoe
krasan hram. Ovaj koji je, ne varam se, prvi otrim
okom vidio koja se i kolika snaga i ivot kriju u tki
vu7 i koji bi, da je kasnije otiao u nebeske visine, bio
ili ravan ili vrlo blizak Hipokratu, to je Baglivi, vrstan
ovjek potekao od nae krvi.
Zdravo navijeke i uivajte u steenoj pobjedi,
slavne due! Privlai me nova i visoka osoba, visoka
dodue, ali neizdvojena od drugih, skromna izgleda i
potpuno onakva kakva ivi na slikama. To je tvoj lik,
Getaldiu. Kako sam se esto rastuio dozivajui u
pamet taj udes! Toskana glasno hvali Galileja, Fran
cuska Descartesa, engleska zemlja Newtona, a tebe
gotovo bezimenog krije prosta uma. A ipak ti si za-

4 Odnosi se na Damanjiev prijevod Heziodove Teogonije

i Teokritovih pastirskih pjesama.
5 To je Bokovi izloio u svom glavnom djelu Theoria philo
sophiae naturalis.
6 tj. dok su jo bili pogani.
7 Tie se Baglivijeva djela De fibra motrice et morbosa, Perugia 1700.
906

Me tulit, ut veterum monstra Haesiodaea deorum

Abriperem et Danais regnata armenta bubulcis.
Tempore quin ipso, quo tristia pergama circum
Noster hic exsultantem ira revocabat Achillem,
65 Ipse etiam haud aequis contendere viribus ausus
Aegaeo vidi scopulos Aquilone sonates
Antiphatenque ferum et Scyllam et Cyclopia saxa.
Gloria parva mea est, si qua est; dedit ille stupenti
Maeoniden Latio Romana in luce videndum.
70
Iam subit atque alacri se Boscovichius effert
Iucundum adspectu, ut quondam, quum mystica
princeps
Cunctarum explicuit rerum primordia et omni
Luctantes, mirum! geminas in corpore vires.
Seu cum tot tenues angusto in cortice gyros
75 Pingeret inspiceretque inhians atque inde moveret
Pondera terrarum et caeli portenta profundi.
Ecquis nunc ramum gerit et fulgentibus anguem
Implexum spiris? Haud certe Asclepius ille,
Cui nostri extulerunt, dum somnia vana colebant,
80 Templum insigne patres. Hic, qui, nec fallor, acuto
Primum oculo vidit, solidis quae quantaque fibris
Vis et vita subest, si tardior alta volasset
Ad supera, Hippocrati vel par vel proximus esset.
Hic Baglivus erat, nostro haec de sanguine virtus.
85
Salvete aeternum et parto gaudete triumpho,
Illustres animae! Nova me rapit altaque imago.
Alta quidem, sed mixta aliis cultuque modesto
Totaque ut in pictis vivit spectanda tabellis.
Iste, Ghetalde, color tuus est. Tua fata revolvens
90 Quam saepe indolui! Galilaeum Hetruria clamat,
Gallia Cartesum Neutonumque Anglica tellus,
Teque prope indictum squallens amplectitur urna!
907

blistao prije nego je njihova svjetlost tako jasno sja

la. Pod tvojim vodstvom vraen je svijetu Apolonije
iz Perge, pod tvojim okriljem sirakuki geometar
Arhimed8, pa obojica otvorie putove zamanijim pot
hvatima. Time je skraen velik dio puta za Eulera i
Lagrangea, na tome e se izdizati i napredovati
potomci.
100

110

Zar emo mi, njegovi zemljaci, dopustiti da tako gla

sovit graanin ostane u zaboravu? Neemo, ne sum
njaj! Danas e naim glasovima biti proslavljen i dat
e brodu tvoje ime, koje e tako ploviti po svim mo
rima. Neka nitko ne bude zavidan tvojoj asti nd
svima!
Damanji jo nije bio ni zavrio svoj govor, a
ve se domain i slavni skup odueve. Kaznai pak
s tornja zamahne bijelim rupcem i izviknu kroz zrak
ime velikog Getaldia, kojem stari dadoe nadimak
Beta9.

95

100

105

dmah zatim brodograditelj stane poticati radnike,

a kapetan oduevljene mornare. Malo poslije obojica po starom obiaju prime u ruku ae i ispivi ih
bace ih na brod koji je mirovao. Od veselog udarca
on se zatrese, stane se njihati, kripati i s bunim
trijeskom naglo uroni u more. Pod njegovom teinom
valovi se razdvoje, a on se uzdigne i ovlada pobijee
nim valovima.

110

Attamen, ante illis quam lux tam clara micaret,

Tu prior arsisti. Duce te Pergaeus ad auras
Teque Syracosius remeavit vindice mensor,
Atque ambo stravere viam maioribus ausis.
Hinc magnum Eulero Lagrangaeoque peractum
Est iter, hinc alii surgent crescentque nepotes.
Tantumque, indigenae, civem patiemur inultum?
Ne dubita: nostris hodie celebrabere votis
Et nomen dabis ipse tuum, quod cuncta pererret
Aequora: praelato invideat nemo alter honori.
Nondum ea finierat: iamque hospes et inclyta turba
Aestuat atque ipsa linum Casnaccius album
E specula exagitat spargitque per aera nomen
Magni, quem veteres Beeten dixere, Ghetaldi.
Continuo artifices monet hinc fabricator, et illinc
Dux monet ardentes nautas. Mox pocula uterque
Antiquo de more tenent libataque stantem
In puppim iaciunt. Laetanti contremit ictu
Nutatque et stridit subitoque emota tumultu
Praecipitat navis. Fugiunt sub pondere fluctus;
Illa effert sese et victis dominatur in undis.

8 Aluzija na Getaldieva djela Promotus Archimedes i Apol

lonius redivivus seu Restituta Apollonii Pergaei Inclinationum
geometria.
Taj je nadimak Getaldi dobio po Betinoj spilji na pod
noju svog imanja izvan gradskih zidina u kojoj je, prema predaji,
vrio pokuse sa zrcalima.
908

909

PJESME I EPIGRAMI

CARMINA ET EPIGRAMMATA

OENIO SAM SE . . .

UXOREM D U X I. . .

Oenio sam se. B. Radujem ti se. A. Nemoj mi se

ona je dosadna. B. ao mi je. A. Neka
Ati ne, radovati:
bude ao: miraz joj je velik. B. estitam. A. Ne
5

moj: ovce koje sami za to kupio uginue. B. Nesretna

li tebe! A. Nemoj se zavaravati: zaradio sam jo vie na
vuni. B. Onda, sretna li tebe! A. Ne govori toga: poar
mi je unitio kuu i imanje. B. Jao, jadan li si! A. Ne
moj to misliti: pri tome je poginula i ena.

duxi. B. Tibi plaudo. A. Haud plaude;

molesta est.
A.B.Uxorem
Indoleo. A. Haud doleas: dos opulenta fuit.
5

II

II

MOJU SLIKU . . .

EFFIGIEM T IB I. . .

oju sliku, Kerstorfijo, eli imati uza se? Evo ti je.

Primi ovu ikoju slikar ne bi mogao naslikati.
Melo
mi je visoko, mos dulji nego bi trebalo, oi
5

B. Gratulor. A. Haud facias: emptum defecit ovile.

B. Infaustum! A. Haud erres: plus mihi lana dedit.
B. Faustum ergo! A. Haud dicas: tectum remque ignis
ademit.
B. Heu! miser. A. Haud credas: uxor adempta simul.

plave, obrve guste. Mrav sam, ali ne previe, na bla

gom mi se licu ogleda smjernost, ali u meni se krije
ila snaga, to trai, sam ti dadoh.

ffigiem tibi habere meam, Kerstorfia, quaeris?

Eccam. Quam nequeat pingere pictor, habe.
E
Alta mihi frons est, nasus porrectior aequo.
5

Glauca oculorum aciesa>, grande supercilium,

Non tristis macies, blando reverentia vultu,
Vivida vis latitans. Quod petis, ipse dedi.

a) cor. ex accies
910

911

III

III

PO SUDBINI. . .

SORTE RAGUSINUS . . .
orte Ragusinus, vita Italus, ore Latinus,
Mente alacri, ardenti pectore, honesta colens.
S
Ingenuus facileque pius facileque iocosus.

o sudbini sam Dubrovanin, po ivotu Talijan, po

govoru Latin. ivahna sam duha, vatrena srca,
P
ljubitelj ljepote, prostoduan, sklon pobonosti, ali i

Pauca mala aequo animo multaque fausta tuli.

ali. Doivjeh malo nesree i mnogo sree; sve mimo

podnij eh.

IV
IV

SOLA SED EN S. . .

SJELA JE MOMA. .
jela je moma kod mora,
Momica moru govori:
Je li to ire od mora?
Je li to slae od meda?
Je li to drae od brata?
Ribica glavu pomoli,
Ribica momi govori:
ire je nebo od mora,
Slai je cjelov od meda,
Drai je dragi od brata.
(Narodna pjesma)

ola sedens tacito formosa in littore virgo

An quid dicebat grandius est pelago?
S
Dulcius an meile est? An fratre est carius uno?

10

Cui parvus piscis talia verba dedit:

Audi: aether vincit pelagum, mei oscula vincunt.
Fratrem imum, o virgo, vincit amatus amans.

10 Uz svoj latinski prijevod Galjuf je zapisao kao original tu

narodnu pjesmu.

912

58

H rvatski latinisti II

913

LJUDI S U ...

SAEPE HOMINES . . .

judi su esto slini psima: im rulja zauje kako

netko laje, smjesta udari u lajanje skupno.

homines canibus similes, nam turba, latrantem

Unum si audierit, cuncta repente latrat.
Saepe

VI

VI

UGINU PAPIGA . . .

PSITTACUS INTERIIT . . .

ginu papiga. Tu tetu naknadit je lako: mnogo je

ljudi jednako brbljavih, neiskrenih, tetnih.

914

interiit! Facile est reparabile damnum.

Non deest gens aeque garrula, falsa, nocens.
Psittacus

915

O SUDBINI

OGLED
LATINSKOG

JEZIKA

SPECIMEN
DE F O R T U N A L A T I N I T A T I S

DOGAAJI NEPOVOLJNI ZA LATINSKI JEZIK

DE EVENTIBUS LATINITATI CONTRARIIS

akva je bila sudbina latinskog jezika u toku prvih sto

ljea, spomenuo sam samo mimogred, a sada mirno i
K
s veom pomnjom razmotrimo to ga je zadesilo ne zbog

ualis fuerit tabentibus prinus seculis Latinae linguae

Q
fortuna, quasi per transennam indicavimus; nunc, quid
acciderit non ex 'barbarorum incursionibus, sed ex incredi

barbarskih provala, nego zbog nevjerojatne, tono rije, po

bjede uglaenijeg humaniteta.
Do 18. stoljea latinski je jezik ivio u akademijama, pri
sveanim zgodama i u svakoj vrsti plemenitih nauka. Ali,
kad su neki muevi, i to niti priprosti niti neuki, poeli ve
teko podnositi njegov ugledan poloaj, te pristali uz Lutherovu, Sozzinijevu ili drugu koju sektu, u Francuskoj, ne
znam da li na sreu ili na nesreu Evrope, zablista Luj XIV.
Pod njegovim okriljem navijeten je latinskom jeziku onaj
rat koji je poslije velike francuske revolucije i pogotovu za
nagla uspona Napoleonova sve jae bjesnio i koji se ni da
nas, kako bi dolikovalo, me smiruje.
Ve u samom poetku toga jezinog rata francuskim su
jezikom bila napisana brojna djela u kojima je esto bilo
dostojanstva, jo ee elegancije a najee slobode u du
hovitosti i mislima. Zbog toga su bila veoma traena, pa je
prodavanje tih knjiga postalo vrlo unosno. Gomilali su se
zagovaratelji i uitelji tog jezika koji je slavio pobjedu. Bez
ikakve potrebe na francuski se nain preporuivala neka
roba i neke sitnarije da bi zbog mode to lake poskupile.
Onu je djevojku trebalo ubrojiti meu najotmjenije koja
bi tvrdila da se pri odmoru u samoi zabavljala itanjem
kakve francuske knjige, a mladi koji bi prijatelju, kad ga
916

bili, ut aiunt, politioris humanitatis triumpho, tranquilla, si

licet, mente diligentius consideremus.
Vigebat ad seculum XVIII latinitas in academiis, in actis
solemnioribus, in omni genere liberalium disciplinarum. At,
postquam hanc eius praestantiam aegre ferre iam coeperant
quidam non vulgares nec indocti viri, qui lutheranam, socinianam aliamve sectam secuti sunt, effulsit in Gallia, nesci
mus quonam Europae fato, Ludovicus XIIII, cuius auspicio
illud latinitati bellum indictum est, quod post immensam
rerum Gallicarum conversionem et praesertim Napoleone
fulgurante magis insaeviit neque adhuc, ut deceret, compo
nitur.
Multa iam ab ipso huius belli literarii principio nume
rabantur opera Gallico sermone conscripta, quibus inerat
saepe dignitas, saepius elegantia, saepissime facetiarum et
opinionum libertas. Magna inde curiositas, quaestuosissima
librorum negotiatio. Affluebant exsultantis linguae praecones
et magistri. Gallico sine ulla necessitate modo nuntiabantur
quaedam merces et nugae, quae facilius fierent ob novitatem
cariores: ea erat puella inter elegantissimas recensenda,
quae se, quum in solitudine torpesceret, Gallici alicuius
libelli lectione recreatam affirmabat; reus laesae disci pii nae
recentis habebatur adolescens, qui amico, quem domi repe917

nije mogao nai kod kue, ostario posjetnicu kao znak da je

dolazio napisanu vie po svojem nego po francuskom obia
ju smatrao se krivim jer se ogrijeio o moderno ponaanje.
U takvim prilikama nije bilo doputeno nagaati to prijeti
Francuskoj, to Italiji, to itavoj Evropi. Zato se francu
skim izrazima i konverzaciji stadoe priklanjati ne samo
Talijani pod Alpama, susjedi Savoje, ve i ugledni ljudi iz
drugih naroda koji ne ive u blizini Francuza.
Tako je u glavnim gradovima otvarala svoja vrata po
koja velikaka kua da bi je gost koji govori francuski to
spremnije hvalio. Zbog toga su bogati putnici, koji su po
obiaju predaka uili razliite jezike da bi mogli posjetiti
razliite drave, doli do uvjerenja da e im ve sam fran
cuski jezik biti dovoljno prikladna popudbina. Nije dakle
nimalo udno to je taj jezik u nekim odlinijim obiteljima
bio smatran i nazivan sjajnim.
Francuskom jeziku ja ne osporavam izvrsna svojstva,
ali mu osporavam prednost pred ostalim jezicima. Kad god
naime razmatramo ljepotu starih jezika Grke i Italije ili
pak sadanjih jezika Evrope, ne moemo se sloiti s onima,
ma koliko bili ugledni, ikoji smetnuvi s uma i zaboravivi
dostojanstvo svoje zemlje i duno potovanje prema najslav
nijim narodima, samo francuskom jeziku priznaju prvenstvo,
samo njemu pobjedu. Neu ni spominjati Fridriha II. koji
je k sebi privukao vatrenije filozofe koji su pisali ili govorili
francuski da u dvorcu kod Berlina ive bezbrino i s poasti
ma, niti Katarinu II, veoma odvanu enu, koja je stanovni
ke Petrograda poticala na svakovrsna slavna djela i na
uglaen francuski jezik.

II
STARI JEZICI
reostaju (ne bi naime koristilo izvlaiti ostatke egipat
skog, etrurskog ili slinih jezika), kaem, preostaju
P
samo tri jezika kojih se ostacima i spomenicima trajnijima
od mjedi divimo, naime hebrejski, grki i latinski. No bu918

rire non poterat, chartulam adventus indicem suo potius

ritu quam Gallico inscriptam reliquisset. Nefas erat in illis
temporum inclinationibus suspicari, quid Galliae, quid Itali
ae, quid toti Europae immineret; ideoque Gallicis formulis
et colloquiis indulgere coeperunt non solum Itali Subalpini,
Allobrogum participes, sed etiam alii primores populorum
nullam cum Gallia propinquitatem habentium.
Patuit igitur in urbibus primariis domus aliqua nobilis,
quam Gallice loquens advena libentius celebraret. Hinc
factum est, ut divites peregrinatores, qui ad varia regna
visenda varias linguas more maiorum didicissent, unam sibi
Gallicam satis commodo viatico fore non desperarent. Nihil
ergo mirum, si haec lingua in quibusdam splendidioribus
familiis excellens habita et dicta est.
Suam nos sermoni Gallico excellentiam non negamus,
negamus privilegium. Quotiescumque enim vel antiquarum
Graeciae et Italiae vel praesentium Europae linguarum orna
menta recolimus, fieri nullo modo posset, ut homini quan
tumvis egregio assentiremus, qui, et patriae dignitatis et re
verentiae clarissimis nationibus debitae ignarus vel immemor, uni linguae Gallicae principatum, uni triumphum
concederet. Nihil nos dicemus nec de Friderico II, qui phi
losophos ardentiores Gallice scribentes vel loquentes, ut
Berolinensi in hospitio sine cura et cum honore versarentur,
allexerat, nec de Catharina II, fortissima femina, quae Petropolitanos ad omne gloriae genus et ad Gallici sermonis festi
vitatem excitavit.

II
DE LINGUIS VETERIBUS
upersunt (nec enim Aegyptiae, vel Hetruscae, vel similium
linguarum rudera prodesset eruere), supersunt tres lin
S
guae, quarum reliquias et aere perenniora monumenta suspi
cimus, scilicet Iudaica, Graeca et Latina. Sed, quum Iudaica,
919

dui da je hebrejski, koji je najstariji, dopro do nas ograni

en na malo knjiga i na ui sadraj, pa sada ne moe u
svjetovnim stvarima imati ire primjene, usporedimo s la
tinskim samo grki jezik.
U tome nema nikakve opasnosti da bi se meu narodi
ma raspalila zavist. Iako bi se naime sada kad je grki narod
opet postao samostalan moglo dogoditi da se ponovno po
javi stari atiki govor, na to kod naroda i jezika latinskoga
ne moemo ni u snu pomiljati, ipak neu se tim jednim
divnim dogaajem posluiti na tetu latinskoga, nego u
radije kazati da grki jezik, premda je pun svakog bogatstva,
nema nekih dobrih svojstava koja silno preporuuju latinski
jezik.
On se lake dade nauiti ak i pod vodstvom osrednjeg
uitelja, on je veoma ukraen i svojim i iz grkoga preuze
tim ljepotama i oslanja se na toliko mnogo i tako snanih
oslonaca antike, on je mnogo manje zastario i manje je tu
dananjem ivotu, on je i danas i uvijek rasprostranjen na
irem podruju, tako da mu se ne samo bez omraze nego i
potpuno opravdano moe dati prednost pred modernim, pa
ak i pred starim jezicima.

quae vetustissima est, ad nos non pervenerit nisi paucis

libris et argumentis circumscripta nullamque in rebus
profanis amplitudinem tenere nunc queat, unam ilicet
Graecam una cum Latina comparemus.
Nullum in hac quaestione periculum invidiae inter po
pulos inflammandae. Etsi enim possit accidere, ut, Graeca
natione nunc iterum sui iuris facta, diurnam iterum in lucem
exsurgat vetus Attica elocutio, quod de natione et lingua
Latina ne somniare quidem liceret, nolumus tamen hoc uno
plane admirabili eventu ad causam latinitatis abuti et potius
dicemus linguam Graecam, licet illa sit omni divitiarum
genere referta, carere quibusdam dotibus, quae Latinam
vehementer commendant.
Haec porro vel mediocri sub praeceptore faoilior, haec
et opibus suis et Graecis spoliis et tot tantisque rerum anti
quarum adminiculis ornatissima, haec multo minus obsoleta
et minus a rebus hodiernis aliena, haec et hodie et quotidie
ita magis didita, ut possit non solum sine invidia linguis
recentibus, sed etiam sine iniuria veteribus anteponi.

III

III

EGZAKTNA PRIMJENA LATINSKOGA

DE STUDIIS SEVERIORIBUS

ko tko, neupuen u latinski, zapita kako e latinski na

ziv dobiti oni pojmovi koji nikada prije nisu bili po
znati, odgovorit u da se to radi pomou umijea za koje
znalci latinskog jezika znaju da nije ni teko ni povrno i
kojim su se i najnoviji fiziari sluili i jo se slue bez ikakva
prigovora uenih ljudi. Veselje je neku rije bilo grku bilo
predloenu od kojeg pisca koji nije Latin promiljeno i ele
gantno tako oblikovati da dobije latinsko graansko pravo.
I ja, kad me rijetko takva nevolja natjera, ne stidim se po
kuati ono to su vrlo esto i otroumno radili nai preci.

ed si quis, qui latinitatem ignorat, sciscitetur, quo modo

Latinum fieri poterit earum rerum nomen, quae nun
S
quam antea innotuerant, ea, respondemus, id fiet arte, quam

Preveo Veljko Gortan

920

latinitatis periti nec difficilem nec temerariam esse sciunt

quamque recentissimi etiam physici sine ulla doctorum
hominum querela adhibuerunt atque adhibent. Iuvat vocem
aliquam vel Graecam vel hodie ab aliquo auctore non Latino
propositam prudenter et belle sic inflectere, ut civitate La
tina donetur; nec nos, quum hac rara necessitate premimur,
illud tentare pudet, quod saepissime sagaciterque a maiori
bus perfectum est.
921

IZVORI TEKSTOVA
FONTES

MARKO ANTONIJE DE DOMINIS

Latinski tekstovi
Marcus Antonius de Dominis, archiepiscopus Spalatensis, suae
profectionis consilium exponit iz izdanja tiskanog uz
djelo De republica ecclesiastica, London 1617:
odlomci iz gl. 5, 8, 10 i 13
De republica ecclesiastica knjige I IV (London 1617), knjige
V VI (Frankfurt na Majni 1620), knjige VII i IX (Hanau
1622):
Praefatio = gl. 10 i 11; / = knj. IV, uvod, broj 13; II = knj.
IV gl. 5, broj 6465; III = knj. IV, gl. 8, br. 75; IV = knj.
V, gl. 5, br. 16; V = knj. VII, gl. 7, br. 14; VI = knj. VII,
gl. 12, br. 135
Prijevodi
Marko Antonije de Dominis, splitski nadbiskup, obrazlae odluku
o svojem putovanju odlomci iz gl. 5, 8, 10 i 13 u asopisu
Encyclopaedia moderna II 156, Zagreb 1967: str. 8991
Crkvena drava: Predgovor, gl. 10 i 11 u spomenutom asopisu,
str. 94 i 96; / = u spomenutom asopisu, str. 101102; II =
spom. asop. str. 103; III = spom. as. str. 105; IV = spom.
as. str. 106; V asopis Kolo br. 12/1968. str. 37; VI
Encycl. mod. str. 108
IVAN LUI
Latinski tekst
De regno Dalmatiae et Croatiae De regno Dalmatiae et Croatiae libri VI, Amstelaedami 1666:
I = knjiga I, glava 15, str. 55; II = II 15, str. 96; III = IV 1, str.
153154; IV = IV 4, str. 161162; V = IV 9, str. 182183;
VI = VI 1, str. 271
P r i j evo d
O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske prevedeno za ovu knjigu
925

JURAJ RATKAJ
Latinski tekst
Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et
Sclavomae iz 2. izdanja, Be 1772:
I = knjiga III, str. 6869; II = knj. III, str. 103104 III = knj.
III, str. 106107; IV = knj. IV, str. 125126; V = knj. IV,
str. 136137; VI = knj. V, str. 177178; VII = knj. V, str.
205206; VIII = knj. VI, str. 216217; IX = knj. VI, str. 237
Prijevod
Uspomena na kraljeve i banove kraljevstava Dalmacije, Hrvatske
i Slavonije prevedeno za ovu knjigu

Vita et martyrium B. Vladimiri, Croatiae regis Vita et marty

rium B. Vladimiri, Croatiae regis, fido calamo patriotis relata,
Graecomontii 1705:
/ = str. 34; II = str. 67
De natali die sui ipsius, 7. Januarii Nova Musa sive Pars arti
ficiosa operum poeticorum, Viennae, Austriae, 1683:
list 14
Prijevodi
Dva stoljea ucviljene Hrvatske prevedeno za ovu knjigu
Bosna zasulnjena prevedeno za ovu knjigu
Oivjela Hrvatska prevedeno za ovu knjigu
ivot i muenitvo blaenog Vladimira, hrvatskog kralja pre
vedeno za ovu knjigu
O svojem danu roenja 7. sijenja Vjekoslav Klai, ivot i
djela Pavla Rittera Vitezovia, Zagreb, 1914, str. 911

STJEPAN GRADI
Latinski tekstovi
De laudibus Serenissimae Reipublicae Venetae et cladibus Patriae
suae carmen tiskano u Mlecima 1675:
stihovi 1 170 i 307 315
Poemata rukopis knjinice Male brae u Dubrovniku, br. 184:
I = str. 36 navedenog rukopisa; II = isti rukopis, str. 3840
De vita, ingenio et studiis Junii Palmottae Predgovor Kristijade Junija Palmotia, Rim 1670:
odlomci iz gl. 6, 7, 10 i 11
Prijevodi
Svi su tekstovi prevedeni za ovu knjigu.

BALTAZAR PATACI
Latinski tekstovi
Diarium E. Laszowski, Dnevnik baruna Baltazara Pataia od
god. 1687. do 1690, Starine 27, Zagreb, 1895; Ivan Kukuljevi
Sakcinski, Ex Diario vitae Balthasaris Pattachich excerpta
memorabilia, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knj. 10,
Zagreb 1869.
Godina 1688 = Laszowski, o. c. str. 202; god. 1689 = Laszowski,
o. c. str. 206; god. 1708 Kukuljevi, o. c. str. 238; god.
1709 = Kukuljevi, o. c. str. 238; god. 1717 Kukuljevi,
o. c. str. 243244
Elogium Facultatis Vjekoslav Klai, ivot i djela Pavla Rittera
Vitezovia, Zagreb 1914, str. 109
Prijevodi
Dnevnik prevedeno za ovu knjigu
Pohvala Fakulteta prevedeno za ovu knjigu

PAVAO RITTER VITEZOVI

Latinski tekstovi
Plorantis Croatiae saecula duo Plorantis Croatiae saecula duo
carmine descripta, Graecomontii 1703:
/ = iz posvete; II = uvodni stihovi; III = uz god. 1526; IV = uz
god. 1566; V = uz god 1576; VI uz god. 1652; VII = uz god.
1665 i 1667; VIII = uz god. 1700.
Bossna captiva Bossna captiva sive Regnum et interitus Stephani, ultimi Bossnae regis, Tyrnaviae 1712:
I
str. 56; II = str. 1011; III str. 1617
Croatia rediviva Croatia rediviva Leopoldo Magno Caesare,
Zagrabiae 1700:
I = str. 15; II = str. 29

Latinski tekstovi
Poetici lusus varii iz izdanja Latinske pjesni razlike (Poetici
lusus varii), Hrvatski latinisti JAZU, knj. 4, Zagreb 1956:
I = str. 222224 (CVII), II = 240241 (CXXXII), III = 207
208 (XCVI), IV = 198 (LXXXVII), V = 225 (CXI), VI =
232 (CXVI), VII = 221 (CVI), VIII = 131 (XXVIII), IX =
9395 (IV), X = 114115 (XIX), XI = 220 (CHI), XII =
148 (XLIII), XIII = 195196 (LXXXII), XIV = 195 (LXXXI),
XV = 99 (XI)
,

926

927

IGNJAT UREVI

Vitae illustrium Rhacusinorum P. Kolendi, Biografska dela

Ignjata urevia, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost
srpskog naroda, drugo odelj., knj. 7, Beograd 1935:
I = str. 18, II = str. 17, III = 103
Saltijer slovinski navedeno Kolendievo izdanje, iz Posvete
Saltijera slovinskoga:
str. 130131 i 136137
Epistula ad Georgium Matteium scripta M. Reetar, Pisma
Ignjata urevia (oria) i Dum ura Matijaevia (Mattei), Graa 11, Zagreb 1932.
Prijevodi
Latinske pjesni razlike iz gore citiranog izdanja:
I = str. 57, II = 2931, III = 52, IV = 53, V = 54, VI = 55,
VII = 60, VIII = 74, IX = 911, X = 3234, XI = 59,
XII = 66, XIII = 75, XIV = 62, XV = 76
ivotopisi slavnih Dubrovana prevedeno za ovu knjigu
Saltijer slovinski prevedeno za ovu knjigu
Pismo uri Matijaeviu prevedeno za ovu knjigu
VICE PETROVIC
Latinski tekstovi
Elegiae iz Dodatka Korblerovoj studiji Vientije Petrovi
Dubrovanin, Rad 186, Zagreb 1911:
I = na str. 284287; II = na str. 295298, st. 154 i 109140
Epigrammata iz cit. Dodatka Korblerovoj studiji (skraujem:
K) i iz pjesnikova autografa rkp. br. 1190 Epigrammatum
liber I u Knjinici Male brae u Dubrovniku (skraujem:
MB):
/ = K, str. 239; II = K 205; III = K 210; IV = K 236; V =
= K 254; VI = K, 5. epigr. na str. 301; VII = MB, 26. epigr.;
VIII = MB, 21. epigr.; IX = iz rkp. u Dubr. arhivu. Zbirka
PavloviGraci, serija 24, 15. epigr. (naslov iz prethodnoga,
ovdje: Ad eundem); X MB, 28. epigr.; XI = MB, 16. epigr.
P ri j evodi
Elegije prevedeno za ovu knjigu
Epigrami prevedeno za ovu knjigu
SARO CRIJEVI

I, str. 33, 3435, 5152 i 5354; Andreas Ciubranovich =

= sv. I, str. 71; Floria de Zuzoris sv. II, str. 12 i 23;
Georgius Benignus = sv. II, str. 122123; Ignatius Georgius = sv. II, str. 233; Marinus Darsius = sv. III, str. 49;
Sigismundus Menzius = sv. IV, str. 104105; Stephanus
Gradius = sv. IV, str. 128129
P r i j e vod
Dubrovaka biblioteka prevedeno za ovu knjigu
RUER BOSKOVIC
Latinski tekstovi
Theoria philosophiae naturalis Theoria philosophiae naturalis
redacta ad unicam legem virium in Natura existentium,
latinski tekst s engleskim prijevodom, ChicagoLondon 1922:
Synopsis totius operis, Pars I: toke 131 i 8191
Praefatio Philosophiae recentioris a Benedicto Stay versibus tra
ditae Philosophiae recentioris a Benedicto Stay versibus
traditae libri X, cum adnotationibus et supplementis P,
Rogerii Boscovich S. J., Tomus I, Romae 1755:
Lectori studioso
De Solis ac Lunae defectibus iz izdanja Graecii 1765:
I = stihovi I 118 i 240261; II = II 513533; III = III 681
689; IV = IV 470480; V = V 198
De litteraria expeditione per pontificiam ditionem tekst,
prema prijepisu . Truhelke, objavljen u knjizi: N. Cubrani, Geodetski rad Ruera Bokovia. Zagreb 1961:
str. 26, 28, 30, 32
Prijevodi
Teorija prirodne filozofije iz djela V. Filipovia, Filozofija
renesanse (Filozofska hrestomatija III), Zagreb 1956:
str. 291293 i 295
Predgovor djelu Novija filozofija u stihovima Benedikta Staya
preveden za ovu knjigu
Pomrine Sunca i Mjeseca prevedeno za ovu knjigu
Znanstveno putovanje po Papinskoj dravi iz djela N. ubrani,
Geodetski rad Ruera Bokovia, Zagreb 1961:
str. 27, 29, 31, 33
BENEDIKT STAY

Latinski tekst
Bibliotheca Ragusina iz prijepisa rukopisa u Arhivu JAZU:
Praefatio Praefatio u sv. I, str. I. i VIIVIII; Aelius
Cervinus = sv. I, str. 1 i 1415; Aloysius Cervinus = sv.
928

Latinski tekstovi
Philosophiae versibus traditae libri VI prema 2. izdanju epa,
objavljenom u Rimu 1747:
59

H rvatski latinisti II

929

/ - I 118; / / = I 85115; III = III 136; IV = IV

16571677; V = IV 17221765 i 18151840; VI = VI 135
Phitosophiae recentioris versibus traditae libri X iz istoime
nog izdanja, sv. IIII, Rim 17551792:
I = I 128 i 4367; II = I 79175; III = IV 4099;
IV V 162; V = V 11461176; VI = V 20202057
Prijevodi
Filozofija u stihovima (est knjiga) osim V. odlomka (iz
knjige Das Erdbeben von Ragusa, Wien 1844, str. 1719 i
2122), sve ostalo prevedeno za ovu knjigu
Novija filozofija u stihovima (Deset knjiga) prevedeno za
ovu knjigu
BALTAZAR ADAM KRELI
Latinski tekst
Annuae izdao Tadija Smiiklas, Monumenta spectantia histo
riam Slavorum meridionalium, vol. XXX, Scriptores: vol.
IV, Zagrabiae 1901:
Annus 1749. = str. 3233; annus 1752. = str. 110111; annus
1753. = str. 118119; annus 1754. = str. 122; annus 1755. =
str. 159160 i 164; annus 1758. = str. 359; annus 1761. = str.
415; annus 1763. = str. 459; annus 1765. = str. 507508; annus
1766. = str. 520521
Prijevod
Annuae iz izdanja JAZU, Hrvatski latinisti, knjiga 3, prev.
V. Gortan, Zagreb 1952:
Godina 1749. = str. 3637; god. 1752. = str. 116; god. 1753.
= str. 124; god. 1754. = str. 129; god. 1755. = str. 173174
i 177178; god. 1758. = str. 357358; god. 1761. = str. 413;
god. 1763. str. 457; god. 1765. = str. 504505; god. 1766. =
str. 516517
RAJMVND KUNI
Latinski tekstovi
Epigrammata iz izdanja Epigrammatum libri quinque, Parmae
1803 (skraujem: P) i Epigrammata, Ragusii 1827 (skrau
jem: R):
Satyrica: IV = P 1, 6, 12,18 i 23; VIX = P 28, 29, 32, 40 i 43
(naslov iz prethodne pjesme, ovdje: In idem argumentum);
XI -XVl l l = P 56,62,68,70,105,107,121 i 137; XIXXXIV =
P 155, 199, 217, 225, 232 (naslov iz prethodne, ovdje: In
930

id. arg.) i 239; XXVXXIX = R 5, 144, 86, 62 i 99; XXX =

= P 90 (naslov iz prethodne, ovdje: In id. arg.); XXXI
XLI = R 3 (naslov iz 1. pod Satyr., ovdje i u 2.: In id.
arg.), 10, 23, 46, 56, 68, 79, 82, 97, 107 i 117
Ludicra: IIV = P 2,37, 45 i 67; VXIII = R 5 (naslov iz
prethodne, ovdje: In id. arg.), 15, 26, 32, 42, 61, 69, 71 i 104
Ad Lydam: IIV = P, pod Encomiast. 23,26,41 i 56; VVl =
= P, pod Ludicra 17 i 52; VIIXIV = P, pod Varia 12, 20,
23, 32, 38, 62, 68 i 90; XVXXIII = R, pod Ad Lydam
Lvdaeque familiam 1, 4, 20, 27, 46, 97, 118, 128 i 133
Encomiastica: IVI = R 1,91,216,242,244 i 247; VIIX = P
3, 27, 42 i 45
Moralia: IVIII = P 3,12,40,66,77,93,98 i 101; IXXV = R
78 (naslov iz prethodne, ovdje: Aliud), 79, 18, 23, 39, 105
i 111
Sacra: IIII R 23, 30 i 40
Sepulcralia et lugubria: IIV = R 1,21 (naslov iz prethodne,
ovdje: Ejusdem tumulus), 24 i 27
Varia: III = P 29 i 43; IIIVII = R 28, 3, 14, 53 i 54
Hendecasyllaba iz izdanja Epigrammatum libri quinque.
Accedit Endecasyllaborum libellus, Parmae 1803:
I = 1; II = 13; III = 17
Homeri Ilias Latinis versibus expressa prema rimskom izda
nju 1776:
1 = 1 19 (u grkom izvorniku: I 17); II VI 514521,
529544, 560570 i 579596 (u gr. izvor.: VI 429434,
440455, 466475 i 482496); III = XX 437446 i 454489
(u gr. izvor.: XX 381388 i 395-423)
Prijevodi
Epigrami prevedeni za ovu knjigu
Hendekasilabi prevedeni za ovu knjigu
Homerova Ilijada izraena u latinskim stihovima iz izdanja
Homerova Ilijada, prev. T. Mareti, pregl. i prir. S. Ivi,
6. izd., Zagreb 1961, Matica hrvatska:
I = i i_7; II = VI 429434, 440-455, 466475 i 482-496;
III = XX 381388 i 395423
BRNO DZAMANJI
Latinski tekstovi
Epistolae iz izdanja Epistolae..., Venetiis s. a.:
I = VIII, st. 19 i 87130 na str. 37 i 4041; II = XI
113 , 4258 i 76103 na str. 5255; III = XIV 203226
na str. 7273; IV = XV 116, 95122 i 164203 na str.
74 i 7780
931

Epigrammatum liber iz izdanja F. M. Appendinija De vita et

scriptis..., u Zadru 1830:
7 = 4. na str. 245 (gdje je naslov De eodem, a u 1. od 11
posve. Kuniu: In morte R. Cunichii Rhacusini; u ovoj
knjizi preuzet naslov iz Carmina U. Appendinija); 77 = str.
246 (naslov iz prethodne, ovdje: De eodem); III = str. 249
(gdje je naslov: ...Stay, Rhacusini; u ovoj knjizi prema
Carmina U. Appendinija); IV = str. 274; V = str. 260;
VI = iz Carmina U. Appendinija na str 287, naslov iz pret
hodne pjesme, ovdje: De eodem); VII = str. 265; VIII =
= str. 265
Elegiae iz izdanja F. M. Appendinija De vita et scriptis..., u
Zadru 1830:
7 = V, st. 148 na str. 171173; II = XIV 120 i 6380
na str. 207210; III = XXII 111 i 31-^16 na str. 236238
Navis aeria iz izdanja Navis aeria et Elegiarum monobiblos,
objavljenog u Rimii 1768:
7 = I 122; 77 = I 660-702; III = II 657671; IV = II
716724
(Ex Gundulae Osmanaide translatio> sa str. 265266 u II.
svesku knjige F. M. Appendinija Notizie istorico-critiche,
Dubrovnik 1803.
Paraphrasis Idyllii Illyrici (Vladistavi Mentii Radogna) iz
Appendinijeva izdanja De vita et scriptis..., i to pod Idyllia,
str. 9899 i 102, st. 126 i 109116
Homeri Odyssea Latinis versibus expressa prema istoimenom
izdanju, objavljenom u Sieni 1777:
7 = 1 111 (u grkom izvorniku: I 110); 77 = IX 379412
(u gr. izvor.: IX 360390); III = XXIII 93122 (u gr.
izvor.: XXIII 85110)

URO FERIC

Prijevodi
Poslanice prevedene za ovu knjigu
Knjiga epigrama osim epigr. 4. (koji je preuzet iz biljeke
na str. 284285 knjige Carmina U. Appendinija, u Dubrov
niku 1811), sve prevedeno za ovu knjigu
Eiegije prevedene za ovu knjigu
Letei brod prevedeno za ovu knjigu
(Iz Gundulieva Osmana) prema izdanju Ivan Gunduli II:
Osman, prir. M. Ratkovi, Zagreb 1962, Pet stoljea
hrvatske knjievnosti, knj. 13: st. 2156 iz V. pjevanja
Parafraza ilirske idile (Radonja Vladislava Menetia> prema
izdanju Zbornik stihova XVII. stoljea, prir. R. Bogii,
Zagreb 1967, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 10: st.
136 i 157168
Homerova Odiseja izraena u latinskim stihovima iz izdanja
Homerova Odiseja, prev. T. Mareti, pregl. i prir. S. Ivi,
5. izd., Zagreb 1961, Matica hrvatska:
7 = 1 l10; 77 = IX 360390; 777 = XXIII 85110

Latinski tekstovi
Ragusinorum poetarum qui Illyrica lingua scripserunt e l o g i a
rukopis u knjinici Male brae u Dubrovniku, broj 127
(Brlek):
7 = uvodna pjesma; II = 3. elogium; 777 = 11; IV = 16;
V = 29; VI = 51; VII = 72; VIII = 87; 7X = 101; X = 126;
XI = 129; XII = 132; XIII = 160
E l o g i a nonnullorum civium Ragusinorum qui soluta numeris
oratione Illyrice scripserunt rukopis u knjinici Male
brae u Dubrovniku, broj 127:
7 = elogium 3; 77 = 6; 777 = 13; IV = 18
Periegesis orae Rhacusanae Periegesis orae Rhacusanae duobus
libris comprehensa, Racusii 1803:
7 = 1 knjiga, 5. glava, stihovi 129; 77 = I 8, 137; III = I
10, 110138; IV = II 2, 145171; V = II 7, 122
Epigrammata de nostratibus = rukopis knjinice Male brae u
Dubrovniku, broj 180:
7 = 14. epigram, 77 = 15; 777 = 17; IV = 34; V = 55; VI = 67;
VII = 105
Camovalis Ragusini descriptio macaronica rukopis knjinice
Male brae u Dubrovniku, broj 180:
stihovi: 12, 2438, 67104, 141152
Fabulae ex adagiis Illyricis desumptae tiskano u Dubrovniku
1794:
7 = fab. VI; 77 = fab. XI; 777 = fab. XIV; IV = fab. XIX
Ad clarissimum virum Joannem Mulier epistola tiskano u
Dubrovniku 1798: str. 35, 11; Uxor a viro repudiata etc.
= str. 1720
Slavica poematia Latine reddita rukopis br. 127 u Bogiievu
arhivu u Cavtatu; Carmen flebile matris etc. = poemation
XIV
Epigrammata rukopis br. 153 u Bogiievu arhivu u Cavtatu:
7 = 1 knjiga, 28 epigram; 77 = I 29; 777 = I 55; IV = I 56;
V = I 90; V7 = II 15; VII = II 16; VIII = II 17; IX = II
20; X = II 21; XI = II 36; XII = II 43; XIII = III 42;
X7F = III 44; XV = III 77; XVI = III 100; XV77 = IV 7;
XVIII = IV 16; XIX = IV 51
Apophthegmata Erasmi Latinis versibus explicata rukopis u
Dravnom arhivu u Dubrovniku, broj b XXI, 31 (knjige I
VII) i rukopis knjinice Male brae u Dubrovniku, broj 481
(knjige IX):
7 = II 48; 77 = III 28; 777 = IV 27; 7V = VIII 87; V =
IX 32; VI = X 2
Disticha, rukopis br. 32 u Bogiievu arhivu u Cavtatu; Disticha
tnoralia I = Epigramma prodromum; II distichon 20;
Disticha sententiosa:

932

933

/ = 92; II = 174; III = 282; IV = 363; V = 418; VI = 442;

VII = 523; VIII = 532; IX = 535

piu Poesie diverse, pod Nonnulla Epigrammata; III =

= epigr. 63. u rukopisu cit. kod II; IV epigr. 103. u autografskom rukop. Giorgio HigiaRazno, II. omot nezaved.
rukopisa kod Male brae u Dubrovniku

Prijevodi
Priice iz proreja slovinskijeh Srbsko-dalmatinski magazin
za god. 1844. izdao Georgij Nikolajevi, Zadar: str. 76 i d.
Svi su ostali tekstovi Ferievi prevedeni za ovu knjigu.

Prijevodi
Razliite pjesme prevedeno za ovu knjigu
Epigrami prevedeno za ovu knjigu

MATIJA PETAR KATANIC

DONO RASTIC

Latinski tekstovi
Fructus auctumnales iz Matieva izdanja u Starim piscima
hrvatskim, knj. 26, Zagreb 1940:
I = str. 265, Lyrica 3; II = str. 267, Lyr. 5; III = str. 270,
Lyr. 7; IV str. 276, Lyr. 12 (naslov iz prethodne pjesme,
ovdje: Iisdem utroque idiomate); V = str. 287, Epigram
mata 3; VI = str. 289, Epigr. 7; VII = str. 291, Epigr. 11;
VIII = str. 292, Epigr. 16; IX = str. 293, Epigr. 19; X = str.
329, st. 5572 (ova pjesma ne pripada zbirci Fructus auct.,
objavljena je pred Katanievim djelom Istri adcolarum
geographia vetus I, u Budimu 1826); XI = str. 294295
De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus iz autografskog rukopisa u Franjev. samost. u Slavonskoj Poegi:
I = dvije nenumerirane stranice; II = str. 2122; III str.
35; IV = str. 36; V = str. 47, 48 i 4950; VI = str. 58

Latinski tekstovi
Satyrae iz Appendinijeva izdanja Carmina, objavljenog u
Padovi 1816:
1 = 1 107148; II = III 191, 106135 i 162188; III = IV
1_18 i 4299; IV = V 1725, 6476 i 145161; V = VIII
26-40 i 181226; VI = IX 4974, 89158, 185187, 196216
i 233241; VII = XI 128 i 5276; VIII = XX 1237 i
118132
Elegiae iz gore citiranog izdanja:
/ = I 91136; II = IX
Epistolae iz gore citiranog izdanja:
I = II 5475

P ri j evodi
Jesenski plodovi osim IV. pjesme (koja je izvorna Katanieva,
pisana usporedno s latinskom, v. Matievo izd. na str. 325),
sve ostale pjesme prevedene su za ovu knjigu; XI (Kratka
napomena...) = iz Petravieve knjige Klasina metrika u
hrv. i srp. knji-, str. 2022
Knjiica o ilirskom pjesnitvu izvedena po zakonima estetike
prevedeno za ovu knjigu
URO HIDA
Latinski tekstovi
Carmina varia iz rukopisa Poesie diverse u Dr. arhivu u
Dubrovniku, Zbirka PavloviGraci, serija 12:
I = pod Carmina varia, tekst nije paginiran; II = kao I
Epigrammata:
I = str. 13 u Zborniku dubr. lat. pjesama..., Knjinica
Male brae u Dubrovniku, Brlek 180; II = epigr. 59. u ruko934

Prijevodi
Satire osim VIII (Rastieve XX, koja je prevedena za ovu
knjigu), sve ostale iz Hrvatske strae X i XI, Zagreb 1938.
i 1939:
I = Hrv. straa god. X /1938, br. 210, str. 8; II = X, 221, 8;
III = XI/ 1939, br. 26, str. 7 i br. 27, str. 7; IV = X 246,
8; V = XI, 15, 7 i 16, 7; VI = XI, 34, 7; VII = XI, 49, 7
Elegije prevedene za ovu knjigu
Poslanice prevedeno za ovu knjigu
ADAM ALOJZIJE BARICEVI
Latinski tekst
Epistolae iz autorova prijepisa Epistolae ad diversos IVI
u Arhivu JAZU II b 41:
I = sv. III, str. 45; II = III 2425; III = III 29; IV =
= III 34; V = V 5354; VI = VI 1213; VII = VI 1617;
Prijevod
Pisma prevedeno za ovu knjigu
935

T IT O B R E Z O V A K I

Latinski tekst
Carmina:
I = iz lanka F. Fanceva Sitni prilozi..., Graa 11, Zagreb
1932, str. 239 241; II = iz Djela Titua Brezovakoga, prir.
M. Ratkovi, SPH 29, Zagreb 1951, str. 173; III = iz Djamieva lanka Dva priloga za povijest starije hrvatske knji
evnosti, Prilozi PP 31, Beograd 1965, str. 252
PREVODIOCI U II. SVESKU

Prijevod

Pjesme:
I = iz lanka F. Fanceva Iz nae politike povijesti. Hrvat
ska revija II, Zagreb 1929, str. 214216; II i III = preve
deno za ovu knjigu
MARKO BRUEREVI
Latinski tekst
Carmina:
I = iz rukopisa Poetici componimenti..., pod Latina Car
mina, str. 125 i 127128, Dr. arhiv u Dubrovniku, Zbirka
PavloviGraci, serija 41; II iz cit. rukopisa, str.
129130; III = iz Zbornika dubr. lat. pjesama..., Brlek,
rkp. 180, str. 158160
P r i j e vod
Pjesme prevedene za ovu knjigu
MARKO FAUSTIN GALJUF

330340
282304
778816
5064, 7290, 726728
1640, 100120, 172184, 232
242, 318328, 342346, 404
430, 620-634, 646654, 664
668, 690696, 902920
str. 162164, 532538, 604608,
Ivi, Stjepan
866870
str. 134144
Jurii, Hrvatin
Katii, Radoslav str. 758768, 818830, 872374,
884892
str. 252274, 356362, 370394
Ladan, Tomislav
str. 146160, 636644
Lui, Josip
str. 532538. 604608
Mareti, Tomo
str. 732734
Petravi, Ante
str. 196230, 680688, 708716,
op, Nikola
722724, 728730
str. 444530, 552594
Torbarina, Josip
Vratovi, Vladimir str. 736748, 842856

Didovi, Vinko
Djami, Antun
Dujmui, lozo
Gligo, Vedran
Gortan, Veljko

str.
str.
str.
str.
str.

Latinski tekstovi
Navis Ragusina iz izdanja: Specimen e fortuna latinitatis,
accedunt poemata varia, Augustae Taurinorum 1833, str. 37
i d.:
Stihovi 15, 2125, 3458, 78140, 150157, 190196
Carmina et epigrammata isto izdanje:
I = str. 166167, II = str. 198, III = str. 198, V = str. 148,
VI str. 184; IV = Rukopisni zbornik Galjufovih pjesama.
Nauna biblioteka u Dubrovniku br. 819, str. 101
Specimen de fortuna latinitatis isto izdanje:
/ = str. 78, II = str. 15, III = str. 22
Prijevodi
Svi su tekstovi prevedeni za ovu Knjigu.
936

937

HRVATSKI POPIS IMENA

(I = prvi svezak, II = drugi svezak, mit. = iz mitologije, bibl.

= iz Biblije, geogr. = geografski pojam, sv. = sveti, bi. = blaeni,
v. = vidi)
Abel (bibi.) I 498
Abela, grad u Kampaniji I I 204
Abigajila (bibi.) I 266, 268, 270
Abiaj (bibi.) I 272, 274
Abner (bibi.) I 272, 274
Abraham (bibi.) I 692
Abalon (bibi.) I 288, 290
Acciarini, Tideo I 227
Adam (bibi.) II 782
Adam, opat I 66, 70
Adamac, upan ninski I 66, 70
Addison, Joseph II 775, 776
Adonis II 622
Afrika I 545, 562, 571; II 544,
690
afriki I 564
Afrodita (mit.) II 774
Aganipa (mit.) II 573
aganipski II 574
Agi, Antun I 517
Agneza, dragana pjesnika Pucia I 355; v. Gneza
Agripa, vojskovoa Augustov
II 332
Ahates (mit.) II 868
Ahejci II 532, 534
Aheloj (mit.) II 198, 468, 480
aheloj ski I 420
Aheront (mit.) I 464, 472, 478,
482. 492
Ahilej, Ahil (mit.) I 35, 178; II
198', 202, 266, 532, 538, 556,906

Ahinoama (bibi.) I 272

Aid (= Had) [mit.] II 532, 534
Ajo, knez franaki I 58
Aka, ensko ime iz epigrama
II 448
Akoncije, papinski legat II 60
Alapi, Gapar II 82
Alba, grad u Italiji II 118, 346
Albanija II 784
Alberti
obitelj I 227
Antun I 227
Dobrica I 227
Nikola I 227
Albertini, Beninjo II 753
Albije (= Tibul) II 568
Aldobrandini, Ippolito I 711;
v. Klement VIII, papa
Aleksandar VI, papa I 323, 330,
334; II 36
Aleksandar VII, papa II
95, 96, 304
Aleksandar Veliki I 546, 556, 616
Aleksandrija I 552; II 899, 900
Alekta (mit.) I 476
DAlembert, Jean Le Rond II
311, 312, 838
Aleti. Ivan II 247
Petar II 879
Alfieri, Vittorio I 37; II 435, 437,
442, 524

939

Alfonso II. dEste, vojvoda u

Ferrari I 711
dAlfonso, R. I 383
Algarotti, Francesco II 326,353
Alighieri, v. Dante
Alija, turski vojskovoa I 166,
168
Alkej (mit.) I 464, 470, 472, 474,
480, 482, 484, 486; II 746
alke.jski II 703, 754, 862,880
Alkestida (mit.) I 384
Alkinoj (mit.) I 300
Alkiona (mit.) I 124
Alkmena (mit.) I 462, 480
Alpe I 358; II 360, 904, 918
alp6ki I 466
Alsace II 125
Altesti, Andrija II 879
Althan, Ivan Mihajlo von I I 400
Alvizije, prijatelj Maruliev I
302
Amalteja (mit.) I 424
Amas (bibi.) I 498
Amatije (bibi.) I 496
Amazonka (mit.) I 474
amazonski I 474
Ambrosoli, Francesco II 99
Ambrozije, crkveni pisac I 508,
540, 720; II 26, 28
Amerika II 344, 544, 590, 592
Amfitrion (mit.) I 464, 474
Amfitrita (mit.) I 470; II 582
Aminta II 238
Amon (bibi.) I 288
Amor (mit.) I 188, 358, 364, 366,
420, 520, 526; II 446, 454, 508,
510, 512, 654
Amsterdam I 14, 40, 51; II 46,
9597
Ana, ena Petra Crnoga I 70;
sestra Didonina I 120
Anaharzis, filozof iz Skitije II
692
Anaklet, fra II 753
Anakreont II 742
anakreontski II 703
Anastazije, biskup hrvatski 170
Andaluzija II 784
Andreis, Fran Trankvil I 9, 12,
13, 28, 35, 36, 560, 624
Mati ja I 36
940

Andreucci, biskup trogirski II

10

sv. Andrija I 76, 321; II 290

Andrija, mu Cike I 64
prior biogradski I 70
sin Balislavin I 76
II, kralj ugarski II 56, 72
III, kralj ugarski I 50
sin ugarskoga kralja Kar
la I 88, 98
Andromaha (mit.) II 532
Androvi, Rafo I 18
Angelis, Dankarlo II 247
anglikanski II 11
Angora I 260
Anhiz (mit.) I 304
Antenor (mit.) I 212; II 536
Antifat (mit.) II 906
Antigen, ime iz epigrama II 470
Antiopa (mit.) I 474
Antonije, Marko, trijumvir 1298
sv. Antun I 242; II 169
Antwerpen I 30, 228, 683; II 96
Aonide (mit.) I 134
Aonija (mit.) II 330;
aonijski I 120; II 330
Aonke (mit.) II 204, 824, 830
aonski I 216, 520; II 260,
490, 584, 588
Apel, grki slikar I 414
Apenini I 672
Apicije, rimski sladokusac 1210
Apijan I 546, 552; II 46, 97
Apije Klauije Slijepi II 346
Apolon (mit.) I 20, 186, 188, 216,
264 358, 366, 462, 480, 488, 530,
582, 594; II 120, 164, 274, 340,
584, 588, 724, 728, 762, 822, 830,
890
Apolonije, grki matematiar
II 342. 908
Appendini, Frano Marija I 10,
17, 28, 572; II 247, 354, 544,
546, 550, 705, 773, 774, 777, 830,
932 935
Urban I 10, 17, 28; II 549,
754, 800, 932
Apseda (mit.) I 466
Apuli ja II 644
Arabija I 562
Arad II 74

Arapi II 218, 220

arapski I 494; II 172
arbanaski II 126
Arcadi I 14, 37; II 251, 435, 543
Arciakon, Toma II 52; v. i To
ma Arhiakon
Ardijejci, ilirsko pleme II 60
Aretuza (mit.) I 466; II 574
argijski II 498
Arg (mit.) I 620
Argivci I 462
argivski II 498
Argo, brod Argonatu I 464; II
588
Argonauti (mit.) I 186
Arhigen, ime iz satire II 816
Arhiloh II 266
Arhimed II 908
Ari.jadna (mit.) I 360, 366
arijanci II 26, 28
ari.janstvo II 32
Arion (mit.) I 458, 468, 486, 488,
620
Arion (= Rijeka Dubrovaka)
II 554, 636'
Ariosto, Ludovico II 830
Aristarh, aleksandrijski filolog
II 646
Aristej (mit.) I 278
Aristofan II 120, 812
Aristotel I 33, 517, 546, 616, 711,
712, 716, 718, 720;II 386
aristotelovski I 720
Arkada, selo u Italiji I 212
Arkadija, pjesnika akademija
u Rimu I 15; II 313, 613
arkadijski II 330
arkadski I 15; II 249, 352,
435, 530
Arkaani II 500
Arlekin II 654
Arno, rijeka II 830
Arnobije, kranski apologet I
720
Arnon, potok u Judeji II 224
Artemida (mit.) I 120; II 358
Artemizija, kraljica u Halikarnasu II 226
asahejski I 474
Asan-aga II 668, 670, 672
Asan-aginica II 668, 670, 672

Ascoli, grad u Italiji II 189

Asirci I 244, 508, 556
asklepijadski II 703, 880
Asklepije (mit.) II 906
Askra, grad u Grkoj I 667, 676
Askrejci I 676
askrejski I 676; II 492
Askrivij (= Kotor) I 672, 676
Astreja (mit.) I 459
Atal II 892
Atena, glavni grad Atike I 388;
II 690, 812
Atena (mit.) I 390
Atenjani II 120, 808
Atiani II 120
atiki I 420; II 110, 120,
690, 886, 920
Atik (= J. Bartuevi) I 21,572
Atlas, gora I 482
Atos I 482; II 210
Atrej (mit.) II 198, 532
Auersperg, grofovi II 422
Aufid, rijeka u Italiji II 204
Augsburg I 681
augsburki I 38
August, rimski car I 573, 602;
II 164, 353, 614, 778
knez saski I 683
sv. Augustin I 240, 720; II 514
Auksencije, Arijev sljedbenik II
28
Aula, ensko ime iz elegije II
248
Aulida, luka u Beotiji I 140
Aulo, ime iz epigrama II 446,
450, 452, 464, 474
ime iz satire II 812
Aurelije (= Augustin) I 540
Aurispa, ime iz epigrama I 208
Ausa, rijeka kod Riminija I I 346
Austrija I 682; II 172, 615, 710,
753
austrijski I 18, 21; II 138,
543, 753, 774, 868, 883
Austrijanci I 21; II 836, 866
Auzonija II 376
auzonijski I 160; II 830
Avemo (mit.) I 404, 484
Avit, ime iz satire II 788
Azija I 480, 545, 556; 658; II 150
Azmodeji, zli duhovi I 96

941

Baal, babilonsko boanstvo I

694
Babilon I 86
Bdcs II 701
Ba (geogr.) I 321
Badali, Josip I 231, 232
Baglivi, uro I 37, 38; II 899,
906
Jako I 37
Baja, rimsko kupalite kod Na
pulja II 642, 701
bajski I 410
Bajamonti, Julije II 614, 615
Bajazit, turski sultan II 78
Baka, Toma I 340
Bakhantkinja (bahantica) I
186; II 218
Bakho I 188, 264 360, 366, 384,
398, 400, 448, 450, 468, 650, 652;
II 110, 218, 220, 226, 248, 264,
724, 814, 824, 886, 890;v. i Jakho
Bak I 648
Bakh II 582
Bakhus I 132
Baktra (geogr.) II 252
balearski (geogr.) I 264
Balislava, dubrovaki graanin
I 76
Balislavin Petar, zamjenik dub
rovakoga kneza I 74
Balkan II 702
balkanski I 608; II 883
Banuri, Anselmo I 38
Banfi, F I 608; II 99
Bani, Nikola II 613
Banievi, Jakov I 11, 29
Bani, Pavao I 92
Baptist (= B. Rabljanin, Ivan
Krstitelj R., ljeva zvona) I
418
Bara, Josip I 110, 729
Barada, Miho I 48, 729
Barakovi, Juraj I 22; II 702,
704
Barbara, majka Ivana esmikoga I 153, 158
Barbarossa, Hajrein I 571, 672
Barbarus, prijatelj MarulievI
302
942

Barbula, v. Polikarp Severitan

Barcelona I 711
Bardokukul, ime iz epigrama
II 206
Barievi, Adam Alojzije II
833857; I 15, 22, 25, 29, 40;
II 439, 835839, 841, 844, 852,
854, 935
Bari, Adalbert II 401
Barij (Bari), grad u junoj Ita
liji II 204
Baril, grad u junoj Italiji II
204
Barii, Franjo I 549
Barletta, grad u Italiji II 296
Barone, Pavao I 714
Baroti Szabo David II 703
Bartol, ime iz epigrama I 206
Bartuevi, Jeronim I 11, 21,
558, 571, 572
sv. Bartul I 66, 70
BartuI, hrvatski vojvoda II 78,
80
Basel I 40, 228, 461, 681, 683,731;
II 616
Baso, ime iz epigrama II 646
Bassano, grad u Italiji II 312
Bassegli, Jakov II 552
Marko II 351
Tomo II 545, 552
Bai, uro I 16, 28; II 632
Bathory, Andrija II 78
Stjepan II 74
Batthyany, Karlo II 420
Bavarska I 682, 710; II 898
bavarski I 174; II 710
Bavije, lo rimski pjesnik I I 802
Baziiije (Veliki), crkveni pisac
I 33, 720
vojni metar I 60
Be I 12, 22, 30, 40, 601, 626, 732;
II 69, 71, 125128, 169, 180,
249, 310, 311, 399, 400, 544,615,
724, 746, 782, 835, 842, 846, 852,
862, 926
beki II 310, 400, 898
Bedekovi, Kazimir I 30
I 22
Bel, nadimak Pavlimira, legen
darnog osnivaa Dubrovnika
II 644

Bel (mit.) I 472

Bela IV, kralj hrvatsko-ugarski
II 72, 142, 404
Belata, zadarska obitelj I 64
Belec, imanje u Hrvatskom za
gorju II 422
Belgija II 90
Belide [= Danaide] (mit.) 1 184,
578
Belizar, bizantski vojskovoa
II 50
Bellarmino, Robert II 711
Belnay, G. II 838
Bembo, Pietro I 11, 572
bembistiki I 571
sv. Benedikt I 72; II 290, 634
Benedikt XIV, papa II 351
Benei, Damjan I 515541; 10,
25, 26, 355, 357, 383, 517519,
734
Matija I 33, 517
Paskoje I 357, 383, 519
Petar II 95
Benger, podupan II 422
Benkovi, Benko I 35
Beno (= Benedikt Stay) II 353,
354
Benja (Koii), imun I 558;
v. i Koii-Benja, imun
Beoani II 120
Beograd I 322, 383, 604; II 172,
174, 191, 193, 281, 312, 403, 707,
865, 928
Beotija I 667; II 330
beotski II 584
Bergamo, grad u Italiji I 547,
552
Bergan (geogr.) I 662
Berislavi, Petar I 601, 604
Stjepan I 12
Berlin l 43; II 883, 918
sv. Bernard I 30
Bernard, opat I 246
Bemardin, Frankopan Modruki II 76, 78
Bersa, Josip II 757
Beta, nadimak Marina Getaldia II 908
betlehemski [betlemski] (bibl.)
II 190, 222, 224

Betondi, Jakov I 17; II 570, 818

Josip I 17
Betsabeja (bibi.) I 278, 284
Bettera, Baro II 309, 818
Betulija (bibl.) 244
Bianchini, Francesco II 346
Biha I 90, 92
Bijesna dolina, lokalitet kod
sela Dikla I 66
Binzola, sin Bodace, dubrova
ki graanin I 76
Biograd, Stolni II 78
na moru I 35; II 54
biogradski I 70
Bion I 33; II 545, 549
Biondo I 377, 444, 446
Biondo iz Forlija I 552
Bione II 549
Bisag, tvrava II 414
Bisanti, Juraj I 560; v. i Bizanti, uro
Bistricej, Juraj II 428
Bizant I 140
bizantijski II 270
bizantski I 38; II 50, 644
Bizanti, obitelj I 10
uro I 571: v. i Bisanti
Luka I 667
Marijan I 571
Tripun I 35
Bizzarro, Ivo I 17
Blaeu, braa, izdavai iz Am
sterdama II 46
Bla, vojnik I 172
Bla, Petar I 564
Bobali, Savko I 10
Bobaljevi, Matija I 33
abo I 19
Bobovac, grad u Bosni II 148
Boca, Dujam, akon I 74
Boccaccio, Giovanni II 302
Bodaca, dubrovaki graanin I
76
Boemund, knez normanski I
442
Bogaevo, imanje obitelji Magdaleni II 414
Bogdan, Ivan I 76
Bogii, Baltazar II 933
Rafo II 932
Boka Kotorska I 667, 668, 670

943

Bokelji II 764
Boleslav, dvorski upan I 66, 70
Bolica, Ivan I 580, 667670, 676,
735; v. i Bona-Bolica, Ivan
Nikola I 35, 667
Boliris, v. Bolica
Bologna I 12, 457, 681; II 95,
284, 346, 399, 753
bolonjski II 311
Bolognini, B. I 461
Bona-Bolica, Ivan I 665677;
10, 571, 572, 582, 667670; v.
i Bolica, Ivan
Bonfinije, Antun II 72
Borej (mit.) I 426
Borgia, Cesare I 323, 330
Rodrigo I 330
Borgondi, Horacije II 309
Bosanci I 15, 39; II 120, 150,180
Bosanski Novi II 170; v. i Novi
Bosetrenhc, ban I 66
Bosna I 19,21,29, 43, 51, 78,154,
168; II 127, 136, 146, 148, 150,
193, 194, 296, 401, 660, 742,
743. 927
bosanski I 1416, 19, 78,
710; II 146, 176, 180, 289,399
Bosna Srebrna II 296
Bosna, rijeka II 148
Bospor li 592
Bokovi, Anica II 309, 740
Baro I 25; II 309, 353
Nikola II 309
Pavla II 309
Ruer Josip II 307347; I
17, 23, 26, 3639; II 307,
309313, 315, 316, 326, 351
353, 435, 518, 543, 544, 568,
570, 592, 846, 899, 906,929
de Botono, Bivald I 102
Grgur I 102
Boulogne II 788
Bodareva Mara II 189
Boievi-Natalis, Franjo I 11,
227, 229, 298, 300
Brankovi, Pavao II 126
Branjug, Juraj II 399
Brat (J. Utieni) I 601, 604, 662
Bratkovi, Nikola I 12
Bratuli, imun II 401
Brazilija II 344

Brdovec, selo kod Zagreba I

15; II 399. 835
Brera, palaa u Milanu I 367;
II 312
Brescia II 9
Breslau II 420
Brezovaki, Tito I I 859 875; I
15, 19; II 861863, 865, 936
Breane, imanje u krievakoj
upani ji I I 414
Brgat, selo istono od Dubrov
nika II 543, 648
Bribir I 662
bribirski I 49, 50, 70, 729;
I I 60, 62
Brigela I I 654
Briglevi, Martin I 12
Brigomor ( = Bakho) I 450
Brist II 742
Britanci I 440, 540; II 566, 570
Britanija II 784
Brizeida (mit.) II 198
Brkunjevec, imanje u zagreba
koj upaniji II 422
Brlek, Mijo 'I 519, 733, 734; II
251, 28i; 757, 883, 933, 936
Brod, luka na Savi II 172, 174
Brodari, Stjepan I 9, 12, 28, 35,
603
Bromije [= Bakho] (mit.) I 398
Brontes (mit.) I 596
Brure Desrivaux, Mare Rene
II 879; v. Bruerevi
Bruerevi, Marko II 877893,I 10, 17, 18; II 547, 703, 753,
773, 879881, 883, 936
Brundizij (Brindisi) II 204
Brunelli, Vitaliano II 49
Bruno, Giordano I 712; II 11
Buchetti, Luigi Maria II 549
Buar, Franjo I 686
Bua, ime iz epigrama II 646
Dominik (Dinko) I 558,
571
Vinko I 558
Budae, posteljnik I 66, 70
Budapest I 383, 607, 608, 735
Budim I 15, 35, 37, 38, 40, 154,
321, 604, 612, 648, 658, 735; II
169, 170, 701, 703705, 724,740,
842, 854, 863, 934

944

budimski I 379, 636; II 835,

842, 862, 863
Buimljanin I 614
Budimpeta II 705, 707, 736
Bugari II 158
Bugarska II 311
bugarski II 126, 156
Buka (= Bakho) I 426
Buli, don Frane I 48
Bundi, Marin II 560
Buni. v. Bona-Bolica, Ivan
Buni, Ivan (Divo) I 14, 15; II
116
Jakov I 455501; 10, 13,
26, 355, 457461, 518, 534,
733, 734
Luko I 17, 34
Marijan I 408
Saro II 116
Serafin I 35
Busbecq, Augier Ghislain I 602,
603
Busiris (mit.) II 200
Buo, dubrovaki graanin II
648
Bui, zapovjednik banderijalaca II 182
Zigmund II 410
de Butovan, Martinusije I 92
Buan, Ivan II 408, 420
Cagli, grad u Italiji II 296
Calais II 788
Calbo, Antonije, ibenski knez
I 117
Cambridge II 315
Campanella, Tommaso I 712
Campo i fiori, trg u Rimu I I 11
Canova, Antonio I 37; II 435
Capo i Bove, lokalitet kod Ri
ma II 346
Captislava, drama II 116
Carducci, Giosu I 37
Carigrad I 602; II 78, 148, 311,
592
carigradski I 604, 654; II
58
Carrer, Luigi II 901
Cassander, George, teolog iz
Flandrije II 38
Castello, grad u Italiji II 435
60 Hrvatski latinisti II

Cavtat II 116, 615, 933

cavtatski II 619
elija, ime iz epigrama II 476'
Celovec I 682
Cera, grad u Etruriji II 798
ceranski II 798
Cerera (mit.) I 132, 394, 438,450,.
652; II 582, 886
Ceri, beg, turski vojskovoa
II 180
Cema gora, u Slavoniji II 748
Cerva, Elio Lampridio I 383; v.
Crijevi, Ilija
Serafino II 281; v. Crije
vi, Saro
Cervarije, Alojzije II 286; v
Crijevi Tuberon, Ludovik
Cesena, grad u Italiji II 311
Cesinge (= Kesinac), mjesto na.
Dravi I 153
Cetina, rijeka II 58
Cetina, kraj I 92
cetinski I 70
Cetinje I 575, 669
Cezar, Gaj Julije I 505; II 690,.
692
Cezar (= Cesare Borgia) I 330
332, 334, 336
Charles, engleski prestolona
sljednik II 11
Chersa, v. Kra
Chersa, Tommaso II 619
Chicago II 310, 315, 929
Child, J. M. II 315
Christina i Svezia II 99
Ciceron I 8, 31, 321, 380, 603,612;;
II 36, 118, 502, 705, 746, 837
ciceronski I 28, 324; II 436
Cigani (Cingani) I 658
Ciganka II 232
Cika, ki Dujma I 49
Cimarosa, Domenico II 435,464
Cimotoja (mit.) I 408
ina, muko ime iz epigrama
II 450, 452, 454, 466, 47, 474,.
512
Cinderi, zapovjednik banderijalaca II 182
Cint, brdo na otoku Delu II 334,.
748
Cintija (mit.) II 334

945

Cintija, ime iz pjesme II 712

Cipar I 710, 711; II 879
ciparski I 586
Cippico, Jeronim I 238; II 47
Koriolan I 9. 558
Cipranka (= Venera) II 886
ira, grad u grkoj pokrajini
Fokidi I 594
Cirkvenak, potok u Zagrebu
II 90
cirnejski ( = korziki) I 420
citerijski I 392
Clemanges, Nikola I 704
Coleti, pisac II 836
Colonna, rimska obitelj II 346
Constantinopoli II 312
Contarini, Zaffo I 710
de Conti, Ivan Nikola II 304
Correr, mletaka obitelj I 730
Cosimo III ( = Medici) I 36
Cremona II 549
Cres I 710; II 12
de Crieva (= Crijevi) I 377
Crijevi, obitelj II 290
Alojzije, djed Ludovikov
II 288
Alojzije (= Ludovik Crijevi Tuberon) II 286,288
Ilija I 375-453; 10, 13, 25,
2830, 32, 36, 321, 355,
357, 377381, 383, 384, 418,
434, 457, 518, 519, 530, 733;
II 248, 284, 286, 437
Lamprica, otac Ilijin I
357, 377, 383, 519
Martolica II 288
Paula, ena Ilije Crijevia
I 430
Saro II 277305; I 16, 28,
355; II 248, 268, 279281,
705, 928
Tuberon, Ludovik I 319
351; 10, 13, 21, 28, 35,
321325, 457, 732; II 99,
280, 286
Crispo, tragedija II 116
Crni, otac Petra Gumaja I 48
Petar I 729
Crnogorci II 764
crnogorski II 764
Crno more II 164, 704, 902

Cronia, Arturo I 383

Crvena Hrvatska II 156
Crveno more I 176
Csezmiczei (= esmiki) 1153
Cunich, Raimondo II 442; v.
Kuni, Rajmund
Cvite, Primorkinja II 678
Caki, obitelj (i biskup) I 348
anadski I 348, 602
azma I 153
azmanski II 422
Cengi, Smail-aga I 20
Cesi I 323, 554, 700; II 120
eki I 38, 39, 228, 702
Cesmica, mjesto kod azme I
153
esmiki, Ivan I 151223; 9,
12, 13, 21, 24, 25, 33, 35, 151,
153, 155, 157, 182, 204, 216, 326,
730
eka I 35, 682
Cikulini, grof II 422
Cobarni, Josip I 26, 39
Crnkoci, Krsto, zapovjednik
banderijalaca II 182
ubrani, Nikola II 316, 929
ubranovi, Andrija II 232, 292
iril, jeruzalemski biskup 1240
crkveni pisac I 720
slavenski apostol II 705
uprija I 604
Dabro, akon I 48, 54, 74
Petriev I 74
Dacija II 138
Dadi, arko II 14
Dafna (mit.) I 360, 366
DAgrada, Marija II 634
Daksa, otok kod Dubrovnika
II 615
Dalmacija I 14, 19, 22, 27, 29,
43, 50, 62, 66, 70, 84, 90, 118,
229, 308, 326, 545, 549, 550, 552,
556, 558, 572, 575, 626, 662; II
4547, 50, 54, 56, 69, 72, 76, 99,
127, 129, 152, 401, 615, 702, 837,
862, 863, 866, 925, 926
dalmatinski I 19, 33, 38,50,
92, 256, 468, 545, 546, 549,

946

732; II 74, 238, 614, 746, 768,

824, 830, 902, 934
dalmata I 383; II 777
Dalmati II 50, 212
dalmatico I 383; II 335
Dalmatinci I 11, 22, 29, 39,
64, 98, 234, 348, 540, 545,
550, 552, 556, 558, 732; II
46, 120, 615, 702, 768, 866
Dalmatinska zagora II 742
Dalmazia I 383, 607, 608, 733; II
99
Damascije, novoplatonski filo
zof I 720
Dameta, ime pastira I 146
sv. Damjan I 56
Damjan, istarski plemi I 62
Danaj (mit.) I 364
Danaj, ime iz epigrama II 216
Danaja (mit.) I 358
Dandolo, Andrea II 56, 62
Danica (Venera), zvijezda II
332
Dante Alighieri I 34, 314, 732;
II 488, 500, 680
Dardaneli I 146
Daun, mitski kralj u Apulij i II
202, 204
David fbibl.) I 25, 86, 229, 230,
264, 266, 268, 270, 272, 274,276,
278, 280, 282, 284, 286, 496,616;
II 626
Dayre, Jean II 883
Deanovi, Mirko II 194, 251
Decije, rimski car I 556
Deko, nadimak II 90
Dedal (mit.) II 498
Dejanira (mit.) II 198
Dejopeja (mit.) I 408
Del, otok II 334
Delija, dragana Tibulova I 138
ime u epigramu II 682
ime u pjesmi II 712
Delini, Juraj II 428
Delia Bella, Ardelio II 302
DembeJija, zemlja svakog obi
lja II 617
Demetri je Hvaranin I 552
Demokrit II 266
Demoleon (mit.) II 536
Demosten I 33, 155
947

Denis, Mihovil (Michael) I 41;

II 615, 836, 846
Derenin, Mirko (Emerik), ban.
I 322; II 74, 76, 78
Derkos, Ivan I 19, 23, 29
Descartes, Rene I 14, 26, 37; II
12, 274, 351354, 358, 360, 562,
570, 906; v. i Kartezije
Despot, Miroslava II 132
Despotovi, udata krlec II 422
Detorres, Giorgio II 883
Didak Pir, v. Pir
Didona (mit.) I 122
Didovi, Vinko II 340, 937
Dijana (mit.) I 120, 368, 410; II
330, 332, 410, 712, 718
Dijanasa [= Nimfa] (mit.) I
466
Dijane, selo u krievakoj u
paniji II 414
Dijaneevi, Stjepan II 838
Diklo, selo kod Zadra I 50, 64,
66

diktejski (= kretski) I 478, 590

Di Negro, Gian Carlo II 898,899
Diogen II 692
Diogenes, naslov enoina ro
mana II 402
Dioklecijan, rimski car I 27,229,
556
Diomed, junak iz Ilijade I 155
Dioniz (mit.) I 426
sv. Dionizije I 720
Dionori, nadimak Jakova Palmotia II 626
Dioskuri (mit.) I 430
Dit, otac akona Dabra I 74
Dit (mit.) I 480, 482
Divni, Juraj I 9, 134, 136
Nikola II 45
Petar I 22; II 702
imun I 9, 117
Divua, rijeka u hrvatskoj kra
jini II 180
Djami, Antun II 304, 865, 936,
937
Djedovit, vinotoa I 66
Dobrievi Dobri I 36
Dobroti (= Juraj Dragii) I
540; II 298
Docij, Juraj I 348

Dolce, Lodovico I 571

Dubranec, selo u Turopolju II
Domaneg, stanovnik Tugara I
404
74
Dubrovani I 14, 16, 19, 2123,
Domin, Josip Franjo I 38
26, 32, 3437, 39, 126, 355, 377,
de Dominis, Antun II 9
383, 461, 519, 546, 558, 571; II
Marko Antonije II 741;
99, 114, 146, 191, 236, 251, 298,
I 12, 13, 29, 36, 37, 39; II
310, 439, 518, 556, 568, 615, 616,
7, 914, 16, 38, 925
640, 702, 753, 757, 773, 775, 806,
Domjam, Stjepan II 414
836, 846, 848, 899, 901, 902, 912,
Domnana, ki Cike I 64
928
Donati, Alessio II 116
Dubrovnik I 812, 1421, 23,
Donazzolo, P., talijanski pisac I
36, 37, 40, 43, 50, 74, 76, 321
713
323, 355, 377379, 384, 412,
Donji krajevi u Bosni I 51
418, 430, 450, 452, 457, 518, 519,
Dorida (mit.) I 466, 468
530, 540, 545, 575, 592, 669, 733,
Doroghy, Zvonimir I 729
734; II 95, 99,100, 102,104, 106,
Doroteja, majka Pavla Vitezo108, 118, 142, 146, 189, 190, 194,
via II 162
204, 240, 248, 251, 279282, 286,
ljubavnica A. Vrania I
290, 294, 298, 304, 309, 312, 316,
650
351, 364, 435437, 441, 496, 543,
dorski II 120
545, 550, 594, 613617, 620, 626,
Dover, luka u Engleskoj II 788
640, 644, 646, 648, 650, 669, 703,
Doa, Juraj I 322, 323, 340, 342,
753755, 757, 764, 766, 773
348
77, 782, 806, 822, 837, 844,846,
Dragii, Juraj I 10, 13, 29, 35,
848, 879881, 883, 897, 901, 926,
517, 540, 558, 734; II 296, 298
928, 932936
Drago, prior zadarski I 64
dubrovaki I 10, 1619,
Drago, Kamilo I 571
22, 27, 74, 377, 378, 380, 414,
Dragomir, upan cetinski I 70
457, 458, 517, 547; II 9597,
Dragonja, titonoa I 66
189193, 247, 248, 251, 268,
Drako, Rudo, Dubrovanin II
270, 279281, 284, 302, 304,
240
309, 436, 543, 545, 547, 550,
Drakovi, banski namjesnik
613, 615617, 620, 630, 632,
II 180
636, 652, 654, 702, 753, 754,
Ivan II 176, 180
757, 760, 764, 775, 830, 837,
Ivan, ban II 69, 70
879, 880, 883, 897899, 902,
Ivan, palatin II 82
929
Juraj, biskup zagrebaki I Dudi, Andrija I 12, 13, 28, 29,
9, 12, 31, 603; II 80, 82
36, 603
Drava I 153, 204; II 136, 142, Duh, biskup zagrebaki II 401
178, 722
sv. Dujam I 64, 72, 74
Drijade (mit.) I 132; II 712, 714 Dujam,
mu Vekenege I 64
Drinopolje I 604, 658, 735
sin Jeamoe I 74
Drventa I 658
Dri, Dore I 32, 378, 457; I I 302 Dujmui, Jozo II 775, 777, 820,
937
Marin I 13, 15, 378; II 300,
Dukat, Vladoje II 837, 839, 841
622
Zdeslav I 616, 630, 634, 656,
Vlaho II 300
660, 662
Drislav, sin kralja Kreimira
II. I 48, 66
Dukljanin, pop, v. pop Dukljanin
Dubica II 74, 172

Egipani I 556, 658

Egla, ime iz epigrama II 470
ime iz satire II 804
Egnacije, Vlaiev uitelj I 681
ehalijski (mit.) I 462
Ehidna (mit.) I 498
Damanji, Bmo II 541609; Ejagar (mit.) I 470
I 16, 17, 23, 25, 27, 28, 33, 34, Elafianke (= itelj ice otoka
Lopuda) II 822
37; II 352, 435, 439, 441, 543
547, 549, 550, 564, 568, 574, 592, Elafiti II 290, 822
elafitski II 822
617, 754, 755, 768, 773, 842, 846,
848, 880, 898, 902, 904, 906, 908, Elektra (mit.) II 238, 624
Eli (= Bog) I 86
931
elidski II 594
Marin II 588
Marko II 588
Elisa (= Rousseauova Heloiza)
II 802
Martul I 379
Elizij (mit.) I 402; II 252
Petar I 35
elizij ski I 68, 430, 578
Sabo II 351
Stjepan I 377
Emilija, ime iz epigrama II 686
Dem, Mehmed I 330
Endimion (mit.) I 588
Dordi, Ignacije II 193; v. ur- Enea Silvio de Piccolomini I
evi, Ignjat
547, 554
Eneja (mit.) II 202, 652
akovo I 11
Engleska I 36, 37, 168, 564; II
akovaki I 28
10, 11, 309, 310, 351, 788
amanji II 550; v. Damanji
engleski I 18, 39, 607; II
ori, Ignjat II 193, 928; v.
11, 311, 315, 316, 442, 613,
urevi, Ignjat
773, 775, 788, 897, 906
ur II 78
Englezi I 584, 698; II 336, 500,
urski II 78
502, 564, 782, 786, 788
sv. ura, samostan na Sipanu
Enije, rimski pjesnik I 212; II
II 240
232, 292
urevi, Bartol I 12, 29, 30, 38
Ignjat II 187243; I 14 Eoj (mit.) I 266
16, 2125, 28, 33, 34; II Eol (mit.) I 472; II 106
187, 189194, 268, 279, 281, eolski II 703
298, 302, 442, 526, 558, 626, Eperjessy C. I 607
634, 702, 704, 705, 814, 837, Epidaur I 378, 448, 450, 452, 733;
927, 928
II 116, 118, 568
Marin II 622
Epikur
I 716; II 274, 386, 562
Niko Marija I I 189; v. ur Erata (mit.)
I 390
evi, Ignjat
Erazmo Rotterdamski I 11, 601,
Stjepan II 622
603; II 616, 690
stariji II 760
Erceg Novi ( Hercegnovi) I
672
Eak (mit.) I 478
Erdedi II 866, 870; v. Erdody,
Eet (mit.) I 464
Ivan
Egejsko more II 906
Erdelj I 348, 604, 610, 624, 656
Egidije, pisac I 84
erdelj ski I 601
egipatski I 342, 714, 720; II 830,
Erdeljski Biograd I 616, 622
918

948

949

Duknovi, Ivan I 35, 328

Dunav, I 153, 166, 168, 182, 326,
410, 648; II 136, 172, 666, 884
Diirer, Albrecht I 11
Dvorak, Vinko II 316

Erdody, obitelj II 408

Ivan, hrvatski ban II 862,
863
Nikola, hrvatski ban I I 176
grof II 410
grofica II 410
Ludovik II 422
Ereb (mit.) I 482, 496, 528
Eremita (=J. Utieni) I 601,
624
Eridan (geogr.) I 468; II 830
Erigona, zvijee II 636
Erinija (mit.) I 272; II 140, 512
Erlangen I 686
Escorial, dvorac blizu Madrida
I 711
Eshil I 33
Eskulap (mit.) I 384
Esop II 614; v. Ezop
Eszterhazy, Josip, ban II 406
Etiopljani I 558
Etna I 180, 362, 364, 480, 594;
II 32, 362
Etont (mit.) I 266
Etrurija II 300, 798
etrurski II 918
euganejski, s planina kod Pa
dove I 212; II 100
Eugen Savojski II 191, 193, 249
Euler, Leonhard II 908
Eumenide (mit.) II 580
Euridika (mit.) I 472, 538; II
494
Eurijal (mit.) I 146
Eurip II 12
Euripid II 120
Euristej (mit.) 457, 462
Europa (mit.) II 200, 262, 680,
716
Eurota, rijeka u Lakoniji I 468
Euzebije, crkveni pisac I 720
Eva (bibi.) II 578, 782
Evagrije (Pontski), propovjed
nik i pustinjak I 694
Evandar (mit.) I 216
Evropa I 79, 11, 13, 18, 24, 29,
35, 37, 40, 228, 322, 346, 457,
478, 505, 545, 556, 601, 610, 624,
716; II 40, 140, 304, 311, 334,
544, 558, 564, 566, 590, 786, 802,
846, 916, 918
950

evropski I 7, 8, 10, 12, 13,

18, 3136, 38-41, 322, 624;
II 282, 309, 313, 546, 776,
835, 880
Ezop I 696; II 439, 755
Fabije, ime iz epigrama II 6S8
Fabula, ime iz satire II 810, 81$
Fabri, Onorato II 96
Fabrici je, Rimljanin poslovina
potenja I 210
Fabroni Angelo II 835, 836
Faetont (mit.) II 716
Faledro, Franjo II 62
falemski II 472
Falto (bibi.) I 272
Fancev, Franjo I 21, 43; II 841,
862, 863, 865, 871, 936
Famese, Aleksandar I 377, 380,
424
Faros (geogr.) I 440
Fauni (mit.) II 196
Fava, Majus, splitski graanirs
I 70
Fazis, rijeka u Kolhidi I 464,
468
Feaani (mit.) II 360
Feb [Febo] (mit.) I 134, 138,142,
180, 184, 190, 212, 272, 278, 360,
390, 462, 532, 534; II 260, 268,
274, 330, 332, 358, 360, 394,462,
480, 484, 492, 500, 590, 592, 594,
748
Feba (= Dijana) II 716
Fedon, dijalog Platonov I 720
Fedro, rimski pisac basni II
614, 704, 880
Ferdinand I, kralj hrvatsko-ugarski I 601, 602, 624, 654
II, kralj hrvatsko-ugarski
II 69, 88
Feri, uro II 611697; I 16
18, 2225, 28, 29, 3234, 39;
II 247, 544, 547, 611, 613615,
617, 619, 624, 662, 664, 754, 755,
773, 836, 837, 844, 848, 879, 880,
890, 933, 934
Nikola II 613
Fermo, grad u Italiji II 62, 309,
435

Fortis, Alberto I 118, 607; II

614, 773
Fortunat, patrijarh gradeki I
58
Fracastoro, Jeronim (Girolamo)
II 286
Fraknoi Vilmos, maarski hi
storiar I 153
franQais II 883
de Francaville, vojvoda u Bar
celoni I 711
Francesco, Gianni II 899
Franci II 50, 52
Francuska I 3537, 166, 601,
610; II 288, 309, 344, 358, 360,
498, 798, 879, 898, 906, 916, 918
francuski I 18, 38, 39, 228,
330, 380, 624, 650; II 311,
312, 358, 544, 545, 564, 566,
613, 648, 753, 754, 764, 768,
773775, 784, 788, 798, 838,
862, 879, 880, 897, 916, 918
Francuzi I 10, 323, 722; II 54, 56,
58, 358, 544, 545, 564, 566, 648,
754, 760, 764, 766, 773, 774, 782,
784, 786, 788, 794, 798, 879
Franievi, Marin I 232
Frankfurt na Maj ni I 322, 682,
683, 736; II 10, 70, 925
Frankopan, Bemardin II 74, 76,
94
Fran I 28
Grgur I 321; II 290
Ivan, II 76
Traki, Juraj II 69
Nikola II 78
Vuk I 38
Frankovi, drago prezime obi
telji Vlai I 681
sv. Franjo (Frane) I 227, 242,
420, 422; II 86
Franjo I, car austrijski II 310,
543
kralj francuski I 518, 571
Le Frattochie, lokalitet na Apijevoj cesti II 346
Fredro, Andrija, poljski pisac
866
H 170
Fokilid, grki gnomiar I 202
Foloja, ime iz satire II 804
Fridrik August III, kralj polj
Forli, grad u Italiji I 552, 564
ski II 352

Ferrara I 154, 711, 722, 724

ferarski I 200
Ferri, Girolamo II 836, 838
Ferrich, Giorgio II 619; v. Fe
ri, uro
ferski (= tesalski) I 390
Feruza (mit.) I 466
Festeti, savjetnik II 401
Ficino, Marsilio I 355
Fidija I 414, 612
Fiieb, dijalog Platonov I 720
Filemon, grki komediograf II
628, 690
Fileta, grki pjesnik I 580
Filida, ime iz epigrama II 272,
454
ime iz pjesme II 712, 714
ime iz satire II 804
Filip etvrti, zagrebaki biskup
II 72
Filip iz Bergama, kroniar I
547, 552
Filip II, kralj panjolski I 711
Filipovi, Vladimir II 929
Filippi, A. II 777
Filomela (mit.) II 200
Firentinka II 146
firentinski I 314
Firenze I 322, 355, 540; II 279,
298, 435, 500, 753
Flacius I 682; v. Vlai iz Ili
rije, Matij a
flacijanisti I 682
Flak (= Horacije) II 450, 464,
780
Flak, ime iz epigrama II 510
Flaminija (geogr.) I 334
Flavija, dragana pjesnika I.
Crijevia I 380, 381, 386, 388,
392, 398, 402; II 437
Flegetont (mit.) I 180, 472, 482,
484
Flegija (mit.) I 476
Flegont (mit.) I 266
Flora, ime iz pjesme II 718
Flora (mit.) I 202
Focije, carigradski patrijarh II

951

Friedrich II. Veliki, kralj pru

ski II 710. 918
Frigija I 358
friki I 358, 674
Frki, Mate I 36
Fruka gora II 748
Fulda (geogr.) I 696
Furi.je (mit.) I 462; II 262
Furije, ime iz epigrama II 272
Gabrijel, aneo I 459
Gagliuffi, Marco Faustino II
901; v. Galjuf, Marko Faustin
Gaj, Ljudevit I 18; II 129, 130,
615
Gal, Komelije, rimski pjesnik
I 146
Gal, ime iz pjesme II 726
Gala, ime iz epigrama II 456
C-alaani I 696
Galadska gora I 494
Galateja (mit.) I 410
Galeotto, talijanski pisac I 146
Galez, rijeka kod Taranta I I 204
Gali I 556
galski I 540
Gali (= Francuzi) I 440
Galilei, Galileo I 37; II 352, 906
galilejski I 496
Gallani, dubrovaki biskup II
190
de Gallellis, Nikola I 92
Galjuf, Marko Faustin II 895
921; I 16, 17, 27, 37; II 895,
897899, 901, 912, 936
Ivan II 416
Garagnin, Domenico II 754, 764
Garampi, Francesco II 346
Gargafija, vrelo na Kiteronu I
278
Gargano, brdo u Italiji II 644
garganski II 204
Gargar (geogr.) I 482
Gazarovi, Vid I 564, 566
Gazotti, August II 401
Gelcich, Giuseppe II 316; v.
Geli, Josip
Geli, Josip I 669
Gelija, ime iz epigrama II 454,
462, 470, 474, 512
Genova I 37; II 590, 897900

Georgijevi, Kreimir I 43
Georgijevi, v. urevi, Bar
tol
geraski (geogr.) I 494
Germani I 440, 556, 558
germanski II 866, 884
Gerusalemme II 247, 439
Gesorijak (geogr.) II 788
Getaldi (Beta), Marin I 37; II
899, 906, 908
Bla I 34
Geti I 480, 545; II 220
getski II 708
Getsemani (bibi.) I 496
Getuljani I 545
Ghelen, beki izdava II 746
Ghetaldi, Marino II 883; v. Ge
taldi, Marin
Gibeon (bibi.) I 272, 278
Giezije, tip lakomca I 240
Giganti (mit.) I 462
Giovio, Paolo, talijanski pisac
I 603
Glaucija, muko ime iz epigra
ma II 448, 456
Glauka (mit.) I 466
Glauko (mit.) I 155
Gligo, Vedran I 350, 540, 582,
588, 590, 592, 596; II 64, 90,
726, 728, 937
glikonejski II 703, 880
Gnedi, Nikolaj Ivanovi I I 558
Gneza, dragana pjesnika Pucia I 358, 366, 368, 370, 372, 732;
v. i Agneza
Godemir, ban I 66
Goethe, Johann Wolfgang I 37;
II 435
Gojslav, brat kralja Svetoslava
I 66
Golijat (bibi.) I 264
Gondomar, panjolski poslanik
u Madridu II 11
Gore, vlastelinstvo II 424, 426
Gorgona (mit.) I 482; II 584
Gorica, grad I 552
Gorica (Velika), glavno mjesto
u Turopolju II 404
Gortan, Veljko I 41, 43, 110, 118,
119, 148, 156, 157, 230, 232, 254,
256, 312, 505, 507, 512, 547, 549,

952

566, 684, 686, 712, 724, 732; II

1214, 40, 47, 49, 70, 71, 120,
130, 170, 184, 192194, 242,313,
314, 324, 328, 346, 402, 403, 430,
617, 619, 630, 634, 650, 654, 668,
692, 696, 900, 901, 930, 937
Gotal, Gabrijel II 182
Nikola II 180
barun II 422
Gotfrid (Bouillonski), vojvoda
lotarinki I 442
Goti I 545; II 50
Graci, Mato II 251, 757, 883,
928, 934, 936
Gracije (mit.) I 457; II 808
Gradec, breuljak u Zagrebu I
51, 106, 110; II 72, 86, 128
biskupsko imanje II 412,
414
Grai, Stefano di Ragusa II 99;
v. Gradi, Stjepan
Gradi, o. Ignjat II 634
Marin I '379, 434
Stjepan II 93121; I 14,
28, 36, 39; II 45, 46, 93, 9597,
99, 302, 304, 926
Gradika II 174
Grandin, Dubrovanin I 126
Graz II 69, 169
Grbac, Matija I 681; v. Grbi
Grbalj, kraj izmeu Kotora i
Budve I 32
Grbi, Matija I 11, 13, 33, 35
Grci I 60, 140, 366, 556, 660; II
140, 156, 330, 502, 616, 732, 775
Grii I 144
Grka I 560, 562 648; II 120, 498,
544, 666, 690, 918
grki I 19, 27, 33, 37, 60,
140, 216, 378, 457, 546, 620,
667, 670, 674, 676, 710, 711;
II 50, 116, 191, 238, 274, 282,
290, 435, 436, 438, 450, 464,
526, 528, 543, 544, 556, 574,
584, 613, 624, 628, 664, 703,
704, 732, 740, 746, 755, 773,
774, 780, 786, 848, 902, 904,
906, 918, 920, 931, 932
Gregorijanec, Pavao I 603
Grgur, franaki opunomoenik
I 62

Bribirski, knez trogirski i

omiki II 62
knez, sin bana Pavla I 78
prokonzul I 49, 54
biskup zadarski I 56
opat crkve sv. Petra I 72
XIII, papa I 722
XIV, papa I 714
XV, papa II 11
Grgur Nazijanski, crkveni pisac
I 517
Grgurevi, Niko II 281
Gri I 51
Gril, ime iz epigrama I 202; II
212

Grisogono, Federico, pisac iz

Zadra I 558; II 12
Grkinjica II 678
Grotius, Hugo I 23
Grubonja, dekan I 66
Gru I 27; II 648, 902
gruki II 638, 898, 899
Guarino, Giovanni I 154, 155,
200, 216
Gubec, Matija I 644; II 82
Gueti, dubrovaka obitelj I
379; II 638
Ilija I 558
Ivan I 10, 378, 558
Jelua (Jelena) II 288
Luko II 247
Nikola Vitov I 10; II 284
Vice II 632
Vito II 284
Vladislav II 247
Gudi, Stjepan II 422
Gumaj, otac Petra Crnoga 170
Gunduli, Ivan (Divo) I 14, 15,
20, 22, 23, 34; II 232, 292, 300,
545, 546, 558, 596, 624, 704, 932
Frano, otac Ivanov II 300,
624
Frano, pjesnik I 14
Sebastijan II 300
Guii, plemii II 125
Gvozd I 51

953

Habsburgovci I 601, 602, 624

habsburki I 624; II 9
Had (mit.) I 482
Hadrija, grad I 552

Hadrijan VI, papa I 21, 308, 310

Hadrovi, Franjo II 412
Hakila (bibi.) I 272
haldejski I 714
halkidski I 186
Hamadrijade (mit.) II 574
Hamm, Josip II 707
Hanau II 10, 925
Hanibal II 802
haonski (mit.) I 474
Haribda (mit.) I 704
Harite (mit.) II 164, 338, 886
Haron (mit.) I 464, 470
harvacki I 33: v. i hrvatski
Hasanaginica II 614, 880; v. i
Asanaginica
Hasan-beg I 636
hatvanski I 636
Hebar, rijeka II 220
hebrejski I 682; II 626, 844, 918,
920'
Hefebon (bibi.) II 224
Hegediis, S. I 383
Heidelberg II 10
Heister, general II 180
Hekaba (mit.) II 534
Hektor (mit.) I 120; II 202, 532,
534, 536
Hektorovi, Petar I 11, 19, 558
Hekuba (mit.) I 206, 396
Helada II 558
Helena (mit.) II 200, 358
helespontski I 464
Helije II 604
Helikon (mit.) I 182, 326, 462,
594; II 486, 562, 574, 584
heliki (= helikonski) II
536
Hloise II 802
Hem (geogr.) II 252
hemonski (= tesalski) II 198
Hera (mit.) I 366, 462
Heraklit II 266
Heraklo (mit.) I 178, 229, 368,
372, 384, 410, 462, 464, 470, 472,
474, 480, 484, 486; II 264, 358,
490, 590; v. i Herkul
Herberstein, Ferdinand I I 134
Hercegnovi I 575
Hercegovci II 309, 764
hercegovaki I 378
954

Hercegovina I 19; II 193, 194,

742
Herkul (mit.) I 178, 180, 216,
300, 358, 457, 458; II 198, 524,
794, 800; v. i Heraklo
Hermes Trismegistos I 33, 714
Hermet, filozof I 718
Hermo (mit.) I 368
Hermogen, ime iz epigrama II
682
Hermokrat, ime iz epigrama II
476
Hermus, rijeka I 180
Herod Antipa, vladar u Judeji
II 516
Veliki I 68
Herodot II 736
Heruli II 50
hervatski II 152; v. i hrvatski
Hesperide (mit.) I 410; II 360
Hetit (= Urija) I 282, 284
Heziod I 33, 667; II 545, 574,
768, 906
hiberski II 262
Hidrant (= Otranto), grad u
junoj Italiji II 204
hidski, iz grada Hide u Lidiji
II 536
Hida, uro II 751769; I 17,
24; II 547, 753755, 757, 764,
768, 773, 777, 818, 880, 934
Higia, Giorgio II 757, 935; v.
Hida, uro
Hila (mit.) I 410, 458, 464, 470
Himenej (mit.) I 400
Himera (mit.) I 462
Himilkon iz Nabateje II 222
Hinko, kanonik zagrebaki 1108
Hios, otok II 110
hijski II 472
hiperborejski I 346
Hiperion (mit.) II 604
Hipodamas (mit.) II 536
Hipokrat II 510, 906
Hipokrena (mit.) II 584
Hipolit (mit.) I 120
Hipolita (mit.) I 474
hirkanski, iz Hirkanije, zemlje
uz Kaspijsko more I 186, 390
Hispanci I 556
Hispanija I 562

Hoffiller, Viktor II 442

holandski I 39
Holofemo (bibi.) I 244
Homer I 33, 132, 155, 212, 594;
II 192, 193, 204, 435, 436, 438,
460, 464, 484, 490, 496, 500, 524,
526, 532, 543, 545, 546, 558, 574,
604, 614, 615, 704, 736, 746, 768,
774, 830, 848, 850, 902, 906, 931,
932
homerski II 556
Hondl, Stanko II 13
Honorat, istarski plemi I 62
Honorije III, papa II 60
Horacije I 8, 17, 24, 25, 27, 518;
II 96, 204, 436, 450, 464, 544,
615, 652, 703, 705, 754, 755, 775
778, 780, 848, 880, 881, 883;
v. i Flak
horacijevac II 775
horacijevski II 613, 775,
880
Horanyi, Aleksije II 837, 854
horvatski I 23
hrvaki I 20
Hrvati I 7, 8, 11, 13, 17, 2023,
2932, 3941, 47, 49, 50, 58,
64, 72, 90, 98, 258, 260, 262, 505,
510, 608, 682, 729; II 4547,
52, 58, 60, 64, 70, 88, 120, 127,
130, 138, 152, 174, 316, 400, 702,
703, 705, 776, 836, 866, 870, 872
hrvatski I 710, 1228,
30, 31, 33-43, 4750,70,92,
153, 157, 228, 231, 232, 256,
321324, 378381, 505, 540,
546, 549, 571, 572, 602, 603,
605, 624, 636, 638, 640, 644,
662, 682, 685, 686, 713, 729
732, 734, 736; II 11, 45,46,
49, 52, 54, 64, 69, 71, 74,78,
125130, 140, 142, 150, 152,
169, 170, 176, 178, 189, 190,
192, 247, 248, 279, 280, 286,
309, 352, 353, 399, 401, 403,
404, 408, 439, 545547, 550,
613617. 701707, 720, 734,
742, 748, 753755, 773777,
835839, 846, 861863, 865,
S66, 872, 879881, 899, 927,
930932, 934936

Hrvatin, knez Donjih krajeva

Bosne I 51, 78
Hrvatska I 8, 11, 12, 1416, 19,
23, 29, 34, 37, 40, 43, 51, 64, 66,
70, 88, 90, 155, 229, 312, 505,
508, 662, 734; II 46, 47, 50, 54,
69, 70, 72, 74, 78, 127129, 134,
136, 144, 150, 152, 154, 156, 170,
400-402, 404, 406, 408, 420, 424,
705, 742, 836, 838, 854, 862, 863,
866, 868, 925927
Hum, kneevina I 51, 78; II 58,
60
Humljani II 60
Huni (= Maari) I 440; II 866,
868

hunski II 868
Hus, Jan I 700, 702, 735
husitski I 702
Husinec, skrbnik djece Katari
ne krlec II 422
Hvar I 8, 11, 545, 546, 549, 560,
562
hvarski I 11, 12, 545, 572
Hvarani I 19, 39, 546, 558, 560,
562, 564, 566, 571
Iberske gore u Aziji I 282
Ida, planina I 482; II 582
idalijski, iz grada Idalije na
Kipra I 476; II 828
Ifition (mit.) II 536
Ija (mit.) I 366
Iksion (mit.) I 472, 522, 578; II
216
Ilbek, Magdalena 683
Ilerda (geogr.) I 468
Ilij (= Troja) II 534
ilijski II 100
sv. Ilija I 74
Ilija ( = pjesnik I. Crijevi) I
384, 418
djed Jakova Bunia I 534
Iliri I 11, 22, 23, 39, 46, 144, 545,
550, 552, 554; II 97, 128, 192,
702, 704, 837, 880
Ilirija I 144, 168, 310, 552, 562,
679, 688, 690, 730, 736
ilirski I 18,23,146, 379,468,
552, 558, 562, 572, 590, 592,
660, 662, 670; II 112, 116,

955

127129, 136, 152, 191, 192,

232, 238, 292, 296, 300, 302,
364, 399, 556, 566, 594, 600,
613, 617, 620, 624, 626, 628,
632, 634, 664, 666, 702704,
732, 734, 736, 740, 742, 826,
830, 837, 846, 852, 902, 934
Ilirik I 540; II 74, 78, 90, 126,
127, 150, 189, 192, 666
iliriki II 852
Illeshazy, Terezija II 410
dr. Illmer, vrhovni lijenik u
Hrvatsko) II 170
imoski II 670
Indija I 578; II 110, 218, 390
indijski I 29, 584
Indijci I 556
Ingolstadt I 710
Inocencije III, papa II 56
VIII, papa I 330
Ir(o) (mit.) I 300; II 892
Irida (mit.) II 580
Jsola di mezzo I 424
Istam I 384
Istar (= donji Dunav) I 440,
468, 648
Istra I 11, 19, 49, 58, 552, 683
istarski I 8, 49, 681, 729
Istrani I 22, 35, 552
Isukrst I 260; v. i Krist
Isus I 459, 460, 492, 498; II 222,
430; v. i Krist
Isus Krist I 64, 68, 78, 90, 246,
250, 732; v. i Krist
Iaj (bibi.) I 264, 270, 272, 276,
278 282
Itaanin I 488; II 902
Itaka I 628; II 574
Italci I 552; II 500
Italia II 514, 883
Italiano II 880, 883
Italija I 10, 11, 13, 16, 20, 21, 31,
33; 3538, 40 98, 153155, 160,
170 220, 234, 310, 334, 383, 461,
517, 545, 552, 572, 601, 610; II
9, 12, 36, 45, 46, 50, 52, 54, 126,
190, 204, 238, 247, 290, 294, 312,
346, 773, 879, 898, 918
italski I 166, 322, 440, 592;
II 496, 590, 796
italijanski II 852; v. talijanski

Italus II 212
Itis (mit.) 184
sv. Ivan, evanelist I 668, 670;
II 70, 861
Krstitelj I 100, 246; II 516
biskup trogirski II 45
Ivan, franaki vojvoda I 49,
60, 62
kraljevski kapelan I 66,70
Bogdan I 76
arhiakon goriki I 51
zagrebaki biskup I 106
zapovjednik plemike voj
ske I 348
XXII, papa I 704, 706
sin majke Margarite I I 674,
676, 678
I 326; v. Cesmiki, Ivan
II 116; v. Buni, Ivan
(Divo)
Ivani (geogr.) I 35
Ivanoi, Antun II 707
Ivanovi, staro ime obitelji Galjuf II 897
Ivan Jonata, zagrebaki
kanonik II 128
Ivi, Stjepan II 164, 538, 608,
870, 931, 932, 937
Izabela, ena Ivana Zapolja I
601
Izaija (bibi.) I 248
Izak (bibi.) I 86
izmarski (geogr.) II 594
Izrael I 286
izraelski I 286
Izraelci I 266
Izzo. sveenik I 58
Jadran I 8, 11, 380, 408, 546, 592;
II 62, 129, 140, 194, 251, 620
jadranski I 11, 47; II 594,
814, 879
Jadranski zaliv I 552
Jadransko more I 50, 144, 552,
668, 670; II 50, 52, 100, 129.
142, 204, 592, 890
Jagelovi, Kazimir I 154
Jagodina I 658
Jagodna I 660
Jajce I 322, 348; II 126, 148

956

Jakho (mit.) I 122; II 886; v.

Bakho
Jakin (= Ancona) II 304
jaikinski II 304
Jakob, brat Sigoriev I 124
Jakoi, Josip I 28; II 705
sv. Jakov I 321; II 189, 190, 302
Jakov I, kralj engleski I 10
Jakov, sin Izakov (bibl.) 86
apostol I 102
Jakub-paa II 74, 78
Jales, imanje u Hrvatskoj II
412
Jan (= Ianus Pannonius) 1200
Janira (mit.) I 466
Jasenovac II 172
Jasia II 142
Jazon (mit.) I 464
Jeamoa, stanovnik Tugara I
74
Jedrene I 604
Jeupka (= Egipanka) II 232,
292
jegarski (geogr.) I 602, 628
Jeka (mit.) II 574, 584, 588
Jelai, Franjo II 182
Gabrijel II 178
Jakov, sin Franje II 182
Nikola, zapovjednik banderijskih eta II 182
Vuk II 412
Jelai, Franjo I 713
Jelena, hrvatska kraljica I 48,
52, 729
Jena I 682
Jere, Maruliev prijatelj I 302
Jeremija, prorok I 86
Jerihon II 682
sv. Jeronim I 36, 228, 240, 540,
546, 552, 694, 696, 736; II 45,
95. 351
Jeronim Praki I 700, 702, 736
Jeruzalem I 26,144, 244, 278, 696;
II 794
Jesej (bibi.) II 578
Jezraelianka (bibi.) I 272
Jireek, Konstantin I 43
Joab (bibi.) I 278, 280, 282, 284,
498
Joakim I 244
Jona (bibi.) I 496, 498

jonski I 620; II 204, 830

Josip I, car austrijski I I 126,169
II, car austrijski II 861
Jov [= Jupiter] (mit.) II 162
Juda (bibi.) I 68, 496; II 428
Judeja I 244, 286
Judita (bibi.) I 26, 33, 232, 244
Jugoslavija I 43, 157, 232, 325,
383, 713; II 13, 99, 281
jugoslavenski I 41; II 171,
403
Julie II 802
Julije II, papa I 36r 322, 323, 340
Juna (= Junona) II 164
Junona (mit.) I 158, 218, 462,
486; II 590, 652
Jupiter (mit.) I 122, 178, 220,
300, 358, 384, 390, 392, 404, 426,
430, 459, 462, 472, 474, 478, 480,
482, 486, 590, 594; II 196, 252,
262, 332, 336, 528, 582, 716, 728,
890
Juraj, ime iz epigrama I 204
splitski knez I 78
Augustin Zagrepanin I 35
Juri, ime I 41; II 14
Jurii, Hrvatin I 248, 290, 488,
500; II 144, 937
Just Decije, ime iz epigrama
I 650, 652
sv. Justin, crkveni pisac I 30,
720
Justina, ime iz epigrama I 206
Juvenal II 775
junoslavenski I 322, 755
Kaboga, Bernard Vlaho II 760>
Divo II 760
Kai Mioi, Andrija I 20, 22,
23, 34; II 615, 704, 742, 746
Kadolah, knez I 58
Kadovi, voa buntovnika II
414
Kafej, Traanin II 218, 220
Kaik, rijeka u Miziji I 468
Kain (bibi.) I 498 '
Kako (mit.) II 210, 796
kalabrijski I 486
Kalafati, Vinko II 400, 836
Kaldejci I 104
Kaledonci I 440

957

Kalifornija II 592
Kalimah II 120, 439
Kaliopa (mit.) I 134, 186, 390
470; II 490, 492
Kalipsa (mit.) II 240
Kallafatich, Vincendus II 403;
v. Kalafati, Vinko
kaloki I 321; II 138, 290, 399
Kalvin II 866
Kamene (mit.) I 134; II 260
Kamiac, mjesto u Dalmaciji
I 662
Kana II 204
Kanaveli, Petar II 630
Kandija I 332; II 45
Kania II 82, 84
kaniki II 88
Kanili, Antun I 22, 23; II
702704, 707, 736, 738, 740, 744,
746, 748, 837
Kanop (geogr.) I 440
kaprejski I 410
Kaptol I 51; II 414, 416
Karani II 794
Kara, rijeka II 138
Karine, gospodska etvrt u sta
rom Rimu II 778
Karlo Veliki I 49. 58, 62
Karlo I, kralj hrvatsko-ugarski
I 89
II, kralj hrvatsko-ugarski
I 50
V, car rimsko-njemaki I
505, 571
VI, car austrijski II 249
VIII, kralj francuski I 380
Karlo Albert, kralj pijemontski
II 898
Karlovac II 69
Karlovci II 127, 249
Karlovi, krbavski knez II 74
Karmel II 224
Kamaruti, Bme I 21, 23
Kartaga I 462
kartaki I 564
Kartezije (= Descartes) II 352
kartezijanski II 354
Kasandri. Petar I 231
kastalijski I 216, 549; II 260,
462, 492, 586
Kastropil, Stjepan II 757

Kasumovi, Ivan II 619

Kai, Bartol I 14; II 45
Kaner, Ignjat II 412
sv. Kata, mjesto II 180
Katalini, Marin II 312
Katani, Matija Petar II 699
749; I 15, 20, 22, 23, 28, 33,
37; II 701707, 720, 738, 742,
748, 837, 880, 934
sv. Katarina II 86
Katarina II. Velika, carica ru
ska II 558, 835, 918
Katii, Radoslav II 768, 820,
828, 830, 872, 874, 892, 937
Kati, Lovre I 48, 729
Katilina I 184
Katon I 390; II 808
Katul I 24, 132, 146, 381; II 436,
437, 480, 568, 755, 774, 880
kavkaski I 410, 482
Kazali, Pako Antun II 281
Kaznai, Antun I 17, 18; II 614,
615
Ivan Antun II 898, 899,902,
908
Ivan August I 17, 18; II
251, 441, 757, 883
Keglevi, Matija II 82
Nikola II' 82
Petar I 322, 348, 350
igmund II 82
Kekrop (mit.) II 110
kekropski II 500, 528
Kelek, pan II 414
Kentauri (mit.) I 474; II 358
Kepler, Johann II 352
Kerber (mit.) I 26, 457, 458, 462,
472, 474, 482, 486, 578, 734
Kerchelich, B. A. II 403; v. Kreli, B. A.
Kerstorfija, ime iz epigrama
II 910
Kesinac I 153
Kesinalci I 153
Kesincze I 153
Kesinski I 153
Keso, ime iz epigrama I 648
Kesteranek, Frano II 316
Kiklop (mit.) II 200, 604, 606
kiklopski II 906
kikonski (mit.) I 538

958

kilenski ( Merkurijev) I 472

kineski II 544
Kint I 462; v. Cint
Kiprida (mit.) II 198
Kir I 618
Kirac, Luka I 729
kirenski II 830
Kirka (mit.) I 618
kirski I 264; v. ira
Ki (bibi.) I 274, 276, 278
Kiterka [= Venera] (mit.) I
596
Kiteron, brdo u Grkoj II 330
kiterski (= s otoka Kitere) II
831
Kladua II 69
Klai, Vjekoslav I 729; II 129,
132, 171, 927
Klaranin II 830
Klaros I 190
klarski I 190
Klaudijan I 146
Klaudije, rimski car I 556
Klaudina, ime iz satire II 804
Klement Aleksandrijski I 720
VII, papa I 457, 505
VIII, papa I 711
IX, papa II 304
XI, papa II 129
XIII, papa II 352
Klio (mit.) II 701
Klis I 48, 56, 92; II 9, 10, 72
Klobuicki, Franjo Ksaver II
399, 410, 414
Kloto (mit.) I 160
Knight, Komelija II 502
Knin I 88, 92, 662; II 54
Kobili, Milo (= Obili) I 660
Kochanowski, Jan I 36
Kodro, ime iz satire II 812
Kokit (mit.) I 482
Kolendi, Petar I 383; II 193,
281, 928
Kolhida II 588
kolhidski I 396, 464
Kollar, Adam Franjo II 399
Koln I 40, 228; II 38, 194
Koloep I 424; II 290, 615, 822
Koloman, kralj I 49, 56
Kolumbo, Kristofor II 590
959

Kombol, Mihovil I 12, 13, 23,

43, 157, 316, 732; II 437, 703,
754
Konavli II 543, 773
Konavljani II 764
Konstanti je, Antun I 166
Konstantin, car II 28
vojni metar I 60
Konstanz I 702
Kopar I 11, 49, 58
koprivniki II 180
Korbler, uro I 355, 357, 383,
461, 519, 575, 732, 734; II 96,
99, 193, 251, 279, 442, 550, 619,
901, 928
Korbulon, ime iz satire II 810
Korula I 8, 11, 36
Korulani I 11, 19, 560
korulanski I 11
korintski I 486, 488, 620
Koriti, Franjo II 836, 837, 850
korkirski I 410
Koruka I 682
Korvin, Matija I 21, 34, 35, 154,
321326, 328, 379, 603
Kos, otok na Egejskom moru
I 580
Kos, Matija II 424
Kosara, ki cara Samuela II
128, 158, 160
Kosovo I 258
kosovski I 322
Kostajnica na Uni II 69, 84, 90,
169, 172
Koak, Vladimir II 132
Kota, ime iz satire II 786, 804
Kotor I 8, 10, 32, 545, 571, 575,
667, 668, 670, 672, 676, 735; II
142, 754, 764
kotorski I 21, 571, 575, 580,
667, 669
Kotorani I 10, 21, 32, 35, 36, 39,
76, 558, 560, 572, 669, 670
Kovachich, M. G. I 607, 608
Kovijani, Risto I 575, 669
Koii Benja, imun I 503
513; 9, 28, 503, 505, 507, 558,
734
Krain II 128
Kraj, selo II 70

Krajina, (dalmatinska) I 256

(banska) II 410
Krakov I 12, 36, 40, 601, 604
Kranjci II 152
Kranjska II 125
kranjski II 152
Krapina i 36; II 861
Kras, rimski bogata I 366
Krbava II 126, 127, 140, 176, 399
krbavski I 322; II 74, 125
Kreli, Baltazar Adam II
397431; I 15, 22, 28, 29, 31;
II 128, 397, 399403, 428, 838,
839, 930
Krsto II 416
Kreanka I 360
Kreimir II ( = Mihajlo Krei
mir II), kralj hrvatski I 48,
64, 66; v. i Mihajlo
III, kralj hrvatski I 66
IV, kralj hrvatski I 29, 49,
50, 64, 66, 70; II 52
Kreta I 571; II 46, 716
kretski I 360
Krezo I 300, 368
Krist I 26, 54, 56, 70, 76, 168,
228230, 238, 242, 250, 252,
258, 310, 330, 422, 434, 440, 458,
459, 490, 492, 494, 496, 510, 517,
688, 690, 692, 696, 698, 700, 706,
718, 734; II 16, 18, 20, 26, 32,
36, 38, 116, 156, 222, 230, 406,
408, 682, 684; v. i Isus, Isukrst i Isus Krist
Kristina, vedska kraljica I 36;
II 95
Kriimir, otac kralja Zvonimi
ra I 258
Kritolovec, Ivan I 16
Krian-Krava, Juraj I 9
Kriani, Vuk II 84
Krievci II 850, 861863
krievaki I 34; II 863, 868
Krk I 36
Krka I 144, 662
Kme, graanin zadarski I 64
Kme, iz Tugara I 74
Kron (= Saturn) II 336
Krsti, Kruno I 43, 325, 713; II
99, 281

Kra-Chersa, Antun I 17, 18, 34

Tomo I 17, 18; II 613
Krava, Petar I 9
sv. Krevan I 9, 50, 64, 66, 68,
70, 98
Krupa II 176
Kserks I 140
Kuba II 590, 784
Kukuljevi Sakcinski, Ivan I
18, 43, 157, 608; II 71, 170, 171,
316, 927
Kumanci II 72
Kumerdej, Bla II 836
Kuni, Rajmund II 433539;
I 16, 17, 23, 25, 28, 33, 37; II
352, 435439, 441, 442, 543
546, 550, 568, 570, 574, 584,
755, 830, 842, 846, 848, 899, 904,
930
Kupa II 82, 136
Kupidon, Kupido (mit.) I 126,
188, 366, 370, 520, 580; II 264,
516, 828
Kurije I 300
Kurjakovii, krbavski knezovi
II 125
Kui, voa pobunjenih selja
ka II 412, 414
sv. Kuzma I 56
Kvint, ime iz epigrama II 444,
446, 448, 456, 458, 460, 466, 468,
472, 504, 524, 572
Kviriani II 644, 806, 812
Kvirin (mit.) I 372, 412; II 780
Kvirinal I 377, 444
Kviriti I 378, 384; II 870
Labin I 11, 681
Lachmann-Schmoll, Renate II
194
Lacij I 190, 562; II 594, 830, 906
lacijski II 204
lacinijski II 204
La Condamine. Charles II 311
Ladan, Tomislav I 373, 446, 452;
II 274, 372, 394, 937
sv. Laislav, ugarski kralj I I 70
Lagrange (La Grange), Joseph
Louis II 312, 908
Laheza (mit.) I 304; II 268, 712
Lakedemonka I 398, 410

960

Lakonci II 120
lakonski I 468
Laktancije I 720
La Lande, Josep Jerome II 311
Lamormain, Vilim II 69
Lampredi, Urbano II 753
Lampredije, dubrovaki sudac
I 76
Lamprica, v. Crijevi
Lana Terzi, Francesco II 564
Langobardi I 98; II 50
Laodamija (mit.) I 402
Laokoont (mit.) I 524
Lapad II 290
La Place, Pierre Simon II 312
Laponci II 868
Lastovo II 615, 814
Lastovljanin I 36
Lastri, Filip I 15, 16
Laszowski, Emilije II 170, 171,
927
lateinisch I 43
lateranski I 9. 505
Latini I 256; II 502, 732, 912,
920
latinski I 711, 1318,
2027, 3034, 3739, 41,
47, 216, 256, 314, 321, 355,
378, 461, 505, 534, 571, 572,
602, 604, 610, 612, 667, 669,
732, 734736; II 52, 125,
129, 192, 194, 247249, 251,
279, 280, 282, 290, 296, 302,
313, 315, 326, 351, 352, 435
439, 450, 528, 532, 543,
545547, 550, 562, 564, 574,
588, 604, 613615, 617, 628,
702, 703, 705, 706, 720, 724,
736, 746, 753755, 757, 773,
774, 776, 777, 835, 837, 838,
842, 844, 848, 863, 865, 880
883, 897900, 902, 916,
918, 920, 927931, 933936
latino II 549, 880, 883
Latona (mit.) I 462
Lauriston, JacquesAlexandre
II 764
Lauz, ime iz epigrama I 612
Lav, biskup iz Istre I 58
X, papa I 440; v. i Leon
Veliki, papa II 208
()l Hrvatski latinisti II

Lazar, knez srpski I 660

Lazzari, nadbiskup dubrovaki
II 543
Leda (mit.) I 368
Legrad II 414
Legraani II 178
Leibniz, Gottfried Wilhelm II
318
Leipzig I 624
Lelije II 686
Lemnos (geogr.) I 186
lemnijski I 594
Lemnjanke I 186
Leon, katapan Dalmacije I 70
X, papa I 9, 322, 323, 340,
380, 457, 505, 508; II 208,
352; v. i Lav
Leonello, knez u Ferrari I 200
Leonila, ime iz epigrama II 466
Leopold I, kralj hrv.-ugarski i
car austrijski I 12; II 125
128, 420
II, kralj hrv.-ugarski i car
austrijski II 835, 866, 870
Lepehin, Ivan Ivanovi II 837,
856
Lepoglava I 12; II 861
Leta (mit.) I 578; II 578
Levijatan (bibi.) I 244
Lezbijka II 804
Lezbljanin I 488
Lezbos I 146
lezboski I 140
Libija I 158
libijski I 358, 391
Libitina (mit.) II 266, 498
Libumija I 312; II 150
libumski II 140
Licinije, ime iz epigrama II
460
Liciska, ime iz satire II 804
Lida (Lyda), ime Kunieve dra
gane u epigramima I 37; II
436, 437, 448, 478, 480, 482, 484,
486, 488, 490, 492, 494
Lidija I 366. 520
lidijski I 178, 422, 620; II
264
lidski II 480, 490
Ligarije, ime iz satire II 782,
784

961

Ligdam, ime iz epigrama II 680

ligurski II 897, 898
Liguti, Juraj II 406
Lijej (= Bakho) I 438
lijejski I 430
Lika II 126, 127, 140
Likaba, ime iz epigrama II 476
ime loeg pjesnika u hendekasilabu II 528
Likamb II 202
likaonijski I 158
Liko, ime iz elegije II 198, 200
Likomed (mit.) 178
Likora, ime iz satire II 804
Likorida, ime iz pjesme II 886
dragana pjesnika Gala I
146
Likiska (mit.) I 474
Likos (geogr.) I 468
Likota, ime iz epigrama I I 462
Likurg, kralj u Trakiji II 218
Lipar, rijeka u Kilikiji I 468
Livada i 658
Livadica I 658
Livemo, Kamilo II 208
Lizip I 414
London I 40, 607; II 10, 11, 310,
311, 315, 925, 929
londonski II 844
Longijan (geogr.) II 838
Lopud I 380, 424; II 240, 247,
290, 615, 773, 822
Loreto II 9, 189, 613
Lot (bibi.) I 240
lotarinki II 174
Louvain II 284
Loven I 668, 670, 672
Lovreina, imanje II 414
Lovrijenac, tvrava u Dubrov
niku II 96. 189
sv. Lovro I 76
Lovro, biskup iz Istre I 58
nadbiskup splitski I 48,
54, 70, 72
Lowth. Robert II 844
Loyola, Ignacije II 189
Lozovina, Vinko II 753
Liibeck I 688
Lucca, talijanska republika II
310, 899
962

Lui, Hanibal I 11, 21, 33, 558,

571
sv. Lucija II 406
Lucija, ime iz epigrama II 214
Luilije, prijatelj filozofa Seneke I 148
Lucina (mit.) I 476
Lucius I 14; v. Lui, Ivan
Lucrezio II 355; v. Lukrecije
Lui, Ivan II 4365; I 23, 39,
51, 228, 229, 730; II 43, 4547,
49, 95, 97, 129
Josip II 150, 160, 644, 937
luki, koji pripada upaniji Lu
ka I 70
Ludovik I, hrv.-ugarski kralj I
49, 51, 88, 90, 100
II, kralj hrvatsko-ugarski
I 656; II 138
Ludovik, knez II 172, 174
Luj XIV I 916
Luka (ipanska) II 240
Lukavac, utvreni grad u Tu
ropolju II 406
Lukrecija, udoredna Rimljanka I 620
Lukrecije I 17, 716; II 232, 274,
286, 292, 351355, 500, 562,
570, 904
lukrecijevski I 26; II 274
Lukrinsko jezero II 642
Lukul I 298; II 806
Lupetina, Baldo I 681, 710
Lupije, grad u Junoj Italiji II
204
Luther, Martin I 35, 458, 681,
682, 688, 692, 702, 710; II 866,
916
luterovski I 698
Lyon II 879
Ljubi, ime II 13
Ljubljana II 125
Ljubomir, hrvatski velika I 72
Maciejowski, S. I 603
Mac-Laurin (Maclaurin), Colin
II 322, 342
Maika, Dominik I 74
Madije, prior I 64
Madrid II 11

Maari I 21, 323, 340, 342, 346,

348; II 138, 290, 836, 863, 866,
870
Maarska II 69, 169, 170, 703
maarski I 38, 321, 322,
340, 603; II 138, 169, 702,
703, 863, 866, 870
Magdala (= Marija Magdale
na) II 516
Magdalena, v. Marija Magdale
na
Magdaleni, velika II 414
Matija II 846
Magdeburg I 682, 683
magdeburki I 682, 684
Magocin, ime iz epigrama I
646
Mahaon, lijenik u Ilijadi II
794
Le Maire, Kristof II 344, 346;
v. i Maire, Kristof
Maire, Kristof II 310
Maixner, Franjo II 442, 707
Rudolf II 777
Majna, rijeka u Njemakoj II
784
Majnari, Nikola II 438, 442
Makar II 140
Makarani I 22, 26; II 836
makarski I 256; II 836, 844
Makedonci I 545, 552, 554
makedonski I 552; II 496
Maksimilijan, car I 602, 640; II
683
Mala Azija I 190, 602; II 191
maloazijski I 358
Malaspalli, Belizar I 547
Malatesta, Sigismund I 220
Maleni, kanonik II 428
Mali rat, mjesto u Dalmaciji I
48
Malko (bibi.) I 498
Malta II 191
Mamura, ime iz satire II 784,
786, 788
Mancija, ime iz epigrama II
476
Mandaljena (= Marija Magda
lena) I 23, 34; II 837
Manfredi, Eustahije II 346
Manfredini, Federigo II 835

Mantova I 122, 132, 134

Marbeg, turski vojskovoa I
564
Marcel, v. Marcello, Jacopo An
tonio
Marcello, Jacopo Antonio I 154,
155, 204
Marcelovi, Juraj II 401
Marcovich, Miroslav, v. Markovi, Miroslav
Marci jal I 25, 156, 212, 517, 612;
II 190, 248, 294, 437, 616, 628
mareotski, iz grada Mareote u
Egiptu II 472
Mareti, Tomo II 538, 608, 931,
932, 937
Margarita, ime iz narodne pje
sme II 674, 676, 678
sv. Marija (Djevica) I 4850,
64, 150, 260, 368, 459, 500, 729;
II 544. 835
sv. Marija Malena I 64
sv. Marija Podone II 312
Marija Magdalena II 516, 682
Marija, panjolska infantkinja
II 11
majka Stjepana Gradia
II 95
ki bosanskog plemia
Pavla Brankovia II 126
Terezija, carica II 128, 310,
313, 399, 400, 543
Marijan (= M. Buni), prija
telj I. Crijevia I 380, 408
Marijan, ime iz epigrama II
272
Marijanovi, S. II 281
Marin, prijatelj Maruliev 1302
Mario, drug pjesnika I. Crije
via I 438
sv. Marko, evanelist I 86, 560,
562; II 516, 861
Marko (= Marko Kraljevi) II
556
Markovi, Franjo I 43; II 316
Miroslav I 231, 729
eljko II 316, 355
Maron (= Vergilije) II 526,
568, 892
Mars (mit.) I 20.142,386,388,
410, 580; II 580; v. i Mart

963

Marsigli, grof II 127

Medvednica, potok II 90
Mart (mit.) I 210, 214, 218, 282, Meani I 556
284, 476, 482; II 666; v. i Mars Meimurje II 88, 126, 169
Martecchini, Pier-Francesco II Megera (mit.) II 252
99, 901
Mehmed (= Muhamed) I 440
sv. Martin I 438
Mehmed II, sultan II 146, 148,
Martin ibenanin I 9
150
Martini, Franjo I 227, 304
Melanchton, Filip I 35, 601, 603,
Jeronim I 227
681, 682
Maruli, Marko I 225317; I Meldenius, Rupert II 34
11, 13, 20, 21, 26, 29, 31, 33, Meles (geogr.) I 468
34, 38, 43, 118, 225, 228232, Melfikt, grad u junoj Italiji
234, 238, 256, 298, 308, 314, 378,
II 204
545, 558, 731, 732
Melibej, pastir I 122
Marunko, ime iz spjeva II 814 Melita, otok II 191
Marzio, Galeotto I 154
Melite, otok II 191
Maslac, Aneo I 37; II 773
Melpomena (mit.) I 186
Maslinova gora I 144
Mena (mit.) I 466
Menada (mit.) I 186
Massachusetts II 315
Matai, podzapovjednik kra Menalka, pastir I 146
jinika II 180
Menandar I 690; II 808
Cecilija Kristina II 422
Meneti, Jeronim II 622
Matasovi, Josip II 171
Miho II 302
Mati, Tomo I 43; II 132, 703,
imun, otac ikov II 300
705, 707, 720, 883, 934
Siko I 13, 32, 43, 378, 457;
Matija (= M. Korvin), kralj
II 300, 302
ugarsko-hrvatski I 154, 155,
Vladislav I 20, 23, 34; II
166, 379
247, 544, 546, 550, 600, 617,
Matijaevi, uro II 240, 247,
619, 622, 932
928
Mengs, Anton Raphael I 37; II
Matkovi, Petar I 608
435, 498, 518
Mato, Antun Gustav II 863
Mentor I 612
Maun, otok kod Paga I 50, 66, meonski II 830
68
Meonjanin II 830
Mauri I 540; II 644
Mera (mit.) I 466
maurski I 474, 571
Merida I 231, 731
Mauzol I 226
Mesi, Matija II 403
Mayer, Antun I 667, 669
Mesija (bibi.) I 692
Maurani, Ivan I 20, 23; II 703 Metastasio, Pietro II 435, 488
Metela II 346
Mc Elwain, M. B. II 550
Metimna, grad na Lezbu II 110
Mecenat, Gaj Cilnije II 778
Mecenat (= Antun Sorkoevi) Metimnjanin I 486
Meuderlinus, Petar II 34
II 778, 792, 818
Medici, Cosimo (Stariji) I 540 Mevije, lo pjesnik u Rimu II
802, 892
Cosimo III. I 36
Giovanni, papa (Leon X) Mezija II 156
Michaeler, Karl Josef II 836
I 540
Lorenzo (ii Magnifico) I Michaelis, Johann David II 844
540
Mida (mit.) I 134; II 566
medijski I 468
Mihael, prijatelj pjesnika esMedvedgrad I 154, 155; II 72
mikoga I 204
964

Mihajlo, kralj hrvatski I 48,

52; v. Kreimir II.
iz Tugara I 72
Mihanovi, zapovjednik banderijalaca II 182
mikenski I 462
Mikloui, Toma I 23
Mikoci, Josip I 15; II 839, 854
Mikola (bibi.) I 272
Milan (Milano) I 37, 461; II
312, 316, 543, 549, 899, 902
milanski II 28, 312
Milava, ime iz komikog spje
va II 600. 602
Milecije, dubrovaki kroniar I
76
Milii, Rado II 191, 279
Milii, Miho I 22; II 836, 837,
846, 848
Millaversi, Magdalena, ljubav
A. Vrania I 605, 608, 618
Mineta, kula u Dubrovniku II
753
Minerva (mit.) I 132; II 184,
334, 524, 816, 870; v. i Palada
Minos (mit.) I 360, 480, 481
Mioi, Klement II 47
Mirkovi, Mijo I 684, 685, 686
Miroslav iz Tugara I 72
Miani I 168, 660
Mladen, v. ubi, Mladen
Mleci I 9, 34, 40, 62, 84, 104, 117,
198, 228, 229, 355, 377, 378, 545,
547, 560, 571, 602, 603, 618, 628,
681, 683, 710, 730, 735, 736; II
9, 10, 12, 18, 46, 54, 56, 96, 129,
191, 279, 310, 311, 351, 352, 544,
592, 616, 742, 760, 844, 899, 926
mletaki I 9, 19, 43, 49, 322,
323, 554, 564, 566, 571; II
46, 56, 100, 127, 191, 312,
652
Mleani I 21, 51, 84, 88, 92, 94,
98, 104, 323, 336, 620; II 54,
56, 58, 60, 62, 129, 140, 592,
644
Mljet II 190, 191, 554, 615, 640,
814
mljetski II 298, 626, 634,
642
965

Mocenigo, Petar I 9
modruki I 9, 32, 505, 506, 510
Modruki, v. Nikola Modruki
Moha II 136
mohaki I 28; II 136
Mojsije (bibi.) I 690, 692, 718;
II 270, 736
Molbica (geogr.) II 734
Moldavija I 604; II 311
Moliere II 686
Molorko (mit.) I 300
Mom, ime iz satire II 778, 812
Mommscn, Theodor II 702
Monaldi, Miho I 10
Mongitore, Antonino II 296
Monopol, grad u junoj Italiji
II 204
Monte Cassino II 190
Montecatini, prijatelj Petriev
I 711
Monte Luro II 346
de Montfort, Simon II 58
Montgolfier, braa II 498, 544
Monti, Vincenzo I 34, 37; II 435,
438, 441
Morava I 658
moravski II 138
Mosco II 549
Mosho I 33; II 545, 628, 842
moskovski II 558
Moslavina II 408
mrkanski II 613
Mmavi, Ivan Tomko I 603; II
45
Vuk I 84
Mucimir, hrvatski knez II 52,
54
Muhamed I 140; II 270
Mulciber (= Vulkan) II 476
Miiller, Johannes II 614, 664
Miinchen II 841
Muo, mjesto kraj Kotora I 571
Mura, rijeka II 82, 88, 178
Murat, turski vojskovoa II 148
sultan I 660
Muze I 10, 22, 32, 33, 120, 134,
138, 188, 212, 326, 370, 386, 412,
420, 422, 432, 446, 459, 484, 520,
530, 532, 536, 572, 646, 667, 670;
II 112, 120, 164, 202, 204, 248,
274, 294, 298, 300, 330, 374, 376,

460, 462, 464, 480, 492, 494, 524,

528, 532, 547, 556, 558, 562, 574,
584, 586, 588, 604, 617, 652, 702,
728, 780, 784, 804, 816, 830, 842,
890
Mui, Franjo I 9
Nabal (bibi.) I 266, 268
Nabatejci II 222
Nadasdy, Leopold, ugarski kan
celar II 399
Nagy, Josip II 883
Na jade (mit.) I 410; II 220, 714,
724
Naji, Adam II 408, 418, 420,
422
Naljekovi, Nikola I 13, 19, 20
Napeje (mit.) II 164, 748
Naplavi (Naplavi), Ivan I
9 117 146
Napoleon II 543, 782, 786, 862,
879, 916
Napoli I 383
Napulj II 190, 753, 773
napuljski I 330; II 362,835
Narbon (geogr.) I 468
Narcis (mit.) I 128, 410
Narni, grad u Italiji I 154
Naron (geogr.) I 468
Narset, Justinijanov vojskovo
a II 50
Natali, Divo II 760,
Natalis, v. Boievi-Natalis
Natan (bibi.) I 286
Nazaret I 496; II 296
nazaretski II 296
Nazon (=Ovidije) 1122,132,138,
234, 558; II 164, 746; v. Ovidije
Neujam, mjesto na olti I
227, 298
Nedelkovitsch, v. Nedeljkovi,
Duan
Nedeljkovi, Duan II 312, 316,
713
Neera, ime iz satire II 812
Nefela (mit.) I 474
Negovec, selo II 414
Nejatka (= Najada) II 536
Neiipi-Svai, Ivan I 88, 92
Vladislava I 88, 90
nemejski I 472

Neptun (mit.) II 90, 100, 638

Nerej (mit.) I 410, 468
neretljanski II 76
Neretva II 58, 136
Neron I 706
Neso (mit.) I 178
Nest I 480
Nester, rijeka II 598
Nestor (mit.) I 536; II 562
Neveni-Grabovac, D. II 193
Newton. Isaac I 26, 37; II 12,
318, 320, 336, 351354, 382, 386,
500, 562, 570, 906
newtonovci II 320
Nicen I 540
Nifat (geogr.) I 468
Niger, Toma I 11, 227, 505, 558
Nigreti, Franjo I 36, 560, 603
Nijemci I 323; II 174, 784, 786,
836, 866
Niko, prijatelj Maruliev 1300
Nikola, brat pjesnika igoria
I 124
ban itave Slavonije I 88,
90; II 90
hrvatski ban; v. Zrinjski,
Nikola
fratar iz Zadra I 96
Nikola iz Peuha, kanonik za
grebaki I 108
Nikola Modruki (N. Kotoranin) I 10, 13, 28, 29, 32, 35
Nikolajevi, Georgij II 934
Nil I 410, 468
nimaki (= njemaki) II 852
Nimfe (mit.) I 466, 470, 577; II
584, 590, 712, 714, 748
Nin I 66, 68, 70, 94, 98; II 52,54
ninski I 9, 70; II 52, 54
Ninjani I 62
Nioba (mit.) I 124
Niza, grad u Indiji I 264; I I 218,
220

nizejski II 218
Nizozemci II 399
Nizozemska II 46
nizozemski I 602
Noa [Noja] (bibi.) II 20, 86
Nonik (=* Bakho) I 366
Nodilo, Natko I 729

966

Novak, Grga I 549

Viktor I 729
Novi, tvrava II 176, 180
Novi, grad u Italiji II 898
Novigrad II 54
Novo Mesto, u Hrvatskoj I I 414
Novo Mjesto, u Maarskoj II
169
Numa Pompilije, rimski kralj
I 146

Orfej (mit.) I 184, 464, 470, 472,

538; II 494, 528, 594, 704
Origen, crkveni pisac I 720
Ork (mit.) I 468, 476, 478, 480,
484, 520, 538
Osa, planina u Grkoj I 672
Osijek I 11, 22; II 169, 701
osjeki II 701, 707
Osman I 22, 34; II 545, 546, 556,
596, 598, 932
Osmanlije I 380
Osor I 48
Ossian II 846
Ostrogon II 78
ostrogonski I 340, 602, 632
Ostrovica, grad I 92; II 78
Otman (Osman), prvi turski
sultan I 554
otmanski I 20; II 884
Otok, lokalitet u Solinu I 48,
729
Otrintej (mit.) II 536
Ovidije (Ovid) I 24, 381; II 164,
202; 704, 746, 754, 755, 880; v.
i Nazon
ovidijevski II 248
oxfordski II 844
bi. Ozana I 667

Njemaka I 11, 12, 36, 170, 310,

681, 683, 710; II 126, 760
njemaki I 12, 35, 38, 39,
228, 640, 683, 704, 722; II
74, 172, 410, 566, 861
Njitra (geogr.) I 155
Oaks (geogr.) I 468
Obili, Milo I 322
Ocean I 272; II 332, 360, 396,590
Oakov (geogr.) II 880
Od, prijatelj esmikoga 1210
Odescalchi, Baldassare I 37; II
436, 500
Odisej I 488, 618, 628; II 556,
590,' 606, 608, 902
Ofel, ime iz satire II 788, 790
Okean (mit.) I 466
Olah, Nikola I 603, 632
Olimp (mit.) I 162, 192, 280,368,
372, 458, 459, 476, 482, 484, 500,
592, 594; II 100, 374, 588
olimpski I 216
Olimpija II 106
Oliverije, svjedok I 74
Ombla (= Rijeka Dubrovaka)
I 408
Ome.ro II 441, 614
Omfala (mit.) I 178; II 490
Omi I 48, 56. 72; II 58, 60, 62
omiki II 58, 60, 62
Omiani II 60, 62
sv. Onofrije I 711
Opalenski, P. I 603
Orahov Dol (geogr.) II 309
Orahovica I 36
Oraac (geogr.) II 638
Orbini, Mavro I 546; II 234, 284
Oreade (mit.) II 714
Orest, ime iz satire II 812

Pad, rijeka I 200

Padova I 12, 36. 40, 117, 154,
227, 457, 571, 572, 601, 667, 681,
710, 711, 714; II 9, 22, 45, 190,
236, 284, 774, 935
padovski II 236
pafijski I 388
Pag I 14, 50, 94
pahinski I 482
Paintner, M. II 838
Pakrac II 835
Paktol, rijeka I 180
Palada (mit.) I 142, 484; II 502,
566,584, 588, 592, 632, 886; v.
Minerva
Paladini, Pavao I 558
palatinski (= heidelberki) II
438
Palemon, pastir I 146
palestinski I 276
Palmoti, Divo II 626
uro II 624

967

Pakoje I 571
Paskovi (= Paskali) I 571
Paskvali (= Paskali) I 571
Pasquali (= Paskali) I 571
Patai, obitelj II 170, 862
Aleksandra II 414
Antun II 169
Baltazar II 167185; I 14,
29; II 167, 169171, 927
Ivan II 414
Ludovik II 414
Matija II 178
Pavao II 178
patarski, iz grada Patre u Ahaji I 462
Patricijus, Franciskus I 713; v.
Petri, Franjo
Patrizio, Francesco I 713; v.
Petri, Franjo
Ivan I 37
Paula, dragana M. Dria I I 300
v. Crijevi, Paula
sv. Pavao i 694, 696; II 16, 191
Pavao (ubi), ban hrvatski I
50, 51, 78; II 62
knez, sin bana Pavla I 78
Pavao II, papa I 154
III, papa I 377
Pavao iz Ivania I 35
Paveli, Milan I 228
Pavese, Nicola II 899
Pavia II 312, 838
Pavi, Emerik I 16, 23, 34
Pavievi, Josip II 701
Pavii, Cezar II 47
Pavlimir, drama II 116
Pavlovi, Luka II 251, 754, 757,
883, 928, 934, 936
Pavlovi-Lui, Ivan Josip I 22;
II 836, 837, 844
Paani I 94
Pecini I 227; v. Maruli
Pecsi, povjesniar II 72
Peeni I 227; v. Maruli
Peuh I 155, 160; II 78, 701
peujski I 326, 602
Pegaz (mit.) II 268, 336, 584
Paskali, Ludovik I 569597; Pelates, prorok II 224
10, 21, 25, 32, 571, 572, 575, 580, Pelazgi I 190; II 502
Pelegrinovi, Mika I 19, 560
667, 735; II 437
Pelej (mit.) II 532
Pasko I 571

Jakov II 626
Junije (Dono) I 14, 22,
460; II 96, 99, 110, 112, 114,
116, 118, 120, 232, 292, 558,
616, 624, 702, 926
Paltai, Andriia I 10, 36
Pan (mit.) I 188, 482; II 714, 748
Pannonius (= Cesmiki) I 155
Panonci I 39, 218, 322, 648; II
702, 884
Panonija I 22, 153, 220, 340, 412,
552; II 702, 838, 842, 854
panonski II 138, 724, 842
Panonije (= Cesmiki) I 155
panormitanski II 746
Pantolab, ime iz satire II 812
Pap, grad II 78
Papadopoli, Komnen II 236
Papali, Dmine I 11, 34, 227, 229,
256
Jeronim I 227
Papi, Lazzaro II 899
Papo, Zadranin I 64
Paraminski, krajiki podzapov.jednik II 180
parazijski (= arkadski) II 530
Parini, Giuseppe II 776
Paris, Trojanae (mit.) I 278,
358 372-' II 714
Pariz (Paris) I 12, 35, 37, 38, 40,
228, 321; II 38, 282, 288, 311,
312, 316, 334, 360, 498, 544, 784,
794, 897899
pariki I 321; II 312, 786
Pariani II 879
Parke (mit.) I 486, 532; II 164,
256, 574, 892
Parma II 439, 549
parmski II 549
Parmenid I 720
Parnas I 18; II 336, 439, 584, 588,
724, 842
pamaski II 586, 594
parski I 392, 674
Pascale (= Paskali, L.) I 571
Paschale (= Paskali, L.) I 571
Paskal. sveenik I 76

968

pelionski (geogr.) II 198

Peljeac II 290, 615
Penej, rijeka u Tesaliji II 360
Penelopa (mit.) II 606, 608
Pentej, Tebanac II 218
Perast I 668
Pereczki, Martin II 718
Perelaos Megaris, arkadsko ime
R. Kunia II 435
Pereni, Petar II 730
Perga (geogr.) II 908
Pergam (=> Troja) I 304, 462;
II 804
Periklo I 370
Perugia II 906
Perzefona (mit.) I 470, 476
Perzijanci I 556, 618
Perzije, rimski satiriar II 210
perzijski I 130; II 172
Pesaro I 546
Pestum (Pest), grad u Lukaniji
I 398, 400, 410, 422
Peta II 701, 704, 705, 835, 852,
854, 861
Petingrad I 672
Petani, Feliks I 35
sv. Petar, apostol I 48, 50, 54,
72, 76, 498, 696, 706; II 96, 180,
346
Petar Kreimir, kralj, v. Krei
mir IV
Petar, upan sidraki I 70
opat sv. Krevana I 64, 68
kraljevski dvorski sudac
I 70
ban I 72
Crni (Gumaj) I 48, 50, 52,
54. 70
(Canale), mletaki zapo
vjednik I 94
ime iz epigrama I 210
ime iz narodne pjesme II
676
Petkovi, Juraj II 416, 418, 420
Petrarca, Francesco I 34, 204,
212; II 120, 302, 462, 830
petrarkistiki I 571
Petravi, Ante II 707, 734, 934,
937
Petreti, Petar, biskup zagreba
ki II 70. 401

Petricioli, Ivo I 729

Petri, Franjo I 709725; 13,
29, 33, 35, 709713, 724, 736;
II 12; v. i Petrievi, Franjo
Marija I 110
Stjepan I 710
Petrinja II 69
Petrislav, otac kralja Vladimi
ra II 156
Petrievi, Franjo I 170, 713; v.
Petri, Franjo
Petrograd II 312, 835, 837, 856,
918
petrogradski I 23; II 856
Petronije II 47, 97
Petrovaradin II 191, 249
Petrovi, Vice II 245275; I 14;
II 247249, 251, 351, 928
Petrovi, Vientije II 928; v.
Petrovi. Vie
Vinko II 202, 204; v. Pe
trovi, Vie
Petrovi, Petar I 624
Picen, pokrajina u istonoj Ita
liji II 782
Piceno (geogr.) II 236
dePiccolomini, v. Enea Silvio
Pijemont II 898
Pijeride (mit.) I 132, 264, 462
pijerijski II 524, 584
Pima, Bernard I 10, 36
Ljudevit I 35
Pind, gora u Tesaliji I 480; II
260, 262, 268, 336, 384, 462, 464,
486, 490, 584, 588
Pindar I 34; II 120, 690, 746, 774
Pindemonte, Ippolito I 34; II
435
Pinta, drutvo vinskih doktora
II 169
Pintorovi-beg II 670
Pio II, papa I 153, 442, 552, 554;
II 148
VI, papa II 897
Pipin, kralj franaki I 58
Pir, epirski kralj II 784
Pir, Didak I 10
Pirakmon (mit.) I 596
Piram (mit.) I 21; II 626
Piran I 11
Pireneji II 360, 904

969

Piritoj (mit.) I 458, 474

Ponte, Valerije II 45
Pontik, ime iz epigrama II 460,
Piroj (mit.) I 266
468, 470
Piron II 786
Pontinske movare II 312
Pirri, Rocco II 296
pop Dukljanin I 34, 731; II 116,
Pisa II 436
Pitagora I 146, 202, 212; II 192
127, 156, 644
Pitagorici II 562
Popari, Bare II 49
Pitija, proroica II 480
Pope, Alexander II 500
Pizzelli, Marija I 37; II 435, 437, Popovi, Pavle II 281, 865
portugalski I 10, 38, 228; II 344
482, 486
posavski I 15
Planko, ime iz satire II 818
Platimisa, Formin I 74
Postum, ime iz epigrama II
Platon I 711, 714, 720; II 118,
448, 450, 454, 460, 508, 512
302, 386, 474, 692, 804, 816, 904 poarevaki I 191
platonovci I 720
Poega I 11; v. Slavonska Po
Plaut I 212, 377, 378, 432; II 190,
ega
poeki II 862
812
Plejade (mit.) II 814
Poeani I 15, 22, 37
Poun I 35, 602, 603, 640, 644;
Plinije Stariji I 546, 550
(Mlai)' I 612
II 69, 88, 90
pounski II 70, 862
Plotin I 33, 155, 720
Prag I 12
Plutarh I 33, 155
Pluton (mit.) I 457459, 470, Praga, Giuseppe I 383
472, 474, 476, 478, 480, 484, 486 Praska, Stjepan, ban I 66
Podebradski, Juraj I 154
Prato, grad u Italiji II 189, 899
Praz, Mario II 442
Podolija II 120
Preaux, konzul u Dubrovniku
podravski II 412
Poganec, imanje II 414
II 648
Poimandres, naslov djela her- Preger, W. I 686
metske literature I 718
Premec, Vladimir I 713
Preradovi, Petar I 18; II 703
Pokuplje II 82
Polemon I 370
Presek, zapovjednik banderijaPolibije I 552
laca II 182
Polidoro, Petar II 236
Preseka, imanje II 414
Polifem (mit.) II 604, 794
Preov I 602
Polikarp Severitan, Ivan I 26, Pribi, Nikola II 841
35, 36, 558
Pribina, ban I 66
Pribojevl, Vinko I 543567;
Poliksena (mit.) I 206
Poliziano, Angelo I 380
11, 28, 36, 38, 118, 119, 543,
545547, 549, 560, 734
Polonia II 312
Poluks (mit.) I 372
Jeronim I 545, 558
Prijam (mit.) I 122; II 534,
Poljaci II 120
536
Poljska I 35, 36, 326, 545, 546,
Prob, rimski car I 556
604; II 311
poljski I 36, 38, 39; II 313 Prodan, dvornik iz Tugara 172
Prokion, zvijee II 228
Pomona (mit.) II 886
Pompadour, madame de II 352 Proklo, Lucije, novoplatonski
filozof I 33, 720
Pomponije Let, Julije I 377,
Prokljansko jezero I 144
444; II 286
Pomponije Mela I 552
Prokna (mit.) I 184
Pontano, Giovanni I 380
Prometej (mit.) I 33, 176, 178

Propercije I 24, 146, 234, 381; Radoslav, kralj hrvatski I 260

II 628, 755, 880
Raffay, Josip, podupan II 408,
Propontida (geogr.) II 592
410, 412, 416
Prosper, ime iz epigrama I 202 Ragusa I 43, 383, 608; II 99, 142,
Protej (mit.) I 392; II 384, 564
281, 316, 442, 550, 619, 841, 930
Protezilaj (mit.) II 202
Ragusaner I 43
Prozerpina (mit.) II 112
ragusanisch I 43; II 883
Prasi II 708, 710
raguseo II 883
Prasija II 710
Ragusei I 17, 22, 383; II 99,
Penica, Petar I 74
281, 550, 901
Ptolemej (Ptolomej) I 552; II Ragusino II 355, 549
736
Rajna II 360
Pucl, Karlo I 353373; 10, 355, RAkdczy, Franjo II 169
357, 383, 457, 458, 518, 519, 732 Rakovac, selo blizu Krievaca
Medo II 883
II 861
Niko II 898, 902, 904
Rakovec, vlastelinstvo II 169,
Pavao I 357, 383, 519
414
Pu, vrelo I 668, 674
Ramnazije, Pavao II 58
Pudi, Ivan II 193, 194
Ranjina, Dinko I 10, 22; II 302,
Pulcinela II 655
628, 702
Pulo, ime iz epigrama II 228
Frano II 351
Punjani I 556
Katarina II 545, 560
punski II 646
Klement I 571, 592; II 280
Purati, eljko II 442, 550, 619, Rapi-Rapicius, Andrija I 603
757, 777
Rasti, Dono II 771831; I
Putanec, Valentin II 132
1618, 25, 28, 34; II 753755,
757, 774777, 818, 848, 880,
Quevedo y Villegas, Francisco
884, 935; v. i Resti, Junije
de I 34
raki I 660
Quirini, Franjo I 117
Ratkaj, Jura] II 6791; I 14,
Quito (geogr.) II 344
22; II 67, 6971, 926
Pavao II 78, 80
Rab II 9, 45, 54
Petar II 69
Raba (bibi.) I 280, 282, 284
igmund II 82
Rabatta, Josip, austrijski gene Ratkovi, Milan II 865, 871, 932,
ral II 9
936
Rabljani I 418; II 13, 62
Rauch, Ivan, podban II 170,400,
Rabljanin, Ivan I 558
408
Raki, Franjo I 43, 383, 507, 733; Raugia I 669, 735
II 13, 49, 316
Raven, selo II 412
Radamant (mit.) I 478; II 226 Ravena (Ravenna) I 62; II 50
Radelja, Rafo I 39; II 441; v.
ravenski II 50
Radeljevi, Rafo
Ravozdi, Petar I 348
Radeljevi, Pacifik II 755
Razzi, Serafino I 669, 735
Rafo II 281, 436, 773; v. i Ranji (geogr.) I 660
Radelja
Regensburg I 682, 683; II 69,70
Radi, zapovjednik Bobovca II Reljkovi, Josip II 836, 854
Matija Antun I 22; II 704,
148
854
Radonja, ime iz komikog spje
va I 34; II 544, 546, 550, 600, Remedelli. Dubrovanin II 648
Remete, selo I 155
602, 622, 932

970

971

Remetinec, selo II 169

Remondini, braa izdavai u
Bassanu II 312
Resti, Junije II 757, 773, 777;
v. Rasti, Dono
Reetar, Milan II 193, 883, 928
Ret, gigant (mit.) II 220
Retimno, grad na Kreti I 571
Reuchlin, Johannes I 35
Revai Miklos II 703
Rez, traki kralj II 202
Riario, Pietro I 28
Ricca, A., Bokoviev biograf
II 316
Ricciardi, nasljedni upan Like
i Krbave II 126
Riccoboni, Antun II 236
Rijeka, grad I 505
Rijeka Dubrovaka I 380, 408,
410; II 636, 754, 758, 760, 773,
814, 830
Rim I 14, 26, 30, 37, 40, 148, 156,
220, 222, 229, 260, 340, 372,
377379, 412, 444, 446, 457,
524, 532, 682, 704, 706, 718,
722, 731, 733, 734; II 10, 11,
16, 18, 20, 45, 95, 96, 99, 116,
125, 164, 189, 191, 204, 208,
234, 279, 284, 286, 304, 309
312, 346, 351353, 435, 436,
438, 464, 543, 544, 644, 692,
753, 773, 802, 806, 808, 810,
892, 897, 899, 926, 929, 930,
932
rimski I 14, 2427, 31, 38,
47, 258, 260, 264, 323, 330,
334, 336, 340, 355, 377, 378,
381, 432, 505, 510, 546, 554,
573, 604, 620, 662, 694, 704,
711, 714, 722; II 18, 22, 26,
28, 32, 34, 36, 50, 95, 100,
116, 129, 204, 208, 248, 249,
274, 286, 288, 313, 346, 351,
352, 435, 436, 490, 494, 502,
526, 564, 590, 613, 616, 619,
666, 702704, 746, 773, 774,
780, 794, 808, 812, 835, 866,
870, 897, 904, 906
Rimini I 220; II 311, 346
riminski II 346

Rimljani I 162, 206, 381, 556;

II 32, 46, 60, 97, 127, 136, 152,
164, 502, 564, 616, 732, 806
Rimsko Carstvo I 47
Risanski zaljev I 670
Ritter, Juraj II 126
Ritter Vitezovi, Pavao II 926,
927; v. Vitezovi, Pavao
Rian, mjesto u Istri I 58
rianski I 58
Riana, rijeka u Istri I 49
Riinice, selo I 48
Rocci-Roi, Antun II 755; v,
Roi, Antun
Rochon, Alexis Marie II 312
Roi, Antun I 39; II 368
Rodan, rijeka u Galiji (= Rhdne) I 468; II 830
Rodop (geogr.) II 220
rodopski I 672
Roopljani I 472
rodski I 524
Roanin I 524
Rogai, Benedikt I 14, 39; II
96
Roma I 383, 608; II 549, 883
Romagna II 879
Romagnoli, Michel-Angelo II
311
Romul I 412, 414, 440, 462; II
486, 502, 566, 666
de Rossi, talijanski pjesnik II
899
Rousseau, Jean-Jacques II 775
sv. Rozali.ja II 746; v. i Roalija
sv. Roalija I 22; II 702704,
736, 740,' 744, 746, 837
Rudolf, nadvojvoda austrijski
I 603
Ruf, ime iz pjesme II 728
Rufin, ime iz satire II 790
Rugata, svjedok I 74
jRulo, ime iz epigrama II 472
Runtin, sveenik I 74
Rusi I 546; II 764, 836
Rusija II 120, 126, 558
ruski I 546; II 835, 836,
856, 880
Ruevo (geogr.) II 861

972

Ruvere, Jeronim, kardinal I

714
Sabaot I 86
Sabelik (Marcus Antonius Coo
cius) I 546, 558, 560, 564
Sabthael (bibi.) I 86
Sai, Ivan II 422
Salati, Ivan mlai II 753
Ivan II 773
Salernitanae II 286
Salmacija I 410
Saloma II 516
Salomon (bibi.) I 616
Salustije I 323
de Salviatis, talijanska obitelj
II 298
Samgar (bibi.) I 496
samnitski I 300
samoborski II 734
Samson (bibi.) I 496
Samuel, car bugarski I 229; II
156, 158, 160
Sannazaro (Sannazzaro), Jaco
po I 572; II 116, 118
Sapfa I 34, 146; II 294, 746, 774
safiki II 703, 880
Sapienza, rimsko sveuilite I
711
Sarajevo II 193, 194, 316, 619,
757
Saro II 116; v. Buni, Saro
Saron (bibi.) II 224
Sarpedon (mit.) II 202
Saska II 424
Satiri (mit.) II 218
Saturn (mit.) I 218; II 336
Saul (bibi.) I 230, 272, 274, 286
Sava, rijeka I 166, 328; II 74,
90, 136, 172, 174, 408
savski II 838, 854
Savoja II 918
savojski II 191, 193, 249
Savonarola, Girolamo I 35
Scazzola, Giovanni Antonio II
900
Scharffenberg, general II 174
Scherffer, Karl II 310
Schmaus, Alois I 549
Schwandtner, I. G. I 325, 732

Scila (mit.) II 358

sv. Sebastijan II 346
Sebastijanovi, Franjo I 15, 37
Sebenio I 118, 608
Sebet, rijeka II 494
Seen, Aleksandar II 863, 868
Scgedin II 701
Scina, ri jeka II 334, 794
Sekvana (geogr.) II 794
sekvanski II 794
Sela (geogr.) II 399
Selim, sultan I 323
Selo (geogr.) I 50, 72
Semela (mit.) II 220
Senii, braa, brodovlasnici
II 898, 899, 902, 904
Seneka, rimski filozof i tragiki pjesnik I 148, 432, 457
Senj 1 14; II 9, 125, 126, 140,
142, 408
senjski II 9, 178
Seran (= Atili je Regul) I 300
Sever, ime iz epigrama I 214
sv. Severin I 190
Sfinga (mit.) II 358
Shakespeare, William I 575
Sibila (mit.) I 396
sibilski I 420
Sibinjanin Janko II 556
Sicilci II 120
Sicilija I 88; II 746
sicilijski I 400, 410, 420
sicilski I 98. 364, 594, 704;
II 574
sidonski (geogr.) II 200, 716
sidraki (geogr.) I 70
Sidrona (geogr.) I 552
Siena I 37; II 543, 545, 842, 932
Siget I 602; II 138, 140
sigetski I 20
Sikulac, Jakov II 74
Silvija, dragana pjesnika Pas
ka) ia I 572, 576, 578, 586; II
437
Silvi.je (=* Silvije Eneja Piccolomini) I 700
Simon, vra I 68; II 870 ( =
Maksimili.jan Vrhovac)
Simonetta, talijanski pjesnik
II 238

973

Sined, bard, pseudonim-anagram Mihovila Denisa II 846

Sipunt (geogr.) II 204
sirakuki II 908
Sirci II 794
Sirena (mit.) I 420, 422
Sirija II 54, 56, 879
Sisak I 31; II 172, 399
Sizif (mit.) I 362, 522, 578
Skadar II 879
Skali, Pavao I 12, 13, 30, 36
Skaliger (= Skrlec) II 868, 870
Skenderbeg II 556
Skila (mit.) 704, 706; II 906
Skir, otok I 178
Skiti I 556
Skitija I 562
skitijski I 360, 426
skitski I 178; II 262
skitski (= maarski) II

Slavonska Poega II 707, 934;

v. i Poega
slavski I 58
Slovenci I 682; II 127, 836
Slovenija I 12, 683
slovenski I 644, 682; II 125,
152
Slovinac II 550, 757
Slovinac (= Slavonac) II 866
slovinski I 20; II 127, 152, 191,
236, 614, 615, 656, 674, 883,
928, 934
slunjski II 80
Smail-aga, v. Cengi
Smederevo I 604, 658, 660; II
129, 172
Smerdel, Ton II 442
Smiiklas, Tadija II 402, 403,
930
Smirna I 134
866
Smimjanin I 468
skitski (= ruski) II 558 Smith, college II 550
Skok. Petar I 729
Sodoma (bibi.) I 240
Skopje (Skoplje) I 119; II 194, Soebek, plemi II 414
442, 550, 619, 757, 777, 883
Sofoklo II 120, 238, 624, 808
Skot (= filozof Duns Scotus) Sokol, tvrava I 378, 448
I 540
Sokolovac (geogr.) II 748
Skrad I 662
Sokrat II 386, 808
Skradin I 56, 92, 662
Solin I 48, 729
Slade-Dolci, Sebastijan II 247,
solinski I 47, 229
616, 705
Soline (geogr.) I 72, 74
Slano (geogr.) I 355
Solon I 146
Slavac, kralj I 72
Julije II 490
Slaveni I li, 21, 28, 39, 43, 49, Somalia,
de
Soppe,
Mihovil I 92
50, 58, 60, 62, 90, 146, 326, 545,
550, 552, 554, 556, 734; II 50, Soran, ime iz satire II 790
116, 118, 130, 142, 152, 192, 235, Sorbona (Sorbonne) I 12, 321;
II 22, 184
836
slavenski I 13. 28, 323 545, Sorgo II 518; v. Sorkoevi
= Sorkoevi, Pjerko Fra546, 552, 554, 556; II 52,118,
natica II 558
152, 234, 870
Sorgo-Sorkoevi, Antun
slavenstvo I 550
II 879
Slavi II 234
slavisch I 43; II 883
Sorgue, rjeica u Francuskoj
Slavo II 880. 883
II 830
Slavonci I 15, 37; II 705, 880
Sorkoevi, Antun II 351, 775
Dono I 379
Slavonija I 19, 29, 602, 640; II
Franatica I 17
69, 72, 127, 170, 401, 732, 862,
Luko Didak I 17; II 518,
863, 866, 926
753
slavonski I 16. 19, 648; II
Marin II 351
404, 701, 702
974

Miho I 322; II 442, 613,

636, 773, 822, 848
Pjerko Franatica II 545,
546
Sozzini, Faust, teolog II 916
spartanski II 690
Spas (geogr.) I 90
Sperhej, rijeka I 468
Spliani I 37, 60, 62, 72, 547,
558; II 614
Split I 8, 10, 40, 48, 74, 78, 227,
229, 378, 545; II 9, 10, 12, 16,
45. 58
splitski I 47, 48, 50, 54, 70,
227,238; II 911, 16,46,52,
925
spljetski II 13
Srbi I 22; II 127, 836
Srbija II 129, 401
srpski I 731; II 126, 281,
614, 707, 928, 934
Srde (mit.) II 200
Sr I 452; II 496
Srebrenica I 29; II 296
Sredie (geogr.) II 178
Sredna (geogr.) I 153
Sredozemno more II 360
Srijem II 74
srijemski I 166; II 136
Srim (= Srijem) II 748
Stacije, rimski pjesnik I 572;
II 724
Stanac II 622
Stanislav I, kralj poljski II 313
Starevi, Ante II 130
staroslavenski I 505, 836
Statili, Ivan I 601, 603, 605, 614
Jakov I 35
Marin II 47, 97
Stauracije, biskup iz Istre I 58
Stay, B enedlkt II 349395; I
14, 16, 17, 26, 36, 37, 39; II
96, 274, 310, 326, 351355, 435,
500, 545, 562, 570, 613, 773,
830, 846, 899, 904, 929
Franjo (Frano) II 613,
773
Kristofor I 28; II 351, 353
Stefoni, Bemardo II 116
Steme. Laurence II 776

Sterop (mit.) I 596

don Stijepo, upnik sv. Marije
II 240
Stiks (mit.) I 358; II 252, 708
stigijski I 364, 372, 464,
474, 480, 482, 494; II 226,
252, 358, 580
Stinice (geogr.) I 74
Stipi, Andrija I 564
sv. Stjepan I 72; II 628
sv. Stjepan, kralj I 108; II 86
Stjepan, kralj ( Drislav) I
48, 52
kralj, otac Kreimira IV.
I 66
bosanski kralj II 148
herceg II 146
sin^ ugarskoga kralja Kar biskup iz Istre I 58
biskup zadarski I 64, 70
Stojkovi, Ivan I 12, 558
Ston I 378, 384, 457; II 815
sv. Stoija I 49
Strabon I 546; II 60, 736
Strada, Jacopo (Jakob) I 603,
628. 630
Strassburg I 682, 683
Stratimirovi, Stefan I 22; II
836
Stridon (geogr.) I 552
Strimon (geogr.) I 468
strimonski II 210
Strossmayer, Josip Juraj I 28
Strozzi, Tito Vespasiano I 154,
155
Stubica I 36, 640
Studec, kraljevski vinotoa I
70
Stulli, Joaklm I 22, 23; II 836,
852
Luko I 17. 18, 37, 39
Subura, buna ulica u starom
Rimu II 806
Suenice (mit.) I 180; II 102,
112

Suura, selo na Sipanu II 240

Sula, ime iz satire II 806
Sulejman II. Veliki I 602, 604,
618, 656, 672; II 78

975

Supek, Ivan II 13
Supetar, mjesto u poljikom
primorju I 48, 729
supetarski I 50, 70
Susedgrad I 640
Svaii. rod I 88
Sveti, obitelj II 862
Svetoslav, kralj hrvatski I 66
Svevia, naslov tragedije II 116
Svitari, Marko I 292
van Swieten, Gerard II 310, 399
Szalay Laszlo I 607
Szerdahely, uro (Gyorgy) II
703, 704, 724, 836, 842

tafili, Ivan I 558

tajerska II 416
tajerski II 138
toos, Pavao I 23
ubi, Juraj I 56
Mladen (III) I 49, 56, 92
Mladen, bosanski ban I
78
Mladen, knez zemlje Hu
ma I 78
Pavao I 50
ubii od Ostrovice II 78
upuk, Ante I 119
vicarska II 898

afarik, Pavel Jozef II 703

itarjevo II 128
enoa, August II 9, 402, 863
ibenani I 9, 21, 22, 32, 134,
558; II 62, 702
ibenik I 8, 9, 35, 36, 39, 117,
118, 144, 148, 378, 545, 601,
662, 730; II 45, 54
ibenski I 26, 138, 140, 146
idak, Jaroslav I 729, 730
imuni, Ivan II 414
inko, Ervin I 157
ipan, otok I 424, 457; II 110,
189, 240, 290, 615, 822
ii, Ferdo I 48, 729, 731; II
49, 71, 403
igori, Juraj I 115149; 9,
21, 24, 32, 115, 117119, 227,
234, 378, 549, 730732
krlec, obitelj II 422
Ana II 408, 422
Cecilija II 422
Nikola II 401, 416, 422,
863, 868
Petar II 422
op, Nikola I 157, 222, 234, 306,
364, 578, 584, 586, 676; II 193,
230, 688, 730, 937
opronj II 125
panjolci I 330, 722; II 210, 344,
590
panjolska I 168,440,711; I I 126
panjolski I 34, 564; II 11,
212, '566, 590
repel, Milivoj I 119, 157, 231,
669, 713, 730; II 352, 355, 777

Tabor (geogr.) I 496

Tacconi, I. L. II 355
Tacit I 323
Tadin, C. I 383
Tag, rijeka I 180, 222, 468
Tahi, Franjo I 640
tajgetski (geogr.) I 468
Talija (mit.) I 200; II 574, 701
Talijani I 98, 228, 546, 552, 667,
722; II 120, 564, 566, 786, 836,
846, 912, 918
talijanski I 14, 1618, 26,
33,' 3739, 228, 229, 355,
547, 552, 571, 572, 575, 603,
604, 667, 712; II 120, 194,
238, 247, 249, 251, 272, 279,
310, 435, 439, 543, 613, 617,
754, 755, 773, 784, 838, 880,
897, 899, 902
Tamara (bibi.) I 288
Tanaj, rijeka I 222
Tantal (mit.) I 578; II 708
Tarabo, brdo II 158
Tarent I 486; II 204
Tarkvinije, posljednji rimski
kralj I 184
Tarnowski, S. I 603
Tartar (mit.) I 254, 268, 484,
522, 650; II 892
Tasso, Torquato II 238, 247, 439
Tatari II 72, 78, 80
tatarski II 72
Taveli, Petar I 9
Teba I 264
Tebaida, kraj u junom Egiptu
I 240

976

Titije (mit.) I 578

Tebanac II 218
Titir, ime iz epigrama II 272
Tebanka I 186
ime I. urevia u Aka
Tej (Teos), otok II 742
demiji dubrovakoj II 26&
tejski II 742
Tizba (mit.) II 626
Telemah (mit.) II 608
Tizian II 52G
Temivar II 74
Tempe, dolina u Tesaliji I 410 Tizifona (mit.) I 482
Tiba ( = Tizba) I 21
Temza II 502
Tkali, Ivan I 729. 730
Tenar (geogr.) I 480
Tkalec, imanje II 414
tenarski I 462
Tmol (geogr.) II 536
Tened, otok II 311
Tolenti, Luka I 117
Teocrito II 549
bi. Toma, apostol I 106
Teodor, biskup iz Istre I 58
Toma Arhiakon I 47, 49; II 46*
Teodoret, teolog I 720
Teokrit I 33, 34; II 120, 438, Toma iz Ilirije I 35
439, 441, 442, 545, 550, 574, Tomaevi, Stjepan I 168
Tomi, grad na Crnome moru
768, 774, 842, 906
Terej (mit.) I 184; II 200
II 164
Tomi, Josip Eugen II 402
Terencije I 377; II 20
Tommaseo. Niccolb II 550
Termodont (geogr.) I 474
Tersit [Terzit] (mit.) I 184, 404 Tommasini, pisac II 236
tesalski I 264, 480; II 196, 262 Tomori, Pdl II 136, 138
Tetida (mit.) I 146, 178
Torbar, Josip II 316
Torbarina, Josip I 119, 571, 575,.
Tetija (mit.) II 104
652; II 316 436, 442, 526, 530,.
Tevton II 866, 868, 870
Tezej (mit.) I 384, 458, 474, 480,
566, 574, 586, 594, 937
Torino II 898, 899
484, 486
Thauszy, Franjo II 399, 400, 428
torinski II 835
Thokoly, turski vojskovoa II Tomej, Nikola I 348
Toskana II 310, 502, 906
172
toskanski II 120, 500
Thiiringen I 682
Thuz, Ivan I 154, 155
Toth, I. I 153
Osvald I 154
Tours (geogr.) II 879
Tiber I 332, 412, 468; II 494, 904 Traani I 440, 464, 538, 545, 554*.
Tibul I 24, 138, 146, 156, 234,
660; II 218, 704
381, 517, 572, 582; II 436, 437, Tragurio II 46
568, 628, 755, 774; v. i Albije Trakija I 658; II 150, 594
Tidid [= Diomed], (mit.) I 202
traki I 488; II 200, 704,
Tilur [= Cetina], rijeka II 58
884
Timav, rijeka II 100
trakijski I 388
Timbra (geogr.) I 462
Trankvil Andreis, v. Andreis,.
Timej, dijalog Platonov I 720
Fran Trankvil
Tindaride (mit.) I 402, 496
Trano, grad u junoj Italiji II
Tirena II 300
204
Tirensko more II 300
Troii II 46
tirski (geogr.) I 390, 488
Travnik II 879
Tit (geogr.) I 662
trebinjski II 613
Titan (mit.) I 218, 462; II 330, tridentski I 28; II 80
580
Trimalhion II 47, 97
Titanka (mit.) I 278
trinakrijski (geogr.) I 420; II
362
Titel I 154
62

H rvatski latinisti II

977

Tripoli (geogr.) II 879

turski I 13, 29, 30, 34, 321,
sv. Tripun I 674
322, 505, 554, 602, 654, 660,
Trismegistos, nadimak boga
672, 710; II 76, 78, 127, 138,
Herma I 716
150, 172, 174, 298, 304, 596,
Triton (mit.) I 409
730
tritonski I 410
Turi, Nikola II 838
Tritonka (= Minerva) I 484
Turno (mit.) II 202
Trnava (geogr.) I 640
Turopolje II 128, 404
Tmski, Ivan I 18
Turska I 322, 654
Trogir I 8, 9, 35, 49, 545, 624, Tustokose, Dragan I 74
626; II 45, 46, 62, 95, 766
trogirski I 9, 49, 505, 626; Ubel, Stella II 132
II 45, 47, 62
Udbina II 176
Trogirani I 36, 558, 560; II 47, Ugarska I 12, 35, 51, 92, 154,
49, 62, 754, 764
328, 340, 348, 601603, 610,
Troia I 264, 358; II 100, 311, 534,
632, 640; II 74, 126, 172, 238,
590, 604, 906
420, 854, 862, 868
troianski I 372, 620; II
ugarski I 21, 34, 321, 322,
200; 382, 534, 536, 556
340, 344, 379, 601603, 624,
Trojanci I 212; II 532, 652, 714
640, 644; II 52, 56, 62, 70,
Trojci (=Trojanci) II 532, 534
78, 128, 169, 399, 401, 404,
Trpimir I 48, 52; II 54
410, 862, 863, 872
Trsat II 150
Ughelli, Ferdinando II 296
Trst I 39, 130, 552; II 47, 784 Ugri I 326, 648; II 58, 72, 868
transki I 130
Uliks (mit.) 184, 300
Trsteno II 638, 774
Umbla II 830; v. Rijeka DubroTrani II 56
Vcikci
Truhelka, B. II 352, 354, 355
Una, rijeka II 69, 74, 172, 176
iro II 929
Uranija (mit.) II 330, 334, 588,
Tuberon I 321, 323; II 288, 290,
592
295; v. Crijevi Tuberon, Lu- Urban II, papa I 442
dovik
VIII, papa II 11
Tiibingen I 681
Urbino I 540; II 897
Tugarani I 72
Urija (bibi.) I 278, 280, 282, 284
Tugari, selo I 74
Urso, ime iz epigrama II 454
Tuka, ime iz epigrama II 456 Ursula, ime iz epigrama I 156
Tula (geogr.) II 252
Urula, ljubavnica A. Vrani
Tula, ena Tarkvinija Ohologa
a I 605, 614
I 184
Uskoci II 9
Tulije (= Ciceron) II 502
Utieni, Juraj I 12, 35, 601, 604,
662, 735; v. i Eremita, Brat
Tulo, ime iz epigrama II 522
Turci I 7,15, 21, 108, 140, 142, Uvraen, kotorska obitelj 1572
154, 155, 172, 228, 308, 322, Uzolin. Ivan II 178
323, 330, 336, 338, 340, 342,
348, 350, 440, 510, 512, 518, Valdus, voa vjerske sekte I
700
554, 564, 566, 571, 572, 601, 618,
valdovci I 700
634, 642, 648, 656, 658, 660; II
9, 10, 40, 46, 69, 70, 74, 76, 82, Valenti, Silvije (Silvio) II 344,
346, 351, 353, 376
84, 88, 90, 126, 127, 136, 140,
148, 154, 169, 170, 172, 176, 180, Valentinijan, car rimski II 26
Valentinois (geogr.) I 330, 336
193, 249, 290, 564, 596, 730
978

Valica, prior I 70
Valla, Lorenzo I 208
Valpovani II 722
Valpovo I 15; II 701, 730, 748
Valvasor, Ivan Weikhard II
125, 128
Vandali I 545
Varadin I 154; II 74
Varadin I 11, 12; II 72, 74,
142, 169, 174, 401, 410, 420, 861
varadinski II 174, 410
Varda, ban I 66
Variak, Vladimir II 316
Varo, ime iz epigrama II 446,
454, 458
Varava II 311
Vatikan I 323; II 351, 897
vatikanski I 14, 28, 36, 380,
524; II 45, 95, 352
Vaucluse, dolina u Francuskoj
II 830
Vekenega, glavarica benediktinki u Zadru I 49, 54
majka Cike I 64
ki Cike I 64
Velcije, svjedok I 76
Velebit I 43; II 71
Veliki Otok, II 414
Veliki Tabor II 69
velikotaborski II 69
Venafro, grad u Kampaniji II

Vergilije I17, 25, 27, 31, 122,

230, 377,379, 457, 459, 518,
572, 594, 668; II 232, 249, 292,
353, 436,438, 439, 442, 568,
615, 652,746, 755, 757, 780,
802, 837, 850, 852, 892, 902; v.
i Maron
vergilijevski II 572, 848
Verona I 202, 216, 321; II 9, 899
veronski I 202
Veronjanin II 286
Vesgula, ime iz epigrama II

Vetranovi, Mavro I 19; II 300

Vezdin, Filip I 29
Vezuv II 362
Vicelije, pristaa Lutherov I
698
Vicenza I 198
sv. Vid I 98
Vida, Girolamo I 26, 459, 460;
II 118
Viali, Ivan I 19
Vidovec, selo kod Varadina II
169, 178
Viduli, Jerolim I 9
Vigilije, grad u junoj Italiji
II 204
Viktor Emanuel I. II 898
Vilenik, Miho II 844
Vilim I, Fridrik, kralj pruski
II 710
886
Villehardouin, Geoffroi II 58
Veneani I 170
sv. Vincenco I 711
Venera (mit.) I 126, 186, 188, Vinkovci
190, 210, 252, 364, 370, 388, 390, vinzentskiIII 854
396, 404, 410, 522, 528, 578, 582, Violanta, ime 198
iz epigrama, ki
586, 614, 620, 650; II 212, 264,
Marije Pizzelli II 482, 492
311, 330, 474, 476, 524, 592, Vir,
otok I 68
714, 798, 804, 816, 824, 828
virovitiki II 169
Veneti II 50, 52
Visovac (geogr.) I 662
Venezia I 84, 383, 607
Vinjica (geogr.) I 321
Venuzija, grad u Apuliji II 204, Vitale, dubrovaki nadbiskup I
652
76
venuzijski II 775
Vitalji, Petar I 545
Verancsics Antal I 607; v. Vran Vitez od Sredne, Ivan I 8, 12,
i, Antun
3335, 153155
Veranzio, Antonio I 608; v. Vitezica, Vinko I 383, 685, 706
Vrani, Antun
Vitezovi, Pavao Ritter II 123
Vergil I 216; II 460; v. Vergili165; I 14, 15, 19, 2123, 28,
29, 31, 33; II 123, 125132,
je
979

142, 152, 156, 170, 171, 399,

401, 839
vizantijski I 549; v. bizantski
Vlai, Andrija I 681

M atija iz Ilirije I 679

707; 11, 13, 29, 35, 679,

681686, 688, 690, 710, 736

bi. Vladimir, hrvatski kralj II
128, 156, 158, 160, 927
Vladimir, iz Dubrovnika I 76
Vlaislav II. Jagelovi, kralj
hrvatsko-ugarski I 323, 379,
380. 412
sv. Vlaho I 9, 18, 76; II 97,
572, 650, 776
Vlahovi, obitelj II 300; v. Meneti, iko
Vlasi II 176, 654
vlaki II 86, 126
Vlaka I 604
Vlatkovi, Juraj II 76
Vojkovi, Ivan II 82, 84
Vojnovi, Katarina II 126
Volanti, Danluka II 545, 546,
556
Frano II 556
Volea, djed I 66, 70
Voltaire II 326,353,520,775,802
Volti, Josip I 22; II 836, 852
Vrana (geogr.) I 35
Vrani, Antun I 599663; 12,
13, 21, 28, 29, 34, 35, 36, 38,
602604, 607, 608, 610, 614,
618, 624, 628, 644, 654, 735,
Faustin (Faust) I 38, 602,
654
Mihovil I 601, 602, 604, 610,
654
Vratovi, Vladimir I 41, 324,
325, 356, 357, 381, 383, 460, 461,
518, 519, 573, 575, 605, 608,612,
622, 626, 638, 644, 668, 669, 737;
II 249, 251, 280, 281, 354, 355,
439, 442, 547, 550, 706, 707,
748, 755, 757, 776, 777, 839,
841, 856, 863, 865, 881, 883,937
Vrbovani II 414
Vrbovec II 169, 414
Vrhovac, Maksimilijan II 861
863, 866
980

Vrmac, brdo u Boki Kotorskoj

I 670
Vuemica II 100
Vukac, upan luki I 66, 70
Vuina, svjedok I 74
Vuki, Stjepan, herceg II 146
Vlaislav II 146
Vukii, obitelj iz Tugara I 72
Vulkan (mit.) I 480, 594, 596
Wadding, Luca II 296
Wagensberg, dvorac II 125, 126
Weibl. Kastul II 836
Wenzel Gusztav I 735
Wemsdorf, Johann Christian II
836
Wiclif, John I 698, 700, 736
Wien II 930
windsorski II 11
Wittenberg I 681, 682
Wolf, Friedrich August II 192,
193
Wyrfel, Juraj I 12
Zablata, selo I 66
Zabughin, N. I 461
Zadar I 8, 9, 35, 40, 47, 4951,
64, 66, 84, 86,92, 94,96,100,104,
545, 662, 729; II 12, 45, 46, 49,
54, 56, 58, 281, 544, 614, 644,
674, 676, 755, 757, 932, 934
zadarski I 51, 64, 70, 505,
729; II 45, 281, 757
Zadrani I 21, 22, 51, 86, 92, 94,
96, 98, 100, 102, 104, 505, 558;
II 702
Zagorje I 258
Zagreb I 11, 12, 14, 15, 1823,
36, 40, 41, 43, 51, 82, 110, 119,
157, 228, 231, 232, 325, 357,
383, 461, 519, 549, 575, 608,
669, 686, 713, 729734; II 13,
49, 70, 71, 72, 80, 82, 86, 99,
125128, 131, 132, 169171,
178, 193, 194, 251, 281, 312,
316, 355, 399401, 403, 410,
414, 416, 418, 424, 442, 547,
550, 615, 619, 701, 702, 705, 707,
757, 777, 835, 841, 842, 844, 846,
848, 850, 852, 854, 856, 861863,

865, 883, 901, 925, 927932,

935, 936
zagrebaki I 12, 21, 23, 51,
80, 106, 108, 507; II 69, 72,
128, 178, 399, 404, 410, 418,
442, 835, 836, 839, 846, 854,
863, 868
Zagrepani I 15, 22, 35, 38, 39;
II 90, 414, 439
Zagurovi, Ilija I 667
Paula I 667
Zajezda, selo II 169
Zakmardi, Ivan II 69
Zamagna, Bernardo II 549, 550;
v. Damanji, Brno
Zamagna, Bernard (Brno) II
442, 543, 550; v. Damanji
Zanna, dragana D. Beneia I
518, 526
Zapolja, Ivan I 34, 35, 601, 604,
624
ara I 383; II 355, 777
Zaruba, velika I 72
Zatilje, selo I 72
Zaton, mjesto kod Dubrovni
ka II 638, 754
Zavorovi, Dinko I 39
Zebedej (bibi.) I 102
Zefir, vjetar II 592, 892
Zelnicaj Stepani, Nikola II
401
Zemun II 74
Zemunik, selo kod Zadra I
100

Zeus (mit.) I 366, 462; II 200,

220, 336, 532, 534, 604, 680, 716
Zifejci (bibi.) I 272
zifejski I 272
Zlatari, ime iz epigrama II
648

Dinko (Dominko) I 20,

547; II 236, 624, 626
Miho II 238
imun II 236
Zoil II 464, 874
Zdlyomski II 80
Zora, boica II 334
Zorani, Petar I 9
Zoroaster, filozof, osniva mazdaizma I 714
Zovac, volar I 66
Zovenzonije, Rafael I 130, 132
Zrinj, tvrava II 78, 176
zrinjski II 178
Zrinjski, obitelj II 78, 169
Juraj, vojskovoa I 20, 31;
II 238
Nikola, ban, sigetski ju
na I 31, 603; II 78, 80, 138,
140
Nikola, ban II 69, 82, 84,
88

Petar I 20; II 69, 88, 90

Zuzori, Cvijeta I 10; II 232,
238, 294, 296
Zvonimir, kralj I 70, 258, 260;
II 54
elislav, sudac ninski I 70
idovi I 10, 230, 260, 716; II 140,
794
idovski II 516
igmund, I. Veliki, kralj polj
ski I 36
ukovski, Vasilij Anrejevi II
558
umberak II 90
upa Dubrovaka II 764, 830,
880, 884
upski II 760, 884

V. G. i V. V.

981

INDEX NOMINUM LATINUS

(I = volumen prius, II = volumen posterius, myth. = mythologicum, bibi. = biblicum, geogr. = geographicum, adi. = adiectivum, s. = sanctus, d. = divus, b. = beatus, v. = vide)
Abel (bibi.) I 499
Abel, J. I 157
Abella (geogr.) II 205
Abigail (bibi.) I 269, 271
Abisas (bibi.) I 273, 275
Abnerus (bibi.) I 273, 275
Abraham(us) (bibi.) I 693
Absalon (bibi.) I 289, 291
Acca, nomen ex epigrammate II
449
Achates (myth.) II 869
Achelous (geogr.) I 469, 481
Acheloius, adi. I 421
Acheron (myth.) I 465, 473, 479,
483
Acherontius, adi. II 681
Achila (bibi.) I 273
Achilles (myth.) I 179; II 203,
533, 537, 539, 557, 907
Achinoe (bibi.) I 273
Achivi II 533
Achivus, adi. II 559
Adam, abbas I 67, 71
Adamco I 71; v. Adamizo
Adamizo, iupanus Nonensis I
67
Adonis (myth.) II 623
Adria I 409, 671; II 205, 621; v.
Hadria
Adriacus, adi. II 101, 141,
593, 595, 815

Adrianum mare II 891

Adrianus VI, papa I 231, 309,
311, 731
Adriaticum (mare) II 51, 53, 63
Adriaticus, adi. I 553; II 143
Aeacus (myth.) I 479
Aeeteus (myth.) adi. I 465
Aegaeus, adi. II 907
Aegidius, scriptor I 87
Aegie, nomen ex epigrammate
et satira II 471, 805
Aegyptia II 233, 293
Aegyptii I 557, 659
Aegyptus II 831
Aegyptiacus, adi. I 343
Aegyptius, adi. I 715, 719;
II 919
Aelius (= Aelius Lampridius
Cervinus) I 385, 419
Aemilia, nomen ex epigramma
te II 687
Aemonius, adi. II 199
Aemus (geogr.) II 253
Aeneas (myth.) II 203, 653
Aeolides (myth.) I 473
Aeolus (myth.) II 107
Aesopus I 697
Aetheus I 283, 285
Aetna (geogr.) I 365; II 33, 363
Aetneus (Aetnaeus), adi. I
363, 481, 595

983

Aethna (geogr.) I 181

Amazon (myth.) I 475; II 371
Aethon (myth.) I 267
(s.) Ambrosius, scriptor eccle
Africa II 691
siasticus I 509, 541, 721; II
Aganippis (myth.) II 575
27, 29
Aglaea (myth.) I 457
America II 345
Aglaia, v. Aglaea
Ammon (bibi.) I 289
de Agrada, Maria II 635
Amor (myth.) I 365, 367, 421,
Agradensis, adi. II 635
521, 527, 579, 585; II 197, 201,
Agriensis (geogr.) adi. I 629
215, 447, 455, 509, 511, 513, 655
Agrippa II 333
Amphitrioniades (myth.) I 301,
Aidoneus (myth.) I 483
475
Ajo, comes I 59
Amphitrite (myth.) I 471; II 583
Alapi, Caspar II 83
Amstelaedamum II 49, 925
Alba (geogr.) II 79
Amstelodamum I 549, 730; II
Alba Graeca (geogr.) II 173
99
Alba Gyula (geogr.) I 617
Amurates, Turearum princeps
Alba Iulia Transsylvana
I 661
(geogr.) I 623
Amyntas II 239
Albanus, adi. II 347
Anacharsis II 693
Albensis, adi. II 119
Anastasius, episcopus CroataAlbius (= Tibullus) II 569
rum I 71
Albonensis, adi. I 685
Anchises (myth.) I 305
Alcaeus II 747
Ancona (geogr.) II 305
Alcides (myth.) I 179, 369, 373,
Anconitanus, adi. II 305
465, 471, 473, 475, 481, 483, 485, Ancyranus, adi. I 602
487; II 199, 265, 359, 491, 591, Andinus, adi. I 217
801
d. Andreas I 77; II 291
Alcmena (myth.) I 481
Andreas, prior Belgradensis I
Alcynous (myth.) I 301
71
Alecto (myth.) I 477
Ballislave I 77
Alexander Magnus I 557, 617
Ciccae maritus I 65
Alexander VI, papa I 331, 335;
II, Hungariae rex II 55,73
II 37
Siciliae rex I 89, 99, 101
VII, papa II 99, 305
Andronicus, Tranquillus (Par
Alferius, Victorius II 525
thenius) I 561, 575, 624
Algarottus, Franciscus II 327
Angelutius, Theodorus I 713
Aligerius (Aligherius), v. Dan Angli I 699; II 501, 787, 789
tes Aligerius
Anglia I 169, 565; II 11, 13
Allobroges II 919
Anglicus, adi. I 575, 732;
Almesum (geogr.) I 57
II 787, 907
Almisani II 59, 61, 63
Angligenae
II 337
Almisum (geogr.) II 59, 61, 63
Aloysius (= L. Cerva Tubero) Anna (myth.) I 121
Anna, Petri Gumay uxor I 71
I 321
Annibal II 803
Alpes I 359; II 905
Alpinus, adi. I 467, 619; Ansanctum II 207
II 361
Antenor (myth.) II 537
Alvisius, M. Maruli amicus I
Antenoreus, adi. I 213
303
Antigenes, nomen ex epigram
Amasas (bibi.) I 499
mate II 471
Amathites (bibi.) I 497
Antiphates (myth.) II 907
984

Antonius (= Marcus,Antonius,
triumvir) I 299
s. Antonius I 243
Antverpia I 231
Aones (myth.) II 585
Aonides (myth.) I 135; II 729,
825, 831
Aonius (myth.), adi. I 121, 201,
217, 521; II 205, 261, 331, 491,
589
Apelles I 415
Aphrica I 563
Aphricus, adi. I 565
Apicius, helluo I 211
Apollo (myth.) I 139, 187, 189,
217, 265, 359, 361, 367, 463, 489,
531, 595; II 121, 165, 205, 207,
275, 341, 557, 589, 725, 729, 763,
823, 893
Apollineus, adi. I 143, 481,
583; II 207, 585
Apollonius Pergaeus II 908
Apollonianus, adi. II 343
Appendinus, Franciscus Maria
II 831
Appenninus I 673
Appianus Alexandrinus I 553
Appius, adi. II 347
Aprusa (geogr.) II 347
Apsedis (myth.) I 467
Aquilo II 17, 107, 907
Arabes I 495; II 219, 221
Arabia I 563
Araneus, Dominicus II 303
Arbensis, Ioannes I 559
Arbensis, adi. II 55
Arbenses II 63
Arcades II 355, 501
Arcadicus, adi. II 331, 531
Archidiaconus. v. Thomas Archidiaconus
Archigenes, nomen ex satira II
817
Archilochus II 267
Archimedes II 908
Arctos I 223; II 365, 905
Arctous, adi. I 201, 441
Ardiei II 61
Areostus, Ludovicus II 831
Arethusa (myth.) I 467; II 575
Argivus, adi. II 499, 905

Argo (myth.), navis II 589

Argolicus, adi. I 463; II 625, 629
Argous (myth.), adi. I 465
Argus (myth.) I 621
Arianismus II 33
Ariminum (geogr.) I 221; II 347
Ariminensis, adi. II 347
Arimincus, adi. I 221
Arion (= Umbla, flumen) II
555, 637
Arion (myth.) I 487, 489, 621
Arionius, adi. I 469
Aristarcus II 647
Aristeides [= Actaeon] (myth.)
I 279
Aristophanes II 121, 813
Aristoteles I 617, 717, 719, 721
Aristotelicus, adi, I 721
Arlichinus II 655
Arnobius, theologus I 721
Arnon (geogr.) II 225
Arnus (geogr.) II 831
Arquada (geogr.) I 213
Arrianus II 27, 29
Artemisia II 227
Asclepius (myth.) II 907
Ascraei I 677; II 549
Ascraeus, adi. I 668, 671, 677;
II 493, 575
Ascrivium (geogr.) I 667, 673,
677; II 143, 765
Ascriviensis, adi. I 667,
669, 671, 735
Asia I 481, 557, 659; II 151
Asmodei, daemones I 95
Assacheus (myth.), adi. I 475
Assanus, dux II 669, 671, 673
Assanius, adi. II 673
Assyrii I 245, 509, 557
Astyanax (myth.) II 535
Athenae II 691, 813
Athenienses II 121
Athos (geogr.) I 483; II 211
Atlas (geogr.) I 483
Atrides (myth.) II 199, 533
Atropos (myth.) I 181
Attalus II 893
Atticus, adi. I 421; II 121, 691,
805, 809, 887, 921
Atticus, Hieronymus I 11, 559
Auersperg, comites II 423

985

Aufidus (geogr.) II 205

Augusta Taurinorum (geogr.)
II 901, 936
s. Augustinus I 241, 721; II 515;
v. et Aurelius
Aulis (geogr.) I 141
Aulus, nomen ex epigrammate
et satira II 447, 451, 453, 465,
475, 813
Aurelius ( = Augustinus) I 541
Aurispa I 209
Aurius. Dominicus II 625
Aurora (myth.) II 335, 671
Ausonia II 377
Ausonius, adi. I 161, 433,
591, 797, 831
Ausonidae II 501
Auster II 17, 529
Australis, adi. II 139
Austria I 607, 610; II 315, 927
Austriaci II 711
Auxentius II 29
Averna (myth.) I 405
Avemus I 475, 485, 487
Avitus, nomen ex satira II 789
Baal I 695
Babylon II 87
Bacchae II 219
Bacchanalis, adi. II 115
Bacchus (myth.) I 133, 141, 143,
301, 385, 399, 401, 449, 649, 651,
653; II 111, 219, 221, 227, 248,
265, 583, 815, 825, 893
Bactra (geogr.) II 253
Baetica Semideis II 785
Baglivus, Georgius II 907
Baiae (geogr.) I 411; II 643
Ba.jamontius, Julius II 614, 619
Bajazetes II 79
Balearis (geogr.), adi. I 265
Ballislava, v. Andreas Ballislave
Petrus, vicecomes Ragusiensis I 75
Banich, Paulus I 93
s. Baptista I 145; v. Ioannes
Baptista
Baptista, Johannes, Campana
rum fusor I 419
Barbara, lani Pannonii mater
I 159
986

Barbarus, M. Maruli amicus I

303
Barbarussa I 673
Bardocucullus II 207
Barichevich, Adamus Aloysius
II 833857; 835
Barichevichius II 835; v. Bari
chevich
Barichievich II 841; v. Bariche
vich
Barium (geogr.) II 205
Barone, Paulus I 715
Bartholomaeus, dux II 79, 81
Iani Pannonii amicus 1207
s. Bartholomeus I 67, 71
Barulum (geogr.) II 205
Basilea (geogr.) I 157, 685, 713
Basilius, magister militum I 61
scriptor ecclesiasticus I
721
Bassanum (geogr.) II 315
Bassaris II 221
Basseglius, Jacobus II 553
Thomas II 553
Bassich, Georgius II 633
Bassus II 647
Bathor (Batthorius), Andreas
II 79
Stephanus II 75
Batthyan, Carolus, banus I I 421
Bavarus, adi. II 175
Bavius II 803
Beetes II 909
Begnlus, Slmon I 503513; 503,
559
Bela IV, Hungariae et Croatiae
rex II 73, 143, 405
Belecz (geogr.) II 423
Belgium II 91
Belgradum, in Dalmatia II 55
Belgradensis, adi. I 71
Belgradum, in Serbia II 173,
175
Belides (myth.) I 185, 473, 579
Belisarius, dux Byzantinorum
II 51
Bellata, familiae nomen I 65
Belus, Ragusii conditor II 645
s. Benedictus I 73, 559; II 291,
635
Benessa, Damianus I 515541

Benessius I 517; v. Benessa

Benger, vicecomes II 423
Benignus (Salviatus), Georgius
I 517, 541, 559; II 296,297,299,
929
Berberensis, adi. I 171; v. Breberiensis
Berganum (geogr.) I 663
Berislavus, Petrus I 604
Bernardus, abbas I 247
= Zamagna, Bernardus II
769
Berolinensis, adi. II 919
Bersabe (bibi.) I 279, 285
Beterra, B. II 819
Bethlemiticus, adi. II 190, 194
Bethlemius, adi. II 223, 225
Bethulia (bibi.) I 245
Betleus, adi. II 223
Betondius, Jacobus II 819
Bihach (geogr.) I 91, 93
Binzola Bodatie, civis Ragusinus I 77
Bion II 441, 842
Biszag (geogr.) II 415
Bisztriczei, Georgius II 429
Bithynia II 661
Bixantius, Georgius I 561
Bizancium II 79
Bizantion I 141
Bladimirus, civis Ragusinus I
77
Blanchinus, Franciscus II 347
Blaseus, Petrus I 565
s. Blasius I 77; II 573, 651
Blasius, civis Iadertinus I 93
miles I 173
Blatcovicius, Georgius II 77
Blondus Foroliviensis I 553
I 445, 447
Bobovcia (geogr.) II 149
Bocae Duymus, diaconus I 75
Boccaccius II 303
Bodacia, civis Ragusinus I 77
Boemundus I 443
Boeotii II 121
Bogachevo (geogr.) II 415
Bogdanus, Johannes I 77
Bohemi I 554, 701; II 121
Bohemicus I 703

Boleslaus (Bolesclaus), comes

curialis I 67, 71
Bolicis, v. Bona de Bolicis
Boliri(s), v. Bona de Bolicis
Bona, Marius I 380
Bona de Bolicis, Ioannes I 665
677; 580, 667; v. et Bonna,
Ioannes
Bonda, Marinus II 561
Bonfinius, Antonius II 73
de Boninis, Boninus I 36
Bononia II 283, 347
Bononiensis, adi. II 315
Bonna, Ioannes I 581, 583; v.
Bona de Bolicis
Bonus, Jacobus I 455501; 535
Ioannes II 117
Seraphinus II 117
Boreas I 223, 427; II 211, 223,
529, 561
Borgias, Rodericus I 331
Borussi II 709; v. Prussi
Bo8covlch, Rogerlus Josephus
II 307347; 307. 315, 327, 519,
549. 569, 847, 907, 929
Bosetrenhc, banus I 67
Bosna [Bossnal (geogr.) I 51,
79, 169; II 131, 147, 149, 151,
926; v. et Bossnia
Bosnensis, adi. I 15, 79;
II 181
osnia Argentina II 297
Bosphoros II 593
ossinates II 121, 299
Bossna, flumen II 149
ossnenses II 151
Bossnia (geogr.) II 137; v.
Bosna
Bosznensis, adi. II 177
de Botono, Bivaldus I 103
Gregorius I 103
Brasilia II 345
Breberiensis, adi. II 61, 63
Brenum (geogr.) II 831, 880, 885
Brenensis. adi. II 761
Bresane (geogr.) II 415
Brezovachky II 861; v. Brezovatsky
Brezovatsky, Titus II 859875;
861
Bribirium (geogr.) I 663

987

Brighella II 655
Briseis (myth.) II 199
Bristanus (geogr.) II 743
Britanni I 441, 541, 585; II 565,
567, 571, 783
Britannicus, adi. II 785,
789
Brod (geogr.) II 173, 175
Brokunjevecz (geogr.) II 423
Bromius (= Bacchus) I 399,
427
Brontes (myth.) I 595
Bruere Desrivauxius, Marcus II
877893; 883
Bruerius II 879; v. Bruere
Brundusium II 205
Bucchia, nomen ex epigram
mate II 647
Bucchius, Dominicus I 559
Vincentius I 559
Buda (geogr.) I 157, 604, 607,
613, 649, 659, 735; II 707, 741,
843
Budensis, adi. I 615, 637
Budec (Budiz), cubicularius I
67. 71
Bulgari II 157, 159
Burdigala (geogr.) II 883
Busan, Joannes II 409, 421
Busiris (myth.) II 201
Bussich, copiarum praefectus
II 183
Sigismundus II 409
Bussus II 649
Butovan, v. Martinussius de
Butovan
Byzantium II 149
Byzantinus, adi. II 645
Cacus (myth.) II 211, 797
Cadolao, comes I 59
Caelia, nomen ex epigrammate
II 477
Caesar Augustus II 565
Caesar, Gaius Iulius II 691, 693
Caesar (= Caesar Borgias) I
331, 333, 335, 337
Caesarinus, adi. I 337
Caesar (= Napoleo) II 783
Cain (bibi.) I 499
Calaber, adi. I 487
988

Caldei I 105
Caledonii I 441
Caletum (geogr.) II 789
Calimachus II 121
Calliensis (geogr.), adi. II 297
Calliope (myth.) I 135, 421; II
491
Calliopeus, adi. II 493
Calliopea [Calliopeia] (myth.)
I 187, 391, 471
Calypso (myth.) II 241
Calvinus II 867
Camenae (myth.) I 647; II 785;
v. et Camoenae
Camoenae (myth.) I 135, 533;
II 113, 331, 261, 529, 559, 625,
725; v. Camenae
Canavellus, Petrus II 631
Candiensis (geogr.) I 333
Canisiani II 85
Canisienses II 83, 89
Cannae (geogr.) II 205
Cannosa (geogr.) II 639
Canopus (geogr.) I 441
Capheus, Thrax II 219, 221
Capo di Bove II 347
Capreae (geogr.) I 411
Caprensis (geogr.), adi. I 59
Capronczensis (geogr.), adi. II
181
Cares II 795
Carinae II 779
Carlovicensis, adi. II 249
Carmelus (geogr.) II 225
Camioli II 153
Carniolia (geogr.) II 125
Camiolicus, adi. II 153
Carolus Magnus I 59, 63
Carolus, Corbaviae comes 1175
Carolus VI, imperator Romanus
II 249
VIII, Francorum rex I 331
Cartesius II 275, 563, 571
Cartesianus, adi. II 275
Cartesus II 907; v. Cartesius
Carthago I 463
Carthaginensis, adi. I 565
Casnaccius, Joannes Antonius
II 903, 909
Cassander, Georgius, theologus
II 39

Castalides (myth.) II 261, 463

Castalius (myth.), adi. I 217,521,
595; II 493, 587
Castores [= Dioscuri] (myth.)
I 431
Castrum Novum (geogr.) I 673
Catharenses I 559, 561
d. Catharina II 87
Catharina II, imperatrix I I 919
Catharini I 77
Catharum (geogr.) I 676, 677
Catarensis, adi. I 669
Catilina I 185
Cato I 391; II 617, 809
Catullus I 133, 147; II 481, 569
Catullianus, adi. II 441
Caucaseus, adi. I 411, 483
Caycus (geogr.) I 469
Cecropius, adi. II 111, 501, 529,
Centauri (myth.) II 359
Cerberus (myth.) I 26, 457, 458,
461, 463, 473, 475, 487, 579,733
Cerbereus, adi. I 483
Ceres (myth.) I 123, 133, 395,
439, 451, 653; II 393, 583, 887
Cema Gora (geogr.) II 749
Cerva, Seraphlnus Maria II
277305; 269
Tubero, Ludovlcus I 319
351; v. et Cervinus, Aloysius
Cerva (= Cervinus, Aelius Lam
pridius) I 377
Cerva (= Cerva Tubero, Ludovicus) I 321
Cervarius (= Cerva Tubero,
Ludovicus) I 321, 325; II 287
Cervinus, Aellus Lampridius I
375453; 377, 383, 385, 733; II
285, 287, 928
Aloysius I 321; II 928;
v. Cerva Tubero, Ludovi
cus
Aloysius, Ludovici (Aloysii) Cervae avus II 287
Martoliza II 287
Paulla, Aelii poetae uxor
I 431
Cervinus, adi. II 291
Cetina (geogr.) II 59
comitatus I 71, 93

Chakius, praesul I 349

Chalcydicus (geogr.), adi. I 187
Chaldaicus (geogr.), adi. I 715
Chanadienses I 349
Chaonius (geogr.), adi. I 475
Charites (myth.) II 165, 339,809,
813, 887
Charon (myth.) I 471
Charybdis (myth.) I 705
Chasmensis, adi. I 109; II 423
Cheglevus, Petrus I 349, 351; v.
Keglevitius
Chemkoczy, Christophorus II
183
Chiculini, comes II 423
Chimera (myth.) I 463; II 359
Chius (geogr.) II 111
Chius, adi. II 473
Chrismerius, rex Croatarum I
259; v. Cresimirus
s. Chrisogonus I 65, 67; v. s.
Chrysogonus
Christus I 26, 55. 57, 71, 77, 149,
169, 228, 229, 231, 239, 243,251,
259, 261, 311, 325, 331, 423,435,
441, 457, 458, 461, 491, 493, 495,
497, 511, 517, 518, 677, 689, 691,
693, 697, 699, 701, 707, 719, 731,
733; II 17. 21, 27, 33, 37, 39,
117, 119, 157, 223, 231, 407, 683,
685; v. et Icsus Christus, Ihesus Christus. Jesus
Chroati I 65, 71, 73; v. Croati
s. Chrysogonus I 67, 99
Chulmia (geogr.) II 59
Chulmitanus. adi. II 61
Chulmitae II 61
Cicca, Doimi filia I 65
Cicero II 119, 503, 747
Ciceronianus, adi. I 613
Cigani (Cingani) I 659
Cimarosa II 465
Cinna, nomen ex epigrammate
II 451, 453, 455, 467, 473, 475,
513
Cint (Croatice = Cynthus) II
749
Cippicus, Hieronymus I 239; v.
et Cypicus
Cirquenschak (geogr.) II 91
Cirrha (geogr.) I 595

989

Cisides [= Saul] (bibi.) I 275,

277, 279
Ciubranovich, Andreas II 233,
293, 929
Civitas Nova (geogr.) II 55
Clarius, adi. I 191, 217; II 831
Claudianus I 147
Claudina, nomen ex satira II
805
Claudius, imperator Romanus
I 557
Cleanthes II 661
Clemanges, Nicolaus, scriptor
Francogallicus I 705
Clemens Alexandrinus I 721
Clemens IX, papa II 305
XIII, papa II 355, 441
Clissia [Clissa] (geogr.) I 57, 93;
II 73
Clotho (myth.) I 161
Coccius, Marcus Antonius, dic
tus Sabellicus I 546
Cocytus (myth.) I 483
Codrus, nomen ex satira II 813
Colapianus (geogr.), adi. II 83
Colchi I 465
Colchis II 589
Colchiacus (geogr.), adi. I 397
Colocienses II 291
Colomannus, rex Hungariae et
Croatiae I 57
Colonia (geogr.) I 231; II 39
Colossi II 139
Columnensis, adi. II 347
de Comitibus, Joannes Nicolaus
II 305
Constantiensis (geogr.), adi. I
703
Constantinopolitanus, adi. I
604, 607, 654; II 59
Constantinus, imperator I 61;
II 29
magister militum I 61
Constantius. Antonius, poeta
Italus I 167
Corbavia (geogr.) II 75,131,141,
177
Corbulo, nomen ex satira I I 811
Corgulensis I 561

Corcyraeus (geogr.), adi. I 411

Corinthiacus (geogr.), adi. 1489,
621
Corus II 225
Corvatia I 505, 507, 509, 734; v.
Croatia
Corvinus, Matthias (Hunyadi)
I 327, 329; v. et Mathias, Mat
thias
Corydon II 601, 603
s. Cosma I 57
Cosmus (Mediceus) I 541
Cossara, Samuelis imperatoris
filia II 159, 161
Cossovus campus (geogr.) 1261
Costanicia (geogr.) II 85; v. et
Kosztanycza
Costaniciensis, (adi.) I I 91
Cotta, nomen ex satira II 787,
805, 811
Cous (geogr.) adi. I 581; II 807,
817
Cracovia I 607
Craina (geogr.) I 257
Crassus I 367
Cremona II 441
Cresimirus II (= Michael Cresimirus II ), rex Croatarum
I 65, 67; v. et Mihael
III, rex Croatarum, regis
Svataslai frater I 67
IV, rex Croatarum I 65,
67, 71; II 53
Cresus I 301; v. Croesus
de Crieva (= Cerva Tubero, Ludovicus) I 321
Crina, civis Iadertinus I 65
Crisanicius, Lupus, militum
praefectus II 85
Crisium (geogr.) II 851
Crispus, tragoedia Bemardini
Stephonii II 117
Croatae I 41; II 79, 89, 153, 549,
867, 871, 873; v. et Croati,
Chroati, Crovati
Croati I 22, 49, 59. 79, 93, 99; II
53, 55, 59, 61, 63, 65, 121, 153,
175, 702, 707; v. Croatae
Croatia I 14, 15, 21, 34, 39, 51,
89. 91, 229, 257, 313, 663, 730,
731,; II 9, 46, 47, 49, 51, 55, 69,

990

71, 73, 75, 79, 97, 127, 129, 131,

132, 135, 145, 151, 153, 155, 157,
401, 403, 405, 407, 409, 421, 423,
743, 838, 839, 854, 855, 862, 863,
865, 867, 873, 925927; v. et
Chroatia, Corvatia, Cruatia
Croaticus, adi. I 93, 637,
639; II 49, 153, 179, 835,847
Croatus, adi. I 637, 663;
v. et Crovatus
Croatia Rubea II 157
Croesus I 369; v. et Cresus
Crovati I 261; v. Croatae, Croati
Crovatus, adi. II 141; v.
Croatus
Cruatia I 71; v. Croatia
Cruatensis, adi. I 71
Cuba (geogr.) II 591, 785
Culfus II 61
Cumani II 73

Cunichius, Raym undus II 433

539; 441, 442, 569,575, 585, 831,

841, 843, 847, 849, 905, 932

Cunichianus, adi. II 575
Cupido (myth.) I 127, 189, 193,
367, 371, 521, 581, 621; II 265,
517, 829
Cupidineus, adi. I 127, 189,
359, 363, 365, 577
Curius I 301
Cyclops (myth.) II 201, 605, 607
Cyclopius, adi. II 907
Cyllenius (myth.), adi. I 473
Cymothoe (myth.) I 409
Cynthia (= Luna) II 335, 337,
339
Cynthia (= Diana) II 719
Cynthia, nomen ex carmine II
713
Cynthus (geogr.) I 463
Cynthius, adi. II 709
Cypicus, Coriolanus I 559; v.
Cippicus
Cypris (myth.) II 199, 887
Cyrcaeus (myth.), adi. I 619
Cyrenaeus, adi. II 831
Cyrillus, theologus I 721
episcopus I 241
Cymaeus (geogr.), adi. I 421
Cyrrheus (myth.), adi. I 265
Cyrus I 619

Cythereus (geogr.), adi. I 597

Cytheriacus (geogr.), adi. 1393
Czerich, Turearum dux II 181
Czindery, nobilis II 183
Dabrus, filius Petriti I 75
diaconus I 55, 75
Dacus, adi. II 139
Daedaleus, adi. II 499
Dalmacia (geogr.) I 71; v. Dal
matia
Dalmatae I 22, 117, 235, 349,
549, 551, 553, 557, 559, 601, 731;
II 51, 75, 121, 153, 213, 747,
769, 867
Dalmatensis, adi. II 191,
193
Dalmatia I 14, 34, 39, 51, 63, 67,
71, 85, 91, 93, 229, 257, 327, 551,
553, 557, 559, 607, 627, 663, 730,
731; II 9, 46, 47, 49, 51, 55, 57,
69, 71, 73, 77, 97, 129, 131, 153,
401, 403, 862, 863, 865, 867, 925,
926
Dalmaticus, adi. I 39, 50,
69, 147, 257, 469, 541; II 47,
49, 239, 825, 831, 903
Dalmatas, adi. II 769
Dalmatia montana II 743
Dalmatici I 99
Dalmatini I 65
Damanegus, testis I 75
Damascius, philosophus I 721
Dameta I 147
s. Damianus I 57
Damianus, nobilis Histricus I
63
Damoetas, frater Margaridis II
677
Danae (myth.) I 359
Danai I 141
Danaus, adi. II 907
Danaus (myth.) I 365
Danaus, nomen ex epigrammate
II 217
Dandulus, Andreas II 57, 63
Dantes Aligerius (Aligherius) I
315, 732; II 489, 501, 681
Danubius (geogr.) I 153, 169,
411, 649; II 137, 173
Daphne (myth.) I 361, 367

991

Dardanius, adi. II 201

Drago, prior I 65
Darscich, Marinus II 623
Dragomir, iupanus de Cetina I
Darsius, Blasius II 301
71
Georgius II 303
Drascovicius, Georgius II 81,83
Marinus II 301, 929
Drascovitius. Joannes, palatinus
Daunus II 203, 205, 645
II 83
David (bibi.) I 87, 265, 267, 269,
Ioannes, comes II 177, 181
271, 273, 275, 277, 279, 281, 285,
locumtenens II 181
287, 497, 617; II 627
Dravus (geogr.) I 153, 205, 327;
Davidicus, adi. II 627
II 137, 143, 179, 723
Dechko II 91
Driades (myth.) I 133; v. Dry
Decius, imperator Romanus I
ades
557
Drugona, scutobaiulus I 67
Deianeira (myth.) II 199
Dryades (myth.) I 183; II 713,
Deiopea (myth.) I 409
715; v. et Driades
Delaphodia (geogr.) II 241
Dubicia (geogr.) II 75
Diocleas, Presbyter, v. Presby Dubicza (geogr.) II 175
ter Diocleas
Dubranecz (geogr.) II 405
Dione (myth.) I 191, 583
Dubris
II 789
Dionorich II 627; v. Palmotta, Dubrovnik
II 143
Joannes
Duymus, filius Iezamozae I 75
-d. Dionysius I 721
Dionysialis, adi. I 659
Diphnycus, Georgius I 135, 137 Echidna (myth.) I 499
Dirzislaus, rex Croatarum, Cre- Echo (myth.) II 223, 225, 575,
585
simiri II filius I 67
Dis (myth.) I 471, 473, 475, 479, Elaphites (geogr.) II 823
Elaphitae (geogr.) II 291
483, 485, 487
Ditus, Dabri diaconi pater 175 Electra (myth.) II 239, 625
Diussa (geogr.) II 181
Elena [= Helena] (myth.) 1359
Dobrotich ( Georgius Benig Eleus, adi. II 595
nus) II 299
Elias (= Aelius Lampridius Cer
Docius, Georgius I 349
vinus) I 377
Dodavit, pincerna I 67
Elisa, nomen ex satira II 803
Doimus, Vekenegae maritus I Elisium (myth.) I 403; v. Ely
65
sium
s. Dominicus II 281
Elisius, adi. I 67
>de Dominis, Marcus Antonius Elysium (myth.) II 253, 681
II 741; 7, 10, 11, 13, 17, 925
Elysius, adi. I 431, 579,
Domjanichius, Stephanus I I 415
581; II 681
Domnana, Ciccae filia I 65
Endymion (myth.) I 589
s. Domnius I 73
Ennius I 213; II 233, 293
Donatus, Alexander II 117
Eos (myth.) II 601
Doricus, adi. II 121
t Eous, adi. I 441, 479, 579;
II 333, 339
Doris (myth.) I 467
Dorothea, Pauli Ritter mater Eous (myth.) I 267
Ephyreus (geogr.), adi. I 487,
II 163
489
Antonii Verantii amica I
651
Epicurus II 275. 387, 563, 571
Epicureus, adi. I 717
Dracus, Rutgerius II 241
992

Epidaurus (geogr.) I 378, 380,

383, 449, 451, 453, 733; II 117,
569, 571
Epidaurius, adi. I 385
Erasmus Roterdamus I 685; II
616, 691, 933
Erato (myth.) I 391
Erdoedius, comes II 409, 411
Erdoedianus, adi. II 409
Erdody, Joannes II 862, 867, 871
Erdoedy, comitissa II 411
Ludovicus II 423
Erdeidyus, Nicolaus, banus II
177
Erebus (myth.) I 483, 497, 529
Erfordia I 231
Eridanus (geogr.) I 469, 831
Erigone (myth.) II 637
Erinnys (myth.) II 141
Erycina (myth.) 189
Erynnis (myth.) II 513; v. Erin
nys
Eszterhazy, Josephus, banus
II 407
Ethiopes I 559
Etruria II 301
Etruscus, adi. II 239
Euan (= Bacchus) I 469, 673
Euander (myth.) I 217
Euganeus (geogr.), adi. I 213;
II 101
Eugenius Sabaudius (a Sabaudia) II 191, 193, 249
Eulerus, Leonhardus II 909
Eumenides (myth.) II 263, 581
Euphrosyna (myth.) I 457
Eurialus (myth.) I 147
Euridice (myth.) I 473, 539; II
495
Euripides II 121
Euripus II 12
Europa I 38, 325, 347, 479, 549,
557, 602, 717; II 41, 283, 335,
559, 567, 787, 847, 917, 919
Europaeus, adi. II 141
Europe II 263, 565, 591, 803
Eurotas (geogr.) I 469
Eusebius, scriptor ecclesiasticus
I 721
Euxinus, adi. II 165, 903
Evagrius, praedicator I 695
53

H rvatski latinisti 11

Fabiana (geogr.) II 149

Fabianus II 689
Fabri, Honoratus II 99
Fabricius I 211
Fabula, nomen ex satira II 811
Fabulla, nomen ex satira I I 819
Falernus, adi. II 473
Faletrus. Franciscus II 63
Fava, Maius, civis Spalatensis
I 71
Favonius II 197
Feb (Croatice = Phoebus) II
749
Ferchius Veglensis, Matthaeus
I 36
Ferdinandus I. Hungariae et
Croatiae rex I 655
II, Hungariae et Croatiae
rex II 89
Ferrara I 713
Ferraria I 201, 723, 725
Ferrich, Georgius I I 611697;

611. 849
Ferrichius, Georgius II 845, 883,
891; v. Ferrich
Ferrius, Hieronymus, scriptor
Italus II 838, 841
Firmus (geogr.) II 63
Flaccus (= Horatius) II 451,
465. 781
Flaccus, nomen ex epigramma
te II 511
Flacius Illyricus, M atthlas I

679707; 679, 685, 686, 689,

691
Flaminia (geogr.) I 335
Flavia, poetae Aelii Cervini pu
ella I 387, 389, 393, 399, 403
Flora (myth.) I 203
Flora, nomen ex carmine II 719
Florentia I 299, 325. 501, 517,734
Florentinus, adi. II 147
Fluentinus, adi. I 315, 541, 732
Foroliviensis, (adi.) I 553
Fortunatus, patriarcha I 59
Forum Iullii I 565 .
Fracastoreus, Hieronymus II
287
Fragepanus, Gregorius II 291
Franci I 331: II 51, 53, 55, 57,
59. 331

993

s. Franciscus I 243, 421, 423; II

87
Francofurtum ad Moenum I
325, 685; II 13
Frangepanus, Bemardus II 75,
77
Joannes II 77
Nicolaus II 77
Frater (= Georgius Utissenius)
I 604, 663
le Frattochie II 347
Fredericus, A. I 549
Fredro. Andreas II 171
Fridericus II, Borussiae rex II
919
Fridericus Augustus III, Poloniae rex II 355
Fruka gora (geogr.) II 749
Fuldensis, adi. I 697
Furiae (myth.) I 463, 485; I I 201
Furius, nomen ex epigrammate
II 273
Gabaon (bibi.) I 273
Gabaonius, adi. I 279
Gagliuffius, Marcus Faustinus
II 895921; 895
Galaad (geogr.) I 495
Galatae I 697
Galatea (myth.) I 411
Galeottus, scriptor Italicus I
147
Galesus (geogr.) II 205
Galilaeus (geogr.), adi. I 497
Galilaeus, astronomus II 907
Galla, nomen ex epigrammate
II 457
de Gallellis, Nicolaus I 93
Galli I 441, 557, 723; II 59, 289,
361, 565, 567, 649, 767, 769,
783, 785, 787, 789
Gallia I 169; II 345, 359, 361,
499, 799, 883, 907, 917, 919
Gallicus, adi. I 651; II 361,
499, 799, 862, 917, 919
Gallus, adi. II 363, 649
Galliae (geogr.) I 611
Galliuff, Ioannes II 417
Gallus, Cornelius, poeta I 147
Gallus, nomex ex carmine II
727
994

Ganymedes (myth.) I 141

Garampius, Franciscus II 347
Garbitius Illyricus, Matthias I
681
Garganus (geogr.) II 205, 645
Gargaphius (geogr.), adi. I 279
Gargara (geogr.) I 483
Gazarus, Vittus I 565, 567
Gellia, nomen ex epigrammate
II 455, 463, 471, 475, 513
s. Georgius II 241
Georgius, lani Pannonii amicus
I 205
(ubi), comes I 57, 79
= G. Benignus I 541
Scytha, v. Scytha, G.
de Georgiis, Marinus II 623
Ignatius II 269; v. Geor
gius, Ignatius
Stephanus II 623
Georgius, Ignatius II 187243;
187, 193, 299, 303, 559, 627,
635, 929
Gerasa (geogr.) I 495
Germani I 441, 557, 559; II 173,
175, 787
Germania I 171, 311; II 761
Germanicus, adi. I 705,
723; II 75, 411
Germanus, adi. II 785, 885
Gessoriacus (geogr.) II 789
Getae I 481; II 221
Geticus, adi. II 211, 709
Ghelenianus, adi. II 747
Ghetaldus, Marinus I 37; II
907, 909
Giezius I 241
Gigantes (myth.) I 463; II 211,
359
Giorgiades, major II 761
Glaucia, nomen ex epigrammate
II 449. 457
Glaucis (myth.) I 467
Gnesa, Putei poetae puella I
355, 357, 359, 367, 369, 371, 373,
732
Gnosis (myth.) I 361, 367
Gnosius, adi. I 591
Godemirus, banus I 67
Golias (bibi.) 265
de Gomai, Petrus I 50, 71

Gore (geogr.) II 425

Gorensis, adi. II 425, 427
Gorgo (myth.) I 483; II 585
Goriciensis I 553
Goricza (geogr.) II 405
Gothal (Gotthal), Gabriel II
183
Nicolaus II 181
baro II 423
Gothi II 51
Gothifredus, dux Lotharingius
I 443
Gotius, Haelius I 559
Ioannes I 559
Goyslavus, frater regis Svataslai I 67
Gozea, adi., familia II 289
Jelusia (Helena) II 289
Gozeus, Nicolaus, Viti filius II
287
Vitus II 287
Gozze, Vincentius II 633
Gozzeus, adi. II 639
Gradaeus, Marinus I 435
Gradecz, episcopalis residentia
II 413, 415
Gradia (geogr.) II 175
Gradius, Ignatius II 635
Stephanus II 93121; 93,
303, 305, 929
Gradivus (myth.) I 169, 219
Graeci I 61, 557, 661; II 51 141,
157, 438, 441, 733
Graecia I 561, 563, 649; II 121,
499, 667, 691, 919
Graecus, adi. I 685, 721;
II 117, 239, 271, 275, 283,
451, 549, 629, 741, 849, 919,
921
Graecium II 929
Graecomontium II 926, 927
Graeculi I 145
Grai (Graji) I 367; II 535, 537
Graius, adi. I 141, 675;
II 451, 503, 527, 529, 535,
557, 667, 679, 747, 781, 905
Grandinus, Ragusiensis I 127
Gravosa (geogr.) II 639
Gravosanus, adi. II 903
Gravosium (geogr.) II 649
Grecensis mons I 107, 111

Gregorius, proconsul Iadertinus I 55

praesul Iadertinus I 57
nobilis Histricus I 63
= G. Benignus II 297
Breberiensis II 63
ecclesiae s. Petri abbas I
73
(ubi), comes I 79
XIII, papa I 723
XIV, papa I 715, 736
Grillus II 213
Dalmata I 203
Grisogonius, Federicus I 559
s. Grisogonus, martyr I 69, 71
Grubona, decanus I 67
Gryllus, malus poeta I 203
Guarinus, Ioannes Veronensis
I 157, 201, 217
Gubecius. Matthaeus II 83
Gudich, Stephanus II 423
Gundula, Franciscus II 301, 625
Iohannes II 233, 293, 301,
559, 597, 625, 932
Sebastianus II 301
Gussich, genus Croatarum II
131
Hadria, urbs I 553
mare I 553, 593; v. et Adria
Hadriacum mare I 145
Hadrianopolis I 604, 607, 659,
735
Hadrovich, Franciscus II 413
Haesiodaeus, adi. II 907
Halis, Turearum dux I 167, 169
Hamadryades (myth.) II 575
Hamburgum I 713
Hanovia II 13
Harpyiae (mith.) II 33
Hassan-begus I 637
Hatvanensis I 637
Hebraei I 245; II 141
Hebraeus, adi. II 627
Hebraicus, adi. II 845
Hebrus, geogr. II 221
Hector (myth.) II 533, 535, 537
Hectoreus, adi. I 121; II
203
Hectoreus, Petrus I 559
Hecuba (myth.) I 397; II 535

995

Hecube (myth.) I 207

Hefebon II 225
Heidelberga II 13
Heister, generalis II 181
Helena, Croatarum regina I 53
s. Helias I 75
Helicon (myth.) I 183, 327, 463,
595; II 487, 537, 585
Helii (= Eli = Deus) I 87
Helius ( = Aelius Lampridius
Cervinus) I 530
Iacobi Boni avus I 535
Hellespontus I 147
Hellespontiacus, adi. I 465
Henricus, dux Burdigalae II
883
Heraclitus II 267
Hercegovina (geogr.) II 193, 743
Hercules (myth.) 1 179, 229, 385,
457, 458, 461, 465, 485; II 549
Herculeus, adi. I 359, 411;
II 89
Herebus [= Erebus] (myth.)
I 285
Heremita ( Georgius Utissenius) I 625
Herinis [= Erinnys] (myth.) I
273
Hermes Trismegistos I 715, 717,
719
Hermocrates, nomen ex epi
grammate II 477
Hermogenes II 683
Hermus (geogr.) I 181, 369
Herodes, procurator Galilaeae I
69
Heruli II 51
Hesiodus II 549, 769
Hesperides (myth.) I 411; II
361
Hesperus I 589; II 333
Hesperius, adi. I 271
Hetruria II 907
Hetruscus, adi. II 121,
919
Heva [= Eva] (bibi.) II 579
Hiberus, adi. II 263, 567; v. et
Iberus
Hierosolyma, f. I 145
Hierosolyma, plur. n. I 697
Hierosolyme, plur. f. I 261
996

Hierusalem I 245
s. Hieronymus I 228, 241, 541,
553. 695, 697
Hieronymus, M. Maruli ami
cus I 303
de Praga I 701, 703
Himilcon II 223
Hinsko, canonicus Zagrabiensis
I 109
Hippocrates II 511, 907
Hippocrene (myth.) II 585
Hippodamas (myth.) II 537
Hispani I 331, 441, 557, 723; II
345
Hispania I 563
Hispanus, adi. I 565; II
211, 213, 591
Histri I 553; v. et Istri
z
Histria I 553; v. et Istria
Hlim (geogr.) I 79
Holophemes (bibi.) I 245
Homerus I 213, 595; II 193, 205,
438, 439, 441, 461, 485, 491, 497,
501, 533, 545, 559, 605, 745, 841,
848, 849, 903, 931, 932
Honoratus, nobilis Histricus I
63
Honorius III, papa II 61
Horanyi, Alexius II 855
Horatius II 205, 779; v. et Flac
cus
Horatianus, adi. II 465
Horvatinus, comes I 79
Hungari I 327, 341, 343, 347, 349,
603, 607, 649; II 73, 179, 291,
854, 869, 871; v. et Ungari,
Hunni
Hungaria I 157, 329, 341, 345,
348, 383, 607, 611, 641, 643, 655,
735; II 75, 91, 239, 421, 855,
871; v. et Ungaria
Hungaricus, adi. I 325, 341,
345, 607, 608, 643; II 49,
873; v. et Hunnicus
Hungarus, adi. II 871
Hunna (geogr.) II 75
Hunni (= Hungari) I 441; II
867, 869
Hunnicus, adi. II 869; v. et
Hungaricus

Hunniades II 557
Hus (Huss), Ioannes I 701, 703
Hussisticus I 703
Huszinecz, nobilis II 423
Hyanteus (geogr.), adi. II 585
Hyculus, locus I 65, 67
Hyda (geogr.) II 537
Hydrus (geogr.) II 205
Hyeremias, propheta I 87
Hyggia, Georgius II 751769;
819
Hylas (myth.) I 411, 465, 471
Hymenaeus (myth.) I 401
Hyperboreus, adi. I 347
Hyperion [= Sol] (myth.) I 221
Hypolitus (myth.) I 121
Hyrcanus, adi. I 187, 391
Hyrvatus, adi. II 139; v. Croatus
Iacchus (myth.) I 123, 189; v.
et Jacchus
Iacob (bibi.) I 87
lacobus, apostolus I 103
Iacobus, Sisgorei poetae frater
I 125
Iadera I 87, 93; v. et Jadera
Iaderensis, adi. I 67
laderani I 85, 93
Iaderita I 559
Iadertini I 87, 93, 95, 97, 99,
101, 103, 105; II 59
Iadertinus, adi. I 65; II
645, 675; v. et Jadertinus
Iadra I 71, 87, 93, 95, 97, 99, 101,
103, 105, 663; II 55, 57 59
Iadrensis, adi. I 47, 51,
85, 97, 101; II 46, 55, 57
Iadrenses II 57, 59
lagodna (geogr.) I 661
Iaiczae (geogr.) I 349
lanira (myth.) I 467
Ianus Pannonius, v. Pannoni
us, Ianus
Ianus (= Pannonius, I.) I 327
Iasaon [= Iason] (myth.) 1465
Iberi II 591
Iberia (= Hispania) I 169
Iberus, adi. I 283; v. Hiberus
Ida (geogr.) II 583
Idaeus, adi. I 483

Idalius, adi. I 477; II 829

Iesseides (bibi.) I 273, 279, 283
Iesseius (bibi.), adi. I 265, 275,
277
Iesseus (bibi.) I 271
adi. II 223
Iesus I 497, 499; v. et Jesus
Iesus Christus I 65, 69, 91,-247,
251, 685, 731; v. et Christus,
Jesus
Iezrahelitanus, adi. I 273
Ihesus Christus I 79
Ilerda (geogr.) I 469
Iliacus, adi. II 101
Ilios (= Troia) II 535
Illeshazy, Theresia, uxor locumtenentis II 411
Illuricus, adi. I 378, 379; v. Il
lyricus
Illyria I 117119, 145, 311, 563,
730; II 567
Illyricus, adi. I 14, 16, 23,
32, 147, 413, 469, 541, 553,
563, 593, 661, 663; II 9, 79,
97, 117, 129, 131, 132, 137,
143, 153,165, 191194, 233,
239, 293, 297, 299, 301, 303,
365, 439, 557, 601, 614, 619,
621, 625, 627, 629, 633, 635,
639, 657, 659, 661, 663665,
703705, 707, 733, 735, 737,
741, 743, 747, 827, 831, 837,
847, 848, 852, 853, 903, 933,
934; v. et Illuricus
Illyrii I 23, 145, 549, 551, 553,
55$; II 127, 128, 132, 153, 704
Illyrius, adi. II 621
Illyricum I 169, 553; II 75, 79,
91, 151, 177, 667
Illyris II 595, 635
adi. I 591, 671; II 113, 557
Imoschus (geogr.), adi. II 671,
673
Indi I 557, 579
India II 111. 219
Indus, adi. II 391
Indus I 585
Innocentius VIII, papa I 331
Insula (geogr.) II 89
Ioab I 499; v. Ioabus

997

Ioabus (bibi.) I 279, 281, 283,

285
Ioachin, Hebraeorum summus
sacerdos I 245
s. Ioannes, Baptista I 101, 247
apostolus II 71
b. Ioannes, episcopus Traguriensis II 45, 49
Ioannes, dux Francorum I 61,
63
rex Hungariae I 604, 607
exercitus nobilium prae
fectus I 349
Ioannes ( = Pannonius, Ianus)
I 201, 217
Ioannes XXII, papa I 705, 707
Iohannes, regis cappellanus I
67, 71
Bogdanus, testis I 77
episcopus Zagrabiensis I
107
Seraphini filius II 117; v.
Bonus, Ioannes
Ionas (bibi.) I 497, 499
Ionius, adi. I 621; II 205
Ioseph, dramatis nomen I 30
Iphition (myth.) II 537
Irus (myth.) I 301; II 893
Isaac (bibi.) I 87
Isabella, Hungariae regina I
607
Isacius (bibi.), adi. II 231
Ismarius, adi. II 201
Israhel I 287
Israhelitae I 267
Israhelitanus, adi. I 287
Ister, flumen I 167, 183, 327,
441, 469, 649; II 667, 885, 934
Isthmius, adi. I 385
Istria I 59; v. Histria
Istriensis, adi. I 59
Itali I 228, 553, 723; II 119, 565,
567, 785, 787, 847, 913, 919
Italia I 99, 235, 311, 335, 553,
611; II 37, 51, 55, 121, 205,
213, 239, 291, 295, 919
Italicus, adi. I 553, 713;
II 87, 115, 235, 273, 347,
797, 852
998

Italus, adi. I 161, 167, 171,

205, 221, 441, 593; II 213,
497, 591, 903
Italici I 99
Ithaca I 629
Ithacus, adi. II 903
Ithacus (= Ulyxes) II 575, 607,
609, 815
Itys (myth.) I 185
luda, gens I 287
Iudaea I 245
Iudaei I 247, 717
Iudaicus, adi. II 919
ludas, apostolus I 69, 497, 499;
v. et Judas
Iudith (bibi.) I 245
Iugoslavia I 41
Iulius II, papa I 341; II 37
luno (myth.) I 159, 219, 487; v.
et Juno
lupana, insula II 111, 241
Iuppiter (myth.) I 123, 179, 221,
303, 333, 359, 385, 391, 405,
431, 463, 473, 475, 479, 481,
483, 487, 591, 595; II 197, 201;
v. et Jupiter
Iustina, nomen ex epigramma
te I 207
Iustinus, scriptor ecclesiasti
cus I 721
Iustus Decius, nomen ex epi
grammate I 651, 653
Ixion (myth.) I 473, 523, 579;
II 217
Izzo, presbyter I 59
Jacchus (= Bacchus) II 887;
v. Iacchus
Jacuppes, Turearum dux II 75,
79
Jadera II 550; v. Iadera
Jadertinus, adi. II 645, 675; v.
Iadertinus
Jallesz, curia II 413
Jasius, adi. II 143
Jaurinum (geogr.) II 79
Jaurinensis, adi. II 79
Jellachich, Gabriel II 179
Franciscus II 183
Jacobus II 183
Nicolaus II 183

Wolffgangus II 413
Jesseides (bibi.) II 579
Jesus II 303, 327, 431, 441, 549,
633, 635; v. et Christus, Iesus
Christus
Jeszenoviczia (geogr.) II 175
s. Joannes Baptista II 517
Joannes, filius Margaridis II
675
Judaei II 795
Judas II 429
Juhasz, L., scriptor I 157
Juno (myth.) II 165, 591; v.
luno
Jup(p)iter (myth.) II 163, 253,
263, 333, 337, 529, 533, 583, 605,
717, 729, 893; v. Iuppiter
Kacsich, Andreas II 743, 747
Kadovich, rebellium dux II 415
Kamichacium (geogr.) I 663
Kanislich, Antonius II 739, 741,
747
Karas (geogr.) II 139
Karka (geogr.) I 663
Karolus I, rex Hungarorum I
89
Kaszner, Ignatius II 413
s. Kata (geogr.) II 181
Katancius II 701; v. Katancsich
Katancslch, Mathias Petrus II
699749

Keglevitius (KegL-vicirr), Mat

thaeus II 83
Nicolaus II 83
Sigismundus II 83
Kellek, villicus II 415
K ercselich (K erchellch), Balth asar Adam II 397431; 403,
429, 838, 841

Cristophorus II 417
Kerna de Tugari I 75
Kerstorfia, Gagliuffii poetae
amica II 911
Kessus, nomen ex epigrammate
I 649
Klobusiczkius. Franciscus Xaverius II 411
Klobusiczkianus, adi. II
415
999

Klohammerius, Franciscus II
875
Knight, Cornelia II 503
Kobilyth, Milossus I 661
Koosz, Mathias, parochus II
425
Koritich, Franciscus II 851
Kosztanycza (geogr.) II 173; v.
et Costanicia
Kostajniczensis, adi. II
181
Kottor II 143
Krupa (geogr.) II 177
Kuppa (geogr.) II 137
Kussich, spanus II 413
Kussichianus, adi. II 415
Lacaena (Lacena) I 399, 411
Lacaenus, adi. I 469
Lacena (= Helena) II 201
Lachesis (myth.) I 305; II 269,
711, 713
Lacinius (geogr.), adi. II 205
Lacones II 121
Lactantius I 721
Ladesta (geogr.) II 815
d. Ladislaus I, Hungariae rex
II 71
Ladislavus II, Hungariae et
Croatiae rex I 413
Laelius II 687
Laertes (myth.) II 591
Laertiades II 557
Lagrangaeus, Iosephus II 909
Lambrus, flumen I 179
Lampredius, iudex Ragusinus
I 77
Lampridius (= Aelius Lampri
dius Cervinus) I 377
Lana Terzi, Franciscus II 565
Laocoon I 525
Laodamia (myth.) I 403
Lappon (geogr.) II 869
Lateranensis, adi. I 505, 507
Lateranus, adi. II 37
Latini I 257; II 733
Latium I 191, 563; II 575, 595,
831, 907
Latinus, adi. I 41, 45, 147,
315, 535, 613, 713, 721, 732,
733; II 35, 53, 65, 117, 129,

131, 132, 193, 205, 283, 299,

303, 327, 329, 438, 439, 441,
451, 527, 529, 533, 545, 549,
563, 565, 605, 616, 619, 629,
675, 691, 747, 841, 843, 845,
848, 849, 913, 919, 921, 931
933, 936
Latius, adi. I 205; II 205,
275, 331, 503, 575, 589, 667,
737, 747, 781, 903
Latonia (myth.) II 331
Latonius, adi. II 333
Latous, adi. I 463
s. Laurentius I 77
Laurentius, archiepiscopus Spalatensis I 55, 71, 73
episcopus Histricus I 59
Lausus, nomen ex epigram
mate I 613
Lazarus, Serborum dux I 661
Ledaeus, adi. I 369
Leftenus (geogr.) I 671, 673
Legradenses II 179
Legradinum (geogr.) II 415
Leibnitianus, adi. II 319
Lemnos I 187
Lemnius, adi. I 595
Leneus, adi. II 221
Leo, episcopus I 59
protospatharius imperialis
I 71
X, papa I 341, 441, 507,
509; II 209
Leonellus, Ferrariae dux I 201
Leonilla. nomen ex epigram
mate II 467
Leopoldus I, rex et imperator
II 131, 421, 926
II, rex Croatiae et Hungariae et imperator Austriae II 867, 871
Lepechinius, Iohannes II 857
Lema (myth.) I 705
Lesbia, nomen ex satira II 805
Lesbii I 489
Lesbous, adi. I 141
Lesbyus, adi. I 147
Lethaeus (myth.), adi. I 579;
II 579, 679, 695
Leviathan (bibi.) I 245

Liber (= Bacchus) II 725, 887

Libitina (myth.) II 267, 499
Liburnia I 313; II 151
mbumus, adi. II 141
Libycus, adi. I 159
Lica (geogr.) II 141
Lichoris, Galli poetae amica I
147
Licinius, nomen ex epigram
mate II 461
Licurgus, Thracum rex (myth.)
II 219
Lidia, Benessae poetae puella
I 521
Lieus (myth.), adi. II 221; v.
Lyaeus
Ligarius, nomen ex satira II
783. 785
Ligures (geogr.) II 591
Ligutich, Georgius II 407
Liparis (geogr.) I 469
Livemus, Camillus II 209
Londinium II 13, 315
Londinensis, adi. II 845
Longianensis, adi. II 841
Longobardi I 99; II 51
Loth (bibi.) I 241
Lotharingus, adi. II 175
Lovanium (geogr.) II 283
Lovrechina, pagus II 415
Lowth, Robertus II 845
Lubecensis I 689
Lubomirus, comes I 73
Luca, comitatus I 71
locus in insula lupana II
241
Lucca (geogr.) I 669
s. Lucia II 405
Lucilius, Senecae amicus I 149
Lucina (myth.) I 477
Lucius, Joannes II 4365; 43,
129, 131, 153
Lucretia, Tarquinii Collatini
uxor I 621
Lucretius I 717; II 233, 275, 287,
293, 501, 563, 905
Lucretianus, adi. II 275
Lucrinus (geogr.) II 643
Lucullus I 299

1000

Ludovicus I. rex Hungariae et

Croatiae I 89, 91, 101
II, rex Hungariae et Cro
atiae I 657
princeps II 173, 175
XIV, rex Francogallorum
II 917
Lukavecz. arx II 405
Lupiae (geogr.) II 205
Lusitania II 345
Lutetia (Parisiorum) II 785, 883
Lutherus, Martinus I 689, 693,
703; II 867
Lutheranus, adi. I 699; II
917
Lutius. Hannibal I 559
Lyaeus [= Bacchus] (myth.) I
265, 431, 439, 451
Lybicus, adi. I 359, 391, 411,
579
Lycabas, nomen ex epigram
mate et hendecasyllabo II
477, 529
Lycaeus, adi. I 483
Lycambes II 203
Lycaonius, adi. I 159
Lycas II 199, 201
Lyce, puella II 215
Lycisca I 475; II 805
Lycoris, nomen ex carmine II
601, 603 805, 887
Lycotas, nomen ex epigram
mate II 463
Lycus (geogr.) I 469
Lyda, Cunichii poetae amica I
37; II 435-437, 449, 479, 481,
483, 485, 487, 489, 491, 493,
495, 931
Lyda, adi. (= Omphale) II 265
Lydia (geogr.) I 367
Lydius, adi. I 179, 423, 621;
II 481
Lydus, adi. II 491
Lygdamus II 681
Lysippus I 415
Macedones I 553, 555; II 497
Machaon (myth.) II 793
Machaonius, adi. I 363
Macica, Dominicus I 75

Mac-Laurinus, Colinus II 323,

343
Madius, prior Iaderensis I 65
Maecenas, C. Cilnius I 647, 779
Maecenas (= Antonius Sorgius) II 779, 793, 819
Maedus, adi. I 469
Maenas (myth.) II 219
Maeonides (= Homerus) II
501, 525, 527, 769, 831, 851, 907;
v. et Meonides, Moeonides
Maeonius, adi. II 831; v. Moeonius
Maevius (Maeviolus), malus
poeta II 803. 893
Magdala (bibi.) II 517; v. Ma
ria Magdalene
Magdalenich, baro II 415
Magdalis (bibi.) I 23; II 191,
193, 683
Magdeburgum I 685
Magdeburgiensis, adi. I
685
Magmedes I 441
Magocinus, nomen ex epigram
mate I 647
Mahumetus II 271
Mairius, Christophorus II 345,
347
Malatesta, Sigismundus I 221
Malchus (bibi.) I 499
Malenich, canonicus II 429
Malphum (geogr.) II 639
Mamurra, nomen ex satira II
785, 787, 789
Mancia, nomen ex epigramma
te II 477
Manfredius, Eustachius II 347
Mantua I 123, 133, 135
Maomethes I 141
Marbegus, Turearum dux 1565
Marcellus, lani Pannonii ami
cus I 205
s. (d.) Marcus, euangelista I
87, 561, 563
Marcus, heros carminum popu
larium II 557
Marcus (= M. Zamagna, Bernardi poetae frater) II 589
Mareoticus, adi. II 473
Margaris II 675

1001

s. Maria I 65; II 151

Maria Magdalene II 517; v.
Magdala
Marianus, nomen ex epigram
mate II 273
Cervini poetae amicus I
379, 409
Marie, Virgo I 501
Marinus, M. Maruli amicus I
, 303
= M. Zamagna, Bemardi
poetae frater II 589
Marius, Cervini poetae amicus
I 439
Markovich. Miroslavus I 231,
731
Maro (= Vergilius) II 527, 569,
893, 903; v. Virgilius
Mars (myth.) I 143, 167, 195,
211, 215, 219, 245, 277, 283, 285,
287, 301, 387, 469, 477, 483, 485,
541, 555, 581, 597, 649; II 137,
535, 537, 581, 667; v. et Mavors
Martialis, adi. II 85, 139
Martius, adi. I 143, 389
Martialis, poeta I 213, 613; II
295, 629
Martigena I 131
Martiniacus, Franciscus I 305
s. Martinus I 81
Marulus, Marcus I 225317;
225, 231, 235, 239, 257, 299, 309,
315, 559, 731, 732
Maruncus, nomen ex poemate
II 815
Matachich, vicecommendans II
181
Cecilia Christina II 423
Mathias (= M. Corvinus) I
379; v. Matthias (Corvinus)
Matteius, Georgius II 241, 928
Matthias (Corvinus), rex Hungarorum I 167; v. Corvinus
Mauni, insula I 67, 69
Mauri I 541; II 645
Maurus, adi. I 475
Mausolaeum II 227
Mausolus II 227
Mavors (myth.) I 411, 483; II
143; v. Mars
Medi I 557

Mediolanum II 549
Mediolanensis, adi. II 29
Medium aequor (geogr.) II 361
Medved (geogr.) II 73
Medvednicza (geogr.) II 91
Megaera (myth.) II 253
Mehmetes, Turearum imperti
tor II 147, 149, 151
Melanchton, Philippus I 685
Meles (geogr.) I 469
Melfictum (geogr.) II 205
Melibeus, pastor II 123
Melita (Melite), insula II 191,
193, 555, 641, 815
Melitensis, adi. II 287, 299,
627, 635, 643
Melpomene (myth.) I 187
Menalcas, pastor I 147
Menander II 691, 809
Meni (myth.) I 467
Mentius, Vladislavus II 932; v.
et Menzius
Mentoreus, adi. I 613
Menxius, Raphael II 499, 519
Menzius, Hieronymus II 623
Michael II 303
Sigismundus II 301, 303,
929
Simon, Sigismundi pater
II 301
Vladislavus II 623
Meonides (= Homerus) I 133;
v. Maeonides
Merida (geogr.) I 231, 731
Memavicius, Lupus II 85
Meschias (bibi.) I 693
Metastasius, Petrus II 489
Metella II 347
Methymna (geogr.) II 111
Methymnaei I 487
Michael, lani Pannonii amicus
I 205
Michaelis, Johannes David II
845
Michahel, Tugaranus I 73
Michola (bibi.) I 273
Mida(s) (myth.) II 567, 810, 811
Mihael, rex Croatarum I 53;
v. Cresimirus II
Mihanovich, militum praefectus
II 183

1002

Mikoczi, Josephus II 855

Miletius, scriptor I 50, 77
Millaversia, Magdalena I 619
Milliscichius, Michael II 847,
849
Minerva (myth.) I 133, 143, 161;
II 185, 335, 525, 817, 871
Miroslavus, Tugaranus I 73
Mladinus (ubi), comes I 57,
93
banus Bosnensis I 79
comes terrae Hlim I 79
Mocenicus, Petrus I 9
Modrusiensis (geogr.), adi. 1511
Moenalius (geogr.) adi. I 189
Moenus, flumen II 785
Moeonides (= Homerus) II
559; v. Maeonides, Meonides
Moeonius, adi. II 557; v. Maeo
nius
Moesia (geogr.) II 157
Moldavia (geogr.) I 604, 607
Mollerius II 687
Molorchus (myth.) I 301
Molossicus, adi. II 785
Momus, nomen ex satira II
779, 813
Mongitorius, Antonius II 297
Monopolis (geogr.) II 205
Mons Claudius II 409
Mons Graecius II 87
Graecus II 73
Niger II 765
oliveti I 145
Monte Luro II 347
Montefortensis, Simeon II 59
Moravanus (geogr.), adi. II 139
Morlachus, adi. II 655
Mosaicus, adi. I 719
Moschi (geogr.) II 559
Moschus II 441, 549, 629, 842,
843
Moscovia (geogr.) II 121
Moses I 691, 693, 719; II 271
Mucarum (geogr.) II 141
Muchaginus (ager) (geogr.) II
137
Mucimirus, dux Croatarum II
53, 55
Mulciber (myth.) I 169,181, 595,
597; II 143, 477

Miiller, Joannes II 614, 619, 665,

933
Mura (geogr.) II 83, 89, 179
Murates, Turearum dux II 149
Musae (myth.) I 121, 135, 139,
161, 213, 303, 387, 413, 423, 433,
447, 485, 531, 625, 671; II 121,
126, 131, 165, 185, 203, 297, 299,
301, 375, 377, 461, 465, 481, 493,
495, 525, 563, 585, 587, 589, 621,
653, 781, 785, 803, 817, 831, 843
Musaeus, adi. II 563, 665
Mycenaeus, adi. I 463
Mydas (myth.) I 135
Mysi (geogr.) I 169, 661
Nabal (bibi.) I 267, 269
Nabatheus (geogr.) II 223
Nagy Attak, pagus II 415
Naiades (myth.) I 467; II 219,
221, 715, 725
Nais (myth.) I 411; II 537; v.
Naiades
Naisich (Naisichius), Adamus
II 409, 419, 421, 423
Naisichianus. adi. II 409
Napaeae (myth.) I 577; II 165
Napee (Croatice = Napaeae) II
749
Napoleo II 917
Narbon (geogr.) I 469
Narcisus [Narcissus] (myth.) I
129, 411
Narisium (geogr.) II 77
Naro [Naron] (geogr.) I 469;
II 137
Narses II 51
Naso (= Ovidius) I 123, 133,
139, 235, 561; II 165, 203, 747
Natalis, Franciscus I 299, 301
Nathanus (bibi.) I 287
Naupleus, Ioannes I 147
Nazarenus, adi. II 297, 897
Neaera, nomen ex satira I I 813
Neapolitanus, adi. I 331
Negovecz (geogr.) II 415
Neliptius, Iohannes I 89, 93
Neliptii vidua Vladislava I 89,
91
Nemeaeus, adi. I 473

1003

Neptunus (myth.) II 89, 101,

103, 537, 639
Nereides (myth.) I 469
Nereus (myth.) I 171, 411, 469
Neritius (geogr.), adi. I 489
Nero I 707
Nessaeus (myth.), adi. I 181
Nestor (myth.) I 537
Nestoreus, adi. II 563
Nestos (geogr.) I 481
Newtoniani II 321
Newtonus (Neutonus), IsaacII
337, 907
Newtonius (Neutonius),
adi. II 387. 501, 563
Newtonianus, adi. II 319,
321
Nicenus I 541
Nicolaus, totius Slavoniae banus I 89, 91
prorex II 91
monachus I 97
canonicus Zagrabiensis I
109
Sisgorei poetae frater I
125
Nicoleos, M. Maruli amicus I
303
Nicon, filius Margaridis II 677,
679
Niconitius, Franciscus I 561
Nigro, Thomas I 559
Nilus (geogr.) I 411, 469
Nimfe (Croatice = Nymphae)
II 749
Niobe (myth.) I 125
Niphates (geogr.) I 469
Nisa (geogr.) II 219, 221; v.
Nysa
Niseius, adi. II 219
Noe (bibi.) II 21
Noeanus, adi. II 87
Nona (geogr.) I 67, 71, 95, 99;
II 53. 55
Nonensis, adi. I 69, 71; II
53
Nonenses II 63
Notus, ventus I 187, 487, 579; II
259, 789
Novi, arx II 177

Noviensis (geogr.), adi. II

181
Novomeszto (geogr.) II 415
Nucea (geogr.) II 639
Numa Pompilius I 147; II 213
Nyctelius (= Bacchus) I 367
Nymphae (myth.) I 467, 469,
471, 577; II 585, 591, 713, 715,
740
Nysa (geogr.) I 265
Oaxis (geogr.) I 469
Obliquus mons (geogr.) II 159
Oceanus I 271, 467; II 361, 393,
591, 593, 807
Odescalchius, Balthasar II 501
Odus, nomen ex epigrammate
I 211

Oeagrus (myth.) I 471

Oechalicus, adi. I 463
Oethaeus (geogr.), adi. I 181
Ofellus, nomen ex satira II 789,
791
Ogigius, adi. II 219
Olahus, Nicolaus I 633
Olenius, (myth.), adi. I 425
Oliverius, testis I 75
Olmisium, oppidum I 73
Olympiacus, adi. II 107
Olympus I 163, 193, 281, 369,
373, 477, 479, 483, 485, 491, 501,
593, 595; II 101, 331, 333, 375,
589 593
Ombla I 411; v. Umbla
Omise, oppidum II 61; v. et
Olmise, Olmisium
Omphale (myth.) II 491
Oplavnensis (geogr.), adi. II
723
Orbinus. Maurus II 235, 285
Orcus (myth.) I 469, 477, 479,
481, 485, 521, 539; II 533, 535,
677
Oreades (myth.) II 715
Orestes, nomen ex satira II
807, 813
Origenes I 721
Orpheus (myth.) I 465, 473, 539;
II 529, 595
Orpheus, adi. I 185; II 495

1004

Osman II 625
Ossa (geogr.) I 673
Ostervicza (geogr.) II 79; v. et
Ostroviza
Ostroviza, castrum I 93
Othmanides II 597, 885
Othomanus I 555
Otrynteus (myth.) II 537
Otryntides II 537
Ovia (geogr.) II 149
Oxoniensis, adi. II 845
I

Pachynus (geogr.) I 483

Pactolus, flumen I 181
Padus, flumen I 201
Paestum (geogr.) I 423
Paestanus, adi. I 401, 411
Pagenses I 95
Pagus (geogr.) I 95
Paladinus, Paulus I 559
Palatinus, adi. II 209
Palemon, pastor I 147
Palestinus. adi. I 277
Pallas (myth.) I 143, 389, 485;
II 567, 589, 593, 633, 887
Palladius, adi. II 585
Palmotta, Georgius II 625
Iunius (Junius) II 99, 111,
113, 115, 233, 293, 559, 625,
926
Jacobus II 627
Joannes II 627
Pan (myth.) II 715
Panchaeus, adi. II 783
Pannonia I 221, 325, 327, 341,
413, 553; II 843, 855
Pannonicus, adi. I 325; II
843
Pannonius, adi. II 139, 724,
725, 842
Pannonia Savia II 838, 841
Pannonides II 885
Pannonii I 22. 219, 325, 649; II
702, 707, 937
Pannonius, Ianus I 131223;
151, 153, 157, 183, 193, 201, 217,
327
Panormitanus, adi. II 747
Pantolabus, nomen ex satira
Papadopoli, Comnenus II 237
Papalis, Dominicus I 257

Papas, civis Iadertinus I 65

Papensis (geogr.) adi. II 79
Paphius (geogr.) adi. I 389, 587
Paraminsky, militum subpraefectus II 181
Parcae (myth.) I 477, 487, 533;
II 103, 113, 165, 257, 575, 713,
893
Paris (myth.) II 715
Parisii (geogr.) I 231; II 39, 283,
289
Parius, adi. I 393, 675
Parma II 441, 930, 931
Parmenides I 721
Parnassis, adi. II 587, 595
Parnassus II 337, 585, 589, 724,
725, 842, 843
Parrhasius, adi. II 531
Parthenope (myth.) II 363
Pascalis, Ludovicus I 969997;
571
Pascalis, presbyter I 77
Pattachlch (Patachlch), Alexan
der II 415
Balthasar II 167189; 167,
171, 927
Joannes II 415
Ludovicus II 415
Mathias II 179
Paulus II 179
Patachichianus, adi. II415
Patareus, adi. I 463
Patavium I 715; II 283, 777
Patavinus, adi. II 23, 237
Patritius, Franciscus I 709725;
709, 713, 725
Patroclianus, adi. II 207
Paula, Marini Darsii poetae
puella II 301
Paulinus a S. Bartholomaeo I
29
Paulla, v. Cervinus, Paulla
Paulovich-Lucichius,
Joannes
Josephus II 841
s. Paulus, apostolus I 697; II
17. 191, 193
Paulus (Subich), comes I 79
(Subich), banus I 79; I I 63
Pavlimirus II 117
Pecenich, Nicolaus de Marulis
I 227

1005

Pechius, historicus II 73
s. (b.) Petrus, apostolus I 55,
Pegasides (myth.) I 189
71, 73, 77, 499, 697, 707; II
177, 181, 347
Pegasus (myth.) II 337
Pegaseus (myth.), adi. I Petrus, aliud nomen regis Cre217; II 269
simiri IV. I 65
Pelasgi (myth.) II 503
iupanus de Sidraga I 71
Pelasgus, adi. I 191
abbas s. Chrysogoni I 65,
69
Pelates, vates II 225
Peleius, adi. II 537
curiae regalis iudex I 71
Pelias, adi. II 267
Gumay; v. Zemi, Petrus
Pelicarpus, Ioannes I 559
banus I 73
Pelides (myth.) II 533
(Canalis) classis Venetae
Pellias (geogr.), adi. II 199
praefectus I 95
Peneus (geogr.) II 361
nomen ex epigrammate I
Peni I 557
211
Pentheus, Thebanus II 219
Phaeaces (myth.) II 361
Pereczky, Martinus, II 719
Phaedo. Platonis dialogus I 721
Peregrinus, Michael I 561
Phaeton (myth.) II 717
Perni, Petrus II 731
Phaltus (bibi.) I 273
Pergaeus (geogr.), adi. II 909
Pharenses I 563, 565, 567
Pergama I 305, 463; II 605, 805 Pharii I 553, 559, 561
Pericles I 371
Phamessius, Alexander I 425
Pernassus (= Parnassus) II 563 Pharum, urbs I 561, 563
Perrhaebus (geogr.), adi. I 481 Pharus (geogr.) I 441
Persae I 557, 619
Phasis (geogr.) I 465, 469
Persephone (myth.) I 471, 477; Pheraeus, adi. I 391
Pherusa (myth.) I 467
II 113
Pescionia II 239; v. de Zuzeris, Phidiacus, adi. I 415, 613
Philebus, Platonis dialogus I
Floria
721
Pestigradus (geogr.) I 673
Philemon II 629, 691
Pstinenses II 855
Philetas I 581
Pestinum (geogr.) II 853
Petkovich, Georgius II 417, 419, Philippus Bergomas I 553
Philippus Quartus, episcopus
421
Zagrabiensis II 73
Petrarca (Petrarcha), Francis- Philitreus,
nomen ex epigram
cus I 205, 213; II 121, 303,
mate I 209
463, 831
Philomela (myth.) II 201
Petrislavus, Vladimiri regis pa Philomusius, nomen ex episto
la II 838
ter II 157
Phlegethon (myth.) I 181, 473,
Petropolis II 857
483, 485
Petropolitani II 919
(myth.) I 267
Petropolitanus, adi. II 857 Phlegon
Phlegyas
I 477
Petro-Varadinum (geogr.) II Phocylides(myth.)
I
203
249
Phoebe (myth.) II 675, 717
Petrovich, Vlncentlus II 245 Phoebus (myth.) I 135, 139, 181,
275; v. et Petrovius
185, 191, 2i3, 391, 463, 533, 535;
II 209, 215, 261, 269, 275, 331,
Petrovius, Vincentius II 203,
333, 359, 463, 485, 493, 501, 591,
205; v, Petrovich, Vincentius
595, 759, 817
Petrus I 625
1006

Phoebeus, adi. II 395, 481,

593
Phoebius, adi. I 271, 279
Pholoe, nomen ex satira II 805
Photius II 867
Phryges I 213
Phrygius, adi. I 359, 373,
469, 675; II 101
Phyllis, nomen ex carmine II
273, 455, 679, 713, 715, 805
Picea (geogr.) II 241
Picenum (geogr.) II 783
Picenus, adi. II 237
Picthagoricus, adi. I 147; v. Pithagoraeus
Pierides (myth.) I 265, 463, 521,
531; II 275, 557, 589, 891; v.
et Pyerides
Pierius, adi. I 217, 371; II
209, 525, 585
Pindarus II 121, 691, 747
Pindus I 481; II 261, 263, 269,
337, 385, 463, 465, 487, 491,
585, 589
Pintorus II 671
Pippinus, rex Francorum I 59
Pirrus, Rocco II 297
Piseniza, Petrus I 75
Pithagoraeus II 563
Pius II, papa I 443, 553, 555;
II 149
Pizzellia, Maria II 483
Pizzellius, adi. II 487
Plancus, nomen ex satira II
819
Platimisse, Forminus I 75
Plato I 715, 721; II 119, 303,
475, 693, 805, 817, 905
Platonicus, adi. I 721
Plautus I 213, 379, 433; II 813
Plinianus, adi. (Plinius Minor)
I 613
Plinius (Maior) I 551
Plotinus I 721
Pluto (myth.) I 473, 479, 485
Pocupianus (geogr.), adi. II 83
Podolia (geogr.) II 121
Podravanus (geogr.), adi. I I 413
Poemander, collectio tractatu
um philosophiae Hermeticae
I 719

Poganchecz, pagus II 415

Polemon, philosophus I 371
Polidorus, Petrus II 237
Pollux (myth.) I 373
Poloni II 121
Polonia I 607
Polonus, adi. I 327
Polybius I 553
Polydorus (myth.) II 537
Polyhimnia (myth.) II 205
Polyphemus II 795
Polyxena (myth.) I 207
Pomona (myth.) I 301, 673; II
887
Pomponius Laetus, Iulius I
377; II 287
Pomponius Mella I 553
Ponticus, nomen ex epigram
mate II 461, 469, 471
Popius, Alexander II 501
Portus (geogr.) II 173
Posonium (Possonium) [geogr.]
I 603, 607, 641, 645; II 89, 91
Possavanus (geogr.), adi. II 409
Postumus, nomen ex epigram
mate II 449, 451, 455, 467,
509, 513
Pozzaides, Nicolaus II 903
Praga (geogr.) I 701
Prasca, Stephanus I 67
Presbyter Diocleas II 117
Preszek, militum praefectus II
183
Preszeka, pagus II 415
Prevotius, consul II 649
Priamides II 537
Priamus (myth.) I 123; II 535
Priboevius, Hieronymus I 559
Vincentius 1 543567; 543,
549
Pribyna, banus I 67
Probus, imperator Romanus I
557
Prochyta, locus I 145
Proclus, Lucius I 713, 721
Procyon, astrum II 229
Prodanus, dvornicus I 73
Prometheus (myth.) I 177
Propertius I 147, 235; II 629
Propontis (geogr.) II 593

1007

Prosper, nomen ex epigram

mate I 203
Protesilaus (myth.) II 203
Proteus [Protheus] (myth.) I
393; II 385. 565
Prussi (geogr.) II 711; v. Borussi
Ptolomeus, geographus I 553
Pucius, fons I 675
Pulcinella II 655
Pullus, nomen ex epigrammate
II 229
Punicus, adi. II 647
Puteus, Carolus I 353373; 357
Pyerides (myth.) I 133; v. Pierides
Pyracmon (myth.) I 595
Pyramus (myth.) II 239, 627
Pyrene (geogr.) II 361, 905
Pyrous (myth.) I 267
Pyrrhon II 787
Pyrrhus II 785
Pythagoras I 203
Pythia II 481
#

Quinque Ecclesiae (geogr.) II

79
Quinqueecclesiensis, adi. I
109, 327
Quintus, nomen ex epigram
mate II 445, 447, 449, 457, 459,
461, 467, 469, 473, 505, 525,
573
Quirinus (myth.) I 373, 413; II
667, 781, 807, 905
Quirinalis, adi. II 287
Quirites I 163, 385; II 807, 813,
871
Quitensis (geogr.), adi. 345
Rabba (bibi.) I 281, 283, 285
Rabiosa vallis, locus I 67
Racusa II 647, 649, 651; v. Ragusa, Rhacusa
Racusium II 651, 933; v. Ragusium, Rhacusium
Radichius, arcis praefectus II
149
Radogna II 623, 932
Radoslavus. rex Croatarum I
261

Raffay, Josephus II 409, 411,

413, 417
Ragnina, Catharina II 561
Clemens I 593
Dominicus II 627
Nicolaus I 729
Ragusa II 143, 147, 497, 653, 655,
755, 757, 764, 767, 845, 847, 849,
883; v. et Ragusium, Rhagusa,
Rhacusa, Rhacusium
Ragusanus, adi. I 75
Ragusei I 559; II 847, 849
Ragusini II 115, 147, 279
Ragusium I 75; II 281, 283, 295,
297, 305, 316, 441, 549, 619, 627,
930; v. et Ragusa, Rhagusa,
Rhacusa, Rhacusium
Ragusinus, adi. I 12, 16, 17,
27, 75, 357, 729; II 189, 237,
239, 269, 279281, 283, 285,
297, 303, 305, 441, 616, 617,
621, 631, 633, 653, 777, 841,
898, 913, 928, 933, 936; v.
et Rhacusinus, Rhacusanus
Ragusiensis, adi. I 75, 127
Rakovecz, castellum II 415
Ramnasius, Paulus II 59
Rasciani (geogr.) I 661
Rasgni (geogr.) I 661
Rattkay (Rattcaius), Georgius
II 6791; 67
Paulus II 79, 81
Sigismundus II 83
Rauch, Joannes II 409
Raven, pagus II 413
Ravensis, adi. II 413
Ravenna I 63; II 51
Ravosdius, Petrus I 349
Raymundus (= R. Cunichius)
II 831
Regium Lepidi (geogr.) II 441
Relkovich, Josephus II 855
Remedellius, Ragusinus II 649
de Restiis II 773, 777; v. Restius
Restius, Junius II 771831; 773,
849, 885
Rhacusa I 385, 413, 419, 431, 453,
733; II 205, 497, 621, 641, 831;
v. Ragusa, Ragusium, Racu
sa, Racusium

1008

Rhacusanus, adi. I 322,

325; II 99, 615, 619, 637,
645, 933; v. Ragusanus, Ra
gusinus
Rhacusinus, adi. II 191,
193, 441, 550, 553, 557, 932;
v. Ragusinus
Rhacusini II 191, 193, 233, 569,
928; v. Ragusini
Rhacusium I 325: II 549, 777;
v. Ragusium, Ragusa
Rhacusius, adi. I 415
Rhadamantus (Rhadamantos)
(myth.) I 479; II 227
Rhagusa I 77; v. Ragusa
Rhenus I 157; II 361
Rhesus (myth.) II 203
Rhetus (myth.) II 221
Rhodanus (geogr.) I 469; II 831
Rhodii I 525
Rhodope (geogr.) I 673; II 221
Rhodopeius, adi. I 473
Riccobonus, Antonius II 237
Risanus, adi. I 59
Ritter, Paulus II 123165; 131,
143, 163, 165
Rizianum, locus I 59
Rizonicus .(geogr.), adi. I 671
Rogerius ( R. Boscovichius)
II 593
Roma I 221, 223, 231, 259, 341,
413, 447, 461, 465, 533, 705
707, 719, 723, 733; II 13, 17,
19, 21, 39, 49, 99, 117, 209, 235,
283, 287, 305, 315, 347, 355,
441, 442, 465, 503, 645, 807,
809, 811, 929
Romanus, adi. I 37, 261,
265, 331, 335, 337, 341, 511,
621, 663, 685, 695, 705, 715,
723; II 13, 17, 19, 21, 27,
31, 33, 35, 37, 51, 95, 101,
117, 249, 275, 289, 347, 435,
491, 495, 543, 549, 565, 781,
809, 813, 907
Romanenses II 39
Romani I 149, 557; II 17, 33, 61,
137, 153
Romanicus, adi. I 575, 732
Romuleus, adi. I 415, 441; II
487, 503
64 Hrvatski latinisti II

Romulidae I 463; II 503

Romulus, adi. I 413; II 567
s. Rosalia II 747
Rubrum mare I 177
Rudolphus, archidux Austriae
I 603, 607
Rufinus, nomen ex satira II
791
Rufus, nomen ex carmine II
729
Rugata, testis I 75
Rullus, nomen ex epigramma
te II 473
Runtinus, presbyter I 75
Russicus, adi. II 857
Ruvereus, Hieronymus I 715
Sabaoth I 87
Sabaudia (geogr.) II 249
Sabaudius, adi. II 191, 193
Sabellicus, scriptor I 559, 561,
565
Sablata, locus I 65
Sabthael, malus angelus I 87
Salernitanus, adi. II 287
Saline, locus I 73, 75
Salius II 807
Salmacis (myth.) I 411
Salomon (bibi.) I 617
Salonitanus, adi. I 47, 49; II 46
Salviatus, adi. II 299
Georgius Benignus II 299
Salvisclavus, iudex Nonensis I
71
Samandria (geogr.) II 173
Samgar (bibi.) I 497
Samnites I 301
Samoborensis (geogr.), adi. II
735
Samson (bibi.) I 497
Samuel, Bulgarorum impera
tor II 157, 159, 161
Sanazarus, Iacobus II 119
Sappho I 147; II 295, 747
Sapphicus, adi. I 139
Sarmata II 137
Saron (geogr.) II 225
Sarpedon (myth.) II 203
Sarubba, iupanus I 73
Satilie, locus I 73
Saturnia (myth.) II 653

1009

Saturnus (myth.) I 219

Satyri (myth.) II 219, 713, 715
Saufeia, nomen ex satira II
805
Saul (bibi.) I 273, 275, 287
Saulicus. adi. I 273
Savus. flumen I 167, 327, 329;
II 75, 91, 137, 173, 175
Savius, adi. II 838, 855
Saxonia II 425
Scaliger (= Nicolaus Skerlecz)
II 869, 871
Scanderbeghius II 557
Scardona, castrum I 57, 93, 663
Scardus mons I 663
Scharffenberg, militum prae
fectus II 175
Scithae I 557
Sclavi I 61, 63; II 153 ; v. Slavi
Sclavini I 147
Sclavonia I 641, 649; II 69, 71,
73, 401, 403, 862, 926; v. Slavonia
Sclavonicum (= lingua Sclavonica) I 69
Scotus, Duns I 541
Scylla (myth.) I 705, 707; II
359, 907
Scyrius (geogr.), adi. I 179
Scytha, Georgius I 341, 343, 349
Scythae II 263
Scythia I 563
Scythicus, adi. I 179, 361,
378, 427, 597; II 559 ( =
= Russicus), 867 (= Hungaricus)
s. Sebastianus II 347
Sebethos, flumen II 495
Segnia II 409; v. et Sena
Segniensis, adi. II 179
Seislavus, regis Radoslavi fili
us I 261
Selle, locus I 73
Semelnicum, pagus I 101
Seria (geogr.) II 141, 143
Senae (geogr.) II 441, 549
Senchicidae, fratres II 903
Senchicius, adi. II 905
Seneca, philosophus I 149, 433
Senones I 541

Sequana II 335, 795

Sequanicus, adi. II 795
Serbia II 129, 132
Sergius mons I 453; II 497
Serranus (Attilius Regulus) I
301
Severus, nomen ex epigram
mate I 215
Sibenicenses I 135, 601; II 63
Sibenicum I 17. 118, 119, 145,
147, 149, 663, 730; II 55
Sibenicensis, adi. I 117,
139, 559
Sibenicus, adi. I 141
Sibylla (myth.) I 397, 421
Sicilia I 89, 99; II 747
Siculus, adi. I 365, 401, 411,
421, 595, 597, 705
Siculi II 121, 575
Siculus, Jacobus II 75
Sidon (geogr.) II 717
Sidraga, comitatus I 71
Sidrona, oppidum I 553
Sigetum [Sigethum] (geogr.)
II 139, 141
Sigismundus Augustus, rex Poloniae I 607
Silbergensis, adi. II 91
Simon, magus I 69
= Maximilianus Verhovacz II 871
Simoneta, poeta Italus II 239
Simunchichius, nobilis II 415
Singara II 233
Sirenes (myth.) I 421; v. et
Syrenes
Sirmius, adi. I 167; II 137
Sisgoreus, Georgius I 115149;
115, 235, 731
Sisyphus (myth.) I 363, 523, 579
Sithonius, adi. I 389
Skerlecz, Ana II 409, 423
Cecilia II 423
Nicolaus II 417, 423; v. et
Scaliger
Petrus II 423
Skerleczianus, adi. II 423
Slatarichius, Dominicus II 237,
625, 627
Michael II 239
Simeon II 237

1010

Slauzus, rex I 73
Slaveni I 327
Slavenus, adi. II 871
Slavi I 38, 59, 91, 118, 545, 546,
549, 551, 553, 555, 557, 729,
734; II 51, 99, 117, 119, 143,
153, 235, 403, 930; v. et Sclavi
Slavicus, adi. II 615, 675,
933
Slavinus (= Slavonicus) II 867
Slavizo, rex I 73
Slavonia I 89; II 743, 862, 863,
865, 867; v. et Sclavonia
Slavonicus, adi. I 551, 555;
II 49. 153
Slavus, adi. II 53, 119, 153
Slunius II 81
Smyrna I 135
Smyrneus, adi. I 469
socinianus, adi. II 917
Socolitanus (geogr.), adi. I 499
Socrates II 809
Socraticus, adi. II 387
Sodoma (bibi.) I 241
Soebek, nobilis II 415
Sokolovac (geogr.) II 749
Sola, Iosephus Nicolaus I 383,
733
Solimannus (Solymanus), Tur
earum imperator I 607, 657;
II 79
Solimanus, adi. I 673
Solon I 147
Solyma I 279; II 683, 795
Somalia, Julius II 491
Sophocles II 121, 239, 625, 809
de Soppe, Michael I 93
Soranus, nomen ex satira II
791
Sorbonna (Sorbona) II 23, 185
Sorga, flumen II 831
Sorgiadae, familia II 637
Sorgius (Sorgiades, Sorgo) Lucas II 519
Michael II 823, 849
Petrus F. II 559
Spalatenses II 61, 63, 614, 619,
925
Spalatini I 73, 559; II 63

Spalatum I 75, 79; II 59

Spalatinus, adi. I 71, 73,
559
Spalatensis, adi. I 55, 79,
231, 239, 309; II 10, 11, 13,
17, 46, 53
Spartanus, adi. II 205, 691
Spas, mons I 91
Sperchios (geogr.) I 469
Sphinx (myth.) II 359
Srim (geogr.) II 749
Srinus (Georgius), comes II
239; v. Zrinius
Stagnum (geogr.) I 385; II 815
Stantius II 623
Staphileus, Ioannes I 559
Statilius. Ioannes I 607, 615
Stauratius, episcopus Histricus
I 59
Stay, Benedictus II 349395;
275, 315, 327, 501, 571, 905, 929,
932; v. et Stayus (Stayades)
Stayus (Stayades) II 501, 563,
571, 831, 847; v. Stay, Bene
dictus
s. Stephanus, martyr I 73; II
629
s. Stephanus, rex Hungarorum
I 109; II 87
Stephanus, rex Croatarum (=
Dirzislavus) I 53
rex Croatarum, pater Cresimiri IV. I 67
Bossnae rex II 131, 926
dux II 147
regis Caroli filius I 89
episcopus Histricus I 59
episcopus Iaderensis I 65,
71
parochus II 241
Stephonius, Bernardinus II 117
Steropes (myth.) I 597
Stigius (myth.), adi. I 195
Stipichius, Andreas I 565
Stiria II 417
Stoicus, Ioannes I 559
Strabo II 61
Strada, Iacobus I 629, 631
Stridon, oppidum I 553
Strigelus, Victorinus I 685
Strigonienses I 341

1011

Strigonium (geogr.) II 79
Strigoniensis, adi. I 633
Strimon (Strymon) [geogr.] I
469; II 211
Strozza, Titus Vespasianus I
185
Studec, regalis pincerna I 71
Stulli, Joachim II 853
Styx (myth.) I 185; II 253, 809
Stygius, adi. I 359, 365, 369,
373, 465, 471, 473, 475, 479,
481, 483, 487, 495, 579; II
223, 227, 253, 359, 581, 709,
713
Suadcich, generatio I 89
Subalpinus, adi. II 919
Subichievich, generatio I 93
Mladinus I 93
Suburra II 807
Subych, familia II 79
Suinimirus, rex Croatarum I
71; v. Zvonimerus, Zvonimirus
Suitariza. Marcus I 293
Sullus, nomen ex satira II 807
Svataslaus, rex Croatarum I
67
Svevia II 117
Sydonius, adi. II 201
Sylvia, Pascalis poetae puella
I 572, 577, 579, 587
Sylvius (= S. Aeneas Piccolomini) I 701
Sypus (geogr.) II 205
Syracosius, adi. II 909
Syrenes (myth.) I 485; v. Sire
nes
Syri II 795
Syria (geogr.) II 55, 57
Syrmium (geogr.) II 75
Szaich, Joannes II 423
Szerdahelyus, Georgius II 843
Sziszium (geogr.) II 173
Szredichko (geogr.) II 179
Szredichkensis, adi. II 179
Tabor (geogr.) I 497
Taenarum (geogr.) I 481
Taenarius, adi. I 463
Taersteno (geogr.) II 639
Tagus, flumen I 181, 223, 469

Tahy, Franciscus I 641

Tamesis, flumen II 503
Tanais, flumen I 223; II 599
Tantalus (myth.) I 579; II 709
Tarentum I 487; II 205
Tarquinius, ultimus rex Roma
norum I 185
Tartara (myth.) I 255, 269, 365;
II 711
Tartarus (myth.) I 219, 485, 523,
651; II 893
Tartareus, adi. I 481
Tartari (= Tureae) II 73, 79,
81
Tartaricus, adi. II 73
Tassius, Torquatus II 239
Taurinensis (geogr.), adi. I 231
Tauropolia (geogr.) II 405
Taurunum (geogr.) I 649; II
75
Taygetus (geogr.) I 469
Teius (geogr.), adi. II 743
Teleky, Samuel I 157
Telemachus (myth.) II 609
Temesvarum (geogr.) II 75
Tempe (geogr.) I 411; II 361
Tenenum (geogr.) II 55; v. Tininum
Tergesta I 131
Tergeste I 133, 553; II 785
Tergestum I 553
Tergestis, adi. I 131
Tergestini I 553; II 57
Tersactum (geogr.) II 151
Tessalus, adi. II 197
Tethys (myth.) II 105
Teucri II 537
Teutones (Teutoni) II 866, 867,
871
Teutonicus, adi. II 567
Thalia (myth.) I 201, 303, 457;
II 575
Thamaris (bibi.) I 289
Thebae I 265
Thebais (= mulier Thebana)
I 187
regio I 241
Theocritus II 121, 438, 441, 549,
769, 842, 843
Theodoretus, theologus I 721
Theodorus, episcopus I 59

1012

Thermodoontiacus. adi. I 475

Thersites (myth.) I 185, 405
Theseus (myth.) I 475, 485
Thesides (myth.) I 385
Thessala (= Alcestis) I 385
Thessalus, adi. I 265; II 263
Thetis (myth.) I 147
Thisbe (myth.) II 239, 627
Thokolius, Turearum dux II
173
b. Thomas, apostolus I 107
Thomas Archidiaconus II 53
Thomas (= Bacach), Strigoniensium antistes I 341
Thomasus Illyricus I 35
Thrace (geogr.) II 595
Thraces I 441, 539, 555, 661; II
137, 141, 143, 219, 565, 679, 885
Thracia (geogr.) I 659; II 151
Thracius, adi. I 465
Thrax, adi. II 137
Threicius, adi. I 399; II 139, 679
Thule (geogr.) II 253
Thuscus, adi. II 501
Thymbraeus (geogr.), adi. I 463
Tiberis II 495
Tiberinus, adi. I 413; II
905
Tibullus I 139, 147, 235, 583; II
629
Ticinum (geogr.) II 841
Tillurus (geogr.) II 59
Tilsto Cosse, Dragana I 75
Timaeus, Platonis dialogus I
721
Timavus (geogr.) II 101
Tininum (geogr.) I 663; v. Tninum, Tenenum
Tirpimirus, dux Croatarum II
55; v. Trepimiras
Tirrena II 623
Tirynthius (geogr.), adi. I 181,
217
Tisiphone (myth.) I 483
Titan ( = Sol) 1 163; II 331,335,
581, 675
Titanes (myth.) I 219, 463
Titania (= Diana) I 279
Titianus II 521
Titus, flumen I 663
Tityrus, nomen Ignatii Georgii

in Academia Ragusina II 269

nomen ex epigrammate II
273
Tkalecz, bonum Iesuitarum II
415
Tmolus (geogr.) II 537
Tninum, oppidum I 89, 93; v.
Tininum
Tomasinus, scriptor II 237
Tomoreus, P., Hungarorum dux
II 139
Torneus, Nicolaus I 349
Tosius, J. II 442
Tragurienses II 63
Tragurita I 559, 561
Tragurium (geogr.) I 627; II
47. 63, 767
Traguriensis, adi. II 45,
49. 63
Tragurinus, adi. I 627
Traiectum ad Rhenum I 157
Transalpina (geogr.) I 604, 607
Transistranus, adi. I 327
Transylvania (geogr.) I 604, 607,
611, 655
Transsylvanus (Transilvanus), adi. I 349, 625
Tranum (geogr.) II 205
Trepimiras (Trepimeras), dux
Croatarum I 53; v. Tirpimi
rus
Tridentinus, adi. II 81
Trinacrius, adi. I 421, 597; II
363
Triton (myth.) I 409, 411
Tritonis (= Pallas) I 485
Troades II 533
Troes II 533, 535, 537, 539
Troia (Troja) I 265; II 591, 605
Troianus, adi. I 621; I I 193,
383, 537, 715
Troius, adi. I 279
Trojani II 653
Trojugena, adi. II 557
s. Tryphon I 675
Tubero (= Cerva Tubero, Ludovicus) II 291
Tucca, nomen ex epigrammate
II 457
Tugarani I 73
Tugari, pagus I 75

1013

Tulla (= Tullia), Servii Tullii,

regis Romanorum, filia I 185
Tullius (= Cicero) II 503
Tullus, nomen ex epigrammate
II 523
Tureae I 30, 169, 173, 309, 321,
325, 331, 337, 339, 341, 343, 349,
351, 441, 511, 513, 555, 565, 619,
635, 643, 649, 655, 657, 659, 661;
II 41, 75, 77, 83, 85, 89, 91, 173,
175, 177, 181, 249, 291, 305, 597,
731
Turchich, Nicolaus II 838, 841
Turci I 109, 141, 143; II 137, 139,
141, 143, 149, 151, 155
Turcaicus, adi. I 349, 673
Turchius. adi. I 141
Turcicus, adi. I 325, 643;
II 175, 731
Tureus, adi. II 137
Turcia I 655
Turnus (myth.) II 203
Turpinus, nomen ex epigram
mate II 211
Tuscus, adi. II 503
Tyberis (geogr.) I 333
Tybris I 469
Tydides (myth.) II 203
Tyndarides (myth.) I 497
Tyndaris (= Helena) I 403
Tyrius, adi. I 391, 489
Tymavia (geogr.) I 641; II 131
Tyrrhena, comoedia bucolica II
'301
Tyrrhenum mare II 301
Tyrus, fluvius I 145
Tytius (myth.) 579
Udbinya (geogr.) II 177
Ughellus, Ferdinandus II 297
Uilkiki, rusticus I 73
Ulysses (myth.) I 185
Ulyxes (myth.) I 301, 489, 629;
II 903
Umbla, flumen II 637, 754, 759,
761, 815, 831
Ungari I 89; II 59; v. Hungari
Ungaria I 93; II 53, 55, 57, 63,
126, 131; v. Hungaria
Ungaricus, adi. II 57, 77,
139

Unna, castrum II 173

flumen II 173, 177
Uranie (myth.) II 331, 335, 589,
593
Urbanus II, papa I 443
Urbinum (geogr.) I 541
Urias (bibi.) I 279, 281, 283, 285
Ursula, Verantii amica I 615
Ursus, nomen ex epigrammate
II 455
Utissenius, Georgius I 604, 663,
735
Uzolin, Joannes II 179
Valachi II 177
Valclusa, vallis II 831
Valentinianus, imperator II 27
Valentiniensis, I 331, 335
Valentius, Sylvius II 345, 347
Valizza, prior Spalatensis I 71
Valla, Laurentius I 209
Vallis Surda (geogr.) I 299
Valpo (geogr.) II 731
Valpovo (geogr.) II 749
Varadinum (geogr.) II 75
Varasdinum (geogr.) II 73, 403,
421
Varasdinensis, adi. II 175,
181, 409
Varasdinus, adi. II 143
Varda, banus I 67
Varus, nomen ex epigrammate
II 447, 455, 459
Vaticanus I 383
Veglensis, v. Ferchius
Vekenega, monialium abbatissa
I 49, 55, 57
mater Ciccae I 65
filia Ciccae I 65
Velcius, Iohannis filius I 77
Venafrum (geogr.) II 887
Veneti I 85, 89, 91, 93, 95, 97, 99,
101, 105, 171, 337, 567, 621; II
51, 55, 57, 59, 61, 63, 141, 143,
645, 761
Venetia II 51
Venetiae I 61, 85, 95, 97, 105, 119,
231, 549, 561, 575, 607, 629; II
13, 19, 55, 57, 99, 193, 315, 355,
441, 549, 743, 931

1014

Venetus, adi. I 161, 199,

555, 565, 619; II 51, 53, 57,
59, 96, 99, 101, 191, 193, 441,
593, 653, 926
Venus (myth.) I 127, 141, 143,
187, 189, 193, 211, 253, 279, 365,
371, 389, 391, 397, 405, 411, 523,
529, 579, 615, 621, 651; II 197,
199, 213, 265, 331, 475, 477, 525,
593, 715, 799, 805, 825, 829
Venusinus, adi. II 653
Verancius I 655, 735; v. Verantius
Verantius, Antonius I 599663;
604, 607, 618, 629, 654, 655; v.
et Verancius, Wrancius, Werancius
Faustinus I 608
Michael I 604, 607; v. et
Wrancius
Verbovcenses II 415
Verbovecz II 415
Vergatum (geogr.) II 649
Vergiliae (= Pleiades) II 815
Vermanus (geogr.), adi. I 671
Verona I 203
Veronensis, adi. I 157, 203,
217; II 287
Veru, nomen Slavicum insulae
Mauni I 69
Vesevus (geogr.) II 363
Vespula, nomen ex epigramma
te II 767
Vetranus, Maurus II 301
Viachi?o, iupanus de Luca I 71;
v. et Viakizo
Viakizo, iupanus de Luca I 67
Vicelius, scriptor I 699
Vida, Hieronymus II 119
Vidovecz (geogr.) II 179
Vienna I 627; II 71, 131, 181,
315, 549, 619, 747, 853, 927; v.
Vindobona
Viggiliae (geogr.) II 205
Vilhelmus I, Borussiae rex II
711
Villenik, Michael II 845
Villharduinus, Gothefredus II

Vindelicus II 615, 619

Vindobona I 325; II 441, 783,
847; v. et Vienna
Vinkovczium (geogr.) II 855
Violanta, Lydae-Mariae Pizzelli
filia II 483, 493
Virgilius I 595; II 233, 293, 461,
653, 747, 781, 851; v. et Maro
Virgilianus, adi. II 849,851
Viszovacium (geogr.) I 663
Vitalis, episcopus Ragusinus I
77
s. Vitus I 99
Vladislaus II , Croatiae et Hungariae rex I 379
Vladislava, v. Neliptii vidua
VIadislavus, filius Stephani du
cis II 147
b. Vladimirus, Croatiae rex II
127, 131, 157, 159, 161, 927
Vlahovich, familia II 301; v.
Menzius
Voicovicius, Joannes II 83, 85
Volanzius, Franciscus II 557
Janus II 557
Volesa (Volessa), dad I 67, 71
Volterius (Volterus, Voltaerus)
II 327, 521, 803
Voltiggi, Josephus II 853
Vrancius I 601; v. Verantius
Vratislavia II 421
Vuicleph, Ioannes I 699, 701
Vulcanus (myth.) I 143, 481,
597; II 109 '
Waddingus, Luca II 297
Waldus I 701
Waldenses I 701
Werantius I 602, 608, v. Veran
tius, Antonius
Wittenbergensis, adi. I 685
Wrancius I 601, 611; v. Veran
tius, Antonius, Michael
Xerxes I 141
Zagrabia I 83, 111, 730; II 83,91,
131, 171, 179, 403, 411, 415, 417,
419, 425, 707, 841, 843, 845, 847,
849, 851, 853, 855, 857, 926, 930
59
Zagrabiensis, adi. I 81, 107,
Vincentinus ( = Vicetiae inco
109, 575, 729, 732; II 71, 73,
la) I 199
1015

81, 179, 401, 403, 405, 409,

417, 425, 839, 847, 855
Zagrabienses II 91, 415
Zajezda (geogr.) II 171
Zamagna, Bemardus II 541
609; 441, 550, 569, 843, 847, 849,
903
Zanna, Benessae poetae puella
I 527
Zaptat (geogr.) II 117
Zaptislava II 117
Zebedeus, pater Iacobi I 103
Zephyrus I 169, 183, 223, 441;
II 593, 759, 893
Zemi, Petrus I 53, 55, 71
Ziphei (bibi.) I 273
Zipheius, adi. I 273
Zmiderovium (geogr.) I 661
Zoilus II 465, 873
Zomlio (geogr.) II 79
Zoroaster I 715
Zovenzonius, Raphael I 131, 133

Zoviz, boum praefectus I 67

Zrinii, familia II 79
Zrinium (geogr.) II 79
Zriniensis, adi. II 179
Zrinianus, adi. II 177, 181
Zrinius, adi. II 177
Zrinius, Nicolaus, banus, Sigeti praefectus II 79, 81, 141
Nicolaus, banus II 83, 85,
89
Petrus II 89, 91
de Zuzeris (Zuzoris), Floria II
233, 239, 295, 297, 929
Ztubiza (geogr.) I 641
Zulimanus I 619; v. Solimannus
Zumzidvar (geogr.) I 641
Zvonimerus, rex Croatarum I
259, 261, 263; v. et Zvonimirus, Suinimirus
Zvonimirus, rex Croatarum I
259, 261; II 55
V. G. et V. V.

1016

NAPOMENA

Ve naslov ovih dvaju svezaka zbirke Pet stoljea hrvatske

knjievnosti jasno pokazuje da ovo nije antologija hrvatskog
latinizma, nego hrvatskih latinista. Izuzetak su tekstovi na poetku
prvog sveska, u kojima smo iznijeli nekoliko primjera razno
vrsne pismenosti i knjievnosti latiniteta 914. st.
Kad smo se prihvatili zadatka, asnoga ali ne i lakoga, da
sastavimo antologiju hrvatskih latinista, nali smo se pred dile
mom: ili da se opredijelimo za vei broj pisaca, zastupanih u
manjem izboru, ili za vrlo ogranien broj, kojih bi knjievna
fizionomija mogla potpunije doi do izraaja. Odluili smo se
za srednji put, to vie to su nam po utvrenom planu cijele
zbirke dana na raspolaganje svega dva sveska. Stoga smo oda
brali ukupno 37 autora, iako bi ih i u antologijskom izboru
moglo biti dvostruko vie. Uz estetski kriterij kao primaran nismo
mimoili ni knjievnopovijesne i, donekle, kulturnopovijesne
momente.
U skladu s takvom koncepcijom relativno smo potpunije
prikazali ogranien broj pisaca rtvujui pri tome mnoge manje
autore, pa ak i nekoliko vrlo znaajnih, kojih tematika preteno
prelazi granicu lijepe knjievnosti. Toga smo se naela uglavnom
drali i u izboru iz djela pojedinih pisaca, pogotovo ako im je
opus opsean i raznolik. Radije smo iz manjeg broja karakte
ristinih djela ili zbirki uvrstili vei izbor negoli da iz veeg broja
izaberemo tek neznatne izvatke.
Iako smo se nastojali pridravati to objektivnijih krite
rija, svjesni smo da svaki antologijski izbor, pa i ovaj, nuno
ukljuuje i subjektivnu notu sastavljaa, pogotovo u izboru
tekstova.
Pisce smo poredali strogo kronoloki prema godini roenja
tako da su prvim sveskom obuhvaeni humanisti 15. i 16. st.,
a drugim pisci 17, 18.1 19. st. Ma koliko taj redoslijed bio for
malan, smatrali smo da vie moe koristiti nego koditi, jer se
po njemu najbolje vidi kako se hrvatski latinisti istovremeno
javljaju u vie udaljenih krajeva. Za raspored kojim smo u anto
logiji navodili djela istog pisca mjerodavni su nam bili sad

ion

znaajnost jednog djela pred ostalima u pievu opusu, sad

razlozi variranja proze i stiha.
Da bi mogla ui to raznolikija graa, iz pojedinih smo djela,
odnosno iz veih odlomaka, uvrtavali manje ali zaokruene
cjeline. Njihovi naslovi navedeni su u zagradama kad ih nema
u latinskom originalu. Lirske pjesme manjeg opsega donosili
smo bez ikakva kraenja. Radi lakeg citiranja svaki je peti stih
i u tekstu i u prijevodu oznaen brojem; u proznim prijevodima
oznaen je samo svaki deseti stih izvornika. U Izvorima tek
stova, na kraju svakog sveska, nalaze se podaci odakle je uzet
pojedini odlomak.
Graa za ovo izdanje izabrana je i iz tiskanih djela i iz
rukopisa.
Latinske smo tekstove kritiki priredili prema naelima koja
danas vrijede za tekstove klasinih latinskih autora. Zato smo
dosljedno proveli i gramatiku interpunkciju koja se kod nas
redovno primjenjuje u izdanjima latinskih pisaca. Takoer smo
s dananjim ortografskim naelima uskladili i pisanje majuskula
i minuskula. Radi bolje preglednosti latinskog teksta konsonantsko u zamijenili smo konsonantom v, kako se to i inae
esto ini u latinskom, to se tie pisanja konsonantskog
i slovima i ili ;, slovo i zadrali smo svagdje osim kod onih
kasnijih pisaca koji ga dosljedno piu j. Mjesto diftonga ae i oe
samo smo izuzetno zadrali grafiju e, i to u tekstovima za koje
je ona specifina; kad isti pisac upotrebljava sad ae ili oe sad
e, dosljedno smo proveli pisanje diftonga.
Uz tekstove paralelno je naveden i prijevod. Ako je bilo ve
tiskanih dobrih prijevoda, uvrstili smo ih u knjigu. Veina
tekstova ovdje je prevedena prvi put. Gdje je bilo potrebno,
suraivali smo s prevodiocima. Zbog objektivnih tekoa poezija
je djelomino prevedena i prozom. Naglaavamo da nam pri
izboru pojedinih pisaca ili odlomaka nije prvenstveno bila od
luna injenica postoji li ve tiskani prijevod. Ako je prevodilac
za ovaj izbor preveo cijelog pisca ili sve tekstove iz jednoga
njegova djela, potpisan je samo na kraju, a ako je sudjelovalo
vie prevodilaca, svaki je naveden iza prevedenog teksta.
U literaturi uz medaljone o pojedinim piscima citirali smo
vanija djela domaih autora, rjee stranih. Kod latinista koji su
pisali i hrvatski osvrtali smo se, prirodno, samo na literaturu
koja se tie njihovih latinskih djela. Nismo teili za potpunou,
nego smo birali znanstvene priloge koji se prvenstveno odnose
na knjievni rad u uem smislu. Iz Enciklopedije Jugoslavije
navodili smo samo vee, sintetike prikaze.
Koncepciju djela u cjelini izradila su zajedniki oba prire
ivaa. Opseg i sloenost grae traili su ipak podjelu rada, pa
je tako izbor tekstova i prikaz pisca pripao:
Veljku Gortanu
u I. svesku: Iz latiniteta 914. st., igori, Cesmiki, Maruli, Koii, Pribojevi, Vlai i Petri;
1018

u II. svesku: Dominis, Lui, Ratkaj, Gradi, Vitezovi,

Patai, urevi, Bokovi, Kreli, Feri i Galjuf, a
Vladimiru Vratoviu
u I. svesku: L. Crijevi, Puci, I. Crijevi, Buni, Benei,
Paskali, Vrani i Bolica;
u II. svesku: Petrovi, S. Crijevi, Stay, Kuni, Damanji,
Katani, Hida, Rasti, Barievi, Brezovaki i Bruerevi.
Mogli bismo dugo nizati raznovrsne tekoe na koje smo u
sastavljanju ove knjige neprestano nailazili. No one su uglavnom
zajednike svim sastavljaima antologija, osobito ako nastoje
donekle izmiriti estetske zahtjeve s dunim obzirom prema vie
stoljetnoj batini. Za ovu knjigu koja je, uostalom, prva anto
logija hrvatskih latinista ima premalo potrebnih predradnji
Objavljen je naime tek mali broj monografija o pojedinim pis
cima i izdano vrlo malo njihovih djela.
V. G. i V. V.

KAZALO

PISCI 1719. STOLJEA

AUCTORES SAEC. XVIIX IX
M a r k o A n t o n i j e de D o mi n i s M a r c u s
A n t o n i u s de Do mi n i s fK. G.j .
Marko Antonije de Dominis, splitski nadbiskup,
obrazlae odluku o svojem putovanju Mar
cus Antonius de Dominis, archiepiscopus Spalatensis, suae profectionis consilium edponit
Crkvena drava De republica ecclesiastica
I v a n Lu i J o a n n e s L u c i u s
G.j .
O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske De regno
Dalmatiae et Croatiae.................................
J u r a j R a t k a j G e o r g i u s R a t t k a y (V.G.)
Uspomena na kraljeve i banove kraljevstava
Hrvatske, Dalmacije i Slavonije Memoria
regum et banorum regnorum Dalmatiae,
Croatiae et S c la v o n ia e ...........................
S t j e p a n Gradi S t e p h a n u s G r a d i u s
(V. G . ) ...........................................................
Pjesma o pohvalama Prejasne Mletake Republi
ke i o nevoljama rodnoga grada De laudi
bus Serenissimae Reipublicae Venetae et
cladibus Patriae suae carmen . . Pjesme Carm ina...........................................
O ivotu, nadarenosti i knjievnim tenjama Junija Palmotia De vita, ingenio et studiis
Junii P a lm o tta e ......................................
1021

7
16 i 17
22 i 23
43
50 i 51
67

72 i 73
gj

11U

.jqI
i111
. jjs

Pavao R i t t e r Vi t ezovi Paul us R i t t e r

(V. G . ) ............................................................
123
Dva stoljea ucviljene Hrvatske Plorantis Croatiae saecula d u o ...........................................134 i 135
Bosna zasunjena Bossna captiva . . . .
146 i 147
Oivjela Hrvatska Croatia rediviva . . . .
152 i 153
ivot i muenitvo blaenog Vladimira, hrvatskog
kralja Vita et martyrium b. Vladimiri,
Croatiae r e g i s ................................................ 156 i 157
O svojem danu roenja 7. sijenja De natali
die sui ipsius 7. Januarii................................ 162 i 163
B a l t a z a r P a t a i B a l t h a s a r Pa t t a c h i c h (V. G . ) .................................................
167
Dnevnik D ia riu m ........................................... 172 i 173
Pohvala Fakulteta Elogium Facultatis . . . 184 i 185
I g n j a t ur evi I g n a t i u s Georgi us
(V. G . ) ............................................................
187
Latinske pjesni razlike Poetici lusus varii . . 196 i 197
ivotopisi slavnih Dubrovana Vitae illustrium
Rhacusinorum ............................................ 232 i 233
Saltij er s lo v in s k i........................................... 236 i 237
Pismo uri Matijaeviu Epistula ad Georgium
Matteium s c r i p t a ...................................... 240 i 241
Vi c e P e t r o v i V i n c e n t i u s P e t r o v i c h
(V. V . ) ............................................................
245
Elegije E le g ia e ............................................ 252 i 253
Epigrami Epigrammata................................. 266 i 267
Saro Crijevi Se r a p h i n u s
Ma r i a
Ce r v a (V. V . ) .................................................
277
Dubrovaka biblioteka Bibliotheca Ragusina . 282 i 283
R u e r J o s i p B o k o v i R o g e r i u s Jose307
p h u s B o s c o v i c h (7.G J .............................
Teorija prirodne filozofije Theoria philosophiae
naturalis........................................................... 318 i 319
Predgovor Novije filozofije u stihovima Benedikta
Staya Praefatio Philosophiae recentioris a
Benedicto Stay versibus traditae . . . .
326 i 327
Pomrine Sunca i Mjeseca De Solis ac Lunae
d e fe c tib u s ................................................. 330 i 331
Znanstveno putovanje po papinskoj dravi
De litteraria expeditione per pontificiam
342 i 343
ditionem .................................................
B e n e d i k t S t a y B e n e d i c t u s S t a y (V. V.)
349
Filozofija u stihovima (est knjiga) Philoso
phiae versibus traditae libri VI . . . . 356 i 357
1022

Novija filozofija u stihovima (Deset knjiga)

Philosophiae recentioris versibus traditae
libri X ......................................................
B a l t a z a r Ad a m K r e l i B a l t h a s a r
Ad a m K e r c s e l i c h (V. G . ) ......................
A n n u a e ............................................................
R a j m u n d K u n i R a y m u n d u s Cunic h i u s (V. V . ) .................................................
Epigrami Epigrammata........................ 444
Satiriki epigrami Satyrica . . . .
aljivi epigrami L u d ic ra ............. 470
Pjesme Lidi Ad Lydam ................... 478
Enkomijastiki epigrami Encomiastica .
Moralni epigrami Moralia
. . . .
Naboni epigrami S a c r a ..................514
Grobni i alobni epigrami Sepulcralia et
l u g u b r i a ........................................518
Epigrami razliki V a r ia ................. 522
Hendekasilabi Hendecasyllaba . . . . .
Homerova Ilijada izraena u latinskim stihovima
Homeri Hias Latinis versibus expressa .
Br no D ama nj i B e r n a r d u s Zamagna
(V. V . ) ............................................................
Poslanice E p isto lae......................................
Knjiga epigrama Epigrammatum liber .
Elegije E l e g i a e ...................................................

Letei brod Navis a e r ia .................................

<Iz Gundulieva Osmana> <Ex Gundulae Osmanaie tr a n s la tio ) ......................................
Parafraza ilirske idile <Radonja Vladislava Men-

etia) Paraphrasis Idyllii Illyrici <Vladislavi Mentii Radogna> . . . . . . .

Homerova Odiseja izraena u latinskim stihovima
Homeri Odyssea Latinis versibus expressa
u r o F e r i G e o r g i u s F e r r i c h (V. G.) .
Pohvale dubrovakih pjesnika koji su pisali ilir
skim jezikom Ragusinorum poetarum qui
Illyrica lingua scripserunt elogia . .
Pohvale nekih dubrovakih graana koji su pisali
na ilirskom u prozi Elogia nonnullorum
civium Ragusinorum qui soluta numeris
oratione Illyrice s c r ip s e r u n t..........................
Opis dubrovake obale Periegesis orae Rhacusanae
................................................................
Epigrami o naijencima Epigram m ata de no
stratibus
..........................................................
Makaronski opis dubrovakih poklada Camovalis Ragusini descriptio macaronica

1023

374 i 375
397
404 i 405
433
i 445
444 i 445
i 471
i 479
496 i 497
504 i 505
i 515
i 519
i 523
528 i 529
532 i 533
552 i
568 i
576 i
588 i

541
553
569
577
589

596 i 597
600 i 601
604 i 605
611
620 i 621
632 i 633
636 i 637
646 i 647
652 i 653

Priice iz proreja slovinskijeh Fabulae ex

adagiis Illyricis d e su m p tae...................... 656 i 657
Pismo slavnome muu Johannesu Miilleru Ad
clarissimum virum Joannem Miiller epistola 664 i 665
Latinski prijevodi slovinskih pjesama Slavica
poematia Latine r e d d ita ........................... 674 i 675
Epigrami Epigrammata................................. 680 i 681
Glasovite izreke iz Erazmove zbirke izloene u la
tinskim stihovima Apophthegmata Erasmi
Latinis versibus explicata........................... 690 i 691
Distisi D istic h a ............................................ 694 i 695
Ma t i j a P e t a r Ka t a n i Mat hi as
P e t r u s K a t a n c s i c h (V. V.) . . . .
699
Jesenski plodovi Fructus auctumnales . . 708 i 709
Knjiica o ilirskom pjesnitvu izvedena po zako
nima estetike De poesi Illyrica libellus ad
leges aestheticae e x a c tu s........................... 736 i 737
u r o H i d a G e o r g i u s H i g g i a (V. V.) .
751
Razliite pjesme Carmina varia...................... 758 i 759
Epigrami Epigrammata................................. 766 i 767
D o n o R a s t i J u n i u s R e s t i u s (V. V.) .
771
Satire S a ty r a e ............................................ 778 i 779
Elegije E le g ia e ............................................ 822 i 823
Poslanice E pisto lae...................................... 830 i 831
Ad a m A l o j z i j e B a r i e v i A d a m u s
A l o y s i u s B a r i c h e v i c h (V. V.) . . .
833
Pisma E pistolae............................................ 842 i 843
Ti t o Br e z o v a k i Ti t us B r e z o v a t s k y
(V. V . ) ............................................................
859
Pjesme C arm ina............................................ 866 i 867
Mar ko B r u e r e v i Mar cus B r u e r e
D e s r i v a u x i u s (V. V. ) .................................
877
Pjesme C arm ina............................................ 884 i 885
M a r k o F a u s t i n G a l j u f M a r c u s Faust i n u s G a g 1i u f f i u s (V. G.) ......................
895
Dubrovaki brod Navis Ragusina . . . .
902 i 903
Pjesme i epigrami Carmina et epigrammata . 910 i 911
Ogled o sudbini latinskog jezika Specimen de
fortuna L atinitatis........................................... 916 i 917
Izvori tekstova F o n t e s .......................................
923
Prevodioci u II. s v e s k u ............................................
937
Hrvatski popis i m e n a ............................................
939
Index nominum L atinus............................................
983
Napomena........................................................................
1017
1024

PET STOLJEA
HRVATSKE KNJIEVNOSTI
Izdavai:
IZDAVAKO PODUZEE
ZORA
Zagreb, Prilaz JA 2
i
MATICA HRVATSKA
Zagreb, Ulica Matice hrvatske 2
Za izdavae odgovaraju
Pero Budak i Ivan Donevi
Korektori:
Dr Veljko Gortan i Dr Vladimir Vratovi
Znak biblioteke i hrbat:
Zeljko Hegedui
Crtani naslovi:
Alfred Pal
Crtei:
Milenko Bosanac
TAMPARIJA VJESNIK, ZAGREB
Tiskanje dovreno
15. XII 1969.